SVEUILITE U ZAGREBU

FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE

PROJEKT PI

Filip Vusi

Zagreb, 2015.

SVEUILITE U ZAGREBU
FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE

Zavarivanje pod zatitom praka (EPP)

kotlovskih limova

Mentor:

Student:

Prof. dr. sc. Zoran Kouh

Filip Vusi

Zagreb, 2015.

Filip Vusi

Projekt PI

SADRAJ
SADRAJ ................................................................................................................................... I
POPIS SLIKA ............................................................................................................................ II
POPIS TABLICA ..................................................................................................................... III
1. UVOD .................................................................................................................................. 1
2. EPP POSTUPAK ZAVARIVANJA ................................................................................... 3
2.1. Parametri zavarivanja ................................................................................................... 4
2.2. Praak ........................................................................................................................... 5
2.3. Podloge pri zavarivanju prvog sloja ............................................................................. 7
2.4. EPP zavarivanje s dvije ice ........................................................................................ 8
3. ELICI U KOTLOGRADNJI ........................................................................................... 10
3.1. Super 12% Cr elicic............................................................................................... 10
3.2. Moderni martenzitni elici za kotlogradnju ............................................................... 13
3.3. Zavarljivost i primjer zavarivanja elika za kotlogradnju.......................................... 16
3.3.1. Predgrijavanje elika P91 i P92 ......................................................................... 20
3.3.2. Zavarivanje elika P91 i P92 .............................................................................. 21
3.3.3. Toplinska obrada nakon zavarivanja................................................................... 23
4. ZAKLJUAK .................................................................................................................... 25
5. POPIS LITERATURE ....................................................................................................... 26

Fakultet strojarstva i brodogradnje

Filip Vusi

Projekt PI

POPIS SLIKA
Slika 1.

Shematski prikaz taljenja i skruivanja kod EPP zavarivanja [5] ....................... ....3

Slika 2.

Utjecaj nekih parametara zavarivanja na geometrijski oblik zavara [5] ................. 4

Slika 3.

Tandem tehnika EPP zavarivanja [10] .................................................................... 9

Slika 4.

Dijagram stanja Fe-Cr-C pri % Cr=12=const. [12] ............................................... 11

Slika 5.

Zavisnost granice puzanja od temperature glavnih grupa martenzitnih elika za

kotlogradnju [13] ................................................................................................... 13

Slika 6.

Oksidacija elika 9 12% Cr uslijed djelovanja pare na 650 C [13] .................. 15

Slika 7.

Smanjenje debljine stijenke cijevi primjenom razliitih materijala [13] .............. 16

Slika 8.

CCT dijagram za elik X20CrMoV12-1 [13] ....................................................... 17

Slika 9.

CCT dijagram za elik P91 [13] ............................................................................ 17

Slika 10.

CCT dijagram za elik P92 [13] ............................................................................ 18

Slika 11.

Tipian ciklus obrade elika P92 za vrijeme i nakon zavarivanja [1] ................... 19

Slika 12

Proces predgrijavanja prije zavarivanja elika P91 [14].......................................20

Slika 13.

Tople pukotine nastale zavarivanjem mehaniziranim EPP postupkom [1] ........... 22

Slika 14.

Raspored tvrdoa nakon zavarivanja i toplinske obrade na eliku P91 [14].........24

Fakultet strojarstva i brodogradnje

II

Filip Vusi

Projekt PI

POPIS TABLICA
Tablica 1. Poboljanje parametara energetskih kotlovskih postrojenja u najrazvijenijim
zemljama svijeta [1] ................................................................................................ 1
Tablica 2. Usporedba EPP zavarivanja s jednom i dvije ice [9] .............................................. 8
Tablica 3. Super 12% Cr toplinski visokopostojani elici [12]............................................. 12
Tablica 4. Kemijski sastav martenzitnih elika za komponente u kotlogradnji [13] ............... 14
Tablica 5. Mehanika svojstva elika za komponente u kotlogradnji na 20 C [13] ............... 14

Fakultet strojarstva i brodogradnje

III

Filip Vusi

Fakultet strojarstva i brodogradnje

Projekt PI

IV

Filip Vusi

Projekt PI

1. UVOD
Poveani ivotni standard i poveanje svjetske populacije utjeu na sve veu potronju
elektrine energije, to zahtijeva i poveanje proizvodnje iste. Najvei dio elektrine energije
proizvodi se izgaranjem fosilnih goriva pomou energetskih kotlovskih postrojenja, zatim u
nuklearnim elektranama, te upotrebom razliitih obnovljivih izvora energije, kao to su suneva
energija, energija vjetra, valova, plime i oseke. Za proizvodnju elektrine energije najvie se
koriste i u blioj budunosti e se koristiti fosilna goriva. Takoer sve vie se koristi preraeni
otpad kao gorivo za proizvodnju iste. Zalihe fosilnih goriva su sve manje. Prema nekim
izvorima pretpostavlja se da su zalihe ugljena 200 do 300 godina, a zalihe tekuih derivata 50
do 60 godina. to se tie energetskih kotlovskih postrojenja potrebe za izgradnjom novih i
rekonstrukcijom starih su sve vee. Zbog smanjenja zaliha fosilnih goriva i dananjih zahtjeva
za to manjim zagaivanjem okoline, tei se da u eksploataciji kotlovska postrojenja imaju
iskoristivost veu od 50%. To se moe ostvariti samo ako kotlovska postrojenja budu u
eksploataciji radila sa viim parametrima pare, temperaturom i tlakom [1]. Tablica 1 pokazuje
poboljanje parametara energetskih kotlovskih postrojenja u najrazvijenijim zemljama svijeta.

Tablica 1.

