SADRAJ PREZENTACIJE

Farmaceutsko-biokemijski fakultet
Sveuilita u Zagrebu

Organizacija i struktura biolokih membrana

1. Prijenos tvari kroz membranu

Zavod za biofiziku

1.1 Pasivni prijenos tvari

1.1.1 Jednostavna difuzija
1.1.2 Mikroskopska slika difuzije

1. PRIJENOS TVARI KROZ STANINU MEMBRANU

1.1.3 Difuzija kroz lipidni dvosloj

1.1.4 Osmoza

doc. dr. sc. Erim Bei

1.1.5 Difuzija kroz ionske kanale

1.1.6 Olakana difuzija

1.2 Aktivni prijenos tvari

STRUKTURA STANINE MEMBRANE

2D lipidna otopina proteina

ORGANIZACIJA I STRUKTURA BIOLOKIH MEMBRANA

LIPIDI lipidni dvosloj

glicerofosfolipidi
fosfosfingolipidi
glikoglicerolipidi
glikosfingolipidi
steroli

BIOLOKE MEMBRANE
supramolekularne strukture s mnogo funkcija

model tekueg mozaika

7 nm

barijera za toksine molekule

pomau nakupljanju hranjivih tvari
osiguravaju prijenos energije
olakavaju stanino kretanje
sudjeluju u reprodukciji
posreduju u interakcijama izmeu stanica
osiguravaju prijenos energije
utjeu na prijenos tvari i informacija

oligosaharid
glikolipid

hidrofobni
-heliks

PROTEINI
periferni
integralni
uronjeni
transmembranski

integralni
protein

fosfolipid
kolesterol

LATERALNA i TRANSVERZALNA asimetrija raspodjele lipida i proteina

STANINE MEMBRANE SU DINAMIKI SISTEMI

heterogenost u raspodjeli razliitih

vrsta lipida lipidne domene

transverzalna difuzija lipida (flipflop)

lateralna
asimetrija

vrlo sporo
malo vjerojatno

razliitost sastava lipida i proteina

u unutarnjem (citoplazmatskom) i
vanjskom (plazmatskom) sloju
UDJELI POJEDINIH FOSFOLIPIDA U
MEMBRANSKIM SLOJEVIMA
UNUTARNJI SLOJ

VANJSKI SLOJ

ukupni
fosfolipidi

LATERALNA DIFUZIJA LIPIDA

lateralna difuzija lipida

sfingomijelin
fosfatidilkolin

brzo

transverzalna
asimetrija

vrlo vjerojatno

fosfatidiletanolamin

uronjeni
proteini
razdvojeni
lipidni dvosloj

fosfatidilserin
50 40 30 20 10 0 10 20 30 40 50

% od ukupnih fosfolipida

KEMIJSKI SASTAV IZVANSTANINE I UNUTARSTANINE TEKUINE

izvanstanina tekuina

citoplazma

membrana osigurava razliit sastav izvanstanine i unutarstanine tekuine

c (K+)unutar = 35 c (K+)izvan
c (Na+)

izvan = 14,2

c (Na+)

MEMBRANE ODRAVAJU RAZLIITOST

u plazmi je velika koncentracija Na+ iona, a u citoplazmi K+ iona

unutar

c (Cl)izvan = 25,75 c (Cl)unutar

u nepobuenoj stanici ovi koncentracijski gradijenti ine membranu polarnom

(negativnost iznutra)

c (Ca2+)izvan = 2,4104 c (Ca2+)unutar

u pobuenoj stanici dolazi do brze promjene polarnosti membrane

mijenjanjem njene propusnosti za Na+ i K+ nastanak i irenje akcijskog
potencijala u neuronima

c (Mg2+)unutar = 48,3 c (Mg2+)izvan

zajednika svojstva svih staninih membrana:

