Sveuilite u Splitu

Sveuilini odjel za strune studije

MATERIJALI II

Igor Gabri
Slaven iti
Split, svibanj 2015.

Sadraj
1. TOPLINSKA OBRADA METALA .................................................................................... 11
1.1. UVOD ........................................................................................................................ 11
1.2. TO SE DOBIVA TOPLINSKOM OBRADOM? .................................................... 12
1.3. POJAVE PRI BREM HLAENJU AUSTENITA ................................................. 12
1.3.1. FAZE KOJE NASTAJU UBRZANIM HLAENJEM AUSTENITA .............. 13
1.3.1.1. Eutektoidni elik .......................................................................................... 13
1.3.1.1.1. Bajnitna pretvorba ................................................................................... 16
1.3.1.1.2. Martenzitna pretvorba ............................................................................. 17
1.3.1.2. Podeutektoidni i nadeutektoidni elici ......................................................... 20
1.3.1.3. Utjecaj brzine hlaenja na promjene koje nastaju u Fe-Fe3C dijagramu ..... 21
1.3.1.3.1. Utjecaj sadraja ugljika C na Ms i Mf temperaturu ................................. 25
1.3.1.3.2. Odreivanje parametara toplinske obrade elika
primjenom Fe-Fe3C dijagrama ................................................................ 26
1.3.1.3.3. Ukratko o kaljenju ugljinih elika ......................................................... 30
1.3.1.3.4. Utjecaj sadraja ugljika C na tvrdou zakaljenog elika ........................ 31
1.4. T T T - DIJAGRAMI ................................................................................................. 32
1.4.1. KONSTRUKCIJA TTT-DIJAGRAMA ............................................................. 32
1.4.2. NAINI HLAENJA AUSTENITA ................................................................. 36
1.4.3. TTTDIJAGRAMI ZA IZOTERMIKO HLAENJE ..................................... 36
1.4.3.1. TTT-dijagrami za eutektoidni elik ............................................................. 36
1.4.3.2. Metode za praenje promjena austenita eutektoidnog elika ...................... 38
1.4.3.2.1. Metalografska metoda ............................................................................. 38
1.4.3.2.2. Metoda koja se koristi svojstvom promjene tvrdoe............................... 39
1.4.3.2.3. Magnetska metoda .................................................................................. 40
1.4.3.2.4. Dilatometrijska metoda ........................................................................... 40
1.4.3.2.5. Akustika metoda .................................................................................... 40
1.4.3.3. TTT-dijagrami za neeutektoidni elik ......................................................... 41
1.4.4. TTTDIJAGRAMI ZA ANIZOTERMIKO (KONTINUIRANO)
HLAENJE ........................................................................................................ 44
1.4.4.1. Utjecaj sadraja ugljika na oblik anizotermikih TTTdijagrama .............. 50
1.4.5. USPOREDBA IZOTERMIKOG I ANIZOTERMIKOG DIJAGRAMA ..... 52
1.4.6. UTJECAJ LEGIRNIH ELEMENATA NA METASTABILNI
Fe-Fe3C I TTTDIJAGRAM .............................................................................. 53
1.4.6.1. Utjecaj legirnih elemenata na linije pretvorba u Fe-Fe3C dijagramu .......... 53
1.4.6.2. Faze u kojima se pojavljuju legirajui elementi u legiranim elicima......... 55
1.4.6.3. Vrste karbida koji se pojavljuju u legiranim elicima ................................. 56
1.4.6.4. Utjecaj legirnih elemenata na TTT-dijagrame ............................................. 58
1.5. UREAJI ZA ZAGRIJAVANJE .............................................................................. 60
1.5.1. GRIJANJE PLAMENOM .................................................................................. 60
1.5.2. GRIJANJE U KOMORNIM PEIMA ............................................................... 60
3

1.5.3. GRIJANJE U VAKUUM PEIMA ................................................................... 61

1.5.4. GRIJANJE U KUPKAMA ................................................................................. 61
1.5.5. GRIJANJE U FLUIDIZIRANOM PRAHU ....................................................... 62
1.5.6. INDUKTIVNO ZAGRIJAVANJE ..................................................................... 62
1.5.7. PRIJELAZ TOPLINE S TOPLIJEG PREDMETA ............................................ 62
1.6. SREDSTVA ZA HLAENJE ................................................................................... 63
1.6.1. IDEALNO RASHLADNO SREDSTVO ........................................................... 63
1.6.2. REALNA RASHLADNA SREDSTVA ............................................................. 63
1.6.2.1. Kruta rashladna sredstva .............................................................................. 63
1.6.2.2. Tekua rashladna sredstva ........................................................................... 63
1.6.2.3. Plinovita rashladna sredstva......................................................................... 64
1.7. TEHNOLOGIJA HLAENJA I GEOMETRIJA PREDMETA ............................... 65
2. POSTUPCI TOPLINSKE OBRADE ................................................................................... 67
2.1. TOPLINSKA OBRADA ITAVOG PRESJEKA .................................................... 67
2.1.1. POSTUPCI TOPLINSKIH OBRADA UDALJAVANJEM OD
RAVNOTENOG STANJA............................................................................... 68
2.1.1.1. Kaljenje ........................................................................................................ 68
2.1.1.1.1. Obino kaljenje (direktno, anizotermiko) ............................................. 68
2.1.1.1.2. Klasini postupci kaljenja ....................................................................... 76
2.1.1.1.3. Izotermiki postupci kaljenja .................................................................. 77
2.1.2. POSTUPCI TOPLINSKIH OBRADA VRAANJEM U RAVNOTENO
STANJE .............................................................................................................. 78
2.1.2.1. Poputanje .................................................................................................... 78
2.1.2.1.1. Poputanje istog martenzita ................................................................... 79
2.1.2.1.2. Poputanje visokolegiranih elika ........................................................... 81
2.1.2.1.3. Promjene volumena pri poputanju normalno (konvencionalno)
zakaljenog elika ..................................................................................... 82
2.1.2.2. Postupci poboljavanja elika ...................................................................... 84
2.1.2.3. Postupci arenja ........................................................................................... 88
2.1.2.3.1. Rekristalizacija ........................................................................................ 90
2.1.2.3.2. Normalizacija .......................................................................................... 93
2.1.2.3.3. Omekavajue arenje ili sferoidizacija .................................................. 97
2.1.2.3.4. arenje za poputanje napetosti .............................................................. 99
2.1.2.3.5. Visokotemperaturno arenje ................................................................. 100
2.1.2.3.6. Homogenizacijsko arenje .................................................................... 101
2.1.2.3.7. Prirodno i umjetno starenje ................................................................... 101
2.2. POSTUPCI POVRINSKIH TOPLINSKIH OBRADA ......................................... 103
2.2.1. POSTUPCI DIREKTNOG POVRINSKOG KALJENJA .............................. 103
2.2.1.1. Kaljenje plamenom .................................................................................... 104
2.2.1.2. Induktivno (visokofrekventno) kaljenje ..................................................... 105
2.2.2. POSTUPCI BRZOG POVRINSKOG KALJENJA ........................................ 106
2.2.2.1. Visokofrekventno impulsno kaljenje ......................................................... 106
2.2.2.2. Kaljenje snopom elektrona ........................................................................ 106
2.2.2.3. Kaljenje plazmom ...................................................................................... 106
4

2.2.2.4. Kaljenje laserom ........................................................................................ 106

2.2.2.5. Kaljenje kratkim impulsima trenja............................................................. 106
2.2.2.6. Otvrdnjavanje povrine taljenjem .............................................................. 106
2.2.2.7. Otvrdnjavanje kugliarenjem ..................................................................... 107
2.2.3. KEMIJSKO-DIFUZIJSKI POSTUPCI TOPLINSKE OBRADE
(bez naknadnog kaljenja) .................................................................................. 107
2.2.3.1. Nitriranje .................................................................................................... 107
2.2.3.1.1. Ionsko nitriranje .................................................................................... 109
2.2.3.2. Boriranje .................................................................................................... 111
2.2.3.3. PVD tehnologija......................................................................................... 111
2.2.3.3.1. Vrste PVD prevlaka .............................................................................. 112
2.2.4. KEMIJSKO-DIFUZIJSKI POSTUPCI TOPLINSKE OBRADE
(s naknadnim kaljenjem) ................................................................................... 114
2.2.4.1. Cementiranje (pougljiavanje + kaljenje) .................................................. 114
2.2.4.1.1. Pougljiavanje u krutom sredstvu ......................................................... 115
2.2.4.1.2. Pougljiavanje u tekuim sredstvima .................................................... 117
2.2.4.1.3. Pougljiavanje u plinovitim sredstvima ................................................ 117
2.2.4.1.4. Kaljenje nakon pougljiavanja .............................................................. 117
2.2.4.2. Kombinirani postupci................................................................................. 119
2.2.4.2.1. Karbonitriranje na niim temperaturama - cijaniranje .......................... 119
2.2.4.2.2. Karbonitriranje na srednjim temperaturama ......................................... 119
2.2.4.2.3. Karbonitriranje na visokim temperaturama (780860C) u plinskoj
smjesi (CO+H2+N2) .............................................................................. 120
2.2.4.2.4. Sulfonitriranje ....................................................................................... 120
2.3. POSTUPCI TOPLINSKE OBRADE OTVRDNJAVANJA I OVRIVANJA
METALA DOZRIJEVANJEM, POPUTANJEM I TERMOMEHANIKIM
OBRADAMA .......................................................................................................... 120
2.3.1. OTVRDNJAVANJE POPUTANJEM (npr. brzorezni elik HS18-0-1) ........ 121
2.3.2. OVRIVANJE TERMOMEHANIKOM OBRADOM ............................ 122
2.3.3. OVRIVANJE DOZRIJEVANJEM ........................................................... 127
3. NERAZORNA ISPITIVANJA .......................................................................................... 131
3.1. PODJELA NERAZORNIH ISPITIVANJA ............................................................ 131
3.1.1. VIZUALNI PREGLED .................................................................................... 131
3.1.2. AKUSTIKO ISPITIVANJE ........................................................................... 132
3.1.3. TLANA PROBA ............................................................................................ 132
3.1.4. ISPITIVANJE PENETRIRAJUIM BOJAMA ............................................... 133
3.1.5. ISPITIVANJE MAGNETSKIM ESTICAMA ............................................... 134
3.1.6. ISPITIVANJE ULTRAZVUKOM (UZV-om) ................................................. 137
3.1.7. RADIOGRAFSKO ISPITIVANJE (RTG) ....................................................... 141
4. KOROZIJA I ZATITA OD KOROZIJE ......................................................................... 147
4.1. DEFINICIJA I EKONOMSKI ZNAAJ KOROZIJE ............................................ 147
4.2. MEHANIZAM RAZARANJA METALA .............................................................. 147
4.3. VRSTE KOROZIJE ................................................................................................. 149
5

4.3.1. Kemijska korozija ............................................................................................. 149

4.3.2. Elektrokemijska korozija .................................................................................. 151
4.4. PODJELA KOROZIJE PREMA IZGLEDU ........................................................... 155
4.4.1. Jednolina korozija ........................................................................................... 155
4.4.2. Nejednolina korozija ....................................................................................... 156
4.5. PODJELA KOROZIJE PREMA UTJECAJNIM IMBENICIMA ........................ 158
4.5.1. Napetosna korozija ............................................................................................ 158
4.5.2. Korozija zbog zamora materijala ...................................................................... 159
4.5.3. Galvanska korozija metala ................................................................................ 159
4.6. ZATITA METALA OD KOROZIJE .................................................................... 160
4.6.1 METODE ZATITE ......................................................................................... 161
4.6.1.1. Zatita izborom prikladnog metala ............................................................ 161
4.6.1.2. Zatita prikladnom toplinskom obradom ................................................... 161
4.6.1.3. Zatita prikladnim konstrukcijskim oblikovanjem .................................... 161
4.6.1.4. Elektrokemijska zatita .............................................................................. 163
4.6.1.5. Zatita utjecajem na korozivno sredstvo .................................................... 164
4.6.1.6. Zatita prevlaenjem povrine ................................................................... 164
5. TOPLINSKA OBRADA LJEVOVA ELJEZA .............................................................. 165
5.1. UVOD ...................................................................................................................... 165
5.1.1. Vrste lijevanog eljeza ...................................................................................... 165
5.1.2. Temperaturno podruje transformacije austenita .............................................. 165
5.1.3. Uinci toplinske obrade .................................................................................... 166
5.2. TOPLINSKA OBRADA SIVOG LIJEVA .............................................................. 166
5.2.1. arenje .............................................................................................................. 167
5.2.2. Normalizacija .................................................................................................... 168
5.2.3. Poboljavanje (kaljenje i visoko poputanje) .................................................... 168
5.2.4. Austempering .................................................................................................... 170
5.2.5. Martempering .................................................................................................... 170
5.2.6. Kaljenje plamenom ........................................................................................... 171
5.2.7. Indukcijsko kaljenje .......................................................................................... 172
5.2.8. Poputanje zaostalih naprezanja........................................................................ 172
5.3. TOPLINSKA OBRADA ILAVOG LIJEVA ........................................................ 173
5.3.1. Uvod .................................................................................................................. 173
5.3.2. Austenitizacija ilavog lijeva ............................................................................ 177
5.3.3. arenje ilavog lijeva ........................................................................................ 178
5.3.4. Prokaljivost ilavog lijeva ................................................................................. 178
5.3.5. Normalizacija ilavog lijeva ............................................................................. 179
5.3.6. Poboljavanje ilavog lijeva ............................................................................. 180
5.3.7. Povrinsko kaljenje ilavog lijeva..................................................................... 180
5.3.8. Poputanje zaostalih naprezanja........................................................................ 182
6

5.3.9. Utjecaj toplinske obrade na dinamiku izdrljivost .......................................... 182

5.4. TOPLINSKA OBRADA KOVKASTOG LIJEVA ................................................. 183
5.4.1. Poboljavanje kovkastog lijeva ......................................................................... 183
5.4.2. Bajnitna toplinska obrada kovkastog lijeva s perlitnom matricom ................... 185
5.4.3. Otvrdnjavanje povrine kovkastog lijeva .......................................................... 185
5.5. TOPLINSKA OBRADA VISOKOLEGIRANIH LJEVOVA ELJEZA ............... 185
5.5.1. Visokolegirana siva lijevana eljeza ................................................................. 185
5.5.1.1. Austenitna lijevana eljeza legirana niklom .............................................. 186
5.5.1.1.1. Toplinska obrada austenitnog ilavog lijeva ......................................... 186
5.5.1.2. eljezni ljevovi za visoke temperature (visokog sadraja silicija) ............ 187
5.5.1.3. Ljevovi visokog sadraja silicija otporni na koroziju ................................ 188
5.5.2. Visokolegirana bijela eljeza ............................................................................ 189
5.5.2.1. Ni Cr visokolegirani bijeli ljevovi .......................................................... 189
5.5.2.1.1. Toplinska obrada Ni Cr visokolegiranog bijelog lijeva ..................... 191
5.5.2.2. Visokolegirani bijeli ljevovi s visokim sadrajem kroma.......................... 191
5.5.2.2.1. Mikrostruktura visokolegiranih bijelih ljevova visokog sadraja
kroma..................................................................................................... 193
6. DODATAK ........................................................................................................................ 199
6.1. METALURGIJA ILAVOG (NODULARNOG) LIJEVA .................................... 199
6.1.1. Uvod .................................................................................................................. 199
6.1.2. Fazni dijagram Fe - C - Si ................................................................................. 200
6.1.3. Proizvodnja ilavog lijeva (dobivanje grafita u obliku kuglica pri
skruivanju)....................................................................................................... 201
6.1.4. Inokulacija nodularnog lijeva ........................................................................... 201
6.1.5. Segregacija legirnih elemenata ......................................................................... 202
6.1.6. Pretvorba austenita promjene u krutnini ........................................................ 203
6.1.7. Ljevaka mikrostruktura ................................................................................... 204
6.1.8. Dobivanje matrice razliite od ferita ili perlita toplinska obrada................... 204
6.2. AUSTEMPERING TOPLINSKA OBRADA ILAVOG LIJEVA
(ADI AUSTEMPERED DUCTILE IRON) .......................................................... 207
6.2.1. Uvod .................................................................................................................. 207
6.2.2. Metastabilni dijagram slijevanja i stabilizirani austenit.................................... 207
6.2.3. Gdje je ugljik za vrijeme toplinske obrade za postizanje ADI strukture? ........ 208
6.2.4. Brzina i stupanj ausferitne pretvorbe ................................................................ 209
6.2.5. Mehanika svojstva ADI-ja .............................................................................. 212
7. POPIS SLIKA ................................................................................................................ 215
8. POPIS TABLICA ........................................................................................................... 222
9. BIBLIOGRAFIJA .......................................................................................................... 224

Predgovor
Skripta su namijenjena studentima strunog studija Konstrukcijsko strojarstvo Sveuilinog odjela za
strune studije Sveuilita u Splitu. Gradivo skripta odgovara nastavnom planu i programu kolegija
Materijali 2 i Proizvodni postupci 1 dio Toplinska obrada metala. Dio skripta namijenjen studentima
prve godine studija u sklopu kolegija Materijali 2 obuhvaa:
Promjene svojstava materijala u ovisnosti o toplinskom stanju metala u krutom stanju;
Utjecaj sadraja ugljika na svojstva elika u razliitim toplinskim stanjima;
Difuzijske i promjene elika bez difuzije do kojih dolazi promjenom toplinskog stanja;
Upoznavanje s TTT-dijagramima za kontinuirano i izotermiko hlaenje;
Ureaje za zagrijavanje i sredstva za hlaenje koji se koriste kod toplinske obrade metala;
Pojam prokaljivosti elika i metode ispitivanja;
Klasine postupke toplinske obrade elika po itavom presjeku, dijagrame toplinske obrade i
primjenu TTT-dijagrama;
Nerazorne metode ispitivanja metala;
Mehanizme korozije i metode zatite od korozije.
Studentima druge godine studija, u sklopu kolegija Proizvodni postupci 1 dio Toplinska obrada
metala, namijenjen je drugi dio skripta, koji obuhvaa:
Postupke povrinskih toplinskih obrada (direktno povrinsko kaljenje, kemijsko difuzijske
postupke bez toplinske obrade i s naknadnom toplinskom obradom);
Postupke toplinske obrade otvrdnjavanja poputanjem;
Postupke toplinske obrade ovrivanja metala dozrijevanjem;
Postupke toplinske obrade ovrivanja metala termomehanikim obradama;
Postupke toplinske obrade legiranih i nelegiranih eljeznih ljevova.
Za uspjeno svladavanje gradiva potrebno je poznavanje grae materijala, faznih dijagrama, legura
eljeza i ugljika (eljeznih ljevova i elika) te razumijevanje osnovnih svojstava materijala.
U dodatku je prikazan detaljan opis metalurgije i austempering obrade danas najee koritenoga
ilavog lijeva.
Autori

10

1. TOPLINSKA OBRADA METALA

1.1 UVOD
U praksi se izbor materijala vri prema njegovim svojstvima (mehanikim i fizikalnim). esto se
traena svojstva koja zadovoljava visokokvalitetni i skupi materijal (visokolegirani metali,
superlegure ...) mogu postii izborom jeftinijega manje kvalitetnog materijala prikladnom toplinskom
i mehanikom obradom.
Ova cjelina bavi se razmatranjem elika ijom se toplinskom obradom njegova svojstva mogu znatno
mijenjati. Cilj toplinske obrade najee je postizanje boljih odreenih mehanikih svojstava ili bolje
obradivosti.
Toplinska obrada sastoji se u promjeni toplinskog stanja metala u krutom stanju. Promjenom
toplinskog stanja mijenjaju se fazni sastav i struktura, a time i svojstva metala.
Posljedice promjene su poboljanje jednih svojstava, uz esto pogoranje drugih (npr. porast tvrdoe
i vrstoe, ali pad ilavosti i rastezljivosti). Toplinska obrada najvie se izvodi na eliku!
Promjene nastale toplinskom obradom mogu biti:
a) Promjena faza: umjesto perlita = ( + 3 ) raspadom austenita A dobiju se neke
nove faze (reetka ferita s ukljuenim ugljikom). Dio austenita A moe ostati nepretvoren
(slika 1.1).

Slika 1.1. Promjene faza (fiziko-kemijske promjene)

P - perlit; A - austenit; M - martenzit; Ao austenit (ostatni) [1]
b) Promjena strukture: hladno gnjeena usmjerena sitna zrna arenjem iznad temperature
rekristalizacije postaju neusmjerena. Primarni krupni kristali (koji su posljedica sporog
skruivanja taline nakon postupka lijevanja ili zavarivanja) podesnom toplinskom obradom
mogu se usitniti (slika 1.2).

Slika 1.2. Promjene strukture (oblika i veliine zrna) [1]

P - perlit; A - austenit; F - ferit

11

c) Promjena mehanikog stanja: uklanjanje zaostalih naprezanja nakon hladnog gnjeenja ili
nakon naglog hlaenja izratka kompliciranog oblika (slika 1.3). Naknadnim sporim
zagrijavanjem i sporim hlaenjem zaostala naprezanja veim dijelom iezavaju.

Slika 1.3. Promjena mehanikog stanja [1]

1.2 TO SE POSTIE TOPLINSKOM OBRADOM?

Metal prema ravnotenom dijagramu slijevanja (npr. elik prema metastabilnom Fe-C dijagramu)
ima odreena svojstva, a promjenom toplinskog stanja isti metal dobiva drugaija (eljena) svojstva.
Tako na prvi pogled loiji metal podesnim voenjem toplinskog procesa dobije poboljana odreena
svojstva vana za eksploataciju!
Slijedi da se moe, uz niu ukupnu cijenu materijala i obrade, dobiti materijal traenih svojstava koja
inae zadovoljavaju znatno skuplji materijali bez potrebe provoenja toplinske obrade.
Svrha je toplinske obrade da se promjenom toplinskog stanja metala postigne promjena faza i
strukture pri emu se nastoji postii mehanika ravnotea, tj. minimalna zaostala naprezanja.
Pri visokim temperaturama, na koje se izradak zagrijava prilikom toplinske obrade, mogue su
kemijske reakcije povrine metala s okolnom atmosferom u pei (kod elika dolazi do pojave
razugljienja i oksidacije povrine u kontaktu s atmosferom). Te reakcije su nepoeljne pa treba
poduzeti mjere za njihovo sprjeavanje, osim tada kad se namjerno mijenja kemijski sastav povrine,
u kontroliranoj atmosferi, ime se poboljavaju svojstva metala.

1.3 POJAVE PRI BREM HLAENJU AUSTENITA

Pojave prilikom jako sporog hlaenja austenita poznate su od prije (metastabilno hlaenje Fe-C
legure). Za praenje ovih pojava koristio se metastabilni Fe-C dijagram. U praksi je brzina hlaenja
vea od metastabilne, a esto se izvode i postupci toplinske obrade primjenom vrlo velikih brzina
hlaenja. Te se pojave ne mogu pratiti pomou metastabilnog Fe-C dijagrama.
Hlaenje austenita moe se praktiki odvijati na dva naina:
a) Kontinuirano ili anizotermno: hlaenje do sobne temperature u jednom ili vie rashladnih
sredstava prebacivanjem, za vrijeme hlaenja, iz jednog rashladnog sredstva u drugo.
Hlaenje se vri kontinuirano, tj. Neprekinuto, dok se temperatura metala ne izjednai s
temperaturom rashladnog medija.
b) Diskontinuirano ili izotermno: hlaenje u jednom rashladnom sredstvu zagrijanom iznad
sobne temperature i zadravanjem u tom sredstvu dok se pretvorba ne zavri potpuno ili
djelomino, to ovisi o strukturi i svojstvima koja se ele postii! Hlaenje do sobne
temperature koje se vri nakon zavretka pretvorbe austenita najee malim brzinama
hlaenja radi postizanja mehanike ravnotee, tj. minimalnih zaostalih naprezanja. To
hlaenje ne utjee na prethodno nastale faze.

12

1.3.1 FAZE KOJE NASTAJU UBRZANIM HLAENJEM AUSTENITA

1.3.1.1 Eutektoidni elik
Pojave pri ubrzanom kontinuiranom hlaenju radi jednostavnosti promatrat e se na eutektoidnom
eliku. Kod ovog elika nema izluivanja primarne faze (ferita ili sekundarnog cementita). Uzorci iz
eutektoidnog elika zagrijavaju se na t A 770C (50C iznad A1) i svaki hladi razliitom brzinom
do sobne temperature (slika 1.7), prema ucrtanim krivuljama hlaenja:
a) Vrlo sporo hlaenje, praktiki je
metastabilno. Brzina hlaenja <100 C/h.
Promjene
faza
i
temperature
transformacije mogu se pratiti u ve
poznatom Fe-Fe3C dijagramu:
- stojite na 723C,
- raspadom austenita A nastaje lamelarni
perlit = ( + 3 ).
Struktura i svojstva:
- debljina jednog para lamela d 0,6
0,7,
- tvrdoa 180 220 .
b) Sporo hlaenje, brzinom ~100 C/h postie se praktiki zadravanjem austenitiziranog uzorka
elika u zagrijanoj i ugaenoj pei. Ovakvo hlaenje je ve neto bre od metastabilnoga te se
temperatura modifikacije sputa neto ispod eutektoidne temperature A1. Nastala faza jo je
uvijek PERLIT = ( + 3 ) neto vee tvrdoe 240 i tanjih lamela d < 0,6 0,7
(slika 1.6 i 1.7).
c) Bre hlaenje, brzinom ~100 C/min, koje se postie hlaenjem austenitiziranog uzorka
vaenjem iz pei i ostavljanjem na mirujuem zraku. Stojite se sputa na nie temperature 600
650C, a lamele su jo tanje. Jedan par lamela ferita i cementita ima debljinu d 0,25.
Ovaj eutektoid je nazvan SORBIT (S). Struktura sorbita takoer je lamelarna i slina je perlitu
= ( + 3 ), dok je tvrdoa neto vea 250 300 (slika 1.6 i 1.7).
d) Srednje brzo hlaenje u struji zraka izaziva sputanje temperature modifikacije na 500 600C.
Jedan par lamela ima debljinu d 0,1. Ovaj eutektoid nazvan je TROOSTIT (T). Struktura
troostita takoer je lamelarna kao i perlita = ( + 3 ), a tvrdoa mu iznosi 400
(slika 1.6 i 1.7).
e) Svi do sada opisani eutektoidi: perlit, sorbit i troostit (slika 1.6) nazivaju se ORTOEUTEKOIDI.
Njihov nastanak praen je difuzijom ugljika iz austenitne reetke. Ravnomjerno rasporeeni
ugljik u austenitu difuzijom pri hlaenju obogauje podruja nastanka eutektoidnog cementita
istovremeno osiromaujui podruja nastanka eutektoidnog ferita na taj nain stvarajui
lamelarnu strukturu. Poveanjem brzine hlaenja skrauje se vrijeme za difuziju pa je put koji
atomi ugljika prelaze krai, a nastale lamele tanje.
ORTOEUTEKTOIDI:
P ( id Fe3C id )

Debljina lamela:

Tvrdoa:

d 0,6 0,7

180 220 240 HV

S ( id Fe3C id )

d 0,25

250 300

T ( id Fe3C id )

d 0,1

400

13

f) Vrlo brzo hlaenje, brzinom ~100 C/s, koje se moe

postii uranjanjem manjih uzoraka u slatku vodu, izaziva
na krivulji hlaenja sputanje stojita (promatranog
eutektoidnog elika) na cca 400 500C. Austenit se, na
tom temperaturnom stojitu, dijelom modificira u
PARAEUTEKTOID nazvan BAJNIT (B) (slika 1.4)
tvrdoe 400 600 HV.
Ostatak austenita na temperaturi Ms 250C zapoinje se
modificirati u jo izvitopereniji PARAEUTEKTOID
nazvan MARTENZIT (M) tvrdoe 900 HV. Na krivulji
hlaenja uoava se lom na temperaturi poetka
modifikacije preostalog austenita u martenzit. Slika 1.4. Mikrostruktura bajnita
Martenzitna pretvorba je bezdifuzijska, tj. cjelokupna
[22]
koliina ugljika biva rastvorena u novonastaloj reetki.
g) Izrazito brzo hlaenje, npr. uranjanjem vrlo tankih
uzoraka eutektoidnog elika u ledenu vodu temperature
0C, eliminira pojavu stojita, tj. bajnita. Na krivulji
kontinuiranog hlaenja zapaamo lom pri temperaturi
Ms 250C koji upuuje na poetak alotropske
modifikacije austenita A samo u izvitopereni i tvrdi
martenzit M (slika 1.5 i 1.7). Zbog velike brzine hlaenja
izostaje difuzija ugljika. Na sobnoj temperaturi od 20C
modifikacija jo nije gotova (za eutektoidni elik
modifikacija zavrava na temperaturi Mf -30C), pa dio
austenita ostane nepretvoren A, koji se naziva zaostali
Slika 1.5. Mikrostruktura
ili ostatni austenit.
martenzita [22]
h) Najbre hlaenje moe se postii npr. uranjanjem
tankih ploica austenitiziranog elika u tekui duik (-196C). Uzorak se duboko pothlauje ime
se temperatura sputa ispod Mf temperature zavretka pretvorbe. Ovakvim se hlaenjem
praktino dobije samo tvrdi martenzit M bez zaostalog austenita A.
Bajnit i martenzit nemaju lamelarni izgled. Zato se nazivaju PARAEUTEKTOIDI (nisu pravi
eutektoidi).
Kod legiranih elika iste faze mogu nastati i pri sporijem hlaenju! (Na taj se nain smanjuju
zaostala toplinska naprezanja nakon hlaenja).

PERLIT
SORBIT
TROOSTIT
Slika 1.6. Faze dobivene metastabilnim (perlit), sporim (sorbit)
i srednje brzim hlaenjem (troostit) [2]

14

15

Slika 1.7. Krivulje hlaenja i nastale faze za razliite brzine hlaenja

A - austenit; B - bajnit; M - martenzit; P - perlit; S - sorbit; T - troostit [1]

1.3.1.1.1 Bajnitna pretvorba

Ubrzavanjem hlaenja austenita A onemoguuje se u veoj ili manjoj mjeri pokretljivost atoma
ugljika i postizanje potpune (metastabilne) ravnotee. Tako nastaje bajnit .
Bajnitna pretvorba zapoinje lokalnom modifikacijom reetke austenita u ferit du ravnine najgue
zaposjednutosti. Tako nastale klice razvijaju se u svim smjerovima. Kako je brzina hlaenja
poveana, cementit nastaje samo od atoma iz neposredne blizine pa su sitni kristali cementita (ne
mogu se razluiti optikim mikroskopom) vrlo fino raspreni u feritnoj matrici (slika 1.8).
Rezultat ovakve strukture je znatno poviena vrstoa materijala i dobra ilavost.

Slika 1.8. Razvijanje faze bajnita [1]

Slika 1.9. Oblici bajnitnih zrna [1]

Razliiti oblici bajnitnih kristala prikazani su na metalografskim slikama na slici 1.9. Kuglasti
(zrnasti) oblik nastaje pri manjim brzinama hlaenja (na viim temperaturama pretvorbe).
Poveanjem brzine hlaenja nastaju dendritini oblici, a kod jo veih brzina (na niim
temperaturama pretvorbe) igliasti.
Ti se oblici redaju s rastuom brzinom hlaenja, odnosno sniavanjem temperature transformacije,
to utjee na porast tvrdoe i vrstoe (smanjuje se ilavost i rastezljivost), pa se bajnit dijeli na gornji
(vee rastezljivosti i ilavosti), srednji i donji (vee tvrdoe i vrstoe).

16

Slika 1.11. Gornji bajnit

[19]

Slika 1.10. Donji bajnit [19]

1.3.1.1.2 Martenzitna pretvorba

Pri vrlo velikim brzinama hlaenja (krivulja hlaenja "e" - 1.7) uz sve
ostale faze (ferit, perlit, sorbit, troostit, bajnit) nastaje i martenzit .
Martenzitna pretvorba austenita odvija se bez difuzije. Sama modifikacija
reetke austenita ne moe se izbjei (modifikacija se odvija u vrlo kratkom
vremenskom intervalu cca 10-3 do 10-5 [s]). Kod jo veih brzina hlaenja
izostane nastanak ostalih faza. Mikrostruktura martenzita vidi se na
metalografskoj slici (slika 1.12).
Hlaenjem austenita brzinama veim od kritine brzine hlaenja v vkrit .
u potpunosti izostaje difuzija ugljika i rezultat alotropske modifikacije je
samo reetka MARTENZITA (slika 1.13).

Slika 1.12. Martenzit [19]

Manje ili vie prisilno zadrani ugljik u - reetki izaziva manje ili vee
izvitoperenje reetke raste tvrdoa (slika 1.12 i 1.13).

- reetka austenita

- reetka ferita
- atom eljeza

- reetka s
prisilno zadranim
atomom ugljika

- atom ugljika
Slika 1.13. Nastajanje prostorno centrirane iz plono centrirane kubne reetke [1]
Martenzitna pretvorba, za sluaj kada se austenit bogatiji ugljikom (C>0,4%) vrlo brzo ohladi,
prikazana je shematski (slika 1.13). Na temperaturi austenitizacije atom ugljika ukljuinski je
rastvoren u austenitnoj reetki pri nekoj temperaturi toplinske obrade iznad temperature A3 (prije
poetka hlaenja). Vrlo brzim hlaenjem atom ugljika ostaje prisilno zadran u reetki.
Nastaje martenzit koji ima tetragonalnu reetku (BCT body centered tetragonal). Tetragonalni
martenzit nastaje preklapanjem austenitne plono centrirane (FCC) reetke i prisilnim zadravanjem
atoma ugljika u vrstoj otopini - martenzitu (taj je mjeanac takoer ukljuinskog tipa). Do
preklapanja dolazi pri temperaturi pretvorbe t Ms (Ms temperatura poetka nastajanja martenzita
iz pothlaenog austenita). Atom ugljika, koji se nalazi u sreditu reetke austenita, nema dovoljno
vremena za difuziju pa ostaje zarobljen u sreditu plohe novonastale reetke. Radi se, dakle, o
17

bezdifuzijskoj pretvorbi. Martenzitna pretvorba provodi se pri kontinuiranom ohlaivanju izmeu

temperatura Ms (martenzit start) i Mf (martenzit fini) te ne ovisi o brzini hlaenja. Pri prekidu procesa
hlaenja zaustavlja se pretvorba u martenzit. Zarobljeni atomi sprjeavaju pribliavanje atoma eljeza
na udaljenost 2,88 (ferit) te izazivaju izduenje reetke. Tako se umjesto kubne reetke ferita dobiva
prostorno centrirani tetragon, tj. tetragonalni martenzit MT (slika 1.13). Parametri reetke
tetragonalnog martenzita ovise o sadraju ugljika (slika 1.14). Kod tetragonalne reetke je parametar
c > a, tj. c/a > 1. Taj omjer parametra visine "c" prema parametru baze reetke "a" naziva se stupanj
tetragonalnosti.

=
Slika 1.14. Parametri martenzita u
zavisnosti od sadraja ugljika [1]

3,642
2

2,56

Slika 1.15. Izvod za parametar baze tetragonalne

reetke [1]

Ako se dovoenjem energije izvana (toplinske - zagrijavanjem ili mehanike hladnom

deformacijom) omogui naknadna djelomina difuzija, doi e do malog pomaka i atom ugljika e
se postaviti na jednaku udaljenost od susjednih atoma eljeza. Ovim e od tetragonalnog martenzita
nastati kubni martenzit MK.
Kubni martenzit nastaje i brzim hlaenjem austenita siromanijeg ugljikom (C<0,4 %). Reetka
kubnog martenzita i dalje ima poveane parametre u odnosu na ferit i to tim vie to je sadraj ugljika
vei.

18

U dijagramu (slika 1.16) prikazan je utjecaj

brzine hlaenja na nastale faze, temperaturu
poetka pretvorbe i tvrdou nakon
ohlaivanja.
Vidljivo je da se poveanjem brzine hlaenja
sniava temperatura poetka pretvorbe sve
do tzv. kritine brzine hlaenja vK iznad
koje potpuno izostaje pretvorba austenita sve
do priblino 250C (ova temperatura ovisi o
sadraju ugljika) kada se austenit
transformira u martenzit.
U literaturi se ponekad istie i najmanja
brzina hlaenja pri kojoj se pojavljuje
martenzit u strukturi kao donja kritina
brzina hlaenja - v. U istoj se literaturi
Slika 1.16. Temperature pretvorbe austenita,
brzina vK naziva gornja kritina brzina
nastale faze i tvrdoa u zavisnosti od brzine
hlaenja.
hlaenja [1]
Martenzit podeutektoidnih elika zbog svog
izgleda naziva se masivni, a onaj
nadeutektoidnih elika ploasti, dok je u podruju oko eutektoidnog sastava mijeana mikrostruktura
obaju oblika martenzita. Nastajanje mikrostrukture masivnog martenzita podeutektoidnog elika (a)
i ploastog martenzita nadeutektoidnog elika (b) prikazano je metalografskim skicama (slika 1.17).
austenit
martenzit

martenzit
austenit

a)
b)
Slika 1.17. Shematski prikaz nastajanja mikrostrukture masivnog martenzita (uveanje 800x)
podeutektoidnog elika (a) i ploastog martenzita (uveanje 1200x) nadeutektoidnog elika (b) [3]
19

Zakljuak
Martenzit je jednostavno reeno: prezasieni ukljuinski mjeanac -eljeza, s ugljikom C, koji je
prisilno zadrao koncentraciju izvornog austenita A.
Martenzit je faza karakteristina za zakaljeni elik.
elik martenzitne strukture ima vrlo visoku tvrdou (i vrstou), ali nisku duktilnost (lomno istezanje,
kontrakciju) i nisku ilavost.
Posljedica pretvorbe austenita u martenzit jest poveanje volumena tako da e elik martenzitne
strukture imati vei volumen nego elik feritno-perlitne (ili perlitno-cementitne) strukture.
Naime volumen stanice kristalne reetke ferita je: VF = aF3 , a volumen stanice kristalne reetke
martenzita: VM = a2M c
kako je aF aM
slijedi:

c > aM ,

VM > VF.

elik koji ima martenzitnu strukturu je zakaljen, a postupak toplinske obrade, koji se sastoji od
naglog hlaenja austenitiziranog elika, naziva se kaljenje.
1.3.1.2 Podeutektoidni i nadeutektoidni elici
Temperatura potpune austenitizacije za podeutektoidne elike je 30 70C via od A3 temperature,
dok je temperatura potpune austenitizacije za nadeutektoidne elike 30 70C iznad Acm temperature
(1.18).
Vie temperature austenitizacije od navedenih nisu dobre:
- zbog poveanja austenitnog zrna (nastanak grubog zrna)
- nepotrebno je i neekonomino (vei utroak energije)
- zbog poveane koliine topline usporava se hlaenje koje moe onemoguiti postizanje
kritine brzine hlaenja.
Ubrzavanjem hlaenja austenita sve se vie
udaljava od metastabilnog hlaenja, pa se sve
manje izluuje primarne faze () kod
podeutektoidnih elika, odnosno 3 " kod
nadeutektoidnih elika.
Istodobno se i nastanak eutektoida ( +
3 ) sputa na sve niu temperaturu
A1<A1 = 723C.
Koncentracija istog eutektoida se proiruje
od fiksnih 0,8 % C na odreeno podruje
koncentracija (slika 1.19).
Slika 1.18. Temperaturno podruje potpune
austenitizacije elika [1]

20

Novonastali eutektoidi su finiji. Tako se moe

dogoditi, prigodom ubrzanog hlaenja, da se
kod elika s 0,7 ili s 0,9 %C dobije isti troostit
T ( + 3 ).
Dakle, ubrzavanjem hlaenja temperature
poetka austenitne pretvorbe pomiu se na nie,
a eutektoidna koncentracija prelazi u podruje
eutektoidnih koncentracija. Ovo podruje
eutektoidnih koncentracija je tim ire to je
brzina hlaenja vea.
Jo brim hlaenjem moe se postii dobivanje
istog martenzita i to za sve koncentracije, tj.
izluivanje primarne faze kod neeutektoidnih
elika (ferita odnosno sekundarnog cementita)
potpuno e izostati.

Slika 1.19. Prijelaz eutektoidne koncentracije

u podruje eutektoidnih koncentracija [1]
1.3.1.3 Utjecaj brzine hlaenja na promjene koje nastaju u Fe-Fe3C dijagramu
Prilikom grijanja i hlaenja legura neminovno dolazi do pojava temperaturne histereze (pothlaenja
taline pri hlaenju i pregrijavanju krutnine pri grijanju). Ova histereza je tim vie izraena to je
brzina promjene temperature vea. Slina pojava se dogaa i u krutom stanju pri alotropskim
modifikacijama. Do alotropske modifikacije reetke istog eljeza pri zagrijavanju dolazi
pri temperaturi 911C. Ako se isto eljezo, austenitne strukture, hladi najmanjim brzinama (tj. ako
je brzina hlaenja vhl~0), do alotropske modifikacije dolazi pri temperaturi tj. 898C
(znatno nie nego pri grijanju). Minimalna temperaturna histereza za isto eljezo, pri modifikaciji
austenita u ferit , iznosi th(min) = 13C. Poveanjem brzine hlaenja poveava se i
temperaturna histereza (alotropska modifikacija austenita u ferit odvija se pri sve niim
temperaturama).
Pri maksimalnim brzinama hlaenja, koje se mogu postii, dostie se najnia temperatura alotropske
modifikacije koja iznosi tgr = 500C. Ova granina temperatura postie se pri brzini hlaenja vhl >
600[C/s]. Daljnje sputanje temperature modifikacije kod istog eljeza nije mogue bez obzira na
poveanje brzine hlaenja. Dakle, maksimalna temperaturna histereza pri najveim brzinama
hlaenja iznosi priblino th(max) = 410C (slika 1.20).

21

Slika 1.20. Utjecaj brzine hlaenja na temperaturu alotropske modifikacije Fe Fe [4]

Nelegirani elici razliitog sadraja ugljika pokazuju slinu zakonitost. Ugljik djeluje stabilizirajue
na austenit pa se temperature poetka modifikacije sputaju s porastom sadraja ugljika
vidi metastabilni Fe-Fe3C dijagram. U metastabilnom Fe-C dijagramu na slici 1.21 naelno su ucrtane
razliitim bojama linije poetaka i zavretaka pretvorbe austenita u ferit za razliite brzine
hlaenja. Na desnoj strani dijagrama upisane su odgovarajue brzine hlaenja [/].
Ako je brzina hlaenja vrlo velika, dolazi do potpunog izostanka difuzije ugljika. Do modifikacije
konano ipak mora doi, ali na znatno nioj temperaturi. Krivulja koja povezuje temperature poetka
modifikacije za elike razliitih sadraja ugljika naziva se martenzit start temperatura i oznaava s
Ms (Martensite Start). Faza koja nastaje modifikacijom na Ms temperaturi jest ugljikom prezasieni
ukljuinski mjeanac eljeza kubne ili tetragonalne reetke (ovisno o sadraju ugljika) i naziva se
martenzit M. Martenzit je faza koja se ne moe dobiti sporim (metastabilnim) hlaenjem, pa se stoga
i ne pojavljuje u metastabilnom Fe-Fe3C dijagramu.
Dakle, poveanjem brzine hlaenja austenitiziranog elika temperature modifikacije potiskuju se
prema niim temperaturama. Ako je brzina hlaenja vea od kritine vhlvkr krivulje, A3, A1 i Acm
prelaze u jednu jedinstvenu krivulju Ms (poetak martenzitne transformacije).

22

Slika 1.21. Ovisnost temperature alotropske modifikacije reetke o udjelu ugljika i

brzini hlaenja vhl u Fe-C leguri [4]
Na temelju prethodnih izuavanja slijedi da e potpuno austenitiziranom eliku, ako se dovoljno brzo
hladi, austenit ostati postojan sve do sjecita pripadajue koncentracije elika s krivuljom Ms. Do
transformacije austenita doi e tek ispod Ms temperature. Tek e tada poeti transformacija u
martenzit. Austenit, postojan izmeu A3 i Ms (odnosno izmeu Acm i Ms) temperatura, naziva se
pothlaeni austenit - p.
23

Do transformacije pothlaenog austenita u martenzit (p M) konano dolazi u odreenom

temperaturnom intervalu (ispod Ms temperature). Temperatura na kojoj zavrava transformacija
austenita naziva se martenzit fini temperatura Mf (Martensite Finish). Spajanjem toaka zavretka
austenitne pretvorbe za razliite sadraje ugljika dobiva se krivulja zavretka stvaranja martenzita Mf
martenzit fini.
Dijagram koji predstavljaju Ms i Mf krivulje naziva se Uptonov dijagram. Za razliku od
metastabilnog dijagrama taj dijagram vrijedi samo za vrlo brzo hlaenje (slika 1.22). Taj se dijagram
ni u kom sluaju ne moe koristiti za ugrijavanje ili sporo hlaenje. U praksi se vrlo brzo hlaenje
ugljinih elika (tj. za metastabilne Fe-C legure bez legirajuih dodataka) ostvaruje ohlaivanjem
nakon austenitizacije u vodi ili slanoj vodi temperature okoline.

Slika 1.22. Uptonov dijagram - dijagram poetaka i zavretaka pretvorbe austenita u martenzit [4]
U Uptonovu dijagramu uoava se nekoliko podruja razliitih faza:

24

jednofazno podruje pothlaenog austenita p iznad Ms linije za koncentracije C<0,8 %

jednofazno podruje martenzita M ispod Mf linije za koncentracije C<0,8 %

dvofazno podruje pothlaenog austenita p i sekundarnog cementita 3 " iznad Ms linije

za koncentracije C>0,8 %

trofazno podruje pothlaenog austenita p, sekundarnog cementita 3 " i martenzita M

izmeu Ms i Mf linije za koncentracije C>0,8 %

za koncentracije C<0,8 % izmeu Ms i Mf linije javljaju se samo martenzit M i pothlaeni

austenit p

za koncentracije C>0,8 % ispod Mf linije javlja se martenzit M i sekundarni cementit 3 ".

Napomena: Na sobnoj i niim temperaturama pothlaeni austenit (ako ga ima) naziva se ostatni o ili
zaostali austenit z.

1.3.1.3.1 Utjecaj sadraja ugljika C na Ms i Mf temperaturu

Od austenita bogatijeg na ugljiku C nastane jako izvitopereni i tvrdi martenzit, koji vri veliki pritisak
na jo nepretvoreni pothlaeni austenit, tako da se ovaj austenit bude u stanju modificirati dalje u
martenzit tek pri jo niim temperaturama (slika 1.22 Uptonov dijagram). Vei sadraj ugljika C
na austenit djeluje stabilizirajue (sniava temperaturu modifikacije).
Na slici se istie koncentracija od oko 0,6 %C za koju se naglim hlaenjem jo uvijek dobije struktura
100 % martenzita. Za manje koncentracije na sobnoj temperaturi ne pojavljuje se pothlaeni austenit.
Npr., ako se gasi elik s 0,4 %C, dostie se temperatura zavretka pretvorbe martenzita (Mf
temperatura) pri temperaturi vioj od 20C. Dakle, ukupna koliina austenita (100 %) gaenjem se
transformirala samo u martenzit.
Kod ugljinih elika s 0,6 do 0,8 %C gaenjem u vodi sobne temperature ne dostie se temperatura
Mf (zavretak stvaranja martenzita). U mikrostrukturi takva elika zapaaju se sljedee faze:
M martenzit i
p pothlaeni austenit.
S obzirom na to da je hlaenje zavreno na sobnoj temperaturi, pothlaeni austenit koji ostaje u
strukturi zakaljenog elika naziva se ostatni ili zaostali austenit. U literaturi se moe oznaavati kao
o ili z.
Do pojave eljeznog karbida Fe3C dolazi samo ako se nadeutektoidne legure gase s temperature
djelomine austenitizacije (izmeu temperatura A1 i Acm). Ako je austenitizacija bila potpuna (iznad
temperature Acm), onda je mikrostruktura nakon gaenja bez karbida, tj. sastoji se samo od martenzita
i zaostalog austenita (M+z). U praksi se ovakvo gaenje (temperature iznad Acm) ne koristi. Kako je
austenit na temperaturama iznad Acm bogatiji na ugljiku, sputa se Mf temperatura, pa e nakon
gaenja koliina zaostalog austenita z biti vea (meka faza).
Kako bi se zaostali austenit u eliku s vie od 0,6 % ugljika transformirao u martenzit, potrebno je
hlaenje obaviti u sredstvu koje ima temperaturu niu od pripadajue Mf temperature. Ovakvo
hlaenje moe se obaviti u npr. smjesi alkohola i suhog leda - CO2, tekuem zraku, tekuem duiku
i sl.
Hlaenje elika na temperaturu ispod sobne zbog potpune pretvorbe pothlaenog austenita naziva se
duboko hlaenje.

25

1.3.1.3.2 Odreivanje parametara toplinske obrade elika primjenom Fe-Fe3C dijagrama

Najee cilj toplinske obrade elika nije dobivanje ravnotenih faza. Neravnotene faze rezultiraju
veom vrstoom i tvrdoom elika, a esto i optimalnom kombinacijom vrstoe i ilavosti.
Metastabilni dijagram ne moe dati uvid u neravnotene faze koje nastaju brim hlaenjem. Ipak, u
fazi projektiranja postupka toplinske obrade koristi se i metastabilni dijagram za procjenu pravilne
temperature austenitizacije. U svrhu kaljenja elika moraju biti zadovoljene sljedee temeljne
pretpostavke:
-

modifikacija reetke eljeza pri grijanju i hlaenju:

poveanje rastvorivosti ugljika u reetki eljeza na povienoj temperaturi (u austenitu, tj.
- Fe). Teoretska granica rastvorivosti ugljika u austenitu iznosi do 2,03 %C pri 1145C,
dok rastvorivosti u feritu na sobnoj temperaturi praktiki nema;
sposobnost austenita da ubrzanim hlaenjem zadri rastvoreni ugljik u vrstoj otopini
sve do temperature Ms (tj. do temperature poetka pretvorbe, tj. alotropske modifikacije
austenita u martenzit).

Dakle, da bi se neki elik mogao zakaliti, trebaju biti ispunjeni sljedei uvjeti:
-

transformacija ferita u austenit. Zakaliti se mogu samo elici kod kojih prilikom
zagrijavanja dolazi do modifikacije reetke u austenit. Neki visokolegirani elici naime
uope nemaju modifikaciju reetke pa nisu zakaljivi;
elik mora sadravati dovoljno visok sadraj ugljika (kako bi dovoljan broj reetaka
austenita rastvorio po 1 atom ugljika pa se konvencionalno zakaljivim elicima smatraju
oni koji sadre 0,35%C ). Za nie sadraje ugljika nastali martenzit previe je mekan;
elik treba ugrijati u austenitno podruje jer martenzit moe nastati samo od austenita
(monofazno za podeutektoidne ili dvofazno za nadeutektoidne elike);
brzina hlaenja treba biti dovoljno velika kako bi se sprijeila difuzija atoma ugljika iz
reetke austenita i tako omoguilo prisilno zadravanje atoma ugljika u novonastaloj
martenzitnoj reetki.

Praktino za provedbu toplinske obrade ugljinih elika koriste se Fe-Fe3C i Uptonov dijagram (slika
1.23).
Iz Fe-Fe3C dijagrama mogu se odrediti podatci za zagrijavanje (temperaturu austenitizacije), i to samo
za sluaj ne prebrzog zagrijavanja. Podatci o nastalim fazama mogu se koristiti samo za sluajeve
jako sporog (metastabilnog) hlaenja, npr. sporo hlaenje u ugaenoj pei, pepelu ili pijesku.
Podatci potrebni za gaenje (Ms i Mf) mogu se odrediti iz Uptonova dijagrama i vrijede samo za sluaj
vrlo brzog hlaenja (za sluaj ugljinih elika samo za brzine hlaenja koje se postiu u vodi i
rashladnim sredstvima veeg intenziteta hlaenja). Temeljem podataka iz tog se dijagrama moe
odrediti npr. potrebna temperatura rashladnog sredstva za potpunu transformaciju austenita (za elike
s vie od 0,6 %C kojima je martenzit fini Mf temperatura nia od sobne).
Ovisno o sadraju ugljika, na sobnoj temperaturi (na 20C) mogu se dobiti sljedee faze u
mikrostrukturi zakaljenog elika:
C< 0,4% :
0,4%<C< 0,6% :
0,6% <C<0,8% :
C> 0,8%:

26

kubni martenzit: MK
tetragonalni martenzit: MT
tetragonalni martenzit i zaostali austenit: MT+AZ
tetragonalni martenzit, zaostali austenit i karbid (Fe3C): MT + Z + K.

Slika 1.23. Dio dijagrama Fe-Fe3C i Uptonov dijagram [4]

Pravilna temperatura zagrijavanja (austenitizacije) elika, u svrhu kaljenja, odreuje se iz Fe-Fe3C
dijagrama. Temperatura potpune austenitizacije za podeutektoidne elike je iznad A3 linije, a za
nadeutektoidne iznad Acm linije (iz metastabilnog dijagrama).
Podeutektoidni elici (C<0,8 %)
Napomena: Eutektoidna koncentracija iznosi 0,8 % C samo za ugljine nelegirane elike (dodatak
legirnih elemenata u pravilu sniava eutektoidnu koncentraciju, tako da je kod legiranih
elika koncentracija od 0,8 %C zapravo nadeutektoidna).

Slika 1.24. Odreivanje temperature austenitizacije podeutektoidnih elika [4]

Postupkom kaljenja tei se postii konana struktura koja se sastoji samo od martenzita.

27

Ako bi se podeutektoidni elik zagrijao izmeu A1 i A3, dobila bi se dvofazna struktura austenita i
ferita A + F (slika 1.24).
Brzim hlaenjem (gaenjem) tako zagrijanog elika (djelomino austenitiziranog) dobije se
mikrostruktura koja bi se sastojala od ferita i martenzita F + M. Dakle, gaenjem dolazi samo do
pretvorbe pothlaenog austenita u martenzit AP M.
Nastali martenzit ima vrlo visoku tvrdou (do 900 HV), dok je ferit vrlo meka faza ( 100 HV) velike
rastezljivosti.
Tvrdoa martenzita kod ugljinih elika ovisi samo o sadraju ugljika: HVM = f (%C).
Zagrijavanjem izmeu A1 i A3 temperature nastali austenit je bogatiji ugljikom (prema Fe-Fe3C
dijagramu) nego u sluaju potpune austenitizacije (iznad A3 temperature). Iz ovako ugljikom
bogatijeg austenita nastaje martenzit vee tvrdoe, ali i vee krhkosti.
Nastala struktura ima faze drastino razliitih svojstava, to je vrlo nepovoljna struktura.
Dakle, treba teiti strukturi sa 100 % martenzita, a u tom cilju treba provesti potpunu austenitizaciju
iznad A3 temperature.
Ako se austenitizacija vri na previsokim temperaturama, dolazi do porasta zrna (koagulacije
spajanja vie manjih zrna u vea) to se odraava na konana loija mehanika svojstva. Tu pojavu u
svakom sluaju treba izbjei. Ukrupnjenje zrna austenita sniava temperature poetka i zavretka
martenzitne pretvorbe Ms i Mf pa je mogua pojava ostatnog austenita nakon kaljenja ugljinog elika
s manje od 0,6 % ugljika.
Pravilna temperatura austenitizacije podeutektoidnih elika treba biti malo iznad A3 temperature
(kako bi se osigurala potpuna austenitizacija), tj.:

tA = A3 + (30 70) [C].

Slika 1.25. prikazuje mikrostrukturu jednog podeutektoidnog ugljinog elika, za sluaj gaenja s
temperature djelomine (izmeu A1 i A3 temperature) i potpune austenitizacije (iznad A3 temperature).

a) austenitizacija izmeu A1 i A3 temp.

ferit + martenzit

b) austenitizacija iznad A3 temp.

martenzit

Slika 1.25. Mikrostruktura podeutektoidnog ugljinog zakaljenog elika u ovisnosti o tA [5]

28

Nadeutektoidni elici (C>0,8 %)

Postupak odreivanja pravilne temperature austenitizacije kod nadeutektoidnih elika moe se
pojasniti razmatranjem dijagrama na slici 1.26.

Slika 1.26. Odreivanje temperature austenitizacije nadeutektoidnih elika [4]

Ako se nadeutektoidni elik zagrije na temperaturu djelomine austenitizacije, tj. izmeu A1 i Acm
temperature, dobije se struktura koja se sastoji od austenita i sekundarnog karbida (sekundarnog
cementita) +Fe3C. Nadalje, brzim hlaenjem (gaenjem) dolazi do pretvorbe dijela pothlaenog
austenita u martenzit , dok jedan dio austenita ostaje nepretvoren z, jer nije dostignuta
temperatura zavretka pretvorbe austenita u tetragonalni martenzit MT (Mf martenzit fini
temperatura). Sekundarni karbid Fe3C se ne mijenja, tako da nakon gaenja elik u mikrostrukturi
ima tetragonalni martenzit, zaostali austenit i sekundarni cementit ( + + 3 ").
Mehanika svojstva tetragonalnog martenzita (MT) i eljeznog karbida Fe 3C priblino su jednaka
(velika tvrdoa MT: 900 HV; 3 ": 1000 HV ), dok zaostali austenit z (kojeg ima samo 2 3
% ukupne mase) ima niu tvrdou ( 400 HV).
Ako bi se prije gaenja provela potpuna austenitizacija, zagrijavanjem elika na temperaturu iznad
Acm , tj. u monofazno podruje u kojem je prisutan samo austenit, konani fazni sastav i svojstva,
nakon gaenja, bili bi drukiji.
Gaenjem bi se dijelom austenit pretvorio u jo tvri (bogatiji ugljikom) tetragonalni martenzit
MT. Koliina zaostalog austenita z bila bi vea nego u prethodnom sluaju, jer austenit bogatiji
ugljikom ima jo niu temperaturu zavretka pretvorbe Mf.
Konano, zagrijavanje iznad Acm temperature povealo bi austenitno zrno (zbog koagulacije na
viim temperaturama) pa bi se nakon gaenja dobilo grubo martenzitno zrno (uz poveani udio
zaostalog austenita). Prosjena tvrdoa nakon takva kaljenja bila bi manja nego u sluaju kaljenja
s temperature djelomine austenitizacije.
29

Zbog navedenih razloga u pravilu se austenitizacija nadeutektoidnih elika vri na temperaturi

dvofaznog podruja +Fe3C izmeu A1 i Acm, tj.:

tA = A1 + (50 70) [C].

1.3.1.3.3 Ukratko o kaljenju ugljinih elika
Postupak kaljenja elika moe se podijeliti u dvije faze:
1. Zagrijavanje na pravilnu temperaturu austenitizacije te progrijavanje (zadravanje na
temperaturi austenitizacije dok se ne izjednae temperature povrine i jezgre te dok se struktura
ne homogenizira, tj. izjednai koncentracija ugljika u svim dijelovima volumena austenita) - slika
1.27:
- za podeutektoidne elike: tA = A3 + (30 70) [C]
- za nadeutektoidne elike: tA = A1 + (50 70) [C].

Slika 1.27. Podruje optimalnih temperatura austenitizacije za kaljenje ugljinih elika [4]
2. Gaenje u vodi (hlaenje nadkritinom brzinom)
Fazni sastav ugljinog elika zakaljenog u vodi sobne temperature 20C (ovisi samo o sadraju
ugljika; vidi Uptonov dijagram na slici 1.22):

30

podeutektoidni elici s C< 0,4 %:

podeutektoidni elici s 0,4 %<C< 0,6 %: tetragonalni martenzit (MT);

podeutektoidni elici s 0,6 %<C< 0,8 %: tetragonalni martenzit (MT) + zaostali austenit (z);

nadeutektoidni elici s > 0,8 %C:

kubni martenzit (MK);

tetragonalni martenzit (MT) + zaostali austenit (z)

+ eljezni karbid (Fe3C).

1.3.1.3.4 Utjecaj sadraja ugljika C na tvrdou zakaljenog elika

Tvrdoa martenzita ovisna je samo o sadraju ugljika, odnosno o koliini rastvorenog ugljika u
austenitu iz kojeg je martenzit nastao!
Tvrdoa je povezana s izvitoperenjem reetke martenzita (stupanj tetragonalnosti). to je reetka
bogatija ugljikom, vee je izvitoperenje, a time i tvrdoa nastalog martenzita.
Meutim, elici s vie od 0,8 % mogu nakon kaljenja iskazivati manju tvrdou ako nije izvreno
duboko hlaenje (direktnim kaljenjem u
pothlaenom rashladnom sredstvu ili
naknadnim dubokim pothlaivanjem nakon
kaljenja u rashladnom sredstvu sobne
temperature).
Naime, u praksi se najee primjenjuju
rashladna sredstva sobne temperature, ime
se ne dostie Mf temperatura zavretka
pretvorbe, pa dio austenita ostane
nepretvoren. Nepretvoreni austenit znatno
je meka faza od martenzita.
Iako u samom martenzitu ima dosta
rastvorenog ugljika (zbog ega ima veliku
tvrdou), prosjena tvrdoa smjese sa
zaostalim mekim austenitom je manja (u
odnosu na sluaj dubokog hlaenja).

Slika 1.28. Burnsov dijagram nadeutektoidni elici

austenitizirani na tA > Acm temperature [4]

Nadalje, ako se nadeutektoidni elik

potpuno austenitizira (zagrijavanjem iznad
Acm temperature) te nakon progrijavanja, tj.
homogenizacije austenitne strukture, hladi
nadkritinom brzinom, njegova tvrdoa
moe biti manja nego kod zakaljenog elika
manjeg sadraja ugljika (slika 1.28
Burnsov dijagram za sluaj potpune
austenitizacije).
Ako se austenitizacija nadeutektoidnih
elika vri na nekoj nioj temperaturi
(izmeu A1 i Acm temperature), u gaenoj
strukturi se uz tetragonalni martenzit
pojavljuje sekundarni cementit (faza tvra
od martenzita) i neto manja koliina (u
odnosu na prethodni sluaj) mekeg
zaostalog austenita (zbog vie temperature
zavretka martenzitne pretvorbe Mf prema
Uptonovu dijagramu) pa krivulja u
Burnsovu dijagramu poprima drugaiji
oblik, to se vidi na slici 1.29.

Slika 1.29. Burnsov dijagram nadeutektoidni

elici austenitizirani na tA = A1 + (50 70) [C]
[4]

31

1.4 T T T - DIJAGRAMI
1.4.1 KONSTRUKCIJA TTT-DIJAGRAMA
Metastabilni Fe-C dijagram ne daje uvid u faze i koliine faza koje nastaju pri veim brzinama
hlaenja. Kako je u praksi brzina hlaenja uglavnom vea od metastabilne, nastale faze bitno su
razliite od onih koje se nalaze u metastabilnom dijagramu.
Pri jako malim brzinama hlaenja nastaju metastabilne faze (ferit, lamelarni perlit i sekundarni
cementit), dok pri vrlo velikim brzinama hlaenja nastaje martenzit uz eventualno neto
nepretvorenog austenita.
Faze koje nastaju izmeu tih dviju ekstremnih brzina hlaenja jesu smjesa cementita i ferita i to sve
finije strukture to je brzina hlaenja vea.
Kako bi se moglo tono odrediti fazni sastav i koliinske udjele koji nastaju ubrzanim hlaenjem,
promjene faza i temperatura u dijagramu moraju biti prikazane kao vremenska funkcija.
Za praenje promjena kod ubrzanog hlaenja koriste se TTTdijagrami (engl. Temperature Time
Transformation), koji su za svaki elik razliiti. Dakle, elici razliitog kemijskog sastava imaju
razliite TTTdijagrame.
S pomou tih dijagrama mogue je odrediti koliinu pretvorenog austenita A u funkciji brzine i
temperature hlaenja te vrste i koliine nastalih faza. TTT-dijagrami koriste se i za odreivanje naina
hlaenja s ciljem postizanja odgovarajue strukture i faznog sastava (svojstava elika).
Do sada su opisana dva dijagrama za ekstremne sluajeve hlaenja:
1. metastabilni Fe-Fe3C dijagram za ekstremno sporo hlaenje (hl tj. vhl 0) i
2. Uptonov dijagram za ekstremno brzo hlaenje (hl 0 tj. vhl ).
Izmeu ta dva ekstremna sluaja (tj. izmeu hl 0 i hl ) moe se dobiti kvalitativna slika ako
se naini vertikalni presjek trokomponentnog prostornog sustava za odreeni udio ugljika (x % C)
okomito na ravninu - %C (slika 1.30, 1.31, 1.32).
Naravno, za dobivanje tone slike trebalo bi poznavati i dijagrame slijevanja t- %C (vhl konst.
za brzine hlaenja izmeu tih dvaju ekstrema.
Moe se zakljuiti da skraenje trajanja ohlaivanja (tj. poveanje brzine hlaenja vhl) sniava
temperature A3 i A1 podeutektoidnih elika, odnosno temperature Acm i A1 nadeutektoidnih elika. Pri
tome se A3 (i Acm) sniavaju bre nego A1.
Dobivenim dijagramom "t " (% C = konst.) strukturna se zbivanja mogu vrlo lako pratiti za razliite
brzine hlaenja (za razliite intenzitete rashladnog sredstva). Treba naglasiti da dobiveni dijagram
vrijedi samo za jednu jedinu leguru Fe-C (jednu koncentraciju), te nema karakter univerzalnosti, kao
to je to sluaj s Fe-Fe3C dijagramom.

