Professional Documents
Culture Documents
White
MARAN ATHA — GOSPODIN DOLAZI
1
Nakladnici
ADVENTUS d.o.o.
www.adventus.hr
i ZNACI VREMENA
Zagreb
Izvornik
Maranatha
The Lord Is Coming
by Ellen G. White
ISBN 0-8280-1387-X
Urednik
Dr. Miroslav –idara
Prijevod
Marija NiketiÊ
Lektura
Marijan MalaπiÊ, prof.
Korektura
Ljiljana –idara
Naslovnica
Sanja ©eb
Prijelom
GENESIS, Zagreb
Tisak
TIPOMAT, 2005.
2
Ellen G. White
MARAN ATHA
Gospodin dolazi
ADVENTUS
3
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb
UDK 236.93
225.06
ISBN 953-183-124-6
451027105
4
RijeË Ëitateljima
Miroslav –idara
5
Teme po mjesecima
6
1. sijeËnja
7
2. sijeËnja
Poruka iz Betlehema
“Jednako Êe se i Krist, poπto je prinesen samo jedanput da
uzme grijehe sviju, drugi put pokazati onima koji ga iπËe-
kuju.” (Hebrejima 9,28)
U vrijeme prvog Kristovog dolaska, sveÊenici i knjiæevnici sve-
tog grada, kojima su bila povjerena Boæja proroËanstva, mogli su
prepoznati znake vremena i objaviti dolazak ObeÊanoga. Prorok
Mihej je oznaËio mjesto Njegova roenja, a Daniel je odredio toË-
no vrijeme Njegova dolaska. (Mihej 5,2; Daniel 9,25) Bog je ova
proroËanstva povjerio æidovskim voama; oni nisu imali izgovora
πto nisu znali niti objavili narodu da je Mesijin dolazak pred vra-
tima. Njihovo neznanje bilo je posljedica greπnog nemara. ...
Sav je narod trebao bdjeti i Ëekati kako bi meu prvima po-
æelio dobrodoπlicu Otkupitelju svijeta. Naæalost, u Betlehemu dva
umorna putnika s nazaretskih breæuljaka prolaze cijelom duæi-
nom uske ulice sve do istoËnog kraja grada i uzalud traæe mjesto
na kome bi se te noÊi odmorili i prenoÊili. Nijedna vrata se ne
otvaraju da ih prime. Na kraju nalaze zaklon u bijednoj potleu-
πici namijenjenoj stoci i tu se rodio Spasitelj svijeta. ...
Nigdje nema znaka oËekivanju Krista ni pripremi za Kneza
æivota. Iznenaen, nebeski se glasnik upravo sprema vratiti na
Nebo sa sramnim izvjeπtajem, kad primjeÊuje skupinu pastira koji
noÊu bdiju pored svoga stada i koji, dok promatraju zvjezdano
nebo, razgovaraju o proroËanstvima o Mesiji koji Êe doÊi na zemlju
i Ëeznu za dolaskom Otkupitelja svijeta. To je skupina koja je
spremna primiti nebesku objavu. I iznenada se javlja Gospodnji
aneo, navjeπÊujuÊi radosnu vijest. ...
Oh kakva je pouka ova predivna pripovijest o Betlehemu! Kako
ona ukorava naπe nevjerstvo, naπu gordost i samodovoljnost! Ka-
ko nas opominje da se Ëuvamo da zbog svoje zloËinaËke ravno-
duπnosti ne bismo propustili zamijetiti znake vremena i zbog toga
ne prepoznamo dan svoga pohoenja! (GC 313—315)
8
3. sijeËnja
9
4. sijeËnja
10
5. sijeËnja
11
6. sijeËnja
Vjera reformatora
“Neprijatelj koji Êe posljednji biti uniπten jest smrt.” (1. Ko-
rinÊanima 15,26)
Luther je izjavio: “Uvjeren sam da neÊe proÊi ni tri stoljeÊa
do sudnjega dana. Bog neÊe, ne moæe, viπe trpjeti ovaj pokvareni
svijet.” “Pribliæava se veliki dan u koji Êe propasti kraljevstvo
zloÊe.”
“Ovaj ostarjeli svijet nije daleko od kraja”, rekao je Melan-
chthon. Calvin je molio krπÊane “da ne oklijevaju, gorljivo æeleÊi
dolazak dana Kristovog dolaska kao najsretnijeg od svih doga-
aja” i objavio da “Êe cijela obitelj vjernih biti upravljena na taj
dan”. “Trebamo biti æeljni Krista, moramo traæiti, razmiπljati”, kaæe,
“do zore onog velikog dana kad Êe naπ Gospodin pokazati svu slavu
svog kraljevstva.”
“Zar se naπ Gospodin Isus nije uznio na Nebo u naπem tijelu”
pitao je πkotski reformator Knox, “i zar se On neÊe vratiti? Mi
znamo da Êe se On vratiti i to vrlo brzo.” Ridley i Latimer, koji
su poloæili svoje æivote za istinu, oËekivali su u vjeri Gospodnji
dolazak. Ridley je pisao: “Svijet bez sumnje — u to vjerujem i
stoga to i kaæem — ide kraju. Kliknimo iz cijelog srca, zajedno s
Ivanom, Boæjim slugom: ‘Doi, Gospodine Isuse!’”
“Razmiπljanje o Gospodnjem dolasku”, rekao je Baxter, “naj-
slaa je i najveÊa radost.” “Djelo je vjere i odlika Njegovih svetih
da vole Njegov dolazak i oËekuju blaæenu nadu.” “Ako Êe smrt
biti uniπtena u Ëasu uskrsnuÊa kao posljednji neprijatelj, moramo
nauËiti da vjernici trebaju ozbiljno Ëeznuti za drugim Kristovim
dolaskom i moliti za njega kada Êe se ostvariti ova posvemaπnja
i konaËna pobjeda.” “To je dan za kojim svi vjerni trebaju Ëez-
nuti, kojemu se trebaju nadati i kojega trebaju oËekivati kao os-
tvarenje cjelokupnog djela svog spasenja i ispunjenje svih æelja i
teænji svoje duπe.” “Ubrzaj, o Gospodine, ovaj blagoslovljeni dan!”
Takva je bila nada apostolske Crkve, “Crkve u pustinji” i refor-
matora. (GC 303,304)
12
7. sijeËnja
KljuË povijesti
“‘Straæaru, koje je doba noÊi?’ ‘Dolazi jutro, a zatim opet
noÊ. HoÊete li pitati, pitajte, vratite se, doite!”’ (Izaija 21,11.
12)
Razumijevanje nade drugog Kristovog dolaska jest kljuË koji
otkljuËava svu povijest koja slijedi i objaπnjava sva buduÊa zbi-
vanja. (Ev 220)
Glas pravog straæara treba se Ëuti svuda: “Dolazi jutro, a zatim
opet noÊ.” Truba mora dati odgovarajuÊi zvuk jer se mi trebamo
pripremiti za veliki Gospodnji dolazak.
Istine proroπtva povezane su jedna s drugom i dok ih prou-
Ëavamo, one Ëine divnu cjelinu praktiËne krπÊanske istine. Sve
πto govorimo jednostavno otkriva naπe Ëekanje, rad i molitve za
dolazak Sina Boæjeg. Njegov dolazak je naπa nada. Ova nada treba
proæimati sve naπe rijeËi i djela kao i sva naπa druæenja i meu-
ljudske odnose ...
Dolazak Sina »ovjeËjeg po drugi put treba biti zadivljujuÊa
tema koja se iznosi ljudima. Ovo je predmet koji ne bi smio biti
izostavljen iz naπih razgovora. VjeËne istine moraju biti stalno u
umu, a uæici koje svijet nudi bit Êe ono πto jesu — ispraznost i
taπtina. ©to mi trebamo uËiniti s taπtinom, slavom, bogatstvom,
ËaπÊu ili uæicima ovoga svijeta?
Mi smo hodoËasnici ili stranci koji Ëekaju, nadaju se i mole
za tu blaæenu nadu, slavni dolazak naπega Gospodina i Spasite-
lja Isusa Krista. Ako vjerujemo u ovo i provedemo u svoj svakidaπnji
æivot, kakva Êe snaæna akcija popratiti ovu vjeru i nadu; kako Êe
gorljiva biti ljubav jednog prema drugome; kakvo sveto æivljenje
za Boæju slavu; kako Êe oËigledna biti crta razgraniËenja izmeu
nas i svijeta ...
Istina da Krist dolazi trebala bi biti stalno pred oËima svih.
(Ev 218—220)
13
8. sijeËnja
Podjednako razoËaranje
“Pazite! Mi proglaπujemo blaæenima one koji su ustrajali.
Za Jobovu ste strpljivost Ëuli, a vidjeli ste ishod (njegovim
nevoljama) koji mu je Gospodin dao. Jer Gospodin je pun
samilosti i milosra.” (Jakov 5,11)
»esto je ljudski um, pa i Boæjih slugu, tako zaslijepljen ljud-
skim miπljenjima, predajama i laænim uËenjem da samo djelomiËno
moæe shvatiti veliËine πto ih je On otkrio u svojoj RijeËi. Tako je
bilo i s Kristovim uËenicima, Ëak i onda kad je Spasitelj bio osobno
s njima. Njihov je um bio proæet zvaniËnim shvaÊanjem da Êe Mesija
kao zemaljski knez uzdiÊi Izraela na prijestolje svjetskog impe-
rija, pa nisu mogli razumjeti znaËenje Njegovih rijeËi kojima je
prorekao svoje stradanje i smrt. ...
Od samog roenja njihove su misli bile usmjeravane na oËe-
kivanje slave zemaljskog imperija i to ih je uËinilo slijepima kako
za samo proroËanstvo tako i za Kristove rijeËi. ...
Iskustvo uËenika koji su prigodom Kristovog prvog dolaska
propovijedali “Radosnu vijest o Kraljevstvu” sliËno je iskustvu onih
koji su navijeπtali Njegov drugi dolazak. ...
SliËno prvim uËenicima, ni William Miller i njegovi drugovi
nisu posvema shvatili znaËaj vijesti koju su objavljivali. Duboko
ukorijenjene zablude u Crkvi spreËavale su ih da dou do pravil-
nog tumaËenja jedne vaæne toËke u proroπtvu. I stoga su — premda
su svijetu objavljivali vijest koju im je Bog povjerio — zbog pogre-
πnog razumijevanja njenog smisla ipak doæivjeli razoËaranje. ...
Kod tih vjernika, kao i kod prvih uËenika, ono πto se u Ëasu
kuπnje Ëinilo nerazumljivim, bit Êe razjaπnjeno kasnije. Kad bu-
du vidjeli “ishod koji... je Gospodin dao”, znat Êe da su se unatoË
teπkoÊama koje su prouzroËile njihove zablude Njegove namjere
ljubavi prema njima neprekidno ostvarivale. Oni Êe blagoslovlje-
nim iskustvom spoznati da je Gospodin “pun samilosti i milosra”
i da su sve Njegove “staze... istina i ljubav za onog koji Ëuva Savez
njegov i propise”. (GC 345,351,352,254)
14
9. sijeËnja
15
10. sijeËnja
Istina Êe pobijediti
“Tada aneo ... zakle se onim koji æivi u vijeke vjekova: ‘NeÊe
viπe biti odlaganja.”’ (Otkrivenje 10,5.6)
Poruka iz Otkrivenja 14 da dolazi Ëas Gospodnjeg dolaska
objavljuje se u vrijeme kraja. Aneo iz Otkrivenja 10 prikazan je
kako jednom nogom stoji na moru a drugom na zemlji pokazu-
juÊi da Êe poruka biti odnesena do udaljenih zemalja, da Êe pri-
jeÊi oceane i otoci na moru Ëut Êe objavu posljednje poruke upozo-
renja. ...
“Tada aneo koga sam vidio gdje stoji na moru i na zemlji,
podiæe desnicu prema nebu i zakle se onim koji æivi u vijeke vje-
kova, koji je stvorio nebo s onim πto je na njemu, zemlju s onim
πto je na njoj i more s onim πto je u njemu: ‘NeÊe viπe biti odla-
ganja.’” (Otkrivenje 10,5.6) Ova poruka objavljuje kraj proroËan-
skog vremena. RazoËaranje onih koji su oËekivali da Êe vidjeti
naπega Gospodina i koji su tako gorljivo iπËekivali Njegov povra-
tak 1844. bilo je doista gorko. Bila je to Gospodnja naredba da
do ovog razoËaranja treba doÊi ...
Na Crkvu nije pala nijedna koprena za koju je Bog nije pri-
premio; nijedna sila koja se protivila nije uspjela omesti Boæje
djelo koje je On predvidio. Sve se dogaalo onako kako je On pro-
rekao preko svojih proroka. On nije ostavio svoju Crkvu u mraku,
zaboravljenu, veÊ je objavio preko proroka πto Êe se dogoditi. Nje-
govom promisli koja je djelovala u toËno odreeno vrijeme svjet-
ske povijesti, odredivπi da Njegov Sveti Duh nadahne proroke da
proriËu, sve Njegove namjere bit Êe ispunjene i ostvarene. Njegov
Zakon povezan je s Njegovim prijestoljem, a sotonski podanici za-
jedno s ljudskima ne mogu ga uniπtiti. Bog nadahnjuje i Ëuva
istinu. Ona Êe æivjeti i uspjeti iako povremeno moæe izgledati da
je prekrivena tamom. Kristovo Evanelje je zakon koji se ogleda
u karakteru. Prijevare koje postoje i protive se ovome, svako orue
koje brani laæ, sve zablude koje kuju Sotonini podanici na kraju
Êe zauvijek biti slomljene, a pobjeda istine bit Êe poput izlaska
sunca u podne. Sunce pravde zasjat Êe sa zrakama zdravlja na
Njegovim krilima i cijela Êe Zemlja biti ispunjena Njegovom sla-
vom. (2SM 107,108)
16
11. sijeËnja
17
12. sijeËnja
18
13. sijeËnja
On Êe vjeËno vladati
“I sedmi aneo zatrubi... Tada u nebu odjeknuπe jaki gla-
sovi: ‘Nad svijetom je pripala kraljevska vlast naπemu Go-
spodinu i njegovu Pomazaniku, i on Êe vladati u vijeke vje-
kova.” (Otkrivenje 11,15)
Kristov dolazak, kojim Êe biti uspostavljeno kraljevstvo pravde,
nadahnuo je svete pisce najuzviπenijim i najoduπevljenijim rijeËi-
ma. Biblijski pjesnici i proroci pisali su o njemu rijeËima πto plamte
nebeskim æarom. Psalmist je pjevao o sili i veliËanstvu izraelskog
Kralja. “Raduj se, nebo, i kliËi, zemljo... pred Jahvom, jer dolazi
suditi zemlji. Sudit Êe svijetu u pravdi i narodima u istini svo-
joj.” (Psalam 96,11-13)
Prorok Izaija kaæe: “I uniπtit Êe smrt zasvagda. I suzu Êe sa
svakog lica Jahve, Gospod, otrti — sramotu Êe svog naroda na
svoj zemlji skinuti: tako Jahve reËe. (Izaija 25,8.9) ...
UoËi rastanka s uËenicima, Spasitelj ih je u njihovoj tuzi tjeπio
obeÊanjem da Êe ponovno doÊi: “Neka se ne uznemiruje vaπe sr-
ce... U kuÊi Oca moga ima mnogo stanova... Idem da vam pripravim
mjesto. Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit Êu se da vas
uzmem k sebi.” (Ivan 14,1-3) ...
Aneli koji su nakon Kristova uzaπaπÊa ostali uz uËenike na
Maslinskoj gori, ponovili su im obeÊanje o Njegovom povratku:
“Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo izmeu vas opet Êe se
vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.” (Djela
1,11) Apostol Pavao je, govoreÊi Duhom NadahnuÊa, posvjedoËio:
“Jer Êe sam Gospodin sa zapovjedniËkim zovom, s glasom arkan-
ela i sa zvukom trube Boæje siÊi s neba.” (1. Solunjanima 4,16)
Kaæe prorok s Patmosa: “Evo dolazi u pratnji oblaka! I vidjet Êe
ga svako oko.” (Otkrivenje 1,7)
Oko Njegova dolaska roji se sve ono πto je dio “sveopÊe obnove
koju je Bog nagovijestio odavno preko svojih svetih proroka”. (Djela
3,21) Tada Êe biti skrπena duga vladavina zla, “kraljevstva ovoga
svijeta” postat Êe kraljevstvo naπega Gospodina i Njegova Poma-
zanika, “i on Êe vladati u vijeke vjekova”. (Otkrivenje 11,15) (GC
300,301)
19
14. sijeËnja
Ilijino proroËanstvo
“Evo, poslat Êu vam proroka Iliju prije nego doe Dan
Jahvin, dan velik i straπan.” (Malahija 3,23)
Vjerni Ilija predstavlja one koji trebaju pripremiti put za drugi
Kristov dolazak, kao πto je Ivan doπao u Ilijinom duhu da pripremi
put za Kristov prvi dolazak. (3T 62)
Rad Ivana Krstitelja i rad onih koji u posljednje dane idu
naprijed u duhu i sili Ilijinoj da podignu ljude iz njihove ravno-
duπnosti, u mnogim pogledima su isti. Njegovo djelo mora se obaviti
u ovo doba. Krist treba doÊi po drugi put da sudi svijetu u prav-
di. (SW 21. oæujka 1905.)
Ivan se odvojio od prijatelja i sjaja æivota. Jednostavnost nje-
govog odijevanja, odjeÊa izatkana od devine dlake bila je stalan
prijekor neskromnosti i razmetanju æidovskih sveÊenika kao i svim
ostalim ljudima. Njegova prehrana, Ëisto biljna, od skakavaca i
divljeg meda, bila je prijekor popuπtanju apetitu i pohlepi koja
je svuda prevladavala ... Maha treba uzeti veliki predmet obnove
i treba se pokrenuti javno mnijenje. Umjerenost u svemu treba
biti povezana s porukom, okrenuti Boæji narod od njegovog idolo-
poklonstva, lakomosti i pretjerivanja u odijevanju i drugim stva-
rima.
Samoodricanje, poniznost i umjerenost koju Bog traæi od
pravednih koje posebno vodi i blagoslivlja treba biti predoËena
ljudima kao suprotnost ekstravaganciji i navikama koje naruπa-
vaju zdravlje u ovo izopaËeno doba. Bog je pokazao da je zdrav-
stvena reforma toliko usko povezana s treÊom aneoskom vijeπ-
Êu kao πto je ruka s tijelom. (3T 62)
Kao πto je Ivan Krstitelj ... usmjeravao njihovu pozornost na
Deset zapovijedi, tako i mi trebamo objavljivati bez ikakve nesi-
gurnosti poruku: “Bojte se Boga i zahvalite mu, jer je doπao Ëas
njegova Suda.” S ozbiljnoπÊu koja je obiljeæavala proroka Iliju i
Ivana Krstitelja mi se trebamo boriti da pripremimo put Kristo-
vom drugom dolasku. (4BC 1184)
20
15. sijeËnja
21
16. sijeËnja
Svijet je polje
“Idite i uËinite sve narode uËenicima mojim! Krstite ih u
ime Oca i Sina i Duha Svetoga!” (Matej 28,19)
Dok sam boravila u Kaliforniji 1874. godine, dobila sam doj-
mljiv san. ...
Sanjala sam da je nekoliko braÊe u odboru smiπljalo najbolji
plan za rad tijekom nastupajuÊeg razdoblja. ...
MladiÊ, kojeg sam Ëesto viala u svojim snovima, uπao je u
taj odbor. Sluπao je s dubokom zainteresiranoπÊu rijeËi koje su
bile izgovarane, a onda, govoreÊi promiπljeno i s uvjerenjem koje
je bilo autoritativno, kazao:
“Gradovi i sela Ëine dio Gospodnjeg vinograda. Oni moraju
Ëuti poruke upozorenja. Neprijatelj istine poduzima krajnje na-
pore da okrene ljude od Boæje istine k laæi. ... Vi trebate sijati
pokraj svake vode.
Moæda neÊete odmah vidjeti rezultat svojeg rada, ali vas to
ne bi trebalo obeshrabriti. Uzmite Krista za primjer. On je imao
mnogo sluπatelja, ali malo sljedbenika.” ...
Vjesnik je nastavio: “Vi se bavite odviπe ograniËenim ideja-
ma za posao u ovo vrijeme. Pokuπavate planirati taj rad tako da
ga moæete obuhvatiti svojim rukama. Morate imati πire poglede.
Vaπe svjetlo ne smije biti stavljeno ispod nekog suda ili kreveta,
veÊ na svijeÊnjak da moæe davati svjetlo svima koji su u kuÊi.
Vaπa kuÊa je svijet. ...
Mnoge zemlje Ëekaju na veliko svjetlo koje im je Gospodin
namijenio, a vaπa vjera je ograniËena i premala. Vaπem konceptu
rada prijeko je potrebno veliko proπirenje ... Idite naprijed. Bog
Êe raditi s velikom silom ako Êete vi iÊi u svoj poniznosti uma
pred Njim. Vjera ne govori o preprekama. S Bogom niπta nije
nemoguÊe. Svjetlo obvezujuÊih pravila Boæjeg zakona stavit Êe svijet
... na provjeru.” ...
Vrijeme je kratko i svi koji vjeruju ovoj poruci trebali bi osjeÊati
uzviπenu obvezu koja poËiva na njima da postanu nesebiËni rad-
nici vrπeÊi svoj utjecaj na pravoj strani, i nikad se rijeËju ili dje-
lom ne bi smjeli svrstati protiv onih koji nastoje unaprijediti Bo-
æje djelo. ... Svjetlo koje nam je Bog dao ne vrijedi puno svijetu
sve dok ga on ne bude mogao vidjeti pred sobom. (LS 208—210)
22
17. sijeËnja
23
18. sijeËnja
24
19. sijeËnja
25
20. sijeËnja
26
21. sijeËnja
27
22. sijeËnja
28
23. sijeËnja
Nesnoπljivost i progonstvo
“Ako su mene progonili, i vas Êe progoniti. Ako su moju rijeË
dræali, i vaπu Êe dræati.” (Ivan 15,20)
Progonstvo u razliËitim oblicima jest razvitak naËela koje Êe
postojati dokle postoji Sotona i dokle krπÊanstvo ima æivotnu snagu.
Nijedan Ëovjek ne moæe sluæiti Bogu a da ne pokrene protiv sebe
otpor sila tame. Zli aneli oborit Êe se na njega, bojeÊi se da im
on svojim utjecajem ne otme plijen iz ruku. Zli ljudi, pokarani
njegovim primjerom, udruæit Êe se s njima, nastojeÊi ga primam-
ljivim kuπnjama odvojiti od Boga. Ako u tome ne uspiju, primije-
nit Êe prisilu da utjeËu na njegovu savjest.
Dokle god Isus ostaje Ëovjekov posrednik u gornjem sveti-
πtu, vlastodrπci i narod Êe osjetiti obuzdavajuÊi utjecaj Svetoga
Duha. On joπ uvijek u stanovitoj mjeri nadzire zakone zemlje.
Da nije njih, prilike u svijetu bi bile gore no πto su danas. Premda
su mnogi naπi vlastodrπci Sotonini aktivni poslanici, Bog meu
vodeÊim ljudima nacije ima i svoje poslanike. Neprijatelj potiËe
svoje sluge da predlaæu mjere koje bi itekako omele Boæje djelo,
ali dræavnike koji se boje Gospodina sveti aneli potiËu da se ne-
oborivim argumentima usprotive takvim prijedlozima. Na ovaj Êe
naËin nekolicina zadræati moÊnu struju zla. Protivljenje neprijatelja
istine bit Êe obuzdano kako bi poruka treÊeg anela mogla obaviti
svoju zadaÊu. Kad bude objavljeno posljednje upozorenje, ono Êe
privuÊi pozornost ovih vodeÊih ljudi preko kojih Gospodin danas
radi i neki Êe ga od njih prihvatiti te ostati uz Boæji narod u
vrijeme nevolje. ...
“Sinovi sionski, radujte se, u Jahvi se veselite, svojem Bogu;
jer vam daje kiπu jesensku u pravoj mjeri, izli na vas kiπu kao
nekoÊ.” (Joel 2,23) “U posljednje Êu vrijeme — veli Gospodin —
izliti od svoga Duha na svako ljudsko biÊe.” “Tko god tada zazo-
ve ime Gospodnje, bit Êe spaπen.” (Djela 2,17.21)
Veliko se djelo evanelja neÊe zavrπiti manjim otkrivenjem
Boæje sile od one koja je pratila njegov poËetak. (GC 610,611)
29
24. sijeËnja
30
25. sijeËnja
Laæno buenje
“Ali ovo znaj: u posljednje Êe doba nastati teπka vremena,
jer Êe ljudi biti samoæivi, lakomi, umiπljeni, oholi, psovaËi,
nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici. ... Oni Êe sa-
Ëuvati vanjski oblik poboænosti iako su se odrekli njezine
sile. I njih se kloni!” (2. Timoteju 3,1.2.5)
Prije no πto Boæji sudovi padnu na Zemlju, u Gospodnjem Êe
narodu doÊi do takvog buenja prvotne poboænosti kakve nije bilo
od doba apostola. Na Boæju Êe se djecu izliti Njegov Duh i sila.
U to Êe se vrijeme mnogi odvojiti od Crkava u kojima je ljubav
prema ovome svijetu zamijenila ljubav spram Boga i Njegove RijeËi.
Mnogi Êe propovjednici i ljudi radosno prihvatiti velike istine πto
ih je Bog odluËio objaviti u to vrijeme kako bi se narod pripre-
mio za drugi Gospodnji dolazak. Neprijatelj duπa nastoji omesti
ovo djelo, i prije no πto doe vrijeme za takav pokret nastojat Êe
ga sprijeËiti uvoenjem krivotvorine. U Crkvama koje moæe pokoriti
pod svoju prevarljivu silu uËinit Êe kao da je izliven Boæji poseb-
ni blagoslov, pa Êe se Ëiniti kao da se pojavilo veliko zanimanje
za religiju. Mnoπtvo Êe klicati od radosti zbog Ëudesnog Boæjeg
djelovanja, a zapravo Êe to biti djelo drugog duha. Pod plaπtem
vjere Sotona Êe nastojati proπiriti svoj utjecaj na cijeli krπÊanski
svijet.
U mnogim su vjerskim buenjima do kojih je doπlo u posljed-
njih pedeset godina, manje-viπe na djelu bili isti utjecaji koji Êe
se u buduÊnosti pokazati u mnogo proπirenijim pokretima. Puno
osjeÊajnog uzbuenja, mijeπanja istinitog s laænim, sve je to smiπ-
ljeno da zavede. Ali nitko ne mora biti prevaren. Nije teπko u
svjetlosti Boæje RijeËi utvrditi narav tih vjerskih pokreta. Kad god
ljudi zanemare svjedoËanstvo Biblije, odvraÊajuÊi se od njenih jasnih
istina πto ispituju duπu i zahtijevaju samoodricanje i odricanje
od svijeta, budimo sigurni da Boæji blagoslov nije izliven. A na
osnovi pravila πto ga je sam Krist dao: “Prepoznat Êete ih po nji-
hovim rodovima!” (Matej 7,16), oËito je da ovi pokreti nisu djelo
Boæjega Duha. (GC 464,465)
31
26. sijeËnja
32
27. sijeËnja
Osvojiti Nebo
“Bdijte i molite svaki Ëas.” (Luka 21,36)
Dani u kojima æivimo sveËani su i znaËajni. Duh Boæji se
postupno ali sigurno povlaËi sa Zemlje ...
Stanje u svijetu pokazuje da je vrijeme nevolje upravo ispred
nas. Dnevne novine pune su upozorenja na straπan sukob u blis-
koj buduÊnosti. Drske pljaËke dogaaju se Ëesto. »esti su i πtraj-
kovi. Krae i ubojstva dogaaju se na svakom koraku. Ljudi op-
sjednuti demonima uzimaju æivote muπkaraca, æena i male dje-
ce. Oni su zalueni porokom i navedeni na svaku vrstu zla. (9T
11)
Na ovom svijetu sve je u pokretu. Znaci vremena su zloslut-
ni. Dogaaji koji dolaze veÊ bacaju svoje sjenke. Boæji Duh se povlaËi
sa Zemlje i nesreÊa slijedi nesreÊu na moru i kopnu. Podiæu se
vihori, potresi, poæari, poplave i ubojstva na svakom koraku. ...
Ljudi se brzo svrstavaju pod zastavu koju su izabrali. Uzbueno
Ëekaju i promatraju pokrete svojih voa. Ima i takvih koji Ëeka-
ju, straæe i rade za dolazak naπeg Gospodina. Druga skupina stupa
u redove kojima upravlja veliki otpadnik. Malo njih srcem i du-
πom vjeruje da moramo izbjeÊi grob i zadobiti Nebo.
Kriza nam se postupno prikrada. Sunce sija na nebu, putu-
juÊi svojom uobiËajenom putanjom, a nebesa joπ uvijek kazuju slavu
Boæju. Ljudi joπ uvijek jedu i piju, sade i zidaju, æene se i udaju.
Trgovci joπ uvijek kupuju i prodaju. Ljudi se meusobno sukob-
ljavaju u borbi za najviπa mjesta. Poklonici zadovoljstva joπ uvi-
jek se tiskaju po kazaliπtima, na konjskim trkama i u kockarni-
cama. Posvuda prevladava najveÊe ushiÊenje, a Ëas kuπnje brzo
se zavrπava i svaki sluËaj ubrzo Êe biti odluËen za vjeËnost. ...
RijeËi opomene naπega Gospodina s Maslinske gore sveËano
dopiru kroz sve vjekove do nas danas: “Pazite sami na se da vam
srca ne otvrdnu od razuzdanosti, pijanstva i tjeskobnih briga za
æivot, da vas ne uhvati iznenada onaj dan kao zamka.” (DA 636)
33
28. sijeËnja
34
29. sijeËnja
35
30. sijeËnja
36
31. sijeËnja
37
1. veljaËe
38
2. veljaËe
Visoka mjerila
“Budite mi dakle sveti, jer sam ja, Jahve, svet; ja sam vas
odvojio od tih naroda da budete moji.” (Levitski zakonik
20,26)
Takoer sam vidjela da mnogi ne shvaÊaju kakvi moraju biti
da bi æivjeli u Gospodnjoj prisutnosti bez Velikog sveÊenika u
Svetiπtu dok prolaze kroz vrijeme nevolje. Oni koji dobiju peËat
æivoga Boga i budu zaπtiÊeni u vrijeme nevolje, moraju u potpu-
nosti odraæavati Isusov lik.
Vidjela sam i da su mnogi odbijali tako potrebnu pripremu,
a Ëekali su vrijeme “osvjeæenja” i “kasnog daæda” da ih pripremi
da opstanu u dan Gospodnji i æive u Njegovoj prisutnosti. O, ko-
liko mnogo njih sam vidjela u vrijeme nevolje bez zaklona! Oni
su odbacili pripremu koja im je bila toliko potrebna i zato nisu
mogli primiti osvjeæenje koje ih sve mora pripremiti da æive pred
svetim Bogom. Oni koji ... nisu oËistili svoje duπe posluπnoπÊu ci-
jeloj istini ... pojavit Êe se u vrijeme nevolje i vidjeti da su trebali
biti oblikovani i skladni za gradnju. Ali tada neÊe biti ... Posred-
nika da se moli za njihov sluËaj pred Ocem. Prije ovog vremena
izreËena je izuzetno uzviπena vijest: “Tko Ëini nepravdu, neka je
joπ Ëini, tko je neËist, neka joπ bude neËist; tko Ëini pravdu, neka
joπ Ëini pravdu, tko je svet, neka se joπ sveti.”
Vidjela sam da nitko nije mogao imati udjela u “osvjeæenju”
sve dok nije pobijedio svaki ukorijenjeni grijeh, ponos, sebiËnost,
ljubav prema svijetu i svladao svaku ruænu rijeË i djelo. Prema
tome, trebali bismo se sve viπe i viπe pribliæavati Gospodinu i biti
ozbiljni u pripremi, πto Êe nam omoguÊiti da opstanemo u bici u
dan Gospodnji. Neka svi pamte da je Bog svet i da nitko osim
svetih biÊa ne moæe prebivati u Njegovoj prisutnosti. (EW 71)
Danas trebamo bdjeti da se ne uprljamo u rijeËi ili djelu. ...
Danas moramo traæiti Boga i biti odluËni da se neÊemo zausta-
viti sve dok ne budemo u Njegovoj prisutnosti. Trebali bismo bdjeti,
raditi i moliti se kao da je ovo posljednji dan koji nam je dan.
Kako bi onda bio ozbiljan naπ æivot. Kako bismo do tanËina pra-
tili Isusa u svim naπim rijeËima i djelima. (5T 200)
39
3. veljaËe
Vrijeme ispitivanja
“Jer Jahve je sveznajuÊi Bog, pravo on prosuuje djela.”
(1. Samuelova 2,3)
Vidjela sam anela kako stoji s vagom u rukama vaæuÊi mi-
sli i pobude Boæjeg naroda, posebno mladih. Na jednoj strani bile
su misli i stremljenja okrenuta k Nebu, a na drugoj misli i pobude
usmjerene k zemlji. Na ovoj strani vage nalazilo se Ëitanje romana,
misli o odijevanju i pokazivanju, taπtina, ponos itd. O, kakvog li
sveËanog trenutka! Boæji aneli stoje s vagama mjereÊi misli Nje-
gove toboænje djece — onih koji tvrde da su mrtvi za svijet, a
æivi za Boga. Strana vage koja je bila natovarena zemaljskim mi-
slima, taπtinom i ponosom brzo se spustila. Strana s mislima i
pobudama usmjerenim k Nebu podigla se istom brzinom kojom
se druga spustila. O, kako je ta bila lagana! Ja mogu reÊi ono
πto sam vidjela, ali nikada ne mogu prikazati uzviπen i slikovit
prizor koji je ostao u mojem umu kad sam vidjela anela s vagom
kako mjeri misli i teænje Boæjeg naroda. Aneo je rekao: “Mogu
li ovakvi uÊi u Nebo? Ne, ne, nikada! Reci im da je nada koju
sada gaje uzaludna i ako se brzo ne pokaju i ne dobiju spasenje,
moraju poginuti.” ...
Pokazano mi je da se mnogi mjere izmeu sebe i usporeu-
ju svoj æivot sa æivotima drugih. Tako ne bi trebalo biti. Nama
nitko nije dan kao primjer osim Krista. On je naπ istinski Uzor
i svatko bi se trebao boriti i isticati u oponaπanju Njega. ...
