PRIRUNIK ZA SAVJETODAVNI RAD

RODITELJA DJECE S POSEBNIM POTREBAMA

S DRUGIM RODITELJIMA DJECE S POSEBNIM POTREBAMA

Zagreb, 2007.

Prirunik je nastao u okviru projekta RODITELJI ZA RODITELJE - roditelji

djece s posebnim potrebama, podrka drugim roditeljima djece s posebnim
potrebama

financiranog

od

strane

Ministarstva

obitelji,

meugeneracijske solidarnosti, koji se provodio tijekom 2007.g.

branitelja

SADRAJ

str.
Uvod........................................................................................................................................... 3
Iskustva strunjaka Udruge IDEM ........................................................................................ 8
Teme obraene u okviru projekta ''Roditelji za roditelje''........................................................ 20
Osnove savjetovanja ........................................................................................ 20
Osnove grupnog rada s roditeljima ... 30
Iskustva s projekta Roditelji za roditelje ............................................................................. 35
Evaluacija ................................................................................................................................ 39

UVOD
Mr. sc. Ivan Vrai

Udruga IDEM ima dugogodinje iskustvo u radu s roditeljima djece s posebnim

potrebama Savjetovalita za roditelje, Grupe roditelja za samozastupanje, grupni rad s
roditeljima na terenu. Kroz taj rad, a na inicijativu samih roditelja smo osvijestili potrebu
razvoja novog vida rada s roditeljima u kojem bi sami roditelji koji su uspjeno rijeili svoje
probleme educirali druge roditelje. Naime, u naem dosadanjem radu smo prakticirali da na
grupne susrete s roditeljima u raznim mjestima po Hrvatskoj, uz strunjake, odlazi i barem
jedan iskusni roditelj. Kroz takve susrete smo se uvjerili u efikasnost roditelja koji na
temelju vjerodostojnosti svog osobnog iskustva i iskustva koje su stekli kroz rad sa
strunjacima mogu drugim roditeljima pruiti veliku podrku i pomo. Roditelji djece s
posebnim potrebama puno e lake i bre prihvatiti njihovu pomo nego pomo od strane
strunjaka.
Poznato je da se oko 40 000 djece osnovnokolske dobi ne moe uspjeno ukljuiti u
kolovanje bez specifine vrste podrke u obitelji i koli. Uz nedostatak strunjaka za
dijagnostiku i tretman posebnih potreba, to naroito dolazi do izraaja u kolama (3000
uenika na jednog psihologa i preko 2000 uenika na jednog defektologa), djeca s posebnim
potrebama i njihove obitelji preputene su suoavanju s nizom problema, od nerazumijevanja
potreba vlastitog djeteta do nepoznavanja prava na razvoj i obrazovanje pod istim uvjetima
kao to imaju ostala djeca te konano i neprihvaanja od strane ire obitelji i sredine.
Posljedice znaju biti smjetaj djece u posebne kole u veim centrima, to pretpostavlja
naputanje obitelji i vlastite sredine u uvjerenju da je to jedino rjeenje.
Meu uenicima s posebnim potrebama ukljuenim u redovne osnovne kole, a koji
zahtijevaju potporu razliitog trajanja i intenziteta, su djeca s oteenjem vida, sluha,
motorikim oteenjima i kroninim bolestima, snienim intelektualnim sposobnostima,
poremeajima glasovno-govorno-jezine komunikacije, tekoama uenja (disleksija,
disgrafija, diskalkulija), poremeajem panje/hiperaktivnou, i poremeajima u ponaanju i
emocionalnim poremeajima.
Veliki teret ukljuivanja djece s posebnim obrazovnim potrebama u redovnu kolu koja
jo uvijek nije prilagoena drugaijoj djeci nosi obitelj. esto se kasno otkriju posebne
edukacijske potrebe uenika (npr. u treem ili etvrtom razredu) pa je dijete do tada tretirano

kao lijeno, neodgovorno, zloesto i od strane kole i od strane obitelji. I u sluajevima kad su
tekoe djeteta poznate, ne znaju niti roditelji a niti uitelji kako s djetetom postupati, zbog
ega je dijete u koli i dalje neuspjeno, a javljaju se esto emocionalne tekoe i poremeaji
u ponaanju.
Ponuda slubi podrke obitelji u odnosu na ukljuivanje djece s posebnim potrebama u
redovni odgojno-obrazovni sustav je u velikoj mjeri manjkava kako na nacionalnoj tako i na
lokalnoj razini. U postojeim savjetovalitima centara za socijalni rad, ustanova socijalne
skrbi, udruga osoba s invaliditetom, samo se parcijalno dodiruje ova problematika (npr.
ostvarivanje socijalnih prava).
Roditelji djece s veim tekoama, ija djeca polaze posebne kole takoer nemaju
prikladnu podrku u suoavanju s problemima djeteta te je potrebno i njima organizirati
strunu podrku
Neki roditelji prepoznali su vanost osobne edukacije o tekoama svoje djece,
informiranjem i podrkom usmjerenom zadovoljavanjem spomenutih potreba i prava. Znanja
i iskustva steena za dobrobit vlastite djece spremni su, uz kontinuiranu podrku strunjaka iz
podruja, podijeliti s roditeljima koji su na poecima razumijevanja potreba svoje djece.
Nacionalna strategija jedinstvene politike za osobe s invaliditetom od 2002. do 2006.
godine, naela obiteljske politike Republike Hrvatske i Nacionalni plan aktivnosti za prava i
interese djece od 2006. do 2012. godine istiu vanost podizanja kvalitete ivota obitelji
djece s posebnim potrebama i poticanja raznih oblika podrke obitelji. Stoga predviaju
razvoj savjetovalita i centara za obitelj te programa za djecu s posebnim potrebama u
lokalnim sredinama kao mjere zatite djece i njihovog prihvaanja u vlastitoj ivotnoj sredini.
U razvoju ovog podruja vanu ulogu ima Ministarstvo za obitelj, branitelja i
meugeneracijske solidarnosti te se i od nevladinog sektora, kojem pripadaju i udruge koje
rade u korist osoba s invaliditetom oekuje doprinos. S obzirom da se Udruga IDEM bavi s
djecom s posebnim potrebama potiui i podravajui ukljuivanje ove djece u redovan
kolski sustav, a neodvojiv dio rada je i rad s njihovim obiteljima, strunjaci Udruge
prepoznali su vanost spomenutih naela i strategija i mogunost svog doprinosa u tom
podruju.
Iz svega navedenog je jasno da je za ostvarivanje prava djece s posebnim potrebama na
kolovanje sa svojim vrnjacima neophodna kontinuirana podrka - kako djeci s posebnim
potrebama, koli i uiteljima, tako i obiteljima, osobito podrka temeljena na ivotnim
iskustvima roditelja koji su uspjeno prevladali tekoe redovnog kolovanja svoje djece.

Udruga ''IDEM'' osnovana je 1994. godine, a 5. veljae 1998. godine upisana je u

Registar Republike Hrvatske pod registarskim brojem udruge 00000206. lanovi Udruge su
strunjaci s podruja edukacijske rehabilitacije, psihologije, medicine i pedagogije, uitelji,
profesori, roditelji i graani koji ele pomoi djeci i mladima s posebnim potrebama. lanstvo
u udruzi je stalno, podupirajue ili poasno, a mnogi lanovi su ujedno i lanovi drugih
udruga ime pridonose irenju brige o djeci s posebnim potrebama. lanovi udruge su i
volonteri, preteno studenti Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, Sveuilita u Zagrebu.
Od 2000. godine Udruga osniva podrunice na lokalnoj razini. Do sada je osnovana
podrunica u Samoboru, Sisku, Rijeci, Zagrebu, Malom Loinju, Osijeku, podrunice
Topusko-Petrinja-Glina i Jastrebarsko. Voditelji povjerenici podrunica ine koordinaciju
podrunica.
Korisnici programa udruge su djeca i mladi s posebnim potrebama integrirani u
redovni sustav odgoja i obrazovanja, njihovi roditelji, uitelji i vrnjaci. Uinci provedenih
programa se oituju, prije svega, u boljem kolskom uspjehu i primjerenijoj socijalnoj
integraciji uenika s posebnim potrebama u redovnim razredima, realnijoj procjeni
sposobnosti od strane roditelja i njihovom aktivnijem sudjelovanju u realizaciji potencijala i
zadovoljavanju posebnih potreba njihove djece, uiteljima kompetentnijim za izradu i
primjenu prilagoenih programa i stvaranju ozraja prihvaanja te djece u razredu i njihovim
aktivnijem sudjelovanju u provoenju razliitih aktivnosti s njihovim vrnjacima bez
potekoa u razvoju, to je temelj njihove socijalne integracije i znaajno utjee na stvaranje
pozitivne slike o sebi.
Udruga je do sada nizom projekata (Centar za djecu s posebnim potrebama, Poticanje
mladih za aktivno sudjelovanje u drutvu, Edukacija uitelja za prihvaanje djece s posebnim
potrebama,

Edukacijsko-rehabilitacijski programi, Vikend programi edukacija u lokalnoj

zajednici za ukljuivanje djece s posebnim potrebama I i II, Edukacija uitelja i strunih

suradnika-podrka provedbi edukacijske integracije uenika s posebnim potrebama,
Savjetovalite za deficit panje/hiperaktivni poremeaj (ADHD) i kronine bolesti i drugi )
ostvarivala model podrke edukacijskom ukljuivanju.
Tijekom 13 godina Udruga je intenzivno radila na senzibilizaciji drutva i strunjaka
za prihvaanje djece s posebnim potrebama. Istovremeno se radilo na osnaivanju roditelja
djece s posebnim potrebama putem individualnog i grupnog rada u Zagrebu i drugim
gradovima Hrvatske Odrane su tribine za graane u osam gradova, provedene su edukacije
(predavanja i radionice) razliitog trajanja i sa razliitim temama za sve profile odgojno
obrazovnih strunjaka (oko 3000 polaznika) u raznim dijelovima Hrvatske. Ve niz godina
6

djeluje Savjetovalite za roditelje u sredinjici Udruge u Zagrebu i Grupa za samozastupanje

roditelja te zadnjih godina grupe za terapeutsku podrku u Samoboru, na podruju GlinaTopusko-Petrinja i Osijeku.
Prilikom svakog susreta s roditeljima bez obzira u kojem gradu, tijekom provoenje
projekta Vikend edukacije u lokanim sredinama (financiran od Ministarstva obitelji, branitelja
i meugeneracijske solidarnosti), oni su isticali da im nedostaje otvoreni, iskreni, ljudski
razgovor o problemima, te osjeaj podrke, razumijevanja i spoznaje da nisu sami. Grupa za
samozastupanje u Zagrebu je ve poduzela niz akcija, kao npr. konferenciju za tisak, ukljuila
se u inicijativu za razvoj Informativnog centra za roditelje, te su zastupali prava svoje djece na
nacionalnoj i lokalnoj razini. Rezultati terapeutskog rada s roditeljima i rada Savjetovalita
doveli su do osvjetavanja snage obitelji, osobnog rasta i razvitka samopouzdanja, a u nekim
sluajevima postali su obitelji za koje vrijedi Jedan za sve, svi za jednoga.
Od samog poetka djelovanja Udruga surauje s Edukacijsko-rehabilitacijskim
fakultetom Sveuilita u Zagrebu, Centrom za rehabilitaciju, prije svega u provoenju
dijagnostike i u radu s roditeljima. Ostvarena je suradnja U MATRA projektu s drugim
roditeljskim organizacijama. U protekloj godini se provodio grupni rad s roditeljima, u kojem
je 50% trokova snosio Centar ERF-a, a 50% Udruga temeljem financijske potpore Grada.
Programske aktivnosti su financirane iz Dravnog prorauna, Ministarstva obitelji,
branitelja i meugeneracijske solidarnosti, Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta,
Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Zaklade civilno drutvo,

Otvorenog drutva,

Norveke ambasade, Nizozemske ambasade. Dio potrebnih sredstava za rad Udruge realizira
se na lokalnoj razini iz gradskih prorauna, pojedinim humanitarnim akcijama te povremenim
donacijama nekih hrvatskih gospodarstvenika.