32

Slika 1.30. TTTdijagram (crveni) konstruiran pomou metastabilnog Fe-Fe3C (zeleni) i

Uptonova (plavi) dijagrama za podeutektoidni elik [4]

Slika 1.31. TTTdijagram (crveni) konstruiran pomou metastabilnog Fe-Fe3C (zeleni) i

Uptonova (plavi) dijagrama za eutektoidni elik [4]
33

Slika 1.32. TTTdijagram (crveni) konstruiran pomou metastabilnog Fe-Fe3C (zeleni) i

Uptonova (plavi) dijagrama za nadeutektoidni elik [4]
Prilikom konstruiranja TTTdijagrama, zbog boljeg pregleda, treba ucrtati u jednom te istom
dijagramu i metastabilni Fe-Fe3C dijagram i Uptonov dijagram (Slika 1.33 desno).
Linije A1, A3 i Acm u Fe-Fe3C dijagramu vrijede samo za grijanje i jako sporo hlaenje (hlaenje u
ugaenoj pei).
Nasuprot tome linije Ms i Mf u Uptonovu dijagramu vrijede samo za jako brzo hlaenje (npr. hlaenje
u hladnoj vodi).

34

Slika 1.33. Konstrukcija TTTdijagrama [4]

TTT-dijagram (Time Temperature Transformation = vrijeme, temperatura, pretvorba) za tono
odreenu koncentraciju x [% C] prikazan je na lijevoj strani slike 1.33. Iz toga dijagrama, za poznati
reim hlaenja t- (krivulju hlaenja), mogu se pratiti transformacijska zbivanja u zadanom eliku.
Podruja u TTT-dijagramu, obiljeena velikim slovima, predstavljaju:
A podruje istog austenita
F podruje pretvorbe austenita u primarni ferit
P podruje pretvorbe austenita u perlit
B podruje pretvorbe austenita u bajnit
M podruje pretvorbe austenita u martenzit.
TTTdijagrami ne moraju tono odgovarati uvjetima promjene toplinskog stanja kod realnog izratka.
Razlog te pojave lei u uvjetima snimanja TTT-dijagrama.
Snimanje TTTdijagrama vri se u posebnim (laboratorijskim) uvjetima, razliitim od uvjeta
toplinske obrade realnog izratka. Uzorci na kojima se vri snimanje dijagrama su u pravilu znatno
manje dimenzije od izradaka na kojima se vri toplinska obrada. TTT-dijagrami daju dobru
orijentaciju za izbor rashladnog sredstva u cilju postizanja odreenog faznog sastava tj. svojstava.
Meutim, za fino podeavanje parametara toplinske obrade i postizanje optimalnih svojstava vrlo se
esto vre pokusi.

35

1.4.2 NAINI HLAENJA AUSTENITA

Hlaenje austenita, koje se prati TTT-dijagramima, moe se obaviti na dva naina:
1. Diskontinuirano ili izotermiki hlaenje se obavlja do odreene temperature (iznad sobne)
i zadrava na toj temperaturi do potpunog ili djelominog zavretka pretvorbe austenita (npr.
hlaenje austenitiziranog uzorka u solnoj kupki zagrijanoj na 500C). Pretvorba austenita
odvija se pri jednoj konstantnoj temperaturi (slika 1.34 lijevo).
2. Kontinuirano ili anizotermiki hlaenje se obavlja kontinuirano s temperature
austenitizacije do sobne temperature (npr. hlaenje austenitiziranog uzorka na mirujuem
zraku sobne temperature). Pretvorba austenita odvija se u temperaturnom intervalu (slika 1.34
desno).

Slika 1.34. Krivulja hlaenja za izotermiko (lijevo) i kontinuirano (desno) hlaenje [4]

1.4.3 TTTDIJAGRAMI ZA IZOTERMIKO HLAENJE

Konstrukcija ovih dijagrama vri se na nain da se uzorci - tanke ploice debljine 1 mm dotinog
elika potpuno austenitiziraju te izotermiki hlade dok se pretvorba ne izvri djelomino ili potpuno.
1.4.3.1 TTT-dijagrami za eutektoidni elik
Konstrukcija izotermikog dijagrama objasnit e se na primjeru eutektoidnog elika. Potrebno je
pripremiti vie uzoraka od istog elika te ih potpuno austenitizirati na tA 770C. Nakon
austenitizacije svaki uzorak hladi se uranjanjem u npr. solnu kupku do zavretka pretvorbe.
Temperatura solne kupke za svaki je uzorak razliita (manja od 723C). Solne kupke moraju biti
posebne kvalitete kako ne bi dolo do kemijske reakcije s ugrijanim metalom.
Pretvorbom austenita dolazi do fizikalnih promjena (volumena, magnetskih svojstava...) koje se
prate u funkciji vremena. Te pojave su posljedica pretvorba faza, pa su indirektni pokazatelj tijeka
pretvorbe austenita.

36

[s]
Slika 1.35. Konstrukcija TTT-dijagrama eutektoidnog elika za izotermiko hlaenje [1]
U primjeru na slici 1.35 promatraju se tri uzorka (1, 2 i 3). Austenitizirani uzorci uranjaju se u
rastaljene solne kupke zagrijane na temperature izoterma: 700C za uzorak 1, 600C za uzorak 2
i 300C za uzorak 3. Snimaju se pripadajue krivulje 1, 2 i 3 pretvorba, tj. odreuju se koliinski
udjeli pretvorbe austenita u funkciji vremena (slika 1.35 gornji dijagram).
U dijagramu je apscisa vrijeme u logaritamskom mjerilu (kao i u TTT-dijagramu), a ordinata
postotak pretvorenog austenita.
Ako se promotri krivulja za uzorak 1 u dijagramu "% pretvorenog austenita log ", moe se
uoiti da pretvorba ne zapoinje odmah nego tek nakon vremena 1 i traje sve do vremena 1 . Kod
uzorka 2 pretvorba zapoinje ranije, dok za uzorak 3 pretvorba kasni u odnosu na uzorak 2.
Gornji dijagram koristi se samo za konstrukciju TTT-dijagrama. Sputanjem vremena svih
poetaka i zavretaka pretvorbe iz ovog dijagrama na odgovarajuu izotermu u TTT-dijagramu te
spajanjem toaka poetaka pretvorbe dobije se linija p-p poetka austenitne pretvorbe, odnosno
spajanjem toaka zavretaka pretvorbe dobije se linija z-z zavretka austenitne pretvorbe. Osim
37

spomenutih linija, u dijagramu su ucrtane i dvije horizontalne linije - Ms (martensite start) linija
poetka martenzitne pretvorbe i Mf (martensite finish) linija zavretka martenzitne pretvorbe.
U dijagramu se uoavaju kruii s brojkama koji oznaavaju tvrdou koja odgovara pripadajuoj
izotermi (u dijagramu su iskazane vrijednosti Rockwell C tvrdoe, u praktikim TTT-dijagramima
tvrdoe su esto iskazane po Vickersu). Sasvim desno u dijagramu su upisani i nazivi faza koje se
pojavljuju na pojedinim izotermama.
U TTT-dijagramu za eutektoidni elik na slici 1.35 moe se uoiti:

linije poetka i zavretka pretvorbe asimptotski pribliavaju eutektoidnoj temperaturi, to je

bilo i oekivano, jer se kod jako sporog hlaenja (metastabilnog) pretvorba odvija upravo na
ovoj temperaturi;

stabilnost austenita najmanja je na temperaturi oko 550C (samo nekoliko sekunda). Pri viim
temperaturama pothlaenje je malo pa je i sklonost modifikaciji reetke mala, dok je pri niim
temperaturama ta sklonost velika, ali zbog manje sadrane energije brzine reakcije su manje;

iznad "nosa" dijagrama (>550C) izluuju se lamelarni eutektoidi (perlit, sorbit i troostit), a
ispod ove temperature bajniti;

na izotermama ispod 250C nastaje martenzit (uz neto preostalog austenita ako je temperatura
izoterme iznad Mf).

1.4.3.2 Metode za praenje promjena austenita eutektoidnog elika

U svrhu praenja promjena austenita mogu se koristiti razliite metode. Uglavnom sve metode se
temelje na fizikalnim promjenama koje nastaju modifikacijom austenita u druge faze (promjena
volumena, tvrdoe, magnetskih svojstava, strukture, zvukovi koji nastaju transformacijom).

1.4.3.2.1 Metalografska metoda

Za svaku izotermiku temperaturu potrebno je pripremiti vie uzoraka (tankih ploica) iz
ispitivanog elika. Svaka serija uzoraka koristi se za praenje promjena austenita na jednoj
izotermi (temperaturi). Uzorci se potpuno austenitiziraju i zadravaju odreeno vrijeme na istoj
izotermikoj temperaturi kako bi se postigla potpuna homogenizacija strukture. Nakon toga se
izotermiki hlade u solnoj ili metalnoj kupki odgovarajue temperature, npr. 700C (slika 1.36).
Svaki uzorak dri se razliito vrijeme u rashladnom sredstvu na ovoj temperaturi. Naglim
hlaenjem, u vodi sobne temperature, nepretvoreni dio austenita transformira se u martenzit, dok
se izotermikom pretvorbom nastale faze (u primjeru na slici perlit) ne mijenjaju. Pregledom
mikrostrukture s pomou optikog mikroskopa utvruju se vrste i koliine nastalih faza (slika
1.37). Ako u strukturi nema martenzita, moe se zakljuiti da je izotermikim hlaenjem
presjeena linija zavretka pretvorbe "z-z" (cjelokupna koliina austenita transformirala se na
temperaturi izoterme). Struktura istog martenzita upuuje na zakljuak da izotermikim
hlaenjem nije dostignuta linija poetka pretvorbe "p-p" (nije zapoela transformacija austenita na
temperaturi izoterme).

38

Slika 1.36. Transformacija austenita u perlit u ovisnosti o vremenu zadravanja na izotermi 700C
[1]

Slika 1.37. Izotermika krivulja transformacije austenita za eutektoidni elik - 700C. Svijetla
podruja predstavljaju martenzit [1, 6].

1.4.3.2.2 Metoda koja se koristi svojstvom promjene tvrdoe

Priprema uzoraka identina je prethodnoj metodi. Za svaku izotermiku temperaturu potrebno je
pripremiti vie uzoraka. Pripremljenim uzorcima mjere se tvrdoe. Izmjerena tvrdoa odraz je
faznog sastava strukture. Veu tvrdou postii e uzorci s manjom koliinom pretvorenog
austenita na izotermikoj temperaturi (vea koliina tvrdog martenzita nakon gaenja u vodi).

39

1.4.3.2.3 Magnetska metoda

Tanki uzorci cilindrinog oblika, uvreni u ureaj prikazan shematski na slici 1.38, nakon
austenitizacije u solnoj kupki uranjaju se u kupku izotermike temperature koja se nalazi u
magnetskom polju. Pretvorbom nemagnetinog austenita u novu magnetinu fazu (sve ostale faze
su magnetine) uzorak se zakree, to se s pomou prikazanog instrumenta registrira na mjernoj
skali. Za svaku izotermiku temperaturu dovoljan je samo jedan uzorak.

1 kupka za austenitiziranje
2 kupka za izoterm. hlaenje
3 uzorak
4 magnet
5 ogledalo
6 skala
7 izvor svjetla
Slika 1.38. Praenje promjene austenita magnetskom metodom [1]

1.4.3.2.4 Dilatometrijska metoda

Uzorak se potpuno austenitizira u solnoj kupki odgovarajue temperature (slika 1.39a) nakon ega
se prebacuje u kupku izotermike temperature (slika 1.39b). U solnoj kupki se, s pomou
komparatora, prati promjena duljine uzorka u funkciji vremena. U poetku se duljina uzorka
smanjuje (zbog snienja temperature od temperature austenitizacije do temperature izoterme). Do
poetka pretvorbe nema promjene duljine uzorka. S poetkom pretvorbe duljina se poinje
poveavati sve do zavretka pretvorbe austenita. Promjena duljine uzorka upuuje na
transformaciju austenita. Nakon zavretka pretvorbe nema vie promjene duljine uzorka. Kod ove
metode dovoljan je samo jedan uzorak za svaku izotermu.

1 kupka za austenitiziranje
2 kupka izoterm. temperature
3 uzorak
4 termostat
5 dilatometar

Slika 1.39. Praenje promjene austenita dilatometrijskom metodom [1]

1.4.3.2.5 Akustika metoda

Pomou posebno osjetljivih elektronikih ureaja registriraju se umovi povezani s modifikacijom
reetke i time odreuje poetak i zavretak pretvorbe.
40

1.4.3.3 TTT-dijagrami za neeutektoidni elik

Na potpuno analogan nain konstruira se TTTdijagram podeutektoidnog elika izotermikim
ohlaivanjem tankih ploica s tA = 30 50C iznad A3, odnosno nadeutektoidnih elika s tA = 30
50C iznad Acm. Ispitivanje se provodi za cijeli niz razliitih temperatura. Kao rezultat dobije se
za svaku izotermu po jedna krivulja pretvorba.
Snimljena krivulja pretvorba austenita dobiva dodatni lom (infleksiju) u trenutku , to je
vidljivo na gorjem dijelu slike 1.40. Ova toka je povezana s trenutkom poetka eutektoidne
pretvorbe austenita. U vremenskom intervalu dolazi do izluivanja predeutektoidnih
faza (ferita za podeutektoidne i cementita za nadeutektoidne elike). Do eutektoidne
transformacije dolazi u vremenskom intervalu . Trenutak odgovara potpunom
zavretku pretvorbe austenita. Daljnjim zadravanjem na izotermikoj temperaturi nema vie
nikakvih faznih promjena.
U TTT-dijagramu za neeutektoidni elik (slika 1.40) uoava se:

da dobiveni izotermiki TTT-dijagram neeutektoidnog elika ima dvije asimptote (na

temperaturi A3/Acm i A1 temperaturi) za razliku od eutektoidnoga koji ima samo jednu
asimptotu (na temperaturi A1);

da se gornji dio linije p-p asimptotski pribliava A3/Acm (za podeutektoidne / za nadeutektoidne
elike). Linija p-p predstavlja poetak pretvorbe u predeutektoidnu fazu ferit za
podeutektoidne ili sekundarni cementit za nadeutektoidne elike;

srednja linija zF koja predstavlja poetak pretvorbe u eutektoidnu fazu (perlit, sorbit, troostit).
Ta se linija asimptotski pribliava A1 temperaturi.

F ferit
P perlit
S sorbit
T troostit
K karbid (Fe3C)
B bajnit
A austenit
M martenzit

Slika 1.40. Konstrukcija TTT-dijagrama podeutektoidnog elika pri izotermikom hlaenju

(shematski prikaz) [1]
41

Izotermiki TTT-dijagrami daju dobar uvid u strukturne promjene promatranog elika u uvjetima
izotermikog (diskontinuiranog) hlaenja s temperature austenitizacije na temperaturu izoterme (npr.
hlaenje u rastaljenom metalu olovnoj kupki ili soli) do zavretka transformacije uz naknadno
lagano hlaenje zbog redukcije zaostalih naprezanja.
Temperatura izotermike pretvorbe treba biti ispod temperature pretvorbe A1, ali iznad temperature
Ms, tj.:
Ms < tiz < A1.
Ako je trajanje dranja (iz) na temperaturi izotermike pretvorbe (tiz) dovoljno dugo, doi e do
potpune izotermike transformacije pothlaenog austenita. Idui od viih prema niim temperaturama
izoterma, nastaju eutektoidi (perlit, sorbit, troostit) te na koncu pri niim temperaturama izoterma
paraeutektoid bajnit.
Primjeri triju tipinih izotermikih toplinskih obrada (slika 1.41):
1. izotermiko arenje
2. izotermiko poboljavanje (obrada na bajnit, "austempering")
3. gaenje u toploj kupki ("martempering").

Slika 1.41. Izotermiki TTT-dijagram podeutektoidnog ugljinog elika (s oko 0,5 %C) [4]
U izotermikim TTT-dijagramima oitanja se vre samo du izoterma.
Uz pojedine izoterme, u izotermikim TTT-dijagramima, navedene su tvrdoe koje se postiu
pretvorbom na pripadajuoj temperaturi (slika 1.42).

42

Stvarni postupci izotermike obrade ostvaruju se prebacivanjem austenitiziranog izratka u kupku

(npr. u rastaljeni metal ili solnu kupku) temperature izotermike pretvorbe tiz. Temperatura kupke je
nia od temperature A1, a via od temperature poetka martenzitne pretvorbe Ms, tj.: Ms < tiz < A1.
Kod izotermikih toplinskih obrada transformacija pothlaenog austenita odvija se preko difuzije.

Slika 1.42. Izotermiki TTT-dijagram elika 3230 [4]

Pri izotermikoj pretvorbi na temperaturi koja odgovara perlitnom stupnju tiz > ti min (slika 1.41)
ostvaruje se jo uvijek difuzija atoma ugljika, eljeza i legirnih elemenata. ti min predstavlja
temperaturu na kojoj je trajanje inkubacije austenita minimalno (mjesto na kojem je nos TTTdijagrama najblii osi apscisa). Konana struktura takve izotermike obrade je:
za podeutektoidne elike: ferit i perlit (F + P)
za nadeutektoidne elike: perlit i karbid (P + K).
Kod izotermikih pretvorba na temperaturama bajnitnog stupnja tiz < ti min (slika 1.41) mogua je
samo difuzija atoma ugljika. Rezultat takve obrade (izotermikog poboljavanja) jest mikrostruktura
bajnita. Pri viim temperaturama izotermike pretvorbe (bliih ti min) nastat e gornji bajnit (slika
1.43a), a u sluaju niih (neto malo iznad Ms) nastat e donji bajnit (slika 1.43b). Donji bajnit ima
veu tvrdou, ali i niu ilavost od gornjeg bajnita.

43

a)

b)

Slika 1.43. Mikrostruktura eutektoidnog elika: a) gornji bajnit dobiven izotermikom

transformacijom tiz = 290C; b) donji bajnit dobiven izotermikom transformacijom tiz = 180C [7]
Martempering je poseban postupak toplinske obrade elika, iji se parametri odreuju pomou
izotermikog TTT-dijagrama. Tim postupkom dobije se konana martenzitna struktura (ta se
struktura inae postie kontinuiranim gaenjem). elik se hladi s temperature austenitizacije na
temperaturu izotermike pretvorbe, koja je malo iznad temperature poetka stvaranja martenzita (tiz
> Ms), zadrava se na toj temperaturi toliko da ne zapone transformacija, a onda (jo uvijek u
strukturnom stanju pothlaenog austenita) vadi iz kupke i hladi na zraku, ime se ostvaruje pretvorba
austenita u martenzit kontinuiranim hlaenjem (krivulja 3 u dijagramu na slici 1.41).
Trajanje inkubacije (vrijeme od trenutka uranjanja u kupku do poetka pretvorbe) pothlaenog
austenita krae je u izotermikim nego kontinuiranim TTT-dijagramima jednog te istog elika.
Drugim rijeima linija poetka pretvorbe kod izotermikih TTT-dijagrama pomaknuta je ulijevo
prema niim vremenima.

1.4.4 TTTDIJAGRAMI
HLAENJE

ZA

ANIZOTERMIKO

(KONTINUIRANO)

Izotermiki dijagrami, koji su do sada obraeni, ne mogu se koristiti kod anizotermikih postupaka
toplinske obrade. Za te se postupke upotrebljavaju TTT-dijagrami dobiveni kontinuiranim
hlaenjem do sobne temperature.
Konstrukcija dijagrama vri se tako da se vie potpuno austenitiziranih tankih ploica hladi
kontinuirano do sobne temperature, ali svaka razliitom brzinom hlaenja. To se postie hlaenjem
u razliitim rashladnim sredstvima (mirujui zrak, zrana struja, pijesak, repiino ulje, voda, slana
voda...) sobne temperature. U dijagramu na slici 1.44 vidi se 13 krivulja hlaenja dobivenih
kontinuiranim hlaenjem uzoraka razliitim brzinama. Na svakoj krivulji oznaavaju se trenutci
(toke) poetka i zavretka pretvorbe. Snimanje krivulja provodi se najee dilatometrijskom
metodom (slika 1.39), s napomenom da je kupka sobne temperature.
Spajanjem svih toaka poetaka i svretaka pretvorbe dobije se traeni kontinuirani TTT
dijagram. Redovito je na kraju svake krivulje hlaenja u krugu oznaena i tvrdoa uzorka nakon
hlaenja na sobnu temperaturu. Na krivuljama je oznaen i postotak pretvorenog austenita na kraju
svakog podruja (nezaokruene brojke ute boje).

44

Slika 1.44. Anizotermiki TTT-dijagram elika HRN 4731 [8]

Mf temperatura zavretka nastajanja martenzita obino nije oznaena u dijagramu. Ako je ta
temperatura ispod sobne, u eliku e ostati neto austenita nepretvoreno.
Napomene o kontinuiranom (anizotermikom) TTT-dijagramu na slici 1.45:

apscisa dijagrama vrijeme je prikazano u logaritamskom mjerilu kako bi se jednim

dijagramom obuhvatile pretvorbe s vrlo kratkim i vrlo dugim trajanjima;
ordinata dijagrama je temperatura u C;
u dijagramu su osim linija poetaka i zavretaka (crvene linije na slici 1.45) pretvorba ucrtane
jo i krivulje za razliite brzine hlaenja (plave linije na slici 1.45);
uz zavretak svake krivulje hlaenja nalazi se krui s brojanim iznosom tvrdoe elika koji
je hlaen po toj krivulji (tvrdoa moe biti izraena u mjerama HRC, HV, HB...);
linija koja povezuje temperature zavretka martenzitne pretvorbe (Mf) obino se ne ucrtava u
dijagram;
ovaj tip TTT-dijagrama slui samo za praenje promjena mikrostrukture pri neprekidnom
("kontinuiranom") ohlaivanju. Odatle mu i naziv kontinuirani TTT-dijagram;
TTT-dijagram vrijedi samo za praenje pojava pri ohlaivanju (brzom ili sporom), ali nikako
ne vrijedi za praenje pojava pri ugrijavanju.

Podatke o promjenama pri vrlo sporom ugrijavanju daje dovoljno precizno Fe-Fe3C dijagram, dok se
za bre ugrijavanje koriste posebni TTA-dijagrami (time-temperature-austenitization).

45

Slika 1.45. Prikaz kontinuiranog ohlaivanja jednog austenitiziranog podeutektoidnog ugljinog

elika u pripadnom TTT-dijagramu [4]
U svrhu boljeg upoznavanja dijagrama promotrit e se strukturne promjene koje se odvijaju pri
razliitim brzinama hlaenja promatranog elika iz podruja potpune austenitizacije do sobne
temperature (krivulje hlaenja 1 do 8 na slici 1.45).
Krivulja br. 1
elik ugrijan na temperaturu austenitizacije (30-70C iznad A3) vrlo se intenzivno hladi, npr.
uranjanjem u ledenu slanu vodu (krivulja hlaenja 1 na slici 1.45).
Sve do toke "a" austenit je pothlaen (struktura je homogena austenitna). U toki "a" zapoinje
pretvorba pothlaenog austenita AP u martenzit M (zavrava na Mf temperaturi). Ako se radi o
eliku s C0,6 %, mikrostruktura nakon gaenja sastoji se samo od martenzita M. Takav nain
gaenja naziva se "natkritinim" gaenjem.
Mikrostruktura gaenja: 100 % martenzit M, a tvrdoa je maksimalno mogua za promatrani
elik.
Krivulja br. 2
elik ugrijan na temperaturu austenitizacije tA gasi se npr. uranjanjem u obinu vodu sobne
temperature 20C (krivulja hlaenja 2 na slici 1.45). Krivulja hlaenja tangira krivulju poetka
pretvorbe u toki "b". Sve do toke "c" struktura je homogena (postoji samo pothlaeni austenit
AP), kada poinje transformacija u martenzit M. Pretvorba zavrava na temperaturi zavretka
martenzitne pretvorbe Mf.
Konana postignuta mikrostruktura kaljenja jednaka je onoj u prethodnom sluaju (krivulja 1),
tj. sastoji se samo od martenzita M, a tvrdoa je jo uvijek maksimalna.
46

Ova se krivulja jo naziva gornja kritina krivulja hlaenja (gaenja).

To je ono najmanje intenzivno gaenje koje jo daje konanu homogenu strukturu gaenja 100
% martenzita.
Iz gornje kritine krivulje gaenja priblino se moe izraunati gornja kritina brzina gaenja,
tj. ona koja jo uvijek osigurava da se 100 % austenita transformira u 100 % martenzita:

gdje je:
[C/s]
[C]
[s]
[C]

gornja kritina brzina gaenja,

temperatura austenitizacije,
minimalno trajanje inkubacije pothlaenog austenita,
temperatura na kojoj je trajanje inkubacije pothlaenog
austenita najkrae.

Krivulja br. 3
Austenitizirani elik gasi se po krivulji 3 na slici 1.45. Pretvorba austenita zapoinje u toki "d".
Iz pothlaenog austenita poinje stvaranje bajnita B. Ova pretvorba traje do toke "e", kada se
preostali pothlaeni austenit poinje transformirati u martenzit M. Ta transformacija zavrava pri
temperaturi Mf.
Bajnit je vrsta niskotemperaturnog paraeutektoida (kao to je perlit visokotemperaturni
eutektoid). Bajnit se kao i perlit sastoji od ferita i cementita, ali za razliku od perlita njegova
mikrostruktura nije lamelarna, nego je igliasta ("acikularna").
Mehanika svojstva bajnita su relativno dobra: kompromis izmeu relativno visoke tvrdoe (400
600 HV) i relativno dobre ilavosti.
Kontinuiranim gaenjem ne moe se postii mikrostruktura 100 % B, nego samo smjesa B + M
ili P + B + M ili F + P + B + M. Zbog tog razloga njegova dobra svojstva ne dolaze do izraaja
kontinuiranim ohlaivanjem, pa se ovakvo hlaenje rijetko primjenjuje u praksi.
Struktura elika hlaenoga po krivulji 3 jest bajnit i martenzit, dakle B + M - smjesa faza.
Krivulja br. 4
elik zagrijan na temperaturu austenitizacije gasi se prema krivulji hlaenja 4 npr. uranjanjem u
ulje (1.45). U toki "g" zapoinje se, od pothlaenog austenita, stvarati perlit (P=id+Fe3Cid).
U toki "h" prestaje stvaranje perlita, a od preostalog pothlaenog austenita zapoinje bajnitna
pretvorba B. Konano u toki "k" prestaje stvaranje bajnita, a preostali se pothlaeni austenit
poinje transformirati u martenzit M. Ova posljednja transformacija zavrava na temperaturi Mf,
pa se mikrostruktura gaenja sastoji od smjese perlita, bajnita i martenzita: P + B + M.
Krivulja br. 5
Austenitizirani elik hladi se prema krivulji 5 na slici 1.45. Pretvorba pothlaenog austenita
poinje u toki "l" kada dolazi do izluivanja primarnog ferita F. Stvaranje ferita traje do toke
"m", kada zapoinje eutektoidna pretvorba, tj. stvaranje perlita P = id + Fe3Cid, koje i potpuno
zavrava u toki "n" (krivulja hlaenja 5 tangira krivulju zavretka transformacija). Kako se do
toke "n" cijela masa pothlaenog austenita transformirala u smjesu ferita i perlita (tj. ferita i
karbida F + K), daljnjim se hlaenjem od toke "n" strukturno ne dogaa vie nita.
Struktura gaenja po krivulji 5 jest dakle ferit i perlit, dakle: F + P, odnosno F + (id+Fe3Cid) ili
F + K.
47

U ovoj se strukturi upravo vie ne pojavljuje martenzit M. Zato se ovakva krivulja gaenja naziva
donja kritina krivulja hlaenja (gaenja) iz koje se na analogan nain (kao za sluaj gornje
kritine krivulje gaenja) moe izraunati donja kritina brzina hlaenja.
Donja kritina brzina hlaenja jest ono najintenzivnije hlaenje pri kojem se u strukturi elika
jo ne postie niti najmanji udio martenzita.
Krivulje br. 6, 7 i 8
Sve ostale ucrtane krivulje hlaenja vie se ne nazivaju gaenja. Krivulje 6, 7 i 8 na slici 1.45
nazivaju se potkritine krivulje hlaenja.
Hlaenjem austenitiziranog elika po tim krivuljama postiu se mikrostrukture smjese ferita i
perlita: F + P, odnosno F + (id+Fe3Cid) ili F + K
i to:

sa sve veim udjelom ferita F, a sve manjim udjelom perlita P;

sa sve mekom pseudofazom perlita P (vidi TTT-dijagram na slikama 1.44 i 1.45). U sluaju
smanjenja razmaka meu karbidnim lamelama struktura se naziva sorbit, a s najmanjim
razmakom troostit.
U sluajevima nadkritinog ili gornjeg kritinog gaenja postie se tvrdoa kaljenja u skladu s
Burnsovim dijagramom na slikama 1.31 i 1.32.
Sve manje intenzivna gaenja ili hlaenja daju tvrdoe koje su tim nie to je hlaenje manje
intenzivno ("sporije"). TTT-dijagram na slici 1.44 tipian je oblik dijagrama za podeutektoidne
elike.
Analognim razmatranjima o konstrukciji ovog dijagrama moe se zakljuiti o obliku dijagrama za
eutektoidni elik (slika 1.46), odnosno za nadeutektoidni elik (slika 1.47).

Slika 1.46. Kontinuirani TTT-dijagram eutektoidnog ugljinog elika [4]

48

Slika 1.47. Kontinuirani TTT-dijagram nadeutektoidnog ugljinog elika [4]

Struktura nadkritino gaenog eutektoidnog elika do sobne temperature je martenzit i zaostali
austenit: M + AZ.
Kod nelegiranih elika s >0,6 % C (praktiki) nema pojave bajnita.
Struktura nadkritino gaenih nadeutektoidnih elika do sobne temperature je martenzit, sekundarni
karbid (cementit) i zaostali austenit: M + K + AZ.
Slika 1.48 prikazuje TTT-dijagram za kontinuirano hlaenje jednog podeutektoidnog elika (EN
37MnSi5 ili prema staroj HRN 3230 za nisko ili srednje napregnute konstrukcije i komponente
vozila, strojeva i motora).

49

Slika 1.48. Kontinuirani TTT-dijagram elika 3230 [4]

Sljedea razlika koja se uoava jest i oblik Ms i Mf linije. U anizotermikom (kontinuiranom)
dijagramu, kod podeutektoidnih elika, dolazi do pada tih linija prema manjim brzinama hlaenja
(kosi poloaj Ms linije na slici 1.48). Razlog te pojave prethodno je izluivanje primarne faze (ferita),
ime se preostali austenit obogauje ugljikom to, prema Uptonovu dijagramu, utjee na sniavanje
temperature poetka Ms i zavretka Mf martenzitne pretvorbe.
1.4.4.1 Utjecaj sadraja ugljika na oblik anizotermikih TTTdijagrama
Za razliku od izotermikih TTT-dijagrama kod kontinuiranih dolazi do izrazitog odvajanja bajnitnog
od perlitnog podruja, osim kod elika s veim sadrajem kroma i kod alatnih elika. Ovo odvajanje
se ne primjeuje u samom rezultatu toplinske obrade.
Slika 1.49 prikazuje naelni izgled anizotermikih (kontinuiranih) TTT-dijagrama za podeutektoidni,
eutektoidni i nadeutektoidni elik.

50

Slika 1.49. TTT-dijagrami za anizotermiko (kontinuirano) hlaenje za podeutektoidni, eutektoidni i nadeutektoidni elik
U dijelu Fe-Fe3C dijagrama (sasvim lijevo na slici 1.49) za elike do koncentracije 2,03 % C ucrtan je i Uptonov dijagram (poetak Ms i zavretak Mf
martenzitne pretvorbe pri brzom hlaenju) radi boljeg razumijevanja i lake konstrukcije TTT-dijagrama. U svakom dijagramu ucrtane su po dvije
krivulje hlaenja. Prva za hlaenje kritinom brzinom i druga za sporo hlaenje kojim se dobiju stabilne strukture (ferit, perlit, sekundarni cementit).
U dijagramu uoavamo:

poveanje sadraja ugljika stabilizira austenit (pomie "nos" dijagrama udesno);

temperature poetka i zavretka martenzitne pretvorbe sputaju se s poveanjem sadraja ugljika (kod podeutektoidnih elika);

za podeutektoidne elike niske koncentracije ugljika (<0,4 % C) dobijemo kubni martenzit MK, dok kod veih koncentracija ugljika tetragonalni
martenzit MT;

nadkritino kaljeni nadeutektoidni elici austenitiziraju se izmeu A1 i Acm temperature (heterogeno podruje +Fe3C).

51

1.4.5 USPOREDBA IZOTERMIKOG I ANIZOTERMIKOG DIJAGRAMA

Usporede li se izotermiki i anizotermiki TTT-dijagrami, oni naelno imaju isti izgled, ali se ipak
linije tih dvaju dijagrama jednog te istog elika ne poklapaju. Kod kontinuiranog dijagrama krivulje
i linije pomiu se udesno i prema dolje, jer hlaenje nije moglo biti naglo na temperaturu kupke, ve
je teklo sporije nekom kontinuiranom brzinom vx (slika 1.50).
Do poetka izotermike pretvorbe u toki 3 dolazi ekanjem u trajanju 23 (vrijeme od 120), tj.
trenutano je izjednaenje temperature uzorka s kupkom.
Kontinuiranim hlaenjem brzinom vx, do poetka kontinuirane pretvorbe dolazi tek u toki 3 jer se
uzorak, ovim nainom hlaenja, dulje zadrava na viim temperaturama, pa do poetka pretvorbe
protee due vrijeme, tj. 2 3 . Zbog toga se izotermika krivulja a-a pomaknula u kontinuirani
poloaj a-a.

Slika 1.50. Pomicanje linija pretvorba u TTT-dijagramu pri prijelazu s izotermikoga na

kontinuirano hlaenje [1]

52

1.4.6 UTJECAJ LEGIRNIH ELEMENATA NA METASTABILNI Fe-Fe3C I

TTTDIJAGRAM
Ugljini elici imaju niz nedostataka koji se otklanjaju legiranjem. Legiranjem se poboljavaju
svojstva elika kako eksploatacijska (granica teenja, ilavost, dinamika izdrljivost), tako i
proizvodna (sposobnost obrade: rezanje, deformiranje, zavarivanje, toplinska obrada, lijevanje).
Do sada spominjani ugljini elici zakaljivi su samo vrlo velikim brzinama kaljenja (u vodi). Ovakvo
kaljenje moe imati za posljedicu pucanje izratka ili njegove velike deformacije. Nadalje, ako se radi
o izradcima velikih debljina stijenki, nije mogue po cijelom presjeku ostvariti nadkritinu brzinu
hlaenja (tj. martenzitnu strukturu po cijelom presjeku).
Zbog navedenih nedostataka koriste se legirani elici. Ti elici osim eljeza i ugljika u svom sastavu
imaju i legirne elemente: Si, Mn, Cr, Ni, W, Mo, V, Co, Ti, Cu, Al, B... Veina legirnih elemenata su
metali.
Prema sadraju legirnih elemenata elici se dijele na:

ugljine (nelegirane) elike:

niskolegirane elike:
legirane elike:
visokolegirane elike:

<1 % legirnih elemenata;

<5 % legirnih elemenata;
5%-10 % legirnih elemenata;
>10 % legirnih elemenata.

1.4.6.1 Utjecaj legirnih elemenata na linije pretvorba u Fe-Fe3C dijagramu

Da bismo dobili uvid u promjene u FeFe3C dijagramu koje nastaju legiranjem,
trebalo bi nacrtati trokomponentni
dijagram Fe-C-Le, gdje oznaka Le
predstavlja legirne elemente (slika 1.51).
Kako su ovakvi dijagrami vrlo
nepregledni, najee se promatra binarni
sustav Fe-Le za 0 %C, te se na temelju
ovog
dijagrama
zakljuuje
o
kvalitativnim promjenama koje e
legirajui
element
izazvati
u
metastabilnom Fe-Fe3C dijagramu.
Prema djelovanju legirni elementi se
mogu podijeliti u dvije skupine:
gamageni i alfageni legirni elementi.

Slika 1.51. Dio trokomponentnog dijagrama

Fe - C- Le [4]

53

1.

2.

Gamageni legirni elementi

Proiruju podruje austenita, tj. sputaju
temperaturu A3 i A1 (slika 1.52). Ovoj
skupini pripadaju mangan Mn, nikal Ni,
kobalt Co i bakar Cu.
U dijagramu na slici 1.52 mogu se uoiti tri
karakteristine koncentracije:
1. Legura koncentracije x1. Ova legura
(ako sadri jo i ugljik) jest potpuno
zakaljiva jer zagrijavanjem i hlaenjem
prolazi potpunu pretvorbu ferita u
austenit i obratno.
2. Legura koncentracije x2. Ova legura
(ako sadri jo i ugljik) jest djelomino
zakaljiva jer ohlaivanjem do sobne
temperature zaostane jedan dio
austenita. Potpuna pretvorba austenita u
martenzit eventualno bi se mogla
postii dubokim hlaenjem.
3. Legura koncentracije x3. Ova legura je
austenitne
strukture
(nema
transformacije ferita u austenit i
obratno) na sobnoj temperaturi pa je
stoga nezakaljiva. Kad bi sadravala
ugljik, radilo bi se o austenitnom
eliku.

Slika 1.52. Binarni dijagram Fe Le s

gamagenim legirnim elementima [4]

Alfageni legirni elementi

Suavaju podruje austenita, tj. povisuju se
temperature A3 i A1 (slika 1.53). Ovoj skupini
legirnih elemenata pripadaju silicij Si, krom
Cr, volfram W, molibden Mo, vanadij V, titan
Ti, niobij Nb, tantal Ta i cirkonij Zr.
U dijagramu na slici 1.53 uoavaju se tri
karakteristine koncentracije:
1. Legura koncentracije x4. Ova legura (ako
sadri jo i ugljik) jest potpuno zakaljiva
jer zagrijavanjem i hlaenjem prolazi
potpunu pretvorbu ferita u austenit i
obratno.
2. Legura koncentracije x5 ako sadri jo i
ugljik, djelomino je zakaljiva.
3. Legura koncentracije x6 je (i ako sadri
ugljik) nezakaljiva. Ako bi sadravala
ugljik, radilo bi se o feritnom eliku.

Slika 1.53. Binarni dijagram Fe Le s

alfagenim legirnim elementima [4]

Moe se zakljuiti da su feritni elici isto tako kao i austenitni potpuno nezakaljivi jer ni jedna
ni druga skupina ne ispunjavaju nuan uvjet kaljenja alotropsku modifikaciju ferita u austenit
i obratno.

54

Utjecaj legirnih elemenata na temperature pretvorba i eutektoidnu koncentraciju

Slika 1.54 prikazuje utjecaj pojedinih legirnih
elemenata na temperaturu eutektoidne pretvorbe.
Moe se zakljuiti da alfageni elementi povisuju
eutektoidnu temperaturu A1 (isto vrijedi i za A3 i
Acm temperaturu). Stoga e pravilne temperature
austenitizacije, elika kod kojih prevladavaju
alfageni legirni elementi, biti vie nego nelegiranih
ugljinih elika istog sadraja ugljika.
Nasuprot alfagenim elementima, gamageni
sniavaju temperature pretvorba (slika 1.54), pa su
pravilne temperature austenitizacije elika kod
kojih prevladavaju gamageni legirni elementi nie
nego kod nelegiranih ugljinih elika istog sadraja
ugljika.

Utjecaj legirnih elemenata na pomicanje

eutektoidne koncentracije prikazan je u
dijagramu na slici 1.55.
U pravilu svi legirni elementi pomiu
eutektoidnu koncentraciju prema niim
vrijednostima (tim vie to je sadraj legirnih
elemenata vei). Tako e se polaganim
hlaenjem nekog legiranog elika dobiti isti
perlit i pri znatno manjim koncentracijama od
0,8 %C.

Slika 1.54. Utjecaj legirnih elemenata na

temperaturu eutektoidne pretvorbe [4]

Slika 1.55. Utjecaj legirnih elemenata na

eutektoidnu koncentraciju [4]

Koristei se podatcima iz prethodnih dvaju dijagrama, konstruiraju se pseudobinarni Fe-Fe3C

dijagrami. Ti su dijagrami takoer metastabilni Fe-Fe3C dijagrami s promjenjivim sadrajem
ugljika i konstantnim sadrajem legirnih elemenata. Iz pseudobinarnih dijagrama mogu se
odrediti pravilne temperature austenitizacije odgovarajuih legiranih elika.

1.4.6.2 Faze u kojima se pojavljuju legirajui elementi u legiranim elicima

Legirajui element u strukturi elika moe se pojaviti:
-

kao supstitucijski mjeanac u reetki ferita, austenita ili martenzita

u obliku kemijskog spoja s ugljikom karbid
u obliku kemijskog spoja sa eljezom intermetalni spoj.

Legirajui elementi najee se dijele prema sklonosti stvaranja kemijskih spojeva s ugljikom:
-

na karbidotvorne (Nb, Ti, V, Mo, W, Cr, Mn, B) i

na nekarbidotvorne (Ni, Co, Cu).

55

Ako je elik legiran karbidotvornim legirnim elementom, jednim e svojim dijelom stvarati
karbide, a drugim e dijelom initi supstitucijske mjeance u eljeznoj reetki.
Onaj dio koji ini supstitucijske mjeance distordira pravilnu reetku eljeza (slika 1.56) ime
izaziva sljedee pojave:
-

oteava difuziju ugljika iz reetke austenita prigodom hlaenja, ime se oteava

transformacija u ferit, perlit i bajnit. Na ovaj nain olakava se pretvorba austenita u
martenzit, tj. potrebna brzina hlaenja za dobivanje martenzitne strukture je manja;
oteava gibanje dislokacija, odnosno poveava se vrstoa i granica teenja uz neto
manju rastezljivost i udarnu ilavost.

Uloga legirnog elementa moe se promatrati

za sluaj kada se elik toplinski ne obrauje
(kada je glavni cilj legiranja povienje
vrstoe i granice teenja, odnosno poveanje
otpornosti na koroziju).
Ako je elik predvien za toplinsku obradu,
glavna uloga legirnih elemenata je
olakavanje pretvorbe pothlaenog austenita
u martenzit ime se poveava tvrdoa,
vrstoa i granica teenja elika.

Slika 1.56. Poloaj supstitucijskog atoma

legirnog elementa u atomskoj ravnini eljeza [4]

1.4.6.3 Vrste karbida koji se pojavljuju u legiranim elicima

Osim nama poznatog karbida cementita Fe3C ovisno o udjelu i vrsti legirnih elemenata u
legiranom eliku mogu se pojaviti jedan ili vie vrsta karbida:
-

cementit:

Fe3C;

legirani cementit:

npr. (Fe,Mn)3C; (Fe,Cr)3C openito (Fe,Le)3C;

dvostruki karbid:

npr. Fe3W3C; Fe3Mo3C openito Le6C;

specijalni karbid:

npr. V4C3; Cr23C6; Cr7C3; Mo2C; WC

U mikrostrukturi elika karbidi se pronalaze:

-

u obliku lamela u perlitu (eutektoidni karbidi);

u obliku ljuski (mree) oko metalnog zrna (sekundarni karbidi). To je nepovoljna

struktura koju treba izbjei;

u obliku fine disperzije sitnih estica u metalnoj matrici. Ta struktura je tim

povoljnija to su estice sitnije i ako su jednolino disperzirane. Takva
mikrostruktura moe se dobiti mekim arenjem (sferoidizacija) iz mree
sekundarnog karbida iz prethodnog sluaja.

Svojstva svih karbida su u pravilu visoka tvrdoa i vrstoa uz veliku krhkost. Krhkost se
smanjuje usitnjavanjem karbida i njihovom ravnomjernom raspodjelom.

56

U sljedeoj tablici navedene su tvrdoe faza koje se javljaju u eliku i tvrdoe nekih karbida.
Naziv faze (karbida)
Ferit
Perlit
Martenzit
Cementit: Fe3C
Karbid kroma: Cr7C3
Karbid vanadija: V4C3
Karbid titana: TiC

Tvrdoa (HV)
100
200
700 900
1000
1600
2500
3600

Iz tablice se uoava da martenzit i cementit imaju relativno nisku tvrdou u odnosu na karbide nekih
drugih legirnih elemenata. Takoer se moe uoiti da se tvrdoa karbida poveava s koliinom
rastvorenog ugljika u karbidu.
Visoka tvrdoa povoljno utjee na otpornost legiranih elika na abrazijsko troenje zbog ega se elici
bogati ovim karbidima primjenjuju za rezne alate, kotrljajue leajeve, matrice za provlaenje, valjke
za hladno valjanje i sl.
Pregled utjecaja pojedinih legirnih elemenata na svojstva elika dani su u sljedeoj tablici.
Legirni
element
Si
Mn

Cr

Tip karbida

Utjecaj na svojstva elika

Utjecaj na prokaljivost

Ne stvara karbide
(Fe,Mn)3C - ne stvara
vlastite karbide, ve
legira cementit
Cr23C6; Cr7C3

Povisuje granicu teenja

Povisuje otpornost na udarno
troenje uz visoki sadraj Mn

Poveava prokaljivost
Znatno
poveava
prokaljivost

Poviena otpornost na koroziju

(za Cr>12 %)
Povisuje udarnu ilavost
Sprjeava pad tvrdoe na
povienim temp., poveava
otpornost na troenje na sobnoj i
povienoj temp.
Sprjeava pad tvrdoe na
povienim temp., poveava granicu
teenja pri povienim temp.,
poveava otpornost na puzanje na
povienoj temp.
Sprjeava pad tvrdoe na
povienim temp. i porast
austenitnog zrna na previsokim
temperaturama austenitizacije
Sprjeava pad tvrdoe na
povienim temp.

Poveava prokaljivost

Ni
W

Ne stvara karbide
Fe4W2C
WC

Mo

Mo2C

V4C3

Co

Poveava prokaljivost
Poveava prokaljivost

Poveava prokaljivost

Poveava prokaljivost
ako je V otopljen u
austenitu.

57

1.4.6.4 Utjecaj legirnih elemenata na TTT-dijagrame

Kod legiranih elika legirni elementi oteavaju difuziju, dakle oteavaju i sve pretvorbe koje se
odvijaju preko difuzije (ApF+P; ApP; ApP+K+B). Ovakva oteana pretvorba direktno se
reflektira u TTTdijagramima poveanjem vremena inkubacije (pomicanjem linija TTT-dijagrama
udesno prema viim vremenima) i duljim trajanjem same pretvorbe. Slika 1.57 prikazuje kvalitativni
izgled TTT-dijagrama nelegiranog elika (lijevo) i legiranog elika (desno).
Usporedbom ova dva TTT-dijagrama moe se zakljuiti:
-

trajanje inkubacije kod legiranih elika je dulje pa je i potrebna brzina gaenja manja;

temperatura poetka pretvorbe u martenzit Ms kod legiranih elika je nia pa je i sklonost

pojavi zaostalog austenita kod legiranih elika vea;

mogunost stvaranja bajnitne faze vea je kod legiranih elika.

Slika 1.57. Kvalitativni izgled TTT-dijagrama nelegiranog elika (lijevo) i

legiranog elika (desno) [4]
Zakljuak: U legiranim elicima predvienima za toplinsku obradu legirni elementi djeluju
indirektno na promjenu svojstava. Naime, produljenjem trajanja inkubacije poveava se prokaljivost
elika olakavajui pretvorbu pothlaenog austenita u martenzit.
Svojstva elika sada ovise samo o svojstvu nastalog martenzita jer se svojstva elika mogu podesiti
u irokom rasponu poputanjem martenzita. Kako su karbidi nositelji ugljika, njihovim se otapanjem
oslobaa ugljik koji se nadalje rastvara u austenitu te poveava tvrdou martenzita nakon kaljenja.
Legirani elici se u pravilu austenitiziraju na viim temperaturama i due se progrijavaju od
nelegiranih s ciljem otapanja karbida (ime se poveava sadraj ugljika u austenitu).
Dodatak legirnih elemenata i ugljika djeluje stabilizirajue na austenit na povienim temperaturama.
Linije dijagrama pomiu se sve vie udesno poveanjem njihovih koliinskih udjela.
Karbidotvorni elementi (krom, volfram, molibden i vanadij) podiu perlitno podruje, a snizuju
bajnitno. Ako je sadraj tih elemenata dovoljno velik, austenit se na nekoj temperaturi toliko
stabilizira da se odvajaju perlitno i bajnitno podruje (ovo je naroito pogodno za obradu
58

deformiranjem u toplom stanju jer nije vremenski ogranieno, a radi se o znatno nioj temperaturi od
temperature potpune austenitizacije za promatrani elik cca 500C), to je prikazano na 1.58c.
Molibden ima velik utjecaj na pomicanje perlitnog podruja (stabilizira austenit na viim
temperaturama), a krom pomie bajnitno podruje udesno (stabilizira austenit na niim
temperaturama). Ms (martenzit start) temperatura pada s dodatkom legirnih elemenata. Mf (martenzit
fini) temperatura je otprilike 220C nia od Ms. Za visokolegirane elike Mf je u svakom sluaju
ispod sobne temperature.
Nekoliko primjera utjecaja legirnih elemenata na linije pretvorba u TTTdijagramu prikazano je na
slici 1.58.

Slika 1.58. Utjecaj legirnih elemenata na izgled TTT-dijagrama [1]

Dijagrami naelno mogu imati sljedee oblike:
a) dijagrami koji imaju izraen jedan "nos" na liniji poetka i zavretka austenitne pretvorbe;
b) dijagrami kod kojih zapoinje razdvajanje perlitnog od bajnitnog podruja s izraenim
"nosovima" svakoga - linija zavretka pretvorbe potpuno je odvojena za perlitno i bajnitno
podruje;
c) dijagrami s potpuno odvojenim perlitnim od bajnitnog podruja;
d) dijagrami bez bajnitnog podruja. U ovim dijagramima, zbog manjeg sadraja ugljika i
visokog sadraja legirnih elemenata, Ms lei na relativno visokim temperaturama. Podruje
bajnita toliko je sputeno da je potpuno prekriveno martenzitnim podrujem.
U prethodnim dijagramima perlitno podruje odnosi se na sve lamelarne eutektoide.

59

1.5 UREAJI ZA ZAGRIJAVANJE

Postupci toplinske obrade u pravilu se izvode u dvije faze: zagrijavanje i hlaenje. Potrebno je
upoznati osnovne tipove ureaja koji se koriste za zagrijavanje. Postoji vie naina za sistematizaciju
ureaja za zagrijavanje (prema izvoru energije, namjeni, temperaturnom podruju rada...). U ovim
skriptama sistematizacija je izvrena prema nainu zagrijavanja i to za zagrijavanje predmeta po
itavom presjeku:

1.5.1 GRIJANJE PLAMENOM

Ovdje se ubrajaju kovaka vatra i zagrijavanje plamenom (izgaranjem smjese acetilen-kisik). Koristi
se za manje zahtjevne obrade u pomanjkanju suvremenih ureaja i to za progrijavanje samo jednog
dijela izratka (npr. otrica dlijeta). Plamen ima tetan utjecaj jer kemijski reagira s povrinom izratka.

1.5.2 GRIJANJE U KOMORNIM PEIMA

Grijanje se vri u zatvorenim, toplinski izoliranim komorama izgaranjem goriva ili s pomou
elektrine energije (slika 1.59). Nedostatak komornih pei je pojava reakcije povrine predmeta s
atmosferom u pei (dolazi do oksidacije i razugljienja povrine). Predmeti se mogu zatititi
umatanjem u posebne obloge ili ulaganjem u metalne kutije ispunjene neutralnim sredstvom (eline
komponente ulau se u kutije ispunjene usitnjenim izgorjelim koksom, strugotinom sivog lijeva,
grafitnim prahom ...).
Bolje rjeenje je upotreba jamske pei (slika 1.60) koje se griju sa strane. Predmeti pri grijanju mogu
biti hermetiki zatvoreni i zatieni inertnim plinom (argon). Komorne pei mogu biti sa zatitnom
atmosferom (inertni plin) ime se izbjegava oksidacija povrine predmeta.
U oba opisana sluaja prijenos topline vri se kondukcijom izmeu stijenke pei i povrine predmeta
oslonjene na stijenku, konvekcijom (prirodnom ili prisilnom cirkulacijom) te zraenjem sa stijenki
pei na povrinu predmeta.

Slika 1.60. Jamska pe [14]

60

Slika 1.59. Komorna pe [14]

1.5.3 GRIJANJE U VAKUUM PEIMA

Ove pei imaju hermetiki zatvorenu komoru s
postavljenim grijaima u unutarnjem dijelu komore
(slika 1.61). Prije upotrebe vakuum pumpom se
evakuira zrak iz pei. Hlaenje nakon austenitizacije
vri se ili putanjem hladnog inertnog plina ili
sputanjem predmeta u uljnu kupku ispod pei.
Povrina obraenih predmeta vrlo malo oksidira tako
da zadrava metalni sjaj. U ovim peima toplina se
prenosi uglavnom zraenjem, jer je u atmosferi vrlo
mala koliina molekula koje prenose toplinu
konvekcijom. Predmeti koji se nalaze u "sjeni"
grijaa griju se sporije zraenjem s okolnih
predmeta, to je glavni nedostatak ovog tipa pei.
Veliki dio topline reflektira se o sjajnu povrinu
predmeta i vraa prema grijaima.
Slika 1.61. Vakuum pe [13]

1.5.4 GRIJANJE U KUPKAMA

Kupke mogu biti s ugrijanom vodom (do 100C), uljem (do 300C), rastaljenim metalom (do 700C)
i rastaljenim solima (do 1350C). Za temperature do 900C koriste se kupke s metalnim posudama
(slika 1.62), dok se za vie temperature zbog opasnosti taljenja ili intenzivna propadanja lonca
upotrebljavaju amotne jame. Soli za nie temperature (do 550C) mjeavine su alkalnih nitrata, a za
vie temperature alkalni i zemno alkalni kloridi.
Toplina se u kupkama intenzivno provodi kondukcijom (vrijeme zagrijavanja znaajno je krae nego
u komornim peima). Ovisno o vrsti kupke, npr. za zagrijavanje komada na temperaturu 800C,
vrijeme izjednaavanja temperature u itavom presjeku za svaki milimetar promjera jest:
u elektrinoj komornoj pei 45 s
u solnoj kupki 14 s
u olovnoj kupki 7 s.
Prednost ove metode je zatita povrine predmeta i velika brzina zagrijavanja. Nedostatci su: skuplja
obrada (otpadne vode treba neutralizirati), potreba ienja povrine obraenih predmeta jer na sebi
zadre manju koliinu soli i relativno veliki gubitci energije zraenjem povrine kupke na okolni
prostor.

5
6

1
2
3
4
5

solna kupka
grijai
uronjivi termoelement
elini lonac (do 900C)
amotna opeka otporna
na visoke temperature
6 lagana amotna izolacija

Slika 1.62. Pe sa solnom kupkom [9]

61

1.5.5 GRIJANJE U FLUIDIZIRANOM PRAHU

Fluidizirani prah su sitne vrste estice koje se uzdiu strujom fluida (plin). Struja plina regulira se
tlakom. Plin izbija kroz upljine u dnu posude i stvara vrtlonu struju fluidiziranog praha unutar
posude. Tako dobivena kupka moe biti topla i hladna ovisno o toplinskoj obradi. Predmeti se vjeaju
unutar posude u kupki. Prah je obino aluminijev oksid promjera 0,1 mm, kemijski je neutralan,
negoriv i visokog talita. Ovakve kupke se koriste od -5 do 1500C. Kako se radi o velikim
turbulencijama, unutar komore dolazi do intenzivnog prijelaza topline izmeu fluidiziranog praha i
predmeta. Kod ove metode nema zagaenja okolia, a povrina predmeta nakon obrade je ista.

1.5.6 INDUKTIVNO ZAGRIJAVANJE

Ova metoda se najee primjenjuje za povrinsko zagrijavanje
elinih komponenata. Izradak se postavlja u svitak koji proizvodi
izmjenino magnetsko polje (slika 1.63). To polje inducira struju
iste frekvencije u predmetu. Zbog otpora prolaskom struje dolazi
do zagrijavanja predmeta. Ako se eli vriti samo povrinska
toplinska obrada, potrebno je koristiti se strujom visoke
frekvencije. Poveanjem frekvencije lokalizira se podruje
zagrijavanja na sve tanji povrinski sloj izratka.

Slika 1.63. Induktivno

zagrijavanje [15]

1.5.7 PRIJELAZ TOPLINE S TOPLIJEG PREDMETA

Najee se primjenjuje kada se austenitizirani predmet samo lokalno ohladi, a onda s neohlaenog
dijela dio topline prelazi na ohlaeni i grije ga vrei toplinsku obradu poputanja. Toplinska obrada
moe se vriti i postavljanjem hladnog (prethodno zakaljenog) izratka na zagrijani predmet takoer u
svrhu toplinske obrade poputanja.
Za toplinsku obradu specijalnih elika iznad 500C potrebna je zatitna atmosfera zbog zatite od
oksidacije i zatite od razugljienja povrine.
Zatita od oksidacije i razugljienja se provodi:

62

zagrijavanjem u peima sa zatitnom (inertnom) atmosferom;

zagrijavanjem u metalnim ili solnim kupkama;

ulaganjem predmeta u metalne kutije ispunjene neutralnim sredstvom;

zagrijavanjem u vakuum komorama.

1.6 SREDSTVA ZA HLAENJE

Toplinskom obradom elika mijenjaju se njegove faze i struktura nastojei odrati mehaniku
ravnoteu. Da bi se postigla zahtijevana kombinacija mehanikih svojstava, predmet se mora s
temperature austenitizacije hladiti tono odreenom brzinom hlaenja. Kod toplinske obrade kaljenja
hlaenjem se eli dobiti to vie martenzita u strukturi. Kako bi se to ostvarilo, rashladno sredstvo
mora osigurati brzinu hlaenja veu od kritine s ciljem ouvanja austenita do Ms temperature. Ako
se pri tome ne dostigne Mf temperatura, hlaenje treba nastaviti do niih temperatura.

1.6.1 IDEALNO RASHLADNO SREDSTVO

Iz TTT-dijagrama vidljivo je da je stabilnost austenita najmanja pri srednjim temperaturama. Brzina
hlaenja mora biti dovoljno velika da se ne presjee "nos" TTT-dijagrama. Pri niim temperaturama,
zbog vee stabilnosti austenita, hlaenje se moe usporiti to rezultira izjednaenjem temperatura u
svim slojevima i manjim zaostalim toplinskim naprezanjima nakon obrade.
Dakle, idealno rashladno sredstvo moralo bi osigurati bre hlaenje pri viim i sporije pri niim
temperaturama.

1.6.2 REALNA RASHLADNA SREDSTVA

Mogu biti: kruta, tekua, fluidizirani prah i plinovita.
1.6.2.1 Kruta rashladna sredstva
Rijetko se koriste. Mogu biti glatke metalne ploe ili vodom hlaeni
metalni kalupi. Metalni kalupi imaju dvostruku ulogu: hlaenje i
sprjeavanje toplinskih deformacija. Metalne ploe moraju imati
dovoljnu masu, ako se dodatno ne hlade, kako se same ne bi previe
zagrijale.
Raireni su postupci samokaljenja (slika 1.64) kod kojih se npr.
visokofrekventnom strujom zagrijava samo povrinski sloj predmeta
(npr. povrina zuba zupanika), a prestankom zagrijavanja povrinu
zakali hladni nezagrijani dio jezgre.

Slika 1.64. Samokaljenje

povrine zuba zupanika
[16]

1.6.2.2 Tekua rashladna sredstva

Najee se koriste: ista voda, voda s aditivima (ubrzivai ili usporivai), ulje za kaljenje, metalne i
solne kupke te ukapljeni plinovi.
Voda i ulja za kaljenje koriste se za hlaenje do sobne temperature. Spadaju u skupinu rashladnih
sredstava koja isparavaju.
Dok je temperatura povrine predmeta koji se kali vea od temperature isparavanja, na njegovoj
povrini stvara se parni/plinski omota (Leidenfrostov efekt). Taj omota sprjeava vlaenje te izolira
predmet i smanjuje intenzitet odvoenja topline.
Za ugljine elike najvie se koristi ista voda. Voda odstupa od idealnog rashladnog sredstva jer na
niim temperaturama prebrzo hladi predmet i uzrokuje velika toplinska naprezanja i pucanje. Veliki
nedostatak iste vode je i njena velika korozivna agresivnost. To je najjeftinije rashladno sredstvo.
Nedostatci koje ima voda mogu se otkloniti dodatkom aditiva. Ubrzanje hlaenja postie se
dodavanjem kuhinjske soli. Meutim, korozijska agresivnost time se dodatno poveava. Slika 1.65
prikazuje utjecaj sadraja kuhinjske soli u vodi na brzinu hlaenja.
Do razvoja aditiva za vodu ulje za hlaenje bilo je jedino rashladno sredstvo s blaim djelovanjem.
Prednost ulja u odnosu na vodu je ta to je njegova temperatura isparavanja 300-600C, dok je za
63

vodu 100C. Temperatura isparavanja ulja ovisi o njegovoj molekularnoj teini. to je ona vea, via
je i temperatura isparavanja, to skrauje fazu parnog omotaa. Uljima se dodaju aditivi koji
sprjeavaju njihovo starenje.
Danas je rairena primjena polimera velike
molekularne teine kao dodatak vodi. Ima i
antikorozijsko djelovanje. Na ugrijanoj
povrini predmeta do 260C stvara se
homogeni sloj dobre toplinske vodljivosti koji
se ispod 80C rastvara u vodi. Upotrebom
aditiva za vodu rijeeni su brojni problemi koji
su rezultirali koritenjem ulja za kaljenje:
nema dima i opasnosti od poara, nema
tetnog utjecaja uljnih para na radnike, manji
su trokovi za rashladno sredstvo.
Metalne i solne kupke koriste se za izotermike
postupke toplinske obrade. Ne isparavaju
prilikom hlaenja predmeta pa se toplina
odvodi kondukcijom. Nedostatak metalnih
Slika 1.65. Utjecaj sadraja kuhinjske soli u vodi
kupki (olovo) jest velika gustoa pa elini
na maksimalnu brzinu hlaenja [1]
komadi plivaju na povrini, a dobra osobina je
relativno veliki raspon temperature upotrebe (350 - 900C). Solne kupke su mjeavine rastaljenih
alkalnih nitrata i nitrita, koriste se za temperaturni interval od 150 do 550C.
Ukapljeni plinovi koriste se kada je Ms temperatura ispod okolne temperature. Najee se koristi
tekui duik (-196C). Dubokim hlaenjem zaostali austenit transformira se u martenzit.
Rashladno sredstvo novijeg datuma je kupka s fluidiziranim prahom. Postupak i prednosti su analogni
grijanju fluidiziranim prahom opisanom u prethodnom poglavlju.
1.6.2.3 Plinovita rashladna sredstva
Koriste se kod visokolegiranih elika zbog vrlo malog intenziteta hlaenja. Martenzit kod ovih elika
nastaje zbog izuzetne stabilnosti njihova austenita i pri polaganom hlaenju. Najee se koristi zrak
ili inertni plin (u sluaju potrebe sprjeavanja kemijske reakcije na povrini predmeta, najee za

Slika 1.66. Naelni izgled krivulja hlaenja za

razliita rashladna sredstva [1]
64

kaljenje u vakuum peima). Intenzitet hlaenja plinovitih rashladnih sredstava regulira se brzinom
strujanja.
Slika 1.66 prikazuje krivulje hlaenja za razliita rashladna sredstva prikazane u TTT-dijagramu.