Vidjela sam da neki joπ uvijek ne znaju πto je to samoodri-
canje ili ærtvovanje, niti πto znaËi patiti zbog istine. Ali nitko ne-
Êe doÊi na Nebo a da se nije ærtvovao. Trebao bi se njegovati Duh
samoodricanja i poærtvovnosti. Neki nisu ærtvovali sebe, svoje vla-
stito tijelo na oltar Bogu. Oni popuπtaju æustrom, hirovitom tem-
peramentu, udovoljavaju svojem apetitu i ugaaju svojim vlasti-
tim, osobnim probicima ne obaziruÊi se na Boga. Oni koji se æele
ærtvovati za vjeËni æivot, imat Êete ga. On je vrijedan patnje, raza-
pinjanja svojeg ‘ja’ i ærtvovanja svakog idola. VjeËna slava nad-
maπuje sve zemaljske radosti. (1T 124—126)
40
4. veljaËe
41
5. veljaËe
Pouzdan vodiË
“Ali budite izvrπioci rijeËi, a ne samo sluπaoci koji zavara-
vaju sami sebe!” (Jakov 1,22)
Bog poziva one koji poznaju Njegovu volju da budu izvrπi-
telji Njegove rijeËi. Slabost, poloviËnost srca i neodluËnost izazi-
vaju sotonske napade, a one koji dopuπtaju ovim karakternim crta-
ma da se razvijaju, uzburkani valovi kuπnji beznadno Êe povuÊi
u dubinu. Od svakoga tko priziva Kristovo ime zahtijeva se da
raste do punog rasta visine Kristove, æivog voe krπÊana.
Svima nama potreban je vodiË kroz mnoge tjesnace u æivotu,
kao πto je mornarima potreban kormilar za plovidbu izmeu pod-
vodnih grebena ili niz rijeku punu sprudova; a gdje se ovakav
vodiË moæe naÊi? Mi vam ukazujemo ... na Bibliju. Nadahnuta
od Boga i pisana od strane svetih ljudi, ona ukazuje, s velikom
jasnoÊom i preciznoπÊu, duænosti i starih i mladih. Ona uzdiæe
um, omekπava srce i daje blagost i svetu radost duhu. Biblija pri-
kazuje savrπen uzor karaktera. Ona je nepogreπivi vodiË u svim
okolnostima, do kraja æivotnog puta. Uzmite je kao svojeg savjet-
nika, pravilo vaπeg svakidaπnjeg æivota. ...
U Svetom pismu, skriveno od povrπnog tragaËa, leæi na tisu-
Êe dragulja istine. Rudnik istine nikada se ne moæe iscrpsti. ©to
viπe istraæujete Pismo poniznog srca, to Êe veÊe biti vaπe zanimanje
i osjeÊat Êete veÊu æelju da uskliknete s Pavlom: “O dubino bogat-
stva i premudrosti i razuma Boæjega! Kako su neispitljivi njego-
vi sudovi i neistraæivi njegovi putovi!”
Svakoga dana trebali biste nauËiti neπto novo iz Svetog pi-
sma. Istraæujte ga kao zakopano blago jer ono sadræi rijeËi vjeË-
nog æivota. Molite se za mudrost i razumijevanje da biste razumjeli
ove svete spise. Kad biste to joπ danas uËinili, naπli biste novu
slavu u Boæjoj rijeËi. OsjeÊali biste da ste primili novo i dragocjeno
svjetlo o predmetima u vezi s istinom, a Sveto pismo bi stalno
dobivalo novu vrijednost u vaπim oËima. ...
Marljivo koristite sva sredstva milosti da se preobrazi vaπ
karakter i da biste mogli uzrasti do pune visine muπkaraca i æe-
na u Kristu Isusu. (5T 263—267)
42
6. veljaËe
Spremni na odgovor
“©tujte u svojim srcima Krista kao Gospodina, uvijek spre-
mni na odgovor svakomu tko vam zatraæi razlog nade ko-
ja je u vama.” (1. Petrova 3,15)
Pokazano mi je da mnogi koji govore da poznaju sadaπnju
istinu, zapravo ne znaju πto vjeruju. Oni ne razumiju svjedoËan-
stva svoje vjere. Ne cijene rad za ovo posljednje vrijeme. Kada
doe vrijeme kuπnje, neki ljudi koji sada propovijedaju drugima
shvatit Êe, zahvaljujuÊi poloæaju koji zauzimaju, da ima mnogo
stvari na koje ne mogu dati nijedan zadovoljavajuÊi odgovor. Sve
dok na ovakav naËin ne budu ispitani, oni neÊe biti svjesni svo-
jeg velikog neznanja. U crkvi ima mnogo onih koji misle da razu-
miju ono πto govore. Ali sve dok ne doe do borbe, oni neÊe znati
svoju vlastitu slabost. Kada budu odvojeni od onih koji su vjer-
ni, prisiljeni da stoje sami i objasne svoje vjerovanje, bit Êe izne-
naeni kad vide koliko su zbrkane njihove misli o onome πto su
prihvatili kao istinu. ...
Bog Êe podiÊi svoj narod. Ako druga sredstva propadnu, me-
u njih Êe se uvuÊi krivovjerja koja Êe ih reπetati odvajajuÊi ku-
kolj od pπenice. Gospodin poziva sve koji vjeruju Njegovoj rijeËi
da se probude iz sna. Dragocjeno svjetlo je doπlo, upravo ono ko-
je odgovara ovom vremenu. ... Vjernici se ne smiju oslanjati na
pretpostavke i pogreπne predodæbe o istini. Njihova vjera mora
biti Ëvrsto utemeljena na rijeËi Boæjoj da, kad doe vrijeme kuπ-
nje i budu izvedeni pred vijeÊa da odgovaraju za svoju vjeru, mogu
dati razlog svoje nade koja je u njima, s krotkoπÊu i poniznoπÊu.
(5T 707,708)
Kristovi sluge ne trebaju pripremiti unaprijed smiπljen go-
vor koji Êe iznijeti kada budu izvedeni na sasluπanje zbog svoje
vjere. Njihova priprema treba se odvijati iz dana u dan tako da
skupljaju dragocjene istine Boæje rijeËi u svoja srca. Oni se trebaju
hraniti Kristovim naukom i molitvom ojaËati svoju vjeru. A on-
da, kada budu izvedeni na sud, Sveti Duh Êe ih podsjetiti na is-
tine koje Êe doprijeti do srca onih koji Êe doÊi sluπati.
Bog Êe uËiniti da znanje, steËeno marljivim istraæivanjem Sve-
tog pisma, zablista u njihovom umu u pravo vrijeme kada to bu-
de potrebno. (CSW 40,41)
43
7. veljaËe
44
8. veljaËe
Moralna nezavisnost
“Zato iziite izmeu njih i odvojite se — veli Gospodin! Ne
dotiËite se niËega neËista, i ja Êu vas primiti! Ja Êu vam
biti Otac, a vi Êete mi biti sinovi i kÊeri, veli Gospodin Sve-
moguÊi.” (2. KorinÊanima 6,17.18)
Mnogi danas imaju koprenu na svojim licima. Ova koprena
je sklonost k obiËajima i djelima svijeta, koja skriva od njih Go-
spodnju slavu. Bog æeli da upiremo svoj pogled na Njega kako
bismo izgubili zanimanje za stvari ovoga svijeta.
Kad istina ue u praktiËan æivot, mjerilo treba podizati sve
viπe i viπe da bi odgovorio na zahtjeve Biblije. Za ovo Êe biti po-
trebno odbijanje svjetovne mode, obiËaja, djela i naËela. Svjetov-
ni utjecaji poput morskih valova udaraju na Kristove sljedbenike
da ih odvoje od pravih naËela Njegove krotkosti i milosti. Ali mi
moramo stajati Ëvrsto uz naËela kao stijena. To Êe zahtijevati mo-
ralnu snagu, a one, Ëije duπe nisu priËvrπÊene za vjeËnu Stijenu,
zbrisat Êe bujica svjetovnosti. Moæemo ostati stajati Ëvrsto jedino
ako je naπ æivot skriven s Kristom u Bogu. Moralna nezavisnost
je u potpunosti na mjestu kada se protivi svijetu. Ako se potpuno
pokorimo Boæjoj volji, bit Êemo postavljeni na mjesto koje pruæa
prednost i uvidjet Êemo potrebu da se odvojimo od obiËaja i
postupaka svijeta. Ne smijemo podiÊi svoja mjerila samo malo viπe
od svjetovnih, veÊ trebamo uËiniti odluËnu i vidljivu razliku. ...
Nije lako dobiti neprocjenjivo blago vjeËnog æivota. Nitko ne
moæe postiÊi ovo i biti povuËen bujicom svijeta. On mora iziÊi iz
svijeta, odvojiti se i ne doticati se neËistoÊe; ne moæe se ponaπati
svjetovno a da ga ne odvuËe koloteËina svijeta. Nitko ne moæe
ostvariti bilo kakav napredak bez stalnog napora. Onaj tko æeli
pobijediti, mora se Ëvrsto dræati Krista. On se ne smije osvrtati
unatrag, veÊ dræati pogled uvijek gore, dobivajuÊi milost za miloπÊu.
Oprez je cijena sigurnosti. ...
Kraj svemu je tu. Sada su potrebni naoruæani i opremljeni
ljudi da se bore za Boga. (6T 146—148)
45
9. veljaËe
46
10. veljaËe
47
11. veljaËe
Potraga za pitanjima
“Tko Êe uziÊi na goru Jahvinu, tko Êe stajati na svetom
mjestu njegovu? Onaj u koga su ruke Ëiste i srce neduæno:
duπa mu se ne predaje ispraznosti i ne kune se varavo.”
(Psalam 24,3.4)
Duπa koja je sjedinjena s Kristom ... borit Êe se protiv svih
prijestupa i prilaza grijehu. Ona svakoga dana postaje sve viπe
nalik jarkoj i blistavoj svjetlosti i pobjeuje. Ona napreduje iz
snage u snagu, a ne iz slabosti u slabost.
Neka nitko ne prevari svoju duπu u ovom pitanju. Ako gaji-
te ponos, samopoπtovanje, ljubav za visokim poloæajem, taπtinu,
nesvete teænje, gunanje, nezadovoljstvo, gorËinu, zle rijeËi, laæ,
prijevaru i klevetanje, Krist ne prebiva u vaπem srcu. ... Morate
imati krπÊanski karakter koji Êe biti Ëvrst. ...
Mora doÊi do potpunog preokreta meu onima koji govore da
vjeruju u istinu ili Êe propasti na dan suda. Boæji narod mora
dostignuti visoka mjerila. On mora biti sveti narod, poseban narod,
izabrani rod — gorljiv za Ëinjenjem dobrih djela. Krist nije umro
za vas da biste gajili strasti, ukus i navike ljudi iz svijeta. ...
Nitko ne ulazi na vrata slave osim onoga tko svoje srce us-
mjerava tamo. Stoga pitam: Smetaju li vam ovozemaljske stvari?
Jesu li vaπe misli Ëiste? Udiπete li ozraËje Neba? Imate li na sebi
kakvu prljavπtinu? ... Jeste li ozbiljni i posveÊeni sluæeÊi Bogu u
ËistoÊi i ljepoti svetosti? Iskreno postavite sebi pitanje: Jesam li
Boæje dijete ili nisam? ...
Svim naπim crkvama potrebna je temeljita promjena. Preob-
raæavajuÊa sila Boæja mora doÊi u crkvu. ... Ne odgaajte dan pri-
preme. Ne spavajte nepripremljeni, bez ulja u svojim uljanicama.
... Ne ostavljajte pitanje u pogubnoj neizvjesnosti. Iskreno se pi-
tajte: Jesam li meu spaπenima? HoÊu li izdræati? Samo onaj tko
je ubijelio svoje ruke i oËistio svoje srce, odræat Êe se toga dana.
(TM 441—443)
Prednost je svakog Boæjeg djeteta da bude pravi krπÊanin iz
trenutka u trenutak; tada Êe cijelo Nebo stati na njegovu stra-
nu. (TM 440,441)
48
12. veljaËe
49
13. veljaËe
50
14. veljaËe
51
15. veljaËe
52
16. veljaËe
53
17. veljaËe
Posljednje bdjenje
“Dakle: bdijte, jer ne znate kad Êe doÊi gospodar kuÊe, uveËer,
u ponoÊi, kad se oglase pijetli ili ujutro, da ne bi doπao
iznenada i naπao vas gdje spavate.” (Marko 13,35.36)
Bila mi je prikazana skupina ljudi. ... Njihove oËi bile su usmje-
rene prema Nebu, a na njihovim usnama rijeËi njihovog Gospo-
dara: “Ono πto kaæem vama, kaæem svima: Bdijte.” ... Gospodin
najavljuje odgodu prije nego πto jutro konaËno osvane. Ali im On
neÊe dati da se umore niti da se opuste u svojem ozbiljnom bdje-
nju zato πto zora nije svanula kako su oni oËekivali. ...
Vidjela sam da je nemoguÊe biti zaokupljen svjetovnim bri-
gama i uveÊavanjem zemaljskih posjeda a ipak Ëekati i bdjeti kao
πto je naπ Spasitelj zapovjedio. Aneo je rekao: “Oni su se zatvo-
rili u svijet. Da bi dobili nebesko blago, moraju ærtvovati zemalj-
sko. Ne mogu posjedovati oba svijeta.” ...
Vidjela sam da se u proπlosti smjenjivala straæa za straæom.
Bismo li zbog toga trebali biti manje oprezni? O, ne! Sada po-
stoji veÊa potreba za neprekidnim bdjenjem jer je vrijeme kraÊe
nego za vrijeme prve straæe ... Ako smo tada bdjeli s postojanom
budnoπÊu, koliko je onda veÊa potreba za posebnim bdjenjem za
vrijeme te druge straæe! Druga straæa koja prolazi vodi nas k treÊoj
i sada nema opravdanja da popustimo u bdjenju. TreÊa straæa po-
ziva na utrostruËenu ozbiljnost. Postati sada nestrpljiv znaËilo bi
gubitak sve naπe ozbiljnosti ustrajnog bdjenja dosad. Duga tam-
na noÊ iskuπava, ali jutro se poznaje po milosti, jer kad bi Gospodar
doπao, mnogi bi se naπli nespremnima. Razlog za toliko odgaa-
nje jest πto Bog ne æeli da Njegov narod propadne. ...
Razlika izmeu onih koji vole svijet i onih koji ljube Krista
tako je jasna da ne moæe doÊi do pogreπke. Dok svjetovni ljudi
ozbiljno i gorljivo nastoje saËuvati zemaljska blaga, Boæji narod
se ne slaæe sa svijetom, veÊ svojim ozbiljnim poloæajem straæara
na bdjenju pokazuje da je preobraæen, da njegov dom nije na ovom
svijetu i da Ëeka bolju zemlju, nebesku domovinu. (2T 192—194)
54
18. veljaËe
55
19. veljaËe
Djelotvorna vjera
“Blizu je svrπetak svega; prema tome budite umjereni i tri-
jezni da se moæete posvetiti molitvi!” (1. Petrova 4,7)
Vjerujete li da je kraj svih stvari blizu i da se prizori zemaljske
povijesti pribliæavaju svojem kraju? Ako vjerujete, pokaæite svoju
vjeru u djelima. Tko ima vjeru, pokazat Êe je. Neki misle da imaju
dovoljno vjere, ali, ako je uopÊe i imaju, ona je mrtva jer nije
upotpunjena djelima. “Vjera, ako nema djela, mrtva je.” Malo njih
ima istinsku vjeru koja ljubavlju djeluje i Ëisti duπu. Ali svi oni
koji smatraju da su vrijedni vjeËnog æivota moraju posjedovati
moralnu spremnost za njega. “Ljubljeni, sada smo djeca Boæja, a
πto Êemo biti, joπ se nije oËitovalo. Ali znamo: kad se to oËituje,
bit Êemo mu sliËni, jer Êemo ga vidjeti onakva kakav jest. Tko
god je poloæio ovu nadu u njega, Ëisti se od grijeha kao πto je on
Ëist.” Pred vas je postavljena ova zadaÊa. ...
Vi morate iskusiti umiranje sebi i morate æivjeti za Boga.
“Ako ustaste s Kristom, traæite ono πto je gore gdje Krist sjedi s
desne strane Bogu.” Nama ne smije upravljati naπe “ja”. Ponos,
samoljublje, sebiËnost, pohlepa, poæuda, ljubav prema svijetu, mræ-
nja, sumnjiËavost, ljubomora i zle misli moraju biti uklonjene i
ærtvovane zauvijek. Kada se Krist pojavi, viπe nitko neÊe moÊi
ispraviti ova zla da bi bio moralno spreman za Njegov dolazak.
Ova se priprema mora dogoditi prije Njegovog dolaska. To treba
biti predmet naπih misli, prouËavanja i ozbiljnog ispitivanja. ©to
Êemo raditi da bismo se spasili? Kakvo Êe biti naπe ponaπanje da
bismo se mogli pokazati dostojnima Boga?
Kada ste u kuπnji da gunate, kritizirate i udovoljavate svojim
æeljama srdeÊi se, ranjavajuÊi one koji su oko vas, a tako ËineÊi
ranjavate i svoju vlastitu duπu, o! duboko i ozbiljno ispitujte svoju
duπu i postavite si pitanje: HoÊu li bez grijeha stati pred prije-
stolje Boæje? Tamo Êe biti samo bezgreπni. Nitko neÊe biti pove-
den na Nebo sve dok je njegovo srce puno zemaljske prljavπtine.
Najprije se mora ispraviti svaka mana u karakteru, ukloniti svaka
mrlja krvlju Kristovom koja Ëisti i nadvladati sve grube, ruæne
crte karaktera. (1T 704,705)
56
20. veljaËe
57
21. veljaËe
Preruπene kuπnje
“Znam da Êe poslije moga odlaska provaliti meu vas ok-
rutni vuci koji neÊe πtedjeti stada; i izmeu vas samih diÊi
Êe se neki koji Êe nauËavati opaku nauku da odvuku uËe-
nike za sobom.” (Djela 20,29.30)
Bog nije mimoiπao svoj narod i izabrao jednog pojedinca ovdje,
a drugog ondje kao jedino dostojne da im povjeri svoju istinu.
On ne daje jednom Ëovjeku novo svjetlo suprotno postojeÊoj vjeri
Crkve. Pri svakoj reformi ustajali su ljudi koji su tvrdili da su je
oni primili. ...
»ovjek prihvaÊa neke nove i neobiËne ideje za koje se Ëini
da se ne sukobljavaju s istinom. On ... govori o njima sve dok
mu se ne uËine privlaËnima i vaænima jer ih Sotona ima sposobnost
prikazati u laænom svjetlu. Napokon one postanu srediπnja tema
koja istiskuje sve ostale, najvaænija toËka oko koje se sve okreÊe,
a istina se iskorjenjuje iz srca. ...
Ja vas upozoravam da se Ëuvate ovih sporednih pitanja Ëiji
je cilj da odvrate um od istine. Zabluda nikada nije bezopasna.
Ona nikada ne posveÊuje, veÊ donosi zbunjenost i podvajanje. ...
Postoji na tisuÊe zamaskiranih kuπnji koje su pripremljene
za one koji imaju svjetlo istine i jedina sigurnost za svakog od
nas jest da ne prihvatimo nijedno novo uËenje niti novo tumaËe-
nje Svetog pisma a da ga prvo nismo iznijeli na ocjenu braÊi ko-
ja imaju iskustva. Iznesite ga pred njih u poniznom duhu, duhu
koji je spreman uËiti s ozbiljnom molitvom. Ako ona ne vide u
njemu svjetla, podËinite se njihovom sudu. ...
Sotona je stalno na djelu. Ali malo njih ima bilo kakvu pre-
dodæbu o njegovoj aktivnosti i prepredenosti. Boæji narod mora
biti pripremljen da se odupre ovom lukavom neprijatelju. Sotona
se boji ovog otpora. On zna bolje od nas granicu svoje moÊi i kako
lako moæe biti svladan ako mu se odupremo i suoËimo s njim.
Uz boæansku snagu i najslabije Boæje dijete jaËe je od njega i svih
njegovih anela, i kad bi bilo izloæeno kuπnji, moglo bi dokazati
svoju nadmoÊ. Zbog toga je Sotonin korak neËujan, njegovo kretanje
potajno i njegovo oruæje maskirano. On se ne usuuje pokazati
javno kako ne bi probudio uspavane snage krπÊana i tako ih, za-
pravo, uputio da se obrate Bogu u molitvi. (5T 291—294)
58
22. veljaËe
59
23. veljaËe
60
24. veljaËe
61
25. veljaËe
62
26. veljaËe
63
27. veljaËe
Vienje je pouzdano
“Jer ovo je vienje samo za svoje vrijeme; ispunjenju teæi,
ne vara; ako stiæe polako, Ëekaj, jer odista Êe doÊi i neÊe
zakasniti!” (Habakuk 2,3)
Vjera koja je jaËala Habakuka i sve svete i pravedne koji su
æivjeli u to teπko vrijeme bila je ona ista vjera koja danas odræava
Boæji narod. U najmraËnijim trenucima, u najteæim okolnostima,
krπÊanin se moæe osloniti na izvor svekolike svjetlosti i snage. Iz
dana u dan, vjerom u Boga, on moæe obnavljati svoju nadu i hra-
brost. “A pravednik æivi od svoje vjere.” U sluæbi Bogu ne smije
biti maloduπnosti, kolebanja ni straha. Gospodin Êe viπe nego ispu-
niti najsmjelija oËekivanja onih koji se uzdaju u Njega. On Êe im
dati mudrosti u skladu s razliËitim okolnostima u kojima Êe se
naÊi. ...
Apostol Pavao rjeËito svjedoËi o tome kako se Bog obilno po-
starao za svaku duπu koja je izloæena kuπnji. Njemu je bilo upu-
Êeno boæansko obeÊanje: “Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga
savrπeno oËituje u slabosti.” Ispunjen zahvalnoπÊu i povjerenjem,
Boæji prokuπani sluga je odgovorio: “Zato uæivam u slabostima, u
uvredama, u nevoljama, u progonstvima, u tjeskobama koje pod-
nosim za Krista. Jer kada god sam slab, onda sam jak.” (2. Korin-
Êanima 12,9.10) ...
Mi moramo gajiti i njegovati vjeru o kojoj su svjedoËili pro-
roci i apostoli — vjeru koja se oslanja na Boæja obeÊanja i koja
Ëeka na izbavljenje u vrijeme koje je Bog odredio i onako kako je
to On zamislio. Pouzdana proroËka rijeË konaËno Êe se ispuniti
slavnim dolaskom naπega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista kao
Kralja nad kraljevima i Gospodara nad gospodarima. Vrijeme Ëe-
kanja moæda izgleda dugaËko, moæda duπu pritiskuju obeshrab-
rujuÊe okolnosti, mnogi u koje smo se uzdali Êe moæda pasti na
putu; meutim, zajedno s prorokom koji je hrabrio Judu u vrijeme
nezapamÊenog otpada, uzviknimo puni povjerenja: “Ali je Jahve
u svojem svetom Hramu: nek sva zemlja zaπuti pred njime!”
(Habakuk 2,20) Neka nam uvijek bude u sjeÊanju radosna poru-
ka: “Jer ovo je vienje samo za svoje vrijeme: ispunjenju teæi, ne
vara; ako stiæe polako, Ëekaj, jer odista Êe doÊi i neÊe zakasniti
... a pravednik æivi od svoje vjere” (Habakuk 2,3.4) (PK 386—388)
64
28. veljaËe
Siguran zaklon
“Jer, gle, iziÊi Êe Jahve iz svog prebivaliπta da stanovnike
zemljine kazni πto se o njeg ogrijeπiπe. Izbacit Êe zemlja svoju
krv πto je na njoj prolivena i neÊe viπe kriti onih koji su
na njoj poklani.” (Izaija 26,21)
Stanovnici gradova vrlo brzo i sigurno preuzimaju na svoja
lea teret skoro sveopÊe krivnje zbog sve snaænijeg i drskijeg be-
zakonja. SveopÊu pokvarenost ljudsko pero jednostavno nije spo-
sobno opisati. Svakog dana suoËavamo se s novim sluËajevima
sukoba, podmiÊivanja, prijevare; svaki dan Ëitamo potresne izvje-
πtaje o nasilju i bezakonju, o ravnoduπnosti prema ljudskim stra-
danjima, o okrutnom, neljudskom uniπtavanju ljudskih æivota. ...
Naπ Bog je milostiv. Prema prijestupnicima svoga Zakona po-
stupa s velikim strpljenjem i njeænom suÊuti. ... Gospodin dugo
podnosi ljude i gradove, upuÊujuÊi im u svojoj milosti opomene
ne bi li ih spasio od boæanskog gnjeva, ali doÊi Êe vrijeme kad se
molbe za milost viπe neÊe usliπavati. ...
Stanje u druπtvu, posebice u velikim gradovima mnogih na-
roda, objavljuje gromkim glasom da je doπao Ëas Boæjeg suda i
da je kraj svega zemaljskoga vrlo blizu. Mi stojimo na pragu najveÊe
krize svih vjekova. Boæje kazne izlijevat Êe se brzo jedna za dru-
gom — poæari, poplave, potresi, ratovi i krvoproliÊa. ...
Priprema se oluja Boæje srdæbe; opstat Êe samo oni koji od-
govore na pozive milosti, kao πto su to uËinili stanovnici Ninive
poslije Joninog propovijedanja, i prime posveÊenje putem posluπ-
nosti zakonima boæanskog Vladara. Samo Êe se pravednici sakriti
s Kristom u Bogu dok ne proe pustoπenje. Neka molitva naπe
duπe bude:
“Ja drugog utoËiπta nemam,
moja se bespomoÊna duπa samo tebe hvata,
Nemoj me, o nemoj me ostaviti,
Podupri me i utjeπi ti!
Sakrij me, o Spasitelju, sakrij me,
Dok ne prou oluje æivota.
Povedi me sigurnim putom u Nebo,
O, primi me, primi, u zagrljaj svoj!”
(PK 275—278)
65
1. oæujka
Kriza je na pomolu
“Jao dana! Jer Jahvin dan je blizu i dolazi ko pohara od
Sveviπnjeg.” (Joel 1,15)
ProroËanstva koja je veliki JA JESAM dao u svojoj RijeËi, i
koja se kao karika za karikom uklapaju u lanac dogaaja, od vjeË-
nosti u proπlosti do vjeËnosti u buduÊnosti, govore nam gdje se
nalazimo danas i πto se moæe oËekivati u vremenu koje dolazi.
Sve ono πto je proroËanstvo najavilo da Êe se zbiti do danaπnjega
dana, zapisano je na stranicama povijesti, a mi moæemo biti sigurni
da Êe i ono πto se tek treba zbiti biti ispunjeno po svome redosli-
jedu.
Danas znaci vremena objavljuju da se nalazimo na pragu ve-
likih i sveËanih dogaaja. U naπem svijetu sve je u pokretu. Pred
naπim oËima ispunjavaju se Spasiteljeva proroËanstva o dogaajima
koji trebaju prethoditi Njegovu dolasku: “»ut Êete za ratove i glasine
o ratovima. ... DiÊi Êe se narod protiv naroda i kraljevstvo protiv
kraljevstva. Bit Êe gladi i potresa zemlje u raznim mjestima.” (Matej
24,6.7)
Sadaπnje vrijeme pobuuje najveÊe zanimanje svih ljudi. Up-
ravljaËi i dræavnici, ljudi koji zauzimaju povjerljive i odgovorne
poloæaje, umni pripadnici svih druπtvenih slojeva, usmjerili su svoju
pozornost na dogaaje koji se zbivaju oko nas. Oni prate odnose
meu narodima. Oni promatraju napetost koja je zahvatila svaki
element na Zemlji i shvaÊaju da se uskoro treba dogoditi neπto
veliko i sudbonosno — da se svijet nalazi na pragu goleme krize.
Biblija, i samo Biblija, daje pravilno tumaËenje svih tih zbi-
vanja. U njoj su otkriveni veliki zavrπni prizori povijesti naπega
svijeta, dogaaji koji veÊ bacaju svoju sjenu na ono πto se sada
zbiva, dok zvuci onoga πto se pribliæava Ëine da Zemlja podrhtava
i ljudska srca zastaju od straha. ...
I danas se ljudi i narodi kuπaju viskom u ruci Onoga koji
nikada ne grijeπi. Svi oni svojom odlukom odreuju svoju sudbi-
nu, a Bog ih sve nadglasava radi ispunjenja svojih namjera. ...
KrπÊani se moraju pripremati za ono πto Êe uskoro zadesiti
svijet kao najveÊe iznenaenje i tu pripremu trebaju obaviti mar-
ljivim prouËavanjem Boæje RijeËi i nastojanjem da svoj æivot usu-
glase s njezinim propisima. (PK 536,537,626)
66
2. oæujka
67
3. oæujka
Novi æivot
“Zaista, zaista kaæem ti, tko se ne rodi od vode i Duha Sve-
toga, taj ne moæe uÊi u kraljevstvo nebesko. ... Treba da se
odozgo rodite.” (Ivan 3,5-7)
Onaj koji pokuπava dosegnuti Nebo svojim vlastitim djelima,
dræanjem Zakona, pokuπava nemoguÊe. Nema sigurnosti za ono-
ga koji posjeduje samo legalistiËku religiju, obliËje poboænosti.
KrπÊanski æivot nije preinaËavanje ili poboljπavanje staroga, veÊ
preobraæaj naravi. To znaËi umiranje svome “ja” i grijehu i potpuno
novi æivot. Ova se promjena moæe provesti samo uspjeπnim djelo-
vanjem Svetoga Duha. ...
Netko moæda ne moæe toËno odrediti vrijeme i mjesto ili utvr-
diti sve okolnosti svog obraÊenja, ali to nije dokaz da je on neob-
raÊen. Silom koja je isto tako nevidljiva kao i vjetar, Krist nepre-
kidno radi na srcu. Malo-pomalo, moæda nesvjesno za onoga koji
ih prima, nastaju dojmovi koji privlaËe duπu Kristu. ... A onda
odjednom, kada Duh uputi neposredniji poziv, duπa se radosno
predaje Isusu. Mnogi ovo nazivaju iznenadnim obraÊenjem, ali to
je rezultat poziva Boæjeg Duha — strpljivog, dugotrajnog proce-
sa.
Premda nevidljivo, djelovanje vjetra vidi se i osjeÊa. Tako Êe
se rad Duha na duπi pokazati u svakom djelu onoga koji je osjetio
njegovu spasonosnu silu. Kad Boæji Duh osvoji srce, On preobra-
æava i æivot. Grjeπne misli se odbacuju, zla djela se napuπtaju;
ljubav, poniznost i mir zauzimaju mjesto srdæbe, zavisti i svae.
Radost zauzima mjesto æalosti i lice odsjajuje nebeskom svjetlo-
πÊu. Nitko ne vidi ruku koja podiæe teret ili zamjeÊuje svjetlost
koja silazi iz nebeskih dvorova. Blagoslov dolazi onda kad se duπa
vjerom pokorava Bogu. Tada sila nevidljiva za ljudsko oko stva-
ra novo stvorenje po Boæjem obliËju.
OgraniËenim umovima nemoguÊe je shvatiti djelo otkuplje-
nja. Njegova tajna nadmaπuje ljudsku spoznaju; ipak onaj koji
prelazi iz smrti u æivot razumije da je to boæanska stvarnost. Po-
Ëetak otkupljenja ovdje moæemo spoznati osobnim iskustvom. Nje-
gov rezultat doseæe do vjeËnih vremena. (DA 172,173)
68
4. oæujka
69
5. oæujka
70
6. oæujka
71
7. oæujka
Provjerite sami
“Kuπajte i vidite kako dobar je Jahve: blago Ëovjeku koji
se njemu utjeËe!” (Psalam 34,9)
Kako Êemo prepoznati Boæju dobrotu i Njegovu ljubav u svojem
æivotu? Psalmist nam ne kaæe: Sluπajte i saznat Êete, Ëitajte i znat
Êete ili vjerujte i spoznat Êete, veÊ: “Kuπajte i vidite kako dobar
je Jahve.” Umjesto da se oslanjate na rijeË drugih, provjerite sa-
mi.
Iskustvo je znanje koje proistjeËe iz istraæivanja. Religija is-
traæivanja je ono πto je sada potrebno. ... ToËno je da veliki broj
ljudi ima teoretsko znanje vjerske istine, ali oni nikada nisu osjetili
silu boæanske milosti u svojim srcima koja obnavlja. ... Oni vjeruju
u Boæji gnjev, ali ne ulaæu ozbiljne napore da ga izbjegnu. Vjeru-
ju u Nebo, ali se ne ærtvuju da ga dobiju. ... Znaju lijek za grijeh,
ali ga ne koriste. Znaju πto je ispravno, ali to ne cijene. Sve njihovo
znanje poveÊat Êe njihovu osudu. Oni nikada nisu doæivjeli i nauËili
iz iskustva da je Gospodin dobar.
Postati Kristov uËenik znaËi odbaciti svoje “ja” i slijediti Isusa
u zlu i dobru. Svako popuπtanje u onome πto nam je drago a koje
koËi naπ vjerski æivot mora se ukloniti. ... HoÊemo li uloæiti odgo-
varajuÊi napor i podnijeti ærtvu koja je vrijedna cilja koji treba-
mo dostiÊi?
Svaka zajednica koju stvaramo, kolikogod ograniËena, vrπi
izvjestan utjecaj na nas. Mjera do koje taj utjecaj djeluje na nas
bit Êe odreena stupnjem bliskog i trajnog prijateljstva, kao i naπom
ljubavlju i poπtovanjem prema onima s kojima se druæimo. Na
taj naËin, poznanstvom i druæenjem s Kristom moæemo postati
kao On, bezgreπni Primjer.
