•

•
•

•
•

----.

SOP S •
ODELA STVO
RibIči Ribe Vrijeme
1,5 1,5 1,5
1 1 1,5
3 3 1,5
 I svjetlost vječna svijetlila nam!
Prošao je Advent s Božićem kao najvećim
kršćanskim blagdanom. S radošću i veseljem
okupljali smo se oko blagdanskog stola, kitili
božićno drvce i prisjećali se Isusova rođenja. Sva
simbolika i dekoracija tog razdoblja prožeta je
bila motivom jaslica i dolaskom Spasitelja, pred­
skazanog betlehemskom zvijezdom.
I opisuje ovaj događaj u Evanđelju po
Biblija
Mateju riječima: "Gdje je taj novorođeni kralj
židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova
pa mu se dođosmo pokloniti."
Za vjernike to je istina koja se ne propitkuje,
ati za znanstvenike je višestoljetna zagonetka
koju pokušavaju razriješiti i odrediti točan datum
Kristova rođenja.
Već 2 000 godina oni si postavljaju pitanje o
zvijezdi koja je odvela mudrace malom Isusu, o
baš onoj posebnoj i drugačijoj, koja je obasjala
nebo u noći njegova rođenja. Je li se to zaista
ABC
tehnike
dogodilo ili je to proizvod višestoljetnog pučkog
vjerovanja, još jedna u nizu povijesnih laži koje
su toliko dugo usađene u kolektivnu svijest naro­
da da su postale istinom? Je li moguće uz njenu
pomoć otkriti i odrediti stvarni datum Kristova
rođe nja?
Postoje brojne teorije koje su pokušale obja­
sniti ovaj događaj te se spominje nekoliko godina
koje se uzimaju kao vjerojatna godina Kristova
rođenja.
Dok je većini kršćana ta zvijezda čudotvoran i
siguran znak koji je navijestio rođenje Spasitelja,
astronomi nude sasvim druga prizemnija objaš­
njenja ove pojave. Mnogi od njih ne vjeruju da
se radilo o zvijezdi, već vjerojatnije o sve mirskoj
pojavi poput supernove, pojavi planeta na noć­
nom nebu, kometa ili konjunkciji više planeta.
Drugi pak sumnjaju u točnost Matejevo evanđe­
Ijo i tvrde kako se opisan događaj nije ni dogodio
nego je naknadno ubačen u evanđelja (koja su
3
Tri kralja- bizantski mozaik u bazilici Sant'Apollinare Nuovo, Ravenna. Izvor: Gwiazda Betlejemska
kroz povijest mnogo puta bila prepisivana i pre­
pravljana, te su neki njihovi dijelovi mijenjani ili
su dodavani na crkvenim koncilima), jer Bibliju,
kao knjigu simbola, ne treba tumačiti samo kao
izvor znanja za neuki puk koji ju je površno čitao,
nego kao dubokoumni religijski putokaz svima
onima koji je nisu interpretirali doslovno, već su
tražili dublji smisao u zapisanim skrivenim poru­
kama naših predaka. Zato i betlehemsku zvijezdu
možda možemo tumačiti na razini simbola - sim­
bola svjetlosti i nade u noći Isusova rođenja i kao
zvijezda možda nikada nije stvarno ni svijetlila.
Kako god, svaka od ovih interpretacija dozvo­
ljava postojanje zvjezdanog neba nad nama koje
nas mami da ga istražimo i protumačimo kako
nam odgovara.
Povijesni podatak s kojim se slažu i teolozi i
znanstvenici je da je prema Evanđelju po Mateju
Isus rođen u vrijeme vladavine kralja Heroda.
Zna se da je on umro 4. g. pr. n. e., nedugo nakon
pomrčine Mjeseca, te da su Josip i Marija s tek
rođenim Isusom, pobjegli iz Betlehema u Egipat
4 lehn Ike
i tamo ostali kraće vrijeme kako bi izbjegli pokolj
muške djece u domovini. Zato se okvirno računa
da se Isus rodio izmedu 8. i 4. g. pr. n. e.
Opisi rođenja u evanđeljima po Mateju i po
luki ne navode mjesec ili godišnje doba u kojem
se Isus rodio. Pretpostavka da je 25. prosinca
datum Isusova rođenja, zabilježena je prvi put
u djelu u Chronographiai Seksta Julija Afrikanca
221. godine.
Sve do IV. stoljeća kršćani su 6. siječnja obilje­
žavali kao dan Isusova rođenja, a tek tada kršćan­
ska crkva seli ovaj blagdan na drugi datum, 25.
prosinca, kako bi istisnula svetkovinu poganskog
Rima - rođenje boga Sunca (Navitatis Solis
Invicti) koja je padala u vrijeme zimske obratni ce
i do tada se uzimala kao početak nove godine.
Prema najstarijim zapisima rimokatolici su od
330. godine počeli slaviti Božić 25. prosinca, dok
je kod istočnih kršćana ostao datum 6. siječnja.
Neki znanstvenici smatraju da se prema opisa­
nim aktivnostima pastira iz Lukina evanđelja u
ABC
vrijeme Isusova rođenja može zaključiti da se
Isus rodio u proljeće ili ljeto.
Betlehemsko je nebo prije dvije tisuće godina
izgledalo slično današnjem nebu iznad naših
krajeva, iako mi danas zbog razvijenije (?!) teh­
nologije, rasvjete i smoga teže možemo uživati u
potpunosti u njegovim ljepotama golim okom.
Zato se znanstvenici trude pronaći vidljive
pojave ili objekte koji su mogli u to doba pota­
knuti tri kralja da posjete Betlehem i poklone se
malom Isusu.
Važno je razumjeti da je pojam kralja ili maga
u Isusovo vrijeme imao šire značenje od onog
koje mi danas koristimo.
Magi su se došli pokloniti Isusu i darivati ga
kao novorođenog kralja židovskog, a u kasnijoj
kršćanskoj predaji i sami su postali kraljevi, jer su
prepoznali znamenje na nebu koje je pokazivalo
da se rodio Spasitelj.
U religijama Starog svijeta kralj ili mag pred­
stavljao je božjeg ili božanskog predstavnika
na Zemlji; on je bio posrednik između boga i
naroda, čovjek u kojem je sadržana sva božanska
mudrost. Pod novozavjetnim magima mislilo se
na ugledne mitraističke svećenike astrologe iz
Perzije. Iako se kroz povijest i umjetnost betle-
ABC
tehnike
hemska zvijezda prikazuje kao iznimna i blistava
nebeska pojava, najčešće kao komet ili zvijezda
repatica, ona koju su oni primijetili najvjerojat­
nije nije bila vidljiva običnom puku nego je bila
skriveni znak koji je mogao razumjeti i uvidjeti
samo stručnjak i mudrac upoznat s astronomi­
jom (i tada astrologijom).
Znamo da se ta pojava događala na nebu duže
vrijeme i pratila mudrace na njihovu putu, pa
možemo zaključiti da se nije radilo o meteoru.
Kako Matej opisuje, mudraci su krenuli na
put kad se zvijezda pojavila na istoku, a stigli
u Betlehem kad je bila na jugu, što dokazuje
da se značajno pomakla. Zato ovaj događaj ne
možemo vezati ni uz pojavu nove koju su Kinezi
zabilježili S. g. pr. n. e. Babilonski zapisi iz istog
razdoblja ne sadrže nijednu značajniju pojavu
ovog tipa, a jedini zabilježen HaUeyev komet
spominje se u kineskim kronikama 12. g. pr. n. e.,
što je ipak prevelika vremenska udaljenost da bi
se mogla povezati s datumom Isusova rođenja.
Halleyev komet
Ako se nije radilo ni o jednoj poznatoj astro­
nomskoj pojavi, što su onda vidjeti mudraci?
5
 Astronomi misle da je najvjerojatnije opisana
konjunkcija koja se dogodila 7. g. pr. n. e. Riječ
je o prirodnoj pojavi kad dva planeta, gledano
sa Zemlje, imaju približno jednak položaj. Ova se
pojava dešava otprilike svakih šezdesetak godi­
na. Godine 7. desila se čak trostruka konjunkcija
Jupitera i Saturna, što znači da su se, u odnosu
na Zemlju, ta dva planeta u jednoj godini čak tri
puta poravnavala, ostavljajući trag na nebu. Prva
konjunkcija dogodila se u svibnju i bila je vidljiva
Konjunkcija Jupitera i Venere
6 tehnike
na ranom jutarnjem nebu na istoku, kako opisuje
i Evanđelje. Za vrijeme druge konjunkcije mudra­
ci su krenuli na put, da bi se za treće (koja je na
jugu bila vidljiva u studenom) poklonili Isusu
noseći mu mirise, zlato i tamjan.
Konjunkcija Jupitera i Saturna za njih je bila
rijetka i važna pojava velikog simboličnog zna­
čenja - Jupiter je predstavljao kralja, vrhov­
no božanstvo, dok je Saturn, između ostalog,
označavao i Palestinu. U toj konjunkciji mudraci
ABC
Zvijezda koja označava mjesto Isusova rođenja, Bazilika rođenja Isusova, Betlehem (XII. st.)
su vidjeli simbol rođenja kralja Palestine (kra­
lja Židova), baš kao što su najavljivala brojna
proročanstva iz tog vremena. Za njih je to bio
i više nego dovoljan razlog da krenu prema
Jeruzalemu.
Kao dodatna potvrda ove teorije mogu poslu­
žiti i opisi ove značajne konjukcije na glinenim
pločicama stare astrološke škole iz Sipura.
ABC
=ilehnl ke
Kao jedna od mogućih teorija o ovom događa­
ju spominje se i pojava koja se desila 17. lipnja 2.
g. pr. n. e. Na taj datum dogodila se gotovo savr­
šena konjunkcija Jupitera i Venere, s otklonom
koji predstavlja gotovo nezamjetan fragment
sekunde, što je na nebu moglo rezultirati poja­
vom vrlo svijetle "zvijezde" u konstelaciji Lava.
To bi starim astrolozima predstavljalo vrlo važan
znak. Konstelacija Lava bila je tad u vladajućem
periodu i tadašnji magi sigurno bi je primijetili i
zabilježili kao važan događaj.
Nije ni važno koja je od ovih teorija točna.
Stvarna ili izmišljena, potaknula nas je da se
zajedno ujedinimo u vjeri i znanosti i ponovo se
osjetimo malim djelićem zajedničkog svemira i
da se svi zajedno i ovog Božića ponovo osjetimo
malima ispod zvijezda, ali i povezanima s našim
voljenima iz sadašnjosti i prošlosti u potrazi za
nečim većim i vrijednim naše ljubavi.
I zato kad pogledate nebo i sljedećeg Badnjaka
pratite svoju zvijezdu teleskopom ili molitvom.
Možda jednom i vi postanete kraljevi!
Andrea 5udić
7
 Kako je većina kućica u Azilu dotrajala, surad­
nja Centra tehničke kulture Osijek/Zajednica teh­
ničke kulture Grada Osijeka, Zajednice tehničke
kulture Osječko-baranjske županije i Udruge
Pobjede rezultirala je radionicom izrade novih
kućica u dvorištu Doma tehnike 14. studenog
2014.
Samoj izgradnji kućica u vremenu od 9 do 14
sati, u dvorištu Doma tehnike, pridružili su se
mali i veliki. Dio voditelja i polaznika Centra teh­
ničke kulture Osijek danas su udobnost učionica
redovnih radionica zamijenili kistovi ma, radnim
rukavicama, vijcima i izvijačima u dvorištu. Do
kraja dana kroz dvoriše je prošlo četrdesetak
sugrađana, neki su nam se pridružili u samoj
izradi i bojanju, neki su donijeli još materijala, a
neki su samo došli da nas pozdrave i podrže našu
akciju. Dok su mlađi sudionici čekali završetak
8 tehnike
prve kućice koju su mogli bojati, imali su prigo­
du uz nadzor i vodstvo odraslih probati točno
postaviti stranice te zavrnuti koji vijak. Stariji su
se sudionici angažirali oko složenijih zadataka
kao što su mjerenje, piljenje, bušenje te samo
sastavljanje kućica.
Sav materijal koji se koristio prikupljen je
donacijama.
Djelatnici Coffe shopa Mirisi kave pripremili
su za sve sudionike radionicefench press kavu te
su zainteresirane sudionike podučili kako sami
mogu pripremiti ovaj kofeinski napitak. Za ljubi­
telje bezkofeinskih napitaka Zajednica tehničke
kulture Osječko-baranjske županije pripremila je
čaj i grickalice.
Aktivisti Udruge Pobjede i voditeljica Centra
tehničke kulture Osijek zahvaljuju svima koji su
se uključili u ovu akciju, bilo donacijom mate-
ABC
 rijala, aktivnim sudjelovanjem ili su na bilo koji
drugi način pomogli održavanje ove akcije. Nitko
nije skrivao zadovoljstvo odazivom i rezultatom
suradnje te se nadamo da će ovakvih radionica
biti još.
Autor teksta: Nataša Dorić
Autori fotografija: Inja Pavlić, Ivana Antolović
i Aleksandar Muharemović

ABC
=ilehnl ke 9
 MALA ŠKOLA PROGRAMIRANJA

Na početku šire primjene računala, prije 30-ak

godina, dok su računala bila mnogo sporija od
današnjih, komunikacija računala s perifernim
uređajima ostvarivala se uglavnom preko para­
lelnog porta, jer je prijenos podataka bio brži

I
nego preko serijskog porta. To je i logično budući
da se podaci preko paralelnog porta šalju ili pri­
maju istovremeno preko 8 žica, dok se kod serij­
skog porta za slanje i primanje podataka koriste
samo dvije žice, jedna za primanje podataka, a
druga za slanje podataka (Slika 1.).

