PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

MEUNARODNO
PRIVATNO PRAVO
SKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM
INFO@BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
UVOD
2. Pojam i svrha meunarodnog privatnog prava

Kako bi se razumjela priroda i svrha MPP, najbolje je zapoeti njegovim

razlikovanjem od MJP, koje se bavi pravnim odnosima u koje meusobno stupaju
drave ili meunarodne organizacije, dok se to ne moe rei za MPP koji se bavi
privatno pravnim odnosima onima u koje meusobno stupaju fizike i pravne osobe
kao subjekti privatnog prava.
Dakle nije nadnacionalno pravo, ve predstavlja unutranju granu prava koja treba da
regulira pravne situacije koje su povezane sa inostranstvom koje su dakle samo injenino
meunarodno obiljeene. Finalni cilj MPP je postizanje internacionalne stabilnosti,
privatnopravnih odnosa i pravne sigurnosti subjekata u takvim odnosima.
Ovoj pravnoj grani i ne odgovara sasvim kvalifikativ meunarodno, jer je ono po svom
poloaju unutranja grana prava u svakoj dravi, oslanja se uglavnom na unutranje izvore.
Ipak postoji vaan i ubjedljiv argument u prilog zadravanja naziva ove grane prava, a to je
da je njegov cilj internacionalistiki, jer tei ka postizanju internacionalne stabilnsoti
privatnopravnih odnosa,a time i postizanju pravne sigurnosti subjekata tih odnosa na
internacionalnom planu.

3. Predmet reguliranja meunarodnog privatnog prava:

privatnopravni odnosi i injenina stanja
s meunarodnim obiljeijima

Meunarodno privatno pravo pravno regulira privatnopravne odnose koji su inostrano

ili internacionalno obiljeeni.
3.1. Privatnopravni odnosi

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Meunarodno privatno pravo se bavi odnosima privatnog prava: onima u koje
meusobno stupaju privatni subjekti, fizike i pravne osobe.
Izraz privatnopravni odnosi predstavlja jednu zbirnu oznaku za statusnopravne,
porodinopravne, nasljednopravne, stvarnopravne, obligacionopravne i jednim dijelom
radnopravne i privrednopravne odnose.
Takvi pravni odnosi, koji tek trebaju da postanu pravni odnosi (koje reguliu unutranje
pravne grane), postaju predmetom reguliranja meunarodnog privatnog prava onda kada su
na odreen nain povezane sa stranim suverenitetom, odnosno stranom dravom.
Meunarodno privatno pravo nije posebna pravna grana (kao to je npr. graansko i
porodino pravo) jer se ne bavi samo jednom odreenom vrstom privatnopravnih odnosa.
Ono je sveobuhvatno, tj. obuhvata razliite tipove pravnih odnosa.

3.2. Inostrano (meunarodno) obiljeije

Strani element je izvjesna injenica ili okolnost koja jedno injenino stanje ili jedan
ve oformljeni pravni odnos vezuje sa stranim suverenitetom.
injenica ili okolnost koju nazivamo inostranim elementom moe se pojaviti u bilo kojem od
elemenata pravnog odnosa:
- u subjektu;
- u objektu; ili
- u sadrini samog odnosa (u pravima i obavezama subjekata).
Ako je jedan od subjekata strani dravljanin ili ako se radi o firmi koja ima stranu nacionalnu
pripadnost, strani element je prisutan u subjektu privatnopravnog odnosa.
Ako se stvar koja je predmet (objekt) privatnopravnog odnosa nalazi na stranoj teritoriji,
govorimo o stranom elementu u objektu.
Ukoliko je privatnopravni odnos nastao na stranoj teritoriji ili tamo treba da bude realiziran,
tada strani element figurira u sadrini (pravima i obavezama) takvog pravnog odnosa.

3.3. Posljedice prisutnosti meunarodnog obiljeja

Ako je jedan privatnopravni odnos internacionalno obiljeen (sadri inostrane

elemente), odnosno nije posve domai, postavlja se pitanje o tome koji, odnosno
iji organi e biti nadleni da o takvom odnosu raspravljaju i odluuju, i ije e
zakonodavstvo biti mjerodavno za njegovu pravnu regulaciju.

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Situacija je jasna ukoliko su involvirane drave vezane meunarodnim ugovorom na
bilateralnoj i multilateralnoj osnovi koji je regulirao materiju u koju konkretan sluaj
spada.
U suprotnom, odgovor na ovo pitanje mora dati sama drava pred ijim se organima pitanje
postavlja, a da bi takav odgovor bio prihvaen i od drugih drava (koje on ne obavezuje), on
mora na drugi nain postii internacionalnu prihvatljivost. U suprotnom, validnost pravnog
odnosa ili odluke o njemu, bie ograniena na teritoriju drave o kojoj je rije.
Kada injenino stanje ili ve formiran privatnopravni odnos ima veze sa vie drava, tada
meunarodno privatno pravo treba da odgovori na sljedea pitanja:
1. iji organi su nadleni za raspravljanje i odluivanje o takvom odnosu?
2. Moe li odluka suda jedne drave biti priznata i izvrena u drugoj dravi?
3. Moe li stranac biti subjektom jednog privatnopravnog odnosa?
4. ije zakonodavstvo je mjerodavno za takve odnose?
Analogno tome, unutar meunarodnog privatnog prava postoje odgovarajue pravne cjeline,
odnosno odgovarajue problemske oblasti i za svaku od njih se koristi pripadajui tehniki
termin:
- sukob jurisdikcija - za prvo i drugo pitanje;
- privatnopravni poloaj stranaca - za tree pitanje;
- sukob (kolizija zakona) - za etvrto pitanje.

Ako posmatramo meunarodno privatno pravo kao naunu disciplinu (granu pravne nauke),
slijedit emo iru koncepciju o predmetu meunarodnog privatnog prava koja prevladava u
doktrini bive Jugoslavije, a prema kojoj se u okviru meunarodnog privatnog prava trebaju
razmatrati i pravila o sukobu zakona, kao i pravila o sukobu jurisdikcija i privatnopravnom
poloaju stranaca.
4. Izvori meunarodnog privatnog prava

Izvori meunarodnog privatnog prava imaju dvostruki karakter, s obzirom da je to

unutranja pravna grana u svakoj dravi (meunarodno privatno pravo) i kao takva
ima formalne pravne izvore u Ustavu i zakonima, ali rije je i o pravnoj disciplini koja
ima internacionalni cilj: obezbijediti stabilnost privatnopravnih odnosa na
meunarodnom planu i pravnu sigurnost subjekata tih odnosa.
To je razlog to meunarodno privatno pravo ima 2 vrste izvora i to:
1. UNUTRANJE (INTERNE) i

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
2. VANJSKE (MEUNARODNE).

4.1. Unutranji (nacionalni) izvori

Unutranji izvori meunarodnog privatnog prava su: Ustav; domai zakoni i podzakonski akti
i (sudska praksa, obiaji i pravna nauka).
Nain regulisanja meunarodnih privatnopravnih odnosa u uporednom pravu je razliit.
S jedne strane imamo zemlje koje imaju kodificirane norme meunarodnog privatnog prava,
tj. koje imaju poseban zakon koji regulira meunarodno obiljeene privatnopravne situacije.
Drugu grupu ine zemlje u kojima su norme meunarodnog privatnog prava kodificirane, ali
ne u posebnom zakonu, ve se nalaze u uvodnom ili zavrnom dijelu graanskog zakonika.
U preostalim zemljama norme meunarodnog privatnog prava su fragmentarno rasporeene
u zakonima koji se odnose na ureenje pojedinih privatnopravnih oblasti.
U bivoj Jugoslaviji je 23. jula 1982. god. donesen Zakon o rjeavanju sukoba zakona sa
propisima drugih zemalja u odreenim odnosima (preporueno: Zakon o meunarodnom
privatnom pravu ZMPP).
Preuzevi ovaj zakon u svoj pravni poredak, Bosna i Hercegovina se svrstala u red zemalja
koje imaju poseban zakon o meunarodnom privatnom pravu, tj. modernu kodifikaciju MPPa.
U Zakonu je u potpunosti regulisana oblast kolizije zakona, kolizije jurisdikcija, ali je van
njegovog domaaja ostala materija privatnih prava stranaca.
Pored ovog Zakona, za meunarodno privatno pravo su znaajni i drugi zakoni kao izvori, a
kojima se ureuju: transportno pravo; trgovako pravo; autorsko pravo i pravo industrijskog
vlasnitva; reim kretanja i boravka stranaca; procesno pravo; mjenino i ekovno pravo;
reim stranih ulaganja; obavljanje vanjskotrgovinske djelatnosti itd.

4.2. Vanjski (internacionalni) izvori

Vanjski (internacionalni) izvori meunarodnog privatnog prava nastali su ili iz potrebe

da zemlje na bilateralnoj osnovi pravno reguliraju neke aspekte privatnopravnih
odnosa njihovih dravljana ili graana, ili pak iz potrebe da se o nekim aspektima
privatnopravnih odnosa postigne ira meunarodna saglasnost zakljuivanjem
multilateralnih sporazuma (konvencija, ugovora).
4.2.1. Bilateralni meunarodni ugovori

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Od dovstranih (bilateralnih) ugovora za MPP su posebno znaajni:
1. ugovori o pravnoj pomoi u graanskim i trgovakim stvarima
2. ugovori o uzajamnom pravnom saobraaju u graanskim i trgovakim stvarima;
3. ugovori o priznavanju i izvravanju sudskih odluka;
4. konzularni ugovori;
5. ugovori o dostavljanju izvoda iz matinih knjiga;
6. trgovinski ugovori i sl.

4.2.2. Multilateralni meunarodni ugovori

U pogledu multilateralnih konvencija, za MPP poseban znaaj imaju Hake

konvencije (ima ih najvie). U BiH je na snazi veliki broj multilateralnih konvencija:
1. Pariska konvencija o zatiti industrijske svojine (1883.);
2. Bernska konvencija o zatiti knjievnih i umjetnikih djela (1886.);
3. Univerzalna konvencija o autorskom pravu (1952.);
4. Haka konvencija o graanskom sudskom postupku (1954.);
5. Beka konvencija o ugovornom pravu (1969.) i dr.

Kada su u pitanju multilateralne konvencije, treba znati da postoje 2 vrste tih konvencija:
1. Multilateralne konvencije sa materijalnopravnim normama na direktan nain
ureuju odnose iz svog djelokruga. Ovim konvencijama drave ujednaavaju svoja
zakonodavstva u odreenim oblastima (putem ratifikacije). Sreemo ih u oblasti
meunarodnog transporta, trgovine i sl.
2. Multilateralne konvencije sa kolizionim normama na indirektan nain reguliraju
odnose iz svog djelokruga. Cilj ovih konvencija je ujednaavanje meunarodnog
privatnog prava zemalja lanica, odnosno postizanje meunarodne saglasnosti o
tome po kojem pravu e se urediti odreeno pravno pitanje.

Na osnovu ove podjele se u meunarodom privatnom pravu i razlikuje direktni i

indirektni metod reguliranja.
Direktni (neposredni) metod reguliranja imamo tamo gdje se reguliranje vri materijalnim
pravnim normama.
Tamo gdje se reguliranje vri kolizionim normama (normama o sukobu zakona) radi se o
indirektnom metodu reguliranja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
4.3. Hijerarhija pravnih izvora meunarodnog privatnog prava
U situaciji kad je isto pravno pitanje na razliite naine ureeno vanjskim i unutranjim
pravnim izvorima, u MPP vai princip da meunarodni izvori imaju prednost u primjeni u
odnosu na unutranje zakonodavstvo. Ako je jedno pitanje razliito regulisano viestranim i
dvostarnim ugovorom koji obavezuju jednu zemlju, postavlja se pitanje koji ugovor ima
prvenstvo u primjeni.Prema jednom shvatanju bilateralne konvencije imaju prednost u
odnosu na multilateralne, a prema drugom, bilateralni sporazum nije nuno i specijalni propis
u odnosu na multilateralni, te treba primjeniti maksimu le posterior derogat legi priori.. dakle
primjena sporazuma koji je kasnije zakljuen.
To za domae organe podrazumjeva dunost pronalaenja relevantnog konvencijskog prava
radi njegove primjene. To s 1 strane znai obavezu da se utvrdi postoji li me.ugovor koji je
in concreto na snazi, a s 2 strane, da se ztvrdi kako glasi odgovarajua pravna norma iz tog
izvora.

4.4. Popunjavanje pravnih praznina

Drugo je pitanje samih naela .Sam ZMPP kao ni postojei Ustav BiH ne sdri
programski dio u kojem bi bila izaena naela na kojima poiva pravni poredak BiH.
Postoje naela MPP-a i mnoga od njih su ugraena u ZMPP, poput naela najtjenje
povezanosti ili naela favorizacije pravnog posla. Kad je u pitanju meusobna
nadlenost, pravne praznine e biti veoma rijetke. Ipak u sluaju pravne praznine,
trebalo bi poi od naela analogne primjene unutranjih propisa o mjesnoj
nadlenosti naih organa.
U materiji prava stranaca pravne praznine se mogu oekivati u veoj mjeri. Najprije
treba ustanoviti da li je rije o pravu koje se moe kvalificirati kao ljudsko pravo
zagarantirano me.konvencijama. U suprotnom, treba provjeriti da li sa stranevom
dravom postoji meunarodni ugovor koji sadri klauzalu nacionalnog tretmana ili
klauzalu najpovlatenije nacije. Tek ako ni to nije sluaj, pravnu prazninu treba
popuniti osloncem na analognu primjenu propisa koji se odnose na slina prava, te
naela unutranjeg prava.

OPTI DIO

SUKOB ZAKONA

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. Osnovni problem meunarodnog privatnog prava:
pravno reguliranje injeninog stanja s
meunarodnim obiljeijem

U sluaju prisutnosti inostranog elementa u privatnopravnom odnosu, najvei

doktrinarni, ali i praktini znaaj ima pitanje: kojem zakonodavstvu takav odnos treba
podvrgnuti?
Ovo pitanje je bitno jer prije svega, pojedinana dravna zakonodavstva pravno djeluju samo
unutar svojih granica, a pojedinani privatnopravni odnosi, ukoliko u sebi sadre inostrani
element, treba da djeluju na internacionalnom planu.
S druge strane, u oblasti privatnopravnih odnosa nema meunarodnih pravila koja bi bila
mjerodavna za privatnopravne odnose s internacionalnim obiljeijem.
U takvoj situaciji, nunu mjeru kooperacije izmeu razliitih zakonodavstava obezbjeuju tzv.
kolizione norme1 MPP-a, koje ine dio unutranjeg pravnog poretka svake zemlje, a koje su
izraz dobre volje domae drave da sluajeve s inostranim elementom izuzmu iz svog
pravnog reima i dopusti da se na njih primjeni i neko strano zakonodavstvo.
Prema tome, funkcija kolizionih normi jest da upute na pravo odreene drave kao
mjerodavno za reguliranje jednog privatnopravnog odnosa s inostranim elementom.