Zajednica s Kristom — kako je neizrecivo dragocjena! Naπa
je prednost da uæivamo u takvoj zajednici ako za njom Ëeznemo,
ako se ærtvujemo da je saËuvamo. (5T 221—223)
Tako svatko u svojem vlastitom iskustvu “potvruje da je Bog
istinit” (Ivan 3,33). On moæe posvjedoËiti: “Bila mi je potrebna
pomoÊ i naπao sam je u Isusu. Svaki nedostatak je nadoknaen,
glad moje duπe je utaæena. ... Vjerujem u Isusa jer je On za mene
boæanski Spasitelj. Vjerujem u Bibliju zato πto sam uvidio da je
ona Boæji glas mojoj duπi.” (8T 321)
72
8. oæujka
Graani Neba
“Prema tome, niste viπe tuinci i gosti, nego ste sugraani
svetih i ukuÊani Boæji.” (Efeæanima 2,19)
Isus kaæe: “Pogledajte, dolazim brzo.” Ove rijeËi trebali bi-
smo uvijek imati na umu i raditi s uvjerenjem da je Gospodnji
dolazak doista blizu a mi da smo putnici i stranci na Zemlji. (5T
266)
Svako sredstvo milosti treba marljivo usavrπavati da bi se
duπa sve viπe ispunjavala Boæjom ljubavlju, “da mognete prosu-
diti ono πto je bolje: da budete Ëisti i besprijekorni za Kristov
dan, puni roda — pravednosti” (Filipljanima 1,10.11). Vaπ krπ-
Êanski æivot mora biti æiv i nepokolebljiv. Vi moæete postiÊi vi-
soki ideal koji je izloæen u Pismu i morate ga postiÊi ako æelite
biti Boæja djeca. Ne moæete stajati u mjestu; ili Êete napredovati
ili nazadovati. ...
HoÊete li se zadovoljiti ograniËenim krπÊanskim rastenjem ili
Êete snaæno napredovati u duhovnom æivotu? Tamo gdje postoji
duhovno zdravlje, postoji i rast. Boæje dijete raste dok ne doseg-
ne punu visinu rasta u Kristu. Nema granice njegovom napredo-
vanju. ...
Oni koji bi trebali biti jaki i utemeljeni u Kristu, novoro-
enËad su u pogledu razumijevanja i poznavanja rada Boæjeg Duha.
Nakon godina i godina iskustva oni razumiju samo osnovna na-
Ëela tog velikog sustava vjere i nauka koji tvori krπÊansku vjeru.
Oni ne razumiju to savrπenstvo karaktera koji Êe dobiti pohvalu:
“Dobro je.” ...
Mi moramo izvojevati velike pobjede ili Êemo izgubiti Nebo.
Tjelesno srce mora biti razapeto jer je sklono moralnoj izopaËe-
nosti koja vodi u smrt. ... Molite se da moÊna sila Svetoga Duha,
sa svom svojom oæivljavajuÊom, okrepljujuÊom i preobraæavaju-
Êom snagom, kao elektriËni πok, potrese umrtvljenu duπu, da uËini
da svaki æivac zatreperi novim æivotom prenoseÊi cijelog Ëovjeka
iz njegovog mrtvila, tjelesnosti i putenosti u stanje duhovnog
zdravlja. Tako Êete postati dioniËari boæanske naravi ... i u va-
πim Êe duπama odsjajivati obliËje Onoga Ëijom ste se ranom izli-
jeËili. (5T 264—267)
73
9. oæujka
74
10. oæujka
Najuzviπenija razmiπljanja
“Gledajte koliku nam je ljubav otac iskazao, da se zovemo
djeca Boæja. A to i jesmo! Zato ne poznaje svijet nas jer
njega nije upoznao.” (1. Ivanova 3,1)
O, kakva je to ljubav, kakva nenadmaπna ljubav, da se mi,
greπnici i tuinci, moæemo vratiti natrag Bogu i biti posvojeni u
Njegovu obitelj! Moæemo Mu se obratiti dragim imenom “OËe naπ”.
...
Sva roditeljska ljubav koja je kanalima ljudskih srca tekla
iz generacije u generaciju, svi izvori njeænosti koji su se otvarali
u ljudskim duπama, samo su majuπni potoËiÊ u odnosu na beskrajan
ocean kada se usporede s beskonaËnom, neiscrpnom Boæjom lju-
bavlju. Jezik to ne moæe iskazati; pero ne moæe opisati. O njoj
moæete razmiπljati svaki dan u svojem æivotu; moæete marljivo
istraæivati Sveto pismo da biste je razumjeli; moæete se posluæiti
svim silama i sposobnostima koje vam je Bog dao nastojeÊi shva-
titi ljubav i suosjeÊanje nebeskog Oca, a opet se pred vama pruæa
beskraj. Tu ljubav moæete prouËavati vjekovima, pa ipak nikada
neÊete u potpunosti shvatiti duljinu, πirinu, dubinu i visinu Boæ-
je ljubavi koju je pokazao time πto je dao svojeg Sina da umre
za svijet. Ni sama vjeËnost neÊe je moÊi u potpunosti otkriti. Ipak,
kad prouËavamo Bibliju i razmiπljamo o Kristovom æivotu i pla-
nu spasenja, tim velikim temama, naπ um se otvara sve viπe i
viπe. (5T 739,740)
Krist je doπao na ovaj svijet da otkrije Boga kao Boga ljuba-
vi, punog milosti, njeænosti i suÊuti. (5T 738,739)
Bilo bi dobro da provedemo jedan sat svakoga dana razmiπ-
ljajuÊi i promatrajuÊi Kristov æivot od kolijevke pa sve do Golgote.
Trebali bismo prouËavati svaku pojedinost iz Njegovog æivota i u
maπti æivo predoËiti svaki prizor, osobito one posljednje iz Njego-
vog zemaljskog æivota. Tako razmiπljajuÊi o Njegovom nauku i pat-
njama kao i o beskonaËnoj ærtvi koju je podnio za otkupljenje ljud-
skog roda, jaËamo svoju vjeru, oæivljujemo ljubav i postajemo dublje
proæeti duhom koji je ispunjavao i naπeg Spasitelja. Ako æelimo
biti spaπeni, svi moramo uËiti u podnoæju kriæa pouku o pokajanju
i vjeri. ... Razmiπljanje o Kristu na kriæu probudit Êe u nama zah-
valnost i sve πto je plemenito i uzviπeno. (4T 374)
75
11. oæujka
76
12. oæujka
Radost u posluπnosti
“Jahve, za tvojim spasenjem Ëeznem, uæivam u tvom Zako-
nu.” (Psalam 119,174)
Pravi se krπÊanin nikada neÊe æaliti da je Kristov jaram bolan
za njegova ramena. On doæivljava sluæbu za Isusa kao istinsku
slobodu. Boæji zakon njegova je radost. Umjesto da pokuπava uma-
njiti boæanske zapovijedi i prilagoditi ih svojim nedostacima, on
se neprestano bori da se uzdigne do razine njihovog savrπenstva.
Takvo iskustvo moramo doæivjeti i mi ako æelimo biti spremni
da se odræimo u Boæji dan. Sada, dok traje kuπnja, dok se glas
milosti joπ uvijek Ëuje, za nas je vrijeme da odbacimo svoje grije-
he. ... Bog je osigurao mnoga sredstva da moæemo ostati savr-
πeni u Njegovoj milosti ne oskudijevajuÊi ni u Ëemu, ËekajuÊi na
dolazak naπega Gospodina. Jeste li spremni? Jeste li obukli svad-
benu odjeÊu? Ta odjeÊa neÊe pokriti prijevaru, neËistoÊu, pokvar-
enost ni licemjerje. Nad vama je Boæje oko. ... Mi moæemo sa-
kriti svoje grijehe od ljudskih oËiju, ali niπta ne moæemo sakriti
od naπeg Stvoritelja.
Bog nije poπtedio svojeg Sina, veÊ Ga je predao smrti zbog
naπih grijeha i podignuo Ga ponovno radi naπeg opravdanja. Po
Kristu, bezvrijedni kakvi jesmo, moæemo dobiti sve duhovne bla-
goslove. Dolazimo li k Njemu da bismo mogli imati æivot? (5T
220,221)
Boæja volja je izraæena u propisima Njegovog svetog Zakona,
a naËela ovog Zakona naËela su Neba. Nebeski aneli ne posjeduju
nikakvo uzviπenije znanje od poznavanja Boæje volje, a ispunjavanje
Njegove volje najuzviπenija je sluæba kojoj mogu posvetiti svoje
sposobnosti.
Meutim, na Nebu se ne obavlja sluæba da bi se udovoljilo
Zakonu. Kada se Sotona pobunio protiv Jahvina zakona, misao o
tome da postoji Zakon bila je za anele iznenadno suoËavanje s
Ëinjenicom o kojoj dotle nisu razmiπljali. U svojoj sluæbi aneli
nisu sluge, veÊ sinovi. ... Njima posluπnost nije nikakav teret. Lju-
bav prema Bogu Ëini njihovu sluæbu radosnom. Tako i u svakoj
duπi u kojoj boravi Krist, Nada slave, ponovno odjekuju Njegove
rijeËi: “HoÊu Ëiniti volju tvoju, Boæe moj, i zakon je tvoj meni u
srcu.” (Psalam 40,8 — DK) (MB 109)
77
13. oæujka
78
14. oæujka
79
15. oæujka
80
16. oæujka
81
17. oæujka
82
18. oæujka
Dah duπe
“Molite se Bogu bez prestanka.” (1. Solunjanima 5,18 — DK)
Molitva je disanje duπe, kanal svih blagoslova. Kada duπa
koja se kaje uputi molitvu, Bog promatra njezinu borbu, gleda
njezine sukobe i vidi njezinu iskrenost. On stavlja svoj prst na
njezino bilo i zapisuje svaki otkucaj. Nema osjeÊaja koji zatre-
peri, nema emocije koja se pokrene, tuge koja baca sjenku, gri-
jeha koji prlja duπu niti misli ili namjere koja se stvara a da On
nije upoznat s njom. Ta duπa kupljena je po bezgraniËnoj cijeni i
voljena je posveÊujuÊom ljubavlju koja se ne mijenja.
Molitva upuÊena Velikom LijeËniku za iscjeljenje duπe dono-
si Boæje blagoslove. Molitva nas ujedinjuje jedne s drugima i s
Bogom. Molitva dovodi Isusa na naπu stranu i daje novu snagu
i svjeæu milost slaboj, zbunjenoj duπi. ...
Naπ Spasitelj, Isus Krist, bio je kuπan u svemu kao i mi, a
ipak je bio bez grijeha. Uzeo je ljudsku narav, obukao odjeÊu kao
Ëovjek; imao je ljudske potrebe. Kao Ëovjek, imao je potrebu da
zadovolji ono πto mu je nedostajalo, da se oslobodi tjelesnog umora.
Molitva koju je upuÊivao svojem Ocu krijepila Ga je za rad i
kuπnju. Iz dana u dan On je izvrπavao svoju duænost teæeÊi spasiti
duπe. ... Provodio je Ëitave noÊi u molitvi za one koji su bili iskuπa-
vani. ...
NoÊi u molitvi koje je Spasitelj proveo na planini ili u pusti-
nji bile su od bitnog znaËenja u Njegovoj pripremi za kuπnju s
kojom se morao suoËiti u danima koji su slijedili. OsjeÊao je po-
trebu za okrepljenjem i osvjeæenjem duπe i tijela da bi mogao
odoljeti Sotoninim kuπnjama. Oni koji se bore da æive Njegovim
æivotom osjetit Êe istu potrebu. ...
On nam kaæe: “Ako tko hoÊe iÊi za mnom, neka se odreËe
samog sebe, neka svaki dan uzme kriæ svoj i neka me slijedi.”
Sam Krist moæe nas uËiniti sposobnima da se odazovemo Njego-
vom pozivu: “Uzmite jaram moj na se i uËite od mene; jer ja sam
krotka i ponizna srca.” Ovo znaËi da naπe “ja” svakoga dana mora
umrijeti. Krist nam moæe dati plemenit odgovor, æelju da se ær-
tvujemo i bijemo Gospodnje bitke postojanom energijom. Najsla-
biji, potpomognuti boæanskom miloπÊu, mogu imati takvu snagu
da Êe biti i viπe od pobjednika. (RH 30. listopada 1900.)
83
19. oæujka
Tajna uspjeπnosti
“U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlije-
vajte: Bog je naπe utoËiπte.” (Psalam 62,9; 8 u DK)
Moramo biti viπe na molitvi ako æelimo napredovati u posveÊe-
nom æivotu. Kada je vijest istine po prvi put bila objavljena, koliko
smo se molili! Kako Ëesto se Ëuo glas posredniËke molitve u sobi,
sjeniku, voÊnjaku ili πumi. »esto smo provodili sate u ozbiljnoj
molitvi, po dvoje ili troje zajedno pozivajuÊi se na obeÊanje. »e-
sto se Ëuo plaËni jecaj, a onda glas zahvaljivanja i pjesma hvale.
Sada je dan Boæjeg dolaska bliæi nego πto smo isprva vjerovali i
zato bismo trebali biti mnogo ozbiljniji, vatreniji i gorljiviji nego
u tim ranim danima. Opasnosti koje su pred nama veÊe su sada
nego onda. (5T 161,162)
Isus je za vrijeme svojeg zemaljskog æivota upravo u satima
molitve nasamo primao mudrost i silu. Neka mladi slijede Nje-
gov primjer i neka u zoru i sumrak odvoje tihe trenutke za raz-
govor sa svojim Ocem na nebesima. Neka i tijekom dana uzdiæu
svoja srca Bogu. Na svakom koraku naπeg puta On govori: “Jer
ja, Jahve, Bog tvoj krijepim desnicu tvoju i kaæem ti: ‘Ne boj se,
ja ti pomaæem.”’ (Izaija 41,13) Kad bi naπa djeca nauËila ove pouke
u jutro svoje mladosti, kakvu bi svjeæinu i silu, kakvu radost i
zadovoljstvo to unijelo u njihov æivot! (Ed 259)
Neka vam srce puca od Ëeænje za Bogom; za æivim Bogom!
Kristov æivot je pokazao πto Ëovjek moæe postiÊi kada stekne su-
dioniπtvo u boæanskoj naravi. Sve πto je Krist primio od Boga i
mi moæemo primiti. Prema tomu, traæite i primit Êete! Ispunjeni
ustrajnom Jakovljevom vjerom, s Ilijinom nepokolebljivoπÊu, tra-
æite da dobijete sve πto je Bog obeÊao!
Neka se u vaπem umu oblikuju slavne zamisli o Bogu! Neka
vaπ æivot bude povezan skrivenim vezama s Isusovim æivotom.
Onaj koji je zapovjedio svjetlu da zasja u tami, æeli zasjati i u
vaπem srcu, udijeliti vam svjetlo spoznaje Boæje slave u osobi Isusa
Krista. Sveti Duh Êe uzeti ono πto pripada Bogu i pokazati va-
ma, prenijeti kao æivotnu snagu posluπnom srcu. Krist Êe vas po-
vesti sve do granice beskraja. MoÊi Êete promatrati slavu iza za-
vjese i objaviti ljudima savrπenost Onoga koji uvijek æivi da nas
zastupa. (COL 149)
84
20. oæujka
Nepokolebljiva vjera
“Ali neka iπte s vjerom, bez ikakva sumnjanja, jer je onaj
koji sumnja sliËan morskom valovlju koje vjetar podiæe i
amo-tamo goni.” (Jakov 1,6)
Molitva i vjera usko su povezane i treba ih zajedno prouËa-
vati. U molitvi vjere nalazi se boæansko znanje. To je znanje koje
svatko tko æeli da njegov æivot bude uspjeπan mora razumjeti.
Krist kaæe: “Zato vam kaæem: πto god moleÊi pitate, vjerujte da
ste to veÊ primili, i bit Êe vam.” (Marko 11,24) On jasno daje do
znanja da naπe traæenje mora biti u skladu s Boæjom voljom. Mi
moramo traæiti ono πto je On obeÊao, i sve πto primimo mora biti
uporabljeno u ispunjavanju Njegove volje. Ako se ispune uvjeti,
ispunit Êe se i obeÊanje.
Moæemo traæiti oprost grijeha, Svetoga Duha, narav sliËnu
Kristovoj, mudrost i snagu da obavljamo Njegovo djelo, kao i svaki
dar koji je On obeÊao; zatim moramo vjerovati da Êemo primiti
dar i zahvaliti Bogu πto smo ga primili. Nije potrebno da traæi-
mo bilo kakav vanjski dokaz blagoslova. Dar se nalazi u obeÊa-
nju i mi se moæemo baviti svojim poslom, sigurni da Bog ono πto
je obeÊao moæe i ispuniti i da Êe dar, koji veÊ imamo, postati stvar-
nost kad nam bude najpotrebniji.
Æivjeti tako od svake Boæje rijeËi znaËi predati Mu cijeli svoj
æivot. Tada Êemo neprekidno osjeÊati svoje siromaπtvo i zavisnost,
Ëeænju srca za Bogom. Molitva je prijeko potrebna jer je to æivot
duπe. Obiteljska molitva i javna molitva imaju svoje mjesto, ali
tajni razgovor s Bogom odræava æivot duπe. ...
Uæurbanost, kakva se nikada prije nije mogla vidjeti, zahvaÊa
svijet. Zadovoljstva, stjecanje novca, borba za vlast kao i sama
borba za opstanak, strahovitom silom zaokupljaju tijelo, um i duπu.
Bog progovara usred ove sulude jurnjave. On nas poziva da se
povuËemo u samoÊu i razgovaramo s Njim. “Prestanite i znajte
da sam ja Bog.” ...
Ne kratko zaustavljanje u Njegovoj blizini, veÊ osobna veza
s Kristom, druæenje s Njim — to je naπa potreba. (Ed 257—261)
85
21. oæujka
86
22. oæujka
87
23. oæujka
88
24. oæujka
89
25. oæujka
90
26. oæujka
91
27. oæujka
92
28. oæujka
93
29. oæujka
94
30. oæujka
95
31. oæujka
96
1. travnja
97
2. travnja
Poruka s kriæa
“A ja sam daleko od toga da se iËim ponosim, osim kriæem
Gospodina naπega Isusa Krista, po kome je meni razapet
svijet i ja svijetu!’’ (GalaÊanima 6,14)
Bog mi je dao poruku za svoj narod. ... Kupljeni ste skupo i
zato sve ono πto jeste i imate treba biti uporabljeno na slavu Bo-
gu i za dobro vaπih bliænjih. Krist je umro na kriæu da spasi svi-
jet od smrti zbog grijeha. On traæi vaπu suradnju u ovom poslu.
Vi trebate biti Njegova desna ruka. S ozbiljnim naporom, neu-
morni u poslu trebate nastojati spasiti izgubljene. ...
PreobraæavajuÊa sila Kristove milosti oblikuje onoga koji daje
sebe u Boæju sluæbu. ... On viπe neÊe biti ravnoduπan prema du-
πama koje oko njega propadaju. ... On shvaÊa da svaki dio Njegovog
biÊa pripada Kristu koji ga je otkupio od ropstva grijeha; svaki
trenutak njegove buduÊnosti otkupljen je dragocjenom æivotodav-
nom krvlju Boæjeg jedinoroenog Sina.
Cijenite li ærtvu prinesenu na Golgoti toliko duboko da ste
voljni svaki drugi interes podrediti djelu spaπavanja duπa? Ista
snaga æelje da spasi greπnike koji je obiljeæio æivot Spasitelja,
obiljeæava i æivote Njegovih istinskih sljedbenika. KrπÊanin ne æeli
æivjeti samo za sebe. On Êe s oduπevljenjem posvetiti sve πto ima
i jest sluæbi za Gospodara. Pokretat Êe ga neopisiva æelja da zado-
biva duπe za Krista. ...
Kako mogu na najbolji moguÊi naËin veliËati Onoga koji me
je stvorio i otkupio? Ovo je pitanje koje si trebamo postavljati.
Onaj koji je doista obraÊen, s ozbiljnom zabrinutoπÊu nastoji izbaviti
one koji su joπ uvijek pod Sotoninom vlaπÊu. ...
Ostalo nam je joπ jako malo vremena da se pripremimo za
vjeËnost. ... Ljudima je potrebna istina i s ozbiljnim naporima punim
vjere trebamo s njima uspostaviti komunikaciju. Za duπe se treba
moliti, raditi i traæiti ih. ...
Na nama leæi ozbiljna odgovornost da upozorimo svijet o
dolazeÊem sudu. ... Bog poziva svoju Crkvu da ustane i obuËe se
u silu. Treba osvojiti krune besmrtnosti i zadobiti nebesko kra-
ljevstvo, a svijet koji gine u neznanju treba biti prosvijetljen. (7T
9—12,16)
98
3. travnja
Pokrenuti ljubavlju
“Ovu zapovijed imamo od njega: tko ljubi Boga, neka ljubi
i svoga brata!’’ (1. Ivanova 4,21)
Ljubav je temelj poboænosti. ©to god tko govorio, nema Ëiste
ljubavi prema Bogu ukoliko nema nesebiËne ljubavi prema svo-
jem bratu. ... Kad se naπe ja stopi s Kristom, ljubav Êe se spon-
tano pojaviti. Savrπenost krπÊanskog karaktera dostiÊi Êemo kad
se u naπem srcu bude neprestano javljala æelja da pomognemo
bliænjima i da im donesemo blagoslov — kad nebesko sunËevo svje-
tlo ispuni naπe srce i pokaæe se na naπem licu. ...
Povezani s Kristom, bit Êemo povezani i sa svojim bliænjima
zlatnim karikama lanca ljubavi. Tada Êe se i suÊut i saæaljenje
koje je Krist pokazivao pokazati i u naπem æivotu. Mi neÊemo
Ëekati da siromaπni i unesreÊeni dou k nama. NeÊe biti potreb-
no da nas netko preklinje da bismo poËeli suosjeÊati s patnjama
drugih. Bit Êe nam isto tako prirodno da priskoËimo u pomoÊ si-
romaπnima i napaÊenima kao πto je Kristu bilo prirodno da ide i
Ëini dobro. ... Slava Neba podiæe pale i tjeπi oæaloπÊene. ...
Bog ne priznaje nikakve razlike po nacionalnosti, rasi ili dru-
πtvenom sloju. ... Svi su ljudi stvaranjem pripadnici iste obitelji,
svi su sjedinjeni otkupljenjem. Krist je doπao sruπiti svaki zid
razdvajanja, otvoriti svaki odjel Hrama, kako bi svaka duπa dobi-
la slobodan pristup Bogu. Njegova je ljubav tako πiroka, duboka
i sveobuhvatna da svugdje prodire. Ona izvlaËi iz kruga Sotoni-
nog utjecaja jadne duπe koje su bile zavedene... Ona ih stavlja
u blizinu Boæjeg prijestolja koje je okruæeno dugom obeÊanja. ...
Krist æeli uzdiÊi svakoga komu je stalo do zajedniπtva s Njim,
kako bismo i mi bili jedno s Njim kao πto je On jedno sa svojim
Ocem. On nam dopuπta da doemo u dodir s napaÊenima i na-
stradalima da bi nas izvukao iz naπe sebiËnosti; On se trudi da
u nama razvije osobine svojeg karaktera — saæaljenje, njeænost i
ljubav. ... Gospodin objavljuje: “Ako budeπ mojim putovima hodio
i mojih se pridræavao naredaba, ti Êeπ biti upravitelj u Domu mo-
jemu... i dat Êu ti pristup meu one koji ondje stoje” — meu
anele koji okruæuju Njegovo prijestolje (Zaharija 3,7). Surau-
juÊi s nebeskim biÊima u njihovom djelu na Zemlji, mi se priprav-
ljamo za druæenje s njima na nebesima. (COL 384—389)
99
4. travnja
100
5. travnja
101
6. travnja
102
7. travnja
103
8. travnja
Oglasite uzbunu!
“Trubite u trubu na Sionu! Diæite uzbunu na svetoj mi gori!
Neka svi stanovnici drπÊu, jer dolazi Jahvin dan. Da, on
je blizu.’’ (Joel 2,1)
Naπu pozornost sada trebaju privuÊi stvari koje se tiËu na-
πeg vjeËnog blagostanja. Ne moæemo dopustiti da ono πto je vezano
za Nebo bude u drugom planu. ... Boæji sudovi su na Zemlji. Oni
sveËano upozoravaju: “Budite spremni, jer u koji Ëas ne mislite,
doÊi Êe Sin »ovjeËji.’’
U naπim crkvama postoji veliki broj onih koji znaju vrlo malo
o pravom znaËenju istine za ovo vrijeme. Ja ih pozivam da ne
podcjenjuju ispunjavanje znakova svrπetka vremena koji tako ja-
sno govore da je kraj blizu. O, koliko Êe mnogi koji se nisu zani-
mali za spasenje svojih duπa uskoro gorko plakati: “Ljeto je pro-
πlo, æetva minula, a mi se ne izbavismo!’’
Mi æivimo u zavrπnim prizorima zemaljske povijesti. Proro-
Ëanstva se ispunjavaju velikom brzinom. Sati vremena milosti ta-
koer brzo prolaze. Mi nemamo ni trenutka vremena za gublje-
nje. Nemojmo biti zateËeni kako spavamo na straæi. Neka nitko
ne kaæe u svojem srcu ili pokazuje svojim djelima: “NeÊe moj go-
spodar joπ za dugo doÊi.’’ Neka poruka o Kristovom skorom dola-
sku odjekuje ozbiljnim rijeËima upozorenja. OsvjedoËimo svuda
muπkarce i æene da se pokaju i sklone se pred gnjevom koji dolazi.
Podignimo ih na æurnu pripremu jer malo znamo o onome πto je
pred nama. Neka propovjednici i vjernici laici krenu naprijed u
zrela polja. ...
Gospodin treba uskoro doÊi i mi moramo biti spremni da Ga
doËekamo u miru. OdluËimo uËiniti sve πto je u naπoj moÊi da
podijelimo svjetlo s onima koji su oko nas. Ne budimo tuæni, veÊ
radosni i neka nam Gospodin Isus bude uvijek pred oËima. ... Mo-
ramo biti spremni i Ëekati Njegov dolazak. O, kako Êe biti veli-
Ëanstveno vidjeti Ga i biti doËekan dobrodoπlicom kao Njegovi
otkupljeni! Dugo smo Ëekali, ali naπa vjera ne smije oslabjeti. Kada
ugledamo Kralja u Njegovoj ljepoti, bit Êemo zauvijek blagoslov-
ljeni. Moram glasno povikati: “Mi smo na putu kuÊi.’’ Blizu smo
vremena kada Êe Krist doÊi s velikom silom i slavom da odvede
svoje spaπene njihovom vjeËnom domu. (RH 14. srpnja 1903.)
104
9. travnja
105
10. travnja
Vrijeme je za odluku!
“Danas izaberite kome Êete sluæiti.’’ (Joπua 24,15)
Svijet se danas nalazi u ludilu: kod muπkaraca i æena pri-
sutno je bezumlje koje ih ubrzano vodi k vjeËnoj propasti. Pre-
vladava svaka vrsta popuπtanja i ljudi su postali toliko zaslijep-
ljeni grijehom da ne æele sluπati ni upozorenja ni molbe.
Gospodin poruËuje zemaljskim stanovnicima: “Danas izabe-
rite kome Êete sluæiti.’’ Sada svatko odluËuje o svojoj vjeËnoj sud-
bini. Ljudi se moraju probuditi i shvatiti ozbiljnost vremena i
blizinu dana kada Êe vrijeme milosti za ljude doÊi svojem kraju.
Bog ne daje ljudima informaciju hoÊe li to biti pet, deset ili dvadeset
godina prije nego πto zavrπi povijest ove zemlje. On neÊe opravdati
niËije odgaanje pripreme. Ne bi æelio da itko kaæe, kao πto je
uËinio nevjerni sluga: “NeÊe moj gospodar joπ za dugo doÊi’’, jer
ovo vodi nepromiπljenom odbacivanju prilika i prednosti koje su
nam dane da se pripremimo za taj veliki dan. Svatko tko tvrdi
da je Boæji sluga, pozvan je da obavlja Njegovu sluæbu kao da je
svaki dan posljednji. ...
NavjeπÊujte brzi dolazak Sina »ovjeËjeg na nebeskim oblaci-
ma sa silom i velikom slavom. Ne ostavljajte taj dan za poslije. ...
Ovdje se nalazi veliki teret koji svatko treba ponijeti. Jesu
li moji grijesi oproπteni? Je li Krist, nositelj tereta, skinuo moju
krivnju? Imam li Ëisto srce, oËiπÊeno pravednoπÊu Isusa Krista?
Teπko onoj duπi koja ne traæi utoËiπte u Kristu. Jadni su oni koji
Êe na bilo koji naËin odvratiti svoj um od posla i potaknuti bilo
koju duπu da bude manje oprezna. ...
Veliki posao od kojeg se um ne bi smio odvratiti jest raz-
miπljanje o naπem osobnom poloæaju pred Bogom. Jesu li naπa
stopala na Æivoj Stijeni? Krijemo li se u svojem jedinom UtoËi-
πtu? Oluja dolazi, nemilosrdna u svojem bijesu. Jesmo li se spremni
suoËiti s njom? Jesmo li jedno s Kristom kao πto je On s Ocem?
Jesmo li Boæji baπtinici i zajedniËari s Kristom? ...
Kristov karakter treba biti i naπ. Mi trebamo biti preobra-
æeni obnovom svojih srca. U tome se nalazi naπa jedina sigur-
nost. Niπta ne moæe odvojiti æivog krπÊanina od Boga. (RH 27.
studenoga 1900.)
106
11. travnja
107
12. travnja
Staza u æivot
“Uite na uska vrata, jer πiroka vrata i πirok put vode u
propast, i mnogo ih je koji idu njim. Kako su uska vrata i
tijesan put koji vodi u æivot, i malo ih je koji ga nalaze!’’
(Matej 7,13.14)
Krist nas poziva da idemo uskom stazom na kojoj svaki ko-
rak znaËi odricanje sebe. Zove nas da stanemo na stranu vjeËne
istine i da se borimo, da, da se ozbiljno borimo za vjeru koja je
jednom dana svetima. ...
Kako se pribliæavamo vremenu kada Êe vlasti, sile i duhovna
bezboænost na najviπim mjestima biti u potpunosti ukljuËene u
borbu protiv istine, kada Sotonina prijevarna sila bude tako ve-
lika da Êe pokuπati, ako bude moguÊe, prevariti baπ izabrane, naπe
prosuivanje mora biti izoπtreno boæanskim prosvjetljenjem da ne
budemo neznalice kad su u pitanju sotonska orua. ... Davπi nam
pomoÊ svetih anela, Bog je uËinio moguÊim da naπ posao doæivi
... veliËanstveni uspjeh. Ali uspjeha nema tamo gdje nema jedin-
stva. Potrebno je da se svi Ëlanovi crkve ujedine u zajedniËkom
djelovanju.
Crkvi su danas potrebni ljudi koji, kao i Henok, hode s Bo-
gom otkrivajuÊi Krista svijetu. »lanovi crkve trebaju dostiÊi viπi
stupanj. Nebeski glasnici æele komunicirati s onima Ëije “ja” nije
u prvom planu, koji su u svojem æivotu ispunili rijeËi: “Æivim —
ali ne viπe ja, nego Krist æivi u meni: æivot koji sada provodim u
tijelu, provodim u vjeri u Sina Boæjega, koji mi je iskazao ljubav
i samoga sebe za mene predao.’’ Crkva mora imati takve muπkarce
i æene prije nego πto Êe njezino svjetlo moÊi zasjati svijetu Ëistim,
jasnim zrakama. Naπ pogled na Sunce Pravednosti zaklonjen je
oblacima zbog toga πto smo okrenuti sebi. Mnogi iznova razapi-
nju Krista kad ugaanjem sebi dopuπtaju Sotoni da nad njima
preuzme vlast. ...
Boæja je namjera da svi budu ispitani i provjereni kako bi
mogao vidjeti jesu li ili nisu odani zakonima koji upravljaju ne-
beskim kraljevstvom. Bog do posljednjeg trenutka dopuπta Soto-
ni da se otkrije kao laæljivac, klevetnik i ubojica. Zbog toga Êe
konaËna pobjeda Njegovog naroda biti tim znaËajniji, slavniji i
potpuniji. (RH 4. prosinca 1900.)
108
13. travnja
U zajednici s Kristom
“Ja sam trs, vi ste mladice. Tko ostaje u meni i ja u nje-
mu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ne moæete niπta uËini-
ti.’’ (Ivan 15,5)
Kraj je blizu! Bog poziva Crkvu da uredi ono πto je ostalo.
Vama koji radite zajedno s Bogom, Gospodin je dao silu da pove-
dete i ostale u kraljevstvo. Trebate biti Boæji æivi zastupnici, ka-
nali svjetla svijetu; okruæeni ste nebeskim anelima s ovlaπÊu koju
im je Krist dao da vas potkrijepe, osnaæe i podupru u radu za
spaπavanje duπa. ...
Ostanite odvojeni i drugaËiji od svijeta — u svijetu, ali ne
od svijeta, odsjajujuÊi svijetle zrake Sunca Pravednosti, Ëisti, svijetli,
neumrljani i u vjeri noseÊi svjetlo u sve krajeve Zemlje.
Neka se crkve probude prije nego πto zauvijek bude kasno.
Neka svaki vjernik preuzme svoj dio posla i obrani Gospodnje ime
onako kako je pozvan. Neka zdrava vjera i ozbiljna poboænost
zauzmu mjesto lijenosti i nevjerovanja. Kada je vjera utemeljena
na Kristu, istina Êe donijeti radost duπi, a vjerska sluæba neÊe
biti dosadna i nezanimljiva. ... Svakog dana imat Êete bogato isku-
stvo ako budete æivjeli kao krπÊani kao πto tvrdite. Greπnici Êe
biti obraÊeni. ...
O, kad bi svi ustali i pokazali svijetu da je njihova vjera æiva,
da se radi o pitanju æivota, da Êe Isus uskoro doÊi. Neka ljudi
vide da vjerujemo da se nalazimo na granici vjeËnosti.
Uspostavljanje Boæjeg kraljevstva usporava se ili ubrzava za-
visno od nevjere ili vjere ljudskih orua. Posao koËi nevoljkost
ljudi da surauju s Bogom. Ljudi se mogu moliti: “Doi kraljev-
stvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji’’; ali
ako ne uspiju provesti molitvu u svojem æivotu, njihove molbe
bit Êe bez roda. Ali iako moæete biti slabi, lutati i biti greπni, Go-
spodin vam nudi zajednicu sa sobom. On vas poziva da prihva-
tite boæanske upute. Ujedinjeni s Kristom moæete obavljati Boæje
djelo. “Bez mene’’, kaæe Krist, “ne moæete uËiniti niπta.’’ (6T 436—
438)
109
14. travnja
Spasiteljevi predstavnici
“A vladajte se lijepo meu poganima da bi u onome u Ëe-
mu vas sada kleveÊu kao zloËince, zbog vaπih dobrih djela,
kad ih promatraju, pomno hvalili Boga na dan pohoe-
nja!’’ (1. Petrova 2,12)
Bog oËekuje od onih koji nose Kristovo ime da budu Njegovi
predstavnici ... Oni trebaju biti posveÊen, oplemenjen i svet na-
rod prenoseÊi svjetlo svima s kojima dolaze u dodir. ...
