Damir Barbari

U r e d n i c a u kolskoj knjizi
Maja Uzelac
U r e d n i k edicije Hrestomatija filozofije"
Damir
Barbari
Prireiva sveska
Damir
Barbari
Autori suradnici na svesku
Damir Barbari,
Josip
Talanga
Damir

Barbari,

Prevoditelji suradnici na svesku

Filip Grgi, Milivoj Sironi, Dubravko

kilji

GRKA FILOZOFIJA

Grafike urednice
Marija
Maslovar
Marija
Prvonoec
Naslovnu stranicu opremila
Karmen
Ratkovi
Ivo

Lektor
Pranjkovi

Korektor
Filip Grgi
Priprema
Grapa",
Zagreb
ISBN 953-0-61302-4
CEP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveuilina biblioteka, Zagreb
UDK 1(091)
BARBARI, Damir
Grka filozofija / Damir Barbari ;
[autor - suradnik na svesku Josip Talanga
; prevoditelji Damir Barbari... et al.]. Zagreb : kolska knjiga, 1995. - 388 str.
; 21 cm. - (Hrestomatija filozofije ; sv. 1)
Bibliografske biljeke uz tekst.
ISBN 953-0-61302-4
951123120
Tisak: Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb

K O L S K A K N J I G A Z A G R E B 1995

Sadraj

P r e d g o v o r u r e d n i k a edicije
G r k a filozofija - n a z n a k e za lektiru
i studij tekstova
(Damir Barbari)
Heraklit
Fragmenti
Parmenid
Fragmenti
Platon

52^>

w. 4 Ci)

{Damir

Barbari)

Heraklitova
{Damir

djela

Sironi)

Barbari)

P a r m e n i d o v a djela
{Damir

{prijevod M.

{prijevod D.

Skiljan)

Barbari)

I z b o r iz P l a t o n o v a djela
{prijevod D. Barbari)
Fedon
Simpozij
Politeia
Fedar
Sofist
Timej
Aristotel
{Damir Barbari)
I z b o r iz A r i s t o t e l o v a djela
{prijevod D. Barbari)
Metafizika
dui
pamenju
i prisjeanju

snovima
Plotin
{Josip Talanga)
I z b o r iz P l o t i n o v a djela
{prijevod F. Grgi)
trima prvobitnim hipostazama
(En.
VI)
vjenosti i vremenu (En. III 7)
Biljeka a u t o r i m a

Predgovor
Naela

zamisli

izvedbe

ove

hrestomatije

1.
Rije h r e s t o m a t i j a " ( ) o z n a a v a knjigu sastavljenu
od izabranih o d l o m a k a tekstova korisnih za uenje, stjecanje i
unapreenje znanja. I rije i stvar povijesno pripadaju u o k r u g
kasnohelenistikog iskustva i razumijevanja miljenja, uenja,
znanja, i znanosti - to sve tada j o znai prije svega: filozofije u smislu stjecanja, prenoenja i nasljedovanja u bitnome ve go
tovih i pozitivno postojeih nauavanja, d r u g i m rijeima d o g m i " .
Hrestomatije - o g l e d a n e sa stajalita ivog i n e p o s r e d n o g filozofi
ranja, naprimjer upravo o n o g a koje je p r e t h o d i l o razdoblju hele
nistike uenosti - pripadaju dakle, zajedno s rjenicima, leksiko
n i m a i enciklopedijama svih vrsta i namjena, u biti t e k filozofij
skoj eklektici i doksografiji te dijele s njima sve p r e d n o s t i i ne
dostatke kojima su po n u n o s t i praene.
Ipak, daleko od t o g a da bi se iz takve, povijesno d o d u e is
pravne, spoznaje smjelo izvui zakljuak k a k o su sve te vrste pri
p o m o i uenju i ovladavanju p r e d a n i m znanjem filozofijski spo
redne. Istina je da s a m o ivo filozofiranje stoji p o d d r u g i m zako
n i m a i obitava u d r u g o m e l e m e n t u no to je to onaj p u k o g znanja
i poznavanja postojeega. O n o to j e r e c i m o P l a t o n n a z i v a o b o
a n s k o m m a h n i t o u " , ili p a k B r u n o h e r o j s k i m z a n o s i m a " hrani
se o i t o iz d r u g o g izvora i ne da se s a m i m z n a n j e m nadomjestiti.

A l i nita manje ne vai stav da iroko, temeljito i p o d r o b n o zna

nje mada, k a k o to d a v n o ree Heraklit, s a m o po sebi j o ne ui
d u h u , u m u , vlastitom i v o m miljenju ( ) - ipak j e s t neophod
nim uvjetom svakog m o g u e g vlastitog stvaralakog p r i n o s a filo
zofiji, koji se i tako rijetko posreuje, a j o rjee b i v a za svoga
v r e m e n a kao takav p r e p o z n a t .
S l o b o d a n i s a m o na o n o najvie usmjeren p o g l e d u povijest
p o k a z u j e da su u njoj razdoblja d u b o k o g i o b u h v a t n o g stvarala
t v a vie i z u z e t k o m no p r a v i l o m . Desetljea i stoljea m o g u j e d n o
za d r u g i m m i r n o slijediti, a da d u h u njima ne sabere svoje snage
za odbacivanje j e d n o g i raanje n o v o g svijeta. D a p a e , pojedi
ni narodi, grupe naroda, pa i itavi kulturni krugovi j e d n o g i
r o k o g zemaljskog podneblja m o g u takorei dovijeka na taj n a i n
preivljavati na o b o d u povijesti. A k o dakle i nije u naoj vlasti to
i z n o s i li povijest u n a m a i k r o z nas j e d a n novi svijet na vidjelo,
j e d n o ipak u s v a k o m sluaju stoji do nas: - uiti, sabirati se k
o n o m e b i t n o m , i to po m o g u n o s t i uistinu znati. Z a b l u d a je pri
t o m d a k a k o p o d u e n j e m " shvaati t e k p u k u r a n u o b u k u mla
d e i i n e k o prvo usaivanje osnovnih znanja. T e k onaj tko je iskus
t v o m i bitnim znanjem d a l e k o d o s p i o m o e u o p e z a p o e t i s istin
skim uenjem. I u p r a v o je u t o m e dovoljan razlog hrestomatije
filozofije.
2.
U njoj se, m e u t i m , i p o m o u nje ne ui b i l o to od ovjeku m o
g u i h vjetina, umijea i znanosti, v e u p r a v o filozofija. N o , m o e
li se o n a u o p e uiti? A k o da, o n d a u s v a k o m sluaju b i t n o druk
ije no sve d r u g o p o z i t i v n o postojee znanje. Filozofija i nije ne
k a k a v s k u p negdje postojeih, g o t o v i h i za prenoenje i usvaja
n j e " p o d o b n i h znanja, pa bile njene istine, k a k o se o b i n o mni,
j o ma k a k o o p e n i t e , n u n e i o p e v a l j a n e " . a k i ideja j e d n e
n a v o d n o vjene filozofije" (philosophia perrenis) znai ipak iz
v o r n o neto i z temelja d r u g o . K a n t j e j e d n o m , takorei u i m e svih
koji su n e p o s r e d n o sami iskusili p o s a o p r a v o g filozofiranja, b i o
u p o z o r i o n a t o d a o n o to s e n e m o e t e k tako, p o p u t filozofije",
u i t i i nauavati j e s t u p r a v o - samo filozofiranje.
t o t o uistinu z n a i ? Poglavito dvoje. P r v o t o d a j e pri u e n j u
filozofije" sve na t o m e da se sami neposredno upustimo u iskustvo

miljenja. I najbolji uitelj i najprobranija lektira m o g u tek, a k o

se posrei, biti u tu svrhu n e k o m valjanom p r i p o m o i .
D r u g o , da - u razlici r e c i m o s p r a m sve i svake znanosti, o s o
bito u njenoj prosjenoj pojavi i samorazumijevanju - u i t i filo
zofiju" znai spoznati i iskusiti sve njene mogunosti koje su p o
vijeu na j a v u iskrsle. U filozofiji n e m a lagodnosti o s l o n c a na
s u v r e m e n o " , a k t u a l n o " i s a d a n j e " stanje, na kojem b i s m o on
da, ne o s v r u i se suvino - kako se to o b i n o smatra - u n a t r a g " ,
tek imali s v o m s n a g o m svoje radinosti i o t r o u m n o s t i dalje graditi
o n o na vrstim i n e u p i t n i m temeljima poivajue. Filozofirati zna
i prije svega stalno se v r a a t i " u temelj i poetak te ga otvarati
za b i t n o pitanje i m o g u u preinaku. U i v o m je filozofiranju pri
sutna ujedno sva njegova bitna povijest, i to nikako ne t e k kao
neto p u k o p r o l o " .
Iz dvije n a v e d e n e znaajke razvidna je temeljna razlika hre
stomatije filozofije od svake historije filozofije. O v o j je drugoj za
daa prije svega p o z i t i v n o izloiti postojei i prolosti pripadajui
korpus svega o n o g a to se ikada pojavilo kao filozofija, dakle sva
nauavanja, nazore, struje i orijentacije, to ih itatelj t r e b a po
m o g u n o s t i cjelovito i p o d r o b n o usvojiti, zajedno s m n o g o s t u k o
p r e p l e t e n i m m e u o d n o e n j i m a najrazliitijih utjecaja", uzajam
ne z a v i s n o s t i " , nasljedovanja", suprotstavljanja" i prevlada
vanja", te ih na taj nain - z n a t i " . Prva p a k ide za tim da ita
telja s a m o g neposredno suoi s djelom i djelatnou filozofiranja,
s o n i m miljenim, k a k o je o n o - stalno novoj m o g u o j interpreta
ciji o t v o r e n o - naseljeno u slovu izvornoga teksta. Sve o s i m origi
nalnog teksta u hrestomatiji je u b i t n o m e s p o r e d n o , ma koliko
inae k o r i s n o i a k n e o p h o d n o bilo kao priprema, p o m o i o s l o n a c
pri t e k o a m a zahtijevanog pravog itanja.
C i t a t i " se u n a e m s t a r o m j e z i k u zvalo b r a t i " , u i s t o m e zna
enju k a o i g r k o , latinsko legere, ili n j e m a k o lesen. Brati
dakle znai: - zbirati i sabirati, j e d n a k o tako sebe sama pri ita
nju i u itanju na o n o bitno, dakle na s m i s a o " itanoga teksta,
kao i ujedno, s druge strane, sabirati samo to to k a o o n o b i t n o ,
kao s m i s a o " i s a m a stvar", u tekstu prebiva, da bi upravo tim
itanjem t e k bilo z b r a n o da istupi u pojavu istine. itanje je sve
prije no nevina zabava: za itatelja m o d a i ponajdublja ivotna
avantura, za o n o itano p a k prigoda m o g u e g sjajenja u istinu,
koje se o n d a zbiva p u t e m z b o r a i zborenja, smislenoga govora,
zaetog u sabiranju itanja.

J e d n a k o tako, d o k je historija filozofije svojom s v r h o m obve

z a n a na cjelovitost registriranja svega to po vazda kolebljivom
suglasju veine vai kao historijska pojava filozofije, dotle hresto
matija ne s a m o smije n e g o i m o r a biti v o e n a n a k a n o m i o b v e z o m
izbora onoga bitnog, a to znai o n o g a u e m u se razotkrivaju sa
mo osnovne i naelne mogunosti filozofiranja. Naravi hrestoma
tije pripada po nunosti taj m o m e n t izbora, dakako v o e n o g uvi
j e k vlastitim uvidom i iskustvom t o g a to jest bitno i to takvo
nije, a ipak - t a m o gdje je hrestomatija uspjela - dalekog svakoj
pukoj samovolji i proizvoljnosti. Toj se i takvoj o d g o v o r n o s t i iz
b o r a i odluke naprosto ne da ukloniti.
Da bi svatko tko to ushtjedne m o g a o odmjeriti dosege, gra
nice i m o e b i t n e slabosti ovdje p o d u z e t o g pokuaja te odvagnuti
mjeru reene odgovornosti, s m a t r a m o svojom d u n o u izloiti u
najkraim crtama neke od glavnih naela kojima je bila v o e n a
njegova zamisao i izvedba.

3.
Prije svega, ova je hrestomatija svojom p r e t p o s t a v k o m imala iz
riitu refleksiju na povijesnu situaciju u kojoj i za koju nastaje,
dakle na njeno vrijeme i mjesto. K o n k r e t n o znai to da je pri iz
b o r u autora i njihovih tekstova u znatnoj mjeri bilo odreujue
to koliko je i kako odreeni filozof b i o do sada u Hrvatskoj istra
ivan, o d n o s n o izlagan i prikazivan, kao i to koja su njegova djela
dosad prevedena, i kako.
Sto se tie prvoga, htjelo se po m o g u n o s t i stanovitim uravno
teenjem nadoknaditi o n o to se pokazalo p r o p u s t o m povijesti,
n a i m e dosad nedostatno studirane i izlagane mislioce naglasiti u
ovoj hrestomatiji neto jae, a o n e koji su vie no to bi im kakvo
a djela to zahtijevala bili iz drugih - svjetonazornih ili ideolokih
- razloga odvie isticani dovesti u sklad s m j e r o m njihove filozo
fijske razine. U pogledu drugoga p a k nastojalo se - s o b z i r o m na
nesretnu oskudicu dobrih, ili i u o p e bilo kakvih prijevoda kla
sinih tekstova filozofije na h r v a t s k o m j e z i k u - dati u prijevodu
po m o g u n o s t i to vie dosad n e p r e v e d e n i h tekstova, te p r i t o m
osobitu p o z o r n o s t posvetiti trudu o k o filozofijski to vjernijeg i
filoloki to ispravnijeg prijevoda.

10

N o v o s t u o d n o s u na slina dosadanja izdanja u Hrvatskoj i

ne prije svega dva sveska p o s v e e n a i z b o r u iz djela starijih i n o
vijih hrvatskih filozofa. Posljednjih je g o d i n a k o n a n o ipak u i
rim k r u g o v i m a kulturne i z n a n s t v e n e javnosti zaivjela svijest
vanosti poznavanja, sustavnog i i n t e n z i v n o g historijskog izua
vanja te, t a m o gdje to narav stvari zahtijeva i o m o g u u j e , dje
l a t n o g nasljedovanja povijesti n a c i o n a l n e filozofije. injenica da
je ta filozofija s v o j o m r a z i n o m u najmanju r u k u r a v n a o n o m e naj
vrednijem u ostalim oitovanjima hrvatskoga d u h a k r o z povijest,
a u m n o g o m e bogatija i originalnija no u m n o g i h susjednih naro
da naeg k u l t u r n o g kruga, - ta injenica, p o z n a t a d o s a d ipak g o
t o v o s a m o u e m k r u g u djelatnih istraivaa i rijetkih u p u e n i h
m e u ostalima, o v o m b i edicijom m o g l a postati s v o j i n o m o p e n i t e
kulturne samosvijesti u Hrvatskoj.
S druge strane, u p r a v o kao sadrina dvaju od deset sveza
ka o p e n i t e hrestomatije filozofije, p r u a ovaj svojevrsni prikaz
hrvatske povijesti filozofije m o g u n o s t n e p o s r e d n o g odmjeravanja
njena odnoenja s p r a m i s t o d o b n i h relevantnih o p e - e u r o p s k i h
filozofema, blizine s p r a m njih, udaljenosti, otklona, razlika. P o
v r e m e n i dosadanji nekritiki i amaterski pokuaji da se kriterij
objektivnog
svjetskopovijesnog
rangiranja
razine
o d r e e n o g filo
zofiranja potisne n e m i s a o n i m hvalospjevima p o t e k l i m iz pretje
r a n o umiljenog rodoljublja i este frustracije p r i p a d n i k a manjih
kultura o v o m bi edicijom vjerojatno morali ostati b e z o s l o n c a , b a
kao i n a v e d e n o dugotrajno n e p r a v e d n o ignoriranje, zatajivanje ili
nipodatavanje.
D r u g a je j e d n a k o t a k o v e izvanjska i f o r m a l n o - t e m a t s k a n o
v o s t svezak srednjovjekovnoj filozofiji, kojim se p o k u a v a b a r e m
djelomice nadoknaditi dosadanji n e d o s t a t a k obuhvatnijih i in
tenzivnijih povijesno-filozofijskih r a d o v a n a t o m polju. P o e t n o j e
bilo zamiljeno da se t o m u nas prilino z a p u t e n o m dijelu povi
jesti filozofije p o s v e t e dva sveska, no snage su u o v o m asu d o stajale s a m o za j e d a n , za uzvrat, ako mi je d o p u t e n o suditi, te
meljito i valjano prireen.
J e d n a k o j e helenistiko-rimska f i l o z o f i j a trebala p r e m a kon
cepciji biti prikazana u z a s e b n o m e svesku, to je naalost o v o m
p r i g o d o m m o r a l o izostati. T a f i l o z o f i j a , ako s v o j o m o p e n i t o m ra
z i n o m , najstroe gledano, i nije d r u g o do stanovit rasap i deka
dencija o n o g a to su G r c i filozofijski bili postigli za s v o g klasi
n o g " doba, ipak p r v e n s t v e n o svojim danas j o n e d o v o l j n o u o e -

11

n i m , i s t r a e n i m i v r e d n o v a n i m g o l e m i m povijesnim utjecajem i
o s o b i t o m u l o g o m pri raanju o n o g a to nazivamo n o v o v j e k o v n o m
f i l o z o f i j o m " svakako zavreuje i trai temeljit zaseban prikaz.
S v e z a k renesansnoj filozofiji m o g a o je biti p r i r e e n z n a t n o
o b u h v a t n i j e i sadrajnije no to je to sluaj u m n o g i m a od slinih
edicija u svijetu zahvaljujui sretnoj o k o l n o s t i da je u p r a v o re
n e s a n s n a filozofija, k a k o hrvatska t a k o i ope-europska, dugih
g o d i n a p r e d m e t o m v r l o i n t e n z i v n o g izuavanja o d r e e n o g broja
h r v a t s k i h historiara filozofije, p r v e n s t v e n o u z a g r e b a k o m Insti
t u t u za filozofiju.
O v a edicija nije n a s r e u ni j e d i n a ni prva takve vrste u Hrvat
s k o j . K r a j e m ezdesetih g o d i n a p o e l a je n a i m e u M a t i c i hrvatskoj
izlaziti Filozofska hrestomatija u dvanaest svezaka, koju je u r e d i o
V l a d i m i r Filipovi. Zaslugu te serije knjiga - u svoje vrijeme izuzet
no ozbiljno, zahtjevno i temeljito pisanih - od kojih su n e k e u
m n o g o e m u i danas vrijedne ozbiljna studiranja, za o p e n i t o viso
ku r a z i n u filozofijskih rasprava u Hrvatskoj posljednjih desetljea
u u s p o r e d b i s ostalim z e m l j a m a o s v o j e n i m i upravljanim mark
sistikim svjetonazorom i ideologijom, n e m o g u e j e p o r e i . T o m e
s h o d n o , nije ovoj hrestomatiji ni na koji n a i n n a k a n a n a p r o s t o
n a d o m j e s t i t i " p r e t h o d n i slian pokuaj. O p e n i t o je u filozofiji
m a l o mjesta za dnevno-publicistike p r e d o d b e o d b a c i v a n j u " ,
p r e v l a d a v a n j u " , n a d o m j e t a n j u " i s v e m u s l i n o m . U m j e s t o ci
l j e m n e k o g takvog n a d o m j e t a n j a " , o v a j e hrestomatija o t p o e t k a v o e n a n a k a n o m postizanja najvee m o g u e mjere komple
mentarnosti s p o s t o j e i m s l i n i m edicijama, to znai, uz ostalo,
prije svega t e m a t s k o i m e t o d s k o inoviranje, to snaniju orijen
taciju na relevantna s u v r e m e n a istraivanja u svijetu, pre
mjetanje teita pri i z b o r u a u t o r a i njihovih reprezentativnih
tekstova, v o e n o iskljuivo filozofijskim kriterijima, itd. itd. Pre
m a l o je u Hrvatskoj ivih djelatnih snaga i ostalih n u n i h pred
uvjeta, k a k o materijalnih t a k o i ostalih, za ozbiljni d u h o v n i rad,
d a b i bila dopustiva obijest p u k o g odbacivanja iega j e d n o m
postignutog.

4.
B u d u i da su o p e n i t o prijevod i izlaganje s a m i h originalnih tek
s t o v a shvaeni kao osnovna i odreujua svrha hrestomatije, nas-

12

tojalo se i opsegom dati t i m tekstovima bezuvjetnu prednost. Iz

istog je razloga broj prikazivanih mislilaca p o n e t o reduciran, ne
bi li i t i m e zauzvrat bilo o m o g u e n o to obuhvatnije i temeljitije
prikazivanje njihovih izabranih tekstova. ire orijentirani pregled
temeljnog filozofijskog zbivanja dotine e p o h e , te drugih znaaj
nijih njoj p r i p a d n i h mislilaca - to sve ini u stanovitoj mjeri ne
o p h o d a n uvjet razumijevanja konteksta u kojem valja itati i
shvaati prevedene tekstove - dan je u pravilu u o p i m u v o d n i m
studijama z a pojedini svezak. N e m i n o v n o j e ipak d a j e m n o g i o s o
bito znaajan filozof n a p r o s t o ostao bez mjesta u ediciji. N e t k o e
s p r a v o m smatrati da je bilo p o t r e b n o donijeti p o n e t o iz djela
Pascala ili Maistera Eckharta, ili pak koji tekst Dilthevev, Fregeov, Jaspersov, ili pak Nicolaia H a r t m a n n a , da s p o m e n e m o sa
mo n e k o l i k o primjera vlastitih kolebanja pri izboru.
S druge strane, ponegdje su u hrestomatiju uvrteni i mislioci
i njihova djela kojih u pravilu n e m a u slinim edicijama. T a k o
s m o naprimjer - htijui k o n a n o i u nas, k a k o je to drugdje v e
p o o d a v n o sluaj, relativirati o n u reduktivnu i sterilnu s h e m u
Kant-Fichte-Schelling-Hegel", k o j o m se misli lako apsolvirati
beskrajno s l o e n o i viestruko prepleteno zbivanje filozofiranja
tzv. n j e m a k o g idealizma - k o d Schellinga naglasak stavili na
kasno djelo, u k o j e m se, b a r e m po intenciji, cjelina t o g idealiz
m a " p o d v r g a v a radikalnoj naelnoj kritici te nastoji prevladati iz
temelja. J e d n a k o je tako tu uvrten i Jacobi, ije znaenje za ge
n e z u t o g idealizma posljednjih g o d i n a postaje sve izvjesnije, to
vai j e d n a k o i za Schleiermachera. Slino pak, dakako u d r u g o m e
k o n t e k s t u i smislu, vrijedi i za J. B o h m e a ili Paracelzusa u svesku
s t e k s t o v i m a iz filozofije renesanse.
Nastojali s m o , koliko g o d je to m o g u e , referirati novije svjet
sko stanje istraivanja" v e z a n o za o d r e e n o g filozofa, naznaiti
akcente dananjeg istraivanja i tumaenja njegova djela te upu
titi na najrelevantniju s e k u n d a r n u literaturu, i to po m o g u n o s t i
sa svih o n i h j e z i k a u kojima se odvija glavnina dananjega filozo
f i r a n j a . T a m o gdje j e bilo mjesta prosudbi d a m e u istraivaima
u Hrvatskoj - d a k a k o m e u o n i m a koji su bili voljni i t r e n u t n o
dovoljno s l o b o d n i za suradnju na o v o m k o n k r e t n o m poslu - n e m a
o p t i m a l n o k o m p e t e n t n i h za prikaz o d r e e n o g filozofa i njegova
djela (Leibniz, Jacobi, Fichte, S c h o p e n h a u e r ) angairani su i n o
z e m n i strunjaci.

13

J e d n a k o se nastojalo, gdje god za to postoji dovoljan oslonac,

b a r e m u najkraim n a z n a k a m a upozoriti na stanje recepcije, is
traivanja i interpretacije pojedinih prikazanih filozofa u Hrvat
skoj. Prijevodi s grkog, latinskog, njemakog, engleskog, talijan
skog i francuskog jezika popraeni su svugdje kratkim rjenikom
o s n o v n i h termina originala s njihovim hrvatskim istoznanicama,
zajedno sa svim eventualnim ostalim upotrebljenim varijantama.
U dugotrajnom i o b u h v a t n o m poslu promiljanja i ustanovljiva
nja ujednaenijeg filozofijskog nazivlja u vlastitom jeziku, koji uz
ostalo zasigurno predstoji filozofskim n a p o r i m a u Hrvatskoj, htje
lo se time - po strani od svake prebrze i usiljene volje za unifor- ,
miranjem - podastrijeti to je m o g u n o probraniju t e r m i n o l o k u
grau, nastalu u k o n k r e t n i m naporima prevoenja.
O s o b i t o su u prva dva sveska, grkoj i srednjovjekovnoj
filozofiji, prijevodi popraeni ekstenzivnim pojanjujuim biljeka
ma, kako jezino-terminologijske tako i stvarno-filozofijske nara
vi. To se inilo vie n e g o p o t r e b n o upravo i o s o b i t o k o d prika
za filozofiranja tih razdoblja, o i t o sve daljih i stranijih dananjoj
prosjenoj obrazovanosti, uz o n u u njoj alosno rasprostranje
nu neosvijetenost t o m e u kolikoj je mjeri ba sve filozofiranje
- pa i o n o koje zamilja da se kree iskljuivo u v i d o k r u g u m o
d e r n e " problematike - u p u e n o na tradiciju izraenu t i m dvama
k l a s i n i m " jezicima.

5.
Svjesno i promiljeno, u tematski o b z o r ove hrestomatije nije une
seno o n o to se inae uobiajeno naziva s u v r e m e n o m " filozofi
j o m , u d o s l o v n o m smislu o n e zbilja dananje i aktualno se zbivajue. T a k o naprimjer dva sveska u Hrestomatiji naslovljena Su
vremena filozofija I i Suvremena filozofija II prezentiraju ustvari
i z b o r iz o n o g a to se u filozofiji bitno steklo od v r e m e n a sloma
njemakoga idealizma u drugoj polovini prologa stoljea zaklju
no s djelom Wittgensteina i Heideggera, d o k se Novija hrvatska
filozofija zakljuuje p r i k a z o m djela Vladimira Filipovia, ne ula
zei u osnovi u filozofijska zbivanja u Hrvatskoj tijekom posljed
njih r e c i m o pet desetljea.
Nastranu to da se filozofijski pojam suvremenosti m a l o ili ne
kad ak i n i m a l o ne p o d u d a r a s o n i m to se prosjenoj svijesti

14

pokazuje u liku m o d e r n o g " , a k t u a l n o g " i d a n a n j e g " : - ne

o s p o r n o je ipak da bi upoznavanje s i z a b r a n i m t e k s t o v i m a r e c i m o
j e d n o g B l o c h a ili Habermasa, Derridaa ili Levinasa, G a d a m e r a ili
T u g e n d h a t a , Rortva ili Davidsona, bilo p o s v e u skladu s temelj
n o m n a k a n o m i s v r h o m ovakve edicije. J e d n a k o k a o to bi izbor,
prezentacija i poetna objektivna prosudba o n o g a to je u Hrvat
skoj posljednjih desetljea na polju filozofije igralo o d l u u j u u ulo
gu, te k a o takvo sa svakim p r a v o m ostaje n e z a o b i l a z n o m povi
j e s n o m injenicom, zacijelo z n a t n o p r i p o m o g l o danas u Hrvatskoj
n e o p h o d n o m poslu b i t n o g orijentiranja o s n o v n o m karakteru
t r e n u t n o g povijesnog mjesta filozofiranja ovdje, te t o m e shodn i m njegovim temeljnim zadaama.
Miljenja s m o , m e u t i m , da bi prezentacija t o g najnovijeg i
dananjici najblieg s u v r e m e n o g " stanja m o r a l o po n u n o s t i biti
v o e n o j e d n o m b i t n o drukijom m e t o d o l o g i j o m izbora, p r o c j e n e i
izvedbe, no to je to sluaj k o d rada na filozofima koje je s a m a
povijest v e uinila k l a s i n i m a " . Polje d a n a n j i c e " je - o g l e d a n o
sa stajalita j e d n e radikalno povijesno osvijetene filozofije - nu
no isuvie fluidno, v e z a n o uz m n o t v o izvanfilozofijskih te e s t o
u b r z o n e t r a g o m iezavajuih motiva i razloga za b u n u aktual
n o s t " i r e l e v a n t n o s t " neije misli, da bi mu se m o g l o i smjelo
pristupiti kriterijima j e d n a k i m s o n i m a kojima je od p o e t k a v o
e n a ova hrestomatija. D o i e, vjerovati je, druge edicije ovoj na
lik te dopuniti sve to j o nedostaje.
D a l e k o od toga da bi ovakva o d l u k a o d m a h znaila i j e d n o
z n a n o zalaganje za iskljuivo vezivanje samo uz o n o tradicional
no i predajom p o s v e e n o " u filozofiji. tovie, miljenja s m o da
je slab i sve slabiji ivi i produktivni k o n t a k t s a k t u a l n i m filozo
fijskim zbivanjima dananje E u r o p e i svijeta u o p e j o uvijek u n a t o p o v r e m e n i m uvjeravanjima u s u p r o t n o , koja valjda imaju
vlastite m o t i v e - najslabija t o k a dananjeg stanja hrvatske filo
zofije. Mislili njima inae filozofijski to g o d h o e m o , r e l e v a n t n a
djela r e c i m o analitike filozofije", semiotiki orijentirane h e r m e neutike, ili naprimjer o n a iz okruga ekologijsko-holistiki inspiri
rane diskusije metafizikim i antropologijskim p r e t p o s t a v k a m a
m o d e r n e p r i r o d n e znanosti, ili pak pohtiko-filozofijske diskusi
j e t e m e t a k o z v a n o g k o m u n i t a r i z m a , n a p r o s t o m o r a m o poznavati,
n e e li nae vlastito filozofiranje zapasti u n e p l o d n i tradicionali
zam, zainjen p r i t o m m o d a m a n i r o m visokoparnosti. J e d n a k o s e
tako valja brinuti o k o toga da se p o s t u p n o ublai p r e t e n a j e d n o -

15

s t r a n o s t g o t o v o iskljuive orijentacije na filozofijsku literaturu na

n j e m a k o m e jeziku. O p s e n a i svestrana obavijetenost uvjet je
d o r a s l e p o t r a g e za m o g u n o s t i m a vlastitoga doprinosa meu
n a r o d n o m filozofijskom dijalogu. U ovoj hrestomatiji nije bilo m o
g u e napraviti m n o g o koraka u t o m smjeru; za takav su posao,
uz j a s n u svijest cilju, p o t r e b n a desetljea i n t e n z i v n o g rada i
a t m o s f e r a filozofiranja liena svih ideologijskih ometanja slobod
na unutranjeg razvia vlastite filozofske tematike.

6.
O v i m n e k a b u d e zakljueno o v o svojevrsno polaganje r a u n a "
n a e l i m a na kojima p o i v a k a k o zamisao tako izvedba H r e s t o m a
tije. S v a k a k o ne j e d i n i m m o g u i m a , vjerojatno ne niti najboljima.
No t o m e suditi, kao i sadrini na njima izgraenih sljedeih
d e s e t svezaka, svakako nije vie stvar urednika.
N j e m u , m e u t i m , pripada zadovoljstvo sad, kad su neki od
s v e z a k a v e u tisku ili n e p o s r e d n o za tisak pripremljeni, d o k su
drugi u zavrnom dijelu izradbe, zahvaliti se iskreno svim ne malo
brojnim suradnicima, kako autorima studija tako i prevoditeljima,
a p o s e b n o k o l e g a m a koji su se prihvatili o d g o v o r n o g posla pri
reivanja pojedinih svezaka. K a o i inae pri slinim pothvatima,
zadovoljstvo daljnjeg pojanjavanja stvari filozofije u m n o g i m rad
n i m r a z g o v o r i m a i n a p o r i m a o k o rjeavanja o d r e e n i h k o n k r e t n i h
pitanja, ostaje trajnom n a k n a d o m za o b o s t r a n o uloeni trud.
Zahvaliti je lektorima i k o r e k t o r i m a , grafikoj urednici i auto
rici l i k o v n e o p r e m e Hrestomatije. O s o b i t o pak ravnatelju k o l
ske knjige" dr. D r a g o m i r u M a e r i u i predsjedniku Savjeta dio
n i a r a m r . Miljenku Zagaru, koji su stalnom p o z o r n o u i d o b r o
h o t n i m p o t i c a n j e m ohrabrivali na to b r e i ujedno to korektnije
dovrenje p o s l o v a te s p r e m n o p o m a g a l i pri razrjeavanju p o n e k i h
t e k o a t e h n i k e naravi. Na k o n c u , i prije svega, kolegici Maji
U z e l a c , b e z ije usrdne koncepcijske, organizacijske i svake druge
s t r u n e p o m o i o v e Hrestomatije filozofije naprosto ne bi bilo.

U Z a g r e b u , travnja 1995.
Urednik

16

Hrestomatije

filozofije

Damir

Barbari

Grka filozofija - naznake za lektiru

i studij tekstova
Poetak

filozofije

P o g l e d na filozofiju G r k a uvijek je pogled unatrag na poetak

filozofije same. G r c i su tvorci filozofije. T v o r c i ne u smislu n e k o g
svojevoljnog s a m o g o s p o d s t v a ovjekova, tako da bi ih poradi t o g
njihova ' d o s t i g n u a ' trebalo slaviti. O n i su tvorci kao o n i koji su
podnijeli j e d a n veliki usud, usud da b u d u mjesto gdje bitak sebe
sama misli i istupa u rije. G r c i su poetak, p o e t a k ne u smislu
nezamjetljivoga, iz ega o n d a u j e d n o j dugoj povijesti usavrava
nja izrasta neto znaajno. O n i su p o e t a k filozofije k a o o n o na
p r o s t o najvee i nikada nadmaivo, koje, d o k g o d u o p e m o e biti
n e k e povijesti filozofije, ostaje stalno na djelu. G r k i p o e t a k fi
lozofije ne zasniva s a m o j e d n u n o v u , n e u v e n u m o g u n o s t ovje
kovu, n e g o po prvi put otvara mislilaki bitni p r o s t o r istine, u
k o j e m u obitavaju sva b u d u a pokoljenja u svojem filozofiranju.
Gdje god biva o d v a e n pokuaj vratiti se u p r a p o e t n u o t v o r e n o s t
g r k o g a miljenja, n e m a nikakva odnoenja koje bi bilo od G r k a
n e o v i s n o i iz te neovisnosti smjelo sebi pripisivati n e k u u l o g u presuditelja. Gdje g o d m o g l o biti filozofiranja, uvijek je to j e d a n , ma

2 A G

i slabaan odjek s obala G r k e ; uvijek stoji onaj tko se mislilaki

n a p r e e licem u lice s velikim G r c i m a . "
B e z obzira na p o s v e bjelodanu hajdegerijansku inspiraciju i
na danas sve manje s k l o n o prihvaanu patetinost izriaja, o v i m
1
se rijeima E u g e n a F i n k a ipak ne m o e osporiti istinitost. Filo
zofija je doista prije svega grka stvar i onaj tko i danas j o filo
zofira nalazi se, htio to ili ne, z n a o to ili ne, u n e p r e k i d n o m razgo
voru s Grcima.
Postoje dakako mnijenja da u osnovi ovakva nazora poiva
stari zapadnjaki eurocentrizam, te da, njemu nasuprot, filozofiju
valja shvaati kao sveopu svjetsku pojavu, povijesno daleko, ra
niju od njene grke verzije. T a k o se hoe naprimjer u prastaroj
m u d r o s t i Indijaca i njihovih svetih himni, u babilonskoj matema
tici i astronomiji, ili p a k u drevnoj kineskoj praktikoj mudrosti
p r e p o z n a t i pojava grkoj filozofiji srodna, tovie s njom istovjet
na. V e je H e r o d o t grku filozofiju htio shvatiti kao svojevrstan
u v o z d r e v n e egipatske mudrosti. Ipak, u n a t o g o l e m o m napretku
pozitivnih spoznaja tim d r e v n i m znanjima to n a m ga je doni
j e l o razdoblje posljednja dva stoljea, filozofijski je, smatramo, j o
uvijek t e k o osporiv openiti stav Hegelov, ma k a k o radikalno i
g o t o v o drastino bio iskazan: P r a v a filozofija poinje u okcidentu. T e k se na Z a p a d u pomalja ta sloboda samosvijesti, prirodna
svijest zalazi u sebe te se t i m e d u h u sebe sputa. U sjaju Istoka
i n d i v i d u u m s a m o iezava; svjetlo biva tek na Z a p a d u m u n j o m
misli, koja u sebe samu udara i odatle si stvara vlastiti svijet." 2
M n o g o se nagaalo t o m e zato i kako filozofija zapoinje
u p r a v o u G r k o j . P r i t o m se esto ukazivalo na i z u z e t n e i nesva
kidanje znaajke d u h a t o g povijesno zacijelo neponovljiva na
roda, z a t i m na osobitost geografskog smjetaja njegova obitavalita, na blizinu starim kulturnim carstvima Azije, na otvore
nost u n i v e r z a l n o m e l e m e n t u mora, na rano bujanje bogatstva pri
m o r s k i h trgovakih sredita i na m n o g o toga t o m e slinog. Pa
ipak, injenica poetka filozofiranja nije time nimalo blia n e k o m

E. Fink, Grundfragen der antiken Philosophie. Wurzburff 1985 str

13 i d.
"
'
'
? F- H e S e l > Vorlesungen uber die Geschichte der Philosophie
VVerke in zwanzig Banden, Bd. 18, Frankfurt am Main, 1971), str.

L8

objanjenju: K o l i k o z n a m o , pojavila se ista, od svih stranih sve

za odrijeena filozofija i z n e n a d n o i b e z vidljiva p o v o d a . Na tlu
j e d n e granine zemlje, gdje se mijeala krv nacija i kulture zapa
da, istoka i j u g a m e u s o b n o ratovale i p r o i m a l e se, te u j e d n o
vrijeme kad su vlastita usnulost i t u a despocija prijetile da malaksalim u i n e grki p o d u z e t n i k i duh, nastade k a o n e k i m u d o m
3
novi, pravo grki svijet m i s l i . " I doista, G r c i su to n e n a d a n o m e
u njima izniklo filozofiranje i sami o i t o osjetili u p r a v o u d o m
te izvorite njegovo, k a k o j e d n i m g l a s o m svjedoe i P l a t o n i Ari
stotel, nali u ugoaju, stanju, strasti uenja i udivljenja ujedno
( ) .
T o m e s h o d n o , ostavljamo i mi ovdje po strani svaki pokuaj
n e p o s r e d n o g razjanjenja t o g p o e l a i ishodita filozofiranja u
Grka: - ta u p r a v o bi lektira i studij t e k s t o v a u ovoj hrestomatiji
imali otvoriti m o g u n o s t njegova dokuenja. Zadovoljit e m o se
time da tek u najkraim c r t a m a u p o z o r i m o na s a m o d v a u sva
k o m sluaju v a n a i m o d a ak, p o r e d drugih, p r e s u d n a uvjeta
kojima je filozofiranje u G r k o j j e d n a k o t a k o o m o g u e n o k a o i,
kad je iskrslo, dalje s n a e n o i u n a p r e i v a n o . Prvi je od njih o s o b i t
karakter g r k e religioznosti, a drugi j e d n a k o t a k o o s o b i t o ustroj
stvo g r k o g a jezika.

Znaajke grke

religioznosti

U svojoj g o l e m o j povijesti g r k e filozofije E d u a r d Zeller je izuzet

no s n a n o i n a g l a e n o inzistirao na razlikovanju religije G r k a od
potonje kranske, koja se n a m a dananjim E u r o p l j a n i m a stolje
i m a i tisuljeima v e pokazuje j e d i n o m m o g u o m , ili b a r e m je
d i n o m p r a v o m i istinskom. P r e m d a s a m Zeller - k a k o mu je sa
stanovitim p r a v o m p r i g o v o r i o Nestle u vlastitoj reviziji e s t o g iz
6
danja iste povijesti filozofije ( Z e l l e r I 1, str. 196) - o i g l e d n o pri
t o m stoji p o d s n a n i m utjecajem klasicistikog shvaanja G r k a i
cjeline oitovanja g r k o g a duha, k a k v o je u N j e m a k o j b i l o za
s n o v a n o i p r o i r e n o u djelima klasicista W i n c k e l m a n n a , Lessinga,
Schillera i G o e t h e a , te ostavilo zamjetna traga na shvaanju G r k a

Frankel, Dichtung und Philosophie

3
1
Munchen, 1976 ( 1962), str. 292.

des

fruhen

Griechentums.

19

i u Z e l l e r o v a n e p o s r e d n o g uitelja H e g e l a - ostavivi t e k Bachofenu, N i e t z s c h e u i B u r k h a r d t u da n a m otvore oi i za druge, tam

nije i manje h a r m o n i n e " strane g r k o g a d u h a i ivota - ipak
njegove o d r e d b e svojom p r e c i z n o u i iskrenou uivljavanja za
sluuju i danas vie no o b i n u p o z o r n o s t . S t o g a s m a t r a m o oprav
d a n i m o v o m z g o d o m j e d n i m duljim n a v o d o m ocrtati njegov
o s n o v n i stav.
A l i koji li d u b o k i j a z dijeli G r k a od kranina u smislu stare
ili srednjovjekovne crkve! D o k onaj o n o b o a n s k o trai ponajprije
u naravi-prirodi, dotle za o v o g a sva vrijednost i sva o p r a v d a n o s t
n a r a v n o g a o p s t a n k a iezava pred milju na s v e m o i b e s k o n a
n o s t stvoritelja, te ne m o e ta narav vaiti ak ni za isto objav
ljenje te s v e m o i , j e r je u n a k a e n a i i z o p a e n a grijehom. D o k Grk,
p o u z d a j u i se u svoj u m , tei spoznati zakonitosti svijeta, utjee
s e k r a n i n p r e d s t r a n p u t i c a m a p u t e n o g , grijehom z a m r a e n o g
u m a k j e d n o j objavi, ije p u t e v e i tajne vjeruje da m o r a tovati
s a m o u t o l i k o vie u k o l i k o o n i vie p r o t u s l o v e u m u i n a r a v n o m e
tijeku stvari. D o k prvi i u ljudskome ivotu nastoji o k o o n o g a li
j e p o g j e d i n s t v a d u h a i naravi-prirode, koje sainjava najsvojstveniju znaajku g r k e obiajnosti, lei ideal d r u g o g a u nekoj askezi
koja p r e k i d a svaku svezu i z m e u u m a i osjetilnosti: umjesto ljud
ski se b o r e i h i uivajuih heroja i m a on svece m o n a k e apatije,
u m j e s t o osjetilno u d e i h b o g o v a b e s p o l n e anele, umjesto j e d n o
ga Zeusa, koji do kraja proivljava i opravdava sve zemaljske uit
ke, j e d n o g a b o g a koji biva o v j e k o m da bi ih svojom s m r u stvar
no prokleo."4
Nijedno oitovanje g r k o g a ivota, o d najodsudnijeg p a d o
n a o k o najneznatnijeg i p o s v e s v a k o d n e v n o g , ne da se d o s t a t n o
shvatiti ne sagleda li se odnos spram boanskog k a o stalna i ne
u p i t n a njegova p o d l o g a i p o z a d i n a . To vrijedi j e d n a k o za ratova
nje i putovanje, teatar i natjecanje, skuptinu i proroite, ples,
r t v u i promiljanje. Pa ipak, teko da n a m je ita g r k o g toliko
s t r a n o i daleko k a o upravo taj sveprisutni medij i e l e m e n t sve
t o g a , u k o j e m i iz kojega je t e k svekoliki ostali ivot d o b i v a o svoj
s m i s a o i p r a v o znaenje. S j e d n e strane naelna areligioznost
cjelokupnog novovjekovnog i m o d e r n o g znanstvenog temeljnog
E. Zeller, Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen Entivicklung. Erster Ten, erste Halfte. Leipzig, 71923, str. 174.

20

stava spram cjeline svega to jest, a s druge iskljuivost kranske

d o g m a t i k e b e s p o v r a t n o su nas, ini se, udaljili od m o g u n o s t i pra
v o g ivog iskustva o n o g a to su Grci doivjeli i nazivali b o a n
skim. D o b r o je u j e d n o j nedavnoj knjizi u p o z o r i o naprimjer Klaus
Held:
N a a tuica 'religija' potjee iz latinskoga i znai 'povratno
povezivanje', n a i m e ovjeka uz neto njemu n a d r e e n o , vie, m o
nije. P r i t o m ostaje u prvi as o t v o r e n o koje je vrste o d n o s spram
viega, to ga opisuje t e r m i n ' p o v r a t n o povezivanje'. U kranskoj
religiji taj o d n o s biva o z n a e n kao vjera. Vjera p o i v a na j e d n o j
izriito izvrenoj ivotnoj odluci, odluci da se uzdaje u Boju
milost i izbavljenje. Tu odluku donosi svaki pojedinac za sebe i
nitko ne m o e s njega skinuti teret t o g odluenja. Odluenje vjere
pripada kranskoj egzistenciji; jer i onda kad je n e t k o odgojem,
obiajem i n a v i k o m takorei sam po sebi urastao u svijet vjere,
ipak se od njega oekuje da j e d n o g a dana - naprimjer p r i g o d o m
p o t v r d e ili k r i z m e - iz svoje unutranjosti potvrdi odluenje za
vjeru.
K a d se s takvim p r e d o d b a m a za s o b o m o b r a t i m o o d n o s u Gr
ka s p r a m njihovih b o g o v a , s p o t i e m o se na niz iznenaenja: Kla
sini G r c i ne poznaju ni p r e d o d b u n e k o m p o s v e na sebe posta
vljenom pojedincu ni p o m i s a o da bi on bio potrebit izbavljenja. A
i ne poznaju ikakav pojam kojim bi se m o g l o prevesti znaenje
koje rije 'vjera' i m a u kranstvu.
Grci nisu doli na ideju da je egzistencija bogova neto u to bi
se moralo vjerovati. To je za nas moda najneobinije na njihovoj re
ligiji. Egzistencija b o g o v a bijae posvemanja s a m o r a z u m l j i v o s t . " 5
I m a li se na u m u v a n o s t o v a k o shvaene religije za G r k e
arhajskog i klasinog razdoblja, tad se vjerojatno n e e bezuvjetno
i b e z daljnjih p o t r e b n i h distinkcija prihvatiti o n a inae najproirenija o z n a k a k o j o m bi se htjela j e d n o z n a n o odrediti sama bit
filozofije i njena nastanka, naime oznaka po kojoj p o e t a k i na
predovanje filozofije u G r k o j nisu nita drugo do prevladavanje
mita logosom. T a k o je s v o j e d o b n o naprimjer W i l h e l m Nestle - inzistirajui v e u svojoj, usput r e e n o ne uvijek i najsretnijoj, re
viziji Zellera na s n a n o prosvjetiteljskom" o s n o v n o m karakteru
nastajue grke filozofije i iznalazei jasne z n a k o v e t o g i t a k v o g
5

K. Held, Treffpunkt Platon. Stuttgart, 2 1991 ), str. 72.

21

titeljstva v e u e p o v i m a H o m e r o v i m (Zeller 6 , I 1, str. 200)

joj svojedobno izuzetno utjecajnoj knjizi ranu grku filod o i o p o d n a s l o v o m Od mita k logosu, naavi se p o t o m
dm tim ishodinim stavom p r i n u e n u sredite razmatraaviti manje pravu filozofiju ranih G r k a no onaj f e n o m e n
ca sami bili doivjeli k a o njeno izopaenje i degeneraciju,
ofistiku. K o l i k o g o d korisna i zasluna bila u e n o u i obijednoga materijala, knjiga koja r e c i m o Heraklitu posvesporedivo manje panje i ozbiljnog n a p o r a za razumijevaj e d n o m A n t i f o n u Sofistu, ili Gorgiji, ili n e k o m e od sli
io da m o e posredovati zadovoljavajuu sliku o n o g a to
ozofiranje u G r k a do Platona. Jo i P l a t o n o v a filozofija
> se ne da ni na koji nain u svojoj cjelini i obuhvatnosti
i ne uvidi li se i ne prihvati sredinja uloga mita i o n o g a
u njoj, to dakako onda u veoj mjeri vai za filozofe prije
iigo su, takorei sve do nedavno, prvenstveno p o d golecajem Hegelovih povijesno-filozofijskih nazora, historiari
sustavno umanjivali znaenje t o g aspekta ranoga g r k o g
nja, transponirajui posve nepovijesno i anakronistiki u
etke t a k o v r s n o g miljenja nae n o v o v j e k o v n e p r o b l e m e
oznajne teorije, fizike, ontologije i svega slinog.

Osobitost

ustrojstva

grkoga jezika

i ve u o e n o u kako velikoj mjeri su takozvani flektiici, indoeuropski i semitski, u razlici spram izolirajuih
skoga) s j e d n e te inkorporirajuih (npr. grenlandskoe strane, s a m i m svojim ustrojstvom takorei predodreda iz sebe, u procesu stalno napredujueg samoosvjelastitih bitnih zakonitosti, razviju m o g u n o s t i logikoja, nikako samorazumljivog i povijesno j e d i n o m o g u e g ,
su o n i prije svega odlikovani jest sredina i mjera izi krajnosti, svojstvenih o n i m gore od njih razlikovanim
aime i z m e u krajnosti sklonosti k p o t p u n o j i do kraja
>j apstrakciji, k o d o n i h drugih, i krajnosti g o t o v o potlanjkanja iste te m o i apstrahiranja, u prvih. S v o j o m
u fleksije, dakle svojevrsnom l a b a v o u " elemenata
samih t a k o i itava r e e n i n o g sklopa i n j i h o v o m goto n o m savitljivou" t e time s p o s o b n o u m n o g o s t r u

k o g izraza z a n a e l n o b e s k o n a n e m o g u n o s t i m e u s o b n o g od
noenja i u z a j a m n o g podudaranja i sklapanja j e z i n i h elemenata,
o s o b i t o je indoeuropski jezik, te u n u t a r njega poglavito grki, po
samoj svojoj naravnoj strukturi b i o p o d o b a n za razvoj j e d n o g o b u h v a t n o g sustava odnoenja: Fleksija stvara m o g u n o s t i o d n o s a i
ini to da se stanoviti dijelovi r e e n i c e takorei m o g u u z a j a m n o
ogledavati. T a k o s e pak i n d o g e r m a n s k i pokazuje kao j e d n o v e o m a
sretno sredstvo ovladavanja svijetom te je upravo stoga zacijelo i
p o s t a o o s n o v o m o n e vrste ovladavanja svijetom koja j e s t filozofija
i koja se danas do kraja razrauje u tehniku, koja je i m o g l a na
stati s a m o iz takve vrste j e z i k a . " 6
T a k o se v e u injenici da i n d o e u r o p s k i uz m u k i i e n s k i rod,
u razlici s p r a m m n o t v a drugih g r u p a jezika, razlikuje i srednji
r o d " m o e spoznati svojevrsno prevladavanje p u k o p r i r o d n o g nastrojenja jezika, kojemu se cjelina bia pojavljuje iskljuivo i j e d i n o
u n u t a r v i d o k r u g a stalnog p r o c e s a ivljenja i umiranja, pri k o j e m
je sve to jest u osnovi svedivo na pranaela i iskonske pramoi
o n o g m u k o g i o n o g enskog. P u t e m srednjega r o d a " , t o g takozva
n o g neutruma, izlazi se iz t o g z a t v o r e n o g a n t r o p o m o r f n o g svijeta,
otvara se - s o n u stranu t o g n a o k o sve proimajueg i s v i m e vladajueg polariteta - oblast o n o g a o n o " , iz e g a se p o s t u p n o razvi
ja carstvo u sebi poivajuih, postojanih i za sebe bivstvujuih
stvari":
Karakteristino je da se veliko kulturno dostignue G r k a u o p e
j a s n o prikazuje t i m e to su dogotovili to da u razjanjenju svijeta
k r e n u z a o b i l a z n i m p u t e m p r e k o o n o g a o n o - s a m o stvari; dakle n e
ostaviti stvari u a n t r o p o m o r f n o j oblasti ili oblasti svrha, p o p u t
ostalih naroda, koji r e c i m o raunaju zato j e r s time n e t o trebaju,
ili pojanjuju zvijezde zato j e r se iz t o g a h o e oitati sudbina, v e
se i z n e n a d a uvia: postoji n e k o o n o - s a m o broja, koje se m o e pro
matrati neovisno odredbama svrhe. Taj put, koji je od o n o g svrho
vitog n a o v a m o j e d a n neuveni zaobilazak, uinili su G r c i i t a k o
razvili m a t e m a t i k u kao znanost, koja je o n d a t a k o e r o p e t postala
od najvee vanosti za svrhovitu primjenu. J e d n a k o t a k o u astro
nomiji, medicini i m n o g i m d r u g i m oblastima. Sve to potjee od
W
Schadewaldt, Die Anfange der Philosophie bei den Gnechen.
Frankfurt am Main, 1978, str. 133. U daljnjim izlaganjima ove teme
oslanjamo se poglavito na uvide sadrane u ovoj knjizi.

23

t o g p o g l e d a na stvar, razrijeenu od njene sveze u polaritetu mu

k o g i e n s k o g . M o e se doista kazati da u toj vrlo ranoj kon
cepciji n e u t r u m a lei neto p o s v e b i t n o za o p h o e n j e s b i e m
7
uope."
O v i m unutranjim p o s t v a r e n j e m " jezika, kojim se odlikuje
v e s a m a cjelovita grupa i n d o e u r o p s k i h jezika, a u n u t a r nje o p e t
o s o b i t o n a g l a e n o u p r a v o grki, dade se o n d a p r o t u m a i t i o n a bit
na svojstvenost g r k o g j e z i k a u kojoj je v e davno p r e p o z n a t o m o
guujui uvjet filozofiranja, u smislu logosom v o e n o g miljenja,
n a i m e njegova n e o b i n o s n a n a sklonost da sve intenzivnijom i
o b u h v a t n i j o m u p o r a b o m lana srednjega r o d a , p o t e k l o g izvor
no iz p o k a z n e zamjenice, takorei zaustavlja stvari i o d n o s e u je
ziku, uvruje ih i ini p r e d m e t i m a " , supstantivira" ih. P r e m a
m j e r o d a v n o m S n e l l o v u 8 uvidu, u p r a v o je taj p r o c e s sve uestalijeg
i opsenijeg supstantiviranja - pri e m u lan biva stavljan ne sa
mo p r e d i m e n i c u , n e g o i p r e d pridjev, glagol, particip, tovie i
p r e d itav sklop rijei, ili i cijelu reenicu - p o s t u p n o stvorio m o
g u n o s t filozofijske t v o r b e p o j m o v a .
U filozofijsko znaenje t o g a da naprimjer grki i z v o r n o j e d v a
p o z n a j e n a m a tako uobiajenu podjelu glagolske radnje u aktivnu
i pasivnu, da umjesto pasiva odluujuu ulogu u njemu i m a tako
zvani medij, kao i u objanjenje p r a v o g a smisla t o g medija - i ta
ko j o uvijek prilino s p o r n o m e u lingvistima i filolozima - ovdje
se ne m o e m o uputati, p r e m d a valja n a p o m e n u t i kako izgle
da nije b e z opravdanja mnijenje nekih da u p r a v o u njemu tre
ba p r e p o z n a t i j e z i n i uvjet p o s t u p n o g razvitka filozofijskog pojma
subjekta i svih daljnjih k o n z e k v e n c i toga.
Isto vrijedi i za i z u z e t n o v a n u injenicu da t a k o z v a n a vre
m e n a " u g r k o m e glagolu o p e n i t o , a o s o b i t o i z v o r n o i poe:tno,
igraju g o t o v o z a n e m a r i v o malu u l o g u , za razliku od o n o g a to se
n a z i v a g l a g o l s k i m a s p e k t o m " . Z a d o v o l j i m o se ovdje tek n a v o d o m
S c h a d e w a l d t a : H t i o bih j o govoriti tempora i u v o d n o pokazati
7

Isto, str. 138.

B. Snell, Die Entdeckung des Geistes. Studien zur Entstehung des
europaischen Denkens bei deri Griechen. Hamburg, ^ 9 4 6 ( 3 1955).
Vidi osobito znaajno poglavlje Prirodoznanstvena tvorba pojmova u
grkom", otisnuto zasebno i u Gadamerovu zborniku Um die Begriffswelt der Vorsokratiker, Darmstadt, 1968, str. 21-42.

24

u e m u je pri t o m e p r o b l e m . O n a nisu, kako im ime kazuje, ozna

ke vremena, n e g o su i z v o r n o razliite vrste akcije, o n o v r e m e n s k o
pridolazi tek kasnije. M o r a l o bi se j e d n o m t o n o istraiti kad reci
m o aorist biva s a m o vremenski razumljen; v e i n o m n a i m e u o p e
ne. To vodi k n e e m d r u g o m , naime t o m e da u t o m f e n o m e n u
j e z i n e tvorbe interes za vrijeme naprosto ne egzistira. Vrije
m e , koje se n a m a u naoj filozofijski skroz strukturiranoj for
mi svijesti priinja tako vanim, prije svega od nastupa kran
skoga svijeta, vrijeme, koje danas poznajemo u najrazliitijim
formama: kao fizikalno, biologijsko, subjektivno d u e v n o vrijeme
- sve to u prvi as nije u o p e sagledano, ne pada u pogled. M o e
se u g r k o m e ba sve rei u prezentu, a da b u d e j a s n o razumlji
v o , pri e m u m o g u pridoi ak i naznake vremena. Ta t a k o z v a n a
tempora, v e o m a stare tvorbe, ne valja tumaiti t e m p o r a l n o , n e g o
kao najfinija osjenenja naina izvrenja. Tu postoji isto ili traj u e izvrenje, zakljueno ili nezakljueno, ili pak odatle rezultirajue stanje. Dakle: isto, nastavljajue se, p u n k t u a l n o zaklju
e n o ili ve stanjem postalo. Uvia se u s k o r o da je takvo pro
matranje n e k o m n o g o duhovnije i vanije za tumaenje svijeta
od o n o g a isto v r e m e n s k o g , kojemu se uz to i lako dade usu
glasiti." 9
Svaku diskusiju i z u z e t n o velike vanosti participa u g r k o m e ,
uloge i znaenja duala, koji postoji n e o v i s n o uz j e d n i n u i m n o
inu, posredujui i iskljuujui njihov bezuvjetni polaritet, k a o i
naprimjer toga da m n o i n a u srednjemu r o d u u g r k o m e ne pot
pada pod brojnu kategoriju m n o i n e , ve prije svojevrsne kolek
t i v n e " j e d n o t e - stvar, k a i m o usput, od osobite vanosti za razu
mijevanje j e z i n o g aspekta postanka P l a t o n o v a nauka idejama
-: sve to m o r a m o ovdje ostaviti po strani. I sve dosadanje, o v a k o
fragmentarno i n e i z v e d e n o nabaeno, trebalo je i tako, s h o d n o
naravi i svrsi u p r a v o ove hrestomatije, posluiti t o m e da p r o b u d i i
p o t a k n e s p r e m n o s t na itanje, pri kojem e m o ujedno s misaonim
n a p o r o m o k o razumijevanja sadraja prevedenih tekstova obratiti
p o z o r n o s t i na to da se po m o g u n o s t i b a r e m d o n e k l e o s l o b o d i m c
nikad reflektirane vezanosti i zarobljenosti u logika, gramatike
i sintaktika pravila gradnje j e z i n o g izriaja, koja su n a m dana?
vie no samorazumljiva, p r e m d a su nastala i oblikovala se t e k
W. Schadevvaldt, nav. dj., str. 146 i d.

2:

najkasnijem razdoblju povijesti grke filozofije, u s t o i k o m nauku

helenistikoga razdoblja. D o n e k l e u p r o e n o kazano: ovdje preve
deni tekstovi drukije n a m govore, osvijestimo li i do kraja uva
i m o injenicu da se ne samo glede sadrine ve i p r e m a samoj
formi izriaja zbivaju prije ustanovljene i zasnovane logike, gra
matike i sintakse k o j o m se u osnovi nepromijenjenom do danas
sluimo, te da upravo u njima uz ostalo nalazimo i filozofijski
p r e s u d n u z g o d u pripreme samog tog zasnivanja.

Razdoblja

grke

filozofije

Od m n o g i h m o g u i h i v e pokuanih o n a Zellerova ini n a m se

j o uvijek najprikladnijom i ponajbolje odgovarajuom naravi sa
me stvari, p r e m d a ne m o e m o prihvatiti njegove nazive za njih,
odnosno njihovu osnovnu karakterizaciju. O n 1 0 grku filozofiju dijeli
u tri glavna razdoblja: 1) razdoblje fizike ili fizikalnog dogmatiz
m a " , 2) razdoblje pojmovne filozofije", zasnovano od strane Sokra
ta a dovreno u Aristotela, 3) razdoblje postaristotelovske filozofije.
O s o b i t o je o v o tree razdoblje u o i m a Zellera, k o l o v a n o g na
H e g e l u i filozofijski oslonjenog na Aristotela, p o t o n u l o g o t o v o do
beznaajnosti. A k o igdje, a o n o se u rekapitulirajuem saetku
kojim zavrava obrazlaganje svoje podjele razdoblja cjelokupne
grke filozofije, posve neprikriveno oituje - uz svu n e p o r e c i v u
historijsku i filoloku temeljitost i p o d r o b n o s t - njegova posve
manja filozofijska ovisnost naelima kojima je b i o v o e n Hegel
u svojem prikazu cjeline povijesti filozofije i osobito njene prve,
o b j e k t i v n e " faze, one grke: D u h , mogli b i s m o rei, na p r v o m e
je stupnju g r k o g a miljenja sebi n e p o s r e d n o prisutan u naravno
me objektu, na d r u g o m e se razlikuje od njega, da bi u misli nadosjetilnog objekta zadobio j e d n u viu istinu, te na t r e e m u se
be potvruje u suprotnosti spram objekta, u svojoj subjektivnosti,
kao o n o najvie i bezuvjetno opravdano. Ali b u d u i da je time na
p u t e n o stajalite grkoga svijeta, a da p r i t o m ipak na g r k o m e
tlu nije m o g u e neko dublje posredovanje o n e suprotnosti, to gubi
miljenje tim odrijeenjem od d a n o g a svoj sadraj, dospijeva u
protuslovlje da vrsto dri subjektivnost kao o n o krajnje i najvie

a ipak joj ujedno nasuprot postavlja o n o a p s o l u t n o u nedohvatnoj transcendenciji; na t o m protuslovlju podlijee grka filozo11
fija."
D a k a k o , svaka je rije u ovoj hegelijanizirajuoj dijagnozi za
nas danas upitna. No ipak je teko osporiti temeljnu ispravnost
Zellerove karakterizacije postaristotelovske, helenistike filozofi
j e : C i s t o znanstveni interes za filozofiju povlai se p r e d prak
tikim, samostalno istraivanje prirode prestaje, teite cjeline
premjeta se na etiku; a za dokaz t o g izmijenjenog nastrojenja
oslanjaju se sve postaristotelovske kole, u k o l i k o u o p e imaju ne
ku metafiziku i fiziku teoriju, na starije sustave, n a u k e kojih
d o d u e m n o g o s t r u k o pretumauju, no koje slijediti u s v e m u bit
n o m e ipak imaju nakanu. Nije to vie spoznaja stvari kao takvih,
e m u se filozofu u posljednjoj instanci radi, n e g o ispravno i za
dovoljavajue stanje ljudskoga i v o t a . " 1 2
O d m j e r i m o li o n o to n a m je p o z n a t o od Teofrasta, Speusipa
i Ksenokrata, od K a r n e a d a i Pirona, ranih, srednjih te kasnih,
rimskih stoika, od E p i k u r a i ranih neoplatoniara, s v e l e b n i m i
filozofijski d o s l o v n o neiscrpivim djelom P l a t o n a i Aristotela, ne
m o g u e je doista - ak i n e o v i s n o od injenice da su n a m dje
la o n i h prvih sauvana t e k u i z u z e t n o f r a g m e n t a r n o m stanju i
o s k u d n o m opsegu - zanijekati da se tu s u s r e e m o s drastinim
p a d o m snage filozofiranja, s n e i z m j e r n o m r e d u k c i j o m i suenjem
vidokruga, s p a d o m s l o b o d n o g z a m a h a misli. U t o l i k o s m a t r a m o
ipak u o s n o v i zadovoljavajuim to je u ovoj ediciji t e k s t o v i m a tih
dvaju klasika" ustupljen g o t o v o sav raspoloivi prostor. F i l o z o
fijsko sueljenje s cjelinom njihova filozofiranja i danas je j e d a n
od prvih zadataka doista zrelog s u v r e m e n o g miljenja.
S druge strane, n e p r a v e d n o bi bilo i u z a b l u d u i dezorijenta
ciju bi vodilo previanje g o l e m e povijesno-filozofijske v a n o s t i te
t a k o z v a n e helenistiko-rimske filozofije. T e k je u novije vrijeme,
p o t a k n u t o poglavito uvidima Dilthevevim, historijsko istraivanje
s p o z n a l o u kojoj i kolikoj mjeri je cjelina filozofije n o v o g a vijeka,
u svojoj otroj o p o r b i s p r a m aristotelizma k a s n e skolastike, svo
ja ishodina stajalita izgradilo upravo o s l o n c e m na tu filozofiju.
Isto, str. 226 i d. i 1 161).

E. Zeller, nav. dj., str. 225 i d. (Zeller 1 , str. 159 i d.).

26

Isto, str. 220 ^ ) .

27

G o t o v o da bi se, uz stanovito pretjeravanje i zaotravanje stava,

m o g l o rei: p o e t n i n o v o v j e k o v n i antiaristotelizam uistinu nije ni
d o s p i o do zbiljskog sueljenja s o n i m navlastitim i najsvojstvenijim A r i s t o t e l o v e filozofije, v e se zadovoljio recepcijom - d o d u e
p r o d u k t i v n o n a d o g r a u j u o m i p r e t u m a u j u o m - filozofema na
k o n Aristotela. J e d n a k o t a k o i takozvani p l a t o n i z a m " p o e t n e
antiaristotelovske prirodofilozofijske i p r i r o d o z n a n s t v e n e matematizirajue m e t o d e j e d v a da potjee iz zbiljskog prisvajanja
vlastite P l a t o n o v e filozofije: - n e u s p o r e d i v o vie t o g a crpi on iz
n a u k a n e o p l a t o n i z m a , stoike logike i skeptike metodologije.
U l o g a stoike etike u izgradnji temeljnih teorijskih zasada
r i m s k e , te t i m e i sve kasnije p r a v n e misli, kao i u zasnivanju
n o v o v j e k o v n i h politikih teorija drutvu v e je o d a v n o u o e n a ,
k a o i, u i s t o m e kontekstu, v a n o s t E p i k u r o v e utjecajne p o s t a v k e
d r u t v e n o g a u g o v o r a " , i z v o r n o nastale v e u k r u g o v i m a rane
g r k e sofistike. J e d n a k o je t a k o u g l a v n o m u t v r e n utjecaj iste te
etike, p o g l a v i t o njena valjda o s n o v n o g n a u k a n a e l n o m intelektualitetu afekata, na S p i n o z i n i na K a n t o v etiki nauk, d o k je nje
na v a n o s t naprimjer za D e s c a r t e s a i niz drugih mjerodavnih mi
slilaca r a n o g novovjekovlja dosad u g l a v n o m nedovoljno u o e n a .
G o l e m o znaenje stoike filozofije jezika za svu kasniju gra
m a t i k u , sintaksu i semantiku, k a o v e i za s a m o p o e t n o zasni
vanje njihovih glavnih i nosivih kategorija, j o uvijek nije dostat
no istraeno, to u j o veoj mjeri vrijedi za d o s t i g n u a njihove
l o g i k e i za spoznaju sve d u b i n e i obuhvatnosti njena povijesnog
utjecaja.
N j i h o v a filozofija p r i r o d e o d n o s n o fizika", s njenim temelj
n i m n a u k o m izvornoj n a p e t o s t i " (tonos), tek se u najnovije vri
j e m e , ponajvie zaslugom S a m b u r s k v a dovodi u plodotvornu vezu
s n o v i j i m fizikalnim teorijama fluktuirajuim poljima sile kao
najelementarnijoj, nesupstancijalnoj i predsupstancijalnoj o s n o v i
c j e l o k u p n e zbiljnosti.

grki a t o m i z a m D e m o k r i t o v dospio je do pozicije j e d n e od naj

utjecajnijih i povijesno najodsudnijih metafizikih teorija u cjelo
kupnoj predaji filozofije, p r e m d a uz tu cijenu da filozofijska razi
na naelne Aristotelove kritike atomizma, oslonjene na diskusiju
k o n t i n u u m a i b e s k o n a n o g - uz postavku a t o m i z m a n u n o veza
nih p r o b l e m a - nije, ini se, respektirana ni u s a m o g a E p i k u r a
ni u njegovih kasnijih sljedbenika i obnovitelja, i z u z m u li se da
nas j o p o m n o g o e m u relevantna nastojanja Leibnizova.
Zadatak daljnjeg istraivanja obuhvata i naravi sloenih utje
caja kojima je ta nakonaristotelovska, helenistika i r i m s k a filo
zofija p r e s u d n o o b l i k o v n o djelovala na duh i temeljne postavke
o s o b i t o p o e t n e filozofije n o v o g a vijeka danas se dakle sve vie
u o a v a kao j e d a n od sredinjih u c j e l o k u p n o m povijesno-filozofijs k o m istraivanju. T o m s m o se konstatacijom morali ovdje zado
voljiti, teei u ovoj ediciji ipak prije svega ostalog za t i m da udo
voljimo zadatku koji je ne s a m o povijesno n e g o i odista filozofijski
na svaki nain prei i presudniji, naime zadatku primjerenog u p o
znavanja, e v e n t u a l n o g doraslog prisvajanja i p o t o m vlastitog pro
miljanja samih o s n o v a te krajnjih d o m e t a i ishoda P l a t o n o v a i
Aristotelova djela, t o g - u s p r k o s svim povijesnim p r e i n a k a m a i
pretumaenjima, kritikama i prevladavanjima te svakojakim n o
v i m p o e c i m a " - po n a e m sudu n e o s p o r n o temelja cjelokupnoga
filozofiranja sve do dananjih, doraslih i povijesno suvremenih,
nastojanja o k o istinskog filozofiranja. T o m p a k zadatku blizak i
u b i t n o m e od njega neodvojiv jest i onaj o k o primjerenog misleeg
priblienja s a m o m e iskonu i p o e t k u filozofiranja u o p e , sadra
nog, j a s n o je, u o n o m e to p o z n a j e m o kao filozofiju predsokratovaca".

13

E p i k u r je p a k svoju povijesnu v a n o s t stekao prije svega ulo

g o m u n o v o v j e k o v n o j o b n o v i a n t i k o g a a t o m i z m a , ponajprije u ra
d o v i m a P i e r r e a G a s s e n d i a u 17. stoljeu. P o s r e d o v a n j e m Epikur o v i m , k a o i o s o b i t o njegova r i m s k o g sljedbenika Lukrecija, rani
Usp. S. Samburskv, Phjsics of the Stoics, Meuthen, 1959, te od istog
autora Das physikalische Weltbild der Antike, Zurich, 1965.

28

Problem

predsokratske filozofije"

P o j a m p r e d s o k r a t o v a c a " potjee od Kierkegaarda i kao pretpo

stavku i m a njegovo vlastito shvaanje mjesta Sokrata u cjelini
grke filozofije, kao svojevrsne njene osi i o k o s n i c e , pri e m u je
tu S o k r a t " poistovjeen sa slikom kakvu njemu daje P l a t o n ,
u svojim dijalozima. S t r o g o gledano, t e r m i n teko da m o e biti
o p e n i t o prihvaen, ne dijeli li se te i takve pretpostavke Kierkegaardove. Rani bi se grki mislioci mogli j e d n a k o o p r a v d a n o zvati
i p r e d p l a t o n s k i m a " , ili se pak vratiti Nietzscheu, koji ih je sve

24

zajedno interpretativno o b u h v a a o i m e n o m tragikih filozofa".

J e d n a k o bi se tako mogli naprosto zvati arhajskima", i m e n o m
koje se v e ustalilo naprimjer u razdiobama grkoga pjesnitva,
gdje se odnosi upravo n e k a k o na njihove suvremenike.
S druge strane, Sokratova filozofijska pojava viena je ve od
strane Aristotela svojevrsnom naglaeno j e d n o k r a t n o m raskrsni
c o m puteva ranoga miljenja. P r e m a njemu, upravo je Sokrat bio
taj s kojim uistinu zapoinje prava filozofija u smislu p o j m o v n o g a
miljenja i nastojanja o k o o d r e d b e biti svega to jest. Taj Aristo
telov stav dijelit e u o s n o v i i Hegel, a o n d a dakako na obojicu
oslonjen, kao i uvijek, i Zeller: K r o z Sokrata nije s a m o j e d a n v e ,
postojei nain miljenja dalje razvijen, nego je u filozofiju bilo
u v e d e n o b i t n o n o v o naelo filozofiranja. D o k je sva ranija filozo
fija bila n e p o s r e d n o usmjerena na objekt, d o k je u njoj pitanje
biti i temeljima naravnih pojava o s n o v n i m pitanjem, od kojega
sva ostala ovise, dotle je Sokrat prvi izgovorio uvjerenje da se ni
j e d n o m p r e d m e t u ne m o e nita znati prije no to je o d r e e n
njegov pojam, da je dakle ispitivanje naih p r e d o d a b a na mjerilu
pojma, filozofijska samospoznaja, p o e t a k i uvjet sveg istinskog
znanja; d o k su oni raniji t e k p u t e m promatranja stvari dospjeli
do razlikovanja p r e d o d b e i znanja, ini on o b r a t n o svu spozna
ju stvari o v i s n o m i s p r a v n o m n a z o r u naravi znanja. S njime
stoga zapoinje j e d n a n o v a forma znanosti, filozofija iz pojmova;
na mjesto ranijeg d o g m a t i k o g filozofiranja stupa dijalektiko i u
svezi s t i m e osvaja si filozofija i p r e m a obujmu nova, dotad ne
sluena podruja...". 1 4
U o d n o s u na Sokrata raniji se mislioci tovie za Aristotela
o p a s n o pribliavaju d r e v n i m t e o l o z i m a " , pod kojim i m e n o m o n
razumije rane mitike mislioce i epske pjesnike, prije svega da
kako H o m e r a i Hesioda. U nastojanju da n e k a k o o m e i svoje fiE. Zeller, nav. dj., str. 216 i d. Ostr. 151 i d.). U blizini ovakva Zellerova stava - pri kojem se ponekad jedva moe razlikovati da li je
rije Sokratu ili Kantu - kreu se, zanimljivo, i manje vie sva ostala
izjanjenja mjestu Sokratovu u povijesti grke filozofije. U Hrvat
skoj primjerno Marijan Cipra u knjizi Metamorfoze metafizike (ako
vec, 1978, str. 99-120), knjizi upravo unikatnoj u nas po obuhvatnosti
i razini prave uenosti, po temeljitosti izvoenja i odvanoj samostal
nosti interpetativnih pothvata, ujedno naalost knjizi u ijoj sudbini
kao da se sabralo i zloslutno oitovalo ono najtamnije hrvatske filo
zofije i njenih glavnih aktera u posljednjim desetljeima.

30

lozofijske p r e t h o d n i k e do Sokrata od Sokrata s a m o g s j e d n e a od

tih t e o l o g a " s druge strane, odredit e ih o n d a Aristotel kao fi
z i o l o g e " , takve n a i m e koji dodue v e naputaju n e s i g u r n o i va
ravo tlo p u k o g a mita te se o d l u n o zapuuju u smjeru ispitivanja
p o e l i m a i u z r o c i m a " svega, ali ipak to s v e " j o uvijek sa
gledavaju iskljuivo p o d v i d o m osjetilnosti, tjelesnosti i m a t e r i jalnosti" te tako shvaene physis, ne dopirui do spoznaje mislivih
i nadosj etilnih bia.
Sva je p r e d s o k r a t o v s k a " filozofija od tada n e p o v r a t n o ostala
zatvorena u j e d a n reducirani, naravno-filozofijski" i tovie m a
terijalistiki" v i d o k r u g (tek s e k u n d a r n o proirivan u pravilu n e domiljenom t e z o m h i l o z o i z m u " ) , i to ne tek n a i n o m k a k o su
je svi potonji itali i razumijevali, n e g o a k tovie i s a m i m i z b o
r o m iz njihovih spisa o n o g a to bi bilo vrijedno sauvati i predati
p o t o m s t v u . G o t o v o sva vanija kasnija izvjea sadrini njihovih
nauavanja s v o d e se u krajnjoj liniji na veliko d o k s o g r a f s k o dje
lo p r v o g Aristotelova uenika i nasljednika Teofrasta te n o s e v e
u izboru, prezentaciji, formulaciji te k a k o i m p l i c i t n o m t a k o i
eksplicitnom tumaenju neizbrisiv i neuklonjiv peat A r i s t o t e l o v e
p r o s u d b e svojih filozofijskih prethodnika. Sva u s u d n o s t i u j e d n o
upitnost te p r o s u d b e , kao i svega to je iz nje uslijedilo za n a
o d n o s p r e m a p o e t n o j grkoj filozofiji, t e k p o s t u p n o d o p i r e do svi
jesti dananjim generacijama istraivaa, kao i o n i h koji se u vla
stitim pokuajima sumiljenja uputaju u r a z g o v o r sa s a m i m isko
n o m i ishoditem filozofije.
S time ujedno ide i p o s t u p n o naputanje aristotelovskih n a z o
ra Talesu kao p r v o m filozofu", n a e l n o posvemanjoj razluenosti i otroj razgranienosti te p o e t n e fiziologije" od arhajskoga svijeta H o m e r o v a , Hesiodova, P i n d a r o v a ili Eshilova, n i z u
m e u s o b n o ravnopravnih i u osnovi g o t o v o l o g i k o m n u d o m su
sljedno se nastavljajuih najranijih mislilaca i njihovih n a v o d n i h
k o l a " : Tales, A n a k s i m a n d a r , A n a k s i m e n , Pitagora, K s e n o f a n ,
A l k m a i o n , P a r m e n i d , Heraklit, E m p e d o k l o , A n a k s a g o r a , D e m o krit itd. Napusti li se j e d n o m v e z a n o s t A r i s t o t e l o v i m t e m e l j n i m
usmjerenjem na jestvo, u smislu podloene tvari, kao n a v o d n i p o
etak i kraj ba svega to su htjeli i m o g l i ti p r e d s o k r a t o v c i " ,
teite se misleeg ispitivanja p o s t u p n o ali j e d n o z n a n o premje
ta na tri glavna lika cjelokupnoga r a n o g g r k o g miljenja: - na
A n a k s i m a n d r a , Heraklita i P a r m e n i d a ( m o d a i Pitagoru, s kojim
je, m e u t i m , naa tekstualna situacija i z u z e t n o n e p o v o l j n a ) . Sve

31

to n a k o n njih slijedi u osnovi je filozofijski ovisno o n o m e u

n j i h o v u miljenju i z b o r e n o m i predstavlja, ma kako za sebe d u b o
k o , p l o d n o i dalekoseno, ipak s a m o razvijanje njihovih ishodita.
K a o to se, s druge strane, temeljnim Anaksimandrovim p o j m o m "
o n o g bezgraninog", tonije besputnog", bezishodnog" (),
i s k o n filozofije vezuje uz d u b o k e spekulativne, n a z o v i m o ih tako,
iskaze H e s i o d o v e Teogonije k a o s u " , b e z d a n o j dubini koja zatjee o n o g a t k o bi p r e k o r a i o vjeni neprelazni p r a g to dijeli D a n
od N o i , te s v e m u to je filozofijski od interesa u t o m e sklopu,
k a o i s o d g o v a r a j u i m iskazima H o m e r o v e Ilijade.
N a o v o m p u t u ispitujueg promiljanja p o e t n o g f i l o z o f i r a n j a
arhajskih G r k a - posljednjih desetljea sve vie p r i h v a a n o m od
r e l e v a n t n i h filologa i povjesniara filozofije, p o p u t Holschera, Gig o n a , V l a s t o s a i n i z a d r u g i h 1 5 - prava filozofijska otkria nas, vje
rujemo, t e k oekuju. O i t o je, n a k o n svega kazanog, da je i na
a o d l u k a da u o g r a n i e n o m p r o s t o r u ove knjige d o n e s e m o s a m o
t e k s t o v e vjerojatno autentinih
m e u sauvanim fragmentima
P a r m e n i d a i Heraklita, takorei u i m e svih p r e d s o k r a t o v a c a " , po
iva na slaganju s upravo o c r t a n i m o s n o v n i m s m j e r o m razumije
vanja i interpretacije t o g r a n o g miljenja.
K o n a n o , ovaj kratki u v o d u lektiru naega i z b o r a tekstova
m o e m o dovriti duljim, po n a e m s u d u o s o b i t o instruktivnim i
u p r a v o u z o r n o svu sloenost i t e k o e p r o b l e m a oitujuim na
v o d o m j e d n o g a od zaslunih interpreta s vlastitom filozofijskom
ambicijom:
S v j e d o a n s t v a prvih filozofijskih mislilaca nisu do nas doprla
u njihovu i z v o r n o m obliku, v e su n a m p r e d a n a p u t e m izvjea fi
lozofskih kola u sljedbenitvu Platona, Aristotela i dijelom crkve
n i h otaca. U citatima vie ili manje velikog opsega, esto s a m o u
p o j e d i n i m r e e n i c a m a ili a k dijelovima reenice, preostali su t e k
u l o m c i o n i h ranih mislilaca. P r i s t u p njima d o v o d i dakle v e z b o g
p r o b l e m a t i k e filologijske p o u z d a n o s t i tekstualne predaje pred ve
like t e k o e . M n o g o vie zabrinjavajue je p a k to da su predani
citati izabrani p r e m a p o g l e d i t i m a nakonaristotelovskih usmje
renja.
Usp. naprimjer i najnoviju tim pravcem orijentiranu knjigu Th. Buchheima Die Vorsokratiker. Ein philosophisches Portrat, Munchen,
1994.

32

Taj je izbor opet u o s n o v i o d r e e n Aristotelovim filozofijskim

p o s t a v o m pitanja i njemu p r i p a d n i m temeljnim p o j m o v i m a . [...]
Do nas dospjeli i z b o r presluava dakle rano miljenje s o b z i r o m
na Aristotelov postav pitanja i v o e n je razumijevanjem koje se
artikulira i izlae p o m o u p o j m o v a skovanih od strane Aristotela.
temelju ispravnosti t o g izlaganja ne pita se. S A r i s t o t e l o m je
nastupio n a z o r da je sve miljenje prije P l a t o n a i Aristotela s a m o
n e k a p r i p r e m a za P l a t o n a i Aristotela. Budui da platonsko-aristotelovska filozofija zapoinje sa Sokratom, z o v u se rani mislioci
p r e d s o k r a t o v c i m a . [...] Od N i e t z s c h e o v e b o r b e protiv p l a t o n i k o g
o s n o v n o g lika metafizike zaela se dodue n e k a svojstvena filologijska i filozofijsko-historijska preradba takozvanih predsokrato
vaca. U l o m c i njihova miljenja i doksografska izvjea iz n a k o n aristotelovskoga v r e m e n a sjedinjeni su u z b o r n i k u Fragmenti
predsokratovaca, p r i r e e n o m od strane H e r m a n n a Dielsa. Od ta
da je n e p r e s t a n o na djelu rad na tumaenju. O d a v n o se v e naui
lo sadrajno i j e z i n o razlikovati o n o predsokratsko od platoni
kog, aristotelovskog i nakonaristotelovskog. T r u d i se o k o t o g a da
se p u t e m naglaenog udaljavanja aristotelovskih i nakonaristote
lovskih nauavanja ispostavi o n o to su sami predsokratovci bili
mislili. Ali time da se dri podalje nauavanja Aristotela i onih
kasnijih nije j o ni na koji n a i n otvoren i osiguran pristup mislio
c i m a poetka, nije j o o n o njihovo miljeno o s l o b o e n o u o n o m e
najsvojstvenijem. Ba naprotiv: m o e se izbjei A r i s t o t e l o v o pojmovlje, a time upravo tek ostati ovisiti njegovim putanjama tu
maenja, naime tako da se zaobilaenjem njegovih p o j m o v a po
stane slijep za putanje u kojima se sami k r e e m o . Ne pristupa li
s e tekstovima p o m o u Aristotelovih pojmova, tad u p r a v o p o m o u
n e k i h drugih: a ti drugi nisu lieniji predrasuda v e stoga to se
njihovo filozofijsko pojanjenje ostavlja po strani. Pa ako p o j m o v i
Aristotelovi i stavljaju o n o kasnije na mjesto ranijega: - u svim
je njegovim p o j m o v i m a shvaeno i o u v a n o o n o bitno, te p o m o u
njih d o b i v a m o u vid neto od poetka. O s i m toga, ostaje j a m a n o
ispravno da se u najranijih mislilaca ujedno pripravlja filozofija
P l a t o n a i Aristotela. A k o se dakle filologija smatra l i e n o m pred
rasuda v e zato j e r odustaje od filozofski skovanih pojmova, tad
se o n a nalazi u dvostrukoj zabludi. Tad upotrebljava p o j m o v e
u n e k o m s v a k o d n e v n o m znaenju, u smislu o n o g a s v a k o m e b e z
daljnjega razumljivog. No prihvati li se openita razumljivost kao
v i d o k r u g izlaganja, tad interpretacija n e k o g filozofijskog miljenja

33

ostaje rijetkim podbaajem. to bi ti pojmovi mogli biti drugo do

odvjetci - izoblieni do neraspoznatljivosti - upravo o n e tradicije
iji je utemeljitelj A r i s t o t e l ? " 1 6
U p i t n i m ostaje da li sam Vollkmann-Schluck, o v a k o se do
due o p r a v d a n o uvajui svakog o l a k o g radikalizma u prekidu s
tisuljetnim aristotelovskim v i d o k r u g o m i n j e g o v o m p o j m o v n o m
a p a r a t u r o m " pri shvaanju i tumaenju p r e d s o k r a t o v a c a " , svo
j i m protiv takvog radikalizma usmjerenim te ipak na k o n c u ba
od Aristotela p r e u z e t i m ishodinim stavom u z r o k u " i t e m e
lju" ( ) kao sredinjoj stvari miljenja tih najranijih mislilaca
doista zadobiva najprimjereniji pristup t o m izrijekom traenom,
p o e t k u " , pitanje koje, usput reeno, vrijedi u jednakoj mjeri i
za d r u g o g ponajboljeg H e i d e g g e r o v a uenika, E u g e n a Finka.
O d g o v o r bi se na takva i srodna pitanja m o g a o stei s a m o i
j e d i n o vlastitim interpretativnim pokuajem, u slubi kojeg cilja
stoji uz ostalo i ovakva hrestomatija, sa svojim i z b o r o m i meto
d o m prezentiranja. No p r e t h o d n o svakako vrijedi uti i posluati
uputan stav upravo s p o m e n u t o g Finka:
" M i kasni izdanci m o r a m o tek p o n o v n o poi u G r k a u kolu,
da b i s m o iskusili daak o n e d u h o v n e slobode sebe s a m a utemeljujueg ljudstva, koji jest ivotni dah staroga vijeka." 1 7

Bibliografski dodatak (abecednim redom)

(Budui da je literatura za svakog od prikazanih mislilaca navedena uz
uvode u njihove tekstove, te da je postaristotelovska filozofija, s iznim
kom Plotina, svjesno ostala izvan tematskog obzora ovoga prikaza, to e
ovdje dostajati navesti samo osnovnu literatru openito filozofiji do So
krata, dakako ukoliko nije ve navedena u biljekama uz ovu uvodnu
studiju.)
I.

Izdanja tekstova, tekstovi s prijevodima i tumaenjem, historije fi

lozofije:
Barnes, J.: The Presocratic Philosophers. Sv. 1, 2. London, 1979.
Burnet, J.: Early Greek Philosophy. London-Edinburgh, 1892 (''Lon
don, 1930).
Capelle, W.: Die Vorsokratiker. Die Fragmente und Quellenberichte
ubersetzt und eingeleitet. Stuttgart, 1935 ( 4 1953).
Diels, H.: Die Fragmente der Vorsokratiker. 3 sv. Berlin, 1903.
Diels, H./Kranz, W.: Die Fragmente der Vorsokratiker. 3 sv. Berlin,
5
1934-37 ( 1 7 1974).
Gomperz, Th.: Griechische Denker, 3 sv. Leipzig, 1896-1909.
Guthrie, W. K. C: A History of Greek Philosophy. Sv. 1. 2. Cambridge, 1962.
Joel, K.: Geschichte der antiken Philosophie. Sv. 1. Tubingen, 1921.
Kirk, G. S./Raven, J. E.: The Presocratic Philosophers. A Critical
History with a Selection of Texts. Cambridge, 1957 (-/Schofield,
M.: 2 1983).
Kranz, W.: Vorsokratische Denker. Ausvvahl aus dem Uberlieferten,
griechisch und deutsch. Berlin-Frankfurt am Main, 1949.
Mansfeld, J.: Die Vorsokratiker. Sv. I. II. Stuttgart, 1983.
Nestle, W.: Die Vorsokratiker in Ausivahl. Jen, 1908.
Rod, W.: Geschichte der Philosophie L Die philosophie der Antike.
Von Thales bis Demokrit. Munchen, 2 1988.
Sovre, .: Predsokratiki. Ljubljana, 1946. (Pretisak: 1988)
Stenzel, J.: Metaphysik des Altertums. Munchen, 1931.

K.-H. Vollkmann-Schluck, Die Philosophie der Vorsokratiker. Der Anfang der abendlandischen Metaphysik, Wiirzburg, 1992, str. 21 i d.
E. Fink, nav. dj., str. 35.

34

Ubervveg-Prachter: Geschichte der Philosophie des Altertums. BaselStuttgart, 1 3 1951. (Pretisak: Darmstadt, 1960.)
Vogel, C. J. de: Greek Philosophy. Sv. 1: Tales to Plato. Leiden, 4 1969.
Weber, F. J.: Fragmente der Vorsokratiker. Paderborn-MunchenWien-Zurich-Schoningh, 1988.
Wright, M. R.: The Presocratics. The main Fragments in Greek.
Bristol, 1985.
35

II.

Zbornici
Anton, J. P./Kustas, G. L.: Essays in Ancient Greek Philosophy. Albany, New York, 1971.
Furley, D. J./Allen, R. E.: Studies in the Presocratic Philosophy.
2 sv. London, 1970 ( 1975).
Gadamer, H.-G.: Um die Begriffswelt der Vorsokratiker. Darmstadt,
1968.
Lee, E. N./Mourelatos, A. P. D./Rorty, R.: Exegesis and Argument.
Assen, 1973.
Mourelatos, A. P. D.: The Presocratics. New York, 1974.
2

Sweeney, L.: Infinity in the Presocratics. A bibliographical and philosophical study. Den Haag, 1972.
Tannery, P.: Pour l'histoire de la Science Hellene. Pari, 1887.
Uhde, B.: Erste Philoophie und menschliche Unfreiheit. Studien
zur Geschichte der Ersten Philoophie von den Anfangen bis
Aristoteles. Wiesbaden, 1976.
Vernant, J. P.: Les origines de la pensee grecque. Pari, 1962.
West, M. L.: Early Greek Philosophy and the orient. Oxford, 1971.
Zeppi, St.: Studi sulla filosofia presocratica. Firenze, 1962.

III. Monografije i studije

Boeder, H.: Grund und Gegenwart als Frageziel der fruh-griechischen Philoophie. Den Haag, 1962.
Burkert, W.: Weisheit und Wissenschaft. Nurnberg, 1962.
Cherniss, H.: Aristotle's Criticism of Presocratic Philosophy. Baltimore, 1935 ( New York, 1976).
Dornseiff, F.: Kleine Schriften I. Antike und alter Orient. Interpretationen. Leipzig, 1956.
Frankel, H.: Wege und Formen friihgriechischen Denkens. Munchen,
1955 ( 1960, 1974).
Gigon, O: Der Ursprung der griechischen Philoophie. Basel, 1945
( Basel-Stuttgart, 1968).
Gigon, O.: Studien zur antiken Philoophie. Berlin, 1972.
Heidegger, M.: Die Grundbegriffe der antiken Philoophie (GA 22).
Frankfurt am Main, 1993.
Heinemann, F.: Nomos und Physis. Basel, 1945 ( 1965).
Holscher, U.: Anfangliche Fragen. Gottingen, 1968.
Holscher, U.: Der Sinn von Sein in der alteren griechischen Philoophie. Heidelberg, 1976.
Jaeger, W.: Paideia I. Berlin, 1933 ( 1954).
Jaeger, W.: The Theology of the Early Greek Philosophers. Oxford,
1947. {Die Theologie der friihen griechischen Denker. Stuttgart,
1953. Pretisak: Darmstadt, 1964.)
Hussey, E.: The Presocratics. London, 1972.
Luria, S.: Anfange des griechischen Denkens (prijevod s ruskog).
Berlin, 1963.
Ramnoux, C.: Etudes presocratiaues. Pari, 1970.
Robin, L.: ha pensee grecaue et les origines de Vesprit scientifique.
Pari, 1963.
Solmsen, Fr.: Kleine Schriften. 2 sv. Hildesheim, 1968.
Stokes, M. C.: One and many in Presocratic Philosophy. Washington, 1971.
3

36

37

Damir

Barbari

Heraklit
ivot
R o e n je u Efezu i p r e m a najvjerojatnijim svjedoanstvima zre
lost je doivio k o n c e m estoga stoljea prije Krista. i v o t o p i s u
D i o g e n a Laertija te u drugih j o manje p o u z d a n i h doksografa nije
vrijedno uzimati ozbiljno, b u d u i da se najvei dio t a m o ispripo
vijedanoga osniva na p o z n o m iskrivljenju nerazumljenih stavaka
njegova djela, p r e n e s e n o m - djelomice o t v o r e n o m a l i c i o z n o - na
fikciju n a v o d n o g filozofova ivota.
N e k e od n a v o e n i h injenica m o g u ipak biti istinite, npr. ta
da se kraljevskih asti, na koje je kao p r i p a d n i k stare obitelji vi
soke aristokracije i m a o pravo, o d r e k a o i u o p e se p o v u k a o iz sva
ke politike djelatnosti. ini se izvjesnim i to d a j e sastavio j e d n u
knjigu u prozi, koju je p o h r a n i o u h r a m boginje A r t e m i d e u rod
n o m e gradu, potrudivi se", kako dodaje Laertije napisati je to
nejasnije, kako bi joj se pribliili s a m o o n i koji su za to s p o s o b n i " .
Od m n o t v a a n e g d o t a kojima su potonje generacije nastojale pri
kriti zbunjenost i zateenost p o j a v o m H e r a k l i t o v o m s p o m e n i
m o ovdje s a m o o n u d a j e upitan j e d n o m zato uti o d g o v o r i o : d a
biste vi brbljali" ( D . L., , 12).

39

Knjiga
K a k o je u o p e m o g l a izgledati ta k n j i g a " Heraklitova, t o m e
postoje razliita miljenja istraivaa. Diels je b i o uvjeren k a k o je
rije bila ustvari j e d n o j zbirci kratkih z a o k r u e n i h stavova, iz
r e e n i h u j e d n o j ili n e k o l i k o reenica, stilistiki i ritmiki zatvo
renih i t e k p r i m e t n u t i h j e d a n uz drugoga, kako bijae u to vrije
me u o b i a j e n o u takozvanoj g n o m s k o j p r o z i " . O i t o se, m a k a r i
nesvjesno, orijentirajui p r e m a primjeru N i e t z s c h e o v u , naziva ih
Diels tovie a f o r i z m i m a " . D i o interpreta prihvatio je ovaj nazor,
m a d a se ine m n o g o uvjerljivijima tvrdnje (npr. Holscher, K a h n ,
Mansfeld i dr.) k a k o sva svojstva i znaajke Heraklitova stila upu
uju na to da je i cjelina i z v o r n o g a spisa m o r a l a biti, ba kao i
sauvani vei u l o m c i , u p r a v o do savrenstva kompozicijski, stilski
i ritmiki dotjerana i j e d i n s t v e n o zasnovana.
N a v o d D i o g e n a Laertija d a j e naslov knjige bio O naravi"
( ) najvjerojatnije je kasnija projekcija, to o n d a p o g o
t o v o vrijedi za niz drugih knjizi pripisivanih n a v o d n i h naslova.
J e d n a k o je t a k o t e k o prihvatiti Laertijevu tvrdnju da je knjiga
bila razdijeljena u tri glavne r a s p r a v e " : p r v u ,,o s v e m u " , d r u g u
p o l i t i k u " t e t r e u teologijsku". O p r a v d a n o pretpostavlja npr.
K i r k da se Laertije, ili njegov izvor, n a v o d e i naslov i takvu podje
lu oslanjaju na m*ko kasnije izdanje ili z b o r n i k izreka, spravljen
vjerojatno u Aleksandriji, koji je m o r a o d o n e k l e slijediti stoiku
r a z d i o b u filozofije. Svaka takva kasnije uobiajena d i o b a filozofije
n a r e c i m o fiziku", k o z m o l o g i j u " , psihologiju", e t i k u " , t e o l o
giju" i slino p r o m a u j e m e u t i m jedinstvenost cjelovitog filozofirajueg nabaaja svojstvenog j e d n a k o Heraklitu k a o i ba s v i m
predsokratovcima".
T a k o n a g l a e n o od s a m o g Heraklita traeni i zahtijevani
akustiki o d n o s primanja i prihvaanja logosa, to ga sam u knjizi
izlae i iznosi, nije n i p o t o sluajan. Od D e i c h g r a b e r a n a o v a m o
u p o z n a t i s m o s i z u z e t n o m v a n o u savrene ritmike, s l o b o d n o
se m o e kazati m u z i k e - d a k a k o u i z v o r n o m smislu o n o g a to je
arhajskim G r c i m a bila m u z i k a - strukture njegova izriaja, kao
to n a m j e Snell v e o d a v n o m j e r o d a v n o otvorio oi z a svu osobi
t o s t H e r a k l i t o v e i z u z e t n e prisnosti s j e z i k o m i za pravo znaenje
o n i h u s a u v a n i m f r a g m e n t i m a t a k o estih i upadljivih i g a r a ri
j e i m a " i etimologijskih obrata, u e m u Heraklitu zacijelo n i t k o
u starijoj grkoj p r o z i nije ravan, o s i m m o d a t o m nikad iscrpi-

40

v o m b e z d a n o m s n a g o m j e z i k a j e d n a k o tako p o g o e n o g i inspiri
r a n o g Eshila. V e je E d u a r d N o r d e n u svoje vrijeme m j e r o d a v n o
u o i o i lijepo formulirao bit t o g i takvog o d n o s a s p r a m rijei i
j e z i k a {Die antike Kunstprosa, sv. 1, Leipzig, 1898, str. 2 4 ) : S a
mo se p o v r n o m prosuditelju m o e to [tj. sklonost k igri rijei
ma u Heraklita i drugih, o p . D. B.] priiniti i z r a z o m n e k o g G r k u
p r i r o e n o g hira da se u igri zabavlja sa svojim j e z i k o m , sposob
n i m za b e s k o n a n e preinake: filozofima, koji su u rijeima gleda
li vidljive odslike nevidljivih bitnosti, bijae to sveta ozbiljnost,
k a d su u rvanju o k o spoznaje polazili od rijei kao od objavljenih
istina."
No nije rije j e d i n o izrazu i jeziku. S a m a je H e r a k l i t o v a mi
sao p o s v e jedinstvena i n a e m uobiajenom shvaanju m e t o d e
a r g u m e n t i r a n o g izvoenja po n u n o s t i strana i nimalo, ili tek po
negdje i p o m a l o dohvatljiva. Nije nimalo u d n o da je naprimjer
v e Teofrast - uvjeban i naviknut misliti iskljuivo na onaj na
in koji je prije njega vlastitim n a p o r i m a miljenja i filozofiranja
teko izborio, ali i p o t o m za stoljea i tisuljea u z o r o m n a m e t n u o
njegov bliski p r e t h o d n i k i uitelj Aristotel - sadraj H e r a k l i t o v a
spisa, koji je j a m a n o j o u originalu imao u s v o m posjedu, naao
nezadovoljavajuim, prigovorivi mu nedosljednost i n e p r e c i z n o s t
izraza, te zatim to objanjavajui n a v o d n o m H e r a k l i t o v o m m e l a n h o l i j o m " . Danas se tek p o l a k o i p o s t u p n o u i m o ponajprije tek
zamijetiti, a p o t o m i razumijevajui prisvojiti o n u u prvi as ta
k o t u u o s o b e n o s t Heraklitova m i s a o n o g postupka. S c h a d e w a l d t
je j e d n o m d o b r o u p o z o r i o {Die Anfange der Philoophie bei den
Griechen, Frankfurt am Main, 1978, str. 3 6 9 ) : O n se esto p o
navlja, p o s e e uvijek i z n o v a za istim pojmovima, d o k m i s a o dalje
napreduje. T a k o e r je i to j e d n a vrsta forma u njega, oigled
no n e k o izlaganje ne diskurzivne vrste, napredujui od t o k e do
toke, n e g o cikliki, gdje se iz j e d n a k o g kruga njegova t e m e l j n o g
uvida ire i p r o t e u kao neki uvijek novi k o n c e n t r i n i krugovi.
J e d n o je nain koji napreduje u nekoj pravoj crti, k a o r e c i m o u
historiara; ovdje bi se m e u t i m za nain napredovanja m o r a l a
ocrtati j e d n a spirala. M i s a o ne ide od j e d n o g p r e d m e t a k drugo
m e , n e g o ide naprijed uveavajui i proirujui sebe s a m u . " J a s n o
je da o n o to je ovakvim n a i n o m miljeno i i z l o e n o zahtijeva
j e d a n iz temelja drukiji pristup pri itanju i pri pokuajima ra
zumijevanja no to je to onaj na koji s m o tisuljeima navikli,

41

oslonjeni uvijek na vrste i povijesno u k o e n e matrice i pravila

logike, sintaktike i gramatike m e t o d e .

Povijest

interpretacije

D a n a s se v e m o e smatrati u t v r e n i m da su j e d n a k o tako Platon

kao i Aristotel, p r e m d a oigledno posjedujui Heraklitovu knjigu
i nemali broj puta iz nje citirajui, ipak, svaki na svoj nain, rtvo
vali svu sloenost i slojevitost njegovih uvida, reducirali ih na
svaki put jedan, u njihovim o i m a odluujui stavak, te u b i t n o m e
ostali zatvoreni za j e d n o k r a t n u svojstvenost njegova miljenja.
Platon je u pogledu Heraklita inzistirao takorei samo na j e d n o m
j e d i n o m : na n a v o d n o m n a u k u neprestanoj i nezaustavljivoj mi
jeni svega to jest, bolje r e e n o svega to biva, koja da ne doputa
stoga nikakvu spoznaju i u o p e nikakvo o d r e e n o miljenje i is
kaz. uveni stav s v e t e e " ( ), kojim se j o danas u p o r n o
h o e saeto izraziti n a v o d n o o n o b i t n o Heraklitova miljenja, ne
nalazi se uistinu ni u j e d n o m od sauvanih fragmenata Herakli
tova djela, ve je interpretativna formulacija Platonova. K a o i
drugdje u raspravi sa svojim prethodnicima, P l a t o n u je i u o v o m
sluaju v a n o prije svega filozofijski se suoiti s povijesnim usljedc i m a Heraklitova filozofiranja, to ovdje k o n k r e t n o znai s njemu
s u v r e m e n i m radikalnim sofistikim relativizmom, koji je sam se
be u p o r n o legitimirao n a v o d n i m nasljedovanjem Heraklita.
Aristotel pak sa svoje strane p r e u z i m a i ponavlja taj osnovni
t o n P l a t o n o v a tumaenja i kritike, nalazei o n d a u Heraklitu to
vie zaetnika o n o g relativizma koji u g r o a v a te u pitanje stavlja
ak i s a m o o n o p r v o i najpostojanije p o e l o " , kako on u knjizi
G a m m a Metafizike vidi i naziva o n o to je kasnije dobilo i m e n a
n a e l a istovjetnosti" i neprotuslovljenja". S druge e p a k stra
ne Heraklita, zajedno s ostalim p r e d s o k r a t o v c i m a " , j e d n o s t r a n o
svrstati u f i z i o l o g e " , u o n e koji su p r e d m e t o m svog istraivanja
imali j e d i n o narav i n a r a v n o osjetilno jestvo. tovie, svima e
njima, pa tako i Heraklitu, pripisati bavljenje upravo takorei naj
primitivnijim v i d o m jestva, naime o n i m to sam naziva p o d l o
g o m " i t v a r i " , o n i m to kasnije biva p r o z v a n o m a t e r i j o m " . H e
raklit je tako, p r e m a Aristotelu, prvim.tvarnim poelom svega bio
drao vatru.

42

I o v o Aristotelovo fiziologijsko-materijalistiko" r e d u c i r a n o i
j e d n o s t r a n o razumijevanje Heraklita n u n o je danas uzeti s naj
v e o m r e z e r v o m i podvri r a d i k a l n o m preispitivanju. Uz svu m o
ebitnu pretjeranost formulacije, danas se vie ne da zanijekati
ispravnost r e c i m o ovakve F i n k o v e tvrdnje (Grundfragen der antiken Philosophie, W u r z b u r g , 1985, str. 175): A r i s t o t e l o v a inter
pretacija Hraklita pokazuje n a m se dakle kao promaaj r a z u m i
jevanja, - ne k a o neki takav koji b i s m o mu mogli zamjeriti,
v e kao nerazumijevanje, koje nastaje po nunosti, u z m e li se m e
tafizika ihterpretacija stvarovitosti (Dingheit) k a o i s h o d i n a
o s n o v a . " N a v e d i m o ovdje, z b o g o s o b i t e vanosti t e m e , j o j e d n o m
i Schadewaldta, kao j o j e d a n od niza primjera sve proirenije svi
jesti p o t r e b i takvoga preispitivanja (nav. dj., str. 4 3 0 ) : N e p o
stoji j o pojam materije u to vrijeme, to je tek hyle Aristotela, a
i o n a je uvijek tek kofelativan pojam za formu. N e m a materije
sebi, v e materije za neto; za f o r m u , koja s njom m o e n e t o
izgraditi. Z n a k o v i t obrat koji je misao dobila u nae vrijeme, gdje
igra takvu ulogu, u s v a k o m sluaju nije grki, t a k o e r ni rimski,
n e g o je m n o g o kasniji, zapravo t e k j e d n a p r e d o d b a 18. stoljea,
potekla i francuske p r i r o d o s l o v n e znanosti. Ovdje ne s m i j e m o j o
na to misliti, j e d v a na 'tvar', koju bi se i m a l o misliti k a o m r t v u .
T a m o je pak sve bilo i v o . "
P l a t o n o v o i Aristotelovo p f e t u m a e n j e bacilo je, k a k o i jest za
oekivati kad je rije takva dva mislioca, p r e s u d n a za cjelokup
nu daljnju povijest filozofije i d u h a u o p e , s u d b o n o s n u sjenu na
sve daljnje itanje, razumijevanje i izlaganje Heraklita. O b u h v a t no doksografsko djelo Aristotelova sljedbenika Teofrasta Nazori
naravoslovaca - i s a m o izgubljeno, ali o u v a n o f r a g m e n t a r n o u
b r o j n i m ekscerptima i parafrazama - u p o g l e d u Heraklita zadr
alo se u p o t p u n o s t i na tragu uiteljevu, pristupajui njegovu dje
lu oito selektivno i birajui o n o to se m o e kako-tako svrstati
u rubriku v a t r a kao tvarno p o e l o " , kao i svega t o m e pripadaju
eg, d o k je u o s t a l o m sadraju Teofrast, k a k o s m o v e rekli, n a a o
s a m o n e d o r e e n o s t i p o l u d o r e e n o s t (), k o j o m Heraklit
n a v o d n o nita nije j a s n o i z l o i o " ( ).
Sabere li se i i m a na u m u sve d o s a d r e e n o , g o t o v o bi se nepretjer a n o m m o g l a nazvati zaotrena tvrdnja V o l l k m a n n - S c h l u c k a
{Die Philosophie der Vorsokratiker, W u r z b u r g , 1992, str. 9 7 ) da
se H e r a k l i t o v o djelo v e z a s a m o g v r e m e n a G r k a ini k a o d a j e
u svojoj vlastitoj istini ostalo s k r i v e n i m " te da su se t o v i e nje-

43

g o v e rijei upotrebljavale kao zrcalo u k o j e m se ogledavalo vlasti

te misli".
Na t a k o sainjenom Teofrastovu referatu poivaju, m e u t i m ,
gotovo sva kasnija usputna spominjanja Heraklitovih stavova i
navoenja njegovih vlastitih rijei, uz ostalo i onaj ranije citirani
ivotopis u D i o g e n a Laertija. D o d u e s a m a originalna Heraklito
va knjiga j o je srazmjerno d u g o ostala d o s t u p n o m ( o s n o v a n o se
t a k o pretpostavlja da su je mogli posjedovati j o i npr. Plutarh i
K l e m e n t Aleksandrijski), te se Teofrastov referat m o g a o uspore
ivati s o r i g i n a l o m i crpsti iz njega samog. T a k o su o s o b i t o stoici
- v e njihov r o d o n a e l n i k Z e n o n u r a n o m t r e e m stoljeu prije
Krista te z a t i m o s o b i t o Kleant, koji je sastavio opsean k o m e n t a r
Heraklita - i n t e n z i v n o studirali njegovo djelo i velikim dijelom
p o d njegovim utjecajem gradili vlastiti sustav filozofije. S d r u g e
strane, j a s n o je da je i s a m o H e r a k l i t o v o miljenje u t o m p r o c e s u
m o r a l o doivjeti d o d a t n o pretumaenje, te da je dalje u povijest
m o r a l o biti p r e d a n o u j e d n o j z n a t n o s t o i c i z i r a n o j " verziji.
T r e e b i t n o povijesno pretumaenje, n a k o n r e e n o g platonsko-peripatetikog i p o t o m stoikog, zapalo je Heraklitovu filozo
fiju u djelima crkvenih otaca, prije svih K l e m e n t a Aleksandrijs k o g i Hipolita. O s o b i t o je ovaj drugi Heraklita bez pretjeranih
skrupula sagledavao i t u m a i o iskljuivo unutar unaprijed za
d a n o g t e m a t s k o g o b z o r a u kojem je Heraklit trebao biti proka
z a n kao o s n o v n i izvor kranskih hereza. Pridodaju li se t o m e j o
navodi Heraklita koje n a l a z i m o u Seksta E m p i r i k a i koji su p o
sve o i t o u velikoj mjeri j e d n o z n a n o inspirirani racionalistikom
spoznajno-teorijskom s t o i k o m p r o b l e m a t i k o m , koju o n d a nak
n a d n o nastoje uitati u Heraklita, k a o i s n a n o neoplatoniki ori
j e n t i r a n e s h e m e razumijevanja, izlaganja, pa i s a m o g navoenja
H e r a k l i t a od strane Plutarha i Numenija, a ranije v e i s a m o g
Plotina, t e k o je odoljeti iskuenju da se s J u l o m K e r s c h e n s t e i n e r
(Kosmos.
Quellenkritische
Untersuchungen
zu
den
Vorsokratikern, M u n c h e n , 1962, str. 113) g o v o r i povijesti pretumaenja
H e r a k l i t o v e filozofije, koja od Peripata vodi k Stoi - koja za svo
j i m f o r m a m a p o s e e u formi p o n u e n o j u Teofrasta - te k o n a n o
k c r k v e n i m o i m a , koji ga u v o d e u r a z r a u n i z m e u kranstva i
helenstva".
T e k je k o n c e m p r o l o g i p o e t k o m o v o g a stoljea, s Bywater o v i m te o s o b i t o D i e l s o v i m izdanjem Heraklitovih fragmenata,
p o l o e n dostatan temelj daljnjem filolokom poslu o k o proia-

44

vanja p o d Heraklitovim i m e n o m p r e d a n o g a teksta t e o k o p o m o

gunosti to sigurnije i to openitije usuglaene p r o s u d b e toga
to bi imalo k o n a n o vaiti kao autentino u njemu. Na t o m je
polju tijekom o v o g a stoljea napravljeno ve toliko da se Dielsova
redakcija - ne poriui joj g o l e m e ishodine zasluge - danas m o e
smatrati ipak n e d o s t a t n o m i p o t r e b i t o m ozbiljne revizije. T a k o
naprimjer ve u prvim r e e n i c a m a uvoda u o p s e n u i temeljito
pisanu knjigu, koju se za danas relevantni filozofijski dijalog s
H e r a k l i t o m m o e smatrati n a p r o s t o n e z a o b i l a z n o m ( G . S. Kirk,
Heraclitus. The Cosmic Fragments, Cambridge, 6 1 9 8 6 / 1 1954, pre
tisak s korekcijama 2 1962/, str. xi) itamo: O v a je knjiga pisana
na podlozi prepostavke da valjana interpretacija Heraklita m o e
biti postignuta samo p e d a n t n i m ispitivanjem svakoga fragmenta.
P o d ' f r a g m e n t o m ' se misli autentian navod autorovih vlastitih
rijei. Ne m o e biti sumnje da je b a r e m nekolicina 'fragmenata'
n o r m a l n o pripisivanih Heraklitu i ukljuenih u sekciju Dielsovih Fragmenata predsokratovaca parafraza, a ne direktan citat,
te im nisam pridao status pravih fragmenata."

S druge strane, filozofijsko razumijevanje i tumaenje H e

raklita p o n o v o je p o e t k o m prologa stoljea, nadasve utjecajnom
H e g e l o v o m (i S c h l e i e r m a c h e r o v o m ) interpretacijom, o d l u n o p o
stavljeno na staru i povijesno ishodinu poziciju Platona i Aristo
tela. Heraklit je dakle j e d n o z n a n o i k o n z e k v e n t n o shvaen po
glavito kao filozof bivanja, u p o t p u n o j i iskljuivoj opreci spram
P a r m e n i d a kao n a v o d n o g filozofa bia i bitka. I p r e m d a filozofij
ski rang Hegelovih izvoenja na toj osnovi shvaene H e r a k l i t o v e
dijalektike" naprosto nije m o g u e zanijekati, ipak je t e k osloba
anje od te velebno n a m e t n u t e sheme - kojoj se nije uspio othr
vati r e c i m o ni Friedrich Nietzsche, svakako Heraklitu najsrodniji
od novijih mislilaca E u r o p e , te koju u osnovi ipak j o uvijek slijedi
i uvijek instruktivni i zasluni Eduard Zeller - donijelo, poevi
n e k a k o s tridesetim g o d i n a m a naega stoljea, nove filozofijski
poticajne uvide u ono svojstveno i vlastito Heraklitove filozofije.
R e l e v a n t n o istraivanje i tumaenje Heraklita kree se, kao i
u o p e cjelokupno istraivanje sve filozofije do Sokrata", do da
nas stalno dalje na t o m istom putu, poglavito u uskoj uzajamnoj
suradnji filozofijskoj refleksiji sklonih klasinih filologa s j e d n e ,
te onih historiara filozofije i filozofa samih koji znaju i priznaju
znaenje i g o l e m u vanost slova i teksta u svojem i s v a k o m filo
zofijskom poslu, s druge strane.

45

<

Nauk
Stoljeima u h o d a v a n e sheme kojima je bilo v o e n o razumijevanje
Heraklita opiru se, kako to u o s t a l o m u povijesti i jest pravilo, sva
koj naglijoj korjenitoj preinaci, vrsto se drei poznatih i naviklih
s h e m a tumaenja. T a k o nikakvim osobitim i z u z e t k o m nije napri
mjer W i l h e l m Capelle, kad j o i u e t v r t o m izdanju svoje inae
lijepe knjige, pisane s iskrenim entuzijazmom z d r u e n i m sa za
v i d n o m u e n o u , Die Vorsokratiker. Die Fragmente und Quellenberichte ubersetzt und eingeleitet (Stuttgart, 1968) j e d n a k o govori
Heraklitovu m o n i s t i k o m p a n t e i z m u " , t o m e da on p o prvi
put boanstvo shvaa kao 'apsolutno'", njegovoj spoznajnoj teori
ji", etici", materijalistikome nainu miljenja" i svemu slinom.
Citati i razumijevati Heraklita znai prije svega ustrajati u
m i s a o n o m n a p o r u da se, bez olakavajueg oslonca na ovakve i
sline takozvane i s t i n e " povijesti filozofije, d u g o i uvijek iznova
razabire smisao samih Heraklitovih rijei, reenica i stavova, na
znaka i aluzija, z n a k o v a i m i g o v a " , kojima sam govori u jed
n o m od fragmenata, o d n o s e i ih samo i iskljuivo j e d n e na druge
te time i prvenstveno s a m o time dohvaajui njihov smisao. T e k o
da je i j e d n o d r u g o djelo iz povijesti filozofije kao upravo njegovo
- ak i u o v a k o beskrajno razmrvljenom stanju u kojem n a m je
do danas p r e d a n o - u tolikoj mjeri p r e p u n o unutranjih smislenih
veza i odnosa, slojeva znaenja, obrata i m e u s o b n i h upuivanja.
O v o m e m o se z g o d o m zadrati tek na t o m e da u najkraim
c r t a m a n a v e d e m o i n a z n a i m o o n o to se uvjetno m o e nazvati
glavnim stavovima Heraklitova nauka. P r i t o m bi se, n a k o n svega
do sada kazanog, g o t o v o samo od sebe imalo pokazati da je svaki
od tih n a v o d n i h s t a v o v a " u sebi prije svega i vie od svega j e d n o
pitanje, spor i dilema, nikada pak osigurana, vjeno vaea i na
taj nain istinita" teza.
A)

Logos

U g l a v n o m je p r i h v a e n o da je sredinja i kljuna rije i s t v a r "

cjelokupne Heraklitove filozofije logos. P o t e k o e poinju, m e u
tim, v e pri prvim pokuajima da se poblie i odreenije odredi
to je u o p e to to on tako naziva. Prije svega, nitko se j o nije
odvaio inzistirati na t o m e da bi se u bilo kojem j e z i k u m o g l o ,
p o p u t Heraklita samog, jednom rjeju izraziti sva o n a razliita,

46

m a d a oito srodna, znaenja koja za njega u sebi sabire logos. Ta

rije svakako znai i g o v o r " i r i j e " i r a z l o g " i izlaganje", ali
j e d n a k o tako i m i s a o " i n a m i s a o - p r o r a u n " . Z n a i i s m i s a o " ,
o d n o s " , razmjer", pae p r o p o r c i o n a l i t e t " . U njemu se htjelo
nai i znaenje z a k o n a " , tovie svjetskog z a k o n a " , pa z a t i m
o s n o v e " i t e m e l j a " svijeta, da dalje ne nabrajamo. No Heraklit
sam inzistira, oito naglaeno i s n a k a n o m , u p r a v o na toj jednoj
rijei: - logos. Sto je ipak o n d a na k o n c u sam taj logos?
" Z a k o n " nije, j e r Heraklit u j e d n o m fragmentu n a g l a e n o g o
vori z a k o n u " , imenujui ga u p r a v o vlastitim g r k i m i z r a z o m
. O s o b i t o n e nekakav svjetski z a k o n " ; v e j e s a m a takva
primisao u n u t a r interpretacije Heraklita o p a s n o bliska s p o m e n u
t i m stoikim iskrivljenjima. M i s a o " i sve slino t o m e o p e t nije,
iz j e d n o s t a v n o g razloga to Heraklit ne tedi na svojstvenim izra
z i m a za miljenje", r a z u m " , r a z b o r " , u m " i sve slino, no lo
gos o i t o od t o g a razlikuje. T e k o da je i o d n o s " , r a z m j e r " i
p r o p o r c i j a " : - takvo znaenje rije je zadobila t e k n a k o n njega,
pri r a d o v i m a na izgradnji i razvijanju rane grke m a t e m a t i k e , a
u Heraklita s a m o g to je znaenje p o k r i v e n o p r v e n s t v e n o i z r a z o m
m j e r a " ( ) . R i j e " j e d n a k o tako nije; ta v e u p r v o m frag
m e n t u logos je j a s n o razlikovan u p r a v o od r i j e i " ( ) .
Sto je dakle logos m o r a l o bi se iznai ponajprije promiljajui,
d a k a k o uvijek u cjelini svih fragmenata, o n o j e d n o to objedinju
je sva nabrojena znaenja, te uz njih i druga, i to t a k o da ih kao
jedinstveni izvor iz sebe otputa, s a m o pak ostajui n e t o od svih
njih razliito. U t o m se smjeru m o d a valjanom u p u t o m m o e
smatrati stav da ak i logos sam nije o n o prvo i najvie u Hera
klitovu miljenju, v e se i s a m a njegova bit i narav oituje tek
kao aspekt o n o g a to Heraklit z o v e o p i m " , z a j e d n i k i m " , ,,objedinjujuim" ( ) . T o o p e " s e o n d a dakako nikako n e m o e
i ne smije razumijevati po m o d e l u kasnijeg logiki objedinjujueg
opeg, u njegovoj razlici spram p o j e d i n a n o g " . No k a k o o n d a , to
ostaje u g l a v n o m n e p r o z i r n i m .

