Professional Documents
Culture Documents
Za Esme
Za Esme
Selinder
ZA ESM
DEVET PRIA
Preveo s engleskog
Nikola Krsti
Naslov originala
J. D. Salinger
NINE STORIES
Copyright 1953 by J. D. Salinger
All rights reserved
Urednik izdanja
Flavio Rigonat
Mmm. ta ti je jo rekla?
Oh, upravo se bila vratila iz Evrope. Mu joj je
bio stacioniran u Nemakoj ili tamo negde, i ona je bila s
njim. Imali su kuu sa etrdeset sedam soba, priala je,
koju su delili samo jo sa jednim parom i valjda deset
slugu. Imala je vlastitog konja, a konjuar kojeg su imali
nekada je bio Hitlerov lini uitelj jahanja ili tako neto.
Oh, poela je jo da mi pria i to kako je zamalo nije
silovao neki vojnik crnac. Tano usred glavne sale Kod
Lorda i Tejlora poela je da mi pria... zna ve
Deksonku. Bio je ofer njenog mua i vozio je jednog
dana na pijacu ili na tako neko mesto. Rekla je da se
toliko uplaila da nije ak ni...
ekaj samo sekund. Eloiza je doviknula: Jesi li
to ti, Ramona?
Jesam, odgovorio je deji glasi.
Zatvori ulazna vrata za sobom, molim te,
viknula je Eloiza.
Je li to Ramona? Oh, umirem od elje da je
vidim. Shvata li da je nisam videla jo otkako je
imala...
Ramona, viknula je Eloiza, zatvorenih oiju,
idi u kuhinju i neka ti Grejs skine kaljae.
U redu, rekla je Ramona. Hajdemo, Dimi.
Nije.
Vraga nije. Ona je kraljica. Prava kraljica svih
prokletih snobova.
Dini je posmatrala kako podie debeli zavoj od
toalet-papira sa prsta i zaviruje pod njega.
Vi sigurno i ne poznajete moju sestru.
Vraga ne poznajem.
Kako se zove? Kako joj je ime? zahtevala je
Dini.
Doan... Doan Snob.
Dini je utala. Kako izgleda? upitala je
iznenada.
Nije bilo odgovora.
Kako izgleda? ponovila je Dini.
Kad bi bila i upola tako zgodna koliko smatra da
jeste, bila bi i te kako srena, rekao je Selenin brat.
Dini je potajno mislila da je u ovim njegovim
reima bilo elemenata interesantnog odgovora. Nikad
nisam ula da vas pominje, rekla je.
To me stvarno brine. To me uasno brine.
Zdravo.
Jeste li videli Frenklina? upitao je.
Brije se. Rekao mi je da vam kaem da priekate.
Odmah e doi.
Brije se! Gospode boe! Mladi ovek pogledao
je na runi sat, a zatim seo u fotelju pokrivenu crvenim
damastom, prebacio nogu preko noge i pokrio lice
rukama. Kao da je strahovito umoran, ili kao da je pre
kratkog vremena bio prinuen da jako napree oi,
masirao je zatvorene kapke vrhovima prstiju. Danas
sam preiveo najstranije jutro u itavom ivotu, rekao
je, sputajui ruke s lica. Govorio je kao da mu dah
dopire samo do grla, kao da je suvie umoran da bi za
rei troio vazduh udahnut u plua.
ta se dogodilo? upitala je Dini, gledajui ga.
Oh... to je previe duga pria. Nikada s takvim
stvarima ne dosaujem ljudima koje ne poznajem bar
hiljadu godina. Zurio je neodluno, nezadovoljno,
nekud u pravcu prozora. Neu, meutim, vie nikada
smatrati sebe ak ni za najprosenijeg poznavaoca
ljudske prirode. to se toga tie, moete me uvek drati
za re.
ta se dogodilo? ponovila je Dini.
Jedan ovek koji je iveo sa mnom u stanu
mesecima, mesecima i mesecima... ne elim ak ni da
koji pogled iza lea. Svaki put kad bih to uinio, Meri
Hadson bi mi veselo mahnula. Na ruci je imala hvataku
rukavicu, po svom vlastitom tvrdoglavom izboru. Bio je
to grozan prizor.