Kristovi sljedbenici trebaju biti odvojeni od svijeta kad su u
pitanju naËela i probici, ali ne smiju se izolirati od svijeta. I sam
Spasitelj se stalno druæio s ljudima, ali ih nikada nije ohrabri-
vao ni na πto πto ne bi bilo u skladu s Boæjom voljom, veÊ samo
na ono πto ih je uzdizalo i Ëinilo boljima. “Ja sebe samog posve-
Êujem za njih’’, izjavio je, “da i oni budu posveÊeni istinom’’ (Ivan
17,19). Tako i krπÊani trebaju boraviti meu ljudima da njihov
utjecaj, poput ugodnog okusa boæanske ljubavi, bude kao sol koja
Ëuva svijet od izopaËenosti. ...
Sila uzviπenijeg, Ëistijeg i plemenitijeg æivota naπa je najve-
Êa potreba. Ljudi ovoga svijeta budno paze da vide kakve plodove
u svojem æivotu donose oni koji tvrde da su krπÊani. ... U misli-
ma svih onih s kojima moramo suraivati neprestano se stvara-
ju povoljni ili nepovoljni dojmovi prema biblijskoj vjeri.
Nas promatraju i Bog i aneli. Bog æeli da Njegov narod svojim
æivotom pokaæe prednost krπÊanstva nad svjetovnoπÊu, da se ru-
kovodi uzviπenijim i svetijim naËelima. On æeli da pokaæu da je
istina koju su dobili uËinila od njih djecu nebeskog Kralja. »ez-
ne da ih uËini kanalima preko kojih Êe obilje svoje ljubavi i milosti
moÊi izlijevati na svijet.
Krist Ëeka s dubokom Ëeænjom da se Njegov Duh oËituje u
Crkvi. Kad se Kristov karakter bude savrπeno ogledao u pripad-
nicima Njegovog naroda, On Êe doÊi po svoje. Prednost je svakog
krπÊanina ne samo da oËekuje dolazak naπega Gospodina, nego i
da ga ubrza. Kad bi svi koji ispovijedaju Njegovo ime donosili
plodove Njemu na slavu, kako bi brzo cijeli svijet bio zasijan
sjemenom Evanelja! Posljednja velika æetva brzo bi bila poænje-
vena i Krist bi veÊ doπao. (CT 322—324)
110
15. travnja
111
16. travnja
112
17. travnja
113
18. travnja
Propovijedanje sa silom
“U ono vrijeme pojavi se Ivan Krstitelj, propovijedajuÊi u
pustinji judejskoj: ‘Obratite se — govorio je — jer je blizu
kraljevstvo nebesko!’’’ (Matej 3,1.2)
Dok je æivio u pustinji, Ivana Krstitelja je poduËavao Bog.
On je u prirodi prouËavao Boæja otkrivenja. Pod vodstvom Boæ-
jeg Duha prouËavao je proroËke spise. I danju i noÊu Krist je bio
predmet njegovog prouËavanja i razmiπljanja, sve dok mu vienje
slave nije ispunilo i srce i duπu.
Gledao je Kralja u Njegovoj krasoti, dok je sebe gubio iz vida.
PromatrajuÊi veliËanstvenost svetosti, uvidio je svoju slabost i
nedostojnost. Njegova duænost je bila da objavi ljudima Boæju
poruku. On se odræao zahvaljujuÊi Boæjoj sili i Njegovoj pravdi.
Bio je spreman postati glasnik Neba ne plaπeÊi se ljudskog, jer
je imao pred oËima boæansko. Mogao je bez straha stajati pred
zemaljskim vladarima jer se drhteÊi klanjao pred Kraljem nad
kraljevima.
Ivan je objavio svoju vijest bez ikakvih razraenih argume-
nata i suptilnih teorija. Snaæan i strog, ali ipak pun nade, Ëuo
se njegov glas iz pustinje: “Obratite se … jer je blizu kraljevstvo
nebesko!’’ (Matej 3,2) To je s novom, neobiËnom snagom utjecalo
na ljude. Sav narod se uzbudio. Mnoπtvo je hrlilo u pustinju. ...
U ovo doba, neposredno prije nego πto se na oblacima nebe-
skim pojavi Krist po drugi put, treba izvrπiti djelo sliËno Ivano-
vom. Bog poziva ljude koji Êe pripremiti narod da se odræi u veliki
dan Gospodnji. ... Kao narod koji vjeruje u skori Kristov dola-
zak, mi moramo objaviti poruku: “Pripravi se, Izraele, da susret-
neπ Boga svoga!’’ (Amos 4,12) Naπa poruka mora biti isto onako
neposredna kao πto je bila i Ivanova. On je ukoravao kralja i
kraljicu zbog njihovog bezakonja. Iako mu je æivot zbog toga bio
u opasnosti, nije se ustruËavao objaviti Boæju rijeË. I naπe djelo
u ovo vrijeme mora biti isto tako vjerno izvrπeno.
Da bismo vjerno objavili vijest kakvu je Ivan objavio, mora-
mo imati duhovno iskustvo kakvo je on imao. U nama se mora
izvrπiti isto djelo. Moramo vidjeti Boga i gledajuÊi Njega izgubiti
iz vida sebe. (8T 331—333)
114
19. travnja
115
20. travnja
116
21. travnja
117
22. travnja
118
23. travnja
119
24. travnja
120
25. travnja
121
26. travnja
122
27. travnja
Dvostruki æivot
“Naπe je zajedniπtvo s Ocem i Sinom njegovim Isusom Kri-
stom.’’ (1. Ivanova 1,3)
Niπta nije tako potrebno u naπem radu kao vidljivi rezultati
zajednice s Bogom. Mi bismo trebali pokazati u svojem svakidaπ-
njem æivotu da imamo mir i odmor u Spasitelju. Njegov mir u
srcu sjat Êe na licu. ... Zajednica s Bogom oplemenit Êe naπ karakter
i æivot. Ljudi Êe vidjeti, kao πto je bio sluËaj s prvim uËenicima,
da smo bili s Isusom. Ovo Êe Boæjem suradniku dati silu kakvu
mu niπta drugo ne moæe dati. On si ne smije dopustiti da bude
liπen ove sile. Mi moramo æivjeti dvostrukim æivotom — æivotom
misli i djela, tihe molitve i usrdnog rada. (MH 512)
Svima koji uËe od Boga potrebni su trenuci potpune tiπine i
smirenosti za razgovor sa svojim vlastitim srcem, s prirodom i
Bogom. ... Mi osobno moramo Ëuti Njegov glas kako govori na-
πem srcu. Kad svi ostali glasovi utihnu, i kad u tiπini Ëekamo
pred Njim, tada πutnja doprinosi da Boæji glas naπoj duπi postaje
joπ jasniji. On nas poziva: “Prestanite i znajte da sam ja Bog.’’
(Psalam 46,10) Ovo je djelotvorna priprema za sve koji rade za
Boga. Tko je na ovaj naËin okrijepljen, taj Êe usred uæurbanog
mnoπtva i sve veÊe napetosti u napornoj æivotnoj aktivnosti biti
okruæen ozraËjem svjetla i mira. On Êe primiti novi dar tjelesne
i duhovne snage, njegov æivot Êe odisati ugodnim mirisom i otkrivati
boæansku moÊ koja privlaËi ljudska srca. (MH 58)
Mnogi Ëak ni u trenucima molitve ne primaju blagoslov stvarne
zajednice s Bogom. Oni se previπe æure. Brzim koracima prolaze
kroz krug Kristove drage prisutnosti, zaustavljajuÊi se moæda samo
za trenutak u njegovim svetim granicama, ali ne Ëekaju na savjet.
Oni nemaju vremena da ostanu s boæanskim UËiteljem. Sa svo-
jim teretima vraÊaju se na posao.
Ovakvi radnici ne mogu nikada postiÊi uspjeh sve dok ne nauËe
u Ëemu je tajna sile. Oni moraju odvojiti vrijeme za razmiπljanje
i molitvu i Ëekati da Bog obnovi njihove tjelesne, umne i duhovne
snage. Njima je potreban okrepljujuÊi utjecaj Boæjeg Duha. Kad
Ga prime, bit Êe proæeti novim æivotom. (Ed 260,261)
123
28. travnja
Pogreπna gorljivost
“Uistinu, svjedoËim za njih da revnuju za Boga, ali ne s
ispravnim razumijevanjem.’’ (Rimljanima 10,2)
Postoji buËna gorljivost, bez cilja i svrhe, koja nije u skladu
s naukom, slijepa u svojim postupcima i razorna po svojim poslje-
dicama. Ovo nije krπÊanska gorljivost. Pravom gorljivoπÊu uprav-
ljaju naËela i ona nije povremena. Ona je iskrena, duboka i snaæna
te proæima cijelu duπu.
Spaπavanje duπa i interesi Boæjeg kraljevstva od najveÊeg su
znaËenja. Je li igdje potrebna tolika usrdnost kao u spaπavanju
duπa na slavu Boæju? To su predmeti preko kojih se ne moæe olako
prelaziti. Oni se mogu mjeriti s vjeËnoπÊu. U pitanju je vjeËna
sudbina. Muπkarci i æene odluËuju se za blaæenstvo ili jad. Krπ-
Êanska gorljivost ne ogleda se samo u rijeËima, nego u snaænim
i djelotvornim osjeÊajima i postupcima. Ipak, ona se ne oËituje s
ciljem da bi je drugi primijetili. Poniznost Êe karakterizirati sva-
ki napor i vidjet Êe se u svakom postupku. KrπÊanska gorljivost
navodi na iskrene molitve i skruπenost, na vjerno ispunjavanje
kuÊnih duænosti. U obiteljskom okruæenju tada Êe se odraæavati
blagonaklonost i ljubav, dobrota i suosjeÊanje, a sve je to plod
krπÊanske gorljivosti. ...
O, kako je malo onih koji osjeÊaju koliko vrijedi jedna duπa!
Kako je malo onih koji su voljni podnositi ærtve kako bi druge
upoznali s Kristom! Mnogi samo priËaju, samo tvrde da osjeÊaju.
RijeËi niπta ne znaËe. Potrebna je iskrena krπÊanska gorljivost
koja Êe se ogledati u djelima. Svatko mora najprije sam sebe iz-
graditi, a kad bude imao Isusa u svojem srcu, upoznat Êe Ga i s
drugima. Duπa u kojoj stanuje Krist, ne moæe a da ne govori o
Njemu, baπ kao πto se vode Niagare ne mogu zaustaviti da teku
preko vodopada. (2T 232,233)
VjeËni æivot trebao bi izazvati najdublje zanimanje svakog
krπÊanina. Kako je divno biti suradnik s Kristom i nebeskim ane-
lima u velikom planu spasenja! Koji se posao moæe usporediti s
ovim! Od svake spaπene duπe dolazi Bogu slavna nagrada koja
obasjava spaπenu duπu i orue njezinog spasenja. (2T 232)
124
29. travnja
Siguran temelj
“Ali Ëvrsto stoji temelj koji je Bog postavio, on nosi ovaj
peËat: ‘Gospodin poznaje svoje’ i: ‘Neka se odijeli od zloÊe
svaki koji zaziva ime Gospodnje!’’’ (2. Timoteju 2,19)
Gospodin Êe imati narod koji Êe biti pouzdan kao Ëelik, s
vjerom Ëvrstom kao stijena. Boæja djeca trebaju biti Njegovi svje-
doci u svijetu, orua koja trebaju izvrπiti posebno, slavno djelo u
dan Njegove pripreme. ...
Propovjednici koji su propovijedali istinu sa svom gorljivoπ-
Êu i ozbiljnoπÊu, mogu otpasti i prikljuËiti se redovima neprija-
telja, ali hoÊe li to preokrenuti istinu u laæ? “Ali’’, kaæe apostol,
“tvrdo stoji temelj koji je Bog postavio.’’ (2. Timoteju 2,19) Vjera
i osjeÊaji ljudi mogu se promijeniti, ali istina Boæja nikada. ...
Sigurno je da mi imamo istinu kao πto je sigurno da Bog
postoji. Sotona sa svim svojim prijevarama i paklenim silama ne
moæe promijeniti boæansku istinu u laæ. Dok Êe se veliki neprija-
telj svim silama truditi da uniπti utjecaj Boæje rijeËi, istina mora
iÊi naprijed poput svjetiljke koja gori.
Gospodin nas je izabrao i uËinio predmetom svoje divne mi-
losti. HoÊemo li se zanositi praznim priËama otpadnika? HoÊemo
li stati na stranu Sotone i njegove vojske? HoÊemo li se pridru-
æiti prijestupnicima Boæjeg zakona? Radije u molitvi recimo: “Go-
spodine, stavi neprijateljstvo izmeu mene i zmije.’’ Ako mi nismo
u neprijateljstvu s njegovim djelima tame, on Êe nas privuÊi u
svoj zagrljaj i njegov æalac bit Êe spreman da nas svaki Ëas ubo-
de u srce. Trebali bismo ga smatrati smrtnim neprijateljem i
usprotiviti mu se u Kristovo ime. Naπe djelo joπ uvijek ide naprijed.
... Neka se svi koji se zovu Kristovim imenom obuku u oruæje
pravde. ...
Doπlo je vrijeme kada sami moramo znati zaπto vjerujemo
na ovakav naËin. ... Pripremimo dobar temelj za vrijeme koje treba
doÊi da bismo mogli vjeËno æivjeti. Moramo raditi, ne u svojoj vla-
stitoj sili, veÊ u sili naπeg uskrslog Gospodina. ©to Êemo uËiniti
za Isusa? (4T 594—597)
125
30. travnja
126
1. svibnja
127
2. svibnja
128
3. svibnja
129
4. svibnja
130
5. svibnja
131
6. svibnja
132
7. svibnja
133
8. svibnja
Vrijeme i prilike
“Ne spada na vas — odgovori im — da znate vrijeme i priliku
koje je Otac odredio svojoj vlasti.’’ (Djela 1,7)
Bog dræi u svojoj vlasti vrijeme i prilike. Zaπto nam nije dao
znanje o tome? Zato πto to ne bismo na pravi naËin iskoristili.
Kad bismo znali kad Êe to biti, meu naπim ljudima bi zavladalo
stanje koje bi znatno usporilo Boæje djelo u pripremanju naroda
da opstane u veliki dan koji Êe doÊi. ... Isus je rekao svojim uËe-
nicima da “bdiju’’, ali ne za neko odreeno vrijeme. Njegovi sljed-
benici trebaju se postaviti kao oni koji sluπaju naredbe svojeg Po-
glavara. Oni trebaju bdjeti, Ëekati, moliti se i raditi kako se pri-
bliæavaju vremenu Gospodnjeg dolaska. Ali nitko neÊe moÊi pred-
vidjeti kada Êe se to toËno dogoditi, jer “o danu tome i Ëasu nitko
ne zna.’’ NeÊete moÊi reÊi da Êe On doÊi za jednu, dvije ili pet
godina, niti smijete odgaati Njegov dolazak tvrdeÊi da On neÊe
doÊi za deset ili dvadeset godina. ... Nije naπe da znamo toËno
vrijeme izlijevanja Svetog Duha ni Kristovog dolaska. (Ev 221)
Ukazano mi je na pojedince koji se nalaze u velikoj zabludi
vjerujuÊi da im je duænost otiÊi u stari Jeruzalem*, misleÊi da
tamo imaju zadaÊu koju moraju obaviti prije nego πto Gospodin
doe. Takvo shvaÊanje svodi se na to da se misli i zanimanje od-
vrate od sadaπnjeg Boæjeg djela i objavljivanja treÊe aneoske vi-
jesti. Oni koji smatraju da treba iÊi u Jeruzalem stalno Êe mi-
sliti samo o tome pa Êe i svoja sredstva uskratiti za propovijeda-
nje sadaπnje istine da bi omoguÊili sebi ili drugima takvo puto-
vanje. Vidjela sam da takva misija neÊe iziÊi na dobro jer bi tre-
balo mnogo vremena da samo neki Æidovi povjeruju Ëak i u prvi
Kristov dolazak, a daleko viπe da povjeruju u Njegov drugi dola-
zak. (EW 75)
134
9. svibnja
135
10. svibnja
136
11. svibnja
137
12. svibnja
138
13. svibnja
Meteæ u gradovima
“Dok Êe zli ljudi i varalice, ujedno zavodnici i zavedeni,
napredovati iz zla u gore.’’ (2. Timoteju 3,13)
Boæja namjera nije bila da Njegov narod bude koncentriran
u gradovima i skuplja se na terasama i stambenim zgradama.
On je u poËetku postavio naπe praroditelje u vrt meu prelijepe
prizore i privlaËne zvukove prirode, a æeli da ljudi u ovome i danas
uæivaju. (7T 87)
Dano mi je svjetlo da Êe gradovi biti ispunjeni zbrkom, na-
siljem, zloËinom i da Êe ovakvih pojava biti sve viπe prema kraju
povijesti ove zemlje. (7T 84)
Vrijeme je da naπe obitelji krenu iz gradova u zabaËenija
mjesta buduÊi da Êe mnogi mladi kao i mnogi stariji biti uhvaÊe-
ni u zamku i neprijatelj Êe ih odvesti. (8T 101)
“Iziite iz gradova, iziite iz gradova!’’ — ovo je Gospodnja
poruka koju mi je dao. (LS 409)
Uzbuna i zbrka koja ispunjava ove gradove, zahtjevi koje po-
stavljaju radniËki sindikati i πtrajkovi u mnogome Êe usporiti naπ
rad. One koji se bave razliËitim djelatnostima pokuπava se pod
prisilom povezati s odreenim sindikatima. Ovo nije Boæji plan,
veÊ plan sile koju mi ni po koju cijenu ne bismo smjeli prihva-
titi. Boæja rijeË se ispunjava; greπnici se povezuju u snopove spremni
da izgore.
Mi sada trebamo uporabiti sve svoje sposobnosti koje su nam
povjerene dajuÊi posljednju poruku upozorenja svijetu. U ovom
poslu trebamo saËuvati svoju individualnost. Ne trebamo se ujedi-
njavati s tajnim druπtvima ili sindikatima. Trebamo stajati slo-
bodno u Bogu gledajuÊi neprestano na Krista. (7T 84)
Bezboæni gradovi naπeg svijeta trebaju biti zbrisani s lica Zem-
lje uniπtenjem. U nesreÊama koje se sada dogaaju pojedinim
zgradama i dijelovima gradova Bog nam pokazuje πto Êe doÊi na
cijelu Zemlju. Rekao nam je: “Razumijte ovu usporedbu na primjeru
smokve! »im joj granje postane njeæno i potjera liπÊe, znajte da
je ljeto blizu. Tako i vi, kad vidite sve to, znajte da je blizu —
na samim vratima!’’ (Matej 24,32.33) (7T 83)
139
14. svibnja
Predrasude u porastu
“Nemojte se Ëuditi, braÊo, ako vas svijet mrzi. Mi znamo
da smo preπli iz smrti u æivot, jer ljubimo braÊu. Tko ne
ljubi, ostaje u smrti.’’ (1. Ivanova 3, 13.14)
Onaj koji je prisno povezan s Kristom, uzdiæe se iznad ra-
snih i klasnih predrasuda. Njegova vjera se Ëvrsto dræi vjeËne stvar-
nosti. Trebamo uzdizati boæanskog ZaËetnika istine. Naπa srca
trebaju biti ispunjena vjerom koja djeluje kroz ljubav i Ëisti du-
πu. Djelo milostivog Samarijanca primjer je na koji se treba ugle-
dati. (9T 209)
Bit Êe nemoguÊe dovesti u sklad sva pitanja koja se odnose
na boju koæe u skladu s Gospodnjom naredbom, sve dok oni koji
vjeruju u istinu ne budu tako blisko povezani s Kristom da su
jedno s Njim. I bijelci i crnci, Ëlanovi naπih crkava, trebaju se
obratiti. Ima u objema skupinama onih koji su nerazumni i ka-
da se raspravlja o pitanju boje koæe, oni pokazuju neposveÊene,
neobraÊene crte karaktera. Do svae lako dolazi kod onih koji su
tvrdoglavi i nepopustljivi zato πto nikada nisu nauËili nositi Kri-
stov jaram. Takvi bukom i neposveÊenom odluËnoπÊu traæe prven-
stvo. (Letter 105, 1904.)
Kako vrijeme odmiËe i kako se rasne predrasude umnoæav-
aju, u mnogim mjestima radnicima-bijelcima bit Êe onemoguÊeno
da rade za crnce. Ponekad Êe se bijelci, koji nisu naklonjeni na-
πem radu, pridruæiti crncima u protivljenju tvrdeÊi da je cilj na-
πeg nauËavanja razbijanje drugih crkava i stvaranje teπkoÊa zbog
subote. Propovjednici, i bijelci i crnci, iznosit Êe laæne tvrdnje,
πto Êe kod ljudi izazvati takve osjeÊaje protivljenja da Êe biti sprem-
ni uniπtavati i ubijati.
Sile pakla uporabljuju svu svoju oπtroumnost da onemoguÊe
objavljivanje posljednje poruke milosti crncima. Sotona se na sve
moguÊe naËine trudi da propovjednicima Evanelja i uËiteljima
oteæa prevladavanje predrasuda koje postoje izmeu bijelaca i cr-
naca.
Slijedimo put mudrosti. Ne Ëinimo niπta πto bi bez potrebe
stvaralo protivljenje — niπta πto bi moglo ometati objavljivanje
Radosne vijesti. (9T 207,208)
140
15. svibnja
Pohota za golotinjom
“A ja vam kaæem da je svaki koji s poæudom pogleda æenu
veÊ — u svom srcu — s njom uËinio preljub.’’ (Matej 5,28)
Veliki dio mladih luduje za knjigama. »itaju sve πto im padne
pod ruku. Uzbudljive ljubavne priËe i neËiste slike vrπe loπ utje-
caj na mlade. Mnogi Ëitaju romane koji stvaraju neËistu maπtu.
Po vlakovima se Ëesto nude fotografije nagih æena. Ove odvratne
slike ... objeπene su o zidove radionica koje se bave bakrorezima.
Ovo je doba kad svuda prevladava pokvarenost. Slikama i πti-
vom budi se æelja oËiju i zle strasti. Maπta izopaËuje srce. Ljudi
vole promatrati prizore koji bude niske, æivotinjske strasti. Te po-
roËne slike, koje djeluju na izopaËenu maπtu, kvare dobre obi-
Ëaje i potiËu prevarene, zaslijepljene ljude da se prepuπtaju svojoj
pohotljivosti. Zatim slijedi grijeh i zloËin koji poniæavaju biÊa
stvorena po Boæjem obliËju na razinu æivotinja i najzad ih odvla-
Ëe u propast. Izbjegavajte Ëitanje i gledanje onoga πto Êe izazvati
neËiste misli. Razvijajte moralne i umne snage. Nemojte dopu-
stiti da te plemenite snage oslabe i izopaËe se Ëitanjem Ëak i
priËa ...
Mladeæ ne moæe imati zdrav razum i ispravna vjerska naËela
ako ne Ëita rijeË Boæju. Ova knjiga sadræi najzanimljivije priËe,
ukazuje na put spasenja po Kristu, i ona je njihov vodiË k uzvi-
πenijem i boljem æivotu. Svi bi je oni proglasili najzanimljivijom
knjigom koju su ikad Ëitali da njihova maπta nije izopaËena Ëi-
tanjem uzbudljivih, izmiπljenih priËa. Vi koji oËekujete da vaπ Go-
spodin doe po drugi put kako bi vaπa smrtna tijela uobliËio
prema svojem slavnom tijelu, morate se pozabaviti uzviπenijim
planom djelovanja. Morate raditi s uzviπenijeg stajaliπta nego dosad,
inaËe vas neÊe biti meu onima koji Êe dobiti besmrtnost. (2T
410,411)
141
16. svibnja
142
17. svibnja
143
18. svibnja
Spiritizam i revolucija
“Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim … a svo-
ga bliænjega kao samoga sebe!” (Luka 10,27)
Kad mladi stupaju u svijet da se suoËe s njegovim mamlje-
njem na grijeh — sa straπÊu za stjecanjem novca, sa zabavama i
popustljivoπÊu, razmetljivoπÊu, obiljem i nastranostima, nadmu-
drivanjem, podvalama, s iskoriπtavanjem i upropaπtavanjem — s
kakvim Êe se uËenjima tamo susresti?
Spiritizam tvrdi da su ljudi bezgreπni polubogovi; da “Êe svaka
duπa suditi sama sebi’’; da “prava spoznaja uzdiæe Ëovjeka iznad
svih zakona’’; da su “svi grijesi bezazleni’’; da je “dobro sve πto
se Ëini’’ i da “Bog ne osuuje’’. Najpodlije ljudsko biÊe on prika-
zuje kao da je na Nebu i da tamo uæiva visoku Ëast. Tako on
objavljuje svim ljudima: “Nije bitno πto Ëinite; æivite kako hoÊete,
Nebo je vaπ dom.’’ Mnogi su tako navedeni da vjeruju da je æelja
najviπi zakon, razuzdanost sloboda, a da je Ëovjek odgovoran je-
dino sebi.
Kad se s takvim uËenjem susretne pri samom stupanju u æivot,
kad su nagoni najjaËi, a potreba za obuzdavanjem i neporoËnoπ-
Êu najveÊa, kako onda zaπtititi vrlinu? ©to Êe sprijeËiti svijet da
ne postane druga Sodoma?
U isto vrijeme anarhija pokuπava odbaciti sve zakone, ne samo
boæanske, veÊ i ljudske. Centralizacija bogatstva i moÊi, velike
udruge za bogaÊenje manjine na raËun veÊine, udruge siromaπ-
nijih klasa za obranu vlastitih interesa i zahtjeva, duh nemira,
bune i krvoproliÊa, πirenje po cijelom svetu istih uËenja koja su
dovela do francuske revolucije — sve to teæi da cijeli svijet umi-
jeπa u borbu sliËnu onoj koja je potresla Francusku.
S ovakvim utjecajima suoËava se danaπnja mladeæ. Da bi se
odræala usred takvih preokreta, ona treba sada uËvrstiti temelje
karaktera.
U svakom naraπtaju i svakoj zemlji pravi temelj i uzor iz-
gradnje karaktera uvijek je isti. Boæanski zakon: “Ljubi Gospodi-
na Boga svoga svim srcem svojim … a svoga bliænjega kao sa-
moga sebe!” (Luka 10,27), veliko naËelo koje se izrazilo u karak-
teru i æivotu naπeg Spasitelja, jedini je siguran temelj i jedini
siguran vodiË. (Ed 227—229)
144
19. svibnja
Budite oprezni
“»uvajte se zlih radnika ... Jer (pravo) obrezani smo mi
koji uz poticaj Duha Boæjega vrπimo bogosluæje i koji se
ponosimo Kristom Isusom, a ne stavljamo svoga pouzda-
nja u tijelo.’’ (Filipljanima 3,2.3)
Ima onih Ëija srca trebaju biti dodirnuta utjecajem boæan-
skog Duha. Tada Êe poruku za ovo vrijeme smatrati svojom od-
govornoπÊu. Oni neÊe tragati za ljudskim mjerilima niti za neËim
πto je novo i neobiËno. Subota, dan odmora iz Ëetvrte zapovijedi
je mjerilo, kamen kuπnje za ovo vrijeme. (Ev 213)
Boæja zapovijed koja je gotovo svugdje bila odbaËena, ispit
je odanosti za ovo vrijeme. ... Dolazi vrijeme kada Êe se svi koji
sluæe Bogu prepoznavati po tom znaku. Po ovom obiljeæju odano-
sti Nebu prepoznat Êe se Boæji sluge. Meutim, sva ljudska mje-
rila odvraÊat Êe misli ljudi od velikih i vaænih Ëinjenica koje tvo-
re sadaπnju istinu.
Sotonina æelja i plan jesu da meu nas uvede ljude koji u
velikoj mjeri idu u krajnost — ljude uskih shvaÊanja, sklone kriti-
cizmu i oπtrim rijeËima, vrlo uporne u zastupanju vlastitih zami-
sli o tome πto je istina. Oni Êe biti neumoljivi u svojim zahtjevima
i nastojat Êe silom provesti neke svoje grube zamisli. Oni se zadr-
æavaju na manje vaænim Ëinjenicama, a u isto vrijeme zanemaruju
znaËajnije elemente Boæjeg zakona — Boæji sud, milost i ljubav.
ZahvaljujuÊi djelovanju nekolicine iz redova ovakvih, svetkovate-
lji subote bit Êe kao cjelina obiljeæeni kao licemjeri ... i fanatici.
Bog ima poseban posao za ljude s iskustvom. Oni trebaju Ëu-
vati Boæje djelo. Trebaju uvidjeti da Boæje djelo nije povjereno
ljudima koji smatraju prednoπÊu rad po svojem nezavisnom su-
du, propovijedanje onoga πto im godi i slobodom da nikome ne
budu odgovorni za svoje nauËavanje i rad. Dopustimo li da samo
u jednom meu nama zavlada ovaj duh samozadovoljstva, nestat
Êe skladnog djelovanja, jedinstva u duhu, sigurnosti u radu i
zdravog napretka djela. ... Krist se molio da Njegovi sljedbenici
budu jedno kao πto su On i Otac jedno. Oni koji æele vidjeti odgovor
na tu molitvu, trebaju se suprotstaviti i najmanjoj teænji k
razjedinjavanju i nastojati da meu braÊom odræe duh jedinstva
i ljubavi. (Ev 212,213)
145
20. svibnja
146
21. svibnja
147
22. svibnja
Znaci na nebu
“Sunce Êe se prometnut u tminu, a mjesec u krv, prije nego
svane Jahvin dan, velik i straπan.’’ (Joel 2,31)
U razgovoru sa svojim uËenicima na Maslinskoj gori, nakon
πto je opisao dugo razdoblje nevolja za Crkvu — tisuÊu dvjesta i
πezdeset godina papinskog progonstva, za koje je rekao da Êe se
skratiti, — Spasitelj je spomenuo neke dogaaje koji Êe pretho-
diti Njegovom dolasku i odredio vrijeme kada Êe se prvi od njih
pojaviti: “U ono vrijeme, poslije te nevolje, sunce Êe pomrËati, mjesec
neÊe sjati.” (Marko 13,24) TisuÊu dvjesta i πezdeset dana, odnosno
godina, zavrπilo je 1798. godine. »etvrt stoljeÊa ranije progonstvo
je gotovo posve prestalo. Nakon njega, prema Kristovim rijeËima,
trebalo je sunce pomrËati. Ovo se proroËanstvo ispunilo 19. svibnja
1780. godine.
“Gotovo, ako ne i posvema usamljen meu pojavama ove vr-
ste... stoji tajanstveni i do danas nerazjaπnjeni MraËni dan, 19.
svibnja 1780. godine — neobjaπnjivo pomraËenje cijelog vidljivog
neba i atmosfere u Novoj Engleskoj.”
“Sunce je ujutro izaπlo u punom sjaju, ali je uskoro poËelo
tamniti. Pojavili su se niski oblaci i iz njih, mraËnih i prijeteÊih,
ubrzo su bljesnule munje, zaËula se grmljavina i palo je neπto
kiπe. Oko devet sati oblaci su se raziπli i poprimili bakrenu boju,
a zemlja, stijene, drveÊe, zgrade, voda i ljudi Ëinili su se drukËijima
u tom Ëudnovatom, nezemaljskom osvjetljenju. Nekoliko minuta
kasnije cijelim se nebom proπirio teπki crni oblak, osim uskom
crtom na obzorju, pa je nastao mrak kakav je obiËno ljeti oko
devet sati uveËer. ...”
Opis ovog dogaaja, kako nam ga prikazuju oËevici, samo je
odjek Gospodnjih rijeËi πto ih je zapisao prorok Joel dvije tisuÊe
i pet stotina godina prije njihova ispunjenja: “Sunce Êe se prometnut
u tminu, a mjesec u krv, prije nego svane Jahvin dan, velik i
straπan.” (Joel 3,4)
Krist je naloæio svom narodu da pazi na znakove Njegova
dolaska i da se raduje kad bude primijetio znamenja dolaska svog
Kralja. (GC 306—308)
148
23. svibnja
149
24. svibnja
150
25. svibnja
151
26. svibnja
152
27. svibnja
Sve provjeravajte
“»uvajte se laænih proroka πto vam dolaze u ovËjem runu,
a unutra su grabeæljivi vuci!’’ (Matej 7,15)
U poslu na koji je mojeg supruga i mene pozvala Boæja pro-
vidnost i to od samog poËetka 1843. i 1844. godine, Gospodin je
mislio i planirao za nas, i On je izvrπavao svoje namjere preko
svojih æivih orua. »esto nam je ukazivano na laæne staze, a istinite
i sigurne staze bile su jasno definirane u svakom pothvatu veza-
nom za posao koji nam je dan te mogu sa sigurnoπÊu reÊi da ni-
sam neznalica kad su u pitanju Sotonina orua kao ni kad se
radi o Boæjim putovima i poslovima. Morali smo napregnuti sve
snage svojeg uma oslanjajuÊi se na Boæju mudrost da nas vodi u
naπim istraæivanjima, buduÊi da smo morali razmatrati razliËite
teorije koje su privlaËile naπu pozornost odmjeravajuÊi njihove
pozitivne i negativne strane kroz prizmu svjetla koje sja iz Boæje
rijeËi i svjedoËanstava, da ne bismo bili prevareni ili da mi ne
prevarimo druge. Svoju volju i æivotni put predali smo Bogu i naj-
iskrenije se molimo za Njegovu pomoÊ da nikada ne traæimo uzalud.
Mnoge godine bolnog iskustva u radu za Boga uËinile su da se
upoznam sa svim vrstama laænih pokreta. Mnogo puta bila sam
poslana u razliËita mjesta s porukom: “Imam jedan posao za tebe
u tom mjestu; ja Êu biti s tobom.’’ Kada bi doπlo vrijeme, Gospo-
din bi mi davao poruku za one koji su imali laæne snove i vienja,
a ja sam u Kristovoj snazi donosila svoje svjedoËanstvo na Go-
spodnji poziv. ...
U proteklih Ëetrdeset pet godina morala sam se susretati s
ljudima koji su tvrdili da su dobili od Boga poruke opomene za
druge. Ova faza vjerskog fanatizma πirila se joπ od 1844. godine.