B)

Odvojenost

mudrog

U o e n o je ve ee i to da, m o d a i prije n e g o u logosu, Herakli

tova filozofija kulminira u o n o m e to sam naziva m u d r i m " (
) . I d o k je logos o i g l e d n o n e k a k o najtjenje v e z a n uz uvid
i spoznaju da Je sve j e d n o " , dotle o v o m u d r o " u j e d n o m teko

47

p r o t u m a i v o m fragmentu biva n a z v a n o o d v o j e n i m o d svega".

P r e l u d i r a li tu o n d a Heraklit, k a k o je mislio nemali broj inter
preta, v e P l a t o n o v u h o r i z m u " , a o n d a , u dalekoj povijesnoj anti
cipaciji, ak i Hegelovu apsolutu"? T a k o npr. Walter Brocker (Die
Geschichte der Philoophie
vor Sokrates,
Frankfurt am M a i n ,
1965, str. 3 0 ) , uviajui p r e t h o d n o s p r a v o m da je s o p h o n , o n o
m u d r o , ili k a k o radije p r e v o d i m o : o n o d u h o v n o , sredinji t e r m i n
H e r a k l i t o v e flozofije", b e z m n o g o oklijevanja, sebi svojstvenim sa
m o p o u z d a n j e m , o b r n u t o razmjernim svakom, ma i najoskudnij e m pokuaju obrazloenja, ustvruje: O d t e o d r e d b e d u h o v n o g
( ) ide j e d n a linija p r e k o d u h a ( ) [...] A n a k s a g o r i n a i zasebitka ( ) ideje u P l a t o n a sve do a p s o l u t n o g d u h a u H e gela. O d v o j e n o s t "() j e latinski a b s o l u t u m . " N o kako
o n d a misliti zajedno logos kao sve-jednost i o n o m u d r o " kao od
vojenost od svega, t o m e autor ne b r i n e suvie. K o l i k o drukije,
u razlici s p r a m ovakve s a m o z a d o v o l j n e pretencioznosti, izgledaju
m u k o t r p n i pokuteji B r o c k e r o v a uitelja da u itavome j e d n o m sa
tu predavanja razrijei tu g o t o v o nerazrjeivu p o t e k o u , p o s e u i
p r i t o m za filolokim zahvatima koje je teko, ako ne i n e m o g u e
prihvatiti, i uz to j o - u p o r n o i p o d svaku cijenu inzistirajui na
vlastitom i s h o d i n o m uvjerenju istovjetnosti logosa i o n o g JSOphon u Heraklita - priinjajui nad d u h o m Heraklitova miljenja
n e s u z d r a n o nasilje, ba na t o m p r e s u d n o m mjestu u nj ucrtava
j u i vlastitu m i s a o p o d r u j a " , o k r u j a " ( G e g e n d , usp. M . Heidegger, Heraklit / G A 55/, Frankfurt am M a i n , 1979, str. 3 3 0 i d.).
Pa ipak, k o l i k o se filozofijske ozbiljnosti i, r e c i m o tako, inte
l e k t u a l n o g potenja sadri j o i u takvim d o d u e nasilnim, ali iz
istinske filozofske neprilike i besputice p o t e k l i m zahvatima.
C) Vatra
N e z a v i s n o od tih i slinih pitanja, j e d n o m od osiguranih istina
istraivanja H e r a k l i t a smatra se najua bliskost logosa s v a t r o m .
N e k i tu bliskost vide v e istovjetnou, d o k drugi opreznije i
tekstu primjerenije g o v o r e tek izvjesnoj bliskosti i analogiji. No
p r o b l e m je o n d a , ini se b a r e m , prije svega k a k o shvatiti takvu
istovjetnost, ili p a k s a m o bhskost, n e e g tvarnog, tjelesnog i m a
terijalnog", dakle s a m o g t o g p r i m a r n o g e l e m e n t a i p r v o t n o g sastojnog p o e l a svijeta", s n e i m s a m o d u h o v n i m " , l o g i k i m " i
i d e a l n i m " , k a o to bi to n a v o d n o i m a o biti logos. N o , prije svega

48

Heraklitova vatra nije u o p e j e d a n od e l e m e n a t a " , k a o to bi to

bili npr. v o d a ili zemlja: - ta i oni sami nisu drugo do preina
ke vatre, t o g J e d n o g koje se razmjenjuje sa svime". Uz to, vatra
u o p e i nije neka, ma i najfinija, tjelesna tvar. Pravi i svojstveni
vidovi vatre u Heraklita su ponajprije u a r e n i z r a k " i neto po
put e t e r a " , zatim bljesak", pa o n d a i s u h o blistanje", p r i p a d n o
dui proienoj do mudrosti.
O s i m toga, vatra je u tekstu izriito poistovjeena ne s logosom n e g o sa s v i j e t o m " : ureeni svijet ( ) nije d r u g o do
v j e n o iva vatra". U Heraklitovim fragmentima sve izrijekom
o d r e e n e sveze istovjetnosti, razlike, protivnosti i blizine m o r a m o
respektirati iznad svega ostalog, ako se n e e m o izgubiti u neod
r e e n i m openitostima, u kojima je, kao u p o n e k i h tumaa, logos
i vatra, i svijet, i b o g , i to li j o ne.
D)

Suprotnosti

O s n o v o m Heraklitove filozofije smatra se o d a v n o n a u k koji se

pokuava a n a k r o n o oznaiti i m e n o m p o t e k l i m iz kasnosrednjovjekovne n e o p l a t o n i k e spekulacije Nikole Kuzanskog, i m e n o m
koincidencije suprotnosti". Sve to biva, biva iz suprotnosti i
kroz suprotnosti, no o n e su u sebi ipak vezane j e d n a uz drugu,
j e d n a na drugu upuene, tovie m o d a ak na neki n e o d r e e n i
nain i istovjetne j e d n a drugoj: - u t o m bi uvidu imala biti na
v o d n o sva d u b o k o u m n a tajna Heraklitova.
Sve je ipak na t o m e da se shvati kako su to suprotnosti j e d n o .
Tradicionalno i na svoj nain velianstveno objanjenje je o n o Aristo
telovo, naelno izraeno u prvoj knjizi Fizike: - svaka promjena je
p r o m j e n a iz neega u neto; a da bi o n a bila m o g u a , m o r a u pod
lozi j e d n o m e i d r u g o m e od onih koja se mijenjaju biti i neto trete, koje pak u promjeni ostaje, ali p r i t o m s a m o mijenja lik i izgled.
N a u k tzv. supstanciji i akcidencijama n u a n je usljedak o v a k v o g
p r o t u m a e n j a bivanja i mijene te ostaje leati, pa bilo to osvijete
no ili ne, j o i u svem i s v a k o m g o v o r u koincidencijama suprot
nosti, njihovu jedinstvu, istovjetnosti i s v e m u t o m e slinom.
No u Heraklita n e m a ni rijei ni e m u t a k v o m . Protiv
nosti se ne mijenjaju, ne prelaze u drugi lik i izgled, oslonjene
na p o d l o g u ustrajavajue tvari. O n e s e prebacuju" - i taj izraz
m o r a se uzeti najstroe i krajnje d o s l o v n o - bivajui
u cjelini i posve o n i m drugim. O n e moraju umrijeti, da bi oivje-

44

le k a o o n o drugo. Moraju se ugasiti, da bi d o d i r o m bile upaljene

kao drugo. Taj njihov p r e b a a j " nije kontinuiran i postupan, v e
bljeskovit: - udarac munje i ibanje b o a n s k o g a bia prava su sli
ka t o g i takvog prebaaja".

E)

Bibliografski
I.

Dua

Heraklit je, tvrdi se, izvrio presudan obrat unutar jonske tradicije
najranijeg filozofiranja, na koju se j e d n i m dijelom oslanja, postavivi ovjeka u sredite svog razmatranja i time gotovo pripremajui
kasniju p r i m a r n o antropologijsku orijentaciju kako sofista t a k o ,
Sokrata. Ljudska svijest i samosvijest, tovie u o p e sam pojam
psihologije, postaju tek njegovim miljenjem t e m o m i svojinom gr
k o g a duha. Diels ga je ak j e d n o m bio nazvao ,,najsubjektivnijim
i, u o d r e e n o m smislu, najmodernijim p r o z n i m a u t o r o m antike".
Ipak bi trebalo biti znatno oprezniji pri svim takvim karakterizacijama. subjektu" n e m a dakako rijei ne samo u Heraklita, ne
go u o p e u Grka, kao to je pojava svega o n o g a to p o z n a m o i
r a z u m i j e m o kao svijest" i samosvijest" u njih vie n e g o sporna i
upitna. S psihologijom" stoji slino: dua u Heraklita oito nije sa
mo ovjeku pripadna, ve je prije svega neto kozmiko. Uz to, ona
i nije n e k a k v a o d r e e n a i postojea supstancija": u m i r e i gasi se
postavi v o d o m , kao to se opet raa, pali i raste isparavanjima
vlage. L o g o s joj je takav da sebe s a m u u m n a a i iz sebe same
raste, k a o to je o p e t i tako b e z d a n o d u b o k da se njeni ishodi i
g r a n i c e " ne m o g u iznai niti ako se ba svim p u t o v i m a p r o e .
M o e li onda t o m e to smo ovdje - tek sumarno referirajui i para
frazirajui, bez i najmanjeg pokuaja interpretacije - ocrtali kao
d u u " kako je vidi sam Heraklit, doista biti pripisana m o d e r n o s t " i subjektivnost" te blizina o n o m e to o d a v n o njegujemo
k a o psihologiju svake orijentacije i provenijencije, to m o e m o
ostaviti pitanjem.
" O v d e m o e m o napustiti tu zapanjujuu figuru, u njenoj po
nositoj izolaciji" - da se p o s l u i m o rijeima kojima Guthrie za
kljuuje poticajan prikaz Heraklita u svojoj historiji grke filozo
fije, j e d n o j od svakako boljih novijih te vrste (W. K. C. Guthrie,
A History of Greek Philosophy, Vol. I, Cambridge, 1977 1962/,
str. 4 8 6 ) . Svaki daljnji g o v o r njemu m o r a o bi poivati na vlasti
toj p r o v e d e n o j interpretaciji.

50

II.

dodatak

Izdanja (kronolokim slijedom)

Bywater, I.: Heracliti Ephesii reliquiae. Oxford, 1877.
l
2
Diels, H.: Herakleitos von Ephesos. Berlin, 1901, 1909.
Walzer, R.: Eraclito. Raccolta dei frammenti. Firenze, 1939 (preti
sak: Hildesheim, 1963).
Mazzantini, C: Eraclito. I frammenti e le testimonianze. Testo e traduzione, introduzione e commento. Torino, 1945.
Kirk, G. S.: Heraclitus. The Cosmic Fragments. Cambridge, 1954
( 2 1962)
Snell, B.: Heraklit. Fragmente griechisch u?id deutsch. Munchen,
1
1965 ( 6 1976).
Marcovich, M.: Heraclitus, Greek Text with a Short Commentarj.
(Editio maior). Merida, 1967.
Bollack, J./Wismann, H.: Heraclite ou la separation. Pari, 1972.
Mondolfo, R./Taran, L.: Eraclito. Testimonianze e imitazioni. Firen
ze, 1972.
Janniere, .: Heraclite. Fragments, presentes et traduits. Pari,
1977.
Kahn, Ch. H.: The Art and Thought of Heraclitus. An edition of the
fragments with translation and commentarv. Cambridge/Mass.,
1979.
Mansfeld, J.: Heraclitus. Fragmenten. Amsterdam, 1979.
Conche, M.; Heraclite. Fragments. Texte etabli, traduit, commente.
Pari, 1986.
Literatura (abecednim slijedom)
1) U svijetu
Bernavs, J.: Die heraklitischen Briefe. Berlin, 1869.
Brecht, F. J.: Heraklit. Ein Versuch iiber den Ursprung der Philosophie. Heidelberg, 1936 ( Wuppertal, 1949).
Gigon, O.: Untersuchungen zu Heraklit. Leipzig, 1935.
Deichgraber, K.: Rhvthmische Elemente im Logos des Heraklit.
(Abhandlungen der Akademie der Wissenschaften und der Literatur Mainz, Geistes- und Soziahviss. Klasse, Jg. 1962, Nr. 9).
Wiesbaden, 1963.
Heidegger, M.: Heraklit (GA 55). Frankfurt am Main, 1979.
Heidegger, M./Fink, E.: Heraklit. Seminar Wintersemester 1966/1967.
Frankfurt am Main, 1970.
Holscher, U.: Der Logos bei Heraklit, u: Varia Variorum. Festgabe
fiir Karl Reinhardt. Munster/Koln, 1952, str. 69-81.
2

51

Kurz, .: Interpretationen zu den Logos-Fragmenten Heraklits (Spudasmata 17). Hidesheim/New York, 1971.
Lassale, F.: Die Philoophie Herakleitos des Dunklen von Ephesos,
2 sv. Berlin, 1858.
Ramnoux, C: Heraclite ou l'homme entre les choses et les mots. Pari, 1968.
Reinhardt, K.: Heraklits Lehre vom Feuer, u: R. K.: Vermachtnis
der Antike. Gottingen, 1962, str. 41 i d.
Reinhardt, K.: Heraclitea", u: Isto, str. 72 i d.
Roussos, . N.: Heraklit-Bibliographie, Darmstadt, 1971.
Schleiermacher, F.: Herakleitos der dunkle, von Ephesos, u: Samtliche Werke, Abt. III, Bd. 2 (Berlin, 1839), str. 1-146.
Snell, B.: Die Sprache Heraklits, Hermes 61 (1926), str. 353-381.
Verdenius, W. J".: Der Logosbegriff bei Heraklit und Parmenides I,
Phronesis 11 (1966), str. 81-98.
Wheelwright, Ph.: Heraclitus. Princeton, 1959. ( 2 New York, 1964.)
2) U Hrvatskoj (uz prikaze u standardnim historijama filozofije)
Bonjak, B.: Logos i dijalektika. Zagreb, 1961.
Cipra, M.: Metamorfoze metafizike (str. 59-73: Bitak i bivanje. He
raklit"). akovec, 1978.
Despot, B.: Filozofski dnevnik 11978-19821 (str. 87-138: Heraklit").
Zagreb, 1982.
Majnari, N.: Heraklit. Svjedoanstva i fragmenti. Zagreb, 1951.
2

52

HERAKLIT
Fragmenti djela

Fragmenti Heraklitova djela

Preveo Milivoj Sironi
Napomena (Damir Barbari):
Hrvatski tekst Heraklitovih fragmenata u prijevodu Milivoja Sironia preuzet je iz hrvatskog prijevoda Dielsova djela Die Fragmente der
Vorsokratiker, u izdanju Walthera Kranza: Hermann Diels, Predsokratovci. Fragmenti, I svezak, Zagreb, 1983, str. 149-160.
Tekst prijevoda prenesen je bez izmjena, osim na dva mjesta: 1) U
fragmentu pod brojem 9 (D18) ispravljen je prijevod dodavanjem negacije
ne", prema originala, koje ima Diels jednako kao i svi drugi izdavai.
Pogreka je nastala vjerojatno previdom, ili pak isputanjem pri tiskanju.
2) U fragmentu 99 (D20) veznik ,,a" izmijenjen je u ,,i", prema ' originala.
Takoer je dodan, pod brojem 6, fragment 72 u Dielsovoj numeraciji,
koji je vjerojatno pogrekom u izvorniku ostao nepreveden.
Dielsova odluka da fragmente skupljene iz najrazliitijih doksografskih izvora - ne uspijevajui pronai nikakva kriterija' za njihov smislen
i donekle sustavan raspored - donese prema abecednom redoslijedu auto
ra iz kojih crpi navod fragmenta naprosto je neprihvatljiva hiperkritika
filoloka kapitulacija i nije nimalo neopravdano kad je naprimjer Kahn
naziva jednom apparentlv irrational procedure". Fragmente smo stoga
ovdje donijeli u redoslijedu kakav je, drei se srodnosti sadraja, u svom
izdanju uspostavio Charles H. Kahn (The Art and Thought of Heraclitus.
An edition of the fragments with translation and commentarv), i koji
nam se ini najboljim medu mnogim varirajuim i od Dielsa odstupajuim redoslijedima u glavnim dosadanjim izdanjima (Bywater, Walzer,
Marcovich). Broj fragmenta u Dielsovu izdanju naveden je uvijek na po
etku teksta fragmenta u zagradi, uz oznaku D. Na kraju je dodirna i
konkordancija, prema kojoj se lako moe svaki fragment u Dielsovoj nu
meraciji pronai u naoj ediciji.

55

Takoer smo iz hrvatskog prijevoda fragmenata preuzeli samo one

rijei za koje se moe s odreenom izvjesnou pretpostaviti da su auten
tine Heraklitove. Pri prosudbi i izboru oslanjali smo se ponajprije na
Snellovu redakciju teksta: Heraklit, Fragmente. Griechisch und deutsch.
6
Herausgegeben von Bruno Snell. Munchen, 1965 ( 1976).
1. ( D l ) Taj logos, koji postoji uvijek, ne razumiju ljudi niti prije
n e g o to njemu uju niti n a k o n to su uli. I ma da se sve
zbiva po t o m l o g o s u ( z a k o n u ) , slini su neiskusnima iako se
okuavaju u takvim rijeima i djelima k a k o ih ja objanja
v a m razluujui svako p r e m a njegovoj prirodi i t u m a e i ka
ko stvar stoji. D r u g i m ljudima ostaje n e p o z n a t o to b u d n i
ine kao to zaboravljaju o n o to u snu ine.

12. ( D 1 2 3 ) Priroda voli sakrivati se.

13. ( D 4 7 ) Ne s u d i m o nepromiljeno najveim stvarima!
14. ( D 7 4 ) Ne treba postupati kao djeca roditelja.
15. ( D 5 5 ) Ja dajem p r e d n o s t o n o m e to se m o e vidjeti, uti i
spoznati.
16. ( D I O l a ) Oi su toniji svjedoci n e g o ui.
17. ( D 1 0 7 ) Oi i ui su loi svjedoci ljudima ako imaju barbarske
due.

2. ( D 3 4 ) Iako su uli, n e r a z u m n i nalikuju gluhima. Posvjedouje im to poslovica: I a k o su prisutni, ipak su o d s u t n i . "

18. ( D 1 9 ) Ne znaju sluati ni govoriti.

3. ( D 2 ) Stoga treba slijediti zajedniko. No iako je logos zajed

niki, ipak v e i n a ivi kao da i m a vlastitu m o rasuivanja.

19. ( D 4 0 ) M n o g o z n a n j e ne ui r a z u m u jer bi nauilo H e z i o d a i

Pitagoru i nadalje K s e n o f a n a i Hekateja.

4. ( D 1 7 ) M n o g i naime, koliki se na takve stvari namjere, ne

razumiju ih niti ih znaju kad ih naue, ali u sebi misle (da
ih znaju).

20. ( D 5 7 ) Uitelj velikog m n o t v a je H e z i o d . Misle da najvie

zna o n , koji nije p o z n a v a o dan i n o . To je n a i m e j e d n o .
2 1 . ( D 1 0 6 ) Priroda svakog dana j e j e d n a .

5. ( D 7 1 ) ... o n o g a , koji zaboravlja k a m o v o d i put.

6. ( D 7 2 ) Od o n o g a s i m e najvie n e p r e s t a n o saobraaju, od
t o g a se o k r e u i udaljuju, i o n o na to s v a k o d n e v n o nailaze,
to im se ini stranim.
7. ( D 7 3 ) Ne treba raditi i govoriti kao oni koji spavaju.
8. ( D 8 9 ) B u d n i imaju j e d a n i zajedniki svijet.
9. ( D 1 8 ) A k o se n e t k o ne nada, n e e nai n e n a d a n o j e r se o n o
ne m o e p r o n a i i nije pristupano.

22. (42) H o m e r zasluuje da se iz natjecanja izbacuje i iba i

A r h i l o h na isti nain.
23. ( D 5 6 ) Ljudi se p o s v e varaju u spoznavanju vidljivih stvari
j e d n a k o kao H o m e r koji je b i o mudriji od svih H e l e n a . Njega
n a i m e prevarie djeaci, koji su se trijebili od uiju, rekavi:
t o s m o vidjeli i uhvatili, to s m o ostavili, a to n i s m o niti
vidjeli niti uhvatili, to n o s i m o . "
24. ( D 1 0 5 ) H o m e r j e b i o astrolog.
25. ( D 3 8 ) Tales je prvi istraio zvijezde.

10. ( D 2 2 ) Oni koji trae zlato m n o g o zemlje raskopaju, ali m a l o

nau.
11. ( D 3 5 ) Ljudi filozofi moraju biti znalci v e o m a m n o g i h stvari.

56

26. ( D 1 2 9 ) Pitagora, M n e z a r h o v sin, od svih se ljudi najvie po

zabavio istraivanjem i, p o t o si je izabrao te spise, stvorio
je svoju m u d r o s t : m n o g o z n a n j e , zlo umijee.

57

27. ( D 8 1 ) Pitagora v o a laljivaca.

28. ( D 1 0 8 ) Od kolikih sam u o uenja (logose), nijedan nije do
ao do t o g a da bi spoznavao da je m u d r o s t od svega odvo
jena.

39. ( D 3 1 A ) P r o m j e n e vatre: najprije m o r e , a od m o r a p o l o v i n a

zemlja, a druga p o l o v i n a uareni zrak.
40. ( D 3 1 B ) Zemlja k a o m o r e se razlijeva i odmjeruje se p r e m a
i s t o m logosu ( z a k o n u ) kakav bijae prije n e g o p o s t a d e z e m
ljom.

29. ( D 1 0 1 ) Ja sam istraio s a m o g a sebe.

30. ( D l 16) S v i m ljudima d a n o je da spoznaju sami sebe i da bu
du r a z u m n i .
31. ( D l 14) O n i koji s r a z u m o m govore, treba da se pokazuju
j a k i m a u o n o m e to je svima zajedniko ba kao drava u
z a k o n u i m n o g o j a i m a , j e r sve ljudske zakone hrani j e d a n
boanski. Ovaj je naime toliko m o a n koliko h o e i dovoljan
je svima i nadmauje (sve).
32. ( D 1 1 3 ) R a z u m j e svima zajedniki.
33. ( D 1 1 2 ) R a z b o r i t o misliti je najvea vrlina, a m u d r o s t je isti
nu govoriti i raditi p r e m a prirodi sluajui j e .
34. ( D 9 3 ) G o s p o d a r , ije je proroite u Delfima, niti govori niti
skriva n e g o nagovjetava.
35. ( D 9 2 ) Sibila govorei u z b u e n i m ustima nenasmijano, nekieno i b e z draesti b o g o m opinjena prodire glasom kroz
tisue godina.

4 1 . ( D 9 0 ) Sve je zamjena za vatru i vatra za sve b a k a o r o b a

za zlato i zlato za robu.
4 2 . ( D 7 6 ) V a t r a ivi od smrti zemlje, zrak ivi od smrti vatre,
v o d a ivi od smrti zraka, a zemlja (od smrti) v o d e .
43. ( D 1 0 0 ) Godinja doba, koja sve d o n o s e .
44. ( D 9 4 ) Helije n e e prekoraiti svoje mjere, inae e ga pro
nai Erinije, p o m o n i c e Pravde.
45. ( D 1 2 0 ) G r a n i c e z o r e i veeri su Veliki Medvjed i n a s u p r o t
V e l i k o m Medvjedu granica v e d r o g Zeusa.
46. ( D 9 9 ) Da n e m a sunca, bila bi n o to se ostalih zvijezda tie.
47. ( D 3 ) S u n c e je iroko j e d n u ljudsku stopu.
48. ( D 6 ) S u n c e je svaki dan n o v o .
49. ( D 1 2 6 ) H l a d n o se zagrijava, t o p l o se hladi, v l a n o se sui,
suho se ovlauje.

36. ( D 4 5 ) G r a n i c e due nee u h o d u nai makar pregazio svaki

put: tako d u b o k logos ima.
37. ( D 5 0 ) A k o posluate n e m e n e , n e g o logos, m u d r o j e prizna
vati da je sve j e d n o .
38. ( D 3 0 ) Ovaj k o z m o s (red svijeta), isti za sve, nije u i n i o ni
j e d a n od b o g o v a niti od ljudi, n e g o bijae uvijek i jest i bit
e vjeno iva vatra, koja se po mjerama (periodiki) pali i
po mjerama gasi.

58

50. ( D 1 2 ) O n i m a koji u iste rijeke ulaze druge i d r u g e v o d e pri

tjeu, a i due se iz vlage isparuju ( ? ) .
51. ( D 9 1 ) Raspruje se i o p e t skuplja, i pribliava se i udaljuje
se.
52. ( D 8 4 a ) Mijenjajui se o d m a r a se.
53. ( D 8 4 b ) N a p o r je trpjeti iste i pokoravati im se.
59

54. ( D 4 1 ) J e d n o j e n a i m e m u d r o s t : spoznavati d u h o v n u m o ko
ja upravlja sve kroz sve.

68. ( D U O ) Ljudima nije bolje da im biva sve to ele.

69. ( D l l l ) Bolest uini zdravlje u g o d n i m i d o b r i m , glad - sitost,

5 5 . ( D 7 8 ) Ljudsko b i e n e m a m o spoznaje, a b o a n s k o ima.

umor - odmor.

5 6 . ( D 8 2 ) Najljepi m a j m u n r u a n je u poreenju s ljudskim ro

dom.

70. ( D 1 0 2 ) B o g u je sve lijepo, d o b r o i p r a v e d n o , a ljudi j e d n o

dre pravednim, a d r u g o nepravednim.

57. ( D 8 3 ) Najmudriji ovjek p o k a z a t e se n a s p r a m b o g u kao

m a j m u n , i u m u d r o s t i i u ljepoti i u s v e m u o s t a l o m .

71. ( D 2 3 ) I m e Pravde ne bi poznavali kad ne bi bilo nepravde.

5 8 . ( D 7 9 ) ovjek je djetinjast p r e d b o a n s t v o m k a o s t o j e i dijete

pred ovjekom.
59. ( D 7 0 ) Ljudska su miljenja djeje igrake.
6 0 . ( D 1 0 4 ) K a k a v j e njihov u m ili r a z u m ? N a r o d n i m pjevaima
vjeruju, a uitelj im je svjetina j e r ne znaju da m n o g i su
loi, a m a l o njih d o b r i " .
6 1 . ( D 8 7 ) G l u p ovjek se o b i n o pri svakoj rijei (logos) u k o i od
straha.
62 ( D 9 7 ) Psi laju na o n e koje ne poznaju.
6 3 . ( D 3 9 ) U Prijeni se r o d i o Bijant, T e u t a m o v sin, ija je glaso
vitost v e a n e g o od ostalih ljudi.
64. ( D 4 9 ) J e d a n j e z a m e n e k o l i k o deset tisua ako j e najbolji.
6 5 . ( D 1 2 1 ) D o b r o bi uinili Efeani da se svi odrasli r e d o m obje
se i n e d o r a s l i m a ostave grad, koji H e r m o d o r a , svoga najbo
ljeg ovjeka, protjerae g o v o r e i : N e k a niti j e d a n od nas ne
b u d e najbolji, inae n e k a b u d e najbolji drugdje i m e u dru
gima."

72. ( D 6 1 ) M o r e : v o d a najistija i najprljavija: r i b a m a pitka i spa

sonosna, a ljudima nepitka i p o g u b n a .
73. ( D 9 ) Magarci bi radije izabrali slamu n e g o zlato.
74. ( D 1 3 ) Svinje uivaju u blatu v e m a n e g o u istoj vodi.
75. ( D 3 7 ) Svinje se kupaju u kaljui, a perad u prahu ili pepelu.
76. ( D 5 8 ) I lijenici reu, pale i na svaki n a i n j a d n o m u e b o
lesnike te j o k t o m e trae plau iako ne zasluuju da je
dobiju od bolesnika j e r isto ine: i d o b r o i bolesti.
77. ( D 5 9 ) Putanja ( h o d ) vijka u valjarici ravna i kriva j e d n a je
i ista.
78. ( D 8 ) S u p r o t n o se sjedinjuje i iz razliitoga najljepa h a r m o
nija.
79. ( D l l ) Sve to g m i e tjera na pau udarac.
80. ( D 1 2 5 ) I mijeano pie rastavlja se ako se ne m u k a .
8 1 . ( D 5 1 ) Ne shvaaju kako se sa s o b o m slae o n o stoje razlin o : (to j e ) unatrag o k r e n u t a harmonija kao k o d luka i lire.

66. ( D 4 4 ) N a r o d treba da se b o r i za z a k o n ba kao za utvrdu

(grada).

82. ( D 4 8 ) L u k u je dakle i m e ivot, a djelo (njegovo) smrt.

6 7 . ( D 3 3 ) Z a k o n jest i volji j e d n o g a biti p o k o r a n .

83. ( D 5 4 ) Nevidljiva harmonija j a a je od vidljive.

60

61

84. ( D 8 0 ) A treba znati da je rat sveopa pojava, da je pravda

b o r b a i da sve nastaje kroz b o r b u i po nudi.
85. ( D 5 3 ) Rat je otac svega i svega kralj, j e d n e je p o k a z a o kao
b o g o v e , druge kao ljude, j e d n e je uinio r o b o v i m a , a druge
slobodnima.
86. ( D 2 7 ) K a d ljudi umru, eka ih o n o e m u se ne nadaju niti
slute.
87. ( D 2 8 A ) ( S a m o j e ) mnijenje o n o to najpouzdaniji ovjek spo
znaje i uva.
88. ( D 8 6 ) Z b o g nevjerovanja izmie pa se ne spoznaje.

98. ( D 2 9 ) P l e m e n i t i ljudi izabiru sebi j e d n o umjesto svega dru

g o g a - vjenu slavu umjesto prolaznih stvari, a svjetina je
zasiena ba k a o stoka.
99. ( D 2 0 ) Rodivi se h o e da ive i da imaju s m r t n e s u d b i n e - ili
bolje: da se odmaraju - i ostavljaju djecu odakle opet nastaju
s m r t n e sudbine.
100. ( D 1 0 3 ) Na o b o d u kruga zajedniki su p o e t a k i svretak.
101. ( D 2 4 ) U A r e s o v u poslu ( r a t u ) p o g i n u l e aste b o g o v i i ljudi.
102. ( D 1 1 5 ) Dui je svojstven l o g o s koji s a m sebe uveava.

89. ( D 2 8 B ) Pravda e zgrabiti graditelje i svjedoke lai.

103. ( D 3 6 ) D u a m a je smrt postati v o d o m , a v o d i je s m r t postati

zemljom. Od zemlje postaje v o d a a od v o d e dua.

90. ( D 9 6 ) Leeve bi trebalo izbaciti prije n e g o ubre.

104. ( D 6 0 ) P u t p r e m a g o r e i p r e m a dolje j e d a n je i isti.

9 1 . ( D 2 1 ) S m r t je koliko budni gledamo, a san koliko spavajui

(gledamo).

105. ( D 4 3 ) Obijest treba gasiti vie n e g o p o a r .

92. ( D 2 6 ) ovjek u noi pali sebi svjetlo kad mu se ugasi vid.

D o k ivi dotie se m r t v o g a u snu, a b u d a n dotie se o n o g a
koji spava.
93. ( D 7 5 ) I oni koji spavaju radnici su i suradnici o n o g a to se
zbiva u k o z m o s u .
94. ( D 6 2 ) Besmrtni - smrtni, smrtni - besmrtni, ivot ovih je
smrt onih, a ivot o n i h smrt ovih.

106. ( D 8 5 ) T e k o je boriti se s p o u d o m j e r to h o e kupuje na

tetu due.
107. ( D 1 1 7 ) K a d je ovjek pijan, vodi ga n e d o r a s l o m o m e , a on
tetura ne osjeajui k a m o h o d a j e r i m a v l a n u duu.
108. ( D 9 5 ) Neznanje je bolje sakrivati, ali je teko u rasputenosti i pri vinu.
109. ( D 7 7 ) D u a m a je radost ili smrt da b u d u vlane.

95. ( D 8 8 ) J e d n o isto je u nama: ivo i mrtvo, b u d n o i spavajue,

m l a d o i staro. Jer to, promijenivi se, jest o n o , i o n o opet
promijenivi se, jest to.

110. ( D 1 1 8 ) Suhi je sjaj najmudrija i najbolja dua.

96. ( D 5 2 ) ivotni vijek je dijete koje se zabavlja igrajui k o c k e :

kraljevstvo djeteta.

112. ( D 9 8 ) D u e udiu mirise u H a d u .

97. ( D 2 5 ) Slavnije smrti dobivaju vee nagrade.

62

111. ( D 6 3 ) Postaju b u d n i uvari ivih i mrtvih.

113. ( D 7 ) Kad bi sve stvari postale dim, (tada) b i s m o n o s o m m o

gli i raspoznavati.

63

Konkordancija

114. ( D 1 1 9 ) Karakter j e ovjeku sudbina ( d a i m o n ) .

115. ( D 1 4 ) N e s v e t o je uvoenje u misterije kako je uobiajeno
k o d ljudi.
116. ( D 1 5 ) K a d ne bi D i o n i z u radili svean o p h o d i pjevali pjesmu
s p o l n o m u d u (falosu), postupili bi v e o m a bestidno. Isti je
n a i m e H a d i D i o n i z , k o j e m u u ast mahnitaju i slave lenejsku svetkovinu.
117. ( D 5 ) O n i koji se z l o i n o m kaljaju nastoje se istiti n o v o m
krvlju. To je k a o ako bi se n e t k o , uavi u blato, b l a t o m
prao. A k o bi ga n e t k o od ljudi o p a z i o gdje tako radi smatrao
bi ga ludim. I takvim se b o j i m kipovima m o l e kao kad bi
t k o razgovarao sa z g r a d a m a ne imajui p o j m a to su b o g o v i
i heroji.
118. ( D 3 2 ) J e d n o , koje je j e d i n o m u d r o , n e e i h o e da se naziva
i m e n o m Zeus.
119. ( D 6 4 A ) S v e m i r o m upravlja g r o m .
120. ( D 6 4 B ) (Vatra) r a z u m o m o b d a r e n a .
121. ( D 6 5 ) (Vatra j e ) oskudica i sitost.
122. ( D 6 6 ) K a d n a d o e vatra, sve e rastaviti (suditi) i pograbiti.
123. ( D 1 6 ) K a k o bi n e t k o m o g a o ostati sakriven pred o n i m to
nikad ne zalazi?
124. ( D 6 7 ) B o g j e : dan-no, zima-ljeto, rat-mir, sitost-glad. Mije
nja se ba k a o to ulje kad se mijea s mirodijama d o b i v a
i m e p o mirisu svake pojedine.
125. ( D I O ) V e z e : cjelina i necjelina, s l o n o i n e s l o n o , skladno i
n e s k l a d n o , i iz svega j e d n o i sve iz j e d n o g a .
126. ( D 1 2 4 ) Najljepi je sistem svijeta ( k o z m o s a ) k a o hrpa na
s u m c e n a b a c a n o g smea.

64

(U koloni o z n a e n o j s D-K je numeracija fragmenata u Diels-Kranzovu izdanju, a u k o l o n i s o z n a k o m Hr. numeracija u ovoj

ediciji.)
D-K
1
2
3
4

Hr.
1
3
47

5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28A
28B
29
30
31A
31B

117
48
113
78
73
125
79
50
74
115
116
123
4
9
18
99
91
10
71
101
97
92
86
87
89
98
38
39
40

D-K
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64A

Hr.
118
67
2
11
103
75
25
63
19
54
22
105
66
36
13
82
64
37
81
96
85
83
15
23
20
76
77
104
72
94
111
119

D-K
64B
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84a
84b
85
86
87
88
89
90
91
92
93
94
95

Hr.
120
121
122
124

59
5
6
7
14
93
42
109
55
58
84
27
56
57
52
53
106
88
61
95
8
41
51
35
34
44
108

D-K
96
97
98
99
100
101
101a
102
103
104
105
106
107
108
109
110
111
112
113
114
115
116
117
118
119
120
121
122
123
124
125
126
129

Hr.
90
62
112
46
43
29
16
70
100
60
24
21
17
28
68
69
33
32
31
102
30
107
110
114
45
65
12
126
80
49
26

65

Damir

Barbari

Parmenid

P a r m e n i d j e tvorac o n t o l o g i j e " - tako zapoinje U v o H o l s c h e r

(str. 6 1 ) 1 svoj kratki n o v e o m a utjecajni k o m e n t a r P a r m e n i d u .
U drugoj pak, m o d a i j o utjecajnijoj interpretaciji, o n o j Karla
Reinhardta, bit e P a r m e n i d opet v e na prvoj stranici p r o z v a n
p r v i m m e t a f i z i a r o m " t e p o t o m viekratno p r v i m l o g i a r e m " .
U s l i n o m t o n u zapoinje u v o d u vlastiti k o m e n t a r i E r n s t
H e i t s c h (str. 55, 5 7 ) : P a r m e n i d j e svojom p j e s m o m n a u k a (Lehrgedicht), koja se od strane kasnijih navodi p o d n a s l o v o m na
ravi', u p o t o n j e m svijetu postigao u i n a k kakav nije u d i o p a o ni
j e d n o m e od ranih grkih filozofa. [...] O t k a d je P a r m e n i d neupad
ljivu rjecu 'bitak' u z d i g a o do sredinjeg filozofijskog p o j m a , to je
pitanje u europskoj filozofiji ostalo ivo. T k o danas obrauje re
c i m o t e m e kao 'bitak i vrijeme' (Heidegger, 1 9 2 7 ) , 'bitak i milje
nje' (J. K o n i g , 1937), ' L ' e t r e et le n e a n t ' (J. P. Sartre, 1 9 4 3 ) , 'pra
vo i bitak' (W. Maihofer, 1954), t k o pie knjigu funkciji k o p u l e '
Potpuni podaci za djela kojima se u zagradi navodi samo brojka stra
nice nalaze se u popisu na kraju studije.

(A. G r o t e , 1935), tko upotrebljava t e r m i n e kao ontologija i egzi

stencija, taj stoji t i m e u j e d n o j tradiciji koja je ishodite dobila u
s t i h o v i m a P a r m e n i d o v i m . " Pogaaju li o v e i sline karakterizacije s a m u stvar P a r m e n i d o v a djela i o n o g a to mu je bilo z a d a n o
misliti?

ivot i spis
P a r m e n i d je r o e n i ivio u Eleji, b o g a t o m t r g o v a k o m gradu na
zapadnoj obali j u n e Italije, o s n o v a n o m poslije 540. g o d i n e prije
K r i s t a od G r k a koji su p o d pritiskom Perzijanaca bili napustili
zaviaj u Maloj Aziji. K a o g o d i n e roenja n a v o d e se alternativno
5 4 0 . i 515, a predaja je j e d n o g l a s n a u opisu obitelji iz koje potjee
k a o b o g a t e i o s o b i t o u g l e d n e . N a v o d i se da je u m l a i m g o d i n a m a
m o r a o biti z a k o n o d a v n o i politiki djelatan, da bi se p o t o m , p o d
utjecajem stanovitog Ameiniasa, kojem se pripisuju v e z e s pitagorejcima, p o v u k a o u m i r k o n t e m p l a t i v n o g ivota.
Iz s a m o g njegova djela dadu se lako nai p o t v r d e temeljitoj
u p o z n a t o s t i s pitagorejskim n a u k o m k o z m o g o n i j s k i m protivno
stima, kao i s j o n s k i m k o z m o l o g i j s k i m uenjima. J e d n a k o je tako
iz s a m o g djela p o s v e oita zblienost s H o m e r o v i m i H e s i o d o v i m
djelom, koju bi d a k a k o b i l o neispravno svesti s a m o na, inae sa
s v i m bjelodano, nasljedovanje njihove pjesnike f o r m e . S druge
strane, prastara doksografska teza t o m e da je b i o u e n i k Ksen o f a n o v , zaeta j o u P l a t o n o v u Sofistu, u novije je vrijeme sve
vie p r e d m e t o m sumnje i preispitivanja. Sto se p a k o d n o s a s p r a m
H e r a k l i t a tie, j e d v a da je u klasinih filologa i historiara grke
filozofije, sve t a m o od p o l o v i n e p r o l o g stoljea pa do danas, bilo
omiljenije t e m e za vjeno nagaanje i protuslovljenje. Te P a r m e
n i d k r i t i z i r a " Heraklita, te opet Heraklit P a r m e n i d a , i tako u
n e d o g l e d , no b e z ikakva t i m e i z b o r e n o g ozbiljnog d o p r i n o s a raz
janjenju filozofije j e d n o g i drugog.
Da je naslov P a r m e n i d o v a s p j e v a " i z v o r n o glasio naravi
nije o s o b i t o vjerojatno. Stalno uenje interpreta izaziva injenica
da se P a r m e n i d - nakon to je j o n s k a filozofija v e p o d a l e k o od
m a k l a u osvajanju p r o z n o g izraza kao najprikladnijeg za p o t r e b e
r a n o g spekulativnog promiljanja - v r a a " v e d o n e k l e zastarje
l o m h e k s a m e t r u . uenje bi trebalo postati manjim zamijeti li se
i u v a i u kolikoj je mjeri cjelina P a r m e n i d o v a djela uz ostalo i

68

j e d a n stalni implicitni dijalog s H o m e r o m i H e s i o d o m , kao i to

do koje je mjere u svrhu njegova razumijevanja p o t r e b n o naj
ozbiljnije uzeti entuzijastiki t o n i sadraj u v o d n o g a dijela spjeva,
i to najdoslovnije u smislu religijsko-misterijskog b o a n s k o g na
dahnua.
Sve b i t n o tekstualnoj predaji saeto je i j a s n o iskazao Coxon, zapoinjui u v o d u svoj k o m e n t a r P a r m e n i d u (str. 1): ,,S ob
z i r o m na svoju neprozirnost, tekst ostataka P a r m e n i d o v e p o e m e
je n e o b i n o d o b r o ouvan. Posljednji autor za kojega z n a m o da je
j o rabio rukopis itava djela je Simplikije, koji je i s c r p n o citirao
iz njena najznaajnijeg dijela poradi njene rijetkosti [...] U s v e m u ,
Simplikije navodi dvije treine od n a m a sauvanih sto i pedeset
redaka; za s k o r o tri etvrtine toga, ili za p o l o v i n u od svega to je
ostalo, on je na jedini izvor. N a s r e u njegov je rukopis b i o iz
vrsne kakvoe, potjeui m o d a iz tradicije o u v a n e u Akademiji
j o od v r e m e n a Platonova. U uspostavi teksta fragmenata i m a m o
p r e d n o s t ne s a m o o p e n i t o d o b r e tekstualne predaje a u t o r a koji
ga navode, n e g o esto takoer njihove diskusije i parafraze argu
menata."
Ipak je situacija s tekstom, koliko g o d u u s p o r e d b i s ostalim
p r e d s o k r a t o v c i m a " razmjerno zadovoljavajua, daleko od ovakve
idilinosti kakvu m o d a i n e h o t i c e sugerira C o x o n . P l a t o n i Ari
stotel su oito P a r m e n i d a navodili iz sjeanja ili u vlastitoj pa
rafrazi, a d o b a r dio daljnje doksografske tradicije poiva, k a o i
u svim ostalim sluajevima, upravo na njihovim stavovima. Sam
Simplikije pojedine dijelove teksta navodi po dva ili vie p u t a u
svojem k o m e n t a r u Aristotelove Fizike, a njegovi se navodi isto
ga teksta p r i t o m katkad n e z a n e m a r i v o razlikuju. S druge strane,
Simplikiju paralelni navodi iz prvoga dijela spjeva kakve p r e n o
se drugi neoplatoniari (Plotin, Proklo, Damaskije, P l u t a r h ) po
negdje znaajno odstupaju od njegovih. Slina neusuglaenost
predaje zatie nas k o d fragmenata drugog dijela spjeva, takozva
ne P a r m e n i d o v e fizike", koji je o p e n i t o u helenistikoj i kasnijoj
povijesti o i t o v e o m a m a l o itan i k o m e n t i r a n .
Od svega to danas posjedujemo kao vlastiti P a r m e n i d o v
tekst prvi dio, koji izlae filozofov put k boginji i njenu objavu
istine svega, ini se da n a m je sauvan u svojem najveem dijelu,
p r e m d a je vjerojatno u s a m o g P a r m e n i d a sadravao ne vie od
petine cjelokupnoga teksta. U razlici spram toga, drugi dio, u ko
j e m se izlau mnijenja smrtnika te dakle P a r m e n i d o v a k o z m o -

69

gonija", i z v o r n o o i t o znatno dui i obuhvatniji od prvoga, ostaje

n a m skrajnje fragmentaran i svaki pokuaj n e k e temeljite rekon
strukcije susree se tu s nerazrjeivim tekoama.

Nauk
Ovdje se, s h o d n o naravi i svrsi edicije, n e e m o uputati u pokuaj
interpretacije, koji bi i onako, h o e li biti ozbiljan i temeljit, zahti
j e v a o p o z a m a n u zasebnu knjigu. D o v o l j n o e biti ovdje tek na
znaiti n e k e od o s n o v n i h p r o b l e m a s kojima se svaka takva in
terpretacija m o r a suoiti i potraiti nekakvo njihovo razrjeenje,
p r o b l e m a , uostalom, s kojima se ve desetljeima bori svaki zah
tjevniji i relevantniji pokuaj dohvaanja o n o g a b i t n o g u ovdje
p r e v e d e n i m fragmentima P a r m e n i d o v a djela. P r i t o m e m o se
ograniiti na saeto referiranje relevantnih stavova i diskusija iznesenih u dosadanjem istraivanju i tumaenju P a r m e n i d a . Izri
itu vlastitu refleksiju ostavljamo pak primjerenijoj prigodi.

A)

Prava

narav

Parmenidova

bitka"

odnosno

bia"

Aristotel je b i o prvi koji je (De caelo 2 9 8 b ) ustvrdio da Parmenid,

o d n o s n o preciznije o n i o k o P a r m e n i d a " , poznaju s a m o i j e d i n o
osjetilno bie. Od tada nadalje ne prestaju pokuaji da se o n o to
Parmenid naziva b i e m " ( ) poistovjeti s neim materijalnim,
osjetilnim, tjelesnim i protegnutim. J o h n B u r n e t nije se tovie
ustruavao u P a r m e n i d u prepoznati o c a materijalizma", kao to
naprimjer Uberweg-Praechter bez m n o g o oklijevanja njegovo b i
e " oznauju kao p r o s t o r ispunjajuu i p r o s t o r n o o g r a n i e n u ma
su". J e d n a k o o d l u n o zastupa takvo shvaanje P a r m e n i d a i Zel
ler, nalazei p r i t o m - u svojoj temeljnoj aristotelijansko-hegelijanskoj maniri - u t o m e i svojevrsni dokaz primitivnosti i nesavre
7
nosti P a r m e n i d o v a miljenja (Zeller-Nestle 1 9 2 3 , str. 6 9 8 ) : Nje
g o v o bie nije nikakav metafiziki pojam, bez ikakave osjetilne
primjese, v e j e d a n pojam koji se najprije razvio iz. zora te tragove
t o g porijekla j o j a s n o nosi na sebi." Oprezniji je p a k Holscher,
koji ustvruje tek da P a r m e n i d biu, ,,i pri svoj odlunosti s k o j o m
ga odvaja od osjetilnosti", ipak oito pridaje predikat protenosti.
U razlici spram Aristotelove p r o s u d b e - p o u z d a n o s t koje je i
inae n a k o n Chernissovih kritikih istraivanja postala s p o r n a i

70

u p i t n a - predaja n e o p l a t o n i z m a , poinjui v e s P l o t i n o m s a m i m ,
i to o s o b i t o u o s l o n c u na uveni fragment 3, vidi b i e " u Par
m e n i d a kao neto b i t n o duhovno, ili p a k s d u h o m " ( ) sa
m i m istovjetno. T a k o e naprimjer na t o m tragu C o r n f o r d u Par
m e n i d u prepoznati p r a o c a idealizma", a Stenzel e u njega n a i
ak anticipaciju o s n o v n o g a stava kritike filozofije, t o g n a i m e da
ovjek konstituira svijet t i m e to ga misli. Od t o g a nisu d a l e k o
ni svi pokuaji da se bit P a r m e n i d o v e filozofije, k a o i narav sa
m o g njegova b i a " , razumije i p r o t u m a i k a o stvar logike, koja
je u njega dodue t e k u svojemu zaetku, ali ipak v e m j e r o d a v n o
upravlja i vodi cjelokupan put miljenja (tako u o s n o v i v e R e i n hardt, zatim Verdenius, te o s o b i t o C a l o g e r o ) .
T e k o , m e u t i m , da ovako apstraktno suprotstavljena alter
nativa materijalno ili spiritualno" u o p e d o p u t a zadovoljavajui
o d g o v o r . V e je i sam B u r n e t s v o j e d o b n o b i o prisiljen prihvatiti
t o d a j e u P a r m e n i d o v o vrijeme o n o netjelesno bilo j o uvijek
n e p o z n a t o " , kao to u o s t a l o m i Zeller nalazi s h o d n i m u p o z o r i t i
da je razlikovanje tjelesnoga i netjelesnoga njemu ne t e k strano,
n e g o i nespojivo s itavim njegovim stajalitem". No ako je d o i s t a
tako, a ispravnost tih uvida doista nije m o g u e sporiti, tada je i
tjelesnost" i netjelesnost" (dakle t a k o shvaena d u h o v n o s t " )
j e d n a k o slabo pogaajua karakteristika P a r m e n i d o v a b i a " , a
n e k a prava i uistinu odgovarajua imala bi se o i g l e d n o potraiti
t e k negdje s o n u stranu od takve r a z d i o b e i od nje izvornije. i n i
se da ba n e k a k o u t o m pravcu upuuje naprimjer i E u g e n F i n k
(Grundfragen der antiken Philosophie, W u r z b u r g , 1985, str. 2 0 1
id.):
P r e u t n o se pretpostavlja da P a r m e n i d h o e zakljuiti to bi
to o n d a zapravo b i o bitak na biu, ini ga se tako r o d o n a e l n i k o m
metafizike. Ali P a r m e n i d o v o pitanje bitku ne cilja n i k a d na bievnost bia, ne na n a i n e i ustroje bitka koji pridolaze stvarima,
p r o l a z n o m e , upojedinjenome i p o j a v n o m e . Nije bitak na mnogome
njegov p r o b l e m , n e g o bitak kao arche, k a o izvor m n o g i h bitkuj u i h stvari, koje su za njega o n o to se priinja, ta dokounta. Pre
vladavajua interpretacija P a r m e n i d a u z i m a njegov temeljni p o
j a m o n o g eon tako kao da bi to bila j e d n a jedina stvar. K a e se
onda, r e c i m o , da uistinu ne postoji m n o g o stvari, n e g o u p r a v o sa
mo j e d n a , j e d n a jedina, to eon, u sebi zatvorena, j e d i n s t v e n a kugla
bitka; da n e m a u o p e nastajanja i prolaenja, v e s a m o n e p o m i
na vjena sadanjost-prisutnost; da s a m o u ljudskim p r e d o d b a -

71

ma, p o s t a v k a m a , mnijenjima, i m e n i m a postoji neto t a k v o k a o

m n o t v o i postajanje i prolaenje; da u istini stoji sve m i r n o i j e s t
j e d n o , d o k ljudi u o b m a n i mniju k a k o postoji m n o g o stvari i mij e n a v r e m e n a . Individuacija i p r o l a z n o s t da su utvare ljudi. [..]
No k a k o se P a r m e n i d o v temeljni pojam o n o g eon m o r a prim j e r e n o shvatiti? T o j e j e d n o teko pitanje, n a koje n e m a m o smjesta pri ruci neki siguran o d g o v o r . [...] K a d o n o eon, u k o l i k o biva
miljeno k a o izvor, kao physis, p r e v e d e m o s 'bitak', tad je to zap r a v o j e d a n izraz iz neprilike, koji je v e o m a nedostatan; j e r bit
ku g o v o r i m o ipak i u izriitoj razlici s p r a m bia, i to u metafizici,
gdje je bitak b i a sredinjom t e m o m . Ali k a d bitak biva miljen i
pojmljen k a o arche, tad i m a svoj sasvim drukiji smisao. I njega
je teko naznaiti."

B)

Istovjetnost

miljenja

bitka"

Uz g o r e raspravljani openiti p r o b l e m svake interpretacije Par

m e n i d a najue j e v e z a n a p o t e k o a o k o razumijevanja, p a v e
i s a m o g i s p r a v n o g prevoenja s p r a v o m u v e n o g fragmenta 3:
... . T e k o je ne sloiti se s
R e i n h a r d t o m , kad ustvruje (str. 77) d a u p r a v o n a t o m j e d n o m
stavku p o i v a itava njegova filozofija". J e d n a k o je t a k o opravda
no o d a v n o i od m n o g i h u o v o m e do krajnosti s a e t o m t e m e l j n o m
P a r m e n i d o v u stavku p r e p o z n a t a najodsudnija postavka cjelokup
ne povijesti filozofije: n a e l n a p o d l o g a izgradnje k a k o filozofij
ske teologije Aristotelove, t a k o i spekulativnih sustava takozva
n o g o b j e k t i v n o g idealizma, od P l o t i n a do Hegela, te na k o n c u sa
me ideje t r a n s c e n d e n t a l n e filozofije, koja doista stoji u o s n o v i cje
l o k u p n e novovjeke filozofije. No to taj stavak zapravo znai u
s a m o g a P a r m e n i d a i k a k o ga u o p e proitati, t o m e n e p r e s t a n e
rasprave traju j o o d P l a t o n o v i h d a n a p a sve d o danas. S a b e r i m o
ovdje s a m o u o s n o v n i m crtama novije smjerove interpretacije.
Diels j e fragment p r e v e o j e d n o s t a v n o : , j e r o n o isto j e miljenje i bitak". Zeller je naprotiv inzistirao na t o m e da se umjesto
m o r a itati o r t o t o n i r a n o , u smislu potencijalnosti, te
t o m e s h o d n o prevesti: , j e r o n o isto j e o n o to m o e biti miljeno
i to m o e biti", u e m u mu se pridruuje i Burnet, te u najnovije
vrijeme j o H o l s c h e r ( " d e n n dasselbe k a n n gedacht w e r d e n u n d
s e i n " ) , T a r a n ("for t h e s a m e t h i n g c a n b e t h o u g h t and c a n exist")
i B o r m a n n ("dasselbe k a n n g e d a c h t w e r d e n u n d s e i n " ) . H e i t s c h

72

s e p a k b e z kolebanja vraa Diels-Kranzovu prijevodu: D e n n

dasselbe ist E r k e n n e n u n d S e i n " .
H e i d e l ( O n certain fragments of the presocratics, Proc. Amer.
Acad. of Arts and Sciences 48, 1913, str. 720) je s v o j e v r e m e n o
predlagao da se u fragmentu ispred u m i s l i m a d o m e t n e
, dakle u smislu: o n o isto j e miljenje i misliti da j e s t " , to
bi u o s n o v i znailo da u o p e s a m o bie m o e biti miljeno. Slino
t o m e p o k u a o je stavak razumjeti i H e r m a n n Frankel (Dichtung
und Philoophie des fruhen Griechentums, M i i n c h e n , 3 1 9 6 2 , str.
4 0 8 ) : P a r m e n i d o v j e bitak dakle o d p o e t k a k o n c i p i r a n k a o svjes
ni bitak, te n e m a nikakva d r u g o g istinskog znanja do o n o g a u
k o j e m bitak sebe sama kao bitak razumijeva." N o sva u p i t n o s t
i a n a k r o n o s t o v a k v o g tumaenja bjelodana je zacijelo s a m a po
sebi.
S druge je strane Riezler (str. 60) - oslanjajui se o i g l e d n o
u osnovi na H e i d e g g e r o v e pokuaje o k o razumijevanja P a r m e n i d a
- s p r a v o m u p o z o r i o na to da je uvjet svakog zadovoljavajueg
p r o t u m a e n j a o v o g tako s p o r n o g stavka neki p r e t h o d n i o d g o v o r
na d v a pretpitanja: to u P a r m e n i d a znai , to znai
? " No pitanjem ostaje da li je sam uspio dati zadovoljavajue
razjanjenje fragmenta, n a k o n to se odvaio na radikalnu tezu
da J e d n a k o tako m a l o o n o p r v o znai miljenje kao i o n o d r u g o
identitet". N j e g o v je n a i m e o d g o v o r u osnovi ovaj (str. 6 6 ) : B i t a k
je uvijek bitak spoznavanja, a spoznavanje je spoznavanje bitka.
S t o g a su oboje skupa j e d n o i isto." T e k o ipak da o v a k o pojed
nostavljena tvrdnja o d g o v a r a teini stvari kojoj je rije.
Zacijelo je korak dalje na i s t o m e p u t u - j e d n a k o b j e l o d a n o
oslonjen na H e i d e g g e r a - u i n i o V o l k m a n n - S c h l u c k , p r e v o d e i sa
svoje strane vodei P a r m e n i d o v stav n a o k o p o s v e t r a d i c i o n a l n o :
D e n n dasselbe sind D e n k e n u n d Sein", te obrazlaui ga nasta
vivi z n a t n o originalnije:
O n o upuuje na nerazrjeivost sveze miljenja i bitka.
Stanje stvari koje P a r m e n i d ovdje dovodi do rijei valja razumjeti
u o n o m smislu u kojem ga je r a z u m i o P a r m e n i d . Ta je zadaa
teka, j e r se tu lako u n o s e p r e d o d b e kasnijih izlaganja o d n o s a
i z m e u miljenja i bitka. Stavak ne kazuje - kao H e g e l - da se
b i t a k sastoji u o n o m e miljenom miljenja koje sebe s a m o misli.
On t a k o e r ne kazuje - k a o P l a t o n - da bitku pripada b i t n o us
trojstvo miljenja, n a i m e nadosjetilna narav. Stavak ne kazuje ni
ta bitku, ve kazuje neto o n o m e , miljenju: miljenje

73

p r e m a svojoj naravi pripada bitku. U rijei do izraza do

lazi bitna pripadnost miljenja bitku." ( K . - H . Volkmann-Schluck,
Die Philosophie der Vorsokratiker, Wurzburg, 1992, str. 71 i d.)
C)

Odnos

dvaju

dijelova

spjeva"

Za razliku od prvoga dijela, o k o kojeg se svi tumai slau b a r e m

u t o l i k o da je u njemu P a r m e n i d iznio vlastiti nauk, nesuglasje
vlada o k o odredbe pravoga znaenja i uloge drugoga dijela cjeline
spjeva, o n o g a u kojem se izlau mnijenja smrtnika, i to zacijelo
ne s a m o z b o g toga to n a m je p r e d a n u tako b e z n a d n o s k r a e n o m
i f r a g m e n t i r a n o m stanju. V e i n a starijih interpreta njegov je sa
draj shvaala u tolikoj mjeri razliitim od o n o g a e m u govori
prvi dio da naprosto nije htjela ni m o g l a prihvatiti m o g u n o s t ko
je su se oito bili drali v e Aristotel, Teofrast i Plutarh, n a i m e
m o g u n o s t toga da i u d r u g o m e dijelu P a r m e n i d izlae ustvari
ipak vlastite stavove.
T a k o je naprimjer Diels bio miljenja da je P a r m e n i d u t o m
d r u g o m e dijelu naprosto ekletiki sakupio najrazliitija nauavanja svojih prethodnika i suvremenika, kako bi tim kritikim pre
gledom moguih neistina pruio uenicima grau za uvjebavanje i
p r i p r e m u shvaanja j e d i n e prave istine, iskazane u p r v o m e dijelu.
Drugi su tumai prosudili ulogu drugoga dijela slino Dielsu,
smatrajui m e u t i m kako je njegova zaprava svrha bila u pole
mici s drugim k o l a m a " , poglavito s pitagorejcima ili H e r a k l i t o m
i njegovim sljedbenicima.
Zeller je pak, u djelominoj razlici s p r a m svih takvih shva
anja, b i o uvjeren da itava P a r m e n i d o v a fizikalna teorija i m a
p u k o hipotetiko znaenje" te da n a m h o e pokazati kako bi svi
j e t pojava izgledao kad b i s m o ga smjeli drati za neto zbiljsko"
( 7 1 9 2 3 , str. 725).
Sva n a m ta navedena objanjenja" danas ve m o g u izgledati
n a p r o s t o smijenima i oitovati filozofijsku historiografiju d r u g o g
dijela prologa i poetka naega stoljea u j e d n o m ne ba osobito
blistavom svjetlu. Ipak, trebalo je ekati sve do 1916. da Reinhardt u svojoj zaslueno cijenjenoj knjizi uvjerljivo ospori sve ta
kve n a z o r e i energino u p o z o r i na to da je i u d r u g o m e dijelu,
ba kao i u p r v o m , za P a r m e n i d a sadrana istina, to se dovoljno
j a s n o oituje v e i u injenici da se objava sadraja prvoga i dru
g o g a dijela zbiva na usta iste boginje.

74

N a k o n toga preteni se dio relevantne interpretacije P a r m e

nida dalje odvija u svojem b i t n o m i o d l u u j u e m aspektu u p r a v o
u sve dubljem sagledavanju unutranjega jedinstva i supripadnosti obaju dijelova, o n o g i s t i n i " i o n o g m n i j e n j u " . T a k o e
naprimjer 1953. v e posve samorazumljivim zazvuati o s n o v n i
stav v a n o g a S c h w a b l o v a lanka B i t a k i d o k s a u P a r m e n i d a "
(str. 5 2 ) : Pitanje bitku ne da se rijeiti b e z pitanja d o k s i . "
Tri su bitna dijela P a r m e n i d o v a teksta iz tumaenja kojih se
ponajprije dade zadobiti mjerodavan uvid u pravu narav m e u
s o b n o g o d n o s a dvaju dijelova spjeva. J e d a n je k o n a c 8. fragmenta,
u k o j e m u je rije porijeklu varava p o r e t k a " rijei kojima b o
ginja izlae mnijenja smrtnika, drugi je cjelokupan tekst p r o e m i ja, u v o d a u spjev, koji prikazuje p u t ovjeka z n a l c a " k boginji sa
moj, d o k je k o n a n o trei fragment 12, koji opisuje n e p o z n a t u b o
ginju u sredini k o z m o s a to upravlja svime, zainjui k a k o o m r a
e n o raanje tako i sparivanje". S m a t r a m o da s a m o d o s t a t n o m
interpretacijom svakog od tih dijelova teksta, i cjeline svih njih
zajedno, m o e m o zadobiti dostatnu spoznaju o n o m e najdubljem
P a r m e n i d o v a miljenja, te dovesti u v e n e i m n o g o diskutirane is
kaze s a m o m biu, j e d n o m , v j e n o m , n e p o m i n o m , uz sve ostalo
to je njemu u sredinjem o s m o m fragmentu k a z a n o . P o e li
se, t o m e nasuprot, kako je esto u dosadanjim t u m a e n j i m a to
bio sluaj, o d m a h od z n a k o v a " p o d kojima se P a r m e n i d u uka
zuje bie, stojimo u stalnoj opasnosti da i n e h o t i c e t a m o i z n a e m o
tek primitivne i nedomiljene r u d i m e n t e l o g i k e " , m e t a f i z i k e " ,
o n t o l o g i j e " , kako s m o to bili vidjeli na s a m o m e p o e t k u o v o g a
uvoda.
D)

Proemij

Nestle je j o ( k o d Zellera , str. 736) cjelokupnu metaforiku uz

laznoga putovanja k vratima dana i noi i k boginji istine shva
a o kao p u k u izvanjsku o d o r u " ( E i n k l e i d u n g ) , kao to je i prije
njega Diels b i o tvrdio da P a r m e n i d o v r a c i o n a l i z a m d o p u t a j o
s a m o vanjskoj formi mistike da na nj djeluje, sadraju p a k vie
n e " . No od istraivanja Frankela, Deichgrabera i B o w r e , prije svih
ostalih, neprijepornim se p o k a z a l o znaenje to ga cjelokupna ta
takozvana metaforika i m a za rasvjetljenje smisla c j e l o k u p n o g
ostaloga spjeva. P r i t o m nisu rijetke i zasluuju najveu p o z o r n o s t
tvrdnje da se sadraj proemija dade shvatiti poglavito kao j e d n o

75

religijsko ( R e i n h a r d t , B o w r a , V e r d e n i u s ) ili p a k mistiko (Mansfeld) iskustvo.

T r a d i c i o n a l n o m t u m a e n j u Seksta E m p i r i k a (Adv. math., V I I
l l l s q . ) , p r e m a k o j e m u s u kotai kola, kojima u u v o d u P a r m e n i d
putuje u smjeru sunca, uistinu alegorija za ui, s u n e v e djeve p a k
za osjetilo vida, boginja P r a v d a za n e p r e v a r n i u m , a konji o d n o s
n o k o b i l e z a b e z u m n e d u e v n e porive, danas j a m a n o nitko vie
n e pripisuje vjerodostojnost. P o s v e j e o i g l e d n o n a i m e d a j e t o
S e k s t o v o tumaenje inspirirano r a n o m s t o i k o m platonizirajuom
alegorezom.
J e d n a k o tako nitko, o s i m z a u d o Boedera, ne dijeli njegov
stav da su boginja koja prihvaa P a r m e n i d a i objavljuje mu istinu
i P r a v d a uistinu j e d n a te ista boginja. O p e n i t o je pitanje iden
titetu triju boginja koje se j e d i n e spominju u s a u v a n o m e dijelu
spjeva na kljunim mjestima, njihova e v e n t u a l n a istovjetnost,
razlika, te narav m e u s o b n o g odnoenja, pitanje koje ni do danas
nije nalo zadovoljavajue razjanjenje. No to i tako vrijedi tako
rei z a sve to n a m j e o d P a r m e n i d a povijesno p r e d a n o .

Bibliografski
I.

Izdanja (kronolokim slijedom)

Brandis, Chr. .: Commentationum Eleaticarumpars I, Xenophanis,
Parmenidis et Melissi doctrina e propriis philosophorum reliquiis
exposita. Altona, 1813, str. 85-182.
Karsten, S.: Parmenidis Eleatae carminis reliauae. Amsterdam,
1835.
Stein, H.: Die Fragmente des Parmenides . Svmbola philologorum Bonnensium in honorem F. Ritschelii coll. Lipsiae,
1864-1867, str. 763-806.
Diels, H.: Parmenides' Lehrgedicht. Berlin, 1897.
Riezler, K.: Parmenides. Frankfurt am Main, 1934. (2. erg. Aufl.
1970)
Albertelli, P.: Gli Eleati. Testimonianze e frammenti. Bari, 1939.
Beaufret, J.: Le poeme de Parmenide. Pari, 1955.
Untersteiner, M.: Parmenide. Testimonianze e frammenti, Introduzione, traduzione e commento. Firenze, 1958.
Taran, L.: Parmenides. A text with translation, commentarv, and
critical essavs. Princeton, New Jersev, 1965.
Holscher, U.: Parmenides. Vom Wesen des Seienden. Herausgegeben, ubersetzt und erlautert. Frankfurt am Main, 1969.
Bormann, K.: Parmenides. Untersuchungen zu den Fragmenten.
Hamburg, 1971.
Heitsch, E.: Parmenides. Die Anfange der Ontologie, Logik und Naturuiissenschaft. Die Fragmente herausgegeben, ubersetzt und
erlautert. Miinchen, 1974.
Coxon, A. H.: The fragments of Parmenides. A critical text with introduction, translation and commentarv. Assen/Maastricht, 1986.

II.

Literatura (abecednim slijedom)

Bowra, C. M.: The Proem of Parmenides, Class. Philology 32, 1937,
str. 97-112.
Calogero, G.: Studi sull' Eleatismo. Roma, 1932.
Capizzi, .: La porta di Parmenide. Due saggi per una nuova let.tura
del poema. Filologia e critica 14. Roma, 1975.
Deichgraber, K.: Parmenides' Auffahrt zur Gottin des Rechts. Un
tersuchungen zum Prooimion seines Lehrgedichts. Mainz, 1959.
Gadamer, H.-G.: Retraktationen zum Lehrgedicht des Parmeni
des. Varia Varioru/n. Festschrift Karl Reinhardt. Koln, 1952, str.
58-68.
Gilbert, O.: Die des Parmenides. Arch. Gesch. Philos. 20,
1907, str. 24-45.

G o t o v o u rezignaciji p r i z n a o je j e d n o m P l a t o n na usta Sokratova: P a r m e n i d mi se ini, po onoj H o m e r o v o j , 'tovanja vrije

d a n ' te ujedno 'i straan'. Susreo s a m zaista t o g m u a p o s v e m l a d
p o s v e stara, i u k a z a mi se da sadri neki b e z d a n skroz n a s k r o z
p l e m e n i t . B o j i m se dakle da ne s a m o da n e e m o shvatiti o n o to
j e z b o r i o n e g o i d a e j o vie ostati n e z a m i j e e n o to t o n a u m u
imajui ih je izrekao..." (Theaet. 183e5-184a3).
J e d n a k o m se d o j m u zacijelo ne m o e oteti ni neki dananji
ozbiljan filozofijski susret s P a r m e n i d o m .

76

dodatak

77

Heitsch, .: Gegenuiart und Evidenz bei Parmenides. Aus der Problemgeschichte der Aeguivokation. Wiesbaden, 1970.
Holscher, U.: Grammatisches zu Parmenides. Hermes 84, 1956, str.
385-97.
Jantzen, J.: Parmenides zum Verhaltnis von Sprache und Wirhlichkeit. Munchen, 1976.
Kahn, Ch. H.: The Thesis of Parmenides. Revieui of Metaphysics 22,
1969, str. 700-24.
Mansfeld, J.: Die Offenbarung des Parmenides und die menschliche
Welt. Assen, 1964.
Mourelatus, A. P. D.: The Route of Parmenides. New Haven and
London, 1970.
Owen, G. E. L.: Eleatic questions. Class. Quart. 54, 1960, str.
84-102.
Reinhardt, K.: Parmenides und die Geschichte der griechischen Phi
losophie. Bonn, 1916 ( 2 1959, 3 1977).
Schwabl, H.: Sein und Doxa bei Parmenides. Wiener Studien 66,
1953, str. 50-75.
Schvvabl, H.: Hesiod und Parmenides. Zur Formung des parmenideischen Prooimions (28 1). Rheinisches Museum 106, 1963,
str. 134-42.
Verdenius, W. J.: Parmenides. Some comments on his poem. Gro
ningen, 1942. (Pretisak: Amsterdam, 1964)
Woodbury, L.: Parmenides on names. Harvard Stud. Class. Philol.
63, 1958, str. 145-66.

PARMENID
Fragmenti Parmenidova djela

Fragmenti Parmenidova djela

."

Preveo
(Napomenu

Dubravko
biljeke

dodao

kiljan
Damir

Barbari)

Napomena:

V S T '

> *

/r^r,9Kip A V J t ^ J t t ^ U i j N T

>

Tekst Parmenidova spjeva" u rukopisu Seksta Empirika

(Codex Laur. 85. 19f. 125v).

Hrvatski prijevod Dubravka Skiljana preuzet je iz prijevoda Dielsova djela Die Fragmente der Vorsokratiker u izdanju Walthera Kranza:
Hermann Diels, Predsokratovci. Fragmenti, I svezak, Zagreb, 1983, str.
206-216. Prijevod je u potpunosti neizmijenjen, osim to je uklonjena
akcentuacija, koja - smatramo - vie optereuje traganje za filozofijskim
smislom teksta no to mu pridonosi, kao uostalom moda ve i sam prepjevavajui pristup. U biljekama, koje smo dodali samo tamo gdje se
inilo najpotrebnije i bez pretenzije na inae poeljnu iscrpnost, upozo
reno je na krupnije filoloke dileme glede razliitih moguih varijanti
itanja originalnog teksta i samo je uzgredno na nekoliko mjesta komen
tirana poneka pojedinost prijevoda.

Fr. 1

Kobile koje me nose, dokle g o d srce mi udi,

uglavljene stoere, cijele od mjedi i koje

vukle su kad su me boginje 1 povele na put glasovit

snano su drali iljci i klinovi. U p r a v o kroz njih

s o n u to stranu svih naselja

ravno su djevojke vodile c e s t o m kola i konje.

nosi ovjeka znalca.

Njime bjeh noen: njim su me nosile kobile mudre,

Primi me boginja naklono, d e s n u (mi) uhvati ruku

vukle su kola, dok su ih djevojke vodile p u t e m .

svojom r u k o m i rije mi o v a k o progovori, ree:

Uglavljena osovina putae pitave zvuke,

M l a d i u kojega prate b e s m r t n i (ovi) vozai,

arei (sva se) (jer dva su je hitra vrtjela t o k a

kojega kobile nose d o k prilazi m o j e m u d o m u ,

s j e d n e i s druge strane) kada su Helija keri,

zdravo, jer nije te p o g u b n a sudbina nagnala ii

ostaviv nastambu Noi, hitale ( m e n e ) da prate

o v i m p u t e m (daleko je izvan ljudskih putanja),

u susret svjetlu, skinuvi s glava r u k a m a vela.

n e g o pravda i pravednost. P o t r e b n o sve je da spozna -

Ondje su dveri (to v o d e ) na putove N o i i Dana,

lijepo z a o k r u e n e 3 Istine sigurno srce,

i njih omeuje nadvratak zajedno s k a m e n i m p r a g o m ;

a i dokaza istine liena smrtnika mnijenja.

sama su (vrata) eterska, u njima velika krila;

Ipak, nauit e 4 i to k a k o je miljenja takva

Dike s k a z n a m a m n o g i m dri im kljueve dvojne.

n u n o ispitati briljivo posve kroz sve u s v e m u . 5

Njoj se obrate djevojke rijeima blagim i vjeto

(nju) n a g o v o r e da im zasun to zatvara vrsto

Fr. 2

Hajde, kazat u, a ti sluaj, zapamti rijei,

s m a k n e o k r e t n o s dveri; poletjevi, njihova krila

koji su s a m o zamislivi istraivanja puti:

i r o m se otvore, o k r e n u sasvim u s u p r o t n o m smjeru

p r e m a j e d n o m e bitak jest a nebitka n e m a 3

Dielsovo je od njega prihvaena konjektura Steina i Willamowitza, dok rukopisi imaju . Veina izdavaa nakon Dielsa
(izuzetak je Riezler) zadrava izvornu rukopisnu verziju, razumije
vajui kao genitivus poss. u smislu boginji pripadan put".
Npr. Bormann: der von der Gottheit festgesetzte VVeg".
Gotovo svi izdavai zadravaju Dielsovo ' , navodno itanje
jednoga rukopisa, dok svi ostali rukopisi imaju besmislene varijante
' , odnosno , odnosno . No, Coxon je usta
novio da je od Dielsa prihvaeno itanje pogreka Sextova izdavaa
Mutschmanna, tako da preostaje samo pokuati novu konjekciju, ko
jih je i dosad bilo bezbroj. Sam Coxon odluuje se za Hevneovu:
< > < > , te prevodi dotini ulomak through every stage straight
onvvards".

>

Diels i dio ostalih izdavaa prihvaaju Simplikijevu verziju ,

no Deichgraber, Mansfeld, Heitsch i Coxon opredjeljuju se za
(vrlo uvjerljive"), kako imaju Plutarh, Sextus, Klement, Diogen
Laertije.
Svi se izdavai dre Dielsova prihvaanja lekcije , odbijajui
drugu postojeu: (rei u " ) .
Teko da ovdje prijevod pogaa smisao originalnoga teksta. Smisao je
ove izuzetno mnogo diskutirane i jo ne usuglaeno protumaene re
enice otprilike ovakav (usp. H. Schwabl, Sein und Doxa bei Parme
nides, Wiener Studien 66, 1953, str. 50-75; sada u: Um die Begriffsivelt
der Vorsokratiker, str. 402): Ali opet e nauiti i to da su ona mni
jenjem prihvaena morala mnijenjem prihvatljiva biti, kad (ve) sve
kroz sve proimaju."

83

staza je (to) uvjerenja (/koja/ Istinu slijedi);

Fr. 7,8 N i k a d a nee nadvladati to da nebie jeste;

p r e m a d r u g o m e nebitak jest i n u n o postoji to je, k a e m ti, sasvim nespoznatljiva staza:

ne m o e spoznati o n o to nije (jer m o g u e nije)
niti izrei.
Fr. 3

od t o g a puta istraivanja r a z u m odvrati,

n e k a te navika s m n o g o iskustva tim p u t e m ne n a g n a
da bez pogleda upravlja oi, zagluen sluh i
jezik, nego prosudi milju prijeporni dokaz
koji ti iznosim. J e d i n o o p i s 7 preostaje puta

... j e r isto je misliti (kao) i biti.

p r e m a k o m (bie) postoji. N a njemu vrlo s u m n o g i

Fr. 4

Gledaj: to i z m i e u m u stalno je prisutno u njem;

n e e on, n a i m e , odvajati bie od v e z e s b i e m
niti (kad j e ) rasuto p o s v u d po k o z m o s u cijelom
niti (u j e d n o ) zbito.

Fr. 5

znaci da je nenastalo i neunitivo bie,

j e r j e cjelovito ( o n o ) 8 , n e p o m i n o , bez zavretka 9 ;
niti je bilo niti e biti, itavo sad je,
j e d n o , neprekidno. Kakav e traiti nastanak njemu?

Jer nije mi v a n o

K a k o se, odakle razvilo? Da je iz nebia, n e u

gdje u da p o n e m : opet u natrag o n a m o doi.

dati da kae ni misli: ni misliti, naime, ni rei

ne smije da nebie jest. Jer, da se iz niega rodi,

Fr. 6

N u n o je rei i misliti: postoji bie. D o k bitak

koja bi n u d a ga, kasnije ili prije, potakla?

postoji, nita ne postoji - promisli, nalaem, t o m .

S p u t a t e takva istraivanja < o d v r a a m >

prvo,

zatim i s o n o g a kojim ljudi to ne znaju nita

lutaju dvoglavi. N a i m e , vodi im um to t u m a r a
smutnja u njihovim grudima; oni se nositi daju,
gluhi i slijepi, zbunjeni, bez rasuivanja rulja,
koji smatraju da su bitak i nebitak isto
(ali) i neisto; (za njih) u s v e m u je p o v r a t n a staza.
Q

84

<> je umetak Dielsov, prihvaen od svih potonjih izdavaa. Iz

meu ovog i sljedeeg retka pretpostavlja Taran lakunu, to prihvaa
i Heitsch.

Svi su se izdavai sloili s Dielsovim prihvaanjem Simplikijeve lekcije

namjesto Sekstova . Hrvatski prijevod opis" za na
ovome mjestu svakako je diskutabilan.
Diels preuzima lekciju Plutarha (Proklo ima samo
), koja nije ba najuvjerljivija medu svim ponuenima. Ve
ina izdavaa se odluuje ili za (Bormann dodatno
odvaja rijei zarezom) Klementa, Simplikija, Filopona i jednog ruko
pisa Euzebija ili pak za , kako imaju Pseudo-Plutarh, dva rukopisa Euzebija i Teodoretos. Dakle: ili (1) cijelo jednorodno", odnosno cijelo, jednorodno", ili pak (2) jedino jednorodno"
Diels prihvaa Simplikijevu najee navoenu lekciju ' .
to preuzima i veina izdavaa, premda je u tradiciji teksta ea vari
janta ' (Simplikije na jednome mjestu, Klement, Euzebije,
Teodoretos, Plutarh, Pseudo-Plutarh, Filopon, Proklo). U neprilici sa
drajne i smislene naravi, Brandis je bio konjicirao ' ,
to prihvaa i Holscher. Owen pak predlae , a Taran
.

85

T a k o je n u n o sasvim da jeste ili da nije.

Nikada dokaza m o iz n e b i a

10

pristati nee

Z b o g toga ne smije b i e b e s k o n a n o da b u d e :

da se to raa do nebie. Stog, ne popustivi negve,

tako mu ne treba nita, o n a k o bi trebalo svega.

ne dade Dike da nastane niti da p r o p a d n e (bie)

Isto je misliti (kao) i o n o e m u se misli;

n e g o (ga vrsto) dri; a odluka t o m je ova:

nee, naime, bez bia u k o j e m je (to) i z r e e n o

jest ili nije. O d l u e n o je - kako je n u n o -

pronai miljenje: d r u g o g a n e m a 1 3 niti e biti

da se naputa put nezamisliv i neizreciv

iega o s i m bia - okovala ga M o i r a

(istinit nije), a dri se zbiljskog i pravog puta.

K a k o bi m o g l o propasti b i e 1 1 ? Nastati kako?
A k o je nastalo, ako (tek) nastaje, (tad) ne postoji.
T a k o se ugasnu nastanak, ne z n a se (tako) za propast.
Nije ni djeljivo jer je cijelo j e d n a k o (sebi),
niega n e m a vie da njemu okupljanje prijei
niti manje, v e cijelo p u n o sasvim je bia.
I n e p r e k i d n o sve je, j e r prianja bie uz bie.
Uz to je n e p o k r e t n o u m e a m a g o l e m i h veza
bez p o e t k a i kraja: daleko su izgnani j a k o
propast i nastanak - otjera (njih) nepobitan dokaz.
Isto i u istom ostaje, poiva s a m o po sebi;
na mjestu stalno ostaje tako, jer m o n a ga N u n o s t
Dielsovo itanje , oslonjeno na Simplikija, nije prihvaeno
od svih izdavaa. Slijede ga npr. Riezler, Heitsch i Coxon, dok Bormann, slijedei Karstena, ita , Holscher ,
a Brandis .
Ovdje Kranz preuzima emendaciju Karstena i Steina '
, dok je Diels izvorno bio zadrao Simplikijevu verziju u svim rukopisima . Takvo itanje nakon Dielsa zadravaju
i Bormann i Coxon, te prevode otprilike u smislu: kako bi ubudue
moglo biti bie?"

86

dri u v e z a m a m e e to ga okruuje (sasvim).

12

n e p o k r e t n o i cijelo da b u d e . Sve to su ljudi

nazvali, s vjerom da istinu vide, tek pusto je i m e 1
nastanak (kao) i propast, n e b i t a k (kao) i bitak,
promjena mjesta (kao) i mijena blistavih boja.
A j e r ima krajnju granicu, sa svih je strana
k o n a n o , nalik na m a s u lijepe okrugle kugle,
p o s v u d o d sredita j e d n a k o daleko: p o t r e b a n e m a
ovdje i ondje da b u d e to vee ili to manje.
N e b i a n e m a koje bi prijeilo suvislost njemu,
n e m a ni bia koje bi bilo tu vie a t a m o
Svi rukopisi imaju ovdje ' Diels-Kranz pri
hvaaju uz rezervu Bergkov prijedlog da se ukloni , te ostavljaju
rije u uglatoj zagradi. Gornji je prijevod oito nainjen prema toj su
gestiji, premda i tada nije na ovome mjestu dostatno precizan. Hol
scher i Coxon slijede tekst rukopisa, to dakako daje sasvim razliito
razumijevanje i prijevod.
Simplikije ima dvije razliite varijante ovoga teksta. (1) ^ ,
koju je prihvatio Diels te za njim gotovo svi izdavai, te (2) '
, koja ostaje posve nerazumljiva. Jedini je od novijih izdavaa
Coxon prihvatio tu verziju teksta, uz manju preinaku, itajui
, te prevodei and time is not".
Diels ovdje prihvaa jednu od dviju verzija Simplikijeva teksta, naime
() , u emu ga slijede skoro svi izdavai. Holscher pak, kao i
Woodbury i Mourelatos, ima drugu Simplikijevu varijantu ,
prevodei tome je sve ono pripisano...".

87

manje od bia, j e r sve n e o k r n j e n o postoji:

Fr. 11

... kako su Zemlja, S u n c e i Mjesec,

sebi o d a s v u d isto, j e d n a k o d o s e e m e e .

i sveobuhvatni eter i mlijena staza,

S t i m ti istini p o u z d a n g o v o r i m i s a o (svoju)

najudaljeniji Olimp, te topla zvjezdana snaga

svravam. O d s a d a sluaj mnijenja s m r t n i k a (ljudi)

stali da postaju.

pa e uti moje rijei p o r e t k u l a n o m .

Njihov je n a z o r da d v a m a o b l i c i m a i m e se daje -

Fr. 12

slijedei puni su noi, gdje dio p l a m e n a struji;

j e d n o m e od njih ne treba o n o (zalutali tu su).

u sredini je boginja koja upravlja svima.

L i k i m razluie o p r e n o , s u p r o t n e znaajke s v a k o m

P o t p u n o , naime, raanjem mrskim i parenjem vlada,

od njih pridae: ovdje je p l a m e n eterski ognja,

alje na parenje mujaku enku, i s u p r o t n o o p e t

blag i v e o m a lagan, sebi istovetan svuda,

mujaka enki.

no n e i s t o v e t a n s drugim; ondje je suta suprotnost:

m r k l a n o , a njezin je lik i zbijen i teak.

(Prsteni) ui nemijeane puni su vatre,

Fr. 13

Najprije Erosa od svih b o g o v a izmisli ona.

zato da nikad se ne da zavesti smrtnika stavom.

Fr. 14

zajmljeno svjetlo, n o n a lu to obilazi Zemlju

No k a d sve je n a z v a n o ( i m e n o m ) svjetla i noi,

Fr. 15

okreui se stalno p r e m a zrakama S u n c a

Fr. 16

K a o to u svakog udovi, smijeani, lutaju m n o g o ,

P o r e d a k i z n o s i m taj ti to suvislim ini se posve,

Fr. 9

pa je po vlastitim silama ( n a z v a n o ) o v o i o n o ,
j e d n a k o p u n o je svjetla sve i nevidljive noi,

tako i um se u ljudima javlja; j e r isto za ljude,

u i s t o m razmjeru, izvan obojega niega nema.

Fr. 10

priroda udova: misao naime je preteni dio.

( T a k o ) e etersku prirodu i sva u eteru zvijea

pronii, kao i r a z o r n i u i n a k svjetlosti iste
blistava S u n c a , i odakle (sve) su nastale (zvijezde),
u t e u i n k u , prirodi M j e s e c a putanje k r u n e

88

za sve i svakog (ovjeka sasvim) je o n o to misli

Fr. 17

Z d e s n a djeake, slijeva opet djevojice...

Fr. 18

K a d m u k a r a c i ena pomijeaju ljubavne klice,

s o k r u g l i m o i m a , N e b u u o k r u g saznat e isto

djelatna sila u ilama stvara iz razline krvi,

o d a k l e nasta i k a k o ga vodi i o k o v a N u n o s t

drei (pravi) omjer, d o b r o graena tijela.

da bi zvijezda dralo m e e .

.Ako bi sile, kad smijea se sjeme, dole u s u k o b ,

89

pa u smijeanu tijelu ne bi se slile u j e d n u ,

strano bi dvojnim sjemenom kodile spolu to nie.
Fr. 19

T a k o su nastale (stvari) - po mnijenju -, i sada su (takve),

te i u b u d u e rast e i iezavati (zatim);
a svakoj od njih su ljudi nadjeli p o s e b n o i m e . "

Damir

Barbari

Platon

L o je platoniar onaj koji bi ikada htio zakljuiti s b i l o k o j i m

filozofijskim p r i k a z o m , pa b i o to i prikaz temeljne filozofije sa
m o g a Platona, koji ne bi, j e d n a k o kao i o n , b i o u s v a k o m tre
n u t k u s p r e m a n n o v o i drugo nauiti te s a m razotkriti prijanju
zabludu. M i s a o ne stoji n e p o m i n a . Stalno dalje i p r e k o sebe s a m e
radei, mijenja o n a o n o g a koji misli, t a k o da mu sve vie i vie
biva n e m o g u n o u p o n o v o se miljenjem nai u o n o m e prije mi
ljenom."
O v i m rijeima, kojima Paul N a t o r p zapoinje lijep i znaajan
metakritiki d o d a t a k " d r u g o m izdanju s v o g rijetko z a s l u n o g
prikaza cjeline P l a t o n o v e filozofije Platonov nauk idejama, p o
g o e n je i d o b r o ocrtan osnovni ugoaj filozofiranja ije o s n o v n e
crte h o e m o ovdje ukratko naznaiti. D o i s t a je neponovljiv osjeaj
ivota koji n a m posreduje P l a t o n o v o djelo, osjeaj raanja misli,
njihova rasta i razvoja, zastoja, oklijevanja, skretanja i zaobila
enja, primicanja v r h u n c u spoznaje, p o t o m uzmicanja i povlae
nja, pa unatrag gledajueg ponavljanja u prisjeanju. G o t o v o se
ini kao da je s a m Platon, u skladu s vlastitim s t a v o m iz Symposiona, u p r a v o o n o najivlje svojega ivota i s a m u sr njegovu u

90

cjelini p r e n i o i p r e t o i o u ivu rije svog djela, kako o n o g napisa

n o g a tako zacijelo i o n o g i z g o v o r e n o g a . P r v o n a m je sauvano u
cjelini, d r u g o m e posjedujemo t e k o s k u d n a i ne ba p o u z d a n a
izvjea.

ivot
I m a li se na u m u o v a k o o z n a e n karakter djela, nee o s o b i t o udi
ti to da n a m uobiajeno shvaena biografija filozofa nije niti izda
leka toliko p o z n a t a koliko to njegovo djelo samo. O s o b a P l a t o n o v a
kao da se u cjelini p o v u k l a u prikrivenost neoitovanja. M n o t v o
njegovih napisanih dijaloga vodi uitelj mu Sokrat; u d r u g i m a p a k
nastupaju kao v o e r a z g o v o r a pitagorejac Timej, ili elejski stra
n a c " , ili ak P a r m e n i d . P l a t o n a se s a m o g m o d a m o e ponajprije
predmnijevati iza m a s k e A t e n j a n i n a " u posljednjem i najveem
njegovu djelu Zakonima. U p i s a n o m e djelu sebe izrijekom spo
m e n u t i s a m o n e k o l i k o puta, i to naglaeno u z g r e d n i m n a i n o m .
N e o b i n o je kako su ak i njegovi veliki suvremenici prihvatili tu
u d n o v a t u igru sebeprikrivanja: Isokrat ga ne spominje i m e n o m
ni na j e d n o m e mjestu, Aristotel n e m a g o t o v o ni slova o s o b i svog
d u g o g o d i n j e g uitelja, K s e n o f o n t ga spominje samo j e d n o m . Na
e dananje znanje ivotu ovjeka P l a t o n a potjee iz stoljeima
kasnijih izvjea D i o g e n a Laertija, Plutarha, te o p e n i t o kasnijih
platoniara. Gdje je p a k u tim izvjeima granica koja dijeli histo
rijske injenice od v r e m e n o m nataloenih legendi, teko je rei.
t o naprimjer misliti stavu Apuleja iz M a d a u r e (2. st. poslije
Krista) d a j e P l a t o n n e s a m o vrlinama p r e m a i o heroje, n e g o
se a k s p o s o b n o s t i m a izjednaio s b o g o v i m a " (etiam aequiparuit
d i u u m potestatibus) (De Platone et eius dogmate I, ii)? N a z n a
i m o ipak n e k o l i k o pouzdanije p o t v r e n i h historijskih pojedi
nosti.
R o e n j e vjerojatno 428/427. prije Krista, p r e m a n e k i m izvje
i m a u Egini, p r e m d a je A t e n a vjerojatnije mjesto roenja, u b o
gatoj aristokratskoj obitelji. Otprilike u godini 407. susree So
krata i ostaje njegovim u e n i k o m sve do S o k r a t o v e smrti 399. P o
t o m odlazi u M e g a r u k Eleaanu Euklidu, a n a k o n p o v r a t k a u
A t e n u sudjeluje, ini se, u v o j n i m p o h o d i m a na T a n a g r u u Beotiji i na K o r i n t . Vjerojatno posjeuje m a t e m a t i a r a T e o d o r a u Kire-

92

ni i pitagorejca Filolaja u Italiji. Izgleda da je nekako u to vrijeme

b i o i u Egiptu: da li doista, i k a k o dugo, to ostaje neizvjesno.
Kasnija putovanja u j u n u Italiju, u Sirakuzu, u k u p n o tri za
ivota, p o u z d a n o su potvrena vlastitim p r i k a z o m u s e d m o m od
P l a t o n o v i h pisama. Prvo pada u god. 388/387, d r u g o u 367/366,
tree u 361/360. K a k o su i zato propali uporni pokuaji da t a m o
ozbilji p o n e t o od ustroja istinske filozofijske drave, t o m e do
voljno sam govori u s p o m e n u t o m pismu.
Akademiju je Platon o s n o v a o najvjerojatnije po povratku s pr
v o g p u t a u Sirakuzu, valjda negdje o k o 385, ili m o d a koju godinu
kasnije. U s t a n o v a bijae p o s v e e n a M u z a m a , kojima se rtvovalo
svakoga j u t r a prije poetka d n e v n o g a rada. U toj pretei svih kas
nijih univerziteta i akademija uzeli su udjela, kao sluai, pre
davai ili tek diskutanti, m n o g i od najpoznatijih z n a n s t v e n i k a "
tadanje Grke. predavakoj djelatnosti samoga Platona, koja
m o r a da je bila izvanredno intenzivna i svestrana, z n a m o m a l o
ili g o t o v o nimalo. Akademija je zatvorena i rasputena od strane
cara Justinijana godine 529. poslije Krista, n a k o n g o t o v o tisuu
godina neprekidnoga rada.
Smrt je Platona zadesila g o d i n e 347, dakle u dobi od o k o
osamdeset godina. Ne posve neuvjerljiva predaja t o m e da je ne
p o s r e d n o pred smrt traio da mu svira i plee j e d n a robinja, te da
je n a k o n smrti p o d njegovim j a s t u k o m p r o n a e n a knjiga Aristofanovih komedija, zacijelo daje misliti.

Djela
Od dijaloga izdanih p o d P l a t o n o v i m i m e n o m neki su n e d v o j b e n o
utvreni kao neautentini, o d n o s n o pripadni a n o n i m n i m piscima
iz kruga Akademije ali ne P l a t o n u s a m o m . To su: Alkibiades II,
Hipparhos, Erastai,
Theages, Kleitophron, Minos, Epinomis. Neto
je manje sigurna neautentinost dijaloga Alkibiades I, Hippias I,
Hippias II, Ion, Menexenos, te 13 pisama, to sve valja drati
dvojbeno P l a t o n o v i m spisima. Od pisama esto i s e d m o su g o t o v o
o p e n i t o prihvaeni kao P l a t o n o v a vlastita.
Kronologiju nastanka djela teko je ustanoviti, o s o b i t o j o sto
ga to valja raunati i s preradama, prepravljanjima, dodavanjima
od strane autora samog. U pravilu dijele se u tri grupe:

93

1. Sokratiki dijalozi: Protagoras, Laches, Lysis,

Charmides,
Apologia, Kriton, Eutyphron,
Gorgias, Euthydemos, Menon
(uko
liko su autentini, pripadaju tu j o Ion, Hippias minor, Menexenos).
2. Zreli
spisi:
Phaidon,
Symposion,
Politeia,
Parmenides,
Phaidros. (Dijalog Kratylos pada vjerojatno negdje i z m e u prve i
druge grupe, mada je njegovo datiranje izuzetno nesigurno. Dija
log Theaitetos pak dolazi negdje i z m e u ove druge i sljedee, tree
grupe.)
3. Kasna djela- Sophistes, Politikos, Philebos, Timaios, Kritias, Sedmo pismo, Zakoni. ( O v o posljednje djelo Platon za ivota
nije dospio k o n a n o redigirati za objavljivanje, te ga je sredio i
izdao n e d u g o nakon njegove smrti u e n i k Filip iz Opunta.)
Ovakva danas vaea datacija srazmjerno je n o v a u predaji
izuavanja i interpretiranja Platona. Kasni su dijalozi, osim Timeja i Zakona, dugo smatrani tek p r o g r a m a t s k i m skicama za kasni
ju zrelu razradu klasine P l a t o n o v e filozofije", oliene prije sve
ga u Politeii. T e k p o e t k o m naeg stoljea dospijevaju oni u sre
dite istraivanja, bivaju prepoznati u s v o m znaenju kao mjero
davan lik p o z n o g P l a t o n o v a filozofiranja te s h o d n o t o m e tuma
eni. J e d n a k o je tako Fedar dugo, j o naprimjer za Schleiermachera i Zellera, pa i Natorpa, vaio kao posve rani, ili ak i naj
raniji P l a t o n o v spis, to je dakako bilo p r a e n o drastinim pro
maajima u interpretaciji kako t o g dijaloga tako cjeline P l a t o n o v e
filozofije.

Dijalog

kao

forma"

djela

Sva su P l a t o n o v a djela, o s i m Apologije, pisana u obliku dijalo

ga, p r e m d a se u kasnijim spisima ta forma odrava p r e t e n o j o
s a m o izvanjski - ili biva, kao u Timeju, zadrana samo u uvod
n o m , p r i p r e m n o m dijelu spisa - d o k se oni sami sve vie pribli
avaju nekoj vrsti traktata, izloenih u vidu svojevrsne didaktike
upute.
K a o umjetnik sastavljanja dijaloga Platon je naprosto nenad
maan, to se dovoljno potvruje v e najprostijom u s p o r e d b o m s
kasnijim pokuajima nasljedovanja takve forme u filozofiji, reci
mo u Cicerona, Anselma, Augustina, Leibniza, Mendelsona... No

94

literarno umijee, ili pak naglaena umjetnika sklonost i dar, ni

su ba nikakvo objanjenje toga da P l a t o n svoju filozofiju izlae
u p r a v o u t o m a ne u n e k o m d r u g o m vidu. Filozofijsko pitanje i m a
glasiti: odakle i zato P l a t o n u u p r a v o nunost dijaloga?
O d g o v o r j e n a o k o jednostavan. O b l i k i sadraj izlaganja nisu
u P l a t o n a n a i m e u o p e odvojivi. To znai koliko i to da je pre
ma njegovnl^kustvu miljenje samo dijalogino. Miljenje o d r e
uje on izrijekom i o p e t o v a n o kao unutranji bezglasni r a z g o v o r
due sa s a m o m s o b o m ; put se njegova razvijanja probija p o m o u
p o s t u p n i h koraka pitanja i o d g o v o r a .
Jedino r a z g o v o r o m biva, p r e m a Platonu, o u v a n a ivost, a to
o n d a ujedno znai i o t v o r e n o s t s l o b o d e filozofiranja. Sve i z r e e n o
i iskazano u p u e n o je tom i upravo tom sugovorniku, trai njegov
n a p o r sluanja i razumijevanja, te pokuava zadobiti i ishoditi
njegovo s l o b o d n o prihvaanje i slaganje. Pri k o n c u Fedra u p o z o
rava Platon na opasnost koja lei u p i s m u kao t a k v o m i u s v a k o m
p i s a n o m fiksiranju o n o g a u ivom r a z g o v o r u na vidjelo i z n e s e n o g .
Bit je te opasnosti u t o m e da p i s m o m u t v r e n e istine nemaju vie
n e p o s r e d a n o d n o s spram zgode v r e m e n a i mjesta u k o j e m su bile
izreene - mi b i s m o danas rekli: spram situacije" - niti s p r a m
o n o g a k o m e su upravo bile namijenjene. Iz svaki put j e d n o k r a t
n o g sklopa situacije izvuena (apstrahirana) istina tek je n e k a ap
straktna, te time i neiva istina.
Zbivanje ive, no zato vazda p r o l a z n e i tek j e d n o k r a t n e istine
u r a z g o v o r u nazivat e Platon, s n a g l a e n o m d v o s m i s l e n o m autoironijom, n a o k o p u k o m i g r o m " i z a b a v o m " ( ) . P o s v e j e
o i t o m e u t i m da je on upravo u toj i takvoj i g r i " nalazio j e d i n i
ovjeku d o s t u p a n nain filozofiranja i izlaganja o n o g a u filozofij
skoj spoznaji d o k u e n o g .
Miljenje se dakle zbiva unutranjim dijalogom due sa s o b o m
s a m o m r V a n j s k i izraz takvog razgovoraTrTeka vrsta njegove slike
i oponaanja, jest izvanjski r a z g o v o r s drugim. Slika p a k i o p o n a
anje takvog, d r u g o m e u p u e n o g r a z g o v o r a jest pisani dijalog. U
t o m i t a k v o m vieslojnom o d n o s u u z a j a m n o g odslikavanja i na
sljedovanja prikriva se P l a t o n u v a z d a o n o istinito.

95

Dijalektika i pitanje sustava"

Najviu, p o s v e s l o b o d n u i t a k o rei j e d i n u istu f o r m u pravog,
iskljuivo istinu stvari traeeg razgovora, naziva Platon dijalek
tikom i vidi je ujedno kao najviu i j e d i n u istinsku znanost, m e
t o d o m j o znanstveniju i od s a m e m a t e m a t i k e . Dijalektiar je onaj
t k o je u stanju sve i jedno sagledati ujedno, onaj t k o je u stanju
svako p o j e d i n o bie odrediti u p r a v o kao to, stavljajui ga u o d n o s
istovjetnosti, razlike, suprotnosti, slinosti ili srodnosti sa cjeli
n o m svega i sa svakim d r u g i m p o j e d i n a n i m .
Sto je zapravo P l a t o n u dijalektika i kako je treba shvatiti,
t o m e traju sporenja m n o g o b r o j n i h t u m a a . Gdje o n a ustvari pri
p a d a u n u t a r za P l a t o n a tako temeljnog razlikovanja dijanoetike
o d n o s n o r a z u m s k e i n o e t i k e o d n o s n o u m s k e spoznaje? I da li to
razlikovanje, klasino u t v r e n o na k o n c u este knjige Politeie,
doista u p o t p u n o s t i vai za sve ostalo njegovo djelo?
Bilo je miljenja - zapoinjui s J d e g e l o m _ - da je P l a t o n o v a
dijalektika- neka~vrsta~ ncdomiljenog, tako _rei p r i m i t i v n o g ^ po e t n o g o b l i k a pravog filojzpfijskog ,,sustava_". U t o m je smislu di
jalektiki prikaz odnosa, p e t ^ a j v e j i h roov.a>" {bie,^drugost,_istota, kretanje, stajanje) iz S(?firtta t u m a e n k a o povijocna anticipacija Aristotelova j i a i i ka kategorijama s jedne, a skolastikog te
p b t o m i n o v o v j e k o g nauka transcendentalijama (ens.urmrnjjverum7 DOnum) s d r u g e strane. ^Jednako su se d i a i r e z e ^ k a s n i h di
j a l o g a Trvaale k a o pokuaji svojevrsne m e t a z n a n o s t i " , tj. odre
enja vjeno vaeih uzajamnih odnoenja cjeline svih m o g u i h
logikih odreenja u n j i h o v o m a r h i t e k t o n s k o m rasporedu, od naj
viih te dakle i najopenitijih" p o j m o v a p r e k o uvijek niih i niih
v r s t a " sve do onih t a k o z v a n i h nedjeljivih. No takva formalizacija
roda, vrste i vrsne razlike, oslonjena o i t o na kasnu Porfirijevu
a p s t r a k t n u o b r a d u Aristotelova n a u k a kategorijama, teko da i
najmanje p o g a a smisao P l a t o n o v i h izvoenja.
O p e n i t o je, ini se, najtee od svega dijalektiku u P l a t o n o v u
smislu, n a i m e s u g l e d svega u j e d n o m e " , strogo i o d l u n o odi
jeliti od ideje filozofije kao sustava, ideje koja postaje s u d b i n o m
filozofije u novovjekoj o b n o v i stoicizma, p o t p o m o g n u t o j preuzi
m a n j e m i apsolutiziranjem ideala aksiomatske m e t o d e rane grke
geometrije. N a k o n Zellera, koji j e , na tragu H e g e l o v u , u P l a t o n o
voj dijalektici nalazio n a z n a k u j e d n o g nesavrenog filozofijskog
sustava, p o k u a v a se p o n o v o , o s o b i t o u posljednjih tridesetak go-

96

dina, cjelinu o s n o v n o g P l a t o n o v a nauka razumjeti i p r o t u m a i t i

kao neki sustav izvoenja" (Ableitungssvstem", H . G o m p e r z ) ,
u k o j e m bi na v r h u ontologijsko-aksiologijske piramide stajalo o n o
J e d n o , koje bi dalje na sve n i i m stupnjevima openitosti svojim
posredovanjem s p r i n c i p o m dvojstva proizvodilo stupnjevanu cje
linu svega. tim e m o pokuajima rekonstrukcije n a v o d n o g
P l a t o n o v a sustava" govoriti j o kasnije.

Ideje

ideja

dobra

A k o ima neega to oduvijek j e d n a k o kao i danas vai kao ne

dvojben znak prepoznavanja P l a t o n o v e filozofije, o n d a je to ja
m a n o takozvani n a u k idejama. U n e o b i n o m nesrazmjeru s
prilino rijetkim - s o b z i r o m na cjelinu djela - i ne uvijek izrii
to naglaenim spominjanjima od strane s a m o g a P l a t o n a stoji samorazumljivost s k o j o m se sva njegova filozofija dri istovjetnom
u p r a v o s tim n a u k o m . Manje se pritom pitalo to je to zapravo
u o p e ideja" za Platona.
IdejaL4e_- k a i m o to ovdje pojednostavljeno - za P l a t o n a onaj
pogled, vid, p o d kojim i u o b z o r u kojeg su se uvijek v e p r e t h o d n o
m o r a l a sagledati bia_i_jstvjm,jia^i ih_se uojoe_moglo_j^az^brati
kao upravo te i takye, te t o m e s h o d n o o d r e e n o imenovati. M o d a
rusnuTsasvim daleko od o n o g a to su Platonu bile ideje o z n a i m o
li ih j e d n i m i m e n o m koje svakako pripada tek novijoj filozofiji i
za njegov v i d o k r u g m o e biti rabljeno s a m o uz najvei oprez i
uvjetno, naime n a z o v e m o li ih transcendentalnim uvjetom mogunosti svake odreenosti uope
Utoliko bez ideja n e m a imenova
nja^ n e m a vrstog i postojanog oslonca za miljenje, n e m a smisle
n o g govorenja, sporazumijevanja, n e m a dijalektike i na k o n c u ne
ma filozofije same (usp. Parm. 134e-135c).
Bitno je m e u t i m pitanje da li je Platon doista, k a k o se to
smatra j o od Aristotela n a o v a m o , postavljao ideje kao neto po
sebi postojee i o d v o j e n o od stvari samih. Dalje, kako, i u kojoj
mjeri doslovno, shvatiti njegove emfatike tvrdnje da su ideje
vjene, n e p o k r e t n e , sebi s a m i m a uvijek iste i sve t o m e slino? K o
n a n o , grade li o n e zaista j e d n u zasebnu oblast, taj uveni svijet
ideja", n a v o d n o od n a e g a " svijeta konkretnih osjetilnih stvari i
bia u p o t p u n o s t i razliit i odvojen?

97

Tri su bitne injenice koje nas tjeraju na skrajnji oprez pri

m o g u e m b r z o m o d g o v o r u na postavljena pitanja. Prvo, ve je u
Sofistu Platon korjenitoj kritici p o d v r g a o prijatelje ideja", s nji
h o v i m glavnim n a u k o m posve nepokrenutim, stojeim idejama,
kao to se i prije toga ve, u Parmenidu, bio distancirao od shva
anja ideja kao o n o s t r a n i h " i od n a e g a svijeta" odvojenih. Dru
go, ideje su od s a m o g p o e t k a u P l a t o n a figurirale b i t n o u m n o
ini i j e d n a s d r u g o m u zajednici. U Sofistu e m e u t i m sam nji
h o v bitak, o n o po e m u o n e u o p e jesu, biti o d r e e n kao neki
s p l e t " i zajednica". D r u g i m rijeima, ni ideje nisu naprosto ne
ka bia po sebi: - odnoenje spram drugih i ostalih uvjet je samog
njihova bitka. ak su i one dakle na neki nain relativne. Tree,
ideje stoje u j e d n o m teko d o k u i v o m ali svakako b i t n o m unu
tranjem o d n o s u spram j e d n e izuzetne ideje, o n e koju Platon spo
minje s a m o na j e d n o m , ali zato svakako sredinjem mjestu svog
djela, u Politeii: - spram ideje dobra. D o n e k l e je s p r a v o m ta ideja
ee u interpretacijama bila nazivana i d e j o m ideja": doista se
ini da upravo ona, kao b e s p r e t p o s t a v n o p o e l o " , stoji u temelju
svih ideja kao takvih, koje bi b e z nje ostale ipak na k o n c u tek
p u k i m - ma kako inae n u n i m i neizbjenim - hipotezama, te
je upravo na taj nain pravi i jedini u z r o k " kako ideja u cjelini
tako i svega to u o p e jest i biva. Kakav je, m e u t i m , poblii od
n o s te jedinstvene ideje d o b r a spram svih ostalih, t o m e Platon
ne daje jasnije odreenje. No o n o to je ipak izvjesno, to je sva
skrajnja upitnost prihvaanja ideja kao nekakvih apsolutnih i za
sebe postojeih, odvojenih, nepokretnih i neutemeljivih bia, ne
kakvih postvarenih, hipostaziranih pojmova, k a k o se to najee
smatra.

Nauk

dva

svijeta"

K r o z cjelokupno vaee djelo P l a t o n o v o , od Fedona pa sve do Timeja, provlai se kao nezaobilazna konstanta j e d n o otro i n a o k o
n e p r e m o s t i v o razdvajanje o n o g bivajueg, dakle nastajueg i nestajueg, s j e d n e , te o n o g jestvujueg, samog bia, s druge strane.
tovie P l a t o n sam naziva svako od toga zasebnim m j e s t o m " i
o b l a u " ( ) , to se ipak ni na koji nain ne smije naprosto
nazvati s v i j e t o m " , kako se inae olako ini, prevodei zapravo
K a n t o v o m u n d u s " , a ne Platona. N a u k dvije odvojene i m e u -

98

s o b n o nespojive oblasti, osjetilnoj i mislivoj, senzibilnoj i n o u m e nalnoj, pripada zajedno s n a u k o m idejama k r o z c j e l o k u p n u p o

vijest filozofije u samu n a v o d n u j e z g r u uobiajeno s h v a a n o g platonizma.
No odluujue je uvidjeti da ta toliko isticana i naglaavana
o d v o j e n o s t " nije nikada u P l a t o n a izlagana k a o o n o posljednje,
k o n a n o i n e p r e m o s t i v o . tovie, od s a m o g je poetka, v e u Fedonu, oblast o n o g osjetilnog p u t e m o p o n a a n j a " i sudjelovanja"
stavljena u svojevrstan o d n o s s p r a m ideja, kao to su i o n e same,
p u t e m prisustvovanja", shvaene u svojoj u p u e n o s t i k o n o m e
osjetilnom. Ovaj teko dokuivi ali ujedno oito tako p r e s u d n i m e
u p r o s t o r dviju oblasti, o v o i z m e u " ( ) , u e m u se zbi
va kako u e e i oponaanje tako prisustvovanje i zajednitvovanje, p o s t u p n o je sve vie dospijevalo u s a m o sredite svih Plato
n o v i h filozofijskih napora, razvijajui i preoblikujui iz dijaloga u
dijalog cjelinu njegova temeljnog nazora.
N a g l a e n o je to sam stavio paljivome itatelju do znanja u
k a s n o m dijalogu Timej, gdje - n a k o n to j e , g o t o v o ponavljajui
d o s l o v n o iste rijei, iznova predstavio svoj klasini n a u k dvije
oblasti, onaj iz Fedona i Politeie prije svih ostalih spisa, - s nep r e v i d i v o m e m f a z o m uvodi sad trei, posredujui r o d " , o n u tako
zvanu P l a t o n o v u materiju".
J e d n a k o je tako, m e u t i m , v e i u s a m o m razmjerno r a n o m
Symposionu sva teina razmatranja pala na eros kao o n o posredujue, spajajue i povezujue dviju inae razdvojenih oblasti, a
u Politeii istu ulogu, j o produbljenije, i m a zacijelo sama ideja do
bra. K o n a n o , upravo o n o to j e ideja d o b r a t a m o , n a i m e o n o svesjedinjujue i svespajajue naprosto, to je o p e t u Timeju - u naj
manju ruku glede uloge, m o i i f u n k c i j e " - sam b o a n s k i obrt
nik, iz preobilja svoje d o b r o t e povezujui oblast o n o g osjetilnog s
vjenim u z o r o m ideja, tako to nju i sve u njoj ini najvie to je
to m o g u n o njima nalik. Nisu dakle dvije oblasti" o n o posljednje
i najdublje u Platona, v e njihova veza, spoj i uzajamni o d n o s .

Mo, gibanje, ivot

Najkasnije u dijalogu Sofist, na svakako sredinjem i s p r a v o m
u v e n o m mjestu 247e, toj ishodinoj toki d i n a m i k o g a shvaa
nja" (E. H o f f m a n n ) dospio je Platon do t o g a da k o n a n o ipak iz-

99

n a e ono jedinstveno i zajedniko kako o n o m e osjetilnom t a k o sa

m o j mislenoj oblasti. O n o njihovo zajedniko i z r a e n o je u rijei
: m o " , m o n o s t " , s p o s o b n o s t " , - u znaenju dakle koje
je za itav j e d a n svijet udaljeno od kasnije Aristotelove verzije u
smislu p u k e pasivne m o g u n o s t i . Stara zagonetka i najtei Pla
t o n o v p r o b l e m , onaj pravoj naravi u e s t v o v a n j a " () osjet i l n o g na mislivom, k o n a n o je razrijeen: svako uestvovanje,
svako zajednitvovanje p o i v a j e d i n o na moi uzajamnog injenja
i trpljenja, i u p r a v o e takva m o sad biti p r e p o z n a t a k a o pra
va i najunutarnjija narav sveg bitka. O n o bivajue postaje, susre
e se, raste, o p a d a i nestaje v o e n o m o i gibanja, to jest djelo
m i n o g i n e k o v r e m e n o g ustrajavanja u bitku. No ista je ta m o
gibanja p r e p o z n a t a sad i u onoj drugoj, n a v o d n o odvojenoj i ne
p o m i n o j oblasti ideja. I o n e same, t i m e to u o p e bivaju spoznav a n e i miljene, j e s u u p r a v o t i m e ujedno i p o k r e n u t e , te kao takve
ive.
M o kao snaga gibanja jest za P l a t o n a ivot. Izvorite te m o i ,
te dakle i izvorite s a m o g a ivota naziva on d u o m . M o , kretanje
i dua - j e d n o m rijeju: ivot - n a k o n Sofista ostaju o n o sredinje
c j e l o k u p n o g daljnjeg P l a t o n o v a filozofiranja.
N e k o o s o b i t o kretanje sad je i z n a e n o i u samoj inteligibilnoj
oblasti. Ideje same sad su shvaene kao ive, p o k r e t n e i u z a j a m n o
spletene p o m o u vlastite sile sjedinjavanja i razdvajanja^Ideje
dakle nisu ni na koji nain tek hipostazirani p o j m o v i " formalne
logike, k a k o ih je htjelo shvaati m n o t v o interpreta, v e su same
ive, djelatne sile.
S druglTsteane, p r e m d a p o k r e n u t e u procesu i zbivanju spo
znaje, nisu o n e - takva je n a i m e m o g u n o s t i z l o e n a te ujedno
odbijena v e u p r v o m e dijelu Parmenida - time v e i subjektiv i r a n e " , tj. proglaene p u k i m p o m i s l i m a Bojeg u m a , kao u kas
nijem kristijaniziranom p l a t o n i z m u , j o manje p o m i s l i m a ovje
je due, k a o u n o v o m e vijeku i j o danas. U o d n o s u na ovje
k o v u m o miljenja i spoznaje, ideje su n a p r o s t o ono to biva
miljeno, o n e su - usprkos svojoj pokrenutosti, zajednitvovanju
s d r u g i m a i u p u e n o s t i k d r u g o m - ipak j o uvijek jestva, bivstva
( ) , ili tovie ak m o n a d e " , k a k o e biti i m e n o v a n e u Filebu.

Dua
Zacijelo nijedan pojedinani f d o z o f e m P l a t o n o v nije tijekom tisu
ljetnih rasprava njegove filozofije bio toliko i tako intenziv
no diskutiran kao n a u k besmrtnosti due. P r i t o m je pitanje
dakako v o e n o i upravljano iskljuivo interesima eventualnoj
usuglaavanja s k r a n s k o m d o g m a t i k o m - postavljano uvijek iz
n o v a t o m e da li je u t o m nauku rije bila ba individualno
o s o b n o j dui. Naravski da je pritom m e t o d i k i bilo zaboravlja
no to da ne s a m o Platon v e i svaki G r k njegova d o b a uop
nije i m a o izgraen pojam neke individualne o s o b n o s t i u naen
smislu rijei, pojam koji je postao m o g u i m u stvari tek pojavon
kranstva, pripremljen d o d u e donekle v e u r a n o m neoplato
nizmu.
Sve b i t n o to je Platon kazao dui k a z a n o je j e d i n o i isklju
ivo mitom. Jedini pokuaj da se neto b i t n o naravi due, po
najprije n u n o s t njene besmrtnosti, d o k a e " p u t e m svojevrsno;
dijalektikog izvoenja, u Fedonu, nije niti t a m o p r o v e d e n s pre
tenzijom k o n a n e istinitosti i nije se u punoj mjeri p o k a z a o zado
voljavajuim. M i t je u Platona ponajprije, kako je to lijepo j e d n o n
izrekao K. Reinhardt, povijest i pripovijest v a n v r e m e n o g zbivanj;
i k o z m i k o g ivljenja due.
M i t s k i m n a i n o m p r o g o v a r a Platon o n o s t r a n o s t i " , ivoti
dua n a k o n smrti i prije p o n o v n o g izbora ivota, neutemeljivo
i nerazloivoj slobodi tog izabiranja, prisjeanju na o n o prij
o v o g a ivota vieno kao pravoj naravi svake a o s o b i t o filozo
fijske spoznaje. T k o - p o p u t Hegela, Zellera, Natorpa, da nave
d e m o samo nekolicinu najznaajnijih i najutjecajnijih dosadanji!
t u m a a P l a t o n a - u njegovu mitu nalazi s a m o p u k o t i n u u znan
stvenoj spoznaji" i vie z n a k slabosti n e g o s n a g e " (Zeller), ta
n e e m o i nita ozbiljno zapoeti s t e m o m due u Platona, kai
to to u o s t a l o m nije m o g a o v e ni Aristotel.
Cjelokupni P l a t o n o v n a z o r dui kulminira s j e d n e strane
kasnim izvodima biti due kao poelu gibanja iz sebe sama, \
Fedru te osobito u Zakonima, a s druge u mitski i z l o e n o m nau
ku konstituciji, sustavljanju due svijeta, u Timeju.

