Historijska Traganja 7

UDK 94 (497.
6)
ISSN 1840-3875
Historijska
traganja
Historical
Searches
INSTITUT ZA ISTORIJU Br. 7, 1-242, Sarajevo 2011.

INSTITUTE FOR HISTORY No. 7, 1-242, Sarajevo 2011
Historijska traganja Historical Searches

Izdava Publisher
Institut Za Istoriju, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Institute For History, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
Meunarodna redakcija International Editorial Board
DAMIR AGII, Filozofski fakultet, Zagreb / Faculty of Philosophy, Zagreb

ALE GABRI, Intitut za novejo zgodovino, Ljubljana / Institute for Recent History, Ljubljana
ADNAN VELAGI, Fakultet humanistikih nauka, Mostar / The Faculty of Humanities, Mostar
RADMILA RADI, Institut za noviju istoriju Srbije, Beograd / Institute of Recent History of Serbia,
Beograd
SERGEY ROMANENKO, Institute of Economy Russian Academy of Sciences, Moscow, Russia
MUHIDIN PELESI, Institut za istoriju, Sarajevo / Institute for History, Sarajevo
Glavni i odgovorni urednik Editor-in-chief
Vera Katz, Institut za istoriju, Sarajevo / Institute for History, Sarajevo

katz.vera@gmail.com
Sekretar Secretary
Aida Liina, Institut za istoriju, Sarajevo / Institute for History, Sarajevo

licinaida@gmail.com
asopis izlazi dva puta godinje / This is semi-annual magazine

Rukopisi se alju na adresu Instituta za istoriju
Manuscripts to be sent to the Institute for History
(sa naznakom) za asopis Historijska traganja / indicating that it is
for Historical Searches
71000 SARAJEVO, Alipaina 9
Bosna i Hercegovina
telefon/faks/phone/fax: 033/ 209-364
http://www.iis.unsa.ba
e-mail: nauka@bih.net.ba
033/ 217-263
Rukopisi se ne vraaju / Manuscripts will not be returned to their authors

Urednitvo ne odgovara za navode i gledita iznesena u pojedinim prilozima.
The Editorial board is not to be held responsible for the assertions and views presented in
the contributions it publishes.
Prijava o izdavanju asopisa Historijska traganja ubiljeena je u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci
Bosne i Hercegovine
Application for the publishing of Historical searches has been registerd at: National and University
Library of Bosnia and Herzegovina
UDK 94 (497.6)
Historijska traganja, Br. 7, Sarajevo, 2011, [ str. 1-242 ]
ISSN 1840-3875
Sadraj Content
Rije redakcije................................................................................................. 5
lanci Articles
Mustafa Imamovi
ZEMALJSKI TATUT U USTAVNOJ HISTORIJI BOSNE I HERCEGOVINE
THE PROVINCIAL CONSTITUTION IN THE POLITICAL HISTORY
OF BOSNIA AND HERZEGOVINA ....................................................................11
Amir Duranovi
HISTORIJSKA 1910. GODINA. POGLED U SARAJEVSKU TAMPU
HISTORICAL YEAR 1910. A LOOK INTO THE SARAJEVO PRESS................41
Zoran Grijak
O POECIMA DJELOVANJA HRVATSKE NARODNE ZAJEDNICE
I HRVATSKE KATOLIKE UDRUGE U PARLAMENTARNIM UVJETIMA
ON THE BEGINNING OF FUNCTIONING OF THE CROATIAN
NATIONAL COMMUNITY AND THE CROATIAN CATHOLIC
UNION IN PARLIAMENTARY CONDITIONS...................................................73
Stjepan Matkovi
HRVATSKI POGLEDI NA UVOENJE BOSANSKOHERCEGOVAKOG
SABORA
CROATIAN VIEWS ON THE INSTITUTING OF THE PARLIAMENT
OF BOSNIA AND HERZEGOVINA.....................................................................119
Historijska traganja Historical searches
UDK 94 (497.6)
Historijska traganja, Br. 7, Sarajevo, 2011, [ str. 1-242 ]
ISSN 1840-3875
Seka Brkljaa
PARADOKSI PROVEDBE VIDOVDANSKOG USTAVA IZ 1921.
U BOSNI I HERCEGOVINI
PARADOXES OF THE IMPLEMENTATION OF THE 1921
VIDOVDAN CONSTITUTION IN BOSNIA AND HERZEGOVINA...............135
Vera Katz
USTAVNO-PRAVNI I POLITIKI POLOAJ BOSNE I HERCEGOVINE
PREMA USTAVIMA FNRJ I NR BiH 1946. GODINE
THE CONSTUTIONAL, LEGAL AND POLITICAL POSITION
OF BOSNIA AND HERZEGOVINA ACCORDING TO THE 1946
CONSTITUTIONS OF THE FEDERAL PEOPLES REPUBLIC
OF YUGOSLAVIA AND THE PEOPLES REPUBLIC OF BOSNIA
AND HERZEGOVINA .............................................................................. 159
Sabina Veladi
DESTABILIZACIJA BOSNE I HERCEGOVINE KRAJEM OSAMDESETIH
GODINA 20. STOLJEA. STVARANJE PREDUSLOVA ZA
TRONACIONALNU DEZINTEGRACIJU
THE DESTABILIZATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA
DURING THE LATE 1980-IES THE CREATION OF PRECONDITIONS
FOR TRI-NATIONAL DISINTEGRATION ........................................................201
Edin Omeri
ALTERNATIVNA POLITIKA SCENA U BOSNI I HERCEGOVINI
(UDRUENJE ZA JUGOSLAVENSKU DEMOKRATSKU INICIJATIVU,
PRETPARLAMENT JUGOSLAVIJE, FORUM ZA ETNIKE ODNOSE)
THE ALTERNATIVE POLITICAL SCENE IN BOSNIA AND
HERZEGOVINA (THE ASSOCIATION FOR YUGOSLAV DEMOCRATIC
INITIATIVE, PRE-PARLIAMENT OF YUGOSLAVIA, FORUM
FOR ETHNIC RELATIONS).................................................................................231
Upute autorima priloga......................................................................... 241
RIJE REDAKCIJE
Historijska traganja, 7, 2011., [ str. 5-7 ]
Rije Redakcije
Cijenjeni itatelji !
osobitim zadovoljstvom predstavljamo vam sedmi broj asopisa

Historijska traganja za 2011. godinu s osam znanstvenih radova u rubrici lanci. I u ovom broju izostala je naa povremena rubrika Predavanja sa Tribine Instituta za istoriju u Sarajevu. lanci u ovom broju dio
su rezultata znanstvene konferencije pod naslovom Ustavno-pravni i politiki poloaj Bosne i Hercegovine u 20. stoljeu, odrane u Gradacu 21. svibnja
2010. u organizaciji Instituta za istoriju, te posveene 100-godinjici njegovog
donoenja. Ideja za odravanje ove konferencije potekla je od direktora Instituta prof. dr. Husnije Kamberovia i prof. dr. Josipa Vrboia koji su iskazali
potrebu za obiljeavanjem ovog znaajnog datuma u bosanskohercegovakoj
historiji. Uspjehu konferencije na poseban nain pridonio je, kao ljubazan
domain, grad Gradaac, u kome su se sudionici lijepo osjeali u pitomom
proljetnom pejsau i u blizini velebnog povijesnog spomenika kulture kule
Husein-kapetana Gradaevia koja dominira cijelim prostorom. Na otvaranju konferencije direktor Instituta prof. dr. Husnija Kamberovi, izmeu
ostalog, naglasio je: Prvo, povodom 100-godinjice Prvog bosanskohercegovakog ustava, donesenog 1910. godine, odluili smo progovoriti o historijskom znaaju toga ustava (odnosno tatuta), a drugo, eljeli smo razgovarati
i o ustavnom poloaju Bosne i Hercegovine u 20. stoljeu. S obzirom na to da
smo historiari, eljeli smo razgovarati i o odreenim politikim dimenzijama
bosanskohercegovake ustavnosti. Zato smo odluili razgovarati o ustavnopravnom i politikom poloaju Bosne i Hercegovine u 20. stoljeu. Ne elimo
se uplitati u suvremene debate oko ustavnih promjena u naoj zemlji, nego
elimo samo ukazati na neka povijesna iskustva. Po mom miljenju, u pravu
je njemaki historiar Holm Sundhaussen koji je na jednom mjestu zakljuio
RIJE REDAKCIJE
kako nikada ustav nije omoguio niti opstanak niti raspad zemlje, nego je
samo mogao oteavati taj raspad. Radi historijske paralele samo u podsjetiti
kako postoje tvrdnje da je Ustav iz 1974. blokirao Jugoslaviju i time izazvao
njen raspad. Istina je da su odredbe Ustava ile na ruku centrifugalnim tendencijama i time oteavale politiku stabilizaciju unutar zemlje, ali te odredbe
nisu prouzrokovale taj raspad. Iz ustavne historije Jugoslavije vidi se da ustav
funkcionira samo ukoliko postoji politiki konsenzus. Npr., Ustav iz 1921. bio
je centralistiki, ali nije sprijeio blokadu drave krajem dvadesetih godina.
Isto tako, Ustav iz 1974. bio je konfederalistiki, ali nije sprijeio blokadu drave krajem osamdesetih godina. Ustav iz 1931., Sovjetski ustav iz 1946. i
onaj iz 1963. svi su u odreenim okolnostima smatrani neodgovarajuim.
Zato? Zato to je pitanje moi ono oko ega se vodila borba izvan ustava ili
neovisno o ustavu, i to je odluivalo o opstanku ili raspadu drave, neovisno o
samom ustavu. Nijedan ustav ne moe sprijeiti raspad jedne drave ako se ta
drava zbog drugih okolnosti nalazi pred raspadom, nego samo moe oteati
ili olakati raspad. Ali, zadatak ustava nije u tome da otea ili olaka raspad
drave, nego da omogui njeno funkcioniranje. O tome koliko su promjene
ustavne strukture Bosne i Hercegovine omoguavale funkcioniranje drave,
moemo razgovarati na ovom skupu.
U Historijskim traganjima 7 za 2011. godinu objavljujemo osam radova
sa spomenute konferencije. Studija prof. dr. Mustafe Imamovia bavi se jednim znaajnim periodom ustavne historije Bosne i Hercegovine shvaajui
ustav kao nain organizacije jednog drutva. U tom smislu Zemaljski tatut
iz 1910. smjeta u iri historijski kontekst, od vremena srednjovjekovne Bosne do poetka Prvog svjetskog rata. Detaljno je objanjen ustavni poredak u
BiH reguliran 1910. godine uz pomo est zakona koji predstavljaju cjelinu.
Amir Duranovi u svom radu daje kratak pregled pisanja pojedinih listova iz
Sarajeva povodom tri znaajna dogaaja iz 1910. godine, a to su: proglaenje
Prvog ustava, posjeta cara Franza Josefa Bosni i Hercegovini i poetak rada
Bosanskohercegovakog sabora. Dr. sc. Zoran Grijak na temelju neiskoritene
arhivske grae analizira profiliranje hrvatske politike u Bosni i Hercegovini
uoi i nakon proglaenja Zemaljskog tatuta i konstituiranja Bosanskohercegovakog sabora 1910. godine. Dr. sc. Stjepan Matkovi analizira odnos hrvatske politike javnosti prema uvoenju ustavnosti, izbornoj kampanji i otvaranju Sabora ili, kako se tada govorilo, najmlaeg europskog parlamenta. Mr.
6
RIJE REDAKCIJE
sc. Seka Brkljaa elaborira paradokse provedbe Vidovdanskog ustava iz 1921.

u Bosni i Hercegovini, a dr. sc. Vera Katz Ustav SFRJ i Ustav NR BiH iz 1946.
godine u kontekstu uvrivanja komunistike vlasti neposredno nakon osloboenja zemlje. Sabina Veladi prezentira destabilizaciju Bosne i Hercegovine krajem osamdesetih godina 20. stoljea i stvaranje preduvjeta za tronacionalnu dezintegraciju. Edin Omeri, na kraju, podsjea da se od 1989. godine
na jugoslavenskoj politikoj sceni pojavila i alternativna politika opcija koja,
meutim, nije uspjela realizirati svoje ideje zbog monog talasa nacionalizma
koji je zastraujue poplavio jugoslavenski prostor. Dva lanka sa spomenute
konferencije objavljena su i u asopisu Prolozi 40/2011. Instituta za istoriju u
Sarajevu (prof. dr. Josipa Vrboia i Enesa Omerovia).
Nakon ovih kratkih biljeaka o sadraju asopisa pozivamo vas na suradnju u istraivanju tragova prolosti, njihovom prezentiranju i uenju o nama
i drugima.
Redakcija

lanci Articles
Mustafa Imamovi, ZEMALJSKI TATUT U USTAVNOJ HISTORIJI BOSNE I HERCEGOVINE

UDK: 342.4 (497.6) 18/19

Pretisak
ZEMALJSKI TATUT U USTAVNOJ HISTORIJI

BOSNE I HERCEGOVINE1
Mustafa Imamovi
Pravni fakultet, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Autor se ovdje bavi jednim znaajnim periodom ustavne historije Bosne

i Hercegovine shvatajui ustav kao nain organizacije jednog drutva, te
u tom smislu Zemaljski tatut iz 1910. godine smjeta u iri historijski
kontekst od vremena srednjovjekovne Bosne do poetka Prvog svjetskog rata. Detaljno je objanjen ustavni poredak u Bosni i Hercegovini
reguliran 1910. sa est zakona koji predstavljaju cjelinu: (1) Zemaljski
ustav (tatut); (2) Izborni red; (3) Saborski poslovni red; (4) Zakon o
drutvima za BiH; (5) Zakon o skupljanju za BiH; i (6) Zakon o kotarskim vijeima.
Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, Austro-Ugarska Monarhija, Ustavni zakon Vilajeta Bosanskog 1867., Zemaljski tatut 1910., Bosanski sabor
Uvod
osna i Hercegovina prolazi danas kroz politiku krizu, za ije su

prevazilaenje nuna nova ustavna rjeenja, odnosno novi ustav. Ta
situacija koincidira sa stogodinjicom Zemaljskog tatuta, kao dru-
Studija je objavljena u trojezinom izdanju u knjizi: Zemaljski tatut u ustavnoj historiji Bosne i Hercegovine /Mustafa Imamovi; [prijevod na engleski jezik Saba Risaluddin, prijevod na
njemaki jezik Sara Bernasconi i Saa Gavri]. Sarajevo: samostalno autorsko izdanje, 2010.
13-42. (Neznatne izmjene uinjeni su uz autorovo doputenje.)
11

www.fcjp.ba/templates/ja_avian_ii_d/images/green/landesstatut.pdf
gog.pisanog.Ustava.Bosne.i.Hercegovine..Odatle.je,.imajui.u.vidu.aktuelne.
potrebe,. korisno. kritiki. sagledati. karakter. ovog. ustava. i. njegove. domete. u.
politikoj.historiji.Bosne.i.Hercegovine.
Kao.geopolitiki.pojam.Bosna.i.Hercegovina.postoji.i.traje.ve.preko.deset.stoljea..Tokom.svih.tih.stoljea.odran.je.puni.kontinuitet.njenog.dravno-pravnog.i.politiko-teritorijalnog.jedinstva..Ta.je.razvojna.linija.danas,.kao.
i.dravnopravna.tradicija,.sa.raznih.strana.ugroavana..Bosni.i.Hercegovini.
je.zato.potreban.novi.ustav..Nita.vie,.ali.ni.manje.od.toga..U.tom.je.smislu.
potrebno.ukazati.na.poetke.moderne.bosanskohercegovake.ustavnosti.i.izgradnje.sistema.javne.vlasti.i.pravne.drave..
Pod.ustavom.se.i.ustavnim.poretkom,.u.najirem.smislu,.podrazumijeva.
nain.organizacije.jednog.drutva..U.tom.smislu.svaka.globalna.ljudska.zajednica,.kako.rodovsko-plemenska,.tako.i.kasnija..klasna,.ima.svoj..bilo.nepisani,.bilo.pisani..osnovni.zakon.kojim.su.ureeni.odnosi.unutar.datog.drutva..Ustav,.prema.tome,.u.irem.smislu.znai.cijeli.sistem.pravila.po.kojima.se.
jedno.drutvo.ili.jedna.zemlja.vladaju.i.upravljaju..Taj.sistem.ukljuuje.mnogo.
12

tota to je izvan i iznad prava u uem smislu. Odatle svaki pravnik, koji se
svakodnevno sree sa ustavom, mora stalno bacati pogled unatrag na ustavnu povijest i istovremeno drati na oku tekuu politiku praksu i rad politikih institucija. U svom uem, pravnotehnikom znaenju, ustav predstavljaju
vodea pravna pravila, obino sakupljena u neki dokument koji se openito
potuje kao ustav. Nikada se u stvarnosti ustav neke zemlje ne moe saeti
i sabiti u okvir jednog dokumenta. ak i tamo gdje je takav pokuaj uinjen,
neophodno je za utvrivanje ustavnosti i datog ustavnog poretka razmotriti
ekstrapravna pravila, obiaje i konvencije koje izrastaju oko formalnog dokumenta kao ustava.
Pojam ustava u modernom je smislu rijei nastao dosta kasno, mada je
kao termin s istim ili slinim znaenjem upotrebljavan jo u antikoj Grkoj
i Starom Rimu. Termin ustav je u veini jezika izveden iz latinske rijei constitutio. Konstitucijama su u Rimskom Carstvu nazivani imperatorski edikti
kojima su regulirana najvanija privredna i politika pitanja i pitanja dravne
organizacije. U borbama za graanska prava i ograniavanje apsolutne vlasti
monarha, razvila se tokom XVIII stoljea ideja da se jednim vrstim i pisanim
dokumentom konstituiraju organizacija i granice dravne vlasti. To je znailo
potrebu da se nekom konstitucijom utvrdi izvjesna brana ili ustava apsolutnoj
vlasti vladara.Vjerovatno je odatle u naem jeziku nastao termin ustav. Bitno
je u tom pogledu utvrditi da je ustavna vlada ograniena vlada. Ustav odatle
u biti znai zahtjev da se javna vlast vri u skladu sa pravom. Stepen normativnog ogranienja nosilaca javne vlasti zavisi uvijek od konkretnog odnosa
politikih snaga. Odatle se svaki ustav javlja u isto vrijeme i kao normativni
poredak i kao dato stanje politikih odnosa.
Tokom druge polovine XVIII i prve polovine XIX stoljea ustav u svom
modernom znaenju ulazi u opu upotrebu. To se razdoblje naziva vijekom
konstitucionalizma. Kao pisani pravni akti sa najviom pravnom snagom
ustavi se u pravilu donose po posebnoj proceduri, obino uz sveano proglaavanje i uvoenje u ivot. Prvi takav sistematski dokument o dravnoj
organizaciji, nazvan Instrumenti vlasti (Instruments of Government), donio
je tokom engleske revolucije Oliver Cromwell (Kromvel) 1649. godine. Ovaj
akt nije u praksi nikad stupio na snagu. Najvea tadanja engleska kolonija u
Sjevernoj Americi, Virdinija, donijela je svoj ustav uporedo sa amerikom
deklaracijom nezavisnosti 1776. godine. Jedanaest godina kasnije, 1787, donijet je federalni ustav SAD. Svoj prvi ustav Francuska je dobila 1791, u treoj
13

godini velike revolucije. Ove su primjere slijedile i druge evropske zemlje. Na

svim se stranama teilo da izvojevana prava i ostvarena ogranienja vlasti to
prije dobiju karakter sveanog pisanog akta, kao osnovnog zakona jedne zemlje. Poelo se ak smatrati da bez takvog akta i nema ustava. Takvo je miljenje posebno i uspjeno osporavala engleska politika misao. Engleski pravni
pisci su razvili podjelu na pisane i nepisane ili historijske ustave koji proistjeu
iz same politike prakse. Oni su istovremeno isticali da su nepisani ustavi u
prednosti nad pisanim, jer su fluidni, tj. teni, pa se lako prilagoavaju novim
drutvenim prilikama i odnosima.
Prema tome, ustav je osnovni zakon jedne drave, koji moe biti u pisanom ili nepisanom obliku, izraen u nedvosmislenim i izriitim pravilima ponaanja, u vidu cjelovitih zakona ili politike prakse, koja je, kao kod
engleskog ustava, sankcionirana vremenom i dugotrajnom primjenom. Ova
se opa zakonitost u ustavno-pravnom razvitku moe pratiti i kroz vie od
osam stotina godina dravnopravnog i politiko-teritorijalnog razvitka Bosne
i Hercegovine. Bosanska srednjovjekovna drava je u doba najveeg uspona
po svom ureenju bila znatno ograniena, a esto i zavisna od volje krupne
vlastele. Organi centralne vlasti bili su vladar (ban, kralj) i dravni sabor (stanak), kao staleka skuptina bosanske vlastele. Na saboru su se raspravljala
i rjeavala najvanija pitanja unutranje i spoljne politike bosanske drave:
izbor i krunisanje vladara, darivanje i oduzimanje batina, otuivanje dravne
teritorije i odreivanje spoljne politike. Teritorij bosanske drave se u XIV stoljeu, za vrijeme vladavine bana Stjepana II Kotromania i njegovog nasljednika kralja Tvrtka I, znatno proirio, obuhvativi mnoge zemlje i krajeve sa
juga, jugoistoka i zapada Bosne i Hercegovine. U anglosaksonskoj historijskoj
literaturi za Tvrtkovu Bosnu se obino kae da je u teritorijalnom pogledu, od
svih junoslavenskih srednjovjekovnih drava, najblia bivoj Jugoslaviji.
Kasnije je pod osmanskom vlau na tlu matine zemlje Bosne formiran
1463. godine bosanski sandak, a neto poslije hercegovaki i zvorniki. Od
svih sandaka sa daljim osmanskim osvajanjima na Balkanu i Srednjoj Evropi nastao je krajem XVI stoljea Bosanski ejalet ili paaluk. To je bila jedina
osmanska provincija u Evropi, sastavljena iskljuivo od zemalja koje su nastanjivali junoslavenski narodi. Kada je osnovan, Bosanski je paaluk obuhvatao cijelo podruje dananje Bosne i Hercegovine, dijelove Slavonije i Baranje,
Liku i Krbavu, te znatne dijelove Dalmacije, zatim dijelove dananje zapadne
i jugozapadne Srbije, zapadne i sjeverne Crne Gore. Tako je Bosanski paaluk
14

praktino obuhvatio sve okolne zemlje koje je jo kralj Tvrtko drao, ime je
u novim uslovima odran teritorijalno-politiki kontinuitet sa srednjovjekovnom Bosnom.
Upravna struktura Bosanskog paaluka nije se razlikovala od organizacije
ostalih osmanskih provincija. Na elu paaluka nalazio se beglerbeg, za kojeg
se od XVI stoljea uobiajio naziv vezir ili valija. Paaluk se, kao i drugdje,
dijelio na sandake, kao upravno-vojne teritorijalne jedinice, i kadiluke, kao
sudske okruge. Kadiluci su bili jezgro lokalne uprave u Osmanskom Carstvu.
Kadija je prvenstveno bio sudija, ali je istovremeno smatran za uvara zakona
i izvrioca naredaba centralne vlasti, te je bio ovlaten da nadzire postupke i
djelovanje svih dravnih slubenika na svom podruju, pa i u cijelom sandaku, i da o svakoj nepravilnosti u njihovom radu izvjetava cara i vezira. Dok je
centralna vlast bila jaka, rad kadije bio je djelotvoran. Sa slabljenjem centralne
vlasti, od poetka XVIII stoljea slabio je i autoritet kadije, ime je slabila i
efikasnost njegovog djelovanja.
U ratovima koje su Osmanlije vodili sa Habsburgovcima i Mleanima
krajem XVII i tokom XVIII stoljea, u kojima je sa obje strane uestvovao veliki broj pripadnika svih jugoslavenskih naroda, teritorij Bosanskog paaluka se
postepeno smanjio i izmijenio. Najvee teritorijalne promjene pretrpio je Bosanski paaluk u toku velikog austro-turskog rata 1683-1699, kada su odredbama Karlovakog mira njegove sjeverne, zapadne i june granice, sa neznatnim razlikama, svedene na liniju koju su imale u vrijeme Berlinskog kongresa
1878. godine. Izvan tih granica u sastavu Bosanskog paaluka ostali su 1699.
neki gradovi i kadiluci u Lici i Dalmaciji. U ratovima tokom XVIII stoljea, odnosno mirovnim ugovorima, Poarevakim 1718, Beogradskim 1739.
i Svitovskim 1791, kojima su registrirani ratni ishodi, Osmanlije su izgubili
preostale posjede u Lici i Dalmaciji. Zahvaljujui nastojanjima Dubrovana da
se osmanskom teritorijom zatite i odvoje od mletakih posjeda u Dalmaciji i
Boki, Osmanlije su zadrali u sastavu Bosanskog paaluka dva uzana izlaza na
more, Klek-Neum i Sutorinu.Time su sjeverne, zapadne i june granice Bosne
i Hercegovine dobile ve tokom XVIII stoljea trajan historijski karakter.
U posljednjoj deceniji osmanske vladavine dobila je Bosna svoj prvi pisani
ustav. Izdavanjem Ustavnog zakona Vilajeta Bosanskog 1867. godine izvrena
je posljednja upravno-politika reforma Bosanskog paaluka. Ovim zakonom
Bosanski vilajet se dijelio na sedam sandaka ili mutesarifluka: sarajevski,
travniki, bihaki, zvorniki, hercegovaki i novopazarski. Upravnici sandaHistorijska traganja Historical searches
15

ka dobili su naziv mutesarif, a kotareva kajmekam. Istovremeno su pri svim

administrativnim instancama formirana upravna vijea (idare medlis) kao
savjetodavni organi valije, odnosno mutesarifa i kajmekama. Ustavni zakon je
odredio da se za lanove udruenja uzimaju ugledni, pouzdani i utjecajni ljudi
svih vjeroispovijesti, koji poznaju prilike i potrebe zemlje. Pri njihovom formiranju nije potovan princip proporcionalnosti, poto je muslimanima, bez
obzira na njihov ukupan broj u vilajetu, nekom sandaku ili kotaru, pripadala
polovina svih mjesta, a druga se polovina dijelila izmeu predstavnika ostalih
konfesija. Istovremeno je izvrena izvjesna reforma sudstva pretvaranjem erijatskog suda od suda ope nadlenosti u specijalni sud za voenje i rjeavanje branih, porodinih, nasljednopravnih i vakufskih poslova muslimanskog
stanovnitva. Sve ostale graanske stvari, kako Muslimana, tako i drugih, te
krivina jurisdikcija nad cjelokupnim stanovnitvom, dati su u nadlenost novoosnovanih graanskih i trgovakih sudova koji su organizirani u tri stepena.
Tokom XIX stoljea i istona granica Bosne i Hercegovine dobija svoje
konane historijske mee. Knez Milo je kao nagradu za vjernost sultanu u
vrijeme bune Husein-kapetana Gradaevia dobio 1833. nahije Jadar, Radevinu i Stari Vlah, ime je granica Srbije prema Bosni dola na Drinu kao svoju
prirodnu meu. U ratovima 1876-1878. istone granice Bosanskog paaluka
pretrpjele su dalje izmjene. Niki i drugi dijelovi istone Hercegovine pripale
su Crnoj Gori. Novopazarski Sandak je ve poetkom sedamdesetih godina
izdvojen u posebnu administrativnu jedinicu, te kao takav sve do prvog balkanskog rata 1912. ostao u sastavu Carstva. Tako je pred poetak Berlinskog
kongresa 1878. godine Bosanski vilajet faktiki i pravno doao u granice dananje Bosne i Hercegovine. Svim tim teritorijalnim, a posebno institucionalnim promjenama, koje je donio vilajetski ustavni zakon, spremala se Bosna i
Hercegovina za opi civilizacijski i politiki preokret koji e nastupiti sa austrougarskom okupacijom 1878. godine.
Austrougarska okupacija i ureenje okupacione uprave
Izbijanjem velike istone krize, sa ustanicima u istonoj Hercegovini i Bosanskoj krajini u ljeto 1875, Austro-Ugarska je pred diplomatiju evropskih sila
otvoreno postavila pitanje dalje politike sudbine Bosne i Hercegovine. Ona
je dokazivala kako je osmanska vlada nesposobna da odrava red i mir u BiH
i sprovede odgovarajue reforme, te da kao takva ugroava opu evropsku
16

stabilnost i ravnoteu. U tom smislu isticalo se da samo Austro-Ugarska kao

nepristrana sila moe zavesti red i odrati poredak u BiH, te time otkloniti
svaku opasnost po evropski mir. Habsburgovci su drali da zaposjedanjem
BiH osiguravaju svoj poloaj na jadranskoj obali, da preduzimaju veliki korak
u ekonomskoj i politikoj ekspanziji prema jugoistoku te spreavaju stvaranje
neke velike slavenske drave na svojim junim granicama. Upornom diplomatskom akcijom, uz podrku Njemake i Velike Britanije, Austro-Ugarska je,
odlukom Berlinskog kongresa 4. jula 1878, uspjela dobiti mandat da okupira
BiH.
lanom XXV Berlinskog ugovora odreeno je da e Austro-Ugarska
okupirati i upravljati pokrajinama Bosnom i Hercegovinom. Istovremeno je
Austro-Ugarska dobila pravo da na podruju Novopazarskog Sandaka dri
svoje garnizone, o emu e se naknadno sporazumjeti sa Portom. Pri zaposjedanju BiH, naila je Austro-Ugarska na snaan otpor bosanskohercegovakog stanovnitva, prije svega muslimanskog. Tek nakon tri mjeseca i uz velike
rtve i angairanje jedne treine svoje oruane sile uspjela je Austro-Ugarska
u cijelosti zaposjesti BiH. Borbe su trajale od kraja jula do 20. oktobra 1878.
Nakon toga Porta i Austro-Ugarska zakljuile su 21. aprila 1879. meusobni
sporazum, poznat kao Carigradska ili Novopazarska konvencija. U uvodu tog
sporazuma na prvom se mjestu istie da injenica okupacije ne vrijea suverena prava sultana nad BiH. Konvencija je garantirala slobodu vjeroispovijesti svim stanovnicima okupirane zemlje. Muslimanima se posebno jamila
lina i imovinska sloboda i sigurnost, te pravo da odravaju veze sa svojim
duhovnim poglavarom u Carigradu. Konvencijom je odreeno da se prihodi BiH mogu koristiti iskljuivo za upravu i potrebe ove pokrajine. Time je
postavljen princip samofinansiranja bosanskohercegovake uprave, kojeg se
Austro-Ugarska cijelo vrijeme svoje vladavine pridravala.
U trenutku okupacije Austro-Ugarska nije imala nikakav konzistentan i
jasan koncept organizacije vlasti u Bosni i Hercegovini. Ni austrijska konzularna sluba, koja je decenijama prije okupacije djelovala u BiH, nije u tom
pogledu mogla ponuditi svojoj vladi nikakvo konkretno rjeenje. U raspravama koje su u vrhovima Austro-Ugarske poele jo dok su u BiH trajale vojne
operacije, preovladalo je miljenje da bi svaki radikalniji upravno-politiki
zahvat u okupiranoj zemlji doveo u pitanje dualistiku strukturu Monarhije.
Pored toga, izazvao bi i spoljnopolitike tekoe, jer bi se mogao shvatiti kao
povreda sultanovog suvereniteta. Sve je to, a posebno nespremnost i nemoHistorijska traganja Historical searches
17

gunost nijedne od dviju drava Monarhije (i Austrije i Ugarske) da u veoj

mjeri podnose finansijske terete politike radikalnih promjena u BiH, logino
vodilo preuzimanju, postepenom mijenjanju i poboljanju zateenog osmanskog pravnog i upravnog poretka.
Austro-Ugarska je, tako, u biti zadrala zateenu osmansku administrativnu organizaciju u BiH, pravni poredak, poreski sistem i postojee stanje
agrarnih odnosa. Time je Bosna Vilajet postao Reichsland, sandaci ili live
postali su okruzi (Kreise), kaze su (srezovi) pretvorene u kotare (Bezirke), a
nahije u kotarske ispostave (Exposituren). Valija je postao zemaljski poglavar
(Landesschef), mutesarifi (upravnici sandaka) su postali okruni predstojnici (Kreisleiter, Kreishauptmann), a kajmakami ili mudiri (upravnici srezova)
preimenovani u kotarske predstojnike (Bezirksleiters). U cjelosti je zadrana
osmanska administrativno-teritorijalna podjela na est okruga i 54 kotara sa
23 kotarske ispostave, mada se njihov broj kasnije povremeno mijenjao. Pored
ove dravne upravne strukture, okupacija je zatekla u BiH sistem opinskih
samouprava u okviru seoskih opina (demata) i gradskih opina ili beledija.
Nova vlast je zadrala ovu opinsku strukturu, ali su njena samoupravna prava i djelokrug bili veoma ogranieni.
Slino upravi, i u pravosuu je zadrana osmanska organizacija sudstva.
Prvostepeni su bili kotarski sudovi (Bezirksgerichte) kojih je bilo 48. Apelacionu vlast vrilo je est okrunih sudova (Kreisgerichte). U Sarajevu je od 7. jula
1879. poeo djelovati Vrhovni zemaljski sud (Landesgericht). Pri svim kotarskim sudovima postojali su i erijatski sudovi (Scheriatsgericht) za porodine i
nasljednopravne poslove muslimana. Pri Vrhovnom sudu u Sarajevu djelovao
je u svojstvu apelacije Vrhovni erijatski sud (Scheriatsobergericht). Okruni
sudovi su djelovali i kao trgovaki sudovi.
Svi operativni poslovi vlasti povjereni su Zemaljskoj vladi (Landesregierung) za Bosnu i Hercegovinu koja je ustanovljena carskom naredbom od 29.
oktobra 1878. Zemaljska vlada sa sjeditem u Sarajevu poela je svoj slubeni
rad 1. januara 1879. Vlada se sastojala od tri odjeljenja: za unutranju upravu,
za pravosue i za finansije. Tako je u njenoj organizaciji zadran raniji osmanski sistem, u kojem je kod viih upravnih organa postojala podjela vlasti na
unutranju, sudsku i finansijsku, dok su se u kotaru kao najnioj upravnoj
instanci sjedinjavale sve tri grane poslova. Vrhovna upravna vlast nad BiH
povjerena je zajednikoj (austro-ugarskoj) vladi, u ije je ime administraciju
vrilo zajedniko ministarstvo finansija. Pri zajednikom ministarstvu finan18

sija u Beu postojao je Bosanski biro koji je preko Zemaljske vlade u Sarajevu
upravljao poslovima BiH. Zemaljsku vladu su sainjavali zemaljski poglavar,
civilni adlatus i efovi odjeljenja. Titularni ef vlade bio je zemaljski poglavar,
ali je njenim radom stvarno rukovodio civilni adlatus, neposredno potinjen
Bosanskom birou, odnosno zajednikom ministru finansija. Reorganizacijom
zemaljske uprave 1912. godine ukinut je poloaj civilnog adlatusa, a rukovoenje vladom povjereno je neposredno zemaljskom poglavaru, kojem je u
tom pogledu pomogao zamjenik zemaljskog poglavara. Zemaljski poglavar
je istovremeno bio komandant okupacionog korpusa, pa su tu funkciju u BiH
stalno obavljali i obnaali visoki carski oficiri.
Prilikom preuzimanja osmanske uprave i prava austrougarske vlasti su se
strogo drale naela da se mogu prihvatiti samo one turske institucije i zakoni
koji nisu u suprotnosti sa interesima Monarhije i oim javnim principima.
U tom smislu nikako nije dolazilo u obzir aktiviranje odredaba liberalnog
osmanskog Midhat-painog ustava iz 1876. godine o sazivanju bosanskog sabora. Da bi u upravi okupirane zemlje osigurala pred svojom i evropskom
javnou sudjelovanje u nekoj mjeri samih uroenih stanovnika, AustroUgarska je zadrala u prvo vrijeme instituciju takozvanih upravnih vijea pri
Zemaljskoj vladi, okrunim i kotarskim uredima i njihovim ispostavama. Zajednika vlada je posebnom uredbom, 20. jula 1879, regulirala rad ovih vijea.
Uredba se oslanjala na lan 13. Ustavnog zakona Vilajeta Bosanskog iz 1867.
godine, po kojem je ustanovljena institucija upravnog vijea (idare medlis)
kao pomonog upravnog organa valije, odnosno mutesarifa i kajmakama.
Prema lanu 2. navedene uredbe, upravno vijee pri Zemaljskoj vladi sastojalo se od 12 lanova, pri okrunim oblastima od 6, a u kotarima i politikim
ispostavama od 4 lana. efovi ovih organa imenovali su lanove vijea, pazei pri tom da to budu pouzdani ljudi koji imaju uticaja na stanovnitvo i koji
poznaju prilike i potrebe zemlje. lanovi vijea su imali savjetodavno pravo
glasa a funkciju su vrili poasno.
Institucija zemaljskih vijea moe se posmatrati kao eventualni zaetak
postepenog uvoenja predstavnikog sistema i ustavnosti, iako je razvoj prilika u Bosni i Hercegovini i oko nje iao drugim pravcem. Dogaaji koji su
se zbili krajem 1881. i poetkom 1882. godine konano su uvrstili apsolutistiku opciju u organizaciji austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. Krajem 1881. godine, poslije viemjesenih rasprava u vrhovima austrougarske
politike, proglaen je privremeni odbrambeni zakon za BiH, kojim je bosanHistorijska traganja Historical searches
19

skohercegovako stanovnitvo obuhvaeno redovnom vojnom obavezom.

Bez obzira to je time u biti povrijeen sultanov suverenitet nad BiH, zakon
nije izazvao iru diplomatsku krizu. Ni u najveem dijelu Bosne i Hercegovine
nije bilo nekih znaajnijih potresa, mada je zakon unio izvjestan nemir meu
muslimansko i srpsko stanovnitvo. Jedino je u istonoj Hercegovini krajem
decembra 1881. i poetkom januara 1882. dolo do oruanog ustanka u kojem
je zajedno uestvovalo srpsko i muslimansko seljatvo. Poslije dva-tri mjeseca
austrougarske trupe su uguile ovaj ustanak.
Mada ustanak nije izazvao ira politika gibanja u Bosni i Hercegovini,
on je za austrougarske politike vrhove predstavljao upozorenje da je nuno poboljati efikasnost organa vlasti u okupiranoj zemlji i konano rijeiti pitanje oblika njene uprave, s obzirom na sve unutranje i meunarodne
okolnosti u kojima Monarhija izvrava svoj okupacioni mandat. Kako je za
cara i kralja Franju Josipa i vojne krugove oko njega Bosna i Hercegovina bila
samo polazna taka za ostvarenje njihovih daljih planova na Balkanu, to je
bilo neophodno uvrstiti pozicije Monarhije u njoj i privremenu okupaciju
pretvoriti u aneksiju. Za pripremu aneksije njeno izvrenje odabran je kao
najpogodnija linost Benjamin Kalaj (Kllay), u to vrijeme naelnik odjeljenja
u Ministarstvu spoljnih poslova. On je 4. juna 1882. imenovan za zajednikog
ministra finansija, ime je neposredno preuzeo odgovornost za upravu Bosne
i Hercegovine. Car je polagao posebne nade u Kalaja koji je vaio za najboljeg
poznavaoca Balkana u Monarhiji.
Kalaj je smatrao da bosanskohercegovaka uprava mora djelovati kao da
je okupirana zemlja ve sastavni dio Monarhije. Po Berlinskom ugovoru i Carigradskoj konvenciji suverenitet nad BiH pripada sultanu, ali je u stvarnosti
to njegovo pravo nudum ius, jer je stvarno vrenje vlasti u rukama AustroUgarske. Kako bi se odmah vidjelo da okupacija nije privremeno stanje, Kalaj
je veoma ojaao ulogu zajednikog ministarstva finansija u bosanskim poslovima, ograniivi nadlenost Ministarstva rata na isto vojne poslove. Time je
bosanskohercegovaka uprava u osnovi dobila graanski karakter, pod neposrednim ravnanjem civilnog adlatusa. Osnovni instrument za ostvarenje svoje
aneksionistike politike Kalaj je vidio u visokoobrazovanom i strogo odabranom inovnitvu. To je odgovaralo osnovnom konceptu njegove apsolutistike uprave: vladati bez naroda, ali istovremeno raditi na poboljanju njegovog
poloaja u obimu koji dozvoljavaju bosanske finansije i interesi Monarhije.
To je u osnovi bio sistem prosvijeenog apsolutizma, koji je prema Kalajevoj
20

zamisli trebao postepeno osigurati uslove za pretvarane okupacije u aneksiju.

Uz sva nastojanja i znatne rezultate na privrednom polju, Kalaj nije uspio
izmijeniti dravnopravni i politiki poloaj Bosne i Hercegovine. Cijelo vrijeme njegove uprave do 1903, pa ak i kasnije, nakon aneksije 1908, upravnopolitiki i ustavni reim u Bosni i Hercegovini zadrao je dva bitna obiljeja
svog dravnopravnog provizorijuma. (1) Vrhovna upravna vlast pripadala je
zajednikoj austrougarskoj vladi u ije je ime administraciju vrilo zajedniko
Ministarstvo finansija, to nije bio sluaj ni sa jednom drugom pokrajinom ili
zemljom u Monarhiji. (2) Cijelo vrijeme austrougarske vladavine, u Bosni i
Hercegovini nije bila potpuno odvojena ni razgraniena civilna od vojne vlasti. tavie, reorganizacijom zemaljske uprave 1912. godine i ukidanjem poloaja civilnog adlatusa dobili su vojni inioci neposredan utjecaj u graanskoj
upravi Bosne i Hercegovine.
Aneksija i postanak bosanskohercegovakog ustava
Aneksija je od poetka predstavljala stalni cilj austrougarske politike u

Bosni i Hercegovini. Samo tako mogla je Austro-Ugarska ostvariti svoje dalekosene planove vezane za Bosnu i Hercegovinu i balkanski prostor. U tom
smislu, neko je u literaturi davno primjetio da je aneksija starija i od same
okupacije. Prema jednom aneksu Trojecarskog saveza iz maja 1881. godine,
Monarhija je mogla da izvri aneksiju Bosne i Hercegovine kada ocjeni da
je to zgodno. Austrougarski ministar spoljnih poslova ula Andrai (Gyula
Andrssy) se ak nadao da bi aneksiju mogli da proglase sami stanovnici
Bosne i Hercegovine. Vojni zakon, ustanak u istonoj Hercegovini i finansijske i druge tekoe provizorne uprave u BiH podsticali su meu vodeim iniocima austrougarske politike razmiljanja o aneksiji. Engleski novinar Dems
Minin (Minchin) je prilikom posjete Bosni, poslije uvoenja vojne obaveze i
ustanka u Hercegovini 1882. godine, ocijenio da Monarhija, ukoliko bi sada
anektirala pokrajine koje je okupirala, ne bi naila ni na kakav ozbiljan otpor
iz Turske, upozoravajui, pri tom, kako svaka godina odlaganja ini aneksiju
teom. Kasniji su dogaaji pokazali da je ova ocjena u sutini bila tana. Austro-Ugarska je vjerovatno lake mogla sprovesti aneksiju 1882, nego u slinom pokuaju 1896, ili konano 1908. godine, kada je izvrena aneksija, koja
je stvarno znaila i poetak kraja njene vladavine u BiH.
21

Tokom cijele 1882. godine raspravljalo se u vrhovima Monarhije o aneksiji. Dolo se do zakljuka da po Carigradskoj konvenciji sultan ne moe zahtijevati od Austro-Ugarske da napusti BiH, niti da Monarhija, s druge strane,
moe izvriti formalnu aneksiju bez povrede sultanovih suverenih prava. Zato
je samo pitanje obzira prema sultanu da li e se aneksija izvriti via facti ili po
prethodnom sporazumu sa Portom. Svako eventualno mijeanje neke tree
sile bilo bi u suprotnosti sa Berlinskim ugovorom. U raspravama je preovladalo uvjerenje da se spoljnopolitike tekoe koje bi izazvala aneksija mogu
otkloniti, ali se pokazalo da se unutranje razlike izmeu austrijske i ugarske
vlade ne mogu prevladati. Maarska vlada je traila aneksiju na bazi podjele
BiH, tako to bi dva okruga (Banja Luka i Biha) pripala Ugarskoj, a ostali
(Sarajevo, Travnik, Mostar i Tuzla) Austriji. Tome se protivila austrijska vlada,
pa je car pitanje aneksije odloio za kasnije.
Rasprave o aneksiji obnovljene su u ljeto 1896. u vezi sa krizom u Turskoj,
izazvanoj jermenskim ustankom i ustankom na Kritu. Zajednika austrougarska vlada je na sjednici 26. avgusta 1896. odluila da izvri aneksiju Bosne i
Hercegovine u asu kad Turska padne pod likvidaciju. Izbijanjem mladoturske revolucije u julu 1908. ocijenjeno je da je taj uslov ispunjen te da je doao
trenutak za aneksiju. Kada su mladoturci 24. jula 1908. vratili u ivot liberalni
osmanski ustav iz 1876. godine, pokrenule su Muslimanska i Srpska narodna
organizacija zajedniku akciju da Bosna i Hercegovina kao formalno-pravno
sastavni dio Osmanske Carevine dobije svoj ustav. Zajednika deputacija koju
su vodili predsjednici dviju organizacija, Alibeg Firdus i Gligorije Jeftanovi,
predala je, u tom smislu, predstavniku austrougarskom ministru finansija
Itvanu Burijanu (Istvn Burin) 7. septembra 1908. na Ilidi kod Sarajeva.
Tu se zahtijevao to skoriji, savremen i potpun Ustav za pripadnike Bosne
i Hercegovine, bez rjeavanja dravnopravnog poloaja ovih zemalja, tj. bez
aneksije. Ustavom bi se garantirala jednakost, graanske i politike slobode, te
uveo parlament. Pri predaji predstavke, Firdus je i usmeno naglasio Burijanu
da se ustav trai bezuslovno, tj. da se ne dira u dravnopravni poloaj nae
otadbine.
Zajednika muslimansko-srpska deputacija krenula je poetkom oktobra
u Budimpetu, da pred Delegacijama austrijskog i ugarskog parlamenta iznese
zahtjev za uvoenjem ustava. lanove deputacije je na putu, 7. oktobra 1908,
stigla vijest o proglaenju aneksije. Tekst proglasa o aneksiji paljivo je pripreman. Proglas je na bosanski jezik preveo vladin savjetnik Lajo Taloci (Lajos
22

Thlloczy), uz pomo svog koncipijenta dr Boe erovia, hercegovakog

Srbina, kojeg je prethodno zakleo na utnju. O prijevodu proglasa Taloci je u
svom dnevniku zapisao: Mislim da glasi dosta dobro i narodski. Carska proklamacija o aneksiji, upuena Bosancima i Hercegovcima, objavljena je u Sarajevu 7. oktobra 1908. U njoj car i kralj opravdava aneksiju potrebom uvoenja ustava. On je, cijenjei politiku zrelost stanovnika Bosne i Hercegovine,
odluio da im daruje konstitucionalne ustanove koje e odgovarati njihovim
prilikama i zajednikim interesima i stvoriti na taj nain zakonsku podlogu za
predstavnitvo njihovih elja i koristi. Prvi je i neophodni uslov za uvoenje
ove zemaljske ustavnosti odreenje jasna i nesumnjiva pravnog poloaja
Bosne i Hercegovine. Zato car i kralj protee na nju svoju suverenost.
Proglasom aneksije stavljene su evropske sile pred svren in. Proklamacija i sam akt aneksije, koje je londonski Times oznaio kao primjer jezuitske
kazuistike i politikog cinizma, izazvali su veliku diplomatsku krizu. Britanija
i Francuska su smatrale da je aneksijom Austro-Ugarska jednostrano izmijenila Berlinski ugovor, te da takav postupak, po rijeima britanskog ministra
inostranih poslova Edvarda Greja (Edward Gray), predstavlja veliki udarac
javnom povjerenju. Aneksija je izazvala veliko uzbuenje i u Italiji i Rusiji, a
posebno u Srbiji, Crnoj Gori i Turskoj, gdje je proglaen bojkot austrougarske
robe, a vrene su i izvjesne vojne pripreme. Za smirivanje itave krize presudan je bio stav Njemake koja je odluno podrala Austro-Ugarsku. Posredstvom njemake diplomatije, Turska je poslije kraih pregovora sa AustroUgarskom priznala aneksiju 26. februara 1909, ime je Bosna i Hercegovina i
formalnopravno dola pod habsburgovski suverenitet. Tom prilikom AustroUgarska se odrekla svojih prava u Novopazarskom Sandaku, obavezala se da
e Porti isplatiti 2,5 miliona funti odtete i dati joj druge ekonomske koncesije
te posebno osigurati punu vjersku slobodu muslimanskog stanovnitva u BiH.
Nakon to je Njemaka, 21. marta 1909, predala vladi u Petrogradu ultimatum
(najvaniji dokumenat u krizi), kojim je traila da Rusija jasno i formalno
prizna aneksiju to je ova odmah i uinila ovaj dravnopravni in priznale
su konano Srbija i Crna Gora, 31. marta, odnosno 5. aprila 1909. godine.
Proglas aneksije proao je u Bosni i Hercegovini uglavnom bez veih potresa. Vlasti su u cijeloj Bosni i Hercegovini pridavale proglasu aneksije veliki
znaaj, a samom inu sveani karakter. Proglas aneksije je u stvarnosti izazvao
uznemirenje i teko se dojmio velikog dijela stanovnitva Sarajeva i cijele Bosne i Hercegovine. Kod velike veine Muslimana iznenadna i brzo spovedena
23

ankesija izazvala je zaprepaenje, pa su vlasti cijenile da e meu njima na

proljee vjerovatno doi do iseljenikog pokreta. Meu Muslimanima je, cijenile su vlasti, obeanje ustava imalo malo razumijevanja. Aneksija je kod Srba,
uglavnom graana, izazvala teak utisak. I pored toga, krugovi oko srpskih
crkvenih optina oprezno su davali izraze lojalnosti vlastima. Na selu se, po
ocjeni vlasti, ne osjea potitenost. Seljatvo bi se sigurno jako opiralo povratku turske vlasti, dok za uspostavljanje samostalne vladavine svojih gazda, srpski seljak nema mnogo razumijevanja. Zato prihvata aneksiju bez uzbuenja,
sa nadom u bolji i laki ivot.
Reimu je bilo veoma stalo do spoljnih manifestacija lojalnosti i podrke
aneksiji. Nastojalo se uputiti to vie poklonstvenih deputacija i delegacija u
Be, kako bi se vladaru izrazila zahvalnost za aneksiju i obeani ustav. U tom
pogledu neprocjenjive usluge reimu uinio je dr Nikola Mandi, predsjednik
Hrvatske narodne zajednice. On se posebno zauzeo oko otpremanja delegacije
Srpske samostalne stranke dr Lazara Dimitrijevia. Poetkom novembra 1908.
dr Dimitrijevi je doveo u Be jednu delegaciju od osamnaest Srba seljaka koji
su se poklonili i zahvalili caru za aneksiju. Sarajevski gradonaelnik i jedan
od voa naprednih Muslimana, Esad ef. Kulovi, predvodio je 9. novembra
1908, u audijenciji kod cara, muslimansku deputaciju sastavljenu od 64 gradonaelnika, veleposjednika, duhovna lica i trgovca. Vrhbosanski nadbiskup
dr Josip tadler pripremio je i predvodio najbrojniju poklonstvenu deputaciju,
sastavljenu od 430 lica, koja je u Be otpremljena u dva posebna voza.
Aneksiji su jedino oponirale Muslimanska i Srpska narodna organizacija.
Nesigurni u svoju snagu, i muslimanski i srpski politiari i voe ovih dviju
organizacija savjetovali su narodu strpljivost i mirno dranje. Izvjesnu nadu,
da bi se in aneksije mogao ponititi, polagali su u konferenciju velikih sila,
koju je ruski ministar inostranih poslova bezuspjeno zagovarao. Nakon to
je Kraljevina Srbija priznala aneksiju, a Beograd dao blagoslov delegaciji,
Jeftanovieva grupa Srpske narodne organizacije posjetila je u Beu ministra
Burijana (3. maja 1909) i dala izjavu kojom priznaje aneksiju. inu aneksije i
dalje je jedino oponirala Muslimanska narodna organizacija. Tek na nekoliko
dana pred sankcioniranje Ustava, februara 1910. i ova organizacija je priznala
aneksiju. To je bilo logino, jer je i ona, kao i sve druge graanske politike
stranke, htjela u novim ustavnim prilikama legalno djelovati, a prvi uvjet za
to bilo je priznanje habsburkog suvereniteta nad Bosnom i Hercegovinom.
24

Poslije diplomatskog i unutranjeg politikog sreivanja aneksione krize

ostalo je i dalje otvoreno pitanje dravnopravnog ukljuivanja Bosne i Hercegovine u postojeu ustavnu strukturu Dvojne Monarhije. Aneksija BiH je
podstakla na raznim stranama, posebno u Hrvatskoj i meu bosanskohercegovakim hrvatskim politiarima i prvacima, izvjesne nade u trijalistiko
preureenje Habsburke Carevine. Hrvatska javnost je nakon aneksije skoro jednoduno traila sjedinjenje Herceg-Bosne s Hrvatskom, Slavonijom i
Dalmacijom u jedno dravnopravno tijelo. Car i kralj Franjo Josip ponovo
se iskazao kao vjerni pristalica dualizma, pa su planovi da se dravnopravni poloaj BiH rijei na trijalistikoj osnovi bili lieni svake realne podloge.
Aneksija je, u stvari, trajno razruila takvu mogunost, mada se propagandna
temparatura i kombinatorika u Hrvatskoj veoma podigla. Ravnotea odluujuih inilaca u Monarhiji odrala je i uvrstila kao politiki najjednostavnije
dravno-pravno rjeenje i u novim postaneksionim uslovima: Bosnu i Hercegovinu kao krunski corpus separatum sa nekom vrstom ustava i sabora.
Kako je aneksija prola uglavnom bez teih politikih posljedica u zemlji,
a diplomatska kriza se smirivala, to je Zemaljska vlada poetkom 1909. ubrzala pripreme za donoenje ustava. Uglavnom radi umirenja javnog mnijenja,
vlada se odluila da za 8. februar 1909. sazove ustavnu anketu u Sarajevu. U
radu ankete uestvovali su predstavnici svih politikih stranaka, osim Muslimanske i Srpske narodne organizacije, te Socijaldemokratske stranke za BiH.
Anketu je otvorio civilni adlatus baron Isidor Benko, koji je u duem govoru
izloio principe budueg ustava. On je uglavnom govorio o sastavu budueg
bosanskohercegovakog sabora i njegovoj nadlenosti. Tvrdio je, prije svega,
kako zemaljsko zastupstvo mora odgovarati vjerskim prilikama i uvati od
starine naslijeeni drutveni razmjer. To je faktiki znailo da e budui sabor
biti konstituiran po posebnim kurijama u kojima e biti zastupljeni: odlini
dostojanstvenici; osobe koje su obrazovanjem i imanjem na prvom mjestu;
stanovnici gradova; i seoskih opina. Poto je prethodno naglasio da e ustavom biti zajamena graanska prava, baron Benko je odredio djelokrug tako
sastavljenog sabora. Iz njegove nadlenosti izuzeti su takozvani zajedniki poslovi koji se u Austro-Ugarskoj ureuju na temelju sporazuma obiju drava
Monarhije. Prema austro-ugarskoj Nagodbi (Ausgleich) iz 1867. godine to su
bili diplomatsko-vojni i carinski i monopolni poslovi. To je praktino znailo
da Bosna i Hercegovina, mada sa stanovita unutranjeg pravnog poretka trea drava unutar Monarhije, nee biti ravnopravna njenim drugim dvjema drHistorijska traganja Historical searches
25

avama, Austriji i Ugarskoj. Odatle saboru pripada pravo nadzora nad upravom i pravo zakonodavstva i kontrole u svim predmetima koji se tiu uprave
i sudstva samo u Bosni i Hercegovini. To podruje nije bilo beznaajno, ali
ni u tim pitanjima sabor ne bi imao stvarnu zakonodavnu vlast, poto njegov
zakljuak postaje zakon samo uz sankciju vladara.
Bez obzira na brojne razlike meu politikim strankama i grupama koje
su se odazvale anketi, ispoljeno je i odreeno njihovo jedinstvo, prije svega u
pitanjima zatite i breg ekonomskog razvitka domaeg graanstva. Predstavnici svih politikih grupa kritikovali su vladinu eljezniku i tarifnu politiku.
Posebno su zahtijevali da pitanje carina, indirektnih poreza i monopola bude
u nadlenosti bosanskog sabora. Na sve ove brojne i argumentirane zahtjeve,
baron Benko i drugi vladini predstavnici su samo odgovarali da e bosanski
sabor imati pravo adrese, te e moi sve svoje elje u adresi istai. Na drugoj
strani, prijedlog Ademage Meia, da i Bosna i Hercegovina, iako siromana,
daje jednu svotu za dvorsku civilnu listu odmah je prihvaen.
Cilj austrougarskih zvaninih faktora bio je da se odugovlai sa ustavnim
pripremama, o emu svjedoi L. Taloci u svom dnevniku 15. februara 1909.
Austrougarski inovnici, koji su obraivali materijal ustavne ankete iz Sarajeva,
nisu o njoj imali visoko miljenje. Po Talocijevom miljenju potovani uzvanici nisu mnogo rekli, zato ih nije bilo teko korigirati. Istovremeno se prijedlog
da se Bosanci prikljue civillisti dvoru mnogo dopao, jer naravno, novac
primaju bilo od kud da doe. Rad na ustavu tekao je krajnje sporo i bezvoljno.
Na ovu sporost i odugovlaenje sa ustavom stavljali su ozbiljne prigovore i neki
ugledni lanovi Carevinskog vijea u Beu. Protiv odugovlaenja sa bosanskim
ustavom otro je protestirao lan Vijea (austrijskog parlamenta) profesor Tomas Masarik (Masaryk), kada je septembra 1909. posjetio Sarajevo. ef pravosudnog odjela Zemaljske vlade, Adalbert ek (Schek), izvinjavao mu se, navodei da to pitanje ne zavisi samo od bosanske vlade, ve i od drugih faktora.
Poslije skoro godinu i po dana rada, car Franjo Josip je, konano, 17. februara 1910. sankcionirao Ustav i za njega vezane zakone. Ustav, odnosno Zemaljski tatut za Bosnu i Hercegovinu, sveano je proglaen u velikoj dvorani
Zemaljske vlade u Sarajevu, 20. februara 1910. Sveano proglaenje Ustava
izvrio je zemaljski poglavar Marjan Vareanin pred svim lanovima vlade,
viim inovnicima i predstavnicima graanskih i vojnih vlasti, poglavarima
svih vjerskih zajednica, predstavnicima gradske opine, autonomnih oblasti i
korporacija, kao i drugim uglednim graanima.
26

Sistem bosanskohercegovakog ustava
Ustavni poredak u Bosni i Hercegovini reguliran je 1910. godine sa est

zakona koji predstavljaju cjelinu: (1) Zemaljski ustav (tatut); (2) Izborni red;
(3) Saborski poslovni red; (4) Zakon o drutvima za BiH; (5) Zakon o skupljanju za BiH; i (6) Zakon o kotarskim vijeima.
Bosanski ustavni poredak se zasnivao na ideji takozvane piramidalne
ustavnosti, prema kojoj se prvobitna minimalna ustavna prava, zajamena
ovim zakonima, imaju postepeno proirivati novim demokratskim ustanovama i u vidu poklona povremeno davati narodu. Ovakav koncept ograniene
ustavnosti bio je, po zvaninom tvrenju, logina posljedica kulturne zaostalosti naroda u Bosni i Hercegovini.
Prema klasinoj teoriji ustavno pravo se u pravilu bavi organizacijom zakonodavne vlasti. to se tie upravne vlasti u materiju ustavnog prava ulaze
samo njeni vrhovni organi, tj. njen ef i lanovi vlade ili ministri, dok detalji
njene organizacije pripadaju administrativnom pravu. Ustav nije donio nikakve promjene u organizaciji upravne vlasti u Bosni i Hercegovini. Vrhovna upravna vlast ostala je u nadlenosti Zajednikog ministarstva finansija
u Beu i inovnike Zemaljske vlade u Sarajevu kao njegove agencije. To se
izriito utvrivalo u prvom lanu Ustava. Sabor nije mogao imati nikakvog
utjecaja na upravne poslove. Poslanici nisu ak mogli postavljati pitanja vladi
o njenom radu. lanom 34. Ustava dato je lanovima Sabora pravo da stavljaju interpelacije na zemaljsku vladu. Prema lanu 47. Saborskog poslovnog
reda interpelacija je morala biti pismeno sastavljena i potpisana od najmanje
deset poslanika. Ni interpelacije niti odgovor zemaljske vlade ne mogu biti
predmetom pretresanja.
to se zakonodavne vlasti tie, ona je po Ustavu i dalje ostala u nadlenosti
cara, odnosno vlada u Beu i Budimpeti i Zajednikog ministarstva finansija.
Uloga bosanskog Sabora u zakonodavstvu odreena je lanom 21. Ustava ili
tatuta: Na zakonima saraivae Sabor u koji e stanovnitvo Bosne i Hercegovine odailjati poslanike. Bosanski sabor nije imao pravo ak ni saraivati
na svim zakonima. Njegova nadlenost protezala se iskljuivo na bosanskohercegovake poslove. lanom 41. odreeno je da Sabor ne moe odluivati
u poslovima koji se tiu oruane sile, zatim o ureenju meusobnih trgovakih i prometnih sveza, te o carinskim pitanjima i ostalim poslovima koji
u BiH mogu biti ureeni na osnovu paralelnog austrijskog i ugarskog Zakona
27

o upravi BiH iz 1880. godine. Ovi su poslovi spadali u iskljuivu nadlenost

austrijskog Carevinskog vijea i Ugarskog sabora i njihove su odluke obavezivale istovremeno Bosnu i Hercegovinu. U tom je smislu i budetsko pravo
Sabora bilo ogranieno na pretresanje prorauna zemaljskih prihoda i rashoda. Stavke prorauna koje se odnose na potrebe bosanskohercegovakih eta
i vojnikih zavoda, zatim na poslove koji su u objema dravama monarhije
ureeni zajednikim sporazumom, te poslove i prihode monopola, nijesu
predmet raspravljanja u saboru.
Pored budeta, uz navedena ogranienja, prema lanu 42. Ustava spadali
su u zakonodavnu nadlenost Sabora slijedei poslovi: zakljuivanje i konvertiranje postojeih zajmova; otuenje i optereivanje zemaljskog imanja;
krivino pravosue i policija; nadzor nad strancima, putne isprave i popis
stanovnitva; graansko pravo (sa jednim izuzetkom, poto je lan 10. Ustava garantirao da e se meu Muslimanima primjenjivati erijatsko pravo na
porodine i enidbene poslove te na nasljedstvo u mulku); javne knjige; trgovako i mjenino pravo; umsko i rudarsko pravo; akcionarska i osiguravajua
drutva i zadruge; pravo udruivanja i skupljanja; tampa i autorsko pravo; svi
zdravstveni poslovi; obrtno-pravni poslovi i njihov nadzor; svi socijalno-politiki poslovi; nastava u svim naunim i nastavnim zavodima; vjerski poslovi;
agrarno-pravni odnosi; podizanje novih i promjena postojeih gospodarskih
zavoda; ope mjere za podizanje i unapreenje gospodarstva; svi propisi o posjedu u podruju umarstva; poveavanje i uvoenje novih poreza; katastar;
kaznionice; gradnja eljeznica, gradnja cesta i drugih komunikacija; kupalita i
ljeilita i sastav opina. Da bi saborski zakljuak bio valjan, potrebno je prisustvo vie od polovine lanova sabora i apsolutna veina glasova prisutnih lica.
Obim navedenih poslova nije mali, pa bi nadlenosti Sabora bila dosta
iroka, bez obzira na znaaj poslova koji su izuzeti iz njegove nadlenosti, da
nije bilo odredbe lana 37, prema kojoj na sve zakonske osnove koje spadaju u
njegov djelokrug treba da pristanu vlade obiju drava monarhije prije, nego
e biti predane saboru. Pored toga, po odredbi 38. za zakone, koje je usvojio
sabor, treba Previnja potvrda (sankcija) koju e isposlovati zajedniki ministar finansija, poto prethodno dobije pristanak obje drave Monarhije.
Bez obzira na sva ogranienja u pogledu zakonodavstva i uprave koja su
nametnuta bosanskohercegovakoj autonomiji, Ustav i njegovi pratei zakoni
uveli su u politiki ivot zemlje tri nove institucije: sabor, zemaljski savjet i
kotarsko vijee. Uz to je bilo neophodno zakonski garantirati osnovna gra28

anska prava i regulirati javno udruivanje i sakupljanje, jer se bez toga ne bi

mogao ostvariti ni onaj minimum parlamentarnog ivota za koji je ustavom
stvoren izvjestan prostor. Prema tome, sistem bosanskohercegovakog Ustava
obuhvata etiri pitanja: sabor sa njegovim izbornim redom, zemaljski savjet,
kotarsko vijee i opa graanska prava.
(1) Sabor je sastavljen kombinacijom socijalnog, konfesionalnog i virilistikog kurijalnog sistema, veoma sloenog karaktera. Za razliku od drugih
anahronih predstavnikih ustanova u Monarhiji, bosanskohercegovaki sabor
se nije zasnivao ni na nekoj posebnoj domaoj tradiciji. Prema izbornom saborskom redu, graani su po konfesionalnoj pripadnosti bili podijeljeni u tri
kurije. Tako je svakoj etniko-vjerskoj grupi osiguravan odreeni broj poslanikih mjesta, srazmjerno njenoj brojnosti i udjelu u ukupnom stanovnitvu
zemlje. Unutar konfesionalnog izbornog tijela postojale su posebne kurije na
socijalnoj bazi: gradska, seoska, veleposjednika i kurija inteligencije. Pored
izbornih poslanika, u Sabor je ulazio i odreeni broj virilista. Takvih je prema
lanu 22. Ustava ukupno bilo dvadeset: reisul-ulema, vakufsko-mearifski direktor, sarajevski i mostarski muftija i po imenovanju najstariji muftija; etiri
srpsko-pravoslavna mitropolita i potpredsjednik Velikog upravnog i prosvjetnog savjeta SPC; rimokatoliki nadbiskup, te oba provincijala (redodravnika) franjevakog reda; sefardski nadrabin; predsjednik Vrhovnog suda; predsjednik Advokatske komore u Sarajevu; naelnik zemaljskog glavnog grada
Sarajeva i predsjednik Trgovake i obrtnike komore u Sarajevu.
Zemaljska vlada je predloila da se na 25.000 stanovnika bira jedan zastupnik. Prema popisu stanovnitva 1895. godine bilo je u Bosni i Hercegovini
1.568.092 itelja. Od tog broja otpadalo je na muslimane 548.632, pravoslavne
673.246 i na katolike 334.142 stanovnika. Zemaljski odjel za statistiku procijenio je da je krajem 1909. godine bilo 1.800.000 stanovnika (popis izvren u
oktobru 1910. pokazao je da u zemlji ivi 1.898.044 stanovnika). Prema tom
kriterijumu utvreno je da e se u Sabor birati 72 zastupnika. Ovaj se broj
imao srazmjerno podijeliti na tri spomenute kurije.
Prva se kurija sastojala iz dva izborna razreda. U prvom izbornom razredu
bili su svi muslimanski posjednici zemlje koji plaaju zemljarine barem 140
kruna. Veleposjednici drugih vjeroispovijesti mogli su glasati po vlastitoj elji
u ovom izbornom razredu ili u drugom. Pravo da glasaju u drugom izbornom
razredu imala su sva ona lica koja plaaju najmanje 500 kruna neposrednog
poreza. Tu su glasali i svi oni koji su zavrili neku visoku kolu u Monarhiji, ili
29

neki drugi njoj ravan nauno-nastavni zavod, zatim sveenici svih priznatih
vjeroispovijesti, svi aktivni i umirovljeni zemaljski inovnici, uitelji, eljezniari i vojni inovnici i penzionirani oficiri.
Drugu kuriju sainjavali su svi stanovnici gradova koji ne spadaju u neku
od naprijed spomenutih kategorija. Najzad, svi stanovnici seoskih opina koji
ne pripadaju prvoj kuriji (veleposjednici) predstavljaju birae tree kurije.
Aktivno birako pravo, prema lanu 1. Saborskog izbornog reda imali su
svi bosansko-hercegovaki pripadnici mukog spola, koji su na dan izbora
navrili 24 godine, samovlasni su i koji u zemlji stanuju barem od jedne godine amo. Pored toga, aktivno birako pravo su imali i austrijski i ugarski dravljani ukoliko su namjeteni u upravnoj, prosvjetnoj i eljezniarskoj slubi
u BiH. Jedino su ene veleposjednice, ukoliko plaaju 140 kruna zemljarine,
imale aktivno birako pravo u prvom razredu prve kurije. Pravo glasa nemaju
lica koja se nalaze pod steajem, dok traje postupak, lica u aktivnoj vojnoj
slubi, kao i ona, koja su pod istragom ili su ve osuivana zbog krivinih
djela. Pasivno birako pravo, prema lanu etvrtom Izbornog reda, imali su
mukarci sa navrenih 30 godina, ukoliko uivaju sva graanska prava. Lica u
aktivnoj dravnoj slubi, u upravi, eljeznicama i javnim kolama, nisu imala
pasivno birako pravo.
Od 72 birana zastupnika otpadalo je na prvu kuriju 18, na drugu 20, a
na treu 24. Mandati su u kurijama dijeljeni na sve vjeroispovijesti, srazmjerno broju njihovih pripadnika. lanom petim Izbornog reda odreeno je da
u prvoj kuriji pripadaju katolicima etiri mandata, muslimanima est i pravoslavnim osam. U drugoj i treoj kuriji zajedno katolicima je pripadalo 12,
muslimanima 18 i pravoslavnima 23 mandata. Jedan mandat u drugoj kuriji
pripadao je Jevrejima. To je znailo da je u Saboru katolicima pripadalo 16,
muslimanima 24 i pravoslavnima 31 mandat, od ukupno 73 mandata. Birai prve kurije su bili izrazito favorizirani. U cijeloj zemlji bilo je svega 4.598
lica, s pravom glasa u dva razreda ove kurije i sa 18 mandata. Vlada je oito
smatrala normalnim da ovom vodeem ekonomskom i politikom sloju u zemlji, na iju je saradnju bila upuena, osigura povlaten poloaj pri dodjeli
mandata. U drugoj i treoj kuriji zajedno jedan pravoslavni mandat dolazi
na 33.714 stanovnika, muslimanski na 33.355, a katoliki na 33.373 stanovnika. Oigledno je pri izborima vlada eljela odrati ravnoteu izmeu etnikih
grupa. Dranje ove ravnotee i pariteta bio je jedan od osnovnih principa austro-ugarske politike u BiH.
30