Poboljanje parametara energetskih kotlovskih postrojenja u najrazvijenijim

zemljama svijeta [1]

Zahjtevi za veom efikasnou, i shodno tome poveanje radnih parametara (tlak,

temperatura) i veliina postrojenja, uvjetovali su razvoj elika vee vrstoe. U Europi su tokom
ranih 60-tih godina razvijena dva elika sa poveanom prekidnom vrstoom puzanja: X20
CrMoV 12-1 i EM12. elik X20 CrMoV 12-1 sadri 12 % Cr i 1 % Mo, uz dodatak V. EM12
je elik sa 9 % Cr, 2 % Mo i sa dodatkom V i Nb. Sljedei logini korak je bio razvoj
modificiranog 9 % Cr elika; ova klasa je uspjeno prihvaena irom svijeta tokom kasnih
osamdesetih. Do danas X20 CrMoV 12-1 i EM 12 elici uveliko se zamjenjuju sa T/P91 [2].
Fakultet strojarstva i brodogradnje

Filip Vusi

Projekt PI

Kotlovska postrojenja i posude pod tlakom spadaju u strojarske konstrukcije s, u pravilu,

velikom debljinom stijenke. Prema normi HRN M.E2. 150 debljine stijenke (s) se dijele u etiri
grupe: tanka do 6 mm; srednja iznad 6 do 30 mm; debela iznad 30 do 100 mm i vrlo debela
debljine iznad 100 mm [3].
Zavarivanje debelih stijenki esto se obavlja zavarivanjem pod zatitom praka (EPP)
postupkom zbog prednosti u odnosu na druge elektrolune postupke zavarivanja, a najznaajniji
su: veliki depozit materijala, velike brzine zavarivanja i dubine penetracije, mogunosti
automatizacije postupka te takoer poboljani uvjeti rada zavarivaa zbog zatite elektrinog
luka slojem praka [4].
U radu e detaljnije biti opisani sam postupak EPP zavarivanja te elici za kotlovske
limove na koje se najee aplicira ovaj postupak zavarivanja.

Fakultet strojarstva i brodogradnje

Filip Vusi

Projekt PI

2. EPP POSTUPAK ZAVARIVANJA

Zavarivanje pod zatitom praka (EPP) ubraja se u elektrolune postupke. Elektrini luk
se odrava izmeu kontinuirane taljive elektrode (najee u obliku ice) i radnog komada.
Elektrini luk se u toku procesa ne vidi jer je prekriven slojem praka i troske koja nastaje
taljenjem dijela tog praka. Praak titi rastaljeni metal od djelovanja okolne atmosfere,
sprjeava naglo hlaenje zavara i oblikuje zavar. Takoer on ima utjecaja na kemijski sastav
metala zavara. Proces teljenja i skruivanja kod EPP zavarivanja prikazan je slikom 1. [5].

Slika 1.

Shematski prikaz taljenja i skruivanja kod EPP zavarivanja [5]

Ovaj postupak namijenjen je prvenstveno za zavarivanje i navarivanje debljih i duljih

spojeva, na primjer u gradnji velikih spremnika te za navarivanje nehrajuih elika na
nelegirani elik i slino. U ovisnosti o debljini osnovnog materijala priprema za zavarivanje
moe biti u obliku I ili Y spoja. I spoj se koristi za debljine do priblino 12 mm, a Y spoj za
debljine vee od 10 mm. Najee se primjenjuje mehanizirana varijanta postupka, gdje je
mehanizirano dodavanje elektrodne ice i pomicanje u smjeru zavarivanja. Postoje i
poluautomatski ureaji gdje se voenje glave vri runo [5].

Fakultet strojarstva i brodogradnje

Filip Vusi

Projekt PI

Smatra se da je primjena ovog postupka ekonomina za zavarivanje spojeva duih od

0,5 m te za limove debljine iznad 10 mm. Postupak se primjenjuje za zavarivanje u poloenom
poloaju, ili u posebnim sluajevima u PC poloaju ( npr. gradnja plata rezervoara). U ostalim
poloajima je postupak teko primjenjiv, jer zbog padanja praka nema zatite mjesta
zavarivanja. Kod EPP zavarivanja esta je upotreba naprava (okretaljki, pozicionera i slino)
kojima se zavareni spoj dovodi u poloeni poloaj [5].

2.1. Parametri zavarivanja

Geometrijski oblik zavara znaajno ovisi o parametrima zavarivanja od kojih su
najvaniji struja zavarivanja, napon na elektrinom luku te brzina zavarivanja. Na slici 2
prikazan je utjecaj pojedninih navedenih parametara, a konani oblik spoja ovisiti e o
zajednikom djelovanju tih parametara. Naime, promjena jednog parametra izaziva odmah i
promjenu ostalih parametara, iako u neto manjoj mjeri [5].

Slika 2.

Utjecaj nekih parametara zavarivanja na geometrijski oblik zavara [5]

Fakultet strojarstva i brodogradnje

Filip Vusi

Projekt PI

Jakost struje zavarivanja najvie utjee na koliinu nataljenog materijala u jedinici

vremena (depozit) i na dubinu protaljivanja (penetraciju) i to tako da se poveanjem jakosti
struje poveavaju depozit i penetracija. Jakosti struje kod EPP-a se nalaze u rasponu 300 A do
1500 A, ovisno o postavljenim zahtjevima i vrsti materijala koji se zavaruje [6].
Poveanjem napona elektrini luk se produljuje, smanjuje se penetracija, a poveavaju
se irina zavara, metalurke reakcije i potronja praka. Vii napon, takoer, olakava uspostavu
elektrinog luka. Napon luka se odabire s obzirom na jakost struje i eljeni oblik i dimenzije
zavara [6].
Brzina zavarivanja odnosno brzina pomicanja elektrinog luka utjee na penetraciju i
irinu zavara. Poveanjem brzine zavarivanja uz konstantne ostale parametre, smanjuje se
penetracija i irina zavara. Iznimno, kod premalih brzina zavarivanja penetracija se, takoer,
smanjuje. To se objanjava stvaranjem velike koliine taline koja se podvlai ispod luka i
tako spreava njegovo prodiranje u osnovni materijal [6].
Najbolja penetracija i oblik zavara dobivaju se zavarivanjem istosmjernom strujom sa
elektrodom na plus polu. Elektroda na minus polu daje manju penetraciju i vee nadvienje
zavara. Rezultati zavarivanja izmjeninom strujom negdje su na sredini izmeu plus i minus
pola istosmjerne struje. EPP zavarivanje se najee obavlja istosmjernom strujom sa icom na
plus polu [7].