1.7 TEHNOLOGIJA HLAENJA I GEOMETRIJA PREDMETA

Krivulje hlaenja prikazane na slici 1.67 dobivene su hlaenjem uzoraka standardnog oblika i
dimenzija. U praksi dolazi do odstupanja jer, osim o rashladnom mediju, krivulja hlaenja ovisi:
o fizikalnim svojstvima materijala (toplinska vodljivost, gustoa, specifini toplinski
kapacitet...);
o obliku (geometriji) i dimenzijama predmeta;
o stanju povrine predmeta (hrapavost, oksidi);
o tome obrauje li se istovremeno vie predmeta meusoban poloaj u kupki.
Ako hrapavosti nisu prevelike, njihov utjecaj je zanemariv, dok je utjecaj povrinskih oksida vrlo
velik. Iako oksidni sloj djeluje kao izolator topline, utvreno je da bitno mijenja fazu parnog omotaa
oko predmeta, tj. omoguuje potpuno vlaenje povrine, a time i znatno bolji prijelaz topline. Ako
oksidni sloj ima debljinu veu od kritine, potpuno potiskuje fazu parnog omotaa. Slika 1.67
prikazuje usporedbu krivulje hlaenja uzorka u istom rashladnom sredstvu s povrinskim oksidima i
bez njih.

Slika 1.67. Utjecaj povrinskih oksida na brzinu hlaenja [1]

Prilikom izbora rashladnog medija treba voditi rauna o tome da se postigne brzina hlaenja jednaka
kritinoj brzini u sloju u kojem elimo imati isti martenzit. Pretjerano velike brzine hlaenja dovode
do nepotrebnog poveanja toplinskih naprezanja zbog razliite brzine hlaenja po slojevima.
Optimalno rjeenje za poznati elik, dimenzije i geometriju predmeta dobiva se odabirom jednog od
raspoloivih rashladnih sredstava (navedenih u prethodnom tekstu).

65

66

2 POSTUPCI TOPLINSKE OBRADE

Postupaka toplinske obrade ima vrlo mnogo. Najee se dijele prema dubini do koje dopire utjecaj
toplinske obrade. To je znaajno i stoga to brojni elementi strojeva imaju izrazite zahtjeve samo na
svojstva povrine. Npr. zupanici, cilindri (tj. kouljice) motora, rukavci u leajevima jesu elementi
od kojih se trai otpornost povrine na troenje.
Druga skupina postupaka je zanimljiva za one strojne elemente kod kojih oekujemo i traimo od
jezgrenog sloja tono odreena svojstva koja su uvijek samo odraz faza i strukture (npr. tvrdoa
kao svojstvo koje se moda najlake izmjeri).
S ovog aspekta postupci toplinske obrade dijele se na sljedei nain:

POSTUPCI TOPLINSKE
OBRADE

ITAVOG PRESJEKA

Udaljavanjem
od
ravnotenog
stanja

Vraanjem
u
ravnoteno
stanje

SAMO POVRINE

Kaljenjem
povrine

Kemijsko
difuzijskim
toplinskim
obradama

2.1 TOPLINSKA OBRADA ITAVOG PRESJEKA

Ovisno o funkciji strojnog elementa, prilagoenim postupkom toplinske obrade po itavom presjeku
mogu se dobiti:

Faze koje se, na sobnoj temperaturi, ne mogu pronai u metastabilnom Fe-Fe3C dijagramu.
Ovakve faze predstavljaju potpuno neravnoteno stanje (npr. martenzit-M, bajnit-B).
Faze koje se, na sobnoj temperaturi, mogu pronai u metastabilnom Fe-Fe3C dijagramu i
odgovaraju ravnotenom stanju (ferit- , perlit, cementit-Fe3C).

67

2.1.1

POSTUPCI TOPLINSKIH OBRADA UDALJAVANJEM OD

RAVNOTENOG STANJA

2.1.1.1 Kaljenje
Ovom se toplinskom obradom elik udaljava od ravnotenog stanja, bilo kontinuiranim hlaenjem
austenita () poveanom brzinom hlaenja do sobne temperature ili diskontinuirano, tj. pothlaenjem
na neku temperaturu ispod Ac1 ( = 723C u metastabilnom dijagramu), zadravanjem odreeno
vrijeme na toj temperaturi i zatim hlaenjem dalje do sobne temperature (slika 2.1).

a) kontinuirano hlaenje

b) diskontinuirano hlaenje

Slika 2.1. Dijagram toplinske obrade kaljenja [4]

2.1.1.1.1 Obino kaljenje (direktno, anizotermiko)

Ovdje se podrazumijeva zagrijavanje na pravilnu temperaturu austenitizacije tA, dranje
(progrijavanje) na tA i zatim naglo hlaenje (kritinom ili veom brzinom) u cilju dobivanja
martenzita M ili iznimno bajnita B!
Svakako treba izbjei nos TTTdijagrama ( na 550 C kod nelegiranog eutektoidnog elika).
Krivulja hlaenja mora proi lijevo od linije poetka pretvorbe p-p u TTT-dijagramu. Kada se proe
ova kritina toka (nos TTT-dijagrama), moe se i sporije hladiti da se umanje ili izbjegnu tetne
posljedice kaljenja (pucanje, zaostala naprezanja).
Rezultati kaljenja ovise:
o vrsti elika, tj. o svojstvu prokaljivosti;
o temperaturi austenitizacije tA;
o brzini hlaenja.
Dakle, za jedan te isti elik i istu veliinu i oblik izratka, utjecajna je samo brzina hlaenja v hl i
odabrana temperatura austenitizacije tA.
Utjecaj brzine hlaenja
Ako je brzina hlaenja vea od kritine (vhl vkr), dobije se samo martenzit M uz neto ostatnog
austenita Ao, ako je Mf temperatura ispod temperature rashladnog sredstva (najee sobne
temperature).
Brzina hlaenja regulira se izborom rashladnog sredstva za kaljenje. Prema dijagramu na Slika
1.45 brzina hlaenja moe se izraunati pomou izraza:



68

Za praktinu primjenu moe se uzeti:

> 150/

gaenje treba obaviti u vodi

150/ > > 5/

gaenje treba obaviti u ulju ili toploj kupki

< 5/

gaenje treba obaviti na zraku ili u inertnom plinu.

Navedeni podatci odnose se na gaenje tankih ploica. Pri izboru rashladnog sredstva treba voditi
rauna i o dimenziji predmeta koji se eli zakaliti. Treba osigurati kritinu brzinu hlaenja i u
jezgri predmeta, to nije lako osigurati u praksi. Ponekad nije nuno osigurati kritinu brzinu
hlaenja po cijelom presjeku.
Izbor pravilne temperature kaljenja
To je zapravo temperatura potpune austenitizacije tA za podeutektoidne ili djelomine
austenitizacije za nadeutektoidne elike s koje se elik naglo hladi.
Ako se radi praktino o nelegiranim elicima, podruje pravilne temperature austenitizacije tA
moe se prikazati u Fe-Fe3C dijagramu na slici 2.2:

tA AC3+(30 70) C
odnosno:
tA AC1+(50 70) C

Slika 2.2. Izbor pravilne temperature kaljenja [4]

Prethodno je reeno da se podeutektoidni elici ne austenitiziraju izmeu A1 i A3 temperature, zbog
pojave mekog ferita u strukturi nakon kaljenja, pa prosjena tvrdoa smjese ferita i martenzita ne bi
bila naroita.
Nadeutektoidni elici austenitiziraju se iznad A1 temperature ime se dobije austenit s neto vie od
0,8 %C i sekundarni cementit (ija je tvrdoa vea od tvrdoe martenzita). Nastoji se da se ljuske
Fe3C usitne i fino raspre prije kaljenja prethodnom obradom arenja ili gnjeenja.
Zagrijavanje nadeutektoidnih elika iznad Acm temperature ne vri se jer bi nastali martenzit bio
bogatiji ugljikom (vee krtosti), a bila bi i vea koliina mekog zaostalog austenita zbog sputanja Mf
temperature. Takvim zagrijavanjem dobilo bi se i grubo zrno uz nepotreban utroak energije.
Slijedi da se za nelegirane elike pravilna temperatura austenitizacije moe procijeniti iz
metastabilnog Fe-Fe3C dijagrama.

69

Pribline vrijednosti Ms i Mf temperature za razliite sadraje ugljika prikazane su tablino:

PODEUTEKTOIDNI
x1 0,4[%C]
Ms 320C
Mf 150C

EUTEKTOIDNI
x2=0,8[%C]
Ms 180C
Mf -30C

NADEUTEKTOIDNI
x3 1,2[%C]
Ms 100C
Mf -100C

Utjecaj temperature kaljenja

Ako se bira via temperatura austenitizacije tA, izaziva se sputanje temperature modifikacije
(analogno utjecaju poveanja vhl), tovie, Ms i Mf temperature takoer se sputaju pri kaljenju s
vie temperature austenitizacije tA (Slika 2.3).
Trajanje progrijavanja na temperaturi austenitizacije tA ne smije se nepotrebno produavati da zrno
austenita A ne poraste! Zadravanje na ovoj temperaturi treba biti samo toliko dok se elik potpuno
ne austenitizira (dok se ugljik ravnomjerno ne rastvori u austenitu).

Slika 2.3. Dijagram zavisnosti temperature pretvorbe austenita od prethodne temperature njegova
predgrijavanja iznad pravilne (tA) (vhl = konst.) [1]
Prekaljenost elika
Temperature A3 odnosno A1 odgovaraju vrlo sporom zagrijavanju elika. Meutim, kako je u
praksi brzina zagrijavanja znatno vea, pretvorba u austenit na A3 temperaturi nije potpuna, tj.
koliina rastvorenog ugljika u austenitu manja je od one koja bi trebala biti prema metastabilnom
dijagramu slijevanja. Potpunije rastvaranje ugljika u austenitu postie se samo poveanjem
temperature austenitizacije. Prema dijagramu na slici 2.3 vidi se da poveanje temperature sniava
Ms i Mf temperaturu, pa e se nakon kaljenja poveati koliina ostatnog austenita. Zagrijavanjem
na previsoke temperature ova pojava je izraenija, te za takav elik kaemo da je prekaljen.
Preniska temperatura austenitizacije nakon kaljenja rezultira mekim martenzitom siromanijim
na ugljiku i manjom koliinom zaostalog austenita, dok previsoka tA daje tvri martenzit bogatiji
ugljikom i veu koliinu zaostalog austenita. Ukupna tvrdoa smjese u oba je sluaja manja od
one koju bismo dobili pravilnom temperaturom austenitizacije.

70

Utjecaj legirnih elemenata na toplinsku obradu

Temperature austenitizacije legiranih elika bitno su razliite u odnosu na nelegirane. Ako je
elik legiran alfagenim elementima, temperature austenitizacije su vie u odnosu na nelegirane i
to za iznos povienja A1 i A3 temperature prema dijagramu na Slika 1.54. Gamageni legirni
elementi sniavaju pravilnu temperaturu austenitizacije i to za iznos snienja A1 i A3 temperature
prema dijagramu na Slika 1.54. Eutektoidna koncentracija legiranih elika moe se procijeniti
prema dijagramu na Slika 1.55. U praksi se koriste pseudobinarni dijagrami u kojima je uzet u
obzir utjecaj legirnih elemenata na temperaturi pretvorbe (Slika 1.54) i koncentracije (Slika 1.55).
Legirni elementi kod toplinske obrade elika:

usporavaju modifikaciju reetaka pri austenitizaciji (naroito usporavaju rastvaranje

karbida legirnih elemenata u austenitu);

sprjeavaju ili reduciraju perlitnu pretvorbu;

mijenjaju temperaturu modifikacije i vrstu nastalih faza (porastom sadraja legirnih

elemenata sputa se Ms temperatura - iznad nekog sadraja i ispod sobne temperature pa
je austenit u cijelosti nepretvoren);

karbidotvorni legirni elementi (Cr, Mo, W, V) sprjeavaju rast austenitnog zrna.

Utjecaj vremena dranja na temperaturi austenitizacije

Za razliku od metastabilnog zagrijavanja elika u praksi su brzine zagrijavanja vee, pa e i
temperature A1 i A3 imati vie vrijednosti. Zbog toga se eutektoidni karbidi (cementit kod nelegiranih
elika) ne stignu u potpunosti rastvoriti ni na A1 temperaturi ni u temperaturnom intervalu izmeu A1
i A3 temperature. Znai da pri A3 temperaturi elik jo uvijek sadri nerastvorene karbide to znai
da je nastali austenit siromaniji ugljikom (u odnosu na izvornu koncentraciju). Zadravanje na
temperaturi austenitizacije je nuno kako bi se dalo dovoljno vremena da austenit rastvori ugljik iz
karbida. Dakle, samo dovoljno dugim zadravanjem na pravilnoj temperaturi austenitizacije moe se
nakon kaljenja oekivati tvrdoa elika (koja proizlazi iz sadraja ugljika) prema Burnsovu
dijagramu.
Poveanje austenitnog zrna:

smanjuje kritinu brzinu hlaenja (martenzitna struktura moe se ostvariti manjim

brzinama hlaenja manja zaostala naprezanja);

daje loija svojstva ilavosti i vee deformacije zakaljenog izratka.

Legirane elike prigodom austenitizacije treba due grijati nego ugljine, vrlo esto i na viim
temperaturama kako bi se rastvorila dovoljna koliina legirnih elemenata u austenitu to znaajno
smanjuje kritinu brzinu hlaenja.
Ako su temperature zagrijavanja manje, bolje rezultate daju ugljini elici, jer ako karbid u
legiranom eliku nije rastvoren, austenit e biti siromaniji ugljikom (meki martenzit), a njegovo
zrno je sitnije (poveava se kritina brzina hlaenja).

71

Praktina primjena TTT-dijagrama pri toplinskoj obradi kaljenja

Pomou TTT-dijagrama moe se procijeniti tvrdoa koja se moe dobiti kaljenjem na povrini i u
jezgri izratka uz uvjet da poznajemo krivulje hlaenja pojedinih slojeva izratka. Na taj se nain
moe izvriti odabir optimalnog rashladnog sredstva prema eljenim tvrdoama po slojevima koje
treba postii.
Krivulje hlaenja po slojevima za cilindrine uzorke razliitih promjera mogu se pronai u
literaturi. Krivulje hlaenja za povrine i jezgre cilindrinog uzorka promjera 95 mm u razliitim
rashladnim sredstvima (voda, ulje, zrak) s tA = 800C prikazane su u dijagramu na slici 2.4.

Slika 2.4. Krivulje hlaenja povrine i jezgre cilindrinog elinog uzorka

promjera 95 mm za vodu, ulje i zrak [1]
Ako su krivulje nacrtane na prozirnoj foliji i u istom mjerilu kao i TTT-dijagram promatranog
elika, preklapanjem se mogu odrediti nastale faze i njihova koliina te tvrdoa povrine i jezgre
nakon hlaenja prema dijagramu na slici 2.5.
U prikazanom primjeru vidi se da e, ako je hlaenje obavljeno u vodi, na povrini dobivena
struktura biti 20 % B + M uz eventualno neto Ao, a u jezgri 25 % F+45 % P+28 % B+M uz
eventualno neto Ao. Tvrdoa povrine u ovom bi sluaju iznosila oko 52 HRc, a jezgre oko 38
HRc.
Ovako dobiveni rezultati su priblini i daju samo orijentaciju za izbor rashladnog sredstva.
Odstupanje od realnog postupka jest u temperaturi poetka hlaenja, pa krivulje hlaenja iz
literature treba pomicati po vertikali u TTT-dijagramu promatranog elika. To odstupanje nee
bitno utjecati na dobiveni rezultat.
Najvee odstupanje je kod realnih predmeta koji esto imaju komplicirani oblik koji ni priblino
ne odgovara obliku ipke za koju u literaturi nalazimo krivulje hlaenja.

72

bajnita

Slika 2.5. Preklapanje krivulja hlaenja povrine i jezgre cilindrinog elinog uzorka promjera 95
mm za vodu, ulje i zrak s odgovarajuim TTT-dijagramom za kontinuirano hlaenje [1]

Prokaljivost elika
Prokaljivost je sposobnost elika da se hlaen s temperature austenitizacije tA modificira u
martenzit M do manje ili vee dubine.
Treba razlikovati pojam prokaljivost (tj. svojstvo) od pojma prokaljenost (tj. stanje). Radi
usporeivanja svojstava prokaljivosti danas se koristi vie standardiziranih postupaka ispitivanja:

Prokaljivost po JOMINYJU (kod nas najee koritena metoda)

Prokaljivost po GROSSMANNU
Prokaljivost po SHEPHERDU.

73

Ispitivanje prokaljivosti po Jominyju

Postupak ispitivanja je jednostavan i jeftin. Standardni uzorak ispitivanog elika ima promjer 25
mm i duljinu 100 mm. elo austenitiziranog uzorka na pravilnoj tA hladi se mlazom vode, tono
odreenih karakteristika.
Hlaenje traje toliko dugo dok se cijeli uzorak potpuno ne ohladi. Nakon toga se uzdu dvije
nasuprotne izvodnice epruvete brusi povrina po kojoj se mjeri tvrdoa na razliitim udaljenostima
od ela epruvete.
Dobiveni rezultati unose se u dijagram prikazan na slici 2.6. Apscisa ovog dijagrama je Jominy
udaljenost, odnosno udaljenost od vodom hlaenog ela epruvete, a ordinata je tvrdoa u HRc.

Slika 2.6. Ispitivanje prokaljivosti po Jominyju [4]

Na slici su kvalitativno prikazane Jominy krivulje za legirani (crvena), odnosno za ugljini nelegirani
(zelena) elik. Zapaa se nagli pad tvrdoe udaljavanjem od ela epruvete kod ugljinog elika, dok
je kod legiranog elika pad znatno manje izraen. Dakle, legirani elici u pravilu imaju veu
prokaljivost od ugljinih.
Prilikom izbora elika za odreenu namjenu prokaljivost moe igrati odluujuu ulogu, pa se naruuje
elik s odreenim indeksom prokaljivosti, npr.:

J 2527 43 (na 43 mm od ela epruvete tvrdoa treba iznositi 25 27 HRc).

Ispitivanje prokaljivosti po Shepherdu
To je najjednostavnija metoda ispitivanja prokaljivosti. Postupak ispitivanja sastoji se u kaljenju
uzoraka iz ipki okruglog presjeka promjera 20 mm s niza razliitih temperatura austenitizacije (tA).
Uzorci se zatim lome i utvruje se debljina martenzitnog sloja (M) te finoa zrna na povrini
prijeloma.

74

Ispitivanje prokaljivosti po Grossmannu

Mjera prokaljivosti po ovoj metodi jest kritini
promjer Dkrit. To je onaj promjer za koji se
kaljenjem u sreditu presjeka cilindrinog
uzorka dobije struktura s 50 % martenzita.
Tvrdoa strukture koja sadri upravo 50 %
martenzita zove se kritina tvrdoa. Kritina
tvrdoa se odreuje pomou Hodge-Orehovski
dijagrama, slika 2.7.
Npr. ako se ispituje prokaljivost nekog elika s
0,3 % ugljika, iz dijagrama Hodge-Orehovski
oitava se da je kritina tvrdoa HRc = 38.
Ispitivanje ovom metodom vri se kaljenjem
vie cilindrinih uzoraka razliitog promjera pod
istim uvjetima. Ispitivanje kao i kod prethodne
metode nema karakter univerzalnosti, ve se za
svaki elik obavlja posebno.
Zakaljeni uzorci se prereu (uz intenzivno
hlaenje kako se unosom topline ne bi
promijenila struktura materijala).
Ovako pripremljenim uzorcima mjeri se tvrdoa
po presjeku na razliitim udaljenostima od
povrine do sredita uzorka (slika 2.8).
Rezultati se unose u dijagram. Za svaki uzorak
dobije se po jedna U krivulja. Sjecite kritine
tvrdoe s U krivuljom u ovom dijagramu
omeuje nezakaljeni dio presjeka uzorka (s
manje od 50 % martenzita).
Crvena U krivulja na gornjem dijelu slike 2.8
odgovara uzorku kritinog promjera.

Slika 2.7. Tvrdoa elika za razliite sadraje

martenzita prema Hodge-Orehovski [24]

Izvoenje ispitivanja ovom metodom je

dugotrajno i skupo. U krivulje se mogu dobiti
uz poznavanje Jominy krivulja koritenjem
dijagrama za transponiranje, koji se mogu
pronai u literaturi.

Slika 2.8. Ispitivanje prokaljivosti po

Grossmannu [24]
75

2.1.1.1.2 Klasini postupci kaljenja

Izvode se kontinuiranim hlaenjem do sobne temperature. Zbog toga se ovdje koriste anizotermni
TTT-dijagrami. Postoje dva postupka kontinuiranog (anizotermikog) kaljenja:
a) DIREKTNO KALJENJE
Ostvaruje se hlaenjem u jednom
rashladnom sredstvu (slika 2.9)!
Primjenjuje se kod jednostavnijih
oblika i legiranih elika (koristi se
blae rashladno sredstvo) jer nema
velike opasnosti od zaostalih
naprezanja!
Ako su se i povrina (p) i jezgra (j)
ohladile brzinom hlaenja vhl>vkr, u
obje e se dobiti na temperaturi
okoline eljeni martenzit M ( ako je
C 0,6%),
s
pripadajuom
tvrdoom!

Slika 2.9. Prikaz direktnog kaljenja u TTT-dijagramu [1]

b) SLOMLJENO KALJENJE
Ostvaruje se najprije naglim hlaenjem (npr. u vodi) u cilju izbjegavanja nosa TTT-dijagrama, a
dalje hlaenje se vri u blaem rashladnom sredstvu (npr. u ulju) zbog smanjenja toplinskih
napetosti i zaostalih naprezanja nakon kaljenja (slika 2.10).

Slika 2.10. Prikaz slomljenog kaljenja u TTT-dijagramu [1]

Slomljenim kaljenjem (u dva rashladna sredstva), u trenutku kada je povrina ohlaena do Mf
temperature, temperaturna razlika izmeu povrine i jezgre je t2j-t2p. Ako bismo hlaenje obavili
u jednom rashladnom sredstvu (crtkane linije u TTT-dijagramu na slici 2.10), temperaturna
razlika izmeu povrine i jezgre bila bi vea t1j-t1p.
Naglo hlaenje pri viim temperaturama nije opasno, jer je to podruje visoke plastinosti.
Uranjanjem u blae rashladno sredstvo smanjuju se temperaturne razlike izmeu slojeva, a
zaostala naprezanja na kraju obrade su minimalna.
76

2.1.1.1.3 Izotermiki postupci kaljenja

Izvode se izotermikim hlaenjem pri odreenoj temperaturi izoterme tIZ. Hlaenje se obavlja skoro
trenutano s temperature austenitizacije tA do temperature izoterme tIZ iznad Ms, a zatim zadravanjem
neko vrijeme na toj temperaturi uz naknadno proizvoljno hlaenje do sobne temperature. Zbog toga
se ovdje koriste izotermiki TTT-dijagrami!!
a) STEPENIASTO - MARTENZITNO
Ostvaruje se hlaenjem s pravilne temperature austenitizacije tA u kupki (solnoj, metalnoj, uljnoj)
do izjednaenja temperature povrine i jezgre, svakako iznad Ms! Dalje se izradak hladi na zraku
(Slika 2.11). Na taj nain ostvareno je gotovo sinkrono hlaenje povrine (p) i jezgre (j) u
podruju niskih temperatura!
Temperature povrine (p) i jezgre (j) su se izjednaile! Probojem Ms temperature nastaje
martenzit, koji ima dodue vei volumen od austenita , ali kako nastaje skoro istodobno na
povrini (p) i u jezgri (j), toplinska naprezanja u izratku su minimalna, a i mikronaprezanja su
istodobna u svim slojevima pa nema izvitoperenja niti povrinskih prskotina!!
Ova obrada je mogua kod srednje legiranih i visokolegiranih elika kod kojih je linija p-p
poetka pretvorbe pomaknuta udesno prema viim vremenima.

Slika 2.11. Prikaz stepeniasto-martenzitnog kaljenja u TTT-dijagramu [1]

Napomena: Vremenska baza u dijagramima na slici 2.9, 2.10 i Slika 2.11 zapoinje od 1 sekunde
(nakon poetka hlaenja). Zbog toga se temperature povrine i jezgre razlikuju i nie su od
temperature austenitizacije tA. Temperature i povrine i jezgre u trenutku 0 jednake su temperaturi
austenitizacije tA.

77

POSTUPCI TOPLINSKIH OBRADA VRAANJEM U RAVNOTENO

STANJE

2.1.2

2.1.2.1 Poputanje
Poputanje je postupak toplinske obrade koji se vri nakon kaljenja zagrijavanjem elika na neku
temperaturu ispod temperature A1. Ovim postupkom toplinske obrade vraanja u ravnoteno stanje
postie se:

eliminacija zaostalih naprezanja;

poveanje ilavosti (eliminacijom krhkog tetragonalnog martenzita koji uope nema izraena
svojstva rastezljivosti i ilavosti);
dimenzijska stabilnost izratka (pojava promjene dimenzije izraena je kod visokolegiranih
alatnih elika zagrijavanjem ovih elika, nakon kaljenja, ve na niim temperaturama dolazi
do pretvorbe zaostalog austenita u martenzit i karbide poputanja to je praeno promjenom
volumena/dimenzija).

Izradci sloenog oblika, koji su samo zakaljeni, najee se u eksploataciji raspuknu. Kako bi se ova
pojava izbjegla, nakon kaljenja vri se toplinska obrada poputanja elika ime se tei ravnotei faza
(npr. struktura s feritom i perlitom) i mehanikoj ravnotei (uklanjanje zaostalih naprezanja nastalih
kaljenjem).
Rezultat poputanja nakon kaljenja:
Smanjuje se: tvrdoa, vrstoa i granica elastinosti (u odnosu na zakaljeno stanje).
Poveava se: ilavost i rastezljivost (u odnosu na zakaljeno stanje)!
Snienje tvrdoe je samo posljedica postupka poputanja (nije ciljana pojava). Ovisno o temperaturi
tpop postupci obrade poputanja dijele se na:

visoko temperaturno poputanje: tpop < 220C

srednje temperaturno poputanje: 220C < tpop < 400C

nisko temperaturno poputanje: 400C < tpop < A1.

Poputanjem na viim temperaturama poveavaju se vrijednosti svih navedenih svojstava u odnosu

na metastabilno stanje (prije kaljenja).
Provedbom postupka poputanja tei se meuovisnom optimumu svojstava, to se regulira
temperaturom i trajanjem poputanja, u skladu s parametarskim HollomonJaffe zakonom
poputanja koji glasi:

= []
=

273,15 +
[ + ()]
1000

gdje je:

78

tvrdoa
HollomonJaffeov parametar
temperatura u C
trajanje (vrijeme) poputanja u
satima
konstanta za dotini elik ovisi o sadraju ugljika (iznosi 20, a za niskolegirane
elike moe se raunati prema formuli = 21,3 (5,8 % )).

Tvrdoa je funkcija parametra [P], to znai: dokle je god parametar P konstantan, tvrdoa e imati
istu vrijednost, bilo uz primjenu kraeg trajanja i vie temperature poputanja ili dueg trajanja i
nie temperature poputanja.
Literatura za pojedine elike nudi odgovarajue dijagrame poputanja (slika 2.12).

Slika 2.12. Dijagram poputanja za nelegirani

ugljini alatni elik s 0,7 % C [1]

2.1.2.1.1 Poputanje istog martenzita

Ako se martenzit nelegiranog ili niskolegiranog elika, dobiven prethodnim kaljenjem, naknadno
poputa na sve vioj i vioj temperaturi poputanja tpop, nastat e sljedee promjene (ovisno o
temperaturi poputanja):
tpop 150 200C difuzijom atoma ugljika tetragonalni martenzit = smanjuje sadraj
ugljika u reetki i transformira se u kubni martenzit = . Atomi ugljika, po izlasku iz
martenzita, zajedno s atomima eljeza stvaraju prijelaznu - fazu eljeznog karbida kemijske formule
Fe2C.
Opisana promjena moe se zapisati:
+ (2 )
gdje je:

C ...
c ...
o ...

puno ugljika
malo ugljika
gotovo nita ugljika

... tetragonalna reetka

... kubna reetka
79

tpop 200 400C u kubnom martenzitu = i dalje se smanjuje sadraj ugljika te

dolazi do njegove transformacije u ferit u kojem praktiki nema ugljika. Ferit nastaje oko
prethodno formiranog ( ) eljeznog karbida. Time se eljezni karbid obogauje eljezom pa iz
( ) - faze eljeznog karbida nastaje hi karbid ( ) bogatiji eljezom od - faze
eljeznog karbida, ali siromaniji od cementita Fe3C. Dakle nastaje bajnitna struktura s vrlo fino
rasprenim karbidima u feritnoj matrici.
+ +

istodobno:
(2 ) + 0 (5 2 )

gdje je:

0 ... ferit praktiki bez ugljika

(5 2 ) ... karbid bogatiji ugljikom

tpop 500C karbid ( ) i nadalje se obogauje eljezom, prelazei tako u cementit .

Istodobno dolazi do ukrupnjenja cementita ime nastaju zrnati (nodularni) oblici cementita u feritnoj
matrici poboljana struktura:
5 2 + 23 , odnosno:
(5 2 ) + 0 3 .
Ukupni rezultat promjene je: ferit i cementit ( + Fe3C), dakle ravnotene metastabilne faze!
do tpop<Ac1 ( 723C ) Cementit Fe3C nastavlja se okrupnjivati, oblik nastale faze je nodularan!
tpop>Ac1 nastaje ponovno austenit i uinak kaljenja se ponitava!
Moe se zakljuiti:
Od martenzita grijanjem (poputanjem) nastaju ponovno eutektoidi:
tpop 400C ( + 3 ) ... sitno zrno!
tpop 650C ( + 3 ) ... srednje zrno!
tpop < 723C ( + 3 ) ... normalno zrno!
Nastali eutektoidi nisu lamelarni (kakvi se dobiju hlaenjem austenita) ve zrnati (nodularni) i stoga
znatno ilaviji (ali ne meki dakle viim poputanjem zakaljenog elika dobije se via vrstoa i
poveana ilavost elika). Izborom temperature poputanja mogue je fino podeavanje svojstava.
Eutektoidi sitnijeg zrna, koji se dobivaju na niim temperaturama poputanja, osiguravaju znatno
poveanje vrstoe (u odnosu na metastabilno) uz dobru ilavost elika. Poveanjem temperature
poputanja poveava se eutektoidno zrno to se odraava na postizanje nie vrijednosti vrstoe uz
poveanu ilavost materijala.

80

2.1.2.1.2 Poputanje visokolegiranih elika

Do transformacije visokolegiranog zaostalog austenita dolazi tek poputanjem pri relativno visokim
temperaturama, iznad 500C.
Poputanjem visokolegiranih elika dolazi do:

nastajanja sekundarnih karbida (karbida poputanja) poputanjem martenzita;

sniavanja sadraja ugljika u martenzitu na priblino 0,25 %C;

transformacije zaostalog austenita u martenzit.

Ovisno o sadraju ugljika konana struktura poputenog visokolegiranog elika je:

C<0,6 %: poputeni martenzit i karbid poputanja (MK+KP);

0,6 %<C<0,8 %: poputeni martenzit, karbid poputanja i zaostali austenit (MK+KP+0);

0,8 %<C<2 %: poputeni martenzit, karbid poputanja, zaostali austenit i sekundarni karbid
(MK+KP+K+0).

Kod legiranih elika pri poputanju na viim temperaturama nastaju posebni karbidi (npr. Cr23C6;
Cr7C3; Fe4W2C; WC; Mo2C; V4C3) iji sastav ovisi o legirnim elementima u eliku. Sam postupak
poputanja visokolegiranog elika ovisi o kemijskom sastavu, tj. o legirnim elementima. Otpornost
poputanju naroito poveavaju molibden Mo, volfram W i vanadij V to ima za posljedicu
zadravanje tvrdoe elika do visokih temperatura (cca 600C). To je svojstvo naroito vano za
komponente koje su namijenjene za rad na povienim temperaturama.
Ako je u eliku pored navedenih legirnih elemenata sadran i ugljik, pri visokotemperaturnom
poputanju (550C) dolazi do pretvorbe zaostalog austenita u karbide poputanja Kp i sekundarni
martenzit M ime se sniava koliina i ugljika i legirnih elemenata u austenitu to ima za posljedicu
povienje temperature poetka Ms i zavretka Mf martenzitne pretvorbe. Dakle, poputanjem iz
relativno meke faze austenita nastaju dvije znatno tvre faze: karbidi poputanja i martenzit. Zbog
toga tvrdoa poputene strukture moe biti vea od tvrdoe u zakaljenom stanju (npr. kod brzoreznog
elika), pa se ova pojava naziva sekundarno otvrdnjavanje. Naelni dijagrami poputanja legiranih
elika prikazani su u dijagramu na slici 2.13.

Slika 2.13. Dijagrami poputanja razliitih elika [4]

81

2.1.2.1.3

Promjene volumena pri poputanju normalno (konvencionalno) zakaljenog

elika

Prigodom kaljenja realnog elika s >0,6 %C uobiajenim postupcima gotovo redovito zaostane mala
koliina nepretvorenih faza, ali sigurno i neto zaostalog austenita 0 (do poveanog sadraja
zaostalog austenita moe doi i zbog poviene temperature austenitizacije prije kaljenja koja sniava
temperature poetka i zavretka martenzitne pretvorbe). Kaljenje se najee provodi u rashladnom
sredstvu na sobnoj temperaturi. Zanimljivo je razmotriti utjecaj ostatnog austenita 0 na promjene
koje nastaju pri poputanju pomou dilatometrijske metode (slika 2.14).

Slika 2.14. Promjene pri poputanju (utjecaj temperature poputanja) praene dilatometrijskom
metodom [1]
Poputanjem, zbog oslobaanja pritiska iz zaostalog austenita 0 (austenit zbog difuzije izgubi neto
ugljika i legirnih elemenata), nastaje martenzit. Taj se martenzit u literaturi esto naziva sekundarni
martenzit.
Napomena: Mjerenje promjene volumena obavljeno je nakon tretmana na sobnoj temperaturi
(ohlaeni uzorak)!
Pojava krhkosti nakon poputanja
Opaa se kod nekih legiranih elika koji sadre duik (N). Ako se ovi elici poputaju na tpop>500C
(gdje feritna reetka ima veu sposobnost rastvaranja duika N), prigodom sporog hlaenja do
sobne temperature duik N se ponovno izluuje, ali u obliku fino rasprenih eljeznih nitrida, koji
znatno obaraju ilavost eliku!
Uputno je:

82

ne poputati ove elike na tpop > 500C;

naglo ohladiti nakon poputanja (ako se ba moralo poputati na tim opasnim temperaturama)
kako ne bi dolo do izluivanja duika rastvorenog u reetki;
dodati eliku 0,25 % Mo (molibdena) koji vee duik N u svoje nitride, pa pojava rastvaranja u
reetki izostane (tako izostane i opasno naknadno izluivanje eljeznih nitrida).

TEHNOLOGIJA POPUTANJA ZAKALJENOG IZRATKA

Poputanje se moe obaviti na dva naina:
a) Dovoenjem topline izvana: moe se obaviti grijanjem u komornim peima (obino s
cirkulacijom zraka), u toplim uljima, solima ili metalnim kupkama, grijanjem plamenom ili
toplim metalnim ploama.
b) Dovoenjem topline iznutra: koristi se preostala toplina u izratku i postupak se naziva
samopoputanje. Primjer samopoputanja dlijeta prikazan je u dijagramu hlaenja na slici 2.16.
Otrica mora biti tvrda i donekle ilava, tj. nisko poputena nakon kaljenja, dok preostali dio
mora ostati ilav! Tijek postupka moe se pratiti s pomou dijagrama toplinske obrade na slici.
Za vrijeme postupka temperatura se odreuje vizualno s pomou boja poputanja u
temperaturnom intervalu (boja nastalih oksida na metalno sjajnoj povrini elika pri povienim
temperaturama svakoj temperaturi odgovara razliita boja oksida od blijedo ute na visokim
temperaturama, crvene, ljubiaste, modre do sive boje na najniim temperaturama - slika 2.15).

Boje uarenog elika

Boje poputanja elika

Slika 2.15. Boje poputanja elika [10]

83

Slika 2.16. Primjer "samopoputanja" dlijeta [1]

Poputanje se obino obavlja laganim hlaenjem na zraku kako bi se smanjila toplinska naprezanja
u izratku (brzina hlaenja nakon poputanja nema utjecaja na strukturu nakon ohlaivanja).

2.1.2.2 Postupci poboljavanja elika

Poboljavanje je sloen postupak toplinske obrade koji se sastoji iz:

kaljenja u cilju dobivanja martenzitne strukture i

visoko temperaturnog poputanja s ciljem dobivanja zrnate eutektoidne strukture, a time

i poviene vrstoe (granice teenja) i visoke ilavosti.

Tom se postupku podvrgavaju samo podeutektoidni elici sadraja ugljika od 0,3 % do 0,6 %. U
praksi se taj postupak naziva jo i oplemenjivanje.
Postupci poboljavanja elika dijele se na:

84

klasino poboljavanje

izotermiko poboljavanje.

a) KLASINO POBOLJAVANJE
Postupak, prikazan u dijagramu na slici 2.17, sastoji se od:
-

toplinske obradbe kaljenja s pravilne temperature austenitizacije;

naknadnog visokotemperaturnog poputanja na temperaturama 450 600C.

Slika 2.17. Dijagram toplinske obradbe klasinog poboljavanja [4]

Na slici su posebno ucrtane krivulje grijanja i hlaenja povrine p i jezgre j. Temperatura jezgre kasni
za temperaturom povrine i kod grijanja i kod hlaenja i to tim vie to su dimenzije presjeka izratka
vee.
elici za poboljavanje imaju od 0,3 0,6 % C, ali se smatra optimalnim sadrajem 0,3 0,4 % C, jer
se kaljenjem takva elika ne dobije tetragonalni martenzit MT ve kubni martenzit MK. Tako se
znaajno reduciraju inae opasne mikronapetosti (zaostala naprezanja)!
Kaljenje kao meufaza slui u cilju raspada lamelarnog eutektoida, a naknadnim visokim
poputanjem da se dobije zrnata struktura, tj. fino raspreni zrnati cementit Fe3C u ilavoj feritnoj
matrici!
Konani rezultat: Preko martenzita dobiveni su eljeni zrnati eutektoidi i to troostit (T) ili sorbit (S).
Time je eliku izrazito porasla ilavost, a tvrdoa i vrstoa su opale (u odnosu na zakaljeno stanje),
to se vidi u dijagramu na slici 2.18.
Napomena: Do debljine 10 mm mogu se koristiti ugljini nelegirani elici, a za vee presjeke
legirani elici zbog izrazito vee prokaljivosti!! Poboljanu strukturu nakon visokog
poputanja imat e samo onaj dio presjeka koji je prethodnim kaljenjem imao
martenzitnu strukturu. Zbog tog je razloga bitna prokaljivost koja je izraena kod
legiranih elika.

85

Slika 2.18. Dijagram promjene mehanikih svojstava ovisno o temperaturi poputanja [1]
Poboljavanje je postupak koji se najee primjenjuje za dinamiki optereene elemente strojeva:
osovine, opruge, zupanike, vijke... Ako ti dijelovi moraju imati tvrdu povrinu otpornu na troenje,
poboljava se njihova jezgra i to prije postupka otvrdnjavanja povrine ili za vrijeme toga postupka.
Poboljavanje alata vri se samo ako su dinamiki optereeni (alati za kovanje, pneumatski sjekai
metala). Slika 2.18 prikazuje dijagram ovisnosti mehanikih svojstava o temperaturi poputanja.
Na slici 2.19 prikazan je dijagram istog elika u razliitim toplinskim stanjima. Uoava se da
elik u kaljenom stanju ima visoku granicu poputanja, ali slabu rastezljivost (pa je stoga i ilavost
slaba). Poboljani elik ima viu granicu poputanja i veu elongaciju u odnosu na polazno
normalizirano stanje. Velika povrina ispod ove krivulje kvalitativno upuuje na znatno povienje
ilavosti u odnosu na polazno stanje.

Slika 2.19. Kvalitativni prikaz dijagrama rastezanja jednog elika

prije pojedine faze postupka poboljanja i nakon nje [4]

86

b) IZOTERMIKO POBOLJAVANJE
Provodi se naglim hlaenjem s pravilne temperature austenitizacije tA u kupki izotermike
temperature tIZ, iznad temperature Ms, uz zadravanje do potpunog zavretka pretvorbe! Cilj je
dobiti bajnit (gornji, srednji ili donji), pa su temperature kupke izmeu nosa dijagrama
(temperature na kojoj je trajanje inkubacije austenita minimalno ti 450 C) i temperature Ms :
ti > tIZ > Ms.
Prednosti ove metode su:
modifikacija austenita odvija se pri konstantnoj temperaturi istovremeno u svim
slojevima to rezultira minimalnim toplinskim naprezanjima;
dobra ilavost nakon ovakve toplinske obrade (proistjee iz svojstava bajnitne faze).
Nedostatci:
manja tvrdoa u odnosu na zakaljeni elik;
dugo trajanje toplinske obrade (prema TTT-dijagramu) tim due to je temperatura
izoterma nia vea tvrdoa bajnita.

Slika 2.20. Prikaz izotermikog poboljavanja u TTT-dijagramu [1]

Mogue su dvije varijante izotermikog kaljenja:
1.) varijanta: ovako je dobiven samo bajnit B (gornji, srednji, donji)!! Tvrdoa je manja, ali
ilavost je dobra.
2.) varijanta: ako se izradak izvadi iz kupke ranije (prije zavretka pretvorbe austenita) i ohladi
na zraku, rezultat je smjesa bajnita i martenzita (B+M) vee tvrdoe.
Ovaj se postupak ne primjenjuje kod plitko kaljivih - ugljinih elika za dimenzije izratka >5 [mm]
debljine, jer se u dubljim slojevima ne moe postii vhl>vkrit to bi u dubljim slojevima dovelo do
pojave eutektoidnih i primarne faze.

87

Patentiranje je samo jedna inaica izotermikog poboljavanja. To je postupak poboljavanja eline

ice za izradu opruga. Austenitizirana ica provlai se kroz olovnu kupku u kojoj se izotermiki
poboljava, a nakon toga se hladi na zraku. esto se nakon postupka toplinske obrade provodi
mehanika obrada hladnog gnjeenja ime se ica dodatno ovruje.
2.1.2.3 Postupci arenja
To su postupci toplinske obrade kojima se metal vraa u ravnoteno stanje (podeutektoidnom eliku
vraaju se ravnotene faze ferit i perlit P ) te se tako uspostavlja mehanika ravnotea, tj. ukidaju
se zaostala naprezanja.
To je idealiziran sluaj, to je u praksi nemogue u potpunosti ostvariti. Potpuna ravnotea znaila bi
da svi atomi s granica zrna zauzimaju svoje ravnoteno mjesto meu kristalima. Rezultat bi bio
nestajanje granica i stvaranje velikog monokristala. Kod podeutektoidnih elika to bi bio krupni
kristal cementita Fe3C u feritnoj matrici. Jasno, za dobivanje monokristala potrebno je izrazito puno
vremena, to je praktiki neizvodivo.
Dakle postupcima arenja zapravo se tei tzv. strukturnoj ravnotei. To izaziva promjenu mehanikih
svojstava i to: smanjenje vrstoe, tvrdoe, granice elastinosti, tj. karakteristika otpornosti
materijala. Svojstva deformabilnosti, tj. ilavost, elongacija i kontrakcija se poveavaju.
Postupak arenja, prikazan na slici 2.21, sastoji se od:
sporog zagrijavanja do odreene temperature;
zadravanja na toj temperaturi (trajanje ovisi o veliini presjeka izratka) ili osciliranja oko
temperature arenja;
sporog hlaenja do okolne temperature.

Slika 2.21. Dijagram toplinske obrade arenja [1]

Brzina hlaenja nakon arenja mora biti podeena prema svojstvima elika. Kod legiranih elika, kod
kojih su linije pretvorba u TTT-dijagramu pomaknute udesno prema viim vremenima, hlaenje mora
biti izrazito sporo kako se izradak ne bi zakalio.
Postupak arenja bira se u ovisnosti o poetnom stanju (fazama i strukturi). Pri odabiru postupka treba
voditi rauna o tome da se poveanjem temperature arenja poveava troak energije, radnog
vremena, opreme, a poveava se i opasnost od oksidacije i razugljienja povrine izratka.

88

Postupci arenja elika i njihova temperaturna podruja pregledno su prikazani u okviru Fe-Fe3C
dijagrama prikazanoga na slici 2.22.

Slika 2.22. Temperaturna podruja arenja elika [1]

89

2.1.2.3.1 Rekristalizacija
Cilj postupka rekristalizacijskog arenja je vratiti hladno ugnjeenom metalu sposobnost
deformabilnosti, koja je metalu smanjena prethodnim hladnim gnjeenjem.
Hladnim gnjeenjem metala:

mijenjaju se njegova mehanika svojstva (poveavaju se svojstva otpornosti materijala);

vri se precizno oblikovanje predmeta na konane dimenzije (npr. valjanje limova ili
provlaenje ipki na konanu mjeru);

izbjegava se oksidacija povrine.

Ako se hladno ugnjeeni izradak zagrije na neku niu temperaturu i zadrava neko vrijeme na toj
temperaturi, poveava se pokretljivost iona, te reetke postaju pravilne, a napetosti nastale hladnim
gnjeenjem se ukidaju. Isti rezultat dobije se kratkotrajnim zadravanjem na viim temperaturama.
Ta se pojava naziva oporavak (slika 2.23).

Slika 2.23. Oporavak hladno ugnjeenog metala [1]

to je stupanj ugnjeenja "x" vei, vea je unutarnja energija u hladno gnjeenom metalu pa je
potrebna energija (temperatura) za rekristalizaciju tim manja (slika 2.24)!
Zagrijavanjem na neto vie temperature u krutom metalu nastaju klice rekristalizacije, oko kojih
kristali dalje rastu. Klice rekristalizacije nastaju na mjestima najvee unutarnje energije (mjesta
najvee deformacije).
Slika 2.25 prikazuje shematski tijek procesa rekristalizacije. Detalj na slici jest uveano podruje
desnog dijela 2.23.
Slika 2.26 a), b), c) i d) prikazuje metalografske slike razliitih faza rekristalizacije.

Slika 2.24. Utjecaj prethodne hladne deformacije

na temperaturu rekristalizacije [19]

90

Slika 2.25. Tijek procesa rekristalizacije shematski [1]

Slika 2.26. Mikrostruktura
napretka rekristalizacije [19]:
a) Hladno deformirana struktura
b) Pojava klica rekristalizacije
(poetni stupanj) nakon
zagrijavanja 3 sata na 580C
c) Djelomino rekristalizirana
struktura nakon zagrijavanja 4
sata na 580C
d) Potpuno rekristalizirana
struktura nakon zagrijavanja 8
sati na 580C

a)

b)

c)

d)

e)

f)

Sekundarna rekristalizacija:
e) Sekundarna rekristalizacija porast zrna nakon zagrijavanja
15 minuta na 650C
f) Sekundarna rekristalizacija porast zrna nakon zagrijavanja
10 minuta na 700C

91

Utjecaj vremena zadravanja na temperaturi rekristalizacije na mehanika svojstva i strukturu

prikazan je kvalitativno na slici 2.27. U podruju oporavka nema bitnih promjena mehanikih
svojstava. U podruju rekristalizacije dolazi do naglog pada svojstava otpornosti materijala (tvrdoe
i vrstoe), ali i do porasta svojstava deformabilnosti (rastezljivosti). Podruje sekundarne
rekristalizacije, do koje dolazi produenim zadravanjem na temperaturi rekristalizacije, obiljeeno
je padom svojstava otpornosti i deformabilnosti, to je posljedica rasta zrna (koagulacijom se vie
manjih zrna meusobno spajaju u vea), vidi sliku 2.26 e), f) i 2.28. Poetno stanje sekundarne
rekristalizacije odgovara stanju na kraju procesa rekristalizacije. To podruje nazivamo i podruje
pregrijanosti. U podruju pregrijanosti uoavamo nagli porast veliine zrna to se direktno odraava
na pad tvrdoe, vrstoe, rastezljivosti i ilavosti metala.
Toplinska obrada rekristalizacije moe se obaviti zadravanjem elinih izradaka krae vrijeme na
viim temperaturama ili due vrijeme na niim temperaturama.

Temperatura arenja [C]

Slika 2.27. Promjena mehanikih svojstava i strukture ovisno o trajanju zadravanja na
temperaturi rekristalizacije [11]

92

Slika 2.28. Sekundarna rekristalizacija [1]

Rekristalizacijom se postie:
a) sposobnost metala za daljnje gnjeenje;
b) podeavanje konanih mehanikih svojstava metala.
Kako bi se izbjegla suvina i nepoeljna krupnozrnatost, pravilnom temperaturom rekristalizacije
smatra se openito:

Tr 0,4 T K
gdje je T [K] = temperatura talita dotinog metala!

2.1.2.3.2 Normalizacija
Normalizacijsko arenje poduzima se samo kod elika i elinog lijeva (ne vrijedi za druge legure) i
to u cilju postizanja normalnih faza:
1.

po vrsti:
Prethodnim toplinskim tretmanom (bilo sluajnim ili namjernim) elik moe sadravati
martenzit M, austenit A, bajnit B, koji se postupkom normalizacije transformiraju u ferit , perlit
P i cementit Fe3C !

2.

po veliini:
Ako se struktura ve sastoji iz normalnih faza (ferita , perlita P i cementita Fe3C), ali suvie
krupnih zbog prethodnog dugog zadravanja na visokim temperaturama (npr. kod obrade
lijevanja, zavarivanja, kovanja, valjanja i sl.), a zatim i sporog hlaenja do sobne temperature,
poduzima se naknadna normalizacija radi postizanja normalne veliine zrna.
Veliina zrna ima veliki utjecaj na mehanika svojstva i na toplinsku obradu. Standardima je
odreen broj veliine zrna (npr. 8 stupnjeva veliine zrna po ASTM-standardu za elike, slika
2.32 i 2.33).
Veliina zrna po ASTM-standardu moe se odrediti s pomou metalografske slike iz
jednadbe kako slijedi (2.29):
2
2
=
(1 + )
5000
2
gdje je:

= (3,322 ) 2,95

NA = broj zrna po mm2

M = poveanje metalografske fotografije
n1 = broj zrna unutar obiljeenog podruja na fotografiji
n2 = broj zrna koja su presjeena linijom koja obiljeava podruje na fotografiji
G = veliina zrna prema ASTM-standardu.
93

Napomena: Formule vrijede za podruje omeeno krunicom promjera d = 79,8 mm pri

poveanju 100x.

Slika 2.29. Uveanje 100x, promjer krunice d = 79,8 mm, povrina 5000 mm2. Veliina zrna
prema ASTM-standardu je 3,89 [5]
Strukturne pretvorbe kod podeutektoidnih i nadeutektoidnih elika prilikom normalizacije
prikazane su u dijagramu na slici 2.30.

.
Slika 2.30. Strukturne pretvorbe prilikom normalizacije [1]

94

Od ugljinih elika najveu sklonost poveanju zrna imaju eutektoidni elici zagrijani u austenitno
podruje. Ta je sklonost kod neeutektoidnih elika manja jer pretvorbom u austenit ostane jo
nepretvorene neeutektoidne faze (ferita kod podeutektoidnih, a sekundarnog cementita kod
nadeutektoidnih elika) koja ometa koagulaciju austenitnih kristalnih zrna. Kod legiranih elika
povoljan utjecaj na sprjeavanje porasta zrna imaju fino raspreni karbidi i intermetalni spojevi
legirnih elemenata.
Sam postupak toplinske obrade normalizacije (slika 2.31) obavlja se zagrijavanjem neto iznad A3
temperature za podeutektoidne, odnosno iznad Acm za nadeutektoidne elike (slika 2.22),
zadravanjem toliko dugo dok se ne izvri potpuna austenitizacija, a zatim neto breg hlaenja, npr.
na zraku do 600C, kako bi se izbjegao porast zrna. Nakon toga hlaenje se nastavlja polagano u pei
do sobne temperature kako bi se toplinske napetosti smanjile na minimalnu mjeru (naroito vano za
izratke promjenjivih poprenih presjeka kod kojih je brzina hlaenja razliita pa je i njihovo toplinsko
stezanje nejednoliko).
Kod nadeutektoidnih elika bre hlaenje do 600C na zraku sprjeava izluivanje sekundarnog
cementita u obliku ovojnice oko austenitnih zrna (nepovoljna struktura), te on ostaje u izoliranim
podrujima.
Za razliku od rekristalizacije koja se vrila samo nakon hladnog gnjeenja ispod modifikacijske A1
temperature u cilju ukidanja usmjerene strukture, kod normalizacije traeni uinak usitnjavanja zrna
postie se upravo zagrijavanjem iznad modifikacijskih temperatura.
Ako postupak normalizacije ima za cilj pretvorbu neravnotenih faza martenzita ili bajnita, tim se
postupkom vri omekavanje elika.

Slika 2.31. Postupak toplinske obrade normalizacije [1]

Veliina zrna po ASTM-u moe se odrediti usporeivanjem mikrosnimka istovjetnog uveanja s
usporednim nizovima za odreivanje veliine zrna koji se mogu pronai u literaturi (slika 2.32) ili
primjenom okulara za mikroskop s ucrtanim usporednim nizovima (slika 2.33).

95

Slika 2.32. Usporedni nizovi za odreivanje veliine zrna po ASTM-u [12]

(vrijede za mikroskopsko poveanje 100:1)

96

Slika 2.33. Usporedni nizovi za odreivanje duine grafitnih lamela po ASTM-u

(vrijede za mikroskopsko poveanje 100:1) [12]

2.1.2.3.3 Omekavajue arenje ili sferoidizacija

Provodi se radi omoguavanja lake obrade elika (prvenstveno rezanjem i deformiranjem). Ovim
postupkom se, kod elika s normalnim fazama po vrsti, obliku i veliini, vri pretvorba lamelarnog
cementita (eutektoidni Fe3Cid ili sekundarni Fe3C) u kuglasti! Postupak sferoidizacijskog arenja
provodi se u tri faze (slika 2.34):

sporo zagrijavanje elika do temperature arenja (podeutektoidnog do ispod Ac1, a

nadeutektoidnog osciliranjem oko Ac1);

due zadravanje 624 h na temperaturi arenja (na tim temperaturama lamele cementita
Fe3Cid, odnosno ljuske Fe3C tee prelasku u kuglasti oblik oblik minimalne sadrane
energije za tu temperaturu);

naknadno vrlo sporo hlaenje u pei s ciljem minimiziranja zaostalih naprezanja.

Fizikalna osnova procesa sferoidizacije objanjava se djelovanjem povrinskih napetosti u smislu

nastajanja kuglastih oblika (oblik kugle ima najmanju povrinu najmanju povrinsku energiju za
dani volumen kristalnog zrna). Djelovanjem povrinske napetosti lamele postaju sve krae i deblje
tako da na kraju postupka prelaze u priblino kuglasti oblik. Konana struktura su kuglice cementita
u feritnoj matrici. Tim se postupkom dobiva najmeke stanje elika i najlaka obradivost rezanjem ili
deformiranjem.
97

Ovaj postupak se primjenjuje za elike s vie od 0,5 % ugljika (C > 0,5 %), a naroito za legirane
elike s mnogo karbida.
elici s C < 0,5 % sami su po sebi dovoljno mekani, pa se kod njih ovaj postupak ne primjenjuje!
Ako bismo niskougljine elike meko arili, oni bi dobili previe meku strukturu koja bi se za vrijeme
obrade rezanjem lijepila na otricu alata i time oteavala obradu. Dakle, omekavajue arenje
poduzima se kada je elik s ravnotenim fazama po vrsti, obliku i veliini jo uvijek previe tvrd za
obradu (npr. legirani elici s veim sadrajem ugljika za leajeve, alate...).
Ovaj se postupak u praksi esto naziva i meko arenje.

Slika 2.34. Omekavajue arenje dijagram toplinske obrade

za podeutektoidni i nadeutektoidni elik [1]

98

2.1.2.3.4 arenje za poputanje napetosti

Izvodi se ako su u metalu zaostale unutarnje napetosti (zaostala naprezanja), koje su posljedica
operacija hladnog gnjeenja ili toplinskog djelovanja (npr. zavarivanja, lijevanja, kovanja, kaljenja).
Ova se zaostala naprezanja superponiraju (zbrajaju) u eksploataciji s vanjskim optereenjem
izazvanim naprezanjima, pa bre dolazi do loma.
Ako se obrada izvodi rezanjem dugih, ipkastih hladno gnjeenih predmeta, moe doi do njihova
krivljenja, ako je obrada nesimetrina. Razlog ove deformacije lei u neravnomjernom rasporedu
zaostalih naprezanja po slojevima pa nesimetrinim skidanjem jednog sloja (npr. kopanje utora za
klin na osovini) zaostala naprezanja s jedne strane ipkastog predmeta postaju vea to dovodi do
deformacije izratka.
Postupak obrade zavarivanjem takoer dovodi do zaostalih naprezanja zbog lokalnog zagrijavanja
metala. Prigodom hlaenja dolazi do lokalnog stezanja samog zavara i zagrijane zone uz zavar to
rezultira zaostalim vlanim naprezanjima.
arenje za poputanje napetosti kod elika se provodi zagrijavanjem u podruje plastinosti, tj. na
temperaturu 600 650C gdje napetosti ieznu. Zatim se izradak polagano hladi do sobne
temperature tako da temperatura u svim slojevima bude priblino ista (slika 2.35).

Slika 2.35. arenje za poputanje napetosti dijagram toplinske obrade [1]

Ako se ne eli ponititi efekt ovrivanja nastalim prethodnim hladnim gnjeenjem, arenje se izvodi
ispod temperature rekristalizacije.
Ako je elik prethodno zakaljen, moemo izvriti djelomino poputanje zaostalih naprezanja na
temperaturi 100 300C to nee bitno umanjiti njegovu tvrdou.
Kontrolni i mjerni alati poputaju se na temperaturi 150C kako bi se postigla stabilnost dimenzija.
Zaostala naprezanja su tetna i u pogledu korozije. U korozivnom mediju bre propadaju dijelovi u
kojima su vea zaostala naprezanja.

99

2.1.2.3.5 Visokotemperaturno arenje

Zove se jo "visoko arenje" ili "arenje za grubo zrno".
Svrha ove toplinske obrade je pogoranje mehanikih
svojstava, prvenstveno ilavosti i rastezljivosti elika.
Naime, niskougljini elici, zbog svoje visoke ilavosti i
rastezljivosti, stvaraju odreene probleme pri obradi
odvajanjem estica. Velik dio topline, razvijen plastinom
deformacijom kod procesa rezanja, odvodi odvojena estica.
Nastaje trakasta estica (kod ilavih i rastezljivih materijala,
slika 2.36) koja zbog tijesnog dodira s prednjom plohom
otrice predaje alatu velik dio topline. Dodatna toplina
nastaje i zbog trenja koje se javlja izmeu estice i alata.
Pretjerano zagrijavanje izaziva bre troenje alata i ee
zastoje u proizvodnji. Kako bi se izbjegla ta pojava, izvodi
Slika 2.36. Trakasta odvojena
se visokotemperaturno arenje s ciljem stvaranja kratke
estica
kod ilavih i rastezljivih
estice kod inae ilavih elika (s C < 0,5 %). Grijanjem
materijala [13]
visoko u austenitno podruje nastaje koagulacija
(objedinjavanje) zrna austenita A, pa se nakon hlaenja na sobnoj temperaturi struktura sastoji od
veih kristala ferita i perlita, to rezultira slabijom ilavosti i rastezljivosti (slika 2.37a prikazuje
metalografsku sliku visoko temperaturno arenog niskougljinog elika 1221). Stoga se odvojena
estica pri nastajanju i savijanju u procesu rezanja lomi odvodei toplinu razvijenu procesom rezanja.
To je vano ako se elik kani obraivati na automatskim alatnim strojevima (tzv. automatima).
Ako je potrebno, izgubljena svojstva nakon obrade mogu se vratiti usitnjavanjem zrna primjenjujui
toplinsku obradu normalizacije (slika 2.37b)!

Slika 2.37. Metalografske slike elika .1221 u razliitim stanjima nakon toplinske obrade
(poveanje 250x) [2]

100

2.1.2.3.6 Homogenizacijsko arenje

Posljedica mikrorazluivanja (nastajanje slojastih dendrita) kod legura su mjeanci koji po slojevima
imaju razliite koncentracije. Tako prilikom nastajanja austenita ( ) iz taline u eliku moe doi do
mikrorazluivanja ugljika C u pojedinim slojevima kristala to se odraava na poetak i zavretak
martenzitne pretvorbe po slojevima. Slojevi bogatiji ugljikom imat e vie zaostalog austenita nakon
kaljenja, a oni siromaniji imat e martenzit manje tvrdoe. Pojava mikrorazluivanja dogaa se i kod
legiranih elika. Kako se sadraj ugljika razlikuje po slojevima, tako se i sadraj legirnih elemenata
razlikuje od sloja do sloja. Praktiki svakom sloju odgovara drugi TTT-dijagram.
U cilju uklanjanja posljedica mikrorazluivanja provodi se postupak homogenizacijskog arenja. Da
bismo osigurali to potpuniju difuziju, zagrijavanje mora biti visoko u austenitnom podruju kako bi
pokretljivost atoma bila to vea. Temperatura zagrijavanja ne smije biti iznad temperature taljenja
faze najnieg talita (granice zrna). Podruje temperatura homogenizacijskog arenja prikazano je u
dijagramu na slici 2.22.
Ako homogenizaciju obavljamo u komornim peima bez zatitne atmosfere i pretjeramo s
temperaturom homogenizacije, dolazi do taljenja i intenzivne oksidacije po granicama zrna to naglo
i nepovratno oslabljuje vezu meu kristalima. Ta se pojava naziva pregaranje elika. Podruje
pregaranja elika takoer je oznaeno u dijagramu na slici 2.22. Iz ovog razloga temperaturu
homogenizacije odabiremo na neto niim vrijednostima od teorijske temperature talita. to je
mikrorazluivanje izraenije, to e temperatura homogenizacije biti nia.
Kao posljedica homogenizacijskog arenja dolazi do znatnog porasta kristalnog zrna i gubitka
ilavosti i rastezljivosti. Takvo stanje nazivamo pregrijanost elika.
Nakon homogenizacije najee se poduzima toplinska obrada normalizacije (slika 2.37b) ili vrueg
valjanja elika (slika 2.37c) kako bismo usitnili zrno.

2.1.2.3.7 Prirodno i umjetno starenje

Prirodno starenje je pojava promjene svojstava metala pri sobnoj temperaturi. Odvija se jako
usporenom difuzijom. Izazvano je neravnotenim stanjem u metalu. Pojava je izraenija ako je
konstrukcija u eksploataciji izloena promjenjivim naprezanjima i povienoj temperaturi (poveava
se sposobnost difuzije atoma).
Starenjem konstrukcijskih elika (ako elik sadri rastvorene neistoe) dolazi u duljem vremenskom
periodu do znatnog smanjenja svojstava ilavosti i rastezljivosti (uvjetovani izluivanjem neistoa
iz feritne reetke u obliku tvrdih i krhkih nitrida i karbida). Pojava je izraena tim vie to su
temperature u eksploataciji vee (ventili motora, lopatice plinskih i parnih turbina, lim za kotlove...).
Kako bismo unaprijed definirali konana svojstva materijala, poduzimamo umjetno starenje
konstrukcije. Umjetno starenje je postupak toplinske obrade koji poduzimamo s ciljem da materijalu
damo konana svojstva prije njegove eksploatacije. elik se obino zagrije na temperaturu
eksploatacije to ubrzava difuziju i izaziva izluivanje neistoa. Nakon toga vri se provjera
mehanikih svojstava.
Umjetno starenje poduzima se i kod alatnih elika. Ti elici (visok sadraj ugljika) koriste se u
zakaljenom stanju. Fazni sastav im je martenzit i zaostali austenit. S vremenom u eksploataciji dolazi
do pojave poputanja (smanjuje se tvrdoa mijenja se volumen, vidi sliku 2.14). Ovo je jako
nepovoljno kod mjernih i preciznih alata. Da bi se izbjegle opisane promjene, poduzima se umjetno
starenje na 200C. Ako je sadraj ostatnog austenita velik, potrebno je dodatno izvriti duboko
hlaenje (transformacija ostatnog austenita u tetragonalni martenzit) uz naknadno poputanje na
200C (transformacija tetragonalnog u kubni martenzit). Postupak toplinske obrade visokougljinih
elika za mjerne alate prikazan je u dijagramu na slici 2.38.