Prema lanu 24. Ustava mandat zastupnika trajao je pet godina. lan 25.
izriito je uskraivao biraima pravo opoziva. Predsjednika i potpredsjednika
Sabora nisu birali poslanici, nego ih je na poetku svakog zasjedanja imenovao car. Pri tome je morao paziti da na poloaj predsjednika naizmjenino
dolaze pripadnici sve tri konfesije. lanom 26. je odreeno da Sabor treba da
se na previnji poziv po pravilu svake godine jedanput sastane u zemaljskom
glavnom gradu Sarajevu. Vlada je oigledno eljela osigurati jedan konzervativan sabor. Mada je to nain izbora Sabora u osnovi osiguravao, vlada se za
svaki sluaj osigurala odredbom lana 35, po kojem Sabor ne smije opiti sa
drugim predstavnitvima niti smije izdavati kakvih objava. Na saborsku sjednicu se ne smiju pustiti nikakve deputacije, a sam Sabor smije slati odaslanstva na dvor samo onda, kad se isposluje prethodno previnje odobrenje.
(2) Zemaljski savjet je kao poseban organ preuzeo u takvim uslovima sve
poslove komuniciranja Sabora sa ostalim organima vlasti. Ovaj savjet od devet
lanova (etiri pravoslavna, tri muslimana i dva katolika) birali su saborski
zastupnici iz svoje sredine za sav saborski period). lanom 39. Ustava je
odreeno da Zemaljski savjet daje na zahtjev Zemaljske vlade izjave ili mnijenja o takvim javnim poslovima, u kojima ima Bosna i Hercegovina dijela.
Vlade obje drave Monarhije mogu sporazumno preko zajednikog ministra
finansija pitati Zemaljski savjet ili se on moe istim putem obraati na njih
istovjetnim predstavkama. Predsjednik Sabora je jednovremeno predsjednik
Zemaljskog savjeta.
(3) Zajedno sa ustavom donijet je i Zakon o kotarskim vijeima, kojima
su ukinuti dotadanji kotarski upravni medlisi sa savjetodavnim pravom glasa, a uvedena kotarska vijea kao neka vrsta izbornih samoupravnih organa.
Izbor kotarskih vijea vren je takoer prema konfesionalnom kljuu. Jedan
mandat je dolazio na 1.500 pripadnika odreene konfesije u seoskim opinama i na 750 pripadnika u gradovima. Mandat lanova vijea trajao je est godina. Svaki izabrani vijenik, ukoliko nije stariji od 60 godina ili nije bolestan,
morao je obavezno prihvatiti mandat.
Zakonom je predvieno da se kotarsko vijee na poziv kotarskog predstojnika po pravilu dva puta na godinu sastane u kotarskome mjestu. Politiki, vjerski i narodnosni poslovi kao i opi zakoni i naredbe, koje se tiu cijele
zemlje, iskljueni su od raspravljanja i odluivanja kotarskog vijea. Zadatak
kotarskog vijea svodi se na uestvovanje u upravi javnih poslova kotara.
lan 44. zakona o kotarskim vijeima je odredio da u te poslove spadaju: javni
31

radovi u kotaru, mjere za podizanje ratarstva i stoarstva, javna nastava, sajmovi, pomo pri elementarnim nesreama, saradnja u upravi kotarske potporne zaklade i zaklade za gajenje stoke, osnivanje i upravljanje kotarskih zavoda
za opskrbu sirotinje i njegovanje bolesnika i uope saradnja u zdravstvenoj i
veterinarskoj upravi i nadzor nad radom seoskih opina. Sredstva za obavljanje ovih poslova, koja su lanom 56. zakona stavljena vijeu na raspolaganje,
bila su veoma ograniena. Za obavljanje poslova iz svoje nadlenosti, vijee se
moglo koristiti moguim vikovima kamata raznih kotarskih pripomonih i
potpornih zaklada, sredstvima od toarinskog poreza i eventualnim globama
od lica koja bi odbila da prihvate vijeniki mandat. Ako ova sredstva ne bi
bila dovoljna, vijee je moglo raspisati prirez na neke poreze. Odluka o prirezu
podlijegala je odobrenju od strane Zemaljske vlade.
Ograniena nadlenost, a naroito sredstva kojima je vijee raspolagalo,
inili su ovaj autonomni organ politiki beznaajnim. Vlada je mogla raspustiti kotarsko vijee, ako zanemari dunosti. U tom sluaju morali su se u
roku od tri mjeseca raspisati izbori za novo kotarsko vijee.
(4) Najzad, kao neka vrsta dekoracije, u bosanskohercegovaki Ustav
mehaniki je prenijet lan 142. austrijskog temeljnog dravnog zakona (Staatsgrundgesetz) od 21. decembra 1867, koji je sadravao odredbe o graanskim
pravima. lanovi 2-30. bosanskohercegovakog ustava sadre odredbe o graanskim slobodama, poznate iz veine buroaskih ustava i deklaracija o pravima. Poseban znaaj je imao lan 11. kojim je svim zemaljskim pripadnicima
ujameno uvanje narodne osobine i jezika. lanom 20. imala je Zemaljska
vlada pravo da u sluaju rata, nemira ili veleizdajnikih akcija suspendira graanska prava navedena u Ustavu.
Ustavom je zadran poseban status za bosanskohercegovake stanovnike, tako da je u Habsburkoj Monarhiji postojao trostruki reim graanstva,
odnosno dravljanstva. Na jednoj i drugoj strani austrijsko i ugarsko dravljanstvo, a na treoj, bosanskohercegovako zemaljsko pripadnitvo (Landesangehrigkeit). Za bosanskohercegovake zemaljske pripadnike smatrani
su, pored domaeg stanovnitva, i austrijski i ugarski dravljani sa stalnim
namjetenjem u javnoj slubi u BiH. Sami bosanskohercegovaki zemaljski
pripadnici nisu bili ravnopravni sa dravljanima druge dvije drave Monarhije. Bosanci i Hercegovci, prije svega, nisu mogli utjecati na politiki ivot
u Austriji i Ugarskoj, dok su graani ovih zemalja, preko svojih parlamenata
direktno djelovali na poslove BiH. Sa stanovita dravljanstva, Bosanci i Her32

cegovci su, kako za Austriju tako i za Ugarsku, bili stranci. U tom smislu su se
i meu samim bosanskohercegovakim pripadnicima mogle razlikovati dvije
kategorije: zaviajni zemaljski pripadnici i inovnici iz Austrije i Ugarske.
Po Ustavu Bosna i Hercegovina je ostala jedinstveno podruje sa jedinstvenim graanskim pripadnicima i predstavljala je posebnu upravnu jedinicu (territorium separatum), podruje zajednike uprave dviju drava Monarhije. Ovaj posebni pravni subjektivitet Bosne i Hercegovine izraavao se
djelimino kroz Sabor, a potpuno kroz vlastiti pravni poredak. Kao tree dravnopravno tijelo u okviru Monarhije, Bosna i Hercegovina nije mogla ni
poslije aneksije i ustava neposredno participirati u takozvanim zajednikim
poslovima, na nivou Austro-Ugarske kao realne i personalne unije. Meutim,
ve samo osnivanje i funkcija Zemaljskog savjeta posredno su ukazivali na potrebu da se i u tom pogledu postepeno u budunosti osigura odreeno mjesto
Bosni i Hercegovini.
Ustanovljavanjem Sabora, Zemaljskog savjeta, Kotarskog vijea i graanskih sloboda u naprijed opisanom obimu, iscrpljuje se sadraj i sistem bosanskohercegovakog Ustava iz 1910. godine. Uporeen u svojim osnovnim institucijama sa istovremenim ustavnim poveljama u novim krunskim zemljama
Habsburke Carevine, Moravskoj 1906. i Bukovini 1910. godine, bosanski
ustav je veoma zaostajao, naroito u pogledu zakonodavne vlasti. Ali i pored
toga, bosanskohercegovaki sabor predstavljao je pozornicu i okvir novih formi graanskog politikog ivota u Bosni i Hercegovini.
Epilog
Od sredine prve decenije XX stoljea formiraju se u Bosni i Hercegovini iz vjersko-prosvjetnih pokreta graanske politike stranke, koje po svom
obliku, politikoj ideologiji i ponaanju uglavnom odgovaraju tipu narodnih
organizacija, nastalim u kolonijalnim i zavisnim zemljama u vrijeme njihove
borbe za nacionalno osloboenje. Veina bosanskohercegovakih graanskih
politiara svih nacionalnih pripadnosti smatrala je da u Bosni i Hercegovini,
kao provizornom tlu, tj. okupiranoj zemlji sa nerijeenim dravnopravnim
statusom, bez parlamentarne podloge, nema uvjeta za djelatnost klasinih
politikih stanaka. Po tom konceptu, tipinom za ideologiju i psihologiju sitnog graanstva, smatralo se da svaki narodni pokret mora ostati jedinstven
dok ne ostvari svoje nacionalno-politike, odnosno dravnopravne ciljeve, a
33

tek nakon toga mogu se preko stranaka i parlamenta rjeavati socijalna pitanja. Ovakav naelan stav u praksi je kombiniran sa politikim pragmatizmom
bosanskog graanstva, iji ekonomski interesi nisu mogli ekati na eventualno
ostvarenje vlastitih dravnopravnih ideala.
Prva graanska politika stranka u Bosni i Hercegovini, koja je istakla
svoj program i sprovela formalnu organizaciju, bila je Muslimanska narodna organizacija, osnovana 3. decembra 1906. Oktobra 1907. konstituirana
je Srpska narodna organizacija, kao koalicija triju srpskih politikih grupa,
poznatih po nazivima svojih glasila (Srpska rije, Otadbina i Narod).
Liberalna hrvatska inteligencija je skupa sa franjevcima osnovala 21. februara
1908. Hrvatsku narodnu zajednicu. Nasuprot njima, Josip tadler, vrhbosanski nadbiskup, osnovao je svoju klerikalnu Hrvatsku katoliku udrugu. Postojalo je i nekoliko manjih stranaka: Srpska narodna samostalna stranka, koju je
osnovao sarajevski ljekar dr Lazar Dimitrijevi, zatim Muslimanska napredna
(samostalna) stranka i grupa muslimanske demokratije Osmana ikia i
Smailage emalovia.
Donoenjem Zemaljskog tatuta, tj. ustava, februara 1910, stvorena je
odreena parlamentarna podloga autonomnog politikog ivota u Bosni i
Hercegovini u vidu zemaljskog sabora. Projektiran kao instrument austrougarske politike u BiH, Sabor je istovremeno bio i zgodan ventil za regulaciju
narodnih raspoloenja. Saborskim izbornim redom stvoren je politiki prostor za nastup i djelovanje iskljuivo etniko-konfesionalnih stranaka. U takvom izbornom redu nije uope bilo institucionalnih mogunosti za uee
na saborskim izborima Socijaldemokratske stranke BiH, koja je osnovana u
junu 1909.
Prvi saborski izbori odrani su po pojedinim kurijama u vremenu od
18. do 28. maja 1910. Na njima je Srpska narodna organizacija osvojila sve
pravoslavne mandate, ukupno 31, Muslimanska narodna organizacija sva 24
muslimanska mandata. Od ukupno 16 katolikih mandata, Hrvatska narodna
zajednica je dobila 12, a Hrvatska katolika udruga 4. U toku etvorogodinjeg rada Sabora bilo je vie sluajeva razliitog stranakog, frakcijskog i koalicionog prestrojavanja, vraanja mandata i dopunskih izbora za upranjena
mjesta. Prilkom donoenja Zakona o fakultativnom otkupljivanju kmetovskih
selita, najznaajnijeg zakonskog projekta kojim se Sabor bavio, sklopljen je
sporazum o zajednikom glasanju izmeu Muslimanske narodne organizacije
i dviju hrvatskih stranaka. Sporazum je bio poznat kao Hrvatsko-musliman34

ski pakt, a njegove pristalice kao paktai. Petorica zastupnika Muslimanske

narodne organizacije odbili su da potpiu pakt, formirajui vlastitu frakciju u
Saboru. Nakon ovog sporazuma ujedinile su se dvije muslimanske stranke u
Ujedinjenu muslimansku organizaciju. Istovremeno je nastao rascjep u Srpskoj narodnoj organizaciji, poto je dvanaest poslanika grupe Srpska rije
glasalo zajedno sa muslimansko-hrvatskom koalicijom za vladin prijedlog zakona.
Zemaljska vlada nije eljela da se u saboru oslanja iskljuivo na muslimansko-hrvatska koaliciju. Iako bi time imala osiguranu veinu, ona je insistirala na stvaranju takozvane radne veine, sastavljene od zastupnika sve tri
konfesionalne grupe. Pri tome vlada nije teila jednoglasnosti Sabora, nego
okupljanju onih zastupnika, Muslimana, Srba i Hrvata, koji su spremni raditi
na ozakonjenju razliitih projekata, vezanih za potrebe i razvoj zemlje kao
cjeline. Gligorije Jeftanovi, voa takozvane srpske privredne grupe (Srpska
rije) stalno se kolebao izmeu ulaska u vladinu radnu veinu i opozicije. Na
kraju je dvanaest poslanika ove grupe, poto ih je odbacila i vlada i opozicija,
bilo prisiljeno poloiti mandate 13. septembra 1913. Na dopunskim izborima
u decembru iste godine, njihova mjesta je, uz podrku vlade, popunio advokat
Danilo Dimovi sa svojim pristalicama.
Nasuprut tako formiranoj vladinoj radnoj veini, postavila se opozicija
koju su sainjavali poslanici grupa Narod i Otadbina, te po trojica disidenata, muslimanskih (D. Miralem, V. Bievi i dr M. Sari) i hrvatskih (L.
abraji, V. Jelavi i D. Damonja). Na taj su nain i vladina radna veina i
opozicija etniki bile raznorodne, odnosno mjeovite.
Bosanskohercegovaki sabor se sastao na svoje etvrto, posljednje zasjedanje. Ovo zasjedanje teklo je u relativno mirnoj i poslovnoj atmosferi, sve do
28. juna 1914. i ubistva prijestolonasljednika Franza Ferdinanda. Sutradan je
Sabor odrao svoju zadnju, komemorativnu sjednicu. Tokom ovog posljednjeg zasjedanja Sabor je pokuavao pokrenuti pitanje predstavljanja Bosne i
Hercegovine u Delegacijama. Tih mjeseci Sabor je veliku panju posveivao
pitanju upotrebe i naziva zvaninog jezika, posebno agrarnom pitanju i planovima o pretvaranju fakultativnog u obavezni otkup kmetova.
Svi ovi novi pravci i pitanja u bosanskoj politici prekinuti su ubistvom austrijskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i poetkom Prvog svjetskog
rata. Time je ujedno okonana dalja ustavna evolucija Bosne i Hercegovine u
okviru Austro-Ugarske. Period vaenja i primjena Zemaljskog tatuta 1910Historijska traganja Historical searches
35

1914. godine predstavlja prvo parlamentarno iskustvo Bosne i Hercegovine

koja bez obzira na sva ogranienja ima odreeni povijesni znaaj.
Bibliografska biljeka
Dravnopravni karakter okupacione uprave i poloaja Bosne i Hercegovine za vrijeme austrougarske vladavine privlaio je od poetka panju pravnika
i historiara. U naoj starijoj literaturi poloaj BiH se obino uporeivao sa
statusom Kipra, koji je, takoer, odlukom Berlinskog kongresa Turska morala
predati na upravu Velikoj Britaniji. O tome je krajem 19. stoljea Glia Geri napisao studiju Pogled na meunarodni i dravnopravni poloaj Bosne i
Hercegovine i ostrva Kipra Prema naunim ocenama predstavnika dananje
meunarodnopravne teorije (glas SKA, XXXVII, Beograd 1893). Koristei
se, prvi put u literaturi, pojmovnom aparaturom, stvorenom u meunarodnom pravu poslije Prvog svjetskog rata, dr Halid auevi je dao znaajnu
raspravu pod naslovom Pravni poloaj Bosne i Hercegovine pod Turskom i
Austro-Ugarskom (Kalendar Narodna uzdanica, XIII/1945).
Potpuni pregled austrougarske uprave u BiH daje Ferdinand Schmid u
knjizi Bosniens und die Herzegovina unter der Verwaltung Oesterreich-Ungarns (Leipzig 1914). Pregled uspostavljanja okupacione uprave sadri uvodni dio monografije Hamdije Kapidia Hercegovaki ustanak 1882. godine
(Sarajevo 1973). Od posebnog su znaaja za dravnopravnu historiju BiH i
drugi Kapidievi radovi, uglavnom objavljeni u njegovoj zbirci lanaka Bosna i Hercegovina za vrijeme austro-ugarske vladavine (Sarajevo 1968). Raznim aspektima austrougarske politike u BiH, posebno ekonomske, temeljno
se bavio Ferdo Hauptmann. Za dravnopravnu historiju znaajna je njegova
studija Djelokrug austrougarskog zajednikog ministarstva financija (Glasnik arhiva i Drutva arhivista BiH, III/1963).
Sreivanjem i navoenjem brojne literature lijep prilog historiji nacionalnog pitanja u BiH dao je Anto Malbaa u radu Hrvatski i srpski nacionalni
problem u Bosni za vrijeme reima Benjamina Kllaya, I, 1882-1896 (Osijek
1940). Pregled politikih odnosa izloio je Todor Kruevac u knjizi Sarajevo pod austrougarskom upravom 1878-1918 (Sarajevo 1960). Tu je i njegov
lanak Politiki okviri bosanskog ustava iz 1910. godine (Pregled, br. 10,
Sarajevo 1955).
36

Diplomatsku stranu aneksije i mjesto aneksione krize u meunarodnim

odnosima iscrpno je obradio Bernadotte E. Schmitt, The Annexation of Bosnia 1908-1909 (Cambridge 1937).
O mjestu BiH u sloenim odnosima izmeu Austrije i Ugarske vrlo je
instruktivna studija Devada Juzbaia O nastanku paralelnog austrijskog
i ugarskog zakona o upravljanju Bosnom i Hercegovinom iz 1880. godine
(Radovi ANUBiH, XXXII/1967). U istom kontekstu su od posebnog znaaja
Juzbaieve studije o razliitim ekonomskim temama, radu Sabora i jezikom
pitanju u austrougarskoj politici u BiH. Najvanije od tih radova Juzbai je
objavio u knjizi Privreda i politika u Bosnii Hercegovini pod austrougarskom
upravom (ANUBiH, Sarajevo 2002).
Meu rijetkim radovima posebno posveenim bosanskom ustavu, kao
prvi se oglasio dr Iso Krnjavi u radu Die bosnisch-herzegovinische Verfassung (Oesterreichische Rundschau, XXIII, 2, Wien 1910). O pogledu dravnopravne i politike povijesti BiH od okupacije do poetka Prvog svjetskog
rata, vidjeti: M. Imamovi, Pravni poloaj i unutranji politiki razvitak BiH
1878-1914 (Sarajevo 1976).
Navedeni radovi sadre brojne dalje reference koje e zainteresiranog itaoca uputiti na iru literaturu, te arhivske i druge izvore.
Summary
THE PROVINCIAL CONSTITUTION IN THE POLITICAL HISTORY
OF BOSNIA AND HERZEGOVINA
Bosnia and Herzegovina has been in existence as a geographical and political entity for more than ten centuries, during which the continuity of
its standing in international law and its political and territorial integrity
has been maintained.
At its peak, the mediaeval Bosnian state was a class-based monarchy
in which the powers of the ruler were quite heavily circumscribed, and
often depended on the will of the leading feudal lords. The central authorities were the ruler (the ban or king) and the assembly, known as
the stanak, the members of which were the feudal landlords. Matters
37

of state, both internal and external, were discussed and resolved in the
stanak the selection and coronation of the ruler, the bestowal and
confiscation of hereditaments, the abalienation of state territory, and
foreign policy. In the 14th century, during the reign of ban Stjepan II
Kotromani and his heir King Tvrtko I, the Bosnian state enlarged its
territory considerably, to include many lands and regions to the south,
south-east and west of Bosnia and Herzegovina.
It was during the the final decade of Ottoman rule that Bosnia acquired
its first written constitution. The introduction of the 1867 Constitution
of the Bosnian Vilayet was the last in a series of administrative and political reforms for the Bosnian pashalik. Under the terms of the constitution, the Bosnian vilayet was subdivided into seven sanjaks or mutassarifliks: Sarajevo, Travnik, Biha, Zvornik, Herzegovina and Novi
Pazar. The governors of the sanjaks were given the title of mutassarif
and the county prefects the title of kajmekam. An administrative council, the idare medlis, was set up for each administrative instance, to act
as an advisory body to the vali, mutassarif or kajmekam respectively.
The constitution required the members of these councils to be reputable, reliable and influential people of all confessions, familiar with the
circumstances and needs of the country. The principle of proportionality was not applied to the formation of the councils: half the seats went
to Muslims, regardless of their total numbers in the vilayet or a given
sanjak or county, with the other half divided among the representatives
of other confessions. Certain reforms of the judiciary were also carried
out, by reducing the previously general jurisdiction of the shariah courts
to matters of Muslim civil status (marriage, family and inheritance) and
waqf affairs. All other civil matters, whether pertaining to Muslims
or others, along with criminal jurisdiction over the entire population,
came within the jurisdiction of newly-established civil and mercantile
courts, of which there were three instances.
Even after the annexation crisis had been resolved diplomatically and
internally, the question of Bosnia and Herzegovinas incorporation as
a state into the existing constitutional structure of the Dual Monarchy
remained open.
After almost a year and a half s work, Emperor Franz Joseph finally
sanctioned the Constitution and its accompanying laws on 17 February 1910. The Provincial Constitution for Bosnia and Herzegovina was
formally promulgated in the great hall of the Provincial Government
in Sarajevo on 20 February 1910 by the Provincial Governor, Marjan
Vareanin, in the presence of the entire government, senior civil servants
and representatives of the civilian and military authorities, the leaders
of all the religious communities, representatives of the city council, au38

tonomous districts and corporations, and other leading citizens.

The constitutional order in Bosnia and Herzegovina was governed in
1910 by six laws forming a coherent entity: 1) the Provincial Constitution; 2) the Election Rules, 3) the Parliamentary Rules of Procedure; 4)
the BiH Companies Act; 5) the BiH Assemblies Act; and 6) the District
Councils Act.
The adoption of the Provincial Constitution in February 1910 to some
extent created the parliamentary base for autonomous political life in
Bosnia and Herzegovina, in the form of the Provincial Assembly. Designed to serve Austro-Hungarian policy in Bosnia and Herzegovina,
the Assembly was also a handy safety valve for regulating the popular
mood. The Assemblys electoral system created the political space for
purely ethno-confessional parties to act, but provided no institutional
opportunity whatsoever for the Social Democratic Party of Bosnia and
Herzegovina, founded in June 1909, to take part in the parliamentary
elections. The first elections to the Assembly were held by separate curiae between 18 and 28 May 1910.
The fourth session of the Assembly of Bosnia and Herzegovina was its
last. It began in a relatively calm and businesslike manner, until 28 June
1914 and the assassination of the heir presumptive to the throne, Archduke Franz Ferdinand. The Assembly held its final, commemorative
session a day later, during which it tried to raise the question of Bosnia and Herzegovinas representation in the Delegations. During these
months the Assembly had focused on the question of the use and name
of the official language, the agrarian issue, and plans to transform optional buy-outs of serf holdings into compulsory purchases.
All these new trends and issues in Bosnia politics were cut short by the
assassination of Archduke Franz Ferdinand and the outbreak of World
War I, which also brought to an end the constitutional evolution of Bosnia and Herzegovina within Austro-Hungary. The four years during
which the Provincial Statute was in force, from 1910 to 1914, gave Bosnia and Herzegovina its first parliamentary experience, notwithstanding all its constraints, and thus have a certain historical importance.
Key words: Bosnia and Herzegovina, Austria-Hungary Monarchy, Constitution of the Bosnian Vilayet 1867, The Provincial Constitution 1910,
The Assembly of Bosnia and Herzegovina
(Translated by Saba Risaluddin)
39
40
Amir Duranovi, HISTORIJSKA 1910. GODINA. POGLED U SARAJEVSKU TAMPU

UDK: 070 (497.6 Sarajevo) 1910

Izvorni nauni rad
HISTORIJSKA 1910. GODINA.

POGLED U SARAJEVSKU TAMPU
Amir Duranovi
Filozofski fakultet Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Autor u ovome radu daje katak pregled pisanja pojedinih listova iz Sarajeva povodom tri znaajna dogaaja iz 1910. godine. Predstavljeni su
proglaenje prvog Ustava, posjeta cara Franza Josefa Bosni i Hercegovini i poetak rada prvog Bosanskohercegovakog sabora. Uporednom
analizom objavljenih tekstova iz tampe nastoji se prikazati atmosfera
koja je vladala povodom navedenih dogaaja. Istovremeno, pokuavaju
se ustanoviti slinosti i razlike u predstavljanju tih dogaaja te na tom
osnovu ocijeniti stepen razvoja politike kulture u Bosni i Hercegovini.
Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, Ustav, Franz Josef, Sabor, Hrvatski
dnevnik, Sarajevski list, Veernji sarajevski list, Muslimanska sloga, Srpska rije
Pristup
Spomenu na 1910. godinu kalendar Bonjak za 1911. prethodnu

je godinu oznaio kao historiku. Stoga je glavni tekst o prethodnoj
godini tako i naslovio - Historika 1910. godina. Osnovni povod za
ovakvo tituliranje godine bila je posjeta cara i kralja Franza Josefa Bosni i Hercegovini. U nastojanju da memorira ovaj znaajan dogaaj, u uvodnom dijelu
istaknut je znaaj minule 1910. godine, odakle se i rodila elja za ouvanjem
sjeanja na nju. Tako je istaknuta elja, a i dunost da i u ovoj narodnoj knjizi
41

zabiljeimo 1910. godinu kao historiku godinu u ivotu Bosne i Hercegovine.

Prva posjeta naeg uzvienog vladara Njeg. Velianstva Cara i Kralja Franja
Josipa u zemlji, napose u Sarajevu i Mostaru, in je tako visokog historikog
znaenja, da se mora ovjekovjeiti u slici i opisu i za poznija vremena, da se
s koljena na koljena pria u zemlji i narodu o tijem historikim danima nae
domovine.1
Pogledom u historijske dogaaje iz navedene godine uviamo kako je bilo
sasvim opravdano nazvati 1910. godinu historijskom. Za ovakvu tvrdnju
postoji vie razloga i svaki od njih je, sa stanovita argumentacijske snage,
dovoljno jak da se odupre silama kritike koje ne dijele to miljenje. Dovoljno
je navesti samo tri dogaaja da bi se potvrdila ova konstatacija. U februaru
1910. godine donesen je Zemaljski tatut za Bosnu i Hercegovinu prvi akt
takve vrste u historiji Bosne i Hercegovine, najee nazvan i Prvim ustavom
Bosne i Hercegovine. Krajem maja i poetkom juna, Bosnu i Hercegovinu je
posjetio car Franz Josef, jedna od najznaajnijih linosti koju je Bosna i Hercegovina imala priliku doekati ikada u svojoj povijesti. Konano, sredinom
godine poeo je sa radom prvi Bosanskohercegovaki sabor bez obzira na
sve opravdane zamjerke koje sugeriraju njegove nedostatke prvo stvarno
narodno predstavnitvo u historiji Bosne i Hercegovine. Kako je usmeno kazivanje o ovim dogaajima rijetko prisutno u svakodnevnom diskursu sadanje
Bosne i Hercegovine, pisani izvori i dalje ostaju prvorazredni izvor za naa
saznanja o ovim temama, bilo da te izvore posmatramo kroz prizmu njihove
ouvanosti ili historijske vrijednosti.
tampa iz 1910. godine ini se odlinim izborom za sagledavanje stepena razvoja politikog ivota, politike kulture, ali i za utvrivanje moguih
modela po kojima se odreeni historijski dogaaji apsolutno podudarni po
vremenu i prostoru deavanja razliito posmatraju. Stoga je glavni cilj ovoga
rada da navedena tri dogaaja iz 1910. godine predstavi kroz pisanje pojedinih sarajevskih listova Hrvatskog dnevnika, Sarajevskog lista, Veernjeg sarajevskog lista, Muslimanske sloge i Srpske rijei.
42
Bonjak kalendar za prostu 1911. 1910. 45.


Poetkom XX stoljea tampa je postala potrona roba, proizvod koji se

masovno i svakodnevno kupovao, a u zapadnim industrijaliziranim zemljama kao i u svim drugim zemljama stepen razvijenosti tampe ostao je
neposredno zavisan od ekonomskih i socijalnih prilika. Istovremeno, tampa
je tada bila jedino stvarno sredstvo kolektivnog informiranja kao i mjerilo stepena razvoja politike kulture. Osnovni razlozi napretka ostvarenog u oblasti
tampe, u odnosu na prethodni period, mogli bi se svrstati u nekoliko grupa:
irenje obrazovanja i obavezno kolovanje, demokratizacija politikog ivota,
rastua urbanizacija, razvoj prijevoznih sredstava i telegrafskih veza te time i
irenje informativnog polja novina kao i pratee poveanje broja italaca.2
Svaku od navedenih grupa mogue je pratiti i na primjeru Bosne i Hercegovine. U uslovima politikog ivota, formiranog nakon okupacije Bosne i
Hercegovine 1878. godine, poeo se razvijati i javni politiki ivot poveanjem
broja listova koji su izlazili u Bosni i Hercegovini krajem XIX i poetkom XX
stoljea. Tako je krajem 1905. godine u Bosni i Hercegovini izlazilo 19 razliitih listova (1 zvanini, 7 politikih, 5 knjievnih, 2 nauna i 4 vjerska) iji je
ukupni tira iznosio 20.292 primjerka sa preko 16.000 pretplatnika, od ega je
neto vie od 9.000 bilo iz Bosne i Hercegovine, a ostatak se odnosio na druge
dijelove Monarhije.3
Navedeni podaci slikovito pokazuju poetak i pravce razvitka javnog politikog ivota te ukazuju na stepen politizacije graanstva kao to sugeriraju
i mogui zakljuak o tadanjim politikim prilikama u Bosni i Hercegovini,
gdje je krajem 1906. odobren, a 2. marta 1907. godine proglaen novi Zakon
o tampi po kome je za izdavanje lista bila potrebna prijava vlastima osam
dana prije izlaska prvog broja. Donoenje ovog zakona, prema ocjeni tadanje
tampe, nije u potpunosti donijelo i slobodu tampe, ali je znaajno naglasiti
da su ovim zakonom bile ukinute do tada vaee tzv. etiri rijei (preventivna cenzura politike oblasti), to se moe razumjeti kao napredak u procesu
demokratizacije politikog ivota.4 Uz ove podatke, vano je naglasiti kako
poveanje broja listova vremenski koincidira sa formiranjem i poetkom djelovanja politikih stranaka u Bosni i Hercegovini, iako te novoformirane poli2
Alber P. 1998. 55-56.
Imamovi M. 2007. 165. Za usporedbu vrijedilo bi pogledati detaljan pregled razvoja tampe
u Bosni i Hercegovini u 19. stoljeu od autora Todora Kruevca. Kruevac T. 1978.
Imamovi M. 2007. 165.

43

tike stranke tada nisu imale mogunost kandidiranja za neko predstavniko

tijelo s obzirom na nerijeen dravno-pravni poloaj zemlje. Ove praznine
u politikom djelovanju dobile su najavu rjeenja kroz tekst Carskog pisma
kojim je proglaena aneksija Bosne i Hercegovine 6. oktobra 1908. godine, to
je bila i zvanina najava da e zemlja dobiti ustav kako se i desilo u februaru
1910. godine.
Hrvatski dnevnik
Hrvatski dnevnik pokrenut je u Sarajevu 1906. godine sa jasnom namjerom da promovira interese bosanskohercegovakih Hrvata. U naslovnom
tekstu prvog broja istaknuti su ciljevi i sredstva koje je ovaj list namjeravao
provoditi kako bi se ispunila njegova drutveno-politika uloga.5 Konani cilj
djelovanja Hrvatskog dnevnika poblie je analiziran u neto ekstenzivnijem
tekstu objavljenom nakon predstavljanja Programa. Osnovni zadatak bio je da
radei rame uz rame sa onim pojedincima i onim novinama, koje su i do sada
junaki vrili svoju dunost tu misao potkrepljujemo, da Hrvatstvo u Bosni,
koje tek tinja kao iskra pod pepelom, potpalimo novim arom rodoljublja,
5
Na cilj, naa sredstva

Program:
1. Buditi, njegovati i iriti u Bosni i Hercegovini i u drugim hrvatskim pokrajinama
pravu, istu hrvatsku svijest, bez natruhe stranarstva i osobnosti.
2. Poticati narod na istou udoregja, na ivu vjeru, naelian znaaj, na potovanje
i obranu svojih narodnih svetinja i pravica, na rad na politikom, gospodarskom,
socijalnom i kulturnom polju.
3. Upoznavati Bosnu s Bosnom, to jest, upoznavati Bonjake megjusobno, najvie raznim vijestima i dopisima iz svih krajeva Bosne, a spominjui esto prolost njezinu
i drugih hrvatskih zemalja - podizati time rodoljubna uvstva naroda.
4. Upoznavati Bosnu s drugim, osobito slavenskim stranama svijeta, a odatle crpsti za
narod ono, to je pouno i korisno. Tako isto upoznavati tugji svijet sa Bosnom, koja
je jo mnogima terra incognita.
5. Uzgajati u narodu osjeaj istine i prave, ljepote i uzajamne ljubavi.
6. Pratiti i potpomagati dobar rad svih Hrvata, ma gdje oni bili.
7. Ne baviti se specijalno vjerskim pitanjima, ali poto su Hrvati velikom veinom katolici, stajati na stanovitu nae vjere i odbijati svaki napadaj na istu.
8. U druge vjeroispovijesti na dirati, te njihove sljedbenike smatrati i paziti uvijek kao
svoju brau po krvi. Hrvatski dnevnik, God. I, br. 1, Sarajevo: 2. sijenja 1906, 1.
44

kako bi buknula silnim plamom, iz kojega e kao bajna ptica feniks uskrsnuti:
hrvatska Bosna.6
U svom vienju tri najznaajnija dogaaja u prvoj polovini 1910. godine,
koji su predmet ove analize, Hrvatski dnevnik je djelovao u skladu sa ve nekoliko godina ranije postavljenim Programom. Kada je proglaen bosanskohercegovaki Ustav, prva vijest koja je objavljena u Hrvatskom dnevniku (Proglaenje Ustava) u kratkim crtama je predstavila vladajue raspoloenje nakon
viemjesenog iekivanja odluke ije je donoenje moralo priekati na jako
teko postignut politiki sporazum izmeu Bea i Budimpete, s jedne, i razrjeenje politikih nesuglasica u Bosni i Hercegovini, s druge strane. Uoljivo
je zapaanje ovog lista kako in proglaenja Ustava nije izazvao veselje i radost
na nain kako se oekivalo, odnosno kako je to bilo u drugim zemljama istim
povodom (Francuska, Austrija, Njemaka, Hrvatska). Osim malo ivahnijeg
razgovora, sveano proglaenje Ustava u Sarajevu bilo je ispraeno nekom
udnovatom apatijom u irim krugovima. Kao zakljuna misao ustvreno je
da oduevljenju i uzbuenju nije bilo ni traga. Naravno, nije proputena prilika da se naglasi uloga tampe, ukljuujui i Hrvatski dnevnik, koja je svjedoila potrebu donoenja Ustava diui svoj glas za to.7
Iznesena tvrdnja kako je proglaenje Ustava u Bosni i Hercegovini nailo
na sasvim drugi teren u odnosu na druge zemlje, osim negativnih konotacija,
imala je i svoje pozitivne strane. Za razliku od prevelikih nadanja i razoarenja
na primjerima proglaenja ustava u drugim zemljama, za Bosnu i Hercegovinu
je konstatirano kako ograniena ustavna rjeenja nee u konanici rezultirati
prevelikim razoarenjima budui da ni nadanja iskazana u prvim reakcijama
nisu bila prevelika.8 Uvodne komentare o novom ustavu prate detaljni opisi
ceremonijala proglaenja Ustava u zgradi Zemaljske vlade. Meu prisutnima
povodom ovog ina zabiljeeni su vjerski velikodostojnici svih konfesija, komandni kadar vojnih trupa u Bosni i Hercegovini, vrioci civilnih funkcija,
predstavnici pojedinih politikih, privrednih i kulturnih ustanova, predstavnici medija, ugledne linosti javnog ivota i drugi. Nakon zemaljskog poglavara Marijana Vareanina koji je u 12 sati proitao carsko Rjeenje o uvoenju
ustavnih uredbi, prisutnima se obratio i civilni adlatus baron Benko koji je,
6
Isto.
Hrvatski dnevnik, God. V, br. 41, Sarajevo: 21. veljae 1910, 1.
Isto, 2.
45

osim estitanja Bosni i Hercegovini na Ustavu, predstavio sadraj ustavnih

zakona. Ceremonijal sveanog proglaenja Ustava bio je ispraen ispaljivanjem hitaca sa sarajevske tvrave, zvonjavom zvona sarajevske katedrale te
sviranjem carevke.9 Zanimljivom informacijom ini se kratka vijest o aktivnostima Socijaldemokratske stranke (SDS). Naime, u tekstu pod naslovom Prve
blagodeti ustava, prenesena je vijest o elji da se organizira javna skupina ove
stranke na kojoj bi se trailo jednako i sveope pravo glasa. No, to je onemogueno budui da je skuptina bila zabranjena. Sarkastina zakljuna misao
iznesena u ovoj kratkoj vijesti sugerira kako je poetak ustavan.10
Kao ni drugoj tampi, tako ni Hrvatskom dnevniku nije nedostajalo satire.
Najzanimljivijom se ini pria donesena u rubrici Podlistak. U ovoj je rubrici, naime, objavljena pria enidba gospodina Ustava i gospoice Hercigbosne.
Ukratko prepriana, satira govori o ljubavi izmeu mladog gospodina Ustava
i gospoice Hercigbosne koji imaju zajednike staratelje, brani par - gospodin Be i gospoa Budimpeta, koji su, i pored vlastitih branih nesuglasica,
odluili spojiti dvoje mladih (Prilog 1).11
Drugi dogaaj znaajan za ovu analizu bila je posjeta cara Franza Josefa
Bosni i Hercegovini. U sveano oslikanoj naslovnoj stranici sa nacionalnim
bojama uz pjesmu dobrodolice, Hrvatski dnevnik alje Pozdrav hrvatskom
naem kralju Franji Josipu I.12 Poseban tekst posveen dolasku Franza Josefa
u Bosnu i Hercegovinu (Njegovo Velianstvo hrvatski kralj u Bosni) odie oduevljenjem zbog carske posjete koja je na ovom mjestu opisana sa osobenim
nadahnuem. Insistirajui na stalnom isticanju titule hrvatskog kralja, tekst
govori o viestoljetnom iekivanju spasitelja za hrvatski narod koji treba da
donese slobodu u hrvatske zemlje. Iz cjelokupnog teksta mogue je zakljuiti
kako je osnovni motiv karakteriziranje Bosne i Hercegovine kao vjekovne
hrvatske zemlje, koju u velianstvenom pohodu obilazi hrvatski kralj. Pored
osnovne vijesti, objavljen je i cjelokupni itinerar carskoga putovanja sa svim
9
Isto.
10
Isto. Nekoliko dana kasnije je prenesena i telegrafska vijest o pisanju francuskog Le Tempsa
koji je, govorei o donoenju Bosanskohercegovakog ustava zakljuio kako je ustav toliko
liberalan koliko si mogu poeljeti stanovnici anektiranih zemalja. Hrvatski dnevnik, God. V,
br. 53, Sarajevo: 7. oujak 1910, 3.
11
Hrvatski dnevnik, God. V, br. 45, Sarajevo: 25. veljaa 1910, 1-2.
12
Isto, br. 121, Sarajevo: 30. svibnja 1910, 1.
46

detaljima.13 U nastojanju da u graenju prie o dobrodolici hrvatskom kralju ostane maksimalno uvjerljiv, objavljen je i manji, ali polemiki tekst (Zar
smo u Madarskoj?) koji je usmjeren protiv erifovaca (erif Arnautovi,
op. a) i njihovog djelovanja u okviru priprema za dekoraciju grada.14 Na kraju
teksta upuen je poziv da se na kralj doeka naim zastavama kako bi se
pokazala snaga Hrvata katolika te kako grad ne bi izgledao kao neko provincijsko mjesto u Madarskoj.15
Konano, trei dogaaj iz 1910. godine od znaaja za nau analizu jeste
poetak rada Bosanskohercegovakog sabora. Na dan kada je Sabor poeo sa
radom glavni komentar Hrvatskog dnevnika iskazivao je vienje raspoloenja graana Sarajeva prema ovom inu koji je, u osnovi, oznaen kao cilj koji
se dugo ekao, ali je naznaeno da raspoloenje graana nije na nivou razdraganosti, za razliku od saborskih zastupnika koji sa velikim dostojanstvom prate poetak rada Sabora. Naroito markantan, prema ocjeni Hrvatskog dnevnika, bio je prvi predsjednik A. ola koji je bio kao partanac u trenutku kada
je primao ovu dunost.16
Posebna vijest bila je informacija o atentatu na Marijana Vareanina, zemaljskog poglavara. Ovaj in okarakteriziran je kao straan prizor od onih
snaga na koje se oslanjao reim olien u baronu Pitneru. Uz detaljne informacije o atentatu, ocijenjeno je kako je in atentata simboliki debakl Pitnerove politike u zemlji. Nakon detaljnog opisa atentata, prenesene su i osnovne
informacije o identitetu atentatora, njegovom statusu te okruenju u kojem se
nalazio pred poinjenje ovog nedjela. Konano, data je i informacija kako e
biti odrana sveana Te Deum misa u znak zahvalnosti to je baron Marijan
Vareanin sauvan od zloinake ruke.17 Posebno nezadovoljstvo baronom
Pitnerom, kako je ocijenjeno, provodiocem Burinove (Isztvn Burin, zemaljski poglavar, op. a.) politike, isticano je u vie navrata te se moe zakljuiti
13
Isto, 2-5.
14
Navedena primjedba odnosila se na pripreme za dekoraciju grada kada je, uslijed razliitih
percepcija careve posjete, isticano nastojanje za razliite dekoracije grada sa ili bez nacionalnih simbola. O navedenom problemu bit e rijei i u nastavku teksta i odnosu Srpske rijei
prema istom pitanju.
15
Hrvatski dnevnik, br. 121, 5.
16
Hrvatski dnevnik, God. V, br. 135, Sarajevo: 16. lipnja 1910, 1.
17
Isto, 2.
47

kako iz svakog od ovih tekstova isijava nezadovoljstvo maarskim utjecajem

na kretanja u zemlji. Taksativno pobrojavanje Pitnerovih grijeha objavljeno
je u tekstu (Barun Pitner proti hrvatskom narodu) kojim je napravljen osvrt na
posjetu cara Franza Josefa Bosni i Hercegovini. Sav bijes Hrvatskog dnevnika
iznesen je u nekoliko taaka koje na najbolji nain predstavljaju stav ovog lista
prema Bosni i prema pojedinim nosiocima austro-ugarske vlasti, koji su, prema ocjeni lista, podigli stijenu izmeu vladara i njegovih Hrvata.18 Ostatak
teksta u novinama prati naslov koji je takoer znatno antimaarski intoniran sa naslovom (Madarizacija u Bosni). Osnovna poruka teksta je poziv na
bojkot djelovanja madarskog zemaljskog obrtnog drutva koje stipendira
mlade zanatlije i obrtnike. Revoltiranost ovom djelatnou kulminira izrazima nade da se meu bosanskohercegovakim Hrvatima nee nai niti jedan
stvor, koji bi se prodao za Judinu potporu madarskih pekulanata.19
Sarajevski list i Veernji sarajevski list
Ostajui na tragu objavljivanja zvaninih informacija, u skladu sa svojom

ulogom, Sarajevski list je objavio Previnje rjeenje od 17. februara 1910. godine o uvoenju ustavnih uredbi. Pored objavljivanja kompletnog teksta carskog
rjeenja, objavljen je i cijeli tekst Ustava sa ustavnim zakonima u irilinom
i latininom izdanju.20 Proglaenje Ustava i ustavnih zakona u Veernjem sa18
Nema Hrvata u Bosni! Takova je izdana zapovijed na zemaljskoj vladi. Vladar ne smije da
uje hrvatsku rije, ne smije da sazna za hrvatske elje, ne smije da vidi hrvatski znak!
Barun Pitner je zaprijeio, da nadbiskup Stadler u svom poklonstvenom pozdravu oznai ove
zemlje hrvatskim zemljama i na narod hrvatskim narodom.
Barun Pitner je zabranio da nai nar. zastupnici i predstavnici hrvatski drutava dogju pred
kralja kao Hrvati.
Barun Pitner je odredio, da hrvatska deputacija ne smije ni pod koju cijenu iznositi pred kralja smjernu molbu, da se Bosna sjedini sa Hrvatskom.
Barun Pitner, kao ef administrative zapovjedio je, da se imadu hrvatskoj djeci, koja e defilirati pred Nj. Velianstvom, poskidati hrvatske vrpce.
Barun Pitner skupio je na dvorskom objedu svu silu Srba i muslimana srbofila, a nije dopustio, da bude pozvan bar jedan Hrvat svjetovnjak (dr. Mandi bio je pozvan u svojstvu podnaelnika), pae ni predsjednik sveanosnog odbora. Isto, br. 152, Sarajevo: 6. lipnja 1910, 1.
19
Isto.
20
Sarajevski list, XXXIII, br. 45, Sarajevo, 9. februara 1910, 1. U broju od 19. februara Sarajevski list je u rubrici Nezvanino najavio za naredni dan program ceremonijala proglaenja
48

rajevskom listu popraeno je tekstom koji, uz detaljnije analiziranje kljunih

aspekata novoproglaenih zakonskih rjeenja, nema velikih komentara niti
zakljuaka osim tvrdnje da zakonska rjeenja treba da budu podsticaji svestranog napretka do ega treba da nam je svjema u prvom redu ponajvie
stalo.21 Ali, ve nekoliko dana nakon proglaenja Ustava i nakon to se o tome
dosta komentiralo u dnevnoj tampi, objavljeni tekst (Kritikovanje ustava
iznosi kritike ustavnih rjeenja. Uzimajui poziciju ustavobranitelja, Veernji
sarajevski list kritiarima Ustava prigovara to u svojim tekstovima, osim loih
ustavnih rjeenja i negativnog diskursa o Ustavu, ne nude modele kako da se
ustavna pozicija pobolja te kako bi trebao izgledati bolji ustav u odnosu na
postojei, a koji bi, sa druge strane, opet uvaio stanje politikog razvitka i
socijalno-konfesionalnu sliku drutva koja je preslikana na kurijalni izborni
sistem. Osim navedenog, pitanje ogranienja u Poslovnom redu Sabora vie je
posmatrano kroz prizmu pozitivnih tendencija koje takva rjeenja mogu imati
na rad Sabora. Pozivajui se na kolijevku parlamentarizma, poreenjem Poslovnog reda sa nainom odvijanja parlamentarnog ivota u Engleskoj, potcrtana je pozitivna uloga koju pojedina ogranienja mogu imati na razvoj parlamentarizma uope.22 Konano, poentirano je tvrdnjom kako je dosadanje
parlamentarno iskustvo pokazalo da su ogranienja ove vrste imala pozitivan
odjek na razvoj parlamentarizma.23
Ustava u zgradi Zemaljske vlade. Isto, br. 43, 19. februara/6. februara 1910, 1. S druge strane,
Sarajevski veernji list je vijest o sankcioniranju Ustava objavio 18. februara 1910. godine bez
ikakvih komentara prenosei samo popis ustavnih zakona za Bosnu i Hercegovinu. Veernji
sarajevski list, I, br. 42, 18. februara/5. februara 1910, 1. Dva dana kasnije, kada je objavljena
detaljna vijest o ceremoniji proglaenja Ustava za Bosnu i Hercegovinu, navedeno je kako e
se taj dan, nedjelja 20. februara, ubrojati u historijske dane za Bosnu i Hercegovinu, a sunce
koje je taj dan blago sijalo, nagovijestilo nam je svjetlost, koja se iz Previnje sankcionisanih
ustavnih zakona razasipa nad budunou naega javnoga ivota [...]. Isto, br. 44, 21. februara/8. februara 1910, 1.
21
Isto, br. 47, 23. februar 1910, 1.
22
No dosta je da se pozovemo na donju kuu ingleskog parlamenta, toga uzora svijeh parlamenata, gdje je izvanredno otra disciplina odavno uvrijeena. Pa ipak se u tom obziru
ingleski parlamentarci veoma malo tue na svoj poslovni red, koji im nimalo ne smeta u radu,
nimalo ih ne sputava u njihovoj slobodi [...] Ta poslovni red se doista na uvagja za to, da spreava parlamentaran rad, nego naprotiv da ga podupire u radu, pa to je stroiji u toliko bolje
odgovara svojoj svrsi. Isto, I, br. 55, Sarajevo: 4. marta 1910, 1.
23
Isto.
49

U ast dolaska Franza Josefa u Bosnu i Hercegovinu, naslovne stranice

Sarajevskog lista i Veernjeg sarajevskog lista na sveano tampanoj naslovnoj
stranici objavile su carevu sliku u okviru od crvene i ute boje koje su simboliki predstavljale zastavu Bosne i Hercegovine. Odabir ovih boja nikako se ne
moe smatrati sluajnim budui da su nastojanja austro-ugarske administracije tokom perioda 1878-1918. i u pogledu zemaljskih simbola bila usmjerena
u pravcu davanja adekvatnih obiljeja Bosni i Hercegovini kako bi se time
potisnule hrvatske i srpske trobojke, a zemaljski simboli su sluili i u svrhu
afirmacije bosanske nacije.24
Razdragani tekst dobrodolice caru Franzu Josefu (Dobro nam doao!),
iji se dolazak u Bosnu i Hercegovinu poredi sa preporodom koji je njegova
vlast donijela Bosni i Hercegovini, prate izrazi emotivnog oduevljenja. Drhtaj
mile groznice, oduevljenja i uzbugjenja najplastinije je opisan na primjeru
raspoloenja u glavnom zemaljskom gradu Sarajevu.25 Istim povodom (Slavi
Carevoj. Uz dolazak Njegova Velianstva u Bosnu i Hercegovinu) objavljena je
pjesma dobrodolice od Tugomira Alaupovia.26 Radost iskazana u ovim tekstovima svojim inkluzivnim tonom sugerira kako je posjeta cara Franza Josefa
doivljavana kao posjeta Bosni i Hercegovini kao sastavnom i najmlaem
dijelu Monarhije.
Detaljno opisujui carsko proputovanje kroz Bosnu i Hercegovinu, od
ulaska u Bosanskom Brodu do dolaska u Visoko i prenosei sve znaajnije dogaaje toga putovanja doek, odrane govore i izraze zahvalnosti, Sarajevski
list je zapoeo priu o carevom boravku u Bosni i Hercegovini (Dolazak Njeg.
Velianstva Cara i kralja Franja Josipa u Bosnu).27 Nastavljajui u istom tonu
zadovoljstva, slijedi razdragani opis aktivnosti oko ureenja i dekoracije grada povodom carevog dolaska. Glavna misao koja se provlai kroz cijeli tekst
24
Filipovi E. O. 2008. 103-126.
25
Sarajevo slavi danas svoj najuzvieniji dan u svojemu preporodu, jer poslije nekoliko vijekova doekuje i prima svoga oca, svoga vladara, svoga Cara i Gospodara na svoja njedra, pa
Mu prua najtopliju dobrodolicu: puno srce ljubavi i sinovlje privrenosti, punu potu od
onoga neizmjernoga slavlja, sa kojim sva carevina i kraljevina naa, sa kojim vaskoliki svijet
slavi i hvali velikoga Cara-kralja Franja Josipa I. I slavopoji mu slavu i hvalu do neba. Veernji
sarajevski list, I, br. 127, 30 maja/17. maja 1910, 2.
26
Isto.
27
Sarajevski list, br. 128, Sarajevo: 31. maja/18. maja 1910, 2; O pojedinostima putovanja kroz
Bosnu i Hercegovinu vidjeti: ehi Z. 2009. 203-216.
50

jeste nemogunost da se ljepota dekoracije predstavi novinskim lankom. U

ovom dijelu teksta naroito su apostrofirane kao uspjene dekoracije Saborne srpsko-pravoslavne crkve, trgovaki dio grada Predimareta gdje se pored
zastava istiu vladareve slike i druga vrsta dekoracije koja uljepava cjelokupni vizuelni dojam. Konano, tekst zakljuuje kako se opaa neko natjecanje,
da je svaka radnja naroito sa izlozima to ljepe okiena. Natpisne ploe na
pojedinim radnjama prekrivene su draperijama i okiene barjacima. Ostali
tekstovi u istom broju Sarajevskog lista govore o ostatku aktivnosti i deavanja
poduzetih povodom carevog dolaska sa detaljnim prenoenjem pozdravnih
govora i obraanja zvaninika.28
U vanrednom izdanju Sarajevskog lista prenesen je, u rubrici Zvanino,
tekst Previnjeg carskog rjeenja od 31. maja 1910, kojim je car donio odluku
o pomilovanju onih lica koja su u proteklom periodu bila osuena zbog vie
krivinih djela na razliite kazne. U grupi pomilovanih nali su se vojni dezerteri osueni odlukama Vojnog vieg suda, Garnizonskog suda u Tuzli, zatim
lica koja su u proteklom periodu bila osuena za uvredu Velianstva ili uvrede
lanova Kue Njegovog carskog i Apostolskog velianstva, potom prekritelji
javnog reda i mira, osobe kojima je bila kazna liavanje slobode ne vie od 2
nedjelje ili na novanu kaznu ne vie od 150K.29
U redovnom broju Sarajevskog lista objavljen je tekst (Previnje pomilovanje) kojim je detaljinije opisano pozitivno iznenaenje Carskom odlukom
o pomilovanju koja je predstavljena kao poseban akt carske milosti izraene povodom dolaska u Bosnu i Hercegovinu. Zakljuni dio govori kako [...]

,

I ,
.30 Ve narednog dana, u novom vanrednom izdanju objavljen je carski Patent kojim je zakazano prvo zasjedanje
Bosanskohercegovakog sabora za 15. juni 1910. godine u Sarajevu.31
28
Sarajevski list, br. 128, Sarajevo: 31. maja/18. maja 1910, 3.
29
Isto, br. 129, Sarajevo: 1. juna/19. maja 1910, 1.
30
31
Isto /Zasebno izdanje/, br. 130, Sarajevo: 2. juna/20. maja 1910, 1.
51

Kako se carsko putovanje bliilo svome kraju, tako je lagano dolazilo i

vrijeme za sumiranje obostranih osjeaja, bosanskohercegovakih, s jedne,
i carevih, s druge strane. Stoga je ponovno, u zasebnom izdanju, objavljeno
Vlastoruno carsko pismo adresirano na Marijana Vareanina, datirano u
Mostaru na 3. juni, kojim car izraava svoje veselje i zadovoljstvo zbog iskazane dobrodolice i srdanog doeka u Bosni i Hercegovini te nareuje generalu
Vareaninu da objavi cijelom narodu ovih zemalja, koje mogavi da posjetim
bijae za Me radosno zadovoljstvo, Moju zahvalnost na srdanom doeku i
lojalnom poklonstvu, te da date obnarodovati, da Bosanci i Hercegovci Mome
srcu isto tako blizu stoje kao i svi Moji drugi podajnici.32 Slijedom dugo planiranog programa putovanja koje se pribliilo svome kraju, objavljena je vijest
kako je car Franz Josef napustio Bosnu i Hercegovinu,33 a ubrzo je prenesena
vijest kako je grof Paar telegramom javio Burinu da je car 4. juna u veernjim
satima stigao nazad u Be nakon posjete Bosni i Hercegovini. Doek na kolodvoru u Beu upriliio je gradonaelnik Bea dr. Neumayer.34
Poslije carskih dana tekst je kojim se vri rekapituliranje osjeaja koji su
ostavili posebnog traga kod stanovnika Bosne i Hercegovine, ali i kod cara
koji je po povratku u Be izjavio da je sa puta u novim zemljama veoma zadovoljan te da se, bez obzira na duboku starost, isto podmladio. Nadalje
je istaknuto zadovoljstvo izraenim patriotizmom kako stanovnika Bosne i
Hercegovine, tako i stanovnika Bea koji su cara doekali po povraktu te su
se time meusobno povezali. Pozdrav i doek prijestonice Bea oznaio je
daklen vladar kao dokaz patriotinih uvstava, a tijem je vjerno karakterisao
ona uvstva, koja su prijestonicu proimala za vrijeme boravka vladareva u
naoj sredini [...] Patriotizam austrijske prijestonice sjedinio se u te dane sa
patriotizmom naim, koji je ovdje slavio velikoga vladara silne monarhije, sa
kojom smo se organiki spojili. U tome momentu daklen izraeno je nae politiko jedinstvo sa monarhijom, a Previnja linost vladareva u naoj sredini
dala je tome naem jedinstvu najsnanije obiljeje.35 Zakljueno je kako e
ovi nai carski dani ostati zabiljeeni zlatnijem slovima na listinama povijesti
32
33
34
35
Veernji sarajevski list, br. 138, Sarajevo: 8. juna/26. maja 1910, 1.
52

Bosne i Hercegovine i za sva vremena slaviti ime naeg velikog vladara Cara i
kralja Franja Josipa I.36
U nastavku je objavljen komentar na pisanje Hrvatskog dnevnika povodom dolaska cara u Bosnu i Herceogovinu. Prema ocjeni Sarajevskog veernjeg
lista, Hrvatski dnevnik je, prema ve uobiajenoj praksi, posjetu cara iskoristio
za obraun sa Vladom predbacujui Vladi da se ogrijeila o hrvatski narod
cijelim nizom uvreda potenja. Istiui kako Hrvatski dnevnik pogrena pitanja adresira na kriva mjesta te kako svojim tekstovima ne odraava ozbiljnost,
Veernji sarajevski list poruuje da nije zadaa Vlade, da zemlji nametne ovaj
ili onaj politiki ili narodnosni karakter, kao god to nije njezina zadaa, da
je ovog ili onog karaktera lii. Ve se njezina zadaa jedino u tome sastoji, da
upravlja zemljom po dravnom pravu i po zakonu, a na opti interes stanovnitva. A nije vlada za to tu, da stvara narodnost, ve narodnost stvara samu
sebe. Isto tako nije posao vlade, kao takove, ni narodnosne ideale podupirati
niti ih tlaiti.37 Nadalje je u tekstu iskazano uvjerenje kako e formiranje Bosanskohercegovakog sabora biti prava prilika i mjesto na kojem e se moi
zastupati narodni interesi.38
Ovakva vrsta debate izmeu pojedinih listova nije bila izdvojen sluaj.
Naime, ubrzo je objavljen jo jedan tekst kojim se nastavlja polemiki ton sarajevskih medija. Sa naslovom Bijes Hrv. Dnevnika otvorena je nova debata
sa ovim listom koji, prema ocjeni Sarajevskog veernjeg lista, usred zadovoljstva koje vlada zbog minule carske posjete, istie svoje nezadovoljstvo predviajui mogue saborsko koaliranje i stvaranje vladine veine u kojoj bi svoje mjesto nali i dotadanji opozicionari radu Zemaljske vlade. Istiui kako
oekuje da se prozvani sami razraunaju sa Hrv. Dnevnikom, kao zakljuna
misao naznaeno je da je ovakvo ponaanje dosta alosno i neka mu (Hrvatskom dnevniku, op.a) je na ast i slavu. Niko mu nee na tome zavidjeti.39 Iako
ne direktno, debata sa Hrvatskim dnevnikom nastavljena je i narednih dana.
Bez navoenja na koga se konkretno odnosi (nekoji ovd. listovi) Veernji
sarajevski list napade na Zemaljsku vladu posmatra kroz prizmu sistematine
36
Isto.
37
Isto.
38
Isto.
39
53

i organizirane hajke na efa politike uprave, predstojnika odjelenja barona

Pitnera, kojem se pripisuje povrh svega toga, da je on vinovnik svijeh politikih mjera zemaljske vlade. Jasno je da je u ovom sluaju rije o Hrvatskom
dnevniku, a Veernji sarajevski list ali to jedna zabluda po javnost i italaku
publiku postaje toliko prisutna pa se pojedine zvanine osobe upotrebljuju
za metu ispadima. Istovremeno, ovaj list ali to kritika, na koju inae svi imaju pravo, u ovom sluaju prima na se oblike jedne osobne mrnje.40 U istom
broju, najavljen je i poetak rada Sabora.
Istiui zadovoljstvo zbog injenice da se poetkom rada Sabora faktiki
poinje provoditi najvidniji predstavnik naih ustavnih uredaba, naslovni
tekst (Na prvi sabor) izraava nadanja da e poetak rada ove institucije obiljeiti promicanje ideja i elja stanovnitva Bosne i Hercegovine. Naglaena je
teina posla koji pred Saborom stoji, ali je i ukazano na svetost dunosti koju
su saborski zastupnici preuzeli na sebe. Precizirajui kako je Bosanskohercegovaki sabor rezultat asnih carskih obeanja iz 1908. godine, Sarajevski veernji list izraava nadanje da e se Sabor pokazati dostojnim toga Previnjeg
carskog dara. Stoga ovaj list pozdravlja na prvi sabor patriotinom radou i pouzdanjem u nau lijepu budunost.41 U nastavku teksta objavljena su
imena sabornika, a kao posljednja vijest pristigla pri zakljuenju ovog broja,
objavljena je i informacija o atentatu na barona Vareanina.42 Ubrzo je objavljeno pismo zahvalnosti Marijana Vareanina za podrku koju je dobio nakon
atentata. Vareanin je ovu dobrotu okarakterizirao kao dokaze prijateljstva
koji e za njega biti najponosnije i najljepe uspomene.43 Konano, Veernji
sarajevski list nastavio je redovno izvjetavanje o radu sabora u narednim brojevima kada su objavljeni i Stenografski izvjetaji sa sjednica Sabora Bosne i
Hercegovine.44
40
41
Isto, br. 144, Sarajevo: 15. juna/2 juna 1910, 1-2.
42
Isto, 3.
43
Isto, br. 146, Sarajevo: 17. juna/4 juna 1910, 1.
44
Isto, br. 148, Sarajevo: 21. juna/8 juna 1910, Dodatak 148. broju .
54

Muslimanska sloga
Glasilo bosanskohercegovakih muslimana, kako je samu sebe nazivala,

Muslimanska sloga je dogaajima iz 1910. godine pristupila kao novopokrenuti list budui da je 1910. bila prva godina izlaenja ovoga lista. Ve je sa prvim
tekstom povodom sankcije Ustava (Ustav sankcioniran. Njegovo Velianstvo je
danas ustavnim zakonima za Bosnu i Hercegovinu podijelilo Previnju sankciju) najavio da e jedna od estih tema na ovim stranicama biti i agrarno pitanje. Osim informacije o datumu i mjestu proglaenja Ustava te injenice da
e navedenom sveanom datumu prisustvovati sve znaajnije linosti javnog
ivota u Bosni i Hercegovini, ostatak informacije nudi dodatna pojanjena u
vezi sa najznaajnijim pitanjem o kojem su muslimanski politiari raspravljali
agrarnom pitanju.45
U narednim brojevima, osim osnovnih informacija da se proglaenje
Ustava dogodilo, jasno se agitira kod muslimana na slonost kada su u pitanju kljuna drutveno-politika pitanja. Glavni tekst petog broja (Sloimo se!)
poziva muslimane na jedinstven stav u kljunim politikim i drutvenim pitanjima, a zatim slijedi informacija o sveanosti uprilienoj povodom proglaenja Ustava za Bosnu i Hercegovinu (Sveano proglaenje manifesta o uvedenju
ustavnih zakona). Bez znaajnijih komentara o inu proglaenja, prenesene
su informacije o dotadanjim aktivnostima poduzetim u vezi sa proglaenjem
Ustava ukljuujui i detaljan opis ceremonije koja je zavrila sveano budui
da su svi prisutni oduevljeno klicali vladaru i na koncu otpjevali carevku.46
Sa stanovita opozicionog dranja prema Muslimanskoj narodnoj organizaciji (MNO) i njihovom vienju aktuelnih politikih pitanja, pa prema
tome i zbog elje da se u javnom prostoru izbori za komadi prava na javnost, u narednim brojevima Muslimanske sloge primjetan je dosta otar kurs
prema navedenoj stranci, Zemaljskoj vladi, novom ustavu ili bilo kome ko bi
bio predstavnik organa austro-ugarske vlasti u Bosni i Hercegovini. Tako se
45
U isto vrijeme sa proglaenjem ustava ukidaju se sva podijeljena privilegija ta rijeenje

kmetskih odnoaja i donosi zakonska osnova zemaljske vlade u saboru za fakultativno rijeenje kmetskih odnoaja.
Dakle rijeenje kmetskih odnoaja ne e biti prisilno, pa to i sam sabor jednoglasno zakljuio. Takova zakonska osnova po naim informacijama sa najmjerodavnije strane ne e
nikada dobiti potrebne sankcije. (Markirani dijelovi navedeni prema originalu, op.a) Muslimanska sloga, god. I, br. 5, Sarajevo: 18. februara 1910, 1.
46
Isto, br. 6, Sarajevo: 22. februara 1910, 1-2.
55

u narednih nekoliko brojeva moe pratiti dosta kritiki intoniran stav prema
ustavnim uredbama sa prizvukom htijenja da se Muslimanska sloga bori za
narodna prava. (Ustavne uredbe) U ovom tekstu primjetna je razoaranost ustavnim rjeenjima budui da, prema ocjeni ovog lista, ova rjeenja nisu
odraz ranije datih obeanja, a pogotovo nisu odraz ranije iznesenih elja. Sad
nakon proglaenja ustava vidimo, da nijedno od ovih obeanja nije ispunjeno.
Bosna i Hercegovina su dobili neto, to se u zvaninom listu nazivlje zemaljskim ustavom, nu to po svom sadraju nema nikakve slinosti s onim, to
se u prosvijeenom svijetu ustavom nazivlje. Ko je samo proitao prvi odsjek
-a 1. toga zemaljskog ustava, taj se morao u udu upitati: zar ima ljudi, koji
su ovome mogli dati ime ustava?! Vrhovni nadzor c. i kr. zajednikog ministarstva nad Bosnom i Hercegovinom i ustav dva su tako oprena pojma, da
o njima u isto doba ne moe biti ni govora.47 Primjetno je, dakle, da se Muslimanska sloga vrsto dri stava da se ovom aktu osporava pravo nazivanja
ustavom, a takav ton bio je nastavljen i u narednim brojevima.
Navedeni tekst takoer podsjea da o samoupravi Bosne i Hercegovine,
o kojoj se je sa zvanine strane dosele toliko govorilo, nema ni spomena. Jo
je zakljueno kako je ovaj zakon u tom pogledu korak natrag za Bosnu i
Hercegovinu te kako je Bosna i Hercegovina ovim rjeenjima u pogledu pravnog poloaja oborena na stepen tugje kolonije. Ocjena svih ustavnih zakona
nadalje ide u pravcu koji sugerira kako se u ovom sluaju sastavlja bavio dosele sakupljanjem ustavno-apsolutistikih antikviteta, pa da je na zemaljski
tatut neuspjela njegova zbirka tih antikviteta. Konano je data ocjena kako je
Bosna i Hercegovina ovim rjeenjima ostala jedini komadi zemlje na evropskom kontinentu na kome u punom jeku jo vlada apsolutizam.48
U nastavku kritike ustavnih rjeenja, pozivajui se na tekst Previnjeg carskog pisma iz 1908. godine, ukazano je na znaaj zatite interesa, pri emu je
naglaeno kako je zemljini posjed osnovni interes zajednice koju je Muslimanska sloga, u vlastitoj vizuri svoje uloge, predstavljala.49 Interes koji se na47
Isto, br. 7, Sarajevo: 25. februara 1910, 1.
48
Isto.
49
Na zemaljski posjed izvor je nae privredne snage, i dok je u naim rukama, dotle su
Bosna i Hercegovina naa prava domovina, zemlja nas vee za ovu grudu zemlje. U Austriji
i Ugarskoj, odakle su nam gornje rijei upravljene, vazda su bili dovoljno uvani interesi zemaljskih posjednika, a i danas se uvaju. Naroito veliki posjed i u Austriji i u Ugarskoj imade
56

vodi u ovom sluaju jeste nastojanje da se pri podjeli mandata panja ne obraa samo na broj stanovnitva. Dalja argumentacija izvedena je iz pretpostavke
privredne snage koja je kod nas barem nas muslimana za zakonodavca
bio posve neobian momenat. Istovremeno, naglaeno je kako bi se pravedno
zastupanje svih interesa u Saboru postiglo dostojnim zastupanjem.50 Stav o
potrebi dostojnog zastupanja dalje je argumentiran raspodjelom mandata za
viriliste istiui i na tom mjestu nepravednu podjelu.51 Konano, zakljueno
je kako e u cjelokupnom broju imati muslimani premda privredno najjai
elemenat 29 od 92 lana, dakle ni itavu treinu tako, da ne e moi biti zatieni ni u onim rijetkim sluajevima, gdje se budu za zakljuak sabora traile
dvije treine glasova.52
Ostajui na tragu agrarnog pitanja kao kljunog za muslimane, Muslimanska sloga je svaku vijest koja je bila vezana za ovu problematiku postavila
u fokus svoga interesovanja. Tako je objavljeno carsko pismo kojim se nalae
formiranje zakonskog projekta za agrarno pitanje koje e biti rjeavano tako
da dravno zajameni svojevoljni otkup kmetova odsada budu sprovagjani
iskljuivo od naroito za to izaslanih vladinih organa za upotrebu zemaljskih
sredstava.53 Na tragu ranijih kritika prema ustavnim rjeenjima u pogledu karaktera Ustava i raspodjele mandata, nastavljeno je kritiziranje Ustava i u pogledu zatite kolektivnih i individualnih vjerskih prava i sloboda. Stoga je pod
istim naslovom (Ustavne uredbe) objavljen novi tekst koji kritizira ustavna
rjeenja, ovaj put u sluaju zatite vjerskih prava i sloboda pozivajui se na nevrlo veliki upliv na dravne poslove. Isto, br. 9, Sarajevo: 4. marta 1910, 1.
50
Bosna i Hercegovina su zemlje, koje veim dijelom ive od poljoprivrede, pa je posve

naravno, da u njima zemaljski posjed mora igrati najveu ulogu. To je u Bosni i Hercegovini
vazda bilo, pa bi trebalo da i odsele ostane. Isto.
51
Uza sve to su tvorci naega ustavnog tatuta nali za vrijedno, da jednom staleu, koji
imade u itavoj Bosni i Hercegovini svega dvadeset i est pripadnika, dadnu jednog virilnog
zastupnika mislimo na predsjednika advokatske komore dok svi zemaljski posjednici, kojih po statistici od godine 1895. imade preko 27.000, nijesu zavrijedili da dobiju makar jednog
virilnog predstavnika u zemaljskom saboru. Advokati, od kojih vei dio napuni kesu i putuje
natrag, odakle je i doao, i koje ovamo nije doveo patriotizam ni ljubav za irenje kulture,
zasluuju jedan virilni glas u saboru, a posjednici, koji su stotine godina ovu zemlju krvlju
natapali, nijesu dostojni toga. Zar je to naelo zastupanja pravednih interesa! Isto.
52
Isto.
53
Isto, br. 11, Sarajevo: 11. marta 1910, 1.
57

prijatno iskustvo iz skorije prolosti kada se ovo pravo nije potovalo. S tim u
vezi naglaeno je kako bi bilo najnunije da se pitanje interkonfesionalnih odnosa rijei zakonskim sredstvima onako kako pravda i moderni duh nalae.54
Drugi dogaaj koji je predmet ove analize, posjeta Franza Josefa Bosni
i Hercegovini, na primjeru Muslimanske sloge pokazuje zadovoljstvo i ushienost zbog tog dogaaja. Dobro nam doao! naslov je dobrodolice povodom carevog dolaska u Bosnu i Hercegovinu sa ocjenom kako je ova vijest
obradovala sve stanovnike Bosne i Hercegovine bez razlike stalea i vjere. U
posebnom tonu je naglaena radost zbog posjete cara koji je za muslimanski
elemenat koji se ovdje stisnuo na periferiji izmegju zapadnog i istonog svijeta s neopisivim veseljem oekivao (je) visoki posjet svoga vladara, toga jedinog i monog zatitnika svojih prava i vjere. Na kraju je istaknuta lojalnost
muslimana prema vladaru u ije su se pravedne vladarske epitete vie puta
osvjedoili.55 U istom broju, detaljno je informirano o carevoj pratnji sa svim
pojedinostima vezanim za ovu posjetu.56
Sumirajui rezultate izbora koji su odredili sastav Bosanskohercegovakog sabora, Muslimanska sloga je iskazala veliko nezadovoljstvo izbornim rezultatima gdje je nezadovoljstvo kulminiralo tekstom (Pitnerovi izbori).57 Uz
tvrdnju kako Muslimanska samostalna stranka nije dobila niti jedan mandat
u Saboru, vlastiti neuspjeh ovaj list pokuava predstaviti kao rezultat smiljene
i organizirane kampanje usmjerene protiv njih a ne izbornom voljom glasaa.
Pozivajui se na narod, neuspjeh je ocijenjen kao rezultat borbe sa otrom
sabljom Pitnerova kurza koji e, prema njihovim procjenama, doivjeti neuspjeh u postizbornom periodu. Spas za ovakav politiki kurs mogu je samo u
54
Isto, br. 12, Sarajevo: 15. marta 1910, 1.
55
Mi smo muslimani vazda bili narod, koji je svoje vladare ljubio i znao, da svojoj odanosti i
ljubavi dadne vidljiva izraza, mi smo vazda bili narod, u koje je dravna ideja nalazila najaeg
oslona. Prema Njegovom Velianstvu, naem caru i kralju, gojimo mi u svojim srcima jo
viu ljubav, jo viu odanost, mi u Njemu ne vidimo samo obinog vladara, nosioca krune i
dravne vlasti, ve pravednog i monog zatitnika svojih prava, svoga poloaja, svoje imovine
i svojih svetinja. Isto, br. 34, Sarajevo: 31. maja 1910, 1.
56
Isto.
57
Dehalet, mrak, reakcija, demagotvo i prodrljivost u zajednici s narodnim neprijateljem

slave pobjedu. Slave je ljudi a la Vaizovi, Halilbai, Firdus i Arnautovi u zajednici sa pouzdanikom birokratizma baronom Pitnerom, jer su prigodom zadnjih izbora proturali u sabor
sebe i sebi poudne kreature. Isto, br. 35, Sarajevo: 3. juna 1910, 1.
58

neznanju naih analfabeta.58 Nastavak verbalnog obruavanja na sistem austro-ugarske vlasti ponovo je bio usmjeren na linost barona Pitnera. Baron
Pitner veoma je kritiki intonirani tekst usmjeren na linost i aktivnosti barona Pitnera kojemu se prigovaraju mladost i neiskustvo, mogui nedostatak
naobrazbe, nain voena povjerenog odjeljenja (gromopucateljna komanda) te mu se ponovo predbacuju izborni rezultati, koji su prema ocjeni Muslimanske sloge, bili predvieni budui da je Pitner jednim potezom zabranio,
da i jedan kandidat od Musl. Samost. Stranke dogje u sabor [...]. Ovaj tekst
zakljuen je tvrdnjom kako kod njih, ipak, nema straha od Pitnerove politike.59
Konano, neto umjerenijim tonom doekan je poetak rada Bosanskohercegovakog sabora. Umirujui tekst (Otvorenje bos.-herc. sabora.) govori o
znaaju poetka rada Sabora sa naglaskom na dva bitna aspekta ove injenice:
prvo, jer je poslije raznih historikih lijepih i krvavih epizoda, poslije samostalnosti bosanske drave, poslije gospodstva osmanlijskih vladara, prvi dana
kada se sastaju zastupnici naega cjelokupnoga naroda u glavnom gradu Sarajevu i drugo, jer se uvodenjem ustava i otvorenje sabora brie sredovjeni
znaaj sa nae otabine: to i na narod time aktom zauzima jedno mjesto u
velikoj skupini kulturnih naroda.60 Ipak, iz ostatka teksta vidljivo je da Muslimanska sloga iznosi odreenu dozu skepse prema sposobnosti izabranih da
na adekvatan nain zastupaju interese zajednica koje predstavljaju. Ovakve
stavove bismo mogli razumjeti samo u kontekstu velikog razoarenja izbornim rezultatima, to bi mogla potvrditi i koliina tekstova usmjerenih protiv
Muslimanske narodne organizacija i Musavata. Ovu tvrdnju svakako da potvruje i drugi tekst objavljen u istom broju. Ponovo istaknuvi znaaj poetka
rada Sabora, uz znaajnu rezervu prema efikasnosti rada s obzirom na sastav
saborskih zastupnika, ovaj list zakljuuje kako je dan poetka rada Sabora neobino znaajan dan za Bosnu i Hercegovinu.61 U narednih nekoliko brojeva,
na isti nain kao to je bio sluaj i sa drugim listovima u Sarajevu, prenoene
su detaljne informacije sa saborskih zasjedanja sa vidno naglaenim svim pita58
Isto.
59
Isto, br. 37, Sarajevo: 10. juna 1910, 1.
60
Isto, br. 39, Sarajevo: 17. juni 1910, 1.
61
Dan 15. juna ostao je svakako znamenit dan, nu hoe li biti u historiji ovih zemalja upisan
zlatnim ili obinim crnim slovima, mi ne moemo rei u pogledu muslimana, ali mi zabiljeimo u kronici taj dan i prvu sliku bosansko hercegovakog sabora. Isto, 2.
59

njima koja su bila od naroitog znaaja, to je vrlo esto koriteno kao podloga
da se ukae da izabrani saborski zastupnici nisu stvarni nosioci ideja narodnih
interesa. Primjetno je da u svakom od navedenih tekstova Muslimanska sloga
sebe predstavlja kao jedinog istinskog zagovornika muslimanskih interesa.
Srpska rije
Priu o usvajanju Zemaljskog tatuta za Bosnu i Hercegovinu Srpska rije

( ) zapoela je prenoenjem vijesti iz beke i petanske tampe,
kada je najvljeno donoenje toga akta ( ).62 Kako se pokazalo i u prethodnim primjerima, i u ovom sluaju moemo pratiti kako ustavna
rjeenja koja su bila propisana nisu bila u skladu sa oekivanjima ovog glasila.
To se najbolje ogleda u uvodnom tekstu ( ) i komentaru
ve provjerenih i potvrenih vijesti o proglaenju Ustava sa osnovnim tonom
koji ukazuje na odreenu vrstu razoarenja jer ,
. , , , , ,
, , ,
,
[...].63 Istim tonom razoarenja ispunjen je jo jedan u nizu
tekstova kojim se komentiraju ustavna rjeenja za Bosnu i Hercegovinu (
locus a non lucendo). Tako Srpska rije saznanje o Ustavu koji e, sudei prema tada dostupnim informacijama, biti
[...] negativno karakterizira jer su predviene
odredbe u ustavnim rjeenjima suprotne principima koji vae u drugim dijelovima Evrope.64 Iako je kroz ovih nekoliko primjera vidljivo negativno dranje prema Zemaljskom tatutu za Bosnu i Hercegovinu, dan uoi njegovog
proglaenja Srpska rije ipak donosi tekst kojim daje i pozitivnije vienje toga
ina. Tada je, naime, uvodnim tekstom () najavila njegovo proglaenje za naredni dan.
, ,
,
400- , ,
62
, . 4, . VI, : 8/21. 1910, 1.
63
, . 7, . VI, : 12/25. 1910, 1.
64
, . 9, . VI, : 15/28. 1910, 1.
60

, ,
, .
, ,
, ,
.65 Narednog dana, prenesena je vijest o sveanom
proglaenju Ustava sa osnovnim informacijama o novom ustavu (
),66 a dan poslije, u utorak, Srpska rije je poela sa objavljivanjem teksta Ustava. Dalje kritiziranje odredbi Zemaljskog tatuta nastavljeno je po njegovom objavljivanju, a svoj doprinos medijskoj debati Srpska rije je dala tekstom ( ) u kojem nastavlja svoju ranije zapoetu
kritiku. Pokazuje se to i sljedeim stavom: ..
. ,
,
,
.
, ,
XX. ; , !.67
Pozitivniji pristup Srpska rije od samoga poetka imala je prema posjeti Franza Josefa Bosni i Hercegovini. je tekst u
afirmativnom tonu koji najavljuje posjetu cara Franza Josefa Bosni i Hercegovini, koja treba, prema pisanju Srpske rijei, [...]
:
,
, ali naglaava i nedostatke u dosadanjem provoenju politike koja ,
. Konano, ovaj list najavu posjete vladara koristi za izraavanje nade kako [...] ,
,
,
.68 Konanu dobrodolicu Srpska rije uputila je 30. maja 1910. godi65
, . 26, . VI, o: 6/19. 1910, 1.
66
, . 27, . VI, o: 8/21. 1910, 1.
67
, . 31, . VI, : 12/25. 1910, 2-3.
68
, . 94, . VI, : 1/14. 1910, 1.
61

ne uvodnim tekstom !:
,
.

,
, ,

o ,
,
[...]
,
, , :
!.69
Izuzetno oduevljenje vidljivo iz ovoga navoda nastavljeno je i narednih
dana kada je ovaj list, odnosno
, kako je Srpska rije vidjela sebe i svoju ulogu, detaljnije prenio sve pojedinosti vezane za posjetu Franza Josefa Bosni i Hercegovini. Po
okonanju posjete, pojedinim komentarima su sabrani utisci i iznesene kritike i komentar na ureenje Sarajeva za vrijeme careve posjete: [...]
,
, .
, o
:
. ,
, ,
, .
: ,
, .
, :
.70 Na ovome mjestu
vrijedi potcrtati istu liniju komentara izmeu Srpske rijei i Hrvatskog dnevnika na nain dekoracije grada. U nekim drugim sluajevima izmeu ova dva
lista bilo je i izuzetno oprenih stavova.
69
, . 107, . VI, : 17/30. 1910, 1.
70
62
, . 113, . VI, : 25. /7. 1910, 1.