()unutar = ()izvan
(+)unutar = (+)izvan

1) elektroneutralnost molarne koncentracije pozitivnih i negativnih estica

jednake su i u plazmi i u citoplazmi
2) izoosmolarnost jednaki su osmotski tlakovi u plazmi i citoplazmi kada je
stanica u osmotskoj ravnotei, tj. kada nema neto protoka vode

SHEMATSKI PRIKAZ OSNOVNIH MEHANIZAMA PRIJENOSA

TVARI KROZ STANINU MEMBRANU

1. PRIJENOS TVARI KROZ MEMBRANU

1) PASIVNI PRIJENOS TVARI za prijenos nije potreban utroak energije
A) JEDNOSTAVNA DIFUZIJA

proteininosai

ionski kanal

neposredni prijenos tvari zbog razlike u gradijentu koncentracije

y prijenos kroz lipidni dvosloj
y prijenos kroz ionske kanale
B) OLAKANA (POTPOMOGNUTA) DIFUZIJA

prijenos velikih molekula, polarnih molekula i iona posredovan

prijenosnim proteinima (proteininosai)

energija

prijenos tvari potpomognut proteinimanosaima ija konformacijska

promjena zahtijeva utroak metabolike energije (ATP)

1.1 PASIVNI PRIJENOS TVARI

olakana
difuzija

jednostavna
difuzija

2) AKTIVNI PRIJENOS TVARI

PASIVNI PRIJENOS

1. Fickov zakon difuzije

nasumino toplinsko gibanje

J = D S

1.1.1 Jednostavna difuzija

dc
dx

AKTIVNI PRIJENOS

predznak minus rezultantni tok

suprotnog je smjera od gradijenta
koncentracije

J
difuzija je proces prijenosa estica koji sistem iz neravnotee (nejednolike raspodjele
koncentracije) dovodi u ravnoteu (jednoliku
raspodjelu koncentracija)

J maseni protok (kg/s)

D koeficijent difuzije (m2/s)
S povrina kroz koju estice
difundiraju (m2)

uspostavljanje koncentracijske ravnotee posljedica je 2. zakona TD jer je pritom vrijednost

entropije sistema najvea
s obzirom da sistem nastoji uspostaviti koncentracijsku ravnoteu, smjer gibanja estica je
iz podruja vee koncentracije u podruje manje koncentracije

dc/dx gradijent koncentracije (kg/m4)

x2

x1

koncentracijski
profil

c1

za jednoliku promjenu koncentracije

s udaljenou (konstantan gradijent)
vrijedi
t

J = D S

c
x

c2
x1

x2

1.1.2 Mikroskopska slika difuzije

za estice oblika kugle vrijedi
(EinsteinStokesova formula)

molekulskokinetika teorija
D koeficijent difuzije
u pokretljivost

D = u k T

D=

k T
6 r

u=

1
6 r

viskoznost medija
r polumjer estica

bre difundiraju male estice

difuzija je bra u sredstvu manje viskoznosti

ZADATAK.
Koliki je koeficijent viskoznosti vode ako koeficijent difuzije estica oblika kugle polumjera
0,6 nm pri njihovoj difuziji kroz vodu na 37 oC iznosi 3,510-4 mm2/s?

k T =
6r D

1,38 1023 J 310,15 K

K

difuzijska
udaljenost / m

vrijeme potrebno za
difuziju

0,5 ms

10

50 ms

100

5s

1000 (1 mm)

8,3 min

10000 (1 cm)

14 sati

prosjeno vrijeme potrebno

da molekule otopljene u vodi
(D = 105 cm2/s) difuzijom
prijeu odreenu udaljenost

1.1.3 Difuzija kroz lipidni dvosloj

= 1,081 10 3 J3 = 1,081 10 3 N m
= 1,081 10 3 Pa s
32

prijenos molekula topljivih u lipidima (masti, alkoholi) i malih neutralnih molekula

to je vea topljivost tvari u lipidima, to e biti bra njena difuzija kroz lipidni dvosloj

