Knjiznice I Autorsko Pravo-Horvat-Zivkovic

Aleksandra Horvat Daniela ivkovi
Knjinice i autorsko pravo
Prvo elektroniko izdanje (prema tiskanom izdanju iz 2009.)

Verzija 1.3
Recenzenti
Prof. dr. sc. Igor Gliha
Mr. spec. eljka Modruan-Ranogajec
Urednica
Anita iki
Lektura
Mirjana Pai Jurini
Likovna oprema
Dubravka Zglavnik Horvat
Prijelom teksta
Katarina Belanovi
Aleksandra Horvat i Daniela ivkovi 2013.
ISBN 978-953-169-263-2
Djelo Knjinice i autorsko pravo

autorica Aleksandre Horvat i Daniele ivkovi
ustupljeno je pod licencijom
Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada 3.0 Hrvatska.
Aleksandra Horvat
Daniela ivkovi
Knjinice
i
autorsko pravo
HRVATSKA SVEUILINA NAKLADA
Zagreb, 2013.
Sadraj
Predgovor
. . . . . . . ..................................................... .............................................................
Slobodan pristup informacijama i zatita autorskog prava . ............................. 11

Autorsko djelo . .............................................................................................................. 25
Autor i njegova prava . ................................................................................................. 31
Iznimke i ogranienja od interesa za knjinice i korisnike . ............................... 47
Individualno i kolektivno ostvarivanje autorskog prava . .................................. 59
Javna posudba . ............................................................................................................... 73
Glazbena djela i audiovizualna graa ................................................................... 79
Baze podataka ............................................................................................................... 85
Raunalni programi
Digitalizacija
Web
.................................................................................................
89
...............................................................................................................
93
. . . . . . . . . . . . . . . .................................................... .........................................................
111
Obvezni primjerak . .................................................................................................... 125

Otvoreni pristup . ........................................................................................................ 131
Pitanja i odgovori . ...................................................................................................... 135
Literatura . . . . . . . . . ............................................................................................................. 163
Summary: Libraries and Copyright
................. ........................................................
175
Kazalo . . . . . . . . . . . . . . . . .............................................................................................................. 179

O autoricama . . ............................................................................................................. 188
Sadraj
Predgovor
Zamisao o ovoj knjizi nastala je prije desetak godina, kad je na studiju
bibliotekarstva Filozofskoga fakulteta u Zagrebu pokrenut kolegij Pravni propisi i norme za knjinice. Cilj je novoga kolegija bio pruiti uvid u niz zakonskih
propisa izravno ili neizravno vezanih uz knjinice, knjiniare i korisnike i
tako pomoi studentima da bolje razumiju drutveni kontekst i sredinu u kojoj
knjinice djeluju. Kao pomoni tekst u nastavi iz kolegija koritene su Smjernice
za knjinino zakonodavstvo i politiku u Europi, dokument koji je Odbor za kulturu Vijea Europe pripremio 1998. i zajedno s EBLIDA-om u konanom obliku
objavio 2000. godine. injenica je da svaka strategija razvitka javnih knjinica,
kojom se nastoji stvoriti prikladne uvjete za njihovo djelovanje u pojedinoj zemlji, mora voditi rauna o meunarodnim smjernicama i naelima koja donose meunarodna tijela, a onda i o zakonskim propisima u zemlji, koji mogu
znatno olakati, ili pak, oteati rad knjinica. Smatralo se, dakle, da je korisno
upoznati budue knjiniare s relevantnim zakonskim odredbama koje vrijede
u zemlji i usporediti ih s naelima i smjernicama za razvitak knjinica naznaenim u spomenutim Smjernicama, ali i brojnim meunarodnim dokumentima o
knjinicama, koje su devedesetih godina prologa stoljea usvojile organizacije
poput UNESCO-a, IFLA-e ili Europskog parlamenta. Nastanak tih dokumenata
nesumnjivo je potaknula postupna preobrazba knjinica u hibridne knjinice,
koje su uz tiskanu i drugu analognu grau svojim korisnicima trebale takoer
osigurati pristup digitalnoj grai i izvorima. Knjinice su postupno mijenjale
nain poslovanja, prilagoavajui se promijenjenoj sredini, a od knjiniara se
oekivalo da steknu nove kompetencije, koje svakako ukljuuju i poznavanje
zakonskih propisa kojima se ureuje rad knjinica.
Upoznavanje studenata s naelima na kojima bi trebalo organizirati suvremene knjinice bio je tek poetak. Ako se naela eljelo usvojiti i primijeniti
u praktinom radu, trebalo je i otkloniti mogue prepreke u njihovoj primjeni.
Godine 2003. mala skupina nastavnika okupljena na studiju bibliotekarstva, u
kojoj su bile i autorice, prijavila je tadanjem Ministarstvu znanosti i tehnologije
znanstveni projekt Hibridna knjinica i pristup znanstvenim informacijama. Cilj je
projekta bio ustanoviti prepreke u pretvaranju naih sveuilinih, visokokolPredgovor
skih i gradskih knjinica u hibridne i predloiti rjeenja za njihovo uklanjanje.

Istraivanje je bilo usmjereno prema zakonskim propisima za koje se smatralo
da trebaju osigurati jednak pristup informacijama, bile one u elektronikom
ili u tiskanom obliku. Analizirali smo pojedine knjinine poslove i postupke
unutar tih poslova da bismo otkrili one na ije izvoenje utjeu i posebni zakonski propisi. Pokazalo se da upravo propisi o autorskopravnoj zatiti, a u
neto manjoj mjeri i propisi o zatiti osobnih podataka, mogu uvelike sputati
slobodno poslovanje knjinica i snano utjecati na slobodan pristup informacijama za koji su knjinice zaduene.
Opseg i razmjeri potrebnih promjena u odnosu na dotadanje poslovanje knjinica uvjerili su nas da je knjiniarima potreban prirunik koji e
im pomoi da razumiju kada su i zato ogranieni u slobodnom rukovanju
graom i kako ipak mogu, u pojedinim sluajevima, pomoi korisnicima da
ostvare pravo na slobodan pristup grai i informacijama. Budui da je novi
hrvatski Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, usklaen s Direktivom
EU-a o harmonizaciji nekih aspekata autorskog prava i srodnih prava u informacijskom drutvu, donesen u godini prijave projekta, trebalo je priekati
da se ustale tumaenja pojedinih zakonskih odredbi od interesa i vanosti za
knjinice i dobije uvid u sudsku praksu, koja e pomoi u izradi prirunika o
primjeni autorskog prava u knjinicama. Usto, rad na knjizi otegnuo se i zato
to smo se tek donekle mogle sluiti slinim stranim prirunicima. Naime, naa
je knjiga morala dosljedno slijediti odredbe hrvatskoga Zakona, koje se ipak
razlikuju od odredbi kojima se ureuje podruje autorskog prava u zemljama
angloamerikoga pravnog sustava. O tim razlikama trebaju nai knjiniari,
koji se susreu s mnogobrojnim mrenim stranicama, ugovorima, licencijama
itd. nastalim u drugaijem pravnom sustavu, itekako voditi rauna, jer se mnoga rjeenja ne mogu uvijek doslovce preuzeti.
Pri pisanju knjige mnogo nam je pomogao i uvid u svakodnevni rad u
knjinicama, koji smo stekle drei predavanja o pojedinim aspektima primjene autorskog prava u knjinicama, u sklopu izobrazbe organizirane u Centru
za stalno struno usavravanje knjiniara. Na svojim smo predavanjima od
kolega iz prakse mnogo nauile o pitanjima s kojima se knjiniari svakodnevno susreu. Ne manje vane bile su reakcije studenata bibliotekarstva, koji su,
kao i uvijek, na predavanjima postavljali pitanja, koja su zahtijevala i promiljene odgovore. Zahvaljujemo im svima i na ovome mjestu, jer su nas ohrabrili u
uvjerenju da je ovakva knjiga potrebna i pomogli nam u njezinu sastavljanju.
Svaki prirunik treba pomoi itatelju u usvajanju osnovnih pojmova i
nazivlja pa smo i ovu knjigu koncipirale tako da smo na poetku izloile i obja8
Horvat ivkovi: Knjinice i autorsko pravo
snile osnovne pojmove u podruju autorskog prava, koristei nazivlje iz hrvatskoga Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Kad se nazivi koriteni
u Zakonu za pojedine vrste autorskih djela, grae, postupaka i sl. razlikuju od
prihvaenog knjiniarskog nazivlja, na te smo razlike upozorile. Dakako, neke
smo nazive, osobito one vezane uz novu tehnologiju weba, morale ostaviti u
izvornom, engleskom obliku da smo ih prevele, moglo se dogoditi da ne budu
prepoznati. Nau je nelagodu olakala injenica da slino postupaju i nastavnici engleskog jezika kao jezika struke na pojedinim studijima informacijskih
znanosti. Knjiga je pisana tako da je mogu podjednako koristiti poetnici, ali i
knjiniari kojima primjena autorskog prava u knjinicama nije strana. U njoj
se ipak mjestimice opisuju i pojedina rjeenja koja su primijenile velike strane
knjinice, no uvijek se napominje da se radi o inozemnoj praksi. Redoslijed poglavlja u knjizi nastojale smo uiniti smislenim i prihvatljivim i za one itatelje
koji o autorskom pravu malo znaju, no pojedina se poglavlja mogu itati i kao
zasebne sadrajne cjeline, ako itatelja zanima samo specifina tema. U elji da
olakamo koritenje dodale smo posebno poglavlje s pitanjima i odgovorima,
namijenjeno onima kojima je potreban brz i naelan odgovor. Kazalo na kraju
knjige trebalo bi olakati pronalaenje pojedinih specifinih pojmova na mjestima gdje se o njima vie govori.
elimo posebno zahvaliti recenzentima, prof. dr. sc. Igoru Glihi i mr.
spec. eljki Modruan-Ranogajec, na strpljivom pregledu teksta, korisnim primjedbama i drugoj pomoi koju su nam pruili pri pisanju knjige. Dakako, za
sve nedostatke u tekstu same smo odgovorne. Zahvaljujemo i naim obiteljima
na strpljivosti tijekom duge dvije godine dok je knjiga nastajala, i na ohrabrivanju koje nam je bilo neizmjerno dragocjeno u trenucima sumnje.
Iako se neke odredbe Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima jo
uvijek tek uvode u ivot, vjerujemo da su hrvatski knjiniari postali svjesni
njihove vanosti za rad knjinica, posebno pri osiguranju pristupa digitalnim
izvorima, ali i u poslovanju s tiskanom graom. Nadamo se da e im ova knjiga
pomoi u svakodnevnom radu.
U Zagrebu, lipnja 2009.

Autorice
Predgovor
Slobodan pristup informacijama

i zatita autorskog prava
Dananje su knjinice obrazovne, kulturne i informacijske ustanove
koje pridonose znanju, obavijetenosti i demokraciji. Prva im je zadaa omoguiti korisnicima da slobodno pristupe grai i informacijskim izvorima koji
im trebaju za rad, uenje, obavijetenost ili razonodu. Pravo pojedinca na slobodan pristup informacijama izvodi se iz temeljnog ljudskog prava na slobodu
izraavanja: slobodno govoriti moe samo onaj tko poznaje temu o kojoj namjerava govoriti. Knjinice u svojim zbirkama nude razliite vrste grae i izvora
koji pojedincu mogu pomoi da stvori i oblikuje miljenje o mnogim temama
i da o njima govori ili pie. Pomaui pojedincima u oblikovanju i izraavanju
miljenja i stajalita, knjinice pomau u ukljuivanju ireg kruga graana u
drutveni ivot i tako takoer posredno pridonose razvitku demokracije. Usto,
u drutvu znanja koje nastaje, knjinice moraju nastojati da informacije koje
pruaju budu ne samo relevantne nego i takve da doista pridonose stvaranju
i poveanju znanja. Danas se osobito naglaava i to da knjinica treba pruiti
jednak pristup svima, to znai da svaki korisnik mora moi dobiti informaciju
koja mu treba, bez obzira na njezinu vrstu i nain na koji se moe koristiti.
Rije informacija ovdje treba shvatiti ire od njezina osnovna znaenja
obavijesti, kao generiki naziv koji obuhvaa raznovrsnu grau koja se moe
nai u knjinicama. Znatan dio te grae ine autorska djela nastala u razliitim
razdobljima i u razliitim dijelovima svijeta. Bitno je obiljeje tih djela originalnost koju su im udahnuli njihovi autori.
U brojnim meunarodnim dokumentima o knjinicama, to su ih objavili IFLA, UNESCO, Vijee Europe, EBLIDA pa i Europski parlament, istie se
da se knjinice u svojem poslovanju moraju voditi zakonskim propisima koji
su na snazi u njihovoj zemlji. Obveza pridravanja zakonskih propisa svakako ukljuuje i potivanje odredbi o postupanju s autorskim djelima. Smjernice
za knjinino zakonodavstvo i politiku u Europi Vijea Europe/EBLIDA-e iz 2000.,
koje donose naela kojima bi se trebale voditi suvremene europske knjinice,
jo su specifinije pa izriito navode da reproduciranje u knjinicama mora biti
usklaeno s nacionalnim zakonom o autorskom pravu.
Slobodan pristup informacijama i zatita autorskog prava
11
Autorovo pravo da slobodno raspolae svojim djelom u nekim je zemljama, pa tako i u Hrvatskoj, zajameno ustavom. Ustav Republike Hrvatske
oslanja se i na Opu deklaraciju o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda iz 1948.
godine, koja autorima jami zatitu moralnih i materijalnih interesa na njihova
djela. Autorsko je pravo u nas, dakle, svrstano meu osnovna ljudska prava i
stoga je po vanosti izjednaeno s pravom na slobodu izraavanja. Podruje
autorskog prava ureuju zakoni pojedinih zemalja, ali na njega uvelike utjeu
i meunarodni ugovori i konvencije. Autorsko se pravo bavi podrujem zatite
stvaratelja i njihovih djela iz podruja knjievnosti, znanosti i umjetnosti.
Zamisao o tome da autor ima pravo raspolagati svojim djelom tako da
od njega ima i financijsku korist nalaze neki autori jo u Starom vijeku, neki
ga veu uz izum tiska, no injenica je da se autorsko pravo poinje zakonski
ureivati tek u 18. stoljeu. Od tada do danas obrazlae se potrebom da se autoru nadoknadi vrijeme i trud koje je uloio u stvaranje djela i da mu se prui
ekonomska sigurnost, koja e ga potaknuti na daljnje stvaranje. Kao to postolar izradi i proda cipele i od te zarade ivi neko vrijeme, to mora biti mogue i
autoru.
O autorskim se djelima, osobito u anglo-amerikoj strunoj literaturi,
esto govori kao o intelektualnom vlasnitvu njihovih stvaratelja. Vlasnitvo
duhovne tvorevine, kakva je autorsko djelo, znatno se razlikuje od vlasnitva
na stvari. Dok vlasnik kue ili nekog predmeta moe s njima initi to ga volja i
ne mora dopustiti nikome drugome da se njima slui, intelektualno je vlasnitvo ogranieno na samo neka djela i traje odreeno vrijeme. Knjinice, pak, koje
su vlasnice primjeraka knjiga i druge grae u svojemu fondu moraju, meutim, znati da je njihovo pravo vlasnitva ogranieno autorskim pravom kad ta
graa sadrava zatiena autorska djela.
U pravnoj je teoriji intelektualno vlasnitvo naziv za niz prava kojima
se tite intelektualne tvorevine. Uz autorsko i njemu srodna prava obuhvaa i
druga prava, kao to su prava industrijskog vlasnitva, tj. prava na iskoritavanje tehnikih izuma i unapreenja, industrijskog dizajna, igova (robnih marki), oznaka zemljopisnog podrijetla proizvoda i usluga, topografije integriranih
krugova i zatitu tajnih informacija. Prava industrijskog vlasnitva tite se posebnim zakonima, npr. zakonom o industrijskom dizajnu ili zakonom o igu.
Tehniki izumi tite se patentima. Ipak, granica izmeu industrijskog vlasnitva i autorskog prava nije uvijek iskljuiva pa proizvodi industrijskog dizajna,
na primjer, mogu biti zatieni i autorskim pravom.
Autorovo pravo da slobodno koristi svoje djelo odnosno da dopusti ili
ne dopusti njegovo koritenje, lako moe doi u suprotnost sa eljom i nasto12
janjem drutva da svim pojedincima osigura slobodan pristup grai, velik dio
koje ine autorska djela. Drutvo mora voditi rauna i o jednostavnoj injenici
da knjievna, umjetnika ili znanstvena djela ne nastaju ni iz ega, da njihovi
autori najprije itaju druge autore i iz njihovih djela ue ili ih ona potiu i nadahnjuju; znanstvenici svoja istraivanja temelje na prethodno objavljenim radovima drugih znanstvenika. Dakle, eli li se potaknuti stvaranje novih autorskih djela, umjetnikih i znanstvenih, prijeko je potrebno omoguiti slobodan
pristup objavljenim autorskim djelima. Zato su pojedine zemlje, a napose one
u razvoju, veoma zainteresirane za slobodan promet knjievnih, umjetnikih,
znanstvenih i drugih djela, jer o njima ovisi njihov gospodarski, znanstveni i
kulturni razvitak.
Interes mnogih zemalja, napose interes razvijenih zemalja Zapada, treba traiti u injenici da trgovina knjievnim i umjetnikim djelima donosi znatan prihod. U razvijenim zemljama Zapada ekonomski pokazatelji svjedoe o
stalnom rastu udjela prihoda od intelektualnog vlasnitva u ukupnom gospodarskom prihodu zemlje. etvrtina ukupnog izvoza SAD-a, na primjer, zasniva se na intelektualnom vlasnitvu. Posebno velik prihod ostvaruju glazbena i
filmska industrija. U tom je smislu intelektualno vlasnitvo dio meunarodne
trgovine i usklaeno je s nekoliko vanih meunarodnih trgovinskih ugovora.
Moda je najvaniji Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog
vlasnitva, inae poznat po akronimu engleskog naziva TRIPS, koji od 1994.
obvezuje sve zemlje lanice Svjetske trgovinske organizacije (WTO). Strah od
trgovinskih sankcija i ukidanja povlastica koje donosi status povlatene nacije
ima vanu ulogu u ponaanju zemalja lanica i znatno pridonosi uvrivanju
i potivanju reima autorskih prava. Vanu ulogu u ureivanju meunarodnog reima autorskog prava ima takoer Svjetska organizacija za intelektualno
vlasnitvo (WIPO), tijelo Ujedinjenih naroda. Utjecaj odluka koje su usvojene
na diplomatskoj konferenciji to ju je organizirala Svjetska organizacija za intelektualno vlasnitvo 1996. u enevi, ogleda se u nizu zakona o autorskom
pravu koje su pojedine zemlje lanice Ujedinjenih naroda donijele i usvojile na
prijelazu stoljea.
U elji da uvrsti svoje unutarnje trite i olaka njegovo funkcioniranje
Europska je unija u posljednjih petnaestak godina usvojila niz direktiva koje s
razliitih aspekata ureuju podruje autorskog prava. Direktive su obvezujue
za zemlje lanice, koje s njima moraju uskladiti svoje nacionalno zakonodavstvo pa i za Hrvatsku, koja Uniji eli pristupiti.
Dananje je drutvo, dakle, obiljeeno dvjema suprotstavljenim tenjama koje nastoji pomiriti: ono s jedne strane nastoji udovoljiti interesima i poSlobodan pristup informacijama i zatita autorskog prava
13
trebama korisnika djela, a s druge eli zatititi prava autora, jer se bez njihova
stvaralatva teko moe dalje razvijati. Dodue, interesi autora nositelja prava
i korisnika njihovih djela i prije su bili u suprotnosti, no u analognom svijetu
koji smo poznavali gotovo do kraja dvadesetog stoljea, ipak je bila uspostavljena ravnotea, koja je omoguivala da i autori i korisnici djela ostvare svoje interese. Tu ravnoteu danas ozbiljno naruava digitalna tehnologija, koja
omoguuje trenutano reproduciranje i distribuiranje djela u uvijek jednako
besprijekornim primjercima i lako unoenje preinaka. U strahu da e im djela
biti koritena bez njihova znanja autori su se udruili u razliite organizacije nositelja prava koje zagovaraju interese lanova i prilino uspjeno utjeu
na pootrenje zatite autorskog prava. Djela se od neovlatenog pristupa tite
razliitim tehnikim mjerama, a pristup se sve ee doputa iskljuivo temeljem posebnih ugovora izmeu nositelja autorskih prava i korisnika. Usto, u
posljednjih se tridesetak godina poveava broj i opseg zakonskih odredbi koje
se tiu tzv. srodnih i drugih prava, to znai i da korisnici djela imaju sve vee
obveze prema razliitim nositeljima prava.
S druge strane razliite udruge civilnog drutva, posebno udruge potroaa, ali i knjiniarske udruge koje zastupaju interese korisnika knjinica,
upozoravaju da odve stroga zatita autorskih djela ozbiljno ugroava slobodan pristup grai, zajamen kao osnovno ljudsko pravo. Pretjerana zatita autorskih djela, tvrde, slabi sposobnost drutva da potakne stvaranje novih djela, a za njih je zainteresirano svako drutvo koje se eli razvijati. Usto, veina
intelektualnog vlasnitva financira se iz javnih sredstava pa bi i o toj injenici
trebalo voditi rauna. Previe strogom reimu zatite autorskih prava ozbiljno
se prigovara i zato to nain na koji je to podruje danas ureeno favorizira
razvijene zemlje, u kojima su autorska djela strogo zatiena pa za njihovo koritenje treba platiti znatnu naknadu, na utrb zemalja u razvoju koje ta djela
uvoze, jer su im prijeko potrebna za daljnji razvitak. Zemlje u razvoju moraju
odvajati znatna sredstva za kupnju asopisa, baza podataka, patenata itd. iz
razvijenih zemalja, a njihovo vlastito tradicionalno znanje esto nije zatieno i
moe ga svatko koristiti.
Zato se danas na meunarodnoj razini raspravlja o moguem preoblikovanju dosadanjeg reima autorskog prava i donoenju meunarodnih dokumenata koji bi ga pomogli urediti. Jesmo li jo daleko od meunarodnog
ugovora o autorskom pravu, ili e on ipak biti razmjerno brzo donesen, jo ne
znamo.
Sigurno je, meutim, da interes drutva za uvanje prava autora svakako mora biti usklaen s drugim interesima i pravima, poput prava pojedinca
14
da slobodno govori i pie, da se obrazuje, da oponaa druge, da se natjee. O

tome kako je ureeno autorsko pravo ovise i sloboda izraavanja i obrazovanje
i mogunost pristupa kulturnoj batini.
Za autorsko pravo posebno bi trebale biti zainteresirane knjinice, jer
u svojim zbirkama uvaju i daju na koritenje i brojna autorska djela, od kojih
su mnoga zatiena autorskim pravom. Pri davanju na koritenje esto primjenjuju neki od tehnikih postupaka umnoavanja djela kojima raspolau: fotokopiraju, mikrofilmiraju, skeniraju, digitaliziraju i sl. No sama injenica da
je knjinica vlasnik legitimno nabavljenog primjerka autorskog djela ne znai
da smije s njim initi to ju je volja. Davanje doputenja za umnoavanje djela osnovno je pravo autora i stoga knjiniari kao posrednici izmeu autora
i korisnika, moraju dobro poznavati razliite odredbe koje ureuju podruje
autorskog prava. U knjinicama se autorska djela i posuuju, izvode, prikazuju, priopuju javnosti, izlau, opisuju, saimaju i komentiraju. Knjiniari zato
moraju imati na umu da u svakodnevnom radu, brinui se za korisnike, mogu
lako nesvjesno prekriti zakonske propise.
Reeno je ve da je prva zadaa knjinica omoguiti pristup grai, no
one imaju i ne manje vanu zadau skrbi za knjinu batinu. Knjinice su odgovorne za grau koju su naslijedile od prethodnih generacija kao i za prijenos
suvremene grae generacijama koje dolaze. Ta odgovornost podrazumijeva
zatitu intelektualnog sadraja djela, ali i materijalne podloge na kojoj su djela
zabiljeena. Tonije, materijalna zatita prethodi zatiti intelektualnog sadraja, ona je njezin preduvjet. Previe stroga zatita intelektualnog sadraja moe
ozbiljno ugroziti sposobnost knjinice da zatiti materijalnu podlogu djela pa
knjiniari, ali i zakonodavci, moraju i o tome voditi rauna.
* * *
Do 18. stoljea, kad nastaje tumaenje autorskog prava kojim se sluimo
i danas, odnos izmeu autora i njegovog djela odreivala su specifina obiljeja
drutva i vremena. U starom Rimu trgovci knjigama, koji su ujedno nakladnici,
kupuju rukopis djela od autora i smiju ga dalje umnoavati. Vlasnik rukopisa
vlasnik je i djela i moe s njim initi to hoe. Autori moraju nai pokrovitelja
koji e vjerovati u njihov rad i novano im pomagati. Izraz mecenatstvo, koji
se i danas rabi, potjee od imena jednog takvog rimskog dobrotvora i pokrovitelja, Mecenata, koji je ostao zabiljeen u povijesti zbog toga to je pomagao
autorima.
Znanstveni rad u razdoblju koje nazivamo Starim vijekom uvelike je vezan uz utvrivanje autorstva, pa se brojni uenjaci toga doba bave lingvistikim
15
i stilistikim analizama kako bi utvrdili je li neki tekst napisala odreena osoba,

svrha je bavljenja autorima iskljuivo utvrivanje autentinosti pojedinih vjerskih tekstova, kako bi ih se moglo odvojiti od apokrifa. Utvrivanje originalnosti djela i njegovo atribuiranje slue utvrivanju biblijskog kanona.
U Srednjem vijeku jo uvijek ne postoji ideja o vanosti autorske osobnosti u dananjem smislu. Antiki se i kranski autori, dodue, koriste u nastavi i smatraju se autoritetima, no onodobne tekstove karakterizira anonimnost
i nesigurnost atribucija. Kranska poniznost autora mogui je razlog preuivanja autorovog imena pa Curtius, na primjer, spominje propise Salvijana,
Sulpicija Severa i drugih, koji pisca odvraaju od grijeha tatine (vanitas terrestris). Citiranje u dananjem smislu ne postoji: u tekstove ranijih autora koje
prepisuju i kompiliraju mnogi prepisivai umeu vlastite komentare, koje ne
oznauju posebno. Goldschmidt navodi da se rukopisi tek ponekad identificiraju po imenu autora, a ee po imenu prepisivaa ili vlasnika.
Izum tiska sredinom 15. stoljea stvorit e novu profesiju tiskara, koji
je ujedno nakladnik (izdava) i knjiar. Tiskanje knjiga je skupo, meu ostalim
i zato to tiskar mora nai i nabaviti dovoljno zanimljiv rukopis, izliti potrebna slova i pripremiti tekst za tisak. U to su vrijeme naklade relativno male, a
primjerci skupi pa da bi se izdavanje isplatilo, treba izbjei mogunost da neki
drugi tiskar izda pretisak istoga djela, to je uvijek jednostavnije i isplativije.
Nakladnici stoga trae i dobivaju od vlasti tzv. privilegije, iskljuivo pravo na
tiskanje i prodaju knjiga na odreenom podruju. Prvi je nakladniki privilegij
na pet godina podijeljen 1469. godine u Veneciji tiskaru Johannu von Speyeru.
Da je nakladnik dobio privilegij moe se vidjeti iz podatka otisnutog na knjigama iz tog doba koji obino glasi Cum privilegio... Krajem 15. i poetkom 16.
stoljea privilegiji se podjeljuju i autorima. Henneberg zakljuuje da su u privilegije ve ukljueni elementi koji e poslije ui u zakonske propise o autorskom
pravu, poput iskljuivosti prava, ogranienosti trajanja prava i sankcija.
U Engleskoj je 1662. godine Parlament donio Licensing Act, kojim se
zabranjuje tiskanje knjiga za koje prethodno nije dobivena dozvola i koje nisu
upisane u registar knjiarske organizacije (Stationers Company). Svrha je toga
zakona zapravo bila nadzirati naslove koji se objavljuju. Godine 1710. usvojio
je Parlament nov zakon poznat kao Zakon kraljice Ane, koji je autorima dao iskljuivo pravo tiskanja u trajanju od 14 godina od objave knjige uz mogunost
produljenja prava na jo 14 godina. Autori ve tiskanih knjiga dobili su iskljuivo pravo tiskanja u trajanju od 21 godine. Uvjet za priznavanje prava bila je
autorova obveza da knjigu registrira pri organizaciji knjiara i poloi devet primjeraka knjige za potrebe sveuilita i knjinica. Zakon kraljice Ane smatra se
16
prvim zakonom o autorskom pravu, a u njegovu se uvodu kae da mu je svrha

potaknuti uene ljude na sastavljanje i pisanje korisnih knjiga.
U Francuskoj su nakon revolucije 1789. privilegiji ukinuti, no ubrzo je
donesen dekret o kazalitima koji je propisao da se djelo ivuega autora nigdje
u zemlji ne smije prikazivati bez njegova formalnog pisanog pristanka. Godine
1793. donesen je i dekret o vlasnitvu autora, kojim se autorima tekstova, slikarima i skladateljima priznaje iskljuivo pravo izdavanja, distribucije i prodaje
djela za ivota, a njihovim nasljednicima deset godina poslije autorove smrti.
Veina europskih zemalja svoje prve zakone o autorskom pravu dobiva
u 19. stoljeu. U Austrijskom carstvu prvi je zakonski propis, Carski patent o
zatiti knjievnog i umjetnikog vlasnitva, usvojen 1846. godine (u Hrvatskoj
i Slavoniji primjenjuje se od 1853.), jamio autoru pravo na koritenje djela za
ivota, a nasljednicima 30 godina poslije autorove smrti. Slijedio je Ugarskohrvatski Zakon o autorskom pravu iz 1884. koji se primjenjivao na podruju
Hrvatske i Slavonije i u kojemu je trajanje zatite autorskog djela produeno
na 50 godina nakon autorove smrti. U Dalmaciji i Istri, kao posebnom dijelu
Austro-Ugarske Monarhije, vrijedio je Zakon iz 1895.
Kraljevina Jugoslavija prvi zakon o autorskom pravu donosi 1929. godine, a do tada se primjenjuju ranije vaei austrijski odnosno ugarsko-hrvatski
zakoni. U socijalistikoj Jugoslaviji prvi je zakon donesen 1946., zatim slijede
zakoni iz 1957., 1968. i 1978. Zakon iz 1946. bio je posebno restriktivan; ograniavao je imovinska prava autora i posebno njihovih nasljednika iji je krug bio
znatno suen, djela je bilo mogue prikazivati i izvoditi bez autorove dozvole,
a doputao je i mogunost nacionalizacije imovinskih prava u opem interesu
ili interesu narodne obrane. Kasniji su zakoni ipak usklaivani s odredbama
Bernske konvencije za zatitu knjievnih i umjetnikih djela.
Hrvatska je, postavi neovisnom dravom, Zakonom o preuzimanju
saveznih zakona iz oblasti prosvjete i kulture iz 1991. preuzela Zakon o autorskom pravu SFRJ iz 1978. s izmjenama i dopunama iz 1986. i 1990. Godine 1993.
donesene su izmjene i dopune toga Zakona, iji je proieni tekst objavljen
u Narodnim novinama 1999. Izmjene i dopune bile su potrebne radi usklaivanja hrvatskoga zakonodavstva sa Sporazumom TRIPS. Donoenjem novoga
Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima 2003. godine Hrvatska je uskladila svoje zakonodavstvo s direktivama Europske unije koje ureuju pitanja
intelektualnog vlasnitva.
* * *
17
Autorsko je pravo, dakle, uvedeno kao poticaj autorima da mogu i dalje

stvarati i ivjeti od svojega rada. Zakonskim se propisima utvruju imovinska,
moralna i druga prava stvaratelja i nositelja prava i stvaraju uvjeti u kojima je
mogue nadzirati koritenje djela i osigurati da se autorima plati pravina naknada. Ipak, autorsko je pravo ogranienog trajanja pa meunarodni ugovori
i pojedini nacionalni zakoni o autorskom pravu razliito utvruju njegov rok.
Pojedine vrste autorskih djela imale su u prolosti i razliito trajanje zatite,
na primjer fotografska djela ili raunalni programi bili su zatieni krae od
knjievnog ili glazbenog djela no u posljednjih su se desetak godina zamjetno
ujednaili rokovi zatite za sve vrste autorskih djela i produljilo se trajanje zatite. Tako je danas u velikom dijelu svijeta pa i u Hrvatskoj autorsko djelo, bez
obzira na medij, zatieno za ivota autora, cijelu godinu u kojoj je autor umro
i iduih 70 godina.
Autorsko se pravo razmjerno brzo mijenja, jer mora pratiti promjene u
tehnologiji i drutvu. Izum Edisonovog fonografa (1877.), gramofona (1887.),
kinematografskog aparata brae Lumire (1895.), radija (poetkom 20. st.), televizije (1. polovica 20. st.), a kasnije i satelitske televizije, novi naini umnoavanja teksta ezdesetih godina (fotokopiranje, mikrofilmiranje), raunalni
programi u osamdesetim godinama i internet u devedesetima, stvorili su nove
mogunosti objavljivanja, distribucije, ali i koritenja djela. Te su promjene najprije potaknule priznavanje tzv. srodnih ili susjednih prava, poput prava izvoaa, prava proizvoaa zvunih snimki i prava organizacija za radiodifuziju.
Kasnije se u zakonske propise uvode i druga nova prava kao izravna posljedica
razvitka tehnologije i promjena u nainu proizvodnje, distribucije i koritenja
autorskih djela.
Zakonski propisi o autorskom pravu ukljuuju takoer sankcije za povrede prava. Sankcije mogu biti predviene i u kaznenom zakonu. Autorska se
prava u nas najvie tite graanskopravnom zatitom, to znai da autor moe
od osobe koja je povrijedila pravo zatraiti prestanak radnje koja pravo vrijea, popravak nastale tete i naknadu prouzroene tete. Novanu je naknadu
mogue traiti i pri povredi autorskih moralnih prava, kad i nije nastala imovinska teta. U Hrvatskoj su za tube zbog povrede autorskog prava nadlena
etiri trgovaka suda, u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu. Autorsko se pravo titi
i kaznenopravnom zatitom, no ona se ograniava na tee povrede autorskog
prava koje su u zakonu opisane kao kaznena djela. Takvo je djelo, na primjer,
povreda prava na priznavanje autorstva, prava na potovanje cjelovitosti djela
i neovlateno koritenje autorskog djela. Autorska se djela tite i sankcijama
za prekraje u koje se ubrajaju, primjerice, prisvajanje tuega autorskog djela,
18
neovlateno mijenjanje djela i neoznaivanje autorstva. Autorska prava tite se i

upravnopravnom zatitom kad policija ili carinska sluba spreava uvoz i trgovinu neovlateno umnoenim autorskim djelima (obino piratiranim CD-ima
ili raunalnim programima).
Meunarodno ureenje autorskog prava i srodnih prava

Uz nacionalne zakone o autorskom pravu s vremenom je nastao i niz
meunarodnih dokumenata koji obvezuju zemlje potpisnice. Njihov nastanak
bio je potreban zbog toga to su knjievna i umjetnika djela nastala u jednoj
zemlji esto zanimljiva i korisnicima u drugim zemljama. U svim se zemljama
izdaju prijevodi knjievnih djela, izvode se glazbena i kazalina djela stranih
autora i uvoze filmovi. Budui da zakoni o autorskom pravu vrijede samo na
teritoriju drave u kojoj su doneseni, postavilo se pitanje kako zatititi autorska
djela od nedoputenog koritenja izvan granica drave. Henneberg navodi da
pojedine drave ve u 19. stoljeu poinju sklapati bilateralne ugovore o autorskom pravu i da je prvi takav dvostrani ugovor sklopljen 1840. izmeu Austrije
i Sardinije. Neujednaenost odredbi u ugovorima i potreba za sklapanjem velikog broja ugovora potaknuli su razmiljanje o stvaranju meunarodne unije
za priznavanje prava autora.
Bernska konvencija za zatitu knjievnih i umjetnikih djela