Kao konani rezultat donoenja Zemaljskog tatuta za Bosnu i Hercegovinu i posjete cara Franza Josefa Bosni i Hercegovini poeo je sa radom prvi Bosanskohercegovaki sabor. Nain na koji je Srpska rije predstavila ovaj dogaaj
ukazuje na oduevljenje koje svojim intenzitetom nimalo ne odudara od oduevljenja carevom posjetom. Za ilustraciju ove tvrdnje navodimo samo jedan
dio tog oduevljenja jer
.
,
.
[...] ,
, ,
, ,
: ! !.71
Narednoga dana prenesena je vijest da je Sabor otvoren i da je poeo sa radom uz detaljno elaboriranje uloge saborskih zastupnika i njihovog znaaja u
kreiranju boljeg ivotnog ambijenta jer se narodni poslanici nalaze u sretnoj
poziciji i .72 Veselje i oduevljenje navedenim injenicama ubrzo su prekinuti bolnom injenicom da je na zemaljskog poglavara Marijana Vareanina izvren pokuaj
atentata. Pratei navedeni dogaaj, Srpska rije estoko je odgovorila Hrvatskom dnevniku tekstom pod naslovom Hrvatskom Dnevniku: [...]
, ,
,
, ,
.
, ,
.
,
. ,

[...].73 Ovim primjerom, tek nekoliko dana nakon jedin71
, . 113, . VI, : 25. /7. 1910, 1.
72
, . 118, . VI, : 1/14. 1910, 1.
73
, . 119, . VI, : 2/15. 1910, 1.
63

stvenog stava u vezi sa ureenjem grada u vrijeme careve posjete, pokazuje se

zapravo kako su printani mediji, glasila politikih stranaka, vodili meusobnu
borbu za presti i vrlo esto se postavljali u prvi red zamiljene odbrambene
linije kojom se brane nacionalni interesi.
Na poetku ovoga rada jedan od postavljenih ciljeva bilo je odslikavanje atmosfere koja je vladala u Bosni i Hercegovini 1910. godine. Razliito
posmatranje, odnosno predstavljanje istih dogaaja pokazuje mo percepcije, koja je, prema naem miljenju osnovni pokazatelj koliko tampa, tada
najznaajniji instrument javnosti, moe utjecati na kreiranje i slanje u javni
prostor odreene, vrlo esto eljene slike. Vidljivo je, naime, da se analizirani
listovi prije svega i iskljuivo obraaju svojoj ciljnoj grupi, ostavljajui ostatak
potencijalne javnosti bez adekvatne predstave o prezentiranoj vijesti. Konzistentnije dranje u odnosu na stranaka glasila pokazuje samo zvanina odnosno, poluzvanina tampa. Istovremeno, injenica da se radi o zvaninom
glasilu austro-ugarske politike moe biti i argument protiv u pokuaju davanja
konane ocjene modela javnog politikog komuniciranja. U svakom sluaju,
taj pokuaj davanja konane ocjene valja traiti upravo izmeu potencijalnih
prednosti i mana.
Navedeni primjeri pokazuju kako je bosanskohercegovako iskustvo dijeljenja javnog medijskog prostora u prvoj deceniji postojanja politikih stranaka otro isparcelizirano polje djelovanja u kojem svaka strana, prije svega,
iskljuivo brine o vlastitoj poziciji. S jedne strane je kritika i kritizerstvo, s
druge strane odbrambena pozicija zvanine politike. U pregledu navedenih
dogaaja malo je prostora za sagledavanje pozicije drugog, osim u sluajevima kada ga se prezentira kao moguu prijetnju. S druge strane, vrlo rijetko su
postojali i sluajevi inkluzivnijih pogleda na odreena pitanja, a i tada u skladu s odgovarajuim kontekstom. U oba sluaja, dakako, rije je o slici drutva
koje se nalazi na poetku izgradnje politike kulture govora i javne rijei kao
znaajnog pokazatelja politikog i drutvenog razvoja zemlje. Nae vienje
nevedenih dogaaja ne zatvara mogunost postojanja i drugaijih pogleda.
64

PRILOG 1.
enidba gospodina Ustava i gospogjice Hercigbosne.
Napisao: K r t.
Po svoj prilici, tako nekako u XX. vijeku po Is. nalo se dijete, rodilo se
edo najmlagje u staroj i razgranjenoj kabili Ustava. Ko najmlagje, - jadno,
krljavo, sakato. Otac djeteta umro zaran, - pao jadnik u dvoboju sa sredovjenim vitezom, koji se zvao Absolutizam. Ostalo dijete, pa neto od tuge, neto
od alosti za svojim dobrim babom, a uz dvije nadakbabe maehe jo gore
zakrljavalo, ojadilo i oemerilo.
Hajde, kako mu nedrago; mladi se Ustav pomomio; bolan ne bio brate,
ve za enidbu. Nije bilo druge, valjalo ga oenit, ama to opet ne bijae tako
laka stvar. Cure se sve butum poudale; ostala samo jedna u majke jedina, ba
na bas curica, koju su njezine komije onako od mila zvali pridjevkom Hercigbosna.
Mlada gospogjica Hercigbosna bijae uistinu hercig djevojica od glave
do pete; samo to su joj prigovarali, bilo to, da je i za iva bbe, a i poslije njegove smrti bila i ostala vrlo jugonasta i svojeglava. Radi svoga prkosnog ponaanja spade pod tutorstvo vrlo cijenjene plemike obitelji gospodina Bea i
milostive gospogje Budimpete.
Teke nakon trideset i dvije godine bude gospogjica Hercigbosna proglaena punoljetnom, nu tutorstvena oblast kao nadleni sud, bojei se, da se
cura onako selbstndig ne bi dala na rasipanje svoje babovine, stavi je opet
pod kuratelu, to se u ostalom protivilo i ondanjem gragjanskom zakoniku
zemlje. Ja, ali sud je sud; osuda je postala pravomonom a gospodin Be i milostiva gospogja Budimpeta primie na se tu humanu obavezu, tu vrlo teku
zadau u ljudskom ivotu.
Gospogjica Hercigbosna postala ve zrelom djevojkom, ili kako bi to neto utivije rekli, postala gospodinom; ali uza sve to neke enske glave je poee zvati i usidjelicom, pa i starom frajlom. Dakle ve saznala za se, i poela
se brinuti sama za svoje stare dane, za udaju. Gjavo je natento, - i curetina
poela aikovati s oenjenim ovjekom, s nekim Petrom Karagjorgjeviem, - a
sve onako iz potaje i u malo, da se megju njima nije zasnovao divlji brak. GosHistorijska traganja Historical searches
65

podin se Be i gospogja Budimpeta posluili na vrijeme svojim kuratorskim

pravima, te tako pravodobno stali na put njihovom divljem braku.
Megjutim je ve gospodin Ustav bio povjeren prokuanoj obitelji gospodinu Beu i gospogji Budimpeti na daljnju skrb i brigu, na daljnje uzgajanje i
oplemenjivanje njegove duhom siromane due. Prva briga, to se hoe-nee
nametnula ovoj cijenjenoj obitelji, svakako je bila enidba njihovih tienika.
Onamo cura ve prezrijala za udaju, a ovamo mome za enidbu, - e kako bi
lijepo bilo, da se ovih dvoje lijepo smire i usree! Dobra zamisao, trebalo bi je i
izvesti, tim prije, to djevojka odavno ezne za mukom glavom, te je s pravom
obstojala bojazan, da opet ne bi poinila kakvu glupost. Stoga ova potovana
obitelj sporazumno odlui, da usrei mladu djevojku, makar i nevrijednim
muem; odlui, da se njihovi tienici moraju poto-poto oeniti i vjenati, pa
makar i proti svojoj volji. Znali su dobro, da je njihova tienica gospodina
Hercigbosna jo uvijek jogunasta i nepopustljiva, ali se uzdali u tradicionalnu
licumjersku vjetinu, da e sretno izvesti svoj plan.
Nakon duljeg natezanja najprije im prouie svoje elje, a onda im saopie i svoje namjere. S poetka ili ko po loju. Njihova tienica od puste vatre,
od silnog ljubavnog ara sva se zapalila, - ko ensko, jedva ekala dan svoga
vjenanja. ula je za slavnu porodicu Ustava, pa se odmah odluila, da svoje
srce i svu svoju duu pokloni momku, lanu tako slavne porodice. Nije ga
poznavala, ali je mislila, da kruka samo pod kruku pada, ne slute, da bura i
oluja esto puta omlati kruku i baci je daleko od roditeljskog debla.
Gospodin se ustav nije ba tako jako zagrijavao za tu enidbu, jer je poimao, tko je, ta je i kakav je. Znao je, da svojoj brai i rogjacima nije ni slian,
osim to nosi njihovo obiteljsko ime; znao je, da je gospodina Hercigbosna
fe baba ida se ne e zadovoljiti takvom nakazom, kao to je on; bio je vrsto
uvjeren, da e samo unesreiti tako nedunu djevojku. Ali je pomiljao i na to,
da mora barem udovoljiti ovoj dobroj obitelji, koja ga pod svoj krov primila;
napokon: tko ne slua starijega, ne slua ni Boga, - prva pomisao na ovu gorku
istinu stresla ga do u dno njegova i onako praznog srca, te se odlui, da napie
prvi ljubavni list u svom ivotu:
Mila moja Hercigbosno!
Kao lagja na uzburkanom moru, megju nezasitim valovima, tako je i moje
srce obuzeto ljubavnim arima, arima iste i svete ljubavi prema Tebi. Od
kada sam uo za Te, od kada sam u tvog kuratora vidio Tvoju boanstvenu
sliku, od tada je moje srce samo Tvoje, a moja dua die samo za Tobom.
66

O reci mi, reci mi to prije, da li me voli? U Tvom odgovoru ivot ili smrt
oekuje
Tvoj ljube te do groba

Ustav.
Ode knjiga od grada do grada
Ode knjiga od ruke do ruke,
Dok ne stie u ruke djevojci
Knjigu tije ljepota-djevojka
Knjigu tije, a na nju se smije,
Pa draganu drugu otpisuje
Po svoj prilici ovako:
Jedini moj Ustave!
Nit su mi dali, nit sam imala prilike da se poblie s Tobom upoznam, pa
mi je vrlo teko zauvijek Ti pokloniti svoju ljubav. Ne bi elila da dogje do rastave braka, a nit bi mi bilo ugodno da tako izigjemo na glas. ula sam za Tvoj
rod, ula sam za Tvoje dino pleme, pa eto po tomu prosugjujem i elim da to
prije sklopimo branu vezu, ali uz ove uvjete:
Ponajprije da me rijei nesnosne k u r a t e l e, da mi zajami s l o b o d u
s a s t a j a nj a, z b o r a, i d o g o v o r a i d a d e s v a p r a v a d o m a i
c e u v l a s t i t o j k u i n a d r o gj e n o m s v o j o m d j e c o m.
Jo neto. Znam da si kavalir; pouzdajem se u Tvoju odanost, ali ipak na
potenu rije imam da Ti saopim svoju javnu tajnu.
Svijet toboe misli, da nemam nikoga od svoga roda i plemena, ali ja dobro znadem, da je moja majka na ivotu. Zatoena je, u robstvu je. Ja traim
njezino oslobogjenje, i elim, da se s njom sjedinim, da s njom ivimo pod
istim krovom. To mora takogjer uvaiti, hoe li, da nam brak bude sretan i
blagoslovljen.
Srdano Te pozdravlja do to skorijeg vigjenja

Hercigbosna.
Gospodin Be i gospogja Budimpeta znali, a i gospodin Ustav pogagjao
ve unaprijed, kakve mu vijesti nosi list njegove ljubljene Hercigbosne. Provodadije se ljutile, a mome se stidilo sama sebe, ali se opet nadali ...
Hercigbosna se poela pripravljati za vjenanje. I nadalje je snivala o svojim nedostinim idealima, o arkoj ljubavi prema onakvom junaku, koji je
67

dostojan da isprosi njezinu ruku. Nu takvog nije bilo, - nijesu joj ga mogli dati.
Nije joj preostalo drugo, ve da poslua svoje kuratore i da kupi ue u vrei.
Komije se silno zanimale za udaju svoga miljeneta, svoje prve kone, ali
nita poblie nijesu znali, dok ih nije jednog lijepog dana iznenadila vjenana
Karta:
HERCIGBOSNA
I
USTAV
vjenat e se 20. veljae 1910.
Brzojavi: Obitelj Be-Budimpeta
Sarajevo
Na ovu se vijest neko veselio, a puno se njih alostilo, naravno, svako

prema svojem osvjedoenju i svojim probiticima. Nalo se i zavidnika i zavidnica: Zulukfri, Hotentoti i Bumani. Nu u brzo se stialo i veselje i alost
i zavist ...
Gospodin Be i gospogja Budimpeta trsili se, da svadba bude to sveanija. U prvom redu trebalo se postarati za svadbeno ruho. Za curu im bilo lako,
ona se i sama pripravljala, ali mometina zadavae im silnih briga. Dogodila
se i ta neprilika, da se gospogja Budimpeta plaho nahladila i dobila vraku
kihavicu, a gospodin Be i otprije trpi na stomaku.
Kako imaju ogromno imane, jedno lealo u jednoj, a drugo u drugoj vili,
to ih dijeli razmak od nekoliko dobrih cigara duhana. Gospodin se s gospogjom nikad nije ba osobito pazio, a pogotovo gospogja, ko sve ene trucala
svome muu i dosta mu sijedih dlaka zadila u glavu. Ve nekoliko puta je pokuala ona, da rastrgne branu vezu sa svojim muem, nu svaki put je mu bio
taktian, pa je lijepim obeanjima i poputanjem umirio. I tako je daleko
doao, da nita ne bi smio bez njezine privole uiniti. Ovaj put radilo se o
enidbi njihovih tienika, pa ni tu ne bi mu taktino postupao, kad sve ne
bi inio sa znanjem i privolom svoje bolje polovice.
Gospodin Be se malo nadigao iz kreveta, izvalio se u lafroku na seiju,
pa odbija dimove i pijucka aicu po aicu i gleda, kako se njegovi prijatelji,
koje je on nazivao ministrima, nateu, da to ljepe nadidaju i napirlitaju
68

mladoenju Sehr gut, prozbori mladoenji gospodin Be, sad mora stii
tetici, da te i ona vidi, kako si mi se, sine moj dotjerao.
Mladoenja se naklonio i vrcem sve u kasu k teti Budimpeti. J, kad
gao ona opazi, ma da iz koe ne iskoi. Stade je vika i dreka, jedna glava
hiljadu jezika:
Ovo ti ne valja, ovo ovako mora da stoji, ovo ovako, ono onako, na koncu konca na gospodinu Ustavu bilo: to je doli, ono gori, a sad ibaj natrag,
odakle si i doao, neka Becz-ur vidi, da se i ja u ove posle razumijem.
Kad se gospodin Ustav povratio, gospodinu Beu od jeda pozlilo. On nije
zadovoljan. On hoe po svom terku, a gospogja po svom. Jadni mladoenja
putovao tamo amo, do gospodina Bea do gospogje Budimpete i obratno,
dok se na koncu nijesu sporazumili i opremili mladoenju onako, kakva ste ga
na vjenanju mogli i vidjeti.
Na svadbu su bili pozvani najvii dostojanstvenici. Pred hramom se
iskupilo mnotvo svjetine, znatieljne i nestrpljive, da vidi kiene svatove, da
vidi draesnu djevojku i njezina gjuvegiju. Svatovi dolazili jedan za drugim.
Doao sveenik i kum i djever, svatko ih je vidio, ali branog para, momka i
djevojku, mladence nije nitko vidio.
Meni je valjda jedinom polo za rukom, da sam ipak vidio mladoenju:
Sredovjenog je stasa, elave glave, krastava lica, zgrbljenih legja i krivih noga.
udnovato obuen! Gleda li ga sprijeda, na jednoj nozi nanula, na drugoj
opanak, - reko bi, da je s e lj a k.
Okrene li ga straga, vidi na jednoj firale nalik na cipele s mestvam, a na
drugoj izma do koljena s mamuzom. Po tom izgleda kao v e l e p o s j e d n i k.
Na njemu su i pantale: sprijeda alafranka, straga alaturka; zaogrnut kabanicom, polu madarska gala, polu vabski frak, a otraga gjube. ini se da je v
i r i l i s t a.
Na oima mu ale i monokel, - reko bi, da je i n t e l i g e n t a n.
Na glavi mu nita ...
69

IZVORI I LITERATURA
IZVORI
a) Kalendari
Bonjak Kalendar za prostu godinu 1911. Dvadesetdeveta godina. Sarajevo:
Zemaljska tamparija 1910.
b) Novine
Hrvatski dnevnik
Sarajevski list
Veernji sarajevski list
Muslimanska sloga
Srpska rije ( )
LITERATURA
Alber P. 1998. Istorija tampe. Beograd - Zemun: Plato XX vek.
Filipovi E. O. 2008. Grb i zastava Bosne i Hercegovine u 20. stoljeu. Bosna
Franciscana 28. Sarajevo: Franjevaka teologija, 103-126.
Imamovi M. 2007. Pravni poloaj i unutranjopolitiki razvitak Bosne i Hercegovine: od 1878. do 1914. Sarajevo: Magistrat Pravni fakultet.
Kruevac T. 1978. Bosansko-hercegovaki listovi u XIX vijeku. Sarajevo: Veselin
Maslea.
ehi Z. 2009. Vjerski velikodostojnici u BiH prilikom posjete cara Franje Josipa 1910. godine. Godinjak BZK Preporod. Sarajevo: Bonjaka zajednica
kulture Preporod, 203-216.
70

Summary
HISTORICAL YEAR 1910. A LOOK INTO THE SARAJEVO PRESS
The aim of this paper is to give a short overview of the writings of certain Sarajevo papers regarding the three important events from 1910.
These were the proclamation of the first Constitution, the visit of Emperor Franz Joseph to Bosnia and Herzegovina and the commencement
of work of the first Parliament of Bosnia and Herzegovina. Through a
comparative analysis of published texts from the press the author attempts to present the atmosphere caused by these occasions. At the
same time, he attempts to establish similarities and differences in the
portrayal of these events in order to evaluate the level of development of
political culture in Bosnia and Herzegovina. The different depiction, i.e.
representation of the same events shows the power of perception which,
according to the authors opinion, is the basic sign that the press, which
was at that time the most important instrument of the public, could
influence the creation and emission of a desired image into the public
domain. It is obvious that the analysed papers were exclusively intended
for their main target group, leaving the rest of the potential public without an adequate picture about the presented news. The consistent stance
in comparison to the party publications is shown only by the official,
that is semi-official press. At the same time, the fact that this was an
official gazette of the Austro-Hungarian politics could also be an argument against the attempt to provide a final evaluation of the model of
public political communication. In the review of the mentioned events
there was little space left for the assessment the position of the other,
except in those cases when he was presented as a potential threat. On
the other hand, very rarely, there were also cases of inclusive views of
certain issues, but even then they were treated within the corresponding
context. In both cases this was an image of a society which was beginning to build political speech culture and in which the public spoken
word started to become an important indicator of political and social
development of the country. The authors view of those events does not
dismiss the possibility of existence of other views.
Key words: Bosnia and Herzegovina, Constitution 1910, Franz Joseph,
Parliament of Bosnia and Herzegovina, Hrvatski dnevnik, Sarajevski list,
Veernji sarajevski list, Mislimanski sloga, Srpska rije
71
Zoran Grijak, O POECIMA DJELOVANJA HRVATSKE NARODNE ZAJEDNICE I HRVATSKE

KATOLIKE UDRUGE U PARLAMENTARNIM UVJETIMA
UDK: 329 (497.6) 1910/1912

Izvorni znanstveni rad
O POECIMA DJELOVANJA HRVATSKE NARODNE

ZAJEDNICE I HRVATSKE KATOLIKE UDRUGE
U PARLAMENTARNIM UVJETIMA1*
Zoran Grijak
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska
U radu se analizira profiliranje hrvatske politike u Bosni i Hercegovini

uoi i nakon proglaenja Zemaljskog statuta (Ustava) i konstituiranja
Bosanskohercegovakog sabora 1910. godine. Pri tome se uzima u obzir
iri politiki kontekst. Hrvatske politike opcije analiziraju se napose s
obzirom na dinamine promjene u politikom ivotu Bosne i Hercegovine u vrijeme uspostave parlamentarnog sustava. One su vodile prema
homogenizaciji muslimanske politike na vjerskoj osnovi te, openito,
postavljanju hrvatske i muslimanske politike na konfesionalne osnove,
radi prilagodbe konfesionalnom ustroju izbornoga tijela. Nespremnost
svjetovne inteligencije i franjevaca u Hrvatskoj narodnoj zajednici da
stranaki program prilagode konfesionalno ustrojenom izbornom tijelu i pristanu na sporazum s novoutemeljenom Hrvatskom katolikom
udrugom dovest e do rascjepa u hrvatskoj politici u parlamentarnom
razdoblju i njezina kontinuiranog slabljenja, sve do postizanja kompromisa 1912. godine. Ocjene i zakljuci iznijeti u radu preteitim se dijelom temelje na dosad neiskoritenom arhivskom gradivu, iji je dio
uvrten kao prilog radu.
Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, Austro-Ugarska Monarhija, Ustav
1910., Bosanskohercegovaki sabor, Hrvatska narodna zajednica, Hrvatska katolika udruga, Muslimanska narodna organizacija, Musli1
Prikazani rezultati proizali su iz znanstvenog projekta Katolicizam, islam i pravoslavlje u

identitetskim procesima u BiH, (019-0190612-0599), provoenog uz potporu Ministarstva
znanosti, obrazovanja i porta Republike Hrvatske.
73

manska samostalna stranka, Srpska narodna organizacija, parlamentarno djelovanje
Uvod
azdoblje uspostave parlamentarnog sustava u Bosni i Hercegovini 1910. imalo je iznimno politiko znaenje, podjednako za Bosnu
i Hercegovinu kao i za iri srednjoeuropski i jugoistonoeuropski/balkanski prostor. To je ujedno bio prvi i nuan korak za njezinu integraciju u
dravnopravni sklop Austro-Ugarske Monarhije. Proglasom ustavnosti zapoeo je s radom i Bosanskohercegovaki sabor te se i unutarnji politiki ivot
prilagoava europskim uzorima, premda je parlamentarni sustav u Bosni i
Hercegovini, napose kada je rije o kompetencijama Bosanskohercegovakog
sabora, bilo znatno ui i restriktivniji nego u drugim zemljama Monarhije.
U ovome radu nee se analizirati znaenje uspostave parlamentarizma u Bosni i Hercegovini s obzirom na monarhijski i iri europski politiki sustav,
nego utjecaj najave i uspostave parlamentarizma na unutarnje politiko profiliranje hrvatske i muslimanske politike u tom razdoblju. Naime, injenica da
je parlamentarni sustav bio utemeljen na konfesionalnom principu, donekle
modificiranom uklapanjem stalekih kurija unutar konfesionalno ustrojenog
parlamentarnog tijela, dovela je do potrebe ubrzanog programskog preustroja
stranaka na tom principu. U srpskoj politici to je ve bilo provedeno, dok e se
u hrvatskoj i muslimanskoj politici provesti ubrzano 1910. te imati znaajnije
posljedice na hrvatsko-muslimanske odnose, a napose na budue profiliranje
hrvatske politike, jer je time interkonfesionalna sastavnica programa Hrvatske
narodne zajednice (1906.), kojom se, u cilju uklapanja muslimana u hrvatski
nacionalno-integracijski proces, priznavala viekonfesionalnost hrvatske nacionalne pripadnosti, doivjela definitivni neuspjeh, a u novouspostavljenom
konfesionalno ustrojenom parlamentarnom sustavu i nemogunost svoje politike artikulacije.
74

I. Osnutak Hrvatske katolike udruge postavljanje

hrvatske politike na konfesionalne temelje
U vrijeme uspostave parlamentarnog sustava u Bosni i Hercegovini djeluju dvije hrvatske politike organizacije, Hrvatska narodna zajednica (dalje:
HNZ), utemeljena u Docu kod Travnika 1906. i Hrvatska katolika udruga
(dalje: HKU), osnovana u sijenju 1910. u Sarajevu. Obje su u svoj program
ugradile najvanije odrednice programa Stranke prava u Hrvatskoj iz 1894.,
ukljuujui onu o dravnopravnom povezivanju Bosne i Hercegovine s Hrvatskom, te se po toj inae iznimno vanoj programskoj odrednici uope nisu
razlikovale.
Vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler podnio je pravila HKU na odobrenje
Zemaljskoj vladi u Sarajevu 6. sijenja 1910. godine. Utemeljenje nove hrvatske stranke obrazloio je tenjom da se hrvatska politika prilagodi nadolazeim parlamentarnim okolnostima, to ometa HNZ, koji je u svome programu
zadrao odrednice koje nisu u skladu s nacrtom Zemaljskoga statuta (dalje:
Ustava). Stadler je u svome zahtjevu pojasnio iznijeta stajalita, ustvrdivi
da je u Bosni i Hercegovini ve izvrena politika podjela na konfesionalnoj
osnovi, to su prihvatili i novi Ustav i izborni zakon, pa na osnovi toga treba
birati i zastupnike u Sabor. Iz toga je izveo zakljuak da HNZ ne bi smjela sudjelovati ni u pripremama za izbore, niti predstavljati bosanskohercegovake
katolike. Nadalje, upozorio je da bez organizacije kakva je HKU nije mogue
ukljuiti u politiki ivot doseljeno katoliko stanovnitvo iz Monarhije, iji
broj nije malen, a zauzelo je vitalne poloaje u gospodarskom i drutvenom
ivotu zemlje.2
Unato tome to je svoj program definirala u skladu s konfesionalnim
ustrojem budueg parlamentarnog sustava u Bosni i Hercegovini, HKU u svome programu nije sasvim iskljuila suradnju s pripadnicima drugih konfesija,
koji se u nacionalnom smislu osjeaju Hrvatima, a njihovo djelovanje nije u
koliziji s katolikim osjeajima lanova Udruge, kao i s nehrvatskim institucijama i pojedincima ije djelovanje ne nanosi tetu hrvatskim stajalitima.
Takva orijentacija oevidno je smjerala na hrvatski opredijeljene muslimane, a
akovi L. 1985. 336.-337.

75

nala je svoj izraz i u nacrtu Statuta HKU.3 Stadler je takoer u tu svrhu 1909.
potaknuo osnivanje Kluba Starevieve hrvatske iste stranke prava u Sarajevu, o emu e biti vie rijei kasnije. To, dakako, uz ve navedene podatke iz
nacrta pravila HKU, osporava tezu da je Stadler sasvim iskljuivao i hotimice
opstruirao hrvatsko-muslimansku suradnju, jer je navodno posvema poistovjeivao hrvatstvo i katolicizam. Uz sasvim jasne ograde od nacionalnog ekskluzivizma HKU se distancirala i od vjerskog prozelitizma. Naime, elei se
unaprijed obraniti od moguih sumnji da e djelovati s pozicija katolikog
prozelitizma, odnosno poticati konverzije muslimana i Srba na katolicizam,
Vrhovno vijee HKU se, kao njezin sredinji organ, izriito ogradilo od toga
da e HKU vriti vjersku propagandu, a kao cilj njezina djelovanja meu nekatolicima navelo je unapreivanje tolerancije i promicanje graanskih odnosa
(graanske povezanosti) meu sljedbenicima razliitih religija.4
Pravila HKU bila su formalno odobrena od strane Zemaljske vlade tek u
ljeto 1911. godine. Graanski doglavnik (civilni adlatus) barun Isidor Benko
poslao je njemaki prijepis zajednikom ministru financija barunu Istvnu
Burinu 14. kolovoza 1911., istaknuvi da su pravila, prihvaena 5. srpnja
1911., izmijenjena u skladu s uputama Zemaljske vlade od 18. oujka 1911.
godine.5 U odobreni nacrt pravila ula je, meutim, formulacija prema kojoj
se rad HKU temelji na programu Stranke prava od 6. lipnja 1894. godine.
3
[] Demnach wird die H.K.U: a) in nationalen Fragen einmtig und einverstndlich zu

Gunsten der gemeinsamen nationalen Ideale auch mit Personen einer anderen Religion ttig
sein, wenn sie dieselben nationalen Interessen vertreten und insoweit dies mit den katholischen Gefhlen der Udruga nicht kollidieren wrde; b) in Religionsfragen wird sie auch mit
anderen nicht kroatischen Institutionen oder einzelnen Personen gemeinschaftlich arbeiten,
insoweit diese Arbeit nicht zum Schaden des kroatischen Gedankens sein sollte. Landesregierung Z. 4719/Prs. ber Vorgnge bei der Konstituierung des Vereines Hrvatska katolika udruga in Sarajevo. Abschrift einen Vortrages zur Zahl 2.473/B.H. vom 18. Mrz 1911. Arhiv Bosne
i Hercegovine, Fond Zajednikog ministarstva financija Odjeljenje za Bosnu i Hercegovinu
(Gemeinsames Finanzministerium, Prsidium des Bureau Angelegenhieten Bosnien und der
Herzegowina) (dalje: ABH, ZMF, Prez., BH), 13226/1911.
4
Isto. Die Religionspropaganda unter den Andersglubigen bleibt von der Ttigkeit der
Udruga vollkommen ausgeschlossen; sie wird auch einer je besseren Frderung der Toleranz
und der brgerlichen Beziehungen unter den Angehrigen aller Religionen ihr Augenmerk
zuwenden.
ABH, ZMF, Prez., BH, 4336/1911. Njemaki prijevod pravila HKU, l. 1-27, Zemaljska vlada
za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu uputila je Zajednikom ministarstvu financija AustroUgarske Monarhije, nadlenom za Bosnu i Hercegovinu, u Be 5. VII. 1911.
76

Zbog injenice da je taj program postavio zahtjev za ujedinjenjem hrvatskih

zemalja, meu koje je ubrojena Bosna i Hercegovina, s mogunou prikljuenja slovenskih zemalja,6 zajedniki ministar financija Burin uputio je otar
prijekor graanskom doglavniku Benku, traei objanjenje zbog ega je i pod
kakvim okolnostima Zemaljska vlada u Sarajevu odobrila pravila HKU, izriito zahtijevajui da HKU u svojim pravilima ispusti svaku aluziju na pravaki
program iz 1894. godine. Benko se u svome odgovoru ministru Burinu suglasio s nekim njegovim ocjenama i argumentima, koji govore da Zemaljska
vlada nije ozbiljno shvatila pravaki program u Bosni i Hercegovini i u njemu
sadrane trijalistike aluzije. No, unato tome, iznio je miljenje da ne bi trebalo praviti probleme HKU glede pravila, jer je to ve uinjeno HNZ-u, koji je
zastupao isti pravaki program iz 1894. K tome, upozorio je da ne bi bilo politiki oportuno ozlovoljiti obje hrvatske organizacije, jer su lojalne austrougarskim vlastima i niim ne dovode u pitanje vladajui sustav. Dopustivi mogunost da se u austrijskom i ugarskom dijelu Monarhije pravaki program moe
ocjenjivati kao prijetnja njezinu dualistikom ustroju, Benko je ustvrdio da u
Bosni i Hercegovini nema povoda za sline bojazni, jer bosanskohercegovaki
Hrvati ionako nemaju mogunosti i snage provesti ga u ivot. Ipak je postupio
u skladu s Burinovim uputama te su u Nacrtu Pravila HKU precrtane dvije sporne formulacije, ranije spomenuta, preuzeta iz pravakog programa iz
1894., kojom se zahtijevalo ujedinjenje hrvatskih zemalja, ukljuujui Bosnu
i Hercegovinu, u jednu dravnopravnu cjelinu u sklopu Monarhije te onu o
djelovanju mjesnih podrunica HKU mimo mjesnih organa vlasti. Ostale su
odredbe zadrane.7
6
ABH, ZMF, Prez., 10797/1911. Benko je, naime, prihvatio prvi dio toke 2. Pravila HKU-a u
kojoj se navodi sljedea toka pravakog programa iz 1894. godine: [] fr die Realisierung
des Programes v. 26. Juni 1894 einsehen; sie steht nmlich auf der Grundlage des Staatsrechtes
und des nationalen Prinzipes und wird demnach mit allen gesetzlichen Mitteln dahinwirken,
damit das in Kroatien, Slavonien und Dalmatien, in Fiume und Gebiet und in Medjumurje
(Murinsel), in Bosnien und Hercegovina, sowie in Istrien wohnende Kroat. Volk in einen
selbstndigen Staatskrper im Rahmen der Habsburger Monarchie vereinigt werde; H. K. U.
wird auch das Verlangen der slovenischen Brder bezglich der Angliederung der slovenischen Lnder deisem Staatskrper kraftiger untersttzen.
7
ABH, Prez. BH, 4336/1911. ber die obzitierte erste Entscheidung der Landesregierung
haben die Proponenten diese zwei Punkte des Statutentwurfes gestrichen, alle sonstigen Bestimmungen sind aber geblieben.
77

Nadbiskup Stadler nije ekao formalno odobrenje pravila HKU, nego je,
dobivi od strane Zemaljske vlade suglasnost o toleriranju slubeno nepriznate politike organizacije, ve 18. sijenja 1910. odrao Osnivaku skuptinu
HKU u Sarajevu, na kojoj su prihvaena njezina pravila. Dogaaji koji su uslijedili doveli su do politikog rascjepa meu bosanskohercegovakim Hrvatima s dalekoseno negativnim politikim posljedicama. S obzirom na injenicu da otpor Stadlerovim nastojanjima za koncentracijom politikog utjecaja
u HKU nije pruala samo hrvatska svjetovna inteligencija, nego i franjevci,
koji su podravali HNZ, Stadler se odluio najprije neutralizirati utjecaj franjevaca, pokuavi ih liiti ne samo politikog utjecaja, nego i ukloniti sa upa.
Time su obnovljeni i zaotreni do krajnjih granica stari sukobi izmeu Vrhbosanskog ordinarijata i bosanskohercegovake franjevake zajednice s poetka
osamdesetih godina 19. stoljea, potaknuti raspodjelom upa na dijecezanske
i redovnike.8 Pozivajui se na svoje nadbiskupske i metropolitanske ovlasti,
Stadler je 20. veljae 1910. izdao okrunicu, kojom je svjetovnim sveenicima i redovnicima zabranio lanstvo u HNZ-u. Svima je bilo jasno da se njegov nalog odnosi na franjevce, jer su svjetovni sveenici i redovnici isusovci
(uglavnom profesori u nadbiskupskim zavodima travnikoj gimnaziji i sarajevskoj bogosloviji) bili pristae nadbiskupa. Ova se okrunica nadovezivala
na Stadlerovo cirkularno pismo od 19. rujna 1909., kojim je naloio sveenstvu Vrhbosanske nadbiskupije da, u sluaju odbacivanja njegovih zahtjeva
za izmjenom pravila HNZ-a, kojom bi se jasno naglasilo da se stranka temelji
na katolikim principima, istupi iz te organizacije i sa svom energijom podri
osnutak HKU.9 U okrunici od 20. veljae 1910. Stadler je ustvrdio da HNZ
nanosi tetu i katolikoj vjerskoj zajednici i hrvatskom nacionalnom pokretu
u Bosni i Hercegovini, prvoj zbog zauzimanja za vjerski indiferentizam u zemlji podijeljenoj na razne vjerske skupine, a drugome zbog zanemarivanja i8
Stadlerov pokuaj oduzimanja upa franjevcima 1883. osujetio je general reda Bernardin
Dal Vago, a pokuaj iz 1898. general reda Alojzije Lauer, koji je poslao u vizitaciju u Bosnu i
Hercegovinu provincijala engleske franjevake provincije Davida Fleminga i na temelju njegova izvjea uspio kod pape Lava XIII. franjevcima zajamiti daljnji ostanak na upama. U
oba sluaja franjevaki generali su naili na odlunu potporu austrougarskog veleposlanstva
pri Svetoj Stolici, to im je uvelike olakalo postizanje cilja. Vidi:. Karamati M. 1992. 192.193.
9
ABH, ZMF, Prez., BH, 2064/1909. Vidi: Izvjee Zemaljske vlade u Sarajevu Zajednikom
ministarstvu financija od 25. X. 1909.
78

njenice da su se Srbi i muslimani ve organizirali na konfesionalnom principu.

S druge strane, Stadler je za program HKU ustvrdio da ne trai nita drugo,
nego ono to postojea praksa ve potvruje.10
S obzirom na ranije spomenute pravake odrednice u programu HNZ-a
i HKU, treba upozoriti da u Bosni i Hercegovini nije nikada utemeljena pravaka stranka, nego samo ranije spomenuti Klub Starevieve hrvatske iste
stranke prava u Sarajevu, osnovan na poticaj Stadlerova kruga 1909., iji su
predstavnici nakon uspostave parlamentarnog sustava u Bosni i Hercegovini
1910. nali svoje mjesto u sklopu Hrvatskog kluba Bosanskohercegovakog
sabora.11 Spomenuti pravaki Klub okupljao je istaknute Hrvate katolike iz
onovremenog javnog i politikog ivota Bosne i Hercegovine te muslimane
koji su se u nacionalnom smislu osjeali Hrvatima, uglavnom pristae Ademage Meia, jednoga od utemeljitelja Muslimanske napredne stranke (dalje:
MNS) 1908. Zadaa Kluba bila je na temelju pravakog programa frankovake provenijencije12 povezati i koordinirati djelovanje bosanskohercegovakih
Hrvata te uskladiti njihovo djelovanje s djelovanjem hrvatski orijentiranih
muslimana, a glavna svrha poduprijeti nastojanja oko dravnopravnog povezivanja Bosne i Hercegovine s Hrvatskom.
10
Vidi o tome opirnije: Grijak Z. 2001. 462.
11
Premda naziv Klub Starevieve hrvatske iste stranke prava u Sarajevu sugerira da se radilo o Klubu ije je djelovanje bilo ogranieno na grad Sarajevo, u njegovu radu sudjelovali su i
ugledni Hrvati i u nacionalnom smislu hrvatski opredijeljeni muslimani iz razliitih dijelova
Bosne i Hercegovine.
12
Nakon saborskih izbora u veljai 1908. dolo je do raskola unutar Starevieve hrvatske
stranke prava. Dio nezadovoljnika pokrenuo je Starevievu stranku prava na elu s Milom
Stareviem. Po njemu su pripadnici stranke nazvani milinovci. Glavno im je glasilo bilo
Hrvatska sloboda. Pozivali su se na povratak izvornom pravatvu A. Starevia, no u praktinoj su politici proveli reinterpretaciju Programa iz 1894. to je otvorilo vrata postupnoj
suradnji s Hrvatsko-srpskom koalicijom. Drugi dio stranke je nakon stranakog raskola ostao
uz Starevievu hrvatsku istu stranku prava zagrebakog odvjetnika Josipa Franka kojemu
je pred kraj ivota i sam A. Starevi ukazao povjerenje kao svome nasljedniku. Ta se stranka
takoer pozivala na izvorno pravatvo, no i sama se, zastupanjem stvaranja hrvatske drave
unutar trijalistiki preustrojene Monarhije, udaljila od programa A. Starevia, koji je predviao ponitenje glede Hrvatske nezakonito steenih prava Austrije i Ugarske te oblikovanje
neovisne hrvatske drave koju bi s ostatkom Monarhije povezivala samo osoba vladara. Mada
se radi o notornim injenicama iz povijesti Stranke prava, bilo je nuno spomenuti ih, radi
prepoznavanja i definiranja programskih odrednica Kluba Starevieve hrvatske iste stranke
prava u Sarajevu, koje su nedvojbeno bile frankovake provenijencije.
79

U politikom programu Kluba Starevieve hrvatske iste stranke prava

u Sarajevu istaknuto je da je utemeljen radi zatite interesa hrvatskog naroda
uope, a napose hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.13 Nadalje, kao razlog osnutka navodi se neodreen i nejasan poloaj u kome se nalazi Bosna
i Hercegovina te aktualnost hrvatskog pitanja uope, osobito nakon aneksije
Bosne i Hercegovine 1908. godine. Istaknuto je da je hrvatski narod aneksiju oduevljeno pozdravio, drei je korakom koji prethodi pripojenju Bosne i Hercegovine Hrvatskoj. U svojim programskim odrednicama Klub se,
kako je ve napomenuto, jasno odredio prema pravakom raskolu iz 1908.,
svrstavi se uz Starevievu hrvatsku istu stranku prava dr. Josipa Franka,
to je razvidno i iz njegova naziva. injenica da je proglas o njegovu osnutku
objavilo Hrvatsko pravo, glasilo Starevieve hrvatske iste stranke prava u
Zagrebu, svjedoi da su J. Frank i drugi stranaki voe priznali sarajevskom
Pravakom klubu legitimitet zastupanja svoga programa u Bosni i Hercegovini. Pravaki klub u Sarajevu djelovao je preko svojih istaknutih predstavnika
i nakon rasputanja Sabora Bosne i Hercegovine u veljai 1915., sve do kraja
Prvog svjetskog rata 1918. godine. Za razliku od HNZ i HKU dviju glavnih
politikih organizacija bosanskohercegovakih Hrvata, koje su organizacijski
pokrivale velik dio Bosne i Hercegovine,14 a u svome programu teile pruiti
rjeenja ne samo za dravnopravna, nego i za sloena socijalna, ekonomska,
kulturna i druga vana pitanja, Klub Starevieve hrvatske iste stranke prava
u Sarajevu u svome se djelovanju koncentrirao na temeljna dravnopravna pitanja, napose na povezivanje politiki razjedinjenih hrvatskih zemalja u koje
se prema programu Stranke prava iz 1894. ubrajala i Bosna i Hercegovina te
na pitanje njihova poloaja unutar dravnopravno preustrojene Austro-Ugarske Monarhije. Dakle, po svome je usmjerenju bio orijentiran na rjeavanje
13
O programskim odrednicama Kluba Starevieve hrvatske iste stranke prava u Sarajevu

vidi: Cipek T. Matkovi S. 2006. 615.-617. Detaljnije o radu Kluba, doprinosu nadbiskupa
Stadlera njegovu osnutku te reakcijama austrougarskih vlasti na njegovo utemeljenje vidi:
Grijak Z. 2007. 181.-203.
14
ABH, ZMF, Prez.,4336/1911. Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu nije doputala osnivanje podrunica politikih organizacija iz stranakih sredinjica, mimo mjesnih organa
vlasti, na nain da se mjesne vlasti naknadno izvijeste o tome. Bilo je potrebno mjesnim vlastima prethodno podnijeti na uvid pravila organizacije i u svakom pojedinom sluaju traiti
odobrenje, to je vlastima omoguivalo veu kontrolu njihova djelovanja. U tom je smislu
izmijenjen prihvaeni Nacrt Pravila HKU iz 1911.
80

sloenih dravnopravnih problema koji su proizlazili iz dugogodinje krize

dualistikog sustava Monarhije. Pri tome ga je posebice zaokupljao problem
usklaivanja dravnopravnog povezivanja Bosne i Hercegovine s hrvatskim
zemljama s modalitetima opeg dravnopravnog preustroja Austro-Ugarske
Monarhije. Ti su se modaliteti tijekom Prvog svjetskog rata kretali u irokom
rasponu od trijalizma prema subdualizmu (svoenje dravnopravnih veza izmeu Hrvatske i Ugarske na razinu onih izmeu Austrije i Ugarske u sklopu
temeljite revizije Hrvatsko-ugarske nagodbe iz 1868.), da bi na kraju, u sutonu
Monarhije, zavrili u federalizmu. Spomenute opcije u evolutivnom smislu
nisu bile sukcesivne, nego su koincidirale sve do kraja rata, promicane od svojih utjecajnih zagovornika u sredinjim institucijama Monarhije.
Da bismo shvatili razloge koji su 1910. potaknuli prvoga vrhbosanskog
nadbiskupa J. Stadlera na osnutak HKU trebalo bi retrospektivno prikazati
njegove poglede na politiko organiziranje bosanskohercegovakih Hrvata i
uope katolika. Stadlerova su politika stajalita u osnovi bila vrlo pragmatina, jer su proizlazila iz uvida u injenino stanje, ije je glavno obiljeje
bila naglaena uvjetovanosti vjerskog i nacionalnog momenta u nacionalnointegracijskim procesima u Bosni i Hercegovini. Stoga se, premda je bio jedan
od inicijatora osnutka HNZ-a u Docu kod Travnika 1906., protivio postavljanju hrvatske politike u Bosni i Hercegovini na interkonfesionalne osnove,
drei da takvo profiliranje nee naii na adekvatan odziv i da e sputavati
HNZ u politikom djelovanju. Takoer je upozoravao na injenicu da je kod
muslimana vrlo malen broj onih koji se u nacionalnom smislu orijentiraju
kao Hrvati. No, unato tome to je smatrao da interkonfesionalno profiliranje hrvatske politike u Bosni i Hercegovini ne predstavlja adekvatnu formu
politikog organiziranja i djelovanja, Stadler nije naelno odbacivao interkonfesionalnost hrvatske nacionalne pripadnosti, ostavljajui otvorenom mogunost da se u hrvatski nacionalno integracijski proces ukljue muslimani, pa
ak i pravoslavci, ali je smatrao da hrvatski nacionalno-integracijski proces
u Bosni i Hercegovini, upravo zbog injenice da je jo nedovren i da je uvelike uvjetovan konfesionalnom komponentom, treba postaviti na katolike
osnove. Takvo stajalite dovest e ga nakon utemeljenja HKU te uoi i nakon
izbora za Bosanskohercegovaki sabor 1910. u estok sukob s pripadnicima
svjetovne inteligencije i franjevcima u HNZ-u. Tada je politiki rascjep meu
bosanskohercegovakim Hrvatima dosegnuo najniu toku te je potaknuo otre i sasvim nedvosmislene reakcije i ocjene politikih imbenika iz Hrvatske,
81

koje su odraavale aktualna stajalita i razmimoilaenja hrvatskih politikih

stranaka, o tome tko u Bosni i Hercegovini promie interese hrvatskog i katolikog puanstva, a tko ih naruava i openito djeluje protiv njih. Pri tome
je Hrvatsko-srpska koalicija podrala HNZ, koji je jo na poetku svoga parlamentarnog djelovanja poeo pokazivati spremnost na suradnju sa Srbima,
dok je HKU, zbog svoga dosljednog pristajanja uz program Starevieve hrvatske iste stranke prava, dobila njezinu sasvim nedvosmislenu potporu.
II. Profiliranje hrvatske i muslimanske politike u Bosni i
Hercegovini uoi konstituiranja Bosanskohercegovakog sabora.
Osnutak Muslimanske samostalne stranke
Za analizu profiliranja hrvatske i muslimanske politike u Bosni i Hercegovini uoi uvoenja parlamentarizma 1910. posebice su historiografski relevantna dva u dosadanjim istraivanjima zanemarena izvora koji govore o
mijenama u politici bosanskohercegovakih Hrvata i muslimana, uvjetovanim injenicom prelaska na politiko djelovanje u ustavnim okvirima. Rije je
o dokumentima iz fonda Zajednikog ministarstva financija, pohranjenim u
Arhivu Bosne i Hercegovine u Sarajevu.
U njima, s jedne strane, visoki predstavnici austrougarskih vlasti u Bosni
i Hercegovini govore o uvjetima pod kojima je vodstvo franjevakog reda bilo
spremno podrati tek utemeljenu Stadlerovu HKU, odnosno poduprijeti postizanje kompromisa izmeu vodstva HNZ i HKU uoi prvih parlamentarnih
izbora, a s druge strane analiziraju nastojanja predstavnika muslimanske elite,
politiara, odvjetnika, znatnim dijelom iz redova veleposjednike aristokracije
za homogenizacijom bosanskohercegovakih muslimana na vjerskoj osnovi,
emu je napose trebao pridonijeti osnutak Muslimanske samostalne stranke.
Prvi dokument nosi nadnevak 14. veljae 1910., dakle napisan je samo
nekoliko dana uoi proglaenja Ustava 17. veljae 1910., a drugi je napisan 10.
travnja 1910., neto vie od mjesec dana uoi konstituiranja Bosanskohercegovakog sabora, koji je car Franjo Josip I. sazvao za 15. svibnja 1910.
Prvi dokument od 14. veljae 1910. posvjedouje da je, kada je rije o
odnosima izmeu HNZ i HKU, otpor prema kompromisu s nadbiskupom
Stadlerom i HKU potjecao napose iz redova hrvatske svjetovne inteligencije
u HNZ-u, ponajprije od strane njegova predsjednika sarajevskog odvjetnika
Nikole Mandia, a da je franjevako starjeinstvo Provincije Bosne Srebrene
pod odreenim uvjetima bilo spremno podrati sporazum meu dvjema hr82

vatskim strankama. Graanski doglavnik barun Isidor Benko, autor spomenutog dokumenta, upoznao je zajednikog ministra financija baruna Istvna
Burina s najnovijim informacijama vezanim uz dranje franjevaca prema
HKU, ali takoer i s procjenama Zemaljske vlade u Sarajevu glede mogunosti postizanja kompromisa izmeu HNZ-a i HKU. Pismo se svojim sadrajem
znatnim dijelom referira na izvjee Zemaljske vlade od 28. sijenja 1910. o
dranju provincijala Franjevake provincije Bosne Srebrene fra Alojzija Miia (provincijal od 1909., a od 1912. do 1942. mostarski biskup) prema HKU.15
Zapoinje opisom opeg odjeka osnutka HKU i s tim u vezi konstatira njezin prilino hladan prijem kod domaih Hrvata katolika. Nadalje, govori o
tome da je banjoluki biskup fra Marijan Markovi u glasilu HNZ-a Hrvatska
zajednica objasnio da njegov pozdravni telegram upuen na utemeljiteljsku
skuptinu HKU ni u kojem sluaju ne treba razumjeti kao njegovo pristupanje
spomenutoj udruzi.16 Provincijal Franjevake provincije Bosne Srebrene fra
Alojzije Mii u svome se oitovanju o HKU u Hrvatskoj zajednici br. 9. od 3.
veljae 1910., za razliku od banjolukog biskupa fra M. Markovia, nije a priori distancirao od mogueg pristupanja u njezino lanstvo. Upozorio je da bi
njegov pozdravni telegram HKU od 16. sijenja 1910. mogao znaiti i njegovo
pristupanje u njezino lanstvo, ali samo ukoliko bi vodstvo HKU kao uvjet za
suradnju ispunilo sljedee uvjete: 1.) nadbiskup Stadler treba u savezu s HKU
iskoristiti sva sredstva koja mu stoje na raspolaganju da se za gimnaziju u Visokom i franjevaki zavod u Sarajevu osigura primjerena dravna subvencija
kao za obrazovne zavode svjetovnog sveenstva; 2.) da u dvanaestolanom
odboru sjedinjene Udruge od etiri predstavnika Katolike crkve uz dvojicu
svjetovnih sveenika budu dvojica franjevaca; 3.) da se vodstvu i lanovima
HNZ, koji predstavljaju ugledno domae katoliko puanstvo i kojemu je dobro hrvatskog naroda podjednako na srcu kao i HKU, ne prave problemi i ne
zapone borba na ivot i smrt koja bi mogla imati dalekosene posljedice za
samu stvar.17
Franjevaki provincijal A. Mii Stadleru je takoer obazrivo prigovorio
da ne razumije prilike domaeg puanstva i da, ukoliko ga eli pridobiti za
neku ideju, mora krenuti sasvim drugim putem nego to je inio do sada.
15
ABH, ZMF, Prez. BH, 223/1910. Vidi prilog 1.
16
Isto.
17
Isto.
83

Graanski doglavnik Benko je, u vezi s oitovanjem fra A. Miia o HKU

u Hrvatskoj zajednici, konstatirao da se radi o otvorenom pismu uglednog franjevakog provincijala iza kojega u spomenutoj stvari stoji cijeli ovdanji franjevaki red i vei dio domaih Hrvata i da je to bez sumnje ostavilo dojam ne
samo na najire krugove, nego i na nadbiskupa Stadlera. Takoer je istaknuo
da unato odrjeitom tonu govora fra A. Miia, taj govor po svojoj formi i
sadraju ostaje razborit i konano ipak pledira na izmirenje i jedinstvo. Stoga
njegov istup ne bi smio zaotriti napete odnose izmeu dvaju tabora, budui
da su obje strane sklone zakljuiti mir da bi se prilikom izbora izbjeglo svako
cjepkanje. Istie se da su osjeajem pomirljivosti osobito obuzeti akademski
obrazovani lanovi HNZ-a, to najbolje ilustrira vijest, potekla iz pouzdanog
izvora, da meu njima postoji ozbiljna namjera da se aktualnom predsjedniku
HNZ-a Nikoli Mandiu, koji je glavni kamen smutnji i kojemu su zbog njegove nepostojanosti i neiskrenosti opale simpatije i meu istomiljenicima,
doskora preporui da u interesu hrvatske stvari odstupi iz Predsjednitva.18
Ovaj dokument jasno posvjedouje da su austrougarske vlasti uoi uvoenja parlamentarnog sustava u Bosni i Hercegovini 1910. pozorno pratile
sukobljavanja meu bosanskohercegovakim Hrvatima i bile zainteresirane
za pomirenje i postizanje sporazuma meu dvjema hrvatskim politikim organizacijama, HNZ i HKU.
Drugi dokument na koji sam upozorio, a iji u sadraj ovdje takoer
ukratko prikazati, podjednako je vaan za shvaanje politikog dranja muslimanskog vodstva u vrijeme uvoenja parlamentarnog sustava, kao i za analizu i ocjenjivanje realne osnovanosti, a samim tim i politike opravdanosti
ustrajavanja vodstva HNZ-a na elu s N. Mandiem na interkonfesionalnoj
sastavnici u programu HNZ. To je tim vanije jer je HNZ bio veinska hrvatska stranka prije i nakon konstituiranja Bosanskohercegovakog sabora.
Dokument se odnosi na konstituirajuu skuptinu Muslimanske samostalne
stranke (dalje: MSS), a iznimno je vrijedan kao povijesni izvor, jer svjedoi
o mijenama u muslimanskoj politici u Bosni i Hercegovini neposredno uoi
uspostave parlamentarnog sustava.19 Prije analize samoga dokumenta treba
upozoriti da je MSS nastala iz Muslimanske napredne stranke (dalje: MNS),
osnovane 1908., koja je 1910. revidirala program i promijenila ime u MSS.
18
Isto.
19
Vidi: ABH, ZMF, Prs., BH, 493/1910. Vidi Prilog 2.
84

S obzirom na hrvatsku politiku u Bosni i Hercegovini bitno je istaknuti da

e ranije prohrvatska struja MNS-a, uglavnom mlaih pripadnika svjetovne
inteligencije, u MSS-u odustati od zastupanja hrvatske nacionalne ideje te se
prikloniti stajalitu vodstva stranke, najveim dijelom predstavnika graanske
elite i zemljoposjednike aristokracije, o njezinu postavljanju na konfesionalne temelje.
Slubenik u Zemaljskoj vladi, koncipijent (perovoa) dr. Mihali, sastavio
je detaljno izvjee o konstituirajuoj skuptini MSS-a u Sarajevu 10. travnja
1910., a ujedno je prorjeivanjem slova u dijelovima teksta (spacioniranjem),
upozorio na sudionike te kljuna mjesta u radu skuptine i povremene disonance u njezinu tijeku, zbog nesuglasja oko pojedinih programskih toaka.
Skuptinu je otvorio predsjednik privremenog lokalnog odbora te stranke u
Sarajevu odvjetnik Akif ef. Biserovi u 9.15 prije podne. Prema Mihalievoj
procjeni na skuptini je bilo oko 350 osoba, od ega od 250 do 280 iz provincije, a ostali iz Sarajeva. U svome sveanom govoru Akif ef. Biserovi konstatirao je da su prisutne brojne pristalice stranke te iz stoga izveo zakljuak da
je MSS unato svome tek dvomjesenom postojanju ve uhvatio vrste korijene u narodu. Takoer je na temelju priopenja stranakih tiskovina zakljuio da stranka ima zamjetan broj pristaa i da je taj broj ak i vei, jer su
mnoge pristae propustile objaviti svoje ime. Nadalje je konstatirao da MSS
kroi krupnim koracima naprijed, osobito zbog toga to je njezino temeljno
programsko naelo Islamit bez svake (bilo kakve) nacionalne boje (Islamit
one jedwede nationale Frbung).20
Kao prvi razlog osnutka MSS-a navodi se osvjedoenje inicijatora da
islamski narod (islamistische Volk) u Bosni i Hercegovini ne napreduje, nego
nazaduje. Iz toga je izveden zakljuak da je bitna organizacija da bi narod imao
svoje vodstvo koje ga treba voditi putem napretka. Upozorava se na injenicu
da je i ranije postojala jedna muslimanska organizacija i vodstvo (MNS), ali da
su oni bili bez bilo kakvog programa i odreene rukovodee ideje. Kao drugi razlog osnutka stranke navodi se injenica da je prije dva mjeseca Wiener
Zeitung21 donio vijest da je Ustav pred vratima i da e svaka konfesija dobiti
odreen broj mandata, ali da muslimani nee dobiti onoliko mandata koliko
20
Isto.
21
Vrlo ugledni beki dnevni list. Najstariji dnevni list na svijetu, pokrenut pod naslovom
Wiennerisches Diarium. Prvi broj izaao je 8. kolovoza 1703. godine.
85

bi im po pravu pripadalo. Da bi se to ispravilo, sarajevski gradonaelnik Esad

ef. Kulovi proveo je jednu anketu, sazvavi u Sarajevu mnoge ugledne osobe
iz Sarajeva i provincije. Rezultat te ankete bilo je upuivanje peterolane komisije na elu s Esad ef. Kuloviem u Be. Glede intervencija u Ustav vie nije
bilo mogue bilo to uiniti, no, unato tome, nije nestao razlog za odlazak
delegacije u Be jer je za njezino upuivanje u sredite Monarhije bilo ponajprije vano objavljivanje previnjeg runog pisma cara Franje Josipa I. u glasilu Muslimanska sloga, u kojem je izriito navedeno da se agrarno pitanje nee
rjeavati na obligatorni nain, nego da e glede toga i nadalje ostati status quo
(godine 1911. Sabor Bosne i Hercegovine prihvatit e Zakon o fakultativnom
otkupu kmetova). Agrarno pitanje zatim se izriito navodi kao drugi razlog
osnutka MSS-a.22
Nakon uvodnog sveanog govora Akifa ef. Biserovia sudionicima je priopen dnevni red Osnivake skuptine koji se sastojao od 10 toaka: 1.) ve
iznijetog pozdravnog govora predsjednika sarajevskog Mjesnog odbora; 2.)
izbora ravnatelja Skuptine, dvojice perovoa i dvojice verifikatora; 3.) izvjetaja sarajevskog Mjesnog odbora o dosadanjem radu; 4.) itanja i primanja pravila; 5.) izbora predstavnitva stranke (iz 6 zemaljskih okruga Banja
Luke, Bihaa, Mostara, Sarajeva, Travnika, Tuzle te iz stalea Ulema medlisa
i svjetovne inteligencije, ukupno 24); 6.) financiranja lista stranke; 7.) rasprave
o sastavu liste kandidata za Zemaljski sabor; 8.) donoenja odluke o osnutku
Centralne muslimanske banke u Sarajevu; 9.) referata o sporazumu s Egzekutivnim odborom MNO-a; 10.) eventualija (uvrtavanje u dnevni red pitanja
koja e se definirati naknadno).23
U raspravi je kao posebice vano istaknuto pitanje sporazuma s MNO-om
Alibega Firdusa. Za to se napose zaloio Ademaga Mei, dok je dr. Halidbeg
Hrasnica (odvjetnik i politiar, godine 1911. postao predsjednik MSS-a) upozorio da se statut stranke treba konano definirati tek kada se vidi kakav e
biti meusobni odnos dviju stranaka. Mei je svojim zauzimanjem za sporazum s MNO-om odustao od svoga ranijeg hrvatskog nacionalnog stajalita,
barem u javnom diskursu, te se opredijelio se za oblikovanje muslimanske
politike u Bosni i Hercegovini na konfesionalnom principu. Time se priklonio
ne samo politici novoosnovane MSS, nego i svojim ranijim neistomiljenici22
ABH, ZMF, Prs., BH, 493/1910.
23
Isto.
86

ma iz MNO-a, koji su profiliranje muslimanske politike u Bosni i Hercegovini

na hrvatskim nacionalnim osnovama smatrali opasnim za odranje vjerskih
i kulturnih tradicija islama. Nakon Ademage Meia u raspravu se ukljuio
Alibeg Alajbegovi iz Bihaa koji je odbacio slogu pod svaku cijenu, a zaloio se za asnu slogu. Inae, svatko brani svoju stranku. Nadalje, zatraio je
da egzekutivni odbor MSS-a javno odbaci bilo kakvo nacionalno profiliranje
stranke u hrvatskom ili srpskom smislu i postavi je iskljuivo na vjersko naelo te da se tek zatim zapone s pokretanjem novih, odnosno ukidanjem starih
stranakih tiskovina.24
Daljnja rasprava bila je uglavnom posveena organizacijskim, a napose
financijskim pitanjima, vanim za funkcioniranje novoosnovane stranke, a
pozornost je posveena i probemu iseljavanja muslimana u Osmansko Carstvo. Posebice se zaotrila rasprava oko toga treba li izabrati stalno ili privremeno predsjednitvo stranke. Prevagu je odnijela odluka o izboru stalnoga
predsjednitva, jer se konstatiralo da bi u sluaju fuzije s MNO-om to mjesto
pripalo Alibegu Firdusu, a to je za lanove Osnivake skuptine MSS-a bilo
neprihvatljivo. Posebice se energino za izbor stalnoga predsjednitva zauzeo
sarajevski gradonaelnik Esad ef. Kulovi svojom izjavom da ne eli pod Alibegovu kapu i da se bez odlaganja mora izabrati stalno predsjednitvo.
Iz navedenoga je oevidno da je s osnutkom MSS-a uoi saziva Bosanskohercegovakog sabora u muslimanskoj politici u Bosni i Hercegovini dolo
do bitne promjene. Naime, provedena je homogenizacija na konfesionalnoj
osnovi te su i oni politiari koji su se ranije u MNS-u opredjeljivali hrvatski u
MSS-u odustali od isticanja hrvatskog nacionalnog odreenja i to ne na nain
da su se samo suglasili s oblikovanjem muslimanske politike na iskljuivo konfesionalnim osnovama, nego su se, povodei se za idejom da je za odranje bosanskohercegovakih muslimana i slogu meu njima relevantno iskljuivo agrarno
pitanje i njegovanje vjerskih i kulturnih tradicija islama, poeli zauzimati za sporazum s Alibegom Firdusom, voom prosrpski raspoloenoga MNO-a, kojemu
su ranije energino oponirali. Ova je injenica od iznimne vanosti s obzirom
na aktualno ustrajavanje vodstva HNZ-a na elu s N. Mandiem na interkonfesionalnoj sastavnici programa HNZ-a. Vodstvo HNZ-a oevidno je hotimice
zanemarilo okolnost da su hrvatski orijentirani muslimani iz MNO-a u MSS-u
odustali od profiliranja muslimanske politike u Bosni i Hercegovini u hrvatskom
24
Isto.
87

smislu, premda se i ranije radilo o relativno uskom krugu mlae muslimanske

inteligencije. Drei se kao da ima pouzdanog saveznika na muslimanskoj strani
i kao da jo uvijek postoje realne osnove za proirenje te suradnje u parlamentarnim okvirima djelovanja, vodstvo HNZ-a odbacilo je utemeljenje hrvatske
politike u Bosni i Hercegovini na konfesionalnim osnovama, to e se, s obzirom
na skoru uspostavu konfesionalno ustrojenog parlamentarnog izbornog tijela,
pokazati politiki vrlo nepromiljenim i tetnim za hrvatske i katolike interese.
Austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini s velikom su zabrinutou
nastavile pratiti politiko dranje vodstva HNZ-a, kao i sukobljavanja izmeu HNZ i HKU uoi izbora za Bosanskohercegovaki sabor. Iz ranije spomenutog pisma graanskog doglavnika Izidora Benka zajednikom ministru
financija Istvnu Burinu, u vezi s intervencijom u Nacrt Pravila HKU, radi
izbacivanja toke preuzete iz Programa Stranke prava iz 1894., o povezivanju
Bosne i Hercegovine s Hrvatskom, razvidno je da su Hrvati smatrani lojalnim elementom, a budui da su ionako bili najmalobrojniji, njihovo dodatno
oslabljivanje u osjetljivom razdoblju uspostave parlamentarnog sustava bilo
je u suprotnosti s interesima austrougarskih vlasti i one su ga nastojale sprijeiti, razmatrajui mogunosti za postizanje kompromisa izmeu HNZ-a i
HKU sve do trenutka kada je on postao gotovo sasvim bezizgledan. Program
HKU, ija su Pravila bila ne samo usklaena s Nacrtom Ustava, nego su uinila moguim ukljuivanje u politiki ivot katolika nehrvatskog podrijetla (doseljenika iz Monarhije), za austrougarske vlasti je trenutno bio prihvatljiviji
od Programa HNZ-a, ali samo kao osnova za postizanje kompromisa, koji bi
imao dugoroniju perspektivu, jer bi iskljuivanje autohtonog hrvatskog katolikog puanstva onemoguilo bilo kakvu konstruktivniju hrvatsku politiku u
Bosni i Hercegovini. Pozicije i izborne anse novoosnovane HKU u izvjeima
najviih slubenika Zemaljske vlade u Sarajevu ocjenjuju se, meutim, vrlo
slabima. O tome svjedoi dopis poglavara Zemaljske vlade generala Marijana
Vareanina od 4. svibnja 1910., kojim je obavijestio Zajedniko ministarstvo
financija o listi kandidata za koju se, prema povjerljivim informacijama, odluila HKU.25 Navode se kandidati za I. II. i III. kuriju Sabora (unutar konfesionalnog izbornog tijela postojale su posebne kurije na socijalnoj bazi: 1.)
Kurija veleposjednika i intelektualaca; 2.) Gradska kurija; 3.) Kurija seoskih
25
ABH, ZMF, Prez., BH, 593/1910. Poglavar Zemaljske vlade barun Marijan Vareanin - Zajednikom ministarstvu financija, Sarajevo, 4. V. 1910. Vidi Prilog 3.
88

opina.). Za listu HKU zemaljski poglavar barun Vareanin ustvrdio je da je,

ne samo to se tie njezine cjelovitosti (neki kandidati jo nisu bili imenovani),
nego i politike vanosti u njoj navedenih osoba (uglavnom se radilo o javnosti manje poznatim osobama), odraz slabosti te stranke i dokaz za to da e
franjevci, koji su se u preteitom broju ulanili u HNZ, zadrati i nadalje svoj
stoljeima stvarani utjecaj na domae katoliko puanstvo i s uspjehom ga
koristiti protiv nadbiskupa Stadlera i njegove neomiljene okoline. U pokuaju
odgovora na pitanje hoe li nadbiskup Stadler do odluujueg dana izbora
uspjeti u Rimu pronai sredstva kojima e franjevce ako ne podiniti, a ono
ipak gurnuti ih u za HNZ opasnu pasivnost, Vareanin je zakljuio da se ne
moe nita prosuditi, ali da je sigurno da bi jedan takav preokret, pa makar i
u posljednjem trenutku, u kuriji seoskog stanovnitva (Kurija seoskih opina)
HKU priskrbio laku pobjedu, jer katoliki birai te Kurije, u sluaju ako pod
vodstvom svojih fratara ne budu povueni na izborna mjesta i pod njihovim
nadzorom glasali, uope nee biti tangirani politikim razilaenjima izmeu
nadbiskupa Stadlera i Mandieve stranke i sukladno tome ni u kojem sluaju
ne bi ponovno dignuli u vis izbornu zastavu koju su franjevci pustili pasti.
Prema najnovijim vijestima, nastavlja u svome izvjeu Vareanin, pomoni
biskup vrhbosanski Ivan ari trebao je radi sporazuma o izbornom kompromisu pozvati k sebi Nikolu Mandia, no, s obzirom na injenicu da Mandi
rauna na svoje velike izborne anse, ne oekuje se da e prihvatiti taj poziv.
Nunim preduvjetom kompromisa izmeu HNZ i HKU Vareanin je smatrao
emancipiranje nadbiskupa Stadlera od njegova vatrenog okruenja, jer je,
prema njegovu miljenju, ublaavanje zaotrenih suprotnosti izmeu dvaju
partijskih tabora katolika ovisilo prije svega o tome hoe li Stadler preuzeti
vodstvo akcije pomirenja na sebe, budui da mu njegov veliki autoritet omoguava prednosti koje ariu sasvim nedostaju.26
Nade austrougarskih vlasti u mogunost postizanja kompromisa izmeu
HNZ-a i HKU u posljednjem trenutku, uoi prvih parlamentarnih izbora u
Bosni i Hercegovini, nisu se ostvarile dobrim dijelom zahvaljujui injenici
koju je zemaljski poglavar Marijan Vareanin istaknuo kao conditio sine qua
non pobjede HKU, koja bi HNZ prisilila na sporazum, naime, Stadler nije uspio u Rimu postii zabranu politike agitacije i angamana franjevaca, koji su
sav svoj ugled u narodu stavili na kartu politike pobjede HNZ-a.
26
Isto.
89

III. Politiko profiliranje i djelovanje Hrvatske narodne zajednice i

Hrvatske katolike udruge u parlamentarnim uvjetima od izbornog
poraza Hrvatske katolike udruge do postizanja kompromisa 1912.
Ustav za Bosnu i Hercegovinu i uz njega vezane zakone Franjo Josip I. je

sankcionirao 17. veljae 1910., a sveano ga je proglasio zemaljski poglavar
M. Vareanin u palai Zemaljske vlade u Sarajevu 20. veljae 1910. Donoenje
Ustava imalo je iznimno znaenje, jer je to bio prvi i nuan korak za integraciju
Bosne i Hercegovine u dravnopravni sklop Monarhije. Proglasom ustavnosti zapoeo je s radom i Bosanskohercegovaki sabor. Prema izbornom redu
graani su po konfesionalnoj pripadnosti bili podijeljeni u tri kurije, tako da
je svakoj vjerskoj grupi osiguran odreen broj zastupnikih mjesta. Zemaljska
vlada raspisala je izbore za period od 18. do 28. svibnja 1910. godine. U Sabor
su izabrana 72 zastupnika, od ega je katolicima pripalo 16, muslimanima 24,
pravoslavcima 31, a idovima 1 zastupniko mjesto. Srpska narodna organizacija (dalje: SNO) je osvojila sve pravoslavne mandate, njih ukupno 31, a
MNO sva 24 muslimanska mandata, ime se odmah u poetku ustavnog razdoblja demonstrirala slabost novoosnovane MSS. Od 16 katolikih mandata
HNZ je dobio 12, a HKU samo 4 mandata, to je oznailo poraz politikih nastojanja nadbiskupa Stadlera za stvaranjem snane hrvatske politike stranke
na konfesionalnim osnovama.
Ve na samom poetku rada Bosanskohercegovakog sabora oitovao se
problem neprilagoenosti interkonfesionalnog politikog programa HNZ-a
konfesionalno ustrojenom izbornom tijelu. Naime, car Franjo Josip I. je za
vrijeme svoga posjeta Sarajevu 1910., u povodu poetka zasjedanja Bosanskohercegovakog sabora, odbio primiti hrvatsku deputaciju sve dok joj nisu
oduzeta hrvatska nacionalna obiljeja. Zastupnik HNZ-a sarajevski odvjetnik
Jozo Sunari obratio se zbog toga na III. sjednici Sabora Bosne i Hercegovine s
interpelacijom na Zemaljsku vladu s upitom koje korake namjerava poduzeti,
da se takvi i slini sluajevi ne ponove.27 Na V. sjednici, odranoj 10. lipnja
1910., graanski doglavnik Benko odgovorio je na Sunarievu interpelaciju
tvrdnjom da su se problemi pojavili iskljuivo zbog toga to je vodstvo HNZa previdjelo vladinu uputu o sastavljanju deputacija prema konfesionalnom
27
Stenografski izvjetaj III. sjednice Sabora Bosne i Hercegovine. u: Stenografski izvjetaji o

sjednicama bosansko-hercegovakog sabora god. 1910 (dalje: Stenografski izvjetaji ). 17.
90

temelju: [] u Bosni i Hercegovini itav javni ivot, poevi od najmanjih

opinskih vijea pa sve do visokog sabora, razvijao (se) na konfesijonalnoj
podlozi, a toga se postupka takoer i dosada u slinim prigodama dralo. Prema tome je bilo odreeno da dou na poklonstvo od tri glavne konfesije po
dvije deputacije, i to jedna duhovnika, a druga svjetovnjaka, doim od ostalih konfesija, naime protestanata, sefardskih i eckenackih (akenaskih, op. Z.
G.) Jevreja samo po jedna, koja je sastavljena i od sveenika i od svjetovnjaka.28
Barun Benko je zatim podsjetio na injenicu da je jedan saborski slubenik
razgovarao s voama deputacija svih konfesija te se mislilo da s tim u vezi
ne moe biti nikakvih problema, posebice s obzirom na okolnost da je zbog
poglavito hrvatskog nacionalnog sastava katolike deputacije u pozdravnom
govoru te deputacije istaknuto njezino hrvatsko nacionalno obiljeje. Na kraju
je zakljuio da se radi o nesporazumu te da Zemaljskoj vladi nije bilo do toga
da na bilo koji nain uvrijedi bosanskohercegovake Hrvate.29
Velik problem aktivnijem politikom angamanu HNZ-a u konfesionalno ustrojenom parlamentarnom tijelu predstavljala je injenica da se vodstvo
stranke antagonistiki odnosilo prema katolikim doseljenicima iz Monarhije.
To je, uz odbijanje vodstva HNZ-a da stranku programski ustroji na konfesionalnom principu, bio glavni razlog koji je nadbiskupa Stadlera potaknuo na
osnutak HKU, to je razvidno iz njegove ranije spomenute molbe Zemaljskoj
vladi za potvrivanje pravila HKU. Podjednako vaan razlog za Stadlerovu
odluku da pokua preuzeti politiko vodstvo bosanskohercegovakih Hrvata
u svoje ruke bilo je sve ee zagovaranje hrvatsko-srpske suradnje od strane
elnika HNZ-a, napose njezinog predsjednika N. Mandia. Naime, Stadler se
pribojavao da bi vodstvo HNZ-a moglo Bosnu i Hercegovinu uiniti zatoenikom politike Hrvatsko-srpske koalicije, koja bi za nju bila puno opasnija nego
za Hrvatsku, jer su u njoj Hrvati i katolici bili u manjini.
Pojava prosrpske orijentacije kod N. Mandia i drugih istaknutih lanova
vodstva HNZ-a predstavljala je posvemanju negaciju temeljnih programskih
odreenja HNZ-a, koja su, s pozicija interkonfesionalnog hrvatstva, pozivala
na suradnju Hrvata i muslimana protiv srpskih nastojanja za politikim ovladavanjem Bosnom i Hercegovinom. N. Mandi se javno oitovao kao pristaa
28
Stenografski izvjetaj V. sjednice Sabora Bosne i Hercegovine, drane 10. juna 1910. u Sarajevu. u: Stenografski izvjetaji 1910. 32.
29
Isto.
91

hrvatsko-srpske politike suradnje ve na samom poetku rada Bosanskohercegovakog sabora u svome govoru od 10. lipnja 1910., kojim se, u okviru
rasprave o ustavnim odredbama za Bosnu i Hercegovinu, zajedno s urom
Damonjom, kao zastupnik HNZ-a pridruio kritici ustavnih odredbi od strane zastupnika Srpske narodne organizacije (dalje: SNO) Milana Srkia, Koste Majkia, Jove Simia, zastupnika MNO-a erifa Arnautovia, Rifat-bega
Sulejmanpaia, efkije Gluhia i drugih te zastupnika HKU Josipa Vancaa.
Njihova kritika nije se odnosila samo na suene kompetencije Sabora Bosne
i Hercegovine, koji uope nije odluivao o vanim gospodarskim pitanjima
(porezima, carinama), vojsci i drugome, nego i na nepostojanje zakonodavne
i ustavne inicijative, trajanje imuniteta zastupnika samo za vrijeme odravanja sjednica Sabora i drugo. Napose se isticala neprihvatljivost injenice da
ustavnim odredbama nije bila propisana odgovornost Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu Saboru kao najviem zakonodavnom tijelu. Na prijedlog
M. Srkia prihvaena je rezolucija, u kojoj su iznijeti prigovori na ustavne
odredbe, uz tvrdnju da ne pruaju osnove za plodan parlamentarni rad.30 U
okviru svoje kritike ustavnih odredbi N. Mandi se, izmeu ostaloga, otvoreno zaloio za politiko povezivanje bosanskohercegovakih Hrvata i Srba,
iznijevi pritom misao o narodnom jedinstvu Hrvata i Srba: Ja mogu rei
samo kao Hrvat, kao predstavnik hrvatskog elementa Bosne i Hercegovine,
da emo morati na tom poraditi, da usvojimo princip narodnoga jedinstva
izmeu Srba i Hrvata. (Burni pljesak i ivio.) Mi to moramo postii ne samo
kulturnim i gospodarskim radom, nego i svim moguim nainima, koji e
pospjeavati proces, koji ide za kulturnim i gospodarskim razvitkom obijuh
naroda, koji su jedni po krvi, jedni po jeziku, a razni po imenu.31 Spremnost
na saveznitvo sa Srbima vodila je elnike HNZ-a sve vie prema podupiranju
nastojanja srpskog vodstva za autonomijom Bosne i Hercegovine, koju su Srbi
shvaali kao prvi korak u njezinom izdvajanju iz okvira Monarhije, a muslimani, koji su u meuvremenu izgubili nadu u povratak pod osmanski suverenitet, kao pretpostavku za ouvanje svojih vjerskih i kulturnih posebnosti. Autonomija Bosne i Hercegovine najvie je odgovarala najbrojnijim Srbima, jer
su se, sklapajui naizmjence saveze s Hrvatima i muslimanima, mogli domoi
30
Vidi: Stenografski izvjetaj V. sjednice Sabora Bosne i Hercegovine drane dne 10. juna
1910. u Sarajevu. u: Stenografski izvjetaji, 39.-40.
31
92
Isto. 43.