U meunarodnom privatnom pravu vrijede dva najoptija principa:

1. Odgovor na pitanje koje je pravo mjerodavno za reguliranje privatnopravnih odnosa s
inostranim, ili internacionalnim obiljejima, daju uvijek norme MPP-a (kolizione
norme) drave u kojoj se pitanje postavlja;
2. Mjerodavno moe biti samo jedno od zakonodavstava sa kojima je sluaj povezan, i
to ono s kojima je ta povezanost najznaajnija.
Ostali opti principi meunarodnog privatnog prava su:
pitanja lino pravnog statusa, porodini i nasljedni odnosi s inostranim obiljejima, u
pravilu su podvrgnuti pravu drave iji su osobe dravljani (lex nationalis) ili drave u kojoj je
njihovo prebivalite (lex domicilii);
pitanja vlasnitva i druga stvarna prava u pravilu su podvrgnuta zakonu drave u kojoj
se dotina stvar nalazi (lex rei sitae);
obligacioni odnosi (ugovorne obaveze, obaveze na naknadu tete i sl.) u pravilu su
podvrgnuti zakonodavstvu drave na ijoj su teritoriji poduzeti akti vezani za nastanak
1 Kolizija sukob razliitih zakona, tj. zakona razliitih drava.

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
obaveze ili njeno izvrenje: npr. drave u kojoj je zakljuen ugovor, drave u kojoj treba
nastupiti izvrenje ugovorne obaveze, drave u kojoj je izvrena protupravna radnja na kojoj
se bazira zahtjev za naknadu tete ili drave u kojoj su nastupile tetne posljedice takve
radnje;
formalna (proceduralna) valjanost svakog pravnog posla u pravilu je podvrgnuta
propisima zemlje u kojoj je pravni posao nastao (pravilo locus regit actum).

Meunarodno privatno pravo u osnovi se bavi problemom prostornog vaenja pravnih normi,
i svojim pravilima omoguuje da, u odreenim okolnostima, organi jedne drave primjenjuju
neko strano zakonodavstvo.

2. Mogunost izbjegavanja problema

2.1. Iskljuiva primjena domaeg prava

Na temelju svog teritorijalnog suvereniteta drava odnosno njeni organi bi mogli

ignorirati inostrane elemente, te iskljuivo primijeniti domae pravo. Ovakav stav,
ustvari znai negiranje meunarodnog privatnog prava kao pravne discipline.
Ako je uvijek mjerodavno domae pravo, onda pitanje koje e pravo biti mjerodavno vie
nema smisla.
Naime, neoboriva je tvrdnja da e domai organi najkorektnije primijeniti sopstveno (domae)
pravo na osnovu svog znanja i iskustva steenog u obavljanju redovnog posla.
Uz to postupak je jednostavniji, jeftiniji i bri ako se ne postavlja problem dokazivanja stranog
prava (amerika doktrina).
Meutim, iskljuiva primjena domaeg prava, kao nain da se izbjegne prostorni sukob
zakona, je primitivna jer podrazumijeva jednak postupak u sluaju sa stranim elementom i u
sluaju lokalnih pravnih pitanja.
Isto tako, iskljuiva primjena legis fori, kao rjeenja, prijeti ugroavanju pravde i pravinosti.
Civilizirano drutvo ne moe funkcionirati samo u nacionalnim ve jedino u internacionalnim
okvirima.

2.2. Unifikacija (nacionalnih) zakonodavstava

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
2.2.1. Unifikacija materijalnog prava

Da bi se izbjegao problem prostornog sukoba razliitih zakonodavstava, potrebna je

unifikacija (izjednaavanje) zakona na meunarodnom planu, to se moe postii
jedino internacionalnom saglasnou drava, tj. meunarodnim sporazumom koji bi
obavezivao sve zemlje.
U nekim pravnim oblastima postignuti su znaajni rezultati na ovom planu, zahvaljujui
meunarodnim organizacijama osnovanim u cilju meunarodnog ujednaavanja prava u
pojedinim oblastima:
- Institut za meunarodno pravo;
- Meunarodna pravna asocijacija;
- Konferencija za meunarodno privatno pravo u Hagu;
- Rimski institut za unifikaciju privatnog prava (1928.).

Znaajni rezultati u pogledu unifikacije materijalnog prava zemalja lanica ostvareni su pod
okriljem OUN i u okviru EU. Rije je uglavnom o poslovnim (ugovornim) odnosima sa
meunarodnim obiljeijem, o pravima tzv. industrijskog vlasnitva i autorskim pravima.
Vano je spomenuti Varavsku konvenciju koja je u potpunosti unificirala pravila o prevozu
putnika i robe vazdunim putem, i to kako u pogledu jurisdikcije (nadlenosti) tako i u
pogledu mjerodavnog prava.
U doktrini su sve glasnija razmiljanja o tome kako se teite glavnog problema
meunarodnog privatnog prava postupno pomjera ka podruju meunarodne nadlenosti,
odnosno priznavanja stranih odluka.
Ipak, univerzalna svjetska jednoobraznost privatnih prava nije mogua. To prvenstveno
vrijedi za ona podruja privatnopravnih odnosa ija pravna regulacija nosi peat historijskih,
religijskih, geografskih, socijalnih, ekonomskih i drugih posebnosti pojedinih naroda i drava,
kao to je npr. sluaj sa propisima koji se tiu braka i porodice, nasljeivanja i sl. To znai da
je sukob zakona neizbjean, a time i primjena kolizionih normi.

2.2.2. Unifikacija kolizionog (meunarodnog privatnog) prava

Napori meunarodnih organizacija, prvenstveno Hake konferencije za MPP, pokazali su da

ni ujednaavanje kolizionih normi razliitih nacionalnih zakonodavstava nije mnogo
jednostavniji zadatak.
Jasno je da se ne moe doi do univerzalnog kodeksa meunarodnog privatnog prava ije bi
kolizione norme obavezivale sve zemlje. Osnovni razlog su opet razlike u oblasti
privatnopravnih odnosa, osobito u oblasti porodinog i statusnog prava. Angloamerike

10

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
zemlje insistiraju da je za regulisanje statusa osoba, porodine i nasljedne odnose sa
inostranim elementom mjerodavno domicilno pravo osoba (lex domicilii), dok veina
kontinentalnih zemalja preferira kao mjerodavno pravo dravljanstva osoba (lex nationalis).
Ipak postignuti su i ovdje krupni rezultati, pa su donesene hake konvencije koje npr. na
multilateralnoj osnovi rjeavaju koliziju zakona u oblasti testamentalnog nasljeivanja, i
deliktne odgovornosti u drumskom saobraaju. Pored ovih konvencija, bilateralnim
ugovorima su ostvareni i mnogi slini aranmani meu pojedinim dravama.

2.3. Uloga hake konferencije za meunarodno privatno pravo

Konferencija za MPP u Hagu je najznaajnija svjetska institucija koja se bavi MPP. To je

stalna meuvladina organizacija koja djeluje u okviru Hake akademije za MPP. Statut
konferencije je na snazi od 15.jula 1955, a redovne etverogodinje sesije odravaju se
poevi od od 1956 g. Cilj ove me.institucije je internacionalna pravna regulacija
privatnopravnih odnosa sa meunarodnim obiljejima.
Ve odavno je Konferencija napustila nastojanja da unificira cjelokupno me.privatno pravo,
te poela sa radom na unifikaciji rjeenja u vezi sa pojedinim pitanjima. Tako je npr.50-tih g
prolog vijeka Konferencija bila zaokupljena unifikacijom prava meunarodne kupoprodaje,
ali isto tako i unifikacijom pravila o zatiti maloljetnika i njihovom izdravanju. Haka
konferencija je nastavila svoj rad, uvijek sa istim ciljem : postii ujednaenost rjeenja o
mjerodavnom pravu. Osnovni metod rada Konferencije je donoenje multilateralnih
me.konvencija.
Sekretarijat Konferencije tijesno sarauje sa vladama zemalja lanica. Stalna kancelarija
Hake konferencije kontaktira sa tzv.centralnim organima koje u tu svrhu formiraju lanice tih
konvecija. Sa istim ciljem Konferencija je u stalnoj saradnji sa drugim me.organima kao to
su specijalizirane agencije OUN, Vijee Evrope, Evropska unija, Organizacija amerikih
drava itd. Do danas je pod okriljem Hake konferencije doneseno 36 konvencija, a u BIH su
na snazi sljedee :
1.
2.
3.
4.
5.
6.

Haka konvecija o graanskom sudskom postupku iz 1954

Haka kovencija o formi testamenta iz 1961
Haka konvecija o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava iz 1961
Haka konvecija o zakonu koji se primjenjuje na saobraajne nezgode iz 1971
Haka konvecija o graansko pravnim aspektima meunarodne otmice djece iz 1980
Haka konvecija iji je cilj da osigura laki pristup pravosuu na me.planu iz 1980

lanstvo BIH tee od 07.juna.2001, a centralni organ je Ministarstvo vanjskih poslova BIH.
lanstvo u Konferenciji e BiH omoguiti direktno sudjelovanje u radu ne samo Plenarne
skuptine nego u skladu sa Statutom i u radu njenih stalnih organa. Sve zemlje slijednice
bive Jugoslavije su lanice hakih konvencija koje se odnose na graanski postupak u
predmetima sa inostranim obiljejima.

11

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM

3. Izbor mjerodavnog prava kao rjeenje problema

Izbor mjerodavnog prava kao rjeenje problema sukoba zakona znai mogunost da
se izvri izbor meu zakonodavstvima koja kolidiraju, te da se jedno od njih kao
mjerodavno primijeni na dati sluaj.
Sa aspekta domae drave i njenih organa pred kojima se vodi postupak to znai da se
otvara mogunost da umjesto domaeg prava (lex fori) bude eventualno primijenjeno neko
strano pravo.
Odabir mjerodavnog prava mora biti utemeljen na odreenom kriteriju preferencije, koji u
kolizionoj normi mora biti vidljiv. Taj bi kriterij morao biti i internacionalno prihvatljiv.
Taj, u meunarodnom privatnom pravu prihvaen i za njega karakteristian metod naziva se:
vezivanje, lokalizacija, alokacija ili atribucija. A zasniva se na tome, to u situaciji kad je
jedan sluaj povezan sa vie drava te veze u pravilu nisu iste vrste ni istog znaaja, pa je
najee mogue izdvojiti takvu koja e se smatrati odluujuom za izbor prava koje e se
primijeniti.

3.1. Metod vezivanja

Meu nazivima kojima se obiljeavaju pravila MPP-a (kojima se rjeava prostorni

sukob zakona) o samoj sutini tih pravila najbolje govori izraz pravila vezivanja.
Kada je jedan privatnopravni odnos istovremeno vezan sa razliitim zemljama, treba odluiti
koja je od tih vezanosti najvanija, to znai da moramo nai elemenat vezivanja (faktor
lokalizacije, odluujua injenica, taka najtjenje veze).

Pri traenju taaka vezivanja polazi se od vrste odnosa o kojima je rije. Upravo na taj nain
su u meunarodnom privatnom pravu nastala karakteristina koliziona rjeenja u pojedinim
oblastima privatnopravnih odnosa:
-

u stvarima linog statusa, porodinim i nasljednim odnosima se primjenjuju lex

nationalis i lex domicilii kao tipina koliziona rjeenja;
na podruju stvarnopravnih odnosa, tj. stvari lex rei sitae je prihvaeno kao tipino
koliziono rjeenje;
kada su u pitanju obligacioni odnosi kao tipino koliziono rjeenje prihvaeno je lex
voluntatis, lex loci contractus, lex loci solutionis, lex domicilii venditoris, lex loci delicti i
lex loci laesionis;
kada je u pitanju forma pravnih poslova kao opteprihvaeno koliziono rjeenje je lex
loci actus ili locus regit actum.1

1 lex nationalis dravljansko pravo;

lex domicilii domicilno pravo (pravo mjesta boravka);

12

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Dakle, treba fiksirati najbliu vezu koju dato injenino stanje ili ve formirani privatnopravni
odnos ima sa odreenom dravom, a time i s njenim pravom.

3.2. Pojam najtjenje povezanosti

Izbor (odreivanje) mjerodavnog prava treba da bude u korist onog prava s kojim je
konkretan odnos najue, najblie, najsnanije, najznaajnije, najrealnije i sl. povezan.
To je naelo opte prihvaeno u velikom broju nacionalnih zakonodavstava, te predstavlja
osnovni princip kolizionog prava uopte.
U tom svojstvu ono predstavlja bazinu referencu prilikom formuliranja pojedinanih pravila
MPP-a, odnosno prilikom izbora mjerodavnog prava ad hoc kad takvih pravila nema.
Sama mnoina izraza kojima se nastoji odrediti ovo naelo, a koji nisu potpuni sinonimi,
upozorava na to da se radi o naelu kojem manjka pojmovna definitivnost.

Nekoliko moguih definicija:

1. Najtjenja povezanost je naelo (princip) MPP-a, prema kojem na privatnopravne situacije s

internacionalnim obiljejem treba primijeniti pravo one drave s kojom ta pravna situacija ima
onaj kontakt ili one kontakte koji su sa aspekta meunarodnog privatnog prava zemlje u
kojoj se pitanje postavlja, unaprijed odreeni kao najvaniji za taj tip pravne situacije;
2. Najtjenja povezanost je teini kontakt u instrumentariju MPP-a jedne zemlje, koja izbor
mjerodavnog prava, za datu pravnu situaciju sa meunarodnim obiljejem, ne fiksira
unaprijed, ve ga preputa sudiji koji e ga izvriti ad hoc vagajui znaaj povezanosti te
pravne situacije sa razliitim dravama;
3. Najtjenja povezanost je takva vezanost pravne situacije s nekom dravom koja usljed svoje
internacionalno prihvaene vanosti opravdava primjenu prava te drave in concreto.

3.3. Evolucija ideje o najtjenjoj povezanosti (historijski razvoj MPP-a)

Ideja najtjenje povezanosti mogla bi se prepoznati ve u principu personaliteta

prava, kao prvom poznatom kriteriju za primjenu prava koji se javio u pravnom
partikularizmu nastalom nakon raspada Rimskog carstva. Razvojem feudalizma,
lex rei sitae pravo mjesta nalaenja stvari;
lex voluntatis pravo odreeno voljom stranaka;
lex loci contractus pravo mjesta nastanka ugovora;
lex loci solutionis pravo mjesta izvrenja;
lex domicilii venditoris pravo prodavevog prebivalita;
lex loci delicti pravo mjesta gdje je uinjena protivpravna radnja;
lex loci laesionis pravo mjesta gdje je nastupila teta;
lex loci actus pravo mjesta gdje se djelovalo;
locus regit actum opteprihvaeno koliziono rjeenje.

13

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
umjesto pripadnosti grupi odreenoj po porijeklu, teini kriterij za primjenu prava
postaje pripadnost zemlji, feudu, odnosno feudalnom gospodaru. Osnovni princip u
primjeni prava postaje princip teritorijalnosti.
Jacobus Balduini, glosator iz prve polovine XIII vijeka, prvi je odvojio pitanje
upravljanja parnicom (ordinatoria litis) tj.procesnog prava, od odluivanja o meritumu
(decisoria litis).
Principu najtjenje povezanosti najznaajniji doprinos dao je Savigny svojom teorijom
o sjeditu pravnih odnosa. Ovaj princip dobio je svoj moderni izraz u Schnitzerovoj
teoriji karakteristine inidbe. Npr. ako se pitamo sa kojom dravom je najblie
povezan jedan kupoprodajni ugovor, po ovoj teoriji bi odgovor bio da je to domicil
odnosno sjedite prodavca, jer je prodavac nosilac inidbe koja je karakteristina za
ovaj ugovor (predaja stvari, tj.isporuka robe).Analogno tome je mogue odrediti
mjerodavno pravo i za druge vrste ugovora.
Savremena zakonodavstva esto kombinuju princip najtjenje veze sa teorijom
karakteristine inidbe, dolazei na taj nain do elastinih i istovremeno predvidljivih
rjeenja koja odgovaraju zahtjevima savremenog privatnopravnog saobraaja.
3.4. Dva osnovna metoda utvrivanja najtjenje veze

U meunarodnom privatnom pravu se jasno razlikuju dva razliita pristupa realizaciji

naela najtjenja povezanosti:
- aprioristiki (deduktivni ili sintetiki) metod - dominira u klasinom MPP-u, gdje
se mjerodavno pravo odreuje unaprijed, za sve budue sluajeve odreene vrste,
zakonom;
- posterioristiki (induktivni ili analitiki) metod - dominira u novijem MPP-u, gdje
se mjerodavno pravo odreuje za jedan konkretan sluaj, odlukom suda.