Godine 1886. na diplomatskoj konferenciji u Bernu potpisana je Konvencija o stvaranju meunarodne unije za zatitu knjievnih i umjetnikih djela. Poslije poznata kao Bernska konvencija za zatitu knjievnih i umjetnikih
djela, stupila je na snagu 1887. godine. S vremenom je doivjela vie revizija
koje su potvrene na diplomatskim konferencijama odranima u Berlinu 1908.,
Rimu 1928., Bruxellesu 1948., Stockholmu 1967. i Parizu 1971. Danas je sjedite Unije u Svjetskoj organizaciji za intelektualno vlasnitvo (WIPO) u enevi.
Bernska je konvencija prvi multilateralni meunarodni ugovor o autorskom
pravu, koji stranim autorima osigurava nacionalni tretman uz potovanje minimalnih konvencijskih moralnih i imovinskih prava. Autorsko pravo stjee se
stvaranjem djela i za njegovo priznavanje nije potrebno ispuniti nikakve formalne uvjete. Konvencija predvia neobvezatni opi rok zatite djela za autorova ivota i 50 godina poslije smrti. Danas Bernska unija ima 162 lanice.
Hrvatska je vezana odredbama Bernske konvencije aktom o sukcesiji iz 1992.
godine. Berlinskom revizijom Konvencije ukljueni su u zatitu i filmovi, dok
su zvune snimke zatiene posebnom, Rimskom konvencijom.
19
Univerzalna konvencija o autorskom pravu

Dvije velesile, Sovjetski Savez i SAD, nisu bile potpisnice Bernske konvencije pa je UNESCO pedesetih godina prologa stoljea priao izradi meunarodne konvencije koja bi mogla zadovoljiti drave koje nisu vezane odredbama Bernske konvencije. Univerzalna konvencija o autorskom pravu potpisana
je u enevi 1952. godine, a u Parizu je 1971. usvojena revizija. Kao formalnu
obvezu Konvencija trai otiskivanje znaka (copyright) na publikaciji uz podatak o nositelju prava i godini prvog izdanja. Minimalno trajanje zatite djela
jest za autorova ivota i 25 godina poslije smrti. Hrvatska je vezana uz Konvenciju aktom o sukcesiji iz 1992.
Rimska konvencija
Meunarodna konvencija za zatitu umjetnika izvoaa, proizvoaa
fonograma i organizacija za radiodifuziju, poznata kao Rimska konvencija, po
gradu u kojemu je usvojena 1961. godine, prvi je multilateralni meunarodni
ugovor o srodnim pravima, tj. o pravima izvoaa, proizvoaa zvunih snimki i organizacija za radiodifuziju za njihove izvedbe odnosno snimke. Mogu joj
pristupiti sve drave vezane odredbama Bernske ili Univerzalne konvencije.
Hrvatska je Konvenciju ratificirala 1999. godine. U skladu s odredbama Rimske konvencije zatita srodnih prava ne utjee na autorska prava niti ih moe
mijenjati. Kao i Bernska konvencija, ona jami nacionalni tretman, tj. stranim
dravljanima osigurava se jednak tretman kao vlastitim dravljanima. Oznaka
h i godina prve objave snimke (fonogramska godina) na zvunim snimkama
znae da je snimka meunarodno zatiena.
Svjetska organizacija za intelektualno vlasnitvo WIPO

Jedna od najznaajnijih meunarodnih organizacija koje djeluju u podruju autorskog prava, ali i industrijskog vlasnitva, jest Svjetska organizacija za intelektualno vlasnitvo (World Intellectual Property Organization
WIPO), koja danas ima 184 lanice. Osnovana je 1967. godine donoenjem
Konvencije o osnivanju Svjetske organizacije za intelektualno vlasnitvo. Svrha
joj je promicati i na meunarodnoj razini usklaivati zakonske propise o autorskom pravu kako bi se olakao izvoz tehnologije u zemlje u razvoju i tako
pomoglo njihovu razvitku. WIPO promie razvitak efikasnih mjera za zatitu
intelektualnog vlasnitva i usklaivanje nacionalnog zakonodavstva, obavlja
administrativne poslove vezane uz primjenu Bernske konvencije, potie izradu
i donoenje meunarodnih ugovora o intelektualnom vlasnitvu, prua prav20
ne i tehnike savjete dravama lanicama te naruuje i provodi istraivanja o

autorskom pravu. Na inicijativu Argentine i Brazila, kojima se pridruilo jo
trinaest zemalja u razvoju, WIPO je 2004. godine pokrenuo poseban program,
Razvoj na dnevnom redu (Development Agenda). Pokretanju programa prethodilo je donoenje enevske deklaracije o budunosti WIPO-a, koju je potpisao
velik broj pojedinaca i nevladinih organizacija meu kojima i IFLA, a u kojoj se
od WIPO-a trai da preispita svoju politiku prema intelektualnom vlasnitvu i
da pritom vodi rauna o potrebama zemalja u razvoju. U Deklaraciji se istie da
je tim zemljama pristup intelektualnom vlasnitvu prijeko potreban za gospodarski razvoj, no da ga esto onemoguuje previe stroga zatita, koju nameu
razvijene zemlje. WIPO je primjedbe prihvatio i organizirao niz meudravnih
sastanaka na kojima su se razmatrali prijedlozi zemalja u razvoju vezani uz
olakavanje reima zatite intelektualnog vlasnitva na svjetskoj razini. Godine 2005. osnovao je posebno tijelo, Privremeni odbor za prijedloge vezane uz
Razvoj na dnevnom redu (PCDA), sa zadaom da razmotri i uskladi pristigle
prijedloge promjena u reimu zatite. U sklopu programa izraene su i objavljene studije o iznimkama i ogranienjima od zatite autorskim pravom, koje
upozoravaju na prepreke u pristupu intelektualnom vlasnitvu i predlau naine njihova uklanjanja. etiri su studije posveene iznimkama i ogranienjima
od zatite za posebne sluajeve ve dovrene, meu njima i ona o iznimkama
i ogranienjima za potrebe slijepih i slabovidnih osoba. Oekuje se izrada pete
studije, koja bi trebala biti posveena iznimkama i ogranienjima za potrebe
nastave i uenja na daljinu.
Od meunarodnih ugovora WIPO-a svakako treba spomenuti Ugovor
o autorskom pravu Svjetske organizacije za intelektualno vlasnitvo (WIPO
Copyright Treaty WCT) i Ugovor o izvedbama i fonogramima Svjetske organizacije za intelektualno vlasnitvo (WIPO Performances and Phonograms
Treaty WPPT). Oba su ugovora popularno nazvana internetski ugovori, jer se
njima rjeava pitanje autorskih prava u digitalnom okruenju. Usvojeni su na
diplomatskoj konferenciji u enevi 1996. godine; Hrvatska ih je potpisala 1997.,
ratificirala 2000., a stupili su na snagu 2002. godine. Ugovori dopunjuju odredbe Bernske konvencije i ine je primjenjivom i u digitalnom okruenju. Prema
Ugovoru o autorskom pravu prijenos djela u digitalni medij smatra se aktom
reproduciranja za koje je potrebno doputenje autora, raunalni se programi
tite kao knjievna djela, a baze podataka ukljuene su meu zbirke, koje prema
izboru ili rasporedu sadraja ine intelektualne tvorevine. Pravo iznajmljivanja
djela utvreno je kao posebno pravo. U naine priopavanja djela ukljueno
je takoer stavljanje djela na raspolaganje javnosti tako da svatko moe imati
21
pristup djelima s mjesta i u vrijeme koje pojedinano odabere (l. 8.). Tako
je objavljivanje djela na internetu izjednaeno s ostalim nainima priopavanja
djela, a autoru je omogueno nadzirati njegovo koritenje.
Ugovor o izvedbama i fonogramima (WPPT) oslanja se na Rimsku
konvenciju i dopunjuje je. No za razliku od Rimske konvencije WPPT priznaje
izvoaima i moralna prava, tj. pravo da im ime bude oznaeno i pravo da se
njihova izvedba ne mijenja. Izvoaima se za njihove izvedbe priznaju ista
imovinska prava koja se inae jame autorima, a zajameno im je i pravo na
naknadu za koritenje izvedbi. Naknada za koritenje jami se takoer proizvoaima zvunih snimki za svako koritenje. Bilo je predvieno da WPPT
sadrava i odredbe o zatiti audiovizualnih djela, no od toga se odustalo pa se
Ugovor odnosi samo na zvune izvedbe.
WIPO-ov Stalni odbor za autorsko pravo i srodna prava ve nekoliko
godina radi na izradi ugovora o audiovizualnim djelima i ugovora o radiodifuzijskom emitiranju. Diplomatska konferencija na kojoj bi se ti ugovori usvojili
bila je najavljena za 2007. godinu, no kako nije postignut dogovor zbog suprotstavljenih miljenja predstavnika radiodifuzijskih organizacija koje se zalau
za strog reim zatite i predstavnika nevladinih organizacija i zemalja u razvoju, koji mu se protive, konferencija nije odrana.
TRIPS
Intelektualno vlasnitvo postalo je danas jednom od najvanijih sastavnica meunarodne trgovine osobito u razvijenim zemljama. Industrija zabave
ili industrija raunalnih programa, na primjer, propulzivne su i mone gospodarske grane koje dravama donose znatan prihod. Vlada SAD-a odluila je jo
osamdesetih godina prologa stoljea ukljuiti pitanja intelektualnog vlasnitva u multilateralne trgovinske pregovore voene u sklopu Opega sporazuma o carinama i trgovini (General Agreement on Tariffs and Trade GATT).
Tako je pravo intelektualnog vlasnitva postalo prvorazredno trgovako i gospodarsko pitanje. Godine 1994. u sklopu pregovora osnovana je Svjetska trgovinska organizacija (World Trade Organization WTO) sa zadaom da vodi
pregovore o razliitim multilateralnim trgovakim ugovorima i pomae pri
njihovu sklapanju. Za intelektualno je vlasnitvo relevantan spomenuti Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasnitva (Agreement on
Trade-Related Aspects of Intellectual Property Rights TRIPS), potpisan 1994.
Od 1995. godine TRIPS obvezuje potpisnice da potuju odredbe Bernske konvencije za zatitu knjievnih i umjetnikih djela i odredbe Rimske konvencije
22
koje se tiu imovinskih prava autora i srodnih prava, no ne sadrava odredbe

o moralnim pravima. Zemlja koja eli ui u WTO mora prihvatiti TRIPS i provesti mehanizme koji tite intelektualno vlasnitvo, a za nepotivanje odredbi
TRIPS-a postoje i kazne, npr. uvoenje trgovakih sankcija. TRIPS djeluje kao
meunarodni zakon i utjee na politiku pojedinih drava u odnosu na trgovinu
uslugama, uklanjanje prepreka ulaganjima i zatitu intelektualnog vlasnitva.
TRIPS je znatno ojaao i proirio prava intelektualnog vlasnitva.
Direktiva EU-a o harmonizaciji nekih aspekata

autorskog prava i srodnih prava u informacijskom drutvu
Na razini Europske unije od devedesetih je godina 20. stoljea doneseno
vie direktiva koje se tiu intelektualnog vlasnitva, a od zemalja lanica oekuje se da s njima usklade svoje nacionalne zakone. Za podruje autorskog prava
vana je najprije Direktiva o harmonizaciji nekih aspekata autorskog prava i
srodnih prava u informacijskom drutvu iz 2001., kojom Unija nastoji osigurati
funkcioniranje unutarnjeg trita usklaivanjem nacionalnih zakona o autorskom pravu. U preambuli se kae kako se nije smatralo potrebnim stvarati nova
rjeenja zatite intelektualnog vlasnitva, ve se nastojalo nai odgovarajua
rjeenja za nove naine i oblike iskoritavanja djela. Potreba za zatitom djela
obrazlae se na poznat nain: autori trebaju biti primjereno nagraeni za svoj
rad, a proizvoai grae moraju moi financirati svoj rad. Da bi se moglo osigurati odgovarajue nagraivanje autora i proizvoaa, potrebna je zakonska
zatita. Direktiva ne govori o moralnim pravima, ali kae da nositelji prava ta
prava ostvaruju u skladu sa zakonima pojedinih zemalja i odredbama Bernske
konvencije te Ugovora WIPO-a. Od imovinskih prava zajamenih nositeljima
prava Direktiva navodi pravo na davanje doputenja za reproduciranje, pravo
priopavanja odnosno pravo stavljanja na raspolaganje javnosti i pravo distribucije. Za knjinice je posebno vaan l. 5. Direktive, koji utvruje iznimke i
ogranienja od zatite na temelju kojih je ipak u tono odreenim sluajevima
djelo mogue reproducirati ili priopiti bez plaanja naknade. Direktiva poznaje samo jednu obveznu iznimku, koju moraju prihvatiti svi nacionalni zakoni
lanica. To je iznimka od iskljuivog prava reproduciranja za privremene ili
popratne reprodukcije koje nastaju kao sastavni dio tehnolokog procesa pri
prijenosu ili reproduciranju u mrei. Tu iznimku, dakle, poznaje i hrvatski zakon (l. 81., ZAPSP*). Ostale nabrojene iznimke fakultativne su pa ih pojedini
* Kratica ZAPSP ovdje i na drugim mjestima u tekstu odnosi se na Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima.
23
zakoni mogu, ali i ne moraju uvrstiti. O iznimkama i ogranienjima preuzetima

u hrvatski zakon govori se u poglavlju Iznimke i ogranienja od interesa za knjinice.
Od ostalih su direktiva u hrvatsko zakonodavstvo uvedene i Direktiva
o zakonskoj zatiti raunalnih programa iz 1991., Direktiva o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe iz 1992., Direktiva o harmonizaciji roka zatite iz 1993.,
Direktiva o pravnoj zatiti baza podataka iz 1996., Direktiva o pravu slijeenja
iz 2001. i Direktiva o provedbi prava intelektualnog vlasnitva iz 2004.
24
Autorsko djelo
Knjinice nabavljaju, uvaju i omoguuju koritenje razliitih vrsta grae pohranjene na razliitim medijima. Znatan dio te grae ine autorska djela,
od kojih su mnoga zatiena autorskim pravom. Knjiniar koji za korisnika
eli na bilo koji nain umnoiti djelo ili njegov dio mora najprije znati prepoznati autorsko djelo. Kad utvrdi da se radi o autorskom djelu, treba znati je li
djelo zakonom zatieno ili je trajanje zatite ve isteklo pa se moe slobodno
koristiti. Ako se radi o zatienom djelu, mora znati takoer postoje li kakve
zakonske iznimke koje doputaju da se ono ipak umnoi za korisnika.
Autorsko je djelo knjievna, umjetnika ili znanstvena intelektualna
tvorevina koja moe biti izraena jezikom, zvukom, pokretima, oblicima ili
njihovom kombinacijom. Djelo se oituje u razliitim materijalnim oblicima,
kao knjiga, lanak u asopisu ili u novinama, kazalino djelo, zvuna izvedba
zabiljeena na CD-u, fotografija, film i sl. Na Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima nabraja tipine primjere autorskih djela i navodi da su to pisana i
govorna jezina djela, glazbena, dramska i dramsko-glazbena djela, koreografska i pantomimska djela, djela likovnih umjetnosti, arhitektonska djela, djela
primijenjene umjetnosti i industrijskog dizajna, fotografska djela, audiovizualna djela (Zakon u tu vrstu djela ubraja kinematografska djela i djela stvorena
na slian nain), kartografska djela, tehniki crtei, planovi i skice te raunalni
programi.
Zakonom se tite samo originalna autorska djela. Originalnost djela
odnosi se na nain na koji je djelo prikazano odnosno na oblik (formu) djela.
Tema odnosno ideja djela ne mora biti nova, ali mora biti izraena u novom,
za autora originalnom obliku. Fabule, zapleti i arhetipovi koji se ponavljaju u
mnogim knjievnim djelima nisu zatieni. Zatien je samo poseban nain na
koji ih neki autor koristi. Zakonom o autorskom pravu ne tite se podaci, ideje
ili teme, titi se samo originalan izraaj djela. Djelo mora biti izraz autorove
osobnosti, a ne imitacija tuega djela. Plagijat nije autorsko djelo i ne moe se
tititi autorskim pravom. Ne treba, meutim, misliti da autorsko djelo mora
uvijek imati posebnu knjievnu, umjetniku ili znanstvenu vrijednost. Autorska su djela zatiena bez obzira na vrijednost ili namjenu.
Autorsko djelo
25
U autorska se djela ubrajaju i djela izvedena iz ve postojeih djela, tzv.

prerade. Prerade ukljuuju prijevode, prilagodbe (adaptacije) i glazbene obrade, kod kojih ostaje sauvan identitet izvornoga djela. Dok je prijevod prerada
nekog jezinog djela na drugi jezik, pri prilagodbi se esto jedna vrsta autorskog djela mijenja u drugu. Primjeri su dramatizacija ili ekranizacija nekog
knjievnog djela. Preradom se smatra i prijenos nekog djela iz proze u poeziju
(versifikacija), kao i parodija, travestija i parafraza. Prijevodi i prerade postojeih autorskih djela nova su autorska djela na koja njihovi autori imaju autorsko
pravo, ba kao i autori izvornika. Za preradu zatienog autorskog djela potrebno je doputenje autora izvornoga djela.
Kad dvije ili vie osoba zajednikim radom stvore djelo, npr. kad zajedniki napiu tekst ili skladaju skladbu, a njihovi se udjeli ne mogu samostalno
koristiti, smatraju se koautorima. Koautori imaju zajedniko autorsko pravo
na djelo i ono se moe koristiti samo uz doputenje svih koautora. Autorsko se
pravo rauna od smrti koautora koji je najdue ivio.
Kad, pak, djelo nastaje sastavljanjem pojedinanih autorskih djela dvaju ili vie autora radi zajednikog koritenja (Pravilnik i prirunik o izradbi
abecednih kataloga o takvim djelima govori kao o djelima nastalim suradnjom
autora iji se udjeli po karakteru ili po znaenju razlikuju), svaki autor zadrava pravo na svoj udio u djelu. Zakon tu vrstu autorskih djela naziva sastavljenim djelima. Kod glazbenih djela, na primjer, autorom se smatra osoba koja je
djelo skladala. No kad su skladbi dodane rijei, treba voditi rauna o tome da
rijei uivaju posebnu zatitu kao knjievno djelo. Tako je pisac libreta autor
tekstualnog dijela opere za koji ima autorsko pravo, a skladatelj ima pravo na
glazbeni dio. Dakako, opere, kao i druga scenska glazbena djela, mogu nastati
i u koautorstvu.
Kad je rije o koritenju glazbenih djela treba imati na umu i da skladatelj esto nije jedina osoba koja ima prava na djelo. Ako u izvedbi djela sudjeluje
vie glazbenika ili pjevaa izvoaa, svaki izvoa ima pravo na svoj doprinos
izvedbi. U izvoae pripadaju i osobe koje se pri izvedbi djela ne vide, na primjer redatelj nekog glazbenog scenskog djela. Prava izvoaa nazivaju se srodnim pravima i o njima vie u poglavlju o autoru i njegovim pravima.
Slino je i s likovnim djelima ije reprodukcije prati tekst u nekoj publikaciji. Likovni umjetnik ima pravo na svoje djelo, a pisac teksta na svoj tekst.
Crta stripa ima autorsko pravo na svoj udio, a pisac na tekst stripa.
Autorska su djela takoer antologije, zbornici, itanke, hrestomatije u
kojima su okupljena djela ili ulomci iz djela jednog ili vie autora. Takvo se
djelo naziva zbirkom. Sastavlja zbirke smatra se autorom cijele zbirke, koja je
26
novo autorsko djelo, ak i kad je sastavljena od pojedinanih djela ili ulomaka

iz djela drugih autora. Pritom svaki autor zastupljen u zbirci zadrava autorsko pravo na svoje djelo pa se podrazumijeva da je sastavlja zbirke od autora
traio i dobio odobrenje za objavljivanje pojedinih zatienih djela. U zbirke
pripadaju i djela poput enciklopedija, leksikona i rjenika. Ta su djela nastala stapanjem pojedinih autorskih doprinosa pa se nijedan od autora ne moe
smatrati autorom djela kao cjeline. Posebnom vrstom zbirke smatraju se i baze
podataka.
Ne mora svaka zbirka biti i autorsko djelo; kriterij prema kojemu se
odreuje stvaralaki karakter zbirke jest izbor ili raspored (sistematizacija) grae. O tome e biti vie rijei u poglavlju o bazama podataka.
Kako, dakle, prepoznati autorsko djelo? Najjednostavniji odgovor bio
bi da je na djelu koje ima autora obino, iako ne uvijek, navedeno autorovo ime.
Hrvatski Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima upravo tako odreuje
autora autorom se smatra osoba iji su ime, pseudonim, umjetniki znak ili
kd na uobiajen nain oznaeni na primjercima autorskog djela, dok se ne
dokae suprotno. Oito su kljune rijei u zakonskoj formulaciji na uobiajen
nain. Nain navoenja autorovog imena ovisi o nakladnikoj tradiciji u pojedinoj zemlji, a u novije vrijeme sadraj naslovne i preliminarnih stranica na
knjizi odreen je i meunarodnom normom ISO 1086:1991, koja je preuzeta i
kao hrvatska norma (HRN ISO 1086:2001 Informacije i dokumentacija Naslovni listovi knjiga).
Iako se u Hrvatskoj uz autorovo ime ponekad navode i popratne rijei
koje nedvosmisleno ukazuju na autorovu ulogu, npr. napisao, sastavio, ili se,
dodue rjee, ispred autorova imena stavlja prijedlog od, po uzoru na strane
knjige gdje je takvo navoenje mnogo ee (na engleskim, francuskim, njemakim i talijanskim knjigama autorovom imenu esto prethodi prijedlog by,
of, par, de, von, di itd.), ipak autorstvo obino pokazuje istaknuti poloaj imena
na naslovnoj stranici. Drugim rijeima, uz imena svih osoba koje imaju neku
intelektualnu odgovornost za djelo ili publikaciju u kojoj je djelo sadrano, navode se popratne rijei koje oznauju vrstu odgovornosti. Autorovo se ime,
pak, najee navodi bez popratnih rijei, ali na istaknutom mjestu iznad ili
ispod naslova.
Treba imati na umu da se prema autorovoj izriitoj elji i u dogovoru
s nakladnikom autorsko djelo moe objaviti i anonimno. Razlozi anonimnosti
brojni su i razliiti, no najee se radi o autorovom strahu od svjetovnih ili crkvenih vlasti. Razlog moe biti i njegova tatina, elja da se knjiga bolje proda
i sl. Autor moe umjesto imena izabrati pseudonim pod kojim e objaviti svoje
Autorsko djelo
27
djelo ili moe biti naveden apelativom, anagramom ili inicijalima. Djelo anonimnog ili pseudonimnog autora takoer je zatieno pa kad ga se eli koristiti,
treba utvrditi tko je nositelj prava. ak i kad se utvrdi da je autor djela doista
nepoznat, to ne znai da je djelo slobodno od zatite. Naime, mogue je da autorska prava na koritenje takvog djela ima pravo ostvarivati nakladnik koji je
djelo prije objavio. Kad se prvi put objavljuje dotad neobjavljeno djelo, pravo
na njegovo koritenje stjee osoba koja ga je objavila.
Ime osobe navedeno na publikaciji na nain na koji se obino navodi
autorovo ime i ne mora uvijek biti autorovo, ve ime osobe koja je djelo uredila, priredila za tisak i sl. Zato je uvijek potrebno utvrditi je li osoba ije je ime
navedeno na knjizi uistinu osoba odgovorna za intelektualni sadraj djela. Kao
to je ve reeno ZAPSP trai i da je djelo originalno i da ima individualni karakter.
Kad autor utvrdi da se njegovo djelo koristilo bez doputenja, moe od
osobe ili organizacije koja je djelo koristila traiti, da prestane s neovlatenim
koritenjem. Ako ona to ne uini autor se moe obratiti sudu, koji u takvim
sluajevima mora najprije utvrditi je li neovlateno koriteno djelo uope autorsko djelo. Iz pojedinih presuda koje se spominju u literaturi vidi se da se
autorskim djelima ponekad smatraju i pisma neke osobe upuena drugoj osobi,
a nedavna je presuda britanskog suda pokazala da ak i poslovno pismo moe
biti autorsko djelo, koje se onda i zakonski titi. Prema hrvatskom zakonu poslovno pismo nije autorsko djelo. Zato je vano znati i koja se djela ne smatraju
autorskim djelima.
Navoenje injenica, poput dnevnih novosti ili vijesti koje imaju karakter obinih medijskih informacija i objavljene su u novinama ili drugim sredstvima javnog priopavanja, ne smatra se autorskim djelom, jer mu nedostaje
subjektivne originalnosti koja se trai od autorskog djela. Jednako tako podaci
prikupljeni u razliitim zbirkama statistikim izvjetajima, bibliografijama,
katalozima i sl. nisu zatieni autorskim pravom, iako zbirka kao cjelina jest.
Slubene publikacije koje izdaju tijela javne vlasti (zakoni i podzakonski akti: odluke, propisi, uredbe, pravilnici, zatim ugovori, konvencije, norme,
sudske odluke i sl.) nisu autorska djela. Ta su djela namijenjena javnosti i objavljena za nju, a financiraju se prihodima drave i mjesnih vlasti, to znai iz poreza graana. S tim u vezi treba spomenuti i raspravu koja se u naoj javnosti
otvorila prije vie godina, kad su Narodne novine pokuale uvesti naplaivanje
koritenja svoje elektronike baze. Narodne novine komercijalni su izdava, a
prigovore da grau slobodnu od autorske zatite ele naplatiti, opravdavale su
dodanom vrijednou, tj. time to su bazu slubenih publikacija obogatile ka28
zalima i mogunou pretraivanja, kakvu tiskane publikacije ne mogu pruiti.

Javnost je s pravom prigovarala, jer je pristup javnim podacima pravo svakog
graana koje svaka demokratska drava mora pojedincu omoguiti. Danas je
jednostavno pretraivanje baze Narodnih novina mogue i besplatno. Drugaije je s hrvatskim normama, koje donosi Hrvatski zavod za normizaciju. Katalog
hrvatskih norma i projekata dostupan je online, korisnik moe pregledati i odabrati normu i moe je naruiti, no moe dobiti samo tiskani ispis i dokument
mora platiti. Na normama stoji i kratka obavijest korisnicima da sva prava na
norme pridrava Hrvatski zavod za normizaciju te da je normu zabranjeno
umnoavati ili upotrebljavati bez pisane dozvole. Baza normi zapravo je zbirka podataka koja se titi kao baza podataka. U njezinu su izradu i odravanje
utroena sredstva, vrijeme i rad, pa proizvoa baze, u ovom sluaju Hrvatski
zavod za normizaciju, ima pravo na naknadu.
Meu djela koja nisu tiena autorskim pravom ubrajaju se i djela narodne knjievnosti. Ipak, kad se ele priopiti javnosti (izvesti na pozornici,
prenijeti putem radija ili televizije i sl.) za njihovo se koritenje plaa naknada
udruzi za kolektivno ostvarivanje prava. Takvo se ureenje naziva domaine public payant.
Zakon titi i naslov djela pa se u pravilu jednom upotrijebljen naslov ne
bi smio koristiti za drugo djelo iste vrste. Dakako, ta se zakonska odredba ne
odnosi na generike naslove (npr. Soneti ili Eseji), ve samo na one koji imaju
originalan i distinktivan karakter. Ti se naslovi lako pamte i trajno vezuju uz
djelo pa bi njihova ponovna uporaba za drugo djelo iste vrste mogla korisnike
zbuniti.
Kad knjiniar utvrdi da je djelo to ga ima u ruci autorsko, to jo uvijek
ne znai da je zatieno autorskim pravom. U Hrvatskoj, kao i u zemljama Europske unije, autorsko pravo traje za autorova ivota i jo sedamdeset godina
poslije njegove smrti. Rok od sedamdeset godina rauna se od kraja godine u
kojoj je umro. Kad rok istekne, djelo vie nije zatieno autorskim pravom i
postaje javno dobro, koje se moe slobodno koristiti. Korisnik, meutim, i dalje
ima obvezu navesti autorovo ime i djelo ne smije mijenjati.
Autorsko djelo
29
Autor i njegova prava

Autor, prema latinskoj rijei auctor koja znai mnoitelj, stvaratelj, tvorac je djela odnosno intelektualne tvorevine, koja je njegovo duhovno odnosno
intelektualno vlasnitvo. Autorima se, na primjer, smatraju pisci tekstova razliitoga sadraja, slikari, kipari, grafiari, crtai, skladatelji, kartografi, koreografi, arhitekti, fotografi, industrijski dizajneri i filmski redatelji. Prevodioci
su autori svojih prijevoda, a osobe koje su tue djelo prilagodile ili preradile,
autori su tih prilagodbi, preradbi i sl. Sastavlja zbirke radova, npr. antologije,
itanke, hrestomatije, takoer se smatra autorom zbirke kao cjeline.
Autor moe biti samo fizika osoba, koja je samim inom stvaranja djela
stekla prava koja pripadaju autoru. To znai da autor ne mora posebno prijaviti
ili registrirati djelo da bi na njega stekao pravo. Treba, meutim imati na umu
da se odnos prema autoru razlikuje u kontinentalnoeuropskom i angloamerikom pravnom sustavu: kontinentalnoeuropsko pravo izvornim nositeljem
autorskog prava smatra samo osobu koja je djelo stvorila, a u angloamerikom
pravnom sustavu to moe biti i npr. fizika ili pravna osoba koja je financirala
izradu djela.
Kad se govori o autorskim pravima misli se na skup ovlasti koje autor
ima nad svojim djelom. Neke od tih ovlasti autor moe za ivota prepustiti
drugoj osobi, ugovorom ili drugim pravnim poslom. Nakon autorove smrti
njegova prava prelaze na nasljednika ili nasljednike. Nasljednici tako postaju
nositelji autorskog prava, iako sami nisu autori, a vrijeme u kojemu mogu uivati ta prava ogranieno je, kao to je ve reeno, na 70 godina nakon autorove
smrti. Nakon tog razdoblja autorsko pravo prestaje, a djelo postaje javno dobro koje se moe slobodno koristiti. Posve iznimno drava moe posredovati
i odreena djela trajno zatititi, a to ini obino u korist nositelja prava do kojega joj je posebno stalo. U Velikoj je Britaniji, na primjer, i nakon isteka roka
zatiena pria za djecu Petar Pan Jamesa Barriea, u korist Djeje bolnice Great
Ormond Street, koja je i prije isteka roka zatite bila nositelj prava. Slina intervencija drave u Hrvatskoj nikad nije zabiljeena.
Prava koja pripadaju autoru mogu biti moralna (osobna) i imovinska. Usto,
autorsko pravo poznaje i niz drugih prava autora, koja nose obiljeja i imovinskih i moralnih prava, ali se ne mogu lako svrstati u jednu skupinu.
31
Moralna (osobna) prava

To su prava koja tite autorove osobne interese i kao takva pripadaju
iskljuivo autoru, ali ne i drugim nositeljima prava. Autor moe s nakladnikom
sklopiti ugovor o objavljivanju svojega djela i prepustiti mu iskoritavanje djela, ali se svojih moralnih prava ne moe odrei. Poslije autorove smrti samo se
ogranien broj moralnih prava moe prenijeti i to iskljuivo na nasljednike.
Moralna prava zasnivaju se na ideji da djelo izraava autorovu osobnost i vrsto su utemeljena u sustavu tzv. kontinentalnoeuropskog prava, dok
je angloameriki pravni sustav dugo poznavao samo imovinska prava. Razliito shvaanje autorskih prava vidljivo je i u nazivima zakona pa i samoga
podruja, koje se u angloamerikom sustavu zove copyright, dakle pravo
na reproduciranje i koje se vee uz djelo, dok se u kontinentalnoeuropskom
pravnom sustavu govori o autorskim pravima, dakle, prava se veu uz autorovu osobu. Dok kontinentalnoeuropsko pravo jednaku vanost pridaje imovinskim i moralnim pravima autora, angloameriko zakonodavstvo dugo je
vremena ureivalo samo imovinska prava. Moralno je pravo prvi put uvedeno
u novi britanski zakon o autorskom pravu 1988., a kad je SAD 1989. godine
usvajao izmjene svojega zakona o autorskom pravu da bi mogao postati potpisnicom Bernske konvencije za zatitu knjievnih i umjetnikih djela, prihvatio
je i koncept moralnog prava.
Prema hrvatskom Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima moralna prava obuhvaaju: pravo prve objave djela, pravo na priznanje autorstva (pravo paterniteta), pravo na potivanje autorskog djela i ast ili ugled autora i pravo
pokajanja. Zanimljivo je da Bernska konvencija spominje samo dva moralna prava: pravo na potivanje cjelovitosti djela i pravo na priznanje autorstva. Pravo
prve objave djela i pravo pokajanja potjeu iz francuskog pravnog sustava.
Pravo prve objave

Autor je taj koji odluuje hoe li djelo objaviti odnosno kada e ga, gdje,
kako i pod kojim uvjetima objaviti. Objavom djela autor stjee pravo na ostvarivanje imovinskih prava. Pravo prve objave uvedeno je prvi put u hrvatski Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima iz 2003. kao moralno pravo autora,
a u ranijem zakonu bilo je vezano uz imovinska prava.
Pravo na priznanje autorstva (pravo paterniteta)

Pravo na priznanje autorstva znai da autor ima pravo da njegovo ime
bude uvijek navedeno na primjercima djela. Nakladnik ga, dakle, mora navesti
32
na svakom izdanju djela, osim ako autor u pisanom obliku izjavi da ne eli biti
naveden. Poznato je da su u povijesti pojedini autori zahtijevali da im se djelo
iz prije spomenutih razloga objavi anonimno. Autori objavljuju anonimno i u
posve nedavnoj prolosti pa su, na primjer, djela sovjetskih autora poput Solenjicina ili Sinjavskoga prvi put objavljena u inozemstvu anonimno ili pseudonimno. No ako autor nije izriito zatraio da bude anoniman, njegovo se ime
mora dosljedno vezati uz djelo u svim prigodama, pa i kad se djelo najavljuje
na programima, u oglasima, na radiju i slino. Isto vrijedi za citiranje: autorovo
se ime redovito mora navesti, ak i kad je samo nekoliko reenica iz njegova
rada preuzeto u tui tekst, kao i kad se njegove misli prepriavaju vlastitim
rijeima.
Pravo na priznanje autorstva naziva se jo pravom paterniteta. Sami autori, naime, esto govore o svojim djelima kao o svojoj djeci (usporedbu je
upotrijebio jo Platon u svojem dijalogu Fedar) i ta usporedba moda najbolje
ocrtava razliku izmeu intelektualnog vlasnitva i vlasnitva nad materijalnom
imovinom. Djeca pripadaju roditeljima i vjeno su uz njih vezana, ali nisu njihovo vlasnitvo. Djelo je neodvojivo vezano uz svojega autora ak i kad je pravo iskoritavanja preneseno na drugu osobu, pa i kad je rok zatite istekao.
Pravo na potivanje autorskog djela i ast ili ugled autora

Radi se o autorovom pravu da se usprotivi deformiranju ili bilo kakvom
pokuaju izmjene djela pa ak njegovu unitenju. Autor ima, dakle, pravo uvati cjelovitost (integritet) svojega djela. Moe se usprotiviti i takvom koritenju djela koje bi moglo nauditi njegovom ugledu, drugim rijeima, ima pravo
na reputaciju. Kad je, na primjer, reproducirano djelo tehniki loe izvedeno,
npr. kad se reproducira likovno djelo u katalogu ili monografiji, povrijeeno je
autorovo moralno pravo.
Pravo pokajanja
Autor ima i pravo pokajanja, tj. moe odluiti povui ve objavljeno djelo odnosno zabraniti njegovo daljnje raspaavanje ako mu se ini da ono teti
njegovoj asti ili ugledu. No mora nadoknaditi tetu koju je opozivom nanio
nakladniku, koji djelo ne smije dalje prodavati.
Umjetnici izvoai takoer imaju pravo biti priznati i oznaeni kao
izvoai, kao i usprotiviti se unitenju, izoblienju, sakaenju itd. svoje izvedbe, kao i svakom koritenju izvedbe na nain koji bi mogao ugroziti njihovu
ast ili ugled.
33
O moralnim se pravima opet poelo vie govoriti u kontekstu interneta

i digitalizacije. To je i razumljivo jer je internet komunikacijsko sredstvo po
naravi nespojivo s moralnim pravima. Autorsko je djelo na internetu vrlo lako
objaviti, raspaati i izmijeniti, no to je jo gore, ono se vrlo lako moe dovesti
u vezu s drugim djelima i tako smjestiti u kontekst koji autoru ne mora odgovarati. Na primjer, kad se autorsko glazbeno djelo koristi za oglaavanje sex
chata, djelo ne mora biti izmijenjeno, ali samo njegovo stavljanje u kontekst koji
autoru nije bio namjera, dovoljno je da povrijedi njegovo moralno pravo. Multimedijska graa moe sadravati ogroman broj slika i dovesti autorovo djelo
u vezu s drugim djelima, s kojima on ne eli biti vezan. Pravo na potivanje
integriteta djela jedno je od moralnih prava koje internet ugroava.
Knjinice koje digitaliziraju autorska djela trebale bi pri sklapanju ugovora s autorom voditi rauna i o tome da digitalizacija mora biti tehniki besprijekorna. U suprotnom autor bi mogao prosvjedovati i tvrditi da je njegovo
djelo izmijenjeno. Iako se digitalizacija danas ubraja u postupke reprodukcije,
o njoj se svojedobno mislilo i kao o preradi (adaptaciji) djela, zato to u svojim
poecima nije mogla vjerno prenijeti boje i druga obiljeja djela.
Imovinska prava
Teorija autorskog prava poiva na ideji da autor treba biti obeteen
za svoj rad, tj. da za vrijeme i trud koje je uloio u stvaranje rada mora dobiti
odgovarajuu novanu naknadu. tovie, obino se to miljenje potkrepljuje
tvrdnjom da bi autori, ako ne dobiju nagradu za rad, mogli prestati stvarati, to
bi znailo da bi drutvo moglo ostati bez vrijednih djela. Dakako, autor moe
dobiti naknadu samo kad postoji zanimanje za njegovo djelo odnosno kad ga
netko eli izdati ili objaviti. Vano je uoiti razliku izmeu izdavanja i objavljivanja djela. Pod izdavanjem se misli na objavljivanje tiskane ili kojom drugom
tehnikom proizvedene knjige, CD-a ili bilo kojeg djela u materijalnom obliku.
Objavljivanje podrazumijeva stavljanje djela na uvid javnosti bilo kojim nainom, pa tako uz izdavanje ukljuuje i izvoenje djela, stavljanje djela na web
i sl. Imovinska prava obuhvaaju pravo reproduciranja i distribuiranja djela,
pravo iznajmljivanja, pravo priopavanja djela javnosti i pravo prerade djela.
Pravo reproduciranja (umnoavanja)