prieljkivanog gospodstva. U dogovoru s Hrvatima mogli su provesti agrarnu

reformu, oduzeti agama i begovima zemlju i tako se domoi najveeg dijela
zemljinih posjeda, a u dogovoru s muslimanima uinkovito ometati nastojanja Hrvata za povezivanjem Bosne i Hercegovine s hrvatskim zemljama.
Zamijetivi da maarska posezanja za Bosnom i Hercegovinom, radi njezina uvrtavanja kao corpus separatuma u ugarsku polovicu Monarhije, zastupnike HNZ-a sve vie uvlae u mreu srpsko-muslimanskih autonomistikih
nastojanja i usmjeravaju ga prema politikom pribliavanju Srbima, pomoni
biskup vrhbosanski Ivan ari je u svome saborskom govoru 8. srpnja 1910.
otvoreno osudio nastojanja za autonomnim statusom Bosne i Hercegovine te
proitao slubenu izjavu HKU, u kojoj je izriito navedeno da HKU preuzima program Stranke prava od 26. lipnja 1894., kojim se predvia ujedinjenje
hrvatskih zemalja, u koje je ubrojena Bosna i Hercegovina, u jedno samostalno dravno tijelo u okviru Monarhije. Pritom je izjavio da [] ne moe
Hrvatska katolika udruga priznati na teritoriju kraljevstva Hrvatske nikoje
drugo ime, nikoji drugi narod i nikakve druge ambleme do li hrvatskih [].
arievo izlaganje izazvalo je veliku uzrujanost meu srpskim zastupnicima,
te su se uli povici: Dolje! Je li to potpisao Frank! [] Srbe ne smijete vrijeati u Sarajevu! To je sramota od jednog biskupa!32 Srpski zastupnici epan
Gri i Jovo Simi ak su zahtijevali da se ari zbog svoga govora izvede pred
disciplinski odbor Sabora.33
Oevidno je da je ariev istup bio politiki nepromiljen i provokativan,
no on je bio i koristan, jer je reakcija srpskih zastupnika osporavala mogunost hrvatsko-srpske suradnje. Naime, HNZ, iji se zastupnici nisu u povodu
arieva govora ukljuivali u raspravu, takoer je zastupao stajalita pravakog programa iz 1894. pa je za njih reakcija srpskih zastupnika bila ne samo
svjedoanstvo o nepostojanju bilo kakvih politiki relevantnih dodirnih toaka, nego o tome da srpska i hrvatska politika u Bosni i Hercegovini po svome
bitnom programskom odreenju stoje na sasvim oprenim, meusobno iskljuivim pozicijama. Meutim, pravo suoavanje vodstva HNZ-a s neodrivosti njegovih programskih odreenja i njihove praktine provedbe nastupila
je kada je muslimanski klub u Bosanskohercegovakom saboru, preko svoga
predsjednika Dervibega Miralema, na saborskoj sjednici odranoj 21. srpnja
32
Isto. 353.
33
Isto.
93

1910., izjavio da ne samo da se ne slae s politikim programom HNZ-a, koji

ide za ujedinjenjem Bosne i Hercegovine s Trojednom kraljevinom Hrvatskom, nego protiv tog programa kategoriki s prezirom prosvjeduje. Oevidnije nego ikada MNO je HNZ-u pokazao ne samo da ne podrava jedan od
glavnih ciljeva njegova politikog programa, nego ga s gnuanjem i krajnjom
indignacijom odbija. Ovim svojim oitovanjem vodstvo najutjecajnije muslimanske stranke u Bosni i Hercegovini dalo je za pravo nadbiskupu Stadleru,
koji je od samoga poetka bio protiv stvaranja zajednikih organizacija s muslimanima u sklopu interkonfesionalnog hrvatskog politikog programa. U
povodu izjave Dervi-bega Miralema u ime saborskog kluba HNZ-a istupio je
s prosvjednom izjavom Nikola Mandi, ustvrdivi da vodstvo HNZ-a izjavu
muslimanskog kluba odbija s indignacijom, kao i dranje onih zastupnika koji
je podupiru.34
Oitovanje muslimanskog saborskog kluba pruilo je vodstvu HNZ-a priliku da se uvjeri u neosnovanost njegovih viegodinjih nastojanja da s pozicija interkonfesionalnog hrvatstva ostvari politiki savez s muslimanima. Nove
okolnosti konfrontiranje s muslimanskim i srpskim zastupnicima u Bosanskohercegovakom saboru upuivale su ga na hitno revidiranje programskih
naela i traenje kompromisa s HKU, radi uspostave jedinstvenog hrvatskog
bloka. To pribliavanje bilo je uvelike oteano razliitim stajalitem vodstva
dviju hrvatskih organizacija prema oportunosti suradnje sa Srbima, koju je
HKU sasvim iskljuivao, a dio vodstva HNZ-a jo je uvijek drao otvorenom.
Krajem 1911. zastupnici SNO-a poeli su otro nastupati ne samo prema
zastupnicima HKU, nego i prema saborskim zastupnicima iz vodstva MNOa, ime su se odnosi meu parlamentarnim klubovima dodatno antagonizirali. To je napose dolo do izraaja prilikom rasprave o nazivu zemaljskog,
odnosno slubenog jezika, kada su elnici SNO-a javno izali s tvrdnjom da
muslimani kao nacionalno neosvijeteni ne mogu odluivati o tom pitanju.
Pritom se nije radilo o nekom principijelnom stajalitu srpskih zastupnika,
koji su potaknuli pitanje naziva slubenog jezika, nego o njihovu strahu da se
muslimani ne opredijele u korist hrvatskog naziva. U ime hrvatskog i muslimanskog saborskog kluba nastupio je erif Arnautovi, optuivi Zemaljsku
vladu da se tajno sporazumjela sa Srbima, uzevi u razmatranje pitanje naziva
slubenog jezika, premda je to pitanje ve izazvalo saborsku krizu, zbog koje
34
94
Isto, 370.

je bila sazvana meustranaka konferencija, na kojoj je odlueno da se ono

uope ne stavlja na dnevni red. Zastupnik SNO-a Milan Srki demantirao je
vijesti o sporazumu srpskog kluba sa Zemaljskom vladom, ustvrdivi da se i
srpski klub zauzima za to da o pitanju naziva slubenog jezika odluuje Sabor,
a ne da ga prejudicira Zemaljska vlada, te da o njemu trebaju odluivati Srbi
i Hrvati, a ne muslimani, za koje je jezino pitanje samo aritikel, s kojim se
moe trgovati. Ova Srkieva izjava izazvala je otru reakciju . Arnautovia,
koji ga je upozorio da su Srbi ranije trgovali s muslimanima. Pri tome je naveo
agrarno pitanje kao predmet muslimansko-srpskih razgovora, ali je oevidno
mislio i na intenzivnu suradnju dvaju autonomnih pokreta.35
Daljnjem zaotravanju hrvatsko-srpskih odnosa pridonijele su ake demonstracije u Sarajevu, u vezi s injenicom da je maarski politiki eksponent
ban Slavko Cuvaj 27. sijenja 1912. godine raspustio Sabor Kraljevine Hrvatske i Slavonije. Graanski doglavnik barun Benko poslao je policiju na ake,
a ova je upotrijebila oruje i pritom ranila u glavu jednog mladia, koji je u
komi prebaen u bolnicu. U saborskoj raspravi 8. veljae 1912. . Damonja
otro je osudio Cuvajev reim u Hrvatskoj i zatraio od Zemaljske vlade za
Bosnu i Hercegovinu da se oituje o nasilju koje je primijenila protiv aka.
Barun Benko je osporio Damonjinu tvrdnju da je policija dobila nalog da
orujem nastupi protiv demonatranata, ustvrdivi da je postojao samo nalog
da se smire nemiri, a da e u povodu primjene nasilja biti provedena istraga.
U raspravu se ukljuio zastupnik SNO-a Stjepan Gri, koji je osudio pisanje
Hrvatskog dnevnika i Hrvatske zajednice zbog tenje da ake demonstracije
prikau kao demonstracije za trijalizam. Ta njegova izjava kod Srba je izazvala
burno odobravanje, a kod Hrvata estoke proteste. Hrvatski saborski klub i
saborski klub prohrvatski orijentirane Muslimanske ujedinjene organizacije,
u znak alosti zbog ugnjetavanja ljudskih i graanskih prava i u znak solidarnosti sa zastupnicima rasputenog Hrvatskog sabora, napustili su Sabor Bosne
i Hercegovine. S druge strane, zastupnici MNO-a su osudili gaenje ljudskih
prava u Hrvatskoj, ali su, zajedno sa zastupnicima SNO-a, ustali protiv hrvatskih nastojanja za pripojenjem Bosne i Hercegovine Hrvatskoj i zaloili se za
njezinu autonomiju. Ujedno su optuili hrvatske zastupnike da nastoje ake
35
Vidi: Stenografski izvjetaj XII. sjednice Sabora Bosne i Hercegovine, drane 26. novembra
1911. u Sarajevu, u: Stenografski izvjetaji bosansko-hercegovakog Sabora 1911./1912. 10.
95

demonstracije iskoristiti za promicanje trijalizma.36 Ovime se posvjedoilo da

su MNO i SNO po pitanju autonomije Bosne i Hercegovine bili jednoduni, zaotrivi time do kraja svoje odnose s dvjema hrvatskim organizacijama,
koje su politiku sudbinu Bosne i Hercegovine zamiljale sasvim drugaije. Pri
tome treba naglasiti da je pojmovno odreenje te autonomije za MNO i SNO
bilo sasvim razliito; kod MNO-a radilo se o nastojanju za odranjem Bosne
i Hercegovine kao zasebne politike i kulturne cjeline, radi ouvanja vjerske i
kulturne individualnosti muslimana u sklopu Monarhije, dok ju je SNO shvaao samo kao korak prema njezinu uvrtavanju u sklop Kraljevine Srbije.
Propast nastojanja usmjerenih prema ostvarenju hrvatsko-muslimanskog saveznitva, kao i produbljivanje hrvatsko-srpskih politikih suprotnosti
pridonijeli su, u kontekstu stvaranja svepravake organizacije za sve hrvatske
zemlje i Bosnu i Hercegovinu u listopadu 1912., pribliavanju i politikoj fuziji HNZ-a i HKU. Vodstvo HNZ-a pristalo je u pravila organizacije unijeti
odrednicu prema kojoj su katoliki principi mjerodavni u socijalnim i kulturnim pitanjima koja se tiu vjere, crkvene discipline i katolikog morala i
da e se ta pitanja pretresati zajedno s biskupima. Nadbiskup Stadler sa svoje
se strane obvezao opozvati interdikt protiv HNZ-a. Fuzija dviju organizacija ostvarena je, meutim, tek nakon sastanka svepravakog vijea, u sijenju
1912. u Zagrebu, na kojem su se predstavnici obiju organizacija obvezali na
fuziju. Na sastanku Vrhovne uprave Stranke prava u lipnju 1912. u Sarajevu, proglaeno je rasputanje HKU, iji su lanovi preli u HNZ.37 Formalno
ujedinjenje provedeno je u hrvatskom klubu Sabora Bosne i Hercegovine 7.
lipnja 1912.38 Radilo se, meutim, tek o kratkotrajnom postizanju konsenzusa o ciljevima hrvatske politike u Bosni i Hercegovini. Raspad svepravake
organizacije 1913. i povratak na vlast Hrvatsko-srpske koalicije u Hrvatskoj
ponovno dovode do prevlasti zagovornika hrvatsko-srpske suradnje u vodstvu HNZ-a, a nadbiskupa Stadlera usmjeravaju prema tzv. velikoaustrijskom
36
Vidi: Stenografski izvjetaj XXI. Sjednice Sabora Bosne i Hercegovine, drane dne 8. februara 1912. u Sarajevu. u: Stenografski izvjetaji o sjednicama bosansko-hercegovakog Sabora.
12.-13.
37
Gross M. 1973. 383.
38
ABH, ZMF, Privatna registratura (Privatregistratur) 750/1914. Ujedinjenje HNZ-a i HKU

detaljno je opisano u jednoj promemoriji zemaljskog poglavara O. Potioreka zajednikom
ministru financija L. Bilinskom iz 1914.
96

krugu oko nadvojvode prestolonasljednika Franje Ferdinanda, kao jedinom

imbeniku za koji je drao da moe pridonijeti ozbiljavanju njegova politikog
programa, ujedinjenju Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s Bosnom i Hercegovinom u sklopu trijalistiki preustrojene Monarhije.
PRILOZI:
Prilog 139
Graanski doglavnik barun Isidor Benko - zajednikom ministru financija barunu Istvnu Burinu, Sarajevo, 14. II. 1910.
O odjeku osnutka Hrvatske katolike udruge te reakcijama banjolukog
biskupa fra Marijana Markovia i provincijala Bosne Srebrene fra Alojzija Miia na njezin osnutak u kontekstu razmatranja mogunosti sporazuma izmeu Hrvatske narodne zajednice i Hrvatske katolike udruge.
Mit dem Obzitierten Berichte hat die Landesregierung dem gemeinsamen Ministerium ber die ziemlich khle Aufnahme, welche die Grndung
der Hrvatska katolika udruga unter den einheimischen katholischen Kroaten gefunden hat relationiert und dabei hervorgehoben, dass auch Bischof M
a r k o v i aus Banja Luka in der hiesigen Zeitung Hrvatska zajednica erklrt hat, dass sein Begrssungstelegramm an die Grndungversammlung der
Udruga keinesfalls als sein Beitritt zu dieser Vereinigung aufzufassen sei.
Nunmehr verffentlicht der hiesige Franziskaner Provinzial Fra Alojsije
Mii in der Nr. 9 der Hrvatska zajednica vom 3. dieses / : Journalrevue vom
2. Februar Zahl 569 Prs. : / eine Erklrung, in welcher er ziemlich dezidiert
zur Udruga Stellung nimmt und betont, dass seine Begrssungsdepesche an
die Udruga vom 16. Jnner L. J. nur dann als Anschluss an diese Vereinigung
39
ABH, ZMF, Prez., 223/1910. Dokument se znatnijim dijelom referira na dokument Zemaljske vlade od 28. sijenja 1910. u kojem se prenosi stajalite franjevakog provincijala Bosne
Srebrene fra Alojzija Miia prema HKU u povodu njezina osnutka: Franziskaner Provincial
Alojsije Mii, Stellungnahme zur Hrvatska katolika udruga zur Zahl 370 Pr. vom 28. I. 1910.
97

zu gelten habe, wenn folgende von ihm fr die Kooperation mit der Udruga
aufgestellten Bedingungen vorher erfhlt werden:
1.) Exzellenz Stadler habe im Vereine mit der Udruga mit allen ihm zu
Gebote stehenden Mitteln darauf hinzuwirken, dass die Franziskaner als Kuratklerus fr ihre Anstalten: das Gymnasium in Visoko und die theologische
Lehranstalt in Sarajevo eine angemessene staatliche Subvention erhalten;
2.) dass in dem Zwlferausschuss der vereinigten Udruga von den 4 geistlichen Mitgliedern 2 Franziskaner und 2 Weltgeistliche sein mssen.
3.) Dem Ausschusse und den Mitgliedern der Hrvatska narodna zajednica welche angesehene einheimische Shne sind, dennen der Glaube und
das Wohl des kroatischen Volkes in Bosnien und der Hercegovina ebenso am
Herzen liegt wie der Gegenpartei, drfe nicht das Messer und die Kehle gesetzt und drfen sie nicht zu einem verzweifelten Kampfe, welche fr die gute
Sache weittragende Folgen haben knnte, gezwungen werden.
Des Weiteren fhrt der Provinzial aus, dass es wohl keinem Zweifel unterliegen kann, dass der Erzbischof in Bezug auf den Glauben und auf die
kroatische Sache die edelsten Absichten hegt, dass jedoch zur Verwirklichung
dieser Ziele vor Allem die volle Einigkeit notwendig sei, dass persnliche Momente vollkommen ausgeschaltet werden mssen und dass es in diesem Kmpfe weder Sieger noch Besiegte geben darf.
In sehr vorsichtiger Weise gibt er sodann dem Erzbischof Stadler zu verstehen, dass er die Sache Bosniers und des Herzegovcen nicht kennt und dass
wenn man die Einheimischen fr eine Idee gewinnen will, ein ganz anderer
Weg betreten werden msste, als bisher.
Dass dieses offene Schreiben des hochangesehnen Franziskaner-Provinzials, hinter welchem in dieser Sache der ganze hierlndige Franziskanerorden
und ein grosser Teil der einheimischen Kroaten stehen, nicht allein auf die
weitesten Kreise sondern auch auf dem Erzbischof Stadler einen grossen Eindruck machen wird, unterliegt wohl keinen Zweifel.
Ungeachtet jedoch der entscheidenen Sprache des Fra Alojsije, welche der
Form und dem Inhalte nach massvoll und schliesslich doch fr die Ausshnung und Einigkeit pldiert, drfte sein Hervortreten die gespannten Beziehungen zwischen den beiden Lagern nicht verschrfen, da, wie bereits berich98

tet, beide Teile auch deswegen geneigt sind, Frieden zuschliessen, um bei den
Landtagswahlen jedwede Zersplitterung der Katholiken zu vermeiden.
Von den Gefhlen der Vershnlichkeit werden insbesondere die akademische gebildetem Mitglieder der Hrvatska narodna zajednica beherrscht,
was am besten dadurch illustriert wird, dass, wie aus guter Quelle verlautet, unter ihnen die ernste Absicht besteht, dem dermaligen Obmann derZajednica
Dr. Nikala Mandi, welcher der Hauptstein des Anstosses ist und welcher wegen seiner Unbestndigkeit und Aufrichtigkeit die Sympathien auch bei seiner
Gesinnungsgenossen teilweise verscherzt hat demnchst nahezulegen, dass er
vom Prsidium im Interesse der kroatischen Sache zurckzutreten mge.
Fr den Chef der Landesregierung,
Der Civil Adlatus:
I.
Benko
Prilog 2.40
Izvjee slubenika u Zemaljskoj vladi, koncipijenta dr. Mihalia o konstituirajuoj skuptini Muslimanske samostalne stranke u Sarajevu 10. travnja
1910.,
Relation
des Regierungkonzipisten Dr. Mihalics ber die un 10. April l. J. in den
Nebenlokalitten des Vereinhauses abgehaltene konstituirende Versammlung
der Muslimanska samostalna stranka. Die Versamlug wurde von des Prses
der provisorischen Lokalausschusses, der Partei ina Sarajevo dem hiesigen
Advokaten Akif eff. B i s e r o v i erffnet.
40
ABH, ZMF, Prs. BH, 493/1910.
99

1.) Derselbe begrsste vor allen des behrdlichen Abgeordneten und teilte den Anwesenden die in der Beilage A. ersichtliche Tagesordnung der verasmmlung mit.
Nach meiner Schtzung haben der Versammlung circa 350 Personen und
zwar 250 280 aus der Provinz, der Rest von Sarajevo beigewohnt.
In der Beilage B. sind die angesehensten Teilnehmer der Versammlung,
soweit es mir mglich war, die Namen zu merken, angefhrt.
In seiner Erffnungsrede konstatierte Akif eff. B i s e r o v i das zahlreiche Erscheinen von Anhnger der Partei und zog aus dieser Umstande die
Folgerung, dass die Muslimanska samostalna stranka trotz ihres zweimonatlichen Bestandes bereits feste Wurzeln in Volke gegriffen hat. Wie, setzt
B i s e r o v i fort, auch aus den Mitteilungen des Parteiblattes zu ersehen
sei, habe die Partei bereits eine angesehene Anzahl von Mitgliedern. Doch
ist die Zahl viel grsser, denn er habe Briefe in den Hnden, das der Partei
ausser diesen Personen noch zahlreiche Anhnger habe, die bisher jedoch unterlassen haben, ihren Namen in der Zeitung verffentlichen zu lassen. Die
Partei schreite sehr schn vorwarts, was speciell darauf zurckzufhren sei,
dass der Hauptprogrampunkt der Partei ist: Islamit ohne jedwede nationale
Frbung. Zur Grndung der Partei sei vor allem der Umstand Massgeben
gewesen, dadss das islamitische Volk nicht nach vorwrts schreite, sondern in
Rckbildung begriffen sei (Ne napreduje, nego nazaduje). Aus diesem Grunde
sei die Organisation notwendig. Das Volk msse seine Fhrer haben, welche
es auf den Weg der Entwicklung fhren sollen. Es sei wohl wahr, dass eine
muslimanische Organisation und Fhrerschaft auch bisher bestanden habe,
aber sie sei ohne jede Programm, ohne bestimmte leitende Ideen gewesen.
Der Zweite Umstand, warum die Grndung der Partei notwendig geworden
sei, bestehe darin, dass vor zwei Monaten die Wiener Zeitungen die Nachricht
gebracht haben, dass die Verfassung vor dem Tore stehe, jede Konfession eine
gewisse Anzahl von Mandate bekomme, den Moslims aber nicht soviel Mandate zugekommen seien wieviel es ihnen von rechtswegen gebhren wrde.
Um diesen Mangel der Verfassung auf irgend eine Weise zu repariren, habe K
u l o v i eine Anquete einberufen, zu welcher angesehene Personen nicht nur
aus Sarajevo, sondern auch aus der Provinz geladen worden seien.
Als Resultat dieser Anquete sei die Entsendung einer fnfgliedrigen Deputation unter Fhrung des Kulovi nach Wien gewesen. An der Verfassung
konnte jedoch leider schon nicht mehr gendert werden. Es sei dennoch ha100

uptschlich auf die Entsendung dieser Deputation und auf die Ttigkeit der
Zeitschrift Muslimanska sloga das Erscheinen Alerhchsten Handschreiben zruckzufhren, in welchen es ausdrcklich heisst, dass die Agrarfrage (Loskauf der Kmeten) nicht in obligatorischer Weise gelst werden wird,
sondern der status quo auch weiterhin verbleiben werde. Agrarfrage sei der
zweite Umstand zur Grndung der Partei gewesen, denn es gebe [gbe] kein
Volk ohne Grundbesitzt. Redner bittet alle Versammlung, die Grndung der
Partei zu genehmigen resp.[ektive] ber deren weiteren Verbleib entscheiden.
2.) Nach der Erffnungsrede des Prsidenten Akif eff. B i s e r o v i wird
zum Punkte 2. der Tagesordnung geschritten. Zum Vorsitzenden der Versammlung wurde der pensionierte Oberscheriatsrichter Nureddi eff. H a f i z
o v i gewhlt. Zu Schriftfhrern Assistent emsudin eff. S a r a j l i und
Fadil K u r t a g i . Zu Verifikatoren des Protokolles die hiesige Gemeinderte
Sulejmanbeg S u l e j m a n p a i und Hadi Salihaga B i a k i .
Redakteur Zija eff. R i z a e e f e n d i beantragt, dass nur Personen, die
Mitglieder der Partei sind, in der Versammlung sprechen drfen.
H. Nuredin ef. H a f i z o v i bernimmt unter strmichen ivio Rufen
den Vorsitz und fordert die Anwesenden zur Einigkeit auf.
Von der Einigkeit (sloga) haben nach der Rede des H a f i z o v i noch
der Mostarer Brgermeister Mujaga K o m a d i n a .und der Gimnasiallehrer
Hakija H a d i gesprochen, worauf der Brgermeister Esad eff. K u l o v i
das Wort ergreift, um auch seinerseits die Anwesenden gleichfalls zur Einigkeit zu ermahnen. Kulovi betont, dass das bosnisch-hercegovinische muslimanische Volk sich jetzt in einer sehr kritischen Lage befinde, was auch den
Umstand zurckzufhren sei, dass die Moslims bisher keine Hacksamkeit
bekundet und alles mit Letargie und ruhig zugesehen habe. Kulovi stellt als
Hauptbedingung der Fortentwicklung des Volkes die Hackseimkeit und Einigkeit auf.
3.) Nach den Worten des K u l o v i wird zum Punkte 3 der Tagesordnng
(Bericht des Sarajevoer Lokalausschusses ber die bisherige Ttigkeit der Partei) bergangen.
Dr. Halidbeg H r a s n i c a skizziert in Kurzen die Ttigkeit des Ausschusses. Der Ausschuss sei vor allem seine Hauptaufmerksemkeit darauf gelenkt,
dass die Partei sich auch in der Provinz organisire. Es seien Lokalausschsse
101

gegrndet worden, diese Ttigkeit konnte jedoch nur eine provisorische seien und hnge alles von der heutigen Versammlung ab. Von der bisherigen
Ttigkeit seien noch besonders die Pourparleis41 mit Alibeg Firdus und seiner
Partei zu bemerken. Der Ausschuss sei von der Gegenpartei wegen Zustandekommens einer Einigkeit unter den Moslims angegangen worden. Redner
wolle jedoch darber jetzt nicht sprechen, da dies Gegenstand des Punktes 9
der Tagesordnung bilde.
5.) Nachdem der Bericht des Dr. Hrasnica zur Kenntnis genommen wurde, wird anstatt Punktes 4.) zum Punkte 5.) (Wahl der Vertretungen (predstavnitvo) der Partei) geschritten.
Der in der gestrigen Vertrauensmnnerkonferenz beschlossenen Vereinbarung zufolge, wurden in die Vertretung (Vorstand) der Partei von jedem
Kreise drei Personen als ordentliche Mitglieder und einige Personen als Ersatzmnner gewhlt. Er wurden gawhlt.
I .Fr den Kreis B a n j a l u k a:
A.) Als ordentliche Vorstandsmitglieder:
1.) Atif eff. B a h t i j a r e v i , pens. Bezirkvorsteher
2.) Alibeg B i e v i aus B. N o v i
3.) Ademaga M e i aus T e a nj
A) Als Ersatzmnner:
Hadi Hifzo B a h t i j a r e v i aus B a n j a l u k a
Saliaga auevi aus B. N o v i und
Ziajbeg G j o n l a g i aus T e a n j
II. Fr den Kreis B i h a :
B) Als ordentliche Mitglieder:
4.) Alibeg A l a j b e g o v i aus B i h a
41
Od pourparler (franc.), rasprava koja prethodi pregovorima.
102

5.) Muhamedaga B u k o v a a aus P e t r o v a c

6.) Muhamedaga I b r a h i m p a i aus B i h a

B.) Als Ersatzmnner:
Husein A l a j b e g o v i aus S a n s k i m o s t
Murat eff. T o r o m a n o v i aus C a z i n und
Daferbeg F i l i p o v i aus K l j u
III. Fr den Kreis Mostar:

A.) Als ordentliche Mitglieder:
7.) Mujaga K o m a d i n a, Brgermeister von M o s t a r

8.) Avdaga ehinovi aus B i l e k [Bilea]
9.) Ragibbeg Resulbegovi aus T r e b i n j e
Ahmet eff. M a h i n i aus T r e b i n j e
Mehmed eff. a r i [aus B i l e k]
Ahmet K a r a b e g aus M o s t a r
IV. Fr den Kreis Sarajevo:
10.) Dr. Halidbeg H r a s n i c a
11.) Ibrahim eff. R a i d k a d i
12.) Avdaga a h i n a g i
Sulejman S u l e j m a n p a i
103

V.) Fr den Kreis Travnik:

13.) Ibrahimbeg T e s k e r e d i aus T r a v n i k
14. Abdul Aziz I m a m o v i aus e p e
15.) Mahmud eff. T a r a b a aus Z e n i c a
Zaimbeg A g a n o v i aus J e z e r o
VI.) Fr den Kreis Tuzla:

16.) Zijabeg P a i aus Bjelina [Bijeljina]

17.) Mustajbeg U z e i r b e g o v i aus Maglaj
18.) Mustajbeg G r a d a e v i aus G r a d a a c
C.) Als Ersatzmnner:
Smailbeg S k o p l j a k o v i aus Z v o r n i k
Ibrahim K u u k a l i aus B r k o und
Uzeirbeg U z e i r b e g o v i aus M a g l a j
Ausser den obigen Mitgliedern wurde der Ausschuss noch durch die
Wahl von Personen aus dem Stande der Intelligenz und der Ulemas ergnzt
und zwar wurden diesbezglich gewhlt:
VII. Aus dem Stande der Ulemas:
19. Hadi Nuredin eff. H a f i z o v i pens. Oberscheriatsrichter
20.) Ahmet eff. K a r a b e g aus M o s t a r
21.) Hadi Hafiz M a g l a j l i aus B a n j a l u k a
104

VIII. Aus dem Stande der Intelligenz:

22.) emibeg S a l i h b e g o v i stdt. Tierarzt in Sarajevo
23. Redakteur Zija eff. R i z a e f e n d i und
24. Hakija H a d i , Gymnasiallehrer
Wie aus dem Vorstehenden zu ersehen ist, wird der Vorstand der Partei
aus 24 Personen bestehen.
4.) Sodan wird zum Programe 4.) (Vorlegung und Annahme der Statuten)
geschritten.
Dr. Halidbeg H r a s n i c a stellt den Antrag, dass die Ausarbeitung und
Beschlussfassung ber die Statuten dem gewhlten Parteivorstande berlassen
werde, da die Versammlung diesbezglich heute, wo man noch nicht weiss, ob
eine Fusion resp.[ektive] ein Wahlkompromiss mit der Gegenpartei zustandekommt oder nicht, kaum richtige Beschlsse fassen knnte. Die Statuten
hngen eben von diesem Umstande ab, und da man heute nicht weiss, wie
sich die Sache gestalten wird, wolle man betreffs der Statuten dem Ausschusse
eine unbeschrnkte Vollmacht geben. Nachdem zu diesem Gegenstande noch
Ahmet K a r a b e g und Ademaga M e i kurz gesprochen haben wird der
Antrag des Halidbeg H r a s n i c a angenommen.
6.) Bei dem Punkte 6.) der Tagesordnung (Finanzierung der Zeitschrift
der Organisation) entwickelte sich eine lngere Debatte.
Ahmet eff. K a r a b e g will diese Frage gnzlich dem Ausschusse berlassen. Nach seiner Ansicht htte alle Versammlung ber alle Punkte hinwegzugeben und blos[s] den Punkt 9.) Beratung ber eine Verstndigung mit dem
Exekutivausschusse, in Beratung zu ziehen.
Zejnilaga H a s a n b e g o v i aus G a c k o vertritt den gleichen Standpunkt. Er sagt uter den anderen: Sloimo se svi, jer ode sve, ostavite mudrolije, isturite izmedju sebe ljude, koji su protiv sloge, jer svijet ide u hidret.42
42
Hidra (hidretun, ar.) seoba, odlazak poslanika Muhameda iz Mekke u Medinu 622. godine n. e., jedan od najvanijih dogaaja u islamu od kojega se raunaju godine poetak
raunanja muslimanske ere. Ovdje u prenesenom znaenju, svijet ide u seobu, odnosno blii
105

Ademaga M e i ist gleichfalls fr eine Verstndigung mit der Gegenpartei, es muss aber in den Beratungen eine Ordnung eingehalten werden.
Auf der Tagesordnung steht der Programmpunkt 6.) soll man daher zuerst
darber verhandeln.
Fehim eff. u r i der in der heutigen Versammlung wiederholt dem
provisorischen Ausschusse eine Opposition machte, verlangt, dass die Beratung ber den Programmpunkt 9.) vor den brigen Punkten auf die Tagesordnung gestellt werde.
Dr Halidbeg H r a s n i c a tritt entschieden dafr ein, dass zuerst der Programmpunkt 6.) verhandelt werde, seine Worte sind: treba najprije u svojoj
kui urediti, pa onda dalje dati temelj listu. Predlog Fehim eff. uria nemoe se iz praktinih razloga primiti.
Hafiz P u z i aus M o s t a r will die Finanzierung der Zeitschrift dem
Ausschusse berlassen. D e n g r s s t e n E i n d r u c k m a c h t e d i e R
e d e d e s Alibeg A l a j b e g o v i aus B i h a , dem die Versammlung
bei seinem wiederholten Reden stets grosse Sympathien bekundete. Er sagt
unter anderen: Mi smo krajinici ili za rat ili za mir, mi smo krajinici ali i za
slogu, ali za asnu, da lice lice ne rui, da stranka stranku ne omalovauje; mi
moramo braniti nau stranku i nee niko neasne sloge. Stranka nam je zlatna
jabuka, a druga se ruka prua na mir. Radi toga treba da svaki svoju stranku
brani. Kako vidim ovdje je dobar dio gospode za slogu, ali sad evo ima i naa
stranka. N e k a e k s e k u t i v n i o d b o r o d b a c i j a v n o s r p s t v o
i l i H r v a t s t v o i s t a v i se n a v j e r s k i t e m e l j, pa s m o o
d m a h s n j i m a. P u s t i m o o s o b n o s t i k r a j u, f u z i j a a k o
s e p r o v e d e, o n d a m o e m o o s n i v a t i s v o j e l i s t o v e i l
i d r u g e u k i d a t i.
Nach diesen Worten bittet Alibeg A l a j b e g o v i den bergang zur
Tagesordnung . d. i. [das ist to jest] zur Verhandlung des Punktes 6.) was
endlich angenommen wird.
Sodan errtert Dr. H r a s n i c a, dass die Zeitung Muslimanska Sloga
jetzt Eigentum der Islamska tamparija ist, die Zeitung habe Defizit, deshalb
sei es notwendig, dieselbe zu finanzieren. Diess kann in zweifacher Weise geschehen und zwar:
se njegov kraj kao ispunjenje objavljenih istina.
106

a)
entweder verpflichten sich die anwesenden Herren

zu Zahlung resp.[ektive] Aufbringung eines gewissen
Betrages, oder
b)
wird die Aufbringung der erforderlichen Mittel den

Lokalausschssen berlassen.
Die erste Modalitt sei zweckmssiger, denn die Lokalausschssen sind

noch nicht berall organisirt.
H. Saliga B i a k i wnscht, dass das Blatt dreimal wchentlich erscheine.
Dr. Halidbeg H r a s n i c a widersetzt sich diesen Antrage mit der Begrndung, dass sowohl finanzielle, wie auch technische Schwierigkeiten (zu
letzteren auch der Mangel an geeigneten Mitarbeitern gehre) den Antrag des
Salihaga B i a k i , wegen fteren Erscheinens der Zeitung als derzeit
unmglich erscheinen lassen. Nachdem zum Gegenstande noch Huseinbeg A
l a j b e g o v i aus S a n s k i M o s t und Ahmet eff. K a r a b e g aus M o s
t a r gesprochen haben, ergreift Dr. H r a s n i c a neuerdings das Wort und
begrndet die Notwendigkeit der sofortigen Finanzierung dess Blattes damit,
dass in der letzten Generalversammlung der Islamska tamparija beschlossen
wurde, ein Haus um 75.000 Kronen zu bauen und dass zu diesem Zwecke aufzunehmende Darlehen durch Ratenzahlung in vier Jahre zu tilgen. Die Islamska tamparija vermag daher fr das Blatt innerhalb diesen vier Jahren keine
Opfer zu bringen.
Nachdem Seidalibeg F i l i p o v i der Versamlung erterte dass das
Defizit des Blattes jhrlich 6000 Kronen ausmache, bereitet der langen Debatte Ademaga M e i damit ein Ende, dass er erklrt, fr die Zeitung was
seine Person anbelangt, jhrlich 500 Kronen durch drei Jahre zahlen zu wollen. Ademaga M e i fordert die Anwesenden auf, jeder mge zu diesem
Zwecke nach seinem besten Wissen beitragen. Hierauf erklrt Esad eff. K u l o
v i durch drei Jahre jhrlich 1000 Kronen fr den gegenstndlichen Zweck
widmen zu wollen.
Sodann erfolgt die Subskription der Beitrge auf das Blatt. Es wurde von
den Anwesenden mit der Giltigkeit auf drei Jahre 10.135 Kronen jhrlich gezeichnet: Mujaga K o m a d i n a, Mustajbeg U z e i r b e g o v i , Dr. Halidbeg
H r a s n i c a, H. Saliaga B i a k i und Zijabeg P a i (letzterer fr ganz
Bjelina [Bijeljina]).
107

Sodann wurde ber Antrag des Brgermeisters Mujaga K o m a d i n a

der Redaktionausschuss der Zeitschrift gewhlt. Demselben gehren an: Dr.
Halidbeg H r a s n i c a, Akif eff. B i s e r o v i , H. Saliaga B i a k i , Zija R
i z a e f e n d i , Esad eff. K u l o v i .
7.) D e r P u n k t 7.) der T a g e s o r d n u n g (A u f s t e l l u n g e i n e r
K a n d i d a t i o n s l i s t e f r d e n L a n d t a g) wird ber Antrag des Vorsitzenden, pens. Oberscheriatsrichters H a f i z o v i .. mit der Begrndung dem
heute gewhlten Vorstande der Partei berlassen, dass die Kandidationsliste
ausschliesslich von dem Umstande abhngt, ob mit dem Exekutivausschusse
eine Verstandigung zustandekommt oder nicht. Da man aber heute dies nicht
wissen kann, wird die Aufstellung der Kandidationsliste dem Parteivorstande
berlassen.
8.) P u n k t 8 d e r T a g e s o r d n u n g (G r n d u n g e i n e r M u s
l i m a n i s c h e n C e n t r a l b a n k in S a r a j e v o):
Akif eff. B i s e r o v i ist der Ansicht, dass diese Frage der Parteivorstande berlassen werde. Hierauf hlt Ademaga M e i eine lnger und
sachliche Rede. Er weist vor allem darauf hin, dass zu einer Fortschritte jedes
Volkes vor allem die Grndung von finanziellen Institutionen notwendig sei.
Dies sehen wir auch bei den brigen Konfessionen des Landes. Sie grnden
Finanzinstitute, um sich zu helfen, politisch gross zu werden und uns den
Grund und Boden abkaufen zu knnen. Sugradjani - sagt Ademaga M e i
se oruaju tim orujem, osnovali su mnogo novanih zavoda i to ne samo
za oruanje svojih interesa, nego i protiv naih zemalja. Moramo se pobrinuti
i mi, nedamo zemlje. Die Geldinstitutionen seien nicht nur fr den wirtschaftlichen Fortschritt, sondern auch aus politischen Grnden notwendig. Die
Moslims haben sich bei Geldinstituten anderer Konfessionen verschuldet, sis
seien daher in ihren Hnden und wer Geld hat, der befehle auch. Auch der
Staat werde nur durch Geldinstitute gross. Bei der Grndung der Bank muss
als Hauptprinzip gelten, dass mglich zahlreiche Schichten der Bevlkerung
an derselben sich beteiligen knnen. Er stellt den Antrag, dass die Versammlung die Grndung der Bank beschliesst und die weiteren Arbeiten einem
zu whlenden separaten Ausschusse berlassen mge.
Auf Antrag des Akif eff. B i s e r o v i wird beschlossen, dass die Grndung der Bank mit den religisen Vorschriften in Einklang gebracht werde. B
108

i s e r o v i sagt, dass zu diesem Zwecke eine Fetva43 erwirkt und der ganzen
Sache eine scheriatsrechtliche Form gegeben werden muss.
Esad eff. K u l o v i behauptet, es sei fr die Grndung von Banken bereits anlsslich der Grndung der Bank in F o a eine Fetva von dem Rijaset
erwirkt worden, es sei daher nicht notwendig in dieser Sache eine neue Fetva
von Rijaset anzusuchen.
Hafiz akir eff. P a n d o pens. Mitglied des Reis-ul-ulema glaubr, dass
man die Fetva ohne weiteres bekommen wird, da schon eine solche bereits fr
F o a erteilt wurde.
E s w i r d d a r a u f h i n b e s c h l o s s e n, s i c h t ro t z d e n b e s t
e h e n d e n F e t v a d e n n o c h an R i j a s e t zu w e n d e n, z u m a l d i
e f r d i e z u g r n d e n d e m u s l i m a n i s c h e Z e n t r a l b a n k d
i e F e t v a m i t R c k s i c h t a u f d e n P r z e d e n z f a l l i n F o a
o h n e w e i t e r s e r t e i l t w e r d e n w i r d.
ber Antragdes Esad eff. K u l o v i wird ein B a n k a u s s c h u s s g e
w lt, desen Mitglieder es seien werden: H. Saliga B i a k i , Muhamedaga
A h m e t a e v i , Mujaga K o m a d i n a, Dr. Halidbeg H r a s n i c a, Avdaga
a b i n a g i , Ibrahim eff. R a i d k a d i und Ademaga M e i , als Fachmnner: Mustajbeg U z e i r b e g o v i , Beiraga a p l j i und Zijabeg D
j o n l a g i , als Sachverstndige vom konfesionellen Standpunkte: H. Nuredin
eff. H a f i z o v i , Ahmet eff. K a r a b e g und Hafiz eff. M a g l a j i .
Die Versammlung beschliesst, den gawlten Bankausschusse eine unbeschrnkte Vollmacht fr die Grndung der Bank zu erteilen.
Zum Punkte 8 melden sich noch Huseinaga A l a j b e g o v i und Alibeg A l a j b e g o v i zum Worte, welche wnschen, dass die Bank je frher
gegrndet werde, damit das Volk sieht, dass die Partei fr dasselbe arbeitet.
9.) Punkt 9 d e r T a g e s o r d n u n g (B e r a t u n g b e r e i n e V e
r s t n d i g u n g m i t d e n E x e k u t i v a u s s c h u s s e).
Dr. Halidbeg H r a s n i c a referiert als Sekretr des provisorischen Lokalausschusses ber diesen Punkt. Er reproduziert die diesbezglich in der
Muslimanska Sloga verffentliche Korrespondenz der beiden Parteien und
43
Fetva (arapski:
) je zakonska izjava u islamu koju izdaje pravnik, specijalist za odreen sluaj. Fetva se obino izdaje na zahtjev osobe ili suca da bi se razrijeilo pitanje gdje je
fikh, odnosno islamsko pravo nejasno.
109

bittet die Versammlung, dass Weitere in der Sache zu veranlassen.

Es entwickelt sich ber diesen Punkt eine lngere Debatte in welcher sich
Mujaga K o m a d i n a, Alibeg A l a j b e g o v i , H. Hafiz H a d a g i , Fehim eff. u r i , Ahmet eff. K a r a b e g, Akif eff. B i s e r o v i , Mehmed
beg I b r a h i m p a i , Haki eff. H a d i , Ademaga M e i und Esaf eff.
Kulovi beteiligen.
Mujaga K o m a d i n a sagt: Hercegovina se nije organizovala; ekamo
samo na slogu. Sloga mora doi, zato se ima odbor pobrinuti i da brat bratu
ruku dade. Er beantragt, dass der Partei Vorstand mit der Durchfhrung der
Verhandlungen betraut werden.
Alibeg A l a j b e g o v i spricht unter strmlichen ivio-Rufen dafr,
dass die Parteileitung (Vorstand) zu dem gedachten Zwecks noch heute zusammentrete, d a s s d e r P a r t e i Le i t u n g e i n e u n b e s c h r n k t e
V o l l m a c h t g e g e b e n w e r d e, a b e r d i e V e r s t n d i g u n g . d e
r P a rt e i k e i n e H e r a b s e t z u n g resp. E r n i e d r i g u n g z u f g e
n d a r f. A k o b i s e s l o g a n e a s n a z a h t i j e v a l a, o n d a [je] n
e s m i j e b i t i; p r e g o r j e t i m o e m o n j i m a s v e, a l i p o n i e n
j e n e s m i j e biti; d o s t o j n o j e d n o d r u g o m e u s v e m u.
Hadi Hafiz eff. H a d a g i meint, dass, wenn zu einer Verstndigung
nicht kommt, die Mitglieder nicht mehr zu einer neuen Versammlung einberufen werden mgen.
Der Antrag des Fehim eff. u r i , d a s s a u s d e r h e u t i g e n V e
r s a m m l u n g a n A l i b e g F i r d u s e i n T e l e g r a m m w e g e n d
e r F o r t s e t z u n g d e r w e i t e r e n V e r h a n d l u n g e n g e s e n d e
t w e r d e, w i r d n a c h E i n s p r a c h e d e s D r. H r a s n i c a v e r w o
r f e n u n d z i e t d a r a u f h i n a u c h d e r A n t r a g s t e l l e r s e l b s
t s e i n e P r o p o s i t i o n z u r c k.
Eine lngere Debatte entstand bei der Feage, o b m i t R c k s i c h t a u
f d i e b e v o r s t e h e n d e n V e r h a n d l u n g e n m i t d e m E x e k u
t i v a u s s c h u s s e d i e P a r t e i l e i t u n g s i c h e i n e n P r s e s d e
f i n i t i v o d e r n u r p r o v i s o r i s c h w h l e n s o l l. Wie ich aus den
Bemerkungen der diesbezglichen Redner entnehmen konnte, ist diese Frage desshalb von Wichtigkeit, weil falls nur ein provisorischer Prses gewhlt
wrde, dann die Partei im Falle des Zustandekommens eine Fusion mit dem
Exekutivausschusse eo ipso die Fhrshaft des Ali beg Firdus htte anerkennen
mssen.
110

Ahmed eff. K a r a b e g und Mujaga K o m a d i n a debattieren unter

Zustimmung des grssten Teiles der Versammlungsteilnehmer aus der Hercegovina, dass die Parteileitung sich nur einen provisorischen Prses whlen
soll. Dieser Ansicht waren auch Muhamed beg I b r a i m o v i u n d Alibeg
Alajbegovi.
Dr. H r a s n i c a sagt, dass sich die Parteileitung dem Prses unbedingt
definitiv zu whlen habe, d e n n d e r E x e k u t i v a u s s c h u s s e h a b e
a u c h e i n e n P r s e s. O h n e d e f i n i t i v e n P r s e s w r d e k e i
n e P a r i t t m i t d e n E x e k u t i v a u s s c h u s s e b e s t e h e n.
Esad eff. K u l o v i sagt: Z a r e t e n a s s t r p a t i p o d A l i b e g
o v u k a p u; j a n e u d a p o d k a p u A l i b e g a d o e m, m o r a d a
s e b i r a s t a l n o p r e d s j e d n i t v o.
Dr. Halidbeg H r a s n i c a f h r t a u s, d a s s e i n e C o n d i t i o s i n
e q u a n o n f r d i e V e r s t n d i g u n g m i t d e r E x e k u t i v a u s
s c h u s s e d e r U m s t a n d s e i n m u s s, d a s b e i d e P a r t e i v o r s t
n d e (d a h e r s o w o h l d e r E x e k u t i v a u s s c h u s s w i e a u c h d
i e h e u te g e w h l t e A u s s c h u s s d e r M u s l i m a n s k a S a m o s
t a l n a S t r a n k a) i m F a l le e i n e V e r s t n d i g u n g f a l l e n m
s s e n und dann ein neuer Ausschuss gewhlt werden muss.
Endlich sieht sich Mujaga K o o m a d i n a veranlasst, seinen frheren
Standpunkt aufzugeben und sich dem Standpunkte des K u l o v i anzusschliessen.
Als Beschluss der heutigen Versammlung gilt daher, d a s s d i e g e w
h l t e P a r t e i l e i t u n g s i c h b e i i h r e r K o n s t i t u i r u n g e i n e
n d e f i n i t i v e n P r s e s z u w h l e n u n d d a s s e r s t d a n n m
i t d e n V e r h a n d l u n g e n m i t d e r G e g e n p a r t e i b e g o n n e
n w e r d e n s o l l.
Gymnasiallehrer Haki eff. H a d i kritisierte in scharfen Worten die in
der Nummer 28 von 9. April erscheinene Notiz des Musavat Samostalci u
Sarajevu, in welchem eine sehr abfllige Kritik ber die Samostalci enthalten
ist. Hakija H a d i findet die Schreibweise des Musavat fr Unwrdig mit
Rcksicht auf die bevorstehenden Verhandlungen der Partei fr unoppprtun,
vor allem aber fr illoyal und gemein. Er beantragt. Dass die Schreitweise des
Musavat der ffentlichen Verachtung berlassen mge, was von der Versammlung durch ivio-Rufe auf H a d i gebilligt worden zu sein schein.
111

10.) P u n k t 10 E v e n t u a l i a. Muhamed aga I b r a h i m p a i bringt die Frage der Auswanderung der Moslims zur Sprache und ist der Ansicht,
dass in dieser Sache vor allen die Muaallims ihre Schuldigkeit zu thun htten
und dass sie die Partaileitung an den Rijaset zu wenden htte, damit dieser die
Muaalims in dem erwnschten Sinne beauftragen.
Akif eff. B i s e r o v i ist gleichfalls der Ansicht, das die Parteileitung bei
dem Rijaset um Herausgabe einer Fetva an die Muaalims bitlich werden soll.
Mualim D u k a t a r nimmt der Verein Mualimsko imamsko drutvo in
den Schutz und sagt, dass der Verein seinerseits ein Zirkular an die Mitglieder
wegen Aufklrung der Bevlkerung erlassen habe.
Der Antrag B i s e r o v i und Muhamedaga I b r a h i m p a i wird
hierauf angenommen.
Sodann wird die Varsammlung nach Dankesworten des Vorsitzenden,
pens. Scheriatsoberrichters H a f i z o v i um 1 Uhr 20 Min. Nachmittags
geschlossen.
Sarajevo, am 10 April 1910
Dr. Michael Michalics
Regierungskonzipist
Regierungskommisr fr die Landeshauptstadt Sarajevo
Z: 201 prs. Muslimanska samostalna stranka
konstituirende Versammlung.
Sarajevo, am 11. April 1910
An das
Prsidium der Landesregierung in SARAJEVO
112

Prilog 3.44
Poglavar Zemaljske vlade barun Marijan Vareanin - Zajednikom ministarstvu financija, Sarajevo, 4. V. 1910.
Obavijest o listi kandidata za koju se, prema povjerljivim informacijama,
opredijelila Hrvatska katolika udruga. Procjenjuje se njezine izborne anse te
se s tim u vezi konstatira da je jedina ansa njezine izborne pobjede da nadbiskup Stadler uspije u Rimu postii zabranu politikog angamana franjevaca,
koji su, zbog svoga golemog utjecaja u narodu, krucijalni imbenik za izbornu
pobjedu Hrvatske narodne zajednice.
Udruga Landtagskandidaturen. An das k. u. K. Finanz-Ministerium in
Angelegenheiten Bosniens und der Hercegovina in Wien.
Die von Exzellenz Dr. S t a d l e r respektive Bischof I v a n ari gegen die
Zajednica ins Leben Katholiken-Partei der Udruga ist nach verlsslichen
Nachrichten, in Bezug auf die folgenden Landtagskandidaturen schlssig geworden:
III. Kurie:
Wahlbezirk 10 Sarajevo: Kanonikus P a u l P a j i ,

11 Mostar: noch kein Kandidat,

12 Ljubuki: Don M a r i j a n . Vojnovi,

13 Banja Luka, Biha: Dr. D r a i ,

14 Tuzla: Bischof I v a n a r i ,

15 Travnik: Don J u r e V e s e l i ,
16 Livno: Kaufmann N i j o K a j i (hat Kandidatur noch
nicht angenommen).
II. Kurie:
Wahlbezirk 10 Sarajevo: Dr. M a z z i, falls nicht annimt Dr. D r a i ,

11 Travnik: Bischof Dr. I v a n a r i ,

12 Mostar: ohne Kandidatur,
44
ABH, ZMF, Prez., BH, 593/1910.
113

13 Tuzla: I v a n T a r t a n j,
14 Banja Luka, Biha: G r g a P o t u e k, Restaurateur.
I .Kurie 2. Whlerklasse
Baurat V a n c a , Direktor S o m o g y, Dr. Viktor J a n k i e w i t z,
Dr. D r a i .
Die Kandidatenliste ist sowohl was ihre Vollstndigkeit, wie auch das politische Gewicht, der darin enthaltenen Personen einbelangt, ein Clich der
Schwche dieser Partei und ein Beweis dafr, dass die fr die Zajednica in
berwiegender Zahl eintretenden Franziskaner ihren jahrhunderte langen
Einfluss auf die hierlndigen Katholiken noch besitzen und gegen Erzbischof
Dr. S t a d l e r, beziehungsweise gegen seine unbeliebte Umgebung, auch mit
Erfolg geltend machen. Ob der Erzbischof nicht bis zu dem entscheidenden
Wahltage in Rom das Mittel finden wird, die Ordensbrder der Franziskaner
wenn nicht botmssig, so doch in eine fr die Zajednica gefhrliche Pasivitt
zu drngen, kann von hieraus nicht beurteilt werden; sicher ist nur, dass ein
solcher Umschwung auch in der letzten Stunde, in der Kurie der Landbewlkerung den Kandidaten der Udruga zum leichten Siege verhelfen wrde,
weil die katholichen Whler dieser Kurie, falls sie nicht unter der fhrung
ihres Frater zum Wahlorte ziehen und unter seiner Aufsicht abstimmen, die
politischen Divergenzen zwischen der Stadler und Mandi-Partei eigentlich
nicht tangieren und sie daher allein, die von der Franziskanern fallen gelassene Wahlfahne keinesfalls wieder hochheben werden.
Nach den neusten Nachrichten soll Bischof a r i den Dr. M a n d i
, zwecks Verstndigung ber ein Wahlkompromiss zu sich gebeten haben,
letzterer soll aber im Vertrauen auf seine gebesserten Wahlchansen dieser
Einladung nicht Folge geleistet haben. Ob es Erzbischof S t a d l e r gelingen
wird den durch seine heissbltige Umgebung so zugespitzen Gegensatz zwischen den beiden Parteilagern der Katholiken doch noch zu mildern, hngt
hauptschlich davon ab, dass derselbe die Leitung der Verstndigungsaktion
selbst bernimmt, seine grosse Autoritt fr selbe ins Treffen fhrt, deren a
r i eben volkommen ermangelt.
Der Chef der Landesregierung:
Vareanin Marijan
114

IZVORI I LITERATURA
IZVORI
a) Neobjavljeni
Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo (ABH)
Zemaljska vlada
Zajedniko ministarstvo financija
Privatna registratura
b) Objavljeni
Stenografski izvjetaj III. sjednice Sabora Bosne i Hercegovine, u: Stenografski izvjetaji o sjednicama bosansko-hercegovakog Sabora. Sarajevo, 1910.,
1911./1912.
LITERATURA
Cipek Tihomir Matkovi Stjepan. 2006. Programatski dokumenti hrvatskih politikih stranaka i skupina 1842.-1914. Zagreb:
akovi Luka. 1085. Politike organizacije bosanskohercegovakih katolika Hrvata (I. dio: Do otvaranja sabora 1910.). Zagreb:
Grijak Zoran. 2001. Politika djelatnost vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, Zagreb:
Grijak Zoran. 2007. Doprinos vrhbosanskog nadbiskupa Dr. Josipa Stadlera
djelovanju Stranke prava u Bosni i Hercegovini tijekom Prvog svjetskog rata.
u: Pravaka misao i politika / Turkalj Jasna; Matijevi Zlatko; Matkovi Stjepan
(ur.). Zagreb: 181.-203.
Gross Mirjana. 1973. Povijest pravake ideologije. Zagreb:
Karamati Marko. 1992. Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878.-1914. Sarajevo:
115

Summary
ON THE BEGINNING OF FUNCTIONING OF THE CROATIAN NATIONAL
COMMUNITY AND THE CROATIAN CATHOLIC UNION
IN PARLIAMENTARY CONDITIONS
The instituting of parliamentarism in Bosnia and Herzegovina in 1910
had important consequences for the shaping of Croat and Muslim politics until the break out of the First World War (1914) and the dissolution of the Parliament of Bosnia and Herzegovina in February of 1915.
Namely, the fact that the parliamentary system was based on the confessional principle brought about the need for the swift re-ordering of
parties according to this principle. This was already achieved in Serbian
politics, while in the Croat and Muslim politics the tradition of equating of the religious and national belonging would be politically institutionalized only in 1910, after this was done in the Draft of the Constitution, with the founding of the Croatian Catholic Union (HKU) and
the Muslim Independent Party (MSS). The founding of the HKU initiated a big divide in Croat politics in Bosnia and Herzegovina because
the secular intelligentsia and the Franciscans in the Croatian National
Community (HNZ) declined the compromise with HKU by which they
would support its religious profile. Despite the fact that the Draft of the
Constitution predicted a confessional electoral body, they continued to
insist on the inter-confessional component of HNZs programme. The
reasons which moved archbishop Stadler to establish the HKU were
conditioned by the fact that the Croatian national process in Bosnia and
Herzegovina was not yet finished and that its progress could be threatened if it was to be placed onto inter-confessional foundations. He was
also motivated by the fact that the leadership of the HNZ refused to
include the Catholic immigrants in the Monarchy into the Croatian
politics, as well as by the circumstance that the leadership of the HNZ
was more in favour of cooperation with the Serbs, which stood in contrary to the Programme of the Right from 1894 which was supported
by the HNZ and the HKU. Opposite to the divide in Croatian politics
in Bosnia and Herzegovina, the Muslim politics were homogenized on
the basis of religion due to the establishing of the MSS which was now
supported by a pro-Croat part of Muslim intelligentsia from the MNS.
The compromise between HNZ and HKU was reached only in 1912
after the open support of the Muslim and Serb clubs in the Parliament
for the autonomy of Bosnia and Herzegovina and the resolute refusal of
116

HNZs and HKUs attempts to unite Bosnia and Herzegovina with Croatia in a trialist Monarchy. This compromise did not, however, last very
long because the break down of the Right organization and the return
to power of the Croat-Serb coalition in Croatia in 1913 brought about a
new predominance of the supporters of Croat-Serb cooperation in the
leadership of the HNZ. This would influence archbishop Stadler to seek
political support for the unification of Croatian lands with Bosnia and
Herzegovina in a Great-Austrian trialist circle around the crown prince
archduke Franz Ferdinand.
Key words: Bosnia and Herzegovina, Austro-Hungarian Monarchy,
Constitution 1910, The Parliament of Bosnia and Herzegovina, Croatian National Community, Croatian Catholic Union, Muslim National
Organization, Muslim Independent Party, Serb National Organization,
parliamentary action
117
Stjepan Matkovi, HRVATSKI POGLEDI NA UVOENJE BOSANSKOHERCEGOVAKOG SABORA

UDK: 327:342.4 (497.5 + 497.6) 1910

Izvorni znanstveni rad
HRVATSKI POGLEDI NA UVOENJE

BOSANSKOHERCEGOVAKOG SABORA
Stjepan Matkovi
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska
U radu se analizira odnos hrvatske politike javnosti prema uvoenju

ustavnosti, izbornoj kampanji i otvaranju Bosanskohercegovakog sabora ili, kako se tada govorilo, najmlaeg europskog parlamenta. Ova
tema je do sada mjestimice elaborirana u hrvatskoj historiografiji, ali
bez temeljitije ralambe pojedinih politikih sastavnica koje bi izraavale njihove specifinosti i raznolikosti pogleda.
Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Austro-Ugarska Monarhija, Ustav 1910.
sreditu pozornosti ovoga lanka je analitiki prikaz odnosa hrvatske politike javnosti prema uvoenju ustavnosti, izbornoj kampanji
i otvaranju Bosanskohercegovakog sabora ili, kako se tada uobiajilo
govoriti, najmlaeg europskog parlamenta. Ova tema je do sada mjestimice
elaborirana u hrvatskoj historiografiji, ali bez temeljitije ralambe pojedinih
politikih sastavnica koje bi izraavale njihove specifinosti i raznolikost pogleda. Tu mislim na injenicu da je u cjelovitijoj mjeri obraivan aspekt hrvatske politike koja se odvijala u sklopu Bosne i Hercegovine, no bez dublje sondae njihova odjeka u Trojednoj kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji.1
1
Usporedi o odjecima bosanskohercegovakih tema u banskoj Hrvatskoj standardne radove

119

Premda dobivanje ustava i odravanje saborskih izbora nisu donijeli trajnija

rjeenja za kompleksne odnose ili, kako austrijski povjesniar Arnold Suppan
plastino biljei, organsko uklapanje u Podunavsku monarhiju,2 oni su ipak
bili dobra prigoda da se ira javnost ponovo jo poblie pokua upoznati s
raznim detaljima ivota u Bosni i Hercegovini, a istovremeno da provjeri stavove kljunih nositelja razliitih politikih ideologija koji su tome podruju
posveivali zamjetnu pozornost.
U tom vremenu, na kraju prvoga desetljea 20. stoljea, bilo je dosta poveznica izmeu podruja Trojedne kraljevine i Bosne i Hercegovine. To su
zajednika smjetenost u sklopu Austro-Ugarske, pripadnost habsburkom
vladajuem domu, povezanost u hrvatskoj nacionalnoj ideologiji na temelju
interpretacije dravnog prava i dominacija junoslavenskog pitanja kojim se
na razliite naine odreivao problem ureenja dravnopravnog statusa Junih Slavena i ispunjavanja njihovih tenji, kako u vanjskopolitikim krugovima tako i u razliitim porama politike unutar Dvojne Monarhije. Upravo
zbog toga, kao i zbog skoranjeg izbijanja Prvoga svjetskog rata, koji je svojim
rezultatima omoguio budue korjenite promjene u pravcu stvaranja prve jugoslavenske drave na razvalinama starih reima i uz irenje srbijanskih interesa na tragu sudjelovanja u pobjednikom savezu, namee se poredbeno
praenje kretanja na jugu Monarhije. Dakako, kad je rije o hrvatskoj politici,
ona je posebno promatrala poloaj Hrvata u Bosni i Hercegovini, uz zamjetno
praenje zbivanja i kod drugih naroda zbog pouzdanijeg sagledavanja cjeline
problema.
S obzirom da su teita izlaganja hrvatski pogledi, onda je nuno zapoeti s prikazom situacije koja je poetkom 1910. prevladavala u Hrvatskoj.
Ukratko, radi se o poslijeaneksijskom razdoblju s prijelaznim oblicima koje
obiljeavaju pokretanje i revizija veleizdajnikog procesa, slom pravca bana
Pavla baruna Raucha, obnavljanje ustavnosti, imenovanje novoga bana Nikole pl. Tomaia i njegov pakt s Hrvatsko-srpskom koalicijom, tada najjaom
udrugom politikih stranaka, te sankcioniranje zakona o izbornoj reformi
Mirjane Gross, Luke akovia, Tomislava Ieka, Petra Vrankia, Zorana Grijaka i drugih autora, napose onih koji su slijedom istraivanja opusa Ive Pilara, vezanog uz Bosnu i Hercegovinu, objavili lanke u asopisu za drutvene i humanistike studije Pilar (Jure Krito, Zlatko
Matijevi, Tomislav Jonji i dr.).
2
Suppan A. 1999. 313.
120

kojim je snien cenzus a time i povean broj izbornika, tako da su se stvorili

preduvjeti za blage promjene politikog reljefa. Promjena izbornog zakona, ali
jo vie intenzivnija kretanja u sreditima Dvojne Monarhije kao posljedica
stalnih kriza, a poglavito sve jaa djelatnost Belvedere kruga oko prijestolonasljednika Franje Ferdinanda i ukljuenost visokih vojnih krugova iz Bea,
izravno utjeu i na preslagivanje politiko-stranake scene.3 Tomu svakako
treba pridodati i promjene na vrhu politike piramide u Ugarskoj, gdje je pala
Wekerleova vlada a tamonjim ministrom predsjednikom imenovan je grof
Khuen-Hdervry koji je zbog svoje dugotrajne povijesti banovanja imao i
dalje osjetni utjecaj na politika zbivanja u banskoj Hrvatskoj.
Ve je za vrijeme aneksijske krize meu hrvatskim politiarima dolo do
izraavanja razliitih vienja mogunosti (i elja) buduih rjeenja za Bosnu i
Hercegovinu.4 Ovisno o pripadnosti relevantnijim politikim krugovima govorilo se, na vie naina, o statusu toga podruja: od dijela pravakih skupina
koje su ustrajavale na njegovu ujedinjenju s Hrvatskom na temelju interpretacije historijskih argumenata i stranakog programa iz 1894., nekada sainjavale hrvatsko kraljevstvo te odbacivale srbijanske aspiracije na isto podruje,
a zatim i polazile od pretpostavke da su muslimani sastavni dio viekonfesionalne hrvatske nacije i geopolitikih razloga, do onih koji su slijedili slubenu
dualistiku politiku Budimpete i Bea ili onih koji su drali da je potrebno
zagovarati autonomiju Bosne i Hercegovine, a meu kojima su nastupali i oni
koji su davali prednosti srpskoj dravnoj ideji. Kod prvih se poticala i rasprava o uvoenju trijalistikog ureenja Monarhije, to su bili planovi koji su se
jo otprije izvorno osmiljavali u bekim kabinetima i povremeno lansirani u
javnost, a osobito su bili aktualni u vrijeme aneksije i nakon njezine provedbe.
Formalno je uz bok pravaa frankovake orijentacije kao lan dravnopravne
opozicije nastupao i Stjepan Radi, tada jo uvijek lan minorne parlamentarne stranke, Hrvatske puke seljake stranke. Svi su oni smatrali aneksiju gotovom injenicom u meunarodnom poloaju Bosne i Hercegovine, uz istodobno izraavali aljenje da nije dolo do njenog priznavanja kao sastavnog dijela
hrvatske Kraljevine. Oponenti su bili skloniji ideji autonomije pa i nekim drugim rjeenjima. Jo je na poetku 1907. Frano Supilo izazvao velike polemike
kad je u hrvatskom Saboru izjavio da ako Bosna i Hercegovina izae iz okvira
3
Gross M. 1968. 63-86.; Gross M. 1970. 9-74.
Saeti pregled nudi: Matkovi S. 2009. 114-118.

121

ove monarkije, onda je sasvim naravno, da e svaki pravi, poteni Hrvat, kad ta
Bosna ne moe da bude hrvatska, radije eljeti, da pripadne bratu Srbinu nego
tudjinu. Za njegove protivnike to je bio neosporni dokaz o lakomislenom preputanju toga podruja srpskoj interesnoj sferi. Ostali prvaci Hrvatsko-srpske
koalicije, koji su se najvie oslanjali na formulu autonomije, uglavnom su se
zbog trenutne politike situacije izbjegavali izjanjavati o pripadnosti Bosne
i Hercegovine, elei u dobroj mjeri zadrati taktiku okretljivost i modus vivendi sa srpskom politikom radi buduih meusobnih odnosa. Privremenost
takvog stava u vremenu donoenja ustavnosti je postala vidljiva odmah nakon
Prvoga svjetskog rata i uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kada se
Svetozar Pribievi od zagovornika preobrazio u otrog protivnika autonomije Bosne i Hercegovine. U pogledu nacionalnog pitanja kao kljua rjeenja za
veinu sudionika politikog ivota, socijaldemokrat Vitomir Kora je drao da
je aneksija iznova otvorila i potencirala jugoslavensko pitanje. Prema njemu, i
ostalim sudionicima Jugoslavenske socijalistike konferencije, koja je odrana
krajem 1909. u Ljubljani, to se pitanje trebalo rjeavati uvoenjem opeg prava glasa i potpunim nacijonalnim ujedinjenem sviju Jugoslavena bez obzira
na razliitost imena, vjere, pravopisa i jezika koji su se trebali konstituisati u
jedinstven narod, prema emu moemo kategorizirati ovo gledite kao jedan
od primjera zagovaranja integralnog jugoslavenskog nacionalizma.5
Hrvatski tisak pratio je dosta sustavno i redovito zbivanja u susjedstvu.
Ponekad su objavljivani lanci na naslovnim stranicama, a najee u rubrikama Iz Bosne i Hercegovine ili Iz Herceg-Bosne. Neke novine navodile
su da lanke dobivaju od svojih anonimnih dopisnika s terena, dok su druge prenosile obavijesti iz bosanskohercegovakog tiska ili iz vanijih novina
iz drugih dijelova Monarhije. Tijekom prve polovice 1910. pronale su svoje
odgovorajue mjesto na stranicama hrvatskih novina teme o Bosni i Hercegovini, poput onih o uvoenju zemaljskog ustava (uz integralno prenoenje
njegova sadraja), analizi stranakih gibanja s posebnim osvrtom na davanje
uvida o programatskim osnovama pojedinih stranaka, a naroito o sporovima
meu Hrvatima katolicima koji su dovodili do njihove unutarkonfesionalne
diferencijacije i stranakog raslojavanja, o slubenom putovanju kralja i cara
Franje Josipa, iseljavanju muslimanskog stanovnitva, otvaranju i pretresanju
rada Sabora u Sarajevu te atentatu na generala Marijana Vareanina.
5
Kora V. 1929. 214.
122

Zaponimo s prikazom tzv. reimskog tiska koji je slijedio politiki pravac

bana i zemaljske vlade u Zagrebu, a zapravo je vjerno odraavao lojalnost prema dualistikom poretku Monarhije i u skladu s odredbama hrvatsko-ugarske
nagodbe nazivan je zagovornikom unionizma ili ustavnog patriotizma. Njihov glavni eksponent Narodne Novine objavile su nekoliko tekstova u kojima
su naznaili vlastita stajalita o politikim kretanjima, uz opasku da se nisu
smatrali pozvanima davati lekcije u Bosni i Hercegovini, to je znailo da
se nisu osjeali pozvanima da zazivaju neke korjenitije promjene ili da piu o
neemu to bi moglo poticati neki nepredvidljiv ishod. Ipak su vijesti o promjenama u susjedstvu traile odreene reakcije tako da se unionisti nisu mogli zadravati u zavjetrini. Tako se u jednome lanku oni posebno bave muslimanskim stanovnitvom u Bosni Hercegovini i njegovim statusom, piui
ga velikim poetnim slovom M i to pod nazivom Muslimi. Po tomu bismo
mogli zakljuiti da su u toj skupini vidjeli poseban kolektivni identitet, koji
je anacionalan, ali vrsto izgraen na vjerskoj osnovici i nepripravan da se
pridobije za hrvatske ili srpske nacionalne tenje. Pripadnici islama su za njih
novajlije u poslovima zapadno europske politike, parlamentarne nevjee i
roeni konzervativci, kojima su za razliku od suvjernika u balkanskim dravama ouvane pravne i vjerske institucije, to je naglaavalo prednosti austrougarske drave u potivanju pravnih teevina.6 U istome lanku izraeno je
predvianje da ako se muslimani snau u novonastalim ustavnim promjenama, onda e odrati svoj poseban poloaj mimo hrvatske ili srpske narodnosti, a bosanske patriote moi e s vremenom oekivati proirivanje ustavnog
okvira i autonomije. Je li to bilo razmiljanje o nekoj ideji izgradnje bosanskog
politikog naroda ne moemo govoriti jer takva kategorija nije zapisana, ali
povremeno biljeenje o jednom narodu na tom podruju govori o tome da bi
se mogle uzeti u obzir i takve misaone konstrukcije. S druge strane, analiza
drugih stranaka takoer se obavlja kroz trojnu podjelu u kojoj se zadravaju hrvatski i srpski identiteti. U smislu vrednovanja stranake scene ovdje su
unionisti zapravo afirmativno pisali o Muslimanskoj samostalnoj stranci kao
poeljnoj politikoj skupini koja okuplja mlade i napredne kadrove, kolovane
po raznim sveuilinim sreditima Monarhije i time dobro pripremljenima za
modernizacijske reforme.7 Posebna pozornost i favoriziranje te stranke sagle6
Stranke u Bosni. Narodne Novine, br. 114., 21. 5. 1910. 1.
Kao glavni protagonisti te stranke imenovani su: Esad ef. Kulovi, Hasan-beg Hrasnica,
123

diva je u elji da se dobije odgovarajui partner u upravi koja e se temeljiti na

dualistikoj arhitekturi Monarhije. Takva orijentacija doi e do izraaja jo
vie nakon zavretka izbora za Bosanskohercegovaki sabor, kad e Narodne
Novine sa aljenjem konstatirati da e se u nadolazeem vremenu odsutnost
spomenute stranke zbog loih izbornih rezultata teko osjetiti jer je rije o
cvietu muslimanske inteligencije.8 Sve u svemu, ova skupina unionista je
imala polazite u potrebi odravanja nagodbene konstelacije i prevladavajue
uloge dualistikih faktora u Bosni i Hercegovini, vjerojatno i zbog toga to
je bila uvjerena da se time, realno uz angaman onih politikih poluga izvan
domene pripadajuih etnikih skupina, osigurava kakva-takva stabilnost tog
kompleksnog podruja. Na taj nain ova hrvatska politika struja oslanjala se,
u odnosu na druge, na strategiju Burinove uprave koja je ponajprije nastojala
provoditi modernizaciju, kao sastavni dio kulturnog projekta, uz namjeru da
ponudi najprihvatljiviju perspektivu za podijeljeno drutvo u Bosni i Hercegovini.9
Drugaije poglede iznijela je skupina znatnog dijela intelektualne kreme
oko utjecajnog dnevnika Obzor koji je politiki bio najblii pojedinim sastavnicama Hrvatsko-srpske koalicije, a tradicijski se oslanjao na opus akovakog biskupa J. J. Strossmayera. Za razliku od unionista, koji su isticali civilizacijsku i kulturoloku ulogu Austro-Ugarske u novopripojenima pokrajinama,
Obzor iznosi paradigmu o kolonijalizmu, usporeujui Bosnu i Hercegovinu
s afrikim prostorom Kongom ili junom Afrikom, u tom primjeru reflektirajui odnos Bura i Britanskog Carstva i uestalo naglaavajui imperijalnu
misiju Bea i Budimpete za koje su Ustav i Sabor samo obina dekoracija.10
Promatrajui pojedine teme koje se obrauju u tom glasilu, vidimo da se obzorai u sukobu izmeu franjevaca i nadbiskupa Josipa Stadlera, koji jaa
tijekom saborskih izbora, stavljaju bez ograde na stranu prvih i osporavaju
politike vrijednosti vrhbosanskog primasa. Takvo odreivanje nastavljeno je
i u praenju borbe izmeu Hrvatske narodne zajednice i Hrvatske katoliAdem-aga Mei. Uz njih nastupa i mladi Mehmed Spaho, izgraujui svoju politiku formaciju. Usp. Kamberovi H. 2009. 14.
8
Novo razdoblje u Bosni. Narodne Novine br. 133. 14. 6. 1910. 1.
Okey R. 2007. 175.
10
O pogledima na motiv kolonijalnog lica Austro-Ugarske vidi: Kaser K. 2009. 15-32; i Aleksov B. 2007. 201-216.
124

ke udruge.11 U sklopu praenja aktualnih zbivanja obzorai, meu kojima

ima i zastupnika domaih poslovnih krugova, posebice vode rauna o gospodarskim interesima pa tako izvjetavaju o dolasku predstavnika Trgovakoobrtnike komore iz Zagreba u Sarajevo, istovremeno kada se u Ministarstvu
trgovine u Ugarskoj osnovala posebna bosanska sekcija to je oito sagledano
kao borba za osvajanje gospodarskog terena, a to je bilo tipino za oitavanje
ekonomskog nacionalizma na djelu.12 S razine etnografskog pitanja, obzorai su bili najblii koncepciji o jednome narodu koji nije jedinstven. Kao
umjereni integralisti polazili su od teze da podjela na uskom konfesionalnom
pitanju nema budunosti i da je jedini izlaz u rjeavanju nacionalnog pitanja
sporazumijevanjem Hrvata, Srba i muslimana koji e svima njima zajamiti
zdrav kulturno-gospodarski razvitak, ali i opstanak ili nacionalno sebeodranje to se oitovalo u srazu s dominacijom austrijskih Nijemaca i Maara.
Pri tome odbacuju one politiare koji su zagovarali sjedinjenje Bosne i Hercegovine s Hrvatskom na temelju hrvatskog dravnog prava jer su drali da
je rije o neostvarivoj ideji, a pokuaje povezivanja uz pojedina sredita moi
u Beu kritizirali su kao sluenje tuincima koji tee nadzoru Balkana. Konano, u pogledu izbornih rezultata za Bosanskohercegovaki sabor utvruje
se uspjeh nositelja dualistike politike koji su pridobili lojalnost predstavnika
Srba i muslimana, premda su oni za aneksije bili u oporbi prema njima. Drugim rijeima, ovime se nastojalo istaknuti da su reimske snage znale svoje
protivnike pretvoriti u pouzdanu veinu na koju su se mogli osloniti.
Tradicionalno vano mjesto u odnosu prema Bosni i Hercegovini imali
su pravai. Radi se o pripadnicima Starevieve hrvatske stranke prave, poznatijima pod nazivom frankovci, odnosno sljedbenicima Josipa Franka.
Oni su tradicionalno, slijedei ideoloki pravac Ante Starevia, razvijali filoislamsko raspoloenje i nastojali su vre povezivati muslimanske odnose
s pravatvom na zasadima integralnog hrvatskog nacionalizma. Frank je radio na povezivanju s onim muslimanskim krugovima koji su bili spremni za
prihvaanje dravnopravne koncepcije u pravakom duhu na meuvjerskom
naelu. Takvo usmjerenje bilo je prihvatljivo Adem-agi Meiu i skupinama
11
Iscrpnije o tim previranjima: akovi L. 1985. 310-359.; Grijak Z. 2001. 421-454. i Krito
J. 2008. 51-70.
12
O ekonomskoj borbi za Bosnu i Hercegovinu na dualistikoj razini vidjeti: Juzbai D.

