Halilovic Senahid

IX. Pisanje rijece ne

Rijeca ne pie se sastavljeno:
a) uz imenice: nebriga, neovjek, nevrijeme;
b) uz pridjeve: neobrijan, neshvatljiv, nevien.
Odrina rijeca ne pie se odvojeno od glagola:
Ne volim mrak.
Harun ne ita novine.
Zar ne zna gdje je biblioteka?
II. Znakovi na kraju reenice
1. Taka se stavlja na kraju izjavne reenice, bila ona potvrdna ili odrina: Bosna je lijepa
zemlja. - Nije elio napustiti svoju zemlju.
2. Upitnik se stavlja na kraju reenice kojom se izraava pitanje: Hoemo li sutra u Mostar?
- Jesi li poeljela u svoju Fou?
3. Uzvinik se stavlja na kraju reenice kojom se izriu naredbe, osjeanja i sl.: Nemojte
pasti! - Ba je smijeno!
III. Veliko slovo
1. Velikim slovom pie se prva rije u reenici: Neretva je brza i hladna. - Je li amida
doao? - Sretan ti roendan!
2. Velikim slovom pie se: Allah, Bog, Boiji.
3. Vlastita imena mogu biti od jedne rijei, ali i od dviju ili vie rijei. Velikim poetnim
slovom pie se svaka rije (osim veznika) u imenima ljudi, naselja i drava. U ostalih
imena velikim slovom poinje samo prva rije.
Velikim slovom piu se sve vlastite imenice:
a) imena, prezimena i nadimci ljudi: Mehmed, Selimovi, Mea, Nasiha KapidiHadi, Mehmedalija Mak Dizdar;
b) imena naroda: Bonjak, Bonjakinja, Slaven;
c) imenice koje oznaavaju odakle je ko: Sarajlija, Brak, Posavac;
d) imena ivotinja: arko (pas); Rudonja (bik);
e) imena ulica, naselja (sela, gradova), drava, rijeka, jezera, mora, polja, brda, planina:
Obala Kulina bana, Kozarac, Viegrad, Bosna i Hercegovina, ehotina, Borako
jezero, Jadransko more, Glasinako polje, Arefat, Konjuh;
f) imena praznika: Bajram, Dan ena;
g) nazivi knjiga, listova, asopisa: Zlatorun, Biser;
h) nazivi ustanova: Osnovna kola "Safvet-beg Baagi", Zemaljski muzej u Sarajevu.
4. Prisvojni pridjevi nastali od vlastitih imenica nastavcima -ov, -ev, -in takoer se piu
velikim slovom: Muhamedov, Hromadiev, Lejlin.
5. Malim slovom piu se:
a) zajednike imenice: kua, cvijet, vjetar, hljeb;
b) pridjevi: lijep, malehan, kolski, bosanski, bonjaki, kupreki;
c) zamjenice: ja, njezin, na, neko, svaiji;
d) brojevi: etiri, devetnaest, tisua;
e) glagoli: itati, pjevati, pamtiti;
f) ostale rijei: lijevo, takoer, iznad.

V. Glasovi i
U pojedinim naim krajevima razlikuju se i pravilno izgovaraju glasovi i . Meutim, u
drugim krajevima (naroito u gradovima), ta se dva glasa u govoru ne razlikuju, pa se esto
grijei i u njihovu pisanju. Najee se umjesto uje i pie : apljina, akalica, etvero,
udo, uperak. Naravno, to je nepravilno.
Ima rijei koje su sasvim razliite, a slino se piu:
jedno je ar (dra), a drugo je ar (dobit);
jedno je elo (dio glave), a drugo elo (elav ovjek);
jedno je up (uperak), a drugo up (zemljana posuda).
Da bismo lake odredili hoemo li izgovoriti ili napisati ili , esto e nam pomoi
uporeivanje raznih oblika rijei. U pojedinim oblicima rijei javlja se , a u pojedinim ili k:
micati - miem;
mjesec - mjesee;
zec - zeevi;
jak - jai;
junak - junae;
skakati - skaem.
Takoer se u pojedinim oblicima rijei javlja , a u pojedinim t:
brat - braa;
list - lie;
kretati - kreem.
Poto piemo: miem, jai i sl., onda je i u izvedenim rijeima: primiem, zamiem, najjai,
jaina itd.
Isto tako, poto je: braa, kreem, onda je i: polubraa, skreem, pokreem itd.
Imenice koje oznaavaju vrioca radnje obino imaju nastavak -a: ora, igra, jaha, skaka,
nosa.
Imenice koje oznaavaju neto malo (tzv. umanjenice) obino imaju nastavak -i ili -i:
baloni, prozori, golubi, konji.
Prezimena esto zavravaju nastavkom -: Begi, Hadi itd.
VI. Glasovi d i
Oni koji imaju potekoa u vezi sa izgovorom i pisanjem glasova i obino grijee i u
izgovoru i u pisanju glasova d i . Najee se umjesto d izgovara ili pie : Sanak,
amija, ungla, daia, ha, piama. To je nepravilno i valja se potruditi i nauiti razliku
izmeu ova dva glasa. Ko ih naui pravilno izgovarati, nee grijeiti ni u pisanju.
Postoje rijei koje se razlikuju upravo po tome da li se u njima nalaze d ili :
jedno je dak (vrea), a drugo je ak (uenik);
jedno je hoda, drugo hoa (hodanje).
U pojedinim rijeima glas d nastaje kada se nae ispred b:
svjedoiti - svjedodba;
uiti - udbenik.
U nastavcima -dija, -dinica pogreno je pisati . Pie se: galamdija, aljivdija,
evabdinica, a ne galamija, aljivija, evabinica.
VII. Pisanje glasa h
2