Na tragu reenoga, u ovom priruniku iznosimo iskustva strunjaka u savjetodavnom

radu s roditeljima djece s posebnim potrebama, te iskustva i rezultate postignute u okviru
projekta '' Roditelji za roditelje''.

ISKUSTVA STRUNJAKA UDRUGE IDEM

Mr. sc. Radojka Kraljevi:

SAVJETOVANJE RODITELJA DJECE S POSEBNIM POTREBAMA:

MOGUNOSTI I PREPREKE
(lanak objavljen u asopisu Udruge IDEM, 2007.)

Saetak

Autorica iznosi iskustva savjetodavnog rada s roditeljima djece s posebnim potrebama.

Razmatra prepreke i ishode do kojih dolazi tijekom savjetodavnog rada. Upozorava na
vanost pristupa i jo uvijek nedovoljnu zastupljenost i nedostupnost savjetovanja kao
specifinog naina pruanja podrke obiteljima djece s posebnim potrebama.
Kljune rijei: djeca s posebnim potrebama, savjetovanje, kompetentan roditelj, podrka

Uvod

U Hrvatskoj se prvi puta primijenio program Grupni rad s roditeljima, zasnovan na principima
Integrativne Gestalt terapije 1992. godine (Igri). Nakon toga se kontinuirano provodi
savjetodavni i psihoterapijski rad roditelja i djece s posebnim potrebama. Rad s roditeljima
odvija se kroz savjetodavni rad, odnosno grupni i individualni rad, te kroz grupe za
samozastupanje. U daljnjem tekstu iznesena su iskustva u savjetodavnom radu s roditeljima i
djecom s posebnim potrebama provedena u okviru udruge Idem i Savjetovalita Edukacijsko
rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu

Pruanje podrke obiteljima djece s posebnim potrebama

Poznata je i ope prihvaena injenica da razvoj svakog djeteta ovisi o sveukupnosti
meusobnih odnosa u obitelji, o uvjetima u kojima neka obitelj ivi, obiljejima njezinih
lanova, kao i o odnosima izmeu ue obitelji i ire drutvene zajednice. Djeci s posebnim
8

potrebama, kao i ostaloj djeci, obitelj predstavlja temelj njihovog cjelokupnog razvoja kako
tjelesnog i psihikog, tako socijalnog i duhovnog razvoja. Meutim injenica da dijete ima
posebne potrebe dovodi sve lanove obitelji u specifian poloaj, a roditeljska oekivanja o
idealnom djetetu su naruena.
Obitelji djece s posebnim potrebama suoene su s dodatnim razvojnim problemima
djece, te esto trebaju podrku u rjeavanju obiteljskih problema, kao i problema koji se
javljaju kod djece i mladih tijekom razliitih razvojnih faza.
U savjetodavnom radu radu s roditeljima polazi se od pretpostavke da e boljim
poznavanjem sebe, suoavanjem s vlastitim sposobnostima, stavovima, ogranienjima i
interesima, nainom komuniciranja, boljim upoznavanjem svog odnosa s djetetom uz
pouavanje o uinkovitim pristupima djetetu mijenjati se kvaliteta odnosa u obitelji.
U psihoterapijskom radu s roditeljima teite je na proradi osjeaja krivnje vezanim uz
imanje djeteta s posebnim potrebama, pretjeranom zatiivanju djeteta, neimanju povjerenja u
njegove potencijale, neadekvatnom postavljanju granica i neautentinom odgojnom postupanju.
Neki se roditelji osjeaju preplavljeni socio-ekonomskim i egzistencijalnim
problemima, to vrlo esto rezultira pomanjkanjem vremena koje provode s djecom, te
nesigurnou

postvljanju

psihoterapijskog rada

jasnih

odgojnih

granica.

Tijekom

savjetododavnog i

razvija se pozitivni odnos prema djetetu i stvaraju se uvjeti za

zajedniko uspjeno rjeavanje problema.

U svakodnevnoj praksi meu djecom s posebnim potrebama uestalo nailazimo tekoe
u socio-emocionalnom funkcioniranju. Nekada su te tekoe posljedica sloene obiteljske
situacije u kojoj dijete nije imalo dovoljno podrke za uredan socio-emocionalni razvoj, a
ponekad se radi o traumatiziranosti usljed nedovoljne podrke u koli. Nije rijetkost da niti
roditelji niti kola ne uspjevaju adekvatno odgovoriti na potrebe djece s posebnim potrebama.
Kod djece i mladih vrlo esto se radi o naruenom samopouzdanju i samopovjerenju,
neprepoznavanju vlastitih potencijala i kapaciteta, potekoama na planu uspostave socijalne
mree s vrnjacima, adolescentne krize, naruenih obiteljskim prilikama (razvod, nasilje u
obitelji). Dosadanja iskustva pokazuju da su savjetovanje djece s posebnim potrebama, a
prema potrebi i psihoterapijski tretman, pomogli brojnoj djeci u prevladavanju razliitih socioemocionalnih tekoa.

Prepreke na koje najee nailaze roditelji

Izdvajamo neke od najeih prepreka na koje nailaze roditelji djece s posebnim potrebama:

nedostatak mogunosti za otvorenim, iskrenim , ljudskim razgovorom o problemima

nedostatak podrke i razumijevanja da nisu sami

potekoe u suoavanju s injenicom da imaju dijete s posebnim potrebama

nerazumijevanje, predrasude i nerealna oekivanja od djece s posebnim potrebama u

okviru obrazovnog procesa

nesenzibiliziranost lokalne zajednice i ustanova za probleme djece s posebnim

potrebama

nedostatak strunjaka specijaliziranih za edukacijsko-rehabilitacijski i terapeutski rad s

djecom s posebnim potrebama, njihovim roditeljima, te njihovom braom i sestrama

to je to "savjetovanje"?

Openito uzevi savjetovanje je proces koji nam pomae da se nosimo sa

svakodnevnim problemima, da prihvaamo nove ivotne izazove, da se razvijamo u noenju
sa zahtjevima ivota. Na osobu (klijenta) se gleda kao bazino zdravu osobu iji su problemi
u osnovi razvojne prirode (Brooks & Gerstein, 1990).
Savjetovanje je proces koji pomae ljudima da se promijene (Arambai, 1996).
Promjena se moe oitovati od toga da netko bolje neto razumije, pa sve do toga da doe do
promjene u nainu neijeg razmiljanja, osjeanja i postupanja. Moemo rei da se tijekom
savjetovanja pomae ljudima da postignu neke svoje ciljeve ili da openito djelotvornije
funkcioniraju.
Savjetovanje roditelja i djece s posebnim potrebama moe imati razliite funkcije.
Prvo, funkciju promjene, na nain da dovodi do promjene perspektive i usmjeravanja prema
novim i dubljim razinama razumijevanja situacije koju doivljavaju kao problem. Drugo,
funkciju prevencije koja podrazumijeva bolje noenje sa ivotnim promjenama i situacijama
koje zahtjevaju dodatnu adaptaciju- npr. polazak djeteta u vrti, kolu, odvajanje od obitelji.
Trea funkcija savjetovanja odnosi se na poboljanje do kojeg dolazi tijekom savjetovanja.
Provoenje savjetovanja pokuava roditelje i djecu s posebnim potrebama usmjeriti ka
novim i dubljim razinama razumijevanja problema, uzimajui u obzir njihove snage i

10

razvijajui nove strategije u noenju s tekim situacijama, te je usmjereno na jaanje osobnih

potencijala, samopotovanja, samopouzdanja i samozastupanja.
Neki autori govore o razliitim

razinama

savjetovanja koje ukljuuju: davanje

informacija, savjetovanje o posljedicama nekog postupka, podravajue savjetovanje i

psihoterapijsko savjetovanje.
Vano je naglasiti da je savjetovanje proces to znai da savjetovanje moe trajati
onoliko koliko je potrebno. Naime, pokazano je da sam protok vremena moe utjecati na
ishode savjetovanja. Savjetovanje ima uvodni dio (uspostavljanje odnosa), sredinji dio
(utvrivanje problema i pregovaranje ciljeva i zavrni dio (intenzivan rad na postizanju
ciljeva). U procesu savjetovanja obje strane djeluju jedna na drugu, a na tijek savjetovanja
utjeu i dogaaji iz svakodnevnog ivota. Oni ponekad mogu biti pomaui (za tijek
savjetovanja), a ponekad i suprotno- mogu odmagati savjetovanju.
Iako savjetovanje i psihoterapija imaju odreena preklapanja, izmeu tih dviju
aktivnosti postoje njihove meusobne razlike. Psihoterapija obino ukljuuje mijenjanje
temeljne strukture linosti, to znai da ide "dublje" od savjetovanja. U psihoterapiji se vei
naglasak stavlja na ozbiljnije emocionalne probleme i moe se rei da je psihoterapija
svojevrstan "rekonstruktivni zahvat". S druge strane ciljevi savjetovanja su ogranieni,
uglavnom su usmjereni na poticanje rasta i razvoja linosti i vie se odnose na trenutnu
situaciju osobe. Savjetovanje esto ima i edukativnu funkciju i pojedincu pomae da bolje
funkcionira u odreenim ivotnim ulogama.
Navodimo neke od opih karakteristike i pravila savjetovanja. Prva karakteristika
odnosi se na to da savjetovanje uzima u obzir osjeaje, misli i ponaanje klijenta. U
savjetovanju se bazino prihvaaju klijentove percepcije i osjeaji, bez obzira na vanjske
standarde. Naime, savjetovanje ne znai prosudbu i etiketiranje, te inzistiranje na utvrivanju
"to je dobro", a to "loe". Povjerljivost i privatnost su u savjetovanju izrazito bitni. Jedan od
vanih elemenata savjetovanje je da je ono je dobrovoljno. Komunikacija je osnova u cijelom
savjetovanju. Dakle, putem razgovora voenog od strane savjetovatelja pokuavaju se iznai
rijeenja i ostvariti postavljeni ciljevi zbog kojih se neka osoba ukljuila u savjetovanje.

11

to omoguava savjetovanje roditelja djece s posebnim potrebama?