1970. 45-104.
125

muslimanskih studenata koji su studirali na Sveuilitu u Zagrebu pa je u redovima te pravake skupine dolo do plodne suradnje.13 Njihovim okupljanjem moglo se jo otvorenije ii u prilog trijalistike ideje kojom bi se slijedom
dravne reorganizacije okupljale sve zemlje juga Monarhije u jednu cjelinu. U
tom smislu bi posebice vano mjesto zadobila Bosna i Hercegovina. Meutim,
nakon aneksije oslabile su frankovake pozicije jer su se njihove izjave o
jamstvima visokih bekih krugova za rjeavanje statusa Bosne i Hercegovine
u skladu s hrvatskim dravnopravnim programom pokazale neutemeljenima,
a Hrvatsko-srpska koalicija je pogodbom s banom i vjerom u sporazum izmeu maarske politike i odgovarajuih predstavnika iz podruja izmeu Sutle i
Drine obnovila svoju mo. Iz takvog odnosa snaga proizlazilo je da su frankovci u dobroj mjeri bili izigrani od bekih krugova. O rezigniranom ozraju
u frankovakoj sredini najizravnije govore rijei njihova saborskog zastupnika Karla Bonjaka: Za nas je Hrvate bio to historijski as. Poslije stoljea
nale su se pod jednim vladarom sve one pokrajine, koje su nekada sainjavale staroslavno hrvatsko kraljevstvo. Poslije stoljea pod monim ezlom Habsburgovaca, zagrlila su se kroz vjekove razdvojena braa. U hrvatskom narodu proklijale su nove nade u bolju i ljepu budunost. Samim pak novinstvom
pronosile su se viesti o velikim dravnopravnim promjenama, koje e morati
neminovno sliediti poslije aneksije Herceg-Bosne. Otvoreno se pisalo po novinama o trijalistikom preustrojstvu monarhije i o ujedinjenju svih hrvatskih
pokrajina u jedno upravno tielo. Nade hrvatskoga naroda poskoile su, ali su
doskora povenule i hrvatski narod danas sa tjeskobom gleda u budunost.14
Vrlo slino miljenje izrazio je jo jedan istaknuti lan te politike skupine.
Iso Krnjavi zapisao je u svojim osobnim biljekama: Nakon posljednjih doivljaja u Beu, mora se zdvajati nad budunou nae stranke, koja se eli
boriti za neovisnu Hrvatsku u okviru habsburke monarhije. Trebaju nas kao
ahovsku figuru protiv Maarske, ali se s nama ozbiljno ne rauna. To znai:
spustiti jedra.15 U takvim okolnostima, a i u kontekstu izbora za Sabor u Sarajevu, njihov dnevni list Hrvatsko Pravo zapisao je kako se maarsko-srpska
13
O tome vie u: Hasanbegovi Z. 2007. 42-47.
14
Stenografski zapisnici Kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (dalje: SZ). Saborska sjednica odrana 13. 4. 1910. Zagreb, 1910. 678.
15
Krnjavi I. 1986. 621. Analizu odnosa Krnjavija prema prijeporima meu bosansko-hergovakih Hrvatima donosi Grijak Z. 2007. 482-483.
126

kombinacija prenaa iz banske Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu, ciljajui na

snagu i veze Srpske i Muslimanske narodne organizacije.16 Drugim rijeima,
formula djelovanja Hrvatsko-srpske koalicije trebala je posluiti kao uzor i na
susjednom podruju, to je za frankovake predstavnike bio znak potpuno
promaene politike koja u konanici ide na ruke beogradske politike i njene elje za provedbom nasilnog separatizma, a ona je prema njima nastojala
na razvalinama Habsburke Monarhije ugraditi itavu Bosnu i Hercegovinu
te vei dio banske Hrvatske i Dalmacije u sastav srpske drave. Takav razvoj
situacije utjecao je na modifikacije frankovakog nastupa tako da je u Sarajevu osnovan Klub Starevieve hrvatske iste stranke prava koji je pokazivao tendenciju pribliavanja politikom krugu oko nadbiskupa Stadlera. On
je do tada bio vrlo esto kritiziran kao kormilar politike struje ija nastojanja
ne stvaraju povoljan ambijent za suradnju s muslimanskim predstavnicima.17
Drugim rijeima, frankovako je tumaenje bilo da vrhbosanski nadbiskup
daje prednost vjerskim nad nacionalnim, ime ne provodi starevianski program. Meutim, ugraivanje dijela pravakih odrednica u program Hrvatske
katolike udruge otvorilo je prostor za preispitivanje dotadanjih odnosa.
Meutim, pravatvo nije bilo jedinstveno, u formalnom, ni u ideolokom
smislu. Jo od vremena neposredno uoi aneksije dolo je velikog rascjepa
unutar frankovake stranke tako da dolazi do stvaranja Starevieve stranke
prava koju je predvodio Mile Starevi (po njemu milinovci). Ta je skupina
nastojala odraavati tradicionalno stareviansko gledite prema muslimanima te Bosni i Hercegovini. Za razliku od frankovaca koji su osjetili pitanje
aneksije kao neizostavnu priliku za aktivniju politiku i povezivanje s vojnim
krugovima radi ostvarivanja hrvatskih integrativnih interesa, milinovci su
osuivali radikalnije izraze. U tom smislu su i u vremenu proglaenja ustavnosti u Bosni i Hercegovini nastavili sa zagovaranjem zdruivanja tog prostora u jedno samostalno hrvatsko dravno tijelo uz odbacivanje stranakog
ekskluzivizma. Na tom tragu drali su da je ustav u Bosni i Hercegovini narinut i da se ne mogu od njega oekivati nikakvi rezultati. Premda su ustrajavali na starevianskoj ostavtini, prvaci milinovaca polako su zapoeli prilagoavati svoju stranaku ideologiju politici narodnog jedinstva, to im je s
vremenom otvaralo put prema suradnji sa srpskim politiarima i preuzimanju
16
Otvaranje bosanskog sabora. Hrvatsko Pravo, br. 4368. 16. 6. 1910. 1.
17
Cipek T. Matkovi S. 2006. 615-617.
127

jednog oblika jugoslavenske ideologije. Odluujui utjecaj na preusmjeravanje politikog pravca bit e prosudba o dranju mjerodavnih krugova koji
su bili zadovoljni s postojeim stanjem i nisu smatrali da su potrebne bilo
kakve zamanije promjene dravnog sustava Dvojne Monarhije. U tom ideolokom obratu glavnu rije preuzet e Ante Paveli (zubar), koji e za jednu
od najvanih zadaa svoje politike istaknuti zagovor sloge izmeu katolika i
pravoslavnih.18 Prvi znakovi suradnje pojavit e se tijekom saborskih izbora
1910., kad e milinovci na temelju dogovora dijeliti neke izborne kotareve
sa Srpskom samostalnom strankom.19 S druge strane, u pogledu stranakih
odnosa na podruju Bosne i Hercegovine fokus e se usmjerit prema Hrvatskoj narodnoj zajednici i njenoj elastinijoj politici suradnje s politikim predstavnicima Srba i Muslimana. Na taj nain e dugotrajnije prevladati spone
izmeu milinovaca i nekih od bosanskohercegovakih Hrvata koji su bili
distancirani od Stadlerova pravca djelovanja, a kretali su se u okolnostima
Prvoga svjetskog rata prema koncentraciji politiara u jedinstvenom zagovaranju stvaranja jugoslavenske drave.
Ve spomenuti Stjepan Radi govorio je u proljee 1910. u Hrvatskom
saboru na svoj osebujan nain kojim je pokazivao da je unato pripadnosti
dravnopravnoj opoziciji sklon vlastitim prosudbama sa specifinim naglascima. Otvarajui raspravu o Bosni i Hercegovini, usredotoio se na muslimansko pitanje, naglaavajui da se ono mora uozbiljiti, ime je neskromno
elio istaknuti da su njegova izlaganja imuna od mitova i fantazija. Iznijevi
neke osobne primjere iz komuniciranja s muslimanskom inteligencijom i s
putovanja po Bosni i Hercegovini, zakljuio je da se uvjerio da muslimani
nisu ni Hrvati ni Srbi.20 Tomu u prilog iao je opis jednog razgovora sa Savfetbegom Baagiem: Kad sam jednom zgodom razgovarao o tom negdje na
bekom Prateru jo prije 13 godina [op. S. M., 1897.] s pjesnikom Baagiem,
rekao sam mu: dragi bee, ti si izdao pjesme, ja sam ih itao i ja vidim iz njih,
da si ti Turin i Hercegovac, ali ti nisi Hrvat, ti mi moe to priznati ili porei,
ali ja to vidim i mene bi zanimalo, ako moe, da mi istinu kae. Na to je na
beg malo zautio, a onda mi je mirno kazao: Ni ja i ni jedan drugi u Bosni
18
SZ. 747.
19
Krivokapi Jovi G. 2000. 140.
20
SZ. Saborska sjednica odrana 13. 4. 1910. Zagreb, 1910. 625.
128

nije ni Hrvat ni Srbin.21 Ovaj navod, kao i naknadni opis jednog razgovora iz
priblino istog vremena s Osman Nuri Hadiem, pokazuje da je kontroverzni
Radi, sa svojim iznesenim iskustvom, koje ne moemo provjeriti mimo njegova osobnog iskaza, konfigurirao sliku hrvatskog nacionalizma koji nije bio
podudaran onome pravakome s idejom vievjerskog nacionalnog identiteta
i da je u tadanjim okolnostima zagovornik dinastinosti potpuno suprotno
kasnijoj republikanskoj prepoznatljivosti to je prema njemu bilo neophodno jer je naa dinastija razvojem prilika postala i mora da bude par excellence
dinastija evropska.22
O Bosni i Hercegovini ponovo je u Saboru govorio i Frano Supilo, koji je
smatrao da se na tom prostoru vodi politika izazivanja sukoba meu njenim
stanovnicima po vjerskim i narodnim osnovama. Za njega je glavni krivac
takvih postupka bio bezbojni reim imperijalistike kolonizatorske politike,
ime je iznova upozoravao na opasnosti u pogledu politike koncepcije Drang
nach Osten, odnosno irenja germanizacije na prostorima jugoistoka Europe.
U kontekstu rasprava o Bosni i Hercegovini dotadanji prvak Hrvatsko-srpske
koalicije tvrdio je da taj reim obmanjuje Hrvate i nastoji ih uvui u kolo
nenarodne politike radi lakeg ostvarivanja ciljeva koje su postavili beki
politiari. Tu je napose Supilo isticao osobno iskustvo u razgovoru s prvakom
austrijskih kranskih socijala Karlom Luegerom, koje je trebalo posluiti
hrvatskom angamanu u Bosni.23 Takve ocjene izazivale su sukobe s drugim
hrvatskim politiarima, ponajprije onima iz frankovakih i u manjoj mjeri
radievskih krugova, koji su upravo na sporazumijevanju s pojedinim bekim stupovima vlasti vidjeli mogunosti politikih probitaka. Naspram tog
smjera, Supilo je ponovo elio aktivirati sporazumijevanje s maarskim politiarima, to je ve uinjeno na poetku politike novog kursa. Tako je tumaio da emancipacija Budimpete od Bea vodi i prema sporazumu izmeu
magjarske politike sa Jugoslavenima. Supilo se upustio i u pitanje nacional21
Isto.
22
Isto, 627.
23
Supilo F. 1953. 211. Znakovito da i zastupnik Nikola Stojanovi u Bosanskohercegovakom

saboru, kasnije Supilov suborac u emigrantskom Jugoslavenskom odboru, prepriava razgovor nekih Srba s Luegerom u kojemu beki gradonaelnik zapravo diskreditira protusrpsku
politiku Josipa Franka. Vidi: Stenografski izvjetaj Sabora Bosne i Hercegovine, sv. II. Sarajevo:
1911. 1172.
129

nih identiteta, koje u dobroj mjeri kolonijalni narativ ve vien u Obzorovoj

redakturi, pa je tako na Markovu trgu izjavio: Mi Hrvati i Srbi na jugu ove
monarkije zajedno sa Bosnom i Hercegovinom, mi Hrvati i Srbi, koji bismo
imali biti najprvi pitanji, da se izjavimo o toj politici i koja politika bi se imala
najprvo povesti u sporazumu i u dogovoru s nama, mi smo bili tu ostentativno
ignorirani po onoj: Crnac je svoje uinio po alostnom entuzijazmu za doba
okupacije i doba ustanka taj crnac moe otii.24 Iz ovoga se moe zakljuiti
da je Supilo elio nastaviti s otprije propagiranom politikom o neophodnoj
suradnji Hrvata i Srba, a da svako jednostrano svojatanje Bosne i Hercegovine
vodi prema ometanju toga zbliavanja i ide na korist stranim interesima. O
tome govori i zavretak njegova saborskog govora: da e pojava novih Cezara,
zvali se oni Khueni ili Bienerthi [...] jer mi o drugima nije mogue govoriti
[...], da e ta pojava otvoriti oi, naemu narodu, pa da e taj uvidjeti, da se nad
naim ednim snovima o naoj ednoj ideji, zvala se ona u naoj megalomaniji
Velika Srbija ili Velika Hrvatska, da se nad njom krili tudja opasna ideja, koja
ide za tim, da se na narodni i dravni individualitet spline i centralizira u
germanskom, imperialistikom, centralistinom i klerikalnom robstvu.25 Ono
to upada u oi jest zanemarivanje odreenja prema identitetu bosanskohercegovakih muslimana. Premda je svoju formaciju doivio u sklopu pravatva,
Supilo je krenuo drugaijim putem koji je vodio prema koncepciji narodnog
jedinstva Hrvata i Srba. Za Supila je nuno istaknuti da upravo s paktom izmeu novoga bana Tomaia i Hrvatsko-srpske koalicije, unato povratku
ustavnosti i proirenja izbornog reda, naputa poetkom veljae 1910. taj savez i odluuje se na samostalnu suradnju s novim pokoljenjem mladei.
Pitanje dolaska kralja i cara Franje Josipa u Bosnu i Hercegovinu izazvalo
je proturjene komentare o protokolu koji su nali odraza i meu zastupnicima hrvatskog Sabora, a u tu raspravu ukljuio se i ban Tomai. Naime,
postavljena je interpelacija: Zato se u pratnji, koja e Njegovo Velianstvo
kralja pratiti pri njegovu posjetu u anektirane zemlje Bosnu i Hercegovinu, uz
zajednike ministre i oba ministra-predsjednika ne nalazi takodjer i ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije?26 Ban je izravno odgovorio iscrpnim
tumaenjem na to pitanje, koje je prema predlagaima odraavalo krnjenje
24
Isto, 1267.
25
Isto, 1270.
26
Isto. Saborska sjednica odrana 13. 5. 1910. 1265. Rije je o interpelaciji F. Supila.
130

virtualnih prava Trojedne kraljevine. Prema njemu zajedniki ministar-predsjednik Ugarske u skladu s pozitivnim zakonima predstavlja Hrvatsku prama
monarhiji i naprama inozemstvu, ime je otklonio problem pratnje i iznova
afirmirao nagodbene vrijednosti u kojima su hrvatski interesi mogli biti zadovoljani u sklopu subdualistikog poloaja bez stvarnog utjecaja na odluivanja
u Bosni i Hercegovini.
Neuspjeni atentat na zemaljskog poglavara generala Marijana Vareanina, koji je proglasio ustavne zakone i pratio nedugo vladara Franju Josipa na
njegovu putu po dijelu Bosne i Hercegovine, bio je znak poetka revolucionarnog vrenja.27 Pokuaj Bogdana erajia, stipendiste Zemaljske vlade, sustanara kod vjebenika vlade Stevana Moljevia i studenta prava na Sveuilitu u Zagrebu, da revolverskim hicima ubije generala oznaen je kod veine
promatraa kao oajniki in, no budui dogaaji, i u banskoj Hrvatskoj i u
Bosni i Hercegovini, pokazat e da je dolo vrijeme atentatora i sve veeg udjela nasilja u rjeavanju politikih sporova, a ire podruje jugoistoka Monarhije ostalo je nestabilno unato tenji da se i parlamentarnim putem nadziru
politiki procesi unutar Austro-Ugarske. Izraena uvjerenja brojnijeg dijela
protagonista da e se rjeenje nacionalnih odnosa pronai u sporazumijevanju
pod kiobranom legitimnog suverena i postupnim popravljanjem stanja nisu
se ispunila. U oima javnog mnijenja pogledi na nain podjele vlasti ostali su
i dalje sporni, izazivajui nastavak raspravi. Iz kuta gledanja vrha monarhijske uprave ustavno ureenje dovelo je Bosnu i Hercegovinu na prag ubrzanijeg kulturnog, gospodarskog i politikog razvitka. Meutim, novo stanje bilo
je odraz ograniene ustavnosti jer su njegovi tvorci smatrali da je tamonje
drutvo jo nedozrelo za ozbiljniji parlamentarni rad. S druge strane, jasno je
izbijalo nezadovoljstvo meu politikim imbenicima na jugu Monarhije koji
su drali da stupovi dualizma otvoreno omalovaavaju junoslavensko pitanje
i ne nude nikakvo rjeenje mimo interesa hegemonijalnih naroda. Heterogenost pogleda pojedinih stranaka iz banske Hrvatske na prilike u Bosni i Hercegovini utjecala je i na prilike u susjedstvu, o emu uvjerljivo svjedoe podjele izmeu Hrvatske narodne zajednice i Hrvatske katolike udruge. Pokuaj
djelominog prevladavanja jaza putem osnivanja Svepravakog pokreta samo
27
Horvat J. 2006. 107. i 110. Detaljnije o Vareaninu u: Juzbai D. 1991. 59-61. i biografskom tekstu Marian Freiherr Vareanin von Vare koji se nalazi u ostavtini R. Kiszlinga u
bekom Ratnom arhivu.
131

je na kratko zaustavio procese raskola koji su se ponovo rasplamsali tijekom

Balkanskih ratova. Tada se dogodila nesrea, nedaleko od mjesta pokuaja
ubojstva Vareanina, koja je usmjerila tijek povijesti prema drugim teitima.
Eskalacija svjetskog sukoba oznaila je poetak konanog pada dinastije pod
ijom se upravom do tada rjeavalo i pitanje odnosa u Bosni i Hercegovini.
IZVORI I LITERATURA
IZVORI
a) Objavljeni izvori
Cipek Tihomir Matkovi Stjepan. 2006. Programatski dokumenti hrvatskih politikih stranaka i skupina 1842.-1914. Zagreb:
Krnjavi Iso. 1986. Zapisci. Iza kulisa hrvatske politike. knj. 2. pr. I. Krtali. Zagreb:
Stenografski zapisnici Kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Zagreb: 1910.
Stenografski izvjetaj Sabora Bosne i Hercegovine, sv. II. Sarajevo: 1911.
b) Novine
Narodne Novine
Hrvatsko Pravo
LITERATURA
Aleksov Bojan. 2007. Habsburgs Colonial Experiment in Bosnia and Herzegovina revisited. Festschrift fr Holm Sundhaussen zum 65. Geburtstag. (ur. Ulf
Brunnbauer et al.). Mnchen: 201-216.
akovi Luka. 1985. Politike organizacije bosanskohercegovakih katolika Hrvata. Zagreb:
Grijak Zoran. 2001. Politika djelatnost vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadle-
132

ra. Zagreb:
Gross Mirjana. 1967. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini od 1878. do
1914. Historijski zbornik, XIX-XX. Zagreb: 9-68.
Gross Mirjana. 1968. Erzherzog Franz ferdinand und die kroatische Frage.
sterreichische Osthefte 2. Wien: 63-86.
Gross Mirjana. 1970. Hrvatska politika velikoaustrijskog kruga oko prijestolonasljednika Franje Ferdinanda. asopis za suvremenu povijest, 2. Zagreb: 9-74.
Hasanbegovi Zlatko. 2007. Muslimani u Zagrebu 1878.-1945.: Doba utemeljenja. Zagreb:
Horvat Josip. 2006. Pobuna omladine 1911-1914. Zagreb:
Imamovi M. Historija drave i prava Bosne i Hercegovine. Sarajevo:
Juzbai Devad. 1991. Aneksija i stavovi austrogarskih vojnih krugova prema
upravljanju Bosnom i Hercegovinom. u: Nauni skup posveen 80. godinjici
aneksije Bosne i Hercegovine. Sarajevo: 33-82.
Juzbai Devad. 1970. Izvjetaj Hermana von Sautera o odnosima Bosne i
Hercegovine i Monarhije u svjetlu austrougarskih ekonomskih suprotnosti. Godinjak drutva istoriara BiH, XVIII, 1968-1969. Sarajevo: 45-104.
Kamberovi Husnija. 2009. Mehmed Spaho: Politika biografija. Sarajevo:
Kaser Karl. 2009. The Balkan Wars, 1912-1913, an Austrian-Hungarian Perspective. Istorijski zapisi, 1-2/2009. Podgorica: 15-32.
Kora Vitomir. 1929. Povijest radnikog pokreta u Hrvatskoj i Slavoniji. knj. I.
Zagreb:
Krito Jure. 2008. Rije je o Bosni. Zagreb:
Krivokapi Jovi Gordana. 2000. Srpska narodna samostalna stranka 19031914. Zagreb:
Matkovi Stjepan. 2009. Aneksijska kriza. Hrvatska revija, br. 1. god. IX. Zagreb:
Okey Robin. 2007. Taming Balkan Nationalism. Oxford University Press.
Supilo Frano. 1953. Politika u Hrvatskoj. Zagreb:
Suppan Arnold. 1999. Oblikovanje nacije u graanskoj Hrvatskoj. Zagreb:
133

Summary
CROATIAN VIEWS ON THE INSTITUTING OF THE PARLIAMENT OF
BOSNIA AND HERZEGOVINA
The Croat political public was interested in the introduction of constitutionalism, electoral campaigns and the opening of the Parliament of
Bosnia and Herzegovina. As for Croatian politics, it especially monitored the position of Croats in Bosnia and Herzegovina also following the events among the other peoples in order to be able to gain a
more reliable image of the complete problem. Already by the time of
the Annexation crisis, the Croat politicians voiced different opinions
about the possibility (and wishes) for the future solution for Bosnia and
Herzegovina. In regard to their belonging to the more relevant political
circles, there was talk in various ways about the status of this area, from
some Right groups who advocated joining with Croatia on the basis of
the interpretation of the Party programme from 1894, dismissing Serb
aspiration on the same territory, starting from geopolitical reasons and
the assumption that the Muslims were an integral part of the multi-confessional Croat nation, to those who followed the official dualist policy
of Budapest or Vienna or those who thought that it was necessary to
advocate the autonomy of Bosnia and Herzegovina, among who were
also those who gave advantage to the Serb state idea.
Key words: Bosnia and Herzegovina, Croatia, Austro-Hungarian Monarchy, Constitution 1910
134
Seka Brkljaa, PARADOKSI PROVEDBE VIDOVDANSKOG USTAVA IZ 1921.

UDK: 342.4 (497.6) 1921

Izvorni nauni rad
PARADOKSI PROVEDBE VIDOVDANSKOG USTAVA

IZ 1921. U BOSNI I HERCEGOVINI
Seka Brkljaa
Institut za istoriju, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Politika praksa Kraljevstva, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, i prije

njenog konstitutivnog rjeenja, pokazivala je tendencije suprotne zvaninim deklaracijama, a zatim u kontinuitetu i onoj najvanijoj kao to
je bio prvi ustav iz 1921. godine, Vidovdanski ustav, praksom koja je
uzimala maha i koju definiemo kao neto protuslovno, proturjeno,
suprotno zvanino proklamovanom, odnosno kao paradokse.
Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS), Vidovdanski ustav, upravna vlast, zakoni, uredbe, paradoksi,
bosanskohercegovake optine.
namjeri da se izvrnoj vlasti, ili kako je Ustav iz 1921. godine

oznaava lanovima od 90. do 108., upravnoj vlasti, dodijeli glavna
rola u tekstu koji slijedi, uredbama vlade, glavnog rekvizita u stvaranju
paradoksa, a centralizaciji kao metodu i cilju, Bosna i Hercegovina se praktino iskazala kao poligon na kome i na koji su se odnosile mnoge od tih uredbi,
meu kojima se posebno izdvaja jedna kao paradigma paradoksa prakse, koja
je bila samo segment politike patologije Kraljevine SHS.1
Almanah Kraljevine SHS, Svezak I. g. 1921-1922. Zagreb: 1922. 37. Ustav Kraljevine SHS tzv.
Vidovdanski ustav (28. juni 1928. godine). l. 94. Upravna vlast moe uredbama sa zakonHistorijska traganja Historical searches
135

Naime, jo u pretkonstitutivnom periodu polaganja temelja i utvrivanja

glavnih politikih smjernica Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca do 28. juna
1921. godine, centralna vlada je prisvojila kompetencije zakonodavne vlasti,
te je neregularnim uredbovnim putem provodila mjere od kapitalnog znaaja za cijelu dravu. A i sam nain kako su obrazovane i rasformirane vlade,2
postavljani predsjednici ministarskog savjeta i sve one zakulisne igre i interesi
najvanijeg faktora formalne trodiobe vlasti po Vidovdanskom ustavu, monarha, karakteristian je i pokazuje da su vlade, odnosno ministarski savjeti,
imale vjetaki, naknadno obrazovane parlamentarne veine ili ih nisu imale,
to je potpuno svejedno u kontinuitetu jednog manira koji prelazi sa vlade na
vladu, od one prve Stojana Protia od 20. decembra 1918.,3 pa do diktature
1929. godine,4 jer to je period na koji su fokusirani ciljevi ovoga teksta, koji,
skom snagom, ureivati odnose samo na osnovu zakonskog ovlaenja, koje se daje posebno
za svaki sluaj. Uredbe ne smeju protivurei Ustavu ni zakonu, radi ije primene su izdate.
One ne mogu biti u suprotnosti sa zakonskim ovalaenjem, na osnovu koga su propisane.
Narodna skuptina moe uredbe, izdate na osnovu zakonskog ovlaenja, rezolucijom staviti
van snage u celini ili delimice. Uredbe se imaju obnarodovati i u njima mora biti svaki put
oznaen zakon, na osnovu koga se izdaju.
2
Jankovi D. - Krizman B. 1964. 723. Iz pisma koje je u ime Jugoslovenskog odbora Trumbi
uputio Koroecu i Pribieviu povodom ponude od 14. decembra 1918. da ue u zajedniku
vladu, Trumbi 17. decembra iznosi stavove Odbora, kao i svoje, da Odbor mora naglasiti da
ne odgovara njegovom uvjerenju stvaranje zajednike vlade za sve grane dravne uprave koja
bi imala ve danas predstavljati centralistiku dravu. U tom vidimo pokuaj prenagljenje
centralizacije, koja je najmanje podesna u ovo doba prve provizornosti i koja ne moe danas
da bude bez opasnosti za redovno funckionisanje zajednikog narodnog i dravnog ivota.
Meutim, naglaavajui jo jednom ovaj stav Odbora, Trumbi preputa onima u ijim je
rukama u to vrijeme vlast i odgovornost (srpski dravni faktori i Narodno vijee), da zbog
teke internacionalne situacije koja zahtijeva ubrzano formiranje provizorne organizacije
zajednike drave prosude rjeenje prema svojoj uviavnosti.
3
Pribievi S. 1952. 113-116. Regent Aleksandar je odbio da potpie ukaz o obrazovanju prve
vlade sa Paiem na elu. Tim povodom Pribievi, dosta kasnije u izgnanstvu, priznaje da je
to njegova istorijska pogreka to nije podrao proteste predstavnika Narodnog vijea, sprijeio dravni udar prestolonaslednika Aleksandra. Greka je bila naa, nas politiara, to
nismo od poetka sa svojom potrebnom odlunou odgurnuli ovo autokratsko ponaanje.
Aleksandrovo uspjeno manipulativno suprotstavljanje zakljucima enevske konferencije,
zatim Prvodecembarski akt i provoenje samovolje prilikom uspostave prve vlade, otvorlili su
put maniru koji je dao osnovni peat politikom ivotu Kraljevine SHS, a kasnije Jugoslavije,
a to je presudna uloga dvora, dvorske kamarile u osnovnim smjernicama dravnog ivota.
Pribievi S. 1952. 117. Docnije, prestolonaslednik kao regent i, najzad, kao kralj, esto je
136

po sili tematike, naravno prevazilazi taj hronoloki okvir.

Sjeme paradoksa5 posijano Prvodecembarskim aktom iz 1918. godine,6
odnosno nainom formiranja drave, odnosa politikih snaga dominantnog
bipolarnog sistema7 i kristalizacijom poloaja i uticaja kralja, razmnoavalo se
torpedovao vlade, ili je iza kulisa davao znak da se torpeduju. Od 23 ministarske krize, Skuptina je izazvala samo dve, oborivi 1920 prvu vladu Vesnia i 1926 petu vladu Uzunovia.
Sve ostale krize izazvao je kralj ili ljudi iz njegove okoline, prema njegovim uputstvima. Gligorijevi B. 1973. 374. Uticaji kralja Aleksandra, kojima su se ruili osnovni parlamentarni
principi, najvie su se ispoljavali u tri vida: a) meanje u izbor linosti kabineta; b) omoguavanje da ostane na upravi zemlje vlada koja nema potrebnu poslaniku veinu u Skuptini; c)
ruenje vlade koja ima potrebnu poslaniku veinu.
5
Jankovi D. - Krizman B. 1964. 526-527. Prema enevskoj deklaraciji od 9. novembra 1918.
godine, a razraeno detaljnije u Zapisniku enevske konferencije, kojom predstavnici vlade
Kraljevine Srbije (Nikola Pai) i skuptinskih politikih grupa, predstavnici Narodnoj vijea
u Zagrebu (Anton Koroec) i predstvanici Jugoslavenskog odbora u Londonu (Ante Trumbi)
konstatuju svoje ujedinjenje u dravu Srba, Hrvata i Slovenaca, i predviaju nain upravljanja
tom dravom do donoenja ustava, utvreno je, pored ostalog, da: Vlada Kraljevine Srbije i
Narodno Vee u Zagrebu produit e otpravljati poslove svaki u svom unutranjem pravnom
i teritorijalnom delokrugu na redovan nain kakav gde postoji, dok Velika Skuptina ujedinjenih Srba, Hrvata i Slovenaca (Konstituanta), izabrana optim, jednakim, neposrednim i
tajnim glasanjem svih graana, ustavom ne propie definitivno ustrojstvo drave. Taj ustav
e biti osnova celom dravnom ivotu, izvor i utoka svih vlasti i prava, i po njemu e se, u
demokratskom duhu, ureivati ceo dravni ivot.
6
Narodno jedinstvo, I, 32, Sarajevo: 3. 12. 1918. 1. ivio kralj. Kraljevstvo Srba, Hrvata i
Slovenaca. Regent Aleksandar primio je adresu Narodnog vijea SHS i izjavio da preuzima vlast u Kraljevstvu SHS. Inauguriui 1. decembra 1918. godine jedinstveno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, i prihvatajui u ime kralja Petra da preuzima vlast u novoj
ujedinjenoj dravi, regent Aleksandar Karaorevi je unaprijed odredio oblik vladavine i
trasirao unitarno ustrojstvo jugoslavenske zajednice. Novine u Bosni i Hercegovini, kao novoustanovljeno Narodno jedinstvo, pratile su od prvog dana iz broja u broj narodno oduevljenje kraljevinom, to je potvrivalo da je ve unaprijed odreeni oblik vladavine prihvatan
kao sasvim oekivan i radostan dogaaj. ulinovi F. 1961. 146-147. Jankovi D.-Krizman B.
1964. 673-676. Prema odgovoru regenta Aleksandra na Adresu Narodnog vijea SHS regent
je onaj koji ostvaruje dravno ujedinjenje, on je onaj faktor u kojemu bi, prema tome, trebalo
gledati osloboditelja i ujedinitelja. To je bio momenat na koji su se oslanjali centralistiki krugovi oko dvorske kamarile i radikalsko-demokratske politike opcije pripisujui Prvodecembarskom aktu nadustavni karakter i poziciju superustavnosti, koja kao konano rjeenje,
ograniavajui ustavotvornu skuptinu, ve odreuje oblik i sadraj dravnog ureenja.
7
arac N. 1975. 78. O naelima dravnog ureenja su voene stalne rasprave u kojima se
osobito isticala linija podvajanja politikih snaga na pristalice i protivnike centralistike koncepcije. Ta nesaglasnost je poslije izbora 28. novembra 1920. godine polemikama u UstavoHistorijska traganja Historical searches
137

(http://www.arhivyu.gov.rs/)
vrlo uspjeno u konstantnoj dihotomiji, koja je klackala izmeu proklamacija

moderne parlamentarne monarhije i graanske demokratije i esto karnevalskog arenila njene komleksne politike prakse.8
Dok su unutranje (socijalni nemiri) i vanjske politike prilike (Italija i
pitanje granica, problem meunarodnog priznanja, eho revolucionarnih dogaaja u Evropi) davale alibi centralnoj vladi kombinovanih kompetencija,
zakonodavnih i upravnih, nakon 1. marta 1919. godine, odnosno od datuma
prvog saziva Privremenog predstavnikog tijela drave, logikom dogovora i
deklaracija o principima ureenja drave, bila bi za oekivanje redukcija vladinih ovlatenja. Meutim, protivno parlamentarnim principima, Ministartvornoj skuptini i u iroj javnosti podignuta na razinu najaktuelnijeg politikog spora.
8
http://www.nezavisne.com/forum/index.php?topic=1520.0 (17.8.2011). Adami Luj. Kralj

sa isteklom garancijom. 86.: Skuptina, sa svoja dva tuceta partija bee cirkus i luda kua.
Voe partija bili su uglavnom demagozi i laktaroi iji je zajedniki cilj bio postati ministar.
138

ski savjet je rjeavao i o sastavu Privremenog narodnog predstavnitva, koje

je i formirano dekretom izvrne vlasti, to je imalo mnogostrukog uticaja na
njegov poloaj, ugled, uticaj, odnosno, njegovo sveukupno funkcionisanje
pretvoreno je u demokratsku dimnu zavjesu9 onih politikih snaga (monarh,
dvorska kamarila, vlada) koje su raspolagale faktikom snagom dravnog aparata (realna vojna snaga Srbije, policija, andarmerija, posluna subordinirajua upravna struktura).10
U dravnom provizorijumu, kakav je najavljen Prvodecembarskim aktom,
bila je ustvari utvrena samo institucija kralja,11 da bi od 3. decembra, kada
je odlueno da prestaje funkcija Narodnog vijea SHS (NV SHS), institucija
monarha bila jedina suverena vlast novostvorene drave. Obrnutim redom
poteza, suprotnih parlamentarnoj praksi i intencijama enevske konferencije,
sporazumom politikih grupacija pod pokroviteljstvom kralja, obrazuje se jedinstvena dravna vlada,12 inauguriui stvarnu politiku praksu da dravom
upravlja ovaj dvojac, odnosno kralj, preko njemu odgovarajue vlade,13 a da
skuptina, bilo Privremeno narodno predstavnitvo, bilo Konstituanta ili Narodna skuptina u redovnom sazivu, predstavlja paravan ili dekor stvarnih i
9
Gligorijevi B. 1979. 61. U vladinim strunim krugovima smatralo se i objanjavalo da je

privremeno predstavnitvo nastalo da se iz obzira politike celishodnosti daje oduka demokratskom duhu vremena u kome ivimo.
10
Petranovi B. 1988. 86-91. Gligorijevi B. 1979. 60. Najbitnije je, meutim, to su te politike snage u vreme ustavnog provizorijuma dolazile u priliku da utiu na modeliranje budueg
dravnog ureenja, da na taj nain ostvare takav politiki sistem koji e im i dalje obezbeivati dominantan politiki uticaj.
11
ehi N. 1991. 135.
12
Gligorijevi B. 1979. 22-23. Pravdajui svoju odluku alarmantnom spoljnopolitikom situacijom, na emu su naroito insistirali lanovi Narodnog vijea SHS u Beogradu, kao i organizacionom efikasnou, sasvim iznenada nasuprot Naputku Narodnog vijea SHS u Zagrebu,
odlueno je da se obrne red koraka i obrazuje zajednika vlada prije Dravnog vijea, kao
pretee budueg parlamenta.
13
Narodno jedinstvo, I, 50. Sarajevo: 21.12.1918. 3. Prva zajednika vlada, ministarski savjet
inaugurisan je zakletvom kralju, odnosno regentu Aleksadru Karaoreviu, to je, takoe,
bio jedan od prejudiciranih koraka u oblikovanju dravnog ureenja i ukazivao na pravac odgovornosti i ovisnosti centralne vlade. (Narodno jedinstvo, I, 54, Sarajevo: 26.12.1918. 1.) Tim
povodom Ministar unutranjih djela Svetozar Pribievi, telegrafski javlja Narodnoj vladi u
Sarajevu da : Saoptavam Vam slubeno da je Njegovo Kraljevsko Visoanstvo Aleksandar
imenovao prvo ministarstvo kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca i da su lanovi ministarstva
poloili zakletvu Njegovom Kraljevskom Visoanstvu 20. ovog meseca [...].
139

efikasnih poluga vlasti, koje su se nalazile i strateki i taktiki u provedbi u

onim krugovima u kojima je bila koncentrisana stvarna, izvrna vlast. Ve
prvi koraci Dravne vlade i jednog od najvanijih resora, Ministarstva unutranjih poslova, pokazuju tendencije koje se jo i mogu pravdati, u to vrijeme,
kompleksnom i spoljnom i unutranjom zbiljom drave u formiranju, kao to
su jasne upute ministra Pribievia da: Mi smo u periodu stvaranja pa drava
mora sva sredstva upotrebiti oko konsolidacije javne sigurnosti, reda i poretka. Tu se ne moemo obazirati na formalnosti!14 Meutim, ono to je bilo
neobaziranje na formalnosti postalo je manir i u vrijeme kada je drava stekla
uslove ije nepostojanje je bilo opravdanje vanrednim mjerama Vlade.15 Takva
konstelacija izrodila je ve tradicionalnu praksu da se umjesto vladavine koja
bi poivala na Ustavu i zakonu, vladalo prema uredbama, uz uglavnom preutni pristanak; prosvjedi su bili individualni.16
Ve prvi akti zajednike Vlade zasijecali su u ustavne i zakonodavne kompetencije, oblikujui dravu sa odreenim sadrajem i njegovom formom
kako je odgovaralo politikoj ideologiji i ciljevima veine u zajednikom ministarstvu (demokrati i radikali) i u odnosu na stavove sive eminencije politike novostvorene drave, regenta Aleksandra. Dok u spoljnim simbolima
Vlada eka meunarodno priznanje, u unutranjem pogledu17 preko noi
14
Gligorijevi B. 1970. 94.
15
Petranovi B. 1988. 93. Nad pravnim meditacijama o odnosu zakonodavne i izvrne vlasti
prevagu su odnosili praktini razlozi: Vlada je mogla da se slanja na realnu silu izvrnog aparata; donosei podzakonske akte, ona je bre reagovala na dogaaje, efikasnije suzbijala socijalne nemire i uobliavala dravno ureenje koje je odgovaralo vladajuim snagama. Ukoliko
nije mogla da se koristi privremenim narodnim predstavnitvom u svoje svrhe, ona je ulogu
zakonodavca preuzimala na sebe.
16
Gligorijevi B. 1979. 61. Kod ljudi se stvorilo uvjerenje pie o tome Slobodan Jovanovi
da bez uredbe ne moe i da stoga valja mirno primiti sve to vlada naredi. Na taj nain kod nas
postepeno bledi ideja zakona, i mi se navikavamo da ivimo pod vladom uredbe [...] Od kada
je uredba zamenila zakon, pravni poredak izgubio je svoju stalnost, i mi u pogledu pravnih
propisa ivimo od danas do sutra, u veitom provizorijumu. arac N. 1975. 77. Kada se regent
Aleksandar poetkom 1920. godine umijeao u krizu Vlade sa neskrivenim naklonostima ka
Demokratskoj zajednici prvak radikala i prvi premijer Stojam Proti je sa stanovita parlamentarne teorije i logike, tu intervenciju vladara ocijenio kao odsutupanje od navedenog
principa, da se parlamentu ostavlja da on rei o opstanku ili padu jednog kabineta.
17
Narodno jedinstvo, I, 52, Sarajevo: 23.12.1918. 1. Novo ministarstvo i njegov rad Amblemi nae drave. Prema odlukama vlade slubeni naziv drave u poslanstvima i konzulatima
Poslanstva i konzulati SHS.
140

formira se drava, od zastave i grba do kalendara, jezika, pisma.18 Tako je,

naprimjer, i mimo skuptine protegla dijelove srbijanskog krivinog zakona
na cijelu dravu,19 regulisala agrarnu reformu,20 dravljanstvo,21 uvela slobodnu trgovinu,22 sankcionisala osmosatni radni dan,23 zabranila trajkove na
eljeznicama,24 ustanovila nove poreze,25 obustavila djelovanje komunistikog
pokreta,26 legalizovala dravni budet koji je direkno u kompetenciji narodnog predstavnitva27 i tako dalje, da bi ve prethodno u decembru 1918. godine pokuala uredbovnim putem uvesti privremeni ustav za cijelu Kraljevinu
SHS, oslanjajui se na Ustav Kraljevine Srbije iz 1903. godine.28
18
Narodno jedinstvo, I, 59, Sarajevo: 31. 12. 1918. 1. Vana rjeenja ministarskog savjeta. U
Pribievievom pismu Narodnoj vladi za Bosnu i Hercegovinu navode se odluke vlade u Beogradu, pored ostalog i o simbolima nove drave, zastavi i grbu, o ravnopravnosti oba pisma,
o novom kalendaru u graanskim stvarima u cijeloj dravi itd.
19
Zbornik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu u godini 1919. Kom. XXXIX. Sarajevo:
6.10.1919. 142. Ukaz o primjeni vojnih zakona Kraljevine Srbije na sve oblasti Kraljevstva Srba,
Hrvata i Slovenaca. Ibidem. Kom. XX. Sarajevo: 19.4.1919. 61. Ukaz o proirenju zakonske
snage glava IX. I X. kriminalnog (kaznenog) zakonika za Kraljevinu Srbiju na celo podruje
Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Ibidem. Kom. XI. 25. Sarajevo: 11.3.1919. 25. Ukaz Ministarskog Saveta Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca o izricanju pravde.
20
Ibidem. Kom. XXXVII. Sarajevo: 10.9.1919. 131. Uredba o upisu vlasnosti bivih kmetova na
kmetskim selitima u zemljinim knjigama u Bosni i Hercegovini.
21
Ibidem. Kom. LII. Sarajevo: 21.12.1920. 274. Uredba Ministarstva Unutranjih Dela o sticanju i gubitku dravljanstva Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca putem opcija i molbe.
22
Slubene novine Kraljevine SHS, II, 24. Beograd: 27.3.1919. Ibidem, II, 142, Beograd:
5.11.1919.
23
Zbornik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu u godini 1919. Kom. XVII. Sarajevo:
9.4.1919. 47. Naredba o osam-satnom radnom vremenu u dravnim, zemaljskim, opinskim i
privatnim radionicama (poslovnicama), preduzeima, pohvatima i pogonima obrtnog, tvornikog, trgovakog i prometnog znaaja.
24
Ibidem. Kom. LV. Sarajevo: 31.12.1920. 343. Nareenje Ministarskog Saveta o naroitim mjerama Ibidem. Kom. I. Sarajevo: 5.1.1921. 1. Uredba o postupanju u sluajevima nereda, trajka
i pobune na eljeznicama u Kraljevini.
25
Ibidem. Kom. XVI. Sarajevo: 30.4.1920. 63. Zakon o porezu na ratne dobitke.
26
Ibidem. Kom. XIII. Sarajevo: 9.5.1921. 81. Zakon o javnoj bezbednosti.
27
Ibidem. Kom.XV. Sarajevo: 26.4.1920. 57. Privremeni zakon o budetskim dvanaestinama za

mjesece septembar, oktobar, novembar, decembar 1919. god., januar, februar, mart, april i maj
1920. godine i o najhitnijim fiskalnim mjerama.
28
U pismu Atanasiju oli Pribievi navodi pod takom 3. da Tri lana vlade pregledae
141

Elementi paradoksalne prakse u odnosu na zvanine principe ugraene

u Vidovdanski ustav, ustanovljeni prije njegovog donoenja, nastavili su svoj
paralelni ivot za itavo vrijeme legislativnog perioda Vidovdanskog ustava,
da bi dekretirani diktaturom samo otvoreno pokazali stvarno lice, bez magle
koju im je Ustav pruao. Kako je Vlada odgovorna kralju i Narodnoj skuptini, to je ustrojeno sutinom Ustava, kralj je bio onaj neprikosnoveni arbitar
koji bi reagovao da mu, u najmanju ruku, takva praksa nije i odgovarala. Jo
aprila 1921. godine, dakle malo prije donoenja Ustava, Slobodan Jovanovi
je u lanku Nestajanje zakona dokazivao da je Vlada zakonodavnu vlast
uzela de facto u svoje ruke, iako postoji Privremeno narodno predstavnitvo.29
Ona je izdala blizu 800 uredaba, a mnogobrojna rjeenja ministara stvarno su
predstavljala vladine uredbe. Njima je pravno normirana materija koja zbog
svog znaaja spada u iskljuivu nadlenost zakonodavnog organa. U naoj
novoj dravi upozoravao je Jovanovi u istom lanku u Srpskom knjievnom glasniku od 1. aprila 1921. godine vladino uredbovanje vrilo se i vri
bez ikakvog znaka otpora od strane parlamenta.30 Vrhunac je takve prakse,
koja je pokuala i zvanino dezavuisati predstavniko tijelo drave, kada je
ministar za konstituantu Lazar Markovi pokuao i ozvaniiti zakonodavne
kompetencije Vlade septembra 1920. godine, traei u ime kolega radikalsko
demokratske alijanse, koja je u Vladi imala vodeu ulogu, da Privremeno narodno predstavnitvo31 i formalno ozvanii ve ustrojenu praksu da Vlada izdaje propise sa zakonskom snagom i ratifikuje sve njene dotadanje uredbe.
Ustav Kraljevine Srbije i poto se iz njega izdvoje oni lanovi koji po formi i sadraju ne
bi mogli biti preneseni na celu teritoriju Kraljevine SHS ustav e se oglasiti kao privremeni
ustav za celu Kraljevinu SHS.(Narodno jedinstvo, I, 59, Sarajevo, 31.12.1918. 1.) Gigorijevi
B. 1966. 105-118. Tokom prve polovine 1919. godine u dva maha je pripremano oktroisanje
privremenog ustava Kraljevine SHS, prvi je bio pokuaj jo u vrijeme Protievog kabineta,
a drugi put ulogu proklamatora trebalo je da preuzme Privremeno narodno predstavnitvo.
Konstelacija politikih snaga, rivalitet radikala i demokrata, revolucionarno vrenje u zemlji
1920. godine (trajk eljezniara) pokazivali su da je iscurilo vrijeme nametanja pred same
izbore za Ustavotvornu skuptinu.
29
arac N. 1975. 114.
30
Mileti A. 2004. 16.
31
Jubilarni zbornik ivota i rada SHS. 1928. 93. Privremeno predstavnitvo opstajalo je ukupno 20 mjeseci (mart 1919. do oktobra 1920. godine) i uspjelo je da ukupno donese samo
desetak zakona nasuprot cifri od oko 800 uredbi, zakona koji po svom sadraju nisu bili od
vitalnog znaaja za drutveni, politiki i ekonomski ivot Kraljevine SHS. Tako je u 1919.
godini doneseno 9, 1920. godine samo 2 zakona.
142

Odbacivanje tog prijedloga, koje je u vrijeme predizborne trke imalo vie propagandnu ulogu, s agrumentacijom, koja se ne moe osporiti u teoriji, da bi
davanje ovakvih ovlatenja znailo ponitenje parlamenta i proglaenje diktature, meutim nije ni nagovjetavalo niti je ozbiljno uzeto u obzir u presijecanju praktinog Vladinog zasjecanja u legislativu, niti prekid udaljavanja od
principa parlamentarizma u provizornoj Skuptini Kraljevine SHS.32 Mnogo
tei presedan je napravljen time to je Vladi u vrijeme predsjednikovanja Milenka Vesnia data prilika da, izgleda i falsifikovanjem potpisa nekih njegovih
lanova, uredbenim sankcionisanjem poslovnika za Konstituantu unaprijed
nametne norme funkcionisanja ovom najviem predstavnikom tijelu.33
Dok su lanovi Ustava, kao 46., odreivali da zakonodavnu vlast u dravi
vre kralj i Narodna skuptina, 80. da Narodna skuptina donosi zakone koje
proglaava kralj, a 94. da upravna vlast moe izdavati uredbe potrebne za primjenu zakona,34 politika praksa stajala je u direktnoj suprotnosti ovim lanovima sa onim istim tendencijama na koje je upozoravao Slobodan Jovanovi,
gradei itav splet paradoksa35 kojima je upravna vlast, faktiki odgovorna i
konstruisana u krajnjem od monarha, vrlo pragmatino popunjavala vakuum
nedonoenja zakona u Narodnoj skuptini, djelujui paralelno sa jalovim raspravama u tom inertnom tijelu.36
32
33
arac N. 1975. 77. 114. Svjedoanstvo lana vlade Mate Drinkovia u njegovoj knjizi Hrvatska i dravna politika iz 1928. godine potvruje da je poslovnik bio obian falsifikat i da je
poslovnik obnarodovan bez njegovog znanja i potpisa.
34
Zbornik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu u godinu 1921. Kom.XXI. Sarajevo:

30.7.1921. 45-146.
35
Zbornik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu u godini 1921. Kom XXI. Sarajevo:
30.6.1921. 160. Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. lan 130. Ovim lanom Ustava
ustanovljen je Zakonodavni odbor, na koji je bio prenijet dio zakonodavne nadlenosti
Skuptine i koji je imao zadatak da od 783 predmeta, do tada donesene uredbe, u propisanom
roku od 5 mjeseci pregleda i utvrdi valjanost uredbi koje bi dobile zakonsku vanost, preostale van roka automatski bi produile vanost kao zakonski akti. U prvu kagoriju stigla je 571
uredba, ostale su 212 kao nerijeene i bez toga dobile snagu zakona.
36
Gligorijevi B. 1973. 387. Skuptina je ukupno uzevi radila malo; ili je bila rasputena, ili
je, ako je bila na okupu, ekala da se ree vrlo este i vrlo duge ministarske krize, od kojih su
neke trajale i vie od pola godine, ili se pripremala za nove izbore. Osnovne njene funkcije:
pravo da kontrolie vladu, pravo interpelacije, zakonodavni rad, donoenje budeta znatno
se suavaju i odumiru.
143

Centralizacija kao metoda i cilj
Cetralizacija unitarne drave u praktinim koracima poinje formiranjem zajednike vlade 20. decembra 1918. godine i precizirana je ve u aktu
ministra Pribievia od 24. decembra 1918. godine upuenom podreenim
organima37 i Protievom odgovoru Trumbiu da autonomni pokrajinski organi vlasti ostaju pod kontrolom i direktivama dravnih ministara dotinog
resora.38 Izrazito podvuena uloga Ministarstva unutranjih djela profilirala
je resor, koji e biti i ostati okosnica centralizovane drave u drutveno-politikoj praksi, dok preivjeli pravni partikularizam u mnogim sferama drutvenog ivota zadrava, sve do perioda diktature, osobenosti sloene drave
federalnih karakteristika po pojedinim domenima. Dok je lanom 133. Ustava
predvieno izjednaavanje partikularnih zakona u roku od 5 godina i dok je
taj rok ve odavno probijen, a intencija ustavnog lana zanemarena, sve dravne vlade su, koristei autoritet stvarne izvrne moi, i dalje putem uredbi
ureivale sve sfere drutvenih odnosa prema interesima politikih struktura
koje su predstavljale. Dok su u centralizovanoj dravi, kakva je bila kraljevska,
svi putevi vodili u Beograd, itav sistem je bio mnogo sloeniji nego to se
moe pretpostaviti kada je u pitanju prosta drava takvog tipa.
Centralizacija unitarne drave pretpostavljala je globalnu unifikaciju
regula svih sfera drutvenog ivota, zakona, carina, poreza, taksi, ali paradoksalno u tim sferama ne samo da se zadrava naslijeena neujednaenost
po istorijskim pokrajinama, kojih od Ustava vie nema, nego se taj nesklad
izjednaavanjem jo vie produbljuje. Selektivne promjene nivelisanja ile
su na tetu u svojoj konanici i Bosne i Hercegovine, koja sve do jedinstvenog
Zakona o porezima, izvrnog od 1. januara 1929., Zakona o taksama iz 1930.,
Zakona o lokalnim zajednicama iz 1933/1934. godine, u sferi tih propisa ostaje posebno podruje, iako je Vidovdanski ustav ne prepoznaje kao takvu,39 a
37
ABH. Fond: NVSHS-prez. 14388/1918. Obrazovanje prve dravne vlade u Beogradu i

nareenja po tom.
38
39
Zbornik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu u godini 1921. Kom XXI. Sarajevo: 30.6.1921. 161. Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. lan 135. [...] Zakonom o
razgranienju oblasti, Bosna i Hercegovina e se razdeliti u oblasti u svojim sadanjim granicama. Dok se to zakonom ne uredi, okruzi u Bosni i Hercegovini vae kao oblasti. Spajanje
tih oblasti vri se odlukom oblasnih skuptina dotinih blasti donetih veinom od 2/3 glasova
144

pogotovo od 1929. godine nakon podjele na banovine.

Uredba Vlade o proirenju taksi po Zakonu o taksama Kraljevine Srbije
od 30. marta 1911. godine na cijelo podruje drave oznaavala je nivelaciju, koja je u primjeni pokazala nedosljednosti koje su, opet, u toj unifikaciji izdvajale nekadanje pokrajine, te selektivnim izmjenama te iste Ustavom
zaboravljene pokrajine stavljali u podreeni poloaj, a njihove stanovnike
u trokove, koji su ih, i u tom pogledu, finansijski dovodili u neravnopravan
status u odnosu na stanovnike predratne Srbije. Tako je na osnovu Privremenog zakona o sudskim taksama (uredbe) ta taksa poviena 1921. godine za
Bosnu i Hercegovinu, Dalmaciju i Sloveniju za 400% u odnosu na Srbiju, dok
je za Vojvodinu, Hrvatsku i Slavoniju uveana ak za 800%.40 Usljed postojanja razliitih taksenih propisa, postojale su razliite tarife po pokrajinama za
jedinstveno procesno pravo i jednakost pred sudom uopte. Tako je za taksu
po sudskom predmetu, ija je vrijednost iznosila 10.000 dinara, u Vojvodini
trebalo platiti 3.000 dinara, u Bosni i Hercegovini 2.000 dinara, a u Srbiji paualno 100 dinara.41
Prosta unifikacija razliitog i po kvalitetu i kvantitetu posebno je bila
izraena po suprotnim rezultatima nakon uredbi fiskalnog znaaja iz 1923.
godine. Zemljarina, osnovno poresko optereenje zemljoradnika i najvaniji
poreski oblik neposrednih poreza, nalazila se po vrsti u svim zateenim poreskim sistemima do 1918. godine. Poveanje zemljarine u Bosni i Hercegovini
za 500%, tj. 5 dinara na 1 dinar od poreza i prireza kod poreza na zemljite,
i prirez od 30% na ostale poreske oblike, dovelo je do diskriminacije poreskih obveznika Bosne i Hercegovine, jer se estostruko poveanje poreza na
zemlju, za razliku od drugih krajeva Kraljevine SHS, primjenjivalo u Bosni i
u granicama odreenim 3. stavom l. 95 Ustava. Pojedine optine ili srezovi mogu se iz svojih oblasti izluiti i pripojiti drugoj oblasti u sadanjim granicama i Bosne i Hercegovine ili
izvan njih, ako na to pristanu njihva samoupravna predstavnitva odlukom od 3/5 glasova i
tu odluku odobri Narodna Skuptina. Iz ovoga lana Ustava vidi se jasno da toliko politiki
propagandno hvaljeni tzv. Turski lan ostavlja mogunost da se Bosna i Hercegovina, koja je
jedinstvena teritorijalno samo u vanjskim granicama oblasti, moe i drugaije organizovati,
tj. njen teritorij podijeliti.
40
Zbornik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu u godini 1921. Kom XXIII. Sarajevo:
24.8.1921. 225. l. 15. Obznane Delegacije Ministarstva Finansija o proglaenju privremenog
zakona o dravnoj troarini, taksama i pristojbama.
41
Krev B. 2007. 137. Beci I. 2003. 99-100.
145

Hercegovini na proirenu i veoma sloenu osnovicu.42 Takva poreska politika

putem uredbi, koje prostim poveanjem niveliu razliite osnovice, dovedena
je do apsurda, jer je stepen naplate ionako, uprkos represivnom sistemu poreskih ovrha, bio nizak, u 1921. godini 47,30%, a u 1922. godini 52,17% u odnosu na Vojvodinu u istim godinama s iznosom od 89,42%, odnosno 98,44%.43
Zatita sopstvene nacionalne industrije putem carina bila je opte stajalite i doktrina evropskih drava tog vremena. I u Kraljevini SHS meu strunjacima je vladalo miljenje da je carinska tarifa osnovni privredni zakon jedne zemlje, odnosno privredni ustav zemlje.44 U Kraljevini SHS je poetkom
1919. godine, u korpusu unifikacije proirenjem srbijanskih zakona i propisa
na teritorij itave drave putem uredbi, Odlukom Ministarskog savjeta proiren i Carinski zakon od 23. januara 1899. godine i Zakon o optoj carinskoj tarifi Kraljevine Srbije iz 1904. godine. Sainjen i prilagoen privrednoj
strukturi i ekonomskim interesima ove drave prije toliko vremena i u drugim drutveno-ekonomskim i politikim prilikama, nailazio je u novoj dravi
sloene strukture na nezadovoljstvo industrijalaca i vrlo negativno uticao na
stanje i razvoj privrede u novim dijelovima kraljevske drave. Ovaj zakon nije,
prije svega, uvaavao ni privrednu strukturu Bosne i Hercegovine i ostavio je
njenu eljezarsku industriju, koju Srbija do1918. godine nije ni imala, bez ikakve carinske zatite, i to ba u vrijeme kada je buknuo rat za osvajanje irokog,
monopolistikim sporazumima, neregulisanog trita.45 Izmijenjena carinska
tarifa iz 1925. godine donesena je kao jo jedna Vladina odluka, koja je bila
izvrna bez provedene predviene parlamentarne procedure. Karakteristino je za ovaj zapravo najvaniji zakon u oblasti itavog gospodarstva da je
donesen bez kontrole narodnog predstavnitva, da je prokrijumaren, da je
primjenjivan 16 godina, a da itavo to vrijeme do 1941. godine nijedna vlada,
nijedna politika stranka nije pokuala da mijenja njegovu osnovnu liniju, nije
42
Hrelja K. 1994. 134-136.
43
Beci I. 2003. 76-77. Poresko optereenje po glavi stanovnika u periodu 1920. do 1922. godine iznosilo je: Kraljevina SHS 30,2 dinara, Hrvatska i Slavonija 27,7 dinara, Vojvodina 70,9
dinara, Slovenija 49 dinara, Dalmacija 13,1 dinara, Srbija i Crna Gora 19,5 dinara i Bosna i
Hercegovina 24,2 dinara.
44
urovi S. 1986. 79-80.
45
Gal . 1977-1979. 215.
146

ak pokuala da od zakona uini izbornu parolu.46 Izmijenjenom carinskom

tarifom iz 1925. godine do kraja perioda kraljevske drave uvedena je zatita industrijskog kapitala, koja je dovela do poskupljenja osnovnih artikala za
podmirenje potreba irokih potroakih masa (eer, cipele, sav tekstil, sva
eljezna orua i sl.) i poljoprivrednog, u toj dravi, pretenog gospodarstva.
Vidovdanski ustav je pretpostavljao unutranju politiko-teritorijalnu organizaciju drave podijeljene na tri nivoa samoupravnih zajednica, od optine
preko sreza do oblasti, ne prepoznavajui administrativno-teritorijalnu kategorizaciju koja je bila karakteristina za Bosni i Hercegovinu. U upravnom
pogledu bosanskohercegovake optine svih vrsta ostat e uvezane naslijeenom austrugarskom legislativom iz 1907. godine, koja se odnosi na organizaciju, funkcije i upravljanje, kao i nizom drugih, isto tako naslijeenih propisa
iz domena komunalne politike, sa izuzetkom koji se odnosi na izborni red,
zamrznut i formalno i u provedbi ve od 1914. godine. Kao kakva mrea od
propisa ova tradicionalna komunalna regulativa uvezivat e bosanskohercegovake optine, i gradske, i seoske, i neorganizovane, ak i nakon razbijanja
na banovine istorijskog bosanskohercegovakog prostora 1929. godine, i to
sve do jedinstvenog dravnog Zakona o optinama iz 1933. i Zakona o gradovima 1934. godine.47 U komunalnoj domeni bosanskohercegovaki teritorij
ostaje uvezan i kompaktan jedinstvenim propisima organizacije i djelovanja,
ne samo u doba Vidovdanskog ustava nego i u vrijeme diktature i nove teritorijalne reorganizacije podjelom na banovine. U komunalnoj domeni, zahvaljujui preivljavanju starog partikularnog zakonodavstva, ne cijepaju se istorijske pokrajine onako i u onoj mjeri kakvi su bili ciljevi idejnih tvoraca nove
administrativno-teritorijalne podjele drave. Bez namjere centralistike vlasti
i monarha u Beogradu da preive pokrajinske posebnosti, pa i u tragovima, to
je bio rezultat, posljedica jedne politike kojoj je trebalo vie od deset godina da
dobije jedan opti zakon o optinama i gradovima za cijelu zemlju.
Ali, to je samo jedna strana objanjenja, druga je da upravljanje optinama, kako god se one zvale, seoske, gradske, i bilo u kojem dijelu drave se
nalazile i bile organizovane po razliitim naslijeenim starim regulama, sve su
one bile pod jedinstvenom kontrolom upravno-politike vlasti, strogo cen46
Mirkovi M. 1950. 105.
47
Slubene novine Kraljevine Jugoslavije, XV, 85-XXVI, Beograd:15.4.1933. 493-505. Ibidem,

XVI, 169-XLIII, Beograd: 25.7.1934. 707-722.
147

tralizovane od dna subordinirajue piramide do vrha u Beogradu. Povrno

gledajui, to nije bilo nita novo u odnosu na ono to je bilo u austrougarskom
periodu vlasti i to je praktino izvedeno i iz austrougarske legislative, samo
su se adrese centralne, odnosno vrhovne nadzorne vlasti mijenjale. Meutim,
centralizam kraljevske drave je bio u isto vrijeme ona osnovna poluga, metoda, instrument i cilj sam po sebi koji je takve elemente federalizma ponitavao. Takva kombinacija nije bila nepraktina samo po stanovnitvo, gradove i
njihovu administrativnu strukturu u cijeloj dravi, kao zbiru partikularizama
optinskog zakonodavstva, nego i za mreu nadzorne strogo centralizovane
vlasti, koja je u krajnjem rezultatu djelovala jedinstveno. Naime, vie nadzorne vlasti, oblasne i kasnije banovinske, morale su dobro poznavati mnotvo
zakonskih propisa razliite provinijencije iz komunalne domene, kao u Drinskoj banovini austrougarske propise do Drine i Zakon o optinama Kraljevine Srbije preko Drine, ili ugarske preko Save, kao i druge razliite, ponekad
potpuno oprene propise iz te oblasti. Istovremeno, trebalo je i uskladiti sve
te razliitosti prema subordinirajuim intencijama raznovrsnih mjera i uredbi
centrale u Beogradu, prema kojoj su bili usmjereni svi praktini koraci tako i
dalje federalistiki organizovanog komunalnog sistema u dravi. To centralnoj
vlasti u Beogradu i Ministarstvu unutranjih djela, kao vrhovnoj naredbovnoj
i nadzornoj instanci, nije uopte smetalo, jer ih nije doticalo sve dok je ta komunikacija nadzorne vlasti efikasno funkcionisala, naredbama odozgo prema
dole i disciplinovanim odgovorom i poslunom akcijom u suprotnom pravcu.
Vidovdanski ustav, izraavajui kompromisni nacionalni unitarizam, ozakonio je centralistiko dravno ureenje kao posljedicu usvojenog nacionalnog
unitarizma. Centralistika orijentacija argumentovana je kao najcjelishodnije
rjeenje, koje svojom praktinom jednostavnou prua maksimalne uslove
za jugoslovensku integraciju, homogenizaciju, kao i za odbranu od spoljnih
neprijatelja. Doivjela je svoju punu satisfakciju u Vidovdanskom ustavu i
veliana je na prigodnim sveanostima organizovanim po nalogu ministra
Pribievia.48 Meutim, kodifikacija elemenata monarhistikog legitimiteta
bez kojeg nema ivota ni jednom zakonu, od koga zavisi Narodna skuptina i
Vlada49 u oivotvorenju politike stvarnosti uz autokratske tendencije krune
48
arac N. 1975. 79.
49
Zbornik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu u godini 1921. Kom XXI. Sarajevo:
30.6.1921. 151. Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Kralj potvruje i proglaava zakone,
vrhovni je zapovjednik sve vojne sile (l.49), kralj ima pravo amnestije (l.50), kralj predstav-
148

stvarala je realne mogunosti pojave i ilavog ivota paradoksa.50 Bitne poluge

i instrumenti centralne vlasti bili su organizovani na tom principu odmah po
formiranju prve Vlade Kraljevine SHS, a to su upravno politika i finansijska
kontrola, kao i njeni instrumenti: administrativni aparat, vojska, andarmerija, policija, to je sve ukupno garantovalo provoenje intencija vlasti i po
pitanju, ne samo lokalnih uprava, nego i drugih partikularizama, pa ma kakva
bila njihova naslijeena administrativno-teritorijalna organizacija i njihova
unutranja organizaciono-funkcionalna regulativa.51
Vie godina nakon zavretka Velikog rata Bosna i Hercegovina je ivjela u
vanrednom stanju, jer je uspostava optinske vlasti odgovarala takvom stanju,
koje je, u organizaciji komesarski postavljene vlasti ili oktroisanih gradskih
vijea, predstavljalo materijalizaciju stranakih i linih ambicija bosanskohercegovakih radikala, kao i ostalih stranaka koje su, periodino se smjenjujui,
povremeno participirale u centralnoj vladi. U mirnodopskim uvjetima nakon
1918. godine takvo stanje opravdavano je nedonoenjem i stalnim prolongiranjem novog jedinstvenog dravnog zakona o optinama, a faktiki je odgovaralo prije svega radikalima koji u veini gradova, kod politiki pocijepanog
srpskog glasakog tijela, pri postojeim osnovama politikog organizovanja
na konfesionalno-nacionalnoj osi, ne bi dobili veinu u izabranim gradskim
vijeima. Na taj nain u bosanskohercegovakim seoskim optinama i gradovima vladajua politika konstruisanih vlada uspjela je da apsolutizuje vlast i
na najniim nivoima administrativno-teritorijalne organizacije drave i provodi takvu politiku u optinama koja je istovremeno doprinosila uvrivanju
vlasti i uticaja i na viem nivou.
lja dravu u svim odnosima sa drugim dravama i on oglaava rat i zakljuuje mir (l.51), kralj
saziva, a i rasputa Narodnu skuptinu (l.52), kraljeva linost je neprikosnovena, ne moe
mu se nita staviti u odgovornost niti moe biti tuen (l.55) itd.
50
Zbornik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu u godini 1921.. Kom. XXIII. Sarajevo:
24.8.1921. 271. Zakon Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca o zatiti javne bezbednosti i poretka
u Dravi. Zanemarujui uzuse parlamentarizma i krei tek utvrene ustavne garancije jer
reim ima pravo da se brani, prema izjavi ministra Pribievia, donesen je Zakon koji je
legalizovao represiju izvrnog aparata prema antidravnim elementima.
51
Drutveno-politika svtarnost Kraljevine SHS potvruje strogi centralizam u provedbi bez
obzira to pojedine odredbe Vidovdanskog ustava nisu bile dovrene normativno, ali zato jesu
u centralizovanoj praksi opovrgavajui radovima itavog niza autora tvrdnje Nikole utia da
nepotpuna primjena Vidovdanskog ustava u normativi i zadravanje partikularizama dokazuje da Kraljevina SHS nije bila centralizirana drava. Vidi: uti N. 1998. 27-29.
149

Problem optina, optinskih izbora bio je u Bosni i Hercegovini (takoe i u Vojvodini i Dalmaciji) skoro itavu deceniju predmet tekih politikih
borbi. itavu deceniju nakon ujedinjenja pitanje optinskih izbora u Bosni i
Hercegovini je podgrijavano od strane Vlade kao gotova stvar, samo to nije,
a onda bi se, bez pravog objanjenja, skidalo sa dnevnog reda do daljnjeg.
Tako su izbori bili najavljeni prema naznakama Ministarstva unutranjih djela
koje je, prema pisanju Politike, ve spremilo Uredbu o optinskim izborima
u Bosni i Hercegovini negdje za polovinu oktobra 1920. godine.52 Nakon toga,
prema nareenju ministra Pribievia od 31. maja 1921. godine, predvieni
su za jesen 1921. godine u Bosni i Hercegovini, po odobrenju novoga Zakona
o optinama.53 Kad od toga nije bilo nita, nova najava uslijedila je 1922. godine, meutim, odloeni su sa neubjedljivom argumentacijom da navedeni
zakon nije pravilno proglaen, iako je objavljen u Slubenim novinama Kraljevine SHS 30. decembra 1922. godine. Zakon je inae nastao na osnovu
60. Zakona o izboru optinskih zastupstava u Sloveniji od 18. februara 1922.
godine,54 a sreski poglavari u Bosni i Hercegovini su ga ve i prije dobili da bi
poduzeli neophodne pripremne radnje. Provoenje samouprava u ivot, kao
i raspisivanje optinskih izbora u Bosni i Hercegovini, bilo je i dio dogovora
tzv. Markovog protokola, politikog sporazuma iz aprila 1923., NRS, HRSS,
JMO i SLS.55 Akt o sporazumu HSS i NRS iz 14. jula 1925. godine predviao je, takoe, i zakon o optinama itd. ak je ministar unutranjih poslova
javno, na sjednici Narodne skuptine 9. jula 1923.godine, obeao provoenje
optinskih izbora u Bosni i Hercegovini, ali samo to nije kasnije i naredio
samo provoenje izbora. I izjave Boe Maksimovia bile su politiki manevar
jer je i za njegovog mandata sve ostalo na praznim demagokim obeanjima.
U meuvremenu rad na projektu Zakona o optinama jedinstvenim za cijelu
52
Narodno jedinstvo, III, 183, Sarajevo: 7. 10. 1920. 3.
53
ABH, VSO, 19/5538, 1925.
54
Slubene novine Kraljevine SHS, IV, 294, Beograd: 30.12.1922. 8.
55
Purivatra A. 1977. 150. ehi N. 1990. 249. Iek T. 1981. 162. Navodei pojedinano ta je
potrebno uiniti i u Bosni i Hercegovini oznaeno je pod takom 3) da se svim samoupravnim tijelima (opinama, trgovakoj komori itd.) povrati samouprava i da se u tu svrhu raspiu
odmah izbori za sve gradske i organizovane seoske opine, te da se u jo neorganizovanim
selima postavljaju seoski glavari izborom. Takoe i pod takom 7) da se obustavi razdioba
opinskih panjaka te da se oduzeti panjaci opinama natrag povrate, a razdioba dravnog
zemljita koja nisu opinama potrebna vri po stvarnoj potrebi.
150

dravu otiao je dalje od radnog nacrta i trebao je da predstavlja neophodnu

podlogu na osnovu koje e se provesti i optinski izbori u Bosni i Hercegovini.
Problem stalnog odlaganja izbora u bosanskohercegovakim optinama, kao i grupisanje cjelokupnog teritorija ove pokrajine u najnie administrativne jedinice, organizovane optine, rezultirao je, s druge strane, sve otrijom politikom kritikom, sa pravom poplavom rezolucija, napose od strane
JMO-a, poslanikih pitanja predsjedniku Narodne skuptine, interpolacija,
optubi protiv vie ministara unutranjih poslova, nekulturnih i iritirajuih
polemika izmeu radikala i poslanika JMO, ili HSS, ili demokrata, odnosno
kasnije SDK.56 U svojoj politikoj borbi vostvo JMO je stalno isticalo potrebu
provoenja optinskih izbora u Bosni i Hercegovini radi uvrivanja pozicija
stranke u lokalnim samoupravnim organima vlasti. Poslanici JMO su oktobra 1923., februara 1924., maja i novembra 1925. i novembra 1926. podnosili
Narodnoj skuptini interpolacije i pokretali diskusije o optinskim izborima.57
Tek oktobra 1928. ovi izbori u vrijeme Koroeve vlade ne samo da su bili najavljeni nego su bili i provedeni.
Paradigma
Dravni budet i Finansijski zakon za 1927/1928. godinu usvojen je u Narodnoj skuptini u posljednjem trenutku u redovnom roku do 1. aprila 1927.
godine (31. marta), u atmosferi otre politike krize, stranakih razdvajanja,
saveza i kompromisa, pod pritiskom spoljnopolitikih tekoa fokusiranih na
odnose sa Musolinijevom Italijom. Zakon kojim se regulie sastav i izvrenje
budeta drave sadravao je i odredbe koje su predstavljale obavezujui plan
rada i Ministarstva unutranjih djela. Finansijski zakon je lanom 165. obligatorno predviao i administrativnu organizaciju cjelokupnog teritorija est
oblasti Bosne i Hercegovine u organizovane optine, a zatim i provoenje optinskih izbora. S obzirom da su radikali u svim tim kombinacijama odbijali
zahtjeve o optinskim izborima i da Nacrt opteg zakona o optinama nije na56
Pravda, VI. 23, Sarajevo: 8.6.1926. 2. U zaglunoj galami nekulturnih i prizemnih skuptinskih rasprava i dijaloga optinski izbori i ureenje optina u Bosni i Hercegovini po novom
zakonu u skladu sa Ustavom esto su skidani sa dnevnog reda i ovakvim izjavama tadanjeg
Ministra unutranjih poslova Miladina Vujiia da narod u Bosni i Hercegovini nije zrio za
samouprave.
57
Jovanovi N. 1974. 331.
151

putao ladice Ministarstva unutranjih djela, sam lan 165. Finansijskog zakona bio je rezultat tekog kompromisa. lan 165. Finansijskog zakona, koji se
odnosio na Bosnu i Hercegovinu, najavio je novu administrativno teritorijalnu organizaciju u jednom zahvatu, koja bi predstavljala radikalnu promjenu u
odnosu na stanje koje je ova zemlja unijela u zajedniku dravu 1918. godine.
Tek na osnovu te nove organizacije bosanskohercegovake optine, a time i
gradovi, dobili bi izabranu optinsku vlast, koju nisu imali jo iz perioda pred
svjetski rat.
Zakon je predvidio tanu satnicu i red poteza u ovome zamanom poslu.
itav projekat u izvedbi i zavrnici zavisio je od Ministarstva unutranjih poslova, a prije svega od stranaka i njihovih predstavnika koje su drale ovaj resor. U nedostatku opteg dravnog zakona o optinama isti lan Finansijskog
zakona, stav 4. predviao je da Izbori izvrit e se na osnovu uredbe koju e,
sa snagom zakona Ministar unutranjih dela izdati, oslanjajui se na zakonski predlog o izboru u optinska zastupstva u Bosni i Hercegovini, kako ga
je donela II Sekcija Zakonodavnog Odbora Narodne Skuptine 1922. godine
na osnovu 60 Zakona o izboru u optinska zastupstava u Sloveniji.To je
znailo obnavljanje vanosti onoga istog izbornog reda koji nije primijenjen
pri najavljenim izborima 1922. godine, poto se tadanja vlada jednostavno
interesno ogluila.
Iako ne bi bilo po prvi put da jasni rokovi propisani, u ovome sluaju,
zakonskim lanom, budu probijeni ili ak potpuno zanemareni, objavljivanje
specifinih zakona i uredbi iz optinske domene potvrivalo je pretpostavke da e do izbora ipak doi i u bosanskohercegovakim optinama, koje su
Uredbom u septembru 1927. godine teritorijalno uobliene, sa pravom Ministra unutranjih poslova da vri ispravke u roku od 6 mjeseci do dvije godine,
ispravke koje nee uticati na rokove za provoenje izbora. Politike strukture i
javnost, im su skrenule panju sa skuptinskih izbora od 11. septembra 1927.
godine, vratile su interes na optinske izbore u Bosni i Hercegovini, u atmosferi pomnog prouavanja i kritika reorganizacije teritorija u optine i nezaustavljivog procesa izmjena u komesarijatima. Predvieni skori izbori nisu uticali
na staru praksu, ak su energinije i ubrzavani u skladu sa politikom konstelacijom, proienom izbornim rezultatima, kao i stranakim sporazumima i
odnosima u Vukievievoj vladi.
Zadovoljavajui formalno odredbe i satnicu odreene lanovima Finansijskog zakona, a u nedostatku opteg zakona o optinama, Ministarstvo unu152

tranjih djela se dosjetilo da, ve tradicionalno, uredbom, potvrdi i formalno

oivi zakone austrougarske legislative, koji su neformalno u organizacionom
pogledu u Bosni i Hercegovini i dalje bili na snazi. Ova dva zakona, o gradovima i selima, objavljena su, po nareenju ministra unutranjih djela, od strane
velikog upana Sarajevske oblasti Milana Nikolia kao dva lokalna, bosanskohercegovaka propisa. U slubenim novinama est oblasti Bosne i Hercegovine, Narodnom jedinstvu, prvo 6. novembra, a zatim 8. novembra 1927. godine, u izvornom tekstu i obliku, bez ijedne ispravke ili brisanja, objavljeni su
Zakon o gradskim opinama58 i Zakon o seoskim opinama59 iz 1907. godine.
U datim ustavno-pravnim i politikim prilikama, zakoni su drutvenoj javnosti predstavili i oivjeli skoro zaboravljene, ve davno arhivirane simbole prole drave, paradoksalne termine sa izbornim redom koji je sadravao odredbe
i ogranienja cenzusom, konfesionalnim kljuem. Sve ukupno u drutvenopolitikoj javnosti, nakon prvobitnog oka po objavljivanju starih zakona, ije
su odredbe o organizaciji i funkcijama optina faktiki bile i dalje u upotrebi,
potvrivanje ovih zakona bez izmjena izazvalo je silne nedoumice, a zatim i
itavu poplavu kritika kao izuzetan nonsens i politika podvala koalicije na
vlasti. Dok je politika i ostala javnost bila u oku itajui skoro zaboravljene
termine kao zemaljska vlada, carsko i kraljevsko itd., pokazalo se da je to bio
vie izraz birokratske greke i pune i bezobzirne komocije upravnog aparata,
koji nije prekrajao stari zakon i pravno ga prilagodio izbornom redu, kako
je i predvidio Finansijski zakon za 1927/1928. godinu. Putajui neko vrijeme, isto tako komotno, da se javnost bavi paradoksalno ponovno objavljenim
zakonima nekadanje drave, tek naknadno, objavljivanjem Uredbe o izboru optinskih vijea u Bosni i Hercegovini u Slubenim novinama Kraljevine
SHS od 26. decembra 1927. godine, mnoge nedoumice oko naina izbora su
bile rjeene. Meutim, kratki rokovi, brzina izmjena i stvarna nepripremljenost struktura i kadrova koji su bili odgovorni da provode izbore, kasnije su
pokazali da su mnoga pitanja bila nejasna, te da je ministarstvo u Beogradu moralo vie puta da intervenie i usklauje novi izborni red sa praksom
58
Narodno jedinstvo, XI, 125, Sarajevo: 6.11.1928. 1. Zakon za upravu gradskih opina u Bosni
i Hercegovini s izbornim redom (Odobren Previnjim rjeenjem od 21. marta 1907. Proglaen otpisom Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu od 12. aprila 1907. br. 62.064).
59
Ibidem, XI, 126, Sarajevo: 8.11.1928. 1. (Odobren Previnjim rjeenjem od 8. februara 1907.
Proglaen otpisom zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu od 13. marta 1907. br. 34.054/I).
153

i tokom priprema izbora, kao i procedurom konstituisanja novih optinskih

vijea. Bosna i Hercegovina je dobila jedan koktel od propisa o optinama, i
gradskim i seoskim, a najvie nedoumica su predstavljale odredbe novog izbornog reda koje su se odnosile na pasivno izborno pravo i tzv. konfesionalni
klju,60 koji je preferirao Zakon za upravu gradskih opina iz 1907. godine.
Kao paradigma ve tradicionalnog manira, objavljivanje ovih zakona potvrdilo je kontinuitet prakse izvrne vlasti da donosi uredbe sa zakonskom snagom,
a ne, prilagoeno lanu 94. Ustava, samo onih uredbi potrebnih za primjenu
zakona. Takav manir vlada, ma kakve politike konstrukcije, predstavljao je i
uzrok i posljedicu hronine bolesti sistema, stalno njegovanog od strane onog
politikog faktora ijem autokratizmu je i odgovarao.
IZVORI I LITERATURA
IZVORI
a) Arhivska graa:
Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo (ABH)
Fond: Narodna vlada Narodnog vijea SHS za Bosnu i Hercegovinu (NVSHS)
b) Objavljena arhivska graa, novine, asopisi, ostala periodika:
Jankovi D. - Krizman B. 1964. Graa o stvaranju jugoslovenske drave. Beograd: Institut drutvenih nauka.
Almanah Kraljevine SHS. 1922. Svezak I. g. 1921. -1922. Zagreb:
Zbornik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu. 1919-192. Sarajevo:
Slubene novine Kraljevine SHS. 1921-1929. Beograd:
Jubilarni zbornik ivota i rada Srba, Hrvata i Slovenaca 1918-1928. 1928. Beo60
3. Razdioba lanova opinskog vijea na pojedine vjeroispovjesti nastupa pri svakom
novom izboru cijelog opinskog vijea [...]. 7. Pravo da bude izabran (pasivno pravo izbora)
u opinsko vijee ima svaki opinski stanovnik s aktivnim pravom izbora(koji je navrio 30.
godinu ivota, koji vie od dvije godine stanuje u podruju opine i u ime dravnih poreza
najmanje 10 kruna plaa.
154

grad: Matica ivih i mrtvih SHS

Narodno jedinstvo. 1918 -1929. Sarajevo:
Pravda. 1926. Sarajevo:
LITERATURA
Beci I. 2003. Finansijska politika Kraljevine SHS 1918-1923. Beograd: Stubovi
kulture.
ulinovi F. 1961. Jugoslavija izmeu dva rata. I. Zagreb: Izdavaki zavod Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.
urovi S. 1986. Dravna intervencija u industriji bive Jugoslavije. Beograd:
Nolit.
Gal . 1977-1979. Uticaj monopolistikih saveza na usporeni razvoj eljezare
u Zenici u doba Kraljevine Jugoslavije. Godinjak Drutva istoriara Bosne i
Hercegovine XXVIII-XXX. Sarajevo: Drutvo istoriara Bosne i Hercegovine.
Gligorijevi B. 1966. O pokuaju da se oktroie tzv. Privremeni ustav Kraljevine
SHS 1919. Jugoslovenski istorijski asopis. 3-4. Beograd: Savez drutava istoriara Jugoslavije.
Gligorijevi B. 1979. Parlament i politike stranke u Jugoslaviji 1919-1929. Beograd: Institut za savremenu istoriju-Narodna knjiga.
Gligorijevi B. 1970. Demokratska stranka i politiki odnosi u Kraljevini Srba,
Hrvata i Slovenaca. Beograd: Institut za savremenu istoriju.
Gligorijevi B. 1973. Parlamentarni sistem u Kraljevini SHS (1919-1929). Politiki ivot Jugoslavije. Beograd: Trei program Radio Beograda.
Hrelja K. 1994. Kako je ivio narod. Sarajevo: Bosanska knjiga.
Iek T. 1981. Djelatnost Hrvatske seljake stranke u Bosni i Hercegovini do zavoenja diktature. Sarajevo: Svjetlost.
Jovanovi N. 1974. Politiki sukobi u Jugoslaviji 1925-1928. Beograd: Rad.
Krev B. 2007. Finansijska politika Jugoslavije 1918-1941. Novi Sad: Prometej.
Mileti A. 2004. Unutranja trgovina u Kraljevini SHS 1919. godine. Tokovi
istorije. 3-4. Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije.
Mirkovi M. 1950. Ekonomska struktura Jugoslavije 1918.-1941. Zagreb: Nakladni zavod Hrvatske.
Petranovi B. 1988. Istorija Jugoslavije 1918-1988. Prva knjiga: Kraljevina JugoHistorijska traganja Historical searches
155

slavija 1914-1941. Beograd: Nolit.