n Slika 1.1. Školski relejski međusklop za robotiku ima 8

n 10110101
digitalnih izlaza i 5 digitalnih ulaza
n
Tvrtka Didacta (www.didacta.hrl izradila je
n
USB-adapter (Slika 2.) koji se priključuje na
paralelni prijenos serijski prijanos paralelni port školskog međusklopa umjesto nje­
govog paralelnog kabela. Adapter se drugim kra­
Slika 1. Slanje (ili primanje) 1 bajta (8 bita) preko paralel­
jem kabela priključuje na standardni USB-port
nog i serijskog porta
računala (Slika 3.). Nakon priključenja računalo
pronalazi adapter kao novi serijski port. Nama
Razvojem računala i povećanjem njihove brzi­ je jako važno što se adapter preko serijskog
ne ova prednost paralelnog porta prema peri­ porta sada može kontrolirati programiranjem iz
fernim uređajima gubi na važnosti, a razvojem FreeBasica.
interneta koji koristi jednostavni serijski način Tvrtka Didacta uz USB-adapter i kabel za
primanja i slanja podataka serijski port potpuno povezivanje isporučuje i potreban komunikacij­
je istisnuo paralelni iz uporabe. ski softver za operacijski sustav koji je instaliran
Međutim postavlja se pitanje što ćemo učiniti na računalu, to su tzv. "driveri" za 32-bitni (COM
sa svim onim perifernim uređajima koji koriste
paralelni port? Najjednostavnije ih je baciti, što
se na štetu najčešće i čini, pa kupiti novi uređaj
koji ne radi ništa bolje od staroga, ali koristi
serijski port. U našim osnovnim školama postoji
popriličan broj školskih relejskih međusklopova
za robotiku koji se priključuju na paralelni port
računala. To je veoma kvalitetan međusklop na
kojemu su znanje iz osnova robotike stjecale
mnoge generacije hrvatskih učenika. Sasvim je
jasno da se učitelji tehničke kulture ne žele tako
lako odreći ovog paralelnog međusklopa (Slika
1.1.). Slika 2. USB-adapter s kabelom

10
ABC
tehnike
Slika 3. USB-adapter s kabelom

2.08.30 WHQL Certified - USB-driver za FT232R

32BIT) ili 64-bitni (COM v2.10.00 WHQL Certified
- USB-driver za FT232R 64BIT) operacijski sustav
Windows. Nakon instaliranja komunikacijskog
programa i povezivanja adaptera pomoću USB­
kabela s računalom, operacijski sustav računala
treba javiti da je pronašao "USB Serial Port
(COMx)". Broj (x) COM-porta koristi se u progra­
mima za pristup USB-adapteru. Nakon pokreta­
nja možda će biti potrebno, kako bi se uspostavi­
la komunikacija, pomoću opcije "Settings" oda­
brati neki drugi COM-port USB-adaptera. Ostale
COM-parametre ne treba mijenjati (19200, 8, N,
1, N). Odabirom određenog COM-porta komuni-
Slika 5. Serijs.ko-paralelna komunikacija preko USB­
-adaptera
kacija je otvorena. Uz adapter i spomenute "dri­
vere" dobije se i kratak program u FreeBasicu
koji će vam poslužiti za provjeru komunikacije:
USB01.BAS - primjer programa za rad s USB­
adapterom. Ukoliko i nakon toga budete imali
problema s uspostavljanjem komunikacije izme­
đu računala i adaptera, g. Željko Bistrović iz
Didacte svakako će vam pomoći da ga riješite.
Didacta osim navedenog isporučuje i program

� - e � WNV! .cldacta IT

NOYOSTI

KHI(IO - JlO.OTlKl, ll.lO.lU 14 ROB08U81 - PROGRAM - PilAri CRru

_. .

OSTALI '''aGRAM

,.

... ...... . ...

Slika 4. www.didacla.hr

ABC
=ilehnl ke 11
'z. FBId" - C: \Doc urne nl. an d Settings\PC\DesklopU8C_Free8a.idprimje r\u.b_covic1 . bas

Com "COM3:19200,N,B,1,EIN,CD,CS,DS, RS" For Binary As fl

y as inte<Jer
"PALI - GASI"
y-1 to 10
Print fl,"11" , p oš a lj i kod (11) sučelj...,
print "Izlazni kod: ll"
Sleep 100
, Print fl, "10" , pošalji kod (10) sučelj...,
1[
; print "Izlazni kod: 10"
II Sleep 100
12 next y
E
" Print fl, "90" , ZATVORI SVE IZLAZE 1 - 8
lt Sleep 100
16
11; • tl' zatvori COMXx port - OBAVEZNO NA KRAJU PROGRAMA
1 • "kraj"

Slika 6. Program "pali-gasi" �jetleću diodu u FreeBasicu

Simple Terminal koji radi na Win XP-u putem na web-stranici Didacte (Slika 4.) na kojoj ćete
kojega se mogu ručno upisivati komande USB­ naći i videoprikaze korištenja adaptera.
-adapteru - sučeiju. Cijena svega navedenoga je Nevjerojatno je dobar osjećaj koji dobijete
"sitnica", oko 100 kn, detalje svakako potražite kad preko USB-porta i USB-adaptera uspijete
pokrenuti stari školski relejski međusklop koji
"&. fB Ide - C:\Doc ument. and Settings\PC\Desklop\ABCJreIlBa�k\primjllr\u�b_�ovic2. bas
Fie Edl 5e"ch \J'rt)W RlX1 �

D GJ lI!!il1ll + 10 D "" .. 88CH!! )li

j]

Open Com "COM3: 19200,N,8,l,BIN,CD,CS,DS,RS" For Binary As fl

dim y as integer
Print "T R E P T A L O"
for y-l to 6
Print '1,"11"
print "Izlazni kod: 11"
sleep 500
Print /f1, "10"
Print /f1, "21"
print "Izlazni kod: 21"
Sleep ;CO
Print /fl , "20"
next y

Print fl,"90" , ZATVORI SVE IZLAZE l - 8

Sleep 100

Close fl' zatvori COMXx port - OBAVEZNO NA KRAJU PROGRAMA

print "k raj"

Slika 7. Program "treptalo"

12
ABC
lehnike
uključuje i isključuje lampice pomoću programa
koji ste sami napravili u FreeBasicu (Slika 5.).
Pogledajmo program u FreeBasicu koji pali·
·gasi jednu lampicu na školskom međusklopu
preko USB-adaptera (Slika 6.).
Kontrola paralelnog školskog sučelja vrlo je
jednostavna. Naredba otvaranja serijskog porta
Open Com, na početku programa obavezna je i
ponavlja se u svim programima koji se odnose na
komunikaciju s adapterom. U ovoj naredbi, već
je prije rečeno, možda treba podesiti broj porta
COM{x), u našem slučaju x=3.
Za uključivanje izlaza koriste se brojčane ozna·
ke od 1 do 8 (11,21,31,41,51,61,71,81).
Izlaz se uključuje jednostavnom naredbom
Print #1,"11", gdje je #1 broj koji je pridružen
datoteci koja služi za pisanje, čitanje i operaciju
zatvaranja. Broj pod navodnicima, "11", uklju·
čuje prvi izlaz. Print #1, "10", isključuje prvi
izlaz. Logično je onda da Print #1, "21" uključuje
Malo-pomalo i Modelarska liga postaje sve zani­
mljiviji nastup i natjecanje u organizaciji Hrvatske
zajednice tehničke kulture. Predviđa se održavanje
12. županijskih susreta i državni nastup u Kraljevici
krajem svibnja ili početkom lipnja. Nadamo se da
će se ovim jednostavnim pristupom i nenametlji­
vim radom postići razvoj modelarstva i maketarstva
u našim školama.
Karlovac je bio
domaćin zapaže­
nog i dobro osmi­
šljenog natjeca­
nja prošle školske
godine (30. stu­
denog 2013.) na
Osnovnoj školi
Grabrik uz pomoć
Hrvatske zajed­
nice tehničke
kulture Karlovca
i tajnice Suzane
Natjecatelji Domagoj Baldassi Šnajdar, dipl. inž.
Antonio Vuljanić, Karlovac Nastupilo je 14
ABC
�Iehnl ke
drugi izlaz, a Print #1, "20" isključuje drugi izlaz
itd. Print #1, "90", isključuje sve izlaze. Na kraju
obavezno treba zatvoriti komunikacijski port s
naredbom Close #l.
Ako se malo prisjetimo prethodnih nastavaka
ABC tehnike lako ćemo doći do zaključka da je
u programu naredba OUT 888,1 zamijenjena
naredbom Print #1, "11", a Out 888,0 naredbom
Print #1, "10", ali ostalo je sve jednako. Također
je u ABC tehnike bilo pisano i o spajanju žaruljica
na školski relejski međusklop.
Sličan prethodnom je i program koji radi kao
treptalo, naizmjenično pali i gasi dvije svjetleće
diode (Slika 7).
Na kraju još ću reći da je srce USB-adaptera
Atmelov mikrokontroler AT89C20S1-24PU koji
je programiran da obavlja serijsko-paralelnu i
paralelno-serijsku pretvorbu.
Damir Čović, praf
MODELARSKA LIGA
-.
ekipa iz 10 osnovnih škola. Ekipu čine dva natjeca·
telja od 5. do 7. razreda.
Izrada započinje lijepljenjem razrađene kon·
strukcije na fotokopirnu foliju u prirodnoj veličini
na lipovu šperploču. Natjecatelji moraju izbu·
šiti provrte za ulaz pilice. Za piljenje je predvi·
đena modelarska električna pilica koja se nalazi
u prikladnoj garnituri. Slijedi ručna dorada bru·
snim papirom različite gradacije, probno slaganje
i lijeplje nje. Predviđeno vrijeme rada je tri sata uz
povre mene moguće savjete mentora, što je odre·
đeno pravilima. Odabir najboljih radova zadao je
komisiji dosta poteškoća, jer su svi bili primjerno
izrađeni. Na završnom natjecanju u Kraljevici krao
jem lipnja 2014. najbolje rezultate postigla je ekipa
Osnovne škole Braće Seljan iz Karlovca u sastavu:
Lucija Kovačić i Lara Sviličić. Mentorica Biserka
Šintić, učiteljica tehničke kulture i fizike. Čestitamo.
Nastupilo je 27 ekipa. Više o Modelarskoj ligi na
mrežnim stranicama Hrvatske zajednice tehničke
kulture i na e-pošti: (biljana.trifunovic@hztk.hr
hrvoje.vrhovski@hztk.hr). [o)
13
 � NACRT U PRILOGU

Nakon još jedne uspješne godine za mlade
modelare i njihove učitelje, skupio sam nekoliko
radova i smjestio ih u zbirku za modelarstvo.
Modelarstvo se nezaustavljivo razvija, strojeva
sigurnih za rad djece ima sve više, a pronalaze
se i drugi proizvođači. Konkurencija je zdrava i
može samo pomoći da nama modela rima olakša
nabavljanje alata i strojeva za rad.
Uporabne tehničke tvorevine imaju svoje trži­
šte te se sve više školskih zadruga pridružuje
modela rs kim aktivnostima. Tome je donekle
pomogla prva zbirka radova za modelarstvo, a
nadam se da će i druga zbirka naći svoje mjesto
u modelarskim radionicama. Uvijek se kaže da
je ideja pola puta do uspjeha, nadam se da će
vama zbirka dati puno novih ideja za rad.
Tehničko crtanje izuzetno je važno za razvoj
tehničkih spoznaja, no odustajanje od modela­
renja zbog dugotrajnog crtanja ne želim. Stoga
je i ova zbirka izrađena tako da se radovi mogu
umnožiti na samoljepljivi papir (naljepnice A4
formata) te lijepiti na materijal. Radovi se na
ovaj način izrađuju brže i preciznije te je zado­
voljstvo u radu veće.
Radovi prikazani u zbirci izrađeni su od meka­
ne šperploče koju je lako oblikovati. Ona se
može zamijeniti zahtjevnijim materijalima za
oblikovanje, no mislim da našim učenicima takav
materijal ne bi bio prihvatljiv. Razvijanje moto­
ričkih sposobnosti pratim tijekom godina te bih
mogao dati jedan općeniti komentar. Djeca koja
razvIJaJu sVOJU sposobnost rukovanja alatima i
strojevima, pri obliko-
5 vanju materijala razvi­
jaju i kreativnost. Kojim
će se poslovima baviti
u budućnosti ne može-

4 mo znati, no dobili
6 su priliku da se izraze
preko modelarstva, pa
3 postoji i mogućnost da
se bave proizvodnjom
uporabnih tehničkih
tvorevi na i u buduć-
nosti. Uostalom svima
nam je potreban hobi,
pa zašto to ne bi bilo
2a modelarstvo.
Posebnu zahvalu
2b za razvoj modelarskih
aktivnosti i mode­
larske lige upućujem
1 Hrvatskoj zajednici teh­
ničke kulture, njenim
djelatnicima i rukovod­
stvu. Zahvaljujući njima
modelarstvo uporab­
nih tehničkih tvorevi­
na ušlo je u program
natjecanja tehničkih
aktivnosti P-programa,

ABC
14 tehnike
a modelarska liga je od ideje do danas pokrenula
velik broj učenika i njihovih učitelja.
Luster
Kod pripreme za rad potrebno je proučiti
dokumentaciju koja je jednostavna, a potvrđuje
se pravilo da slika govori puno sama za sebe.
Prije početka rada potrebno je samoljepljive
papire lijepiti na šperploču, pri čemu moramo
voditi računa da se papir prije spajanja pozicija
mora ukloniti. Za vrijeme piljenja potrebna je
preciznost pa bih preporučio promjenu pilice
i postavljanje nove oštrije pilice. Pri gruboj i
finoj obradi većinu posla ćete odraditi brus­
nim papirom. Broj zrnaca trebao bi se kretati
između 100 i lS0. Prije lijepljenja provjerite
utore pozicija zbog mogućih problema pucanja
materijala. Nakon spajanja pozicija pređite brus­
nim papirom cijeli luster, a zatim ga zaštitite
lakom ili bojom. Luster je modelarski uradak koji
ima nekoliko zahtjevnijih pozicija za izrezivanje.
Potrebna je preciznost jer je teško popraviti
greške nastale pri piljenju.
Luster se sastoji od pozicija:
1. latica lustera,
2. 2a i 2b. Donji spoj latica lustera,
3. srednji spoj latica lustera,
4. gornji spoj latica lustera
S. Sa i Sb. Nosač lustera,
6. osigurač čvrstoće spoja na lusteru,
7. vrpce za povezivanje pozicija lustera.
Luster kao tehnička tvorevina primjenjiv je u
zatvorenom prostoru kao rasvjetno tijelo, a ako
ga dobro zaštitimo može poslužiti i za rasvjetu
terase, lođe ili balkona. Maska na samom lusteru
može biti od različitih materijala, a to ću prepu­
stiti vama na izbor.
Ivan Rajsz, prof