2.2. Praak
Prakovi se razlikuju prema kemijskom sastavu, nainu proizvodnje, obliku i veliini
zrna. Po kemijskom sastavu, prakovi su vrlo slini sastavu obloge kod obloenih elektroda i
imaju iste funkcije [5].
Pri izboru kombinacije praka/ice treba uzeti u obzir [4]:
-

uklanjanje troske,

sposobnost zavarivanja na neistim povrinama,

brzinu zavarivanja,

mogunost vieslojnog zavarivanja,

cijenu i potronju praka,

mehanike osobine.

Fakultet strojarstva i brodogradnje

Filip Vusi

Projekt PI

istoa osnovnog materijala je naroito vana kod veih brzina zavarivanja zbog mogue
pojave poroznosti zavara [4].
Vrste praka prema stupnju legiranja Si i Mn se dijele na [4]:
neutralne:

nemaju veliki utjecaj na promjene sadraja Mn i Si, obino prouzrokuju snienje

sadraja Cr, mali je utjecaj parametara zavarivanja na kemijski sastav i
mehanike osobine metala zavara, pogodni su za vieslojno zavarivanje,
pogotovo za debljine iznad 25 mm, kod jednoslojnog zavarivanja i pri
zavarivanju preko zahralih povrina moe doi do poroznosti metala zavara.

aktivne:

kroz praak se dodaju male koliine Mn i Si to smanjuje pojavu poroznosti

posebno kod zavarivanja preko zahralih povrina, ovi prakovi su pogodni za
jednoslojno zavarivanje, parametri zavarivanja moraju biti kontrolirani, najee
se koriste pri naponu luka do 36 V, koriste se za velike brzine zavarivanja, troska
se lako uklanja.

legirane:

legirajui elementi se dodaju kroz praak, na stupanj legiranja veliki utjecaj

imaju parametri zavarivanja.

Prema nainu proizvodnje razlikujemo [5]:

-

taljene prakove,

aglomerirane prakove,

sinterirane prakove,

mijeane prakove.

Taljeni prakovi proizvode se teljenjem u elektrolunim ili plinskim peima pri

temperaturi iznad 1500 C do 1600 C. Rastaljena masa lijeva se u vodu gdje se talina skruuje
u obliku grumena koje se kasnije sue i drobe na potrebnu veliinu. Aglomerirani prakovi
dobivaju se vezivanjem sitno mljevenih komponenti, a kao vezivo slui neka od vrsta vodenog
stakla. Mijeani prakovi su prakovi koji su mijeani od dva ili vie tipova praka. Prednost
taljenih praaka je to nisu higroskopni za razliku od aglomeriranih koji su vrlo osjetljivi na
vlagu, pa ih je esto puta potrebno suiti prije upotrebe. Nedostatak taljenih u odnosu an
aglomerirane prakove je u nainu proizvodnje. Za proizvodnju teljenog praka potrebno je
uloiti znaajno vie energije, a izaziva se i prilino zagaivanje okoline [5].

Fakultet strojarstva i brodogradnje

Filip Vusi

Projekt PI

2.3. Podloge pri zavarivanju prvog sloja

Izraz podloge pri zavarivanju podrazumijeva primjenu razliito profiliranih dijelova,
postavljenih uz spoj, s donje strane lijeba koji e biti zavaren, tako da osiguravaju pravilno
oblikovanje prvog tzv. korijenskog sloja. Izvoenje korijenskog sloja smatra se najkritinijom
operacijom u proizvodnji zavarivanjem. Potrebno je uravnoteiti brojne sile koje djeluju na
talinu, uz zahtjev da se osigura potpuna penetracija, bez prevelikog nadvienja i ugorina.
Podloga ispunjava ovu funkciju oblikujui korijen [5].
Osim ove funkcije, primjenom podloga, ostvaruju se i neke vrlo vane ekonomsko
tehnoloke prednosti. Jedna od najvanijih je svakako toplinska izolacija, koju osiguravaju
nemetalne podloge, a povoljno utjee na smanjenje krutih deformacija spoja, jer se izjednauje
brzina hlaenja u licu i korijenu zavara. S ekonomskog gledita to je mogunost rada s
poveanim parametrima, ime se spoj izvodi u manje slojeva i kraem vremenu [5].
Prema vrsti materijala podloge se mogu razvrstati na [5]:
-

metalne,

podloge iz praka za zavarivanje,

keramike podloge,

podloge iz stakla.

Metalne podloge dijele se u dvije osnovne grupe. U prvoj grupi su podloge koje nakon
zavarivanja ine sastavni dio spoja i konstrukcije tj. pri zavarivanju potpuno se tale i ulaze u
metal zavara. U drugoj grupi metalnih podloga su podloge koje pridravaju talinu pri
zavarivanju, a nakon zavarivanja uklanjaju se s mjesta spoja. Ta vrsta podloga je najee
izraena iz bakra i moe biti hlaena vodom [5].
Praak kod ovih podloga moe biti rastresit, rastresit omotan tkanjem, povezan vezivom
u elatinastu masu ili kompaktan (briketiran, sinteriran). Nedostatak podloga iz rastresitog
praka je u tome to se mogu primjenjivati samo za vodoravni poloaj [5].
Keramike podloge prema vrsti keramike i nainu proizvodnje podloge mogu biti
higroskopne ili otporne na vlagu. Pri primjeni higroskopnih podloga mogu se pojaviti
poroznosti u zavarenom spoju [5].
Podloge iz stakla mogu biti krute, na primjer obino prozorsko staklo ili elastine
izraene iz staklenog tkanja u vie slojeva. Prednost ovih podloga je da ne postoji opasnost od
privarivanja na konstrukciju te se zbog manjeg toplinskog kapaciteta upotrebljavaju uglavnom
za tanje limove [5].
Fakultet strojarstva i brodogradnje