O b a si

ta n a u k a i danas j o nedovoljno p r o t u m a e n a , razjanjena i inter

pretativno p r o d u k t i v n o prisvojena.

100

Bog

povijest

P l a t o n o v a teologija" i z u z e t n o je sloena i teko u okvire j e d n o g

k o h e r e n t n o g stava svodiva tema. S j e d n e je strane p o s v e nepo
b i t n o da on - nastavljajui na p r e t h o d n e n a p o r e ranih grkih
prosvjetitelja" za svojevrsnim proienjem p r e d o d b e ili pojma
b o g a u smjeru njegove j e d n o t e , jednostavnosti, d o b r o t e i istinskosti - u Politeii o d l u n o raskida s i z v o r n i m g r k i m p o g a n s k i m pol i t e i z m o m i polae temelje m o n o t e i z m u kasnije teoloke misli. S
druge strane ostaje on oigledno i usprkos t o m e v e z a n zasadama
rane grke religioznosti, tujui neprikriveno M u z e , Atenu, Zeu
sa, A p o l o n a . U posljednjem svojemu djelu Zakonima pridaje on
tovie A p o l o n u i D i o n i z u ulogu tako i z u z e t n u da se s izvjesnim
p r a v o m tu m o e iznai preludij o n o g danas, n a k o n Nietzschea,
tako u v e n o g dualizma tih dvaju b o g o v a .
J e d n a k o je tako svojim nauavanjem, osobito u Fedru i Za
konima te u Epinomis, ukoliko t a m o izneseni stavovi oituju ba
r e m dijelom i njegove vlastite, dospio u blizinu svojevrsne k o z
m i k e religije", kakvu nalazimo kasnije ponajprije u stoika, no
koja je sa svoje strane nita manje j e d n o produbljenje i preinaka
prastare helenske vjere u boanskost zvijezda, ili p a k u zvjezdanu
egzistenciju istih i oienih dua.
Najvie je diskusije, meutim, izazvao mitski bog-obrtnik iz
Timeja. Rasprave t o m e u kojoj se mjeri on dade razumjeti kao
svojevrsna mitska prednajava kranskog Boga-stvoritelja, trajale
su stoljeima bez sustajanja. D r u g o je pitanje bilo m o e li se u
njemu p r e p o z n a t i mitski zastrta personifikacija ideje dobra, te u
k o j e m bi on o d n o s u i m a o stajati p r e m a kraljevskome u m u , uprav
ljau svijeta iz Fileba.
Sva osobitost b o g a iz Timeja oitovana je ponajbolje u t o m e
da je d o s e g njegove tvorake m o i t a m o izriito ogranien Nu
dom. I o p e n i t o ne biva b o g u Platona nikada o z n a a v a n naprosto
u z r o k o m svega to jest, ve uvijek samo u z r o k o m o n o g a valjanog,
d o b r o g i lijepog.
Povijest, kao beskraj v r e m e n a u bivanju, u P l a t o n a je naravski o p e t izloena mitski, to je kao osobita i i z u z e t n o znaaj
na t e m a u o e n o od strane interpreta t e k razmjerno nedavno.
D u b o k o s m i s l e n i mit iz dijaloga Dravnik oituje zbivanje povi
jesti k a o svojevrsnu b o r b u i izmjenino periodiko nadjaavanje
o d n o s n o podlijeganje b o g a i N u d e (sad u liku P o u d e , u r o e n e

102

s v e m u tjelesnom i tjelolikom) u njihovu n a i z m j e n i n o m v o e n j u

i upravljanju svijetom i svime u njemu. Proslijede li se svi da
lekoseni usljedci o v e m i t s k e filozofije povijesti" i u z m e li se
ozbiljno kasno P l a t o n o v o nauavanje zloj dui svijeta iz Zako
na - to je inae j e d n a od najspornijih t e m a cjelokupne njegove
filozofije -, tad m o e pasti n e k o p o s v e n o v o i dublje pojanjujue
svjetlo na s v e u k u p n o s t njegovih politikih stavova, t o l i k o raspravljanih i b r z o p l e t o kritiziranih, a toliko rijetko temeljito p r o m i
ljanih.

Kozmiki

odreena

politika

ideja

pravednosti

B e s m i s l e n o je P l a t o n o v u filozofiju dijeliti u teorijsku i praktiku,

j e d n a k o kao i traiti u njega nekakvu e t i k u " , f i z i k u " , l o g i k u " ,
ili bilo koju od potonjih d i s c i p l i n a " filozofije. Svaki je, pa i n a o k o
najbeznaajniji teorijski" stav njegova filozofiranja v o e n , usmje
ren i m o t i v i r a n politiki. Za u z v r a t je, m e u t i m , politika u p o t
punosti izuzeta iz u o b i a j e n o g ljudski s u e n o g v i d o k r u g a te iskuena iz zakonitosti cjeline svega to jest. T e m e l j n o m s o f i s t i k o m
stavu o v j e k je mjera svega" suprotstavit e stari P l a t o n u s v o m
zadnjem djelu odrjeitu tvrdnju: b o g je ponajvie mjera svega, a
ne neki, k a k o kau, ovjek".
Pravi smisao svakog od njegovih temeljnih p o l i t i k i h " sta
v o v a m o e s e dokuiti s a m o n a p o d l o z i p r e t h o d n o g uvaavanja
o s n o v n o g trojnog paralelizma ustrojstva svega to jest na n a i n
bivanja, n a i m e k o z m o s a , due i polisa.
Kozmos nije n a p r o s t o svijet", v e sreena, udeena, ureena,
u mjeru i p o r e d a k d o v e d e n a zajednica svih bia. Polis nije n a p r o
sto d r a v a " , v e je o n o unutranje ustrojstvo - neto p o p u t b i t n o
i i z v o r n o shvaena u s t a v a " - kojim zajednica ljudi biva s k l a d n o
sklopljena, j e d n a k o tako m e u s o b n o kao i u o d n o s u s p r a m cjeline
svega ostalog.
Bit unutranjeg ustroja k a k o k o z m o s a tako polisa oituje se
ponajprije u naravi due. O n a za P l a t o n a nije n e k a j e d n o s t a v n a
supstancija" ( p o e t n e n a z n a k e u t o m smjeru, u dijalogu Fedon,
u b r z o su bile naputene), v e je u sebi b i t n o trostruka: - sastoji
s e o d o n o g r a z u m n o g , o n o g strastveno-sranog ( ) t e n a k o n
cu o n o g p o u d n o g . P r v o i tree stoje u z a j a m n o u p r a i s k o n s k o m
nesuglasju, o n o d r u g o pak dri ih zajedno i povezuje, i to t a k o da

103

m o e ili sluajui r a z b o r drati p o u d u u p o d l o n o s t i ili p a k s a m o

pasti p o d vlast p o u d e te i r a z u m uiniti t e k njenim slugom, k a k o
b i s m o danas rekli r a c i o n a l i z a t o r o m " . P o n o v o v i d i m o dakle k a k o
sva t e i n a filozofijskog razlaganja p a d a n a o n o i z m e u , n a o n o
srednje i posredujue.
U n u t a r ustrojene zajednice ljudi najvei je broj o n i h koji ive
usmjereni ponajprije ili p a k iskljuivo na zadovoljavanje najmnogostrukijih p o t r e b a , na utaivanje udnji i s v a k o v r s n o uklanjanje
b o l i opstanka, dakle radnika svih vrsta, o b r t n i k a te t r g o v a c a tje
l e s n i m i d u h o v n i m " d o b r i m a . O n i , p r e m a uvidu P l a t o n o v u , od
govaraju o n o m e to ini p o u d n u o s n o v u due, najobuhvatniju i
najmnogolikiju.
S t r a s t v e n o m dijelu d u e odgovaraju p a k oni koji u polisu ive
ne za sebe n e g o za cjelinu, koji su dakle pripravni izloiti se boli
t a m o gdje t r e b a i uskratiti sebi u i t a k t a m o gdje se to m o r a . Nji
h o v j e ivot p o s v e e n o n o m z a j e d n i k o m i o p e m , individualno
s o p s t v o ih ne upravlja, te stoga i ne trebaju i ne smiju imati o n o
i m e se to s o p s t v o hrani i snai, n a i m e vlasnitvo, k a k o u imanju
tako u srodnicima.
R a z u m s k i d i o due otjelotvoruju u polisu istinski uvari cje
line, istinski filozofi. T k o eli znati to je zapravo miljeno p o d
o v i m v a z d a n a g l a a v a n i m istinski", m o r a t e proi, strpljivo pro
miljajui, svaku stranicu P l a t o n o v a djela. Jer m o e lako biti da
manje-vie sve o n o to stoljetnom p r e d a j o m p o z n a j e m o kao filo
zofiju", s a g l e d a n o u vidu i obzorju P l a t o n o v u , nije i n e e biti dru
go do lana i t o b o n j a filozofija, ili - k a k o on zove svog najveeg,
t a k o rei j e d i n o g p r a v o g i ozbiljnog filozofijskog i i v o t n o g pro
tivnika - sofistika.
U cjelini k o z m o s a r a z u m u i filozofu o d g o v a r a b o a n s k i demijurg, p o u d i i o n o j masi iz p o t r e b e i za p o t r e b u ivuih ljudi od
g o v a r a predsvjetska N u d a . O n o m e p o s r e d n o m , uvarima-straarima, o d n o s n o s t r a s t v e n o m i s r a n o m dijelu due, o d g o v a r a t e
o p e n i t o d u a svijeta u cjelini, a o s o b i t o i najsvojstvenije p a k nje
na vlastita strast i srce, e m u posljednjem n a m P l a t o n z a u d o
nije i z r i j e k o m ostavio g o t o v o niti manjih naznaka, o s i m m o d a u
t e k o d o k u i v i m nagovjetajima zloj dui.
Sve je sad na t o m e da se trostrukost ovih trokratnih ustroja
due, polisa i k o z m o s a o u v a u p r a v o t a k v o m . To znai: svaki od
triju dijelova m o r a biti u p r a v o to to jest i m o r a se s p r a m ostalih
dvaju o d n o s i t i u skladu s t i m e to o n i jesu, inei tek t a k o i t e k

104

t i m e p r a v u mjeavinu", kao o s n o v u svakog z d r a v o g ivljenja, ka

ko je to k a z a n o u p o z n o m e Filebu. U P l a t o n a n e m a i ne mo<
biti rijei ni k a k v o m u n i v e r z a l n o m m o r a l u i ni kakvoj openiti
vaeoj etici. Svaki univerzalni i totalni zahtjev potire n u n o is
k o n s k u i neukidivu razlinost triju o s n o v n i h m o m e n a t a ustroj
stva svega ivog, sa s v i m njihovim daljnjim p o d m o m e n t i m a . Ta
kav bi neki zahjev P l a t o n m o r a o prepoznati kao bavljenje sva
k o g a s v a i m " ili mijeanje svega sa svime", s t o j e drao najveon
p r o t i v n o u zdravo ustrojene zajednice.
O d r e d b a pravednosti, o s n o v n e i najvee vrline, po kojoj tel
sve ostale, p o s e b n e i vazda n e k o m e o d r e e n o m svojstvene vrlin
tek postaju takvima, init e se m n o g o m e na prvi p o g l e d skrajnj
a p s t r a k t n o m . O n a glasi: initi, provoditi, obavljati ono svoje. Pod
logu takva odreenja ini stav i uvjerenje da s v a k o m e ve po na
ravi pripada j e d n o o d r e e n o mjesto i j e d a n samo njegov bitni djc
l o k r u g bavljenja u n u t a r sreene zajednice.
Sve daljnje t e k o e v e z a n e uz n a p o r razumijevanja svi]
d o s e g a t o g a to se ovdje naziva naprosto s v o j i m " valja ovdj
ostaviti po strani. O n e bi - recimo ovdje s a m o to - moral
dalje voditi k razumijevanju toga to je Platon b i o iskusio i d
rijei d o v e o kao b o a n s k i usud i k o b " ( ) te tematj
zirati slobodni i z b o r vlastita ivota, u P l a t o n a iskljuivo mitst
izloen.
Bitno je m e u t i m ovdje ipak naglasiti kako iz ovakva shvs
anja pravednosti proizlazi po nunosti i d v o s t r u k o odreenje
n j o m najtjenje p o v e z a n e politike vrline, naime j e d n a k o s t i . Pla
ton, k a o i n a k o n njega Aristotel, otro lui o b i n u aritmetiku jed
n a k o s t od o n e dublje, pravije i istinskije, geometrijske. Prva, pc
stupajui apstraktno numeriki, pridjeljuje s v a k o m e isto, dre(
se temeljnog stava da su u osnovi svi jednaki, d o k druga, prav
j e d n a k o s t , pridjeljuje o n o m e po naravi vrednijemu i uzvienijem
vie a o n o m e manje k r e p o s n o m e manje, te time s v a k o m e od nji
daje o n o primjereno glede njihove izvorne, b o a n s k i udijeljeri
i ujedno s a m o i z a b r a n e naravi. Prva jednakost, za P l a t o n a j e d a
od o s n o v n i h u z r o k a loeg ustrojstva politikih zajednica, nijeuc
neukidivu i neuklonjivu naravnu bitnu razlinost ljudi, vodi
k o n c u k t o m e da jednaki dobivaju nejednako a nejednaki jednak(
kako to - u oito namjernoj ad absurdum voenoj igri rijeima
formulira stari Platon u Zakonima.

10

Izgradnja

svijeta"

problem

materije"

U o b z o r u P l a t o n o v a filozofiranja n e m a i ne m o e biti mjesta za

f i z i k u " kao znanost. Budui da spoznaje, znanosti i znanja i m a
s a m o i j e d i n o o n o m e to doista jest, to cjelokupno polje bivanja
ostaje znanosti naelno uskraeno. H o e li se ipak o n o osjetimo
bivajue podvri filozofijskom ispitivanju i h o e li se njemu us
postaviti kakav-takav sklop vjerojatnih postavki i stavova, tad se
to m o e zbiti j e d i n o p u t e m n e k o g vjerojatnog logosa", kako sam
P l a t o n naziva bit svoje m e t o d e izlaganja u Timeju. T a k a v pak
vjerojatni i istini uvijek t e k samo do neke mjere m o d a nauan
z b o r " , g o v o r " , razlaganje" - to sve, uz ino, m o e znaiti grka
temeljna rije - p r v o m svojom z a d a o m nalazi izloiti sam
iskon i postanak cjeline o n o g a to nazivamo k o z m o s o m , dakle ure
e n i m s k l o p o m svijeta".
Stoljeima su trajale beskrajne diskusije o k o toga smije li se
i m o r a li se mitski prikaz nastanka svijeta, kako je izloen u Ti
meju, shvatiti doslovno, kao zbiljski postanak u v r e m e n u , ili je
ipak rije iskljuivo izvjesnoj alegorijskoj transpoziciji logikih
konstitutivnih m o m e n a t a cjeline svijeta u mitsku p r i s p o d o b u vre
m e n s k o g a slijeda. D a k a k o da je p r i t o m osobitu tekou predstav
ljala teko mimoilaziva injenica da, p r e m a m i t s k o m n a u k u iz Timeja i s a m o vrijeme kao p o k r e n u t a slika vjenosti" zapoinje i
nastaje zajedno s k o z m o s o m samim. K a k o onda u o p e shvatiti taj
i takav p r e d v r e m e n s k i slijed nastajanja?
J e d n a k o veliku, ako ne i v e u tekou ine i danas j o j e d n a k o
nesigurni i m e u s o b n o nesuglasni pokuaji da se dade n e k o po
uzdanije tumaenje o n o g a to Platon u t o m k a s n o m k o z m o g o n i j s k o m dijalogu naglaeno uvodi u razmatranje kao osobitu i tek
od njega zapravo i z n a e n u novost, o n o g a to je kasnije u predaji
filozofije n a k o n Aristotela ostalo p o z n a t o p o d i m e n o m materije".
S a m P l a t o n pri esto i z n o v a p o d u z i m a n i m pokuajima bliega
opisa t o g t e k o g i m r a n o g r o d a " rabi, oito svjesno i namjerno,
uvijek n o v a i drukija imena, nazivajui to j e d n o m p r i m a l j o m " ,
drugi put pak p o d l o g o m " , pa onda opet m j e s t o m " i p r o s t o r o m "
( ) . Rije , koja kasnije u Aristotela postaje t e h n i k i m ter
m i n o m za o n o iz e g a " biva bivanje i postanak svega - u kasnijoj
latinskoj tradiciji materia - i m a u Platona j o uvijek iskljuivo
s v a k o d n e v n o i o b i n o znaenje drvlja" i, openitije, g r a e " . Za
to je to v a n o znati i naglaavati? Zato j e r nije druga i razlii-

106

ta s a m o rije, v e i ponajprije s a m a tu i m e n o v a n a i n a z i v a n a
stvar.
O n o to P l a t o n o v u m a t e r i j u " ini b i t n o i n a e l n o r a z l i i t o m
od Aristotelove jest o d r e e n a unutranja sila i i m b e n o s t koju,
k a k o se po s v e m u ini, posjeduje. G o t o v o u itavoj povijesti inter
pretacije P l a t o n a bila je ta m a t e r i j a " razumijevana ili po u z o r u
na b i t n o pasivnu m o g u n o s t , u smislu lienosti oblika i u j e d n o
u r o e n e udnje za njim, kako je to u sklopu s v o g filozofiranja na
vidjelo b i o iznio Aristotel, ili p a k kao p u k a apstraktna p r o t e n o s t ,
p r e m a n a z o r u filozofijski i z b o r e n o m u Descartesa. O v o d r u g o ra
zumijevanje htjelo je p o t v r d u nai u t o m e da i sam P l a t o n tu m a
teriju" naziva i z m e u ostalog i p r o s t o r o m " . No da li je i s a m
prostor tek golo prazno protegnue, kako ga hoe tumaiti novo
vjekovna p r i r o d n a filozofija, pa o n d a i o p a metafizika? Ne m o e
li n a m u p r a v o P l a t o n o v prikaz te z a g o n e t n e m a t e r i j e " kao na
v o d n o g p r o s t o r a " p o m o i d a s e j e d n o m p r i b l i i m o njegovu poi
manju o s l o b o e n o m o d n o v o v j e k o v n e redukcije n a p u k u ekstenziju? U s v a k o m sluaju, P l a t o n o v k a o s " i m a t e r i j a " iz Timeja
j o su uvijek, ili tovie tek su danas i z a z o v ne s a m o povijesti
filozofije n e g o i s a m o g filozofiranja.

Kasni

nauk

prvim

poelima

Izgleda da je Platon u svojim starijim g o d i n a m a sve intenzivni

je i sve ustrajnije radio na t o m e da po m o g u n o s t i u k l o n i svaki
preostali trag svojevrsnog j a z a i z m e u ideja i o n o g a osjetilnog,
kakav j e b a r e m p o m o g u n o s t i ostao o t v o r e n pri p r v o m o d l u n o m
nabacaju klasinog n a u k a idejama. O p e n i t o je tenja k priblienju o n o m osjetilno-konkretnom i povijesno bivajuem p o s t a l a
sve oiglednijom karakteristikom njegove kasne misli. R e e n o je
ve, pri t i m su mu se pokuajima kretanje, bivanje i m n o t v e n o s t
pokazali k a o svojstveni i s a m i m idejama, a ne, kao ranije, t e k o n o
me p o j a v n o m i osjetilnom. ini se, k a k o s m o v e naznaili, da
o s n o v u njegova k a s n o g filozofiranja valja sagledati u nastojanju
da - uvjetno ukinuvi n a e l n o i n e p r e m o s t i v o razlikovanje o n o g
osjetilnog o d o n o g idejno-mislivog - potrai o n o to j e t o m o b o j e m
zajedniko i istovjetno.
Na t o m su mu se p u t u kako ideje same t a k o i osjetilno nastaj u e i nestajue pojave sad obje pokazale k a o bivajue i postajue

107

u j e d n o m s v e o b u h v a t n o m , s v e m u z a j e d n i k o m i nikad sustajuem
p r o c e s u bivanja u j e s t v o " . S a m o to o b i m oblastima j e d n a k o svoj
s t v e n o i zajedniko bivanje p a k - m a d a u oblasti ideja po sebi
n a e l n o razliito od o b i n o g a bivanja u smislu nastajanja i nesta
janja osjetilnih bia, te u t o l i k o n e k o t a k o rei inteligibilno bivanje
- shvatit e P l a t o n k a o k o n s t i t u i r a n o od dvaju praizvornih, m e u
s o b n o suprotstavljenih naela: mjere i onog bezmjernog, ili - dru
g i m i m e n i m a za isto - granice i onog bezgraninog. P r v o nae
lo zvat e j o i o n i m odreujuim, d r u g o p a k o n i m neodreenim,
e g a narav jest u t o m e da n e p r e s t a n o d o p u t a m o g u n o s t o n o g
manje i vie, te da dakle nikad nije u p r a v o to n e k o o d r e e n o
n e t o , v e b e z zastoja tee i u m i e svakoj odreujuoj granici. Pre
ma n a k n a d n i m izvjeima izgleda da je u svojim u s m e n i m izla
ganjima o v o d r u g o n a e l o n a z i v a o j o i neodreenim dvojstvom,
d o k je predaja t o m e da je granicu, mjeru i o n o odreujue po
istovjeivao s J e d n i m , ini se, manje vjerodostojna.
O v i m d v a m a p r v o t n i m p o e l i m a svega pridruit e P l a t o n u
Filebu j o i p o e l o njihova u z a j a m n o g spajanja i mijeanja, te p o
t o m n a k o n c u i s a m o o n o smijeano, o n o p o j e d i n a n o k o n k r e t n o ,
p o s t a j u e o g r a n i a v a n j e m n e o g r a n i e n o g a . P e t o , n a i m e eventual
n o p o e l o o d n o s n o u z r o k m o g u e g razdvajanja i razluenja tih
dvaju p r v o t n i h poela, navest e s a m o hipotetiki kao m o g u n o s t ,
kojoj se m e u t i m o d r e e n o ne izjanjava.

Problem

Platonova

nenapisanog

nauka"

T a g o r e n a z n a e n a p o z n a m e t a f i z i k a " P l a t o n o v a , d a j e tako
o v o m z g o d o m uvjetno n a z o v e m o , j o j e uvijek z a d a o m p o m n o g i
t e m e l j i t o g promiljanja i pokuaja iz temelja n o v e i o b u h v a t n e ra
d i k a l n e interpretacije, te stoji u sreditu najozbiljnijih i najinte
resantnijih m e u dananjim p r i l o z i m a istraivanju Platona.
O s o b i t o znaajni takvi prilozi sadrani su u m n o g o s t r u k i m
p o k u a j i m a rekonstrukcije o n o g a to v e Aristotel esto u svojim
s p i s i m a s p o m i n j e kao P l a t o n o v n e n a p i s a n i n a u k " ili p a k k a o nje
g o v o (jedno ili vie njih?) predavanje O D o b r u " . Sva su takva
svjedoanstva s a m o g Aristotela, pa z a t i m i Teofrasta, Dikaiarha,
S e k s t a E m p i r i k a i m n o t v a drugih, u m e u v r e m e n u z a s l u g o m
K. G a i s e r a s a b r a n a u zbirku t a k o z v a n i h Testimonia platonica te
v i e k r a t n o i m n o g o s t r u k o d o s a d interpretirana.

108

O s n o v n e su postavke do sada koliko-toliko usuglaene rekon

strukcije t o g n e n a p i s a n o g n a u k a " : (1) Kasni Platon poistovjeuje
ideje s brojevima, pri e m u brojevi nisu shvaeni kao puki arit
metiki, dakle m e u s o b n o istovrsni i zamjenljivi, v e kao uzajam
no nesvodivi i u sebi svagda individualizirani. (2) Cjelinu svega
misli P l a t o n kao j e d a n u sebi zaokrueni sustav, i to arhitekton
ski ureen. (3) V r h hijerarhijski ustrojena p i r a m i d a l n o g sustava
ini J e d n o , koje nije d r u g o do P l a t o n o v a ideja dobra. (4) Sustav
valja razumjeti kao dinamiki, genetiki, ili tonije kao sustav iz
voenja ili derivacije svagda niih stupnjeva bitka. (5) Izvoe
nje se zbiva uzajamnim djelovanjem Jednog, kao p r v o g p o e l a na
p r o s t o , s drugim, njemu suprotstavljenim p o e l o m , n e o d r e e n i m
dvojstvom, o d n o s n o o n i m b e z g r a n i n i m . (6) P r v o to nastaje tim
meudjelovanjem jesu idealni brojevi, o d n o s n o ideje kao brojevi,
kojih i m a samo od j e d a n do deset. (7) Sljedei stupanj derivacije
j e s u t a k o z v a n e idealne p r o s t o r n e veliine, od kojih je prva u v e n a
P l a t o n o v a nedjeljiva veliina", a slijede je idealna crta, pa trokut,
tetraedar itd. (8) P o t o m slijede takozvane kvalitativne ideje, re
c i m o vatra sama, ovjek sam itd. te (9) prosti aritmetiki brojevi,
(10) matematiki likovi i tijela, (11) kvalitativne pojave, kao npr.
vidljiva i osjetilna vatra, ili vidljiv i osjetilan ovjek itd. (12) U
d n u s v e u k u p n o g tako stupnjevanog sustava svega m o g u e g i zbilj
s k o g lei p a k materija", o d n o s n o p r o s t o r " ili primalja sveg bi
vanja".
U v i d o k r u g u o v a k o skiciranog derivativnog sustava" poka
zuje se o n d a o n a u v e n a i za povijest tumaenja P l a t o n a tako pre
sudna o d v o j e n o s t " ( ) ideja od osjetilnih stvari, kao nji
h o v i h pojava, tek j e d n i m od m n o g i h razmaka i prijelaza koji p o
stoje m e u stupnjevima derivacija u cjelini. Svojevrsni vertikal
n i " d u a l i z a m t a k o z v a n o g nauka dva svijeta biva t i m e na neki
n a i n u k i n u t u izvjesnom h o r i z o n t a l n o m " dualizmu samih po
ela, koja su j e d n a k o djelatna u svakome od stupnjeva derivacijskoga slijeda, mada uvijek u razliitom intenzitetu i u razliitom
u z a j a m n o m omjeru.
Intenzivna diskusija kako s a m o m o s n o v n o m n a c r t u tako i
p o j e d i n a n i m pitanjima i p r o b l e m i m a svih ovih pokuaja n o v o g
sistematizirania P l a t o n a " nije j o ni izdaleka p r i v e d e n a n e k o m
zadovoljavajuem suglasju znalaca, kao to se i mi ovdje n e e m o
u nju niti j e d n i m s l o v o m upustiti. U tim se pokuajima, m e u t i m ,
b e z svake dvojbe m o r a prepoznati o n o u s v a k o m p o g l e d u najiza-

109

zovnije i, p r e m a m o g u n o s t i m a koje su time o t v o r e n e n o v o m i

tanju i n o v o m razumijevanju P l a t o n o v a djela, zacijelo najproduk
tivnije to se posljednjih desetljea zbilo i zbiva u istraivanjima
Platona.

/
Povijest
utjecaja
Platonove
filozofije
i
dananje
stanje
istraivanja

K o n c e m 19. i u 20. stoljeu P l a t o n o v o je djelo poglavito pred

m e t o m povijesnofilozofijskog i z n a n s t v e n o g filolokog izuavanja,
s p r e t e n o m orijentacijom na mikrologijske analize p o j e d i n a n i h
djela te zasebnih i izoliranih p r o b l e m a " , ili p a k openitijih histo
rijskih, kulturologijskih ili psiho-biografijskih ire k o n c i p i r a n i h
pokuaja tumaenja. Navlastito p a k filozofijsko sueljenje, j e d n a
ko kao i pokuaji da se djelatno sumislei zahvati u cjelinu i u
sredite njegova cjelokupnog filozofiranja bili su i ostaju razmjer
no rijetki.

Povijest utjecaja filozofije Platonove jest povijest filozofije". Te

ko je, ako ne i n e m o g u e osporiti ovaj stav izreen u j e d n o m ne
d a v n o m k r a e m prikazu Platona. M o g u e je napisati, i napisano
je, m n o t v o knjiga koje su p o s v e e n e iskljuivo prikazu esto za
m r e n i h i viestruko zapletenih tokova recepcije i nasljedovanja
P l a t o n a u cjelokupnoj povijesti do dananjih dana.
strogoj Aristotelovoj kritici raspreda se m n o g o , p r e m d a ne
uvijek i dovoljno promiljeno. N e p o s r e d n i Platonovi nasljednici
sve su se vie okretali o b n o v i pitagorejstva (Speusip), ili pak svo
jevrsnoj sinkretistikoj filozofijskoj demonologiji (Ksenokrat), to
u o s n o v i ostaje vaiti i za itavo razdoblje t a k o z v a n o g sred
njeg platonizma, vremenski seueg do u drugo stoljee n a k o n
Krista.
V r h u n a c n e p o s r e d n o g P l a t o n o v a utjecaja nalazimo zacijelo u
n e o p l a t o n i z m u treeg do estog stoljea, s platoniarima s n a n o g
spekulativnog z a m a h a i znatnog udjela vlastite filozofijske krea
tivnosti, kao to su Plotin i P r o k l o prije svih ostalih, a p o t o m i
Porfirije i Jamblih.
Tradiciju kranskog platonizma zasnivaju prije svih Filon i
Augustin. Renesansni platonizam, prije svega u krugu firentinske
P l a t o n i k e akademije" Marsilia Ficina i Pica della Mirandola,
prenio je utjecaj Platona s j e d n e strane znaajnom p o k r e t u ta
k o z v a n o g p l a t o n i z m a iz C a m b r i d g e a " u H. M o o r a i R. Cudwortha, a s druge priredio metafiziku i metodologijsku o s n o v u za no
vu p r i r o d n u filozofiju G. Galileia i astronomiju J. Keplera.
P o e t a k p r a v o g znanstveno-metodikog izuavanja Platona
m o e se datirati u 19. stoljee i pripisati ponajprije F. Schleierm a c h e r u . T a d a ujedno zapoinju prvi ozbiljniji napori da se au
tentina P l a t o n o v a misao razlui od povijesnih naslaga plato
nizma, prije svega od n e o p l a t o n i z m a i kranskog platonizma.

110

111

Bibliografski
I.

dodatak

Izdanja
Kritiko izdanje grkoga teksta:
Platonis opera. Sv. I-V. Izdao J. Burnet. Oxford, Clarendon,
1899-1906. (Brojna ponovljena izdanja)
Grki tekst s engleskim prijevodom:
Plato, with an English Translation. Sv. -. London, Heinemann/New York, Macmillan, 1914-1955 (The Loeb Classical Librarv)
Grki tekst s francuskim prijevodom:
Platon. CEuvres completes. Sv. -. Pari, Les Belles Lettres,
1949-1958.
Citiranje se ravna prema starom Stephanusovu izdanju:
Opera quae extant oinnia. Sv. IIII. Pari, Stephanus, 1578.

II.

Literatura
1. U svijetu
Festugiere, A.J.: Contemplation et Vie contemplative selon Platon,
Pari, 1936. (Pretisak: 1950.)
Findlav, J.N.: Plato. The Written and Univritten Doctrines. Lon
don, Routledge/New York, 1974.
Friedlander, P.: Platon. Sv. III. Berlin, 1928-1930. Sv. I-III. Ber
lin, 2 1954-1960.
Gadamer, H.-G.: Platos dialektische Ethik und andere Studien
zur platonischen Philosophie. Hamburg, 1968.
Gadamer, H.-G., Schadewaldt, W. (ed.): Idee und Zahl. Studien
zur platonischen Philosophie. Heidelberg, 1968.
Gaiser, K.: Platons ungeschriebene Lehre. Stuttgart, 1963, 2 1968.
Hoffmann, E.: Platon. Eine Einfuhrung in sein Philosophieren.
Hamburg, 1961, Reinbek, 2 1967.
Goldschmidt, V.: Les dialogues de Platon. Structure et methode
dialectique. Pari, 1947, 3 1971.
Hartmann, N.: Platos Logik des Seins. Berlin, 1909, 2 1965.
Kramer, H.-J.: Arete bei Platon und Aristoteles. Zum Wesen
und zur Geschichte der Platonischen Ontologie. Heidelberg,
1959.

Kriiger, G.: Einsicht und Leidenschaft. Das Wesen des platoni

schen Denkens. Frankfurt, 2 1948, 1983.
Maurer, R.: Platons Staat und die Demokratie. Berlin, 1970.
Natorp, P.: Platos Ideenlehre. Eine Einfuhrung in den Idealis2
mus. Leipzig, 1903, 1922. (Pretisci: Darmstadt, 1975, Ham
burg, 1994.)
Prauss, G.: Platon und der logische Eleatismus. Berlin, 1966.
Ritter, C: Die Kerngedanken der platonischen Philosophie. Munchen, 1931.
Robin, L.: ha Theorie Platonicienne des Idees et des Nombres
d'apres Aristote. Pari, 1908. (Pretisak: Hildesheim, 1963.)
Robinson, R.: Plato's earlier Dialectics. Ithaca, New York, 1941,
Oxford, 2 1953.
Ross, W.D.: Plato's Theory of Ideas. Oxford, 1951. (Pretisak:
1966.)
Reale, G.: Per una nuova interpretazione di Platone. Rilettura
della metafisica dei grandi dialoghi alla luce delle Dottrine
non scritte". Milano, 1984, 8 1987.
Stenzel, J: Studien zur Entmicklung der platonischen Dialektik
von Sokrates zu Aristoteles. Breslau, 1917, Leipzig/Berlin,
2
1931. (Pretisak: Darmstadt, 1961.)
Stenzel, J.: Zahl und Gestalt bei Platon und Aristoteles. Leipzig,
2
1933, Darmstadt, 3 1959.
Vlastos, G. (ed.): Plato. A Collection of Critical Essays. Sv. III.
Garden City, New York, 1971.
Wippern, J. (ed.): Das Problem der ungeschriebenen Lehre Pla
tons. Darmstadt, 1972 (Wege der Forschung CLXXXVI.)
Zeller, E.: Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen
Entwicklung II, 1. Leipzig, 5 1922.
II. U Hrvatskoj (uz standardne prikaze u povijestima filozofije)
Barbari, D.: Politika Platonovih Zakona. Uvod u studij Platona.
Zagreb, 1986.
Barbari, D.: Ideja dobra. Zagreb, 1995.
Cipra, M.: Metamorfoze metafizike. akovec, 1978. (Str. 123-186:
Svijet uma - Platon)
Posavec, Z.: Dijalektika i politika. Zagreb, 1979.
Zovko, J: Platon i filozofijska hermeneutika. Zagreb, 1992.
unec, O.: Mimesis. Grko iskustvo svijeta i umjetnosti do Plato
na. Zagreb, 1988.

Kramer, H.-J.: Plato and the Foundations of Metaphysics. New

York, 1990.

112

113

PLATON
Izbor iz djela

Iz djela Fedon (95c7 - 102a2).

Izvornik: Platonis opera. R e c o g n o v i t brevique adnotatione critica
instrvxit Ioannes Burnet. T o m v s I. 1973 ( 1 1 9 0 0 ) .
Prijevod, biljeke i krai komentar: D a m i r Barbari

Sokrat, skanjujui se n e k o vrijeme i za sebe neto ispitujui,

ree p o t o m : Nije n e z n a t n a stvar, Kebete, to to trai. Jer trebat
e o p e n i t o razmotriti u z r o k postajanja i propadanja. Ja u ti
dakle, ako hoe, ispripovijedati svoje zgode u svezi s njima, a ti,
ako ti se neto od toga to kazujem pokae korisnim, u p o t r e b i to
za uvjeravanje o k o o n o g a e m u govori.
D a k a k o da h o u - ree Kebet.
uj dakle k a k o priam. Ja sam n a i m e Kebete, ree, kao mla
di strahovito zaudio za o n o m m u d r o u to je z o v u z n a n o u
prirodi. Jer uini mi se izvanrednim znati u z r o k e svakog pojedi
nog, po e m u nastaje n e k o pojedino, po e m u p r o p a d a i po e m u
jest. I m n o g o s t r u k o gore dolje p r e m e u i ispitivao sam ponajprije
o v a k o : Da li kad o n o toplo i hladno dohvate neku gnjilou, k a k o
su neki kazali, tad nastaju iva bia? I da li je krv o n o i m e misli
m o , ili zrak, ili vatra? Ili nita od toga, n e g o je m o z a k taj to
p r i m a osjete sluanja, gledanja i mirisanja, a iz njih nastaju pam
enje i mnijenje, d o k iz pamenja i mnijenja, d o m o g n u li se mi
rovanja, na isti nain nastaje znanje? A ispitujui opet propadanje
toga, te o n o to se zbiva u okrugu kako n e b a tako i zemlje, na
k o n c u sam se sebi uinio za takvo ispitivanje tako nedarovitim
da od t o g a ba nita.
Dat u ti za to dostatno svjedoanstvo. Od takvoga sam ispi
tivanja n a i m e i u p o g l e d u o n o g a to sam ranije j a s n o znao, kako
se bar m e n i i d r u g i m a inilo, ostao tako zaslijepljen da sam u
neznanje dospio i o k o o n o g a to sam prije drao da z n a m , tako
uz m n o t v o d r u g o g i to po e m u ovjek raste. Jer ranije sam drao
k a k o je svima j a s n o da je to po jelu i piu. Kada n a i m e iz hrane
m e s o p r i d o e m e s u , kosti kostima, a tako i na isti n a i n i drugo
m e s v a k o m p r i d o e o n o njemu srodno, tada o n o to j e m a l e n e
m a s e kasnije postaje velike, te na taj nain m a l e n ovjek postaje
velikim. T a k o sam tada smatrao. Ne ini li ti se primjerenim?

117

Meni barem da - ree Kebet.

Osmotri j o i ovo. Drao sam da mi se valjano ini kad god
bi se neki ovjek, stavi velik uz malenoga, pokazao da je vei za
samu glavu, a tako i konj od konja. Ili pae od toga j o izvjesnije,
deset mi se uinilo da je vie od osam po t o m e to je u njemu dva
vie nego u o n o m e , i o n o dvije stope veliko da je od onoga stopu
velikog vee po t o m e to ga dvostruko premauje.
A to ti se sada t o m e ini? - ree Kebet.
Da sam - ree, - tako mi Zeusa, ba daleko od toga da sma
tram kako znadem u z r o k svega toga, budui da, kad se n e k o m
j e d n o m pridoda j e d n o , ne prihvaam niti da je to j e d n o kojem je
pridodano postalo dva, niti pak o n o koje je pridodano, a niti da
su o n o pridodano i o n o kojemu je pridodano po pridodavanju jed
noga drugome postali dva. udim se, naime, t o m e da kad je svako
od njih bilo j e d n o od drugoga odvojeno tada je svako zacijelo bilo
j e d n o i nisu tad bili dva, a kad su se pribliili j e d n o drugome da
je to postalo u z r o k o m toga da su postali dva - taj sastanak, to
to su stavljeni blizu jedan drugoga. Niti pak vie m o g u vjerovati
d a j e , ako netko razdvaja na dvoje, opet to, to razdvajanje, postalo
u z r o k o m toga d a j e nastalo dva. Jer uzrok toga da nastaje dva tu
je suprotan nego onda. Naime, onda je to bilo stoga to su bili
privedeni j e d n o drugome blizu i pristavljeni j e d n o drugome, sada
pak stoga to se odvode i odvajaju j e d n o od drugog.
Niti sam dakle tim n a i n o m istraivanja vie uvjeren da znam
zbog e g a 1 nastaje jedno, niti j e d n o m rijeju bilo to drugo
zbog ega nastaje, propada ili jest, ve si sam nasumce mijeaju
i 2 pripravljam neki drugi nain, a taj vie nikako sebi ne pri
putam.
A uvi j e d n o m nekoga da ita iz knjige, kako ree Anaksagorine, i da govori kako je ba um onaj koji je uredio cjelinu svi
jeta i u z r o k je svega, poveselio sam se t o m uzroku i uinilo mi se
da je to na neki nain dobro da je um u z r o k o m svega, te pomislih
u sebi da e, ako je to tako, um koji ureuje svijet sve urediti i
' moe ponajprije znaiti kako" (Burnet: ,,how"). Na prijevod
hoe ipak to vie uvaiti i naglasiti uzronost kao osnovni problem
tematiziran u tekstu.
: ovu srazmjerno teku frazu valja izgleda prevoditi
prema smislu kakav ima u Eshila (Prometh. V. 450). (Archer-Hind)

118

svako pojedino postaviti tako kako bi se najbolje dralo. A k o bi

dakle netko htio iznai u z r o k za svako pojedino, k a k o je nastalo,
ili propalo, ili jest, tad treba da t o m e istrai kako je t o m e naj
bolje da bude, ili pak da neto drugo trpi ili ini. Iz t o g razloga
dakle ne dolii ovjeku nita drugo ispitivati, i sebi s a m o m e i
ostalome, nego o n o najvaljanije i najbolje. A n u n o je da e taj
isti znati i o n o najloije; ta znanje njima isto j e .
To promiljajui radovao sam se, drei da sam p r o n a a o ui
telja u z r o k u bia p r e m a m o j e m ukusu, Anaksagoru, te da e mi
on rei najprije da li je zemlja ravna ili okrugla, zatim da e mi,
kazavi to, razloiti u z r o k i nunost, obrazlaui o n o najbolje, i
da za nju bijae bolje da b u d e takva. I da e, ako bi mi rekao da
se o n a nalazi u sreditu, razloiti kako za nju bijae bolje da b u d e
u sreditu. A ako bi mi to pokazao, bio sam pripravan nikada vie
ne udjeti za n e k o m d r u g o m v r s t o m uzroka. P a e i s v e m u bijah
tako pripravan na isti nain pitati, i mjesecu i ostalim zvi
jezdama, njihovoj brzini j e d n i h u o d n o s u na druge, okretajima
i drugim pojavama, na koji je nain za svako pojedino bolje initi
to to ini, kao i trpjeti to to trpi. N i s a m naime drao da e ikada
onaj tko kae da je sve to od strane u m a u r e e n o navoditi za njih
neki drugi u z r o k do taj kako je najbolje da se to sve p o n a a tako
kako se ponaa. Pa kad dakle iznese za svako pojedino uzrok, i
onaj zajedniki svima, drao sam da e razloiti o n o najbolje za
svako pojedino, a zatim i o n o svemu zajedniko d o b r o . I ni za to
nisam htio naputati tu nadu, v e se svim a r o m latih tih knjiga
i p o e h ih to sam bre m o g a o itati, ne bih li to bre sagledao
o n o najbolje i vrednije.
No od te se divne nade oprostih, drue, kad sam, uznapredovavi u itanju, vidio m u a koji se ne slui u m o m niti mu pripi
suje ikakvu u z r o n o s t 3 za ureenje cjeline stvari, v e kao u z r o k e
navodi zrak, eter, vodu, te m n o t v o drugog i neobinog. I uini
mi se da mu se dogodilo p o t p u n o slino kao kad bi htio tko, ka
zujui kako Sokrat u m o m ini sve to ini, a zatim se prihvativi
toga da kae uzroke za svako pojedino to inim, rekao p r v o da
ovdje sjedim z b o g toga to mi je tijelo sastavljeno od kostiju i tePrijevod s Burnetom. Archer-Hind slijedi Jacksona u nama teko
prihvatljivom odbacivanju rijei kao
besmislene interpolacije".

119

tiva, te da su kosti vrste i zglobovima odvojene j e d n e od drugih,

a tetive da su s p o s o b n e zategnuti se i opustiti te da privruju
kosti uz m e s o i k o u , koja ih dri na okupu. Budui da se kosti
uvijaju u svojim zglobovima, kad se oputaju i napinju tetive, to
ini da sam sposoban upravo sada savijati udove, i iz t o g u z r o k a
ovdje sagnut sjedim. I kao kad bi, opet, za ovaj na razgovor na
v o d i o druge takve uzroke, glas, zrak, sluh i tisue takvih slinih
k a o u z r o k iznosei, zanemarivi p r i t o m navesti o n e prave uzroke,
n a i m e da se, b u d u i da se Atenjanima uinilo boljim m e n e osu
diti, m e n i opet z b o g t o g a uinilo boljim ovdje sjediti, i pravednijim
ostavi podnijeti k a z n u koja je odreena. Jer, t a k o mi psa, v e bi
o v e tetive i o v e kosti, kako smatram, bile u Megari ili u Beotiji,
n o e n e mnijenjem t o m e to je najbolje, da nisam drao kako je
pravednije i ljepe od bijega i u m a k n u a podvri se kazni drave,
pa kakvu god o n a odredila. N e g o takvo neto zvati u z r o c i m a i
odvie je besmisleno.
A k o bi p a k n e t k o kazao da bez posjedovanja toga - kosti, te
tiva i to ostalo takvo posjedujem - ne bih b i o u stanju provoditi
o n o to svagda n a u m i m , kazao bi istinu. Ali da time inim o n o
to inim, p r o v o d e i 4 to u m o m , a ipak ne o d a b i r o m o n o g najbo
ljeg, to bi v e bila velika i o g r o m n a l a k o u m n o s t kazivanja. Jer to
znai ne biti u stanju razlikovati da je drugo u z r o k uistinu a dru
go o n o b e z ega u z r o k ne bi m o g a o biti u z r o k o m . A ba je to o n o
to mi se ini da m n o t v o kao tumarajui u tmini dotie, 5 sluei
se krivim i m e n o m kad to oznauje u z r o k o m .
Zato i onaj ini zemlju, omatajui je vrtlogom, mirovati p o d
n e b o m , 6 a onaj p o d nju podlae zrak, kao podnoje p o d prostrano
k o r i t o 7 . A m o t o g a da oni sad lee tako kako je za njih najbolje da
b u d u postavljeni, nju niti trae niti dre da o n a i m a neku d e m o n
sku snagu, n e g o vjeruju k a k o su nali Atlasa j a e g i besmrtnijeg
od nje i koji v e m a no o n a dri sve to na okupu. A to da D o b r o
4

Rukopisi imaju rije , no svi su izdavai prihvatili Heindorfovu

emendaciju .

Razumijevajui = s Archer-Hindom.

Stav to ga Aristotel (De caelo 295a6sq.) pripisuje Empedoklu.

Prema Aristotelu (isto, 294bl4sq.) nazor zajedniki Anaksimenu,

Anaksagori i Demokritu.

120

i o n o to valja 8 uistinu 9 svezuju i na okupu dre, za to ne haju

nimalo.
Bio bih dakle doista najradije postao u e n i k o m bilo k o m e o k o
takvoga uzroka, kako to s njime stoji. No kako sam toga ostao
lien, a nisam bio u stanju niti sam iznai niti od drugoga nauiti,
h o e li K e b e t e - ree - da ti izloim drugu plovidbu pri potrazi
za u z r o k o m , koje sam se prihvatio?
H o u vie od svega - ree.
Uini mi se dakle p o t o m - ree on - da, budui da sam sustao
pri istraivanju bia, m o r a m pripaziti kako mi se ne bi desilo isto
to se zbiva o n i m a koji promatraju i istrauju p o m r i n u sunca.
Neki od njih naime ba upropatavaju oi, ukoliko ne osmatra
ju njegovu sliku u vodi, ili u n e e m u takvome. Na to sam i ja
pomislio, te se pobojah da ne bih posve zaslijepio duu gledajui
spram stvari oima i pokuavajui da ih se dotaknem svakim od
osjetila. U i n i mi se dakle da mi je potrebno sklonivi se u postav
k e 1 0 istinu bia istraivati u njima. Ali m o d a prispodoba na neki
nain nije prikladna. Jer, ne slaem se nikako s tim da onaj tko
istrauje u postavkama vie istrauje bia u slikama no onaj tko
to ini u zbilji 1 1 . N e g o dakle p r e g n e m tim p u t e m te, p o d m e u i
znai ono to treba", to vrijedi", to valja", no Platon
ovdje oito koristi igru rijei zasnovanu na etimologiji. Usp. primjed
bu Hackfortha: Sokrat moe doista biti u pravu sugerirajui seman
tiku koincidenciju izmeu , ono to je prikladno-dolino, to
treba, i , ono to spaja-svezuje, premda je ono to zovemo impersonalnim glagolom bilo bez sumnje openito shvaeno kao
razliito od koje znai povezivati". Za Platonovu etimologiju te
rijei vidi Crat. 418e5sq.
Rijei razumijemo s Burnetom u vezanosti s
, s namjenom da svrate pozornost na etimologijsko tumaenje
pravoga znaenja.
Rije moe se ovdje prevesti - ak i vie no to je to s njom i
inae sluaj - na mnotvo gotovo jednako uvjerljivih naina, pri emu
dakako svaki prijevod pretpostavlja makar preutnu interpretaciju
smisla teksta. Prema naem shvaanju, prijevodi kao pojam", od
redba", misao", sud", rije" i si. ovdje su manje prikladni, zbog
oite blizine znaenja rijei i u ovome tekstu.
Rijei Burnet prevodi kao ,,in realities", obrazlaui po
naem sudu uvjerljivo: Rije je ekvivalent za i ,
a ovdje je upotrebljena stoga to je ona stalna suprotnost za .

121

svaki put postavku koju bih prosudio najpostojanijom, sve o n o

to mi se ini s time suglasno stavljam kao istinito, i glede uzro
ka i glede svega drugog, a o n o to ne, to stavljam kao neistini
to. No h o u ti jasnije rei to kazujem, j e r drim da sad ne shva
a.
Ne osobito, tako mi Zeusa - ree Kebet.
Dakle ovako kazujem - ree on, - nita neuveno, ve o n o to
sam vazda u drugim prilikama i u o v o m p r e t h o d n o m razgovoru
bez prestanka kazivao. Poinjem s pokuajem da ti izloim vrstu
u z r o k a to ga razmatramo i vraam se iznova o n o m e m n o g o raspravljanom te od toga zapoinjem, p o d m e u i stav da jest neto
lijepo samo po sebi, i dobro, i veliko, i sve drugo. A k o mi to do
pusti i sloi se da to jest, iz toga se nadam izloiti ti u z r o k i
pokazati da je dua besmrtna.
N o , kao da ti je ve doputeno - ree Kebet, - ne proputaj
to privoditi kraju.
Osmotri dakle - ree - ini li ti se o n o to t o m e slijedi kao i
meni. M e n i se naime ini da, ako jest neko drugo lijepo osim li
j e p o g samog, tad to nije lijepo ni po e m u d r u g o m do po t o m e to
ima udjela u o n o m lijepom. A i sve pae tako tvrdim. Slae li se
s takvim u z r o k o m ?
Slaem se - ree.
Ja dakle - ree on - niti vie razumijem niti m o g u spo
znati druge uzroke, one mudre. N e g o ako bi mi tko kazao
z b o g ega je bilo koje neto lijepo, kao naprimjer zato to ima
divnu boju, ili lik, ili bilo to drugo od toga takvog, ja sve to
ostavljam po strani - jer u svemu se d r u g o m e smuujem pa naivno i nevjesto i m o d a priprosto za sebe smatram kako
nita drugo ne ini to lijepim do da li prisustvo o n o g a lijepog
da li zajednitvovanje u o n o m e lijepom, pa ma kako i na koji
nain nastalo 1 2 . A to vie ne obrazlaem, nego tvrdim da sve
lijepo lijepim postaje lijepo. Jer to mi se ini najsigurnije odgoRijei predstavljaju jedva savladivu
tekou. Burnet prihvaa Wyttenbachovu konjekciju v , koju je teko opravdati, premda ima djelominu potvrdu u
Oxir. Papyri XVIII 2181 (Hackforth). Sam Hackforth, kao i ranije
Archer-Hind i Cornford, prihvaa Uebervvegovu emendaciju , to izgleda najprihvatljivije.

122

voriti, i meni s a m o m e i d r u g o m e , te smatram kako t o g a se drei

nikada neu pasti, ve da je sigurno i m e n i s a m o m e i d r u g o m e
bilo k o m e odgovoriti da o n a lijepa lijepim postaju lijepa. Ili se tebi
ne ini?
ini mi se.
I o n a velika dakle veliinom postaju velika? I o n a vea ve
ima? I o n a malena malenou malena?
Da.
Ni ti dakle ne bi prihvatio kad bi tko rekao da je n e t k o od
drugoga vei za glavu, a manji da je manji t i m istim, n e g o bi uvje
ravao kako nita drugo ne kazuje do to da sve to je v e e jed
no od drugoga niim drugim nije vee n e g o veliinom, te da je po
t o m e vee, po veliini, a da o n o manje niim drugim nije ma
nje n e g o malenou, te da je po t o m e maleno, po malenosti, b o
jei se, drim, da ti netko ne bi suprotstavio protivnu tvrd
nju, govori li da je za glavu netko vei ili manji, n a i m e tu da,
prvo, o n i m istim o n o vee jest vee, a o n o manje jest manje, te
da, zatim, glavom, koja je malena, o n o vee jest vee i da je bes
misao kako neto jest veliko n e i m malenim. Ili se ne bi bojao
toga?
A Kebet ree smijui se: - Bih, zaista.
A ne bi li se - ree on - bojao kazati da je deset za dva vee
od o s a m i da ga po t o m u z r o k u premauje, a ne m n o i n o m ? I o n o
dvije stope veliko da je od o n o g a j e d n u stopu velikog vee za po
lovinu, a ne veliinom? Jer i tu je ba isti onaj strah.
Ba posve - ree.
A to? Ne bi li izbjegavao tvrditi kako je, ako se j e d n o m e
pridoda jedan, pridodavanje u z r o k t o m e da postaje dva? Ili, ako
se razdvaja, onda to razdvajanje? I ne bi li uzvikivao ka
ko ne zna drugi nain da n e k o pojedino nastane, do imajui
udjela na vlastitom bivstvu pojedinoga u kojemu i m a udjela,
te da i kod takvih nema n e k o g d r u g o g u z r o k a za to da je na
stalo dva od imanja udjela u dvojstvu, i da treba da u njemu
ima udjela o n o to e postati dva, a u jedinici o n o to e po
stati jedan, d o k o n a razdvajanja i pridodavanja i druga takva
prenemaganja ostavlja po strani, ostavljajui da tako odgova
raju oni to su od tebe mudriji, a ti bi, takorei prestraen vla
stitom sjenom i neiskustvom, o d g o v o r i o na taj nain, drei se
o n o g sigurnog p o d m e t n u t o g a stava. A k o bi se pak n e t k o dohva-

123

t i o 1 3 s a m o g t o g p o d m e t n u t o g stava, pustio bi to i ne bi odgovarao

sve d o k ne bi istraio sve to iz njega slijedi, usuglaava li ti se
j e d n o s drugim ili je u nesuglasju. Pa ako bi trebao za njega sa
m o g iznijeti razlog, iznio bi ga na isti nain, p o d m e u i iznova
14
drugi p o d m e t n u t i stav, koji god bi se od onih p o v i e
pokazi
v a o najboljim, sve d o k ne bi naiao na neto dostatno, a p r i t o m
ne bi brkao, kao oni puki osporavatelji, raspravljajui na j e d n a k
n a i n i s h o d i t u i o n o m e svemu to iz njega slijedi, ako bi
h t i o iznai neto od o n o g a to jest. Jer njihov g o v o r i nastojanje
m o d a i nije o k o toga. Jer oni su sebi dostatni i brkajui sve
ujedno od silne m u d r o s t i ipak su u stanju sebi se samima dopa
dati. Ti pak, ako jesi j e d a n od filozofa, drim da e initi kako
j a kazujem.
15

Najistinitije zbori - rekoe uglas i Simija i Kebet.

Neki problemi interpretacije

Platonov Fedon smatra se oduvijek, zajedno sa Simpozijem, jednim od
izuzetnih remek-djela ne samo grke filozofije nego i cjelokupne grke
proze. Dramatski prikaz filozofa u neposrednom suoenju sa smru, pred
kojom ne uzmie, ve joj se preputa u dobroj nadi, herojski uzvien a
ujedno ljudski jednostavan lik Sokratov, nauk besmrtnosti due i
prisjeanju: - sve je to uinilo taj dijalog jednim od najitanijih i povi
jesno najutjecajnijih djela Platonovih. Moe se tovie rei da je upravo
Fedon ponajprije oblikovao onu prosjenu predodbu platonizma, koja je
stoljeima vladala predajom filozofije.
Pritom su u sreditu zanimanja stajala prije svega pitanja vezana
uz problem besmrtnosti due. Sam je dijalog u dugoj tradiciji poznat pod
Veliku tekou predstavlja ovdje razumijevanje rijei u smislu
napasti", te je stoga ve davno Madvig bio predloio itanje ,
prihvaeno i od Schanza. Archer-Hind i ovdje slijedi Jacksona sma
trajui itav pasus naknadnom interpolacijom. Prihvaamo rjeenje
Hackfortha: Glagol ' upotrebljen je u dva razliita znaenja u
dl i d3. Bolje je prihvatiti tu injenicu kao plod izvjesne nemarnosti
u pisanju nego se poduhvaati emendiranja; nijedna od sugeriranih
emendacija (, , itd.) nije uvjerljiva.
Povie", gore", znai ovdje otprilike: openitije, ontologijski prvotnije, kako je to npr. u Resp. 511a5.
Uzimamo s Burnetom rije ovdje u znaenju poetne postavke,
hipoteze, a ne poela naprosto. Hackforth ak prevodi kao premiss".

124

naslovom Fedon ili dui". Iz obzora kranskog nauka istraivalo se

poglavito koliko su odrivi, uvjerljivi i nepobitni tamo izlagani dokazi"
besmrtnosti, zatim da li postavka besmrtnosti due vrijedi za poje
dinanu, individualnu duu, te koliko je neto takvo u Platona, a onda
i u Grka uope zamislivo. Razlika odredbe due u Fedonu, gdje je shva
ena u potpunoj jednostavnosti i jedinstvenosti, te u dijalozima Politeia,
Fedar i Timej, gdje je prikazana u svojoj unutarnjoj trolanoj sloenosti,
do danas je predmet uvijek novih tumaenja i rasprava.
U tradicionalnim se tumaenjima jednako tako osobita uloga pripi
sivala pitanju u kojoj i kolikoj mjeri su na sadraj Fedona utjecala nauavanja orfika i pitagorejaca. Ti su utjecaji u dijalogu bjelodani: nigdje se
drugdje, osim moda samo jo u Gorgiji, nije Platon toliko pribliio stavu
da je tijelo uistinu grob i tamnica due, da je bit i prava narav filozofije
proienje od svega tjelesnog i voljna priprava za smrt.
U posljednjih je stotinjak godina pri interpretacijama Fedona osobi
to vano mjesto dobilo historijsko-filologijsko pitanje da li su i u kojoj su
mjeri stavovi pripisani u dijalogu Sokratu doista autentini stavovi pra
vog, historijskog Sokrata. Diskusija nije zakljuena, no jedva da pri filozofijskome razumijevanju dijaloga njeni ishodi mogu biti od neke vee
vanosti.
U razlici spram svih navedenih osnovnih smjeranja interpretacije,
ini se neophodnim inzistirati na tomu da je ono sredinje i najhitnije u
itavu dijalogu zasnivanje, uvoenje i obrana nauka idejama. I besmrt
nost due i prisjeanje i ista spoznaja kao jedini ispravni put proienja
utemeljeni su u Fedonu na nunosti bitka ideja i prihvaanju te nuno
sti: Tvrdnja idejama kao uzrocima egzistencije i objektima spoznaje;
ustvrenje da one grade posljednju zbilju na kojoj se mora zasnivati sve
zdravo razmiljanje - to je najznaajniji metafiziki ishod Fedona i
to bijae bez sumnje njegova najintimnija svrha pri sastavljanju djela."
(Archer-Hind)
Iz ovakve odredbe osnovne teme Fedona zadobiva gore prevedeni ulo
mak svoje izuzetno znaenje. U njemu se doista moe, kako je to jednom
uinio Hans Wagner (Platos Phaedo und der Beginn der Metaphvsik als
Wissenschaft, u: Kritik und Metaphysik. Studien Heinz Heimsoeth zum
achtzigsten Geburtstag, Berlin, 1966, str. 363-381), pravo filozofijsko is
hodite metafizike kao znanosti.
Ovdje nije mjesto da pokuavamo neka vlastita istumaenja. Za po
trebe ove edicije vrijedit e najkrae ukazati na neke osnovne tekoe,
kljune toke i najspornija pitanja sadrana u prevedenome tekstu.
1. Sokrat-Platonov vlastiti nain filozofiranja, naime odustajanje od
toga da se uzroke bivanju trai osjetilnim putem u onome osjetilnome
samom te okretanje istraivanju u logosima", ovdje je izrijekom oznaen
kao druga plovidba", uz oito naglaenu upotrebu rijei bijeg", umaknue", sklanjanje" u logose". Druga plovidba" je u Grka bila poslo
vinom oznakom za laki i sigurniji pokuaj pristupa neemu, u sluaju
kad je neposredni, te u tom smislu prvi" pristup nemogu ili preopasan,

125

znaenje koje potvruje i Platon na drugim mjestima (Politicus 300c,

Philebus 19c). Hoe li dakle Platon vlastiti nain oznaiti slabijim i drugotnijim od onoga u predasnika, tzv. predsokratovaca? To se dosada
njim tumaima bez iznimke inilo nemoguim, tako da Platonov govor
drugoj plovidbi" ili razumiju kao puku ironiju (Burnet) ili pak pod
prvom i pravom plovidbom, koja u dijalogu Platonu ostaje nedostina,
razumiju ne postupak predsokratovaca" nego zahtjev samoga Platona
za posvemanjim sagledavanjem cjeline osjetilnoga pod vidom Dobra, to
sam u Fedonu dodue trai, ali tu jo ne uspijeva i izvesti. Utoliko bi
kasniji dijalozi, prije svih dakako Timej, bili tek pravo ispunjenje programa radikalne teleologije kakav je ovdje postavljen. (Primjer za tu manje-vie usuglaenu tezu: N.R. Muphy, The in the Phaedo, The Classical Quarterly, Vol. XXX /1936/, No. 2, p. 40-47.)
2. S time je najue vezano pitanje to su uope ti logosi" u re
enom bijegu u logose"? Platon oito njima nasuprot stavlja osjetilnokonkretne stvari i ono zbiljsko". Da li su oni onda neto kao puke misli,
pojmovi? Da li su ti logosi" isto ono to Platon naziva idejama"? Da
lije logos" isto to i hipoteza, pretpostavka"? Veina je tumaa sklona
ove logose" razumjeti kao misli" i strogo ih razlikovati od ideja", koje
bi imale biti po sebi postojeim objektivnim predmetima" tih, vazda
subjektivnih misli".

nih stvari, budu ipak njihovim uzrokom. No teko da je Platon ikada,

pa i ovdje u prvom odlunijem izlaganju tzv. nauka idejama, njih drao
doista odvojenima". Odnos ideja i stvari ve je ovdje imenovan pri
sustvom" ili zajednitvovanjem", uz jasnu naznaku toga da prava narav
tog odnosa nije jo dokuena.
Jednako je tako bitno uoiti da ideje nisu ovdje shvaene kao uzro
ci egzistencije stvari. Ideje koje nalazimo ovdje u Fedonu jesu iskljuivo
ideje meusobnih odnosa stvari i ideje njihovih kvalitativnih promjena.
Upravo to i samo to uzrokuju ideje, barem prema nauku iz Fedona, na
to je opravdano naglaeno upozorio Hackforth.
Vaniji konzultirani komentari: .
The Phaedo f Plato. Edited with Introduction, Notes and Appendices by R. D. Archer-Hind. Second Edition. London, 1984. (Reprint Edition New York, 1973.)
Plato's Phaedo. Edited with Introduction and Notes by J. Burnet.
Oxford, 1 3 1980. ^ . )
Plato's Phaedo. Translated with an introduction and commentary
by R. Hackforth. Cambridge, 1955.

3. U istome sklopu problema stoji i pitanje: to valja razumjeti pod

stvarima" i biima", od istraivanja kojih se Sokrat, smuen i zasli
jepljen, odvraa k logosima"? Archer-Hind je prvotno htio te stvari"
razumjeti kao ideje same, no sasvim je oito da se tu misli doista na
stvari, kako ih dnevno susreemo u praktikom ophoenju. Tekoa je
meutim u tome to Platon u tekstu logose" izrijekom naziva slikama"
tih stvari, relativirajui potom u sljedeoj reenici na dosta zagonetan i
dvosmislen nain sve konzekvence takvoga stava. Treba li zaista sve to
shvatiti samo kao jo jednu ironijsku igru, kako to hoe Burnet? I uz to,
kako ini Hackforth, u potpunosti ignorirati znaenje to ga u tekstu
ima metafora" sunca i opisi zablijetenosti i zaslijepljenosti due, nijeui svaku smislenu vezanost uz paralelne iskaze u Politeii?
H. Potpuna suglasnost vlada oko toga da se krajnja i najvia hipo
teza kojom se zadovoljavamo kao dovoljno jakom i sigurnom, dakle to
to Platon u ovome tekstu zove neim dostatnim" ne moe smatrati
istovjetnom s onim to je kasnije u Politeii u srodnome kontekstu nazva
no bespretpostavnim poelom" i u emu izgleda valja prepoznati samu
ideju dobra.
5. Bitan i najtei problem je moda taj da su ideje ovdje izriito
nazvane uzrocima. Otrica kasnije Aristotelove kritike Platonovih ideja
bila je ponajprije uperena na ovo mjesto iz Fedona, ukazujui uvijek iz
nova na nemogunost toga da ideje, u njihovoj odvojenosti" od osjetil-

126

127

Iz djela Simpozij ( 1 9 9 c l - 2 1 2 b 8 ) .
Izvornik: Platonis opera. Recognovit brevique adnotatione critica
instrvxit Ioannes Burnet. T o m v s II. 1973 ^ ) .
Prijevod, biljeke i krai komentar: Damir Barbari

N a k o n toga pak ree da je Sokrat odavde odnekud z a p o e o :

I doista, dragi Agatone, uinilo mi se da si lijepo p o e o govor,
kazujui kako bi on kao prvo trebao pokazati kakav neki jest taj
Eros, kao drugo pak djela njegova. T o m e se poetku posvema di
vim. Deder dakle, kad si v e i sve ostalo lijepo i velianstveno
razjasnio kakav je on, reci mi Erosu j o i o v o : Da li je takav taj
Eros da je ljubav za neim, ili niim? A ne pitam da li za n e k o m
majkom ili o c e m - ta smijeno bi bilo to pitanje, da li je E r o s
ljubav za majkom ili o c e m - nego kao kad bi isto to pitao o c u :
da li je otac neiji otac, ili nije? Rekao bi mi dabogme, ako bi htio
valjano odgovoriti, da je otac upravo otac sina, ili keri. Ili ne?
Svakako - da je rekao Agaton.
Zar ne i majka j e d n a k o tako?
Da se i s tim sloio.
Nadalje - da je rekao Sokrat - odgovori j o malo vie, da bi
bolje shvatio to hou. A k o bih naime pitao: A to? Brat, to samo
to on upravo jest, da li je neiji brat, ili ne?
Da je rekao da jest.
Zar ne brata ili sestre?
Da se sloio.
Pokuaj dakle - da je rekao - rei i ljubavi. Da li je Eros
ljubav neega ili niega?
Ta svakako jest neega.
To ubudue - da je rekao Sokrat - u sebi uvajui pamti, ega
je. A sad reci toliko: Da li Eros o n o ega je ljubav udi, ili ne?
Dakako da da - da je rekao.
Da li to to udi i ljubi udi i ljubi imajui to, ili ne imajui?
Ne imajui, kako se bar ini - da je rekao.
Ali razmotri - da je rekao Sokrat - nije li umjesto da se ini
upravo n u n o tako da onaj koji udi udi o n o to mu nedostaje,

129

ili da ne udi, ako mu ne nedostaje. Jer meni se zaista udesno

koliko ini, Agatone, da je nuno. A kako tebi?
Valjano zbori. Da li bi dakle netko budui velik htio biti ve
lik, ili snaan budui snaan?
N e m o g u e je, prema o n o m e u emu smo se sloili.
Jer mu zacijelo nee nedostajati ba o n o to on je.
Istinu govori.
No ako bi i budui snaan htio biti snaan - da je rekao So
krat - i budui brz brz, i zdrav budui zdrav - m o d a bi naime
netko smatrao da ta i sva takva oni koji takvi j e s u i ta imaju j o
i ude upravo ta koja imaju, te toga radi govorim, da se ne b i s m o
prevarili - tima je naime, Agatone, ako razumije, n u n o da imaju
u sadanjosti svaka pojedina od tih koja imaju, pa htjeli ih ili ne,
pa tko bi o n d a ba ta udio? Nego kad god netko kae: Ja, budui
zdrav, h o u i biti zdrav i, budui bogat, hou i biti bogat, te udim
o n o samo to imam, rei e m o mu: Ti ovjee, imajui steeno
bogatstvo, zdravlje i snagu, hoe da i u b u d u e m v r e m e n u to
ima steeno, budui da u o n o m e ba sad prisutnom ima, htio
to ili ne. Razmotri dakle da li, kad god kae da udi za prisut
nim, govori to drugo do to: H o u da ona sad prisutna i u bu
d u e m v r e m e n u b u d u prisutna. Bi li se on s tim sloio?
Ree da je Agaton potvrdio.
Sokrat pak da je rekao: Nije li to zapravo za njega ljubiti",
da o n o to nije v e tu i to n e m a u b u d u e m v r e m e n u b u d e za nj
sauvano i prisutno? 1
Svakako - da je rekao.
.
I taj dakle i svaki drugi udei udi za o n i m to nije ve tu i
o n i m to nije prisutno, i za o n i m to n e m a i to sam nije i to
mu nedostaje - to je zacijelo o n o za im je i udnja i ljubav.
U svakom sluaju - da je rekao.
Deder dakle - d a j e rekao Sokrat - sloimo se p o n o v o u o n o m e
kazanom. Nije li Eros, prvo, za neim, a p o t o m za o n i m ega ne
dostatak mu je prisutan?
Da je potvrdio.
Umjesto ,,i" na kraju ove reenice jedan rukopis ima meni" (),
to je bio prihvatio Hug. Rettig je, ne osobito uvjerljivo, htio itati
, dok je Schirlitz predlagao , a Bury
, to zacijelo nije slabo rjeenje.

130

Sjeti se dakle za im si u svom govoru kazao da je Eros. A k o

hoe, podsjetit u te. ini mi se naime da si rekao o v a k o nekako:
Da su bogovi uredili stvari ljubavlju za lijepim. Jer za r u n i m da
n e m a ljubavi. Nisi li tako nekako kazao?
Kazao sam - da je rekao Agaton.
I prikladno ba zbori, drue - da je rekao Sokrat. A ako s
time tako stoji, zar ne bi Eros bio ljubav za lijepim, a za r u n i m
ne?
Da se sloio.
N i s m o li prihvatili da o n o to n e k o m nedostaje i to nema,
taj to ljubi?
Da - da je rekao.
Erosu dakle nedostaje lijepo, i to n e m a ?
N u n o - da je rekao.
A to? Zar e za o n o e m u nedostaje lijepo i to nikako ne
posjeduje lijepo ti rei da je lijepo?
Nikako.
Prihvaa li dakle j o da je Eros lijep, ako s time tako stoji?
A Agaton da je rekao: Izgleda mi Sokrate da ne z n a m nita
od o n o g a to sam tada kazao.
I doista ba lijepo zbori Agatone - da je rekao. N e g o kai j o
sitnicu: Ne ini li ti se kako sva dobra j e s u i lijepa?
Meni bar da.
A k o dakle E r o s u nedostaju lijepa, a lijepa su dobra, nee li
mu nedostajati i dobra?
Ja Sokrate - da je rekao - tebi ne m o g u protusloviti, pa neka
b u d e tako kako ti kae.
Zapravo ne m o e istini protusloviti - da je rekao - dragi moj
Agatone. Jer Sokratu, to ba i nije teko.
A tebe u sad ve
od Diotime, ene iz
mnogoemu drugom
protiv kuge tu bolest

pustiti. No g o v o r Erosu kojeg u h j e d n o m

Mantineje 2 , koja bijae u t o m e m u d r a i u
- i Atenjanima je j e d n o m kad su rtvovali
za deset godina odgodila - i koja je i m e n e

Mogue je da je Platon elio da oba ova imena

budu shvaena etimologijski: srodnost pridjeva s , mantiki",
proroki," bjelodana je, dok bi se za razjanjenje samog vlastita
imena mogao s Burvem navesti Sofoklov fragment 226 (Nauck):
.

131

ljubavnim stvarima poduila, pokuat u v a m izloiti iz o n o g a u

e m u s m o se A g a t o n i ja sloili, sam od sebe, kako b u d e m m o
gao. Zaista treba Agatone, kako si ti ustvrdio, prvo razloiti tko
je E r o s i kakav je, a p o t o m njegova djela. ini mi se dakle da je
najlake razlagati o n a k o kao i ta ena, pitanja postavljajui. Jer
ba sam otprilike i ja njoj neto takvo govorio kao A g a t o n sada
m e n i , da je Eros veliki bog, te da je za lijepim. O n a me pak pobi
o n i m razlozima kojima i ja njega, da nije niti lijep, p r e m a m o j e m u
g o v o r u , niti dobar.
A ja r e k o h : K a k o to zbori D i o t i m o ? Dakle je ruan Eros, i
z a o ? O n a pak ree: Ne ogrijeuj se! Ili smatra kako je n u n o da
b u d e r u n o o n o to nije lijepo?
V i e od svega.
Ili i n e u k o o n o to nije m u d r o ? A ne opaa li da jest neto
i z m e u mudrosti i neukosti?
to t o ?
Mnijeti o n a ispravna, a da se ne m o e iznijeti razlog, ne zna
li, ree, da nije ni znati - ta kako bi znanjem bila stvar neobrazlo e n a - niti neukost - ta kako bi n e u k o u bilo o n o to nekako
p o g a a bie - nego je to o n d a valjda ispravno mnijenje, i z m e u
p a m e t i i neznanja. 3
Istinu kae - r e k o h ja.
N e m o j o n d a na silu tvrditi kako je r u n o o n o to nije lijepo,
niti zlo o n o to nije d o b r o . A tako i za Erosa, kad se slae da on
nije ni d o b a r ni lijep, n e m o j smatrati kako treba da je on ruan
i z a o radije nego da je neto izmeu njih - ree.
No ipak - rekoh ja - svi se slau da je veliki bog.
G o v o r i li svima o n i m a koji ne znaju - ree - ili o n i m a

A o n a ree: Lako. Ta kai mi ne tvrdi li da su svi bogovi

sretni i lijepi? Ili se usuuje kazati da neki od b o g o v a nisu i lijepi
i sretni?
T a k o mi boga, bar ja ne - rekoh.
A ne zove li sretnima one koji posjeduju o n a dobra i lijepa?
Svakako.
Ali nisi li prihvatio da Eros z b o g nedostatka onih dobrih i
lijepih udi upravo za tim to mu nedostaje?
Ta prihvatio sam.
K a k o bi o n d a bio b o g o m onaj tko je bez onih lijepih i dobrih?
Nikako, kako se barem ini.
Vidi dakle kako i ti cijeni da Eros nije b o g - ree.
Sto bi o n d a bio Eros? - rekoh. Smrtnik?
Ni najmanje.
A to onda?
K a o i kod onih prije: izmeu smrtnog i b e s m r t n o g - ree.
Sto to Diotimo?
D e m o n veliki, Sokrate. Jer i sve o n o d e m o n s k o izmeu je bo
ga i smrtnoga.
S kojom moi? - rekoh ja.
Da tumai i prenosi b o g o v i m a o n o to je u ljudi i ljudima o n o
to je u bogova, od ovih molitve i rtve, a od onih naredbe i odgo
vore na rtve, te u sredini budui upotpunjuje oboje, tako da je
cjelina svega sama sa s o b o m vrsto vezana. Po njemu se iri i sve
p r o r o k o umijee svetita u onih to se bave rtvama i posvee
njima i aranjima, kao i sve gatanje i vraanje. A b o g se ne mijea
s ovjekom, ve njime jest sve openje i razgovor b o g o v a s ljudima,
kako s b u d n i m a tako i onima u snu. I onaj tko je o k o toga mudar,
demonski je ovjek, d o k je onaj tko je mudar u n e e m u drugome,
o k o kakvih vjetina ili rukotvorstava, prostak. Takvi su pae de
4
m o n i m n o g i , a j e d a n od njih je i Eros.

koji znaju?
Ba svima.
A o n a smijui se ree: K a k o bi se, Sokrate, mogli sloiti da je
veliki b o g oni koji kau da on i nije b o g ?
Koji su t o ? - r e k o h ja.
Jedan si ti, druga p a k ja - ree.
Ja pak rekoh: K a k o to zbori?

D u g o je to pripovijedati - ree. No rei u ti svejedno. Kad se

naime rodila Afrodita gostili su se bogovi, a uz ostale i Poros, sin
Metidin. N a k o n to su blagovali stie proeci, kako je bila gozba,

Za naglaenu razliku izmeu znanja i mnijenja usp. osobito Resp. 477

sq. i Meno 99a. Osnovno obiljeje znanja je pritom svagda u moguno
sti da se iznese razlog" i poloi raun" ( ).

demonskim" biima izmeu bogova i ljudi govori Platon jo u

Resp. 392a, 427b, 617d, Legg. 713d, 717b. Usp. i pseudoplatoniki
spis Epinomis 985b.

132

Ali od kojega oca i majke potjee? - rekoh ja.

133

Penija i bijae na vratima. A P o r o s onda, opijen nektarom - vina

nije u o p e bilo, - izaavi u vrt Zeusov pijan zaspa. Penija nato,
namislivi da z b o g svog siromatva dijete s P o r o s o m napravi, leg
ne uz njega i zae Erosa. Stoga j a m a n o i postade Eros pratiocem
i slubenikom Afrodite, rodivi se na proslavi njena roenja, i
ujedno budui po naravi ljubavnikom oko svega lijepog, budui
da je i Afrodita lijepa. Kao sin dakle Porosa i Penije, u ovakav je
usud postavljen Eros: prije svega, siromaan je vazda i daleko od
toga da b u d e mladenaki svje i lijep, kao to to smatra mnotvo,
n e g o je tvrd i suh, neobuven i beskunik, na zemlji vazda poiva
jui i nepokriven, na vratima i po putevima pod vedrim n e b o m
spavajui, imajui o n u majinu narav, uvijek drug oskudice.
No opet po o c u vreba je na lijepe i dobre, hrabar je, drzak i
napregnut, vjet lovac, vazda neke lukavtine snujui, udan pa
meti i vjet da je stekne, mudrost ljubei kroz itav ivot, straan
vra, ljekar, mudrija. I niti je kao besmrtan po naravi ustrojen,
niti kao smrtan, nego sad u istome danu cvate i ivi, kad je u
obilju, sada pak zamire, no oivljava p o n o v o po oevoj naravi, ta
ko da niti je kad Eros siromaan niti je bogat, a i u pogledu mud
rosti i neukosti u sredini je. S tim naime stoji ovako: Od b o g o v a
nijedan ne ljubi mudrost, niti udi m u d r i m postati - jest naime
-, niti ako je tko drugi mudar ne ljubi mudrost. Ni oni neuki opet
ne ljube mudrost, niti ude m u d r i m a postati. Jer to je ba tekoa
s neukou: sebi se, ne budui lijep, dobar i pametan, initi do
statnim. Nikada naime onaj tko ne smatra da mu to nedostaje
ne udi za o n i m to ne smatra da mu nedostaje.
Koji su o n d a D i o t i m o - rekoh ja - oni koji ljube mudrost, ako
nisu ni mudraci ni neuki?
No to je - ree - ve i djetetu jasno, da oni izmeu t o g obojeg,
kojima bi i Eros pripadao. M u d r o s t je naime zacijelo neto od
o n o g najljepeg, a Eros je ljubav o k o lijepoga, tako da je n u n o
da je Eros ljubitelj mudrosti, a budui ljubiteljem mudrosti da je
izmeu mudraca i neukoga. I t o m e je pak uzrok roenje njegovo:
od oca je mudra i obilna, a od majke nemudre i oskudne. Narav
je dakle tog demona, Sokrate, ta. A o n o to si ti smatrao da je
Eros, nije ti se nita udno dogodilo. Smatrao si, kako mi se ini,
prosuujem li iz onoga to govori, da je Eros o n o koje je ljublje
no, a ne o n o koje ljubi. Z b o g toga ti se, drim, Eros uinio od
svega ljepim. Ta o n o ljubljeno i jest zaista lijepo, raskono, sa-

134

vreno i blaeno. No o n o koje ljubi, to i m a drukiji lik, onakav

kakvog sam ja izloila.
I ja rekoh: N e k a b u d e dakle, tuinko, j e r valjano zbori. No
kad je Eros takav, koju korist prua on ljudima?
To u te ba Sokrate - ree - n a k o n o n o g a pokuati poduiti.
Jer jest j a m a n o takav i tako postao Eros, a jest i za o n i m lijepim,
kako ti kae. No ako bi nas tko pitao: za i m k o d o n o g lijepog
je Eros, Sokrate i D i o t i m o ? O v a k o pak j o jasnije: onaj koji ljubi,
ljubi lijepa. to ljubi?
I ja rekoh: Da mu b u d u .
Ali taj o d g o v o r - ree - trai j o ovakvo pitanje: to e mu
biti time to bi mu bila dobra?
Ne m o g u j o nikako - r e k o h - na to pitanje s p r e m n o o d g o
voriti.
N e g o - ree - kao kad bi netko, zamjenjujui, d o b r i m se
umjesto lijepog sluei, upitao: deder Sokrate, ljubi d o b r a onaj
koji ljubi. Sto ljubi?
Da mu b u d u - r e k o h ja.
I to e biti t o m e k o m e bi bila dobra?
To v e lake m o g u odgovoriti - r e k o h ja. Bit e sretan.
Stjecanjem dobrih dakle - ree - sretni su oni sretni, te ne
treba uz to j o pitati: zato h o e da b u d e sretan onaj t k o h o e ?
N e g o se ini da o d g o v o r tu ima kraj.
Istinu veli - r e k o h ja.
Dri li dakle da je to htijenje i ta ljubav zajednika svim lju
dima i da svi h o e da im dobra b u d u uvijek, ili kako kae?
T a k o - rekoh ja. Da je zajednika svima.
A zato Sokrate - ree - ne k a e m o da svi ljube, ako v e ba
svi o n a ista ljube i uvijek, n e g o za neke k a e m o da ljube, a za
neke ne?
I sam se u d i m - r e k o h ja.
Ali ne udi se - ree. Jer, izluujui, imenujemo neki lik ljuba
vi, pridajui mu i m e cjeline: ljubav, d o k za ostalo upotrebljavamo
druga imena.
K a o to? - rekoh ja.
Kao ovo. Zna da je stvaranje neto m n o t v e n o . Jer bilo e m u
to prelazi iz o n o g koje nije u o n o koje jest sav u z r o k je stvaranje,
tako da i radnje svih umijea j e s u stvaranja i njihovi obrtnici svi
su stvaraoci.
Istinu veli.

135

Ali - ree o n a - zna da se svejedno ne z o v u stvaraocima,

n e g o imaju druga imena, d o k se od cjelokupnog stvaranja j e d a n
izdvojeni dio, onaj o k o m u z i k e i metra, naziva i m e n o m cjeline. To
se n a i m e j e d i n o zove stvaranjem, i stvaraocima oni koji se dre
t o g dijela stvaranja.
Istinu kae - rekoh.
T a k o onda i k o d ljubavi. Poglavito sva udnja za o n i m d o b r i m
i za t i m e da se b u d e sretan svima je o n a najvea i najprevarnija
ljubav" 5 . Ali za o n e koji se na svakojaki nain njoj posveuju, ili
u p o g l e d u stjecanja novca, ili u pogledu ljubavi k tjelovjebi, ili u
p o g l e d u ljubavi za m u d r o u , ne kae se da ljube, niti ih se zove
ljubavnicima, d o k o n i koji se predaju i revno nastoje o k o n e k o g
j e d n o g lika toga dobivaju i m e cjeline, ljubavi, te se kae i da ljube
i da su ljubavnici.
Izgleda mi kao da istinu zbori - rekoh ja.
I zaista se - ree - kazuje neka pria da ljube oni koji trae
svoju drugu polovicu. No moja je pria da ljubav nije niti za po
l o v i c o m niti za cjelinom, ne slui li se, drue, da je to ba dobro,
b u d u i da su ljudi skloni dati si i n o g e i ruke odsjei, ako im se
ini da su im kodljive. Ne vole oni, smatram, o n o svoje, osim ako
bi t k o o n o dobro zvao vlastitim i svojim, a o n o zlo tuim. T a k o
da b a nita nije to ljudi ljube do o n o d o b r o . Ili se tebi ini da
je?
M e n i b a r e m ne, tako mi Zeusa - rekoh ja.
M o e li se o n d a - ree o n a - tako naprosto kazati da ljudi
ljube o n o dobro?
Da - rekoh.
A to? Ne treba li pridodati - ree - da ljube i to da im o n o
d o b r o bude?
Rije navela je interprete na mnotvo prijedloga za emendacijom, od kojih jedva da i jedan zadovoljava. Na koncu je od strane
mnogih naprosto uklonjena iz teksta, dok Hug i Stallbaum (u 1. iz
danju svog komentara) izbacuju ak itavu reenicu. Tome nasuprot
stoji konstatacija G. Krugera (Einsicht und Leidenschaft. Das Wesen
des platonischen Denkens. Frankfurt am Main, "1973 1939/, str.
162, bilj. 34): Pokuaji da se emendira predano i krianje
cijeloga pasusa sadrajno pretpo
stavljaju jedno puko logiko razumijevanje reenice. Bury instruktiv
no upuuje na Sapfino shvaanje erosa, kao srodno i blisko ovdje izlo
enome.

136

T r e b a dodati.
Da li o n d a - ree - i da ne samo da bude, nego i da uvijek
bude?
I to treba pridodati.
Dakle je ljubav - ree - j e d n o m rijeju za tim da joj o n o d o b r o
bude uvijek.
Najistinitije veli - rekoh ja.
Budui dakle da je to ljubav uvijek -, ree ona - koji nain
bavljenja njome, i u kojoj djelatnosti mar i napor bi se zvali lju
bavlju? Koje djelo se sluuje tim biti? M o e li rei?
Ali ne bih se doista tebi Diotimo rekoh ja zadivio glede
mudrosti, i ne bih te oblijetao upravo to uei.
No kazat u ti - ree. To je naime p o r o d u lijepom, i tijelom
i duom.
Gonetanje treba - rekoh ja - to to upravo zbori, i ja ne shva
am.
No rei u jasnije - kaza ona. Trudni su naime, Sokrate, svi
ljudi i tijelom i d u o m 6 i kad dospiju u neko doba starosti, naa
narav udi raati. Ali raati u r u n o m e ne moe, nego u lijepome.
Ta sjedinjenje m u a i ene je raanje 7 . A to je stvar boanska, i to
je u ivome biu, koje je smrtno, o n o u njemu prisutno b e s m r t n o :
trudnoa i raanje. N e m o g u e je pak da oni b u d u u o n o m e ne
usklaenom. O n o runo je neusklaeno sa svime boanskim, d o k
je o n o lijepo usklaeno. Ljepota je dakle pri raanju boginja usu
da i boginja poroda. Z b o g toga, kad se god o n o koje je trudno prim a k n e lijepom udobrovoljuje se i biva radou obliveno te ostavlja
p o r o d i raa. Kada pak runom, ozlovoljuje se i oaloeno skuplja
se u se te odlae, zadrava i ne raa, ve u sebi drei p l o d s
t e k o o m ga nosi. A odatle je to da o n o koje je trudno i ve nabreklo silan ar spopadne u okruju lijepog, j e r o n o golemih m u k a
rjeava o n o g a tko nosi. Jer ljubav Sokrate nije za o n i m lijepim,
kako ti smatra.
N e g o za im onda?
Za Platonov nauk trudnoi due i raanju usp. jo s Burvem Theaet.
150 sqq., Phaedr. 251a sqq, Tim. 91a.
Svi izdavai, osim Hommela i Stallbauma, suglasni su u izbacivanju
ove reenice kao besmislene glose, to nam ne izgleda osobito uvjer
ljivo.

137

Za raanjem i p o r o d o m u lijepom.
Neka b u d e - rekoh ja.
Ta svakako - ree. No zato ba za raanjem? Jer raanje je
vjeno i besmrtno, kao smrtnome. Ta n u n o je zajedno s dobrim
uditi i za besmrtnou, iz onoga u e m u smo se sloili, ako ve
ljubav jest za tim da joj o n o dobro bude uvijek. Iz t o g je razloga
n u n o da ljubav jest i za besmrtnou.
Sve me to dakle pouavala, kada je govorila ljubavnim stva
rima, te j e d n o m zapita: Sto dri Sokrate da je u z r o k tej^ubavi i
te udnje? Ili nisi opazio u kakvo izuzetno stanje dospijevaju sve
ivotinje kada ude raati, i one na zemlji i one koje lete, bolujui
sve i ljubavno raspoloene, prvo oko m e u s o b n o g sjedinjavanja, a
zatim i oko prehrane o n o g a roenog, te kako su spremne za njih
se i boriti, slabije s jaima, i umrijeti, i dati se glau muiti ne bi
li ih nahranile, a i drugo sve inei? Sto se ljudi tie, smatrao bi
netko da to ine iz predumiljaja. No iz kojeg uzroka su ivotinje
tako ljubavno raspoloene? M o e li to rei?
I ja p o n o v o kazah da ne bih znao. A ona ree: Misli li o n d a
ikada postati vjetakom o k o ljubavnih stvari, ako to ne shvati?
Ali zbog toga sam Diotimo, kako upravo rekoh, k tebi i doao,
znajui da trebam uitelja. N e g o reci mi uzrok i za to i za sve
drugo od o n o g a o k o ljubavnih stvari.
A k o dakle vjeruje - ree - da ljubav po naravi jest o n o o k o
ega s m o se vie puta sloili, tad se ne udi. Jer tu na isti nain
kao i tamo smrtna narav trai po j n o g u n o s t i jia_bude i uvijek i
besmrtna. M o e pak j e d i n o time, raanjem, time da ostavlja za
s o b o m drugo mlado umjesto starog, budui da se i u o n o m e vre
m e n u u kojem se za svako pojedino od ivih bia kae da ivi i
da je isto - kako se netko od djetinjstva zove istim sve d o k ne
postane starcem - tako ipak naziva istim, nikada ne imajui u
sebi o n a ista, ve vazda n o v i m bivajui, a poneto gubei, i u po
gledu kose, i mesa, kostiju, krvi, i cjelokupnog tijela.
I ne samo u pogledu tijela, nego i u pogledu due, svojstva,
udi, mnijenja, udnje, naslade, boli, strahovi, svaka od tih nisu
u pojedincu nikada ta ista, ve j e d n a nastaju, a druga propadaju.
A od toga je jo neobinije to da i znanja ne samo to nam
jedna nastaju a druga propadaju te^nikada n i s m o ^ s j ^ i j u j j o g l e d u
znanja, nego i j e d n o pojedinano od znanja isto to zadeava. Jer
o n o to je nazvanolniljenjem, tako je nazvano kao da je znanje
odlazee. Zaborav je naime odlazak znanja, a miljenje stvarajui

138

opet n o v o p a m e n j e 8 umjesto o n o g odlazeeg spaava znanje, tako

da se ini istim.
Na taj se naime nain spaava sve smrtno, ne time da je u
potpunosti isto, kao o n o boansko, nego time da o n o odlazee i
staree ostavlja za s o b o m drugo_novo, kakvo s a m o bijae/ T o m
d o s k o i c o m Sokrate - ree - i m a o n o s m r t n o udjeFa u besmrt
nosti, i tijelo i sve ostalo, d o k o n o b e s m r t n o d r u g o m 9 . N e m o j se
dakle uditi ako po naravi sve cijeni svoje p o t o m s t v o . Jer besmrt
nosti radi prati sve mar za njim i ljubav.
A ja uvi g o v o r zadivih se i rekoh: Da li, najmudrija D i o t i m o ,
uistinu s tim tako stoji?
I ona, p o p u t onih savrenih sofista, ree: Znaj d o b r o Sokrate.
Jer pogleda li ako hoe ba astoljublje ljudi, udio bi se besmi
slenosti o n o g a to sam rekla kad ne bi spazio, u z e o u obzir, kako
su strano opsjednuti ljubavlju da b u d u slavnoga i m e n a i da glas
steknu besmrtni za vjeita v r e m e n a " , te da su z b o g toga pripravni
opasnostima prkositi j o i vie nego z b o g djece, i dobara potroiti,
i napora svakojakih podnijeti, i za to umrijeti. Smatra li ti - ree
- da bi Alkestida bila umrla za Admeta, ili da bi Ahil bio u m r o
nakon Patrokla i da bi va K o d r o bio u m r o prije svoje djece z b o g
kraljevstva, da nisu smatrali kako e besmrtno^ biti sjeanje na
njihove vrline, to ga mi sada i m a m o ? Daleko od toga da ne - ree,
- n e g o drim da z b o g vrline besmrtne i z b o g takva slavnoga
glasa svi sve ine, i koliko su bolji toliko vie. Jer o n o b e s m r t n o
ljube.
Oni - ree - koji su trudni tijelom posveuju se vie e n a m a
i s njima su u ljubavi, raanjem djece namiui sebi, k a k o sma
traju, besmrtnost, sjeanje i_sreu za b u d u e vrijeme. Oni pak koji
d u o m - ta ima zaista_i qnih_koji.su u dui trudni, i j o vie n e g o
u tijelima - o n i m ime dui pristoji da b u d e trudna i da raa.
Ne nalazimo dovoljno razloga za izbacivanje rijei , kako ini
Bury, proglaujui je ili umetnutom ili iskvarenom". Dobro upozo
rava S. Rosen (Plato's Symposium, New Haven and London, 1968,
str. 254, bilj. 131): ,,Bury i ostali oznauju interpolacijom; ako
i jest, onda je takva da savreno izraava smisao pasusa."
Za razliku od gotovo svih rukopisa, te starijih i novijih izdavaa, Bury
bez jakog opravdanja inzistira na Creuzerovu itanju umje
sto .

139

A to joj pristoji? R a z u m n o s t i ostalu vrlinu, ega su roditeh'i i svi stvaraoci i oni od obrtnika za koje se kae da su
pronalazai. A ponajvee i od razumnosti ljepe je zasnivalatvo o k o drava i naseobina, kojemu je ime razboritost i^pra^
vednost.
K a d je opet o v i m n e t k o u dui trudan j o iz djetinjstva, b u d u i
b o a n s t v e n , te kad dospije d o b a udi v e p o r o d a imati i raati,
trait e, drim, i takav, obilazei, o n o lijepo u e m u bi raao, jer
u r u n o m nee nikada roditi. Lijepim se tijelima priklanja dakle
vie n e g o runima, trudan budui, te ako se u njima nahodi du
a lijepa, plemenita i darovita, t o m e se obojem iznad svega priklarijati^smjesta u o d n o s u s tim ovjekom obiluje g o v o r o m vrli
ni i t o m e kakav' treba da b u d e dobar ovjek i i m e da se bavi,
pa se prihvaa toga da ga odgaja. Dotiui naime, smatram, li
j e p o g i s njim opei poraa i raa o n o ime je davno zatrudnio,
te, spominjui ga se prisutan i odsutan, s njime zajedno othra
njuje o n o r o e n o , tako da ti takvi imaju m n o g o vee uzajamno
zajednitvo od one o k o djece, i postojaniju ljubav, budui da su
ljepom i besmrtnijom djecom zajednicu osnovali. I svatko bi vi
e volio da su mu se takva djeca narodila nego o n a ljudska te
ogledavajui se na H o m e r a i Hesioda i druge dobre pjesnike za
vidi im koje p o t o m k e za s o b o m ostavljaju, kojima sebi, b u d u i da
su takvi, b e s m r t n u slavu i u s p o m e n u pribavljaju. A ako h o e djecu koju je Likurg za s o b o m u L a k e d e m o n u ostavio,
r e c e _ i
spasitelje L a k e d e m o n a i takorei Helade. Na cijeni je u vas i Sol o n z b o g raanja zakona, i drugi muevi posvuda drugdje, kako
u H e l e n a tako u barbara, koji su m n o g a i lijepa djela na vidjelo
iznijeli, koji su svakojakom v r l i n o m raali. Njima se v e i m n o g a
svetita podigoe z b o g te takve djece, d o k z b o g o n e ljudske ni
jedno.
U ove dakle ljubavne tajne m o d a bi i ti Sokrate b i o posveen.
No za o n a krajnja i najvia posveenja, radi kojih i jesu sva ova,
slijedi li ih tko na pravi nain, ne z n a m da li e biti sposoban.
No kazat u ti - ree - i neu nita svojom voljom ispustiti. Ti
me p a k pokuaj pratiti, bude li sposoban.
Onaj naime - ree - tko na pravi nain ide na tu stvar treba
da j o kao mladi p o n e salijetati lijepa tijela, i to prvo da, vodi
li ga pravo onaj koji ga vodi, ljubi j e d n o tijelo i tu raa lijepe
g o v o r e , p o t o m da sam shvati kako je ljepota na bilo kojem tijelu
o n o j na d r u g o m e tijelu sestra, te kako je, ako treba slijediti o n o

140

po izgledu lijepo 1 0 , velika b e z u m n o s t ljepotu na svim tijelima ne

drati j e d n o m i istom. Shvativi to pak, da se premjesti u stanje
ljubavnika svih lijepih tijela, a one snane ljubavi za j e d n i m da
se okane, prezirui je i drei sitnicom.
A nakon toga da ljepotu u duama smatra vrednijom od one
u tijelu, tako da e se, bude li netko doline due, pa ma i imao
slabaan stas, njime zadovoljiti, ljubiti ga i njemu se brinuti, te
raati takve govore, i zahtijevati i h 1 1 , kakvi bi mladie boljima
uinili, da bi bio prisiljen opet motriti o n o lijepo u poslovanjima
i u zakonima, te da vidi kako je to sve sebi srodno, tako da e
smatrati kako je o n o lijepo u okrugu tijela neto neznatno.
N a k o n poslova da ga vodi k znanostima, da vidi opet ljepotu
znanosti, te da gledajui ve spram m n o g o g lijepog nikad vie ne
bude, kao sluga, pri j e d n o m e , milujui djetinju ljepotu n e k o g
ovjeka ili j e d n o g a posla, robujui slab i sitniav, nego da, okrenut
prostranoj puini lijepoga i m o t r e i 1 2 , m n o g e lijepe i veliajne go
vore i misli poraa u nezavidnoj ljubavi za mudrou, sve dok, tu
ojaavi i narastavi, ne sagleda neku j e d n u znanost, koja je toga
tu lijepog. A pokuaj mi - ree - pozornost upraviti, koliko god
najvie moe.
T k o je naime dovde prema ljubavnim stvarima odgojem do
veden, motrei o n a lijepa i j e d n o za drugim i na pravi nain, idui
ve kraju ljubavnih tajni, iznenada e ugledati neto udesno, na
rav lijepog, samo o n o , Sokrate, radi ega upravo i bijahu svi oni
prethodni napori, o n o koje, prvo, uvijek jest i niti nastaje niti pro
to ' tumailo se dosad na tri osnovna naina: (a) kao
lijepo u ideji (Schleiermacher, Zeller), (b) kao ono lijepo po vrsti (Wyttenbach, Stallbaum, Hommel), te (c) kao ljepota osjetilnih likova
(Vermehren, Rettig, Hug, Bury). Trea solucija izgleda nam daleko
najuvjerljivija.
Posve nepotrebno Bury, slijedei Asta, hoe izbaciti rijei ,
kao navodnu ineptum glossema". Stallbaum dobro obrazlae zadra
vanje rijei: Diotima hoc dicit, talem amatorem non modo ipsum parere quasi et ex se procreare, sed etiam aliunde quaerere et investigare eiusmodi sermones, qui iuvenes reddant meliores.
Particip treba shvaati s prethodnim, a ne sljedeim rijeima.
Vrlo lijepo objanjava Bury: Parabola sugerira da se promatra, dostigavi vrhunac uspona, okree unaokolo i motri, zadivljen, na mo
an ocean ljepote koji se prostire pred njim, dok mu taj prizor krijepi
duu i pokree ga na to da iz sebe iznosi mnotvo dubokih misli.

141

pada, niti raste niti opada, a p o t o m nije u neku ruku lijepo, u

neku ruku runo, niti tada da, a tada ne, niti spram o n o g a lijepo,
spram ovoga pak runo, niti ovdje lijepo, a ondje runo, kao da
je n e k o m e lijepo, a n e k o m e runo. Niti e mu se to lijepo poka
zivati kao neko lice, niti ruke, niti drugo to u e m u tijelo ima
13
udjela, niti neki z b o r , niti neka znanost, niti pak budui u ne
e m u drugom, kao u ivome biu, ili na zemlji, ili na nebu, ili u
drugome, nego samo po sebi sa s o b o m jednoliko uvijek budue, a
sva ostala lijepa kao da u t o m e na neki nain imaju udjela, tako
da kad ta ostala i nastaju i propadaju o n o niti to veim niti ma
njim biva niti to podnosi.
A kad tko, odlazei od ovih tu p u t e m prave ljubavi spram dje
aka, p o n e samo o n o lijepo sagledavati, m o d a bi se i dotaknuo
cilja. Jer to je ba na pravi se nain dati na ljubavne stvari, ili od
drugog biti k njima voen: zapoinjui od ovih lijepih radi samog
o n o g lijepog uvijek se uspinjati, kao stepenicama se sluei, od
j e d n o g na dva, i od dvojih na sva tijela, i od lijepih tijela na lijepa
poslovanja, i od poslova na lijepe nauke, i od nauka ii na k o n c u
na onaj nauk, koji nije nauk neega drugog do samog o n o g lijepog,
te tako na cilj stigavi spoznati samo o n o koje jest lijepo.
T a m o je ivot, dragi Sokrate, ree tuinka iz Mantineje, ako
uope igdje, ovjeku vrijedan ivljenja, dok motri samo o n o lijepo.
O n o ti se, ako ga ikada ugleda, nee initi da jest po zlatnome
nakitu i haljinama, lijepim djeacima i mladiima, koje sada d o k
gleda uzbuuje se i spreman si, kao i mnogi drugi, ljubimce gle
dajui i uvijek s njima opei, kad bi to bilo mogue, ne jesti i ne
piti, nego samo motriti i zajedno biti. Sto bismo onda - ree smatrali kad bi nekoga zapalo da vidi samo o n o lijepo, pravo, isto
i nepomijeano, a ne ispunjeno puti ljudskom, bojama i m n o g i m
drugim smrtnim triarijama, ve da samo o n o boansko lijepo jed
noliko m o e sagledati? Zar dri - ree - da bi lo bio ivot ovjeKao i uvijek, tako je i ovdje teko razumjeti i izloiti upotrebljenu
rije . Tumai se uglavnom ili kao rasprava", argument"
(Gomperz, Stevvart, Zeller), ili kao pojam". Rettig ovo drugo zna
enje brani i obrazlae rijeima: Ideje nisu puki pojmovi, one su tovi
e egzistencije, , kako se izraava Aristotel, te uvjeti bitka i
bivanja stvari osjetilnoga svijeta. Openito valja, meutim, na umu
drati dobru uputu Rosenovu (isto, str. 226, bilj. 82) da se precizno
znaenje od mora uvijek odrediti iz konteksta svake pojave termina.

142

ku koji bi o n a m o gledao i koji bi o n i m ime treba m o t r i o i s time

opio? Ili ne pomilja - ree - da e ga j e d i n o ondje zapasti da,
gledajui o n o lijepo o n i m ime ga se m o e gledati, poraa ne slike
vrline, budui da se slike ne dotie, nego istinsku, b u d u i da se
dotie istine? A o n o m e tko poraa istinsku vrlinu i othranjuje ju
pripada da bude b o g u m i o te, ako u o p e kojem ovjeku pripada
da bude besmrtan, onda njemu.
To je dakle, Fedre i vi ostali, kazala Diotima, a ja ostah uvje
ren. A uvjeren pokuavam i druge uvjeriti da za tu steevinu ne
bi ljudskoj naravi nitko lako naao boljeg saveznika od Erosa. Sto
ga dakle tvrdim kako svi ljudi trebaju cijeniti Erosa, te sam cije
n i m ljubavne stvari i osobito oko njih nastojim, i drugima preporuam, te i sada i uvijek hvalim m o i junatvo E r o s o v o , koliko
sam god za to sposoban.

Neki problemi interpretacije

Dijalog Simpozij nedvojbeno pripada nekolicini vrhunskih postignua
ljudskoga duha u oblasti pisane rijei. Umijee dramatske gradnje djela,
savrenost kompozicije, krasota izraza, konano i ponajprije upravo bezdano neiscrpiva slojevitost smisla ine taj spis upravo jedinstvenim. U
svrhu osvjedoenja tome dovoljno je jednom s originalom samim uspo
rediti naprimjer onaj povijesno toliko utjecajni renesansni pokuaj Marsilia Ficina da filozofijsku sadrinu Platonova dijaloga prenese svome
vremenu (Usp. npr. sud P.R. Bluma u uvodu paralelnog izdanja Ficinova
2
djela: LIber die Liebe oder Platons Gastmahl. Hamburg, 1984, str. XIX.)
Kranski, renesansno-trubadurski, romantiki pojam ljubavi povi
jesno izrastaju iz svaki put bitno novog i drukijeg tumaeeg sueljenja
s naukom iz Simpozija. Izvorni grki religijsko-mitologijski obzor, unu
tar kojega Platonova izvoenja tek zadobivaju i zadravaju svoj pravi
vlastiti smisao, pritom je nuno sve vie bivao potisnutim i zaboravlje
nim. Hoe li ga se pak jednom hermeneutiki iznova probuditi i prisvoji
ti, potrebno e biti prethodno na vidjelo iznijeti istinu grkoga iskustva
Erosa, od onoga u Hesiodovoj Teogoniji pa do rane grke lirike. Van
tog obzora ostaje Platonova rije bitno neshvatljiva u svojemu vlastitu
smislu.
1. Pri dosadanjim tumaenjima ponajvie je pozornosti bilo posve
ivano meusobnom odnosu svih u Simpoziju izloenih govora, te odno
su sviju prethodnih, kao i svakog pojedinog od njih, spram Sokratova,
pri emu je s pravom i manje-vie jednoglasno Arj_>t_)iaiiQy govor pre
poznat kao od sviju ostalih bitno razliit i svojom tragikom osnovnom
crtom srodan Sokratovu. odnosno Diotiminom.
. \ ; ; . . . /-

143

2. Mnogo se raspravljelo i tome da li je prava i sredinja tema

dijaloga ljubav, odnosno Eros, ili pak sam Sokrat, kao olienje autentine
filozofijske egzistencije, pri emu je jasno da takva vrsta dileme" na
prosto ne dopire do onoga bitnog u djelu.
3. S visokom mjerom uvjerljivosti ukazano je na to da cjelinu spisa
vodi i upravlja Platonov pokuaj odlunog filozofijskog suprotstavljanja
samome naelu ranoga grkog prosvjetiteljstva i umijeu () kao nje
govoj biti. (Kriiger)
4. Jednako je tako uvjerljivo uoena i prikazana razlinost spram
Fedona, sadrana ponajprije u tome to ovdje u Simpoziju od samoga
poetka sve cilja na jedinstvenost i cjelinu svega, na zasnivanje svega to
biva na jednome zajednikom korijenu i izvoru, na erosu samom, ime
onda biva znatno -ublaen i donekle prevladan temeljni stav Fedona
naelnoj i nunoj odijeljenosti pravog i istinskog bia od svega postajueg
i propadajueg, zajedno s tome pripadnim temeljnim ugoajem opute
nosti za tajnu smrti, koji ovdje prerasta u strast zainjanja i raanja.
Ono to je tamo bilo tek naslueno i nagovijeteno pod imenima pri
sustvovanja" i zajednitvovanja", to se ovdje pokuava sadrajno pro
misliti i izloiti putem analize praizvorne moi ljubavi".
5. Ono to Sokratov govor iz osnove razlikuje od svih prethodnih
jest uvid i spoznaja bitne i posvemanje negativnosti - dakako ne u vri
jednosnom nego iskljuivo ontologijskom" smislu - sadrane u naravi
ljubavi. Kao udnja, ona je nuno i neuklonjivo proeta nitavilom. S
pravom su kasniji neoplatoniari, poevi ve s Plotinom samim, mitsku
sliku Penije", oskudne Erosove majke, razumijevali kao unaprijed mi
ljeno isto ono to se potom od Aristotela naovamo u filozofiji i metafizici
naziva materijom".
6. Odatle i osnovna karakteristika odlomka koji smo preuzeli u pri
jevod: u njemu je miljena i do rijei dovedena temeljna narav vremenitosti i prolaznosti svega ivog. Moda se moe tovie rei da je upravo
u tome sadrana i glavna, tako rei jedina tema cjelokupnoga djela.
7. Nee stoga biti toliko zaudno da se ideje i sam nauk idejama
u tekstu itava dijaloga, pa tako i u ovome sredinjem, uope ne pojav
ljuju. Mnogim je tumaima krajnju zbunjenost izazivala injenica da je
ovdje ne samo cjelina tjelesnoga, pa onda i takozvanih niih oitovanja
duevnosti, nego i ono za to bi se inae moglo u Platona oekivati posve
suprotno, naime miljenje, spoznaja i znanje u cjelini, bez ostatka izru
eno neumitnoj niteoj moi vremena i prolaenja.

su tog konca sveg posveenja" pod udesnom naravi lijepog" miljena

ustvari ideja lijepoga", kako to preteno smatraju interpreti? No zato
je onda Platon ne bi i nazvao idejom"? I kako se onda odnosi naglaena
jedincatost te naravi" spram nune mnotvenosti ideja? I u kakvu odno
su stoji ta narav" spram ideje dobra"? Da li je s njom u osnovi isto
vjetna, kako je npr. smatrao Natorp? Na ta teka pitanja odgovoriti se
moe tek iz produbljena studija cjeline Platonovih spisa.
9. Od izuzetne je vanosti i Diotimin opis pravoga puta erotikog
uspinjanja, od onog tjelesnog k duevnome, potom k cjelini navada i obi
aja, cjelini onog praktikog, pa zatim cjelini onog to se moe i mora
znati, sve do Jedinog nauka" samog, koji vie nije nikakav logos i ni
kakva znanost. Unutranje naelo tog uspinjanja sadrano je u udnji i
sjedinjenju s jednim, zatim naputanju tog jednog i otvaranju udnje za
cjelinu drugog svega takvog, ime je smjesta na neki neobian nain na
putena i sama oblast kojoj je rije. Smisleno dovesti u vezu tu ovdje
naznaenu pranapetost borbe jednog i onog drugog", u znaenju neodre
ene beskonanosti svega, s onim i danas jo jedva shvaenim zagonetnim
poznim naukom Platonovim Jednom i Neodreenome dvojstvu kao dva
ma osnovnim poelima svega - takav korak nije jo ni od koga pokuan.
iUO. Pri svemu je tome od izuzetnog znaenja uvidjeti kako u tom
stupnjevitom erotikom usponu valja sagledati jedan, da tako kaemo,
elementarno-egzistencijalni analogon onome istome to je ranije u Fedo
nu, te potom opet u Politeii, izloeno kao tek spoznajni postupak uza
stopnog postavljanja hipoteza", njihova ukidanja", te nadomjetanja
uvijek viima". Tek iz sagledavanja obih tih momenata u njihovoj je
dinstvenosti dobiva se neko blie iskustvo toga to je Platon zvao filozo
firanjem.
Vaniji konzultirani komentari:
G.F.R. Rettig: Platons Symposion. Halle, 1876.
2
A. Hug: Platons Svmposion. Leipzig, 1884.
The Symposium of Plato. Edited with Introduction, Critical Notes
and Commentarv by R.G. Bury. Second Edition. Cambridge,
2
1932 ( x 1909).

8. Da li je onda ono to Platon naziva idejom" prisutno ipak ba

rem na koncu munog erotikog uspinjanja pravoga filozofa, kao njegov
konani cilj i mjesto smirenja? Da li je u jedinstvenom veliajnom opi-

144

145

Iz djela Politeia (VI 506d2 - VII 5 2 l b 11).

Izvornik: Platonis opera. Recognovit breviqve adnotatione critica
instrvxit Ioannes Burnet. T o m v s IV. 1972 ( 1 1 9 0 2 ) .
Prijevod, biljeke i krai komentar: Damir Barbari

Za Zeusa Sokrate, ree on, taj Glaukon, ne odstupaj, upravo

pri k o n c u budui. Ta zadovoljit e nas ako, kao to si pravedno
sti i umjerenosti i o n o m e ostalom razloio, j e d n a k o tako razloi
i Dobru.
I m e n e e dakako, drue, rekoh ja, i te kako zadovoljiti. Ali
samo da ne b u d e m nesposoban, i da ne bih, gorljivo nastojei a
sramotei se zapravo, podsmijeh zasluio. N e g o , vi blaeni, sa
mo to jest zapravo o n o D o b r o , to pustimo zasad, jer dostii o n o
upravo to mi se sad ini, to mi se pokazuje v e i m no to je p r e m a
prisutnome zaletu m o g u n o . N o , to se p o r o d o m D o b r a pokazuje
i njemu najslinijim, to sam voljan kazivati, ako je i v a m a drago,
a ako ne, tad se o k a n i m o .
No kazuj, ree. Ta potanko razlaganje o c a isplatit e u cjelini
drugi put.
Htio bih, rekoh, kako to da v a m ga ja u z m o g n e m kao d u g
otplatiti, tako i to da ga vi sebi na njegu pohranite, ali ne kao
sada samo kamate. No pohranite sada dakle te kamate i p o r o d
samog Dobra. Ali oprezni budite, da vas ne bih kako nehotice
zavarao, krivi raun kamata polaui.
Bit e m o na oprezu, ree, p r e m a m o g u n o s t i . N e g o , kazuj
samo.
Ne prije no to se sloimo, rekoh ja, i vi se prisjetite na o n o
u o n i m a preanjima reeno, a i drugdje v e m n o g o puta kazivano.
Sto to? - ree on.
M n o g a lijepa, rekoh ja, i m n o g a dobra, i svaka pojedina, ne
samo da tek tako k a e m o da J e s u " , nego ih i razluujemo go
vorom.
Kaemo, zaista. No i samo lijepo, i samo d o b r o , i na taj nain
oko svega: o n a koja s m o tada kao m n o g a postavili iznova opet

147

p r e m a jednoj ideji za s v a k o 1 - kao da o n a jest j e d n a - postavlja

jui, n a z i v a m o t o o n o koje upravo j e s t " svako.
T a k o je.
I o n a prva k a e m o da se gledaju, ali se ne misle, ove ideje
p a k da se misle, no ne gledaju.
Svakako.
i m e dakle od nas samih gledamo o n a koja se gledaju?
V i d o m , ree.
Zar ne, rekoh ja, i s l u h o m o n a koja se sluaju, i ostalim osje
tilima sva o n a osjetiva?
Dato.

Prijevodi ove teke reenice odreda su neprecizni, kao to se uostalom

i tumaenja meusobno bitno razilaze.
Schneider tumai i prevodi ovako: Und dann ein schones selbst
und ein gutes selbst und so bei allem, was wir dort als vieles
setzten, wiederum eins nach der angenommenen Einheit des Begriffs eines jeden setzend, nennen wir jede das, was ist."
Ovo tumaenje oigledno podrazumijeva jedno kao objekt od
, b7, no za to dodavanje nema u grkome tekstu dovoljno os
nova.
Stallbaum pak razumije ovako: Ipsum pulchrum, ipsum bonum, aliaque per se spectata, rursus secundum cuiusque speciem ponentes, ut
quae una sit, verum eius naturam designamus s. ei tribuimus." No, ne moe nikako znaiti per
se spectata".
Adam nalazi nerjeivu tekou u rijeima 5 . Bu
dui da ga ne zadovoljava ni jedna od ponuenih i predloenih mogu
nosti kako da se te rijei razumiju, odluuje se on da umjesto '
ita , to paleografski svakako nije neodrivo. Tako poluuje ovaj smisao: ,,So likewise a Beautiful itself, and a Good itself
and similarlv about ali which we formerlv took (or 'postulated')
as many: reversing our procedure ( ), we postulate also one
Idea of each, believing that there is but one, and call it the essential
so-and-so."
Nama se, meutim ini da Adam ovdje promauje ono bitno Plato
nova filozofiranja. Naime, ne postavljamo mi, prema Platonu, jednom
mnotvo bia a drugi put, odvojeno od toga, jednu ideju, nego ba
jedno te isto biva jednom postavljeno kao mnotvo a drugi put opet
kao jednota.
U rijeima ' (= prema", shodno", ,,u skladu s" idejom),
ma koliko da jesu i ostaju vazda zagonetnima, sadri se sva tajna
sveze osjetilne i mislive oblasti, upravo ono naime to Platon inae
naznauje izrazima zajednitvovanja, uestvovanja, prisustvovanja,
oponaanja i si.

148

Da li si onda, r e k o h ja, zapazio tvorca osjetila, koliko je daleko

najsavrenijom stvorio m o da se gleda i b u d e gledan?
Ne ba, ree.
Daj ovako ogledaj. Da li sluh i glas j o trebaju drugi neki r o d
za to da bi onaj sluao a ovaj bio sluan, koje tree ako ne pridoe
onaj nee sluati a ovaj n e e biti sluan?
Ne trebaju nikakav, ree.
A drim zaista, rekoh ja, da ni drugim m n o g i m , da ne r e k n e m
ni jednoj moi, nita takvo ne treba. Ili ti ima neku za rei?
Ja ne, ree on.
A ne zapaa li da vid i o n o vidljivo j o trebaju?
Kako?
A k o i jest neki vid unutra u oima, i onaj koji ih ima p o d u z m e
da se njime poslui, a i boje su prisutne u o n o m e to se gleda,
zna da ako ne pridoe trei rod, navlastito za to samo po niknuu ustrojen, tad vid nee nita vidjeti, kao to e i boje biti nevid
ljivima.
A e m u to govori? - ree.
o n o m e upravo to ti naziva svjetlom, r e k o h ja.
Istinu kazuje, ree.
O n o dakle to niti samo za sebe nije neznatno, naime osjetilo
gledanja i m o biti gledan, ujarmljeni su j a r m o m od svih sjarmljenja asnijim, ukoliko nije neasno svjetlo.
Ali zaista, ree, daleko od toga da bi bilo neasno.
Kojeg onda od b o g o v a na nebu m o e oznaiti u z r o k o m o n o g a
ega svjetlo n a m ini oi ponajkrasnije gledati, kao i to da b u d u
gledana o n a koja se gledaju?
Istoga o n o g kojega i ti i drugi, ree. Ta oito je da pita za
b o g a sunca.
A nije li vam zacijelo vid spram tog b o g a po n i k n u u ustrojen
ovako?
Kako?
Vid nije sunce; niti on sam, a niti o n o u e m u obitava, a to
nazivamo o k o m .
D a b o g m e da nije.
Ali je j a m a n o najsuncolikiji, smatram, od organa oko opa
anja.
K u d i kamo, doista.
A nije li i m o koju ima stekao od njega, kao izljev udijeljenu?
Doista, ba posve.