MJERNI SUSTAVI

Danas je poznat metar i metrički sustav. Skoro

posvuda. Bio je to dug put dok je čovječanstvo o
tome postiglo suglasnost.
Dogodilo se to 23. rujna 1999. Mars Climate
Orbiter, NASA-ina sonda približavala se prema
susjednom planetu brzinom od 20 000 km/h.
Posada na Zemlji morala je s vremena na vrijeme
ispravljati smjer kretanja sonde. Svemirsku letje­
licu trebalo je u jednom trenutku zakočiti silom
težom Marsa, kako bi se usmjerila u kružnu
putanju. Ne bliže od iSO km, jer bi u protivnom
izgorjela. Ali, Climate Orbiter nije se više poja­
vio iza Marsa. Nestao je, a 12S milijuna dolara
potrošeno je uzalud.
Ubrzo je istraživanje pokazalo kako je postaja
NASA-e na Zemlji "nasjela" u jednom kobnom
nesporazumu. Do njih nije došlo kako je proizvo­
đač Lockheed Martin svoj uređaj programirao
prema Imperial Systemu, koji je potisnu silu

ABC
=ilehnl ke 15
označavao stopama i funtama, umjesto metrom
i kilogramom. To je bilo dopušteno, jer je u
Sjedinjenim Državama još uvijek vrijedio stari
Imperial System. Američka svemirska agencija,
koja je već mislila i računala metrički, postala
je žrtva posebnog stanja koje si je ta zemlja,
još među rijetkima u svijetu, priuštila, zajedno
s državama Mijanmarom i Liberijom. U trećem
tisućljeću, približno pet tisuća godina nakon što
je prvi obrtnik prepoznao potrebu normiranih
dužinskih mjera. Čak se i Velika Britanija već
odavno rastala od Imperial Systema - iako se u
svakodnevici još uvijek na putokazima odbroja­
vaju milje i u pabovima toči "pint of beer".
Bio je to dugačak put do međunarodnog
metričkog sustava. Egipatski graditelji bili su prvi
od kojih su predajom sačuvane mjere za dužinu.
Za to su bili mjerodavni dijelovi tijela: lakat, od
lakta na ruci do vrha srednjeg prsta, pedalj (ras­
pon šake, pola lakta), širina dlana (šestina lakta)
kao i širina prsta (dvadeset četvrti dio lakta).
Sličan sustav razvio se paralelno u Mezopotamiji,
ali i u indskoj kulturi. Točne mjere bile su osnova
visokih kultura. Pa i rano inženjerstvo sa spojivim
radovima na raznim mjestima bilo je upućeno
na norme.
Nebrojene su mjere za dužinu koje su gospo­
dari svijeta sve do moderne proglašavali vrije­
dećima za svoje odnosno područje. Katkad su
mjere određivali prema sebi, kao Karlo Veliki
koji je svoju cipelu proglasio za jedinicu stopa.
Nikakva slučajnost kako su u predvečerje indu­
strijske revolucije, najznačajnijem koraku prema
globalizaciji, prva nastojanja bila postaviti mjere
na objektivnu osnovu, neovisno o veličini kra­
ljevske obuće. Samo u Francuskoj bilo je u vrije­
me revolucije 1789. 700 različitih jedinica za
dužinu i s obzirom da je to prelazilo sve granice
neopravdanosti, trebalo je pronaći jednu opću
mjeru.
Na kao izvornu mjeru duljine znanstvenici u
zemlji pomislili su na opseg Zemlje, mjereno na
polovima. Desetmilijunti dio četvrtine opsega
trebao je predstavljati "prametar". Zato su dva
mjernika krenula, jedan prema Barceloni, drugi
prema Dunkirchenu, oba po istom stupnju geo­
grafske dužine. Nakon šestomjesečnog rada, uz
praćenje zvijezda, izračune kutova i razne geo­
metrijske vještine, došli su do točne duljine od
16
polutnika do pola, koja je tada već unaprijed po
definicijama bila utvrđena na 10 milijuna meta­
ra, dakle 10 000 km. Tako se dobila točna duljina
prametra uobličenog u platinasti štap.
Današnji izračuni pokazuju kako opseg Zemlje
na polovima nije točno 40000 km, nego on
iznosi 40 008 km, pa bi prema tome metar - kad
bi se odnosio na taj opseg - trebao biti kraći za
0,2 mm. Što otprilike odgovara debljini dva lista
papira.
Da nešto nije u redu s prametrom, slutilo se
još i onda. I to pri čitanju vidljivo proturječnih
bilješki jednog stručnjaka koji je sudjelovao u
određivanju duljine, a koje su otkrivene tek
nakon njegove smrti, jer ih je držao pod ključem.
Danas se zna uzrok tih nesuglasica: Zemlja nije
idealno okrugla. Zato se sada metar, sigurnosti
radi, definira kao udaljenost koju svjetlost u
vakuumu prevaljuje u 299 792 4S8-om djeliću
sekunde. Njegova duljina i dalje je kraća za dva
lista papira - u odnosu na zaokruženost Zemlje.
Ta netočnost svakako nije bila razlog što je
metru trebalo još neko vrijeme kako bi se pro­
bio. Iako je metrički sustav službeno bio usvojen,
čak su ga i Francuzi odbijali te i dalje računali
prema starim mjernim jedinicama. Tek je od
druge polovice 19. stoljeća sve više zemalja
preuzimala metrički sustav, jer je on imao još
jednu veliku prednost: moglo ga se povezati s
decimalnim sustavom. Suprotno stopi, inču i
drugim jedinicama za duljinu, koje su se, ako
uopće, većinom mogle povezati s faktorom šest
ili dvanaest. One su vrijedile najduže u angIosas­
kom prostoru. Ali ni Velika Britanija nije imala u
EU alternativu za dekadske potencije i metar.
Još uvijek postoje i oznake u inčima, za zaslo­
ne računala, za kotače bicikala. Kontejneri se
razlikuju po izmjerama u stopama. Ali Njemački
institut za normizaciju (DIN) ne vidi za to nikakve
alternativne mjere. Ovdje se puno više radi o
oznakama vrste koje su se udomaćile u trgo­
vini, osobito kod tvorevina koje su ponajprije
došle iz Engleske ili Sjedinjenih Država. Norme
u Njemačkoj koje se odnose na dužinu isključivo
su u milimetrima. Sve do cijevi i vijčanih navoja.
Budući da se, tako govore u DIN-u, mjera u inči­
ma toliko udomaćila, dobili smo dvije paralelne
. .
normirane mjere.
Prema Die We/tu [žakj
ABC
tehnike
 REMENI I DRŽAČi FOTOAPARATA
Važan dio opreme fotoaparata o kojem sko­
ro i ne razmišljamo jest remen. Kupnjom
aparata proizvođač uz njega isporučuje
standardni remen (slike ispod teksta). Ovaj
je remen dobar i treba ga koristiti tako da
ga, čim uzimamo aparat za snimanje. od­
mah prebacujemo oko 'Irata. Dovoljna je
mala nepažnja i aparat nam može skliznuti
iz ruke i ako nije obješen o vrat, za čas je na
tlu i može se razbiti. Ako smo na planinare­
nju i snimamo, a remenom ga nismo osigu­
rali, u trenu nam se može otkotrljati niz litice
i ostadosmo bez "dragocjenoga ljubimca".
Dio remena koji ide oko vrata je proširen
tako da nas ne žulja i sasvim je ugodan za
nošnju. Njegovu dužinu možemo regulirati
po potrebi, ovisno želimo li da nam bude
više na prsima ili na trbuhu. On prvenstveno
ima zaštitnu funkciju.
Danas se proizvode remeni držači ili ih samo
tako uvjetno možemo zvati jer oni nema­
ju samo sigurnosnu funkciju, već svojim
ergonomskim dizajnom omogućavaju sni­
matelju lakši rad, tj. držanje aparata. Slike

iznad ovog teksta prikazuju Hand Strap

Grip za DSLR aparate. Dizajniran je tako
da čvrsto priljubljuje našu šaku uz tijelo
aparata, a prsti su dovoljno slobodni da s
njima biramo potrebne komande apara­
ta. S obzirom na težinu ovih aparata, ovaj
držač omogućuje čvršće i pouzdanije ru­
kovanje. S njim dodatno umirujemo mo­
guću trešnju aparata prilikom snimanja.
Naravno, držač ima mogućnost regulira­
nja s obzirom na različite veličine šaka.
Investicija nije velika, a itekako nam
može biti od koristi jer njegova upotre­
ba daje osjećaj kao da je aparat integral­
n i dio naše ruke. To je dobar osjećaj jer
tada svu snagu usmjeravamo na motiv i
samo snimanje.
Za male kompaktne aparate rade se mali remeni koji idu oko ruke - kao narukvica. Ovoj remen - naru­
kvica ima mogućnost prilagodbe veličini ruke kako ne bi skliznuo. Isključivo služi rodi sigurnosnih razlo­
ga. Ako nom se slučajno omakne i aparat nam ispadne jz ruke, ostat će visjeti i toka ćemo go sačuvati
od mogućeg poda na pod i razbijanja.

Već se nekoliko godina na tržištu može nabaviti

neobičan remen za nošenje aparata. Nije samo
za nošenje, već ga način kojim je učvršćen za
aparat i kako se stavlja preko ramena čini izu­
zetno funkcionalnim. Položaj aparata na boku
je mjesto gdje nam je uvijek nadohvat ruke.
Kad uzimamo aparat rukom j nosimo ga prema
oku da kadri ramo željenu scenu, remen lagano
klizi preko ramena i oko tijela tako da nam je
stalno osiguran od pada. Remen se učvršćuje
pomoću Vijka na mjestu koje je predviđeno
za stativ. Tako pričvršćen aparat objektivom je
okrenut prema dolje, a dio za ruku je prema

nama, tj. u polozaju da ga u svakom

momentu mozemo sigurno i pouz­
dano dohvatiti.

Iz ovih nekoliko primjera vidimo

da remen ne mora biti samo sigur­
nosni dodatak. Ako je ergonomski
građen, onda postaje dio aparata
i od velike je pomoći snimatelju.
Prilagođen je našoj rUCi, odnosno
tijelu i tako postaje kao njegov sa­
stavni dio. U takvoj radnoj pripremi
sva nam "mentalna snaga" ostaje
za razmišljanje o snimanju,
 BESSA
Njemačka tvrtka Voigt/onder 1929. godine počelo je proizvodnju
legendarnog aparata Bessa.

U razdoblju od 1929. do 1956. proizvede­

no je, po procjeni istraživača fotopovijesti, Bessa
oko 575000 različitih modela fotoaparata v"'9
; /!allder
Bessa. Aparat je koristio roll film i prvi mo­
deli su imali fo rmat snimka 6)(9 cm. Za ovaj
model aparata proizvodio se umetak za for­
mat negativa 4,5)(6 cm što ga je činilo vrlo
ekonomičnim. Na roll filmu ovog formata
moglo se napraviti šesnaest snimaka. Neko­
liko modela je tvornica napravila s razl ičitim
vrstama vrlo kvalitetnih objektiva. Svi su
aparati bili na mijeh i sklopivi. Prvi put se u
proizvodnji fotoaparata pojavio samookidač
(self-timer) što je dodatno privlačilo kupce
i davalo šarm ovom ljepotanu. Prvi mode­
li imali su zatvarač s brzinama 1/25, 1/50,
1/100, 1/125, B i T. Svjetlosna jaČina objek­
tiva bila Je 6,3 i žarišna duljina 10,5 cm.
Kod modela koji su snimali format 6x6 cm
zarišna je duljina objektiva bila 7,5 cm. Za Japanske kompanlj"e Cosino i Fujifilm otkupilo su pro­
sve modele tvornica je proizvodila dodatnu v o za proizvodnju Besse i 2008. godine predstavile su
opremu kao što su filtri, a za kasnije modele novi suvremeni model Bessu 3 no roll film i s moguć­
i sinhrokabele. Danas ovi aparati imaju viso­ nošću snimanja 6x6 cm ili 6x7 cm. Aparat djeluje vrla
ku kolekcionarsku vrijednost. primamljivo i nadasve je vrlo kvalitetan. Za autore
koji ne odustaju ad analogne tehnologije ovo je pro­
vo prilika.

Neke tvornice koje su preuzele ime Bessa pro­

izvodile su aparate ove marke za lajko format
filma. Fotografijo iznad ovog teksta pokazuje
jedan takov model iz šezdesetih godina proš­
loga stoljeća. Uz njego se isporučivaio niz kva­
litetnih objektiva te drugo dodatna oprema.
 ANALIZA FOTOGRAFIJA
Slavka Pavić

Rođena je 1927. godine u Jajcu, Bosna i Hercego­
vina. Djetinjstvo i mladost provela je u Daruvaru.
Godine 1946. upisala se na studij ekonomije u Za­
grebu. Godine 1951. postala je članica Fotokluba
Zagreb, te je započela s izlaganjem. Surađivala je
sa suprugom, istaknutim fotografom Milanom
Pavićem. Održala je lB samostalnih i sudjelovala
u više od 300 skupnih izložbi u zemlji i inozem­
stvu te je pri tom osvoji la više od 90 različitih na­
grada i priznanja.

Fotografijo limeni vitezovi (iznad ovog teksta/ snimljena je 1958. Ovo su vjetrokazi na dimnjacima
j ovako snimljeni doista djeluju kao kakva vojska, vitezDvi. Autorica je napravila izrez ponoromskoga
karaktera jer je otklonila suvišni sadržaj iz kadra. Ritam ponavljanja istih ili sličnih limenih konstrukcija
daje ljepotu i svu asocijativnu snagu ovoga motiva. I baš ovako raspoređenom sadržaju odgovara uski
dugi format.

om OZICI :=,
a ___

Fotografija Kompozicija (desno) iz 19S6.

godine snimljena je na Zagrebačkom vele­
sajmu. Snažno kontrastno svjetlo dodatno
obagaćuje snimljeni motiv. Značajka ka­
driranog sadržaja je izmjena rasvijetljenih
i zasjenjenih dijelova motiva s naglašenim
vertikalama. Ravne, visoke geometrizirane
plahe zida remete bijele ljestve koje svojim
položajem naglašavaju vertikalnost cijele
kompozicije. I jedna i druga fotografija su
oslobođena prisutstva čovjeka. Ipak, na
fotografiji Limeni vitezovi u atmosferi sadr­
žaja i na metaforičkaj razini osjećamo čo­
vjeka, za razliku od donje koja djeluje išče­
kivajuće - pitamo se gdje je čovjek. Ljestve
nas usmjeravaju na osjećaj da je čovjeka
netom prije preko njih otišao ili će svaki čas
izroniti s druge strane zida i njima se spu­
stiti prema nama. Fatografije je autorica
donirala Muzeju grada Zagreba.

