DINAMIKA ATMOSFERSKIH PROCESA

TLAK ZRAKA
Djelovanje udaraca goloemog broja molekula na svaku povrsinu definira
se kao sila F koja se naziva tlakom zraka ili atmosferskim pritiskom.
P=F/s
U praksi se tlak zraka preraunava na jedinicu povrine, na 1 cm2. Tlak
zraka na jedininoj povrini jednak je teini stupca zraka iznad te povrine
do gornje granice atmosfere.
Tak zraka neprekidno semijenja u prostoru i vremenu jer je
P=f(x,y,z,t)
Tlak zraka u razliitim fizikim uvjetima tzv standardne atmosfere, jednak
je teini stupca ive s presjekom od 1 cm2 visokom 760 mm, odnosno na 1
cm2 povrine na razini mora tlak iznosi 1033 g.
Jedinica za mjerenje tlaka je milibar (mbar) ili hektopaskal (hPa).
Tlak od 760 mm Hg ekvivalentan je tlaku od 1013,25 bar, tj. 1 mm Hg =
1,33 mbar.
Promjena tlaka uzrokuje vertikalno i horizontalno premjetanej zraka, a to
se manifestira kao vjetar.
VERTIKALNA RASPODJELA TLAKA
S porastom nadmorske visine stupac zraka do gornje granice atmosfere je
sve manji, odnosno teina zraka u stupcu jedining presjeka je manja, pa
je i tlak nii.
Tlak opada s porastom nadmorske visine.
Relacije izmedju promjene tlaka s visinom i gustoe zraka utvrdjuje se tzv
osnovnom jednadzbom hidrostatike.
Dp/dz=-g
p-tlak zraka
z-visina iznad mora
-gustoa zraka
g-akceleracija sile tee
jednacina pokazuje da je na bilo kojoj razini promjena tlaka s visinom
razmjerna gustoi zraka na toj razini.
Takodjer proizilazi da tlak zraka mora opadati s visinom brze u donjim
gustim slojevima atmosfere nego u rijetkim gornjim slojevima.
Veliina koja pokazuje koliko tlak opada s visinom zove se barometarska
stopa. To je broj metara zakoji se treba dignuti da bi tlak pao za jedinicu 1
mm Hg.
Barometarska stopa ovisi o gustoi zraka i ona se mjenja s promjenom
temperature i tlaka, odnosno s visinom.
to je zrak topliji, barometarska stopa je vea.

TEMPERATURA I PROMJENA TLAKA ZRAKA.

Gustoa zraka mijenja se s promjenom temperature zraka T, jer je
=f(p,T).
Tako svaka promjena temperature uzrokuje promjenu tlaka zraka.
Izobarne plohe su zamisljene plohe u atmosferi u kojima je u svakoj taki
tlak zraka jednak.
Tlak zraka u hladnom stupcu zraka brze opada s visinom nego u stupcu
toplijeg zraka.
Kako se u realnim uvjetima na zemlji toplo podrucje nalazi u hladnoj
sredini a hladno podrucje nalazi se u toploj sredini, na zemlji nije moguca
izotermija na cijeloj njenoj povrsini ili u cijeloj atmosferi.
Dva suprotna termicka stanja, zagrijavanje ili jladjenje jednog volumena
zraka do temperature vise ili nize nego u blizem prostoru, uzrokuju
stvaranje razlicitog sistema visokog i niskog tlaka.
Buduci da je postanak tih sistema visokog i niskog tlaka uzrokovan
razlikama u zagrijavanju, kaze se da su takvi sistemi termickog postanka.
Promjene tlaka mogu biti uzrokovane i dinamickim postankom, tako
nastaju suptropske anticiklone.
BARICKI RELJEF
Prikaz raspodjele tlaka zraka pomocu izobara naziva se barickim reljefom.
Oblici izobara na barickom reljefu:
Depresija-barometarski minimum, podrucje niskog tlaka, oznacuje se sa N
Barometarski maksimum-podrucje visokog tlaka, oznaka je V
Baricko sedlo-podrucje izmedju dvije ciklone i anticiklone
Baricka dolina-podrucje niskog tlaka s izduzenim izobarama
Baricki greben ili klin-podrucje visokog tlaka s izduzenim izobarama u
jednom smjeru
Sekundarna ciklona
Sekundarna anticiklona
GEOGRAFSKA RASPODJELA TLAKA NA ZEMLJI
Zbog nehomogenosti povrsine zemlje i njezine rotacije prostorna
raspodjela tlaka zraka mnogo je kompleksnija.
Neposredno uz geografski ekvator nalazi se ekvatorski pojas niskog tlaka.
Sjeverno i juzno od njega na oko 30 stepeni bila bi dva suptropska pojasa
visokog tlaka. Dalje bi tlak postupno opadao, pa se na sirinama sjeverne i
juzne polarnice nalaze nalaze subpolarna podrucja niskog tlaka. Dalje
prema polovima tlak se povecava i obilukuje polarna podrucja visokog
tlaka.
Postoji okeanska i kontinentalna podjela tlaka ili profili tlaka.
Akcijski centri su velik apodrucja visokog i niskog tlaka u otprilike tacno
odredjenim geografskim podrucjima.

Akcijski centri se dijele u dvije skupine:

Permanentni akcijski centri, podrucja stalnog tlaka, a u njh se ubrajaju
ekvatorski pojas niskog tlaka, suptropske anticiklone i podrucja niskog
tlaka u subpolarnom pojasu sjeverne hemisfere.
Sezonski akcijski centri, sezonska podrucja tlaka, podrucja sa niskim ili
visokim tlakom u jednomdijelu godine a u drugom je suprotan omjer.

VJETAR
UTJECAJI NA HORIZONTALNO GIBANJE VJETRA
Gibanje zraka u atmosferi naziva se strujanjem zraka, dok se horizontalna
komponenta strujanja naziva vjetar.
Vjetar je posljedica djelovanja vise sila: sila gradijenta tlaka, sila teze,
devijacijska sila rotacije zemlje ili Coriolisova sila i trenje.
Pored barickog gradijenta koji odredjuje smjer vjetra, smjer odredjuju sila
trenja i Corilisova sila.
Izraz za Coriolisovu silu C je:
C=2w v sin
w-kutna brzina rotacije zemlje
v-brzina gibanja zraka
-geografska sirina
iz jednacine proizilazi da je C na ekvatoru 0 a raste s povecanjem
geografske sirine.
Vjetar koji puse paralelno s izobarama u homogenom polju tlaka, a rezultat
je uravnotezenja sile gradijenta tlaka i Coriolisove sile, naziva se
geostroficki vjetar.
Razlika izmedju geostrofickog vjetra na dvije razine naziva se termicki
vjetar.
MEHANICKA SVOJSTVA VJETRA
Pod terminom vjetar se misli na horizontalno gibanje zraka paralelno sa
zemljinom povrsinom.
Vjetar je definiran ako mu odredimo brzinu i smjer.
Vjetar se prikazuje vektorom.
Brzina vjetra se kontinuirano mjeri pomocu Anemometra, a brzina i smjer
se istovremeno biljeze na traci Anemografa.
Smjer prizemnog vjetra odredjuje se pomocu vjetrulje.
U meteorologiji se jacina vjetra cesto odredjuje pomocu njegovog
vizuelnog efekta, a izrazava se u boforima.
Smjer vjetra se odredjuje po strani svijeta odakle puse (N, NE, E, SE, S, SW,
W i NW)