149

Ne biva li, nadalje, i sunce, premda dodue nije vid, ali jest
njegov uzrok, od njega samog gledano?
T a k o je, ree on.
To n a m je dakle rei, rekoh ja, da
koje o n o D o b r o rodi srazmjernim sebi,
mislivoj oblasti spram uma i onih koja
gledivoj oblasti spram vida i onih koja
K a k o ? - ree on. Razloi mi dalje.

kazujem p o r o d o m Dobra,
tako da to je o n o samo u
se misle, to je o v o u ovoj
se gledaju.

Zna li, rekoh ja, da oi, kad ih tko vie ne okree na ona
kojih boje prekriva dnevno svjetlo, ve na ona kojih mjeseina,
slabe v i d o m i pokazuju se skoro slijepima, kao da istoga vida
n e m a u njima?
I te kako, ree.
A kad opet, drim, na ona koja obasjava sunce, tad jasno gle
daju i pokazuje se da ima ista vida u tim istim oima.
Dato.
Na j e d n a k nain i o n o due ovako misli: kad god se upravi
na o n o to obasjava i istina i o n o koje jest, tad i pomisli to i spo
zna i pokazuje se da i m a uma. No kad god na o n o to je s m r a k o m
pomijeano, o n o postajue i propadajue, tad nazire i slabi vidom,
naziranja gore i dolje prekreui, te se naprotiv ini da nema
uma.
ini se, doista.
To dakle, koje onima to bivaju spoznavana prua istinu, i
koje o n o m e koji spoznaje podaje m o , to reci da je ideja dobra. A
budui da je u z r o k o m znanja i istine, mada kao od u m a spozna
vana, pravo e smatrati bude li, koliko god da i jest lijepo to
oboje, naime spoznaja i istina, smatrao da je to drugo od njih, i
2
j o ljepe. Pa kao to tamo dodue jest pravilno svjetlo i vid cijeReenica koju su Ast i Stallbaum skoro itavu htjeli kao glosu is
kljuiti iz teksta. Najvea je njena tekoa svakako u onom
, e4. je lekcija najboljeg rukopisa
(cod. Parisinus), koju su prihvatili Bekker, Schneider, Hermann,
Adam i Burnet. Grupa rukopisa, meutim, ima , to su bili
drali svi izdavai do Bekkera, te Ast i Stallbaum nakon njega.
Ficinus prevodi: veritatis, quae per intellectum percipitur". No ovo
,,quae" ne moe nikako biti prijevod od .
Schneider, Hermann i Jowett-Campbell interpretiraju reenicu na is
tovjetan nain. Jovvett-Campbell prevode: This then, which imparts
truth to the things that are known and gives to the knower the power
150

niti suncolikim, ali suncem ih smatrati nije ispravno, tako i ovdje

jest dodue pravilno znanje i istinu, to oboje, dobrolikim cijeniti,
no D o b r o m smatrati bilo koje od toga dvoga nije pravilno, n e g o
treba ustrojstvo D o b r a cijeniti j o odlinijim.
Nepojmljivu ljepotu kazuje, ree, ako prua znanje i isti
nu, a samo je ljepotom nad njima. Ta valjda ti to ne govori
nasladi.
Boe sauvaj, rekoh ja. Nego, radije ovako j o ogledaj njegovu
sliku.
Kako?
Rei e, drim, da sunce o n i m a koja se gledaju ne prua sa
mo m o da b u d u gledana, nego i postajanje, i rast, i hranu, d o k
samo nije postajanje.
Ta kako bi bilo?
Rei n a m je dakle da i o n i m a to se spoznaju jest od D o b r a
n a z o n o ne samo to da bivaju spoznavana, nego i o n o biti i jestvo
njima je od njega nazono, dok D o b r o nije jestvo, n e g o se prvorodstvom i m o i izdie j o s o n u stranu jestva.
I taj Glaukon ree osobito smijeno: A p o l o n e , d e m o n s k o g
li nadilaenja!
of knovving, is what I would have you call the idea of good: and this
you will deem to be the cause of knowledge and truth so far as the
latter is known...".
Adam s pravom prigovara ovoj interpretaciji da, gramatiki gledano,
prvo, teko da moe biti upotrebljeno s participom
() bez ; drugo, ne moe nikako znaiti
utoliko ukoliko je znana"; te tree, da , e4, ostaje neobjanjeno.
Uz to, teko je iz cjeline Platonove filozofije prihvatiti stav da je ideja
dobra uzrokom istine tek ukoliko ova biva spoznavana. To bi, u naj
manju ruku, upuivalo na neku istinu koja nije spoznavana, te uko
liko nije spoznavana itd.
Sam Adam odluuje se na jednu emendaciju: namjesto ,
e4, ita s van Heusdeom , tako da sporni dio reenice
poprima ovaj smisao: premda shvaena od znanja i stoga u odree
nome smislu njemu podlona, ideja dobra je (budui uzrokom obojeg)
ljepa nego znanje i istina. Osobita je potvrda ove interpretacije u
tome to ona jedina daje smislenu paralelu za 508b9-10. Kao to tamo
sunce, mada uzrok vida, biva opet od njega gledano, tako ovdje ideja
dobra, mada uzrok uma, biva od njega spoznavana. Potpuni paraleli
zam teksta zahtijeva dakle namjesto , e4. Tu lekciju
Asta i Stallbauma pridodajemo Adamovu tumaenju, pristajui u sve
mu ostalome uz njega.

151

Ta krivac si ti, rekoh ja, koji me prinuuje kazivati o n o to

mi se t o m e ini.
I n e m o j nikako utati, ree, v e ako i ne drugo, b a r e m tu
p o r e d b u suncu pripovijedajui proi, ako i nekako to nereen i m ostavlja.
Ali zaista, rekoh, ba m n o g o ostavljam.
D o b r o dakle, ree, ne propusti ni sitnicu.
D r i m zaista da proputam, r e k o h ja, i to m n o g o . No ipak,
koliko je to u o v o m e sad m o g u e , n e u hotimice n e r e e n i m ostav
ljati.
Pa i n e m o j , ree.
U z m i dakle na u m , kao to kazujemo, rekoh ja, da jest to dvo
je, i da o v o kraljuje mislivim r o d o m i oblau, a o n o opet vidljivim,
da ti se ne bi, r e k n e m li n e b o m , inilo da mudrijaim o k o imena.
N e g o , ima dakle ta dva vida: vidljivi, mislivi?
Imam.
K a o kad bi p o t o m dakle u z i m a o crtu odsjeenu na nejednake
odsjeke, sijeci p o n o v o svaki od dva odsjeka p r e m a istome razmje
ru, i to onaj vidljivoga roda i onaj mislivoga, pa e ti biti po jasnoi
i nejasnoi j e d a n spram drugoga: prvo, u o n o m e vidljivom j e d a n
od dva odsjeka su slike; a slikama nazivam prvo sjene, zatim pri
kaze u vodi i u svemu o n o m e to je gusto, glatko i p r o v i d n o
sustavljeno, te sve to je takvo, ako razumije.
Da, razumijem.
P o t o m kao onaj drugi odsjek postavi o n o e m u to nalii: sve
ivotinje o k o nas, i sve zasaeno, i itav rod o n o g a napravljenog.
Postavljam, ree.
A bi li bio voljan rei, r e k o h ja, da je to i s o b z i r o m na istinu
i neistinu razdijeljeno: kako jest o n o nazorivo spram spoznatljivoga, tako jest o n o n a u n o spram o n o g a emu je nalino?
Ja bih, ree, i te kako.
A ogledaj opet kako treba sjei i onaj odsjek mislivoga.
Kako?
U k o l i k o j e d a n njegov odsjek dua biva prinuena, o n i m a tada
o p o n a a n i m a kao slikama se sluei, traiti iz pretpostavki, ne k
p o e l u putujui, n e g o k zakljunome ishodu, d o k onaj drugi na
protiv trai idui iz pretpostavki k nepretpostavljivome poelu, i
b e z onih slika kojima se onaj prvi slui, istraivanje inei s a m i m
v i d o v i m a k r o z njih same.
To to kazuje, ree, nisam dovoljno razumio.

152

D o b r o , j o j e d n o m , - rekoh ja. Lake e razumjeti sad kad je

sve o v o prije reeno. Jer drim kako ti znade da oni koji se bave
o k o geometrije i raunanja, i tih takovih, pretpostave parno i ne
parno, i likove, i tri vida kutova, i sve drugo t o m e srodno u sva
k o m e pojedinom istraivanju, pa onda, kao da ta znadu, p o t o su
ih pretpostavkama uinili, ne dre za vrijedno njima ni sebi ni
drugima dalje ikakav razlog podavati, kao d a j e sve to svima oito,
te, poto iz toga zapoinjui bre-bolje prijeu i o n o ostalo, za
vravaju sljedstveno pri o n o m e na ispitivanje ega se bijahu zaletjeli.
Dakako da to doista znadem, ree.
Zar ne i to da se vidljivim likovima prisluuju, i dokaze nji
ma sainjaju, mada ne razmiljaju njima ve o n i m a na koje ti
nalie, te dokaze sainjaju radi etverokuta samog i promjera sa
mog, a ne radi o n o g a kojeg crtaju. A i sve drugo j e d n a k o tako:
sama ona koja kao modele oblikuju i crtaju, kojih jesu i sjene i
u vodi slike, tima se dodue kao slikama slue, no zapravo tra
e da vide sama o n a koja tko ne bi mogao vidjeti drukije do ra
zumom.
Istinu govori, ree.
To dakle kazah da jest dodue mislivi vid, no dua da je pri
traenju njega prinuena sluiti se pretpostavkama, ne idui k
poelu, kao da nije m o g u n a gore nad pretpostavke izai, a slika
ma da se slui o n i m istim od onih dolje odslikanim, te da se njima
slui kao o n i m to je naziranjem uvaeno, te tako i uscijenjeno,
kao j a s n o i zbiljsko u odnosu na o n a . 3
Ovo je svakako jedna od gramatiki i smisaono najteih reenica u
cjelokupnom Platonovu opusu.
Najtei njen dio svakako je a6-8 ... , te u njemu
osobito pravo znaenje onog '
posljednje tumai Stallbaum kao formae rerum adspectabilium intelligibiles, sive abstractae ab ipsis rebus et una mentis cogitatione
conceptae, quae a rebus inferioribus (i. e. concretis) tamquam similitudine expresae sunt". Adam, oslanjajui se na Schneidera i Jowett-Campbella, odluno odbija to tumaenje, smatrajui da znae
zapravo zbiljske stvari, naime drugi, vii dio vidljivoga odsjeka, onaj
isti koji je od strane onog koji je jo nii od njega (sjene u vodi itd.)
odslikavan.
Nita manji problem ne lei niti u , a7. Prva
tumai Stallbaum kao ipae res visibiles earumque imagines,
quae ad abstractas rerum formas comparatur". Adam naprotiv dri

Shvaam, ree, da kazuje sve o n o to potpada pod geometriju

i njoj srodna umijea.

da ta prva oznauju opet zbiljske stvari, a druga njihove

sjene, te drugi dio reenice prevodi ovako: those also, in comparison
with those remoter objects, being esteemed and honoured as palpable
and clear".
Tako bi dakle u Stallbaumovoj verziji cijela reenica glasila otprili
ke ovako: To sam dakle rekao da je neki mislivi rod, ali u njego
vu istraivanju da je dua prisiljena upotrebljavati pretpostavke, ne
idui k poelu, kao da ne moe nad pretpostavke izai, te se slu
i mislivim formama osjetilnih stvari, koje forme su od tih donjih
(tj. konkretnih) stvari kao neke slike istisnute; kao to [kaem] i to
da se same osjetilne stvari i njihove sjene obino bjelodanima dre u
odnosu spram apstraktnih njihovih formi, te se stoga obino i vie
cijene.
Adamova bi pak interpretacija bila ovakva: Dakle, opisao sam tu
vrstu dodue kao mislivu, ali duu kao prisiljenu da se pri istraivanju
nje slui pretpostavkama, ne k poelu idui, kao da ne moe izvan i
povie pretpostavki istupiti, a da se kao slikama slui samim zbilj
skim stvarima, odslikanim od onih objekata dolje, koje zbiljske stvari
bivaju osim toga ( = also") u odnosu na te udaljenije objekte vred
novane ( = valued", esteemed") te aene kao i oite
i jasne. Schleiermacher, Apelt i Shorev prevode u skladu s ovakvom
Adamovom verzijom.
Ipak nam to Adamovo tumaenje ne izgleda sasvim uvjerljivo. Prvo,
gramatiki gledano, za znaenje kao slikama se sluei" moralo bi u
grkome stajati kao u 510e3, dok ovdje u 511a6
nedostaje . Drugo, u pogledu smisla, malo je vjerojatno da Platon
na ovako vanome mjestu ponavlja posve trivijalnu stvar, tu naime
da se osjetilne stvari dre vrednijima od njihovih sjena. Stallbaumovo
se rjeenje u svome prvom dijelu ini uvjerljivijim. Naime, ukoliko se
smisao teksta shvaa u paraleli s odgovarajuim pasusom 510d5511al, tad bi ... moglo doista znaiti slikama od
onoga dolje (tj. zbiljskih stvari) odslikanima", osobito jo ako se uvai
Liebholdova emendacija za , a6. No, drugi dio reenice je u
Stallbaumovu tumaenju manje plauzibilan. S pravom primjeu
je Adam da bi aluzija na popularnu predrasudu u prilog materija
lizma bila neumjesna u znanstvenoj klasifikaciji bia u njihovu po
retku jasnoe". Uz to, tada bi iezao svaki daljnji paralelizam s od
lomkom 510d5-511al.
Od mnogih ponuenih emendacija teksta najzanimljivijom se ini ona
Wilamowitzova (Platon II. Berlin, 1891, str. 382). On ita
, ' namjesto
, a7, shvaajui kao
tj. sam etverokut, sam promjer itd. iz navedenoga paralelnog
odlomka (usp. , 511al). Unato problematinosti ovakve emendacije, Wilamowitzovo tumaenje onog dobro upozorava na to

154

Shvati p o t o m da kao drugi odsjek o n o g a mislivog kazujem to

ega se sam govor dohvaa posredstvom m o i razgovaranja, ukoli
ko pretpostavke ini ne poelima v e odista pretpostavkama, kao
pristupcima i zaletima, da bi, idui k poelu sve do o n o g nepretpostavljivog, njega se dohvativi, pa onda opet slijedei o n o to za
njim slijedi, na taj nain do zakljunog ishoda siao, ne prisluujui se ba niim osjetilnim, ve vidovima samim, kroz njih u
njih, i da bi d o k o n a o u vidovima.
Razumijem, ree - dostatno dakako ne; ta ini mi se da pre
obilan posao kazuje - kako zacijelo h o e razluiti da o n o od o n o
ga koje jest i mislivoga to biva o s m o t r e n o od strane znanosti raz
govaranja jest jasnije nego od strane takozvanih umijea, kojima
su pretpostavke poela, te da oni koji motre dodue bivaju pri
nueni motriti r a z u m o m , a ne osjetilima, no ipak ti se, z b o g t o g a
to ne ispituju do poela se uspevi, ve iz pretpostavki, ine kao
da nemaju u m a o k o toga, premda to jest u m o m mislivo uz p o e l o .
A ini mi se da r a z u m o m naziva o n o dranje geometara i ta
kovih, no ne u m o m , kao da je r a z u m neto i z m e u naziranja i
uma.
Posve si dostatno iskazao, rekoh ja. I uzmi mi pri tim eti
rima odsjecima ova etiri deavanja, to u dui nastaju: milje
nje (umovanje) pri o n o m e najviem, razmiljanje (razumijevanje)
pri drugome; treemu pak pridaj uvjerenje, a o n o m e skrajnjem
slikovno nasluivanje, te ih poredaj razmjerno, smatrajui: kako
o n o pri e m u jesu ima udjela u istini, tako oni imaju udjela u
jasnoi.
Razumijem, ree, i slaem se, te r e d a m kako kazuje.
N a k o n toga pak, rekoh, usporedi nau narav, s o b z i r o m na
obrazovanost i neobrazovanost, s o v i m u d e s o m . Vidi naime ljude
kako i Stallbaum i Adam ciljanje ovog pasusa isuvie jednoznano
vraaju i usmjeruju k niem, vidljivom odsjeku. Jer, ini se da ambivalencija onog , a7, nikako nije sluajna: te iste rijei mogu
znaiti i ,,u odnosu na ona (tj. ona dolje)" i spram, s obzirom na ona
(tj. ona gore)", a isto tako i oboje ujedno.
Konano, s obzirom na sve reeno, nama se ini da Platon ovom re
enicom kazuje, saeto izneseno, otprilike ovo: Dua se u ovome ni
em dijelu mislivoga odsjeka slui dodue pretpostavkama tako da ne
ide nad njih na samo poelo, no ujedno se slikama osjetilnih stvari
slui na takav nain da te slike u odnosu na same stvari prosuuje,
s obzirom na ideje, jasnima, odnosno zbiljskima.

155

k a o u p o d z e m n o m e p e i n s k o m stanu, koji daleko u z d u itave pe

ine i m a ulaz otvoren spram svjetla, te da su u njemu od djetinj
stva n o g a m a i ijama u okovima, tako da im je i na istome mjestu
ostajati i j e d i n o u o n o sprijeda gledati, d o k su z b o g o k o v a n e m o g u n i glave u krugu n a o k o l o voditi, a svjetlo im je od vatre koja
gori o d o z g o i daleko pozadi njih. I z m e u te vatre p a k i tih o k o
vanih da je gore povie put, uz kojeg vidi prigraen zid, kao to
m a i o n i a r i m a pred ljudima predlee pregrade, iznad kojih svoje
u d o v i t e lutke pokazuju.
Gledam, ree.
Gledaj p o t o m ljude koji uz taj zid nose svakojake naprave koje
zid nadvisuju, i kipove ljudi, i druge ivotinje, i kamene i drvene
i svakojako izraene, te, kao to je prirodno, j e d n e od tih koji nose
kao da se oglaavaju, a druge kao da ute.
u d n o v a t u sliku kazuje, ree, i udnovate okovane.
Sline nama, r e k o h ja. Jer dri li da ti takovi, najprvo, i od
sebe i j e d n i od drugih jesu ugledali ita drugo osim sjena koje
padaju od vatre na dio peine koji je njima nasuprot?
Ta kako, ree, ako su prinueni kroz sav ivot drati glave
ba n e p o k r e t n i m a ?
A od o n o g a prenoenog? Zar ne isto?
Dato.
A k o bi dakle bili u stanju jedni s drugima razgovarati, ne sma
tra li da bi sudili kako imenuju ta prisutna, koja upravo gledaju? 4
Rukopisna predaja ove reenice upravo vrvi najrazliitijim moguno
stima itanja i razumijevanja. Iz mnotva solucija dajemo samo na
elno najvanije:
(a) Burnet, slijedei Cobeta i Baitera, isputa , te ita
, protiv najboljih rukopisa, a s Jamblihom i Proklom. Prijevod
tako redigiranog teksta glasio bi dakle: Ako bi dakle bili u stanju
razgovarati jedni s drugima, ne dri li da bi upravo ta koja gledaju
cijenili onima koja jesu?" Po ovoj redakciji i u ovome smislu prevodi

naprimjer M. Heidegger (Platons Lehre von der Wahrheit, u: Wegmarken /GA 34/).
(b) Schneider i Jowett-Campbell zadravaju , te itaju
s manjim, a s najveim dijelom rukopisa. Prijevod je dakle
otprilike: . . . drugima, ne dri li da e smatrati kako imenuju ba ta
koja kao prisutna gledaju?". Ovu redakciju slijedi Apelt u svojem pri
jevodu.
(c) Hermann i Stallbaum zadravajui itaju s ve
inom rukopisa, te s jednim rukopisom (cod. Florentinus)

156

Nuno.
A to ako bi tamnica imala i odjek od o n o g nasuprotnog? Kad
bi se g o d oglasio tko od prolazeih, dri li da bi oni drugo neto
oglaavajuim se smatrali do o n u prolazeu sjenu?
Zeusa mi, ne drim - ree.
Na svaki nain, rekoh ja, ne bi drugo to ti takovi istinitim
cijenili do sjene onih naprava.
Posve n u n o , ree.
Ogledaj pak, rekoh ja, kakvo bi bilo njihovo oslobaanje i izlijeenje, iz okova i od nerazumnosti, ako bi im se po niknuu zbi
lo ovako kako slijedi: kad bi tko bio osloboen, i prinuen izne
nada ustati i vrat okrenuti, i koraati, i spram svjetla gore gledati,
te bi sve to inei bol trpio i z b o g bljeskanja bio n e m o a n osmo
triti o n a kojih sjene je onda bio gledao: - to dri da e on rei
ako bi mu tko kazivao kako je onda zapravo gledao trice, d o k sad
ispravnije gleda, budui da je blie okrenut o n o m e koje jest i oni
ma koja vema jesu, te ako bi ga, pokazujui svako pojedino od
prolazeih, pitajui prinuivao da odgovara to to jest? Ne dri
li da e on besputiti i smatrati ona gledana istinitijima od ovih
sad pokazivanih?
M n o g o zaista, ree.
Ne bi li, ako bi ga prinuivao spram samoga svjetla gledati,
trpio bol u oima i bjeao, nazad se okreui spram onih koje m o e
promatrati, i ne bi li cijenio ta odista jasnijima od onih pokazivanih?
Tako, ree.
A ako bi ga, rekoh, tko silom odande vukao kroz sve neravni
i strmenitosti uzlaska, i ne bi ga pustio prije no to ga na svjetlo
te dobivaju otprilike ovaj smisao teksta: ... drugima, ne dri li da
e obino suditi kako one stvari koje mimo prolaze imenuju istim ime
nima kao i one koje vide?" U ovome smislu prevodi H. Miiller i, naj
veim dijelom, Shorev.
(d) Adam zadrava i ita ... , dobivajui ovaj
smisao: ...drugima, da bi vjerovali kako imenuju te pojedinane prolazee objekte koje vide?", te objanjava: ,,They have never seen anything of the real (or ): therefore () they
supposes themselves to be naming, i.e. using the name of, not (as in
point of fact the case) the real , but only these ,
which they see."
Na se prijevod dri solucije navedene pod (b), koja izgleda najvjerojatnijom.

157

sunca izvue, zar se ne bi i m u i o i srdio vuen, te kad bi do

svjetla dospio ne bi m o g a o , jer ima oi prepune sjaja, gledati niti
j e d n o od onih za koja mu se sad kae da su istinita?
Ta svakako da ne bi; bar ne najednom - ree.
Sviklosti bi mu j a m a n o trebalo, drim, ako bi htio ta gore
gledati. I prvo bi sjene najlake sagledao, nakon toga one slike u
vodi, i ljudi i ostaloga, a kasnije i njih same, da bi od tih zatim
o n a na nebu i n e b o samo lake promotrio nou, svjetlo zvijezda i
mjeseca prigledajui, nego po danu sunce i svjetlo sunca.
Kako da ne.
A najposlije bi, drim, mogao ve sunce, ne prikaze njegove,
ni u vodi ni u stranome stanitu, nego samo po sebi u njegovu
mjestu uvidjeti i promotriti kakvo jest.
N u n o , ree.
I nakon toga bi ve zakljuivao njemu da je to taj koji go
dinja doba prua, i godine, te koji upravlja svim o n i m u vidljivoj
oblasti, kao i to da je na neki nain u z r o k o m i svega onoga to
su oni bili gledali.
Jasno, ree, da bi na to doao nakon onoga.
to dakle? Kad bi se prisjeao o n o g prvog obitavalita, i one
tamo mudrosti, i onih ondje skupa okovanih, ne dri li da bi
sretan bio z b o g prevrata, a njih pak da bi saaljevao?
I te kako.
A ako u njih onda bijahu neke asti i pohvale jednih od dru
gih, i nagrade o n o m e koji najotrije sagledava sva o n a to prolaze,
i najbolje pamti koja od njih prva, koja potonja, a koja ujedno
obiavaju putovati, te je iz toga dakle najmoniji bio u pogaanju
o n o g budueg: - ini li ti se da e on biti udan toga, i ivo se
povoditi za o n i m a kod tih aenima i tamo gospodujuima, ili bi
ga o n o H o m e r o v o zadesilo te bi silno hotio t e a k o m b u d u ' dru
g o m e sluiti m u u koji imetka n e m a " i to bilo pretrpjeti radije
nego sve o n o otprije nazirati i onako ivjeti?
T a k o ja bar drim, ree, da e mirno podnijeti da sve pretrpi
radije no da onako ivi.
A i ovo zapazi, rekoh ja. A k o bi taj takovi, p o n o v o siavi, u
isto o n o sjedite posjeo, ne bi li imao oi m r a k o m ispunjene, bu
dui da je najednom od sunca doao?
Jo kako, ree.
A ako bi se trebao p o n o v o , one sjene ocjenjujui, nadmetati s
o n i m a vazda okovanima, zar ne bi, d o k je j o slaba vida, prije no

158

to se oi ustale - a to vrijeme svikavanja ne bi nikako bilo kratko

- smijeh priskrbio, i zar se ne bi njemu govorilo da se, gore se
uspevi, pokvarenih oiju vratio, te da nije vrijedno niti kuati
gore ii? I ako bi o n o g a tko se posvetio t o m e da oslobaa i uzvodi
ikako mogli u ruke dobiti i pogubiti, zar ga ne bi pogubili?
Dakako, ree.
Tu dakle sliku, dragi Glaukone, r e k o h ja, treba cijelu pripoji
ti o n o m e prije kazivanom, o n o kroz vid se pokazujue stanite s
tamnikim obitavalitem poreujui, a svjetlo vatre u njemu s
m o i sunca. A uzlazak gore i smotra onih gore, ako postavi da
je to uspinjanje due u onu mislivu oblast, tad nee promaiti
moje uzdanje, kad ga v e udi uti. A b o g valjda znade sluuje
li se o n o biti istinitim. No ta to se m e n i pokazuju, o v a k o se
pokazuju: u o n o m e spoznatljivom skrajnja je ideja dobra, i j e d v a
za ugledati, no ugleda li se, za zakljuiti je da je o n a svakako
u z r o k o m ba svega pravog i lijepog, budui da u o n o m e vidljivom
svjetlo i gospodara njegova poraa, kao to u o n o m e mislivom,
sama gospodarica, istinu i um prua, te da treba da nju vidi onaj
tko kani ili ona osobna ili pak o n a javna razborito provoditi.
I ja tako s t o b o m smatram, ree, na nain na koji to m o g u .
Daj onda smatraj sa m n o m i ovo, r e k o h ja, i ne udi se t o m e
da oni koji su ondje dospjeli nisu voljni provoditi o n a ljudima pripadna, ve se due njihove tiskaju vazda gore boraviti. Ta zacijelo
je i p r i r o d n o tako, ako to doista stoji po prije reenoj slici.
Prirodno je zaista, ree.
A to? Dri li da je to to udno, r e k o h ja, ako se tko, od
boanskih motrenja k ljudskim zlima doavi, ne snalazi, i poka
zuje se silno smijean kad, j o slaboga vida i prije no to postane
dovoljno ovdanjemu mraku sviknut, biva prinuivan u sudnici
ili drugdje negdje se natezati o k o sjena o n o g a pravednog, ili pak
naprava kojih su to sjene, i pravdati se o k o toga kako zapravo to
biva podrazumijevano od onih koji samu pravednost nikad vidjeli
nisu?
Nikako nije udno, ree.
No ako bi t k o imao uma, rekoh ja, sjeao bi se da su dvo
struke i da od dvojeg postaju smutnje oiju: i pri premjetanju iz
svjetla u mrak, i iz mraka u svjetlo. A prosudivi da isto to biva
i u okrugu due, ne bi se, kad bi god vidio neku smetenu i koja
ne m o e to sagledati, nepromiljeno smijao, nego bi razmotrio
nije li se, iz svjetlijeg ivota doavi, zamraila z b o g nenaviknu-

159

tosti, ili se pak iz vee neukosti u svjetlije idui ispunila bljetavijim sijevanjem, te bi tako svakako o n u zbog udesa i ivota sret
n o m cijenio, a o v u bi saaljevao, a i ako bi joj se htio smijati, taj
bi mu smijeh manje za podsmijeh b i o no onaj u p u e n dui koja
je o d o z g o iz svjetla dola.
I o s o b i t o j o primjereno kazuje, ree.
A treba da, rekoh, ako je to istina, evo ovakvo to svemu
t o m e s m a t r a m o : odgoj da nije takav kakav da jest g o v o r e neki
koji, n u d e i se, obeavaju. A tvrde zaista da oni postavljaju znanje
u duu u kojoj ga nema, kao da bi u slijepe oi gledanje postavljali.
T v r d e to doista, ree.
No upravo ovaj sad govor, r e k o h ja, znamenuje da, kao to se
o k o ne bi drukije do skupa s itavim tijelom m o g l o iz m r a n o g a
k svijetlome okrenuti, j e d n a k o tako tu u svakome pribivajuu m o
u dui i organ kojim svatko razumijeva treba skupa s itavom
d u o m od o n o g a postajueg preokrenuti, sve d o k ne postane m o
g u n o m motrei uzdii se u o n o koje jest i o n o g a koje jest o n o
najsvjetlije. To pak v e l i m o da je o n o D o b r o . Ili ne?
Da.
Odgoj bi dakle bio umijee preokretanja t o g istog, to jest na
koji e se nain najlake to m o e i najuspjenije preobrnuti. Ne
umijee umetanja gledanja u to, ve - budui da gledanje ve ima,
ali niti je pravo o k r e n u t o niti gleda k a m o bi trebalo - umijee
ispravljanja toga.
ini se doista, ree.
Nadalje, ostale vrline za koje se kae da pripadaju dui, izgle
da po s v e m u da su blizu o n i m a pripadnima tijelu. Odista naime,
ne b u d u i unutra prije, u m e u se poslije navikama i vjebanjima.
No vrlina promiljanja se, kako se ini, sluuje vie od svega biti
pripadna n e e m u boanstvenijem, o n o m e to, s j e d n e strane, svo
ju m o nikada ne otputa, a, s druge strane, zavisno od o n o g pre
okretanja postaje i korisnim i spasonosnim, a opet i nekorisnim
i kodljivim. Ili nisi nikada zapazio kako p r o d o r n o gleda duica
o n i h to se ravima dodue, ali i bistrima zovu, te otro razgle
dava sve o n o spram ega se okrenula, budui da n e m a lo vid, ali
je p r i n u e n a zlu u slubi biti, tako da koliko otrije gleda toliko
vie zala izvruje?
Skroz naskroz doista, ree.
A k o bi se m e u t i m , r e k o h ja, o d m a h iz djetinjstva kreui to
k o d te naravi, okresali oni kao utezi postajanju srodni koji su je-

160

lima, i nasladama svega takvog, i lakomostima, njoj priraslima

postali, nadolje taj gled due okreui: - to sve kad bi odloila i
u o n a istinita se preokrenula, tad bi i njih upravo to isto tih istih
ljudi najotrije ugledalo, kao i sve o n o na to je sad okrenuto.
P r i r o d n o zaista, ree.
A to? Nije li i o v o prirodno, a i nuno, iz svega prije ree
noga, da niti oni neobrazovani i istine neiskusni nee nikada pra
vo upravljati dravom, a niti oni kojima je doputeno nepresta
no u obazovanju boraviti? Oni prvi, jer nemaju j e d a n cilj u i
votu, kojeg ciljajui treba da provode sve to bi provodili osob
n o g i javnog, oni pak drugi jer, koliko do njihove volje stoji, nee
provoditi, smatrajui da su se, ivei jo, na o t o k e blaenih od
selili.
Istina je, ree.
No na je zadatak, kao zasnivaa, rekoh ja, najbolje naravi
prinuditi da dospiju do nauke za koju u o n o m e preanjem re
k o s m o da je najvea, da vide o n o D o b r o i da se u s p n u o n i m uzlaz o m , a kad uspevi se dovoljno vide, tad im ne doputati o n o to
se sada doputa.
A to to?
T a m o da se nastane, rekoh ja, i da ne budu voljni p o n o v o sii
k o n i m a okovanima, niti sudjelovati u o n i m u njih kako nevolja
ma tako i astima, bilo nitavnijima bilo vanijima.
Dakle e m o im nepravdu uiniti, ree, i uinit e m o da loije
ive, mada bi im ivot m o g a o boljim biti?
Zaboravio si opet, dragi, rekoh ja, da zakonu nije brinuti
t o m e kako bi n e k o m j e d n o m e rodu u dravi bilo izuzetno d o b r o ,
ve udeava da to u itavoj dravi postane, suusklaujui
dravljane i n a g o v o r o m i prinudom, inei da pridjeljuju jedni
drugima o n u korist, kojom bi svaki pojedini bio m o g u a n o n o m e
1
zajednikom koristiti; a i sam umeui takve m u e v e u dravu,
ne da bi ih pustio potucati se kako svaki hoe, v e da bi ih sam
za svezu drave upotrebio.
Istina, ree. Zaboravio sam, zaista.
Ali p r o m o t r i Glaukone, rekoh, da i n e e m o nepravdu initi
o n i m a koji k o d nas filozofima postanu, ve e m o im o n a pravedna
govoriti prinuujui ih t o m e da ostalima brinu i uvaju ih. Rei
e m o , naime, da oni koji su u drugim dravama takvima postali
s p r a v o m u nevoljama u njima ne sudjeluju, j e r sami od sebe u
njima niu, bez volje tog d o t i n o g dravnoga ureenja, a pravedno

161

je da o n o samoniklo, budui da n i k o m e hranu ne duguje, i ne

otplauje uslunou plau za othranu. No vas s m o mi, i vama
samima i ostaloj dravi, kao u konicama, v o d a m a i kraljevima
proizveli, bolje i potpunije od onih obrazovanima, te mogunijima
u obojem uestvovati. T r e b a dakle da siete, svaki po redu, u suobitavalite ostalih i da se navikavate osmatrati ona mrana. Jer
kad naviknete, gledat ete tisuu puta bolje od onih ondje i spo
znat ete svaku pojedinu sliku, koja je i ega, z b o g toga to ste
ona istinita svemu lijepome, pravednome i d o b r o m e sagledali.
I tako e nama i v a m a drava u javi biti upravljana, a ne u snu,
kao to sad m n o g e bivaju upravljane od onih koji se jedni s dru- >
gima za sjenu b o r e i stranare oko vladanja, kao da je to neko
veliko d o b r o . A o n o istinito j a m a n o ovako stoji: drava u kojoj
su najmanje gorljivi da vladaju oni koji jesu za vladati, ta biva
n u n o najbolje i najnestranaki)e upravljana. A t o m e suprotno
ona koja suprotne vladaoce zadobije.
Ba svakako, ree.
Dri li dakle da nas nee posluati gojenci kad to uju, i da
nee biti voljni svaki napose po redu nevolje trpjeti skupa s osta
lima u dravi, a veinu pak vremena jedni s drugima u o n o m e
istom obitavati?
N e m o g u n o , ree. Ta o n o to je pravedno, to e m o pravedni
ma nareivati. Doista e posve sigurno svaki od njih vladanju pri
stupati kao n e e m u n u n o m , suprotno ovima koji sad u svakoj
dravi vladaju.
T a k o naime stoji, drue, rekoh ja: ako iznae ivot bolji od
vladanja za one koji jesu za vladati, tad ti je m o g u e da postane
drava d o b r o nastavana. U njoj e naime jedinoj vladati oni doista
bogati, ne zlatom, nego o n i m ime treba da bude bogat sretnik,
ivotom dobrim i razboritim. No ako e se prosjaci, i oni koji vla
stitim dobrima oskudijevaju, udvarajui primicati j a v n i m poslovi
ma, drei kako odatle treba dobra grabiti, tad to nije m o g u e .
Jer kad vladanje postane o n i m oko ega se bore, tad takav rat,
budui vlastitim i unutarnjim, unitava ne samo one koji se oko
toga bore, ve i ostalu dravu.
Najistinitije, ree.
Ima li dakle, rekoh ja, drugi neki ivot koji prezire drav
nike vlasti do ivota istinske filozofije?
Ne, tako mi Zeusa - ree.

162

N e g o zacijelo treba da se oni koji nisu zaljubljenici vladanja

njemu udvarajui primiu. A ako ne, o n d a e se suparnici u ljuba
vi s njima boriti.
K a k o da ne.
Koje e o n d a druge prinuditi da se udvarajui p r i m i u u
vanju drave, do o n e koji su i najrazumniji o k o svega o n o g a i m e
drava biva najbolje upravljana, a uz to i imaju druge asti, i ivot
od dravnikoga bolji?
Nikakve druge, ree.

Neki problemi interpretacije

Platonova Politeia, to njegovo po mnogo emu sredinje i doista glavno
djelo, ne moe se i ne smije itati naprosto kao politiki spis. Dostatno
je svjedoanstvo toga ve i injenica da u njoj samoj ono sredinje i naj
dublje, ono s ime stoje i padaju sve ue politike" osnovne postavke
djela (odredba pravednosti, stav filozofima-vladarima itd.) ini nauk
ideji dobra, dakle neto to bi se u uobiajenim klasifikacijama filozofije
moralo ponajprije svrstavati u opu metafiziku" ili pak ontologiju",
mada uistinu nije niti to.
Ovdje prevedeni dijelovi este i sedme knjige izlau u osnovi sam taj
nauk Dobru putem triju meusobno vezanih i uzajamno se pojanjujuih poredbi: suncu, crti, peini. Smisao svake od njih i opet svake
pojedinosti u njima, kao i sve nijanse njihova meusobnog odnoenja, te
konano njihov jedinstveni i zajedniki filozofijski izvor - sve je to iz
davnine i jo danas jednako privlaan i teak, u biti nikada dovriv pred
met stalnih pokuaja interpretacije. Umjesto da se i sami ovdje upustimo
u neto slino, moe nam biti doputeno uputiti na vlastitu knjigu Ideja
dobra, Zagreb, 1995, koja sadri osnovne crte jedne obuhvatnije cjelovite
interpretacije. U ovoj e prilici biti dovoljno upozoriti na nekoliko vani
jih pojedinanih momenata.
1. Prva je poredba plod Platonova napora da ideju dobra, taj naj
vei nauk", sebi nikako ili jedva shvatljiv i izreciv, nekako priblii ra
zumijevanju putem onoga to mu se pokazalo kao njen prvi porod i ono
njoj najsrodnije i najslinije: putem svjetla i sunca. Kao to svjetlo vidu
i onome vidljivom prua mo da gleda, odnosno da bude gledano i vieno,
tako tek svjetlo istine i bia daje umu mo da misli i spoznaje, a onome
spoznavanome da bude miljeno i spoznavano. Uzrok svjetla, kao uvjeta
gledanja i vienja, jest sunce. Uzrok istine i bia, kao uvjeta miljenja i
spoznavanja, jest ideja dobra.
Cjelokupno obrazlaganje toga zapoinje svojevrsnom analizom gle
danja i osjetila vida. Prvo je tu nae pitanje: zbog ega Platon toliko
inzistira na izuzetnosti i savrenosti upravo tog osjetila, u odnosu spram

163

svih ostalih? Da li naprosto stoga to se i on kao i svi Grci osjea neodo

ljivo privuen i obuzet divotom svjetla, dana, sunca i gledanja? P. Friedlander je jednom dobro uoio (Platon I. Berlin, 2 1954, str. 73 i d.): Bilo
bi zamislivo da ljudska fantazija krajnju vrijednost kojoj dua tei doivi
kao ton i zvuk. Ali za Grke vrijedi da se slike za ono najvie mnogo prije
uzimaju iz svijeta svjetla nego iz svijeta zvuka. To vai u potpunosti za
Platona, koji shodno 'najotrijemu meu svim tjelesnim osjetilima', kako
vid biva nazvan u Fedru (250d), pridaje oko i dui samoj, te tim okom
zahvaa u najviu zbiljnost".
Ova konstatacija, kao i mnoge njoj nalik, ispravna je dakako u pot
punosti. Zadatak je, meutim, upravo dokuiti to je za Grke i za Pla
tona ustvari bilo svjetlo, vid i gledanje, te onda tek iz toga objanjavati
svu onu u doslovnome smislu shvaenu religioznost i odanost punu du
boke zahvalnosti to su je oni spram njih gajili. Iz jednoga mjesta u Timeju (47al-b3) razabiremo da je za Platona bit gledanja sadrana u mo
i razlikovanja, te da bez te primarne moi ne bismo nikako i nikada
dospjeli do pomisli broja i do predodbe vremena. Openito, vid i gleda
nje jesu ono to zahvaa stvari i pojave u njihovu liku, obrisu, granici i
odijeljenosti od drugog.
No u poredbi suncu Platonu je jo vie stalo do samog onoga ime
je gledanje, kao to izvorno razlikovanje i razabiranje likova i meusobne
razlinosti stvari, uope omogueno, naime do svjetla. Friedlander dobro
uoava daje u ovoj poredbi svjetlo ono to svime vlada". No to je sama
bit i prava narav svjetla, to u poredbi samoj nije neposredno iskazano,
osim ponovo putem metafora i slika. Bitna je djelatnost svjetla oslobaa
nje i omoenje onoga vidljivog da iz tame i skrivenosti nerazlikovane ne
prisutnosti istupi u susret i dodir s vidom i gledanjem, kao i - s druge strane
- oslobaanje i omoenje vida i gledanja za to da iz stanja nekog takorei
mrtvila, iz stanja pukog nedjelatnog pribivanja u oima, prijee u djelat
no gledanje, u proetost likovima stvari i u proimanje tih likova sobom.
Svjetlo je dakle oslobaajua lakoa sebeotvaranja i prozirnosti, ono
je isto iz-sebe-izlijevanje i sebepruanje, sebedavanje. Stoga nije udno
to se Platon u tekstu poredbe nalazi ponukanim posegnuti upravo za
izrazima poput poraanja", izlijevanja", pruanja". Samo se u oblasti
takvog slobodnog sebedarivanja mogu iskusiti glavne karakteristike ono
ga to Platon zove Dobrom, kao jedinim i najviim uzrokom svega to
jest i biva.
2. Moda najveu tekou razumijevanja toga to Platon naziva ide
j o m dobra priinja to da je u njoj na neki nain u jedno sabran i meta
fiziki" i etiki" i spoznajnoteorijski" najvii princip. Osobito u krugo
vima anglosaksonskih tumaa vlada, i ranije i danas, neprestano uenje
nad tim da se praktiko i etiko dobro, kako oni kau, uope moglo nai
meu idejama. U takvoj bi nedoumici, meutim, bilo dobro podsjetiti se
na to da stroga razdioba onog teorijskog od onog praktikog, u kojoj mi
stoljeima ivimo kao u neemu najsamorazumljivijem, ovladava filozofi
ranjem tek u djelu Aristotelovu, te da za Platona nije nikako odluujua.

164

Ako uope ima neka formula u koju se najsaetije i ujedno naj

drastinije dade zaotriti temeljna razlika izmeu Platona i Aristotela,
onda je ona zacijelo u tome to ovaj drugi slobodu, kao stalno otvorenu
mogunost da bude i drukije, nalazi samo u nioj, bivajuoj i osjetilnoj
oblasti cjeline svega, dok se via oblast, ona poela i uzroka svega, ko
jom se bavi filozofija kao teorija, odlikuje nunou i naelnom nemo
gunou da ita bude drukije no to jest. Za Platona pak sloboda, a s
njome onda i dobro, prebiva tek i samo u onome najviemu. Tamo je sve
prueno, otvoreno, dano, tek ponueno. Prima i uzima tko hoe; ne mora
nitko. Tko ne iskusi i ne uvai ovaj bitni karakter slobode u samoj sri
Platonova filozofiranja, teko e razumjeti zato je on jedinim dostojnim
oblikom njegova izlaganja drao ivi razgovor i pisani dijalog kao njegovu
najvjerniju sliku, kao to nee nikada na kraj izai s vjenim naklapanji
ma pravoj svrsi svjesne i izriite utopinosti" Platonova glavnog djela.
3. Iz istog openitog uvida dade se postii neko poblie odreenje
karaktera uzronosti ideje dobra. Ona je ve u prvoj poredbi izrijekom
nazvana uzrokom kako mislive tako osjetilne oblasti, uzrokom nastaja
nja i propadanja, dakle bivanja u cjelini, jednako kao i uzrokom onoga
jest", bitka samog. Kako shvatiti narav uzroka kojemu je tu rije?
Da je od tradicionalnih glavnih vidova uzroka, kojih povijesno mje
rodavna ralamba svoje utemeljenje ima u filozofiji Aristotela, ideja do
bra kao uzrok u najveoj mjeri nalik onome to od Aristotela naovamo
zovemo ciljnim, svrnim ili finalnim uzrokom, to je oito. Nije uostalom
bez osnove to da se unutar povijesti filozofije upravo u Platona utvruje
konana uspostava takozvane teleologije. U tom se smislu ideja dobra
dade razumjeti kao nuno intendirani cilj svakog, bilo kakvog djelovanja,
osobito jo kad u samom njegovu djelu nalazimo mnotvo potvrda upravo
takvog shvaanja (npr. Gorg. 468b, Symp. 205e, Phileb. 20d, Resp. 505e).
Ipak, potekoa tumaenja Dobra iskljuivo u smislu svrhe djelovanja,
dakle kao finalnoga uzroka, u tome je to je taj i takav uzrok u Aristotela
zasnovan unutar obzora pretpostavljene otre i odsjeene podjele teorije
i prakse, znanosti-miljenja s jedne a djelovanja s druge strane. Dobro
kao cilj i svrha pripada u tom sklopu samo sferi praktikoga djelovanja,
dok za teoriju ne moe imati nikakvu odluujuu ulogu. Odatle i potjeu
Aristotelove goleme tekoe s Platonovom idejom dobra i njeno odluno
odbacivanje. No u Platona se mo Dobra protee i na polje teorije",
tovie tu ak prvotno i izvorno: ono Dobro vlada i kraljuje prije svega
u oblasti onoga mislivog, tovie biva ak izrijekom nazvano njegovim
uzrokom.
Blii li se onda tako shvaeni uzrok prije onome to u tradiciji po
znajemo kao imbeni, uinski, eficijentni uzrok, kao ono po emu neto
biva i postaje time to jest? Osobito je taj vid uzroka u novijoj povijesti,
nekako s poetkom tzv. novoga vijeka i njegovim apsolutiziranjem prirodnoznanstvene metode, zadobio naglaeni primat u odnosu na ostala
tri vida uzroka potekla jednom iz cjeline sklopa Aristotelove filozofije te
ih gotovo u potpunosti istisnuo iz vidokruga miljenja, - dogaaj, usput

165

reeno, prireen ve kranskim izlaganjem osobnoga Boga kao svemo

nog uzroka, koji iz niega stvara cjelinu svijeta.
No Platonu je strana kako redukcija punine uzronosti na samo je
dan njen mogui vid i aspekt tako i svaka pomisao stvaranja iz niega.
U poznatom teologijskom" razmatranju u drugoj knjizi Politeie naziva
on boga izriito uzrokom ne svega nego samo onoga valjanog i dobrog.
I boanski tvorac ureenoga svijeta u Timeju ne sainja taj svijet iz ni
ega, nego iz zateenog, predsvjetskog i predvremenog, posve neuree
nog gibanja. Tako e i u gore prevedenome tekstu ideja dobra biti nazva
na samo uzrokom svega pravog i lijepog", a ne svega naprosto. tovie,
svoj oprez spram svakog vrstog fiksiranja neke konane odredbe biti
uzroka i uzronosti Platon e jasno dati do znanja govorei kako je Dobro
tek na neki nain uzrok". Dakako da u tome ne moemo traiti neko
opravdanje da bismo sami uzronost Dobra ostavili u bezsadrajnosti ne
kakve posvemanje neodreenosti, kao to to jamano ni Platon nije ui
nio, ve tom napomenom hoemo prije svega ukazati na tekoe s kojima
se nuno susreu oni pokuaji razumijevanja i tumaenja Platona koji
se upiru i oslanjaju na predaju filozofije nakon njega, ukljuujui tu i
njegova prvog velikog tumaa i ujedno otra kritiara, Aristotela.
Za dokuenje naravi uzronosti ideje dobra neophodno je prije svega
uvaiti temeljnu razliku koju Platon ini izmeu onoga to sam zove
uzrokom u pravome smislu rijei i onoga bez ega uzrok ne bi mogao
biti uzrokom, naime onoga to je njegov puki takorei materijalni uvjet,
no samo nema dignitet pravoga uzroka, ve u najboljem sluaju ne
kakvog suuzroka", kako e ga Platon konano oznaiti u Timeju. Taj
nauk dva vida uzroka, onome istinskom i onome samo nunom i ne
ophodnom, izloen je mjerodavno jo u gore prevedenome tekstu iz Fe
dona te tvori unutranju strukturu kasnije razrade tamo nabaene skice
jedne kozmologije pod vidom dobra - izvedene u poznome Timeju , a
mi ga ovdje za ovu prigodu moemo ocrtati tek u najosnovnijim crtama.
Suuzrok, nuni uzrok, ono je po emu neto nuno nastaje i propada
prema slijepome slijedu mehanizma. Kaimo tu usput, onaj gore spomi
njani prevladavajui i ustvari jedini vaei eficijentni uzrok novovjekov
ne prirodnoznanstvene metode nije, ogledan iz Platonova pogledita,
drugo do ba taj slijepi mehaniki uzrok nunoga slijeda u podruju na
stajanja i propadanja. Njemu pak nasuprot stavlja Platon ono to on je
dino hoe doista nazivati uzrokom, ono naime po emu neto jest i biva
radi toga to je naprosto dobro i najbolje da bude upravo to i tako. Uz
sav potreban oprez, pokuajmo ipak to izraziti pomou nama povijesno
bliih pojmova; - uzrok vidi Platon samo tamo gdje je sloboda izbora i
odluke. Mehanizam kostiju, miia i tetiva odavno bi mogao biti izvan
tamnice da Sokrat nije smatrao boljim da ipak ostane, kako je to klasino
iskazano u Fedonu. Da je taj mehanizam Sokratu nuan ve i za to da
bi uope i ostati mogao, to ipak ne znai da upravo u njemu lei sam
uzrok, ve iskljuivo neki materijalni uvjet, neki suuzrok" ostajanja.
Istinski uzrok je dakle - i to je upravo presudno - uvijek samo uzrok
onoga biti i bivati dobrim i boljim, nikad pak tek onoga biti i bivati
naprosto.

166

Vaniji konzultirani komentari:

Platonis libros X Politiae. Recensuit et commentariis illustravit G.
Stallbaum. 2. Voli. Ed. II. Gotha, 1858-9.
Plato's Republic. Edited with Notes and Essavs by B. Jowett and L.
Campbell. In Three Volumes. Oxford, 1894.
The Republic of Plato. Edited with Critical Notes, Commentary, and
Appendices by J. Adam. 2 Vols. Cambridge, 1902.

167

Iz djela Fedar (245c2 - 249d3).

Izvornik: Platonis opera. Recognovit breviqve adnotatione critica
instrvxit Ioannes Burnet. 1973 i 1 1 9 0 1 ) .
Prijevod, biljeke i krai komentar: Damir Barbari

Treba dakle ponajprije naravi due, kako boanske tako ljud

ske, o n o istinito u m o m sagledati, njene doivljaje i djela videi.
Sva je dua besmrtna. 1 Jer o n o to se uvijek k r e e 2 b e s m r t n o
j e . A o n o to kree neto drugo i biva od drugog kretano, t o m e
prestane li kretanje prestaje i ivot. Dakle, j e d i n o o n o to sebe
kree, budui da sebe ne naputa, nikad ne prestaje s kretanjem,
nego je i drugima koja se kreu to izvor i p o e l o kretanja.
P o e l o je pak nenastalo. Jer n u n o je da sve to nastaje iz
poela nastaje, a o n o ni iz jednog. A k o bi naime nastalo iz poe
la, tad to vie ne bi nastajalo p o e l o . 3 A budui da je nenastalo,
esto je ve bilo zapaeno da Platon u ovome dijelu teksta preuzima
stil jonskih ranih filozofa. Osnovu dokaza" to ga ovdje izlae mogao
je nai u pitagorejca Alkmeona (usp. DK 24, A 12 = Arist. De. an.
405a30sq.), no njegova je vlastita verzija bitno sloenija i koherentnija.
Iz davnine traje spor da li rijei valja shvatiti u kolektiv
nom smislu, kao sva dua", ili pak u distributivnom: svaka dua".
Veina se prevodilaca odluuje za prvu verziju, premda Hackforth do
bro primjeuje da takva alternativa za Platona i nije mogla biti od
neke vanosti. Interesantno je rjeenje Wilamowitzovo (Platon II,
Berlin, 3 1962, str. 363-64), koji prevodi: Alles, was Seele ist, ist unsterblich." Takvom se prijevodu pridruuje i Heitsch.
Vollgraff je 1909. po prvi put zahtijevao da se, po njegovu sudu iz
internih razloga smisla, rukopisno predana rije preinai
u , ono to se samo od sebe kree". U godini nakon toga
pronaena je upravo tako pisana rije u Oxyr. Pap. 1017, te od tada
traje rasprava tome koje je itanje ispravno. Ipak, daleko najvei
broj izdavaa i interpreta odluuje se, smatramo s pravom, za ustalje
nu rukopisnu verziju.
Ova je reenica dosad itana i tumaena na mnotvo gotovo jednako
uvjerljivih naina. Thompson ita u drugome dijelu
, kako imaju najstariji rukopisi i Stobej, to onda daje prijevod

169

n u n o je da bude i nepropadljivo. Jer kad bi poelo iezlo, ne bi

niti o n o m o g l o iz neega nastati niti drugo iz njega, ako ve treba
da sve nastaje iz poela.
T a k o dakle poelo kretanja jest o n o to sebe samo kree. A
to ne m o e ni nastati ni propasti, ili bi j e d n a k o tako sav svemir
4
kao i sve bivanje stali, te ne bi nikada imali odakle biti opet po
krenuti.
Kad se kao o n o besmrtno pokazalo o n o to se od sebe kree,
ne bi se netko trebao ustruavati zborei kako je upravo to isto
bivstvo i pojam due. Jer svako tijelo kojemu kretanje jest izvana
bez due je; o n o pak kojemu je [kretanje] iznutra s a m o m e iz sebe,
to je oduevljeno, kao da je ba to narav due. A ako jest da to
tako stoji, naime da o n o to sebe samo kree nije neto drugo do
dua, tad e po nunosti dua biti nenastala i ujedno besmrtna.
njenoj besmrtnosti dakle dosta. njenom liku pak valja
ovako zboriti. Kakva je, to bi pripadalo zacijelo b o a n s k o m i op
irnom razlaganju, no e m u nalikuje, to ve ljudskom i kraem.
Njime dakle kazujmo. Pa neka nalikuje srasloj moi krilate za,,ako bi naime nastalo iz poela, tad ne bi iz poela nastalo". Takvom
se itanju pridruuju jo Robin, Verdenius i De Vries.
Budham je pak smatrao da nakon posljednje rijei u reenici treba
dodati jo ', u smislu: Si principium ab aliqua re oritur, res ea
non poterit oriri ex principio; atqui jam concessum erat omnem rem
a principio oriri oportere. U takvom razumijevanju prethodio mu je
Schleiermacher.
S druge strane, Ciceron, koji je ovaj dokaz preveo u 6. knjizi svoje
Republike, pogl. 25, i ponovio ga u Tuskulanskirn diputacijama, I 54,
itao je oito namjesto , jer prevodi: nam e principio
oriuntur omnia, ipsum autem nulla ex re alia nasci potest; nec enim
esset id principium quod gigneretur aliunde.
Hackforth, pozivajui se uz ino i na taj prijevod Ciceronov, potvru
je Burnetovu lekciju , u emu ga slijede jo npr. Ch. L. Griswold (Self-Kuowledge in Plato's Phaedrus", Yale Univ. 1986, str. 258,
bilj. 8) i Heitsch u svom komentaru. Ovakvo nam rjeenje izgleda
uvjerljivije.
ini se mnogo prihvatljivijim itati s veinom rukopisa te
Thompsonom, Hackfortom, Robinom, Verdeniusom, De Vriesom i
Grisvvoldom, nego prema Burnetovoj redakciji . U tom slu
aju rije nema ue znaenje neba" ve cjeline svega, uni
verzuma" (Hackforth). Prijevod prema Burnetovu tekstu bio bi otpri
like: ili bi jednako tako sve nebo kao i sva zemlja stali, u jedno utonuvi".

170

prege i krilatog vozaa. U b o g o v a pak i konji i vozai i sami su

dobri i p o t o m c i dobrih, dok su u ostalih pomijeani. I poglavito u
nas upravlja vozi dvopreg, a zatim, od konja j e d a n mu je lijep i
dobar, i p o t o m a k takvih, a drugi je p o t o m a k suprotnih i suprotan,
tako da je po nunosti upravljanje u nas teko i m u n o .
No valja i to pokuati rei, po e m u je smrtan i besmrtan
ivot tako nazvan. Sva dua skrbi svemu to je bez due i obilazi
itavim n e b o m , svagda u razliitim likovima bivajui. O n a dakle
koja je savrena i krilata, ta visoko lebdi i ujedno itavim n e b o m
upravlja, dok o n a to gubi perje krila biva o d v u e n a sve d o k se
ne prihvati neega vrstog to nastanjuje, a kad u z m e zemljano
tijelo, koje se z b o g njene moi priinja kao da samo sebe kree,
tad taj sloaj, dua i tijelo ovrsli u j e d n o , biva nazivan ivim bi
em, koje uz to dobiva i naziv smrtnoga. O n o pak b e s m r t n o nije
ni iz kojeg razloga obrazloeno, ve, b o g a niti videi niti ga do
voljno u m o m sagledajui, m a t o m t v o r i m o 5 n e k o b e s m r t n o ivo
bie, koje i m a duu, ali i tijelo, a to je dvoje za vjena v r e m e n a
sraslo zajedno. No to neka bude i neka se kazuje o n a k o kako je
b o g u drago. Mi pak d o k u i m o u z r o k opadanju perja, z b o g ega to
dua bez njega ostaje. A on je nekako ovakav.
Po naravi m o krila gore uzvodi o n o teko, visoko lebdei
ondje gdje stanuje rod bogova, te na neki nain od svega o n o g a
u okruju tijela ponajvie zajednitva ima s b o a n s k i m . A o n o b o ansko je lijepo, mudro, dobro, te sve to je takovo. Njima se p o najvema hrani i ujedno raste ba to krilo due, d o k od o n o g ru
n o g i zlog, i takovih suprotnosti, propada i razara se.
Onaj pak veliki v o a na nebu, Zeus, upravljajui krilatom za
pregom, putuje prvi, ureujui i skrbei svemu, a prati ga eta
b o g o v a i demona, poredana u jedanaest vrsta. Hestija naime jedi
na ostaje u stanu bogova. A od ostalih, oni b o g o v i koji su u broj
dvanaest svrstani predvodei po redu v o d e o n o to je svakome
pridijeljeno. M n o g i su dakle i blaeni kako prizori tako i ophodnje
6
unutar neba , po kojima obilazi r o d sretnih bogova, svaki od njih
Teko da su u pravu Verdenius i De Vries, kad osporavaju Hackforthovo ,,we fancy" za . Thompsonovo ,,we figure" je isprav
no, no moda malo suvie neutralno na ovome mjestu.
Thompson svoj prijevod za ,,goodly highways" potkrepljuje
navodima Tukidida (III. 98) i Herodota (I. 199), obrazlaui: Na ovo-

171

svoje radei, u pratnji vazda o n o g a tko h o e i m o e . Zavist n a i m e

izvan kola b o a n s k o g a ostaje.
A kad zatim idu na jelo i g o z b u , tad putuju k vrku strmo7
glavo p o d n e b e s k i m s v o d o m , gdje pak kola bogova, b u d u i urav
n o t e e n o laka za voenje, putuju s lakoom, d o k o n a druga jedva.
e s t o k o n a i m e pritie onaj konj koji u zloi ima udjela, k zemlji
se priginjui i ujedno oteavajui, ako nije od strane vozaa valja
n o 8 uvjeban. A t a m o tek duu skrajnji napor oekuje i borba.
O n e n a i m e to se nazivaju besmrtnima, kada dospiju do
v r h u n c a , zaustave putovanje izvana na povrini neba, a i m stanu
k r u n o ih p o n e s e obrtanje te o n e o n o izvan n e b a osmatraju.
A to n a d n e b e s k o mjesto niti je tko opjevao od ovih tu pjesni
ka niti e ga ikada kako dolikuje opjevati. S time pak stoji ova
ko - ta valja se odvaiti rei o n o ba istinito, a osobito kad se
z b o r i istini -: to mjesto zaposjeda o n o bezbojno i ujedno
b e z o b l i n o i nedodirljivo bivstvo koje odista jest, smotrivo j e d i n o
u m o m , k o r m i l a r o m due, a u o k o l o njega 9 rod istinske znanosti.
me su mjestu izgleda putevi koji vode kroz i vani iz sfera
nekolikih planeta, ukljuenih u veliku sferu zvijezda stajaica, koja je
za stare tvorila granicu -a ili -a. Hackforth uz to jo
uzima rijei kao hendiadys te vrlo uspjelo prevodi
spectacles of bliss upon the highways".
7

Rukopisna je predaja ove oito veoma znaajne i teko razumljive re

enice naalost izuzetno nesigurna. Osnovne su alternative pri ita
nju: ( W, Proklo, prihvaeno od Heindorfa, Burneta, Robina, De
Vriesa) ili (, Hermije, prihvaeno od Bekkera, Asta, Stallbauma,
Thompsona) te ( W, Hermije, prihvaeno od Bekkera,
Stallbauma, Thompsona, Schanza, Burneta, De Vriesa) ili
(, slijede ga Heindorf, Ast, Vollgraff). Nekoliko pokuaja razjanjenja
rijei : ,,rib, suporting the vault of heaven" (Thomp
son), arch that supports the heavens" (Hackfort), festigium et culmen universi ex inferioribus locis spectantibus" (Stallbaum).

K a o to se dakle d u h 1 0 b o g a hrani u m o m i neiskrivljenom 1 1

spoznajom, tako se i [duh] svake due koja bi se htjela dohva
titi o n o g a to joj dolikuje, gledajui neko vrijeme o n o koje jest
raduje i ujedno se, motrei o n a istinita, hrani i uiva, sve d o k
ga obrtanje k r u g o m ne dovede u o n o isto. A u toj ophodnji osmo
tri upravo samu pravednost, osmotri razboritost, osmotri zna
nost, ne ukoliko je pripadna bivanju, niti o n u koja je razlina, v e prema razlinosti to ih i n a e 1 2 nazivamo biima, ne
go o n u koja je znanost o n o m e koje jest doista. I druga na isti
nain o n a koja doista jesu osmotrivi i pogostivi se zaroni po
n o v o u unutranjost neba te stigne kui. A kad doe, v o z a stavivi konje u jasle dade im ambrozije, te ih uz nju i n e k t a r o m
napoji.
Takav je dakle ivot bogova. Od ostalih pak dua, o n a koja
najbolje boga prati i slinom mu postaje, ta uzdigne u o n o izvanj
sko mjesto glavu vozaevu te se pridrui obilaenju, uznemiravana od konja i jedva osmotrivi ona koja jesu. Druga se pak sad
uzdigne a sad p o t o n e , te, od konja pritisnuta, neto vidi a neto
ne. Ostale, meutim, stremei dodue sve o n o m e gore, prate, no
ne m o g u , te o n e gore slijede ispod povrine, j e d n a drugu gazei i
nadmeui se u pokuajima da budu jedna ispred druge. M e t e
dakle nastane, i nadbijanje i silno preznojavanje, pri e m u ravou vozaa m n o g e o h r o m e , a m n o g e m n o t v o perja unite. A
sve odlaze, niti uz golem napor ne dostigavi smotru o n o g a koje
jest, te se otiavi koriste h r a n o m priina.
Jedva da ima boljega primjera za Platonovo namjerno izbjegavanje
svake terminologijske ukoenosti. Tako ovdje za - koju je ina
e, osobito u Politeii, uvrstio u smislu razuma" i proglasio za mo
due niu od uma" () - kae kako se hrani umom i spoznajom,
pripisujui je uz to ne samo ovjeku ve i bogu samome. ini se stoga
potrebnim ovdje taj izraz prevesti drukije no obino.

Dva rukopisa imaju , to prihvaaju Stallbaum, Ast i Burnet No

najbolji rukopisi imaju fj, to potvruje i Ficino svojim prijevodom:
,,cuicunque aurigarum equua non bonus" (premda inae oito po
greno ita umjesto , s jednim rukopisom). Za smisao je
potrebna kondicionalna partikula , koju su stoga Heindorf i Voll
graff konjicirali, no Thompson i De Vries ukazuju na to da njeno is
putanje nije neuobiajeno u visoko poetskoj prozi poput ove.

Stallbaum se, ostavi u tome posve osamljen, zaloio za inae uglav

nom odbaeno staro itanje veine rukopisa
umjesto , prevodei na osnovi toga: Utpote igitur
dei ratio (Geist) propter mentem et scientiam sese vertens pura et
intaminata...", to Thompson, moda pretjerano, naziva interpretaci
jom koja bi tek trebala interpreta.

Teko je prihvatiti De Vriesovo miljenje da ovdje znai ,,occupied with".

razumijevamo ovdje otprilike kao De Vries: ,,in practice", s osnov

nom svrhom da se naznai kontrast izmeu onoga vienog za nadnebeske vonje i onoga pripadnog svakodnevnoj zemnoj egzistenciji.

172

173

A to silno nastojanje da se vidi to polje istine, radi ovoga j e 1 3 :

s te t a m o livade po naravi je paa prikladna o n o m e najboljemu
due, a i narav krila, kojim dua lakom postaje, tamo se hrani.
14

A ovakva je uredba Adresteie : koja god dua postavi prati

ljom b o g a sagleda neto od onih istinitih, ta je do druge ophodnje
neoteena, a m o e li uvijek to initi, uvijek je van opasnosti. No
kad u n e m o i da slijedi ne vidi, te, n e k o m se nesreom posluivi
z a b o r a v o m i r a v o u 1 5 se napunivi, otea, pa kad oteavi osta
ne bez krila i padne na zemlju, tad je tu zakon da se o n a u p r v o m
raanju ne narodi ni u kakvu narav ivotinje, nego ona koja je
najvie vidjela [narodi se] u lozu m u a koji e postati filozofom,
ljubiteljem lijepog, nekim prijateljem Muza, ih erotiarem. Ona pak
druga u lozu kralja v o e n o g zakonom, ratnika i vou, trea u o n u
politiara, n e k o g gospodarstvenika ili trgovca, etvrta u o n u gim
nastiara sklonog naporu, ili o n o g a koji e se lijeenjem tijela ba
viti, peta e imati ivot proroki, ili neki sveeniki, estoj e pri
stajati pjesniki, ili neki drugi od onih koji se bave oponaanjem,
sedmoj obrtniki ili poljodjelski, osmoj onaj sofiste ili narodnoga
udvaraa, devetoj tiranski. A svatko tko u njima pravedno prove
de ivot, taj zadobiva bolji usud, tko pak nepravedno, loiji.
Jer pojedina dua ne stie kroz deset tisua godina u o n o isto
odakle je dola - ne dobiva naime krila prije tolikog vremena, osim due o n o g a tko je filozofirao neprevarno ili prijateljevao s
djeacima uz filozofiju. Te due u treoj tisuugodinjoj ophodnji,
Rijei na kraju reenice u Burnetovu tekstu teko da mogu
dati ikakav smisao. Wilamowitz je bio sklon odstraniti obje rijei kao
glosu, no boljim se ini umjerenije Madvigovo rjeenje, po kojem treba
izbaciti . De Vries nagaa da je moda jednom bilo dodano
od starih ispravljaa, budui da su htjeli u reenici imati glagol, a da
je potom uz njega dodano od drugih ruku. Mi se ovdje drimo Madvigova prijedloga.
Thompson navodi Lobeckov stav da je , s etimologijskim
znaenjem Neizbjeiva", jedan od epiteta za Nudu () i njeno
mistiko ime u orfikoj teologiji, kao i to da je u Eshila (Prom. 972)
poistovjeena s Nemezis.
De Vries je u pravu kad naglaava da ovdje nema poglavito i
prvenstveno moralno znaenje, kako bi slijedilo iz Hackforthova pri
jevoda ,,wrongdoing" i osobito Robinsonova perversion". No kad
sam, slijedei Verdeniusa, prevodi s ,,weakness" tad ipak pretjerano
ublaava znaenje upotrebljene rijei.

174

izaberu li tri puta za r e d o m isti ivot, na taj nain okrilaene u

tritisuitoj godini natrag odlaze.
Ostale, pak, kad skonaju prvi ivot, zadeava suenje, a kad
im se presudi, tad jedne, siavi u kaznionice p o d zemljom, is
pataju kaznu, d o k druge, od strane boginje Pravde na n e k o mje
sto neba uzdignute, borave t a m o o n a k o kako odgovara ivotu to
su ga proivjele u ljudskome liku. U tisuitoj obje [grupe], stigavi
na izvlaenje i izabiranje drugog ivota, izabiru onaj kojeg svaka
pojedina hoe. Tu ljudska dua prispijeva i u ivotinjski ivot, kao
i iz ivotinje onaj tko j e d n o m bijae ovjekom p o n o v o u ovjeka.
O n a naime koja nije nikada vidjela istinu, ta i ne ulazi nikada u
taj lik. Jer ovjek treba shvaati prema t a k o z v a n o m p o j m u 1 6 , tako
da polazei od m n o g i h osjeta pristigne zakljuivanjem u j e d n o . 1 7
A to je prisjeanje na o n o to je naa dua tada vidjela, u pratnji
b o g a putujui i prezrevi o n o za to sad k a e m o da jest, te, izronivi, pogledavi gore u o n o koje doista jest. Stoga je i pravedno
da j e d i n o duh filozofa dobiva krila: usmjeren je naime uvijek sje
anjem, p r e m a mogunosti, k o n o m e k e m u je i b o g usmjeren,
da bi boanskim b i o . 1 8 I takvim se podsjeanjima sluei, bit e
Upotreba rijei ovdje ukazuje na njeno razlikovanje od, inae
esto promisque rabljenog, strogog tehnikog izraza" . Neobino
je, meutim, da interpreti nisu zapazili znaenje oito intendirane etimologijsko-semantike blizine koju Platon uporabom upravo te rije
i postie s odmah potom slijedeim naukom prisjeanju: >
' .
Vrlo teka reenica izuzetne vanosti. Izdavai i tumai ponajvie se
razilaze u prihvaanju odnosno odbijanju rukopisno dobro potvrenog
participa lov. Osobito odluno zagovara Thompsen raniju Budhamovu
korekciju ' umjesto iov, obrazlaui to ovako: Govoriti -u
samom kao iov - napredujuem ili pristiuem k 'jednoti', premda
ono samo jest ta 'jednota' koja je rezultat procesa - jest nehaj loega pi
sanja za koji je teko povjerovati da bi Platon u njega upao. Niti pak
moemo govoriti -u kao , to je jednako
tautologijski. Oito je da je ovjek, njegov generalizirajui duh, taj za
kojega se jedinog moe kazati da ."
Ve je Hermije mogao izvijestiti etiri tumaenja ove reenice:
s lanom ili bez njega, i . Moe se prihvatiti De
Vriesov stav da je u openitim postavkama ovakve vrste isputanje lana
skoro pravilo, kao i njegovo zalaganje za itanje priloga namjesto ime
nice.

175

m u p o s v e e n u vazda savrena posveenja, te e jedini odista sa

v r e n i m postati.
A kad istupi iz ljudskih poslovanja i postane b o a n s k o m e us
mjeren, prekoravan biva od m n o t v a da je pomaknut, d o k to da
je b o a n s t v o m ispunjen m n o t v u skrivenim ostaje.

2. Mitologijski prikaz onostranoga vjenog ivota dua, kako boan

skih tako onih koje imaju smrtnu kob, mora se u svakoj svojoj pojedi
nosti pokuati razumjeti ponajprije iz paralelnih izvoenja - dakako i
opet samo" mitologijskih - izabiranju ivota u 10. knjizi Politeie. Pri
tome je, moda ak vie no drugdje u Platona, od presudne vanosti sva
ka, ba svaka rije, i svaka, ba svaka nijansa njena znaenja. Uzviena
poetska igra" Platonova mitologiziranja sve je vie od puke igre i fantaziranja u nevolji, kako ju je jo Hegel htio ocijeniti.

Neki problemi interpretacije

3. U mitu nebeskim ophodnjama dua na jedan je zagonetan na

in filozofijska psihologija vezana s astronomijskim spoznajama Plato
nove Akademije. Unato poticajnim pokuajima Stenzelovim (v. osobito:
Uber zwei Begriffe der Platonischen Mvstik: und , u:
Kleine Schriften, Darmstadt, 1957), jo se nije daleko dolo u iznalaenju
filozofijskog smisla tih i takvih mitski nagovijetenih odnosa. Poetiki
mit naravi due u Fedru valjalo bi jednom misliti i razumijevati zajed
no s matematikim mitom postanku, tonije izgradnji svjetske due,

Malo je koji dijalog Platonov dosad tako malo zadovoljavajue razjanjen

u svojoj cjelovitosti i jedinstvenosti kao upravo Fedar. ak su naprimjer
takvi znalci kao Schleiermacher ili Natorp bili u stanju drati ga poet
nikom Platonovom skicom i datirati meu najranije spise, stav koji je
dugo prevladavao interpretacijama Platona. Danas je nedvojbeno i ope
nito prihvaeno da taj dijalog valja datirati nakon Politeie, ak nakon
Parmenida, dakle negdje otprilike uz Theetet, u predvorje poznoga Pla
tonova filozofiranja.
Razumijevanje jedinstvenosti dijaloga priinja jo uvijek prilinu te
kou. ime je iznutra objedinjeno ispitivanje naravi i moi Erosa i bo
anskome zanosu" u prve tri besjede dijaloga, dakle u njegovu prvome
dijelu, s razmatranjima istinskoj, na dijalektici zasnovanoj retorici, u
drugome dijelu?
Odgovor, barem poetni i najneodreeniji, imao bi oito glasiti: nau
kom dui, njenoj naravi, njenim stanjima i djelima. Ulomak koji je
ovdje preveden ini u svakom pogledu, jednako tako kompozicijskom kao
i smisleno-sadrajnom, sredite i izvorite smisla cjelokupnoga spisa. Od
ostaloga teksta naglaeno je odijeljen mitskim karakterom, arhaizirajuim izriajem te naglaeno sveanom intonacijom. Pripada zacijelo meu
najtee razumljive i smislom najdublje odsjeke Platonova djela. Tekoe
razumijevanja danas su jo dodatno potencirane izuzetnom nesigurnou
rukopisne predaje, zbog ega smo bili prinueni neto vie no inae u
biljekama raspravljati razliite verzije itanja i tumaenja.
Ovdje moemo samo najkrae upozoriti na nekoliko vanijih zna
ajki filozofijskoga sadraja ulomka. To dakako ne ukljuuje ovdje neki
pokuaj provedbe prave interpretacije.
1. Openito se sloenost due razabire kao ona karakteristika nau
ka Fedra, koja stoji, nakon naznaka ve u Politeii, u bitnoj suprotnosti
s nazorom njenoj jednostavnosti i jednooblinosti, kako je taj klasino
do izraza bio doao ponajprije u Fedonu. Presudna je novost ovdje, ini
se, posvemanje vezivanje due s kretanjem, koje i inae u zrelijeg Plato
na sve vie dobiva na vanosti i filozofijskoj upitnosti. Nauk dui kao
izvoritu i poelu kretanja, ovdje u Fedru takorei dogmatski ustvren,
razraen je kasnije u 10. knjizi posljednjeg Platonova djela, Zakona,
u jednom od zacijelo najteih ali i najdalekosenijih njegovih tekstova
uope.

176

kako je izloen u Timeju.

4. U gore prevedenom tekstu nalazimo svojevrstan nauk iskon
skoj individuaciji, prema svom filozofijskom znaenju gotovo jedinstven
u povijesti filozofije. Da je svako ljudsko ivo bie - dodue u granicama
odreenoga broja tipova, to ih je tadanja medicina poznavala i vrstala
u svojim teorijama tipovima karaktera, temperamenta i si. - neprekoraivo odreeno vlastitom jedinstvenom i neusporedivom individual
nou, koja je tovie ak jednim dijelom usljedak njena vlastitog predporoajnog izbora: - mogunost takovog nazora povijesno je ubrzo morala
ustupiti mjesto najprije stoiko-kozmopolitskom, a zatim i kranskom
nauku bitnoj i temeljnoj jednakosti svakoga ovjeka sa svakim drugim,
to ostaje nadalje takorei jedinom konstantom u mijenama najrazliitijih politikih koncepcija zapadnjake predaje do danas.
Vaniji konzultirani komentari:
The Phaedrus of Plato. With English Notes and Dissertations by
VV.H. Thompson. London, 1868. (Reprint Edition New York,
1973.)
Plato's Phaedrus. Translated with an Introduction and Commentary
by R. Hackforth. Cambridge, 1985. ( 1 1952.)
A Commentary on the Phaedrus of Plato. By G.J. De Vries. Amster
dam, 1969.
Platon: Phaidros. Ubersetzung und Kommentar von Ernst Heitsch
(Platon: Werke. Ubersetzung und Kommentar. III 4). Gottingen,
1993.

177

Iz djela Sofist (241d5 - 2 5 9 b 6 ) .

Izvornik: Platonis opera. R e c o g n o v i t breviqve adnotatione critica
instrvxit Ioannes Burnet. T o m v s I. 1973 (^).
Prijevod, biljeke i krai komentar: Damir Barbari

Stranac: N u n o e n a m biti, ako e m o se obraniti, da kunji

p o d v r g n e m o stav oca Parmenida, te da i z n u d i m o da jest u n e k o m
pogledu nebie, i opet da nekako nije bie.
Teetet: Izgleda to takvo treba u raspravama izboriti.
Stranac: K a k o ne bi to, kako se o n o kae, izgledalo i slijepcu?
No d o k to ne b u d e osporeno ili potvreno teko da e u o p e itko
m o i - govorei lanim stavovima ili mnijenju, odrazima, sli
kama, oponaanjima ili njihovim privianjima, ili i o n i m vjeti
n a m a koje su s tim vezane - ne biti smijean, prisiljen sebi sa
m o m e protusloviti.
Teetet: Posve istinito.
Stranac: Z b o g toga se dakle sada treba odvaiti napasti oin
ski stav, ili treba sasvim odustati, prijei li neka bojazan to raditi.
Teetet: Ali nee nas nikada nikako sprijeiti.
Stranac: Zamolit u te p o v r h toga ipak za j o j e d n u neku sit
nicu.
Teetet: Kai samo.
Stranac: Maloas govorei r e k o h kako se pri osporavanju toga
nalazim vazda neiskusan, a tako upravo i sada.
Teetet: Rekao si.
Stranac: Bojim se zaista kazanoga, da se ne bih k a k o z b o g
toga tebi inio kao da sam mahnit, stalno se a m o t a m o prevru
i. No tebe radi prihvatit e m o se toga da o s p o r i m o stav, ako ga
uope osporimo.
Teetet: Sto se m e n e b a r e m tie, nee se nikako initi kao da
grijei krene li na to osporavanje i to dokazivanje, te toga radi
budi posve miran.
Stranac: Deder dakle, iz kojeg bi ishodita netko z a p o e o
opasnu raspravu? M e n i se pak ini, dijete, da n a m je p o s v e n u n o
o v i m se p u t e m zaputiti.

179

Teetet: Kojim to?

Stranac: Razmotriti najprije o n o to n a m se sada ini jasnim,
da ne b i s m o bili nekako smeteni o k o toga, pa se olako m e u s o b n o
sloili, kao da je to razgovijetno.
Teetet: Reci jasnije to to kazuje.
Stranac: ini mi se da n a m olako pripovijeda Parmenid, i sva
ki onaj t k o se dao u prosudbu da razlui bia, kakva su i kolika.
Teetet: K a k o ?
Stranac: Izgleda mi da n a m svaki pripovijeda neku priu, kao
da s m o djeca. Jedan govorei da su tri bia, no j e d n o m nekako
n e k a od njih m e u s o b n o ratuju, a o n d a opet, prijateljima posta
jui, svadbe, p o r o d i njegu za p o t o m s t v o sebi prireuju. Drugi pak
tvrdei da su va, vlano i suho, ili toplo i hladno, te ih skupa
nastanjuje i udaje. K o d nas pak elejski narod, poinjui od Ksenofana i j o ranije, tako pripovijeda prie da je o n o to se naziva
svime j e d n o . N e k e pak kasnije j o n s k e i sicilske M u z e zakljuie
kako je najbolje splesti to oboje i kazati d a j e bie m n o g o a i j e d n o ,
m r n j o m p a k i ljubavlju da se dri zajedno. Razdvajajui se vazda
se sjedinjuje, tvrde naime one napetije M u z e , d o k o n e blae odustae od toga da s tim uvijek tako stoji, pa tvrde da je naizmjence
sad o n o sve j e d n o i sljubljeno po Afroditi, a sad opet m n o g o i samo
sebi neprijateljsko po nekoj mrnji. A da U je sve to t k o od njih
istinito kazao ili ne, to je teko, a i pogreno, k o d tako velikih
stvari slavnim i drevnim m u e v i m a prigovarati. No sa svoje se
strane b e z zlobe m o e ovo iznijeti.
Teetet: to t o ?
Stranac: Da su nas m n o g e isuvie prezirui zanemarili. Jer
svaki je pojedini od njih o n o svoje do kraja doveo, nimalo ne ma
rei za to da li ih pratimo d o k govore ili zaostajemo
Teetet: K a k o to govori?
Stranac: Shvaa li ti Teetete, tako ti bogova, to to oni svaki
put g o v o r e kad se n e k o od njih oglasi tvrdei da jest, ili je nastalo,
ili biva, m n o g o ili j e d n o , ili dva, i opet toplo h l a d n o m e primjeavajui, t i m e n e k a k o razdvajanja i spajanja pretpostavljajui? Jer ja
sam bar, d o k bijah mlad, smatrao da t o n o razumijem kad bi tko
kazao to e m u s m o sad besputni, nebie. Sad pak vidi da smo
o k o njega na bespuu.
Teetet: Vidim.
Stranac: M o d a nas, meutim, isto to stanje zadeava u dui
ne manje glede bia, kojemu inae tvrdimo da smo na d o b r o m e

180

putu i da razumijemo kad god netko to izrekne, d o k o n o m e

d r u g o m e ne, premda j e d n a k o spram obih stojimo.
Teetet: Moda.
Stranac: I ostalome od o n o g a ranije kazanog isto n a m je to
rei?
Teetet: Dakako.
Stranac: t o m e m n o g o m dakle ispitivat e m o n a k o n ovoga,
bude li mnijenja da treba, no sad treba najprije ispitivati o n o
najvee i naelno.
Teetet: Ali kojem govori? Ili jasno je da tvrdi kako treba
najprije bie pretraivati, to zapravo ti koji njemu g o v o r e sma
traju da [ono] oituje.
Stranac: O d m a h si shvatio, Teetete. A kaem da n a m treba
primijeniti taj postupak da ih, kao da su prisutni, propitujemo
ovako: D e d e r vi koji tvrdite da je sve toplo i hladno, ili neko
takvo dvoje, to to zapravo kod obojih oglaavate kazujui da o b o
je i svako od njih jesu? Kako da shvatimo to vae 'biti'? Da li kao
tree uz o n o dvoje, pa da stavimo prema vama o n o sve kao troje,
a ne vie kao dvoje? Jer zacijelo ne kaete da oboje j e d n a k o j e s u
nazivajui j e d n o od o n o g a dvojega biem. Brzo bi naime na o b a
naina bilo jedno, a ne dvoje."
Teetet: Istinu kae.
Stranac: N e g o dakle hoete oboje nazivati b i e m ?
Teetet: M o d a .
Stranac: Ali prijatelji", rei e m o , ,,i tako biste dvoje posve
oito nazivali j e d n i m " .
Teetet: Sasvim si ispravno rekao.
Stranac: B u d u i pak da smo mi na bespuu, pokaite nam
vi to dostatno, to zapravo hoete oznaiti kad izgovarate bie.
Jer oito je da vi to odavno znate. Mi smo pak ranije smatrali da
znamo, no sad s m o na bespuu. Najprije nas dakle to poduite,
da n a m se ne bi inilo kako razumijemo o n o to govorite, d o k
biva posve suprotno od toga." To upravo govorei i zahtijevajui
od njih i od ostalih koji tvrde da o n o sve jest vie n e g o j e d n o ,
h o e m o li to pogrijeiti, dijete?
Teetet: Ba ni najmanje.
Stranac: A to? Zar ne treba i one koji tvrde da o n o sve jest
j e d n o upitati po mogunosti to zapravo zovu b i e m ?
Teetet: Kako da ne?

181

Stranac: Neka dakle odgovore: Tvrdite doista da samo j e d n o

j e s t ? " T a tvrdimo", rei e. Ili ne?
Teetet: Da.
Stranac: ,,A to? Biem nazivate neto?"
Teetet: Da.
Stranac: D a li upravo o n o jedno, sluei se za isto dvama
imenima, ili k a k o ? "
Teetet: A koji e im onda, strance, nakon toga biti odgovor?
Stranac: Jasno je, Teetete, da o n o m e tko je postavio tu pret
postavku nije od svega najlake odgovoriti na ovo sad upitano i
na bilo koje drugo.
Teetet: Kako?
Stranac: Prihvatiti da jesu dva imena zaista je smijeno za
o n o g a tko stavlja da nema niega osim jednog.
Teetet: Kako da ne?
Stranac: I uope ne bi imalo smisla povlaivati o n o m e tko
govori da ime jest neto.
Teetet: Kako?
Stranac:
dvoje?

Stavljajui

ime

drugim

od

stvari,

kazuje

zacijelo

Teetet: Da.
Stranac: Ako bi pak ime stavio kao s njom isto, ili e biti pri
siljen kazati da je ime niega, ili e, ako se rekne da je neega,
proizai d a j e ime samo ime imena, budui da drugog nieg nema.
Teetet: T a k o je.
Stranac: I da je o n o j e d n o j e d n o , budui ime j e d n o g i opet
imena. 1
Teetet: N u n o .
Rukopisna predaja ove reenice je upravo beznadno nesigurna, a smi
sao pri svakom moguem itanju gotovo posve nedokuiv, te nije udo
da naprimjer Cornford smatra najboljim naprosto je izluiti iz teksta.
Schleiermacher, Campbell i Burnet itaju umjesto , kako
imaju gotovo svi rukopisi. Campbell zadrava [] veine
rukopisa, - za razliku od Burneta, koji prihvaa Apeltovu emendaciju
- te prevodi: And (it will result) that the One also is only
one of the one, and this O n e that is' again ( ... )
(proves to be the name) of a name". Slino i Heindorf: ,,Atque unum,
quatenus est unius tantum unum, hoc quoque nominis rursus unum
(das Eins eines Namens) esse efficietur."

182

Stranac: A to? Tvrde li da je o n o cijelo drugo od j e d n o g koje

jest, ili s njim isto?
Teetet: Ta kako nee tvrditi, a i tvrde.
Stranac: No ako je o n o cijelo, kao to i Parmenid veli,
o d a s v u d dobro zaokruene kugle
j e d n a k o masi, u smjeru sredine
j e d n a k o posve; jer niti to vee
niti to manje m o e biti, ovdje ili ondje",
tada e bie, budui takvo, imati sredinu i krajeve, a njih imajui
posve je n u n o da ima dijelove. Ili?
Teetet: T a k o .
Stranac: Ali nita ne prijei da o n o to je u dijelovima i m a
stanje j e d n o g glede svih dijelova zajedno, te da na taj nain, bu
dui sve i cijelo, b u d e j e d n o .
Teetet: Sto da ne?
Stranac: A zar nije n e m o g u e da o n o s ime se to zbiva s a m o
bude o n o j e d n o samo?
Teetet: Kako?
Stranac: T r e b a valjda p r e m a p r a v o m smislu rei da je o n o
istinski j e d n o posve bez dijelova.
Teetet: Treba zaista.
Stranac: A o n o takvo koje je iz m n o g i h dijelova n e e se slagati
s tim stavom.
Teetet: Shvaam.
Stranac: Da li e onda bie koje i m a stanje j e d n o g a na taj
nain biti i j e d n o i cijelo, ili da u o p e ne k a e m o da je bie cijelo?
Teetet: T e a k si izbor stavio pred m e n e .
Stranac: Posve istinito veli, dakako. Jer bie kojemu se zbilo
da b u d e j e d n o izgleda zaista da nije isto s j e d n i m , te e o n o sve
biti vie od jednog.
Teetet: Da.
Stranac: No ako bie ne bi bilo cijelo z b o g toga to mu se
zbilo stanje cijelog, dok bi, s druge strane, samo o n o cijelo bilo,
proizai e da je bie nedostatno samog sebe.
Teetet: Posve.
Stranac: I po t o m e razlogu bie, sebe lieno, biti nebie.
Teetet: T a k o je.
Stranac: I opet e vie od j e d n o g biti o n o sve, ako i b i e i o n o
cijelo odvojeno zadre svako od njih vlastitu narav.
;
Teetet: Da.

183

Stranac: A kad u o p e ne bi bilo o n o g cijelog, tad se isto to

zbiva biu, a takoer, uz to da nije, ne bi nikad ni postalo bie.
Teetet: Zato?
Stranac: O n o postajue uvijek je postalo cijelo, tako da niti
jestvo niti postajanje ne treba oznaiti kao da jesu, ako se o n o
j e d n o ili o n o cijelo ne stavi u o n a koja jesu. 2
Teetet: ini se da s tim u potpunosti tako stoji.
Stranac: No o n o necijelo ne smije biti niti neko koliko. Jer
ako je n e k o koliko, pa ma koliko bilo, n u n o je da cijelo b u d e
toliko.
Teetet: Dakako.
Stranac: I d r u g o m e u t i m bezbrojno, svako napose s beskraj
n i m b e s p u t n o s t i m a pojavljuje se o n o m e tko kae da bie jest ili
n e k o dvoje ili s a m o j e d n o .
Teetet: Oituje to skoro v e i sve o v o to se sad pomalja. Nadovezuje se n a i m e j e d n o na drugo, donosei svaki put vee i tee
vrludanje o k o o n o g a ranije kazanog.
Stranac: Sve o n e koji se p o t a n k o izjanjavaju biu i nebiu
n i s m o dodue preli, ali neka svejedno b u d e dostatno. Sad pak
treba promotriti o n e koji drugaije govore, da bismo iz svega
vidjeli kako rei za bie to zapravo jest nije nita lake n e g o za
nebie.
Teetet: T r e b a se dakle i k njima zaputiti.
Stranac: No ini se d a j e m e u njima kao neka borba giganata
j e d n i h protiv drugih, z b o g prepirke jestvu.
Teetet: K a k o ?
Stranac: Jedni na zemlju sve nateu s n e b a i o n o g nevidljivog,
stijene i drvee g r u b o rukama obgrljujui. Svega se naime toga
takvog dotiui, ustrajavaju na t o m e da jest samo o n o to doputa
neki zagrljaj i dodir, odreujui tijelo i jestvo kao isto, a ako tko
od ostalih kae da jest neto to n e m a tijela, preziru posve i ne
ele nita vie uti.
Teetet: Da, strane m u e v e s p o m e n u . I sam sam naime v e
m n o t v o takvih sreo.
Iskljuujemo, s Campbellom, Burnetom i svim prevodiocima rijei
kao glosu ili rezultat nekog poremeaja teksta, premda ih imaju
svi rukopisi. Heindorf je namjesto njih konjicirao , to
Campbell nalazi probablv right".

184

Stranac: Zato oni koji se s njima prepiru vrlo bojaljivo o d o z

go o d n e k u d iz nevidljivog uzvraaju, neke mislive i bestjelesne
ideje prinuujui da b u d u istinskim jestvom, o n a pak tijela od
onih i to to oni prvi zovu istinom, u raspravama ih usitno raz
bijajui, oznaavaju nekim p o k r e t n i m bivanjem umjesto j e s t v o m .
A u sredini izmeu tih obih neizmjerna neka bitka o k o toga, Tee
tete, vazda traje.
Teetet: Istina.
Stranac: Od obih dakle tih plemena po redu u z m i m o obrazlo
enje jestvu koje postavljaju.
Teetet: A kako da u z m e m o ?
Stranac: Od onih koji ga stavljaju u ideje lake, j e r o n i su
pitomiji. T e e pak od onih koji sve silom nateu u tijelo, a m o
da ak i gotovo n e m o g u e . No ini mi se da s njima treba initi
ovako.
Teetet: Kako?
Stranac: Najbolje ih je dodue, ako bi ikako bilo m o g u e , dje
l o m uiniti boljima. No ako to ne ide, inimo rijeju, pretpostav
ljajui da bi bili voljni odgovarati uljuenije nego sada. Jer o n o
to je od boljih prihvaeno zacijelo je vrednije od o n o g a to prihva
te loiji. Ali mi ne m a r i m o za njih, ve istraujemo o n o istinito.
Teetet: Posve ispravno.
Stranac: P o z o v i o n d a te boljima postale da ti odgovaraju, te
tumai o n o to ti bude od njihove strane reeno.
Teetet: Bit e.
Stranac: Da li dakle, govorei, kau da jest neko smrtno ivo
bie?
Teetet: K a k o da ne?
Stranac: A slau li se da je to tijelo s d u o m u sebi?
Teetet: Svakako.
Stranac: Stavljajui duu kao neko od bia?
Teetet: Da.
Stranac: A to? Ne kau li da je j e d n a dua pravedna a druga
nepravedna, j e d n a razumna a druga nerazumna?
Teetet: Zato ne?
Stranac: Ali ne biva li svaka od njih takvom imanjem i prisutnou pravde, a suprotna suprotnog?
Teetet: Da, i to potvruju.
Stranac: Ali svakako e rei da o n o to m o e bivati prisutno
n e e m u i odsutno jest neto?

185

Teetet: Kau doista.

Stranac: A k o dakle jest pravednost, razumnost i ostale vrline,
a i o n o suprotno, takoer i dua u kojoj sve to biva, kau li da je
neto od toga vidljivo i dodirljivo, ili je sve to nevidljivo?
Teetet: Da gotovo nita od toga nije vidljivo.
Stranac: A to je sa svim tim takvim? Ne kau valjda da ima
n e k o tijelo?
Teetet: Na to ne odgovaraju vie jednakim nainom, nego da
im se, s j e d n e strane, ini kako dua posjeduje neko tijelo, d o k se
s druge za razumnost i svako od onih za koja si pitao stide od
vaiti na to da ili prihvate kako sve to nije nita od bia, ili pak ,
da ustvrde da su sve to tijela.
Stranac: Oito su nam, Teetete, boljima postali ti muevi, bu
dui da se nieg od toga ne bi stidjeli oni od njih koji su u zemlju
zasijani i iz nje nikli, ve bi se naprezali uvjeravati kako je sve
o n o to ne m o g u rukama stiskati doista u potpunosti nita.
Teetet: Kazuje ba o n o to misle.
Stranac: Zapitajmo ih meutim iznova. Jer ako bi i za neto
maleno od bia bili voljni dopustiti da je bestjelesno, dostajat e.
M o r a t e naime kazati to je srodno i t o m e i ujedno svemu ono
me to i m a tijelo, na to gledajui kau za oboje od toga da jesu.
M o d a e pak b r z o dospjeti u besputnost, a ako ih neto takvo
zadesi, osmotri da li e, ako im to predloimo, biti voljni prihvatiti
i sloiti se da je bie ovakvo nekakvo?
Teetet: Kakvo to? Kai i znat e m o smjesta.
Stranac: K a e m onda da o n o koje posjeduje ikakvu m o usa
enu da bilo ini ma to d r u g o m e bilo trpi i najmanje, pa i od
najmanjega, ak i ako bi to bilo samo jedanput, da sve to doista
jest. Postavljam naime odredbu da bia nisu nita drugo do m o
gunost i m o .
Teetet: No prihvaaju to, budui da ve sami u sadanjem a
su nemaju za rei neto od toga bolje.
Stranac: Lijepo. M o d a e se kasnije i nama i njima drugo
pokazati. S njima dakle neka n a m ovdje to ostane uglavljeno.
Teetet: Ostaje.
Stranac: No idemo k onima drugima, ljubiteljima ideja. A ti
n a m i kod ovih tumai.
Teetet: Bit e tako.
Stranac: Bivanje kaete da je od jestva drugo, nekako rastav
ljajui, zar ne?

186

Teetet: Da.
Stranac: I da tijelom i m a m o zajednicu s bivanjem p u t e m osje
ta, a s druge strane d u o m p u t e m miljenja s pravim j e s t v o m , za
koje tvrdite da se uvijek na isti nain isto dri, d o k bivanje svaki
put drugaije.
Teetet: Ta kaemo doista.
Stranac: No upravo to zajednitvovanje, vi najbolji, za to
e m o rei da vi to tako zovete kod ovih obih? Zar ne ba o n o to
smo mi maloas rekli?
Teetet: Koje?
Stranac: Trpnja ili djelatnost koje bivaju iz neke m o i u svih
onih koji se jedni s drugima sudaraju. M o d a ti, Teetete, njihov
o d g o v o r na to nee dokuiti, ali ja da, valjda zbog drugovanja s
njima.
Teetet: Koji to onda stav iznose?
Stranac: Ne prihvaaju o n o to s m o maloas jestvu rekli
o n i m a iz zemlje roenima.
Teetet: Koje to?
Stranac: N i s m o li nekako kao dostatnu odredbu bia stavili
to kad je u n e e m u ma i najneznatnija m o trpljenja ili injenja?
Teetet: Da.
Stranac: Na to pak kau da uz bivanje dodue ide m o trplje
nja i injenja, no s j e s t v o m tvrde da nije u skladu m o ni j e d n o g
od toga dvojega.
Teetet: A kazuju li time to?
Stranac: O n o na to treba uzvratiti da s nae strane m o r a m o
od njih j o jasnije ispitati slau li se s time da dua spoznaje, a
jestvo biva spoznavano?
Teetet: Kau da s time da.
Stranac: A to? Kaete li da je spoznavati ili bivati spoznavan
djelovanje, ili trpnja, ili oboje? Ili d a j e o n o trpnja, a o v o o n o dru
go? Ili da ni j e d n o od toga dvojega ne ide skupa ni s j e d n i m od
tih?
Teetet: Oito da nijedno s nijednim. Jer protuslovili b i s m o
onom prethodnom.
Stranac: Shvaam. To naime da e, ako bi spoznavanje bilo
neko injenje, za o n o bivati spoznavanim n u n o opet proizlazi to
da je trpnja. Jestvo e se onda, poznavano od strane spoznaje,
koliko bude spoznavano toliko i kretati trpnjom, za koju k a e m o
da se ne bi mogla zbiti o n o m e to miruje.

187

Teetet: Ispravno.
Stranac: A to, Zeusa m u ? Da li e m o se lako dati uvjeriti
k a k o uistinu kretanje, ivot, dua i r a z u m n o s t nisu u p o t p u n o m e
biu, da o n o niti ivi niti razumijeva, ve uzvieno i sveto, nema
j u i u m a , n e p o k r e n u t o stoji?
Teetet: Straan b i s m o zaista stav dopustili, strance.
Stranac: N e g o da k a e m o da i m a dodue u m , ali ivot ne?
Teetet: A kako?
Stranac: A da k a e m o da dodue to oboje jest u njemu, ali
n e e m o rei da ih i m a u dui?
Teetet: A na koji bi ih drugi nain imalo?
Stranac: N e g o o n d a da dodue i m a u m , ivot i duu, m e u t i m
da ipak, posve s d u o m u sebi, n e p o k r e t n o stoji?
Teetet: Sve se to bar meni ini besmislenim.
Stranac: I o n o p o k r e t n o o n d a i kretanje treba prihvatiti kao
bia?
Teetet: K a k o da ne?
Stranac: Proizlazi dakle Teetete da, ako su nepokretna bia, 3
n e m a nitko nikako ni e m u uma.
Teetet: Zacijelo.
Stranac: Ali ako b i s m o opet prihvatili i to da je sve uzgibano
i pokretno, i tim b i s m o stavom isto to odstranili iz bia.
Teetet: K a k o ?
Stranac: ini li ti se da bi o n o n a isti n a i n " i isto t a k o " i
,,o i s t o m " ikada bilo b e z stajanja?
Teetet: Nikako.
Stranac: A to? Vidi li da bi um bez toga bio, ili da bi u o p e
gdjegod postao?
Teetet: Ni najmanje.
Stranac: T r e b a se o n d a na svaki nain boriti protiv onoga koji
bi, uklonivi znanost, razumnost ili u m , bilo e m u to tvrdio.
Teetet: e s t o k o , zaista.
Stranac: Filozofu je dakle, i o n o m e koji najvie sve to cijeni,
z b o g toga n u n o , k a k o se ini, niti od onih koji kazuju j e d n o , ili
3

Ne uviamo, poput Cornforda, osobitu potrebu da se, protiv svih lukopisa, prihvati Budhamovo hiperkritiko umetanje rijei < >.
Smisao je jednako jasan kae li se na ovome mjestu sva bia" ili
samo bia".

188

pak m n o g e ideje, prihvatiti da sve stoji, a niti opet od onih koji

bie na svakojaki nain p o k r e u u o p e ita sluati, nego, p r e m a
onoj djetinjoj molitvi, i biu i svemu govoriti oboje, i da su
nepokretni i da su pokrenuti.
Teetet: Posve istinito.
Stranac: A to? Zar se ne ini da smo ve prilino raspravom
obuhvatili bie?
Teetet: Ba posve, doista.
Stranac: Gle! No sada e m o Teetete tek zaista, kako mi se
ini, spoznati besputnost ispitivanja njemu.
Teetet: Kako pak to? I to si to rekao?
Stranac: Sretnice, ne uvia li da smo sad u najveem ne
znanju o k o njega, d o k nam se ini kao da neto g o v o r i m o ?
Teetet: M e n i se doista ini. No kako n a m je to pak prikriveno
ostalo da s nama tako stoji, to uope ne uviam.
Stranac: Razmotri o n d a jasnije da li bi, ako se s ovim sad
slaemo, mogli s pravom biti priupitani n a n o v o o n o to s m o sami
tada pitali one koji kazuju da je sve toplo i hladno?
Teetet: Sto to? Podsjeti me.
Stranac: Svakako. I pokuat u to uiniti ispitujui te kao i
one tada, da bismo ujedno i neto uznapredovali.
Teetet: Ispravno.
Stranac: N e k a bude, dakle. Ne zove li kretanje i stajanje
suprotnou j e d n o drugome?
Teetet: Kako da ne?
Stranac: I ipak tvrdi da to oboje i svako od njih j e d n a k o jest?
Teetet: Ta tvrdim, doista.
Stranac: Kae li da se kreu oboje i svako od toga dvojega,
kad doputa da jesu?
Teetet: Nipoto.
Stranac: Ili oznaava da stoje, kazujui da to oboje jest?
Teetet: A kako?
Stranac: Dakle kao neto tree uz ova stavlja u dui bie,
kao da je njime i stajanje i kretanje obuhvaeno, te, shvaajui i
sagledavajui njihovu zajednicu s jestvom, tako obojima pririe
da jesu?
Teetet: ini se da uistinu kao neto tree protumaujemo bi
e, kad k a e m o da kretanje i stajanje jesu.
Stranac: Nisu dakle kretanje i stajanje, o b a zajedno, bie, v e
zaista neto od njih drugo?

189

Teetet: ini se.

Stranac: P r e m a vlastitoj naravi bie dakle niti stoji niti se
kree.
Teetet: Valjda.
Stranac: K a m o onda treba jo da okrene razum onaj tko hoe
neto izvjesno njemu za sebe ustvrditi?
Teetet: Ta kamo?
Stranac: Drim doista da vie nikamo lako. Jer ako se neto
ne kree, kako nee stajati? Ili kako se opet ne kree o n o koje
nikako ne stoji? A bie nam se sad pokazalo izvan t o g obojeg. Je
li to dakle m o g u e ?
Teetet: Doista je najnemogunije od svega.
Stranac: K o d toga je meutim opravdano da se sjetimo onoga.
Teetet: ega?
Stranac: Da smo, kad s m o bili pitani na to se odnosi ime
nebia, zapali u potpunu besputnost. Sjea se?
Teetet: Kako da ne.
Stranac: Da li smo sad u nekoj manjoj besputnosti o k o bia?
Teetet: M e n i se zaista, strance, ako je to m o g u e rei, ini u
veoj.
Stranac: To neka onda ovdje lei neodlueno. A budui da i
bie i nebie jednako zapadaju u besputnost, ostaje n a m sad nada
da e se, ako se j e d n o od toga pokae bilo mranijim bilo jasnijim,
i drugo na taj nain pokazati. Ne b u d e m o li pak mogli niti j e d n o
od njih dvoje vidjeti, bar emo raspravu kako god b u d e m o spo
sobni najdolinije dalje voditi ovako obojemu ujedno.
Teetet: Lijepo.
Stranac: K a i m o onda na koji to nain zapravo m n o g i m ime
nima svaki put o n o isto oznaavamo.
Teetet: A kao to? Reci primjer.
Stranac: G o v o r i m o naime ovjeku imenujui neko m n o g o ,
pridajui mu boje, oblike, veliine, m a n e i vrline, u emu svemu,
i u bezbroj ostaloga, kaemo ne samo da je ovjek, nego i dobar,
te beskrajno m n o g o drugog. A i sve ostalo tako na isti nain: pret
postavljajui svako kao jedno, opet g o v o r i m o kao m n o g o m i po
m o u m n o g i h imena.
Teetet: Istinu veli.
Stranac: T i m e smo, smatram, gozbu priredili mladiima, a i
o n i m a od starijih koji kasno ue. O d m a h je naime svima pri ruci
za to se uhvatiti kako je n e m o g u e da o n a m n o g a jesu j e d n o i o n o

190

j e d n o mnoga, te se stoga uveseljavaju ne dozvoljavajui govoriti

d o b r o m ovjeku, nego s j e d n e strane d o b r o m d o b r o m , a s dru
ge ovjeku ovjeku. Ta sree Teetete, kako vjerujem, ee o n e
koji se time bave, ponekad i starije ljude, koji su se z b o g oskudice
u imetku pameti t o m e t a k o v o m zadivili, pa onda smatraju da su
u t o m e neto p r e m u d r o pronali.
Teetet: Svakako, zaista.
Stranac: Da bi n a m dakle govor bio upravljen svima koji su
ikada bilo to jestvu raspravljali, neka bude r e e n o i o v i m a i
ostalima, kojima smo se prije obraali, o n o to sad u vidu pitanja
kazujemo.
Teetet: A to to?
Stranac: Da li da niti jestvo ne pripajamo kretanju i stajanju,
niti neto drugo neemu drugome, nego da ih tako u o v i m naim
raspravama stavimo kao da su nepomjeljivi i bez m o i da se m e
u s o b n o zdruuju? Ili da ih sve u o n o isto svedemo, kao m o g u n e
zajednitvovati jedni drugima? Ili ova da, a o n a ne? to e m o od
toga, Teetete, rei da bi oni upravo izabrali?
Teetet: Doista ne m o g u za njih na to nita odgovoriti.
Stranac: Zato onda ne bi, odgovarajui j e d n o po j e d n o , k o d
svakog razmotrio sve o n o to proizlazi?
Teetet: Lijepo zbori.
Stranac: I stavimo da oni kau, ako hoe, prvo da nita niim
n e m a nikakvu m o zajednice s neim. Nije li da o n d a kretanje i
stajanje nee nikako imati udjela u jestvu?
Teetet: Ba nikako, zaista?
Stranac: A to? Da li e koje od njih biti, ne imajui zajednice
s jestvom?
Teetet: N e e biti.
Stranac: No tim slaganjem smjesta sve biva p o r e m e e n o , ka
ko se ini, kako u onih koji o n o sve pokreu tako u onih koji ga
kao j e d n o zaustavljaju, pa i onih koji p r e m a idejama tvrde da bia
vazda se na isti nain isto drei jesu uvijek. Jer svi takvi pripa
jaju bitak, oni govorei da se bivstveno kree, a ovi da bivstveno
stoji.
Teetet: Svakako.
Stranac: No i oni koji o n a sva sad sastavljaju a sad ih raz
dvajaju, pa bilo da u j e d n o i iz j e d n o g u bezgranine razdvajaju,
bilo u sastojke koji imaju granicu, te iz tih i sastavljaju, svejedno

191.

stavljaju li da to biva naizmjenice ili pak uvijek, pri svemu t o m e

ne bi govorili nita, ako n e m a ba nikakvog mijeanja.
Teetet: Ispravno.
Stranac: Najsmjenijemu od svega bi se m e u t i m primakao
g o v o r o n i h koji ne bi doputali da ita po zajednici sa stanjem
d r u g o g b u d e o z n a e n o drugim.
Teetet: K a k o ?
Stranac: P r i n u e n i su se ipak pri svemu sluiti o n i m b i t i " i
o n i m o d v o j e n o " , i o n i m o d drugih", i o n i m p o sebi", i bezbroj
n i m drugima, kojih se nemaju snage rijeiti i ne spajati ih u govo
rima, te stoga i ne trebaju drugih osporavatelja, nego, kako se ka
e, u kui imaju neprijatelja i protivnika, te vazda putuju unaoko
lo ga nosei d o k se iznutra oglauje, p o p u t o n o g n e o b i n o g Eurikleja.
Teetet: T o n o govori, a i p o r e d b a ti je istinita.
Stranac: No to ako d o p u s t i m o da sve ima m o uzajamnog
zajednitvovanja?
Teetet: To sam v e i ja sposoban odbiti.
Stranac: K a k o ?
Teetet: Da bi i kretanje samo posve stalo i stajanje se opet
s a m o pokrenulo, ako bi j e d n o d r u g o m e pridolazili.
Stranac: Ali j a m a n o je to ba najveim n u n o s t i m a n e m o
gue, kako to da kretanje stane tako i to da se stajanje kree?
Teetet: K a k o da ne?
Stranac: O n d a preostaje samo o n o tree.
Teetet: Da.
Stranac: Jer n e k o j e d n o od toga je ba n u n o : ili se sve h o e
zajedno mijeati, ili nita, ili neto da a neto ne.
Teetet: D a k a k o .
Stranac: No o n o dvoje otkrilo se kao n e m o g u e .
Teetet: Da.
Stranac: Svatko dakle tko h o e ispravno odgovoriti postavit
e o n o preostalo od troje.
Teetet: Da.
Stranac: A ako j e d n a h o e to initi a druga ne, zadeava ih
g o t o v o to i slova. I od njih se n a i m e j e d n a nikako j e d n a s drugi
ma ne slau, d o k se druga slau.
Teetet: K a k o da ne.

192

Stranac: Samoglasnici se pak, izuzetno spram drugih, p o p u t

sveze proteu kroz sve, tako da je bez n e k o g od njih n e m o g u e
da se i od ostalih j e d n o s drugim sloi.
Teetet: I j o kako.
Stranac: Z n a li dakle svatko koja m o g u s kojima biti u za
jednici, ili treba umijea onaj tko bi to htio dovoljno d o b r o raditi?
Teetet: Umijea.
Stranac: Kojeg?
Teetet: Gramatikog.
Stranac: A to? Nije li tako i s visokim i niskim glasovima?
Onaj tko ima umijee da raspoznaje one koji se zajedno mijeaju
i o n e koji ne, taj je muziar, d o k je onaj tko to ne razaznaje n e m u ziar.
Teetet: T a k o je.
Stranac: I k o d ostalih umijea i neumijea nai e m o druga
takva.
Teetet: K a k o da ne?
Stranac: A to? Budui da s m o se sloili da na isti nain i
rodovi jedni spram drugih imaju mijeanje, zar nije n u n o da s
n e k o m znanou kroz rasprave putuje onaj koji h o e ispravno po
kazati koji su od rodova kojima suglasni, a koji se uzajamno ne
podnose? I j o i to da li kroz sve jesu neki koji ih povezuju, tako
da se m o g u zajedno mijeati, te p o n o v o u razdvajanjima, j e s u li
u svemu neki drugi uzrocima razdvajanja?
Teetet: Ta kako ne treba znanosti, i to valjda najvee.
Stranac: No kako e m o je sad nazvati, Teetete? Ili smo, tako
mi Zeusa, n e o p a e n o prispjeli u znanost onih slobodnih i, ini se,
traei sofista prije njega pronali filozofa?
Teetet: K a k o kae?
Stranac: N e e m o li rei da dijalektikoj znanosti pripada ras, tavljati p r e m a r o d o v i m a i ne smatrati istu ideju drugom, niti o n u
koja je druga istom?
Teetet: Da, rei emo.
Stranac: Zar nee onaj koji m o e to initi dostatno raspozna
vati j e d n u ideju, u svakom smjeru protegnutu kroz m n o g e , koje
su pojedinano j e d n e od drugih odvojene, pa m n o g e druge od jed
ne izvana j e d n e s drugima obuhvaene, pa opet j e d n u u j e d n o m
sabranu kroz cjelinu mnogih, a i m n o g e odvojeno posve razluene.
A to je znati p r e m a rodu razluivati u kojoj mjeri svako pojedino
m o e biti u zajednici, a u kojoj ne.

193

Teetet: Svakako, zaista.

Stranac: No zacijelo nee tu dijalektiku znanost pridati dru
g o m e , kako vjerujem, do o n o m e koji isto i pravedno filozofira.
Teetet: Ta kako bi tko pridao drugome?
Stranac: Filozofa e m o dakle na takvom n e k o m mjestu pro
nai, i sada i kasnije, b u d e m o li ga traili. No d o k je i njega do
due teko jasno vidjeti, sa sofistom je tekoa druge vrste nego
s njime.
Teetet: Kako?
Stranac: O n o g a pobjeglog u tminu nebia, boravljenjem s nji
me sljubljenog, teko je razaznati z b o g tamnoe mjesta. Ili?
Teetet: ini se.
Stranac: Filozofa pak, ideji bia vazda prionulog miljenjem,
z b o g bljetavila podruja opet nije nikako lako ugledati. Jer oi
due mnotva ne m o g u istrajati gledajui spram boanskog.
Teetet: I s tim ne manje nego s o n i m prije po svojoj prilici
tako stoji.
Stranac: njemu e m o dakle u b r z o razmotriti jasnije, bude
mo li voljni. No sofistu je svakako oito da ga se ne smije ispu
stiti prije no to ga dovoljno p r o m o t r i m o .
Teetet: Lijepo si rekao.
Stranac: Budui da smo se dakle sloili da neki od rodova
h o e jedni s drugima biti u zajednici, a neki ne, te neki s malo a
neki s m n o g o njih, d o k neke pak nita ne prijei kroz sve sa svima
biti u zajednici, dajmo nakon toga napredujmo raspravom na ovaj
nain: ne razmatrajui svim idejama, nego izabirui neke od
onih koje se nazivaju najveima, prvo kakva je svaka pojedina,
p o t o m kakvu imaju m o m e u s o b n o g zajednitva, tako da, ako
i ne b u d e m o mogli bie i nebie dokuiti s p o t p u n o m j a s n o o m ,
ipak b a r e m ne b u d e m o oskudni raspravom njima, koliko to do
puta vrsta sadanjeg razmatranja, ako nam se uope prui pri
lika da nekako, govorei da nebie jest bivstveno nebie, neka
njeno u m a k n e m o .
Teetet: T r e b a dakle.
Stranac: Od rodova koje smo upravo proli najvei su zacijelo
samo bie, te stajanje i kretanje.
Teetet: Kud i kamo.
Stranac: Ali za o v o dvoje tvrdimo da se ne daju j e d n o s d u g i m
mijeati.
.
Teetet: Nikako.
.
,.
;

194

Stranac: Bie se pak dade mijeati s obima. Ta o b a n e k a k o

jesu.
Teetet: Kako da ne?
Stranac: Tada su to ve tri.
Teetet: to da ne?
Stranac: Dakle je svaki od njih drugo od ostala dva, a sebi
s a m o m isto.
Teetet: Tako.
Stranac: to smo to pak sad tako nazvali o n i m istim i dru
gim? Jesu li to neka dva roda, druga od ona tri, no uvijek s njima
po nunosti smijeana, te treba razmatrati kao da ih je pet a ne
tri, ili t i m istim i drugim izriemo neto od onih, a da n a m to
ostaje prikriveno?
Teetet: M o d a .
Stranac: Ali kretanje i stajanje j a m a n o nisu niti drugo niti
o n o isto.
Teetet: Kako?
Stranac: to god bismo zajedniko prirekli kretanju i stajanju,
to ne m o e biti niti j e d n o od njih.
Teetet: A zato?
Stranac: Kretanje e stati, a stajanje e se pak pokrenuti. Kad
bi naime tim obojima pridolo bilo koje od o n o g a dvojega, prinu
dilo bi svako od toga dvojega da se preinai u o n o s u p r o t n o od
svoje naravi, budui da u t o m s u p r o t n o m ima udjela.
Teetet: T o n o .
Stranac: No oba imaju udjela u o n o m istom i d r u g o m .
Teetet: Da.
Stranac: A ipak ne k a e m o da kretanje jest o n o isto ili drugo,
niti pak stajanje.
Teetet: N e , zaista.
Stranac: Nego trebamo li misliti bie i o n o isto kao n e k o
jedno?
Teetet: Moda.
Stranac: Ali ako bie i o n o isto ne oznaavaju nita razliito,
opet e m o , govorei za kretanje i stajanje da oba jesu, ta o b a tako,
kao bia, proglasiti istima.
Teetet: Ali to je svakako n e m o g u e .
Stranac: N e m o g u e je dakle da su o n o isto i bie j e d n o .
Teetet: Skoro.

195

Stranac: Stavljamo li onda o n o isto kao etvrto k trima ide

jama?
Teetet: Svakako.
Stranac: A to? Da li da k a e m o da je o n o drugo peto? Ili to
i b i e treba misliti kao neka dva i m e n a za j e d a n rod?
Teetet: M o d a .
Stranac: Ali drim da doputa j e d n a od bia nazivati samima
po sebi, a druga uvijek u o d n o s u na druga?
Teetet: Zato ne?
Stranac: A o n o drugo je uvijek u o d n o s u na drugo. Ili?
Teetet: T a k o .
Stranac: Ne bi bilo tako kad se bie i o n o drugo ne bi razli
kovali vie od svega. N e g o kad bi drugo imalo udjela u objema
idejama, kao to i m a bie, bilo bi nekad i m e u o n i m drugima
n e k o drugo koje nije u o d n o s u na drugo. A sad n a m je ba po
nunosti proizalo da, ma koje drugo bilo, upravo to jest bit dru
gogTeetet: G o v o r i kako stoji.
Stranac: T r e b a dakle rei da je narav drugog peta m e u ide
jama, o n i m a koje s m o probrali.
Teetet: Da.
Stranac: I rei e m o da je o n a protegnuta kroz sve njih. Jer
svako pojedino j e d n o da je drugo od ostalih ne po svojoj naravi,
v e po t o m e to i m a udjela u ideji drugog.
Teetet: Zaista t o n o .
Stranac: O v a k o pak kazujmo tih pet, uzimajui opet j e d n o
po jedno.
Teetet: K a k o ?
Stranac: P r v o dakle da je kretanje u potpunosti drugo od sta
janja. Ili kako k a e m o ?
Teetet: T a k o .
Stranac: Nije dakle stajanje?
Teetet: N i k a k o .
Stranac: No jest, z b o g toga to i m a udjela u biu?
Teetet: Jest.
Stranac: Nadalje, kretanje je opet drugo od o n o g istog.
Teetet: Skoro.
Stranac: Nije dakle o n o isto?
Teetet: Nije, doista.