Sotona je radio na mnogo naËina da utvrdi pogreπna nauËavanja.
Neke stvari u ovim vienjima bile su prihvaÊene, ali mnogo toga
vezanog za vrijeme Kristovog dolaska, kraja vremena kuπnje i do-
gaaja koji se imaju dogoditi, dokazano je kao potpuno laæno. ...
“Dakle: pazite kako sluπate!” (Luka 8,18) Kristovo je upozo-
renje. ... Pomno ispitujte, “sve provjeravajte’’ (1. Solunjanima 5,20).
... Ovo je Boæji savjet; hoÊe li nam biti potreban? (2SM 75—79)
153
28. svibnja
Falsifikati!
“Uza Zakon! Uza svjedoËanstvo! Tko ne rekne tako, zoru
neÊe doËekati.’’ (Izaija 8,20)
Boæji narod upuÊen je na Pismo kao na zaπtitu protiv utje-
caja laænih uËitelja i prijevarnih sila duhova tame. Sotona rabi
svako moguÊe orue ne bi li sprijeËio ljude da dobiju znanje iz
Biblije jer ove jednostavne izjave otkrivaju njegove prijevare. Svaki
put kad oæivljava Boæje djelo knez zla ustaje na joπ snaæniju
aktivnost. On sad ulaæe krajnje napore za posljednju bitku pro-
tiv Krista i Njegovih sljedbenika. Posljednja velika prijevara us-
koro Êe se pokazati pred nama. Antikrist treba izvesti svoja
zadivljujuÊa djela pred naπim oËima. Falsifikat Êe toliko liËiti na
original da Êe ga biti nemoguÊe razlikovati osim uz pomoÊ Sve-
tog pisma. Ono mora potvrditi istinitost svake izjave i svakog
Ëuda. ...
Osoba koja preko Ëinjenja Ëuda ispituje svoju vjeru, otkrit
Êe da Sotona moæe prijevarom Ëiniti Ëuda koja izgledaju kao da
su prava.
Sotona je lukavi radnik i on Êe se posluæiti podmuklim za-
bludama da pomraËi i zbuni um i iπËupa iz njega doktrinu spa-
senja. Oni koji ne prihvaÊaju Boæju rijeË i ono πto u njoj piπe, bit
Êe uhvaÊeni u njegovu zamku.
Zli demoni su svakog trenutka na naπem putu. ... Oni pri-
premaju novi teren i Ëine Ëuda pred naπim oËima. ...
Neki Êe biti kuπani da prihvate ova Ëuda kao da su od Boga.
Bolesni Êe biti izlijeËeni pred nama. »uda Êe se dogaati pred
naπim oËima. Jesmo li pripremljeni za kuπnje koje nas oËekuju
kada laænih Sotoninih Ëuda bude joπ viπe? NeÊe li mnoge duπe
biti uhvaÊene u klopku i zavedene? OkreÊuÊi se od jednostavnih
uredbi i Boæjih zapovijedi i poklanjajuÊi pozornost bajkama, umovi
mnogih pripremaju se da povjeruju u ova laæna Ëuda. Svi mi sa-
da se moramo naoruæati za bitku u kojoj Êemo uskoro sudjelo-
vati. Vjera u Boæju rijeË koja se s molitvom prouËava i praktiËno
primjenjuje bit Êe naπ πtit od Sotonine sile i uËinit Êe nas po-
bjednicima po Kristovoj krvi. (RB 47,48)
154
29. svibnja
155
30. svibnja
156
31. svibnja
Svrstavanje u redove
“Gledajte, ubogi, i radujte se, nek vam oæivi srce, svima koji
Boga traæite.’’ (Psalam 69,33)
Vaπa je prednost da se radujete u Gospodinu i uæivate u spo-
znaji Njegove milosti koja vas odræava u æivotu. Neka Njegova
ljubav obuzme um i srce. Bdijte da ne postanete preumorni, izje-
deni brigom, depresivni. Nosite svjedoËanstvo koje uzdiæe. Skre-
nite svoj pogled s onog πto je mraËno i obeshrabrujuÊe i gledajte
na Isusa, naπeg velikog Vou, pod Ëijim je budnim nadzorom sa-
daπnja istina, kome dajemo svoj æivot i sve ostalo πto je predod-
reeno da slavno trijumfira. ...
O, neka se vidi ... da Isus prebiva u srcu, podupire vas, snaæi,
tjeπi. Vaπa je prednost da iz dana u dan dobivate bogatu mjeru
Njegovog Svetog Duha i da imate πirok pogled na znaËenje i op-
seg poruke koju objavljujemo svijetu. Gospodin vam æeli otkriti
Ëudesne stvari iz svojeg Zakona. »ekajte Ga s poniznim srcem.
Molite se najiskrenije za razumijevanje vremena u kojem æivi-
mo, za potpuniju spoznaju Njegove namjere i veÊu uËinkovitost
u spaπavanju duπa. ...
Za nas bi bilo dobro da shvatimo πto Êe uskoro doÊi na Zem-
lju. Ovo nije vrijeme za beznaËajne stvari i sebiËnost. Ako vrije-
me u kojem æivimo ne moæe ozbiljno utjecati na naπ um, πto onda
moæe? ...
Sada su potrebni ljudi zdravog prosuivanja. Bog poziva na
potpunu reformaciju one koji æele da ih vodi Sveti Duh. Vidim
krizu koja je pred nama, a Gospodin poziva svoje radnike da se
svrstaju u redove. Svaka bi duπa trebala izgraivati dublju, isti-
nitiju posveÊenost Bogu nego πto je to Ëinila dosad. ...
Duboko su me dojmili prizori koji su mi nedavno bili poka-
zani u noÊnom vienju. Izgledalo je da je u pitanju veliki pokret
— djelo oæivljavanja koje je napredovalo u mnogim mjestima. Naπ
narod svrstavao se u redove odazivajuÊi se na Boæji poziv. ... NeÊemo
li obratiti pozornost na Njegov glas? NeÊemo li pripremiti svoje
svjetiljke i djelovati kao ljudi koji æele da njihov Gospodin doe?
Vrijeme je takvo da poziva na noπenje svjetla, na akciju. (2SM
399—402)
157
1. lipnja
158
2. lipnja
159
3. lipnja
160
4. lipnja
162
6. lipnja
163
7. lipnja
164
8. lipnja
165
9. lipnja
Laæno buenje
“I tada Êe se pojaviti Bezboænik koga Êe Gospodin Isus ubiti
dahom svojih usta i uniπtiti sjajem svoga dolaska.’’ (2. Solu-
njanima 2,8.9)
Pavao u svojoj Drugoj poslanici Solunjanima upuÊuje na po-
sebno Sotonino djelovanje kroz spiritizam kao o dogaaju koji Êe
se odigrati prije samog drugog Kristovog dolaska. GovoreÊi o dru-
gom Kristovom dolasku on kaæe: “Dolazak Bezboænika bit Êe, da-
kako, uz suradnju sotone, popraÊen svakovrsnim silnim djelima,
varavim Ëudesnim znakovima.” (2. Solunjanima 2,9) (PP 686)
Prije no πto Boæji sudovi padnu na Zemlju, u Gospodnjem Êe
narodu doÊi do takvog buenja prvotne poboænosti kakve nije bilo
od doba apostola. Na Boæju Êe se djecu izliti Njegov Duh i sila.
U to Êe se vrijeme mnogi odvojiti od Crkava u kojima je ljubav
prema ovome svijetu zamijenila ljubav spram Boga i Njegove RijeËi.
Mnogi Êe propovjednici i ljudi radosno prihvatiti velike istine πto
ih je Bog odluËio objaviti u to vrijeme kako bi se narod pripre-
mio za drugi Gospodnji dolazak. Neprijatelj duπa nastoji omesti
ovo djelo, i prije no πto doe vrijeme za takav pokret nastojat Êe
ga sprijeËiti uvoenjem krivotvorine. U Crkvama koje moæe pokoriti
pod svoju prevarljivu silu uËinit Êe kao da je izliven Boæji poseb-
ni blagoslov, pa Êe se Ëiniti kao da se pojavilo veliko zanimanje
za religiju. Mnoπtvo Êe klicati od radosti zbog Ëudesnog Boæjeg
djelovanja, a zapravo Êe to biti djelo drugog duha. Pod plaπtem
vjere Sotona Êe nastojati proπiriti svoj utjecaj na cijeli krπÊanski
svijet. (GC 464)
Pojavit Êe se mladiÊi i djevojke koji Êe za sebe tvrditi da imaju
posebnu blagonaklonost i da su pozvani da uËine neke velike stvari.
Mnogi Êe se preobratiti nakon Ëudne naredbe, ali oni neÊe nositi
boæanski potpis. DoÊi Êe do nemorala i pretjerivanja i mnogi Êe
doæivjeti brodolom svoje vjere. (2SM 59)
166
10. lipnja
167
11. lipnja
168
12. lipnja
169
13. lipnja
170
14. lipnja
171
15. lipnja
172
16. lipnja
173
17. lipnja
174
18. lipnja
175
19. lipnja
176
20. lipnja
177
21. lipnja
178
22. lipnja
179
23. lipnja
180
24. lipnja
181
25. lipnja
183
27. lipnja
184
28. lipnja
Protestantizam se ujedinjuje
s papinstvom
“Deset rogova koje si vidio, to je deset kraljeva koji joπ ni-
su vladali, ali Êe primiti kraljevsku vlast, samo za jedan
sat, skupa sa Zvijeri. Ovi su svi sloæni da predadnu Zvi-
jeri i svoju silu i svoju vlast.’’ (Otkrivenje 17,12.13)
Kako se pribliæavamo zavrπnoj krizi, od æivotnog je znaËenja
da meu Gospodnjim oruima vladaju sklad i jedinstvo. Svijet je
preplavljen olujama, ratovima i neslogom. Ipak, ljudi Êe se ujediniti
pod jednim poglavarom — papinskom vlasti — da bi se usprotivili
Bogu u liku Njegovih svjedoka. (7T 182)
Tko je taj koji Êe svoju vlast predati ovoj sili? Protestantiz-
am, sila, koja, dok tvrdi da ima karakter i duh janjeta i da je
saveznik Neba, progovara glasom zmaja. Njega na to pokreÊe i
potiËe sila iz bezdana. (7BC 983)
“Ovi su svi sloæni. …’’ To Êe biti sveopÊe ujedinjenje, savez
Sotoninih snaga. “… da predadnu Zvijeri svoju silu i svoju vlast.’’
Na taj se naËin oËituje ista ona tiranija i tlaËiteljska sila protiv
vjerske slobode, protiv slobode da se Bogu sluæi prema svojoj sa-
vjesti kakvu je oËitovalo papinstvo kad je u proπlosti proganjalo
sve one koji se nisu htjeli prilagoditi ritualu i vjerskim ceremo-
nijama rimokatoliËanstva.
U borbi koja Êe se u posljednje dane povesti protiv Boæjeg
naroda, ujedinit Êe se snage svih onih koji su se odvojili od Boga
nepriznavanjem Njegovog zakona. Veliki razlog spora u tom su-
kobu bit Êe subota iz Ëetvrte zapovijedi jer se upravo u toj zapovijedi
veliki Zakonodavac dokazuje kao Stvoritelj neba i zemlje. (7BC
983)
Dvjema velikim zabludama, zabludom o besmrtnosti duπe i
zabludom o svetosti nedjelje, Sotona Êe uspjeti obmanuti ljude.
Dok prva polaæe temelj spiritizmu, druga stvara vezu prijatelj-
stva s Rimom. Protestanti Sjedinjenih Dræava prvi Êe preko bez-
dana pruæiti ruku da prihvate ruku spiritizma; posegnut Êe preko
ponora da prihvate ruku rimske sile, i pod utjecajem ovog tro-
strukog saveza ova Êe zemlja poÊi stopama Rima u gaæenju pra-
va savjesti. (GC 588)
185
29. lipnja
186
30. lipnja
187
1. srpnja
188
2. srpnja
189
3. srpnja
Iskvarena istina
“Ako vam tko tada rekne: ‘Sluπaj! Mesija je ovdje’ ili ‘on-
dje’ — ne vjerujte.” (Matej 24,23)
Prije posljednje pojave otpada, doÊi Êe do zbrke u pitanju vjere.
Predodæbe o postojanju Boga bit Êe nejasne i neodreene. Jedna
istina za drugom bit Êe iskvarene. (ST 28. svibnja 1894.)
Kad istina bude objavljena za svjedoËanstvo svim narodima,
sve moguÊe sile zla bit Êe aktivirane i umovi ljudi bit Êe zbunji-
vani mnogim glasnim povicima: “Evo, ovdje je Krist”, ili: “Ondje
je. Ovdje je istina, ja imam poruku od Boga. On me je poslao s
velikim svjetlom.” Zatim Êe se uklanjati “stare mee” i Ëiniti smiπ-
ljeni napori da se sruπe stupovi naπe vjere. Poduzimat Êe se joπ
odluËniji napori da se uspostavi laæna subota i izloæi prijeziru sam
Bog potiskivanjem dana koji je On sam posvetio i blagoslovio. Ova
laæna subota bit Êe prisilno nametnuta silom zakona. (7BC 985)
U buduÊnosti Êe se pojaviti svakojake prijevare. Zato moramo
imati Ëvrsto tlo pod nogama i jake stupove graevine. Nijedna
sitnica ne smije se oduzeti od onoga πto je Gospodin uspostavio.
Neprijatelj Êe πiriti laæne utjecaje kao πto je tvrdnja da Svetiπte
ne postoji. Ovo je jedna od toËaka zbog koje Êe neki odstupiti od
vjere. (Ev 224)
Bit Êe laænih snova i laænih vienja koja Êe sadræavati neπto
istine, ali Êe udaljavati od prave vjere. Gospodin je dao ljudima
pravilo po kojem Êe ih prepoznati: “Uza Zakon! Uza svjedoËanstvo!
Tko ne rekne tako, zoru neÊe doËekati.” (Izaija 8,20) (2SM 98)
©to se viπe pribliæavamo kraju, laæ Êe se toliko mijeπati s isti-
nom da Êe samo oni koji se nalaze pod stalnim vodstvom Svetoga
Duha biti sposobni uoËiti razliku izmeu istine i zablude. Mi mo-
ramo uloæiti sve napore da se Ëvrsto dræimo Gospodnjeg puta. Ni
u kojem sluËaju ne smijemo napustiti Njegovo vodstvo oslanjaju-
Êi se na Ëovjeka. Boæji aneli dobili su zadatak da budno bdiju
nad onima koji svoje povjerenje stavljaju u Gospodina, i ti aneli
trebaju biti naπa posebna pomoÊ u svakoj naπoj potrebi. Svakog
dana trebamo dolaziti Gospodinu u Ëvrstoj vjeri i od Njega tra-
æiti mudrost. ... Oni koji se rukovode rijeËju Gospodnjom jasno
Êe i sa sigurnoπÊu uoËavati razliku izmeu istine i laæi, izmeu
grijeha i pravde. (7BC 907)
190
4. srpnja
191
5. srpnja
192
6. srpnja
193
7. srpnja
194
8. srpnja
195
9. srpnja
196
10. srpnja
197
11. srpnja
Vrijeme reπetanja
“Razmahat Êe se bezakonje i ljubav Êe kod mnogih ohlad-
njeti.” (Matej 24,12)
»im Boæji narod bude zapeËaÊen na svojim Ëelima — to nije
nikakav vidljivi peËat ili znak, veÊ utvrenost u istini, umno i
duhovno, tako da ih niπta viπe neÊe moÊi pokolebati — Ëim Boæji
narod bude zapeËaÊen i spreman za reπetanje, ono Êe doÊi. Ono
je, zapravo, veÊ poËelo; Boæje kazne veÊ snalaze Zemlju i opomi-
nju nas da znamo πto nailazi. (4BC 1161)
Brzo se pribliæavaju dani kada Êe doÊi do velike pomutnje i
zbrke. Sotona, zaodjenut u aneosku odjeÊu, prevarit Êe ako bu-
de moguÊe i izabrane. Bit Êe mnogo bogova i gospodara. Puhat
Êe vjetrovi svakojakih nauka. ...
Æig Zvijeri bit Êe nam ubrzo nametnut. Oni koji su korak po
korak popustili svjetovnim zahtjevima i prilagodili se njegovim
obiËajima, radije Êe se pokoriti tim silama nego da budu izvrgnuti
ruglu, uvredama i prijetnjama zatvorom i smrÊu. Borba se vodi
izmeu zapovijedi Boæjih i zapovijedi ljudskih. U to vrijeme u Crkvi
Êe se odvojiti zlato od troske. Istinska poboænost jasno Êe se raz-
likovati od izvanjskog i laænog sjaja. Mnoge zvijezde kojima smo
se divili zbog njihovog sjaja, tada Êe potonuti u mrak. Vjetar Êe
otpuhati pljevu poput oblaka Ëak i s mjesta gdje vidimo samo
gusto klasje pπenice. Svi koji prisvajaju ukrase Svetiπta a nisu
obuËeni u Kristovu pravednost, pojavit Êe se u sramoti svoje golo-
tinje. (5T 80,81)
Meutim, ima ljudi koji Êe primiti istinu i oni Êe zauzeti mjesta
onih koji su otiπli zato πto su bili uvrijeeni i ostavili istinu. ...
Ljudi Ëvrstih krπÊanskih naËela zauzet Êe njihovo mjesto i
postati vjerni, odani domaÊini dostojni povjerenja. Zastupat Êe rijeË
Boæju onakvom kakva jest, u njezinoj jednostavnosti. Gospodin
Êe uËiniti da nezadovoljnici budu odvojeni od iskrenih i odanih.
... Redovi se neÊe prorijediti. Oni koji su Ëvrsti i vjerni, zauzet
Êe ispraænjena mjesta koja su oslobodili oni koji su se uvrijedili
i otpali. (MS 97, 1898.)
198
12. srpnja
Reπetanje
“U ljubomori svojoj i u ognju jarosti svoje odluËih: U onaj
dan bit Êe silan potres u zemlji Izraelovoj.” (Ezekiel 38,19)
Vidjela sam neke kako s jakom vjerom i bolnim ridanjem vape
Bogu. Njihovo lice bilo je blijedo i na njemu se vidjela duboka
zabrinutost koja je odavala njihovu unutarnju borbu. OdluËnost
i velika ozbiljnost vidjele su se na njihovim licima; krupne kapi
znoja padale su s njihovih Ëela. ...
Zli aneli gomilali su se oko njih obavijajuÊi ih tamom i po-
kuπavajuÊi njihov pogled odvratiti od Isusa, a usmjeriti na mrak
koji ih je okruæivao; tako bi bili navedeni da posumnjaju u Boga
i gunaju protiv Njega. Njihova jedina sigurnost bila je samo u
tome da svoj pogled upravljaju gore. Boæji aneli bili su zaduæeni
za Njegov narod i kako je zatrovano ozraËje zlih anela okruæi-
valo te uznemirene duπe, nebeski aneli su neprestano mahali
svojim krilima iznad njih da bi odagnali gusti mrak.
Dok su ovi molitelji nastavljali upuÊivati svoje usrdne va-
paje, do njih su s vremena na vrijeme dopirale zrake Kristovog
svjetla da ohrabri njihova srca i osvijetli im lica. Vidjela sam da
neki ne sudjeluju u tom bolnom ridanju i molitvi. Izgledali su
ravnoduπno i bezbriæno. ... Boæji aneli ... doπli su u pomoÊ onima
koji su se usrdno molili. ... Ali Njegovi aneli napustili su one
koji nisu Ëinili nikakav napor da pomognu sebi i ja ih viπe ni-
sam vidjela.
Zapitala sam kakvo je znaËenje reπetanja koje sam vidjela i
pokazano mi je da Êe ono biti prouzrokovano nedvosmislenim svje-
doËanstvom koje se zasniva na savjetu Vjernog Svjedoka upuÊe-
nom Laodiceji. ...
Moja pozornost je onda bila usmjerena na skupinu koja je
bila æestoko reπetana. ... Skupina anela Ëuvara koja ih je okruæi-
vala udvostruËila se, a oni su bili naoruæani od glave do pete. ...
»ula sam one koji su bili obuËeni u sve oruæje Boæje kako
objavljuju istinu s velikom silom. To je imalo snaæan utjecaj ...
Upitala sam πto je dovelo do tako velike promjene. Jedan aneo
je odgovorio: “Kasna kiπa, odmaranje od lica Gospodnjeg, glasna
vika treÊeg anela.” (EW 269—271)
199
13. srpnja
200
14. srpnja
201
15. srpnja
»iπÊenje Crkve
“I zasjest Êe kao onaj πto topi srebro i proËiπÊava. OËistit
Êe sinove Levijeve i proËistit Êe ih kao zlato i srebro, da
prinose Jahvi ærtvu u pravednosti.” (Malahija 3,3)
Pred nama je vrijeme kad Êe sila starog varalice kojom Ëini
Ëuda biti zasigurno otkrivena. Njegovih zavodljivih prijevara bit
Êe sve viπe tako da Êe one zbunjivati i, ako bude moguÊe, preva-
riti i izabrane. Knez tame sa svojim zlim anelima radi u krπÊan-
skom svijetu navodeÊi one koji priznaju Kristovo ime da stanu
pod zastavu mraka i zarate se s onima koji vrπe zapovijedi Boæje
i imaju vjeru Isusovu.
Otpala crkva ujedinit Êe se s vlastima zemlje i pakla da bi
dobila na Ëelo i ruku æig Zvijeri i nagovorila Boæji narod da obo-
æava Zvijer i njezin kip. Oni Êe ih pokuπavati natjerati da se odrek-
nu svoje vjernosti Boæjem zakonu i poklone se papinstvu. Tada
Êe doÊi vrijeme kad Êe se okuπati duπe ljudi. Savez otpadniπtva
zahtijevat Êe da se odani Boæji podanici odreknu Jahvinog zako-
na i odbace istinu Njegove rijeËi. Tada Êe zlato biti odvojeno od
troske; bit Êe oËigledno tko je poboæan, tko vjeran i istinit, a tko
nije, tko je troska i tko je povrπan. Kolike Êe oblake pljeve tada
otpuhati Boæja vjetrenjaËa! Tamo gdje sada naπe oËi vide samo
bogate klasove pπenice, Boæja vjetrenjaËa otpuhat Êe pljevu. Ni-
jedan koji nije uËvrπÊen u Kristu neÊe izdræati ispit ni Boæji sud
toga dana. Dok Êe oni koji su obuËeni u Kristovu pravednost sta-
jati Ëvrsto uz istinu i duænost, oni koji su se uzdali u svoju vla-
stitu pravednost bit Êe svrstani pod crni barjak kneza tame. Ta-
da Êe se vidjeti tko je izabrao Krista, a tko Belzebuba.
Oni pak koji su bili nesigurni u sebe, tako pasivni da se nisu
usuivali suoËiti sa sramotom i prijekorima, na kraju Êe se javno
izjasniti za Krista i Njegov zakon, dok Êe se mnogi koji su izgle-
dali kao rascvjetano drveÊe, ali koji nisu donijeli rod, pridruæiti
mnoπtvu ËineÊi zlo te Êe dobiti æig otpadniπtva na Ëelo ili na ru-
ku. (RH 8. studenoga 1892.)
202
16. srpnja
203
17. srpnja
204
18. srpnja
205
19. srpnja
206
20. srpnja
207
21. srpnja
Nadnaravni prizori
“Bit Êe velikih potresa zemlje, a u raznim mjestima bit Êe
kuge i gladi. Bit Êe strahovitih pojava i na nebu velikih
znakova.” (Luka 21,11)
Kako se budemo pribliæavali svrπetku vremena, bit Êe sve
viπe izvanjskog oËitovanja neznaboæaËke moÊi. Poganska boæan-
stva pokazivat Êe svoju neobiËnu silu i pojavljivat Êe se pred grado-
vima svijeta. Neπto od toga veÊ se poËelo ispunjavati. (TM 117,118)
Spasiteljevo proroËanstvo o sudovima koji Êe zadesiti Jeruzalem
ima i drugo ispunjenje, prema kome je ovo pustoπenje samo blijeda
slika. U sudbini izabranog grada moæemo vidjeti sudbinu Ëitavog
svijeta koji je odbacio Boæju milost i pogazio Njegov Zakon. (GC
36)
NajavljujuÊi nesreÊu i propast, pojavili su se znakovi i Ëudesa.
Nad Hramom i ærtvenikom usred noÊi pojavila se nadnaravna svjet-
lost. Pri zalasku sunca, na oblacima su bila prikazana bojna kola
i vojnici koji se pripremaju za bitku. (GC 29)
Proπlog petka ujutro (24. kolovoza 1906.), baπ prije nego πto
sam se probudila, bio mi je prikazan vrlo dojmljiv prizor. Izgle-
dalo je da se budim iz sna, ali ne u svojem domu. S prozora sam
mogla vidjeti straπan poæar. Velike vatrene lopte padale su na
kuÊe, a vatrene strijele letjele su u svim smjerovima. NemoguÊe
je bilo ustanoviti je li vatra ugaπena, a mnoga su mjesta bila uni-
πtena. Strah ljudi bio je neopisiv. (Ev 29)
Uskoro Êe se na nebu pojaviti straπni nadnaravni prizori, znak
moÊi demona da Ëine Ëuda. –avolski Êe duhovi otiÊi kraljevima
cijeloga svijeta da ih utvrde u obmani i potaknu kako bi se udruæili
sa Sotonom u njegovoj posljednjoj borbi protiv nebeske vladavi-
ne. Ovim Êe putem vladari i podanici biti podjednako prevareni.
Pojavit Êe se osobe, pretvarajuÊi se da su Krist, i zahtijevati ti-
tule i πtovanje koje pripada Otkupitelju svijeta. One Êe izvesti
neobiËna Ëuda lijeËenja i tvrditi da s Neba imaju otkrivenja koja
se suprote svjedoËanstvu Svetoga pisma. (GC 624)
208
22. srpnja
209
23. srpnja
210
24. srpnja
Ostatak i zapeËaÊenje
“Aneo Jahvin reËe Satanu: ‘Suzbio te Jahve, Satane! Suz-
bio te Jahve koji izabra Jeruzalem! Nije li on glavnja iz
ognja izvuËena?”’ (Zaharija 3,2)
Crkva ostatka naÊi Êe se pred velikom kuπnjom i agonijom.
Oni koji vrπe Boæje zapovijedi i imaju vjeru Isusovu, osjetit Êe
gnjev Zmaja i njegovih vojski. Sotona smatra da su ljudi koji æi-
ve na svijetu njegovi podanici. On je zadobio vlast nad otpalim
crkvama. Ali tu je mala skupina onih koji odolijevaju njegovoj
nadmoÊi. Kad bi ih mogao zbrisati s lica Zemlje, njegova bi radost
bila potpuna. Kao πto je utjecao na neznaboæaËke narode da uni-
πte Izrael, tako Êe i u bliskoj buduÊnosti pokrenuti zemaljske sile
da uniπte Boæji narod. Od svih Êe se zahtijevati posluπnost ljud-
skim zapovijedima kako bi se prekrπio boæanski Zakon. Oni koji
ostanu vjerni Bogu i duænosti, bit Êe izloæeni prijetnjama, optuæivani
i proganjani. Izdavat Êe ih “roditelji, braÊa, roaci i prijatelji”.
Njihova jedina nada je u Boæjoj milosti, a jedina obrana bit
Êe molitva. Kao πto se Joπua molio pred Anelom, tako Êe i Cr-
kva ostatka, slomljenog srca i s iskrenom vjerom, moliti za oprost
i osloboenje Isusa, svojeg Branitelja. ... Sotona iznosi pred Boga
optuæbe protiv njih izjavljujuÊi da su oni zbog svojih grijeha pro-
igrali boæansku zaπtitu i tvrdeÊi da ih on ima pravo uniπtiti bu-
duÊi da su greπnici. ... Meutim, Kristovi sljedbenici, iako su gri-
jeπili, nisu dopustili da zlo njima zavlada. Ostavili su svoje grije-
he i traæili Gospodina u poniznosti i skruπenosti, a boæanski Bra-
nitelj moli se u njihovu korist. ...
Boæji narod uzdiπe i plaËe zbog gadosti koje se Ëine na Zem-
lji. Sa suzama u oËima on upozorava greπnike na opasnost od ga-
æenja boæanskog Zakona i s neizrecivom tugom u poniznosti stoji
pred Gospodinom zbog svojih grijeha. Greπnici se rugaju njego-
voj tuzi, ismijavaju njegove ozbiljne molbe i s prijezirom gledaju
na ono πto smatraju njegovom slaboπÊu. Ali muËenje i poniæava-
nje Boæjeg naroda nepogreπivo je svjedoËanstvo da on iznova dobiva
snagu i plemenitost karaktera koji je izgubio kao posljedica grijeha.
... Dok je Sotona iznosio svoje optuæbe, nevidljivi sveti aneli pro-
lazili su gore-dolje, tamo-amo, stavljajuÊi na njega peËat æivoga
Boga. (RH 9. sijeËnja 1908.)
211
25. srpnja
212
26. srpnja
PoËetak kraja
“Ovako govori Jahve: Jedna nesreÊa, evo, dolazi! Kraj do-
lazi, dolazi ti kraj, evo, dolazi!” (Ezekiel 7,5.6)
ZastraπujuÊe je stanje u kome Êe se svijet naÊi. Zemaljske
snage, udruæene u ratu protiv Boæjih zapovijedi, objavit Êe da se
“svi — mali i veliki, bogati i siromaπni, slobodni i robovi” (Otk
13,16) moraju pokoriti crkvenim obiËajima svetkujuÊi laænu su-
botu. Tko se ne bude htio pokoriti, bit Êe izloæen graanskim kaz-
nama, a na kraju Êe biti objavljeno da zasluæuje smrt. S druge
strane, Boæji Zakon koji nalaæe poπtovanje Stvoriteljeva dana od-
mora, zahtijeva posluπnost i prijeti srdæbom protiv svih koji krπe
njegove propise.
Kad se ovo bude jasno iznijelo ljudima, tko god bude gazio
Boæji Zakon da bi posluπao ljudske naredbe, primit Êe æig Zvi-
jeri; on prima znak odanosti sili koju je odluËio sluπati namjesto
Boga. ...
Subota Êe biti veliki ispit vjernosti, jer je toËka istine poseb-
no izloæena napadima. Kad za ljude doe posljednji ispit, onda
Êe biti povuËena graniËna crta izmeu onih koji sluæe Bogu i onih
koji Mu ne sluæe. Dok Êe svetkovanje laæne subote sukladno dr-
æavnim zakonima, suprotno Ëetvrtoj zapovijedi, biti priznanje vjer-
nosti sili koja se protivi Bogu, svetkovanje prave subote je, u po-
sluπnosti Boæjem Zakonu, dokaz vjernosti Stvoritelju. Dok Êe jedni
primanjem znaka pokornosti zemaljskim vlastima primiti æig
Zvijeri, drugi Êe izborom znaka vjernosti boæanskom autoritetu
primiti Boæji peËat.
Dosad su navjestitelje istina poruke treÊeg anela Ëesto sma-
trali paniËarima. ... Ali dok se naπiroko raspravlja o pitanju pri-
silnog svetkovanja nedjelje, zamjetno je primicanje dogaaja u Ëije
se ostvarenje dugo nije vjerovalo i sumnjalo, pa Êe poruka treÊeg
anela imati uËinak koji ranije nije mogla imati. (GC 604—606)
213
27. srpnja
214
28. srpnja
215
29. srpnja
Aneo iz Otkrivenja 18
“Poslije toga opazih nekoga drugog anela gdje silazi s neba.
Imao je veliku moÊ, i zemlja se rasvijetli od njegova sjaja.”
(Otkrivenje 18,1)
Uskoro Êe se ispuniti proroËanstva iz 18. poglavlja Otkrive-
nja. Tijekom objavljivanja treÊe aneoske vijesti, “drugi aneo”
treba siÊi s Neba; “imao je veliku moÊ, i zemlja se rasvijetli od
njegova sjaja”. Duh Gospodnji Êe tako milostivo blagosloviti po-
sveÊena ljudska orua da Êe muπkarci, æene i djeca otvoriti svoja
usta u slavu i hvalu puneÊi Zemlju spoznajom o Bogu i Njego-
vom nenadmaπnom slavom kao πto vode pokrivaju more.
Oni koji su odræali svoje povjerenje od poËetka do kraja bit
Êe probueni u vrijeme kad Êe se s velikom silom objavljivati treÊa
aneoska vijest. Za vrijeme glasne vike, Crkva, potpomognuta Pro-
vidnoπÊu i posredovanjem njezinog uzviπenog Gospodina, πirit Êe
spoznaju spasenja tako obilato da Êe svjetlo obasjati svaki grad i
mjesto. Zemlja Êe biti ispunjena poznavanjem nauka o spasenju.
Duh Boæji koji obnavlja tako Êe bogato okruniti uspjehom aktiv-
ne podanike da Êe svjetlo istine za sadaπnje vrijeme svuda svijetliti.
(RH 13. listopada 1904.)
U ovo vrijeme treba se dogoditi Ëitav niz dogaaja koji Êe
otkriti da je Bog Gospodar situacije. Istina Êe biti objavljivana
jasnim jezikom s nepogreπivom toËnoπÊu. Kao narod, mi moramo
pripremiti put Gospodnji pod vodstvom Svetoga Duha. Evanelje
treba objavljivati u njegovoj ËistoÊi. Potok æive vode treba produ-
biti i proπiriti svoj tok. U svim poljima, blizu i daleko, ljudi Êe
biti pozvani od pluga i zanimanja koja zaokupljaju njihov um i
poduËavat Êe ih iskusni ljudi. Kad nauËe aktivno raditi, objavlji-
vat Êe istinu sa silom. Najdivnijim djelima boæanske Providnosti,
planine teπkoÊa bit Êe premjeπtene i baËene u more. »ut Êe se i
razumjeti poruka koja toliko znaËi stanovnicima Zemlje. Ljudi Êe
znati πto je istina. Djelo Êe napredovati sve viπe dok cijela Zem-
lja ne bude upozorena, a onda Êe doÊi kraj. (RH 5. srpnja 1906.)
216
30. srpnja
217
31. srpnja
218
1. kolovoza
219
2. kolovoza
Sræ karaktera
“Mi se ne hvalimo preko mjere — plodovima tueg truda.