Nedavno sam razgovarao s prijateljem koji mi
je, izmedu nekoliko zahvala o napisanom tekstu,
poručio da se bavim čistom filozofijom. Stvar ne
bi bila tako loša da se u potpunosti ne slažem s
njegovim mišljenjem. Ovih nekoliko tekstova o
različitim pogledima na pisanje programa zaista
spada u takvu kategoriju. Nekako obilazim oko
teme već duže vrijeme i nisam sasvim siguran
kako da vam napišem istinu. Vjerojatno smatram
kako je odredeno poznavanje osnova našeg cilja
najbolji temelj za početak učenja programiranja.
Nisam do sada govorio o vremenu, onome što će
vam zadavati najveće glavobolje tijekom poku­
šaja da shvatite moj tekst, ali iskreno, suštinsko
programiranje uvijek je u nekoj beskrajnoj borbi
s pojmom vremena i onoga što vrijeme znači za
mikrokontrolere. Možda iz toga razloga osjećam
miris u zraku koji mi govori da ću u nekoliko
rečenica stvoriti kritičnu masu neprijatelja koji
će vam, u ovom ili onom obliku, reći da pišem
totalne gluposti. Naravno da ovaj tekst ne čitaju
samo oni koji su početnici, nego i ekipa s neko­
liko inicijala ispred imena, kao recimo "Jean­
Claude Van Damme". No bez obzira na mišljenja
svih ostalih koji vas pokušavaju naučiti progra­
mirati, otvorit ću Pandorinu kutiju i osloboditi
pakao koji čine najveće programerske zablude.
Prigovarali su mi, izmedu ostalog, što ne
pišem primjere programa koji bi uvodili počet­
nike u programiranje. Ma kakve primjere pro­
grama? Već 20 godina, koliko čitam tekstove o
programiranju, vrtimo se u kaosu laži i pogreš­
nog mišljenja. Što bih sada trebao? Nastaviti
onaj put kojim su hodali svi ispred mene? Baš ne
želim. S druge strane, kada govorimo o progra­
miranju mikrokontrolera, 99% "normalnih" ljudi
s kojima se susrećemo tijekom života odmah
nas guraju u nekakav koš sa svim ostalim pro­
gramerima. Često čujem kako je susjedin dečko
takoder programer, isto kao i ja, ali je trenutno
otišao u Teheran odvesti 70 000 dinosauravih
jaja starih 60 milijuna ... Već sam odavno izgubio
ABC
tehnike
ElEKTRONIKA
volju gOVOriti da sam programer. "Normalni"
ljudi ne znaju što to točno znači, a ako bih rekao
nekakvu podskupinu programiranja kao "mikro­
kontroleri", onda bi me svi smjestili u kategoriju
"hodajući čudak". Već nekoliko godina govorim
da sam električar, samo da izbjegnem pogrešno
shvaćanje riječi "programer". Osoba koja dizaj­
nira internetske stranice ili podešava CNC-stroj
takoder je programer, bez obzira što njen posao
nema nikakvih dodirnih točaka s problematikom
kojom se ja bavim. Ono posebno kod progra­
miranja mikrokontrolera bliska je suradnja pro­
grama koji pišemo, hardwarea mikrokontrolera
i elektronike. Ove tri stavke nikako ne možemo
uvrstiti u rad jednog programera W indowsa koji
piše aplikaciju za osobno računalo. On nema
dodira s elektronikom, i sigurno mu ne pada
na pamet da zalemi kondenzator 100nF na
procesor osobnog računala. Uostalom, njegov
hardware je konačan i ne može se promijeniti
pa mu jedino ostaje pisanje programskog koda.
Ako se vratimo našim mikrokontrolerima,
hardware nije konačan. Mi smo oni koji će
odlučivati o svakom pinu mikrokontrolera. Mi ga
moramo povezati s LCD-om, tipkama, senzori­
ma ... A kao šećer na kraju, mi smo oni koji sura­
duju s hardwareom i arhitekturom mikrokon­
trolera. Kada kažem "arhitekturom", misleći na
AVR, to je ono što vas želim naučiti. Poznavanje
barem jedne arhitekture nevjerojatno je veliko
znanje, a sa sobom donosi mogućnost programi­
ranja bilo kojeg mikrokontrolera.
Sve ono što ste o programiranju nauči­
li tijekom odrastanja najveća je moguća laž.
Godinama treniramo vaše glave da razmišljaju
logički, ali to radimo na potpuno suprotan način.
Znamo mi jako dobro da vas pogrešno učimo, ali
ne nalazimo bolje rješenje. Ne radi se tu o pro­
blemu učitelja, nego problemu naše percepcije
i doživljavanju svijeta oko nas. Naviknuti smo
razmišljati proceduralno, programirati baš onako
kako doživljavamo svijet, ali se u takvom kaosu
21
nikada ne zapitamo kako svijet doživljava mikro­
kontroler? Prvi program kojim ćemo vam uvijek
natrljati nos zove se Uključivanje i isključivanje
LED-a, i tu vas odmah prevarimo. Naša intuicija
govori nam da LED trebamo uključiti, čekati 1
sekundu, isključiti, čekati 1 sekundu i ponavlja­
ti istu proceduru. Napravimo ovu pogrešku u
Arduino IDE-u:
G Ban=Minimum I A rd uin o 1.0.!'5
File Edit S:k:et(h T0015 Help
B"rel!1inimum § nutno je važno da zapamti­
vc>" setllp() {
:pin!'lode (13, OIJfPUT); /J Postavi Jl o rt LED-a
"Kako čekati sekundu, ako ne smijemo čekati?"
Odgovor je kompliciran, ali imajte povjerenja,
samo da vas još malo provedem kroz filozofiju i
krenut ćemo u smjeru otkrivanja ove zapetljane
istine o programiranju. Nisam rekao da pro­
grami koji koriste naredbe čekanja kao "delay"
ne rade svoju svrhu, samo kažem da ni jedan
program koji koristi "delay" u svrhe opisivanja
realnog vremena nije pravilno
= napisan i u potpunosti ogra­
ničava programersku maštu.
Vrijeme i "delay" bit će naš
neprijatelj u svim novostima
koje će nositi ovaj tekst i tre­
• te samo ime neprijatelja. Ne
kao i<:la<: brini dragi čitaoce, shvatit ćeš
ti ovo kada te vrijeme uhvati

I- r"'" 100[1 () i
u zamku.
Asemblerski programer
di'lital1jJJ:it.e(13, HIGH); JI Uključi LED
sjedi na "vražjoj" letećoj metli
delay(IOOO) ; JJ Cekaj sekundu
digital1jJJ:it.e(13, LON); JJ Isk l j uč i LED
koja nema gotovo nikakvih
delay(IOOO) ; JJ Čekaj sekundu kočnica. Ne može pozvati
"delay(1000);" kako bi čekao
jednu sekundu. Jedino može
izvršiti asemblersku instruk­
ciju "NDP", ali ona usporava
program samo 50 ns (nano
sekundi) u slučaju da MeU
radi na 20 Mhz. Može on,
između ostalog, zbrajati
jedan te isti broj kako bi prošo
la jedna sekunda, ali ne bi si
Naredbe čekanja (delay) ne koriste se u pro­ mogao oprostiti toliko izgub­
gramiranju, barem ne onako kako ih koristi ljenog vremena. Moramo zaboraviti naredbe
100 % početnika. Najveća moć koju posjedu­ čekanja i nećemo i h koristiti sve dok ne nau­
jemo zove se brzina izvršavanja instrukcija, a čimo kako pisati programe bez njih. Naravno
upravo je ona vezana za pojam vremena. Ovo ću da ne očekujem da me trenutno shvatite, ali
teško objasniti jer je način rada mikrokontrolera kada budete razumjeli način programiranja bez
direktno suprotan našim očekivanjima. Ako vam naredbi "delay" odmah ćete shvatiti koliko težak
trenutno ne mogu objasniti, mogu vam poka­ teret nosite korištenjem naredbi čekanja.
zati. Uzmite sve programe koje ste napisali u Kada vas učimo programirati uvijek krećemo s
životu i obrišite sve naredbe čekanja kao "Wait", vrha planine i razvijamo vam "delay" način raz­
"Delay", "Sleep". Ono što možete zaključiti činje­ mišljanja u programskim jezicima, koji i nisu baš
nica je da se vaš program izvršava nevjerojatno jezici nego slikoviti dijagram tijeka programa.
velikom brzinom, a upravo takav program treba­ To vam je ono kada slažete sličice "Uključi LED,
mo pisati. čekaj x vremena, isključi LED ... ". Eto, ja ću baš od
Nitko vam neće reći da se naredbe čekanja dna zvanog asembler, samo da ne mislite kako
ne koriste, jer vas dovodi do teškog pitanja: se u FLASH memoriju mikrokontrolera upisuje

ABC
22 lehnike
poha na teletina, nego instrukcije sastavljene od
nula i jedinica, u našem slučaju 2- ili 4-bytene
kombinacije broja "O" ili "1". Asembler je zai­
sta savršen programski jezik, kažu 1 na 1. To bi
značilo da je svaka instrukcija asemblera identič­
na jednoj instrukciji mikrokontrolera zapisanoj
u FLASH memoriji. Asembler nije ništa drugo
nego HEX-datoteka čitljivijeg oblika. Jednostavan
dokaz možete pronaći u programu za uključiva­
nje lED-a napisanom u asembleru i objavljenom
u prošlom tekstu.
Assembler HEX
sbi Ox04, 7 279A
sbi Ox05, 7 2F9A
rjmp -OOOO FFCF
Programske jezike za programiranje mikro­
kontrolera možemo podijeliti samo na dvije sku­
pine, asembler i svi ostali. U programu koji uklju­
čuje LED na ploči Arduino MEGA 2560 možemo
vidjeti koliko je asembler moćan jezik te koliko
kratku hex-datoteku može generirati. Naravno
da može kada su hex-datoteka i asembler jedno
te isto, samo drugačije upakirano. Sada ovaj
misli: "Ja ću pisati u asembleru i biti najbolji,
najbrži i najsavršeniji." E pa nećeš, nisi me pitao
za cijenu programiranja u asembleru. Kada vam
netko daje savršene poklone, nešto nužno mora
smrdjeti na veliko zlo. Da je asembler tako dobar
jezik nitko ne bi koristio više programske jezike
kao c/c++. Ma zapravo, viši programski jezici ne
bi ni postojali, a opet su tu da nam zabadaju
čarobne vile u meso na kojem sjedimo i prisilja­
vaju nas da iznova razmotrimo programski jezik
kojim želimo surađivati s mikrokontrolerima. Do
sada sam pisao samo o savršenstvu asemblera,
ali nisam govorio o njegovim manama zbog kojih
više volimo c/c++.
Svaka arhitektura mikrokontrolera podržava
samo instrukcije za koje je napravljena. Znanje
asemblera može vam pomoći samo na računa­
lima čiji asembler poznajete. Ne možete kori­
stiti asembler AVR-a na drugim arhitekturama
i mikrokontrolerima i ova nas činjenica prilično
ograničava samo na jednu arhitekturu. Za svaku
novu arhitekturu morali bismo učiti novi asem­
bler. Svako računalo i njegov unutarnji poredak
previše je različit, pa instrukcije koje poznajete
ABC
tehnike
na AVR arhitekturi uopće ne postoje na drugim
računalima. Svaka arhitektura potpuno drugačije
zapisuje instrukcije i potpuno ih drugačije izvr­
šava. Asembler je iznimno kompliciran jezik, ne
samo što je vezan za jednu arhitekturu, nego što
je sam po sebi najniži nivo razmišljanja u kojemu
ne možete jednostavno zbrojiti niti dva broja.
Ako biste željeli koristiti asembler, morali biste
razmišljati identično kao mikrokontroler, a to je,
vjerujte mi, komplicirano.
Naravno da smo u ovome pogledu trebali
pomoć i nekakav novi jezik koji bi objedinio
sva računala, sve arhitekture i pojednostavio
komplicirani asembler. Gledaj čuda, šesti dan
nastadoše viši programerski jezici, a s njima i c/
c++. Viši su samo iz razloga jer nisu asembler.
Dakle ne spadaju u skupinu kojom "razmišlja"
mikrokontroler, nego su nama kao programeri­
ma puno bliži i jednostavniji. Programski jezik c/
c++ standardiziran je i čitav svijet drži se njegovih
pravila. Sjetite se "Bareta" i njegove funkcije
"mainU". Bez obzira što je ona u Arduino IDE-u
skrivena, pravila c/c++ jezika nalažu da funkcija
mora postojati, inače se programski jezik ne
može zvati c/c++. Ljepota standardiziranog jezi­
ka kao c/c++ činjenica je da se svi programeri
moraju držati svih pravila jezika, i kada ga nau­
čite možete reći da govorite barem dva jezika
od kojih je jedan c/c++. Programskim jezikom c/
c++ danas možete razgovarati sa svim mikrokon­
trolerima svijeta i zbog toga je njegovo učenje
iznimno važno u slučaju da se želite baviti pro­
gramiranjem mikrokontrolera.
Zašto je funkcija "mainO" toliko važna? Tamo
ćemo baciti sidro i iz filozofiranja prijeći u pro­
gramiranje, tamo sve počinje i sve završava,
tamo je svaki kompletan program napisan u
programskom jeziku c/c++ i ne postoji ništa toli­
ko čisto i blistavo kao prazna funkcija "mainO"
koja će biti naš početak kreativnog stvaralaštva.
Ipak, koliko god se trudili programirati u višim
programskim jezicima, nikako ne uspjevamo
pobjeći od ružne stvarnosti koja govori kako
mikrokontroler i dalje izvršava samo instrukcije
asemblera, samo one nule i jedinice, onu hex­
datoteku koja uvijek označava dno našega posla.
Sporim koracima napokon se približavamo
novom pojmu naše životne nesreće naziva
"Compiler". Već sam vas dovoljno izmorio da
23
 biste trebali znati kako nije moguće upisati pro­
SF PRIl:A
gram višeg programskog jezika u FLASH memori­
ju mikrokontrolera. Viši programski jezici kao c/
c++ izgledaju ovako:
El i....in (void) (
in' i;
,ooet ""_o l� . ...._••1"". AD_prl.t ;