Ruza vjetrova odredjuje cestinu smjera vjetrova a koja se iozrazava u

postotocima.
Gibanje fluida u jednom smjeru naziva se strujanjem a ono moze biti
laminarno i turbulento.
Laminarno strujanje je on ou kojem se svi fluidi gibaju paralelno a
laminirano strujanje je ono u kojem fluidi gibanjem se izmjesaju i tada
laminarno strujanje postaje turbulentno.
Trajektorija je linija u prostoru koja spaja tacke krzo koje ej uzastopno
prosao fluid.
Potpuniju sliku o strujanju zraka daju strujnice a to su krivulje cija je
tangenta u bilo kojoj tacki fluida paralelna sa smjerom gibanja fluida u toj
tacki.
Ili, strujnice su krivulje koje su su svakoj tacki paralelne s lokalnim
smjerom strujanja.
Ako se strujnise priblizavaju, radi se o konfluenciji a ako se udaljavaju radi
se o difluenciji.
Zrak struji i iznad podloge koja je uvjiek vise ili manje hrapava, pa tako
nastaje vanjsko trenje izmedju zraka i podloge, te tako nastaje turbulentno
gibanj ezraka koje se naziva mehanicka turbulencija.
Element turbulentnosti je kolicina zraka koji se u porcesu turbulentne
difuzije neko vrijeme giba kao cjelina.
Vjetar, kao posljedica gibanja fluida ima kineticku energiju Ekin :
Ekin=/2*2
-gustoca zraka
-srednja brzina vjetra
kineticka energija vjetra raste s kvadratom njegove brzine, pa iz toga
proizilazi razorsnot vjetra pri njegovim vecim brzinama.
DNEVNI HOD BRZINE VJETRA
Dnevni hod brzine vjetra je promjena brzine vjetra u tijeku dana.
Dnevni hodovi vjetra se mogu podjeliti na dva tipa:
Maritimni
Kontinentski
Kod kontinentskog tipa maksimalna brzina vjetra je u podne a minimum
nocu, dok je maritimni tip obrnut, vjetar je jaci nocu a slabiji danju.
Nad prostranim oceanima nema dnevnog hoda brzine vjetra.
GODISNJI HOD BRZINE VJETRA
Godisnji hod brzine vjetra veze se i za hod temperature i hod tlaka.
Pored toga planine utjecu na ne samo na jacinu nego i na smjer vjetra i
mjenjaju ga te tako utjecu na godisnji hod srednje brzine i smjera vjetra.
VERTIKALNA RASPODJELA BRZINE VJETRA

Biljni pokrov i vjestacke zapreke utjecu mnogo na brzinu vjetra u sloju

zraka u njhpvpj blizini.
Mehanicke zapreke povecavajuci trenje, povecavaju i mehanicku
turbulenciju te se vjestacke zapreke i biljni pokrov iskoristavaju posredno
jer mijenjaju i utjecu na horizontalnu raspodjelu temperatuire, raspodjelu
padavina te utjece na evaporaciju.
GEOGRAFSKA RASPODJELA VJETROVA NA POVRSINI ZEMLJE
Glavni smjerovi vjetra na Zemlji moraju odgovarati prostornoj raspodjeli tlaka.
Vjetrovi mogu puhati samo iz podruja vieg tlaka u podruje nieg tlaka, pa
kad se uzme uobzir utjecaj rotacije Zemlje i trenje zraka s podlogom, moe se
nainiti shema vjetrova na povrini Zemlje. Iz suptropskih maksimuma prema
ekvatorskom pojasu niskog tlaka puu pasati ili tropski istoni vjetrovi. Pod
utjecajem trenja i Coriolisova efekta oni nasjevernoj hemisferi skreu udesno,
a na junoj ulijevo. Tipini pasati puu samo nad oceanima. Iz suptropskih
maksimuma , zbog anticiklonske cirkulacije, zrak se razilazina sve strane: na
zapadnim periferijama suptropskih maksimuma strujanje je juno, a zatim sve
vie skree da bi konano preli u zapadni vjetar. Ti se vjetrovi zovu zonalnim
zapadnim vjetrovima ili glavnim zapadnim vjetrovima. Njihova brzina raste s
poveanjem geografske irine. Iz polarnih podruja visokog tlaka prema
subpolarnim podrujima niskog tlaka puu vjetrovi s izrazitom istonom
komponentom. To su polarni istoni vjetrovi.

VODA U ATMOSFERI
VODENA PARA
Vodena para koja se nalazi u atmosferi zove se vlagom zraka. Ona je
zapravo jedna od najvanijih primjesa zraka. Viestruka je uloga i vanost
vodene pare u atmosferi:
1)O koliini vodene pare u atmosferi ovisi vjerojatnost pojave padalina.
2)Vodena para efikasno apsorbira dugovalnu radijaciju Zemlje.
3)Vodena para sadri znatnu koliinu latentne topline koja se
kondenzacijom vodene pare oslobaa.
Voda se pojavljuje u sva 3 agregatna stanja. Na temperaturi od 0C ili nie
voda prelaziu kruto agregatno stanje. Izmeu temperature ledita i vrelita
voda se nalazi i u plinovitu i u tekuem stanju, a iznad 100C sva prelazi u
plinovito stanje. U stanovitim uvjetima voda moe ostati u tekuem stanju
ispod 0C, to je prehlaena ili pothlaenavoda. Prijelaz tekuine u kruto
stanje zove se kristalizacija, a prijelaz vode iz tekueg ukruto stanje zove
se smrzavanje. Isparavanje (evaporacija) je prijelaz iz krutog ili tekueg
stanja u plinovito, a prijelaz vodene pare u tekue stanje zove
sekondenzacijom. Pri temperaturi znatno nioj od 0C nastaje sublimacija,
neposredni prijelaz iz plinovitog u kruto stanje. Prijelaz leda u vodu zove se
taljenje. Prelaenjem krutog agregatnog stanja u tekue ili prelaenjem
krutog u plinovito ili tekueg u plinovito toplina se troi. Prelaenjem iz

plinovitog u tekue ili kruto ili iz tekueg ukruto toplina se oslobaa. Za

isparavanje vode troi se toplina koja je vezana u vodenoj pari. To je
latentna toplina evaporacije.
Evaporacija (isparavanje)
Pod evaporacijom se misli na koliinu isparene vode s neke povrine. Ona
se mjeri umilimetrima u odreenom razdoblju. Brzina evaporacije ovisi o:
veliini povrine tijelakoje isparava, temperaturi tijela koje isparava, brzini
vjetra iznad povrine vode ili tla,tlaku zraka i koliini padalina koja pada na
tu povrinu. Evaporacija na kopnu e ovisitii o reljefu. Ona je vea iznad
oceana nego iznad kontinenata. S porastom geografske irine evaporacija
sa svjetskih mora vrlo naglo opada, jer opada temperatura vode.
Opsta formula za izracunavanje evaporacije E je:
E=kv(ew-ed)
k-empirijska konstanta
v-srednja brzina vjetra
ew-ed razlika izmedju tlaka zasicene vodene pare na temperaturi vodene
povrsine i tlaka vodene pare u zraku
Bilanca vodene pare na povrsini zemlje se izracunava jednacinom:
P=R+E
P-padavine
R-otjecanje vode povrsinskim tokovima
E-evaporacija
Kol vode koja padne na kopno mnogo je veca od one koja rijekama dolazi u more. Oko
vode koja padne na kopno se vrati u more a oko se ispari nazad u atmosferu.
Evaporacija na kopnu e ovisitii o reljefu. Ona je vea iznad oceana nego iznad kontinenata,
jer u oceanima postoji neogranicena zaliha vode. U ekvatorskom pjasu evaporacija pada a
prema polovimaona opada nad kopnom.
Fizioloskim procesima biljke isparavju vodu koju korijenjem dobivaju iz tla.taj proces naziva
se transpiracija, a transpiracija zajedno sa evaporacijom naziva se evapotranspiracija.