Zakonodavstva evropskih zemalja se u najveoj mjeri zasnivaju na aprioristikom metodu

koji se sastoji u tome da zakonodavac unaprijed, pomou generalnih, apstraktnih kolizionih
normi fiksira najtjenju povezanost za datu vrstu privatnopravnih odnosa, utvrujui tipine
take vezivanja i obavezujui domai forum da na takve odnose primijeni pravo drave s
kojom postoji teini kontakt kao pretpostavljeni izraz najtjenje povezanosti.
Dakle, ovdje imamo objektivizirane faktore lokalizacije s kojima se uspostavlja visok stepen
predvidljivosti mjerodavnog prava, ime se ujedno stvara pretpostavka za perspektivno
pribliavanje nacionalnih kolizionih sistema.
S druge strane, aprioristiki metod utvrivanja najtjenje veze i izbora mjerodavnog prava
ima i svoje nedostatke, jer se temelji na zakonodavevom predvianju buduih odnosa i
njihovoj neizbjenoj tipizaciji uoptavanju.

14

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Upravo se zbog toga nastoji primjenjivati posterioristiki metod, tj. sudsko odluivanje u
konkretnom sluaju in concreto.
Amerika doktrina tei ka fleksibilizaciji taaka vezivanja (teinih kontakata).

4. Kolizione norme

Kolizione norme meunarodnog privatnog prava ine dio unutranjeg pravnog

poretka svake drave, a izraz su dobre volje domae drave da sluajeve sa
inostranim elementom izuzme iz svog pravnog reima i dopusti da se na njih
primijeni i neko strano pravo.
Osnovna funkcija kolizione norme jeste da uputi na pravo odreene drave kao mjerodavno
za reguliranje privatnopravnih odnosa sa inostranim elementom.
Vezivanje (alokacija ili lokalizacija) privatnopravnih odnosa u meunarodnom privatnom
pravu se vri pomou faktora lokalizacije, taaka vezivanja ili odluujuih injenica koje se
ugrauju u kolizione norme.
U evropskom meunarodnom privatnom pravu, kod izbora mjerodavnog prava, tj. utvrivanja
najblie veze, dominira aprioristiki metod koji se bazira na specijalnim pravnim normama
koje se nazivaju kolizionim normama.
Kolizione norme su pravne norme naroite strukture, koje privatnopravne odnose s
inostranim elementom reguliraju na tzv. posredan (indirektan) nain.
Objektivni cilj kolizione norme jest da kao mjerodavno pravo za konkretan privatnopravni
odnos odredi pravo drave sa kojom je sluaj u najtjenjoj vezi. Ona odnos ne rjeava
meritorno, ve samo posredno, jer samo upuuje na pravo (odreene drave) koje e pitanje
meritorno rjeiti. Takva norma mora:
1. imenovati pitanje ili odnos na koji se ima primijeniti; te
2. fiksirati teinu taku vezivanja u skladu sa ranije iznesenim principima.

Npr.:
Tako e koliziona norma koja se odnosi na formu braka glasiti ovako:
Na formu zakljuenja braka primjenjuje se zakon drave u kojoj se brak zakljuuje!

15

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Dakle, brak zakljuen u skladu sa propisima zemlje zakljuenja (npr. Italija) formalno je valjan i izvan
te zemlje (propisi Italije).

Ako se radi o materijalnim pretpostavkama za zakljuenje braka (sposobnosti za stupanje u brak) tada
e koliziona norma glasiti:
Materijalne pretpostavke za zakljuenje braka sa stranim elementom, ocjenjuju se po zakonu drava
iji su dravljani budui suprunici!

Klasina podjela kolizionih normi je na jednostrane i dvostrane.

Jednostrana koliziona norma uvijek upuuje na jedno (najee domae) pravo u vezi s
odreenim pravnim pitanjima. Takva koliziona norma ne daje potpun odgovor na pitanje koje
pravo treba primijeniti.
Dvostrana (viestrana) pravna norma bira mjerodavno pravo izmeu dva ili vie prava
povezanih sa sluajem. Ova norma odgovara na 2 pitanja: da li domae ili strano pravo, a
ako je to strano pravo onda i koje (ije) je to pravo. Na koje e pravo ona uputiti, zavisi od
okolnosti konkretnog sluaja, odnosno od toga sa kojim od tih prava postoji teini kontakt.

Razvojem kolizione tehnike pristupa se i modernijoj podjeli kolizionih normi na alternativne i

kumulativne.
Alternativne kolizione norme utvruju najmanje dva teina kontakta, pa time i dva (ili vie)
potencijalno mjerodavna prava.
U oblasti graanskopravnih delikata npr. obino se predvia alternativna primjena prava
drave u kojoj je izvren delikt (lex loci delicti) ili prava drave u kojoj je nastupila teta (lex
loci laesionis), pri emu e kriterij opcije: povoljnost mjerodavnog prava za oteenog (tzv.
princip favor victimae).
Alternativno vezivanje moe biti inspirirano nastojanjem da se jedan pravni odnos odri u
vanosti, kao to je sluaj sa alternativnim kolizionim pravilima koja odreuju formu
testamenta i koja ovu ocjenu podvrgavaju pravu mjesta sastavljanja testamenta ili
nacionalnom pravu ostavioca, ili pravu njegovog prebivalita (boravita).
Ako testament ne bi bio formalno valjan po zakonu zemlje u kojoj je sastavljen, a to je polazno
koliziono rjeenje, mogue je primijeniti nacionalni zakon ostavioca, a ako ni po tome testament ne
zadovoljava formu, moe se primijeniti ostavioevo domicilno pravo, itd.... U ovakvim sluajevima se
govori o tzv. kaskadnom vezivanju.

Kumulativne kolizione norme upuuju na primjenu prava dviju ili ak vie drava, ali
istovremeno. Tako npr. da bi se razveo brak sa stranim elementom potrebno je, prema
kolizionoj normi naeg MPP-a, da je istaknuti brakorazvodni uzrok predvien istovremeno i u
zakonu zemlje iji organ razvodi brak, ali i u zakonima drava iji su dravljani brani

16

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
drugovi. Svrha ovakvog kolizionog rjeenja je u tome da se uzimanjem u obzir vie
zakonodavstava osigura validnost pravnog odnosa u veem broju zemalja.

5. Karakter i klasifikacija tipinih teinih kontakata

Meu uobiajenim teinim kontaktima (takama vezivanja), malo je onih koji uvijek,
bez dvojbe, ukazuju na jednu dravu i njeno pravo kao mjerodavno.
Najvei stepen izvjesnosti u tom pogledu prua mjesto nalaenja nekretnina (situs) kao
teini kontakt koji opredjeljuje izbor mjerodavnog prava na podruju stvarnopravnih odnosa,
i uvijek upuuje na jedno zakonodavstvo ono koje vai u dravi na ijoj teritoriji nekretnina
lei.
Takve take vezivanja (teine kontakte) nazivamo prostim. Veina taaka vezivanja e,
nasuprot tome, ukazivati na barem dva prava i tada govorimo o kompleksnim takama
vezivanja.
Ako je npr. koliziono pravilo utemeljeno na dravljanstvu osobe kao teinom kontaktu, a
osoba o kojoj se in concreto radi je bipatrid, tada i koliziona norma nuno usmjerava na dva
zakonodavstva. U tom sluaju, u mnogim zakonodavstvima je utvreno pravilo po kojem se u
sluaju pojave lica sa dvostrukim ili viestrukim stranim dravljanstvom uzima u obzir samo
jedno od njih tzv. aktivno ili efektivno dravljanstvo dravljanstvo one drave, sa kojom je
osoba stvarno najblie povezana.

Neposredne take vezivanja predstavljaju vrste faktore lokalizacije koji vode ka odreenom
pravu kao mjerodavnom, i u ovu kategoriju spadaju sve tipine take vezivanja
(dravljanstvo, domicil, redovno boravite, mjesto zakljuenja ugovora, mjesto izvrenja
delikta i sl.).
Okvirne take vezivanja preputaju sudu odluku o pravu koje je mjerodavno u konkretnom
sluaju.

Mnoge okolnosti koje uspostavljaju koneksitet izmeu jednog internacionalno obiljeenog

sluaja i odreene drave i njenog prava, i koje se kao takve koriste kao take vezivanja u
kolizionim normama, po svojoj su prirodi proste injenice (npr. mjesto nalaenja stvari).
Nasuprot tome, neke od esto koritenih taaka vezivanja su zapravo ve same pravni
odnosi (npr. dravljanstvo, domicil).

17

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Psiholoko vezivanje je takoe prisutno u meunarodnom privatnom pravu, i to u dva
razliita konteksta.
U prvom redu, veina savremenih zakonodavstava doputa strankama da same odrede
pravo koje e biti mjerodavno za njihove ugovorne odnose, pa se govori o autoniomiji volje
kao taki vezivanja ili teinom kontaktu.
Pored ovakvog, direktnog uticaja na izbor prava, volja stranaka moe utjecati posredno
djelujui na druge take vezivanja: stranke mogu mijenjati prebivalite, dravljanstvo, mjesto
ugovaranja i sl.

Najznaajnija klasifikacija taaka vezivanja je:

- take vezivanja koje upuuju na pravo s kojim osobe imaju teinu vezu;
- take vezivanja koje utvruju teini kontakt objekta (stvari) s odreenom dravom;
- take vezivanja koje kao mjerodavno, indiciraju pravo mjesta gdje se djelovalo.

6. Problemi vezani s primjenom kolizionih normi

Iako je primjenjivanje kolizionih normi naizgled jednostavan proces:

1. pravno pitanje koje imamo pred sobom treba svrstati u odgovarajuu kategoriju
privatnopravnih odnosa;
2. potom odabrati kolizionu normu koja takve odnose regulira;
3. i slijedom teinog kontakta, utvrenog u kolizionoj normi, doi do mjerodavnog
prava.
Svaki od ovih koraka moe biti problematian.

Prethodna pitanja, koja se mogu pojaviti prije nego je odabrana koliziona norma ine u MPPu tzv. problem kvalifikacije, koji se odnosi na tumaenje i shvatanje pravnih pojmova,
termina i instituta sadranih u kolizionim normama, kao i u materijalnim normama stranog
mjerodavnog prava.
Naime, pored sukoba zakona u obiajenom smislu rijei, postoji i tzv. latentni sukoba
zakona koji nastaje kao rezultat razliitog poimanja pravnih izraza, pravnih ustanova i samih
taaka vezivanja u razliitim dravama.

6.1. Kvalifikacija injeninog stanja sa stranim elementom

18

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM

Postavlja se pitanje: Pod koju kolizionu normu podvesti konkretno injenino stanje
ili pravno pitanje s inostranim elementom?
Rjeenje je jednostavno ako se radi o odnosima koji se u veini prava shvataju na isti nain.
Npr.: dvije osobe razliitog spola ele zasnovati pravom ureenu zajednicu ivota, u svakoj dravi e
takvo injenino stanje biti podvedeno pod instituciju braka, pa je logino da u tom sluaju treba
primijeniti kolizionu normu koja se odnosi na zakljuenje braka.

Meutim, nekada je injenino stanje takvo da se ono u razliitim zemljama podvodi

pod razliite pravne institute, pa i razliite oblasti pravnih odnosa.
Npr.: ukoliko nastane spor vezan za meusobna darovanja branih drugova. U nekim zemljama ovo
pitanje spada u oblast branoimovinskih odnosa, u nekim u oblast linih dejstava braka, a u nekim u
oblast ugovornih odnosa.

Ako je nadlean na organ, on uvijek primjenjuje domae pravo, tj. nae kolizione
norme. Pritom se ne bjei ni od ekstenzivnog tumaenja, tj. prilagoavanja
injeninog stanja domaim pravnim shvatanjima (ukoliko u domaem pravu nema
odgovarajueg pravnog instituta pod koji bi se injenino stanje moglo podvesti).
6.2. Kvalifikacija teinog kontakta

I teini kontakt moe biti podloan razliitim tumaenjima u domaem i stranom

pravu, pa kao takav dovesti do neoperativnosti kolizione norme koja se na njemu
bazira.
Npr.: pod mjestom zakljuenja ugovora se shvata mjesto iz kojeg je otpremljen prihvat ponude, onda
to vodi jednom mjerodavnom pravu, a ako se pod mjestom zakljuivanja shvata mjesto u kojem je
prihvat ponude primljen, mjerodavno je drugo pravo.

Ovakve probleme, pored mjesta zakljuivanja ugovora, stvaraju i neke druge take
vezivanja (prebivalite, pripadnost pravne osobe, mjesto izvrenja delikta i sl.).
Teini kontakt (taka vezivanja) se kvalificira (tumai) prema pravnim shvatanjima i
standardima zemlje o ijoj se kolizionoj normi radi, tj. po domaem pravu.
6.3. Problem drava sa sloenim pravnim poretkom
U situaciji kada teritorijalne jedinice (u sloenim dravama) donose zakone u oblasti
privatnih prava, mogu nastati privatnopravni odnosi vezani za vie teritorijalnih
jedinica, pa e to dovesti do tzv. interlokalnog ili unutranjeg sukoba zakona.
Drugi problem sastoji se u odreivanju mjerodavnog stranog prava kada domae
kolizione norme ukazuju na pravo sloene drave, pa se postavlja pitanje koje pravo
od federalnih jedinica treba primijeniti. O tome u doktrini postoje 2 osnovna
stanovita:
1. Prvo, po kojem izbor prava treba prepustiti unutranjim kolizionim normama
dotine strane drave princip dvostepenosti; i

19

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
2. Drugo, po kojem neposredan izbor vri koliziono pravilo koje je i uputilo na
sloeni pravni poredak princip jednostepenosti.
Za BiH problem unutranjih sukoba zakona je svakako od posebnog interesa s
obzirom na jedinstveno ustrojstvo drave. Prema odredbama Deytonskog ustava,
privatnopravni odnosi su naelno podvrgnuti zakonodavnoj nadlenosti entiteta. To
znai da je unutranji sukob zakona u oblasti privatnih prava gotovo izvjestan kada
su u pitanju entiteti.
Slina situacija je i u FBiH. Gotovo sve privatnopravne oblasti u zakonodavnoj su
nadlenosti kantona.
U BiH su dakle mogue dvije vrste unutranjih sukoba zakona: meuentitetski i
meukantonalni. Rjeavaju se analognom primjenom preuzetog jugoslovenskog
Zakona o rjeavanju sukoba zakona i nadlenosti u statusnim porodinim i
nasljednim odnosima. Za ostale pravne odnose vlada pravna praznina.

