O ADESPOTNIM STIHOVANIM SASTA VIMA

ZADARSKOGA KNJIEVNOG KRUGA U XVII. STOLJEU

Franjo velec

Predmet raspravljanja koje ovdje slijedi jesu knjiice stihovanih sastava to ih

je, u toku 17. stoljea, kao prireiva ili izdava potpisao danas jo uvijek zagonetni
Ivan Zadranin. Po etniku Zadranin ini se loginim sve ono to je taj dosad
neutvreni kulturni djelatnik na knjizi radio povezati s gradom od ijeg je imena
e tnik nainjen, a po godinama njegovih izdanja zakljuiti da je djelovao u sredinjim
desetljeima 17. stoljea. Kronoloki Zadraninove se knjiice niu ovako: na prvom
je mjestu Skazanje od prislavne blaene divice Marije, majke Boje (Mleci 1647),
slijedi zatim Historija od Filomene, here kralja Pandijana (Mleci 1650, 1672,
1702), potom su dvije poeme natkrovljene zajednikim naslovom Skazovanje
udnovate rati kaje bila pod M altom, a za njom nasliduje rat od Klisa (Mleci 1655,
1699, 1724); Zadraninovu se izdavakom naporu pripisuje jo i zbirka lirike Stara
baba (Mleci 1669, 1801).
Posebnih svjedoenja o njihovoj recepciji u italake publike nema, ali sama
injenica da je veina od njih doivjela dva do tri izdanja upuuje na zakljuak da su
bila traena pa dakle i itana, to je oiti znak da su funkcionirala kao knjievna
djela. Knjievno-povijesna znanost nije se previe njima bavila, a kad ih je ipak
uzimala za predmet prouavanja, bilo je to uglavnom na liniji traganja za identitetom
Ivana Zadranina i za autorstvom knjiica to ih je on priredio. Rezultati su ostali
skromni: dosad se nije uspjelo ui u trag piscu ili piscima koji su te tekstove napisali,
niti je utvreno tko se krije ispod oznake Ivan Zadranin, pa su se - kako to u takvim
i slinim sluajevima obino biva iznosile razne pretpostavke, nagaanja i
nasluivanja.

124

Suoeni smo dakle s dva razna problema. Jedan se odnosi na otkrivanje identiteta ovjeka o kojemu imamo tek nekoliko podataka: pored imena koje je pseudonim
znamo da je ivio i djelovao u prvoj polovici i sredinom 17. stoljea , da je pripadao
franjevakom redu Male brae u Zadru ili u zadarskom kraju i da je objavio (dao na
svitlo) nekoliko hrvatskih knjiga. Drugi je problem uega, knjievno-povijesnog
karaktera. Ako je naime Ivan Zadranin samo dao na svitlo ono nekoliko tekstova,
ako je dakle - kao to vjerujemo - objavljivao tekstove koje su sastavili drugi,
onda se namee pitanje njihova autorstva. Razumije se, u traganju za odgovorom na
pitanja to ih sadravaju oba problema valja primijeniti razne metode, u prvome
historiografske, u drugome jezino-knjievne, pri emu se dakako misli na itav
spektar osobina to ih ima umjetnika tvorevina izraena rijeima, u naem sluaju
tvorevina izraena u stihu, dakle u vezanu govoru.

***
U dosadanjem prouavanju najstarije knjiice u naem nizu - Skazanja od
prislavne blatene divice Marije, majke Botje - nije bilo osobitih dilema, ni u
pogledu autorstva ni u pogledu odnosa to ga prema tekstu ima naznaeni Ivan
Zadranin. Vjekoslav tefani , koji je (1930) djelo kao tiskanu knjigu otkrio, opisao i
objavio , 1 utvrdio je da ono ima zajedniku grau s poznatim prikazanjem slinog
naslova don Sabia Mladinia 2 i da su oba dramska teksta nezavisna jedan od
drugoga, ali da su raeni prema nekom zajednikom prototipu , kojem je, opet,
ishodite u prikazanju slinog naziva a istog sadraja Talijana Fea Belcaria. Iz
tefanieva nalaza doznajemo da je Mladinieva crkvena drama, mada starija,
modernije strukturirana od one Zadraninove. Mladinieva je naime podijeljena na
dilove (inove), dok Zadraninova tee kontinuirano, a funkciju granica izmeu
pojedinih dijelova naznauju uglavnom didaskalije. Oba su pisana osmerakim i
dvanaesterakim stihovima, samo je u Mladinia neto sloenija strofika i stihovna
organizacija s osmercem, a dvanaesterci su i u jednoga i u drugoga organizirani
prema maruliev skom tipu; upadljiv a im je znaajka u tome to se iste faze radnje, i
u jednoj i u drugoj igri, izraavaju dvostrukorimovanim dvanaestercima, to ne moe
biti sluajno, pa je po tome tefani s pravom zakljuio da obje potjeu od nekog
zajednikog predloka.
Primjerak Zadraninova Skazanja, naenog na otoku Krku, prema kojem je
tefani napisao svoju studiju oteenje na poetku, nedostaju mu prva dva lista, pa
tako nema prve, naslovne stranice. S Ivanom Zadraninom tefani je prikazanje
povezao naslanjajui se na dodatak izdavaa na kraju knjiice, ime se djelce
zakljuuje. U tom dodatku pie: >>Milost boja budi vazda s vami i s onim kida na
svitlo: F. I. Z. R. M. B. S. F. Tu je ifru tefani razrijeio ovako: Fra Ivan Zadranin