Pribievi S. 1952. Diktatura kralja Aleksandra. Beograd: Prosveta.
Purivatra A. 1977. Jugoslovenska muslimanska organizacija u politikom ivotu
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Sarajevo: Svjetlost.
arac N. 1975. Uspostavljanje estojanuarskog reima 1929. godine sa posebnim
osvrtom na Bosnu i Hercegovinu. Sarajevo: Svjetlost.
ehi N. 1991. Bosna i Hercegovina 1918-1925. - Privredni i politiki razvoj. Sarajevo: Institut za istoriju.
uti N. 1998. Ministarski savet Kraljevine Jugoslavije obrazovanje, organizacija i pravni poloaj u sistemu vrhovne dravne uprave. Istorija 20. veka. 1.
Beograd: Institut za savremenu istoriju.
Summary
PARADOXES OF THE IMPLEMENTATION OF THE 1921 VIDOVDAN
CONSTITUTION IN BOSNIA AND HERZEGOVINA
The seed of paradox sown by the 1st December Act of 1918, i.e. by the
way in which the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes was formed, by
the relations of political forces of the dominant bi-polar system and the
crystallization of the position and influence of the King, multiplied very
successfully in a constant dichotomy which bordered between proclamation of a modern parliamentary monarchy and citizen democracy on
one side, and the carnival patchwork of its complex political practice on
the other. The elements of paradoxical practice, the interfering of executive government into the legislative through acts with legal power, with
regard to the official principles built into the 1921 Vidovdan Constitution, established before its passing, continued their parallel life for the
whole duration of the legislative period of the Vidovdan Constitution,
only to be decreed by dictatorship in 1929 and to show their true face
without the fog provided to them by the Constitution. The paradigm
of such practice was the confirmation through a government act, of a
law from the communal domain for Bosnia and Herzegovina from the
time of Austro-Hungary, by which the first and only general elections
were held in 1928, in this region which did not exist according to the
Vidovdan Constitution.
156

Key words: Bosnia and Herzegovina, Kingdom of Serbs, Croats and

Slovenes, Vidovdan Constitution, administrative authority, laws, acts,
paradoxes, municipalities of Bosnia and Herzegovina
157
158
Vera Katz, USTAVNO-PRAVNI I POLITIKI POLOAJ BOSNE I HERCEGOVINE PREMA USTAVIMA

FNRJ I NR BiH 1946. GODINE
UDK: 32:34 (497.6) 1946

Pregledni rad
USTAVNO-PRAVNI I POLITIKI POLOAJ BOSNE I

HERCEGOVINE PREMA USTAVIMA FNRJ I NR BiH
1946. GODINE
Vera Katz
Autorica se bavi Ustavom Federativne Narodne Republike Jugoslavije

(FNRJ) i Ustavom Narodne Republike Bosne i Hercegovine (NR BiH)
u kontekstu uvrivanja komunistike vlasti nakon osloboenja. Usvajanje Ustava bilo je zavrna faza jednog duljeg razdoblja koje je poelo
jo tijekom rata kada je usporedno s formiranjem vojne organizacije
narodnooslobodilakog pokreta pod imenom Narodnooslobodilake
vojske Jugoslavije (NOVJ) i Partizanskih odreda Jugoslavije (POJ), Komunistika partija Jugoslavije (KPJ) uspostavila shemu narodne vlasti
na osloboenim teritorijama stvaranjem odbora narodnog fronta, zatim narodnooslobodilakih odbora i sustavnom konfiskacijom imovine
okupatora i njihovih suradnika prema mjeri revolucionarne vlasti. Tako
su narodnooslobodilaki odbori od osnivanja funkcionirali kao organi
vlasti i uprave, tj. kao institucija partijske drave, a od 1946. i kao ustavna kategorija.
Kljune rijei: Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ), Narodna Republika Bosna i Hercegovina (NR BiH), Komunistika partija
Jugoslavije (KPJ), Ustav FNRJ, Ustav NRBiH
159

Uvod
akon pobjede, 1945. godine, Komunistika partija Jugoslavije (KPJ)

bila je osnovna politika snaga i nositelj ogromne politike moi, neovisno o injenici to nije ni spomenuta u Ustavu Federativne Narodne
Republike Jugoslavije (FNRJ) 1946. godine. To je bilo vrijeme kada se javno
nije iskazivala pripadnost Partiji i unutarpartijski ivot nije dobivao medijski publicitet. Bez obzira na to, KPJ je javno ostvarivala svoju suverenu volju
kao avangardna snaga radnike klase i vladajui drutveni sloj koji promie
oslobodilaku misiju u jugoslavenskom drutvu. Partija je kao takva uspostavila dravu koja je dominirala drutvom te je bilo gotovo nemogue povui
sigurnu crtu izmeu normativnog i politikog jer je preuzela kompetencije
zakonodavnih, izvrnih i pravosudnih institucija. Stoga moemo govoriti o
slobodnijoj, ali ne i o formalnoj primjeni zakona tijekom uspostavljanja drave u kojoj je Partija drala sve poluge vlasti. Podreujui sebi drutvo, Partija
je teila politikoj homogenizaciji i ujedinjenju svih drutvenih snaga. U toj
160

partijskoj dravi izraavana je volja

rukovodee partijske elite iji je nukleus i najmonije tijelo bio Politbiro
Centralnog komiteta KPJ (CK KPJ)
koji se nalazio na vrhu komunistike hijerarhije, samostalan, ustavno i
politiki neogranien, crpei snagu
iz steenih pozicija prije i tijekom
rata, a posebno kao organizator pobjednike revolucije. Na elu Politbiroa bio je Josip Broz Tito, bez ije
se suglasnosti nije mogla zamisliti
kadrovska politika viih dravnih i
partijskih tijela, zatim rukovoenje
vanjskom i unutranjom politikom,
vojskom i ostalim vanim partijskodravnikim poslovima. CK KPJ bio
je institucija partijskih nacionalnih
predstavnitava na ijim je plenumima dominirala opejugoslavenska
politika, uz uvaavanje specifinosti
pojedinih narodnih republika i autonomnih pokrajina, s naglaskom na jedinstvenosti partijske organizacijske strukture. Krajem rata, Komunistikoj partiji bila su na raspolaganju tri osnovna elementa drave: teritorij kontroliran
vojskom od 800.000 boraca u kojoj je najvei broj komandnog kadra pripadao KPJ, zatim stanovnitvo koje je bilo uglavnom narodnofrontovski organizirano i uspostavljena komunistika vlast putem narodnih odbora razliitih
rangova, koje je trebalo poslijeratnim izbornim procesom politiki usustaviti.
Najznaajniji dogaaj tijekom stvaranja partijske drave u Jugoslaviji predstavljalo je konstituiranje Antifaistikog vijea narodnog osloboenja Jugoslavije (AVNOJ), kao vrhovnog predstavnikog tijela, i Nacionalnog komiteta
osloboenja Jugoslavije (NKOJ), kao najvieg izvrnog i naredbodavnog organa narodne vlasti. To su bili poetni oblici dravno-pravne legalizacije politike vlasti KPJ, na koju su se komunisti pozivali i nakon rata.
161

Nekoliko pokuaja korigiranja partijske politike poslije rata dolazilo je od

istaknutih politiara iz miljea prijeratnih graanskih stranaka. Pokuaj obnavljanja rada tih stranaka u Jugoslaviji poslije rata bio je posljedica saveznike
politike kompromisa na Teheranskoj i Krimskoj konferenciji s Narodnooslobodilakim pokretom (NOP), prema njihovom meunarodnom priznanju.
Sporazumi izmeu predstavnika jugoslavenske vlade u izbjeglitvu dr. Ivana ubaia i voe NOP-a Jugoslavije Josipa Broza Tita, postignuti tijekom
1944. godine, realizirani su formiranjem Privremene vlade Demokratske Federativne Jugoslavije (DFJ) 8. oujka 1945. godine. Partneri u Vladi dogovorili
su se i o raspisivanju izbora za Ustavotvornu skuptinu, koja bi rijeila i pitanje
ustavno-pravnog provizorija, koji je nastao u Jugoslaviji tijekom rata, te dogovora o legalnom djelovanju starih politikih stranaka. Privremena narodna
skuptina DFJ donijela je 25. kolovoza 1945. godine Zakon o udruenjima,
zborovima i javnim skupovima kojim je bilo dozvoljeno postojanje politikih stranaka u autonomnim pokrajinama, republikama i na teritoriju savezne
drave. Novoosnovanim ili obnovljenim politikim strankama za registraciju
je bila dovoljna prijava nadlenom organu vlasti. Meutim, stranke koje bi
mogle iriti faistike i profaistike programske sadraje ili sluiti izazivanju
nacionalnih, rasnih ili vjerskih nejednakosti, mrnje ili razdora, bile su zabranjene. Do izbora za Ustavotvornu skuptinu, studenog 1945. godine, bile
su registrirane Demokratska stranka, Narodna radikalna stranka, Jugoslovenska republikanska demokratska stranka, Socijalistika partija Jugoslavije
i Socijal-demokratska partija Jugoslavije. lankom 27. Ustava FNRJ bila je
zagarantirana sloboda udruivanja pa su se naknadno registrirale Narodna
seljaka stranka (1946.) i Samostalna demokratska stranka (1947.), a Hrvatska republikanska seljaka stranka, koja je djelovala u Hrvatskoj i u Bosni i
Hercegovini, nije bila slubeno registrirana, premda je njen list Slobodni dom
izlazio ak do kraja 1963. godine. Kako registracija nije morala biti i garancija
za uspjeno djelovanje, govori injenica da KPJ nije bila slubeno registrirana
sve do Ustava Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) iz 1963.
godine. Tada je Savez komunista Jugoslavije (SKJ) definiran kao osnovni pokreta politike aktivnosti u drutvenom ivotu SFRJ.
Rukovodei cjelokupnim drutvom, Partija je svoj dominirajui utjecaj
ostvarivala i u Narodnom frontu Jugoslavije (NFJ) te do Petog kongresa KPJ
(1948.) promovirala svoj program putem ove znaajne masovne organizacije. Izgraivan kao jedinstvena organizacija narodnih masa, NFJ bio je gla162

snogovornik Partije. U Narodni front ule su i neke graanske stranke kao:

Jugoslovenska republikanska stranka, Samostalna demokratska stranka, Savez zemljoradnika, Socijalistika stranka, Socijal-demokratska stranka, grupa
Napred, Narodna seljaka stranka i Hrvatska republikanska seljaka stranka,
koje su se odrekle samostalnog djelovanja pa su se nakon sporazuma Tito-ubai pridruile ovoj masovnoj organizaciji. Ulaskom u Narodni front prihvatile su njegov program, a time i stavove KPJ. Meutim, Narodnom frontu te
graanske snage unutar i izvan njega nisu mogle ugroziti politiki utjecaj. Pod
pritiskom komunista osipale su se i nestajale pred partijskom dravom koja
je u svom djelovanju pridavala izuzetnu vanost ovoj masovnoj organizaciji i
putem nje kontrolirala sve dijelove drutva.
Prema preporukama Krimske konferencije AVNOJ je bio proiren nekompromitiranim poslanicima izabranim za skuptinski saziv iz 1938. godine, nakon ega je na Treem zasjedanju AVNOJ-a formirana Privremena
narodna skuptina DFJ u kojoj je Milan Grol elio napraviti parlamentarnu
oporbu, odnosno izvanfrontovsku opoziciju. Premda je bio potpredsjednik
Privremene vlade, njegov politiki utjecaj bio je minoran u odnosu na komunistiku veinu. Nadajui se pomoi iz inozemstva, koja nije stizala, oporba je
brzo nestala iz jugoslavenskog politikog ivota.
KPJ je sustavno djelovala na putu k legitimiranju svoje vlasti. Do 26. listopada 1945., do kada je postojala, Privremena narodna skuptina je na odranih osam sjednica donijela nekoliko vanih zakona koji su se odnosili na
utvrivanje novog izbornog prava, izbornog reda za izbor Ustavotvorne skuptine i njene organizacije, ali isto tako i zakone o organiziranju sudstva, dravljanstva, tiska, udruivanja, zborova, kaznenih djela protiv naroda i drave,
konfiskacije, agrarne reforme i kolonizacije, to je ilo u pravcu uvrivanja
partijskog politikog sustava. Na sjednici od 10. 8. 1945. Privremena narodna
skuptina donijela je Zakon o birakim spiskovima 1, a dva dana kasnije CK
KPJ uputio je direktivu svim republikim i pokrajinskim komitetima kako e
se postupati prilikom sastavljanja birakih popisa jer o njima je ovisilo pravilno provoenje izbora za Ustavotvornu skuptinu. Komunistiki aktivisti
u Narodnom frontu potrudili su se uiniti temeljnu selekciju buduih biraa prema politikim mjerilima vladajue strukture. Kao kreatori i voditelji
najvanijih politikih akcija, komunisti su smatrali da narodne mase preko
1
Slubeni list DFJ, Beograd, god. I., br. 59., 11.8.1945. 541.
163

masovnih organizacija mogu razviti iroku akciju protiv uvlaenja neprijateljskih elemenata u birake popise. CK KPJ naloio je republikim i pokrajinskim komitetima da u roku od dva dana osnuju svoju izbornu komisiju
iji e se jedan dio baviti pripremama izbora, a drugi sastavljanjem birakih
popisa preko svojih organa pri okrunim komitetima. Namjera partijskih komisija bila je oistiti birake popise od svakog eventualno nenaklonjenog
pojedinca. Da bi ta kampanja uspjela, Partija je mobilizirala sve partijske elije, aktive Saveza komunistike omladine Jugoslavije (SKOJ), sindikate u poduzeima, Antifaistiki front ena (AF), kulturne i neke druge organizacije
u pregledu birakih popisa, prikupljanju podataka, pisanju karakteristika (miljenja) i ukazivanju na imena za koja su smatrali da ih treba brisati iz popisa.
Zbog kratkoe vremena bilo je u tom poslu i proirivanja liste nepodobnih na
osnovi nekih netrpeljivosti osobne prirode. Politiki vrh KPJ smatrao je da se
ovakvom kampanjom mogu najbolje proistiti biraki popisi od neprijatelja
naroda. Svaka negativna kritika graanskih politiara na ovu nedemokratsku praksu pred jugoslavenske izbore odbijana je od strane najviih partijskih
instanci uzvraajui protuoptubama na takve komentare, obvezatno se pozivajui na velike rtve koje su dane u oslobodilakom ratu i tvrdei da su sve
odluke Privremene skuptine i Jugoslavenske vlade sukladne dogovorima na
Krimskoj konferenciji. Usmene i pisane optube graanskih politiara o diktaturi u Jugoslaviji nisu bitno utjecale na zacrtane poslove sastavljanja birakih popisa i pripreme planova za izbore u svakom zaseoku, selu, kvartu, ulici,
ustanovi, poduzeu itd. Unaprijed su bili planirani scenariji za sam dan izbora
tako to je trebalo organizirati povorke ljudi koji bi pjevali, po mogunosti
uz zvuke harmonike, nosili zastave, slike druga Tita, transparente, a uzvikivanjem parola i slinim manifestacijama raspoloenja iskazivali oduevljenje
prvim slobodnim izborima nakon etvorogodinjeg rata.
Uz pomo narodnofrontovskih organizacija u izbornoj kampanji Partija
je sastavljanje birakih popisa uspjeno obavila. Prema zvaninim izvorima
iz birakih spiskova je bilo izbrisano oko 180.000 graana, ali je inostrana
propaganda sa unutranjom opozicijom tvrdila da je daleko vei broj graana brisan iz birakih spiskova.2 Prema do sada poznatim podacima [...]
najvei procenat brisan iz birakih spiskova bio (je) u Bosni i Hercegovini
2
Neovi S. Petranovi B. 1983. 843.
164

(birako pravo je oduzeto za 39.438 lica ili 3,46% punoljetnih osoba).3 Graanska opozicija nije imala vrstu stranaku organizaciju, lanstvo se rasulo
u vihoru rata, samo su istaknutiji pojedinci javno djelovali. Meutim, nakon
razliitih partijskih akcija, a bez pomoi iz inozemstva, nisu mogli znaajnije utjecati na razvoj politike situacije u Jugoslaviji. Stoga su odluili pozvati
svoje pristalice na apstinenciju na izborima. S uvjerenou u izbornu pobjedu, komunistiki politiki vrh nastavljao je izgraivati institucije vlasti. Tako
je ve 27.10.1945. na prijedlog Predsjednika Savezne vlade i na osnovi l. 7.
Zakona o Ustavotvornoj skuptini od 21.8.1945., Predsjednitvo Privremene
narodne skuptine Demokratske Federativne Jugoslavije (DFJ) donijelo sljedeu odluku: Ustavotvorna skuptina koja e se izabrati na izborima dana 11
novembra 1945 godine saziva se u zasedanje za dan 29 novembra 1945 godine
u Beogradu, po odredbama Zakona o Ustavotvornoj skuptini.4 Na izborima se nastojao ostvariti privid demokracije tako to je pored liste Narodnog
fronta bila postavljena i kutija bez liste, u narodu poznata kao orava kutija. Meutim, komunisti nisu nita preputali sluaju pa je u poreenju sa
glasovima datim na listi Narodnog fronta na izborima od 11. novembra broj
graana koji su apstinirali, kao i onih koji su dali glas za kutiju bez liste bio
je gotovo zanemarujui (11,34%).5 Naravno, ovaj slubeni postotak nije odgovarao stvarnom stanju poto je bilo prelijevanja kuglica iz oravih kutija u
frontovske, ali krajnji je cilj bio postignut.
Ustavotvorna skuptina DFJ usvojila je 29. studenog 1945. Deklaraciju
kojom se Demokratska Federativna Jugoslavija proglauje republikom pod
imenom Federativna Narodna Republika Jugoslavija. Federativna Narodna
Republika Jugoslavija je suverena narodna drava republikanskog oblika, zajednica ravnopravnih naroda koji su slobodno izrazili svoju volju da ostanu
ujedinjeni u Jugoslaviji.6 Ovom je odlukom ukinuta monarhija u Jugoslaviji i
kraljevska dinastija Karaorevia liena svih prava. Ve krajem 1945. Partijski je vrh bio uvjeren u svoju apsolutnu izbornu pobjedu, to otkriva i sljedee
obrazloenje Edvarda Kardelja o prijedlogu Zakona o Predsjednitvu Ustavo3
Kamberovi H. 2000. 39.
Neovi S. Petranovi B. 1983. 848.
Isto. 847.
Isto. 854.
165

tvorne skuptine, kojim podsjea na odluke AVNOJ-a. Pozivajui se na Ustav

koji je bio u nacrtu, Edvard Kardelj je objasnio: Predlog zakona koji predvia obrazovanje Pretsednitva Ustavotvorne skuptine je zasnovan na izvesnim rukovodnim naelima nae nove ustavne prakse i na naim odreenim
pozitivnim zakonskim tekstovima. U prvom redu tu dolazi ustavna praksa u
stvaranju vrhovnih dravnih organa nove Jugoslavije, koja je naroito dola
do izraaja u poznatoj odluci AVNOJ-a, kao pretstavnik samoga Vea, kome
su date nadlenosti odreene funkcije najvie dravne vlasti. [...] Naslanjajui
se na ova ustavna naela i na nae novo ustavno iskustvo, Predlog zakona o
Pretsednitvu Ustavotvorne skuptine predvia da e organ kome e Ustavotvorna skuptina preneti u nadlenost poslove pretstavljanja Federativne Narodne Republike Jugoslavije prema inostranim dravama i vrenja odreenih
prava vrhovne savezne drane uprave biti od Ustavotvorne skuptine izabrano
Pretsednitvo.7 Pozivanje na ustavnu praksu prije slubenog usvajanja Ustava svjedoilo je o uvjerenosti komunista u svoju dominirajuu ulogu u svim
dravnim tijelima. Komunistika partija ne samo da nije eljela dijeliti vlast
s opozicijskim partnerima ve nije ni morala jer je bila apsolutni gospodar
jugoslavenske politike scene. Pored svoje de facto politike vlasti KPJ je paralelno ostvarivala i ekonomsku mo razliitim revolucionarnim mjerama
konfiskacije imovine okupatora, njegovih suradnika i narodnih neprijatelja
i sekvestriranjem imovine inozemnih pravnih i fizikih lica. Krajem 1945. pod
dravnom upravom bila su sva modernija poduzea, zatim sve kreditne ustanove, osiguravajui zavodi i financijski sektor, a nad vanjskom trgovinom i deviznim sustavom bio je uspostavljen dravni monopol. Zakonodavna, izvrna
i sudska vlast bila je pod potpunim utjecajem KPJ jer su u njihovim organima
kljune pozicije zauzimali komunisti. Raspolaui dravnim aparatom i dravnom svojinom, KPJ je uspjela da u jugoslavenskom drutvu uspostavi institucionalnu strukturu odnosa partijske drave. Sve dravne, politike, drutvene i ekonomske pretpostavke bile su spremne za usvajanje i proglaenje
Ustava FNRJ, a sukladno tomu i republikih ustava.
Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije
Poetkom prosinca 1945., nakon uspjeno obavljenih izbora, pokrenuta je

ustavna kampanja s ciljem aktiviranja narodnih masa pred usvajanje Usta7
Isto. 855. - 856.
166

va. Tekst Prijedloga Ustava pripremljen je znatno prije saziva Ustavotvorne

skuptine. Ustavna komisija sastala se prvi put 15. rujna. Kardelj je odmah
na poetku sjednice istupio sa zahtjevom da komisija u roku od mjesec dana
pripremi nacrt ustava. Iznio je i svoje poglede na ustav i zadae komisije. Istakao je da ustav mora, ponajprije, biti odraz revolucije, s obzirom na to to je
u Jugoslaviji za vrijeme rata dolo do velike, revolucionarne promjene vlasti,
gospodarskog i kulturnog ivota i to su stvoreni novi odnosi meu narodima
Jugoslavije (nacionalno pitanje je, u biti, bilo rijeeno). Na ustav, pak, mora
odraavati sve te promjene, on ne smije biti program nego mora izraziti pravi
oblik stanja koje je stvorila revolucija. A suverenost ustavotvorne skuptine bit
e, prema Kardeljevim rijeima, u tome da se odlui izmeu sljedeih stajalita: eli li povratak na staro ili eli ouvati tekovine NOB-a. Kardelj je odmah
dodao da se ovdje ne radi o sukobu reima i oporbe, jer oporbe, u biti, i nema,
ima samo onih koji rue tekovine NOB-a. Time je svako suprotstavljanje ve
unaprijed okvalificirano neprijateljskim inom.8 Ministar za konstituantu i
potpredsjednik vlade DFJ Edvard Kardelj imenovao je 8. rujna 1945. pri svom
ministarstvu Komisiju za Ustav koja je po saveznim ministarstvima zapoela
skupljanje informacija o podjeli nadlenosti izmeu saveza i federalnih jedinica. Prvi tekst Ustava bio je pripremljen za diskusiju na Komisiji ve 5.
listopada. U diskusijama meu lanovima Komisije bilo je razliitih miljenja
o ponuenim prijedlozima i pri kraju procedure: Nacrt ustava koji su pripremili strunjaci u ustavnoj komisiji redigiran je u Ministarstvu za konstituantu
i zatim, jo jedanput, u vladi FNRJ, kako je izvjestio Kardelj 10. prosinca 1945.,
na sjednici ustavotvornih odbora obaju skuptinskih vijea. U meuvremenu
ga je, 23. studenoga, pregledao i dopunio i Politbiro CK KPJ koji je promjenio
ime drave iz Saveza Narodnih Republika u Federativna Narodna Republika
Jugoslavija. Izmjenio je tekst lanka o tipu vlasti u poglavlju Nositelji vlasti u
FNRJ, gdje je bilo napisano da vlast poiva na radnom narodu sela i grada.
Umjesto toga, Politbiro je stavio da narod ostvaruje svoju vlast preko slobodno
izabranih predstavnikih organa dravne vlasti. Vjerojatno je Politbiro izvrio
i druge promjene.9 Rasprava o Nacrtu Ustava bila je veoma iroka u smislu
masovnosti sudionika u njoj, ali kvalitativno se nije moglo utjecati na ve ponuena ustavna rjeenja. Eventualne negativne primjedbe u javnoj raspravi
8
Voduek Stari J. 2006. 442.
Isto. 444.
167

pripisivale su se neznanju, nerazumijevanju, nestrunosti i, najee, neprijateljskoj propagandi i malograantini. Poetkom sijenja 1946. zakljuena
je ustavna rasprava nakon to je na sjednicama ustavnih odbora obaju vijea
Savezne skuptine definitivno formuliran Nacrt Ustava.
Ustav FNRJ proglaen je 31. sijenja 1946. godine na zasjedanju Ustavotvorne skuptine u Beogradu. Bio je kratak i uopen, sadravao je samo temeljne postavke novog sustava. Uspostavljeni sistem je imao opti uzor u
sistemu SSSR-a. Nije poznato da je bilo rei o nekom drugom, alternativnom
sistemu. Ustav FNRJ je vrio recepciju sovjetskih ustavnih i uopte politikopravnih reenja. Osnovne ustanove su proizilazile iz narodnooslobodilakog
rata i revolucije (federacija, narodnooslobodilaki odbori, itd), ali je osnovna
koncepcija Ustava preuzeta iz sovjetskog Ustava, pa i neke institucije. Ona
se pre svega izraavala u ulozi drave u drutvu, jer su drava i njeni organi
postavljeni kao rukovodea snaga celokupnog drutvenog ivota i svih drutvenih organizacija. Formalnim demokratskim odredbama staljinski ustav
iz 1936. je prekrivao vladavinu dravno-politike birokratije u SSSR-u. [...]
Centralistika struktura KPJ opredeljivala je centralistiko ustrojstvo celog
drutva koje je etatizacija privrede samo pojaavala i na planu ekonomije. Sovjetsko iskustvo se u Jugoslaviji dobrovoljno presaivalo. Duh samostalne revolucije, iji se dah neposredno oseao, teko se mirio s presaenim sistemom
koji je ubijao inicijativu, robovao gotovim reenjima, podsticao dogmatski nain miljenja. Samosvojno iskustvo revolucije nije bilo u skladu sa sistemom
koji se izgraivao, izazivajui potmule, spontane i nejasno definisane otpore u
kulturi, na selu, u privredi.10
U takvim uvjetima Komunistika partija imala je pun kapacitet vlasti koji
se manifestirao putem paralelizma partijskih i dravnih organa na saveznom i
republikim, odnosno pokrajinskim razinama. Partijske komisije za masovne
organizacije, sindikat, kolstvo, gospodarstvo, vanjske i druge poslove stajale su kao pandan odgovarajuim organima drave i masovnih organizacija.
Prema obrascu paralelizma djelovalo je npr. Ministarstvo za konstituantu
Vlade FNRJ i Komisija CK KPJ za izgradnju narodne vlasti, pod istim rukovodstvom Edvarda Kardelja. S naglaenim izrazima oduevljenja pojavio se Ustav. Tako je npr. u predgovoru jedne broure uz objavljivanje teksta
Ustava napisano sljedee: Ovo je ne samo najbolji i najdemokratiniji Ustav
10
Petranovi B. 1988. 67.-68.
168

odkako postoji Jugoslavija, ve sa punim pravom se moe kazati da je ovaj

Ustav FNRJ jedan od rijetkih narodnih demokratskih ustava to danas uope
postoji na zemlji! Ovo nisu neka fraziranja, ve ovo je stvarnost!.11 Takve ili
sline ocjene Ustava bile su prisutne u jugoslavenskim novinama u kojima se
uglavnom prenosio govor potpredsjednika Savezne vlade FNRJ, ministra za
Konstituantu i predsjednika Komisije CK KPJ za izgradnju narodne vlasti, sve
tri funkcije u liku Edvarda Kardelja, odran u Narodnoj skuptini u Beogradu
12. prosinca 1945. godine.
Ustavotvorna skuptina FNRJ donijela je 31.1.1946. Odluku o proglaenju Ustava FNRJ sljedeeg sadraja: Ustavotvorna skuptina Federativne Narodne Republike Jugoslavije, kao vrhovni pretstavnik narodnog suvereniteta i
izraz jednodune volje svih naroda Federativne Narodne Republike Jugoslavije, na zajednikoj sednici svojih domova, Savezne skuptine i Skuptine naroda, odluuje: da se Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije, usvojen
od Savezne skuptine i Skuptine naroda, proglasi i objavi narodima i graanima Federativne Narodne Republike Jugoslavije.12 Ustav FNRJ podijeljen je
u tri dijela: Osnovna naela, Dravno ureenje i Prelazne i zavrne odredbe.
U prvoj je glavi Ustava FNRJ definirana kao [...] savezna narodna drava
republikanskog oblika, zajednica ravnopravnih naroda, koji su na osnovu prava na samopredeljenje, ukljuujui prava na otcepljenje, izrazili svoju volju da
ive zajedno u federativnoj dravi.13 Zatim su pobrojene narodne republike i
autonomne pokrajine koje sainjavaju federativnu dravu, opisan grb i zastava
i l. 4. odreeno da je glavni grad FNRJ Beograd. U drugoj glavi definirana je
narodna vlast u samo tri lanka na sljedei nain: [...] sva vlast proizlazi iz
naroda i pripada narodu. Narod ostvaruje svoju vlast preko slobodno izabranih pretstavnikih organa dravne vlasti, narodnih odbora, koji su, od mesnih
narodnih odbora do skuptina narodnih republika i Narodne skuptine FNRJ,
nastali i razvili se u narodno-oslobodilakoj borbi protiv faizma i reakcije i
koji su osnovna tekovina te borbe. l. 7. Sve pretstavnike organe dravne
vlasti biraju graani na osnovu opteg, jednakog i neposrednog izbornog pra11
Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije. 1946. Sydney, Nakladom Saveza jugoslavenskih iseljenika Australije. 3.
12
Ustav FNRJ. 31.1.1946. Beograd, 1947. Izdanje Slubenog lista FNRJ. 1.
13
Isto. 5.
169

va tajnim glasanjem.14 Ustav nije regulirao opoziv narodnih predstavnika od

strane biraa ve je to bilo ostavljeno da se naknadno odredi posebnim zakonom. Osnovna prava naroda i narodnih republika propisana su u treoj glavi u
pet lanaka (od 9. do 13.). Samostalnost narodnih republika bila je donekle
prenaglaena iz politikih razloga, nakon tek zavrenog rata i zbog tenje za
nacionalnom ravnopravnou u novoj Jugoslaviji. Suverenitet narodnih republika bio je ogranien pravima koja su Ustavom dana FNRJ, koja titi i brani
suverenost narodnih republika kao i njihovo drutveno-politiko ureenje i
sugurnost. Svaka narodna republika ima svoj Ustav. Narodna republika donosi svoj Ustav samostalno. Ustav narodne republike odraava osobenosti republike i mora biti u suglasnosti sa Ustavom FNRJ.15 Meutim, Ustav nije
izraavao ni realne politike odnose meu narodima, niti meu politikim
organima i organizacijama u Jugoslaviji. Znamo, na primjer, da je Ustavom
bilo zajameno pravo republika da same piu svoje ustave (dakako, na temelju
Saveznog ustava), ali isto tako znamo da je pripreme za pisanje repulikih
ustava ve usmjeravao Kardelj, i to prije nego to je, donoenjem Saveznog
ustava, ukinuto Ministarstvo za konstituantu.16 Osim toga, razgranienja izmeu narodnih republika bila su u nadlenosti Narodne skuptine FNRJ. Posebno je zanimljiv l. 13. kojim se odreuje da nacionalne manjine u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji uivaju pravo i zatitu svog kulturnog
razvitka i slobodne upotrebe svog jezika.17 Kada to usporedimo s praksom u
ponaanju prema njemakoj, talijanskoj, poljskoj i drugim manjinama poslije
rata, zakljuujemo da ova ustavna proklamacija nije pravno funkcionirala u
stvarnom ivotu. Drutveno-ekonomsko ureenje je problematika ureena glavom IV. Ustava FNRJ putem 7 lanaka (od 14. do 20.) kojima su Komunistikoj partiji omoguili produenje revolucije, ali ovaj put u potpunom ovladavanju gospodarstvom koje je imalo mjeovit karakter, odnosno sastojalo se od
tri sektora dravnog, privatnog i zadrunog. Zahvaljujui irini sprovedene
konfiskacije, eksproprijacije i sekvestra, openarodna (dravna) imovina zauzimala je najznaajnije mjesto u sklopu cjelokupnog gospodarstva, a snanu
14
Isto. 7.
15
Isto. 9.
16
17
Ustav FNRJ. 9.
170

podrku drava je davala zadrugarstvu, s naglaskom na srednja i sitna seoska

imanja. Na jednoj strani, Ustavom je garantirana privatna imovina, a na drugoj, omoguavana je dravna intervencija i kontrola privatnog sektora prema
potrebama. Tako su velika privatna poduzea oduzeta uz objanjenje da su
nositelji pekulacije, eksploatatorskih tenji i slino, dok su sitne zanatske,
graevinske ili trgovake radnje ostavljene radi potrebe snabdijevanja stanovnitva, osobito onog u poljoprivredi. Ustavom je bila predviena ustanova direktivnog planiranja u oblasti proizvodnje i raspodjele dobara, eksproprijacija
u opem interesu i pravo kontrole nad privatnim sektorom. Ustavnim odredbama pripremljeno je donoenje Zakona o upravljanju i raspolaganju openarodnom imovinom, zatim Zakona o ogranienju zemljinog maksimuma, Zakona o nacionalizaciji krupnih preduzea, a 1947. godine i Zakona o
petogodinjem planu razvitka narodne privrede Jugoslavije za period 1947.1951., ime je na najjasniji nain izraena strategija jugoslavenskog gospodarskog razvoja. Glava V. Ustava, Prava i dunosti graana, imala je najvei broj
lanaka (od 21. do 43.). Njima se graanima FNRJ osiguravaju jednak i ravnopravan status pred zakonom, bez obzira na narodnost, rasu i vjeroispovijest i
bez privilegija prema roenju, imovnom stanju i stupnju obrazovanja. Osim
toga, kanjiv je bio svaki in kojim se daju privilegije ili ograniavaju prava na
osnovi razlike u narodnosti, rasi i vjeroispovijesti, kao i svako irenje nacionalne, rasne i vjerske mrnje i razdora. Obveza svakog graanina bila je pridravanje odredaba Ustava FNRJ i zakona. Birako pravo bilo je proireno tako
da svi graani, bez razlike pola, narodnosti, rase, veroispovesti, stupnja obrazovanosti i mesta stanovanja, koji su navrili 18 godina starosti, imaju pravo
da biraju i da budu birani u sve organe dravne vlasti. Graani koji se nalaze u
redovima Jugoslovenske armije imaju pravo da biraju i da budu birani kao i
ostali graani. Birako pravo je opte, jednako i neposredno i vri se tajnim
glasanjem. Ne uivaju birako pravo lica pod starateljstvom, lica koja su sudskom presudom liena birakog prava u vremenu dok dejstvo presude traje i
lica koja na osnovu saveznog zakona izgube birako pravo. 18 Osim vojnim licima, l. 24. Ustava dano je birako pravo i enama, te radna i rodna zatita.
ene su ravnopravne s mukarcima u svima oblastima dravnog, privrednog
i drutveno-politikog ivota. Za jednak rad ene imaju pravo na jednaku platu kao i mukarci i uivaju posebnu zatitu u radnom odnosu. Drava naroi18
Isto. 13.
171

to titi interese matere i deteta osnivanjem porodilita, deijih domova i obdanita i pravom matere na plaeno otsustvo pre i posle poroaja.19
Komunistika vlast zacrtala je odvajanje Crkve od drave. Od samog poetka
sastavljanja Ustava etvrto je Kardeljevo naelo bilo da u ustavu moraju biti
postavljeni temelji odvojenosti crkve od drave i jamstva slobode vjeroispovijedi. Treba sprijeiti, upozorio je Kardelj, da crkva, osobito Katolika, iskoritava vjerske osjeaje protiv drave, a da istodobno dobiva materijalnu potporu. Napomenuo je, takoer, da e biti doputena i antireligiozna propaganda.20
Problematika odnosa drave i Crkve Ustavom je regulirana na sljedei nain:
Graanima je zajamena sloboda savesti i sloboda veroispovesti. Crkva je
odvojena od drave. Verske zajednice, ije se uenje ne protivi Ustavu slobodne su u svojim verskim poslovima i u vrenju verskih obreda. Verske kole za
spremanje svetenika slobodne su, a stoje pod optim nadzorom drave. Zabranjena je zloupotreba crkve i vere u politike svrhe i postojanje politikih
organizacija na verskoj osnovi. Drava moe materijalno pomagati verske
zajednice.21 Nakon definiranja odnosa drave i Crkve, l. 26. regulirani su
brani odnosi u potpuno pravnoj nadlenosti drave. Osim to su pravni odnosi braka i obitelji regulirani dravnim zakonom, oni su bili i pod njenom
zatitom. Punovanim brakovima smatrani su samo oni zakljueni pred dravnim organima, a bila je dozvoljena mogunost kasnijeg vjenanja i prema
vjerskim propisima. Takoer, brani sporovi bili su u nadlenosti drave, kao
i evidencije u matinim knjigama roenih, vjenanih i umrlih. Pred zakonom
bio je izjednaen status izvanbrane djece s onom roenom u punovanom
braku. Posebnim stavkom su maloljetna lica stavljena pod naroitu zatitu
drave. Mala pozornost, bez ire razrade, ali s najavom ozakonjenja dana je
pravima graana na slobodu tiska, govora, udruivanja, zborova, javnih skupova i manifestacija. lankom 28. Ustava najavljeno je zakonodavstvo koje e
regulirati sudstvo, tuilatvo i druge aspekte pravnog sustava. U odnosu na
brojne presude na dugogodinje kazne zatvora i smrtne kazne tijekom 1945.,
bez sudskog procesa ili bez adekvatne obrane i prava albe, Ustav je nagovijestio znaajne zakone koji e regulirati i ovu oblast. Ustavom su zagarantirana
demokratska naela o nepovredivosti stana, zatim utvreno da se ne moe ui
19
Isto.
20
21
Ustav FNRJ. 14.
172

u stan ili neke druge prostorije bez zakonom predvienih rjeenja, a zagarantirana je i nepovredivost tajne pisama, osim u sluaju kaznene istrage, mobilizacije i ratnog stanja. Ustavno je regulirano i pravo stranim dravljanima koji
su progonjeni zbog zalaganja za demokratska naela, nacionalno osloboenje,
prava radnog naroda i slobodu znanstvenog i kulturnog djelovanja te uivanje
prava utoita (azila) u FNRJ. Radno pravo regulirano je l. 32. Svaki graanin duan je da radi po svojim sposobnostima; ko ne daje zajednici ne moe
od nje ni traiti.22 Osim toga, svim graanima podjednako su dostupne javne
slube koje moraju savjesno obavljati. Ustavom je odreeno da je obrana domovine najvia dunost i ast svakog graanina, a izdaja najvei zloin prema
narodu. Vojna obveza graana bila je opa. Takoer, drava osigurava ratnim
invalidima dostojan ivot i besplatno osposobljavanje za rad, kao i djeci palih
boraca i rtava rata. Zdravstvena zatita bila je takoer definirina kao jedna od
prioritetnih ustavnih odredaba, kao i podizanje tjelesne kondicije naroda,
osobito omladine, potrebne za radne i vojne sposobnosti stanovnitva. Ustavom je bila zagarantirana sloboda znanstvenog i umjetnikog rada, uz obvezu
drave da ih pomae u cilju razvitka narodne kulture i narodnog blagostanja.
Bio je najavljen Zakon o zatiti autorskih prava. Pravo albenog postupka,
tubi i naknada tete uinjene graanima od strane slubenih lica takoer je
paragrafima Ustava propisano. U dunosti graana ulazila je poreska obveza
kao opa i srazmjerna njihovoj ekonomskoj snazi, a eventualno oslobaanje
od oporezivanja ostavljeno je naknadnom zakonodavstvu.
Drugi dio Ustava FNRJ odnosi se na Dravno ureenje. U glavi VI. pod
naslovom Federativna Narodna Republika Jugoslavija i narodne republike prvo
je l. 44. propisano da FNRJ vri sva prava koja su joj Ustavom dana u nadlenost, a to su:
1. promena i dopuna Ustava FNRJ, staranje o njegovom izvrenju i osiguranje saglasnosti ustava republika sa Ustavom FNRJ;
2. primanje novih republika, kao i odobravanje osnivanja novih autonomnih pokrajina i autonomnih oblasti;
3. razgranienje izmeu republika;
4. pretstavljanje Federativne Narodne Republike Jugoslavije u meunarodnim odnosima; meunarodni ugovori;
22
Isto. 16.
173

5.
6.
7.
8.
pitanja rata i mira;

opte rukovodstvo i kontrola trgovinskih odnosa sa inostranstvom;
narodna odbrana i dravna bezbednost;
elezniki, vazduni, reni, pomorski saobraaj i poslovi pomorstva
optedravnog znaaja;
9. pota, telegraf, telefon i radio;
10. savezno dravljanstvo;
11. iseljeniki i useljeniki poslovi; pravni poloaj stranaca;
12. optedravni privredni plan; statistika;
13. savezni budet; odobrenje optedravnog budeta i zavrnog rauna;
vrhovna kontrola izvrenja optedravnog budeta;
14. novani i kreditni sistem; savezni zajmovi; devizni i valutni promet;
osiguranje; carine; dravni monopoli;
15. patenti, igovi, modeli, uzorci; mere, tegovi; dragoceni metali;
16. staranje o ratnim invalidima;
17. amnestija i pomilovanje po delima povrede saveznih zakona;
18. finansiska, industriska, rudarska, graevinska, trgovaka, umska i
poljoprivredna preduzea optedravnog znaaja;
19. putevi, reke, kanali i luke optedravnog znaaja;
20. kontrola sprovoenja saveznih zakona;
21. zakonodavstvo o raspodeli prihoda na savezni budet, budete republika i budete autonomnih i administrativno-teritorijalnih jedinica;
o javnim zajmovima i dabinama;
22. zakonodavstvo o ureenju sudova, o javnom tuiotvu, o advokaturi;
krivini zakonik; trgovako, menino i ekovno pravo; pomorsko pravo; zakonodavstvo o graanskom parninom i vanparninom, izvrnom, steajnom, krivinom i optem upravnom postupku; o linom
stanju graana;
23. osnovno zakonodavstvo o radu, radnjama i socijalnom osiguranju; o
zadrugama; o privatnom pravu;
24. donoenje optih naela za zakonodavstvo i za rukovodstvo republika
u oblasti poljoprivrede, rudarstva, umarstva, lova i vodnih snaga;
174

graevinarstva; privrednog poslovanja; politike cena; zdravlja i fizike

kulture; prosvete; socijalnog staranja i organizacije dravne vlasti.
Republike mogu same u ovim poslovima donositi svoje propise do
donoenja optih naelnih propisa od strane Federativne Narodne Republike Jugoslavije;
Izvan ovih poslova narodne republike vre svoju vlast samostalno.23
Dalje se odreuje da teritorij FNRJ kao jedinstveno dravno i gospodarsko
podruje ine teritoriji narodnih republika, na kojima vae savezni zakoni, a u
sluaju razmimoilaenja izmeu saveznih i republikih zakona primjenjuju se
savezni. Zakonom republika ne moe se ograniiti promet robe izmeu republika. Akti i isprave organa dravne uprave i organa pravosua jedne republike imaju jednaku vanost u svakoj republici. Za graane FNRJ ustanovljeno
je jedinstveno savezno dravljanstvo, a svaki dravljanin narodne republike
je ujedno i dravljanin FNRJ. U glavi VII. Najvii savezni organi dravne vlasti odreuju se nadlenosti Narodne skuptine FNRJ i Prezidijuma Narodne
skuptine FNRJ. Narodna skuptina FNRJ predstavnik je narodnog suvereniteta FNRJ i kao vrhovni organ dravne vlasti FNRJ vri sva ona prava koja joj
pripadaju, ukoliko Ustavom nisu prenesena u nadlenost drugim saveznim
organima dravne vlasti i dravne uprave. Zakonodavnu vlast u poslovima
iz nadlenosti Federativne Narodne Republike Jugoslavije vri iskljuivo Narodna skuptina FNRJ.24 Narodnu skuptinu FNRJ ine dva doma: Savezno
vijee i Vijee naroda. Savezno vijee biraju svi graani FNRJ i to jednog zastupnika na svakih 50.000 stanovnika. Vijee naroda ine po 30 zastupnika iz
svake republike, zatim po 20 iz autonomne pokrajine i po 15 iz autonomne
oblasti. Oba doma Narodne skuptine FNRJ su ravnopravna, zastupnici nisu
mogli istovremeno biti u oba skuptinska doma, a birani su na etiri godine.
Oba doma Narodne skuptine uglavnom zasjedaju odvojeno, s tim to istovremeno otvaraju i zakljuuju zasjedanja. Svaki od domova imao je po jednog
predsjednika koji rukovodi sjednicama prema usvojenim poslovnicima, zatim
dva potpredsjednika i tri sekretara. Prema Ustavu, zasjedanja Narodne skuptine FNRJ su redovita i izvanredna. Sazivaju se ukazom Prezidijuma Narodne
23
Isto. 20.-21.
24
Isto. 23.
175

skuptine FNRJ. Redovita zasjedanja bila su dva puta godinje (15.4. i 15.10.),
poznata kao proljetno i jesenje. Izvanredna zasjedanja mogao je sazvati Prezidijum, ali i jedna od republika preko svog vrhovnog organa dravne vlasti ili
kada to zatrai jedna treina zastupnika jednog doma. Zajednika zasjedanja
oba doma propisana su Ustavom ili kada to zatrae oba skuptinska doma.
Narodna skuptina FNRJ u zajednikoj sednici donosi odluke veinom glasova. Za donoenje odluka potrebno je prisustvo veine poslanika svakog
doma.25 Meutim, nije propisano koja je to veina (prosta ili dvotreinska).
Radilo se prema poslovnicima koje su propisivali svaki dom za sebe, a za zajednike sjednice Narodna skuptina FNRJ. Vlada FNRJ, lanovi Vlade FNRJ
i zastupnici oba doma imali su pravo podnoenja zakonskih prijedloga jednom ili drugom skuptinskom domu. Svaki zakon mogao je biti usvojen samo
ako je izglasan veinom glasova u oba doma s veinom prisutnih zastupnika.
lankom 64. regulirano je rasputanje skuptine na sljedei nain: Svaki dom
Narodne skuptine FNRJ ima pravo da predloi dopune i izmene zakonskog
predloga koji je ve izglasan u jednom domu. Ovako izmenjen predlog vraa
se na saglasnost domu iz koga je predlog potekao. Ako se saglasnost ne postigne, predmet se podnosi koordinacionom odboru Narodne skuptine FNRJ,
u koji ulazi isti broj lanova i jednog i drugog doma. U sluaju da se u koordinacionom odboru ne postigne saglasnost ili ako jedan od domova odbije
reenje predloeno od koordinacionog odbora, domovi e ponovo reavati
o itavom predmetu. Ako se ni ovoga puta ne postigne saglasnost, Narodna
skuptina FNRJ e se raspustiti. Ukaz o rasputanju sadrae i raspisivanje
novih izbora.26 l. 65. propisano je objavljivanje na jezicima narodnih republika svih zakona i drugih opih akata, koji stupaju na snagu osam dana
od objavljivanja u Slubenom listu FNRJ, ako to u samom zakonu nije drugaije naznaeno. Odreene poslove obavljali su odbori svakog doma posebno.
Verifikacijske odbore birala su oba doma na prvoj sjednici, a njihov posao
bio je ispitati zastupnika punomoja, koja su na njihov prijedlog mogla biti
potvrena ili ponitena. Osim ovih postojali su anketni odbori kojima su dravni organi bili duni ispuniti traene podatke. l. 69. zastupnicima Narodne skuptine FNRJ dano je pravo uivanja imuniteta. To znai da nisu mogli
biti lieni slobode i protiv njih se nije mogao pokrenuti kazneni postupak bez
25
Isto. 25.
26
Isto. 26.
176

odobrenja doma kome su pripadali ili Prezidijuma Narodne skuptine FNRJ.

Zastupniki imunitet nije ih titio samo u sluaju zaticanja na djelu zloina,
ali i o tome se odmah morao izvijestiti Prezidijum Narodne skuptine FNRJ.
Ustav je definirao da Skuptina moe produiti svoj mandat u sluaju rata ili
izvanrednog stanja do kraja tog stanja, ali se Skuptina moe raspustiti i prije
isteka perioda za koji je izabrana. Izbori za novu Narodnu skuptinu FNRJ
moraju biti raspisani pre isteka poslednjeg dana perioda za koji je izabrana.
Od dana rasputanja Narodne skuptine FNRJ do dana izbora nove Narodne
skuptine FNRJ ne moe protei vie od tri meseca ni manje od dva meseca.27
U nadlenosti Narodne skuptine bile su dopune i izmjene Ustava, o emu govori l. 72. Narodna skuptina FNRJ vri promenu i dopunu Ustava. Predlog
za promenu i dopunu Ustava moe podneti Prezidijum Narodne skuptine
FNRJ, Vlada FNRJ ili treina poslanika jednog doma. Predlog da se pristupi
reavanju o promeni ili dopuni Ustava treba da bude primljen u svakom domu
veinom glasova. Predloena promena ili dopuna Ustava usvojena je ako za
nju glasa apsolutna veina od celokupnog broja poslanika u svakom domu.
Usvojenu promenu ili dopunu Ustava proglauje Narodna skuptina FNRJ na
zajednikoj sednici oba doma.28 Prezidijum Narodne skuptine FNRJ, biran
na zajednikoj sjednici oba doma Narodne skuptine, inili su: Pretsednik,
est potpretsednika, Sekretar i najvie trideset lanova. Ovlasti Prezidijuma
bile su iroke to se moe uoiti iz l. 74. Ustava. Prezidijum Narodne skuptine FNRJ vri ove poslove:
1) saziva zasedanja Narodne skuptine FNRJ;
2) rasputa Narodnu skuptinu FNRJ u sluaju nesaglasnosti domova o
zakonskom predlogu;
3) raspisuje izbore za Narodnu skuptinu FNRJ;
4) ocenjuje saglasnost zakona republika sa Ustavom FNRJ i saveznim zakonima, uz naknadnu potvrdu Narodne skuptine FNRJ, a na zahtev
Vlade FNRJ, prezidijuma narodnih skuptina republika, Vrhovnog
suda FNRJ, Javnog tuioca FNRJ i po sopstvenoj inicijativi;
27
Isto. 28.
28
Isto. 29.
177

5) daje obavezna tumaenja saveznih zakona;

6) proglauje izglasane zakone, izdaje ukaze;
7) vri pravo pomilovanja prema propisima zakona;
8) dodeljuje odlikovanja i poasna zvanja Federativne Narodne Republike Jugoslavije prema propisima saveznog zakona;
9) ratifikuje meunarodne ugovore;
10) postavlja i opoziva na predlog Vlade FNRJ ambasadore, izvanredne
poslanike i opunomoene ministre u stranim dravama;
11) prima akreditivna i opozivna pisma kod njega akreditovanih diplomatskih pretstavnika stranih drava;
12) proglauje optu mobilizaciju i ratno stanje u sluaju oruanog napada
na Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju, ili u sluaju potrebe
neposrednog izvrenja meunarodnih obaveza Federativne Narodne
Republike Jugoslavije prema meunarodnoj organizaciji mira ili nekoj
saveznikoj zemlji;
13) postavlja i razreava na predlog Pretsednika Vlade FNRJ pojedine
lanove Vlade u vremenu izmeu dva zasedanja Narodne skuptine
FNRJ, uz naknadnu potvrdu Narodne skuptine FNRJ;
14) odreuje zamenike lanovima Vlade na predlog Pretsednika Vlade
FNRJ;
15) na predlog Pretsednika Vlade FNRJ menja, spaja i ukida postojea
ministarstva i komisije u vremenu izmeu zasedanja Narodne
skuptine FNRJ i uz njenu naknadnu potvrdu;
16) odreuje na predlog Vlade FNRJ koja preduzea i ustanove imaju
optedravni znaaj i dolaze pod neposrednu upravu Savezne vlade;
17) raspisuje narodni referendum u pitanjima iz nadlenosti Federativne
Narodne Republike Jugoslavije na osnovu odluke Narodne skuptine
178

Jugoslavije na osnovu odluke Narodne skuptine FNRJ ili na predlog

Vlade FNRJ.
Ukaze Prezidijuma Narodne skuptine FNRJ potpisuje Pretsednik i
Sekretar.29
Prezidijum za svoj rad odgovara Narodnoj skuptini FNRJ koja ga moe
opozvati i izabrati novi, kao i razrijeiti dunosti pojedine njegove lanove
i prije isteka mandata. Meutim, u sluaju rasputanja Narodne skuptine
FNRJ Prezidijum vri dunost sve do izbora sljedeeg Prezidijuma Narodne
skuptine, a novoizabrana skuptina mora se sastati najkasnije mjesec dana
od zavrenih izbora. Nakon 27 lanaka (49.-76.), koji su odredili mjesto i ulogu Narodnoj skuptini FNRJ i Prezidijumu kao najviim saveznim organima
dravne vlasti, Ustav je odredio djelokrug odluivanja savezne vlade, ali ne i
razdvajanje zakonodavne i izvrne vlasti. Legislativa nije bila odvojena od egzekutive, a najvaniji organ Skuptine bio je Prezidij sastavljen od zastupnika,
ministara savezne vlade i premijera republikih vlada. To su bili gotovo redovito najvii lanovi KP. Tako su isti ljudi bili sebi odgovorni kao zakonodavci
i kao izvritelji vlasti. Najvaniji organ ustavni je Ministarski savjet, tj. vlada
koja je imala zapravo neogranienu mo. Godine 1953. Prezidij je ukinut i zamijenjen 30 lanskim Saveznim izvrnim vijeem, pod vodstvom predsjednika republike.30 U glavi VIII. Ustava (l. 77.-89.), definirani su Savezni organi
dravne uprave. Najvii izvrni i upravni organ dravne vlasti u FNRJ bila je
Vlada FNRJ koju je imenovala Narodna skuptina FNRJ na zajednikoj sjednici oba doma i kojoj je odgovarala za svoj rad. Vlada je radila na osnovi Ustava i
saveznih zakona, za ije se sprovoenje starala, a njene uredbe, upute, naredbe
i rjeenja bile su obvezatne na cijelom teritoriju FNRJ. Vlada FNRJ usmerava
i usklauje rad svojih ministarstava, komisija i komiteta. Vlada FNRJ stara se
o pripremi i ostvarenju optedravnog privrednog plana i budeta; utvruje i
ostvaruje godinje privredne planove; rukovodi kreditnim i novanim sistemom; preduzima sve potrebne mere za osiguranje i zatitu ustavnog poretka
i graanskih prava; rukovodi optom organizacijom Jugoslovenske armije;
rukovodi odravanjem odnosa sa stranim dravama; stara se o ispunjavanju
29
Isto. 29.-31.
30
Radeli Z. 2006. 248.
179

meunarodnih ugovora i obaveza; reava o zakonskim predlozima pojedinih

lanova Vlade, koji se podnose Narodnoj skuptini FNRJ; propisuje unutranje ureenje ministarstva i podreenih ustanova; osniva komitete, komisije i
ustanove u cilju sprovoenja privrednih, odbrambenih i kulturnih mera. Vladu FNRJ sainjavaju: Pretsednik, potpredsednici, ministri, pretsednik Savezne planske komisije i pretsednik Savezne kontrolne komisije.31 Predsjednik
Vlade predstavlja Vladu, predsjedava sjednicama i rukovodi njenim radom.
lanovi Vlade FNRJ kazneno su odgovorni za povrede Ustava i zakona i odgovaraju za tetu nanesenu dravi nezakonitim radom. l. 86. odreene su
vrste ministarstava: Ministarstva Vlade FNRJ su optesavezna ili savezno-republikanska. Optesavezna ministarstva su: Ministarstvo inostranih poslova;
Ministarstvo narodne odbrane; Ministarstvo saobraaja; Ministarstvo pomorstva; Ministarstvo pota; Ministarstvo spoljne trgovine. Savezno-republikanska ministarstva su: Ministarstvo finansija; Ministarstvo unutranjih poslova;
Ministarstvo pravosua; Ministarstvo industrije; Ministarstvo rudarstva; Ministarstvo trgovine i snabdevanja; Ministarstvo poljoprivrede i umarstva; Ministarstvo rada; Ministarstvo graevina.32 Opesavezna ministarstva rukovode poslovima preko svojih sopstvenih organa dravne uprave neposredno na
itavom teritoriju FNRJ, a uz to mogu za izvrenje poslova iz svoje nadlenosti
postaviti svoje opunomoenike pri vladama republika i osnivati odjeljenja i
odsjeke pri narodnim odborima. l. 88. Savezno-republikanska ministarstva
rukovode odreenom granom dravne uprave posredno preko odgovarajuih
ministarstava u narodnim republikama, a neposredno mogu upravljati samo
odreenim poslovima, preduzeima i ustanovama optedravnog znaaja.33
Pri Vladi FNRJ, prema Ustavu, mogli su se formirati komiteti za prosvjetu,
kulturu, narodno zdravlje, socijalno staranje i za druge poslove dravne uprave kada se za njih ukae potreba. Najvii organi dravne vlasti narodnih republika ustavno su definirani u glavi IX. Ustava FNRJ. Vrhovni organ dravne
vlasti narodnih republika bila je Narodna skuptina Republike koju su birali graani Republike na vrijeme od etiri godine prema propisima Ustava i
zakona Republike. l. 91. Narodna skuptina republike vri u ime naroda
suverena prava republike na osnovu Ustava republike u saglasnosti sa usta31
Ustav FNRJ. 33.
32
Isto. 34.
33
Isto. 35.
180

vom FNRJ. Ona vri sve poslove iz nadlenosti republike ukoliko Ustavom
republike nisu preneti u nadlenost Prezidijuma Narodne skuptine republike ili Vlade republike. l. 92. Zakonodavnu vlast u republici vri iskljuivo
Narodna skuptina republike.34 Prezidijum narodne skuptine republike kao
i odreivanje njegove nadlenosti odreuje se ustavom republike. Vladu republike imenuje i razrjeava narodna skuptina republike. Organi dravne
uprave narodnih republika naslov je X. glave Ustava. Vlada narodne republike najvii je njen izvrni i upravni organ dravne vlasti, odgovorna je narodnoj skuptini republike, a izmeu dva zasjedanja polae raun o svom radu
prezidijumu Narodne skuptine republike. Vlada republike radi na osnovu
Ustava FNRJ, Ustava republike, saveznih zakona, zakona republike i na osnovu uredaba, uputstava i naredaba Savezne vlade; donosi uredbe na osnovu
zakonskog ovlaenja saveznih zakona i zakona republike i kontrolie njihovo
sprovoenje.35 Republiki ministri imali su pravo izdavati pravilnike, naredbe
i upute na osnovi i radi izvrenja saveznih zakona, republikih zakona kao
uredbi, uputa i naredbi savezne i republike vlade. Republika ministarstva
mogla su biti savezno-republikanska i republikanska. Nadreenost saveznih
ministarstava nad republikim ustavno je regulirana na sljedei nain: Savezno-republikanska ministarstva u narodnim republikama rukovode odreenom granom dravne uprave i vre pored poslova iz sopstvene nadlenosti i
poslove savezno-republikanskih ministarstava Savezne vlade, na osnovu njihovih pravilnika, uputstava, naredaba reenja.36 Republika ministarstva samostalno rukovode odreenom granom dravne uprave samo iz nadlenosti
narodne republike. Broj ministarstava narodne republike odreuje se republikim ustavom u suglasnosti sa saveznim ustavom. Prezidijum Narodne
skuptine republike moe menjati, spajati i ukidati postojea ministarstva u
saglasnosti sa Ustavom FNRJ, Ustavom republike, saveznim zakonima i odlukama Prezidijuma Narodne skuptine FNRJ.37 Prema tome, broj republikih
ministarstava bio je u nadlenosti saveznih institucija. Organi dravne vlasti
autonomnih pokrajina i autonomnih oblasti tema je XI. glave Ustava FNRJ.
34
Isto. 36.
35
Isto. 37.
36
Isto. 38.
37
Isto.
181

Prava i stupanj autonomije odreivana su ustavom republike. One nisu imale

ustav ve statut koji je morao biti u suglasnosti s Ustavom FNRJ i republikim ustavom i potvrivala ga je republika narodna skuptina. Autonomna
pokrajina ima Narodnu skuptinu kao najvii organ dravne vlasti, bira se na
vrijeme od tri godine i sastaje se prema odredbama ustava republike. Narodna skuptina bira glavni izvrni odbor autonomne pokrajine kao svoj najvii
izvrni i upravni organ. Najvii izvrni organ autonomne oblasti bio je oblasni
narodni odbor koji se birao na tri godine, a svoje skuptine odravao je prema
ustavu republike. U autonomnoj oblasti najvii izvrni i upravni odbor bio je
oblasni izvrni odbor kojeg je birao oblasni narodni odbor.
Narodni odbori jedna su od temeljnih tekovina oslobodilake i revolucionarne borbe. Oni su se razvijali jo tijekom ratnih operacija, kako s obzirom
na njihovu organizaciju, tako i s obzirom na njihovu djelatnost. Stoga su poslije rata ostali jedna od glavnih institucija narodne vlasti. Kao takvi nali
su svoje mjesto u glavi XII. Ustava FNRJ (l. 107.-114.) pod naslovom Organi
dravne vlasti administrativno-teritorijalnih jedinica. Savezni ustav postavio je
osnovna naela o narodnim odborima na osnovi kojih bi se donijeli savezni
zakoni, republiki ustavi i zakoni. Organi dravne vlasti mesta (sela, manjih
gradova), srezova, gradskih reona, gradova, okruga i oblasti jesu narodni odbori. Narodne odbore mesta biraju graani na vreme od dve godine, a narodne odbore srezova, gradskih reona, gradova, okruga i oblasti biraju graani na
tri godine. Narodni odbori srezova, gradskih reona, gradova, okruga i oblasti
odravaju svoje redovne skuptine u rokovima koje propisuje Ustav narodne republike.38 Narodni odbori rukovodili su u svojoj nadlenosti poslovima
gospodarske i kulturne izgradnje, zatim su brinuli o zatiti javnog poretka,
pravilnom sprovoenju zakona, uvanju prava graana i usvajanju vlastitog
budeta, a propise i odluke morali su donositi na osnovi Ustava FNRJ, saveznog zakona, republikih ustava i zakona. Prioritetan zadatak narodnih
odbora bio je da se u svojoj cjelokupnoj aktivnosti oslanjaju na inicijativu i
iroko uee narodnih masa i na organizacije radnog naroda. Narodni odbori birali su izvrne odbore iz svoje sredine, a sainjavali su ih predsjednik,
potpredsjednik, sekretar i lanovi. Izvrni i upravni organi narodnih odbora
podinjeni su svom narodnom odboru i viim organima dravne vlasti. Glava
XIII. ustavno postavlja Narodne sudove. l. 115. odreeno je da su organi pra38
Isto. 40.
182

vosua u FNRJ: Vrhovni sud FNRJ, vrhovni sudovi republika i autonomnih

pokrajina, okruni i sreski sudovi, ije se nadlenosti odreuju saveznim zakonima kao i osnivanje nekih posebnih sudova. Sudovi su u izricanju pravde
nezavisni i sude po zakonu. Sudovi su odvojeni od uprave u svim stepenima.
Vii sudovi imaju u granicama zakona pravo nadzora nad niim sudovima.
Sudovi izriu pravdu u ime naroda. Raspravljanje pred sudovima vri se po
pravilu javno. Odluke jednog suda moe izmeniti samo nadleni vii sud.
Okrivljeniku je obezbeeno pravo odbrane pred sudom.39 Prema Ustavu, svi
sudovi sude po pravilu u vijeu, a vijea sreskih i okrunih sudova sastoje se
od sudija i sudija-porotnika koji su u suenju ravnopravni. Jezina politika
u postupku pred sudom ustavno je rijeena tako da se ne spominju posebna
nacionalna imena, ve se kae: Postupak pred sudovima vodi se na jezicima republika, autonomnih pokrajina i autonomnih oblasti gde se sud nalazi.
Graani koji ne znaju jezik na kome se vodi postupak mogu se sluiti svojim
jezikom. Tim graanima obezbeuje se pravo da se upoznaju sa celokupnim
materijalom i da preko prevodioca prate rad suda.40 Spominjanje jezika republika, autonomnih pokrajina i autonomnih oblasti objanjava se tako to:
Federativna jugoslavenska drava uspostavljena je kao federacija republika
a ne kao federacija naroda, jer se smatralo, na temelju lenjinsko-staljinskog
rjeenja nacionalnog pitanja, da se suverenost nacije ostvaruje suverenou
nacionalne drave. Ipak, nacije nisu svedene na republike, nego ukljuuju sve
pripadnike nacije i izvan matinih republika. No, istodobno republike su nacionalne drave.41 Narodna skuptina birala je i razrjeavala Sudije Vrhovnog
suda FNRJ. Sudije vrhovnog suda republike, odnosno autonomne pokrajine
birali su i razrjeavali dunosti narodne skuptine republika, odnosno autonomnih pokrajina. Najvii organ pravosua u FNRJ bio je Vrhovni sud FNRJ
koji je ocjenjivao zakonitost pravosnanih odluka svih sudova u FNRJ u pogledu primjene saveznih zakona. Zakonitost pravosnanih odluka svih sudova u republici, odnosno autonomnoj pokrajini bila je u nadlenosti vrhovnih
sudova republika, odnosno autonomnih pokrajina. U glavi XIV. Ustava regulirana je institucija javnog tuitelja putem pet lanaka. Javno tuiotvo je
organ Narodne skuptine FNRJ za vrenje nadzora radi pravilnog ispunjava39
Isto. 43.
40
Isto.
41
Radeli Z. 2006. 245.
183

nja zakona od strane svih ministarstava i ostalih njima potinjenih upravnih

organa i ustanova Federativne Narodne Republike Jugoslavije i narodnih republika, slubenih lica i svih graana.42 O vanosti institucije javnog tuitelja
govori i l. 125.: Javnog tuioca FNRJ i njegove zamenike bira i razreava
Narodna skuptina FNRJ na zajednikoj sednici oba doma. Javne tuioce narodnih republika i njihove zamenike imenuje i razreava Javni tuilac FNRJ.
Javne tuioce autonomnih pokrajina, autonomnih oblasti, oblasti, okruga i
srezova imenuje i razreava Javni tuilac republike uz potvrdu Javnog tuioca
FNRJ.43 Nadlenosti javnog tuitelja bile su veoma iroke. Javni tuioci imaju
pravo podizanja tube i albe, pravo zakonske intervencije u toku sudskog i
upravnog postupka, pravo zakonske intervencije u toku sudskog i upravnog
postupka, pravo krivinog gonjenja, kao i pravo podizanja zahteva za zatitu
zakonitosti protiv pravosnanih odluka sudova i upravnih organa.44 Iz civilnih vlasti izuzet je Vojni tuitelj Jugoslavenske armije i ostali vojni tuitelji jer
njih postavlja Vrhovni komandant Jugoslavenske armije, a ostavljeno je da se
saveznim zakonom odrede njihove nadlenosti i ustrojstvo. Odnosi izmeu
organa dravne vlasti i organa dravne uprave regulirani su u glavi XV. Ustava.
Prezidijum Narodne skuptine FNRJ ima pravo ponititi ili ukinuti uredbe,
uputstva, naredbe i reenja Savezne vlade, ako nisu u saglasnosti sa Ustavom i
saveznim zakonima. Savezna vlada ima pravo ponititi ili ukinuti pravilnike,
naredbe, uputstva i reenja lanova Savezne vlade, ako nisu u saglasnosti sa
Ustavom, saveznim zakonima, uredbama, uputstvima, naredbama i reenjima
Savezne vlade.45 Na isti nain su ureeni odnosi i u republikama, uz klauzulu
da se osim republikog ustava, saveznih i republikih zakona mora potivati Ustav FNRJ, a Savezna vlada ima pravo obustaviti akte republikih vlada
ukoliko [...] nisu u saglasnosti sa saveznim Ustavom, Ustavom republike, saveznim zakonima, zakonima republike, uredbama, uputstvima i naredbama
Savezne vlade, odnosno pravilnicima, naredbama i uputstvima lana Savezne
vlade. Pod istim uslovima lanovi Savezne vlade imaju pravo obustaviti akte
42
Ustav FNRJ. 44.
43
Isto. 45.
44
Isto.
45
Isto. 46.
184

ministara republike.46 Jugoslovenska armija ustavno je regulirana u glavi XVI.

Jugoslovenska armija je oruana sila Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Njen je zadatak da obezbeuje i brani nezavisnost drave i slobodu
naroda. Ona je uvar nepovredivosti dravnih granica i slui odravanju mira
i bezbednosti. Vrhovnog komandanta Jugoslovenske armije imenuje Narodna
skuptina FNRJ na zajednikoj sednici oba doma. Vrhovni komandant rukovodi celokupnom vojnom i oruanom silom Federativne Narodne Republike
Jugoslavije.47
Trei dio Ustava odnosi se na Prelazne i zavrne odredbe kojima se ukidaju
svi zakoni, uredbe i propisi koji nisu sukladni Ustavu FNRJ. Dan je rok zakonodavnim odborima oba doma Narodne skuptine FNRJ da tijekom est mjeseci od dana stupanja Ustava na snagu ispitaju i usklade sve zakone, odluke,
uredbe i druge zakonske propise s Ustavom. Posebnim l. 137. regulirano je
da sva lica mlaa od 18 godina, koja su ve upisana u birake popise za izbore
za Ustavotvornu skuptinu, zadravaju to pravo. Na kraju teksta Ustava FNRJ
potpisano je Predsjednitvo Ustavotvorne skuptine FNRJ na elu sa predsjednikom dr. Ivanom Ribarom.