7. Problemi vezani za primjenu mjerodavnog prava

Ako je koliziona norma uputila na domae pravo kao mjerodavno (jer teini kontakt
postoji samo sa domaom dravom) tada nema problema koje treba primijeniti.
Meutim, ukoliko je koliziona norma uputila na neko strano pravo kao mjerodavno, javlja se
problem. S jedne strane, moe se desiti da u konkretnom sluaju postoji neki od zakonom
propisanih razloga koji obavezuju domai organ da odstupi od primjene stranog mjerodavnog
prava, a s druge strane, ako takvi razlozi ne postoje, strano pravo treba saznati i esto
tumaiti, to moe imati dodatne komplikacije.

7.1. Problem saznanja stranog prava

Potrebno je utvrditi sadrinu dotinog stranog zakonodavstva radi njegove primjene ili
je potrebno saznati njegovu sadrinu kako bi se mogla pravilno primijeniti neka
norma domaeg prava, koja se odnosi na privatna prava stranaca ili na sukob
jurisdikcija.
U prvom sluaju (radi njegove primjene na privatnopravni odnos sa stranim elementom) ovo
pitanje se rjeava na 2 naina, pri emu je odluujue to da li se strano pravo tretira kao
ravnopravno domaem, ili pak kao injenica:
- Ako se prihvati prvo gledite, tada e organ primjene prava imati slubenu obavezu
da sazna strano pravo;
- S drugog gledita, ta bi obaveza pala na stranku, poto stranke dokazuju injenice

20

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
u postupku.
Na ZMPP u pogledu ovog pitanja ustanovljava obavezu suda da po slubenoj dunosti
utvrdi sadrinu stranog mjerodavnog prava, ali sud moe upotrijebiti i javnu ispravu koju u
postupku mogu podnijeti stranke. Sud se moe obratiti i Ministarstvu pravosua i zatraiti
obavjetenje o stranom pravu.

U ovom drugom sluaju, domai organ mora utvrditi sadrinu stranog prava po
slubenoj dunosti, poto je to uvijet za korektno okonanje postupka.
7.2. Tumaenje stranog prava

U sluaju primjene stranog, na osnovu domae kolizione norme, problem tumaenja

je dodatno kompliciran.
Tu se postavlja pitanje hoemo li pojmove i ustanove stranog prava tumaiti i shvatati prema
principima i pravnim shvatanjima dotinog stranog pravnog sistema ili prema principima i
pravnim shvatanjima domae drave.
Ova pitanja se u meunarodnom privatnom pravu tretiraju kao problem tzv. drugostepene
kvalifikacije. U doktrini, a i u uporednom pravu, vlada stanovite po kojem pojmove i
ustanove stranog prava treba tumaiti prema pravnim shvatanjima i principima dotinog
stranog pravnog sistema.
Na ZMPP stoji na stanovitu da se strano pravo ima tumaiti (primjenjivati) prema svom
smislu i pojmovima koje sadri.

8. Razlozi za odstupanje od primjene mjerodavnog prava

Premda su kolizione norme u naem pravu imperativne, pa se imaju po slubenoj

dunosti primijeniti uvijek kad sluaj sadri inostrane elemente, katkada je organ koji
ih primjenjuje ovlaten da ne postupi po njihovoj uputi.
Radi se o izuzecima koje valja restriktivno tumaiti i koji se ne bi smjeli pretvoriti u izgovor
koji opravdava esto izbjegavanje i zaobilaenje mjerodavnog stranog prava.
Ti razlozi su:
1. Renvoi (ranvoa) uzvraanje i upuivanje dalje;
2. Izigravanje zakona (fraus legis);
3. Javni poredak (ordre public);

21

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
4. Fenomen tzv. normi neposredne primjene.

8.1. Uzvraanje i upuivanje dalje (renvoi)

Uzvraanje i upuivanje na dalje pravo (ranvoa) je pojava u meunarodnom

privatnom pravu koja moedovesti do toga da se umjesto domaom kolizionom
normom odreenog mjerodavnog stranog prava ipak primijeni domae, ili pak neko
drugo strano pravo umjesto onog koje je oznaeno kao mjerodavno.
Ova pojava temelji se na teorijskoj postavci o tome da domaa koliziona norma, kad upuuje
na strano pravo, ne upuuje direktno na strano materijalno (porodino, nasljedno,
obligaciono) ve na strano pravo u cjelini dakle i na strano koliziono pravo.
Ovo e biti sluaj npr.:
Ako u naoj zemlji treba da se ocijeni da li je jedan dravljanin Ujedinjenog Kraljevstva, ije
je prebivalite kod nas, poslovno sposoban?
Naa koliziona norma upuuje na pravo dravljanstva, tj. na englesko pravo. Engleska
koliziona norma, za ocjenu poslovne sposobnosti upuuje na pravo prebivalita osobe, tj. na
nae pravo (u ovom sluaju). Dakle, engleska koliziona norma je uzvratila na nae pravo
(npr. ili na belgijsko pravo, ako bi prebivalite osobe bilo u Belgiji).
Rezultat:
Umjesto prava koje je mjerodavno po naoj kolizionoj normi (englesko pravo) ipak bi se
primijenilo domae (nae) ili neko drugo strano (belgijsko) pravo.
to se tie naeg prava, ZMPP konstatira obavezu domaeg organa da prethodno (prije
nego to primijeni strano mjerodavno pravo) ispita kolizione norme stranog prava na koje je
usmjeren i da slijedi njihovu uputu bez obzira na to kuda ona vodi. Ukoliko se indicirano
strano pravo, svojom kolizionom normom, takoe proglaava mjerodavnim za ureenje
datog sluaja, problem se lako rjeava.
Meutim, u sluaju upuivanja dalje (na neko drugo strano pravo), ishod e biti pozitivan ako
se tree pravo samo proglaava mjerodavnim. Takav prirodan prekid lanca upuivanja
uslijedit e kad se doe do prava ija je koliziona norma istovjetna onoj koja je na nju
ukazala (kad ona sadri isti teini kontakt). Bit e primijenjeno upravo to materijalno pravo.
Ako se upuivanja ne zavre prirodnim prekidom lanca, trebalo bi primijeniti pravo koje je
prvobitno indicirano naom kolizionom normom.

8.2. Izigravanje zakona (fraus legis)

Institut izigravanja zakona (fraus legis) u meunarodnom privatnom pravu poiva na dva
elementa:

22

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. OBJEKTIVNOM do promjene take vezivanja je dolo legalnim putem; i
2. SUBJEKTIVNOM sastoji se u namjeri da se promjenom teinog kontakta doe
do mjerodavnosti nekog drugog prava a ne onog koje bi inae
bilo mjerodavno prema domaoj kolizionoj normi.

S obzirom na naelo Ius et fraus numquam cohabitant1 neizbjena je neka vrsta sankcije
za fraudulozno ponaanje stranaka. Ova sankcija nije usmjerena na subjekte, ve na
opstojnost pravnog posla koji je nastao uz izigravanje zakona on se naime ponitava.
Domai organ je obavezan da po slubenoj dunosti pazi na izigravanje domaih kolizionih
normi, a takvu obavezu nema kada su u pitanju kolizione norme stranih drava.
Najee su predmet izigravanja kolizione norme u oblasti osobnog statusa fizikih i pravnih
osoba, porodinog (posebno branog) i nasljednog prava.
Na ZMPP sadri specijalnu odredbu o izigravanju zakona u kojoj stoji da se pravo koje bi
bilo mjerodavno po domaim kolizionim normama ne primjenjuje ako bi njegovo
primjenjivanje imalo za cilj izbjegavanje primjenjivanja domaeg prava.

8.3. Javni poredak

Prihvatanje kolizionog naina reguliranja privatnopravnih odnosa s inostranim
elementom za dravu znai pristajanje na mogunost da se pred njenim organima
moe primjenjivati i strano materijalno pravo. To bi, s obzirom na razliitosti
nacionalnih zakonodavstava, moglo dovesti i do toga da domai organ treba
primijeniti neko strano pravo, ija su rjeenja neprihvatljiva za domau dravu.
Ni jedna drava ne prihvata mogunost primjene stranog prava bezrezervno, ve uz tzv.
rezervu javnog poretka. Pozivom na ovu ustanovu, domai organ koji u konkretnom sluaju
treba da primijeni strano pravo, jer ga na to obavezuje domaa koliziona norma, moe
odstupiti od njegove primjene i umjesto njega primijeniti lex fori svoje pravo.
Prema naem ZMPP, ne primjenjuje se strano pravo ako bi njegovo dejstvo bilo suprotno
ustavom utvrenim osnovama drutvenog ureenja.

8.4. Fenomen tzv. normi neposredne primjene

Unutar svakog pravnog sistema postoje propisi koji, usljed svoje naroite svrhe,
odnosno naroitog znaaja s obzirom na svoju materijalnu sadrinu, zahtijevaju

1 Pravo i nepotenje nikada ne mogu opstati zajedno

23

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
bezuslovnu primjenu i koji kao takvi moraju biti izvan domaaja kolizionog
mehanizma (prama Savigny-u).
U naoj literaturi koristi se izraz norme neposredne primjene. Radi se o naroito znaajnim
propisima koji se zbog svoje bliske veze sa organizacijom i funkcioniranjem drave
posmatraju kao poseban korpus pravnih normi koje ne podlijeu naelu svojevrsne
meuzamjenjivosti prava razliitih drava.
Zakonodavac veoma rijetko eksplicitno propisuje bezuslovnu primjenu neke pravne norme,
pa se njen takav karakter mora izvui iz njene sadrine i cilja. Opte je pravilo da se tu radi o
normama koje izraavaju snaan interes drave. Najee je rije o propisima koji se odnose
na:
-

reguliranje i kontrolu trita i nacionalne ekonomije;

kao i propisi koji se tiu zatite domaeg poljoprivrednog zemljita ili reima
nekretnina uope.

9. Kolizione norme opteg karaktera

Zakon o MPP sadri i dva koliziona pravila opteg znaaja. Jedno od njih tie se
mjerodavnog prava u pogledu valjanosti oblika pravnih akata, a drugo se odnosi na
mjerodavno pravo u pogledu zastarjelosti.
Kad je u pitanju ocjena o formalnoj validnosti bilo kojeg pravnog posla, ZMPP
propisuje alternativnu mjerodavnost prava mjesta gdje je pravni posao zakljuen ili
prava koje je mjerodavno za sadrinu pravnog posla odnosno pravne radnje. To
praktino znai da e pravni posao ili pravna radnja biti u pogledu forme smatrani
validnim ukoliko odgovaraju ili propisima drave u kojoj su nastali ili drave ije je
pravo mjerodavno za taj pravni posao ili pravnu radnju. Odredba nastoji odrati
pravni posao na snazi. Tako e npr. ugovor o prodaji pokretne stvari biti valjan u
pogledu forme ako je valjan bilo prema pravu mjesta zakljuivanja, bilo prema pravu
koje su odredile stranke, a ako one nisu odredile to pravo, onda prema odredbama
l.20 ZMPP tj.onda prema pravu drave na ije pravo, prema ocjeni suda ukazuju
posebne okolnosti sluaja ili ako sud ne nae da te okolnosti postoje, onda prema
pravu drave u kojoj je sjedite prodavca.
Prema drugom optem kolizionom pravilu, nastupanje zastrajelosti ocjenjuje se
prema pravu koje je mjerodavno za sadrinu pravnog posla tj. pravne radnje.
Sline prirode je i odredba koja rjeava pitanje mjerodavnosti prava teritorijalne
jedinice u okviru sloene drave. Ta odredba upuuje na kolizione norme o
unutranjem sukobu zakona dotine drave. No ako dotina drava nema takve
norme, princip najblie veze pravnog odnosa sa nekom od teritorijalnih jedinica u
sloenoj dravi.
Kolizionu prirodu imaju i opte odredbe koje se odnose na tzv.sukob dravljanstva
tj.na osobe s dvostrukim ili viestrukim dravljanstvom . Taka vezivanja je u takvim
sluajevima domae dravljanstvo, ako ga osoba posjeduje uz strano ili strana, a u
suprotnom se primjenjuje princip duplog vezivanja : relevantno je pravo drave za

24

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
koju bipatrida, pored jednog od njegovih dravljanstava, vezuje njegovo prebivalite.
Ako takav sticaj ne postoji, taka vezivanja je ponovo princip najblie veze.

10. Uloga reciprociteta u meunarodnom privatnom pravu

Reciprocitet je pojam vezan s meudravnim odnosima i kao takav predstavlja

kategoriju me.javnog prava.
Postojanje reciprociteta izmeu domae i odreene strane drave, moe biti uslov za
uivanje nekih prava stranaca ( npr.pravo stranca na nasljeivanje u postupku pred
domaim sudom, pravo na sticanje vlasnitva na nekretninama u domaoj dravi i sl.)
Pojam reciprociteta ili uzajamnosti u najirem smislu podrazumjeva jednako
ponaanje izmeu dviju suverenih drava. Moe biti rije o ponaanju u pogledu
tretmana stranaca, priznavanju sudskih i dr.odluka, te o pruanju me.pravne
pomoi.
Po nastanku, reciprocitet moe biti :
1. Diplomatski
podrazumjeva postojanje bilaterlanog ili multilateralnog
me.ugovora koji drave ugovornice tada obavezuje po principu pacta sunt
servanda. Tada se drave ugovornice u pogledu odreenih pravnih pitanja
ponaaju jednako.
2. Zakonski se bazira na istovrsnim zakonskim odredbama o nekom pravnom
pitanju u dravama o kojima je rije. Npr. drava A u svom zakonu o
nasljeivanju propisuje da stranci imaju isti pravni poloaj u ostavinskom
postupku kao to je i poloaj domaih nasljednika, a isti takav propis prisutn je
i odgovarajuem zakonu drave B. Tada izmeu drava A i B postoji zakonski
reciprocitet u pogledu nasljednih prava stranaca.
3. Faktiki nastaje via facti, dakle jednkim ponaanjem drava u pravnoj praksi.
Takav se reciprocitet u sluaju sumnje mora dokazivati, to moe biti
skopano s velikim potekoama. Stoga drave esto, tamo gdje se
reciprocitet postavlja kao uvjet, uvode oborivu pravnu pretpostavku o
njegovom postojanju kako bi se izbjegla potreba njegovog dokazivanja u
svakom konkretnom sluaju.
Po obimu ili sadrini reciprocitet moe biti :
1.Formalni - ako je u MPP neto uvjetovano formalnim reciprocitetom, smatra se da
je taj uvjet ispunjen samim tim to zemlje o kojima je rije naelno izjednaavaju
strance sa domaim dravljanima, nejee na nivuo ustavnopravnih normi. Pritom
se uzimaju razlike u nacionalnim zakonodavstvima u pogledu dostupnosti konkretnih
prava.
2.Materijalni postoji ako je konkretno pravo priznato u obje zemlje. Npr.ako drava
A uvjetuje nasljedno pravo stancu dravljaninu drave B materijalnim reciprocitetom,
onda to znai da e on npr. moi naslijediti nekretninu ukoliko dravljani drave A to
isto mogu u dravi B.

25

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
3. Efektivni
je taj koji bi izmeu dvije drave postojao onda kad su njihovim
dravljanima dostupna odreena prava, ali u istom obimu. Npr. dravljanin drave B
moe pri takvom uvjetu naslijediti zemljite u dravi A, ali samo do granice
tzv.zemljinog maksimuma koji je propisan u dravi B i koji se kao limit primjenjuje na
dravljane drave A.
U tijesnoj vezi reciprociteta stoji i pojam retorzije koja je negativni reciprocitet tj
nepoeljno uzajamno ponaanje dviju drava. To ponaanje drava je mogue zato
to jedna od njih ustrojno odbija primjeniti pravo one druge, iako bi to prema svojim
kolizionim pravilima trebala uiniti, pa onda isto ponaanje nastupi i s druge strane.