Prema rasporedu Ratnika, Meri Hadson je udarala
deveta. Kada sam je obavestio o ovom aranmanu, malo
je iskrivila lice i rekla: E, pa onda pourite! U stvari,
inilo se da smo stvarno urili. Dola je do udarca ve u
prvom kolu. Skinula je bundu od dabrovog krzna i
hvataku rukavicu za tu priliku, i nastupila u
tamnosmeoj haljini. Kada sam joj dao palicu, upitala
me je zato je tako teka. Poglavica je napustio svoje
sudijsko mesto iza igraa koji je bacao i radoznalo priao
blie. Rekao je Meri Hadson da osloni kraj palice na
desno rame. To i radim, odgovorila je. Rekao joj je da
previe ne stee palicu. Ne steem, rekla je. Rekao joj
je da itavo vreme prati pogledom loptu. Hou,
odgovorila je. Skloni mi se s puta. Snanim zamahom
pogodila je prvu loptu koja joj je baena i odbacila je
preko glave uvara levog polja. Bio je to dobar udarac za
postizanje dve baze, ali Meri Hadson je s njim stigla do
tree - i to stojei.
Kada su moje ogromno iznenaenje, zatim
strahopotovanje i konano oduevljenje splasnuli,
pogledao sam preko terena u poglavicu. Izgledalo je ne
kao da stoji iza igraa koji je bacao, ve kao da Iebdi
iznad njega. Bio je slika i prilika savreno srenog
oveka. Preko, sa tree baze, Meri Hadson me je
pozdravljala mahanjem. Mahnuo sam i ja njoj. Nisam
bio u stanju da se savladam, ak i da sam to eleo. I bez
Dragi narednie X.
Nadam se da ete mi oprostiti to mi je bilo
potrebno 38 dana pa da otponem nae dopisivanje, ali
bila sam strano zauzeta jer je tetka bila operisana od
streptokoka na grlu i umalo nije podlegla, tako da su se
na mene sasvim opravdano svaljivale odgovomosti jedna
za drugom. Ipak sam esto mislila na Vas i na veoma
prijatno popodne koje smo proveli zajeno 30. aprila
1944. od 3:45 do 4:15, u sluaju da ste na to zaboravili.
procenitelja,
predstavnika
udruenja
nezavisnih
amerikih galerija i muzeja lepih umetnosti. Nekoliko
nedelja kasnije, poetkom 1930. godine, naa pomalo
neskladno pomeana trojka preselila se iz Njujorka u
Pariz, za dobro Bobija koji je trebalo da se usavri u
svom novom zanatu.
Budui da sam u to vreme bio hladan, da ne kaem
mrtav-hladan desetogodinjak, taj veliki potez primio
sam, koliko mogu da se setim, bez ikakvih trauma.
Povratak u Njujork devet godina kasnije, tri meseca
nakon smrti moje majke, bio je dogaaj koji me je
potresao, i to strano potresao.
Seam se jednog incidenta koji se odigrao samo
dan ili dva nakon to smo Bobi i ja stigli u Njujork.
Stajao sam u prepunom autobusu koji je vozio
Leksington avenijom, drei se za emajliranu ipku
pored vozaevog sedita, guz do guza sa momkom iza
mene. U toku vonje du nekoliko blokova voza je vie
puta ponovio, nama koji smo stajali nabijeni pored
prednjih vrata, kratko nareenje da se pomerimo u
zadnji deo vozila. Neki od nas pokuavali su da mu
udovolje. Neki od nas nisu. Na kraju, kod jednog
crvenog svetla koje mu je ilo u prilog, izmueni ovek
okrenuo se na seditu i pogledao u mene, jer sam stajao
odmah iza njega. Sa devetnaest godina bio sam
antieirski nastrojen momak sa ravnom, crnom, ne
naroito urednom kontinentalnom frizurom iznad
nepravilno ocrtanog dva i po santimetara visokog ela.
Obratio mi se priguenim, gotovo razboritim tonom. U
redu, deko, rekao mi je, a sad mii guzicu. Bila je to
gospodin Jooto i ja smo - doslovno u koloni po jedan krenuli za njom tano u est sati. Nije bilo skretanja sa
odreenog pravca, makar bile u pitanju najelementamije
ili higijenske potrebe. Te veeri, meutim, sa kovertom
sestre Irme koja mi je grejala grudi, inilo mi se da se
nikad u ivotu nisam oseao tako smiren. U stvari, za
itavo vreme veere bio sam suta drutvenost. Ispriao
sam jednu anegdotu o Pikasu koju sam tu skoro uo i
koju sam mogao da sauvam za neki kini dan. Gospodin
Jooto jedva da je malo spustio svoje japanske novine
dok sam ja priao, ali je gospoa Jooto bila
pristupanija, ili bar nije bila nepristupana. U svakom
sliaju, kada sam zavrio priu, obratila mi se prvi put
otkako me je ujutro upitala da li moda elim jedno jaje.