196

Stranac: Ali ipak o n o bijae s a m o m sebi isto, z b o g toga to

ba sve ima u o n o m e istom udjela. 4
Teetet: I te kako.
Stranac: T r e b a se dakle sloiti i ne treba se zlovoljiti t i m e to
je kretanje isto i neisto. Kad naime za nj k a e m o da je o n o isto
i neisto, nismo govorili na isti nain, ve, kad da je o n o isto, tad
g o v o r i m o tako u odnosu na njega samog, z b o g toga to ima udjela
u o n o m istom, a kad d a j e neisto, tad pak g o v o r i m o z b o g zajednice
s drugim, z b o g koje odvojeno od o n o g istog biva ne to nego drugo,
tako da se opet ispravno zove neistim.
Teetet: Svakako.
Stranac: A kad bi se nekako zdruilo samo kretanje sa sta
janjem, tad ne bi bilo nita n e o b i n o oznaiti ga postojanim?

Teetet: Posve ispravno, ako v e doputamo da se jedni od ro

dova h o e m e u s o b n o mijeati, a drugi ne.
Stranac: I zaista, do dokaza za to dospjeli smo prije nego do
ovih sada, pokazujui da je tako po naravi.
Teetet: K a k o da ne?
Stranac: R e c i m o dakle iznova. Da li je kretanje drugo od dru
gog, kao to bijae drugo od istog i od stajanja?
Prihvaamo, s Cornfordom, Madvigovu korekciju ...
namjesto rukopisnog ... ' , jer je time izvrsno izraen
oito intendirani smisao.
Na ovome je veoma vanom mjestu Heindorf konstatirao lakunu u
tekstu, to se ini vrlo vjerojatnim, budui da Teetetov odgovor nije
lako dovesti u sklad s onim to je prethodno reeno. Sam je pokuao
ispuniti je sljedeim hipotetikim tekstom: ,,; <
. . . .
. > .
to bi znailo otprilike:
... postojanim. <No ono se ipak ne zdruuje. Teetet: Ne, nikako.
Stranac: Besmisleno je dakle oznaavati ga postojanim. > Teetet: Po
sve ispravno, ako
Cornfordov je prijedlog popune teksta jo
sloeniji: < . . . .
*
>, s ime je u skladu i njegov prijevod:
,,<But it does not in fact participate in Rest at ali. THE AT. No, it
does not. STR. VVhereas it does participate both in Sameness and in
Difference, so that it is correct to speak of it as both the same and
not the Same.>"

197

Teetet: N u n o .
Stranac: Nekako je dakle nedrugo i drugo, prema o n o m stavu
od maloprije?
Teetet: Istina.
Stranac: Sto dakle nakon toga? Zar e m o za nj dodue rei da
je drugo od ona tri, no da je od etvrtog neemo, premda smo se sloili
da ih je pet kojima i u koje smo prethodno stavili razmatranje?
Teetet: A kako? Ta nemogue je doputati manji broj od ono
ga koji se maloas pokazao.
Stranac: Bez straha e m o dakle borei se rei da kretanje jest
drugo od bia?
Teetet: Bez i najmanjeg straha, doista.
Stranac: Nije li onda jasno da kretanje jest bivstveno nebie
i bie, budui da ima udjela u biu?
Teetet: Ba posve jasno.
Stranac: Po nunosti je dakle da nebie jest, i kod kretanja i
kod svih rodova. Jer kod svih narav drugog, pravei ih drugima
od bia, ini svako pojedino nebiem, te ih ba sve na isti nain
tako ispravno z o v e m o nebiima, a opet, budui da imaju udjela u
biu, ispravno kaemo da jesu i z o v e m o ih biima.
Teetet: ini se.
Stranac: No ne treba li kazati daje i samo bie drugo od ostalih?
Teetet: N u n o .
Stranac: I bie nam dakle upravo za toliko nije, koliko ima
onih ostalih. Budui da naime nije ona, o n o s j e d n e strane jest
j e d n o , a s druge pak ona ostala beskonana brojem nije.
Teetet: G o t o v o da je tako.
Stranac: No niti oko toga se zaista ne treba zlovoljiti, ako ve
narav rodova sadri zajednicu jednih s drugima. A ako tko to ne
doputa, neka nas razuvjeri u nae prethodne stavove, pa e nas
tako razuvjeriti i u ovo nakon njih.
Teetet: Posve pravedno si kazao.
Stranac: No pogledajmo i ovo.
Teetet: Koje?
Stranac: Kad kazujemo nebie tad, kako se ini, ne kazujemo
neto suprotno do bia, nego tek drugo.
Teetet: K a k o ?
Stranac: Kao kad r e k n e m o neto neveliko, ini li ti se da tada
o n o maleno vie rijeju oitujemo no o n o jednako?
Teetet: A kako bi?

198

Stranac: N e e m o dakle dopustiti da odricanje, kad se kazuje,

znai suprotno, ve samo toliko da o n o n e " , stavljeno pred rije
koja slijedi, ili radije stvar na koju se o d n o s e imena oglaena na
k o n odricanja, objavljuje neto od onih ostalih.
Teetet: U svakom pogledu.
Stranac: A ako smo to razumjeli, ini li se i tebi da e m o i ovo?
Teetet: Koje?
Stranac: Narav drugog izgleda mi raskomadana, kao to je i
znanost.
Teetet: K a k o ?
Stranac: Ta i o n a je nekako jedna, no pojedini njen dio, izdvo
j e n p r e m a o n o m e spoznavanom, dobiva ime koje je n e k o vlastito
za taj dio. Stoga i ima m n o g o vjetina i znanosti i m n o g o s t r u k o
se zovu.
Teetet: Svakako.
Stranac: Zar to isto ne zadeava i dijelove naravi drugog,
p r e m d a je jedna?
Teetet: M o d a . No kako e m o rei?
Stranac: Postoji li neki dio drugog suprotstavljen o n o m lijepom?
Teetet: Postoji.
Stranac: H o e m o li kazati da je to bezimeno, ili da ima neki
naziv?
Teetet: Da ima. O n o to svaki put oglaavamo nelijepim, to
nije drugo od nieg drugog do od naravi lijepog.
Stranac: Daj kai mi sad ovo.
Teetet: Koje?
Stranac: Proizlazi li tako da je o n o nelijepo ita drugo do n e k o
od bia izdvojeno iz nekog j e d n o g roda, te opet n e k o m od bia
supr otstavlj eno?
Teetet: Tako.
Stranac: Dakle proizlazi, kako se ini, da je o n o nelijepo neka
suprotstavi] enost bia biu? 6
ispred , kako ima dio rukopisa, opravdano isputaju Stallbaum, F.C. Hermann, Campbell i Burnet. Isto vrijedi i za nakon
, premda je sadrano u veini rukopisa. U sluaju njihova zadr
avanja, smisao bi bio otprilike ovaj: Dakle proizlazi ... daje suprotstavljenost onome nelijepom neto izmeu bia i bia." Na je prijevod
blizak Campbellovu: ,,It results then that the notion of'non-beautiful'
is an opposition of being to being."

199

Teetet: Sasvim ispravno.

Stranac: A to? P r e m a t o m zboru, da li n a m o n o lijepo vie
pripada biima, a o n o nelijepo manje?
Teetet: Nikako.
Stranac: T r e b a o n d a kazati da j e d n a k o jesu o n o neveliko i
samo veliko?
Teetet: Jednako.
Stranac: Ne treba li i o n o nepravedno staviti kao p r a v e d n o m
j e d n a k o , po t o m e to j e d n o nita vie nije od drugog?
Teetet: Sto da ne?
Stranac: I sve e m o ostalo dakle na isti nain kazivati, kad
se v e narav d r u g o g pokaza biima pripadnom. Ta ako ona jest,
n u n o je o n d a i njene dijelove nita manje staviti kao bia.
Teetet: K a k o da ne.
Stranac: Dakle, kako se ini, suprotnost dijela naravi drugog
i o n e bia, kad su j e d n o d r u g o m suprotstavljeni, nije nita manje
jestvo od, ako se to smije rei, samog bia, ne oznaavajui nje
g o v u suprotnost, n e g o samo toliko da je drugo od njega.
Teetet: Sasvim j a s n o .
Stranac: K a k o da je o n d a n a z o v e m o ?
Teetet: Oito da je to samo o n o nebie, za kojim s m o z b o g
sofista tragali.
Stranac: Zaostaje li onda, kako ti ree, j e s t v o m ita vie n e g o
sve ostalo? I treba li v e odvano kazati da nebie postojano jest
imajui svoju narav, te da kao to o n o veliko bijae veliko i o n o
lijepo bijae lijepo, i o n o neveliko [neveliko] 7 i o n o nelijepo [neli
j e p o ] 7 , tako i nebie na isti nain i bijae i jest nebie, j e d n a ideja
ubrojena m e u m n o g a bia? Ili i m a m o j o neku nevjericu, Teete
te, u o d n o s u na to?
Teetet: Nijednu.
Stranac: Zna li o n d a da smo prestupili dalje od P a r m e n i d o v e

Stranac: Pokazasmo mu vie no to je on zabranio istraivati,

traei j o dalje od toga.
Teetet: Kako?
Stranac: On naime negdje kae:
8
N e e doista nikad to iznuditi , da jest nebie,
v e od tog puta istraivanja odvrati misao."
Teetet: Ta govori zaista tako.
Stranac: Mi pak ne samo da smo pokazali za nebia da jesu,
nego smo oitovali i ideju koja se sluuje biti nebiem. Dokazujui
naime da jest narav drugog i d a j e raskomadana na sva bia j e d n a
u o d n o s u na druga, odvaili s m o se za svaki njen dio suprotstav
ljen biu kazati da to samo jest jestveno nebie.
Teetet: I ba mi se u svakom pogledu ini, strance, da s m o
najistinitije rekli.
Stranac: Neka nam dakle ne kae netko kako se usuujemo
rei da nebie jest oitujui ga kao suprotnost biu. Jer mi smo
se od neega njemu suprotnog odavno oprostili, pa bilo da jest ili
nije, bilo da ima razloga ili je ba sasvim bezrazlono, d o k o n o za
koje s m o sad kazali d a j e nebie neka nas netko ili razuvjeri, osporivi n a m da valjano govorimo, ili, dok god to ne m o e , treba da
i on govori kao to mi govorimo: da se rodovi jedni s drugima
mijeaju, zatim da se bie i drugo proteu kroz sve i j e d n o kroz
drugo, te k o n a n o da o n o drugo, imajui udjela u biu, po t o m
imanju udjela jest, ne upravo o n o u emu ima udjela, n e g o drugo;
budui pak da je drugo od bia, po nunosti je najjasnije da je
nebie. A bie opet, zdrueno s drugim, bit e drugo od ostalih
rodova, a, budui od njih svih drugo, nije niti svako pojedino od
njih, niti sva ostala zajedno osim njega, tako da bie n e o s p o r n o
opet bezbroj puta nije ona bezbrojna, dok ona ostala, kako poje
dinano tako i sva zajedno, mnotvo puta jesu, a m n o t v o puta
pak nisu.
Teetet: Istina.

zabrane?
Teetet: K a k o t o ?
Uvjetno prihvaamo Boeckhovu dopunu < > i < >,
usprkos protivljenju Cornfordovu. Campbell pak smatra dopunu mo
da ispravnom, ali ne i nunom, budui da se smisao lako dopunjuje
prenoenjem prethodnog , ,,which is the emphatic word".

200

Prihvaamo s Burnetom Simplikijevo itanje umjesto ru

kopisnog ' . Campbellov prijedlog ' teko se moe prihvatiti.

201

Neki problemi interpretacije

Tradicionalni naslov ovoga dijaloga, potekao jo od aleksandrinskih gramatiara, glasi Sofist - nebiu, logiki". I doista se u njemu sadre
poglavito razmatranja u kojima je povijesno zasnovana kako ontologija
tako i logika s gramatikom. Izvjesno je, na temelju internih izriitih me
usobnih upuivanja, da spis sainjava srazmjerno kasnu tetralogiju, za
jedno s ranijim Teetetom, neposredno slijedeim Dravnikom te nenapi
sanim Filozofom. Metodiki i sadrajno blii se ve, u razlici spram ra
nijih djela, obliku rasprave, s naglaskom na metodi". Stilski i jezino
upuuje ve na svojstva sasvim poznih djela, prije svega obiljem novih
rijei ili upotrebom postojeih u novom svojstvenom znaenju, izrazitom
minucioznou izriaja, s mnotvom sloenica i izvedenica, te naglae
nom sinonimikom.
Ukazujemo na neka od vanijih pitanja tumaenja:
91. Koliko god da jest istina daje bitna tema dijaloga novo shvaanje
naravi onog nita ili nebia, ne smije se previdjeti da Platon ipak ustra
java na tome da je to novo shvaanje, i u tome smislu odluna kritika
Parmenida, nuno upravo u svrhu zadobivanja dostatne orijentacije
mogunosti i pravoj naravi privida, slike, oponaanja i na koncu same
personifikacije ivota koji u svemu tome i iz svega toga crpi mogunost
svog bitka: - sofistike i sofista. Borba protiv svemone sofistike obmane
- a upravo je to za Platona jedno od presudnih odreenja filozofije - mo
gua je samo tada kad se uvidi da su la, obmana i privid jedna u sebi
pozitivna mo. Bivstveno nebie ontologijski je uvjet mogunosti toga.
2. Kao nebie koje jest u dijalogu se pokazala narav drugoga, razli
itoga, odnosno razlika sama. Povijesno-filozofijski ostaje to onda isho
ditem za sve kasnije odredbe onog nita i onog negativnog u smislu
nedostatka, lienosti, manjka. Ve Aristotelovo shvaanje materije" u
smislu iskonske nedostatnosti (), kao i kasnija temeljna metafi
zika odreenja, odnosno protumaenja onog nita u smislu nihil privativum i die bestimmte Negation, omogueni su i usmjereni onim to je
izboreno ovim Platonovim dijalogom.
3. Zajedno s pretumaenjem onog nita ide po nunosti i bitno novo
razumijevanje samog bia. Ono sad biva lieno svakog preostatka svo
jevrsne onostranosti, transcendentnosti" i odijeljenosti od cjeline bivajuega, kao elejskog nasljea koje Platon sam putem kritike transcendentnih ideja u Parmenidu stavlja u pitanje. Potpuno bie" ovdje je u
Sofistu odreeno kao ono to bivanje i kretanje, te tek time i ivot, duu
i um, sadri i obuhvaa u sebi.
4, Time je filozofijski izboreno jedno bitno novo posvemanje dinamiziranje cjeline svega. Platonovu svijest toj novosti posvjedouje
emfaza kojom bez ikakve potrebe daljnjeg obrazloenja uvodi odredbu

202

bia kao pokrenutog, ivog, duom i umom proetog, jednako kao i na

glaeno inzistiranje na konano iznaenom istinskom odreenju one ra
nije vazda zagonetne uzajamne zajednice" i sudjelovanja" osjetilnih i
mislivih bia - sada u smislu moi i monosti (), koju nikako ne
valja razumijevati u kasnijem Aristotelovu smislu puke mogunosti.
5. Opisano produbljenje temeljne koncepcije praeno je i neskrivenim terminologijskim mijenama. Sama rije sve se vie povlai iz
sredinjih formulacija, dok e sve vie poprimati preteno dijalektiko-logiko znaenje. Na njihovo mjesto - gotovo da se moe tako rei,
pojednostavljujui donekle - stupa sad izraz , jednako kao i, uspo
redo s tim, izraz , sve vie i vie sredinji filozofijski termin kasno-

ga Platona (v. D. Holvverda: Commentatio de vocis quae est 1 vi

atque usu praesertim in graecitate Aristotele anteriore. Groningen, 1955.)
6. Nekoliko je bitnih pitanja u dananjim interpretacijama jo uvijek do kraja sporno i otvoreno. Prije svega ono tome tko su ustvari
prijatelji ideja" koje Platon u dijalogu blago ali zato ne manje odluno
kritizira. Radi li se tu tek anonimnim tadanjim sljedbenicima Pitagore
i elejaca? Ili pak samim Platonovim uenicima, koji su meutim njegov
nauk tek povrno i nedostatno razumjeli, za to bi govorila vlastita nje
gova napomena drugovanju s njima"? Ih ovdje ipak treba prepoznati
Platonovu filozofijsku kritiku vlastitih ranijih nazora, to se nama ini
najvjerojatnije?
S7 Teko je dokuiti i pravi smisao naglaeno tehniki i metodiki
sprovoenih razdioba" (dijareza), nigdje drugdje toliko prisutnih koliko
u ovome djelu i u Dravniku. Njihovu bitnu razliitost od postupka di
jalektike, kako ga je Platon bio mjerodavno odredio naprimjer u Politeii,
Fedru, ali i ovdje u Sofistu teko je previdjeti. Jednako se tako teko
oteti dojmu svojevrsne autoironinosti pri njihovoj pretjeranoj i cjepi
dlakoj provedbi. Ipak, mada im se danas moda vie ne moe pridavati
onakva vanost kao to je to svojedobno htio J. Stenzel (Studien zur
Entuiicklung der platonischen Dialektik von Sokfates zu Aristoteles.
Breslau, 1917), nemogue je ignorirati i bjelodanu ozbiljnost kojom sam
Platon na njima ustrajava.
8 Ono to Platon u ovome spisu zove najveim-najvanijim rodo
vima", dakle bie, kretanje, stajanje, istota i drugost-razlika, esto je u
tradiciji bilo usporeivano s Aristotelovim kategorijama. Ve je Plotin,
udei se uz to silno da im nije pribrojena jednota (. VII. 2, 9), kre
nuo tim putem razumijevanja. No Aristotelove su kategorije" neto u
svakom pogledu razliito. On naprimjer u svakoj prilici izrijekom nijee
svaku mogunost toga da bi bie" ili jedno" bili kategorijom, dakle
onom najopenitijom odredbom koja je - i to je presudno - kao takva
zadobivena iskljuivo u obzoru pridavanja, prediciranja". Taj obzor nije,
meutim, ishodite Platonovih rodova".

203

tovie, Platon sam nije nijednom upotrebio rije kategorija". Za

njega, kao i za sve Grke prije Aristotela, znai ponajprije
optubu", i tek donekle glagol uz ino i oznaiti kao...".
Platonov izraz r o d " () ovdje u Sofistu nema nita od kasnije
ga, postaristotelovskog bitno logikog znaenja, u razlici spram vrste".
Kako smo ve rekli, on je ovdje blii onome to Platon inae naziva ,
u smislu ideje". Uz to, Platon izrijekom upozorava da pet najveih"
rodova ne smije biti shvaeno tako kao da ne bi bilo i drugih. U tom
smislu valja njegov izraz shvatiti manje naglaeno no to to ine
u pravilu svi prevodioci, s izuzetkom Cornforda (Apelt: ,,die vvichtigsten
Gattungsbegriffe", Campbell: ,,the most important kinds", Dies: les
plus grandes des genres").
Vaniji konzultirani komentari:
The Sophistes and Politicus of Plato. With a Revised Text and English Notes by Lewis Campbell. Oxford, M. DCCC. LXVII. (Reprint Edition New Hampshire, 1988.)
Plato's Theory of Knowledge. The Theaetetus and Sophist of Plato
translated with a Running Commentarv by Francis Macdonald
Cornford. London, 1979 ^).

Iz djela Timej (27d5 - 31b3; 47e3 - 5 2 d l ) .

Izvornik: Platonis opera. R e c o g n o v i t brevique adnotatione critica
instrvxit Ioannes Burnet. T o m v s IV. Oxonii 1972 ( 1 1 9 0 2 ) .
Prijevod, biljeke i krai komentar: Damir Barbari

T i m e j : T r e b a dakle, p r e m a m o m e mnijenju, najprije razluiti

o v o : to je o n o uvijek jestvujue, a ne imajue nastanka, i to o n o
nastajue uvijek, a nikad jestvujue? Prvo je dokuivo miljenjem
p u t e m pojma, jestvujui uvijek na isti nain, a drugo opet mni
jenjem p u t e m b e s p o j m o v n o g osjetila mnijenljivo, nastajui i pro
padajui, a nikad bivstveno ne jestvujui.
A sve o n o nastajue po nunosti od n e k o g uzroka nastaje 1 ;
jer s v e m u je n e m o g u e imati bez uzroka nastanak. Kada dakle
proizvoa izradi oblik i m o 2 neega, gledajui prema o n o m e to
se uvijek isto d r i 3 i tim se u z o r o m za to sluei, po nunosti e
tako sve lijepim dogotoviti. Kad pak gledajui u o n o nastalo i slu
ei se nastalim u z o r o m , ne lijepo.
Sve p a k o v o n e b o - ili svijet, 4 ili i drugo ako bi netko imenuju
i najvie volio, tako e m o ga i mi nazivati, - njemu dakle prvo
treba istraiti upravo o n o to je uglavljeno da s v e m u treba u
p o e t k u istraiti, naime da li bijae uvijek, ne imajui nijednog
poetka nastanka, ili je nastalo, od nekog poetka zapoinjui.
1

204

Usp. i Phil. 26e.

Tavlor, moda pomalo pretjerujui, naglaava kako su rijei
ovdje posve netehniki upotrebljene, kao form and quality"
ili form and faculty", i to ,,in the wide Elisabethan sense of the second word".
Ve su se stari komentatori razilazili u prosudbi toga s ime
valja vezati ono . Atticus ga je povezivao s , a Porfirije, kojeg slijedi i Proklo, s . Vjerojatniji je ovaj drugi
stav.
,
, .
...
je stanje ime za cjelinu svijeta", dakle izvorno ne znai tek
nebo", se u istome smislu javlja po prvi put u Heraklita.

205

Nastalo je; jer vidljivo je i dodirljivo i tijelo imajue, a sve

takovo je osjetilno. Sve o n o osjetilno pak, mnijenjem s osjetilom
dohvatljivo, pokaza se bivajuim i nastalim.

pak p r e m a t o m e odslikanoga, budui slikom, prilini, u srazmjeru

s time: kako je jestvo spram nastajanja tako je istina spram vje
rovanja.

A za o n o nastalo opet tvrdimo kako je n u n o da od nekog

uzroka nastane. M e u t i m , tvorca i oca ovoga tu svega iznai te
ak je posao, a i nae li ga se, nemogue svima kazati. N o , to
treba dakle iznova t o m svemu: prema kojemu od dva uzora ga
je graditelj izradio, da li prema o n o m e koji se na isti nain i jedna
ko dri ili prema o n o m e nastalom.

A k o dakle, Sokrate, ne b u d e m o mogli za m n o g o toga m n o

g o m e , b o g o v i m a i nastanku svega, sasvim u s v a k o m p o g l e d u
iznijeti razloge koji se sami sa s o b o m slau i najpodrobniji su,
nemoj se uditi. N e g o p r u i m o li pae ne manje priline no n e t k o
drugi, 8 treba se veseliti, prisjeajui se t o g a da i ja koji g o v o r i m
i vi koji prosuujete i m a m o ljudsku narav, tako da se o n i m a koji
t o m e svemu iznose prilinu priu nita povie t o g a ne pristoji
traiti.
Sokrat: Izvrsno, Timeju. T r e b a prihvatiti ba sasvim tako ka
ko ti nalae. Tvoj uvodni napjev s m o dakle s udivljenjem d o e
kali, no sad n a m u slijedu i pjesmu kraju privedi.

No ako je ovaj tu svijet lijep, a i proizvoa dobar, tad je oito

da je gledao prema o n o m e vjenom. A k o je pak o n o to nije ni
k o m e niti s l o b o d n o rei, tad prema nastalome. Svima je dakako
j a s n o da prema vjenome; svijet je naime najljepi od svega nastalog, proizvoa pak najbolji od svih uzroka. T a k o je dakle, nastao,
napravljen prema o n o m e p o j m o m i razumnou d o k u i v o m i na
isti nain se dreem.
A ako je t o m e tako, opet je sva nunost d a j e taj tu svijet slika
neega. K o d svega je pak najvanije 5 zapoeti p o e t k o m koji je po
naravi. Ovako dakle treba razluivati slici i njenom uzoru, da
bi govori bili i srodni o n o m e svemu ega jesu izlagai: o n o g a stal
n o g i postojanog i putem u m a dohvatljivog stalni i nepromjenljivi
- koliko god su u stanju, 6 i koliko govorima pripada da b u d u ne
osporivi i nepobjedivi 7 , ne smiju oni za tim zaostajati -, a onoga
Mogue su dvije konstrukcije ove reenice i obje su, prema Tavloru,
imale u starini svoje zagovornike. Prva je da se
shvati kao cjelina, u smislu: ono glavno u svemu jest zapoeti po
etkom prema naravi. Druga je da se shvati kao naj
vanije je od svega", a kao zavisno od , u smislu:
osobito je vano zapoeti svaku stvar u poetku koji je po naravi".
Ciceron je oito slijedio drugu konstrukciju, jer prevodi: difficilimum
autem est in omni inquisitione rationis exordium". Slijedi ga i Proklo.
Nama se prvo rjeenje ini vjerojatnijim.
Teko se ovdje sloiti s Archer-Hindom da su oito neki poremeaji
nali put u ovu reenicu". Njemu se ini najjednostavnijim naprosto
izbaciti , koje da je valjda proizalo iz reduplikacije od . Stallbaumovi zahvati jo su mnogo sloeniji te jedva i najmanje uvjerljivi.
Prevodimo prema tekstu u Burneta.
Veina je starijih rukopisa imala namjesto . No,
Ciceronov prijevod ,,neque convinci potest", kao i Kalcidijevo ,,inexpugnabilis", uvjerljiva su potkrepa za drugo itanje, prihvaeno i od
Burneta i Tavlora.

206

T i m e j : R e c i m o dakle iz kojeg je u z r o k a sustavlja sustavio na

stanak i ovo sve. D o b a r bijae; a u nijednome d o b r o m nikada ni
e m u ne pribiva zavist. A budui toga lien, ushtjedne da sve
postane najvema njemu nalik. A k o bi tko od razboritih m u e v a
prihvatio taj najpoglavitiji poetak nastanka i svijeta, posve bi is
pravno prihvatio. Jer bog, htijui da sve b u d e po m o g u n o s t i do
b r o , a nita loe, preuzimajui tako dakle sve to bijae vidljivo,
ne mirujue nego kreue se u tumaranju i n e s r e e n o , uvede to
u red iz nereda, drei ga u potpunosti boljim od o n o g a .
A o n o m e najboljemu niti bijae niti jest s l o b o d n o ita drugo
osim najljepega initi. Promiljajui dakle, otkrije da iz o n o g a po
naravi vidljivoga nikad nita b e z u m n o nee, cijelo od cijeloga, biti
boljom stvari od o n o g a to sadri u m , a um opet da je n e m o g u e
da u n e e m u nastane bez due. Po t o m zakljuku stavivi um u
duu, duu pak u tijelo, sve skupa izgradi kako bi bilo najljepe po
naravi te izradi najbolje djelo. T a k o dakle p r e m a p r i l i n o m e raz
logu treba govoriti da je ovaj tu svijet ivo bie s d u o m i u m o m
u sebi, te da je uistinu po promisli b o g a nastao.
Izvjesna nesigurnost vlada oko toga kako treba razumjeti ono
, c7. Da li je srednji ili muki rod? Ciceron je ispustio
upitne rijei, dok je Kalcidije oito shvaao u smislu mukoga roda,
jer prevodi nihilo minus quam quivis alius". Archer-Hind i Martin
biraju, slijedei valjda Prokla, drugu alternativu. Nama se, s Taylorom, Kalcidijev izbor ini vjerojatnijim.

207

A k o p a k t o jest tako, t r e b a m o o p e t kazivati o n o to t o m e sli

j e d i , n a i m e kojem od ivih bia ga je na priliku sustavlja sustav i o . N i e m u od o n i h ustrojenih u vidu dijelova ne smijemo dati
p r e d n o s t - ta nita s t o j e slino n e s a v r e n o m e n e e nikada postati
lijepim, - n e g o p o s t a v i m o da je od svega najsliniji o n o m e ega
su ostala iva b i a dijelovi, p o j e d i n a n o i p r e m a r o d o v i m a . O n o
n a i m e u sebi obuhvaajui sadri sva mislena iva bia, kao to
ovaj tu svijet sadri nas i sva d r u g a vidljiva stvorenja. Bog, htijui
da ga najslinijim u i n i o n o m e najljepemu od svega miljenog i
po s v e m u savrenom, usustavi j e d n o vidljivo ivo bie, koje u sebi
u n u t r a sadri sva o n a iva b i a to su mu po naravi srodna.
Da li s m o o n d a ispravno svijet proglasili j e d n i m , ili bi bilo
ispravnije govoriti m n o g i m a i b e s k o n a n i m a ? J e d n i m ; ako e
d o i s t a biti p r e m a u z o r u izraen. Jer o n o to o b u h v a a sva misle
n a iva b i a n e b i nikada m o g l o u z drugo biti drugim. P o n o v o bi,
n a i m e , u o k o l o njih m o r a l o biti d r u g o ivo bie, ega bi oni bili
dijelovima, te b i s m o tada ispravnije rekli k a k o je o v o uinjeno
s l i n i m ne vie tim dvama, v e t o m e obuhvaajuem. Da bi dakle
o v o t u b i l o p o jedinstvenosti slino savrenome i v o m biu, radi
t o g a t v o r a c n e naini n i dva n i b e s k o n a n o svjetova, n e g o j e j e d n o
o v o tu j e d n o r o e n o n e b o postalo, jest, i j o e biti.

H o e li dakle n e t k o odista kazivati kako tim n a i n o m nasta

de, m o r a t e primijeati i vid lutajueg uzroka, kako mu je po
naravi ustrojen kretati s e . 1 0 Ovako dakle t r e b a m o natrag ii, te,
dohvativi njihov t o m e prikladan drugi poetak, smjesta opet, kao
to s m o s v e m u o n o m e tada, tako sada o v o m e iznova od po
etka zapoeti.
Osmotriti valja samu narav vatre, vode, zraka i zemlje prije
nastanka neba, te njihova t o m e prethodea stanja. Do sada naime
nije j o nitko pokazao njihov nastanak, ve g o v o r i m o kao da zna
mo to to zapravo je vatra i svako pojedino od tih, stavljajui da
su to poela, sastojine svega, premda im ne pristoji da b u d u ma
i od o n o g a tko je jedva malo razuman samo i usporeena s liko
v i m a slova. 1 1
Sada, dakle, neka se o n o nae ima na sljedei nain: P o e l o
svega, ili poela, ili kako god se t o m e inilo, ne treba sada kazi
vati, ako ni z b o g ega drugog, onda stoga to je p r e m a sadanje
mu nainu razlaganja teko oitovati ono to se t o m e mni. Niti
dakle vi nemojte smatrati kako ja trebam to kazivati, a niti sam
opet ja sam uvjeren kako sam od sebe sposoban toliki sebi namet
nuti posao na pravi nain na sebe uzeti. No vrsto se drei o n e
u poetku kazane m o i vjerojatnih govora, pokuat u, ne manje,
v e i vie vjerojatno no n e t k o drugi, od poetka svakom pojedi-

[...]
T i m e j : Sve dosad k a z a n o , o s i m neznatnog, prikazivalo j e o n o
o d u m a p r o i z v e d e n o . N o raspravi treba pridodati i sve o n o to
nastaje iz n u n o s t i . 9 Jer nastanak o v o g a tu svijeta rodio se b o g m e
p o m i j e a n iz sloaja nunosti i u m a . A kad je um nadvladao nu
n o s t , t i m e to ju je uvjerio n e k a najvei dio svega vodi k o n o m
najboljemu, time je i na taj nain, n u n o u p o b i j e e n o m od ra
z u m n o g uvjeravanja, t a k o u p o e t k u bilo o v o tu sve sustavljeno.
Ime Nunosti" () izgleda kao da upuuje na orfiku i pitagorejsku predaju, kako je nalazimo naprimjer u drugome dijelu Parmenidova spjeva" ili u desetoj knjizi Politeie. No, Proklo (in Remp.
II 206, Kroll) inzistira na tome da je Nuda" ovdje tek pokreta
tjelesnoga", a nikako, kao tamo, gospodarica i vodilja bogova", kao
to je jednako tako hoe otro odijeliti i od iz mita u Drav
niku (272e6). Za razliku od Tavlora, ta nam se razlaganja ne ine
bezuvjetno prihvatljivima.

208

Teko razumljive rijei f) dosad su najrazliitije tu

maene. Tako npr. Stallbaum: ,,ea ratione, qua ipsius natura fert",
Archer-Hind: ,,how it is its nature to set in motion". Taylor se pri
klanja Stallbaumovu tumaenju, te sa svoje strane pri alternativi da
li glagol ovdje znai doputa" ili pak tei-stremi" dri prvo
znaenje vjerojatnijim. Tako i Martin: comme la nature des choses
le comporte". Cornford za znaenje glagola u tom smislu upuuje na
Epin. 983b, no dvoji moe li se to znaenje zadrati i ,,with no expressed object".
Najpreciznije objanjenje ove Platonove igre rijeima dao je O. Apelt
(Platons Dialoge Timaios und Kritias. Ubersetzt und erlautert. Zweite, durchgesehene Auflage. Leipzig, 1922, str. 168, bilj. 132): Grka
rije za element, , prema staroj predaji tek je u Platonovo
doba i to upravo putem njega dospjela do svojega fizikalnog znaenja.
Pravo joj je znaenje 'slovo', kao sastojina sloga ili rijei. Odatle se
lako razrjeava smisao ovoga mjesta. Takozvani elementi, hoe kazati
Platon, nisu glede izvornosti ak niti slogovima (tim ve iz slova slo
enim dijelovima rijei) jednaki, a pogotovo pak slovima, tim
u pravome smislu."

209

n o m i svemu zajedno kazivati. Zazvavi dakle boga, ve i onako

od samog poetka svega kazivanog spasitelja od neumjesnosti i
neobinosti razlaganja, da nas sretno sprovede do nazora vjero
jatnom, z a p o n i m o iznova kazivati.
Nadalje, taj poetak o n o m e svemu neka b u d e u veoj mjeri
razluen no onaj prijanjeg. Tada smo naime razluili dva vida;
sad pak treba oitovati trei rod, od njih razliit. O n a dva naime
bijahu dostatna za ranije kazivano, jedan pretpostavljen kao vid
uzora, misliv i uvijek na isti nain jestvujui, a drugi kao odraz
uzora, nastanak imajui i vidljiv. Trei pak nismo tada razluili,
cijene kako e o n a dva biti dovoljna. No sada se ini da rasprava ,
prinuuje poduhvatiti se toga da se p o m o u govora teak i taman
vid pokae. Kakvu dakle m o i narav treba nasluivati da ima?
Ovakvu nekakvu ponajvie: da je primaljom sveg nastajanja, ne
to poput dojilje.

uvijek drugda drugim postaje, kao vatru, svaki put nazivati ne

tim, n e g o takvim, niti v o d u t o m , n e g o takvom, a niti ikada ita
drugo, kao da bi imalo neku postojanost, koju rijeju naznaujui
i sluei se o n i m o v o " i t o " drimo kako s m o neto oitovali.
13
Jer t o bjei, ne ekajui o z n a k u o n o g o v o " i t o " , te svaku o n u
koja to h o e kao d a j e postojano prikazati. N e g o svako to pojedino
ne smije se nazivati t i m " , ve na taj nain, b u d u i da vazda kru
i, zvati t a k v i m " , s v e j e d n o 1 4 radi li se p o j e d i n o m ili svima
skupa, te vatru dakle uvijek t a k v o m " , a i sve o n o to bi imalo
nastajanje.
O n o pak u e m u nastajue svako pojedino od t o g a se v a z d a
privida, te p o t o m odatle iezava, to j e d i n o treba nazivati sluei
se imenima t o " i o v o " , d o k se bilo koje nekakvo, t o p l o ili bijelo,
ili i bilo koja od suprotnosti, pa i sve o n o to je iz njih, o p e t ne
smije zvati nijednim od tih imena.

P r e m d a je dodue kazana istina, valja se ipak t o m e izraziti

razgovjetnije. No to je teko i inae, a i stoga to je toga radi
n u n o najprije besputiti oko vatre i svih onih s njom u svezi. Jer
rei kakovo svako pojedino od tih treba zvati odista v o d o m radije
no vatrom, te kakovo bilo kojim radije no ili svim zajedno ili ne
kim pojedinanim, i to tako da se upotrebljava neki pouzdan i
postojan govor, teko j e . Kako bismo onda b o g m e t o m e govorili,
i kojim nainom, i oko ega u vezi s njima s pravom besputei?
Ponajprije, o n o to sad nazivamo v o d o m vidimo kako - uvreno
- postaje, kako n a m se ini, stijenjem i zemljom. Rastvarajui se
pak i razilazei, to isto opet postaje vjetrom i zrakom, a zapaljeni
zrak vatrom, pa opet iznova vatra, potuljena i ugaena, p o n o v o
prelazi u izgled zraka, d o k zrak opet, zgusnut i zbijen, u oblak i
maglu, od kojih pak, stegnu li se j o vie, otjee voda, a iz vode
nanovo zemlja i stijenje, te tako u k r u g u 1 2 jedni drugima, kako
izgleda, predaju nastajanje.

No valja se potruditi iznova j o se jasnije t o m e izraziti. A k o

netko, oblikujui iz zlata svakovrsne likove, ne bi prestajao preoblikujui svaki pojedini u sve, tad bi o n o m e tko bi, pokazujui
neki j e d a n od njih, pitao to to zapravo jest, bilo s o b z i r o m na
istinu daleko najsigurnije rei da je zlato; a trokut pak, i koji g o d
drugi lik da unutra nastane, ne zvati nikad biima, b u d u i da se
istovremeno s postavljanjem preinauju, v e se valja radovati ako
u o p e neto od toga htjedne i o n o t a k v o " sa sigurnou primiti.
A isti je zbor i onoj naravi koja prihvaa sva tijela. Nju treba
nazivati uvijek o n i m istim, j e r iz svoje m o i nikad ne istupa i uvi
j e k sve prima i nije nikad uzela nijedan oblik slian n e k o m od
o n i h to ulaze: p o d svim po naravi lei kao p o d l o g a o b l i k a 1 0 ; p o
kretana i uobliavana od onih to ulaze pokazuje se z b o g toga

Kad se tako nijedno od tih nikada ne privida tim samim, kako

se ne bi netko sebe samoga stidio otrito tvrdei da bilo koje od
njih jest to a ne drugo? N e m o g u e je, nego je daleko najsigurnije
tome ovako pretpostavljajui govoriti: ono to sagledavamo da

S Archer-Hindom slijedimo Stallbaumov prijedlog da se umjesto

ita , to Tavlor ne nalazi potrebnim prihvatiti.

S pravom ovdje upuuje Archer-Hind na Heraklitovo

. Stallbaum je umjesto predloio itati , to daje bolji
smisao, unato protivljenju Archer-Hinda.

210

S Cornfordom isputamo , kao vjerojatno kasnije dodanu

dopunu ili pogrenu korekciju prethodnih rijei.

Za izraz usp. Theaet. 191c8sqq., d7sq., kao i Resp. 396d7.

Tavlor ispravno upuuje na stvarnu analogiju u Descartesovu primje
ru analize votane svijee u drugoj Meditaciji. Primjer voska mogao
je Descartes, prema Robinu, preuzeti iz. Kalcidijeva komentara Tirneja (Platonis Tiinaeus interprete Chalcidio cutn eiusdem commentario,
Ed. J. VVrobel, Lipsiae MDCCCLXXVI, str. 337): ,,Ut cera quae transfigurata in multas diversasque formas non ipsa vertitur...".

21 1

svaki p u t drugaijom. O n a p a k ulazea i izlazea odrazi su uvijek

jestvujuih, utisnuti od njih na neki neizreciv i udesan nain, na
koji e m o kasnije doi.
No u sadanjem asu t r e b a razumjeti tri roda: o n o nastajue,
o n o u e m u nastaje, te o n o od ega o d r a a v a n o nie o n o nasta
j u e . A zacijelo i pristaje o n o primajue usporeivati s majkom,
o n o od e g a s o c e m , a o n u narav i z m e u njih s p o t o m k o m , te
u m o m shvatiti da za o n o to e biti areno oslikano otiscima svak o j a k o g arenila za gledanje, to s a m o u e m u e to oslikano na
stati n e e biti drukije valjano pripravljeno o s i m t a k o da b u d e
b e z o b l i n o , b e z svih o n i h likova koje bi ikada htjelo primiti. Jer
k a d bi b i l o slino n e k o m e od o n i h to ulaze, tad bi primajui i
o n e s u p r o t n e i o n e sasvim razliite naravi, kad g o d pridou, loe
o d r a a v a l o , i svoj vlastiti izgled u z g r e d n o pokazujui. Stoga o n o
koje e u sebe preuzimati sve r o d o v e treba biti izvan svih likova,
k a o to je i k o d u m i j e e m pripravljanih mirisnih masti najprije
to isto sluaj, da n a i m e b e z m i r i s n i m a ine o n e tekuine koje e
p r i m i t i mirise. T a k o i oni koji se poduhvaaju t o g a da u n e e m u
m e k a n o m e otisnu likove ne doputaju da postoji u o p e ikakav ja
s a n lik, te to, p r e t h o d n o izravnavajui, izrauju to glatkijim. Isto
se dakle i o n o m e koje h o e cijelim s o b i m i m n o g o k r a t n o valjano
p r i m i t i o d r a z e svih o n i h uvijek 1 6 jestvujuih pristoji da b u d e po
naravi izvan svih v i d o v a ustrojeno.
Z a t o o n d a majku i primalju o n o g nastalog vidljivog i u o p e
osjetivog n e m o j m o zvati ni zemljom, ni zrakom, ni v a t r o m ni voRijei izazivaju tekoe i mnogostruko su
dosad tumaene i preinaavane. Stallbaum je isputao . Umjesto
predlagalo se itanje . Archer-Hind brani postojei
tekst, ipak uz dodatak da bismo moda mogli itati ". Rjecu
razumije on u nekom restringirajuem smislu, tako da bi rijei zna
ile: sva bia, to jest sva ona koja su vjena". Takvo znaenje od ,
meutim, Tavlor ne nalazi moguim, upozoravajui sa svoje strane
da bi u normalnom grkom idiomu rijei znaila
prije sve ono to u svakome momentu jest", nego ono sve to je
vjeno", budui da znai prvotno to i , dakle od vreme
na na vrijeme", a tek izvedeno uvijek" i vjeno". Sam je Tavlor
sklon itati namjesto , ispravka koju ve Burnet u
svom aparatu navodi kao anonimnu". Cornford predlae <
> te prevodi "ali the likenesses of
the intelligible and eternal things". Prevodimo najblie postojeem
tekstu i s najmanje kompliciranja.

212

d o m , niti o n i m iz ega su oni postali, nego n a z o v e m o li to n e k i m

nevidljivim i b e z o b l i n i m v i d o m , sveprimajuim, nekako pak najbesputnije z d r u e n i m s o n i m mislivim, te najneulovljivijim, tad
n e e m o slagati. Koliko se pak iz o n o g ranije r e e n o g m o e na
gaati naravi toga, o v a k o bi netko najispravnije rekao: v a t r o m
se u svakom pojedinom sluaju priinja ovatreni dio toga, ovlaeni
pak v o d o m , a zemljom i z r a k o m prema t o m e koliko primi njihovih
odraza.
No j o dalje to takvo razluujui, valja njima razmotriti o v o :
da li jest vatra sama po sebi, i sve o n o e m u vazda g o v o r i m o
tako da j e s u svaka pojedina sama po sebi, ili su pak o n a to ih
g l e d a m o i inae tijelom o p a a m o jedina koja imaju takvu istinu,
a m i m o njih druga nikada nigdje, nego utaman u svakom pojedi
n o m sluaju tvrdimo da jest n e k o mislivi vid svakog, d o k to zapra
vo ne bi bilo nita osim govora? Niti je, meutim, dolino, pustiv
i to sada prisutno n e p r o s u e n o i neraspravljeno, potvrditi da
s t i m tako stoji, niti pak treba opirnosti rasprave pridodavati
drugu u z g r e d n u opirnost. No ako bi se kratkim g o v o r o m o m e e
na na vidjelo iznijela neka velika odredba, to bi bilo najpriklad
nije.
O v a k o dakle sam prilazem vlastiti glas pri glasovanju: A k o
um i istinito mnijenje jesu dva roda, tad u potpunosti jesu o n a
p o sebi", vidovi, za nas neopazivi, ve j e d i n o mislivi. A ako se,
kako to nekima izgleda, istinito mnijenje nita ne razlikuje od
uma, tad treba staviti da je sasvim postojano o n o to p u t e m tijela
o p a a m o . Njih m e u t i m treba nazvati dvama, budui da su odvo
j e n o nastali i neslino se dre. Jedno od toga naime nastaje u
n a m a pouavanjem, a drugo uvjeravanjem; j e d n o je uvijek s isti
n i t i m razlogom, a drugo bezrazlono; o n o se n a g o v o r o m ne da
pokrenuti, a o v o je prevrtljivo; u o v o m e treba tvrditi da svi ljudi
imaju udjela, a u o n o m e bogovi, od roda ljudi pak tek neznatan
dio.
A ako s time tako stoji, treba se sloiti da je j e d n o vid koji se
na isti nain dri, nenastao i nepropadljiv, niti u sebe drugo od
drugdje prihvaajui niti sam negdje u drugo idui, nevidljiv i
u o p e neopaziv, o n o to je miljenju pripalo razmatrati. D r u g o je
p a k o n o t o m e istoimeno i slino, opazivo, rodljivo, uvijek pokre
t a n o i u n e k o m mjestu nastajue, te opet odatle iezavajue, mni
jenjem uz osjet dohvatljivo.

213

Instruktivno pojanjenje u Archer-Hinda: ,, je rije upotrebljena

u estoj knjizi Republike da bi oznaila mentalnu koja se bavi
osjetilnim objektima. Prostor je onda zato jer, premda
jest nain na koji se osjetilne stvari percipiraju, sam nije objektom
osjeta: on je neka dvosmislena i dvojbena forma, teka za dokuiti i
teka za vjerovati."

Kao i u mnogima od ostalih poznih spisa tako i ovdje nije Sokrat

voda razgovora i glavni izlagatelj sadraja. tovie, dijalog jedva da se
smije doista tako nazvati, budui da ivo zbivanje tragajueg razgovo
ra, ba kao i u posljednjem Platonovu djelu Zakonima, jedinom pisanom
jo nakon Timeja, sve vie ustupa mjesto nekoj vrsti rasprave i gotovo
dogmatskog izlaganja ve dostignutih i osiguranih uvida.
To svojevrsno ieznue ivosti slobodnog razgovaranja praeno je
onda i odgovarajuim opadanjem poetske snage i ari izriaja. Entuzija
zam izlaganja nije dakako nestao, samo je sad dublji i smireniji, te se
svjesno povezuje s izvjesnom askezom sabranosti iskljuivo na sredinju
temu kojoj je svaki put rije, bez onih inae uobiajenih naglih pro
plamsaja slobodne uobrazilje, koja neobuzdano goni k esto tako ivo
plodonosnim zastranjenjima. Poetinost izraza biva sve bliom nekoj
vrsti uzviene uene retorike, koju kasni Platon i inae vie ne dri ne
dostojnom filozofije.
Sam jezik postaje meutim sve neuobiajeniji i samosvojniji. Neo
binost sklopova i obrata, namjerno arhaiziranje, upotreba rijei u vazda
novim i nenaviknutim znaenjima, pojave su koje priinjaju ne malu do
datnu tekou razumijevanju teksta. Campbell je samo u Timeju, s pri
padajuim mu fragmentom Kritije, izbrojio na 91 stranici Stephanusova
izdanja nita manje od 427 rijei koje se inae ne susreu u ostalom Pla
tonovu djelu. Prema uvjerljivom sudu tog tako zaslunog znalca, mu
zika jezika [...] ini se da je za Platona posjedovala rastuu fascinaciju,
te nesuspregnuto odzvanja u njegovim zadnjim djelima. U Tuneju i Za
konima te tragike i 'ditirampske' kadence nisu vie tek prigodne, ve
neprestane, a govornik sad vie ne 'pokriva lice' sokratovskom ironijom
dok se njima slui. Pojavljuje se rastua sklonost balansiranoj frazi i rije
ima 'iz punih ustiju'. Ritam je pak, premda doradeniji, manje raznolik
i manje instinktivan gibanjem i ivotom." (isto, str. xl) Naznaene ka
rakteristike stila i jezika opravdavaju, vjerujemo, i osebujnosti naega
prijevoda i potrebu mnotva objanjavajuih biljeki uz njega.
Povijesno-filozofijski i openito duhovno-kulturni utjecaj Timeja na
potonju povijest jedva da se dade odmjeriti. Tisuljetni najrazliitiji po
kuaji izlaganja sredinje kranske dogme stvaranju svijeta iz niega
od strane svemonoga osobnog Boga morali su vlastitu misao i izraz uvi
jek iznova preispitivati i osnaivati putem suoenja s tekstom Timeja.
Jednako se tako metafizika osnova novovjekog revolucioniranja kozmo
logije te ujedno cjelokupne filozofije prirode moe u svim njenim nijan
sama ponajbolje pratiti i razumjeti u neprestanom odmjeravanju spram
nauka iz tog spisa. Ovdje moemo u najkraim crtama tek naznaiti svu
vanost i ujedno upitnost nekoliko sredinjih njegovih tema:

Apeltovo objanjenje ovih oito svjesno i namjerno u zagonetnoj

dvoznanosti dranih iskaza ini se ipak moda neto odvie jedno
stavno (isto, bilj. 152): Istinsko bie (ideja) moe biti samo jedno,
naime ono samo. Svakom osjetilnom biu pripada, tome nasuprot, tek
neka sablasna opstojnost, budui da ono ima udjela na mnogome: ono
je ujedno jedno i dva."

SI. Cjelina svega u spisu izloenog shvaena je od samoga Platona

tek kao neki mit, ili drugim rijeima kao puko vjerojatni, istini samo
nalian zbor i govor. Svom ishodinom uvjerenju da je pravo, izvjesno i
pouzdano znanje onome osjetilnom, gibljivom, nastajuem i propadajuem, iz osnove i u naelu nemoguno, ostao je on zauvijek vjeran. Zna

Trei je rod o n o prostora vazda, koji ne doputa propast, a

prua stanite svemu o n o m e to ima nastanak, samo dodirljivo
uz nesvjesnost nekim izroenim zakljuivanjem 1 7 , jedva za povje
18
rovati, spram ega i gledajui sanjamo, te tvrdimo kako je nuno
da svako bie nekako jest u n e k o m e mjestu i da zauzima neki
prostor, a o n o to nije niti na zemlji niti gdje na nebu, to da je
nita. Budui da to dakle postoji, a i drugo t o m e srodno, kako
sanjarijama tako i istinskoj naravi, zbog te sanjarije ne bivamo
sposobni, kad se probudimo, razluujui rei o n o istinito, naime
to da slici, budui da samo ono po emu nastade nije njeno, a kao
neem drugom pripadna biva prikaza uvijek kretana, zbog toga
prilii u neemu drugome nastajati, na nekakav se nain ipak
drei jestva, ili pak biti u potpunosti nita. O n o m pak bivstven o m biu saveznik je govor - zbog tonosti istinit - da dok god
ovo jest drugo a o n o pak drugo, nijedno od t o g dvojeg ni u jedno
me od t o g dvojega nee nikad, j e d n o bivajui ujedno o n o isto i
dvoje, nastati. 1 9

Neki problemi interpretacije

Timej pripada drugoj od jedinih dviju serija spisa, koje je Platon podu
zeo napisati. Zamiljen je u nizu s Politeiom, Kritijom i Hermokratom.
Posljednje djelo nije napisano, a od pretposljednjeg tek manje znaajan
fragment, ve u najstarijim izdanjima Platonova djela prikljuen tekstu
Timeja.
Drimo upitnim moe li se , poput Apelta (nav. dj.,
str. 171, bilj. 146) naprosto prevesti s unechte Einsicht" i protu
maiti to tek kao puku apstrakciju".

214

li 5

nosti fizike" u cjelini, ili odreenije kozmologije s astronomijom, pa za

tim i biologije, kemije, medicine i mehanike, u obzoru Platonova filo
zofiranja naprosto nema mjesta, - u nepremostivoj razlici ve spram
prvog mu velikog uenika Aristotela, a osobito onda spram potonje novo
vjekovne filozofije prirode kao znanosti, nastale upravo putem navodne
obnove platonizma.
2. Boanski rukotvorac", obrtnik" iz Timeja ne moe se nikako
dovesti u unutranju smislenu svezu, ili ak istovjetnost, s pojmom osob
noga svemogunog Boga. Ono na to se on ugleda pri izradi svijeta",
uzor prema kojem sve izrauje, bitno je i naelno neovisan od njega, kao
to - na neki taman i zagonetan nain dodue - jest" neovisno od njega
i ono u emu sve izrauje, naime ono predzateeno neureeno predsvjetsko gibanje. Jedno i drugo od toga, svako na svoj nain, ini neprekoraivu granicu njegove moi i slobode djelovanja.
Kako onda valja shvatiti Platonova boga-obrtnika? Najee ga se
pokuava tumaiti kao svojevrsnu mitsku metaforu ideje dobra iz Politeie, ili pak kao dinamiku prispodobu za um-duh svjetske due, nagovi
jeten u nekoj takvoj ulozi ve u Filebu te osobito kasnije u Zakonima.
Oba su shvaanja, meutim, vezana s jedva savladivim tekoama.

na pasivnost puke ekstenzije (npr. Archer-Hind, Tavlor), - uostalom u

posve oitom osloncu na zasade Descartesove filozofije - naprosto po
greno, te da se (b) mora ustrajati na uvidu u iskonsku dinaminost, to
znai silnosnost i monost, svojevrsnu aktivnost" te materije" (Cornford), to sve onda pravim problemom ispostavlja (c) zagonetku njena
odnosa spram due svijeta" i filozofijskog problema zla (Plutarh). (Usp.
svemu tome izvrsne priloge G. E. L. Owena, H. F. Chernissa, G. Vlastosa, G. R. Morowa i R. Hackfortha, sabrane naknadno u zborniku Studies in Plato's Metaphysics. Edited by R. E. Allen. London, 1965.)

Vaniji konzultirani komentari:

The Timaeus f Plato. Edited with Introduction and Notes by R.D.
Archer-Hind, London, 1888. (Reprint Edition New Hampshire,
1988.)
A Commentary on Plato's Timaeus By A.E. Taylor. Oxford, 1962.
( 1 1928.)
Plato's Cosmology. The Timaeus of Plato translated with a running
commentary by Francis Macdonald Cornford. London, 1977.

3. Pri pokuajima da se nauk iz Timeja pod svaku cijenu dovede u

to veu blizinu s osnovama kranstva, ve se zarana pokuavala uklo
niti ona gore spomenuta smetnja oite i nedvojbene predegzistentne ne
ovisnosti uzora na koji se bog ugleda pri tvorenju, proglaujui je tek
dijelom neobvezne igrarije mitske mate. Tako je ve Filon taj uzor bio
protumaio kao splet ideja koje nisu drugo do misli Boga samog, nauk
prihvaen potom od Augustina, postavi na koncu slubenim stavom teo
logije. No takvo je shvaanje posve neplatoniko. Ideje" u Platonovu
smislu naprosto nisu i ne mogu biti neke i neije misli, ve su one isklju
ivo ono to biva miljeno. Za ispitivanje i ujedno odbacivanje moguno
sti da bi se ideje" shvatile u nekom takvom subjektivno-psihologijskom
smislu, dovoljno je samo usporediti tome posveeno mjesto, unikatno u
itavu Platonovu djelu: Farm. 132b.
tovie, u Timeju spominjani vjeni uzor boanskoga tvorenja uope
nije izrijekom nazvan idejom" ili idejama", ve onim ivim samim".
emu je tu uope onda rije, to bi se dalo interpretativno dokuiti tek
iz poredbe s gore ve prevedenim mjestom iz Sofista potpunome bi
u", bit kojega je tamo prepoznata kao ivot, dakako u emfatikom, du
bokom i obuhvatnom smislu kasnog Platonova filozofiranja.
4. Trei rod", ona kako od boga tako i od samog uzora neovisno
iskonski postojea takozvana Platonova materija, moe se ponajprije uz nauk konstituciji svjetske due - oznaiti najsvojstvenijom temom
cjelokupnog dijaloga. Pokuaji njena tumaenja jednako su vazda dvojbe
ni i sporni danas kao i tijekom itave povijesti izlaganja Timeja. Ovdje
se moe naznaiti samo to da je (a) svoenje tog kaosa" i prostora"

216

217

Rjenik

vanijih

termina

osjetilo, opaaj

poetak, poelo

rod

()

nastajue, postajue, bivajue

spoznaja, spoznanje

razum,

initi se, izgledati da

initi, tvoriti

tvorba, inidba, stvaranje

lik

mudrost

pretpostavka,

narav

podstavka

razmiljanje

mnijenje

mo

vid, pojam

prilika, odraz

slika

znanost, znanje

postavka, stav

pojam, razlog, govor, rasprava, zbor

nauk, nauavanje

pria, kaza

um, duh

ov

jestvujue, bie

bivstveno, jestveno

jestvo, bivstvo

trpnja, doivljaj, stanje, strast

prisustvo

218

2.
im

vjera, uvjerenje, pouzdanje

219

Damir

Barbari

Aristotel

,,0d svih jestava, koja su po naravi sustavljena, j e d n a su nepostala i nepropadljiva za svu vjenost, a drugima se steklo da imaju
udjela na postajanju i propadanju. onima [prvim], uzvienim i
boanskim, zapalo nas je da i m a m o slabije motrenje, j e r tu i m a
tek n e z n a t n o o n o g a iz ega bi n e t k o mogao polaziti pri istraiva
nju, a i t o m e e m u e z n e m o znati posve je malo toga o t v o r e n o
i p r u e n o osjetilima. No o k o onih propadljivih, j e d n a k o biljaka
kao i ivotinja, vie s m o za spoznaju opremljeni, z b o g obitavanja
, s njima zajedno; m n o g o e naime toga svakome od tu pribivajuih r o d o v a dokuiti onaj t k o se samo ushtjedne dovoljno na
pregnuti.
O b a ta istraivanja sadre zadovoljstvo. Jer od onih prvih ako
i tek neto malo dohvatimo, ipak n a m je to, z b o g uzvienosti te
spoznaje, slae od svega o n o g a to je okolo nas, ba kao to nam
je ugledati bilo koji sluajan i neznatan dio onih koje ljubimo sla
e no vidjeti mnotvo drugoga, pa bilo to i j o kako p o d r o b n o . No
ipak o n a druga, zato to ih i i m a vie i v e m a se dadu spoznati,
u pogledu znanosti stjeu prednost. A uz to, j e r su nam blia i

naoj naravi svojstvenija, pruaju neto u naknadu u odnosu na

onu filozofiju boanskima.
Budui da smo njima razloili, kazujui o n o to nam se ini,
preostaje j o rei ivotinjskoj naravi, koliko je to m o g u e ne is
putajui nita, niti od onoga bezvrijednog niti pak od o n o g a uzvienijeg. Jer i kod onih od njih koja nisu privlana u pogledu osje
ta, ipak, to se tie motrenja, narav koja ih je satvorila neizmjer
nu u g o d u prua onima koji m o g u spoznati uzroke i koji su po
naravi filozofi. A i bilo bi, naime, protiv svakoga smisla i apsurd
no ako bismo, promatrajui njihove slike, osjeali zadovoljstvo jer
time ujedno p r o m a t r a m o i umijee koje ih je satvorilo, recimo sli
karsko, ili kiparsko, a ne bismo jo vie od toga uivali u motrenju
samih onih koja su po naravi sustavljena, premda smo tu zacijelo
u mogunosti razmotriti i same uzroke. Stoga se ne treba djeti
njasto ustruavati pri istraivanju i bezvrijednih ivotinja - jer u
svemu to je naravno jest neto divljenja vrijedno." (De part. an.
644b23-645al7)
Vjerojatno ni u j e d n o m od svojih tekstova kao upravo u ovo
me ulomku iz kasnoga spisa dijelovima ivotinja nije Aristotel
tako saeto, jasno i iskreno, gotovo kao u nekoj filozofijskoj ispo
vijesti, do rijei i do izraza doveo najdublji credo cjelokupnog svog
ivljenja i filozofiranja. Motriti () o n o to se pojavljuje i
pokazuje sva je njegova strast i jedini posao dostojan filozofa te
vrijedan svakog truda i napora. V e je u r a n o m Nagovoru na fi
lozofiju filozofa bio shvatio i odredio kao motritelja", kao onoga
koji J e d i n i ivi gledajui spram naravi i o n o g a boanskog te, po
put n e k o g d o b r o g kormilara, naela ivota vezuje uz ona vjena
i postojana, tamo se usidruje i ivi po sebi s a m o m e " . (B50: Der
Protreptikos des Aristoteles. Einleitung, Ubersetzung und K o m mentar von Ingemar During, Frankfurt am Main 1969, str. 54)
Aristotel je prvi koji je cjelinu svega m o g u e g znanja prema
naelima ralanio i odijelio u motriteljsku (teorijsko), proizvodno
(poietiko) i imbeno (praktiko). No valja uvidjeti da ne samo
unutar p o t o m j o dalje ralanjenih motriteljskih znanja (znanost
naravi, znanost o n o g matematikog, te, kao najvia, prva filozo
fija o d n o s n o teologija), nego jednako tako i za cjelinu proizvodnih
i imbenih znanja odreujuim i vladajuim biva i ostaje upravo
sveobuhvatni i jedinstveni motriteljski karakter.
Aristotelov vijek pada u doba rasula i propasti klasinih du
hovnih i politikih ivotnih oblika i oitovanja grkoga polisa. Od

222

sjajnog Periklova razdoblja prolo je vie od pola stoljea i spo

meni na nj dostupni su Aristotelu j e d i n o posredstvom o p s e n e i
intenzivne lektire, to mu i je za cijeloga ivota ostalo neutoljivom
strau. Pred njegovim se o i m a zbio poraz G r k a kod Heroneje,
sam je odrastao na dvoru onih koji su t o m b i t k o m u osnovi ovla
dali G r k o m , obrazovao Aleksandra M a k e d o n s k o g i, izgleda ne
bez nelagode i intimnog neslaganja, bio svjedokom zaetka j e d n o g
kozmopolitski usmjerenog helenistikog imperija, o t v o r e n o g sve
snanijoj orijentalizaciji. N e p o s r e d n o s t grkoga ivota ostala mu
je uskraena kako v r e m e n o m roenja tako i injenicom porijekla:
kao stranac nije niti imao osobite prilike za izbor kojemu jed
n o m govori u Politici ( 1 3 2 4 a l 4 - 1 7 ) , naime za izbor i z m e u ivota
v o e n o g u zajednici polisa i o n o g a vie t u i n a k o g i i z d v o j e n o g "
iz te iste zajednice.

ivot
R o e n je 384. prije Krista u Stagiri, gradiu na sjevernoj grkoj
obali, kao sin m a k e d o n s k o g a dvorskog lijenika. G o d i n e 367. do
lazi u A t e n u te zapoinje studij u Platonovoj Akademiji, gdje osta
je 20 godina. o d n o s u izmeu s a m o g uitelja i m l a d o g a uenika,
koji je zacijelo ve zarana oitovao bar dio svojih sposobnosti, ne
zna se nita p o u z d a n o . P o v r e m e n a u literaturi iskrsavajua na
gaanja t o m e npr. da Platon u t o m i t o m dijalogu ustvari o d g o
vara na kritike mladia izreene u krugu Akademije b e z ikakva
su ozbiljnijeg uporita. Sigurno je, meutim, da je Aristotel v e
rano u Akademiji zapoeo s predavanjima, prvenstveno iz reto
rike, te da je sastavio niz tada uobiajenih protreptikih dijaloga,
pisanih po uzoru na Platona i preteno oslonjenih na njegov
nauk.
N a k o n Platonove smrti godine 347. naputa Aristotel Atenu,
zajedno s Teofrastom i n e k o l i c i n o m drugih, te odlazi najprije na
Assos, zatim u Mitilenu na Lezbosu. G o d i n e 343. prihvaa p o n u
du Filipa M a k e d o n s k o g da p r e u z m e odgajanje i obrazovanje nje
gova trinaestogodinjeg sina Aleksandra. Kad ovaj, g o d i n e 335,
zapoinje pripreme za svoj azijski p o h o d , Aristotel se vraa u Ate
nu. T a d a je ve na elu Akademije Speusipa naslijedio Ksenokrat, ijim filozofijskim postavkama, a valjda i sposobnostima,
Aristotel nije nikada krio svoj j e d n o z n a n o nepovoljan sud. Ari-

223

stotel okuplja o k o sebe kolege i studente u prostorima Likeja, na

z i v a n o g i Peripatos, osniva knjinicu i neto p o p u t muzeja priro
doslovlja, dri predavanja te n e u m o r n o organizira m n o g o s t r u k a
istraivanja.
N a k o n smrti Aleksandrove naputa Atenu, predmnijevajui
valjda opasnost z b o g s v o g prijateljevanja s Makedonijom, n a v o d n o
uz rijei kako nije sklon dopustiti da se Atenjani j o j e d n o m ogri
j e e filozofiju. Povlai se u Halkis na Eubeji, r o d n o mjesto svoje
majke, te u s k o r o umire, godine 322, u svojoj ezdeset i drugoj
godini.

Djela
Svi dijalozi i ostali e g z o t e r i k i " spisi Aristotelovi izgubljeni su,
a o n o to n a m je ostalo sauvano u pravilu nisu dovrena, redi
girana i za objavljivanje pripremljena djela, v e pripremni zapisi,
koji su sluili kao o s n o v a ili p o n e k a d tek podsjetnik predavanji
m a . Izuzetak su od t o g a n e k a oito za javnost oblikovana djela,
npr. Nikomahova etika, Topika, najvei dio Politike, kao i m n o g i
stilski i izraajno o i t o dovreni i dotjerani dijelovi unutar posto
j e i h spisa. U cjelini gledano, oito je da u g o t o v o svima od njih
postoje slojevi zabiljeki raenih u razliita vremena, popravci,
u m e c i i dodaci, najee od strane Aristotela samog, p o n e k a d
m o d a i od n e k o g od njegovih bliih uenika. Stil je i inae openi
to strahovito zbijen i saet, p r e p u n neizreenih primisli i pretpo
stavki, smislenih sveza koje valja sam u itanju pridodavati, tako
da su neki dijelovi z b o g t o g a g o t o v o nerazumljivi, ili p a k ostavlja
j u m n o t v o j e d n a k o izglednih m o g u n o s t i razumijevanja. U z to,
Aristotel se u o v a k v i m spisima sluio vrlo samosvojnim j e z i k o m , s
v e l i k i m brojem tehniko-terminologijskih izraza, naslijeenih dje
l o m i n o iz diskusija u Akademiji, a v e i m dijelom i skovanih u
njegovim vlastitim pokuajima da rijeju i i z r a z o m izae na kraj
s m i s a o n i m t e k o a m a s kojima se bez prestanka filozofirajui
sretao. Sve to, dakako uz osnovni p r o b l e m teine samoga o n o g
miljenog, ini studij Aristotela, pa v e i samo itanje, izuzetno
zahtjevnim p o t h v a t o m , to e se vjerojatno vidjeti i iz naih prilo
e n i h prijevoda. D a k a k o , stoljetni napori filologa, njihova rada na
o b r a d i i usklaivanju brojnih verzija i varijanti rukopisa, potpo
m o g n u t o g strpljivim konzultiranjem dragocjenih antikih komen-

224

tatora, pretpostavkom su naih dananjih koliko-toliko proie

nih i usuglaenih tekstova originala.
Ipak ne treba, izgleda, pretjerano aliti to n a m nisu sau
vani i egzoteriki spisi, ma koliko naprimjer zaneseno Ciceron
(Acad. II, 19) hvalio zlatni t o k njihova govora" (flumen orationis
aureum). A k o je povijest ve birala to spasiti, svakako je nainila
bolji izbor.
Poredak spisa, kao i naslovi m n o g i h od njih, ne potjeu od
Aristotela. P r v o k o m p l e t n o izdanje cjelokupne ostavtine - mje
rodavno za o n o to do danas p o z n a m o kao Corpus Aristotelicum priredio je u R i m u skoro tri stoljea nakon njegove smrti, u pr
v o m stoljeu prije Krista, jedanaesti voditelj peripatetike" kole
A n d r o n i k s Rodosa. V o e n kasno-helenistikom idejom sustava i
enciklopedije cjelokupnoga m o g u e g znanja, on je na poetak svog
izdanja stavio l o g i k e " i znanstveno-teorijske" spise (takozvani
O r g a n o n " ) , zatim prirodoslovne, ukljuujui tu i psihologijske",
n a k o n njih u neprilici niz rasprava o n o m e to je Aristotel sam
bio zvao p r v o m filozofijom" (odatle i njihovo skupno ime meta
fizika", dakle o n o to je nakon fizike, za n j o m " ) , te na k o n c u
spise iz etike, politike, retorike i poetike. Dva najznaajnija Ari
stotelova djela", Metafizika i Fizika, nisu dakle u o p e nikakva
djela, v e naknadno, pri t o m izdavanju, u cjelinu sloene zasebne
rasprave i grupe rasprava, nastale u razliitim v r e m e n i m a i esto
pisane iz razliitoga filozofijskog vidokruga.
Kronologija pojedinih spisa p r e d m e t o m je dugotrajne i inten
zivne rasprave m e u znalcima i teko se m o e rei kako je postig
nuto suglasje u svim pojedinostima. Ipak se m o g u s o d r e e n o m
sigurnou utvrditi b a r e m o s n o v n e crte redoslijeda njihova nasta
janja. P r e n o s i m o ovdje danas mjerodavnom prihvaenu kronolo
giju iz m o n u m e n t a l n e Duringove monografije (I. Diiring, Aristoteles, Heidelberg, 1966, str. 49 i d.):
1. Vrijeme u Akademiji:
A) Od 360. do 355: Kategorije, tumaenju, Topika II-VII,
VIII, I, IX, obje Analitike, (izgubljeni) dijalog filozofiji, (izgub
ljeni) referat Platonova predavanja Dobru, knjiga L a m b d a tzv.
Metafizike, prva verzija Poetike, Retorika I-II (bez II, 23-24), prva
verzija Velike etike (Magna moralia).

225

) Od 355. do Platonove smrti: Fizika I i II, VII, III-VI,

nebu, postojanju i propadanju, Meteorologika IV, knjige My 9,
1086b21 - Ny, Alpha, Jota, My 1-9, Beta tzv. Metafizike, prera
ena Retorika I-II, Retorika III, Eudemova etika, dijalog Eudemus (izgubljen), Nagovor na filozofiju (djelomino izgubljen).
2. Vrijeme putovanja, Assos, Lezbos, Makedonija (347. - 334.):
Povijest ivotinja

(Historia animalium)

I-IV,

VIII,

dijelovi

ma ivotinja (De partibus animalium) II-IV, hodu ivotinja (De

incessu

animalium), Meteorologika

III,

Politika

I i VII-VIII.

3. Drugi boravak u Ateni do smrti u Halkisu:

Retorika II 23-24, Retorika I-II i III preraene, Politika II,
V-VI, III-IV, knjige Gamma, Epsilon, Zeta-Eta-Theta tzv. Metafi
zike, Fizika VIII, dijelovima ivotinja I, raanju ivotinja,
kretanju ivotinja (De motu animalium), dui (De anima),
Mali prirodoslovni spisi
(Parva
naturalia), Nikomahova etika.

Logiko" ishodite
Najsvojstveniji polazini stav Aristotelov, obrat kojim ve kao
mladi pripadnik Akademije samosvjesno nastupa, ne skrivajui
osjeaj vlastite originalnosti, u kritici kako uobiajene sofistike
tako s a m o g Platona i njegova elejskog prethodnika Parmenida
(Phvs. I) glasi: zbori se viestruko", n a vie se naina izrie",
znai vie toga" ( ). Bie, bitak, zbori se mno
g o s t r u k o " - t o m svojom sredinjom postavkom relativizira Aristo
tel - kako to sam razumije - svojevrsnu zakoenost i apstraktnu
zaustavljenost elejaca te doputa i otvara miljenju slobodan po
gled na cjelinu bivanja i gibanja, na polje naravi i svega po naravi
bivajueg.
S druge strane, upravo istim tim k o n a n i m svoenjem na prainjenicu logosa, zbiranja, miljenja, govorenja i oznaavanja,
uspijeva izboriti oiglednost (u G a m m a tzv. Metafizike) nunosti
nekog prvog postojanog, najpouzdanijeg i najjaeg poela, kasnije
nazvanog p o e l o m neproturjeenja (principium contradictionis),
protiv radikalnog heraklitizma i sofistikog nauka sverelativno-

226

sti stalnoga tijeka, to e sve t a m o nai olieno prije svega u Protagorinu nauavanju.
T e k o je dostatno istaknuti svu vanost o v o g a Aristotelova
ishodita, u kojem se g o t o v o m o e prepoznati svojevrsni reflek
sivni obrat od stvari samih k horizontu njihove m o g u e odredljivosti, nagovorivosti i oznaivosti. V e u svojim najranijim pokua
jima, kojima i m a m o samo sporadina izvjea iz druge i tree
ruke, inzistirao je on u p o r n o uvijek o k o j e d n o g a te istog, n a i m e
o k o pitanja: t o znai ( n e t o ) ? " , k a k o nazivamo ( n e t o ) ? " , ka
ko se zbori ( n e t o ) ? " . U ranim Aristotelovim spisima, klasifika
cijama" i r a z d i o b a m a " iz najranijega v r e m e n a u Akademiji, pi
tanje t o kazujemo stvarima?" stupilo je na mjesto P l a t o n o v a
t o jesu stvari?" - ustvruje i D u r i n g (nav. dj., str. 81), a istu
stvar konstatiraju i u g l a v n o m svi relevantni suvremeni istrai
vai. T a k o naprimjer H. Flashar (poglavlje A r i s t o t e l " u t r e e m
svesku Filozofije antike" najnovijega izdanja U e b e r w e g o v a N a
crta povijesti filozofije": Altere Akademie, Aristoteles, Peripatos,
Basel/Stuttgart, 1983, str. 3 2 4 ) : Pitanje bitku pojavljuje se da
kle [tj. Aristotelu] u horizontu logosa; filozofijska problematika
biva otkljuena p u t e m refleksije na jezik." Ili O. Hoffe (poglavlje
Aristotel" u Klassiker der Philosophie, Bd. 1 /Hrsg. O. Hoffe/,
M u n c h e n , 3 1 9 9 4 , str. 8 1 ) : Aristotel vidi bie unaprijed u o d n o s u
na logos, koji znai j e d n a k o u m , njegovu artikulaciju, jezik, i nje
g o v smisao."
O n o m e tko poznaje stanje istraivanja Aristotelove filozofije
posljednjih desetljea nee biti teko u svim o v i m konstatacijama
prepoznati odjeke o s n o v n e teze j e d n e od najoriginalnijih novijih
interpretacija Aristotela, naime knjige Wolfganga Wielanda Ari
stotelova fizika iz god. 1962. Sredinja teza knjige, o n a u z a
jamnosti izraza 'biti' () i 'biti govoren, z b o r e n ' ( u
Aristotela" (str. 155), nije j o ni izdaleka iscrpljena u svim m o g u
nostima koje Otvara j e d n o m radikalno n o v o m razumijevanju i tu
maenju cjeline t o g filozofiranja.
Ishodite u l o g i k o m e " ne smije dakako biti shvaeno u smi
slu o n o g a to danas poznajemo i prakticiramo kao l o g i k u " . Od
spisa takozvanog O r g a n o n a " samo dvije Analitike sadre logiku
problematiku u s t r o g o m e smislu rijei, prije svega n a u k tzv. si
logizmu. Topika je rana filozofijska refleksija na m e t o d e dijalek
tike diskusije, d o k se i Kategorije i tumaenju k r e u u je-

227

d i n s t v e n o m horizontu l o g i k e " , o n t o l o g i j e " i filozofije j e z i k a "

ujedno.
U p r v o m od tih dvaju posljednjih spisa otvara Aristotel ho
r i z o n t priricanja i pridatljivosti kao onaj u kojem se u o p e m o
e smisleno n e e m u govoriti i to oznaavati n e i m o d r e e n i m .
B i t n a formula t o g h o r i z o n t a je n e t o (se pririe) n e e m u " i sve
to u n u t a r njega u o p e m o e biti udvaja se u o n o emu biva priricano, s j e d n e , te o n o to se pririe, s druge strane. Sve odredivo
u n u t a r t o g horizonta naziva Aristotel i m e n o m , potek l i m iz p r a v n o g i s u d b e n o g govora, gdje je i z v o r n o znailo o p t u
b u " , tj. prokazivanje n e k o g a kao ba toga i takvoga".
O n o e m u sve d r u g o biva priricano, a to se samo ne da vie
n i e m u priricati, nazvat e j e s t v o m (), odredivi t i m e jed
n o m zauvijek pravi i takorei jedini p r e d m e t " cjelokupnog svog
filozofiranja. To J e s t v o " valja razlikovati od svakog b i a napro
s t o " ili b i a s a m o g po sebi", za kakvim je r e c i m o tragao Platon:
- J e s t v o " je b i e " , ali iskljuivo ukoliko v e jest unutar prethod e e g a horizonta pridatljivosti i priricanja. N e k o b i e n a p r o s t o "
ostavlja Aristotel naglaeno slavodobitno po strani, oznaujui ga
g o l i m " , p r a z n i m " i, kako b i s m o danas rekli, p u k o apstraktnim,
priputajui ga p o t o m u splet cjeline kategorija" tek kao drugotn o , to znai izvedeno i n e p r a v o jestvo, kao puki openiti vid ili
r o d . O v a e brza odluka p o s t u p n o sve snanije zahtijevati pre
ispitivanje i produbljeniju o d r e d b u , koje e se Aristotel prihvatiti
kasnije u j e d n o m od najteih i najznaajnijih svojih tekstova, u
knjizi Z e t a tzv. Metafizike.
U d r u g o m tematiziranom spisu, tumaenju, izluuje Aristo
tel iz cjeline m o g u i h vidova zborenja, govorenja i miljenja samo
j e d a n , koji e odsada drati p r e s u d n i m i filozofijski j e d i n o rele
v a n t n i m , naime apofantiki l o g o s " , b i t n o o d r e e n time to jedi
no njime m o e m o jednoznano razlikovati ono istinito od onoga
lanog. Svaki drugi vid govorenja, i u o p e odnoenja spram stvari
i bia, npr. pitanje, molba, elja, ostaju tako na r u b u pravoga fi
lozofijskog interesa, preputeni retorici, pjesnitvu, svakodnevno
me mnijenju itd., - j e d a n povijesno odsudni stav.
Na o s n o v i takvog, strogo o m e e n o g logosa gradi se o n d a cje
l i n a d o k a z n e " tj. r a z o t k r i v n e " znanosti, to ini p r e d m e t i sadr
aj dviju Analitika. K a o to je bit h o r i z o n t a pridatljivosti bila oi
t o v a n a f o r m u l o m n e t o n e e m u " , tako e sad i cjelina te m o g u e
znanstveno dokazive istine biti saeta u stavu sav dokaz otkriva

228

i razotkriva neto p r e m a n e e m u " ( ). No Aristotel e

se, osobito u Drugoj analitici, suoiti s granicom tako o d r e e n o g a
horizonta i sve vie bivati prisiljen tematizirati i o n o to unutar
njega vie ne m o e biti dohvaeno, a ipak se pokazuje filozofijski
odluujuom i p r e s u d n o m t e m o m . Naime, dokazna istina n e e g a
p r e m a n e e m u " kree se uvijek u okrugu o n o g a sastavljivog i razdvojivog, u procesu r a z u m s k o g odricanja i priricanja. No samo
o n o nerazdjeljivo i nesastavljivo, u emu Aristotel iznalazi upravo
o n o prvo, najdublje, naela sama, ostaje izvan dohvata razuma,
svakog sastavljanja te svakog priricanja i odricanja. T o m e je svoj
stvena j e d n a izvornija istina od one znanstveno dokazne: o n a nesastavljiva - veli Aristotel u kasnoj knjizi T h e t a tzv. Metafizike m o g u se samo ili umom dotai te u t o m doticaju ujedno naprosto
izrei ili pak u o p e ne spoznati, ne dotaknuvi ih. U okrugu njih
n e m a u o p e nikakve lai, kao niti puko razumske istine, v e je
dino ili miljenje-oprisutnjenje ili pak u o p e ne. U m , za razliku
od razuma, nije n e t o po n e e m u " (De anima, 4 3 0 b 2 7 ) . Ili, kako
je reeno u izuzetno znaajnom 19. poglavlju druge knjige Dru
ge analitike: poelo dokaza nije dokaz, kao niti znanosti znanost
(Anal. post. 1 0 0 b l 3 ) .

Svrhoviti poredak naravi

Uz logos, druga kljuna rije, pojam i stvar Aristotelove filozofije
svakako je narav, priroda, iznicanje (). V e u r a n o m Nago
voru na filozofiju, bolje reeno u o n i m fragmentima koji su nam
od t o g spisa sauvani, rije je upotrebljena ne manje od 53 puta.
U o i t o m protustavu spram Platona, koji je duu bio odredio izvo
ritem i p o e l o m cjelokupnog i svakog kretanja, oznauje Aristo
tel (Phys. II) narav o n i m to u sebi s a m o m e i m a poelo gibanja i
stajanja. Bitno pak njeno svojstvo u t o m e je to je sama u sebi
sreena i smisleno ureena. tovie, Aristotel e je i samu esto
poistovjeivati s r e d o m i poretkom, rasporedom (). Sve to
jest po naravi, od prvih i osnovnih jednostavnih tijela pa do o
vjeka kao krune i v r h u n c a naravnog postojanja, ima u sebi uro
en neuklonjivi poriv za ozbiljenjem vlastitoga djela", za postig
n u e m vlastitoga naravnog cilja i svrhe. Nije pretjeran stav Diiringov (nav. dj., str. 434) da n a mjesto [Platonove] ideje D o b r a
u njega stupa physis", niti pretjeruje drugi jedan znalac ( D . J.

229

Allan, djelo navedeno nie u popisu, str. 46), ustvrdujui da

,,u povijesti znanosti nije bilo nijednoga gorljivijeg zagovornika
'svrnih uzroka' od njega". Narav ne ini nita uzalud", - to je
stalni tenor svih njegovih obuhvatnih zoologijskih ispitivanja.
tovie, u nastojanju da to jae naglasi samostalnost i samostoj
nost naravi nazvat e je j e d n o m (Phys. 247b9) p u t o m u sebe
samu".
N a u k naravnome gibanju i vlastitome naravnom mjestu ele
menata i svih ostalih naravnih bia ini osnovu njegove kozmo
logije. Iz ravnog i krunog gibanja s jedne, te o n o g a g o r e " , kao
naravnog mjesta vatre, i o n o g a dolje", kao naravnog mjesta zem
lje, izgradit e u r a n o m spisu nebu - n e o b i n o m kombinacijom
deduktivnih konstrukcija, fantastinih sinteza i oslanjanja na
tradicijom predane nazore - danas gotovo apsurdnom izgledajuu
zgradu kozmologije, sa strogom podjelom na supralunarnu sferu
etera kao petoga tijela", boanskih zvijezda u vjenome kruenju
i ostalih boanskih bia s jedne, te sublunarnu, s neprestanim
p r o c e s o m raanja i umiranja, nastajanja, rasta, opadanja i ieza
vanja u m n o g o s t r u k o ispresijecanim putanjama smrtnih bia, s
druge strane. Ovu drugu, donju sferu opisuje saeto na j e d n o m
lijepom i znaajnom mjestu rasprave postojanju i propadanju:
,,A uz to, budui d a j e pokazano d a j e [kruno] gibanje prema
premjetanju vjeno, n u n o je da, kad je to tako, i bivanje bude
neprekidno. Premjetanje e naime initi bivanje stalnim pri
micanjem i odmicanjem onoga raajueg [tj. sunca]. A ujedno je
jasno da je i o n o prije dobro reeno, da je naime prva od promjena
prenoenje, a ne bivanje-postajanje. Jer m n o g o je razlonije da je
bie u z r o k o m bivanja nebiu, nego nebie bitku bia. O n o dakle
[kruno] premjetano jest, a o n o bivajue nije; a zato je i premje
tanje ranije-prvotnije od bivanja-postajanja.
Budui pak da je pretpostavljeno i pokazano da je neprekid
no i postajanje i propadanje stvari, a tvrdimo da je premjetanje
u z r o k bivanja, to, kako premjetanje jest jedno, ne m o g u bivati
oboje, jer su protivni. Naime sve to je isto i to se na isti nain
dri, to po naravi uvijek tvori isto. Tako da bi bilo ili postajanje
uvijek, ili pak propadanje. M o r a dakle biti vie gibanja, ili pre
noenjem ili pak odstupanjem od toga; jer suprotnoga su suprotni
uzroci.
Stoga i nije prvo [kruno] prenoenje uzrok postajanja i pro
padanja, nego prenoenje prema enklitici sunca. U t o m e je naime

230

kako o n o neprekidno tako i to da se biva gibano dvama gibanjima.

Jer n u n o je, ako e doista uvijek biti neprekidni i postajanje i
propadanje, da se neto uvijek giba, kako im ne bi izostale pro
mjene, a i da b u d u dva gibanja, kako se ne bi steklo samo j e d n o
od toga dvoga. Neprekidnosti je dakle zacijelo u z r o k [kruno] pre
mjetanje svega, d o k je enklitika [uzrok] prilaenja i odilaenja.
Jer zbiva se da biva sad daleko, a sad opet blizu. A budui da je
nejednako rastojanje, gibanje e biti nepravilno, tako da ako nadolaenjem i blizinom raa, onda isto to odlaenjem i udaljava
njem upropatava, te ako uestalim pribliavanjem raa, o n d a i
uestalim udaljavanjem upropatava. Jer suprotnoga su suprotni
uzroci.
A i u istome su v r e m e n u prema naravi i postajanje i propa
danje. Stoga i v r e m e n a i ivotna d o b a svakog pojedinog imaju broj
i njime se odreuju. Svega je naime p o r e d a k i sav se ivot i vri
j e m e mjere periodom, ali ne istim za sve, ve za neke veim, a za
neke manjim. Jer nekima je mjera period godine, n e k i m a vei, a
nekima pak i manji." (De gen. et corr. 3 3 6 a 3 3 - b l 6 )
Ovoj sublunarnoj sferi bivanja ivih bia, u njihovoj g o t o v o
nepreglednoj razlinosti, bogatstvu vrsta i oblika, posveena su
neopravdano malo studirana biologijska djela Aristotelova. F e n o menologijskom blizinom i p o d r o b n o u opisivanja, sintetikom i
k o m p a r a t i v n o m m e t o d o m istraivanja, te ne naposljetku filozofij
s k o m s n a g o m sinopse te naelnoga vrstanja, ralambe i karakteriziranja, otvaraju n a m ona pogled na j e d a n drukiji pristup i
votu no to n a m ga je priredila i namrla novovjekovna znanost,
oslonjena na mehaniku i dinamiku matematike rizike, te p o t o m
kemije, - j e d a n pristup donekle blizak naprimjer G o e t h e o v o j m o r
fologiji bilja. Posvjedoimo to n a v o d o m j e d n o g a mjesta s p o e t k a
druge knjige spisa raanju ivotinja:
J e d n a od bia vjena su i boanska, a druga takva da m o g u
i biti i ne biti, a o n o lijepo i b o a n s k o uvijek je p r e m a svojoj naravi
u z r o k o n o g a boljeg u onima koja su za to sposobna, d o k je o n o
to nije vjeno m o g u n o < i biti i ne biti i > mijenjati se na loije
i na bolje. Bolja je pak dua od tijela, a o n o uduevljeno od o n o g
neuduevljenog z b o g due, te o n o biti od o n o g a ne biti, i o n o ivje
ti od o n o g a ne ivjeti: - z b o g tih uzroka jest ivima raanje. K a k o
je naime narav tog roda n e m o g u n a biti vjenom, to je o n o p o stajue vjeno na onaj nain na koji to m o e . Brojem mu je to
dakle n e m o g u e - jestvo je naime [tih] bia u o n o m e pojedinac -

231

n o m , a kad bi bilo takvo [tj. isto b r o j e m ] , bilo bi vjeno, - ali

v r s t o m m o e . Stoga jest vjeno rod ljudi i ivotinja i bilja." (De
gen. an. 7 3 1 b 2 4 - 7 3 2 a l )
V e e li se sve ovo ovdje r e e n o s i s t o m tvrdnjom i z r e e n o m
u spisu dui, te zatim opet sve to zajedno s u v e n i m izvodima
u z r o k u erotike p o m a m e u s v e m u ivome iz P l a t o n o v a Simpo
zija, tad cjelina Aristotelove ljestvice p r i r o d e " stupnjevane korak
po k o r a k u smjeru vjenosti nee vie u njenoj danas p o n e t o iritirajuoj bezuvjetnoj teleologiji izgledati tako apstraktnom i usi
ljenom, kao to e i njegova u v e n a izreka iz t e o l o k e " L a m b d a
knjige Metafizike, koju ovdje p r e v o d i m o , naime izreka da b o g k a o n e p o k r e t n i p o k r e t a " i kao p o e l o kojem visi cjelina sve
g a " - sve to jest i biva p o k r e e k a o o n o erotiki u e n o " dobiti
na p u n i n i unutranjeg smisla i sadraja.
Cjelini bivajue, dakle sublunarne, naravi posveeni su g o t o v o
svi Aristotelovi naravoslovni spisi. vioj, nebeskoj sferi o n o g a
v j e n o g n a l a z i m o u cjelini o p u s a t e k neto krtih te za Aristotela
n e u o b i a j e n o s n a n o metaforiki i g o t o v o mitski izraenih opisa
u r a n o m spisu nebu. Oita je nevoljkost filozofova da se rije
i m a o b i n o g a ljudskog izriaja o b r a a u oblast o n o g nadljudskog
i b o a n s k o g , o n o g - kako sam kae u p o e t n o n a v e d e n o m stavu
iz k a s n o g a spisa dijelovima ivotinja - e m u je t e k n e z n a t n o
m a l o t o g a o t v o r e n o i p r u e n o osjetilima.
Rasprave sabrane u izdavaku kompilaciju pod n a s l o v o m Fi
zika zapravo se ne bave s a m i m naravnim biima u bivanju, v e
t a k o r e i ontologijskim uvjetima same naravnosti naravi, te stoga
strogo r e e n o i ne spadaju u fiziku, u bilo kako usko ili iroko
s h v a e n o m uobiajenom smislu rijei, v e prije u neto to b i s m o
m o g l i nazvati filozofijom bivanja. D u b o k e i razumijevanju pone
gdje j e d v a dostupne analize samoga gibanja, zatim mjesta, vre
m e n a , b e s k o n a n o g i osobito o n o g neprekidnog ( " k o n t i n u u m a " )
- sadrane u Phys. III-VI, te j o u o d l o m c i m a u Phys. VII-VIII moraju se, a u o p e tek i m o g u , shvaati j e d i n o paralelnim tematiziranjem cjeline prve filozofije" i relevantnih dijelova tree knji
ge spisa dui.

232

Prva filozofija
Knjiga Metafizika, u kojoj su skupljene zasebne rasprave i grupe
rasprava iz o n o g a to Aristotel sam naziva p r v o m filozofijom",
bila je i ostaje j e d n a od jedva nekoliko osnovnih knjiga cjelokupne
predaje filozofiranja, dakle j e d n a od onih ijom se samo i palji
v o m i temeljitom promiljajuom lektirom rijetki m o g u pohvaliti.
Nije stoga nimalo u d n o to naprimjer poglavlja samoj toj prvoj
filozofiji" u gore spominjanim danas relevantnim i standardnim
prikazima Aristotela (During, Flashar, Hoffe) jedva da po opsegu,
temeljitosti i razini, ine i djeli onoga to inae biva iscrpno i
suvereno izlagano ostalim aspektima Aristotelove filozofije, npr.
biologiji (During), retorici i poetici (Flashar), teoriji znanosti
i politici (Hoffe).
Svakako je ne samo n e m o g u e nego i neumjesno htjeti u krat
k i m potezima dati ma i naznaku tako sloenih, tekih i obuhvatnih misaonih zahvata kakvi lee u podlozi npr. Aristotelova nau
ka razlici mogunosti i djelatnosti (). T o m bi zahvatu
trebalo prethoditi - navedimo to ovdje samo kao primjer - istumaenje Aristotelova nauka razlici gibanja i djelatnosti. Pret
postavka toga pak imalo bi biti dostatno razumijevanje biti samo
ga gibanja. N o , kako je njegova razlika spram djelatnosti oito u
Aristotela zasnovana na njihovu razliitom odnoenju spram vre
m e n a i prisutnosti u o n o m e s a d " , to valja osigurati i razumi
jevanje o n o g a to je u etvrtoj knjizi Fizike kazano v r e m e n u
i njegovoj osnovnoj odredbi. Ova pak ukljuuje aporije beskona
n o g i k o n t i n u u m a itd. itd. O v i m reenim dakako ne elimo postii
to da se obeshrabri svatko tko bi se htio dati na studij najteih
pitanja Aristotelove Metafizike, ve samo i j e d i n o to da se unapri
j e d shvati kako je u knjigama poput te, vie no igdje drugdje, po
starom h e r m e n u t i k o m naputku, samo iz cjeline m o g u kakav-takav uvid u bit pojedinog p r o b l e m a i njegovo eventualno razrje
enje.
Problemi nastaju tako ve pri prostom pokuaju neke blie
odredbe toga to to zapravo Aristotel naziva p r v o m filozofijom".
Sam je j e d n o m naziva tek t r a e n o m znanou", drugi put pak
m u d r o u " , pa opet ponekad z n a n o u biu ukoliko je b i e " .
O v a je pak posljednja odredba krajnje nejasna. Naime, b i e kao
b i e " j e d n o m se u njega samog razumije u smislu bia n a p r o s t o "
i u o p e " , p r e m d a inae ve od samih svojih poetaka - kako smo

233

g o r e bili vidjeli - bie samo po sebi" smatra, zbog njegove ope

nitosti i apstraktnosti, neim to uistinu i ne pripada pravoj filo
zofiji. Drugi put opet biva o n o shvaeno u smislu p r v o g i naj
vieg" bia, te utoliko poistovjeeno s b o g o m i o n i m boanskim.
P r v a filozofija" bi tako u p r v o m sluaju imala biti neto poput
one na t o m tragu kasnije - tek u 17. stoljeu - tim i m e n o m nazva
ne ontologije", u drugome pak bila bi teologijom", koju rije
Aristotel sam inae u pravilu rabi jedino kad govori starim mitolozima poput Hesioda ili orfika. Interpreti su, dakako, u nevolji
potraili izlaz u tumaenju da bie kao b i e " znai ujedno i naj
vie b i e " (npr. Merlan, Mansion, Moser, Wagner, Owens...), go
vorei tada - j e d n a k o kao npr. i Heidegger i njegovi sljedbenici,
p r e m d a iz posve drugog horizonta interpretacije, - onto-teologiji
zapadnjake metafizike, zasnovanoj u b i t n o m e upravo u Aristo
tela.
No b i e kao b i e " m o e se shvatiti i kao o n o to Aristotel
naziva J e s t v o m " ( ) . Prvu filozofiju on tovie sam izrii
to vezuje uz istraivanje upravo t o g jestva". to je pak samo to
J e s t v o " ? U j e d n o m svom aspektu m o e o n o biti ve i t v a r " kao
p o d l o g a " , p r e m d a je inae stalno Aristotelovo uvjerenje da je
tvar po sebi nespoznatljiva. N o , svojstvenije i v e m a je J e s t v o "
oblik, vid i b i t " neega sloenog, to e Aristotel u pravilu na
zivati o n i m to bijae (neemu) biti" - izraz koji ve i sam po
sebi do danas izaziva n e d o u m i c e oko pravoga znaenja i doivlja
va m n o t v o uvijek novih i drukijih tumaenja.
D o k je u svojoj ranijoj fazi Aristotel inzistirao na t o m e da je
npr. svaka od kategorija" - j e d n a k o tako jestvo kao i odnos,
g d j e " , k a d a " itd. - u sebi individuirana i da n e m a niega izvan
i m i m o " kategorija, to bi ih vezivalo i nekako objedinjavalo, ili
na to bi bile svedive, postupno e biti doveden t o m e da ipak sve
ostale osim jestva razumije kao neto to jest spram j e d n o g a "
i na neki nain a n a l o g n o " u odnosu na jedno, naime na samo
jestvo. Odatle je onda kasnije u skolastikim interpretacijama
Aristotela izrastao nauk takozvanoj analogiji bia, utemeljenost
kojega u s a m o m njegovu djelu ostaje u znatnoj mjeri upitnom.

234

Filozofija onom ljudskom"

Etiku i politiku Aristotel vidi i razumije kao jedinstvenu cjelinu
o n o g a to naziva filozofiranjem ljudskim stvarima". Do neke
je mjere, tovie, m o g u e ustvrditi da ta tako shvaena etika svoje
povijesno mjerodavno zasnivanje i izgradnju upravo u njega i za
dobiva, pri emu je od osobitog znaenja uoiti injenicu da to
zasnivanje pada ujedno s odreenjem biti ovjeka te njenih gra
nica i dosega.
Sva tri svoja etika spisa zapoinje on odrjeitim kritikim
distanciranjem od o n o g sredinjeg i najdubljeg u P l a t o n o v u filo
zofiranju, naime od ideje Dobra. Bit je argumentacije p r i t o m ova:
ideja Dobra, kao odvojena, nije i ne m o e biti dostupna ovjejoj
djelatnosti i imbenosti. Etika, m e u t i m , treba biti upravo n e k a
ljudska m o i neko znanje ovjekovo t o m e kako da ustanovi,
vodi i upravlja vlastiti ivot. Stoga p r e d m e t njena interesa ni na
koji nain nije i ne m o e biti nekakvo D o b r o naprosto, ak a k o i
ima neega takvog, ve j e d i n o i iskljuivo ovjeje d o b r o i ovjeja
srea.
K a o to je, p r e m a Aristotelu, bit svake m o i o p e n i t o i sva
koga znanja p o s e b n o u nekoj postojanosti, stalnosti i sabranosti,
tako je i o n o navlastito etiko, naime vrlina" () upravo jed
na sabranost, stalnost i postojanost, k o j o m onaj tko etiki djeluje
biva otet iz vlasti bitno i naelno nestalnih i vazda promjenljivih
strasti.
Etika se trezvenost i stalnost postie prije svega o n i m to
Aristotel naziva odabirom" ( ) i u e m u bez sumnje
valja vidjeti sam osnov cjelokupne njegove etike. T r e z v e n o s t je
odabira u t o m e da on - u razlici spram mahnitosti i n e o b u z d a n o
sti obinih, etiki neproienih prohtjeva i elja - sebe usmjerava
jedino spram o n o g a za to v e unaprijed nekako zna da je u na
oj m o i " , da pripada o n o m e s t o j e z a n a s " m o g u n o , o n o m e e
ga ovjek jest poelo i gospodar", kako kae u Eudemovoj etici,
na j e d n o m e od mnotva slinih mjesta u djelu.
Zadravanje unutar oblasti o n o g a za nas m o g u e g osigura
no je pri svakom odabiru osobito time da se on ustvari nikada i
ne bavi niim drugim do iznalaenjem puteva i sredstava za neki
ve unaprijed postavljeni cilj. Odabir je bitno odabir sredstava, ne
svrha samih. N o , odakle te svrhe i ciljevi, tko ih i kako postavlja,
i nije li o n d a samo to postavljanje neto to se n u n o odvija i zbiva

235

ga to je graane uvjebao da vladaju susjedima, j e r to upravo

sadri veliku pogibelj. Jasno je naime da e i od samih graana
onaj koji to m o e nastojati da isto to pokua, ne bi li, ako m o e ,
k u o m ili gradom zavladao. [...] N e g o od takvih nazora i zakona
niti je to politiko niti doista korisno niti istinito. Isto je naime
o n o najbolje i pojedincu i zajednici, i to treba da zakonodavac usa
uje u due ljudi: da ratnika uvjebavanja treba provoditi ne za
to da bi se pokoravali oni nevrijedni, nego prije svega da ne bi
sami bili drugima podvrgnuti [...]. A da zakonodavac treba vie
nastojati o k o toga kako bi z a k o n e ratnitvu i ostale uredbe
usmjeravao radi ivljenja u slobodi () i mira, t o m e
svjedoi i o n o to se zbiva. N a i m e najvei broj takovih polisa ra
t o m se dodue spaava, no propada nakon to stekne vlast. Zahraju od dosade p o p u t eljeza, naavi se u miru. A krivac je
zakonodavac, koji ih nije odgojio za ivljenje u slobodi." {Polit.
1333b26-1334al0)

izvan oblasti o n o g etikog, prethodei mu vazda? ini se da je

u p r a v o to pitanje bilo najteim i najveim p r o b l e m o m cjelokupnog
Aristotelova filozofiranja o n o m e ljudskom" i upravo je na njega
uvijek i z n o v a pokuavao dati neki zadovoljavajui odgovor, nasto
j e i - da bi osigurao izvornu n a k a n u same svoje etike, naime gos
p o d s t v o ovjeka nad o n i m to mu se zbiva - u p o r n o j o i sam
i z b o r svrha i ciljeva nekako podvesti u oblast etike. Pri t o m e je,
i protiv svoje najdublje nakane i volje, bio na k o n c u prisiljen vra
titi se starom, arhajskom i a r i s t o k r a t s k o m " iskustvu v r s n o e i
vrsnosti ovjeka, p r e m a kojem je ovjek izvrstan ne prvenstveno
po svojoj volji, odluci i izboru, n e g o izvornije, ve roenjem i pri
roenju mu b o a n s k i m u s u d o m udijeljenom naravi.
D a k a k o da ovakav nazor ne stoji u suglasju s n a k a n o m zasni
vanja etike kao oblasti u kojoj vlastitom voljom i o d l u k o m djeluje
m o , pronalazei najprikladnija sredstva za ozbiljenje ciljeva za ko
je unaprijed z n a d e m o da spadaju unutar o n o g a za nas mogueg,
te se utoliko u temelju Aristotelove etike m o e pronai stanovito
odstupanje od izvorne nakane i svojevrsno sustajanje. No u p r a v o
je - kako s m o kazali u jednoj ranijoj vlastitoj studiji (v. Preludiji,
Z a g r e b , 1988, str. 43 i d.) - to obraanje na iskonsku niklost i
naravnost dalo Aristotelu o n u p r o d o r n u snagu ocrtavanja pojedi
n a n i h vrlina, pri kojem ocrtavanju mu k a o kanon i mjera", ka
ko sam kae, pred o i m a neprestano lebdi lik o n o g a kojeg naziva
o z b i l j n i m " i i z v r s n i m " . Taj i takovi dobit e pak svoju p u n u
karakterizaciju u t r e e m poglavlju etvrte knjige Nikomahove eti
ke, gdje biva, svakako i iz vlastitoga unutarnjeg iskustva i doi
vljaja, opisan onaj veliajni, veleduni ( ), u e m u
n a m valja, vjerujemo, prepoznati j e d a n od najuzvienijih i na is
tinski uzvien ivot najpoticajnih orisa m o g u e g a vida ovjekovanja" u cjelokupnoj pisanoj predaji.
I u p r a v o je na iskustvu b e s k o n a n e unutranje samostojno
sti i s l o b o d e veleduja m o g a o Aristotel zadobiti pravo mjerilo ko
j i m o n d a u Politici pristupa razliitim vrstama moi, gospodstva
i d r a v n o g ustroja u o p e , procjenjujui ih ne prema snazi, obilju
i n a d m o i nad drugima, v e po mjeri u kojoj su u stanju proizvo
diti, njegovati i unapreivati vrlinu:

Svu dubinu jaza koji dananje ljudstvo dijeli i odvaja od cje

line grkog, pa tako i Aristotelova temeljnog iskustva bitka, iv
ljenja, te na k o n c u mjesta ovjekova u bitnoj izloenosti i otvore
nosti silama j e d n o g i drugog, m o e se m o d a ponajbolje odmjeriti
na injenici da s m o u o v o m e v a n o m odlomku tu na svaki nain
sredinju rije bili prisiljeni prevoditi tek p o m o u izvanj
skoga opisa ivljenje u slobodi". Izrazi koje n a m u svrhu priblienja smislu te rijei prua vlastiti jezik, kao d o k o l i c a " , p o
inak", o d m o r " , sve su odreda oznake tek negativne i privativne
strane iskustva toga to rijeju izvorno biva imenovano. I nije to
nikako neprilika i nevolja tek r e c i m o hrvatskoga jezika, v e je on
dijeli i sa svim ostalim slavenskim, ali jednako i sa ba svim bit
nim jezicima dananjice. Temeljni aktivizam", bolje i ispravnije
r e e n o dinamizam - u najstroem aristotelovskom smislu -, kojim
je ve stoljeima i stoljeima proet i upravljan sav ovjekov pri
stup kako svemu oko sebe tako i svemu u sebi, pa i s a m o m o n o m e
po e m u jest i on i cjelina svega, ne doputa mjerodavno pozitivno
iskustvo toga to bi se kao s l o b o d n o vrijeme" i vrijeme s l o b o d e "
imalo skrivati u toj navodnoj d o k o l i c i " i praznovanju".

" N e podrazumijevaju ispravno niti vladavini koja bi se zako

n o d a v c u imala initi a s n o m . Jer vladavina nad slobodnima ljepa
je od despotske vladavine i vie je praena vrlinom. Osim toga,
ne treba neki polis cijeniti sretnim i hvaliti zakonodavca z b o g to-

No je bitna rije i stvar cjelokupne Aristotelove filozo

fije o n o m e ljudskom. Samo onaj tko je za nju sposoban jest gra
anin u pravome smislu rijei, kao to i samo onaj polis koji svoje
graane za nju odgaja i na nju usmjerava zavreuje doista ime

236

237

polisa, kao otvorenog mjesta povijesnog zajednitvovanja ljudi, bo

gova i svega to jest.
Iz svega kazanog valja onda razumijevati sredinji Aristotelov
politiki izriaj: ivot je praksa, ne proizvoenje" (Polit. 1254a7).
Ostavimo po strani nezgodu to niti drugu kljunu Aristotelovu
rije vezanu uz filozofiju o n o g ljudskog, naime upravo tu ovdje
reenu p r a k s u " () nismo u stanju valjano smislom preni
jeti izrazima naega jezika i pokuajmo ipak u najkraem nazna
iti do ega je tu Aristotelu stalo.
O n a ishodina i sveodreujua naelna razdioba svih m o g u i h
vidova odnoenja spram cjeline svega, naime razdioba u motrenje
(teoriju), proizvodnju i praksu prua i ovdje osnovu razumijeva
nja. Teorija je bitno obiljeena time da nije nikakvo gibanje, ve
je kao neka zaustavljenost i stanje, u kojem se meutim tek oslo
baa i razvija prava i istinska djelatnost. Za razliku od nje, i prak
sa i proizvodnja bitno su odreene gibanjem i jesu ustvari dva
osnovna naelno razliita vida gibanja. No dok je u proizvodnji
cilj i svrha gibanja poloena negdje izvan dotinoga gibanja sa
mog, naime u proizvodu shvaenom u najirem smislu rijei, dotle
je praksa takvo gibanje koje svrhu sadri ve u samome sebi. Na
taj je nain praksa uistinu ve stanovit iskorak iz oblasti gibanja,
vazda iz sebe izlazeeg i na svaki put drugo usmjerenog: - njoj je
svojstvena odreena reflektiranost", odnosno kao neko okreta
nje unatrag" k sebi samome.
Filozofijsko razumijevanje toga to Aristotel vidi kao samu bit
istinskoga ljudskog ivljenja, dakle kao to gibanje koje uvijek ve
unaprijed vlastitu svrhu nosi i sadri upravo u sebi kao t o m i
takvom gibanju, m o e se, po naem sudu, zadobiti j e d i n o promiljajuim zadubljivanjem u teke izvode razlikovanja gibanja i
djelatnosti (), sadrane ponajprije u raspravama iz prve
filozofije". To razlikovanje nije samo, kako to smatra npr. Allan
(nav. dj., str. 114), najtrajniji prilog to ga je Aristotel prinio
teologiji", ve ujedno n e o p h o d n a osnova za svako eventualno ra
zumijevanje i doraslo prisvajanje njegovih bitnih politikih" nauavanja. Rehabilitirati" Aristotelovu politiku filozofiju, pritedjevi si pritom napor uputanja u najtea i najzapletenija pitanja
same njegove prve filozofije", filozofijski je polovian posao, koji
m o e tek imponirati neupuenima.

Um - ono boansko u nama

O d a v n o je ve u o e n o kako Aristotel - p r e m d a bez prestanka na
glaavajui samosvojnost i zasebnost politike razboritosti, kao is
pravnoga smisla za iznalaenje mjere i sredine m e u krajnostima
u svakoputnoj konkretnoj situaciji - ipak puta etiku kulminirati
u nesuzdranoj apologiji isto teorijskog, samo motriteljskog i
vota. Upravo se time prije svega ostalog, recimo usput, svoje
d o b n o Zeller naao prinuen ustvrditi kako se Aristotelu ovjek
udvaja u dva dijela, onaj etiko-politiki i samo ljudski s j e d n e , te
dijanoetiki", teorijski i uzvieniji od svakog p u k o ljudskog s
druge strane, te da se meu njima ne pokazuje nikakva iva
sveza.
Za potvrdu te teze bit e dovoljno, smatramo, samo j e d n o pa
ljivo iitavanje desete knjige Nikomahove etike. T a m o z a t i e m o
uz ino ovakvu j e d n o z n a n u i nekolebljivu tvrdnju: ovjeku ja
m a n o pripada ivot oslonjen na um, ako je ve upravo to u naj
veoj mjeri ovjek; a na taj je nain doista i najsretniji". (Eth. Nic.
1178a6-8) Isto je Aristotel bio rekao i godinama ranije, pri s a m o m
poetku svog zrelog filozofiranja, navodei pri zavretku Nagovo
ra na filozofiju - oito kao stav kojem se i sam priklanja - Euripidove rijei da smrtni vijek ima i sam u sebi neki dio b o g a " i
d a j e u m doista z a nas b o g " .
S l o b o d n o je ustvrditi da je to d u b o k o i niim p o k o l e b a n o uvje
renje t o m e da je ovjeku u njegovu umu, i kao taj u m , prisutan
b o g sam upravo najdublje Aristotelovo filozofijsko ishodite i sredotoje svih njegovih tako nevjerojatno obuhvatnih i ujedno bezdano dubokih nastojanja o k o motrenja svega o n o g to se poka
zuje". U Eudemovoj etici rei e tako: S t o je p o e l o gibanja u
dui? Oito je zaista: kao to je to u cjelini svega, tako i ovdje sve
pokree Bog. Jer na neki nain sve biva gibano o n i m b o a n s k i m
u nama. Logosa pak poelo nije logos, ve neto vrhovnije. Sto bi
dakle bilo, ako ne Bog, vrhovnije od znanja i od u m a ? " (Eth. Eud.
1248a25-29) A prema izvjeu Simplikijevu, u njegovu k o m e n t a r u
uz spis nebu, m o r a da je Aristotel pri k o n c u svoje izgubljene
knjige molitvi bio J a s n o " , kako to naglaava Simplikije, ustvr-

dio d a B o g jest ili um ili neto s o n u stranu uma". (Aristotelis

fragmenta selecta. Recognovit brevique adnotatione instruxit W.
3

D. Ross. 1970 1955/, str. 57, /= R o s e fr. 49/)

238

239

 razlikovanju ljudskoga i b o a n s k o g u m a ostavio je Aristotel

u cijelom s v o m n a m a sauvanom djelu tek nekoliko krtih nazna
ka, koje se m e u t i m ubrajaju u najvrednije, ali ujedno i najdublje
i najtee dijelove cjelokupnoga opusa. Svodei inae, u naglae
noj kritikoj opreci spram Platona i spram svih pitagoreizirajuih
tendencija p r e t h o d n i h mislilaca, duu i cjelinu svega d u e v n o g u
p o t p u n o s t i u okruje naravi i proglaujui istraivanje dui di
j e l o m naravoslovlja - dogaaj od izuzetnoga povijesnog znaenja
za cjelokupnu zapadnu tradiciju - pazio je ipak na to da s v a k o m
z g o d o m u p o z o r i kako to ne vrijedi i za um sam i za onaj dio ili
o n u m o due k o j o m o n a misli i motri. tovie, u spisu raanju
ivotinja izrijekom e ustvrditi da u p r a v o um pri zaeu u zaetke
o n o g a iz ega se" v r e m e n o m razvija srasla cjelina due i tijela u
liku o d r e e n o g a ovjejeg ivog bia ulazi izvana", te da je on
o n o j e d i n o b o a n s k o " (De gen. an. 736b28).
Stoljeima ne prestajua i bitna zbivanja filozofiranja prije
svega u Srednjemu vijeku p r e s u d n o odreujua sporenja pra
v o m smislu razlikovanja u m a to ga Aristotel u izuzetno tekoj
treoj knjizi spisa dui naziva t r p n i m " od o n o g a to ga t a m o
t e k u n a z n a k a m a uz njega spominje kao o n o g a koji sve tvori"
(u latinskoj skolastikoj tradiciji intellectus possibilis" i intellectus a g e n s " ) , nisu ni do danas dospjele do zadovoljavajuih rje
enja, ako se time n e e nazvati esto i g o t o v o pravilom postalo
preuenje i suptilno zaobilaenje cjelokupne problematike. Isto
to naravski vrijedi i za r e e n o pitanje porijeklu i mjestu razli
kovanja b o a n s k o g i ovjejeg uma, pitanje koje je oito sa spo
m e n u t i m najtjenje vezano, a djelomino valjda i s njim isto
vjetno.
P r e m a n a e m miljenju, n e o p h o d n i uvjet svakog pokuaja da
se u ta tako filozofijski odluujua pitanja unese neto pojanjuj u e g a svjetla imalo bi m o d a biti ponajprije j e d n o radikalno interpretativno sueljenje s kratkim ali ponegdje upravo nevjero
j a t n o znaajnim spisima iz okruja Aristotelova istraivanja du
i, p o z n a t i m p o d i m e n o m malih naravoslovnih spisa" {Parva naturalia). T i m je uvjerenjem dakako motiviran i izbor ovdje pre
v e d e n i h i u ovoj prigodi tek p o e t n o komentiranih Aristotelovih
tekstova.

Povijest utjecaja
to je bilo r e e n o Platonu, vrijedi u jednakoj mjeri i za Aristo
tela: povijest utjecaja njegove filozofije poklapa se s povijeu fi
lozofije u o p e . A k o ne prije, a o n o svakako od r e c i m o trinaestoga
pa sve do prelaska sedamnaestog u osamnaesto stoljee i filozofija
i znanost u u e m smislu rijei sastojale su se - a tako su sebe i
razumijevale - u najveoj mjeri iz recepcije, daljnjeg razvijanja,
kasnije pak sve vie i kritike, Aristotelove filozofije.
U o d n o s Aristotelov p r e m a Platonu ovdje n e e m o ulaziti, na
dajui se ipak da je plitko i otrcano uvjerenje t o b o n j e m rea
l i z m u " prvoga, kojim on kritiki ustaje nasuprot i d e a l i z m u " svog
uitelja te na mjesto njegovih apstraktnih" i t r a n s c e n d e n t n i h "
ideja uvodi svoje f o r m e " , vazda i m a n e n t n e " konkretnoj tjeles
noj tvari, ve i u nas stvar prolosti. Odnos ovih dvaju uitelja
ljudskoga d u h a " neizmjerno je dublji, sloeniji i filozofijski zapleteniji no to je to prosjenom r a z u m u historiara filozofije u g o d n o
prihvatiti.
Sve do 12. stoljea Aristotelovo je djelo ipak srazmjerno ma
lo p o z n a t o u kranskoj Europi. Teko je do kraja odmjeriti svu
usudnost toga da je od svih njegovih djela upravo spis kate
gorijama (manjim dijelom i tumaenju), ponajprije posred
stvom Boetija i njegovih k o m e n t a r a Porfirijevih Isagoga, najutje
cajniji i najvie diskutiran spis cjelokupnoga grkog, latinskog
i arapskog kasnog Starog vijeka i p o t o m srednjovjekovlja. Sta
novita apstraktnost formalno-logike m e t o d e t o g miljenja, kao i
j e d n o s t r a n a redukcija punine ontologijske problematike na osi
r o m a e n u i u apstraktno alternativnoj formulaciji n e p l o d n u pro
blematiku takozvanih univerzalija, svakako su najveim dijelom
usljedak upravo te i takve povijesti predaje Aristotelova djela. Su
kladno t o m e , ostali dijelovi tzv. O r g a n o n a " , prevedeni na latin
ski z n a t n o kasnije od spomenutih dvaju spisa, sa svoje su strane,
kao ars nova ili logica nova, dalje pospjeili utvrivanje svoje
v r s n o g formalizma skolastike m e t o d e i tijekom stoljea p o s t u p n o
pripremali o n o to poznajemo kao novovjekovnu revoluciju znan
stvene metodologije, koja n a o k o paradoksalno svoj odluujui
povijesni nastup najavljuje upravo radikalnom kritikom navodne
sterilnosti" Aristotelova silogizma.
T e k u dvanaestom i osobito trinaestom stoljeu upoznaje Za
pad ostale Aristotelove spise, osobito one naravoslovne (a 1204.