Ali se nadamo da Êemo s napretkom vaπe vjere sve viπe i
viπe rasti meu vama, veÊ prema veliËini naπega podruË-
ja.” (2. KorinÊanima 10,15)
Trebali biste se dræati podalje od Sotoninog zaËaranog pod-
ruËja i ne dopustiti svojem umu da zastrani od privræenosti Bo-
gu. U Kristu Êete biti sretni i u Njemu moæete steÊi naviku sa-
mokontrole. »ak se i vaπe misli moraju podËiniti Boæjoj volji, a
vaπi osjeÊaji trebaju biti pod kontrolom razuma i vjere. Maπta vam
nije dana da joj dopustite da ide svojim putem bez ikakvog po-
kuπaja obuzdavanja ili stege. Ako su misli pogreπne, i osjeÊaji Êe
biti pogreπni, a misli i osjeÊaji zajedno Ëine karakter. ... Ukoliko
se prepuπtate svojim dojmovima i dopuπtate mislima da lutaju u
labirintu sumnje i kolebanja, bit Êete meu najnesretnijim smrt-
nicima. ...
Draga sestro F., ti imaπ bolesnu maπtu i sramotiπ Boga dopu-
πtajuÊi svojim osjeÊajima da imaju potpunu kontrolu nad tvojim
razumom i prosuivanjem. Imaπ Ëvrstu volju, πto uzrokuje da se
um opire tijelu izazivajuÊi poremeÊaj cirkulacije i navalu krvi u
odreene organe. Ti ærtvujeπ svoje zdravlje svojim osjeÊajima.
Grijeπiπ i ako ne ispraviπ tu pogreπku, neÊeπ zavrπiti samo
sa svojom uniπtenom sreÊom. Ti Ëiniπ πtetu ne samo sebi, veÊ i
drugim Ëlanovima svoje obitelji. ... Dopustila si svojoj maπti da
upravlja razumom. Kad ne bi imala moÊ nad svojim osjeÊajima,
ovo ne bi bio grijeh, a ovako neÊeπ imati opravdanja πto si se
predala neprijatelju. Tvoja volja treba biti posveÊena i podËinje-
na Bogu, umjesto da Mu se protiviπ. ...
»ovjek se nalazi u svijetu tuge, brige i zbunjenosti. Ovdje je
postavljen da bude kuπan i provjeravan kao πto su bili Adam i
Eva, kako bi mogao razviti ispravan karakter i donijeti harmo-
niju umjesto nesklada i zbunjenosti. Ima mnogo toga πto treba-
mo uËiniti a od presudnog je znaËenja. ... Ali ima i mnogo toga u
Ëemu moæemo uæivati. Po Kristu smo dovedeni u vezu s Bogom.
Njegova milost trajno nas obvezuje; osjeÊajuÊi se nedostojnima Nje-
govih darova, trebamo cijeniti i one najmanje. (5T 310,311)
220
3. kolovoza
221
4. kolovoza
222
5. kolovoza
223
6. kolovoza
224
7. kolovoza
225
8. kolovoza
226
9. kolovoza
227
10. kolovoza
228
11. kolovoza
U skladu sa Zakonom
“PouËi me da se tvoga dræim Zakona, i Ëuvat Êu ga svim
srcem.” (Psalam 119,34)
Novoroeno srce dovedeno je u sklad s Bogom kao i s Njegovim
zakonom. Kada se u greπniku dogodi snaæna promjena, on pre-
lazi iz smrti u æivot, iz grijeha u svetost, iz prijestupa i pobune
u posluπnost i vjernost. ...
Pogreπne teorije o posveÊenju ... koje se javljaju zbog nemara
ili odbacivanja boæanskog Zakona, imaju istaknuto mjesto u vjer-
skim pokretima danaπnjice. Ove teorije su i laæne u pitanju dok-
trine i opasne u praksi; zbog Ëinjenice da se na njih, uopÊeno go-
voreÊi, gleda blagonaklono, dvostruko je vaæno da svi imaju jasno
razumijevanje o tome πto Sveto pismo govori o ovom pitanju.
Pravo posveÊenje je biblijska doktrina. Apostol Pavao, u svojem
pismu solunskoj crkvi, izjavljuje: “Ovo je, naime, volja Boæja: vaπe
posveÊenje”, i moli: “A sam Bog, izvor mira, neka vas potpuno
posveti!” (1. Solunjanima 4,3; 5,22). Biblija jasno nauËava πto znaËi
posveÊenje i kako se ono postiæe. Spasitelj se molio za svoje uËenike:
“Posveti ih istinom; tvoja je rijeË istina. Ja sebe samog posveÊu-
jem za njih da i oni budu posveÊeni istinom.” (Ivan 17,17.19) I
Pavao nauËava da vjernici trebaju biti “posveÊeni Duhom Svetim”
(Rimljanima 15,16). Koja je zadaÊa Svetog Duha? Isus je rekao
svojim uËenicima: “A kada doe on, Duh Istine, uvest Êe vas u
svu Istinu.” (Ivan 16,13) Psalmist kaæe: “Zakon je tvoj istina.”
Ljudima su preko Boæje rijeËi i Njegova Duha objavljena velika
naËela pravednosti utkana u Njegov Zakon. BuduÊi da je Boæji
zakon “svet, pravedan i dobar”, prijepis boæanskog savrπenstva,
slijedi da Êe karakter, oblikovan posluπnoπÊu tom Zakonu, biti svet.
Krist je savrπen primjer takvog karaktera. On kaæe: “Ja sam vrπio
zapovijedi svojega Oca.” “Ja uvijek Ëinim πto je njemu ugodno.”
(Ivan 15,10; 8,29) Kristovi sljedbenici trebaju biti nalik na Njega
— Boæjom miloπÊu oblikovati karakter u skladu s naËelima Njegovog
svetog Zakona. To je biblijsko posveÊenje.
Ovo djelo moæe biti dovrπeno jedino vjerom u Krista i silom
Duha koji prebiva u Bogu. (RB 13,14)
229
12. kolovoza
Laæno posveÊenje
“Tko god tvrdi: ‘Poznajem ga’, a ne vrπi njegovih zapovije-
di, laæac je, i u njemu nema istine. Ali tko god vrπi nje-
govu rijeË, uistinu, u tome je do savrπenstva doπla ljubav
Boæja. Po tome znamo da smo u njemu.” (1. Ivanova 2,4.5)
PosveÊenje koje danas zauzima istaknuto mjesto u vjerskom
svijetu nosi sa sobom duh samouzdizanja i preziranja Boæjeg za-
kona, πto je strano biblijskoj vjeri. Njegovi zagovornici nauËavaju
da je posveÊenje trenutaËno djelo pri Ëemu se samo vjerom po-
stiæe savrπena svetost. “Samo vjeruj,” kaæu oni, “i bit Êeπ blago-
slovljen.” Nikakav daljnji napor od strane primatelja nije potre-
ban. Istodobno oni poriËu autoritet Boæjeg zakona, naglaπavajuÊi
da su osloboeni obveze dræanja zapovijedi. No mogu li ljudi biti
sveti i u skladu s Boæjom voljom i karakterom ako se ne usklade
s naËelima koja su izraz Njegove naravi i volje? ...
Æelja za lakom religijom koja ne zahtijeva borbu, samoodri-
canje i odbacivanje besmislica ovoga svijeta, uËinila je doktrinu
o vjeri i samo vjeri popularnom, ali πto kaæe Boæja rijeË? Apostol
Jakov govori: “©to koristi, braÊo moja, ako tko rekne da ima vjeru,
a djela nema? Zar ga vjera moæe spasiti? … Æeliπ vidjeti, o lu-
aËe, da je vjera bez djela beskorisna?”
Boæja rijeË svjedoËi protiv ove doktrine o vjeri bez djela kao
velikoj zamki. Nije vjera ta koja tvrdi da se zasluge Neba mogu
postiÊi bez ispunjavanja uvjeta na temelju kojih se milost daje;
to je pretpostavka. Prava vjera utemeljena je na obeÊanjima i od-
redbama Svetog pisma.
Neka se nitko ne zavarava misleÊi da moæe postati svet dok
namjerno krπi neke od Boæjih zahtjeva. UËinjeni grijeh uπutkava
glas Svetoga Duha i odvaja duπu od Boga ... “Tko god tvrdi: ‘Po-
znajem ga’, a ne vrπi njegovih zapovijedi, laæac je, i u njemu nema
istine. Ali tko god vrπi njegovu rijeË, uistinu, u tome je do savr-
πenstva doπla ljubav Boæja. Po tome znamo da smo u njemu.” (1.
Ivanova 2,4.5) (RB 15—17)
230
13. kolovoza
231
14. kolovoza
232
15. kolovoza
233
16. kolovoza
234
17. kolovoza
ZnaËenje obraÊenja
“Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor, staro je nesta-
lo, novo je, evo, nastalo.” (2. KorinÊanima 5,17)
Stara narav, roena od krvi i volje tijela, ne moæe baπtiniti
kraljevstvo Boæje. Stari putovi, naslijeene sklonosti i prijaπnje
navike moraju se odbaciti jer se milost Boæja ne stjeËe naslije-
em. Novoroenje se odraæava u novim pobudama, novom ukusu
i novim sklonostima. Oni koji su preporoeni Svetim Duhom u
nov æivot, postaju dionici boæanske naravi, i u svim svojim navi-
kama i praksi pruæaju oËevidne dokaze o svojoj æivoj povezanosti
s Kristom. Ako oni koji tvrde da su krπÊani zadræe sve svoje ma-
ne i sklonosti, po Ëemu se onda razlikuju od svijeta? Oni istinu
nisu prihvatili kao neπto πto posveÊuje i oplemenjuje duπu. Oni
nisu nanovo roeni. ...
Pravo obraÊenje mijenja uroene i steËene sklonosti k zlu.
Boæja vjera je kao Ëvrsta tkanina koja se sastoji od bezbroj vje-
πto isprepletenih niti. Samo mudrost koja dolazi od Boga Ëini ovu
tvorevinu tako kompletnom. Ima mnogo vrsta tkanina koje na prvi
pogled izgledaju jako fine, ali ne mogu izdræati ispit. Prilikom
pranja pokaæe se da su njihove boje nepostojane. Na ljetnoj tem-
peraturi one blijede i gube svoj izgled. Takve tkanine ne mogu
izdræati grubo rukovanje.
Tako je i s vjerom mnogih. Kad osnova i potka karaktera ne
mogu izdræati ispit kuπnje, materijal od kojeg su naËinjeni poka-
æe se bezvrijednim. Napori da se na staru tkaninu stave nove
zakrpe bit Êe neuspjeπni, jer se stara izlizana tkanina kida od
nove ËineÊi rupu joπ veÊom nego πto je bila. Krpanje neÊe pomo-
Êi. Jedini naËin je da se staro sve zajedno odbaci i zamijeni pot-
puno novim.
Kristov plan je jedini siguran. On izjavljuje: “Evo sve Ëinim
novo.” “Ako je tko u Kristu, on je novi stvor.” ... Krpana vjera
nema pred Bogom ni najmanje vrijednosti. On traæi cijelo srce.
(6BC 1101)
Isus je dao svoj æivot ... za nas. Pa zar mi neÊemo dati Nje-
mu svoje najbolje osjeÊaje, najsvetije æelje, najpotpuniju sluæbu?
(IHP 350)
235
18. kolovoza
237
20. kolovoza
238
21. kolovoza
239
22. kolovoza
240
23. kolovoza
241
24. kolovoza
242
25. kolovoza
243
26. kolovoza
244
27. kolovoza
245
28. kolovoza
»iπÊenje Svetiπta
“Gledah u noÊnim vienjima i gle na oblacima nebeskim
dolazi kao Sin ËovjeËji. On se pribliæi Pradavnome, i dove-
du ga k njemu.” (Daniel 7,13)
Nakon uzaπaπÊa naπ Spasitelj je otpoËeo svoje djelo kao naπ
Veliki sveÊenik. Pavao kaæe: “Krist, naime, nije uπao u Svetinju
nad svetinjama napravljenu rukom, koja je samo slika prave, nego
u samo nebo, da posreduje za nas pred licem Boæjim.” (Hebre-
jima 9,24)
Osamnaest stoljeÊa ova je sluæba obavljana u prvom dijelu
Svetiπta. Kristova krv zastupala je vjernike koji su se kajali, osi-
guravala njihov oprost i prihvaÊanje kod Oca, ali su ipak njihovi
grijesi ostali u knjigama. Kao πto je u zemaljskoj sluæbi na kraju
godine bila vrπena sluæba pomirenja, tako Êe prije zavrπetka Kri-
stovog djela otkupljenja doÊi do ËiπÊenja Svetiπta od grijeha. Ova
je sluæba poËela nakon isteka razdoblja od 2300 dana. U to vrije-
me ... naπ Veliki sveÊenik je uπao u Svetinju nad svetinjama da
obavi posljednji dio Svojeg uzviπenog posla — da oËisti Svetiπte.
...
Dolazak Krista kao naπeg Velikog sveÊenika u najsvetije mje-
sto da bi se oËistilo Svetiπte, πto se moæe vidjeti u Danielu 8,14,
dolazak Sina »ovjeËjeg pred Pradavnoga kako stoji u Danielu 7,13
i Gospodnji dolazak u Njegov hram koji je prorekao Malahija, opisi
su istog dogaaja. Ovo je takoer prikazano dolaskom zaruËnika
na svadbu koju je opisao Krist u usporedbi o deset djevica u Ma-
teju 25.
»iπÊenje Svetiπta ... ukljuËuje djelo istrage — suenje. Ovo
djelo mora se obaviti prije dolaska Krista da otkupi svoj narod;
jer kad On doe, donijet Êe i nagradu svakom Ëovjeku prema nje-
govim djelima.
U dan posljednjeg obraËuna poloæaj, utjecaj ili bogatstvo ne-
Êe nimalo promijeniti niËiji sluËaj. Ljudima Êe suditi sveznajuÊi
Bog prema njihovoj ËistoÊi, plemenitosti i ljubavi prema Kristu.
(FLB 207)
246
29. kolovoza
247
30. kolovoza
248
31. kolovoza
Istraæni sud
“Nekih su ljudi grijesi svakomu oËiti i ovi idu na sud pred
njima, a drugih idu za njima.” (1. Timoteju 5,24)
Istraæni sud i brisanje grijeha treba biti zavrπeno prije dru-
gog Gospodnjeg dolaska. BuduÊi da mrtvi trebaju biti osueni za
ono πto je zapisano u nebeskim knjigama, nemoguÊe je da grijesi
ljudi budu izbrisani sve dok se ne obavi suenje na kojem nji-
hovi sluËajevi trebaju biti ispitani. ... Kada se istraæni sud zavr-
πi, doÊi Êe Krist i s Njime Njegova nagrada da je dade svakome
po njegovim djelima.
Svima Êe biti sueno prema onome πto je zapisano u nebes-
kim knjigama i svatko Êe dobiti nagradu u skladu sa svojim dje-
lima. Ovo suenje se ne dogaa prilikom smrti.
U simboliËkoj sluæbi veliki sveÊenik, poπto je pomazao Izra-
el, iziπao bi i blagoslovio narod. Tako Êe se Krist po svrπetku svojeg
posredniËkog djela pojaviti “bez grijeha na spasenje” da daruje
vjeËni æivot svojem narodu koji Ga Ëeka. Kao πto je sveÊenik pri-
godom ËiπÊenja Svetiπta ispovijedao grijehe na glavi jarca za Aza-
zela, tako Êe i Krist staviti sve ove grijehe na Sotonu, uzroËnika
i poticatelja na grijeh. Jarac za Azazela, noseÊi grijehe Izraela,
bio je protjeran u pustinju. Tako Êe i Sotona, noseÊi krivnju svih
grijeha na koje je poticao Boæji narod, biti tisuÊu godina vezan
za Zemlju koja Êe tada biti opustoπena, bez stanovnika, a on Êe
napokon ispaπtati u potpunosti kaznu za grijeh u vatri koja Êe
uniπtiti sve bezboænike.
Malo njih, da, samo malo njih izmeu golemog broja ljudi
sa Zemlje bit Êe spaπeno za vjeËni æivot, dok Êe mnoπtvo onih koji
nisu bili posluπni istini biti odreeni za drugu smrt.
Dok se grijesi pokajanih vjernika uklanjaju iz Svetiπta, na
Zemlji treba doÊi do posebnog djela oËiπÊenja i uklanjanja grije-
ha Boæjeg naroda. (FLB 213)
249
1. rujna
250
2. rujna
251
3. rujna
252
4. rujna
253
5. rujna
254
6. rujna
Harmagedonska bitka
“Ovi Êe ratovati protiv Janjeta, ali Êe ih Janje zajedno sa
svojim pozvanima, izabranima i vjernima pobijediti, jer je
ono Gospodar gospodara i Kralj kraljeva.” (Otkrivenje 17,14)
Trebamo prouËavati izlijevanje sedme Ëaπe Boæje srdæbe. Sile
zla neÊe se u posljednjem sukobu predati bez otpora. Ali Provid-
nost Êe odigrati svoju ulogu u harmagedonskoj bici. Kad Zemlja
bude obasjana slavom anela iz osamnaestog poglavlja Ivanovog
Otkrivenja, to Êe probuditi iz sna sve vjerske elemente, elemente
i dobra i zla, i vojske æivoga Boga iziÊi Êe na popriπte. (7BC 983)
»etiri moÊna anela zadræavaju sile ovoga svijeta dok Boæji
sluge ne prime peËat na svoja Ëela. Narodi svijeta nezadræivo se
pripremaju za sukob, ali ih ovi aneli joπ uvijek obuzdavaju. Kad
se ta obuzdavajuÊa sila ukloni, naiÊi Êe vrijeme nevolje i straπne
duπevne tjeskobe. Bit Êe izumljeno smrtonosno ratno oruæje. Bro-
dovi, zajedno sa svojim æivim teretom, bit Êe pokopani u velikim
dubinama. Svi oni koje ne bude vodio duh istine, ujedinit Êe se
pod vodstvom Sotoninih pomoÊnika. Ali sve Êe to biti zadræavano
dok ne doe vrijeme za veliku harmagedonsku bitku. (7BC 967)
Zlo u svim moguÊim oblicima spremno je na intenzivnu ak-
tivnost. Zli aneli udruæuju svoje snage sa zlim ljudima, i buduÊi
da su u viπestoljetnom sukobu stekli iskustvo u najlukavijem ob-
manjivanju i borbama, oni Êe se i u velikoj posljednjoj bici oËaj-
niËki boriti. Cijeli svijet bit Êe na jednoj ili na drugoj strani. Do-
Êi Êe do harmagedonske bitke, a taj dan nikoga od nas ne smije
zateÊi na spavanju. Moramo biti sasvim budni i kao mudre dje-
vojke imati ulja u svojim svjetiljkama. ...
Na nas se mora izliti sila Svetoga Duha i Vojskovoa Gos-
podnje vojske nalazit Êe se na Ëelu nebeskih anela da bi ruko-
vodio tom bitkom. Ozbiljni dogaaji odigravaju se upravo pred
nama. Trube se oglaπavaju jedna za drugom, Ëaπe gnjeva jedna
za drugom izlijevaju se na stanovnike Zemlje. Prizori od golemog
znaËenja odigravaju se pred nama. (7BC 982)
255
7. rujna
256
8. rujna
257
9. rujna
258
10. rujna
259
11. rujna
260
12. rujna
261
13. rujna
262
14. rujna
263
15. rujna
264
16. rujna
265
17. rujna
266
18. rujna
Osueni na smrt
“Po skoroteËama razaslane su svim kraljevim pokrajina-
ma poslanice da se svi Æidovi, od djeËaka do staraca, dje-
ca i æene uniπte, pobiju, zatru, a njihova dobra da se za-
plijene u jednom jedinom danu, i to trinaestog dana dva-
naestog mjeseca, mjeseca Adara.” (Estera 3,13)
Ukaz koji Êe biti proglaπen protiv Boæjeg naroda ostatka bit
Êe sliËan proglasu koji je Ahasver izdao protiv Hebreja. (PK 603)
Kad onima koji poπtuju Boæji Zakon bude uskraÊena zaπtita
ljudskih zakona, u razliËitim Êe se zemljama istodobno pojaviti
pokret za njihovo uniπtenje. Kad se pribliæi vrijeme odreeno
dekretom, ljudi Êe se urotiti da istrijebe omraæenu sektu. Odlu-
Ëit Êe da jedne noÊi zadaju konaËni udarac kojim Êe zauvijek uπut-
kati glas neslaganja i prijekora. (GC 635)
IziÊi Êe zakon koji Êe ih primoravati da prestanu dræati su-
botu kao Ëetvrtu zapovijed i da svetkuju nedjelju ili Êe izgubiti
æivot. Meutim, oni neÊe popustiti i pogaziti Gospodnju subotu
da bi se pokorili papinskoj ustanovi. Sotonine vojske i zli ljudi
okruæit Êe ih i likovati nad njima misleÊi da im Boæji narod sada
ne moæe uteÊi. (1T 353,354)
Kad ovo vrijeme nevolje doe, svaki Êe sluËaj veÊ biti rijeπen.
Viπe neÊe biti vremena milosti ni kuπnje za one koji se nisu pokajali.
PeËat æivoga Boga bit Êe na Njegovom narodu. Ovaj mali ostatak,
nemoÊan da se sam obrani u borbi na æivot i smrt sa zemaljskim
silama koje predvodi vojska Zmaja, potraæit Êe u Bogu svoju obranu.
Najviπe zemaljske vlasti izdat Êe zakon da svi moraju sluæiti Zvijeri
i primiti njezin æig pod prijetnjom progonstva i smrti. (5T 213)
Vidjela sam kako svete obuzima veliki duπevni strah. Izgledalo
je da su sa svih strana okruæeni bezboænim stanovnicima Zemlje.
Sve je izgledalo kao da je protiv njih. Neki su se poËeli bojati da
ih je Bog na kraju prepustio ovim bezboænicima da ih pobiju. ...
Ovo je za svete bio Ëas najuæasnijeg straha. Dan i noÊ vapili
su Bogu za osloboenjem. Gledano izvana, nije bilo nikakvih iz-
gleda za njihovo osloboenje. Bezboænici su veÊ poËeli trijumfi-
rati dovikujuÊi: “Zaπto vas vaπ Bog ne izbavi iz naπih ruku? Zaπto
se ne uznesete da spasite svoje æivote?” Ali sveti nisu na njih
obraÊali pozornost. (EW 283)
267
19. rujna
268
20. rujna
269
21. rujna
270
22. rujna
271
23. rujna
272
24. rujna
273
25. rujna
274
26. rujna
275
27. rujna
276
28. rujna
PonoÊno osloboenje
“Zaglave za tren, usred gluhe noÊi: komeπaju se narodi, pro-
laze; ni od Ëije ruke moÊni padaju.” (Job 34,20)
Bog je uvijek birao krajnosti da bi oËitovao svoju silu kada
je izgledalo da nema izbavljenja od Sotoninog djelovanja. (5T 714)
U ponoÊi Bog pokazuje svoju moÊ da izbavi svoj narod. Po-
javljuje se sunce u punom sjaju. Znakovi se i Ëudesa brzo niæu.
Zli s uæasom i Ëuenjem gledaju prizor, dok pravedni u sveËanoj
radosti promatraju znakove svog izbavljenja. »ini se da se sve u
prirodi poremetilo. Potoci prestaju teÊi. Pojavljuju se tamni, te-
πki oblaci i buËno se sudaraju. Usred razbjeπnjelog neba svjetli
je prostor neopisive slave, odakle dolazi Boæji glas kao glas mno-
gih voda, govoreÊi: “Svrπeno je!” (Otkrivenje 16,17) (GC 636)
Na Boæji glas pokrenut Êe se nebeske sile. Tada Êe se Sun-
ce, Mjesec i zvijezde pomaknuti sa svojih mjesta. Oni neÊe ne-
stati, nego Êe se samo potresti na Boæji glas.
Tamni, gusti oblaci gomilaju se udarajuÊi jedan o drugi. At-
mosfera se para i uvija. Tako kroz taj otvoreni prostor moæemo
vidjeti Orion odakle dolazi Boæji glas. (EW 41)
©to se tiËe dolaska Sina »ovjeËjeg, to se neÊe dogoditi prije
nego πto Zemlju pogodi straπan potres, prije nego πto narod Ëuje
Boæji glas. Ljudi se nalaze u oËaju i nevolji kakve nije bilo ot-
kako je ljudi, a Boæji narod Êe proæivljavati muku. Nebeski ob-
laci Êe se sudarati i nastat Êe tama. Zatim dolazi glas s neba, a
oblaci se poËinju valjati kao svitak. Pojavljuje se svijetli, jasni
znak Sina »ovjeËjeg. Djeca Boæja znaju πto taj oblak znaËi. (MS
81, 1886.)
Sto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe trijumfiraju dok im lica odsja-
juju slavom Boæjom. (EW 37)
Kada Boæji glas izmijeni udes Njegova naroda, dolazi do velikog
otreænjenja meu onima koji su u velikom æivotnom sukobu iz-
gubili sve. (GC 654)
Dan gnjeva za Boæje neprijatelje istovremeno je i dan konaËnog
izbavljenja za Njegovu Crkvu. (PK 727)
277
29. rujna
278
30. rujna
Izvanredno uskrsnuÊe
“Tada Êe se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemlji-
nu; jedni za vjeËni æivot, drugi za sramotu, za vjeËnu ga-
dost.” (Daniel 12,2)
Upravo je u ponoÊ Bog odluËio osloboditi svoj narod. Dok su
mu se bezboænici kojima je bio okruæen rugali i smijali, odjed-
nom se pojavilo sunce sjajeÊi svom snagom, a i mjesec je joπ uvijek
sjao. ... Tamni, teπki oblaci gomilali su se i meusobno sudarali.
Meutim, na jednom mjestu pojavljuje se sjaj neopisive slave odakle
dopire Boæji glas sliËan hujanju mnogih voda koji potresa nebo i
zemlju. Nastaje straπan potres. Otvaraju se grobovi i oni koji su
umrli vjerujuÊi u vijest treÊeg anela i svetkujuÊi subotu, ustaju
proslavljeni iz svojih grobova i praha koji im je bio postelja da
nazoËe savezu mira koji Êe Bog uËiniti s onima koji su odræali
Njegov zakon. (EW 285)
Oni koji spavaju u Isusu bit Êe pozvani iz svojih tamnica ...
u slavnu besmrtnost. ... On je ustao, dragi prijatelji, i u svojem
beznau znajte ... da je Isus pokraj vas da vam dade mir.
Ja znam o Ëemu govorim. Proæivjela sam vrijeme kada sam
mislila da Êe me valovi svladati. U to vrijeme sam osjetila koliko
mi je Spasitelj dragocjen. Kada je umro moj najstariji sin, osje-
Êala sam veliku bol, ali k meni je doπao Isus i tada sam osjetila
Njegov mir u duπi. »aπa utjehe dotaknula je moje usne.
A onda je umro i onaj koji je bio kraj mene trideset πest go-
dina. ... Zajedno smo radili u djelu, ali smo morali sklopiti ruke
ovog borca i poloæiti ga na poËinak u tihi grob. Ponovno je moja
bol bila straπna, ali nakon svega doπla je Ëaπa utjehe. Meni je
Isus dragocjen. Bio je pokraj mene ... a bit Êe i pokraj vas. Kad
naπi prijatelji odlaze u grob, oni ostaju u naπem sjeÊanju. Moæda
Êemo se oprostiti od svojeg oca ili majke: kada ponovo dou, one
bore Êe nestati, ali lik Êe ostati i mi Êemo ih prepoznati. ...
Budimo spremni da se susretnemo s ovim dragim prijatelji-
ma kad se pojave u jutro uskrsnuÊa. ... HoÊemo li se dræati nade
koja se nalazi u evaneljima da Êemo biti kao On jer Êemo Ga
vidjeti kao πto jest? (IHP 353)
279
1. listopada
280
2. listopada
281
3. listopada
* jedan talenat = 34 kg
282
4. listopada
283
5. listopada
284
6. listopada
285
7. listopada
286
8. listopada
287
9. listopada
U jamama i πpiljama
“Uite u rupe meu peÊinama i u spilje zemaljske pred uæa-
som Jahvinim, pred sjajem veliËanstva njegova, kad usta-
ne da potrese zemlju.’’ (Izaija 2,19)
Oni koji su bili skriveni, raπtrkani su zbog ljudskog neprija-
teljstva protiv Jahvinog zakona. Oni su bili ugnjetavani od svih
zemaljskih sila. Bili su raπtrkani po jamama i πpiljama zemalj-
skim dok je trajalo nasilje njihovih protivnika zato πto su bili vjerni
i posluπni Jahvinim zakonima. Ali osloboenje Boæjem narodu dolazi
od Boga. Njegovom neprijatelju Bog Êe se pokazati kao Bog pravde
i kaznen ...
Iz zemaljskih jama i πpilja, svojih tajnih i skrovitih utoËiπta,
Boæji narod je pozvan da izae kao Njegov istiniti i vjerni svje-
dok.
Ljudi koji su bili hrabri u svojoj pobuni, ispunit Êe opis koji
se nalazi u Otkrivenju 6,15-17. U ovim πpiljama i jamama shva-
Êaju istinu da pisma i zapisi svjedoËe upravo protiv njih. Pastiri
koji su vodili ovce po laænim stazama Ëut Êe optuæbe usmjerene
protiv sebe: “Vi ste pravili svjetlo istine. Vi ste nam rekli da su
Boæji zakoni ukinuti i da su oni ropski jaram. Vi ste nam oglaπavali
laæne doktrine kad smo bili uvjereni da ovi adventisti sedmoga
dana imaju istinu. Krv naπih duπa je na vaπim sveÊeniËkim odo-
rama. ... Pa sada, hoÊete li vi platiti otkup za naπe duπe? ... ©to
da radimo mi koji smo sluπali iskrivljeno tumaËenje Svetog pis-
ma i vaπe izvrtanje istine koja bi nas, da smo je posluπali, spa-
sila?’’
Kada Krist doe da se osveti onima koji su nauËavali i pri-
premali ljude da pogaze Boæju subotu, da odbace sjeÊanje na Njega
i zgaze svojim nogama hranu s Njegovih paπnjaka, kajanje Êe biti
uzaludno. Oni koji su vjerovali laænim pastirima, istraæivali su
Boæju rijeË i pronaπli da Êe Bog suditi svakom Ëovjeku koji je znao
istinu, ali se okrenuo od svjetla zato πto je to zahtijevalo samo-
odricanje i kriæ. Stijene i planine ne mogu ih zaπtititi od srdæbe
Onoga koji sjedi na tronu i od gnjeva Janjeta. (Letter 86, 1900.)
288
10. listopada
289
11. listopada
290
12. listopada
291
13. listopada
292
14. listopada
Janjetova srdæba
“Zemaljski kraljevi, velikaπi, vojskovoe, bogataπi, moguÊ-
nici, svi — robovi i slobodni — sakriπe se po πpiljama i gor-
skim peÊinama, govoreÊi gorama i peÊinama: ‘Padnite na
nas i sakrijte nas od lica onoga koji sjedi na prijestolju i
od Janjetove srdæbe, jer doe veliki dan njegove srdæbe!
Tko moæe opstati?’” (Otkrivenje 6,15.16)
Podrugljivo dobacivanje je prestalo. Laæljive su usne uπut-
kane. Utihnuo je zveket oruæja i bojni meteæ, “svaki plaπt krvlju
natopljen”. (Izreke 9,4) Ne Ëuje se niπta osim glasa molitve i zvuka
plaËa i jadikovke. S usana onih koji su se do malo prije rugali
izbija krik: “Jer doe veliki dan njegove srdæbe i tko moæe opstati?”
Zli mole da ih pokopaju gorske stijene samo da se ne sretnu s
licem Onoga koga su prezreli i odbacili.
Poznat im je glas koji dopire do uπiju mrtvih. Koliko puta ih
je njegov moleÊi, njeæni glas pozivao na pokajanje! Koliko puta su
ga Ëuli u dirljivim molbama nekog prijatelja, brata, Otkupitelja!
Onima koji su odbacili Njegovu milost nijedan glas ne moæe biti
toliko pun osude, tako optereÊen optuæbom kao glas koji je toliko
dugo molio: “Obratite se, dakle, obratite se od zloga puta svojega!
Zaπto da umrete?” (Ezekiel 33,11) Kad bi to bar bio glas tuinca!
Isus kaæe: “Nego ste odbacili svaki moj savjet i niste posluπali moje
opomene.” (Izreke 1,25) Ovaj glas budi sjeÊanja koja bi rado izbrisali
— prezrena upozorenja, odbijene pozive, omalovaæene prednosti.
Tu su oni koji su se rugali Kristovu poniæenju. Uzbudljivom
snagom dolaze im na um rijeËi Patnika, kada je na zaklinjanje
velikog sveÊenika sveËano izjavio: “Ali ja vama kaæem da Êete poslije
ovoga vidjeti Sina »ovjeËjega gdje sjedi s desnu SvemoguÊega i
gdje dolazi na oblacima nebeskim.” (Matej 26,64) Sada Ga vide
u Njegovoj slavi, a joπ Ga trebaju vidjeti kako sjedi s desne Svemo-
guÊega. ... U æivotu svih koji odbacuju istinu ima trenutaka kad
se savjest budi, kad iz sjeÊanja izranjaju bolne uspomene na æi-
vot ispunjen licemjerstvom i kad duπu muËi uzaludno kajanje. Ali
πto je to prema griænji savjesti onog dana kad “navali na vas strah
kao nevrijeme i zgrabi vas propast kao vihor”. (Izreke 1,27) Oni
koji su naumili uniπtiti Krista i Njegov vjerni narod sada su svjedoci
slave koja poËiva na njima. (GC 642,644)
293
15. listopada
294
16. listopada
295
17. listopada
Budite spremni
“Zato i vi budite pripravni, jer Êe Sin »ovjeËji doÊi u Ëas
kad se ne nadate.’’ (Matej 24,44)
Kad bi se Krist danas pojavio na nebeskim oblacima, tko ...
bi bio spreman da se susretne s Njim? Pretpostavimo da Êemo
biti preneseni u nebesko kraljevstvo takvi kakvi jesmo. Bismo li
bili spremni pridruæiti se Boæjim svecima, æivjeti u skladu s kra-
ljevskom obitelji, djecom nebeskog Kralja? Kako ste se pripremili
za sud? Jeste li se pomirili s Bogom? ... Nastojite li pomoÊi onima
koji se nalaze oko vas, onima u vaπem domu, onima u vaπem su-
sjedstvu, onima s kojima dolazite u dodir a ne dræe Boæje zapovijedi?