101

Slika 2.38. Toplinska obrada visokougljinog elika za mjerne alate [1]

U praksi se u tehnikoj dokumentaciji obino ne navodi naziv postupka arenja, ve se daje dijagram
s temperaturom i trajanjem s ponekom napomenom, npr.: osciliranju oko neke temperature, brem ili
sporijem hlaenju do neke temperature ili ispod nje i sl. Tako se implicitno moe dogoditi da jednim
postupkom arenja zapravo obuhvatimo vie njih po prethodnoj sistematizaciji. Tako npr.
normalizacija implicitno ukljuuje i rekristalizaciju (ako je bilo hladno gnjeeno) i poputanje
napetosti, ako se s temperature plastinosti polako ohladi do sobne temperature, i omekavajue
arenje, ako je npr. poboljani elik bio hladno gnjeen, i tome slino.

102

2.2 POSTUPCI POVRINSKIH TOPLINSKIH OBRADA

Brojni elementi strojeva (a posebno
alati) izrazito su dinamiki optereeni po itavom presjeku, a od same
povrine jo se zahtijeva otpornost
troenju. Tome esto ne moe
udovoljiti homogeni elik, koji bi
istodobno morao biti tvrd, tj. kaljen i
ilav, tj. aren; ili bi morao biti
istodobno visokougljini (da se
kaljenjem
postigne
tvrdoa)
i
niskougljini (da element bude ilav) ti se zahtjevi meusobno iskljuuju.

Slika 2.39. Presjek elinog izratka

Dakle, elik homogenog kemijskog sastava ne moe udovoljiti ovim zahtjevima jer se trai
istovremeno:
s gledita toplinske obrade - kaljena i arena struktura,

s gledita kemijskog sastava - visokougljini i niskougljini elik.

Iz dosadanjih izlaganja namee se rjeenje upotrebom elika ograniene prokaljivosti. Takvi elici
nakon kaljenja daju tvrdi povrinski sloj i ilavu jezgru. Iako na prvi pogled logino rjeenje, ovaj
postupak se rijetko primjenjuje:
zbog velike ovisnosti debljine sloja o obliku predmeta (povrinama poprenog presjeka);

zbog nemogunosti dobivanja tono traene debljine tvrdog povrinskog sloja;

zbog loih svojstava meusloja (istovremeno s tvrdim martenzitom i mekim feritom) niska
ilavost.

U praksi su se razvile tri skupine postupaka toplinske obrade koji omoguuju zadovoljenje ovih
zahtjeva:
1. postupci direktnog povrinskog kaljenja
2. kemijsko-difuzijski postupci toplinske obrade bez naknadnog kaljenja
3. kemijsko-difuzijski postupci toplinske obrade s naknadnim kaljenjem.

2.2.1 POSTUPCI DIREKTNOG POVRINSKOG KALJENJA

Postupak se koristi na elicima srednjeg sadraja ugljika (0,30,5 % C) koji ima zadovoljavajuu
ilavost i sposobnost zakaljivosti. Ovaj postupak predstavlja kompromis idealnom rjeenju (tvrda
bogata ugljikom i zakaljena povrina otporna na troenje te ilava i vrsta niskougljina jezgra), slika
2.40. Postupak se izvodi naglim zagrijavanjem povrine na temperaturu austenitizacije tA>Ac3 te
naglim hlaenjem.

Slika 2.40. Direktno povrinsko kaljenje elika s 0,30,5 % C

103

Izvori topline moraju biti jaki, da se jezgra ne stigne zagrijati. Klasian nain zagrijavanja ne koristi
se zbog presporog prijelaza topline pri emu se progrijava itav komad.
Prema nainu zagrijavanja ovaj postupak moe biti:

Kaljenje plamenom

Induktivno kaljenje

Brzo povrinsko kaljenje.

2.2.1.1 Kaljenje plamenom

Povrina predmeta naglo se zagrijava plamenicima koji daju potrebnu toplinu izgaranjem smjese
acetilena i kisika. Iza plamenika postavljene su mlaznice koje zagrijanu povrinu naglo ohlade.
Dubina zakaljenog sloja moe se regulirati duljim zagrijavanjem ili duim zadravanjem do naglog
hlaenja. Ovaj se postupak ne moe koristiti za predmete malog poprenog presjeka.
Kaljenje zubi zupanika plamenom
Postoje dva naina kaljenja:
a) Asimetrini istovremenim kaljenjem po jedne bone
povrine dva zuba (slika 2.43). Nastaje jednoliki
martenzitni sloj po boku i korijenu zuba.
Ovakvim kaljenjem dobije se dobra otpornost kontaktne
povrine zuba na habanje uz povienu vrstou korijena
zuba na savijanje. Ovaj postupak se izvodi samo kod
velikih zupanika.

Slika 2.43. Simetrino povrinsko

kaljenje zubi zupanika plamenom [1]
b) Simetrini istovremenim kaljenjem bonih povrina
jednog zuba (slika 2.43). Nastaje nejednoliki sloj
martenzita po boku, dok korijen zuba ostaje nezakaljen.
Ovakvim kaljenjem se dobije dobra otpornost kontaktne
povrine zuba na habanje.
Nedostatak je neto nia vrstoa u korijenu zuba pa je i
optereenje na savijanje koje zub moe izdrati manje.
Zubi kod malih zupanika kale se tako da plamenik zagrijava
istovremeno vie zubi po obodu zupanika uz istovremeno
okretanje zupanika.
Kod ovakvog postupka dobiju se potpuno prokaljeni zubi.
Nedostatak je mala ilavost u korijenu zuba i prijelazna zona
u kojoj se mijeaju tvrde i meke faze (slika 2.43).

Slika 2.43. Asimetrino povrinsko

kaljenje zubi zupanika plamenom [1]

Slika 2.43. Potpuno prokaljeni zubi

zupanika [1]
104

2.2.1.2 Induktivno (visokofrekventno) kaljenje

Do zagrijavanja povrine dolazi razvijenom Jouleovom toplinom zbog prolaza inducirane struje
po povrini. Ako kroz induktivni svitak tee struja visoke frekvencije, razvit e se oko svitka
izmjenino magnetsko polje iste frekvencije.
Postavljanjem izratka u to magnetsko polje u njemu se inducira struja iste frekvencije koja tee
povrinom elinog izratka (tzv. skin efekt). Povrina prua omski otpor R" ovoj struji jakosti I
u vremenskom periodu t, razvit e se Jouleova toplina:
Q I 2 R t [J]
gdje je:
t trajanje zagrijavanja
I jakost struje
R omski otpor povrine izratka.
Kada se dosegne tA>Ac3, prekida se struja i puta mlaz rashladnog sredstva. Dubina zagrijavanja (
) moe se regulirati frekvencijom (f). Poveanjem frekvencije smanjuje se dubina zagrijavanja.
S rastuom temperaturom otpor (R) raste, pa se dubina zagrijavanja ( ) poveava.

Slika 2.44. Induktivno (visokofrekventno) kaljenje zubi zupanika [1]

Dubinu kaljenja moemo procijeniti koristei se formulom:
= 5,03 104
gdje je:

[]

debljina zakaljenog sloja

specifini elektrini otpor
f frekvencija
magnetska permeabilnost.

Primjer:
za isti elik

pri

f = 50 Hz
3 mm pri 20C
90 mm pri 850C
pri
f = 106 Hz
0,02 mm pri 20C
0,6 mm pri 850C
Slino kao i kod kaljenja zupanika plamenom, postupci induktivnog kaljenja mogu se podijeliti na
simetrino, asimetrino i zagrijavanje itavog presjeka zuba (slika 2.44). Prednosti i nedostatci
svakog od postupaka identini su prethodno opisanima kod kaljenja plamenom.
105

2.2.2 POSTUPCI BRZOG POVRINSKOG KALJENJA

Brzo kaljenje potrebno je kako bi se zakalili samo plitki povrinski slojevi. Kaljenje plamenom i
induktivno ponekad nisu prikladni zbog geometrije predmeta ili svojstava materijala. Brzina
zagrijavanja je reda veliine 100010000 C/s. Martenzitna pretvorba ostvaruje se samokaljenjem
(odvoenjem topline u unutranjost predmeta). Brzina hlaenja je reda veliine 10000100000
C/s.
Kako se radi o vrlo brzom procesu, potrebno je austenitizaciju vriti zagrijavanjem u visoko
austenitno podruje (austenitno zrno nee porasti zbog jako kratkog vremena austenitizacije).
Struktura prije kaljenja mora biti fina sitnozrnata struktura zbog olakanja difuzije ugljika u sitnim
zrnima austenita sa to manje nerastvorenih karbida (austenit siromaniji ugljikom rezultira
mekim martenzitom). Sadraj ugljika u eliku predvienom za ovu obradu mora biti vei nego
kod obinog kaljenja.
2.2.2.1 Visokofrekventno impulsno kaljenje
Pranjenjem
kondenzatora,
kojeg
nabija
visokofrekventni generator, u kratkim impulsima (1100 ms) postie se visoka koncentracija energije. Koristi
se za kaljenje proizvoda malih dimenzija (npr. zubi lista
pile, slika 2.45). Ureaj za kaljenje je skup s preciznom
kontrolom vremena.

Slika 2.45. Visokofrekventno impulsno

kaljenje zubi pile [15]

2.2.2.2 Kaljenje snopom elektrona

Elektroni koji izbijaju s elektrode ubrzavaju se kroz elektrino polje i udaraju u kaljenu povrinu
gdje se njihova kinetika energija transformira u toplinsku. Karakteristika ovog postupka je
koncentracija energije na jako male povrine. Nedostatak procesa je taj to se odvija u vakuumu
kako se elektroni ne bi sudarali sa stranim atomima na svom putu.
Dubina zakaljenog sloja iznosi 0,1-2,5 mm. Postignuta tvrdoa je 23 HRc vea nego kod obinog
kaljenja.
2.2.2.3 Kaljenje plazmom
Temperatura plazme je reda veliine 15000C to zagrije povrinu u nekoliko milisekunda. Plazma
nastaje zagrijavanjem inertnog plina u elektrinom luku i dovoenjem u visokofrekventno
elektrino polje. U tom se polju molekule plina sudaraju i prelaze na vii energetski nivo. Plin se
pretvara u skup iona i elektrona velike vodljivosti. Na povrini predmeta izloenoj plazmi oslobaa
se energija u obliku topline. Postupak se koristi samo za konveksne povrine manje od presjeka
stupca plazme.
2.2.2.4 Kaljenje laserom
Atomi ili molekule nekih materijala ozraeni snopom svjetlosti prebacuju se u vie energetsko
stanje. Povratkom u ravnoteno stanje, oslobaanjem kvanta energije, emitira se zraenje vrlo
visoke frekvencije (visoke energije).
Za toplinsku obradu koristi se CO2 tip lasera. Snop je djelomino raspren kako ne bi dolo do
taljenja povrine predmeta. Zbog sprjeavanja refleksije dijela energije povrina se presvlai
odreenim slojem (grafit, fosfat mangana...). Dubina kaljenja i tvrdoa reguliraju se snagom lasera
i posmakom snopa.
2.2.2.5 Kaljenje kratkim impulsima trenja
Pri velikoj relativnoj brzini gibanja (oko 100 m/s) tretirane povrine se meusobno kratkotrajno
stlae (oko 100 ms). Trenjem se zagrije tretirani povrinski sloj i samozakali.
2.2.2.6 Otvrdnjavanje povrine taljenjem
Ova se metoda koristi kod predmeta iz perlitinog sivog lijeva. Za zagrijavanje se koristi elektrini
luk (velike gustoe energetskog toka) izmeu volframove elektrode i predmeta u struji inertnog
106

plina (Ar, He) radi sprjeavanja reakcije s atmosferom. Zbog naglog hlaenja nastala talina na
povrini predmeta se skrutne uz nastajanje ledeburita (eutektikog ferita i cementita tvrda faza).
2.2.2.7 Otvrdnjavanje kugliarenjem
Povrina predmeta izloena je mlazu same (tvrdih kuglica promjera oko 1mm), slika 2.46.
Udaranje same (do dubine od nekoliko desetinka do 1 mm) rezultira usitnjenjem zrna,
izvitoperenjem reetke i eventualnom modifikacijom reetke nestabilnih faza (austenita).
Ovaj postupak se koristi prvenstveno radi poveanja dinamike izdrljivosti predmeta.
Predmetima s kugliarenom povrinom usporava se ili sprjeava naponska korozija te se ovim
postupkom vri i oblikovanje proizvoda.

Slika 2.46. Obrada povrine kugliarenjem [13]

Poveanje dinamike izdrljivosti
Sabojna naprezanja na povrini predmeta nastala bilo kugliarenjem ili toplinskom obradom
znatno poveavaju dinamiku izdrljivost.
Najee se predmeti kugliare samo na kritinim mjestima gdje su koncentrirana naprezanja. To
su mjesta s malim radijusom zaobljenja, naglim promjenama poprenog presjeka (npr. prijelazi
kod radilice, korijen zuba na zupaniku). Spiralne i lisnate opruge kugliare se u cijelosti. Kod
zavarenih spojeva kugliari se zona zavara kako bi se ponitila zaostala vlana naprezanja u zoni
oko zavara.

2.2.3 KEMIJSKO-DIFUZIJSKI POSTUPCI TOPLINSKE OBRADE (bez

naknadnog kaljenja)
Kod ovih postupaka obogaujemo povrinu elinog izratka stranim atomima. Proces se odvija pri
povienoj temperaturi difuzijom iz okolnog medija. Novonastale faze na povrini donose i nova
svojstva. Nakon promjena kemijskog sastava na povrini izradak se sporo hladi do sobne temperature
kako bi se te nove faze sauvale.
2.2.3.1 Nitriranje
- Provodi se u struji amonijaka (NH3) na temperaturi t<AC1 (optimalno je 550 C). Tu se amonijak
raspada: NH3 N + 3H, pa atomarni (N) lako difundira u - reetku stvarajui ukljuinski mjeanac!
- Prosjena koncentracija duika u povrini iznosi 0,11 % N. Na sobnoj temperaturi imamo kao i na
temperaturi nitriranja sljedee faze (vidi dijagram slijevanja Fe-N2, slika 2.47):
gdje je:

( id id )

id

( id id )
- ferit s 0,1 % N
- eutektoid (analogan perlitu)
- intermetalni spoj (Fe4N) eljeznog nitrida.
107

Slika 2.47. Dijagram slijevanja Fe-N2 [1]

Faze su:

- ferit
- eutektoid (analogan perlitu)
- kao i austenit (kruti rastvor)

i id

- intermetalni spoj (Fe4N).

( )
id

id

Uloga legirnih elemenata: elik sadri 0,3 0,5 % C, s dodatkom Cr, Al, V i Mo (npr. .4739 s
0,34 % C; 1,15 % Cr; 1,0 % Al; 0,2 % Mo ... zapravo je elik za poboljavanje!). Legirni
elementi stvaraju fino rasprene vlastite nitride koji blokiraju gotovo sve klizne ravnine, povisujui
time povrini (tj. nitriranom sloju) vrstou i tvrdou!
Molibden (Mo) sprjeava krtost poputanja jezgre nitriranog elika, koji je u pravilu prije nitriranja
zakaljen (u cilju tvre podloge nitriranom sloju), a prilikom procesa nitriranja na 550 C zapravo se
poboljava.

Slika 2.48. Dijagram ovisnosti dubine nitriranog

sloja (h) o trajanju procesa nitriranja
h f ( ) [1]
Trajanje nitriranja iznosi od nekoliko pa do 100 [h], a dubina nitriranog sloja od nekoliko stotinka
pa do 0,8 mm (slika 2.48).
108

Prednosti postupka nitriranja su:

Velika otpornost troenju radi povrinske tvrdoe od 6872 HRc;
Postojanost tvrdoe i do 500C;
Poveana dinamika izdrljivost (zbog sabojnih naprezanja na povrini);
Poveana otpornost koroziji;
Nema izvitoperenja, pucanja i zaostalih naprezanja kao kod kaljenja (modifikacijom
reetke);
Primjena nitriranja:
Uputno je nitrirati povrine kliznih elemenata kao to su npr. radilice motora, svornjaci,
zupanici, cilindri (kouljice) motora, vodilice ventila i sl. Koristi se i kod alata od
brzoreznog elika (iako je ve otvrdnut) u cilju povienja postojanosti otrice i nesklonosti
stvaranju naljepka odlazee strugotine!
Osim nitriranja u amonijaku u irokoj je primjeni postupak ionskog nitriranja.

2.2.3.1.1 Ionsko nitriranje

Za razliku od nitriranja u amonijaku ovo je postupak novijeg datuma. Na slici 2.49 prikazana je
shema procesa ionskog nitriranja. Ovaj proces se provodi u komori ispunjenoj razrijeenim plinovima
(N2, H2, CH4) pri niskom tlaku. Elektrina vodljivost u razrijeenim plinovima (vakuumu) vrlo je
velika.

0,001 0,01 [bar]

Slika 2.49. Shema postupka ionskog nitriranja [1]

109

Opis postupka ionskog nitriranja

Elektroni na svom putu prema anodi sudaraju se s molekulama duika izazivajui disocijaciju
(rastavljanje) molekula duika te njihovu ionizaciju. Elektroni odlaze prema anodi, a pozitivni ioni
duika prema predmetu (katodi) (slika 2.50). Ionizirani plin ima vrlo visoku energiju koja se
povratkom u normalno stanje oslobaa u obliku svjetlosti (tinjava svjetlost).
Pozitivni ioni duika ubrzavaju se i udaraju u povrinu predmeta. Velik dio energije pretvara se u
toplinu koja slui za odravanje radne temperature (500600C), a dio energije troi se na
otpraivanje iona (eljeza i legirnih elemenata) i elektrona s povrine izratka.
Elektroni se ubrzavaju prema anodi sudarajui se s molekulama plina izazivajui njihovu disocijaciju.
Otpraeni metalni ioni povezuju se s aktivnim duikom u nitride i adsorpcijom prianjaju na
povrinu predmeta. Daljnjim bombardiranjem nitrida s povrine predmeta ovi se spojevi raspadaju, a
osloboeni duik difundira u dublje povrinske slojeve.

Slika 2.50. Postupak ionskog nitriranja [1]

Prednost ionskog nitriranja je nastajanje dva razliita povrinska sloja (Slika 2.51):
1. Zona spojeva na samoj povrini (nitridi -Fe4N i Fe2N) velike tvrdoe i krhkosti
2. Difuzijska zona ispod povrine (u kojoj je duik
rastvoren u reetki eljeza u obliku finih nitrida
legirnih elemenata).
Difuzijski sloj nije toliko krhak kao povrinski (vano za
dinamiki napregnute elemente dinamika izdrljivost
poveava se za 30 %).
Slika 2.51. Povrina nitriranog sloja
Porast dimenzije predmeta kod ionskog nitriranja iznosi 5-10 m, tako da se mogu tretirati predmeti
brueni na konanu mjeru uzimajui u obzir to poveanje. Debljina nitriranog sloja iznosi oko 0,3
mm nakon 24 sata.

110

Utjecaj razliitih postupka i parametara nitriranja na dinamiku vrstou materijala moe se

promotriti na sljedeem primjeru. Okrugle epruvete iz istog elika za poboljavanje 4732 razliito
su povrinski tretirane te su na rotacijskoj umaralici snimljene Woehlerove krivulje (slika 2.52).

Slika 2.52. Woehlerove krivulje epruveta razliito povrinski tretiranog elika 4732
Za razliku od plinskog nitriranja manji je utroak energije i plinova te nema oneienja okoline.
Cijena ureaja za ionsko nitriranje je velika.
2.2.3.2 Boriranje
Vri se obogaivanjem povrine borom u plinovitim (halogen bora - tzv. DIBORIN), tekuim (soli bora
- tzv. BORAKS) i najee u krutim sredstvima (prah ili pasta BORNOG KARBIDA).
- Na 9001000 C nastaje na povrini spoj FeB (previe krhak i lo), a ispod Fe2B (manje krhak i
bolji). Tvrdoa povrine cca 2000 HV.
2.2.3.3 PVD tehnologija
PVD (Physical Vapor Deposition) jest postupak stvaranja metalnih
para koje se taloe na elektriki provodljivim materijalima u obliku
vrlo tanke povrinske prevlake istog metala ili legure. U kombinaciji
s razliitim plinovima mogue je nanositi jednoslojne ili vieslojne
PVD prevlake oksida, nitrida, karbida ili karbonitrida. Proces se odvija
u strogo kontroliranim uvjetima u visokom vakuumu. Cilj postupka je
poboljanje svojstava otpornosti na troenje materijala. Debljina i
svojstva prevlaka ovise o zahtjevima i primijenjenom postupku.
Temperature pri kojima se izvodi postupak relativno su niske
(200500C). Debljine nanoenih slojeva iznose samo nekoliko
mikrometara. Prednosti ovog postupka su: viestruko poveava
otpornost na habanje, poviena radna temperatura, izrazito se smanjuje
koeficijent trenja i prianjanja.

[28]

111

2.2.3.3.1 Vrste PVD prevlaka

Titanijev nirid
esto se koristi zbog dobro uravnoteenih svojstava prevlake.
[28]
Primjenjuje se kod alata za obradu metala rezanjem i
deformiranjem te u dekorativne svrhe zbog svoje ute boje. Ove
prevlake produuju vijek trajanja reznih alata jer utjeu na bitno
smanjenje koeficijenta trenja na reznoj otrici ime se
potpomae klizanje strugotine, sprjeava stvaranje naljepka,
smanjuje sila rezanja i zagrijavanje alata. Zbog visoke kemijske
postojanosti ove se prevlake koriste u prehrambenoj industriji i medicini.
Svojstva prevlake: velika povrinska tvrdoa (2300 HV), dobro prianjanje na osnovni metal, nizak
koeficijent trenja, dobra kemijska postojanost, poveana ilavost, ekoloki prihvatljive, niska
toplinska vodljivost. Debljina prevlake iznosi 24 m. Maksimalna radna temperatura iznosi 500C.
Primjena:
za prevlake alata za izradu zupanika, alata za buenje s niskim i srednjim parametrima
rezanja,
prevlaenje implantata, proteza i kirurkih instrumenata,
dekorativno prevlaenje sanitarne opreme, kunih aparata, oruja,
prevlake noeva i mlinova u prehrambenoj industriji.
Titanijev karbo-nitrid
Prevlaka od titanijeva karbo-nitrida ima sloenu vieslojnu
[28]
strukturu, to joj daje veu tvrdou i manji koeficijent trenja od
TiN-a. Pored visoke tvrdoe, TiCN ima visoku ilavost i otpornost
na habanje pri visokim temperaturama. Ova svojstva su poeljna
kod prekidnog rezanja kada se javljaju promjenjive temperature za
vrijeme obrade. Primjenjuje se za povrinsku obradu glodala,
razvrtala i ploica iz tvrdog metala. Kod postupaka deformiranja
TiCN smanjuje habanje i probleme koji nastaju adhezivnim
prianjanjem materijala na alat.
Svojstva prevlake: velika povrinska tvrdoa (3500 HV), dobro prianjanje na osnovni metal, nizak
koeficijent trenja, poveana ilavost, visoka toplinska vodljivost, visoka otpornost na habanje na
visokim temperaturama. Debljina prevlake iznosi 24 m. Maksimalna radna temperatura iznosi
400C. Svjetlo je sive boje.
Primjena:
prevlaenje alata za glodanje, tokarenje, buenje i odrezivanje iz visoko i nisko legiranog
elika, teko obradivih legiranih i nehrajuih elika,
prevlaenje alata za provlaenje, odsijecanje, probijanje i sabijanje.
Kromov nitrid
Ove prevlake predstavljaju najbolji izbor ako se trai otpornost na
[28]
habanje zbog trenja, otpornost na koroziju i oksidaciju te dobro
klizanje kod nedovoljnog podmazivanja. Tvrdoa CrN prevlake je
dva puta vea od esto koritene "tvrde krom prevlake. Visoka
tvrdoa uz dobru ilavost omoguuje nanoenje debljih prevlaka (do
40 m) s vrlo dobrim prianjanjem za podlogu.
Svojstva prevlake: velika povrinska tvrdoa (2000 HV), dobro
prianjanje na osnovni metal, dobra kemijska postojanost, nizak koeficijent trenja, velika temperaturna
postojanost, mala naprezanja u strukturi, mogue vee debljine prevlake. Srebrno sive je boje.
Maksimalna radna temperatura iznosi 600C.
112

Primjena:
prevlaenje dijelova s kliznom kontaktnom povrinom izloenoj utjecaju atmosfere,
oksidaciji i koroziji u autoindustriji,
prevlaenje dijelova u hidraulici i pneumatici u procesnoj industriji,
prevlaenje noeva i mlinova u prehrambenoj industriji,
prevlaenje puane cijevi, zatvaraa kod opreme za naoruanje.
AlTiCN (altitron)
Ova vieslojna struktura je osnovni izbor za prevlaenje
alata za obradu nehrajueg elika i legura na bazi
nikla. Najvie se koristi za prevlaenje alata za
prekidno rezanje sa suhom ili obradom uz hlaenje.
Svojstva: velika povrinska tvrdoa (3000 HV), nizak
koeficijent trenja, velika otpornost na visoke
temperature i velika otpornost na habanje. Maksimalna
radna temperatura iznosi 800C. Debljina prevlake
iznosi 24 m. Tamno roze je boje.
Primjena - zbog niskog koeficijenta trenja i otpornosti
na visoke temperature koristi se za prevlake alata za
obradu metala rezanjem i glodanjem s upotrebom
minimalne koliine sredstva za hlaenje i
podmazivanje.
AlTiN (cortitron)
Posebna prevlaka, razvijena za teke uvjete suhe obrade rezanjem
pri velikim brzinama, kada druge prevlake dostiu granice
toplinskog optereenja. Svojstva: velika otpornost na oksidaciju
(do 800C), velika tvrdoa na visokim temperaturama (3300
HV), visoka kemijska otpornost, nizak koeficijent toplinske
vodljivosti. Tamno sive je boje.
Primjena: za prevlake alata za rezanje u tekim uvjetima rada
(velike brzine rezanja bez podmazivanja).
TiAlN (titron)
Titan-aluminijev nitrid (TITRON) prevlaka ima veu otpornost na
visoke temperature nego TiN i veu tvrdou na visokim
temperaturama. Prevlaka na alatu formira tanki keramiki sloj
oksida Al2O3. Sloj se u eksploataciji kontinuirano obnavlja ako se
koristi na povienim temperaturama.
Svojstva: visoka tvrdoa (3500 HV), izuzetno visoka tvrdoa na
visokim temperaturama, dobro prianja na podlogu, ima visoku
ilavost. Primjenjuje se do temperatura od 800C. Tamno sive je
boje. Debljina prevlake iznosi 24 m.
Primjena: za alate za obradu rezanjem. Posebno je razvijena
prevlaka za buenje u ekstremnim uvjetima loeg ili nikakva
hlaenja.

[28]

[28]

[28]

113

TiAlCN (tialtron)
Nova generacija vieslojnih prevlaka. Karakterizira ih vrlo nizak koeficijent trenja. [28]
Koristi se za obradu svih vrsta elika, s hlaenjem i podmazivanjem ili bez njih.
Svojstva: nizak koeficijent trenja, velika otpornost na oksidaciju, velika tvrdoa (3500
HV). Debljina prevlake iznosi 24 m. Tamno roze je boje. Primjenjuje se do
temperatura od 800C.
Primjena: za rezne alate za obradu nisko i visoko legiranih elika pri velikim brzinama.

2.2.4 KEMIJSKO-DIFUZIJSKI POSTUPCI TOPLINSKE OBRADE

(s naknadnim kaljenjem)
U ove postupke spadaju cementiranje, cijaniranje i karbonitriranje. Difuzijom se najprije promijeni
kemijski sastav povrine, a naknadnim kaljenjem postignu se traena svojstva, tj. tvrda povrina, ali
i vrsta i ilava jezgra. Prije se u praksi najvie primjenjivao postupak cementiranja, ali su se do danas
razvili i brojni postupci kratkog (breg) tretiranja same povrine, a ne itavog presjeka. Preferira se
dakle modifikacija reetke intenzivnim izvorima toplinske energije, npr. indukcijom, laserom ili
elektronskim snopom. Jo uvijek je ograniujui imbenik visoka cijena novih ureaja.
2.2.4.1 Cementiranje (pougljiavanje + kaljenje)

Polazni materijal je niskougljini elik s C<0,2 % (npr. 1120; 1220 ili legirani 4120 s
0,65 % Cr; 4721 s 1,25 % Cr i 0,25 % Mo itd.). Nakon obogaivanja povrine ugljikom C,
bilo u krutim, tekuim ili plinovitim sredstvima, obvezatno se izvodi kaljenje u cilju dobivanja
tvrdog martenzita na povrini (slika 2.53).

Slika 2.53. Shematski prikaz cementiranja (s direktnim kaljenjem nakon pougljiavanja) kroz "FeC" dijagram i dijagram toplinske obrade [1]
U prikazima na slici 2.53 pregledno su iznesene koncentracije slojeva i bitne temperature u procesu
te faze i oekivane tvrdoe.

114

2.2.4.1.1 Pougljiavanje u krutom sredstvu

Odvija se prema sljedeim reakcijama:
Ugljik C iz krutog sredstva reagira s kisikom O iz okoline:
C + O2

CO2

(1)

Nastali ugljini dioksid CO2 reagira dalje s ugljikom C iz krutog sredstva:

CO2 + C

2CO

(2)

Ugljini monoksid CO reagira s austenitom na povrini elinog izratka:

Fe( ) + CO Fe( C )+CO2 (3)
Ugljini dioksid CO2 nastavlja reagirati prema (2)!
Kruto sredstvo obino je drveni ugljen s dodatkom BARIJEVA KARBONATA (BaCO3) koji
pospjeuje reakciju na sljedei nain:
BaCO3 BaO + CO2

(4)

Nastali ugljini dioksid CO2 nastavlja reagirati prema (2)!

- Elementi (izradci) su prilikom pougljiavanja u krutom sredstvu poredani i meusobno
razmaknuti u elinoj kutiji ispunjenoj granulatom. Poklopac kutije obino se zabrtvi glinom.
Cijeli se uloak postavi u komoru pei i dri na temperaturi tA>AC3 jezgre, prema dijagramu
-

(t - ).
Dubina pougljiavanja ovisi o trajanju: nakon 1 h ugljik C prodre cca 0,3 mm, a nakon 8 h
do 2 mm. Praktiki nema u strojarskoj praksi potrebe za dubinu iznad 1 mm! Vidi dijagram
na slici 2.54.

115

Prijelazni sloj

Slika 2.54. Struktura i sadraj ugljika pougljienog sloja [14]

116

Postupak pougljiavanja u krutom sredstvu prikazan je u dijagramu na slici 2.55.

Slika 2.55. Pougljiavanje u krutom sredstvu [1]

2.2.4.1.2 Pougljiavanje u tekuim sredstvima

Izvodi se u rastaljenim solima natrijeva ili barijeva klorida + aktivator (koji je opet natrijev cijanid
NaCN). Reakcijom na tA>AC3 dobiva se CO kojim omoguujemo obogaivanje reetke
ugljikom C. Zbog otrovnosti cijanida prostorije i postupak podlijeu stroim propisima zatite
zdravlja. Struktura pougljienog sloja ista je kao i kod pougljiavanja u krutom sredstvu (slika
2.54).

2.2.4.1.3 Pougljiavanje u plinovitim sredstvima

Zapravo su to bila i dosadanja dva postupka, ali bez kontrole nastalog plina uz povrinu izratka.
Ovdje se meutim potrebni plinovi razvijaju u generatorima kontroliranim procesom smjese plina
od komponenata (npr. CO + H2 + N2 + C2H8). Za pougljiavanje se koriste i razni gorivi plinovi,
koji u kontaktu s uarenom povrinom elinog izratka disociraju i stvore ve poznate uvjete
pougljiavanja. Odavno je razvijen postupak uvoenja kapljevitog metanola (metilnog alkohola
CH3OH) u komoru s elinim izradcima za pougljiavanje, gdje isparava na temperaturi (t A) i
oslobaa potrebne plinske komponente za proces pougljiavanja.

2.2.4.1.4 Kaljenje nakon pougljiavanja

Bez obzira na nain prethodnog pougljiavanja postupak cementiranja bit e potpun tek nakon
kaljenja! Ve je prethodno prikazan najbri, ali i najloiji postupak direktnog kaljenja (slika 2.53)
jer daje dodue eljenu visoku tvrdou povrine, ali zbog krupnozrnatosti (dugotrajno arenje na
tA u cilju pougljiavanja) martenzita (M) izradak ima slabu ilavost ak i jezgre! Neto bolja
svojstva dobiju se postupkom tzv. jednostrukog kaljenja s temperature austenitizacije tA jezgre, a
najbolje je izvriti jo i kaljenje s temperature austenitizacije tA povrine pri emu se prethodno
normalizirana i zakaljena jezgra nisko popusti, tj. pobolja (slika 2.56).

117

Slika 2.56. Postupak dvostrukog kaljenja nakon pougljiavanja kroz dijagram (t - ) [1]
Iz prikaza je oito kako se dolo do optimalnog faznog i strukturnog stanja u izratku, tj. do eljenih
svojstava i jezgre i povrine.
U dijagramu na slici 2.58 vidi se kako tvrdoa nakon kaljenja ovisi o udaljenosti od povrine. Kako
je pougljiavanje u dubljim slojevima slabije, tako je i koncentracija ugljika nakon pougljiavanja
manja pa tako i tvrdoa nakon kaljenja opada poveanjem udaljenosti od povrine izratka.

Ferit

Slika 2.58. Ovisnost tvrdoe nakon kaljenja

pougljienog izratka o udaljenosti od povrine

a)
b)
Slika 2.57. Izgled cementiranog sloja prije (a) i
nakon (b) toplinske obrade kaljenja [17]

Dubinu pougljienog sloja moemo odrediti na vie naina:

- mjerenjem udaljenosti od povrine izratka pa do dubine na kojoj je koncentracija 0,4 % C;
- mjerenjem udaljenosti od povrine izratka nakon kaljenja pa do dubine na kojoj je tvrdoa
5055 HRc.
118

Vrijeme dranja izratka na temperaturi pougljiavanja odreuje se prema traenoj dubini

cementiranog sloja. U dijagramu na slici 2.59 vidi se kako vrijeme dranja izratka na temperaturi
pougljiavanja za razliita sredstva utjee na dubinu pougljienog sloja.

Slika 2.59. Utjecaj vremena dranja izratka (na temperaturi pougljiavanja) na dubini
pougljienog sloja za razliita sredstva pougljiavanja [15]
2.2.4.2 Kombinirani postupci
Ovdje spadaju zapravo postupci kod kojih osim duika u povrinu difundiraju jo neki atomi. Tako
imamo:

2.2.4.2.1 Karbonitriranje na niim temperaturama - cijaniranje

Postupak se odvija na temperaturi oko 550C u rastaljenoj soli natrijevih klorida, karbonata i
cijanida. Zove se i cijaniranje. Osnovna komponenta je natrijev cijanid NaCN koji se u prisutnosti
kisika (O) iz atmosfere raspada i oslobaa ugljini monoksid (CO) i duik (N).
Na ovoj temperaturi prevladava nitriranje, tj. na povrini se dobije zona spojeva ( 10m ), tj.
nitrida legirnih elemenata i karbida, a dublje (do 0,1mm ) prodire samo duik (N) i stvara tzv.
difuzijsku zonu samo od nitrida! Ovaj postupak je dobar na tvrdoj podlozi, npr. kod brzoreznog
elika u cilju povienja postojanosti troenju otrice.

2.2.4.2.2 Karbonitriranje na srednjim temperaturama

Temperature zagrijavanja izradaka iznose od 590C pa sve do t 723C. Na povrini nastaje zona
spojeva kao i u prethodnom sluaju! Prodor duika (N) difuzijskoj zoni zapravo spusti eutektoidnu
temperaturu tid i dolazi do pojave reetke. Naglim hlaenjem od austenita dobije se martenzit

119

(M) u difuzijskoj zoni (tvrda podloga u zoni spojeva!!). U jezgri se eutektoidna temperatura tid =
723C ne mijenja, pa tu nema modifikacije, tj. nita se ne mijenja!

2.2.4.2.3 Karbonitriranje na visokim temperaturama (780860C) u plinskoj smjesi

(CO+H2+N2)
elik do 0,2 % C (ilav) zapravo se legira s duikom (N) do 0,5 %, ali i s ugljikom (C) do 0,9 %,
sve to do dubine 0,2 mm, a sljedea 0,2 mm samo s ugljikom (C). Kaljenje u ulju ili ak na zraku
(nos TTT-dijagrama elika legiranog s duikom (N) pomie se udesno, elik ima nisku M s
temperaturu!).
Rezultat kaljenja: - u samoj povrini: martenzit (M) i neto ostatnog austenita o
- dublje: bajnit + troostit + sorbit + perlit (vhl<vkr).
S rastuom temperaturom postupka sve vie prevladava cementiranje, s poveanjem brzine
difuzije ugljika (C) (dvostruko u odnosu na klasino cementiranje) zbog sudjelovanja duika (N).
Kaljenje se izvodi s nie temperature i brzinom hlaenja manjom od kritine vkr manje su
toplinske napetosti!!

2.2.4.2.4 Sulfonitriranje
Vri se u rastaljenim solima (NaCN) natrijeva cijanida i natrijeva sulfata na temperaturi
560590C. Iz smjese se oslobaaju atomi sumpora (S), duika (N) i ugljika (C). Trajanje
postupka od 1 do 3 sata daje povrinski sloj od 5 do 15 m. Zona spojeva na povrini sadri
eljezne nitride, karbide i sulfide. Vrlo je otporna na habanje i svarivanje (vano npr. za rukavce
u leajevima prigodom tzv. suhog ili mjeovitog trenja).
Napomena: Kombinirani postupci primjenjuju se kod izradaka s malim debljinama troenju otpornih
slojeva, npr. zupanici malih modula, tanki svornjaci, vodilice ventila i sl.

2.3 POSTUPCI TOPLINSKE OBRADE OTVRDNJAVANJA I

OVRIVANJA METALA DOZRIJEVANJEM,
POPUTANJEM I TERMOMEHANIKIM OBRADAMA
Sastoji se u naknadnom zagrijavanju odgovarajue legure nakon prethodnog naglog gaenja s
odreene vie temperature i zadravanju odreeno vrijeme na povienoj temperaturi! Ovisno o leguri
efekt otvrdnjavanja najee se postie na sljedea dva naina:
1. Ako je legura bila prije zakaljena i ima martenzita (M), naknadnim zagrijavanjem vri se
poputanje (kao npr. kod brzoreznog alatnog elika) s efektom otvrdnjavanja.
2. Ako je legura naglim hlaenjem zadrala mjeanac (bez promjene reetke), ali sa znatno veom
koliinom rastvorenih legirnih elemenata nego to to odgovara ravnotenom stanju, naknadnim
zagrijavanjem na niim temperaturama ili nakon dueg vremena na sobnoj temperaturi vri se
dozrijevanje (ponekad se naziva i starenje) takoer s efektom otvrdnjavanja (kao npr. kod
duraluminija).

120

2.3.1 OTVRDNJAVANJE POPUTANJEM

Na lijevoj strani 2.60 prikazan je metastabilni dijagram brzoreznog elika HS18-0-1. U dijagramu se
uoava poveanje eutektoidne (850C) i eutektike temperature (1350C) te smanjenje eutektoidne
koncentracije na 0,25 % C. Takoer se moe uoiti da je i feritno podruje neprekinuto od sobne
temperature do talita. Promatrani elik sadri uz ostale legirne elemente (3,8 4,5 % Cr; 17,2 18,7
% W; 1 1,2 % V) i 0,8 % C. Postupak toplinske obrade sa shematskim prikazom koliine nastalih
faza prikazan je na desnoj strani iste slike. Kao i kod svih ostalih legiranih elika zagrijavanje se
provodi u vie faza kako bi se umanjio negativni efekt toplinskih naprezanja i naprezanja do kojih
dolazi u izratku ako se modifikacije ne odvijaju istodobno po presjeku. Austenitizacija ovog elika
vri se do 1250C (blizu solidus linije). Treba voditi rauna da solidus linija moe biti i nia ako
struktura nije homogena (pojava mikrorazluivanja). Na ovoj temperaturi u austenitu se rastvori neto
manje od 0,6 % C. Ostatak ugljika je vezan u karbidima legirnih elemenata. Gaenjem se jedan dio
austenita transformira u tetragonalni martenzit, dok manji dio austenita ostaje nepretvoren. Ovakva
struktura je nepovoljna zbog relativno velike koliine mekog zaostalog austenita i krtog tetragonalnog
martenzita (primarnog M). Sljedea faza toplinske obrade jest poputanje na temperaturi 550C na
kojoj je mogua ograniena difuzija ugljika. Na toj se temperaturi jedan dio tetragonalnog martenzita
transformira u kubni (sekundarni M), a ugljik koji je izaao iz martenzitne reetke vee se s legirnim
elementima poveavajui koliinu tvrdih karbida C+L.el.KP (nastaju tzv. karbidi poputanja KP).
Istodobno se jedan dio mekog zaostalog austenita transformira u kubni martenzit. Rezultat poputanja
oituje se poveanjem tvrdoe promatranog elika. Kako se prvim poputanjem ne transformira cijela
koliina ni zaostalog austenita niti tetragonalnog martenzita, ponavljanjem postupka poputanja
poveava se udio tvrdih faza (kubni martenzit i karbidi legirnih elemenata), a smanjuje udio mekog
zaostalog austenita. Kod nekih alatnih elika vri se trostruko poputanje. Kod alata sloenije
geometrije toplinska obrada zavrava arenjem za poputanje napetosti (nije prikazano u dijagramu
toplinske obrade). Slika 2.61 prikazuje dijagram toplinske obrade brzoreznog elika HS18-0-1.

(DISPERZIJSKO)

Slika 2.60. Pseudobinarni dijagram slijevanja 18 % W, 4 % Cr, ~0,8 % C [1]

121

Slika 2.61. Dijagram toplinske obrade brzoreznog elika [1]

2.3.2 OVRIVANJE TERMOMEHANIKOM OBRADOM

Termomehanika obrada je proces toplinske obrade kojim se elik:
zagrijava na pravilnu temperaturu austenitizacije tA (iznad AC3);
zadrava na toj temperaturi odreeno vrijeme;
zatim se dobiveni austenit plastino deformira do odreenog stupnja deformacije;
i konano hladi kritinom brzinom s ciljem dobivanja martenzitne strukture.
Razlikuju se dva naina termomehanike obrade:
1. visokotemperaturna termomehanika obrada (VTMO) i
2. niskotemperaturna termomehanika obrada (NTMO).
Visokotemperaturna termomehanika obrada (VTMO)
U ovom procesu elik se zagrijava do temperature austenitizacije, iznad AC3, plastino deformira na
toj temperaturi (do stupnja deformacije 2030 %), nakon ega se kali (kritinom ili nadkritinom
brzinom hlaenja) te se na koncu poputa na niskim temperaturama. Postupak toplinske obrade
prikazan je u dijagramu na slici 2.62. Isti postupak prikazan je i u TTT-dijagramu na slici 2.63.

122

Slika 2.62. Dijagram visokotemperaturne termomehanike obrade (VTMO) [3]

Slika 2.63. TTT-dijagram visokotemperaturne termomehanike obrade (VTMO) [3]

Postupkom VTMO moe se obraivati bilo koji elik (ugljini, legirani).
Slika 2.64 prikazuje primjer VTMO obrade elika za izradu torzijske opruge.

123

Slika 2.64. VTMO obrada elika za opruge [3]

Niskotemperaturna termomehanika obrada (NTMO)
U procesu niskotemperaturne toplinske obrade elik se zagrijava do temperature iznad AC3, hladi do
temperature na kojoj je austenit jo relativno stabilan (ali nie od temperature rekristalizacije),
plastino deformira na toj temperaturi (do stupnja deformacije 7595 %), kritino ili nadkritino hladi
te na koncu niskotemperaturno poputa.
Postupak ove toplinske obrade prikazan je u dijagramu na slici 2.65.

Slika 2.65. Dijagram niskotemperaturne termomehanike obrade (NTMO) [3]

124

Slika 2.66. TTT-dijagram niskotemperaturne termomehanike obrade (NTMO) [3]

Postupkom NTMO obrauju se samo elici s visokom stabilnosti pothlaenog austenita (legirani
elici).
Nakon provedene termomehanike obrade dobivena mehanika svojstva izrazito su bolja u usporedbi
sa svojstvima dobivenima nakon toplinske obrade klasinog poboljavanja istog elika. Najvea
vrstoa postie se nakon NTMO postupka. Nakon VTMO postupka postiu se srednje vrijednosti i
vrstoe i rastezljivosti. Vrlo je vano primijetiti da nakon termomehanikih obrada pored visokih
vrijednosti vrstoe, elik zadrava i dobru plastinost (rastezljivost). Tablica 2.1 prikazuje
usporedbu svojstava istog elika nakon razliitih toplinskih tretmana.
Tablica 2.1. Svojstva istog elika nakon razliitih tretmana
vrstoa Rm [MPa]

Rastezljivost A5 [%]

Klasino poboljavanje

2000 2200

34

VTMO

2200 2600

78

NTMO

2800 3300

57

Tretman

Do ovakvih kombinacija mehanikih svojstava nakon termomehanike obrade dolazi zbog poveanja
gustoe dislokacija u martenzitu. Mehanikom obradom veliina martenzitnog zrna smanjuje se ispod
1 m. Dislokacijska struktura formirana gnjeenjem austenita ostaje i nakon kaljenja u martenzitu.
Izotermiko oblikovanje
Ovaj proces obrade ukljuuje deformaciju metastabilnog austenita na odreenoj izotermikoj
temperaturi, ali uz deformaciju sve dok se pretvorba austenita ne zavri (slika 2.67). Postupak se vri
sa svrhom izbjegavanja nastajanja lamelarnog perlita kod podeutektoidnih elika zbog relativno niske
ilavosti. Porastom udjela lamelarnog perlita raste prijelazna temperatura prelaska iz krtog u ilavo
stanje. Mehanikom obradom za vrijeme fazne transformacije nastaje struktura koja se sastoji od finih
zrna ferita (promjera ~0,5 m) sa sferoidiziranim (kuglastim) esticama cementita (promjera ~25
nm). elik na kojem se primjenjuje ovakva obrada mora imati odgovarajui izgled TTT-dijagrama.
Nuan uvjet je da se s gnjeenjem austenita moe zapoeti prije poetka transformacije te da ono
mora trajati sve do potpunog zavretka pretvorbe austenita. Takvom se obradom postie neznatno
poveanje vrstoe, meutim poveanje ilavosti moe biti vrlo znaajno zbog nastale strukture. Za
znaajnije poveanje ilavosti stupanj deformacije mora biti vei od 70 %. Konano, treba paziti da
se temperatura na kojoj se provodi obrada ogranii na feritno-perlitno podruje jer pri niim
temperaturama na kojima nastaje bajnit dolazi do znaajnog smanjenja ilavosti.
125

Slika 2.67. TTT-dijagram obrade izotermikog oblikovanja [3]

126

2.3.3 OVRIVANJE DOZRIJEVANJEM

Primjer: AlCu5 (duraluminij: Cu 45 %; uz dodatak "Mg+Mn<1 %"), slika 2.68.
Spada u toplinski ovrstive (gnjeive) Al-legure. Otvrivanje, odnosno ovrivanje koje se ovdje
postie temelji se na promjeni rastvorivosti legirnih elemenata u Al-reetki, a ne na modifikaciji
reetke kao kod elika.

GUINIER-PRESTONOVE

Ovisno o stupnju

Slika 2.68. Dijagram slijevanja duraluminija sa shematskim dijagramom toplinske obrade [1]
Napomena:
Gusto rasprene estice spojeva u -mjeancima sprjeavaju klizanje po kliznim ravninama
(dislokacije) i izazivaju tzv. disperzivno ovrivanje (slika 2.69).
- Naknadnim hladnim gnjeenjem moe se dosegnuti ak Rm 550 N/mm2 i 10 %!!
- Rastezna vrstoa duraluminija Rm = 400500 N/mm2 daje izuzetno visoku specifinu vrstou po
1 kg ugraenog materijala konstrukcije u odnosu na elinu (gustoa Al 2700[kg/m3], a elika

. 7850[kg/m3]). Danas je to vaan kriterij izbora materijala u strojogradnji.

127

Slika 2.69. Metalografski dijagram toplinske obrade s prikazom faza [1]

Na slikama u nastavku (slika 2.70, 2.71 i 2.72) moe se vidjeti promjena tvrdoe pri dozrijevanju u
ovisnosti o temperaturi i trajanju dozrijevanja.

Slika 2.70. Izotermne promjene - prirodno dozrijevanje na t 20C [1]

128

" = vrlo sitni CuAl2e,

tj. KRISTALI
INTERMETALNOG
SPOJA koji sprjeavaju
klizanje
' mjeanaca!
DOBRO!

Slika 2.71. Izotermne promjene - umjetno dozrijevanje na t 130C [1]

NIJE DOBRO jer bi

opet dovelo do potpune
ravnotee faza!

Slika 2.72. Izotermne promjene - umjetno dozrijevanje na t 250C [1]

Cilj pravilne toplinske obrade je izbjegavanje faza!

129

130

3 NERAZORNA ISPITIVANJA
Svrha ovih ispitivanja je osiguranje pouzdanosti funkcioniranja jednostavnih i sloenih konstrukcija
te poveanje sigurnosti ljudi, okolia i imovine u uvjetima eksploatacije. Greke u konstrukcijama
koje mogu nastati u fazi proizvodnje ili tijekom eksploatacije konstrukcije treba pravovremeno
detektirati kako bi se izbjegle neeljene posljedice.
Ovim se ispitivanjima obino vri permanentna kontrola kvalitete materijala gotovih strojnih
elemenata i itavih konstrukcija za vrijeme izrade i tijekom eksploatacije.
Pod nerazornim ispitivanjima razumijevaju se metode odreivanja nehomogenosti materijala u smislu
otkrivanja diskontinuiteta (npr. pukotine, ukljuci troske, plinski mjehuri, neprovari, porozitet itd.)
kod lijevanih, zavarenih, zakovanih i lijepljenih konstrukcija te greaka u osnovnom materijalu
(dvoplasnost, lamelarno trganje...), ali i u ostalim tehnologijama.
Najee se metode ispitivanja baziraju na promatranju toka energije kroz promatrani materijal
(akustina, ultrazvuk, RTG zraenje, magnetska). Diskontinuiteti u strukturi oituju se promjenom
toka energije kroz materijal (priguenje).

3.1 PODJELA NERAZORNIH ISPITIVANJA

Jednostavna podjela nerazornih ispitivanja razlikuje dvije skupine metoda:
1. Povrinske metode:
Vizualno ispitivanje
Ispitivanje penetrirajuim bojama
Magnetsko ispitivanje
2. Dubinske metode:
Akustina metoda
Ultrazvuno ispitivanje
Radiografsko ispitivanje.

3.1.1 VIZUALNI PREGLED

Ovo je najjednostavnija metoda nerazornih ispitivanja. Ljudsko oko je daleko savrenije od mnogih
instrumenata i jako je sposobno uoiti diskontinuitete na povrinama, koji se javljaju kao tamnija
mjesta, mjesta promjene boje, udubljenja i sl. Prethodnim vizualnim pregledom mogu se brzo i dosta
pouzdano pregledati velike povrine i uoiti u mnogim sluajevima kritine pukotine i greke na
povrini materijala. Kako veina tehnikih materijala nije prozirna, ovom metodom u veini sluajeva
nije mogue uoiti greke u dubini materijala.
Pomo kod vizualnog ispitivanja mogu pruiti i priruna poveala (do poveanja 10x) ili prenosivi
mali mikroskopi (do poveanja 50x), ali nakon to je golim okom uoeno mjesto s vjerojatnom
grekom. Nepristupana mjesta (npr. unutranjost plata rotacijske pei cementa) mogu se vizualno
pregledati pomou zrcala, periskopa ili fiberskopa s direktnim ili televizijskim promatranjem (slika
3.1).

131

Slika 3.1. Fiberskop s direktnim i TV promatranjem [16]

3.1.2 AKUSTIKO ISPITIVANJE

Jednostavan nain ispitivanja homogenosti je kuckanjem po povrini i oslukivanjem odjeka. Napukli
komadi i upljine ispod povrina daju karakteristini odjek, pa se na ovaj nain mogu naslutiti i
dubinske greke, koje se ne mogu vidjeti okom. Ovo jest primitivni akustiki nain odreivanja
greaka u materijalu, ali jo se koristi npr. za provjeru homogenosti vagonskih kotaa laganim
udaranjem ekiem. U novije vrijeme primjenjuju se akustike metode ispitivanja koje se koriste
instrumentima za pojaanje nalaza kako bi se povrinske i dubinske greke uinile vidljivima.

3.1.3 TLANA PROBA

Nepropusnost posuda ili cjevovoda provjerava se punjenjem vodom i podizanjem tlaka iznad razine
u eksploataciji (slika 3.2). Ako tlak pada, znai da posuda ili cjevovod curi. Obino se na suhoj posudi
ili cijevi s vanjske strane opazi mjesto koje vlai pa se povealom moe utvrditi postojanje prolaza.
Tlaiti se moe s malim pretlakom zraka i s druge strane premazati spojeve sapunicom. Mjehuri od
sapunice upuuju na prolaz zraka. Primjena zraka s viim tlakom ne preporua se zbog opasnosti od
eksplozije posude!
ODUAK
MANOMETAR

PUMPA

Slika 3.2. Ispitivanje nepropusnosti tlaenjem vode

132

3.1.4 ISPITIVANJE PENETRIRAJUIM BOJAMA

Ovim ispitivanjem otkrivaju se otvorene povrinske greke kao to su npr. pukotine uslijed kaljenja,
zavarivanja ili lijevanja, porozitet, zamorne pukotine Ispitivanje se zasniva na kapilarnom efektu
tekuina vrlo male povrinske napetosti, koje su u stanju prodrijeti (penetrirati) i u vrlo uske pukotine.
Naknadnim nanoenjem razvijaa, tj. sredstva s dobrim uinkom upijanja na ispitivanu povrinu,
izvlai se iz pukotina penetrirajua boja koja locira i ocrtava pukotinu. Radi to lakeg uoavanja
greke, penetranti su obino crvene, a razvijai bijele boje. esto se penetrirajuim bojama u cilju
olakavanja detekcije greke dodaje fluorescentni pigment koji svjetluca ukastozelenim svjetlom
kada se osvijetle ultraljubiastom rasvjetom (slika 3.3).

Slika 3.3. Penetrirajue boje (bojene estice lijevo, fluorescentne estice desno) [17]
Ispitivanje se odvija u nekoliko koraka (slika 3.4) i vrlo je jednostavno:
- Ispitivana povrina oisti se od praine, masnoe i drugih neistoa jer se porozne i hrapave
povrine ne mogu ispitivati! (slika 3.4 I)
- Na ispitivanu povrinu nanese se sloj penetrirajue boje kistom, trcanjem ili umakanjem predmeta
u boju. (slika 3.4 II)
- Prieka se nekoliko minuta da se boja upije u eventualne pukotine na povrini; kada je predmet
hladniji, upijanje dulje traje, a kada je topliji, traje krae (boja moe ishlapiti ako je povrina
prevrua).
- Povrina se paljivo oisti od boje brisanjem krpama ili papirom, ispiranjem vodom s
deterdentima ili otapalima (najee s trikloretilenom). im nestanu tragovi boje na povrini,
treba prestati s ispiranjem jer se inae moe isprati i boja iz pukotine. (slika 3.4 III)
- Na oienu povrinu nanese se kontrastni praak razvija s velikom moi upijanja. Praak se
nanosi napraivanjem suhim prakom ili nanoenjem praka rastvorenog u nekoj lako hlapivoj
tekuini ili vodi. (slika 3.4 IV)
- Suenje povrine s nanesenim prakom traje neko vrijeme, ovisno o tekuini. Nakon to alkohol
iz razvijaa na povrini ishlapi, talk upija penetrant iz pukotine i ocrtava greku. Ako postoje
pukotine, kroz nekoliko e minuta kontrastni praak upiti boju iz pukotine. irina traga pukotine
znatno je vea od same pukotine.
- Povrina se promatra tijekom upijanja boje. Nakon desetak i vie minuta boja se toliko rairi iz
pukotine da je teko odrediti o emu se radi. Ako nalaz nije jasan, ispitivanje treba ponoviti ili
primijeniti neku drugu metodu nerazornih ispitivanja.
- Mogue je ljepljivom prozirnom trakom skinuti "otisak" pukotine i zalijepiti to uz skicu u
izvjetaju kao potvrdu ispitivanja.
Ispitivanje povrinskih pukotina esto se obavlja u radionicama i ne zahtijeva veliku strunost. Postoji
naravno opasnost od nepravilnog provoenja procedure ispitivanja zbog ega se moe dogoditi da se
pukotina ne otkrije, a da ipak postoji.
133

NANESENI

Slika 3.4. Ispitivanje penetrirajuim bojama [18]

3.1.5 ISPITIVANJE MAGNETSKIM ESTICAMA

Ovaj nain ispitivanja esto se koristi u praksi zbog svoje jednostavnosti i pouzdanosti. Osnovno
ogranienje primjene jest da se moe koristiti samo na magnetinim materijalima. Austenitni elici,
aluminijske i bakrene legure ne mogu se ispitivati ovim nainom.
Postupak se zasniva na injenici da magnetski tok u materijalu mijenja smjer na mjestima
diskontinuiteta, a ako diskontinuitet izlazi na povrinu, magnetski tok prolazi kroz zrak, dok se na
homogenoj povrini zatvara kroz metal (slika 3.5).
MAGNETSKO POLJE

MAGNETSKE
ESTICE

PUKOTINA

Slika 3.5. Rasipanje magnetskog toka [19]

Povrine koje se ispituju mogu se magnetizirati prislanjanjem potkovastog magneta na povrinu (slika
3.6) ili indukcijom magnetskog toka u ispitivanom komadu elektrinom strujom (slika 3.7).

Slika 3.6. Elektromagnetska potkova [19]

134

Slika 3.7. Indukcija magnetskog toka elektrinom strujom [20]

Magnetsko ispitivanje spada u skupinu povrinskih metoda ispitivanja bez razaranja. Primjenjuje se
samo kod ispitivanja magnetinih materijala (velika veina elika, ljevova, legure na bazi nikla i
kobalta) u cilju otkrivanja potpovrinskih pukotina vrlo blizu povrine (istosmjerna struja) ili na
samoj povrini (istosmjerna i izmjenina struja).
Princip ispitivanja temelji se na rasipanju magnetskog toka na mjestu postojanja nehomogenosti ili
greke u materijalu. Tijekom ispitivanja uzorak se magnetizira jednom od metoda magnetizacije:
trajnim (permanentnim) magnetom
protokom struje (istosmjernom ili izmjeninom strujom)
elektromagnetom
ulaganjem u zavojnicu.
Prolaskom istosmjerne ili izmjenine struje kroz vodi, odnosno zavojnicu, stvara se magnetsko polje
po pravilu desne ruke (slika 3.8).
Ako u ispitivanom predmetu nema greaka ili nehomogenosti, magnetski tok je jednoliko rasporeen
unutar predmeta, dok u protivnom dolazi do koncentracije silnica magnetskog toka iznad greke. Za
vrijeme ili nakon magnetizacije (ovisno o metodi magnetizacije) ispitivani predmet se posipa suhim
feritnim prahom ili prahom u suspenziji petroleja. Ove sitne estice se u sluaju postojanja greke
grupiraju na mjestu rasipanja toka i tvore indikaciju (slika 3.9). Na temelju oblika i koliine
nakupljenog praha mogue je ocijeniti veliinu i ocrt greke. Ovom metodom najbolje se otkrivaju
povrinske greke okomite na smjer magnetskog polja. U cilju otkrivanja razliito orijentiranih
greaka (uzdune i poprene) ispitivani predmet se magnetizira u dva meusobno okomita smjera
(slika 3.0).

Slika 3.8. Stvaranje magnetskog polja oko vodia i oko zavojnice [20]

135

Slika 3.9. Rasipanja magnetskog polja na mjestu greke i nakupljanje feromagnetskog praha [18]

Slika 3.10. Poprena i uzduna magnetizacija

[19] feromagnetskuih estica suhom
Slika osovine
3.10 Nanoenje
Uzdunom magnetizacijom osovine otkrivaju se poprene povrinske
pukotine na osovini, a poprenom magnetizacijom uzdune.
Prah koji se koristi za ispitivanje obino je sive ili crvene boje, a moe
biti obojen i fluorescentnom bojom. Ispitivanje se tada obavlja pod
ultraljubiastim svjetlom.
Ako se predmet magnetizira istosmjernom strujom, silnice se jednoliko
rasporede po presjeku pa se mogu odrediti i pukotine neto dublje ispod
povrine. Koritenjem izmjenine struje postie se vea koncentracija
magnetskog polja uz povrinu, pa je ova vrsta struje pogodnija za
ispitivanje isto povrinskih pukotina. Postoje prijenosni i stacionarni
ureaji za ispitivanje magnetskim esticama.
Vrlo vani imbenici za uspjenost ispitivanja su: magnetska
permeabilnost, dimenzije i stanje povrine ispitivanog materijala.
Ovim nainom ispitivanja mogue je otkriti vrlo sitne povrinske
Slika 3.11. Nanoenje
pukotine (red veliine nekoliko stotinka mm), ali i potpovrinske
feromagnetskih estica
greke do nekoliko mm ispod povrine.
suhom metodom [19]
Prema nainu nanaanja feromagnetskih estica na povrinu
ispitivanog materijala razlikuje se: suha (estice u vidu praha, slika 3.11) i mokra metoda (estice u
mjeavini s petrolejom ili vodom). Nakon svakog ispitivanja predmet ostane magnetian, pa je neke
strojne elemente (npr. radilice motora) nuno demagnetizirati na posebnom ureaju.