Autor sam odluuje kome e povjeriti izdavanje svojega djela. Na Zakon kae da autor ima iskljuivo pravo reproduciranja (umnoavanja) i distribucije (stavljanja u promet) svojega djela.
34
Autor to pravo najee koristi tako to nae nakladnika zainteresiranog da objavi djelo i s njim sklopi ugovor o izdavanju. Sklapanjem ugovora
autor na nakladnika prenosi pravo izdavanja i iskoritavanja djela, a nakladnik
ga obeteuje tako to mu isplauje paualnu naknadu ili odreeni postotak od
svakog prodanog primjerka. Autor tako ostvaruje odreenu imovinsku korist.
Kad u ugovoru i nije odreena visina naknade, autor ima pravo na primjerenu
naknadu. Nakladnik, pak, ima obvezu djelo izdati, brinuti se o raspaavanju i
obavjetavati autora o tome kako tee prodaja. Ako u ugovoru nije drugaije
odreeno, nakladnik bi djelo trebao izdati najkasnije godinu dana od primitka
rukopisa. Osnivanjem prava iskoritavanja djela za nakladnika, ovaj postaje
nositeljem prava i to pravo moe iskoritavati odreeno vrijeme, obino dok ne
proda sve primjerke iz naklade izdanja. Ako u ugovoru nije drugaije reeno,
podrazumijeva se da nakladnik ima pravo na samo jedno izdanje. U nakladnikom se ugovoru moe odnos izmeu autora i nakladnika i drugaije urediti, pa
tako autor moe nakladniku prepustiti iskoritavanje djela i u vie izdanja, na
primjer izdanja u digitalnom obliku, prijevoda i sl. Ako nije drugaije ugovoreno, autor ostaje vlasnikom rukopisa.
U nakladnikom bi ugovoru, dakle, trebalo biti izravno ili neizravno
naznaeno kad prestaje pravo izdavanja. Ako je dogovoreno da autoru pripada
postotak od maloprodajne cijene prodanog primjerka, treba odrediti najmanji
broj primjeraka prvog izdanja i najnii iznos naknade koji nakladnik mora platiti bez obzira na broj prodanih primjeraka. Neprodane primjerke nakladnik
moe povui iz prodaje ili unititi, no o toj namjeri mora obavijestiti autora
koji ima pravo otkupiti primjerke po cijeni koju bi nakladnik dobio za preradu papira. Ugovor izmeu autora i nakladnika o objavljivanju manjih priloga,
poput lanka ili crtea, ne mora se sklopiti u pisanom obliku i naziva se malim
nakladnikim ugovorom.
35
Slika 1. Primjer nakladnikog ugovora

Broj:
_______________ koju zastupa

(u daljnjem tekstu: nakladnik)
i
___________________
(u daljnjem tekstu: autor)
sklopili su dana_____________
NAKLADNIKI UGOVOR
l. 1.
Autor djela __________________ (u daljnjem tekstu: djelo)

osniva za nakladnika pravo izdavanja djela, i to:
a) iskljuivo
b) trajno/ogranieno do_________
c) prostorno neogranieno/ogranieno na _______________
Nakladnik se obvezuje izdati djelo u:
a) tiskanom
b) elektronikom
c) drugom obliku
najkasnije do ___________________
l. 2.
Autor e djelo iz l. 1. ovog ugovora predati nakladniku do__________ .
Autor mora predati nakladniku strojnoitljiv tekst u materijalnom obliku s
ispisom u 3 (tri) primjerka ureen prema uputama nakladnika.
Rukopis ostaje vlasnitvo
a) autora
b) nakladnika
l. 3.
Nakladnik se obvezuje isplatiti autoru za sva prava iz ovog ugovora autorsku
naknadu u iznosu od __________kuna.
Ugovorena neto autorska naknada ukljuuje zakonom priznati iznos paualne naknade za poslovne izdatke.
Nakladnik se obvezuje platiti sva zakonom propisana davanja (poreze, prireze i drugo) na autorsku naknadu koja se isplauje na temelju ovog ugovora,
osim ako je autor pisanom izjavom odredio drugaije.
Autor e pisanom izjavom obavijestiti nakladnika kojem statusu poreznih
obveznika pripada.
36
Nakladnik e izjavu smatrati valjanom sve dok je autor ne promijeni. O svakoj promjeni poreznog statusa autor je duan pravodobno pismeno obavijestiti nakladnika.
l. 4.
Nakladnik e autoru isplatiti autorsku naknadu iz l. 3. u sljedeim rokovima
______________________________________________________________________
Autorskom naknadom iz l. 3. ovog ugovora obuhvaeno je jedno izdanje djela u
a) tiskanom
b) elektronikom
a) na webu
b) CD-ROM-u
c) drugom obliku
u nakladi od_________________primjeraka.
Autor
l. 5.
a) je suglasan
b) nije suglasan
da nakladnik moe djelo preraditi, osobito radi prilagodbe drugom obliku
izdavanja i sl.
l. 6.
Autor jami nakladniku da nitko drugi nema pravo izdavanja djela i da nee
sam izdati niti za drugog nakladnika osnovati pravo izdavanja djela.
l. 7.
Autor dobiva _________ besplatnih primjeraka djela.
l. 8.
Posebne napomene:
(primjerice: Autor je suglasan da nakladnik jedno poglavlje djela objavi na
internetu u promidbene svrhe bez obzira na medij objavljivanja ovog izdanja.)
l. 9.
U sluaju spora iz ovog ugovora nadlean je Trgovaki sud u Zagrebu.
l. 10.
Ovaj je ugovor sastavljen u 2 (dva) istovjetna primjerka, po jedan primjerak za svakog potpisnika ugovora.
AUTOR
ZA NAKLADNIKA
37
Na otisnutim knjigama nakladnik postavlja obavijest o tome da je djelo

zatieno autorskim pravom. Danas je to esto slovo C (copyright) u krugu ()
iza kojega slijedi obavijest itateljima koja obino glasi: Nijedan dio ove knjige ne
smije se umnoavati, fotokopirati ni na bilo koji nain reproducirati bez nakladnikova
pisanog doputenja.
Autor ima takoer iskljuivo pravo davanja odobrenja za prevoenje
svojega djela, a za to ima pravo na naknadu. Ako u nakladnikom ugovoru
pitanje iskoritavanja prijevoda nije posebno spomenuto, smatra se da je autor
to pravo zadrao za sebe.
O pravu reproduciranja knjinice trebaju voditi rauna ne samo zato to
se i same sve ee javljaju kao nakladnici, ve i zato to je veina usluga koje
od njih trae korisnici zasnovana na reproduciranju (fotokopiranje, skeniranje,
mikrofilmiranje, digitaliziranje). Knjinice se pri pruanju tih usluga moraju
osloniti na iznimke i ogranienja, koja su u zakonu posebno navedena i o kojima e poslije biti rijei.
Pravo distribucije (stavljanja u promet) i iznajmljivanja

Naziva se jo i pravom stavljanja djela u promet. Budui da je usko vezano uz objavljivanje, kad autor s nakladnikom sklapa ugovor o objavljivanju
djela obino se utvruju i pojedinosti o distribuciji djela. Uz to je pravo vezano
i pravo iznajmljivanja djela, koje autor zadrava i onda kad je s nakladnikom
sklopio ugovor i na njega prenio pravo distribucije. Autor, dakle, i nakon prijenosa prava iskoritavanja na nakladnika zadrava pravo na naknadu od organizacija (npr. videoteka) koje iznajmljuju djela na videokasetama ili DVD-u.
Pravo priopavanja javnosti

Uz pravo na umnoavanje djela i njegovu distribuciju i iznajmljivanje,
autor ima takoer pravo priopavanja djela javnosti. Taj se izraz obino rabi za
kazalina, filmska ili radijska djela. Djelo izvedeno na pozornici, ali i u drugom
javnom prostoru, poput knjinice, priopeno je javnosti. Javnim izvoenjem
smatra se svako izvoenje djela pred krugom osoba irim od obiteljskog ili kruga prijatelja. Djelo se moe priopiti javnosti i putem radija ili televizije. Autor
digitalnog djela ima pravo staviti ga na mreu i time uiniti djelo dostupnim
javnosti. Za priopavanje djela javnosti autor ima pravo dobiti ugovorenu naknadu.
Knjinice uz svoju redovnu djelatnost esto organiziraju posebne programe namijenjene razliitoj publici, a u sklopu tih programa esto se izvode
38
i autorska djela. Djelo mogu izvoditi glumci koji itaju ili recitiraju tekst, ali i
amateri pa i djeca. Djelo se moe izvesti i kao kazalina predstava. Knjinice
prireuju i koncerte na kojima sviraju glazbenici i pjevaju pjevai, koji takoer
mogu pripadati profesionalnoj ili amaterskoj organizaciji. Bez obzira na to izvodi li takvu predstavu ili koncert profesionalna organizacija ili skupina amatera,
radi se o javnoj izvedbi autorskog djela za koju knjinica mora od autora traiti
doputenje i platiti naknadu, ak i kad ne naplauje ulaznice. Knjinica mora
traiti doputenje zato to autor ima iskljuivo pravo priopavanja svog djela
javnosti, tj. jedino on odluuje hoe li dopustiti izvedbu svojega djela. Ovisno
o vrsti djela, knjinica sklapa ugovor o izvoenju s autorom ili odgovarajuom
udrugom za kolektivno ostvarivanje prava.
Ako se u prostorijama knjinice priopava glazba s radija ili prikazuje
snimljena televizijska emisija ili film, takoer je potrebno zatraiti odobrenje
odgovarajue udruge za kolektivno ostvarivanje prava i platiti naknadu.
Pritom treba voditi rauna i o tome da se priopavanje javnosti ne iscrpljuje prvim priopavanjem te da je autorovo doputenje potrebno svaki put
kad se djelo eli ponovno izvesti ili prikazati.
Pravo stavljanja na raspolaganje javnosti

To je pravo vezano uz razliite naine priopavanja djela u online okruenju. Datoteka na internetu stavljena je na raspolaganje javnosti. Webcasting,
internetski radio i simulcasting te razne usluge na zahtjev (near-on-demand)
koje korisnici ostvaruju putem mobilnog telefona ili raunala primjeri su stavljanja djela na raspolaganje javnosti.
Pravo prerade
U imovinska prava ubraja se i pravo prerade. To znai da autor ima pravo dopustiti ili ne dopustiti preradu svojega djela, a za doputenje traiti naknadu. Kao to je ve reeno u prerade pripadaju prijevodi, prilagodbe i glazbene
obrade koje se, kad su originalne intelektualne tvorevine, tite kao samostalna
autorska djela. Autor izvornoga djela zadrava svoje pravo na izvornik.
Druga prava
Radi se o pravima koja su u europsko zakonodavstvo uvedena relativno
kasno: pravo na naknadu za reproduciranje za privatno koritenje, na primjer,
uvedeno je osamdesetih godina prologa stoljea. To pravo, kao i druga nova
prava, poput prava na naknadu za javnu posudbu, prava slijeenja ili prava
39
pristupa djelu, javljaju se prvi put u hrvatskom Zakonu o autorskom pravu i

srodnim pravima iz 2003.
Pravo na naknadu za reproduciranje za privatno koritenje

Iako je reproduciranje dijela ili cijeloga autorskog djela za privatno
(osobno) koritenje doputeno i jedna je od iznimki od zatite autorskih djela,
koja odreuje da se od autora ne mora traiti doputenje za reproduciranje,
ipak autori imaju pravo na posebnu naknadu. Pravo na naknadu ostvaruje se
samo u sustavu kolektivnog ostvarivanja prava. Sredstva za naknadu autorima
prikupljaju se od prodaje tehnikih ureaja za reproduciranje, npr. fotokopirnih strojeva, ureaja za snimanje zvuka ili slike, praznih nosaa zvuka, slike i
teksta (CD, USB) te od fotokopiraonica. Knjinice koje fotokopiraju grau za
korisnike uz naplatu takoer su obveznice plaanja naknade i moraju sklopiti odgovarajui ugovor s organizacijom za kolektivno ostvarivanje prava. Uz
autore pravo na naknadu imaju nakladnici i proizvoai zvunih snimki. O
nainu ostvarivanja tog prava reeno je vie u poglavlju o individualnom i kolektivnom ostvarivanju autorskog prava.
Pravo na naknadu za javnu posudbu

Kad se autorova djela posuuju u javnim knjinicama, autor ima pravo
na primjerenu naknadu. O tome se vie govori u poglavlju o javnoj posudbi.
Pravo slijeenja likovnih djela

Autor likovnog djela koji je svoje djelo prodao, ima pravo znati kome
je djelo preprodano i ima pravo na odgovarajui udio u cijeni koju je postigao
prodava. To se pravo primjenjuje samo kad likovno djelo preprodaje ili kupuje
osoba koja se profesionalno bavi trgovinom umjetninama. Autor se tog prava ne
moe odrei i ne moe ga prenijeti za ivota, ali nakon njegove smrti ono prelazi
na nasljednike. U likovna se djela ubrajaju i fotografije, crtei, grafiki listovi i
mape, dakle djela koja knjinice esto posjeduju i zato je to pravo i za njih zanimljivo. Hrvatski Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima ureuje pravo
slijeenja po uzoru na Direktivu EU-a o pravu slijeenja iz 2001. godine.
Pravo pristupa djelu

Autor takoer ima pravo traiti od vlasnika djela da mu omogui pristup djelu kad je to potrebno radi njegove prerade ili reproduciranja. Likovni
autor koji eli izraditi katalog svojih djela ili sudjeluje u objavljivanju monogra40
fije o svom radu, mogao bi tako zatraiti pristup svojemu djelu, a knjinica koja
posjeduje izvornik mora mu taj pristup omoguiti.
Pravo zabrane javnog izlaganja

Zakon nadalje propisuje da autor neobjavljenog likovnog djela (u likovna se djela ubrajaju i fotografska djela) ima pravo zabraniti vlasniku izlaganje izvornika. To mora uiniti u pisanom obliku. No ako je djelo u vlasnitvu
knjinice, muzeja, galerije ili sline ustanove, autor ne moe traiti zabranu
izlaganja.
Online prava
Na zakon ne poznaje neka posebno pravo koje bi vrijedilo u online
okruenju, ve je ono sastavljeno od vie sastavnica, poput prava reprodukcije
(kad se glazbeno djelo kopira na disk korisnikova raunala) i prava stavljanja
na raspolaganje javnosti (jer je djelo dostupno za presluavanje na internetu).
Srodna prava
Zakon o autorskom pravu razlikuje autorsko pravo od tzv. srodnih ili
susjednih prava. Ta prava pripadaju osobama koje nisu stvaratelji djela u pravom smislu, ali koje pomau da se djelo izvede, postavi na scenu itd. Glazbenik
ili pjeva koji izvodi skladbu ili glumac koji igra neku ulogu u televizijskom
serijalu, imaju, dakle takoer, odreena prava koja potjeu iz njihova sudjelovanja u izvoenju djela. Prava koja pripadaju glumcima, pjevaima, glazbenicima, dirigentima i sl. nazivaju se jo i izvoakim pravima. U srodna prava
pripadaju i prava proizvoaa zvunih snimki i videosnimki, koji imaju pravo
na naknadu za reproduciranje i javnu posudbu svojih snimki te prava organizacija za radiodifuziju (radio i televizija) na svoje programe. Nakladnici imaju pravo na naknadu za reproduciranje svojih izdanja. Trajanje tih prava jest
50 godina od izvedbe, emitiranja odnosno izdavanja. Nakladnik koji prvi put
objavi neobjavljeno djelo na kojemu je ve prestalo autorsko pravo stjee pravo
na to izdanje koje traje 25 godina. U srodna prava pripadaju takoer prava
proizvoaa baze podataka, a trajanje tih prava ogranieno je na 15 godina od
izrade odnosno objave.
Srodna prava sadravaju i obiljeja moralnih prava pa tako umjetnici
izvoai imaju pravo biti oznaeni kao izvoai i usprotiviti se bilo kakvoj izmjeni ili sakaenju izvedbe.
41
Djela stvorena u radnom odnosu i prema narudbi

Ve je reeno da svaki autor ima pravo odluiti kako e se djelo koristiti.
Osoba koja raspolae pravom naziva se nositeljem prava i stoga je autor ujedno
prvi nositelj autorskog prava. Autorovi nasljednici nasljeuju poslije njegove
smrti gotovo sva prava kojima je autor raspolagao (iako, na primjer, ne smiju
mijenjati djelo, to autor smije initi). Nasljednici sami nisu autori, ali su nositelji autorskog prava. Nositeljem prava moe se postati i drugim kojim pravnim
poslom, osim nasljeivanjem. Za razliku od autora, koji moe biti samo fizika
osoba, nositelji autorskog prava mogu biti, a esto i jesu, pravne osobe. Razliite reklamne tvrtke, obrazovne ili znanstvene ustanove, novinske kue, radio
i televizija esto zapoljavaju osobe koje autorska djela stvaraju u sklopu svoje
redovite radne obveze. Postavlja se pitanje tko je nositelj autorskog prava na
tako stvoreno djelo. S obzirom na to da poslodavac isplauje redovitu plau autoru kao svojemu zaposleniku kojega je i angairao upravo zato da stvara djela,
moglo bi se pomisliti da pravo na iskoritavanje djela pripada poslodavcu.
I doista, u zemljama kao to su Velika Britanija ili SAD pravo iskoritavanja djela pripada poslodavcu, iako se obino ne dira u moralna prava autora
pa njegovo ime mora biti navedeno uz djelo, a esto se ograniava i rok u kojemu poslodavac moe iskoritavati djelo pa se nakon isteka tog roka imovinska
prava vraaju autoru. U Hrvatskoj, meutim, Zakon predvia da se u ugovoru
o radu sklopljenom izmeu poslodavca i zaposlenika ima utvrditi tko ima pravo na koritenje autorskog djela stvorenog u radnom odnosu. Ako u ugovoru o
radu nije o tome nita reeno, kao to je to, na primjer, redovito sluaj s ugovorima o radu sveuilinih nastavnika, a esto i znanstvenika u institutima, smatra
se da pravo pripada autoru. Jedina su iznimka raunalni programi izraeni u
radnom odnosu; ako ugovorom nije posebno odreeno tko ima pravo iskoritavanja programa, izvorno autorsko pravo pripada poslodavcu. O tome e biti
vie rijei u poglavlju o raunalnim programima. Sveuilini nastavnik, pak,
moe slobodno objavljivati i birati nakladnika koji e objaviti rukopis. Pritom
treba imati na umu da kad nastavnik ili znanstvenik eli objaviti rad u asopisu, urednitvo redovito trai da im se prepusti autorsko pravo.
Odnos prema intelektualnom vlasnitvu mijenja se i u naoj znanstvenoj zajednici. U Institutu Rudjer Bokovi donesen je 2007. godine Pravilnik o
intelektualnom vlasnitvu, iz kojega je vidljivo da Institut inovacije, ali i autorska
djela koja su komercijalno iskoristiva, a izradili su ih zaposlenici u radnom
vremenu, smatra svojim vlasnitvom. Institut je dao licenciju trgovakoj tvrtki u svom vlasnitvu da procjenjuje, iskoritava i titi intelektualno vlasnitvo
42
Instituta. U Ekonomskom institutu u Zagrebu zaposlenici potpisuju poseban

Ugovor o autorskom djelu u kojemu se utvruje da je Institut nositelj iskljuivog
prava koritenja autorskog djela koje je zaposlenik izradio u sklopu ostvarivanja znanstvenog programa Instituta, to ukljuuje pravo objavljivanja u
tiskanom i elektronikom obliku. Institut se obvezuje autoru platiti naknadu
za iskoritavanje djela.
Slika 2. Primjer ugovora o stvaranju autorskog djela po narudbi
UGOVOR O AUTORSKOM DJELU
Broj:
sklopljen izmeu (naziv institucije) i (ime autora)
I.
Autor e za potrebe ostvarivanja znanstvenog programa (naziv institucije) predati na koritenje stvoreno autorsko djelo, odnosno izraditi (obaviti) autorsko djelo:
II.
Autor preuzima obvezu iz toke I. ovog ugovora i obvezuje se autorsko djelo predati na
koritenje, odnosno izraditi ga (obaviti) savjesno, prema pravilima struke i u skladu s
uputama i potrebama (naziv institucije) te u ugovorenom roku.
III.
Autor se obvezuje ugovoreno autorsko djelo predati na koritenje, odnosno izraditi ga
(obaviti) i predati na koritenje (naziv institucije) do:
.............................................................
Ako Autor ne preda na koritenje, odnosno ne izradi (ne obavi) i ne preda na koritenje
autorsko djelo iz toke I. ovog ugovora u ugovorenom roku, (naziv institucije) ima pravo
ovaj ugovor raskinuti, a autor snosi zakonske posljedice naknade tete.
IV.
Ugovoreno autorsko djelo smatra se prihvaenim kada ga pozitivno ocijeni struno tijelo
(naziv institucije). Ako (naziv institucije) smatra potrebnim izvriti neke dopune ili izmjene, autor e to uiniti prema uputama (naziv institucije), u skladu s pravilima struke,
i za to mu ne pripada posebna naknada, osim naknade ugovorene ovim ugovorom.
V.
Autor i (naziv institucije) sporazumno utvruju da je (naziv institucije) nositelj iskljuivog prava iskoritavanja autorskog djela iz toke I. ovog ugovora, koje e koristiti za
ostvarivanje znanstvenog programa u sklopu svoje djelatnosti, ukljuivi pravo objavljivanja u tiskanom i u elektronikom obliku.
VI.
(Naziv institucije) se obvezuje autoru platiti naknadu za iskljuivo pravo iskoritavanja
autorskog djela iz toke I. ovog ugovora u iznosu od.kuna.
U ugovoreni iznos uraunat je porez na dohodak, prirez i PDV, ako je autor u sustavu
PDV-a, sukladno propisima koji su na snazi u vrijeme plaanja naknade.
(Naziv institucije) se obvezuje autoru isplatiti ugovorenu naknadu najkasnije 15 dana
nakon to autorsko djelo pozitivno ocijeni prihvati.
VII.
Eventualne sporove iz ovog ugovora, ukoliko se ne mogu rijeiti meusobnim sporazumom, rjeavat e nadleni sud u Zagrebu.
VIII.
Ovaj ugovor sastavljen je u 4 (etiri) istovjetna primjerka od kojih jedan dobiva autor.
Zagreb,
AUTOR
ZA INSTITUCIJU
43
Iako se govorna djela ubrajaju u autorska djela pa, na primjer, politiari

imaju pravo objaviti zbirku govora koje su odrali u slubenoj funkciji, redovita predavanja sveuilinih nastavnika ne smatraju se autorskim djelima. Ipak,
student koji prema nastavnikovim predavanjima hoe izraditi i umnoiti za
svoje kolege skripta, mora traiti nastavnikovo doputenje. Materijali napisani
ili pripremljeni za predavanje smatraju se autorskim djelima, no iz dosadanje
prakse nije posve jasno smatraju li se djelima nastalim u radnom odnosu ili ne.
U stranoj se literaturi obino navodi argument da je nastavnik na sveuilitu
angairan zato da pouava odnosno predaje, ali ne i da sastavlja popratne materijale koji prate predavanje pa se zato ne moe smatrati da je izrada materijala
dio radne obveze. Pojedini sudski sluajevi u Velikoj Britaniji u kojima je presueno u korist nastavnika pokazuju da je ta argumentacija prihvaena.* S druge
strane, javljaju se miljenja da se primjenom nove komunikacijske tehnologije
i razvojem uenja na daljinu promijenila i uloga predavaa ili pouavatelja te
da se od njega zapravo oekuje i pripremanje materijala, jer bez njih i ne moe
predavati. Drugim rijeima, sastavni dio nastavnikova redovita posla ukljuuje pripremu pisanih, slikovnih ili zvunih materijala koji omoguuju praenje
nastave i usvajanje gradiva. Uz materijale potrebne za praenje nastave nastavnici izrauju i razne druge materijale, poput ispitnih pitanja, popisa literature,
zbirke tema od interesa o kojima e se razgovarati na seminaru i zbirki radova o nekoj od nastavnih tema. Te zbirke mogu ukljuivati i fotografska djela,
ulomke iz glazbenih djela, reprodukcije likovnih djela, videosnimke i grau
skinutu s interneta. Hoe li se izrada tih materijala smatrati sastavnim dijelom
nastavnikova redovitog posla ili nee, ovisi o ugovoru o radu koji je sklopio sa
sveuilitem.
S radovima, pak, koji nastaju u sklopu nastavnikova znanstveno-istraivakog rada moglo bi se u naelu postupati jednako kao to danas ve i u
nas postupaju pojedini znanstveni instituti. No u stranoj se literaturi navodi
da postoje jaki razlozi u prilog tome da sveuilini nastavnici zadre pravo
iskoritavanja djela. Meu tim se razlozima navode akademska sloboda i pravo autora da naknadno mijenja, dopunjuje i sl. svoj rad, to ne bi bilo mogue
kad bi pravo koritenja radova imalo sveuilite. Jednako tako, kad sveuilini
nastavnik stvori i objavi djelo koje nije u izravnoj vezi s podrujem kojim se
bavi na sveuilitu, na primjer, kad napie roman, podrazumijeva se da je on
nositelj prava.
* Na primjer sluajevi: Stephenson Jordan & Harrison Ltd. v. MacDonald & Evans ili Noah v.
Shuba izloeni u Monotti, A. with S. Ricketson. Universities and intellectual property, str.
270-271.
44
Kao i nastavnici, i studenti u nas zadravaju pravo na svoje radove.

Ipak, ima sveuilita u svijetu koja ine iznimku kad se radi o radovima koje
je sveuilite financijski pomoglo i na koje ono stoga polae pravo. Takoer se
moe pitati kako postupati s doktoratima u ijoj izradi mentor ima znaajan
udio. U nas autorsko pravo ima doktorand, a mentorovo se sudjelovanje zanemaruje. Na nekim sveuilitima u SAD-u, meutim, studenti potpisuju ugovor
u kojemu prava na svoje budue radove izraene tijekom studija prenose na
sveuilite. U Velikoj Britaniji isto se trai i od studenata nekih diplomskih studija.
Zanimljiva meunarodna inicijativa kojoj je svrha pomoi sveuilinim
nastavnicima i znanstvenicima nastala je u Nizozemskoj. Na konferenciji odranoj 2001. godine u mjestu Zwolleu oblikovan je i usvojen skup naela, kasnije
nazvanih Naela iz Zwollea. Autori Naela zalau se da sveuilita ostanu vlasnici radova koji su na njima nastali, da ti radovi budu pohranjeni u repozitorijima, a da poslovanje s pravima bude jasno i djelotvorno ureeno jer e od toga
imati koristi svi zainteresirani, dakle i autori, poslodavci (sveuilita), korisnici
djela i izdavai.
Posebno je pitanje kako postupati s opisima muzejskih izloaka koje
kustosi sastavljaju u svojem radnom vremenu. Dok knjiniari koji katalogiziraju pojedine jedinice grae ne mogu polagati pravo na te jedinice, jer katalonim jedinicama nedostaje originalnost koja je potrebna da bi se djelo smatralo
autorskim, pojedini bi se analitiki opisi muzejskih predmeta mogli smatrati i
autorskim djelima. Zato bi muzeji, kao i znanstvene institucije, trebali urediti
pitanje autorskih prava ugovorima o radu.
Novinske kue takoer su primjer organizacije iji zaposlenici stvaraju
autorska djela kao svoju radnu obvezu. Usto, novinske kue angairaju honorarno vanjske suradnike, koji rade prema narudbi. Novinski izdavai redovito
trae od novinara pa i od vanjskih suradnika da na njih prenesu pravo koritenja priloga.
Tasini protiv New York Timesa

Mnogo je polemika sredinom devedesetih godina izazvao sudski sluaj
u SAD-u, poznat pod imenom Tasini protiv New York Timesa. Ta je novinska kua
naime poela reproducirati stare brojeve svojih novina u elektronikom obliku
i dostavljati ih razliitim bazama podataka, npr. pravnikoj bazi Lexis Nexis, a
da nije obavijestila novinare koji su lanke napisali. Izdava je oito smatrao da
je isplatom honorara za lanke u tiskanom izdanju stvar jednom zauvijek rijeena. Novinari koji su za New York Times i neke druge novine pisali honorarno,
45
predvoeni Jonathanom Tasinijem, podigli su sudsku tubu protiv izdavaa,

alei se da se od njih nije trailo doputenje za reproduciranje lanaka. Traili
su i poseban honorar, jer e, kako su tvrdili, njihovi prilozi preneseni u elektroniki oblik imati daleko iri krug itatelja nego to su ih imali kad su objavljeni u tiskanom izdanju. Takoer su tvrdili da se ugovor o prijenosu autorskog
prava koji su potpisali s novinskom kuom da bi dobili honorar nije mogao
odnositi i na elektroniko izdanje novina, jer takvog izdanja u vrijeme kad su
potpisivali ugovor i nije bilo. Izdava je, pak, drao da su novinari potpisom
ugovora s novinskom kuom o prijenosu prava, prenijeli ta prava i za sva mogua budua izdanja. Godine 2001. Vrhovni sud SAD-a presudio je u korist novinara i dosudio da izdavai plate ukupno 18 milijuna dolara. Do 2008. godine
presuda jo nije bila izvrena. Ipak, izdavai, a i novinari, postali su oprezniji
pri sklapanju ugovora, pa se danas obino poimence utvruje za koja izdanja
autor prenosi pravo na izdavaa.
Takva je praksa usvojena i u Hrvatskoj pa novinari redovito prenose
svoja prava na izdavaa. Pritom treba imati na umu da se vijesti i izvjetaji
openito ne smatraju autorskim djelima, dok kolumne i radovi istraivakog
novinarstva obino jesu autorska djela.
Slino je s leksikografskim djelima koja nastaju udjelima mnogih suradnika. Sastavljai enciklopedija i slinih djela danas su gotovo redovito nakladnike kue za koje radi velik broj zaposlenika i vanjskih suradnika od kojih
se djela naruuju. Nakladnik sa zaposlenicima i vanjskim suradnicima mora
sklopiti ugovor u kojemu autori pojedinih priloga prenose na njega pravo iskoritavanja. U ugovoru bi se moralo utvrditi i za koliko se izdanja prenosi pravo
iskoritavanja, jer ako to nije odreeno, podrazumijeva se da se radi o samo
jednom izdanju. Za svako daljnje izdanje, tiskano ili digitalno, potrebno je s
autorima priloga sklopiti nov ugovor.
46
Iznimke i ogranienja od interesa za

knjinice i korisnike
Iznimke od zatite autorskih djela i ogranienja primjene autorskog
prava poznaju svi nacionalni zakoni o autorskom pravu, ali i meunarodni
ugovori, poput Bernske konvencije za zatitu knjievnih i umjetnikih djela ili
novijega Ugovora TRIPS. Iznimke i ogranienja omoguuju drutvu da pomiri
suprotstavljene interese autora, kojima jami pravo na iskljuivo iskoritavanje
djela i korisnika, koji djela ele slobodno koristiti. Uvoenjem iznimki i ogranienja u podruje autorske zatite postie se ravnotea izmeu prava autora
i potreba javnosti za slobodnim koritenjem njihovih djela. Kad se govori o
iznimkama i ogranienjima autorskih prava obino se misli na taksativno nabrojene sluajeve u pojedinim nacionalnim zakonima, kojima se ograniavaju
imovinska autorska prava. Moralna prava autora, pak, moraju se uvijek i bez
iznimke potivati.
Takoer treba voditi rauna o tome da je rok zatite autorskih djela
ogranien i da se mnoga autorska djela mogu slobodno koristiti. to se zatienih djela tie, vano je da ih knjiniari mogu identificirati te da dobro poznaju
specifine iznimke i ogranienja od zatite nabrojene u hrvatskom zakonu kako
bi najbolje pomogli korisnicima.
U veini nacionalnih zakona iznimke i ogranienja taksativno se nabrajaju i ne smiju biti u suprotnosti s naelnim uvjetima koje navode meunarodne konvencije i ugovori. Bernska konvencija za zatitu knjievnih i umjetnikih
djela navodi najprije iznimke od zatite: doputenje od autora ne treba traiti
kad se eli citirati iz njegova djela ili kad se dio djela reproducira za potrebe nastave i novinskog izvjetavanja. Specificiranje pojedinih drugih iznimki u Bernskoj se konvenciji preputa nacionalnim zakonima uz uvjet da je svaka iznimka
usklaena s tzv. testom u tri koraka. Drugim rijeima, nacionalni zakoni mogu
uvesti pojedine iznimke i ogranienja od zatite koje e omoguiti slobodno
koritenje djela, uz uvjet da su ispunjene tri pretpostavke:
a) da se radi o posebnom sluaju koritenja, koji ne moe biti pravilo
b) da takvo koritenje nije u suprotnosti s redovitim koritenjem djela, to znai da
autor ne smije biti zakinut za znatni dio naknade koju bi inae mogao dobiti i
c) da takvo koritenje neopravdano ne teti zakonitim interesima autora.
Iznimke i ogranienja od interesa za knjinice
47
U literaturi se esto istie da je test u tri koraka, koji je poslije preuzet

u novije meunarodne ugovore, poput Ugovora TRIPS, Ugovora o autorskom
pravu Svjetske organizacije za intelektualno vlasnitvo, a konano i u europsku
Direktivu o harmonizaciji nekih aspekata autorskog prava i srodnih prava u
informacijskom drutvu iz 2001., zapravo ogranienje ogranienj koja omoguuju slobodno koritenje djela. Vano je naglasiti da se djelo moe slobodno
koristiti samo ako su ispunjena sva tri uvjeta te da e sud u u svakom postupku
odluivanja o moguem krenju prava paljivo razmotriti jesu li navedeni uvjeti kumulativno ispunjeni.
Direktiva o harmonizaciji nekih aspekata autorskog prava i srodnih
prava u informacijskom drutvu, koja je jedan od temelja za nacionalne europske zakone o autorskom pravu, u poglavlju o iznimkama i ogranienjima
sadrava samo jedno obvezno ogranienje koje svi nacionalni zakoni zemalja
lanica moraju prihvatiti i 21 izborno ogranienje, to znai da zemlje mogu
birati iznimke i ogranienja koja e ukljuiti u svoj zakon, ali ne mogu ukljuiti
iznimku koja nije spomenuta u Direktivi. U Direktivi se navodi da se iznimke
i ogranienja primjenjuju samo u skladu s uvjetima navedenima u testu u tri
koraka. Direktiva usto sadrava preporuku zemljama lanicama da ne prihvate sve nabrojene iznimke. Nisu sve zemlje lanice posluale preporuku, pa je
meu pojedinim zakonima zemalja lanica dolo do razlika koje danas prilino ometaju prijenos informacija, tako da se razmilja o izradi meunarodnog
dokumenta koji bi utvrdio i ujednaio minimalne iznimke i ogranienja za sve
nacionalne zakone.
IFLA-in Odbor za autorsko pravo i druga pravna pitanja (IFLA/CLM)
uputio je 2008. godine Svjetskoj organizaciji za intelektualno vlasnitvo (WIPO)
prijedlog dvanaest naela na kojima bi se trebale zasnivati iznimke i ogranienja koja bi trebala vrijediti za knjinice i arhive diljem svijeta. U obrazloenju
prijedloga kae se da od 149 zemalja lanica WIPO-a ak 21 nema u zakonu
predvieno nijedno ogranienje za knjinice, samo 72 zemlje imaju u zakonu
iznimku koja omoguuje reproduciranje u svrhu zatite grae, a samo 74 uvrstile su u svoj zakon iznimke od zatite koje omoguuju slobodno koritenje
djela za znanstveno istraivanje ili uenje. Sline su prijedloge uputile i druge
interesne skupine iz razvijenih zemalja i zemalja u razvoju, uglavnom organizacije za zatitu potroaa i druge nevladine organizacije koje zastupaju prava
javnosti. Predloene su sljedee iznimke i ogranienja:
- Knjinicama treba dopustiti reproduciranje objavljenih i neobjavljenih djela
u svrhu zatite, to ukljuuje i prijenos u druge formate.
48
- Knjinicama treba dopustiti reproduciranje zatienih autorskih djela za