... Sjetite se da je zvanje bezvrijedno bez prakse koja se stjeËe
svakodnevnim radom. Bog zna dræimo li mi Njegov zakon u istini.
On zna πto radimo, πto mislimo i govorimo. Jesmo li spremni za
susret s Kraljem? Kada On doe na nebeskim oblacima sa silom
i velikom slavom, hoÊete li moÊi reÊi: “Gle, ovo je Bog naπ, u nje-
ga se uzdasmo, on nas je spasio?’’ (Izaija 25,9) Onima koji ovo
mogu reÊi, Krist Êe uputiti rijeËi: “Doite. Na ovoj zemlji ste me
voljeli. Æeljeli ste Ëiniti moju volju. Sada moæete uÊi u Sveti Grad
i primiti krunu vjeËnog æivota.’’
Kad bi bilo moguÊe da budemo primljeni na Nebo ovakvi kakvi
jesmo, koliko nas bi moglo pogledati u Boga? Koliko nas ima
svadbeno ruho? Koliko nas je bez mrlje i bore ili bilo kakvog ne-
dostatka? ...
Ovo je vrijeme naπeg ËiπÊenja i klesanja — vrijeme kada
trebamo oËistiti haljine svojeg karaktera u krvi Janjetovoj. Ivan
kaæe: “Evo Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta!’’ (Ivan 1,29)
... Zar se neÊemo osloboditi svojih grijeha? ...
Preklinjem vas, braÊo i sestre, da ozbiljno radite kako biste
dobili krunu vjeËnog æivota. Za ovu nagradu se vrijedi boriti, vrijedi
uloæiti napor. ... U utrci u kojoj trËimo svatko moæe dobiti nagra-
du — krunu vjeËnog æivota. Ja æelim ovu krunu. Nadam se da
Êu je uz Boæju pomoÊ dobiti. Namjeravam se Ëvrsto dræati istine
da bih mogla vidjeti Kralja u Njegovoj ljepoti. (IHP 356)
296
18. listopada
297
19. listopada
298
20. listopada
Tajne uskrsnuÊa
“Ja znadem dobro: moj Izbavitelj æivi i posljednji Êe on nad
zemljom ustati. A kad se probudim, k sebi Êe me diÊi: iz
svoje Êu puti tad vidjeti Boga. Njega ja Êu kao svojega gle-
dati, i oËima mojim neÊe biti stranac: za njime mi srce Ëe-
zne u grudima.’’ (Job 19,25-27)
Prilikom uskrsnuÊa bit Êe saËuvan naπ osobni identitet ma-
da ne i one iste Ëestice tvari ili materijalna supstanca koja je
poloæena u grob. »udesna Boæja djela za Ëovjeka su tajna. Duh,
ljudski karakter, vraÊa se Bogu da bi ga saËuvao. Prilikom uskrs-
nuÊa svaki Êe pojedinac imati svoj vlastiti karakter. Bog Êe u svoje
vrijeme podiÊi umrle, udahnuti im ponovno dah æivota i oæivjeti
suhe kosti. Uskrsli Êe ustati iz groba u istom obliku, ali bez bolesti
i nedostataka. Oni ponovno æive noseÊi istu individualnost u po-
gledu crta lica tako da Êe prijatelj prepoznati prijatelja. U pri-
rodi ne postoje Boæji zakoni koji pokazuju da Bog vraÊa iste, iden-
tiËne Ëestice tvari koja je saËinjavala tijelo prije smrti. Bog Êe
uskrslim pravednicima dati tijelo koje Êe Ga proslaviti.
Pavao ovo ilustrira sijanjem sjemena u zemlju. Posijano zrno
istrune, ali iz zemlje izie novo zrno. Nikad se ne pojavljuje ona
ista tvar zrna koje je istrunulo u prirodi, ali Bog mu daje tijelo
kakvo hoÊe. Ljudsko tijelo bit Êe sazdano od mnogo savrπenije ma-
terije jer Êe to biti novo stvaranje, novo raanje. Sije se smrtno
tijelo, a ustat Êe duhovno tijelo. (6BC 1093)
Vjernik moæe umrijeti kao πto je i Krist umro, ali u njemu
je Spasiteljev æivot. Njegov æivot je sakriven s Kristom u Bogu.
“Ja sam doπao da imaju æivot.’’ On vjernike provodi kroz veliki
proces u kojem postaju jedno s Njim u ovom, sadaπnjem æivotu,
da bi bili jedno s Njim kroz svu vjeËnost. ...
U posljednji dan On Êe ih uskrisiti kao dio sebe samoga. ...
Krist je postao jedno s nama da bismo mi mogli postati jedno s
Njim u boæanstvu. (RH 18. lipnja 1901.)
299
21. listopada
300
22. listopada
301
23. listopada
Blaæena nada
“Kao ljudi koji iπËekuju blaæeno ispunjenje nade, naime,
pojavu sjaja velikoga Boga, naπega Spasitelja, Isusa Kri-
sta.’’ (Titu 2,13)
Isus je rekao da Êe otiÊi i pripremiti stanove za nas da i mi
budemo gdje je On. Zauvijek Êemo æivjeti i uæivati u svjetlu Nje-
govog dragocjenog lica. Moje srce poskakuje od radosti za blaæe-
nom nadom. Mi smo skoro kod kuÊe. Nebo, slatko Nebo! Ono je
naπ vjeËni dom. Sretna sam za svaki trenutak Isusovog æivota; i
zato πto On æivi, i mi æivimo. Moja duπa kaæe: Slavite Gospodi-
na. Punina je u Isusu, potpora za svakog, za sve, i zaπto da umi-
remo za kruhom ili budemo gladni u stranim zemljama?
Gladna sam i æedna za spasenjem, za potpunim skladom s
voljom Boæjom. Mi imamo pravu nadu u Isusu. Ona je sigurna i
nepokolebljiva. Ona nas tjeπi u boli, daje nam radost u strahu,
rasprπuje tamu oko nas i Ëini da kroz nju gledamo besmrtnost i
vjeËni æivot. ... Zemaljska blaga za nas nisu poticaj dokle god imamo
tu nadu koja jasno ukazuje na prolaznost ovozemaljskog blaga i
dræi se besmrtne baπtine, blaga koje je trajno, Ëisto, istinito i ko-
je ne prolazi. ...
Naπa smrtna tijela moraju umrijeti i biti poloæena u grob.
Ipak blaæena nada i dalje æivi sve do uskrsnuÊa, kad Êe Isusov
glas pozvati one koji spavaju u prahu. Tada Êemo se radovati punini
blaæene i slavne nade. Mi znamo u koga smo vjerovali. Ne trËi-
mo uzalud niti radimo uzalud. Bogata, slavna nagrada je pred
nama. To je nagrada zbog koje trËimo i ako hrabro ustrajemo,
sigurno Êemo je dobiti. ...
Nama je ponueno spasenje i zaπto da ostanemo daleko od
izvora? Zaπto ne doemo i pijemo da bi naπe duπe bile osvjeæene,
okrijepljene i osnaæene u Bogu? Zaπto se toliko veæemo za zemaljske
stvari? Razgovarajmo i razmiπljajmo o onome πto ima veÊu vrijed-
nost od zemaljske. Neka se naπe misli kreÊu u okvirima Neba.
O, kad bismo se u æivotu oslanjali na Isusov ljupki karakter bez
mrlje i mijenjali u Njegovo obliËje! Budite hrabri. Imajte vjeru u
Boga. (IHP 352)
302
24. listopada
303
25. listopada
Opustoπena Zemlja
“Gledam zemlju: pusta je, evo, i prazna, nebesa: svjetlost
im iπËezla. Gledam brda: gle, tresu se, a svi se humci uzdr-
mali. Gledam: evo Ëovjeka nema, ptice nebeske sve su odle-
tjele.’’ (Jeremija 4,23-25)
Pri Kristovu dolasku zli su zbrisani s lica cijele Zemlje —
ubijeni duhom Njegovih usta i uniπteni sjajem Njegova dolaska.
Krist vodi svoj narod u Boæji Grad i Zemlja ostaje bez svojih sta-
novnika. “Gle, Jahve razvaljuje zemlju, razara je, nakazi joj lice,
rasprπuje stanovnike njene.” “Opustoπena Êe biti zemlja, opljaËkana
sasvim, jer je Jahve odluËio.” “Jer prestupiπe Zakon, pogaziπe
odredbu, Savez vjeËni razvrgoπe. Zato prokletstvo proædrije zem-
lju, okajavaju stanovnici njeni. Zato su saægani æitelji zemljini.”
(Izaija 24,1.3.5.6)
Cijela Zemlja sliËi na ogoljelu pustinju. Ruπevine gradova i
sela razorenih potresom, iπËupano drveÊe, raskomadane stijene πto
ih je more izbacilo ili su iπËupane iz same zemlje, rasute su po
njezinoj povrπini, dok goleme provalije oznaËuju mjesta na koji-
ma su planine izvaljene iz svojih temelja.
Sad se zbiva dogaaj koji je bio predoËen posljednjom sveËa-
nom sluæbom na Dan pomirenja. Kad je zavrπena sluæba u Sveti-
nji nad svetinjama a grijesi Izraela uklonjeni iz Svetiπta putem
krvi ærtve okajnice, pred Gospodina je doveden æivi jarac i u pri-
sutnosti naroda veliki je sveÊenik nad njim ispovjedio “sve kriv-
nje Izraelaca, sve njihove prijestupe i sve njihove grijehe” (Levitski
zakonik 16,21) i poloæio ih na glavu jarca. Na isti naËin, kada
djelo pomirenja u nebeskom Svetiπtu bude dovrπeno, u prisutno-
sti Boga, svetih anela i mnoπtva otkupljenih, grijesi Boæjeg na-
roda bit Êe stavljeni na Sotonu; on Êe biti proglaπen krivim za
sva zla koja ih je naveo da uËine. (GC 657)
304
26. listopada
Sotona je vezan
“Potom opazih anela gdje silazi s neba dræeÊi u ruci kljuË
od Bezdana i velike verige. On uhvati Zmaja, staru zmiju
— i sveza ga za tisuÊu godina.’’ (Otkrivenje 20,1.2)
Pisac Otkrivenja proriËe Sotonino progonstvo i stanje kaosa
i pustoπi na koju Êe biti svedena Zemlja te objavljuje da Êe ovo
stanje trajati tisuÊu godina. Nakon opisa Gospodnjeg drugog do-
laska i uniπtenja zlih, proroËanstvo nastavlja: “Potom opazih an-
ela gdje silazi s neba dræeÊi u ruci kljuË od Bezdana i velike
verige. On uhvati Zmaja, staru zmiju — a to je avao, sotona —
i sveza ga za tisuÊu godina te ga baci u Bezdan, koji nad njim
zakljuËa i zapeËati, da viπe ne zavodi narodâ, dok se ne navrπi
tisuÊu godina. Poslije toga ima biti odvezan kratko vrijeme.” (Ot-
krivenje 20,1-3)
Da izraz “Bezdan” oznaËava Zemlju u stanju zbrke i tame,
oËito je iz drugih mjesta u Svetome pismu. O stanju Zemlje “u
poËetku”, Biblija izvjeπÊuje da “bijaπe pusta i prazna; tama se pro-
stirala nad bezdanima”. (Postanak 1,2) Proroπtvo uËi da Êe se Zem-
lja, bar djelomiËno, vratiti u takvo stanje. GledajuÊi unaprijed veliki
Boæji dan, prorok Jeremija kaæe: “Gledam zemlju: pusta je, evo,
i prazna, nebesa: svjetlost im iπËezla. Gledam brda: gle, tresu se,
a svi se humci uzdrmali. Gledam: evo Ëovjeka nema, a gle, nema
Ëovjeka, ptice nebeske sve su odletjele. Gledam: plodno polje, evo,
opustje, sve gradove razori Jahve.” (Jeremija 4,23-26)
Ovdje Êe tisuÊu godina biti stan Sotoni i njegovim zlim an-
elima. OgraniËen samo na Zemlju, neÊe imati pristupa drugim
svjetovima da kuπa i uznemiruje one koji nisu nikada pali. U ovom
je smislu svezan; nije ostao nitko nad kime bi mogao vladati. Sada
je potpuno onemoguÊen u varanju i upropaπtavanju, πto je toliko
stoljeÊa bio njegov jedini uæitak. (GC 658,659)
305
27. listopada
306
28. listopada
307
29. listopada
308
30. listopada
309
31. listopada
310
1. studenoga
311
2. studenoga
312
3. studenoga
313
4. studenoga
Neopisiva ljepota
“Uprimo pogled u zaËetnika i zavrπitelja vjere, u Isusa, koji
namjesto odreene mu radosti podnese kriæ ne mareÊi za
sramotu te otada sjedi s desnu Boæjeg prijestolja.’’ (Hebre-
jima 12,2)
“Ovo vam rekoh’’, rekao je Krist, “da radost moja bude u vama
te da radost vaπa bude potpuna!’’ (Ivan 15,11)
Krist je uvijek pred sobom imao cilj svojeg poslanja. Njegov
zemaljski æivot, prepun muËenja i samopoærtvovnosti, ohrabrivan
je miπlju da ovaj Njegov jad neÊe biti uzaludan. Davπi svoj æivot
za æivot Ëovjeka, On Êe u njemu obnoviti Boæju sliku. On Êe nas
podignuti iz praπine, ponovno oblikovati karakter po uzoru na Nje-
gov i uËiniti ga savrπenim, ovjenËanim Njegovom slavom.
Krist je vidio trud svoje duπe i bio je zadovoljan. Vidio je
beskraj vjeËnosti i radost onih koji Êe zahvaljujuÊi Njegovom po-
niæenju dobiti oprost i vjeËni æivot. Bio je ranjen zbog njihovih
grijeha, muËen zbog njihove pokvarenosti. Kaznu radi njihovog
mira On je podnio, i batinama koje je primio oni su bili izlijeËeni.
»uo je povike otkupljenih. »uo je otkupljene koji su pjevali pje-
smu Mojsijevu i Janjetovu. Iako je morao biti krπten krvlju, iako
je grijehe svijeta trebao ponijeti na svojoj nevinoj duπi, iako je
sjenka neopisive tuge bila na Njemu, ipak, zbog radosti koju je
vidio pred sobom, odluËio je podnijeti kriæ i pretrpjeti sramotu i
prijezir.
Ovu radost trebaju dijeliti svi Njegovi sljedbenici. Koliko god
velika i slavna u buduÊnosti bila naπa nagrada, ona nije sve πto
treba saËuvati za vrijeme konaËnog osloboenja. »ak i ovdje mi
trebamo vjerom uÊi u Spasiteljevu radost. (MH 504)
Onima koji Ga prime, On daje silu da postanu sinovi Boæji
da bi ih na kraju Bog mogao primiti kao svoje, da æive s Njim
kroz vjeËnost. Ukoliko u ovom æivotu budu vjerni Bogu, oni Êe
na kraju “gledati njegovo lice, i njegovo Êe ime biti na njihovim
Ëelima’’ (Otkrivenje 22,4). A koja je radost Neba nego vidjeti Boga?
Bi li mogla biti veÊa radost za jednog greπnika koji je spaπen Kri-
stovom miloπÊu nego da gleda u lice Boæje i poznaje Ga kao Oca?
(8T 267,268)
314
5. studenoga
Zahvalnost otkupljenih
“Kralj Êe im odgovoriti: ‘Zaista, kaæem vam, meni ste uËinili
koliko ste uËinili jednomu od ove moje najmanje braÊe.’”
(Matej 25,40)
Svako naπe djelo u pomaganju Boæjem narodu bit Êe nagraeno
kao da je uËinjeno Njemu. (MLT 364)
Kakvo Êe zadovoljstvo svaki æetelac imati kada se zaËuje
zvonak, melodiËan glas Isusa koji govori: “Doite, blagoslovljeni
Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno
od postanka svijeta!’’
“Uite u radost svoga gospodara.’’
Otkupitelja veliËaju jer nije umro uzalud. Veselih, razdraga-
nih srca oni koji su bili Boæji suradnici vide trud svoje duπe za
greπnike koji su ginuli i umirali i sada su zadovoljni. Brige kroz
koje su proπli, zamrπene okolnosti s kojima su se morali suoËiti,
tuga u srcu zbog onih koji su odbili primiti ono πto je bilo za
njihov mir, zaboravljeni su. Samoodricanje s kojim su radili u djelu
viπe ne pamte. Kad pogledaju na duπe koje su traæili da ih zado-
biju za Isusa i vide da su spaπene, spaπene za vjeËnost — to su
spomenici Boæje milosti i Otkupiteljeve ljubavi — tada Êe kroz
nebeska vrata odjeknuti povici hvale i zahvaljivanja. (RH 10. lis-
topada 1907.)
Pred nama je Nebo i meu njegovim stanovnicima neÊe biti
sukoba. ...
Pozdravit Êemo svetu obitelj otkupljenih i Ëuti Kristove rijeËi:
“Doite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje
vam je pripravljeno od postanka svijeta.’’ Dotaknut Êemo se svo-
jih zlatnih harfi i Nebo Êe odzvanjati prekrasnom melodijom. Poloæit
Êemo svoje sjajne krune pred Njegove noge i dati slavu Onome
koji je nadvladao zbog nas.
Moæda ima stvari koje ovdje ne razumijemo. Moæda nam neke
stvari iz Biblije izgledaju nedokuËivo zato πto su izvan naπeg
ograniËenog razumijevanja. Ali dok nas naπ Spasitelj bude vodio
pokraj æive vode, razjasnit Êe naπim umovima ono πto nam nije
bilo potpuno jasno. (RH 8. kolovoza 1907.)
315
6. studenoga
Nebo je prejeftino
“Zbog patnja duπe svoje vidjet Êe svjetlost i nasititi se spo-
znajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat Êe mnoge.’’
(Izaija 53,10.11)
Boæja ljubav je nemjerljiva, neusporediva! Ona je beskrajna.
... Kada razmiπljamo o Kristovom dostojanstvu i slavi, vidimo koliko
je velika bila ta ljubav koja Ga je navela da se ærtvuje na golgot-
skom kriæu za otkupljenje izgubljenog svijeta. Ova tema Êe ispu-
njavati svete Ëuenjem i divljenjem kroz beskrajne vjekove, pa
zaπto onda i mi ne bismo razmiπljali o tome ovdje, na ovome svi-
jetu? ...
Kad je u pitanju tajna poboænosti — Bog se pokazao u tije-
lu! Ova tajna sve viπe raste kako se mi trudimo razumjeti je. Ona
je neshvatljiva, pa ipak ljudska biÊa dopuπtaju da svjetovne,
zemaljske stvari sprijeËe ionako slabo razumijevanje smrtnih bi-
Êa o Isusu i Njegovoj neusporedivoj ljubavi. ... Kako moæemo biti
oduπevljeni za zemaljske, obiËne stvari, a da nas ne pokrene sli-
ka kriæa na Golgoti, ljubav koja je otkrivena u smrti Boæjeg dra-
gog Sina ...?
Sva ova poniæenja i patnja podneseni su da vrate natrag za-
lutale, krivce i nezahvalnike OËevoj kuÊi. O, dome blagoslovlje-
nih — ja ne mogu dopustiti da ga izgubim! Ja Êu, ako budem
spaπena u kraljevstvu Boæjem, stalno istraæivati nove dubine u
planu spasenja. Svi otkupljeni sveti vidjet Êe i cijeniti, kao nika-
da prije, OËevu i Sinovu ljubav, a besmrtni jezici izgovarat Êe pjesme
hvale. On nas je volio i dao æivot za nas. U slavnim tijelima, s
velikim moguÊnostima, Ëistim srcima i neokaljanim usnama pje-
vat Êemo o bogatstvu otkupiteljske ljubavi. Na Nebu neÊe biti onih
koji pate, neÊe biti skeptika koje bismo morali uvjeravati u vjeË-
ne stvarnosti niti ukorijenjenih predrasuda, veÊ Êemo svi biti za-
hvalni ljubavi koja nam je dala znanje. PoËinak, hvala Bogu, po-
Ëinak Ëeka Boæji narod kada Êe Isus voditi otkupljene po zelenim
paπnjacima, pokraj potoka æive vode koja ukraπava grad naπeg
Boga. Tada Êe Otac odgovoriti na molitvu svojega Sina: “SaËuvaj
ih u ime svoje, one koje si mi dao, da budu tamo gdje sam ja.’’
(KH 371)
316
7. studenoga
317
8. studenoga
Iznenaenja na Nebu
“Bog ne gleda kao πto gleda Ëovjek: Ëovjek gleda na oËi, a
Jahve gleda πto je u srcu.’’ (1. Samuelova 16,7)
»esto smatramo beznadnima baπ one duπe koje Krist privla-
Ëi k sebi. ... Na Nebu Êe biti mnogo onih za koje su njihovi su-
sjedi smatrali da tamo nikad neÊe doÊi. »ovjek sudi po vanjπtini,
ali Bog vidi srce. (COL 71,72)
Neki meu otkupljenima primit Êe Krista u posljednjim satima
svojeg æivota; i takvi koji su otiπli u smrt ne shvativπi savrπeno
plan spasenja, dobit Êe pouke i upute o tome na Nebu. (5BC 1124)
Isusu u Njegovoj agoniji na kriæu doπao je zraËak utjehe. To
je bila molba razbojnika koji se kajao. ... U Isusu, ranjenom, ismi-
javanom i raspetom, vidio je Boæje Janje koje je uzelo grijehe svi-
jeta. U Njegovu je glasu bila pomijeπana nada s boli kad se ova
bespomoÊna, umiruÊa duπa predala Spasitelju koji je umirao. “Isuse,
sjeti me se”, povikao je, “kada doeπ u svoje kraljevstvo!”
Odgovor je brzo stigao. Glas je bio blag i milozvuËan, a rijeËi
pune ljubavi, saæaljenja i sile: “Zaista, kaæem ti danas, bit Êeπ sa
mnom u raju.” (DA 750,751)
Takva vjera moæe se prikazati usporedbom o radnicima koji
su doπli u jedanaesti sat i koji su primili istu plaÊu kao i oni πto
su radili cijeli dan. Razbojnik se na kriæu molio u vjeri, pokaja-
nju i poniznosti. On se molio najusrdnije buduÊi da je u potpu-
nosti shvatio da ga Isus, ako hoÊe, moæe spasiti. (5BC 1125)
Oni koje Krist pohvaljuje na sudu moæda su malo poznavali
teologiju, ali su gajili Njegova naËela. ... Meu neznaboπcima ima
onih koji ne znajuÊi oboæavaju Boga, onih koje svjetlost nikada
nije dosegla preko ljudskih orua. Oni neÊe propasti. Premda ne
poznaju Boæji pisani Zakon, Ëuli su Njegov glas kako im govori u
prirodi i Ëinili ono πto Zakon zahtijeva. Njihova djela potvruju
da je Sveti Duh dirnuo njihova srca i Bog ih je prepoznao kao
svoju djecu. ... Koliko Êe se iznenaditi i radovati najmanji meu
narodima i meu neznaboπcima kad sa Spasiteljevih usana Ëuju:
“Meni ste uËinili koliko ste uËinili jednomu od ove moje najmanje
braÊe.” Kako Êe radosno biti srce BeskonaËne Ljubavi kad na Nje-
gove rijeËi odobravanja Njegovi sljedbenici s iznenaenjem i ra-
doπÊu podignu svoj pogled. (DA 638)
318
9. studenoga
ZadovoljavajuÊi odgovori
“Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaπih
putova, i misli moje iznad vaπih misli.’’ (Izaija 55,9)
Naπi planovi nisu uvijek i Boæji planovi. ...
U svojoj velikoj ljubavi i brizi, Onaj koji nas razumije bolje
nego πto mi sami sebe razumijemo, Ëesto nam ne dopuπta da se-
biËno traæimo zadovoljstvo u svojim vlastitim ambicijama. ... »esto
naπi planovi propadaju da bi Boæji planovi za nas mogli biti us-
pjeπni. ...
Tajne æivota koje su nas ovdje æalostile i razoËaravale, u bu-
duÊnosti Êe nam biti potpuno jasne. Vidjet Êemo da su naπe naizgled
neusliπane molitve i nade koje su nam donijele razoËaranje, bile
meu najveÊim blagoslovima. (MH 473,474)
Mi nismo dovoljno napredovali u duhovnim spoznajama da
bismo shvatili Boæje tajne. Ali kad postanemo sastavni dio nebeske
obitelji, ove tajne Êe nam biti otkrivene. ...
Tada Êe biti otkrivena i razjaπnjena mnoga pitanja o kojima
Bog sada πuti zato πto ne sabiremo i ne cijenimo kako treba ono
πto nam je otkriveno o tim vjeËnim tajnama. Putovi Providnosti
bit Êe razjaπnjeni, tajne Kristove milosti bit Êe otkrivene. Ono πto
um sada ne moæe shvatiti, πto je tako teπko razumjeti i prihvatiti,
tada Êe postati sasvim jasno. Vidjet Êemo samo svrhu onoga πto
nam sada izgleda potpuno neobjaπnjivo; mudrost u onome πto nam
je bilo uskraÊeno, dobrotu i neizmjernu milost u svemu πto nam
je darivano. Istina Êe u umu spaπenih zablistati bez ikakvih
nejasnoÊa i oni Êe biti u stanju podnijeti sjajnost njezine svjetlo-
sti. Srce Êe biti ispunjeno pjesmama radosti jer Êe borbi i svim
teπkoÊama zauvijek doÊi kraj. (6BC 1091)
U buduÊem svijetu konaËno Êe nam postati jasno sve ono πto
nas je zbunjivalo u Boæjoj providnosti. Tada Êe nam biti objaπ-
njene pojave koje je danas teπko razumjeti. Pred nama Êe se otkriti
tajna milosti. Tamo gdje je naπ ograniËeni um vidio samo pomut-
nju i neispunjena obeÊanja, zapazit Êemo najsavrπeniji i najljepπi
sklad. Uvidjet Êemo da je baπ beskrajna ljubav odredila da doæi-
vimo ono πto nam je izgledalo teæe od svega. Kad shvatimo njeænu
brigu Onoga koji Ëini da sve πto nas snae bude za naπe dobro,
osjetit Êemo neizrecivu radost i zahvalnost punu slave. (8T 286)
319
10. studenoga
320
11. studenoga
Nagrada otkupljenih
“Onaj kome ostane πto je nadozidao primit Êe.” (1. KorinÊa-
nima 3,14)
VeliËanstvena Êe biti nagrada vjernih radnika kad se jednom
okupe oko prijestolja Boæjeg i Janjetovog. Kad je Ivan, u svojem
smrtnom tijelu, sagledao slavu Boæju, pao je kao mrtav jer nije
mogao podnijeti taj prizor. Meutim, kad se djeca Boæja obuku u
besmrtnost, ona Êe Ga vidjeti “kao πto jest’’ i stajati pred prije-
stoljem primljena u Ljubljenome. Svi njihovi grijesi bit Êe izbri-
sani, svi njihovi prijestupi oproπteni. Tada Êe moÊi gledati svu
slavu Boæjeg prijestolja. Oni su bili sudionici s Kristom u Njego-
vim patnjama, suraivali s Njim u planu otkupljenja i zato Êe
zajedno s Njim dijeliti i radost kad u Boæjem kraljevstvu ugledaju
spaπene duπe koje Êe tu slaviti Boga kroz svu vjeËnost. (9T 285)
Toga dana otkupljeni Êe zasjati u slavi Oca i Sina. Aneli Êe
svirati u svoje zlatne harfe pozdravljajuÊi Kralja i trofeje Njego-
ve pobjede — one koji su oprali i obijelili svoje haljine u krvi
Janjetovoj. Zaorit Êe pjesma pobjede koja Êe ispuniti sva nebesa.
Krist je pobijedio. On Êe uÊi u nebeske dvorove praÊen svojim otkup-
ljenicima kao æivim svjedocima da Njegovo poslanje patnje i ær-
tve nije bilo uzaludno. ...
Spremni su domovi za one koji su na Zemlji bili samo putnici
i doπljaci. Spremne su haljine za pravedne sa sjajnim krunama i
palmama pobjede. U buduÊem svijetu konaËno Êe nam postati ja-
sno sve ono πto nas je zbunjivalo u Boæjoj providnosti. Tada Êe
nam biti objaπnjene pojave koje danas teπko razumijemo. Pred
nama Êe se otkriti tajna milosti. Tamo gdje je naπ ograniËeni um
vidio samo pomutnju i neispunjena obeÊanja, zapazit Êemo samo
najsavrπeniji i najljepπi sklad. Uvidjet Êemo da je baπ beskrajna
ljubav odredila da doæivimo ono πto nam je izgledalo teæe od sve-
ga. Kad shvatimo njeænu brigu Onoga koji Ëini da sve πto nas
snae bude za naπe dobro, osjetit Êemo neizrecivu radost i zahval-
nost punu slave. (9T 285,286)
Pozivam vas da se pripremite za Kristov dolazak na nebes-
kim oblacima. ... Pripremite se za sud da biste bili meu onima
koji Êe Ga u miru susresti kada doe da se proslavi u onima koji
vjeruju. (9T 285)
321
12. studenoga
322
13. studenoga
323
14. studenoga
324
15. studenoga
325
16. studenoga
326
17. studenoga
327
18. studenoga
Nagrada pobjednika
“Umnici Êe blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mno-
ge uËili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vjeËnost.’’
(Daniel 12,3)
Kada razmiπljam o ovim Danielovim rijeËima, vidim sebe kako
se budim u noÊi i ponavljam ih iznova i iznova: “Umnici Êe blis-
tati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge uËili pravednosti,
kao zvijezde navijeke, u svu vjeËnost.’’ Pogledajte na Sunce i zvijezde
svrstane na nebu svaka sa svojim imenom. Gospodin kaæe: “Koji
su mnoge uËili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vjeËnost.’’
(IHP 364)
Da bismo mogli procijeniti vaænost obraÊenja jedne duπe od
zablude k istini, moramo uvidjeti koliko vrijedi besmrtnost; mo-
ramo shvatiti kako su straπne muke druge smrti; moramo si pre-
doËiti Ëast i slavu koja Ëeka otkupljene i razumjeti πto znaËi æiv-
jeti u prisutnosti Onoga koji je umro da bi uzdignuo i oplemenio
Ëovjeka i pobjedniku dao kraljevsku krunu.
OgraniËeni umovi ne mogu procijeniti pravu vrijednost jed-
ne duπe. S kakvom Êe se zahvalnoπÊu otkupljeni i proslavljeni sjeÊati
onih koji su bili orue njihovog spasenja! Nitko tada neÊe æaliti
svoje nesebiËne napore i ustrajno zalaganje, svoju strpljivost, svoje
podnoπenje i ozbiljno, svesrdno zauzimanje za duπe koje su mogle
biti izgubljene da je zanemario svoju duænost ili se umorio ËineÊi
dobro.
Sada su ovi u bijelo obuËeni sabrani u stado Velikog Pastira.
Vjernog radnika i duπu koja je spaπena njegovim radom pozdra-
vit Êe Janje koje je nasred prijestolja i vodit Êe ih k drvetu æivota
i izvoru æive vode. Kakvu Êe radost osjeÊati Kristov sluga pro-
matrajuÊi otkupljene koji Êe sudjelovati u proslavljanju Otkupi-
telja! Koliko je Nebo dragocjenije onima koji su vjerno radili na
spaπavanju duπa! “Umnici Êe blistati kao sjajni nebeski svod, i
koji su mnoge uËili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vjeË-
nost.’’ (5T 620,621)
Ono πto je postignuto suradnjom ljudi s Bogom neÊe nikada
propasti, veÊ Êe trajati svu vjeËnost. (FE 199)
328
19. studenoga
329
20. studenoga
330
21. studenoga
331
22. studenoga
332
23. studenoga
Milenijski sud
“Ne znate li da Êemo suditi anelima! Koliko viπe onda u
svagdaπnjem!’’ (1. KorinÊanima 6,3)
Tijekom tisuÊu godina izmeu prvog i drugog uskrsnuÊa odvija
se sud nad zlima. Apostol Pavao upuÊuje na ovaj sud kao na do-
gaaj koji slijedi nakon Kristova ponovnog dolaska. “Zato ne su-
dite prerano, prije nego doe Gospodin! On Êe osvijetliti πto je
sakriveno u tami i objaviti nakane srdaca.” (1. KorinÊanima 4,5)
Daniel objavljuje da Êe kad Pradavni doe, dosuditi “pravdu
Svecima Sveviπnjega”. (Daniel 7,22) U to Êe vrijeme pravedni vladati
kao kraljevi i sveÊenici Bogu. Ivan u Otkrivenju kaæe: “Zatim opazih
prijestolja i onima πto sjedoπe na njih bi dana vlast da sude.”
“Nego Êe biti sveÊenici Boæji i Kristovi i s njime Êe kraljevati ti-
suÊu godina.” (Otkrivenje 20,4.6) U to Êe vrijeme, kako je prore-
kao Pavao, “sveti suditi svijetu”. (1. KorinÊanima 6,2) Zajedno s
Kristom sude zle, usporeujuÊi njihova djela s knjigom zakona,
Biblijom, i presuujuÊi svaki sluËaj prema djelima poËinjenim u
tijelu. Zatim se odmjerava kazna koju zli moraju podnijeti pre-
ma svojim djelima; ona se upisuje pored njihovog imena u knjizi
smrti.
Krist i Njegov narod sude i Sotoni i njegovim zlim aneli-
ma. Pavao kaæe: “Ne znate li da Êemo suditi anelima?” (1. Korin-
Êanima 6,3) A Juda izjavljuje “kako je ostavio u vjeËnim okovi-
ma, paklenom tamom pokrivene, za sud velikoga Dana anele koji
nisu saËuvali svoje dostojanstvo, nego su ostavili svoje boraviπte”.
(Juda 6)
Kad se navrπi tisuÊu godina, dolazi do drugog uskrsnuÊa. Tada
Êe zli uskrsnuti iz mrtvih i pojaviti se pred Bogom da prime “sud
davno napisan”. Tako pisac Otkrivenja, nakon πto je opisao uskrs-
nuÊe pravednih, kaæe: “Ostali mrtvaci ne oæivjeπe dok se nije na-
vrπilo tisuÊu godina.” (Otkrivenje 20,5) A Izaija o zlima kaæe: “Bit
Êe skupljeni i zasuænjeni u jami, zatvoreni u tamnicu i nakon mno-
gih dana kaænjeni.” (Izaija 24,22) (GC 660,661)
333
24. studenoga
334
25. studenoga
335
26. studenoga
KonaËni sud
“I opazih mrtvace, male i velike, gdje stoje pred prijesto-
ljem. I otvoriπe se knjige. ... Tada su mrtvaci sueni prema
onom πto je napisano u knjigama, po svojim djelima.’’ (Ot-
krivenje 20,12)
Krist se sada ponovno pojavljuje pred svojim neprijateljima.