m
s

1.1.4 Osmoza
osmoza je protok vode kroz polupropusnu membranu iz odjeljka gdje je koncentracija otopljene tvari manja u odjeljak gdje je koncentracija otopljene tvari vea
uzrokovana je difuzijom, tj. nastojanjem sistema da izjednai koncentracije u
oba odjeljka (uspostavljanje koncentracijske ravnotee)

otopina
eera vee
koncentracije

priblina procjena vremenske ljestvice procesa difuzije

6 0,6 109 m 3,5 1010 m

s

m
s

x = 2D t

Einsteinova formula

udaljenost koju difuzijom prijee makroskopsko mnotvo estica u vremenu t

otopina
eera manje
koncentracije

molekule vode prolaze

molekule eera ne prolaze

polupropusna
membrana

osmoza traje dok se parcijalni tlakovi vode u oba odjeljka ne izjednae

tada se izjednae i koncentracije otopljenih estica u odjeljcima
ako je posuda popustljivih stijenki, doi e do poveanja volumena odjeljka u
koji je voda osmozom ula i smanjenja volumena odjeljka iz kojeg je voda
osmozom izala
ako nije, doi e do poveanja parcijalnog tlaka vode u odjeljku u koji je voda
ula ili smanjenja parcijalnog tlaka vode u odjeljku iz kojeg je voda izala
osmotski tlak
vant Hoffov zakon

= i c R T
OSMOZA

MOLEKULE
EERA

MOLEKULE
VODE

c molarna koncentracija
i broj iona nastalih
disocijacijom molekula
otopljene tvari

ZADATAK.
Za koliko se povea osmotski tlak otopine prireene otapanjem 5 g eera molarne mase
360 g/mol u 400 mL vode ako se njezina temperatura povea s 5 oC na 50 oC?

= i c R T = i n R T = i m R T
V
M V
= 1
360

i = 1 eer ne disocira

5g
8,314 J 45 K
g
mol K
0,4 10 3 m3
mol

= 1,3 10 4 J3 = 1,3 10 4 N m
= 1,3 10 4 Pa
m
m3 2
vant Hoffov zakon vrijedi priblino za rijetke otopine
toniji oblik sadri eksperimentalno odreen
korekcijski faktor (osmotski koeficijent)

= i RT c

1.1.5 Difuzija kroz ionske kanale

proteinikanali stvaraju pore u membrani prijenos vode, glukoze, iona
proteinikanali (pore) za prijenos iona (Na+, K+) ionski kanali

1) koncentracija otopljenih estica u plazmi vea je od koncentracije

otopljenih estica u citoplazmi
voda osmozom izlazi iz stanice dok se koncentracije estica u citoplazmi
i plazmi ne izjednae
smanjenje parcijalnog tlaka vode u stanici
stanica se skuplja (smanjuje joj se volumen)
plazma (izvanstanina tekuina) je hipertonina
2) koncentracija otopljenih estica u plazmi manja je od koncentracije
otopljenih estica u citoplazmi
voda osmozom ulazi u stanicu dok se koncentracije estica u citoplazmi
i plazmi ne izjednae
poveanje parcijalnog tlaka vode u stanici
stanica bubri (poveava joj se volumen)
plazma (izvanstanina tekuina) je hipotonina
3) koncentracija otopljenih estica u plazmi jednaka je koncentraciji
otopljenih estica u citoplazmi
parcijalni tlak vode u plazmi jednak je parcijalnom tlaku vode u citoplazmi
nema osmotskog protoka vode
plazma (izvanstanina tekuina) je izotonina

1) pasivni kanali
Na/K propusni kanali stalno su otvoreni iako su veeg promjera,
K+ lake prolaze od Na+ (hidratantna ovojnica im je manja)

2) aktivni kanali
dvije vrste ionskih kanala:
1) pasivni kanali
stalno otvoreni ionski kanali
propusni ionski kanali
2) aktivni kanali
ionski kanali koji se otvaraju i zatvaraju
na vanjsku pobudu (npr. promjena
napona, vezivanje liganda, istezanje)
strogo su selektivni, tj. omoguuju
prijenos tono odreenih iona