125

reda Male brae svetoga Franiska. Sreom, u zadarskoj Znanstvenoj biblioteci

naen je jo jedan primjerak istoga Skazanja, koji je sauvan u cjelini, pa tako imamo
na raspolaganju i naslovnu stranicu. Na njoj se moe proitati: Ovo je skazanje od
prislavne blaene divice Marije, majke Boje kako joj je navistil angel Gabrijel
upuenje prislavno Isukarstovo po duhu svetomu a dana na svitlo po F. Ivanu
Zadraninu.
Time je Zadraninov odnos prema tiskanu tekstu Skazanja u dosadanjim
prouavanjima bio jasno odreen: potvreno je tefanievo razrjeenje naprijed
navedene ifre kao oznake za Ivana Zadranina i istodobno je potvreno da Ivan
Zadranin nije autor teksta ve samo njegov prireiva ili objavitelj. Kakav je bio
njegov neposredni predloak i koliki njegov udio u eventualnom dotjerivanju
teksta moe se samo nagaati.
Kod druge knjiice - Filomene - to ju je objavio Ivan Zadranin - stvari
su ve neto sloenije. I na njezinoj se naslovnoj stranici jasno i nedvosmisleno moe
proitati daje dana na svitlo po fra Ivanu Zadraninu reda Male brae sv. Franiska .
Kao i u Skazanju o navjetenju Marijinu, i u Filo meni se jo jednom, nakon zavretka
te ovidijevske prie , obavjeuje budua italaka publika da djelo objavljuje Ivan
Zadranin, samo je u ovom sluaju ta druga obavijest neto opirnija. Evo njezina
teksta:
Ova historija na vae potenje
v kratku govorenju sad ima svarenje.
Svarena historija lipe Filomene
ku fra Ivan Zadra da na svitlo, znaj
ki ti, Bogu za to hvalu i slavu daj,
a za me moli ga da me prime k sebi,
takor ta historija utienje tebi. 3
tefani a onda za njim i Fancev drali su da je taj dodatak, kao i onaj na kraju
Skazanja, napisao sam Ivan Zadranin obraajui se svojim buduim itaocima; ti bi
tekstovi imali biti neto kao pogovor ili biljeka prireivaa. Iz toga se onda izvukao
zakljuak da je i sama Filomena najvjerojatnije plod Zadraninova pera. Tom se
miljenju priklonio i Petar Kolendi raspravljajui usput o toj pjesmi na nain da se
razumije kako je on smatra djelom Ivana Zadranina. 4 A svima skupa - vidjeli smo
- jedina je podloga za takvo opredjeljenje bila injenica da se u tim dodacima Ivan
Zadranin javlja kao pisac stihova. Ipak, valja naglasiti da se i u tim dodacima Ivan
Zadranin neprijeporno oglauje kao ovjek koji je djelo dao na svitlo.
S poemama o Malti i Klisu stvari su tekle neto drugaije. Tu se ve pokuavao
nai autor. Uinio je to ime Urli. 5 Polazei od godina dvaju tada poznatih izdanja

poema, 1699. i 1724,

Urli

se oslonio na

injenicu

da navedene godine korespon-

diraju sa zrelim godinama ivota Ivana Tanzlingera Zanottia (1651-1738). A kako

126

je Tanzlinger svojem imenu ponekad dodavao oznaku Zadranin, Urliu se inilo da

bi to moglo ukazati na njegovu vezu sa spomenutim poemama. Prijeila je dodue
takav zakljuak injenica da se Tanzlinger ispod svojih djela uvijek inae potpisivao
kao Ivan Tanzlinger ili Ivan Tanzlinger-Zanotti. Tu je tekou razrijeio Urli tako
to je pretpostavio da je Tanzlinger morao dobro znati kako akcije oko pokuaja
oslobaanja Klisa to je predmet opjevavanja u poemi - nisu bile po volji
Mleanima, pa da je stoga pribjegao drugaijem potpisivanju, kako se ne bi izlagao
prigovorima sa strane mletakih vlasti.
Urlievu atribuiranju suprotstavio se Franjo Fancev. 6 Upozorio je najprije da se
na naslovnoj stranici knjiice sasvim jasno i nedvojbeno kae da je ona dana na
svitlo po Ivanu Zadraninu i da tu uope nije rije o autorstvu. Ne ulazei tada u
pitanje tko bi se mogao kriti ispod imena Ivana Zadranina, Fancev iznosi argumente
koji itavo Urlievo rezoniranje o tome otkrivaju kao sasvim pogreno. Skrenuo je
naime pozornost na injenicu da je tekst o Malti bio ve poznat u rukopisu u Lulievu
zborniku iz 1615, pod naslovom Malta, vele lipa historija, i u jednom drugom
rukopisnom zborniku nekadanje knjinice Ivana Kukuljevia, iz treeg desetljea
17. stoljea, pod naslovom Poinje boj od Malte 1?65. Oba se rukopisna
primjerka, prema Fancevljevu nalazu, uz sitna odstupanja, tekstovno poklapaju sa
tampanom poemom. Time je iskljuena mogunost Tanzlingerova autorstva, jer je
on roen vie desetljea nakon navedenih godina. A kad je Fancevu potom uspjelo
nai jo jedno, dotada nepoznato izdanje obiju poema,? ono iz 1655, u kojem je na
naslovnoj stranici takoer naznaeno da je dano na svitlo po Ivanu Zadraninu,
onda je Tanzlinger morao biti iskljuen i kao eventualni izdava, jer njemu su 1655.
bile tek etiri godine ivota.
Iz Fancevljeva nalaza prvog, najstarijeg poznatog izdanja poema o Malti i Klisu
moglo se konano zakljuiti i to da je Ivan Zadranin najvjerojatnije imao posla samo
s prvim izdanjem i da su tiskari narednih izdanja naprosto pretiskivali naslovnu
stranicu, a mijenjali bi tek godinu i ime tiskara (ako se radilo o drugoj izdavakoj
kui). Jer, taj je kulurni djelatnik 1699, kad je izilo drugo izdanje, po svoj prilici
bio ve mrtav, a pogotovu je to morao biti 1724. kad se pojavilo tree izdanje.
U ostalom takvo pretiskivanje nije bila osamljena pojava u povijesti tiskanja
hrvatskih knjiga. 8
Oslobodivi tako Tanzlingera od odgovornosti za poeme o Malti i Klisu, Fancev
se ipak nije odrekao pokuaja da utvrdi tko bi mogao biti njihovim piscem.
Prouavajui Luliev zbornik on je utvrdio da je rukopisna poema o Malti posveena
(u osmerakim stihovima u kakvima je pisana i poema) stanovitoj osobi kojoj se
pisac posvete obraa rijeima: Dionora sestro moja ... A kako je, prema Urlievu
nalazu, sestru takva imena imao Brne Karnaruti, Fancevu se sama od sebe
nametnula misao da bi taj zadarski knjievnik 16. stoljea, a poznati pisac spjev ova
Piram i Tiba i Vazetje Sigeta grada, mogao biti autorom stihova o bojevima kod