"

f' Enahl• •od "'.p .t- i.,....pi., ...... .;.or 'f

T...... _ 11'>90; /' '- _ ,_ 1 •• u.e lit, '/
/. .. ,.. .od lk,.,. o. _ '/
,-"
TercR
_ 3;
·
'; r
In......
�-.... ,••bJ. 'I
Tko je ono rekao da je poput Zemlje, pokušava
Vl(Wct.O<ldr�
V]('I<1:rt:"'i4
• ("n,�
• 1�;
ion,jlQ_,>q\O,j!<r: r
/"
"'t ,,,,"rr.pt Wet""
""" lt 'or li..re lnt.c",pt "/
'/
se prisjetiti Milana dok klizi nad nabujalom rije­
V1CIntE.....h • (1 « 4j; /' .�l. r; . ... Intornupt '/ kom. Poput Zemlje! Baš!
f' __ .,.bh, <rl.." pin, .".bl� ond ,.-<vp NJC�.C i..........". '/ Sjena švarca golema je riba u moćnoj rijeci što
"':<lU' 1_ (1 « 12j; /. [_k _<r tc 10 b.lock ./
"""ll . 9......., r _.D oi. f"nction .d,cl '/ se valja pod Milanom. Ona sjedi vezana pojase­
....INf...
. • (1 « Oj, r OtO ....bl� int�e,..",.. '/
.0.00<. • Q...,,,,,...
, ,, r "-" .p, "':l",�. S<'l ""' .0 '/ vima, vjetrobran je štiti od struje zraka. Gondola
VI<\Io>ctAddcU . " n.;""", lon!j"""_'OQ<."",••,!" <ot l"'''....pt \Iortot' ",
VIC\1octcntlU • 14; /' "... i. for""" In.....p. ... '/ nosi akumulatore, dva motora što tjeraju poti­
/• •�l� __ '...r....". '1
VIC1ntEn.obh (l « ,");
_

sne propelere, opremu i Milanu. Obješena je o

r Init
JCO_lnttO ;
lC4J'oac() ;
ICdyrin. ( " 'ICIH"" DĐ«l -JJ
" '_cur.� (e, 1),
ICdydnt (" _. kdl.<"" O);
Sada bi vam trebala zvoniti sva moguća zvona
u glavi kako mikrokontroler ne razumije ovaj jezik
kojime mu uporno šapćemo što da radi. Njemu
trebaju one nule i jedinice, ona ružna hex-datote­
ka. Compiler je program koji prevodi viši program­
ski jezik na asemblerske instrukcije koje razumije
mikrokontroler. Lijepo je što postoji compi/er za
AVR, compi/er za 8051, compiler za ARM, compiler
za sve. Više ne moramo učiti sve asembler jezike,
dovoljno je da znamo c/c++, a neka compiler pre­
vodi naše razmišljanje viših programskih jezika na
asembler pojedine arhitekture.
Kao i u svemu, moramo platiti cijenu. Ne
postoji toliko dobar compi/er kao naša mudrost
i lukavost. [ompi/er je program koji nema našu
inteligenciju i ne može prevesti viši programski
jezik tako savršeno kako bismo ga mi napisali u
asembleru. Iz toga razloga više ne postoji savr­
šenstvo asemblera i ne možemo koristiti mikro­
kontroler sa 100% njegovih mogućnosti. Ipak,
zbog univerzalnog jezika kojim možemo progra­
mirati sve mikrokontrolere, a i činjenice da se
iz godine u godinu povećava brzina, memorija i
performanse mikrokontrolera, žrtva koju radimo
puno je manja nego prednost koju dobivamo
korištenjem viših programskih jezika kao c/c++.
Josip Štivić
UMr ., aluminijski mjehur, punjen helijem i prekriven
fotoćelijama. Muljevita voda teče pod njom,
vrtloži se, nosi debla.
Na prvi pogled, Smaragdija podsjeća na
Zemlju: svi se parametri podudaraju unutar
par postotaka. Čak je i mjesec tu, sive površine
izrovane krateri ma. Takvih svjetova ljudska rasa
poznaje na desetke: ono što se nekoć činilo
bogomstvorenom jedinstvenošću, u manje od
dva stoljeća postalo je uobičajeno.
Kopno prekriva oko trećine Smaragdijine povr­
šine: spojeno u superkontinent, s morem što se
usijeca duboko u njega i blagotvornim utjecajem
zahvaća gotovo cijelu kopnenu masu. Tek je
najudaljenije središte kontinenta, zaklonjeno od
prodora vlažnog zraka velikim planinskim lan­
cem, pustinja. Sve je ostalo zeleno, nepregledne
šume, smaragd što je mamio.
A onda se poslalo istraživački brod i s njega
odaslalo sonde da snimaju i uzmu uzorke. Zrak,
voda i tlo su obećavali. Život je bio ono što je
zbunilo znanstvenike i birokrate. Š uma je u trenu
zaustavila sve planove naseljavanja.
Na navigacijskom ekranu, GPS iscrtava Milanin
položaj na karti. Švarc slijedi rijeku: uskoro će
Milana zakrenuti nad šumu što obrasta obje
obale, stere se u daljinu, gubi u izmaglici hori­
zonta. Iz sjedala, izgleda kao i svaka druga šuma.
Milana pogledava ekran, strelica švarca poduda­
ra se sa zacrtanom rutom. Dok lagano naginje
palicu ulijevo, a švarc je poslušno slijedi, Milana
zna da izgled vara.

ABC
24 tehnike

Stabla na obali podsjećaju na ona u gradskim
drvoredima. Rijetko je koje više od desetak
metara. Krošnje su kišobranaste, bujne, promje­
ra poput visine stabla, tankih grana, srcolikog
lišća. Ispod njih vlada vlažna i prohladna sjena,
debeli sloj otpalog lišća, hranjiva trulež, Milana
ju je dobro upoznala. Razlagači: bakterije i gljive
kuglastih klobuka i kratkih stapki. Kroz trulež
plazi i trčkara i gmiže mnoštvo. Crvi. Stonoge
duge pola metra. Kukci s deset nogu. Na kopnu
ne obitava ništa složenije. U rijekama, jezerima
i morima, pak, mnoštvo ribolikih životinja, od
centimetar dugih do kitolikih divova. I sva ostala
vodena fauna, slična kao i na drugim planetima
sličnim Zemlji: slični uvjeti, slični organizmi da u
.
njima zlve.
. ..
Samo se biljni pokrov razlikuje.
ABC
tehnike
Milana nadlijeće šumu, sjena
švarca klizi preko nje kao sjena
oblaka. Vedro je, jedini je oblak na
nebu njen zračni brod. Žuta strelica
na ekranu približava se crvenom
trokutiću, odredištu. Milana traži
pogledom, a onda spazi svoj cilj, let
traje već satima i postala je malo
nestrpljiva.
Čistina se crni: tu je prije dva
dana bjesnio požar. Bljesak munje,
plamen je poharao nekoliko hekta­
ra dok ga nije ugasio pljusak. Vatra
je kao vruća točka registrirana iz
satelita, Milana je jutros krenula na
požarište.
. . .
Milana pažljivo spušta švarca
uz sjeverni rub šume, da je stabla
koliko-toliko štite od prevladava­
jućeg sjeverca i sjeverozapadnja­
ka. Propeleri okrenuti gore tjeraju
letjelicu prema tlu. Milana ispaljuje
sidra, tri klina zabijaju se u tlo, vitla
zatežu užad. Držat će dok Milana
ugasi motore, iskoči iz sjedala,
pozabija još klinova oko švarca i
veže ga. Zračni brodovi su uvijek
problem na tlu. Čak i slab vjetar,
tukući u veliku površinu mjehura,
može ih otpuhati.
Kad je osigurala švarca da ne
može ni tijevo, ni desno, Milana se
ogleda oko sebe. Ovdje će sama provesti sljede­
će tjedne, proučavajući kojom se brzinom šuma
vraća na opustošenu površinu.
Milana obilazi paljevinu, pažljivo zagledajući
pougfjenjenu trulež. Evo, prvi izdanak već izbija
van. Mala stabljičica i dva srcolika listića, još
blijeda. Pet metara dalje još jedan, skriven izgor­
jelim listom. Desetak metara dalje, evo i trećega.
Gdje je četvrti? Mora biti ... Aha, Milana odmiče
veliki komad nagorjele kore, tu si. Izdanak je bio
pod njim, slabašan, ne bi se uspio sam probiti do
svjetla. Čim ga je oslobodila, kao da se trgnuo,
živnuo, promeškoljia na toplini popodnevnog
sunca. Milana ne mora više tražiti, cijela je
krčevina prekrivena izdancima. Pravilno raspo­
ređenima, na pet do deset metara udaljenosti,
25
na širinu krošnje, jednom kad narastu. Točno
toliko da se ne moraju boriti za svoje mjesto pod
suncem.
Takva je sinhroniziranost tjeranja bila tek prvi
znak da izdanci nisu samo biljčice niknule čim se
ukaže malo više svjetla. Nije dugo trebalo da se
shvati da su dio nečeg većeg, cjeline koja ih tjera
tako da od početka imaju najviše šansi za uspjeh.
Želeći još jednom vidjeti ono što je već vidjela,
Milana pažljivo, da ne ošteti izdanak, razgrće
spaljeno lišće i zemlju oko njega. I onda nalazi
korijen iz koga niče, povezan s još korijenja ispod,
vezan na čitavu mrežu što se širi preko cijele
krčevine i dalje, kroz cijelu šumu, i dalje, preko
cijelog kontinenta. Milana nježno vraća zemlju
natrag. Somo ti rasti, pomisli skoro majčinski. To
je bilo ono što je zapanjilo, što je natjeralo da
se zastane, jednom kad se shvatilo da je kopno
Smaragdije prekriveno jednom jedinom biljkom,
jedinstvenom, nerazdvojnom, golemom.
Milana skida opremu iz gondole. Pola sata
kasnije, podigla je mali šator za sebe i malo veći,
sa sklopivim radnim stolom i stolicom i opre­
mom, za laboratorij. Milana sjedi pred šatorom i
pijucka instant-kakao zagrijan na kuhalu.
Veličina biljke nije bila sve. Zelenilo Smaragdije
proteže se i dalje od ove šume, u umjerenije
pojaseve i uz planine, sve do četiri tisuće metara
nad morem. Tamo su stabljike i lišće drukčiji, pri­
lagođeni drugom vjetru, temperaturi, vlažnosti,
tlu. Ali sve je i dalje dio jedne iste, velike biljke,
kao i stabla oko Milane. Dokazano je to anali­
zama DNK: sve je tek djelić jednog organizma,
sposobnog da svoje tijelo raširi kopnom cijele
planete i da ga oblikuje na svakom mjestu dru­
gačije, prema zahtjevima okoliša.
Nad šumu se polako spušta večer, sjene se
izdužuju. Milana baca još jedan pogled na švar­
ca, zaključuje kako je dobro usidren i pali svje­
tiljku u šatoru. Vrijeme je počinka, put je bio
dug. Dok izuva čizme, prisjeća se kako je netko
primijetio da možda u svemu treba tražiti i inte­
ligenciju. Milana se smiješi. Inteligenciju? Od
nečeg što je ipak samo biljka. Gluposti, pomisli
Milana dok povlači zatvarač kombinezona prema
dolje. Gluposti.
• • •
Četiri dana poslije, izdanci su već visoki nekih
pet centimetara. Nad šumu se spustila noć.
26
Vjetar šumi kroz srcoliko lišće, do jutra bi mogla
i kiša. Milana još jednom pregledava rezultate
na zaslonu računala, a onda zijevne i pogasi sve.
Brzina rasta očekivano ovisi o vodi i hranjivim
tvarima, a tlo je ovdje plodno. U planinama i na
siromašnim tlima, biljka raste znatno sporije. Ali
raste, zaustavljaju je samo hladnoća, suho tlo
i obale. Raste čak i na otocima. Biljka, kao da
zna, na rubovima svoje rasprostranjenosti tjera
tobolčiće. Kad se rastvore, vjetar iz njih raznosi
lagane sjemenke s ispercima.
Milana otpije gutljaj kakaa, a onda je odjed­
nom obuzme neki neobjašnjivi osjećaj. Osvrće
se, pogledom pokušava prodrijeti u šumu, onaj
dio osvijetljen svjetiljkom pred šatorom. Ne
luduj, stara, prekori se, znaš da je to nemoguće.
Jer učinilo joj se ... Ne šizi.
Je li stvarno nemoguće, neki je bezobrazni
glasić podbada iznutra. Jesmo li stvarno sigurni
da na tlu nema ničeg većeg od stonoga? Milana
sa zebnjom ustaje i uzima baterijsku svjetiljku.
Usmjerava je među debla, snop svjetla bode u
mrak i ne otkriva ništa. Ali osjećaj je ne napušta.
Jer, na trenutak JOJ se učinilo da je netko
promatra.
• • •
Prošlo je još deset dana. Izdanci rastu cen­
timetar dnevno. Već su se među njima, kako
kakav sag, prostrle i gljive. Još koji tjedan, i više
se neće razaznati da je ovdje gorjelo.
Noć je mirna. Čuje se tiho cvrčanje, krupni
crni kukci glasaju se u krošnjama. Milana zatvara
šator, liježe i gasi svjetlo. Dan je bio dug i napo­
ran. Ali, san ne dolazi na oči.
Isprva bi je osjećaj da nije sama obuzeo tek
na trenutak. Samo bi odjednom - dva, možda
tri put na dan - podigla pogled s računala ili s
izdanka koji je mjerila. I onda bi joj se učinilo
da je tamo, dalje, na rubu šume, spazila nešto,
nekoga, obris što hitro nestaje iza stabla. Pustila
bi sve i potrčala i zastala, pažljivo slušajući i gle­
dajući, dok bi joj srce udaralo kao ludo. A oko nje
samo cvrčanje i zrikanje i zujanje krila i vjetar u
krošnjama.
Zadnja tri dana osjećaj je više nije napuštao.
Ali, što je mogla učiniti? Svaki put kad bi pošla
do prvih stabala, kad bi zagledala oko njih, ne
bi ništa našla, nikakvih tragova. Mogla je zvati
pomoć, prekinuti istraživanje, skupiti sve, sjesti
ABC
tehnike
u švarca i otisnuti se od ovog ukletog mjesta, • NOVE KNJIGE
mogla je ... I što bi onda rekla kad bi se vratila u
bazu? I stoga je stegnuta srca nastavila s mjere­
njima i uzorkovanjima i pokusima i bilježenjima.
Ali, oko pojasa je uz nož nosila i vojnički ašovčić:
sjekirica joj se činila preteškom, a imala je samo
signalni pištolj. Čula je jednom kako su se ašovi
u nekim davnim ratovima koristili za borbu prsa
o prsa u rovovima. A u postelju bi lijegala bez da
ugasi svjetlo pred šatorom. Tako, ako je nešto
probudi, možda vidi obris kroz platno, možda je
ne zaskoči, možda ... I ašov joj je pri ruci. Za svaki
slučaj ...
Iz sna je trza osjećaj nelagode. Straha. Svjetlo.
Očima kruži šatorom, sama je, ništa joj nije ušlo.
Ni kroz platno ne vidi ništa. Ali sigurna je da je
nešto vani. Uz rub šume. Netko. Kako zna? Ne
zna, a opet, sigurna je. Srce lupa, nutrina joj se
zateže u čvor dok grabi ašov. Suspregnuta daha,
uzima baterijsku svjetiljku i, bosonoga, izlazi. ARDUINO
Oko šatora nema ničega. A onda - k%oz jednostavne p%i.je%e
Tamo! Vidi kako nešto, netko, hitro nestaje
među stablima!
Mimo svake pameti, Milana potrči prema
šumi, snop svjetla bode amo-tamo među drve­
ćem. Zalazi među stabla, tiho gazi vlažnu trulež.
A onda staje. Zaustavlja snop na prilici dese­
tak metara pred sobom. Jedan dio nje poželi
vrištati, bježati, trčati da više nikad ne stane. A
drugi dio ostaje smiren, jer tajna je razotkrivena,
koliko god rješenje bilo zapanjujuće. Biljka.
Ženski lik. Ona u ogledalu, svježe zelena u
bijelom svjetlu. Raširenih ruku. Zaključila je
čemu ašov služi, zna da sam naoružana, pomisli
Milana. Pokazuje da mi ne želi zlo. Razum. Pred
njom stoji lutka iz izloga, s njenim licem, srcolikih
listova umjesto kose. Milana tek sad vidi viticu
iza nje, debelu i snažnu i nesumnjivo gibljivu: na Hrvatska zajednica tehničke kulture izdala je
. . .
nJoJ Je suma nosI. novu knjigu o programiranju mikrokontrolera
. .