Navodimo najee ciljeve i poeljne ishode savjetovanja roditelja djece s posebnim

potrebama :

1. Prihvaanje vlastite odgovornosti za probleme. Roditelji poinju doivljavati svoje

probleme iz drugaijeg konteksta. esto roditelji imaju brojna objanjenja za svoj
problem, koja reflektiraju njegove kulturalne, socijalne i obiteljske utjecaje. Takoer,
neki roditelji se ukljue u savjetovanje nepravedno optuujui druge za svoj problem,
dok drugi cijeli problem nepravedno prebacuju na sebe. Savjetovanje im pomae da
vide problem iz razliitih kuteva gledanja i razliitih perspektiva.

2. Poboljanje razumijevanja problema. Savjetovanje omoguava roditeljima da i bolje

razumiju svoje probleme i brige. Tijekom rada postaju svjesni svojih osjeaja i
somatskih reakcija vezanih za problem, svojih misli i ponaanja vezanih uz problem,
te interpersonalnih odnosa koji utjeu ili proizlaze iz postojeeg problema.
Razumijevanje razliitih dimenzija problema pomae roditeljima da jasnije percipiraju
realnost i osjete veu kontrolu nad svojim reakcijama na nastali problem.

3. Usvajanje novih postupaka, odnosno naina djelovanja. Uspjeno savjetovanje dovodi

do toga da roditelji imaju nove odgovore na stare probleme. Tijekom savjetovanja oni
ue razvijati

uinkovitije naine noenja s problematinim situacijama. Inae

ponavljaju neadekvatan stil ponaanja to ne dovodi do rjeavanja postojeeg

problema.

4. Stvaranje i odravanje "dobrih" odnosa s drugim ljudima. Tijekom savjetovanja

roditelji ue kako razviti efikasne odnose s drugima. Naime, kako promjena esto
nastaje i odrava se pomou mree socijalne podrke, vano je da roditelji razvijaju
bolju

suradnju

sa kolom i relevantnim institucijama zastupajui potrebe svoga

djeteta na efikasniji nain.

12

Kada potraiti savjetodavnu (psihoterapijsku pomo)?

Openito moemo na ovo pitanje odgovoriti, u svim onim situacijama kad vas
odreeni problem (potekoa) ometa u svakodnevnom funkcioniranju i kad stari mehanizmi
rjeavanja problema nisu djelotvorni u rijeavanju postojee situacije. U situaciji kada dijete
ne napreduje jednako kao i druga djeca, kod roditelja se stvara konstantan stres koji moe
dovesti do veih ili manjih kriza koje iziskuju pomo izvana.
Problemi koji se javljaju tijekom odgoja i dileme s kojima se susreu roditelji djece s
posebnim potrebama, ne razlikuju se bitno od problema koje ima veina roditelja. Roditeljska
uloga je zahtjevna i moemo kazati da je roditeljstvo openito stresno, te tijekom razvoja
djeteta iziskuje razliite naine suoavanja sa situacijama i privikavanje na njih. S druge
strane, roditeljstvo je izazov kojeg se nitko ne bi odrekao jer obogauje nae iskustvo i nas
same.
Svako razdoblje roditeljstva, poev od onog kad se dijete tek oekuje, pa sve do
djetetova naputanja primarne obitelji, praeno je kod roditelja odreenim promjenama i
potrebama njihovog prilagoavanja. Kad se kae prilagoavanja, onda se misli prilagoavanja
potrebama djeteta koje se mijenjaju u skladu s njegovim razvojem. Svojim budnim praenjem
djetetovih potreba i njihovim zadovoljavanjem, roditelji potiu realizaciju djetetovih
potencijala, a kod djece s posebnim potrebama to nije nita drugaije.
Za roditelje ije je dijete roeno s nekim tjelesnim ili mentalnim oteenjem nema
vee boli od spoznaje da se to dogodilo upravo njemu i njegovu djetetu. Roditelji su suoeni
s injenicom da je njihovo dijete "drugaije" , da neto "nije u redu". Dolazak djeteta sa
smetnjama u razvoju u obitelji je nedvojbeno traumatski dogaaj. Bespomonost roditelja
oituje se na psiholokom i socijalnom podruju. Javlja se anksioznost, agresivnost, krivnja,
depresivne reakcije ("zato ba ja",

"kako se to desilo nama")

tugovanje, popraeno

osjeajem usamljenosti, stid i ljutnja, okrivljavanje sebe i drugih za nastalu situaciju. Sve to
vrlo esto je praeno fizikom i psihikom iscrpljenou roditelja. Za prevladavanje ove
situacije u nekim sluajevima potrebna je dodatna struna podrka i pomo. Roditelji koji su
u ovoj fazi bili ukljueni u grupni savjetodavni rad navode da im je u ovoj situaciji od
posebne vanosti bilo iskustvo drugih roditelja sa slinim problemom, te upoznavanje naina
kako su se drugi roditelji nosili s tim problemom i kako su ga prevladavali. Konkretno, kako
su postupali s djetetom u odreenim situacijama, te koji je formalno-pravni okvir za
ostvarivanje osnovnih prava u takvim sluajevima.

13

Kroz razmjenu osobnih iskustava (npr.

unutar grupe roditelja) smanjuje se osjeaj usamljenosti i bespomonosti, te se roditelji potiu

da preuzmu aktivnu ulogu u razvoju i odgoju djeteta s posebnim potrebama.
Osim emocionalnog oka i tekoa koje se mogu javiti u obiteljima tijekom prilagodbe
na postojanje lana obitelji sa smetnjama u razvoju, postoji i niz objektivnih okolnosti koje
bitno odreuju svakodnevni ivot obitelji djece s posebnim potrebama. Roditelji i ostali
lanovi obitelji, ukljuujui i brau i sestre, moraju svoj reim prilagoditi potrebama takve
osobe. Uobiajeno radno vrijeme roditelja ili barem jednog od njih postaje u datim
okolnostima neprihvatljivo. Objektivne tekoe djece i objektivno tei uvjeti obiteljskog
ivota nedvojbeno naruavaju obiteljsku homeostazu i mijenjaju obiteljsku dinamiku. To
otvara pitanje komunikacije unutar obitelji, to je takoer jedan od predmeta rada u
savjetodavnom radu jer naruena komunikacija esto vodi do naruenih obiteljskih, ali i irih
socijalnih odnosa.
S vremenom se roditelji adaptiraju na nastalu situaciju to ovisi o tome kakvi su oni
kao osobe od prije, kakve osobine linosti imaju, s kojima kapacitetima za suoavanje
raspolau i sl. Pokazalo se da je socijalna podrka bliih osoba i prijatelja vrlo znaajna za
prihvaanje nastale situacije. I dok neke obitelji postupno prihvaaju injenicu roenja djeteta
sa smetnjama u razvoju i na najbolji mogui nain nastoje organizirati ivot i suprostaviti se
smetnjama, druge pak proivljavaju duboke krize koje nerijetko zavravaju razvodom braka, a
ponekd i naputanjem djeteta.
Zbog svojih potekoa mnoga djeca s posebnim potrebama neposredno po roenju ili
tijekom odrastanja moraju biti hospitalizirana, pri emu se roditelji suoavaju s novim
problemima kao to su bolniko okruenje u kojem su se nali, neimanje potrebnih
informacija o stanju djeteta i sl.. Stoga emo se u nastavku teksta ukratko osvrnut i na ovaj
problem.

Savjetovanje tijekom bolesti djeteta, hospitalizacije i postavljanja "dijagnoze"

Svakodnevna briga za dijete podrazumijeva brigu o njegovim fizikim, psihikim,

socijalnim i duhovnim potrebama. Tome se najee udovoljava unutar obitelji. Pojava bolesti
naruava sve te potrebe i sposobnost obitelji da im udovolji. Hospitalizacija djeteta dovodi do
promjena u pogledu roditelja na sebe kao zatitnika i hranitelja. Briga za bolesno dijete esto
je popraena anksioznou i nesigurnou. Roditelji esto imaju dilemu o tome pruaju li
adekvatnu njegu i skrb bolesnom djetetu. S druge strane dugotrajna hospitalizacija moe
14

naruiti i stupanj njihove ukljuenost u odgojne postupke. Rjeenje je dobra suradnja i podjela
zadataka izmeu strunjaka iz podruja (obino lijenika i medicinskog osoblja) i roditelja.
Svakako treba voditi rauna i uvaiti elje roditelja, a ne usmjeravati ih da iskljuivo slijede
dobivene upute uskrativi im da imaju aktivnu ulogu u lijeenju i oporavku djeteta.
ekanje je identificirano kao najstresniji dogaaj za roditelje ije dijete je
hospitalizirano ili eka na postavljenje dijagnoze. Obino u takvim situacijama obitelji se
osjeaju zanemarenima i zaboravljenima. Oekujui rezultate, ishod operacije, poboljanje,
uvijek ukljuuje neizvjesnost i nepredvidljivost. To moe djelovati na situaciju suoavanja sa
stresom ekanja. Manifestacije ekanja ukljuuju: strah, anksioznost, nemogunost
koncentracije, gubitak potrebe za hranom i piem, ljutnju. eka se obino na administrativni
dio vezan uz intervenciju (na termin, pomicanje termina, i sl.), na rezultate razliitih
dijagnostikih postupaka (to je odstupajue, kakva je prognoza i preporueni daljnji
tretman). eka se tijekom tretmana ili medicinskog zahvata - na ishod , na daljnju prognozu,
na oporavak.
to u takvim situacijama moe pomoi? Prije svega vae osobno znanje da je teko
ekati. Ispitivanja su pokazala da roditelji tijekom ekanja imaju potrebu da primaju redovite
informacije o stanju djeteta, da imaju povjerenje u strunjake, da su uvjereni da dijete prima
najbolju moguu pomo i njegu i da su podrani u okviru svoje socijalne mree i bliih osoba.
Takoer je pokazano da u ovoj fazi pomae udoban i konforan prostor u kojem se eka, te
poticanje roditelja da pronau podravajuu osobu s kojom mogu podijeliti ekanje. Tijekom
ekanja vano je voditi rauna o potrebama roditelja (hrana, pie i sl.), te ih kontinuirano
izvjetavati i poticati da posegnu za strategijama suoavanja koje su se pokazale efikasnim u
ranijim - za njih tekim situacijama. Isto tako je pokazano da mogunost

ukljuivanje

volontera za pomo roditeljima tijekom ekanja moe doprinositi olakanju ovog procesa (da
im se nau na raspolaganju).