127

Malte. 9 Takvu gledanju nisu proturjeile vremenske relacije, jer se dogaaji oko
Malte (1565) vremenski poklapaju s aktivnim godinama Karnarutieva ivota (oko
1515-1573), a on je ve u svojem spjevu o Sigetu pokazao da je znao zahvatiti
sasvim svjeu materiju. Dobro je korespondirala i ideja borbe protiv Turaka u poerni
s onom u Vazetju. - U istom raspravljanju Fancev je iznio i ideju o moguem
autorstvu druge poeme, one o Klisu. Porniljao je da bi pisac stihova o pokuaju
oslobaanju Klisa (1595) mogao biti paki pjesnik Ivan Mri. Taj je Paanin imao
naslov vojvode, a po Fancevljevu sudu vei je dio svoje vojne karijere proveo u
Zadru kao zapovjednik jedinice to se borila protiv uskoka. Dokumenti znaju poneto
i o tome da je Mri imao znatnog udjela u pakoj pobuni puana 1608. 10 Iz svega
toga zakljuivao je Fancev da Mriu nije bila strana tema o pokuaju oslobaanju
Klisa. Svetozar Petrovi u svojoj poznatoj studiji o hrvatskom sonetu pokazao je da
dokumenti koji govore o Mriu ne potvruju da je paki pjesnik kao vojni
zapovjednik due boravio u Zadru. On je dodue u tom gradu bio i odatle datirao
neke svoje pjesme, ali iz njih pa ni iz kakvih drugih dokumenata ne proizlazi da je
stalnije prebivao u tom gradu. A njegove tri zbirke pjesama, dvije tiskane i jedna
rukopisna, ne odaju nikakva znaka prema kojem bi se moglo suditi da se njihov autor
angairao na kakvim rodoljubno-obrambenim temama. 11
Za Staru babu zapisano je na naslovnoj stranici da je dana na svitlo po jednom
Zadraninu koji svoje ime taji, da se onda u nastavku kae kako se ono krije pod
ifrom G. L. O. Z. Petar Kolendi i Duan Beri 12 pretpostavljali su da je u toj ifri
drugo slovo, tj. L., uneseno pogrekom prepisivaa ili slagara i da je tu trebalo biti
slovo Z. U tako isprav ljenoj ifri spomenuti su istraivai vidjeli ovo rjeenje: Givan
(tj. Jivan) Zareti (ili Careti) od Zadra. Zbirku poprauje i posvetna pjesma, ispod
koje je i potpis, ali i opet u ifri, koja se od one na naslovnoj stranici razlikuje time
to joj je na poetku umetnuto slovo F. Beri ga je razrijeio kao fra (tj. Franjevac ili
fratar). To je za Beria bio indicij za zakljuak da bi autor posvete i autor zbirke
mogla biti ista osoba. Po tom zakljuivanju autor Stare babe bio bi Ivan Zareti, to
bi imalo biti pravo ime Ivana Zadranina. Preostalo bi prema tome samo jo to da se
utvrdi tko je bio taj Ivan Zareti ili Careti. Odgovor pokuao se nai u kratkoj
biografiji franjevca treoredca Ivana Zarettia, u povijesnom pregledu franjevaca
treeredca Ivana Zarettija, u povijesnom pregledu franjevaca treoredaca u
Dalmaciji. Meutim ono to se u spomenutoj biografiji o tom Zarettiu kae, 13 teko
se moe povezati s djelatnou to je obavlja na Ivan Zadranin. Taj je Zaretti nakon
studija bogoslovije i filozofije dugo vremena ivio i uiteljevao u Italiji; tek se
negdje ezdesetih godina 17. stoljea spominje u Dalmaciji. A nigdje niega nema
to bi eventualno moglo potvrditi da se bavio hrvatskom poezijom odnosno
izdavanjem hrvatskih knjiga.
Ne ulazei u domiljanje Kolendievo i Berievo o navodno pogreno unesenom
slovu L., valja ipak konstatirati da nain potpisivanja u Staroj babi upuuje na

128

odreen tip predstavljanja, na tip koji je svojstven nainu predstavljanja u knjiicama

to ih kao objavitelj potpisuje Ivan Zadranin. Jer, vidjeli smo, svugdje je prisutna
formulacija dana na svitlo. Zadranin donekle varira svoje potpisivanje od djela do
djela. Tako u Skazanju o navjetenju Marijinu na naslovnoj stranici stoji: dano na
svitlo po F. Ivanu Zadraninu, a na kraju te knjiice, u zaziv anju milosti za itaoca i
za onoga kida na svitlo, ponavlja se obavijest, ali ovaj put potpisana spomenutom
ifrom: F. I. Z. R. M. B. S. F. Na naslovnoj stranici Filomene - kako se moglo
vidjeti - daje se puni naslov: fra Ivan Zadranin, tono onako kako se navodi i na
kraju Skazanja o navjetenju; mala varijacija dolazi na koncu te ovidijevske
pripovijesti:

Svarena historija od lipe Filomene

ku fra Ivan Zadra da na svitlo ...
Na naslovnoj stranici tree knjiice - one s poemama o Malti i Klisu
i
opet se susreemo s malom promjenom; tamo se kae dana na svitlo po Ivanu
Zadraninu. Dakle, nema oznake fra. Na isti nain formulirana je i obavijest, u istoj
knjiici, to se nalazi na samom poetku poeme o Malti; ona tu ima i vlastiti naslov
s oznakom prireivaa: Pisam od Malte a dana na svitlo po Givanu Zadraninu. A
nakon njezina teksta smjetena je pjesmica od 15 stihova osmerakog metra sa
srokovima aa bb cc itd., pod naslovom >>Zahvaljuj Bogu; tu izdava ili prireiva
zaziva slavu za onoga >>ki da vanka l i u naprid da ne manka l dat na svitlo take
stvari.
Poneto je nova varijacija predstavljanja u Staroj babi, iako ona sadri istu
obavijest i na slian nain formuliranu, samo se sada ne kae da knjigu >>na svitlo
daje Ivan Zadranin, ve da on dodue jest Zadranin, ali >>svoje ime taji za radi mnogo
uzrokof, da ga, tj. ime, onda iznese u naprijed citiranoj ifri.
Zbog svih tih varijacija reklo bi se da je i ona u Staroj babi od iste osobe. Nije
naime iskljueno da se Ivan Zadranin kao franjevac ispod ljubavnog kanconijera
elio potpisati drugaije nego ispod, recimo, bezazlenijih stihova. Samo bi takvu
nasluivanju trebalo nai i kakvu podlogu.