Vlaga zraka
Ako se u zraku nalazi maksimalna koliina vodene pare onda je zrak
zasien. Apsolutnavlaga (vlanost) je broj grama vodene pare u 1m3 zraka.
S porastom temperature rasteapsolutna maksimalna vlaga. Specifina
vlaga je broj grama vodene pare u 1 kg vlanazraka. Relativna vlaga je
broj koji u postotcima pokazuje odnos izmeu koliine vodene pare koja
postoji u zraku u odreenom trenutku i maksimalne koliine vodene pare
koju bi zrak na toj temperaturi mogao primiti da bi bio zasien
U=e/E 100%

Relativna vlaga se mjeri higrometrom. Kontinentski tip relativne vlage ima

maksimum zimi, a minimum ljeti.Oceanski tip relativne vlage ima
maksimum ljeti, a minimum zimi.
Zrak moze bitt zasicen, nezasicen i prezasicen vodenom parom.
Magla, oblaci i naoblaka
Kondenzacija i sublimacija vodene pare
Najvaniji proces koji uvjetuje kondenzaciju i sublimaciju je sniavanje
temperature.Temperatura na kojoj vodena para pri konstantnom tlaku i
sadraju vodene pare postaje zasiena zove se rosite.
Magla
Magla se sastoji od vrlo sitnih kapljica vode ili ledenih kristala. Ona
smanjuje horizontalnu vidljivost u prizemnom sloju atmosfere na 1 km ili
manje. Horizontalna vidljivost moe biti i vea od 1 km, ali se primjeuje
da je vidljivost manja nego u potpuno istom zraku. To je sumaglica. Magla
je oblak koji se nalazi pri tlu.
Pritemperaturi od 30C redovito se pojavljuju ledeni kristali, a njihov se
broj poveava snienjem temperature, pa se na temperaturi nioj od 45C
magla sastoji samo odledenih kristala. To je ledena magla. Za postanak
magle vaan je vjetar. Vlana magla jenestabilna, a suha je postojana.
Magla nastaje samo kad relativna vlaga postane vrlovelika, tj. kad se
temperatura zraka priblii rositu. Magle se prema postanku
moguklasificirati u 2 skupine:
1)Magle zranih masa, magle u sklopu jedne zrane mase.
2)Frontalne magle, magle koje nastaju na granici izmeu dviju zranih
masa.One se mogu podijeliti na 4 dijela:
a)Advekcijski tipovi magle nastaju horizontalnim premjetanjem zraka iz
jednog podruja u drugo. Najee nastaju zimi u primorjima gdje su
prisutna dva glavna uzroka njihova postanka: obilje vodene pare iveliki
temperaturni kontrasti izmeu mora i kopna. Budui da postojihladna i
topla advekcija, advekcijske se magle prema postanku dijelena 2 vrste: alt
(magla koja nastaje advekcijom toplog zraka, tako nastaje: obalna magla,
morska magla i magla tropskog zraka) i alh(magle koje nastaju advekcijom
hladnog zraka, tako nastaje: arktikimorski dim, magle nad jezerima i nad
rijekama.
b)Radijacijski tipovi magle nastaju onda kad se prizemni slojevi zraka jako
ohlade u dodiru s podlogom koja se dugovalnom radijacijomnou ohladi
ispod rosita. Za stvaranje ove magle potrebno je slabodnevno
zagrijavanje tla i jako dugovalno izraivanje nou.
c)Advekcijsko-radijacijska magla nastaje kad vlaan zrak doe nahladno
kopno, pa se i on sam ohladi dugovalnom radijacijom.

d)Ulazna ili padinska magla nastaje kad vlaan zrak naie na reljefnu
prepreku. Zrak se prisilno izdie uz padine i pri tome se hladi za 1Cna
svakih 100 m uspona.
Frontalne magle nastaju na graninoj plohi izmeu dviju zranih masa i to
evaporacijom kapljica kie ili evaporacijom vode s tla i vegetacije proetih
vodom neposredno poslije kie. Djelovanjem jaeg vjetra die se i stvara
stratus.
Geografska raspodjela magle
Na kontinentima su najei radijacijski tipovi magle. Najmaglovitiji dio
Atlantskogoceana je podruje juno i jugoistono od Newfoundlanda. Uzrok
tome je sukob tople
Golfske i hladne Labradorske struje.
Najmaglovitiji dio Tihog oceana je obalno podruje ispred ilea i Perua.
Uzrok tome je hladna Humboldtova struja. Indijski ocean je najmanje
maglovit. Za kontinente je karakteristina magla u hladnom dijelu
godine.U planinskim dolinama preteu radijacijske magle, a na prostranim
ravnicama magle tropskog zraka i advekcijsko-radijacijske magle. U
unutranjosti kontinenta magle su radijacijske. Magla je esta i na Arktiku,
najmanje je ima zimi, a ljeti je ea.
Postanak oblaka i padalina
Oblaci su vidljive nakupine kapljica vode ili estica leda. Ako je hlaenje
naglo,0,1Cs-1, a to odgovara izdizanju oko 15 ms-1, nastaje nagla kondenzacija. Posljedica
je postanak velikog broja vrlo sitnih kapljica. Oblak je vrlo gust i bijele je boje, jer
mu je albedo vrlo velik. Vidljivost se u takvu oblaku smanjuje na 0,5 m. To
su kumulusi.Ako se zrak hladi polagano onda kondenzacija nastaje na
jednom dijelu jezgara kondenzacije. Oblak je vie siv, jer mu je albedo
relativno malen, a vidljivost je desetak metara. To su kumulonimbusi i
stratokumulusi. Hlaenje zraka u velikim dimenzijama je jedini vaan
proces u prirodi kojim se stvaraju oblaci.
Svi se oblaci klasificiraju u 10rodova oblaka. To su: cirus, cirokumulus,
cirostratus, altokumulus, altostratus,nimbostratus, stratokumulus, stratus,
kumulus i kumulonimbus. Pojedini rodovi oblaka pojavljuju se na razliitim
visinama.
Dio atmosfere u kojemu se pojavljuju oblaci dijelese u 3 kata: visoki,
srednji i niski. Budui da je debljina troposfere u raznim geografskim
irinama razliita, to e i dimenzije katova biti razliite u raznimdijelovima
svijeta. U tropima oblaci nastaju do 18 km, u umjerenim irinama do 13
km,a u polarnim krajevima do 8 km. Cirus, cirokumulus i cirostratus su
oblaci visokog kata.Altokumulus je oblak srednjeg kata. Altostratus je
najee u srednjem katu, a moe bitii u visokom katu. Nimbostratus se
javlja u srednjem katu, ali moe biti i u niskom katu.On daje trajnu kiu ili
snijeg. Kumulus i stratokumulus su oblaci niskog kata. Kumulus