Filip Vusi

Projekt PI

2.4. EPP zavarivanje s dvije ice

Zahtjevi za daljnjim poveanjem produktivnosti uvjetovali su razvoj veeg broja
varijanti, kako drugih postupaka, tako i EPP-a. Produktivnost je izuzetno bitna pri izboru
postupka zavarivanja debelih materijala poput kotlovskih limova. EPP prua iroke mogunosti
u mijenjanju elemenata procesa zavarivanja [8].
EPP zavarivanje s dvije ice ne razlikuje se mnogo od konvencijalong postupka EPP
zavarivanja. Zavarivanje s dvije ice realizira se ugradnjom dodatne kontaktne cjevice u isti
vodi elektrode. Ova tehnika se prvenstveno upotrebljava u interesu vee produktivnosti bez
velikih ulaganja u postojei EPP sustav zavarivanja. Zbog vee jakosti struje kod uporabe dvije
ice poveava se depozit nataljenog materijala od 30 40 %. Struja zavarivanja dijeli se jednako
izmeu dvije ice. Promjeri ica koji se koriste kod EPP zavarivanja sa dvije ice iznose 2, 2.5
i 3 mm s razmakom izmeu ica od 8 mm. Struja zavarivanja je istosmjerna s icama na plus
polu. Ovakav polaritet struje daje najveu stabilnost luka i najmanju opasnost od poroznosti
[9]. Tablica 2 prikazuje usporedbu izmeu EPP zavarivanja s jednom i dvije ice. U tablici su
dani podaci o koritenim strujama zavarivanja i depozitu materijala u ovisnosti o debljini ice
i koritenom postupku EPP zavarivanja.
Tablica 2.

Usporedba EPP zavarivanja s jednom i dvije ice [9]

Fakultet strojarstva i brodogradnje

Filip Vusi

Projekt PI

Kada su po dvije ice spojene u odvojene sapnice za zavarivanje te su prikljuene na

odvojene jedinice snage, a zavarivanje se vri na istom spoju govorimo o tzv. tandem tehnici
EPP zavarivanja. Debljine ice za zavarivanje kod tandem tehnike iznose 3 4 mm. ice mogu
biti rasporeene u liniji jedna iza druge u pravcu ili pod odreenim kutom na pravac
zavarivanja. Kod svih kombinacija najvaniji je optimalan razmak meu icama kako se ne bi
meusobno doticale i kako bi, pod prakom, tvorile jednu kupku taline to je preduvjet za
kvalitetan zavar. [10] Slika 3 prikazuje tandem tehniku EPP zavarivanja.

Slika 3.

Fakultet strojarstva i brodogradnje

Tandem tehnika EPP zavarivanja [10]

Filip Vusi

Projekt PI

3. ELICI U KOTLOGRADNJI
U kotlogradnji se koriste elici za rad pri povienim i visokim temperaturama. Pri izboru
materijala za dijelove u kotlogradnji najvanija je mehanika otpornost, ali uz to se, takoer,
trai esto i kemijska postojanost na razliite medije, djelovanje plinova i vatre (otpornost na
intenzivnu oksidaciju) [11].
Kod elika i eljeznih materijala do 180 C nema bitnijih promjena mehanikih
svojstava, pa se te temperature smatraju niskim. Radne temperature od 180...450 C za elik su
poviene, a one iznad 450 C visoke jer pri njima poinje puzanje elika. Iskustvo pokazuje da
se, kod metalnih materijala, zadovoljavajua mehanika svojstva postiu do temperatura od 2/3
temperature talita [11].
3.1. Super 12% Cr elici
Radi se o skupini elika nastaloj od martenzitnog korozijski postojanog elika X20 Cr
13, ali koji je prikladan za rad pri povienim temperaturama samo do oko 400 C (kratkotrajno
do 480 C) Razlozi razvoja ovih elika su [12]:
-

tenja prema primjenjivosti i na viim radnim temperaturama, jer elici s udjelima

Cr znatno viim od 12% postaju u duljem radu pri temperaturama iznad 480 C
krhki.

tenja prema vioj otpornosti na poputanje budui da u cilju postignua otpornosti

na napetosnu koroziju treba poputati barem pri 650 C. Takoer, ta temperatura
poputanja je pri donjoj granici doputene u cilju izbjegavanja korozije zbog pojave
karbida po granicama zrna.

tenja prema postignuu korozijske postojanosti i pri visokim radnim

temperaturama.

Fizikalne osnove toplinske postojanosti postiu se, osim odmjerenim sastavom, jo i

vrlo preciznom toplinskom obradom, posebno poputanjem. Toplinska se obrada ove grupe
elika sastoji od kaljenja i visokog poputanja (poboljavanja), pri emu treba glavnu panju
posvetiti izbjegavanju pojave ferita (pri preniskoj ili previsokoj austenitizaciji) [12].
Dijagram stanja na slici 4 pokazuje raspon temperatura u kojima se javlja ferit. Kako se vidi
na slici neeljeni ferit se javlja kod temperature austenitizacije ispod 700 C, te iznad
temperature 1000 C.
Fakultet strojarstva i brodogradnje

10

Filip Vusi

Projekt PI

Slika 4.

Dijagram stanja Fe-Cr-C pri % Cr=12=const. [12]

Kaljenjem postaje matrica elika martenzitna (s manje od 5 % ferita), a poputanjem pri

550 do 750 C (ovisno o eliku) treba u toj martenzitnoj matrici izazvati [12]:
-

izluivanje posebnih karbida poputanja (npr. Mo2C, V4C3, Cr7C3)

precipitaciju intermetalnih faza kao npr. Fe2Mo (Lavesova faza), Fe36Cr12Mo10 (

faza), a eventualno i FeCr ( faza).

Radi se, dakle, o procesima istodobnog poputanja kaljenog elika i starenja precipitacijski
ovrsnute legure.

Fakultet strojarstva i brodogradnje

11

Filip Vusi

Projekt PI

Disperzija karbida i precipitacija intermetalnih spojeva (posebno) pridonosi povienju