Savjetovanje tijekom pojedinih razvojnih faza

Rizici razvoja djece s rano utvrenim posebnim potrebama imaju svoje izvorite u
obiljejima djetetova medicinskog problema kao i u nainima na koje roditelji reagiraju na
dijete s posebnim potrebama i to poduzimaju. Stoga, roditeljima valja pomoi kako bi
osvijestili vlastite snage, a posebno vlastitu ulogu u odabiru i kreiranju pojedinih programa za
svoje dijete, kao i u zastupanju djetetovih prava.
15

Predkolsko i kolsko razdoblje (polazak u vrti i kolu)

U ovim fazama obino se pokazuju problemi vezani uz integraciju djece bilo u vrti ili
kasnije u kolsku sredinu. Roditeljima djece s posebnim potrebama nerijetko je teko
prihvatiti dijete sa svim njegovim ogranienjima koja u susretu s vrnjacima jo jae dolaze
do izraaja, stoga im je potrebna pomo. Upravo od njihovog prihvaanja djeteta ovisi
stvaranje pozitivne atmosfere u obitelji koja je svakom djetetu iznimno vana. Dio
savjetovanja odnosi se na davanje relevantnih informacija i rad na ojaavanju

roditelja da

adekvatno zastupaju svoje dijete i ostvare prava koja mu pripadaju. U ovim odgojnim
razdobljima najee se roditelji upuuju da ponove dijagnostike procedure (npr. procjena
zrelosti djeteta za kolu, razvojni deficiti u vrtiu itd.) u cilju pronalaenja rijeenja problema.
Na alost, u praksi se jo uvijek inzistira vie na pronalaenju i udjeljivanju "dijagnoza" i na
onome to dijete ne moe nego na utvrivanju dobrih i ouvanih sposobnosti djeteta i
njegovih jakih strana.
Vrlo esto odgajatelji i uitelji upozoravaju roditelje da "maju potekoe s njihovim
djetetom". Neki roditelji nastalu situaciju duboko proivljavaju, preispitujui svoje odgojne
postupke, srame se ii u kolu i vrti jer e biti prozivani. Jedan dio roditelja pak zastupajui
dijete dolazi u sukobe koji ne rezultiraju rjeavanjem problema. I jedne i druge treba dodatno
ojaati i prema potrebi pouiti konstruktivnom rjeavanju sukoba. Naa iskustva govore u
prilog tome. Dio roditelja e biti ukljueni u individualno savjetovanje, a drugi u grupni rad. I
jedan i drugi oblik rada omoguit e im da se lake nose s nastalom situacijom i na
konstruktivan nain zastupaju sebe i dijete s posebnim potrebama.

Naime, roditelje je

potrebno podrati i pratiti u njihovu praenju vlastita djeteta. To zahtijeva da se procijene i

stimuliraju djetetove sposobnosti, umjesto da se samo dijagnosticira disfunkcija. Postavljanje
dijagnoze treba znaiti poetak praenja i rehabilitacije, a to se moe postii samo kroz
psihiko uravnoteenje roditelja, ime se polako uspostvalja i prihvaanje djeteta i vrijednosti
osobne roditeljske uloge. Roditeljima valja pomoi kako bi osvjestili vlastite snage, a posebno
vlastitu ulogu u odabiru i kreiranju pojedinih programa za svoje dijete, kao i u zastupannju
djetetovih prava.

Adolescencija
Ovo razdoblje takoer je zahtjevno za roditelje ali i za njihovog adolescenta. Pitanje
postavljanja granica i nezanemarivanja osobnih snaga djeteta esto su podruja roditeljske

16

nesigurnosti. Svako dijete osim svojih ogranienja ima i svoje potencijale i to treba svakako
imati na umu. Ako se postavimo previe zatitniki prema djetetu neemo mu dati priliku da
pokae ono to moe. U ovom razdoblju esto je u fokusu pitanje "povjerenja", ali i
"samopovjerenja" roditelja. Vjerovati drugima moemo tek kad vjerujemo sebi. Povjerenje se
gradi paljivou i obazrivou u komunikaciji s djecom, odravanjem obeanja,
prihvaanjem djetete onakvim kakvo je, sluanjem, potenjem, priznavanjem i ispravljanjem
pogreaka, te davanjem mogunosti da se pogreke isprave i dakako, pokazivanjem
razumijevanja.
Savjetodavni i psihoterapijski rad treba omoguiti da roditelji bolje i s povjerenjem
sagledaju mogunosti svog djeteta, ali i da rade na osobnom rastu i razvoju, te se u veini
sluajeva i roditelji trebaju mijenjati. Dio roditelja toliko je posveen djetetu da posve
zanemare svoje potrebe to dugorono gledano

moe kod jednog djela dovesti i do

mentalno-zdravstvenih potekoa.

Najei problemi roditelja djece s posebnim potrebama u savjetodavnom radu

Iako je teko nabrojiti sve probleme zbog kojih se roditelji javljaju u savjetovanje
izdvajamo najuestalije:
-

nesigurnost u roditeljskom postupanju

nesigurnost u postavljanju odgojnih granica

naruena suradnja sa kolom

naruena komunikacija u obitelji

neprepoznavanje potreba djeteta

nedovoljna informiranost i znanje o tome kako se nositi s ogranienjima i

potekoama koje dijete ima

strah za budunost djeteta

teko noenje sa svakodnevnim stresom i obavezama koje ukljuuju brigu o djetetu

nezadovoljsvo s nainom na koji su u kontaktu s vlastitim djetetom

pitanje povjerenja i samopovjerenja

kolski neuspjeh djeteta

smetnje na planu ponaanja

emocionalne potekoe djeteta

narueni obiteljski odnosi

17

Dosadanje kliniko skustvo u radu

pokazuje da ojaavanje roditelja

na planu

samopotovanja i roditeljske kometentnosti, te pouavanje i usvajanje odreenih vjetina

dovodi do zadovoljavajuih ishoda savjetovanja koji doprinose boljoj kvaliteti ivota obitelji
djece s posebnim potrebama.

Iskustva roditelja o promjenama tijekom savjetodavnog rada

Povratne informacije dobivene od roditelja djece s posebnim potrebama

nakon

provedenog savjetodavnog rada pokazuju da roditelji openito raspolau s vie meusobne

podrke, da je kod njih dolo do poveanja samopouzdanja i razvijanja novih strategija
suoavanja sa stresom, da se bolje nose sa strahom, ljutnjom i osjeajem krivnje. Takoer
izvjetavaju da bolje komuniciraju s djecom i unutar obitelji. Smatraju da im je savjetovanje
omoguilo "normalizaciju" problema i emocionalno osvjetavanje i mogunost emocionalnog
rastereenja. Dio roditelja tijekom savjetodavnog rada navodi da je stekao bolju informiranost
o pravima, nainima rjeavanja problema i samim problemima djeteta s posebnim potrebama.
Veina roditelja smatra da je dolo do poveanja roditeljske kompetentnosti, te
istinskog prihvaanje djeteta s posebnim potrebama, njegovih snaga i slabosti. Naime,
postignuto je usklaivanje

roditeljskih oekivanja s mogunostima djeteta. Tijekom

savjetovanja jedan dio roditelja postao je usmjeren na cjeloviti razvoj djeteta, njegove linosti,
a ne samo

usmjerenost na kolski (ne)uspjeh. Savjetovanje je za dio roditelja rezultiralo

usvajanjem efikasnih strategija rjeavanja problema, samozastupanja i zastupanja djeteta s

posebnim potrebama, uvaavanjem osjeaja i emocionalnih potreba djeteta s posebnim
potrebama i openito poveanjem povjerenja u djecu.
Poznato je da zadovoljavanje emocionalnog razvoja djeteta u veoj mjeri ovisi o
roditeljskom ponaanju i stavovima nego o djetetovim razvojnim potekoama. Na razvoj
djeteta svakako e pozitivno djelovati staloenost roditelja, atmosfera u kui koja je pozitivna
i puna povjerenja. Ako su roditelji ambivalentni prema postignuu djeteta, te ako je prisutan
osjeaj bespomonosti u zahtjevnim situacijama, strahovi, anksioznost i nezadovoljstvo
roditelja, to e se itekako odraziti na dijete. Roditelji koji se osjeaju kompetentnima u
odgojnim zadacima percipirat e svoje dijete kao manje problematino, a i ono e se
doivljavati pozitivnije i zadovoljnije.

18

Umjesto zakljuka

Skrbi o rastu i razvoju djteteta, uz roditelje i obitelj, pridonose i razliiti strunjaci, kao
i drutvo razliitim mjerama iz podruja zatite materinstva i rehabilitacije. Zadatak je sloen
i zahtijeva meuprofesionalnu suradnju i razliite oblike potpore obiteljima i djeci s posebnim
potrebama. Unato dosadanjim postignuima i pokazanom interesu od strane roditelja djece s
posebnim potrebama jo uvijek se nailazi i na mnogobrojne prepreke, prvenstveno u
neprepoznavanju potreba djece s posebnim potrebama i njihovih roditelja u na lokalnoj razini.
Tako gotovo u svim manjim mjestima u Hrvatskoj nema ili je nedovoljan broj strunjaka za
provedbu savjetodavnog rada roditelja i djece s posebnim potrebama. Roditelji su preputeni
sami sebi i nisu u mogunosti dobiti savjetodavnu pomo.
Kroz savjetodavni i psihoterapijski rad s roditeljima djece s posebnim potrebama
stvaraju se uvjeti da se postigne njihova aktivacija u okviru mogueg, ali izbjegne njihova
izolacija, institucionalizacija i pasivizacija.

LITERATURA
1. Arambai, L. (1996). Savjetovanje. U: Pregrad, J. Stres, trauma i oporavak. Zagreb:
Drutvo za psiholoku pomo.
2. Amerika psihijatrijska udruga (1994). Dijagnostiko-statistiki prirunik za duevne
poremeaje(DSM-IV). Jastrebarsko: Naklada Slap.
3. Fulgosi-Masnjak, R., Gustovi-Ercegovac, A., Igri, Lj. (1998). Povezanost izmeu
nekih dimenzija vlastite kompetencije i trajnog stresa niskog intenziteta kod roditelja
djece usporenog kognitivnog razvoja. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraivanja,
1998, 34,1, 47-60.
4. Mavrin-Cavor, Lj. (1993). Treatment and Services for Mental Retarder persons with
mental health problems in Croatia. Journal of Intellectual Disability Research, 37, 5456.
5. Seligman, M., Darling, R.B.(1997). Ordinary Families, Special Children. New York:
The Guilford Press: New York.
6. Turnboll, A.P., Turnboll, H.R. (2001). Families, Professionals, and Exceptionality:
Collaborating for Empowerment. New Jersey: Merill Prentice Hall

19

TEME OBRAENE U OKVIRU PROJEKTA ''RODITELJI ZA RODITELJE''

I. OSNOVE SAVJETOVANJA
mr. sc. Ivan Vrai

PROCES SAVJETOVANJA

Kao to je reeno u prethodnom poglavlju, savjetovanje je proces koji nam pomae da

se nosimo sa svakodnevnim problemima, da prihvaamo nove ivotne izazove, da se
razvijamo u noenju sa zahtjevima ivota. To je proces koji pomae ljudima da se promijene,
savjetovanja pomae ljudima da postignu neke svoje ciljeve ili da openito djelotvornije
funkcioniraju.
Pod savjetovanjem se podrazumijeva pruanje pomoi pojedincima u suoavanju s
potekoama svakodnevnog ivljenja, njihovom uspjenom rjeavanju, te osposobljavanju
pojedinca za to uspjenije samostalno suoavanje s buduim ivotnim potekoama, koristei
pri tom sve svoje raspoloive potencijale. Savjetovanje je organizirana pomo u rijeavanju
tekoa u psihosocijalnom prilagoavanju, pomo u osobnom rastu i razvoju. Savjetovanje
pridonosi prevenciji psihikih poremeaja.