POSEBNI DIO

ODREIVANJE MJERODAVNOG PRAVA

1. Osobni status, porodinopravni i nasljednopravni odnosi

U oblasti ovih odnosa sa inostranim obiljejem, u pogledu izbora mjerodavnog prava

dominira vezivanje posredstvom osoba. Kao relevantne vezanosti u ovoj se oblasti
pojavljuju: dravljanstvo; prebivalite (domicil); redovno boravite; nacionalnost
pravnog lica i sl.
Dravljanstvo predstavlja pravno politiki status osobe na osnovu kojeg ona
duguje lojalnost jednoj odreenoj dravi.
Domicil je vie vezan za graanski status osobe i reguliranje njenih privatnih prava i
obaveza.
Dravljanstvo se bazira na mjestu roenja ili na porijeklu, dok domicil predstavlja
boravak odreene osobe u odreenoj dravi uz njenu namjeru da se tu trajno nastani
Dakle, jedna osoba moe biti dravljanin jedne zemlje, a istovremeno biti domicilirana
na teritoriji neke druge. Tad se postavlja pitanje kojem pravu treba podvrgnuti njen
osobni pravni status, njene porodinopravne i nasljednopravne odnose.
U korist dravljanstva navodi se da je to kriteriji koji se lako utvruje, dok mu se s
druge strane prigovara da takva vezanost ne znai nita kod osoba koje sa svojom
domovinom nemaju stvarnih veza, kao i kad je rije o bipatridima, apatridima i
izbjeglima.
U prilog domicilu navodi se da je najprirodnije da osoba bude podvrgnuta zakonima
zemlje u kojoj je njezin dom, ali s druge strane ta taka vezivanja je nepouzdana s
obzirom da je podlona promjenama.

26

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Nae meunarodno privatno pravo stoji na principu dravljanstva kao odluujue
injenice za izbor mjerodavnog prava u stvarima osobnog statusa, porodinim i
nasljednim stvarima, a domicil se primjenjuje supsidijarno.

1.1. Osobni status

1.1.1. Fizike osobe
1.1.1.1. Pravna sposobnost

U pogledu pretpostavki za nastanak pravnog subjektiviteta fizike osobe, pojedina

svjetska zakonodavstva se i danas razlikuju, tako da pitanje poetka pravne
sposobnosti moe uzrokovati sukob zakona.
Danas postoji opa saglasnost da ovo pitanje treba podvrgnuti personalnom zakonu osobe o
kojoj se radi, tj. zakonu njenog dravljanstva ili zakonu njenog domicila ili zakonu njenog
redovnog boravita.
Pitanje prestanka njene pravne sposobnosti jo e ee dati povoda sukobu razliitih
zakonodavstava s obzirom na razliite pravne fikcije u vezi sa komorijentima1, kao i s
obzirom na razliite posljedice koje se pripisuju uz institut proglaavanja nestalog lica umrlim
i sl.
Kada je rije o komorijentima, momenat prestanka pravne sposobnosti ocjenjuje se u
najveem broju zemalja po nacionalnom ili domicilnom pravu.
Problem prestanka pravne sposobnosti nestalog lica, koliziono se regulira na 2 naina:
1. dominira primjena personalnog prava nestale osobe;
2. u nekim zemljama se mjerodavnom uzima lex causae.

Po naem ZMPP, za proglaenje nestalog lica umrlim mjerodavno je pravo drave iji je
dravljanin bilo to lice u vrijeme nestanka.

1.1.1.2. Poslovna sposobnost

1 Osobe koje su nastradale u istom dogaaju, gdje nije mogue ustanoviti koja je od tih osoba umrla
prije a koja kasnije.

27

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
U pravilu poslovna sposobnost ocjenjuje se po domovinskom pravu ili domicilnom pravu
(pravu prebivalita ili tzv. redovnog boravita) osobe o kojoj je rije, ali susreemo i razne
korekcije u kolizionom reguliranju ovog pitanja.
Tako vicarski ZMPP propisuje da se osoba ne moe pozvati na to da je poslovno
nesposobna po pravu svog redovnog boravita ukoliko ima poslovnu sposobnost po
zakonima zemlje u kojoj je zakljuila pravni posao povodom koga se ovo pitanje i postavlja,
pod uvjetom da druga strana u poslu nije znala ili nije morala znati za nesposobnost svog
saugovaraa. Ta se korekcija osnovnog principa u naelu ograniava samo na podruje
ugovornih odnosa s inostranim elementom.
I na ZMPP sadri ovakvu odredbu koja se ima primjenjivati samo na ugovorne odnose.
Od primjene personalnog prava odstupa se u korist pravnog posla, tj. s ciljem da se
zakljueni posao odri na snazi uprkos tome to se stranka poziva na to da nije poslovno
sposobna prema pravu svoje drave. Na taj nain se, izuzetni, personalni princip korigira
teritorijalnim principom.
Pitanja ogranienja i liavanja poslovne sposobnosti jedne osobe takoer su principijelno
podvrgnuta personalnom zakonu osobe.
U vezi s ovim statusnim pitanjima pokazuje se izvjesna premo domicilnog principa u odnosu
na dravljanski, a pogotovo dolazi do izraaja prednost upotrebe redovnog boravita kao
elastine take vezivanja: svaka drava se smatra odgovornom za dobrobit maloljetnika ili
punoljetnih poslovno nesposobnih osoba koje faktiki borave na njihovoj teritoriji.
Jednom steena poslovna sposobnost ne gubi se promjenom dravljanstva ili promjenom
prebivalita, bez obzira na razliite propise koji vae u dravi iji je dravljanin osoba postala
ili dravi na ijoj se teritoriji osoba nastanila.
Starateljstvo:
U uporednom pravu vrijedi princip da za uspostavljanje zatite nad poslovno nesposobnim
licima treba primjeniti pravo s kojim tienik ima najbliu vezu, tj. personalno pravo tienika.
Uz lex personalis tienika, neka pitanja starateljstva su u uporednom pravu ipak vezana za
personalni status staratelja, npr. ona vezana za dunost prihvatanja i vrenja starateljstva,
dok je u pogledu nadzora nad vrenjem starateljstva najee mjerodavna lex fori. Kod
uspostavljanja tzv. privremenih starateljskih mjera, uvijek je mjerodavna lex fori.
Haka konvencija o zatiti maloljetnika iz 1902. godine stajala je na domovinskom
(dravljanskom) principu, koji je korigiran vezivanjem za redovno boravite maloljetnika samo
u sluaju kada je uspostavljanje starateljstva nemogue po odredbama legis nationalis
tienika.
Prema naem ZMPP, za stavljanje pod starateljstvo i prestanak starateljstva, kao i za
odnose izmeu staraoca i lica pod starateljstvom (tienika), mjerodavno je pravo drave iji
je dravljanin lice pod starateljstvom.

1.1.2. Pravne osobe

28

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM

Nacionalna zakonodavstva se bitno razlikuju u reguliranju nastanka, djelovanja i

prestanka pravnih osoba. Kao kriteriji vezivanja (teini kontakti) se navode:
dravljanstvo lanova pravnog lica; mjesto osnivanja; mjesto sjedita; kriteriji
kontrole.
Dravljanstvo lanova pravne osobe je danas prevazien i teko upotrebljiv, kako zbog
multinacionalnog sastava glavnih organa uprave, tako i zbog dioniarskih drutava gdje su
vlasnici kapitala anonimni.
Mjesto osnivanja pravne osobe ukazuje na pravo drave u kojoj je pravne osoba
registrirana kao pravni subjekt. Ovo stanovite je vladajue u angloamerikim zemljama.
I na ZMPP polazi od kriterija mjesta osnivanja, ali e ipak za status pravne osobe biti
mjerodavno pravo drave u kojoj ta osoba ima stvarno sjedite, ako i po pravu te drave
osoba ima njenu pripadnost.
Prednost ovog kriterija vezivanja je sigurnost koju on prua zahvaljujui injenici da se
registracija pravne osobe moe lako utvrditi, pa time se lako moe doi i do mjerodavnog
prava.
Slabost ovog kriterija je u tome to se temelji samo na formalnopravnim elementima, a
zanemaruje mnogo vanije, stvarnije i tjenje vezanosti, kao to su:
- porijeklo kapitala;
- stvarno sjedite uprave;
- mjesto djelovanja i sl.
Ovaj kriterij je podesan za izigravanje zakona u vidu fiktivnih registracija pravnih osoba.
Mjesto sjedita pravne osobe je kriteriji koji je najire prihvaen (izvan angloamerikih
zemalja), a bazira se na shvatanju da se kod odreivanja pripadnosti jedne pravne osobe
mora uzeti u obzir sredina u kojoj se odvija njena aktivnost. Pomou ovog kriterija, koji je
relativno stabilan, zasniva se jedna prirodna i logina veza izmeu pravne osobe i jedne
drave, tj. veza koja asocira na domicil fizike osobe (radno sjedite pravnog lica). Prema
ovom stanovitu pravna osoba je najtjenje povezana sa mjestom (dravom) u kojem se
nalaze glavni organi uprave.
Kriteriji kontrole pravne osobe kao nain odreivanja prava mjerodavnog za njen osobni
pravni status, pojavio se u vrijeme Prvog svjetskog rata u vezi sa sekvestracijom
neprijateljske imovine. Primjena ovog kriterija je poslije rata naputena, ali se on ponovo
koristio u vrijeme Drugog svjetskog rata, to pokazuje da on odgovara potrebama
vandrednog stanja.

Najvanije konvencije iz ove oblasti su:

29

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
- Haka konvencija o priznanju svojstva pravne osobe stranim drutvima, udruenjima
i zadubinama iz 1956. god. - bazirala se na principu registracije i stvarnog sjedita, pri
emu se ovi kriteriji kombiniraju; i
- Briselska (Evropska) konvencija o uzajamnom priznavanju trgovakih drutava i
pravnih osoba iz 1968. god. - govori o priznavanju stranih pravnih osoba u zemljama EZ.

1.2. Porodinopravni odnosi

1.2.1. Brak s inostranim elementom

Nacionalna zakonodavstva se u ovoj materiji razlikuju vie nego u bilo kojoj drugoj
oblasti privatnopravnih odnosa. Propisi kojima se regulira zakljuenje braka,
sposobnost za stupanje u brak, nevanost i razvod braka su tijesno vezani za moral,
obiaje, religiju da se esto smatraju sastavnim djelom njenog javnog poretka.
Dakle, ovdje se radi o osobnom statusu dvije osobe, pa e princip primjene personalnog
prava esto ukazivati na problem primjene dva zakonodavstva.
Bitne su razlike u formalnoj i materijalnoj validnosti braka, a kada je u pitanju materijalna
valjanost, razlikuju se dva osnovna naina vezivanja:
1. vezivanje posredstvom mjesta sklapanja braka; i
2. vezivanje posredstvom osoba (primjena leges personales buduih suprunika).

1.2.1.1. Mjerodavno pravo u pogledu forme braka

Problem mjerodavnog prava za formu braka s inostranim obiljejima pojavljuje se u dva vida:
1. koje pravo primijeniti u pogledu forme braka koji se zakljuuje pred domaim organima, a
postoji strani element u subjektu; i
2. po kojem pravu treba procijeniti da li je brak zakljuen u inostranstvu formalno valjan, tj.
moe li kao takav biti registriran u matinoj knjizi vjenanih i proizvoditi pravno dejstvo na
domaoj teritoriji.
U pogledu prvog problema, u meunarodnom privatnom pravu postoji univerzalni standard, a
to je primjena legis loci celebrationis, dakle primjena prava drave na ijoj se teritoriji brak
zakljuuje.
Postoje situacije u kojima domai organi imaju ovlatenje da zakljuuju brakove na stranoj
teritoriji, kao to i strani organi mogu imati istata takva ovlatenja na domaoj teritoriji
(diplomatsko konzularni brakovi, brakovi pri vojnim jedinicama na stranoj teritoriji, brakovi
koje zakljuuje zapovjednik broda na otvorenom moru).

30

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ceremonija zakljuenja diplomatsko konzularnih brakova tei e prema zakonodavstvu
drave imenovanja. Da bi moglo doi do sklapanja braka u diplomatsko konzularnim
predstavnitvima, moraju biti ispunjeni prethodni uvjeti:
1. organi o kojima je rije moraju imati ovlatenje od vlastite drave;
2. drava prijema mora dati saglasnost tim organima;
3. budui suprunici treba da su dravljani zemlje o ijem se predstavnitvu radi.

Za formu braka mjerodavno je pravo mjesta u kome se brak zakljuuje (l. 33 ZMPP). Za
nevanost braka (nepostojanje i nitavost) mjerodavno je bilo koje pravo po kome je brak
zakljuen (l. 34 ZMPP).

1.2.1.2. Mjerodavno pravo u pogledu materijalnih uvjeta

Kada je rije o materijalnim pretpostavkama za zakljuenje braka jasno se razlikuju dva

naina vezivanja, odnosno izbora mjerodavnog prava:
1. vezivanje za mjesto zakljuenja braka; i
2. vezivanje za personalno pravo buduih branih drugova.

U veini kontinentalno evropskih zemalja primjena personalnog prava na ocjenu

materijalnih uvjeta za sklapanje braka znai kumulativnu primjenu nacionalnih zakona oba
budua suprunika.
Na ZMPP stoji na istom stanovitu da se uslovi za zakljuenje braka ocjenjuju za svako lice
prema zakonu drave iji je ono dravljanin u vrijeme stupanja u brak.
Meutim ovdje dolazi do problema kumulativne primjene dvaju razliitih zakona i pitanja da li
su nacionalni zakoni buduih suprunika mjerodavni za svakog od njih ponaosob ili su oba
nacionalna zakona mjerodavna za oba budua suprunika. Ovdje se radi o dilemi ozmeu
tzv. obine i tzv. distributivne kumulacije.
Obina kumulacija znai da se uslovi za stupanje u brak svakog od napturijenata ocjenjuju
prema dva zakona: po njegovom nacionalnom zakonu i istovremeno prema nacionalnom
zakonu njegovog budueg branog druga.
Distributivna kumulacija znai da brane smetnje predviene u nacionalnom zakonu
jednog od suprunika imaju uticaja samo na njegovu sposobnost za stupanje u brak. Ovo
stanovite je prihvaeno, kako u veini zemalja, tako i kod nas.
Postoje, meutim, brane smetnje kod kojih primjena distributivne kumulacije naprosto nije
mogua, a to su tzv. dvostrane brane smetnje (krvno srodstvo, raniji brak itd.) koje

31

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
sprjeavaju sklapanje braka, bez obzira da li su sadrane u jednom ili drugom nacionalnom
zakonu.
Na ZMPP kae da se uvjeti za sklapanje braka naelno prosuuju prema nacionalnom
zakonu buduih suprunika, ali da brak pred naim organima nee biti zakljuen i onda kad
su uslovi po tim zakonima ispunjeni, ako postoje smetnje koje se odnose na postojanje
ranijeg braka, krvno srodstvo i nesposobnost za rasuivanje.