otpornosti na puzanje oteanjem penjanja dislokacija i sklizanja ravnina, dok dio udjela Cr i
Mo, otopljen u martenzitu, utjee na povienje rekristalizacijske temperature, a time i na
usporenje puzanja. Zahvaljujui razmjerno visokom udjelu Cr, otopljenom u martenzitu, elici
ove podskupine su ipak postojani i na opu koroziju, ali ne u tolikoj mjeri kao oni koji sadre
vie od 12 % Cr. Zahvaljujui prisutnosti jakih posebnih karbida (Cr7C3, Mo2C) u poputenoj
strukturi, ovi su elici otporni na djelovanje vodika, no da bi bili otporni i na sulfidnu napetosnu
koroziju treba ih popustiti na 24 HRC (ili nie) (tj. na Rm ~ 850 N/mm), a to se postie
poputanjem pri 700 C [12].
elici s 12 %Cr i oko 1 %Mo prikladni su za dulji rad do oko 600 C i tako uspjeno
pokrivaju prazninu radnih temperatura izmeu 550 i 600 C, (a samo kratkotrajno i do 650 C)
gdje primjena austenitnih elika ne bi jo bila ekonomina zbog preniskih vremenskih
vrijednosti vrstoe i granica razvlaenja, a primjena niskolegiranih Mo Cr elika vie nije
ekonomina zbog istog razloga (koagulacija karbida). Pri dugom radu iznad 620 C u strukturi
super 12% Cr elika dolo bi do umnoavanja i koagulacije karbida i intermetalnih spojeva,
to bi dalje osiromailo martenzitnu matricu, ali i manje uinkovito koilo gibanje dislokacija,
tj. pogodovalo bi i sniavanju vrstoe [12].
Super 12% Cr elici zavarljivi su samo uz posebnu opreznost: predgrijati treba do
barem 450 C, ohladiti nakon zavarivanja sporo do 100...150 C i odmah odariti pri 750...780
C te ohladiti u pei. Primjenjivi su zavarivaki postupci runog elektrolunog zavarivanja
(REL) i zavarivanje pod zatitiom praka (EPP). Nakon zavarivanja tek slijedi postupak
poboljavanja (tj. kaljenja i visokog poputanja). Super 12% Cr elici su toplo oblikovljivi
izmeu 1100 i 850 C, nakon ega treba izvesti kaljenje i poputanje [12]. U tablici 3 navedeni
su sastavi i svojstva super 12% Cr elika.
Tablica 3.

Super 12% Cr toplinski visokopostojani elici [12]

Fakultet strojarstva i brodogradnje

12

Filip Vusi

Projekt PI

3.2. Moderni martenzitni elici za kotlogradnju

U odnosu na konvencionalni X20CrMoV12.1 elik, novi materijali su relativno kratko
u upotrebi. Svi doprinosi u vezi istraivanja zavarljivosti kao i iskustva tokom upotrebe su
dobrodoli.
Suvremeni martenzitni elici za kotlogradnju su razvijeni sa ciljem poveanja
parametara eksploatacije u elektranama na povienim radnim temperaturama. Pored zahtjeva
da osnovni materijal i zavareni spoj budu otporni na puzanje i razne vidove korozije, pred ove
elike postavljaju se dodatni zahtjevi po pitanju zavarljivosti [13].
Na slici 5 prikazane su glavne grupe materijala pogodnih za primjenu u kotlogradnji.
Slika daje dijagramski prikaz ovisnosti granice puzanja od temperature glavnih grupa
martenzitnih elika za kotlogradnju. Najpogodniji materijal za izradu dijelova u kotlogradnji su
legure na bazi nikla, a najloija svojstva pokazuju nisko legirani elici. Kemijski sastav
martenzitnih elika za komponente u kotlogradnji naveden je u tablici 4. U tablici 5 navedene
su mehanike karakteristike ovih elika [13].

Slika 5.

Zavisnost granice puzanja od temperature glavnih grupa martenzitnih elika za

kotlogradnju [13]

Fakultet strojarstva i brodogradnje

13

Filip Vusi

Projekt PI

Tablica 4.

Kemijski sastav martenzitnih elika za komponente u kotlogradnji [13]

Tablica 5.

Mehanika svojstva elika za komponente u kotlogradnji na 20 C [13]

Osnova za razvoj ovih elika bio je T/P 9 (X11CrMo9- 1) elik, koji je posluio kao
polazite za razvoj elika T/P 91 (X10CrMoVNb9-1) tokom 80-ih godina prolog stoljea.
Dodatkom V, Nb i N poveana je granica puzanja. Nadalje, dolo je do paralelnog razvoja
elika T/P 92 (Nf616) u Japanu i elika E911 (X11CrMoWVNb9-11) u Europi. Blagi porast
granice puzanja u odnosu na T/P 91 postignut je dodatkom titana. elik E911 sadri 0,9 do 1,1
% W, a elik T/P 92 (Nf616) 1,5 do 2% W. Radne temperature za ova dva elika su od 585 do
625 C, pri emu oba imaju niu otpornost na koroziju u odnosu na konvencionalni martenzitni
elik X20CrMoV11-1 koji je namjenjen za izradu komponenti parnih kotlova [13].
Fakultet strojarstva i brodogradnje

14

Filip Vusi

Projekt PI

Ova nia otpornost na koroziju prikazana je sljedeom slikom. Na slici 6 dan je dijagramski
prikaz debljine oksidnog sloja u ovisnosti o vremenu izlaganja kotlovskih limova na 650 C. Iz
grafa se vidi da se najmanja debljina oksidnog sloja nakon 5000 sati pojavila upravo na eliku
X20CrMoV11-1 koji ima najviu otpornost na koroziju. Ova otpornost koroziji rezultat je vieg
sadraja kroma (10,0 12,5 %) u odnosu na druge elike u toj grupi.

Slika 6.

Oksidacija elika 9 12% Cr uslijed djelovanja pare na 650 C [13]

Veoma vana injenica za primjenu suvremenih materijala X10CrMoVNb9 1 i

X10CrWMoVNb9 2 u odnosu na konvencionalni martenzitni elik X20CrMoV12 1 za
izradu komponenti parnih kotlova je smanjenje debljine stijenke cijevi parovoda. Smanjenje
debljine je mogue zbog boljih mehanikih osobina suvremenih marerijala na povienim
temperaturama i u drugim uvjetima rada [13]. Slika 7 prikazuje utjecaj primjene razliitih
martenzitnih elika na smanjenje debljine stijenke cijevi.

Fakultet strojarstva i brodogradnje

15

Filip Vusi

Projekt PI

U odnosu na konvencionalni elik X20CrMoV12 1, primjenom elika X10CrWMoVNb9

2, uz radne uvjete, tlak 300 bara i temperature 580 C, debljina stijenke cijevi duplo je smanjena
to donosi znaajne utede materijala i znaajno smanjuje teinu konstrukcije.

Slika 7.