***
Kako postoje stanovita kolebanja u tumaenju formule >>dati na svitlo, jer,
vidjeli smo, neki istraivai dre da to moe znaiti i autorski odnos, tj. da se onaj
koji neto daje >>na svitlo moe u ovom sluaju smatrati autorom, ini se uputnim
razgledati nain na koji nai stari pjesnici, kad tiskaju svoja djela, oznauju
autorstvo. Pregledavi naslovne stranice poveeg broja tiskanih knjiga starih pisaca
hrvatskih, moemo konstatirati da su oni za autorski odnos - kad su to tiskali -

129

imali sasvim odreen termin: oni su naime na naslovnoj stranici naznaavali da su

njihova djela s l o e n a po svome autoru. U Juditi, bez sumnje prvoj hrvatskoj
autorskoj knjizi, konstrukcija je reenice dodue takva da dolazi samo naznaka kako
je pjesan Marka Marulia u versih hrvacki sloena. Ali ve za Planine sasvim se
lijepo kae kako su one s loene po Petru Zoraniu Ninjaninu. Autor Planina ima i
imenicu za knjievno djelo: sloga, to sasvim jasno ukazuje da je knjievno djelo
sloteno. Za oba Karnarutieva spjeva pie da su sloeni po svome autoru. ime
Budini na naslovnoj stranici svojih prijevoda psalama doslovno pie da su sloeni
u slovinski jazik na islo i miru, Ribanje i ribarsko prigovaranje sloeno je po
Petru Hektoroviu; Vilu Slovinku i ]arulu takoer poprauje biljeka da su
sloene po J. Barakoviu . ak i Ivan Tanzlinger-Zanotti na naslovnoj stranici
svoga tiskanog prijevoda Eneide (1688) pie: ... novo u slovinski jezik istomaena
i u pjesmah sloena po Ivanu Zanottu. A Ivan Mri sastavio je itavu zbirku lirike
s naslov()m Sloge ljubvene (Mleci 1647), pri emu rije sloga znai pjesma ali i
knjievno djelo.
Nigdje se u naih pisaca za njihova djela ne kae da su dana na svitlo po
svome piscu. Sumnje, dakle, nikakve nema. Stvoriti odnosno kreirati ili napisati
knjievno djelo za nae stare pjesnike u 16. i 17. stoljeu znailo je sloiti djelo, to
je sasvim blisko znaenju sastaviti a to ve nije daleko ni od dananjeg znaenja.
Mogli bismo ipak pretpostaviti da je Ivan Zadranin, ma kako se pravo prezivao, bio
izuzetno skromna i samozatajna osoba koja je dodue eljela javno djelovati ali
pravim imenom ostati u sjeni. No za takvu pretpostavku valjalo bi imati bar
kakvu-takvu podlogu u kakvu detalju, u kakvu podatku koji bi se mogao smatrati
neprijepornom injenicom.

***
U korpusu hrvatske knjievnosti starijega razdoblja bilo je i jo uvijek ima
knjievnih tekstova kojima se ne zna za autore. Najvie takvih zacijelo e biti u II.
dijelu Ranjinina zbornika; mnogi su se knjievni povjesnici ogledali u pokuaju da
otkriju, najprije, to iz mnotva pjesama toga Zbornika pripada iku Menetiu, to
Dori Driu, a to drugim dubrovakim pjesnicima najranijega razdoblja hrvatske
pjesnike rijei. Na tim poslovima najvie su se angairali Milorad Medini, 14 Milan
Reetar, 15 Petar Kolendi, 16 a za njima i mnogi drugi. Izgradili su itav instrumentarij
za tu svrhu temeljei ga na elementima knjievno organiziranog teksta koji najmanje
podlijeu promjenama. Te su elemente nali u metrici u najirem smislu. No ve je
Jean Dayre tridesetih godina ovoga stoljea izraavao skeptinost u apsolutnu
pouzdanost takva instrumentarija. 17 J o temeljitije tim se pitanjima pozabavio
Svetozar Petrovi ezdesetih godina naega stoljea. 18 I Dayre i Petrovi imali su na

130

umu prvenstveno nau ljubavnu poeziju petrarkistikog tipa, dakle poeziju koja je
puna klieja, ustaljenih izraza i izraznih konvencija.
U naem sluaju rije je o raznim tekstovima od nabonih i pounih do
ljubavnih i rodoljubnih. Osim toga, ovdje je, prije pokuaja da se rijei pitanje
autorstva naih knjiica potrebno utvrditi tko od pretpostavljenih naih pjesnika nije
ili nije mogao biti autorom djela iz naeg popisa. Vidjeli smo: Ivan Tanzlinger je kao
zamiljeni pjesnik poema o Malti i Klisu morao otpasti po sili nalaza Franje Fanceva;
otpadaju i nagaanja Duana Beria prema kojima bi autor svih naih knjiica bio
Ivan Zadranin, jer je taj nedvojbeno utvren samo kao njihov prireiva ili izdava.
Pod znakom pitanja ostaju i Fancevljeva nasluivanja: da je autor poeme o Malti
Brne Karnaruti a one o Klisu Ivan Mri.
Fancev je mogao smatrati da je bio u pravu kad je svoja razmiljanja o pripadnosti pjesme o Malti Brni Kamaru tiu zasnivao na tematskoj bliskosti s Vazetjem
Sigeta grada. U prilog njegovu opredjeljenju svjedoila mu je i posveta poeme
stanovitoj Dionori, koju je smatrao sestrom Karnarutievom. No pri tom odmah
moramo postaviti pitanje, je li zadarski pjesnik - ako je uistinu rije o Karnarutiu
bio tu u ulozi darovatelja svoga vlastitog teksta ili je naprosto svojoj sestri
poklanjao tui stihov ani tekst koji mu je po neemu bio drag i za koji je pretpostavljao da bi se mogao svidjeti njegovoj sestri. Sam tekst posvete ne govori o
tome suvie jasno:
Dionora, sestro moja,
taka jesu dila tvoja:
Meni s' draga, meni s' mila,
kako dua moga tila.
Evo slii Malte po boj ,
ka je nevola bila na njoj.
Tere tebi htih poslati,
neka more ti poznati;
kada proti z drage volje,
Bog nas uvaj te nevolje.
Na kolina klekni doli,
srcem Boga ti pomoli. 19
Moe se na koncu postaviti i pitanje je li samo Kamaruti u dano vrijeme imao
sestru takva imena. Podatak prema tome nije dokazana injenica, pa stoga ne moe
biti relevantan za suenje o autorstvu.
Fancev je oito slijedio samo kulturno-historijske realije, a nije ulazio u pitanja
knjievne organiziranosti pjesme. Ima se tu u vidu injenica da tekst o Malti - kao
i svaki knjievni tekst - pripada odreenoj knjievnoj tradiciji i u njoj odreenoj
knjievnoj vrsti, da je pisan odreenom vrstom stihova koji se niu u kontinuitetu ili

