Professional Documents
Culture Documents
Kant - Odgovor Na Pitanje Sta Je Prosvecenost
Kant - Odgovor Na Pitanje Sta Je Prosvecenost
5. decembra 1783. str. 516: Upuivanje na napomenu ta je prosveenost?" u napisu Johana Fridriha
Celnera (Johann Friedrich Zllner) na stranici 516. ,,Da li je preporuljivo da se brana zajednica
ubudue ne osvetava kroz religiju?" koji je objavljen u decembarskom broju Berlinskog mesenika
(Berlinische Monatsschrift) iz 1783. godine, str. 508-17.
2
Sapere aude: Horacije, Epistole I, 2, 40: Usudi se da zna!. Aletofili (prema gr. aletheia, istina,
dakle, ljubitelji istine), drutvo prijatelja istine, osnovano 1736. godine radi irenja Lajbnicove
(Leibniz) i Volfove (Wolff) filozofije, koristilo je ovaj Horacijev citat u istom znaenju. lanovi tog
drutva dali su da se iskuje novi sa bistom boginje Atine. Na Atininom lemu nalazili su se portreti
filozofa Gotfrida Vilhelma Lajbnica i Kristijana Volfa. Oko biste je bio utisnut moto Sapere aude!.
3
Naturaliter majoreimes: lat. punoletni u odnosu na prirodu, punoletni po svojim godinama, dok su
intelektualno i dalje maloletni (minorennes).
4
etalica: pomou koje deca ue da hodaju.
5
Publika: suprotno od pojedinca; pod ovim terminom podrazumevaju se svi itelji jednog mesta, regije
ili drave. Prema poznatom Adelungovom Reniku re publika se u 18. veku koristila i u znaenju
javnost.
poreze; ak i drska kritika takvih nameta, ako on mora da ih podmiri, moe biti
kanjena kao skandal (koji bi mogao da izazove optu neposlunost) Taj isti graanin
ipak dela u skladu sa graanskom dunou, ako kao naunik javno iznese svoja
razmiljanja o neumesnosti ili pak nepravednosti takvog razrezivanja poreza.
Svetenik je isto tako u obavezi da se svojim uenicima katehizisa i svojoj zajednici
obraa u skladu sa simbolom13 crkve kojoj slui, jer je on pod tim uslovom i primljen
u slubu. Ali, kao naunik, on ima punu slobodu, a ak je i pozvan da saopti publici
sve svoje briljivo preispitane i dobronamerne misli o onome to je pogreno u
navedenom simbolu, kao i predloge za bolje ureenje religije i crkve. Ovde nema
nieg to bi se moglo staviti na teret savesti. Jer ono emu poduava u skladu sa
svojom slubom, kao zastupnik crkve, on predstavlja kao neto, za ta nema slobodu
odluivanja da poduava prema vlastitom nahoenju, ve je tu postavljen da poduava
prema pravilima i u ime nekog drugog. On e rei: naa crkva ui ovo ili ono to su
argumenti kojima se slui. On tako izvlai svaku praktinu korist za svoju zajednicu
iz pravila, ispod kojih on lino ne bi stavio svoj potpis sa vrstim ubeenjem, a za ije
iznoenje moe uprkos tome da izrazi spremnost, jer nije sasvim nemogue da je u
njima skrivena istina ili se bar zasigurno ne moe nai nita to bi bilo u suprotnosti sa
unutranjom religijom. Jer, ako bi verovao da e nai ovo poslednje, tada ne bi mogao
savesno da obavlja svoju slubu i morao bi da je napusti. Kada, dakle, uitelj u slubi
koristi svoj um pred svojom zajednicom, tada se radi samo o privatnoj upotrebi, jer je
posredi uvek samo kuni skup, ma kako velik on bio, i u tom pogledu on kao
svetenik nema slobodu i ne sme je ni imati, jer izvrava tui nalog. Ali, kao naunik
koji se preko svojih spisa obraa pravoj publici, naime svetu, dakle, kao svetenik
koji svoj um upotrebljava javno, on uiva neogranienu slobodu da se koristi svojim
vlastitim umom i da govori u svoje vlastito ime. Jer, to da staratelji naroda (u stvarima
religije) i sami treba ponovo da postanu maloletni, besmislica je koja vodi
ovekoveenju besmislica.
Ali, zar drutvo svetenika, moda neki crkveni skup ili potovanja dostojan
14
klasis (kako se to naziva kod Holanana), ne bi trebalo da ima pravo da se pod
zakletvom meusobno obavee da e se drati odreenog, nepromenljivog simbola,
kako bi na taj nain imao stalno vrhovno starateljstvo nad svakim od lanova, a preko
njih i nad narodom, i kako bi ak i ovekoveio to starateljstvo? Ja kaem: to je sasvim
nemogue. Jedan takav ugovor koji bi bio sklopljen da zauvek udalji ljudski rod od
svakog daljeg prosveivanja, potpuno je nitavan, pa ak i onda ako ga potvrde
najvia vlast, parlamenti i najsveaniji mirovni sporazumi. Jedno doba ne moe da se
udrui i zaveri da e sledee doba dovesti u takvo stanje, u kojem e biti
onemogueno da proiri svoja (prevashodno ona veoma bitna) saznanja, da ih oisti
od zabluda i, uopte, da nastavi da koraa putem prosveivanja. Bio bi to zloin protiv
ljudske prirode, ije je izvorno odreenje upravo u tom napredovanju, i potomci
mogu, dakle, s punim pravom da odbace takve odluke kao nedopustive i zloinake.