Dijelovi savjetodavnog razgovora

Savjetodavni razgovor se moe podijeliti u vie dijelova ili faza, a svaki dio ima svoju
svrhu i cilj:
Prvi dio poetak razgovora. Cilj uvodnog dijela razgovora je uspostavljanje
dobrog odnosa s klijentom (osjeaj sigurnosti, otvorenost i iskrenosti), te stvaranje ugodne
atmosfere za razgovor.
Drugi dio - sredina razgovora. Ovo je glavni dio savjetodavnog razgovora,
orijentiran na problem. Karakteriziraju ga nesugestibilna, otvorena pitanja, otvoren poziv
klijentu da razgovor zapone na svoj nain, poticanje.
Trei dio - zavravanje razgovora. Namijenjen je zavravanju i zaokruivanju
razgovora, za pitanja klijenta, te pozdravljanje.
20

Faze savjetovanja

Savjetovanje je proces koji ima svoj tijek i traje odreeno vrijeme, moe obuhvaati jedan ili
vie savjetodavnih razgovora. Proces savjetovanja se moe podijeliti u nekoliko faza:
poetna (uvodna) faza
faza akcije
faza integracije
faza novog usmjeravanja (nove orijentacije)

Poetna (uvodna) faza ima zadatak uspostaviti dobru atmosferu i kontakt s klijentom,
(a u grupi stvoriti osjeaj zajednitva). Ova faza je orijentirana na definiranje problema tj. na
pojanjenje razlog dolaska klijenta. Klijentu treba dati prostora za iznosenje problema. Pri
tom se koristi aktivno sluanje, promatra se

tjelesno dranja, pokreti, izraavanje i

ponaanje. U ovoj fazi klijent stupa u kontakt sa svojim osjeajima, sjeanjima i sl.
Faza akcije je orijentirana na rad na problemu. Klijent dolazi u kontakt s problemom i
sa svojim mislima i osjeajima. Problem se prorauje, istrauje, sagledava s raznih strana. Pri
tome klijent esto emocionalno proivljava svoj problema, oslobaaju se njegovi osjeaji, koji
mogu biti vrlo intenzivni.
Faza integracije ima cilj da se ono na emu se radilo u fazi akcije, jo jednom
rekapitulira tj. jasno se ukratko same, proanalizira se rad na problemu. U toj fazi pitamo
klijenta to je za vas bilo najvanije u ovom razgovoru?, Je li vam neto ostalo otvoreno,
nezavreno?, Kako sada gledate na problem i njegovo rjeavanje?
Faza nove orijentacije je usmjerena na rjeenje problema i promjenu ponaanja, jer je
cilj svakog savjetovanja promjena. S klijentom se razgovara se o uvidu u problem i izvlai se
zakljuak to e klijent napraviti. Moe se raditi i na isprobavanju i uvjebavanju novih
naina ponaanja tj. Zajedno s klijentom napraviti plan kako e dalje postupati.

Opi elementi potrebni za savjetovanje

Da bi se uope moglo govoriti o savjetovanju potrebno je nekoliko elemenata: klijent koji

je barem djelomino svjestan da ima problem, da ga neto mui; savjetovatelj koji ima
potrebne vjetine i elju da pomogne klijentu, obostrano potovanje klijenta i savjetovatelja,
dobronamjeran i empatijski stav savjetovatelja; i atmosfera koja dozvoljava klijentu
izraavanje osjeaja i ohrabruje ga na promjenu
21

Klijentova oekivanja i ciljevi

Klijent treba biti informiran o nainu i mogunostima savjetovanja. Savjetovatelj se

treba prilagoditi situaciji i trenutnim klijentovim potrebama. Za uspjenost savjetovanja je
vana savjetovateljeva fleksibilnost prilagoavanje oekivanjima klijenata.
Najbolji nain za upoznavanje klijentovih oekivanja je da klijent ispria svoj
problem, da kae to oekuje i zamilja da savjetovatelj treba uiniti.
Nakon toga se zajedniki prorauju i na kraju zajedniki definiraju ciljeva
savjetovanja. Vano je da se savjetovatelj i klijent slau oko ciljeva.

Klijenti esto dolaze na savjetovanje s pogrenim oekivanjima. Jedno od pogrenih

oekivanja je precjenjivanje savjetovanja kao maginog postupka, kojim se moe sve
rijeiti. esto pogreno oekivanje je i oekivanje da se vanjske ivotne prilike mogu
promijeniti bez vlastitog truda, oekivanje da za svoje ponaanje nije odgovoran on nego
savjetovatelj, a esto i oekivanje da e odlaskom na savjetovanje potvrditi nerjeivost
problema.
Osim pogrenih oekivanja nepovoljna motivaciju za savjetovanje moe biti i strah
od promjena, rezignacija zbog mnogih neuspjelih pokuaja rjeavanja problema, jedno ili vie
neuspjelih savjetovanja, jako optuivanje drugih osoba ili vanjskih prilika za tekoe,
nedostatak jasnog koncepta promjene i uvjeta promjene, te nedostatak drukijih obrazaca
ponaanja.

Povoljna motivacija za savjetovanje:

visoki pritisak patnje
nada u promjenu, pozitivna oekivanja od savjetovanja
prihvaanje savjetovatelja
prihvaanje savjetovanja kao postupka u kojem klijent ima aktivnu a ne pasivnu ulogu

Zavretak savjetovanja

Savjetovanje moe zavriti na zahtjev klijenta ili na zahtjev savjetovatelja.

Zavretak na zahtjev klijenta se deava u situaciji kad klijent smatra svoj problem
preteno rijeenim, ili kad smatra daljnju rad nepotrebnim. No, esto su uzrok vanjski razlozi
(udaljenost, vrijeme, financiranje i drugo) koji ne doputaju daljnje savjetovanje. Nadalje,
22

moe se dogoditi da u ivotu klijenta nastaju nekakve promjene, te on eli prekinuti

savjetovanje, odnosno isprobati kako e se sada snai. Ponekad bi klijent sam htio obraditi
preostale probleme, a ponekad su promjene koje kod klijenta nastaju kroz proces savjetovanja
za njega pretjerano opasne i izazivaju previe straha.
Zavretak savjetovanja na zahtjev savjetovatelja nastupa kad savjetovatelj smatra
klijentove probleme preteno rijeenima, kad daljnji rad s klijentom smatra nepotrebnim.
esto vanjski razlozi na savjetovateljevoj strani ne dozvoljavaju daljnji rad. Ponekad na
osnovu promjena kod klijenta savjetovatelj moe smatrati korisnim da klijent sam isproba
kako e se snai. Razlog moe biti i to da savjetovatelj vjeruje da klijent moe sam rijeiti
preostale probleme, a razlog nmoe biti i savjetovateljev strah od klijentovog preoptereenja
ako se savjetovanje nastavi ili intenzivira.

KOMUNIKACIJA TIJEKOM SAVJETOVANJA

Komunikacija se openito dijeli na verbalnu i neverbalnu. Obje vrste komunikacije

dolaze do izraaja tijekom savjetovanja.

Neverbalna komunikacija
Neverbalna komunikacija je nain kojim ljudi komuniciraju bez rijei, bilo namjerno ili
nenamjerno. Neverbalni znakovi ukljuuju:

izraze lica,

ton glasa,

geste,

poloaj tijela ili pokret,

dodir i

pogled

Neverbalno komunicirajui govorimo o:

naim emocijama (osjeajima)

naim stavovima

naim osobinama linosti

naim namjerama u svezi daljnje komunikacije s dotinom osobom

23

Ton glasa kao oblik neverbalne komunikacije obuhvaa sputanje ili podizanje glasa,
ubrzani ili usporeni govor, naglaavanje pojedinih rijei, umetnute pauze i sl.
Kontakt oima i pogled su vrlo moni neverbalni znakovi. irom otvorene oi i
proirene zjenice pokazatelj su interesa za sugovornika. Smjer i duljina pogleda ukazuju na
interes i emocije i pomau nam u usklaivanju komunikacije s drugom osobom. Skrivanje
pogleda esto je znak neiskrenosti, ali moe biti i znak neugode.
Geste i pokreti rukama su oblici neverbalne komunikacije koji zamjenjuju verbalnu
poruku i imaju dobro poznato znaenje unutar odreene kulture. Geste koje koristimo kako bi
ilustrirali ili pojasnili verbalnu poruku nemaju znaenja ako ih se koristi samostalno.
Dodir pokazuje naklonost, bliskost, ugodnost i ponekad dominiranje. Odreen je
stupnjem svianja i privlanosti, stupnjem poznatosti i bliskosti, moi i statusom.
Dranje tijela. Nain na koji stojimo ili sjedimo moe biti vrlo jasan pokazatelj onog
to osjeamo. Otvoreni poloaj ruku i nogu ukazuje na naklonost, dok prekriene ruke i noge
ukazuju na oprez i nesigurnost.
Vaan segment everbalne komunikacije je osobni prostor. Koritenje osobnog
prostora je neverbalno ponaanje koje uvelike varira meu kulturama. Razlikujemo nekoliko
zona osobnog prostora: intimna zona (do 45 cm), osobna zona (obitelj i prijatelji, do 1.20
m), socijalna zona (drutveni i poslovni odnosi, od 1.20 do 3 m), javna zona (nepoznati, vie
od 3 m).
Izgled je takoer vrlo vaan oblik neverbalne komunikacije. Odjea koju imamo na
sebi, frizura i stil slue nam za samopredstavljanje i pokazuju kako sebe doivljavamo i kako
bismo voljeli da nas i drugi vide.

Empatija
Empatija je sposobnost uivljavanja u emocionalna stanja druge osobe i razumijevanje njenog
poloaja (npr. patnje, ugroenosti) na osnovi doivljene ili zamiljene situacije u kojoj se ta
osoba nalazi. To je teko ako je iskustvo drugog previe bolno i ako je u suprotnosti s naim
etikim stavom. Samo zamiljati kako je drugome bez emocionalne uivljavanja nije
empatija.
Empatija je suivljavanje promatraa s psihikim svijetom druge osobe, zadravajui
realan uvid u stanje, bez proivljavanja. Empatija je osjeanje S drugim, ali ne i osjeanje ZA
druge. Empatini stav je: ZNAM kako se osjea.
Empatija znai osjeam kako se drugi osjea ali pri tome znam da je taj osjeaj njegov
a ne moj. Razumjeti je vie nego samo otkriti to drugi doivljava.
24

PREPORUKE ZA VOENJE SAVJETODAVNOG RAZGOVORA

Podruja promatranja tijekom savjetovanja

Tijekom savjetovanja je potrebno promatrati vie podruja:

Verbalno - govor i verbalno izraavanje, analiza verbalnih sadraja

Emocionalno - razmjena emocija, empatija

Ponaajno - meusobno opaanje ponaanja, motorika

Opi dojam

Osnovna pravila voenja savjetodavnog razgovora

Pronai ugodno mjesto za razgovor, bez vanjskih ometaa.

Osigurati dovoljno vremena za razgovor, razgovor bez urbe.

Razgovor treba biti spontan i slobodan.

Tijekom razgovora komunikacija treba biti jasna (vjetine postavljanja pitanja i

sluanja).

Kroz razgovor treba pruiti klijentu empatiju, podrku.

Nain razgovora ne bi trebao biti ni previe formalan, ni previe prijateljski.