ikumulonimbus imaju bazu u niskom katu, ali se izdiu i u srednji kat

(kumulus) i uvisoki kat (kumulonimbus).
Klasifikacija oblaka mogua je i prema nainu gibanja zraka.
Prvo su stratiformni oblaci. Tu se svrstavaju slojasti oblaci nastali
rasprostranjenim nepravilnim mijeanjem zraka; oni su plitki i niski
(stratus, stratokumulus), zatim slojasti oblaci rasprostranjenog pravilnog
dizanja (cirus,stratokumulus, altostratus, altokumulus, nimbostratus).
Drugo su kumuliformni oblaci(kumulus, kumulonimbus). Kumulusi su
maleni i razbacani za lijepa i relativno mirnavremena. Kumulonimbusi
nastaju naglim izdizanjem zraka u labilnoj atmosferi.Kumulonimbusi daju
padaline promjenljiva intenziteta, a praene su silnom naoblakom.
Tree, ako je reljefna barijera dovoljno visoka, na njoj se moe ubrzati
razvoj gotovo svih rodova oblaka. Tako nastaju orografski oblaci. Oni
nalikuju na oblani zid. Na velikim visinama mogu se opaziti neki specijalni
oblaci obuhvaeni opomklasifikacijom oblaka. To su sedefasti oblaci koji
se pojavljuju na 22-30 km visine inoktilucentni oblaci (svijetlei noni
oblaci) na 80-90 km.
Padaline
Padaline su kapljice vode i zaleene vode. Padalina je ono to pada iz
oblaka na tlo u mjerljivoj koliini. Moe se dogoditi da kia ne padne na tlo
nego ispari, tako nastajuvirge, pruge. Kondenzacijom na tlu i predmetima
nastaje rosa, a sublimacijom mraz iinje. Padaline se dijele na tekue i
krute, ali za klimu su vanije kia, snijeg i tua. Kia je padalina u obliku
kapi s promjerom do 3 mm. Smrzavanjem pothlaenih kinih kapi pri
dodiru s hladnim predmetima na tlu, granama nastaje poledica. Iz oblaka
mogu padati vrlo sitne kapljice koje su tako lagane da se dobiva dojam kao
da lebde, a zanosiih i najslabija struja zraka. Ta padalina zove se rosulja.
Snijeg se sastoji od ledenihkristala koji su uglavnom slijepljeni u pahuljice.
Tua ima oblik velikih estica leda(0,5-1 kg) ili snjenih kuglica.
Kine kapi mogu nastati na vie naina, ali su vana 3 procesa:
1)Prema Bergeron-Findeisenovoj teoriji za postanak kapljica kie potrebna
jetemperatura u oblaku nia od 0C. Pri temperaturi ispod ledita
nastajukristali leda koji rastu na raun pothlaenih kapljica vode. Kad
ledeni kristal postane dovoljno teak da pone padati na zemlju, onda se
on na svom putu moe spojiti s vie ledenih kristala u snjenu pahuljicu.
Padajui kroz toplijizrak ispod baze oblaka snjeni kristali i pahuljice se tale
i tako od njihnastaju kine kapi. Ako je zrak ispod oblaka iz kojeg pada
snijeg hladan,onda se snijeg nee rastaliti, pa e na podlogu padati snijeg.
2)Istraivanja u toplijim krajevima pokazala su da kia pada i iz oblaka koji
se itavi nalaze na temperaturi iznad 0C tako da u njima nema ledenih
kristalaili snjenih pahuljica. U takvim toplim oblacima kapljice vode imaju
razliitu temperaturu, pa je maksimalni tlak zasiene vodene pare nad
toplomkapljicom vii od maksimalnog tlaka zasiene vodene pare nad
hladnijomkapljicom. Vodena para u oblaku je nezasiena za toplije kapljice,
a prezasiena za hladnije kapljice. Tim procesom toplije kapljice
evaporiraju, ana njihov raun rastu hladnije kapljice.
3)Kine kapi mogu nastati na jo jedan nain, meusobnim spajanjem. U
oblaku u kojemu ve postoje velike i malene kapljice vode, one

padajurazliitom brzinom, koja je za svaki radijus kapljice ograniena. Kad

se postigne ta brzina, kapljica se dalje giba jednolikom brzinom. Velike
ekapljice padati bre od malih, pa e se na svom putu sudarati s njima i
tako poveavati svoju veliinu.
Zrna tue moe nastati samo u oblaku s jakim uzlaznim strujama koje
mogu zrno tue ili njezinu jezgru i vie puta dizati da bi zatim opet padala
kroz oblak u ijim raznim slojevima postoji razliitakoliina vodene pare.
Zrna tue najee se sastoje od nekoliko slojeva prozirna i neprozirna
leda, koji su omotani oko jezgre, najeeneprozirnog leda. Smatra se da
zrno tue nastaje gibanjem smrznutih kapikroz oblak.
Naoblaka
Naoblaka je koliina oblaka koji zastiru nebo. Ona je kvantitativno
odreena kad seocijeni koliki je dio neba zastrt oblacima. Taj se dio neba
izraava desetinama neba.Potpuno vedro nebo ima naoblaku o, a nebo
potpuno zastrto oblacima ima naoblaku 10.Zbog nehomogenosti Zemlje i
vrlo kompleksne ope cirkulacije atmosfere naoblaka nije jednoliko
raspodijeljena. U godinjem hodu naoblake utvrena su 2 glavna tipa,koji
se oznauju kao dinamiki i statiki tip. Ta se dva tipa razlikuju po odnosu
hoda naoblake prema hodu padalina. Za dinamiki godinji hod naoblake
karakteristina jeusporednost naoblake i padalina. Kod statikog
(inverzijskog) hoda naoblake njezin je maksimum u onom dijelu godine u
kojemu pada najmanja koliina padalina.
Geografska raspodjela naoblake
Za geografsku raspodjelu naoblake vrijedi pravilo da je naoblaka vea nad
morem negonad kopnom, zato je naoblaka vea na junoj hemisferi.
Najmanju naoblaku imaju podruja suptropskih anticiklona. Naoblaka raste
prema ekvatoru i prema viim geografskim irinama. Izonefe su krivulje
koje na geografskoj karti spajaju mjesta s jednakom naoblakom u
odreenom periodu.
Padaline
Mjerenje i intenzitet padalina
Za to potpunije motrenje kie u teko pristupanim krajevima
upotrebljavaju setotalizatori u kojima se nakuplja padalina tijekom dueg
razdoblja. Sve je eaupotreba autoregistrirajuih instrumenata,
pluviografa, kojima se biljei padalina i u najkraim razdobljima. Padaline
se mjere svakog dana u 7 h ujutro, a dobiveni podatak daje dnevnu
koliinu za prethodni dan. Zbroj svih dnevnih koliina padalina u tijeku
mjeseca daje mjesenu koliinu padalina. Zbroj svih 12 mjesenih koliina
u tijeku jedne godine daje godinju koliinu padalina. Kia je ( prolom
oblaka)najintenzivnija 10-20 minuta, a s duljinom trajanja nepogode
intenzitet kie se smanjuje.Utjecaj ume na koliinu padalina koje dospiju
do tla: biljke ne mogu uzimati padalinsku vodu neposredno iz zraka, nego
samo iz tla. Kia je za vegetaciju najpovoljnija vrsta padaline. Mnoge kine