znanstveno istraivanje i privatnu uporabu njihovih korisnika.
- Djelo treba biti zatieno za autorova ivota i 50 godina poslije njegove smrti, a kad jednom postane slobodno, treba to i trajno ostati.
- Knjinicama i korisnicima koji djelo koriste u doputene svrhe treba dopustiti da zaobiu tehnike mjere koje onemoguuju koritenje djela, a koje je
ugradio nakladnik.
- Ne smije se dopustiti da odredbe zakona o sklapanju licencija budu u suprotnosti s odredbama zakona o autorskom pravu.
Hrvatski je Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima iz Bernske
konvencije za zatitu knjievnih i umjetnikih djela preuzeo test u tri koraka i
u l. 80. propisao da se objavljeno autorsko djelo smije koristiti bez autorovog
odobrenja, a ponekad i bez plaanja naknade samo u sluajevima koji su u Zakonu posebno navedeni, te da se koritenje ne smije suprotstavljati redovitom
koritenju djela i ne smije tetiti zakonitim interesima nositelja prava.
Obvezno ogranienje iz Direktive o harmonizaciji nekih aspekata autorskog prava i srodnih prava u informacijskom drutvu preneseno je i u na
Zakon pa se l. 81. doputa privremeno i popratno reproduciranje djela koje
je sastavni dio tehnolokog procesa. Od izbornih iznimki i ogranienja ponuenih u Direktivi u Zakon su prenesena sljedea: reproduciranje za privatno
koritenje, za potrebe knjinica, arhiva i slinih javnih ustanova, za nastavu
i znanstveno istraivanje, u korist osoba s invalidnou, za potrebe sudskih,
upravnih i slinih slubenih postupaka, u svrhu informiranja javnosti, citiranje, iznimke u odnosu na autorska djela trajno smjetena na javnim mjestima,
plakate i kataloge javnih izlobi i aukcija, koritenje za stvaranje parodija i karikatura te koritenje u svrhu iskuavanja ureaja.
Dalje emo govoriti samo o ogranienjima i iznimkama koji su od interesa za knjinice i korisnike.
Citiranje
Obiaj citiranja, tj. preuzimanja rijei, reenica ili odlomaka nekog djela
u drugo, javlja se jo u antici, a koriste ga govornici i pisci da bi istaknuli vrsnou ili prijepornost citiranoga djela, ali i da bi pokazali vlastitu naitanost i
autoritet. U srednjem vijeku autori stvaraju svoja djela umetanjem opsenih
dijelova tuih tekstova, bez navoenja izvora, ali esto i vlastita djela objavljuju
anonimno. Razloge takvog postupanja razni autori razliito objanjavaju. Curtius misli da su onodobni autori htjeli izbjei grijeh tatine, a Goldschmidt kae
da su srednjovjekovni autori prvenstveno prepisivai, ija je zadaa otkriti staIznimke i ogranienja od interesa za knjinice
49
re tekstove i protumaiti ih itateljima. Jo u 18. stoljeu, kad nastaju prvi znanstveni asopisi, prenose urednici tue radove bez navoenja izvora. Danas
se svjesno preuzimanje tuega umjetnikog, knjievnog ili znanstvenog djela
u cijelosti ili u pojedinim odlomcima, a bez navoenja izvora i imena autora,
naziva plagiranjem, a preuzeto djelo plagijatom (od latinske rijei plagiarius,
tj. kradljivac ljudi). Takvo koritenje tuega djela predstavlja krenje zakona i
kanjava se kao kazneno djelo i prekraj. Zakon o autorskom pravu i srodnim
pravima odreuje da tvorevine nastale povredom prava iz Zakona ne uivaju
zatitu koja je njime inae predviena. Koristiti se mogu samo dijelovi autorskih djela, uz uvjet da se navede izvor i oznai ime autora. Netono ili nepotpuno navoenje citata smatra se takoer plagijatom.
Citiranje se ve vie od dva stoljea smatra prijeko potrebnim pri pisanju znanstvenih i strunih radova i to zato to znanstvenici njime dokazuju
svoju vjerodostojnost. Znanstveni rad poinje identificiranjem i koritenjem ranijih radova o temi i nastavlja se novim istraivanjem. Citiranjem znanstvenici
pokazuju upuenost u temu kojom se bave, ali i omoguuju provjeru svojih
rezultata. Navoenje izvora smatra se takoer odavanjem priznanja prethodnicima i dio je profesionalne etike znanstvenika.
Pri citiranju treba voditi rauna o nainu citiranja, vrsti djela iz kojega
se citira, opsegu i svrsi citiranja. Citirati se moe dvojako: tako da se dio tuega teksta doslovce prepie i istakne u tekstu (navodnicima, kurzivom i sl.) ili
tako da se odgovarajui dio teksta prepria vlastitim rijeima. To drugo obino
podrazumijeva saimanje osnovnih misli u tekstu. Oba naina citiranja zahtijevaju tonost: ako se rijei drugoga autora prenose doslovce, prenose se onako
kako su napisane pa ak i kad se u izvornom tekstu javlja kakva tiskarska pogreka; na pogreku se, dakako, moe upozoriti. Kad se, pak, tekst prepriava,
mora se vjerno prenijeti autorova misao. Bez obzira na nain citiranja, odabran
izvor i ime autora citiranoga teksta moraju se naznaiti.
Ve je reeno da Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima doputa
citiranje i da za njega ne treba traiti doputenje autora ije se rijei prenose, niti
treba platiti naknadu, ali se mora navesti izvor odakle je citat preuzet i autorovo
ime. Vano je znati i da se doputenje odnosi samo na preuzimanje dijelova teksta iz ve objavljenog djela odnosno kako navodi na zakon, iz djela koje je na
zakonit nain postalo pristupano javnosti. Ako, se pak, eli citirati dio teksta
iz neobjavljenog rukopisa, mora se traiti doputenje autora rukopisa. Ponekad
se autori tekstova ele pozvati na rijei kolege ili druge neke osobe koje su im
priopene u razgovoru na nekom skupu ili poslane elektronikom potom. I za
navoenje tako prenesenih rijei, u naelu treba traiti doputenje.
50
Pri citiranju treba paziti i na opseg citata jer je citiranje ogranieno odnosno mora ostati u granicama onoga to se smatra pravinim koritenjem tuega
djela. U nekim se nacionalnim zakonima o autorskom pravu navodi najvei
broj rijei u citatu. Na se Zakon poziva na dobre obiaje pa kae da se citirati moe u mjeri opravdanoj svrhom koja se eli postii i u skladu s dobrim
obiajima. Iako se na prvi pogled moe initi da je ta zakonska formulacija
manje precizna od one u kojoj se navodi toan broj rijei koje se smiju prenijeti
iz tuega teksta, ipak je praktinija ograniavanje citata na doputenu mjeru,
npr. sto rijei, u pojedinim bi sluajevima omoguilo citiranje cijeloga djela, npr.
neke krae pjesme, ili pak, ne bi dopustilo prenoenje dovoljnog dijela teksta
koji itatelju omoguuje shvatiti miljenje s kojim autor polemizira itd.
Ponekad se vlastiti tekst eli obogatiti ilustracijom ili tablicom, grafikonom i sl. preuzetim iz tuega djela. Prenesena ilustracija ili grafiki prikaz
mora imati legendu u kojoj e jasno biti naveden izvor iz kojega je preuzet i
autorovo ime.
Dakako, ne citira se samo u znanstvenim radovima. Citiranje je doputeno i u prikazima i kritikama knjiga u asopisima, novinama itd. Profesor
smije citirati tijekom predavanja. Knjinice koje objavljuju prikaze prinova u
biltenima ili na mrenim stranicama, smiju te prikaze obogatiti citatima iz djela
koje prikazuju, a kojemu je jasno naveden naslov i autorovo ime.
Sve to je reeno o citiranju odnosi se podjednako na citiranje ulomaka
digitalnih tekstova odnosno tekstova objavljenih na mrei. Uz naslov teksta
treba navesti i njegovu adresu te datum kad je tekst vien na mrei.
Privatno koritenje
Reproduciranje djela za privatno koritenje iznimka je koja se javlja u
brojnim zakonima o autorskom pravu. Pojedinac smije umnoiti djelo za osobnu potrebu i o tome autora ne treba posebno obavijestiti. To znai da pojedinac
smije fotokopirati ili na drugi nain umnoiti lanak nekog autora kad ga eli
proitati, iz njega uiti i sl. Kupljeni CD smije sluati kod kue, kao to smije
gledati kupljeni ili posueni video. Na Zakon doputa reproduciranje za privatno koritenje kad nije namijenjeno javnosti i ne slui ostvarivanju financijske
koristi. Stoga je posebno vana razlika izmeu privatnog i javnog koritenja
djela. Zakon definira javnost kao vei broj osoba izvan uobiajenog ueg kruga
lanova obitelji ili prijatelja. Izvedba glazbenog djela u krugu obitelji i prijatelja
tijekom obiteljskog slavlja jest privatno koritenje djela, a izvoenje tog djela
u prostoru knjinice javno je izvoenje za koje treba traiti odobrenje autora i
platiti naknadu.
51
Za knjinice je ta iznimka vrlo vana jer im doputa da za svoje korisnike umnoavaju inae zatiena djela. Knjiniar smije za korisnika reproducirati djelo na bilo koji nain (fotokopiranjem, mikrofilmiranjem, skeniranjem,
digitaliziranjem). Ipak, nije doputeno reproducirati cijelu knjigu (osim kad je
naklada rasprodana dulje od dvije godine), notnu i kartografsku grau. Nije
doputena ni reprodukcija elektronikih baza podataka.
Ogranienje u korist knjinica

U hrvatski su Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima knjinice
prvi put izrijekom uvedene 2003., u skladu s moguim ogranienjem naznaenim u spomenutoj direktivi Europske unije. Knjinice smiju reproducirati
primjerak djela koji posjeduju, ali to smiju uiniti samo jedanput. Pritom ne
moraju traiti doputenje niti platiti naknadu. Reproduciranje je doputeno na
bilo koju podlogu to znai da je uz mikrofilmiranje doputeno i skeniranje i
digitaliziranje uz uvjet da je digitalizirana graa pohranjena samo na jednom
posluniku. Prvenstvena je svrha tog ogranienja omoguiti knjinicama da
zatite rijetku ili oteenu grau. Takoer, jasno je da ta iznimka nikako ne
moe posluiti kao mogunost za dopunu knjinine zbirke zato to se smiju
reproducirati samo primjerci koje knjinica ve ima. Tako knjinica ne smije
posuditi primjerak djela koji bi htjela imati u svojoj zbirci od druge ustanove,
umnoiti ga i uvrstiti u svoju zbirku. To ogranienje vrijedi i za javne arhive,
obrazovne i znanstvene ustanove, ustanove za predkolski odgoj i karitativne
ustanove. Muzeji nisu izrijekom spomenuti, no pretpostavka je da ogranienje
vrijedi i za njih.
Nastava i znanstveno istraivanje

Zakon doputa reproduciranje i stvaranje zbirki od ulomaka reproduciranih autorskih djela ili ak kraih cjelovitih djela, ali iskljuivo za potrebe nastave ili znanstvenog istraivanja uz navoenje izvora. Nastavnici ili knjiniari u
koli ili nekoj visokokolskoj ustanovi smiju pripremiti zbirku kraih autorskih
radova ili ulomaka iz radova koji nastavniku trebaju da bi uenici i studenti mogli pratiti predavanja. Takve se zbirke esto izrauju za, na primjer, potrebe nastave knjievnosti ili jezika. No radovi se smiju umnoiti samo na papir ili slian
medij. Iz komentara tog zakonskog lanka vidljivo je da je zakonodavac imao na
umu izradu udbenika, itanki i slinih prirunika koji se koriste u nastavi pa se
ogranienje ne moe primijeniti za stvaranje slinih zbirki na digitalnom mediju.
Autori djela uvrtenih u takvu zbirku imaju pravo na naknadu.
52
Sve se ee tiskani radovi skeniraju i zbirka se stavlja na web. Nastavnik koji bi htio objaviti takvu digitalnu zbirku koju studenti mogu koristiti na
internetu ili na intranetu ne smije to uiniti bez odobrenja autora tekstova. Nedavni sluaj u SAD-u pokazuje da je pitanje sastavljanja zbirki grae potrebnih za nastavu jo uvijek prijeporno i tek e sudska praksa pokazati kako se
smije postupati. Tri ugledna nakladnika, Cambridge University Press, Oxford
University Press i Sage Publications, pokrenuli su u travnju 2008. sudski spor
protiv etvero slubenika Dravnog sveuilita Georgia jer su na svom webu
sustavno, opseno i neovlateno umnoavali i distribuirali ogroman broj zatienih djela. Sveuilini su se slubenici pozvali na institut pravinog koritenja (engl. fair use), specifian za ameriko zakonodavstvo, ali slian ogranienjima za privatno koritenje u europskim zemljama. Spor je jo u tijeku i prvi
je te vrste pa se s nestrpljenjem oekuje presuda, koja e u skladu s amerikom
sudskom praksom biti smjernica za praksu sastavljanja i koritenja te vrste pomagala u nastavi. Raniji sluajevi tubi zbog stvaranja slinih zbirki fotokopiranjem s poetka devedesetih godina, takoer protiv sveuilinih ustanova,
zavrili su presudama protiv sveuilita. Dakako, sud e u rjeavanju tube
protiv Dravnog sveuilita Georgia uzeti u obzir i to je li sveuilite prodajom
ostvarilo financijsku korist.
Ogranienje za potrebe invalidnih osoba

Za potrebe osoba s invalidnou doputeno je slobodno koritenje djela
na nain koji je u izravnoj vezi s njihovom invalidnou, a uz uvjet da je koritenje nekomercijalnog karaktera. Djelo se moe koristiti, a da se ne trai autorovo
doputenje i naknada se ne mora platiti.
Najvei korisnik toga ogranienja u nas je Hrvatska knjinica za slijepe
u Zagrebu, koja ima vlastitu tiskaru za brajina izdanja i studio za snimanje
zvunih knjiga za slijepe. Knjinica snima oko 200 naslova zvunih knjiga na
godinu i priprema i objavljuje pet naslova zvunih asopisa i tri asopisa na
brajici. Do devedesetih godina 20. stoljea zvune su se knjige snimale na kasetama, a potom se prelazi na digitalno snimanje zvuka. Zvune knjige pohranjene u digitalnom obliku na CD-u alju se lanovima knjinice potom. Godine
2003. pristupilo se prijenosu zvunih knjiga snimljenih na vrpcama i pohranjenih u arhivu u digitalni oblik pogodan za pohranu na CD-u. Taj je prijenos doputen ogranienjem navedenim u l. 84. ZAPSP-a. Ipak, MP3 format u kojemu
se tekstovi sada pohranjuju ne omoguuje slijepim i slabovidnim osobama kretanje po knjizi kakvo digitalni tekst inae omoguuje, npr. traenje i pronalaeIznimke i ogranienja od interesa za knjinice
53
nje broja stranice, listanje i sl. Zato se Knjinica priprema prihvatiti poseban
standard za slijepe i slabovidne, DAISY, koji se u svijetu koristi ve desetak
godina. Standard omoguuje slijepima kretanje kroz tekst odnosno vraanje na
odreenu stranicu, pronalaenje pojedinih dijelova teksta itd. Zvune e knjige
u digitalnom obliku i standardu DAISY biti pohranjene na knjininom posluniku pa e ih korisnici moi prenijeti na svoje raunalo.
U istraivanju o iznimkama i ogranienjima od zatite za osobe s oteenim vidom koje je 2006. godine za Svjetsku organizaciju za intelektualno vlasnitvo izradila J. Sullivan usporeeni su naini na koje pojedine zemlje rjeavaju pitanje pristupa slijepih i slabovidnih autorskim djelima u svojim zakonima o autorskom pravu. Ogranienje u korist osoba s invalidnou u hrvatskom
zakonu spominje se u studiji kao razmjerno povoljno za slijepe i slabovidne
osobe. No iz studije se takoer vidi da postoje jo neka nerijeena pitanja vezana uz koritenje zatienih autorskih djela u digitalnoj sredini. injenica je
da su mnoge organizacije koje se brinu za proizvodnju knjiga za slijepe i slabovidne upuene na traenje sredstava od karitativnih ustanova i oslanjaju se na
donacije i sponzorstvo, a tek dijelom i samo u nekim zemljama mogu raunati i
na redovitu dravnu potporu. Te organizacije moraju stalno namicati sredstva
za proizvodnju grae to ukljuuje nabavu suvremene opreme za snimanje
i pohranjivanje grae i vrijeme i rad itaa, snimatelja i ostalih suradnika, a
snimljene knjige obino koristi samo uzak krug itatelja, lanova organizacije.
Stoga ne udi da je digitalizacija praena uvoenjem spomenutog jedinstvenog
standarda za knjige za slijepe, DAISY, potaknula ideju o moguem boljem i
djelotvornijem koritenju jednom snimljene grae, koju bi se moglo staviti na
raspolaganje veem broju korisnika u drugim gradovima, ali i izvan granica zemlje u kojoj je snimljena. Ta mogunost, koju dananja tehnologija omoguuje,
uvelike bi obogatila izbor grae za itanje slijepim i slabovidnim korisnicima
diljem svijeta. No prije provedbe te zamisli potrebno je utvrditi doputaju li
zakonski propisi zemlje u kojoj je knjiga snimljena distribuciju odnosno prekogranini izvoz knjige i doputaju li propisi zemlje primatelja uvoz takve knjige.
U zakonima o autorskom pravu pojedinih zemalja esto je teko utvrditi koje
su vrste distribucije primjeraka dostupnih slijepima i slabovidnima doputene
zahvaljujui specifinom ogranienju u njihovu korist.
Nema prepreke i da narodne knjinice za svojega lana, slabovidnog
korisnika, skeniraju i digitaliziraju tekst. Korisnik koji ima odgovarajuu opremu raunalo i program koji ita digitalni tekst moe tako itati vlastitu knjigu.
Dakako, knjinice mogu izgraditi i vlastitu zbirku grae za slijepe i slabovidne
nabavom zvunih knjiga kupljenih od komercijalnog nakladnika.
54
Korisne mrene adrese

Hrvatska knjinica za slijepe: http://www.hkzasl.hr
Biblioteka Medus (komercijalni nakladnik zvunih knjiga u Hrvatskoj)
http://www.medus.hr
DAISY Consortium http://www.daisy.org
Informiranje javnosti
Zakon doputa reproduciranje, distribuiranje i priopavanje javnosti
autorskih djela u sklopu izvjetaja o tekuim zbivanjima, javno odranih govora u obavljanju politike, vjerske ili druge javne funkcije i javno odranih
predavanja, ali u opsegu koji odgovara svrsi i nainu izvjeivanja. Za to reproduciranje ne treba traiti doputenje niti platiti naknadu. To znai i da knjinice smiju obavjetavati korisnike o nabavljenim knjigama izradom tzv. biltena
prinova u kojima su pojedina djela opisana i komentirana, ali i djelomino reproducirana.
Plakati i katalozi
To se ogranienje prvi put javlja u hrvatskom zakonu i doputa organizatorima javnih izlobi i drabi da u katalozima izlobe ili aukcije ili na prigodnom
plakatu reproduciraju neko izloeno odnosno na drabi ponueno djelo, a da ne
moraju traiti doputenje ni platiti naknadu. Odredba se odnosi samo na likovna
djela, to ukljuuje i fotografije. Budui da se u odredbi ne govori o pisanim djelima, knjinica koja organizira izlobu pisanih djela suvremenog autora morala bi
traiti doputenje za uvrtavanje takve reprodukcije u katalog izlobe.
Baze podataka
Ovlateni korisnik smije preraditi i reproducirati cijelu bazu podataka
ili njezin dio kad je to prijeko potrebno za pristup sadraju i za redovito koritenje. O bazama podataka bit e vie reeno u zasebnom poglavlju.
Tehnike mjere koje onemoguuju koritenje djela

Kad bi djelo trebalo biti slobodno za pojedine kategorije korisnika, npr.
invalide, ili za odreenu vrstu koritenja, npr. privatno, a nositelj prava je ugradio odreene tehnike mjere kojima se onemoguuje koritenje ili pristup djelu,
duan je te mjere otkloniti. Ako to ne uini, djelo se moe koristiti primjenom
mjera koje propisuje Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta. Koje su to
55
mjere, jo nije poznato. Ogranienje se ne odnosi na raunalne programe niti na

djela na internetu. Tehnike mjere zatite zabrinjavaju knjinice i druge korisnike jer njihov vijek premauje trajanje zatite; ak i kad autorsko pravo istekne,
mjere ostaju i moe se dogoditi da djelo jednog dana postane korisnicima u cijelosti nedostupno. Osobito su zabrinute nacionalne knjinice koje takvu grau
primaju kao obvezan primjerak i dune su je trajno uvati. O tome u poglavlju
o obveznom primjerku.
Ogranienje prava distribucije

Iako autor ima iskljuivo pravo distribucije, hrvatski zakon ograniava
to pravo i doputa javnim knjinicama da posuuju primjerke djela. Knjinice
su dune platiti naknadu za javnu posudbu. O toj se naknadi vie govori u
poglavlju o javnoj posudbi.
Ogranienje prava javnog izlaganja

Ako autor likovnog djela nije pri njegovoj prvoj prodaji u pisanom obliku zabranio izlaganje djela ne moe se poslije protiviti izlaganju, ve odluku
o tome donosi vlasnik djela. To ogranienje moe zanimati knjinice koje u
svojem fondu imaju likovna djela, a posebno one koje, na primjer, ele izlagati
fotografije iz svoje zbirke.
Iz nabrojenih je ogranienja vidljivo da knjiniar u nas ne mora traiti
odobrenje autora u sljedeim sluajevima:
- Kad posuuje grau, ali za javnu posudbu knjiga, zvunih snimki i videograma, knjinica mora platiti naknadu odgovarajuoj udruzi za kolektivno
ostvarivanje prava.
- Kad reproducira lanak iz asopisa, novina i sl. ili poglavlje (poglavlja) iz
knjige za korisnikovu privatnu porabu. Knjinica meutim mora platiti naknadu odgovarajuoj udruzi za kolektivno ostvarivanje prava.
- Kad reproducira lanak iz asopisa, novina i sl. ili poglavlje (poglavlja) iz
knjige za potrebe korisnika druge knjinice, koja je pismeno zatraila umnoavanje djela za svoga korisnika. Naknada mora biti plaena ovlatenoj
udruzi za kolektivno ostvarivanje prava.
- Kad reproducira jedinicu grae koja sadri autorsko djelo, a knjinica je ima
u svojemu fondu. Knjinica ne mora platiti naknadu za reproduciranje.
56
- Kad reproducira jedinicu grae koja sadrava autorsko djelo za potrebe slijepih, slabovidnih i drugih korisnika s invaliditetom. Naknada se u tom sluaju ne plaa.
- Kad reproducira likovno djelo iz svojega fonda na plakatu ili katalogu izraenom kao dokument uz izlobu koju organizira. Naknada se ni u tom sluaju ne plaa.
- Kad citira iz djela i prikazuje djelo u biltenu prinova. Naknada se ne plaa.
- Kad kopira bazu podataka koju je knjinica legalno nabavila, ako je taj postupak potreban da bi se bazi moglo pristupiti.
- Kad priprema izlobu slika, crtea, razglednica, grafikih mapa i listova i
druge likovne grae koju knjinica ima u fondu. Naknada se ne plaa.
57
Individualno i kolektivno ostvarivanje

autorskog prava
Autor svoja prava moe ostvariti osobno, na primjer, kad dogovara i
sklapa ugovor o objavljivanju romana s nakladnikom ili o izvoenju drame s
kazalinom upravom. Takvo se ostvarivanje naziva individualnim. No za esto
koritena djela, kao to su glazbena ili filmska (videogrami), za koja se ne zna
kad e ih i tko koristiti, autoru je jednostavnije prepustiti komuniciranje s moguim korisnicima organizaciji koja e obaviti sav potreban posao za njega i u
njegovo ime. Organizacije koje zastupaju vie autora i dogovaraju koritenje
autorskih djela s velikim brojem korisnika nazivaju se u nas udrugama za kolektivno ostvarivanje prava.*
Prve udruge autora javljaju se u Europi ve u 19. st. kad autori poinju
shvaati da e se lake izboriti za svoja prava ako nastupaju udrueni. Jedna
takva udruga, Drutvo autora, skladatelja i glazbenih nakladnika (Socit des
Auteurs, Compositeurs et Editeurs de Musique - SACEM), osnovana u Francuskoj jo 1850. godine, djeluje i danas kao udruga za kolektivno ostvarivanje autorskih i nakladnikih prava. Prve se udruge osnivaju kao nacionalne, ali ubrzo
nastaju i meunarodni savezi nacionalnih udruga, kao to je Meunarodna
konfederacija autorskih i skladateljskih udruga (Confdration Internationale
des Socits des Auteurs et Compositeurs - CISAC) osnovana 1926. godine u
Parizu, koja i danas djeluje kao krovna svjetska udruga za kolektivno ostvarivanje prava. ezdesetih godina prologa stoljea, nakon donoenja Rimske
konvencije, i srodna se prava poinju ostvarivati kolektivno. Od osamdesetih
godina do danas broj udruga koje se brinu za razne nove vrste srodnih prava
znatno se poveao.
Udruge za kolektivno ostvarivanje prava posreduju izmeu autora i
korisnika njihovih djela. One pomau autorima koji ne mogu pratiti svako koritenje svojih djela (skladatelji, na primjer, teko mogu znati na kojim se sve
radijskim postajama ili u kojim lokalima ili trgovinama izvode njihove sklad* Engl. collecting societies; udruge koje prikupljaju i raspodjeljuju naknadu za reproduciranje
nazivaju se reproduction rights organizations, esto se koristi samo akronim RRO.
Individualno i kolektivno ostvarivanje autorskog prava
59
be) da ostvare svoja autorska prava i dobiju primjerenu naknadu za koritenje

djela.
Udruge jednako pomau i korisnicima autorskih djela. Teko je zamisliti da bi stalni korisnici autorskih djela, poput radijskih ili televizijskih kua,
mogli osobno doi do svakog pojedinog autora ije djelo emitiraju kako bi pribavili prava. Osobito bi to bilo teko za filmska i glazbena djela, koja esto imaju velik broj autora i izvoaa. Stoga su i autori i korisnici autorskih djela zainteresirani za postojanje udruga za kolektivno ostvarivanje prava: autori opunomouju udruge da ih zastupaju, a korisnici s njima sklapaju posebne ugovore
o koritenju autorskih djela. Da bi mogle obavljati svoj posao udruge moraju
ispuniti odreene kriterije, koje obino propisuje drava. U Hrvatskoj kriterije
utvruje Dravni zavod za intelektualno vlasnitvo, koji i konano ovlauje
pojedine udruge za skrb oko realizacije odreenog prava. U pravilu za jednu
se kategoriju nositelja prava brine samo jedna udruga u zemlji.
Udruge su obino povezane s odgovarajuim udrugama u drugim zemljama i s njima sklapaju ugovore o meusobnom zastupanju tako da domaim korisnicima mogu izdati odobrenja za koritenje i stranih autorskih djela.
Udruge uspostavljaju i odravaju registre nositelja prava koji su im predali punomo da ih mogu zastupati, izrauju popise autorskih djela, tzv. repertoare,
uspostavljaju i odravaju registre korisnika autorskih djela s kojima su sklopili
ugovore o koritenju, izrauju cjenike, obraunavaju i raspodjeljuju naknadu
i, kad je potrebno, zastupaju nositelje prava u sudskim postupcima. Najee se
brinu za ostvarivanje prava naknade autora za javnu izvedbu, javno emitiranje
djela na radiju ili televiziji i za javnu posudbu te za prava autora, nakladnika,
izvoaa i proizvoaa zvunih snimki na naknadu za reproduciranje djela za
osobno koritenje.
Danas u Hrvatskoj djeluju sljedee udruge:
HDS-ZAMP (Hrvatsko drutvo skladatelja - Zatita autorskih muzikih
prava) brine se za prava skladatelja na naknadu za javnu izvedbu i na naknadu
za privatno reproduciranje, ali u dogovoru s Hrvatskom udrugom za zatitu
izvoakih prava (HUZIP) i diskografskim kuama i za naplatu izvoakih
prava i prava proizvoaa zvunih snimki na naknadu za mehaniku reprodukciju. Iznajmljuje notnu grau potrebnu za javnu izvedbu glazbenih djela.
Od 1992. lanica je Meunarodne konfederacije autorskih i skladateljskih udruga (CISAC) i Meunarodnog ureda za mehanika izdanja (BIEM).
HUZIP (Hrvatska udruga za zatitu izvoakih prava) brine se za prava izvoaa, glazbenika, pjevaa, dirigenata, glumaca, snimatelja i redatelja
te prikuplja naknadu za javnu izvedbu i privatno reproduciranje. lanica je
60
Udruenja europskih udruga izvoaa (Association of European Performers

Organizations).
ZAPRAF (Udruga za zatitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava, prije Hrvatska diskografska udruga HDU) brine se za prava
proizvoaa zvunih snimki i prikuplja naknadu za javnu izvedbu i za privatno kopiranje. Ovlatena je takoer ostvarivati naknadu za javnu posudbu
zvunih snimki.
ZANA (Udruga za zatitu prava nakladnika) brine se za ostvarivanje
prava na naknadu za reproduciranje za nakladnike. Vjerojatno e se brinuti i za
ostvarivanje prava na naknadu za javnu posudbu.
DHFR (Drutvo hrvatskih filmskih redatelja) brine se za prava filmskih redatelja, scenarista, snimatelja i producenata i prikuplja i raspodjeljuje
naknadu za privatno umnoavanje i kabelsku retransmisiju. lan je Europske
federacije audiovizualnih redatelja (Fdration Europenne des Ralisateurs
de lAudiovisuel FERA).
DHK (Drutvo hrvatskih knjievnika) tek je nedavno dobilo doputenje
Dravnog zavoda za intelektualno vlasnitvo da se brine za naknadu za javnu
posudbu. Vrlo je vjerojatno da e administrativni dio posla povjeriti nekoj od
postojeih udruga za kolektivno ostvarivanje prava.
Od 2007. godine, kad je donesen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, hrvatske su udruge obvezne odvojiti
dio sredstava za poseban fond za poticanje umjetnikog i kulturnog stvaralatva i kulturne raznolikosti. U taj se fond izdvajaju i sredstva prikupljena kao
naknada za izvoenje djela na kojima je isteklo autorsko pravo.
Organizacija koja na meunarodnoj razini okuplja nacionalne udruge
za kolektivno ostvarivanje prava reproduciranja jest Meunarodna federacija
udruga za kolektivno ostvarivanje prava (International Federation of Reproduction Rights Organizations IFRRO). Hrvatske udruge do 2009. nisu jo bile
njezinim lanicama, iako ZANA oekuje da e uskoro biti primljena u lanstvo.
Knjinice koje korisnicima omoguuju koritenje autorskih djela sklapaju ugovore (licencije) s udrugama za kolektivno ostvarivanje prava kojima
ureuju iznos naknade koju trebaju platiti autorima, izvoaima i nakladnicima. Naknada se plaa svake godine. Pri utvrivanju iznosa uzima se u obzir
da je knjinica neprofitna ustanova i vodi se rauna o opsegu reproduciranja (fotokopiranja). Na temelju dobivene licencije knjinice stjeu pravo da
slobodno fotokopiraju i na druge naine umnoavaju autorska djela za svoje
korisnike.
61
Vrlo je vjerojatno da e se u nedavno najavljenoj Direktivi EU-a o kolektivnom ostvarivanju autorskih prava u digitalnoj sredini barem donekle izmijeniti nain poslovanja udruga za kolektivno ostvarivanje prava. Europska
komisija nije zadovoljna njihovim sadanjim poloajem i smatra ga monopolistikim. Takoer, injenica da su udruge danas organizirane teritorijalno tj. da
ostvaruju prava iskljuivo na teritoriju jedne drave, ini se da ometa razvoj
unutarnjeg trita Europske unije. Sadanji legitimni online servisi koji nude
glazbena djela na mrei ele na jednome mjestu pribaviti doputenje i platiti
naknadu za sva podruja na kojima se glazba koristi. Stoga treba rijeiti mogunost multiteritorijalnog ostvarivanja prava. Nositelji prava morali bi imati
slobodu izbora udruge koja e ostvarivati njihova prava pa bi tako morali moi
odabrati i udrugu u nekoj drugoj dravi da ih zastupa.
Licenciranje
Knjinice su oduvijek nabavljale rukopisnu, tiskanu i drugu grau koja
je kupnjom, darom ili zamjenom postajala njihovo trajno vlasnitvo. Svojom
su imovinom mogle slobodno raspolagati pa tako i odreivati uvjete koritenja grae. Razvojem elektronikog nakladnitva kasnih devedesetih godina 20.
stoljea sve vie se objavljuje i elektronika graa u obliku knjige, asopisa,
novina, kao i baze podataka, raunalni programi i audiovizualna djela. Dio te
grae autorska su djela zatiena odredbama autorskog prava. Kako je proizvodnja te grae vrlo skupa, proizvoa je obino daje na koritenje tako da
knjinica pribavlja pravo pristupa grai, a rjee sam elektroniki primjerak
izdanja. Zato se pristup elektronikoj grai ureuje ugovorom kojim knjinica dobiva odobrenje (dozvolu) koritenja. To znai da izgradnja digitalnih
i hibridnih knjinica pretpostavlja koritenje grae na temelju ugovora. Radi
se dakle o ugovoru kojim nositelj prava iskoritavanja odobrava drugoj osobi
(daje dozvolu) da koristi njegovo djelo. Nositelj iskljuivog prava iskoritavanja autorskog djela izvorno je autor djela.
Navedena vrsta autorskopravnog ugovora nema poseban naziv i nije
poblie ureena Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima. Davanje
odobrenja (dozvole) za koritenje odreenog predmeta zatite ureeno je za
zatitu izuma, znanja i iskustva, iga, uzorka ili modela Zakonom o obveznim
odnosima (ZOO). Takav se ugovor u ZOO-u naziva ugovorom o licenciji. Izraz
licencija u engleskom pravnom nazivlju ima znaenje izraza odobrenja (dozvole) i na podruju autorskog prava, a proiren je i u naoj praksi. Zato u nastavku ugovor o licenciji podrazumijeva i ugovor koji se odnosi i na podruje
62
autorskog prava, ne samo na podruje industrijskog vlasnitva (tehniki izumi

i drugi predmeti prava industrijskog vlasnitva). Prema tome, u nastavku ovoga teksta umjesto izraza davanje odobrenja (dozvole) za koritenje predmeta zatite
koristit e se jednostavniji i ve u praksi proireni naziv licenciranje (izraz licencija preuzet je u nau terminologiju iz latinskoga jezika, a izraz licenca izvodi
se iz engleske rijei licence, license odnosno njemake die Lizenz). Licencija je
openito dokument koji nekome daje pravo da neto uini, u stvarnom ili u digitalnom okruenju. U digitalnom okruenju pojam se obino odnosi na pravo
koritenja raunalnog programa pa se govori o licencnom ugovoru s krajnjim
korisnikom. Vlasnik autorskog prava trai prihvaanje licencije kao uvjeta za
dobivanje prava na koritenje autorskog djela ili njegovu reprodukciju.
Na meunarodnoj razini Direktiva o harmonizaciji nekih aspekata autorskog prava i srodnih prava u informacijskom drutvu spominje kako se prava autora i njihova ogranienja mogu urediti licencnim ugovorima ako to nije
u sukobu s vaeim nacionalnim zakonom o autorskom i srodnim pravima, jer
se pristupom elektronikoj grai pravo autora ne iscrpljuje u potpunosti. U Hrvatskoj autor moe za drugoga osnovati pravo iskoritavanja autorskog djela
ili mu prepustiti ostvarivanja autorskog prava ugovorom, davanjem odobrenja (dozvole) za koritenje ili drugim pravnim poslom. Korisnikova su prava
zajamena ogranienjima prava autora elektronike grae, a pristup toj grai
ureuje se licencnim ugovorom. Njime knjinica stjee pravo iskoritavanja i
on mora biti sklopljen u pisanom obliku. Na sva pitanja u vezi s autorskopravnim ugovorom koja nisu ureena ZAPSP-om primjenjuju se odredbe ZOO-a.
injenica je da su ve ranih devedesetih godina knjiniari u svojim raspravama, a na poticaj raznih inicijativa korisnika, isticali da se iznimke od autorskog
prava, koje vrijede za tiskanu grau, trebaju odnositi i na elektroniku grau.
Knjiniari su naime uoili zamke nabavljanja grae licenciranjem pa Odbor
za autorsko pravo i druga pravna pitanja (CLM) IFLA-e 2001. godine objavljuje
Naela licenciranja u kojima se zalae za licenciranje, ali istie kako ipak treba
jo rijeiti mnogo pitanja. Zainteresirane strane mogu pregovarati o uporabi
grae zatiene zakonom o autorskom pravu i zato je poeljno da se knjinice
udruuju u konzorcije.
Pregovaraju davatelj licencije i stjecatelj licencije. Davatelj licencije moe
biti nakladnik ili proizvoa elektronike publikacije. Osobitost je elektronikih publikacija da se na tritu nude u obliku zbirki organiziranih u baze podataka. Posrednici, zapravo trgovci, plasiraju na tritu elektronika izdanja
raznih nakladnika, a poznati su danas pod nazivima agregator, vendor, agent i
sl. pa su oni davatelji licencija. Stjecatelj licencije je knjinica. Oito je da su to
63
dva nezavisna partnera koja u naelu predlau sadraj ugovora, no ipak nisu u
ravnopravnom poloaju. Inozemni nakladnici ili posrednici u pravilu zapoljavaju za taj posao pravne strunjake, a knjinice u tome nemaju dovoljno iskustva. Knjinicama u sklapanju licencija esto pomau agencije za prikupljanje
pretplata.
Licencni ugovor za elektroniku grau nuno ukljuuje upravljanje
pravima na digitalnu grau (digital rights management DRM), poznato i kao
upravljanje digitalnim ogranienjima (digital restrictions management). DRM
okvirno obuhvaa nekoliko aranmana pomou kojih nositelj digitalnih prava
moe ograniavati uporabu zakonski zatienih digitalnih sadraja. Za razliku od uobiajene zakonske zatite, koja korisnika kopije zatienog digitalnog
proizvoda obvezuje prema unaprijed poznatim pravilima, upravljanje ogranienjima omoguuje nositelju prava nametanje daljnjih ogranienja.
Prije potpisivanja licencnog ugovora prijeko je potrebno utvrditi nekoliko vanih pojedinosti kako bi se knjinica osigurala da je ugovor valjan. Odreeni mehanizmi
elektronikog poslovanja omoguuju da se ugovor potpie i bez pregovaranja
ili da ga se potpie, a da ga nisu vidjele obje strane. Postavlja se pitanje moe li
ugovor biti valjan ako ga strane nisu proitale. Nadalje pitanje je da li je ugovor
valjan ako ga se prihvati samo klikom, tj. odabirom objekta na zaslonu raunala
(click-on contract), a da stjecatelj licencije nije upoznat sa sadrajem. Knjiniar
prihvaanjem licencnog ugovora preuzima svu odgovornost, kako zakonsku
tako i financijsku. Zato je potrebno poznavati nain na koji licencni ugovori
funkcioniraju.
Vrste licencnih ugovora