Izraavanje treba biti fleksibilno i jasno, treba izbjegavati prestrunu terminologiju.

Jezik treba biti prilagoen klijentu (njegovom obrazovanju, sposobnostima i sl.).

Potrebno je pratiti neverbalne znakova kod klijenta, odravati kontakt oima.

Vano je uskladiti svoje verbalne i neverbalne poruke.

Izbjegavati pretjerano biljeenje tijekom razgovora.

Jo neke preporuke za voenje savjetodavnog razgovora

poklanjati punu pozornost sugovorniku

zainteresirano ga sluati pruajui mu dovoljno vremena da iznese to ga mui

ne rukovoditi se svojom znatieljom nego potrebama klijenta

ne procjenjivati, ne suditi i ne vrednovati

ne priati pretjerano o sebi osobne primjere koristiti samo u okviru teme razgovora i
samo u sluajevima kad nae osobno iskustvo moe koristiti klijentu

ne dijeliti savjete, ne nagovarati treba pomoi klijentu da sagleda sve mogunosti a

odluku prepustiti njemu

25

sagledati problem kao neutralna osoba

uivjeti se u klijentovu situaciju i doivljavanje

Najee pogreke u voenju razgovora

gubitak ili iskrivljavanje informacija

nametanje osobnih stavova i predrasuda

postavljanje sugestivnih pitanja

nesluanje - savjetovatelj previe govori (treba vie sluati a manje govoriti)

pokazivanje antipatije prema klijentu

hladni, birokratski nastup

pretjerano ispitivanje

nepodnoenje tiine

davanje recepta

Sluanje tijekom savjetodavnog razgovora

Iako se ini da je vrlo jednostavno sluati tijekom savjetodavnog razgovora, sa sluanjem

esto ima problema. Postoje momenti kada moemo sluati, a da zapravo ne ujemo to nam
se govori. Moe nam se dogoditi da ujemo ono to sugovornik nije rekao. U takvim
situacijama naa je panja bila je usmjerena na neto drugo. Svagdje gdje se ljudi nau
zajedno, nastoje biti sluani, meutim, vrlo su rijetko sluani jer osoba koju nastoje pridobiti
da ih slua, vrlo nestrpljivo eka ansu da - bude sluana.

Loe sluanje
Postoji nekoliko oblika loeg sluanja koje u savjetovanju treba izbjegavati:

pseudo sluanje - osjeamo da bi smo trebali sluati, ali nas ono to druga osoba govori
uope ne zanima i ne sluamo je, pravimo da nas zanima, ali krivim pokretima tijela
otkrivamo se i sugovornik postaje svjestan da se ne radi o pravom sluanju.

pasivno sluanje - nije nam do govorenja pa se preputamo sluanju. Zavalimo se u

stolicu, pokrivamo usta da bi smo sakrili povremeno zijevanje, pogled nam luta i rijetko
gledamo sugovornika u oi.

26

otimanje rijei - dok druga osoba govori nestrpljivi smo, lupkamo prstima ili se igramo
nekim predmetom, jer elimo govoriti. Stoga sluamo tek toliko da bi mogli ugrabiti
priliku za vlastit nastup.

doslovno sluanje samo sluamo ono to osoba govori, ne uvaavamo njene neverbalne
signale.

sluanje iz zasjede - rije je o sluanju koje ima za cilj napad na drugu osobu. Sluamo ali
samo kako bi smo uoili pogreke i napali je.

Aktivno sluanje
Aktivno sluanje je sluanje koje ukljuuje usmjeravanje panje, interpretiranje i
pamenje onoga to smo zaista uli.
Aktivno sluati znai sluati usredotoeno, sluati s empatijom i prihvaanjem druge
osobe, te sluati odgovorno.
To znai ne samo fiziki uti nego i tono razumijeti znaenje onog to smo uli, ne
samo tono razumjeti nego i dati sugovorniku na znanje da smo razumijeli.
Svaka osoba koja dolazi na savjetovanje ima potrebu da ga se uje, da ga se prihvati i
razumije.

Svrha aktivnog sluanja

uspostava odnosa podrke

uspostava povjerenja

premoivanje razlika izmeu savjetovatelja i klijenta

pomaganje klijentu da se otvori i prevlada svoju bojaljivost, napetost i srameljivost

pomaganje klijentu da osvijesti osjeaje

prikupljanje informacija

stvaranje osnove za poticanje na promjenu

pomaganje klijentu da preuzme odgovornost

pomo u prihvaanju situacije

to je potrebno za aktivno sluanje?

zainteresiranost - elja da se uje

motiviranost za pruanje pomoi - elja da se pomogne

27

sposobnost suosjeanja, empatije

znanje - vjetine aktivnog sluanja

Vjetine aktivnog sluanja

1. Osnovne vjetine aktivnog sluanja
posjedovanje stava uvaavanja i prihvaanja
uivljavanje u stanovite klijenta
koritenje glasovnih osobina za razumijevanje i poticanje klijenta
koritenje znakova otvaranja, malih potkrjepa i pitanja otvorenog tipa
2. Vjetine izraavanja razumijevanja osjeaja
parafraziranje
reflektiranje osjeaja
razumijevanje konteksta i razlika

Upute za aktivno sluanje

odluite da ete sluati - recite sami sebi Sad u sluati.
gledajte sugovornika u oi
koristite neverbalne znakove poput klimanja glavom ili govorom tijela.
pitajte - razmiljajte o onome to ujete i postavljajte pitanja. Tako moete razjasniti
si neke stvari koje niste dobro razumjeli, a i dajete sugovorniku do znanja da ga
stvarno sluate.
parafrazirajte - vlastitim rijeima ponovite ono to ste uli npr. Ako sam vas dobro
razumio, vi kaete da...? ili znai li to da...?. Ovo vam pomae da uvidite koliko
ste pozorno sugovornika sluali i razumjeli.
nemojte previe govoriti - veina ljudi radije govori, nego slua. Ako vam je cilj
sluati, nemojte govoriti jer je to nemogue u isto vrijeme.
nemojte prekidati to se esto doivljava kao omalovaavanje i neuvaavanje
iskoristite utnju - veina ljudi teko podnosi utnju i eli je to prije prekinuti.
Periodi utnje nisu loi jer vam mogu pomoi da razmislite ili da date drugoj osobi
ansu da kae neto za to joj treba vremena.
izbjegavajte pokrete koji ometaju - dok sluate ne gledajte na sat, ne listajte papire.
Sve to govori da vam nije stalo do osobe i onoga to ona govori, da vam je dosadno.

28

Prepreke za aktivno sluanje

usmjeravanje - preuzimanje kontrole nad onim o emu bi sugovornik mogao govoriti.
procjenjivanje i vrednovanje - sugovornik ne smije osjetiti da ga procjenjujete
optuivanje
agresivnost
moraliziranje - nepoeljne su izjave o tome kako treba ivjeti.
poduavanje i dijeljenje savjeta ne daje se sugovorniku dovoljno prostora i
vrenema da sam doe do rijeenja, kao da jedino mi znamo to je najbolje.
Prepreke za aktivno sluanje - 2
neuvaavanje sugovornikovih osjeaja - ne nametati to bi sugovornik trebao
osjeati, svatko ima pravo na svoje osjeaje, pa makar bili neprikladni.
neprikladno prianje o sebi izbjegavajte
etiketiranje i postavljanje dijagnoze
pretjerano interpretiranje - vae vienje sugovornikova ponaanja ne mora imati
nikakve veze s onim to ta osoba sama misli.
skretanje pozornosti - skretanje razgovora s jedne teme na drugu

29

II. OSNOVE GRUPNOG RADA S RODITELJIMA

mr.sc. Radojka Kraljevi

to je to grupni rad?
Obitelj je prva grupa kojoj pripadamo. Ona nam daje osjeaj identiteta i pripadnosti. Moemo
kazati da je grupno iskustvo temeljno ljudsko iskustvo. Razvijamo se upravo kroz odnose s
drugima. Unutar grupe zadovoljavamo svoje osobne ali i zajednike potrebe. Svaka grupa
nudi lanovima brojna fizika, emocionalna i intelektualna iskustva. Isto tako omoguava
brojne situacije za uenje, nudi iskustvo pripadanja, no i iskustvo odvajanja i autonomije. U
grupi potvrujemo sliku koju imamo o sebi, ona nam pomae da postanemo autentini, te da
razvijemo osjeaj osobne snage.
Unutar grupe lanovi mogu dobiti strunu pomo i podrku u rjeavanju odreenih osobnih i
socijalnih problema radi uspjenog suoavanja s ivotnim potekoama, te razvijanja znanja i
vjetina vanih za bolje razumijevanje samih sebe, drugih ljudi i zajednice u kojoj ive.
Grupni rad je prije svega pomaui proces koji se odnosi na namjerno formirane grupe u
kojima se odvijaju aktivnosti usmjerene na ''ovdje'' i ''sada'' pri emu se koriste teorijska
saznanja i specifine tehnike i vjetine.
Obitelji djece s posebnim potrebama suoene su s dodatnim razvojnim problemima djece, te
esto trebaju podrku u rjeavanju obiteljskih problema, kao i problema koji se javljaju kod
djece i mladih tijekom razliitih razvojnih faza. Grupni rad s roditeljima, zasnovan na
principima Integrativne Gestalt terapije prvi put se kod nas primjenio 1992. godine (Igri), te
pokazao dobre rezultate.
Kako grupa pomae?
Opravdano se zapitati na koji nain grupa pomae? Postoji vie naina kako grupa pomae.
Prije svega unutar grupe mogue je prepoznavanje slinih tekoa, briga i osjeaja pripadnosti
koji doprinosi smanjivanju osjeaja usamljenosti. lanovi grupe razmjenjuju informacije i
meusubno se usmjeravaju vezano uz tekoe koje dijele. isto tako, lanovi meusubno nude
podrku i pomo, inei dobro jeni drugima. Meusubnom interakcijom ue se prilagoavati i
biti konstruktivni. U grupi se takoer potie osvjeivanje vlastitog ponaanja vezanog uz
odreenu potekou, motiva i ishoda odreenog problema, to doprinosi u konanici boljem
razumijevanju sebe i svojih postupaka.
30

Grupe za samopomo i uzajamnu podrku

Postoje razliite vrste grupa, ovom prilikom posebnu pozornost poklonit emo grupi za
samopomo i uzajamnu podrku koja su se u naem dosadanjem radu s roditeljima djece s
posebnim potrebama pokazala efikasnom i vrlo korisnim u prevladavanju potekoa s kojim
se roditelji i djeca s posebnim potrebama svakodnevno suoavaju.

Grupe za samopomo razvile su se kao odgovor osoba koje nisu uspjele pronai odgovarajuu
podrku i strune usluge u situacijama kad im je podrka i pomo bila potrebna, a prirodna
socijalna mrea to nije mogla zadovoljiti.