Ustav Narodne Republike Bosne i Hercegovine
Izbor 155 zastupnika za Ustavotvornu skuptinu Bosne i Hercegovine vrio se prema odredbama Zakona o izboru narodnih poslanika za Ustavotvornu
skuptinu Narodne Republike Bosne i Hercegovine.48 Zemaljska izborna komisija Bosne i Hercegovine provela je izbore 13. listopada 1946. godine. Prema popisu stanovnika iz 1931., Zemaljska izborna komisija utvrdila je da se
na svakih 15.000 stanovnika bira po jedan zastupnik prema tadanjoj administrativno-teritorijalnoj podjeli Bosne i Hercegovine, tj. prema okruzima kojih
je bilo sedam (Banjoluki, Bihaki, Dobojski, Mostarski, Sarajevski,Travniki
i Tuzlanski) i za grad Sarajevo. Prema ovom zakonu, unutar sedam okruga i
grada Sarajeva bili su odreeni izborni srezovi s podrujima gradskih, odnosno mjesnih narodnih odbora, te je svaki srez birao jednog zastupnika.49 U
46
Isto. 47.
47
Isto. 48.
48
Slubeni list NR BiH, br. 34/46 od 21.8.1946.
49
185

birake popise bilo je upisano 1.270.164 biraa, od kojih je glasovalo 1.044.248

ili 82,21%, a nije glasovalo 83.191 ili 6,55%.50 Apsolutni pobjednik na izborima bio je predstavljen jedinom listom kandidata narodnofrontovskom.
Ni jedna druga politika stranka nije bila u mogunosti prijaviti svoju listu
na izborima, ali je kao alternativa narodnofrontovskoj listi bila uspostavljena
kutija bez liste. lankom 41. Zakona o izboru narodnih poslanika propisan je
i nain glasovanja gumenim kuglicama: Kada bira primi kuglicu, stavi je u
ruku, zatim zatvara ruku, pa sa tako zatvorenom rukom prilazi svakoj kutiji
redom i u svaku kutiju uvlai zatvorenu ruku. Kuglicu e spustiti u onu kutiju
koja pripada kandidatskoj listi odnosno kandidatu za koga e da da svoj glas.
Kad iz posljednje kutije izvue ruku, bira e je pred svima otvoriti tako da
svaki moe vidjeti da u njoj nema vie kuglice. Za vrijeme dok bira vri glasanje, i predsjednik i lanovi birakog odbora paze da ne premjesti kuglicu u
drugu ruku i da je sobom ne odnese.51 Nakon izbora euforino su proglaeni
pobjednici i sazvana Ustavotvorna skuptina za 11. studeni 1946. godine, a na
zasjedanju od 28. do 31. 12. 1946. usvojen je i sveano proglaen Ustav Narodne Republike Bosne i Hercegovine.
Ustavotvorna skuptina Narodne Republike Bosne i Hercegovine, kao
pretstavnik suverene volje naroda Narodne Republike Bosne i Hercegovine,
na svojoj sjednici od 31 decembra 1946 o d l u u j e da se Ustav Narodne Republike Bosne i Hercegovine, usvojen na sjednici Ustavotvorne skuptine, proglasi i objavi narodima i graanima Narodne Republike Bosne i
Hercegovine.52 Bosanskohercegovaki ustav je podijeljen u tri dijela pod
istim naslovima kao i Savezni ustav. Narodna republika Bosna i Hercegovina
je [...] narodna drava republikanskog oblika [...] ostvarena u svojoj oslobodilakoj borbi i zajednikoj borbi svih naroda Jugoslavije kao narodna drava,
i izraavajui, na osnovu prava na samoopredjeljenje, ukljuujui pravo na
otcjepljenje i na ujedinjenje sa drugim narodima, slobodnu volju svoga naroda bez razlike narodnosti i vjeroispovijesti, ujedinila se na osnovu naela
ravnopravnosti sa Narodnom Republikom Srbijom, Narodnom Republikom
Hrvatskom, Narodnom Republikom Crnom Gorom, Narodnom Republikom
Makedonijom i Narodnom Republikom Slovenijom u zajedniku, saveznu dr50
51
52
186

avu Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju.53 Daljnjim paragrafima

odreen je njen teritorij. Ustavi su za svaku republiku na istovjetan nain nabrojili administrativno-teritorijalne jedinice u svom sastavu, ime su se utvrivale vlastite teritorije i granice. Prema tom modelu, Bosnu i Hercegovinu
inilo je podruje od sedam okruga i grad Sarajevo, Ustavom oznaen kao
glavni grad. Zatim su opisani dravni grb [...] (i) dravna zastava Narodne
Republike Bosne i Hercegovine. Svi lanci u pojedinim glavama Ustava pod
naslovima Narodna vlast, Osnovna prava naroda i Narodne Republike Bosne i
Hercegovine, Drutveno-ekonomsko ureenje i Prava i dunosti graana u potpunosti su usklaeni sa Saveznim ustavom kao krovnim dravnim ustavnim
aktom.
U drugom dijelu Ustava NR BiH pod naslovom Dravno ureenje odreene su nadlenosti federalne jedinice u odnosu na Ustav FNRJ. U l. 45. definirano je da NR BiH [...] vri samostalno sva prava utvrena ovim Ustavom, ali
se u sljedeem stavku istog lanka kae da u cilju ostvarenja ekonomske i
politike uzajamne pomoi i saradnje, kao i zajednike odbrane nacionalne
slobode i nezavisnosti, Narodna Republika Bosna i Hercegovina prenijela je
na Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju odreene poslove sadrane u
lanu 44 Ustava FNRJ.54 Kada se usporede nadlenosti saveznog i republikih
ustava, vidljiva je formalno uspostavljena federalizacija, a zapravo je osigurana vrsta centralizacija, uz nadzor politiko- partijskog vodstva. Ustavnim
ureenjem osigurano je jedinstveno dravno i privredno podruje FNRJ.
Zakoni FNRJ vae na teritoriji Narodne Republike Bosne i Hercegovine. U
sluaju razmimoilaenja izmeu zakona FNRJ i zakona NRBiH primjenjuju se
zakoni FNRJ.55 Zakoni BiH nisu mogli ograniiti promet robe s ostalim narodnim republikama; akti i isprave ostalih republika imali su istu vanost i u
BiH; dravljani ostalih republika uivali su ista prava u BiH i obrnuto, a svaki
dravljanin NR BiH bio je ujedno i dravljanin FNRJ (l. 47.-52.). Glava VII.
Ustava NR BiH odnosi se na Najvie organe narodne vlasti Narodne Republike
Bosne i Hercegovine, a to su bili: Narodna skuptina NRBiH i Prezidijum Narodne skuptine NRBiH. Narodna skuptina bila je jednodomna (unikameralna) i oznaena je kao [...] predstavnik (je) narodnog suvereniteta Narodne
53
Isto. 2.
54
Isto. 7.
55
Isto. 8.
187

Republike Bosne i Hercegovine, [...] vrhovni je organ dravne vlasti Narodne

Republike Bosne i Hercegovine i vri na osnovu Ustava NRBiH sva ova prava
koja pripadaju Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini, ukoliko Ustavom
nisu prenesena u nadlenost Prezidijuma Narodne skuptine NRBiH i Vlade
NRBiH.56 lanak 66. donio je tekst prisege koju zastupnici polau nakon verifikacije poslanikih punomoi: Zaklinjem se svojom au i au svoga
naroda da u uvijek zastupati i braniti demokratska prava i slobodu naroda
Narodne Republike Bosne i Hercegovine, da u vjerno uvati bratstvo, jedinstvo i slobodu naroda nae zajednike drave Federativne Narodne Republike
Jugoslavije i da u neumorno braniti tekovine narodno-oslobodilake borbe;
da u uloiti sav svoj rad i znanje na izgradnji narodne drave i podizanju
blagostanja radnog naroda; i da u svoju poslaniku dunost vriti savjesno i
neumorno.57 Poslanici Narodne skuptine NR BiH uivaju imunitet, ali i Poslanici drugih narodnih republika Federativne Narodne Republike Jugoslavije
uivaju na teritoriji Narodne Republike Bosne i Hercegovine imunitet kao i
njeni poslanici.58 Od l. 71. do l.73. reguliran je rad skuptine za vrijeme rata,
zatim uvjeti njenog rasputanja, procedura obavljanja novih izbora te rokovi
za njihovo izvrenje, a u l. 73. dana je procedura za promjenu i dopunu Ustava NRBiH. Narodna skuptina birala je Prezidijum koji se sastojao od predsjednika, tri potpredsjednika, sekretara i najvie 20 lanova. Imao je iroke
ovlasti, a to su: 1. saziva na zasjedanje Narodnu skuptinu NRBiH; 2. raspisuje izbore za Narodnu skuptinu NRBiH; 3. daje obavezna tumaenja zakona
NRBiH; proglauje izglasane zakone; izdaje ukaze; 5. vri pravo pomilovanja
prema propisima zakona; 6. dodjeljuje priznanja i poasna zvanja NRBiH prema propisima zakona; 7. postavlja i razrjeava, na predlog Pretsjednitva Vlade NRBiH, pojedine lanove Vlade u vremenu izmeu dva zasjedanja Narodne skuptine NRBiH, uz njenu naknadnu potvrdu; 8. odreuje zastupnike
lanovima Vlade na predlog Pretsjednika Vlade; 9. na predlog Pretsjednika
Vlade NRBiH mijenja, spaja i ukida postojea ministarstva i komisije u vremenu izmeu dva zasjedanja Narodne skuptine, uz njenu naknadnu potvrdu;
10. odreuje na predlog Vlade NRBiH koja preduzea i ustanove imaju republikanski znaaj; 11. raspisuje narodni referendum po pitanjima iz nadleno56
Isto. 9.
57
Isto. 10.
58
Isto.
188

sti NRBiH, na osnovu odluke Narodne skuptine NRBiH ili na predlog Vlade
NRBiH; 12. utvruje statute okrunih narodnih odbora i Gradskog narodnog
odbora u Sarajevu; 13. rjeava po pitanjima i mjerama za koje ga ovlasti Narodna skuptina NRBiH.59 Prezidijum za svoj rad odgovara Narodnoj skuptini koja ga moe opozvati, izabrati novi kao i razrijeiti dunosti pojedine
njegove lanove. Meutim, u sluaju rasputanja Narodne skuptine, Prezidijum obavlja svoju dunost sve do izbora novog Prezidijuma. Organi dravne
uprave NRBiH tema je VIII. glave u kojoj je kao najvii izvrni i upravni organ
dravne vlasti Vlada NRBiH koju imenuje i razrjeava Narodna skuptina
NRBiH kojoj polae raune o svom radu, a izmeu dva zasjedanja Prezidijumu. Vlada NRBiH radi na osnovu Ustava FNRJ, Ustava NRBiH, zakona
FNRJ, zakona NRBiH i na osnovu uredaba, uputstava i naredaba Vlade FNRJ.60
Sve ostale nadlenosti usklaene su sa saveznim i republikim ustavom. Vlada NRBiH stara se o pripremi i ostvarenju optedravnog i republikanskog
privrednog plana i budeta; preuzima sve potrebne mjere za osiguranje i za
zatitu ustavnog i drutvenog poretka, zatitu dravnih interesa i prava graana; pomae Vladu FNRJ u ostvarivanju optedravnih zadataka; rjeava o zakonskim predlozima pojedinih lanova Vlade koji se podnose Narodnoj
skuptini NRBiH; propisuje unutranje ureenje ministarstava i podreenih
ustanova; osniva u sluaju potrebe naroite komisije i ustanove pri Vladi NRBiH u cilju sprovoenja privrednih, kulturnih i drugih poslova narodne Republike Bosne i Hercegovine.61 Broj ministarstava, njihova podjela i nadlenosti su ustavno ureene na sljedei nain: Ministarstva Narodne Republike
Bosne i Hercegovine su savezno-republikanska i republikanska. Savezno-republikanska ministarstva su: Ministarstvo unutranjih poslova, Ministarstvo
pravosua, Ministarstvo finansija, Ministarstvo trgovine i snabdjevanja, Ministarstvo industrije i rudarstva, Ministarstvo poljoprivrede i Ministarstvo umarstva, Ministarstvo graevina i Ministarstvo rada. Republikanska ministarstva su: Ministarstvo prosvjete, Ministarstvo narodnog zdravlja i socijalnog
staranja i Ministarstvo komunalnih poslova.62 Podjela na savezno-republika
59
Isto. 11.
60
Isto. 12.
61
Isto.
62
Isto.13.
189

i republika ministarstva u FNRJ uraena je prema vanosti pojedinih resora,

a da bi se uspostavila potpuna kontrola, lankom 90. Ustava propisano je da
opunomoenici optesaveznih ministarstava pri Vladi NRBiH mogu prisustvovati sjednicama Vlade sa pravom savjetodavnog glasa kada se u sjednici
raspravlja o poslovima za koje su opunomoeni.63 Narodne republike dijelile
su se na vie i nie administrativno-teritorijalne jedinice koje su imale elemente lokalnih drutvenih zajednica u kojima su dravnu vlast vrili narodni
odbori razliitog ranga, to je ustavno regulirano glavom IX. Ustava NRBiH.
Narodni odbori nastali su, razvijali se i usvravali u svom radu jo tijekom
rata, a nakon rata ostali su jedna od glavnih institucija ustavnog ureenja nove
Jugoslavije. U Ustavu FNRJ posveena je naroita panja ovoj instituciji s ciljem da se normira kako bi ona poivala i djelovala u cijeloj saveznoj dravi na
istim naelima. Meutim, mada je bilo planirano da republiki ustavi i zakoni
reguliraju ovu problematiku, Ustav FNRJ donio je osnovna naela, a savezni
Opti zakon o narodnim odborima donesen je prije republikih ustava te nije
ostavio mnogo prostora za pravnu samoorganizaciju u republikama, odnosno
Opti zakon o narodnim odborima normirao je skoro cijelu problematiku organizacije i djelovanja narodnih odbora, tako da poslije toga nije bilo ni potrebno da narodne republike donose svoje zakone o narodnim odborima. Od
l. 91. do l. 108. propisana je ova problematika u Ustavu NRBiH tako to je
samo reproducirana iz saveznog ustava. Svim republikama pa tako i Bosni i
Hercegovini ostalo je samo pravo donijeti svoje zakonske propise o administrativno-teritorijalnoj podjeli republike i zakonske propise o biranju narodnih odbora. Glava X. ureuje Narodne sudove ije su nadlenosti usklaene s
Ustavom FNRJ. U odnosu na savezni ustav u kojem se govori da se postupak
pred sudovima vodi na jezicima republika [...], u Ustavu NRBiH ti su jezici
nabrojeni: Postupak pred sudovima vodi se na srpskom ili hrvatskom jeziku.
Graani koji ne znaju ovaj jezik mogu se sluiti svojim jezikom. Tim graanima se obezbjeuje pravo da se upoznaju sa cjelokupnim materijalom i da preko prevodioca prate rad suda.64 Za razliku od narodnih sudova u kojima narodna republika ima ire ovlasti, javno tuiteljstvo je ogranieno saveznom
regulativom. Nadzor nad pravilnim ispunjavanjem zakona od strane svih ministarstava NRBiH i ostalih njima podreenih upravnih organa i ustanova
63
Isto.
64
Isto.16.
190

Narodne Republike Bosne i Hercegovine kao i od strane slubenih lica i svih

graana, vri na teritoriji Narodne Republike Bosne i Hercegovine Javni tuilac FNRJ neposredno ili preko Javnog tuioca NRBiH. Javnog tuioca NRBiH
i njegovog zamjenika imenuje i razrjeava Javni tuilac FNRJ. Javne tuioce
okruga, gradova i srezova u Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini imenuje
i razrjeava Javni tuilac NRBiH uz potvrdu Javnog tuioca FNRJ. Javni tuioci su nezavisni u svom radu i podreeni su samo Javnog tuiocu FNRJ odnosno viim javnim tuiocima.65 Posljednja, XII. glava drugog dijela Ustava NRBiH pod naslovom Odnosi izmeu organa dravne vlasti i dravne uprave u
potpunosti je ugradila odredbe saveznog ustava i saveznih zakona.
Trei dio Ustava NRBiH odnosi se na Prelazne i zavrne odredbe ime se
odreuje valjanost donesenih zakona prije donoenja Ustava te rokovi za donoenje naknadnih zakona. Danom stupanja na snagu ovog Ustava ukidaju
se svi zakoni i drugi pravni propisi koji su protivni ovom Ustavu. Zakoni i odluke potvreni odlukom Ustavotvorne skuptine od 13 XI 1946 godine ostaju u vanosti dok se o njima ne donese konana odluka. Narodna skuptina
NRBiH ispitae u roku od jedne godine dana od stupanja Ustava na snagu sve
zakone i odluke potvrene odlukom Ustavotvorne skuptine NRBiH od 13 XI
1946 godine i dovee ih u saglasnost sa Ustavom FNRJ, Ustavom NRBiH i
zakonima FNRJ; donijee zakone o tome koji od tih zakona i odluka ostaju u
vanosti bez izmjena odnosno donijee zakone o izmjenama i dopunama tih
zakona i odluka. Predloge za saobraavanje Ustavu zakona i odluka dostavie
blagovremeno Pretsjednik Vlade NRBiH Narodnoj skuptini NRBiH.66 Ustav
je stupio na snagu proglaenjem na sjednici Ustavotvorne skuptine NRBiH
odrane u Sarajevu 31. 12. 1946. godine. Na kraju teksta objavljenog Ustava
poimenino je nabrojen Prezidijum Ustavotvorne skuptine NRBiH koji je inilo 19 lanova, 3 potpredsjednika, sekretar Husnija Kurt i predsjednik uro
Pucar.
Prilozi umjesto zakljuka: Tumaenje Ustava iz 1946.
Nekoliko primjera:
Temelji ustavnog ureenja FNRJ i njenih republika, pokrajina i oblasti bili

su tema brojnih novinskih lanaka, politikih broura, javnih tribina i skupo65
Isto.
66
Isto.18.
191

va u organizaciji razliitih masovnih organizacija. Svi pisani i usmeni istupi

bili su predstavljeni na isti nain, istim rjenikom s unaprijed pripremljenim
materijalom u najviim partijskim organizacijama; kako se tada govorilo, bili
su na partijskoj liniji. Cilj im je bio upoznati javnost s odredbama Ustava,
propagirati ih kao demokratske i slobodarske te podvui znaaj narodnooslobodilake borbe koja je omoguila donoenje takvog ustava, ali i postaviti
model ljudima u strukturama vlasti kako e objanjavati ustavno ureenje i
kako e se ponaati u javnosti. Tumaenja Ustava bila su putokaz u radu s naglaenom aromom ideoloke upuenosti u daljnjoj komunikaciji s narodom
na terenu. Slubena tumaenja pojedinih ustavnih rjeenja na saveznoj razini
dalje su se prenosila na republike, a odatle na nie organe narodne vlasti.
Slobodnijih tumaenja i analiziranja pojedinih ustavnih rjeenja od onih propisanih (zadanih) nije moglo biti, odnosno nije se smjelo skretati s partijske
linije.
Osim Kardeljevih tekstova, najei autor objavljenog ustavnog materijala bio je dr. Jovan orevi (1908.- 1989.), tadanji lan Komisije za ustav
pri Ministarstvu za konstituantu, strunjak za ustavno pravo i suradnik na
pisanju svih jugoslavenskih ustava od 1946. do 1974. godine. Nakon uvida u
tematske broure s identinim sadrajima o ovoj problematici, na kraju rada
umjesto zakljuka prezentirani su ulomci iz jedne takve knjiice propagandnog karaktera da bi se shvatio kontekst dravno-politikog ivota u tadanjoj
Jugoslaviji u vremenu donoenja saveznog i republikih ustava.

Prilozi:
O narodnom suverenitetu: Principu narodnog suvereniteta i socijalistike demokratije odgovaraju jedinstvo vlasti i demokratski centralizam kao
dva organizaciona naela socijalistike drave. Jedinstvo vlasti obezbeuje da
pretstavniki organi narodne vlasti, koji u sebi oliavaju dravnu vlast u celini, imaju centralno mesto na svojoj teritoriji, donosei zakon, planove i opte
propise na osnovu kojih rade svi drugi dravni organi. Demokratski centralizam omoguava jedinstveno reavanje zajednikih pitanja i ostvarenje suvere192

nih, autonomnih i samoupravnih prava na svim stepenima dravne izgradnje

nae zemlje.67
O Narodnoj skuptini FNRJ: Prema tome, dvodomni sistem Narodne
skuptine FNRJ je izraz i posledica nae socijalistike federacije zasnovane
na ravnopravnosti i suverenim pravima svih narodnih republika i njihovih
naroda. On nema nikakve veze sa starim dvodomnim sistemom buroaskih
drava u kojima je senat ili gornji dom pretstavljao reakcionarnu konicu
drugog doma. Nae Vee naroda se razlikuje i od takozvane Narodne skuptine zemalja Nemake Demokratske Republike koju ne samo da biraju landtazi
(pretstavnika tela nemakih zemalja u sovjetskoj okupacionoj zoni) nego i
vee zemlje alju znatno vei broj poslanika nego manje zemlje. Iz ovakvog
poloaja Vea naroda proizlazi puna ravnopravnost oba doma nae Narodne
skuptine. Nema ni jednog pitanja u kome bi Savezno vee bilo jae i vanije
od Vea naroda.68
O Prezidijumu Narodne skuptine FNRJ: Prezidijum Narodne skuptine FNRJ je kolegijalni organ. On je sastavljen od pretsednika, est potpredsednika, jednog sekretara i najvie 30 lanova. Pretsednik, potpredsednici i
sekretar sainjavaju Pretsednitvo Prezidijuma Narodne skuptine FNRJ. lanovi Prezidijuma su najvii dravni i politiki rukovodioci FNRJ i narodnih
republika. Kolegijalni sastav Prezidijuma pretstavlja viu demokratsku formu
u organizaciji efa drave. Poevi od Francuske revolucije politika teorija i
praksa demokratije traila je da se umesto individualnog efa drave monarha i pretsednika republike nae kolegijalna forma. Prezidijum Narodne
skuptine FNRJ pretstavlja rezultat i ostvarenje istinskih demokratskih tendencija u organizaciji najviih organa dravne vlasti demokratske, narodne republike. Osim toga, kolegijalni sastav Prezidijuma Narodne skuptine FNRJ je
izraz i garantija federativnog ureenja nae zemlje zanovanog na ravnopravnosti narodnih republika. Potpredsednici su pretstavnici svih est republika.69

67
orevi J. 1950. 5.
68
Isto. 9.
69
Isto. 11.
193

O Federaciji: Naa federacija nije decentralizirana unitarna drava nego

je, iznova povezana u jedinstvenu zajedniku celinu, savezna drava koju su
stvorili nai narodi zadravajui svaki za sebe svoju samoupravnost u formi
narodne republike. Naa federacija nije ni podarena ni stvorena odozgo, ona
je delo radnih masa svih naih naroda koji su u cilju ostvarenja ekonomske i
politike pomoi i saradnje, kao i zajednike odbrane nacionalne slobode preneli na Federativnu Narodnu Republiku odreene poslove [...] zadravajui
svoja suverena prava koja ostvaruju putem narodne republike.70

O narodnim republikama: Suverena prava narodnih republika kao
najvii izraz principa samoupravnosti u okviru federacije obezbeena su nizom principa koje Ustav FNRJ i ustavi narodnih republika izaavaju i utvruju. Narodne republike imaju svoj sistem dravnih organa koji karakteriu
republiku kao dravu. Republike upravljaju vanim privrednim, socijalnim i
kulturnim aktivnostima i zato imaju obezbeenu materijalnu osnovu u nizu
privrednih grana, preduzea i finansiskih sredstava republikog znaaja. Teritorija FNRJ je sastavljena iz teritorija narodnih republika i teritorija republike
se ne moe menjati bez saglasnosti njenog vrhovnog pretstavnikog organa
dravne vlasti. Dravljanstvo FNRJ je u osnovi zasnovano na dravljanstvu
narodne republike.71

O podjeli nadlenosti izmeu Federacije i republika: Za svaku federaciju od velike je vanosti pitanje kako su rasporeeni poslovi izmeu saveznih
i republikih organa, pitanje takozvane podele nadlenosti. [...] Kad se ovi
poslovi blie pogledaju vidi se da oni obuhvataju ona prava i one delatnosti
koje su republike, saglasno stepenu privrednog i dravnog razvoja zemlje, prenele na FNRJ u cilju obezbeenja planske izgradnje socijalizma, uvrenja
ekonomske i odbranbene snage zajednike drave, mobilizacije svih vanijih
izvora materijalnih snaga radi likvidiranja nasleene privredne zaostalosti i
postepenog pretvaranja zajednike drave u naprednu industrisku i poljoprivrednu zemlju, kao i radi uzajamne pomoi u daljoj privrednoj izgradnji i kulturnom podizanju svih narodnih republika kao delova po sutini jedinstvene
70
Isto. 20.
71
Isto.
194

socijalistike privrede i kulture.72 Ali, u pitanju odnosa izmeu saveznog i

republikog zakonodavstva postoji jedna ustanova koja pretstavlja originalnost naeg ustavnog ureenja i principijelno usavravanje teorije i prakse socijalistike federacije. Narodna skuptina republike je u istoj meri samostalna
i ovlaena da donosi republike zakone, kao to je to u okviru svojih prava
ovlaena Narodna skuptina FNRJ. Ali saglasno ustavnim principima o demokratskom centralizmu i jedinstvu pravnog poretka u FNRJ, savezni Ustav
sadri odredbu u sluaju razmimoilaenja izmeu saveznih zakona i zakona
republike primenjuju se savezni zakoni (l. 46, st. 2). Nadzor nad odnosom
izmeu saveznih i republikih zakona vri Prezidijum Narodne skuptine
FNRJ i on, ocenjujui saglasnost zakona republike sa saveznim zakonom ili
Ustavom FNRJ, moe privremeno obustaviti ne samo republiki zakon nego i
savezni zakon, ako je on izaao iz okvira ustavom odreene nadlenosti.73

O narodnim skuptinama republika: Narodna skuptina republike je
jednodomna. U nekim federacijama, kao napr. u Sjedinjenim Amerikim Dravama, i pretstavnika tela federalnih jedinica (dravica) imaju dvodomnu
strukturu kao i savezno pretstavniko telo. Ali, ovde dolazi do izraza onaj drugi uzrok koji je izazvao dvodomnost saveznih pretstavnikih tela u buroaskoj
federaciji: konzervativni uzrok a ne princip federalizma.74

O narodnim sudovima: [...] sistem sudstva vezan (je) u jedinstvenu celinu primenom onog istog principa demokratskog centralizma koji je karakteristian za odnose izmeu ostalih dravnih organa nae zemlje. Kao u pogledu
na celo dravno ureenje i ovde demokratski centralizam ne sastoji se samo
u bezuslovnoj obaveznosti odluka viih organa pravosua na nie nego i u
izbornosti sudskih organa i u njihovoj odgovornosti pretstavnikim organima
dravne vlasti, odnosno u krajnjoj liniji narodu. [...] Navedena organizacija
i nain rada naeg sudstva pokazuju da je funkcija pravosua u rukama narodnih sudova, jer organizacija i nain rada sudova su dovoljni i podesni da
se i u oblasti primene socijalistikog prava (zakona) ostvari jedinstvena volja
radnog naroda nae zemlje. Otuda nai sudovi nisu zakonodavni organi. Oni
72
Isto. 20.-21.
73
Isto. 25.
74
Isto. 23.
195

nemaju prava stvaranja pravnih normi, niti kontrole ustavnosti zakona. Oni
su organi za primenu zakona, za obezbeenje zakonitosti u najrazliitijim odnosima drutvenog ivota. Ali, s druge strane, nai narodni sudovi jesu i moraju biti organi stvarne, socijalistike zakonitosti a ne formalne i paragrafske.
Za primenu prava i uvanje zakonitosti na ovim osnovama u naim sudovima
uestvuju pretstavnici radnog naroda. Zatim, sudovi nisu birokratski aparat
nego nezavisni organi koji odgovaraju pretstavnikim telima. Najzad, tome
doprinose prava viih sudova da podnose takozvani zahtev za zatitu zakonitosti, kao i socijalistika pravna kultura naih sudija osvetljena principima i
metodom nauke marksizma-lenjinizma.75

O Javnom tuilatvu: Javno tuiotvo ima drukije mesto u naem dravnom ureenju nego to imaju sline ustanove u buroaskim dravama sa
kojima se nae javno tuiotvo ponekad neosnovano izjednaava. U veini
buroaskih drava prokuratura ili dravno tuiotvo je organizovano prema francuskom obrascu, tj. kao organ u sklopu, formalno sudske, u stvari
izvrne vlasti. Javno tuiotvo FNRJ ne nalazi se ni u sklopu aparata dravne uprave ni aparata pravosua. Ono ima svoje posebno mesto pored organa
dravne vlasti i njima podreenih organa dravne uprave, kao i organa pravosua. Javno tuiotvo je organ Narodne skuptine FNRJ koji ima poseban
zadatak uvanja zakonitosti i obezbeenja njegove jedinstvene primene na
celom podruju Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Na taj nain i u
pogledu ove funkcije dravne vlasti ostalo je u primeni naelo jedinstva vlasti
u celokupnom dravnom ureenju nae zemlje. [...] Ustav FNRJ obezbeuje
Javnom tuiotvu nezavisnost u ostvarivanju njegovih zadataka i odreuje da
je ceo aparat Javnog tuiotva samo podreen uputstima i nalozima viih javnih tuilaca, odnosno javnog tuioca FNRJ. To osigurava ovom organu zatite
zakonitosti u naoj zemlji onu maksimalnu garantiju protiv lokalnih i linih
uticaja u kojoj je Lenjin 1922 g. nalazio opravdanje obrazovanja organa za
zatitu zakonitosti u sistemu vlasti radnog naroda.76
75
Isto. 45.
76
Isto. 46.-47.
196

Na kraju se moe zakljuiti da uspostavljeni ustavni poredak iz 1946.

godine nije izraavao realne politike odnose meu narodima, ali ni meu
politikim organima i organizacijama u Jugoslaviji. Strogo centralizirana jugoslavenska drava s jedne je strane opravdavana pozivanjem na autoritete
kao to su Lenjin, a od jugoslavenskih na Tita, Kardelja i ilasa, zatim na
teoriju i metode marksizma-lenjinizma kao uzore u stvaranju socijalistike
drave, a s druge, kritizirajui ustavni poredak drugih drava, kao to su Njemaka (DDR), Sjedinjene Amerike Drave i, vrlo stidljivo, Sovjetski Savez.
Opeprisutna je bila euforija za vrlo kratko vrijeme uzdizanja jugoslavenskog
ustava i napose republikih ustava kao ideala demokracije nasuprot one buroaske, pod kojom je podrazumijevana zapadnoeuropska. Osim na tekovine narodnooslobodilake borbe, politiko vodstvo pozivalo se na Francusku
revoluciju, pri tom izostavljajui odrednicu graanska ili buroaska. Tako
su nastojali javno ukazati na superiornost jugoslavenskog drutva u demokratskom razvoju, postignutu za vrlo kratko vrijeme, naglaavajui da je u isto
vrijeme to drutvo nerazvijeno, seljako, neobrazovano, nepismeno i nedavno
izalo iz feudalnih odnosa, a bila je to ve druga polovica 20. stoljea. Ovisnost
republika o Federaciji objanjavana je principom demokratskog centralizma,
koji je iz partijskih struktura prenesen na dravne, u ime viih interesa gospodarskog, socijalnog, kulturnog razvoja te nastojanja zaostalih republika da
sustignu one razvijenije. Kada se usporede savezni i republiki ustavi, tada se
moe zakljuiti da pojam dravnosti, ugraen u savezni i republike ustave,
nema teinu samostalnosti republika u poslovima partijskog, dravnog, naroito gospodarskog, drutvenog, sudskog, zakonodavnog i ostalih dravnikih
poslova. Svaka rasprava o pitanju nadlenosti izmeu saveznih i republikih
institucija, nacionalnom pitanju i slinom, pa ak i u partijskim forumima,
bila je okarakterizirana ostacima starih snaga, malograantinom, djelovanjem neprijateljskih elemenata i slino. Stalnim ponavljanjem da je propao
stari sistem hegemonije velikosrpskih klika koje su se oslanjale na reakcionarne protunarodne vrhove hrvatskog, slovenskog i drugih naroda Jugoslavije nastojala se stvoriti slika harmoninog drutva vladavine radnog naroda
i rijeenog nacionalnog pitanja, a Ustavom se utvrdilo da je FNRJ izrasla iz
dobrovoljnog udruivanja na principima samoopredjeljenja i ravnopravnosti jugoslavenskih naroda, ak i s pravom odcjepljenja. Jugoslavenski federalizam, postavljen Ustavom iz 1946. godine, tijekom socijalistikog perioda
doivio je znaajne promjene u prvom redu razgraivanjem centralizma doHistorijska traganja Historical searches
197

noenjem Ustavnog zakona 1953., Ustava 1963., ustavnih amandmana 1967.,

1968., 1971. i konano posljednjim jugoslavenskim Ustavom 1974. godine.
Petnaestak godina nakon njegova donoenja umjesto civiliziranog ureivanja
odnosa u federaciji-konfederaciji te mirnog razlaza zapoeo je rat kojim su se
namjeravali rijeiti nacionalni odnosi. Je li kritiko istupanje dr. Dragoljuba
Jovanovia u Ustavotvornom odboru 11. prosinca 1945. godine bilo vizionarsko za FNRJ kada je rekao: Meutim, nova Jugoslavija moe, ako se ne uini
sve to treba, da boluje od nereenog politiko-drutvenog pitanja. Ako se ne
prizna pravo egzistencije svim drutvenim snagama, svim politikim snagama
koje ele da postoje, ako se te snage vetaki gue, cepaju, ako se rue njihovi
vrhovi, ili onemoguava njihova organizacija moe se dogoditi da zbog te
politike opresije nova Jugoslavija strada, kao to je stara Jugoslavija stradala
zbog nacionalne opresije?77 Naravno, komunistike i graanske koncepcije
ustavnog ureenja Jugoslavije 1945./1946. bile su nepomirljive, a da bi se stekla potpuna slika i ispriala objektivnija pria, potrebno je osim pravljenja
juristike analize poznavati i konstelaciju u kojoj nastaju ustavne promjene.
Za jugoslavensko drutvo to je veoma bitno u ezdesetim i sedamdesetim godinama pri analiziranju ustavnih promjena kao posljedica pritisaka vezanih za
decentralizaciju drave.
IZVORI I LITERATURA
IZVORI
a) Objavljeni izvori
Neovi Slobodan-Petranovi Branko. 1983. AVNOJ i revolucija. Tematska zbirka dokumenta 1941-1945. Beograd, Narodna knjiga.
Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije. 1946. Sydney, Nakladom Saveza jugoslavenskih iseljenika Australije.
Ustav FNRJ. 1947. Izdanje Slubenog lista FNRJ.
Slubeni list DFJ. Beograd
77
Neovi S.-Petranovi B. 1983. 863.
198

Slubeni list FNRJ. Beograd

Slubeni list NR BiH. Sarajevo
LITERATURA
orevi Jovan. 1950. Nae dravno ureenje. Beograd, Politika biblioteka Narodnog fronta Jugoslavije.
Kamberovi Husnija. 2000. Prema modernom drutvu. Bosna i Hercegovina od
1945. do 1953. godine. Teanj, Centar za kulturu i obrazovanje.
Petranovi Branko. 1988. Istorija Jugoslavije 1918-1988. Knj. 3. Socijalistika
Jugoslavija 1945-1988. Beograd, Nolit.
Radeli Zdenko. 2006. Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1991. Od zajednitva do
razlaza. Zagreb, Hrvatski institut za povijest i kolska knjiga.
Voduek Stari Jera. 2006. Kako su komunisti osvojili vlast 1944.-1946. / sa slovenskog preveo ivko Gruben/. Zagreb, Naklada P. I. P. Pavievi.
Summary
THE CONSTUTIONAL, LEGAL AND POLITICAL POSITION OF BOSNIA
AND HERZEGOVINA ACCORDING TO THE 1946 CONSTITUTIONS
OF THE FEDERAL PEOPLES REPUBLIC OF YUGOSLAVIA AND THE
PEOPLES REPUBLIC OF BOSNIA AND HERZEGOVINA
The Constitution of the Federative Peoples Republic of Yugoslavia
(FPRY) was passed on the Constituent Assembly of the FPRY in Belgrade on 31st January 1946. According to the tendency of the Communist party of Yugoslavia (CPY) the Constitution of the FPRY was a reflection of the revolutionary change in government in the Second World
War and determined the political status with preserved inheritances of
the Peoples Liberation Front. The communist political leadership could
have integrated into the Constitution all kinds of changes on the political, economical and cultural level, because the acts of the opposition
were beforehand considered to be actions of the enemy. The Constitution of the Peoples Republic of Bosnia and Herzegovina (PRBiH) was
199

passed on the Constituent Assembly of the PRBiH in Sarajevo on 31st

December 1946 and was completely in concordance with the Constitution of the FPRY. By comparing of these two Constitutions it is plain to
see that the Federation was established only formally, but in essence the
control of the political and party leadership ensured a strong centralization. The Communist party of Yugoslavia was not mentioned in the
1946 Constitutions, nor in the constitutional laws of 1953, but rather for
the first time in the Constitution of the Socialist Federative Republic of
Yugoslavia (SFRY) from 1963, when the League of Communists of Yugoslavia (LCY) was defined as the primary mover of political activities
in the political life of the SFRY.
Key words: Federative Peoples Republic of Yugoslavia (FPRY), Peoples
Republic of Bosnia and Herzegovina (PRBiH), Communist party of Yugoslavia (CPY), Constitution of the FPRY, Constitution of the PRBiH
200
Sabina Veladi, DESTABILIZACIJA BOSNE I HERCEGOVINE KRAJEM OSAMDESETIH GODINA

20. STOLJEA STVARANJE PREDUSLOVA ZA TRONACIONALNU DEZINTEGRACIJU
UDK: 323.1 (497.6) 198

Izvorni nauni rad
DESTABILIZACIJA BOSNE I HERCEGOVINE KRAJEM

OSAMDESETIH GODINA 20. STOLJEA
STVARANJE PREDUSLOVA ZA TRONACIONALNU
DEZINTEGRACIJU
Sabina Veladi
Dezintegracija bosanskohercegovakog drutva po nacionalnim avovima je poela krajem osamdesetih godina 20. stoljea. Najprije su se, pod
utjecajem zbivanja na Kosovu, kao i u ostatku Srbije, te propagandne i
ine srbijanske djelatnosti koja je fabricirala zbilju u skladu sa novim
kursom srbijanskog partijskog i republikog rukovodstva, homogenizirali Srbi, ukljuujui i bosanskohercegovake, a onda se, kao posljedica
ofanzivnosti srpskog nacionalizma, poelo postepeno nainjati meunacionalno povjerenje i javno propitivati proklamovano naelo bratstva
i jedinstva, nakon ega je otpoela nacionalna homogenizacija i druga
dva najbrojnija bosanskohercegovaka naroda. Dakle, zbivanja krajem
osamdesetih i procesi koji su tada otpoeli pripremili su teren za pobjedu nacionalnih stranaka u Bosni i Hercegovini 1990. godine.
Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, afere, Centralni komitet Saveza komunista Bosne i Hercegovine (CK SK BiH), demokratizacija, srbijanska
propaganda, islamski fundamentalizam
rajem osamdesetih godina 20. stoljea Bosna i Hercegovina je

destabilizirana kroz mnogobrojne afere koje su imale za cilj, prvenstveno, diskreditaciju bosanskohercegovakih politiara koji su sredinom
201

ezdesetih godina stupili na politiku pozornicu Bosne i Hercegovine i do

1987. godine radili na afirmiranju ove republike kao ravnopravne federalne jedinice unutar Jugoslavije. Ipak, diskvalifikaciji pomenutih, i bosanskohercegovakih komunista uope, umnogome su doprinijele kriza ideologije i
socijalistikog sistema, te ekonomska kriza iz kojih se pomaljala politika tj.
meunacionalna kriza Jugoslavije.
Jednom kada je diskvalificirana integrativna bosanskohercegovaka politika, a u kontekstu teke meunacionalne krize koja je otvorena na njenom
zgaritu, bosanskohercegovaki konstitutivni narodi su, opredjeljujui se na
prvim poslijeratnim izborima za nacionalne stranke, a s obzirom na njihove
suprotstavljene nacionalne programe, doprinijeli daljoj dezintegraciji Bosne i
Hercegovine kao dravne, drutvene i kulturne cjeline.1
Bitan uzrok kasnije tronacionalne dezintegracije Bosne i Hercegovine lei
u injenici da ona, iako je bila i drutveni i kulturni entitet sa povijesnim utemeljenjem, i teritorijalno-politikom tradicijom, kao takva nije osvjeivana
u identitetu bosanskohercegovakog stanovnitva,2 dok Jugoslavija, iako joj
nedostaju sve navedene komponente, zahvaljujui djelovanju drave sa tih
pozicija, kroz jedinstvenu kulturu sjeanja, jeste bila osvijeten okvir. Ista
stvar je i sa osvijetenou Srbije i Hrvatske, kao nacionalno-dravnog okvi1
Radi se zapravo o tome da je Bosnom i Heregovinom vladala paradigma o kojoj govori i Wachtel u svojoj knjizi, analizirajui raspad jugoslovenske drave a koja se svodi na multikulturalizam, multinacionalizam, multietnicizam. Dakle, nije bilo zvanino promovirane bosanske
kulture, bosanske povijesti ili bosanske nacije koje bi svjedoile o bosanskom drutvu i njegovoj povijesnosti iz koje se obino crpi legitimitet. U trenutku kada se i bosanskohercegovaka
vlast, koja je postojala u komunistiko doba, cijepa na tri odvojena toka usljed razliitosti
koje nisu, a trebale su biti, limitirane neophodnim konsenzusom koji bi poivao na dijeljenim
vrijednostima (Bosna), drutvo i drava koji nisu ni zaivjeli u svijesti velikog broja graana
se raspadaju. Hall A. J. 2003., 29; Wachtel B. A. 2010., 276.
Odgovornost za to snose i domai nauni i kulturni radnici. Iako izdano finansijski potpomognuti od strane vlasti, bosanskohercegovaki historiari, zbog komformizma nadopunjenog cininim sabotaama velikosrpskih ideologa u njihovim redovima, nisu uspjeli, u periodu od dvadeset i kusur godina, okonati, od strane bosanskohercegovake komunistike
vlasti, zadate projekte: Naime, jo nemamo Istorije naroda Bosne i Hercegovine niti Istorije
knjievnosti naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine. Jedan broj intelektualaca vri direktnu
opstrukciju da se do tih edicija dodje; jednostavno se svrstavaju na liniji nepriznavanja Bosne
i Hercegovine, njene istorije i kulture. Arhiv Bosne i Hercegovine (ABH), Fond: CKSKBiH,
Kutija Popis akata, Izlaganja Hamdije Pozderca, juli-decembar 1983., 118; O tome i u: Pelesi
M. 2000., 367-404.
202

ra bosanskohercegovakih Srba i Hrvata, a kroz nacionalne ideologije ova dva

kolektiva.
Posljedice e se, poetkom devedesetih godina 20. stoljea, kada se na brzinu budu sklapali historijski prirunici o Bosni i Hercegovini, pokazati kao
pogubne. Upravo zbog toga to se dravna tradicija Bosne i Hercegovine odve naglaeno (i samo dijelom iz ideolokih razloga) vezivala za zasjedanja
AVNOJ i ZAVNOBiH, na posredan nain se ostavljao dojam da se radi o republikoj konstrukciji. A upravo potisnuta svijest o zasebnoj dravnoj tradiciji Bosne i Hercegovine, uporedo sa definiranjem dva bosanskohercegovaka
konstitutivna naroda kao nematinim, to je utkano u njihovo nacionalno
samopoimanje, olakat e tronacionalnu dezintegraciju Bosne i Hercegovine.
injenica da je 800-godinjica Povelje Kulina bana, godine 1989., marginalizirana i zasjenjena proslavom 600-godinjice bitke na Kosovu, potkrepljuje gore navedeno. Obljetnica Kulinove povelje je proslavljena tiho, izlobom u
zenikom muzeju, posveenim brojem Odjeka, zbornikom i skupom u Akademiji nauka i umjetnosti BiH koji su imali biti realizirani tek u decembru
1989., iako je godinjica padala 29. augusta te godine, te rijetkim zapisom o
neosnovanom zanemarivanju meaa bosanske historije i kulture.3
U periodu 1987-1990. Bosna i Hercegovina je potresana mnogobrojnim
aferama. One se ele tumaiti kao posljedica uruavanja i razobliavanja bosanskohercegovakog komunistikog establimenta nakon prve u nizu afera
Agrokomerc. S druge strane, njihova brojnost, sinhronost i propagandna retorika koja ih je pratila, upuuje da su izazvane spolja, da bi sruile i diskreditirale bosanskohercegovako politiko vostvo, te izazvale destabilizaciju
Bosne i Hercegovine, ime bi je uinile lakim plijenom za antibirokratske i
velikosrpske eksperimente. U kontekstu bosanskohercegovakih afera ulogu
snanog generatora i sekundanta politikih i obavjetajnih struktura Srbije
3
U slubenim dopisima, u kojima se nareuje koji se dogaaji ove godine moraju obiljeiti, negdje pri dnu, ispod kosovske bitke i nekih dogaaja iz novije prolosti, stoji da se ove
godine navrava i osamsto godina od Povelje Kulina bana. [...] Zaobilaenje injenice da se
radi praktino o obiljeavanju osam stoljea bosanske dravnosti je u skladu sa davno zapoetim kontinuitetom zaobilaenje svake prie, svakog dogaaja, knjievnog, opekulturnog
ili politikog djela koji bi potvrivali bosansku samobitnost. [...] Pa zar stvarno mislite da je
sluajnost injenica da veina ljudi vie zna i o hrvatskoj i o srpskoj nacionalnoj historiji nego
o historiji drave (jer je i Bosna i Hercegovina drava, kao to su to i Slovenija i Makedonija) u
kojoj su roeni i u kojoj ive. U takvoj situaciji i bosanski kraljevi su persone non grata. Vidi:
Jergovi M. 1989., 40; Memija M. 1989., 4; Lovrenovi I.1989., 7.
203

imala je srbijanska propaganda koja je agresivno reciklirala bosanskohercegovaka zbivanja oko i nakon afera, nastojei bosanskohercegovaki komunistiki sistem i njegove predstavnike diskvalificirati kao represivni, lopovski i
nedemokratski.
Aferom Agrokomerc je pokrenuta lavina destabilizacije Bosne i Hercegovine. Osim to je kroz aferu sruen jedan od najutjecajnijih politiara bosanskohercegovake komunistike vlasti, te, to je bilo podjednako bitno u
kontekstu predstojeih ustavnih promjena u Jugoslaviji, predsjednik Ustavne
komisije Skuptine SFRJ i budui predsjednik Predsjednitva SFRJ Hamdija
Pozderac te partijsko vostvo Republike podijeljeno, ekonomske reperkusije
su bile ogromne, prvenstveno za narod Krajine, a potom i za cjelokupnu privredu Bosne i Hercegovine.
S obzirom da je proizvodnja u Agrokomercu obustavljena, a kamate na
dugu se nagomilavale, bezizglednost ekonomskog saniranja afere je bila sve
oevidnija to je bosanskohercegovaku privredu guralo u propast i poveavalo izglede za socijalne nemire.4 Ono to je afera proizvela na regionalnom planu bilo je komeanje i homogeniziranje Krajinika na regionalnoj osnovi, gdje
se afera tumai kao posljedica bosanskohercegovake unutarpartijske zavjere.
Dakle, poetna homogenizacija Krajinika je u poetku imala vie regionalni
nego nacionalni predznak, i ona se mogla, to je, ini se, bio i pokuaj, kanalizirati u pravcu antibirokratske revolucije, tim prije to je gnjev Krajinika bio
usmjeren na bosanskohercegovako partijsko rukovodstvo. Na sahrani Hasana Abdia, Fikretovog brata, koji je skrhan dogaajima nakon afere izvrio
samoubistvo, 6. marta 1989., okupila se velika masa svijeta. Novinari Naih
Dana koji su bili na licu mjesta govore i o 25 000 ljudi. Oni svjedoe o nepovjerenju, drskosti Krajinika i njihovom stavu da su svi u Bosni i Hercegovini
prodane due.5
4
Oko spoljnjeg uticaja na izazivanje afere postoje razliita miljenja. Vidi: Mulaosmanovi A.,
2010. nasuprot Aneli N. 2005.
Scenografija djeluje zastraujue. apu nam da je veina od preko 25 hiljada ljudi tu zbog
Fikreta. [...] Hasan Abdi nije ostao bez sredstava za ivot. Abdii to nikada nee doivjeti
dok je Velikokladuana onakvih kakvi jesu. Objesio se ovjek uvjeravaju nas jer je raereeno na najmorbidniji nain sve to je godinama stvarao. [...] Kao uvertira pojavi boga bili
su likovi Devada Galijaevia buntovnika iz Moevca. Uz njega Edhem Deli, stariji brat
bjegunca Hasana. (podvukla S.V.) Fikretova pojava izazvala je spontane reakcije. [...] Hor
od 25 hiljada ljudi plae [...] Red prave Kladuani. palir za krajikog sina. [...] Poslije godinu
204

Fatalna posljedica afere Agrokomerc je bila gubitak politikog samopouzdanja bosanskohercegovakog rukovodstva, kadrovsko rasulo i obezglavljenost, to je za posljedicu imalo gubitak jedinstvenog i jasnog bosanskog
kursa.6
Izvozu Miloevieve antibirokratske revolucije u Bosnu i Hercegovinu
je, osim nemira Krajinika nakon afere Agrokomerc, trebalo posluiti i radniko nezadovoljstvo u Zenici. Voa kosovskih Srba Miroslav olevi nakon
zenikih radnikih demonstracija u februaru 1989. u Borbi izjavljuje kako je
revolucija u Bosni i Hercegovini gotova stvar i samo je pitanje vremena kada
e bosanskohercegovaka birokratija sii s vlasti jer: Bosna i Hercegovina
nema para kojima bi plaala socijalni mir, pokrivala nezadovoljstvo radnika i
naroda.7
Srbijansko republiko i partijsko vostvo je kroz antibirokratsku revoluciju i nezadovoljstvo koje je u narodu postojalo prema birokratiziranim politiarima, nepotizmu, represiji, pronevjerama, a sve u vrijeme izuzetno teke
ekonomske situacije, inflacija i velike nezaposlenosti, nastojalo postii nacionalno-politiki cilj. U kontekstu ekonomske i politike krize, Miloevievo
cinino insistiranje na hitnosti i korjenitosti mijenjanja situacije u Jugoslaviji
je, kod obinog naroda, moglo pobrati simpatije, pogotovo to se prebacivanje srpskog naroda na nacionalni kolosijek vrilo pod pokriem legitimnog
socijalistikog diskursa. Ipak, ikonografija dogaanja naroda i crkvenih procesija, koje su se paralelno odvijale, razotkrivale su sutinu antibirokratske
revolucije i inile je neprivlanom za druge narode.
ini se da Miloeviu nije bio cilj samo oboriti komuniste u Bosni i Hercegovini (u tom sluaju se otvarala mogunost za postavljanje lojalnog rukovodstva kao u pokrajinama ili Crnoj Gori). Bolja opcija je bila ta da se Srbi
radikalno homogeniziraju i da time ujedno druge nacionalnosti potaknu na
homogeniziranje na uskonacionalnoj osnovi. Time bi se postiglo produbljivanje meunacionalnog nepovjerenja i podjele u Bosni i Hercegovini, to bi dodana njihov dobroinitelj je prvi put u Kladui. Plae se i aplaudira istovremeno. Vidi: Dakmi D. 1989. 26/27. Narodna percepcija afere je Fikretova percepcija iste, tj. odraz njene
interpretacije od strane Abdia za vrijeme suenja. O tome u: Abdi F. 1990.
6
Rukovodstva su bila [...] zateena, okirana [...] obezglavljena [...] isprepadana fantastinim
malverzacijama i manipulacijama [...] to je cijeli politiki establiment toliko uzdrmalo da se
on ruio poput kule od karata. Lovri J. 1989. 14-17.
7
Pobri M.1989. 14-16.

205

velo do blokiranja eventualnog etabliranja bosanskohercegovake integralne

politike opcije jednom kada su komunisti diskreditirani.
Afera Moevac, koja je poela u proljee 1985. godine sa narodnim pitanjem gdje su pare od mjesnog samodoprinosa, i na elu koje su bili kontroverzni Devad Galijaevi i Hasan Deli, trebala je potvrditi, na primjeru ove
maglajske mjesne zajednice, potpunu korumpiranost bosanskohercegovakih
institucija vlasti (od republike do lokalne), te kako pravna drava u Bosni i
Hercegovini ne postoji, to argumetira represija koju organi bosanskohercegovake bezbjednosti provode nad graanima.8
Jedna strana prie o Moevcu govori o isljeivanju aktera afere od strane
slubenika Dravne bezbjednosti iz Doboja i maglajskog Sekretarijata unutarnjih poslova, tokom 1986. i 1987. godine, kada je to isljeivanje doivjelo
svoju masovnu i represivnu kulminaciju. Navodno je cijelo selo privoeno i
maltretirano. Podaci o isljeivanjima proizvode utisak potpune paranoje sistema. Ipak, teko je razgraniiti, pogotovo uzevi u obzir ono to se deavalo
kasnije u Bosni i Hercegovini, poevi od afera, agresije, kasnijeg angamana
Galijaevia i, uope, zakulisnih urota, gdje je paranoja i represija bosanskohercegovakih bezbjednjaka imala realno uporite u smislu svijesti o tome
ta se sprema Bosni i Hercegovini, a gdje je to bio odraz totalitarne prirode
i paranoje samog komunistikog sistema. Sistem je, u to vrijeme uvjeren u
svoju snagu, oigledno bespotedno koristio silu, ali je time zapadao u klopku
tj. potvrivao je optube koje su mu upuivane od aktera afere, demokrata i
demokrata iz Sarajeva i Beograda.9
Demokratizacija se zloslutno ispreplitala sa buenjem nacionalovinizma, a retorika predstavnika jednog i drugog je bila gotovo istovjetna. Nevolja
za bosanskohercegovako rukovodstvo je bila u tome to je kriza sistema i
drutveno-politikog morala zaista postojala, preko ega je svjesno prelaeno
time to se Bosna i Hercegovina drala u fokusu i razmatrala izolirano. Ironija
je u tome da je autoritarna, nacionalistika Srbija sebe nametnula kao monitora u procesu demokratizacije, borbe protiv birokratije i svih posljedinih
8
Sluaj Moevac poinje u proljee 1985. godine kada Devad Galijaevi, koji je bio na elu
osnovne organizacije SSO Moevac, mjesnoj partijskoj organizaciji prezentira svoj materijal
Samoupravljanje u organima i organizacijama MZ 25. novembra Moevac, to je bila analiza
koja se odnosila na nerad i javaluk u Moevcu. Vidi: Galijaevi D. 1988. 2-6.
9
Jaki B. 1989. 18; Mijovi V.1989.a. 25.
206

poasti u Bosni i Hercegovini.

Ono to budi sumnju u aktere afere Moevac, o emu su u njenim kasnijim fazama pisali i savremenici, i to je druga strana prie, jeste npr. da je
Galijaevi sa punom podrkom pristupao razmatranju dogaanja naroda u
Srbiji, dogaaja na Kosovu stavovi koje je iznosio su se apsolutno podudarali
sa retorikom srbijanskog rukovodstva u pogledu Jugoslavije. On je takoer
potvrivao tezu srbijanske tampe o muslimanskom nacionalizmu u Bosni
i Hercegovini, podacima o tome kako je predsjednik Odbora IZ Moevac
osiguravao etniku istotu (muslimansku) pri organizaciji doeka tafete mladosti 1985. godine, ili kako se damija svrstala uz bosanskohercegovaku partiju u politikoj kampanji koja je voena 1987. u cilju smirivanja Moevca.10
Simptomatino je i to da je sluaj Moevac dospio do javnosti posredstvom
Politike, Veernjih novosti, te da su redakcije Nin-a, Borbe i TV Beograda pokazale znatno interesovanje za ova zbivanja i bili glavni pratioci Galijaevia
na njegovim paradnim puteestvijama po Sarajevu i Beogradu tokom 1986.1989. Devad Galijaevi i Hasan Deli su, osim toga, tokom 1989. godine
optuivali bosanskohercegovako republiko rukovodstvo da vodi u ovoj republici antisrpsku politiku i otvoreno saraivali sa Miroslavom oleviem,
izvoznikom dogaanja naroda. Prisustvo Galijaevia i Delievog brata na
sahrani brata Fikreta Abdia svjedoi, za ta su bili i optuivani i od strane
sekretara unutarnjih poslova Republike BiH Muhameda Beia, o pokuaju
antibirokratskog uvezivanja nezadovoljstva naroda ova dva kraja.11
Ono to je interesantno jeste da, iako je igra ovog dvojca bila prepoznata,
kao da nije bilo adekvatnih mehanizama za obraun, to je potvrivalo gubitak kontrole od strane bosanskohercegovake vlasti, a u kontekstu konstantnog otvaranja novih arita nestabilnosti u ovoj republici.
Nakon hapenja Devada Galijaevia u Sarajevu 14. januara 1989., poslije odrane tribine o ljudskim pravima pod nazivom Moevac, to je moja
10
Birokratski razdjeljena na paaluke Jugoslavija se na nae oi, sve ee i sa jaim intenzitetom, sukobljavala na nacionalnoj osnovi. Nije to krenulo iz naroda. Dugo vremena tinjali su
sukobi nacionalnih birokratija, sa tendencijom da se to loe odrazi na ukupne meunacionalne odnose u zemlji. Vidi: Galijaevi D. 1988. 15, 47.
11
Otvoreni pokuaji razbijanja BiH (iz uvodne rijei M. Beia, sekretara RSUP).
Sarajevo:Osloboenje, 22.3.1989. 3; ivkovi B. 1989. 3; asopis Danas donosi rijei Galijaevia: Odrei se olevia znailo bi odrei se principa za koje se Moevljani bore ve etiri
godine.. Vidi: Mijovi V.1989. b. 22/ 23.
207

sloboda, beogradski demokrati, nastavljajui se boriti za prava i slobode

bosanskohercegovakih naroda, po ko zna koji put, utivo su pozvali na lin
predstavnika bosanskohercegovake vlasti: [...] sve dok dravni organi ne
budu podloni odgovornosti, dotle nee biti ni zatite pojedinaca. Moevac
je pored Maglaja, i skoro pored ivota. Pojedinci su ili u zatvoru ili u bekstvu.
Sistem je jo na slobodi.12 Stavljena pod jake reflektore istonog susjedstva,
Bosna i Hercegovina je, kako je esto naglaavano u bosanskohercegovakoj
tampi krajem osamdesetih godina 20. stoljea, postala slobodno lovno podruje.
Strogo povjerljiva informacija Slube dravne bezbjednosti Srbije o iseljavanju Srba iz Bratunca i Srebrenice predstavljala je jo jednu u nizu insceniranih afera. Informacija je imala dokazati da se Srbi iseljavaju pod pritiskom
iz ovog dijela Republike u kojem su navodnu politiku, kulturnu i vjersku
dominaciju ostvarili Muslimani. Teza o doseljavanju Muslimana iz Sandaka
trebala je potkrijepiti tvrdnju o nastojanju da se stvori etniki ista i unitaristika, muslimanska Bosna i Hercegovina. Pronosioci takve politike su, prema
tvrdnjama, bili bosanskohercegovaki partijski kadrovi. Sudei po srbijanskoj
tampi, sve je poelo maja 1989. godine kada je naelnik SDB-a Titovog Uica
na osnovu jednog iskaza (sic!) sroio informaciju za republiki SUP Srbije.13
Sekretar Predsjednitva CK SK BiH dr. Ivan Cvitkovi je povodom spomenute
informacije SDB Srbije, koju je navodno Borisav Jovi dostavio Bogiu Bogieviu, a ovaj bosanskohercegovakim rukovodiocima, na politikoj tribini,
odranoj u itluku 17. oktobra 1989., otvoreno izjavio da postoji scenarij za
destabilizaciju republike, te da je vidljivo nastojanje da se ova degradira kao
ravnopravan inilac u jugoslovenskoj federaciji, a njeno rukovodstvo kompromitira. Takoer je rekao, aludirajui na srpske nacionalne proslave u Kneini
i Titovom Drvaru, da se putem crkvenih manifestacija eli postii isto to i
mitinzima.14
Veliku medijsku prainu u Bosni i Hercegovini i izvan nje izazvalo je neslaganje lana Predsjednitva SRBiH i predsjednika Savjeta za zatitu ustavnog poretka Branka Ekerta sa Cvitkovievom izjavom. Ekert je izjavio da SDB
12
Navedeno su rijei prof. dr. Dragoljuba Miunovia, potpredsjednika Foruma za ljudska

prava SSRN Jugoslavije. Vidi: iri A..1989. 32.
13
Ignja P. 1989. 31.
14
Cvitkovi I. 1989. 2; Habul E.1989.a. 3.
208

Srbije nije prekoraila svoja ovlatenja jer nije djelovala na teritoriju Bosne
i Hercegovine. Tako je afera vezana za spomenutu informaciju objelodanila
podjele unutar bosanskohercegovakog rukovodstva.15
Famozna Informacija o iseljavanju uvezuje sve aveti fundamentalizma,
unitarizma, ustatva koje navodno Srbima u Bosni i Hercegovini prijete od
strane Muslimana: Celokupnim drutvenim ivotom [...] rukovode i ostvaruju presudan uticaj stare begovske porodice koje su se tokom rata eksponirale
u ustakom pokretu. One su u vrstoj ideolokoj vezi sa Islamskom verskom
zajednicom i sve intenzivnije ukorenjuju aparat vlasti blizak izvornim oblicima islamskog vladanja [...] sve izraenija islamizacija ovog prostora ogleda
(se) i kroz izgradnju objekata, otvaranje mejtefa, novih damija. Ekspanzija fundamentalizma ovde je u ortodoksnom obliku preneta iz Kaira posredstvom Ahmeda Smailovia, pripadnika islamskog verskog stareinstva i lana
svih veih damijskih saveta u Evropi i svetu.16 Savezni sekretarijat unutarnjih
poslova, na elu sa Petrom Graaninom, kao arbitar spora u vezi s aferom
zakljuio je da Sluba dravne bezbjednosti Srbije nije prekoraila ovlatenja
jer nije djelovala na teritoriji Bosne i Hercegovine, a kao jedina pogreka spoitavalo im se to to su Informaciju sainili na osnovu neprovjerenih injenica
(!) i na nain da se komentari izneseni u njoj doimaju kao stav SDB Srbije, a
ne citirani iskaz, to su navodno bili.17 Slobodan Miloevi, navodno, nikada
nije odgovorio na pismo Obrada Piljka, predsjednika Predsjednitva SRBiH, u
kojem je ovaj zatraio od njega da se izjasni o cijelom sluaju. 18
Strateki cilj daljnja erozija meunacionalnog povjerenja u Bosni i Hercegovini i povjerenja u bosanskohercegovake strukture vlasti postignut je.
Srbijanska propaganda u svom ofanzivnom juriu krajem osamdesetih godina
20. stoljea, a s ciljem razrade fantazmagorije o islamsko-fundamentalstikom
15
Habul E.1989. b. 3; Mijovi V.1989. c. 5.
16
Prema: Cari M.1989. 18/19. Imami e se prilikom svojih protesta krajem 1988. simbolino
okupiti oko imena Ahmeda Smailovia, smijenjenog sa ela Starjeinstva Islamske zajednice,
protestirajui na taj nain protiv dravnog patronata nad ovom institucijom. Srbijanska propaganda e nastaviti graditi svoj fundamentalistiki mozaik. Budui da je Smailovi ranije
ocijenjen kao fundamentalista, i Pokret imama koji se okuplja oko njega, po toj implikaciji,
ima politiko-fundamentalistike nakane.
17
SDB Srbije nije prekoraila ovlaenja. Sarajevo: Osloboenje, 25. 10.1989. 1.
18
Mijovi V.1989. d. 10.
209

politikom projektu koji nastoje sprovesti Muslimani u Bosni i Hercegovini i

Jugoslaviji, maliciozno problematizira navodni razorni utjecaj vjerskog na nacionalno kod bosanskohercegovakih Muslimana, i muslimana uope, i njihovu komplementarnost, podgrijavajui uporedno predrasude razvijene prema
islamu kao neevropskoj religiji. Vjersko je kod Muslimana, prema razvijanim
shvatanjima, ba zbog nesumnjive isprepletenosti s nacionalnim, kao bure
baruta koje uvijek iznova prijeti da zapali muslimanski nacionalizam, dok se
srbovanje i hrvatovanje tek u ekstremnim oblicima nadahnjuju solidnom
tradicijom verske mrnje!19 Prema ovoj logici shvatanja na vjerski fundamentalizam nisu imuni ni muslimanski komunisti. Tako Darko Tanaskovi,
srpski orijentalista, strunjak za pitanja islama upozorava: Skretnica izmeu paralelnih koloseka muslimanske verske (m) i nacionalne (M) svesti i
dalje se, u skladu sa vaeim slubenim bosanskohercegovakim i jugoslovenskim redom vonje, pomno dri blokirana. Nevolja je u tome to ti koloseci
ne poivaju na drvenim ili betonskim pragovima, ve kao nerazluivo unutarnje dvojstvo prolaze mnogim ljudskim duama. Svaka istinski jugoslovenska,
humanistika, ali i realistina politika ovo ne bi smela gubiti iz vida. Jer, iz
matematike znamo da se i paralele negde u beskonanosti seku. Ne javlja li se,
za sada jo stidljivo, kao daleki nagovjetaj mogunosti takvog presecanja u
konanosti, obnavljanje starog predloga da se Muslimani preimenuju u Bonjake, asne gospodare Bosne jo za Kulina bana i dobrijeh dana?20 U ovom
svom lanku Tanaskovi je upozoravao na ujedinjeno djelovanje CK SKBiH
i Islamske zajednice protiv srpskog nacionalizma. Ozbiljna implikacija koja
je proizlazila iz njegovih konstrukcija jeste da je spomenuto partijsko tijelo
vodilo nacionalnu muslimansku politiku. Ovim se u oima bosanskohercegovakih Srba nastojala bosanskohercegovaka komunistika politika negirati
kao integrativna. Drugi nivo implikacije odnosio se na nacionalno-dravni
muslimanski program koji se, navodno, ogledao u bonjatvu i predstavljao
nastojanje da se uspostavi muslimanski unitarizam u Bosni i Hercegovini, dok
je istovremeno postojao i proireni, velikomuslimanski dravni projekt, koji bi
19
Kada je o (meu)nacionalnoj problematici re, istie se nadnacionalnost islama, ali, sledstveno, i vienacionalnost zajednice jugoslovenskih muslimana, ime se na naelnoj razini
produktivno transcendira sindrom m/M, uz zadravanje inicijative i neophodnog ireg manevarskog prostora za delovanje u svim pravcima. Vidi: Tanaskovi D.1989. a. 24/25.
20
Isto.
210

okupljao sve muslimane u Jugoslaviji. Posljednji, nadopunjen predrasudama

o agresivnosti i izopaenosti islama, bio je, kako se tvrdilo, opasnost za cijelu
Jugoslaviju. Sr Tanaskovieve insinuacije je vodila ka zakljuku da je SK BiH
bila pronositelj projekta muslimanskog unitarizma u Bosni i Hercegovini, a
Islamska zajednica pronositelj velikomuslimanskog projekta.21 Iz navedenog
vidimo da bi srbijansko partijsko i dravno rukovodstvo i njihovi intelektualni
najamnici, zahvaljujui svojoj maestralnosti u propagandnom razotkrivanju
neprijatelja, ve nali naina, kao to je i onaj kada su komuniste, poetkom
osamdesetih godina 20. stoljea, proglaavali za fundamentaliste, da razoblie svaku, pa i najkonstruktivniju bosansku politiku. Sa pojavom Stranke
demokratske akcije na bosanskohercegovakoj politikoj sceni, i zahvaljujui
s njene strane iskazanom vjerskom puritanizmu, kao i imidu lidera stranke,
steenom kroz proces iz 1983. godine, inilo se da su srpske propagandne
imaginacije dobile potporu u stvarnosti.
Srpska tampa, Pokret imama, koji je zapoeo protestima u prostorijama
Gazi Husrev-begove medrese i Islamskog teolokog fakulteta u Sarajevu decembra 1988., predstavlja neku vrstu antibirokratske revolucije unutar Islamske zajednice, treeg po redu centra moi u Bosni i Hercegovini. S tim to za
razliku od predstavnika obinog naroda: Imami [...] vide sebe kao stubove
islama i osnovne poluge stvaranja islamske svesti. S druge strane, smatraju
da su udaljeni od centara moi i mehanizama odluivanja [...] sve je u igri,
ukljuivi [...] naturanje drugaijeg koncepta islama, ne u smislu militantnog
fundamentalizma, ve tenje da islam bude na veoj sceni, aktivniji i da za
svoj narod ini ono to neke druge verske zajednice rade za svoj. Stoga: [...]
21
Isto. Kako je islam religija koja se na ovim meridijanima, ruku na srce, uprkos vekovnom
prisustvu i brojnim proklamacijama, od mnogih jo doivljava kao tuinska (sic!), pa i neprijateljska (sic!), a kako su Muslimani, po zvaninoj politikoj inauguraciji, najmlaa jugoslovenska nacija, razumljivo je zaziranje [...] od naglaenijeg ispoljavanja klerikalnih, odnosno
nacionalistikih tendencija [...] ue i ire viekonfesionalne i vienacionalne ivotne sredine.
[...] Igla na seizmografu ivo je zatitrala u amplitudi podeljka izmeu m i M, upozoravajui na dalekosenu promenu pravila politike igre i ozbiljno naruavanje temeljnih postulata
bosanskohercegovakog meunacionalnog bontona. Nale su se, konano, zdrave i beskompromisne snage, kadre da, uz pomo nekolicine iskusnijih i ve odavno za dom spremnih,
muslimansku naciju oslobode kompleksa i na velika vrata, prikljuivanjem napadima na tzv.
srpski maspok, uvedu u uzavrelu arenu meunacionalnog i meurepublikog prepucavanja
i optuivanja. Muslimanski nacionalizam prerasta, tako, stidljivost i uzdranost mladalake
dobi i ulazi u razdoblje pune zrelosti, s nesluenim mogunostima ovinistikog izroavanja.
211

ne treba se uditi ako se koncept novog islama pojavi ravnopravno sa ostalim

konceptima.22 Sutina protesta imama protiv reisul-uleme ef. Mujia i Ferhata
ete, predsjednika starjeinstva za Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Sloveniju,
bila je zahtjev za demokratizaciju Islamske zajednice i njeno odvajanje od drave, borba za bolji socijalni status vjerskih slubenika, njihovo demarginaliziranje te zaustavljanje prakse u kojoj je ova vjerska institucija bila produena
ruka vlasti. Zaustavljanje te prakse poetkom devedesetih imalo je za posljedicu autonomno kreiranje politike Islamske zajednice koja se na poetku procesa demokratizacije borila za jai drutveni utjecaj i rehabilitaciju vjerskog u
drutvenom diskursu. S obzirom da je vjera bila granica nacionalnog razdvajanja, te pogotovo s obzirom da je Islamska zajednica bila jedina nacionalna
institucija bosanskohercegovakih Muslimana, jedna od posljedica bila je i
pojaani angaman na nacionalno-politikom homogeniziranju ovog nacionalnog kolektiva. Pokret imama dao je nesluene mogunosti za pekulacije
na temu islamskog fundamentalizma kao politikog projekta.23
U ocjeni Pokreta ni sarajevska tampa nije mnogo odstupala od beogradske. Tako se u Osloboenju Pokret tumai kao pokuaj formiranja platformskog politikog islama na ovom prostoru i upozorava se na integralistikofundamentalistiki islam koji preko Bosne i Hercegovine i Jugoslavije eli da
se iri prema Evropi, a ije su pristalice imami kolovani izvan Jugoslavije.24
Rehabilitacija rtava politikih procesa, koji su se odigrali u Bosni i Hercegovini za vrijeme vlasti bosanskohercegovakog komunistikog vostva to je na
politiku scenu stupilo sredinom ezdesetih godina 20. stoljea, krajem osamdesetih postaje svojevrstan trend potpomognut procesom demokratizacije
koji je otpoeo kao posljedica uruavanja bosanskohercegovakog politikog
vrha kroz afere Agrokomerc i Neum. U kontekstu tog demokratskog trenda
revitaliziran je stigmatski stereotip o Bosni i Hercegovini kao totalitarnoj, neostaljinistikoj sredini kojom se vrstorukaki upravljalo i upravlja. Konstru22
Tijani A..1989. 33.
23
Islamskoj zajednici [...] ne odgovara [...] politizacija atmosfere u vezi sa njenim djelovanjem [...] stoga to joj je teite ukupne aktivnosti na dugu stazu legitimno i promiljeno
usredsreeno na fundamentalne vrednosti i odrednice islama (damija, verska pouka, kolovanje verskih slubenika ...), pa je samim tim u najozbiljnijem, trajnom smislu dubinski i
dalekoseno politiko. To je fundamentalna politika [...].Tanaskovi D. 1989.b. 22/23; Lui
M. 1989. 5.
24
Kozar .1989.a. 10. U lanku su donesena i razmatranja dr. Ibrahima Bakia, sociologa.
212

iranje tog stereotipa sredinom ezdesetih potaknuto je, ini se, neumirenim
apetitima bosanskohercegovakog susjedstva, zbog kojih se nije moglo podnijeti da se Bosna i Hercegovina trajno stabilizira kao politiki, drutveni i
naposljetku, kulturni entitet. Mladen Oljaa, akademik, knjievnik, lan CK
SKBiH, na 21. sjednici ovog partijskog tijela pokrenuo je inicijativu za preispitivanje sluaja bosanskohercegovake etvorke (Osman Karabegovi, Avdo
Humo, Hajro Kapetanovi i edo Kapor) iz 1972. godine. Reaktualizacija spomenutog sluaja bila je, kako su i savremenici uoavali, u slubi politikog
obrauna sa elnim ljudima politike SK BiH iz tog perioda Brankom Mikuliem (tada predsjednikom CK SKBiH) i Hamdijom Pozdercem.25 Srbijanska
tampa je, nakon to je pokrenuto preispitivanje pomenutog sluaja, nastavila
da nadograuje tezu o krivici spomenutih politiara i tetnosti Ustava iz 1974.
godine. Navedena etvorka je, prema tvrdnjama, nepravedno sankcionirana
nakon to je vizionarski predvidjela izroavanje samoupravljanja u konfederalnu i ideologiju nacionalnog etatizma, birokratizma, unutarnje strahovlade
i politike vrste ruke za koju se vjerovalo da odlikuje bosanskohercegovako
komunistiko rukovodstvo.26
Tokom 1989. godine reaktualiziran je sarajevski proces kao najvei
montirani proces u Bosni i Hercegovini za vrijeme komunistike vlasti. Omladinski list Valter objavio je u martu 1989. ispovijest svjedoka Seada Seljubca iz
Gornje Tuzle u kojoj ovaj opisuje pritisak Slube dravne bezbjednosti na njega i iznuivanje iskaza.27 U aprilu 1989., na sastanku u Sarajevu, zakljukom
Jugoslovenske koordinacije institucija za zatitu ljudskih prava obrazovana je
radna grupa za preispitivanje sarajevskog procesa koja je imala za cilj da
preispita optube, tok tj. zakonitost istrage i sudske odluke. Svoj zakljuak o
sluaju objavila je u Tribini Osloboenja sredinom decembra.28 Upravo u to
vrijeme poinje intenzivnija medijska rasprava o procesu.29 Radna grupa je
utvrdila niz nepravilnosti u voenju istrage od kojih su najvee injenica da je
25
arac A. i Habul E. 1989. 3.
26
Grizelj J. 1989. 12/13.
27
Seljubac S. 1989.
28
lanovi radne grupe: V. eks, D. Demar, K. avoki, P. Imirovi. Montaa po brkatom

receptu. (Preispitivanje jednog suenja). Sarajevo: Osloboenje,13.12.1989.
29
O procesu je raspravljano 28.12.1989. na Drugom programu Radio-Sarajeva, u okviru

omladinskog programa Radio-ring, te u emisiji Crno na bijelo od 4.1.1990.; F.F. 1990. 16.
213