Smanjenje debljine stijenke cijevi primjenom razliitih materijala [13]

3.3. Zavarljivost i primjer zavarivanja elika za kotlogradnju

Ovi elici spadaju u grupu feritnih elika otpornih na puzanje. Posljedica otpornosti na
puzanje je stvaranje precizne mikrostrukture, posebno faze martenzita ili bainita, koje
stabiliziraju tijekom kaljenja kontroliranim taloenjem tvrdih otpornih karbida, karbo nitrida
ili drugih stabilnih i metastabilnih faza [14].
Ovi elici se odabiru za konstrukciju debelih stijenki koje zahtjevaju dobra mehanika
svojstva pri povienim temperaturama. Ti elici pokazuju puno bolje karakteristike nego elici
sa slinim udijelima kroma i molibdena. Takoer poveana toplinska vodljivost nudi dodatne
mogunosti primjne. elici otporni na puzanje koriste se samo onda ako aplikacija to zahtijeva.
Prijelazi izmeu ovih elika i elika nie vrstoe moraju se izvoditi na mjestima gdje su radne
temperature i tlakovi na razini doputenih za elik nie vrstoe kako bi se izbjegli otkazi
konstrukcija [14].
Svi martenzitni elici za izradu komponenti u kotlogradnji, zahtjevaju predgrijavanje
prije zavarivanja, kao i veoma strogu i ozbiljnu toplinsku obradu nakon zavarivanja [1]. Uslijed
nepravilne toplinske obrade ovi elici mogu imati znatno slabija svojstva od zajamenih.
Fakultet strojarstva i brodogradnje

16

Filip Vusi

Projekt PI

Veina problema kod toplinske obrade odnosi se na ne postizanje odgovarajue temperature ili
prelaska doputene temperature. Proces toplinske obrade nakon zavarivanja moraju obavljati
obueni i iskusni strunjaci koji slijede propisane upute [14].
Usporedbom tvrdoa dobivenih dijagramima kontinuiranog hlaenja (CCT) za elike
P91 i P92 u odnosu na konvencionalni elik X20CrMoV12-1 uoavaju se znatno vie tvrdoe
za X20CrMoV12-1 pri istim parametrima hlaenja. U sluaju poveane tvrdoe raste i problem
u vezi zavarljivosti (hladne pukotine). Moe se stoga zakljuiti da e elici P91 i P92 biti lake
zavarljivi u odnosu na konvencionalni elik X20CrMoV12-1. U svakom sluaju, i kod elika
P91 i P92 naknadna toplinska obrada je obavezna [13]. Slika 8 prikazuje dijagram
kontinuiranog hlaenja za elik X20CrMoV12-1, a slike 9 i 10 dijagrame kontinuiranog
hlaenja za elike P91 i P92.

Slika 8.

Fakultet strojarstva i brodogradnje

CCT dijagram za elik X20CrMoV12-1 [13]

17

Filip Vusi

Projekt PI

Slika 9.

CCT dijagram za elik P91 [13]

Slika 10.

CCT dijagram za elik P92 [13]

Fakultet strojarstva i brodogradnje

18

Filip Vusi

Projekt PI

elik P92 (X10CrWMoVNb9 2) slian je eliku P91 (X10CrMoVNb9 1), tako da

tehnologija zavarivanja moe biti direktno preuzeta od elika P91. P92 je visokolegirani
martenzitni elik, a kvaliteta zavarenog spoja prvenstveno ovisi o kontroli temperature tokom
zavarivanja i naknadne toplinske obrade. Slika 11 pokazuje tipian ciklus obrade elika P92 za
vrijeme i nakon zavarivanja. Cjelokupni toplinski ciklus zavarivanja sastoji se od [1]:
-

predgrijavanja,

odravanja temperature izmeu prolaza

zavarivanja,

hlaenja na temperaturu ispod 100 C, odnosno na sobnu temperaturu, ovisno o

debljini zavarenog spoja,

zagrijavanja i termike obrade nakon zavarivanja.

Slika 11.

Tipian ciklus obrade elika P92 za vrijeme i nakon zavarivanja [1]

Fakultet strojarstva i brodogradnje

19

Filip Vusi

Projekt PI

3.3.1. Predgrijavanje elika P91 (X10CrMoVNb9 1) i P92 (X10CrWMoVNb9 2)

Predgrijavanje elika se provodi sa ciljem izbjegavanja rizika od pojave pukotina,
posebno pukotina koje uzrokuje vodik (hladne pukotine). Da bi dolo do pojave hladnih
pukotina moraju biti ispunjena tri uvjeta: struktura sklona zakaljivanju, prisutnost vodika i
zaostala naprezanja. Sva tri uvjeta su prisutna kod zavarivanja elika P92 i to je glavni razlog
predgrijavanja ovog elika. P92 se predgrijava na temperaturu od 200 C (to je minimalna
temperatura predgrijavanja kod koje se moe garantirati da se pukotine ovog tipa nee pojaviti).
Predgrijavanje se moe izvoditi na dva naina: plinskim i indukcijskim postupkom. Koji od ta
dva postupka predgrijavanja e se primjeniti ovisi o dimenzijama i obliku predmeta koji se
zavaruju. Za predgrijavanje cijevi veih dimenzija (komora) primjenjuje se elektrini postupak
predgrijavanja, elektrootporno ili indukcijsko predgrijavanje [1]. Praenje temperature i
kontrola toplinskih gradijenta je izuzetno vana. Iz tog razloga lokalno zagrijavanje plamenom
se ne preporuuje. Slika 12 prikazuje proces predgrijavanja prije zavarivanja elika P91. Zbog
velike toplinske vodljivosti ovog elika grijai trebaju biti vei od onih kod konvencionalno
koritenih elika. Temperaturni gradijent izmeu unutarnjeg i vanjskog dijela debelih stijenki
moe biti takav da se ne vidi efekt predgrijavanja. Na dijelovima debljine 50 mm uobiajeni su
temperaturni gradijenti od 20 C do 90 C [14].

Slika 12.