kapi zadre se na listovima i granama i odmah poinju isparavati, te su

izgubljene za tlo. To zadravanje vode zove se intercepcijom.
Koliina vode u atmosferi
Budui da more ima mnogo veu povrinu nego kopno, najvea koliina
padalina vratise na more. Nejednolika raspodjela kopna i mora uzrokuje i
nejednaku raspodjelu padalina. Za upoznavanje kruenja vode u atmosferi
i za njezinu geografsku raspodjeluvrlo je vaan odnos evaporacije i koliine
padalina, koji se dobiva odbijanjem prosjene godinje evaporacije. Tako se
diferenciraju 2 dijela svijeta: aridni (suhi), ako su padaline manje od
evaporacije, i humidni (vlani), ako su padaline vee od evaporacijeu
godinjem prosjeku. Aridna se podruja poklapaju sa suptropskim pojasima
visokogtlaka, ili se nalaze u zavjetrini velikih planina (juna Argentina,
zapad SAD-a).
Adijabatske promjene temperature
Pri adijabatskoj se promjeni temperature nekoj esti zraka ne dovodi niti
odvodi toplina,nema izmjene topline s okolinom. Adijabatskom
kompresijom plin se ugrije, a adijabatskom ekspanzijom ohladi. Promjene
temperature koje nastaju ekspanzijom ili
kompresijom plina prikazuju se krivuljama koje se zovu adijabate.
Adijabatsko ohlaivanje zraka zbog njegova dizanja i ekspanzije glavni je
proces koji uzrokuje stvaranje oblaka. Da bi proces bio adijabatski, ne
smije predugo trajati, inae bi mogla otpoeti izmjena topline s okolicom.
Pri adijabatskom dizanju nezasieni se zrak nasvakih 100 m ohladi za 1C.
To je adijabatska stopa ohlaivanja ili adijabatski gradijenttemperature.
Broj koji pokazuje koliko se ohladi zrak u kojemu je vodena para
zasiena,kad se adijabatski digne za 100 m zove se zasiena adijabatska
stopa ohlaivanja ili mokroadijabatski gradijent temperature. U
mokroadijabatskom procesu stalno se stvaraju oblaci, pa treba luiti
pojavu kad voda, koja je nastala kondenzacijom, ostaje uesti zraka, od
pojave kad proizvodi kondenzacije padaju na zemlju. Zato razlikujemo:
1)Kondenzacijsko-adijabatski proces-proizvodi kondenzacije ostaju u esti.
2)Pseudoadijabatski proces-kad proizvodi kondenzacije padaju na podlogu
ivie ne utjeu na procese u esti. On poinje onda kad zrana struja mora
prelaziti preko planinske barijere.Adijabatsko hlaenje zraka jedini je
proces koji moe ohladiti goleme mase zraka, jedini proces koji uzrokuje
padaline na golemim prostranstvima. Slapoviti vjetrovi (fen, bura) i
nejednaka raspodjela padalina na planinskim padinama: vana je
cirkulacijskaekspozicija, tj. odnos pruanja planine prema dominantnim
vjetrovima. Tako nastaju izdvajanja privjetrine od zavjetrine i velike razlike
u koliini padalina te sve razlike koje proizlaze iz toga.
- Zrana struja koja pue s juga u Alpama (2 700 m) ima temperaturu10C,
a relativna vlaga iznosi 70%. Zbog postojanja barijere zrak se prisilno
izdie, pritom ekspandira, adijabatski se hladi, pa na visini od 700 m
temperatura padne na4C, a relativna vlaga e biti 100%. Poinje
kondenzacija, stvaraju se oblaci. Daljnjim uzlaznim gibanjem zrak se i dalje
hladi, pa vodena para stalno ostaje zasiena, alitemperatura zbog

oslobaanja latentne topline opada sporije. Tako e temperatura na 2000

m biti -3,8C, a na vrhu -8C. U zavjetrini poinje suprotan proces,
suhoadijabatsko zagrijavanje zraka, koji se zagrijava 1C na 100 m, pa e
u svakoj toki u zavjetrinitemperatura biti via, a relativna vlaga nia nego
na istoj razini na privjetrini. Na 500 mrelativna vlaga bit e samo 30%, a
temperatura 14C. Tako je vjetar koji se sputa sAlpa (fen) sui i topliji
nego vjetar koji se izdie na privjetrini. Privjetrina je vlana, azavjetrina
suha. Kolike e biti posljedice fenskog efekta, ovisi o estini smjera
glavnog vjetra.
Dinamika postanka padalina
Adijabatsko hlaenje zraka je najvaniji mehanizam postanka padalina.
Postoje 3 naina postanka padalina, 3 procesa koji uzrokuju hlaenje zraka
vrlo velikih dimenzija:
1)Termika konvekcija
2)Prisilno izdizanje zraka na reljefnim barijerama
3)Polagano izdizanje zraka uz toplu frontu i burnije izdizanje zraka na
hladnojfronti u ciklonama.
1)Najjednostavniji je postanak termike konvekcije nad malom povrinom i
u malenuvolumenu zraka. Posljedica toga je postanak oblaka kumulusa.
Pretpostavka za njezin postanak je naglo zagrijavanje podloge. Drugi
vaan uvjet je da izmeu stupca zraka ukojemu se zrak izdie i okolnog
zraka gotovo i nema razmjene topline. Termika konvekcija postoji samo u
toplom dijelu godine i u popodnevnim satima nad kopnom, au hladnom
dijelu godine i nou samo nad morem.
2.)-Orografske (planinske) padaline nastaju onda kad je masa zraka, pod
utjecajem veegstrujanja u veem podruju, prisiljena da se izdie uz
planinske padine. Prisilnim izdizanjem zraka nastaje adijabatsko hlaenje i
kondenzacija vodene pare. Raspodjela orografskih padalina u vlanim
tropima: kompariranjem brojnih istraivanja zakljuilose da se u vlanim
tropima pojas maksimalne koliine kie nalazi na 500-1400 m. S porastom
nadmorske visine koliina kie smanjuje se po stopi prosjeno 100
mm/100m. Uzrok tome je naglo opadanje specifine vlage s visinom, te
dominantna ulogakonvekcijske naoblake. Tako najvie kie padne u
predgorjima i na manjim visinama, amanje na veim visinama, pa se moe
govoriti o inverziji padalina.
- Utjecaj reljefa i advekcije vlage na frontalnim plohama: granica izmeu
njih teko se moe postaviti.Zato je bolje luiti:
1)Orografske padaline u pravom smislu rijei, tj. one padaline kojih ima
samo u planinama, a u susjednim niim krajevima ih nema.
2)Orografske komponente u ukupnoj koliini padalina, kao
posljedicedjelovanja orografije na konvekcijski ili frontalni mehanizam
postanka padalina.
-Orografske padaline su malokad posljedica samo prisilnog izdizanja zraka
uz planinske padine. One nisu samo posljedica prisilnog izdizanja. Osim
reljefa, najee su izraenisljedei utjecaji:
1)Razvijanje jake dnevne konvekcijske struje uz prisojnu padinu u
sklopudnevne cirkulacije u planinama.