240

241

prilikom osvajanja Konstantinopolisa i po prvi put j e d a n rukopis

tzv. Metafizike), sve to posredstvom ranijih prijevoda na arapski
.i samih arapskih komentara tih spisa. Utjecaj navlastito arapskih
interpretacija, osobito one Averroesove, osjeao se stoljeima u
nekim strujanjima aristotelizma na Zapadu, tako ponajprije u
crkveno viekratno osuivanim nauavanjima Sigera od Brabanta
i znatno kasnije u takozvanom padovanskom averoizmu. Daka
ko da je aristotelizam Srednjega vijeka nerazluivo kontaminiran
kranskom dogmatikom i jakim primjesama neoplatonizma, koje
u znatnoj i filozofijski znaajnoj mjeri sadri ak i m o n u m e n t a l n a
suma srednjovjekovnog Aristotela" kakvu nalazimo recimo u T o
m e Akvinskog.
P r e m d a nastupajua filozofija N o v o g a vijeka sebe bez iznim
ke razumije kao nepomirljivu opreku Aristotelu, to samorazumijevanje m o r a se ipak uzeti s velikom mjerom suzdranosti, budui
da je taj tako uljivo napadani i osporavani Aristotel" bio uisti
nu m n o g o vie utvara jednog formaliziranog i apstraktnim postalog aristotelizma no to bi bio grki Aristotel sam. Znakovitim je
primjerom toga recimo i injenica da se presudni filozofijski nauk
novovjekovlja, mehanika teorija neba i sveopega gibanja, izgra
dio u s n a n o m protustavu spram, nazovimo ih tako, sporednij i h " Aristotelovih naravoslovnih spisa, naime nebu, postoja
nju i propadanju, Meteorologika, d o k su naprimjer bezdano du
b o k e analize beskonanog ili kontinuuma sadrane u Fizici ostale
u osnovi posve netematiziranima, sudbina koja ih uostalom prati
takorei do danas.
Izuzme li se onaj na svoj nain veleban pokuaj Leibnizov da
o s n o v n u Aristotelovu misao djelatnosti i usvrnosti ()
ugradi u sam temelj vlastitog pandinamikog nauavanja, m o e
se kazati da Aristotelova filozofija od sedamnaestog stoljea do
danas mjesto svog prisustva ima vie no igdje drugdje u najrazliitijim strujanjima neoskolastike, kao naprimjer u isusovakim ko
lama, s izuzetno suptilnim i sloenim aristotelizmom Suarezovim,
ili pak u onima dominikanske provenijencije, s v r h u n c e m ponaj
prije u r a d o v i m a Kajetanovim.
Na v r h u n c u takozvanog njemakog idealizma, Hegel je bio taj
koji je smatrao nunim studirati Aristotela na tekstovima grkog
originala i teko da bi bilo pretjerano rei kako je do odree
ne mjere sebe sam osjeao i shvaao aristotelovcem. Kasni pak
Schellingovi pokuaji da vlastitu p o z i t i v n u " filozofiju izgradi

242

upravo kroz obnovljeno radikalno sueljenje s Aristotelom prije

svih, opet p u t e m obnovljenog studija i interpretacije originalnoga
teksta, j o su i danas nedostatno istraeni i valorizirani.
Na tumaenju i daljnjoj kritikoj dogradnji" Aristotela - ba
r e m p r e m a vlastitome samorazumijevanju - izgradio je u drugoj
polovini 19. stoljea svoje obuhvatno djelo Franz Brentano, oso
bito svoj nauk psihologiji s empirijskog stajalita" te povijesno
plodotvornu postavku intencionalitetu svijesti", k o j o m je po
loen svojevrsni temelj kasnijoj izgradnji fenomenologijske filozofije . Husserla. S druge je strane isti Brentano svojim djelom
Aristotelovu stavku bie-bitak se zbori m n o g o s t r u k o " presudno,
po njegovu vlastitom priznanju, utjecao na ranoga Heideggera i
na njegove viegodinje pokuaje o k o iznalaenja i p r o d u k t i v n o g
tumaenja a u t e n t i n o g " Aristotela.
Iz teksta Heideggerovih predavanja Aristotelu, prvenstveno
u razdoblju o k o ranih dvadesetih godina ovoga stoljea, koja su
objavljena tijekom posljednjih godina, biva oitim u kojoj i kolikoj
mjeri i neoaristotelovski pokret za rehabilitaciju praktike fi
lozofije" (H.-G. Gadamer, J. Ritter, L. Strauss, E. Voegelin, M .
Riedel, G. Bien) zahvaljuje svoj odluujui filozofijski poticaj
upravo tim ranim Heideggerovim izlaganjima Aristotela.
Donekle iznenaujue snana renesansa intenzivnog istra
ivanja Aristotela zbila se posljednjih desetljea u okruju anglo
a m e r i k e , prvenstveno analitiki" orijentirane filozofije. P r i t o m
su - u razlici spram tradicionalnih, poglavito na ue filologijske
napore o k o Aristotela ogranienih radnji, kojima je prvenstveno
engleska i kotska kola aristotelizma u prolosti stekla nepore
civo velike zasluge, ova nastojanja uglavnom stvarno, sustavno i
problematski orijentirana te u novije vrijeme usmjerena - p o n o v o
u razlici prema tradicionalnim preteno praktikoj filozofiji okre
nutim interpretacijama - ponajprije na spise iz oblasti psihologije,
sve u sklopu rasprava i istraivanja u oblasti tzv. filozofije d u h a
( m i n d ) " , pri e m u je u posljednje vrijeme p o l u e n o niz zacijelo
vrijednih i inspirativnih rasprava i otroumnih analiza (usp. na
primjer Essays on Aristotle's De anima. Edited by M. C. Nussb a u m and A. O. Rorty, Oxford, 1992. te Aristotle on mind and
the senses. Proceedings of the Seventh S y m p o s i u m Aristotelicum.
Edited by G. E. R. Lloyd and G. E. L. Owen, Cambridge, 1978).
U Hrvatskoj je navlastiti rad na studiju i tumaenju Aristo
tela oduvijek znatno intenzivniji od o n o g a p o s v e e n o g Platonu,

243

to dakako s o b z i r o m na povijesno uvjetovanu dugotrajnu uklopljenost slubenih filozofskih bavljenja u sklop teologijskih istra
ivanja nije ni najmanje z a u d n o . Iz t o g okruja valja ponajpri
je uputiti na brojne radove Fr. anca, a m e u njima p o s e b n o Sententia Aristotelis de compositione corporum e materia et forma in
elementis terrestribus considerata, Zagreb, 1928, i Utrum admittenda sit distinctio inter materiam et formom phjsicam et metaphjsicam ( A c t a II. Congressus Thomistici R o m a e habiti", str.
297-309), Taurini, 1937.
Izriito tematski usmjereno filozofijsko istraivanje Aristote
la, izvan uobiajenih u d b e n i k i h prikaza u okvirima standardnih
povijesti filozofije", snaan je poticaj dobilo prijevodima Metafi
zike, Fizike, Nikomahove etike i Politike, to ih je sainio T o m i
slav Ladan osamdesetih godina. Zacijelo nije pretjerano rei da
u p r a v o u tim prijevodima valja sagledati j e d a n od najznaajni
j i h pothvata hrvatske filozofije ne samo unutar podruja rada na
Aristotelovoj, ili i openitije grkoj filozofiji, nego na polju filo
zofije naprosto. Pridrui li se o v o m g o l e m o m pothvatu velikoga
j e z i n o g znalca (preporuljivo je uz prijevod proitati i vrlo in
struktivan P o g o v o r prevoditelja" uz Metafiziku) j e d n a k o tako
n e d a v n o objavljene i biljekama p o p r a e n e prijevode spisa tu
maenju J. Talange (Zagreb, 1989) i Kategorije F. Grgia (Zagreb,
1992, usp. i knjigu istoga autora Aristotel istinitosti i lanosti,
Z a g r e b , 1993), m o e se m o d a rei da su se sretno i obvezujue
stekli uvjeti p o t r e b n i za snaenje i produbljenje vlastitih napora
tumaeeg prisvajanja Aristotela u Hrvatskoj, p r e m d a se to npr.
iz skromnosti ambicija nekolikih dosadanjih zajednikih poku
aja (usp. npr. tematski b l o k P r o b l e m i Aristotelove Metafizike"
u Filozofska istraivanja 16 /1986/, str. 161-201) ne bi j o dalo s
izvjesnou oekivati.

Bibliografski
I.

dodatak

Izdanja
Kritiko izdanje grkoga teksta:
Aristotelis opera edidit Academia Regia Borussica. Sv. I-V. Berlin,
1831-1870. (Sv. I-II: grki tekst u redakciji Immanuela Bekkera,
sv. III: latinski renesansni prijevod, sv. IV: skolije, sv. V: frag
menti i Index Aristotelicus H. Bonitza /zasebni pretisak Indexa:
Graz, 1955/).
Zasebna izdanja pojedinih djela s danas standardnim kritikim re
dakcijama teksta u nizu Scriptorum Classicorum Bibliotheca Oxoniensis" (Oxford, Clarendon, 1894 i d.) s Bekkerovom pagina
cijom.
Grki tekst s engleskim prijevodom:
Gotovo sva djela objavljena su zasebno u The Loeb Classical Library", London.
Grki tekst s njemakim prijevodom:
Dio spisa objavljen je zasebno u Philosophische Bibliothek Mainer",
Hamburg.

II.

Literatura
1. Vaniji zbornici:
Autour d'Aristote. Receuil d'etudes de philosophie ancienne et
medievale offert a Mgr. A. Mansion. Louvain, 1955.
Naturphilosophie bei Aristoteles und Theophrast. Verhandlungen
des 4. Svmposium Aristotelicum veranstaltet in Goteborg. Herausgegeben von Ingemar During. Heidelberg, 1969.
Metaphysik und Theologie des Aristoteles. Herausgegeben von FritzPeter Hager. Darmstadt, 2 1979. (Wege der Forschung, Bd. CCVI)
Ethik und Politik des Aristoteles. Herausgegeben von Fritz-Peter
Hager. Darmstadt, 1972. (Wege der Forschung, Bd. CCVIII)
Fruhschriften des Aristoteles.
Darmstadt, 1975.

Herausgegeben

von

P.

Moraux.

Articles on Aristotle. Vol. 3: Metaphysics. Edited by J. Barnes/M.

Schofield/R. Sorabji. London, 1979.
2. Monografije:
Ackrill, J. L.: Aristotle - The Philosopher. Oxford, 1981 (Prijevod na
njemaki: Aristoteles. Eine Einfuhrung in sein Philosophieren.
Berlin/New York, 1985).

244

245

Allan, D. F.: The Philosophy of Aristotle. Oxford, 1952 (Prijevod na

njemaki: Die Philosophie des Aristoteles. Hamburg, 1955. /Nai
navodi su iz njemakog prijevoda/).
Aubenque, P.: Le probleme de l'etre chez Aristote. Essai sur la problematique aristotelicienne. Pari, 1962.
Aubenque, P.: La Prudence chez Aristote. Pari, 1963.
Bernavs, J.: Die Dialoge des Aristoteles. Berlin, 1863.
Berti, E.: L'unita del sapere in Aristotele. Padova, 1965.
Bien, G.: Die Grundlagen der politischen Philosophie bei Aristoteles.
Freiburg i. Br./Munchen, 1973 ( 2 1980, 3 1985)
Brentano, F.: Von der mannigfachen Bedeutung des Seienden nach
Aristoteles. Freiburg i. Br., 1862. (Pretisak: Darmstadt, 1970)
Brentano, F.: Die Psychologie des Aristoteles. Insbesondere seine
Lehre vom . Mainz, 1867. (Pretisak: Darm
stadt, 1967)
Calogero G.: / fondamenti della logica aristotelica. Firenze, 1927.
Chung-Hwan Chen: Sophia. The science Aristotle sought. Hildesheim, 1976.
Diiring, I.: Aristoteles. Darstellung und Interpretation seines Denkens. Heidelberg, 1966.
Jaeger, W.: Aristoteles. Grundlegung einer Geschichte seiner Entuncklung. Berlin, 1923 ( 2 1955).
Happ, H.: Hyle. Studien zum aristotelischen Materie-Begriff. Berlin,
1971.
Heidegger, M.: Aristoteles, Metaphvsik 1-3. Von Wesen und
Wirklichkeit der Kraft. Frankfurt am Main, 1981. (GA 33)
M. Heidegger.: Phanomenologische Interpretationen zu Aristoteles.
Einfiihrung in die phanomenologische Forschung. Frankfurt am
Main, 1985. (GA 61)
Lugarini, L.: Aristotele e Videa de la filosofia. Firenze, 1961.
Maier, H.: Die Syllogistik des Aristoteles, I-III. Tiibingen, 18961900. (Pretisak: Hildesheim, 1969-1970)
Mansion, .: Introduction a la Physique aristotelicienne. Louvain,
2
1946.
Marx, W.: Einfiihrung in Aristoteles' Theorie vom Seienden. Frei
burg i. Br., 1972.
Moreau, J.: Aristote et son ecole. Pari, 1962.
Nuvens, F.: Ontwikkelingsmomenten in de Zielkunde van Aristoteles. Nijmegen-Utrecht, 1939. (Prijevod na francuski: L'evolution
de la psvchologie d'Aristote. Louvain, 1948.)
Owens, J.: The doctrine ofbeing in the Aristotelian Metaphysics. 2nd
ed., revised. Toronto, 1963.
Randall, J. H., Jr.: Aristotle. New York and London, 1960.

Ross, W. D.: Aristotle, 4th edition, revised. London, 1945.

Solmsen, F.: Aristotle's system of the phvsical world. A comparison
with his predecessors. Ithaca, 1960.
Stallmach, J.: Dynamis und Energeia. Meisenheim a. Glan, 1959.
Tugendhat, E.: TI KATA TINOS. Eine Untersuchung zu Struktur
und Ursprung aristotelischer Grundbegriffe. Freiburg i. Br., 1958
( 1988).
Wieland, W.: Die aristotelische Physik. Untersuchungen iiber die
Grundlagen der Naturwissenschaft und der sprachlichen Bedingungen der Prinzipienforschung bei Aristoteles. Gottingen, 1962
( 1992).
Zeller, E.: Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen Entuiicklung. II, 2: Aristoteles und die alten Peripatetiker. Leipzig,
1879 (Pretisak: 1921).
4

247

AEISTOTEL
Izbor iz djela

Iz djela Metafizika.

(Knjiga Lambda.)

Izvornik: Aristotelis Metaphysica ( ) . R e c o g n o v i t brevique adnotatione critica instruxit W. Jaeger. , 1969 ( 1 1 9 5 7 ) .

Prijevod, biljeke i krai komentar: Damir Barbari

Razmatranje je jestvu. Jer jestava se trae p o e l a i uzroci. Akio,

naime, o n o sve jest kao neka cjelina, jestvo je prvotni dio. A k o
[je] pak prema slijedu, tada e takoer jestvo biti prvo, a zatim
o n o kakvo, pa o n o koliko. A uz to, ta [ostala] i nisu bia naprosto,
tako rei, n e g o 1 [su] kakvoe i kretanja, kao naprimjer 2 o n o nebijelo i o n o neravno: i za njih dodue k a e m o da jesu, kao J e s t
nebijelo".
Zatim, nita od svega [tog] ostalog nije odvojivo 3 .
I oni prvanji posvjedouju to djelom. Traili su naime
poela, sastojke i u z r o k e jestva. Ovi sadanji pak postavljaju
kao jestva radije o n o openito. (Jer openiti su rodovi, za koje
kau da su vema poela i jestva, z b o g toga to istrauju lo
gikim nainom.) Oni drevni, meutim, [postavljali su kao
Rukopisi imaju ovdje . Pseudo-Aleksandar, Bonitz, Jaeger i Elders itaju , no Christ i Ross zadravaju lekciju rukopisa, to nam
se ini vjerojatnijim. Teko je prihvatiti Eldersovu argumentaciju da
izmeu i s jedne te i s druge strane
u reenici ne postoji potpuna podudarnost.
Elders, uz poziv na Kiihner-Gertha II, 297, 4, razumije kao ekviva
lentno s , te prevodi taj teki redak" ovako: ,,'or else (alioquin) even the not-white and the not-straight' would be being", obja
njavajui zatim da Aristotel oito hoe rei da ako netko postavi da
su i bia (umjesto ne-bia), bit e prisiljen kazati i
to da su bia ak i nijeni termini kao ne-bijelo i ne-ravno". Nae
itanje, razumijevanje i prijevod dre se uobiajenog znaenja od .
Tako npr. i Bonitz: ,,wie auch".
, taj moda i ponajvaniji od temeljnih ontologijskih izraza
Aristotelove filozofije, znai ujedno odvojiv" i odvojen", ali i samostojan", po sebi i za sebe postojei" (lat. subsistens"). Filozofijska
razrada pojma nalazi se u Metaph. Z.

251

j e s t v o ] o n a pojedinana, kao vatru i zemlju, ali ne o n o openito,

tijelo 4 .
Jestva su pak tri. Jedno je osjetilno; od kojega je opet jedno vje
5
n o , a drugo propadljivo, o k o kojeg se svi i slau , kao bilje i ivo
6
tinje, i za koje je n u n o prihvatiti sastojke , bilo j e d a n bilo m n o g e .
D r u g o je nepokretno, i za to neki tvrde da je odvojeno, jedni
od njih u dvoje razdvajajui, drugi p a k u j e d n u narav stavljajui
ideje i o n o matematiko; d o k neki opet [stavljaju] samo o n o ma
t e m a t i k o od toga obojeg.
O n a su jestva pripadna naravoznanstvu (jer vezana su uz kre
tanje); o v o pak drugoj [znanosti], ukoliko im nije nikakvo zajed
n i k o poelo.
2 . 7 Osjetilno je jestvo promjenljivo. A ako promjena jest iz
o n i h suprotstavljenih ili onih izmeu, no ne svih suprotstavljenih
(naime, ne-bijel [je] i 8 zvuk), nego [samo] iz protivnosti, n u n o je
da jest ispod neko koje se mijenja u protivnost. Nadalje, neto
svakako ustrajava, d o k protivnost ne ustrajava. Jest dakle neto
tree p o r e d protivnosti: - tvar.
S Rossom stavljamo zarez iza , budui da za Aristotela nema
neega takvog kao openito tijelo" (usp. De gen. et corr. 320b23).
Pseudo-Aleksandar premjestio je ovu umetnutu reenicu iza rijei
Jedno je osjetilno", smatrajui oito da svi moraju prihvatiti egzisten
ciju ne samo ispodnebeskih, propadljivih tijela, ve i onih nebeskih.
Slino postupa i Temistije, prevodei: substantiae autem universae
sunt, quarum duas omnes homines fatentur", te potkrepljujui svoj
stav tvrdnjom da je to zbog toga to su obje te vrste osjetilnih jestava
vidljive. Smatramo, kao i Ross, a nasuprot Eldersu, da se umetak od
nosi samo na propadljiva osjetilna jestva.
Smatramo da je u pravu Temistije kad dri da se prihvaanje sasto
jaka odnosi samo na propadljiva osjetilna jestva, a ne i na vjena.
Inae, veina starih tumaa odnosi stav i na vjena, nebeska jestva.
Tako Aleksandar (apud Averroem, In Metaph. XII, edit. Venetii,
1562, 292 I), dok sam Averroes i Toma Akvinski odnose rijei isklju
ivo na nebeska tijela.
Slijedimo Eldersa zapoinjui ovdje drugi odjeljak knjige, u razlici
spram vaeih izdanja.
Slijedimo Pseudo-Aleksandra, Essena, Christa, Jaegera i Eldersa
umeui . Ross zadrava itanje veine rukopisa, no time je zna
enje umetka u velikoj mjeri neutralizirano.

252

A k o su pak promjene etiri - ili prema o n o m e to, ili p r e m a

o n o m e kakvo, ili koliko, ili gdje, - a nastajanje naprosto i pro
padanje [je] prema ovome-tu, rastenje i opadanje prema koliko,
preinaka prema svojstvu, premjetaj prema mjestu, - tad e pro
mjene biti u te pojedinane protivnosti.
A n u n o je da se mijenja tvar m o g u n a za oboje. A k o je pak
bie dvostruko, sve se mijenja iz bia m o g u n o u u bie djelat
nou (kao iz bijelog m o g u n o u u djelatnou bijelo, a j e d n a k o
i kod rastenja i opadanja), tako da nee biti m o g u e samo to da
sve po uzgrednosti nastaje iz nebia, nego e nastajati i iz bia,
ali iz bia m o g u n o u , a iz djelatnou nebia.
To je pak ono Anaksagorino , j e d n o " . Bolje naime nego sve ujed
n o " - i Empedoklova mjeavina, i Anaksimandrova, i kako veli Demokrit - je bijae sve mogunou, a djelatnou n e " . 9 T a k o da su
se morali pribliiti tvari. Jer sve to se mijenja ima tvar, ali drukiju.
[Cak] i o n a od vjenih koja nisu rodljiva, no jesu premjetajem
pokretljiva. No [ta imaju tvar] ne rodljivu, ve [onu] odakle k a m o .
No m o g a o bi netko besputiti o k o toga iz kojeg je nebia nasta
janje. Jer trostruko je nebie.
A k o doista je neto m o g u n o u , ipak svejedno ne bilo ega
sluajnog, ve [je] razliito iz razliitoga: - ne zadovoljava da su
ujedno sve stvari. Razlikuju li se pak po tvari, ako su v e z b o g
neega postala bezgranina, a ne j e d n o ? Um je naime jedan, tako
da, ako bi i tvar bila jedna, on bi [tek] postao djelatnou o n o to
je tvar bila m o g u n o u .
Tri su dakle uzroka i tri poela. Dva su protivnosti, a od njih
j e d n o je zbor i oblik, a drugo lienost, d o k je o n o tree tvar.
3. N a k o n toga [valja napomenuti i to] da ne nastaje ni tvar
ni oblik, a mislim [pritom] na one krajnje. 1 0 N a i m e sve se mijenja
Prevodimo prema redakciji Bonitza, Rossa i Jaegera, gdje se
odnosi na ono to u tekstu dalje slijedi, a ne na prethodee Sv. Elders
pokuava tekst razumjeti na ovaj drugi nain, te naposljetku biva
prinuen na neuvjerljivu pretpostavku dva retka koja da su ispala
iz tradiranoga teksta. Slino Eldersu ve Christ, te Bonitz u svom
prijevodu. Kersten, i za njim Lutze, predlagali su ak da se rijei
bolje [je to] nego 'sve ujedno"' izbace iz teksta.
Kako ovdje shvatiti rijei ? Prema Rossu, Pseudo-Aleksan
dar je smatrao da Aristotel ovdje misli na zadnju materiju, onu koja

253

neto, i od neega, i u neto. To od ega [je] od prvog pokreueg,

to to [je] prva tvar, to u to [je] oblik. Ii e se dakle u bezgra
nino, ako ne nastaje samo zaobljena mjed, nego i o n o zaobljeno,
ili mjed. Ali n u n o je stati.
P o t o m , da svako jestvo nastaje iz istoimenog (naime, kako na
ravna jestva, tako i ona ostala). Jer nastaje ili umijeem, ili po
naravi, ili sluajem, ili samoniklou. A umijee [ima] poelo u
drugom, narav pak poelo u sebi (ovjek naime raa ovjeka), dok
su ostali uzroci [samo] lienost tih.
A tri su jestva. Jedno [je] tvar, koja je privianjem o v o - n e t o 1 1
(jer sve o n o to jest dodirom, a ne sraslou, to je [puka] tvar i
je najudaljenija od individualnog postajueg te na najbliu formu, na
ono to je tom individalnome najblie, dakle na prvu materiju" i na
konkretnu formu". Schvvegler i Bonitz slijede Pseudo-Aleksandra.
Sam Ross, meutim, dri nemoguim da ista rije ima dva upravo
suprotna znaenja u istoj reenici, te oba puta razumijeva u smislu
blii" ("proximate"), dakle kao konkretnu materiju (materia secunda) i konkretnu, a ne supstancijalnu formu. Elders prihvaa Rossov
stav, upuujui za daljnje razumijevanje na Metaph. 8.
Jedna od najspornijih i najvie raspravljanih reenica u knjizi. Bonitz
u svom komentaru istie kako stav da je materija neko , dakle
definitum quidpiam" jasno protuslovi ("aperte repugnat") drugim
mjestima u korpusu, navodei za potvrdu Metaph. 1. 1042a27, 3.
1029a20, 27, De . II, 412a7. Ipak nije spreman slijediti Schvveglera,
koji je u neprilici predloio da se ispred rijei umetne negacija
, upozoravajui na znaenje toga da je materija ovdje nazvana
ovim-neto" tek uvjetno i s vanom ogradom, naime onim
, to Bonitz tumai tako da materija ,,non re vera, sed imaginationi tantum" jest ovo-neto. Aleksandar (apud Averroem, isto,
str. 300) je miljenja da je Aristotel htio kazati: materija je jestvo
(substantia) ukoliko moe biti opaena pomou forme. Pseudo-Aleksandar razumije ono kao matom, uobraziljom" (
). Sam Averroes, slino Aleksandru, smatra da bitak mate
rije jest bie (esse materiae est ens") zbog toga to moe biti opaena
pomou osjetila. Toma Akvinski misli da se tekst odnosi na materia
secunda te objanjava: Materia, quantum ad id quod apparet, videtur esse substantia." Goebel je predlagao da se umjesto ita
. Ross u osnovi slijedi Aleksandra, tumaei da glede vanjske
pojave materijalni dijelovi cjeline kako lee jedan uz drugoga izgleda
ju poput individualne stvari, ali ako nema organske jednote ta je po
java varava". Slino During (Aristoteles, Heidelberg, 1966, str. 190):
. . . erstens der Stoff, der nur scheinbar ein Das ist (denn was nur
durch Beriihrung, aber nicht [in sich] ein organisches Ganzes ist, ist
nur scheinbar ein Das)." Elders pretjerano komplicira predlaui da

254

podlog). Drugo, narav, [je] ovo-neto i neki ustroj u koji [to bivapostaje]. 1 2 Nadalje, tree je o n o iz toga obojeg pojedinano, na
primjer Sokrat ili Kalija.
K o d nekih od njih pae o n o ovo-neto nije m i m o sloeno
ga jestva, kao naprimjer oblik kue, osim ako to nije [samo] umi
j e e (niti ima nastanka i propadanja tih, n e g o na drugi nain
i jesu i nisu kua - ona bez tvari - i zdravlje, i sve o n o po umi
j e u ) , ve ako uope, o n d a u onih po naravi. Stoga doista nije Pla
t o n loe rekao da jesu ideje onih koja su po naravi, ako [uope]
jesu ideje, ali n e 1 3 tih kao to su vatra, meso, glava. Sve je
to naime tvar, i [stoga] posljednje 1 4 od o n o g a to je najvema
jestvo.
Pokreui uzroci jesu kao p r e t h o d n o postali, d o k oni koji
su kao zbor [jesu] istovremeno. Kad naime ozdravljuje ovjek,
tad jest i zdravlje, a lik mjedene kugle istovremeno [je kad] i
mjedena kugla. (Da li pak i poslije neto preostaje, to valja
ispitati. U nekih naime nita [to] ne prijei, kao ako je na
e ispred rijei ita hipotetiko < , a iza
njih < > , to bi dakle znailo: Tvar je neko ovo-neto postajanjem
[tim], dok je privianjem tvar i podlog ona koja je dodirom a ne sra
slou".
Rukopisi imaju tekst [ (Ab)] . Prevo
dimo prema transpoziciji teksta u kojoj su suglasni svi izdavai i in
terpreti. S Rossom uz valja primiljati . Elders
upozorava na sadrajnu tekou slinu onoj gore. Naime, kao i kod
tvari, tako se i tvrdnja da je forma - kao narav i ustroj () - ukoliko
jest ono spram ega i u to postajanje biva, i sama neko ovo-neto,
ini protuslovnom drugim Aristotelovim iskazima, u kojima nazivak
ovo-neto" ( ) oznaava uvijek ono pojedinano konkretno, sa
stavljeno od forme i materije. Ipak smatra on da to protuslovlje mo
e biti razrijeeno ako se prisjetimo da je za Aristotela forma savr
enstvo stvari, sredite i osnova njena jedinstva i bia" te da se ,,u
tom smislu moe rei da ima supstancijalnost ak i prije no konkretno
cijelo".
Prihvaamo, s Chernissom, Jaegerom, Gaiserom i Eldersom, Christovu emendaciju ' namjesto , kako ima
veina rukopisa, te Bekker i Ross. Tako i Bonitz u svom prijevodu:
. . . aber nicht von den Dingen, wie Feuer, Fleisch, Kopf...".
Elders uvjerljivo objanjava da ovdje znai 'posljednja' u
smislu 'partikularizirane materije', kao supstrata supstancijalne for
me", dok ' oznaava ono individualno".

255

primjer dua takva; ne sva, v e u m , jer je valjda n e m o g u e da

sva.)15
Oito je zaista da z b o g toga ba ni najmanje ne treba da b u d u
ideje. Ta ovjek raa ovjeka, onaj pojedinani o v o g a nekog. Jed
n a k o je pae i kod umijea: lijeniko umijee jest zbor zdravlja.
4. U z r o c i i poela razliitih na neki su nain razliiti, a na
neki su nain opet, ako bi tko openito zborio i p r e m a analogiji,
za sve isti. M o g a o bi tko besputiti i o k o toga da li su razliita ili
ista poela i sastojci jestava i o n i h odnoajnih, te j e d n a k o p r e m a
pojedinim prirocima. Ali besmisleno je da su svemu ista. T a d e
n a i m e iz istih biti o n a odnoajna i jestvo. Sto bi to dakle bilo? Ta
p o r e d jestva i ostalih priroka n e m a niega zajednikog, a sastojak
je prvotniji od o n o g a ega je sastojak. N e g o niti je jestvo sastojak
o n i h odnoajnih, niti je ita od tih [sastojak] jestva.
Dalje, kako bi i mogli s v e m u biti isti sastojci? Ta nita od
sastojaka ne m o e biti isto o n o m e od sastojaka sloenome, kao
naprimjer o n o m e BA o n o ili A. (Niti je u o p e sastojak neto od
o n i h mislivih, 1 6 kao naprimjer bie, ili j e d n o ; ti se naime p r i r i u 1 7
i s v a k o m e od onih sloenih.) Nijedno od njih n e e dakle biti ni
jestvo ni odnoajno. Ali to je n u n o . Nisu, prema t o m e , isti sastoj
ci svega.
Ili, kako kaemo, na neki nain jesu, a na neki nisu, kao na
primjer m o d a u osjetilnih tijela kao oblik [jest to] toplina, a na
drugi nain hladnoa i lienost, d o k tvar jest m o g u n o u to
[oboje] p r v o t n o po sebi. Jer jestva su ta, ali i ona iz njih, kojih su
poela, ili bilo koje n e k o j e d n o koje bi iz toploga i hladnoga na
stalo, kao meso, ili kosti. Jer n u n o je da to nastalo bude razliito
od onih.
Jaeger je za reenice u zagradi smatrao da su tekstu dodane kasnije.
Elders to smatra vjerojatnim, argumentirajui da nisu zahtijevane
kontekstom, bave se pitanjem nousa, koje se inae u odjeljku uope
ne dotie, a stil im je razliit od suhih injeninih tvrdnji ostatka
odjeljka".
S Rossom razumijevamo u rijetkome smislu partitivnoga
genitiva, kao = .
Glagol shvaamo ovdje, slijedei Rossa, u smislu prediciranja,
priricanja. Bonitz openitije: zukommen".

256

T i m a su dakle isti sastojci i poela (drugima pak drugi), no

za sve nije m o g u e tako kazati, analogijom m e u t i m [ipak] je, kao
kad bi netko kazao da poela jesu tri: oblik, lienost i tvar. Ali
svako je od tih razliito s h o d n o svakome pojedinom rodu, kao kod
boja bijelo, crno i povrina, [pa] svjetlo, tama i zrak; a iz tih opet
dan i n o .
No ako nisu samo unutra pribivajui uzroci, nego i oni izvan,
kao naprimjer o n o pokreue, jasno je da su drugo poelo i sasto
jak, a oboje jesu uzroci (i u to se dijeli p o e l o 1 8 ) , a o n o kao po
kreue i zaustavljajue jest neko poelo, tako da su sastojci po
analogiji tri, a uzroci i poela etiri. No razliito je u razliitome,
te je prvi uzrok, kao pokreui, razliitome razliit. Zdravlje, b o
lest, tijelo: - o n o pokreue [je] lijenitvo. Oblik, nered (naime,
ovaj neki), opeke: - o n o pokreue je graditeljstvo.
Budui da je o n o pokreue u onima naravnim jednovrsno,
kao naprimjer ovjekom [postaje] ovjek, 1 9 , dok je u o n i m a po ra
z u m u 2 0 [to] oblik ili o n o protivno, to e na neki nain biti tri uzro
ka, a ovako opet etiri. Ta zdravlje je na neki nain lijenitvo, a
oblik kue graditeljstvo, i ovjek raa ovjeka.
P o r e d tih jest j o o n o to je kao pokreue za sve.
5. Budui da su j e d n a [bia] odvojena, a druga neodvojena,
jestva su ta prva. I z b o g toga jesu isti 2 1 uzroci za sve, jer, bez
jestva n e m a ni zbivanja ni kretanja.
Reenica u zagradi u nekim se rukopisima ponavlja i neto kasnije,
u retku 29. Christ je stoga ovdje uklanja, no Ross opravdano ustvruje da ona ovdje ima znatno vie smisla no tamo, objanjavajui uz
to - uz oslon na Metaph. . 1013a4, 7 - da se hoe kazati kako se
poelo dijeli u ono unutra pribivajue, tj. sastojak, i ono izvanjsko, tj.
uzrok. Elders umetnutu reenicu dri glosom, to nismo skloni vje
rovati.
Prihvaamo, zajedno s Rossom, Jaegerom i Eldersom, Zellerovu
emendaciju namjesto , kako imaju ru
kopisi i Christ. Takoer prihvaamo Jaegerov prijedlog da se ispred
tih rijei ita hipotetiko < >.
Ispravna je napomena Eldersova da ,, ovdje ne znai teorijsko,
nego 'proizvodno' miljenje".
S Rossom i Jaegerom prihvaamo Christovo itanje umjesto
tradicionalnog .

257

Dalje, ti e biti m o d a dua i tijelo, ili um, poriv i tijelo.

No j o su na drugi nain analogijom poela ista, kao djelat
nost i mogunost. Ali i ta su razliitima razliita, i na razliit
nain. Jer kod nekih o n o isto jest j e d n o m djelatnou a drugi put
m o g u n o u , kao naprimjer vino, ili meso, ili ovjek. (Zacijelo i
sve to spada pod reene uzroke; djelatnou je naime oblik, ako
22
bi bio odvojiv, i o n o iz obojeg, lienost je p a k poput tame ili
iznemoglosti, d o k je m o g u n o u tvar: to je naime o n o to m o e
postati oboje.)
Drukije se djelatnou i m o g u n o u razlikuju ona kojima
nije ista tvar, kojima nije [ak ni] isti oblik, nego drugi, kao to
ovjeku u z r o k jesu i sastojci, vatra i zemlja kao tvar, i vlastiti
oblik, i dalje drugo neto izvana, kao otac, te uz njih j o sunce i
njegova ekliptika, koji nisu ni oblik ni lienost ni istovrsnost, ve
o n o pokreue.
T r e b a j o vidjeti da se ove m o e nazvati openitima, a one
ne. S v e m u su prva poela o n o djelatnou prvo ovo-tu te, drugo,
o n o koje je m o g u n o u . No ta j a m a n o nisu openita, jer poe
lo onih pojedinanih je pojedinano. ovjek je naime openito
[poelo] ovjeka, ali takav [tj. openit] nije nijedan, v e [je] Pelej
Ahila, tebe pak otac, i ovo tu toga tu BA, u o p e pak o n o
o n o g a BA naprosto.
Nadalje, ako su v e 2 3 razliiti uzroci i sastojci razliitim jestvima, kako je reeno, onima koja nisu u istome rodu (bojama, zvu
kovima, jestvima, kolikoi) osim po analogiji, tad su razliiti i oniZadravamo tradicionalno itanje rukopisa iza , ne prihva
ajui Rossovu emendaciju . Christ je u neprilici htio izbaciti cijelu
reenicu. Elders, smatramo pogreno, predlae da se iza
ne stavlja zarez te da se izbaci kao suvino. Tako bi se dobio smi
sao: ono iz obojeg jest lienost", smisao za koji on potvrdu nalazi u
latinskoj verziji drugog prijevoda kojim se sluio Averroes: ,,et quod
ex utroque est privatio, ut obscuritas aut infirmus".
Izuzetno teka i meu interpretima posve neusuglaena reenica.
Tekst rukopisa zahtijeva da se, s Christom,
umee ispred , kao i da se, s Bonitzom, primilja iz
retka 17, to nije osobito uvjerljivo. Druga je mogunost da se, s Rolfesom, ita umjesto , to meutim opet zahtijeva da se
podrazumijeva jedno , kako je to inio ve Aleksandar. Stoga
nam se daleko najboljim rjeenjem ini ono Jaegerovo, koji se vraa
na Van Moerbekovo itanje , kako ve imaju neki od rukopisa.

258

ma u istoj vrsti, ne oblikom, v e j e r su za one pojedinane druk

iji: tvoja tvar i oblik i o n o pokreue od o n o g mojega, - d o k su
po o p e n i t o m e zboru isti.
Trai li se koja su poela ili sastojci jestava [s j e d n e ] te onih
odnoajnih i kakovih [s druge strane], da li su isti ili drugi, j a s n o
je da, zbore li se mnogostruko, jesu [isti] za svako pojedino, a ako
se razluuju, tad nisu isti, nego razliiti, osim [ipak] na ovaj na
in: - ovako naime jesu za sve isti, analogijom, kao tvar, oblik,
lienost, o n o pokreue, a ovako pak j e r uzroci jestava jesu uzroci
svega, budui da se [sve] ukida, ukinu li se ona. Uz to, [oni su]
o n o prvo usvrenou.
Na ovaj su pak nain razlina ona prva: [naime ona] kojima
se protivnosti ne zbore niti kao rodovi niti m n o g o s t r u k o . A uz to
i tvari [su razliite razliitim stvarima]. 2 4
Koja su dakle i kolika poela osjetilnih, te kako su ista, a kako
razliita, kazano je.
6. Budui da bijahu tri jestva, dva naravna a j e d n o nepokret
no, valja kazivati t o m e da n u n o jest n e k o vjeno jestvo ne
pokretno. Jestva su naime prva od bia, te ako su sva propadlji
va, sve e biti propadljivo. Ali n e m o g u e je da kretanje bilo posta
ne bilo propadne (ta bijae uvijek), niti vrijeme. Jer ne m o e biti
o n o g a prije i poslije, ako n e m a vremena. A i kretanje je zacijelo
tako neprekidno kao i vrijeme. Jer [vrijeme j e ] ili s kretanjem ili
pak neko stanje kretanja. No kretanje nije neprekidno, osim o n o
ga prema mjestu, a i od tog [kretanja samo] o n o kruno.
Ali doista ako i ima kretljivog ili imbenog, ali ne i n e k o g
djelujueg, nee biti kretanja. Jer o n o to posjeduje m o g u n o s t ,
to m o e i ne djelovati. Nikakve koristi dakle ni ako b i s m o uinili
vjena jestva, kao [to su] oni [uinili] ideje, ako ne bi u njima
bilo neko poelo [koje] m o e mijenjati. Niti je, tovie, i to samo
dostatno, niti drugo jestvo pored ideja: jer ne b u d e li djelovalo,
nee biti kretanja. Pae niti ako bude djelovalo, ali jestvo njegovo
b u d e m o g u n o s t . Tad naime nee biti vjenoga kretanja, jer o n o
to jest m o g u n o u , to m o e ne biti.
Reenica prevedena prema objanjenju Rossovu: and further the
matters are different for different things."

259

T r e b a dakle da jest takvo p o e l o kojega jestvo je djelatnost.

tovie, ta jestva trebaju biti bez tvari. Jer treba da su vjena,
ako u o p e treba biti iega vjenog. Djelatnost dakle.
Tu ipak ima besputnost. ini se, naime, da o n o koje djeluje
sve u z m a e , d o k o n o m o g u n o ne djeluje sve, tako da bi m o g u
n o s t bila prva. Ali b o g m e ako je tako, nee biti nikakva bia. Jer
o n o m o g u n o biti m o e u o p e ne biti. Pae ako [je] kako kazuju
b o g o z n a n c i , koji iz noi [sve] raaju, ili [ako su], kako tvrde naravoslovci, sve stvari u j e d n o " , ista je n e m o g u n o s t . K a k o e naime
biti p o k r e n u t o , ako ne b u d e n e k o g djelatnoga uzroka? Jer tvar
n e e pokrenuti samu sebe, ve [je pokree] graditeljstvo, niti mjesenica, niti zemlja, v e sjemenje i sperma. 2 5
Stoga neki ine da je djelatnost uvijek, kao Leukip i Platon;
tvrde naime da kretanje jest uvijek. Ali z b o g ega, i koje, to ne
navode, niti pak uzrok o v a k v o m ili o n a k v o m . Nita se naime ne
kree kako se naprosto slui, n e g o uvijek treba pribivati neko
[kretanje] 2 6 , kao to [se kree] j e d n o m po naravi ovako, a [drugi
p u t ] silom, ili u m o m , ili drugim o n a k o .
Zatim, kakvo je prvo [kretanje]? To se naime neizmjerno
razlikuje. Ali ni Platon ne bijae sposoban kazati to je to to
katkad dri p o e l o m , o n o koje sebe samo pokree. Jer dua je po
tonja, i s n e b o m istovremena, kako [sam] kae.
Cijeniti m o g u n o s t prvotnijom od djelatnosti jest dakle na ne
ki nain valjano, a na neki ne, i r e e n o je kako. A da je djelatnost
prvotna, svjedoi Anaksagora - um je naime [u njega] djelatnost
- i E m p e d o k l o [koji postavlja] ljubav i prijepor, i oni koji tvrde da
je kretanje uvijek, kao Leukip. T a k o da ne bijae bezgranino vri
j e m e 2 7 kaos ili no, v e ista [bia jesu] uvijek, bilo periodiki bilo
drukije, ako ve je djelatnost prvotna mogunosti.
Elders, pozivajui se na mjesto De gen. an. 716al5-17, instruktivno
pojanjava: ,,u Aristotelovoj terminologiji je liquor seminis, to
je za njega protivnost menstrualne krvi".
Prihvaamo Eldersovu emendaciju ' umjesto , uz njegovo uvjer
ljivo objanjenje da treba povezati s prethodeim ,
kao dominatnom idejom u prethodnome retku".
Ne moe se prihvatiti prijedlog Eldersa da se, protiv svih rukopisa te
Rossa i Jaegera, umjesto ita , dijelei potom
obje rijei zarezom, nakon ega bi znaenje teksta imalo biti; tako
da ne bijae ono bezgranino, ni vrijeme, ni kaos ili no".

260

A ako o n o isto jest uvijek periodiki, tad m o r a neto uvijek

ostajati, na jednaki nain djelujui. A k o e pak biti nastajanja i
propadanja, tad m o r a biti drugo, koje uvijek drukije i drukije
djeluje. N u n o je dakle da ovako djeluje po sebi, a ovako opet po
drugom. Dakle, ili po drugom, ili po o n o m p r v o m . No n u n o je
28
da prema t o m e [prvom]. To je naime opet u z r o k o m i s e b i i o n o
m e . Dakle je o n o prvo bolje. Jer to bijae i u z r o k o m za o n o uvijek
na jednaki nain", d o k je o n o g a drukije" [uzrok] drugo, a oba
pak [zajedno] oituju o n o uvijek drukije". Zar nisu kretanja
ustrojena upravo tako? Zato onda treba traiti druga poela?
7. A ako je m o g u e tako, i ako bi, kad ne bi bilo tako, bilo
[sve] iz noi i svega ujedno" i iz nebia, onda se to razrjeuje, te
jest neko uvijek pokretano nesustajue kretanje, i o n o je kruno
(a to je oito ne samo milju nego i zbiljom), tako da bi vjeno
bilo prvo nebo. Jest tovie i neko koje [ga] pokree. Budui pak
da o n o pokretano i [ujedno] pokreue jest o n o posredno, to jest
j a m a n o neko koje pokree, a da [samo] nije pokretano, budui
vjeno jestvo i djelatnost.
Na taj pak nain pokree o n o ueno i miljeno: p o k r e u ne
[budui] pokrenutima. Ona njihova prva ista su. ueno je ono to
se pokazuje lijepim, a htijeto je ponajprije o n o to jest lijepo. Jer
vema udimo zbog toga to nam se [neto] ini, nego to bi nam se
[neto] inilo zbog toga j e r [to] udimo. Poelo je naime miljenje.
A um biva pokretan o n i m miljenim; mislivo pak jest j e d a n
od dvaju n i z o v a 2 9 po sebi. O n o prvo u njemu je jestvo, od njega
Od Brandisa naovamo izdavai (Christ) i tumai (Bonitz) itaju
rukopisa i razumijevaju reenicu u tom smislu da sfera zvijezda sta
jaica uzrokuje i svoje vlastito kretanje i ono pretpostavljeno drugo.
Ross meutim - iz razloga to za Aristotela, prema njegovu sudu,
kretanje sfere zvijezda stajaica nije samouzrokovano, nego uzroko
vano od Boga - predlae da se s Pseudo-Aleksandrom ita pod
razumijevajui pritom sunce. Tako i Jaeger. Nama prva solucija izgle
da vjerojatnijom.
Rije je tu pitagorejskim nizovima suprotnosti, kojima Aristotel
referira u Metaph. A. 986a23sq, K. 1066al5, Phys. 201b25. No i Ari
stotel sam, kako dobro napominje Ross, prihvaa jedan takav poziti
van niz, u kojemu su npr. bie, jednota, jestvo, te jedan negativni,
sadran od nebia, mnotva, nejestva. (Usp. Metaph. . 1004b27, De
gen. et corr. 319al5, De sensu 447b30, 448al6, De part. an. 670b21.)

261

pak o n o jednostavno [jestvo] i prema djelatnosti. (A nisu isto o n o

j e d n o i jednostavno: j e d n o naime oznauje mjeru, dok o n o jedno
stavno [oznauje] kako je neko ustrojeno.)
N e g o su pae u istome nizu i o n o lijepo i o n o zbog sama sebe
izaberivo; no najbolje je o n o prvo, bilo uvijek, bilo analogijom. A
da je o n o radi e g a " meu nepokretnima, to oituje razdioba.
Nekome je naime o n o radi ega", i neega, - od ega pak j e d n o
jest [meu nepokretnima], a drugo nije. 3 0
P o k r e e pak kao ljubljeno, a ostala pokree [tim] pokrenu
t i m . 3 1 A k o se dakle neto kree, m o e se drukije drati, tako da
se prvi premjetaj, ako je i djelatnost, ukoliko se kree, m o e
drukije drati, - prema mjestu, ako i ne prema jestvu. A ako jest
neto to pokree, samo budui nepokretno, budui djelatnou,
to se nikako ne m o e drukije drati. Premjetaj je naime prva
od promjena; u njemu je pak [prvo] kruenje. A to pokree ba
to [kruenje].
Iz nunosti je dakle bie. A kao nuno, lijepo [je ustrojeno] 3 2 ,
te tako poelo. Jer o n o n u n o je tolikostruko: o n o silom (jer je
protiv poriva), o n o bez ega n e m a dobra, [te] o n o koje ne m o e
drukije do jednostavno.
takvom dakle poelu vise nebo i narav. A ivljenje mu je
o n o najbolje koje [je] nama tek za kratko vrijeme. 3 3 Tako je naime
njemu uvijek ( n a m a j e pak zacijelo n e m o g u e ) , budui d a j e i ugo
da njegova djelatnost (i zato su budnost, osjeanje i miljenje naj
ugodniji, d o k su nadanja i sjeanja [ugodna] zbog njih). Miljenje
Smisao je ove koncizno iskazane reenice u ovome: svrha, ono radi
ega" ( ) moe se promatrati iz dva aspekta, jednom kao
subjektivna" neija svrha (tivi), a drugi put ona je objektivna"
svrha sama po sebi, naprosto nekog dobra radi (). U ovom
drugom sluaju moe se za nju rei da pripada u oblast onog nepo
kretnog, ( valja s Rossom razumijevati kao =
.)
Ne moe se prihvatiti Rossovo miljenje da je rukopisno ,
koje zadravaju sve arapske verzije, Christ i Jaeger, ,,hardly possible
Greek". Bonitz predlae lekciju , to daleko odstupa
od postojeega teksta.
Razumijemo s Eldersom kao = .
Usp. s Rossom Metaph. . 1050b24, Eth. Nic. 1175a3, De somno
454b8.

262

pak, o n o po sebi, 3 4 pripada o n o m e po sebi najboljemu, i to o n o

najvee o n o m e najvema. A um sebe misli shvaanjem mislivoga;
naime misliv biva dodirujui i mislei, tako da je isto um i o n o
mislivo. Jer o n o koje m o e prihvatiti mislivo i jestvo je [dodue]
35
um, ali [tek] posjedujui [ih] djeluje , tako da taj [djelujui u m ] ,
vie no onaj [koji m o e prihvatiti], jest to od b o a n s k o g a to se
pokazuje da um ima u sebi, 3 6 te je tako motrenje o n o najugodnije
i najbolje.
A k o je dakle b o g uvijek tako dobro ustrojen kao mi katkada,
udesno je. A k o pak vie, j o udesnije. A ustrojen je tako.
A zacijelo mu i ivot pribiva Ta ivot jest djelatnost uma, a
on je djelatnost. Njegova pak djelatnost, o n a po sebi, ivot je, naj
bolji i vjean. T v r d i m o zaista da je b o g ivot, vjeni, najbolji, tako
da ivot i neprekidan vijek b o g u pribivaju. To naime jest b o g .
Oni pak koji pretpostavljaju, kao pitagorejci i Speusip, da o n o
najbolje i najljepe nije u poetku, z b o g toga to su u biljaka i
ivotinja poetak uzroci, a o n o lijepo i savreno [tek] u o n i m a iz
njih, ti ne smatraju ispravno. Jer sjeme je iz drugih prvotnijih
savrenih, i o n o prvo nije sjeme, nego o n o savreno, kao kad bi
Ross, slijedei dijelom Pseudo-Aleksandra, razumije to kao miljenje
u sebi, kao razlikovano od ljudskoga miljenja, koje ovisi osjetilima
i imaginaciji".
to ustvari znai ovo ? Bonitz je s pravom odbacio Krischeovo
tumaenje u smislu imajui mogunost miljenja", budui daje par
ticipom karakterizirana upravo djelatnost uma, u razlici spram nje
gove puke potencijalnosti. Bonitz sam tumai to kao ,,quoniam
ipse in se continet atque ipse est ", to je ve, usprkos re
zervi Rossovoj, znatno uvjerljivije, je ovdje zacijelo upotrebljeno
emfatiki, u smislu ujedno imati", drati" i neprestano uz to biti",
to je dobro jednom pogodio Jackson (apud Ross), prevodei
s and it energizes continually".
Druga mogunost razumijevanja, koju smatramo pogrenom, bila bi
ona Pseudo-Aleksandrova, kojoj je sklon djelimice i Ross. Prema njoj,
komparativ je postavljen izmeu istog, apsolutnog, boanskog mi
ljenja s jedne te ljudskog s druge strane, pri emu onda ne
znai openito miljenje i kontemplaciju, nego iskljuivo istu boju
kontemplaciju. No rjeenju koje je u naem prijevodu priklonio se i
Ross u vlastitom oksfordskom prijevodu, kao i Bonitz, Tricot, Elders.
Slino nalazimo - unato naglaenoj neodreenosti - i u jednom la
tinskom prijevodu koji, prema Eldersu, navodi Averroes: ,,quare istud
magis quam illud est id divinum quod intellectus videtur habere".

263

t k o tvrdio da je ovjek prvotniji od sjemena, ne onaj koji iz toga

nastaje, n e g o drugi, iz kojega je sjeme.
Da dakle jest n e k o jestvo vjeno i n e p o k r e t n o i odvojeno od
o n i h osjetilnih, bjelodano je iz kazanoga. P o k a z a n o je i da to
jestvo ne m o e imati nikakve veliine, ve je bezdijelno i neraz
djeljivo (jer p o k r e e b e z g r a n i n o vrijeme, a nita ogranieno n e m a
b e z g r a n i n u m o ; budui pak da je sva veliina ili bezgranina ili
ograniena, ogranienu veliinu ne bi imalo z b o g toga, a bezgra
n i n u zato j e r u o p e n e m a nikakve bezgranine veliine). N e g o
zacijelo i to da je netrpno i nepreinaivo. Jer sva su ostala kre
tanja potonja o n o m e p r e m a mjestu. Jasno je dakle z b o g ega je
to ustrojeno na taj nain.
8. No da li treba postaviti da je to jestvo j e d n o ili vie njih, i
koliko, to ne smije ostati prikriveno, ve se valja spomenuti i tvrd
nji drugih, [a i toga] da m n o i n i nisu rekli nita to bi bilo jasno.
Jer o n a pretpostavka idejama doista n e m a takvoga navlastitog
istraivanja (naime, oni koji ustvruju ideje kazuju da su ideje
brojevi, d o k brojevima zbore j e d n o m kao bezgraninima, a
drugi put kao o m e e n i m a desetkom; a z b o g kojeg je u z r o k a [ba]
tolika m n o i n a brojeva, to ne govore s d o k a z n o m ozbiljnou). No
n a m a valja kazivati iz o n o g a [ve] p o d l o e n o g i razluenog.
P o e l o , naime, i o n o prvo od bia nepokretno je, i po sebi i
p r e m a uzgrednosti, no [ujedno j e ] p o k r e u e [za] o n o prvo vjeno
i j e d n o kretanje. Budui da se o n o p o k r e n u t o n u n o od neega
p o k r e e , i da je o n o prvo p o k r e u e nepokretno po sebi, te da se
vjeno kretanje pokree od vjenoga, i j e d n o od jednoga, a vidimo
p o r e d premjetaja svega i onaj jednostavni [premjetaj], za koji
t v r d i m o da ga pokree prvo i n e p o k r e t n o jestvo, d o k su drugi pre
mjetaji oni vjeni planeta (jer vjeno je i nezaustavljivo kruno
tijelo; t o m e je pokazano u [naim] naravoznanstvenim raspra
v a m a ) , - to je n u n o i da se svaki pojedini od tih premjetaja po
kree j e s t v o m n e p o k r e t n i m po sebi i vjenim. Jer i narav zvijezda
je n e k o vjeno jestvo, i o n o p o k r e u e vjeno je i prvotnije od pokretanoga, i o n o to je prvotnije od jestva n u n o je da je jestvo.
Bjelodano je dakle da jest toliko jestava, naravi vjene i nepokret
ne po sebi, i b e z veliine, iz razloga reenog ranije.
O i g l e d n o je dakle da jesu jestva, i m e u njima n e k o prvo i
[ n e k o ] drugotno, p r e m a s a m o m e poretku premjetaja zvijezda.
M n o i n u pak premjetaja valja istraivati iz filozofiji najsrodnijeg

264

m e u matematikim znanstvima, iz zvjezdoznanstva. O n o naime

razmatra jestvu dodue osjetilnom ali vjenom, dok druga ni
kojem jestvu, kao o n o brojevima i geometrija. Da dakle j a m a n o
i m a vie premjetaja nego o n o g premjetanog, bjelodano je i oni
ma umjereno upuenima, budui da se svaka planeta kree vie
n e g o jednim. No kolika se stjeu biti, kaimo sad o n o to zbore
neki od matematiara, radi shvaanja, da bismo nekako r a z u m o m
prihvatili neku odreenu m n o i n u . A ostalo valja da dijelom sami
istraujemo, a dijelom da se raspitujemo u onih koji istrauju, te
ako se u onih koji se time bave pokae neto protivno o v o m e sad
k a z a n o m potivati valja oboje, no uvjeriti se dati od onih podrob
nijih.

[... r
A bjelodano je da je n e b o j e d n o . Jer ako je vie nebesa, kao
to je ljudi, poelo svakog pojedinog bit e oblikom jedno, a brojem
pae mnoga. No ona to su brojem mnoga, ta imaju tvar (jedan
je naime i isti zbor za mnoga, kao za ovjeka naprimjer, no Sokrat
je j e d a n ) ; dok o n o to bijae da bude prvotno n e m a tvar, jer usvrenost je. Jedno je dakle i z b o r o m i brojem o n o koje pokree
[samo] budui nepokretno, a i ono pokretano je dakle uvijek i ne
prekidno. Samo je j e d n o dakle nebo.
Predavano je, meutim, od strane onih prvanjih i posve
drevnih u liku prie i ostavljeno onima potonjima j e d n a k o tako
to da bogovi jesu ti i takvi 3 8 kao i to da o n o boansko obuhvaa
itavu narav. O n o ostalo pak pridodano je ve na nain bajke u
svrhu nagovaranja mnotva, te u svrhu koristi za zakone i za o n o
o p e probitano. Priaju naime da su oni ovjekoliki i nalini ne
kima od ostalih ivih bia, te drugo t o m e srodno i slino reeno
m e , od ega ako netko to odvojivi u z m e samo o n o prvo, da su
[naime] prvanji smatrali kako su bogovi jestva, cijenit e da je
Ne prevodimo dio teksta 1073bl7 - 1074a31.
Pokazno prevodimo naglaeno. Meu tumaima postoji dvojba
tome na to se rije odnosi. Schwegler, Jaeger i Ross su miljenja
da se njome smjera na nebeska tijela prije no na njihove pokretae.
Guthrie pak vjeruje da je njome miljeno 55 pokretaa nebeskih tijela.
Ispravnim drimo stav Eldersa da je zamjenica namjerno ostavljena
u otvorenom i neodreenome znaenju.

265

to boanstveno reeno, te d a j e sva vjerojatnost kako je svako po

j e d i n o i od umijea i od filozofije viekratno prema mogunosti
bilo iznaeno, pa opet propalo, te da su se njihovi nazori ouvali
poput razvalina sve do sada. Jedino nam je utoliko dakle jasan
oinski nazor, onaj od prijanjih.
9. O n o u m u pak sadri neke besputnosti. ini se da je [on]
najboanstvenija m e u pojavama, 3 9 no kako ustrojen bi on tak
vim bio, to sadri neke potekoe. A k o naime ne misli nita, to
bi tad bilo to uzvieno? Ta drao bi se kao kad bi netko spavao.
A k o pak misli, no od njega ima neto drugo znatnije ([ako] milje
nje naime nije to s t o j e njemu odista jestvo, ve [tek] m o g u n o s t ) ,
[tad] nee biti najboljim jestvom. Jer o n o asno pribiva mu zbog
miljenja.
Nadalje, bilo da je um njegovo jestvo, bilo da je [to] miljenje,
to misli? Naime, ili sebe samog, ili neto drugo. A ako neto dru
go, ili uvijek isto, ili [svaki put] drugo. Razlikuje li se dakle to,
ili nita, misliti o n o lijepo ili pak bilo to sluajno? Ili je tovie
razmiljanje p o n e e m u i besmisleno? Jasno je dakle da misli
o n o najboanstvenije i najasnije, te da se ne mijenja. Jer neto
takvo je ve promjena na loije, i neko kretanje.
Ponajprije dakle, ako nije miljenje, nego mogunost, razlo
ito je da mu je naporna neprekidnost miljenja. Zatim, jasno je
da bi bilo neto drugo asnije od uma, [naime] o n o miljeno. Jer
i miljenje i umovanje pribivat e i o n o m e tko misli o n o najloije,
tako da treba to izbjei (ta poneto je bolje i ne vidjeti nego vidje
ti), [jer tada] ne bi miljenje bilo o n o najbolje. Sebe dakle misli,
ako ve jest o n o najmonije, i jest miljenje miljenje miljenja. 4 0
Ovaj neobian izraz izaziva neprestanu zabunu medu interpretima.
Tako ve Bonitz u svom komentaru kae: Mirum videri debet quod
dicit: , etenim dicuntur ea quae apparent
ac sensibus percipiuntur, ideoque saepissime opponuntur rationationi
[...]; intellectus vero summus non in iis est rebus, quae sensibus per
cipiuntur, sed et esse eum et qualis sit ratiocinando tantum assequimur."
Ross ipak dobro upozorava na to da moe znaiti i sve ono
to je otkriveno pomou razuma". Jo je precizniji prijevod Eldersa:
,,of ali things vvhich are evident to us (or: of vvhich we are aware)".
. Smisao ove uvene i zacijelo na
mjerno viesmislene formule dakako nije lako shvatiti. Elders je mi-

266

No ini se da su znanje i osjeanje i mnijenje i razmiljanje

uvijek [neega] drugog, a sebe [tek] usputno. Dalje, ako je drugo
misliti i biti miljen, po kojemu od t o g dvojeg njemu pribiva o n o
izvrsno? Nije naime o n o isto ono biti miljenju i miljenome. Ili
je kod ponekih znanje [isto to i] stvar? K o d proizvodnih [znanja]
bez tvari [stvar j e ] jestvo i o n o to bijae da bude, d o k je kod
motriteljskih stvar zbor i miljenje. Budui da dakle nije drugo
o n o miljeno i um, [kod onih] koja nemaju tvari bit e isto, te
miljenje j e d n o s miljenim.
Jo preostaje besputnost: da l i j e sastavljeno o n o miljeno. Jer
mijenjalo bi se u dijelovima cjeline. Ili je sve o n o to n e m a tvari
nedjeljivo, te - kao to je ovjeji u m , ili 4 1 i koji god od onih sa
stavljenih, ustrojen u n e k o m v r e m e n u , 4 2 - o n o izvrsno n e m a u
o v o m e sad ili o n o m e sad, ve u n e k o m e cijelom o n o najbolje,

ljenja da odreeni lan ispred ima znaenje pokazne zamje

nice to miljenje", ili pak da ima ulogu indicirati miljenje u njego
vome istom obliku. Raznoliki su i pokuaji razumijevanja genitiva.
Bilo je mnijenja da on ima ustvari ulogu superlativa, kao npr. u frazi
("najvea od svih zala"), tako da bi znaio naprosto naj
vee od svih miljenja". Znaenje genitiva ponajprije se, meutim,
shvaa odreujui ga s Eldersom kao genitiv sadraja" ili pak tzv.
objektivnog genitiva, dakle u smislu koje se sastoji od miljenja" ili
koje se tie miljenja". Dakako da time nije jo uinjen odluujui
korak u filozofijskom razumijevanju ove dubokosmislene formule".
Ne moe se prihvatiti Bonitzov prijedlog da se, kao ve ranije Ravaisson, izbaci u retku 8 te prevede: premda su njegovi predmeti ona
sastavljena". Ross i Elders ispravno zadravaju .
Ne moe se prihvatiti ni Rossovo inzistiranje na -neutraliziranju zna
enja vremena u ovome koliko vanom toliko i jedva dokuivom
odjeljku teksta. Iz injenice da ne znai za neko vrije
me" ili ,,u neko vrijeme", nego ,,u nekom vremenu", misli on da moe
zakljuiti kako se Aristotelove rijei ne odnose na uivanje nekog
summum bornim u trenucima iluminacije, ve na njegovo progresivno
dostizanje (. . 1098al8)". Takoer je za Rossa dvoj
beno" da li s onim dvostrukim valja razumijeti , to je za
nas izvan sumnje, pri emu drimo ispravnim i njegov hipotetiki pri
jevod: ,,for it does not posses the good in this particular time or in
that, but it posseses the summum bonum in a certain whole period".
Drukije prevodi Elders, ne uvaavajui vremenski aspekt: The most
sxcellent being, being something different (from man), does not pos
ses its good in this or that particular object, but in the knowledge of
an object which is adequate to its being."

267

b u d u i da je neto drugo, tako miljenje sebe samo i m a za cjelo

k u p n u vjenost?
10. Ispitati valja i to na koji od dva naina narav svega sadri
o n o d o b r o i o n o najbolje: da li kao neto odvojeno i samo po sebi,
ili kao poredak. Ili na o b a naina, p o p u t vojske? Jer i u poretku
jest o n o izvrsno, a i vojskovoa [jest t o ] , i to on j o vie. Nije on
n a i m e po poretku, ve je ovaj po njemu.
Sve je na neki nain zajedno u r e e n o - ali ne na j e d n a k nain:
ribe, ptice, biljke -, te ne stoji tako kao da j e d n o n e m a nita s
drugim, v e jest neki [ o d n o s ] . S p r a m j e d n o g je naime sve ureeno,
ali kao s t o j e u kuanstvu o n i m a slobodnima ponajmanje dopute
no initi to se k o m e slui, v e je sve, ili pak ponajvie od svega,
sreeno, d o k je robiju i ivadi neznatan udio u zajednici, a g o l e m o
[im j e ] o n o to se slui, - tako je p o e l o svakoga pojedinog njegova
narav. A kazujem kako je svima n u n o dospjeti do toga da b u d u
razlueni, 4 3 a i druga su na taj nain, kojima sve zajednitvuje u
[smjeru] cjeline.
Valja da ne ostane prikriveno koje sve nemogunosti ili besmi
slice pridolaze onima koji drukije govore, i kakvo je o n o u onih koji
promiljenije zbore, i u kojih su ponajmanje besputnosti. Svi naime
ine sve iz protivnosti. No niti je ispravno da sve, niti pak da iz
protivnosti, niti u o p e kazuju kako e biti iz protivnosti o n a u ko
j i m a protivnosti pribivaju: - j e r protivnosti su netrpne j e d n a od
druge. N a m a se pak to razloito razrjeuje time da jest neto tree.
Jedni opet tvar nekad ine j e d n o m od protivnosti, p o p u t onih
koji [suprotstavljaju] o n o neisto istome, ili pak [ona] m n o g a o n o
me j e d n o m . No i to se razrjeuje na isti nain. Za nas naime tvar
nije n i e m u protivnost.
Uz to, sve bi imalo udjela u ravome, osim o n o g a j e d n o g . Zlo
s a m o je naime jedan od dvaju sastojaka. Drugi pak d o b r o i zlo i
Poneto preslobodnima mogu se initi Rossov prijevod i objanjenje:
,,'sve stvari, ak i ako ne daju nikakav drugi prilog cjelini, moraju
naposljetku dospjeti do toga da budu razloene', tj. tako da bolje stva
ri mogu biti uinjene iz njihovih elemenata." Slino i Elders dri kako
je malo sumnje da upotrebljeni glagol ovdje znai biti
rastvoren i raspren u druge dijelove svemira". ini nam se primje
renijim oprez Bonitzov, za kojega je dvojbeno to [tj. ta rije] ovdje
znai".

268

[ne ine] poelima, p r e m d a je u svemu p o e l o m ponajvema o n o

dobro. Drugi opet ispravno [vele] da j e to poelo, ali kako je dobro
p o e l o m , to ne kazuju: da li kao cilj, ili kao o n o to pokree, ili
kao oblik.
A besmisleno je i E m p e d o k l o v o . Jer ljubav ini o n i m dobrim,
no o n a je poelo i kao o n o to pokree (jer sabire) i kao tvar, bu
dui da je dijelom mjeavine. A k o bi ak istome i pridolo da bude
p o e l o m i kao tvari i kao o n o m pokreuem, ipak [im] ono biti nije
isto. P r e m a e m u od toga dvojega je dakle ljubav [poelo]? Bes
misleno je i da je prijepor nepropadljiv. Jer on je za njega narav
zla.
Anaksagori je o n o dobro p o e l o m kao o n o pokreue. Jer um
pokree. Ali pokree radi neega, tako d a j e drugo [ o n o najbolje],
osim ako [je onako] kako mi tvrdimo. Lijenitvo je naime [ve]
na neki nain zdravlje.
Besmisleno je opet i dobru i u m u ne uiniti protivnost. No
svi koji ustvruju protivnosti ne slue se protivnostima, ukoliko
ih ne bi tko doveo u sklad. I z b o g ega [su] j e d n a propadljiva, a
druga nepropadljiva, to ne kazuje nitko: svi naime ine bia iz
istih poela. Uz to, jedni ine bia iz nebia, d o k drugi, da ne bi
bili na to prinueni, sve ine j e d n i m .
Nadalje, nitko ne kazuje z b o g ega e uvijek biti postajanja i
to je u z r o k postajanja. A o n i m a koji ine dva poela n u n o e j o
n e k o 4 4 drugo biti nadmonijim. I onima koji [postavljaju] ideje
[pridolazi to] da im je [neko] drugo poelo nadmonije: naime o n o
po e m u je uestvovalo [ono osjetilno u idejama], ili uestvuje.
T a k o e r je za druge zacijelo nunost da jest neka protivnost
mudrosti i najuzvienijoj znanosti, ali za nas ne. Jer o n o m e pr
v o m n e m a nikakve protivnosti. Ta sve protivnosti imaju tvar, i
[ona] jest te [protivnosti] m o g u n o u . 4 5 Protivnost [mudrosti],
46
neznanje, [bilo bi] usmjereno n a
protivnost, ali o n o m e p r v o m
nita nije protivnost.
Prihvaamo, kao i Ross, Bonitzovu emendaciju namjesto .
Protiv veine rukopisa, ali s Rossom i Jaegerom, itamo namje
sto .
S Rossom razumijemo otprilike u smislu leads the mind to". Re
enica je openito teko razumljiva. Bonitz priznaje: quomodo vel explicem vel emendam non habeo. Eldersov je prijedlog riskantan i

269

Nadalje, ako pored onih osjetilnih ne b u d e i drugih, nee bi

ti poela i poretka i nastajanja i svih onih nebeskih, ve uvijek
[samo] poetak poetka, kao u svih b o g o z n a n a c a i naravoznanaca.
A k o pak jesu ideje i brojevi, [oni] nee biti uzroci niega, a ako
[toga] nema, tad niti kretanja.
Uz to, kako e iz neveliina biti veliina i neprekidnost? Jer
broj nee initi neprekidnost, niti kao ono pokreue niti kao oblik.
N e g o pae ba nita od protivnosti nee biti odista imbeno i
pokretako? Jer m o g l o bi i ne biti, ili [bi] barem injenje [bilo]
potonje [spram] mogunosti, te dakle bia ne bi bila vjena? Ali
jesu. Dakle treba ukinuti j e d n o od toga. A reeno je kako.
Dalje, ime su brojevi jedno, ili dua i tijelo, i uope ideja i
stvar, nitko ne govori nita. A i ne m o e rei, osim ako ne kae,
kao mi, da o n o pokreue ini [jednim].
Oni pak koji zbore da je matematiki broj o n o prvo, te tako
[zbore] svaki put drugo jestvo, i za svako pojedino druga poela, ti
jestvo svega ine nepovezanim (nita naime jedno drugome ne dopri
nosi, pa bilo [to] ili ne), a i poela [ine] mnogima. No bia nee
da budu loe upravljana. Nije dobro mnogovlade: jedan [je] 4 7 vladar".

teko prihvatljiv. On hoe postaviti zarez iza , te itati

umjesto , tako da bi dobio otprilike ovakav smisao: protivnost
je nedostatak racionalne svrhe, koji vodi prema protivnosti spram
prvog poela".
U ovome zavrnom navodu iz Homerove Ilijade nedostaje, prema ver
ziji glavnih rukopisa, imperativ neka bude" (). Zadravamo tu
lekciju sa Susemihlom, premda Ross tvrdi kako je rije zahtijevana
ritmom reenice. Apelativ i imperativ teko da mogu odgovarati ovo
me samopouzdanom i uzvienom zavretku nadasve tekog razma
tranja. Aristotel zavrava jednostavnim uvidom i iskazom toga to
jest, a ne toga to bi tek trebalo" biti.

270

Neki problemi interpretacije

Izuzetna je vanost knjige Lambda kako unutar cjeline Aristotelova djela
tako osobito za cjelokupnu potonju povijest filozofije i teologije. Medu
knjigama Metafizike stri dvanaesta knjiga posebno time to ona sadr
ajno donosi okrunjenje aristotelovske filozofije: nauk najviemu biu,
Bogu. tom skrajnjem i cjelinu zakljuujuem predmetu nemamo ina
e nikakva izjanjenja Aristotelova". Ove Gadamerove (Aristoteles: Metaphysik XII. Ubersetzung und Kommentar von Hans-Georg Gadamer.
Zweite, erganzte Auflage. Frankfurt am Main, 1970, str. 7) rijei nisu
nikako tek neki osamljeni pojedinani sud znalca. Kao i Werner Jaeger
(Aristoteles. Berlin, 1923, str. 228), tako je i Ingemar During (Aristoteles.
Heidelberg, 1966, str. 193) uvjeren u to daje Aristotel u knjizi Lambda
htio dati u saetoj formi jedan pregled osnove svoje teorijske filozofije".
Stoga i moe isti zasluni poznavalac i tuma drugdje kazati da je spis
Lambda Metafizike jedno potpuno samostalno predavanje filozofiji
prvih stvari" (isto, str. 189). Slino sudi i Hans Joachim Kramer (Der
Ursprung der Geistesmetaphysik. Amsterdam, 1964, str. 191): Poput
nekog zagonetnog meteorita stri 'Metafizike' u vrijeme".
Sudei prema ponegdje upravo nevjerojatnoj zbijenosti i lapidarnosti
izriaja, stilskoj neujednaenosti i estoj sadrajnoj nepovezanosti odlo
maka, u knjizi Lambda imamo ustvari skup biljeki, skica i zapisa, koje
vjerojatno nisu bile namijenjene objavljivanju, ve samo vlastitoj upora
bi, ili su pak sluile u najboljem sluaju kao pisana podloga predavanji
ma, u kojima su te suhe i esto poludoreene natuknice morale biti do
punjene i oivljene neposrednim zrenjem, izvoenjem i ivom rijeju.
vremenu nastanka knjige mnogo se raspravljalo. U svojem znaaj
nom pokuaju rekonstrukcije nastanka cjelokupne Aristotelove Metafi
zike Jaeger je knjigu A, zajedno s A, B, prvim dijelom K, te itavom N,
datirao rano, otprilike u vrijeme Aristotelova boravka na Assosu. During
je pak upozorio na sadrajnu blizinu s prvim dvama knjigama Fizike, te
ju je zajedno s njima i izgubljenim dijalogom De philosophia svrstao u
ranu grupu rasprava prvim poelima.
Openito su miljenja vremenu nastanka knjige i njenu mjestu u
cjelini Aristotelova djela u znatnoj mjeri podijeljena. Pored Duringova
ranog datiranja, postoji, preteno u osloncu na Jaegerova istraivanja,
stav da knjiga dodue jest srazmjerno rana, ali ipak kasnija od npr. De
caelo, De philosophia, Metaph. N. Trea pak grupa istraivaa upozorava
na sadrajna slaganja npr. nauka prvom pokretau s posljednjom knji
gom Fizike, nauka mogunosti i djelatnosti sa zrelim knjigama Meta
fizike, naime , nauka umu s De anima, zakljuujui iz toga na
ipak barem djelominu kasnu dataciju spisa.
Najvjerojatnije je pak da na neki nain svi imaju pravo. Knjiga
Lambda ne moe se naime drati cjelovitim djelom, niti sve u njoj objedi
njene tekstove nastalima istodobno. Unutar knjige osnovnu podjelu va
lja, ini se, uiniti izmeu prvih pet odjeljaka, koji izlau svojevrsnu fi
lozofiju postajueg osjetilnog bitka, te ostalih, koji se bave preteno ili

271

vjenim osjetilnim biima ili pak onim posve nadosjetilnim, pri emu su
oito prva razmatranja shvaena kao nuan uvjet i predstupanj za druga.
Poseban problem predstavlja interpretima sadraj osmog odjeljka
i tamo izloeni nauk zasebnim pokretaima nebeskih tijela. Ve je
Jaeger odluno zastupao tezu da osmi odjeljak odnosno poglavlje knjige
Lambda nije organski sastavni dio knjige, argumentirajui prvenstveno
time da je pisan stilom posve dogotovljene i zaokruene rasprave, u po
svemanjoj razlici spram ostalih poglavlja, kao i time da tamo izloeni
prvi pokretai ne pokreu tek budui ono ueno i ljubljeno, kako je
pokretaka narav prvog pokretaa bila odreena u sedmome poglavlju.
Beskrajna diskusija koja je uslijedila i traje u osnovi jo i danas kree se
zatim poglavito u raspravljanju alternative monizam-pluralizam, odno
sno teizam-politeizam u Aristotela. Ne vjerujemo da je mnotvo esto
nevjerojatno minucioznih filolokih i astronomijskih analiza osmog po
glavlja uope zavrijedilo - filozofijski gledano - toliki napor i trud. Prije
bismo se sloili sTJuringom (isto, str. 219), koji u tom kontekstu, - sam
ustvrujui da je beskonano diskutirano pitanje da li je shvaanje Bo
ga, koje Aristotel iznosi u Lambda 8 monoteistiko ili politeistiko za
pravo neispravno postavljeno" - navodi potom Merlanov citat Eduarda
Mevera: U Grkoj igra pitanje glede jednog ili vie bogova jedva neku
ulogu. Da li je boanska mo miljena kao jednota ili mnotvo, to je spo
redno u odnosu spram pitanja da li ona uope egzistira, te kako mora
biti razumljena njena narav i odnoenje prema svijetu."
tovie, ini se da ima dobrih razloga sloiti se s Eldersom (djelo
nie navedeno, str. 56-68), koji, nakon temeljite i podrobne analize sadr
aja 8. poglavlja, ustvruje da njegov najvei dio u sadanjem obliku
nije bio napisan od Aristotela samog, ve od strane nekog uenika (ili
uenika), koji se slobodno sluio materijalom iz ostalih spisa". Stoga ni
mi nismo u prijevod preuzeli vei dio tog poglavlja, kao to je to isto
uostalom uinio i Gadamer u svom inae rijetko lijepom i pouzdanom,
gore navedenom prijevodu.
Ovdje dakako nije mogue ni potrebno pokuavati neku filozofijsku
interpretaciju, ili i samo komentar sadraja prevedene knjige. Kako je,
meutim, neosporno da upravo u njoj sadrani nauk Bogu ini njeno
pravo sredite i najteu zadau promiljanja, zadovoljit emo se ovdje s
dvije kratke uz to vezane napomene.
U saetom uvodu svojega prijevoda i kratkog komentara veli Gada
mer: Iskazi, koje Aristotel daje boanskome bitku postali su za povi
jest zapadnjakog miljenja od nesagledive vanosti. Ovdje dane odredbe
ivotnosti i duhovnosti tog boanskoga bitka, ali takoer pojmovi upotrebljeni za taj bitak, postali su vodeima za teologijsko miljenje kran
skoga srednjovjekovlja, poglavito onaj energeie, actus purus. Premda je
kranska religija bila hranjena iz bitno drugih snaga no iz onih kla
sinoga grtva, ipak je misleni rad toga klasinog doba priredio sredstva
i putove (a i stranputice) za samorazumijevanje kranstva. Da kran
ska predodba osobnoga Boga i njegova odnosa spram ovjeka u Aristo
tela lei posve daleko, to e svatko smjesta zamijetiti. Isto to vrijedi
misli stvaranja, koja je s umjetnikim duhom Grka u osnovi ne manje

272

nespojiva no s njihovom najdubljom duhovnom koncepcijom, s milju

phvsis, naravi, sebe k sebi samome otvarajuem poretku bia. [ ... ]
Napetost izmeu grke misli svijeta i kranskoga svijeta due, koja je
time dospjela u zapadnjako miljenje, pripada onim sudbinskim i stva
ralakim napetostima koje sve do u dananji dan proimaju zapadnjako
ljudstvo."
Iz ovoga podueg navoda razvidan je, smatramo, svojstveni i osobit
karakter Aristotelove filozofijske misli Bogu, kao i - mimo pretjeranosti npr. Waltera Brockera (Aristoteles, Frankfurt am Main, 4 1974, str.
221): Ali niti je Aristotel bio kranin, niti uope religija ima ikakva
mjesta u njegovoj filozofiji. Ako bi rije 'Bog' trebala biti uzeta u religij
skom smislu, tad je Aristotelova filozofija ateizam" - sva plodonosnost
njene ujedne blizine i daljine kako povijesno predanom tako i dananjem
naem filozofijskom i teologijskom iskustvu.
Zacijelo najvei i najtei problem cjelokupne knjige jest dostatno ra
zumijevanje onoga u emu Aristotel sagledava samu bit boanskoga bia,
naime pravoga smisla izraza miljenje miljenja". Zadrimo se ovdje sa
mo na jednoj tako rei usputnoj primjedbi. S pravom je naprimjer Horst
Seidel u svojem nedavnom komentaru Aristotelovoj Metafizici, priloe
nom ponovo izdanome Christovu grkom tekstu i Bonitzovu prijevodu
(Aristoteles' Metaphysik II. Hamburg, 1980, str. 579) - koji se ipak, po
naem sudu, zbog pretjerane i pretenciozne kratkoe te openito nezado
voljavajue razine uvida, teko i moe tako nazvati - inzistirao na tome
da Aristotelovo miljenje miljenja" valja razumijevati u strogoj opreci
kako spram svake samorefleksije ovjeje spoznaje (po njemu sluaj nje
makog idealizma) tako i spram svakog diskurzivnog puko razumskog
miljenja: 'Miljenje' je neko diskurzivno izvrenje spoznaje, a 'milje
nje miljenja' snano asocira na refleksiju ovjeje samospoznaje (kao u
njemakih idealista), dok je intuitivan in, neko umsko zrenje (u
suprotnosti spram i dr., dakle spram diskurzivnih izvrenja). Uz
to, , kao supstantiv djelatnosti, izraava 'djelatnost uma' te time
i ontologijski aspekt 'zbiljnosti uma', koja je, kao i svaka zbiljnost, ta
koer ono inteligibilno, objekt za um. Izraz znai dakle
da je boansko bie uma, kao ista, dovrena zbiljnost, ujedno djelatnost
spoznavanja i najvii objekt spoznavanja."
Odluujue je pitanje, meutim, ako se ovako otro poput Seidla od
bije svaka blizina miljenja miljenja" bilo kojoj vrsti sebespoznaje i sebemiljenja, kako onda uope izbjei to da nam se ono pokae tek kao
puka prazna, posve bezobjektna misao. Ve je Zeller, u znaajnoj pole
mici s teistikom interpretacijom Brentanovom, ovu najviu toku Ari
stotelove filozofije bio protumaio kao puku praznu, u sebi krueu sebesvijest, a slino je shvaao i npr. Ross, nazvavi je ak tovie na jedno
me mjestu nemoguim i jalovim idealom".
Seidel se pak sa svoje strane jednako odluno suprotstavlja i Zellerovu stavu, tvrdei (isto, str. 582) da boja sebespoznaja obuhvaa sve
bie, koje je nama inae dano kao sastavljeno", te da ,,u sebespoznaji
boanski um spoznaje ujedno sebe sama kao uzroka svega bia". Ovime
se Seidel prikljuuje staroj i utjecajnoj matici takozvanog teistikog tu-

273

maenja Aristotelove odredbe Boga. Generacije i generacije komentatora

radile su na takvu protumaenju. Ve je Aleksandar pokuavao u Ari
stotela nai stanovito prihvaanje misli Bojoj providnosti, a Averroes
je, premda nijeui bilo kakvu stvaralaku djelatnost i bilo kakvu slobo
du volje u Aristotelova Boga, ipak bio sklon pripisati mu znanje openi
tim zakonima univerzuma, u emu ga u osnovi, i uz sav oprez, slijede
npr. i Duns Skot i Toma Akvinski.
Cini se ipak - i u tome se valja sloiti s Rossom - da takvo tumaenje
ne odgovara slovu samog Aristotelova teksta. Kako se pribliiti smislu
miljenja miljenja", izbjegavajui pritom kako sve ve poznate zamke
apsolutne samosvijesti klasinoga idealizma tako i njegova neoplatoniko-kranskog pretumaenja u smislu ujednog spoznavanja i stvara
nja svijeta - ostaje pitanjem i zadaom.
Vaniji konzultirani komentari:
Hermann Bonitz, Aristotelis Metaphysica. Volumen II: Commentarius. Bonn, 1849. (Pretisak: Hildesheim, 1960.)
Aristotle's Metaphvsics. A Revised Text with Introduction and Commentary by W. D. Ross. Volume II. London, 1958. ( 1 1924.)
Aristotle 's Theologv. A Commentary on Book of the Metaphysics
by Leo Elders. Assen, 1972.

274

Iz djela dui (knjiga B, 1-6, 412a - 418a25).

Izvornik: Aristotelis De anima. Recognovit brevique
instruxit W. D. Ross. 1963 ( r i 9 5 6 ) .

adnotatione

Prijevod i biljeke: Damir Barbari

1. Predaje onih prvanjih dui neka su [time] reene, pa se po

n o v o kao iz poetka vratimo, pokuavajui odrediti to jest dua
i koji bi bio njen najzajednikiji zbor. Z o v e m o svakako neki j e d a n
rod bia jestvom, a od njega opet j e d n o [zborimo] kao tvar, koja po
sebi nije ovo-neto, drugo pak [kao] oblik i vid, po kojem se ve zbori
ovo-neto, te, tree, o n o iz tih. Tvar je pak m o g u n o s t , d o k je vid
usvrenost 1 , i to dvojako, ili p o p u t znanosti, ili poput motrenja.
Smisao i znaenje rijei , kao i njoj bliske druge temeljne
rijei Aristotelove filozofije, naime , ponajbolje se razabire iz
Metaph. . 1050a22: , ,

: Djelo jest svrha, a djelatnost djelo; stoga se i ime djelat
nosti zbori prema djelu i upravljeno je prema usvrenosti". Ross, koji
i sam upuuje na tu reenicu (u njegovu komentaru za De anima, str.
166, pogreno umjesto stoji ), dobro zakljuuje da
je njihova osnovna razlika u. tome da, premda ih Aristotel esto rabi
sinonimno, znai ,,activity or actualization", a znai
resulting actuality or perfection". Doista su actus" i perfectio"
za cijelu latinsku tradiciju prevoenja i tumaenja Aristotela dva
jednakopravna naina za prevoenje onog , kao to je to
uostalom i u dananjim engleskim prijevodima: Usp. izuzetno instruktivnu raspravu tih osnovnih Aristotelovih pojmova u Trendelenburgovu komentaru, str. 242-262, s vrijednom uputom (str. 260):
Alii actum, alii perfectionem interpretantur. Quorum
utrumque verum est, ita tamen, ut non alterum ab altero excludatur,
sed inter se coniungatur."
Theiler je odvaniji sa svojim prijevodom Erfullung". Na pokuaj
sa usvrnost" ide za tim da ujedno obuhvati sva tri osnovna smislena
sastojka te temeljne Aristotelove kovanice: , i , to zajed
no znai jednako tako ,,u sebi imati (vlastitu) svrhu" kao i biti, nala
ziti se, drati se u svrsi". Slino ve i Franjo Markovi: usavretak"
(usp. D. Barbari, Poetni napori oko izgradnje hrvatskog filozofij
skog nazivlja, Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine 39-40
/1994/, str. 480).

275

Tijela se ponajvema ine jestvima, te od njih o n a naravna.

Jer o n a su p o e l a ostalih. Od naravnih j e d n a imaju ivot, a druga
nemaju. i v o t o m pak z b o r i m o hranjenje kroz sebe te rastenje i
opadanje. T a k o da bi svako naravno tijelo koje ima udjela u ivotu
bilo j e s t v o m , no j e s t v o m na taj nain kao sastavljenim.
A b u d u i da je [ne samo] tijelo, n e g o i takvo tijelo, 2 naime
[takvo da] i m a ivot, nee d u o m 3 biti tijelo. Jer tijelo nije od onih
po podlogu, n e g o je ponajvema kao p o d l o g i tvar. N u n o je dakle
da je dua j e s t v o kao vid naravnoga tijela koje m o g u n o u i m a
ivot.
Jestvo je pak usvrenost. [ N e k o g ] takvog dakle tijela je [ona]
usvrenost. O v a se p a k zbori dvostruko, j e d n o m kao znanje, drugi
put kao motrenje. Oito dakle da kao znanje. Jer u pripadnosti
dui su i san i budnost, a b u d n o s t srazmjerno odgovara motrenju,
d o k san posjedovanju i nedjelatnosti. P r v o t n o pak p o s t a n k o m kod
o n o g a istog 4 je znanje. Stoga je dua prvotna usvrenost naravno
ga tijela koje m o g u n o u i m a ivot. A takvo je o n o koje bi bilo
o r g a n i m a opremljeno. Organi su pak i dijelovi biljaka, no posve
jednostavni, kao to je list zatita ovojnice ploda, a ovojnica je
zatita [samoga] ploda. Korijenje pak srazmjerno odgovara usti
m a . Oboje naime vue hranu.
A k o dakle treba zboriti neto zajedniko za svu duu, bila bi
p r v o t n a usvrenost naravnoga organima opremljenog tijela. T a k o
i ne treba traiti da li su dua i tijelo j e d n o , kao niti vosak i lik,
niti u o p e tvar pojedinanoga i o n o ega je tvar. N a i m e o n o j e d n o
i bitak, ako se z b o r e m n o g o s t r u k o , u najpunijemu smislu j e s u
usvrenost.

itamo s Rossom dva puta u 412al6-17: '

. Manje je vjerojatno rjeenje Hicksovo, koji hoe u prvome
oitati emfatiko znaenje, u smislu ,,u stvari, uistinu, zapravo" ("in
fact"), premda mu tumaenje i prijevod na koncu ostaju posve bliski
naem i Rossovu.
Beskonane su bile rasprave ve antikih tumaa treba li u ovoj po
sljednjoj zakljunoj reenici duu smatrati subjektom, a tijelo predi
katom, ili pak obratno, Prvo je tumaenje - koje smo prihvatili - nu
no ako se prihvati lan ispred , kako ima jedan dio rukopisa,
to potvruju i Aleksandar od Afrodizijade i Filopon, a prihvaaju Zeller, Hicks i Ross.
S Hicksom razumijemo kao ,,in the same person".

276

Openito je dakle kazano to je dua, naime jestvo p r e m a zbo

ru. A to je o n o to bijae biti o v o m e ovakvome tijelu, kao na
primjer ako bi naravno tijelo bio neki od organa, p o p u t sjekire.
Biti sjekirom bilo bi naime njegovo jestvo, a i dua to [isto]. Od
vojeno od toga ne bi vie bilo sjekirom, osim [tek] j e d n a k o i m e n o ,
a o v a k o sad jest sjekirom. Nije naime dua takvoga [= neivog]
tijela o n o to bijae biti i zbor, nego naravnoga, takvog koje ima
p o e l o kretanja i stajanja u sebi.
To kazano valja promotriti i na dijelovima [tijela]. A k o bi
naime o n o ivo bilo o k o , njegova bi dua bilo gledanje. To je
naime jestvo oka prema zboru. O k o je pak tvar gledanja, koje [gle
danje] ako izostane, [to] vie nije o k o , osim j e d n a k o i m e n o , kao
to je i o n o kameno i o n o nacrtano.
To to se odnosi na dijelove treba pae uzeti za cijelo naravno
tijelo; j e r kao dio spram dijela tako je srazmjerno odgovarajue
ustrojeno [i] cjelokupno osjetilo spram cijeloga osjetilnog tijela,
ukoliko [ono] jest takvo. O n o koje m o g u n o u jest kao ivo nije
o n o kojemu nedostaje dua, nego o n o koje [je] ima, a sjeme i plod
jesu m o g u n o u takvo tijelo. K a o i sijeenje i gledanje, tako je i
b u d n o s t usvrenost, a kao sposobnost vida i m o organa, dua.
Tijelo je o n o koje m o g u n o u jest, ali kao to o k o jest zjenica i
vid, tako su i ovdje dua i tijelo o n o ivo.
Da dakle dua nije odvojiva od tijela, ili neki njeni dijelovi,
ako se sluila djeljivom, to nije nejasno. Za neke je naime od njih
usvrenost dijelova [tijela] njihova usvrenost. Ali ne prijei nita
da neki ipak jesu [odvojivi], zato to nisu usvrenost nikakva ti
jela.
Jo je nejasno da li je dua usvrenost tijela na takav nain
kao b r o d a r brodu.
U t o m orisu dakle neka b u d e razmeeno i ocrtano dui.
2. Budui da iz onih nejasnih, ali bjelodanijih, nastaje o n o
j a s n o i o n o prema zboru poznatije, valja pokuati iznova ovako
razloiti njoj. Naime, odredbeni zbor ne m o r a samo pojasniti
o n o da, kao to zbori najvei broj odredbi, nego [treba] sadravati
i oitovati jo i uzrok. Sad su pak odredbeni zborovi p o p u t zaklju
aka. Naprimjer: S t o je kvadriranje? Jednakost nejednakostran o g etverokuta s jednakostranim pravokutnikom." Takva je od
redba zbor zakljuka; u z r o k pak stvari zbori onaj koji kazuje da
je kvadriranje iznalaenje srednje proporcionale.

277

K a e m o dakle, zapoinjui ispitivanje, da se o n o uduevljeno

od neuduevljenoga razmeuje ivljenjem. A kako se ivot zbori
mnogostruko, velimo da neto ivi i o n d a ako mu samo i neto od
ovih pribiva: um, osjet, kretanje i stajanje po mjestu, dalje kreta
5
nje s o b z i r o m na hranu, te opadanje i rastenje . Zato se i sve bilje
ini da ivi. Izgleda naime da u sebi ima takvu m o i poelo kojim
stjee rastenje i opadanje u smjeru suprotnih mjesta. Jer ne rastu
nagore, a nadolje ne, ve jednako u oba smjera i posvuda 6 ona koja
se vazda hrane i ive do skonanja, sve dok uzmau uzimati hranu.
To m o e biti odvojeno od ostalih, d o k ostala od toga ne mogu,
u onih smrtnih. A oito je [to] kod onih to niu; njima naime ne ,
pribiva nijedna druga m o due. ivjeti dakle pribiva ivima po
t o m e poelu, d o k je o n o ivo [= ivotinja"] to najprvo po osjetu.
Jer i ona koja se ne kreu niti zamjenjuju mjesto, ali imaju osjet,
z b o r i m o ivima, a ne samo da ive.
Od osjeta pak najprije svima pribiva opip. I kao to o n o hra
nidbeno m o e biti odvojeno od opipa i od svega osjeta, tako i opip
od ostalih osjeta. Hranidbenim z b o r i m o takav dio due u kojemu
i o n a niua imaju udjela. Sva pak iva izgleda da imaju opipni
osjet. Z b o g kojeg se pak uzroka svako od toga njima steklo, kasni
je e m o rei.
Sad pak neka bude reeno samo toliko da je dua poelo tih
reenih i da se njima odreuje: hranidbenim, osjetnim, rasudnim,
kretanjem. Da li svako pojedino od toga jest dua ili dio due, te,
ako dio, da li tako da je odvojiv samo z b o r o m ili i mjestom, za
neke od tih nije teko vidjeti, no neka sadre besputnost.
K a o to se naime kod biljaka neke pokazuju da ive i raz
dvojene, [i njihovi dijelovi] odvojeni jedni od drugih 7 , kao da njiitanje veine rukopisa bilo je , to bi dakle
znailo da se te rijei vezuju uz te znae kretanje s obzirom
na opadanje i rastenje". Trendelenburg se hoe vratiti tom itanju.
Ipak, vjerojatnije nam je, kao i Rossu i Theileru, Bekkerovo
.
Prihvaamo itanje , s Hicksom i Rossom. Trendelenburg
se zalae za Bekkerovo . S Theilerom razumijemo kao
nach allen Seiten".
Kako napominje Hicks, u ovoj je reenici oito da je Aristotel, zapoi
njui je, mislio na jednu biljku, koju se tek rasijeca u djelove, dok u
nastavku subjektom postaju ve ti dijelovi sami, to uzrokuje grama
tiku nezgrapnost.
278:

h o v a dua usvrenou dodue jest j e d n a u svakoj biljci, no m o

g u n o u vie njih, tako gledamo da se steklo i glede ostalih svoj
stava 8 due kod izvjesnih kukaca, rasijee li ih se: svaki od dije
lova ima naime i osjet i kretanje p r e m a mjestu; a ako osjet, [onda]
i uobrazilju i poriv. Jer t a m o gdje je osjet, [tamo su] i b o l i uitak,
a gdje su ti, [tamo je] iz nunosti i pouda.
No u m u i motriteljskoj m o i nekako nita nije bjelodano,
v e se ini da je to neki drugi rod due te da se to j e d i n o m o e
odvojiti, kao o n o vjeno od propadljivoga. Ostali pak dijelovi due
oito je iz toga da nisu odvojivi, kako neki tvrde. Z b o r o m pak da
jesu drugi, to je oito: ta osjetljivim biti i mnijenljivim drugo je,
ako je ve [drugo] osjeati i mnijeti, a j e d n a k o i svako pojedino
od drugih reenih. Uz to, nekima od ivih pribivaju sva ta, neki
ma neka od tih, a drugima opet samo j e d n o ; a to i ini razlike
ivih. Z b o g kojeg pak uzroka, to treba ispitati kasnije. Slino se
steklo i u okrugu osjetila: j e d n a [iva] imaju sva, druga [imaju]
neka, d o k neka [samo] j e d n o najnunije, opip.
Budui da se o n o ime ivimo i osjeamo zbori dvostruko, kao
i o n o ime znademo ( z b o r i m o [to] jedanput znanou, a drugi put
d u o m ; svako naime od toga velimo da znade), a j e d n a k o i o n o
i m e smo zdravi [zborimo] jedanput zdravljem a drugi put n e k i m
dijelom tijela, ih pak itavim, te [budui] da od tih znanost i zdravlje
jesu oblik, neki vid, zbor i kao djelatnost o n o g a primljivog ( t a m o
o n o g a znatljivog, ovdje o n o g a zdravljivog) - izgleda naime da dje
latnost ineih pribiva u o n o m e trpeem i u stanje d o v e d e n o m -,
i [budui da] je dua to ime p r v o 9 ivimo i osjeamo i razmilja
m o , to bi [ o n a ] 1 0 bila neki zbor i vid, ali ne tvar i podlog.
Jer ako se trostruko zbori jestvo, kao to tvrdimo, od ega je
j e d n o vid, drugo tvar, a tree o n o iz obojih, a od tih je pak tvar
Razumijemo ovdje s Hicksom u smislu characteristics".
Prilog treba ovdje, kako upozorava Hicks, oslanjajui se na
Bonitza, razumjeti u smislu ,,u prvotnom i naelnom smislu".
Dijelimo stav Bonitza i Rossa da je Aristotel u ovoj dugoj i neobino
sloenoj reenici, prepunoj umetnutih misli, oito propustio primije
titi da su sve umetnute reenice sve do samoga kraja podreene od
nosno zavisne te da glavne uope nema, te da je zbog tog propusta
i posljednji umetak zapoeo s relativnim , premda ga oigledno
treba shvaati kao konani poetak glavne reenice.

279

m o g u n o s t , vid usvrenost, tad nije - b u d u i da je o n o iz obojih

o n o uduevljeno - tijelo usvrenost due, n e g o o n a [je usvrenost]
n e k o g a tijela.
I zato d o b r o nagaaju oni kojima se ini da dua nije niti bez
tijela [a] niti n e k o tijelo. Tijelo naime nije, v e neto pripadno
tijelu, te stoga pribiva u tijelu, i to u t o m e t a k v o m e tijelu, a ne
k a o to su je oni prvanji uklapali u tijelo ne odreujui p r i t o m u
koje i kakvo, p r e m d a se pokazuje da nita sluajnoga ne prihvaa
[neto] sluajno. A tako biva i p r e m a zboru: naime, za svako se
pojedino usvrenost sluuje nastajati u o n o m e m o g u n o u pribivajuem i u svojstvenoj tvari. Da dakle [dua] jest neka usvre
n o s t i z b o r o n o g a koje i m a m o g u n o s t biti takvim, oito je iz toga.
3. Od reenih m o i due neke pribivaju svima, kako s m o rekli,
a neke n e k i m a od njih, d o k nekima samo jedna. A m o i m a zove
mo hranidbenu, osjetnu, porivnu, kretnu po mjestu, rasudbenu.
Biljkama pak pribiva j e d i n o o n o hranidbeno, drugima p a k i to i
o n o osjetno. A ako o n o osjetno, [tad] i porivno. Poriv je naime
pouda, stremljenje, htijenje, a sva iva imaju b a r e m j e d n o od
osjetila, opip. e m u pribiva osjet, t o m e i uitak i bol, te i o n o
u g o d n o i b o l n o . Kojima pak [pribivaju] ta, [tima] i pouda, j e r o n a
je poriv za u g o d n i m .
Uz to imaju i osjet hrane (opip je naime osjet hrane; j e r sva
se iva hrane suhim i vlanim te toplim i hladnim, a opip je osjet
t o g a ) , d o k je [osjet] ostalih osjetnih [samo] u z g r e d n o [osjet hra
n e ] 1 1 . Ne p r i d o n o s e naime hrani ni zvuk ni boja ni miris, sonost
je pak n e k o j e d n o od onih opipljivih. Glad i e su poude, i to
glad za o n i m suhim i toplim, e za vlanim i hladnim, a sonost
je opet kao neki zain toga. Razjasniti njima valja kasnije. Za
sada neka b u d e r e e n o toliko da o n i m a od ivih koja imaju opip
pribiva i poriv. uobrazilji je nejasno, no treba kasnije ispitati.
N e k i m a pak uz to pribiva o n o kretljivo po mjestu, a drugima opet
Gotovo je nemogue odluiti se na to se zapravo odnosi posljednja
umetnuta misao u reenici. Mogue je, pored naega tumaenja i pri
jevoda, razumjeti i tako kako je, prema Filoponu, shvaao Aleksandar
- a to kao najvjerojatnije prihvaa i Ross - da opip sve ostale osjetive
kakvoe osim pobrojanih osjea samo uzgredno, ili pak - poput Simplikija - da opip, osjeajui hranu neposredno, sve ostale osjetive
kakvoe osjea uzgredno.

280

i o n o rasudbeno i u m , kao ljudima, te ako ima to drugo takvo

[kao ovjek], ili izvrsnije.
Jasno je dakle da bi zbor due bio na isti nain j e d a n kao i
[geometrijski] lik. Jer niti t a m o ima lika m i m o trokuta i onih to
mu slijede, niti ovdje due m i m o ovih reenih. A m o g a o bi i kod
likova biti zajedniki zbor, s kojim su u skladu svi, ali n e e ni
j e d n o m liku biti vlastit. Jednako i kod ovih reenih dua. Zato je
smijeno traiti zajedniki zbor, i kod tih i kod drugih, koji nee
ni j e d n o m e od bia biti vlastitim z b o r o m , niti prema svojstvenoj
i nerazdjeljivoj vrsti, zanemarujui taj takvi [vlastiti z b o r ] 1 2 . (A
slino o n o m e u okruju likova dre se i o n a glede due: j e r u sli
j e d u o n o p r v o t n o uvijek pribiva m o g u n o u , kako kod likova ta
ko i kod onih uduevljenih, kao naprimjer u etverokutu trokut,
a u o n o m e osjetnom o n o hranidbeno.)
T a k o da treba ispitivati prema pojedinanome, koja je dua
pojedinanoga, kao naprimjer koja [je] biljke, i koja ovjeka, ili
ivotinje.
Iz kojeg uzroka su pak tako slijedom ustrojena, to treba ispi
tati. Bez o n o g hranidbenog naime n e m a osjetnoga. Od osjetnoga
je pak odvojeno o n o hranidbeno u biljkama. A opet, b e z o n o g
o p i p n o g ne pribiva nijedan od ostalih osjeta, d o k opip pribiva b e z
ostalih; ta m n o g a od ivih nemaju ni vid ni sluh ni osjet mirisa.
A i od onih osjetljivih jedna imaju o n o kretljivo po mjestu, a druga
nemaju. K a o posljednje, i najmanje njih, [ima] razbor i rasudbu.
Jer kojima od propadljivih pribiva razbor, tima i sva ostala; koji
ma pak svako pojedino od onih, ne svima razbor, nego n e k i m a
ak niti uobrazilja, d o k druga njome j e d i n o m ive. motritelj
s k o m u m u je, meutim, drugi zbor.
Da je dakle onaj zbor koji se bavi tim svakim pojedinanim
[jednako] tako i dui najprikladniji, j a s n o je.
4. A o n o m e koji h o e t o m e provoditi istraivanje n u n o je
dokuiti to jest svako od tih, te zatim istraivati o n i m a to
Prihvaamo Rossovo razumijevanje ovih inae prilino razliito tuma
enih posljednjih rijei kao ignoring the definition which does correspond to the infima species". Hicks nepotre
bno pripisuje participu ,,a conditional force", razumijevajui onda
ovako: ako bismo (inei tako) zapostavili definiciju pojedinane
vrste".

281

slijede, pa ostalima. A ako treba kazati to jest svako pojedino

od tih, kao naprimjer to jest o n o u m o v n o , ili osjetno, ili hranid
b e n o , j o prije valja kazati to je to umovati i to osjeati. Jer
13
prvotnije od mogunosti su djelatnosti i djelovanja prema z b o r u .
A ako je tako, j o prije od njih valja da budu promotrena o n a
14
nasuprot leea . njima bi valjalo prvo razmeiti z b o g istoga
15
uzroka, n a i m e hrani i osjetivome i umljivome.
T a k o da valja najprije zboriti hrani i raanju; jer hranidbe
na dua pribiva i ostalima te je prva i najzajednikija m o due,
po kojoj svima pribiva o n o ivjeti. Njena su djela raati i sluiti
se h r a n o m . Jer najnaravnije je meu djelima onih ivih koja su
dovrena i nisu osakaena, ili pak [takva da] imaju samoniklo po
raanje, tvorenje drugoga poput sebe samoga, onoga ivog ivoga,
biljke [druge] biljke, tako da bi, koliko mogu, imali udjela na o n o
me uvijek i na boanskom. Sve naime tei tome, i toga radi ini
sve to ini prema naravi. 1 6 Budui da dakle ne uzmae zajednitvovati o n o m e uvijek i o n o m e b o a n s k o m neprekidnou, jer
nita od onih smrtnih ne m o e ustrajati isto i j e d n o brojem, to
svako pojedino zajednitvuje t o m e u mjeri u kojoj m o e uzimati

to uistinu ovdje znae rijei neprestani je predmet

rasprave interpreta. Ross moda neto preleerno razrjeuje pitanje,
tvrdei: ,,it seems plain that it means 'in logical order'", kao da bi
bilo odnekud ve jasno to je to uope logiki poredak".
Rijei dobro tumai Trendelenburg: ,,Ea res, quae facultatem vel movent vel ab iis moventur, quae sensibus obiecta sunt."
Nerazumljivo je odakle u Sironievu hrvatskom prijevodu ovdje su
protnosti" kao prijevod za .
S Hicksom razumijemo ovdje u razmjerno rijetkom znaenju
,,namely".
Ovdje u nekim izdanjima teksta slijedi reenica: Ono radi ega" je
pak dvostruko: jednom ono ega, a drugi put ono kome. Kako se iste
rijei, uz neznatnu izmjenu, ponavljaju malo nie u tekstu, a ovdje se
znatno manje nego tamo uklapaju u kontekst, izostavljamo ih, slije
dei Trendelenburga i Hicksa, koji smatraju da je reenica ,,probably
either here or there [...] out of place". Drukije Ross, koji inzistira na
tome da svi rukopisi i svi antiki komentatori imaju reenicu na oba
mjesta, te da je ona na oba mjesta ,,perfectly appropriate". Gohlke
pak u biljeci uz svoj prijevod (Aristoteles, Uber die Seele, Paderborn,
c
1986, str. 136) tvrdi da su obje opaske dvostrukome znaenju svr
he zacijelo rubni zapisci".

282

udjela, j e d n o vie a drugo manje, te ustrajava ne isto nego kao

isto, brojem dodue ne j e d n o , no vrstom j e d n o .
Dua je pak uzrok i poelo ivueg tijela. Ti se pak zbore tro
struko, a dua je jednako tako u z r o k o m na tri razmeena naina.
17
O n a je naime uzrok i odakle kretanje, i ega radi, i kao jestvo
uduevljenoga tijela.
Da zaista kao jestvo, to je jasno. Jer u z r o k bitka svemu je
jestvo; ivljenje je pak o n i m ivima bitak, a u z r o k i p o e l o t o g a 1 8
je dua. Uz to, [ona j e ] zbor ili 1 9 usvrenost o n o g a koje je m o
gunou.
A oito je da je dua u z r o k i kao o n o radi ega. K a o to naime
um ini radi neega, na isti nain i narav, i to je njezina svrha.
A u onima ivima ta je po naravi dua. Sva su n a i m e naravna
tijela organi due, te kako o n a ivih tako i o n a biljaka jesu radi
due. Dvostruko je pak o n o radi neega": s j e d n e strane o n o n e
ega", a s druge o n o n e k o m e " .
Ali zacijelo je dua i o n o odakle ponajprije kretanje po mjestu.
( N o m o toga ne pribiva svim ivuima.) tovie, i preinaka i rast
su po dui. Osjet se naime ini da je neka preinaka, a ne osjea
nita to n e m a udjela u dui. Jednako stoji i o k o rastenja i opa
danja: nita naime ne opada niti raste na naravan nain ako nije
hranjeno, a nita se ne hrani to ne zajednitvuje ivotu.
E m p e d o k l o pak nije dobro kazao pridodavi to da se rastenje
steklo biljkama ukorjenjivanjem nadolje zato jer se zemlja [u nji
ma] tako kree po naravi, a prema gore zato jer se vatra [kree)
na taj nain. Niti uope valjano shvaa o n o g o r e " i d o l j e " ; nije
naime svima o n o gore i dolje isto to i cjelini svega, v e to je
glava ivima to je korijenje biljkama, ako treba organe po djelima
Rije , 415bl0, Ross u svojemu komentaru nalazi besmislenom
te predlae isputanje, dok u redakciji teksta naeg izvornika predlae
itanje . Kalan s Hamlynom prihvaa veine rukopisa i ve
zuje rije uz , ime dobiva prijevod: Kajti dua je prav tako
vzrok gibalec, od koder se samo gibanje zane." Theiler pak ita
i tumai u rijetkom i zahtjevnom smislu ujednosti", istovremenosti" ( " = gleichzeitig").
Ne dijelimo Theilerov stav da bi trebalo pretpostaviti onome
, kao navodno bolje potvreno predajom. Trendelenburgov,
Hicksov i Rossov apparatus criticus ne pruaju za to potvrdu.
Prihvaamo Theilerovu emendaciju namjesto , 415bl4.

283

zboriti drugima i istima. t o m e , to je o n o to povezuje vatru i

zemlju, kretane u s u p r o t n i m smjerovima? Rastavile bi se, ako ne
bi bilo neega to [to] sprijeava. A k o bi pak bilo, to je dua, te
u z r o k rastenja i hranjenja.
N e k i m a se pak ini da je narav vatre naprosto u z r o k o m hra
20
njenja i rasta. Jer to je j e d i n o od tijela (ili sastojaka) koje se ini
k a o da se hrani i raste, te bi zato netko pretpostavio da je o n a to
to i u biljkama i u ivima to proizvodi. Nu suuzrok dodue jest,
ali zacijelo ne ba u z r o k naprosto, v e [je to] prije dua. Rast vatre
je n a i m e u bezgranino, sve d o k i m a o n o g a gorivog, d o k za sve
naravlju sustavljeno jest granica i omjer kako veliine tako rasta.
To p a k pripada dui, a ne vatri, i zboru v e m a no tvari.
Budui da je ista m o due hranidbena i rodljiva, najprije je
n u n o razmeiti hrani, j e r spram ostalih se m o i odlikuje tim
djelom. ini se da je h r a n a suprotno suprotnome, ne sve svemu,
n e g o o n e od suprotnosti koje j e d n a iz druge imaju ne samo po
stajanje nego i rastenje. Postaju naime m n o g e j e d n a iz druge, ali
nisu sve kolikoe, kao naprimjer zdravo iz bolujuega.
A izgleda da te i nisu na isti nain hrana j e d n a drugoj, ne
go je v o d a hrana vatri, ali vatra ne hrani vodu. Zaista se m e u
j e d n o s t a v n i m tijelima ponajvema ini da je to tako: j e d n o [da j e ]
hrana, a drugo o n o i m e se hrani. No postoji besputnost. Jed
ni n a i m e tvrde da se j e d n a k o hrani jednakim, a tako i da raste,
d o k se drugima, kako s m o rekli, naprotiv ini da suprotno suprot
n i m , kao da bi j e d n a k o bilo netrpno od jednakoga, a hrana da se
preinauje i vari. P r o m j e n a pak svih je u nasuprot leee ili u o n o
p o s r e d n o . Dalje, hrana neto trpi od o n o g a koji se hrani, ali ne
on od hrane, kao to niti drvodjelac [ne trpi] od drvne grae 2 1 ,
v e o n a od njega. Drvodjelac se mijenja j e d i n o iz nedjelatnosti u
djelatnost.
Svi rukopisi imaju ovdje . Prema Rossu,
Temistije i Simplikije imaju naprosto , Filopon
, a Sofonije . Ross sam
je miljenja da je malo vjerojatno kako je Aristotel upotrebio obje fraze i priklanja se stavu Torstrika da potjee od nekog
ranoga izdavaa, koji je smatrao preirokom odredbom.
Na ovome mjestu oituje Aristotel naravno jezino podrijetlo svog
kljunog tehnikog izraza za materiju" i tvar": znai u obi
nome govoru, kao i ovdje, prvotno upravo drvnu grau".

284

Ima razlika i u t o m e da li je hrana o n o to [ivome] pridolazi

naposljetku, ili o n o p o e t n o . A ako oboje, ali ova neprovarena a
o n a provarena, mogla bi se hrana zboriti na o b a naina. U k o l i k o
je naime neprovarena, hrani se suprotnost suprotnou, ukoliko
pak provarena, o n o j e d n a k o jednakim. T a k o d a j e oigledno da na
neki nain oboje govore i ispravno i neispravno. A b u d u i da se
nita ne hrani nemajui udjela u ivotu, uduevljeno tijelo e biti
o n o koje se hrani, ukoliko je uduevljeno, kao to i hrana jest u
o d n o s u spram uduevljenoga, i to ne uzgredno.
A drugo je biti h r a n o m i o n i m to potie rast. Ukoliko je o n o
uduevljeno neka kolikoa, [ona j e ] o n o to potie rast, ukoliko je
[ono] pak ovo-neto i jestvo, hrana. Jer ouvava jestvo, i [ono] jest
sve dotle d o k se hrani; i jest o n o koje tvori raanje 2 2 , ne o n o
ga koje se hrani, nego poput t o g hraneega. V e jest naime nje
govo jestvo, a nita ne raa sebe samo, ve ouvava. T a k o da p o
elo takve due jest m o koja ouvava o n o koje je posjeduje, kao
takvo. Hrana pak priskrbljuje djelovanje. Zato lieno hrane ne
m o e biti.
A ako jest troje: o n o koje biva hranjeno, ime se hrani, te koje
hrani, - tad o n o koje hrani jest prva dua, o n o koje biva hranjeno
jest tijelo koje je ima, a ime se hrani jest hrana. Budui p a k da
je pravo sve oznaavati od svrhe naovamo, a svrha je raanje
[onog] p o p u t sebe, bit e prva dua o n o koje m o e raati [ono]
p o p u t sebe.
O n o pak ime se hrani dvostruko je, kao to je i o n o ime se
upravlja, [naime] i ruka i upravlja: j e d n o i pokreue i kretano,
a drugo samo kretano. A n u n o je da se sva hrana m o e provariti; o n o toplo pak proizvodi vrenje. Stoga sve uduevljeno i m a
toplinu.
U orisu je dakle reeno to jest hrana, a potanje razjasniti
njoj valja kasnije u navlastitim raspravama.
5. N a k o n to je to razmeeno, kazujmo openito svim osje
tima. Osjet se stekao u kretanju i u trpnji, kako je bilo reeno.
Jedan dio rukopisa i nekoliko antikih komentara imaju ovdje
; dakle ono koje tvori postanak, nastajanje", to prihvaa i
Ross. Nama se, meutim, druga, jednako dobro potvrena lekcija,
, ini vjerojatnijom.

285

Izgleda naime da je [on] neka preinaka. A neki tvrde i da j e d n a k o

trpi od jednakoga. Kako je to m o g u e ili nemogue, rekli smo u
openitim raspravama injenju i trpljenju. Ima pak besputnost
zato ne biva osjet samih osjetila, i zato [ona] ne tvore osjet bez
onoga izvana, budui da je ve u njima i vatra i zemlja, a i ostali
sastojci kojih jest osjet po njima samima ili po njihovim uzgrednostima. Jasno je meutim da osjetilo nije djelatnou, ve j e d i n o
m o g u n o u , pa zato ne osjea, kao to i o n o zapaljivo ne gori
samo po sebi bez o n o g zapaljivog. Izgorjelo bi naime u sebi, te ne
bi trebalo niega to jest usvrenou vatra.
A budui da osjeanje z b o r i m o dvostruko - jer j e d n a k o o n o
koje m o g u n o u uje i gleda kaemo da uje i gleda, pa i ako se
sluuje spavajuim, kao i o n o koje ve djeluje -, dvostruko e se
zboriti i osjetilo, j e d n o m kao m o g u n o u , drugi put pak kao dje
latnou. A jednako i o n o osjetivo 2 3 : s j e d n e strane o n o koje je
m o g u n o u , a s druge o n o koje djelatnou. Najprije e m o zboriti
kao da su trpljenje, pokrenutost i djelovanje o n o isto. I jest naime
kretanje neka djelatnost, meutim nesvrena, kao s t o j e u drugim
[raspravama] reeno. A sve trpi i biva kretano od onoga to jest
imbeno i djelatnou. Stoga je nekako kao da trpi od jednakoga,
no opet je i kao da od nejednakoga, kao to rekosmo. Jer trpi o n o
nejednako, no nakon to pretrpi j e d n a k o je.
Valja razluiti i mogunosti i usvrenosti; j e r dosad smo
njima govorili naprosto. Jest naime na taj nain neko znajue kao
kad bismo znajui ovjek" rekli j e r je ovjek neko od znajuih i
posjedujuih znanost. No jest i tako da znajuim z o v e m o o n o g a
tko ve posjeduje gramatiko umijee. Svaki od toga dvojega nije
na isti nain moguan, ve onaj j e r je tog roda i tvari, dok ovaj
jer ako hoe m o e motriti, ako ga ne bi prijeilo neto od onih
izvana. A [trei je] onaj ve motrei, koji jest djelatnou i pravi
je znalac ovoga tu A. Oba dakle ona prva, budui da su po mo
gunosti znajui, postaju djelatnou znajuima, ali onaj preina
en uenjem i vie puta se mijenjajui iz suprotnoga stanja, d o k
U svim rukopisima te u Temistija, Filopona i Simplikija, stoji ovdje
, dok jedini Aleksandar (Quest. 83, 6) ima ,
to prihvaaju Torstrik i Ross kao ispravnu lekciju. Theiler pak sma
tra teko vjerojatnim takav poremeaj teksta te sam predlae itanje:
<' 6> .

286

ovaj iz posjedovanja aritmetike 2 4 ili gramatike, ali ne djelovanja,

u djelovanje, na drugi n a i n . 2 5

A niti trpnja nije naprosto, nego je j e d n o m neka propast od

suprotnoga, a drugi put prije ouvanje o n o g a to jest m o g u n o u ,
utjecajem onoga to jest usvrnou, te j e d n a k o o n o m e kako se
m o g u n o s t dri prema usvrenosti. Onaj naime koji posjeduje
znanje postaje motreim, to ili uope nije biti preinaen - u se
b e 2 6 je [to] naime preinaka i u usvrenost - ili je pak drugi r o d
preinake. Zato nije d o b r o zboriti da se onaj tko razmilja kad raz
milja preinauje, kao to niti graditelj kad gradi. Dovoenje u
usvrenost dakle iz m o g u n o u umujueg ili razbirajueg 2 7 ne bi
bilo pravo nazivati p o d u k o m , nego nekim drugim nazivkom. U e
nje i dohvaanje znanja iz toga da se [to] jest m o g u n o u , a p o d
utjecajem onoga koji to jest usvrenou i poduavatelja, ili ne
treba zvati trpnjom, kako je reeno, ili jesu dvije vrste preinake:
j e d n a promjena k stanjima lienosti, druga k ustroju i naravi.
Prva promjena o n o g a koje m o e osjeati nastaje od strane raajueg, a kad bude r o e n o posjeduje ve, kao i znanje, tako i
osjeanje. O n o pak [= osjeanje] po djelatnosti zbori se slino m o
trenju. Razlikuje se pak u t o m e da o v o m e [= osjeanju] o n a koja
proizvode djelatnost jesu izvan, [naime] o n o vidljivo i o n o ujno,
a j e d n a k o tako i ostala od osjetivih. U z r o k je taj to je osjet po
djelatnosti [usmjeren na] o n a pojedinana, d o k je znanost na o n a
openita, a ta jesu na neki nain u samoj dui. Stoga [je m o g u e ]
misliti za sebe, kad se god hoe, a osjeati za sebe nije: - n u n o
je da pribiva o n o osjetivo. Jednako je i sa znanostima onih osje
tivih, i to iz istog uzroka, j e r osjetiva pripadaju o n i m a pojedina
nima i o n i m a izvan.