Sluba dravne bezbjednosti provodila istragu tokom koje je priveden i sasluavan ogroman broj pojedinaca iji su iskazi uzimani pod prisilom, suenje
je bilo tajno, uporedno se provodila orkestrirana medijska kampanja koja je
optuene blatila i proglaavala krivim i prije osude, a optuenima je uskraivano pravo na odbranu. Kao glavni odgovorni za ovo montirano politiko
suenje po staljinistikom modelu proglaeni su Hamdija Pozderac, Branko
Mikuli i sekretar za unutarnje poslove Bosne i Hercegovine Duko Zgonjanin. Savezni sud je u analizi prikazan kao nemoan u odnosu na bosanskohercegovako sudstvo te, prema tome, i u nemogunosti da oslobodi optuene.
Sumnjiva strana preispitivanja procesa bila je ta da je lanica Koordinacije
bio osiev Odbor za odbranu slobode misli i izraavanja u Beogradu, te da je
dio radne grupe bio Kosta avoki, ugledni lan srpske kulturne inteligencije
koja je kreirala ofanzivnu srpsku nacionalnu ideologiju osamdesetih godina
20. stoljea.
I omladinska tampa je svojim pisanjem, u nastojanju da se pokae demokratskom, krajem osamdesetih, potvrivala stigmu o bosanskohercegovakom drutvu kao karakazanu i tamnom vilajetu u kojem se intelektualci
krivino progone, i iz kojeg pod pritiskom odlaze u slobodoumni Beograd i
Zagreb. Stranice omladinske tampe otvaraju se za disidente koji bez izuzetka prozivaju za line progone Hamdiju Pozderca, Branka Mikulia, Cvijetina
Mijatovia.30 Darka Selimovi, supruga Mee Selimovia, pobrojane predstavnike bosanskohercegovakog republikog rukovodstva proziva zbog orkestrirane kampanje koju su vodili protiv Mee: Srpsko rukovodstvo, Draa i svi
drugi su nas na neki nain titili u Beogradu, ali esto su i oni ostajali nemoni
pred zahtevima drugova iz Bosne koji su bili znatno politiki jai (sic!). Zato
se sve to Mei deavalo i zato je morao da ode iz Bosne koju je toliko voleo?31
Ime Mee Selimovia se, osim u spomenute svrhe obrauna, po novinskim
stupcima povlailo i radi perfidne diskreditacije same njegove linosti. Tako
spomenuti Mladen Oljaa u svojim dnevnikim zapisima razotkriva Meino
(...) bie lelujavo, krhko, bojaljivo, razapeto izmeu etnikog i religioznog
identifikovanja, opsjednuto kukavilukom i strahom od neuspjeha, u borbi
protiv svoje bolesne osjetljivosti [...], i fantoma koji je stvarala moja neuraste30
Ajanovi M. i Loza T. 1989. 38-43.; apo F.1989. 28-31.
31
Selimovi D.1989. 18-20
214

nina emocija [...].32 Mladen Oljaa je i na mitingu jugoslovenstva, koji je pod

parolom nek se isti bratija zvana birokratija odran u Banja Luci 6. marta
1989., u prisustvu 40 000 ljudi progovorio Miloevievim rjenikom o [...]
birokratskim prijestoljima koja optuuju ulicu, birokratama grabljivcima, birokratama monopolistima, birokratama goniocima istine [...], koji bi milicijskim palicama trebali biti otjerani sa funkcija jer razbijaju Jugoslaviju.33 Ipak,
Oljain intervju Dugi u kojem je pripovijedao o grozniavom propagiranju
nacionalnog imena Musliman, poetkom sedamdesetih godina 20. stoljea,
od strane Hamdije Pozderca, Atifa Purivatre, Demala Bijedia, te o prelivanju
ae nacionalne afirmacije bosanskohercegovakih Muslimana i pojavi muslimanskog nacionalizma koji ugroava druge prelio je au u pogledu javne
reakcije bosanskohercegovakih Muslimana, a izazvao je i pisano reagiranje
Branka Mikulia.34
Da je demokratizacija koja se deavala krajem osamdesetih u Bosni i Hercegovini krila mnoge zamke u koje su demokrate i demokrate tog vremena svjesno ili nesvjesno zapadale, a u kontekstu netransparentnosti politike i
zakulisnih zbivanja, pokazuje afera Kecmanovi. Prof. dr. Nenad Kecmanovi, rektor sarajevskog univerziteta, u omladinskoj tampi 1989. godine predstavljan je kao kandidat demokratske javnosti za lana Predsjednitva SFRJ
ispred Bosne i Hercegovine.35 On je, oponirajui bosanskohercegovakom
republikom rukovodstvu istovremeno kad i Vojislav eelj, poetkom osamdesetih godina 20. stoljea, stekao oreol disidenta. Kao dobar Srbin 1990. e
32
Oljaa je navodno za diskreditaciju upotrijebio Meine rijei koje su navedene pod znakom
navoda i preuzete iz njegove knjige Sjeanja. Vidi: Babi J. 1989. 8.; Lagumdija R.1989.15.
(Navedena reakcija, objavljena u Tribini Osloboenja, predstavlja demanti i demontau Oljainih podvala).
33
M. B. 1989. 2.; Mari B. i uri Lj. 1989. 3.
34
Iznenadio sam se jednoj grozniavoj, estokoj preporuci da se svi muslimani moraju pisati
kao Muslimani. Taj svoj stav Hamdija nije sluajno izrekao jer je on bio jedan od najveih protagonista brze i bezkompromisne afirmacije Muslimana. im prije to bolje. Ako moe preko
noi, utoliko bolje. [...] Uz Hamdiju prvogovornici i vrhovni tumai su dr. Atif Purivatra, dr.
Arif Tanovi i pomalo Demal Bijedi. Dok se aa nacionalne afirmacije punila sve je bilo u
redu. Ali kada je poela da se preliva to je ve postajao blagi nacionalizam. To je ve moglo
da se nazove ugroavanjem drugih. Postalo je vidno prieljkivanje da ini, drugi odu. Vidi:
Miladinovi I. 1989. 16-19. i 71.; Mikuli B. 1989. 7/8.; ehagi A.1989. 10.
35
Todorovi G. 1989. 6-8.; Mijovi V.1989. e. 21-22.; Mijovi V.1989.f. 16/17.
215

biti ozbiljno razmatran za elnu poziciju bosanske verzije Srpske demokratske

stranke, no na kraju je, vjerovatno, iz taktikih razloga zavrio na elu reformista. U vrijeme njegove kandidature za savezno Predsjednitvo, CK SKBiH
i Republika konferencija SSRN su zbog navodnih bezbjednosnih diskriminirajuih podataka (optube za pijunau) izvrile na njega pritisak i on je
odustao od kandidature. Ali, to nije bilo bez posljedica po ugled bosanskohercegovake vlasti. Za srbijansku tampu, ali i profesora Kecmanovia, to je
bila jo jedna u nizu prilika da se proizvede afera kroz koju e biti nastavljena
diskreditacija bosanskohercegovakog komunistikog rukovodstva, prilika
da se obrue na onaj dio obavjetajnih struktura ove republike koji je zakulisno pokuavao zaustaviti lavinu srpskog nacionalizma u Bosni i Hercegovini
i odrati kakvu-takvu republiku stabilnost, te da zatrae bosanski brionski
plenum.36
Na pitanju Kosova je, jo poetkom osamdesetih, otpoela homogenizacija Srba. Ispravnost ponaanja Srbije na Kosovu, krajem te decenije, nije se
smjela preispitivati od strane drugih republikih rukovodstava pod patetinim
izgovorom da je Kosovo emotivna rana za Srbiju, ustvari temeljni test njihove
solidarnosti i suosjeanja sa Srbijom. Bosanskohercegovaki partijski i republiki rukovodioci su redovno u uvodima svojih govora podravali potrebu da
se Srbima i Crnogorcima vrati osjeaj sigurnosti i da se donesu amandmani
na ustav SR Srbije kako bi ona konsolidovala vlast na svojoj teritoriji.37 Svi oni
koji bi javnim istupom pokuali racionalno i kritiki prii pitanju Kosova bili
bi u beogradskoj tampi i od strane srpskog nacionalnog mnijenja napadani.
U stavu prema albanskom pitanju na Kosovu se moe sagledati i (ne)demokratsko nalije omladinske tampe i vidjeti da je do izvjesne mjere demokratizacija u Bosni i Hercegovini bila ideoloko-nacionalistika farsa.38
36
Zeevi V.1989. 6/7.
37
Izjava Abdulaha Mutapia, predsjednika Predsjednitva CK SK BiH na 26. sjednici CK

SKBiH: Moramo energino razobliavati i suzbijati snage albanskog nacionalizma koje su
nastojale i nastoje da za svoje mrane ciljeve zloupotrebljavaju radnike, omladinu i druge
pripadnike albanske narodnosti, sluei se pri tom i politikim ucjenama i ultimatumima.
[...] Albanski nacionalisti i separatisti u posljednje vrijeme djeluju sve perfidnije i sve bezobzirnije, i oigledno im polazi za rukom da manipuliu i dijelovima radnike klase. Okupimo
se na ideji mirnog razvoja (CKSKBiH, iz uvodnog izlaganja Abdulaha Mutapia), Sarajevo:
Osloboenje, 2.3.1989. 2.
38
Vlajki E. 1989. 6/7. Emil Vlajki otvoreno pie u omladinskom listu, u antialbanskom i anti-
216

Paradigmatini primjer oponiranja politici Srbije u Bosni i Hercegovini

bilo je istupanje profesora Fuada Muhia, lana CKSKBiH i predsjednika Komisije za idejni i teorijski rad, koji se usudio, istupom na 26. sjednici CK
SKBiH, odranoj 1. marta 1989., dovesti u pitanje srpsku tezu o razliitom
stupnju (ne)zrelosti naroda i narodnosti. On je podvukao da je populizam
uvijek iste prirode i da se ne moe proizvoljno tumaiti u jednom sluaju (kod
Srba) kao izraavanje autentine politike volje naroda, a u drugom sluaju
tumaiti kao zavedenost (kod Albanaca). I Muhi i Muhamed Abadi su na
ovoj sjednici upozorili na kult voe koji je u kratkom vremenu izgraen u Srbiji oko Slobodana Miloevia, te na srpsku nacionalnu ikonografiju kao pratei element dogaanja naroda.39 Fuad Muhi je i svojim lancima40 u kojima
je otvoreno govorio o harizmatskom autoritarizmu, medijskoj manipulaciji i
mazohistikom zanosu masa u Srbiji, te sluganskom odnosu srbijanske ljevice prema novoustolienoj vlasti, izazivao stalne napade srbijanske tampe i
srpskog nacionalnog mnijenja u Bosni i Hercegovini.41 U lanku pod naslovom
birokratskom tonu pozivajui na ujedinjenje Jugoslavije i bespotedan rat protiv degenerirane politike birokracije.
39
Tomi M. 1989. 12/13.
40
Muhi F. 1989.a. 6.; Mijovi V. 1989.g. 10/11.
41
[...] sam Fuad svojim agresivnim pisanjem o ideoloko-politikim pitanjima koja se tiu
SK Srbije i SR Srbije, poinje da ugroava sopstveni teorijski autoritet, gubi teorijsku individualnost i postaje horista u politikim nasrtajima na Srbiju. [...] Ne valja, rekao sam mu tada,
to stvarate takozvanu sarajevsku, odnosno bosansku filozofsku (itaj: ideoloku) kolu. [...]
Duhovnost se ne moe odreivati granicama republika. [...] Filozofija palanke je unutranja
kontradikcija. Palanka nema svoju filozofiju. Ona moe [...] da je sroza na ideoloku slukinju lokalnih posednika vlasti. [...] Mnogi filozofi iz Sarajeva nisu u Sarajevu ve su otili,
svojom ili tuom voljom u Zagreb i Beograd. Nastavite li sa tom propagandom, sarajevski
filozofski krug e postati izvrno cenzorska ideoloka komisija (sa svim privilegijama koje se
tu podrazumijevaju) vladajueg sloja. [...] Interesuje me ta je ostalo od te kole danas kada je
vei dio rukovodstva kome su sluili morao sramno da ode sa politike scene i to ne toliko
zbog ideolokih greaka, jer ideologijom nisu ni umeli da se bave, koliko zbog feudalnog
naina bespogovornog politikog vladanja, te raspojasanih egoistinih strasti i svih drugih
hedonistikih naslaga koje su sa sobom poneli u penziju i u Neum. [...] Moe li se bunt klase i
naroda protiv neljudskog poloaja oveka i naroda i protiv nasilnike birokratije, izjednaiti sa
demonstracijom rudara Trepe, koja je bila dobro i prethodno organizovana od strane separatistikih snaga kojima je cilj etniki isto Kosovo i Velika Albanija na teritoriji Srbije, Makedonije i Crne Gore? Fuade kako bi stvarno mislio da Ti se ovakva Albanija, oigledno faistika,
po logici verskog povezivanja, primakne Bosni i Hercegovini i Sarajevu? [...] Svaki narod
ima svoju istorijsku mjeru politikog subjektiviteta. (podvukla S.V.) Vidi: Rali P.1989. 16/17.
217

Jesu li na redu Muslimani?, koji je podigao mnogo medijske praine, profesor

Muhi upozorava da su diskusije o Muslimanima kao nepostojeoj fantomskoj naciji i islamskom fundamentalizmu ustvari [...] ideoloka priprema
za iznuivanje legalnih pretpostavki oko uklanjanja Muslimana kao ustavno
pravne kategorije i jednoga od nacionalnih inilaca politikog sistema. [...]
po zamislima ovog nacionalizma, (S.V. srpskog) ne bi bio dalek dan kada bi
i svaki Musliman koji izrazi svoj nacionalni identitet bio eo ipso okvalificiran
kao fundamentalist, ovinist, izdajnik (srpskog ili hrvatskog) praiskona, Turin, panislamist, homeinijevac, gadafijevac i kao jo ko zna kakav otpadnik od
integralnoga jugoslovenskog pra-lika. [...] Odatle pa do bugarizacije njihovog
nacionalnog statusa ne bi bio dalek korak. 42 Osim Muhia i Abadia, nasrtajima srbijanske politike otvoreno su se suprotstavili i Nijaz Skenderagi te
Nijaz Durakovi. Istup Nijaza Skenderagia na 25. sjednici CKSKJ, odranoj
30. jula 1989., kojom prilikom je uputio kritiku zbog ponaanja pojedinih republikih rukovodioca u stilu nacionalnih spasitelja i rekao da je dosta Lazara,
Obilia, Zvonimira, te proslava po Gazimestanu i Kninu, aludirajui na zloupotrebe i politiziranje ovih, na samoj sjednici je izazvao replike zbog navodnog militantnog istupa, ali i reakciju bosanskohercegovakog javnog mnijenja koja se svela na odbranu i napad spomenutog rukovodioca u zavisnosti od
nacionalne pripadnosti komentatora.43 I Muhamed Abadi je tada otvoreno
govorio o izvozu antibirokratske revolucije u Bosnu i Hercegovinu, o Bosni i
Hercegovini kao matinoj republici svih njenih naroda, i o tome kako CK SK
Srbije podrava formiranje nacionalnih institucija za Srbe izvan Srbije.44 Iako
je Muhamed Abadi javno u svojim intervjuima traio da CKSKBiH stane
iza njegovih, i stavova Skenderagia, Muhia, Durakovia da se ne bi ostavljao
utisak o njima kao slobodnim strijelcima, to se nije desilo. Otvoreno i glasno
suprotstavljanje navedenih komunista politici Srbije se doimalo i namjerno
42
Muhi F. 1989.b. 20/21.
43
O Lazaru i Zvonimiru (Istup Nijaza Skenderagia na 25. sjednici CKSKJ), Sarajevo: Osloboenje, 1.8.1989. 5.; Pripadnici srpske nacionalnosti u Bosni i Hercegovini su Skenderagia
i Muhia otvoreno napadali, dok su ih pripadnici bosanskohercegovakih Muslimana branili:
Vidi: auevi M.1989. 10.; Mujki Z.1989. 11.; naspram Sudar K.1989. 11.;Gogi Lj.1989.
8.;Vukovi M.1989. 13.
44
Ekipa izvjetaa Osloboenja. Nijedan nacionalizam ne moe se ruiti drugim. Sarajevo:

Osloboenje, 31.7. 1989. 1. i 4.
218

interpretiralo kao suprotstavljanje pojedinaca, i jo povrh svega Muslimana.45

Savez komunista Bosne i Hercegovine, izloen baranoj vatri beogradske
tampe i sporadino omladinsko-demokratske, pogoen aferama, podijeljen,
odgaajui pluralistiko-demokratske procese i sa anahronom retorikom u
pogledu sveukupnog budueg preobraaja drutva i drave, koja je velikim
dijelom bila uvjetovana osjetljivou meunacionalnog pitanja u Bosni, nije
pokazao sposobnost transformacije i razvijanja graanske inkluzivne bosanske politike opcije. SK BiH je jednostavno izgubio inicijativu. Iako su brojni
pojedinci razaznavali stvarnost i namjere Srbije, i iako je u tampi bezbroj
puta zahtijevano od bosanskohercegovakog rukovodstva da se nametne kao
kohezioni faktor, te da pone usmjeravati dogaaje, umjesto da ga oni preplavljuju to se nije desilo.46
Duko Sekuli je u pravu kada tvrdi da je kljuni elemenat koji je odredio
tranziciju republika u postkomunizam bila komunistika partija republike i
njena politika strategija koju su odreivala tri kljuna elementa reformizam, nacionalizam i strategija prema srpskom nacionalizmu.47 injenica da
je Bosna i Hercegovina bila vienacionalna republika, u kojoj su, to je kljuna stvar, dva naroda smjernice traili u susjedstvima, bila je slijepa ulica za
SKBiH, koji u odgovoru na nacionalizam i srpski nacionalizam osim politike
bratstva i jedinstva, ma koliko se to izlizano inilo, bolje nije mogao, ni htio.
Ono to je izazvalo reakciju bosanskohercegovakih Muslimana krajem
osamdesetih godina 20. stoljea, a to se moe utvrditi na temelju javnih reakcija, jeste teatralna mantra o srbofobiji, srpskoj ugroenosti koja je dokazivana
kroz perfidne konstrukcije beogradske tampe i koja je postala dio kolektivne
srpske nacionalne retorike. Tu su zatim bila i srpska jednonacionalna zborovanja, mitinzi sa otvoreno etnikom ikonografijom koji su ogoljavali smisao
antibirokratske revolucije i podsjeali na uase Drugog svjetskog rata. Zbog
kulta Miloevieve linosti i njegovog izvoza u Bosnu i Hercegovinu, izrae45
Novi kadrovi nikakva garancija demokratije (Muhamed Abadi u razgovoru za Nae

Dane). Sarajevo: Nedjelja, 3.9.1989. 20.; Istupi Cvitkovia, a od stare garde Mikulia, Hrvoja
Ituka i dr., dokazuju da nisu samo Muslimani reagirali.
46
Kljaji R. 1989. 10.; Spremnost za zajedniku odbranu avnojske Jugoslavije,

Sarajevo:Osloboenje, 1.7.1989., 1.; BiH nije jeziak na vagi promjena, Sarajevo:Osloboenje,
19.7.1989. 3.
47
Sekuli D. 2004. 51.
219

nog kroz poster robu, izbijala je veina meunacionalnih nesporazuma u

ovoj republici krajem osamdesetih.48 Posebno je bilo izraeno ponovno problematiziranje nacionalnog identiteta Muslimana i njihove kulture, te ukazivanje na problematinost njihovog nacionalnog imena to je sa muslimanske strane nailazilo na rezolutne reakcije.49
Primjer koliko je bosanskohercegovake Muslimane uzbunjivalo propitivanje utemeljenosti njihovog zasebnog nacionalnog identiteta su reakcije na
intervju Nedjelje sa Branom Crneviem, novinarom, knjievnim satiriarem,
disidentom, velikosrbinom. Crnevi se u spomenutom intervjuu nadugo i
nairoko raspriao o stranim i bezrazlonim srbomrscima koji obitavaju posebno u severozapadnoj ideolokoj hemisferi, te o borbi Srba za jedinstvenu
i modernu dravu sa Miloeviem za kormilom, i na kraju o Muslimanima u
kojima su Srbi gostovali i jo gostuju, u kojima su zapisani, i kad su otpisani,
preci Srbi.50
Ista stvar je bila i sa lancima provokacijama dr. Muhameda Keetovia
iz Beograda koji je tvrdio da je u Bosni i Hercegovini na djelu muslimanski
nacionalizam ispoljen kroz birokratizam naciokratija.51 Ne treba napominjati
da su neki od javnih istupa ove vrste bile provokacije smiljene specijalno da
izazovu reakciju Muslimana i prodube meunacionalno nepovjerenje u Bosni i Hercegovini. Ustvari, najbitniji dio strategije destabilizacije Bosne i Hercegovine bila je, upravo kroz propagandne diverzije nametana, autorevizija
proivljene stvarnosti. Ljudi su kroz posredno uvjeravanje da nita od onoga
48
Za sve navedeno kao argument smo odabrali nekoliko pisama, reakcija italaca, bosanskohercegovakih Muslimana, objavljenih u Tribini Osloboenja: Sprei M. 1989. 9.; Mujki Z.
1989. 12.; Tufeki M. 1989. 11.; engi H. 1989. 10.
49
Npr. pismo dr. Milenka Jovanovia iz Beograda koje je objavljeno u Tribini Osloboenja
26. juna 1989. i u kojem spomenuti pie o naunoj nedokazanosti i utemeljenosti nacionalnog identiteta i posebnosti Muslimana, o kulturi koja se svodi na fes i feredu i o historijskoj
hipoteci prilaenja islamu je izazvalo brojne reakcije. Navest emo samo neke: Maglajli M.
1989. 8.; Koi A. 1989. 11.; Kusturica E. 1989. 12.
50
Neka Al(l)ah i Bog utvrde razloge sa kojih se krv, i u nama i van nas, toliko izmeala. Gree,
naravno, i oni Srbi (Muslimani!) koji veruju da je muslimanstvo granina linija izmeu njih i
pravoslavnih Srba. Nismo se zauvek razili. Negde nam je zakazan miran i bratski sastanak na
koji valja poi. Okupljam se oko sebe (intervju sa Branom Crneviem), Sarajevo: Nedjelja,
23.7.1989. 3.; to se tie reakcija pogledati: Ihtijarevi F. 1989. 13.; Omerovi M.1989. 10.
51
Keetovi M. 1989.a. 8.; Keetovi M. 1989.b. 12.
220

to su ivjeli u toku tih 45 poslijeratnih godina nije bilo onako kako se to

njima inilo, postepeno prevoeni sa kolosijeka bratstva i jedinstva na uzani jednonacionalni kolosijek. Jednom kada su aktivirani kulturno-nacionalni
filteri za percipiranje stvarnosti, dijalog je postao nemogu, a tronacionalna
dezintegracija Bosne i Hercegovine je otpoela. Nacionalni identiteti tri bosanskohercegovaka naroda u ovom i narednom periodu i doslovnom smislu
se reaktiviraju kao: [...] not things we think about, but things we think with.52
Najbolje ogledalo javne reakcije i nacionalnih podjela koje su zavladale krajem osamdesetih godina u Bosni i Hercegovini je bila Tribina Osloboenja.
U to vrijeme je postalo apsolutno mogue na temelju nacionalne pripadnosti
unaprijed odrediti stav italaca prema aktuelnim drutveno-politikim zbivanjima. Openito, u potpunoj raomonijadi istina, gdje se zbunjenost javnog
mnijenja namjerno izazivala propagandnim izmiljotinama, nacionalno-kulturni filteri su bili kljuni u formiranju vlastitog stava.
Najava proslave 600-godinjice Kosovskog boja na Kneini, Romanija, a
nakon proslava u Kninu i Gazimestanu, gdje se raspojasano prezentirala etnika ikonografija, izazvala je zabrinutost bosanskohercegovakih Muslimana,
ali i vlasti. Nemo i napetost posljednjih se oitovala u prenaglaenom podcrtavanju iskljuivo vjerske konotacije najavljenog dogaaja.53 Da je muslimansko mnijenje u Bosni i Hercegovini bilo uspanieno govore i apeli objavljeni u
Tribini Osloboenja kojima se bosanskohercegovake vlasti pozivaju da zabrane skup, ili barem obiljeja pod kojima se u toku Drugog svjetskog rata vrio
pogrom nad Muslimanima.54 Proslava na Kneini je 13. augusta 1989. godine, u organizaciji zvorniko-tuzlanske eparhije, ipak odrana, i tom prilikom
se, navodno, na Romaniji okupilo 100 000 ljudi. Skup je obiljeila poznata
ikonografija: posteri, fotosi, zastave i bedevi sa likom Miloevia, Njegoa,
Momira Bulatovia, kao i incidenti. Povratnici sa manifestacije u Kneini, gdje
je bilo prisutno 23 autobusa Srba sa Kosova, u Viegradu su, pravei pauzu,
nastavili slaviti u srpskom nacionalistikom maniru ime su, kao i posterom
Miloevia koji je krasio autobus, izazvali reakciju. Osim toga ekipi RTV SA
su tokom manifestacije probuene gume na automobilu iz osvete za diskusiju
52
Gillis R. J. 1994. 4.
53
Kozar . i Plivi M. 1989. 3.; Kozar . 1989.b, 3.
54
Hukovi M. 1989. 10 ; oli A. 1989. 8.
221

lanova SKBiH na 25. sjednici CKSKJ.55 Pored proslave na Kneini, 600-godinjica Kosovskog boja obiljeena je i crkvenom manifestacijom u Titovom
Drvaru, odranom 24. septembra 1989. godine.56
Jo prije ovih proslava, antibirokratska revolucija je zaivjela u Bosni i
Hercegovini, i to prvenstveno u onim srpskim krajevima koji su imali tradiciju
u ispoljavanju ekstremnog nacionalizma. Krajem osamdesetih godina 20. stoljea postepeno su se stvarale oaze bezvlaa unutar Bosne i Hercegovine, to
predstavlja zaetke kasnije srpske nacionalne regionalizacije.57 Da je homogenizacija Srba u Bosni i Hercegovini krajem osamdesetih godina poodmakao
proces, utemeljen na retorici o sveopoj ugroenosti Srba, njihovom progonu
sa Kosova, iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te na mitologiziranoj prolosti,
govore i pisma italaca u tampi. Iz njih se vidi da je dio bosanskohercegovakh Srba prihvatio Miloevia kao neospornog vou, te da su u potpunosti
usvojili antibirokratsku retoriku, reaktivirali svoje nacionalno-kulturne filtere
kao prozor na svijet.58 Navodna zaostalost kraja i kraa namjenskih sredstava
za saniranje zemljotresa od strane lokalnih birokrata, bili su povod za okupljanje i mitingovanje Srba Nevesinja tokom ljeta i jeseni 1989., u emu su im se
nerijetko pridruivale antibirokrate iz Srbije i Crne Gore donosei sa sobom
neophodne rekvizite. Kretanja i protesti u Nevesinju koji su za posljedicu imali eljeno obaranje opinskog rukovodstva ni nakon toga se nisu smirivali, a
tvrdnje da se radi o vienacionalnim okupljanjima izazvale su reakcije.59 Nemiri su zbog privrednog spora, tokom 1989., zahvatili i srpsko ipovo koje je
teilo ekonomskoj samodovoljnosti. Proteste radnika predvodili su predstav55
S.K. 1989. 15.
56
S.S. 1989. 2.; Sablji S.1989. 3.
57
Jo i prije izbora (S.V.: republikih demokratskih izbora iz 1990.) u mnogim krajevima

sa pretenim srpskim ivljem, oficijelna vlast gotovo da je bila suspendirana, lokalne srpske
voe su se ponaale kao osioni feudalci, koji nisu priznavali centralnu vlast i metodama zastraivanja, ucjenama i pritiscima ve su poeli stvarati svoje paradravne tvorevine. Vidi:
Durakovi N. 2003. 270.
58
uri D. 1989. 9.; Stojii S. 1989. 11.
59
Na sjednici Mjesnog komiteta SSRN, odranoj 18. augusta 1989. godine, 200 mjetana
Pridvoraca su izrazili protest zbog tvrdnje OK SSRN Nevesinje da se u toj opini radi o vienacionalnim protestnim okupljanjima i naglasili da su elni ljudi Organizacionog odbora
protestnih okupljanja uestvovali i na proslavama u Kninu i Kneini. Vidi: Bojani M. i eraji O. 1989. 2.; Behram A. 1989. 2.
222

nici lokalnih drutveno-politikih organa.60

Tipian primjer provokacije i izazivanja meunacionalne napetosti bila
je fama o tzv. Zejnilovom spisku koja je kruila najprije Gackom, a onda je,
navodno, uzbunu izazvala i u Bilei, Nevesinju, Trebinju. Spomenuti spisak
je, navodno, sadravao imena istaknutijih Srba Gacka koje je trebalo likvidirati. Tvrdilo se je da je obznanjen u damiji sela Graanica, izmeu ostalih,
i u prisustvu legalnih predstavnika drutveno-politikih organizacija Gacka.
Dakle, glasina o spomenutom spisku osim to je imala proizvesti ili argumentirati osjeaj ugroenosti kod bosanskohercegovakih Srba ovog kraja,
ime bi njihovi protesti dobili opravdanje, trebala je i potkopati povjerenje, tj.
diskvalificirati lokalne predstavnike vlasti muslimanske nacionalnosti. Spisak je ime dobio po nekom Zejnilu Krvavcu koji je, navodno, u kafani izjavio
da je dolo vrijeme obrauna sa Srbima, zbog ega je osuen na kaznu zatvora.61 Promptno je uslijedila i reakcija Muslimana tog kraja. U naselju Kula
Muslimani su bojkotirali lokalne autobuse zbog Miloevieve slike i putanja
srpskih nacionalistikih pjesama, te organizirali demonstracije protiv glasina
o Zejnilovom spisku i protiv Miloevievih portreta, od koji je jedan bio
postavljen i u portirnici SO Gacko.62
Ofanzivno ruenje i razbijanje Bosne i Hercegovine je, dakle, poelo krajem osamdesetih godina 20. stoljea putem unitavanja bosanskohercegovakih politiara koji su gradili njen identitet i stabilnost u jugoslovenskoj federaciji od sredine 60-tih godina 20. stoljea, kroz kontinuiranu antibirokratsku
diskreditaciju cjelokupnog bosanskohercegovakog politikog i partijskog
rukovodstva. Zbog agresivnog nasrtanja i djelovanja srpskog nacionalizma
i srbijanske propagande koja je proizvodila najmatovitije antisrpske zavjere probueni su i drugi nacionalizmi. Tronacionalna dezintegracija Bosne i
Hercegovine zapoela je prije nego to su revolucije u Istonoj Evropi uinile moguim silazak komunista i sa domae politike scene. Nacionalne homogenizacije koje su zapoele jo u vrijeme komunizma odredile su razvojni
tok prve poslijeratne demokratske izborne utakmice u Bosni i Hercegovini.
Rastakanje kulturnog, drutvenog i dravotvornog bia Bosne i Hercegovine
samo je nastavljeno.
60
una Z. 1989. 4.; Svi su za zakonitost, ali..., Sarajevo: Osloboenje, 15.7.1989. 2.
61
I.. 1989. 2.
62
Karabeg M. 1989. 2.; Karabeg M. i kobalj I.1989. 2.
223

IZVORI I LITERATURA
A. IZVORI
Neobjavljeni izvori
Arhiv Bosne i Hercegovine (ABH): Fond Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine (CK SKBiH)
tampa
Nai Dani, Sarajevo
Odjek, Sarajevo
Danas, Zagreb
Borba, Beograd
Osloboenje, Sarajevo
Nin, Beograd
Nedjelja, Sarajevo
Valter, Sarajevo
Preporod, Sarajevo
Duga, Beograd
B. LITERATURA
Abdi Fikret. 1990. Moj odgovor. Zagreb: Masmedia.
Ajanovi Midhat i Loza Tihomir. 1989. Vjernici nisu fundamentalisti. (Intervju sa Demaludinom Latiem). Sarajevo: Nai Dani, 3.2.1989. 38-43.
Aneli Neven. 2005. Bosna i Hercegovina: Izmeu Tita i rata. Beograd: Samizdat B92.
Babi Jovan. 1989. Mea i Oljaa. Sarajevo: Osloboenje, 7.10.1989. 8.
Behram A. 1989. Zebnje i sumnje. Sarajevo: Osloboenje, 19.8.1989. 2.
Bojani M. i eraji O. 1989. Zemljotres bio, potresi ostali. Sarajevo: Osloboenje, 22.7.1989. 2.
224

Cari Mirko. 1989. Akcija muslimanskog socijalizma. Beograd. Nin,

29.10.1989. 18/19.
Cvitkovi Ivan. 1989. Na djelu igre oko BiH. Sarajevo: Osloboenje, 18.10.1989.
2.
auevi Mehmed. 1989. Sarajevo (Tribina). Pregled s druge obale. Sarajevo:
engi Husnija. 1989. Sumnjivo jugoslovenstvo. Sarajevo: Osloboenje,
20.6.1989. 10.
oli Ahmed. 1989. Sluge dnevne politike. Sarajevo: Osloboenje, 3.8.1989. 8.
iri Aleksandar. 1989. Velka raja. Beograd: Nin, 22.1.1989. 32.
Durakovi Nijaz. 2003. Prokletstvo Muslimana. Sarajevo: FEB Preduzee za
izdavaku, instruktivno-obrazovnu, uslunu i trgovinsku djelatnost.
Dakmi Demal. 1989. Objesio se Hasan Abdi. Sarajevo: Nai Dani,
17.3.1989. 26/27.
apo Fahrudin. 1989. Intervju sa Esadom imiem. Sarajevo: Nai Dani,
14.4.1989. 28-31.
uri Dragan. 1989. uvari birokratije. Sarajevo: Osloboenje, 12.6.1989. 9.
F. F. 1990. Sarajevski proces 83. (Medijski obrati). Sarajevo: Preporod, 15. 1.
1990. 16.
Galijaevi Devad. 1988. Moevac ta je bilo bilo je. Knjiga I. Izdava: autor
i saradnici.
Gillis R. John. 1994. Memory and Identity: The History of a Relationship. u:
Commemorations: The Politics of National Identity. Princeton.
Gogi Liljana. 1989. Sarajevo (Tribina). Moramo biti na istoj obali. Sarajevo:
Grizelj Jug. 1989. Gunanje ili politika diverzija. Beograd: Nin, 1.1.1989.
12/13.
Habul E. 1989.a. Atak na suverenitet BiH. Sarajevo: Osloboenje, 20. 10. 1989.
3.
Habul E. 1989.b. Mijeanja nije bilo. Sarajevo, Osloboenje, 19. 10. 1989. 3.
Hall A. John. 2003. Conditions for National Homogenizer. u :Nationalism and
its futures. (edit. Umut zkirimli). New York: Palgrave Macmillan.
Hukovi Muhamed. 1989. Poruke razuma. Sarajevo: Osloboenje, 1.8.1989. 10.
I. . 1989. Ko to sije sjeme mrnje? Sarajevo: Osloboenje, 24.6.1989. 2.
Ignja Petar. 1989. Ne moe bit agenata. Beograd: Nin, 19.11.1989.
225

Ihtijarevi Fuad. 1989. Bratska briga. Sarajevo: Osloboenje, 27.7.1989. 13.

Jaki Boidar. 1989. Niko nikog ne slua. (Moevac kao pobuna protiv ljudske
bestidnosti). Beograd: Borba, 4-5. 2.1989. 18.
Jergovi Miljenko. 1989. Kulin ban u odbrani Bosne i Hercegovine. Sarajevo:
Nai Dani, 14.4.1989. 40.
Karabeg Mugdin. 1989. Dugake noge Zejnilovog spiska. Sarajevo: Osloboenje, 4.7.1989. 2.
Karabeg M. i kobalj I. 1989. Ima Kula svoju sliku. Sarajevo: Osloboenje,
9.7.1989. 2.
Keetovi Muhamed. 1989.a. Birokratsko sjeme razdora. (Razmiljenje o nacionalizmu. Sarajevo: Osloboenje, 25.7.1989. 8.
Keetovi Muhamed. 1989.b. Potvrda neznanja i kratkovidnosti. Sarajevo:
Osloboenje, 28.6.1989. 12.
Kljaji Radmilo. 1989. Gdje je Bosna?. Sarajevo: Nedjelja, 25.6.1989. 10.
Koi Alija. 1989. Samozvani duebrinici. Sarajevo: Osloboenje, 10.7.1989.
11.
Kozar uro. 1989.a. Kad matica ponese. Sarajevo: Nedjelja, 9.7.1989. 10.
Kozar . i Plivi M. 1989. Pomen kosovskim junacima. Sarajevo: Osloboenje, 12.8.1989. 3.
Kozar . 1989.b. Slono rade i imaju.Sarajevo: Osloboenje, 128.1989.3.
Kusturica Edis. 1989. podvala koja uzbunjuje. Sarajevo: Osloboenje, 1.7.1989.
12.
Lagumdija Razija. 1989. Svjedoim jer znam istinu. Sarajevo: Osloboenje,14.10.1989. 15.
Lovri Jelena. 1989. Bitka za Bosnu (Intervju: Nijaz Durakovi)- Zagreb: Danas, 25.7.1989. 14-17.
Lovrenovi Ivan. 1989. V dni bana velikogo Kulina. Sarajevo: Odjek, 1-31. 8.
1989. 4. i 7.
Lui Maristela. 1989. Bogu boje imamima zemaljsko. Beograd: Borba,
13.2.1989. 5.
M. B. 1989. Da bude ljudski rod. (citiramo: Mladen Oljaa). Sarajevo: Osloboenje,8.3.1989. 2.
Maglajli Munib. 1989. Tekst koji zauuje. Sarajevo: Osloboenje, 4.7.1989. 8.
Mari B. i uri LJ. 1989. Ne damo Jugu, nemamo drugu. Sarajevo: Osloboenje, 7.3.1989. 3.
226

Memija Minka. 1989. Svijest o sebi.

Mikuli Branko. Prst i pesnica. (Otvoreno pismo Mladenu Oljai). Sarajevo:
Osloboenje, 14.5.1989. 7/8.
Miladinovi Ivan. 1989. Lijeva, nanu li mu njegovu (Mladen Oljaa o jeziku,
muslimanskom nacionalizmu, progonima pisaca i penzionisanju smrdibuba).
Beograd: Duga, 29.4.-12.5. 1989. 16-19.
Mijovi Vlastimir. 1989.a. Od muhe vol. Zagreb: Danas, 24.1.1989. 25.
Mijovi Vlastimir. 1989.b. Tijesna moevaka koa. Zagreb: Danas, 28.3.1989.
22/23.
Mijovi Vlastimir. 1989.c. Korisna afera (kurlus ili rascjep). Sarajevo: Nedjelja, 22.10.1989. 5.
Mijovi Vlastimir. 1989.d. Strogo kontrolirana republika (YU PRESS). Sarajevo, Osloboenje, 25.10.1989. 18/19.
Mijovi Vlastimir. 1989.e. Muke po kecmanoviu. Zagreb: Danas, 11. 4. 1989.
21-22.
Mijovi Vlastimir. 1989.f. Tajna dravne tajne. Zagreb: Danas, 18.4.1989.
16/17.
Mijovi Vlastimir. 1989.g. Mazohistiki zanos masa (Intervju: dr. Fuad Muhi. Zagreb: Danas, 23.8.1989. 10/11.
Mujki Zijad. 1989. Sree i nesrea. Sarajevo: Osloboenje, 10.8.1989. 11.
Mulaosmanovi Admir. 2010. Bihaka krajina 1971. -1991. (utjecaj politike i politikih elita na privredni razvoj). Sarajevo: Institut za istoriju u Sarajevu.
Muhi Fuad. 1989.a. Olako obeana brzina. Sarajevo: Nedjelja, 6.8.1989. 6.
Muhi Fuad. 1989.b. Jesu li na redu Muslimani. Zagreb: Danas, 29.8.1989.
20/21.
Omerovi Mustafa. 1989. Crne elje Crnevia. Sarajevo: Osloboenje,
2.8.1989. 10.
Pelesi Muhidin. 2000. Manipulacije srpske historiografije o Bosni i Hercegovini. Prilozi, br. 29. Sarajevo: Institut za istoriju u Sarajevu. 367-404.
Pobri Mirjana. 1989. Zenica nee olevia. Sarajevo: Nai Dani, 17.2.1989.
14-16.
Rali Prvoslav. 1989. Sve bitke Fuada Muhia. Beograd: Nin, 19.3.1989. 16/17.
Selimovi Darka. 1989. Zato je Mea morao otii. Sarajevo: Nai Dani, 17. 2.
1989. 18-20.
227

Sekuli Duko. 2004. Nacionalizam protiv demokracije: naslijea marksizmu.

u: Sukobi i tolerancija. O drutvenoj uvjetovanosti nacionalizma i demokracija.
(prir. Duko Sekuli, eljka porer i dr.). Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko socioloko drutvo.
Sablji S. 1989. Osveen hram svetog Save. Sarajevo: Osloboenje, 25.9.1989. 3.
Seljubac Sead. 1989. Gornja Tuzla Vuk samotnjak (Sjeanja na 1983.). Sarajevo: Valter, 24.3.1989.
S. K. 1989. arke u Viegradu. Sarajevo: Osloboenje, 14.8.1989. 15.
Sprei Mustafa. 1989. Mrnja u nasljeu. Sarajevo: Osloboenje, 13.7.1989.
12.
S. S. 1989. Osveenje hrama Svetog Save. Sarajevo: Osloboenje, 1.9. 1989. 2.
Stoji Stevan. 1989. Meta na poznatim leima. Sarajevo: Osloboenje,
12.6.1989. 11.
Sudar Kojo. 1989. Miljenje koje razara. Sarajevo: Osloboenje, 9.8.1989. 8.
arac A. i Habul E. 1989. Nema kompromisa sa djeliteljima Jugoslavije. (Razgovor Nijaza Durakovia sa novinarima o politikoj situaciji u BiH i zemlji).
Sarajevo: Osloboenje, 15.7.1989. 3.
ehagi Abdulah. 1989. Zato drue Oljaa?. Sarajevo: Osloboenje, 23.5.1989.
10.
Tanaskovi Darko. 1989.a. Izmeu m i M. Beograd: Nin, 24.9.1989. 24/25.
Tanaskovi Darko. 1989.b. Izmeu kurana i kazana. Beograd: Nin, 25.6.1989.
22/23.
Tijani Aleksandar. 1989. Sarajevski pokret imama. Beograd: Nin, 26.2.1989.
33.
Todorovi Goran. 1989. Ima neka tajna veza. Sarajevo: Nai Dani, 14.4.1989.
6-8.
Tomi Manojlo. 1989. Presuda: Saradnici iredente. Sarajevo: Nai Dani,
17.3.1989. 12/13.
Tufeki Mehmedalija. 1989. Vjetrovi destrukcije. Sarajevo: Osloboenje,
19.6.1989. 11.
Vlajki Emil. 1989. Krvavi kosovski bouri. Sarajevo. Nai Dani, 31.3.1989. 6/7.
Vukovi Milenko. 1989. Zasluge za status disisdenta. Sarajevo: Osloboenje,
15.8.1989. 13.
Wachtel Andrew Baruch. 2010. Stvaranje nacije, razaranje nacije. Knjievna i
kulturna politika u Jugoslaviji. Sarajevo: Bonjaka asocijacija 33.
228

Zeevi Velizar. 1989. Politika i SDB. Beograd: Nin, 7.5.1989. 6/7.

ivkovi B. 1989. Bei demantuje Galijaevia Sarajevo: Osloboenje,
24.3.1989. 3.
una Z. 1989. Straari zaustavili maine. Sarajevo: Osloboenje, 13.7.1989.
Summary
THE DESTABILIZATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA DURING
THE LATE 1980-IES THE CREATION OF PRECONDITIONS FOR
TRI-NATIONAL DISINTEGRATION
The offensive destruction and break up of Bosnia and Herzegovina
begun during the late 1980-ies through the damaging of Bosnia and
Herzegovinas politicians who built its identity and stability within the
Yugoslav Federation from the mid 1960-ies, through a continued antibureaucratic discrediting of the complete political and party leadership
of Bosnia and Herzegovina. Because of the aggressive assaults and activities of Serb nationalism and Serb propaganda, which constructed the
most imaginative anti-Serb conspiracies, other nationalisms were also
woken up. The tri-national disintegration of Bosnia and Herzegovina
begun before the revolutions in Eastern Europe made possible the step
down of communists from the domestic political scene. National homogenizations which were started during the time of communism defined the development of the first after-war democratic match in Bosnia
and Herzegovina. The dissolution of the cultural, social, and state being
of Bosnia and Herzegovina was just continued.
Key words: Bosnia and Herzegovina, affairs, Central Committee of the
League of Communists of Bosnia and Herzegovina (CK SKBiH), democratization, Serbian propaganda, Islamic fundamentalism
229
230
Edin Omeri, ALTERNATIVNA POLITIKA SCENA U BOSNI I HERCEGOVINI (UDRUENJE ZA JUGOSLAVENSKU

DEMOKRATSKU INICIJATIVU, PRETPARLAMENT JUGOSLAVIJE, FORUM ZA ETNIKE ODNOSE)
UDK: 323 (497.6) 198/199

Izvorni nauni rad
ALTERNATIVNA POLITIKA SCENA U BOSNI

I HERCEGOVINI (UDRUENJE ZA JUGOSLAVENSKU
DEMOKRATSKU INICIJATIVU, PRETPARLAMENT
JUGOSLAVIJE, FORUM ZA ETNIKE ODNOSE)
Edin Omeri
U lanku autor podsjea da je od 1989. godine na politikoj sceni Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije i SR Bosne i Hercegovine,
izmeu ostalih, postojala i alternativna politika opcija koja, meutim,
nije uspjela realizirati svoje ideje zbog monog talasa nacionalizma koji
je zastraujue preplavio jugoslavenski prostor.
Kljune rijei: Udruenje za jugoslavensku demokratsku inicijativu
UJDI, Pretparlament Jugoslavije, Okrugli stol vlasti i opozicije, Forum
za etnike odnose, Teze za model Ustava Bosne i Hercegovine
druenje za jugoslavensku demokratsku inicijativu (UJDI)

osnovano je gotovo neprimjetno u tadanjoj javnosti. UJDI se u tampi
Socijalistikog saveza radnog naroda Bosne i Hercegovine nije spominjao, a dnevni list Osloboenje pisao je kratko o njemu tek deset mjeseci nakon
osnivanja, tj. u decembru 1989., kao o alternativnoj politikoj sceni. Ostavljeno na margini dnevnopolitikih deavanja, za UJDI nije bilo mnogo prostora
u tampi jer je ona bila okrenuta u pravcu praenja promjena u jo uvijek vladajuoj partiji (do prvih viestranakih izbora), zatim u predstavljanju Saveza
komunista BiH (SKBiH) Socijaldemokratska partija BiH (SDP BiH), Saveza
231

reformskih snaga Jugoslavije te novoosnovanih jednonacionalnih stranaka,

koje e uspostaviti koalicijsku vlast u BiH nakon izbora u novembru 1990.,
a to su bile: Stranka demokratske akcije (SDA), Srpska demokratska stranka (SDS) i Hrvatska demokratska zajednica (HDZ). U odnosu na spomenute stranke i njihove lidere, mnogo manju medijsku panju dobili su osnivai
mostarske podrunice UJDI1 u veernjem dnevniku Televizije Sarajevo, to su
prenijele i neke druge televizijske kue.
UJDI je osnovan 2. februara 1989. godine u Dvorani VII. Filozofskog fakulteta u Zagrebu2, a izdavanje njegovih asopisa Republika i Vreme financirano je putem dobrovoljnih priloga i pretplate italake publike. Osnivaku
skuptinu otvorio je Branko Horvat i predloio radno predsjednitvo u ijem
sastavu su bili izabrani: Vesna Pei, Shkelezen Maliqu, Lev Kreft, Sinia Marii, Predrag Matvejevi i Branko Horvat. lanom ovog udruenja mogao
je pismenom prijavom postati svaki dravljanin SFRJ, koji prihvaa Program
Udruenja, uz slobodu da lan UJDI-ja moe slobodno biti i lan u drugim
organizacijama. Razlozi osnivanja UJDI-ja su nepostojanje inicijativa koje bi u
isto vrijeme bile i demokratske i jugoslavenske te nastojanje da se takva jedna
inicijativa uvede u politiki ivot Jugoslavije. Programski su polazili od stajalita da pravni sistem i Ustav SFRJ onemoguavaju demokratsko djelovanje
javnosti te da Federacija naspram republika nema dovoljnu politiku mo. U
Manifestu su naglasili da e UJDI nastojati djelovati tako da omogui konstituiranje Jugoslavije kao demokratske i federativne zajednice, tj. kao zajednice
dravljana i federalnih jedinica koja e biti politiki organizirana tako da e,
posredstvom jugoslavenskog parlamenta, u domovima biti neposredno predstavljeni jugoslavenski dravljani, odnosno federalne jedinice.3 Cilj im je bio
[...] politiko i kulturno djelovanje radi demokratskog konstituisanja i integrisanja Jugoslavije.4
1
Osnivai mostarske podrunice UJDI bili su Borislav Grahovac, Petar Mili i Mithad Krili.
Zapisnik sa Osnivake skuptine Udruenja za jugoslavensku demokratsku inicijativu. u:

Republika, god. I. br.1. mart 1989. 4. (dalje: Zapisnik)
Manifest za jugoslavensku demokratsku inicijativu. Republika, god.I. br.1. mart 1989. 3. (dalje: Manifest)
4
arac A. Alternativna politika scena. UJDI. Bez partijskih ambicija. Osloboenje, 21. 12.
1989. 2.
232

Nakon Osnivake skuptine podrunice UJDI-a poele su se osnivati i u

Bosni i Hercegovini. Podrunica u Mostaru osnovana je 27. maja 1989., a u
Sarajevu 21. juna iste godine. Razlika izmeu ove dvije podrunice bila je u
tome to je UJDI iz Mostara zatraio registraciju kao udruenje graana pri
SSRN BiH, dok UJDI u Sarajevu to nije uradio, te je pravno djelovao izvan
tadanjeg sistema.5 U Tuzli je 13. januara 1990. osnovan Inicijativni odbor
za organiziranje i registriranje UJDI-ja.6 Prema rijeima Borislava Grahovca,
jednog od osnivaa podrunice u Mostaru, Mostarska podrunica UJDI-a
je okupljala par stotina politiki heterogenih lanova, [...], veina lanova bili
su intelektualci i studenti, koji su bili dovoljno hrabri da javno izraze njihovu
podrku novom demokratskom pokretu [...].7 Krajem decembra 1989., neposredno prije poetka 14. vanrednog kongresa SKJ, u amfiteatru Fakulteta politikih nauka u Sarajevu predstavnika tijela UJDI-ja iz svih dijelova Jugoslavije odrala su konferenciju na kojoj je podrku delegata dobio Branko Horvat.
On je izrazio neophodnost preobraaja jugoslavenskog drutva, transformaciju komunistike partije u socijaldemokratski savez, kako bi se promjenama
odozgo utjecalo na drutvo i stvorio demokratski ambijent. Na konferenciji
je odbaena ideja da UJDI postane politika stranka, a zbog svojih lanova
koji su razliitih politikih opredjeljenja odlueno je da treba ostati samo kao
Udruenje.8 Tokom 1989. i 1990. UJDI je bio organizator niza tematskih sastanaka o aktualnim problemima u Jugoslaviji, izmeu ostalog, i o Kosovu. Glavne inicijative tokom djelovanja UJDI-ja bile su: legalizacija prava na politiko
organiziranje, sloboda tampe i medija, slobodni izbori i izmjena Ustava SFRJ,
5
Isto.
Zadatak da obavi sve formalnosti za registraciju udruenja koje bi djelovalo kao javni forum
ili tribina dobio je Inicijativni odbor kojeg su inili: dr. Ahmet oli, Kadrija Hadi, Nedad
Ibrahimovi, Aljoa Fazli i Aleksandar Adamovi. Vidi: Front slobode, 16. 1. 1990. 5.
7
Feljton: Balkansko ogledalo (1); UJDI u Mostaru; Odbacivanje komunizma; Dr. Borislav
Grahovac. Grahovac na ovom mjestu govori: Znali smo da naom aktivnou rizikujemo
nae ivote, ali nismo u tom trenutku znali u kom obimu, kasnije sam saznao da smo bili
stavljeni na tajni spisak za hapenje ili eventualno pogubljenje. Komunistika vlast u Bosni i
Hercegovini je bila potpuno svesna nae aktivnosti. pijuni su bili svuda. Vlast crnog vilajeta
je ila tako daleko da je napravila listu od tridesetak intelektualaca, koji su bili oznaeni kao
opasni, jer su bili demokratske orjentacije i u sluaju vanrednog stanja trebali su biti likvidirani. Vidi: Osloboenje, 1.4.2009. 42-43.
8
Isto. 3. 4. 2009. 40-41.

233

to bi omoguilo izbore za Ustavotvornu skuptinu, u emu su vidjeli priliku

da se na miran i demokratski nain preobrazi jugoslavensko drutvo i drava.
Zacrtane ideje prekinuo je rat.
UJDI je u svom zalaganju za spreavanje i zaustavljanje rata na prostoru
Jugoslavije davao svoj doprinos osnivanjem i radom Pretparlamenta Jugoslavije.9 Kao osnovni i prvi zahtjev na putu rjeavanja krize u Jugoslaviji traeno
je raspisivanje izbora za Savezno vijee Skuptine Jugoslavije to bi, prema
miljenju Boidara Gaje Sekulia, iznesenog nakon sjednice Pretparlamenta
odrane u Sarajevu 24. juna 1991, [...] bitno izmijenilo stanje ustavnog haosa
i beznadenog osjeanja graana.10 U to vrijeme su institucije SFRJ: Savezno
vijee, Savezna skuptina i Predsjednitvo bile blokirane ili u stanju disolucije.
Na treoj sjednici Pretparlamenta 6. jula 1991. pokrenuto je osnivanje Okruglog stola vlasti i opozicije11 u iji bi sastav uli predstavnici Skuptine SFRJ,
9
Pretparlament Jugoslavije inilo je oko trideset graanskih stranaka i pokreta, od kojih su

u sastav Pretparlamenta ulazila po dva predstavnika/dvije predstavnice svih politikih stranaka, udruenja, pokreta, grupa, sindikata i vanstranakih ustanova sa teritorije Jugoslavije.
Pretparlament je imao savjetodavni status, a njegovi zakljuci su imali karakter javnih stavova
i preporuka postojeim organima vlasti. Radio je na naelima koja su primjenjivale parlamentarne demokratije i to sve dotle dok se ne uspostave ustavne i zakonske osnove parlamentarne demokratije. Radni jezici su albanski, makedonski, maarski i srpskohrvatski-hrvatskosrpski. Izvod iz l. 2. Poslovnika glasi: Predsednitvo ine Predsednik i etiri lana sa mandatom za dvije sednice. Ovaj kratki mandat sugerira na to da su lanovi bili svjesni injenice da
moraju djelovati efikasno i brzo ako ele promjeniti okolnosti pod kojima djeluju, ali isto tako
i da su svjesni prilike i mogunosti koju su iznali za mirno rjeenje krize koja se ukazivala.
Vidi: Pretparlament Jugoslavije - Osnivaki akt. u: Republika, god. III. 1-31. 7. 1991. 7.
10
U svojoj Preporuci upuenoj javnosti, Skuptini SFRJ te Skuptinama republika i pokrajina,

Pretparlament Jugoslavije preporuuje donoenje dviju odluka od kojih bi prva bila vezana
za Konstitucionalni akt kojim bi se u odreenim pitanjima regulirala nadlenost zajednike
drave, izmeu ostalog i nepovredivost unutranjih i spoljnih granica; a druga bi odluka bila
zakazivanje izbora za Savezno vijee i donoenje odgovarajueg izbornog zakona kojim e
se obezbijediti ravnopravna zastupljenost graana, naroda, republika i pokrajina, kako bi se
objedinio demokratski legitimitet Skuptine Jugoslavije da, u odreenom roku, donese nov
ustav kojim bi se naao trajan izlaz iz sadanje krize i, istovremeno, predvidjela procedura za
mirno i demokratsko samoopredjeljivanje naroda i republika. Vidi: Republika, god.III. 1-31.
7.1991. 8.
11
Okrugli sto vlasti i opozicije konstituiran je u Sarajevu, 28. jula 1991. godine. Svrha ovog
foruma bila je utvrivanje minimalne zajednike funkcije jugoslavenske drave. Bilo je predvieno da Forum bude sastavljen od predstavnika saveznih organa vlasti, republikih parlamenata, predsjednika parlamentarnih stranaka, vanparlamentarne demokratske opozicije,
234

savezne vlade, predstavnici skuptina i vlada republika i pokrajina i predstavnici Pretparlamenta Jugoslavije. Na istoj je sjednici radna grupa Pretparlamenta Jugoslavije donijela Predlog za donoenje zakona o izboru i opozivu
poslanika u Saveznom veu Skuptine Jugoslavije u kojem napominju kako bi
od izuzetnog znaaja bilo da broj izbornih jedinica bude to je mogue manji,
a optimalno bi rjeenje bilo da cijela republika, odnosno pokrajina bude jedna
izborna jedinica, a u sluaju da se optira za vie izbornih jedinica, broj izbornih jedinica u republici ne bi trebao biti vei od est, a u pokrajini ne vei od
etiri.
Na drugoj sjednici Okruglog stola vlasti i opozicije koja je odrana u Sarajevu od 31. augusta do 1. septembra 1991., usvojena je Platforma Pretparlamenta Jugoslavije kojom se savjetuje da bi se na Okruglom stolu vlasti i
opozicije trebalo usredsrediti [...] na pet neuralginih taaka povezanih sa
sukobom.12 Na petoj sjednici odranoj takoer u Sarajevu, 26. januara 1991.,
uinjen je korak naprijed u traenju anse za obustavljenje oruanih sukoba
pokuajem predlaganja Ugovora o miru.13 Ugovor o miru upuen je svim politikim akterima u Jugoslaviji, domaoj i meunarodnoj javnosti i Mirovnoj
konferenciji o Jugoslaviji, a na estoj sjednici (Sarajevo, 11. i 18. januar 1992.), i
dalje je razmatran Ugovor o miru, koji je inicirao sastavljanje Meuparlamentarnog saveta kojim bi prestao rad Okruglog stola. Cilj Meuparlamentarnog
saveta bio bi da utie na jaanje mirovnog procesa, na saniranje i uklanjanje
posljedica oruanog sukoba, obnovu saradnje izmeu jugoslavenskog naromirovnih i sindikalnih pokreta, te Pretparlamenta Jugoslavije. Cilj je spreavanje ratnih sukoba. Prema miljenju Neboje Popova Okrugli sto vlasti i opozicije mogao bi odigrati kljunu
ulogu u pokretanju saveznog izbornog procesa kroz koji bi se obezbeenjem odgovarajuih
uslova jasno artikulisali svi predlozi o reenju sporova i javnosti predstavile linosti koje
bi dobile poverenje biraa za konkretne predloge. Rezultat izbora bio bi konstituisanje demokratski legitimnog civilnog organa vlasti koji bi, mimo bilo ije nacionalne majorizacije
() doneo odluku o budunosti Jugoslavije. Vidi: Neboja Popov, Za autoritet civilne vlasti.
Republika, 1-31. 7. 1991. 7.
12
Ovih pet taaka su: kontrola oruanih formacija, potovanje meunarodnih konvencija,
status graana u poloaju etnikih manjina, nastupajui kolaps privrede i pretei socijalni rat,
kao i status i djelovanje masmedija. Vidi: Republika, god. III. 16-30. 9. 1991. 9.
13
Ugovor o miru oznaio bi diskontinuitet sa starim reimom i rasplamsavajuim sukobima,

a poivao bi na garantiranim ljudskim pravima, transformaciji svojinskih odnosa na naelima
moderne ekonomije, parlamentarnoj demokratiji, te racionalnom i pravednom reenju glavnih arita sukoba. Vidi: Republika, god. III. 1-15. 11. 1991. 16.
235

da, unapreenje potivanja individualnih i kolektivnih ljudskih prava, irenje

zona demilitarizacije, iznalaenje puteva za aktivno uee u evropskim integracijskim procesima itd.14
UJDI je bio dio jedne demokratske, liberalne, ali naalost politiki neujedinjene i nedovoljno definirane politike opcije krajem 80-ih i poetkom
90-ih godina 20. stoljea, koja je postojala tokom kratkog razdoblja na jugoslavenskoj politikoj sceni, odnosno nedovoljno dugo da bi imala snanijeg
utjecaja na javnost. Tokom postojanja UJDI je apelirao, davao izjave i pozive
za izlazak iz krize, za spreavanje oruanih sukoba, za njihovo zaustavljanje
nudei opcije o nenasilnom preobraaju jugoslavenskog socijalizma u viestranaki, demokratski, parlamentarni sistem u okvirima jugoslovenske federacije.
Izvjetaj o stanju u Bosni i Hercegovini tampan 1992. godine, nastao je
kao rezultat istraivakog projekta Foruma za etnike odnose pod naslovom:
Bosna i Hercegovina 1989 - 1992: Od viepartijskog ovinizma, preko graanskog rata do demokratske koegzistencije (Osnovni uzroci i karakteristike sadanjeg stanja i mogue opcije za budunost). U Izvjetaju su, izmeu ostalog,
predstavljene i Teze za model Ustava Republike Bosne i Hercegovine.15 U
Osnovnim odredbama propisuje se da je Republika BiH [...] suverena drava
graana i konstitutivnih etniciteta (Muslimana, Srba i Hrvata), kao i pripadnika nacionalnih manjina koji ive na njenoj teritoriji.16 Teritoriju Republike
BiH inile bi regije, potujui naela da se regije ne odreuju ve da se one
prepoznaju, pri emu je potrebno uvaiti nauno verificirane parametre ekonomskih, kulturnih, istorijskih i na samom kraju etnikih obiljeja. Dravnu
vlast bi vrili graani Bosne i Hercegovine, i to neposredno, preko izabranih
predstavnika u Vijeu graana Skuptine BiH, vijeima regionalnih skuptina i skuptinama opina. Konstitutivni etnicitet multinacionalne zajednice
BH uestvuju ravnopravno u vrenju najvie (ustavotvorne i zakonodavne)
vlasti u Veu etniciteta Skuptine RBH i u veima etnikih zajednica skuptina regija [...].17 U Tezama se definiraju funkcije i nadlenosti Republike,
14
Republika, god. IV. 1-15. 3. 1992. 16.
15
Grebo Z. Joji B. 1992. Teze za model Ustava Republike Bosne i Herecegovine. Vidi: Bosna i
Hercegovina izmeu rata i mira. Beograd-Sarajevo: Forum za etnike odnose.134-149.
16
Isto.
17
Isto.
236

koja pored osiguravanja osnovnih sloboda i prava ovjeka, jednakosti ljudi

i graana treba potivati i ravnopravnost [...] konstitutivnih etniciteta, podelu teritorije BiH na regije i optine, jedinstvo privredno-trinog sistema
[...], sve vrste saobraaja i komunikaciju, plan demilitarizacije i zatitu ivotne
sredine, ustavnosudsku kontrolu, kontrolu regionalnih upravnih organa, na
osnovu i u granicama Ustava i zakona, sudovanje po vanrednim pravnim lekovima i u posebno odraenim sluajevima.18 Najvii organ dravne vlasti
Republike bila bi Skuptina Republike BiH, sastavljena od Vijea graana i
Vijea etniciteta. Vijee graana birali bi graani Republike Bosne i Hercegovine u izbornim jedinicama. Narodni poslanici Vijea graana birali bi se
neposredno, tajnim glasanjem, kao i narodne poslanike Vijea etniciteta na
osnovu jedinstvenih lista predstavnika konstitutivnih etniciteta, pripadnika
nacionalnih manjina i graana koji se nacionalno ne izjanjavaju. Oba Vijea
ravnopravno bi uestvovala u donoenju ustava, zakona i drugih akata kojima se ostvaruju funkcije Republike. Predsjednitvo Republike BiH bilo bi
kolektivni ef drave, predstavljalo Republiku u meunarodnim odnosima,
postavljalo diplomatske predstavnike, predlagalo Skuptini mandatara za sastav Vlade i kandidate za izbor sudija Ustavnog i Vrhovnog suda. Izvrnu vlast
Republike obavljala bi Vlada donosei odluke, uredbe i druge akte za izvrenje
zakona, propisa i opih akata iz domena Skuptine Republike.
U Tezama regija bi imala zakonodavnu vlast u oblasti obrazovno-vaspitnog sistema, regionalnih poreza, informiranja, kulture, meunarodne i meuregionalne ekonomske, kulturno-obrazovne saradnje. U nadlenost regije
ulazilo bi dalje drugostepenovano sudovanje, regionalna uprava i samouprava, ombudsman itd. Regija bi imala svoju skuptinu koja bi na teritoriji regije vrila zakonodavnu vlast na osnovu Ustava i zakona Republike, osnovnog
zakona regije i meuregionalnih i meunarodnih ugovora. Skuptina regije
donosila bi zakone iz svoje nadlenosti odreene Ustavom; zatim ope akte
za sprovoenje zakona, program razvoja regije, budet i zavrni raun, predstavljala regiju, vladu regije, ombudsmana regije, regionalne i opinske sudije
i obavljala ostale poslove odreene Ustavom i zakonima Republike i zakonima
regije. Izvrnu vlast bi obavljala Vlada regije donosei odluke, uredbe i druge
akte za izvrenje zakona Republike i regije. Predsjednik Vlade regije obavljao
bi poslove predstavljanja regije prema Republici, drugim regijama u Republici
18
Isto.
237

i drugim subjektima Republike, stranim dravama i meunarodnim organizacijama u okviru ustava i meunarodnih ugovora. Lokalnu samoupravu bi
graani ostvarivali u opinama iji bi teritorij bio odreen zakonom regije.
Posebnim zakonom regulirala bi se organizacija, izbor lanova opinske skuptine kao i status Sarajeva i glavnih gradova regija. Optine mogu meusobno
saraivati u okviru jedne ili vie regija RBH. Optina ima pravo na sudsku zatitu kada smatra da su povreena njena Ustavom i zakonom odreena prava.
Protiv pojedinanih akata kojima bi se krila njena prava, optina moe pokrenuti spor pred nadlenim sudom, a protiv zakona ili drugih propisa moe
pokrenuti i spor pred Ustavnim sudom RBH.19
Autori Teza za model Ustava Bosne i Hercegovine su kod pitanja regionalizacije Bosne i Hercegovine polazili od nauno zasnovanih parametara
kojima bi i Republici i regijama bilo omogueno efikasno funkcioniranje.
Iz gore izloenog, otvaraju se mnoga pitanja na koja e biti mogue dati
odgovore u daljnjim istraivanjima dogaaja i procesa iz vremena sredine
osamdesetih godina 20. stoljea. Jedno od tih pitanja bilo je i pitanje regionalizacije, od razliitih tumaenja do shvaanja samog pojma te naina na koji se
sam proces regionalizacije predlagao za Bosnu i Hercegovinu u prvoj polovini
devedesetih godina 20. stoljea. Takoer, otvaraju se pitanja vezana za smjenu
stare i nove vlasti i njenih politikih voa, zatim pojavu novih opcija na
politikoj sceni: jednonacionalnih, nacionalistikih, graanskih, liberalnih i
drugih orijentacija, a uz to su se sve predstavljale kao demokratske.
IZVORI I LITERATURA
IZVORI
a) tampa
Republika, organ graanskog samooslobaanja, Beograd
Front slobode, Tuzla
Osloboenje, Sarajevo
19
Isto.
238

LITERATURA
Grebo Zdravko i Joji Branislava. 1992. Teze za model Ustava Republike Bosne i Hercegovine:Bosna i Hercegovina izmeu rata i mira. Beograd-Sarajevo:
Forum za etnike odnose.
Summary
THE ALTERNATIVE POLITICAL SCENE IN BOSNIA
AND HERZEGOVINA (THE ASSOCIATION FOR YUGOSLAV
DEMOCRATIC INITIATIVE, PRE-PARLIAMENT OF YUGOSLAVIA,
FORUM FOR ETHNIC RELATIONS)
The Association for Yugoslav Democratic Initiative (AYDI) was formed
on the founding assembly held in Room VII at the Faculty of Philosophy in Zagreb on 2nd February 1989. The members of the presidency
were: Vesna Pei, Shkelezen Maliqu, Lev Kreft, Sinia Marii, Predrag
Matvejevi and Branko Horvat. Its Manifest proclaimed the intention to
constitute Yugoslavia as a democratic and federative union of citizens
and federal units. They conveyed their thoughts about peaceful solutions of the accumulated political problems in the journals Republika
and Vreme. In Bosnia and Herzegovina regional branches of the Association were founded in Mostar and Sarajevo, while the procedure for
registration was initiated in Tuzla. During its attempts to prevent and
stop the war, the AYDI founded the Pre-parliament of Yugoslavia within
which there was a Round table of government and the opposition. The
suggested Theses for the model of the Constitution of Bosnia and Herzegovina did not endure in practice because they were stopped by the war
and other political solutions.
Key words: Association for Yugoslav Democratic Initiative, Pre-parliament of Yugoslavia, Round table of government and the opposition,
Forum for ethnic relations, Theses for the model of the Constitution of
Bosnia and Herzegovina
239
240
UPUTE AUTORIMA PRILOGA:

asopis Historijska traganja u izdanju Instituta za istoriju u Sarajevu objavljuje:
- izvorne znanstvene radove
- pregledne lanke
- strune priloge
- predavanja odrana na Tribini Instituta za istoriju u Sarajevu.
Kategoriju rada predlae autor, a konanu odluku donosi Redakcija.
Oprema rukopisa:
Uz radove poslati:
- naslov rada
- ime i prezime autora
- naziv institucije i adresu
- e-mail adresu
- abstrakt i kljune rijei na bosanskom/hrvatskom/srpskom jeziku
- Summary and key words
- biljeke uz tekst rukopisa
- popis izvora i literature
Svi prilozi moraju biti pisani na kompjutoru, u MS Word, te trebaju biti snimljeni u formatu MS Word dokumenta. Obavezno je koritenje fonta Times New Roman. U tekstu priloga
veliina slova je 12, prored 1,5. U biljekama veliina slova je 10, a prored jednostruki (single).
Tekst priloga autor treba dostaviti redakciji asopisa Historijska traganja potom na adresu
Instituta za istoriju u Sarajevu i to iskljuivo na CD-u sa jednim ispisom ili e-mailom na adresu
vera@lsinter.net
Upute za citiranje u tekstu rukopisa:
a) napomene za objavljenu literaturu:
Napisati prezime autora i inicijale za ime, godinu i broj stranice na kojoj je informacija. Ako
se citiraju dva djela istog autora iz iste godine, jedno djelo biljeimo sa a a drugo sa b. Ako
je citirano djelo rad dvojice autora potrebno ih je oba navesti, a u sluaju vie autora navodi se
prvi i dopiu se rijei i drugi ili skraenica et al.
Npr.: Brki H. 1971. // Brki H. 1971a. Brki H.1971b. // Brki, Vili 1971. // Brki et al.
1971.
b) napomene za izvornu grau:
za antiku i srednjovjekovnu literarnu grau: Ime autora po standardnoj formi. Broj
knjige. Broj poglavlja
Npr.: Cass. Dio LV, 26.
za epigrafsku grau: Naziv izdanja po standardnoj formi u kratici i naziv natpisa.
Npr.: CIL 8765
241
za srednjovjekovnu arhivsku grau: Naziv arhiva, Serija ili knjiga, Sveska, Broj sveske,
Folija ili stranica, Broj folije ili stranice.
Npr.: DAD, Diversa cancellariae, XXXI, 62v.
za osmansku arhivsku grau: Naziv i mjesto arhiva, Ime i broj dokumenta, Broj stranice,
Datum i godina.
Npr.: Babakanlik arivi, Istanbul, Mhimme-defter, br.dok. 286, 2 konac rebiul evvela
1112. (10-15. septembar 1700).
za arhivsku grau modernog doba:
Napisati u skraenom obliku naziv arhiva, ime fonda, broj kutije (ako je bitan), signaturu
(ako je arhivski fond sreen), naziv dokumenta i datum ukoliko je nesreen fond.
Npr.: ABH. Fond: VLBH, kut. 15, sign. 123/46
ca.
Upute za citiranje u popisu literature i izvorne grae:

Primjer za knjigu:
Autor. Godina izdanja. Naslov. Mjesto izdanja: Izdava.
Npr.: Kemura I. 2003. Narodna uzdanica. Sarajevo: Bonjaki institut, Institut za istoriju.
Primjer za lanak:
Autor. Godina. Naslov lanka. Ime asopisa i broj. Mjesto izdanja: Izdava. Brojevi strani-
Npr.: Karabegovi I. 2000. U povodu etrdesetogodinjice postojanja i rada Instituta za

istoriju. Prilozi 29. Sarajevo: Institut za istoriju. 39-44.
Primjer za priloge u knjigama ili zbornicima radova:
Autor. Godina. Naslov lanka. Naslov knjige ili zbornika radova. Mjesto izdanja: Izdava.
Broj stranica.
Npr.: Kamberovi H. 2007. Izmeu kritike historiografije i ideolokog revizionizma. Revizija prolosti na prostorima bive Jugoslavije. Sarajevo: Institut za istoriju. 11-19.
Primjer za mreno dostupan rad:
Autor. Datum izdavanja. Naslov. Mjesto izdanja: Izdava. Strana. Datum pristupa.
Npr.: Levy, Mellissa, and Janet Moor. 1998. Settlement stubs tobacco billboards; Outdoor
advertising firms seek clients. Star Tribune. Lexis-Nexis Academik Universe. Reed Elsevier, Inc.
1D. 6.06.1999.
Internet primjer:
Npr.: Grad Sarajevo.jedinstven informacioni sistem grada Sarajeva.
http://www.sarajevo.ba/ba/index.php/(23.5.2008.)
Primjer za citiranje novina:
Autor. Naslov lanka. Naziv novina, godite i broj. Mjesto izdanja: Datum. Brojevi stranica.
Npr.: Kolar R. Brkanje po koticama. Osloboenje, god. 57, br. 19281. Sarajevo: 23. 10.
2000. 6.
242
243
Historijska traganja
Br. 7., Sarajevo 2011.
Institut za istoriju u Sarajevu
Za izdavaa:
dr. HUSNIJA KAMBEROVI
Prijevodi rezimea na engleski jezik:

NERMINA FILIPOVI
Lektura:
VESNA KRAJINOVI, prof.
Dizajn i DTP:
TARIK JESENKOVI
tampa:
TAMPARIJA FOJNICA
Sadraj asopisa referiraju i prenose:

CEEOL Central and Eastern European Online Library, Frankfurt am Main
EBSCO Publishing, USA
Ovaj broj Historijskih traganja tampan je uz finansijsku podrku Federalnog ministarstva
obrazovanja i nauke

Historijska Traganja 7

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Historijska Traganja 7

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UDK 94 (497.

INSTITUT ZA ISTORIJU Br. 7, 1-242, Sarajevo 2011.

Historijska traganja Historical Searches

Institut Za Istoriju, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

DAMIR AGII, Filozofski fakultet, Zagreb / Faculty of Philosophy, Zagreb

Glavni i odgovorni urednik Editor-in-chief

Vera Katz, Institut za istoriju, Sarajevo / Institute for History, Sarajevo

Aida Liina, Institut za istoriju, Sarajevo / Institute for History, Sarajevo

asopis izlazi dva puta godinje / This is semi-annual magazine

Rukopisi se ne vraaju / Manuscripts will not be returned to their authors

Upute autorima priloga......................................................................... 241

Historijska traganja Historical searches

osobitim zadovoljstvom predstavljamo vam sedmi broj asopisa

Historijska traganja Historical searches

sc. Seka Brkljaa elaborira paradokse provedbe Vidovdanskog ustava iz 1921.

Historijska traganja Historical searches

Mustafa Imamovi, ZEMALJSKI TATUT U USTAVNOJ HISTORIJI BOSNE I HERCEGOVINE

UDK: 342.4 (497.6) 18/19

ZEMALJSKI TATUT U USTAVNOJ HISTORIJI

Autor se ovdje bavi jednim znaajnim periodom ustavne historije Bosne

osna i Hercegovina prolazi danas kroz politiku krizu, za ije su

Mustafa Imamovi, ZEMALJSKI TATUT U USTAVNOJ HISTORIJI BOSNE I HERCEGOVINE

Historijska traganja Historical searches

Mustafa Imamovi, ZEMALJSKI TATUT U USTAVNOJ HISTORIJI BOSNE I HERCEGOVINE

Mustafa Imamovi, ZEMALJSKI TATUT U USTAVNOJ HISTORIJI BOSNE I HERCEGOVINE

godini velike revolucije. Ove su primjere slijedile i druge evropske zemlje. Na

Historijska traganja Historical searches

Mustafa Imamovi, ZEMALJSKI TATUT U USTAVNOJ HISTORIJI BOSNE I HERCEGOVINE

Mustafa Imamovi, ZEMALJSKI TATUT U USTAVNOJ HISTORIJI BOSNE I HERCEGOVINE

ka dobili su naziv mutesarif, a kotareva kajmekam. Istovremeno su pri svim

Historijska traganja Historical searches

Mustafa Imamovi, ZEMALJSKI TATUT U USTAVNOJ HISTORIJI BOSNE I HERCEGOVINE

stabilnost i ravnoteu. U tom smislu isticalo se da samo Austro-Ugarska kao

Mustafa Imamovi, ZEMALJSKI TATUT U USTAVNOJ HISTORIJI BOSNE I HERCEGOVINE

gunost nijedne od dviju drava Monarhije (i Austrije i Ugarske) da u veoj

Historijska traganja Historical searches

Mustafa Imamovi, ZEMALJSKI TATUT U USTAVNOJ HISTORIJI BOSNE I HERCEGOVINE

Mustafa Imamovi, ZEMALJSKI TATUT U USTAVNOJ HISTORIJI BOSNE I HERCEGOVINE

skohercegovako stanovnitvo obuhvaeno redovnom vojnom obavezom.

Historijska traganja Historical searches

Mustafa Imamovi, ZEMALJSKI TATUT U USTAVNOJ HISTORIJI BOSNE I HERCEGOVINE

zamisli trebao postepeno osigurati uslove za pretvarane okupacije u aneksiju.

Aneksija je od poetka predstavljala stalni cilj austrougarske politike u

Historijska traganja Historical searches

Mustafa Imamovi, ZEMALJSKI TATUT U USTAVNOJ HISTORIJI BOSNE I HERCEGOVINE

Historijska traganja Historical searches

Mustafa Imamovi, ZEMALJSKI TATUT U USTAVNOJ HISTORIJI BOSNE I HERCEGOVINE

Thlloczy), uz pomo svog koncipijenta dr Boe erovia, hercegovakog

Mustafa Imamovi, ZEMALJSKI TATUT U USTAVNOJ HISTORIJI BOSNE I HERCEGOVINE

ankesija izazvala je zaprepaenje, pa su vlasti cijenile da e meu njima na

Historijska traganja Historical searches

Mustafa Imamovi, ZEMALJSKI TATUT U USTAVNOJ HISTORIJI BOSNE I HERCEGOVINE

Poslije diplomatskog i unutranjeg politikog sreivanja aneksione krize

Mustafa Imamovi, ZEMALJSKI TATUT U USTAVNOJ HISTORIJI BOSNE I HERCEGOVINE

Historijska traganja Historical searches

Mustafa Imamovi, ZEMALJSKI TATUT U USTAVNOJ HISTORIJI BOSNE I HERCEGOVINE

Sistem bosanskohercegovakog ustava

Ustavni poredak u Bosni i Hercegovini reguliran je 1910. godine sa est

Mustafa Imamovi, ZEMALJSKI TATUT U USTAVNOJ HISTORIJI BOSNE I HERCEGOVINE

o upravi BiH iz 1880. godine. Ovi su poslovi spadali u iskljuivu nadlenost

Historijska traganja Historical searches

Mustafa Imamovi, ZEMALJSKI TATUT U USTAVNOJ HISTORIJI BOSNE I HERCEGOVINE

anska prava i regulirati javno udruivanje i sakupljanje, jer se bez toga ne bi