2)Zaustavljanje ciklona odnosno frontalnih ploha ako je planinska

barijeravelika.
3)Stanoviti utjecaj planine na kanaliziranje strujanja.
4)Prisilno izdizanje stabilnog zraka koji nakon poetka kondenzacije postaje
konvekcijsko labilan.
3.) Trei nain postanka padalina, frontalne padaline. One nastaju u sloju
relativno toplog ivlanog zraka koji klizi uz frontalnu plohu ispod koje se
nalazi tei hladni zrak. Tako najahivanje toplog zraka nastaje u
konvergentnim sistemima, u ciklonama. Klienjem nastaje adijabatsko
hlaenje, poveava se labilnost zraka, nastaju uvjeti za razvojoblaka,
odnosno za postanak padalina. Takvo izdizanje zraka pojavljuje se na
frontalnim plohama na svim geografskim irinama. Budui da frontalna
ploha zatvara s povrinom malen kut, vlani se zrak sporo die i pritom se
sporo hladi, pa frontalne padaline najee nisu tako intenzivne kao
konvekcijske i orografske. Frontalne padaline traju dugo, kia najee
pada polagano, ali zahvaa velika prostranstva, cijelo je nebo zastrto
oblacima i po vie dana. Nakon toplog zraka prodire hladan i teak zrak
koji se potkopava pod topliji zrak. Pritom mora svladati otpor toplog zraka i
trenje s podlogom, pa se esto dogodi da hladni zrak na hladnoj fronti bre
prodre na visininego pri tlu. Pojavljuje se klin hladnog zraka iznad vrlo
toplog zraka pri tlu. Takavklin hladnog zraka iznad vrlo toplog i vlanog
zraka ne moe se trajnije zadrati. On e prije ili kasnije, na jednom ili
drugom podruju potonuti, spustiti se prema tlu i pritome e izdignuti
topliji i vlaniji zrak koji postaje labilan. Tako pred hladnom frontom nastaje
niz kumulonimbusa, niz grmljavinskih nepogoda.

Dnevni hod padalina

Dnevni hod padalina moe biti jedino kad je za postanak padalina vana
temperaturna razlika izmeu dana i noi, odnosno izmeu podloge i
atmosfere, tj. kad je padalina preteno konvekcijskog postanka. Najbolji su
uvjeti da se to postigne u vlanoj i toploj praumskoj klimi, zatim u
vlanijem dijelu tropa uope u kinom periodu, ili u kinom razdoblju u
sunijem dijelu tropa i u ljetnim mjesecima u kontinentskim krajevima
umjerenih geografskih irina. U kontinentskom tipu dnevnog hoda padalina
najvie kie padne u popodnevnim satima, a opada u nonim satima.
Suprotno tome je maritimni tip dnevnog hoda padalina: padalina ima
najvie u nonim i ranim jutarnjim satima.Postanak ovog tipa dnevnog
hoda padalina objanjava se injenicom da se temperatura morske vode
nou malo mijenja u odnosu prema temperaturi vode prethodnog
dana,tako da more nou zagrijava donje slojeve zraka.
Godinji hod padalina
Na godinji hod padalina utjee niz faktora: najglavniji je sezonsko gibanje
divergentnih i konvergentnih zona u smjeru sjever-jug i obratno, zatim
slijedi utjecaj diferenciranog zagrijavanja kopna i mora. Pojaanje padalina

nazire se u periodu kad je Sunce u zenitu,a to je 2 puta godinje.

Maksimum kie nalazi se onda kad je Sunce u zenitu, to su zenitne kie. S
porastom geografske irine ljetne su kie sve slabije i kratkotrajnije, to su
suhi tropi. S obzirom na godinji hod naoblake, godinji hod padalina dijeli
se na 2 tipa: dinamiki, ako je godinji hod padalina paralelan s godinjim
hodom naoblake i statiki(inverzni), ako su suprotni. To znai da kod
dinamikog hoda padalina najvie padalinaima u godinjem dobu s
najveom naoblakom, a kod statikog najvie padalina ima uvedrijem
dijelu godine. Dinamiki tip je najbolje razvijen u krajevima s orografskim
padalinama. Inverzni tip je najei u unutranjosti kontinenata s
maksimumom naoblake zimi, a maksimumom kie ljeti. U krajevima s
izrazitim godinjim dobima dinamiki je tip godinjeg hoda padalina s
kiovitim zimama karakteristian za maritimne krajeve, a inverzni tip s
najveom koliinom padalina u toplom dijelu godine karakteristian je za
kontinentske krajeve.
Geografska raspodjela padalina
Izohijete su linije koje na geografskoj karti spajaju mjesta s jednakom
koliinom padalina. Sve padaline nastaju adijabatskim hlaenjem zraka. Za
raspodjelu padalina naZemlji posebno su vana strujanja u suptropskim
maksimumima i odnos tih strujanja prema raspodjeli kopna i mora. Na
raspodjelu padalina utjee i sezonsko premjetanje zonalnih pojasa tlaka i
glavnih vjetrova paralelno s prividnim gibanjem Sunca. Pojas najveih
padalina nalazi se u tropskoj zoni.
Broj dana s padalinama
Na kontinentima u cjelini ima godinje prosjeno 106 dana s padalinama.
npm. Arica u ileu uope nema dana s kiom, a Ponape na Karolinkim
otocima u Pacifiku ima godinje 311 dana s kiom.
Anomalija padalina
Srednja godinja koliina padalina izraunava se iz vie godinjeg niza, ali
ima malo vjerojatnosti da e u bilo kojem razdoblju pasti upravo onoliko
padalina koliko iznosi njihov srednjak. U promatranom razdoblju padne
vie ili manje padalina od dugogodinjeg srednjaka. Ta se pojava zove
anomalija temperature.
Varijabilnost padalina
Kao i za sve ostale klimatske elemente, tako se i za godinje padaline
uzima srednja vrijednost, tj. uzima se zbroj od niza godinjih padalina i
podijeli se brojem godina.Dobivena je veliina srednja godinja koliina
padalina. Ako usporedimo srednje godinje padaline s godinjim
padalinama u svakoj promatranoj godini, vidjeti emo da svake godine
padne vie ili manje od viegodinjeg srednjaka. To srednje odstupanje
godinjih padalina od viegodinjeg srednjaka zove se varijabilnost
padalina.