Naelno se mogu razlikovati dvije osnovne vrste licencija: licencije o
kojima se ne pregovara i one o kojima se pregovara.
Licencni ugovor nije predmet pregovora kad se radi o licencijama poznatim pod nazivom shrink-wrap (ili click-wrap) i click-on licencija.
Kod shrink-wrap ili click-wrap licencije ugovorna se obveza preuzima trganjem omota i o njoj se ne pregovara. Tiskani obrazac licencnog ugovora vidi
se otisnut ispod prozirnog omota u kojem se nalazi raunalni program ili je pak
na zaslonu raunala. Shrink-wrap licencije primjenjuju se za iskoritavanje raunalnih programa jo od osamdesetih godina 20. stoljea. Potekoa je u tome
to je taj ugovor pisan vrlo sitnim slovima. Knjinice ga mogu prihvatiti kao
svaki drugi ugovor ili ga zanemariti. Ugovor se moe proitati i oznaiti uvjete
koji bi trebali biti drugaiji i pokuati ih dogovoriti s predstavnikom davatelja
64
licencije. Kad su uvjeti dogovoreni, moe se nainiti nov ugovor no to je sloen

postupak.
Click-on licencija slina je shrink-wrap licenciji pa se na nju moe primijeniti isti postupak. Najprije je potrebno prouiti kako se odraava na koritenje
grae u knjinici. esto su takve licencije prvenstveno namijenjene krajnjem
korisniku, a ne ustanovi pa ve i zbog toga knjiniar treba provjeriti uvjete
koje postavlja davatelj licencije.
Licencija predstavlja doputenje proizvoaa raunalnog programa za
instaliranje i koritenje na raunalu. Stjecatelj licencije obino stjee neiskljuivo
pravo koritenja jedne kopije programa od strane odreenog broja korisnika
pod uvjetima koje odreuju nositelj autorskog prava i pravni propisi drave
u kojoj se koristi. Umnoavanje i raspaavanje drugim korisnicima nije doputeno. Tvrtka ili pojedinac mogu stei pravo iskoritavanja na programu samo
ako narue izradbu. Za razliku od toga programi poznati kao freeware koriste
se besplatno. I taj je program zatien autorskim pravom, a stjecatelju licencije
moe biti zabranjeno dodavati dodatni kd. Dokaz o kupnji licencije i steenom
pravu koritenja raunalnog programa jesu izvorni mediji (CD-ROM, DVD i
sl.), licencna isprava koja se esto naziva licencni ugovor s krajnjim korisnikom
(end-user licence agreement), certifikat o autentinosti, prirunici i vodii te tiskani primjerci licencnih ugovora zakljuenih online i naravno, rauni. Knjinica
ne smije dopustiti da se legalno nabavljen program koristi na veem broju raunala od onoga doputenog licencijom, izradu nelegalnih kopija ili uitavanje
nelicenciranih programa s interneta. Ne smije dopustiti ni da se u knjinici instalira program za koji ne posjeduje licenciju kao i da se program koristi izvan
licencnih odredbi.
Proizvoai raunalnih programa imaju pravo traiti pravnu zatitu
protiv korisnika nelicenciranog programa. Pravo pojedinih drava predvia
mogunost izdavanja sudskog naloga kojim se korisniku nalae da prestane
koristiti program, a nelicencirana kopija se izbrie ili zamijeni licenciranom.
Korisniku se moe naloiti da proizvoau plati naknadu. Ta naknada moe
biti u obliku naknade tete proizvoau ili vraanja dobiti koju je kritelj ostvario nelicenciranim programom. Budui da knjiniar pribavlja raunalni program i ostalu elektroniku grau, vano je imati na umu da knjinica moe
dobiti pojedinanu licenciju (licencija za jednog korisnika) i koliinsku licenciju (za
vie korisnika), to su dvije osnovne vrste licencija prema kriteriju o broju korisnika. Licencije za vie korisnika nazivaju se koliinskim licencijama (volume
licence) i zato to doputaju koritenje dvaju i vie primjeraka istog programa, a
namijenjene su velikim korisnicima. Stjeu se obino na temelju pregovora i zaIndividualno i kolektivno ostvarivanje autorskog prava
65
kljuivanja pisanih ugovora. Pojedinane licencije nazivaju se obino licencnim

ugovorima s krajnjim korisnikom (end-user licence agreement EULA). Takve se
licencije isporuuju s raunalnim programima u trgovinama na malo, zatim uz
raunala ili putem mree. U tu se vrstu licenci ubrajaju i one koje se ne potpisuju ispisane, ve su poznate u obliku kliknite za pristanak. Maloprodajni
proizvodi obino sadravaju instalacijski medij s raunalnim programom, registracijsku karticu, a katkada i prirunik tj. upute za koritenje. Brojni proizvoai ukljuuju licencni ugovor s krajnjim korisnikom u elektronikom obliku
na CD-ROM. On se pokae korisniku u postupku instalacije pa ako korisnik
ne prihvati odredbe ugovora, instalacija se prekida. Mogua je i tzv. vezana
prodaja raunala, kad proizvoai na raunala prethodno instaliraju programe
te ih isporuuju s tiskanim ili elektronikim ugovorom s krajnjim korisnikom.
Ponekad koliinske licencije mogu korisniku davati i pravo nadogradnje za vrijeme trajanja ugovora.
Elektronika graa potrebna korisnicima u knjinicama objavljena je
na posluniku ovisno o vrsti elektronikih proizvoda. Od korisnika se moe
traiti da potpie licenciju za pristup posluniku, tzv. pristupnu licenciju (access
licence). Razlikuju se pristupne licencije po posluniku i licencije po mjestu (site licence). Licencije po posluniku doputaju istovremeni pristup odreenom broju
ovlatenih korisnika. Za razliku od toga licencije po mjestu doputaju za svako
raunalo po jedan pristup posluniku. Istodobne ili paralelne licencije jesu vrsta
koliinskih licencija koje korisnicima doputaju instaliranje odreenog broja
kopija programa na odreeni broj raunala, ograniavajui broj korisnika koji
smiju istodobno koristiti taj program u odreenom trenutku. Lokacijske licencije
jesu vrsta koliinskih licenci koje korisnicima doputaju instaliranje pojedinih
programa na raunala odreena zemljopisnom lokacijom. Licencni ugovori za
pruanje usluga koritenja aplikacija (application service provider ASP) sadravaju uvjete pod kojima se aplikacije smjetene na udaljenim poslunicima, a ne
na lokalnim raunalima ili posluiteljima unutar tvrtke, mogu koristiti i daju
za to odobrenje.
General Public License GNU besplatna je licencija za javnu uporabu raunalnih programa, nastala jo 1983. godine. Licencija odreuje da se raunalni
program i njegov izvorni kd smiju besplatno kopirati, distribuirati i mijenjati,
no onaj tko to ini, mora to po istoj licenciji omoguiti i drugima. Tu je licenciju,
iako prvenstveno namijenjenu raunalnim programima, do lipnja 2009. rabila
Wikipedija, dajui slobodan pristup sadraju, u skladu s naelom poznatim
pod nazivom copyleft. To znai da se sadraj te enciklopedije smije kopirati, preraditi i distribuirati ukoliko autor nove verzije tog sadraja daje drugima ista ta
66
prava i potuje ast i ugled autora. Taj se uvjet ostvaruje izravnom poveznicom
na autorsko djelo. Od 2009. Wikipedija koristi licenciju Creative Commons, jer je
prikladnija od licencije GNU za referentna djela.
Licencija Creative Commons
Od opeg je interesa za koritenje autorskog djela postizanje ravnotee
izmeu javnog dobra i privatnog sektora. To pretpostavlja i ravnoteu izmeu monopola sadranog u zakonima koji ureuju intelektualno vlasnitvo i
slobodnog trinog natjecanja. Pod utjecajem tih spoznaja pojavila se 2001. godine inicijativa poznata pod nazivom Creative Commons, iji je idejni pokreta
Lawrence Lessig sa Sveuilita Stanford u SAD-u. Ona je urodila stvaranjem
predloaka licencija poznatih po akronimu CC, koje se moe preuzeti na raznim jezicima i uitati u trenutku objavljivanja djela. Uvjeti koritenja djela prikazani su ilustracijama tj. one pokazuju doputa li davatelj licencije preradbu,
umnoavanje, distribuciju djela i sl., a hiperveze vode do dodatnih objanjenja.
Svojom jednostavnou nastoje autoru olakati odluku koja e prava zadrati,
a koja besplatno ustupiti na koritenje. Od 2005. godine CC licencije koriste se i
u Hrvatskoj. Predstavnici tog pokreta smatraju da drava treba svojim mjerama poticati pristup i inovativnost, kao to je licenciranje raunalnih programa
otvorenog kda i otvoren pristup znanstvenoj literaturi. Na inicijativu Creative
Commons stvorena je organizacija iCommons (International Commons) koja promie ideju o besplatnom obrazovanju i slobodnom pristupu znanju.
Slika 3. Uvjeti koritenja djela prema Creative Commons
atribucija
Autor doputa umnoavanje, distribuciju, prikazivanje i izvoenje svojeg zatienog djela i njegovih preradbi ali samo onima koji navedu autora kako on odredi.
koristi na isti nain
Autor doputa drugima distribuciju djela, ali pod jednakim uvjetima

kao u ovoj licenciji.
nekomercijalno
Autor doputa da se djelo umnoi, distribuira, prikazuje i izvodi te

prerauje iskljuivo u nekomercijalne svrhe.
zabranjena preradba
Autor doputa da se djelo umnoi, distribuira, prikazuje i izvodi samo

doslovno, ali ne i njegova preradba.
67
Licencija Science Commons

Science Commons i SPARC (Scholarly Publishing and Academic Resources Coalition) objavili su mrene alate koja autorima pomau odabrati prava
na njihove znanstvene lanke, ukljuujui prava da ih ponovno koriste i da ih
pohrane u digitalne repozitorije. U nova se pomagala ubraja Scholars Copyright Addendum Engine, mreni alat, kojemu se pristupa s mrenog mjesta Science Commons (http://scholars.sciencecommons.org/) i koji je besplatan. Moe
se stvoriti formular u formatu pdf koji autor dodaje ugovoru s nakladnikom.
Dodatak osigurava da autori zadre prava na ponovno koritenje svojeg djela i pohranu u digitalnim repozitorijima, kao i da daju neiskljuivu licenciju
poznatu pod nazivom Creative Commons Attribution-Non-Commercial Licence tj.
dozvolu da javnost djelo ponovno koristi i raspaava. Takva licencija ne predstavlja povredu moralnih prava autora. Istim alatom predviena je izrada jo
dvaju dodataka poznatih kao neposredan pristup (immediate access) i odgoen
pristup (delayed access).
Ugovor Licence to Publish
Taj model ugovora rezultat je nastojanja da se utvrdi ravnotea prava i interesa u znanstvenoj komunikaciji, koja je uvoenjem digitalnog medija
doivjela znatne promjene. U Nizozemskoj i Velikoj Britaniji dvije organizacije koje potiu uporabu informacijske i komunikacijske tehnologije u visokom
obrazovanju objavile su predloak ugovora izmeu autora lanka i nakladnika
koji je poznat pod nazivom Licence to Publish. Ugovorom autor daje nakladniku
dozvolu da objavi djelo, ali zadrava pravo na objavljeno djelo. Ugovor stupa
na snagu im nakladnik obznani da namjerava objaviti djelo. Kad je lanak
objavljen, autor ga moe uiniti javno dostupnim u digitalnom repozitoriju u
obliku u kojem je objavljen. Na autorov zahtjev lanak moe postati dostupan
javnosti s odgodom od najvie est mjeseci. Pritom se prvenstveno imalo na
umu da rezultati istraivakog rada koji financira drava trebaju biti javno i
besplatno dostupni.
Svrha je spomenutih dodatnih dogovora izmeu autora i nakladnika
poveati dostupnost djelima, uspostavljajui nove odnose izmeu autora, nakladnika i knjinica. Digitalni repozitoriji vani su za poslovanje knjinica, naroito visokokolskih i specijalnih, koje pohranjuju i daju na koritenje radove
istraivaa i znanstvenika, svojih lanova.
Kada se govori o tipologiji licencija, dobro je znati i to da su u suradnji s velikim meunarodnim trgovcima elektronike grae, prvenstveno aso68
pisa (EBSCO, Harrassowitz i Swets), nastali predloci licencija koji su dostupni

na adresi http://www.licensingmodels.com. Oni razlikuju licencije za pojedine
sveuiline ustanove, zatim za konzorcije sveuilinih ustanova, za narodne
knjinice te za specijalne knjinice i knjinice u sastavu. Takvim se licencijama
knjinicama omoguuje pristup skupocjenim zbirkama elektronikih asopisa
mnogih nakladnika. Spomenuti trgovci raspaavaju naslove 20.000 nakladnika
diljem svijeta i nude knjinicama bibliografske usluge. U tom podruju djeluje i
neprofitna organizacija eIFL (Electronic Information for Libraries), koja se zalae
za dostupnost elektronikim izvorima za korisnike knjinica u pedesetak tranzicijskih zemalja i zemalja u razvoju. Organizacija pregovara o sputanju cijene
pretplate za vie zemalja odjednom, pomae pri stvaranju nacionalnih konzorcija i promie svijest o intelektualnom vlasnitvu u zemljama lanicama.
Korisnici elektronike grae i njihova prava

Jo poetkom devedesetih godina Europska komisija odluila je potaknuti knjinice da se osposobe za pruanje elektronikih usluga korisnicima, a
to je ukljuivalo i poznavanje autorskog prava. Uprava DGXIII/E-4 zaduila je
EBLIDA-u i financijski joj pomogla da osnuje tijelo European Copyright User
Platform (ECUP) sa zadaom da knjiniare sustavno upoznaje s autorskim
pravom, utvrdi potekoe u pruanju elektronikih usluga i razmotri probleme vezane uz prava. U sklopu rada ECUP-a izraen je prirunik za knjiniare
koji ugovaraju licencije. U priruniku se javlja i korisna kategorizacija korisnika
elektronike grae o kojoj treba voditi rauna pri sklapanju ugovora. Vano je
kako je u ugovoru definiran ovlaten korisnik kao i mjesta s kojih se moe koristiti
graa za koju je dobivena dozvola. Nakladnici danas obino razlikuju ovlatene korisnike (authorised users) od povremenih korisnika (walk-in-users). ECUP tu
podjelu nije prihvatio, zato to su i povremeni korisnici ovlateni koristiti grau,
ali ne na isti nain kao ovlateni korisnici. Predloena je jasnija podjela na osoblje
ustanove (members of the institution) i na vanjske korisnike (non-members). Vanjski korisnici dijele se na ulanjene korisnike (registered walk-in-users), povremene
korisnike (unregistered walk-in-users) i ulanjene korisnike na daljinu (registered
remote users). Korisnici digitalne grae opisani su na sljedei nain:
Osoblje
Zaposlenici ili osobe na drugi nain vezane uz ustanovu i studenti te
ustanove, kojima je doputen pristup sigurnoj mrei i koji su dobili lozinku ili
drugu potvrdu za zakonit pristup.
69
Ulanjeni korisnici
Graani koji su ulanjeni kao korisnici knjininih usluga, kojima je doputen pristup sigurnoj mrei s radnih mjesta u knjinici i koji su dobili lozinku
ili drugu potvrdu za zakonit pristup.
Povremeni korisnici
Graani koji su ulanjeni kao korisnici knjininih usluga i kojima je
doputen pristup sigurnoj mrei s radnih mjesta u knjinici u odreene svrhe
utvrene ugovorom.
Ulanjeni korisnici na daljinu
Organizacija ili pojedinac koji ima odobrenje za koritenje knjininih
usluga i kojemu je doputen pristup sigurnoj mrei s mjesta koja nisu prostori
knjinice.
Prostori knjinice i domovi osoblja
Odnosi se na prostore knjinice i druge takve prostore gdje osoblje radi
i ui ukljuujui mjesto stanovanja osoblja bez ogranienja.
U odobrenjima za koritenje digitalne grae najee se navodi pravo:
- pristupa posluniku nakladnika
- lokalne pohrane u e-zbirkama i koritenja licencirane grae za razne oblike
uenja na daljinu
- ukljuivanja licencirane grae u infrastrukturu lokalnog sustava i informacijske slube
- obrade licencirane grae
- meuknjinine posudbe i drugih oblika dostave dokumenata
- pristupa grai i reproduciranja za potrebe istraivanja, nastave i privatnog
koritenja
- umnaanja i ulaganja kopija (u tiskanom ili elektronikom obliku) u komplete za nastavu i
- raspaavanja sadraja e-mailom i objavljivanja na intranetu, internetu i posebnim stranicama.
70
Meuknjinina posudba
Istraivanja su pokazala da je do kraja osamdesetih godina 20. stoljea, s godinjim prometom od oko 10 milijuna zahtjeva za posudbom, meuknjinina posudba inila znatan dio poslovanja veih knjinica diljem svijeta.
No tada se potreba za meuknjininom posudbom naglo smanjuje zato to
elektroniki nakladnici sve vie prodaju asopise u velikim zbirkama (tzv. Big
Deal), prvenstveno knjinicama, koje time znatno poveavaju ponudu lanaka
korisnicima. Danas se koritenje elektronikih lanaka naplauje u skladu s tzv.
modelom pay-per-view za naplaivanje usluga pruanja uvida korisnicima u sadraje koje nakladnik ili distributer nudi na svojem mrenom mjestu. Obino
se radi o vrlo aktualnim ili izrazito strunim informacijama ili pak o informacijama koje se osuvremenjuju vie puta na dan, a za kojima postoji velika potranja. No budui da potreba za meuknjininom uslugom ne nestaje, knjinice
koje pruaju tu uslugu nale su se u neprilici. Ogranienja autorskih prava ne
predviaju oblik poslovanja koji zahtijeva meuknjinina posudba elektronike grae u digitalnom okruenju, kad knjinica umnoava i elektronikom
potom alje grau krajnjem korisniku.
Taj je nain poslovanja svojedobno bio uzrokom sudskog spora izmeu konzorcija njemakih velikih znanstvenih knjinica poznatog pod nazivom
Subito i STM-a, Meunarodne udruge znanstvenih, tehnikih i medicinskih
nakladnika. Subito je razvio mehanizam isporuke lanaka drugim knjinicama
uz minimalnu naknadu nakladnicima. Cijena te usluge stoga je bila znatno nia
od usluge ostalih agencija za isporuku dokumenata. Oni su ubrzo premaili
brojku od milijun zahtjeva u svega nekoliko godina. Nakladnici su izgubili dio
naknada i pretplata i poveli spor protiv konzorcija Subito. Drugostupanjska
sudska presuda iz 2007. godine utvrdila je da se isporuka dokumenata elektronikom potom ne temelji na zakonu o autorskom pravu i da je potrebno kupiti
licenciju od nakladnika. Dostava analogne grae faksom smatrala se, meutim,
zakonitom. Pregovori izmeu Subita, Njemake poslovne zajednice izdavaa i
knjiara i Meunarodne udruge znanstvenih, tehnikih i medicinskih nakladnika zakljueni su u prosincu 2007. godine odlukom da se elektronika isporuka znanstvenih lanaka uredi licencijom. Budui da je novi njemaki zakon o
autorskom pravu stupio na snagu poetkom 2008. godine, bio je to zadnji trenutak da se spor rijei. Uvjeti ugovora doputaju knjinicama u konzorciju Subito
da umnoe i elektroniki isporue svaki lanak koji zatrae studenti, privatne
osobe ili poslovni ljudi u Njemakoj, Austriji, Lichtensteinu i vicarskoj. Taj
dogovor upotpunjuje tzv. meunarodni okvirni sporazum izmeu raznih naIndividualno i kolektivno ostvarivanje autorskog prava
71
kladnika, lanova Meunarodne udruge znanstvenih, tehnikih i medicinskih

nakladnika i Subita zakljuenog 2006. godine. Sporazum omoguuje izdavanje
pojedinanih licencija na petogodinji rok. Ugovori e obvezati Subito i knjinice da lanke iz elektronikih asopisa dostavljaju elektronikom isporukom.
Nakladnici su odredili cijenu isporuke za privatnu uporabu i u komercijalne
svrhe. Sporazum takoer predvia popuste u korist studenata, narodnih i drugih nekomercijalnih knjinica kao i za lanove akademske zajednice.
72
Javna posudba
Posudba knjiga i druge grae koju obavljaju knjinice namijenjene javnosti naziva se javnom posudbom. Budui da uslugu posudbe ne naplauju,
javnu posudbu koju obavljaju knjinice kao neprofitne ustanove treba razlikovati od iznajmljivanja, kojim se bave videoteke i sline komercijalno usmjerene
organizacije koje na tome ostvaruju zaradu.
Zemlje Europske unije, ali i mnoge druge zemlje svijeta, imaju sustav
praenja posudbe autorskih djela u javnim knjinicama kako bi se utvrdila i
isplatila naknada autorima ija se djela uestalo posuuju. Uvoenje plaanja
naknade za javnu posudbu obino se obrazlae eljom da se autorima nadoknadi financijski gubitak prouzroen smanjenom prodajom njihove knjige,
koju se moe posuditi u knjinici, umjesto da je se kupi. Sustav, dakle, poiva
na pretpostavci da bi svaki zainteresirani italac kupio primjerak, kad ne bi bilo
knjinica u kojima knjigu moe posuditi. Uvoenje naknade za javnu posudbu
dio je ope politike prema knjizi u nekoj zemlji, jer se zapravo radi o jednom od
naina na koji drava pomae autorima u elji da potakne kreativnost i stvaranje novih djela.
Koncept naknade za javnu posudbu razliito je postavljen u pojedinim
zemljama: negdje je sastavni dio zakona o autorskom pravu kojim se autoru uz
ostala prava jami pravo da dopusti ili zabrani javnu posudbu zatienog djela,
a negdje sadraj posebnoga zakonskog propisa koji autorima osigurava pravo
na novanu naknadu za javnu posudbu njihovih djela. Poseban zakon kojim se
ureuje javna posudba imaju npr. Danska i Velika Britanija. Pravo na naknadu
za javnu posudbu odnosi se iskljuivo na djela objavljena u materijalnom obliku i ne ukljuuje koritenje autorskih radova sadranih u bazama podataka.
Autorovo pravo na naknadu za javnu posudbu obino se ostvaruje u sustavu
kolektivnog ostvarivanja prava. To znai da se za utvrivanje i isplatu naknade
brine posebno ovlatena organizacija koja posreduje izmeu autora djela i korisnika. To moe biti struna udruga autora, prevodilaca i sl., ali i neka druga
organizacija koju struna udruga ovlasti za obavljanje administrativnog dijela
posla. Autori koji su zainteresirani za primanje naknade moraju se prijaviti i
ui u autorski registar organizacije za kolektivno ostvarivanje prava. Uz autore
djela u izvornom obliku pravo na naknadu mogu imati i prevoditelji, ilustraJavna posudba
73
tori, izvoai, preraivai, autori fotografija, skladatelji, a u nekim zemljama i

nakladnici. U zemljama u kojima knjinice posuuju i originalna umjetnika
djela (grafike, grafike mape i sl.) naknadu primaju i njihovi autori.
Ideja o naknadi autorima knjiga za javnu posudbu nastala je krajem 19.
stoljea, kad su njemaki autori okupljeni na skuptini svoje udruge u Darmstadtu 1883. godine rezolucijom zatraili plaanje obeteenja. Godine 1917.
danska autorica Thit Jensen, u govoru na prvoj godinjoj skuptini Danskog
knjiniarskog drutva, trai naknadu za autore ija se djela posuuju u javnim knjinicama. Upravo e Danska 1946. godine prva uvesti sustav naknade
za javnu posudbu, kojemu je svrha obetetiti autore. Brzo e je slijediti druge
skandinavske zemlje: Norveka uvodi naknadu za javnu posudbu 1947., vedska 1954. godine. U Nizozemskoj je plaanje naknade uvedeno 1971. godine,
sljedee godine uvodi je Njemaka, a 1979. i Velika Britanija.
Nakon to je EU usvojila Direktivu o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe 1992. godine, sve su zemlje lanice morale prihvatiti pravo javne posudbe i ugraditi ga u svoje zakonodavstvo. No neke od zemalja stare Europe,
poput Francuske i Belgije, bile su i nakon njezina uvoenja vrlo nesklone prihvaanju tog naina kompenziranja autora, pa su na kraju ak vodile sporove
pred Europskom komisijom, koje su izgubile. Francuska je naknadu za javnu
posudbu konano uvela tek 2006. godine. Zanimljivo je da SAD ne poznaje tu
vrstu naknade za autore. No druga je velika sjevernoamerika zemlja, Kanada,
pravo na naknadu za javnu posudbu uvela jo 1986. godine. Prema podacima
koje navodi PLR International Network pravo na naknadu za javnu posudbu
primjenjivalo se 2008. godine u 29 zemalja.
Pravo na naknadu za javnu posudbu uvedeno je u hrvatsko zakonodavstvo prvi put Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima iz 2003. Nacionalna strategija razvoja sustava intelektualnog vlasnitva RH: 2005-2010, dokument koji je izradio Dravni zavod za intelektualno vlasnitvo, predvidjela je
provedbu sustava javne posudbe u 2007. godini, no kako je ulazak Hrvatske u
Uniju odgoen, odgoena je i njegova primjena. Posve je sigurno da e lanstvo
za Hrvatsku znaiti i obvezu provedbe prava javne posudbe. U trenutku kad
nastaje ovaj rad poznato je samo da e se javna posudba djela pratiti na uzorku upanijskih narodnih knjinica i da e se pratiti posudba knjiga domaih
autora.
Sustavi naknade za javnu posudbu organiziraju se razliito. Neke zemlje isplauju naknadu samo autorima koji su njihovi dravljani ili uzimaju u
obzir samo knjige pisane na njihovom jeziku ili na njega prevedene. Iako je u
Europskoj komisiji bilo protivljenja takvom nainu kompenzacije iskljuivo za
74
domae autore, kakav su ustrojile Danska i vedska pa ga popularno nazivaju

skandinavskim modelom javne posudbe, ipak ga je krajem 2007. odobrila.
Neke zemlje prate samo itanost knjiga, a druge isplauju naknadu i za
posudbu nota, zvune grae i videosnimki. Zemlje koje imaju artoteke esto
ukljuuju i naknadu za posudbu umjetnikih djela. Neke zemlje iskljuuju iz
sustava broure, knjige s vie od tri autora ili grau koja se ne raspaava kroz
knjiarsku mreu. U nekim se zemljama prati samo itanost beletristike, ne i
grae znanstvenog i strunog sadraja. To je mogue zato to Direktiva o pravu
iznajmljivanja i pravu posudbe doputa zemljama lanicama Unije da pojedine vrste knjinica izuzmu iz sustava javne posudbe. O specifinoj organizaciji
sustava odluuje, dakle, svaka zemlja sama, birajui pritom nain koji smatra
najuinkovitijom pomoi autorima.
Sredstva za isplatu naknada autorima najee osigurava drava, iako
je mogue tu obvezu nametnuti i knjinicama (primjer je Nizozemska, u kojoj
naknadu plaaju knjinice). Obino se utvruje ukupan iznos novca namijenjen isplati naknada i koji se nakon odbitka administrativnih trokova koje ima
organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, raspodjeljuje autorima. Takoer
se odreuje najvii i najnii iznos naknade koji neki autor moe dobiti. U Velikoj je Britaniji, na primjer, najvei iznos koji je autor mogao dobiti u 2003.
godini bio 6000 funti, i te ga je godine dobilo oko 250 autora. Najmanji iznos
bio je 5 funti. Uestalost posudbe u toj se zemlji prati na regionalnoj razini na
odabranom uzorku narodnih knjinica. Nakon isteka odreenog razdoblja, mijenja se uzorak knjinica u kojima se prati posudba. Naknada se izraunava na
temelju broja posuenih primjeraka u promatranim knjinicama, a taj se broj
kasnije poveava razmjerno ukupnoj posudbi u svim narodnim knjinicama
u zemlji. Ukupan iznos novca namijenjenog za naknade dijeli se s brojem svih
registriranih knjiga u sustavu i dobiva se iznos naknade po posudbi, koji slui
kao osnova za izraun isplata. Za razliku od britanskog modela, u kojemu se
naknada izraunava na osnovi broja posuenih primjeraka, u nekim drugim
zemljama, na primjer u Danskoj, osnova za izraun jest broj ukupno nabavljenih primjeraka nekog naslova u knjinicama.
Uvoenje sustava naknade za javnu posudbu moe pomoi stvaranju
jasnije slike o tome to se uistinu ita u nekoj zemlji i tko su uspjeni autori. Popisi najitanijih autora i naslova obino se objavljuju na mrenim stranicama udruga koje se brinu za raspodjelu naknada. Ti popisi mogu posluiti
kao informacija potencijalnim itateljima, onima koji vole preporuke ili trae
popularne naslove. Slue i knjiniarima, koji i inae prate to se posuuje,
da mogu oblikovati primjerenu nabavnu politiku za svoju knjinicu. Praenje
Javna posudba
75
itanosti pojedinih naslova za potrebe sustava javne posudbe omoguuje takoer knjinici da podatke koje je prikupljala za internu uporabu prikae i uini
upotrebljivima na razini zemlje. Stoga knjinica kao ustanova postaje uvoenjem naknade za javnu posudbu vidljivijom u drutvu. Sustav naknade za javnu posudbu pomae autorima da steknu ekonomsku i drutvenu sigurnost i
omoguuje im stjecanje dunog priznanja. Drave u njemu vide sredstvo kojim
mogu potaknuti razvitak nacionalne kulture.
No pravu naknade za javnu posudbu upuuju se i zamjerke. esto se
uje da uvoenje tog prava ometa slobodan pristup informacijama, da slui
stvaranju kupaca za industriju sadraja i stvaranju profita. Usto, posao izraunavanja naknade poveava opseg poslova knjinica, a to podrazumijeva i nove
trokove. Sama injenica koja se esto istie kao argument u korist uvoenja
sustava naknade za javnu posudbu, naime da zbog posudbe djela u javnim
knjinicama autori gube prihod, nije dokazana i esto se navodi da uestala
posudba djela u knjinicama zapravo potie korisnike na kupnju vlastitih primjeraka i tako poboljava prodaju. Za autore je vano da im primjerci njihovih
djela budu u zbirkama knjinica, jer je tako djelo vidljivije i moe biti itano i
dostupno i dugo nakon to se naklada rasproda.
Direktiva o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe i s njom usklaen
hrvatski zakon pravo na naknadu za javnu posudbu ne predviaju samo za
autore knjiga, ve i za autore i izvoae glazbenih djela te proizvoae zvune
grae i filmova (videograma). I njihovo se pravo moe realizirati samo putem
udruga za kolektivno ostvarivanje prava.
Stajalite knjiniarske struke o pravu javne posudbe izneseno je u dokumentu koji je 2005. godine IFLA objavila pod naslovom Miljenje o pravu javne posudbe. IFLA u njemu najprije istie da imovinska prava autora moraju biti
uravnoteena s potrebama drutva za pristupom znanju. Pravo na naknadu
za javnu posudbu primjer je sve uestalijeg proirivanja opsega i jaanja tzv.
drugih prava pa IFLA vjeruje da posebnu panju treba posvetiti iznimkama i
ogranienjima od zatite, kako bi se odrala sad ve ozbiljno naruena, a tako
potrebna ravnotea izmeu interesa nositelja prava i interesa pojedinaca za
slobodnim pristupom grai koja im treba za obrazovanje, informiranje i kulturni razvoj. Osobito je lo utjecaj jaanja reima autorskog prava i srodnih prava
u zemljama u razvoju, koje se teko nose s poveanim trokovima osiguranja
pristupa intelektualnom vlasnitvu. Ukratko, IFLA smatra da je slobodna javna
posudba prijeko potrebna jer se njome osigurava pristup kulturi i obrazovanju
za sve, a da se uvoenjem sustava plaanja naknade lako moe ugroziti tako
potrebna jednakost u pristupu grai.
76
Slika 4. Najitaniji autori u Velikoj Britaniji, srpanj 2007. lipanj 2008.
Korisne mrene adrese

http://www.plr.uk.com
http://www.plrinternational.com
Javna posudba
77
Glazbena djela i audiovizualna graa