Milana i šuma gledaju se tako, a onda lutka
polako spušta ruke. Debela je vitica prinosi
Milani. Zaustavlja je na tri koraka od nje i Milana
zna da nema razloga za strah: ne zna kako zna,
ali osjeća i smiješi se dok ispušta ašov. Podiže
desnu ruku i prilazi na korak od zelene sebe,
ipak malo oklijevajući. I šuma podiže svoju desnu
ruku, nesigurna.
Negdje na pola puta, prsti im se dotiču.
Aleksandar ti/jak
mladog autora Paola Zenzerovića, koja će izaći iz
tiska sredinom siječnja 2015.
Knjiga je namijenjena svima koji žele nauči­
ti ponešto o elektronici, mikrokontrolerima i
programiranju. Knjiga će vas kroz jednostavne
primjere voditi korak po korak kroz to što su
mikrokontroleri, kako rade, kako i h možemo
programirati te što s njima sve možemo učiniti.
Knjigu možete naručiti na adresu e-pošte:
abc-tehn ike@hztk.hr

ABC
tehnike 27

Većina elektroničkih sklopova projektirana je
tako da optimalno radi kod nekog određenog
napona napajanja. Baterije u mobitelu imaju
napon od 3,7 V, pa očekujemo da su njegovi
sklopovi projektirani baš za takav napon. Napon
automobilske akumulatorske baterije iznosi od
12 do 14 V, pa će autoradio vjerojatno najbolje
raditi pri tom naponu. Mrežni adapter prijeno­
snog računala obično ima izlazni napon oko 19
V, pa opravdano očekujemo...
Čekajte malo, nešto nije dobro u ovom načinu
razmišljanja! Svatko tko se malo zainteresirao za
građu i karakteristike osobnih računala, lako je
mogao saznati da je napon na USB-priključcima
S V, a radni napon pojedinih komponenti ugra-
TO-92 SOT -23 SDP-8 SOT-89
l ,
l , 3
TO-3
TO-22D
Dlp·1-4
Pentawan�
Slika 1. Različite izvedbe naponskih stabilizatora
28
ELEKTRONIKA
đenih na matičnoj ploči i niži od 2 V. To, što
mobitel ima bateriju napona 3,7 V, a autoradio
koristi bateriju napona 12 V, nipošto ne znači
da svi sklopovi unutar tih uređaja rade baš na
tim naponima. Konačno, napon baterije ovisi o
tome koliko je napunjena (ili ispražnjena), a mi
želimo da naši uređaji rade jednako kvalitetno i
kad je baterija puna i kad je gotovo potpuno pra­
zna. Stoga se u elektroničke uređaje uobičajeno
ugrađuju naponski stabilizatori koji osjetljivim
sklopovima osiguravaju jednake radne uvjete i
kod značajnijih promjena napona napajanja.
Naponski stabilizatori proizvode se za različite
napone i struje i smještaju se u kućišta razli­
čitih oblika i veličina (Slika 1.). Zbog masovne
proizvodnje, cijena im je vrlo povoljna, pa tako
one najčešće korištene možete kupiti već za
kunu ili dvije. I ti jeftini naponski stabilizatori
vrlo su sofisticirani sklopovi koji, osim stabil­
nog izlaznog napona, uobičajeno nude različite
zaštite. Primjerice, integrirani stabilizator nećete
uništiti ako ga preopteretite (tada mu jako pora­
ste temperatura) niti kratkim spojem njegovih
izlaznih priključaka (tada bi mu velika izlazna
struja rastalila vodove i spojeve). Kada se nađe u
takvoj, za njega nepovoljnoj situaciji, integrirani
stabilizator štiti se ograničenjem izlazne struje
ili se potpuno isključi - čim preopterećenje
nestane, on će se vratiti u normalan pogon.
Svrha ovoga članka snimanje je i analiza pona­
šanja jednog tipičnog naponskog stabilizatora,
integriranog kruga 78L05, te pokušaj realizaci­
je sklopa sličnih karakteristika pomoću hrpice
tranzistora i otpornika. Tako ćemo puno naučiti
o samom integriranom krugu i sklopovima od
kojih je izgrađen.
Razmatranje počnimo s jednostavnim napon­
skim stabilizatorom sa Zener·diodom i tran­
zistorom, čija je shema prikazana na Slici 2.
Upotrijebljena je Zener-dioda napona 5,6 V,
pa će oni koji znaju "čitati" elektroničke sheme
lako zaključiti da bi izlazni napon trebao biti S V
ABC
lehn Ike
 potrebni su nam podesivi izvor napajanja (izvor,
T'
BC548C čiji se napon može podešavati u nekom rasponu)
+5'
+� �-r-r--� ��---r� i voltmetar, a mjerenje se radi prema shemi na
(8-15Vj
R2 4,7kO
Slici 4. Napon izvora mijenjat ćemo u rasponu od
O do 15 V, s korakom od 1 V, i mjeriti napon na
-
Cl 10pF Cl 100nF izlaznim priključcima stabilizatora.

Slika 2. Jednostavni naponski stabilizator sa Zeller­

.-?t I I
-diodom i tranzistorom L
/
(razlika od 0,6 V izgubi se na spoju baza-emiter ,

tranzistora Tl). Sličan naponski stabilizator, izve­ .m

den s integriranim krugom 7BL05, prikazan je na

O " • • • • , " "' '' '' '' '' '' '''M
Slici 3. Ovdje je nekakav elektronički sklop, nama
nevidljiv, ugrađen unutar kućišta integriranog
Slika 5. OviSllosI izlaznog napona stabilizatora o njego­
kruga, a mi iz njegove oznake i proizvođačeve vom ulaznom naponu
dokumentacije znamo da će izlazni napon biti
upravo 5 V. Isto ćemo mjerenje zatim ponoviti na stabi­
lizatoru sa Slike 3. Rezultati mjerenja koja sam
napravio za potrebe ovog članka prikazani su na
ICl
Slici 5: krivulja Uiz odgovara stabilizatoru s tran­
+Ub +5'
�; 78L05 zistorom, a krivulja 78L05 integriranom stabili­
(7-25V) ?8Lu
zatoru. Na krivuljama uočavamo dva područja:
Cl lOpF C2 100nF
• dok je ulazni napon niži od željenog izlaznog

.. .. stabiliziranog napona (u ovom primjeru, to

d,
je 5 V), izlazni napon prati porast ulaznog
napona;
• kada ulazni napon postane viši od željenog

izlaznog stabiliziranog napona, porast ulaznog

Slika 3. Naponski stabilizator s integriranim krugom 78105 napona ne uzrokuje daljnji porast izlaznog
napona, već on ostaje nepromijenjen.
Kako bismo mogli usporediti ova dva stabili­ "Koljeno" kod kojeg se krivulje lome je izme-
zatora, potrebno je izmjeriti njihove karakteri­ đu 6 i 7 V: tih 1 do 2 V potrebna su za normalan
stike. U prvom ćemo mjerenju promatrati kako rad stabilizatora. Tranzistorski stabilizator nešto
promjena ulaznog napona stabilizatora utječe prije počinje obavljati svoju funkciju. Međutim
na njegov izlazni napon. Za takvo mjerenje nakon što ulazni napon premaši 7 V, napon
tranzistorskog stabilizatora nastavlja postupno
rasti, dok napon integriranog stabilizatora ostaje
u., m Ui, konstantan.
78L05
Drugo mjerenje napravit ćemo prema shemi
e,
l.Op.F 6l.00nF prikazanoj na Slici 6. Ovdje je odabran fiksni
.,
ulazni napon od 8 V, a mjerit ćemo kako izlazni
0-15""
2200 napon stabilizatora ovisi o njegovoj izlaznoj stru­
ji. Pored voltmetra, za takvo mjerenje nam treba
kvalitetan promjenjivi otpornik veće snage (Rl)
i miliampermetar podešen na mjerno područje
Slika 4. Mjerenje oviSllosti izlaznog napona stabilizatora o
njegovom ulaznom naponu
od 200 mA. Napravio sam takvo mjerenje, pono-

ABC
tehnike 29
vio ga na tranzistorskom stabilizatoru sa Slike 3.,
lli, tYI '.00
a zatim sam rezultate obaju mjerenja prikazao
grafikonima na Slici 7: krivulja Uiz odgovara
'.00 1 II II "...
<,oo
stabilizatoru s tranzistorom, a krivulja 7BLOS
'.oo
integriranom stabilizatoru.
'.oo

'.oo -
m Uh '.00 ,-
18L05 o ,a "" ." oo 100 110 1.0 ,.., ".0 lm ., 1....1

C' C2
6
.;;,. av
'
l.OOn
� " '.00

(vidi te.kst) '.oo

<.oo

'.oo

'.oo
Slika 6. Mjerenje ovisnosti izlaznog napona stabilizatora
'.oo
o izlaznoj struji
'.00
•
'" [vl ,.,a

. 00 ;:::' 1 '=,
I
Slika 8. Ovisnosti izlaznog napona stabilizatora 78105 o
<�
izlaznoj struj
< oo
--,""',

<,oo _. nja prekostrujne zaštite, ugrađene u integrirani

•.,a
<,oo
• " w " 'oo
Slika 7. Ovisnost izlaznog napona stabilizatora o izlaznoj
struji
Mjerenja su napravljena S izlaznim strujama
od O, 25, SO, 75 i 100 mA (te su vrijednosti
na grafikonu obilježene točkama). Uočavamo
kako se izlazni napon tranzistorskog stabilizatora
smanjuje s porastom izlazne struje, dok napon
integriranog stabilizatora ostaje konstantan.
Na osnovi rezultata obaju mjerenja zaklju­
čujemo kako integrirani krug 7BL05 preciznije
obavlja zadanu ulogu. No kako bismo istaknuli
njegovu superiornost, još moramo istražiti što se
događa s izlaznim naponom kada izlazna struja
integriranog stabilizatora nastavi rasti. Rezultati
takvog mjerenja, napravljenog na integriranom
stabilizatoru 7BLOS prema shemi na Slici 6, pri­
kazani su na Slici B.
Pogledajmo najprije gornji grafikon.
Primjećujemo kako je izlazni napon konstantan
kod izlaznih struja do 150 mA, zatim počinje
postupno, a nakon 170 mA vrlo strmo opadati. U
slučaju kratkog spoja izlaznih priključaka, izlazna
struja iznosi oko lBD mA. To je rezultat djelova-
krug: njom se integrirani krug štiti od pregaranja
u slučaju preopterećenja i kratkog spoja.
" 1""'1
Kako bih snimio strujno-naponsku karakteri­
stiku prikazanu na gornjem grafikonu sa Slike B.,
obavio sam niz kratkotrajnih mjerenja: promje­
njivi otpornik Rl spojio sam na izlazne priključke
stabilizatora tek koliko je bilo potrebno da bih
očitao napon i struju, i odmah zatim ga odspojio.
Takvim sam postupkom spriječio da se stabiliza­
tor značajnije ugrije. Naime u uvjetima kada je
ulazni napon stabilizatora visok, kada iz njega
vučemo veliku struju, a posebno kada mu se izla­
zni napon počinje smanjivati pod djelovanjem
prekostrujne zaštite, temperatura integriranog
kruga počinje naglo rasti.
U stabilizator 7BLOS ugrađena je i tempera­
turna zaštita, koja sprječava da temperatura čipa
postane viša od oko 150· C. Iznad te temperatu­
re čip bi se rastalio. Kako se to ne bi dogodilo,
integrirani krug počinje smanjivati izlaznu struju
čim se nađe u opasnosti od pregrijavanja. Ovo
je prikazano crvenom površinom na donjem
grafikonu sa Slike B. Površina nije dobivena
mjerenjem, nego samo načelno prikazuje što se
događa. Objasnimo je na ovaj način: mjerenje
je pokazalo kako je maksimalna izlazna struja
koju 7BLOS može dati oko 170 mA. To vrijedi za