131

formiraju odreene strofike oblike, da nosi odreene stilske karakteristike, ukratko:

da je poema o kojoj govorimo rijeima izraena tvorevina - ovog asa nije vano
koliko originalna i estetski vrijedna koja po tome podlijee analizi svojih
sastojina. Fancev se na sve to nije osvrtao, nije, kao svojedobno M. Medini, M.
Reetar i drugi, zagledao ni u metrike karakteristike, koje su navedeni knjievni
povjesnici smatrali najmanje podlonom promjenama i stoga prikladnom da otkrije
ili bar dade naslutiti autorstvo odreenog pjesnikog teksta.
Slaui se u osnovi s kritikim stavovima J. Dayrea i S. Petrovia, sa stavovima
naime prema kojima elementi metrike nisu sami po sebi dovoljno pouzdan instrumentarij za suenje u autorstvu, ipak smatram da paljiva analiza sastojina knjievno
organiziranog teksta moe odgovoriti bar na pitanje tko nije ili ne bi mogao biti
piscem nekoga teksta. Imamo li u vidu, na primjer, zaudnu pravilnost graenja
dvanaesteraca u J. Barakovia, lako emo otprve moi konstatirati da, na primjer,
poema o Klisu, pisana takoer u dvanaestercima, nije mogla potei ispod pera
pjesnika Vile Slovinke. Isto naravno vrijedi i za poemu o Malti u odnosu na
Barakovia, jer on nikad onakvih osmerac a kakvim je pisana poema ne bi potpisao.
No Barakovia nitko i ne dovodi u vezu s navedenim poemama, ali primjer dovoljno
ilustrira naelo. S Kamarutiem je ve drugaije, on se ne moe tek tako odbiti a da
se ne promotre sve relevantne datosti, pa i one zbog kojih se naao u igri kao mogui
kandidat za to autorstvo. Potrebno je stoga pisanje Karnarutieva kao ukupnost
usporediti s onim u poemi o boju kod Malte.
Prvi Kamarutiev spjev - Ljubav i smrt Pi rama i Tibe - pisan je dvostruko
rimovanim dvanaesterakim distisima marulievske sheme, s raskonim stilskim
aparatom; autoru je osobito omiljela figura nadmaivanja. U drugom svom spjevu
- u Vazetju Sigeta grada - Kamaruti ide za poetikom doslovnosti, vrlo su mu
skromne stilske mikrostrukture, a dvostrukorimovanim dvanaesterakim distisima
posee za dubrovako-hvarskom shemom. 20 Rimarij mu je uglavnom korektan,
cezura na kraju prvog pol us tiha u velikom je postotku pravilna.
U Kamarutia nema dakle osmeraca, bar koliko danas znamo. To bi ve bio
dovoljan razlog da se posumnja u Fancevljevu tezu o Karnarutiu kao moguem
autoru poeme o Malti. Ali da i dopustimo mogunost da se Kamaruti ipak bar
jednom dao i na pisanje osmerakih stihova, opet bismo zbog dosta slobodnog
shvaanja principa rimovanja u poemi morali ostati pri stavu da u njemu ne treba
gledati autora te poeme. Autor Pisme od Malte nije bio previe izbirljiv, pa mu
prolaze srokovi kao: grabe -}imanje, razlogu - volju, rais - darvi, gvoe prose, da ne navodim druge koji bar nekako nalikuju na sricanje. Takvih odstupanja
Kamaruti u svojim djelima nikad nije provodio.
Poema o Malti ima i drugih osobina koje je udaljuju od Kamarutia. Ve sam
poetak kojim se odreuje vrijeme boja kod Malte izraava se stihovima koji su nalik

132

na one u glagoljakoj skupini iz poznatog Parikog zbornika to ih je (1905) objavio

Josip Vajs. Borbe kod Malte - kae se u pjesmi - zbile su se 1565. godine od
vremena:
kad se rodi Isus sveti
ki se za nas da propeti
i ki nae due shrani
i od pakla muk obrani ... 21
(3-6)
Ve sam u drugoj prilici upozorio kako reagiranje sultana na kranske navale
na turske lae podsjea na narodne stihove u kojima kao da izdaleka zvui i ritam
Mauranieve Smrti Smail-age engia:

Kada

zau

silan care

Zazva k sebi pae svoje:

sli'te mene i rii moje,
brzo in'te a ja elim
i zapovid ku ja velim.
(49, 53-56)
Na narodnu epiku podsjea i narativna struktura: nakon potresnog prikaza ope
situacije u opsjednutoj Malti, veliki se metar opirnim pismom obraa pojedinano
evropskim vladarima; na nj se, takoer dosta opirno, metru javlja vladar
panjolske, kralj Filip. Veliki metar prekorava zapadne vladare i svaku jedinicu, od
kojih je vei broj sastavljen od retorikih pitanja, zavrava i opet retorikim
pitanjima, u formuli:
Za mi Maltu zapuaste,
za joj pomo vi ne daste?
(135-136)
Kralj Filip u odgovoru metru zakljuuje svoje pisanje:
Ni te hou zapuati,
da pomo ti hou dati.
(263-264)
A kad se kralj obraa glavnom zapovjedniku svojih armija, don Kerciji, on i opet
svoje obraanje zakljuuje formulom:
Nemoj Maltu zapuati,
da pomo joj ho ti dati.