A) naponsko (voltano) ovisni kanali otvaranje i zatvaranje selektivno

propusnih natrijskih i selektivno propusnih kalijskih ionskih kanala ovisi o razlici
potencijala izmeu dviju strana membrane
osnova za nastanak i irenje akcijskog potencijala u neuronu!
B) kanali ovisni o ligandu selektivno propusni ionski kanali ije stanje
otvorenosti ili zatvorenosti regulira neposredno vezivanje odreene molekule
na proteinkanal
osnova za irenje akcijskog potencijala preko sinapse
C) kanali ovisni o istezanju

Naponsko ovisni ionski kanali

selektivno propusni natrijski kanali

izvan

1) naponsko ovisni selektivni natrijski kanali iznutra su negativno nabijeni

K+ kroz ove kanale ne moe proi zato to je unutranjost selektivno
propusnog Nakanala oblikom i rasporedom naboja dizajnirana samo za
natrijevu ovojnicu

izvan

imaju vrata koja se otvaraju ili zatvaraju u ovisnosti o vrijednosti napona

izmeu dviju strana membrane (membranski potencijal)

unutar

otvaraju se tijekom faze depolarizacije, a zatvaraju tijekom faze repolarizacije

akcijskog potencijala
2) naponsko ovisni selektivni kalijski kanali ui su od natrijskih kanala i nisu
iznutra elektrino nabijeni

selektivno propusni kalijski kanali

unutar

metoda priljubljene elektrode (patch electrode) Sigworth & Neher (1980)

novija elektrofizioloka metoda za istraivanje aktivnosti ionskih kanala
vrlo glatka (dobro ispolirana) mikroelektroda primjenom velikog podtlaka
tijesno se priljubi (zabrtvi, zakrpa) za povrinu membrane

K+ kroz njih prolazi zajedno sa svojom hidratantnom ovojnicom, a Na+ kroz

njih ne moe proi jer mu je hidratantna ovojnica znatno vea

priljubljenom elektrodom mogue je istraivati aktivnost nekoliko ionskih

kanala u dijelu membrane obuhvaenom elektrodom (danas je ovom tehnikom
mogue prouavati samo jedan, izolirani ionski kanal!)

takoer imaju vrata koja se otvaraju i zatvaraju u ovisnosti o vrijednosti

napona izmeu dviju strana membrane

dvije su vrste naponsko ovisnih selektivnih natrijskih kanala

aktivacijski (brzi) kanali i inaktivacijski (spori) kanali

otvaraju se tijekom faze repolarizacije akcijskog potencijala, a zatvaraju

nakon prestanka akcijskog potencijala

za razliku od Nakanala, samo je jedna vrsta Kkanala

aktivacijski kanali koji se ponu otvarati kada se Nakanali ponu zatvarati

1.1.6 Olakana difuzija

difuzija estica kroz membranu u kompleksu
s proteinomnosaem
proteininosai poveavaju propusnost
membrane za odreeni ion tako to ga veu, u
kompleksu s ionom difundiraju kroz membranu i
otputaju ga s druge strane membrane

Proteininosai za olakanu difuziju

K+ i Na+ kroz membranu
VALINOMICIN

MONESIN
proteinnosa za Na+

proteinnosa za K+

neto prijenos estica usmjeren je iz podruja vee prema podruju manje

koncentracije (nije potrebno ulagati energiju za prijenos)
s obzirom da je broj raspoloovih prijenosnih proteina ogranien i da svaki
prijenos zahtijeva vrijeme tijekom kojeg protein mijenja svoje konformacijsko
stanje, difuzija potpomognuta proteinimanosaima slijedi saturacijsku kinetiku
neto difuzijski protok kroz membranu ne moe biti vei od odreene,
maksimalne veliine