Audiovizualna graa u knjinicama pripada neknjinoj grai i obuhvaa zvune snimke (fonogrami) na kojima moe biti zabiljeen govor ili glazba
te filmsku, DVD i video grau (videogrami). Pri koritenju te vrste grae treba
imati na umu da je tite razliita prava, od kojih su mnoga uvedena u novije
vrijeme pa knjinica mora o njima posebno voditi rauna. Zakon o autorskom
pravu i srodnim pravima audiovizualnim djelima naziva samo kinematografska djela i djela stvorena na slian nain, dok o zvunim snimkama (u Zakonu
se javlja rije fonogram) govori zasebno. U ovom se tekstu zato govori posebno o koritenju glazbenih djela na bilo kojem mediju, a posebno o koritenju
videograma.
Glazbena djela
Glazbena djela zapisana notama u knjinicama mogu biti rukopisi ili
tiskana notna graa (knjiniari ponekad koriste izraz tiskane muzikalije). Notni zapisi mogu takoer biti pratnja tekstu objavljenom u knjizi ili asopisu,
ili pak tekst moe pratiti note. Objavljivanjem notne grae bave se specijalizirani nakladnici, jer je pripremanje i tiskanje notnih izdanja skupo i iziskuje
posebna znanja i opremu. Za izvedbu glazbenih djela esto je potreban vei
broj notnih zapisa za pojedine dionice, pa to znai da postoji velika potreba za
reproduciranjem te vrste grae. Stoga nakladnici glazbenih djela, koji su od
autora preuzeli pravo iskoritavanja, strogo nadziru koritenje svojih izdanja,
a tiskanu notnu grau, sami ili preko svojih zastupnika esto i iznajmljuju. U
novije se vrijeme notna graa javlja i u digitalnom obliku pa veliki svjetski
nakladnici (Schott, Universal Edition, C. F. Peters, Doblinger i drugi) najavljuju
postavljanje zajednikog portala koji e korisnicima omoguiti uitavanje digitaliziranih notnih izdanja uz odgovarajuu naknadu. Nakladnici vjeruju da e
tako smanjiti uestalo neovlateno kopiranje nota i poveati dostupnost notne
grae korisnicima.
Za glazbena djela vrijedi u naelu ono to je reeno za autorska djela
openito. Autor glazbenog djela jest osoba koja je djelo skladala pa se prije svega moraju potovati njegova moralna prava: uz djelo se mora navesti autorovo
79
ime, a bez njegova znanja i doputenja ne smije se mijenjati. Kad se djelo eli
koristiti mora se sklopiti ugovor o izvedbi, javnom prenoenju ili emitiranju
odnosno o stavljanju djela na raspolaganje javnosti, a autor ima pravo na naknadu. Za izvoenje scensko-glazbenih djela odobrenje se trai izravno od autora, a autorska prava za izvoenje nescenskih djela ostvaruju se kolektivno pa
dozvolu treba traiti od udruge za kolektivno ostvarivanje prava.
Glazbena se djela usto i snimaju i objavljuju kao zvune snimke. Skladatelj obino sklapa ugovor s glazbenim nakladnikom ili tvrtkom koja proizvodi zvune snimke. Svoja prava esto prenosi i na neku udrugu za kolektivno
ostvarivanje prava, koja u njegovo ime daje doputenje za snimanje ili emitiranje djela. Za kolektivno ostvarivanje autorskih i izvoakih prava na glazbena
djela brine se u nas Hrvatsko drutvo skladatelja (HDS-ZAMP).
Kad je posrijedi koritenje glazbenih djela treba imati na umu da skladatelj nije jedina osoba koja ima prava na djelo. Kad se radi o izvedbi djela
u kojoj sudjeluje vie glazbenika ili pjevaa, svaki izvoa ima pravo na svoj
doprinos. U izvoae pripadaju i osobe koje se tijekom izvedbe djela ne vide,
na primjer redatelj nekog scensko-glazbenog djela. Izvoai imaju pravo trajno
biti priznati i oznaeni kao izvoai, a njihova imovinska prava na snimljene
izvedbe traju 50 godina. Svoja prava ostvaruju kolektivno. Godine 2008. Europskoj je komisiji upuen prijedlog za produljenje roka zatite za zvune snimke
sa sadanjih 50 na 95 godina s obrazloenjem da se trajanje zatite za izvoae eli izjednaiti s onim za skladatelje. Prijedlog je izazvao otro protivljenje
knjiniarskih udruga ukljuujui EBLIDA-u i IFLA-u, koje su u svojim izjavama upozorile i na sve prisutniju tendenciju produljenja rokova zatite.
Glazbena se djela esto izvode uivo u prostoru knjinice kao dio posebnog programa, ali i kao ambijentalna (pozadinska) glazba. Usto, knjinice
prikupljaju, obrauju i daju na koritenje mnoga glazbena djela snimljena na
nosau zvuka, npr. na gramofonskoj ploi, kaseti ili CD-u. Glazbeno djelo moe
takoer biti snimljeno kao film ili video, emitirano putem radija ili televizije ili
pohranjeno kao digitalna datoteka na mrei.
U izradu zvune snimke glazbenog djela uloio je proizvoa snimke
rad, vrijeme i novana sredstva te zato ima pravo na naknadu za njezino koritenje. Prava proizvoaa zvune snimke jesu pravo na reproduciranje, distribuiranje i iznajmljivanje snimki te pravo stavljanja na raspolaganje javnosti. To
pravo ne umanjuje pravo autora i izvoaa glazbenog djela na snimci. Pravo
proizvoaa zvune snimke traje 50 godina od prvog fiksiranja snimke ili njezina izdavanja. Na zatienim se zvunim snimkama obino nalazi meunarodni
znak h i godina objave snimke.
80
Ogranienje autorskog prava na naknadu za privatno koritenje reproduciranjem ne odnosi se na notna izdanja pa se notna graa zapravo uope ne
bi smjela reproducirati, ak ni prepisivati, jer se i prepisivanje smatra oblikom
reproduciranja. Dakle, knjinice bi notnu grau smjele samo posuivati. Zvune snimke glazbenih djela smiju se reproducirati za privatnu porabu korisnika,
ali uz naknadu. Ta se naknada ubire od proizvoaa ili uvoznika praznih kaseta, CD-a i drugih nosaa zvuka te od proizvoaa ili uvoznika ureaja za tonsko snimanje. Kao i izvoai proizvoai zvunih snimki ostvaruju kolektivno
svoja prava. U Hrvatskoj se za prava proizvoaa zvunih snimki brine udruga
ZAPRAF. Naposljetku, za potrebe nastave ili znanstvenog istraivanja smiju se
reproducirati ulomci iz glazbenih djela ili ak cjelovita kraa djela i od njih sastaviti zbirka, koju e koristiti studenti, no i za to je potrebno platiti naknadu.
Na promet audiovizualne grae odnosi se takoer pravo iznajmljivanja
uvedeno 1994. godine meunarodnim ugovorom TRIPS. To se pravo ne spominje u Bernskoj konvenciji za zatitu knjievnih i umjetnikih djela pa ni u
Rimskoj konvenciji. Pod iznajmljivanjem se misli na davanje grae (izvornika
ili kopija raunalnih programa, filmskih djela i zvunih snimki) na koritenje
na odreeno vrijeme radi stjecanja izravne ili neizravne trgovake koristi. O
iznajmljivanju se govori i u dvama ugovorima Svjetske organizacije za intelektualno vlasnitvo, Ugovoru o autorskom pravu i Ugovoru o izvedbama i fonogramima iz 1996. Direktiva Europske unije o pravu iznajmljivanja i pravu javne posudbe zasad je jedini transnacionalni zakonski propis koji ureuje pravo
javne posudbe. Prema l. 1. Direktive autori, izvoai i proizvoai fonograma
i filmova imaju iskljuivo pravo dopustiti ili zabraniti posuivanje izvornika ili
kopija autorskih djela.
Prema hrvatskom zakonu autor mora dopustiti javno posuivanje svojih snimljenih djela u javnim knjinicama, ali ima pravo na naknadu za javnu
posudbu, koju za njega ubire udruga za kolektivno ostvarivanje prava. Vjerojatno je da e sustav javne posudbe, koji se u knjinice u Hrvatskoj tek uvodi, i
zvune snimke ukljuiti u grau za koju se ubire naknada za posudbu.
Kad se glazbeno djelo emitira na radiju ili na televiziji treba voditi rauna o tome da i autori televizijskog, kabelskog ili radijskog programa imaju svoja prava. Kabelski operateri svojim korisnicima omoguavaju primanje signala
televizijskih postaja i tako omoguuju reemitiranje glazbenih (i drugih) djela.
Prije prijenosa djela operater mora pribaviti doputenje svih koji su pridonijeli
izradi sadraja koji se prenosi, kao i doputenje za emitiranje organizacija za
radiodifuziju. Prava na kabelski program ima ona organizacija ili pojedinac
koji prua uslugu kabelskog programa, a rok zatite za radijske emisije i kabelGlazbena djela i audiovizualna graa
81
ske programe jest 50 godina od dana kada je program stvoren. Knjinica smije
iznova prikazati ve snimljenu emisiju samo uz doputenje kabelskog operatera i plaanje naknade.
Pojava mree i nove digitalne tehnologije omoguila je lak, brz i nenadziran prijenos glazbenih djela, a kako za njih postoji veliko zanimanje, nije
udno to su sudski sporovi zbog povrede autorskih prava uestali. Jedan od
najpoznatijih sluajeva s kraja devedesetih godina vezan je uz ameriku tvrtku
Napster, koja je izradila raunalni program koji korisnicima doputa razmjenu
glazbenih datoteka pohranjenih na njihovim raunalima. Taj je nain komuniciranja izmeu korisnikih raunala poznat kao peer-to-peer (P2P) i odvija se
mimo proizvoaa zvunih snimki. Korisnik moe pretraivati tue diskove
i prenijeti glazbu koju eli na svoje raunalo. Taj je postupak dodatno olakalo uvoenje tehnologije poznate kao MP3, koja komprimira datoteke, pa se
glazba moe brzo skinuti bez gubitka kvalitete. Proizvoai zvunih snimki
tuili su Napster pa iako se tvrtka branila tvrdnjom da sama nije sudjelovala u
razmjeni glazbenih datoteka, ve da su to inili korisnici, 2001. godine izgubila
je parnicu.
Napsterov centralizirani sustav koji se zasnivao na postojanju sredinjeg poslunika, koji je morao raditi da bi se glazbene datoteke uope mogle
razmjenjivati, zamijenili su danas suvremeniji decentralizirani sustavi, u kojima se obavijesti o pojedinim datotekama prenose izravno izmeu raunala
koja sudjeluju u razmjeni. Usto dananjim se sustavima P2P ne razmjenjuje
samo glazba, ve sve vie i videofilmovi i raunalni programi.
Postupak koritenja glazbenog pa i filmskog sadraja prijenosom s mree obuhvaa zapravo tri zasebna koraka: pohranjivanje sadraja na korisnikovo raunalo, stavljanje sadraja na raspolaganje drugim korisnicima i prijenos
sadraja na raunalo drugog korisnika. Pohranjivanje sadraja na disk raunala
svakako je in reproduciranja na koje pravo ima autor, kao to ima pravo i na
stavljanje djela na raspolaganje javnosti. Sa stajalita autora i proizvoaa zvunih snimki koritenje sustava P2P predstavlja krenje autorskih prava. Ipak,
nova je tehnologija oteala pronalaenje korisnika tog sustava pa proizvoai
glazbe esto tue posrednike koji omoguuju internetsku vezu ili trae od njih
da im otkriju imena pojedinanih korisnika sustava. U nekim zemljama Europske unije postoji zakonska obveza internetskih posrednika da otkriju identitet
svojih korisnika odgovarajuem nadlenom tijelu, a u nekima ona postoji samo
ako se radi o kaznenom postupku. U Francuskoj se priprema novi zakon koji
bi trebao sprijeiti razmjenu glazbenih i drugih datoteka meu korisnicima.
Zakon predvia osnivanje dravnog ureda koji bi identificirao i upozoravao
82
internetske korisnike s ijih se IP adresa razmjenjuju datoteke, da razmjenjivanjem datoteka kre zakon. Korisnicima koji se oglue o upozorenje ured bi
imao pravo ukinuti pristup internetu. Prijedlog je izazvao otre kritike, jer se,
upozoravaju njegovi protivnici, ukidanjem pristupa internetu kre ustavne slobode graana. Mogue rjeenje, koje bi bilo manje restriktivno, jest uvoenje
tzv. bjanko licencije (blanket license), kojom bi svi vlasnici korisnikih rauna
za irokopojasni internet morali u pretplati plaati i malu naknadu autorima i
izvoaima glazbenih djela.
Videogrami
Kao i glazba, filmovi su dio tzv. industrije zabavnih sadraja koja svojim
tvorcima donosi velik profit. Za filmska djela snimljena u jednoj zemlji postoji
zanimanje i u drugim zemljama, pa je trgovina tim djelima vrlo unosna i za
vlade tih zemalja. Proizvodnja filmova je skupa, a i relativno ih je lako kopirati pa se producenti pokuavaju osigurati od svakog nedoputenog koritenja.
Pravna zatita filmova postoji od njihova nastanka kao novoga medija, ali ih se
najprije titilo kao dramska djela, dok su fotografije kao dio filma bile zatiene
kao fotografska djela. Filmska se djela, kao posebna vrsta autorskih djela, tite
tek od Berlinske revizije Bernske konvencije za zatitu knjievnih i umjetnikih djela (1908.). Kad se film eli reproducirati, staviti u promet ili prikazati
na televiziji ili kabelskom programu potrebno je dobiti autorovo doputenje i
platiti naknadu. To vrijedi za sve vrste filmova: igrane, crtane, dokumentarne,
reklamne i sl., kao i na djela snimljena na videokasetama.
Hrvatski Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima ubraja u audiovizualna djela kinematografske, televizijske i druge vrste filmova i djela stvorena na slian nain, a audiovizualno djelo definira kao djelo izraeno slikama
koje u slijedu ostavljaju dojam pokreta, sa zvukom ili bez zvuka i bez obzira na
podlogu na koju je djelo fiksirano.
Filmsko je djelo autorsko djelo nastalo zajednikim radom vie osoba
pa se koautorima smatraju glavni redatelj, scenarist, autor dijaloga, glavni snimatelj i skladatelj glazbe, kad je glazba posebno skladana za dotini film. U
animiranom filmu koautor je takoer glavni crta ili animator. Na svoje suradnike doprinose imaju pravo i kostimografi, montaeri, scenografi i sl. Koautori se mogu usprotiviti mijenjanju djela, pa i naizgled bezazlenom, kao to je
naknadno koloriranje izvorno crno-bijeloga filma. Za razliku od drugih autora,
autori filmskog djela nemaju pravo pokajanja, to znai da djelo koje je puteno
u promet ne mogu povui.
83
Filmsko je djelo zatieno za ivota koautora i 70 godina nakon smrti

onoga koautora koji umre posljednji.
Odnos izmeu producenta, koautora i autora doprinosa ureuje se
ugovorom. Ako ugovorom nije drugaije odreeno, producent filma stjee
imovinska autorska prava na cijelo djelo. To znai da ima iskljuivo pravo reproduciranja, distribuiranja i iznajmljivanja, javnog prikazivanja i stavljanja na
raspolaganje javnosti. Producent ima pravo na naknadu za javnu posudbu videograma. Producentova prava traju 50 godina od prve fiksacije djela.
Knjinice smiju posuivati videograme na temelju ugovora sklopljenih
s distributerima, koji su pravo iskoritavanja stekli od proizvoaa. Ugovori
doputaju samo privatno koritenje i iskljuuju ono na javnim mjestima kao to
su klubovi, zrakoplovi, bolnice, hoteli ili obrazovne ustanove. Iako knjinice
nisu posebno spomenute, kao javna mjesta takoer podlijeu toj obvezi. Prema
ugovoru knjinice se obvezuju da grau nee umnoavati, presnimavati, montirati ili javno prikazivati, a smiju je posuivati iskljuivo za privatnu porabu
korisnika. Nakon razdoblja koje se poblie odreuje u ugovoru, obino nakon
pet godina, knjinice su dune videogram unititi. Ugovori koje danas kod nas
sklapaju knjinice ne razlikuju se, dakle, od ugovora to ih distributeri videograma sklapaju s videotekama, iako se knjinice ne bave iznajmljivanjem. Ve
je spomenuta zakonska odredba o ogranienju autorskog prava u korist pojedinih javnih ustanova, koja knjinicama doputa da reproduciraju primjerak
djela iz svojega fonda pa bi im zapravo trebalo biti doputeno presnimiti djelo,
na primjer, s videokasete na digitalni videodisk (DVD).
84
Baze podataka
Baza podataka sustavno je ili metodiki ureena zbirka samostalnih
djela, podataka ili druge grae iji su pojedini elementi dostupni elektronikim ili drugim putem. Kad se govori o bazama podataka obino se misli na
elektronike baze, no u baze se ubrajaju i klasine zbirke podataka zabiljeene
na papiru. Knjinini je katalog, na primjer, baza podataka.
Baza podataka pokazuje odreen izbor i raspored djela ili podataka od
kojih se sastoji i koji moe, ali ne mora biti, autorskopravno zatien.
Direktiva EU-a o pravnoj zatiti baza podataka donesena je 1996. godine da bi se stvorio zakonski okvir za zatitu razliitih baza u bilo kojem obliku
pa su njezine odredbe ugraene i u hrvatski zakon. Pravo autora baze podataka titi se autorskim pravom, a njezina proizvoaa pravom sui generis (svoje
vrste).
U hrvatskom autorskom pravu odreen je kriterij kada se zbirke pa
tako i baze smatraju autorskim djelima. Baza podataka moe biti sastavljena
od zatienih djela. Kad nije sastavljena od zatienih djela smatra se autorskim djelom ako su njezin raspored ili izbor originalni. Netko moe sastaviti
zbirku starih pjesama, dakle, zbirku djela koja vie nisu zatiena, no cijela e
se zbirka smatrati novim autorskim djelom i sastavlja koji je pjesme odabrao
ili im odredio raspored ima autorsko pravo na zbirku. Pojedino nezatieno
djelo nee uvrtavanjem u takvu zbirku ponovno stei zatitu. Autorsko pravo
traje za autorova ivota i 70 godina nakon njegove smrti, koliko traje i pravo
na bazama podataka koje su autorska djela. Ako su nastale koautorstvom rok
se rauna od smrti koautora koji je najdue ivio. Za razliku od autora ostalih
djela autor baze nema pravo opozvati njezino iskoritavanje. Imovinska prava autora baza podataka i zbirki jednaka su kao za sva ostala autorska djela.
Autor ima iskljuivo pravo reproduciranja, distribucije, priopavanja javnosti
i prerade. Reproduciranje ukljuuje i fiksiranje pa je baza podataka fiksirana u
strojnoitljivom obliku ili na drugu materijalnu podlogu. Autori baza podataka
imaju iskljuivo pravo javne posudbe izvornika ili primjeraka svojih baza.
Za razliku od baza koje su autorska djela postoje i neoriginalne ili nekreativne baze podataka, kada izbor i raspored grae ne zahtijeva od sastavljaBaze podataka
85
a intelektualni angaman i kreativnost. Nizanje grae npr. prema abecedi ili

kronolokim slijedom ne smatra se autorskim djelom.
Pravo proizvoaa baza podataka

Nezavisno od autora hrvatski zakon titi i proizvoaa baze podataka,
koji moe biti pravna ili fizika osoba. Njegovo je pravo sui generis i objanjava
se kao pravo na naknadu za uloena sredstva, rad i vrijeme u proizvodnju i
odravanje baze.
Proizvoa baze podataka ima pravo izvriti ili odobriti (1) reproduciranje svoje baze, (2) distribuiranje njezinih primjeraka ukljuujui iznajmljivanje, (3) stavljanje na raspolaganje javnosti i (4) priopavanje baze podataka
javnosti u nekom drugom obliku. Ispitivanje europskih proizvoaa baza pokazalo je da je uvoenje prava sui generis bilo potrebno da se potakne proizvodnja neoriginalnih baza podataka. Pravo proizvoaa traje 15 godina od
zavretka izrade baze. Poznato je da izrada baze podataka u pravilu dugo traje.
Ako je pak tijekom izrade zakonito objavljena, prava traju 15 godina od prve
objave. S obzirom na to da se baze podataka lako mijenjaju i dorauju, svaka
kvalitativna i kvantitativna znatnija izmjena dijela sadraja baze podrazumijeva nov rok zatite. Znatna izmjena sadraja baze jest i postupno dopunjavanje,
brisanje i mijenjanje baze. Pravo sui generis ne utjee na prava koja se odnose na
sadraj baze podataka. Primjenjuje se na bazu bez obzira na to je li prikladna
da se na nju primijeni i autorskopravna zatita ili drugo pravo. S obzirom na
sadraj baze (zatiena ili nezatiena djela) i raspored (originalan ili neoriginalan) mogue su naelno sljedee karakteristine kombinacije u kojima pravo
proizvoaa traje 15 godina:
1. Baza se sastoji od autorskih djela koja pojedinano uivaju autorskopravnu zatitu (za autorova ivota i 70 godina nakon njegove smrti).
a. Izbor ili raspored sastavnih elemenata ini intelektualnu tvorevinu (uiva autorskopravnu zatitu za autorova ivota i 70 godina nakon njegove
smrti), a baza kao cjelina titi se pravom sui generis. Primjer: antologija
suvremenih djela, zbirka elektronikih asopisa.
b. Izbor ili raspored sastavnih elemenata ne ini intelektualnu tvorevinu, a
baza kao cjelina titi se pravom sui generis. Primjer: zbirka fotografija.
2. Baza se sastoji od nezatienih djela.
a. Izbor ili raspored sastavnih elemenata ini intelektualnu tvorevinu (uiva autorskopravnu zatitu za ivota autora baze i 70 godina nakon njegove smrti), a baza kao cjelina titi se pravom sui generis. Primjer: ute
86
stranice telefonskog imenika, zbirka zakona, antologija djela klasine

knjievnosti.
b. Izbor ili raspored ne ini intelektualnu tvorevinu, ali se baza kao cjelina
titi pravom sui generis. Primjer: telefonski imenik, TV program.
Ovlateni korisnik baze podataka

Korisnik elektronike baze podataka treba za koritenje uvijek imati dozvolu autora i/ili proizvoaa. Svoje pravo proizvoa baze prenosi na
korisnika ugovorom o licenciji, kojim ovaj postaje ovlateni korisnik. Svaka je
ugovorna odredba protivna zakonu nitavna. Za korisnike mnogobrojnih baza
vano je znati da se prema hrvatskom zakonu ovlatenog korisnika ne smije
sprijeiti u koritenju neznatnih dijelova sadraja baze za bilo kakvu namjenu,
uz obvezu da ne nanosi tetu nositeljima prava.
Pristup bazi podataka

Danas, u doba naglog razvoja elektronikog nakladnitva, sadraju
neke baze moe se tehniki pristupiti na razne naine. Stoga je vano da ovlateni korisnik baze podataka ili njezina primjerka moe izvriti bilo koji in
koritenja neophodan za pristup. No reproduciranje i prerada doputeni su mu
samo za dio baze za koji je ovlaten.
Reproduciranje baze podataka

Ovlateni korisnik moe reproducirati elektroniku bazu u svrhu zbog
koje ima pristup sadraju i ako se radi o uobiajenoj uporabi.
Elektroniku bazu moe bez odobrenja reproducirati ovlateni korisnik
u znatnim dijelovima za potrebe obrazovanja i znanstvenog istraivanja, ako
je izvor citiran i koriten u mjeri koja opravdava nekomercijalnu uporabu, ali
ne i za privatnu uporabu. Bazu koja nije u elektronikom obliku pak moe bez
odobrenja umnoiti za privatnu uporabu i to u znatnim dijelovima. Elektroniku bazu moe se reproducirati, distribuirati, staviti na raspolaganje javnosti i
priopiti javnosti za potrebe javne sigurnosti ili u upravnim i sudskim postupcima. Knjinice obino kupuju gotove baze elektronikih knjiga, asopisa, novina i lanaka pod uvjetima ugovorenim licencijom. Razvojem svoje djelatnosti
knjinice mogu uz nabavu tih komercijalnih baza razvijati i raznovrsne druge
baze, kao to su elektronike zbirke pitanja korisnika i odgovora informatora te
popisi poveznica u sklopu usluge Pitajte knjiniara. Za potrebe selektivne diseminacije informacija knjiniari razliitim profilima korisnika prireuju zbirke
Baze podataka
87
isjeaka tekstova, koje su se u tiskanom obliku nazivale hemeroteke. Primjenom suvremene tehnologije knjiniari takve isjeke mogu digitalizirati i dati
pojedinom korisniku na elektronikom mediju u materijalnom obliku (DVD,
CD) za njegovu privatnu uporabu, ali i objaviti na intranetu ili internetu. U tom
trenutku sadraj postaje dostupan javnosti, bilo samo drugim knjiniarima
(intranet), korisnicima knjinice (pristup internetu uz lozinku) ili svima.
Rjeavajui korisnike upite knjiniari esto izrauju zbirke tekstova o
nekoj osobi ili lokalitetu, zatim ih digitaliziraju i objavljuju na webu. To se esto
ini u zaviajnim zbirkama knjinica, koje tako stvaraju nove elektronike baze.
Takve zbirke nalazimo na mrenim portalima koji okupljaju i objavljuju tekstove praene slikom i zvukom uz popise poveznica na srodne mrene stranice.
88
Raunalni programi
Raunalni program je niz uputa ili naredbi koje treba uporabiti izravno
ili neizravno u raunalu da se postigne odreeni rezultat. Pojam raunalni program obuhvaa izraaj raunalnog programa u bilo kojem obliku ukljuujui i
pripremni dizajnerski materijal.
Sve ea uporaba raunala u brojnim djelatnostima ve osamdesetih
godina 20. stoljea zahtijevala je da se uvede pravna zatita programa. S vremenom je prevladalo miljenje da programima treba priznati zatitu prema propisima autorskog prava. U sklopu nastojanja da se autorska prava u dravama
Europske zajednice usklade donesena je 1991. godine Direktiva o zakonskoj
zatiti raunalnih programa prema kojoj su drave lanice dune zatititi te
programe, ukljuujui i materijal za njihovu pripremu, kao knjievna djela u
smislu Bernske konvencije za zatitu knjievnih i umjetnikih djela. U Direktivi
je istaknuto da se zatita primjenjuje na izraz programa u bilo kojem obliku, a
da ideje i osnovna pravila na kojima se zasniva bilo koji element programa nisu
predmet zatite.
Hrvatski zakon ubraja raunalne programe u autorska jezina djela priznajui neke njegove specifinosti. Program je zatien ako je izvoran u smislu
da predstavlja autorovu vlastitu intelektualnu tvorevinu. Ideje i naela na kojima se zasniva bilo koji element raunalnog programa, ukljuujui i one na
kojima se zasnivaju suelja, nisu zatieni autorskim pravom. Naime, ideje, postupci, metode ili matematiki koncepti kao takvi ubrajaju se u nezatiene tvorevine. Tako algoritmi na kojima se temelji program ne uivaju zatitu. No isti
se algoritam moe upotrijebiti za izradu vie programa na nain koji posjeduje
izvornost. Smatra se da izvornost moe postojati u koncipiranju programske
strukture, u izboru i rasporedu grae, u izboru ulaznih i izlaznih veliina, izboru, prilagodbi, razvitku i razradi algoritamskih rjeenja za zadane probleme
te u organizaciji tijeka programa.
Budui da poslovanje digitalnih i hibridnih knjinica pretpostavlja koritenje razliitih raunalnih programa vano je poznavati prava autora programa kao i naine zakonitog koritenja.
Raunalni programi
89
Prava autora raunalnog programa

Autor raunalnog programa ima iskljuivo pravo izvriti ili odobriti:
- trajno ili privremeno reproduciranje raunalnog programa bilo kojim sredstvom i u bilo kojem obliku, djelomino ili u cijelosti, to ukljuuje i uitavanje, prikazivanje, izvoenje, prenoenje ili pohranu raunalnog programa
za koje je potrebno takvo reproduciranje
- prijevod, prilagodbu, obradu i bilo koju drugu izmjenu raunalnog programa te reproduciranje rezultata tih izmjena, s time da prava osobe koja je
izmijenila program ostaju nedirnuta i
- distribuciju izvornika ili primjeraka raunalnog programa, u bilo kojem
obliku, kao i njihovo iznajmljivanje.
Iako se raunalni program ubraja u jezina djela, njegov je autor u donekle drugaijem poloaju od ostalih zato to nema pravo pokajanja. Zatim,
raunalni program ne moe biti predmetom javne posudbe, no autor moe
ugovorom urediti iznajmljivanje svojeg programa u knjinici. Program se ne
smije reproducirati za privatno ili drugo vlastito koritenje.
Koritenje raunalnog programa

Raunalni program koristi se na temelju licencije kojom nositelj prava
daje ovlatenom korisniku odobrenje za koritenje i odreuje naknadu. No Direktiva o zakonskoj zatiti raunalnih programa propisuje iznimke od iskljuivih
prava autora raunalnog programa koje su sadrane i u hrvatskom zakonu.
Koritenje bez posebnog odobrenja autora ili nositelja prava

Zakoniti stjecatelj prava na iskoritavanje programa ne treba posebno
odobrenje autora ako su mu navedene radnje neophodne za koritenje programa u skladu s njegovom namjeravanom svrhom ukljuujui i ispravljanje pogreaka. To su: trajno ili privremeno reproduciranje raunalnog programa bilo
kojim sredstvom i u bilo kojem obliku, djelomino ili u cijelosti, to ukljuuje
i uitavanje, prikazivanje, izvoenje, prenoenje ili pohranu raunalnog programa za koje je potrebno takvo reproduciranje, prijevod, prilagodbu, obradu
i bilo koju drugu izmjenu raunalnog programa te reproduciranje rezultata tih
izmjena, s tim da prava osobe koja je izmijenila program ostaju nedirnuta. No
ugovorom se moe i drukije urediti. Za razliku od toga ugovorom se ne moe
zabraniti da zakoniti stjecatelj izradi sigurnosni primjerak (back up), ako je to
potrebno za koritenje programa.
90
Nadalje stjecatelj programa ovlaten je promatrati, prouavati ili ispitivati rad programa radi utvrivanja ideje i naela na kojima se zasniva bilo koji
element programa, ako to ini pri izvoenju uitavanja, prikazivanja, prenoenja ili pohranjivanja raunalnog programa koje je ovlaten poduzimati. Ni to se
ugovorom ne moe drukije urediti.
Odobrenje nositelja prava nije potrebno za dekompiliranje (prevoenje
objektnog kda u izvorni) pod sljedeim uvjetima: kada je reproduciranje kda
i prevoenje njegova oblika nuno za dobivanje informacija potrebnih za postizanje interoperabilnosti nezavisno stvorenog programa s drugim programima
ako to izvodi ovlateni korisnik, ako informacije potrebne za postizanje interoperabilnosti nisu bile odmah dostupne ovlatenom korisniku i ako su te radnje
ograniene samo na one dijelove izvornog programa koji su potrebni za postizanje interoperabilnosti. Informacije dobivene na opisani nain ne smiju se koristiti za ciljeve drukije od postizanja interoperabilnosti. Ne smiju se prenositi
drugima, osim kad je to potrebno za postizanje interoperabilnosti nezavisno
stvorenog programa ili koristiti za razvoj, proizvodnju ili marketing drugog
programa, bitno slinog u svojem izraaju, ili za bilo koju drugu radnju kojom
se nanosi povreda autorskom pravu. Nije doputeno ugovoriti drugaije. Primjena tih iznimki ne smije se suprotstavljati redovitom koritenju raunalnog
programa ili neopravdano tetiti zakonitim interesima nositelja prava.
Koritenje bez odobrenja autora i bez plaanja naknade

Javnim knjinicama doputeno je iz vlastitog primjerka reproducirati
raunalni program na bilo koju podlogu u najvie jednom primjerku u svrhu
zatite, no daljnje poslovanje tom kopijom nije doputeno. Za potrebe osoba s
invalidnou doputeno je koritenje raunalnog programa tj. reproduciranje
na nain koji je u izravnoj vezi s invalidnou tih osoba i koje je nekomercijalne
naravi, a u opsegu potrebnom za odnosnu invalidnost. Reproduciranje raunalnog programa takoer je doputeno za potrebe sudskih, upravnih i drugih
slubenih postupaka.
Raunalni program stvoren u radnom odnosu