(271-272)
133

Tako
odgovara:

onda postupiti i don Kercija, pa u otpisu kralju

zakljuujui

svoju rije

Jer ju neu zapuati,

da pomo joj hou dati.
(279-280)
A pri pozivu don Andriji Doriji da skupi galije i sve to im je potrebno
i opet slinom formulom:

zakljuuje obraanje

Da svi Malti damo pomo

koju jagme i dan i no.
(287-288)
I malo poslije opet:
Hod' da Malti damo pomo
koju jagme i dan i no.
(295-296)
Vrijedno je ovdje napomenuti da se izmeu redaka osjea prisutnost izraza
Marka Marulia: saznavi za smjele napade Malteana na turske galije, sultan je
ostao zaprepaten nad smionou vitezova; pisac ga ovako ocrtava:
Ja oima zavraati ,
kako medvid ja mamjati.
(51-52)
Na slian nain reagira Nabukodonosor poto sazna da mu se susjedne drave
na njegov zahtjev nisu podvrgle:
glavom svuda kima i sobom privraa,
posami oima ...
(Judita, I, 99-100)
Dodir s Juditom

oituje

se i u Filipovu pozivu don Kerciji:

Hodi simo, don Kercija,

ki si tira! i ubija
vazda karsta nevimici
ki su nai protivnici ...
(265-268)
U Juditi Nabukodonosor Holofernu:
Hrabro si se nosil u sve boje tvoje,
tira! si, jal, ubil protivnike moje.22
(1, 153-154)

134

Ponavljanje u Pismi od Malte dodue nije ba onakvo kakvo je u narodnoj

epskoj poeziji, ali nije ni daleko od njega. Takva postupka u Karnarutia nikako
nema, iako je u Vazetju graa po osnovnom sadraju bliska onoj u poemi, pa bi se
neto slino moglo oekivati. Dodirne toke s Maruliem, istina, mogu ukazivati na
Karnarutia; ipak kako je poznato autor Vazetja svojim je izrazom na
drugaiji nain i dublje povezan.s Marulom. 23 S Karnarutiem poema o Malti ima i
zajedniko mjesto u opisu borbe prsa o prsa u kojima osobito dolaze do izraaja
efekti udara po protivniku. Slinost je, istina, mogla doi i od toga to je u pitanju
veoma slina graa. No ipak ima i vana razlika: pisac poeme radije pribjegava
sirovoj naturalistikoj slici; Karnaruti ostaje diskretniji, pa bi i u tome bio jedan
detalj protiv teze o njemu kao autoru toga spjeva. - Karnaruti, naravno, ne dolazi .
u obzir ni kao eventualni pisac poeme o Klisu, jer se u njoj opjevavaju dogaaji to
su se zbili dvadesetak godina nakon njegove smrti.
Meutim, Karnaruti, po mom miljenju, ostaje surnnjiv da je mogao imati
posla s poemom o Filomeni. Svima je naime poznato da je taj zadarski pjesnik u
svojem prvom spjevu - u Ljubavi i smrti Pi rama i Tibe - posegnuo za jednom
priom iz Metamorfo za, pa mu stoga ne bi bilo strano da se jo jednom inspirira na
Ovidiju, da naime zahvati priu o okrutnom zloinu to ga je Proknin mu Terej,
voen nezasitnom strau, izvrio nad eninom sestrom Filomenom. Da je bio
duboko obuzet Ovidijevim djelom vidi se i po tome to se za izraavanje ljepote
glavnih likova u Piramu i Tibi obilato i rado sluio slikama drugih Ovidijevih pria
iz uvene zbirke. Miljenje o sumnjivosti kao da podupire i injenica da je
Karnaruti u svojim danas poznatim djelima pokazao stanovitu evoluciju u izvoenju
svojih spjevova. Od marulievskog dvanaesterakog distiha u Piramu i Tibi preao
je u Vazetju na dvanaesterac dubrovako-hvarski; od raskonog stila u prvome
preao je gotovo na doslovnost u drugome. ini se stoga da mu ne bi bilo strano da u
eventualnom novom svom djelu odbacivanjem sredinje rime iskua nov nain
graenja dvanaesteraca i da tako stane u sredinu izmeu bujne metaforike u Piramu
i Tibi i izrazito umjerene u Vazetju . Filomena je naime pisana u dvanaesterakim
distisima s rimom samo na kraju stiha. Odstupa se dakle i od splitskog i od
dubrovako-hvarskog tipa sricanja. 24 Relativno joj je skroman stilski aparat, nema
invokacije, kao to je nemaju ni njegovi poznati spjevovi. Sve bi to moglo svjedoiti
za sud da bi Karnaruti mogao biti autorom te ovidijevske pripovijesti. Ipak, nemaran
odnos prema srokovima kao da odvraa od takva opredjeljenja. Valjalo bi dakle
poduzeti detaljniju analizu svih jezino-stilskih datosti u oba spjeva kako bi se dolo
do sigurnijih zakljuaka.
Fancev je - kazali smo - poemu o Klisu pripisivao peru Paanina Ivana
Mria. Ako bi ita za usporedbu s Mriem dolazilo u obzir, onda bi to bile njegove
pjesme dvanaesterakog metra, a nikako eventualna idejno-tematska bliskost s
Karnarutiem, jer Svetozar Petrovi je dovoljno jasno pokazao kako taj paki pjesnik