1.2.1.3. Dejstva braka s inostranim elementom

Za line i zakonske imovinske odnose branih drugova mjerodavno je pravo drave iji su
oni dravljani (lex nationalis), a ako su brani drugovi dravljani razliitih drava, mjerodavno
je pravo drave u kojoj imaju prebivalite (zajedniki lex domicilii) ili zajedniko redovno
boravite.
Ako brani drugovi nemaju ni zajedniko dravljanstvo ni prebivalite u istoj dravi,
mjerodavno je pravo drave u kojoj su imali posljednje zajedniko prebivalite (posljednja
zajednika lex domicilii).
Ako se mjerodavno pravo ne moe odrediti ni po jednoj od navedenih taaka vezivanja, onda
je mjerodavno pravo BiH (lex fori) l. 36 ZMPP.
Na ZMPP ugovorne imovinske odnose suprunika podvrgava pravu koje je mjerodavno za
line i zakonske imovinske odnose meu njima, a to pravo je mjerodavno i u pogledu
dopustivosti voljnog izbora prava (autonomija volje) brani drugovi mogu izabrati pravo
koje e biti mjerodavno za brano imovinski ugovor i onda je mjerodavno pravo koje su
izabrali l. 37 ZMPP.
Za imovinske odnose lica koja ive u vanbranoj zajednici mjerodavno je pravo drave iji su
oni dravljani. Ukoliko je rije o osobama razliitog dravljanstva, primjenjuje se pravo zemlje
njihovog zajednikog prebivalita (domicila). Ova koliziona pravila vrijede i za ugovorne
imovinske odnose ovih osoba.

1.2.1.4. Razvod braka s inostranim elementom

Za razvod braka mjerodavno je pravo drave iji su dravljani oba brana druga u vrijeme
podnoenja tube (primarna taka vezivanja).
Ako su brani dugovi dravljani razliitih drava u vrijeme podnoenja tube, za razvod su
mjerodavna kumulativna prava obje drave iji su oni dravljani.
Ako se brak ne moe razvesti po prethodnom kriteriju, za razvod braka je mjerodavno pravo
BiH, odnosno domae pravo (lex fori) ukoliko je jedan od branih drugova imao prebivalite u
BiH u vrijeme podnoenja tube ili ukoliko je jedan od branih drugova na dravljanin.

32

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Kad je u pitanju meunarodno reguliranje izbora mjerodavnog prava za razvod braka,
primarna teina vezanost je, u pravilu, zajedniko dravljanstvo suprunika, potom
zajedniki domicil i na kraju posljednji zajedniki domicil.
Haka konvencija o razvodu i rastavi iz 1970. govori o priznavanju odluka o razvodu, koje
su ve izreene u nekoj od drava ugovornica.

1.2.1.5. Nevanost braka s inostranim elementom

Brak moe prestati:

1. ponitenjem (usljed materijalnih nedostataka u momentu njegovog zakljuenja, tj. brane
smetnje); i
2. proglaavanjem nepostojeim (formalni propusti i nedostatci kod njegovog zakljuenja).

Postavlja se pitanje prema kojem pravu treba ocijeniti da li je takvih nedostataka

doista bilo?
U uporednom meunarodnom privatnom pravu postoje dva naina za odreivanje
mjerodavnog prava:
1. kod prvog, u pogledu uzroka nevanosti braka treba primijeniti isto koliziono pravilo koje
vrijedi za njegovo zakljuivanje;
2. drugi je onaj prema kojem treba primijeniti koliziono pravilo koje vai za razvod.
U naem meunarodnom privatnom pravu prihvaena je prva koncepcija. To znai da je
dovoljno da razlog za ponitavanje postoji u nacionalnom zakonu jednog od branih drugova
ili da postoji jedna od apsolutnih branih smetnji predvienih naim porodinim
zakonodavstvom.

1.2.2. Usvojenje s inostranim elementom

I na podruju kolizionog reguliranja usvojenja dominira tzv. personalni statut.

Na ZMPP u pogledu prava mjerodavnog za ocjenu pretpostavki za zasnivanje usvojenja
utvruje kumulativnu primjenu nacionalnih zakona stranaka (usvojioca i usvojenika), ne
dajui prevagu ni jednom od njih.
Lex fori se ovdje, ukoliko nije osnovno rjeenje, pojavljuje u korektivnoj ulozi.
Ako su usvojilac i usvojenik dravljani razliitih drava, za uslove zasnivanja usvojenja i
prestanka usvojenja, mjerodavna su kumulativna prava obje drave iji su oni dravljani.

33

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ako brani drugovi zajedniki usvajaju, pored prava drave iji je dravljanin usvojenik, za
usvojenje i prestanak usvojenja mjerodavna su i prava drava iji su dravljani i jedan i drugi
brani drug.
Za oblik usvojenja mjerodavno je pravo mjesta gdje se usvojenje zasniva.
Za dejstvo usvojenja mjerodavno je pravo drave iji su dravljani usvojilac i usvojenik u
vrijeme zasnivanja usvojenja, a ukoliko su stranke dravljani razliitih drava mjerodavno je
pravo drave u kojoj imaju prebivalite.
Ukoliko su usvojilac i usvojenik dravljani razliitih drava, a nemaju prebivalite u istoj
dravi, mjerodavno je pravo BiH, ako je jedan od njih dravljanin BiH, a ukoliko ni usvojilac ni
usvojenik nisu dravljani BiH, mjerodavno je pravo drave iji je dravljanin usvojenik (na
ovaj nain ZMPP favorizira interese usvojenika).
Veoma vaan dokumenat iz oblasti usvajanja sa internacionalnim obiljejem je Haka
konvencija o meunarodnom usvojenju iz 1993., koja jo nije na pravnoj snazi u Bosni i
Hercegovini. Ovaj multilateralni meunarodni instrument je doivio veliku internacionalnu
afirmaciju.

1.2.3. Zakonsko izdravanje izmeu srodnika

Zakonska obaveza izdravanja, koja ima za cilj osiguravanje sredstava za ivot

bliskim licima u porodici kad se za tim ukae potreba, univerzalno je prihvaena u
uporednom pravu, ali su prisutne znaajne razlike u materijalnom reguliranju ove
obaveze, kruga lica koja ova obaveza tereti, u pogledu trajanja obaveze, itd.
Sistem jedinstvenog vezivanja postoji u zemljama koje materiju izdravanja koliziono
reguliraju na jedinstven nain, bez obzira na to iz kojeg odnosa ona proistie.
Kao
take vezivanja pojavljauju se:
1. mjesto odluivanja (locus fori); ili
2. dravljanstvo.
Jedinstveno vezivanje posredstvom dravljanstva otvara dilemu izmeu primjene domaeg
zakona jedne, odnosno druge strane u obligaciji (ako povjerilac i dunik nisu dravljani iste
drave), poto nije mogua kumulativna primjena oba zakona. Veina zemalja se
opredjeljuje za nacionalni zakon dunika kao mjerodavno pravo.

34

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
U zemljama koje primjenjuju sistem diferenciranog vezivanja nailazimo na razliite kolizione
norme za razliite vidove izdravanja, pri emu one mogu biti:
1. OPTE kada se odnose na ire kategorije porodinopravnih odnosa koje ukljuuju i
obavezu izdravanja (npr. dejstva braka, posljedice razvoda braka, usvojenje...; ili
2. POSEBNE kada se odnose ba na izdravanje kao zaseban kolizioni problem, pri
emu se za razliite vidove izdravanja predviaju i razliiti teini kontakti:
- izdravanje izmeu roditelja i djece;
- izdravanje izmeu branih drugova;
- izdravanje izmeu osoba u vanbranoj zajednici;
- izdravanje izmeu usvojitelja i usvojenika;
- izdravanje izmeu ostalih srodnika.
1.2.3.1. Izdravanje izmeu roditelja i djece

Stanovite koje polazi od naela posebne drutvene zatite djeteta nalae da se i na

kolizionom planu favorizira interes djeteta kada se ono pojavljuje u ulozi povjerioca.
S druge strane, polazei od toga da u situaciji kad izdravanje trai roditelj od svog djeteta
nema mjesta primjeni naela posebne zatite djeteta, neka zakonodavstva za te sluajeve
predviaju posebnu kolizionu normu utemeljenu na dravljanstvu roditelja, kao teinoj
vezanosti.
Za odnose izmeu roditelja i djece mjerodavno je pravo drave iji su oni dravljani, a ako su
dravljani razliitih drava, mjerodavno je pravo drave u kojoj svi oni imaju prebivalite. Ako
su roditelji i djeca dravljani razliitih drava, a nemaju prebivalite u istoj dravi, mjerodavno
je pravo BiH ako je dijete ili koji od roditelja dravljanin BiH, a ako ne postoji ni jedan od
predvienih uslova, mjerodavno je pravo drave iji je dravljanin dijete (favorizira se interes
djeteta kada se ono pojavljuje u ulozi povjerioca!).

1.2.3.2. Izdravanje izmeu usvojitelja i usvojenika

U uporednom pravu u pravilu nema kolizioih normi koje se odnose na izdravanje izmeu
usvojitelja i usvojenika. Stoga se take vezivanja utvrene za dejstva usvojenja i odnose
izmeu adoptivnih srodnika smatraju relativnim i za obavezu izdravanja.
Za izdravanje izmeu ovih lica bie mjerodavan nacionalni zakon (lex nationalis) usvojitelja,
a ako su usvojitelji brani drugovi razliitog dravljanstva mjerodavno je pravo koje je
mjerodavno za dejstva braka (lex familiae). Ukoliko bi takvo vezivanje bilo nemogue (jer
suprunici nemaju zajednike take vezivanja) u obzir dolazi lex fori.

1.2.3.3. Izdravanje izmeu ostalih srodnika

35

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
ZMPP ima specijalnu kolizionu normu kad je u pitanju izdravanje izmeu ostalih srodnika,
koja upuuje da je za obavezu izdravanja izmeu krvnih srodnika, osim roditelja i djece, ili
za obavezu izdravanja srodnika po tazbini mjerodavno pravo drave iji je dravljanin
srodnik od kog se zahtijeva izdravanje (lex nationalis dunika izdravanja).

Znaajniji dokumenti iz ove oblasti na meunarodnom planu su:

- Njujorka konvencija o ostvarivanju alimentacionih zahtjeva u inostranstvu iz 1956.
koja je na snazi i u naoj zemlji; i
- Konvencija o zakonu koji se primjenjuje na obavezu izdravanja iz 1973.

Kao to se vidi, u oblasti osobnog pravnog statusa i porodinopravnih odnosa s inostranim elementom
dominantan je princip vezivanja za personalno pravo osoba o kojima se radi. On se bazira na
temeljnom zahtjevu da odluka o izboru mjerodavnog prava bude pravina, te da bude u skladu s
opravdanim oekivanjima stranaka. S druge strane stoji isto toliko znaajan zahtjev za stabilnou ove
vrste privatnopravnih odnosa i predvidivou mjerodavnog prava.

1.3. Nasljednopravni odnosi

U uporednom kolizionom pravu sreemo dva razliita naina vezivanja koja poivaju
na dva razliita shvatanja zaovstavtine:
1. u prvom sluaju dominiraju personalne take vezivanja (kao jedinstvene imovinske
mase);
2. u drugom se pored ovih pojavljuje situs nekretnina kao teini kontakt za nepokretni dio
zaovstavtine (kao podijeljene imovinske mase).

1.3.1. Zakonsko nasljeivanje

36

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
U zemljama koje prihvataju sistem jedinstvene zaostavtine vezivanje se vri posredstvom
ostavioeva dravljanstva u vrijeme smrti ili posredstvom njegovog posljednjeg domicila.
U zemljama koje prihvataju sistem podijeljene zaostavtine, za nekretnine je jedinstvena
taka vezivanja njihov situs (mjesto nalaenja), a u pogledu pokretnina dravljanski ili
domicilni princip.
U doktrini modernog meunarodnog privatnog prava zagovara se shvatanje o jedinstvu
zaostavtine koja kao takva jedinstvena imovinska masa treba da bude podvrgnuta
jedinstvenom nasljednopravnom reimu.
Na ZMPP kao osnovni teini kontakt u ovoj materiji predvia ostavioevo dravljanstvo u
vrijeme smrti. Ovdje je upotrijebljeno prosto koliziono pravilo sa samo jednim teinim
kontaktom, koje, poto drugaije nije reeno, vrijedi i za pokretnu i za nepokretnu
zaostavtinu. To znai da na ZMPP prihvata sistem jedinstvene zaostavtine.
Ako je ostavilac bio apatrid, kao supsidijarna povezanost uzima se domicil (prebivalite),
odnosno boravite ostavioca u vrijeme smrti. Ako se ni takva vezanost ne bi mogla
ustanoviti, predvia se primjena nasljednog prava.
Ako je ostavilac bipatrid, domae dravljanstvo iskljuuje strano, odnosno uzima se u obzir
pravo drave u kojoj je on istovremeno imao i prebivalite.
Nae pravosue je nadleno samo za raspravljanje nepokretne zaostavtine koja se nalazi
na domaoj teritoriji, bez obzira na dravljanstvo ostavioca. Dakle, nepokretna zaostavtina
koja se nalazi u inostranstvu izvan je jurisdikcije naeg pravosua (sistem podijeljene
zaostavtine).
ZMPP predvia mogunost da nekretnine u inostranstvu budu predmet raspravljanja pred
naim sudom, ali samo ako je ostavilac bio na dravljanin, i ako po pravu drave u kojoj se
nalaze nekretnine nije nadlean njen organ.

1.3.2. Testamentalno nasljeivanje

Meunarodno privatno pravo se u ovoj oblasti koncentrira na pitanje: koje je pravo

mjerodavno za ocjenu formalne valjanosti testamenta?
Najee se u kolizionom pravu pitanje forme testamenta vezuje alternativno:
1. za lex loci actus (mjesto preduzimanja pravnog posla); ili
2. za lex nationalis ostavioca u vrijeme smrti.

Po naem ZMPP testament je punovaan u pogledu oblika ako je punovaan po jednom od

sljedeih prava:
1. po pravu mjesta gdje je testament sastavljen;

37

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
2. po pravu drave iji je dravljanin bio ostavilac (bilo u vrijeme raspolaganja
testamentom, bilo u vrijeme smrti);
3. po pravu prebivalita ostavioca (bilo u vrijeme raspolaganja testamentom, bilo u vrijeme
smrti);
4. po pravu boravita ostavioca (bilo u vrijeme raspolaganja testamentom, bilo u vrijeme
smrti);
5. po pravu Bosne i Hercegovine;
6. za nekretninu i po pravu mjesta gdje se nekretnina nalazi.

Haka konvencija o sukobu zakona u pogledu forme testamentalnih raspolaganja iz

1961. utvruje alternativno (kaskadno) vezivanje. Ova konvencija je na snazi i u BiH.
Vaingtonska konvencija o jednoobraznom zakonu o obliku meunarodnog
testamenta iz 1973. god. Ova konvencija nije kolizione prirode, ve cilja na to da lanice
ugrade u svoja zakonodavstva pravila jednoobraznog zakona o obliku meunarodnog
testamenta koja su sastavni dio Konvencije. Cilj je dakle unifikacija nacionalnih pravila.
Za formalnu punovanost testamenta nije vano gdje je sastavljen, gdje se nalazi imovina, kojeg je
dravljanstva ostavilac i gdje je njegovo prebivalite ili boravite.