136

3.1.6 ISPITIVANJE ULTRAZVUKOM (UZV-om)

Ova se metoda koristi za otkrivanje dubinskih i povrinskih greaka (diskontinuiteta). Postupak se
temelji na pobudi elastinih valova frekvencije nekoliko MHz u materijalu koji ispitujemo i detekciji
refleksije ili transmisije tih valova. Mehaniki titraji odreenog sredstva s frekvencijom iznad 16000
Hz (ljudsko uho ne moe ih registrirati) nazivaju se ultrazvukom. Za pobudu ultrazvunih valova
koristi se piezoelektriki efekt kristala (kvarca, litijeva sulfata, barijeva titanata). Spomenuti kristali
pokazuju svojstvo da se spojeni na izvor visokofrekventne struje steu ili rasteu u ritmu promjene
polariteta izvora (u ritmu narinute frekvencije) (slika 3.132). Kristal moe postii i obrnuti efekt jer
je sposoban mehanike vibracije (njegovo stezanje ili rastezanje) transformirati u elektrine impulse
(proizvesti izmjenini elektrini napon) koji se registriraju na katodnoj cijevi ureaja za ispitivanje.
Zbog svega reenoga, u ovom ispitivanju kristal kvarca moe se koristiti kao generator i kao
prijamnik UZV valova.
PIEZOKRISTAL

IZVOR STRUJE
STRUJNI KRUG PREKINUT

STRUJNI KRUG ZATVOREN

Slika 3.132. Piezoelektriki efekt [20]

Podruje primjene ultrazvuka jest za debljine presjeka od 1 mm do nekoliko metara. Najbolji rezultati
dobivaju se za raspon debljina od 10 do 300 mm. Povrine moraju biti glatke i premazane tekuinom,
elatinom ili masnoom radi osiguranja akustinog kontakta vibratora i ispitivane povrine.
Ispitivanje je potpuno bezopasno za rukovatelja i za okolinu.
Postupak ispitivanja ultrazvukom prikazan je na slici 3.143. Elastini valovi u metalu pobuuju se
titranjem piezoelektrinog kristala prislonjenoga na povrinu. Pobudu kristalu daje promjenljivi
napon frekvencije nekoliko MHz koji se generira u oscilatoru. Pobuda traje vrlo kratko, tako da kristal
emitira valni paket u metal, koji se zatim prostire kroz ispitivani volumen i vraa nazad do kristala.
Povratni valovi sada zatitraju kristal i pobude u njemu napon koji se registrira na katodnoj cijevi
ekrana kao signal povratnog vala (odboja). Ako valovi naiu na greku, odnosno materijal bitno
razliitih akustinih svojstava (na primjer pukotina ili plinski mjehur u metalu), onda se dio valova
ili pak cijeli snop, ovisno o veliini greke, ranije odbija i registrira na ekranu.
SLIKA NA
KATODNOJ CIJEVI

POETNI
IMPULS
ODBIJENI
IMPULS OD
DNA

KONTAKTNO
SREDSTVO
VALOVI

ODBIJENI
IMPULS OD
PUKOTINE

VIBRATOR
S
PIEZOELEKTRINIM
KRISTALOM

ELASTINI
VALOVI

PUKOTINA

10

ISPITIVANI
KOMAD

Slika 3.14. Postupak ispitivanja ultrazvukom odbijanjem (eho metoda) [21]

137

U prethodnom sluaju UZV vibrator je ujedno emiter i prijamnik signala. Kod ovakvih vibratora
minimalna debljina ispitivanog komada je oko 10 mm zbog "mrtve zone". Poetni impuls koji glava
emitira traje vrlo kratko, ali kod tanjih materijala moe se dogoditi da se povratni impuls vrati prije
nego kristal prestane titrati od poetnog impulsa, te se dobiva nejasni signal. Debljine materijala do
kojih dolazi do ovakve pojave nazivamo "mrtva zona". To predstavlja ogranienje ove metode
ispitivanja.
Mogue je ispitivanje i s dva vibratora, jedan stalno emitira valove, a drugi ih prima s druge strane
materijala. U sluaju postojanja greke izmeu ova dva signala dolazi do priguenja ili signal na
ekranu potpuno nestane (slika 3.15).
SIGNAL BEZ GREKE

PRIJAMNIK
UZV SIGNALA

GENERATOR
UZV SIGNALA

1
0

SIGNAL S GREKOM

GREKA

1
0

Slika 3.154. Postupak ispitivanja ultrazvukom prozvuavanje ili transmisijsko ispitivanje [21]
Frekvencije koje se primjenjuju kod ispitivanja materijala kreu se od 0,5 do 20 MHz. Brzina zvuka
ovisi o vrsti i temperaturi medija u kojem se UZV rasprostire: od 330 m/s u zraku, preko 1500 m/s u
vodi do oko 6000 m/s u eliku ili oko 6300 m/s u aluminiju (slika 3.15).
VIBRATOR
ULAZNI SIGNAL
ALUMINIJ
VODA
ELIK
BRONCA
VODA

ELIK
ALUMINIJ
BRONCA

1
0

Slika 3.16. Brzina ultrazvuka u razliitim metalima [21]

Kod automatiziranih metoda ispitivanja u serijskoj i masovnoj proizvodnji koristi se imerzijska

metoda, tj. ispitivanje uranjanjem ispitivanog komada i vibratora ispod povrine vode (slika 3.17).

138

Prednost ove metode je ta to se "mrtva zona" nalazi u vodi (izmeu ispitivanog komada i vibratora)
pa se mogu ispitivati vrlo tanki materijali.

VODA
UDALJENOST
VIBRATORA
OD KOMADA

US - ULAZNI SIGNAL
RV REFLEKSIJA OD VRHA
RD REFLEKSIJA OD DNA
RG REFLEKSIJA GREKE

GREKA

US

RV

US

RV

RD

RD

RG
0

10

10

Slika 3.17. Imersijska metoda ispitivanja [21]

Slika 3.187 prikazuje utjecaj strukture na UZV ispitivanje. U sluaju da se vri ispitivanje
krupnozrnatih materijala kod kojih je veliina zrna priblino jednaka valnoj duljini ultrazvuka, dolazi
do njegova rasipanja i refleksije o granice zrna. To je est sluaj kod odljevaka i otkivaka kod kojih
je u sreditu presjeka obino krupnozrnata struktura. Ispitivanje ovakvih materijala vri se
vibratorima s niom frekvencijom (poveavamo valnu duljinu).

Slika 3.18. Utjecaj strukture materijala na rezultate ispitivanja [21]

U krutim tijelima mogue je pobuditi nekoliko naina irenja elastinih valova. Kod ispitivanja
ultrazvukom u tehnici koriste se uglavnom uzduni (longitudinalni) i popreni (transverzalni) valovi
(slika 3.18). Povrinske pukotine mogu se otkrivati i povrinskim (Rayleighevim) valovima.

139

Slika 3.18. Vrste elastinih valova u metalu [18]

U ispitivanjima se najee koriste dvije vrste vibratora, i to ravni (plosnati) i kosi (slika 3.19). U
praksi se ovi kristali, u svojim kuitima, nazivaju jo i vibratori ili ultrazvune glave.

Slika 3.19. Vibrator s ravnom glavom (lijevo) i kosom glavom (desno) [18]
Ravni vibratori su promjera od nekoliko milimetara do dvadesetak milimetara. Dimenzije im
odgovaraju rezonantnoj frekvenciji koja ih pobuuje na titranje. S obzirom na to da im valna duljina
odgovara promjeru, daju usmjereni snop elastinih valova, koji se ipak u metalu iri u obliku stoca.
Ravnim vibratorima mogu se otkriti greke postavljene okomito na smjer valova, to znai da za
potpuno ispitivanje treba prozvuiti materijal u nekoliko smjerova. Ovaj vibrator daje longitudinalne
(uzdune) valove koji imaju neto veu brzinu od transverzalnih (poprenih) valova.
Kosim vibratorima u materijalu se pobuuju popreni valovi, dok se uzduni skrenu prema povrini
(vibrirajui kristal pobuuje sve vrste valova u podlozi, meutim izmeu pravaca prostiranja
uzdunih i poprenih valova postoji neki kut za koji je mogue nagibom kristala ukloniti jedan od
valova). Ovim vibratorima najee se ispituju zavareni spojevi pomicanjem kosog vibratora pored
zavara (slika 3.20).

Slika 3.20 Tehnika ispitivanja sueonog zavarenog spoja UZV vibratorom s kosom glavom [18]
Na povrini zavarenog komada nacrtaju se linije koje predstavljaju mjesto indikacije lica i korijena
zavara. Ispitivanje se vri "cik-cak" metodom izmeu tih dviju linija. Ako geometrija to zahtijeva,
140

moe se koristiti i druga odskona udaljenost. Pozicija ovih linija u odnosu na sredite zavara lako se
izrauna iz debljine materijala i kuta nagiba vibratora (slika 3.21). Ako nema greke, na zaslonu emo
vidjeti samo ulazni signal, a ako postoji greka, dobit emo indikaciju na zaslonu. Dubinu na kojoj se
nalazi greka odreujemo iz njene pozicije u odnosu na vremensku bazu na zaslonu.
= nagiba kosog vibratora
s = zvuni put

a = 2 s sin
a' = a - x

a = udaljenost vibratora
od greke
a= umanjena udaljenost
vibratora

a
a'

LICE

RADNI KOMAD
SA ZAVAROM

s
PODRUJE ISPITIVANJA

KORIJEN

LICE

KORIJEN

Slika 3.21. Ispitivanje sueonog zavarenog spoja UZV vibratorom s kosom glavom [18]
Ispitivanje zavara treba provesti s obje strane kako bi se mogle otkriti greke koje se ne mogu
detektirati s jedne strane.
Ispitivanje ultrazvukom zahtijeva dulju obuku i ozbiljnost u radu. Mogue je nemarnim rukovanjem
vibratorom sasvim previdjeti postojanje greaka, proglasiti velike greke zanemarivima i slino. Inae
je samo ispitivanje brzo i relativno jeftino. Ureaji su prenosivi i veinom rade na baterije, pa nisu
pogibeljni za rukovatelja.
Kod serijskih ispitivanja koriste se automatizirani postupci ispitivanja, premda je bit ispitivanja ista.
Registracija nalaza se automatizira, kao i ocjena veliine greke. Moderniji ureaji imaju umjesto
katodne cijevi digitalni prikaz nalaza, procjenu veliine i poloaja greke.
Iako se ultrazvukom najee ispituju metali, mogua su i ispitivanja plastike, porculana, keramike

3.1.7 RADIOGRAFSKO ISPITIVANJE (RTG)

Vrlo stari nain ispitivanja homogenosti materijala je prozraivanje ionizirajuim zraenjem.
Detekcija greke zasniva se na razliitoj apsorpciji zraenja u materijalu i greki, a nalaz se registrira
na fluorescentnom ekranu, filmu ili kameri (slika 3.22).
Izvori zraenja mogu biti elektroniki ili radioaktivni izotopi. Prednost elektronikih izvora zraenja
u tome je to su potpuno bezopasni kada su iskljueni iz elektrine mree, dok je kod radioaktivnih
izotopa nedostatak taj da stalno zrae bez obzira na to koriste li se za snimanje ili ne. Osim toga
zraenjem se smanjuje broj radioaktivnih atoma tako da izotop s vremenom sve slabije zrai (nakon
nekog vremena nije upotrebljiv za snimanje, dok i dalje ostaje dovoljno opasan za ljude!).
Rendgensko i gama-zraenje predstavljaju oblik energije koji se rasprostire elektromagnetskim
valovima. Meusobno se razlikuju po valnoj duini koja kod gama-zraka iznosi 10-12 m, a kod
rendgenskih 10-10 m. Izvor rendgenskih zraka je rendgenska cijev, a izvor gama-zraka izotopi
radioaktivnih elemenata (npr. Co 60, Ir 192).

141

STRUJA VISOKOG NAPONA

ANODA

KATODA

HLAENJE
ELEKTRONI
RTG CIJEV
SNOP X
ZRAKA

GREKA
ISPITIVANI
UZORAK

FOTO
FILM

FILM
POTPUNO
IZLOEN
TANJI DIO
UZORKA,
DJELOMINA
APSORPCIJA
(SIVO)
DEBLJI DIO
UZORKA
(BIJELO)

GREKA
(TAMNOSIVA)
ZRAKE LAKE
PENETRIRAJU

Slika 3.22. Radiografsko ispitivanje [18]

Princip ispitivanja temelji se na prozraivanju ispitivanog materijala i priguenju, tj. slabljenju
energije prolaskom kroz materijal. Zbog priguenja zraenja prolaskom kroz ispitivani uzorak
intenzitet izlaznog zraenja manji je od njegove ulazne vrijednosti. Pad intenziteta zraenja ovisi o
vrsti materijala (razliiti materijali imaju razliit koeficijent priguenja) i o debljini materijala. U cilju
trajnog zapisa defekata i njihove naknadne procjene koristi se zapis na fotografskom filmu iako se
slika moe dobiti i na zaslonu. Snaga prijenosnih industrijskih rendgenskih aparata kree se od 20 do
300 kV, a mogue debljine prozraivanja kreu se do oko 50 mm za elik. Postoje i stacionarne
izvedbe tih aparata s veim snagama (do oko 500 kV) i mogunostima prozraivanja. Ako se koristi
izvor zraenja, onda je mogue prozraiti debljine i vee od 100 mm za elik.
Rendgenskim i gama-zrakama mogue je otkriti nehomogenosti (greke) u unutranjosti materijala
(upljine, trosku, pukotine, neprovare, naljepke).
Prvi elektroniki izvor zraenja je rendgenska cijev (slika 3.22). U cijevi vlada visoki vakuum. Na
katodi zbog zagrijavanja arne niti strujom niskog napona dolazi do termoemisije elektrona. Zbog
visokog napona (60 do 500 kV) koji vlada izmeu anode i katode elektroni se u vakuumu ubrzavaju
i dostiu vrlo veliku brzinu (gotovo brzinu svjetlosti). Udaranjem u anodu pretvara se kinetika
142

energija elektrona u elektromagnetsko zraenje karakteristino za rendgenske (x) zrake. Elektroni su

ubrzani elektrinim poljem visokog napona izmeu katode i anode. to je napon vei, to je prodornost
zraenja vea.
Spomenuti naponi daju elektronima odgovarajuu energiju u eV, a to odgovara energiji zraenja koja
je posljedica udara elektrona u atome anode:
potencijalna energija = energija zraenja,
odnosno

E e h f

E e
1 / s
h
E = napon izmeu katode i anode [V]
e = naboj elektrona [As]
h = Planckova konstanta [Js]
f = frekvencija zraenja [1/s].
f

gdje je

Naponima do 500 kV mogue je prozraivati metal u razumnom vremenu za postizanje potrebnog

zacrnjenja na filmu do debljina od 50 do 100 mm, ovisno o vrsti metala (metali razliito priguuju
zraenje - aluminij slabo, elik srednje, bakar znatnije, olovo jako).
Elektroniki izvori zraenja za energije preko 0,5 MeV su sloeniji i zasnivaju se na linearnom ili
krunom ubrzanju elektrona, koji na kraju udaraju u anodu i daju zraenje. Energije ovih akceleratora
iznose do nekoliko MeV, to omoguuje ispitivanje materijala debljina do 300-400 mm. Linearni
akceleratori i ciklotroni smjetaju se u masivne bunkere da osiguraju okolinu od zraenja. U radu s
tim ureajima potrebna je velika istoa ispitivanog predmeta jer estice praine mogu postati
radioaktivne pod utjecajem zraenja energije preko 1 MeV!
Gama () zraenjem (radioaktivnim izotopima) mogue je ispitati vee debljine materijala jer je ono
prodornije (manje valne duljine ) od rendgenskoga. Osim te prednosti, gama-zraenje je neovisno o
nekom drugom izvoru energije, pa je ureaj lako prijenosan te se moe koristiti i na mjestima gdje ne
postoji prikljuak za struju. Glavni nedostatak ovog zraenja je stalnost zraenja (ne moe se
ugasiti) i potreba posebnih mjera zatiivanja.
Radioaktivne tvari kao izvori zraenja koriste se jo od otkria elementa radija. Danas se uglavnom
koriste radioaktivni izotopi kod kojih je raspad praen oslobaanjem gama-zraenja. Alfa- i betazrake nisu korisne za prozraivanje materijala.
Za ispitivanja se najvie koriste izotopi iridija, cezija i kobalta. Osnovne linije u spektru zraenja idu
od 0,6 do preko 1 MeV, a poluivot od nekoliko mjeseci do nekoliko godina (tablica 3.1).
Tablica 3.1. Zraenje izotopa i poluivot raspada
Izotop
Osnovne linije u spektru
Poluivot
(gama-zraenje u MeV)
Iridij 192
0,31; 0,47; 0,80
75 dana
Cezij 37
0,66
33 godine
Kobalt 60
1,33; 1.17
53 godine
(Prema: Nondestructive testing handbook, R. C. McMaster, Ronald Press, N. York, 1959.)

143

Iridij daje "najmeke" zraenje pa je

pogodan za manje debljine stijenki. esto
se koristi za snimanje na terenu. Kobalt
daje najprodornije zraenje pa je pogodan
za masivnije komade (odljevci, bronca...).
Ujedno je i stijenka zatitnog spremnika za
kobalt deblja nego za iridij, to mu
smanjuje prenosivost zbog vee teine.
Radioaktivni izotopi za snimanje uvaju se
u masivnim kontejnerima (slika 3.23) koji
Slika 3.23. Ispitivanje radioaktivnim izotopima
su obloeni olovom ili metalnim uranom,
koji jo bolje od olova priguuje zraenje.
Moderni kontejneri graeni su tako da se mogu transportirati javnim prijevoznim sredstvima, uz
obaveznu naznaku da sadre radioaktivni materijal. Izotop je smjeten u spremniku u maloj metalnoj
kapsuli, a na mjesto snimanja postavlja se kroz savitljivi kabel posebnom sajlom, sa sigurne
udaljenosti.
U sluaju poara mogue je taljenje stijenki spremnika i rasplinjavanje radioaktivnog izotopa, to je
vrlo opasno za okolinu. Registracija nalaza za pojedinana snimanja i rad na terenu obino se postie
snimanjem na film, koji se postavlja s druge strane snimane povrine. Na povrinu se postavlja uzorak
s tankim icama koje slue za procjenu razluivanja greke na filmu. Postavljaju se i olovna slova
kojima se oznaava mjesto snimanja. Film je smjeten u neprozirnoj futroli, esto s tankom olovnom
folijom ispod i iznad filma zbog priguenja sekundarnog zraenja, koje bi inae smanjilo otrinu slike.
Trajanje ekspozicije postavlja se ovisno o debljini i vrsti materijala te energiji zraenja. Nakon
prozraivanja film se razvija u razvijau u tamnoj komori, pere i fiksira te na kraju sui. Razvijanje
je znaajan dio procesa za dobivanje kontrastnih snimaka koji sadravaju sve detalje. Film mora biti
dovoljno zacrnjen da bi mogao pokazati i najfinije promjene gustoe materijala. Smatra se da se
standardnom procedurom postigne razluivanje promjena debljine do 2 % (iznimno do 1 %).
Kvaliteta filmova kontrolira se pomou penetrametra (set kratkih iica od istovjetnog materijala
kao i ispitivani, poredanih od tanjih prema debljima) koji se postavlja ispred filma prije snimanja.
Nakon razvijanja promatra se koji se najmanji promjer iice moe uoiti na filmu.
Napomena: Pukotine u smjeru zraenja odlino e se ocrtavati na snimku bez obzira na njihovu irinu,
dok e se tanke pukotine okomite na smjer zraenja slabo ili nikako ocrtavati na snimku. Kod
ispitivanja ultrazvukom je obrnuto.
Vrlo debeli materijali mogu se ispitivati i neutronskim zraenjem s obzirom na veliku prodornost
neutrona kroz kristalne reetke. Izvori neutrona mogu biti nuklearni reaktori ili izotopi koji raspadom
daju neutrone.
Zatita pri radu s izvorima ionizirajueg zraenja
Ionizirajua zraenja pogubna su za iva tkiva: mogu ih spriti, onemoguiti regeneraciju i inicirati
zloudni rast tkiva ili promjene u tjelesnim tekuinama. Vrlo se rijetko moe dogoditi da se ovjek
ozrai smrtonosnom dozom zraenja, ali je mogue nepaljivim radom primiti poveane doze
zraenja koje kumuliranjem mogu dovesti do zloudnih promjena u tijelu. Propisima su strogo
propisane mjere zatite i njihovim pridravanjem mogu je potpuno bezopasan rad s izvorima
ionizirajuih zraenja.
Ionizirajue zraenje je ljudskim osjetima neprimjetno. Jako zraenje donekle stvara ozon u zraku,
to se moe osjetiti kao "svjei" zrak. Registracija zraenja vri se posebnim instrumentima koji
signaliziraju akustikim i svjetlosnim signalima prekoraenje doputene granice zraenja.
Najjednostavniji ureaj je iani kondenzator, koji se prije rada nabije, a nosi se zakvaen na prsima.
144

Nakon zavretka rada oita se koliko se kondenzator izbio i po tome odredi koliko je bilo zraenje
koje je izbilo kondenzator. U vlanom zraku kondenzator se inae bre izbija, pa je tijekom rada
potrebno imati barem dva ispravna instrumenta.
Zatita okoline i ljudi od zraenja zasniva se na dvije osnovne mogunosti: dovoljnim udaljavanjem
od izvora zraenja i postavljanjem prepreka koje priguuju zraenje izmeu izvora i ljudi (slika 3.24).
Intenzitet zraenja opada s kvadratom udaljenosti od izvora tako da se sigurna udaljenost moe
odrediti iz izraza:
Io: Is = (Xo : Xs)
gdje je:
Io = intenzitet zraenja na X0 od izvora
Is = doputeni iznos zraenja
Xo = udaljenost od izvora [m]
Xs = sigurna udaljenost [m].
U veini sluajeva koristi se dodatna zatitna pregrada, to smanjuje potrebu za udaljavanjem od
izvora zraenja. Priguenje u materijalu je eksponencijalne naravi i moe se odrediti prema izrazu:
Is I 0

md

gdje je
Io = intenzitet zraenja na X0 od izvora
Is = doputeni iznos zraenja
m = koeficijent priguenja, karakteristika pojedinog materijala [1/mm]
d = debljina materijala [mm].

Slika 3.24. Zatita od zraenja udaljavanjem od izvora i pregradama

Zatitne pregrade izrauju se najvie od olova, betonskih blokova s mijeanom olovnom rudaom
(barit) ili betona.
Ispitivanje ionizirajuim zraenjem skuplje je od ispitivanja ultrazvukom, a zahtijeva i posebne mjere
opreza. Neke greke se mogu ovim ispitivanjem najbolje otkriti, a neke ne. Najbolje je koristiti se
svim metodama u podruju njihove optimalne primjene.

145

146

4 KOROZIJA I ZATITA OD KOROZIJE

4.1 DEFINICIJA I EKONOMSKI ZNAAJ KOROZIJE
Propadanje materijala koje je izazvano kemijskim djelovanjem okoline nazivamo korozijom. Rije
korozija dolazi od latinske rijei corredere to znai nagristi. Pod korozijom u uem smislu
razumijeva se nagrizanje i propadanje samo metalnih materijala, dok se za nemetale kae samo da
propadaju.
Trajnost konstrukcije uvelike ovisi o koroziji, jer skupe konstrukcije i ureaji esto zbog korozije
propadaju puno ranije negoli je to predvieno normalnim koritenjem. Tipini su primjeri: stariji
brodovi, eline konstrukcije dizalica, stupovi dalekovoda itd. koji zavre u rezalitima prvenstveno
zbog smanjenja debljine izazvanog korozijom. Prema istraivanjima 2003. godine u SAD-u direktni
trokovi korozije iznosili su 3,1 % BDP-a, odnosno 276 milijardi dolara (1000 US$/stanovniku). U
direktne trokove ubraja se zamjena korodiranih dijelova i odravanje i provoenje zatite. Indirektni
trokovi uzrokovani korozijom su: zaustavljanje proizvodnje, gubitak proizvoda (curenje iz
cjevovoda, tankova, spremnika...), oneienje proizvoda i okolia, smanjenje efikasnosti,
predimenzioniranje konstrukcije.
Da bi se provela pravilna i djelotvorna zatita od korozije, potrebno je barem poznavati njene osnove,
a zatim uputiti na mogue oblike u kojima se ona pojavljuje, jer je jedino na taj nain mogue
pravovremeno otkrivanje korozivnog djelovanja.

4.2 MEHANIZAM RAZARANJA METALA

Korozijom (oksidacijom) nastali produkti imaju slinosti s metalom u izvornom obliku, tj. dok je
bio u rudai. Korozija je zapravo obrnut postupak od postupka dobivanja metala i predstavlja prirodnu
pojavu povratka metala u poetno ravnoteno stanje, pri emu sustav smanjuje slobodnu energiju.
Dobivanje metala iz rudae povezano je s utrokom elektrine energije, dok je korozija zapravo
reverzibilni proces koji spada prvenstveno u termodinamiki proces, pri kojemu metal prelazi u
neko nie energetsko stanje i tako biva postojaniji. Korozijom nastaju stabilni produkti na povrini
metala, koji mogu osnovni metal u atmosferskim uvjetima djelomino (npr. elik, SL) ili rjee
ponekad potpuno zatititi od daljnjeg propadanja (npr. bakar, bronca, aluminij, nehrajui elik,
titan).
U svakom sluaju korozije stvara se sloj produkata koji osnovni metal odvajaju od korozivnog
sredstva i tako usporavaju napredovanje korozije, tj. pojaavaju pasivitet metala.
Erozija predstavlja mehaniko razaranje materijala izazvano neposrednim strujanjem tekueg ili
krutog medija (npr. voda, pijesak ili kombinirano) (slike 4.1 i 4.2). To je est sluaj kod sjedita
ventila u slavinama, oteenja lopatica plinskih turbina kada avion leti kroz oblak praine, oteenja
kod rotora pumpe mulja...

Slika 4.1. Erozija metala [22]

147

f)

Slika 4.2. Mogui mehanizmi erozije [22]

a) abrazija pod malim kutom udara estice, b) zamor povrine kod malih brzina udara estice,
c) viestruka plastina deformacija ili krti lom kod srednjih brzina i velikih kutova upada estice,
d) lokalno povrinsko taljenje zbog velikih brzina i velikog kuta upada estice, e)makroskopska
erozija sa sekundarnim uinkom, f) degradacija kristalne reetke zbog udara stranih atoma
Kavitacija nastaje implozivnim djelovanjem tekuine, tj. na mjestima strujanja velikom brzinom
moe doi do tolikog pada tlaka u tekuini da ona isparava, a zatim na mjestima veeg tlaka
trenutano dolazi do (implozivno) kondenzacije (slika 4.3). To izazove snane hidraulike udarce
koji pojedine kristale dinamiki optereuju i razaraju metal. Veze meu atomima poputaju i dolazi
do njihova otkidanja s povrine materijala. Tijekom eksploatacije na mjestima ispadanja ovih zrna
stvaraju se sve vee udubine, koje omoguuju jo i pojaano erozijsko djelovanje tekuine (npr. na
lopaticama vodnih turbina i centrifugalnih crpki, brodskih propelera) (slika 4.4).

Slika 4.3. Mehanizam kavitacije [22]

148

Slika 4.4. Napredovanje kavitacije i erozije [22]

4.3 VRSTE KOROZIJE

4.3.1 Kemijska korozija
Predstavlja razaranje metala koje nastaje uzajamnim kemijskim djelovanjem korozivnog sredstva i
samog metala. Energija reakcije pri tome se ne oituje u obliku elektrine struje. Ona se odvija u
suhim kemijski aktivnim plinovima, u tekuinama koje nisu elektroliti i u rastaljenim metalima.
Korozija u kemijski aktivnim suhim plinovima poznata je ee pod nazivom oksidacija, koja prekrije
metalnu povrinu slojem oksida. Nastali oksidni slojevi manje ili vie pojaaju pasivitet i tako
usporavaju napredovanje korozije.
Mehanizam kemijske korozije
Slojevi produkata korozije na povrini metala esto su meusobno razliitog sastava to ovisi o
njihovoj udaljenosti od povrine. Za djelotvornu zatitu od velike je vanosti nepropusnost tih slojeva.
Meutim, oni su rijetko potpuno nepropusni, to je prvenstveno ovisno o odnosu volumena nastalog
oksidnog sloja prema volumenu osnovnog metala koji je oksidirao. Ako je taj odnos < 1, onda se
oksidni sloj stee i puca, a kroz nastale pukotine omogueno je napadanje metala. Ako je taj odnos
znatno > 1, moe doi do snanog sabijanja u oksidnom sloju, to moe izazvati odvajanje od
osnovnog metala i ljutenje s povrine.
Najotporniji su u tom smislu oksidni slojevi sa stupnjem prekrivanja malo veim od 1, koji dobro
prekrivaju cijelu povrinu osnovnog metala i efikasno sprjeavaju prodiranje kisika k metalu (npr. Al
i njegove legure, kromom legirani elici).
Na intenzitet kemijske korozije nekog metala u odreenom mediju utjeu kemijski sastav metala,
temperatura i kvaliteta povrine.
Rastui sadraj kroma u eliku poveava njegovu otpornost na kemijsku koroziju (slika 4.5). Na
ordinati je nanesen teinski gubitak elika u gramima na sat povrine ispitivanog uzorka. Ako je elik
izloen na temperaturi 800C u suhim plinovima, bit e ve zadovoljavajue otporan ako sadri cca
8 % Cr. Porast temperature na 1000C zahtijeva poveani sadraj od preko 20 % Cr za potpunu
otpornost.

Slika 4.5. Utjecaj sadraja kroma i temperature na otpornost elika na kemijsku koroziju [23]

149

Kod niskolegiranih i ugljinih elika pri povienim temperaturama stvaraju se debeli slojevi oksida
razliitog sastava i strukture koje nazivamo okujina. Na ovim temperaturama dolazi najprije
difuzijom do pada koncentracije ugljika na povrini elika, jer se ugljik povezuje s kisikom (izgara).
Na tako nastaloj eljeznoj povrini stvaraju se oksidni slojevi, od kojih je najkompaktniji sloj FeO uz
samu povrinu osnovnog metala (slika 4.6). Iznad tog sloja stvaraju se slojevi bogatiji kisikom Fe3O4
i Fe2O3. Ti su slojevi znatno vee debljine, ljute se s povrine elika i izazivaju znatan gubitak
materijala. Ova pojava je naroito intenzivna prigodom kovanja ili toplinske obrade. Zato, ako je
mogue, primjenjujemo neutralnu atmosferu u komornim peima, solne i metalne kupke te
zagrijavanje u vakuumu.

Slika 4.6. Nastajanje oksidnih slojeva na povrini elika [23]

to je povrina hrapavija, tim je vea i predstavlja veu dodirnu plohu s korozivnim sredstvom.
Polirana povrina u tom je pogledu, uz sve ostale jednake uvjete, najotpornija na koroziju.
Za koroziju u tekuinama vrijedi sve to je prethodno reeno za koroziju u suhim plinovima, ako
tekuine nisu elektroliti.
Korozija u rastaljenim metalima odvija se na sljedei nain: na graninom sloju metalne stijenke
A prema rastaljenom metalu B nastaje difuzijom legura AxBy (slika 4.7). Ako legura ima talite nie
od temperature taline, onda se ona rastali i rastvori u talini, dakle dio stijenke metala A postupno
nestaje.

Slika 4.7. Korozija stijenke od metala A u kontaktu s rastaljenim metalom B [23]

Pri pocinavanju elika uranjanjem u rastaljeni Zn upotrebljavaju se kade od specijalnog elika s
niskim sadrajem ugljika C<0,01 % (tzv. Armco elici - praktino vrlo homogeno monofazno isto
eljezo). Rastaljeni cink s materijalom kade stvara kemijski spoj FexZny, tzv. tvrdi cink, koji ima
talite iznad rastaljenog cinka i ne rastvara se u talini. Meutim zbog velike krhkosti i strujanja
rastaljenog cinka te temperaturne dilatacije lako se odvoji od eline podloge kade i pada na dno, a
korozivni se proces zatim nastavlja.

150

4.3.2 Elektrokemijska korozija

Nastaje u elektrolitima, tj. u tekuinama koje provode elektrinu struju. Elektroliti su vodeni rastvori
kiselina, luina ili soli. U njima se spomenuti spojevi nalaze u stanju tzv. elektrine disocijacije, tj.
njihove molekule su raspadnute na pozitivne i negativne ione. Tako npr. disocira:
H 2 SO4 2 H SO4
Sumporna kiselina

NaOH Na OH

Natrijev hidroksid

NaCl Na Cl .
Natrijev klorid
Pri elektrokemijskoj koroziji energija reakcije pojavljuje se u obliku elektrine struje, koja se zatim
pretvara prvenstveno u toplinu.
a) Mehanizam elektrokemijske korozije
Korozija u istoj vodi nastaje ako neki metal uronimo u istu vodu. Od pojedinih atoma metala
odvojit e se pozitivno nabijeni ioni, koji e zatim odlaziti u vodu. U metalu e zaostati njegovi
valentni elektroni to izaziva negativni naboj metala koji ponovno privlai pozitivno nabijene ione iz
vode. Kad se uspostavi ravnoteno stanje, u nekoj jedinici vremena jednaki broj iona otapat e se u
vodi i iz vode seliti na negativno nabijenu metalnu plou. Ta bi se pojava mogla pisati na sljedei
nain:
Mn++ne

M0

, gdje je:

M0 = elektriki neutralan metal; n = valentnost u ionskom stanju; e = elektron.

Strelice pokazuju odvijanje procesa u oba smjera kako je i prethodno reeno.
Korozija u elektrolitu nastaje ako neki metal uronimo u vodeni rastvor neke njegove soli (elektrolit).
Razmotrimo mehanizam korozije izmeu ploa bakra Cu i cinka Zn uronjenih u vodeni rastvor
bakrenog sulfata CuSO4 (slika 4.8).

Zn

Cu
++

Cu

CuSO4
--

SO4

++

Zn

ZnSO4
Slika 4.8. Primjer mehanizma korozije u elektrolitu
Izvana su ploe meusobno povezane vodiem. Bakreni sulfat (CuSO4 ) elektriki se disocira prema:
CuSO4 ++ +SO4 , tj. na
bakreni ion (kation) ++ s dva pozitivna naboja i na anion SO4 , s dva negativna naboja.
Bakar ima svojstvo kad se nae u rastvoru svoje soli CuSO4 da njegovi ioni odlaze iz rastvora na
bakrenu plou. Tako e u ovom sluaju ion ++ putovati na bakrenu plou i pozitivno je nabijati.
151

Nakon odreenog pozitivnog nabijanja ploe uspostavilo bi se ravnoteno stanje i ploi se vie ne
bi poveavao elektrini potencijal. Meutim sa ploe ioni ++ odlaze u rastvor, a na ploi
ostaje viak elektrona, odnosno negativnog naboja. I ovdje bi se uspostavilo ravnoteno stanje kada
ploe i ne bi bile meusobno povezane vodiem. Ali zbog ove veze koja omoguuje slobodan
protok elektrona, oni odlaze s mjesta gdje su u viku, tj. sa ploe odlaze na plou koja je
pozitivno nabijena. Na ploi po dva elektrona pridruuju se bakrenim ionima ++ , te od toga
nastaje atom . Na ovaj nain ploa s vremenom dobiva na teini. ploa se pak raspada jer
ioni cinka ++ nastavljaju uporno odlaziti u rastvor, tamo zamjenjuju ione bakra uz anion SO4 ,
te se rastvor s vremenom mijenja u rastvor cinkova sulfata ZnSO4 .
Na tom jednostavnom primjeru vidimo: ako su dva razliita metala meusobno spojena vodiem, a
nalaze se u elektrolitu, onda dolazi do raspadanja jednoga od njih. Onaj metal koji se raspada nazvan
je ANODA, dok drugi oznaavamo kao KATODU. Svi metali ne tee jednakim intenzitetom otapanju
u elektrolitu pa kao anodu uvijek imamo onaj metal koji vie tei otapanju, tj. ima negativniji
elektriki potencijal.
b) Mehanizam korozije elika u vodi
Neto je zamrenija pojava npr. korozija nelegiranog elika u vodi (slika 4.9).

HRA

2H2O 2H + 2OH
+

2H + 2e- H2

++

Fe

2e

ELIK

2e

Fe3C

Slika 4.9 Mehanizam korozije nelegiranog elika u vodi

Na povrini elika koja je u doticaju s elektrolitom dvije su faze: ferit i cementit Fe3C. Feritna
faza praktiki je isto eljezo i ima negativniji potencijal od cementita Fe3C.
S podruja feritne faze kao negativnije odlaze ioni eljeza u rastvor:

Fe Fe+ + + 2e- .
Zbog toga u feritu preostane viak elektrona, a kako izmeu tih faza postoji neposredna metalna
veza (elik), to elektroni struje s mjesta vee gustoe (ferit ) na mjesto manje gustoe (cementit
Fe3C).
Na taj se nain ne moe uspostaviti ravnoteno stanje izmeu ferita i njegovih iona u rastvoru, jer
su s anode (ferita ) elektroni preselili na katodu (cementit Fe3C), stoga je stvoren uvjet da daljnji
ioni ferita Fe+ + odlaze u rastvor. Tako se proces ponavlja, a anoda (ferita ) postupno rastvara.
Ovaj proces ne tee dugo jer na katodi (cementitu Fe3C) dolazi do velike koncentracije elektrona, to
prekida daljnji tok novih elektrona s anode (ferita ). Proces korozije u tom bi se sluaju zaustavio
kad se prispjeli elektroni na katodi (cementitu Fe3C) ne bi troili. Meutim, budui da u svakom
152

vodenom rastvoru uvijek ima vodikovih iona H+ i hidroksilnih iona (OH - ), i potpuno ista voda
uvijek djelomino elektrolitiki disocira prema reakciji:
H2O H+ + (OH - ).
Ovakvih iona imamo pogotovo u vodenom rastvoru kiselina, luina i soli zbog disocijacije tih
spojeva. Uzimajui u obzir reeno, na katodi (cementitu Fe3C) dolazi do sljedee reakcije:
2e- + 2H+2H,
2H H2 , tj.:
prispjeli se elektroni s anode (ferita ) na katodi (cementitu Fe3C) povezuju s vodikovim ionima iz
elektrolita u vodikove atome 2H, a ovi opet (po dva meusobno) u molekule H2 plinovitog vodika.
Nastali molekularni vodik die se u mjehuriima prema povrini. Ako imamo elektrolit s niskom
koncentracijom vodikovih iona, ili ako se izlueni vodik na katodi zbog adsorpcije ne odvaja od nje,
dolazi brzo do prekida ove reakcije.
Navedena reakcija i inae se sporo odvija, pa nam od tzv. vodikove depolarizacije ne prijeti naroita
opasnost od raspadanja.
c) Mehanizam korozije elika u moru
Korozija u morskoj vodi znatno je intenzivnija jer je more zapravo vodeni rastvor natrijeva klorida
NaCl. Natrijev klorid u morskoj vodi disocira na ione Na+ i Cl- . Na trajno odvijanje korozije, vano
je napomenuti, u velikoj mjeri utjee kisik O kojega uvijek ima rastvorenoga u vodi moru i to tim
vie to smo blie povrini. Ako je povrina uzburkana, kisik se u njoj jo intenzivnije rastvara.
Pojave na povrini elika odvijat e se sljedeim redom (slika 4.10):
S anode (ferita ) odlaze fero-ioni Fe+ + u rastvor, a preostali elektroni 2e- sele na katodu (cementit
Fe3C). Voda i rastvoreni kisik pomou prispjelih elektrona stvaraju na katodi (cementitu Fe3C)
sljedeu reakciju:
H2O+1/2O2 +2e- 2OH .
Od nastalih hidroksilnih iona OH i fero-iona Fe+ + nastaje sljedea reakcija:
Fe+ + +2OH Fe(OH)2 .

atmosfera

O2

+
more
+ Cl
NaCl Na
H 2O
1
HRA++
Fe(OH )2 2e H 2O O 2 2OH
Fe
2

2
ANODA-
e
elik

Fe3C (KATODA)

Slika 4.10. Mehanizam korozije nelegiranog elika u morskoj vodi

eljezni hidroksid Fe(OH)2 koji je dobiven na anodi (feritu ) nestabilan je, pa s kisikom i vodom
reagira i nastaje ferohidroksid Fe(OH)3. Budui da je ovaj vrlo higroskopan, to s vodom stvara dalje
crvenkastosmeu smjesu - hru!

153

Utjecaj heterogenosti na elektrokemijsku koroziju

Za pojavu elektrokemijske korozije nije nuno postojanje dvaju metala razliitog elektrokemijskog
potencijala, ve je dovoljno i postojanje dviju razliitih faza u istom metalu. Prema tome heterogenost
moe biti uzrok elektrokemijske korozije, kako heterogenost metala tako i heterogenost elektrolita
(do elektrokemijske korozije dolazi i ako je homogeni metal uronjen u heterogeni elektrolit).
Heterogenost metala
Openito zbog heterogenosti metala imamo na njegovoj povrini velik broj anodnih i katodnih mjesta,
ali manjih dimenzija.
Heterogenost faznog sastava
Nastaje kod legura koje se sastoje od dviju ili vie faza. ak i legura koja bi se sastojala samo od
jedne vrste faza (samo jednog mjeanca) ne moe se smatrati u svojoj mikrograi homogenom, jer
zbog uvjeta hlaenja u praksi esto nastaju slojevi razliitih koncentracija (slojasti dendriti). Od prije
nam je poznato da ta heterogenost postoji i kod istih metala, jer u praksi imamo samo tehniki iste
metale u kojima ima uvijek neznatne koliine primjesa (neistoa), koje su dovoljne da poremete
potpunu homogenost.
Heterogenost strukture
to je zrno vee, vee je i razaranje od korozije. Razliita struktura (oblik i veliina zrna) na nekom
mjestu u metalu moe nastati prethodnom hladnom plastinom obradom, zavarivanjem ili nekom
drugom lokaliziranom obradom te pri skruivanju.
Mehanika heterogenost
Savojno optereen nosa ima mjestimino rastezno, a mjestimino sabojno naprezanje. Rastezna
napetost znai pojaanu tendenciju metala k raspadanju, pa stoga ta mjesta predstavljaju anodu.
Imamo i podruja vrlo malih dimenzija gdje vlada razlika u napetostima, kao npr. na granicama u
odnosu na unutranjost pojedinog kristala. To je uoljivo naroito prigodom pripremanja
metalografskog izbruska, tj. kiseline nagrizaju povrinu metala vie na granicama kristala negoli u
sredini, to se tumai upravo razlikom u napetostima tih mjesta.
Heterogenost kvalitete obraene povrine
Razliita hrapavost na povrini metala uzrokom je nastajanja anodnih i katodnih mjesta. Do toga
dolazi prigodom razliitih postupaka hladne ili toplinske obrade pojedinih dijelova povrine
(tokarenje, bruenje, kaljenje).
Heterogenost elektrolita
Utjecaj heterogenosti elektrolita razmotrit emo na primjeru korozije istog eljeza (dakle
homogenog materijala) ispod jedne kapi elektrolita (slika 4.11).

154

Fe(OH)2

ATMOSFERA
O2

O2

Fe(OH)2

H2O + NaCl

2OH (K)

O2
2OH (K)

++ (A)
Fe
-

2e

ELJEZO

Slika 4.11. Korozija homogenog eljeza ispod jedne kapi heterogenog elektrolita
Rastvoreni kisik u ogranienoj koliini elektrolita brzo se istroi, pa je elektrolit bogatiji kisikom
samo uz svoju povrinu u kontaktu s atmosferom. Zbog toga podruje eljeza uz rub kapi postaje
katoda, tj. na tom se podruju pod utjecajem kisika stvaraju hidroksilni ioni OH , prema ranije
opisanoj reakciji. Anoda je ispod sredita kapi, dakle na mjestu gdje je elektrolit siromaniji kisikom,
budui da ovaj sporo difundira od periferije prema unutranjosti. Sada se ioni eljeza Fe+ + s anode i
hidroksilni ioni OH s katode spajaju u eljezni hidroksid Fe(OH)2. Od ovoga dalje nastaje hra
prstenasto na granici anodnog i katodnog podruja (smea nakupina).
Ovdje je opisana korozija homogenog metala zbog mjestimino razliitog ozraivanja sustava
elektrolita (zbog djelominog kontakta s kisikom iz atmosfere). Stoga je razumljivo da e korozija uz
povrinu mora bre napredovati negoli u dubini, gdje nema mogunosti difuzije kisika, odnosno ona
je minimalna u dubini. Zbog toga su, poznato je, potonuli brodovi i njihova oprema bili dugo vremena
dobro ouvani ako su leali na velikoj dubini.

4.4 PODJELA KOROZIJE PREMA IZGLEDU

Promatrajui korodirane povrine moemo uoiti dva ekstremna sluaja: metal korodira po cijeloj
povrini ili pak samo na mikroskopski uskim sektorima. Izmeu tih dvaju rubnih sluajeva mogue
su jo razne varijante. Stoga koroziju moemo openito podijeliti na jednolinu i nejednolinu.

4.4.1 Jednolina korozija

Jednolina korozija napada cijelu povrinu metala jednakomjerno (slika 4.12). Pri odreenom
poveanju opaaju se zapravo ira odvojena podruja koja lee jedno uz drugo. To se javlja ako je
metal homogen, pa na njemu nema izrazitih anodnih i katodnih mjesta. Budui da su takvi metali
rijetki, ovaj se oblik korozije ne susree esto, a korodirana povrina je vie ili manje glatka.

Slika 4.12. Jednolina korozija homogenog metala

155

Kriterij za ocjenjivanje otpornosti jednolinoj koroziji je smanjivanje debljine tijekom odreenoga

vremenskog perioda (mm/1 godinu) ili teine (g/m2 24 h) poto se prethodno odstrane produkti
korozije. eljezne se legure smatraju postojanima ako njihovo smanjivanje debljine ne prelazi 0,11
mm/god., a neupotrebljivima ako prelazi 3,4 mm godinje.

4.4.2 Nejednolina korozija

Tee se nadzire, odnosno u nekim je oblicima nemogue vizualno pratiti njeno napredovanje. to se
tee prati, to je korozija opasnija jer uz isti gubitak materijala odreeni metalni dio prije postane
neupotrebljiv. Nejednolina se korozija javlja u sljedeim oblicima:
Lokalna korozija
Napada samo pojedine dijelove povrine do odreene dubine u znatnoj irini, dok neke dijelove
povrine ostavlja netaknutima (slika 4.13).

Slika 4.13. Lokalna korozija

Rupiasta (tokasta ili pitting) korozija
Nastaje zbog nehomogenosti povrine. Ova proizlazi iz djelomino naruenog sloja: zbog oteene
zatitne prevlake, zbog razlike u napetostima pojedinih mjesta, zbog razliitog faznog sastava i raznih
sastava elektrolita (metal poloen u zemlju gdje se od mjesta do mjesta mijenja sastav tla) te zbog
mjestiminog zadravanja elektrolita (npr. zaostale kapi vode, odnosno kondenzat u cijevima).
Posljedica ove vrste korozije su lokalna oteenja koja se proteu do vee dubine (slika 4.14), a kod
tanjih predmeta i kroz cijeli presjek (npr. probijene stijenke cijevi, stijenke raznih spremnika za
skladitenje i transport raznih medija i sl.)

Slika 4.14. Rupiasta (tokasta ili pitting) korozija [24]

Interkristalna korozija
Napada granice kristala (slika 4.15). Nastaje na metalima kod kojih se po granicama izluuju nove
faze. Klasian primjer su austenitni nehrajui elici.
Pod odreenim okolnostima po granicama austenitnih zrna izlue se kromovi karbidi pa su austenitna
zrna time uz granice osiromaena kromom te predstavljaju anodna mjesta nasuprot unutranjosti
kristala i nasuprot izluenim fazama uz granice. Istoj pojavi naginju i legure aluminija s bakrom u
toplinski neovrsnutom stanju. Do interkristalne korozije moe doi i u napregnutom metalu. Naime
zbog razliite orijentacije reetke u raznim kristalima razliite su napetosti, pa je prema tome stvoren
uvjet za koroziju.
156

Slika 4.15. Interkristalna korozija [22]

Koliina razorenog metala interkristalnom korozijom je neznatna pa se moe primijetiti jedino pod
vrlo velikim poveanjem. Ona napreduje poput niti uz granice pa pri rasteznom optereenju na tim
mjestima izaziva naglu koncentraciju naprezanja, to osjetljivo obara rasteznu vrstou, a naroito
rastezljivost i ilavost materijala. Dok pri jednolinoj koroziji gubitak teine od 1 % smanjuje
rasteznu vrstou i rastezljivost za 1 %, dotle gubitak teine pri interkristalnoj koroziji od samo 0,2
% smanjuje rasteznu vrstou za itavih 25 %, a rastezljivost ak za 80 %.
Transkristalna korozija
Slina je interkristalnoj po tome to napreduje takoer poput tankih niti u unutranjosti metala. Prema
tome se i njeno napredovanje ne moe registrirati gubitkom teine. Razlikuje se od interkristalne po
tome to napadnuta mjesta ne lee po granicama, nego u unutranjosti kristalita (kristalnih zrna) (slika
4.16).

Slika 4.16. Transkristalna korozija (primjer kod nehrajueg elika) [22]

Mehanizam ove korozije nije u potpunosti objanjen. Meutim kako ona nastaje kod metala koji su
napregnuti, odnosno hladno gnjeeni, pretpostavlja se da su joj uzrok razliite napetosti do kojih je
dolo zbog pomaka po nekim kliznim ravninama u unutranjosti kristala.

157

Konasta korozija
iri se poput tankih niti kao u prethodnim dvama sluajevima, ali samo po povrini. Nastaje
prvenstveno na metalima koji su konzervirani nekim tankim premazom ili su zatieni galvanskim
slojevima. Mehanizam ove korozije tumaimo pucanjem zatitnog sloja koji na tim mjestima onda
proputa korozivno sredstvo.
Selektivna korozija
Karakteristika ove korozije jest to u rastvor odlazi samo jedna komponenta legure (slika 4.17).
Primjer za selektivnu koroziju pronalazi se kod mjedi i sivog lijeva.
Mjed korodira tako da u rastvor odlaze atomi cinka Zn, dok u reetki -mjeanaca ostanu samo atomi
bakra Cu. Na taj nain s vremenom dobijemo tzv. spuvasti bakar, pa su mehanika svojstva takva
metala loija nego istoga bakra Cu. Zbog toga se mjed ne preporua kao metal za vane
konstrukcijske elemente u brodogradnji. Jedino su specijalne mjedi, npr. s dodatkom nikla, otporne u
morskoj vodi.

Slika 4.17. Selektivna korozija (primjer korozije kod mjedi) [24]

Sivi lijev je smjesa grafitne i feritne faze koja predstavlja anodu. S vremenom kao posljedica korozije
ostane na napadnutim mjestima samo grafitna faza. Zbog loe vrstoe na tim mjestima mogue je
sivi lijev rezati i obinim noem. Poznato je propadanje elemenata od sivog lijeva na brodskim
strojevima koji su izloeni djelovanju morske vode. Vodovodne cijevi veeg promjera, posebno
starije proizvodnje, od sivog su lijeva. I tamo dolazi mjestimino do jaeg korodiranja, to ovisi o
sastavu tla, pa na tim mjestima voda lako probije cijev.

4.5 PODJELA KOROZIJE PREMA UTJECAJNIM

IMBENICIMA
Openito smo do sada izvrili podjelu korozije na kemijsku i elektrokemijsku, ve prema
karakteristikama korozivnog sredstva. Postoje meutim neki imbenici koji direktno ne izazivaju
koroziju, ali je uz korozivno sredstvo na pojedinim mjestima ubrzavaju.

4.5.1 Napetosna korozija

esto na mjestima naglih promjena presjeka dolazi do koncentracije naprezanja bilo zbog vanjskog
optereenja ili zbog zaostalih unutarnjih napetosti, npr. na granicama kristalita ili u njihovoj
unutranjosti kod hladno gnjeenog ili toplinski obraenog metala (npr. nakon kaljenja).
Na mjestima poveane napetosti u inae homogenom metalu smanjuje se potencijal i stvara se
mikroanoda, dakle elektroda koja e se rastvarati. Na tim mjestima dolazi lake do promjene
rastvorivosti u reetkama difuzijom, pa se na ovaj nain mijenja kemijski sastav prema okolini. Sve
to pogoduje stvaranju korozivnih elija.
158

U hladno gnjeenom metalu gdje do deformacije dolazi po kliznim ravninama unutar kristala, ostanu
na tim mjestima i najvee napetosti koje uvjetuju transkristalnu koroziju (slika 4.18).

Slika 4.18. Razliiti tipovi korozije [22]

4.5.2 Korozija zbog zamora materijala

Ako se dinamiki napregnuti metal nalazi u korozivnom sredstvu, neminovno dolazi do njegova
razaranja. Metali s izraenom granicom umora (dinamikom izdrljivosti) prigodom ispitivanja u
korozivnom sredstvu daju Wohlerovu krivulju koja sijee os apscisu pri nekom ogranienom broju
titraja. To znai da ne postoji niti minimalno naprezanje, koje bi se u tom sluaju moglo praktiki
beskonano dugo prenositi. Tipian primjer je odlamanje koninog dijela propelerne osovine i
gubitak propelera. Ako nastane, inicijalna pukotina se ubrzano iri prigodom manevra pristajanja
broda (esta promjena smjera vrtnje radi potrebe vonje i krmom). Redovitom kontrolom eventualno
nastalih inicijalnih pukotina nekom od nerazornih metoda (penetranti, magnetska metoda, UZV) na
mjestima prijelaza cilindrinog u konini dio osovine katastrofa se moe i sprijeiti.

4.5.3 Galvanska korozija metala

Najjednostavniji uvid u otpornost pojedinih elemenata (metala) daje tablica tzv. standardnih
elektrodnih potencijala (pri 25C) u kojoj su elementi poredani po potencijalu koji oni imaju prema
standardnoj vodikovoj elektrodi kad se urone u vodenu otopinu s odreenom koncentracijom vlastitih
iona (1 mol). U odnosu na nulti elektrodni potencijal vodika potencijali nekih metala prikazani su u
tablici 4.1.
Tablica 4.1. Elektrodni potencijali nekih metala [11]

159

Odavde je jasno vidljivo da e doi do intenzivne korozije ako se spari u galvanski lanak npr. Cu s
Fe (slika 4.19).
Ukupna elektromotorna sila E jest razlika potencijala: E = (+ 0,34 V) ( 0,43 V) = 0,77 V

Slika 4.19. Model galvanske korozije eljeza Fe [22]

to je razlika potencijala vea, korozija je u naelu intenzivnija, tj. vea je brzina napredovanja
korozije.

4.6 ZATITA METALA OD KOROZIJE

Vijek trajanja konstrukcije ogranien je napredovanjem procesa korozije. Stoga je nuno provesti
djelotvornu zatitu od korozije koja istodobno mora biti i ekonomina kako bi uope imala smisla.
Problemi zatite od korozije vrlo su sloeni, jer treba djelovati u isto vrijeme protiv niza imbenika,
koji se mogu saeti u sljedee skupine:
- MATERIJAL - ovdje dolaze do izraaja nehomogenosti koje izazivaju anodna i katodna mjesta, a
uzrok im je razliit kemijski sastav (naroito neistoe) i struktura. Do ovih razlika dolazi zbog
razliito voenih metalurkih procesa dobivanja metala te djelovanjem toplinskih, mehanikih i
kemijskih obrada.
- KOROZIVNI MEDIJ na ovo utjeu: vrsta korozivnog sredstva, njegova koncentracija, sadraj
rastvorenog kisika, temperatura, tlak, prisutnost mikroorganizama i sl.
- UVJETI KORITENJA ovdje ubrajamo: konstrukcijski oblik, stanje povrine (ista povrina,
premazana, glatka), naine sastavljanja dijelova (zavarivanje, lemljenje, vijani spojevi), mehaniko
optereenje i uestalost djelovanja korozivnog sredstva (povremeno ili stalno uronjeno u korozivno
sredstvo, zatieno ili nezatieno od kie).
Brojnost utjecajnih imbenika onemoguuje unaprijed predvidjeti optimalno rjeenje, ve ga je
potrebno eksperimentalno utvrivati, ali samo za dotini sluaj jer minimalna izmjena samo jednog
od imbenika bitno mijenja mehanizam korozije.

160

4.6.1 METODE ZATITE

Sve se metode zatite od korozije mogu obuhvatiti sljedeim nainima:
Zatita izborom prikladnog metala
Zatita izborom prikladne toplinske obrade
Zatita prikladnim konstrukcijskim oblikovanjem
Elektrokemijska zatita
Zatita utjecajem na korozivno sredstvo
Zatita prevlaenjem povrine.
4.6.1.1 Zatita izborom prikladnog metala
Metal je otporan na koroziju ako je homogen i ako na svojoj povrini stvara apsolutni zatitni sloj.
Takvi metali imaju visoku cijenu, esto neodgovarajua mehanika svojstva ili su otporni samo u
odreenim korozivnim sredstvima. Stoga je optimalno kompromisno rjeenje, tj. odabrati
najprikladniji osnovni metal s traenim mehanikim svojstvima, zatim svojstvima obradivosti i
prihvatljivom cijenom.
Dodavanjem legirnih elemenata metalima poveavamo njihovu otpornost na koroziju na principu
stvaranja otpornog oksidnog sloja legirnog elementa (npr. dodavanjem Cr eliku, Al legurama bakra).
Dodatak Mo u nehrajuim elicima pojaava otpornost oksidnog sloja, a dodatak Mg aluminiju
podebljava oksidni sloj.
4.6.1.2 Zatita prikladnom toplinskom obradom
Tei se poveanju homogenosti kako bi se otklonila mikroanodna i katodna mjesta.
- Postupkom homogenizacijskog arenja (gotovo do solidus temperature) uklanjamo slojaste
dendrite, tj. mjeance razliite koncentracije nastale brzim hlaenjem.
- Austenitne nehrajue elike gasimo nakon homogenizacije pri visokim temperaturama potpune
austenitizacije (gdje se kromovi karbidi potpuno rastvore) radi sprjeavanja nastajanja kromovih
karbida.
- Kaljive nehrajue elike u cilju postizanja monofaznosti (samo martenzit) upotrebljavamo u
zakaljenom stanju.
- Toplinski ovrstive aluminijeve legure nakon homogenizacije disperzivno ovrujemo kako bi se
usitnilo i rasprilo podruje eutektikuma.
- Takoer antikorozivne AlMg legure gasimo kako bi se Al3Mg2 u potpunosti rastvorio u reetki
aluminija.
4.6.1.3 Zatita prikladnim konstrukcijskim oblikovanjem
Ako je metal samo povremeno u dodiru s korozivnim sredstvom, nastoji se izvedbom konstrukcije to
vrijeme svesti na najmanje mogue. Slika 4.20 prikazuje nepravilno i pravilno oblikovano dno
spremnika ime se postie potpuno pranjenje.

Slika 4.20. Nepravilno i pravilno izvedeno dno spremnika

Na slici 4.21 prikazan je blago nagnut poloeni spremnik iji je ispust na najnioj toki.
161

Slika 4.21. Pravilno postavljanje ispusta iz spremnika

Slika 4.22 prikazuje vertikalno postavljen spremnik s dnom u trajnom dodiru s pijeskom (zbog boljeg
prilagoavanja) nasutom u prstenastom betonskom okviru. U presjeku je desno prikazana okapnica
koja sprjeava prodor vode u pijesak.

Slika 4.22. Vertikalno postavljen spremnik bez okapnice (loe) i s okapnicom (dobro)
Prilikom neposrednog dodira dvaju razliitih metala u elektrolitu stvaraju se uvjeti za nastajanje
makrolanka. To se javlja kod zavarenih i lemljenih spojeva, zatim spojeva izvedenih kovanjem,
vijcima ili zakovicama. Ako su iz konstrukcijskih razloga ti spojevi neizbjeni, treba nastojati barem
izabrati takve metale koji su u skali elektrinog potencijala to blie ili koji stvaraju bolji zatitni
pasivni sloj.
Primjer zavarenog spoja prikazan je na slici 4.23, gornji presjek s anodnim dodatnim materijalom
(materijal zavara). Ovo je loa izvedba zbog relativno male povrine u odnosu na osnovni materijal
pa zbog velike gustoe struje zavar brzo propadne. Donji presjek s katodnim dodatnim materijalom
dobra je izvedba jer ulogu anode preuzima velika povrina osnovnog materijala.

Slika 4.23. Zavareni spoj s anodnim (loe) i katodnim dodatnim materijalom (dobro)

162

4.6.1.4 Elektrokemijska zatita

Ako su dva razliita metala meusobno povezana elektrolitom, elektronegativniji propada, odnosno
postaje anoda. Analogno se dogaa na jednom te istom metalu kojemu na povrini nalazimo mikroanodna i mikrokatodna mjesta: potee elektrina struja kojom se anodna mjesta razaraju.
Bit elektrokemijske zatite je pretvaranje u katodu predmeta koji elimo zatiti u cijelosti. Stoga
pridodajemo predmetu pomonu elektrodu koja e preuzeti ulogu anode i kojoj je propadanje
predodreeno. Na taj nain sprjeavamo nastajanje lokalnih razarajuih struja na naem predmetu
nametanjem zatitne struje (bilo aktivne ili pasivne) izmeu novoizabrane anode i naeg zatienog
predmeta koji je u cijelosti katoda.
Slika 4.24 prikazuje naelnu zatitu dodavanjem elektronegativnije anode protektora (pasivna
zatita). Npr. vodovodna cijev 1 iz sivog lijeva (heterogenog jer ima feritnu i grafitnu fazu) povezuje
se s pomonom anodom 2 iz magnezija elektrinim vodiem. Vlana zemlja zapravo je elektrolit.
Materijal zatitne anode mora imati nii potencijal negoli anodna faza zatienog predmeta (u ovom
sluaju feritna).

Slika 4.24. Primjer zatite vodovodne cijevi dodavanjem anode - protektora

Klasini primjer protektorske zatite nalazimo u brodogradnji zbog opasnosti od elektrokemijske
korozije zbog blizine bronanog propelera. Stoga se po krmenom dijelu oplate koji je u moru
postavljaju zatitne Znploe, koje svojim propadanjem tite trup broda i propelernu osovinu.
Slika 4.25 prikazuje aktivnu zatitu pomonim vanjskim izvorom struje takoer metalnog trupa broda
dok se nalazi uz obalu u fazi opremanja.

Slika 4.25. Primjer zatite trupa broda pomonim vanjskim izvorom struje
Anodna katodna mjesta su npr. zavari okolni lim. Zatitne elektrode vise uz oplatu spojene na
pozitivni pol istosmjernog izvora struje. Struja izvora Iz mora biti tolika da poniti struju korozije Ik
izmeu katodnih i anodnih mjesta na oplati broda (tj. izmeu zavara i okolnog lima). Gustoa struje
je reda veliine 0,01 A/m2 zatiene povrine.

163

4.6.1.5 Zatita utjecajem na korozivno sredstvo

Postupci ove zatite temelje se na promjeni kemijskih svojstava korozivnog sredstva i to na dva
naina:
Uklanjanjem stimulatora, tj. elemenata u korozivnom sredstvu od kojih je najopasniji za koroziju
u vodi rastvoreni kisik, koji se otklanja zagrijavanjem vode gotovo do vrelita i isputanjem tako
sada osloboenog kisika kroz poseban ventil.
Uklanjanje vlage kao stimulatora korozije, npr. iz zraka u eksikatoru s metalografskim izbruscima,
vri se ubacivanjem materije za suenje zraka (npr. silikagela). Naravno ova staklena posuda mora
imati dobro zabrtvljen poklopac (prstenasta povrina premazana mau).
Dodavanjem inhibitora, to se u praksi ee provodi. Postoje inhibitori koji se aktiviraju tek s
prvom pojavom korozije i dijelimo ih na anodne ili katodne, ovisno o tome reagiraju li s anodom
ili s katodom korozivne elije. Oni stvaraju nerastvorive i vrsto priljubljene spojeve koji tako
pokrivaju anodno ili katodno mjesto, to je potpuno dovoljno da se omete elektrokemijska
korozija. Upotrebom anodnih inhibitora u nedovoljnoj koliini moe se i poveati opasnost od
korozije. Ostaju naime slobodne manje anodne povrine, a stoga je i vea koncentracija elektrine
struje na sada smanjenoj anodnoj povrini koja se bre razara.
Adsorpcijski inhibitori imaju sposobnost priljubljivanja uz povrinu metala tankog adsorpcijskog
sloja, koji odvoji povrinu metala od elektrolita. Razlikuju se od anodnih i katodnih inhibitora po
tome to nije potrebno nastajanje prvih proizvoda korozije.
4.6.1.6 Zatita prevlaenjem povrine
Metoda zatite metala od korozije prevlaenjem njegove povrine bilo metalnim ili nemetalnim
materijalima najvie je koritena u praksi. Pojedine metode biraju se ve prema prednostima i
nedostatcima, vodei rauna prvenstveno o cijeni i predvienom vijeku trajanja konstrukcije koju
elimo zatiti.
Prigodom zatite metala prevlaenjem drugim metalom moramo imati u vidu da zatitni metalni
sloj nije samo pregrada izmeu korozivnog sredstva i zatienog metala. Postupci pomou kojih
se metalne prevlake mogu nanositi na zatieni metal su sljedei: galvansko prevlaenje;
prevlaenje uronjavanjem u rastaljeni metal; prevlaenje prskanjem rastaljenog metala;
prevlaenje difuzijskom metalizacijom; prevlaenje izluivanjem iz metalnih para; prevlaenje
platiranjem.
Bez obzira na metodu koju emo upotrijebiti, prevlaka mora vrsto prianjati uz podlogu i biti to
kompaktnija. Stoga priprema povrine ima veliko znaenje pa je potrebno najee izvriti:
odmaivanje; luenje travljenje (skidanje anorganskih neistoa koje su vrsto priljubljene uz
povrinu pomou tekuih rastvora); mehaniko ienje (bruenje, pjeskarenje, etkanje).
Prigodom zatite metala nemetalnim prevlakama tei se prekrivanju jednim slojem ili mijenjanju
karakteristike povrine metala.
Anorganske nemetalne prevlake sastoje se uglavnom od nerastvorivih spojeva osnovnog metala:
oksida, fosfata, silikata i sl. Oni nastaju reakcijom povrine metala i odabranog rastvora, koja se
esto ubrzava upotrebom elektrine struje ili topline. Tu spadaju bruniranje i fosfatiranje.
Bruniranje je postupak dobivanja na povrini eljeznog oksida, hidroksida ili sulfida, to ovisi o
postupku bruniranja. Boje je smee (kestenjaste) do crne, pa mu odatle i ime.
Fosfatiranje je postupak dobivanja sloja nerastvorivih fosfata. Ovaj sloj je sitnozrnat i hrapav tako
da predstavlja dobru podlogu za neki organski premaz, ime postane znatno otporniji na koroziju.