135

17. stoljea u svojim poznatim zbirkama pjesama nigdje nije oitovao nikakva znaka
da je bio angairan na obrambeno-rodoljubnim temama. 25 Ostaju stoga same
dvanaesterake Mrieve pjesme kao ostvarene umjetnine u rijei da se usporede s
dvanaesterakim stihovima poeme o Klisu. Boj i vazetje od Klisa je dvanaesteraka
poema koja tendira dvostruko rimovanom dvanaesterakom distihu, ali autor ostaje
nedosljedan. Gotovo polovica od 89 dvanaesterakih distiha - koliko ih u poerni
ima - nema rime na kraju drugog polustiha. U etiri para nema nikakve rime, ni u
sredini ni na kraju. Takvo to paki pjesnik - koliko moemo zakljuiti iz njegovih
triju zbirki lirike sebi nikad ne bi dopustio. Osim toga, Mri primjenjuje
marulievsku shemu sricanja, poesto na kraju pjesme dodaje jo jedan dvanaesterac
s odgovarajuom rimom. Sve to udaljuje pisca poeme o Klisu od Mrieva naina u
gradnji dvanaesterakih stihova. Fancevljeva nagaanja nisu se dakle mogla
potvrditi, te stoga pitanje autorstva poeme o boju za Klis ostaje i dalje otvoreno.
Preostaje jo da se promotri zbirka Stara baba. Bez obzira na njenu pripadnost,
Stara baba po svome lirskom karakteru predstavlja potpunu novinu u zadarskoj
knjievnoj situaciji, naravno, ako izuzmemo ljubavne pjesme P. Zorania, ugraene
u pastirski roman, i ono nekoliko dvanaesterakih ljubavnih pjesama . Budinia.
Naime, ope je poznato da su zadarski pjesnici ve od Zorania pa sve do Barakovia
zasigurno u itavoj starijoj hrvatskoj knjievnosti jadranskog pojasa najosjetljiviji
za aktualna zbivanja. 26 Znamo da Dubrovani 16. stoljea, izuzev M. Vetranovia i
A. Sasina, jedva imaju pjesama na narodno-obrambene teme; Spliani njima
zapoinju, ali i zastaju nakon Marulia, sve do Kavanjina; Hvarani ih njeguju
takoer, dodue ne odve intenzivno, dok Zadrani ostaju do grla u njima. Budini
ak i psalme prekraja tako da izraava neposrednu ugroenost iz najblieg zalea.
U tom sklopu Stara baba je novost u zadarskom krugu, pribliava se samo
lirskoj poeziji Pa anina Ivana Mria (1577-1652). U toj zadarskoj zbirci susreemo
se s malim ljubavnim romanom: opjevava se ljuveno trajanje od prvog vienja i
zatravljenja djevojinom ljepotom do sretnog uzvraanja i naklonosti te najzad do
otrenjenja. Samo do toga ne dolazi zbog spoznaje o nitavosti svjetovne ljubavi,
kako to najee biva u petrarkista, ve zbog smrti djevojke od ujeda zmije, kao ono
u mitu o Euridici i Orfeju, s kojim inae nema nikakve veze. Od silna plaa ljubovnik
je oslijepio i kao slijepac opjevava svoju nesreu. U predahu, u jednoj pjesmi pjeva
se na aljiv nain o nekoj s t ar o j b a b i - otud naslov zbirci - i o njezinoj
sklonosti piu i o posljedicama to iz takva stanja proizlaze. Po nainu organiziranja
osmerakih katrena, odnosno po shemi sricanja, koje se ostvaruje sad istom rimom
kroz sva etiri stiha, sad prema obrascu aabb, ili abab, ili abba odvaja se poneto od
drugih naih pjesnika tadanjeg a i prijanjeg razdoblja, osobito rimovanjem u shemi
aaaa ili pak dvojakom shemom u istoj pjesmi; razlikuje se i po tome to primjenjuje
jedino osmerake katrene, a izbjegava drugaije strofike oblike kao i dvanaesteraki
metar.

136

Po njezinu lirskom karakteru, s obzirom na injenicu da je u zadarskom

knjievnom krugu osamljena pojava, Staru babu, prirodno, valja promatrati u odnosu
na isto tako osamljenu pjesniku produkciju spomenutog pakog pjesnika Ivana
Mria. Povezuje ih uostalom vremenska bliskost izlaska iz tiska, a onda i blisko
susjedstvo Zadra i Paga. Ne moe se ni zamisliti da Zadrani ne bi znali za pojavu
dviju tiskanih zbirki hrvatskih pjesama jednog pakog autora, kao to je nemogue
zamisliti da Mri ne bi znao za zadarske pjesnike, pogotovu kad se zna daje u Zadru
boravio i odanle datirao neke svoje pjesme. Ipak, pake zbirke sadre i niz
dvanaesterakih pjesama, meu njima i pokuaje sonetnih oblika u kojima se
etrnaest dvanaesterakih stihova s uzastopnim rimama raspodjeljuju na dva katrena
i dvije tercine. A Stara baba ima dva aljiva pjevanja, ega u Mria nema, jedno se
odnosi na ve sporninjanu staricu sklonu piu - koja osigurava naslov zbirci - i
drugo, u kojem se ljubovnik na smijean nain hvali svojim bogatstvom i slavnim
rodom, pri emu izdaleka podsjea na neke detalje u urevievu Derviu i u
Bunievu Gortaku.
Kao ni Mriu, autoru Stare babe ne nedostaje gdjekad skladnih stihova, s baroknim ugoajem, koji ne zaostaju za lirskim pjesmama vienijih pjesnika nae
starije knjievnosti. S. Petrovi je Mrieve zbirke omjerio o tradiciju i naao veze s
Ranj inom, Zlatariem, s Luciem i drugimaY I Staru babu valja temeljito prouiti u
svjetlu hrvatske pjesnike tradicije. Za njezinu bliskost s pjesnikov anjem u najboljem
dijelu dotadanje hrvatske poezije u dalmatinskim gradovima neka posvjedoi
nekoliko odabranih strofa iz prvog pjevanja Stare babe:
Vedro bie u nje elo
priglajahno i veselo
ko se suncem bie uvelo
kad istie u poelo.
udni gledah crne oi

bistre suze kroz ke toi,

bila lica svoja moi
da ljubezan njima roi.
Usta su joj slast medena,
kuraljem su nareena,
lipija drugih ni nijena,
ne diklica niti ena.
I dvije iz posljednjeg: iz kojih izbija totalno

razoaranje:

Sunce, misec, ve ne sjajte,

svit se obrni, nebo stani,

137

polja ruom ne cvitajte,

nono budi, dan ne sv ani.
Plai,

tuna majko moja,

suzami se ne ustavi,
pokle umrih brez pokoja
na tvom krilu rad ljubavi. 28

***
Zapaanja u ovom raspravljanju imala su za cilj ne samo da se navedene
adespotne knjiice stave na dnevni red ovoga skupa, ve i na dnevni red hrvatske
znanosti o knjievnosti. Razlog je tome u injenici da one, te knjiice, nisu dovoljno
prouene ni na osnovnoj , primarnoj razini. Njihovi tekstovi jo nisu, prema
modernim tekstolokim principima, uspostavljeni, to je nekako i prirodno s obzirom
na to da jo uvijek ive u starim, teko pristupanim, izdanjima iz 17. stoljea, s
izuzetkom poema o Malti i Klisu koje je, prema tada jedino poznatom, treem
izdanju iz 1724, tiskao ime Urli, s nizom greaka toga izdanja, da bi ga, poslije,
ispravio prema pronaenom starijem izdanju poema, onom iz 1699, koje takoer nije
bez pogreaka; pa ni to izdanje 1699. nije bilo najstarije, ve ono iz 1655, to ga je
pronaao Fancev. Predstoji dakle zadatak da se obave primarna istraivanja, da se
kritiki utvrde njihovi tekstovi i prema suvremenim naelima objave. Plediram
istodobno i za objavljivanje Mrieve stihovane produkcije 29 i Tanzlingerova
prijevoda Eneide. 30 To bi umnogome pridonijelo zaokruivanju slike knjievnih
dogaanja u zadarskom knjievno-kulturnom krugu starijega razdoblja i otvorilo put
temeljitijem istraivanju mjesta to ga navedeni tekstovi imaju u ukupnosti hrvatske
dopreporodne knjievnosti.