1.2 AKTIVNI PRIJENOS TVARI

prijenos estica kroz staninu membranu iz podruja manje u podruje vee
koncentracije protivno difuzijskom (preciznije elektrokemijskom gradijentu!), uz
utroak energije

primarni aktivni prijenos ostvaruje se radom ionskih crpki

NaK crpka

izbacuje 3 Na+ iz stanice i ubacuje 2 K+ u stanicu

kroz membranu se aktivno prenose ioni natrija, kalija, klora, kalcija, eljeza,
joda, uratni ioni, neki ugljikohidrati i veina aminokiselina
prijenos se odvija posredstvom proteinanosaa
1) primarni aktivni prijenos
lipidni
dvosloj

energiju potrebnu za prijenos protivno elektrokemijskom gradijentu osigurava

fosforilacija adenozin trifosfata na adenozin difosfat ATP ADP + Pi
prijenos iona u/izvan stanice ionskim crpkama
2) sekundarni aktivni prijenos
energija za aktivni prijenos osigurava se posredno, stvaranjem ionskog
koncentracijskog gradijenta, koji je prethodno ostvaren primarnim aktivnim
prijenosom
sinport i antiport (prijenos molekule u/izvan stanice zajedno s Na+ potpomognut
proteinimanosaima)

Vanost NaK crpke

suprostavljajui se stalnom ulasku Na+ u stanicu i izlasku K+ iz stanice,
NaK crpka osigurava:
1) smanjenje pozitivnih iona u stanici
2) smanjenje ukupnog broja iona u stanici
1) i 2) osiguravaju koncentracijske i elektrine gradijente (elektrokemijski
gradijent), to uzrokuje membranski potencijal stanice u mirovanju i
mogunost nastanka i provoenja akcijskog potencijala du ivanih
stanica kada se one pobude
stanina proizvodnja proteina i drugih molekula (za koje je stanina
membrana nepropusna) poveava koncentraciju estica u citoplazmi i na
taj nain osmozom vuku vodu u stanicu stalnim smanjenjem broja
estica (iona) u citoplazmi NaK crpka sprjeava rasprsnue stanice i
osigurava njenu izotoninost

SAETAK
iako stanina membrana predstavlja barijeru za mnoge molekule (npr. toksine
tvari), prisutan je stalni prijenos odreenih molekula i iona kroz staninu membranu
ovaj se prijenos moe odvijati:
1) procesima jednostavne difuzije (kroz lipidni dvosloj i kroz ionske kanale) i
olakane difuzije posredovane proteinimanosaima, pri emu je prijenos tvari u
smjeru elektrokemijskog gradijenta i pritom nije potreban utroak energije (pasivan
prijenos tvari)
2) aktivnim prijenosom ostvarenim ionskim crpkama, pri emu stanica troi
metaboliku energiju jer je prijenos usmjeren suprotno elektrokemijskom gradijentu
koncentracija Na+, K+, Cl i dr. nije jednaka unutar i izvan stanine membrane, to
je posljedica razliite propusnosti membrane za razliite ione, kao i rada NaK crpke

LITERATURA
1. Robert M. Berne, Matthew N. Levy:
Fiziologija, tree izdanje, Medicinska naklada Zagreb, 1996.

4. Jerka Dumi:
Bioloke membrane (pptprezentacija)
http://www.pharma.hr/download.aspx?file=/Upload/sec_003/ins_014/BK_10_
%20Bioloske%20membrane_C.pdf

knjinica FBF-a

2. Arthur C. Guyton, John E. Hall:

Medicinska fiziologija, Medicinska naklada, Zagreb, 2003.
3. Davor Eterovi:
Biofiziki temelji fiziologije
www2.mefst.hr katedre Medicinska fizika i biofizika
Biofiziki temelji fiziologije (pdf, 24.1 MB) str. 134

5. Sunana Kukolja Taradi:

Prijenos tvari i obavijesti kroz staninu membranu (pptprezentacija)
www.mef.hr/handouti/PrijenosTvari/Index.htm

6. Janko N. Herak:
Osnove kemijske fizike, Farmaceutskobiokemijski fakultet
Sveuilita u Zagrebu, 2001.