164

5 TOPLINSKA OBRADA LJEVOVA ELJEZA

5.1 UVOD
Lijevana eljeza u pravilu su legure eljeza, ugljika i silicija u kojima je sadraj ugljika vei od
maksimalno rastvorive koliine u samoj matrici. Viak ugljika izluuje se u obliku listia, ploica,
kvrica ili kuglica grafita. Obino kod nelegiranih ljevova sadraj ugljika (koji prelazi granicu
rastvorivosti) tvori ili precipitate grafita ili eljeznog karbida.

Slika 5.1. Podruja koncentracija ugljika i silicija standardnih eljeznih ljevova [14]

5.1.1 Vrste lijevanog eljeza

Vrsta toplinske obrade ovisi o vrsti materijala, priblinom kemijskom sastavu i svojstvima koja se
ele postii obradom. Lijevana eljeza klasificiraju se u est osnovnih skupina ovisno o tome kako se
nerastvoreni ugljik pojavljuje u strukturi:
Bijeli lijev uope ne sadri grafit, a veina ugljika javlja se kao odvojena zrna tvrdog cementita Fe3C.
Bijela boja prijeloma, po kojoj je ovaj lijev dobio ime, nastaje zbog toga to do loma dolazi
prvenstveno uzdu ploa primarnoga eljeznog karbida.
Kovkasti lijev sadri grafitne vorie. Dobiva se dugotrajnim arenjem bijelog lijeva odgovarajueg
sastava.
Sivi lijev sadri grafit u obliku listia. Dobio je ime po boji povrine prijeloma do kojeg dolazi
najee uzdu grafitnih listia sive boje.
ilavi (nodularni) lijev sadri grafit u kojem se grafitni listii formiraju u obliku kuglica. Dobio je
ime po zamjetnoj ilavosti u odnosu na sve druge ljevove.
Cijepljeni lijev sadri grafit u obliku ploica. Mehanika svojstva su mu izmeu ilavog i sivog lijeva.
Visokolegirani lijev sadri vie od 3 % legirnih elemenata. Visokolegirani ljevovi mogu biti vrsta
bijeloga, sivoga ili ilavog lijeva. Matrica ovoga lijeva moe biti feritna ili austenitna.

5.1.2 Temperaturno podruje transformacije austenita

Temperaturno podruje transformacije austenita uglavnom je pod utjecajem sadraja silicija.
Poveanjem sadraja ugljika poveavaju se temperature poetka i zavretka transformacije austenita.
Poveanjem sadraja silicija poveava se temperaturno podruje transformacije austenita. U
165

dijagramu (slika 5.2) crvenom bojom prikazano je temperaturno podruje transformacije austenita.
Donja vrijednost temperature podruja transformacije moe se priblino procijeniti s pomou izraza:
, [] = 730 + 28 (%) 25 (%)
Dodatak silicija smanjuje rastvorivost ugljika u austenitu, pa ovisno o sadraju silicija i brzini
hlaenja eutektoidna koncentracija poprima vrijednost 0,5 % C za sadraj silicija 2,5 %. Iz dijagrama
se uoava da se eutektika i eutektoidna pretvorba za prikazanu leguru odvija u temperaturnom
intervalu. Prikazani dijagram potpuno je metastabilnog karaktera. Sporijim hlaenjem ili hlaenjem
odljevaka vee mase, iznad eutektoidne temperature, nastaju grafitne faze (stabilne), a u
temperaturnom podruju eutektoidne pretvorbe (izmeu dviju crvenih linija) moe se pojaviti eljezni
karbid u formi perlita (ovisno o kemijskom sastavu i brzini hlaenja).

Slika 5.2. Pseudobinarni Fe-C dijagram za leguru s 2 % Si [14]

5.1.3 Uinci toplinske obrade

Ako lijev nije legiran kromom, zagrijavanjem se eljezni karbid rastvara u austenitu. Toplinskom
obradom ne moe se mijenjati oblik grafita. Matrici lijeva se moe poveati (rastvarajui ugljik iz
susjednih nakupina grafita) ili smanjiti (deponiranjem ugljika na postojee nakupine grafita) sadraj
ugljika. Povienjem temperature do kritinog podruja silicij potie otapanje eljeznog karbida iz
perlita (iz eljeznog karbida nastaje ferit i ugljik koji se prikljuuje grafitnim listiima u neposrednoj
blizini). Ova se pojava moe smatrati internim razugljienjem. Do reverzibilnog efekta dolazi ako se
odljevak zagrije iznad gornje kritine temperature. Vrlo brzo dolazi do zasienja austenita ugljikom
otopljenoga iz nakupina grafita.

5.2 TOPLINSKA OBRADA SIVOG LIJEVA

Sivi lijev je eljezni lijev u kojem se za vrijeme skruivanja grafit izluuje u obliku listia. Listii
grafita raspreni su u matrici ija je mikrostruktura odreena kemijskim sastavom odljevka i
toplinskim tretmanom. Uobiajena mikrostruktura sivog lijeva ima perlitnu matricu. Sivi lijev obino
sadri 2,5-4 % C; 1-3 % Si uz dodatak mangana, to ovisi o eljenoj mikrostrukturi (0,1 % Mn za
166

feritnu matricu i 1,2 % Mn za perlitnu matricu). Osim navedenih elemenata u sastavu se mogu pronai
Ni, Cu, Mo i Cr. Toplinskom obradom moe se znaajno mijenjati mikrostruktura matrice, ali bez
utjecaja na veliinu i oblik grafita nastaloga lijevanjem. Iako se sivi lijev moe znaajno ovrsnuti,
toplinska obrada nije uobiajena kod ovoga lijeva zato to se vrstoa ve u lijevanom stanju moe
poveati smanjenjem sadraja silicija i ugljika uz znatno nie trokove. Uobiajena je povrinska
obrada sivog lijeva (gaenje uz naknadno poputanje) s ciljem poveanja otpornosti povrine na
troenje. Ipak, najea toplinska obrada koja se vri na sivom lijevu jest arenje za poputanje
napetosti.
Veliina grafitnih listia ima velik utjecaj na kinetiku (brzinu) postupka toplinske obrade. to su listii
grafita finiji, krai je put koji moraju prijei atomi ugljika, pa je potrebno i krae vrijeme zadravanja
na temperaturi obrade (feritizacije ili normalizacije) nego u sluaju krupnijih listia grafita. Silicij
jako utjee na povienje temperature austenitizacije, dok mangan ima suprotno djelovanje. Mangan
usporava difuziju ugljika iz austenita, ime se poveava prokaljivost sivog lijeva. Mangan poveava
i rastvorivost ugljika u austenitu, legira i stabilizira perlitni karbid, ime se poveava sadraj perlita.
Utjee na smanjenje debljine lamela perlita to usporava toplinski tretman.

5.2.1 arenje
Uz poputanje napetosti ovo je najea toplinska obrada sivog lijeva. arenje se vri zagrijavanjem
na dovoljno visoku temperaturu s ciljem omekavanja i redukcije ili eliminacije masivnog
eutektikog karbida to poboljava obradljivost rezanjem. Ovom se obradom smanjuje vrstoa
materijala. Redukcija svojstava ovisi o temperaturi, trajanju arenja i sastavu odljevka. Postupci
arenja sivog lijeva dijele se u tri kategorije:
Feritizacijsko arenje primjenjuje se kod nelegiranih i
niskolegiranih legura sivog lijeva kada se eli izvriti
transformacija perlitne matrice u feritnu radi
poboljavanja obradivosti rezanjem. U ovom sluaju nije
potrebno zagrijavanje odljevka na visoke temperature
(iznad podruja transformacije). Na temperaturama
iznad 595C znaajno raste brzina razlaganja eljeznog
karbida u ferit i grafit koja dosee maksimum na donjoj
temperaturi transformacije (oko 760C). Slika 5.3
Slika 5.3. Struktura nelegiranog
prikazuje strukturu nelegiranog sivog lijeva u lijevanom
sivog lijeva u lijevanom stanju
stanju i stanju nakon feritizacijskog arenja. Zadravanje
(lijevo,
180 HB) i stanju nakon
na temperaturi arenja mora biti dovoljno kako bi se
feritizacijskog arenja 1 sat na
izvrila potpuna grafitizacija. Pri niim temperaturama
760C (desno, 120 HB) [14]
(ispod 700C) potrebno je jako dugo zadravanje, dok za
vie temperature (izmeu 700C i 760C) vrijeme
dranja ovisi o kemijskom sastavu i iznosi samo desetak minuta za nelegirani sivi lijev. Ako se
hlaenje vri sporije (to je uobiajena praksa radi ravnomjernijeg hlaenja i otklanjanja zaostalih
napetosti), zadravanje na temperaturi arenja moe se skratiti. Brzina hlaenja od 110C/h jest
prihvatljiva osim u sluaju kompleksnih odljevaka.
Srednje ili potpuno arenje - obino se vri na temperaturama 790 900C. Primjenjuje se ako
feritizacijsko arenje nije imalo efekta zbog veeg sadraja legirnih elemenata. Preporua se prije
postupka arenja provesti probe na uzorcima radi utvrivanja optimalne temperature. Vrijeme
dranja na temperaturi arenja slino je kao i kod feritizacijskog arenja. Kada se koriste visoke
temperature arenja (iznad kritinog podruja), odljevak je potrebno sporo hladiti u
temperaturnom intervalu pretvorba (izmeu 790 i 670C).
Grafitizacijsko arenje Ako odljevak sadri podruja masivnih karbida (izraena krtost),
primjenjuje se arenje na visokim temperaturama. Ovim postupkom vri se pretvorba masivnog
karbida u perlit i grafit. Nastanak slobodnog (masivnog) karbida najee je povezan s
167

neadekvatnom inokulacijom ili prisutnou elemenata koji potiu nastajanje karbida i sprjeavaju
grafitizaciju. Dakle, grafitizacijsko arenje ne smatra se dijelom normalnog proizvodnog ciklusa,
ve se ono primjenjuje ako je dolo do pogreke za vrijeme pripreme taline i lijevanja. Rauna
se da se za svakih 50C poveanja temperature arenja udvostrui brzina otapanja karbida.
Uobiajena temperatura ovakvog arenja iznosi 900 955C (treba imati na umu da iznad 925C
dolazi do taljenja fosfidnog eutektikuma). Vrijeme dranja moe biti od nekoliko minuta do vie
sati. Brzina hlaenja nakon arenja ovisi samo o primjeni odljevka. Ako se eli postii
maksimalna vrstoa i otpornost troenju, odljevak mora biti hlaen na zraku do 540C radi
promicanja nastanka perlita. Ako se eli postii maksimalna obradivost rezanjem, odljevak treba
hladiti u pei (posebnu panju treba posvetiti kako bi se osiguralo polagano hlaenje kroz
temperaturni interval pretvorbe austenita). U oba sluaja ispod 540C treba hladiti brzinama koje
ne prelaze 110C/h kako bi se minimalizirala zaostala naprezanja.

5.2.2 Normalizacija
Normalizacija sivog lijeva provodi se zagrijavanjem odljevka iznad temperaturnog podruja
transformacije u trajanju 1 sat za svakih 25 mm debljine stijenke i hlaenjem na mirujuem zraku.
Ova toplinska obrada primjenjuje se u svrhu poboljanja mehanikih svojstava otpornosti (vrstoe i
tvrdoe) ili u svrhu vraanja svojstava koje je odljevak imao nakon lijevanja, a koja su naruena
nekom toplinskom obradom (poput grafitizacijskog arenja ili predgrijavanja u svrhu reparaturnog
zavarivanja). Temperatura austenitizacije ima velik utjecaj na normaliziranu strukturu, a iznosi 885
do 925C.
Svojstva nakon toplinske obrade (vrstoa i tvrdoa) ovise:
o koliini ugljika rastvorenog u austenitu
o debljini para lamela perlita
o veliini i broju listia grafita.
Normalizacijom se moe utjecati na prva dva faktora, dok ova obrada nema utjecaja na morfologiju
grafita.
Koliina rastvorenog ugljika odreena je temperaturom normalizacije i kemijskim sastavom
odljevka. Povienjem temperature poveava se rastvorivost ugljika u austenitu, a time i udio
cementita u matrici to rezultira poveanjem i vrstoe i tvrdoe nakon obrade. Na rastvorivost ugljika
utjeu i legirni elementi (neki je poveavaju, a neki smanjuju).
Debljina para lamela perlita. Ova veliina je odreena brzinom hlaenja odljevka nakon
austenitizacije. Veom brzinom hlaenja nastaju finije lamele perlita to se odraava na porast
tvrdoe i vrstoe. Pretjerano velika brzina hlaenja rezultira djelominom ili potpunom
martenzitnom transformacijom. Kombinacija visoke temperature austenitizacije i velike brzine
hlaenja potiu martenzitnu pretvorbu. Tu pojavu svakako treba izbjei ako se odljevak naknadno
mora obraivati postupcima rezanja. Dodatak legirnih elemenata znaajno mijenja mehanika
svojstva koja se postiu obradom. Do pojave martenzita dolazi uglavnom zbog promjene kinetike
ugljika (manja sposobnost difuzije, vea prokaljivost, nos TTT-dijagrama pomie se udesno), a ne
zbog samih legirnih elemenata.

5.2.3 Poboljavanje (kaljenje i visoko poputanje)

Kaljenje i visoko poputanje sivog lijeva vri se s ciljem poboljavanja mehanikih svojstava
otpornosti (vrstoe i tvrdoe). Nakon ovrivanja viestruko raste otpornost na habanje u odnosu
na perlitni sivi lijev. U sluaju povrinske obrade, kod koje se zagrijavanje vri plamenom ili
indukcijski, potrebna je relativno velika koliina kombiniranog ugljika (ugljik u matrici koji na sobnoj
temperaturi tvori cementit) zbog ekstremno kratkog vremena zadravanja na temperaturi
austenitizacije. To nije sluaj kod zagrijavanja odljevka po cijelom presjeku u komornim peima ili
168

solnoj kupki jer se odljevak na temperaturi austenitizacije (iznad temperaturnog podruja pretvorbe)
moe zadrati koliko je potrebno, ak i ako u matrici nema kombiniranog ugljika (u austenitu se tada
rastvara ugljik iz grafita u neposrednoj blizini za to je potrebno znatno dulje vrijeme). Nelegirani
sivi lijev niskog sadraja kombiniranog ugljika (npr. feritni sivi lijev) potrebno je austenitizirati dulje
vrijeme kako bi rastvorio dovoljnu koliinu ugljika.

Slika 5.4. Utjecaj vremena dranja na temperaturi austenitizacije na tvrdou sivog lijeva nakon
kaljenja (cilindrini uzorak promjera 32 mm i duljine 20 mm) [14]
Zbog povienog sadraja silicija nelegirani sivi lijev sa sadrajem kombiniranog ugljika od 0,6 % ima
veu prokaljivost nego ugljini elik istog sadraja ugljika. Silicij smanjuje rastvorivost ugljika u
austenitu. Odljevke bogatije silicijem treba austenitizirati na viim temperaturama za postizanje iste
tvrdoe nakon kaljenja. Mangan, nikal, bakar i molibden poveavaju prokaljivost.
Postupak toplinske obrade
Austenitizacija sivog lijeva vri se zagrijavanjem odljevka na dovoljno visoku temperaturu (s ciljem
austenitizacije matrice) i zadravanja na toj temperaturi dok se eljena koliina ugljika ne rastvori u
austenitu. Nakon austenitizacije vri se gaenje odgovarajuom brzinom.
Temperatura austenitizacije odreena je temperaturnim podrujem transformacije austenita
promatrane legure. Temperaturno (kritino) podruje transformacije moe biti vee od 55 iznad A1
temperature (poetak transformacije).
Priblina A1 temperatura nelegiranog sivog lijeva moe se odrediti ako je poznat kemijski sastav
odljevka prema izrazu:
1 = 730 + 28 (%) 25 (%)
Krom proiruje interval transformacije i to priblino svaki postotak kroma za 10 15C. Nikal suava
kritino podruje (4 5 % Ni u sivom lijevu ograniava gornju kritinu temperaturu na 710C).
to je temperatura austenitizacije vie iznad kritinog podruja, vea e se koliina ugljika rastvoriti
u austenitu, pa e i tvrdoa nakon kaljenja biti vea. Za praktinu primjenu uzima se da je temperatura
potpune austenitizacije A1 + 95C. Pretjerano visoke temperature moraju se izbjegavati zbog
opasnosti distorzije i pucanja odljevka prilikom gaenja, a postoji i velika vjerojatnost pojave
odreene koliine nepretvorenog austenita (naroito kod legiranih ljevova).
Zagrijavanje na niim temperaturama mora biti sporije kako bi se izbjeglo pucanje odljevka. Iznad
650C (tj. iznad podruja koje odgovara temperaturama poputanja zaostalih naprezanja) odljevak je
dovoljno plastian pa se moe bre zagrijavati bez opasnosti pucanja. To se postie sporim
zagrijavanjem u jednoj pei do 650C i prebacivanjem u drugu pe u kojoj se brzo dostie temperatura
austenitizacije. Vrijeme zadravanja na tA je priblino 1 min/mm debljine presjeka.
169

Gaenje. Kao rashladni medij za gaenje sivog

lijeva najee se koristi solna kupka ili ulje za
kaljenje. Voda nije pogodna zbog velikog
intenziteta hlaenja to moe dovesti do
deformacije i pucanja veih odljevaka
kompliciranog oblika. Za gaenje sivog lijeva s
veom koliinom legirnih elemenata koristi se
struja zraka. Odljevak nejednolikih presjeka treba
gasiti tako da se najprije vei presjeci uranjaju u
rashladni medij. Za vrijeme gaenja poeljno je
mijeanje radi jednolike raspodjele temperature u
kupki i poveanja intenziteta hlaenja. Zbog
velike sklonosti pucanju gaenih odljevaka treba
ih izvui iz rashladnog sredstva pri temperaturi
150C i odmah podvrgnuti visokom poputanju.
Visoko poputanje vri se na temperaturama dosta
ispod kritinog podruja transformacije (ispod A1
temperature) u trajanju 1 sat za svakih 25 mm
debljine presjeka. Poputanjem gaenog odljevka
na raun smanjenja tvrdoe rastu vrstoa i
ilavost (5.5).

Slika 5.5. Utjecaj temperature poputanja na

mehanika svojstva nelegiranog sivog lijeva
sastava: 3,2 % C od ega 0,8 % C u matrici,
2,43 % Si, 0,13 % Cr, 0,05 % Ni, 0,17 % Mo
[14]

5.2.4 Austempering
Postupkom austempering obrade, na temperaturama iznad martenzitnog podruja, dobije se
acikularna (igliasta) bajnitna struktura matrice sivog lijeva s odreenom koliinom nepretvorenog
austenita (koliina dobivenog austenita ovisi o temperaturi na kojoj se vri obrada). Odljevak se gasi
s temperature austenitizacije (iznad kritinog podruja pretvorbe) u toploj (izotermikoj) kupki u
kojoj se zadrava dok se pretvorba ne zavri.
Temperatura austenitizacije i vrijeme dranja odgovaraju temperaturi i vremenu kod konvencionalne
obrade ovrivanja, tj. 840 900C. Vrijeme dranja ovisi o kemijskom sastavu i veliini odljevka.
Povienjem temperature izotermike kupke u intervalu 200 400C opada tvrdoa nakon obrade.
Temperaturni interval 400 600C rezultira prilino ujednaenim vrijednostima tvrdoe. Na jo viim
temperaturama dolazi do drastinog pada tvrdoe.
Gaenje se obino vri u soli, ulju ili rastaljenom olovu na temperaturama 230 425C. Ako je glavni
cilj ove obrade velika tvrdoa i otpornost troenju, temperatura kupke u kojoj se vri gaenje iznosi
230 290C. Vrijeme dranja na izotermikoj temperaturi odreeno je kemijskim sastavom odljevka
i temperaturom izotermike kupke. Legirni elementi poput nikla, kroma i molibdena bitno produljuju
vrijeme dranja potrebno za potpunu bajnitnu pretvorbu. Koliina dodanih legirnih elemenata
odreena je veliinom odljevka (kako bi se cijeli presjek hladio dovoljno brzo do izotermike
temperature, tj. kako pretvorba austenita ne bi zapoela prije dostizanja temperature izotermike
kupke).

5.2.5 Martempering
Ovaj postupak toplinske obrade primjenjuje se s ciljem dobivanja martenzitne strukture bez pojave
velikih unutarnjih naprezanja. Austenitizirani odljevak gasi se u kupki, temperature 200 260C ili
400 500C za nelegirane odljevke (i to samo dok se ne izjednae temperature po cijelom presjeku
odljevka), nakon ega se hlaenje nastavlja na zraku do sobne temperature. Ovim se postupkom
minimalizira razlika temperature po presjeku odljevka neposredno prije martenzitne transformacije.
170

Krtost martenzitne strukture u sivom lijevu u pravilu se eliminira naknadnim poputanjem. Veliina
i oblik odljevka odluujui su faktori koji odreuju vrijeme trajanja martempering obrade.
Maksimalna tvrdoa postignuta austempering obradom manja je od tvrdoe postignute martempering
obradom iako se ta razlika uvelike smanjuje naknadnim poputanjem nakon martempering obrade. I
jedna i druga obrada rezultiraju znatno manjom deformacijom odljevka od klasine obrade
poboljavanja.

5.2.6 Kaljenje plamenom

Kaljenje plamenom je postupak povrinske toplinske obrade koji se najee primjenjuje na sivom
lijevu. Nakon kaljenja plamenom odljevak ima tvrdi povrinski sloj, otporan na troenje, i meku
jezgru koja ne dostie temperaturu transformacije A1 za vrijeme obrade.
Preporueni sastav odljevka
Kaljenje plamenom uspjeno se provodi na legiranim i nelegiranim ljevovima, iako odljevci nekih
sastava postiu bolje rezultate. Najvaniji utjecajni faktor je sadraj ugljika u matrici lijeva
(kombiniranog ugljika) koji mora iznositi 0,5 0,7 %. Ako je sadraj ugljika vei, moe doi do
pojave pukotina, a ako je sadraj ugljika manji, obradom se dobije povrinski sloj preniske tvrdoe.
Ukupni sadraj ugljika treba biti to nii (do mjere kada se jo uvijek dobiva dobar odljevak bez
pukotina), jer odljevci veeg sadraja ugljika imaju krupnije lamele grafita koje za vrijeme kaljenja
plamenom mogu izgarati i time stvarati povrinski porozitet. Preporua se i relativno nizak sadraj
silicija (cca 2 % Si), jer reducira koliinu ugljika rastvorenu u matrici (silicij smanjuje eutektoidnu i
eutektiku koncentraciju, a time i rastvorivost ugljika u austenitu). Takoer je preporuka zadrati
sadraj mangana u granicama 0,8 1 % Mn to utjee na poveanje rastvorivosti ugljika u austenitu
(vea tvrdoa martenzita nakon obrade).
Utjecaj legirnih elemenata
Legirani sivi lijev lake se kali plamenom od nelegiranoga iz razloga to legirni elementi poveavaju
prokaljivost. Legiranjem se moe poveati i tvrdoa nakon kaljenja. Maksimalna tvrdoa povrine
koja se postie kod nelegiranog sivog lijeva iznosi 400 500 HB (tvrdoa po Brinelu - prosjena
tvrdoa tvrde matrice i mekih listia grafita). Tvrdoa same matrice iznosi oko 600 HB. Dodatak od
2,5 % Ni i 0,5 % Cr poveava prosjenu tvrdou povrine na 550 HB. Mali dodatak kroma ima
naroito velik utjecaj na dobivanje visokog sadraja kombiniranog ugljika (rastvorenoga u austenitu
na tA).
Poputanje zaostalih naprezanja
Kad god je praktino i ekonomski isplativo, plamenom kaljeni odljevci se poputaju radi uklanjanja
zaostalih naprezanja. Na taj se nain minimaliziraju deformacije i mogunost pojave pukotina, a
poveava se i ilavost povrinskog (otvrdnutog) sloja. Poputanjem na 150C reduciraju se zaostala
naprezanja za 25 40 %, dok se tvrdoa smanjuje samo malo.
Tvrdoa zakaljenog sloja
Sama povrina plamenom kaljenog odljevka obino ima neto niu tvrdou od sloja neposredno ispod
povrine. Nia tvrdoa povrine je posljedica zaostajanja manje koliine nepretvorenog austenita
(koji je meka faza). Povrinska tvrdoa obino se moe poveati naknadnim zagrijavanjem na 200
250C ime se, transformacijom tetragonalnog martenzita u kubni, zaostali austenit oslobaa
pritiska te dolazi do njegove transformacije u znatno tvri kubni martenzit. Dubina otvrdnutog sloja
ovisi o temperaturi, sadraju ugljika i legirnih elemenata u rastvoru (austenitu) te uinkovitosti
gaenja (brzini hlaenja). Ako je povrinski sloj nakon obrade previe mekan zbog prisutnosti
zaostalog austenita, mogue je dubokim pothlaivanjem na -40C u trajanju 1 h omoguiti
transformaciju toga sloja, a time i poveanje tvrdoe.
Gaenje
Ovisno o metodi plamenog kaljenja za gaenje se koriste samo nezapaljiva rashladna sredstva kao to
su voda, rastvori uljnih smjesa, rastvor polivinil alkohola u vodi. Konvencionalno ulje za kaljenje ne
171

moe se koristiti zbog opasnosti od poara. Najbolji rezultati gaenja u vodi postiu se ako je
temperatura vode 30C. Manji intenzitet odvoenja topline postie se gaenjem komprimiranim
zrakom ili vodom niskog pritiska. Gaenje na zraku posebno je pogodno za legirane ljevove zbog
njihove sklonosti pucanju.

5.2.7 Indukcijsko kaljenje

Provodi se u svrhu otvrdnjavanja povrine ako je serija odljevaka koju treba tretirati dovoljno velika
da pokrije relativno velike trokove opreme. Minimalna potrebna koliina kombiniranog ugljika
iznosi od 0,4 do 0,5 % (u formi perlita) kako bi se postigla zadovoljavajua tvrdoa povrine.
Zagrijavanje odljevka niskog sadraja kombiniranog ugljika na visoke temperature uz relativno dugo
zadravanje omoguuje dodatno rastvaranje ugljika iz slobodnog grafita. Takav postupak pogrubljuje
zrno na povrini to rezultira nepoeljnom poveanom koliinom zaostalog austenita nakon gaenja.
Preporuena temperatura indukcijskog kaljenja iznosi 870 925C.
Tvrdoa povrine koja se postie indukcijskim kaljenjem ovisi o vrijednosti ekvivalentnog ugljika
(% C + 1,3 % Si). to je vea koliina slobodnog grafita u strukturi, manja e biti tvrdoa povrine
nakon kaljenja. Dakle, poveanjem ekvivalentnog ugljika sniava se tvrdoa nakon kaljenja zbog
relativno velikog udjela meke grafitne faze, iako tvrdoa matrice (mjerena mikrotvrdomjerom)
obino dosee 5761 HRC.
Deformacija odljevka nakon indukcijskog kaljenja manja je nego u sluaja slinog tretmana u pei.

5.2.8 Poputanje zaostalih naprezanja

U odljevcima iz sivog lijeva nakon postupka lijevanja zaostaju naprezanja (ako se odljevak ne hladi
polagano u kalupu, ime se veina zaostalih naprezanja eliminira) zbog nejednolikog hlaenja po
presjeku. Zaostala naprezanja umanjuju vrstou odljevka, uzrokuju njegovu deformaciju, a iznimno
mogu rezultirati i lomom. Veliina zaostalih naprezanja ovisi o obliku i veliini odljevka, postupku
lijevanja, sastavu i svojstvima materijala te o eventualno provedenoj obradi poputanja zaostalih
naprezanja.
Temperatura poputanja obino je ispod podruja transformacija perlita u austenit (ispod donje
kritine temperature). Za maksimalno poputanje zaostalih naprezanja bez razlaganja karbida kod
nelegiranog sivog lijeva poeljne su temperature poputanja u intervalu 540 565C. Slika 5.6
prikazuje utjecaj temperature poputanja i vremena dranja na zaostala naprezanja nakon obrade.
Moe se uoiti da se poputanjem na temperaturama 540 565C u trajanju 1 h moe otkloniti 75
85 % zaostalih naprezanja. Prikazane krivulje mogu se primijeniti za iroki spektar sastava sivog
lijeva. Slian dijagram, prikazan na slici 5.7, potvruje uoene zakonitosti.

Slika 5.6. Utjecaj temperature poputanja na zaostala naprezanja kod sivog lijeva [14]

172

Slika 5.7. Utjecaj temperature poputanja i vremena dranja na zaostala naprezanja kod sivog
lijeva. Sastav odljevka: 2,72 % C; 1,97 % Si; 0,14 % P; 0,08 % S, 0,51 % Mn [14]
Ako je potrebno gotovo potpuno otklanjanje zaostalih naprezanja kod nelegiranog odljevka,
minimalna temperatura poputanja iznosi 595C (relativno visoko poputanje odrazit e se na
smanjenje vrstoe, tvrdoe i otpornosti na troenje). Meki sivi lijev veeg iznosa ekvivalentnog
ugljika, na sreu, ima nie vrijednosti zaostalih naprezanja i relativno nisku otpornost puzanju to
olakava poputanje zaostalih naprezanja. Dakle ovaj lijev se moe zadovoljavajue poputati na
donjoj granici preporuenog temperaturnog intervala, tj. oko 510C. Kod niskolegiranog sivog lijeva
koriste se neto vie temperature poputanja (to ovisi o sadraju legirnih elemenata). Mali dodatak
kroma osigurava zadravanje vrstoe materijala sve do temperatura poputanja od 650C.
Preporuene temperature poputanja su za nelegirani sivi lijev 510 565C, za lijev legiran s 0,15
0,30 % Cr 595 620C, a za lijev legiran s >0,30 % Cr 620 650C.
Brzina zagrijavanja na temperaturu poputanja ovisi o obliku i veliini odljevka. Samo u sluaju
jako sloenih oblika ovo je kritian podatak. Preporuka je da temperatura pei u koju se ulae odljevak
ne bude via od 100C. Uobiajena je praksa da se zagrijavanje na 620C vri u periodu od 3 sata.
Odljevak se zadrava na temperaturi poputanja 1 sat, te hladi u vremenskom intervalu od 4 sata do
temperature 300C prije konanog hlaenja na zraku.
Brzina hlaenja. Ako je prevelika, nastaju nova naprezanja, te se cilj potpunog otklanjanja zaostalih
naprezanja ne moe ostvariti. Zbog tog razloga potrebno je sporo hlaenje barem u podruju viih
temperatura. Najee se hlaenje vri u pei do 300C ili neto nie, a dalje na mirnom zraku.

5.3 TOPLINSKA OBRADA ILAVOG LIJEVA

5.3.1 Uvod
ilavi lijev prvenstveno se obrauje s ciljem dobivanja odgovarajue mikrostrukture matrice, a
povezano s tim i mehanikih svojstava koja se ne mogu postii u lijevanom stanju. Nakon lijevanja
matrica ilavog lijeva je feritna ili perlitna ili kombinacija ferita i perlita, to ovisi o sastavu i veliini
odljevka. Najvaniji postupci toplinske obrade ilavog lijeva su:
poputanje naprezanja (niskotemperaturna obrada) radi smanjenja ili uklanjanja zaostalih
naprezanja;
arenje s ciljem poboljanja rastezljivosti i ilavosti, smanjenja tvrdoe i uklanjanja karbida;
normalizacija kojom se postie optimalna kombinacija vrstoe i rastezljivosti;
otvrdnjavanje s poputanjem radi poveanja tvrdoe ili vrstoe;
austempering kojim se postie mikrostruktura visoke vrstoe koja je donekle i rastezljiva,
dobre otpornosti na troenje;
173

povrinsko kaljenje (indukcijski, plamenom ili laserom) s ciljem postizanja tvrde povrine
otporne na troenje.
Normalizacija, otvrdnjavanje i austempering podrazumijevaju austenitizaciju odljevka uz naknadno
kontrolirano kontinuirano ili izotermiko hlaenje. Tim obradama je mogue postii razliite
mikrostrukture, a time i irok spektar razliitih kombinacija mehanikih svojstava. Mikrostrukture
matrice mogu se podijeliti u dvije velike skupine:
sa stabilnom feritnom matricom;
s metastabilnom austenitnom matricom.
Feritna matrica se dobiva toplinskim obradama arenja, normalizacije, normalizacije i poputanja ili
kaljenja i poputanja. Austenitna matrica se dobiva austempering obradom (ovakva struktura ima
naziv ADI Austempered Ducitle Iron).
Poputanje zaostalih naprezanja ne ukljuuje transformaciju mikrostrukture, dok povrinske obrade
(induktivno i kaljenje plamenom) ukljuuju mikrostrukturne transformacije, ali samo selektivno
kontroliranih dijelova odljevka.
Strukture ilavog lijeva
Osnovna strukturna razlika izmeu feritne i austenitne klase ilavog lijeva pojanjena je pomou
TTT-dijagrama (slike 5.8 i 5.9) i krivulja za kontinuirano hlaenje u pei, na zraku te gaenje u ulju
ili vodi. Sporo hlaenje u pei rezultira feritnom strukturom matrice (poeljna struktura nakon
arenja), dok neto bre hlaenje na zraku ili postupkom normalizacije rezultira perlitnom matricom
(slika 5.8). Gaenje u ulju ili vodi rezultira mikrostrukturom koja se uglavnom sastoji iz martenzita
uz neto ostatnog austenita. Omekavajuim arenjem nakon normalizacije ili gaenja nastaje
mikrostruktura feritne matrice u kojoj su rasprene male estice eljeznog karbida (ili sekundarnog
grafita).

Slika 5.8. Kontinuirani TTT-dijagram s ucrtanim krivuljama hlaenja za arenje, normalizaciju i

gaenje [14]
Slika 5.9 prikazuje izotermiki dijagram za ilavi lijev. U dijagramu je ucrtana krivulja hlaenja
austempering postupka toplinske obrade ADI. Postupak se sastoji u gaenju (obino u rastaljenoj soli)
nakon austenitizacije u izotermikoj kupki na temperaturu iznad Ms i zadravanju na toj temperaturi
dovoljno dugo da se razvije jedinstvena mikrostruktura austenitne matrice (H) bogate ugljikom (2
174

% C) koja ukljuuje istodobnu nukleaciju i rast ploica ferita () ili ferita i eljeznog karbida to ovisi
o temperaturi i vremenu zadravanja:
(0,8%) + (2,0%)

ili

(0,8%) + 3 + (2,0%).

Austempering transformacija napreduje dok se cijela matrica ne transformira u gore opisanu

metastabilnu strukturu (1. stupanj, slika 5.9), a daljnjim hlaenjem do sobne temperature dobivena
struktura se zamrzava prije nastanka bajnitne strukture +Fe3C (2. stupanj, slika 5.9). Kod ilavog
lijeva dodatak silicija 2 3 % potiskuje formiranje eljeznog karbida Fe3C. Stoga otputeni ugljik za
vrijeme formiranja ferita u prvom stupnju reakcije obogauje, a time i stabilizira austenitnu matricu
(sputa Ms temperaturu znatno ispod 0C) to sprjeava nastanak martenzita ohlaivanjem na sobnu
temperaturu. Dakle austempering se prekida prije poetka drugog stupnja, to je prikazano na slici
5.9. Napredovanjem pretvorbe u prvom stupnju (obogaivanje austenitne matrice ugljikom) sniavaju
se Ms i Mf temperatura. Prosjeno trajanje austempering pretvorbe iznosi 14 sati, to ovisi o sastavu
i veliini odljevka. Ako austempering traje predugo, dolazi do stvaranja nepoeljnog bajnita u
strukturi. Za razliku od elika, kod ilavog lijeva bajnit u mikrostrukturi odljevka utjee na snienje
ilavosti i rastezljivosti.

Slika 5.9. Izotermiki TTT-dijagram s ucrtanom krivuljom hlaenja za austempering (Ms i Mf

temperatura se sniavaju kako se austenit obogauje ugljikom u 1. stupnju) [14]

175

Vlana vrstoa
Ovisnost vrstoe i rastezljivosti za razliite klase, strukture i postupke toplinske obrade ilavog lijeva
prikazana je u dijagramima (slike 5.10 i 5.11). Lako se uoavaju superiorna svojstva ADI klasa
ilavog lijeva.

Slika 5.10. Ovisnost mehanikih svojstava o strukturi matrice i klasi ilavog lijeva [14]

Slika 5.11. Ovisnost mehanikih svojstava o vrsti toplinske obrade ilavog lijeva [14]
Austemperirani ilavi lijev (ADI)
Moe se zakljuiti da je austemperirani ilavi lijev jedinstven materijal visoke vlane vrstoe i
zadovoljavajue rastezljivosti zahvaljujui matrici koja je kombinacija austenita bogatog ugljikom H
i fine disperzije ferita. Kako je ranije opisano, austempering je toplinska obrada koja ukljuuje
zagrijavanje odljevka u austenitno podruje (obino 815925C), zadravanje na toj temperaturi
odreeno vrijeme potrebno za zasienje austenita ugljikom, hlaenje u izotermikoj kupki
temperature iznad Ms (dovoljno velikom brzinom kako bi se izbjeglo nastajanje perlita i ostalih
mjeovitih struktura), zadravanje u kupki dovoljno vremena da se postigne optimalna mikrostruktura
acikularnog (igliastog) ferita i ugljikom bogatog austenita.
176

Svojstva ADI mogu se podeavati odabirom temperature austemperinga. Nia temperatura

izotermike kupke (260C) rezultira finom strukturom (slika Slika 5.12a) visoke vrstoe i otpornosti
na troenje. Na vioj temperaturi transformacije (370C) nastaju grublje strukture (slika 5.12b) ija
su dobra svojstva visoka granica dinamike izdrljivosti i dobra duktilnost.

a)
b)
300x
300x
Slika 5.12. Mikrostruktura ADI. a) ilavi lijev austemperiran na 260C fine igliaste strukture
vlane vrstoe 1585 MPa, granice teenja 1380 MPa, elongacije 3 %, udarne ilavosti 54 J i
tvrdoe 475 HB; b) Isti odljevak austemperiran na 370C grube igliaste strukture vlane vrstoe
1035 MPa, granice teenja 825 MPa, elongacije 11 %, udarne ilavosti 130 J i tvrdoe 321 HB.
[14]

5.3.2 Austenitizacija ilavog lijeva

Cilj austenitizacije je dobivanje austenitne
matrice s jednoliko rasporeenim sadrajem
ugljika prije nastavka obrade. Slika Slika 5.13
prikazuje pseudobinarni Fe-C dijagram za 2 %
Si. Za tipini nadeutektiki ilavi lijev
temperatura austenitizacije mora biti via od
gornje kritine temperature (u dvofaznom
podruju austenita i grafita). Temperatura
ovisi o sadraju legirnih elemenata. Iz
dijagrama se takoer vidi da se porastom
temperature
austenitizacije
poveava
rastvorivost ugljika u austenitu. Ova
mogunost izbora sadraja ugljika u matrici
ini
vanim
kontrolu
temperature
austenitizacije. To je naroito vano za
austempering obradu kod koje dubina do koje
toplinska obrada ima efekta jako ovisi o
sadraju ugljika u matrici (porastom sadraja
ugljika linije poetka pretvorba u TTTdijagramu pomiu se udesno - raste
prokaljivost). Vrijeme dranja na temperaturi
austenitizacije ovisi o sadraju legirnih
elemenata i veliini presjeka odljevka (vei
sadraj legirnih elemenata i vei presjeci
produljuju vrijeme dranja).

Slika 5.13. Pseudobinarni Fe-C dijagram za 2 %

Si [14]

177

5.3.3 arenje ilavog lijeva

Ova obrada se primjenjuje kada se trai maksimalna rastezljivost i dobra obradivost rezanjem, dok je
vlana vrstoa od sekundarnog znaaja. arenjem se mikrostruktura matrice transformira u ferit, a
viak ugljika deponira se oko postojeih nodula grafita. Postupak arenja ovisi o sastavu odljevka te
se preporua za sljedee:
Potpuno arenje nelegiranog lijeva s 23 % Si bez eutektikih karbida u mikrostrukturi: grijanje
na 870900C i zadravanje 1 sat za svakih 25 mm debljine stijenke. Naknadno hlaenje u pei
do 350C, a dalje na mirnom zraku do sobne temperature;
Potpuno arenje ako su prisutni karbidi u mikrostrukturi: grijanje na 900925C i zadravanje
minimalno 2 sata, a za tee odljevke i dulje. Naknadno hlaenje u pei do 700C uz zadravanje
u trajanju 2 sata, nastavak hlaenja u pei do 350C, a dalje na mirnom zraku do sobne
temperature;
arenje u svrhu transformacije perlitne u feritnu mikrostrukturu: grijanje i zadravanje na
700725C u trajanju 1 sat za svakih 25 mm debljine stijenke. Naknadno hlaenje u pei do
350C, a dalje na mirnom zraku do sobne temperature.
Ako se radi o legiranim ljevovima, hlaenje
nakon arenja mora biti jo sporije kroz
kritino temperaturno podruje sve do
400C. Utjecaj vremena dranja na
temperaturi arenja na raspad primarnih
karbida Fe3C kod nelegiranog ilavog
lijeva prikazan je u dijagramu na slici 5.14.
eljezni karbid se rastvara relativno brzo
(na temperaturi od 900C za otprilike 2,5
sata). Meutim, neki karbidotvorni
elementi (uglavnom krom) formiraju
kompleksne karbide koji se ne mogu
rastvoriti niti nakon 20 sati arenja na
925C. Konani sastav matrice nakon
arenja ovakva odljevka su karbidi (kroma)
u feritnoj matrici s rastezljivou od samo
5 %. Stabilizatori karbida, pored kroma, jo
su i molibden ako ga ima vie od 0,3 %, te
vanadij i volfram ako ih ima vie od 0,05
%.

Slika 5.14. Utjecaj vremena dranja na

temperaturi arenja na raspad primarnih karbida
[14]

5.3.4 Prokaljivost ilavog lijeva

Prokaljivost je vaan parametar zbog odreivanja odziva specifinog odljevka na toplinsku obradu
normalizacije, poboljavanja i austemperinga. Prokaljivost se uobiajeno odreuje Jominy pokusom
u kojem razliita brzina hlaenja po presjeku epruvete rezultira razliitim mikrostrukturama to daje
promjenu tvrdoe po presjecima. Slika Slika 5.15 prikazuje Jominy krivulje za jedan nelegirani ilavi
lijev austenitiziran na dvije razliite temperature. Via temperatura austenitizacije osigurava vei
sadraj ugljika u matrici zbog ega je poveana prokaljivost (Jominy krivulja se pomie prema veim
udaljenostima od gaenog ela epruvete, tj. udesno) i maksimalna postignuta tvrdoa. Svrha legiranja
ilavog lijeva je poveanje prokaljivosti. Dodatak mangana i molibdena ima znatno vei utjecaj na
poveanje prokaljivosti od nikla i bakra. Meutim kombinacije legirnih elemenata (npr. Ni i Mo ili
Cu i Mo ili Cu, Ni, Mn ili Mo, Cu, Ni) znatno su uinkovitije u pogledu poveanja prokaljivosti. Tako
teki odljevci velikih debljina stijenki za koje se trae svojstva po itavom presjeku (npr. kod
178

toplinskih obrada poboljavanja ili austemperinga) obino se legiraju kombinacijom molibdena,

bakra i nikla.

Slika 5.15. Jominy krivulje za ilavi lijev sastava: 3,9 % C; 2,2 % Si; 0,04 % Mg te neznatan
dodatak Mn, Ni, Cu, Cr, V, Ti [14]

5.3.5 Normalizacija ilavog lijeva

Normalizacija se provodi zagrijavanjem na temperaturu
potpune austenitizacije matrice odljevka uz naknadno
hlaenje na zraku. Ovom se obradom moe znaajno
poboljati vlana vrstoa odljevka. Mikrostruktura nakon
normalizacije ovisi o sastavu odljevka i brzini hlaenja.
Sastav odljevka utjee na prokaljivost, tj. na relativni poloaj
linija u TTT-dijagramu. Brzina hlaenja ovisi o masi
odljevka, temperaturi i brzini strujanja rashladnog zraka.
Generalno normalizacijom se dobije homogena struktura
finog perlita. Tei odljevci, koje treba normalizirati, obino
su legirani niklom, molibdenom i manganom radi poveanja
prokaljivosti to osigurava razvijanje homogene perlitne
strukture nakon normalizacije. Temperatura normalizacije je
obino 870940C. Standardno vrijeme dranja na toj
temperaturi je 1 sat za svakih 25 mm debljine stijenke
(minimalno 1 sat). Vrijeme je due za odljevke legirane
elementima koji usporavaju difuziju ugljika (kositar i
antimon). Nakon normalizacije ponekad se vri
niskotemperaturno poputanje na niim temperaturama
(425650C) s ciljem poputanja zaostalih naprezanja,
postizanja eljene tvrdoe ili poveanja ilavosti. Utjecaj
niskotemperaturnog poputanja na tvrdou i vlana svojstva
materijala ovisi o sastavu odljevka i tvrdoi nakon
normalizacije. Vrijeme zadravanja na temperaturi
niskotemperaturnog poputanja je isto kao i u sluaju
normalizacije. Na slici 5.16 prikazan je utjecaj temperature
niskotemperaturnog poputanja na tvrdou odljevka.

Slika 5.16. Utjecaj temperature

niskotemperaturnog poputanja
na tvrdou odljevka [14]

179

5.3.6 Poboljavanje ilavog lijeva

Uobiajena temperatura austenitizacije
ilavog lijeva u svrhu kaljenja iznosi 845
925C. Kao rashladno sredstvo poeljno je
koritenje ulja kako bi se umanjila
naprezanja i opasnost od pucanja pri
gaenju. Odljevci jednostavnijih oblika
mogu se gasiti i u slanoj vodi. Komplicirani
odljevci gase se u toplom ulju temperature
80100C kako bi se sprijeilo pucanje.
Slika Slika 5.17 prikazuje utjecaj
temperature austenitizacije na tvrdou
nakon gaenja ilavog lijeva.
Iz dijagrama se vidi da se najvie tvrdoe
(5557 HRC) postiu austenitizacijom
izmeu 850 i 870C. Vie temperature, na
kojima se u matrici rastvori vie ugljika,
Slika 5.17. Utjecaj temperature austenitizacije na
rezultiraju niom Mf temperaturom i veim
tvrdou nakon gaenja ilavog lijeva [14]
sadrajem mekeg zaostalog austenita, pa je
i ukupna tvrdoa matrice manja. Poputanje odljevaka vri se odmah nakon gaenja kako bi se
popustila zaostala naprezanja. Tvrdoa nakon poputanja ovisi o tvrdoi nakon gaenja, kemijskom
sastavu odljevka, temperaturi i trajanju poputanja. Utjecaj temperature i trajanja poputanja na
konanu tvrdou nakon obrade prikazan je na slici 5.18.

Slika 5.18. Utjecaj temperature i trajanja poputanja na konanu tvrdou nakon obrade [14]
Poputanje odljevka na temperaturama 425 600C odvija se u dvije faze. Prva faza ukljuuje
nastajanje precipitata (eljeznih karbida), slino kao i kod elika. Druga faza zapoinje nukleacijom
i rastom malih kuglica sekundarnog grafita na raun rastvaranja karbida. Pad tvrdoe povezan s
drugom fazom rezultira odgovarajuim smanjenjem vlane vrstoe i dinamike izdrljivosti.

5.3.7 Povrinsko kaljenje ilavog lijeva

Povrine izradaka iz ilavog lijeva otvrdnjavaju se kaljenjem plamenom, indukcijski ili laserom. Zbog
vrlo kratkog ciklusa zagrijavanja poeljno je obradu vriti na ilavom lijevu s perlitnom matricom.
Odljevci bez slobodnog ferita u matrici trebaju vrlo kratko vrijeme dranja na temperaturi
180

austenitizacije kako bi se dovoljna koliina ugljika rastvorila u austenitu s ciljem postizanja

maksimalne tvrdoe. Odljevci s ogranienom koliinom slobodnog ferita takoer daju
zadovoljavajue rezultate, dok odljevke s feritnom matricom (vrlo visoke duktilnosti) treba zadravati
na temperaturi 870C nekoliko minuta kako bi se u austenitu rastvorila dovoljna koliina ugljika iz
susjednih grafitnih nodula. Odljevci ija je mikrostruktura matrice fini perlit (sorbit ili trustit)
najee dobivena normalizacijom, imaju trenutani odziv na obradu povrinskog kaljenja te jezgra
takvih odljevaka prua izvrsnu potporu otvrdnutoj povrini.
Odgovarajuim voenjem postupka i kontrolom temperature austenitizacije (izmeu 845 i 900C)
podruje tvrdoa koje se postiu za razliite matrice ilavog lijeva jesu:
ilavi lijev, aren (feritian), gaen vodom nakon zagrijavanja plamenom ili indukcijskim
svitkom, 35 do 45 HRC
ilavi lijev, uglavnom feritian (djelomino perlitian), aren za poputanje naprezanja prije
zagrijavanja, samozakaljen, 40 do 45 HRC
ilavi lijev, uglavnom feritian (djelomino perlitian), aren za poputanje naprezanja prije
zagrijavanja, gaen vodom, 50 do 55 HRC
ilavi lijev, uglavnom perlitian, aren za poputanje naprezanja prije zagrijavanja, gaen
vodom, 58 do 62 HRC.
Utjecajni faktori na postignutu tvrdou nakon obrade su vrijeme zagrijavanja, temperatura
austenitizacija, koliina rastvorenog ugljika, veliina odljevka i intenzitet hlaenja. Kada se radi o
presjecima izradaka kompliciranog oblika, esto se kao rashladna sredstva koriste uljni rastvori ili
polimerni vodeni rastvori kako bi se umanjila opasnost od pucanja za vrijeme gaenja.
Plameno ili indukcijsko kaljenje ilavog lijeva upotrebljava se za izratke podvrgnute tekim radnim
uvjetima poput radilica za motore, leajeva za valjke u industriji papira, velikih lananika i sl.
Odziv ilavog lijeva na indukcijsko kaljenje ovisi o koliini perlita u matrici nakon lijevanja,
normalizacije ili odljevka koji je normaliziran i aren. Kod poboljanog ilavog lijeva sekundarne
kuglice grafita (formirane visokotemperaturnim poputanjem) dovoljno su blizu jedna drugoj da
osiguraju dostatni sadraj ugljika u austenitu za vrijeme indukcijskog zagrijavanja.
U lijevanom stanju smatra se da je potrebno bar 50 % perlita u matrici za postizanje zadovoljavajue
tvrdoe indukcijskim zagrijavanjem na temperaturu 955 do 980C u trajanju minimalno 3,5 s.
Strukture nieg sadraja perlita mogu se kaliti, ali s viih temperatura i uz rizik nastanka ostatnog
austenita, ledeburita i oteenja povrine. S veim sadrajem perlita u matrici (iznad 50 %)
temperatura austenitizacije moe se smanjiti na 900 do 925C.
U normaliziranom stanju potrebno je barem 50 % perlita u matrici kako bi se, austenitizacijom na
955 do 980C u trajanju 3,5 s ili vie, postigla zadovoljavajua tvrdoa. Normalizirani i areni izradci
s niim sadrajem perlita imaju slab odziv na obradu indukcijskim kaljenjem zbog male koliine
rastvorenog ugljika u austenitu. Za vrijeme arenja atomi ugljika iz perlitne matrice sele prema
grafitnim nodulima. U ciklusu indukcijskog zagrijavanja ugljik iz nodula ponovno se rastvara u
matrici, meutim vrijeme dranja je prekratko za difuziju ugljika po cijelom feritnom podruju.
Sljedei bitan utjecajni faktor je broj grafitnih nodula. Vei broj nodula po jedinici volumena
osigurava veu koliinu rastvorenog ugljika u austenitu i veu tvrdou povrine nakon obrade.
U poboljanom stanju odziv na indukcijsko kaljenje je izvrstan u irokom rasponu mikrostruktura
sve do 95 % ferita u matrici. Prednost poboljanog ilavog lijeva je u doputenoj nioj prethodnoj
tvrdoi (prije indukcijskog kaljenja), ali postoji opasnost od deformacije ili pojave pukotina prilikom
obrade.
Kaljenje pretaljivanjem. Vrlo intenzivnim lokalnim zagrijavanjem, koje se postie plazma lukom
ili laserom, mogue je rastaliti vrlo mali povrinski sloj izratka iz ilavog lijeva. Ova talina se naglo
hladi odvoenjem topline prema jezgri. Nastaje povrinska struktura bijelog lijeva koja ne sadri
grafit zbog ega ima visoku tvrdou i otpornost na troenje.

181

5.3.8

Poputanje zaostalih naprezanja

Kompleksnim odljevcima iz ilavog lijeva se vri poputanje zaostalih naprezanja na 510 do 675C.
Temperature niih vrijednosti su zadovoljavajue za veinu primjena. Viim temperaturama arenja
zaostala naprezanja gotovo se u potpunosti otklanjaju, ali uz odreeno smanjenje tvrdoe i vrstoe.
Preporuena temperatura arenja za poputanje napetosti iznosi od 510 do 565C za nelegirani, 565
do 595C za niskolegirani, 595 do 650C za visokolegirani te 520 do 675C za austenitni ilavi lijev.
Vrijeme dranja ovisi o temperaturi, sloenosti odljevka i eljenom stupnju poputanja napetosti.
Iskustvo dobre prakse preporua dranje 1 sat + 1 sat za svakih 25 mm debljine stijenke. Slika Slika
5.19 prikazuje utjecaj temperature i vremena dranja na postotak poputenog naprezanja.

Slika 5.19. Postignuto poputanje zaostalih naprezanja ilavog lijeva na tri razliite temperature
poputanja i vrijeme dranja do 8 sati [14]
Hlaenje nakon poputanja naprezanja mora biti jednoliko po itavom presjeku kako bi se izbjeglo
nastajanje novih zaostalih naprezanja. Odljevci se moraju hladiti u pei do 290C nakon ega se hlade
na zraku. Austenitni odljevci se mogu, u veini sluajeva, hladiti na zraku nakon toplinskog tretmana.

5.3.9

Utjecaj toplinske obrade na dinamiku izdrljivost

Kod toplinske obrade ilavog lijeva s ciljem poboljanja dinamike izdrljivosti potrebno je izabrati
odgovarajuu temperaturu i sastav odljevka. Od velikog je znaaja mikrostruktura odljevka (velik
broj grafitnih nodula, izvrsna nodularnost bez defekata). Jedan od uzroka niske dinamike
izdrljivosti kod klasino poboljanog ilavog lijeva moe biti nastajanje precipitata sekundarnog
grafita u matrici za vrijeme poputanja. Omekavanje koje prati nastajanje precipitata rezultira
smanjenom dinamikom izdrljivosti. Koliina nastalog sekundarnog grafita moe se kontrolirati
kemijskim sastavom (prvenstveno ugljika i silicija) i temperaturom poputanja (koliina sekundarnog
grafita raste s porastom temperature poputanja). S porastom sadraja ugljika raste i koliina nastalog
sekundarnog grafita. Poveani sadraj silicija poveava stupanj sekundarne grafitizacije.
Dinamika izdrljivost ilavog lijeva moe se znaajno poveati prikladnom toplinskom obradom.
Dinamika izdrljivost za 20 106 ciklusa raste s porastom tvrdoe matrice kao rezultat toplinske
obrade. Npr. komponenta koja ima dinamiku izdrljivost 170-200 MPa u arenom stanju, u
izotermiki ili klasino poboljanom stanju ima dinamiku izdrljivost 310-345 MPa. Kod rotirajueg
vratila optereenoga na savijanje koji je prethodno podvrgnut austempering obradi dinamika
izdrljivost je reda veliine 480 MPa, a moe dostii i vrijednosti od 690 MPa ako je vratilo nakon
toplinske obrade hladno valjano ili kugliareno. Dinamika izdrljivost bit e optimalna ako je
struktura matrice homogena po cijelom presjeku i bez defekata. Priroda ilavog lijeva je takva da
postoji mnogo mikrostrukturnih izvora koji mogu umanjiti dinamiku izdrljivost, to ukljuuje:
poveanu veliinu nodula, mikroporozitet, eutektike karbide, trosku i druge ukljuine. Svi navedeni
problemi naroito dolaze do izraaja kod masivnih odljevaka.

182

5.4 TOPLINSKA OBRADA KOVKASTOG LIJEVA

Feritni i perlitni kovkasti lijev dobivaju se arenjem bijelog lijeva kontroliranog sastava, tako da je
arenje znaajan dio proizvodnog procesa ovog lijevanog eljeza. Kod velikog broja aplikacija, u
novije vrijeme, kovkasti se lijev sve vie zamjenjuje ilavim lijevom. Do toga dolazi zbog neophodnih
i jako dugih toplinskih tretmana kovkastog lijeva (oko 100 sati) te problema dovoljno brzog hlaenja
odljevaka velikih debljina stijenke. Danas se esto koristi za tankostijene odljevke i dijelove od kojih
se zahtijeva maksimalna obradljivost postupcima obrade odvajanjem estica, te za dijelove ija
povrina mora biti otporna na troenje.
arenje kovkastog lijeva vri se u peima s kontroliranom atmosferom ime se eliminira mogunost
razugljienja povrinskog sloja. arenje ukljuuje tri vana koraka:
1. Prvi korak je nukleacija nakupina (kvrica) grafita inicirana
u poetku zagrijavanja na visoku temperaturu arenja.
2. Drugi korak je zadravanje odljevka na temperaturi
900970C. Ovaj se korak naziva prvi stupanj grafitizacije.
Za vrijeme prvog stupnja masivni karbidi bijelog lijeva
eliminiraju se iz strukture odljevka. Kada su karbidi
rastvoreni, odljevak se naglo hladi na temperaturu 740C
prije poetka drugog stupnja grafitizacije.
3. Trei korak u postupku arenja sastoji se od sporog hlaenja
u podruju temperature A1 (alotropska modifikacija). Ovaj
se korak naziva drugim stupnjem grafitizacije. Za vrijeme
ovog stupnja postie se feritna matrica bez karbida. Brzina
hlaenja iznosi 2-28C/h. Slika Slika 5.20 prikazuje Slika 5.20. Feritni kovkasti
lijev 750x [14]
mikrostrukturu feritnog kovkastog lijeva.

5.4.1

Poboljavanje kovkastog lijeva

Uobiajeni postupak za otvrdnjavanje perlitnog kovkastog lijeva sastoji se iz gaenja odljevka nakon
prve faze arenja ime se zadrava oko 0,75 % ugljika u matrici (kombiniranog ugljika), te naknadnog
zagrijavanja na 885C kako bi se matrica austenitizirala te se izvrila homogenizacija matrice (tj. kako
bi se postigao ravnomjeran raspored ugljika u matrici), nakon ega slijedi gaenje u struji tople uljne
kupke temperature 50C. Na taj nain nastaje matrica istog martenzita tvrdoe 550 630 HB. Na
slici 5.21 prikazan je utjecaj temperature austenitizacije na tvrdou feritnog i perlitnog kovkastog
lijeva. Pravilna temperatura austenitizacije za perlitni kovkasti lijev iznosi 885C, a za feritni 900C.
Ako se vri direktno gaenje u uljnoj kupki (sobne temperature), potrebno je posvetiti posebnu panju
kako bi se sprijeio nastanak pukotina (zbog velikog sadraja ugljika u matrici).

Slika 5.21. Utjecaj temperature austenitizacije i rashladnog sredstva na tvrdou kovkastog lijeva
nakon gaenja [14]
183

Slika Slika 5.22 prikazuje mikrostrukturu perlitnog kovkastog lijeva za razliite toplinske obrade.
Perlitni kovkasti lijev gaen na zraku i naknadno poputen ima matricu koja se sastoji iz feritnih
prstena oko temperiranog grafita (bull eye) i djelomino razbijenog lamelarnog perlita (kvrica) to
rezultira niom granicom teenja. Preostali lamelarni perlit umanjuje sposobnost obrade odvajanjem
estica do tvrdoa od 240 HV.
Perlitni kovkasti lijev gaen u ulju i poputen ima matricu poputenog martenzita u kojoj se
kombinirani ugljik (iz matrice) nalazi potpuno sferoidiziran bez feritnih prstena oko temperiranog
grafita. Na taj se nain postie via granica poputanja te obradljivost rezanjem do 320 HV.

a)
b)
Slika 5.22. Perlitni kovkasti lijev: a) nakon prve faze grafitizacije, gaenja na zraku i poputanja
(212 HB, 750x); b) nakon prve faze grafitizacije, gaenja u ulju i poputanja (255 HB, 750x). [14]
Poveanje temperature austenitizacije i vremena dranja poveava koliinu rastvorenog ugljika u
austenitu, a time i koliinu kombiniranog ugljika u matrici nakon gaenja. Podruje temperature
austenitizacije od 900 do 930C osigurava veu homogenost austenita, to je poeljno zbog dobivanja
to ravnomjernijeg martenzita. Vie temperature rezultiraju i veom tendencijom distorziji ili lomu.
Temperatura i trajanje poputanja s ciljem postizanja odreene tvrdoe moe se odrediti primjenom
dijagrama na slici 5.23. Poputanje martenzita prvenstveno je ovisno o temperaturi, dok je utjecaj
vremena dranja znatno manji. Visokotemperaturno poputanje perlita je proces koji ovisi
podjednako o temperaturi i trajanju.

Slika 5.23. Utjecaj temperature poputanja i vremena dranja na tvrdou perlitnog kovkastog lijeva
sastava 2,35-2,45 % C, 1,45-1,55 % Si, 0,03 % P, 0,06-0,15 % S, 0,38-0,50 % Mn
i manje od 0,003 % Cr [14]
Poboljani perlitni kovkasti lijev takoer se moe dobiti rastvornim arenjem feritnog kovkastog
lijeva ija matrica ne sadri ugljik. Grafit se moe rastvoriti u austenitu dovoljno dugim arenjem na
900-930C. Sadraj kombiniranog ugljika, dobiven na ovaj nain, u pravilu je nii nego kod perlitnog
184

kovkastog lijeva dobivenog direktnim hlaenjem na zraku s 900C. Zbog nieg sadraja ugljika u
matrici temperatura naknadnog poputanja, potrebna za postizanje odreene tvrdoe, kod ovog lijeva
je nia.
Trajanje poputanja, na odgovarajuoj temperaturi, ne smije biti krae od 2 sata kako bi se osigurala
jednolika struktura. Trajanje poputanja podeava se prema debljini presjeka i mikrostrukturi
dobivenoj prethodnim gaenjem. Konana tvrdoa kontrolira se slino kao i kod poputanja ugljinih
elika.

5.4.2

Bajnitna toplinska obrada kovkastog lijeva s perlitnom matricom

Ovakvom se obradom moe postii struktura matrice s donjim ili gornjim bajnitom znaajno vee
vrstoe i tvrdoe, ali manje duktilnosti. Perlitni kovkasti lijev (2,6 % C; 1,4 % Si; 0,5 % Mn; 0,11
% S) aren na 930C u trajanju od 16 sati, gaen na zraku i naknadno poputen na 680C u trajanju
od 4 sata postie vlanu vrstou od 650 MPa, granicu teenja 460 MPa i rastezljivost 3,4 % uz
tvrdou 217 HB. Isti izradak austenitiziran na 900C u solnoj kupki u trajanju od 1 sat, izotermiki
gaen u solnoj kupki temperature 295C u trajanju 3 sata te ohlaen na zraku postie vlanu vrstou
od 995 MPa, granicu teenja 920 MPa i rastezljivost 1 % uz tvrdou 388 HB.

5.4.3 Otvrdnjavanje povrine kovkastog lijeva

Perlitni kovkasti lijev moe se povrinski otvrdnuti indukcijski ili zagrijavanjem plamenom uz
naknadno gaenje. Za zagrijavanje se koristi jo i laserska tehnika te elektronski snop. Na povrini se
postiu tvrdoe 55 60 HRC. Dubina penetracije kontrolira se intenzitetom zagrijavanja i razvijenom
temperaturom na povrini izratka. Maksimalna tvrdoa koja se postie u matrici iznosi 67 HRC, ali
konvencionalnim metodama mjerenja izmjerene prosjene vrijednosti su manje zbog mekih kvrica
grafita koje se nalaze u matrici i iznose oko 62 HRC.