Visoko iznad grada, na temeljima pretopljenog zlata stoji prije-
stolje, visoko i uzdignuto. Na njemu sjedi Boæji Sin, a oko njega
su podanici njegova kraljevstva. Nema jezika niti pera koje bi
opisalo Kristovu moÊ i veliËanstvo. Slava vjeËnog Oca okruæuje
Njegova Sina. Sjaj Njegove pojave ispunjava Boæji Grad i razli-
jeva se izvan vrata, preplavljujuÊi cijelu Zemlju svojim bljeπta-
vilom.
Najbliæi prijestolju su oni koji su nekada revnovali za Soto-
ninu stvar, ali koji su, kao glavnje istrgnute iz ognja, poπli za
svojim Spasiteljem u dubokoj, iskrenoj privræenosti. Do njih su
oni koji su usavrπili krπÊanski karakter usred prijevara i nevjer-
stva, koji su πtovali Boæji Zakon kada ga je krπÊanski svijet pro-
glasio ukinutim, i milijuni iz svih vremena koji su zbog svoje vjere
podnijeli muËeniËku smrt. A iza njih je “veliko mnoπtvo, koje nit-
ko nije mogao izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena, puka i jezi-
ka... pred prijestoljem i pred Janjetom, obuËeni u bijele haljine,
s palmama u rukama”. (Otkrivenje 7,9)
Otkupljeni poËinju pjesmu hvale koja odjekuje i odzvanja
nebeskim prostorima: “Spasenje je djelo naπega Boga, koji sjedi
na prijestolju, i Janjeta!” (Otkrivenje 7,10) A aneo i seraf ujedinjuju
svoje glasove u oboæavanju. ...
U nazoËnosti okupljenih stanovnika Zemlje i Neba otpoËinje
zavrπna krunidba Boæjeg Sina. Zaodjenut najveÊim veliËanstvom
i silom, Kralj kraljeva sada izriËe presudu nad pobunjenicima protiv
Njegove vladavine i izvrπava pravdu nad onima koji su prestupali
Njegov Zakon i ugnjetavali Njegov narod. ...
»im se otvore knjige izvjeπtaja i Isusovo oko pogleda zle, oni
su svjesni svakoga grijeha πto su ga ikada poËinili. (GC 665,666)
337
28. studenoga
338
29. studenoga
Krist je Sudac
“Jer Otac ne sudi nikomu, veÊ je sav sud dao Sinu.’’ (Ivan
5,22)
U svojem nauku Krist je nastojao ostaviti dubok dojam na
ljude govoreÊi o izvjesnosti suda koji dolazi i o tome da Êe on
biti javan. Ovo nije sud za nekoliko pojedinaca ili Ëak jedan na-
rod, veÊ sud za cijeli svijet, za sva razumna biÊa. On treba biti
odræan u prisutnosti drugih svjetova da bi ljudska ljubav, Ëesti-
tost i sluæba Bogu mogle dobiti najveÊu nagradu. Slava i Ëast neÊe
izostati. ... Boæji zakon bit Êe otkriven u svem svojem veliËan-
stvu, a oni koji su bili uporni u drskoj pobuni protiv njegovih
svetih odredbi, shvatit Êe da je Zakon koji su odbacili, prezreli i
pogazili Boæje mjerilo karaktera. ...
Prema ovoj toËkici u svemiru nebesa pokazuju najveÊe zani-
manje jer je Isus platio beskrajnu cijenu za duπe njezinih sta-
novnika. ...
Bog je povjerio sav sud Sinu jer se On kao Bog bez ikakvog
otpora oËitovao u ljudskom tijelu.
Bog je odluËio da Knez patnji u ljudskom obliku treba su-
diti cijelom svijetu. On, koji je doπao iz nebeskih dvorova da spasi
Ëovjeka od vjeËne smrti, ... On, koji je pristao da bude izveden
pred zemaljski sud i koji je pretrpio sramnu smrt na kriæu —
On sam treba izreÊi presudu kazne ili nagrade. On, koji je pod-
nio patnju i poniæenje na kriæu, treba u Boæjem vijeÊu dobiti na-
gradu koju zasluæuje i popeti se na tron jer Ga cijeli svemir priznaje
kao Kralja svetaca. On je preuzeo djelo spasenja i pokazao pred
svjetovima koji nisu pali i nebeskom obitelji da moæe dovrπiti djelo
koji je zapoËeo. ...
U dan konaËne kazne i nagrade, i sveti i greπnici prepoznat
Êe u Onomu koji je bio razapet Suca svih æivih. ... SveËan Êe biti
dan konaËne odluke. ... Vrijeme milosti daje nam priliku i prednost
da utvrdimo svoj poziv i izbor. Kako bismo trebali veliËati dra-
gocjeno vrijeme i umnoæiti svaki talent koji nam je Bog dao da
budemo vjerni upravitelji samih sebe! (RH 22. studenoga 1898.)
339
30. studenoga
Nagrade i kazne
“Nakon toga Êe kralj reÊi onima s desne strane: ‘Doite,
blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje
vam je pripravljeno od postanka svijeta!’” (Matej 25,34)
Spasitelj nam iznosi prizore konaËnog suda kada Êe oni koji
su s Njegove desne strane dobiti nagradu, a oni koji su s lijeve
strane kaznu. Pravednici su prikazani kako se Ëude ne znajuÊi
πto su uËinili da su tako velikoduπno nagraeni. U njihovim srci-
ma Krist je stalno boravio; oni su bili proæeti Njegovim Duhom i
bez svjesnog napora sa svoje strane; sluæili su Kristu kao Njegovi
sveti i tako su dobili sigurnu nagradu. Ali oni nisu oËekivali
nikakvu nagradu pa to nije bio motiv koji bi ih pokretao na sluæbu.
Sve πto su uËinili bilo je iz ljubavi prema Kristu i njihovim pri-
jateljima, a Krist se poistovjeÊuje s napaÊenim ËovjeËanstvom i
raËuna da su sva djela uËinjena iz suosjeÊanja, saæaljenja i lju-
bavi prema ljudima, uËinjena Njemu. ...
Mi bismo trebali cijeniti nagradu koja stoji u drugom planu
u odnosu na ljubav prema Bogu i bliænjima. Ali ako cijenimo obe-
Êanje o blagoslovima, trebali bismo imati savrπeno povjerenje u
Isusa Krista vjerujuÊi da Êe On postupiti ispravno i dati nam na-
gradu prema naπim djelima. Boæji dar je vjeËni æivot, ali Isus ne
bi æelio da se mi odviπe brinemo o nagradama jer trebamo Ëiniti
volju Boæju zato πto je to ispravno, bez obzira na nagradu. ...
Oni koji su u svojem radu i gorljivosti pokazali njeænu su-
Êut za siromaπne, siroËad, ugnjetavane i nesretne, primit Êe bogatu
nagradu. ... Oko nas su oni koji su krotkog i jednostavnog duha,
Kristovog duha, koji Ëine male stvari da pomognu ljudima koji
ih okruæuju i koji o tome uopÊe ne razmiπljaju. Na kraju Êe biti
zapanjeni kada shvate da je Krist Ëuo ljubazne rijeËi izgovorene
obeshrabrenima i vidio i najmanji dar koji je dan da bi se olakπao
teret siromaπnima po cijenu samoodricanja. Gospodin mjeri duh
i u skladu s tim nagrauje, a ponizni duh nalik na djetinji Ëini
ærtvu dragocjenom u Njegovim oËima. (RH 3. srpnja 1894.)
340
1. prosinca
341
2. prosinca
342
3. prosinca
343
4. prosinca
344
5. prosinca
345
6. prosinca
346
7. prosinca
347
8. prosinca
348
9. prosinca
349
10. prosinca
350
11. prosinca
Baπtina svetih
“Narod Êe moj prebivati u nastambama pouzdanim, u bez-
briænim poËivaliπtima.’’ (Izaija 32,18)
U Bibliji je baπtina spaπenih nazvana domovinom. (Hebreji-
ma 11,14-16) Tamo nebeski Pastir vodi svoje stado na izvore æive
vode. Drvo æivota daje plod svakog mjeseca, a liπÊe stabla sluæi
za lijek narodima. Tamo su potoci koji vjeËno æubore, bistri kao
kristal, a uz njih lelujavo drveÊe baca svoje sjene na putove πto
ih je Gospodin pripravio za otkupljene. Tamo se prostrane rav-
nice proteæu u prekrasne breæuljke, a Boæje gore uzdiæu svoje uzvi-
πene vrhove. Na ovim Êe mirnim ravnicama tih æivahnih potoka
Boæji narod, toliko dugo tuinci i putnici, naÊi dom. ...
“Nek se uzraduje pustinja, zemlja sasuπena, nek kliËe ste-
pa, nek ljiljan procvjeta.” “Umjesto trnja rast Êe Ëempresi, umje-
sto koprive mirta Êe nicati.” “Vuk Êe prebivati s jagnjetom, ris
leæati s kozliÊem... a djeteπce njih Êe voditi.” “Zlo se viπe neÊe
Ëiniti, neÊe se pustoπiti na svoj svetoj gori mojoj”, rekao je Go-
spodin. (Izaija 35,1; 55,13; 11,6.9) (GC 675,676)
Tamo Êe Ëovjeku biti vraÊeno njegovo izgubljeno kraljevsko
dostojanstvo. I biÊa niæeg reda ponovno Êe priznati Njegovu vla-
st; okrutna Êe postati blaga, a plaπljiva puna povjerenja. (Ed 304)
U nebeskom ozraËju ne moæe biti boli. Tamo viπe neÊe biti
suza, ni pogrebnih povorki, ni znaka æalosti. “Smrti viπe neÊe biti;
neÊe viπe biti ni tuge, ni jauka... jer stari svijet proe.” “I nije-
dan graanin neÊe reÊi: ‘Bolestan sam!’ Narodu πto æivi ondje kriv-
nja Êe se oprostiti.” (Otkrivenje 21,4; Izaija 33,24) (GC 676)
Tamo Êe se æivjeti edenskim æivotom, u vrtovima i na polji-
ma. “Gradit Êe kuÊe i stanovat u njima, saditi vinograde i uæi-
vati rod njihov. NeÊe se viπe graditi da drugi stanuju, ni saditi
da drugi uæiva: vijek naroda moga bit Êe ko vijek drveta, izabranici
moji dugo Êe uæivati plodove svojih ruku.’’ (Izaija 65,21.22) (Ed
303,304)
351
12. prosinca
352
13. prosinca
353
14. prosinca
354
15. prosinca
Besmrtna baπtina
“Da veselo zahvaljujete Ocu, koji nas uËini dostojnima su-
dioniπtva u baπtini svetih u svjetlu.’’ (Koloπanima 1,12)
Otkupnina je plaÊena i svi koji dolaze k Bogu i æive u poslu-
πnosti dobivaju vjeËni æivot. Kako je æalosno kada se ljudi okrenu
od besmrtne baπtine i æive za udovoljavanje ponosu, sebiËnosti i
samoisticanju, a ... izgube blagoslov koji su mogli imati i u ovom
æivotu i u onom koji Êe doÊi. Oni su mogli doÊi u nebeske dvore
i uæivati u neograniËenoj slobodi, druæiti se s Kristom, nebeskim
anelima i Boæjim baπtinicima, a ipak, πto izgleda nevjerojatno,
okreÊu se od nebeske ljepote.
Stvoritelj svih svjetova voli one koji vjeruju u Njegovog jedi-
noroenog Sina kao svojeg osobnog Spasitelja baπ onako kako voli
i svojeg Sina. »ak nam se i ovdje Njegova milostiva naklonost
daruje u ovoj Ëudesnoj mjeri. On je dao ljudima dar Svjetla i Veli-
Ëanstvo Neba, a s Njim je darivao i sve nebeske riznice. Osim
πto nam je obeÊao æivot koji Êe doÊi, On nas takoer obilato dariva
u ovom æivotu, a kao podanicima svoje milosti, On Êe nam dati
da uæivamo u svemu πto Êe oplemeniti, razviti i uzdiÊi naπ karakter.
Njegova je zamisao da nas pripremi za nebeske dvorove.
Ali Sotona se bori za ljudske duπe. ... On im neÊe dopustiti
ni da za trenutak pogledaju na slavnu buduÊnost, vjeËnu slavu,
da se buduÊi stanovnici pripreme za Nebo niti im dati da osjete
ukus nebeske sreÊe. ...
Oni koji prihvate Krista kao svojeg Spasitelja imaju obeÊanje
i æivot kojim sada æive kao i o onom koji Êe doÊi. ... I najmanji
Kristov uËenik moæe postati stanovnik Neba, Boæji baπtinik u ne-
iskvarenoj baπtini koja neÊe izblijedjeti. O, kad bi svi mogli iza-
brati nebeski dar, postati Boæji baπtinici one baπtine koju nitko
ne moæe uniπtiti, baπtinici svijeta koji nema kraja! O, nemojte
izabrati svijet, veÊ izaberite bolju baπtinu! Navalite, poæurite prema
putokazu za nagradu vaπeg uzviπenog zvanja u Kristu Isusu. (FE
234,235)
355
16. prosinca
Pobjeda Crkve
“Takoer spazih neπto kao stakleno more pomijeπano s va-
trom i pobjednike Zvijeri, njezina kipa i broja njezina imena,
gdje stoje na staklenom moru s citrama Boæjim.’’ (Otkrive-
nje 15,2)
Sada je Crkva u ratu. Mi se sukobljavamo sa svijetom tame
koji je gotovo sav predan idolopoklonstvu. Ali dolazi dan kada Êe
se odigrati bitka i izvojevati pobjeda. Boæja volja treba biti na
Zemlji kao i na Nebu. Spaπeni neÊe znati nijedan drugi zakon
osim nebeskog Zakona. Svi Êe biti jedna sretna, sjedinjena obitelj,
odjevena u odjeÊu hvale i zahvalnosti — odjeÊu Kristove praved-
nosti. Cijela priroda u svojoj nedostiænoj ljupkosti prinijet Êe Bo-
gu prinos hvale i oboæavanja. Svijet Êe biti okupan u nebeskom
svjetlu. MjeseËevo svjetlo bit Êe kao SunËevo svjetlo, a ovo Êe opet
biti sedam puta jaËe nego πto je sada. Godine Êe prolaziti u radosti.
Jutarnje zvijezde Êe pjevati zajedno i sinovi Boæji Êe klicati od
radosti, dok Êe se Bog i Krist ujediniti u objavljivanju: “NeÊe viπe
biti grijeha niti Êe ikada viπe biti smrti.’’...
Stanite na prag vjeËnosti i sluπajte radosnu dobrodoπlicu upu-
Êenu onima koji su u ovom æivotu suraivali s Kristom smatra-
juÊi svojom prednoπÊu i ËaπÊu da pate zbog Njega. S anelima
oni spuπtaju svoje krune pred noge Otkupitelja kliËuÊi: “Dostoj-
no je Janje koje je zaklano da primi moÊ, bogatstvo, mudrost, snagu,
Ëast, slavu i hvalu. ... Onomu koji sjedi na prijestolju, i Janjetu:
hvala, Ëast, slava i vlast u vijeke vjekova!’’ (Otkrivenje 5,12.13)
Tamo otkupljeni pozdravljaju one koji su ih uputili na uzdig-
nutog Spasitelja. Oni se ujedinjuju u slavljenju Onoga koji je umro
da ljudska biÊa imaju æivot koji se mjeri s Boæjim æivotom. Bor-
ba je zavrπena. Sve nevolje i bitke su doπle kraju. Pjesme po-
bjede ispunjavaju cijelo Nebo dok otkupljeni stoje oko Boæjeg pri-
jestolja. Svi pjevaju radosnu pjesmu: “Dostojno je Janje koje je
zaklano’’ i koje nas je otkupilo za Boga. (MH 504—507)
356
17. prosinca
NeoËekivana nagrada
“ZnajuÊi da Êe svaki — bio on rob ili slobodnjak — ako
πto dobro uËini, primiti za to plaÊu od Gospodina!’’ (Efeæa-
nima 6,8)
U ovom æivotu Ëesto izgleda da naπ rad za Boga ne donosi
nikakve plodove. Naπi napori da uËinimo dobro mogu biti ozbilj-
ni i ustrajni, pa ipak nam nije dopuπteno da budemo svjedoci nje-
govih rezultata. Moæe nam se Ëiniti da smo uzalud ulagali napore.
Ali Spasitelj nas uvjerava da je naπ rad zapisan na Nebu i da
nagrada neÊe izostati. (6T 305)
Siromaπna udovica koja je stavila svoje dvije lepte u Gospodnju
riznicu nije bila svjesna πto zapravo radi. Njezin primjer samopo-
ærtvovnosti utjecao je na tisuÊe srca u svim zemljama i u sva vre-
mena. ZahvaljujuÊi njemu u Boæju riznicu donijeli su darove veliki
i mali, bogati i siromaπni. Ti su darovi pomogli da se uzdræavaju
misije, osnuju bolnice, nahrane gladni, obuku neodjeveni, izlijeËe
bolesni i propovijeda Evanelje siromaπnima. Mnogi su bili blago-
slovljeni njezinim nesebiËnim djelom. U dan Boæji njoj Êe biti dopu-
πteno da vidi rezultat svojeg utjecaja. Tako je bilo i s dragocje-
nim darom Marije Magdalene za Spasitelja. Koliko njih je bilo
nadahnuto sluæbom ljubavi kad bi se sjetili te razbijene alabastrene
boËice! A kako Êe se tek ona radovati kad vidi sve ovo! (6T 310)
“Zaista, kaæem vam,” izjavio je Krist, “gdje se god bude —
na svem svijetu — propovijedala Radosna vijest, kazat Êe se, njoj
na uspomenu, i ono πto ona uËini.” GledajuÊi u buduÊnost, Spasitelj
je s pouzdanjem govorio o svom evanelju. Ono se trebalo propo-
vijedati po cijelome svijetu. I dokle god se evanelje bude πirilo,
Marijin dar πirit Êe svoj miris i srca Êe biti blagoslovljena njezi-
nim nesvakidaπnjim djelom. Kraljevstva Êe se dizati i padati, imena
vladara i zavojevaËa bit Êe zaboravljena, ali djelo ove æene ostat
Êe besmrtno na stranicama svete povijesti. Sve do kraja vremena
ta razbijena alabasterna posuda kazivat Êe priËu o neizmjernoj
Boæjoj ljubavi za pali ljudski rod. (DA 563)
Svaki poticaj Svetoga Duha koji vodi ljude k dobroti i Bogu
zapisuje se u nebeskim knjigama, a u dan Boæji svakome tko je
predao sebe kao orue Svetog Duha bit Êe dopuπteno da vidi ka-
kav je utjecaj izvrπio njegov æivot. (6T 310)
357
18. prosinca
358
19. prosinca
Neusporediva glazba
“VraÊat Êe se otkupljenici Jahvini. DoÊi Êe u Sion kliËuÊ
od radosti, s veseljem vjeËnim na Ëelima; pratit Êe ih radost
i veselje, pobjeÊi Êe bol i jauci.’’ (Izaija 35,10)
Tamo Êe biti takve glazbe i pjesama, a to sam vidjela u vi-
zijama koje mi je Bog davao, kakvih nijedno smrtno uho nije Ëulo
niti je doπlo na um Ëovjeku.
“Tamo Êe biti i pjevaËa koji sviraju na glazbalima.’’ “Oni Êe
podiÊi svoje glasove i pjevat Êe zbog Gospodnjeg veliËanstva.’’ “Jer
Êe Jahve utjeπiti Sion ... pustinju njegovu uËinit Êe da bude kao
Eden i pustoπ njegova kao vrt Gospodnji, radost Êe se i veselje
nalaziti u njemu, zahvaljivanje i pjevanje.’’ (Ed 307)
Vidjela sam da na Nebu vlada savrπen red i sluπajuÊi nebesku
glazbu, bila sam neobiËno ushiÊena. Nakon vienja crkveno pje-
vanje uËinilo mi se grubo i neskladno. Vidjela sam anele kako
stoje u kvadratu i svaki je imao po jednu zlatnu harfu. Na kraju
harfe bio je jedan instrument za ugaanje. Prsti anela nisu rav-
noduπno prebirali po strunama, veÊ su dodirivali razliËite strune
da bi proizveli razliËite glasove. Ondje je bio aneo koji je uvijek
predvodio, prvi dodirnuvπi harfu i proizvodeÊi ton. Zatim su svi
udruæili svoje instrumente u silnu i savrπenu harmoniju. To je
nemoguÊe opisati. To je melodiËna, nebeska, boæanska glazba, a
lice svakog sviraËa odsjajuje Kristovo obliËje i sjaji neizrecivom
slavom. (1T 146)
Kakva li Êe to pjesma biti kada se sretnu Gospodnji otkup-
ljenici ...! Cijelo Nebo je ispunjeno prekrasnom glazbom i pjes-
mama hvale Janjetu. Spaπeni, zauvijek spaπeni u kraljevstvu slave!
Æivot koji se po svojem beskonaËnom trajanju moæe mjeriti s Boæjim
æivotom, bit Êe njihova nagrada. (7BC 982)
Ljudski jezik je nemoÊan u pokuπaju da opiπe Nebo. Kad se
pojavljuju prizori ispred mene, ostajem zapanjena. Svladana izne-
naujuÊom ljepotom i neopisivom slavom, spuπtam pero i uzvikujem:
“O, kakve li ljubavi! Kakve Ëudesne ljubavi!’’ Ni najbiranijim rije-
Ëima ne moæe se opisati slava Neba i Spasiteljeva ljubav koja se
ni s Ëim ne moæe usporediti. (EW 288,289)
359
20. prosinca
360
21. prosinca
©kola u buduÊnosti
“Evo stana Boæjeg meu ljudima! On Êe stanovati s njima.’’
(Otkrivenje 21,3)
Izmeu πkole uspostavljene u poËetku u Edenu i πkole u vjeË-
nosti prostire se sva povijest ovoga svijeta — povijest ljudskih
prijestupa i patnji kao i boæanske ærtve i pobjede nad smrÊu i
grijehom. ©kola u buduÊem æivotu neÊe biti u svemu ista kao prva
πkola u Edenu. Nikakvo stablo spoznaje dobra i zla neÊe pruæati
priliku za kuπnju. Tamo nema nikakvog kuπaËa, nikakve moguÊ-
nosti za zlo. Svaki karakter je izdræao kuπnju zlom i nitko viπe
nije podloæan njegovoj moÊi. ... Kad bude vraÊen u Boæju blizinu,
Ëovjeka Êe opet, kao u poËetku, pouËavati Bog. (Ed 301,302)
Naπe æivotno djelo ovdje priprema je za vjeËni æivot. Obra-
zovanje πto smo ga ovdje otpoËeli neÊemo zavrπiti u ovom æivotu.
Ono Êe se nastaviti dalje kroz svu vjeËnost — uvijek Êe napredovati
i nikad se neÊe zavrπiti. (MH 466)
Svako ispravno naËelo, svaka istina koju nauËimo i pravilno
shvatimo u zemaljskoj πkoli isto Êe nas toliko unaprijediti kao
da smo je uËili u nebeskoj πkoli. Kao πto je Krist uz razgovor u
hodu pouËavao svoje uËenike tijekom svojeg poslanja na Zemlji,
tako Êe i nas pouËavati u nebeskoj πkoli; vodit Êe nas pokraj rijeke
æivota otkrivajuÊi nam istine koje u ovom æivotu moraju ostati
tajna zbog ograniËenosti ljudskog uma osakaÊenog grijehom. (CT
208,209)
Povijest nastanka grijeha; smrtonosne prijevare i njezina
izopaËenog djelovanja; povijest istine koja je ... pobijedila zablu-
du — sve Êe to biti objavljeno. Koprena koja je stajala izmeu
vidljivog i nevidljivog svijeta bit Êe povuËena u stranu i pojavit
Êe se divna otkrivenja. (Ed 304)
Svaka sposobnost Êe se razviti, svako svojstvo poveÊati. Stje-
canje znanja neÊe umarati um niti iscrpljivati æivotnu snagu. Tamo
se mogu ostvariti najveÊi pothvati, dosegnuti najuzviπenije teæ-
nje, ispuniti najveÊe æelje, i joπ uvijek Êe se pojaviti nove visine
koje treba savladati, nova Ëuda za divljenje, nove istine za razu-
mijevanje, novi predmeti da pokrenu sile uma, duπe i tijela. (GC
677)
361
22. prosinca
362
23. prosinca
363
24. prosinca
Neiscrpne teme
“Ovo su spasenje istraæivali i ispitivali proroci koji su pro-
rekli vama odreenu milost. Dok su ispitivali na koje i na
kakvo je vrijeme upuÊivao Kristov Duh — koji bijaπe u nji-
ma — kad je unaprijed navjeπÊivao Kristu odreene pat-
nje i proslavljenje πto Êe doÊi poslije njih … i u πto aneli
æele zaroniti.’’ (1. Petrova 1,10-12)
U ovome æivotu tek poËinjemo razumijevati Ëudesni predmet
otkupljenja. S obzirom na svoje ograniËeno razumijevanje mi mo-
æemo odluËiti da Êemo najozbiljnije razmotriti kako su se na kri-
æu sreli sramota i slava, æivot i smrt, pravednost i milosre; ipak
ni najveÊim naporom svojih umnih moÊi neÊemo shvatiti njihovo
puno znaËenje. Duæinu i πirinu, dubinu i visinu spasonosne lju-
bavi moguÊe je shvatiti samo maglovito. Plan spasenja otkupljeni
neÊe u cijelosti razumjeti ni onda kad budu vidjeli licem k licu i
spoznali kao πto su spoznati, ali Êe se njihovom zadivljenom i ushi-
Êenom umu kroz vjeËnost neprestano otkrivati nove istine. Premda
je doπao kraj zemaljskoj boli, patnjama i kuπnjama, premda je
uzrok uklonjen, Boæji Êe narod uvijek imati jasnu, razumnu spo-
znaju cijene kojom je plaÊeno njihovo spasenje. ...
Tajna kriæa objaπnjava sve druge tajne. U svjetlosti koja zraËi
s Golgote Boæje osobine koje su nas ispunjavale tjeskobom i stra-
hopoπtovanjem sada se pojavljuju prekrasne i privlaËne. Vidi se
da se milosre, njeænost i oËinska ljubav stapaju sa svetoπÊu, prav-
dom i silom. Dok promatramo veliËanstvo Njegova prijestolja, vi-
soka i uzviπena, vidimo najmilostivije oËitovanje Njegova karak-
tera i shvaÊamo kao nikada ranije znaËenje naziva: “Naπ Otac.”
Postat Êe jasno da Onaj koji je neizmjeran u mudrosti nije
mogao smisliti drugi plan za naπe spasenje osim ærtve svoga Sina.
Nagrada za ovu ærtvu jest radost πto Êe Zemlju napuËiti otkup-
ljena biÊa, sveta, sretna i besmrtna. Rezultat Spasiteljeva suko-
ba sa silama tame jest radost otkupljenih koja Êe kroz svu vjeË-
nost odjekivati u slavu Bogu. A vrijednost duπe je toliko velika
da je Otac zadovoljan plaÊenom cijenom, a sâm Krist je zadovo-
ljan gledajuÊi plodove svoje velike ærtve. (GC 651,652)
Kroz svu vjeËnost mnoπtvo otkupljenih bit Êe Njegova najve-
Êa slava. (3SP 261)
364
25. prosinca
365
26. prosinca
366
27. prosinca
367
28. prosinca
368
29. prosinca
Subota u buduÊnosti
“Jer, kao πto Êe nova nebesa i zemlja nova, koju Êu stvoriti,
trajati preda mnom — rijeË je Jahvina — tako Êe vam i
potomstvo trajati. Od mlaaka do mlaaka, od subote do
subote, dolazit Êe svi ljudi da se poklone pred licem mojim
— govori Jahve.’’ (Izaija 66,22.23)
U poËetku, nakon svog djela stvaranja, Otac i Sin su se odma-
rali u subotu. Kad se “dovrπi nebo i zemlja sa svom svojom voj-
skom” (Postanak 2,1), Tvorac i sva nebeska biÊa radovali su se
promatrajuÊi slavni prizor. Tada, “dok su klicale zvijezde jutarnje
i Boæji uzvikivali dvorjani”. (Job 38,7) ... Kada Êe doÊi do “sveopÊe
obnove koju je Bog nagovijestio odavno preko svojih svetih pro-
roka.” (Djela 3,21) Subota stvaranja, dan kad je Isus leæao i od-
marao se u Josipovom grobu, bit Êe joπ uvijek dan odmora i radosti.
Nebo i Zemlja sjedinit Êe se u slavljenju “od subote do subote”
(Izaija 66,23) a mnoπtvo spaπenih u radosnom oboæavanju kla-
njat Êe se Bogu i Janjetu. (DA 769,770)
Spaπeni narodi neÊe poznavati drugoga zakona osim Zakona
Neba. Svi Êe biti sretna, ujedinjena obitelj, odjeveni u odjeÊu slav-
ljenja i zahvaljivanja. Iznad ovoga prizora zajedno Êe pjevati ju-
tarnje zvijezde a sinovi Boæji klicat Êe od radosti. ...
“Od mlaaka do mlaaka, od subote do subote, dolazit Êe svi
ljudi da se poklone pred licem mojim — govori Jahve.” “Otkrit
Êe se tada Slava Jahvina, i svako Êe je tijelo vidjeti.” “UËinit Êe
Gospod da iznikne pravda i hvala pred svim narodima.” “U onaj
dan, Jahve nad Vojskama postat Êe kruna slave i sjajan vijenac
Ostatku svoga naroda.” (PK 732,733)
Dokle god Nebo i Zemlja traju, subota Êe biti znakom Stvo-
riteljeve moÊi. Kad Eden bude ponovno procvao na Zemlji, Boæji
sveti dan odmora poπtovat Êe svi pod Suncem. “Od subote do subote”
svaki stanovnik proslavljene nove Zemlje dolazit Êe “da se poklo-
ni pred licem mojim — govori Jahve”. (Matej 5,18; Izaija 66,23)
(DA 283)
369
30. prosinca
VjeËna sigurnost
“I Jahve Êe biti kralj nad svom zemljom.’’ (Zaharija 14,9)
Veliki plan otkupljenja donosi potpunu obnovu Boæje naklo-
nosti prema svijetu. Obnovljeno je sve πto je izgubljeno zbog grijeha.
Otkupljen je ne samo Ëovjek veÊ i Zemlja da bude vjeËno prebi-
valiπte posluπnih. Sotona se tijekom πest tisuÊa godina borio da
Zemlju zadræi u svom vlasniπtvu. A sada je ostvaren Boæji prvobitni
cilj stvaranja. “Ali Êe od njih kraljevstvo preuzeti Sveci Sveviπ-
njega, i oni Êe ga posjedovati za vijeke vjekova.” (Daniel 7,18)
“Od istoka sunca do zalaska hvaljeno bilo ime Jahvino!” (Ps
113,3) “I Jahve Êe biti kralj nad svom zemljom.” (Zaharija 14,9)
“Stalne su sve naredbe njegove, utvrene za sva vremena.” (Ps
119,89; 111,7.8) Svete uredbe koje je Sotona mrzio i nastojao uniπtiti
bit Êe poπtovane diljem bezgrjeπnog svemira. (Iz 61,11) (PP 342)
Kristovim djelom otkupljenja opravdana je Boæja vladavina.
SvemoguÊi je obznanjen kao Bog ljubavi. Sotonine su optuæbe opo-
vrgnute, a njegov karakter razotkriven. Pobuna se ne moæe ponovno
podignuti. Nikada viπe grijeh ne moæe dospjeti u Svemir. Kroz
vjeËna vremena svi Êe biti zaπtiÊeni od otpada. SamopoærtvovnoπÊu
ljubavi stanovnici su Neba i Zemlje povezani neraskidivim veza-
ma sa svojim Tvorcem. ...
Na mjestu na kome je grijeh obilovao, Boæja se milost joπ
viπe umnoæila. Sama Zemlja, to polje za koje Sotona kaæe da pri-
pada njemu, ne samo da Êe biti izbavljena veÊ i uzviπena. Naπ
mali svijet, pod prokletstvom grijeha, jedina tamna mrlja u nje-
govom veliËanstvenom stvaranju, bit Êe poπtovana viπe od svih
ostalih svjetova u Boæjem svemiru. Ovdje, gdje je Boæji Sin pre-
bivao u ljudskom tijelu, gdje je Kralj slave æivio, patio i umro —
ovdje, kad sve bude On uËinio novim, Boæje Êe Svetiπte biti s lju-
dima i “On Êe stanovati s njima: oni Êe biti njegov narod, i on
sam, Bog bit Êe s njima.” (Otkrivenje 21,3) I kroz beskrajne vjekove,
dok spaπeni budu hodili u svjetlosti samoga Boga, oni Êe Ga hvaliti
za Njegov neizrecivi Dar, za — Emanuela, “Bog je s nama”. (DA
26)
370
31. prosinca
371
Kratice za djela Ellen G. White
372
IHP In Heavenly Places
Letter Ellen G. White Letter
LS Life Sketches of Ellen G. White
MB Thoughts From the Mount of Blessing (Misli s gore blaæenstava)
MH The Ministry of Healing (Put u bolji æivot)
ML My Life Today
MM Medical Ministry
MS Ellen G. White Manuscript
MYP Messages to Young People (Poruka mladim krπÊanima)
PK Prophets and Kings (Izraelski proroci i kraljevi)
PP Patriarchs and Prophets (Patrijarsi i proroci)
RC The Remnant Church
Redem Redemption: or The Teachings of Christ, the Anointed One
RH Review and Herald
SC Steps to Christ (Put Kristu)
SD Sons and Daughters of God
1SG Spiritual Gifts, sv. 1 (2SG itd. za sv. 2—4)
SL The Sanctified Life
1SM Selected Messages, knj. 1 (2SM za knj. 2)
SpT Special Testimonies
SR The Story of Redemption
ST The Sings of the Times
SW The Southern Watchman
1T Testimonies for the Church, sv. 1 (2T itd. za sv. 2—9) (Svje-
doËanstva za crkvu)
Te Temperance
TM Testimonies to Ministers and Gospel Workers
1TT Testimony Treasures, sv. 1 (2TT itd. za sv. 2 i 3)
WM Welfare Ministry
YI The Youth’s Instructor
373