Glas h treba izgovarati i pisati u rijeima u kojima mu je po postanku mjesto: adaha, duhan,
gluh, grah, hajde, halka, herbar, Hercegovina, hiljada, historija, hrana, hurma, kahva, kihati,
kuhati, mahana, mahrama, mehlem, muha, proha, promaha, sabah, snaha, suh, truhnuti,
uvehnuti, vihoriti se, zauhar, tvojih, mladih, etvrtih, dooh, miljah, itao bih.
Takoer se h izgovara i pie u rijeima: hastal, hra, hrva, hrzati, lahak, mehak.
Pravilno je samo: hvala, hvatati, a ne: fala, fatati.
Neke rijei pravilno je pisati i izgovarati i sa h i bez njeg:
hlabavo - labavo;
hlupati - lupati;
hudovica - udovica;
sahat - sat.
Pogreno je pisati i izgovarati h u rijeima: adet, alat, lopta itd.
VIII. Pisanje glasa j
Izgovor glasa j esto je oslabljen pa ponekad nije jasno kada ga treba pisati.
Glas j pie se:
a) izmeu glasova ii a: Azija, avlija;
b) izmeu glasova i i e: iz Azije, dvije;
c) izmeu dva i: po Aziji, Fazlijin, iji;
d) izmeu i i u: u Aziju, smiju se;
e) u pridjeva kao: azijski, komijski;
f) u imperativu nekih glagola: pij, pijmo, pijte, umij se.
Glas j ne pie se:
a) izmeu i i o: avion, bio, biologija, cio, inio, kamion, priobalni, radio, stadion, violina,
elio. Izuzetak su oblici rijei ija osnova zavrava na j, kao to je rije Semberija: o
Semberijo, plodnom Semberijom;
b) izmeu a i e: etrnaest;
c) izmeu a i i: daida, kai;
d) izmeu e i i: Husein, neimar;
e) izmeu o i e: poezija, poema i sl.
XV. Skraenice
Skranice mogu biti obine i sloene.
Obine skraenice su zapravo skraeni dijelovi njei. Upotrebljavaju se samo u pisanju, a
izgovaraju se kao pune rijei. Piu se:
a) s takom na kraju: r. (razred), u. (uenik), str. (strana), god. (godina), itd. (i tako
dalje), i dr. (i drugo), i sl. (i slino), k.g. (kolska godina), o.. (osnovna kola), .r.
(enski rod);
b) bez take na kraju: l (litar), cm (centimetar), kg (kilogram), A (amper), Al (aluminij),
Z (zapad).
Sloene skraenice nastaju uzimanjem poetnog slova ili sloga iz nekog imena sastavljenog
od nekoliko rijei. itamo ih onako kako su napisane: BiH (Bosna i Hercegovina), FAMOS
(Fabrika motora Sarajevo), ULUBiH (Udruenje likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine).
XII. Pisanje glagola sa oblicima u buduem vremenu
3

Glagoli koji zavravaju na -i u oblicima budueg vremena ostaju neokrnjeni:

Mi emo doi. - Doi emo sutra.
Glagoli koji zavravaju na -ti u oblicima budueg vremena ostaju neokrnjeni ako je pomoni
glagol ispred infinitiva:
Ona e itati. - Mi emo sjesti.
Ako je pomoni glagol iza infinitiva, umjesto -ti pie se -t.
itat e. - Sjest emo.
Ovako pisani oblici budueg vremena itaju se kao jedna rije, kao da je napisano sastavljeno:
itae, sjeemo
XIV. Prenoenje dijela rijei u novi red
Ako cijela rije ne moe stati u retku u kojem je zapoeta, na kraju retka stavlja se crtica i
preostali dio djei prenosi se u novi red. Najbolje je rijei rastavljati na granici izmeu
slogova:
te-ka, ko-la, lu-benica, lube-nica, lubeni-ca.
Jednoslone rijei (npr. sok, hrast) ne treba rastavljati.
U sljedei redak ne prenose se:
a) jedno slovo: ita-o, mlados-t i sl., jer se umjesto crtice to slovo moe napisati;
b) vie suglasnika: mlado-st. Ispravno je: mla-dost;
c) grupe suglasnika koje su teke za izgovor, tj. kojima ne moe otpoeti neka rije
naega jezika: bra-tski, ma-jka. Ispravno je: brat-ski, maj-ka;
d) dijelovi slova d, lj, nj: Sand-ak, el-ja, znan-je. Ispravno je: San-dak, e-lja, znanje.