Ponekad knjiniar ili drugi zaposlenik knjinice moe napisati raunalni program za potrebe poslovanja knjinice. Za autorska djela nastala u radnom odnosu vrijedi naelo da autorsko pravo zadrava autor bez ogranienja
ako ugovorom o radu nije drukije odreeno. No za raunalni program vrijedi
upravo suprotno. Poslodavac ima sva imovinska prava na raunalnom programu ako ugovorom nije drugaije odreeno.
Raunalni programi
91
Digitalizacija
Digitalizacija je postupak konverzije podataka u digitalni format namijenjen raunalnoj obradi i predstavlja oblik umnoavanja, a izvodi se na dva
naina. Prvi je konverzija tiskane grae u ASCII kdu, a naziva se samo digitalizacija (digitising ili digitisation). Drugi je nain skeniranje slike izvornog tiskanog dokumenta tako da izgleda kao izvornik, a obino se naziva elektroniko
umnoavanje (electrocopying). Prvi nain rezultira strojnoitljivim podacima
i zahtijeva malo prostora na disku, a korisnik moe preuzimati dijelove i/ili
anotirati tekst. Elektroniko umnoavanje, naprotiv, zahtijeva veliku memoriju,
dokument se ne moe mijenjati i polako se ispisuje. Oba naina digitalizacije
predstavljaju umnoavanje ili reproduciranje djela na koje autor ili nositelj prava ima iskljuivo pravo.
Njegovo pravo sukladno Ugovoru o autorskom pravu Svjetske organizacije za intelektualno vlasnitvo ukljuuje izradu djela u jednom ili vie primjeraka, u cijelosti ili u dijelovima, izravno ili neizravno, privremeno ili trajno, bilo
kojim sredstvima i u bilo kojem obliku, kao i fiksiranje pohranom u elektronikom obliku. Prema tome nikome nije doputeno umnoavati djelo bez odobrenja
autora i plaanja naknade. No ve je reeno da Direktiva EU-a o harmonizaciji
nekih aspekata autorskog prava i srodnih prava u informacijskom drutvu i s
njom usklaen hrvatski Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima predviaju sadrajna ogranienja autorskog prava u odreenim sluajevima.
Rezolucija Europskog parlamenta od 27. rujna 2007. godine i2010: prema
Europskoj digitalnoj knjinici naglaava da Europska digitalna knjinica treba
omoguiti pristup i zatienim djelima te potujui nacionalne zakone o autorskom pravu, meunarodne ugovore i propise Europske unije, razviti modele poslovanja za potrebe njihove digitalizacije. IFLA je 2000. usvojila Izjavu
o autorskom pravu u digitalnoj sredini u kojoj istie da zakonski propisi o autorskom pravu utjeu na gotovo sve knjinine slube za korisnike i odreuje
uvjete pod kojima se moe pristupiti grai. Nastoji se uspostaviti mehanizme
za koordinaciju programa digitalizacije na nacionalnoj i meunarodnoj razini.
U tom smislu donesen je i u Hrvatskoj Nacionalni program digitalizacije arhivske,
knjinine i muzejske grae (2006.), koji posveuje panju autorskopravnim pitanjima.
Digitalizacija
93
Iako su zahtjevi za fotokopiranjem djela iz knjininih zbirki jo uvijek

brojni, sve vie korisnika umjesto fotokopije kao odgovor na svoj informacijski
upit ele elektroniku verziju tiskanog teksta ili slike. Ta nova situacija zahtijeva od knjiniara da bude dobro upuen u razne aspekte digitalizacije. Kljuno
je da knjiniar tono zna kako postupiti u trenutku kada dobije zahtjev za
digitalizacijom grae. Prvo pitanje koje se postavlja prije svakog postupka digitalizacije jest: treba li za nju doputenje.
Sluajevi u kojima knjinica ne treba traiti odobrenje

nositelja autorskih prava
Privatno koritenje
Korisnik ili knjiniar moe u knjinici bez odobrenja autora i naknade
reproducirati autorsko djelo na digitalnu podlogu ako to ini za privatno koritenje. Autor ili nositelj prava ne treba dati odobrenje za umnoavanje, no ima
pravo na odgovarajuu naknadu koja se prikuplja od prodaje tehnikih ureaja
i praznih nosaa zvuka, slike ili teksta. Tu naknadu ubiru udruge za kolektivno
ostvarivanje prava i autor se tog prava ne moe odrei. Iznimka je ipak notna i
kartografska graa, koju nije doputeno digitalizirati. Digitalizacija cijele knjige
doputena je fizikoj osobi za privatno koritenje samo ako su primjerci knjige
rasprodani najmanje dvije godine. No knjiniar e se ovisno o vrsti korisnika
nai pred nekim dodatnim pitanjima.
Knjiniar kolske ili sveuiline knjinice bit e u prilici digitalizirati
grau za potrebe nastavnog osoblja, to bez odobrenja autora ne smije initi.
To od knjiniara moe zatraiti i nastavnik koji je autor knjige ili lanka, ali
je svoje pravo prenio na izdavaa. U veini sluajeva izdava e tolerirati da
autor-predava digitalizira svoje djelo, ali pod uvjetom da to ini u sklopu
svoje nastave. Tako npr. nakladnika kua Emerald doputa autorima lanaka
u svojim asopisima da koriste, ponovno objave i umnoe svoj rad za potrebe
nastave (npr. za izradu biljeki za predavanja), da rad objave u drugom asopisu ili kao poglavlje u knjizi ak i elektroniki ukljuujui web stranice vlastite
ustanove, pod uvjetom da navedu podatke o prvoj objavi. Ipak je dobro da
autor provjeri to pie u nakladnikom ugovoru. Nakladnici su skloni traiti
manju naknadu kada se radi o nastavi koju dri sam autor.
Zatita i uvanje grae
Hrvatski Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima doputa ogranienja u korist pojedinih ustanova bez odobrenja autora i bez autorske naknade.
On propisuje da javni arhivi, javne knjinice, obrazovne i znanstvene ustanove
94
koje svoje usluge ne naplauju mogu iz vlastitog primjerka reproducirati autorsko djelo na bilo koju podlogu u najvie jednom primjerku kojim e nadomjestiti izvornik ili izraditi sigurnosnu kopiju. To dodue omoguuje digitalizaciju
analogne grae u svrhu njezine zatite, ali ne i pristup toj grai i njezino koritenje. Time knjinica ispunjava samo svoje osnovne funkcije zatite i uvanja
grae.
Umnoavanje doputeno postojeom licencijom
U licenciji koja doputa pristup lancima u elektronikim asopisima
nakladnici doputaju ovlatenom korisniku da ukljui dijelove licencirane
grae u tiskanom i elektronikom obliku u komplet materijala za nastavu. To
moe biti odluka pojedinog nakladnika, skupine nakladnika ili ak odluka na
dravnoj razini kako bi se potaknulo vee koritenje djela u obrazovne svrhe. U
nekim je zemljama, npr. u Velikoj Britaniji, pokrenuta nacionalna inicijativa za
nabavu elektronikih asopisa za potrebe vieg i visokog obrazovanja. Takve
su licencije poznate pod nazivom NESLi2 (The National e-Journals Initiative).
No bez obzira na ire inicijative, pojedini nakladnici ukljuuju tu formulaciju i individualno u svoje licencije, tako da knjinica ne treba traiti posebnu
dozvolu za digitalizaciju. Podatak je obino objavljen u asopisu uz podatak
o nositelju autorskih prava. Moe biti posebno naveden i u ugovoru izmeu
nakladnika i pretplatnika, a vano je da nakladnik s time upoznaje korisnike
na svojem mrenom mjestu.
Nezatiena djela
Nezatiena djela, meu koja pripadaju i djela za koja su istekla i autorska i srodna prava, svatko smije digitalizirati. Kako bi bio siguran da je djelo
nezatieno knjiniar najprije treba ustanoviti je li proteklo 70 godina od kraja
kalendarske godine u kojoj je autor umro. Ako je djelo anonimno ili objavljeno
pod pseudonimom koji nije razrijeen, trajanje autorskog prava rauna se 70
godina od prvog objavljivanja djela. Kod nezatienih djela treba imati na umu
da uz autore teksta autorsko pravo ima prevoditelj, ilustrator, autor uvoda ili
predgovora. Dobar primjer za to su komentirana izdanja djela antikih autora.
Noviji prijevodi i izdanja su zatiena, iako su djela kao takva nezatiena. U
postupku digitalizacije treba uzeti u obzir i prava nakladnika koja se odnose na
opremu i tisak publikacije ili bolje reeno proizvodnju jedinice grae. Objavi li
nakladnik prvo izdanje dotada neobjavljenog djela na kojem su autorska prava
istekla, uiva 25 godina od trenutka izdavanja djela zatitu jednaku autorskim
imovinskim pravima.
Digitalizacija
95
Sluajevi u kojima knjinica treba traiti odobrenje nositelja

autorskih prava
Oito je da je cilj ogranienja u korist knjinice kao ustanove da se zatiti
rijetka ili oteena graa. Za potrebe zatite doputeno je bez odobrenja i naknade samo jednom reproducirati primjerak grae. Prije nego to je u knjinice
uvedena tehnika digitalizacije, graa se mikrofilmirala u svrhu zatite. Tako
mnoge knjinice danas imaju zbirke mikrofilmova. Iskustvo je u meuvremenu pokazalo da je bolje digitalizirati mikrofilmiranu verziju tiskanog izdanja,
nego samo tiskano izdanje. Budui da ogranienje u korist knjinica doputa
samo jedno reproduciranje bez odobrenja i plaanja, za digitalizaciju kao drugo
reproduciranje potrebna je u spomenutom sluaju ipak dozvola nositelja prava
uz naknadu.
Od ranih sedamdesetih godina 20. stoljea cilj znaajnih projekata digitalizacije bio je poboljati dostupnost grae. Omoguiti koritenje grae ostaje
kljuna uloga knjinice i u digitalno doba. No prema Ugovoru o autorskom pravu Svjetske organizacije za intelektualno vlasnitvo autor ima iskljuivo pravo
odrediti kada, kako i s kojeg e se mjesta pristupati njegovu djelu. Taj ugovor ne
predvia ustupak za odreene ustanove bez obzira na njihovu kljunu ulogu u
informacijskom drutvu. Zato Europska komisija preporuuje da knjinice, arhivi i muzeji prije digitalizacije autorskih zatienih djela pregovaraju i sklope
ugovor s nositeljima prava odnosno organizacijama koje ih zastupaju o uvjetima pristupanja digitaliziranoj grai i njezina koritenja. to e knjinica moi
initi sa zbirkom digitalizirane grae ovisi o uvjetima licencije koju je potpisala
s nositeljima prava prije digitalizacije. Nositelji autorskog prava zainteresirani
su iz odreenih razloga da ogranie raspaavanje nakon digitalizacije prvenstveno zbog bojazni da bi se digitalizirani tekst mogao mijenjati, jer bi se time
naruio ugled autora. Veina autora usto smatra da koritenje njihovih djela
u knjinici smanjuje potranju na tritu knjige. Knjiniari naprotiv istiu da
knjinice najbolje promiu autorsko djelo. Zahvaljujui knjinici djelo moe postati dostupno korisniku na jednom raunalu u prostoru knjinice. No vrlo je
vjerojatno da e digitalna kopija biti dostupna korisnicima na vie raunala u
knjinici kao i korisnicima izvan prostora knjinice, da e dakle biti dostupna
javnosti. Djelo e biti priopeno javnosti putem interneta i time ponovno objavljeno. Tako e autor ili nositelj prava dati dozvolu za pristup djelu u prostoru
knjinice, ali i za objavljivanje na mrenom mjestu knjinice ili portalu projekta
digitalizacije. Time e knjinica postati raspaavatelj ili ak izdava elektronikog izdanja koje je digitalizirala iz svojeg fonda. Inozemna praksa pokazuje da
96
e knjinica u trenutku kada djelo ini dostupno javnosti morati jasno odrediti
uvjete pod kojima to ini i na koji se nain ono moe koristiti kako to ne bi bilo
suprotno interesima nositelja autorskih i nakladnikih prava.
Korak po korak
Knjinica smije digitalizirati samo grau koja je u njezinom trajnom
vlasnitvu. Moe se dogoditi da knjinica posjeduje jedini ili rijedak primjerak
grae, no posjedovanje materijalnog primjerka djela ne daje joj nikakve prednosti u odnosu na pravo autora.
esto se digitalizira cijelo djelo. No kad se ono sastoji od radova raznih
autora ili kad se radi o sastavljenom autorskom djelu, treba za svako pojedino djelo ili udio ustanoviti kada istjee rok zatite. Digitaliziraju se ne samo
jezina, ve i fotografska i kartografska djela, kao i multimedijski proizvodi
koji mogu sadravati razliite oblike zatienih djela, a uz tekst jo i sliku i
zvuk. Osim publikacija digitaliziraju se i rukopisi. Ravnatelj ili za to zaduen
zaposlenik knjinice treba razrijeiti pitanje autorskog prava. Prije postupka
digitalizacije treba utvrditi nositelja autorskog prava tj. onog koji e za poetak
dopustiti umnoavanje djela u postupku digitalizacije. Knjinica treba najprije
pokuati stupiti u kontakt s nositeljem prava neformalnim dopisom, a u moguem kasnijem razgovoru iznijeti argumente u korist digitalizacije. Ipak je najbolje sklopiti s nositeljem prava formalni ugovor u kojemu se utvruju:
- sve predradnje neophodne za digitalizaciju
- za to se daje dozvola (pristup ili vie od toga)
- da e se na digitaliziranoj grai istaknuti podatak o nositelju prava ili doputenim postupcima s graom ili oboje te
- da ustanova koja digitalizira grau jami za njezin integritet nekom tehnikom ili administrativnom mjerom.
Vano je znati kako e korisnici moi pristupati digitaliziranom sadraju. Nositelj prava moe biti suglasan s digitalizacijom radi ouvanja, ali i ograniiti pristup digitalnim kopijama, to djelomice ovisi i o uvjerljivosti pregovaraa koji zastupa knjinicu.
Digitalizacija novina i asopisa

Postupak digitalizacije novina i asopisa zasluuje posebnu pozornost
iz vie razloga. Novine i asopisi objavljuju se u pravilu kroz dulje razdoblje, a
u njihovu objavljivanju uz autore vrlo vanu ulogu imaju urednici i izdavai.
Sadravaju brojne i raznovrsne priloge, koji su esto autorska djela, bez obzira
Digitalizacija
97
na to jesu li potpisana ili nepotpisana. Ako je autor novinskog lanka poznat,

prilog je zatien naravno, ako je autor iv ili ako od njegove smrti nije proteklo 70 godina. est je sluaj da novinski prilozi nisu potpisani. Tada su obino
nositelji prava na lanke novinske kue, jer su ih pisali novinari, stalni ili honorarni zaposlenici, koji su ugovorom prenijeli pravo koritenja djela na novinsku
kuu.
Spomenimo jo neke od uestalih oblika novinskih priloga koje se smatra autorskim djelima. Prema hrvatskom zakonu svaka se fotografija smatra
autorskim djelom. Privatna pisma smatraju se autorskim djelima samo ako
imaju oblik knjievnog djela. To su i pisma itatelja bez obzira na urednika
kraenja i preinake. Knjinice svakodnevno pruaju korisnicima niz usluga
iz novina i asopisa vrijednog, ali krhkog dijela svojeg fonda. Bez autorove
dozvole korisnik knjinice moe umnoiti lanak za privatno koritenje na papir, mikrofilm ili digitalni medij ili to za njega moe uiniti knjinica. Knjinica
moe bez dozvole i plaanja naknade izraditi jednu kopiju novina iz svojeg
fonda i to na bilo kojem mediju te davati na koritenje kopiju, a ne izvornik ili
obratno i tako ouvati grau. No novine i asopise koji nisu u vlasnitvu knjinice ili elektronike novine kojima knjinica ima samo pristup nije doputeno
umnoavati bez odobrenja i naknade.
Kao i za svaku drugu grau, prije postupka digitalizacije neophodno
je utvrditi nositelja autorskog prava tj. onog koji treba dopustiti umnoavanje
djela. Danas se u Hrvatskoj knjinica ili druga pravna ili fizika osoba koja
eli objaviti lanak iz novina treba za odobrenje obratiti neposredno nositelju
autorskog prava jer zasada ne postoji udruga za kolektivno ostvarivanje prava u ijoj bi to bilo nadlenosti. Novinska kua moe dati odobrenje i dobiti
naknadu za digitalizaciju samo ako je nositelj prava. U suprotnom se mora
kontaktirati svakog pojedinog nositelja prava, a to zahtijeva puno vremena i
truda. Tako se moe dogoditi da se djelo samo djelomice digitalizira. Praznine
u digitalnim zbirkama mogu nastati ako se dobije odobrenje za reproduciranje
samo dijela autorskog djela, npr. teksta, ali ne i slike. U projektima digitalizacije
visina naknada znatno varira pa i ona moe biti otegotna okolnost.
Openito se smatra da su novine i asopisi 19. stoljea nezatiena djela,
no pitanje je da li je zaista uvijek tako. Inozemna praksa pokazuje kako je u pripremama opsenijeg projekta nuno ustanoviti razdoblje izlaenja novina ili
asopisa u kojemu su objavljena jo zatiena autorska djela i odrediti graninu
godinu od koje treba traiti nositelje prava. Vano je utvrditi godinu smrti vla
snika novina koji je nositelj prava. Spomenimo iskustva Britanske knjinice,
koja je 2004. godine pokrenula dva projekta digitalizacije. U pripremama za
98
digitalizaciju britanskih novina 19. stoljea poduzela je sve da istrai i pronae

nasljednike nositelja prava. Veina novina iz toga razdoblja prestala je izlaziti,
a neke su preuzele druge novine. Britanska knjinica je na savjet pravnika kao
graninu godinu za istraivanje nositelja autorskih prava uzela 1865., no ustanovilo se da ne moe doi do nasljednika autora svih potpisanih lanaka, iako
su bili u manjini. Ustanovljeno je da je od 48 novinskih naslova, 13 prestalo
izlaziti prije 1865. godine, a 35 izlazilo je i poslije. Rauna se da novine vie
nisu zatiene ako je vlasnik novina umro prije 1936. Pri digitalizaciji trebalo je
voditi rauna i o zatienim znakovima koji se javljaju na novinama. Britanska
je knjinica odredila i nain kako e se koristiti digitalizirana izdanja. Korisnicima je osiguran slobodan pristup digitaliziranom izdanju u prostoru knjinice.
Knjinica surauje s komercijalnim sektorom tako to distributer Gale Cengage Learning digitaliziranu zbirku nudi uz odgovarajuu licenciju korisnicima izvan prostora knjinice. Besplatan pristup imaju obrazovne i istraivake
ustanove zahvaljujui potpori Zajednikog odbora za informacijske sustave
(Joint Information Systems Committee JISC).
Budui da autorskopravni propisi ne stvaraju posebno povoljne uvjete
za knjinice kao ustanove koje uvaju velike novinske zbirke, ele li se baviti
digitalizacijom, predstoji im mukotrpno istraivanje. No u nekim se zemljama
knjinice mogu obratiti i udruzi za kolektivno ostvarivanje prava, ovisno o vrsti
grae i nositeljima prava. U Velikoj Britaniji je 1996. godine osnovana Agencija
za novinsko licenciranje (Newspaper Licensing Agency) koja u ime novinskih
kua izdaje licencije organizacijama koje umnoavaju novinske sadraje na
papiru ili izrauju digitalne preslike, ubire naknade za umnoavanje i raspodjeljuje ih izdavaima. Licencija doputa fotokopiranje, skeniranje (ukljuujui
izradu digitalne kopije tako da bude dostupna na intranetu ustanove), isporuku faksom i elektronikom potom, pregledavanje lanaka putem agencije za
press cutting kao npr. Clip Search. To je nova istraivaka platforma spomenute agencije dostupna na http://info.clipsearch.co.uk/ koja nudi pregledavanje
sadraja oko stotinu britanskih novina, a lanak se (uz plaanje) moe itati
i ispisati. Cijeli niz manjih agencija ima licenciju spomenute agencije da svoje
klijente opskrbljuju novinskim izrescima u papirnatom i/ili digitalnom obliku.
Zasad u Hrvatskoj nema udruge za novinsko licenciranje pa knjinicama predstoji opsean posao kada se odlue digitalizirati neku serijsku publikaciju.
Sudjeluje li knjinica u opsenijem projektu digitalizacije starih novina
neke regije, tada digitalizirane novine treba katalogizirati i ukljuiti u OPAC
te bez obzira na mjesto poslunika uiniti dostupnim putem mrenog mjesta
knjinice. Digitalizacija papirnatog primjerka i digitalizacija mikrofilma najeDigitalizacija
99
a je kombinacija za stvaranje idealnog primjerka. Da bi stvorila idealan primjerak knjinica esto treba suraivati i s drugim ustanovama s kojima sklapa
ugovor, pogotovo kad digitalizira s mikrofilma. S mikrofilma se ne smije digitalizirati bez doputenja nositelja autorskih prava zato to je pravo umnaanja
za potrebe ouvanja mikrofilmiranjem za koje ne treba dozvola ve jednom
iscrpljeno.
Nakon digitalizacije
Nakon digitalizacije preslika postaje dostupna korisnicima knjinice.
Knjinica moe digitalnu grau uiniti dostupnom u prostorima knjinice
putem intraneta, ovlatenim korisnicama putem interneta ili pak svakome tko
pristupa mrenom mjestu knjinice putem interneta. No pristup grai nije jedini oblik koritenja. Vano je znati smije li se i pod kojim uvjetima graa uitati,
ispisati ili ak otisnuti. Ti uvjeti ovise o svemu to je knjinica ugovorila s
nositeljima autorskog prava, ali i o njezinoj stratekoj odluci kako u budunosti
izgraivati digitalnu zbirku postupkom digitalizacije. Vano je da nositelji projekta digitalizacije uz rjeavanje pitanja nositelja autorskih prava i intelektualnog vlasnitva projekta kao cjeline razmotre i pitanja etinog koritenja grae
kao i zatite podataka u postupku digitalizacije. Zato je na mrenom mjestu
projekta potrebno istaknuti kako se graa moe koristiti i u koje svrhe. Evo
primjera europske prakse:
Sva prava na sadraj ovog mrenog mjesta (slike, tekst, zvuk ili videozapis, programi i rukopisi) pridrava [naziv ustanove].
Sadraju ovog mrenog mjesta moe se pristupiti, moe ga se otisnuti
i uitati u neizmijenjenom obliku (izmijenjen znai da je razvuen, komprimiran, obojen ili mijenjan na bilo koji nain koji mijenja izvorni sadraj u odnosu
na izvorne mjere ili format) uz navoenje nositelja autorskih prava, za osobno
usavravanje koje se posredno ili neposredno ne koristi u komercijalne svrhe i
u bilo koje nekomercijalne svrhe.
Ispisan ili uitan sadraj ne smije se prodavati, licencirati, prenositi, kopirati ili reproducirati u cijelosti ili djelomice na bilo koji nain ili na bilo kojem mediju bilo kojoj osobi bez prethodne pisane dozvole [naziv ustanove] to
ukljuuje, ali nije ogranieno na:
- prijenos na bilo koji nain
- pohranu na bilo koji medij, sustav ili program
- prikazivanje u bilo kojem obliku
- izvoenje
- posudbu ili najam.
100 Horvat ivkovi: Knjinice i autorsko pravo
Zahtjev za odobrenje reproduciranja grae s ovog mrenog mjesta treba uputiti na:
[Naziv ustanove] poduzela je primjerene mjere da utvrdi, kontaktira i
prizna nositelje autorskog prava. Spremna je unijeti ispravke koji se tiu nositelja autorskog prava koji nisu identificirani ili ispravno navedeni na mrenom
mjestu.
Ostale fizike osobe i organizacije koje ele ovaj sadraj uiniti dostupnim putem vlastitih mrenih mjesta potiemo da to uine.
Djela za koja nije pronaen autor ili nositelj prava

Pri traenju doputenja za digitalizaciju zatienog djela moe se ponekad ustanoviti da pripada skupini djela za koja se autor ili nositelj prava teko
ili uope ne moe utvrditi i pronai. Takvo je djelo u inozemnoj strunoj literaturi poznato kao orphan work, djelo-nahoe.
Dodue i prije pojave digitalizacije na takva su djela nailazili nakladnici
koji su htjeli djelo iznova objaviti, ali i autori koji su stvarajui novo djelo eljeli
koristiti dijelove nekog starijeg izdanja. Postupak digitalizacije tehniki je znatno olakao ponovno objavljivanje djela pa se danas sve vie govori o pravnim
pitanjima u tom podruju. Postoji zabrinutost da bi potekoe oko pronalaenja
autora ili nositelja prava mogle usporiti ili posve onemoguiti ponovno objavljivanje djela te usprkos tehnolokom napretku postati ozbiljnom preprekom
irenju znanja. Pojedine zemlje u svojim zakonima ve rjeavaju to pitanje pa je
Kanada, na primjer, ve 1998. godine zakonom o autorskom pravu propisala
licenciranje za koritenje djela kojima se nositelj prava ne moe utvrditi. Ured
za autorsko pravo SAD-a pokrenuo je 2005. godine javnu raspravu o toj vrsti
djela. Nordijske zemlje i Danska od ezdesetih godina primjenjuju tzv. proirene kolektivne licencije (extended collective licence ECL) to je 2001. uvaila i
Direktiva EU-a. Meunarodna zajednica je pitanju spomenutih djela posvetila
posebnu pozornost imajui u vidu ustanove koje su spremne provesti velike
projekte digitalizacije, kao to su knjinice, arhivi i muzeji.
U sklopu projekta izgradnje velike europske digitalne knjinice Europska komisija razmotrila je pravna, tehnoloka i gospodarska pitanja. Opim
smjernicama na europskoj razini ona nastoji potaknuti i ujednaiti razvoj nacionalnih smjernica kojima bi se koristile europske kulturne ustanove pri traenju autora i drugih nositelja prava kada ele digitalizirati zatiena autorska
djela. Preporuila je svojim lanicama da olakaju koritenje djela kojima nositelj autorskog prava nije poznat primjenom raznih mjera i ugovorom meu zaDigitalizacija
101
interesiranim stranama. To bi omoguilo digitalizaciju djela mimo propisanih

rokova i bez naknade pod uvjetom da je ustanova koja je odgovorna za digitalizaciju prethodno provela primjerenu potragu za nositeljem prava na djelo koje
bi se moglo svrstati u tu kategoriju. Rjeenje se vidi u stvaranju baza podataka
o tim djelima, u ukljuivanju podataka o nositeljima prava meu metapodatke
na samoj digitalnoj grai kao i u sklapanju to veeg broja ugovora, pogotovo
za audiovizualnu grau. Predloeno je da se najprije zaponu prikupljati podatci o knjievnim i audiovizualnim djelima za koje se nositelj prava ne moe
ustanoviti.
Pri tome lanice Europske unije trebaju slijediti neka osnovna naela.
Vano je da prikupljaju podatke o svim vrstama djela kojima nositelj prava nije
poznat ili ga se ne moe pronai, da podupiru traenje takvih djela i da omogue brisanje s popisa onih djela kojima je u meuvremenu nositelj prava utvren.
Osim to je vano voditi primjerenu potragu, potrebno je osigurati kulturnim i
neprofitnim ustanovama pristup informacijama o nositeljima prava. I konano,
potrebno je osigurati naknadu nositelju prava ako se u meuvremenu pojavi.
Iako svaka vrsta autorskog djela predstavlja specifian zadatak u postupku digitalizacije, smjernice su zajednike za jezina, audiovizualna, fotografska i glazbena djela. Za utvrivanje i/ili pronalaenje nositelja prava najvanije je da se istraivanje obavi prije nego to se djelo pone koristiti, da se
istrauje naslov po naslov ili djelo po djelo te da se kao relevantni koriste izvori
iz zemlje iz koje djelo potjee (kad je poznata).
Djelo, kojemu i nakon provedene primjerene potrage autor ili nositelj
prava ostane nepoznat ili se ne moe pronai, ostaje bez obzira na to zatieno.
Na takvim djelima ne tite se samo prava autora, nego i srodna prava izvoaa,
izdavaa, producenata ili ustanova za radiodifuzijsko emitiranje kao i njihovih
nasljednika. Postupak digitalizacije takvog djela moe zahtijevati odobrenje
vie nositelja prava, pa je potrebno pokuati pronai svakog pojedinog. Zanimljivo je da se kod anonimnih djela i djela objavljenih pod pseudonimom ne
smatra samo po sebi razumljivim da se autor ili nositelj prava ne moe utvrditi
i pronai i da takoer treba provesti postupak provjere. Djela autora i nositelja
prava koji odbiju dati dozvolu za digitalizaciju ili se ne odazovu pozivu za
digitalizaciju ne uvrtavaju se automatski u kategoriju djela kojima se autor
ne moe pronai. Potragu treba obaviti u dobroj vjeri i objektivno gledano u
razumnoj mjeri s obzirom na vrstu nositelja prava.
Primjerena potraga
Pitanje je kako ustanoviti da je provedena potraga primjerena. Pojam
primjerena potraga odreen je samim postupkom istraivanja i koritenjem
preporuenih izvora. Ovdje spomenuti kriteriji namijenjeni su prvenstveno nositeljima autorskih prava koji su organizirani u strukovne udruge. Za ostale
nositelje kao to su autori i nositelji prava na polupublikacije i neobjavljena
djela, treba ih modificirati zato to su izvori koje se istrauje drugaiji. Polupublikacije uglavnom objavljuju nekomercijalni nakladnici, kao to su fizike
osobe, tvrtke, vladine ustanove, istraivaki instituti, zaklade i drugi, koji obino nisu lanovi udruga nakladnika. Za neobjavljena je djela karakteristino da
nisu dostupna javnosti i da u pravilu postoje u samo jednom primjerku. esto
su to privatna i poslovna pisma, rauni, dnevnici, zapisnici sastanaka, izvjetaji
i popisi (imenici, registri).
Oekuje se da kulturne ustanove koje izvode projekte digitalizacije
prema tim smjernicama utvrde i razviju postupke i metodologiju istraivanja
i ostale pojedinosti. Poeljno je da srodne kulturne ustanove surauju i da zajedno objavljuju postupke i metodologiju istraivanja.
Istraivanje
Prvi je korak objavljivanje oglasa u medijima. Tome dobro slue mrena mjesta, relevantne publikacije (trgovake, strukovne itd.), zatim drutvene i
strukovne mree, udruge (ukljuujui biltene) te mjesni ili nacionalni tisak. Tijek istraivanja treba dokumentirati, to jest biljeiti datume istraivanja, naslove izvora i popis koritenih kljunih rijei te uvati preslike vanih oglasa. Kad
se graa sastoji od vie djela (bilo da su umetnuta ili da druga djela slue kao
podloga) treba najprije istraiti osnovno djelo, a ako se nositelji prava glavnog
ili glavnih djela ne mogu utvrditi prema smjernicama se istrauju umetnuta
djela.
Izvori
Aktivno istraivanje pretpostavlja da treba:
- istraiti da djelo nije ve digitalizirano u Europskoj digitalnoj knjinici
- provjeriti izvore o podrijetlu djela
- koristiti podatke o odgovornosti i druge podatke o naslovu/djelu/nositelju
prava koji se nalaze na omotu, ambalai ili drugdje (ukljuujui imena, naslove, datum i mjesto snimanja, objavljivanja)
- koristiti podatke koji se nalaze u potvrdama, registrima, datotekama, pismohranama i druge podatke kojima raspolau ustanove
Digitalizacija
103
- pronalaziti nove nositelje prava (npr. kontaktirati proizvoaa zvunih zapisa da bi se nali izvoai) koristei gore navedene podatke
- obratiti se udrugama za kolektivno ostvarivanje prava i pregledati njihove
baze podataka ovisno o podruju kojem autorsko djelo pripada
- obratiti se udrugama i ustanovama koje predstavljaju odreenu kategoriju nositelja prava (ukljuujui sindikat, trgovake udruge, njihove lanove,
baze podataka i popise lanova)
- pregledati ope baze podataka o nositeljima prava i/ili djelima, kao to je
WATCH www.watch-file.com
- pregledati popise za mrenu registraciju autorskog prava
- pitati depozitarne ustanove kao to su nacionalne knjinice, arhivi i drugi
dokumentacijski centri
- pretraiti relevantne privatne i/ili poslovne imenike i popise koji se dobiju
uporabom pretraivaa
- pregledati nacionalne bibliografije i druge izvore vane za odreeno podruje te kataloge publikacija
- pregledati objavljena kazala i kataloge knjinine grae i zbirki
- pregledati objavljena biografska pomagala za pronalaenje autora
- istraiti publikacije o povijesti vanih zakonodavnih tijela (kao izdavaa i
proizvoaa djela)
- konzultirati pravne izvore, kao to su arhiva tvrtke ili specifini spisi/baze
podataka o promjeni vlasnitva pravne osobe ili objavi likvidacije
- kontaktirati druge vlasnike istih ili slinih djela istog autora
- pitati urede koji se brinu za odgovarajue norme i identifikacijske oznake
(ISBN za knjige, ISSN za serijske publikacije, ISAN za audiovizualna djela,
ISMN za notnu grau, ISWC za glazbena djela, ISRC za zvune zapise itd.)
i pregledati njihove baze podataka.
Smjernice usto preporuuju da se za utvrivanje autora ili nositelja
prava na knjige pregledaju baze izraene za potrebe ostvarivanja prava javne
posudbe i katalozi knjiga na prodaju (books-in-print). Za asopise upuuju na
izvore Meunarodne udruge znanstvenih, tehnikih i medicinskih nakladnika
pod nazivom Safe Harbour provisions for the use of Orphan Works for Scientific,
Technical and Medical Literature. Za notnu grau preporuuju mrene stranice s
popisima nakladnika glazbe i nota u pojedinim zemljama, publikacije o povijesti glazbe i pjesme kao i pjesmarice dostupne na tritu.
Nacionalna strategija razvoja sustava intelektualnog vlasnitva Republike Hrvatske 2005-2010 predvia kao srednjoronu mjeru da Dravni zavod
za intelektualno vlasnitvo u dogovoru s relevantnim tijelima za provedbu za104 Horvat ivkovi: Knjinice i autorsko pravo
tite uspostavi registar ili bazu podataka nositelja odnosno predstavnika nositelja prava intelektualnog vlasnitva. Registar bi se temeljio na javnom pozivu i
oekivanoj suradnji svih stranaka koje su istinski zainteresirane za zatitu svojih prava u Hrvatskoj.
Ako se autora ili nositelja prava nije moglo pronai istraivanjem prema
kriterijima primjerene potrage, djelo treba biti oznaeno izjavom Djelo je zatieno, nositelja prava se nije moglo pronai, [naziv ustanove]. Izjava se moe navesti
na pojedinom djelu, a moe se odnositi i na cijelu zbirku djela.
Digitalizacija rasprodanih izdanja dostupnih

u fondu knjinice
Velike i stare knjinice posjeduju znatan broj rasprodanih djela. Uz korisnike koji mogu za privatno i drugo vlastito koritenje umnoiti cijelu knjigu
ako su njezini primjerci rasprodani najmanje dvije godine, posebnu pozornost
na tu injenicu skrenu knjiniarima ponekad i nakladnici. Oni ele pretisnuti
i ponovno objaviti djelo koje posjeduje jo samo knjinica. Tada je potrebna
dozvola knjinice, ali i nositelja prava, ako se radi o zatienom djelu. I neke
knjinice objavljuju pretiske rasprodanih izdanja iz svojeg fonda i tako razvijaju vlastitu nakladniku djelatnost.
I prije pojave veih projekata digitalizacije knjinice su smjele umnoiti
djelo iz vlastitog fonda koje je rasprodano i to samo jedanput, kao i ostala djela,
u svrhu uvanja. No dozvola nositelja prava potrebna je kada se eli da digitalizirano djelo bude korisnicima dostupno (u knjinici ili izvan nje). Kako je postupak digitalizacije omoguio ubrzano umnoavanje razliitih djela, pa tako
i rasprodanih, Europska je komisija definirala pojam rasprodanog djela u namjeri da knjinicama olaka postupak u projektima digitalizacije. Rasprodano
djelo jest ono za koje se nositelj prava izjasnio da nije dostupno na tritu tj. da
se komercijalno vie ne iskoritava. Kako bi se pomoglo kulturnim ustanovama
Inicijativa europskih digitalnih knjinica ukljuit e i registar metapodataka o
rasprodanim djelima. Podatak o rasprodanom djelu unosio bi se u registar u
trenutku kad nositelj prava izjavljuje da djelo ne namjerava komercijalno iskoritavati. Sama registracija rasprodanog djela moe, ali i ne mora biti vezana
uz digitalizaciju ili neko drugo iskoritavanje djela. Pri izradi takve baze treba
primjenjivati vaee standarde. Takve nacionalne baze podataka trebaju biti
interoperabilne kako bi se ostvarila sveobuhvatnost na europskoj razini. No
sudjelovanje je zasada ipak neobvezno.
Digitalizacija
105
Nadalje, mogue je da djela vie nema u skladitima i da materijalni

primjerci nisu dostupni. Ipak, ono se ne smatra rasprodanim jer:
- dostupno je na tritu, obino ponueno putem interneta ili tiskom na zahtjev
- prava su vraena autoru, a autor neposredno nudi djelo na tritu pomou
posrednika ili udruge za kolektivno ostvarivanje prava
- autor ili nakladnik odobrava koritenje djela npr. neposredno putem licencije, putem posrednika ili udruge za kolektivno ostvarivanje prava.
Autor ili nakladnik moe djelo namjerno povui s trita. Tako bi pristup rasprodanim djelima putem interneta mogao biti u sukobu s uobiajenim
iskoritavanjem novog izdanja djela te ugroziti autorove ekonomske interese,
ali i njegova moralna prava.
Europska komisija dopustila je da knjinice, arhivi i muzeji neposredno
pregovaraju s nositeljem prava i od njih dobivaju licenciju. Pri tom udruge za
kolektivno ostvarivanje prava mogu odigrati komplementarnu ulogu. Komisija se zalae za usvajanje dvaju modela licencija. Prvi je namijenjen za ovlatene
korisnike u zatvorenim mreama, a drugi za internetski pristup. Posljednji bi
trebao posluiti kao polazite kada knjinica pregovara s nositeljima autorskog
prava da se neka ili sva njihova rasprodana digitalizirana djela objave na njezinim mrenim mjestima. Pri tom je vana okolnost nije li ve neka druga knjinica ili srodna ustanova digitalizirala djelo i je li ovlatena omoguiti pristup
ostalim knjinicama. Iako su ti modeli ugovora primarno namijenjeni knjinicama, mogu ih koristiti arhivi i druge ustanove koje s nositeljima prava ele
dogovoriti koritenje rasprodanih izdanja, izdanja koja se vie ne distribuiraju
ili se vie ne prodaju. Definicija tih izdanja ne odnosi se samo na tiskana djela.
Osim spomenutih ustanova te ugovore mogu koristiti i razne udruge za kolektivno ostvarivanje prava.
Iako se knjinice mogu neposredno obratiti nositelju prava, preporuuje se da udruge za kolektivno ostvarivanje prava budu nacionalni portali za
utvrivanje prava na rasprodana djela. Udruga moe dati dozvolu i ponuditi
ugovor, usmjeriti traitelja na nositelja prava, a moe i odbiti zahtjev. Ona treba
izraditi popis djela za koje je izdala dozvolu, koji sadri podatke o tome to je
digitalizirano, tko je digitalizirao, gdje se digitalizirano djelo uva te tko i kako
omoguuje pristup djelu. Oekuje se da se nacionalni portali s vremenom poveu u paneuropski portal.
Odobrenje za digitalizaciju i priopavanje rasprodanog djela javnosti
moe se dobiti neposredno od pojedinog nositelja prava, posredovanjem zajednikog administratora (npr. portala udruge) ili kolektivno. to se djela tie,
moe se poslovati naslov po naslov ili skupno. Skupna licencija (repertoire licence) znai da je knjinici unaprijed odobrena digitalizacija i priopavanje djela koja na svojem popisu ima udruga za kolektivno ostvarivanje prava, obino
pod uobiajenim uvjetima.
Postupak utvrivanja prava i dobivanja dozvole znai da knjinica od
nositelja prava zatrai dozvolu za priopavanje javnosti. Zahtjev moe postaviti izravno ili posredovanjem udruge za kolektivno ostvarivanje prava. Ovisno
o ovlastima koje ima, nositelj prava ili spomenuta udruga moe dati dozvolu,
moe je s objanjenjem ili bez njega odbiti, a moe i uputiti na odgovarajueg
nositelja prava.
Vano je da knjinice digitalizacijom rasprodanog djela ne ugroavaju
komercijalni plasman djela i na taj nain ne oteuju nositelja prava.
Licencija I.
Nositelj prava licencijom doputa knjinici da rasprodano djelo digitalizira i da ovlatenim korisnicima dopusti pristup iskljuivo u zatvorenoj mrei
tj. na intranetu. Ima pravo na naknadu, od koje moe i odustati. Zadrava pravo na djelo, ali i na digitaliziranu verziju djela i moe u svako doba raskinuti
ugovor s knjinicom. Odlui li nastaviti komercijalno iskoritavati svoje djelo,
moe od knjinice zatraiti podatak o koritenosti djela dostupnog samo putem intraneta, to je vrlo vano kada odluuje o novom izdanju. Ako davatelj
licencije iz knjinice povue vie od 10% digitalizirane grae obuhvaene licencijom, knjinica ima pravo na naknadu stvarnih trokova.
Knjinica ima pravo digitalizirati, omoguiti pristup verziji nastaloj
digitalizacijom (koja zapravo nije objavljena kao elektroniko izdanje djela),
pohraniti je na sustavan nain tako da omogui pretraivanje te dati pristup
putem sigurne mree. Moe se umnoiti elektroniki ili na papir samo kao interna sigurnosna kopija ili u svrhu uvanja. Sve daljnje postupke treba odrediti
posebnim ugovorom. Knjinica moe osigurati ovlatenim korisnicima ostalih
knjinica i ustanova (tvrtke, sveuilita) pristup u sigurnoj mrei.
Ovlateni korisnik smije pretraivati, gledati, zahvaati i prikazivati digitalizirano djelo. No knjinica moe ugovoriti s autorom ili nakladnikom da
ovlateni korisnik elektroniki pohrani i umnoi dijelove djela.
Licencija II.
Knjinica licencijom dobiva dozvolu da rasprodanu knjigu digitalizira
i digitaliziranu verziju besplatno ponudi na svojem mrenom mjestu svakome
tko joj eli pristupiti ili uz prethodnu registraciju, ovisno o tome to je ugovoDigitalizacija
107
reno s nositeljem prava. Knjinica smije obraditi digitalnu presliku u svojem

sustavu i jedina ponuditi sadraj na svojem mrenom mjestu.
Korisnik smije pretraiti i prikazati digitaliziranu verziju knjige, pohraniti je elektroniki na tvrdi disk ili drugi ureaj za pohranu te umnoiti dijelove djela ovisno o ugovoru ili u skladu sa zakonom. Ta licencija omoguuje
da knjinica i nositelj prava odrede doputene oblike koritenja. Ne doputa
knjinici i korisniku sustavno ispisivanje ili elektroniko umnoavanje vie
poglavlja knjige kao ni bilo kakvu izmjenu, proirenje ili preradbu. Moralna
prava autora treba potivati.
Nositelj prava ima imovinsko pravo na naknadu, od koje moe odustati. Zadrava autorsko pravo na djelo i na digitaliziranu verziju i licenciju moe
u svakom trenutku povui. Moe od knjinice zatraiti podatak o koritenosti
djela kako bi procijenio isplativost komercijalnog objavljivanja djela. U sluaju
da djelomino ili potpuno povue djelo, knjinica ima pravo na naknadu trokova koje je imala u postupku digitalizacije. Preporuuje se da knjinica koja
digitalizirana djela ini dostupnima putem interneta isto uini i putem intraneta. Ta je licencija namijenjena poglavito digitalizaciji rasprodanih knjiga koje se
uvaju u knjinicama, no dovoljno je openita da se koristi npr. za audiovizualna i glazbena djela, a moe posluiti i drugim ustanovama.
Zakljuno se moe rei da Europska komisija moe objavljivanjem temeljnih naela i financijskom potporom poticati razvoj baza podataka rasprodanih djela i djela kojima nije pronaen nositelj prava kao i osnivanje udruga
za kolektivno ostvarivanje prava. Svaka bi zemlja trebala uspostaviti nacionalnu bazu podataka o rasprodanim djelima, koju bi vodila udruga za kolektivno
ostvarivanje prava. Vano je ustanoviti da li je djelo koje namjerava digitalizirati knjinica neka ustanova ve digitalizirala i pod kojim uvjetima smije omoguiti pristup knjinici.
Knjinice mogu ve sada koristiti uzorke opisanih licencija i tako biti
primjerom dobre prakse, iako tekst treba uklopiti u zakonodavni okvir pojedine zemlje. Sigurno je da e uza sve do sada zacrtano na europskoj razini
trebati prikupljati iskustva steena kroz razliite pojedinane projekte. Tako su
2005. godine u digitalizaciji rasprodanih knjiga poeli suraivati Microsoft i
Britanska knjinica. Suradnjom te knjinice s udrugama za kolektivno ostvarivanje prava dogovoreno je da se digitaliziraju knjige objavljene do 1900. Iz toga
su izuzete knjige za koje se ispostavilo da su zatiene i nakon 1937. godine.
Pretpostavlja se da 40% djela pripada u kategoriju zatienih djela kojima se
postupkom koji je Knjinica dogovorila s tvrtkom Microsoft ne moe utvrditi
nositelj prava. Postupak je objavljen na njezinom mrenom mjestu.
Autori protiv Googlea