Openito uzevi, osnovni cilj grupe za samopomo i uzajamnu podrku je prije svega
omoguiti lanovima razmjenu iskustva (npr. mogunost da se ispria osobna pria),
pruanje meusobne emocionalne podrke,

te stvaranje okruenja prihvaanja i

razumijevanja, te savjetovanja o tome kako se uspjenije moe suoavati s tekim i bolnim

ivotnim situacijama. Krajnji je cilj ove grupe osnaiti lanove za aktivan pristup u
suoavanju sa ivotnim tekoama. Uspjeh u prevladavanju potekoa

od strane jednog

lana grupe slui kao model ostalima. Dakle, ova vrsta grupe nudi model kako se uspjenije
nositi s tekim ivotnim situacijama.. Pri tome je grupa izvor meusobne podrke i
omoguava razvoj samopotovanja kroz pomaganje drugima. Voditelji grupe nisu
profesionalci, no u pojedninim sluajevima pozivaju se profesionalci iz podruja koji
informiraju lanove o mogunostima rijeavaja odreene vrste potekoa ili ostvarivanja
razliitih prava.. Ta vrsta grupe esto ima za cilj poduzimanje socijalne akcije kako bi se
relizirale odreene promjene u sustvu i iroj javnosti, odnosno na razini lokalne zajednice,
vezano uz rjeavanje odreene problematike vane za lanove grupe.

Svaka grupa prolazi kroz svoj proces, pri emu razlikujemo slijedee faze grupnog rada: 1.
poetna faza grupnog rda, 2. sredinja faza grupnog rada, 3. zavrna faza grupnog rada i 4.
evaluacija grupnog rada. U daljnjem tekstu ukratko emo ih opisati.

U poetnoj fazi lanovi grupe se predstavljaju i meusobno upoznaju. Navodi se svrha i nain
rada, definiranju ciljevi (navode se pojedinani i zajedniki ciljevi grupe), te potiu i
motiviraju lanovi za rad u grupi. U ovoj fazi razmatraju se grupna pravila koja se prije svega
odnose na povjerljivost sadraja koji se raspravljaju na grupi, ali i na neka openita pravila
31

kao to su kad jedan lan grupe govori ostali lanovi ga sluaju i neometaju. Takoer se mogu
postaviti i neka specifina pravila koja postavlja sama grupa (npr. nema svaanja, doputeno
je misliti drugaije, potrebno je doi na vrijeme ne grupni susret i sl.). U ovoj fazi vano je
lanove upoznati i s osnovnim etikim principima i pravilima u grupnom radu koja se odnose
na njegovanje temeljnih humanistikih vrijednosti u cilju osnaivanja lanova, pri emu treba
imati na umu da je svaka grupa jedinstvena na svoj nain, a voditelj treba imati na umu da je
grupa osnovana prvenstveno zbog potreba lanova.

U sredinjoj fazi - rad u grupi se strukturira. Strukturiranje rada povezano je s aktivnostima

koje e se u grupi provoditi. Odreuje se to se u grupi radi, kako se radi, te razvijaju
odgovarajui obrasci komuniciranja. lanovi grupe meusubno se sluaju, iznose svoje
potekoe, drugi lanovi im daju povratnu informaciju. U ovoj fazi razvija se ve spomenuti
obrazac komuniciranja meu lanovima. Razgovor u grupi jedan je od pokretaa grupnih
odnosa i promjene lanova, te postizanja njihovih ciljeva. Razgovor kao osnovni oblik
verbalne komunikacije temelji se na sluanju, govorenju, ali i opaanju. Povratne informacije
jedan su od temelja grupnog rada kao pomaueg procesa i esto pokreta promjene kod
lanova. Na taj se nain lanovi grupe podupiru i potiu za postizanje ciljeva, po potrebi i
usmjeravaju, te prati njihovo djelovanje.

Zavrna faza grupnog rada usmjerena je na odravanje i podravanje promjena postignutih

kod lanova grupe. Isto tako,

potie se neovisno funkcioniranje lanova grupe i odranje

promjena nakon prestanka trajanja grupe. Razmatraju se planovi za budunost. Na samom

kraju grupnog rada provodi se vrednovanje u postizanju individualnih i grupnih ciljeva.

U daljnjem tekstu kazat emo neto vie o o fenomenima vezanim uz grupni proces kao to su
pojava tiine u grupi, sukobi u grupi, konstruktivno rjeavanje sukoba i ulozi voditelja.

32

Sukob u grupi

Sukobi u grupi neizostavan su dio grupnog procesa. Kao i u svakodnevnom ivotu, obino se
odvijaju oko neusklaenih potreba, ciljeva i vrijednosti lanova grupe, oko poloaja i moi u
grupi, te oko traenja pozornosti voditelja.

Sukob sam po sebi nije tetan, no tetan i lo moe biti nain na koji se sukob rjeava. Sukobi
mogu biti korisni jer omoguavaju rast i razvoj grupe, bolji uvid u to tko su lanovi, u to
vjeruju. Moemo kazati, da sukob neizostavno produbljuje interakciju meu lanovima.

Rjeavanju sukoba mogue je pristupiti na konstruktivan nain. To se moe postii prije

svega kroz otvorenu komunikaciju koja ukljuuje meusobno potovanje i uvaavanje meu
lanovima grupe. Isto tako je vano da se svi lanovi grupe osjeaju sigurno. Potrebno je
usredoit se na problem, a ne na sudionike, te poticati smirivanje izraenih emocija i
percipirane pretnje. Problem je potrebno definirati, kao i stvarne potrebe osoba u sukobu. U
nekim situacijama potrebno je problem razbiti na manje djelove koje je lake rijeiti. Treba
teiti rjeenju ''pobjeda-pobjeda'' koje podrazumijeva zadovoljenje potreba svih ukljuenih u
sukob. Pronalaenje vie moguih rijeenja i odabir prihvatljivog rjeenja (za obje strane u
sukobu) jedan je od glavnih ciljeva konstruktivnog rjeavanja problema.

Tiina u grupi

Prije nego neto kaemo o tiini u grupi vano je istaknuti da voditelj treba potovati tiinu
u grupi.

Tiina u grupi moe biti znak da su svi lanovi grupe okupirani unutranjim

procesima, odnosno razmiljaju o onom to se na grupi deavalo. To isto tako moe biti znak
nesigurnosti, pri tome je poeljno da voditelj same to je sve grupa do sada ve ''prola'' ili
pak verbalizira to grupu ''brine''. Tiina u grupi moe biti i znak osjeaja slabosti i
bespomonosti. Uloga voditelja je da u takvim situacijama depresivne lanove ohrabri i
aktivira, te naglasi to lanovi mogu ponuditi jedni drugima, odnosno potaknuti razgovor o
oekivanjima. Nadalje, tiina u grupi moe biti i znak otpora, suprostvaljanja. Ova situacija
iziskuje otvorenost voditelja za kritiku, razgovarati s lanovima o njihovom vienju grupe,
ciljevima i njihovoj realizaciji.

33

Uloga i vjetine voditelja u grupnom radu

Vano je istaknuti da je uloga voditelja prije svega da usmjerava i koordinira aktivnosti grupe
njihovom zajednikom cilju, pri emu voditelj svakako brine o socio-emocionalnim
potrebama lanova grupe. Preporuljiv je demokratski stil voenja grupe prema kojem je
voditelj ''prvi meu jednakima''. On obrazlae svoje prijedloge, lanovi zajedniki donose
znaajne odluke, komunikacija je dvosmjerna, a odgovornost za ostvarenje cilja zajednika.

Voditelj u grupnom radu treba posjedovati i odreene vjetine. Meu vane vjetine voditelja
za ostvarivanje grupnih ciljeva ubrajaju se: usmjeravanje ka cilju, traenje i davanje
informacija, poticanje i uravnoteenje sudjelovanja svih lanova, te konano saimanje
deavanja u grupi kako bi se pratilo napredovanje grupe ka cilju. S druge strane meu
vjetinama voditelja vanim za odravanje grupe i uspostavljanje dobrih odnosa svakako
treba izdvojiti praenje i podupiranje lanova to podrazumijeva aktivno sluanje i praenje
svih lanova u grupi. Osjetljivost i reagiranje na osjeaje lanova, dakle raspolaganjem
kapacitetom za empatiju, prepoznavanje osjeaja, odabir adekvatnog odgovora na osjeaje
lanova grupe.

Grupni rad s roditeljima

Svi navedeni elementi itekako su vani i u radu s roditeljima djece s posebnim potrebama.
Obitelji djece s posebnim potrebama suoene su s dodatnim razvojnim problemima djece, te
esto trebaju podrku u rjeavanju obiteljskih problema, kao i problema koji se javljaju kod
djece i mladih tijekom razliitih razvojnih faza. Grupni rad s roditeljima, zasnovan na
principima Integrativne Gestalt terapije prvi put se kod nas primjenio 1992. godine (Igri), te
pokazao dobre rezultate. Temeljem toga usvojen je kao osnovni nain rada i aktivnosti koji
se provodi u udruzi Idem.

34

ISKUSTVA S PROJEKTA RODITELJI ZA RODITELJE

mr. sc. Ivan Vrai

U slijedeem tekstu bit e prikazana neka konkretna iskustva s projekta Roditelji za roditelje.
Najprije e biti navedene potekoe s kojima su se susretali roditelji djece s posebnim
potrebama iz Udruge Idem koji su bili u ulozi voditelji grupa roditelja djece s posebnim
potrebama u kolama. Nakon toga e biti prikazana i neka iskustva roditelja djece s posebnim
potrebama koji su bili lanovi grupa.

ISKUSTVA I POTEKOE RODITELJA VODITELJA GRUPA

Roditelji na grupama ire priu i previe detaljno obrazlau svoj sluaj.

Tada je vano da voditelji grupa vode rauna o tome da svatko treba doi u priliku neto rei. Takvu
diskusiju je dobro na primjeren nain prekinuti i usmjeriti rad dalje.

Pravila u grupi nisu ba najbolje obraena.

Voditelji nisu na poetku susreta obradili pravila grupnog rada, nego je voditelj iskoristio trenutak
kad je jedna mama spomenula kako joj je teko kad se o njenom djetetu raspravlja naokolo pa je
navela pravilo diskrecije. Voditelji su zakljuili da bi bilo dobro na poetku susreta, kada je panja
vie usmjerena na voditelje, rei sva vana pravila.

Dva roditelja na grupi dosta agresivno istiu da nemaju vremena "za gubljenje" jer su krivo
shvatile svrhu grupe. Mislile su da se radi o pomoi djeci (nesto tipa instrukcija) a ne grupi za
roditelje, i da je to razlog njihovog dolaska, a da nemaju zelju raditi na sebi i sluati savjete.
Roditelji su im objasnili svrhu grupe, smirili ih i na kraju su se pronale u nekim stvarima o kojima
su roditelji priali.

Jedan voditelj je na poetku grupe u jakoj tremi.

Nakon predstavljanja se oslobodio i bio vrlo ugodan sa svojim iskustvom.

35

Intervencija koritenja vlastitog primjera.

Voditelj je napravio dobru intervenciju u smislu okretanja panje roditelja na njihova oekivanja od
vlastite djece i skrenuvi im panju na to da paze na njih osim sto ih "naganjaju" na uenje. naveo je
primjer svojih potekoa u koli i prilikom uenja i posljedica koje je imao cijelog ivota na raun
samopouzdanja i nesigurnosti.

Roditelji su vrlo zatvoreni.