Prihvaamo s Rossom Temistijev tekst namjesto nerazjanjivog , kako imaju svi rukopisi i svi drugi antiki
komentatori.
Ove posljednje rijei treba, s Hicksom, vezati uz , a ne uz
.
S Trendelenburgom i Rossom itamo , a ne .
Rukopisi imaju u 417bl0-ll [...] .
Aleksandar (Quest. 81, 15) ima . Torstrik
pak predlae [...] , s ime se slau i Ross i
Kalan. To rjeenje prihvaamo u prijevodu.

287

No t o m e dalje razjasniti bit e zgode i poslije. Sada neka

b u d e r a z m e e n o toliko da kao to o n o z b o r e n o m o g u n o u nije
j e d n o s t a v n o , n e g o je j e d n o kao kad bismo rekli da dijete m o e
voditi vojsku, a drugo kao [kad b i s m o rekli da to m o e ] onaj ko
ji jest u [takvoj] dobi, tako stoji i s osjetljivim. Kako je pak nji
h o v a razlika bezimena, a razloeno je njima da su drugo i kako
drugo, n u n o je sluiti se o n i m trpjeti" i biti preinaen" kao
v a e i m 2 8 imenima. O n o pak osjetljivo m o g u n o u jest takvo kao
to je o n o osjetivo v e djelatnou, kako je reeno. Trpi dakle,
b u d u i da nije j e d n a k o ; no pretrpjevi izjednauje se, i jest kao
ono.
6. A valja pri pojedinanim osjetilima prvo zboriti o n i m a
osjetivima. Z b o r e se pak o n a osjetiva trostruko, dvoje od kojih
v e l i m o da se osjea po sebi, d o k j e d n o p r e m a u z g r e d n o m e . A od
tih dvoje j e d n o je vlastito pojedinome osjetilu, a drugo zajedniko
svima. A z o v e m vlastitim o n o koje ne m o e biti osjeano drugim
osjetilom, i kojemu se ne m o e biti obmanut, kao to je vid boje,
sluh zvuka, a okus sonosti, dok osjetilo opipa ima vie razlika.
Ali svako pojedino sudi upravo tima, i ne vara se da [je to] boja
ili da j e zvuk, n e g o to j e o n o obojeno, ili gdje je, ili to j e o n o
oglaeno, ili gdje.
Ta se dakle takva nazivaju vlastitima za svako pojedino, a
zajednika su kretanje, mirovanje, broj, lik, veliina. Ta takva
n a i m e nisu nijednome vlastita, ve zajednika svima. Jer neko
je kretanje osjetivo i o p i p o m i vidom. U z g r e d n o se pak naziva
osjetivim, kao naprimjer ako bi o n o bijelo bio Dijarov sin.
U z g r e d n o se naime osjea to da se to steklo bijelome, koje je
o s j e a n o 2 9 . Stoga i ne trpi nita, ukoliko je takvo, od o n o g a osjetivog.
A od onih po sebi osjetivih, o n a vlastita su u p r a v o m e smislu
osjetiva, i [ona] u o d n o s u na koja je po niknuu ustrojeno jestvo
svakog pojedinog osjetila.

Vaniji konzultirani komentari:

Aristotelis de crnima libri tres. Ad interpretum graecorum auctoritatem et codicum fidem recognovit commentariis illustravit
Frider. Adolph. Trendelenburg. Editio altera emendata et aucta
Berlin, 1877. (Pretisak: Graz, 1957.)

^\-

ani,

na. With translation, introduction and notes by

R. D. Hicks. Cambridge, 1907. (Pretisak: Hildesheim/Zurich/New
York, 1990.)

Aristotle, De anima. Edited, with Introduction and Commentarv bv

Sir David Ross. Oxford, 1961.
Aristotle 's De anima. Books II and III (With certain Passages from
Book I). Translated with Introduction and Notes bv D W Hamlyn. Oxford, 1974 ^ ) .
'
Aristoteles, Uber die Seele. Ubersetzt von Willy Theiler (= Aristo
4i!f4 i n d e u t s c h e r Ubersetzung Band 13). Darmstadt,
*1975 rBerhn, 1969).
Aristotel dui. Prevedel, napisal uvod in komentar ter dodal
opombe in glosarij grkih terminov Valentin Kalan. Ljubljana

199o.

'

Znaenje pridjeva prema Trendelenburgu: Ita hic ,

quatenus eorum auctoritas valet."
Slijedimo Rossa, koji stavlja zarez ispred , za razliku od
Rodiera i Hicksa, koji dakle razumijevaju ovako: To naime to se
osjea uzgredno je bijelome."

288

289

 pamenju i prisjeanju
Izvornik: . U : Aristotle i n
twenty-three Volumes, Vol. VIII: On the Soul, Parva naturalia,
On Breath. With an English Translation by W. S. Hett ( T h e L o e b
1
Classical Library 288). L o n d o n , M C M L X X V i 1 9 3 6 ) .
Prijevod i biljeke: Damir Barbari

I. pamenju i sjeanju treba kazati to jesu, i z b o g kojeg uzroka

nastaju, i kojem se dijelu due zbiva taj doivljaj, i prisjeanje.
Jer nisu isti oni koji lako pamte i oni koji se lako prisjeaju, n e g o
su v e i n o m oni sporiji ti koji bolje pamte, a oni bri i lakouniji
lake se prisjeaju.
Ponajprije dakle treba prihvatiti kao ishodite kakva su o n a
koja se pamte; to naime esto puta vara. Ne m o e se, naime, pamtiti
niti o n o budue, ve je [to] o n o to se m n i ili to se oekuje (a
moglo bi biti i da ima nekakve znanosti oekivanja, kakvom neki na
zivaju prorotvo), niti o n o g sadanjeg, v e [je toga] opaaj; njime
naime ne spoznajemo ni budue ni prolo, nego jedino ono sadanje.
Pamenje je pak o n o g a prolog: nitko nee rei da pamti o n o
sadanje d o k 1 je prisutno, naprimjer d o k gleda o v o n e k o bijelo,
niti o n o m o t r e n o , d o k se sluuje to upravo m o t r e i m i pomiljaj u i m , ve e o n o nazivati j e d i n o opaanjem, a ovo znanjem. Ali
kad bez djelatnosti 2 ima znanje i opaaj, tako pamti ([naprimjer]
da su trokutu kutovi jednaki dvama j e d n a k i m a ) 3 ; u j e d n o m sluBiehl ovdje umjesto , prihvaenog od svih izdavaa, hoe itati :
da je prisutno".
Temistije i Mihael Efeki itaju ovdje namjesto , od
stupajui time od svih rukopisa i ostalih komentatora. No i zadri li
se bez djelatnosti", nije neposredno jasno to tu znai rije ,
naime da li aktualnu, zbiljsku djelatnost vanjskih stvari ili pak aktu
alno imanje znanja i opaaja. G. R. T. Ross se bez mnogo dvoumljenja
odluuje za prvu alternativu, premda se njegova argumentacija za to
teko moe ocijeniti posve zadovoljavajuom. Tako i W. D. Ross:
,,without the corresponding objects".
Biehl i Freudenthal smatraju da rijei u zagradi treba iskljuiti, bu
dui da sugeriraju kako se znanje pitagorejskog pouka" moe stei
291

aju da je bio nauio ili sagledao, a u drugome da je bio u o ili

vidio, ili neto takvoga. Jer svaki put kad je u djelatnosti u po
gledu pamenja, tako u dui zbori da je to ranije u o , ili opazio,
ili uvidio.
Pamenje dakle nije ni opaaj ni prosudba, v e stanje ili do
ivljaj neega od tih, kad biva vrijeme. A pamenja o n o g a sad ne
ma u o n o m e sad, kao to je bilo i ranije reeno, nego je o n o g a
sadanjeg opaaj, o n o g a b u d u e g oekivanje, a o n o g a prolog
pamenje. Zato je sve pamenje zajedno s v r e m e n o m . T a k o da o n a
od ivih koja opaaju vrijeme, ta jedina pamte, i to time i m e opa
aju [vrijeme] 4 .
K a k o je uobrazilji bilo r e e n o ranije u [raspravi] dui,
misliti nije [mogue] b e z predodbi. Stjee se naime isti doiv
ljaj k o d miljenja kao i k o d crtanja. Jer i tamo, p r e m d a se uop
e ne sluimo time da je trokut neka odreena kolikoa, sve
j e d n o ga c r t a m o odreenim u pogledu kolikoe. I onaj tko misli
na isti nain: ako bi mislio i o n o to nije kolikoa, stavlja kolik o u pred oi, ali je ne misli kao kolikou. A ako bi [miljena]
narav i bila pripadna kolikoama, no neodreenim, stavlja dodu
e o d r e e n u kolikou, ali je misli samo kao kolikou. Z b o g kojeg
p a k dakle u z r o k a nije m o g u e nita misliti bez neprekidnosti 5 ,
niti b e z v r e m e n a o n a koja nisu u vremenu, drugi je zbor. Velii
nu p a k i gibanje n u n o je spoznavati onime ime i vrijeme, ta
ko da je oito da je njihova spoznaja djelo o n o g prvog osjetlji
voga. I pamenja onih mislivih takoer n e m a bez p r e d o d b e . A
i p r e d o d b a je podraaj zajednikoga osjetila. 6 T a k o da bi m o i

i uenjem i opaanjem, dok je ovo drugo prema Aristotelu na svaki

nain nemogue. I G. R. T. Ross je djelomino sklon tom stavu.
Rije je srcu, ili jo odreenije uroenoj toplini" sadranoj u njemu, u
emu se nalazi sjedite onoga to Aristotel naziva zajednikim osjetilom".
Tako smo ovdje u nevolji preveli ("ono koje se skupa dri,
dotie", u latinskoj tradiciji continuum, W. D. Ross: ,,extent"), jedan
od zacijelo sredinjih pojmova ne samo Aristotelove fizike nego i cje
lokupne filozofije, istovjetan s onim to Aristotel zove mislivom tva
ri" ( , npr. Metaph. Z. 1037a4, 1036a9 s q q ) . Usp. Filoponov
stav u komentaru uz De anima (531, 15): Tvar je, kao to kau [tj.
peripatetiari], neprekidnost (geometrijskih) likova."
Kao i W. D. Ross, slijedimo Freudenthala u premjetanju ove reenice
iz 540al0 dva retka nie, iza sponiinjanja predodbe" u 540al3. Ona tek
tamo ima smisla, a na inae prihvaenome mjestu remeti kontekst.

292

miljenja 7 bilo pripadno uzgredno, a po sebi pak o n o m e p r v o m

osjetljivom. Zato pribiva i nekim drugima od ivih, a ne j e d i n o
ljudima i o n i m a koja imaju mnijenje ili razboritost. A da je neki
dio m o i kojima se misli, tad ne bi pribivala m n o g i m a od ostalih
8
ivih, a m o d a i nijednom od smrtnih , ako v e niti sada m n o g i m a
[ne pribiva], zato to nemaju sva opaaj vremena. Svaki put nai
me kad djeluje pamenjem - kao to smo i ranije rekli - da je
vidjela neto, ili ula, ili nauila, tad uz to ujedno opazi da [je to
vidjela, ula, nuila] ranije, a o n o ranije i kasnije jesu u vremenu.
Oito je dakle da t o m e od onih pripadnih dui e m u pripa
da pamenje, ba t o m e pripada i uobrazilja. A upamtiva po sebi
su o n a koja su predoiva, uzgredno pak o n a koja nisu bez pre
dodbe.
A netko bi m o g a o besputiti t o m e kako se zapravo pamti o n o
to nije prisutno, kad je prisutan doivljaj a stvar odsutna. Jasno
je naime da taj doivljaj treba misliti kao o n o to je opaajem
nastalo u dui, i to o n i m dijelom tijela koji g a ima poput n e k o g
9

1 0

U svim tekstovima stoji , to, prema G. R. T. Rossu, moe

biti pogreno pisanje od , kako se nama ini, ili - kako tvrdi
Bywater, a prihvaa Hett - od .
je lekcija svih rukopisa, no Rassow je predlagao itati ,
to prihvaa i Biehl, budui da jednako tako stari komentatori kao i
noviji u pravilu tekst razumiju tako da je tu rije takozvanim niim
ivotinjama (Temistije ak umjesto pie ). G. R. T.
Ross meutim opravdano upozorava na to da se rijei ako ve niti
sada mnogima" ne mora vezivati sa smrtnim", ve naprosto openito
sa ivim biima uope", to bi tada znailo da se tu govori onim
ivim biima iji je ivot stalna djelatnost uma, poput Boga, nebeskih
tijela, njihovih pokretaa i si. Ta i takva vjena iva bia niti su u
vremenu niti dakle mogu imati neki opaaj vremena. Usp. i napome
nu Sorabjia: Govor smrtnim ivim biima implicira ukaz na Ari
stotelov nauk da je Bog besmrtno ivo bie {Top. 128bl9, 132bl0,
Metaph. 1023b32, 1072b28, 1088al0)."
Prihvaamo Freudenthalov prijedlog da se , 450a30, premje
sti unatrag i ita nakon , a27. G. R. T. Ross: Certainlv the
words seem out of place." W. D. Ross smatra daje almost
certainlv an intruder".
Smatramo da se zamjenica , 450a29, odnosi na iz retka
prije, a ne na duu, kako tumae interpreti i prevoditelji. Time je
uklonjena i tekoa na koju je bio upozorio F. Nuvens (L'Evolution
de la Psychologie d'Aristote. Louvain, 1948), da je naime Aristotel

293

crtea, ega imanje 1 1 z o v e m o pamenjem. Naime, gibanje koje

nastaje obiljei kao neki otisak osjetbe, poput onih koji udaraju
peate peatnim prstenjem.
Stoga takoer onima koji su u m n o g o m e gibanju, z b o g strasti
ili z b o g dobi, ne nastaje pamenje, kao u tekuoj vodi da su se
izgubili gibanje i peatni prsten, d o k drugima zbog sasuenosti,
12
kao u starih zdanja, i z b o g otvrdlosti onoga to prihvaa podra
aj, ne nastaje unutra otisak. Upravo zato oni jako mladi i starci
teko pamte; jer u tijeku su, jedni z b o g rastenja, a drugi z b o g
opadanja. Jednako se pokazuje da ni oni jako brzi ni jako spori
ne pamte lako: oni prvi su vlaniji no to treba, a drugi suhlji;
prvima se predodba ne zadrava u dui, dok se u drugih i ne
prihvaa.
Ali ako je takvo o n o to se stjee o k o pamenja, da li to pam
ti taj doivljaj, ili o n o od ega je on nastao? A k o naime prvo,
ne bismo pamtili nita od onih odsutnih; ako pak drugo,
kako, opaajui, pamtimo o n o to ne opaamo, o n o odsutno?
A k o jest nalik otisku ili slici u nama, zato bi opaaj toga istog
bio pamenjem drugog, a ne toga samog? Kako dakle pamti
o n o odsutno? Jer moglo bi biti i gledanja onoga odsutnog, i slu
anja.
Ili je tako da se i to m o e dogoditi? Jer ba kao to o n o na
crtaoj ploi nacrtano jest i slika i prilika neega, te o n o isto i
neku lokaciju due u tijelu nauavao samo u svojoj srednjoj fazi. dok
u kasnoj, kojoj zacijelo pripadaju i De anima i Parva naturalia, takvih
postavki vie ne susreemo. Jednako je i W. D. Ross i u komentaru
uz De anima (str. 10) i u onome za Parva naturalia (str. 16) upozo
ravao kako je govor nekome dijelu tijela koji bi sadravao duu iz
temelja nespojiv s zrelom flozofijom due u tim poznim spisima. Na
im je tumaenjem takvo protuslovlje dokinuto.

j e d n o je oboje od toga, ali ipak o n o biti nije obojima isto, te se

m o e motriti i kao slika i kao prilika neega, tako treba smatrati
i da je o n a predodba u n a m a j e d n a k o tako sama po sebi neka
13
m o t r i d b a kao i opet predodba drugog.
Dakle kao po sebi, o n a je motridba ili predodba, a kao dru
gog, poput prilike je i sjeanja. T a k o da i kad je u djelatnosti gi
14
banje toga d r u g o g , ako dua njime to opaa ukoliko jest po sebi,
ini se da pridolazi neto poput misli ili predodbe. A k o pak uko
liko je drugog, tad se motri kao prilika u crteu, te se, ne vidjevi
Koriska, [motri] kao prilika Koriskova, pa je odatle razliit doiv
ljaj motrenja nje nego kad se motri kao nacrtana slika, te u dui
to drugo nastaje j e d i n o kao misao, a prvo, kao o n o t a m o , kao da
je tek prilika, prisjeaj.
I z b o g toga ponekad ne z n a m o kad n a m u dui nastanu takva
gibanja od prijanjega opaanja, da li se to dogaa po t o m e da
s m o bili opaali, te dvojimo da li je to pamenje ili ne, j e r nekad
se dogaa da pomislimo i prisjetimo se da s m o neto prije uli ili
vidjeli. To se pak deava kad onaj tko motri kao samo promijeni,
te motri kao [neega] drugog.
A dogaa se i suprotno, kao to se zbilo Antiferonu Orejcu i
drugim ekstaticima: naime p r e d o d b a m a zbore kao da su se do
godile i kao da ih se sjeaju. A to se dogaa kad n e t k o o n o to
nije prilika neega motri kao priliku. Vjebanja m e u t i m ouvavaju pamenje ponavljanim prisjeanjem, a to nije nita drugo do
viekratno motriti kao priliku neega, a ne kao po sebi.
R e e n o je dakle to je pamenje i sjeanje: da je imanje pre
dodbe kao prilike o n o g a ega je predodba; kao to je reeno i
to kojem dijelu od onih u n a m a pripada: da p r v o m e osjetljivom,
o d n o s n o o n o m e ime o p a a m o vrijeme.

Slijedimo W. D. Rossa ("the having") razumijevajui i prevodei ovdje

rije ne kao gore naprosto sa stanje",dispozicija", nego izvornije prema osnovnom znaenju glagola iz kojega je izvedena. Vrlo
je vjerojatno da je i sam Aristotel htio upravo na to upozoriti da
je svako stanje" tek usljedak stanovitog imanja" i dranja" (usp.
Metaph. . 1022b4-14). Jednako smatra i Sorabji, uz 449b25 i
451al5-16.

Biehl stavlja rije u zagrade, dok Freudenthal izbacuje iz

teksta i nju i slijedeu , u emu se moe osloniti na dio
rukopisa, na Temistija i na stari latinski prijevod. Isto to prihvaa
bez dvoumljenja i W. D. Ross. G. R. T. Ross pak predlae da se
zadri te je tumai kao the direct, immediate object of consciousness, something that is present as if to the senses". Slino i W.
D. Ross: ,,an object of contemplation".

W. D. Ross navodi uvjerljivo objanjenje Bearea da se prispodoba od

nosi na suenje slojeva podloge na povrini starih zidova, koje ju ini
nepodesnom za oslikavanje freskom.

razumijemo sa Sorabjiem: The change connected

with the other thing".

294

295

II. Ostaje j o rei prisjeanju. Ponajprije pritom treba posta

viti kao vaee o n o istinito to je kazano u raspravama posvee
n i m p o s e b n i m p r o b l e m i m a 1 5 . Jer prisjeanje nije ni p o n o v n o stje
canje ni stjecanje pamenja. K a d netko naime po prvi put ili ui
ili doivljava, tad ne stjee p o n o v o nikakvo pamenje (jer nikakvo
nije prije toga prolo), niti ga ispoetka stjee. Kad unutra nasta
16
ne stanje i doivljaj, [tek] tad jest pamenje. T a k o da ne nastaje
u n u t r a zajedno s unutra nastajuim doivljajem.
Dalje, i m je po prvi put unutra nastalo o n o m e nerazdjeljivom
i krajnjem 1 7 , tad, s j e d n e strane, o n o m e tko doivljava o d m a h ve
u n u t r a pribivaju doivljaj i znanje, ako treba znanjem nazivati
stanje ili doivljaj (a nita ne prijei u z g r e d n o se i prisjeati nekih
od o n i h koja z n a m o ) , dok, s druge strane, pamenje po sebi ne
pribiva prije no to b u d e ovremenjeno; jer pamti se sad o n o to
se vidjelo ili doivjelo prije, a ne pamti se sada o n o to se sad
doivljava.
Nadalje je oito da se ne pamti o n a kojih se sad prisjea, nego
o n o u poetku opaano ili doivljavano. Ali kad se p o n o v o stekne
znanje ili opaaj, ili o n o ega imanje s m o tad nazvali pamenjem,
koje se je prije imalo, to je i tada je neko prisjeanje na ta reena.
A prisjeanju 1 8 se stjee to da ga prati i p a m e n j e . 1 9
Niti su pak ta naprosto, tako da o n a ranije pribivajua p o n o v o
u n u t r a nastaju, v e na neki nain jest, a na neki nije. Dva puta
n a i m e m o e onaj isti isto nauiti i pronai. Prisjeanje se dakle
Za znaenje rijei oslanjamo se na Temistija
(Paraphrases Aristotelis, ed. Spengel, II, 241. 7), koji pridjev smatra
istoznanim s .
Prevodimo ovdje s G. R. T. Rossom:,,a disposition to remember".
Ove rijei shvaaju svi komentatori kao da oznauju trenutak vreme
na. Neuhauser, G. R. T. Ross i W. D. Ross pak smatraju daje tu rije
organu u kojemu je sjedite primarne osjetilnosti, pozivajui se na
De sensu, 7 i na De anima, III, 426bl6, 431al9.
Slijedimo Gesnera razumijevajui kao .
Vrlo teko razumljiva reenica. Mihael Efeki itao je
, to uzimamo za osnovu pri
jevoda, usprkos Freudenthalovu neslaganju. Temistije parafrazira
tekst naprosto ovako: Pamenje je po nunosti praeno prisjea
njem", objanjavajui dalje da je to zbog toga to da bi se prisjetio
mora se sjetiti neega povezanog sa stvari koje se hoe prisjetiti".

296

m o r a od toga razlikovati, te prisjeanje biva iz j a e g unutranjeg

poela no to je o n o iz kojega se ui.
Prisjeanja se zbivaju kad se po naravi slui da j e d n o gibanje
nastane ve n a k o n ovoga tu drugog. A ako iz nunosti, jasno da
kad god se bude gibano onim, bit e se i ovim gibano. A k o pak
ne iz nunosti, nego navikom, bit e se giban o n a k o kako to naj
ee biva. No dogaa se da smo vie naviknuti o n i m gibanjem
kojim se jedanput gibamo, nego drugim kojim ee. Stoga i neto,
videi to j e d n o m , bolje p a m t i m o no drugo koje ee viamo.
Kad god se dakle prisjeamo, gibamo se n e k i m prijanjim gi
banjima, sve d o k ne b u d e m o gibani onim koje je o b i n o dolazilo
nakon onoga [koje t r a i m o ] . Zato i pratimo slijed mislei od o n o g a
sad, ili od neega drugog, te od slinog, ili suprotnog, ili srodnog.
Prisjeanje nastaje z b o g toga jer su neka gibanja ista [s o n i m a
koja traimo], a neka su ujedno s njima, ili sadre dio njih, tako
da je maleno to to preostaje da bi bilo gibano nakon onoga.
Na taj se dakle nain trai, a i ne traei na taj n a i n 2 0 pri
sjea se, kad god nakon drugog gibanja uslijedi i o n o . Najee
pak nakon to uslijede m n o g a druga gibanja koja s m o spominjali,
tad nastaje i o n o gibanje. A ne treba traiti kako bismo se prisje
tili 2 1 onih udaljenih, ve samo onih blizih. Jasno je naime da je
za to isti nain, mislim na praenje slijeda, bez prethodnoga tra
enja ili prisjeanja.
Navikom naime slijede gibanja j e d n a druga, o v o poslije onoga.
I kad se dakle tko hoe prisjetiti, tad e initi o v o : trait e dohva
anje poetka gibanja, n a k o n kojega e biti o n o . Zato prisjeanja
najbre i najbolje nastaju iz poetka; jer kako se odnose stvari
j e d n e spram drugih, tako i gibanja.
D o b r o se pamte o n a koja sadre neki poredak, kao naprimjer
matematiki pouci; o n a pak slabo u r e e n a 2 2 pamte se teko.
Rijei ' Freudenthal, kao i ve Bekker ita kao ' , no
promjena je nepotrebna ako se s Temistijem i G. R. T. Rossom
vee s .
Oito zabunom samog Aristotela, kako primjeuje G. R. T. Ross, ovdje
je napisano gdje je trebalo stajati .
Veina rukopisa ima , dok Temistije i Mihael Efeki itaju
. G. R. . Ross za znaenje u smislu
,,inexact" upuuje na Tukidida, VI. 18.

297

I prisjeanje se od p o n o v n o g a uenja razlikuje time to na

neki nain m o e od sebe samog biti gibano k o n o m e to slijedi
za p o e t k o m . A kad ne moe, ve p o m o u drugoga, tad vie ne
pamti.
Cesto se pak netko upravo sad ne m o e prisjetiti, no traei
moe, te pronalazi. To se pak deava onima koji zapoinju m n o g o
toga, dok ne pokrenu takvo gibanje kojim je praena stvar. Jer
pamenje je to da je o n o gibajue m o g u n o u 2 3 unutra, a to je
da se bude p o k r e n u t o od sebe i od gibanja koja ima, kako je re
eno. A treba dohvatiti poetak. Stoga se ponekad ini da se pri
sjea polazei od opih mjesta 2 4 . U z r o k je da se brzo napreduje
od jednoga k drugome, kao od mlijeka k bijelom, a od bijeloga k
zraku, te od njega k vlanosti, od ega se prisjeti na jesen, ako
tragamo za tim d o b o m .
Izgleda doista u o p e 2 5 da je poetak u svemu o n o srednje; jer
ako ne prije, sjetit e se kad do toga doe, ili nee uope nikako
niotkuda. T a k o naprimjer ako bi tko mislio ona kojih su [oznake]
A B C D E F G H . A k o se ne bi kod o n o g a A sjetio, sjetit e se kod
o n o g E, a odatle se m o e kretati k obima, i k o n o m D i k o n o m
F. A ako ne trai neko od tih, sjetit e se doavi k o n o m F, tra
i li o n o G ili H. A k o pak ne, ii e k o n o m D. I na taj nain
uvijek.
A uzrok toga da se, polazei od istoga ponekad sjeamo, a po
nekad ne, u t o m e je da se polazei od istoga poetka m o e biti
giban k vie njih, naprimjer od C k o n o m F ili k o n o m D.
Dio rukopisa i Temistije imaju namjesto , stoje manje
vjerojatna lekcija. W. D. Ross navodi Havduckovu primjedbu da je
nemogue rei daje pamenje postojanje mogunosti, ve prije da jest
po mogunosti, ime on opravdava svoju emendaciju namje
sto . No tekst daje takav smisao i bez promjene. Vlastiti
prijevod W. D. Rossa ovoga spornog mjesta glasi:For to remember
is to have the power that sets the moving going."
u smislu loci communes, kako su odreena naprimjer u
Aristotelovoj Retorici I, 1358al2.
Temistije i Mihael Efeki razumijevaju ovdje kao u
osnovi istoznano s onim , to se izgleda moe pri
hvatiti, premda, kako ispravno napominje G. R. T. Ross, slijedei
Siebecka, na taj nain znaenje onoga ostaje potpuno neutralizi
rano.

298

A k o se dakle ne giba na taj upravo reeni nain, 2 6 gibat

e se k o n o m e naviknutijem; jer navika je doista p o p u t na
ravi. Stoga se b r z o prisjeamo o n o g a na to viekratno 2 7 p o
miljamo. Kao to je po naravi ovo neko zajedno s o v i m
28
n e k i m , tako je to i d j e l a t n o u ; o n o v i e k r a t n o p a k tvori na
rav.
A budui da u o n i m a po naravi biva i o n o protiv naravi i po
sluaju, j o vie je tako u onima po navici, kojima narav dakako
ne pribiva na j e d n a k nain. T a k o da se biva katkad kretano i ta
mo i drukije, a osobito kad se nekako biva od t a m o na sebe odv r a e n 2 9 . Zato i kad se treba sjetiti imena, sjeamo se dodue sli
noga, ali samo o n o pogreno izgovaramo. Prisjeanje dakle biva
na taj nain.
A najvanije je da treba spoznati vrijeme, ili mjerom ili neod
reeno. A neka bude n e t o 3 0 ime lui o n o vie i manje [kod vre
m e n a ] ; tad je razlono da ih lui kao i veliine. Jer o n a velika
i udaljena ne misli time da tamo prua razum, kao to neki
kau za vid - jer m o e misliti ak i nebia -, n e g o razmjerno

Prihvaamo tekst G. R. T. Rossa: ' . Hett

i svi izdavai osim Biehla imaju tu, slijedei veinu rukopisa,
. Freudenthal prihvaa takav tekst, no isputa
jui . G. R. T. Ross se za tumaenje rijei u smislulately"
poziva na Bonitzov Index, 559al9. W. D. Ross smatra najboljim pret
postaviti da je zapravo predajom iskvareno originalno
, te ita ] i prevodi u smislu ako se
gibanje dogaa dugo nakon poetnog doivljaja".
itamo s Hettom i svim izdavaima osim Biehla i G. R. T. Rossa, koji
umjesto itaju .
Cook Wilson je namjesto ovdje konjicirao , ime bi,
meutim, samo bila nepotrebno ponovljena upravo iskazana misao.
W. D. Ross smatra Wilsonov prijedlog atraktivnom emendacijom",
no ipak mu se ini da je prihvaeni tekst u redu.
Prihvaamo prijedlog Christov da se namjesto ] ita ,
to bi i prema G. R. T. Rossu uinilo smisao glatkijim". W. D. Ross
pristaje uz Beareovu konjekciju namjesto , dajui zatim reenici
ovakav smisao:,,when something attracts the mind from that direction tovvards self".
Ovim neodreenim naznauje Aristotel u pravilu zajedniko osje
tilo" ili pak njegovo tjelesno sjedite.

299

odgovarajuim gibanjem. N a i m e u n j e m u 3 1 jesu slini likovi i gi

banja.
i m e e dakle razlikovati, kad misli o n a vea, da li misli njih
32
ili o n a manja? N a i m e sva o n a unutra manja su, kao to s u srazm j e r n o odgovarajua o n i m a izvan. A m o d a treba smatrati da kao
33
to u n j e m u i m a i neto drugo srazmjerno odgovarajue vidovi
34
m a , tako da ima i rastojanjima. Naprimjer, ako giba AB B E ,
tvori C D ; j e r srazmjerno su odgovarajui AC i C D . Zato dakle
tvori radije CD nego F G ? Ili je to zato j e r kao to se AC odnosi
p r e m a A B , tako se odnosi p r e m a I? Ta dakle ujedno giba. A
a k o h o e misliti F G , j e d n a k o misli BE, no umjesto HI misli K L .
T a s e naime odnose kao F A p r e m a BA.
K a d a dakle kretanje stvari nastaje ujedno kad i kretanje vre
m e n a , tada je sjeanjem u djelatnosti. A ako to umilja, a ne ini,
tad umilja da se sjea. N a i m e nita ne prijei da netko b u d e obm a n u t i da mu se ini da se sjea, p r e m d a se ne sjea. No kad je
u djelatnosti sjeanjem, tad ne umilja, nego nije m o g u e da mu
o s t a n e prikriveno da se sjea. To naime bijae samo sjeanje. Ali
Malo je vjerojatan stav G. R. T. Rossa da se rije ) odnosi na
, 452al0. Slaemo se s prirodnijim rjeenjem W. D. Rossa, koji
je vezuje uz gibanje" u istoj reenici.
Ne vidimo razloga uklanjati ispred , 452al5, poput
G. R. T. Rossa, koji smatra da ono obscures the sense". W. D. Ross
zadrava namjesto itanje , koje imaju neki od rukopisa i
Mihael Efeki, te stavlja u zagrade rijei , ne videi naina
kako da se te rijei zadovoljavajue protumae.
U grkome muki ih srednji rod: ; dakle ne moe ponovo, kako
bi izgledalo prema hrvatskome prijevodu, znaiti gibanje. Sto onda?
Odgovor se ne da jednoznano izluiti iz teksta, niti to koji od tumaa
pokuava. Najvjerojatnije je ipak da Aristotel i tu misli na prvo i
zajedniko osjetilo" odnosno njegov organ.
Kako treba ovdje razumjeti ? Da li samo u smislu geometrijskih
likova, kako smatraju neki interpreti, ili pak u openitom i strogo
ontologijskom Aristotelovu smislu unutranjih vidova, prema kojima
se neka konkretna stvar uope moe zboriti nekim odreenim tim?
Vjerojatnijim drimo ovo drugo, premda bi rastojanja" u kontekstu
mogla sugerirati i prvu soluciju. Prilino lako rjeava problem W. D.
Ross: za njega su one naprosto objects of perception". Sorabji je
znatno odreeniji: Forme u pitanju jesu takozvane osjetilne forme,
npr. boja, oblik i veliina opaanih objekata. Iskaz se ne odnosi na
inteligibilne forme koje um izluuje iz senzibilnih."

300

ako kretanje stvari nastane odijeljeno od kretanja vremena, ili

o n o bez ovoga, tad se ne sjea.
A pamenje vremena je dvostruko: j e d n o m ga se naime ne
pamti mjerom, kao naprimjer da se pred tri dana to i to uinilo,
a drugi put i mjerom. Ali pamti ga se i ako to nije mjerom. Uobi
ajeno je pak govoriti da se dodue pamti, ali da se ne zna kada,
kad se kolikoa o n o g a kad ne spozna mjerom.
Da nisu isti oni koji lako pamte i oni koji se lako prisjeaju,
reeno je u o n o m e preanjem. A prisjeanje se od pamenja razli
kuje ne samo glede vremena, ve i time da u pamenju imaju
udjela i m n o g a od ostalih ivih, d o k u prisjeanju nijedno tako
rei od spoznavajuih ivih, osim ovjeka. U z r o k je to da je pri
sjeanje kao neki zakljuak. Naime, onaj tko se prisjea, taj
zakljuuje da je prije vidio, ili uo, ili doivio neto takvoga, i to
je poput nekog traenja. A to pribiva onima kojima i o n o procjenjujue; jer i procjenjivanje je neki zakljuak.
Da je doivljaj neto tjelesno, 3 5 te da je prisjeanje traenje
predodbe u takovome, znak toga je uznemirenost kod nekih kad
se ne m o g u prisjetiti, ak i ako silno napreu razum, d o k se nita
manje prisjeaju i onda kad to vie ne pokuavaju, to biva naj
vie kod melanholika. Njih naime predodbe ponajvie pokreu.
A u z r o k da prisjeanje nije u njihovoj vlasti 3 6 je taj da, kao to
o n i m a koji bacaju koplje nije vie u vlasti zaustaviti ga, tako i
onaj koji se prisjea i traga uzgibava neto tjelesno, u e m u jest
doivljaj.
A najuznemireniji su oni kojima se sluuje da im vlanost pri
biva o k o sjedita osjetilnosti. Naime ne zaustavlja se lako kad je
uzgibana, sve d o k p o n o v o ne d o e 3 7 o n o traeno i ne smiri gi
banje. Stoga se i strasti i strahovi, kad se j e d n o m pokrenu, ne
Veina rukopisa, stari komentatori te svi raniji izdavai i u novije
vrijeme W. D. Ross itah su ovdje , dakle neki
tjelesni doivljaj", Biehl i G. R. T. Ross , doivljaj
je ono tjelesno", a Hett , prema emu prevodi
mo.
Smisao s G. R. T. Rossom: ,,completely under control".
Mihael Efeki, Temistije te skoro svi izdavai ukljuivi Hetta itaju
ovdje , no G. R. T. Ross opravdano trai povratak na itanje
rukopisa , budui da smisao po svemu sudei zahtijeva sense
of returning".

301

zaustavljaju niti kad su p o n o v o protivno gibani, ve se t o m e su

protstavljaju, kreui se istim smjerom. I nalik je to stanje onim
imenima, pjesmama i govorima, kad se neto od toga pretjerano
nalazi na ustima. Naime i onima koji su prestali, i koji to nee,
ipak nadolazi opet pjevati ili govoriti.
A oni koji imaju velik gornji dio tijela i patuljci tee se pri
sjeaju nego oni t o m e suprotni, j e r imaju velik teret na o n o m e
osjetilnom, i ne m o g u u poetku zadrati kretanja, ve se rastresaju i ne napreduju smireno u prisjeanju. Oni pak posve mladi
i j a k o stari teko se sjeaju zbog gibanja. Ovi drugi su naime u
s n a n o m opadanju, a oni prvi u rastenju. A uz to, djeca su pa
tuljasta d o k ne uznapreduju u dobi.
pamenju dakle i sjeanju, koja im je narav i kojima od
onih due pamte o n a iva, te prisjeanju, to jest i kako nastaje
i z b o g kojeg uzroka, reeno je.
Vaniji koriteni komentari:
Aristotle, De sensu and De memoria. Text and Translation with
Introduction and Commentarv by G. R. T. Ross. Cambridge, 1906
(Pretisak: New York, 1973).
Aristotle, Parva naturalia. A Revised Text with Introduction and
Commentarv by Sir David Ross. Oxford, 1955.
Sorabji, Richard, Aristotle, on Memory. London, 1972.

snovima
Izvornik: . U: Aristotle in twenty-three Volumes, Vol. VIII: On the Soul. Parva Naturalia. On breath. With
an English Translation by W. S. Heet ( T h e L o e b Classical Library
288). L o n d o n , M C M L X X V
Prijevod i biljeke: Damir Barbari

I. N a k o n toga valja istraiti snu, i to najprije kojemu od o n i h

due se pojavljuje, te da li taj doivljaj pripada [dijelu, o d n o s n o
moi due] kojom se m o e misliti ili onoj kojom se m o e osjeati.
Jer od svega o n o g a u nama jedino njima spoznajemo neto.
A ako je upotreba vida gledanje 1 , sluha sluanje, i u o p e osje
tila opaanje, a zajedniki su osjeti p o p u t lika, veliine i gibanja,
te ostalih takvih, d o k su zasebni [osjeti] poput boje, zvuka, okusa,
sve pak to ima zatvorene oi i spava nije u m o g u n o s t i gledati,
a j e d n a k o tako i kod ostaloga: - to je j a s n o 2 da ne o p a a m o nita 3
u spavanjima; j e r san j a m a n o ne o p a a m o osjetilom.
Ali zacijelo niti mnijenjem. Jer ne k a e m o samo da je o n o to
se pribliava ovjek ili konj, nego i da je bijelo, ili lijepo, a nita
od toga ne m o e mnijenje ustvrditi bez osjeta, ni istinito ni lano.
U snovima se pak dui dogaa da to ini. Izgleda n a m naime da
o n o to se pribliava gledamo j e d n a k o kao ovjeka i kao bijelo.
Osim toga, uz san jo i neto drugo pomiljamo, ba kao kad
u b u d n o m e stanju neto opaamo: n a i m e o n o m e to o p a a m o
esto neto i razmiljamo. T a k o i u snovima pored o n o g a to se
pojavljuje p o n e k a d pomiljamo [neto] drugo. A to e se n e k o m e
pokazati upravi li p o z o r n o s t i pokua se sjetiti im ustane.
Veina rukopisa ima na poetku reenice , neki rukopisi ,
W. D. Ross (dalje: Ross) konjicira ' , to slijedi Gallop. itamo s
Biehlom, Mugnierom i Hettom .
Ne itamo , 458b8, s Hettom, Sivvekom i Biehlom, budui da ne
dostaje u gotovo svim rukopisima. Slijedimo Gallopa i van der Eijka
zapoinjui apodozu s .
Svi izdavai prihvaaju Sivvekovo itanje namjesto ' , kako
ima veina rukopisa.

302

303

D o i s t a su neki i vidjeli takve 4 snove, p o p u t onih koji mniju

da p r e m a uputama umijea pamenja postavljaju zadatke 5 . Naime
esto im se d o g a a da namjesto prikaze pred oi postavljaju neto
6
d r u g o uz san. T a k o da je j a s n o da mje san sve o n o to se pojav
ljuje u spavanju, te da o n o to pomiljamo m n i m o mnijenjem.
A j a s n o je svemu t o m e b a r e m toliko, da o n i m istim i m e se
i b u d n i u b o l e s t i m a varamo, da isto to i u snu tvori to stanje. A
i zdravima, i o n i m a koji znaju kako je s time, svejedno se sunce
ini s t o p u velikim. Ali bila [ m o ] due koja m o e uobraavati o n o
isto s o n o m [moi] koja m o e osjeati ili p a k od nje razliita, nita
manje se to ne zbiva bez t o g a da se neto gleda i opaa. Jer p o
g r e n o vienje i p o g r e n o ujenje [dogaa se] o n o m e tko neto
stvarno gleda i slua, ne m e u t i m to to smatra [da gleda i slua].
A kao ishodite je postavljeno to da u snu nita ne gleda, niti
slua, niti u o p e opaa.
Da li je dakle istina dodue da nita ne gleda, ali nije istina
da osjetilo nita ne doivljava, v e m o e i vid neto doivljavati i
ostala osjetila, a svaki od tih [doivljaja] da dodue nekako kao
k o d o n o g a b u d n o g podrauje osjetilo, no [ipak] ne tako kao to
[podrauje] b u d n o g a ? I da j e d n o m mnijenje ustvruje da je o n o
g l e d a n o 7 lano, kao to je to k o d o n i h budnih, a drugi se put pak
suzdrava, te slijedi pojavu?
Pri interpretaciji je sporno da li se zamjenica odnosi na ono
prethodno reeno, kako smo mi preveli s veinom prevoditelja, ili pak
neposredno na reenicu koja slijedi i poinje s poput", to bi dakle
u naem prijevodu zahtijevalo uklanjanje zareza.
Rijei tumae se dvojako: ili kao prikaze u snu
naprosto, ili, to je znatno uvjerljivije, kao suggested subjects" (Hett)
odnosno ,,a given list of subjects" (Beare). Prevodimo potencirajui
smisao ovog drugog shvaanja.
Vrlo teka i razliito tumaena reenica. Jedna je mogunost da se,
usprkos neobinosti takva poretka rijei, povee s ,
kako ini van der Eijk. No vjerojatnijim nam izgleda rjeenje Gallopovo, koji obje te rijei zajedno, bez obzira na njihovu udaljenost u
reenici, uzima kao jedinstveni objekt od . Rijei
prevodimo u rijetkome znaenju namjesto", mogunost ega nazna
uje i van der Eijk.
Prihvaamo , koje u svojim izdanjima imaju Siwek i Drossaart Lulofs, premda nedostaje u veini rukopsa.

304

Bjelodano je dakle da o n o to nazivamo sanjanjem nije stanje

o n e [moi] koja m o e mnjeti, niti pak one koja promilja. Ali niti
m o i opaanja naprosto. Jer tad bi to [sanjanje] b i l o 8 gledanje i
sluanje naprosto. Ali kako onda, i na koji nain, to valja istraiti.
N e k a b u d e kao ishodite postavljeno o n o to i inae jest oito,
da je stanje m o i koja m o e osjeati, ako je i spavanje to. Jer nije
tako da spavanje pribiva n e k o m od ivih, a d r u g o m sanjanje, nego
istome. A budui da s m o u raspravama dui govorili uobrazilji,
i jest, s j e d n e strane, o n o koje m o e uobraavati isto s o n i m koje
m o e osjeati, ali je, s druge strane, ono biti uobrazljivome i osje
tljivome razliito, uobrazilja je pak gibanje koje nastaje uslijed
osjeta koji je p r e m a djelatnosti, a san je izgleda neka prikaza prikazu u snu naime z o v e m o snom, bilo da nastaje naprosto bilo
na neki poseban nain -, to je oito da je sanjanje stvar m o i koja
osjea, ali nje ukoliko je uobrazljiva.
II. Sto je san i kako nastaje, mogli bismo ponajbolje razmo
triti iz o n o g a to se zbiva k o d spavanja. Jer o n a osjetiva shodna
svakome pojedinom osjetilu tvore u nama osjet, a podraaj nastao
od njih ne pribiva osjetilima samo dok su osjeti djelatni, nego i
kad p r o u .
ini se naime da je slino zbivanje kod tih kao i kod onih koja
se kreu premjetanjem. Jer i kod premjetajuih gibanje je i o n d a
kad ih onaj koji je p o k r e n u o vie ne dotie. Pokreta je naime
uzgibao neki dio zraka, a ovaj opet, pokrenut, drugi. I na taj se
nain zacijelo, sve d o k ne stanu, 9 tvori gibanje, kako u zraku tako
i u tekuinama. A j e d n a k o valja to pretpostaviti kod preinaka.
N a i m e o n o to biva zagrijavano od onoga toplog grije o n o to mu
je blizu i to onda predaju dalje sve do p o e t k a 1 0 , tako da je n u n o
Razumijemo kao subjekt uz rjv, s Gallopom i van der Eijkom, ranije
spomenuto stanje spavanja. Drukije Beare, koji fjv shvaa potencijal
no, u smislu bilo bi mogue": ,,for then it would be possible [when
asleep] to hear and to see in the simple sense".
Van der Eijk: bis zum Moment, in dem sie halten". Siwek: ,,usque
ad locum, inquo quiescunt".
Teko je razumljivo to znai ovdje rije , gdje je prije bilo za
oekivati neku oznaku za konac i zavretak. Postoji vie pokuaja raz
janjenja. Tako se (1) shvaa kao ishodina toka kretanja, pri
emu je onda implicirano da Aristotel ovdje misli na kruno, cirku-

305

da se to dogaa i u o n o m e ime je osjeanje, budui da je i osjet

prema djelatnosti neka preinaka. Stoga doivljaj jest ne samo u
o n i m osjetilima koja [upravo] osjeaju, nego i u onima koja su
11
prestala, i u dubini i na povrini.
A oito je [to] kad god neprekidno neto osjeamo. Jer i onda
kad prenesemo osjet [na neto drugo] slijedi [onaj isti] doivljaj,
kao naprimjer sa sunca u mrak: dogaa se da nita ne vidimo,
zato jer u oima j o traje gibanje uzrokovano svjetlom. A i ako
dugo v r e m e n a gledamo jednu boju, bila to bijela ili zelena, sve na
to zatim prebacimo pogled ini se takvim. I ako, nakon to smo
gledali sunce, ili neto drugo blistavo, zatvorimo oi, onima koji
obrate p o z o r n o s t 1 2 pojavit e se u o n o m e pravcu u kojem se de
ava da vid gleda najprije ta boja, zatim se preinauje u grimiznu,
pa zatim opet u purpurnu, dok ne dospije u crnu boju te nestane.
A i o n i m a koji prebacuju [pogled] s onih koja se gibaju, naprimjer
s rijeka - a ponajvie s onih to najbre teku - ona to miruju
ine im se uzgibana. 1 3 A postaju i gluhi od silnih zvukova, i od

snanih mirisa lieni tog osjeta, i t o m e slino. To se sve zasigurno

dogaa ba na taj nain.
A da osjetila brzo osjeaju i male razlike, znak je toga o n o to
biva kod ogledala; emu bi se i [radi] znanja samog po sebi m o
14
glo ispitivati i besputiti. A ujedno je iz toga oito da vid kao to
neto podnosi tako i ini.
N a i m e u j a k o istim ogledalima, kad ene koje su dobile mjesenicu gledaju u ogledalo, nastaje po povrini ogledala kao krva
va maglica te, ako je ogledalo n o v o , takvu mrlju nije lako oistiti,
a ako je staro, onda je lake. U z r o k je pak, kako s m o rekli, taj da
vid ne samo da neto podnosi od zraka, nego i ini neto i giba,
kao to to ine i ona blistava. Jer i v i d 1 5 pripada onima koja su
blistava i koja imaju boju. Razlono je dakle da su oi, kad je
mjesenica, u istome stanju kao bilo koji drugi dio, a i po naravi
uz dativ potrebno primiljati neto poput prati ih takvo stanje", ili zbiva im se takav doivljaj". U tom smislu prevodi

Bussemaker u Editio Doditiana: ,,Quin etiam si qui obtutus ab hisce

larno kretanje. Ili ga se (2) poistovjeuje s poetkom, poelom, izvo
ritem osjeta i osjeanja, lociranim u srce, kako je rije inae isklju
ivo upotrebljavana u ovoj maloj raspravi. Na koncu, nalazi se u njoj
(3) oznaka za ishodite i princip kruenja topline uslijed uzimanja
hrane, dakle u funkciji kojoj je razloeno i u ovome spisu i u njemu
prethodeem, De somno (457b2, 458a27). Ovo posljednje shvaanje,
zastupano ponajprije od van der Eijka, ima tu relativnu prednost to
povezuje elemente obih ostalih, te se moe uvjetno prihvatiti kao dje
lomino razjanjenje.

quae moventur, ut ab omnibus, praesertim ocissime labentibus. alio

transferant, sensus perstant." Hett zadrava i i , te prevodi:
The same persistence of vision occurs when we turn our gaze from
moving objects - e. g., rivers, especiallv when they flow very rapidly;
for then objects really at rest appear to be moving." Gallop stavlja
u nedoumici u zagrade.

znai ovdje to i u Rhet. 1384b7, 1405b33. Dilema je u

interpreta odnosi li se ta rije na vrijeme prije ili poslije zatvaranja
oiju. Slijedimo Bearea u odluci za drugu soluciju: then, if we watch
carefullv, it appears...". Tako i Tricot, Siwek, Gallop.

Najvjerojatnije je da se , 459b26, odnosi na neposredno ranije re

ena zbivanja". Ostatak reenice teko je iz grkoga teksta razumjeti
tako da dade besprijekoran smisao. Dvojbeno je prije svega treba li u
istom retku itati ili pak ' (), to je oboje
rukopisno predano. Van der Eijk, koji daje prednost prvoj lekciji, pa
rafrazira cjelinu ovako: Aristotel ovdje dakle kae da bi bilo zamislivo i jedno zasebno istraivanje fenomena koji se ovdje obraduje te da
bi se pri tome moglo naii na mnoge probleme." No i drugu varijantu
teksta ne smatra on neprihvatljivom, dajui sljedei hipotetiki prije
vod: Ein Ereignis, bezuglich dessen man, auch wenn man ihm als
solchem eine konzentrierte Untersuchung vvidmete, wirklich Proble
me haben konnte." Sami prevodimo prema drugoj spomenutoj verziji
originalnog teksta, kao i Hett, iji prijevod ovoga tekog mjesta sma
tramo osobito uspjelim: " . . . a subject which, even considered by
itself, would give scope for careful study and investigation."

Reenica oko ijeg teksta i tumaenja vlada veliko razilaenje. Izgle

da da je najbolje s van der Eijkom ispustiti cd na poetku reeni
ce, premda ga ima veina rukopisa, i na njenom kraju, 459b20,
premda ga imaju svi rukopisi osim jednoga. Zadri li se , tad je

Van der Eijk je miljenja da je Aristotel ovdje previdom napisao vid"

(), mislei ustvari na oko, jer se opis oito odnosi na tjelesni or
gan. Tome bi u prilog govorila i injenica da je u nastavku ovog pa
susa rije iskljuivo oima.

Ove su se posljednje rijei dosad tumaile na osnovna dva naina. Ili

(1) u tome smislu da dubina" znai srce, a povrina" pojedine
osjetne organe (npr. Siwek: ,,i.e. tum in corde tum in organo periferico", Ross: ,,i.e. both in the central organ of sense, the heart, and
in the end-organ"), ili se pak oboje zajedno odnosilo na pojedinani
organ osjeta (npr. Beare: ,,in the sensorv organs, both in their deeper
and in their more superficial parts").

306

307

se sluuju biti p r e p u n e ilica. Stoga kad nastane mjesenica, z b o g

krvne pomutnje i upale, n a m a je razlika u oima nevidljiva, ali
tu je (naime ista je narav sjemenja i m j e s e n i c e ) . 1 6 Z r a k se pak
giba p o d utjecajem oiju, te zrak na ogledalu, b u d u i da je ne
prekidan, ini n e k i m takvim, i to onakvim kako mu se s a m o m e
zbiva, a ovaj pak [ini takvom] povrinu ogledala.
K a o to se od odjee najbre zaprlja o n a najistija - j e r e o n o
isto najtonije oitovati o n o to prihvati -, tako e i o n o najistije
[oitovati] i najsitnija gibanja. A [zrcalni] metal, z b o g toga j e r je
gladak, najosjetljiviji je na bilo koji dodir - dodir zraka pak treba
shvatiti p o p u t trenja te kao n e k o otiranje i brisanje -, d o k z b o g
istoe oituje svaki [dodir], ma koliki b i o .
U z r o k toga p a k da [mrlja] ne nestaje b r z o s novih ogledala je
taj da su o n a ista i glatka. O n a n a i m e z b o g tih [tj. istoe i glatkosti] prodire i u dubinu i na sve strane; z b o g istoe u dubinu,
a z b o g glatkoe na sve strane. A u starima se ne zadrava, j e r
mrlja ne utonjuje j e d n a k o , n e g o vie ostaje na povrini.
Iz toga je dakle oito da gibanje nastaje i od sitnih razlika te
da je osjet brz, a osim toga da osjetilo boja ne samo da p o d n o s i
n e g o i uzvraa injenje. A to posvjedouje i sve o n o to se zbiva
o k o vina i pripreme p o m a d a . N a i m e , preparirano ulje b r z o preuzi
ma mirise o n o g a najblieg, a i v i n i m a se to isto deava. Jer o n a
preuzimaju miris ne samo o n o g a to je u njih stavljeno, ili im je
primijeano, n e g o i o n o g a stavljenog ili izraslog u blizini posuda.
S o b z i r o m na istraivanje koje od p o e t k a v o d i m o , neka bu
de j e d n o postavljeno za ishodite, kao to je to oito i iz reeno
ga, [naime] da i n a k o n to p r o u o n a vanjska osjetiva preostaju
osjetbe takve da se m o g u osjetiti, a uz to da se o k o osjeta lako va
r a m o kad s m o u strastima, razliiti u razliitima, kao naprimjer
plaljivac u strahu, onaj ljubavno nastrojeni u ljubavi, tako da se
od n e z n a t n e slinosti o n o m e ini da vidi neprijatelja, a o v o m e da
ljubljenoga; te koliko su ti vie strau obuzeti toliko im se kod
sitnije slinosti to priinja. A na isti nain i u izljevima gnjeva i
u svim p o u d a m a svi postaju lako obmanjivi, i to vie koliko su

vie u tim strastima. Zato se i onima koji su u vruici ponekad

priinjaju ivotinje na zidovima, budui da ve na osnovi sitnih
slinosti sastavljaju obrise u j e d n o . 1 7 I to ponekad uslijed strasti
tako ojaa, da im, ako nisu j a k o oboljeli, ne biva ipak j o prikri
v e n o da je to la, no ako je strast snanija, tad bivaju i prema
18
njima p o k r e n u t i .
19
U z r o k da se to dogaa je taj da o n o v r h o v n o ne sudi p u t e m
20
iste one m o i k o j o m nastaju prikaze. Znak je toga i to da se

Ove od strane Aristotela ovdje tek najkrae naznaene postavke osni

vaju se na njegovim takozvanim biologijskim raspravama, ponajprije
na De generatione animalium, i njihovo daljnje razjanjavanje ovdje
dakako nije mogue.

Prihvaamo Bekkerovu, Siwekovu i Gallopovu lekciju

, 460bl7-18, kako ima najvei broj rukopisa.
Hett izostavlja . Biehl, Mugnier i van der Eijk slijede jedan rukopis
koji ima , van der Eijk prevodi:
Der Grund, daB diese Dinge geschehen, ist, daB das Vermogen, kraft

308

tumaimo i prevodimo otprilike u smislu kao

i Bussemaker: ,,dum exigua similitudine permoti lineamenta componunt" i Rolfes: indem die Linien, die sie da sehen, auf Grund einer
kleinen Ahnlichkeit zu den entsprechenden Bildern zusammensetzen".
Vie je mogunosti razumijevanja rijei , pod
pretpostavkom da je izvjesno da se odnosi na uobraene likove
na zidu. Ili se kretanje" shvaa (1) u smislu prostornoga kretanja,
to opet prua dvije mogunosti, naime (a) da se ljudi u vruici i si.
doista kreu u smjeru tih likova, ili (b) da se sami poinju kretati u
skladu s tako uobraenim likovima (npr. Ross: move by reference
to them"). Ili se pak kretanje" razumije (2) tako da dotinim ljudima
unutranja gibanja strasti i doivljavanja bivaju upravljana tim liko
vima. U prijevodu ostavljamo smisao neodluen, budui da nijedno od
rjeenja nema ozbiljniji razlog za prednost pred ostalima.
Izuzetno je teko razumjeti, te dakle potom i prevesti , koje
- to je posve izvjesno - ima kako u ovome spisu tako i u cjelini Ari
stotelova nauka dui i spoznaji osobito istaknuto mjesto. Veina in
terpreta sklona ga je poistovjetiti s opim", odnosno zajednikim"
osjetilom, kao sjeditem i organom zajednikoga osjeta", koji je u
Aristotela lociran u srce. Meutim, neki (Tricot, Siwek; ranije ve Mihael Efeki i Sofonije) nalaze razloge poistovjetiti ga s umom, razu
mom, ili barem mnijenjem, to bi svakako zahtijevalo teko i ozbiljno
interpretativno utemeljenje. Glede cjelokupne te tekoe ini nam se
osobito vrijedno upozorenje van der Eijka da Aristotel ono na to se
zapravo odnosi ostavlja namjerno nespecificiranim, jer
(kako pokazuju sljedei primjeri) uloga Onoga odluujueg' biva u
razliitim situacijama igrana od strane razliitih faktora". Kao i van
der Eijk dakle shvaamo kao ono to u nekom odreenom
sluaju odreuje ispravnosti neke predodbe". Odatle i apstraktnost
naeg prijevoda.

309

sunce prikazuje stopu velikim, ali da neto drugo viekratno pro

tuslovi toj prikazi. I ukrtanjem prstiju j e d n o se prikazuje kao
dva, ali ipak ne kaemo da je dva; j e r vrhovniji od opipa jest vid.
Kad bi pak opip bio jedini, tad bismo i prosudili da je j e d n o dva.
21
U z r o k pak o b m a n u t o s t i je taj da nam se neko, bilo to, prika
zuje ne samo kad se giba o n o osjetivo nego i kad osjet giba sebe
samoga, samo ako se jednakim nainom giba kao i pod utjecajem
osjetivoga. A mislim kao naprimjer to se zemlja onima koji plove
ini da se giba, jer je vid uzgiban od drugog.
III. Iz toga svega je zacijelo oito da ne samo onima budnima
pribivaju gibanja nastala od o p a z b i 2 2 - kako onih izvana tako i
onih iz tijela -, nego i onda kad nastane to stanje koje nazivamo
snom, te da se ak tad v e m a pojavljuju. 2 3 Za dana su, naime,
dessen das Entscheidende urteilt, nicht dasselbe ist wie das Vermogen, kraft dessen die Erscheinungen entstehen." Takvim se dakle
itanjem izriito razdvajaju dvije zasebne moi, ona uobraavanja i
ona prosuivanja, dok u prvoj lekciji, koju smo prihvatili, nije pozi
tivno izreeno da ono prosudujue" jest neka zasebna mo, ili da
uope ima neku takvu. To nam se ini vie u skladu s posvemanjom
i namjernom neodredenou kojom Aristotel, kako je reeno u pret
hodnoj biljeci, u pravilu govori .
Ostupamo od Hettova itanja , kako ima veina rukopisa,
te slijedimo van der Eijka u lekciji manjeg dijela ruko
pisa i Sofonija, prihvaajui njegovu argumentaciju da bi forma perfekta sugerirala kako je rije lanoj prosudbi prikaza
(tako npr. Beare: The ground of such flae judgements is..."), dok je
zapravo rije lanosti samih prikaza po sebi.
Veina rukopisa ima , to preuzimaju i gotovo svi izda
vai. Sofonije i manji broj rukopisa imaju .
I tekst i pravo znaenje reenice u cjelini sporni su i vrlo razliito
tumaeni, osobito jo stoga to se u gornjoj biljeci navedenom razi
laenju rukopisne predaje pridruuje jo jedno. Naime, postoje tri i
tanja iste rijei u 460b30: (1) , (2) te (3)
. Gallop, slijedei Bywatera i Rossa, ita i
te prevodi: Iz toga je oito da se gibanja osnovana na osjetima, bilo da su oni izvedeni iz vanjskih objekata ili pak od uzroka
unutar tijela, pojavljuju (['present themselves'], ) ne samo
kad su osobe budne, nego takoer kad ta afekcija koja se naziva snom
padne na njih, i to jo izrazitije u to vrijeme." Mi se, za razliku od
ovakvog itanja, drimo Hetta, koji u skladu s veinom rukopisa i
nemalog broja izdavaa zadrava i i .

310

potisnuta, time to djeluju osjetila i razum, te bivaju nevidljiva,

kao to je to malena vatra pokraj velike, te sitni bolovi i uici
pokraj velikih, no nakon to ti prestanu, isplivavaju i ti sitni. N o
u pak, z b o g nedjelovanja pojedinanih osjetila i [njihove] n e m o
gunosti djelatnosti, j e r nastaje tijek topline unatrag od onih vani
24
prema unutra, sputaju se k izvoritu osjeta te postaju vidljiva
25
kad se zaustavi n e m i r .
A treba pretpostaviti da, p o p u t malenih virova koji nasta
j u 2 6 u rijekama, tako svako pojedino gibanje nastaje neprekid
no, esto puta dodue j e d n a k o 2 7 , no esto se puta i rastvara
jui u druge likove z b o g otpora. Stoga i nakon hranjenja i k o d
to zapravo znae rijei nego i onih iz tijela"? Jedan mogui odgovor
na to filozofijski izuzetno vano pitanje daje npr. Mihael Efeki, sma
trajui {In Aristotelis Parva Naturalia commentarium. Ed. P. Wendland. Berlin, 1903 /Commentaria in Aristotelem Graeca XXII 1/ 68,
10-13) da se radi unutranjim gibanjima poput bolova, strahova,
naslada i drugog takvog".
Prevesti ovdje naprosto kao poelo", naelo", princip" ini
se neprimjerenim specifinosti tematike i osobitom fiziologijskom vi
dokrugu u kojem se ova konkretna razmatranja kreu. Van der Eijk
prevodi s Prinzip der Wahrnehmung", ali naznauje i druge mogu
nosti: Ursprung" ili Zentrum" (Rolfes ima na svim mjestima Zentralsinn"). Hett: ,,the starting-point of sensation"; Gallop: ,,the starting-point of perception".
to ovdje uope znai ? Siwek prevodi s perturbatio" i obja
njava to kao propria status vigiliae", kako su ve stvar tumaili u
osnovi i Beare i Tricot, smatrajui oigledno da Aristotel dnevnu iz
loenost vanjskim osjetima i doivljajima ovdje oznaava nekakvim
svakodnevnim nemirom, neredom i zbrkom, to je vie nego teko
prihvatiti. Van der Eijk dri vjerojatnim, pozivajui se na daljnja
razmatranja u samome spisu, da je tu rije smutnji i nemiru
koji e stvaraju na poetku spavanja uslijed tjelesnog rasprostiranja
hrane".
Rukopisi imaju ovdje dvije verzije: i i . Prihva
amo drugu lekciju s Hettom i Gallopom, premda npr. van der Eijk
smatra da prva iz sadrajnih razloga zasluuje prednost". Openito
je, meutim, reenica teka za razumijevanje i nije dosad ni priblino
suglasno protumaena.
itamo s Hettom , a ne , kako prihvaa van der Eijk.
Smisao, meutim, u oba sluaja ostaje u osnovi isti, budui da sam
van der Eijk prevodi kao gleichartig" i razjanjava kao sebi
samome slino", odnosno kao ono koje zadrava istu formu".

311

o n i h ba posve mladih, kao k o d djece, ne nastaju snovi; jer je

s n a n o gibanje z b o g topline stvorene h r a n o m . T a k o da kao to se
u tekuini, ako je tko jako uzgiba, j e d n o m u o p e ne pojavljuje ni
kakva prilika, a drugi se put dodue pojavljuje, no posve izo
bliena, tako da se ini drukijom od o n o g a ega je prilika, d o k
j e , smiri li se tekuina, ista i jasna, tako i u spavanju prikaze
i preostala gibanja koja se stjeu od osjetbi j e d n o m postaju posve
nevidljivi uslijed toga to je r e e n o gibanje vee, a drugi put
se opet prikazuju i udovini p r i z o r i 2 8 i n e z d r a v i 2 9 snovi, k a o na
primjer melanholicima, o n i m a u vruici, ili opijenima v i n o m ,
j e r sve to takovo, budui da je p l i n o v i t o 3 0 , tvori silno gibanje i
nemir.
K a d se pak zaustavi i proisti krv u ivima koja imaju krv,
sauvano gibanje osjetbi od svakog pojedinog od osjetila ini i sno
ve zdravijima i to da se neto pokazuje i da se m n i kako se j e d n o
gleda uslijed onih koja se sputaju od vida, a drugo uje usli
j e d onih koja [se sputaju] od sluha. A na jednaki nain i od osta
lih osjetila. Jer i o n o m e b u d n o m se ini da gleda, slua i osje
a, time da gibanje od t a m o pristie k izvoritu, te z b o g toga to
se vid p o n e k a d ini kao da je giban, p r e m d a nije giban, tvrdimo
da gledamo, i z b o g toga to opip dojavljuje dva gibanja j e d n o se
i n i 3 1 d a j e dva. Jer openito, izvorite potvruje o n o [to pristie]
od svakog pojedinog osjetila, ako t o m e ne protuslovi drugo vrhovnije. Prikazuje se dakle zaista ba sve, no ne mni se [da doista
Prihvaamo stav van der Eijka da ovdje moe znaiti jedino
utvare i prikaze koje se vide u snu, a nikako vid sam.
Pridjev shvaamo s Beareom, Hettom i van der Eijkom u
uobiajenijem smislu krepka", zdrava", a ne poput Rossa, Drossaart Lulofsa i Gallopa u poneto usiljenom znaenju (s pozivom na
Rhet. 1409a24-34) koherentna".
Teko je rei to ovdje znai rije i kako je prevesti. Van
der Eijk pretpostavlja - na osnovi ostalih upotreba u Parva naturalia
- da rije moe znaiti zrakolik", sadravajui zrak", sa zrakom
zajedno napredujui" ili zrak proizvodei". Hett: spirituous"; Gal
lop: gaseous".
itamo s gotovo svim izdavaima, a ne, kao Bussemaker i Hett,
, koje je bi onda bilo nuno smislom povezati s te pre
vesti tvrdimo [...] daje jedno ini dva".

312

stvarno je] ba sve o n o koje se prikazuje, osim ako o n o prosuujue 3 2 biva z a d r a n o 3 3 ili se ne giba svojim vlastitim giba
njem34.
A kao to s m o rekli da je jedan lako prevarivi ovim a drugi
o n i m podraajem, tako i onaj koji spava [je prevariv] s n o m te time
da mu bivaju gibana osjetila i ostalo to se j o oko osjeta stjee,
tako da mu se i o n o to ima tek sitnu slinost [s n e i m ] priinja
da je to. Jer kad zaspi, zajedno s v e i n o m krvi koja se slije k izvo
ritu slijevaju se i gibanja koja su u njoj, jedna m o g u n o u a dru
ga djelatnou. 3 5 A tako su ustrojena da se u t o m e gibanju 3 6 j e d n o
gibanje iz njega gore podie, a kad to propadne onda drugo. I
j e d n a se spram drugih odnose tako kao umjetne a b e 3 7 koje se
gore podiu im se otopi sol. Na taj nain jesu unutra m o g u
nou, n o , kad oslabi o n o to ih spreava, tad djeluju; i kad su
Za ovdje upotrebljen izraz vrijedi sve ono isto to je u
biljeci 20 bilo reeno .
Da li glagolski lik treba razumjeti refleksivno kao zadr
ava se", suzdrava se", ili pak pasivno, kako smo mi preveli, nije
lako odluiti.
ini se da na ovome mjestu nema druge do prihvatiti rezigniranu
konstataciju van der Eijka: to je miljeno s tim gibanjem, to je po
sve nejasno."
Nije lako jednoznano protumaiti to je ovdje uistinu miljeno s
razlikovanjem potencijalnih" i zbiljskih" gibanja. Beare je sklon
kriterij razlike nai u mjeri njihove prisutnosti u svijesti: 'Aktualna'
su ona koja jesu u svijesti (consciousness) u vrijeme kad netko pada
u san; potencijalna ona koja je imao prije no to su potisnuta u latenciju." No treba se sloiti s van der Eijkom kad tome nasuprot
ustvruje da ovdje svaki govor svijesti" vodi u zabludu. Ono",
istie on, to mi nazivamo 'svjesnim' ni na koji se nain ne poklapa
s Aristotelovim terminom ; za to bi prije bio priklad
nim terminom."
Rijei ,,u tom gibanju" odnose se najvjerojatnije na gore reeno slije
vanje krvi k izvoritu (dakle, vjerojatno srcu). Stoga lekciju jednog od
rukopisa, koji ima namjesto ,
kako stoji u svim ostalima, treba shvatiti kao objanjavajuu glosu
koja je kasnije ula u sam tekst te istisnula originalne rijei, koje vie
nisu pored novounesenih bile shvaene u vlastitom znaenju.
Najvjerojatnije je s van der Eijkom misliti pod ovim na neku u Ari
stotelovo vrijeme obinu i svima poznatu igraku.

313

o s l o b o e n a 3 8 , gibaju se u o n o malo preostale krvi, sadravajui

slinosti 3 9 , poput onih u oblaka, koji se ine nalini ljudima i kentaurima, b r z o se preinaujui.
Svako pojedino od njih je, kako je reeno, preostatak osjetbe
koja bijae u djelatnosti, te jest unutra i o n d a kad proe ta istin
40
ska osjetba , te je istinito rei da je to [naprimjer] poput Koriska,
ali ne Korisko. A kad se opaalo, ono v r h o v n o i prosuujue nije
ustvrdilo da je to Korisko, nego p u t e m toga [je ustvrdilo] da onaj
istinski jest Korisko. Upravo to koje i kad se opaa to ustvruje,
ako nije u potpunosti zadrano uslijed krvi, biva pod utjecajem
gibanja sadranih u osjetilima gibano kao da opaa, te se od ono
ga slinog ini da je istinsko to, a m o je sna tolika da ini da to
ostane prikriveno. 4 1
Izgleda sigurno da - kako prihvaaju uglavnom svi izdavai - ovdje
treba itati , premda vei dio rukopisa ima . Pro
blem je, meutim, u tome kako shvatiti znaenje tog participa na ovo
me mjestu. Van der Eijk pledira za razumijevanje u smislu razrijeujui se" tj. gubei svoju odreenost", pozivajui se na tekst koji
neposredno slijedi. No ini se vjerojatnijim da je ispravnije tumaenje
koje imamo u prijevodu. Tako i Hett (as they are freed") i Gallop
(upon being released").
Neprilika je ovdje u tome to u tekstu nije ni na koji nain naznaeno
ega su to slinosti" () i na to se odnose. Van der Eijk se
stoga odluuje na svoju ruku pridodati u tekstu prijevoda u odnosu
spram zbiljskih objekata" ("zu wirklichen Objekten"), no za to nema
u tekstu ba nikakav oslonac.
Veina rukopisa ima lekciju , a samo jedan ,
. Gallop i van der Eijk inzistiraju na prvoj, bolje potvr
enoj verziji, te prevode u smislu kad proe zbiljski objekt osjeta".
Ipak slijedimo Hetta u itanju prema drugoj lekciji i prijevodu:
though the real impression has gone". Tako i Siwek, premda se u
ediciji teksta dri prve lekcije: ,,et postquam vera [sensatio] recessit".
Van der Eijk: Strahovito teka reenica." Ve je prva rije itana u
tri verzije. Znatan dio rukopisa ima (prihvaeno i od Hetta), drugi
ne manji dio ima , dok Ross konjicira , to prihvaa npr. Gallop
(njegov je prijevod: The part that says this while it is actually perceiving (unless it is completely held in check by the blood) is moved
by the movements in the sense-organs, as if it were perceiving"), kao
i mi u prijevodu. Takoer umjesto , 461b26, neki ruko
pisi imaju , dakle onaj tko osjea, opaa".
Prihvati li se na poetku (1) , dobiva se otprilike ovaj smisao cijele
reenice: Ono emu se, i onda kad se to opaa, kae daje to, upravo

314

Kao to dakle ako je n e k o m e prikriveno da mu je pritisnut

prst na o k o , ne samo da e mu se pokazivati, nego e i mnijeti
da je dva o n o j e d n o , d o k e mu se, ako mu ne b u d e prikriveno,
dodue pokazivati, ali on to nee mnijeti, - tako i u snovima: ako
42
opaa da spava i [ako opaa] sanjajue stanje u kojemu [nastaje]
43
osjet, pokazuje mu se doista, ali neto u njemu govori da se
to dodue priinja Korisko, ali da nije Korisko; - esto naime
spavajuemu govori neto u dui da je o n o to se pokazuje san.
A k o je pak prikriveno da spava, tad nita nee protusloviti pri
kazi.
A da istinito kazujemo i da u o b r a z b e n a gibanja jesu u osjeti
lima, j a s n o je ako se tko, sabravi se, pokua sjetiti to doiv
ljavamo j e d n a k o tako padajui u san kao i budei se. N e k a d a se
naime prilike koje se prikazuju spavajuemu otkrivaju, tek to se
probudi, da su gibanja u osjetilima. A nekima se od mlaih, i kad
su posve otvorenih oiju, ako je mrak, prikazuju m n o g e prilike
koje se gibaju, tako da esto u strahu pokrivaju glavu.
Iz svega toga zacijelo treba zakljuiti da je san upravo n e k a
prikaza, i to u snu. Jer ove upravo spominjane prilike nisu snovi,
niti drugo neto to bi se pokazivalo kad su osloboena osjetila;
a niti sve prikaze u spavanju. Jer, najprije, nekima se d o g a a i
to da na neki nain opaaju i zvukove i svjetlo i okus i dodir,
m e u t i m slabo i kao iz daljine; doista naime neki koji u spavanju
nisu oka otvorili probudivi se p o t o m smjesta spoznahu da o n o
svjetlo svjetiljke koje, su kako su smatrali, oslabljeno vidjeli u spato isto biva (u snu), kao da se opaa, uzgibano (= reaktivirano, po
novo se pokazuje) gibanjima u osjetilima, - pod pretpostavkom da ne
bude posve od strane krvi od toga zadrano." Polazi li se pak (2) od
, smisao je ovaj: Ona (mo) kojom se i kod nekog osjeta (nekog
objekta) kae da to jest to, ta (mo) biva (u snu), ako nije od strane
krvi posve od toga zadrana, uzgibana kao da osjea, uslijed gibanja..."
- U posljednjoj pak, Rossovoj verziji, naime ako se zapone (3) s ,
mora se prevesti otprilike onako kako smo to gore uinili.
Uz umetnutu reenicu ako (kad) opaa (osjea) da spava" dobro pri
mjeuje van der Eijk: Jedva se moe zamisliti neki paradoksalniji
izraz od ovoga, jer je inae san oznaen upravo kao neka nemogunost
upotrebe osjetila (Somu. 455b8).
se ovdje moe shvatiti ili (1) kao gen. subi. (dakle:
stanje u kojem se nalazi osjet spavajuega"), ili pak (2) kao gen. obi.
(stanje u kojem se zbiva taj osjet spavanja").

315

vanju, potjee od prave svjetiljke, a oni koji su tiho uli glasanje

pijetlova i pasa, probudivi se j a s n o ih razaberu kao takve.
N e k i p a k i odgovaraju ako su pitani; j e r m o g u e je kod b u d n o
sti i spavanja da kad je j e d n o od t o g a naprosto prisutno b u d e i
d r u g o prisutno na neki nain. Od toga svega nita ne treba na
zivati s n o m . A svakako niti one istinite pomisli koje nastaju u
snu p o r e d prikaza. N e g o o n a prikaza uslijed gibanja osjetbi, kad
se jest u spavanju, ukoliko se spava, - to je san.
A v e se n e k i m a dogodilo da za ivota nisu vidjeli nikakav
san. Rijetko je doista to takovo, no svejedno se dogaa. I n e k i m a
to traje skroz do konca, d o k n e k i m a [sni] dou kad su v e proli
n e k u d o b , a da prije nisu vidjeli nikakvog sna. A u z r o k toga da
ne dolaze valja misliti da je neki slian o n o m e z b o g kojeg se ne
sanja ni n a k o n hranjenja niti djeci dolaze sni. Jer kojima je na
taj nain sustavljena narav da p r e m a onoj oblasti gore nadire ve
liko isparavanje, koje kad se p o n o v o sputa tvori m n o t v o gibanja,
r a z l o n o je da se tima ne pojavljuje nikava prikaza. A kad od
m a k n e ivotna d o b , nije nimalo n e o b i n o da im se p o k a e san.
Budui da je naime nastala neka promjena ili u pogledu dobi ili
s h o d n o n e k o m doivljaju, n u n o se zbiva ta suprotnost.
Vaniji konzultirani komentari:
Siwek, P, Aristoteles, Parva Naturalia graece et latine. Rom, 1963.
Gallop, David, Aristotle on Sleep and Dreams. A Text and Translation with Introduction, Notes and Glossarv. Peterbourgh - Lewiston, 1990.
Aristoteles, De insomniis, De Divinatione per somnium. Ubersetzt
und erlautert von Philip J. van der Eijk. Berlin, 1994. (Aristote
les, Werke in deutscher Ubersetzung, Band 14, Teil III.)

316

Rjenik

vanijih

termina

vjean

osjet, opaaj, zamjedba

vijek

preinaka

poelo, naelo

besputnost, besputica

postajanje,

rod

razum,

mnijenje, nazor

mogunost, m o

vid, lik

protivnost

nastajanje,

bivanje

razmiljanje

djelatnost

usvrnost

stanje, imanje, dranje, ustroj

znanost, znanje

sadravati, drati, imati

ugoda, naslada, uitak

motrenje

ideja, vid

()

ope

kretanje,

zboriti, kazivati, govoriti

zbor, pojam, razlog

promjena

gibanje

317

sjeanje, pamenje

oblik, lik

miljnje,

um, duh

jestvo

poriv

trpnja, stanje, doivljaj

pretrpjeti, podnijeti, doivjeti

initi, tvoriti

( )

odnoajno

lienost

sastojak, sastojina

dogoditi se, stjei se, zbiti se, pridoi

( )

neprekidno, neprekidnost

cilj, svrha, konac

umijee, vjetina, znanost

ovo-neto, ovo-tu

sluaj, zgoda

tvar, tvorivo

pribivati, pripadati, biti u

podlog, podloga

pokazivati se, pojavljivati se, initi se

umovanje

priinjati se

318

premjetaj,

narav, nicanje, niknue, priroda

premjetanje

Josip

Talanga

Plotin
ivot
Glavni izvor za poznavanje Plotinova ivota je ivotopis {Vita Plotini) koji je sastavio njegov uenik,. Porfirne. Pisao g a j e tridesetak
godina poslije Plotinove smrti kao u v o d n u raspravu uz izdanje
djela svojega uitelja koji mu je povjerio izdavanje svojih rasprava.
P r e m a procjeni Plotinova lijenika Eustohija Plotinu je pri smrti
god 1 _2Jf0 i bilo 66godinj.. Porfirije tada vie nije bio u Rimu, v e
j e ^ t e ^ o j e ^ n o s t T k a s n i j e saznao. Na temelju toga rauna se da je
P]^tin_roen 204. ili 205. Porfirije ne spominje mjesto roenja,
ali t o m e je postojala neovisna tradicija. Eunapije {Vitae soph.
3.1) spominje , zapravo Lvcopolis (danas Assiut) u<Gornjem
_EgipiL_yjerojatno potjee iz grke ili grecizirane obitelji. Z n a m o
da je roen u-kranskoj obitelji, ali se kasnije, bavei se filozofij o m , vie o k r e n u o poganskoj religiji. Filozofiju je p o e o studirati
tek u 28. godini u Aleksandriji. Uitelj mu je bio Amonije Saka,
a kod njega je studirao 11 godina. P r e m a Porfirijevu kazivanju
doao je u_40^_j[odini u Rim gdje je ivio od poduavanja. Jo prije
dolaska u R i m Plotin je imao d o b r e veze s nekinTutjecajnim senatorskim obiteljima. A k o nije ve prije znao, u R i m u je sigurno
nauio latinski, a bile su mu povjeravane i neke administrativne

319

dunosti. Njegova su predavanja bila otvorena za javnost. Sasto

j a l a su se u itanju i raspravljanju tekstova. Zanimljive su okol
nosti u kojima je p o e o pisati, tek desetak godina n a k o n to se
smjestio u R i m u . P o p u t Sokrata i Karneada, Amonije Saka nije
htio nita pisati. Tri njpgnv ^ p n i k , F.rpnije, Origen i Plgtin,
dogovorili su se da od uiteljeva uenja nee nita objelodaniti
(Vita Plot. 3.25). Erenije je prvi prekrio dogovor. Njegova je knji
ga, iji naslov i ne znamo, ostala bez odjeka. P o t o m je Origen
prekrio d o g o v o r i objavio svoje djelo daimonima. Na k o n c u je
i Plotin p o e o pisati. M e u t i m , nigdje u svojemu djelu ne kae
to je to A m o n i j e v o uenje, niti ga igdje spominje p o i m e n c e . Za
nimljiva je z g o d a koju n a m pria Porfirije (ib. 14.20-25). U Plotinovoj koli iznenada se pojavio Origen. Na to je Plotin pocrvenio
i htio ustati. Origen ga je zamolio da dalje govori. No on je odgo
vorio da n e m a volje govoriti pred n e k i m tko v e zna. Ne z n a m o
to je to tako zbunilo Plotina, ali ga je vjerojatno bilo strah da e
Origen uti kako on svojata Amonijev nauk. A k o pred o i m a ima
mo veleban sustav Plotinove filozofije, nevjerojatno je da bi taj
sustav m o g a o biti istovjetan s A m o n i j e v i m uenjem, napose ako
nije b i o zapisan. Od Amonija je m o d a p r e u z e o neke kljune misli,
no cjelokupni sustav zasigurno je Plotinova originalnost.

Djela
P l o t i n o v se opus sastoji od 54 pojedinane rasprave. Iako u njima
esto prelazi s j e d n e na drugu temu, to oito ukazuje na to da
su rasprave nastale u svezi s njegovim n a i n o m rada u koli, ipak
je svaka od njih zasebna , posveena n e k o m odree
n o m p r o b l e m u . Porfirije je sve te rasprave, koliko je to bilo m o
gue, tematski svrstao u est skupina po 9 rasprava () od
n o s n o jtesfc, ^ " g g i i a . Prve su tri~kupine povftepe etikim, fizi
k a l n i m i k o z m o l o k i m pitanjima, etvrta i peta se ba^e--duQin-4
u m o m , a posljednja, ie posveena p r o b l e m i m a bira i jerl""^, .Porfirije tvrcu~Eako je redoslijed v r e m e n s k o g a nastanka posve druk
iji, navodi ga za sve rasprave, ali ne z n a m o u kojoj je mjeri ta
tvrdnja p o u z d a n a . Kada je Porfirije 263. doao u Rim i p o e o stu
dirati u Plotinovoj koli, ve je bila napisana 21 rasprava. Za vri
j e m e njegova boravka u R i m u do 268. napisao je Plotin j o 24, a

320

preostale poslije njegova odlaska. Porfirijevo izdanje vjerojatno je

bilo namijenjeno u s k o m e krugu uenika.

Izvori
Plotinova filozofija pretpostavlja cjelokupnu filozofijsku tradiciju
od njezinih samih poetaka. Popis filozofa koji su utjecali na njega
ili su bili od bitne vanosti za njegov razvoj vrlo je dugaak, iako
m n o g e ne m o e m o identificirati poimence. Meutim, pc^kaj.,.dva
glavna izvora njegove filozofije, a to su Platonoyjjhjalozj_jj;radicija meioplatonizma.
'~vPlotin kao interpret Platonove filozofije. Plotin svoju filozofiju
smatra p u k i m tumaenjem Platonova sistema. M e u t i m , bilo bi
pogreno traiti "podudarnost s u m m LO nani-je. p o z n a t o iz Pla
tonovih djela. Plotinu nije stalo do ispravna tumaenja u smislu
kako mi to danas shvaamo. ak ga ne brine ni tonost citiranja.
Velik broj citata navodi napamet. Zanimaju ga iskljuivo Plato
nova rjeenja o d n o s n o samo takve tvrdnje koje se m o g u koristiti
kao rjeenja. Ponajvie citira_kasne dijaloga i Timej Sve te raz
bacane i nepovezane misli Platonove, za koje mi danas z n a m o da
ili pripadaju razlinim razvojnim fazama u Platona ili se ne daju
tako jednostavno shvatiti izvan danoga konteksta, slue u Ploti
na jednoj jedinoj svrsi, a to je da pokae Pl^atonovu filozofiju kao
zatvoren filozofijski sustav. No jednostavnopr^iiujET sve to &~~^odgovara LOJ ideji delinltivnoga sistema ili pak nije u skladu s nje
g o v i m vlastitim sistemom. T a k o primjerice ne spominje izraz
ideja d o b r a " ( , Rep. 508e2-3). To naime ne bi
bilo u skladu s njegovim vlastitim shvaanjima da dobro i ideje
pripadaju razliitim hipostazama. Plotin svoje uenje esto uspo
reuje s misterijima (Eneade 1.6.7.6; 3.6.19.26; 5.1.6.12). Suvre
m e n a su istraivanja pokazala da ovdje nipoto nije rije n e k o m
orijentalnom utjecaju, pae je i utjecaj grke mistike pretjeran.
Plotin prije svega misli nain postignua j e d n o g a j e d i n o g miste
rija, a to je j e d n o . Oznaavanje uenja j e d n o m e kao misterij na
stalo je pod izravnim utjecajem Platona, usp. primjerice p o z n a t o
mjesto u Fedru (250b-c).
JTradici)<a meioplatonizma. Rije ie p l g t o n i z m u i z m e u
god. 80. p r T K r . dp god."~220. p o . Kr. U to su vrijeme platonici

321

razvUL:j3^fijgoU]__ito^^

. fcekgta Odreene

mislLiz Timeja (27a-52h^ldjuni--saAa}yi_^^

i
Fedona, prispodoba Suncu te najvaniji stavovi iz 2, 6. i 7. pi
sma, sve je to sloeno u jedan kanon koji je bio polazna toka za
srednjoplatonske rasprave. Glavni je interes bio proet teologi^jakjm, t e r n t m a ^ N o vrlo je vano da su medioplalonli ne Harno
poznavali neka kljuna uenja iz Aristotelove Metafizike, nego su
a
n
ih i rabili za ugustavljenje P l a t o n o v e ^ T j j j ' ^ f " ^ " ^
je nastala
siptp? Arifitfilplpvp i ^ ^ fllnmfija Upravo iz te tradici
je Plotin nesvjesno preuzima mnoga Aristotelova shvaanja iako
na drugoj strani svjesno razlikuje i kritizira neka druga njego
va shvaanja, primjerice nauk kategorijama. Porfirije potvruje
da se u Plotinovoj koli itala Aristotelova Metafizika (Vita Plot.
14.6). Isto tako nalazimo u srednjemu platonizmu mnotvo stoi
kih elemenata koje je z b o g nedostataka izvora, ali i zato to Plotin
stoike nikada ne spominje poimence, gotovo n e m o g u e identifici
rati. Jedan odreeni broj Plotinovih uenja podudaran je onim
to se posredno m o e pripisati utjecajnom srednjostoikom filozo
fu Posidoniju. No svi pokuaji rekonstruiranja njegove filozofije
vrlo su prijeporni, pa se njegovu utjecaju na Plotina ne m o e
tvrditi nita definitivno. ak i kljuni pojam Posidonijeve filozofi
je m o g a o je u srednjem platonizmu nastati p o d utje
cajem Platonova Timeja (30b-d, 32b). Osim toga na posredan su
nain neopitagorejska uenja takoer znatno utjecala na medioplatonizam i na Plotina. Srednji platonici inae ine vrlo aro
lik pravac: Eudor, Filon, Plutarh, Nikostrat, Atik, Albino, Apulej,
Numenije i Amonije Saka. Nije se nametnuo neki autoritet koji
bi objedinio sva ta stremljenja.

Ope

obiljeje

Iako se s pravom tvrdi kaku Plotiev^Lj^lozofija ini osmiljen filo22pJp^^i~e^ai-Qv 1 1 k ^ " j p Pjflki pojedini dio povezan s . cjelinom i
usredotoen prema v r h o v n o m e naelu, Plotinov pnkazji^neadama nije_aiistavan, a nije ni u logikome ni u j e z i n o m e smislu
besprijekoran?~5tlK mu je nedoreen i jezgrovit^jia jp, t.fiLza i_t-TTjjn ad P h t ^ n p T~AP s t r , tela. No unato_takvirp t f eknama r po
miojrfff^j cnaTr^fr^a-filo^nfije moe g^ubrOjltijUaftjvee llliblJOCe
u^p^vij^eetiJik)zofije. Jedna od o s n o v n i " pretpostavki Plotinove fi-

322

lozofije jest razlikovanje dvaju moguih gibanja u odnosu na

Vrhovno naelo: silaenje o d n o s n o k o z m i k o gibanje od jedinstva
p r e m a rastuem mnotvu i penjanje o d n o s n o gibanje spiritualno<ga ivota o d n o s n o miljenja od mnotva prema sve v e e m jedin
stvu. I j e d a n i drugi pristup karakteriziraju dvije bitne znaajke
"Plotinove filozofije. Na jednoj strani njegovo je miljenje p r o e t o
mistino-spekulativnim d u h o m . Kada god govori v r h o v n o m e na
elu svega njegove su misli ispunjene strahopotovanjem, religioz
n i m arom, kao da je rije v r h o v n o m e boanstvu, ili pak jedi
n o m e Bogu. Na drugoj strani njegovi izvodi temeljnih pojmova i
njihovo obrazloenje sadre j e d n u racionalnu jezgru, pa se mje
stimice doimaju kao isto logike raspravice. Neki kritici smatraju
to neuspjelom sintezom aristotelovskoga racionalizma i pitagorejskoga misticizma. Meutim, takvim se tvrdnjama ipak j o nije
uspjela dokazati neuspjenost sinteze. Nepobitna je injenica da
Plotin sva svoja kljuna uenja iznosi i obrazlae kako na mistirJTir.- pQVn] yT)
n F I lofTipKo-racionalan nain. Osebujno j e
R

fl

i Plotinovo shvaanje dijalektike. P r e m a tomu shvaanju uvijek

postoje dva puta: jedan vodi od osjetilnoga prema nadosjetilnomu,
a drugi, u granicama nadosjetilnoga, prema v r h o v n o m e naelu.
Za Plotina dijalektika nije metoda ili sredstvo istraivanja, nego
misaoni proces koji neposredno zahvaa stvarnost. O n a je t i m e
ujedno uzdizanje na viu, vredniju razinu (usp. tome takoer
Eneade 1.3: dijalektici). U Plotinovu razlikovanju dijelova fi
lozofije dijalektika dobiva kljuno mjesto. O n a je glavna i najvred
nija
filozofijska
r l i g r i f l l i n a j e r se bavi Rpr>7.nqJQrp n g H n p j p t i l n n p -
TJobiva dakle ulogu prve filozofije. No valja napomenuti kako je
Plotinovo shvaanje dijalektike ne samo d u b o k o proeto meta
fizikom kao u Platona, nego je njegova cujajektika-z razliku od
Platonove p o t p u n o srasla s metafizikom, pa ih se vie ne m o e
ni razlikovati. Druge su dvije discipline, fizika i etika, ovisne,
njoj. No fizika ga ne zanima pod v i d o m istraivanja prirode.
Ojetilni ga svijet zanima s a m o p o d v i d o m proizlaenjjLJz apsolutnogja. Jednako tako nema^nijstika neku svoju autonomiju jer
samo opisuje nain kako se sve to je ovisno j e d n o m e p o n o v o
vraa svgiemii isj^omi. Taj kruni obrazac bitan je za~Plotinov
cjelokupni sistemDalJnja je pretpostavka njegove filozofije da sve
to je na ontoloki vioj razini o d n o s n o blie v r h o v n o m e naelu
jest jednostavnije i vrednije. Posljedica je toga da se i u z r o n a
sveza odreuje s obzirom na tu pretpostavku. T a k o je u z r o k uvi-

323

j e k blii viim naelima o d n o s n o ontoloki je vredniji, a uinak je

na nioj ontolokoj razini. Plotinova se filozofija temelji na sljede
i m uporitima: 1. Striktno razlikovanje i razdvajanje osjetilnoga
i umskoga, tjelesnoga i bestjelesnoga. 2. Odreenje nadosjetilnoga
p r e m a t r o l a n o m obrascu o d n o s n o trima hipostazama jednoga,
u m a i due. 3. M e u s o b n i o d n o s triju hipostaza kao hijerarhi
je prvoga, drugoga i treega: via hipostaza proizvodi niu bez
ikakva umanjenja svoje moi; to je uenje p o z n a t o kao emanacija.
4. G l e d e nastanka osjetilnoga svijeta presudan je izraz proizlaenja": Budui da osjetilni svijet n e m a u sebi naela koje ga obdrava, on proizlazi iz posljednje hipostaze. 5. Plotinova pretpo
stavka s v e o b u h v a t n o m jedinstvu svega postojeeg u grkoj je
tradiciji usporediva samo sa stoikim uenjem. 6. P o r e d toga to
sve proistjee iz j e d n o g a v r h o v n o g naela, Plotin takoer dri, i
to je neto sasvim n o v o u grkoj tradiciji, da se sve m o e vratiti
i p o n o v n o u potpunosti ujediniti s v r h o v n i m naelom.

bie, j e d n o je isto tako iznad u m a ( 5.3.11.29), presee dakle svako miljenje. njemu nema ni zamjejjfcai-srjoznaje,
_paak ni samospoznaje (6.7.41.9; 5.3.13.35). Zato se njemu ne
m o e nita predicirati j e P s e time uvodi pored j e d n o g a i mnotvo.
O n o je takoer iznad ideja, odvojeno je od inteligibilnoga jer ako
je um sve inteligibilno, onda j e d n o ne m o e biti sve (6.9.2.44).
J e d n o je samo to jest, ali je pritom suvino o n o J e s t " (6.7.38.1).
K a o to se oituje u ovim izvodima, j e d n o m e se m o e govoriti
samo via negationis. No Plotin ne m o e izbjei i pozitivne iskaze
j e d n o m e . Zanimljivo je kako dosta takvih pozitivnih odreenja
j e d n o g a nalazimo u jednoj raspravi, Eneada 6.8, u kojoj je govor
slobodnoj volji i samoodreenju jednoga. I u drugim raspravama
nalazimo pozitivne odredbe jednoga, napose kada se govori to
me kako je j e d n o izvor i u z r o k svega.

Mnotvo
Jedno
Na^POetk-u Plotinova sistema n a l a g i - ^ ^ r v o j i a e l o koje je tran
scendentalnu odnosu_na sve ostalp~-a-koje o n _ z o y e j e d n o ( )
i!ijiflbiX!~(TO ) . O n o je apsolutno jednostavno, nadilazi svaTtu sloenost i svaku mnonost. J e d n o se ne m o e opisati rijeima
kojima se opisuje istina ( rfj 5.3.13.1), nijedno mu
ime ne m o e biti primjereno, pa ni sam nazivak J e d n o " ili d o b r o "
(5.3.11.24; 5.5.6.34; 6.9.6.55). Striktno gledano j e d n o nadilazi i
d o b r o pa se m o e oznaiti kao (6.9.6.40). Nadilazi i
bie, aJjJe_uzrok svakoga bia. Plotin ne samo da tvrdi kako bie,
TJitakTibivstvo (, , ) u o n t o l o k o m e smislu potjeu od
jednoga, on p o g r e n o tvrdi kako se i etimoloki izvode iz grke
rijei ( j e d n o " 5.5.5). Jedno je izdvojeno iz svega drugoga, ali
sva je drugost u drugome, ne u j e d n o m e jer u j e d n o m e n e m a drugosti (5.5.6.9; 6.9.3.51). Prema t o m u , ispravno je rei kako nije
j e d n o drukije od drugoga, nego je drugo drukije od jednoga.
Drugost je u drugome, ne u j e d n o m e . O n o je nebie. ali ne time
gfafje n e j o i j ^ n e g o t i m e s t o j e drukije od_bia. J e d n o m e ne pripa
da nita osim njega samoga ( 3.8.11.10).
B e s k o n a n o je u sebi i svojoj moi. S a m o j e d n o postoji na besko
naan nain, sve drugo postoji na konaan nain. K a o to nadilazi

324

Postavlja se pitanje k a k o j e j n o g j ^ e j m n ^ ^
od
n o s n o akdjlTjlidno u z r o k svegaV zat^njjejostjo^ samo, nego" je
stvorIIo^~SvTrcu*ugb. Na~fugej strani, j e d n o ne skrbi o k o m n o n o ga i u o p e ga ne treba. No u t o m e se svemu krije j o p u n o ozbilj
niji p r o b l e m : kako m o e j e d n o stvoriti drugo ako samo n e m a ni
kakve drugosti u sebi o d n o s n o kako m o e stvarati neto to samo
n e m a u sebi ( 5.3.15.35). Plotinovo rjeenje
toga pitanja polazi od rjeenja koje Platon daje u Timeju (29e).
Ukazuje na dobrotu najviega dobra koje ne doputa nikakvu za
vist. Snaga j e d n o g a tako je velika pa se ne m o e zaustaviti
(6.7.8.13). T a k o o n o to ie naisavrenije ne m o e ostati nedjelatn o , nego mora stvarati novo, a_rla prianxjie gubi nita od svoje
BnageHaoJJJfrrg""*. tvori svjetlo, a vatra toplinu (5.1.6.28sq).
JpTrnTTjp! nepresuni izvor svega_.No Plotinova se filozofija ne m o
e oznaiti iskljuivo kao sistem emanacije jer sam Plotin to izri
j e k o m odbacuje (6.5.3.5 i 21). J e d n o se radije m o e prikazati kao
sredite kruga kojemu ovise svi dijelovi kruga (1.7.1.24). Naj
ea je usporedba sa Suncem. Nastanak mnotva iz j e d n o g a m o
e se objasniti samo slikovitim primjerima, usporedbama i analo
gijama. S razine j e d n o g a nastajanje m n o n o g a nije shvatljivo. No
na razini u m a to je ve pojmljivije jer um misli i time pretpostav
lja drugost i mnonost. T e k kada je ispunjen j e d n i m um je um

325

(6.7.16.31). T i m e s t o j e bio n e m o a n j e d n o zadrati kao jedno, um

je postao mnoan. Kako se obraa j e d n o m u , biva ogranien. Um
nastaje upravo tim obraanjem j e d n o m u (5.1.7.5sq). Bie se samo
malo udaljilo od jednoga. Svojim obraanjem j e d n o m u bie postaje
(5.5.5.18).

Spoznaja
M o g u n o s t spoznaie jednoga posve je iskljuena. Zato i um ne
m o e j e d n o shvatiti na misaon nain, nego na nekakav drukiji. ,
U m n e j n o e j e d n o spo^nati^jnpe ga^ame--nekakyixn nemisaonim l n o m o b t a k n u t i ( 5.6.6.35). I dua se m o e uzdifati jednoga, ali samo preko uma. Kada odbaci sve umsko, m o
e motriti j e d n o ( 5.5.6.20). To bi znailo da dua m o r a
nadii um i miljenje ako hoe dosei j e d n o . Da bi dua dosegla
jedno, m o r a se s njim poistovjetiti, mora postati j e d n o . T i m e o n a
ne dospijeva u neto drugo, nego u sebe samu (
6.9.11.38). To znai da je j e d n o o d n o s n o vrhovno dobro sadrano
u ljudskoj dui (3.8.6.9). Jedan drugi razlog zato dua m o e do
sei j e d n o lei u t o m e to hipostaze, tj. jedno, um i dua, nisu
striktno odvojene jedna od druge (6.5.4.20-24). Tako se svaki
ovjek m o e u r o n u e m u sebe sama uzdii do najvie razine jed
noga.

Um
p

l t i n ppiefem'jguje U m () i bitak ( ), a pritom se po

ziva na poznatu Parmenidovu tvrdnju istosti miljenja i bia
(3.8.8.8). U samoga Platona n e m a poistovjeivanja u m a i bitka.
V e u tradicjjj_jr^dioplatonizma to sepoistovjeenje pokuava
lo jia__posredan n a & a ^ B p S a ^ a t T P l a t o ^
P o z n a t o se
mjesto iz Drave (507b), na kojemu Platon kae kako su stari
filozofi izjednaavali ideje i bivstva (), povezivalo s j e d n i m
drugim mjestom iz Timeja (39e), gdje se um povezuje s ideja
ma. Presudan utjecaj u poistovjeivanju uma, ideja i bitka imao
je izgleda Aristotel, bez obzira to svi platonici pokuavaju to klju
n o uenje dokazati uz p o m o Platonova teksta. U svojemu doka
zu da j e d n o ne m o e biti istovjetno s u m o m Plotin pretpostavlja

326

Aristotelov p o u a k da svako miljenje, pa tako i um kada misli,

pretpostavlja predmet o d n o s n o drugost miljenja (Metaph. A 9,
1 0 7 4 b l 5 s q ) . A k o b i j e d n o bilo istovjetno s u m o m , nastavlja Plotin,
o n d a bi o n o pretpostavljalo drugost, pa bi time prvotnost j e d n o g a
bila okrnjena. Um koji misli sam sebe d o d u e j e j r t j m ^ ^
,
viemu
smis]tt~T>a>puiK ' ' ^^^),~^1^^^]^]
biti
istovjetanjsjionlm. U t o m e se Plotin posve razlikuje od Aristotela
"zaltojega je miljenje miljenja najvie naelo, a sam Plotin naglauje odudaranje svojega shvaanja od Aristotelova (5.1.8.7sq).
P r e m a kasnijoj kritici u Prokla (Theol. Plat. 2.4.89) izgleda da
je Plotinov condiscipulus Origen, ali izgleda i njihov uitelj A m o nije, postavljao u m , a ne j e d n o , kao v r h o v n o naelo. Za Ploti
na dakle um ne m o e biti prvi princip ier miljenjem p r e d m e t a
miljenjapostaje d r u g o s t s e b p sam"fr tfi time m n o n o s t . "Zadaa
je "uma da promiljaTdej^Tahi sebe sama, to je zapravo j e d n a te
ista djelatnost. Naime sve je pomislivo () sadrano u u m u .
Bit u m a sastoji se upravo u o n o m e a jp njaflov, predmet, s t o j e
p o l n ^ i l v o ^ r O " ? ) , pa je miljenje pomislivoga uvijek miljenje se
be samoga7"Budui^da_jrxa_n_samo_s^ri^^bijsve ideje i sve
pomislry^y.nego je istovjetan s a s v i m idejama, i., sa svjmjito~je Vm i M i w [ _ ^ t a j e jedan o ^ J j j m jjroblern za ..PJgJtina:-iz toga naime
proizlazOj]^^
svakorn_jdejoro.odnosno
tjg'j^svaka i d e i a ^ i t o d ^ n a - ^ c i i ^ i m a j j i i o m , a cijeli um sa svakom
pojedinom idejom. Rjeenje nalazi u preuzimanju Aristotelova
nauka djelatnome () i m o g u e m (). Um je dje
latnou istovjetan sa svim pojedinanim miljenjima zajedno,
a m o g u n o u sa svakim pojedinanim miljenjem. Svako je po
jedinano miljenje djelatnou istovjetno sa s a m i m s o b o m , a m o
gunou s u m o m uope (6.2.20.1-29). P l o t i n u m u i svemu um
n o m e , dakle idejama koje su u u m u , pripisuje vjenost (3.7.2.9).
UmjfiiR u vremenLu-aitiai prostoru, dakle njegova m n o n o s t nije
rii vremenska ni prostorna. On je osim toga prva djelatnost
( 5.3.5.36), a to znai da u njemu n e m a niega
to je samo m o g u e . U njemujg_sy.e_.vjenn, 7&djnojjljejatno. Za
nimljivo je da Plotin um oznauje kao savren ivot (
6.7.8.27). T i m e ukazuje na treu hipostazu ili duu. Um je da
kle u z o r ( ) ne samo za osjetilni svijet n e g o i za samu
duu.

327

Kategorije
Meu
najzaju^aJ^rgo-raspcaMe- u
Enaadamu^hi^^_3g!tJ.oTa&k.oie
su posvecene^B.itanaa r o d o v a bia (6.1-3:
) . U njima Plotin raspravlja p r o b l e m u kategorija. P o
j e d i n a n i m amaHzajn > a_pobija_Aj^^
mo
g u n o s t n j i h o v e p r i m j e n e na podruje nadosj etilnoga. Valja pod
sjetiti na vanost Plotinova razlikovanja osjetilnoga i u m s k o g a
( o d n o s n o nadosjetilnoga, misaonoga, noetikoga, intelektualnoga,
inteligibilnoga). M e u t i m , nije rije p u k o m e razlikovanju, n e g o
striktnoj odvojenosti tih dvaju svjetova. Ti su svjetovi ontoloki
posve razlini i m e u s o b n o se iskljuuju. Nadosjetilno je u z r o k i
temelj osjetilnoga. Plotin nadosJRtilno rlijpli n a - J j ^ ^ - k ^ a f a ^ P j e d n o ^ u ^ * - d r a r i e u kojima takoer postoji striktna hijerarhi
ja. Razumljivo je da uz takve pn^posjLavke aren i1Q A cistote] vi b
kategorijajiejno^^^
glede rodova bia.
Isto tako odbacuje stoiki n a u k kategorijama~jer se u njima
mijea
osjetilno
i
nadosjetilno,
tovie
kategoriji tvarnosti
() pripisuje se kljuna uloga. Plotin se radije poziva
na P l a t o n o v o r a z d v a i a n j e o n o g a to jest i o n o g t nastaje,
k l j u u j e ^ k ^ k ^ T a ^ ^ ^ ^ u j a , l i e _ j n g j i J i i ; t T 7 > b i i b Y i i P n a zajfinniknn^Jategorijainft. Nadalje polazi od toga da se iskjjuivo_bie
nroe dijeliti na rodove, a j e d n o je iznad svega toga kao v r h o v n o
naeloTTPlotinjT prvTTioji poznatu skupinu pojmova, takozvane
najvee r o d o v e " ( ), kojima Platon diskutira u Sofistu (254csq), prikazuje kao kategorije i suprotstavlja ih Aristo
telovim kategorijama. U srednjem je platonizmu postojala tra
dicija osporavanja Aristotelovih kategorija. No to se osporavanje
sastojalo u t o m e to se pokuavalo dokazati kako se svih deset
Aristotelovih kategorija m o e nai u Platona (primjerice Albino,
Didask. 6 ) . Iako Platon takozvane najvee r o d o v e u Sofistu navo
di samo kao m o g u e primjere ( ) , Plotin ih shvaa vrlo ozbilj
no i pripisuje ih u m u kao temeljne kategorije nadosjetilnoga svi
jeta, a to su sljedei pojmovi: bivstvo ( ) , gibanje (),
mirovanje ( ) , istost () i drugost ( ) . Dokazuje
kako je taj broj k o n a a n i potpun. M e u t i m , zanimljivo je da Plo
tin dalje ne tematizira svaku pojedinanu kategoriju, pa nije sa
svim j a s n o kako se kategorije u m a odnose spram drugih odredbi
uma, napose p r e m a nioj hipostazi o d n o s n o dui. Po svemu su
dei, taj je n a u k kategorijama ponajvema nastao kao potreba

328

da se p o z n a t o m Aristotelovu uenju kategorijama suprotstavi

n e k o autentino Platonovo uenje. No ni sam Plotin svoj n a u k
kategorijama nije dostatno osmislio u okvirima vlastitoga siste
ma. Neki njegovi nastavljai, posebice Proklo, uglavnome prihva
aju te kategorije, ali i oni ih nisu uspjeh osmisliti, b a r e m ne na
onakvoj metaontolokoj razini kako je to uinio Aristotel u svojim
Kategorijama.

Dua
O s i m uzgrednih iskaza dui koje nalazimo u svim pojedinim
raspravama, a takav je asocijativni i nesustavni stil svojstven Plotinu, devet je rasprava sabranih u etvrtoj Eneadi svojim najve
i m dijelom p o s v e e n o pitanjima due. Kao to je vec^spomenuto,
dua ini treu hipostazu nadosjetilnoga svijeta. Jedna ocf kljun m ^ s t a v g r p i o t i n o v e f i l o z o f i j g J e i E S a j g d u a (^uxq)j|fiJteelesna
( ) . O n a je boanske naravi i besmrtna. P o p u t u m a i du
a je noetikoga (nadosjetilnoga) obiljeja. Iskrsava p r o b l e m po
emujir^rlinn onHn_razljjraje od u m a . U svijetu nadosjetilnoga ne
ma razlike m e u njima. Ali, za razllEu od uma, dua m o r a skrbiti n e d u e v n o m e . Ta ie postavka kljuna u PTotmovoj filozofiji,
a r o n za n j u n a l a z i potvrde i u Platona {Fedro 246b6-7). Dakle
duja_daruje tjelesnomu, o d n o s n o o n o m u to n e m a duu, ivot
(4.3.10.36-38). Tako ona zapravoHt^arajiv^-^^
ma hipos^azama. i n o m podarivanja ivota sve dobiva duu. To
r^e^Ijedno in stvaranja svijeta koji se nalazi ispod triju hiposta
za o d n o s n o osjetilnoga svijeta. Dua dakle sve ini d u e v n i m
(5.1.2.31). Na taj nain sve to postoji ima duu, pa i o n o to nije
organsko. Sve ivo dakle i m a duu. Ali Plotin i cijelomu k o z m o s u
pripisuje duu. U t o m e se nazire j a k stoiki utjecaj iako se P l o t i n
za veinu tih tvrdnji radije poziva na Platonov Timej. M e u t i m ,
nepobitan je stoiki utjecaj kada za duu svijeta rabi izraz .
Isto tako kada govori t o m e kako svaki dio k o z m o s a suosjea sa
svakim drugim dijelom, to nedvojbeno podsjea, ne s a m o termi
noloki, na stoiko naelo . V r h o v n a dua svijeta ostaje
u nadosjetilnome svijetu (4.3.4.21). T o m u nasuprot, pojedinane
due silaze () u tjelesni o d n o s n o osjetilni svijet. O s i m
ve s p o m e n u t a razloga da je osnovna briga svake due da skrbi
o n o m e to sebi n e m a duu, Plotin navodi m n o t v o drugih

329

razloga koji u m n o g o m e podsjeaju na taj osnovni razlog. Na te

melju pretpostavke silaenja due u osjetilni svijet nastaje i po
treba njezina povratka u nadosjetilni svijet. Povratak je njezin
glavni cilj. Na taj nain dua je jedina sposobna povezati svijet
osjetilnoga i svijet nadosjetilnoga. Povezivanje tih svjetova dogaa
se u miljenju. Dua se na razini biljke oituje kao puko razmno
avanje, na razini ivotinje kao osjetilna zamjedba, na razini o
vjeka kao r a z u m n o shvaanje. Iznad toga dua je umska i isto
miljenje te istovjetna s u m o m .

Osjetilnost
K a k o Plotin pretpostavlja da je dua dio nadosjetilnoga svijeta
te je time netrpna ( ) o d n o s n o neosjetljiva za bilo kakve
podraaje iz osjetilnoga svijeta, nastaje p r o b l e m kako dua recimo
utjee na nastanak osjetilne zamjedbe koja je zapravo funkcija
due na nioj ontolokoj razini. Dua po svojoj naravi ne m o e
biti nositeljica osjetilnosti. No to ne m o e biti ni tijelo jer bi onda
tjelesnost odluivala neemu to tijelo uzdie iznad tjelesno
ga jer osjetilna zamjedba jest oblik spoznaje o d n o s n o primitivni
ji oblik miljenja. Plotin nalazi rjeenje u t o m e da je zajednitvo
( 4.4.18.21) tijela ijdue o n o to~mnl7gTrejie-osjetil
nu zamjedbu. No on ide jotla1je~u poku^u~3a~oloT)oaT^usu od
tjelesnoga dodira: duaalje : m e t o p o p u t zrakejsvjetla" doljgjjre^raa-JJielu: z a i e d n o f n ^ r j e T r m r ^
i trpjeti
(1.1.7.1-24).
-
"
;

Osjetilni

svijet

K a o (pelina osjetilni svijet nejaa_rjjoeet4ra-<u__konca u vremenu^_samo cu njegovi dijelovi prolazni^Ko^mika dua^vertejiijelove objedinjuje u jgj^njuuiaglinu i o d r ^ v j u e f i a temejjjijjaela
suosjeanja (). Kao to je p o z n a t o / a u s a J e dobila kljunu zadau posredovanja izmeu osjetilnoga i nadosjetilnoga. Na
izvjestan nain o n a je i u j e d n o m e i u drugome svijetu. Njezino
je istinsko mjesto u nadosjetilnome. No svojim silaskom na niu
ontoloku razinu, pojedinana je dua postala neto loe. Sve d o k
je okrenuta prema osjetilnome, dua gubi svoje dostojanstvo. M o -

330

fft^ae. dakle vratiti svojomu iskonu. To se dogaa na vie naina.

V e pukim krjeposnim iMotom fhl?a \\\ svoju ovisnost ni
im vrednotama. U t o m e joj napose p o m a e o n a vrlina koja smje
ra to v e e m odvajanju tijela i due. Jo vei stupanj neovisnosti
postie se teorijskim, dianoetikim vrlinama. Krajnji cilj sjedinje
nja s v r h o v n i m naelom o d n o s n o s j e d n i m nije m o g u p u t e m u m a
jer j e d n o se nalazi iznad uma; to je m o g u e samo u ekstazi u kojoj
nestaje s^aka,.misaona m n o n o s t ^ a dua, postavi j e d n o sa sa
m o m s o b o m , dolazi u dodir s onostranim j e d n i m .

Tvar
Pojam tvari () igra v a j m ^ u l o g u j j ^ l o t i n o v u ^ s j s ^ m u . U drugoJ7~tTozmik"bj Birci eneada cijela je etvrta rasprava posvee
na toj temi. Sam se izraz ne pojavljuje u P l a t o n o v i m spisima,
ali na nekim se mjestima u Timeju (49a, 51a, 52a, 52c) spominje
drugim rijeima problem tvari iako se terminoloki ne fiksira.
Plotin se naravno poziva na ta mjesta, ali p o j m o v n u o d r e d b u tva
ri de facto preuzima iz aristotelovske tradicije, napose da je tvar
p o d m e t " ( 2.4.1.1) tijelima i da postoji s a m o qua
mrj^ricnOst ( 2.5.4.3). No fla^upT-oiTstoicima, koji za razlikfTod Aristotela tvar shvaaju materijalistiki, Plotin naglaava
da je tvar netielesna, nepomijejana, bez svojslavA^etrjDna itd.
(2.4.93; 4.V3.r4.4."TU7l; 3.6.7^41 i t d T ~ S v e t o ^ ^
vljeno je od tvari i oblika (6.1.26.12). S a m o u o d n o s u na oblik
UToogfHvar ima pozitivnu odredbu. U z e t a sama za sobo ona je
pujio-eefeiee- ( 2.5.4.11). K a o takva o n a je prvo zlo o d n o s n o
zlo sebi (1.8.5.8). No Plotinov govor tvari proet je negativnim
odredbama, poput govora j e d n o m e .

Utjecaj
U r a z d o b l j i i J ^ i i e 4 u _ A r i s . t o t P l a \ Tome^Akvinskoga Plotinova se
filozofija uzdie iznad-sveget-ostaluga. Plutifi-nesumnjivo spada u
klasike filozofijske tradicije. Iako nije imao nikakva dara za organrzifanje, svojim je misaonim autoritetom nasfamku vrlo
i i . t J R c a j n e _ k o l e koja j e danas pernata k-ao ncoplatorrizam. Plotin
dodue za ivota nije uspio stvoriti h o m o g e n u skupinu uenika,

331

ali je p o s r e d n o neoplatonikoj koli dao vrste temelje. Njegov

najpoznatiji neposredni uenik, Porfirije, nije samo uredio i izdao
P l o t i n o v a djela, nego je i svojim vlastitim djelima utjecao na kas
niju filozofiju, a prije svega na srednjovjekovnu. Nije sve prihva
a o od svojega uitelja, napose je odbacivao njegovu kritiku Ari
stotelovih kategorija, pa je prije svega svojim radovima t o m e
p r e s u d n o utjecao na srednjovjekovnu filozofiju. V e za Plotinova
ivota njegov je u e n i k Amelije objavio djelo u sto knjiga posve
e n o Plotinovoj filozofiji. Njegovi neposredni uenici nisu nam,
o s i m nekolicine, poznati poimence, ali izgleda nisu u filozofiji dje
lovali na nain koji bi bio usporediv s njihovim uiteljem. T e k
kasnija generacija neoplatonika obnavlja i neposredno nastavlja
P l o t i n o v o djelo. Prvi je m e u njima Jamblih koji, iako Plotina ni
kada ne spominje i m e n o m , izravno nastavlja njegove kljune mi
sli. No on n e o p l a t o n i z m u daje i j e d n u n o v u dimenziju. N a i m e ra
dikalno produbljuje i obogauje mistine zasade u Plotinovu si
stemu. Jamblihov u e n i k Deksip uspostavlja unutarkolski dija
l o g s P l o t i n o v o m filozofijom. Cijela plejada neoplatonika (Sirijan,
M a r i n o , Proklo, Hermija, Damaskije, Simplikije, Amonije Hermijin, Ivan Filopon, Asklepije, Olimpiodor, Elija, David, Salustije)
danas je neshvatljiva b e z njegova utjecaja. M e u njima se svakako
istie P r o k l o . ali ne samo zato to ie osmislioJjiterriejjjo^konacan
sistem neo^pl^tonake^jjlozofije, nego i zato_,to jg^napisao, danas
izjgbJjBlie^kTim
i
filozofi rado crBf^JTTpTotinova shvaanja, bilo u pozitivnom, bilo
u n e g a t i v n o m kontekstu, primjerice Euzebije, Ciril iz Aleksandrij e , T e o d o r e t , Enija iz Gaze ili Bazilej. I latinski se autori bave
P l o t i n o v o m filozofijom. Prouavao ga je svakako Makrobije. Na
latinski je Plotinova djela, u izboru ili u cjelini, preveo Marije Viktorin. Taj je prijevod itao Augustin, ali je Plotina izgleda kasnije
studirao i u izvorniku. U srednjem vijeku znanje se Plotinovoj
filozofiji svodi na o n o to se nalazi u Augustina i Makrobija. Zanimljivo je kako je upravo Plotinova podjela vrlina {Eneade 1.2:
vrlinama), kako ju je prenio Makrobije, bila vrlo utjecajna u
skolastikoj filozofiji. Plotinov utjecaj o d n o s n o o b n o v a njegove fi
lozofije vrhuni u pojavi Marsilija Ficina koji je godine 1492. obje
lodanio svoj k o m e n t i r a n i prijevod Eneada na latinski. Njegov plat o n i z a m p u n o je srodniji sistemima Plotina i Prokla, nego samoga
Platona.