Jedinstvena jednoobrazna pravila Konvencije su:

- testament treba biti sainjen u pismenom obliku na bilo kojem jeziku, rukom ili na
neki drugi nain (ostavilac ga ne mora tada ak ni svojeruno potpisati);
- nakon toga, on u prisustvu dva svjedoka i ovlatene osobe izjavljuje da je dotino
pismeno njegov testament, te ga tada potpisuje ili priznaje potpis za svoj;
- potom ovlatena osoba izdaje potvrdu o tome da se kod sastavljanje testamenta
postupalo u skladu s jednoobraznim pravilima. Time testament stie svojstvo
meunarodnog i priznaje se u svim zemljama lanicama.
Ova konvencija je na snazi i u BiH.
2. Stvarnopravni odnosi

Kada su u pitanju stvarnopravni odnosi, postoji ak niz razlika koje vode ka sukobu
zakona. Npr.: razlike u pogledu kategorizacije stvari na pokretne i nepokretne; na res
in commercium i res extra commercium; u pogledu pravila o odranju (usucapio) i
posjedu (posessio).
Vezivanje pravnog reima jedne stvari za personalni zakon vlasnika ili posjednika,
znailo bi nepredvidivost i nestalnost tog reima, koji bi se mijenjao s promjenama
osobe vlasnika ili draoca.
S toga, stabilizacija stvarnopravnih odnosa je vezana za samu stvar kao najpodesniji
elemenat za vezivanje u ovoj materiji. Za meunarodno privatno pravo poseban
znaaj ima podjela stvari na pokretne i nepokretne.

38

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
2.1. Nekretnine
Sama priroda nekretnina, njihova nepokretljivost i oigledna povezanost s teritorijom
odreene drave daje osnov za njihovo podvrgavanje pravu drave na ijoj teritoriji one lee.
Nekretnine su trajno i tijesno vezane s dravom u kojoj se nalaze i njenim pravom.
Problem izbora mjerodavnog prava za vlasnike i druge stvarnopravne odnose rijeen je
sam po sebi i u toj oblasti princip najtjenje veze najpotpunije je ostvaren.
Pravilo lex rei sitae jedan je od najstarijih principa meunarodnog privatnog prava, koji je
postao opti, univerzalni princip vezivanja kada su u pitanju nekretnine. Takav znaaj ima i
danas.

2.2. Pokretne stvari

2.2.1. Uopte

U samom poetku razvoja meunarodnog privatnog prava pokretne stvari su bile podvrgnute
personalnom zakonu vlasnika ili draoca.
Ovo shvatanje je, meutim, naputeno u kontinentalnom pravu, pa mu je domaaj suen
samo na one pravne odnose u kojima se pokretnine prenose u masi, univerzalnom
sukcesijom, kao npr. nasljeivanjem ili u okviru brano imovinskog reima.
Ovakav nain vezivanja u dananjim uslovima je neprihvatljiv, jer ako bi pravni reim jedne
stvari bio podvrgnut domicilnom pravu njena vlasnika, to bi znailo ne samo nestalnost
pravnog reima stvari, koji bi s mijenjao s promjenama domicila vlasnika, nego to ukljuuje i
neprihvatljivu pretpostavku da kupac, ili povjerilac znajui da je domicil vlasnika izvan
teritorije na kojoj se stvar nalazi poznaje i dotino strano pravo.
Domicil vlasnika bi mogao biti upotrebljiva taka vezivanja kad su u pitanju stvari koje slue
linoj upotrebi i koje, kao takve, prate vlasnika ali sukobi zakona najee nee nastati
povodom takvih stvari.
Lex rei sitae je danas vladajue rjeenje kada su u pitanju pokretnosti, a conflit mobile
(promjena mjesta nalaenja stvari), kao neizbjena posljedica, nastoji se izbjei tako to se
mjerodavnost lex rei sitae vezuje za momenat perfektuacije injeninog stanja ili pravnog
akta koji dovodi do sticanja, promjene ili gubitka stvarnog prava o kojem se radi.
Prihvatanje principa lex rei sitae automatski namee potrebu za dodatnim pravilima vezivanja
koja bi trebalo da rijee tzv. pokretni sukob zakona (conflit mobile), sukob zakona povodom
stvari ije je mjesto nalaenja u trenutku prenoenja stvarnih prava neizvjesno (res in
transitu, stvari u prevozu), kao i povodom stvari koje same slue za prevoz (sredstva
prevoza).

39

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
2.2.2. Mobilni sukob zakona

Sutina problema koji u meunarodnom privatnom pravu nazivamo mobilni sukob zakona
(conflit mobile) je u tome to je varijabilni teini kontakt izmijenjen u vremenu izmeu
momenta nastanka neke pravne transakcije (ili nekog privatnog prava) i momenta
raspravljanja o tome.
Upravo je mjesto nalaenja pokretnih stvari u tom smislu problematian teini kontakt. Rije
je dakle o situacijama u kojima na teini kontakt u kolizionoj normi (mjesto gdje se stvar
nalazi) ukazuje na dva prava:
1. pravo ranijeg mjesta nalaenja; i
2. pravo kasnijeg mjesta nalaenja.
Koje od njih je definitivno mjerodavno za rjeenje pravnog pitanja?
dvije situacije:

Postoje

Prva je ona kad je sticalac stekao neko stvarno pravo na pokretnoj stvari prema pravu
ranijeg mjesta nalaenja, a stvar je potom premjetena u zemlju u kojoj za sticanje tog prava
treba ispuniti dodatne uvjete.
U tom pogledu vlada stanovite prema kojem se ve steeno pravo ne gubi promjenom
situsa stvari.
Druga je ona kad je stvar premjetena iz zemlje u kojoj pravo jo nije bilo steeno (zbog
nepovoljnih uvjeta), u zemlju prama ijem su pravu uvjeti za sticanje tog prava ispunjeni, pa
se namee pitanje da li je ono automatski steeno samim premjetanjem stvari.
Ako u zemlji gdje se stvar ranije nalazila nije ostvaren ni jedan od uvjeta koji se trae za
sticanje nekog prava, onda promjena situsa ne moe dovesti do automatskog sticanja tog
prava, premda su prema pravu kasnijeg situsa ispunjeni svi uvjeti.

Kako na ZMPP ne sadri nikakva pravila u pogledu mobilnog sukoba zakona povodom
pokretnih stvari, trebalo bi, kao opte, prihvatiti stanovite o mjerodavnosti prava one drave
prema ijem su se pravu najranije stekli svi uvjeti za sticanje (kao i gubitak) spornog stvarnog
prava.

2.2.3. Res in transitu

Princip legis rei sitae je kritian kad do nekog raspolaganja sa stvarnopravnim dejstvom
dolazi povodom stvari koja se u tom trenutku nalazi u internacionalnom transportu. On

40

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
se smatra neopravdanim s obzirom na nestalan karakter nalaenja stvari u pokretu kao take
vezivanja.
Primjena lex rei sitae je esto i nemogua, poto se u trenutku raspolaganja i ne zna gdje se
stvar nalazi.
Za stvari u prometu kao take vezivanja najee se uzimaju:
- mjesto otpreme stvari (locus expeditionis); i
- mjesto opredjeljenja (locus destinationis).

Znaajnu ulogu imaju pritom interesi domae drave da stvarnopravne odnose vezane za
robni promet podvrgne kontroli i reimu vlastitog pravnog poretka.
Zemlje sa znaajnim izvozom vide interes za primjenom prava mjesta otpreme, kao teinog
kontakta, dok se zemlje sa velikim uvozom priklanjaju zakonu mjesta destinacije
(opredjeljenja).
Prema naem ZMPP-u, u pogledu stvari koje se nalaze u prevozu, mjerodavno je pravo
mjesta odredita (opredjeljenja) l. 18.

2.2.4. Osnovna sredstva prevoza

Opteprihvaeno stanovite je da se stvarnopravni reim osnovnih sredstava

prevoza ureuje pravom drave iju pripadnost sredstvo ima. Ovo se prvenstvano
odnosi na brodove i vazduhoplove, koji su u pogledu stvarnih prava podvrgnuti
zakonu drave u kojoj su registrirani.
Ipak, mjesto nalaenja stvari (broda ili vazduhoplova) ima uvijek prevagu kao odluujua
vezanost kad se radi o pitanjima izvrenja ili uspostavljanja sredstava obezbjeenja na brodu
ili vazduhoplovu. Tako npr. u sluaju zapaljenja broda radi osiguranja potraivanja ne bi bio
primjenjen zakon zastave broda, ve bi se pravna pitanja vezana za to rjeavala prema
zakonu zemlje u kojoj je dolo do zapaljenja.
Prema naem ZMPP, na prevoznim sredstvima, mjerodavno je pravo drave iju dravnu
pripadnost imaju ta sredstva l. 8.

2.2.5. Specifini problemi

Koliziono reguliranje stvarnih prava na pokretnim stvarima dodatno je optereeno

tekoama kad su u pitanju stvarna prava inkorporirana u vrijednosnim papirima, i
kad se radi o nematerijalnim stvarima.

41

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Kako se prenoenje prava na papiru vri predajom, pravo mjesta nalaenja u pravilu
koindicira s pravom mjesta gdje se transakcija vri.
Najproblematinije je koliziono rjeavanje u sluaju tzv. dikumentarnog prenosa vlasnitva,
pri emu se najee gubi koicidencija mjesta gdje se stvar nalazi i mjesta gdje se nalazi
papir (npr. skladite). Ovdje nema jedinstvenog rjeenja.
U vicarskoj doktrini se zagovara alternativna primjena ovih taaka vezivanja (situs same
stvari ili mjesto nalaenja papira), a na ovom stanovitu je i Haka konvencija o zakonu
koji se primjenjuje na prodaju pokretnih tjelesnih stvari iz 1958.
Problem stvara i podjela stvari na materijalne i nematerijalne, koja je bliska, ali ne i ista sa
podjelom stvari na tjelesne i netjelesne. Kao taka vezivanja za ovu kategoriju stvari u
doktrini se predlae primjena prava najblie veze

Na ZMPP ne pravi razliku izmeu nekretnina i pokretnih stvari u pogledu mjerodavnosti

legis rei sitae.

3. Obligacioni odnosi

Centralna kategorija obligacionih odnosa nisu osobe, odnosno subjekti obligacije. Subjekti
obligacionog odnosa se mogu mjenjati u toku trajanja obligacionog odnosa, a da to ne utie
na samu obligaciju.

Prema tome, ni osobne, a ni realne vezanosti ne bi same za sebe mogle biti

pouzdana indicija najtjenje vezanosti. Neto bolje izglede prualo bi vezivanje
posredstvom akata, radnji koje subjekti preduzimaju, a iz kojih slijedi nastanak,
izmjena ili prestanak obligacionog odnosa. I kada bi se mjesto preduzimanja radnje
uzelo kao teini kontakt, znaaj takve vezanosti bio bi nuno relativiziran brojnou i
koncentracijom drugih kontakata sa nekim drugim mjestom u nekoj drugoj dravi.
3.1. Ugovorni odnosi

Izbor mjerodavnog prava za ugovore (ugovorne odnose) sloeniji je nego u bilo kojoj
drugoj oblasti privatnopravnih odnosa sa stranim elementom. Viestruke vezanosti,
koje su este u ugovornim odnosima, umanjuju znaaj pojedinanih vezanosti.
S druge strane, ugovor je osnovni instrument za vrenje internacionalnih transakcija,
u kojima vrlo visoko mjesto ima zahtjev predvidivosti prava koje e biti mjerodavno.

42

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Zbog toga u meunarodnom privatnom pravu paralelno postoje tri naina rjeavanja
sukoba zakona, odnosno izbora mjerodavnog prava, koja se na razne naine
kombiniraju:
1. vezivanje voljom stranaka;
2. vezivanje posredstvom mjesta preduzimanja pravnih radnji; i
3. utvrivanje najtjenje povezanosti uzimanjem u obzir svih vezanih okolnosti i
njihovim balansiranjem u svakom pojedinanom sluaju (in concreto).
3.1.1. Psiholoko vezivanje (voljni izbor mjerodavnog prava)
Volja stranaka kao faktor vezivanja najmarkantnije je prisutna upravo na podruju
kolizionog regularanja ugovornih odnosa. Tu se naime izbor mjerodavnog prava
primarno vezuje za volju stranaka.
Prvi zaetak ideje o voljnom izboru ugovornog statuta vezuje se za pravilo lex loci
contractus, koje je omoguavalo strankama da birajui mjesto zakljuenja ugovora faktiki
istovremeno biraju i mjerodavno pravo.
U meunarodnom privatnom pravu o autonomiji volje se govori kao o subjektivnoj
poveznici koja ima ravnopravan poloaj s drugim takama vezivanja, a u materiji ugovornih
odnosa ima primarnu, dominantnu ulogu.
U doktrini i judikaturi SAD, autonomija volje kao kolizioni princip nije nikada zadobila potpunu
dominaciju.
Zakonodavstva drugih zemalja, danas gotovo univerzalno prihvataju princip psiholokog
vezivanja u sferi ugovornih odnosa.

Na ZMPP propisuje da je za ugovor mjerodavno pravo koje su izabrale ugovorne strane,

ako ovim zakonom ili meunarodnim ugovorom nije drugaije odreeno.

Postavlja se pitanje kojem pravu je podvrgnuta ocjena valjanosti tog sporazuma pravu
foruma koji raspravlja (lex fori) ili pravu na koje se sam izbor odnosi. U doktrini se
argumentira u korist i jednog i drugog, ali se ini da prednost ima prvo stanovite.
Kada se govori o autonomiji volje kao aktu vezivanja, uglavnom se ima u vidu izriit izbor
mjerodavnog prava u formi ugovorne klauzule. Meutim, doktrina i judikatura poznaju i tzv.
preutnu autonomiju, gdje se namjera stranaka da ugovorni odnos veu za odreeno pravo
izvodi iz injeninih vezanosti kao to su:
- domicil ili dravljanstvo stranaka;
- sjedite pravnog lica;
- situs nekretnine;
- valuta u kojoj glase novana potraivanja itd.

43

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Spominje se i hipotetika autonomija stranake volje, o pretpostavljenom izboru
mjerodavnog prava. Tu se ne bira pravo koje su stranke htjele, ve ono koje bi trebalo da su
htjele kao razumni privrednici ili trgovci.

3.1.2. Vezivanje in abstracto (objektivne take vezivanja)

Objektivizirane take vezivanja i na njima izgraena apstraktna koliziona pravila, u

dananjem Meunarodnom privatnom pravu, imaju drugorazredni (supsidijarni)
znaaj.
Prije svega uoptena apstraktna pravila nisu podesna za reguliranje ove materije, zbog
brojnosti, raznovrsnosti i dinamike ugovornih odnosa. Teko je ugovorne odnose lokalizirati i
podvrgnuti pravnom poretku koji vai na jednoj teritoriji. Stoga se ugovorni odnos moe
vezati za jedan pravni poredak ili posredstvom mjesta zakljuenja, ili posredstvom mjesta
izvrenja.
Mjesto zakljuenja ugovora, kao pogodno pravilo, vai i danas kada su u pitanju berzanski
ugovori i javne prodaje. U svim drugim sluajevima ovakva taka vezivanja je izgubila svoje
prednosti.
Mjesto izvrenja ugovora, kao supsidijarna taka vezivanja u odsustvu sporazumnog
izbora prava, ima veliki znaaj. Ali primjena i ove take vezivanja proizvodi znaajne tekoe.
Kao problem se moe javiti injenica da veina ugovora cilja na izvrenje dviju korelativnih
obaveza, ije izvrenje ne mora prostorno koindicirati. Poto bi take vezivanja tada
ukazivale na dva zakonodavstva, to bi moglo dovesti do cijepanja ugovornog odnosa.
Ovaj problem je prevazien teorijom karakteristine prestacije kao taka vezivanja uzima
se mjesto izvrenja karakteristine obaveze.

Ugovori koji se tiu nekretnina, gotovo su u svim zakonodavstvima podvrgnuti lex rei sitae.
Prema naem ZMPP, za nekretnine je mjerodavno pravo drave na ijoj teritoriji se nalazi
nekretnina.