Probni kamen svega onoga to se o jednom narodu moe zakljuiti u vidu zakona, lei
u pitanju: da li jedan narod moe sam sebi nametnuti jedan takav zakon? U
oekivanju nekog boljeg zakona, to bi ak bilo i mogue za izvesno kratko vreme, da
bi se zaveo odreen poredak, s tim to bi istovremeno svakom graaninu, a pre svega
sveteniku, bilo doputeno da u svojstvu naunika javno, tj. putem spisa, stavlja
13
,,U teolokom jeziku svih crkava simbol znai u prvom redu uenje, koje je na snazi u jednoj crkvi u
vidu obavezujue formulacije zajednikog verovanja" (Religion in Geschichte und Gegenwart). U 18.
veku morali su protestantski svetenici u mnogim zemljama da pri stupanju u slubu poloe zakletvu na
simbolinim knjigama svoje konfesije.
14
Klasis: (nem. Klassis) crkveni skup u Holandiji koji je nosilac crkvenog zakonodavstva.
Caesar non est supra Grammaticos: Car nije iznad svojih gramatiara, tj. car ne zapoveda
gramatiarima.
16
Fridrihovo: aluzija na visok stepen prosveenosti za vreme vladavine pruskog kralja Fridriha II.
vlast, koja samu sebe pogreno shvata.17 Jer, za to joj, ipak, slui svetao primer, da u
slobodi ne treba initi nita u cilju odravanja javnog mira i jedinstva zajednice. Ljudi
se malo pomalo sami oslobaaju sirovosti, ali samo ako se neko namerno ne potrudi
da ih u njoj zadri.
Ja sam teite prosveenosti, koja predstavlja ovekov izlazak iz maloletnosti,
za koju je sam kriv, prevashodno stavio na stvari religije, jer su oni koji vladaju nad
nama nezainteresovani da izigravaju staratelja svojim podanicima u odnosu na
umetnosti i nauke, a sem toga, religijska je maloletnost ne samo najtetnija nego ona,
u najveoj meri, i najvie obeauje. Ali nain razmiljanja dravnog poglavara,
koji podrava prvu maloletnost, ide jo dalje od toga i on uvia, da, ak i u pogledu
zakonodavstva, ne postoji opasnost od toga da svojim podanicima dozvoli da javno
koriste vlastiti um i da svetu javno predoe svoja razmiljanja o boljem ureivanju
zakonodavstva, tavie, i da otvoreno kritikuju ve postojee, za ta imamo sjajan
primer, i u tom pogledu nijedan monarh nije prethodio onom, koga mi potujemo.
Ali samo onaj, ko se, i sam prosveen, ne boji senke, i ko, u isto vreme, ima
pri ruci jednu dobro disciplinovanu i mnogobrojnu vojsku kojom jami za javni mir,
samo on moe rei ono to jedna republika ne sme da se usudi: rezonujte, koliko god
hoete i o emu god hoete, samo budite posluni! Tako se ovde pokazuje udnovat,
neoekivan tok stvari koje se tiu oveka, kao to je i inae, ako se taj tok posmatra u
celini, u njemu skoro sve paradoksalno. ini se da vei stepen graanske slobode
doprinosi slobodi duha naroda, a ipak joj postavlja nepremostive prepreke. Nasuprot
tome, neto manji stepen slobode otvara narodu prostor da se iskae u skladu sa svim
svojim mogunostima. Ako je priroda ispod ove tvrde ljuske oslobodila seme, za koje
se najnenije brine, naime, sklonost i predodreenost za slobodno miljenje, onda ono
postepeno deluje povratno na nain miljenja naroda (ime se narod sve vie
osposobljava da slobodno dela) i konano ak i na naela vladanja, koja smatra
prihvatljivim, da prema oveku, koji je sad vie od maine, postupa u skladu sa
njegovim dostojanstvom.18
17
Vlast koja samu sebe pogreno shvata: tj. vlast koja nastoji da upravlja nad onim to ne spada u njen
domen.
18
Kantova beleka na kraju napisa glasi: ,,U Biingovim nedeljnim vestima od 13. sept. itam danas,
30. istog meseca oglas za Berlinski mesenik za ovaj mesec u kome se navodi odgovor gospodina
Mendelsona na isto pitanje. On mi jo nije doao do ruku, jer bi inae spreio objavljivanje ovog
odgovora, koji sada treba samo da ilustruje kako sluajnost moe da ostvari istovetnost misli.
19
Kantov tekst je preveden prema originalu, objavljenom u knjizi: Was ist Aufklaarung? Thesen und
Definitiunen. Kant, Erhard, Hamann, Herder, Lessing, Mendelssohn, Riem, Schiller, Wieland. Hrsg.
von Erhard Bahr. Philipp Rcclam jun., Stuttgart, 1974, 9-17.