332

Stanje

istraivanja

S u v r e m e n o istraivanje Plotinove filozofije poinje u prvoj polo

vini 19. stoljea. Za to je zasluan G e o r g Friedrich Creuzer koji
je godine 1835, dakle prvi put nakon editio princeps 1580, pripre
m i o kritiko izdanje grkoga teksta. Prvi sustavniji prikaz njego
ve filozofije nalazimo u Geschichte der Philosophie W. G. T e n n e m a n n a godine 1807, odakle je Hegel uglavnome p r e u z e o svoj po
znati prikaz. Uz standardne prikaze u povijestima filozofije, Plo
tinova se filozofija sve do polovice 20. stoljea prouava p o d dva
ma motritima koja nisu u cijelosti primjerena njegovoj filozo
fiji. U Njemakoj prevladava takozvana Quellenforschung: Ploti
nova se filozofija istrauje pod v i d o m m o g u i h utjecaja drugih
kola, Porfirijeva se kronologija esto uzima kao metodoloki te
melj ozbiljnoga prouavanja, pa se tako dolazi do vrlo smjelih i
prijepornih tvrdnji. Isto se tako, neto vie u Francuskoj, ozbiljno
istrauju mistini elementi i utjecaji, to esto rezultira u neobrazloenim hipotezama m o g u i m orijentalnim utjecajima. O k o
sredine ovoga stoljea, uz besprijekorni filologijski rad na tekstu,
koji n a m je podario m o d a najbolje izdanje j e d n o g a antikog filo
zofa, Plotinova se filozofija prouava vrlo kritiki. T a k o u posljed
njih tridesetak godina i m a m o niz cjelovitih prikaza, ali isto tako
pojedinanih studija, koji su prilino uravnoteeni, jer uporite za
sve svoje tvrdnje iskljuivo trae u Plotinovu tekstu ili dru
gim potvrenim tekstovima. U odnosu na stariju fazu izuava
nja interes za mistine elemente sveden je na razumnu granicu.
Suvremeni prouavatelji najveu pozornost posveuju imanentnoj
strukturi Plotinove argumentacije iako njegov filozofijski sistem
nije zapostavljen kao cjelina. Ne m o e se govoriti n e k o m nepo
s r e d n o m utjecaju Plotina na suvremenu filozofiju, nipoto ne u
onakvoj mjeri kako se to dogodilo u renesansno doba (Marsilio
Ficino), m o d a nekoj slinosti ili srodnosti kao u sluaju Jaspersa.

333

Bibliografski

dodatak

I. Izdanja i prijevodi
Plotinov se tekst navodi prema mjerodavnom kritikom izdanju
(editio maior) koje su priredili Paul Henry S.I. i Hans-Rudolf
Schwyzer u tri sveska (Paris-Bruxelles, 1951, 1959, 1973). Izda
nje sadri grki tekst i etverostruki kritiki aparat ispod teksta
(apparatus testium, fontium, marginalium et lectionum). To je iz
danje uinilo suvinim sva prethodna izdanja. Tekst sa skraenim
kritikim aparatom (editio minor) dostupan je i u poznatoj ediciji
Bibliotheca Oxoniensis (3 sveska, Oxford, 1964, 1977, 1982). Na
in navoenja Plotinova teksta u znanstvenoj literaturi vrlo je
egzaktan, primjerice 4.8.2.30: prvi se broj odnosi na j e d n u od est
skupina eneada, drugi na raspravu u odreenoj skupini, trei
na poglavlje unutar dotine rasprave, a etvrti na redak u to
me poglavlju. Od prijevoda na suvremene jezike valja spomenuti
sljedee: francuski prijevod Emila Brehiera (6 svezaka, Pari,
1924-1938, Collection Bude), s vrlo korisnim biljekama; njema
ki prijevod Richarda Hardera koji su preradili Rudolf Beutler i
Willi Theiler (6 svezaka, Hamburg, 1956-1971, Philosophische
Bibliothek), s kratkim k o m e n t a r o m ; engleski prijevod A. H. Armstronga (3 sveska [od est planiranih], Cambridge [Mass.]-Lon
don, 1966-67, Loeb Classical Librarj). Svi spomenuti prijevodi sa
dre i grki tekst.

II. Sekundarna

Kramer, H. J: Der Ursprung der Geistmetaphysik, Amsterdam,

1964.
Rist, J. M: Plotinus. The Road to Reality, Cambridge, 1967, 2 1977.
Moreau, J: Plotin ou la gloire de la philosophie antiaue, Pari, 1970.
Friichtel, E: Weltentwurf und Logos. Zur Metaphysik Plotins,
Frankfurt am Main, 1970.
Graeser, A: Plotinus and the Stoics, Leiden, 1972.
Cilento, V: Saggi su Plotino, Milano, 1973.
Schwyzer, H.-R: Plotinos, Realencyclopadie d. classi. Altertumsuiiss.
Bd 21:1, Sonderausgabe Munchen, 1978.
Szlezak, T. A: Plato und Aristoteles in der Nuslehre Plotins, BaselStuttgart, 1979.
Marie-Elise Zovko, Heideggerovo i Plotinovo poimanje vremena, s
njemakoga preveo Draen Karaman, Zagreb, 1991.

literatura

Heinemann, F: Plotin, Leipzig, 1921; Repr. Aalen, 1973.

Arnou, R: Le deesir de Dieu dans la philosophie de Plotin, Pari,
2
1921; Roma, 1967.
Brehier, E: Plotin, Pari, 1928; 2 1961.
Becker, O: Plotin und das Problem der geistigen Aneignung, Berlin,
1940.
Armstrong, A. H: The Architecture of the Intelligible Universe in
the Philosophv of Plotinus, Cambridge, 1940; Repr. Amsterdam,
1967.
Volkmann Schluck, . H: Plotin als Interpret der Ontologie Platos,
Frankfurt am Main, 1941; 2 1957; 3 1966.
Hadot, P: Plotin ou la simplicite du regard, Pari, 1963; 2 1973.

334

335

PLOTIN
Izbor iz djela

0 trima prvobitnim hipostazama

(Eneada V 1)
Prijevod

Filip

Grgi

Napomena prevoditelja:
Tekst je preveden s grkoga prema izdanju M. Atkinsona (Plotinus,
Ennead V. 1. On the Three Principal Hypostases. A Commentarv With
Translation by M. Atkinson, Oxford, 1983; knjiga se sastoji od sljedeih
poglavlja: Preface, v; References and Abbreviations, viii; Introduction,
ix; Ennead V 1: Text, xxxi; Translation, li; Commentarv, 1; Bibliography, 251; Index, 269). To se izdanje na 28 mjesta razlikuje od standardne
editio maior P. Henrya i H.-R. Schwyzera (Plotini Opera ed. P. Henry
et H.-R. Schwyzer, sv. II (Enneades IV-V, Plotiniana Arabica), ParisBruxelles, 1951). U prijevodu sam, uglavnom preutno, preuzimao Atkinsonovu emendaciju, a razline varijante itanja biljeio sam samo on
dje gdje sam smatrao da je potrebno, naime gdje je posrijedi znatnija
razlika u smislu teksta. Raspored odjeljaka unutar pojedinih poglavlja
preuzeo sam od Atkinsona.
Plotinov je stil inae iznimno teak, sintaksa mu je mjestimice posve
nerazumljiva i svakome prevoditelju zadaje dosta muke. Kako napominje
Atkinson (v), Plotina danas ee u prijevodu itaju i oni koji inae mogu
itati izvornik. Zbog toga sam u prijevodu, osim na tonost, posebnu po
zornost nastojao obratiti i na jasnou.
U biljeke sam unosio samo ono najnunije i nisam ulazio ni u
kakvu interpretaciju. Nastojao sam prije svega iz samoga teksta rekon-

struirati tradiciju na koju se Plotin oslanja, te tu i tamo uputiti na poko

ju jezinu odnosno prijevodnu potekou. Navode antikih autora uglav
nom preuzimam iz postojeih hrvatskih prijevoda, dok navode iz djela
koja jo nisu prevedena prevodim sam.
Ova je rasprava inae deseta u kronolokomu redu Plotinovih spisa,
to znai da je napisana izmeu 253. i 263. Naslov joj je, po sve
mu sudei, nadjenuo Porfirije. to se tie rijei u naslovu
(naslov izvornika glasi ' ), smatrao
sam da je najbolje ostaviti je neprevedenu, odnosno rije hipostaza" za
drati iskljuivo za Jedno, um i duu (svaki od ta tri pojma Plotin esto
nazivlje i narav", ). S druge strane, kada nije izriito rije bit
noj odredbi tih triju pojmova, tada rabim rijei opstojnost" (mogli bi
se rabiti i izrazi supstancija", zbiljnost", neovisna opstojnost" i si.;
je u mnogim vidovima istoznana s ). Inae, ini se da
rije kao terminus technicus u filozofiju uvodi Porfirije, a ra
nije je najee nalazimo u raznim medicinskim znaenjima (usp. tome
H. Dorrie, ,,. Wort- und Bedeutungsgeschichte", Nachrichten
der Akademie der Wissenschaften in Gottingen, Phil.-hist. Klasse, 1955,
35-92).

1.
t o j e j i a k l e o n o to je ujpilojda due zaborave svojega oca b o g a
1
i da, iako potjeu o d a n d e i u cijelosti pnplidaju "onomu svijetu,
ne poznaju ni sebe ni njega?
PnrVln pjihnvp
pfl|gti joct
gmini-inct
roenje, prva drun

gotnost i htijenje da pripadaju sebi samima. Kad su se pojavile,

uivale su u svojoj samovolji i m n o g o se koristile svojim samokretanjem; ptrale su na suprotnu s t r a n u j vrlo se udaljile od boga
te nisu 'zS^S~^^^Y^EI3^^oamiae. PopTuTajece koja o d m a h
bijahu Otrgnuta od svojih otaca i k o j a su p u n o v r e m e n a odrastala
daleko, o n e ne poznaju ni sebe ni svoje oce. Dakle, budui da vie
ne gledaju ni Jedno ni sebe, z b o g nepoznavanja svojega podrijetla
o n e ne tuju sebe; tuju druge stvari i svemu se dive vie nego
sebi. Budui time zbunjene, zadivljene i t o m e ovisne, otrgle su
se koliko su mogle ne tujui o n o to su odbacile. T a k o proizlazi
da je u z r o k posvemanjega nepoznavanja Jednoga tovanje ovih
stvari i netovanje njih samih. Istodobno se naime stremi prema
d r u g o m u i udi, a o n o to se udi i stremi priznaje da je slabije.
A k o se postavi kao slabije od stvari koje nastaju i propadaju, ako
sebe shvati kao o n o to je najmanje vrijedno tovanja i to je najusmrtljivije od svega to tuje, o n o ne bi moglo nikada ,,u srce
v r g n u t i " 3 ni narav boju ni njegovu m o .
Stoga je ljudima koji su u o v o m u stanju potrebno iznijeti dvo
struki dokaz, ako ih itko doista m o e okrenuti prema suprotnoj
strani, prema prvinama, te ih uzdii do najviega, Jednoga i
. Izrazom Plotin oznauje tamonji", inteligibilni" svijet.
Tako i pokazna zamjenica u njega dobiva znaenje Jednoga,
onoga koji je u onomu svijetu".
Smionost" (), roenje" () i prva drugotnost" (
) tri su razlina novopitagorovska naziva za Dvojstvo"
(). kao izraz za rabi moda ve Ferekid (o njemu usp.
b. 45), no tonost toga podatka nije sigurna (rije je fr. 14 u
Diels-Kranzovu (DK) izdanju predsokratovskih fragmenata, a taj je
fragment tamo oznaen kao nepravi"). u ovome kontekstu
Plotin rabi moda inspiriran Platonovim Timejom 41e3. (Za iru
raspravu , i usp. Atkinson, 4-7.)
Slinu frazu nalazimo na nekoliko mjesta u Ilijadi (10.447, 15.566,
20.195-196 itd.), pa slijedim Maretievo vrgnuti" za .

340

341

prvotnoga. Koji su dakle ti dokazi? Jedan pokazuje netovanje

onih^stvari koje_dua_sada- tuje, a to emo"^pslrriije"TzlOiti na
drugim
mjestima. 4
U
ruj^je^naj^^
te-je podsjea
takorjgi^rj^ua^^
Taj je prvotniji od ono
ga te kad se razjasni objasnit e se i onaj. njemu sada valja
govoriti, jer blii je o n o m u to istraujemo te je koristan i za onaj
dokaz. Naime, o n o to istrauje jest dua i o n a m o r a spoznati to
je to to trai, da bi prvo upoznala sebe, ima li m o istraivanja
takvih stvari, ima li takvo o k o da bi vidjela i pristoji li joj istra
ivati. Jer ako su joj predmeti istraivanja tui, emu onda to?
No ako su joj srodni, pristoji joj istraivati i m o g u e joj je otkri
vati.

2.
Neka dakle svaka dua prvo razmisli t o m e da je o n a sama ta
koja je_st\^pxila-^^iiva biajLidahnuvi im ivot. To je uinila za
o n o to hrani zemlja i more, za o n o to je u zraku, za boanske
zvijezde na nebu; dua je sama stvorila Sunce i o v o veliko n e b o ;
ona ga je sama uredila i sama ga kruei dovodi u red. Dua je
narav drukija od o n o g a to ureuje, to pokree i to oivotvoruje. I n u n o je vie vrijedna tovanja ori tih stvari, jer pne na
staju kadJLb-dusuopjskr^^
dorfp^sama d u i i a j e v j e c n a jer
sebe ne naputa". 5
' A koji je nain op^rbljivanjaivotom, kako u itavu svijetu
tako i u pojedinanostima, neka tome dua razmisli ovako: neka
veliku duu ispita druga dua, koja nije malo vrijedna za ispiti
vanje jer se m i r n o o m svojega stanja oslobodila prijevare i onoga
to opinjava druge due. Neka joj mirni budu ne samo tijelo to
je okruuje i vreva tijela, nego i itavo okruje; neka budu mirni
zemlja, more, zrak i samo nebo, koje je bolje. Neka shvati kako
Henry i Schwyzer upuuju na II 4 i III 4. No moda je, kako pri
mjeuje Atkinson (18), rije nekome usmenome priopenju.
Navod je iz Platonova Fedra 245c8. Usp. kontekst, 245c7-9: Samo
ono to samo pokree [sc. dua], jer sebe ne naputa, nikada se ne
prestaje pokretati, nego je ono i drugim stvarima koje se kreu po
etak i izvor kretanja".

342

dua odasvud takorei utjee u postojano n e b o izvana te se uvre

i odasvud prodire u nj te ga osvjetljuje. Kao to sunane zrake
kada osvijetle taman oblak rasvjetljuju ga i daju mu utozlati lik,
tako je i dua, prispjevi UJ4Jfilo neba, dala mu ivot, dala mu
6
besmrtnost te ga probudila neivoga. PokrenTfcb vjenim kreta
njem p o d razboritim v o d s t v o m due n e b o postade b l a g o t n i m i
vim b i e m . Kad se dua u nj naselila, n e b o je dobilo vrijednost,
a prije due bilo je m r t v o frijrln, romljn i vorln, ttada tmino tvari,
r|ph"Tp o n o od ega zaziru b o z i " , kap_.to-kae~-pjesnik.7
Njezina m o i narav postala bi j o oitijom i jasnijom kad bi
se na o v o m u mjestu razmotriIS"Teako dua o b u h v a a i vodi n e b o
svojim vi asti ti m h ptnjarga. O n a je naime sebe dala itavoj toj veKmt; kolika jest, a produevljen je i svaki razmak, veliki i mali,
iako su razlina tijela razlino smjetena, jer j e d n o je ovdje, a dru
go ondje, j e d n a se tijela nalaze na suprotnim stranama, a druga
su m e u s o b n o odvojena na drugi nain. No dua nije tako: o n a
nije razdijeljena u dijelove pa da dijelom sebe svakoi pojedinoj
stvari daje ivot, nego sve ZjfvTc^eklfl.dugom, opfl
va .posvn1
Ha"jTHgnfrng ^^paaju^
nra-lcnjj ju je stvorio, i p o t o m e to j e
Jeano i po t o m e to je posvuda. A n e b o , iako je m n o n o i posve
raznoliko, njezinom je m o i j e d n o te je z b o g n j e ovaisviip.t b o g . I
Sunce je b o g jer je produevljeno, i druge zvijezde,^a-i-*ni, ako
smo togodJao?a.nsk(a,J3jo&ns_ka3mQ z b o g toga. L e i n e bi valjalo
rlbaciti prije nego g n o j . " 8
U z r o k z b o g kojega su bogovi bogovi m o r a biti b o g znatniji
od njih. Jednake je vrste i naa dua, i kad je istrai bez do
dataka te je u z m e proienu, nai e isto o n o vrijedno tova
nja to nazvasmo d u o m i to je vrednije tovanja od svega to je
tjelesno. Jer z e m l j a j e sve". 9 Pa i d a j e vatra,'to bi bilo o n o to
Neiv" ovdje prevodim , naime moe znaiti i leati
mrtav", a iz konteksta je oito kako Plotin govori nainu na koji
dua oivotvoruje.
Usp. Ilijadu 20.65, prema Maretievu prijevodu.
Ovo je u DK Heraklitov 96. fragment. Navodim malo modificiran
Majnariev prijevod. Nije posve jasan smisao koji Plotin ovdje pri
pisuje ovomu fragmentu odnosno zato ga uope navodi.
Ovo je navod iz Aristotelove Metafizike A 8, 989al0, u Ladanovu pri
jevodu.
343

je pali? Isto je i to se tie stvari koje su iz toga dvojega spoje

ne, bilo da im doda vodu, bilo zrak. A ako e produevljeno bi
ti o n o za i m se tei, zato bi zanemario sebe i teio za n e i m
d r u g i m ? A k o se divi dui u n e e m u drugomu, divi se sebi sa
mome.

3.
B u d u i da je dua tako tovanja vrijedna i boanska stvar, v e
sasvim uvjeren da e takva stvar prii bogu, s p o m o u takva uzro
ka uspni se p r e m a njemu. Naravno, nee gaati iz daljine, a nee
biti ni p u n o o n o g a to je izmeu.
U z m i dakle o n o to je boanskije od ovoga boanstva, duino
10
gornje susjedstvo, o n o to joj je prvotno i to joj je izvor. Jer
iako je o n a onakva stvar kakvom ju je pokazala naa rasprava,
i i r n a
o n a j e nekakva slikp
K a o to j e izreena misao slika misli
11
u dui, tako je i sama dua izraz u m a i itava djelatnogjLte. i
v o t . ia..ga umjajje^u opstojnost neega drugoga, kao to u vatri
j e d n a toplina ostaje u^njo^^raruguTiri. N o tujjjelafcaost-^aaae n e
t r e b a shvatiti^ kao_jie^t^Jto~ie^eevjiego kao neto_Jto,.^s j e d n e
stTTaBeT-ostaje-u- Jednomu*, dok, s druge strane, daje opstojnost
drugomu.
Buduj^da-dua^potjee od u m a ^ o n a je umna; um joj je u razmijh^anju, a i savrej^^
je poput oca po
die j e r nije ju, u usporedbi sa s o b o m , rodio savrenu. Stoga nje
zino opstojanje potjee od uma, a pojam joj je djelatan kad gleda
u m . Jer-4cad~crgleda~um, o n o t o umuje i udjelovljuje jest iznutra
i svojstveno joj je. Djelatnou due valja zvati samo o n o to ona
udjelovljuje u m n o i sama iz sebe. Nie djelatnosti potjeu s dru
g o g a mjesta i trpnosti su takve due.
Henry i Schwyzer uz rije susjedstvo" () upuuju na Pla
tonove Zakone IV, 705a4. No kontekst u kojemu Platon rabi tu rije
posve je drukiji, pa Atkinson (49) s pravom sumnja u moguu po
vezanost toga mjesta s ovim Plotinovim.
. Nauk je prije Aristotelov
(usp. De interpretatione 1, 16a3-4) doli Platonov (usporedi li se pri
mjerice sa Sofistom 263e3-8), a terminologija je stoika.

344

Um dakle duu ini boanskijom, kako time to joj je otac,

tako i t i m e s t o ' J e U njoj prTsutan. I z m e u njih n e m a niega doli
njihove razlinosti - dua kao po redu svakako sljedea i kao o n o
to prima, um kao oblik. No i tvar u m a jest lijepa budui u m u
slina i jednostavna. Kakav je u m , jasno, je i iz toga to je bolji
jjdjiujiej koja je takva^KaKvu s m o je opisali.

4.
To bi se m o g l o vidieti i iz sljedeega. A k o se tkogod jiudi ovoiTmsjetilnoirjli svijetu gjejjajui n j e ^ o v u ^ v j l i c ^ ^ b ^ p c ^ u i red
vjeCfioga_kretanja te b o g o v e to su u njemu, j e d n e vidljive, druge
paknevidljive, teTduhove, iva bia i sve biljke, neka ide gore do
svojega prauzora i o n o g a to je istinskije i neka t a m o vidi sve
misaone stvari koje su same po sebi vjene, u njima svojstvenu
12
shvaanju i ivotu; neka gleda n e p o m i j e a n " um koji je njihov
poglavar, neizmjernu mudrost, istinski ivot za vrijeme Krona,
b o g a ije ime z n a c T ^ r b s ' ( i s t ' ' ) i^TT^TT^unT'). 1 3 Naime, on u
seb^buhvgja^sa^
p m , g^akoga, bagBHSTgJnnMBu,
%truci^vjeno u miro"vianju3ra zato da trai preinaku kad je sre
tan? K a m o da ide kad je sve u njemu? Isto tako, on, budui da
je najsavreniji, ne trai rast. Stoga i sve o n o to je u njemu jest
savreno, da bi on m o g a o biti potpuno savren, nemajui u sebi
nita to nije savreno, nemajui u sebi nita to ne misli. On ne
misli traei o n o to misli, nego posjedujui t o . 1 4 Njegova blaenost nije steena, nego on jest sve u vjenosti. To je zbiljska
vjenost koju oponaa vrijeme vrtei se o k o due, j e d n e stvari naUsp. Platonov Kratil 396b6-7, kao i sljedeu bilj.
Polazei vjerojatno od Hesiodova opisa Kronove vladavine (Op. 110 i
d.) te od konteksta vlastite rasprave Plotin ovdje iznosi platoniku etimologiju rijei . Njezino je podrijetlo Platonov Kratil
369b6-7, gdje Platon kae kako rije dolazi od i ,
a odreuje kao istou i nepomijeanost uma". (Tako se ta
rije uglavnom i rabi u novoplatonizmu, usp. Proklo, Theol. Plat. 5.3.)
No izvornije znaenje rijei jest sitost" (usp. II. 13.636 ili 19.221,
Heraklit fr. 65 DK, pa i Platonov Fedar 240c2), a izgleda da Plotin
kasnije (usp. b. 27) i to uzima u obzir.
Usp. slino u Aristotelovoj Metafizici 7, 1072b22-23: [Um] djeluje
posjedujui miljeno" (prijevod T. Ladana).

345

putajui, a prema drugima se kreui. Naime, s duom su po

vezane sad jedne, a sad druge stvari - sad Sokrat, sad konj, uvijek
n e k o j e d n o od bia. N o - u m jp_gva bia. S t o g a j j m u_sebi i m a sve
r
stvari koje miruju_u y j ^ o j | a J ^ P - < > s a m o _ S S S 7 ajtojjggt" je
vjerno, dok b u d u n o s t ne postoii - jer i o n o tada J e s t " -*a ne
pSsEojTjii prolost - jer tamo nita nije prolo - nego su sve stvari
vjeno prisutne^ jer su istovjetne i jer takorei uivaju to su ta
kve kakve su.

biti istovjetnosti. A razlika je drugotnost. Prvine svojom mnotvenou ine broj i kolikou, a kakvoa je svojstvenost svake od njih.
Iz njih, kao iz uzroka, potjee sve ostalo.

5.
Dakle, taj b o g ponad due jest m n o a n , d o i m je dui svojstveno
da je u t i m stvarima i da je s njima zdruena, o s i m ako se ne
17
htjedne o d m e t n u t i . Prjbliivi se umu i takorei postavi s njim
18
j e d n o , ona p i t a tko je onajjsojj.^aje-sfevorio. To je onaj koji je
jednostavan, koji je'plnje takva mnotva,Jkpjije uzro.k.kako bitka

Svaka od njih jest um i bie, a cjelina je sav um i sve bie um jer miljenjem uspostavlja bie, a bie, time to je miljeno,
u m u daje miljenje i bitak. U z r o k miljenja neto je drugo, a to/
je i u z r o k bia; obojemu je dakle uzrok neto drugo, oboje su nai
me zajedno i supostoje te ne naputaju j e d n o drugo, nego, iako
su dvoje, to je jedinstvo isto tako um kao i bie, o n o to misli i
o n o to je miljeno - um zato to misli, a bie zato to je o n o to
je miljeno. Naime, ne bi bilo miljenja da n e m a drugotnosti, a
ni istovjetnosti. Um dakle postaje prvinama: bie, drugotnost i
istovjetnost, a valja dodati i kretanje i mirovanje 1 6 - kretanje ako
um misli, a mirovanje da bi o n o to je miljeno bilo istovjetno;
drugotnost da bi bilo onoga to misli i o n o g a to je miljeno. Kad
bi otklonio drugotnost, proizalo bi Jedno i utnja. No i pomilje
ne stvari trebaju m e u s o b n o biti razline. Budui d a j e um j e d n o
sa s o b o m samim i b u d u i da svemu postoji neto zajedniko, m o r a

uma,
x^^^g^^^^^^^^^yv^^chroia.
""""Rume, bj~QJ^aija.praota.ru-Jj^

Henry i Schwyzer uz ovo upuuju na Platonov Parmenid 144b2

(Bivstvo je dakle razdijeljeno medu sve mnotvo bia te se ne odmee
ni od kojega od njih"), no Atkinson (104) opet upuuje na razlinost
konteksta.
itam , a ne , kako je u Henrva i Schwyzera.
Teko je tono odrediti na koga se Plotin ovdje oslanja. Kad bismo
ovaj odjeljak usporedili s izvjeem to nam ga pitagorovcima daje
npr. Aleksandar Polihistor (Diogen Laertije 8.24 = fr. la DK: Po
elo svega jest jedinica [, a ne ]. Iz jedinice nastaje neodreeno
dvojstvo koje jedinici, koja je uzrok, slui kao tvar. Iz jedinice i
neodreenoga dvojstva nastaju brojevi"), inilo bi se da Plotin jedno
stavno preuzimlje pitagorovski nauk. No to nije posve tono. Dodue,
iz pitagorovske tablice opreka (Arist. Metaph. A 5, 986a24-27), a i iz
mnogih drugih izvora, koje ovdje nije mogue navoditi, jasno proizlazi
da je jedno" odreujui moment. No sam Aristotel (koji je raniji i
vjerodostojniji izvor od Aleksandra) pitagorovcima pripisuje tvrdnju
da Jedno" nastaje (Metaph. 3, 1091al3-18), odnosno da ono postoji
iz parnoga i neparnoga, odreenoga i neodreenoga (Metaph. A 5,
986al7-21). Tvrdnju nastajanju iz Jednoga" (odnosno, bolje, iz Jed
noga) Aristotel vie vee uz Platona i platonovce sklone pitagoriziranju". No ovdje je nemogue temeljitije ui u problem. U svakom
sluaju, Plotina valja povezati s puno kasnijom tradicijom negoli je
izvorna pitagorovska.

Usp. Platonov Timej 37e5-38a2: Naime, kaemo 'bijae', 'jest' i 'bit

e', a njemu [sc. onomu to je vjeno] kao istinski izriaj pristaje samo
'jest', dok 'bijae' i 'bit e' pristoji kazati za nastanak u vremenu".
Bie", kretanje", mirovanje", drugotnost" i istovjetnost" pred
stavljaju Platonovih pet najviih rodova ( ), usp. Sofist
254d4-5 i 254e5-255al. Inae, problematici kategorija (naime,
predstavljaju kategorije inteligibilnoga svijeta) Plotin go
vori u VI 1-3: u VI 1, 1-24 odbacuje Aristotelov nauk kategorijama,
a u 25-30 stoiki; u VI 2 govori , a u VI 3 kategorijama
sjetilnoga svijeta (usp. tome posebno O. Hoppe, Die Gene in Plotins
Enn. VI 2, diss., Gottingen, 1965 i u novije vrijeme Ch. Evangeliou,
Aristotle's Categories and Porphyry, Leiden/New York/K0benhavn/Koln,
1988, pos. 93-188). Sto se tie veze izmeu Plotinova nauka ovdje i
Platonova u Sofistu, sporno je je li Plotin uope poznavao tekst toga
dijaloga; primjerice, K. Barthlein smatra da se na temelju ovoga nae
ga odjeljka dade pokazati da nije, nego da je pred oima imao neki
drugi predloak (usp. K. Barthlein, Prouavanje kategorija u antici",
Filozofska istraivanja 37 (1990), 1079-1104, ovdje 1098-1101).

346

a-Dvoj-

stvo jgjdjragotoo i_nastavi iz J e d n o g od njega dobiva odreenje,

dok je samo "pcTsebi neodreeno. Kad postane odreeno, v e je
19
20
broj, broj u smislu bivstva. A i dua je b r o j . Prvine naime nisu

Tvrdnja da je dua broj isto tako pripada platonikoj tradiciji, a pro

izlazi iz odreenoga tumaenja Platonova Timeja 35bl-3, gdje je rije
i

347

ni m a s e ni veliine, j e r te teke stvari, za koje zamjeivanje misli

da su postojee, jesu drugotne. Niti u sjemenu o n o to je vlano
nije o n o vrijedno tovanja, nego je to o n o to je nevidljivo. A to
su broj i pojam. Dakle, broj, za koJi-aJsaa-kakQ.Jej3ndie, te Dvojstvo, jesu,-pejmavijL.U0*..No Dvojstvo je n e o d r e e n o u z m e li se
primjerice u smislu podmeta, d o i m svaki broj iz Dvojstva i Jed
n o g jest oblik; um je takoreij^hli.CT..i^-ebtika-^oji^ nastali u
njernur-Orr se na j e d a n nain ujabliuje-putejn ^
a na drugi
n ^ ^ a t m u ^ e ^ M ^ ' kao to j e primjerice sluaj s udjelovljen i m vidom. MilienifiieLiutimft areni? koje zrffe, a to .dvoje jmt, jpfinp.

6.
K a k o dakle mnjjaje i to zrije i kako je u o p e stekao opstojnost
i ^ " i? .^^ hi m o g a o zrejj? Naime, dua sada posjeduje n u n o s t da postoje te stvari i udi za o d g o v o r o m na pitanje
k o j e m u su stari mudraci m n o g o raspravljali: kako je iz Jednoga,
koje j e o n a k v o J e d n o kakvoJcaj^jQH!__d^^
epsojno^kJ3jilo^I^^
i&Jacoj? Zato o n o nije ostalo
u sebi, n e g o je iz njega proisteklo toliko m n o t v o kakvo se vidi
m e u b i i m a i za koje zahtijevamo da se svede na nj?
N e k a se dakle kae ovako, poto s m o dozvali samoga boga,
ne i z g o v o r e n o m rijeju, nego tako to se d u o m ispruujemo u
molitvi upuenoj njemu, jer na taj se nain m o e m o moliti mi
sami njemu s a m o m e : neka dakle onaj koji promatra boga, budui
u s a m o m e sebi kao u nutarnjemu hramu, ostajui miran, s o n u
stranu svega, neka taj gleda mirujue slike 2 1 koje su v e izvanj0 nastanku due. Tamo stoji: Pomijeavi ih s bivstvom i od ta tri
sastojka [sc. djeljivoga, nedjeljivoga i njihove mjeavine] nainivi jed
no, ponovno je tu cjelinu podijelio na odgovarajui broj dijelova te je
svaki od njih pomijean od 'istoga', 'razlinoga' i bivstva". Iz ovoga
je Ksenokrat (elnik Platonove Akademije od 335. do 314) izveo
zakljuak da je dua broj koji sam pokree smatrajui da se u ovomu
Platonovu odlomku zapravo opisuje nastanak niza prirodnih brojeva
iz nedjeljivoga () i djeljivoga (mnotva, , koje povezuje s ne
odreenim Dvojstvom). Iz prvoga mijeanja toga dvoga nastaje broj;
budui da je dua broj koji pokree, tomu je potrebno dodati i isto"
1 razlino".
. Rije znai i kip", svetite", mjesto uivanja",
dragocjenost" i esta je u platonizmu. Platon u Timeju 37c6-7 govori

348

ske, ili, tovie, sliku koja se najprije pojavila, a pokazuje se na

sljedei nain.
Za sve to se kree potrebno je da postoji neto p r e m a e m u
se kree. Budui da za J^d^^>po^tojieitLtakvo, neka ne tvrdimo da se. ono krefljtego. ako neto nastane nakon njega, o n d a
je n u n o ^ d a j e to nastalo zato to e v j e ^ o * ^ r e H e ^ S E O e d i a o g a .
Stavimo n a s t r a n u nastanak u vremenu, jer g o v o r i m o vjenim
biima. Pripisavi im u raspravi nastajanje pridat e m o im neki
dio od reda u z r o k a . 2 2 Dakle, za o n o to odande nastaje treba ka
zati kako je nastalo ne pokrenuvi se. Jer kad bi togod nastalo,
a da se o n o pokrenulo, tada bi o n o s t o j e nastalo nastalo kao tree
od njega, nakon kretanja, a ne kao drugo. Budui dakle da je Jed
no nepokretno, ako togod drugo nastane nakon njega, o n o m o r a
stei opstojnost ne tako to je sklono neemu, niti tako to za
neim tei, a niti uope kao pokrenuto.
K a k o onda treba shvatiti o n o to miruje o k o j e d e e g a " i to
njemu m i s i i t I ? V a l j a H i ^
njega izlazi,

_yaljao

no kojTTTazTabk o n o miruje, poputrsjaja Sunca

jLOJUe-JjkoInjega

A_a.vft. bia, obkle g"oa miruju, iz svojega bivstva, iz m o i koja je

u njima prisutna rjrouzroujii_opstoiaost.. koja je o k o njih, uz nji
h o v izvanjski dio i koja njima ovisi, jer je slika takorei prauzora
iz kojih je postala. Vatra proizvodi toplinu koja potjee iz nje, do
im snijeg ne zadrava svoju hladnou samo unutar sebe. t o m e
ponajvie svjedoe miriljave stvari. Naime, dokle god postoje, is
putaju iz sebe u okolinu neto u emu onaj tko je blizu uiva
kao u opstojnostima. Isto tako, sve o n o to je ve savreno to i
raa. A o n o to je vjeno savreno raa vjeno, i to o n o to je
vjeno. Raa i o n o to je nie od njega. to dakle valja kazati
, slici vjenih bogova" (iako nije posve si
gurno da je tu rije upravo slici), dok se u kasnijoj tradiciji (npr. u
Prokla) bog nazivlje .
U Atkinsonovu izdanju stoji:
, . Stanovite probleme stvara
, jer moe biti i gen. sing. i ak. pl. Atkinson predlae da se ita
kao genitiv, posebno zato to pojam ukljuuje pojam uzroko
vanja te stoga, na novoplatonikim naelima, pojam " (141). Sto
ga iza ubacuje (kao objekt od ), a ja slijedim takvu
sugestiju (iako mislim da onda nije ni potrebno).

349

o n o m e to_jejaajsjivrenije? Iz njega ne jDotjee nita doli o n e stva

jedinstvo, no jedinstvo je m o g u n o s t svega. Dakle, miljenje pro

ri koje su naivee nakon njega. A o n o najvee nakon njega i dru-

matra o n o ega je to m o g u n o s t te to takorei odvaja od m o g u n o

g o t n o jest y m . /

sti - naime, inae ne bi bilo um - j e r o n o u sebi ve ima takorei

Naime. urn_gleda J e d n o i potrebuje samo J e d n o . dok-Jedno

svijest m o g u n o s t i da b u d e bivstvo. O n o zacijelo s o b o m s a m i m

ne potrebuje u m . A i treba da o n o to je nastalo iz neega to je

sebi odreuje bitak s p o m o u m o i to potjee od J e d n o g a i zato

jace~oc?Trn1a"Trilde um, d o i m je um jai od svega ostaloga, jer sve

to mu je bivstvo takorei j e d a n dio od o n o g a to pripada J e d n o

je n a k o n njega. Primjerice, dua ie pojam u m a i nekakva djelat -

m u , od J e d n o g a potjee te se p u t e m njega jaa i p u t e m njega i iz

N o pojam j e due nejasan -

njega usavruje u bivstvo. S a m o odande zrije, kao neto djeljivo

jer dua je slika u m a - te stoga ona treba gledati i prema u m u .

iz nedjeljivoga, ivot, miljenje i Sve, j e r o n o nije dio Svega. Sve

nost. kao_to je u m pojar" Jadnoga

Na isti nain i um, da bi bio um, treba^gledati,prema_Jednomu.

naime potjee iz njega, jer o n o nije z a u z d a n o nekim oblijem. O n o

Ne gleda ga odvojen od njega, n e g o zato to.je naka~nj,ega, a

je naime samo Jedno. Kad bi bilo Sve, bilo bi m e u biima. Z b o g

izmeujiema^Tteega^. kao-to n e m a niega ni izmeu due-jjuiaa.

toga nije m e u stvarima koje su u umu, n e g o sve potjee iz njega.

Sve ezne za stvoriteljem i voli ga, a ponajvie kad su stvoritelj i

Stoga su te stvari bivstva; j e r svaka je v e o d r e e n a i ima takorei

stvoreno sami. A kad je stvoritelj i o n o najbolje, tada je o n o stvo

oblije. Bie pak ne treba takorei lebdjeti u neodreenosti, n e g o

r e n o n u n o u s njime zajedno, tako da je od njega razdvojeno

treba biti g r a n i c o m i mirovanjem uvreno. Mirovanje je misao

samo drugotnou.

n i m stvarima odredba i oblije, ime dobivaju i opstojnost.

Ovaj je um o d roda t o g a " ,

26

u najiemu smislu dostojan

i m e n a u m " , ne postaje iz n e k o g a drugoga izvora doli iz prvotno

ga poela; kad nastane, s njim o d m a h nastaju i sva bia, sva lje

7.

pota ideja i svi u m n i bogovi. Budui p u n o n o g a to je stvorio te

Kapmp k,aWp jp nm sliUi-fcMir)np-fl

No valja govoriti jasnije, prvo

zato j e r o n o to je nastalo na neki nain m o r a biti J e d n o te

m o r a sauvati m n o g o njegovih obiljeja i biti mu nalino, kao to
je svjetlost nalina Suncu. No J e d n o nije u m . Kako onda o n o stva
ra u m ? Zato to je okretanjem prema s a m o m e sebi um gledao, a

g o t o v o p o n o v n o progutavi to zato to to zadrava u sebi, to se

niti izlijeva u tvar niti odrasta k o d Reje. ( K a o to tajne i prie
b o g o v i m a navjeuju kako Kron, najmudriji bog, koji se r o d i o pri
je Zeusa, o n o to rodi opet u sebi zadrava, z b o g ega je p u n te
um u sitosti. N a k o n toga, kau, kad je v e sit, stvara Z e u s a . 2 7 )

to zrenje jest u m . 2 3 O n o pak to zamjeuje neto drugo jest ili

sjetilno zamjeivanje ili u m . 2 4 Siptilno ip. zamipivanje pnpnt crte.
u m p o p u t kruga, a jerjjin p " p "

T e d i t a kruga. 2 5 N o krug j e ta-

kav da se dade podijeliti, dok ovdje nije takav sluaj. Da, i ovdje je

zf\ , . I ova
reenica stvara probleme u prevoenju, jer iz nje nije posve jasno ka
ko je odreen um, kao njegovo okretanje prema samome sebi, ili kao
okretanje Jednoga, to je iznimno vano pitanje. Ponovno slijedim
Atkinsonov prijedlog (157-160).
Ono to zamjeuje" = .
Onako kako stoji u grkome, reenica je besmislena (
), pa je rekonstruiram onako kako to ini veina
tumaa i prevoditelja.

350

Usp. Ilijadu 6.211, prema Maretievu prijevodu.

Kronu usp. gore, b. 13. Atkinson na oba mjesta prevodi sa
satietv", no mislim da to znaenje Plotin ima na pameti samo ovdje.
Sintagmom niti se izlijeva u tvar niti odrasta kod Reje" naznauje
se nekoliko stvari. Kao prvo, valja obratiti pozornost na injenicu da
Platon u Kratilu (402a4-c3) tvrdi da ime (Reja je inae ki Urana
i Geje, Kronova ena) dolazi od glagola (tei") te daje onaj koji
je skovao to ime (u ovome kontekstu misli na Homera, II. 15.187) bio
mudar kao i Heraklit, koji je govorio da sve tee poput rijeke (usp. A
1 te 12 i 91 DK). (I stoik Krizip /SVF 2.318/ kae kako dolazi
od , jer da rijeke teku iz zemlje /Geje/.) Stoga kontrast u naemu
sadanjemu odlomku jest izmeu stabilnosti uma i nepostojanosti fi
zikoga svijeta" (Atkinson, 179). No, s druge strane, zanimljivo je i to
da pitagorovac Filolaj Reju nazivlje dvojstvom (fr. 20a DK), a kasnije
Ksenokrat (fr. 15 Heinze) dvojstvo nazivlje majkom bogova".

351

U m n a i m e raa duu, j e r u m ie.sayji.en. Naime, budui savren,

trebao je stvoriti - takva m o ne m o e biti neplodna. No ni ovdje
o n o to je stvoreno ne m o e biti jae, nego, budui da je slabije,
njegova je slika, na isti nain neodreena; odreuje ga i takorei
uobliuje o n o to ga je stvorilo. Stvorenje u m a jest nekakav pojam
i o p s t o j n o s t , o n o .sto .razmilja. T ^ j T ^ o j l ^ ^ e ^ r ^ ^ ofcoj.ima,
svjetlo uma, biljeg to njemu ovis17 ono*sfo"je, s jedne strane,
sraslo s njim pa je time_isjJunjeno, ujva, sudjeluje- u njemu i
misli,"do^Ts druge strane/dokuuje o n o to j e nakon njega, tov i e T s a m o stvara, i to o n o to je n u n o u slabije od due. to
28
mu valja govoriti kasnije. Do toga su p o d r u j a b o a n s k e stvari.

8.
To je i razlog P l a t o n o v i m trima naelima: S v e je kralju sve
g a " (misli na prvotne stvari), d r u g o je drugotnim stvarima, a
tree o n i m a treima po r e d u " . 2 9 K a e i kako postoji o t a c uzro
k a " 3 0 p o d u z r o k o m mislei n a u m , j e r u m j e njegov tvorac. Kae
"Itako on stvara duu u o n o m u v r u . 3 1 Budui da je otac u z r o k
uma, za nj kae kako je d o b r o i kako je s o n u stranu u m a i ,,s onu
stranu bivstva". 3 2 Na m n o g i m mjestima bie i um nazivlje idejom.
T a k o je Platon z n a o da iz dobra nastaje u m , a iz u m a dua. Stoga
Prema Atkinsonu te Henrvu i Schwyzeru rije je II 4.
Navod je iz Platonova II. pisma (312el-4), koje se danas smatra neau
tentinim. Zbog oite tendencije nauku stupnjevanju ovaj je Plato
nov odlomak bio utjecajan u tradiciji platonizma, iako, kako pokazuje
H. Dorrie (Der Konig. Ein platonisches Schliisselwort, von Plotin
mit neuem Sinn erfullt", Revue internationale de philosophie 24
(1970), 217-235), tek u Plotina dobiva sredinju vanost: Za dokaz
to ga brani Plotin [...] da postoje tri stupnja bitka (hipostaza), nita
vie i nita manje, ovo mjesto 312E trebalo je predstavljati upravo
kanonski dokaz" (Dorrie, 225).
Plotin vjerojatno upuuje na VI. pismo, 323d4.
Usp. Timej 34b i 41d.
Usp. Dravu VI, 509b8-9: Dobro nije bivstvo, nego se starou i moi
jo i izdie s onu stranu bivstva". U novoplatonizmu se I. hipoteza u
Parmeuidu (137c-142a) poistovjeuje s bogom odnosno idejom dobra,
za koju se kae kako je ,,s onu stranu bivstva".

352

ove nae tvrdnje niti su nove niti su sada pronaene, nego su

odavno izreene, ali ne razvito. Sadanje rasprave tumae ih svje
doanstvom spisa Platona samoga potvrujui da su ova naa
mnijenja drevna.
Takvu se mnijenju ranije prikljuio i Parmenid ukoliko je sje
dinio bie i um te bie nije postavio m e u sjetnine kaui Isto
33
se m o e misliti i m o e b i t i " . A za bie kae i kako je nepokret
34
no"
- iako mu pridodaje miljenje - izuzimljui od njega sve
tjelesno kretanje, da bi ostalo onakvo kakvo jest, i usporeujui
35
ga s o l i n o m kruglje" jer sve ima u sebi obuhvaeno i jer mu
36
miljenje nije izvanje, nego je u njemu. Iako u svojim spisima
tvrdi d a j e bie Jedno, dao je p o v o d a t o m u da se to Jedno razotkri
je kao mnotvo.
Platonov Parmenid, tonije govorei, razlikuje prvotno Jedno,
koje je u poglavitijemu smislu Jedno, drugotno Jedno, koje na
zivlje J e d n o - m n o g o " , te na treemu mjestu J e d n o i m n o g o " . Ta
37
ko je i on suglasan s n a u k o m trima naravima.
' . je Parmenidov 3. fragment.
Prevodim ga tako to uzimam kao subjekt, a s infinitivima razumijem u potencijalnome znaenju, to nalazimo i u nekim
drugim Parmenidovim fragmentima (2.2, 2.3, 8.34). Takvo je rjeenje
predloio jo Zeller (usp. E. Zeller/W. Nestle, Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen Entmicklung, Bd. 1, Abt. 1.2: Allgemeine
Einleitung - Vorsokratische Philosophie, Darmstadt, 7 1963, 687 b. 1).
Usp. Parmenid, fr. 8.26.
Usp. Parmenid, fr. 8.43. Zanimljivo je da Plotin, kako vidimo, Par
menidov fr. 3 povezuje s fr. 8, a ne s, recimo, fr. 2. Mogue je dakle
da je poredak Parmenidovih fragmenata u predloku po kojemu ih
navodi Plotin ipak znatno drukiji od poretka u DK. No, s druge stra
ne, valja napomenuti da Plotin prethodnike navodi uglavnom tako to
povezuje smisao njihovih tekstova (usp. gore, b. 29-32).
Zanimljiv je plural ,,u spisima"; naime, Diogen Laertije (1.16 = A 13 DK)
izriito tvrdi, a tako je openito i prihvaeno, da je Parmenid napisao
samo jedan spis. No usp. Platonov Parmenid 128a8: .
Prvotno Jedno" odgovaralo bi I. hipotezi Platonova Parmenida (137c142a), drugotno Jedno" II. hipotezi (142b-155e), a jedno i mnogo"
III. hipotezi (odn. Ha, 155e-156b). Klasina studija izvorima novoplatonikoga tumaenja Parmenida. jest E. R. Dodds, The Parmenides
of Plato and the Origin of Neoplatonic One", Classical Quarterly 22
(1928), 129-142. On pokazuje kako korijeni takva tumaenja seu do
novopitagorovca Moderatusa, a moda i ranije, do Eudora i Speusipa.

353

9.
38

Anaksagora pak, nazivljui um istim i nepomijeanim,

ono
prvotno postavlja kao neto jednostavno, a Jedno kao odvojeno.
No z b o g svoje je drevnosti zanemario tonost. I Heraklit znade
da je J e d n o vjeno i u m n o , jer tjelesa uvijek nastaju i ,,u tijeku"
39
su. Za E m p e d o k l a svaa" razdvaja, a ljubav" je Jedno - jer i
on znade da je to netjelesno - a poela slue kao tvar. 4 0
Aristotel kasnije kae kako je o n o prvotno o d v o j e n o " 4 1 i
u m n o " , 4 2 no kaui kako o n o misli sebe s a m o g a " 4 3 on ga, s dru
ge strane, ne ini o n i m prvotnim. Postavljajui i m n o g e druge mi
saone stvari - toliko koliko na nebu ima kruglja, da bi svaka m o
gla pokretati j e d n u kruglju - misaonim stvarima govori druki
je nego Platon, postavljajui o n o to je razlono, jer ne posjeduje
nunosti. 4 4 No netko bi se m o g a o uditi je li to i razlono. Bilo
bi razlonije da sve kruglje, budui da pridonose j e d n o m u ustroju,
gledaju p r e m a J e d n o m u i prvotnomu. N e t k o bi m o g a o pitati da
li m n o t v o misaonih stvari potjee iz Jednoga, prvotnoga, ili su
poela u podruju misaonih stvari mnoga. A k o potjee iz Jednoga,
oito je da e imati razmjeran odnos s krugljama u sjetilnomu
38
39
40
41

42
43
44

Fr. 12.
Usp. Diogen Laertije, 9.18 (= A 1 DK) te 12 i 91.
Usp. fr. 26.5-6.
Plotin vjerojatno misli na Aristotelov : Ovaj je um od
vojen, netrpan i nepomijean, a bivstvom je djelatnost" (De anima
5, 430al7-18).
Henry i Schwyzer upuuju na Metaph. 7, 1072a26, no teko je
tono odrediti mjesto.
Usp. Metaph. 7, 1072bl9-20: Um samoga sebe 'umuje' prema dionitvu u miljenome" (pr. T. Ladana).
Usp. Metaph. 8, 1074al4-17: Dakle, mnoina kruglji nek je tolika,
tako te je razlono pretpostaviti da je isto toliko bivstava i nepokret
nih poela". Navodim malo modificiran Ladanov prijevod, bez rijei
u al6. Naime, broj kruglji odgovara broju pokretaa
(55, 47 ili 49), koji nikako ne mogu biti sjetilni. injenica da Plotin
pred sobom ima upravo ovo mjesto jasna je i iz njegove tvrdnje da
Aristotel postavlja ono stoje razlono"; isto naime smatra i Aristotel
- toan broj trebaju odrediti matematiari.

354

svijetu, koje j e d n a drugu okruuju, a j e d n a izvanjska vlada. T a k o

bi i t a m o o n o prvotno okruivalo te e postojati misaoni svijet. A
kao to ovdje kruglje nisu prazne, nego je prva kruglja p u n a zvi
jezda, a i ostale sadre zvijezde, tako e i ondje pokretai u sebi
sadravati m n o g o toga te e t a m o biti istinskiji svijet. A k o je pak
svaki pokreta poelo, poela e biti u skladu sa sluajem. I zato
e se ujediniti i raditi zajedno u svrhu j e d n o g a djela, sklada ita
voga neba? Kako to da su sjetilne stvari na nebu brojem iste kao
i misaone stvari i pokretai? K a k o m o e biti tako m n o t v e n o , iako
je netjelesno, bez tvari koja dijeli?
Stoga su od starih oni koji su se najvie p o n o v n o priklonili
Pitagori i njegovim sljedbenicima te Ferekidu ti koji su se bavili
t o m naravi. 4 5 No d o k su jedni to obraivali u svojim spisima, dru
gi nisu u spisima, nego u nezapisanim razgovorima, ili su p a k to
posve zanemarili.

10.
V e je d o k a z a n o da valja smatra^ti_kjiko^stvari stojje j w a k o : da p o
stoji neto to je s_onu stranu biajjJedno - kako je htjelo^dokazati
nae izlaganje, ukoliko"se^o"*takvim lvarnna~netb m o e dokazi
vati - d a ^ u j i o t m n j } ^
narav
due.
K a o to u naravi postoje te tri navedene stvari, tako valja
smatrati kako su one i u nama. Ne mislim p o d time da su u sje
d i n i m stvarima - jer one su odvojene - nego da su ponad sjetilnih
stvari, izvan njih, i to u istomu smislu i z v a n " kao to su izvan
itavoga neba. Isto mislim za podruje to pripada ovjeku, za o n o
to Platon nazivlje nutarnji o v j e k " . 4 6 Dakle, i naaje^kigajaeto
bjoajiskoi druge je naravi, onakva kakva je i, itava narav due.
Ferekid je bio Anaksimandrov mlai suvremenik, djelatan negdje sre
dinom 6. st. pr. Kr. Zanimljiv je zbog nekih problema kozmogonije te
etimologije. Nije jasno zato ga Plotin spominje u ovome kontekstu.
No usp. b. 2 te Aristotelovu tvrdnju u Metaph. 4, 1091b9-10, gdje
on kae kako je Ferekid ono prvotno radajue" ( )
poistovjetio s onim najboljim".
Usp. Dravu IX, 589a7.

355

SavrjtenajejmjiJtojajD^
a drugi je onaj koji udjeljuje razmiljanje. Taj razmjl[ajui dio
due,
koji za razmiljanje ne potfbtij^nikafcv^fflesno orue,
nego, da bi m o g a o razmiljati isto, svoju djelatnost posjeduje u
istoi, j e s t * o d v o j e r i i n ^ g ^ o m i j e a n s j ^ e l o m ; ne bi se prevario
onaj kojrtJTga p o s i a v i o u prvotno u m n o . Ne trebamo traiti mje
sto gdje e m o ga smjestiti, nego ga m o r a m o staviti izvan svakoga
mjesta. N a i m e , izrazi p o sebi", i z v a n " i n e t v a r n o " pripadaju
mu samo kad je sam i kad ne posjeduje nita od tjelesne naravi.
Z b o g toga Platon kae kako je u sluaju Svega duu jo i izvana"
postavljao u o k o l o upuujui na onaj dio due koji ostaje u u m n o
mu svijetu. 4 7 U sluaju nas, skrivajui znaenje, govorio je kako
je dua n a vrhu glave". 4 8 A pozivanje da se odvoji nije miljeno
mjesno - j e r o n o 4 9 je naravlju odvojeno - nego se misli na odva
janje nenaginjanjem, p r e d o d b a m a i tuou u odnosu na tijelo,
da bi se na neki nain i preostala vrsta due mogla odvesti i pre
nijeti gore, kao i njezin dio koji je smjeten ovdje, a koji je samo
tvorac i izraiva i koji se bavi tijelom.

11.
Budui dakle da p o s t o j j j h ^ a ^ k ^ i a ; ^ ^ ^ ! ^ ^ ^ ! pr^edftim_i_hjepim
stvarima, a njezino razmiljanje istrauje je li ovo pravedno od
n o s n o je li o v o lijepo, n u n o postoji i neko mirujue pravedno,
iz ega nastaje i razmiljanje u dui. Kako bi inae o n a m o g l a
razmiljati? A ako du^s^draz_milja-0-vwn stvariiga^a^sad ne,
o n d a u n a m a treb^jDOjSlajati-ttm.^oji_ne_j^zjoi^e--TTego--vjeno
posjeduje o n o pravedjiQ^a_jn^3r-a-4H^tojatL j_ppjele r -uzok i b o g

urna, koji nije djeljiv, nego je postojan; iako nije postojan na mjestuTipak se m o t f f u mrlotvu ooTkojega je svako pojedino sposobto^cl^gaprimi kao ncto dru^ti ud oiloga~to oriJ^stTupravo kao
tojeHre^ijSEFtani^
i svaki sastojak k r u n i c e j m a t o k u
nA_rjjfiiW-a~-p~Qjrn^^
Neim
takvim^toJje--u-a^iKTmTsmo Jedndgm^pdru^erii, sjajime spoje
ni i njemu ovisimo. TaKo" ffiflmamo svoje sredite, ako mu se
prlmaEremo.

12.
Kako t o dajjjak&u sebi i m a m o silne stvari, ne zahvaamo ih, n e g o
s takvim djelatnostima uglavnom nita n^^inimo7~TNeki od nas
s njima uope nita ne rade.)
Te su stvari uvijek u svojim vlastitim djelatnostima, um i o n o
to je prije u m a uvijek je u sebi, a i dua - o n o to se uvijek
k r e e " 5 0 - isto tako. No nije sve o n o to je u dui ve zamjetljivo,
nego dolazi do nas kada doe do zamjeivanja. Kad je neto dje
latno, a ne sudjeluje u mogunosti zamjeivanja, tada o n o j o nije
prolo kroz cijelu duu. Mi dakle j o ne spoznajejn^jjej.se-jo'gr-nalazimo u zamjeivanju, a nismo dio due, nego s m o cijela-dua.
Nadalje, svakTod Injeluvasduse ] | 3 ? - i uvijek djeluje sam-po
sebi. Znanje' -pQsfSjt^ad.nastane sudjelovanje raKvaanje.
Stoga je, da_JDi_bilo zahva^njia.stvari-^k^^^u' tako prisutne,
potrbjiftjia..se-4}nrJli^^
okrene^arfutra L t a m o p o b u d i p o
zornost. Kao to netkTj7^ekajui~da"cuje zvuk koji eli uti, udaljivsi se od ostalih zvukova, napree uho prema o n o m u zvuku koji
je bolji, dok on ne doe, tako i ovdje treba otkloniti zamjetljive
zvukove, osim ukoliko nisu nuni, te m o due za zahvaanje u
vati istom i s p r e m n o m za sluanje glasova odozgo.

Usp. Timej 34b3. Platon tamo govori tome kako je dua, postavljena
u sredinu tjelesnoga, rairena kroza nj, pa ga jo i izvana prekriva;
taj vanjski dio jest onaj koji, prema Plotinovim rijeima, ostaje u um
nomu svijetu.
Usp. Timej 90a5-7. Platon tamo govori tome kako je poglaviti" dio
nae due na vrhu tijela pa nas tako die sa zemlje", jer nismo
zemaljsko nego nebesko bilje".
. Na to Plotin misli? Vjerojatno na onaj dio due koji ostaje u
umnomu svijetu" (Atkinson, 224).

356

rio

Usp. Platonov Fedar 245c5.

357

0 vjenosti i vremenu
(Eneada I I I 7)
Prijevod

Filip

Grgi

Napomena prevoditelja:
Tekst je preveden s grkoga prema: Plotin, Uber Euiigkeit und Zeit
(Enneade III 7), ubersetzt, eingeleitet und kommentiert von W. Beierwaltes, Frankfurt am Main, 1967 (knjiga se sastoji od sljedeih poglavlja:
Einleitung, 7; Text und Ubersetzung, 89; Kommentar, 141; Abkiirzungen, 296; Texte, 297; Literatur, 300; Index I (griechische Termini), 309;
Index II (Sachen und Namen), 313). Beierwaltes je izvornik preuzeo iz
tzv. editio minor (Plotini Opera ed. P. Henry et H.-R. Schwyzer, sv. I
(Porph. Vita Plotini, Enneades I-III), Oxford, 1964) i samo neznatnije odstupa od toga izdanja. Naslov izvornika glasi
.
Naela kojima sam se rukovodio u prevoenju i sastavljanju bilje
aka ista su kao i u sluaju V 1. Raspored odjeljaka unutar pojedinih
poglavlja preuzeo sam od Beierwaltesa. Inae, ova je rasprava 45. u kro
nolokomu redu Plotinovih spisa i posljednja je to ju je Plotin sastavio
za vrijeme Porfirijeva boravka u njegovoj koli (263-268).

1.

2.

K a e m o V a V r > su vjenost i ia^aaae-Baaduaoban f a ^ i i n n i i k a V r .

vjftTTnstjiripaH tr^inOJ 3. fi, V r i . j p r n p n n p m e gto nastaje jLovome~T5vemu. Odatle vjerujemo da p o p u t vrlo estih primjena miiljenja u svojim duama i m a m o neku jasnu predodbu vjenosti
i vremenu, j e r njima uvijek g o v o r i m o i u svakome ih sluaju
spominjemo. Kad pokuavamo doi do razumijevanja vjenosti i
v r e m e n a i, takorei, pribliiti im se, tada n a m je uvijek iznova
misao u dvoumlju - svatko od nas uzimlje druge tvrdnje starih
vjenosti i vremenu, a m o d a i iste uzimlje na razliit nain; po
t o m pri njima zastanemo i smatramo da je dostatno ako b i s m o
mogli, upitani, kazati mnijenje njima; nakon toga zadovoljni
odustajemo od daljnjega istraivanja vjenosti i vremena. Svaka
ko, treba vjerovati da su neki od starih i blaenih filozpfa pronali
o n o to je istinito. No pristoji ispitati koji su trkoji su to najvema
postigli te kako b i s m o i mi mogli doi do uvida u vjenost i vri
j e m e . Prvo valja istraiti vjenost. Sto smatraju da je ona oni koji
je prikazuju kao neto razlino od v r e m e n a ? A k o se naime spozna
o n o to stoji kao prauzor, m o d a bi m o g l o postati jasno i o n o to
pripada njegovoj slici, koju nazivlju v r e m e n o m . 2 A kad bi tkogod
predoio to jest vrijeme prije n e g o to je p r o m o t r i o vjenost, i on
bi, doavi na osnovi prisjeanja odavde tamo, m o g a o motriti o n o
e m u vrijeme uistinu nalikuje, ako vrijeme ima nalike s vjenou.

to dakle treba rei da vjenost jest? Je li ona samo u m n o bivstvo,

kao kad "bi tkogod kazao kako je vrijeme cjelokupno n e b o i svijet?
3
Jer, kau, i to su mnijenje vremenu neki imali. Naime, budui
da sebi predoujemo i mislimo kako je vjenost neto,.najuzyienije, a najuzvienije^e*nest"'o'pd!'mrabrie."haravi.Lbudui..da se ne
rnii^rTei'Tbje'je"od'"toga dvojega uzvienije - a o n o m e onostran o m e ni to" ne treba priricati - na taj bj_ib^aj_n^j^ejkp_mogao
jsyj3sti_najedno. Jer misaoni svijet i vjenost oboje su obuhvaaju
i i obuhvaaju iste stvari. No kad kaemo kako se j e d n o nalazi
u d r u g o m e - u vjenosti - i kad im pririemo vjenost - naime,
4
Platon kae: Narav prauzora bila je vjena" - tada p o n o v n o
vjenosti govorimo kao neemu drugome, no ipak kaemo kako
se tie misaonoga svijeta ili kako je u njemu o d n o s n o u njemu
prisutna. No to.to su oboje uzvieni ne pokazuje i njihovu isto
vjetnost; mogue je naime da bi j e d n o od njih m o g l o postati uzvi
eno p u t e m drugoga. Obuhvaanje e se za misaono bivstvo sa
stojati u obuhvaanju dijelova, dok e za vjenost obuhvaanje biti
i u smislu cjeline, ali ne kao dio, nego zato to sve to je tako da
je vjeno jest na osnovi vjenosti.

. Teko prevodiva sintagma, prije svega zbog zanimljive terminologije, razumijem

ovdje u epikurovskome smislu, kao primjenu" razuma na stvari
( , Epikur, Ep. I, p. 5.12 Usener; Diogen Laertije
(10.31) kae kako su za neke kasnije epikurovce
bile etvrti kriterij istine). Voden takvim znaenjem ri
jei , odluio sam komparativ prevesti drukije ne
go to Plotin inae u ovome spisu (a i drugdje) rabi (skup
ljen"). I je est pojam u ovome spisu. Ovisno kontekstu, pre
vodim ga poimanje" ili miljenje", a kad uz njega stoji genitiv, onda
rabim pojam (neega)".
Usp. Platonov Timej 37d5-6: Stoga je otac naumio stvoriti neku po
kretnu sliku vjenosti te uredujui nebo ujedno stvara sliku vjenosti
koja miruje u Jednomu".

360

No treba li za vjenost kazati kako tamo postoji u smislu mi

rovanja, kao to vrijeme ovdje postoji u smislu kretanja? S pra
v o m bi netko m o g a o istraivati tvrde li kako je vjenost istovjetna
mirovanju ili kako nije bezuvjetno istovjetna mirovanju, nego mi
rovanju u bivstvu. Jer ako je istovjet^najnirOVanju, onda, prvo, ne
bismo mogli rei kako je mirovanje vjeno kao to ne bismo mogli
rei ni kako j e vjenost vjena. Naime, vjenojsjma^ta sudjeluje
vmjenosti. Nadalje, kako bi kretanje moglo biti vjeno? Naime,
na taj bi nain o n o bilo i o n o to miruje. P o t o m , kako pojam mi
rovanja u sebi ima o n o uvijek"? Ne mislim na uvijek" u vre-

Usp. Aristotel, Fizika 10, 217a33-218bl: Jer jedni kau kako je

ono [sc. vrijeme] kretanje cjeline, a drugi kako je sama kruglja". Po
svemu sudei, Aristotel misli na neke pitagorovce, no nemogue je
4 tono odrediti na koga.
Nije navod, nego parafraza Platonova teksta u Timeju 37d2-4: Da
kle, narav toga ivoga bia [sc. prauzora] bila je vjena, i nije ju bilo
mogue posve uskladiti s onim stvorenim".

361

menu, nego na o n o to mislimo kada govorimo trajnome. Ako

bi vjenost bila istovjetna mirovanju bivstva, onda bismo druge
rodove p o n o v n o izdvojili iz vjenosti. Dalje, vjenostjne_treba_pot
miJj^tj_saniOj^mtt e^nju, nsgtrinrJ^aTTOme. Zatim, treba da je
Pjm]djuja|Bo-T'T^ojie^^
bi bila istovjetna vrerrtenu.
A mirovanje^ao'mirovanje u.sebi-nema,jpxyain nitjJJjaonoga niti
neprotejmogj^
mirovanje u Jedno
m e ' ^ Vjenost bi daMe^rnogkr-srrch^rhT^
no ne bi
6
m o g l a biti rnlrovlu)je~po sebi.

3.
Sto bi dakle bilo o n o na temelju ega kaemo kako je sav tamonji
svijet vjean i trajan, i to je trajnost, bilo da je ona istovjetna
7
vjenosti, bilo da vjenost jest na temelju nje? T r e b a li je shvatiti
kao neku misao - koja jest u smislu neega jedinstvenoga, ali je
sastavljena iz m n o g o dijelova - ili kao narav, koja ili slijedi ta
monje stvari, ili je zajedno s njima, ili se u njima prepoznaje? Je
li ona sve to - narav koja je jedna, ali koja m o e biti m n o g o i jest
m n o g o ? Onaj tko spazi tu mnogostruku m o taj je u smislu o v o
ga", takorei podmeta, nazivlje bivstvom; p o t o m kretanjem, uko
liko je vidi kao ivot; zatim mirovanjem, ako jest posve takva ka
kva jest; te r a z l i n i m " i istovjetnim", ukoliko sve to zajedno
jest neko jedinstvo. 8 T a k o sastavivi p o n o v n o sve to u jedno, tako
da je to zajedno jedini ivot, u tome potisnuvi drugotnost te vid
jevi nezaustavljivost djelatnosti, o n o istovjetno i nikada drugo te
miljenje o d n o s n o ivot koji ne idu iz j e d n o g a u drugo, nego su
uvijek takvi kakvi su i uvijek postoje neproteno - sve to vidjevi,
irii

on Y
5

vjfifinns* lfin fiirnt 1 uji miniju n i iliimi .jrrjnrj'prhvjn Svr

Usp. b. 2.
. Rijei nema prije Plotina i teko je zakljuiti to tono
pod njom misli.
Kako pokazuje Beierwaltes (156), izmeu trajnosti" () i
vjenosti" () u Plotina nema naelne znaenjske razlike, kao uo
stalom ni u Platona.

kao uvijek prisutno, a n e j i a j e sada ovo, a p o t o m drugo, nego sve

istodobno, i ne sad j e d n o , a p o t o m d r u g i , nego je nedjeljivo savrp_Qstvnf-k^p to je l i t o k i ^ve-^zajede4.,Jiikajda~ne- napreduje u
9
tijek, takq_yjenost miruje u istome, u sebi, i ne preinauje se,
nego je uvjjek^u sadanjosti, jer od nje nitajaye^rQ]_ojiiti e
nastati, nego jest irpravo to to jest. Stoga vjenost nije podmet,
neg^Tono^ToT samoga podmeta takorei prosijava u skladu s
istovjetnou koja se navjeuje ne tek za o n o to bi m o g l o biti
nego za ve postojee: da jest tako, a ne drukije. Jer to bi mu
se kasnije m o g l o zbiti, a to sada nije? A ni kasnije nee biti ne
ega to ve sada nije, jer ne postoji o n o iz ega bi to m o g l o dospje
na
ti u s a d a " . O n o 'mjp r ^ h j mogfo hiti n i t a ^ ^ j j ^ ^ d o l i to to
^jegt^Niti bi, nunou, u budunosti mogTo*Taiti neto tosaria ne
posjeduje. A nee imati ni bijae" po sebi, jer to je to to za nj
bijae i to je za nj prolo? N e e imati ni bit e " , jer to bi za nj
m o g l o biti budue? Preostaje dakle da u bitku bude o n o to upra
10
vo jest. Dakle, o n o to niti bijae niti e biti, nego samo jest,
onpjtojjiisjfidujeibiti^
u bit e " , a niti se preiriailo, to j e j n ^ j i o g t . Dakle, ^vot^koji
pripala^^
p u n i posve neprotean,
to je o n o to traimo,""vj^Cnostr

4.
No ne treba smatrati da ona narav vjenosti pridolazi izvana, ne
go ona narav jest vjenost, potjee iz nje i jest s njom. O n a se
naime zrije prisutna u njoj, jer i za sve drugo za to k a e m o kako
je tamo, kada ga spazimo prisutnoga, k a e m o k a k o itavo potjee
iz bivstva i kako jest s bivstvom. Naime, o n o to prvotno postoji
treba postojati zajedno s prvinama i biti u prvinama. Jer i o n o
lijepo je u njima i iz njih potjee, a i istina je u njima. J e d n o kao
,,U tijek" ( ) zapravo znai ,,u crtu". Usp. Jamblih, In Nicomachi arithmeticam introductionem, 57 Pistelli: Geometrici tijek
() toke nazivlju crtom".
Usp. b. 15 uz V 1. Upravo u tvrdnji da vjenost samo jest Plotinova
se refleksija pokazuje kao konsekventno izlaganje osnovne Platonove
misli vjenosti: da ona, slobodna od bivanja, Jesi" (Beierwaltes, 172).

Rije je . Usp. b. 16 uz V 1.

362

363

da je u dijelu svega bia, d o k je drugo u svemu biu, kao to ni

o v o istinski Sve nije skupljeno iz dijelova, nego je samo stvorilo
dijelove, da bi i time bilo p o p u t istinski Svega. A ni istina t a m o
nije suglasje s drugim, nego upravo s o n i m ega je istina.
P o t r e b n o je da o v o istinsko Sve, da bi uistinu bilo Sve, bude
ne s a m o Sve u smislu svih bia nego i da ima sve, tako da mu
nita ne nedostaje. A k o je tako, o n d a n e m a niega to e mu prid o i . Jer kad bi bilo, tad bi mu to nedostajalo, pa ne bi bilo Sve.
A to bi mu se m o g l o zbiti m i m o naravi? Naime, o n o nita ne
trpi. A k o mu se dakle nita ne m o e zbiti, onda o n o niti bi ita
m o g l o u b u d u n o s t i biti, niti e biti, a niti mu se ita z b i l o . 1 1 to
se pak tie stvorenih stvari, kad bi im o d u z e o o n o bit e " , o d m a h
bi im pripao nebitak, jer o n e uvijek primaju bit e " . A to se tie
o n i h stvari koje nisu takve, kad bi im dodao bit e " , otile bi iz
sjedita bitka. Bjelodano je naime da njima bitak ne bijae neto
to je s njima sraslo, ako im on biva u t o m e da bi mogle biti, da
nastaju i da e kasnije biti. ini se n a i m e da je stvorenim stvari
ma bivstvo u t o m e to o n e potjeu iz izvora nastajanja, sve d o k
ne d o u do k o n c a svojega vremena, gdje vie ne postoje. To je o n o
J e s t " , a kad bi im tkogod to o d u z e o , ivot bi im postao krai, pa
tako i bitak. A to je p o t r e b n o i za Sve, sve d o k e biti tako. Zato
i uri p r e m a o n o m u to bi m o g l o biti te ne eli stajati, nego sebi
privlai bitak time to stvara o n o uvijek drugo te se kruno kree
u nekakvoj tenji za bivstvom. T a k o s m o mi pronali i u z r o k kre
tanja koje na taj nain, s p o m o u o n o g a to bi m o g l o biti, uri
p r e m a vjenosti. Sto se pak tie prvotnih i blaenih stvari, one
nemaju tenju p r e m a o n o m e to bi m o g l o biti. Naime, one ve
jesu cjelina i upravo onaj ivot koji takorei zasluuju imaju cijeli.
Z a t o nita ne trae, jer ne postoji nita to bi mogle biti te stoga
ni o n o u e m u to to bi m o g l e biti jest.

samo da sva bia trebaju biti prisutna u Svemu i cjelini nego ne

treba biti prisutno nita to j e d n o m ne postoji) - ta ustrojba nje
gova i narav bili bi vjenost. Naime, rije ( v j e n o s t " ) dolazi
12
od rijei (uvijek p o s t o j e i " ) .

5.
Kada to m o g u kazati n e e m u emu sam se d u o m upravio, to
vie kada m o g u vidjeti da je to takvo da u njemu uope nita nije
postalo (jer ako jest, onda o n o nije uvijek postojee, o d n o s n o nije
uvijek postojee kao neka cjelina), je li to onda ve trajno, ili bi
mu mogla pripasti i takva narav da se njemu posjeduje pouzda
nje kako postoji tako, a ne drukije i da kad bi mu se opet upra
vio da bi iznaao da je takvo? A to ako se tkogod ne bi odvra
tio od prizora vjenosti, nego bi zdruen s t o m naravi bio za
divljen te svojom neizmjernom naravi sposoban to initi? Ili e i
on sam juriti prema vjenosti i nigdje nee skrenuti, da bi bio
nalian i vjean, o n i m vjenim u sebi motrei vjenost i o n o to
je vjeno?
A k o je dakle to to postojima-t^j.naixujgeno i uvijek postojee, o n o to nipoto ne skree u drugu narav, to ima ivot kao
ve cijeli, a da ga nije prihvatilo niti ga prihvaa ili e ga prihva
titi, onda bi ono to postoji na taj nain bilo trajno, a trajnost je
takvo stanje podmeta koje potjee iz njega i jest u njemu, dok bi
vjenost bila p o d m e t s takvim pokazujuim se stanjem. Stoga je
vjenost neto uzvieno, a miljenje tvrdi da je istovjetna bogu, i
to OVOme b o g u . I S p r a v o m hi sp TriogTfTTvrdiTi rla"jp vje^nrT^tTl^ng-

koji se pokazuje i sebe objavljuje kakavjest: bitak kao netreman,

istovjetan, postojei na taj nain, te siguran u,ivotu.

Dakle, p o t p u n o i cijelo bivstvo bia, ne o n o koje je samo u

dijelovima, n e g o i o n o koje jest tako da mu nita vie ne m o e
nedostajati i kojemu nita to ne postoji ne m o e prii (jer ne

No ne treba se uditi ako kaemo kako se onj^ajit^Liz-mnotva. Naime, svako pojedino od tamonjih bia jest m n o t v o na
temelju neograniene moi, jer o n o neogranieno znai n e m o i

' . U Beierwaltesovu prijevodu: ,,So

steht es nicht erst bevor und wird nicht sein und war auch nicht
gewesen". Prvim dvama glagolima Plotin eli istaknuti da ono to je
potpuno tako da mu nita ne nedostaje u budunosti niti bi moglo
biti neto drugo, a niti e biti.

Etimologija je Aristotelova. Usp. De caelo A 9, 279a25-28: Prema

istoj analogiji [sc. prema injenici da se vrijeme koje obuhvaa ivot
svega to postoji nazivlje ] ispunjenje () cijeloga neba, koje
obuhvaa sve vrijeme i neogranienost jest vjenost () - to je ime
koje je uzeto od 'uvijek biti' ( ) - besmrtna i boanska".

364

365

nedostajati", a to je na poglavit nain zato to nita od sebe ne

troi. A kad bi tkogod govorio vjenosti tako kao da je ona ve
neogranieni ivot time to je on ve sav te to od sebe nita ne
troi j e r u njemu nita nije prolo niti bi moglo biti - naime, tada
jo ne bi bio sav - tad bi bio blizu odredbi. (Naime, o n o to slijedi
- z a t o to je sav i nita ne troi" - bilo bi tumaenje o n o g a v e
13
je neogranien".)

6.
Budui da takva narav, tako prekrasna i lijepa, koja je o k o Jedno
ga, potjee od Jednoga i jest prema njemu, nikada ne izlazi iz
njega, nego uvijek ostaje oko njega i u njemu te ivi sukladno
njemu, i budui d a j e to, kako mislim, u Platona kazano prikladno
14
i s d u b i n o m uvida - naime, to da vjenost miruje u J e d n o m u "
- i ne s drugom namjerom nego da bi se pokazalo kako vjenost
ne s a m o da vodi p r e m a J e d n o m e sebe u odnosu na sebe samu
nego je i ivot bia oko Jednoga koji postoji takav kakav jest, to
je o n o to traimo. (A o n o to tako miruje jest vjenost.) Naime,
to i tako mirujue, i o n o to miruje samo, koje je djelatnost ivota
to pri sebi mirujui j e s t j^rerna J e d n o m u i u J e d n o m u te to niti
b f t a i f ^ f t . . i v o t jne. m o e imati. na-laan nain - tp je vjenost.
Naime, istinski biti znai uvijek biti 1 5 o d n o s n o nikada ne biti
drukye7~&E8~^ZTiaei biti nepromjenljiv o d n o s n o biti bez razlike.
O n o dakle ne posjeduje sad ovo, a sad ono, a niti ga m o e rasta
viti, niti razviti, niti produiti, niti rastegnuti; ne moe dakle ni
shvatiti niti o n o to je od njega ranije niti neto to je od njega
kasnije. A k o dakle n e m a niega to je od njega ranije ili kasnije
i ako je J e s t " o n o najistinitije to mu pripada - i o n o samo - i
to zato to ono jest bivstvom o d n o s n o ivotom, onda n a m p o n o v n o
pridolazi o n o e m u g o v o r i m o - vjenost.
Ova bi reenica vjerojatno trebala predstavljati objanjenje stavova
to ih nalazimo na koncu ovoga odlomka.
Usp. b. 2.
Zapravo stoji nikada ne biti". No budui da u hr
vatskome to znai isto to i nikada biti", preveo sam smisao.

366

A kada govorimo o n o m e uvijek", trebamo smatrati da ta

da, poradi jasnoe, mislimo na o n o to nije tako da sad jest, a sad
nije; jer o n o uvijek" m o d a bi se m o g l o - kad se ne bi izreklo
na poglavit nain, nego bi se upotrijebilo za objanjenje o n o g a ne16
propadljivoga - zavesti duu u produivanje o n o g a to je vie i
o n o g a to nikada nee nedostajati. No m o d a bi bilo bolje govoriti
samo p o s t o j e e m u " . Ali kako je imenica b i e " dostatna za biv
stvo, a budui da su i nastajanje smatrali bivstvom, za shvaanje
vjenosti bio je potreban dodatak uvijek". Naime, nije postoje
e " j e d n o , a vjeno postojee" drugo, kao to nije j e d n o f i l o z o f ,
a drugo istinski f i l o z o f , nego zato to je postojalo neto to se
skrivalo pod i m e n o m filozofije nastao je dodatak istinski". T a k o
se i rijei b i e " pridodaje o n o uvijek", a i rijei p o s t o j e i " pri
dodaje se o n o uvijek", pa se kae uvijek postojei". Stoga o n o
uvijek" valja shvatiti kao da se kae istinski postojei" i valja
ga pridruiti neprotenoj moi, koja ne potrebuje u o p e nita
osim o n o g a to ve posjeduje. A posjeduje sve.
Takva je narav dakle sve, bie, i u o p e joj nita ne nedosta
je, i nije s j e d n e strane puna, a s druge manjkava. Naime, o n o
to je u vremenu, pa i ako se ini savrenim - kao to je savr
eno neko tijelo koje je primjereno dui - potrebuje o n o z a t i m " ,
jer mu nedostaje vrijeme to ga potrebuje; kad bi bilo zajedno s
njim, kad bi bilo u njemu prisutno i tralo s njim, bilo bi ne
savreno. Budui takvo, h o m o n i m n o bi se nazivalo savrenim. 1 7
No o n o e m u je svojstveno to da niti potrebuje o n o z a t i m " niti
je izmjereno u n e k o m e drugome vremenu, niti je u neogranie
n o m e vremenu, tj. u neogranieno b u d u e m u , nego posjeduje
upravo o n o to treba biti, to je o n o na to smjera miljenje i iji
bitak ne proizlazi iz toga to je t o l i k o d u g o " , nego je o n o prije
odredbe t o l i k o d u g o " . Jer prilii mu, budui da o n o nije toliko
d u g o " , da u o p e ne dodiruje neto to je toliko d u g o " , da njegov
ivot ne bi, podijelivi se, dokinuo istou njegove nedjeljivosti,
nego da bi i ivotom i bivstvom bio nedjeljiv. O n o bijae d o b a r "
Ovo je moda aluzija na Aristotela; usp. De caelo A 12, 281b25: Da
kle, sve to uvijek postoji u bezuvjetnome je smislu nepropadljivo".
Dakle, mogli bismo ga nazivati savrenim, no ono ne bi bilo savreno
u onome smislu u kojemu je savreno ono emu to svojstvo pripada
nunou (za homonimnost usp. Aristotelove Kategorije 1, lal-6).

367

18

P l a t o n prenosi na pojam Svega, a o d r e d b o m ,,s o n u stranu Sve

ga" oznauje o n o to ne poinje od n e k o g a vremena. Stoga ni svi
j e t nije dobio neki vremenski poetak, jer mu o n o ranije" udje
ljuje u z r o k bitka. No iako je to kazao poradi objanjenja, Platon
kasnije i toj rijei predbacuje da nije posve t o n o njemu izre
ena, n a i m e da nije posve t o n o izreena za one stvari koje pri
19
padaju o n o m e to se nazivlje i misli pod vjenou.

7.
K a d a dakle t o m e govorimo, dajemo li svjedoanstvo n e e m u
d r u g o m e i raspravljamo li n e e m u t u e m u ? No kako bi to m o g l o
biti? N a i m e , kako bi m o g l o doi do ikakva shvaanja ako n i s m o
u^. d^dirjujbonim e m u raspravljamoT*A~ k a k o bismo mogli biti
1
u d o d h u T m n m sto llHih Je LuJe'i Potrebn^je^aJdje^da^jmi su
djelujemo u vjenosti. No kako n a m j e T o n i p g u e J c a d s m o u vrerrrerrcr? A l ^ j g ^ g ^ f e ^ o g u ^
u vjenosti
moglrrbij3ej3p_oznati_a^
Valja n a m
dakle-'Tci iz vjenosj^iju jstrazjvanje^vremena i u vrijeme. T a m o
j e naime' pur'vodio p r e m a gore, doim o"d'sacia raspravljamo n e
posve siavi, nego onoliko koliko je silo vrijeme.
Da stari i blaeni muevi nisu nita kazali vremenu, trebali
b i s m o , o t p o e t k a spojivi o n o to slijedi s vjenou, izloiti mni
jenja njemu pokuavajui pojam v r e m e n a to ga posjedujemo
uskladiti s mnijenjem to ga njemu izlaemo. No sada je n u n o
prvo shvatiti tvrdnje najvie vrijedne s p o m e n a i ispitati h o e li
na vlastiti n a u k biti u skladu s kojom od njih. Kao prvo, m o d a
stavove izreene v r e m e n u y^^Jj^MXil^SJ^^ieiiti- Naime, ili
kree, ili je v r i j e m e j n e i ^ n a ^ r e t a n j u ^ A budui da vrijeme nikada
mjIHstonuio bi posve daleko o d njegova pojma kada bi se kazalo
kako je o n o mirovanje ili o n o to miruje ili neto na mirovanju.
Od o n i h koji kau kako je vrijeme kretanje jedni bi mogli tvrditi
kako je o n o svako kretanje, a drugi kako je kretanje Svega. Oni

pak koji kau kako je vrijeme o n o to se kree mogli bi misliti na

kruglju Svega. D o i m oni koji kau kako je vrijeme neto na kre
tanju mogli bi misliti ili na razmak kretanja ili na mjeru kretanja
20
ili na o n o sto uope slijedi Ttretanje, bilo svako, bilo o n o u r e e n o .

8.
Vrijeme ne m o e biti kretanje, niti ako s e ^ z ^ n j i . s m k r p a n j a te
se takorei^z^vih_njui nacmi j e d n o , niti ako se uzme_ureeno
kretanje. Naime, obje navedene vrste kretanja jesu"u vremenu.
ATErJ'koja ne bi bila u vremenu, jo bi se vie udaljila od toga da
je vrijeme, jer o n o u emu kretanje jest razlino je od o n o g a to
samo kretanje jest. A iako se protiv toga m o g u navesti - a i bile
su navedene - druge tvrdnje, dostatna bi bila i ova: kreajyeubi
m o g l o stati i prekinuti se, a vrijeme ne. A kad bi tkogod kazao
kako se kretanje Svega ne m o e prekinuti, ipak bi i o n o , kad bi
taj mislio na okretanje neba, bilo u vremenu - i o n o bi se okretalo
do iste toke, ali ne u o n o m e v r e m e n u u kojemu je prelo polovi
cu, tako da bi j e d n o vrijeme bilo p o l a " , a drugo d v o s t r u k o " ; a
i j e d n o i drugo bilo bi kretanje Svega, j e d n o koje ide od istoga do
istoga, a drugo koje je dospjelo do polovice. Kad se pak kae kako
je kretanje vanjske kruglje najjae i najbre, to potvruje tvrdnju
kako su kretanje kruglje i vrijeme razlini. O n o je naime najbre
od svih oito zato to u najmanje vrijeme prijee vei o d n o s n o
najvei razmak. Druga su kretanja sporija zato to bi u duljemu
v r e m e n u prela samo dio razmaka.
A k o dakle vrijeme nije ni kretanje kruglje, teko da bi o n o
m o g l o biti sama kruglja, kojoj se, uslijed toga to se kree, na
gaalo kako je vrijeme. 2 1 Je li onda v r j j e m e j t o g o d na kretanju?

Usp. Platonov Timej 29el. Rije je tvorcu, sjedinitelju ( ).

Tvrdnja da je vrijeme kretanje odnosi se na Aristotela. Tvrdnja da je

vrijeme ono to se kree izgleda da se odnosi na pitagorovce (usp.
gore, b. 3), dok se tvrdnja da je vrijeme neto na kretanju odnosi
dijelom na Aristotela, dijelom na stoike, a dijelom na epikurovce. Ci
jeloj je kritici zajednika namjera da se dokine relacijskost vremena.
Relacijsko razmatranje vremena nikada ne kae to je vrijeme u sebi
i sa stajalita sebe samoga, nego samo to je ono sa stajalita neega
drugoga, npr. kretanja ili onoga to se kree" (Beierwaltes, 216).

Misli na rije bijae". Usp. bilj. 15 uz V 1.

Usp. gore, b. 3.

368

369

A k o je vrijeme razmak, 2 2 onda, kao prvo, vrijedi: razmak nije isto

vjetan za svako kretanje, pa ni za istovrsno, j e r kretanje, pa i o n o
mjesno, jest bre i sporije. 2 3 A oba bi se razmaka mjerili j e d n i m
razlinim razmakom, za koji bi netko s vie prava m o g a o rei ka
ko je vrijeme. Koji pak od tih razmaka, tovie razmak kojega
kretanja - kojih je neogranieno m n o g o - jest vrijeme? A k o je vriieme razmak u r e e n o g a kretanja, onda nije ni svakoga ureeno
ga, a ni na odreeni nain ureenoga, j e r tih je p u n o , pa e i
v r e m e n a biti p u n o .
TVTeautim, ako je vrijeme razmak kretanja Svega, ako je raz
m a k u s a m o m e kretanju, to bi o n o m o g l o biti drugo doli kreta
nje? No ipak je toliko i toliko". No to e toliko i t o l i k o " biti
izmjereno mjestom, j e r mjesto to g a j e prelo jest toliko i toliko"
i to e biti razmak. No to nije vrijeme, nego mjesto. Ili e samo
kretanje, svojom neprekinutou, i time to ne prestaje odmah,
nego uvijek napreduje, imati razmak. No to bi bila m n o n o s t kre
tanja. A ako tkogod, gledajui u kretanje, pokae na mnotvo kre
tanja - kao kad bi tkogod govorio m n o g o topline - ni ovdje se
ne bi pojavilo ni izalo na vidjelo vrijeme, nego uvijek iznovice
kretanje, kao to se uvijek iznovice pojavljuje voda koja tee te
razmak koji se na njoj motri. A to uvijek i z n o v i c e " bit e broj,
poput dvojstva ili trojstva, a razmak e pripadati masi. Tako,
dakle, i koliina kretanja jest primjerice desetica, o d n o s n o razmak
koji se pojavljuje takorei na masi kretanja, koja ne sadri pojam
vremena, nego e biti toliko i toliko" koje je nastalo u vremenu,
o d n o s n o vrijeme nee biti posvuda, nego u kretanju, koje je podmet. Iz toga p o n o v n o proizlazi tvrdnja kako je vrijeme kretanje.
Naime, r a z m a k n i j e izvankretanja, nego j e i i e - i z n e n a d n o kretan j e . A _ o n o ne-iznenadno, u usj^r^bjj5_gmrn^
u
vremenu. Cime e se o n o to_J_ji.iznenadna..r^izlikoyati od iz
nenadnoga? Time_sto je_u_vremenu, tako da kretanje du nekoga
Tvrdnja da je vrijeme razmak () odnosi se na stoike. Naime,
Zenon tvrdi kako je ono razmak kretanja (SVF 1.193), a Krizip kako
je razmak kretanja svijeta (SVF 2.509).
Usp. Aristotelovu Fiziku 4, 228b26-27: Jer [kretanje] se katkada
odreuje brzinom i sporou; naime, ono kojemu je ista brzina to je
jednoliko, a ono kojemu nije to je nejednoliko" (malo modificiran Ladanov prijevod). Jednolikost odnosno ujednaenost kretanja Plotinu
e kasnije predstavljati vrlo vaan moment u argumentaciji.

370

razmaka i sam razmak msj^vnjejme, nego su u vremenu. Kad bi

tkogod k a z a o ^ k a k o j e vrijeme razmak k r e t n j a , ne bi mislio na
razmak samoga kretanja, nego na o n o du ega bjjse jarno^kretanje protezalo kada takorei s njjuntri. No ne kae se to je t o .
Naime, bjelodano "je kako je j t o v r i j e m j ^ , , ^
tanje. A Tfje o n o to na n a u m o t p o e t k a trai - to je vrijeme.
J e T t o biva slino i isto kao kad bi tkogod, upitan to je vrijeme,
kazao kako je o n o razmak kretanja u v r e m e n u . Sto je dakle taj
razmak to ga zove v r e m e n o m postavljajui osobiti razmak kre
tanja izvana?
Naime, s druge strane, onaj koji razmak postavlja u samo kre
tanje bit e u nedoumici gdje da postavi razmak mirovanja. K o
liko se naime neto kree, toliko bi dugo neto drugo m o g l o mi
rovati te bi se m o g l o kazati kako je vrijeme i za j e d n o i za drugo
istovjetno, iako je o n o oito od obojega razlino. S t o j e dakle i koju
narav i m a taj razmak? On ne m o e biti mjestan, j e r i o n o mjesno
izvan je razmaka.

9.
Valja isTJitati na koji je nain vrijeme hroj kretanja ili mjera ( o v o
pos^efnje je bolje, jer kretanje je n e p r e k i n u t o ) . 2 4 Prvo dakle i
ovdje, kao i u sluaju razmaka kretanja, valja dvojiti vrijedi li to
na isti nain za svako kretanje, ako je kazano kako postoji neki
broj ili mjera za svako kretanje. Jer kako bi netko m o g a o brojiti
n e u r e e n o i neujednaeno kretanje? Kakav bi broj tu m o g a o pos
tojati, kakva mjera, mjera u o d n o s u na to? A k o se istom mjerom
mjere obje vrste kretanja, i uope sve kretanje, b r z o ili sporo, broj
i mjera bit e takvi kao kad bi se brojem deset mjerili i konji i
bikovi ili kao kad bi ista mjera bila i za vlane i za suhe stvari. 2 5
Usp. Aristotelovu Fiziku 11, 219bl-2: Vrijeme je naime ovo: broj
kretanja s obzirom na 'ranije' i 'kasnije'"; 12, 220b32-221a2: Bu
dui da je vrijeme mjera kretanja, ono mjeri kretanje time to odreu
je neko kretanje koje e izmjeriti cjelinu"; 11, 219al2-14: Zbog
toga to je veliina neprekinuta i kretanje je neprekinuto; a jer je
takvo kretanje, onda je i vrijeme" (malo modificirani prijevodi T. Ladana).
Aluzija se vjerojatno odnosi na Aristotelovu Fiziku A 12, 220bl0-12:
Broj je pak jedan te isti, i u stotinu konja i u stotinu ljudi, ali su
razliite [stvari] kojih je broj: konji i ljudi" (pr. T. Ladana). Ni u Ari-

371

Nadalje, zato pridodavanjem broja, bilo u smislu o n o g a to

je izmjereno bilo u smislu onoga to mjeri - m o g u e je naime da
isti broj b u d e i o n o to mjeri i o n o to je izmjereno - zato bi
dakle vrijeme bilo kad biva broj, a ne kad postoji kretanje, ko
j e m u na svaki nain pripada ranije" i kasnije"? To je kao kad
bi t k o g o d kazao kako veliina nije tolika kolika jest ako nitko ne
bi shvatio kolika j e .
Budui da je vrijeme neogranieno i budui da se tvrdi kako
je takvo, kako bi za nj m o g a o postojati broj? Ne bi m o g a o osim
ako t k o g o d ne bi izluio koji njegov dio te ga mjerio; no vrijeme
mu je pripadalo i prije negoli je bio izmjeren.

kao da je u vremenu. A k o je tako, vrijeme e biti o n o to slijedi

kretanje u vremenu.
No budui da ne istraujemo to vrijeme nije n e g o to jest te
budui da su m n o g i prije nas m n o g o toga kazali svakoj pojedinoj
postavci (to bi, kad bi to tkogod razloio, prije inilo povijest pro
blema) te ukoliko smo ukratko poneto kazali svakoj postavci,
i o n o m e koji tvrdi kako je vrijeme mjera kretanja Svega m o e se
protusloviti iz onoga s t o j e ve kazano i drugim s t o j e sada kazano
mjeri kretanja - naime, osim razloga nepravilnosti pristajat e
svi drugi koji su protiv njih navedeni - preostalo bi kazati to
treba smatrati da vrijeme jest.

Zato vrijeme, ne bi bilo i prije due koja mjeri? Bilo bi osim

ako t k o g o d ne bi kazao kako nastanak v r e m e n a nastaje iz due.

11.

No z b o g mjerenja to nipoto nije n u n o . Jer v r e m e n u je svojstve

no da je t o l i k o " i kad ga nitko ne mjeri. M o g a o bi pak tkogod
kazati kako je dua o n o to potrebuje veliinu za mjerenje. No
kakve bi to veze imalo s p o j m o m vremena?

10.
Tvrdnja da je vrijeme o n o to slijedi kretanje 2 7 ne poduava to
je vrijeme niti govori ita prije negoli se kae to je o n o to slijedi.
O n o bi naime m o d a m o g l o biti vrijeme. Valja ispitati je li o n o
to slijedi kasnije, istodobno ili ranije, ako postoji neto takvo to
slijedi ranije". N a i m e , kako god da se t o m e govori, govori se
Ono to slijedi" () mogli bismo odrediti kao ono to
se pojavljuje kad se pojavljuje neto drugo", kao stoje primjerice sjena
tijela. Tvrdnja da je vrijeme ono to slijedi kretanje
odnosi se na Epikura, iako terminologija nije posve Epikurova, nego
je preuzeta iz drugih izvora. Epikur naime vrijeme razmatra u kontekstu (dogaaja", zgoda", ali i svojstava"). Budui
da se vremenu ne moe govoriti kao ostalim svojstvima neega
(Epistula ad Herodotum, 72), nije nam potreban dokaz (),
nego zdrav razum ( /indukcija?/), da uoimo kako je vrije
me neko specifino svojstvo ( ) koje povezujemo s
danima, noima, trpnostima, netrpnostima, kretanjima i mirovanjima
(Ep. ad Her., 73). Demetrije Lakonski to je protumaio tako kao da
je vrijeme (fr. 294 Usener).

374

P o t r e b r m j e j i a se p o n o v n o j j z d i g n e m o do o n o g a poloaja za koji
smo rekli kako je pri vjenosti, do onoga netremnoga, ujedno ci
jeloga i ve neogranienoga ivota, posve vrstoga te. koji miruje
u JeTJriomu i prema J e d n o m u .
'Vremena jo ne bijae, odnosno barem za tamonje stvari jo ne
bijae; vrijeme e m o stvoriti p o j m o m i naravlju o n o g a kasnije".
A budui da su tamonje stvari mirovale u sebi, kako je prvo ispa
lo vrijeme? M u z e j o nisu postojale i po svoj ih prilici nitko ne bi
m o g a o zazvati da to kau. 2 8 No m o d a bi, ba i ako su M u z e tada
postojale, tkogod m o g a o zazvati samo nastalo vrijeme, kako se
pojavilo i nastalo. O n o bi sebi m o g l o govoriti ovako: ranije, prije
nego s t o j e stvorilo to ranije" i postalo potrebujue o n o g a kasnijV^ajedjip^j^Tjjm^g^^
n e g o je i
o n o samo u njemu mirovalo. No budui da je tamo postojala ra
doznala narav koja eli vladati s o b o m i biti svoja i koja je odabrala
da trai vie od onoga to je prisutno, pokrenula se i time se pokrenulo vrijeme te kreui^se prema o n o m e to j g u v i j e k _ r p o t o m ' ' ,
prema o n o m e kasnijemu, o n o m e to nije istovjetno, n e g o j e uvijek
drugo^ jnj.^jm)^n^ijmvsi^eu duljinu guta jDroizveli, vrijeme kao
s l i k j ^ v j ^ n o s t i . Naime, dua, budui da joj je pripadala neka ne;

29

Usp. Ilijadu 16.112-113.

Usp. gore, b. 2.

mirna m o i da je o n o to je tamo vidjela uvijek htjela prenijeti

na drugo, nije htjela da u njoj bude prisutno sve skupljeno. K a o
to pojam iz mirnoga sjemena, razvijajui ga, stvara, kako se vje
30
ruje, put u m n o i n u , a razdiobom prikriva mnoinu, i umjesto
da posjeduje Jedno u sebi on troi to Jedno izvan sebe i napreduje
u neznatniju duljinu, isto tako i dua, oponaanjem-onoga svijeta
stvorivi sjetilni svijet koji se pokree krjetanjem k o j e , njje tamenjeTliegji^
T l S i i i i o e biti slika onoga,
prvo .ie_jwromcmila^sebg J -umiesto vjenosti stvorivi vrijeme. P o
t o m je i stvorenomu dala da robuje v r e m e n u uinivi da o n o bude
CTJfan VfreiiiHim II|U|IIWM |Jlll.mwr?fl5ffllvativSi U. w o mfiuF B u dui naime da se o n o u njoj kree - jer za nj, za ovo Sve, n e m a
drugoga mjesta doli due - kree se i u njezinu vremenu. Naime,
dua je, pokazujui svoju djelatnost jednu za drugom, a zatim re
d o m p o n o v n o neku razlinu, stvorila, uza svoju djelatnost, uzastopnost, te s drugim razumijeem ide p r e m a o n o m e to prije nije
postojalo, jer niti razumijee bijae djelatno, a niti je sadanji ivot
nalian o n o m e prije.
Ujedno je dakle ivot razlian, a to razlian" sadravalo je
razlino vrijeme. Dakle, protenost ivota u sebi sadri vrijeme i uvi
j e k dalje napredovanie_ivota v O e b i uvijeksjarzi vrijeme, a proli
ivoTu~seb~i sadri prolo vrijeme. Kad bi dakle tkogod kazao kako
je vrijeme ivot due u kretanju koje se preinauje iz j e d n o g a na
ina ivota u drugi, 3 1 bi li izgledalo da taj govori neto istinito?
Jer ako je vjenost ivot u mirovanju i istovjetnosti, ako je ona
uvijek takva kakva jest i ve neograniena i ako vrijeme treba
da b u d e slika vjenosti, kao to se ovo Sve odnosi prema o n o m e ,
Slian su nauk zastupali stoici. Primjerice, Zenon govori
kao djelatnoj moi (SVF 2.258). Kao to je Platon to
jednom uinio s parmenidovskim bitkom, tako je Zenon razdijelio Heraklitov logos u mnotvo te govorio nebrojenim 'spermatikoi logoi',
koji vode oblikovanju pojedinih stvari" (M. Pohlenz, Die Stoa. Geschichte einer geistigen Bewegung, 5 1978, 78). Na posve je istome tra
gu i Plotin, no Beierwaltes (257) upozorava na razliku: Plotinovi
, , razlikuju se
od stoikoga prije svega u tome to ih valja misliti
kao nematerijalne (V 1,5,11-13. V 3,8,4-7) i to nemaju funkciju ope
nitoga principa (IV 4,39,5 sqq.)".
S nain ivota" ovdje prevodim . Tu rije Platon u Timeju (44c2)
rabi ipak u drukijemu smislu, u smislu ivotnoga vijeka".

376

,;

onda treba kazati: umjesto tamonjega ivota postoji drugi ivot

koji je takorei h o m o n i m a n ovdanjoj m o i due, umjesto u m n o g a
kretanja - kretanje nekoga dijela due, umjesto istovjetnosti i nepromjenljivosti te o n o g a to miruje - o n o to ne miruje u istome,
nego proizvodi uvijek drugo, umjesto neprotenoga i J e d n o g a slika Jednoga, o n o to je u neprekinutosti jedno, umjesto v e ne
ogranienoga i cijeloga - o n o to je uvijek u slijedu p r e m a neogra
nienome, umjesto skupljene cjeline - o n o to e djelomice i uvijek
postajati cijelo. Na taj e naime nain oponaati o n o to je v e
cijelo, skupljeno i to je v e neogranieno ako, uvijek u prikuplja
nju, hoe biti u bitku. Jer na taj e nain oponaati bitak Jednoga.
P o t r e b n o j e dakle d a s e vrijeme shvati n e k a o d a j e izvan due, kao to se ni vjenost t a m o ne smije shvatiti izvan bia, a ni
vrijeme ne treba shvatiti kao uzastopnost ili o n o kasnije" (kao
ni vjenost t a m o ) , nego kao neto to se u dui zrije, to je u njoj
Ls njom, kao to je i vjenost t a m o .

12.
S ovoga mjesta valja shvatiti kako je vrijeme ta narav, duljina
takva naina ivota koji napreduje u jednolikim i j e d n o v r s n i m
preinakama koje neujno prolaze i koja posjeduje neprekinutu
djelatnost. Kad bismo, nadalje, u misli uinili da se ta m o po
n o v n o vrati i kad bismo zaustavili taj nain ivota to ga o n a sada
ima kao nezaustavljivoga i nikada ne zastajuega - jer on je dje
latnost neke vjeno postojee due, i to ne p r e m a sebi, a ni u sebi,
nego u stvaranju i raanju - kad bismo dakle pretpostavili da o n a
vie nije djelatna, nego da je zaustavila tu djelatnost te da se i
taj dio due okrenuo prema tamonjemu svijetu, p r e m a vjenosti,
te da ostaje u mirnoi, ega bi j o bilo m i m o vjenosti? Sto bi bilo
o n o to je uvijek drukije kad bi sve mirovalo u J e d n o m u ? Sto bi,
uz to, bilo o n o to je ranije? A to bi bilo o n o to je kasnije ili o n o
to bi m o g l o biti? Uz to, k a m o bi dua m o g l a krenuti doli u o n o
u e m u jest? tovie, ne bi m o g l a ni u to, jer prvo bi se, da bi
m o g l a krenuti, morala pomaknuti. Uostalom, ne bi bilo ni same
kruglje, koja ne postoji prvobitno. I ona naime jest u v r e m e n u i
u njemu se kree; a i da stane, budui da je dua djelatna, mogli
b i s m o izmjeriti koliko je njezino mirovanje, onoliko dugo koliko
je dua izvan vjenosti. A k o se dakle, dok se ona otpustila i uje-

377

dinila, vrijeme dokinulo, j a s n o je da poetak toga kretanja prema

ovdanjim stvarima i ovaj nain ivota raaju vrijeme. Stoga je i
k a z a n o kako je vrijeme nastalo zajedno s ovim Svim, j e r dua ga
je rodila zajedno s ovim Svim. Naime, i o v o Sve r o e n o je u takvoj
djelatnosti - o n a je vrijeme, a ovo Sve je u vremenu.
Kad bi t k o g o d kazao kako Platon i pomicanje zvijezda nazivlje
v r e m e n i m a , neka se taj prisjeti da on kae kako su one nastale
radi razjanjenja i razlikovanja v r e m e n a i zato da bi bilo jasne
m j e r e . 3 2 N a i m e , budui da nije bilo m o g u e da se samo vrijeme
odredi d u o m , a niti su ljudi mogli sami od sebe izmjeriti svaki
od njegovih dijelova - j e r o n o je nevidljivo i neshvatljivo, ponajvie
za njih, koji nisu znali brojiti - tvorac stvara dan i no, s p o m o u
kojih d r u g o t n o u bijae m o g u e shvatiti dvojstvo, a odatle, kae,
dolazi pojam b r o j a . 3 3 P o t o m , kad su ljudi shvatili koliki je razmak
od j e d n o g a do drugoga izlaska, 3 4 mogli s m o nai koliki je vremen
ski razmak, j e r je on jednolik vrsti kretanja na koju se oslanjamo;
i mogli s m o se neim takvim sluiti takorei kao mjerom, kao
m j e r o m vremena. Naime, samo vrijeme nije mjera. Jer kako bi
o n o mjerilo i to bi o n o mjerei kazalo, n e t o je toliko koliko sam
j a " ? A to je to , j a " ? Je li to o n o na temelju ega jest mjerenje?
Budui da o n o jest da bi mjerilo, nije li mjera? Dakle, kretanje
Svega bit e mjereno prema vremenu, a vrijeme nee biti mjera
kretanja p r e m a tostvu, nego sluajno; budui da je prije bilo ne
to drugo, objasnit e koliko je kretanje. A jedinstveno kretanje,
z a h v a e n o u toliko i toliko" v r e m e n a i koje se esto broji, dovest
e do poimanja veliine prologa vremena. Stoga, kad bi tkogod
kazao kako kretanje i kruenje na neki nain mjere vrijeme - ko
liko je to m o g u e , jer u svojemu t o l i k o " oituju t o l i k o " vremena,
koje se ne m o e shvatiti ni razumjeti drukije - to objanjenje ne
bi bilo n e m o g u e . Dakle, o n o to se mjeri na osnovi kruenja to je o n o to se u njemu oituje - bit e vrijeme, ne nastalo, nego
o i t o v a n o na osnovi kruenja. T a k o je mjera kretanja o n o to je
Usp. Timej 38c2-6: Dakle, zbog toga razloga i takva bojega nauma
nastanku vremena, da bi vrijeme nastalo stvoreni su Sunce, Mjesec
i pet drugih zvijezda, planeti lutalice, za razlikovanje i uvanje vre
menskih brojeva".
Usp. prethodnu bilj.
Misli na izlazak bilo kojega nebeskoga tijela.

378

izmjereno na osnovi odreenoga kretanja, a o n o to se na osnovi

njega mjeri od njega je razlino. Jer i da mjeri, bilo bi razlino, a
razlino je kao i o n o to se mjeri, d o k o n o to se mjeri jest samo
sluajno. To bi bilo isto kao kad bi tkogod kazao kako o n o to se
mjeri na osnovi lakta jest veliina ne kaui to ona jest, iako je
odreuje; ili kao kad bi tkogod za samo kretanje, budui da ga
nije sposoban objasniti jer je neodreeno, kazao kako je o n o to
to se mjeri na osnovi mjesta, a ako postavi nekakvo mjesto to
ga je kretanje prelo, m o g a o bi kazati kako je o n o onoliko koliko
je mjesto.

13.
Dakle, kruenje oituje vrijeme, u kojemu samo kruenje jest. No
samo vrijeme vie ne treba posjedovati o n o u e m u jest, nego o n o
prvo treba biti to to jest, o n o u emu se druge stvari kreu i
miruju jednoliko i ureeno. A na osnovi neega ureenoga o n o se
m o e pojaviti i pokazati u miljenju, ali ipak ne i nastati, bilo da
o n o ureeno miruje, bilo da se kree; no ipak vie na osnovi onoga
koje se kree. Naime, kretanje, prije negoli mirovanje, pokree
prema spoznanju i prijelazu na vrijeme, a i lake je spoznati ko
liko se neto kretalo doli koliko je mirovalo. Stoga su o n i 3 0 do
vedeni do tvrdnje kako je vrijeme mjera kretanja umjesto da_kau
kako je vrijeme o n o to se mjeri kretanjem i da p o t o m jpridodaju
to^e-to^ose-rrrjefT^Fetanjem, a n e d a g o v o r e o n o m e to sluaj
no nastaje u n e e m u njegovome, i to na obrnut nain. No m o d a
oni to ne ine na obrnut nain, m o d a ih samo mi ne shvaamo,
nego, iako jasno kau kako je vrijeme mjera u smislu o n o g a to
se mjeri, nismo pogodili njihovu namjeru. U z r o k naega neshva
anja jest taj to oni u svojim spisima nisu objasnili s t o j e vrijeme,
o n o to mjeri ili o n o to se mjeri, jer piu za poznavaoce i za one
koji su ih sluali. 3 6 No Platon za bivstvo vremena nije kazao niti
da je o n o to mjeri, a niti da je o n o to se na osnovi neega mjeri.
Aristotelici.
Prigovor se odnosi na Aristotela, a opravdava se injenicom to Ari
stotelova rasprava vremenu spada u tzv. ,
dakle u njegov ezoteriki nauk, prenoen usmeno.

379

nego je za oitovanje vremena kruenje dobilo neki najmanji dje

li, koji odgovara najmanjemu dijelu vremena, te je odavde m o
gue spoznati kakvo je i koliko je vrijeme. 3 7 Ipak, hotei objasniti
njegovo bivstvo kae kako je o n o nastalo zajedno s n e b o m prema
prauzoru vjenosti te kako je pokretna slika, j e r vrijeme ne mi
38
ruje, kao to ne miruje ni ivot s kojim tri i hita. Kae kako je
nastalo zajedno s n e b o m zato to takav ivot stvara i nebo, a je
dan ivot proizvodi n e b o i vrijeme. A k o bi se dakle taj ivot, kad
bi m o g a o , vratio u Jedno, ujedno bi stalo vrijeme, j e r je u t o m u
ivotu, te nebo, j e r ne posjeduje taj ivot.
No kad bi tkogod u z e o ranije" i kasnije" ovdanjega kre
tanja i kazao kako je to vrijeme - j e r o n o jest neto - te za istinskije kretanje, koje posjeduje ranije" i kasnije", ne bi kazao ka
ko jest neto, bio bi u najviemu smislu bezuman, j e r on time
neproduevljenome kretanju doputa da ima ranije" i kasnije"
te vrijeme po sebi samome, doim o n o m u kretanju p r e m a koje
mu je i o n o prvo kretanje nastalo to ne doputa, iako je od njega
prvotno postalo i ranije" i kasnije", j e r o n o je samo proizvodee
kretanje - kao to stvara svaku pojedinu od svojih djelatnosti, ta
ko stvara i uzastopnost, a zajedno sa stvaranjem i njihovo prela
enje j e d n o u drugo.

bit e". 3 9 Vrijeme e naime biti ili bijae tako kako e on sam
biti u onome to kae. No protiv takvih je tvrdnji potreban drugi
nain dokazivanja.
S obzirom na sve to je kazano, potrebno je uzeti u obzir i to
da kad netko shvati koliko je preao ovjek koji se kree, tada
shvaa koliko je kretanje; kada takorei shvati kretanje nogu, ne
ka promotri da prije toga kretanja pokret u ovjeku bijae tolik,
ako je do tolikoga vremena zadrao kretanje tijela. Tijelo koje se
kree toliko vremena odvest e do tolikoga kretanja - ono je nai
me uzrok - i do njegova vremena, a ono do kretanja due, koje
se protezalo istim razmakom. A u to vodi kretanje due? Naime,
ono u to e nas htjeti voditi ve je bez razmaka. To je dakle ono
to prvobitno postoji i u emu su druge stvari. Ono vie nije u
neemu, jer nema u emu biti. Isto je i s duom Svega.
Je li dakle vrijeme i u nama? Ono je u svakoj takvoj^dui^ u
svakoj postojiTstovrsno, a sve due jesu jedna. Stoga vrijeme nee
biH'rastrgano^jerJo | ru vjenostTkoja na drugi nain postoji
svim istovrsnim stvarima.
*"*"

Zato o n d a to kretanje Svega vraamo u o n o to ga obuhva

a te k a e m o kako je o n o u vremenu, a ne kretanje due koje
je u njoj u trajnomu putu? Zato to o n o prije nje jest vjenost,
koja niti zajedno s njom tri niti se s njom protee. Dua je_dakle
prva dospjela u vrijemej^tv^rikdj^rijejneJ;e.^a-pasjeduje_iajedno
sa' vojluh djelatnou. A kako onda vrijeme moe-biti-possaida?
Jer, ni c]^sa_nrJ^pdvQ^na ni od kojega dijela svijeta, kao to ni
dua u n a m a nije odvojena ni od kojega nasega~3ijela. Kad bi tko
god kazao kako vrijeme nije u opstojnosti o d n o s n o kako ne po
stoji, valja tvrditi kako je oito da grijei kad bi kazao bijae" ili
Kako napominje Beierwaltes (284), Plotin, u namjeri da iz odredbe
vremena posve eliminira pojam broja, u navodima iz Platona isputa
Platonovu tvrdnju da vrijeme protjee u skladu s brojem {Timej 37d6)
odnosno da su nebeska tijela, osim radi razlikovanja vremena, nastala
i za uvanje vremenskih brojeva (38c6).
Usp. Timej 38b6-7: Vrijeme je dakle nastalo s nebom da bi oni, isto
dobno nastavi, istodobno i nestali, ako bi ikada dolo do kakva njiho
va nestanka".

380

U 13,50 itam , prema Beiervvaltesu, a ne ili

. U prijevodu isto tako slijedim njegov prijedlog (behaupten", erklaren")

381

.1

Rjenik

najvanijih

neprotean
trajnost
trajan, vjean
zamjeivanje
uzrok
vjenost

vjean
poelo, poetak
prauzor
broj

termina

shvaati, misliti, umovati

miljenje

um

zrenje
gledati, zreti
nebo

ranije

davati opstojnosti, uspostavljati,

stei opstojnost

podmet
hipostaza, opstojnost
kasnije

ivot, nain ivota

roenje,

narav

razmak
mo, mogunost

vrijeme

dua

stvaranje

oblik
slika
biti; - bitak; ov - bie;
- postojei; - bivstvo
Jedno
djelatnost
poimanje, miljenje, pojam

382

ivot

bog

kretanje

dokaz, rasprava, misao, izraz, pojam

mirovati, ostajati

mjera

_.

svijet

383

Biljeka autorima

Damir Barbari roen je u Zagrebu 1952. Gimnaziju pohaao i zavrio

u Zagrebu. 1975. diplomirao filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakul
tetu te politologiju teorijskog smjera na Fakultetu politikih znanosti.
Studirao i jednopredmetnu klasinu filologiju na Filozofskom fakultetu.
Doktorirao 1980. na Fakultetu politikih znanosti s tezom Platonovi
Zakoni" kao filozofijsko utemeljenje filozofije.
Od 1979. uposlen na Institutu za filozofiju u Zagrebu; od 1989. u
zvanju znanstvenog savjetnika.
Od 1989. do 1991. predstojnik Instituta za filozofiju. Od 1992. do
1994. utemeljitelj te proelnik Odjela za filozofiju Matice hrvatske.
Od 1981. lan redakcije asopisa Prilozi za istraivanje hrvatske fi
lozofske batine. Od 1983. urednik asopisa Godinjak za povijest filozo
fije. Od 1989. do 1993. lan redakcije asopisa Filozofska istraivanja.
1991. glavni urednik asopisa Studiae historiae philosophiae croaticae.
Od 1993. lan meunarodnog Znanstvenog savjeta asopisa Phainomena, glasila Fenomenolokega drutva u Ljubljani.
Priredio zbornik Filozofija i teologija, Zagreb, 1993.
Krai istraivaki boravci u Oxfordu (1980), Padovi (1982), Bologni
(1987), Beu (1991). Gostujui profesor filozofije na sveuilitu u Beu
(1992-93), gostujui istraiva na sveuilitu u Tubingenu (1994). Jed
nokratna predavanja na sveuilitima u Ljubljani, Beu, Pragu, Braunschvveigu, Tubingenu, Leipzigu.
Uz lanke i studije u domaoj i meunarodnoj periodici objavio Vjebe
u filozofiji (Zagreb, 1980), Politika Platonovih Zakona". Uvod u studij
Platona (Zagreb, 1986), Filozofija Andrije Dorotia (Zagreb, 1987), Pre
ludiji. Povijesno-filozofijske studije (Zagreb, 1988), Platonova Politeia.
Knjiga esta i sedma. Uvod, prijevod i komentar (Zagreb, 1991), Varia
philosophica (Zagreb, 1992), Ideja dobra (Zagreb, 1995).

Od god. 1989. radi u Institutu za filozofiju u Zagrebu. Bavi se

grkom i srednjovjekovnom filozofijom, Kantom i kantovskom tradici
jom, teorijom spoznaje i etikom te hrvatskom filozofskom batinom, s
posebnim naglaskom na objavljivanju hrvatske filozofije pisane latin
skim jezikom.
Osim lanaka u hrvatskim i meunarodnim asopisima objavio je
takoer Zukunftsurteile und Fatum (Bonn, 1986), Aristotel, tumaenju
(Zagreb, 1989), Ruder Josip Bokovi, De continuitatis lege (Zagreb,
1995) te, zajedno s Filipom Grgiem, Matija Vlai Ilirik, Paralipornena
dialectices (Zagreb, 1994).

Josip Talanga roen je 1953. u upanji. Zavrio gimnaziju u Zagrebu te

studij filozofije i klasine filologije u Bonnu, Oxfordu i Louvainu. Dokto
rirao je na Sveuilitu u Bonnu 1985. na temu determinizma u antikoj
filozofiji. Specijalizirao je srednjovjekovnu filozofiju u Louvainu (1986-87).
Kao Feodor Lynen stipendist Humboldtove zaklade usavravao je
antiku filozofiju u Sjedinjenim Amerikima Dravama (1987-89). Bio
je gostujui profesor na sveuilitima Augsburg (1993) i Rutgers, SAD
(1993-94) te sudionik domaih i meunarodnih simpozija. lan je meu
narodne organizacije Project Theophrastus i udruenja American Society
for Ancient Greek Philosophy.

384

385