Proces predgrijavanja prije zavarivanja elika P91 [14]

Fakultet strojarstva i brodogradnje

20

Filip Vusi

Projekt PI

Predgrijavanje ima vanu ulogu kod zavarivanja P92 elika. Kvalitetan zavareni spoj
elika P92 je nemogue izvesti bez adekvatnog predgrijavanja. Jedan od problema je
predgrijavnje prikljuaka koji se postavljaju na komoru tokom pripajanja. Sljedei problem je
odreivanje postupka predgrijavanja same komore, koja treba biti cijela zagrijana na
temperaturu predgrijavanja tokom zavarivanja [1].
Takoer kod ovih elika je preporueno odravanje temperature izmeu prolaza.
Tipine temperature izmeu prolaza kod ovih elika iznose 300 C, ali se ne preporuuje da
ove temperature budu vie od 370 C. Odravanje temperature izmeu prolaza sprjeava
pucanje metala zavara kojeg mogu uzrokovati silicij i niobij koje sadri metal zavara [15]
3.3.2. Zavarivanje elika P91 (X10CrMoVNb9 1) i P92 (X10CrWMoVNb9 2)
Nakon predgrijavanja, pristupa se zavarivanju. Zavarivanje se izvodi u temperaturnom
podruju izmeu 200C i 300C (slika 11). Zavarivanje se izvodi u podruju smanjenih
naprezanja, gdje se struktura zavarenog spoja sastoji od martenzitna i zaostalog austenita. Za
zavarivanje elika P92 koriste se TIG, REL i EPP postupci zavarivanja [1].
EPP postupak zavarivanja upotrebljava se za zavarivanje popune sueonih spojeva i za
mehanizirano zavarivanje ravnih prikljuaka sa komorama. Prilikom EPP zavarivanja potrebno
je obratiti panju na parametre zavarivanja. Tako kod zavarivanja sueonih spojeva struje
zavarivanja iznose od 235 do 250 A, napon zavarivanja od 26 do 29 V i brzina zavarivanja
iznad 50 cm/min. Parametri zavarivanja odnose se na icu promjera 2,5 mm. Takoer kao i kod
REL postupka potrebno je zavarivati gusjenice manje debljine i irine. Svaki sljedei sloj
odaruje sloj ispod i na takav nain osiguravaju se dobre vrijednosti ilavosti [1].
Najee grake koje se javljaju kod mehaniziranog postupka zavarivanja u kotlogradnji
su tople kristalizacijske pukotine nastale za vrijeme ovrivanja metala zavara. Na te pukotine
utjeu kemijski sastav zavara P, S, Si, Nb, B i delta ferit (poveavaju sklonost pukotinama),
parametri zavarivanja, sastav praka, geometrija spoja i kemijski sastav osnovnog materijala
[1]. Slika 13 prikazuje tople pukotine nastale na zavarenom spoju prikljuka s komorom. Zavar
je izveden mehaniziranim EPP postupkom.

Fakultet strojarstva i brodogradnje

21

Filip Vusi

Slika 13.

Projekt PI

Tople pukotine nastale zavarivanjem mehaniziranim EPP postupkom [1]

Osim toplih pukotina drugi problem kod zavarivanja EPP postupkom su greke
mikrostrukture metala zavara. U mikrostrukturi se mogu pronai podruja delta ferita okruena
karbidima Cr, Mo i W. Da bi se sprijeio razvoj takvih greaka, proizvoa dodatnog materijala
izvrio je modifikaciju praka za zavarivanje. Proizvoa je poboljao selekciju sirovine,
poveao bazicitet praka, i reducirao podruje parametara zavarivanja. Modifikacijom praka
smanjila se uestalost pojave pukotina u zavrnom zavaru, ali se i smanjila operativna
zavarljivost, otealo se uklanjanje troske sa povrine zavara zbog veeg baziciteta praka [1].
Nakon zavarivanja, zavareni spoj se treba hladiti na temperaturu ispod 100 C
minimalno 2 sata, kako bi se sav zaostali austenit pretvorio u martenzit (slika 11). Zavari
debljine do 50 mm mogu se ohladiti na sobnu temperaturu [1].

Fakultet strojarstva i brodogradnje

22

Filip Vusi

Projekt PI

3.3.3. Toplinska obrada nakon zavarivanja

Toplinska obrada elika P91 i P92 nakon zavarivanja provodi se u cilju poputanja,
odnosno smanjenja zaostalih naprezanja u zavarenom spoju. Ona je neophodna kod ovih elika,
bez obzira na njihove promjere ili debljine, te je jedna od najvanijih imbenika za kvalitetu
zavarenog spoja kod ovih elika [15]. Toplinskom obradom se izbjegavaju hladne pukotine u
zavarenom spoju, koje bi propagirale u eksploataciji i izazvale havarije na kotlovskim
postrojenjima. Posljedice toplinske obrade su smanjenje tvrdoe zavarenog spoja sa 400 do 450
HV na 200 do 300 HV, te poveanje udarne ilavosti loma na zahtijevanu vrijednost, minimalno
27 J.
Temperatura toplinske obrade je izmeu 750C i 780C u trajanju od 2 do 4 sata ovisno
o debljini i oblika zavarenog spoja, te postupka zavarivanja, (slika 11) [1]. Kod ovih elika vrlo
su uske granice najnie i najvie doputene temperature toplinske obrade. Ovaj raspon iznosi
svega 10 C do 24 C. Gornja granica je odreena sastavom Ni + Mn, to utjee na niu
doputenu temperaturu u ovisnosti o porastu masenog udjela ovih elemenata. Maksimalan
maseni udio ovih elemenata je 1,5 %. Ako je maseni udio ovih elemenata nepoznat ogranienje
temperaturnog raspona je od 730 C do 775 C. Ako je udio Ni + Mn manji od 1,0 % dozvoljen
je temperaturni raspon od 730 C do 800 C [14].
Toplinska obrada nekad ima i ue polje tolerancija 7555C kod zavarivanja
kombinacije martenzitnih i bainitnih elika. To je jako usko podruje u kojem se treba provesti
toplinska obrada velikih i tekih komada kao to su komore. Da bi se toplinska obrada mogla
provesti u tako uskom podruju tolerancija potrebno je kalibrirati opremu za toplinsku obradu,
pisa temperature, termoparove i izvriti provjeru izotermije pei. Takoer je vrlo vano imati
osposobljene i iskusne operatere koji nadgledaju i vode proces toplinske obrade za poputanje
zaostalih naprezanja [1].
Takoer je kod ovih elika prisutno i zagrijavanje neposredno nakon zavarivanja tzv.
Bake Out tretman, koji moe biti od velike vanosti, osobito ako su u pitanju teki dijelovi ili
postupak zavarivanja pod zatitom praka. Ovaj postupak ukljuuje dranje na temperaturi
predgrijavanja ili na temperaturi izmeu prolaza tijekom duljeg vremenskog razdoblja nakon
zavretka procesa zavarivanja. Kod utvrivanja vremena potrebnog za ovo zagrijavanje
imbenici koji igraju ulogu su debljina materijala, duljina vremena zavarivanja te uneseni
vodik. Ovaj tretman se moe izbjei ukoliko se dio ispravno zagrijava, te ako se s dijelom
ispravno rukuje i ako se dio dobro skladiti [15].
Fakultet strojarstva i brodogradnje