ABC
30 lehn Ike
kratkotrajno mjerenje i ako je ulazni napon oko
8 V. Kada bi mjerenje duže potrajalo, a posebno
ako bi još ulazni napon bio viši (npr., 12 ili lS V),
integrirani krug bi se znatnije zagrijao. Ponekad
se toliko zagrije da ga ne možemo dotaknuti
prstima, ali moramo znati da je unutar kućišta
temperatura još viša. Kako bi spriječio uništenje
pregrijavanjem, 78LOS će smanjiti maksimalnu
izlaznu struju, recimo na 120 mA. U uvjetima
kratkog spoja, čip bi se zagrijao još više pa bi
struja kratkog spoja bila manja od 180 mA: na
grafikonu smo pretpostavili da bi bila negdje
između 60 i 180 mA.
Rezultati mjerenja strujno-naponske karakte­
ristike integriranog stabilizatora napona, prika-
zani na Slici 8., pokazuju njegovu superiornost
nad jednostavnim tranzistorskim stabilizatorom
prema Slici 2.: u tranzistorski stabilizator nisu
ugrađene nikakve zaštite, pa bi strujno ili tempe­
raturno preopterećenje uništilo tranzistor. Zbog
toga mjerenja čiji su rezultati prikazani na Slici
8., možemo izvršiti samo na integriranom sta­
bilizatoru.
Zanima li vas kako su ostvarene opisane
karakteristike integriranog stabilizatora napona,
nemojte propustiti sljedeći nastavak! U njemu
ćemo zaviriti u njegovu unutrašnjost, a zatim
ćemo, korak po korak, s hrpicom "običnih"
tranzistora i otpornika, pokušati napraviti sklop
sličnih karakteristika.
Mr. sc. Vladimir Mitrović

Prije opisa izrade makete borbenog avio­ Dakle skraćeno, P-Sl Mustang. Tehničke karakte­
na P-Sl Mustang, dajemo kraći opis nastanka ristike bile su sljedeće:
toga aviona. Početkom 1940. godine Engleska je • raspon krila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11,29 m

željela naručiti iz SAD-a veliku količinu borbenih • dužina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9,81 m

aviona. U tvrtki Norh American Aviation Inc. na • površina krila . . . . . . . . . •21, 83 m2

. . . . . . . . .

osnovu te želje, u samo 120 dana, projektirali • masa, prazan . . . . . . . . . • 3 232 kg

_ . . . . . . . . .

su, izradili i isprobali prototip borbenog aviona • masa s teretom . . . . . . . . . . . . . . . . . . S 206 kg

koji su Englezi prozvali Mustang, uz oznaku P-Sl. • najveća brzina . . . . . . .. . •721 km/h
. . _ . . . . .

ABC
tehnike 31

Svemu predhodi izrada nacrta
• najveća visina leta . . . . . . . . . . . . . . . 13 410 m
• dolet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 800 milja
• jednosjed
Već u studenom 1941. prvi avioni ove vrste
bili su u Engleskoj i služili su za zaštitu bombar­
dera prilikom njihovih letova iznad nacističke
Njemačke. Ukupno ih je proizvedeno 14819
komada.
Sav materiiai potrebiln za izradu: kilrton, skalp el, ravnalo,
malo šperploče
Prema nacrtu u prilogu maketa se može
napraviti od debljeg kartona ili, što je još bolje,
od balze debljine 3 mm. Ja sam za trup, krilo i
rep koristio karton, a za pojačanje prednjeg dije­
la šper. Unutrašnja strana kartonske kutije bila
je u sivoj boji tako da sam preko toga zalijepio
bijeli papir. Vodenim bojama obojao sam sve
površine, s time da sam zvijezdu radi bolje vidlji­
vosti obojao crvenom bojom, iako je originalno
bila bijela. Svatko može birati boje po svojoj želji.
32
GoloviI milketil
Lansiranje pomocu prilćke
Dakle, trup (poz. 1), krilo (poz. 2) i horizontalni
rep (pOl. 3) su od kartona, a ojačanje prednjeg
dijela (pOl. 4) je od špera. Ovo ojačanje praktič­
no je iz razloga što se između ta dva špera može
umetnuti balast kako bi težište aviona bilo na
označenom mjestu.
Ispod trupa s prednje strane zatakne se koma­
dić žice (poz. S) i pomoću praćke maketa se
može lansirati i preletjeti desetak metara i više.
Tada je to već model.
Kako bi aviančić preletio spomenutu razda­
ljinu potrebno je po potrebi korigirati količinu
balasta, a mogu se koristiti i zakrilca na repnoj
horizontalnoj površini.
Tko želi može prema fotografijama ovoga
aviona, koje se mogu naći na internetu, dodati
kotače i rezervoare za gorivo ispod krila. Tada je
to maketa za školsku izložbu ili ukras u sobi.
Bojan Zvonarević
Aeroklub Slavonski Brod
literatura: - Modelar, 7/1990.-197
- National Air and Space Museum
Smithsonian Institute, SAD
ABC
lehnike

Promatranje i snimanje sićušnih predmeta
koje ne može vidjeti svojim okom bila je pradav­
na čovjekova želja. To su ponajprije omogućile
optičke leće, tzv. povećala, još u 14. st., a u 17.
st. optički mikroskop, usklađen slog optičkih
leća. Konstruiranje mikroskopa sa sve većim
povećanjem i sve boljim razlučivanjem doseglo
je svoj vrhunac početkom 20. st. Razlučivanje je
ogroničeno valnom duljinom svjetlosti. Stoga se
tražilo druga zračenja, kraćih valnih duljina, koja
bi omogućila veća povećanja i bolja razlučivanja
slike sićušnih predmeta. ledno od takvih zra­
čenja je elektronsko zračenje - mlaz elektrona
ubrzon visokim naponom, kojim se može uprav­
ljati električnim i magnetskim poljima. Tako je
rođena elektronska optika i jedna od njezinih
važnih primjena - elektronski mikroskop.
Ernst August Friedrich Ruska (Heidelberg, 25.
prosinca 1906. - Berlin, 27. svibnja 1988.), nje­
mački elektroinženjer, poznat je po konstrukciji
Elektronski mikroskop Ernsta Elektronski mikroskop Manfreda von Elektronski mikroskop tvrtke Siemens
Ruska iz 1933. godine Ardennea iz 1937. godine
ABC
=ilehnl ke
NOBElOVCI I IZUMI
elektronskog mikroskopa. Nobelovu nagradu za
fiziku primio je 1986. godine "za njegov funda­
mentalni rod u elektronskoj optici, i za konstrui­
ranje prvoga elektronskog mikroskopa".
Ruska je od 1925. godine studirao na
Tehničkom sveučilištu u Munchenu, a od 1927.
u Berlinu. Doktorirao je 1933. godine na temi O
magnetskom objektivu za elektronski mikroskop.
Prvo je radio na razvoju u tvrtki Berliner Fernseh
AG. Potom je s Bodom von Borriesom (1905.
- 1956.), njemačkim elektrotehničarem koji se
smatra suizumiteljem elektronskoga mikrosko­
pa, radio na industrijskom razvoju elektroničkog
mikroskopa u tvrtki Siemens & Halske u Berlinu.
Nakon II. svj. rata ponovno je u tvrtki Siemens
podigao Laboratorij za elektronsku optiku i preu­
zeo 1949. godine odjel za elektronsku mikrosko­
piju u Institutu Fritz Haber Društva Max Planck
u Berlinu, kojega je bio i član. Za profesora na
Slobodnom sveučilištu izabran je u Berlinu 1949.
godine, a od 1959. predavao je i na berlinskom
IZ
1973. godine
33
Stolni elektronski mikroskop S uvremeni stolni
tvrtke RCA iz 1950. godine mikroskop
Tehničkom sveučilištu. Danas se stara zgrada
toga sveučilišta naziva po njemu (njem. Ernst­
-Ruska-Gebiiude).
Elektronski mikroskop izumljen je u
Njemačkoj 1932. godine, ali se počeo šire upo­
trebljavati, ponajprije u biologiji, tijekom ranih
19S0-ih godina.
Za konstruiranje elektronskog mikroskopa
osim mlaza ubrzanih elektrona potrebne su i
magnetske leće. Prve je magnetske leće konstru­
irao 1926. godine njemački fizičar Hans Busch
(1884. - 1973.). Nakon toga je 1931. godine
Ernst Ruska sa suradnikom Maxom Knollom
(1897. - 1969.) konstruirao prvi elektronski
mikroskop, te ga je nazvao nadmikroskopom
(njem. (jbermikroskop), za što je poslije dobio
Nobelovu nagradu. Njime je promatrao kristalne
rešetke metala. Ruska je 1938. godine u tvrtki
Siemens razvio elektronski mikroskop za tržište.
Istodobno je i neovisno Reinhold Ri.idenberg
(1883. - 1961.), njemački elektroinženjer i izu­
mitelj, razvio elektrostatički mikroskop, za koji
je dobio patent 1931. godine. Prvi elektronski
mikroskop tipa STEM konstruirao je 1937. godi­
ne Manfred von Ardenne (1907. - 1997.), nJe­
mački prirodoznanstvenik i izumitelj.
34
transmisijski elektronski Stanice ljudske krvi snimljene optičkim
(gore) i elektronskim mikroskopom
Za razliku od optičkoga mikroskopa u kojem
se primjenjuje svjetlost i optičke leće, u elek­
tronskom se mikroskopu upotrebljava mlaz elek­
trona, usmjeravan, tzv. magnetskim lećama s
magnetskim poljem. Valna je duljina elektrona,
ovisno o naponu ubrzavanja, reda vrijednosti
0,004 nm, dakle znatno manja od valne duljine
svjetlosti koja je od 400 do 700 nm. Stoga je i
razlučivost elektronskog mikroskopa stotinjak
puta veća od razlučivosti optičkoga mikroskopa.
Povećanje optičkih mikroskopa u stvarnosti je
reda vrijednosti do 1,S x lOJ, dok je povećanje
elektronskih mikroskopa reda vrijednosti do lOs.
Suvremeni elektronski mikroskopi rade na
dva načina. Transmisijski elektronski mikrosko­
pi (TEM) i rasterski transmisijski elektronski
mikroskopi (STEM) promatraju objekt prolazom
elektronskoga snopa. Skenirajući ili reflektirajući
elektronski mikroskopi (SEM ili REM) promatraju
objekt reflektiranjem elektrona. Najsavršeniji
suvremeni elektronski mikroskopi postižu razlu­
čivost od 0,05 nm. Elektronski su mikroskopi
omogućili mnoga važna otkrića, osobito u mikro­
biologiji pri istraživanju stanica i tkiva.
Dr. sc. Zvonimir lokobović
ABC
tehnike
 SVIJET ROBOTIKE

[KRANI LICA su novo obilježje robota, kako onih u industriji tako i onih servisnih. Proizvod ROMO-smartphone (roboti­
zirani pametni telefon), na slici lijevo, poznat je i po tome što su autori ideje vrlo brlO na internetu "izglasali" (dobili) 5
milijuna dolara za razvoj. Sama ideja jasno pokazuje što tržište želi kamo da ide servisna robotika. Kooperativni dvoručni
robot "BaxterU, na slici desno, sa svojim licem za slikovnu komunikaciju (upadljivom shematiziranošću nalik onoj kod
robota ROMO) pokazuje i u kojem smjeru će se kretati komunikacija ljudi i robota, tj. strojeva općenito.

Godišnji izvještaj World Robotics 2014 bavi se
statistikom robotičkog tržišta u 2013. godini. Ta
godina bit će zabilježena u povijesti robotike po
tome što je, prema statističkim pokazateljima,
u njoj (u razdoblju u kojem se prati industrij­
ska robotika) prodan najveći broj industrijskih
robota u jednoj godini. Istovremeno je brojka
od 178132 prodana industrijska robota značila
i dvoznamenkasto povećanje tržišta od 12% u
odnosu na prethodnu 2012. godinu. U petogo­
dišnjem razdoblju od 2008. do 2013. prosječna
godišnja stopa rasta bila je 9,S%. Tržište indu­
strijskih robota, nakon redukcije u 2012. godini,
raslo je u gotovo svim vrstama primjene robota.
Kina je postala najveće tržište robota koje obu­
hvaća 20% cjelokupnog svjetskog tržišta, a pet
država (Japan, Kina, SAD, Koreja i Njemačka) čine
70% svjetskog tržišta. Evropa je u 2013. zabi­
lježila povratak rasta tržišta pa je gotovo dose­
gla najuspješniju 2011. godinu. Najveći korisnik
industrijski robota u Europi bila je očekivano
automobilska industrija s gotovo 17% učešća.
To je razlog da je Njemačka i najveće tržište
industrijskih robota u Europi (4% već u odnosu
na 2012.).
Prosječna svjetska gustoća robota, kao rele­
vantan pokazatelj (industrijske) robotiziranosti
neke sredine, iznosila je u 2013. godini 62 robota
na 10 000 zaposlenih. Republika Koreja sa 437
industrijskih robota na 10000 zaposlenih ponov­
no je zauzela prvo mjesto u svijetu po gustoći
robota. Koreja je imala i kontinuiran visoki volu­
men instalacija robota. Istovremeno, u Japanu je
gustoća pala na 323 jedinice, dok je u Njemačkoj
nastavila rasti pa je bila 282 jedinice. Slijede
Švedska sa 174 robota na 10 000 zaposlenih,
Belgija i Danska sa 169 i 166 jedinica. Ta gustoća
je slična u SAD-u sa 1S2 jedinice u 2013. Od
zemalja bliskih Hrvatskoj po veličini treba spo­
menuti Austriju sa 118 robota i Finsku s gusto­
ćom od 122 robota. Zemlje poput Nizozemske,
Slovenije, Slovačke, Češke u rasponu su gustoće
od 93 do 66 što zapravo znači da se kreću oko
svjetskog prosjeka.
Međunarodna federacija za robotiku procje­
njuje da je na kraju 2013. broj operativnih indu­
strijskih robota u svijetu bio između 1 332 000
i 1 600 000. Minimalan broj izračunan je na
osnovi pretpostavke da je prosječan servisni
vijek robota 12 godina. No prema pilot studiji
UNECE (United Nations Economic Commission
for Europe)jlFR (I nternational Federation of
Robotics) taj vijekje lS godina pa je broj jedinica
oko 1 600 000. Zanimljiv je podatak i o totalnom