Snijeg
Snijeg je druga po vanosti padalina. Udio snijega u godinjoj koliini
padalina raste s porastom geografske irine. Udio snijega u ukupnim
padalinama ovisiti e i o porastu nadmorske visine. Kod snijega se osim
debljine snjenog pokrivaa mjeri i koliinavode koju on sadri. Broj dana s
padanjem snijega je broj dana u kojima je palo snijega za
0,1 mm vodenog ekvivalenta. Srednja godinja koliina snijega je
viegodinja srednja koliina snijega koji padne na tlo. Srednji datum
pojave prvog snijega i posljednjeg snjenog pokrivaa odredi se za svaku
godinu, pa se tako dobije srednji datum pojave prvog i posljednjeg
snjenog pokrivaa. Snjena zima je razdoblje izmeu prvog i posljednjeg
snjenog pokrivaa koji je jednoliko prekrivao tlo. To razdoblje moe biti
prekinuto razdobljem bez snijega na tlu, izmeu kojih je snijeg opet
prekrivao tlo. Trajanje snjenog prekrivaa je broj dana u kojima se snijeg
odrao na tlu. Kad snijeg pada s jakim vjetrom onda je to snjena meava.
Ako je tlo prekriveno rahlim snijegom pa pone puhati jak vjetar, onda on
uzvitla snjene kristale i podie ih s tla domanje ili vee visine, ovisno o
brzini vjetra, onda je to snjena vijavica. Vrlo jake snjene vijavice, kad
vjetar otpuhne s podloge itave oblake snjenih pahuljica i izdieih ak i po
vie stotina metara iznad tla zovu se blizardima. Obilan suhi snijeg padati
eonda kad je u sloju atmosfere ispod oblaka iz kojeg pada snijeg
temperatura nia od0C. Veliina snjenih pahuljica smanjuje se s padom
temperature, tako da pri nioj temperaturi padaju samo ledeni kristali.
Dubina do koje prodire Suneva radijacija usnjeni pokriva ovisi o veliini
snjenih kristala, temperaturi i gustoi snijega. S poveanjem dubine
snijeg na nekoliko desetaka metara prelazi u firn, ledenu masu ukojoj se
nazire znatna struktura, a na oko 100 m firn pod istim utjecajima prelazi u
kompaktivnu ledenu masu.
Vertikalna raspodjela snijega
Broj dana s padanjem snijega najvei je u najhladnijem mjesecu. Trajanje
snjenog pokrivaa raste s porastom nadmorske visine, odnosno snjeni se
pokriva prije pojavljuje i kasnije nestaje u planinama nego u nizini. Na
veoj nadmorskoj visini koliina snijega je vea.
Snjena granica
Ploha iznad koje snijeg ostaje neokopnjen cijele godine zove se snjena
granica. Njezina visina je razliita i ovisi o vie faktora, od kojih su
najvaniji temperatura,vlanost zraka, koliina padalina, reljef. Snjena
granica strmije pada na junoj hemisferi nego prema Sjevernom polu. To je
posljedica vee maritimnosti june hemisfere i postojanja Antarktikog
ledenog pokrova. Pribliavanjem Antarktiku, zbogvrlo niske temperature,
snjena granica se sputa na razinu mora. Zbog smanjenja koliine
padalina, visina snjene granice raste prema unutranjosti kontinenta, a
zbograzlike u insolaciji, snjena granica je nia na osojnoj nego na prisojnoj
padini planine.

Geografska raspodjela snijega

Stvaranje i odravanje snjenog pokrivaa ovise o temperaturi i koliini
palog snijega.U humidnim (vlanim) krajevima dominantno znaenje ima
temperatura, a u suhim(aridnim) krajevima koliina palog snijega. S
porastom kontinentalnosti raste i trajanje snjenog pokrivaa. U sjevernoj
Europi veliku vanost ima reljef i naglo poveanje kontinentalnosti, pa
trajanje snjenog pokrivaa naglo raste.
Tua
Vie od svake druge padaline tua je prostorno i vremenski o
graniena jer postojestrogo odreeni meteoroloki uvjeti za njezin
postanak, a ti se uvjeti rijetko ispunjavaju.U zrnu tue postoji vie slojeva
prozirnog i neprozirnog leda, a to znai da se zrno tue vie puta die i
sputa u oblaku prije nego to padne na tlo. Jaka konvekcija je
pretpostavka za postanak tue, ona nastaje samo u kumulonimbusima.
Tua najee nastaje u toplom dijelu godine na hladnim frontama gdje
postoje optimalni uvjeti za vrlo jaku prisilnu konvekciju. Tua najvie
pogaa kontinentsku unutranjost u umjerenim geografskim irinama.
Rosa i mraz
Ako se prizemni vlani sloj zraka, a zajedno s njim i vodena para, u vedrim
noima dugovalnim iarivanjem toliko ohlade da im temperatura padne na
temperaturu rosita ili ispod nje, tada e se na predmetima kondenzirati
vodena para u obliku sitnih kapljicavode. To je rosa. Ona nastaje kad je
rosite iznad 0C. S jutarnjim porastom temperaturezraka rosa brzo
nestaje. Najvie rose nastaje na plohama okrenutim prema gore,
navanjskim plohama objekata izloenih nonoj dugovalnoj radijaciji. To je
gornja rosa. Ako je nono hlaenje dovoljno jako i ako ima puno vodene
pare u zraku i dostavode u tlu, onda rosa nastaje i na plohama okrenutim
prema tlu. Vana je injenica dadio rose nastaje u vegetacijskom periodu,
ak i u ljetnim mjesecima. Rosa smanjujeevaporaciju iz tla. Ako je rosite
ispod 0C nastati e mraz. Vodena para neposredno prelazi u kruto stanje,
ona sublimira. Za postanak rose i mraza uvjeti su isti: mora postojati
mogunost gubitka dugovalne radijacije podloge nou, a to je mogue
samo utihim i vedrim noima.

CIRKULACIJA ATMOSFERE
Tipovi cirkulacije atmosfere
Strujanje ili cirkulacija zraka opi je naziv za gibanje zraka u atmosferi.
Strujanje zraka je prirodni mehanizam kojim se nastoje izjednaiti razlike u
tlaku zraka, odnosno razlike u temperaturi. Sva strujanja u atmosferi mogu
se podijeliti u 3 skupine:

1)Opu ili planetarnu cirkulaciju

2)Sekundarnu cirkulaciju
3)Tercijarnu, odnosno lokalnu i regionalnu cirkulaciju.
-Opa cirkulacija je cirkulacija velikih, planetarnih dimenzija koja u biti
postoji cijelegodine, bez obzira na godinje doba. Svodi se na temperaturni
kontrast izmeu uvijek toplih tropa i uvijek hladnih polarnih krajeva.
- Sekundarnu cirkulaciju uzrokuju strujanja u putujuim ciklonama i
anticiklonama, tj.vezana je uz frontalne plohe. Tu se ubrajaju razni
poremeaji manjih dimenzija: tropski cikloni i uope nepogode, te smjena
cirkulacije pod utjecajem diferenciranog zagrijavanja kopna i mora, koja se
obuhvaa zajednikim nazivom monsuni.
-Tercijarna (regionalna i lokalna) cirkulacija zahvaa male prostore, pa se
brzo smjenjuje u vremenu. Posljedica je termikih razlika na manjem
prostranstvu. Tako nastajecirkulacija izmeu kopna i mora, kopna i jezera,
planine i doline.
Promatrano vremenski, sva bi se strujanja mogla podijeliti na stalna i
sezonska. Stalna je planetarna cirkulacija, a u sezonsku se ubrajaju sva
ostala strujanja, jer su ona vremenski ograniena.
Lokalna i regionalna cirkulacija
Dnevna cirkulacija uvjetovana diferenciranim zagrijavanjem i hlaenjem
kopna i mora
Razlike u zagrijavanju i hlaenju kopna i mora u dnevnom periodu uzrok su
lokalnim razlikama tlaka, a to dovodi do dnevne smjene cirkulacije izmeu
kopna i mora. Tako nastaje zmorac i kopnenjak. Uzrok ove cirkulacije je
termike prirode.
-Zmorac (vjetar s mora) nastaje jaim i brim zagrijavanjem kopna nego
mora, tako da su nakon odreenog vremena izobare pri tlu nagnute prema
kopnu, pa u tom smjeru pue vjetar s mora. S postupnim padom
temperature zmorac slabi, pa u kasnim poslijepodnevnim satima prestane
puhati, a poetkom noi poinje suprotan proces.
- More ostaje toplo, akopno se dugovalnom radijacijom ohladi, pa i zrak
iznad njega. Izobarne se plohe nad kopnom zagrijavaju, a nad morem
razrjeuju. Vjetar poinje puhati u smjeru pada izobara, tj. s kopna na
more. To je kopnenjak.
Dnevna cirkulacija uvjetovana reljefom
Dnevna cirkulacija u planinskim krajevima ovisi o diferenciranom
zagrijavanju podloge. Ona se temelji na diferenciranom zagrijavanju i
hlaenju planinskih i brdskih padina, dolina i ravnica u podnoju planina.
Pritom treba razlikovati dvije cirkulacije:cirkulaciju na padinama i
cirkulaciju u dolini.
- Planinske se padine danju razliito zagrijavaju. To je posljedica razliite
ekspozicije, jer ujutro zrake padaju gotovo okomito na jednu padinu, a
druga je prilino dugo u sjeni i prima samo difuznu radijaciju. Poslijepodne
je obratno.
-Posredno zagrijavanje zraka od podloge je vano.im pone zagrijavanje
prizemnog sloja zraka nastupa promjena tlaka, pa se izobarne plohe izdiu

na viu razinu. U sloju toplijeg zraka tlak zraka opada prema

brijegu.Istodobno s postajanjem uzgona po paralelogramu sila, nastaje sila
paralelna s padinom usmjerena prema gore. Tako nastaje vjetar uz padinu,
koji je najjai na padini okrenutoj prema Suncu.
-Vjetrovi slinog podrijetla nastaju u onim konkavnim reljefnim
oblicimaveih dimenzija gdje je mogue nagomilavanje hladnog zraka koji
se nou dugovalnom radijacijom jo vie ohladi. U stanovitim sinoptikim
uvjetima taj se zrak pokrene izravnotenog stanja, prelije se preko
planinske barijere velikom snagom, a najvease brzina postie u uskim
planinskim prolazima. Tipian predstavnik takvih vjetrova je bura. Brzina
bure naglo opada na puini. Svi vjetrovi takve vrste zovu se
katabatiki(slapoviti) vjetrovi. Vjetrovi koji puu uz padinu zovu se
anabatikim vjetrovima. Danju je u dolini strujanje divergentno, a na
susjednim vrhovima konvergentno. Zagrijavanjemuzlaznog zraka na
padinama i dinamikim zagrijavanjem onog dijela tog zraka koji sesputa u
dolinu, zrak se u cijeloj dolini ugrije na viu temperaturu nego zrak na
istojvisini izvan doline. Suprotno je nou. Na Grenlandu su dobro razvijeni
fjordovskivjetrovi. Zbog diferenciranog zagrijavanja, vanjski dijelovi
fjordova i obale blie moru ljeti su hladniji od unutarnjeg kraja fjordova i
nezaleenog dijela kopna dalje od obale.

Sekundarna cirkulacija
Divergencija i konvergencija
Skup meteorolokih procesa koji zajedniki sudjeluju u postanku fronti
zovemo frontogenetskim procesima. Bariki reljef nastaje uvijek kad
izobarne plohe sijeku horizontalne ravnine. Ako su izobare zakrivljene i
zatvoren, postoje samo dvijemogunosti raspodjele tlaka:
1)Tlak je najvii u centru i pada prema periferiji
2)Tlak je najnii u centru i pada prema periferiji.
-Budui da je Coriolisova sila okomita na smjer gibanja esti zraka, te zbog
djelovanja gradijentske sile tlaka, est e na sjevernoj hemisferi kruiti oko
sredita niskog tlaka suprotno gibanju kazaljki na satu, pa se govori o
protusatnoj rotaciji.
-Obratno je na junoj hemisferi. Osnovna strujanja u ciklonama i
anticiklonama su pri tlu zatvorena idrukija su pri tlu nego u veim
visinama. Tako se dolazi do divergencije (razilaenja) i konvergencije
(primicanja). Sputanjem zraka povisuje se tlak u podlozi, pa se zrak mora
razilaziti. Posljedica sputanja je dinamiko zagrijavanje zraka. U
divergentnomsistemu prevladava lijepo, vedro vrijeme. Konvergiranjem
zraka u najdonjem sloju zrak se izdie, pa se dinamiki hladi i na odreenoj
visini poinje kondenzacija te se stvarajuoblaci. Konvergentni sistemi
praeni su loim vremenom.
- Za anticiklone jekarakteristina divergencija u donjim slojevima, a
konvergencija u gornjim slojevima troposfere. Obratno vrijedi za ciklone.
Klasifikacija poremeaja u atmosferi

Pod poremeajima u atmosferi misli se na ciklone. Klasifikacija nije

ujednaena:
1)Ciklona ili depresija je valni poremeaj na fronti izmeu dviju zranih
masa.
2)Ciklona je valni poremeaj na fronti izmeu dviju zranih masa.
3)Tropski ciklon bi bio vrlo intenzivan poremeaj s izrazitim spiralnim
strujanjem, ali bez fronte u samom tropskom ciklonu.
4)Depresija je podruje niskog tlaka u jednoj zranoj masi.
5)Ciklona je golemo podruje niskog tlaka na kartama srednje raspodjele
tlaka,a na sinoptikoj karti u tom podruju najee postoji familija ciklona.
Ako se promjene u polju tlaka vide na sinoptikoj karti u obliku barem
jedne zatvorene izobare onda je to poremeaj. Ako se promjene u polju
tlaka ne vide na sinoptikoj kartionda je to nepogoda. U poremeaje
spadaju: ciklone, odvojene ciklone (hladne kaplje),orografske (zavjetrinske)
depresije, termike depresije, tropske depresije, istoni valovi,tropski
cikloni i anticiklone. Nepogode bi bile sve manje i kratkotrajnije, ali
intenzivne promjene vremena praene sijevanjem, grmljavinom, jakim
vjetrom i kiom.