23

Filip Vusi

Projekt PI

Slika 14 prikazuje raspored tvrdoa nakon zavarivanja i toplinske obrade na eliku P91.
Mjerenje tvrdoe je sredstvo za procjenu inicijalnog stanja matrijala. Veina materijala ima
definiranu doputenu tvrdou [14]. Kako se moe vidjeti na slici u podruju zone utjecaja
topline dolazi kod ovih elika do mekanja materijala. Razlog ovog mekanja je uglavnom
pregrijavanje dijelova koji su podvrgnuti toplinskoj obradi. Veina ovih mjesta nije blizu
zavara. Preporuka za izbjegavanje pregrijavanja je mjerenje temperature s dodatnim
termoparom, a ne samo s minimalnim brojem preporunih [14].

Slika 14.

Raspored tvrdoa nakon zavarivanja i toplinske obrade na eliku P91 [14]

Fakultet strojarstva i brodogradnje

24

Filip Vusi

Projekt PI

4. ZAKLJUAK
U ovom radu opisan je postupak EPP zavarivanja, te su opisani elici za izradu kotlovskih
limova. EPP postupak zavarivanja pokazuje svoje prednosti pred drugim elektrolunim
postupcima ako je u pitanju zavarivanje debelih stijenki, kao i potreba za velikim depozitom i
brzinom zavarivanja. Takoer, EPP postupak je najee automatiziran, to jami uz uvjet
dobro odabranih parametara zavarivanja kvalitetan zavareni spoj. Depozit nateljenog materijala
moe se poveati razliitim modifikacijama EPP zavarivanja (npr. tandem tehnika EPP
zavarivanja), uz ne prevelika ulaganja u postojei sustav to je takoer prednost ovog postupka
zavarivanja.
Postupak se vrlo esto koristi kod elika za izradu kotlovskih limova i posuda pod tlakom.
Ove konstrukcije zahtijevaju posebnu pozornost kada je u pitanju zavarivanje, jer greke u
zavarenim spojevima mogu dovesti do otkaza cijelih kotlova i velikih havarija. Stoga treba
posebnu panju obratiti zavarljivosti ovih elika. S aspekta zavarljivosti ovi elici spadaju u
dobro zavarljive elike, ali tokom zavarivanja posebnu panju treba pridati kontroli temperature
tokom zavarivanja, kao i naknadnoj toplinskoj obradi. Uz to vano je prilagoditi parametre
zavarivanja debljini koja se zavaruje, kao i odabrati adekvatni praak i dodatni materijal.
S daljnjim razvojem energetskih kotlovskih postrojenja, u vidu poveanja parametara tlaka
i temperature, rasti e potreba za proizvodnjom kvalitetnijih kotlovskih elika. EPP postupak
zavarivanja, sa svim svojim modifikacijma, takoer e nastaviti pratiti taj razvoj kao glavni
elektroluni postupak kada su u pitanju kotlovski limovi.

Fakultet strojarstva i brodogradnje

25

Filip Vusi

Projekt PI

5. POPIS LITERATURE
[1]

B. Despotovi, T. Marasevi, I. Samardi, . Klari: Iskustva iz primjene elika P92 u

kotlogradnji, Zavarivanje i zavarene konstrukcije (1/2009.), str. 9 14

[2]

G. Gnirs: Zavarivanje modernih kotlovskih elika, Zavarivanje i zavarene konstrukcije

(2/2002.), str. 103 112

[3]

http://www.fsb.unizg.hr/termolab/nastava/ega.php - preuzeto 21.6.2015.

[4]

J. Cankar, M. Bregant, M. olar: Novine kod zavarivanja i navarivanja pod prakom,

Zavarivanje i zavarene konstrukcije (3/2010), str. 97 100

[5]

S. Kralj, . Andri: Osnove zavarivakih i srodnih postupaka, Fakultet strojarstva i

brodogradnje, Zagreb, 1992.

[6]

M. ivi: Elektroluno zavarivanje pod zatitom praka EPP, 1. nastavak,

Zavarivanje 26 (1983) 5, 281-288

[7]

M. Goji: Tehnike spajanja i razdvajanja materijala, Metalurki fakultet, Sisak, 2008.

[8]

D. Petti: Varijante automatskog elektrolunog zavarivanja pod zatitom praka,

Zavarivanje 27 (1984) 3, 307-315

[9]

ESAB: Submerged Arc Welding,pdf, 02 10 08/KW

[10] http://www.thefabricator.com/article/arcwelding/improving-productivity-withsubmerged-arc-welding - preuzeto 22.6.2015. preuzeto 22.6.2015.

[11] T. Filetin, F. Kovaiek, J. Indof: Svojstva i primjena materijala, Fakultet strojarstva i
brodogradnje, Zagreb, 2002.
[12] M. Novosel, D. Krumes: Posebni elici, Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu,
Slavonski Brod, 1998.
[13] B. Despotovi, T. Marasevi, D. Baji, T. Vuherer, I. Samardi: Zavarljivost
suvremenih 9 12 Cr martenzitnih elika za komponente u kotlogradnji, Zavarivanje i
zavarene konstrukcije (1/2013.), str 5 14
[14] W. F. Newell JR.: Welding and Postweld Heat Treatment of P91 Steels, Welding
Journal, April, 2010.
[15] K. K. Coleman, W. F. Newell JR.: P91 and Beyond, Welding Journal, August, 2007.

Fakultet strojarstva i brodogradnje

26