Voditelj je odlino procijenio situaciju da pomogne roditeljima da opiu svoje sluajeve tako to je
ispriala neke svoje dogodovtine ili cak anegdote s uiteljima i kolom te kako je korak po korak
nalazila rjeenja. To je potaklo ove roditelje da se otvore pa je grupni proces krenuo.

Na grupi je nestalo teme za razgovor, nakon iznoenja problema koji se inio nerjeiv.
Vano je da voditelji mogu potaknuti temu o rjeavanjima problema, npr. pitati roditelje za njihovo
slobodno vrijeme i to ine da ostanu "zdravi" u cijeloj prici ili da se posvete prednostima vlastitog
djeteta jer najee priaju o njegovim tekoama.

Jedan roditelj bi htio za svojeg sina razumijevanje nastavnika (dislalija i disgrafija), ali ne eli
zatraiti individualizirani pristup zbog straha od etiketiranja.
Roditelji su joj pokuali objasniti kako joj moe pomoi rjeenje o ind. pristupu i kako to nije
nikakvo etiketiranje.

Roditelji se ale da su u radnom odnosu i zbog toga ne stignu pomagati dovoljno svojoj djeci.
Voditelji pa su ih informirali da mogu zatraiti od Centra za socijalni rad odobrenje za rad na 4 sata
(uz objanjenje kako to funkcionira).

Na grupu dolaze samo majke, oeva nema.

Voditelji su lanovima grupe dali domau zadau - mame slijedei puta moraju povesti i svoje
supruge, da se vidi kako oni percipiraju problematiku svoje djece.

Roditelji se tue da djeca imaju problem s organizacijom vremena.

Voditelji su s roditeljima razgovarali o izradi plana za svaki radni dan: roditelji i djeca zajedniki
planiraju svoje dnevne aktivnosti koje ukljuuju i obveze i slobodno vrijeme, od ustajanja ujutro, do
lijeganja u krevet naveer. Naglasak je da djeca sama piu raspored i sami predlau aktivnosti, a
roditelji su u funkciji da kontroliraju i eventualno sugeriraju ako je dijete neto izostavilo, te da
vode rauna o pridravanju rasporeda.
36

Razgovor u grupi izmie kontroli, bilo je istovremenih razgovora na vie strana.

Voditelji su im u ali rekli da e ih razmjestiti ako budu priali pod satom. Vrlo brzo se grupa
utiala, te su govorili jedan po jedan.

Roditelji na grupi poinju priati svi u isti glas.

Voditelj priajui pone utiavati svoj glas roditelji se svi utiaju.

Jedan lan grupe, nakon objanjenja voditelja to smatramo pod "posebnim potrebama", na
to reagirao "Znam , to su ona retardirana djeca!".
To je jako razljutilo voditelje, ali su nakon toga objasnili koja je razlika i zato je vano da sa
danasnjeg sastanka ode s novim spoznajama i da je upravo u tome tragedija ove djece, jer ih se
zbog slabe ili nikakve infomiranosti naziva retardiranim, nesposobnim ili sl. On je pozitivno
reagirao uz isprike i objasnjenje da nije znao...
informirati se kako bi mogao zastupati interese djeteta.

ISKUSTVA RODITELJA - LANOVA GRUPA

Primjer 1
Izuzetno je bilo i javljanje majke koja danas ima studente blizance i jo tree dijete u toj koli, a
hrabro je govorila o uasu koji je ona prolazila u svom kolovanju, prije 37 godina. Kae da se s
disleksijom bori 37 godina, nakon svog uasnog kolovanja tijekom kojeg se sama izborila da ne
bude ispod prosjena, onda je cijelo osnovnokolsko srednjokolsko razdoblje sina podravala u
borbi sa kolskim sustavom - danas i on studira, a ona i dalje radi s njim.
Primjer 2
Majka ija djeca nemaju problema u koli i nemaju potekoa navodi da joj je drago to je ula kroz
to sve prolaze djeca s posebnim potrebama i njihovi roditelji. Shvatila je da se na roditeljskim
sastancima esto izdvaja djecu s posebnim potrebama, pa i poimenino, kao djecu koja remete red u
razredu i unaprijed ih se osuuje.

Primjer 3
Majka je pred razredom svoga sina rekla da joj sin ima ADHD. Djeca sada misli da njen sin nije
normalan.

37

Primjer 4
Nakon jednog grupnog sastanaka majka izjavljuje da je ohrabrena i izuzetno sretna jer nije bila niti
svjesna koje potekoe imaju djeca s posebnim potrebama i kako je shvatila kako se njena ker
(disleksija, hiperaktivnost) jako dobro nosi s problemima.

Primjer 5
Majka navodi da ona i suprug imaju visoka oekivanja i zahtjeve prema rezultatima svog sina koji
ima potekoe u koli, vre pritisak na dijete, dijete se srami dijagnoze, a otac potpuno ne prihvaa i
protivi se tome. Majka nema snage boriti se sa svim tim problemima, vrlo je razoarana odnosom
nastavnika prema njenom sinu, pokuala je razgovarati, ali je dobila lou povratnu informaciju
(nezainteresiranost), zbog koje se ne eli i vie nema snage dovoditi se u situaciju da bilo kome to
objanjava ili trai. Zbog toga je vrlo uzrujana i loe se osjea.

Primjer 6
Majka esto doivljava telefonska uznemiravanja od strane drugih roditelja i nastavnika koji
prijavljuju nepodoptine njezina sina i zbog toga je vrlo uzrujana. Kad vidi na telefonu da je zovu iz
kole ne eli se javiti.

Primjer 7
Djed navodi da ima odraslu ker koja je zavrila specijalnu kolu. Navodi da je on tada, prije puno
godina, shvatio da bi ona mogla ii u redovnu kolu, ali jpj to tadanji sustav kolstva nije
dozvoljavao. Svjestan je da bi kroz redovno kolovanje puno vie dobila, kako to se tie znanja,
tako i osobno. Zadovoljan je to su ta vremena prola, a alostan to mu je ker morala proi kroz
sve ono to je prola.

to se svidjelo roditeljima lanovima grupa?

Dopao mi se neposredan i lagan pristup problemu.
Puno korisnih savjeta na osnovu vlastitih iskustava.
Otvorena i spontana atmosfera.
Iskrenost ljudi i elja za rjeavanjem problema.
Velika ustrajnost da se pomogne djeci
Sazna stvari koje nisi znao, osjeti zadovoljstvo, jer nisi sam.
Divan je osjeaj kad vidi da s drugima moe podijeliti ono to si ti ve proao ili neto novo
vidjeti to nisi proao.
38

EVALUACIJA

Provedena je evaluacija na tri razine:

S roditeljima voditeljima grupa (sedam voditelja)
S roditeljima lanovima grupa (svi lanovi grupa)
Sa strunjacima supervizorima (dva strunjaka koja su vodili grupne supervizije s
voditeljima grupa i tri strunjaka koja su prisustvovala na prvom i zadnjem
susretu grupa u kolama)

Provedba evaluacije bila je anonimna.

- VODITELJI GRUPA-

Roditeljima voditeljima grupa su postavljena dva otvorena pitanja o tome to im je bilo

najkorisnije i to bi voljeli da je bilo drugaije, dva pitanja u kojima su trebali brojano procijeniti
uspjenost sebe kao voditelja i uspjenost susreta u koli.

1. Navedite to vam je tijekom rada bilo najkorisnije

susret i upoznavanje s drugim roditeljima, njihovim problemima i novim nainom

rjeavanja problema. Dobro je to smo mogli naa iskustva prenijeti drugima i tako
im pomoi

ovo je sasvim novo iskustvo, ula sam mnoge prie nesretnih i nezadovoljnih
roditelja iz neke druge perspektive

kroz dosadanje iskustvo u udruzi bolje sam upoznao sebe i odnos prema vlastitom
djetetu. Iz toga sam imao temelj u pomaganju i drugim roditeljima

sretna sam to vidim da ima pomaka u radu s djecom s posebnim potrebama u

razredu (osobni asistenti), u odnosu na vrijeme kad je moje dijete bilo uenikom
osnovne kole

izmjena iskustava s drugim roditeljima

otvorenost roditelja da priaju o svojim problemima

potpora supervizora, edukacija i komunikacija sa strunjacima

39

2. Navedite to biste voljeli da je bilo drugaije

vei odaziv roditelja

veselilo bi me da je bilo vie roditelja ukljuenih u grupe

da je na zadnjem sastanku bilo vie roditelja, a posebno da su se u veem broju

odazvali roditelji djece bez problema u praenju redovne nastave. Nadam se da e
nekom drugom prilikom i oni sudjelovati u veem broju, kao i nastavnici, koji
obavezno moraju uti ove prie iz usta roditelja

loe predstavljanje i upoznavanje od strane kole. Iz onog to sam vidio, nismo

predstavljeni kao partneri nego neto to se mora odraditi

da je struni suradnik kole odradio svoj dio obaveze (animacija i motivacija) kako
bi imali vie roditelja na sastancima i razmijeniti vie iskustava

Slijede prosjene vrijednosti brojanih odgovora na dva pitanja o uspjenosti.

OCJENA

Ocijenite vau uspjenost kao

voditelja grupe

3,86

Ocijenite uspjenost susreta u

koli

4,29

1 - uope ne, 2 - u manjoj mjeri, 3 ponekad, 4 - u veoj mjeri, 5 - u potpunosti.

40

Na kraju je voditeljima postavljeno i slijedee pitanje:

Jeste li zainteresirani za nastavak rada s drugim roditeljima?

Svi roditelji-voditelji grupa su odgovorili da su zainteresirani za nastavak rada s drugim roditeljima.

NE
DA
0

Broj voitelja grupa

41

RODITELJI-LANOVI GRUPA

Roditeljima koji su dolazili na grupe je dano da brojano procijene pet tvrdnji.

Rezultati su:

OCJENA
Ovakav oblik rada preporuio/la bih i ostalim
roditeljima
Uspjenije nosim s postojeim potekoama
vezanim uz moje dijete
Ono to sam uo/la i doivio/la na grupnim
susretima pomoi e mi da se
Ovo iskustvo e mi koristiti u budunosti

Zadovoljan/na sam voditeljima grupe

Grupni sastanci bili su uspjeni

0

1 - uope ne, 2 - u manjoj mjeri, 3 ponekad, 4 - u veoj mjeri, 5 - u potpunosti.

Dakle, svi roditelji su dali maksimalne ocjene.

Nakon toga su im postavljena dva pitanja otvorenog tipa o tome to im se svidjelo a to nije.
Njihovi odgovori slijede:

42

Svidjelo mi se:

komunikacija, otvoren razgovor o problemu i savjeti kako dalje. Super ste. Hvala!

savjeti u vezi potekoa u uenju

neposredan i lagan pristup problemu

puno korisnih savjeta na osnovi vlastitih iskustava

otvorena i spontana atmosfera

iskrenost ljudi i elja za rjeavanjem problema

velika ustrajnost da se pomogne djeci

saznanje o stvarima koje nisam znao

zadovoljstvo jer nisi sam

razumijevanje, otvorenost drugih roditelja prema problemima

izmjena iskustava i injenica da postoje i drugi slini nama

Nije mi se svidjelo:

- mali odaziv ljudi, jer je ovo organizirano zbog nas

43