5.5 TOPLINSKA OBRADA VISOKOLEGIRANIH LJEVOVA

ELJEZA
Visokolegirana lijevana eljeza su vana skupina materijala te ih treba razmatrati odvojeno od obinih
lijevanih eljeza. Proizvode se u posebno opremljenim ljevaonicama, najee u elektrolunim
peima s preciznom kontrolom sastava i temperature. Uloga legirnih elemenata kod visokolegiranog
lijevanog eljeza je poveanje otpornosti na abrazivno troenje, vrstoe, otpornosti na oksidaciju pri
povienim temperaturama i poboljanje antikorozivnih svojstava. Visokolegirani ljevovi ukljuuju
siva i bijela lijevana eljeza.
Podjela visokolegiranih lijevanih eljeza
Visokolegirana siva (grafitna) lijevana eljeza koja obuhvaaju:
austenitni sivi ili ilavi lijev
lijevana eljeza otporna na visoke temperature, visokog sadraja silicija
lijevana eljeza otporna na koroziju, visokog sadraja silicija.
Visokolegirana bijela lijevana eljeza koja obuhvaaju:
krom-nikal bijela lijevana eljeza
bijela lijevana eljeza visokog sadraja kroma.

5.5.1 Visokolegirana siva lijevana eljeza

Visokolegirana grafitna lijevana eljeza nala su primjenu prvenstveno kada se trai:
1. otpornost na koroziju
2. vrstoa i otpornost na oksidaciju pri visokim radnim temperaturama.
Koriste se ljevovi s lisnatim (sivi lijev) i nodularnim grafitom (ilavi lijev). Ljevovi otporni na
koroziju ukljuuju legure s 13 36 % nikla (sivi i ilavi lijev) te silicijem legirani 14,5 % Si sivi
185

lijev. Legirani ljevovi za rad na visokim temperaturama su niklom legirani austenitni sivi i ilavi
lijev te lijev s visokim sadrajem silicija (46 %) takoer s grafitom lisnatog i/ili nodularnog oblika.
U ovu se skupinu ubrajaju i dvije legure i to one legirane s 17 % aluminija i one legirane s 1825
% aluminija. Iako ljevovi legirani aluminijem imaju izvanrednu otpornost na oksidaciju, na visokim
temperaturama veliki su problemi vezani za taljenje i lijevanje ovih legura. Komercijalna primjena
ovih ljevova nije uobiajena.
Veliki sadraj legirnih elemenata utjee na slijevanje eljeznih ljevova. Stvaraju se uvjeti formiranja
tercijarnih faza i sekundarnog eutektikuma za vrijeme skruivanja. Stoga mnogi visokolegirani
ljevovi sadre interdendritine ili silicijeve karbide u ljevakoj strukturi. Ti konstituenti esto
zaostaju i nakon toplinske obrade te su prihvatljiv dio strukture.
5.5.1.1 Austenitna lijevana eljeza legirana niklom
Ova skupina ljevova koristi se zbog svoje otpornosti na koroziju i visoke temperature. Proizvodi se
kao sivi i ilavi lijev. Koristi se za primjene gdje se trai otpornost na koroziju, habanje,
visokotemperaturna stabilnost i vrstoa. Nadalje, ovi ljevovi imaju niski koeficijent toplinskog
irenja, nemagnetini su te imaju dobru ilavost na niskim temperaturama.

5.5.1.1.1 Toplinska obrada austenitnog ilavog lijeva

Toplinska obrada ljevova legiranih niklom ima za svrhu smanjenje zaostalih naprezanja i stabilizaciju
mikrostrukture s ciljem poveanja izdrljivosti. Toplinski tretmani slini su tretmanima ljevova s
grafitom u nodularnom (ilavi lijev) ili lamelarnom obliku (sivi lijev).
Poputanje naprezanja
Za veinu primjena austenitnog lijevanog eljeza preporua se poputanje naprezanja na 620-675C
u trajanju od 1 sat/25 mm presjeka kako bi se uklonila naprezanja zaostala nakon lijevanja ili obrade.
Poputanje naprezanja mora se poduzeti nakon grube strojne obrade, naroito za odljevke uskih
tolerancija koji su bili zavarivani ili izloeni visokim naprezanjima u eksploataciji.
Dranje odljevaka na 480C u trajanju 1 sat/25 mm debljine stijenke uklonit e oko 60 % zaostalih
naprezanja. Poputanje naprezanja na 675C eliminirat e gotovo 95 % zaostalih naprezanja. Nakon
obrade obino je prihvatljivo hlaenje s temperature poputanja do sobne temperature u trajanju 12
sata za svakih 25 mm debljine presjeka, iako hlaenje u pei rezultira minimalnim zaostalim
naprezanjima. Poputanje naprezanja ne utjee na vlanu vrstou, tvrdou i duktilnost. Za velike
odljevke relativno tankih presjeka preporua se hlaenje u kalupu nakon lijevanja do ispod 315C
radije nego naknadna toplinska obrada za poputanje naprezanja.
Sferoidizacijsko arenje
Odljevci tvrdoe iznad 190 HB mogu se omekati zagrijavanjem od 980 do 1040C u trajanju 1215
sati, osim legura koje sadre 4 % kroma. Posljedica velike koliine karbida uzrok je visoke tvrdoe
koja se moe javiti zbog naglo ohlaenih odljevaka ili kod tanjih presjeka. arenjem se otapaju ili
sferoidiziraju karbidi. Iako se tvrdoa smanjuje, sferoidizacijsko arenje nema negativni uinak na
vrstou odljevka.
Visokotemperaturna stabilizacija
Odljevci za primjene iznad 430C, bilo da se koriste za statika ili dinamika optereenja pri
temperaturama 480C ili viima, treba stabilizirati toplinskom obradom. Tretman se sastoji iz dranja
na 760C minimalno 4 sata ili na 870C 2 sata, hlaenja u pei do 540C, a zatim hlaenja na zraku.
Tim se postupkom stabilizira mikrostruktura i minimaliziraju promjene dimenzija odljevka u
eksploataciji. Tretman je osmiljen kako bi se smanjila razina ugljika u matrici, a time i deformacije
koje su est pratilac toplinske obrade. Poeljno je stabilizirati odljevak prije zavrne obrade rezanjem.

186

arenje za postizavanje dimenzijske stabilnosti

Ovaj tretman je obino ogranien na odljevke za koje se zahtijeva dimenzijska stabilnost (kao kod
preciznih strojeva ili znanstvenih instrumenata).
Faze postupka:
Zagrijavanje do 870C i zadravanje minimalno 2 sata plus 1 sat/ 25 mm debljine stijenke
Hlaenje u pei brzinom ne veom od 50C/h do 540C
Dranje na 540C i to 1 sat za svakih 25 mm debljine stijenke, a zatim ravnomjerno hlaenje na
zraku
Nakon grube obrade zagrijavanje na 455480C uz zadravanje 1 sat za svakih 25 mm debljine
stijenke i ravnomjerno hlaenje na zraku
Nakon zavrne fine obrade zagrijavanje na 260315C i ravnomjerno hlaenje na zraku.
5.5.1.2 eljezni ljevovi za visoke temperature (visokog sadraja silicija)
Grafitna lijevana eljeza legirana s 46 % Si iroko se koriste za rad na visokim temperaturama.
Cijena ovih ljevova je niska. Bez obzira na to radi li se o sivom ili nodularnom lijevu, otporni su na
oksidaciju te imaju stabilnu feritnu strukturu matrice tako da ne dolazi do fazne promjene sve do
815C. Povieni sadraj silicija smanjuje intenzitet oksidacije na povienim temperaturama, jer potie
stvaranje gustog prionjivog povrinskog sloja oksida eljeznog silikata. Tendencija stvaranja ovog
sloja je vea nego stvaranja eljeznih oksida. Sloj oksida eljeznog silikata znatno je otporniji na
prodor kisika, a njegova uinkovitost se poboljava poveanjem sadraja silicija.
Sivi lijev visokog sadraja silicija
Kod ovog lijeva dobra je strana visoka kritina temperatura (eutektoidna A1), stabilna feritna matrica
i fina grafitna struktura. Takva kombinacija osigurava dobru otpornost porastu dimenzija i oksidaciji.
Trgovaki naziv ovog lijeva je Silal. Otpornost na oksidaciju dodatno se poboljava dodatkom
kroma do 2 %.
ilavi lijev visokog sadraja silicija
Pojava ilavog lijeva dovela je do razvoja ilavog lijeva visokog sadraja silicija, koji predstavlja
najvie koriteni lijev za primjenu na visokim temperaturama. Nodularni oblik grafita osigurava
dodatno poveanje otpornosti na oksidaciju i promjenu dimenzija u odnosu na lisnati oblik grafita.
Vea vrstoa, duktilnost i ilavost ovoga lijeva ini ga pogodnim za znatno zahtjevnije primjene.
ilavi lijev visokog sadraja silicija dizajniran je kako bi se poveala maksimalna radna temperatura
feritnom nodularnom lijevu. Ovi ljevovi se koriste za radne temperature do 900C. Poveanjem
sadraja silicija do 4 % podie se A1 temperatura na 815C, a do 5 % Si temperatura A1 raste iznad
870C. Mehanika svojstva ovako legiranih ljevova na donjem kraju raspona (4 4,5 % Si) slina su
svojstvima standardnoga feritnoga nodularnog lijeva. Kod vie legiranih ljevova (5 6 % Si)
poboljana je otpornost na oksidaciju i poveana kritina temperatura A1, ali lijev moe biti vrlo krhak
na sobnoj temperaturi. Za ljevove povienog sadraja silicija prijelazna temperatura udarne ilavosti
nalazi se dosta iznad sobne temperature, dok je radnja loma u gornjem dijelu intervala prijelazne
temperature za udarnu ilavost reducirana. Duktilnost raste tek iznad 430C.
Legiranjem s 0,51 % Mo rezultira odgovarajuom vrstoom na povienoj temperaturi i otpornosti
puzanju. Vei dodatak molibdena koristi se kada je potrebna maksimalna vrstoa na povienoj
temperaturi. Visoki sadraj molibdena (>1 %) obino rezultira nastajanjem interdendritinih karbida
Mo2C koji se ne rastvaraju ak niti arenjem i uzrokuju smanjenje ilavosti i plastinosti na sobnoj
temperaturi.
Silicij smanjuje eutektiku koncentraciju. Za 4 % Si u lijevu eutektika koncentracija je u rasponu od
3,2 do 3,5 % , ovisno o veliini presjeka, a pri 5 % Si iznosi oko 2,9 % C.

187

Primjena
Iako su ovi ljevovi prilino krhki na sobnoj temperaturi, sivi lijev visokog sadraja silicija ima
zadovoljavajuu ilavost na temperaturama iznad 260C, te se uspjeno koristi za pei i dijelove
loita, mlaznice plamenika i postolja u peima za toplinsku obradu. Nodularni lijev legiran Si i Mo
koristi se za izradu ispunih grana i turbopuhala za kamione, a takoer za police u peima za toplinsku
obradu.
Toplinska obrada lijeva visokog sadraja silicija za visokotemperaturne primjene
Sivi i nodularni lijev visokog sadraja silicija imaju uglavnom feritnu matricu. Ako sadre elemente
koji stabiliziraju karbide, u matrici se pojavljuje i odreena koliina perlita, a esto i izdvojena
podruja karbida. Krhkost ovih legura vea je nego kod standardnih lijevanih eljeza te obino imaju
i viu razinu zaostalih naprezanja zbog manje toplinske vodljivosti i vee vrstoe na povienoj
temperaturi. Sve nabrojene imbenike treba uzeti u obzir pri izboru adekvatne toplinske obrade.
Za nodularni lijev visokog sadraja silicija preporua se
visokotemperaturna toplinska obrada s ciljem odarivanja
perlita (ako ga ima u matrici) i stabilizacije odljevka (kako
bi se izbjegle promjene dimenzije u eksploataciji).
Grafitizacijsko arenje (potpuno) na temperaturi
austenitizacije vri se ako odljevak sadri preveliku
koliinu karbida. Ako je sadraj silicija 4 do 5 %, potrebno
je zagrijavanje do najmanje 900C u trajanju nekoliko sati,
nakon ega slijedi polagano hlaenje do ispod 700C.
Odljevci sa sadrajem silicija >5 % praktiki ne sadre
karbide, pa se njihovim (potkritinim) arenjem u
temperaturnom intervalu 720 do 790C u trajanju od 4 sata
uinkovito feritizira matrica. U usporedbi s potpunim
arenjem, potkritinim arenjem se dobije neto vea
vrstoa uz smanjenu rastezljivost i ilavost. Slika 5.24
prikazuje potpuno arenu mikrostrukturu 4 % Si-Mo
nodularnog lijeva (4 6 % Si; 0,5 2 %).

Slika 5.24. Mikrostruktura

potkritino arenog 4 % Si-Mo
nodularnog lijeva, 400x [14]

5.5.1.3 Ljevovi visokog sadraja silicija otporni na koroziju

Ljevovi s visokim sadrajem silicija (14,5 % Si) ukljuuju jedinstvenu skupinu feritnih eljeznih
ljevova otpornih na koroziju. Ove se legure iroko koriste u kemijskoj industriji za preradu i transport
vrlo korozivnih medija. Naroito su dobre za primjene gdje dolaze u doticaj sa sumpornom i
duinom kiselinom. Kod ovih ljevova obino je potrebno prije eksploatacije provesti toplinsku
obradu za poputanje napetosti.
Primjena
Koriste se za izradu opreme za proizvodnju sumporne i duine kiseline, za zbrinjavanje i
proiavanje otpadnih voda, za preradu nafte te u proizvodnji gnojiva, tekstila i eksploziva.
Specifine komponente ukljuuju rotore pumpi, mijealice, posude i prirubnice u kemijskim
laboratorijima.
Toplinska obrada ljevova visokog sadraja silicija otpornih na koroziju
Zbog vrlo velike krhkosti obino se izvlae iz kalupa tek nakon to se ohlade na sobnu temperaturu.
Meutim, neke geometrije odljevaka zahtijevaju vrue izvlaenje tako da se tim odljevcima mogu
odmah popustiti naprezanja nakon ega se hlade u pei kako bi se sprijeilo pucanje. Odljevcima se
inae zaostala naprezanja poputaju zagrijavanjem u rasponu temperatura od 870 do 900C, nakon
ega slijedi polagano hlaenje do sobne temperature kako bi se smanjila vjerojatnost nastanka
pukotina. Toplinska obrada nema znaajan utjecaj na otpornost na koroziju.
188

5.5.2 Visokolegirana bijela eljeza

Visokolegirani bijeli ljevovi prvenstveno se koriste za aplikacije kod kojih je potrebna otpornost na
habanje. Primjenjuju se za dijelove strojeva za drobljenje te openito za dijelove strojeva koji rade s
abrazivnim materijalima. Velik udio eutektinih karbida u mikrostrukturi rezultira visokom tvrdoom
potrebnom za drobljenje i mljevenje drugih materijala. Metalna matrica koja podrava karbidnu fazu
moe biti podeena legiranjem i toplinskom obradom kako bi se osigurala ravnotea izmeu
otpornosti na habanje i prijeko potrebne ilavosti za izdravanje ponovljenih udarnih optereenja.
Svi visokolegirani bijeli ljevovi su legirani kromom kako bi se sprijeilo nastajanje grafita pri
skruivanju te kako bi se osigurala stabilnost karbida. Veina sadri i nikal, bakar, molibden ili
kombinaciju tih legirnih elemenata kako bi se sprijeilo stvaranje perlita u mikrostrukturi. Dok
niskolegirani perlitni bijeli lijev ima tvrdou u rasponu 350 550 HB, visokolegirani bijeli lijev ima
povienu tvrdou, tj. 450 800 HB. Neke klase bijelog lijeva sadre legirani eutektini karbid kroma
M7C3 (gdje je M oznaka za metalni kemijski element) koji je znatno tvri od eljeznog karbida kod
niskolegiranih ljevova. Unato visokoj cijeni visokolegiranog bijelog lijeva kod velikog broja
aplikacija poveana otpornost na habanje znaajno produava vijek trajanja, to ovaj materijal za
neke primjene ini najisplativijom izvedbom.
Visokolegirani bijeli ljevovi dijele se u tri glavne skupine:
Ni-Cr bijeli lijev, legiran s 3 5 % Ni i s 1 4% Cr, s jednom modifikacijom koja sadri 7 11
% Cr;
Cr-Mo bijeli lijev koji sadri 11 23 % Cr i do 3 % Mo, esto i dodatno legiran s Ni ili Cu;
25 % Cr ili 28 % Cr bijeli lijev, koji moe sadravati i druge legirne elemente poput Mo i/ili Ni
do 1,5 %.
Mehanika svojstva za navedene bijele ljevove koji predstavljaju svaku od triju glavnih skupina
prikazana su u tablici 5.1. Mehanika svojstva za tri glavne skupine visokolegiranih bijelih ljevova.
Svojstva za ljevove s austenitnom matricom prikazana su za stanje nakon lijevanja, dok su svojstva
za ljevove s martenzitnom matricom dobivena nakon toplinske obrade. U svim eljeznim ljevovima
toplinska obrada kojom se postie martenzitna matrica rezultira boljim svojstvima.
Tablica 5.1. Mehanika svojstva za tri glavne skupine visokolegiranih bijelih ljevova [14]
Tvrdoa
Tlana granica teenja
HB
[MPa]
Cr-Mo lijev (2,9 % C 18 % Cr 2 % Mo 1 % Cu)
Martenzitna matrica
730
2620
(nakon toplinske obrade)
Austenitna matrica (nakon lijevanja)
510
1100
Cr lijev (3 % C 27 % Cr)
Martenzitna matrica
680
1460
(nakon toplinske obrade)
Austenitna matrica (nakon lijevanja)
600
1380
Ni lijev (3,2 % C 9 % Cr 6 % Ni)
Martenzitna matrica
750
2450
(nakon toplinske obrade)
Austenitna matrica (nakon lijevanja)
410
690

Udarna ilavost [J]

200
190
175
170
170
160

5.5.2.1 Ni - Cr visokolegirani bijeli ljevovi

Ovo je jedna od najstarijih skupina visokolegiranih ljevova. Ni - Cr bijeli ljevovi primjenjuju se od
sredine prolog stoljea i vrlo su isplativi materijali za izradu drobilica i mlinova. Martenzitinog su
karaktera. Nikal je primarni element ove legure jer je u koliinama 3 5 % uinkovit u suzbijanju
189

transformacije austenitne matrice u perlit. Time se osigurava razvoj tvrde martenzitine strukture pri
hlaenju u kalupu (uz obino znaajan sadraj ostatnog austenita). Sadraj kroma kod ovih legura
iznosi 1,4 4 %, ime se osigurava s jedne strane nastanak dovoljne koliine karbida, a s druge strane
potiskivanje grafitizacijskog uinka nikla. Slika 5.25. Mikrostruktura Ni - Cr visokolegiranog bijelog
lijeva (poveanje 340x)prikazuje mikrostrukturu Ni - Cr visokolegiranog bijelog lijeva (poveanje
340x).

a) 3 5 % Ni; 1,4 4 % Cr

b) 5 7 % Ni; 7 11 % Cr

Slika 5.25. Mikrostruktura Ni - Cr visokolegiranog bijelog lijeva (poveanje 340x) [14]

Izbor i kontrola kemijskog sastava
Optimalni sastav Ni - Cr legiranog bijelog eljeznog lijeva ovisi o svojstvima koja su potrebna u
eksploataciji te o dimenzijama i teini odljevka. Otpornost na habanje je funkcija tvrdoe i udjela
karbida u mikrostrukturi. Kada je otpornost na habanje najvanije svojstvo, a udarna ilavost od
sekundarne vanosti, primjenjuju se legure koje imaju visok sadraj ugljika. U uvjetima ponovljenih
udarnih optereenja preporuka je koritenje legura manjeg sadraja ugljika jer imaju manje karbida,
a time i veu ilavost.
Kod Ni Cr legura manjeg sadraja Ni i Cr eutektika faza je sastavljena iz neprekinute mree
eljeznih karbida Fe3C (slika 5.25a). Kod Ni - Cr legure povienog sadraj kroma 7 11 % i
povienog sadraj nikla 5 7 % formira se eutektika isprekidana mrea Cr7C3 kromovog karbida
(slika 5.25b). Ovaj karbid utjee na znaajno poboljanje otpornosti na udarni lom. Vea koliina
legirnih elemenata kod ovog lijeva rezultira i poveanjem otpornosti na koroziju.
Ugljik sadraj ovisi o predvienoj primjeni odljevka. Kada se trai maksimalna otpornost na
habanje, sadraj ugljika iznosi u rasponu 3,2 3,6 %. Ako je odljevak udarno optereen, sadraj
ugljika trebao bi biti manji 2,7 3,2 %.
Nikal sadraj se poveava s veliinom presjeka ili vremenom hlaenja odljevka kako bi se izbjegla
perlitna transformacija. Za odljevke presjeka do 50 mm sadraj nikla 3,4 4,2 % je dovoljan da se
sprijei formiranje perlita prilikom hlaenja u kalupu. Kod teih odljevaka potreban je neto vei
sadraj nikla (do 5,5 %) kako bi se izbjeglo stvaranje perlita. Vano je ograniiti sadraj nikla na
razinu potrebnu za kontrolu perlita. Pretjerani dodatak poveava koliinu ostatnog austenita ime se
smanjuje tvrdoa.
Silicij je potreban zbog dvaju razloga. Minimalna koliina silicija potrebna je zbog poboljanja
livljivosti i dobivanja tekue troske. Isto tako je vaan utjecaj silicija na tvrdou u lijevanom stanju.
Poveani sadraj silicija od 1 do 1,5 % poveava koliinu martenzita, a time i dobivenu tvrdou.
Kasnija dopuna taline ferosilicijem povea ilavost. Vei sadraj silicija moe promovirati nastajanje
perlita ime se poveava potreban sadraj nikla za njegovo potiskivanje.
Krom - prvenstveno se dodaje kako bi se neutralizirao grafitizacijski uinak nikla i silicija, te iznosi
1,1 4,0 %. Sadraj kroma mora se poveati s poveanjem debljine stijenke. Kod Cr-Ni legura sadraj
kroma je 7 11 % i to u svrhu dobivanja eutektikog karbida Cr7C3, koji je tvri i manje tetan za
ilavost.

190

Mangana obino ima do 0,8 %. Poveava prokaljivost (smanjuje tendenciju stvaranja perlita), ali je
istodobno i snaan stabilizator austenita ime umanjuje tvrdou u lijevanom stanju. Pri razmatranju
sadraja nikla potrebnoga za izbjegavanje perlitne strukture treba uzeti u obzir sadraj mangana.
Bakar poveava tvrdou i sadraj ostatnog austenita te njegov sadraj mora biti kontroliran. Bakar
treba tretirati kao zamjenu za nikal.
Molibden je jak promotor prokaljivosti legura, a koristi se kod tekih odljevaka s ciljem poveanja
tvrdoe i sprjeavanja stvaranja perlita.

5.5.2.1.1 Toplinska obrada Ni Cr visokolegiranog bijelog lijeva

Poputanje napetosti
Na svim se ljevovima iz nikal - krom bijelog lijeva vri toplinska obrada za poputanje napetosti, jer
nakon lijevanja (ako je pravilno izvreno) imaju martenzitnu strukturu matrice. arenje se izvodi
izmeu 205 260C u trajanju od najmanje 4 sata. Tim se postupkom poputa martenzit, ime se
umanjuju zaostala naprezanja, te se poveava vrstoa i udarna ilavost za 50 80 %. Nastaje i neto
dodatnog martenzita hlaenjem do sobne temperature nakon obrade (dio ostatnog austenita se
transformira u kubni martenzit). Ovom se toplinskom obradom ne smanjuje tvrdoa i otpornost na
habanje.
Prilikom toplinske obrade bilo kojeg bijelog lijevanog eljeza treba paziti da se izbjegne pucanje zbog
toplinskog oka. Hladni odljevak ne smije se stavljati u vruu pe ili ga nakon zagrijavanja
podvrgavati brzom hlaenju. Rizik od pucanja poveava se sa sloenosti oblika i s debljinom presjeka
odljevka.
Visokotemperaturna toplinska obrada
Ako je tvrdoa odljevka preniska, provodi se toplinska obrada koja se sastoji iz zagrijavanja na
temperaturu austenitizacije izmeu 750 i 790C u trajanju od 8 sati, nakon ega slijedi gaenje na
zraku ili u pei (ne bre od 30C/h). Nakon ove obrade obvezno se provodi arenje za poputanje
napetosti. Umjesto opisane obrade danas se ee prakticira duboko hlaenje odljevka ime neto
poraste tvrdoa zbog transformacije dijela ostatnog austenita u martenzit.
Postupak dubokog hlaenja
Da bi se postigla tvrdoa od 550 HB, potrebno je da se
nakon lijevanja u mikrostrukturi odljevka nalazi barem
60 % martenzita. Kod sadraja martenzita od 80 do 90 %
tvrdoa iznosi oko 650 HB. Kako bi se smanjila koliina
ostatnog austenita, najee se vri tretman dubokog
hlaenja. Hlaenje na temperaturama izmeu -70 i
-180C u trajanju 0,5 1 h obino rezultira porastom
tvrdoe za 100 HB. Nakon ove obrade obino se vri
Slika 5.26. Mikrostruktura Ni - Cr
arenje za poputanje napetosti. Tipina mikrostruktura
bijelog lijeva nakon dubokog
Ni - Cr bijelog lijeva nakon dubokog pothlaivanja
hlaenja (poveanje 340x) [14]
prikazana je na slici 5.26.
5.5.2.2 Visokolegirani bijeli ljevovi s visokim sadrajem kroma
Najstariji visokolegirani bijeli ljevovi komercijalno koriteni bili su legirani visokim sadrajem
kroma (28 % Cr). Ovi ljevovi imaju izvrsnu otpornost na habanje i uspjeno se koriste za kaljune
pumpe, kalupe za opeku, u mlinovima za ugljen, valjaonicama, u rudarstvu... Kod nekih primjena ovi
ljevovi moraju podnositi velika udarna optereenja. Ovi ljevovi su prepoznati zbog izvrsnog
kompromisa izmeu ilavosti i otpornosti na abraziju.
Kod bijelih ljevova visokog sadraja kroma, kao i kod veine materijala otpornih na habanje, postoji
kompromis izmeu otpornosti na troenje i ilavosti. Podeavanjem kemijskog sastava lijeva i
podesnom toplinskom obradom svojstva se mogu prilagoditi kako bi se zadovoljile potrebe za veinu
primjena kod kojih se javlja abrazija.
191

Ova se klasa ljevova odlikuje tvrdim i relativno isprekidanim podrujima eutektinih karbida Cr7C3
prisutnih u mikrostrukturi, za razliku od mekih ljevova legiranih manjim sadrajem kroma u ijoj se
mikrostrukturi nalaze kontinuirana podruja eutektinih karbida Cr3C. Uz nekoliko iznimaka, ove
legure se obino proizvode kao podeutektike.
Klase bijelog lijeva visokog sadraja kroma
Obuhvaaju Cr-Mo bijeli lijev koji sadri 11-23 % Cr i do 3 % Mo. Moe biti isporuen u lijevanom
stanju s austenitnom ili austenitno-martenzitnom matricom. Ako se isporuuje u toplinski obraenom
stanju, ima martenzitnu matricu maksimalne otpornosti na habanje i maksimalne ilavosti. Smatra se
da je to najtvra vrsta bijelog lijeva. U odnosu na Ni - Cr bijeli lijev eutektiki karbidi ove legure su
tvri. Molibden (i nikal i bakar ako je potrebno) dodaje se kako bi se sprijeilo nastajanje perlita i
osigurala maksimalna tvrdoa.
Bijeli lijev visokog sadraja kroma ope primjene sadri 25 28 % Cr ili 23 28 % Cr uz dodatak
do 1,5 % Mo. Molibden se dodaje kako bi se sprijeilo nastajanje perlita s ciljem postizanja
maksimalne tvrdoe. Iako postignute tvrdoe nisu visoke kao kod Cr - Mo bijelog lijeva, ove legure
se koriste kada se trai poviena otpornost na koroziju.
Specijalne legure bijelog lijeva visokog sadraja kroma otporne na koroziju
Legure s povienom otpornosti na koroziju proizvode se s visokim udjelom kroma (26 28 % Cr) i
niskim sadrajem ugljika (1,6 2,0 % C). Niski sadraj ugljika osigurava maksimalnu koliinu
slobodnog kroma u matrici, a time i maksimalnu otpornost na koroziju. Dodatak 2 % Mo preporuuje
se za poveanje otpornosti na koroziju u sredinama koje sadravaju kloride. Najveu otpornost na
koroziju u ovakvim sredinama daju potpuno austenitine strukture matrice, uz neto niu otpornost
na abraziju. Odljevci se obino isporuuju u lijevanom stanju.
Specijalne legure bijelog lijeva visokog sadraja kroma otporne na visoke temperature
Zbog dobre livljivosti i niih trokova bijeli lijev visokog sadraja kroma esto se koristi za dijelove
sloene geometrije koji se primjenjuju na visokim temperaturama uz znatne utede u odnosu na
nehrajui elik. Ovi ljevovi su legirani s 12 39 % Cr. Krom uzrokuje stvaranje prionjivog
kompleksnog filma otpornog kromovog oksida koji sprjeava daljnju oksidaciju sve do 1040C.
Ljevovi visokog sadraja kroma, namijenjeni za uporabu na povienim temperaturama, podijeljeni su
na tri kategorije, ovisno o strukturi matrice:
Martenzitni legirani s 12 28 % Cr;
Feritni legirani s 30 34 % Cr;
Austenitni koji sadre 15 30 % Cr uz 10 15 % Ni koji stabilizira austenitnu fazu.
Sadraj ugljika kod ovih legura u rasponu je od 1 do 2 %. Kemijski sastav treba biti tako podeen
kako bi se sprijeilo nastajanje faze na srednjim temperaturama. Istovremeno se izbjegava
transformacija ferit austenit tijekom promjene temperature, to inae dovodi do pucanja i
deformiranja odljevka.
Tvrdoa legure bijelog lijeva visokog sadraja kroma
Raspone tvrdoa koje se mogu oekivati kod ljevova visokog sadraja kroma s razliitim
mikrostrukturama matrice prikazuje tablica 5.2, a tvrdoe minerala i mikrokonstituenata kod ljevova
otpornih na habanje prikazane su u tablici 5.3. Oito je da su za otpornost na habanje u kontaktu s
razliitim mineralima, koji se javljaju u rudarstvu i kod buenja nafte, kljuni martenzit i karbidi.

192

Tablica 5.2. Rasponi tvrdoe matrice kod ljevova visokog sadraja kroma u ovisnosti o strukturi
matrice [14]
Mikrostruktura matrice
Tvrdoa, HB
Perlitna
320500
Austenitna
420500
Martenzitna (nakon lijevanja)
550650
Martenzitna (nakon toplinske obrade)
650850
Tablica 5.3. Tvrdoe minerala i mikrokonstituenata [14]
Minerali
talk
grafit
gips
kalcit
fluorit
apatit
staklo
magnetit
kremen
kvarc
topaz
korund Al2O3
silicijev karbid SiC
dijamant
*
tvrdoa po Knoopu

Tvrdoa
20 HK*
35 HK
40 HK 36 HV
130 HK 140 HV
190 HV
540 HV
500 HV
541 HV
950 HV
9001280 HV
1430 HV
1800 HV
2600 HV
10000 HV

Mikrokonstituenti
ferit
perlit, nelegirani
austenit, 12 %Mn
austenit, niskolegirani
austenit, visoki sadraj Cr
martenzit
cementit, Fe3C
krom karbid (Fe,Cr)7C3
molibden karbid, Mo2C
volfram karbid, WC
vanadij karbid, VC
titan karbid, TiC
bor karbid, B4C

Tvrdoa
70200 HV
250320 HV
170230 HV
250350 HV
300600 HV
5001010 HV
8401100 HV
12001600 HV
1500 HV
2400 HV
2800 HV
3200 HV
3700 HV

Mehanika svojstva bijelog lijeva visokog sadraja kroma

Kod ovih ljevova austenitna matrica dobiva se postupkom lijevanja odabirom odgovarajueg
kemijskog sastava taline. Martenzitna matrica dobiva se naknadnom toplinskom obradom. Openito,
kod svih ljevova iz ove skupine martenzitna matrica rezultira boljim mehanikim svojstvima.
Otpornost na abraziju i ilavost kod ovih ljevova odreena je mikrokonstituentima u matrici i
sadrajem karbida. Austenitna struktura matrice prua veu ilavost, dok martenzitna matrica
rezultira veom otpornosti na abrazivno troenje. Paljivim odabirom parametara toplinske obrade
mogue je postii optimalnu kombinaciju otpornosti na abraziju i ilavosti odljevka. Toplinska
obrada ukljuuje hlaenje na zraku s visoke temperature i naknadno niskotemperaturno poputanje
na 200C. Otpornost na ljutenje moe se poveati visokotemperaturnim poputanjem.

5.5.2.2.1 Mikrostruktura visokolegiranih bijelih ljevova visokog sadraja kroma

Optimalna matrica - Metalna matrica kod ljevova visokog sadraja kroma ima obiljeje alatnog
elika. Moe biti obraena s ciljem poveanja tolerancije na udarna optereenja ili otvrdnuta radi
poveanja otpornosti troenju (obino na raun smanjene ilavosti). Struktura matrice moe biti
perlitna, austenitna, martenzita ili njihova kombinacija.
Maksimalna otpornost na troenje postie se potpunom martenzitnom mikrostrukturom matrice.
Ljevaka austenitna mikrostruktura, iako relativno mekana, moe dati zadovoljavajue rezultate kod
mnogih abrazivnih primjena zbog otvrdnjavanja povrine hladnom deformacijom.
Otpornost na irenje pukotina najvea je kod odljevaka potpuno austenitne matrice. U uvjetima
ponovljenih udarnih optereenja martenzitini odljevci, koji su bili poputeni s ciljem minimalizacije
sadraja zaostalog austenita, imaju maksimalnu otpornost na ljutenje. Perlitna struktura matrice ima
193

osrednju otpornost na abrazivno troenje i nisku ilavost zbog ega nije poeljna. Perlit se uvijek
javlja u mikrostrukturi ako je sadraj legirnih elemenata nedostatan. Veina kroma je vezana u
karbidima pa je stoga potreban dodatak drugih legirnih elemenata kako bi se osigurala odgovarajua
prokaljivost.
Karbidi kod ljevova visokog sadraja kroma vrlo su tvrdi i otporni na troenja, ali su takoer vrlo
krti. Openito, otpornost na troenje poveava se poveanjem udjela karbida (poveavajui sadraj
ugljika), dok se poveanje ilavosti ostvaruje poveanjem udjela metalne matrice (smanjenjem
sadraja ugljika). Slika 5.28 prikazuje utjecaj
sadraja ugljika na oblik i raspodjelu karbida
ovih legura.

a)

b)
b)

c)

Slika 5.27. Utjecaj sadraj kroma na

eutektiku koncentraciju kod ljevova s
visokim sadrajem kroma [14]

a) podeutektika (< % C)
b) eutektika
c) nadeutektika (> % C)
Slika 5.28. Mikrostruktura Ni - Cr bijelog lijeva nakon dubokog hlaenja (poveanje 340x) [14]
Duguljasti tapiasti karbidi heksagonalnog oblika javljaju se ako je sadraj ugljika nadeutektiki.
Nastaju prvenstveno kromovi karbidi koji obaraju udarnu ilavost, zbog ega ih treba izbjegavati kod
odljevaka podvrgnutih bilo kakvu udarnom optereenju. Eutektika koncentracija ugljika kod ovih
legura obrnuto je proporcionalna udjelu kroma. Odnos izmeu eutektikog sadraja ugljika i kroma
prikazan je u dijagramu na slici 5.27.
Ljevaka austenitna mikrostruktura
Skruivanje podeutektike legure zapoinje formiranjem austenitnih dendrita nakon ega slijedi
formiranje eutektikuma iji su konstituenti austenit i kromovi karbidi Cr7C3. Pod ravnotenim
uvjetima nastaju dodatni kromovi karbidi iz austenitne matrice pri hlaenju s eutektike do kritine
temperature (oko 760C). Daljnjim hlaenjem do sobne temperature dolazi do transformacije
austenita u ferit i karbide. Kada uvjeti hlaenja nisu ravnoteni (kao u sluaju veine komercijalnih
odljevaka), austenit postaje prezasien ugljikom i kromom, zbog ega se metastabilnim hlaenjem
dobivaju austenitni ljevovi (potiskujui perlitnu i bajnitnu transformaciju linija poetka pretvorbe
u TTT-dijagramu jako se pomie udesno). Dovoljnim dodatkom legirnih elemenata kao to su
molibden, mangan, nikal i bakar perlitna se transformacija moe potpuno izbjei.
194

Ljevaka martenzitna mikrostruktura. Martenzitna struktura moe se postii u lijevanom stanju

kod tekih odljevaka koji se sporo hlade u kalupima. Zbog sporog hlaenja stabilizacija austenita je
nepotpuna te dolazi do djelomine transformacije u martenzit. Kod ovih odljevaka pored martenzita
u matrici se pojavljuje vea koliina ostatnog austenita zbog ega je tvrdoa nia nego kod toplinski
obraenih odljevaka martenzitne strukture. Ovi odljevci moraju sadravati dostatnu koliinu legirnih
elemenata potrebnih za potiskivanje perlitne pretvorbe. Razvijene su i neke legure (visokog sadraja
silicija) iji sastav potpomae formiranje martenzita u postupku dubokog pothlaivanja. Odljevci se
podvrgavaju potkritinom arenju (ispod 760C) kako bi se smanjio udio austenita ime se poveava
i tvrdoa i ilavost.
Toplinski obraena martenzitna mikrostruktura. Kako bi se postigla maksimalna tvrdoa i
otpornost na troenje, potrebno je dobiti potpunu martenzitnu strukturu matrice podesnom toplinskom
obradom. Odljevci moraju sadravati dovoljnu koliinu legirnih elemenata koji potiskuju perlitnu
transformaciju pri hlaenju s temperature toplinskog tretmana.
Ljevaka perlitna mikrostruktura. Za odljevke predviene za naknadnu toplinsku obradu najee
je poeljna perlitna mikrostruktura nakon lijevanja. Perlitna meka mikrostruktura minimizira
naprezanja zbog hlaenja i transformacije. Nadalje, perlitna mikrostruktura skrauje trajanje
naknadne toplinske obrade (zbog homogenije mikrostrukture). Odgovarajuim podeavanjem
kemijskog sastava osigurava se perlitna mikrostruktura nakon lijevanja, ali isto tako i dovoljna
prokaljivost ime se izbjegava nastanak perlita naknadnom toplinskom obradom.
Izbor kemijskog sastava s ciljem postizanja eljene mikrostrukture. Odljevci kompleksnog
oblika
esto
se
primjenjuju
bez
naknadne
toplinske
obrade
u
lijevanom
austenitinom/martenzitinom stanju kako bi se izbjegla mogunost pucanja ili deformacije za
vrijeme naknadne toplinske obrade. Kako bi se izbjeglo nastajanje perlita za vrijeme hlaenja u
kalupu, najee je potrebno dodatno legiranje. Poveanjem sadraja ugljika vie se kroma troi na
formiranje dodatnih karbida, pa je stoga potreban i vei dodatak kroma. Slika 5.29 prikazuje tri
tipina anizotermika TTT-dijagrama iz kojih se moe vidjeti utjecaj kemijskog sastava ljevova na
prokaljivost.

195

Slika 5.29. Kontinuirani TTT-dijagrami za tri bijela lijeva razliita kemijskog sastava [14]
Pretjerano legiranje treba izbjegavati podjednako kao i premali dodatak legirnih elemenata. Ako je
dodana znatna koliina mangana, nikla ili bakra (s ciljem prevencije formiranja perlita u debljim
stijenkama odljevka), u tankim stijenkama zaostat e vea koliina austenita. Kao rezultat, tvrdoa
nakon hlaenja odljevka na zraku bit e nia od oekivane u tanjim presjecima, a time i otpornost na
troenje i ljutenje.

Toplinska obrada bijelog lijeva visokog sadraja kroma

Optimalna svojstva ovih ljevova obino se postiu
martenzitnom strukturom matrice koja je rezultat
toplinske obrade nakon lijevanja. Koliina legirnih
elemenata mora biti dostatna kako bi se nakon toplinske
obrade osigurala mikrostruktura bez perlita. Toplinska
obrada se provodi gaenjem na zraku s temperature
austenitizacije (vidi sliku 5.30). Bre hlaenje ne treba
primjenjivati jer se u odljevku mogu pojaviti pukotine
zbog visokih toplinskih naprezanja i naprezanja
Slika 5.30. Toplinska obrada
izazvanih transformacijama. Legura mora biti dovoljno
otvrdnjavanja bijelog lijeva visokog
prokaljiva kako bi bilo mogue kaljenje na zraku.
sadraja kroma [14]
Pretjerano legiranje manganom, niklom ili bakrom
stabilizira austenit, to umanjuje otpornost na abraziju i
ljutenje.
ilavost i otpornost na abraziju poboljavaju se toplinskom obradom kojom se dobiva martenzitna
mikrostruktura. Vano je naglasiti potrebu polaganog zagrijavanja u hladnoj pei do 650C kako bi
se izbjeglo pucanje odljevka. Ako su odljevci kompliciranih oblika, maksimalna brzina zagrijavanja

196

ne bi smjela prijei 30C/h. Odljevci jednostavnijeg

oblika i perlitne mikrostrukture mogu se bre zagrijavati.
Brzina zagrijavanja moe se poveati iznad temperature
crvenog usijanja.
Austenitizacija. Optimalna temperatura austenitizacije s
ciljem postizanja maksimalne tvrdoe ovisi o kemijskom
sastavu (slika 5.31). Temperatura austenitizacije je
odreena koliinom ugljika rastvorenog u austenitnoj
matrici. Previsoka temperatura poveava stabilnost
austenita, a time i vei sadraj ostatnog austenita ime se
smanjuje postignuta tvrdoa. Preniske temperature
austenitizacije rezultiraju martenzitom niskog sadraja
ugljika, a time i smanjenom tvrdoom i otpornosti na
abraziju.
Slika 5.31. Utjecaj temperature
Zbog osjetljivosti na temperaturu za austenitizaciju se
austenitizacije na tvrdou i sadraj
preporua koritenje pouzdanih pei kod kojih se odljevak
ostatnog austenita kod bijelog lijeva
moe ravnomjerno zagrijati. Uspjena toplinska obrada
visokog sadraja kroma [14]
destabilizira austenit stvaranjem finih sekundarnih M7C3
karbida unutar austenita matrice.
Temperatura austenitizacije bijelog lijeva koji sadri 12 20 % Cr u rasponu je od 950 1010C.
Bijeli lijev s 23 28 % Cr austenitizira se u temperaturnom rasponu od 1010 1090C. Masivni
odljevci obino zahtijevaju vie temperature raspona.
Odljevak se treba zadravati na temperaturi austenitizacije dovoljno dugo kako bi se rastvorili
kromovi karbidi. Za rastvaranje kromovih karbida potrebno je minimalno 4 sata dranja na
temperaturi austenitizacije. Za masivne odljevke uzima se vrijeme dranja od 1 sat za svakih 25 mm
debljine stijenke. Ako su odljevci prije toplinskog tretmana perlitne mikrostrukture, vrijeme
zadravanja na temperaturi austenitizacije moe se smanjiti.
Gaenje. Preporuljivo je neto bre hlaenje odljevaka (najee pomou snanog ventilatora) s
temperature austenitizacije do ispod perlitnog temperaturnog podruja (koje se nalazi izmeu 550 i
600C). Daljnje hlaenje treba znatno usporiti kako bi se smanjila naprezanja (na mirujuem zraku
ili u pei). Kompleksni i teki odljevci ponovno se vraaju u pe na 550 600C, te zadravaju na
toj temperaturi do izjednaavanja temperature po presjeku, nakon ega se hlade u pei ili na
mirujuem zraku do sobne temperature.
Poputanje. Odljevci se mogu koristiti u otvrdnutom stanju (samo ohlaeni nakon lijevanja), bez
naknadnog poputanja ili potkritine toplinske obrade. Meutim, preporuljivo je poputanje na
temperaturama 200 230C u trajanju 24 sata zbog odreenog poboljanja ilavosti matrice i
smanjenja zaostalih naprezanja. Mikrostruktura nakon otvrdnjavanja uvijek sadri 10 do 30 %
zaostalog austenita. Naknadnim poputanjem na niskim temperaturama neto se zaostalog austenita
transformira u martenzit, ali problem ljutenja i dalje ostaje. Ako je potrebno daljnje smanjenje
koliine zaostalog austenita, poputanje se vri na viim (potkritinim) temperaturama.
Potkritine toplinske obrade. Potkritine toplinske obrade (poputanje) izvode se, naroito kod
toplinske obrade masivnih odljevaka martenzitne matrice, kako bi se smanjila koliina zaostalog
austenita i poveala otpornost na ljutenje.
Parametri poputanja potrebni za uklanjanje zaostalog austenita su trajanje i temperatura poputanja.
Rezultat poputanja jako ovisi o izboru parametara koji se mijenjaju ovisno o sastavu odljevka i
prethodnom toplinskom tretmanu. Uobiajena temperatura poputanja iznosi 480 540C, a trajanje
poputanja 8 12 sati. Pretjerano trajanje ili previsoka temperatura rezultiraju omekavanjem i

197

drastinim smanjenjem otpornosti na abrazivno troenje. Nedovoljno poputanje rezultira

nepotpunom eliminacijom zaostalog austenita.
arenje. Poboljanje obradivosti postupcima rezanja odljevaka ostvaruje se bilo potkritinim ili
potpunim (natkritinim) arenjem. Potkritino arenje vri se u uskom temperaturnom rasponu
izmeu 690 i 705C u trajanju 4 do 12 sati, to rezultira tvrdoom u rasponu od 400 do 450 HB. Nie
tvrdoe mogu se postii potpunim arenjem, pri emu se odljevak zagrijava u rasponu 955 1010C,
nakon ega slijedi polagano hlaenje do 760C te zadravanje na toj temperaturi 10 50 sati, ovisno
o sastavu. arenje ne utjee na primarne karbide niti na mogunost naknadnog otvrdnjavanja.
arenje za poputanje naprezanja. Dominantna zaostala naprezanja u odljevcima nastaju kao
rezultat promjena volumena pri transformaciji austenita u martenzit. Niskotemperaturno poputanje
na temperaturama 200 230C je poeljno jer znaajno poboljava lomnu ilavost (20 %). Poputanje
na temperaturama koje su dovoljne za znaajno smanjenje zaostalih naprezanja (iznad 540C),
znaajno smanjuje otpornost na abrazivno troenje. Stoga je poeljno smanjenje nastajanja zaostalog
naprezanja kontroliranim hlaenjem odljevka u temperaturnom intervalu transformacije austenita u
martenzit (<260C). To se postie sporim kontroliranim hlaenjem kako bi se smanjio temperaturni
gradijent i osigurala istodobna transformacija austenita u odljevku.

198

6 DODATAK
6.1 METALURGIJA ILAVOG (NODULARNOG) LIJEVA
Metalurgija nodularnog lijeva ukljuuje proces skruivanja i proces toplinske (i mehanike) obrade
u krutom stanju. Cilj ove obrade je dobivanje mikrostrukture potrebne za postizanje eljenih
mehanikih svojstava. Tijekom obrade od stanja taline do sobne temperature tehnolog pokuava
zavarati majku prirodu i/ili suraivati s njom kako bi postigao odgovarajuu mikrostrukturu u
odgovarajuem trenutku. U tekstu su saeto prikazani postupci obrade i postignute strukture i
svojstva.

6.1.1 Uvod
Nodularni lijev, otkriven 1948., relativno je nov materijal na popisu komercijalno koritenih ljevova
eljeza. Njegova vanost naglo raste s razvojem tehnologije koja omoguuje odrivu proizvodnju u
ljevaonicama. U razdoblju od 1982. do 2003. godine proizvodnja sivog lijeva u SAD-u smanjila se
od 12 milijuna tona na 5 milijuna tona, dok je proizvodnja ilavog (nodularnog) lijeva istodobno
porasla od 1,5 milijuna tona na 4 milijuna tona. Razlog takvih kretanja lei u injenici da je oblik
grafita u mikrostrukturi ilavog lijeva sferian, a ne lisnat kao kod sivog lijeva. Zbog takva oblika
grafita matrica ilavog lijeva je neprekinuta faza. Stoga pukotine nemaju prikladan put kojim se mogu
iriti, a materijal poprima iznimna mehanika svojstva rastezljive matrice.
Razvoj ilavog lijeva zasniva se na principima klasine metalurgije s ciljem dobivanja mikrostrukture
potrebne za postizanje eljenih mehanikih i fizikalnih svojstva. eljena mikrostruktura postie se
obradom koja ukljuuje:
Pripremu dodataka talini u svrhu
proizvodnje ilavog lijeva
Kontrolu procesa skruivanja taline s ciljem
kontrole broja i veliine nastalih primarnih
grafitnih nodula
Dodatak legirnih elemenata u svrhu kontrole
matrice
Izvoenje posebne toplinske obrade u svrhu
prilagoavanja mikrostrukture matrice.
Slika 6.1 prikazuje faze obrade s ciljem postizanja
kvalitetne mikrostrukture ilavog lijeva.
U svim fazama tehnolog kontrolira proces u kojem
se eljena mikrostruktura razvija iz taline sve do
konanog proizvoda. U veini sluajeva tehnolog
pribjegava trikovima.
Slika 6.1. Pregled faza obrade
nodularnog lijeva [41]
Dva su vana cilja obrade:
1. ostvariti mikrostrukturu austenita i grafita (neposredno nakon skruivanja) s velikim brojem
nodula i izvrsne nodularnosti;
2. manipulacija transformacije austenita kako bi se postigla eljena mikrostruktura matrice.
Kroz dugogodinji istraivaki rad u laboratorijima i pogonima razvijeni su i odgovarajui postupci
toplinske obrade.
199

6.1.2 Fazni dijagram Fe - C - Si

Razmatranje nodularnog lijeva nuno zahtijeva primjenu pseudobinarnog Fe - C - Si dijagrama
slijevanja. Shematski prikaz pseudobinarnog Fe-C faznog dijagrama za konstantni sadraj silicija dan
je na 6.. Na slici se uoavaju dva zasebna fazna dijagrama i to jedan s ravnotenim fazama (puna
linija), kod kojeg je grafit faza bogata na ugljiku u ravnotei s feritom i austenitom, i drugi (crtkana
linija), koji definira metastabilnu ravnoteu izmeu ugljikom bogatog cementita (Fe3C) te austenitne
i feritne faze.
ilavi lijev je obino nadeutektike koncentracije. Hlaenjem taline najprije dolazi do stvaranja
primarnog grafita ispod likvidus temperature. Pod pretpostavkom ravnotenog procesa skruivanja,
grafit nastaje sve do eutektike temperature kada se talina skruuje eutektikom reakcijom kao smjesa
grafita i austenita. U praksi su mogua tri razliita sluaja skruivanja. Ovisno o tijeku procesa
skruivanja nastale faze mogu biti:
1. Austenit + grafit
2. Austenit + eljezni karbid Fe3C
3. Kombinacija 1. i 2.
Druge dvije varijante nisu poeljne zbog nastanka eutektikog eljeznog karbida. Odluujui faktor
koji utjee na tijek procesa skruivanja jest stvarna razlika u temperaturi, T (slika 6.), eutektike
temperature za stabilni sluaj slijevanja TG (e + grafite) i metastabilni sluaj slijevanja TC (e +
cementite).

Slika 6.2. Shematski prikaz stabilnog i metastabilnog Fe-C dijagrama slijevanja s krivuljama
hlaenja inokulirane i neinokulirane taline [41]
Apsolutna vrijednost T jako je ovisna o kemijskom sastavu, a naroito o koliini silicija.
Eksperimentom je pokazano da je razlika temperatura T za sustav eljezo ugljik samo 6-7C, dok
se dodatkom 2 % Si temperaturna razlika T poveava na ~ 30C. Priroda eutektike transformacije
je takva da je obino potrebno znaajno pothlaenje za uspjenu nukleaciju i rast grafitnog
eutektikuma, a vrlo malo pothlaenje za eutektikum eljeznog karbida. Vrijednost T mora biti
dovoljno velika kako bi se omoguilo pothlaenje neophodno za nukleaciju i rast grafitnog
eutektikuma prije nego talina dostigne temperaturu nastanka eutektikuma eljeznog karbida. Iz tog
razloga je vano leguri koja se koristi za proizvodnju nodularnog lijeva dodati relativno veliku
koliinu silicija (2,4 2,6 %). Dakle, tehnolog, odgovoran za proizvodnju nodularnog lijeva, eli
200

minimalizirati prisutnost eutektikog karbida. To postie dovoljno velikim sadrajem silicija koji
potie zavretak skruivanja taline nastankom eutektikog grafita i austenita (e + ge).

6.1.3 Proizvodnja ilavog lijeva (dobivanje grafita u obliku kuglica pri

skruivanju)
Za dobivanje kuglastog grafita kod ilavog lijeva u pravilu se koristi proces kojim se talini eljezne
legure dodaje magnezij neposredno prije lijevanja odljevka. Prisutnost atomarnog magnezija u talini
u iznosu 0,03 - 0,05 % (maseni udio) stvara uvjete u kojima se grafit formira u obliku kuglica (umjesto
u obliku listia kao u sluaju sivog lijeva). Dodatak magnezija u sadraju manjem od 0,03 % rezultira
nastajanjem grafita nepovoljnijeg crviastog (vermikularnog) ili za manje koncentracije lisnatog
oblika. Ako je sadraj magnezija znatno vei od 0,05 %, grafitne estice imaju tendenciju
ekspanzije. Ispravan postupak je uvoenje magnezija (ije je vrelite na nioj temperaturi od talita
lijevanog eljeza) na takav nain da se u talini rastvori upravo traena koliina magnezija. To se
obino ostvaruje dodavanjem magnezija u talinu u obliku predlegure (koncentracija magnezija u
predleguri iznosi 5 %). Niska koncentracija magnezija prvenstveno ima ulogu da uspori reakciju do
koje dolazi kada magnezij doe u kontakt s talinom. Predlegura se najee prekrije materijalom koji
ne sadri magnezij (npr. elikom) kako bi se smanjila brzina kojom rastaljeno eljezo dolazi u dodir
s magnezijem.
Shematski prikaz uljevnog sustava, kakvim se koriste mnoge ljevaonice, vidi se na slici 6.33. U takvu
se sustavu kad rastopljeni metal doe u kontakt s predlegurom, znaajna koliina taline ve nalazi
iznad predlegure. Mjehurii pare magnezija podiu se kroz talinu te se magnezij djelomino otapa u
rastaljenom eljezu.

Slika 6.3. Komora za obradu ilavog lijeva s prikazom poloaja elinog pokrova i predlegure
[41]
Zbog visokog tlaka pare magnezij se zadrava u talini vrlo kratko. Kako za formiranje nodula
(kuglica) grafita sadraj rastvorenog magnezija u talini mora biti 0,03 - 0,05 %, odljevci se moraju
lijevati unutar vrlo kratkog vremenskog intervala nakon obrade (obino manje od 10 minuta). Vrijeme
se moe poveati dranjem taline u komori u kojoj je tlak iznad taline vei od atmosferskoga.
Tehnolozi pribjegavaju raznim trikovima kako bi rastvorili odgovarajui udio magnezija u talini s
ciljem stvaranja kuglica grafita.

6.1.4 Inokulacija nodularnog lijeva

Magnezij, pored djelovanja na sferoidizaciju grafita, djeluje i karbidotvorno (potie nastajanje
eljeznog karbida) pri procesu skruivanja, dakle potie metastabilnu pretvorbu koju svakako treba
201

izbjei. Stoga tehnolozi pripremaju dodatak talini inokulant koji se suprotstavlja tendenciji
magnezija da omogui nastajanje eutektikog cementita i austenita. Dodatak inokulanta talini
poveava brzinu nastajanja kuglastog grafita do te mjere da je u trenutku poetka formiranja
eutektikog karbida koliina taline vrlo mala ili je uope nema.
Uloga inokulanta je da onemogui nastanak
prirodne tendencije razvoja cementita, a do koje
dolazi zbog dodatka magnezija. Uinak inokulacije
prikazan je pomou krivulja hlaenja na slici 6.
desno od dijagrama slijevanja. Gornja krivulja
hlaenja (puna linija) predstavlja krivulju hlaenja
inokuliranog lijeva koji pokazuje vrlo malo
pothlaenje ispod temperature stabilne eutektike
pretvorbe TG. U tom sluaju nastaje veliki broj klica
pod djelovanjem inokulanta ime se minimalizira
pothlaenje potrebno za nastanak eutektike
pretvorbe. Latentna toplina, povezana sa
skruivanjem (formiranjem eutektikog austenita i
a) obraeni i inokulirani ilavi lijev ferit
grafita), odrava temperaturu reakcije iznad
bijele boje okruuje grafitne kuglice u
temperature poetka metastabilne eutektike
perlitnoj matrici [41]
pretvorbe e + Fe3Ce. Druga krivulja (crtkana linija)
odnosi se na sluaj u kojem praktiki ne nastaje
grafit, ve prvenstveno nastaju metastabilne faze
eutektikog austenita i cementita. Slike 6.4a i 6.4b
afske slike uzorka iz nodularnog lijeva debljine 50
mm tretiranoga Ni - Mg predlegurom. Jedan uzorak
je inokuliran s 0,5 % ferosilicijskim inokulantom
(slika 6.4a), a drugi bez inokulanta (slika 6.4b).
eljezni lijev tretiran magnezijem bez cijepljenja
ima veim dijelom strukturu bijelog lijeva
(metastabilnu). Isti lijev, ako je ispravno cijepljen,
ima poeljnu stabilnu strukturu nodularnog lijeva.
Stalno ispravno cijepljenje naroito je vano za
tehnologe odgovorne za proizvodnju kvalitetnog
ilavog lijeva. Ljevaonice rutinski vre dvostruko
cijepljenje prije lijevanja. Uspjena proizvodnja
b) bez inokulacije grafit u feritnoilavog lijeva zahtijeva paljivo voenje procesa
cementitnoj matrici (bijeli lijev)
kako bi nastao dovoljan broj grafitnih jezgra
Slika 6.4. Struktura ilavog lijeva [41]
neophodnih za stabilno slijevanje.

6.1.5 Segregacija legirnih elemenata

Prigodom skruivanja dolazi do pojave segregacije legirnih elemenata (Si, Ni, Mn, Cu i Mo), tako da
kemijski sastav matrice nije jednolian. Slika 6.5 a, b i c - dobivena skenirajuim elektronskim
mikroskopom (SEM), nodularnog lijeva legiranog silicijem, manganom i bakrom prikazuje uinak
segregacije legirnih elemenata. Crna podruja predstavljaju grafit. Podruja bogata elementima Si
(slika 6.5a) i Cu (slika 6.5c) prva se skruuju oko grafitnih kuglica u sreditu slojastih dendrita
oznaenih s A, B i C.
S druge strane (slika 6.5b), mangan se razluuje na suprotan nain od silicija i bakra. Najvia mu je
koncentracija u interdendritskim podrujima koja posljednja skruuju (minimalna koncentracija
mangana je u sreditu dendrita i oko grafitnih kuglica).

202

Kakav utjecaj ima segregacija na konanu mikrostrukturu?

a) Raspodjela silicija u
b) Raspodjela mangana u
strukturi
strukturi
Legenda: LTF last to find dio koji zadnji nastaje;
Slika 6.5. [41]

c) Raspodjela bakra u
strukturi
FTF first to find dio koji prvi nastaje

Visoka koncentracija Si, u blizini kuglica grafita, lokalno podie gornju kritinu temperaturu GK, to
potie nukleaciju i rast ferita oko grafitnih kuglica, ime se potie nastajanje feritnog lijeva. Gornja
kritina temperatura GK (slika 6.) temperatura je ispod koje hlaenjem nastaje feritna faza. S druge
strane, nie koncentracije Si povezane s viim koncentracijama Mn i Mo u interdendritskim
podrujima, potiu nastajanje perlita u dijelu volumena koji se zadnji skrutnuo. Zbog opisane pojave
vrlo je teko dobiti nodularni lijev sa 100 % feritnom matricom, ak i kod umjereno legiranih ljevova.

6.1.6 Pretvorba austenita promjene u krutnini

Uspjeno voenje procesa skruivanja (pravilnim tretmanom sferoidizacije) uz uinkovito cijepljenje
rezultira stabilnom eutektikom pretvorbom kojom se postie pravilna mikrostruktura (kuglice grafita
u austenitnoj matrici).
Prisutnost relativno velikog broja kuglica grafita u skrutnutom odljevku uz dobru nodularnost (visok
stupanj sferinosti) te izostanak eutektikog karbida je polazna toka proizvodnje kvalitetnog
nodularnog lijeva. Takva struktura osigurava maksimalnu rastezljivost nakon hlaenja odljevka.
Posljedica malog broja kuglica i slabe nodularnosti u mikrostrukturi jest niska rastezljivost i ilavost
odljevka, dok visoka nodularnost i velik broj grafitnih kuglica rezultiraju visokom duktilnosti i
ilavosti mikrostrukture. Konano, optimalne vrijednosti mehanikih svojstava odreene su fazama
matrice i/ili mikrokonstituentima koji nastaju hlaenjem nakon lijevanja ili naknadnom toplinskom
obradom. Kao i pri skruivanju, dijagram slijevanja igra vanu ulogu u odreivanju kombinacije faza
koja nastaje transformacijom austenita. Do transformacije austenita dolazi promjenom temperature u
procesu hlaenja odljevka ili u procesu naknadne toplinske obrade.
Konana mikrostruktura, a time i konana mehanika svojstva, odreena su:
1. poloajem granica faza,
2. nainom na koji legirni elementi utjeu na granice faza,
3. sposobnou difuzije ugljika u krutnini,
4. sposobnou nukleacije i rasta faza,
5. nainom na koji su legirni elementi rasporeeni u matrici.
Sve te varijable tehnolog treba dobro razumjeti kako bi mogao dobiti eljena svojstva lijeva.

203

6.1.7 Ljevaka mikrostruktura

Koja e biti rezultirajua mikrostruktura za odreeni toplinski tretman odljevka? Odgovor na to
pitanje ovisi o vie faktora ukljuujui brzinu hlaenja u krutom stanju, sadraj legirnih elemenata i
broj grafitnih kuglica. Razumijevanje moguih opcija zahtijeva od tehnologa pozornost na dio
dijagrama slijevanja (slika 6.) koji se odnosi na promjene u krutom stanju. Postoji nekoliko vanih
faktora koji utjeu na konanu mikrostrukturu. Rastvorivost ugljika u austenitu smanjuje se
smanjenjem temperaturne razlike izmeu eutektike i eutektoidne temperature.
Pri odreenoj temperaturi u dvofaznom podruju
grafit + austenit ravnotena koncentracija ugljika u
austenitu ovisi o sadraju legirnih elemenata. Kada
temperatura odljevka dosegne gornju kritinu
temperaturu GK (slika 6.), austenit ima mogunost
modifikacije u ferit oko grafitnih kuglica. Kako je
ferit faza koja sadri vrlo malo ugljika (~0,02 %),
neophodno je da nukleacija ferita zapone uz
grafitne kuglice kako bi odbaeni ugljik imao kamo
otii. Error! Reference source not found. ilustrira
nukleaciju i rast ferita oko grafita stvarajui
uobiajene strukture nalik oku (vrlo esta pojava
Slika 6.6. Ilustracija rasta ferita i perlita
kod lijevanog eljeza). Hoe li do opisane pojave
(C je oznaka podruja difuzije ugljika)
doi, ovisi o brzini hlaenja, broju grafitnih kuglica
[41]
i gornjoj kritinoj temperaturi GK. Stvarna
temperatura GK jako ovisi o sadraju legirnih
elemenata. Najee se tehnolozi u ljevaonicama koriste procesnim varijablama za kontrolu relativne
koliine ferita i perlita u ljevakoj strukturi. Ako je namjera proizvesti feritini nodularni lijev, bilo
bi poeljno da temperatura GK bude to via, to se postie minimalizacijom legirnih elemenata osim
silicija i smanjenjem brzine hlaenja. Nabrojeni faktori poveavaju mogunost nukleacije i rast ferita
difuzijom ugljika kroz ferit prema kuglicama grafita. Ako se nastoji dobiti perlitna matrica, postupak
je suprotan: niska GK temperatura, velika brzina hlaenja i dostatna koliina legirnih elemenata (osim
Si). Tehnolog u ljevaonici balansira nabrojene varijable s ciljem dobivanja eljene strukture.