ABC
35 tehnike
 Četverokopteri su u novijoj povijesti robotike pokazali kakav je utjecaj robotike na tradicionalna područja letjelica.
letjelice s.u postale manje i brojnije, korištenje je masovno i može izazivati značajne socijale učinke. Njihova uporaba
u �akodnevnom životu može dovesti i do dosada nezabilježenih zloporaba (primjer diverzijskog spuštanja zastave na
nogometno igralište) kao i novih raspodjela na tržištu rada (npr. automatizacija dostave ITakom i ostanak bez posla
nekvalificiranih radnika).

akumuliranom tržištu in pilot studiji dustrijskih
robota koje se mjeri od kraja šezdesetih godina
20. st.: do kraja 2013. godine prodano je ukupno
2 650000 industrijskih robota. Većina od tih
robota danas je izvan uporabe. Ukupno tržište
robotičkih sustava procjenjuje se na 29 milijardi
USD kad se u njega uključe sve s povezane aktiv­
nosti razvoja okoliša.
Servisne robote prvi put su IFR i UN ECE sta­
tistički obradili 1999. godine, a statistički odjel
IFR proširio je 2010. godišnji izvještaj s nazivom
World Robotics na dva izdanja u odvojenim knji­
gama: Industrijski roboti i Servisni roboti. Danas
su te dvije opsežne knjige referentne publika­
cije za statistiku, tržišna predviđanja i pregled
proizvodnje. Mediji, dobavljači robota, vladina
tijela, financijski analitičari i tehnološki istraživa­
či su čitatelji i analitičari tih studijskih izvještaja.
Godišnjak World Robotics 2013 -Service Robotics
je, dakle, peto po redu izdanje statistike posve­
ćene servisnim robotima. Prvo je izdano 2008.,
a do tada su servisni roboti obrađivani samo kao
dodatak u statistici industrijskih robota.
Broj profesionalnih servisnih robota prodanih
u 2013. godini rastao je za skromnih 4% u uspo­
redbi s 2012. i kretao se oko 21 000. Vrijednost
tržišta smanjena je za 1,9% i iznosila je 3,75
milijardi dolara. No, u 2013. godini prodano je i
četiri milijuna servisnih robota za osobnu i kućnu
uporabu. To je porast od 28% u odnosu na 2012.
Ukupno tržište je bilo 1,7 milijardi USD.
a porastu zanimanja za pojedine vrste servi­
snih robota svjedoči izniman porast u području
asistiranja hendikepiranim osobama, jer je 2013.
prodano 700 takvih robota, što je povećanje od
345% u odnosu na 2012. Razlog treba tražiti u
pojavi novih generacija kvalitetnijih uređaja i
strojeva te većoj dostupnosti zbog serijske proiz­
vodnje i ispitanosti razvijenih uređaja.
Gotovo 1,2 milijuna zabavnih robota kupljeno
je u 2013., što je 12% više nego u 2012. Tržište je
doseglo iznos od 911 milijuna USD što se ne čini
osobitim u odnosu na veličinu tržišta industrij­
skih robota, ali kad se pogledaju predviđanja da
će u periodu od 2014. do 2017. biti prodan oko
31 milijun servisnih robota za osobnu uporabu,

ABC
36 lehn Ike
 Annual supply of industrial robots
2012·2013 and forecast for 2D14·2D17

• FOi
...
·'!

Godišnja nabava industrijskih robota prema statističkom godišnjaku IfR-a. Azija je najveći potroŠilč industrijskih robota.
Ona koristi više robota nego Eu statističkom godišnjaku ropa i Amerika zajedno.

Kina postaje sve izraženiji sudionik tržišta i razvoja robota. U 2013. godini je nakon 40 godina praznine u istraživanju
Mjeseca, uspješno spustila svoj robot na Mjesečevu površinu (siik a l ijevo). Takoder je postala i najveće svjetsko tržište
industrijskih robota si! sve većim udjelom industrijskih robota vlastite proizvodnje. Kina je u petogodišnjem razdoblju
planirala osnivanje nekoliko robotifkih tvrtki koje će do 2020. biti najveći proizvođaii robota u svijetu.

postaje jasno da će uskoro u ukupnom iznosu
tržišta robota prevladavati kvantiteta relativno
jeftinih servisnih robota. Stoga ne čudi ni to da
se sve veći broj malih kompanija bavi proizvod­
njom robota "igračaka". Neki od tih masovno
proizvodenih robota za igru su, prema statistici
IFR najsloženiji kućni uredaji. Kao primjer navodi
se proizvodni program "Mindstorm" tvrtke LEGO
koji "pripada medu najkvalitetnije proizvode sa
softverskim okruženjem koje dosiže i spada u
high-tech robotiku".
Igor Ratković

ABC
tehnike 37
 -
- -
-

- -

, POŠTANSKE MARKE
-::-.
-

�-� - -' - �"""""-' - -- -- -

- - - -

--

-�.

- - - --� -- -_.- - --
. ._-

- - - -.

Sigurnost u prometu kao globalni problem

koji se odnosi na-sve dijelove društva ima za cijl
očuvanje života i zdravlja ljudi koji su potencijal­
no ugroženi samim sudjelovanjem u prometu.
Više od 1,3 milijuna ljudi svake godine pogine
3F50
_ u prometu, a do S_O milijuna se ozlife�i, .!leki od
i]ih s trajnim invaliditetom.- Gotovo polovicu
stradalih osoba u prometnim ..nesrećama čine
biciklisti, motociklisti i pješaci. Procjenjuje. se da _

su stradavanja od prometnih nesreća osmi uzrok

smrti u- svijetu, a- do 2030. smrtnost izazvana
- prometom bit će čak na petom mjestu.
-

Iz toga razloga brojne institucije diljem svijeta

uTažu"velike napore u podiza-nje svijesti o važno- -
sti sigurnosti u prometu,-posebice kroz obrazo­
- vanje i informiranje. Jedan od- vidova edukacije
su L poštanske_ marke s temom o sigurnosti u -
Qro"m etll j�ma njenje !:>rtin e;- poštlva n�::: pro met­
--

nih znakova, suzbijanje- vožnje pod utjecajem --

-

-- alkohola i opojnih_ droga,_ uporaba sigurnosnih - -

pojaseva; poštivanje- semaforskog svjetla), Koje

-

- pismima dolaze i u najudaljenije kutke planeta

- '- --

-- -

Slikil 2. Važnost postavljanja prometnih znakova od izni­

-mn� je41ilžnosti u cestovnom prometu
- - - -

Zemlje ili pak nalaze svoje mjesto u albumima

brojnih filatelista ilr u-muzejima diljem svijeta. - -

Različite $rane prometa i sredst�a prijevoza

(automobili, vlakovi, zrakoplovi, brodovi), pro­
metna infrastruktura (ceste, mostovi, kolodvori),
a posebice sigujnost u prometu,_ teme..s!J koje
- su zanimljive ne samo sakupljači ma poštanskih
- -
a�
marak institucijami izravno povezanim s pro-
metom, �onzumentima prometa veri najmla"":
-
•

dim sudionicim� e!"ometa koji vdo · čestCLsaku-

-

..
pljaju poštanske- marke. -- -
SO JORNADA NACIONAL POR LA SE6URIDAD VIAL
Medu poznatijim svjetskim organizacijama su
"':_ Uje_dlnjeni oaro.dU r-;.tedun_a(o,dn_a aU"tOlX.lpbilska
-

Slikil 1. Prikazivan.ie....m araka kao edukativnog n1'ediil

j
-­
federacija, koje samostalno ili u suradoji s dru­
_ usmjereno je posebice na mlade kao pješake, putnike i
_vozače bicikala
gim relevantnim partnerima, svojim edukativ-
- - -� - -. -

- - - - -

- --
38·
- - -
--�-- - - �---- - ---.-- -- . - --

-
 -

- - --
-
- - - - - -

- -

---

no-preventivnim mjerama sudjeluju u ulaganju nom odvijanju prometa, zacfatak su prometnih

i_investiranju_ u cestovnu. sigurnost. Zanimljivu i -- - znakova bez- kojih bi bito nezamislivoodvijanje�
-- �
__

--

:-'-
-

vrlo edukativnu seriju maraka na temu sigurnost - si"gurnog prometa-:- - -_. -

. u erometu izdati su_Ujedinjeni narodi Z005. _ S_ razvojem automobitskog prometa......P0�et- -

� godine- povodom- Svjetskog- dana zdravlja. Tako kom ZO. stoljeća prometni-znakovi na cestama-;
_
-

su po dvije poštanske marke izdali u Ne� Yorku ulicama postali su nužnost bez koje se ne može.
__
(ljubaz..n.ost na.ces.tLLpoštujte prOIJl e
. tne zoaJ<a- _ __UV9đenjem s.tancla(dlz3_cije l njihova sj.rubotičkog� __

vel, Ženevi (oprez - pješaci I s igurnos·ni poja·sevW
te u Beču (piće ili vožnja i brzina = opasnost)_
-- MarKe koje.. izaaje_ pošfanska uprava Ujedinjen-ih
naroda (UNPS, od engl. United Nations Postal
Administration) putem svoja tri poštanska· ureda -
u različitim-valutama u New Yorku (američki
dolar), .Ženevi (švicars.ki fra]lak) i Beču jeuro)
redovit9 otprema u svijet poši!ike ·s poštanskim
fIIarkama čiji motivi im·aju globalno značenje.
Rijetki su filatetisti koji ne sakupljaju poštan·ske
marke ove renomirane međunarodne institucije.
Zbog velikog-interesa; marke iz ove serije- već_su
poodavno rasprodane kod izdavača.
l u Hrvatskoj se provode preventivno-eduka­
':
tivne aktivnosti i mjere "za smanjenje· nesreća -
- u prometu. Najpoznatija od njih je ona koja se
_
-= provodi u sklo
pu-Nacionalnogprograma sigur-
nosti ces!ovnog prometa. Edukativnu ulogu ima
-- i- H2T1S.l<oj",nv.9jirn_ aktivn·o�tim� promovi@..}jgo- -
_
- prikazivanja djelomičM sUlzbjegnoti p"roblemi
višejezičnosti-u svijetu.
Motivi prometnih znakova dOD(D- su_ zastu- -
pljeni na poštanskim markama. Proučavanjem
maraka na ovu temu saznaje se o-važnosti pro-- '"":
_
metne kulture nekih država. -
Next steps
Izdavanje poštanskih maraka (s malom nomi­
nalnom vrijednosti_radi_što·_veće dostupnosti)
na temu "Sigurnost u prometu", na poče.tku
šKolske godine, s kvalitetno pripremljenim mar
.= -
ketinškim aktivnostima (tiskovne konferencije,
promocija maraka u školama, pisanje pisama uz
- korištenje- spomenutih maraka) te u suradnji s
edukativnim - institucijama kako na nacionalnoj
(npr. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i spor�­
ta, Agencjja za odgoj i obrazovanje, Hrvatski
autQ.klubj-tako-t-na svjetskqj 1"azini-(npr. UNESCO)
--

ran promet u okviru područja tehničkih znanosti. zasigurno-bi ovaj način edukacije postigao-svoj ---
-

_ _ I ovaj članak mali je_doprinos p.odizanju svijesti cilj, u krajnjem. slučaju .spasivši samo. jedan život -

o- važnostf edukativnih programa koji utječu na-

.
ili izbjegavšijednu tjelesnu- povredu.
- � - -

povećanje sigurnosti u prometu. Osim što bi se edukativno djelovalo na različi-­

- - -- - te dobne skupine.,. poštanska marka bi skrenula-
Prometni znakovi
- - - - -- - -_.-

Prometnke-za I?otreb'e glasničke-službe, prema :-­ DAN BIJELOG �TAPA 2006.

legendi, gradili su Sume rani u Mezopotamiji, već -
u tre(em i .-9rugom mileniju prije Krista. Jedna od [I;
- -najvećih i najbolje- organizi rarnh glasrnčkih službi
!
u_S!�rom..:: vij�ku bio je rimski "(ursus POblicos". __
-
Riječ· je ..o prometnoj organizaciji za prijevoz
:::"
putnika, vojske i roba, ali i prepiske. Do- četvr­
tQg -?toJjeć� Rimskijmperij izgrafJio je 7G_tisuća
kilometara glavnih putova koji su- vodili u Rim. -

-
Radi lakše orijentacije, Rimljanisu uz svoje ceste
- -
postavljali putokaze i kamene miljoKaze, koji su
-
označivali udaljen·ost od Rima.
- -- -- -
- - -

�
Simboličke slikovne ili-tekstovne obavijesti o
- -

karakteristikama prometnica i okoliša uz njih,

smjerov-U1la, n_ačinim a
. l .brzi IJama kJ.e.tanja.,Joje-
__
Slik. 3. Prigodna poštanska-marka Republike Hrvatske -

- -

stima i pravilima zadržavanja vozila koja se ne

kreću te druge obavijesti koje pridonose si"gur-
- -� - - - - -- - -

ABC
- - - - -

�lehn ! ke 39--
-
-- - -
-

-- - >-- -�- --
-- -- --�
� -- -- ___ o- __ - - ----

-
 ZRAKOPLOVNO MODELARSTVO

A
•

Presjek
••
A_A
I 1: 5
4
•
•

:.
.,

,
�
. ,
. ,

�
� 5
·5
A
§ 320
•
I
Mjerilo l-l
•
2
r
+.
"'./1\
kf\( D
D .

':!:; Y
.Jr

3 '\1/ 4
r

Bojan Zvona,evK. dipl. ing.

Aeroklub Slavonski Brod
 MODELARST
VO UPORABNI H PREDMETA

"
(neži - �blolle Z� izrezivanje su umanjene lli 50% radi smešta}/! M nacrt

�
N

ci +
,

et +
g

.. .. · - t .... .. ..

+
• o
•

• o o
,
•

�
o o

•
•
p.. .. .
•
"'
§
.. .....�
•

p
i

F " .. . ,,- -',

Ivan Raj'z. prof. nO-a