Upitala me je da li sam siguran da ne elim da mi se u
sobi namesti jedna stolica. Odgovorio sam brzo: Non,
non - merci, madame. Poverio sam joj da mi nain na
koji su jastuci postavljeni uz sam zid prua odlinu
mogunost da vebam uspravno dranje. Ustao sam da
joj pokaem kako su mi lea pogrbljena.
Posle veere, dok su Jootovi diskutovali, na
japanskom, o nekoj moda provokativnoj temi, zamolio
sam da mi dozvole da se udaljim od stola. Gospodin
Jooto me je pogledao kao da nije siguran kako sam se
uopte stvorio u njegovoj kuhinji, ali je ipak klimnuo
glavom i ja sam brzo otiao kroz hodnik u moju sobu.
Kada sam upalio svetlo i zatvorio za sobom vrata,
izvadio sam iz depa crtae olovke, skinuo sako,
raskopao koulju i seo na jedan od jastuka na podu sa
kovertom sestre Irme u rukama. Sve do etiri sata ujutro,
razmestivi oko sebe po podu sve to mi je bilo potrebno
Montreal, Kanada
28. juna 1939.
Instruktor
Les Amis Des Vieux Maitres
TEDI
poklonjeni konj
ingeniozan
trijumvirat
Budi Ijubazniji sa bibliotekarom. Diskutuj s njim o
izvesnim optim stvarima kad pone da se ponaa
usiljeno neozbiljno.
Dr Vokavara
Prof. Mandel
Prof. Pit
Burges Hejk, mlai
Roberta Hejk
Sanford Hejk
Baka Hejk
Gdin Graham
Prof. Valton
Pruila mi se prilika da upitam mamu gde su tatine
line oznake, ali ona bi verovatno rekla da ne moram da
ih nosim. Znam da su meu njegovim stvarima jer sam
video da ih je pakovao.
ivot je po mom miljenju poklonjeni konj.
Mislim da je veoma neukusno od strane profesora
Valtona da kritikuje moje roditelje. On eli da svi Ijudi
budu onakvi kakvi on misli da bi trebalo da budu.
Ono e se dogoditi ili danas, ili 14. februara 1958.
godine, kad budem imao esnaest godina. Smeno je to
ak i spominjati.
Nikolson je utao.
Ipak im nisam rekao kada e stvarno umreti. To
su samo lane glasine, rekao je Tedi. Mogao sam i to,
ali sam znao da u dubini due oni to u stvari ne ele da
saznaju. Hou da kaem, znao sam da se oni, iako
predaju religiju i filozofiju i te stvari, ipak prilino boje
smrti. Tedi je sedeo, ili gotovo leao nekoliko minuta
bez rei. To je tako smeno, na kraju je rekao. Kad
ovek umre, dogaa se u stvari samo to da pobegne iz
svog tela. Gospode boe, ta svi su to radili ve hiljade i
hiljade puta! injenica da se toga ne seaju ne znai da
to nisu inili. To je zaista smeno.
To je mogue. Sasvim je mogue, rekao je
Nikolson. Ali ostaje logika injenica da bez obzira na
to koliko se inteligentno...
To je smeno, to je suludo, rekao je Tedi. Na
primer, za nekih pet minuta ja idem na as plivanja.
Moe se dogoditi da kad odem dole do bazena u njemu
ne bude vode. Moda je upravo danas dan kada se menja
voda ili tako neto. ta se lako moe dogoditi - moe se
dogoditi da doem do same ivice bazena, tek da bih
pogledao kako izgleda dno, na primer, i da moja sestra
ba u tom trenutku naie i kao gurne me, mislei da je u
bazenu voda. Moglo bi se dogoditi da tako razbijem
lobanju i umrem. Tedi je pogledao u Nikolsona. To bi
moglo da se dogodi, rekao je. Moja sestra ima samo
est godina i nije proivela naroito mnogo ivota kao
ljudsko bie, a osim toga ne voli me ba naroito. To bi
sasvim lako moglo da se dogodi. I ta bi bilo tragino u
O PISCU I DELU
D. D. Selinder
ZA ESM
Izdava
LOM/Beograd
Za izdavaa / oprema
Flavio Rigonat
tampa
Caligraph / Beograd
1 Neprevodiva igra rei - uncle (ujak) i ankle (gleanj) izgovaraju se veoma slino. Vigli - marka vakae gume. Prev.
2 Neprevodiva igra
3 Obino
se igra na palubi velikih putnikih brodova; sastoji se u bacanju diskova to blie odredenim
znacima. Prev.
4 Igra za dve osobe, pri emu se figure, obino ploice raznih boja, pomeraju prema bacanju kocke. Prev.
5 Neto vie o piscu i delu pojavie se u knjizi Novi ameriki eseji o romanu Lovac u itu.