6.1.8 Dobivanje matrice razliite od ferita ili perlita toplinska obrada

Poznato je da se struktura matrice lijevanog eljeza moe mijenjati toplinskom obradom ime se
mogu dobiti strukture matrice razliite od ferita ili perlita. Od poetka primjene nodularnog lijeva
tehnolozi primjenjuju iste postupke toplinske obrade kao i kod elika kako bi ostvarili iste pogodnosti.
Poboljavanje (kaljenje + visoko poputanje) i indukcijsko kaljenje samo su dvije od toplinskih
obrada koje se obino koriste kod elika, a takoer se primjenjuju i kod nodularnog lijeva. Oba
postupka ukljuuju zagrijavanje lijeva iznad gornje kritine temperature GK kako bi dolo do
ponovnog formiranja austenita kao materijala matrice. Nakon austenitizacije slijedi gaenje kako bi
se izbjegla pretvorba faza (austenit ferit ili austenit perlit). Razumijevanje ovog procesa
olakano je primjenom izotermikog TTT-dijagrama s dijelom faznog dijagrama slijevanja (slika 6.).
Ovi dijagrami su u biti termodinamike i kinetike mape koje omoguuju tehnolozima razumijevanje
promjena nestabilnog austenita u ovisnosti o toplinskoj obradi. Kaljenje ukljuuje austenitizaciju na
temperaturi T, nakon ega slijedi gaenje u rashladnom sredstvu (obino u vodi ili ulju). Brzina
hlaenja mora biti dovoljna da ne doe do difuzije ugljika (posljedica je da nema pretvorbe austenita
u perlit ili ausferit). Ausferit je faza koja prethodi formiranju bajnita. Nalazimo je kod lijevanih
eljeza i predstavlja temelj za proizvodnju ADI ilavog lijeva (Austempered Ductile Iron).

204

Slika 6.7. Shematski prikaz faznog i izotermikog TTT-dijagrama lijevanog eljeza [41]
Na slici 6. vidi se kako temperatura austenitizacije T utjee na sastav austenitne matrice C prije
gaenja (koncentracija austenita obino je u rasponu 0,6 0,8 % C). Sadraj ugljika u austenitu raste
porastom temperature austenitizacije T. Sadraj ugljika austenitiziranog lijevanog eljeza moe se
usporediti sa sadrajem ugljika kod visokougljinih elika. Cilj kaljenja je dobivanje martenzita iz
austenita. Martenzit (istog sastava kao i austenit iz kojeg je nastao) jest nestabilna monofazna
struktura s prostorno centriranom tetragonalnom reetkom. Struktura je vrlo tvrda i krhka zbog ega
se naknadno visoko poputa. Formiranje martenzita je pretvorba kod koje koliina nastalog
martenzita iz austenita ovisi samo o temperaturi, a ne i o
vremenu.
Martenzit se ne pojavljuje u ravnotenom faznom dijagramu
zato to nije stabilna faza. Meutim njegova vanost kao
produkta kaljenja i poputanja opravdava ucrtavanje Ms i Mf
temperatura u fazni dijagram. Tako je u faznom dijagramu
na slici 6. ucrtana Ms temperatura poetka martenzitne
pretvorbe i Mf temperatura zavretka martenzitne pretvorbe
u funkciji sadraja ugljika. Gaenjem lijeva do sobne
temperature TO nije dostignuta Mf temperatura zbog ega
jedan dio austenita ostaje nepretvoren (ostatni austenit).
Izborom temperature austenitizacije T praktiki se bira i
koncentracija ugljika u austenitu C, a tako i temperature
poetka Ms i zavretka Mf martenzitne pretvorbe. Iz
izotermikog dijagrama na slici 6. vidi se da je gaenjem
izbjegnuta pretvorba austenita u perlit ili ausferit, te
uglavnom dolazi do martenzitne pretvorbe. Prisutnost Si i
drugih legirnih elemenata poveava prokaljivost lijeva
(pomie nos izotermikog dijagrama udesno, prema veim
vremenima), tako da je postupak gaenja s ciljem formiranja
martenzita relativno jednostavan postupak.
Postupak poputanja ukljuuje zagrijavanje prethodno
kaljenog odljevka, obino u rasponu od 300 do 600C, te
Slika 6.8. Shematski prikaz
zadravanje na temperaturi poputanja oko jedan sat. Za
visokotemperaturnog poputanja
trajanja procesa ugljik izlazi iz tetragonalne BCT (Body
[41]
205

Centered Tetragonal) martenzitne reetke te dolazi do pretvorbe BCT BCC (Body Centered
Cubic), tj. u ferit. Viak ugljika s atomima eljeza stvara eljezne karbide. Ovaj proces je ilustriran u
shematskom dijagramu poputanja na slici 6.8. Uinak poputanja na mehanika svojstva takoer je
shematski prikazan na slici 6.8. Uoava se naglo smanjenje tvrdoe, ali i osjetno poveanje ilavosti.
Pojavom ferita i eljeznog karbida u matrici tvrdoa se smanjuje do mjere odreene izborom
temperature poputanja. ilavost se poveava od praktiki 0 do prihvatljive razine. Mikrostruktura
nodularnog lijeva u poboljanom stanju prikazana je na slici 6.8. Vlana vrstoa poboljanog
odljevka moe biti znatno vea nego kod netretiranog odljevka, ali uz cijenu neto nie rastezljivosti.
Indukcijsko kaljenje je specijalizirana varijanta procesa gaenja i poputanja koja se esto koristi za
selektivno otvrdnjavanje povrine nodularnog lijeva kako bi se poveala otpornost na troenje uz
zadovoljavajui vijek trajanja pri dinamikom optereenju (dinamika izdrljivost). Uobiajen
primjer je otvrdnjavanje leita koljenastog vratila iz nodularnog lijeva indukcijskim kaljenjem.
Klju postupka je u gaenju i poputanju. Gaenjem se
postie martenzitna struktura, a naknadnim poputanjem
martenzitna matrica poprima strukturu ferita i eljeznih
karbida. Meutim, pri ovom postupku treba obratiti panju
kako ne bi umjesto eljeznog karbida nastao sekundarni
grafit (slici 6.10). Takva struktura nodularnog lijeva ima
osjetno niu vrstou i ilavost.
Prisutnost visokog sadraja Si, koji omoguuje relativno
laku nukleaciju i rast grafita iz taline, takoer olakava i
nukleaciju i rast sekundarnog grafita u krutom stanju.
Slika 6.9. Poboljana struktura
Slici 6.10 je posebno dobar primjer kako segregacija
nodularnog lijeva [41]
legirnih elemenata uvelike utjee na konanu
mikrostrukturu:
1. prilino velik sekundarni grafit (crne tokice u
blizini nodula primarnog grafita) rezultat je
lokalno visoke gornje kritine temperature zbog
lokalno visokog sadraja silicija Si u zonama koje
su se prve skrutile oko nodula grafita;
2. na slici 6.10 prikazana tamna interdendritska
podruja u sreditu imaju nizak sadraj Si i visok
sadraj legirnih elemenata Mn i Mo, koji potiu
Slika 6.10. Poboljana struktura
nastajanje eljeznog karbida i sprjeavaju
nodularnog lijeva sa sekundarnim
formiranje ferita i sekundarnog grafita.
grafitom u sreditu slike [41]

206

6.2 AUSTEMPERING TOPLINSKA OBRADA ILAVOG LIJEVA

(ADI AUSTEMPERED DUCTILE IRON)
6.2.1 Uvod
Metalurgija izotermiki poboljanoga nodularnog lijeva (austempering) jedinstven je primjer kako
paljivo voenje procesa, uz poznavanje osnova metalurke kinetike i termodinamike, moe biti
upotrijebljeno za postizanje mikrostrukture i svojstava vane nove vrste inenjerskih materijala.
Kljuno je razumijevanje kako austenitna faza u matrici moe biti stabilizirana odgovarajuim
poveanjem koncentracije ugljika uz postizanje vrlo fine ravnomjerno rasporeene strukture ferita ili
ferita i cementita. U daljnjem tekstu bit e opisan postupak dobivanja raspona struktura koje ine
vrstu materijala nazvanu austemperirani nodularni lijev (ADI Austempered Ductile Iron).
ADI je klasa lijevanog eljeza kod koje je toplinska obrada primijenjena kako bi se postigla
metastabilna austenitna matrica (kruti rastvor s plono centriranom kubnom reetkom) na sobnoj
temperaturi. To je mogue jer je austenit zasien s 1,8 2 % ugljika.

6.2.2 Metastabilni dijagram slijevanja i stabilizirani austenit

Koncept ADI nodularnog lijeva s austenitnom matricom visokog sadraja ugljika moe se shvatiti
promatrajui dio metastabilnog Fe-C dijagrama slijevanja za 2,4 % Si i izotermikog TTT-dijagrama
shematski prikazanih na slici Slika 6.4. Na slici se vidi nisko temperaturni dio metastabilnog Fe C
dijagrama za 2,4 % Si. Na slici je odabrana legura s 2,4 % Si i 3,6 % C to odgovara kemijskom
sastavu tipinog kovkastog lijeva. Najvanije znaajke tih dijagrama, potrebne za razumijevanje
metalurgije ADI nodularnog lijeva, ukljuuju:
1. temperaturu poetka martenzitne transformacije MS (temperatura poetka pretvorbe austenita
u krhku prostorno centriranu tetragonalnu fazu martenzita);
2. produetak granice faza () / koja odreuje dvofazno podruje u kojem je sadraj
ugljika u austenitu prilino visok na niim temperaturama;
3. izotermiki TTT-dijagram koji ilustrira mogunost nastajanja ausferita, perlita i bajnita iz
austenita.
(I) MS temperatura (slika 6.4) Porastom sadraja ugljika u austenitu temperatura poetka
pretvorbe u martenzit se sniava. Na slici se vidi da se austenit s 0,8 % C poinje pretvarati u martenzit
na temperaturi iznad sobne TO, dok je legura s austenitnom matricom koncentracije 2 % C stabilna
sve do 0K.
(II) Metastabilno produljenje granice faza ()/ i metastabilno podruje Termodinamiko razmatranje doputa produljenje granica jednofaznog podruja u dvofazno
podruje. U tom sluaju metastabilno produljenje granice faza () / koristi se za opisivanje
mogunosti pretvorbe austenita na praktian nain. Ako se pretpostavi (slika 6.4) da je austenitna
matrica s 0,8 % C austenitizirana na T, te brzo ohlaena na TA (temperatura u metastabilnom
dvofaznom podruju ), tako da praktiki nema vremena za difuzijom kontroliranu pretvorbu
austenita u perlit (faza lamelarne strukture eutektoidnog ferita i eljeznog karbida). Temperatura T A
je iznad MS temperature, tako da u strukturi nema martenzita. Pretvorba austenitne matrice dalje se
nastavlja prema izotermikom dijagramu.

207

Slika 6.41. Metastabilni i izotermiki TTT-dijagram. U dijagramu je prikazana MS temperatura,

ovisnost MS temperature o vremenu austempering obrade (crvena linija u izotermikom TTTdijagramu) i metastabilno + podruje (u metastabilnom faznom dijagramu). [26]
(III) Izotermiki TTT-dijagram Izotermiki TTT-dijagram u stvari je kinetika mapa pomou
koje se moe pratiti izotermika pretvorba austenita nakon gaenja iz dvofaznog podruja austenita i
grafita. U idealiziranom sluaju gaenje od temperature T do TA je trenutano. Oito takvo hlaenje
u praksi nije mogue, a stvarna brzina hlaenja ovisit e o intenzitetu rashladnog sredstva i veliini
odljevka. Krivulja hlaenja na slici 6.4 prikazuje smanjenje brzine hlaenja kako se temperatura
pribliava temperaturi austempering obrade. Pretvorba austenita u ausferit poinje tek nakon to je
dostignuta temperatura austempering obrade.

6.2.3 Gdje je ugljik za vrijeme toplinske obrade za postizanje ADI strukture?

U nastavku se razmatra tipina toplinska obrada koja se koristi kod proizvodnje ADI s 2,4 % Si i 3,6
% C. Toplinska obrada prikazana je na desnoj strani slike 6.4 i opisana je u nastavku.
1. Odljevak se zagrijava u dvofazno austenit + grafit podruje i dri na T do potpune
austenitizacije. U tom trenutku struktura matrice odljevka je austenit koncentracije 0,8 % C i
nodularni grafit.
2. Naglo hlaenje i zadravanje na austempering temperaturi, ime se omoguuje pretvorba:
(0,8%C) (0%C) + (2,0%C),
AUSFERIT
Tijekom pretvorbe nukleacija ferita zapoinje na nodularnom grafitu ili granicama austenitnog
zrna. Kako BCC reetka ferita moe rastvoriti samo neznatnu koliinu ugljika (praktina
rastvorivost je 0), odbaeni ugljik rastvara se u austenitu koji, na ovoj temperaturi, moe
otopiti vrlo veliku koliinu (~ 2 % C).
Za pretvorbu je obino potrebno 1-2 sata. Nastala struktura vidi se na slici 6.4. Kad bismo
elini uzorak tretirali na isti nain (austempering), austenit bi se transformirao u bajnit koji
je u stvari vrlo fina smjesa dviju faza: ferita i eljeznog karbida (Fe3C). Meutim, kod
lijevanog eljeza prisutnost silicija koncentracije 23 % na poetku sprjeava stvaranje
karbida. U izotermikom TTT-dijagramu, na slici 6.41, prikazane su granice 1 i 99 %
ausferitne reakcije.

208

3. Kako austenit preuzima ugljik za vrijeme formiranja ausferita, Ms temperatura se sniava

(slika 6.11). Konano, kada ausferitna transformacija zavri, austenit u matrici obogaen je
ugljikom (2 % C za odabranu temperaturu TA u ovom sluaju), a odljevak se dalje hladi na
sobnu temperaturu. Ako se po zavretku ausferitne pretvorbe odljevak zadri na temperaturi
TA, austenit e se pretvoriti u bajnit (fina dvofazna struktura koja sadri ferit i eljezni karbid).
Meutim, prije bajnitne pretvorbe odljevak se hladi na sobnu temperaturu, to je vaan korak
koji osigurava zadravanje mikrostrukture stvorene na TA.

Slika 6.52. Tipina ADI mikrostruktura (dobivena austempering obradom) na slici desno. Na lijevoj
strani je shematski prikazana austenitizirana mikrostruktura (austenit + kuglice grafita) na
temperaturi Tprije austempering obrade. [26]
Austempering toplinska obrada u ovom je sluaju stabilizirala austenit. Zahvaljujui visokom
sadraju ugljika u austenitu (zbog izostanka ugljika u feritu), MS se sputa blizu apsolutne nule, tj.
0K. To omoguuje da matrica lijevanog eljeza (ilavi i sivi lijev) bude austenitina na sobnoj
temperaturi. Kod komercijalnih elika ovo je mogue samo dodavanjem velike koliine nikla ili
mangana.
U svrhu promatranja kretanja ugljika tijekom procesa opisane toplinske obrade korisno je izvriti
rekapitulaciju procesa s pomou izotermikog TTT-dijagrama na slici 6.11:
1. dranjem odljevka na temperaturi Tdio ugljika iz grafitnih nodula difuzijom prelazi u
matricu i rastvara se u austenitu do koncentracije 0,8 % C prema faznom dijagramu;
2. brzo hlaenje i zadravanje na temperaturi TA gdje dolazi do nukleacije ferita koji praktiki
ne sadri ugljik. Viak ugljika obogauje preostali austenit u matrici do granice od 2 % C,
odreene metastabilnim faznim dijagramom;
3. hlaenje do sobne temperature prije poetka formiranja bajnita (to je sluaj kod elika)
omoguuje zadravanje stabiliziranog austenita na sobnoj temperaturi. Struktura s
kontinuiranom ausferitnom matricom pokazuje znatna poboljanja mehanikih svojstava u
odnosu na konvencionalne strukture nodularnog lijeva. Velik broj studija pokazao je da su
strukture koje sadre ausferit superiorne normalnim klasama odljevaka iz nodularnog lijeva.

6.2.4 Brzina i stupanj ausferitne pretvorbe

Mikrostruktura shematski prikazana na desnoj strani slike 6.12 je klasina dvofazna feritnoaustenitna ADI mikrostruktura, dobivena na viim temperaturama austempering (austenitno-feritne)
obrade. Ovakva struktura rezultira najilavijim i najrastezljivijim klasama ADI odljevaka. Meutim
poznato je da postoji cijeli niz ADI mikrostruktura koje se mogu dobiti u ovisnosti o odabranim
temperaturama Ti TA. Obje se varijable mogu koristiti za kontrolu dobivenih mikrostruktura:
209

1. sniavanje temperature T smanjuje sadraj ugljika u austenitu (u matrici odljevka) to

rezultira brom pretvorbom i finijim ausferitom;
2. sniavanjem austempering temperature TA smanjuje se intenzitet (brzina) difuzije ugljika to
takoer rezultira finijom mikrostrukturom ausferita.
Dakle prisutnost ugljika, gdje se nalazi i kamo odlazi, odreuje raspon raspoloivih mikrostruktura.
Smanjenje temperature T- vidi se da se sniavanjem temperature T sadraj ugljika u matrici
smanjuje (slika 6.4). Sniavanje temperature s T na T smanjuje sadraj ugljika u matrici za cca
0,15 %, to rezultira priblino dvostrukim porastom brzine pretvorbe nastajanja ausferita (slika 6.6).
Porast brzine pretvorbe (sniavanjem temperature T) u izotermikom TTT-dijagramu (slika 6.6) kao
pomicanje linija poetka pretvorbe prema kraim vremenima (ulijevo). Treba imati na umu da je i
sadraj ugljika u austenitnoj matrici manji pri T u odnosu na T, pa je i temperatura poetka
martenzitne MS pretvorbe via.

Slika 6.6. Metastabilni i izotermiki TTT-dijagram u kojem je prikazan uinak sniavanja

temperature austenitizacije [26]
Poveanje brzine pretvorbe pripisuje se poveanoj termodinamikoj pokretakoj sili za generiranje
vie feritnih jezgra zbog ega je nastala mikrostruktura sitnija. Nadalje, zbog segregacije legirnih
elemenata i ugljika u strukturi matrice nodularnog lijeva korisno je odabrati temperaturu T to je
mogue blie gornjoj kritinoj temperaturi GK kako bi se optimizirala ausferitna transformacija. To
je posebno vano kod visokolegiranih nodularnih ljevova koji se koriste za teke odljevke.
Smanjenje temperature TA Na slici 6.13 takoer je vidljivo kako se smanjenjem temperature TA
sadraj ugljika u austenitnoj matrici poveava. To zapaanje potvruju brojni pokusi i mjerenja
sadraja ugljika kod velikog broja ljevova (nodularnih i sivih). Za poznati poetni sadraj ugljika u
matrici moe se primijeniti pravilo poluge za predvianje koliinskog udjela austenita u ausferitu.
Vidljivo je da se udio austenita smanjuje sniavanjem austempering temperature TA. U praksi se ovo
smanjenje koliine austenita pokazalo daleko veim nego to je to predvieno pravilom poluge
(rezultati ispitivanja prikazani su na slici 6.7).
Na lijevoj strani slike 6.7 prikazan je dio dijagrama s metastabilnim podrujem, a na desnoj
strani volumni udio austenita u ausferitu za temperaturu austenitizacije 871C i razliite temperature
austempering obrade. Za konstrukciju stabilne granice /(+ grafit) koriteni su prosjeni podatci

210

dobiveni ispitivanjem 11 legura nodularnog lijeva, a za konstrukciju metastabilne granice X

podatci 11 legura austenitiziranih na 871 i 927 C i izotermiki hlaenih na 371 i 316 C.
Podatci prikazani trokutiima (slika 6.7) predstavljaju sadraj ugljika u austenitu ausferita. Dobiveni
su ispitivanjem uzoraka iz sivog lijeva. Poloaj gornje kritine temperature GK samo je shematski
prikazan.
Procjena masenog udjela austenita u metastabilnom podruju matrice, koncentracije 0,604 % C
(to odgovara temperaturi austenitizacije T= 871C) i ferita 0 % C, izvrena je primjenom pravila
poluge. Proraun je prikazan u donjem lijevom uglu dijagrama (slika 6.7), a dobiveni rezultati
oznaeni su na desnoj strani.

Slika 6.74. Izmjerene koncentracije ugljika i volumni udjeli austenita u ausferitu (zajedno s
izraunanim volumnim udjelom uz pretpostavku dvofaznog + ausferita) [26]
Slian proraun moe se primijeniti i za temperaturu austenitizacije 927C, koja je dala izvorni sadraj
ugljika u matrici od 0,764 % C. Stvarno izmjerene vrijednosti volumnih udjela austenita (u osnovi
iste kao i maseni udjeli) X u leguri austenitiziranoj na 871C nacrtane su na desnoj strani dijagrama
(slika 6.7). Podatci obuhvaaju srednju vrijednost 11 ispitivanih legura na 316C i 371C te podatke
jedne legure kojoj je izmjerena koncentracija ugljika u ausferitnom austenitu u temperaturnom
podruju 250 400 C.
Moe se vidjeti da su, samo za temperature austemperinga iznad 371 C, stvarno izmjerene vrijednosti
vrlo blizu procijenjenih (pravilom poluge), dakle na temperaturama na kojima je ausferit sastavljen
od samo dvije faze: austenita i ferita. Kako se TA sniava ispod 371C, izmjerena vrijednost X naglo
se smanjuje zbog pojave odreene koliine eljeznog karbida. Nastanak eljeznog karbida u ausferitu
ne znai da je dolo do bajnitne pretvorbe jer se visokougljini austenit zadrava u matrici. Austenita
jednostavno ima manje to je temperatura TA nia. Pri niim temperaturama TA pojavljuje se trofazni
ausferit (ferit + austenit + eljezni karbid), a ne dvofazni bajnit (ferit + eljezni karbid). Pri viim
temperaturama TA pojavljuje se dvofazni ausferit (ferit + austenit).
Na slikama mikrostrukture (dobivene TEM mikroskopom) vidi se da se karbidi formiraju unutar
feritnih kristala. Ova iznimno fina mikrostruktura i ausferit s veom koncentracijom karbida (nastao
na nioj TA) ima vrlo velik utjecaj na mehanika svojstva ADI.
Moe se zakljuiti da promjene TA rezultiraju velikim promjenama mikrostrukture ADI-ja zbog
poloaja ugljika u strukturi. Ugljik se u poetku prvenstveno rastvara i stabilizira austenitnu matricu.
211

Kako se TA sniava, dio ugljika zajedno sa eljezom stvara eljezne karbide unutar feritnih zrna ime
se smanjuje koliina austenita. Konano, moe se zakljuiti da postoje dva ograniujua faktora
tijekom austemperinga: prvi je previsoka TA, a drugi preniska TA.

6.2.5 Mehanika svojstva ADI-ja

Mehanika svojstva ADI-ja s visokim sadrajem ugljika u austenitnoj matrici pokazala su se
superiorna prema standardnim vrstama nodularnog lijeva koje imaju feritnu matricu.
Razlog takvih izvanrednih svojstava lei:
u prisutnosti plono centrirane kubne reetke austenita (stabilan na sobnoj temperaturi zbog
visokog sadraja ugljika) koja ini matricu lijeva i
u raspodjeli ferita i eljeznog karbida u toj matrici (na koju se jako moe utjecati toplinskom
obradom).
Plono centrirani raspored atoma daje znatno veu duktilnost od ostalih kristalnih oblika. Npr. bakar,
aluminij i plemeniti metali (svi FCC) vrlo su rastezljivi i obradivi postupcima deformiranja kao i isti
metali. Nadalje, poznato je da austenitni nehrajui elici imaju veu duktilnost od feritnih
nehrajuih elika, tako da se mogu obraivati postupcima dubokog vuenja itd.
Potrebno je istraiti postupke toplinske obrade (koji se mogu relativno lako provesti) za postizanje
vlane vrstoe, granice poputanja i rastezljivosti razliitih klasa ADI-ja. Na jednoj strani spektra je
izvanredna struktura koja se sastoji od austenitno-feritne (ausferit) matrice s grafitnim kuglicama, a
na drugoj nodularni lijev visoke vrstoe klase 5 po ASTM-u ija se struktura sastoji od austenitne
matrice s ukljuenim feritom i eljeznim karbidom. Izmeu tih dviju krajnosti nalaze se sve ostale
vrste ADI-ja.
Svojstva izvornog materijala (s temperature austenitizacije), kuglice grafita u austenitnoj matrici s
0,8 % C, ne mogu se dobiti brzim hlaenjem do sobne temperature jer se vei dio austenita pretvara
u martenzit. Kako bismo odredili svojstva izvornog materijala (granicu teenja i rastezljivost),
potrebno je vlanu probu napraviti na austempering temperaturi prije nego to doe do ausferitne
transformacije. Naalost, to ne ostavlja puno vremena za obavljanje vlane probe na uzorku relativno
sloene geometrije. Situacija je bolja kada se koristi uzorak za tlanu probu i to prvenstveno zbog
jednostavnog cilindrinog oblika.
Vie tlanih proba izvedeno je na cilindrinim uzorcima iz nodularnog lijeva (promjera 12 mm i
visine 12 - 18 mm) koji su austenitizirani i gaeni u solnoj kupki na austempering temperaturi T A te
potom preneseni u ureaj za tlanu probu. Proces traje priblino 20 sekunda nakon ega se odmah
vri tlana proba izmeu dva elina alata temperature TA. Za veinu nodularnih ljevova velika brzina
i relativno spora austenitna pretvorba osiguravaju da ispitivanje bude zavreno prije poetka
pretvorbe austenita (u roku od priblino 100 sekunda). Slika 6.8 shematski prikazuje izotermiki
TTT-dijagram, gdje je uzorak gaen do sobne temperature nakon deformiranja, ali prije poetka
ausferitne transformacije.

212

Slika 6.85. Shematski prikaz uinaka plastine obrade na kinetiku ausferitne reakcije [26]
Na slici je takoer vidljivo da se plastinom deformacijom ubrzava ausferitna transformacija. To
omoguuje postizanje izuzetno fine (sitne) ausferitne mikrostrukture izvanredne vrstoe. Izmjerene
vrijednosti tlanog naprezanja i deformacije prikazane su u dijagramu (slika 6.9) za tri razliite
austempering temperature.

Slika 6.96. Dijagram naprezanje deformacija pri tlanoj probi ADI odljevka za tri austempering
temperature [26]
Iz dijagrama na 6.9 vidi se da je granica teenja austenitne matrice relativno neovisna o temperaturi
tlanog ispitivanja i iznosi oko 245 MPa uz rastezljivost od oko 30 %. Ovo jednoosno teenje
usporedivo je s onim kod vlane probe. Naravno, rastezljivost je vea kod tlane probe nego kod
vlane zbog izostanka pojave vrata na epruveti. Na slici Slika 6.10 prikazane su kombinacije
svojstava vlane vrstoe i rastezljivosti ADI ljevova i nodularnih ljevova s feritnom matricom
dobivenih razliitim parametrima obrade. Kod ADI ljevova uoavaju se velike promjene svojstava,
ovisno o parametrima obrade.

213

Slika 6.107. Dijagram granica teenja istezljivost za ADI ljevove i standardne

nodularne ljevove s feritnom matricom [26]
Sve vrste nodularnog lijeva, prikazane u dijagramu granica teenja istezljivost (slika 6.10), imaju
izvornu austenitnu matricu. Kod vrste s feritnom matricom austenit se pretvara u ferit ili kombinaciju
ferita i eljeznog karbida, kao rezultat kombinacije brzine hlaenje i sadraja legirnih elemenata, ili
se austenit gasi te zatim poputa s ciljem stvaranja poboljane strukture matrice (ferita i eljeznog
karbida). Pojava eljeznog karbida u mikrostrukturi praena je poveanjem vrstoe i smanjenjem
istezljivosti. Na slici 6.18 dan je shematski prikaz mikrostrukture s feritnom matricom. Kod ADI
klase austenitna matrica (s temperature austenitizacije T) ostaje kao kontinuirana faza s
prerasporeenim ugljikom najprije u matrici, a zatim i u eljeznom karbidu kod viih ADI klasa.
Mikrostruktura ADI klasa je shematski prikazana (slike 6.18 b i c). Plono centrirana kubna reetka
u matrici je superiorna u svakom pogledu (i rastezljivosti i vrstoe) u odnosu na feritnu matricu.
esto se moe uti da ADI ima dvostruku vrstou za istu rastezljivost ili dvostruku rastezljivost za
istu vrstou, to potvruje dijagram na slici 6.10. Iz iste slike se uoava da je prethodna izjava
konzervativna, naroito ako je austenit prije ausferitne pretvorbe podvrgnut gnjeenju (dobivena
struktura prikazana je na slici 6.18c).

a) Feritna matrica (bijele

boje) s karbidima (crne
boje)

b) Austenitna matrica s
feritom (bijele boje)
Slika 6.18 [26]

214

c) Austenitna matrica s feritom

(bijele boje) i karbidom (crne boje)

7 POPIS SLIKA
Slika 1.1. Promjene faza (fiziko-kemijske promjene)......................................................................11
Slika 1.2. Promjene strukture (oblika i veliine zrna) [1] ..................................................................11
Slika 1.3. Promjena mehanikog stanja [1] .......................................................................................12
Slika 1.4. Mikrostruktura bajnita [22] ...............................................................................................14
Slika 1.5. Mikrostruktura martenzita [22] .........................................................................................14
Slika 1.6. Faze dobivene metastabilnim (perlit), sporim (sorbit)
i srednje brzim hlaenjem (troostit) [2] ...........................................................................14
Slika 1.7. Krivulje hlaenja i nastale faze za razliite brzine hlaenja .............................................15
Slika 1.8. Razvijanje faze bajnita [1] .................................................................................................16
Slika 1.9. Oblici bajnitnih zrna [1] ....................................................................................................16
Slika 1.11. Donji bajnit [19] ..............................................................................................................16
Slika 1.10. Gornji bajnit [19] .............................................................................................................16
Slika 1.12. Martenzit [19] ..................................................................................................................17
Slika 1.13. Nastajanje prostorno centrirane iz plono centrirane kubne reetke [1] ..........................17
Slika 1.14. Parametri martenzita u ovisnosti o sadraju ugljika [1] ..................................................18
Slika 1.15. Izvod za parametar baze tetragonalne reetke [1]............................................................18
Slika 1.16. Temperature pretvorbe austenita, nastale faze i tvrdoa u ovisnosti o
brzini hlaenja [1] ...........................................................................................................19
Slika 1.17. Shematski prikaz nastajanja i mikrostruktura masivnog martenzita
(uveanje 800x), podeutektoidnog elika (a) i ploastog martenzita
(uveanje 1200x) nadeutektoidnog elika (b) [3]............................................................19
Slika 1.18. Temperaturno podruje potpune austenitizacije elika [1]..............................................20
Slika 1.19. Prijelaz eutektoidne koncentracije u podruje eutektoidnih koncentracija [1] ................21
Slika 1.20. Utjecaj brzine hlaenja na temperaturu alotropske modifikacije Fe Fe [4].............22
Slika 1.21. Ovisnost temperature alotropske modifikacije reetke Fe Fe o
udjelu ugljika i brzini hlaenja vhl u Fe-C leguri [4] ......................................................23
Slika 1.22. Uptonov dijagram - dijagram poetaka i zavretaka pretvorbe
austenita u martenzit [4] .................................................................................................24
Slika 1.23. Dio dijagrama Fe-Fe3C i Uptonov dijagram [4] .............................................................27
Slika 1.24. Odreivanje temperature austenitizacije podeutektoidnih elika [4] .............................27
Slika 1.25. Mikrostruktura podeutektoidnog ugljinog zakaljenog elika u ovisnosti o tA [5] .........28
Slika 1.26. Odreivanje temperature austenitizacije nadeutektoidnih elika [4] .............................29
Slika 1.27. Podruje optimalnih temperatura austenitizacije za kaljenje ugljinih elika [4] ..........30
Slika 1.28. Burnsov dijagram nadeutektoidni elici austenitizirani na tA > Acm
temperature [4] ...............................................................................................................31
Slika 1.29. Burnsov dijagram nadeutektoidni elici austenitizirani na
tA = A1 + (50 70) [C] [4] ...........................................................................................31
Slika 1.30. TTTdijagram (crveni) konstruiran pomou metastabilnog Fe-Fe3C (zeleni) i Uptonova
(plavi) dijagrama za podeutektoidni elik .......................................................................33
Slika 1.31. TTTdijagram (crveni) konstruiran pomou metastabilnog Fe-Fe3C (zeleni) i Uptonova
(plavi) dijagrama za eutektoidni elik .............................................................................33
Slika 1.32. TTTdijagram (crveni) konstruiran pomou metastabilnog Fe-Fe3C (zeleni) i Uptonova
(plavi) dijagrama za nadeutektoidni elik .......................................................................34
Slika 1.33. Konstrukcija TTTdijagrama [4]....................................................................................35
Slika 1.34. Krivulja hlaenja za izotermiko (lijevo) i kontinuirano (desno) hlaenje [4] ..............36
Slika 1.35. Konstrukcija TTT-dijagrama eutektoidnog elika za izotermiko hlaenje [1] ..............37
215

Slika 1.36. Transformacija austenita u perlit u ovisnosti o vremenu zadravanja

na izotermi 700C [1] ...................................................................................................... 39
Slika 1.37. Izotermika krivulja transformacije austenita za eutektoidni elik - 700C.
Svijetla podruja predstavljaju martenzit. [1, 6] ............................................................... 39
Slika 1.38. Praenje promjene austenita magnetskom metodom [1] ................................................ 40
Slika 1.39. Praenje promjene austenita dilatometrijskom metodom [1] ......................................... 40
Slika 1.40. Konstrukcija TTT-dijagrama podeutektoidnog elika pri izotermikom
hlaenju (shematski prikaz) [1] ...................................................................................... 41
Slika 1.41. Izotermiki TTT-dijagram podeutektoidnog ugljinog elika (s oko 0,5 % C) [4] ....... 42
Slika 1.42. Izotermiki TTT-dijagram elika 3230 [4] ................................................................. 43
Slika 1.43. Mikrostruktura eutektoidnog elika: a) gornji bajnit dobiven izotermikom
transformacijom tiz = 290C; b) donji bajnit dobiven izotermikom
transformacijom tiz = 180C. [7] ..................................................................................... 44
Slika 1.44. Anizotermiki TTT-dijagram elika HRN 4731 [8] .................................................... 45
Slika 1.45. Prikaz kontinuiranog ohlaivanja jednog austenitiziranog podeutektoidnog
ugljinog elika u pripadnom TTT-dijagramu [4] ......................................................... 46
Slika 1.46. Kontinuirani TTT-dijagram eutektoidnog ugljinog elika [4] ..................................... 48
Slika 1.47. Kontinuirani TTT-dijagram nadeutektoidnog ugljinog elika [4] ............................... 49
Slika 1.48. Kontinuirani TTT-dijagram elika 3230 [4] ............................................................... 50
Slika 1.49. TTT-dijagrami za anizotermiko (kontinuirano) hlaenje za podeutektoidni,
eutektoidni i nadeutektoidni elik ................................................................................... 51
Slika 1.50. Pomicanje linija pretvorba u TTT-dijagramu pri prijelazu s izotermikoga na
kontinuirano hlaenje [1] ................................................................................................ 52
Slika 1.51. Dio trokomponentnog dijagrama Fe - C- Le [4] ............................................................ 53
Slika 1.52. Binarni dijagram Fe Le s gamagenim legirnim elementima [4] ................................. 54
Slika 1.53. Binarni dijagram Fe Le s alfagenim legirnim elementima [4] .................................... 54
Slika 1.54. Utjecaj legirnih elemenata na temperaturu eutektoidne pretvorbe [4] ........................... 55
Slika 1.55. Utjecaj legirnih elemenata na eutektoidnu koncentraciju [4] ........................................ 55
Slika 1.56. Poloaj supstitucijskog atoma legirnog elementa u atomskoj ravnini eljeza [4] .......... 56
Slika 1.57. Kvalitativni izgled TTT-dijagrama nelegiranog elika (lijevo) i
legiranog elika (desno) [4] ........................................................................................... 58
Slika 1.58. Utjecaj legirnih elemenata na izgled TTT-dijagrama [1]................................................ 59
Slika 1.60. Komorna pe [14] ........................................................................................................... 60
Slika 1.59. Jamska pe [14] ............................................................................................................... 60
Slika 1.61. Vakuum pe [13]............................................................................................................. 61
Slika 1.62. Pe sa solnom kupkom [9] .............................................................................................. 61
Slika 1.63 Induktivno zagrijavanje [15] ............................................................................................ 62
Slika 1.64. Samokaljenje povrine zuba zupanika [16] ................................................................... 63
Slika 1.65. Utjecaj sadraja kuhinjske soli u vodi na maksimalnu brzinu hlaenja [1] .................... 64
Slika 1.66. Naelni izgled krivulja hlaenja za razliita rashladna sredstva [1] ............................... 64
Slika 1.67. Utjecaj povrinskih oksida na brzinu hlaenja [1] .......................................................... 65
Slika 2.1. Dijagram toplinske obrade kaljenja [4] ............................................................................ 68
Slika 2.2. Izbor pravilne temperature kaljenja [4] ............................................................................ 69
Slika 2.3. Dijagram zavisnosti temperature pretvorbe austenita od prethodne
temperature njegova predgijavanja iznad pravilne (tA) (vhl = konst.) [1] .......................... 70
Slika 2.4. Krivulje hlaenja povrine i jezgre cilindrinog elinog uzorka .................................... 72
Slika 2.5. Preklapanje krivulja hlaenja povrine i jezgre cilindrinog elinog uzorka
promjera 95 mm za vodu, ulje i zrak s odgovarajuim TTT-dijagramom za
kontinuirano hlaenje [1] ................................................................................................. 73
Slika 2.6. Ispitivanje prokaljivosti po Jominyju [4] .......................................................................... 74
Slika 2.7. Tvrdoa elika za razliite sadraje martenzita prema Hodge-Orehovski [24] ................ 75
216

Slika 2.8. Ispitivanje prokaljivosti po Grossmannu [24] ...................................................................75

Slika 2.9. Prikaz direktnog kaljenja u TTT-dijagramu [1] ................................................................76
Slika 2.10. Prikaz slomljenog kaljenja u TTT-dijagramu [1] ............................................................76
Slika 2.11. Prikaz stepeniasto-martenzitnog kaljenja u TTT-dijagramu [1] ....................................77
Slika 2.12. Dijagram poputanja za nelegirani ugljini alatni elik s 0,7 % C [1] ..........................79
Slika 2.13. Dijagrami poputanja razliitih elika [4] .......................................................................81
Slika 2.14. Promjene pri poputanju (utjecaj temperature poputanja) praene
dilatometrijskom metodom [1] ........................................................................................82
Slika 2.15. Boje poputanja elika [10] .............................................................................................83
Slika 2.16. Primjer "samopoputanja" dlijeta [1] ..............................................................................84
Slika 2.17. Dijagram toplinske obradbe klasinog poboljavanja [4] ...............................................85
Slika 2.18. Dijagram promjene mehanikih svojstava ovisno o temperaturi poputanja [1] ............86
Slika 2.19. Kvalitativni prikaz dijagrama rastezanja jednog elika ...................................................86
Slika 2.20. Prikaz izotermikog poboljavanja u TTT-dijagramu [1] ...............................................87
Slika 2.21. Dijagram toplinske obrade arenja [1] ............................................................................88
Slika 2.22. Temperaturna podruja arenja elika [1] .......................................................................89
Slika 2.23. Oporavak hladno ugnjeenog metala [1] .........................................................................90
Slika 2.24. Utjecaj prethodne hladne deformacije na temperaturu rekristalizacije [19] ...................90
Slika 2.25. Tijek procesa rekristalizacije shematski [1] .................................................................91
Slika 2.26. Mikrostruktura napretka rekristalizacije [19]: .................................................................91
Slika 2.27. Promjena mehanikih svojstava i strukture ovisno o trajanju zadravanja na temperaturi
rekristalizacije [11] ..........................................................................................................92
Slika 2.28. Sekundarna rekristalizacija [1] ........................................................................................93
Slika 2.29. Uveanje 100x, promjer krunice d = 79,8 mm, povrina 5000 mm2.
Veliina zrna prema ASTM-standardu je 3,89 [5] ..........................................................94
Slika 2.30. Strukturne pretvorbe prilikom normalizacije [1] .............................................................94
Slika 2.31. Postupak toplinske obrade normalizacije [1]...................................................................95
Slika 2.32. Usporedni nizovi za odreivanje veliine zrna po ASTM-u. [12] ..................................96
Slika 2.33. Usporedni nizovi za odreivanje duine grafitnih lamela po ASTM-u
(vrijede za mikroskopsko poveanje 100 : 1) [12] .........................................................97
Slika 2.34. Omekavajue arenje dijagram toplinske obrade .......................................................98
Slika 2.35. arenje za poputanje napetosti dijagram toplinske obrade [1] ...................................99
Slika 2.36. Trakasta odvojena estica kod ilavih i rastezljivih materijala [13] ............................100
Slika 2.37. Metalografske slike elika .1221 u razliitim stanjima nakon toplinske
obrade (poveanje 250x) [2]..........................................................................................100
Slika 2.38. Toplinska obrada visokougljinog elika za mjerne alate [1] .......................................102
Slika 2.39. Presjek elinog izratka .................................................................................................103
Slika 2.40. Direktno povrinsko kaljenje elika s 0,3 0,5 % C ....................................................103
Slika 2.43. Simetrino povrinsko kaljenje zubi zupanika plamenom [1] .....................................104
Slika 2.43. Asimetrino povrinsko kaljenje zubi zupanika plamenom [1]...................................104
Slika 2.43. Potpuno prokaljeni zubi zupanika [1] ..........................................................................104
Slika 2.44. Induktivno (visokofrekventno) kaljenje zubi zupanika [1]..........................................105
Slika 2.45. Visokofrekventno impulsno kaljenje zubi pile [15] ......................................................106
Slika 2.46. Obrada povrine kugliarenjem [13] .............................................................................107
Slika 2.47. Dijagram slijevanja Fe-N2 [1] ........................................................................................108
Slika 2.48. Dijagram ovisnosti dubine nitriranog sloja (h) o trajanju procesa nitriranja

h f ( )

[1] ...................................................................................................................108
Slika 2.49. Shema postupka ionskog nitriranja [1] ..........................................................................109
Slika 2.50. Postupak ionskog nitriranja [1]......................................................................................110
Slika 2.51. Povrina nitriranog sloja ................................................................................................110
Slika 2.52. Woehlerove krivulje epruveta razliito povrinski tretiranog elika 4732 .................111
217

Slika 2.53. Shematski prikaz cementiranja (s direktnim kaljenjem nakon pougljiavanja)

kroz "Fe-C" dijagram i dijagram toplinske obrade [1] ................................................. 114
Slika 2.54. Struktura i sadraj ugljika pougljienog sloja [14] ....................................................... 116
Slika 2.55. Pougljiavanje u krutom sredstvu [1] ........................................................................... 117
Slika 2.56. Postupak dvostrukog kaljenja nakon pougljiavanja kroz dijagram (t - ) [1]............. 118
Slika 2.57. Izgled cementiranog sloja prije (a) i nakon (b) toplinske obrade kaljenja [17] ............ 118
Slika 2.58. Ovisnost tvrdoe nakon kaljenja pougljienog izratka o udaljenosti od povrine ........ 118
Slika 2.59. Utjecaj vremena dranja izratka (na temperaturi pougljiavanja) na dubinu
pougljienog sloja za razliita sredstva pougljiavanja [15] ........................................ 119
Slika 2.60. Pseudobinarni dijagram slijevanja 18 % W, 4 % Cr, ~0,8 % C [1] .............................. 121
Slika 2.61. Dijagram toplinske obrade brzoreznog elika [1] ......................................................... 122
Slika 2.62. Dijagram visokotemperaturne termomehanike obrade (VTMO) [3] .......................... 123
Slika 2.63. TTT-dijagram visokotemperaturne termomehanike obrade (VTMO) [3] .................. 123
Slika 2.64. VTMO obrada elika za opruge [3] .............................................................................. 124
Slika 2.65. Dijagram niskotemperaturne termomehanike obrade (NTMO) [3] ........................... 124
Slika 2.66. TTT-dijagram niskotemperaturne termomehanike obrade (NTMO) [3] ................... 125
Slika 2.67. TTT-dijagram obrade izotermikog oblikovanja [3] ................................................... 126
Slika 2.68. Dijagram slijevanja duraluminija sa shematskim dijagramom toplinske obrade [1] .... 127
Slika 2.69. Metalografski dijagram toplinske obrade s prikazom faza [1] ..................................... 128
Slika 2.70. Izotermne promjene - prirodno dozrijevanje na t 20C [1] ........................................ 128
Slika 2.71. Izotermne promjene - umjetno dozrijevanje na t 130C [1] ...................................... 129
Slika 2.72. Izotermne promjene - umjetno dozrijevanje na t 250C [1] ...................................... 129
Slika 3.1. Fiberskop s direktnim i TV promatranjem [16] .............................................................. 132
Slika 3.2. Ispitivanje nepropusnosti tlaenjem vode ....................................................................... 132
Slika 3.3. Penetrirajue boje (bojene estice lijevo, fluorescentne estice desno) [17] ............ 133
Slika 3.4. Ispitivanje penetrirajuim bojama [18] ........................................................................... 134
Slika 3.5. Rasipanje magnetskog toka [19] ..................................................................................... 134
Slika 3.6. Elektromagnetska potkova [19] ..................................................................................... 134
Slika 3.7. Indukcija magnetskog toka elektrinom strujom [20] .................................................... 135
Slika 3.8. Stvaranje magnetskog polja oko vodia i oko zavojnice [20] ........................................ 135
Slika 3.9. Rasipanja magnetskog polja na mjestu greke i nakupljanje feromagnetskog
praha [18] ........................................................................................................................ 136
Slika 3.10. Uzduna i poprena magnetizacija osovine [19] .......................................................... 136
Slika 3.11. Nanoenje feromagnetskih estica suhom metodom [19]............................................. 136
Slika 3.12. Piezoelektriki efekt [20] .............................................................................................. 137
Slika 3.13. Postupak ispitivanja ultrazvukom odbijanjem (eho metoda) [21] ............................. 137
Slika 3.14. Postupak ispitivanja ultrazvukom prozvuavanje ili transmisijsko
ispitivanje [21] ............................................................................................................. 138
Slika 3.15. Brzina ultrazvuka u razliitim metalima [21] .............................................................. 138
Slika 3.16. Imerzijska metoda ispitivanja [21]............................................................................... 139
Slika 3.17. Utjecaj strukture materijala na rezultate ispitivanja [21] ............................................. 139
Slika 3.18. Vrste elastinih valova u metalu [18] ........................................................................... 140
Slika 3.19. Vibrator s ravnom glavom (lijevo) i kosom glavom (desno) [18] ................................ 140
Slika 3.20. Tehnika ispitivanja sueonog zavarenog spoja UZV vibratorom s kosom
glavom [18] ................................................................................................................... 140
Slika 3.21. Ispitivanje sueonog zavarenog spoja UZV vibratorom s kosom glavom [18] ........... 141
Slika 3.22. Radiografsko ispitivanje [18] ....................................................................................... 142
Slika 3.23. Ispitivanje radioaktivnim izotopima ............................................................................. 144
Slika 3.24. Zatita od zraenja udaljavanjem od izvora i pregradama ............................................ 145
Slika 4.1. Erozija metala [22] .......................................................................................................... 147
Slika 4.2. Mogui mehanizmi erozije [22] ...................................................................................... 148
218

Slika 4.3. Mehanizam kavitacije [22] ..............................................................................................148

Slika 4.4. Napredovanje kavitacije i erozije [22].............................................................................149
Slika 4.5. Utjecaj sadraja kroma i temperature na otpornost elika kemijskoj koroziji [23] .........149
Slika 4.6. Nastajanje oksidnih slojeva na povrini elika [23] ........................................................150
Slika 4.7. Korozija stijenke metala A u kontaktu s rastaljenim metalom B [23].............................150
Slika 4.8. Primjer mehanizma korozije u elektrolitu .......................................................................151
Slika 4.9. Mehanizam korozije nelegiranog elika u vodi ...............................................................152
Slika 4.10. Mehanizam korozije nelegiranog elika u morskoj vodi...............................................153
Slika 4.11. Korozija homogenog eljeza ispod jedne kapi heterogenog elektrolita ........................155
Slika 4.12. Jednolina korozija homogenog metala ........................................................................155
Slika 4.13. Lokalna korozija ............................................................................................................156
Slika 4.14. Rupiasta (tokasta ili pitting) korozija [24] .................................................................156
Slika 4.15. Interkristalna korozija [22] ............................................................................................157
Slika 4.16. Transkristalna korozija (primjer kod nehrajueg elika) [22] .....................................157
Slika 4.17. Selektivna korozija (primjer korozije kod mjedi) [24] .................................................158
Slika 4.18. Razliiti tipovi korozije [22]..........................................................................................159
Slika 4.19. Model galvanske korozije eljeza Fe [22] .....................................................................160
Slika 4.20. Nepravilno i pravilno izvedeno dno spremnika .............................................................161
Slika 4.21. Pravilno postavljanje ispusta iz spremnika ....................................................................162
Slika 4.22. Vertikalno postavljen spremnik bez okapnice (loe) i s okapnicom (dobro) ................162
Slika 4.23. Zavareni spoj s anodnim (loe) i katodnim dodatnim materijalom (dobro) ..................162
Slika 4.24. Primjer zatite vodovodne cijevi dodavanjem anode - protektora ................................163
Slika 4.25. Primjer zatite trupa broda pomonim vanjskim izvorom struje ...................................163
Slika 5.1. Podruja koncentracija ugljika i silicija standardnih eljeznih ljevova [14] ...................165
Slika 5.2. Pseudobinarni Fe-C dijagram za leguru s 2 % Si [14] ...................................................166
Slika 5.3. Struktura nelegiranog sivog lijeva u lijevanom stanju (lijevo, 180 HB) i
stanju nakon feritizacijskog arenja 1 sat na 760C (desno, 120 HB) [14] ..................167
Slika 5.4. Utjecaj vremena dranja na temperaturi austenitizacije na tvrdou sivog lijeva
nakon kaljenja (cilindrini uzorak promjera 32 mm i duljine 20 mm) [14] .................169
Slika 5.5. Utjecaj temperature poputanja na mehanika svojstva nelegiranog
sivog lijeva sastava: 3,2 % C od ega 0,8 % C u matrici, 2,43 % Si, 0,13 % Cr,
0,05 % Ni, 0,17 % Mo [14] ..........................................................................................170
Slika 5.6. Utjecaj temperature poputanja na zaostala naprezanja kod sivog lijeva [14] ...............172
Slika 5.7. Utjecaj temperature poputanja i vremena dranja na zaostala naprezanja kod
sivog lijeva. Sastav odljevka: 2,72 % C; 1,97 % Si; 0,14 % P; 0,08 % S,
0,51 % Mn [14] ............................................................................................................173
Slika 5.8. Kontinuirani TTT-dijagram s ucrtanim krivuljama hlaenja za arenje,
normalizaciju i gaenje [14] .........................................................................................174
Slika 5.9. Izotermiki TTT-dijagram s ucrtanom krivuljom hlaenja za austempering
(Ms i Mf temperatura sniavaju se kako se austenit obogauje ugljikom
u 1. stupnju) [14] ..........................................................................................................175
Slika 5.10. Ovisnost mehanikih svojstava o strukturi matrice i klasi ilavog lijeva [14] .............176
Slika 5.11. Ovisnost mehanikih svojstava o vrsti toplinske obrade ilavog lijeva [14] ...............176
Slika 5.12. Mikrostruktura ADI. a) ilavi lijev austemperiran na 260C fine igliaste
strukture vlane vrstoe 1585 MPa, granice teenja 1380 MPa, elongacije 3 %,
udarne ilavosti 54 J i tvrdoe 475 HB; b) Isti odljevak austemperiran na 370C
grube igliaste strukture vlane vrstoe 1035 MPa, granice teenja 825 MPa,
elongacije 11 %, udarne ilavosti 130 J i tvrdoe 321 HB. [14] ...................................177
Slika 5.13. Pseudobinarni Fe-C dijagram za 2 % Si [14] ...............................................................177
Slika 5.14. Utjecaj vremena dranja na temperaturi arenja na raspad primarnih karbida [14] .....178

219

Slika 5.15. Jominy krivulje za ilavi lijev sastava: 3,9 % C; 2,2 % Si; 0,04 % Mg te neznatan
dodatak Mn, Ni, Cu, Cr, V, Ti [14] ............................................................................. 179
Slika 5.16. Utjecaj temperature niskotemperaturnog poputanja na tvrdou odljevka [14] .......... 179
Slika 5.17. Utjecaj temperature austenitizacije na tvrdou nakon gaenja ilavog lijeva [14] ...... 180
Slika 5.18. Utjecaj temperature i trajanja poputanja na konanu tvrdou nakon obrade [14] ...... 180
Slika 5.19. Postignuto poputanje zaostalih naprezanja ilavog lijeva na tri razliite
temperature poputanja i vrijeme dranja do 8 sati [14] .............................................. 182
Slika 5.20. Feritni kovkasti lijev 750x [14]................................................................................. 183
Slika 5.21. Utjecaj temperature austenitizacije i rashladnog sredstva na tvrdou kovkastog
lijeva nakon gaenja [14] ............................................................................................. 183
Slika 5.22. Perlitni kovkasti lijev: a) nakon prve faze grafitizacije, gaenja na zraku i
poputanja (212 HB, 750x); b) nakon prve faze grafitizacije, gaenja u ulju i
poputanja (255 HB, 750x). [14] ................................................................................. 184
Slika 5.23. Utjecaj temperature poputanja i vremena dranja na tvrdou perlitnog
kovkastog lijeva sastava 2,35 - 2,45 % C, 1,45 - 1,55 % Si, 0,03 % P, 0,06 - 0,15 % S,
0,38 - 0,50 % Mn i manje od 0,003 % Cr [14] ............................................................ 184
Slika 5.24. Mikrostruktura potkritino arenog 4 % Si-Mo nodularnog lijeva 400x [14] ............. 188
Slika 5.25. Mikrostruktura Ni - Cr visokolegiranog bijelog lijeva (poveanje 340x) [14] ............ 190
Slika 5.26. Mikrostruktura Ni - Cr bijelog lijeva nakon dubokog hlaenja
(poveanje 340x) [14] .................................................................................................. 191
Slika 5.27. Mikrostruktura Ni - Cr bijelog lijeva nakon dubokog hlaenja
(poveanje 340x) [14] .................................................................................................. 194
Slika 5.28. Utjecaj sadraj kroma na eutektiku koncentraciju kod ljevova s visokim
sadrajem kroma [14] .................................................................................................. 194
Slika 5.29. Kontinuirani TTT-dijagrami za tri bijela lijeva razliita kemijskog sastava [14]........ 196
Slika 5.30. Toplinska obrada otvrdnjavanja bijelog lijeva visokog sadraja kroma [14] .............. 197
Slika 5.31. Utjecaj temperature austenitizacije na tvrdou i sadraj ostatnog austenita kod
bijelog lijeva visokog sadraja kroma [14] .................................................................. 197
Slika 6.1. Pregled faza obrade nodularnog lijeva [41] .................................................................... 199
Slika 6.2. Shematski prikaz stabilnog i metastabilnog Fe-C dijagrama slijevanja s krivuljama
hlaenja inokulirane i neinokulirane taline [41] .......................................................... 200
Slika 6.3. Komora za obradu ilavog lijeva s prikazom poloaja elinog pokrova i
predlegure [41] ............................................................................................................. 201
Slika 6.4. Struktura ilavog lijeva [41] .......................................................................................... 202
Slika 6.5. Uinak segregacije legirnih elemenata na nodularni lijev [41]....................................... 203
Slika 6.6. Ilustracija rasta ferita i perlita (C je oznaka podruja difuzije ugljika) [41] .............. 204
Slika 6.7. Shematski prikaz faznog i izotermikog TTT-dijagrama lijevanog eljeza [41]........... 205
Slika 6.8. Shematski prikaz visokotemperaturnog poputanja [41] ............................................... 205
Slika 6.9. Poboljana struktura nodularnog lijeva [41] .................................................................. 206
Slika 6.10. Poboljana struktura nodularnog lijeva sa sekundarnim grafitom u sreditu
slike [41] ...................................................................................................................... 206
Slika 6.11. Metastabilni i izotermiki TTT-dijagram. U dijagramu je prikazana MS
temperatura, ovisnost MS temperature o vremenu austempering obrade
(crvena linija u izotermikom TTT-dijagramu) i metastabilno + podruje
(u metastabilnom faznom dijagramu). [26] .................................................................. 208
Slika 6.12. Tipina ADI mikrostruktura (dobivena austempering obradom) na slici desno.
Na lijevoj strani je shematski prikazana austenitizirana mikrostruktura
(austenit + kuglice grafita) na temperaturi Tprije austempering obrade. [26] .......... 209
Slika 6.13. Metastabilni i izotermiki TTT-dijagram u kojem je prikazan uinak
sniavanja temperature austenitizacije [26] ................................................................. 210
220

Slika 6.14. Izmjerene koncentracija ugljika i volumni udjeli austenita u ausferitu (zajedno s
izraunanim volumnim udjelom uz pretpostavku dvofaznog + ausferita) [26] .....211
Slika 6.15. Shematski prikaz uinaka plastine obrade na kinetiku ausferitne reakcije [26] .........213
Slika 6.16. Dijagram naprezanje deformacija pri tlanoj probi ADI odljevka za tri
austempering temperature [26] .....................................................................................213
Slika 6.17. Dijagram granica teenja istezljivost za ADI ljevove i standardne
nodularne ljevove s feritnom matricom [26] ................................................................214
Slika 6.18. Shematski prikaz mikrostrukture s feritnom matricom [26] .........................................214

221

8 POPIS TABLICA
Svojstva istog elika nakon razliitih tretmana .......................................................... 125
Zraenje izotopa i poluivot raspada .......................................................................... 143
Elektrodni potencijali nekih metala [11] .................................................................... 159
Mehanika svojstva za tri glavne skupine visokolegiranih bijelih ljevova [14] ....... 189
Rasponi tvrdoe matrice kod ljevova visokog sadraja kroma u ovisnosti o strukturi
matrice [14] ............................................................................................................... 193
Tablica 5.3. Tvrdoe minerala i mikrokonstituenata [14] ............................................................. 193
Tablica 2.1.
Tablica 3.1.
Tablica 4.1.
Tablica 5.1.
Tablica 5.2.

222

223

9 Bibliografija
[1] R. Deeli, Metali, Split: Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, 1988.
[2] H. Schumann, Metalographie, Deutscher Verlag fur Grundstoffindustrie, 1991.
[3] Zoran J. Radakovi, Termika obrada elika [Mreno]. Available:
http://afrodita.rcub.bg.ac.rs/~rzoran/VDj-TO.pdf.
[4] M. Stupniek i F. Cajner, Osnove toplinske obradbe metala, Zagreb: Fakultet strojarstva i
brodogradnje, 1998.
[5] G. F. V. Voort, Metallography, Principles and Practice, New York: ASM - The Material
Information Society, 1999.
[6] C. R. Brooks, Principles of the Heat Treatment of Plain Carbon and Low Alloy Steels, ASM
International.
[7] Mathew James Peet, Transformation and tempering of lowtemperature bainite, 2010.
[Mreno]. Available: http://mathewpeet.org/thesis/superbainite/superbainite.html.
[8] Thyrofort, Thyrofort - heat treatable steels.
[9] Salt-bath Furnaces [Mreno]. Available:
http://www.thermconcept.com/en/produkte/metallwaermebehandlung/furnaces-and-systemsforhardening/salzbadoefen.html.
[10] Temperature Colour Guide [Mreno]. Available:
http://www.simplytoolsteel.com/temperature-color-guide.html.
[11] W. D. Callister and D. G. Rethwisch, Materials Science and Engineering, New York: Wiley &
Sons, 2011.
[12] Reticle Untwinned Grain Counting 1-8 ASTM E112, 2014. [Mreno]. Available:
http://www.microscopeworld.com/p-1393-reticle-untwinned-grain-counting-1-8astme112.aspx.
[13] Controlled shot peening [Mreno]. Available:
http://www.metalimprovement.co.uk/controlled-shot-peening.html.
[14] V. author, ASM Metals Handbook vol. 4: Heat treating, USA: ASM International, 1991.
[15] V. author, ASM Metals Handbook vol 5: Surface engineering, ASM International, 1994.
[16] Fiberscopes [Mreno]. Available:
http://www.directindustry.com/industrialmanufacturer/fiberscope-73371.html.
[17] Non- Invasive Dye Penetrant [Mreno]. Available:
http://www.jmactool.com/qualityassurance/dyepenetrant.html.
[18] V. author, ASM Metals Handbook vol 17: Nondestructive Evaluation and Quality Control,
ASM International, 1992.
[19] Magnetic particle inspection [Mreno]. Available:
http://www.ventureinspection.co.uk/services/magnetic-particle-inspection/.
[20] Whats The Difference Between Piezoelectric And Piezoresistive Components [Mreno].
Available: http://electronicdesign.com/components/what-s-difference-between-piezoelectricandpiezoresistive-components.
[21] Principles of Ultrasonic Testing [Mreno]. Available:
http://www.energyworkforce.net/?p=126.
[22] G. Stachowiak i A. W. Batchelor, Engineering Tribology.
[23] V. author, ASM Metals Handbook vol. 13: Corrosion, ASM International, 1987.

224

[24] Pitting Corrosion [Mreno]. Available:

http://www.corrosionclinic.com/types_of_corrosion/pitting_corrosion.htm.
[25] K. B. Rundman, `Cooperating With Mother Nature`- A Story of the Physical Metallurgy of
Ductile Iron - Part I, 2003.
[26] K. B. Rundman, Its About Austenite and Carbon, Mate - A Story of the Physical
Metallurgy of ADI - Part II 2004.
[27] Dry Particle Inspection [Mreno]. Available:
https://www.ndeed.org/EducationResources/CommunityCollege/MagParticle/TestingPractices/.
[28] Induction Heating Equipment, Gaos Electromagnetic Induction Heating Equipment Co.
[Mreno]. Available: http://www.inductionheating.com.cn/case/582037389.html.
[29] Advantages and disadvantages of induction heating technology [Mreno]. Available:
http://www.uihm.com/en/Induction-Technology/Advantages-and-disadvantages-ofinductionheating-technology5.html#.VGzjoYuG-gY.
[30] Heat treatment [Mreno]. Available: http://estherm.hr/.
[31] Vacuum Heat Treating [Mreno]. Available: http://www.paulo.com/loc_cleveland.html.
[32] Martensite [Mreno]. Available: http://en.wikipedia.org/wiki/Martensite.
[33] G. I. Co., Ltd. Impulse Hardening, Razorsaw Manufacturing Co., Ltd. [Mreno]. Available:
http://www.razorsaw.co.jp/english/tokuchou/yakiire.htm.
[34] R. Deeli, Osnove konstrukcijskih materijala, Split: Fakultet elektrotehnike, strojarstva i
brodogradnje, 1996.
[35] F. J. Hoose, Mini Lathe Capabilities, 2000-2002. [Mreno]. Available: http://www.minilathe.com/Mini_lathe/Capabilities/Capabilities.htm.
[36] T. Fletin, F. Kovaiek i J. Indof, Svojstva i primjena materijala, Zagreb: Fakultet strojarstva i
brodogradnje, 2002.
[37] George Langford, Microstructures, Massachusetts Institute of Technology, Cambridge
[Mreno]. Available: http://www.georgesbasement.com/Microstructures/.
[38] STEEL SELECTOR Metal Ravne doo [Mreno]. Available:
http://www.metalravne.com/selector/selector.html.
[39] B. Anzulovi, Materijali, Split: Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, 1990.
[40] G. E. i. L. B. Totten, Steal Heat Treatment - Mettalurgy and Technologies, Oregon, USA:
Portland State University, 2007.
[41] Vrste PVD presvlaka [Mreno]. Available: http://www.elkotron.com/index.php/vrste-pvdpresvlaka.

225