BILJEKE
1
Vjekoslav tefani, Jedno nepoznato hrvatsko prikazanje, Nastavni vjesnik, knj.
XXXVIII, 1930.
2
Prikazanje navienja priiste divice Marije, sloeno po don Sabiu Mladiniu,
Stari pisci hrvatski XX, Zagreb 1893.
3 Citira se prema drugom izdanju, Mleci 1672.
4 Petar Kolendi, Dubrovaka tragedija XVII veka, Juni pregled II, 1927/1928;
pretisak u P. K.: Iz staroga Dubrovnika, Beograd 1964, str. 203 i d.
5 ime Urli, Ivan Tanzlinger-Zanotti i njegove pjesme, Graa JAZU (danas
HAZU) V, 1907; Urli je tu tiskao obje poeme, na alost, s dosta pogreaka.

138

6 Franjo Fancev, Prilozi za reviziju hrvatske bibliografije, iiev zbornik, Zagreb

1929, str. 121 i d.; isti, Fragmenti dosada nepoznate epske pjesme >>Osman, Nastavni
vjesnik, knj. XLII, 1933, str. 237 i d.
7
F. Fancev, Tri priloga za povijest starije hrvatske knjievnosti. 3. Uz novo izdanje
>>Skazovanja od udnovate rati<<, Nastavni vjesnik XL V, 1-3, 1936/1937, str. 73 i d.
8 Najizrazitiji je moda primjer na zadnjoj stranici Judite iz 1521, na kojoj nakon
teksta spjeva pie kako je knjiga tiskana >>U Bnecih pomnjom i nastojanjem Petreta Sriia
Splianina<<. Tu istu opasku o Petretu Sriiu nalazimo potom u svim narednim starim
izdanjima Marulieva epa (1522, 1523, 1586, 1627), iako je taj Splianin mogao imati
>>pomnju<< samo nad prvim i, moda, zbog vremenske blizine, nad drugim i treim
izdanjem, jer su se i ona tiskala u Mlecima.
9 F. Fancev, Fragmenti ...
10
Miroslav Grani, Obitelj hrvatskog pjesnika Ivana Mria Paanina, Zadarska
revija XXVIII, 1979, str. 441.
11
Svetozar Petrovi, Problem soneta u starijoj hrvatskoj knjievnosti. Oblik i
smisao, Rad JAZU, knj. 350, Zagreb 1968, str. 70.
12
Duan Beri, Knjievno-izdavaka djelatnost fra Ivana Zadranina u XVII vijeku,
Zbornik radova SAN, XVII Instituta za prouavanje knjievnosti, knj. 2, Beograd 1952,
str. 19-26.
13
O. Stjepan Ivani, Povijestne crte o samostanskom III. redu sv . Franje po
Dalmaciji, Kvarneru i Istri i uporaba glagoljice u istoj redodravi, Zadar, ed. E. Vitaliani
1910, 173. Berievoj tezi nije u prilog ni pisanje G. Ferrari-Cupillia (Scritti storici e
letterari I, Zadar 1889), jer se u njega doslovno za toga Zarettia kae: >> Parecchi suoi
manoscritti di storia ecclesiastica et di quistioni teologicche si conservavano fino a gli
ultimi tempi nel convento nostro<< (tj. u zadarskom samostanu treoredaca).
14
Milorad Medini, Pivi dubrovaki pjesnici i Zbornik N. Ranjine, Rad JAZU 153,
Zagreb 1903, str. 98-114.
15
Milan Reetar, Autorstvo pjesama Ranjinina zbornika, Rad JAZU 247, Zagreb
1933, 92-147; Isti, Jezik pjesama Ranjinina zbornika, Rad JAZU 255 , Zagreb 1936,
77-220; Isti, Rjenik i dikcija pjesama Ranjinina zbornika, Rad JAZU 260, Zagreb 1938,
1-56 .
16
Petar Kolendi, Srpskohrvatski prijevod Doleove Hekube, Izvjetaj e. kr. vel.
gimnazije u Kotoru za k. g. 1908-1909.
17
Jean Dayre, O dubrovakoj knjievnosti, Dubrovake studije, Zagreb 1938, str.
3-18 .
18
Svetozar Petrovi, n.dj . u bilj. ll, str. 157, bilj. 19.
l9 F. Fancev, Fragmenti ...
2
Franjo velec, Korelacija izraza i umjetnike ideje u Karnarutievu spjevu o
sigetskoj katastrofi, Zbornik o sigetskoj epopeji, Zadar 1986, 113-118, Zadarska revija
2, 1986. i posebni otisak; pretisk. u knjizi F. velec, Iz nae knjievne prolosti, Split
1990, 141-146.

139

21

Svi navodi iz poema o Malti i Klisu prema mletakom izdanju iz 1699.

Navodi iz Judite prema Moguevu, najnovijem, izdanju u sklopu Opera omnia,
Knjievni krug Split 1988.
23 Vid. moj prilog: Maruli i zadarski pjesnici XVI. i XVII. stoljea, Dani Hvarskoga kazalita XV, Split 1989; pretisk. u mojoj knjizi; nav ed. u bilj. 20.
24
Vid. moj prilog: Povijesni pregled knjievnosti Zadra pod mletakom upravom,
u: Prolost Zadra pod mletakom upravom 1409-1797, sv. III, Zadar 1987, str. 443 i d.
25 S. Petrovi, n. dj. u bilj. ll, str. 70.
26 Vid. moj prilog: akavski pjesnici u okviru hrvatske renesansne knjievnosti,
Sabor akavskog pjesnitva, Rijeka 1970; pretisk. li mojoj knjizi: Po stazi netlaeni, Split
1977,5-13.
27
S. Petrovi, n. dj. u bilj. ll, str. 241. bilj. 32.
28
Prema drugom mletakom izdanju iz 1803.
29 Mrieve dvije tiskane zbirke (obje u Mlecima 1647) ostale su do naih dana samo
s po jednim primjerkom, a i te su sada zagubljene; sauvane su samo u prijepisu, a jedna
od njih, Sloge ljubvene, i u prijepisu je nakon smrti njezina vlasnika Duana Beri a ostala
nepristupana. Prijepis Mantinjada i dosad neizdavana zbirka Mrievih pjesama uvaju
se u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.
30 Tanzlingerov prijevod I. pjev. Eneide (Knjiga parva) uva se u Znanstvenoj
biblioteci u Zadru, a drugo pjev. (Knjiga druga) u Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici u
Zagrebu.
22

140