3.1.3. Vaganje vezanih okolnosti in concreto (najblia veza)

U naem meunarodnom privatnom pravu prvi nagovjetaj direktne upotrebe principa

najtjenje povezanosti za odreivanje ugovornog statuta nalazimo u odredbi Opeg
imovinskog zakonika: u odsustvu izriitog i preutnog izbora prava predvia se utvrivanje
hipotetike volje stranaka, tj. primjena prava koje bi stranke trebale prihvatiti da su htjele, kao
dobri privrednici.

44

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
ZMPP utvruje, u odsustvu sporazumnog izbora, primjenu prava najtjenje veze na
ugovorne odnose. Zakonodavac se pri tome opredijelio za realizaciju ovog principa
posredstvom karakteristine radnje, i to vezivanjem za prebivalite dunika karakteristine
radnje u vrijeme prijema ponude.

3.1.4. Pitanje forme ugovora

Pitanje mjerodavnog prava se u ugovornoj materiji moe postaviti i u pogledu forme

ugovora. Temeljno pravilo od kojeg se polazi kad je rije o formi pravnih poslova jest
maksima locus regit actum, prema kojoj su za formu pravnog posla mjerodavna
lokalna pravila tj. pravo zemlje u kojoj je ugovor zakljuen lex loci contractus.
Primjena ovog principa je u dananjim uvjetima skopana sa dva problema :
-Prvi je sama lokalizacija ugovora tj. utvrivanje mjesta njegovog zakljuivanja.
Iskrsava kad je ugovor zakljuen inter absentes. Teorija obligacionog prava ne daje
jedinstven odgovor na pitanje kad se ugovor smatra zakljuenim. ZMPP ne daje
odgovor na ovo pitanje, pa bi to bio problem kvalifikacije koji bi se morao rjeavati
lege fori. To praktino znai da bi se na organ u pogledu kvalifikacije mjesta
zakljuivanja ravnao prema odredbama naeg obligacionog prava koje prihvata
teoriju prijema.Ugovor bi se prema tome smatrao zakljuenim na teritoriji BiH ako je
tu primljen prihvat ponude, pa bi se tada valjanost njegove forme trebala cijeniti
prema naem pravu. Ali ak i kad se kvalifikacijom doe do mjesta zakljuivanja, to
jo uvujek ne nudi samo jednu mogunost u pogledu mjerodavnog prava i ne
zadovoljava modernu tendenciju odranja pravnog posla na snazi. Rije je o
tendenciji , prema kojoj e se ugovor smatrati formalno validnim ako je u skladu sa
propisima bilo koje od zemalja u kojima stranke imaju redovno boravite.
U vezi sa samim pravilom lex loci contractus u vezi sa formom ugovora, mogla bi se
postaviti jo dva pitanja. Prvo vrijedi li ono i za formu ugovora iji su predmet
nekretnine? ZMPP ne sadri posebnu odredbu o formi takvih ugovora, pa bi
proisticalo da se u tom smislu treba ravnati prema optem kolizionom pravilu iz l. 7,
a to znai da su za formu i tih ugovora alternativno mjerodavna dva prava : pravo
mjesta zakljuivanja ili pravo mjesta gdje se nekretnina nalazi.
Drugo pitanje se tie onih ugovora koji su praeni raznim administrativnim odobrenjima i
potvrdama. Ako je npr.u inostranstvu zakljuen ugovor izmeu nae i strane firme koji je
sainjen prema propisima koji za takve ugovore vae u zemlji zakljuivanja, postavlja se
pitanje da li e oni biti validni u BiH ukoliko je za njihovo zakljuivanje potrebno neko
administrativno odobrenje ili potvrda. Taj problem otpada ako je u ugovoru precizirano da on
stupa na snagu nakon pribavljanja potrebnih odobrenja u BiH, poto to onda vie nije pitanje
forme, ve je rije o suspenzivnom uvjetu. U suprotnom bi trebalo smatrati da je takav
ugovor i u BiH formalno valjan, sa rezervom javnog poretka ili pak normi neposredne
primjene.

3.2. Vanugovorni odnosi

45

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM

Najznaajnije mjesto u oblasti kolizionog regulisanja vanugovornih odnosa ima

problem vezivanja graanskih delikata sa meunarodnim obiljejima. U uporednom
MPP su relativno rijetke odredbe koje se odnose na druge oblike vanugovornih
obligacija. Graanskopravni delikti, kao i njihovo kolziono reguliranje, imaju u MPP
vei praktini znaaj u odnosu na neosnovano obogaenje, negotiorum gestio, kao i
druge osnove vanugovorne odgovornosti ( npr.upotreba tue stvari u svoju korist )
I malobrojne kolizione norme koje se odnose na kvazikontrakte ne primjenjuju se kad
je rije o naknadi tete proistekle iz tih odnosa mjerodavan je deliktni statut, pa je i
to jedan od razloga da se panja usmjeri prvenstveno na graanskopravne delikte.
3.2.1. Uloga proceduralnog vezivanja lex fori

Zakonodavstvo i doktrina MPP na podruju kolizionog regulisanja graanskih delikata

jo uvijek istaknutu ulogu daju domaem zakonu suda pred kojim se spor raspravlja,
bez obzira na locus delicti i druge okolnosti sluaja.
Mada je teoriju o iskljuivoj primjeni legis fori prvi potpuno elaborirao Vehter, a Savinji
je je od njega preuzeo, ipak se Savinji smatra ocem pravila da se na deliktnu
odgovornost ima uvijek primjenjivati lex fori, poto su sve pravne norme koje se
odnose na delikte imperativne, pa se dakle primjenjuju po naelu teritorijalnosti.
Savinjieva teorija uticala je na vajcarsko i francusko pravo, ali je njen uticaj najsnaniji na pravo
angloamerikih zemalja, pogotovo Engleske. Poslije odluke Privy Councila u predmetu Halley ( 1868 )
zavladalo je pravilo o primjeni legis fori u cijeloj tadanjoj Britanskoj imperiji i to u formi shvatanja da se
pred engleskim sudom moe za delikt tuiti samo ako je djelo utuivo prema engleskom pravu ( po
legi fori ), a uz to nije ispriivo prema zakonu mjesta gdje je deliktna radnja izvrena. Meutim, i neki
engleski autori, kao i autori u Njemakoj, ali i u nekim novim zakonodavstvima ve odavno zagovaraju
naputanje dvostrukog testa protivpravnosti (djelo za koje se tui mora biti protivpravno i po zakonu
suda i po zakonu zemlje u kojoj je ono izvreno). I na tom stanovitu stoji npr. jordansko pravo.

3.2.2. Objektivno vezivanje lex loci delicti

Objektivno vezivanje lex loci delicti (mjesto izvrenja delikta) kao teini kontakt,
ima najznaajniju ulogu na podruju kolizionog reguliranja deliktne odgovornosti za
naknadu tete.
Lex loci delicti commissi jedno je od najstarijih pravila MPP. Ovakva njegova uloga je
utemeljena na tradicionalnim razlozima, koja potiu iz vremena kad je odgovornost
za tetu redovno bila uzrokovana klasinim protupravnim ponaanjem, koje je
neposredno vezano za osobu i njene radnje u uem smislu ( pokrete, govor ) ili
proputanje.
Princip lex loci delicti nije tako dugo opstao samo iz tradicionalnih razloga.
Najznaajnije je istai da se radi o solidnoj vezanosti, ije utvrivanje in concreto
najee nije problematino i koja je pravno filozofski moda bolje utemeljena od svih
drugih odluujuih injenica ili teinih kontakata koji se koriste u meunarodnom

46

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
privatnom pravu. Princip lex loci delicti je suvereno vladao kod odreivanja deliktnog
statusa kako u evropskom, tako i u amerikom pravu.
U dananjem MPP je dopunjen ili potisnut na mjesto dopunskog rjeenja, a u nekim
zakonodavstvima sveden je samo na jednu od indicija za pronalaenje najblieg
prava, odnosno prava sa kojim je odnos najtjenje povezan.
3.2.3. Kritika principa lex loci delicti nova rjeenja

Osnovni razlozi koji vezivanje deliktnih odnosa posredstvom mjesta izvrenja delikta
ine nepodesnim su:
- uticaj tehnikih sredstava (posebno sredstava prevoza i komunikacija);
- deliktna radnja je u dananje vrijeme esto prostorno razdvojena od osobe i njenih
fizikih akata;
- danas su vrlo esti tzv.dislocirani delikti, kod kojih radnja izvrenja prostorno ne
koincidira sa mjestom nastanka tete. Postavlja se pitanje da li je u takvoj situaciji
cjelishodnije primijeniti pravo drave u kojoj je izvrena protivpravna radnja, ili one
u kojoj je nastupila teta.
Ovo pravilo je u konkretnim sluajevima esto dovodilo do necjelishodnih rjeenja, a
nezadovoljstvo takvim posljedicama se najprije javilo u SAD. U Drugom
Restatement-u, locus delicti danas ima ulogu jedne od indicija koje treba uzeti u obzir
da bi se dolo do prava koje u konkretnom sluaju ima najznaajniju vezu sa
dogaajem i strankama. Za ocjenu takve vezanosti, pored mjesta izvrenja delikta
treba uzeti u obzir mjesto gdje je nastupila teta, domicil, dravljanstvo i redovno
boravite osoba, mjesto registracije i sjedite pravnih osoba, te mjesto u kome je
sjedite nekog ranijeg pravnog odnosa meu stranakama, ukoliko je takav odnos
postojao. Pored ovog opeg pravila, Restatement sadri i niz posebnih kolizionih
normi za pojedine vrste delikata.
I neki evropski autori ve od 50-tih godina zagovaraju izvjesne korekcije u primjeni legis loci
delicti, ukazujui i na druge znaajne vezanosti, kao npr. lina vezanost kod tzv.familijarnih
delikata gdje su stranke u srodstvu itd.

Prema naem ZMPP, za vanugovornu odgovornost za tetu, ako za pojedine

sluajeve nije drugaije odreeno, mjerodavno je pravo mjesta gdje je posljedica
nastupila, zavisno od toga koje od ta dva prava je povoljnije za oteenika.
3.2.4. Meunarodna pravna regulacija

Odvajanje naela najtjenje povezanosti od pravila lex loci delicti, uoljivo je i u

konvencijskom MPP. Na edinburkoj sjednici Instituta za meunarodno pravo
1969.godine, usvojeno je stanovite prema kojem u odsustvu stvarne povezanosti
spornog sluaja i legis loci delicti, mjerodavno pravo treba da se odreuje uzimajui u

47

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
obzir posebne odnose izmeu samih stranaka ili povezanost stranaka sa samim
dogaajem.
Oite promjene u nainu vezivanja ubrzo zatim donose hake konvencije koje se
odnose na udese u drumskom saobraaju i na tetu od proizvoda, koje je ratificirala
biva SFRJ, a koje su na snazi u BiH. Haka konvencija o mjerodavnom pravu za
nezgode u drumskom saobraaju iz 1971. g polazi od Binderovog stanovita po
kome naelno treba da je mjerodavna lex loci delicti, a da se utvrde tano odreeni
sluajevi u kojima e se od tog pravila odstupiti u korist nekog drugog prava kao
mjerodavnog.
l.3 Konvencije utvruje principijelnu mjerodavnost legis loci delicti, ali tjenjom, pa
time i odlunom vezom smatra vezu sa mjestom registracije vozila, ukoliko za lex loci
delicti ne vezuje istovremeno i redovno boravite oteenog, koji se kao putnik
nalazio u vozilu. Ako je meutim rije o odgovornosti prema vozau ili vlasniku vozila,
vezanost s mjestom registracije je bez alternative. Ako je u udesu sudjelovalo vie
vozila, mjesto registracije prevagnut e u odnosu na locus delicti samo ako su sva
vozila registrirana u istoj dravi.
Koliziona rjeenja Hake konvencije o pravu mjerodavnom za odgovornost za
tetu od proizvoda iz 1973. g. bazirana su na sticaju (kombinaciji) vezanih okolnosti
koje treba da indiciraju najtjenju vezu. Premda je lex loci delicti stavljen na prvo
mjesto, u obzir za primjenu dolazi najprije zakon zemlje na ijoj teritoriji neposredno
oteena osoba ima redovno boravite, pod uvjetom da je u istoj zemlji i glavno
poslovno sjedite odgovorne osobe, ili da je tu mjesto nabavke proizvoda. Ako nema
takve dvostruke vezanosti, primjenit e se pravo drave na ijoj je teritoriji locus
laesionis, ukoliko je tu istovremeno i redovno boravite oteenog ili glavno poslovno
sjedite odgovorne osobe ili je proizvod tu nabavljen. ak i ako se radi o
nemogunosti utvrivanja mjerodavnog prava prema navedenim pravilima,
Konvencija upuuje na zakon glavnog sjedita odgovorne osobe, a primjena legis
loci laesionis dolazi u obzir samo ukoliko se oteeni na nju pozove.
Pripreme za donoenje konvencije EEZ o pravu mjerodavnom na ugovorne i
vanugovorne obaveze su poele 1972 g. kada je sainjen prvi Prednacrt. No kasnije
se odustalo od donoenja te Konvencije, te je 1980.godine donijeta Konvencija o
mjerodavnom pravu za ugovorne obligacije, a donoenje takve konvencije za
vanugovorne obligacije je odloeno. U julu 2003 g. Evropska komisija je prezentirala :
Prijedlog regulative Evropskog vijea i Parlamenta o pravu koje se primjenjuje na
vanugovorne obligacije .
Za vanugovornu odgovornost mjerodavno je pravo zemlje u kojoj je nastupila teta (
lex loci laesionis ). Pritom je izriito iskljuena primjena legis loci delicti, kao i
primjena prava drave u kojoj bi eventualno nastupile neke indirektne posljedice
delikta.
Za vanugovornu odgovornost za tetu od proizvoda e biti mjerodavno pravo
redovnog boravita ili glavnog sjedita oteenog, pod uvjetom da je i sjedite
odgovorne osobe u istoj zemlji, ili da je u istoj zemlji proizvod kupljen. U svim drugim
sluajevima, mjerodavna je lex loci delicti.
Ako je u pitanju vanugovorna odgovornost za djelo nelojalne utakmice, mjerodavno
je pravo drave u kojoj je dotino djelo ugrozilo konkurentnost oteenog ili
kolektivne interese njegovih potroaa.

48

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ukoliko je teta rezultat klevete ili povrede linih prava, mjerodavno je pravo
redovnog boravita oteenog.
Predviena je posebna koliziona norma za vanugovornu odgovornost proistaklu iz
ugroavanja ivotne okoline, koja kao mjerodavno za takav sluaj odreuje pravo zemlje u
kojoj je ugroavanje nastupilo ili prijeti da nastupi.

Mogue je i na terenu MPP in concreto naii na pravnu situaciju ili prvno pitanje koje
nije pokriveno ni normama unutranjih, niti vansjkih izvora. U takvim sluajevima
treba popunjavati prav.praznine prema nekim naelima.Sam ZMPP sadri odredbu o
tome u kojoj stoji da u nedostatku odgovraajueg pravila u om zakonu treba
dosljedno da se primjenjuju odredbe i naela ovog zakona, naela pravnog poretka
BiH i naela MPP. Zakon govori o tri izvora popunjavanja vocatio legis. Treba
smatrati da nema zadatog redoslijeda u koritenju triju navedenih izvora.

49

WWW.BH-PRAVNICI.COM