Autorska komora SAD-a pokrenula je 2005. godine parnicu protiv tvrtke Google Book Search kad je saznala da ova planira digitalizirati i uiniti dostupnim i pretraivim milijune knjiga iz zbirki vodeih sveuilinih knjinica.
Meu tim su knjigama brojne zatiene autorskim pravom. Autorska komora,
kojoj se pridruila i Udruga amerikih nakladnika, smatrala je da se radi o
gruboj povredi autorskih prava, dok su predstavnici Googlea tumaili da je taj
veliki projekt digitalizacije doputen ogranienjem autorskih prava. Komora
je traila da autori ija su djela obuhvaena projektom ostvare dobit koja im
pripada. Parnica u kojoj su sudjelovale i velike nakladnike kue okonana je u
listopadu 2008. godine nagodbom, kojom je Google nositeljima autorskih prava obvezan platiti 125 milijuna dolara. Google je tako nakon dvije i pol godine
postigao dogovor s autorima i nakladnicima knjiga obuhvaenih digitalizacijom i objavljenih do 2009. godine. Tim e dogovorom milijuni knjiga postati dostupni na internetu irokoj javnosti. Autori i nakladnici ija je djela ili dijelove
djela Google ve digitalizirao bez odobrenja dobit e ukupno 45 milijuna dolara. No jo su vanije naknade koje u budunosti mogu oekivati od pretplata
pojedinih ustanova na zbirke elektronikih knjiga tvrtke Google Book Search i
kupnje pristupa putem interneta. Nositelji prava primat e naknadu i za ispise
knjiga u knjinicama, kao i za drugo koritenje. Za prikupljanje i isplatu naknada brinut e se Registar knjinih prava (Book Rights Registry), novo tijelo koje
e zastupati interese i drugih nositelja prava na mrene knjige, a ije osnivanje
financira Google. Sve e mjesne narodne knjinice imati pravo na besplatan
pristup zbirci na temelju licencije koja doputa samo pregledavanje. Korisnici
iz ustanova koje plaaju pretplatu moi e djela itati, ali i ispisati. O nositeljima
autorskih prava ovisi koji e se broj knjiga ukljuiti u taj veliki projekt digitalizacije i kako e biti koritene. Svaki autor imat e pravo povui svoju knjigu uz
odgovarajuu napomenu i nadzirati plasman i naplatu knjige. Autori i nositelji
autorskih prava ne trebaju se posebno javljati tvrtki Google da dobiju naknadu,
no ako je ne ele trebaju ispuniti poseban obrazac. Vie pojedinosti o nagodbi
moe se saznati na web stranici http://www.googlebooksettlement.com.
E-zbirke (e-reserves)
U sveuilinim ustanovama sve ee se izbor iz literature za pojedine
nastavne predmete nudi u elektronikom obliku. Za odravanje tih zbirki
(e-reserves) obino je zaduen knjiniar. Zbirke obino sadravaju digitalne
verzije tiskanih izdanja kao i izvornu elektroniku grau, obino lanke i
Digitalizacija
109
poglavlja knjiga. Graa je dostupna studentima i osoblju putem web stranice

sveuiline ustanove, putem mree knjinica ili sustava uenja na daljinu.
Korisnik joj pristupa tako da se identificira lozinkom, a nakon toga moe
sadraj uitati i lokalno ispisati.
Pitanje je to sveuilina ustanova ili knjinica pri izgradnji takve
zbirke treba poduzeti. Poznato je da ogranienja autorskih prava koja vrijede
za koritenje tiskane grae u nastavi ne vrijede za digitalnu. Prije ukljuivanja
grae u zbirku knjinica ili ustanova koja je odgovorna za izgradnju te
elektronike zbirke treba zatraiti dozvolu nositelja prava. Moe je zatraiti
neposredno od nositelja ili putem udruge za kolektivno ostvarivanje prava.
Potrebno je provjeriti da lanak ili elektronika knjiga nije ve predmetom
licencije koju je ustanova dobila od nakladnika pa je graa ve dostupna
korisnicima. Takoer treba provjeriti nije li licencijom predvieno uvrtavanje
i u e-zbirke. Zavretkom semestra prestaje pristup grai. Za uporabu iste grae
u novoj kolskoj godini dozvolu treba iznova zatraiti.
Za lanke i poglavlja treba ispravno citirati matinu publikaciju kojoj
pripadaju. Isto je tako vano navesti toan podatak o autorskom pravu te upozoriti korisnika da distribucija sadraja elektronikim putem nije doputena.
Meu nakladnicima openito vlada miljenje kako se time smanjuje
prodaja tih naslova. Takve zbirke ne bi smjele nadomjestiti kupnju udbenika
i prirunika ili pak slaganje nastavnih kompleta umnoenih na papiru. U
odnosu na cijenu tiskanih izdanja, izgradnjom elektronike zbirke na prvi se
pogled tedi. No injenica je da visina naknade nositelju prava za koritenje
elektronikog oblika njegovog djela ipak ovisi o tonom broju korisnika, koji u
trenutku traenja dozvole ustanova treba znati.
Web
Web stranica je dokument na mrei u obliku u kojem se pojavljuje na
zaslonu korisnikog raunala. Svako web mjesto sastoji se od jedne do neogranienog broja web stranica, koje su obino organizirane hijerarhijski u obliku
stabla. Web stranica na vrhu stabla glavna je stranica. Svakoj je web stranici dodijeljen jedinstveni URL. Odlike su weba posebne funkcije koje koristi i
knjiniar pri izradi web stranica. To su povezivanje (linking) i prikazivanje u
okvirima (framing). Povezivanje sadraja na webu postalo je vrlo vano drutveno pitanje. Pozivati se na nekoga ili neto na svojoj web stranici, a pritom se
ne povezati na odgovarajue mreno mjesto, gotovo i nema smisla.
Povezivanje i prikazivanje u okvirima

Veza (hyperlink) dio je elektronikog dokumenta koji ga povezuje s
drugim mjestom unutar istog dokumenta ili sdrugim dokumentom.Predstavlja temelj weba, jer kao poseban sustav za rad s datotekama omoguuje povezivanje teksta, slike i zvuka.
Povezivanje moe biti vanjsko i unutarnje. Kod unutarnjeg povezivanja
stranica, stranice se povezuju sa stranicama unutar jedne domene tj. unutar
jedne web stranice. Kod vanjskog povezivanja veze vode s jedne domene ili
web stranice na drugu domenu ili web stranicu. Ostvaruje se dubokim povezivanjem (deep linking) koje korisnika upuuje izravno na neku stranicu uronjenu u mreno mjesto, zaobilazei glavnu stranicu. Ono je ee od povezivanja
s glavnom stranicom zato to korisnika dovodi izravno do dokumenta koji ga
zanima. Moe se pitati i kakva je uope veza izmeu autorskog prava i naina
povezivanja sadraja na web stranici te moe li se u nekim sluajevima pri povezivanju dogoditi povreda prava autora. Imovinsko pravo autora obuhvaa
iskljuivo pravo autora na reproduciranje, distribuciju, priopavanje javnosti
i preradbu pa treba vidjeti to se dogaa sa svakim od tih prava pri samom
postupku povezivanja.
Poznato je da se reproduciranje dogaa pri povezivanju posve automatski i korisnik koji pregledava web stranicu uope ga nije svjestan. Privremena digitalna kopija stranice na koju se povezuje nastaje u brzoj privremenoj
Web
111
memoriji zvanoj cache pri povezivanju. Njome se ubrzava prikazivanje stranice

i smanjuje potreba za pristupanjem znatno sporijoj glavnoj memoriji. Takve
privremene radnje reproduciranja autorskog djela, koje ine sastavni dio tehnolokog procesa, izuzete su iz iskljuivog prava autora na reproduciranje i
ne predstavljaju povredu autorskog prava. Nadalje, autorovo iskljuivo pravo
distribucije ne odnosi se na web. Pravo priopavanja autorskog djela javnosti
ukljuuje pravo javnog prikazivanja web stranice. No povezivanje tj. upuivanje na djelo ne predstavlja priopavanje, a ni preradu stranice pa time niti
povredu autorskog prava. Je li suglasnost za povezivanje ipak potrebna? Razliiti sudski sluajevi u svijetu pokazali su da je povezivanje na tuu stranicu
doputeno bez traenja doputenja. Dapae, objanjava se kako je cilj veine
autora koji objavljuju na webu poveati itanost i opu recepciju njihovih djela.
Zato se pretpostavlja da svaki autor koji dopusti objavljivanje djela na posluniku preutno doputa i pristup povezivanjem, koje se smatra upuivanjem ili
referencijom na djelo. Dakako, autor koji ipak eli donekle ograniiti koritenje svojeg djela moe omoguiti pristup djelu uz korisniko ime i lozinku. No
povezivanje na stranice rijetko se sprjeava tehnikim mjerama. Neki ameriki
autori ipak savjetuju traenje doputenja vlasnika web stranice u sluaju dubokog povezivanja. Iako nema uporite u autorskom pravu, to se moe smatrati i dobrim primjerom informacijske etike. Povezivanje je poeljno, osim kada
se uspostavom veze mogu stvoriti kod korisnika neke pogrene predodbe.
Povezivanje ne predstavlja povredu prava dokle god je korisniku jasno da je
sadraj na koji se povezuje djelo preuzeto s druge stranice. No poveznica moe
posluiti kao sredstvo zamjene vlastitog djela tuim, to posjetitelj stranice ne
mora primijetiti. Povreda prava autora jest umetanje tueg sadraja (datoteke)
u vlastitu html-stranicu (inline-linking) ili u vlastiti okvir (framing). U amerikom se pravu uz povezivanje vee i pojam fair use: povezivanje ne smije tetiti
autoru, a stranica se mora koristiti u izvornom obliku bez izmjena i negativnih
komentara. Povezivanje kao postupak ne dovodi u pitanje prava autora, ali
niti slobodno trino natjecanje, iako je oito da se upuivanjem na odreene
sadraje pospjeuje posjeenost odreenih stranica. Zato se u SAD-u na svaku
stranicu smije povezati, ali se bez autorove dozvole ne smije ukljuiti u drugu
web stranicu.
Pitanje je kako itatelj prepoznaje da se nalazi u dokumentu s druge
web stranice. Ako je sadraj na koji se povezuje prikazan u vlastitom okviru, a
u podatku o adresi ostaje URL vlastite stranice te se adresa stranice na koju se
povezuje samo prolazno pokae pri dnu stranice kao podatak o statusu, radi se
o navoenju na pogrean trag ili iskoritavanju tueg rada, ali i o preradi. Upit112 Horvat ivkovi: Knjinice i autorsko pravo
no je prikazivanje u okvirima kada duboka veza vodi do nekog dokumenta na

web stranici. Tui okvir u kojem je dokument umee se u vlastiti i zbog toga se
pri dnu stranice ne javlja tua web adresa nego vlastita te u tekstu poveznice ne
postoji podatak o tuoj stranici. To se sve prepoznaje na web stranici osobe koja
izrauje svoju stranicu. No to je s web stranicom na koju se povezuje? Povee
li se samo na glavnu stranicu ili na dokument u formatu pdf, mimoii e se
podaci o vlasniku stranice koji su u navigacijskom okviru ili u zaglavlju stranice. Zato dizajner stranice moe svaki dokument ponuditi u vlastitom okviru,
koji sadrava glavni okvir i dodatne podatke, kao to su marketinki oglasi i
poveznica na svoju glavnu stranicu (rije home ili vlastiti logo). URL stranice u
okviru ne razlikuje se od one bez okvira. Ipak spomenutim oznaivanjem stranica u okviru olakava se povezivanje na tu stranicu. No ako dokument nije u
svojem okviru, onome tko se na njega povezuje ne preostaje drugo nego da u
tekstu poveznice jasno navede podatak o autoru sadraja sa stranice na koju
se povezuje i na taj nain ispravno postupi. Pitanja prikazivanja u okvirima i
dubokog povezivanja povezana su. Vano je da je osnovna svrha povezivanja
dovesti korisnika izravno do eljenog dokumenta, a ne do web stranice na kojoj
se dokument nalazi. Dubokim povezivanjem s odreenim dokumentom zaobilazi se dodue glavna stranica. Glavne web stranice koriste se i za marketinko
oglaavanje pa postoji prigovor dubokom povezivanju, jer se njime zaobilaze i
takvi sadraji. No njih se moe ugraditi i u dublje stranice, to vie to se danas
zbog potekoa s pretraivaima okviri sve manje koriste pri izradi stranica.
Openito se moe zakljuiti da je povezivanje kao oblik umreavanja
sadraja i distribucije informacija tek djelomice ureeno zakonima pojedinih
zemalja. Oito je da za povezivanje nije potrebno traiti suglasnost, ali je vano
na web stranici posve jasno oblikovati poveznicu.
Za potrebe knjinice poveznica je obino sliica (thumbnail) omota
knjige, dijela teksta iz knjige ili prikaza knjige ili zatitnog znaka nakladnika.
Kad knjiniar stvara takvu stvarnu poveznicu, on zapravo identificira sliku na
webu koju zatim umnoi, preradi i distribuira putem weba te priopi javnosti.
Budui da je to iskljuivo pravo autora, knjiniar to ne smije uiniti bez njegove dozvole. Ako mu se traenje dozvole ini previe sloenim, u poveznici na
taj sadraj smije koristiti samo tekst, ne i sliku. Neki programi za digitalizaciju
u knjinicama automatski proizvode takve sliice koje slue internetskim pretraivaima u organiziranju i pretraivanju slika.
Uporaba iga (zatitnog znaka) esto se spominje u kontekstu izrade web
stranica jer ponekad slui kao stvarna poveznica da bi se pokazala povezanost
knjinice s nekom tvrtkom, ustanovom ili udrugom. Poznato je da se ime, logoWeb
113
tip, amblem, etiketa ili druga razlikovna obiljeja odreenog proizvoda i/ili usluge mogu zatititi igom (zatitnim znakom). Temeljna odlika je njegov razlikovni
karakter u odnosu na druge proizvode. Budui da pripada pravu industrijskog
vlasnitva, ig vlasniku osigurava iskljuivo pravo na stavljanje u promet njime
obiljeenih proizvoda i/ili usluga. Njime proizvoai i pruatelji usluga tite na
tritu sredstva koja su uloili u proizvodnju, promidbu i marketing svojih proizvoda i/ili usluga. ig se u veini zemalja stjee registracijom na temelju ispitivanja koje obavlja odgovarajue nadleno tijelo. U Hrvatskoj se stjee registracijom
za razdoblje od deset godina u Dravnom zavodu za intelektualno vlasnitvo.
Zatita iga ureena je Zakonom o igu i Pravilnikom o igu. Znak, logotip ili
etiketa mogu takoer biti predmetom autorskopravne zatite.
to se tie preslike iga na web stranici knjinice vjerojatno je da posjetitelj web stranice knjinice koji ugleda znak neke komercijalne tvrtke ipak
nee zaboraviti da pregledava knjinini katalog. No u novije vrijeme postoji
bojazan da bi uestalo proizvoljno koritenje poznatog iga utjecalo u javnosti
na jedinstvenu asocijaciju s odreenim proizvodom i tako nakodilo njegovom
plasmanu na tritu. Stoga knjinica za koritenje tueg iga na svojoj web
stranici treba traiti dozvolu. No knjiniar moe kao poveznicu rabiti naziv
ustanove bez iga i tada ne treba zatraiti dozvolu. Ipak ig je potreban u sluaju kad npr. neke novine ili asopis preuzimaju lanak iz drugih novina, a
to moe biti i glasilo knjinice. Tada poveznica na lanak treba biti slika koja
pokazuje logo zaglavlja novina iz kojih se preuzima. Ispod naslova treba biti
kao legenda naveden naslov novina iz kojih potjee lanak. Legenda i logo su
poveznice na novine iz kojih je lanak preuzet. Logo tvrtke ili ustanove ne smije se koristiti bez prethodno dobivene dozvole.
esto se koritenost i popularnost web stranica mjeri brojem posjeta
nekom mrenom mjestu. injenica je da se pri tom ne raunaju samo posjeti
glavnoj stranici. Time bi se moglo otkloniti prigovore da duboko povezivanje
ugroava slobodu trinog natjecanja. No osim toga postoji i pitanje odgovornosti za sadraje stranica na koje se povezuje. Hrvatski Zakon o elektronikoj
trgovini u l. 19. ureuje odgovornost davatelja usluga putem interneta i istie
kako on nije odgovoran za informacije, ako nema saznanja o nedoputenom
djelovanju korisnika ili sadraju podataka, no to se nuno ne odnosi na povezivanje. Razumljivo je da knjiniar ne moe istraiti sve stranice na koje se
povezuje i provjeriti je li koja od tih stranica povrijedila neije autorsko pravo.
No uputno je da pri odabiru stranica na koje se povezuje procijeni kolika je
vjerojatnost da je to uinio proizvoa i pokreta stranice na koju se povezuje.
Sigurno je da tu ugled proizvoaa ili vlasnika stranice igra ulogu. Zatim, tre114 Horvat ivkovi: Knjinice i autorsko pravo
bao bi procijeniti kolika je vjerojatnost da sadraj koji nudi kri prava autora
te utvrditi postoji li na stranici podatak o nositelju prava (copyright statement).
Podatak o dozvoli koritenja dobar je pokazatelj o pouzdanosti stranice. Ako
nositelj prava na stranicu ustanovi povredu korisnik e dobiti obavijest da vie
ne pristupa sadraju (cease-and-desist letter), a nositelj prava e odustati od daljnjeg postupka. Suglasnost o povezivanju na vlastitoj stranici moe biti sroena
na sljedei nain: Doputam da se poveete s mojom glavnom mrenom stranicom [umetni rijei u poveznici].
Fotografska djela i slike

Pri izradi web stranice esto se koriste digitalne slike i grafiki prikazi
koji ve postoje na webu, gdje se mnogo i brzo objavljuje. ine to elektroniki
nakladnici kojima je to osnovna djelatnost, ali i ustanove koje objavljivanjem
prate svoju osnovnu djelatnost. ee nego prije objavljuju na webu autori i
prevoditelji u vlastitoj nakladi, a bez prethodne najave ili obavijesti o novom
izdanju. Dosadanja iskustva pokazuju da je zato znatno tee identificirati nositelje prava na elektroniku grau nego na tiskanu.
Fotografska djela i slike zatieni su kao umjetnika djela, bez obzira
na njihovu umjetniku vrijednost. Na prvi pogled teko je ustanoviti radi li se
o zatienom djelu zato to djela likovne umjetnosti ne moraju biti potpisana
odnosno ne moraju nuno nositi oznaku kao u angloamerikom sustavu da
bi bila zatiena. Knjinica sliku moe i posjedovati u svom fondu, nije samo
po sebi razumljivo da je smije koristiti za izradu svoje web stranice. Slika na
kojoj su osobe ne smije se objaviti bez pristanka prikazanih osoba, ak ni za
potrebe nastave i istraivanja, no to nije pitanje autorskog prava, ve zatite
osobnih podataka.
U Velikoj Britaniji, na primjer, doputeno je fotografsko djelo i sliku, bez
odobrenja autora i plaanja naknade, samo gledati ili pregledavati. Za svako
drugo koritenje nuno je imati doputenje nositelja prava. Uz svaku koritenu
sliku i fotografiju potrebno je navesti autora ili izvor iz kojeg je preuzeta. Sliku
nije doputeno mijenjati (npr. razvui, to se na webu vrlo lako moe dogoditi).
Danas su na webu ponuene zbirke slika poznate pod nazivom clipart, besplatna djela, nezatiena djela, shareware ili freeware. Spomenimo samo neke izvore takve grae: freeFoto.com, Free Images.co.uk, MorgueFile, Imageafter.
Na webu su dostupne zbirke slika za koje nije potrebno traiti posebno
doputenje, no koritenje takvih slika esto se nudi pod uvjetima click-wrap licencije, koju treba proitati. To znai da se slike esto ipak ne mogu koristiti bez
ikakvih ogranienja, ak i kad su besplatne.
Web
115
Vano je da knjiniar provjeri na web stranici s koje preuzima to je

doputeno i u skladu s potrebama izrade stranica zatrai od nositelja prava ono
to nije doputeno. To moe, npr. biti prerada, ako sliku namjerava izmijeniti,
ak i kad se radi o neznatnoj izmjeni. On je za svoje potrebe npr. treba razvui
ili sadrajno izmijeniti dodajui neki detalj. Pokretanje i odravanje web stranice knjinice nuno pretpostavlja priopavanje slike odnosno sadraja javnosti
za to takoer treba dozvola nositelja prava pa je vano da knjiniar rijei i to
pitanje. Kada knjiniar za izradu web stranice eli preuzeti zatienu sliku,
uz dozvolu za umnoavanje treba zatraiti i dozvolu za preradu ako sliku eli
adaptirati za svoje potrebe, a budui da je korisnicima eli uiniti dostupnom
putem interneta u prostoru knjinice ili izvan nje, dozvola treba ukljuiti pravo
distribucije i pravo priopavanja javnosti. U zahtjevu za dozvolu treba tono
navesti to se namjerava uiniti sa slikom.
Knjiniar e traiti dozvolu neposredno od nositelja prava ili putem
udruge za kolektivno ostvarivanje prava. Neke su meunarodne i nacionalne
udruge za kolektivno ostvarivanje prava proirile svoju djelatnost i na davanje
licencija za grau objavljenu na webu. Vano je tono navesti to se trai od
nositelja prava. Uputno je izbjei formulacije koje govore o koritenju u svim
zemljama i na svim jezicima, ako za to nema potrebe. Visina naknada za koritenje moe biti odreena i brojem posjeta stranici u koju e se djelo ukljuiti,
zatim njezinim poloajem unutar mrenog mjesta te injenicom da li je stranica
komercijalna ili tek donosi neke vijesti. Ako se obraa autoru ili nekoj osobi
koja je nositelj prava, uputno je da u pismu opie nain koritenja djela i zatrai
dozvolu za to. Vjerojatno je da e komercijalni nakladnici uz davanje dozvole
traiti manju naknadu kada se radi o knjinici ili obrazovnoj ustanovi. Ako je
nositelj prava tvrtka knjiniar se moe obratiti osobi za kontakt, navedenoj na
web stranici tvrtke, ili odgovarajuoj udruzi za kolektivno ostvarivanje prava.
Zahtjev nije uputno rjeavati elektronikom potom. No autor fotografije moe
se i odrei svojih imovinskih prava na fotografiju, kada ona postaje javno dobro. U tom se sluaju, uz obvezno navoenje autorova imena fotografija moe
koristiti bez ogranienja.
Omoti i ovitci
Postavlja se pitanje tko je nositelj prava na omot (korice) i/ili na ovitak
knjige. To moe biti umjetnik koji je dizajnirao omot i/ili ovitak, ali i nakladnik
koji ih je naruio i platio dizajneru. Omot se smatra zatienim autorskim djelom.
Knjiniare moe zanimati postoji li neko ogranienje autorskog prava

koje bi im omoguilo da bez posebnog doputenja i naknade skeniraju omote
i objavljuju te slike. Slike omota mogu se ukljuiti u strojnoitljiv katalog, posluiti za izradu plakata ili za potrebe programa uenja na daljinu. Pokazalo se
da se pitanje objavljivanja omota na web stranicama knjinica u praksi tretira
ovisno o autorskopravnoj tradiciji pojedine zemlje.
U amerikoj se praksi uzima u obzir injenica da slike omota slue promicanju knjige pa ih stoga zakon podvodi pod lanak o korisnim proizvodima,
a u pojedinim sluajevima takvo se koritenje objanjava kao fair use.
U Njemakoj su omoti zatiena djela pa je za objavljivanje na web stranicama knjinica i ukljuivanje slika omota u strojnoitljive kataloge potrebno
doputenje autora odnosno nositelja prava. Tako je u studenome 2007. godine
Zajednica njemakih knjinica (Deutscher Bibliotheksverband) sklopila ugovor
s udrugom za kolektivno ostvarivanje prava VG Bild Kunst te platila paualnu
naknadu da bi knjinice, lanice Zajednice, mogle bez traenja pojedinanog
doputenja ukljuiti slike omota knjige u svoje strojnoitljive kataloge i tako
ih obogatiti. Ugovor je sklopljen na dvije godine. U tom bi razdoblju trebalo
utvrditi u kojoj mjeri knjinice koriste tu pogodnost, a cilj je izraditi primjeren
model naknade nositeljima prava. Od 2010. godine knjinice bi same trebale
plaati naknadu Udruzi. Istaknuto je da za povezivanje na druge web stranice
nije potrebno doputenje pa to pitanje nije bilo uvrteno u spomenuti ugovor.
Kako je udruga VG Bild Kunst paualno prepustila prava na sve omote, Zajednica njemakih knjinica obvezala se da e knjinice iskljuiti iz kataloga sliku
omota ako se naknadno javi nositelj prava koji ne pristaje na njezino objavljivanje i koji Udruzi nije prepustio prava. U tom sluaju mogui zahtjev za odtetu
preuzima Udruga.
Hrvatski zakon doputa organizatorima javnih izlobi i aukcija reproduciranje u katalozima i na plakatima u svrhu promicanja i to u opsegu potrebnom za tu svrhu. Ako bi se to moglo primijeniti i na objavljivanje slika omota u
OPAC-ima, time bi se sigurno obogatilo knjinine kataloge.
I dok knjiniari nastoje obogatiti web stranice svojih knjinica, a mnogi
raspravljaju o pravnoj utemeljenosti takvih postupaka, na internetu se nude
goleme zbirke slika omota analogne grae, besplatno ili uz naplatu. Svjetski
klub knjige LibraryThing nudi po uzoru na uslugu Amazon Web Services knjinicama, knjiarama i svima zainteresiranima besplatne slike ak milijun omota.
Zbirka digitaliziranih omota pretrauje se pomou ISBN-a i ponuenim raunalnim programom eljena se slika omota umee u katalog.
Web
117
Screenshot
Screenshot je slika zaslona koja prikazuje web stranicu. Moe sadravati
tekst, fotografiju, izvorna umjetnika djela ili grafike prikaze, tj. zatiena
autorska djela. Web stranica moe nositi i ig, tj. moe biti oznaena kao
proizvod.
Knjiniar moe koristiti screenshot za potrebe e-uenja ili za promicanje
knjininih usluga, npr. za tiskanje materijala za korisnike. Vano je da najprije provjeri pie li na odabranoj web stranici neto o njezinom koritenju kao
screenshot. Ako o tome nema podataka, uputno je za koritenje zatraiti doputenje vlasnika stranice.
Praktino je kad je na web stranici istaknut podatak da je vlasnik stranice nositelj prava. No vlasnik web stranice moe, ali ne mora biti nositelj svih
prava na sadraje stranice. Knjiniar moda moe raunati na to da e vlasnik
web stranice dopustiti izradu screenshota bez naknade ako se slika nee koristiti za komercijalne svrhe. Preporua se u dopisu vlasniku web stranice tono
navesti grau i kako e se ona rabiti. Ako postoji bilo kakva dvojba, najbolje je
traiti doputenje u pisanom obliku.
Postupak traje dulje ako vlasnik web stranicu nije zatitio kao cjelinu.
Tada naime treba traiti dozvolu za svaki na njoj naveden sadraj koji se eli
koristiti za screenshot. Uvjeti za screenshot raunalnog programa obino su navedeni u licenciji tog programa. Osim imovinskih prava, koritenjem screenshota
mogu biti povrijeena i autorova moralna prava. To se dogaa kad se podaci
o odgovornosti navode nepotpuno ili pogreno, kad se stranica prerauje ili se
koristi prikazivanje u okvirima.
Podcast
Knjinica moe na svojim mrenim stranicama ponuditi posebne priloge kao podcast o nekim knjigama, slubama i dogaajima vanima za knjinicu.
Podcast je datoteka ili niz datoteka audio ili video zapisa koje se raspaavaju
internetom koristei prijenosne ureaje za reproduciranje sadraja na osobnim
raunalima. Taj se oblik raspaavanja sadraja ne smatra emitiranjem sadraja,
ali se sadraj titi pravom priopavanja javnosti.
Elektronika pota
Elektronika pota u naelu se ne smatra autorskim djelom. No ovisno
o sadraju poruke i originalnosti izraza poruka to moe biti, onako kao to to
moe biti privatno pismo knjievnog karaktera.
Baze podataka
Na web stranicama dostupne su razne elektronike zbirke koje se naziva bazama. Njih moe koristiti u izradi web stranica ovlateni korisnik ili svaki
korisnik za potrebe nastave i istraivanja uz tono navoenje izvora kao to je
izloeno u poglavlju Baze podataka.
Kako zatititi svoje djelo na webu?

Postoji uvjerenje da je sve to je na webu javno dobro, koje se moe
koristiti kako, kome i kada god zatreba. Postavlja se pitanje kako upozoriti neobavijetene korisnike da je sadraj koji pregledavaju, pretrauju, uitavaju ili
ispisuju zatieno autorsko djelo. Naslovni zasloni esto nisu oblikovani tako
da istiu podatke o odgovornosti za elektroniku publikaciju. Vano je da na
web stranici autor, nakladnik ili drugi nositelj prava obavijesti o tome da je djelo zatieno autorskim pravom. Tako na primjer u Velikoj Britaniji iza simbola
treba navesti ime autora ili nakladnika. Poeljna je takoer tona obavijest
itateljima o tome smije li se sadraj umnoavati i distribuirati bez autorove
dozvole. Umnoavanje djela moe se izriito dopustiti u odreene svrhe, npr.
obrazovne i nekomercijalne. Vlasnik web stranice kao i nositelji prava na pojedine publikacije koje sadrava mogu umetnuti jednu od slobodnih licencija
neprofitnih organizacija. Creative Commons pomae autoru objaviti djelo na
Internetu i itateljima rei to tono smiju, a to ne smiju initi s djelom. Kada
autor izabere licenciju, sustav Creative Commons nudi alate i upute koji omoguuju da se podatci o licenciji dodaju na internetske stranice ili na neki od nekoliko poslunika koji nude besplatne usluge i imaju integriran sustav Creative
Commons. O tome je vie reeno u poglavlju o digitalizaciji.
Na webu postoji i tehnika zatita, koja je djelotvorna u odreenoj mjeri. Autor ili nakladnik moe u web stranicu ili drugu elektroniku publikaciju
umetnuti vodeni ig, koji e biti vidljiv ako se stranica uita, umnoi ili ispie.
Pristup web stranici moe se i ograniiti tako da se sadraj moe itati, ali ne
uitati ili ispisati. Osujeivanje uinkovitih tehnikih mjera zatite predstavlja
povredu autorskog prava.
Postoje raunalni programi koji tragaju na webu za preslikama sadraja
i o krai obavjetavaju elektronikom potom autora ili nositelja prava. Uslugu
visoke zatite od raznih oblika plagiranja nudi, na primjer, tehnoloki usavren
inozemni sustav Copysentry. No plagiranje stranica s weba moe se otkriti i
tako da se neki specifian pojam umetne u metapodatke u kdu html odreene elektronike publikacije. Taj podatak, koji nije nuan za funkcioniranje
Web
119
stranice, korisnik ne vidi. Kraa se moe otkriti pretraivaem koristei upravo taj pojam. Vrlo je vjerojatno da onaj koji je nedoputeno koristi nee znati
za postojanje takvog pojma. U sluaju povrede autorskog prava knjiniar se
treba obratiti pravniku u knjinici. U veini sluajeva uspostavit e se kontakt
s poiniteljem. Vano je da knjiniar o svemu poduzetom u svrhu zatite web
stranice vodi zapisnik.
Web 2.0
Sigurno je da e se nove generacije digitalnih knjinica u prikupljanju
informacija iz vie meusobno povezanih digitalnih zbirki i koritenju novih
programskih pomagala oslanjati na mogunosti koje nudi stalan razvoj weba,
danas poznat kao Web 2.0. On olakava komunikaciju, pouzdanu distribuciju
informacija, interoperabilnost i nadasve pospjeuje suradnju. Kljune komponente tog weba mrena su mjesta poznata pod zajednikim nazivom drutvene
mree (social networking), zatim razni videoservisi te wiki i blog.
Poznata je drutvena mrea Facebook, koja je u svojim poecima 2004.
godine bila namijenjena iskljuivo studentima Sveuilita Harvard. No s vremenom su se sa svojim sadrajima ukljuili milijuni korisnika. Uz Facebook razvile su se i druge mree, kao MySpace i kasnije Twitter, svaka sa svojim specifinostima. Drutvene mree same odreuju uvjete koritenja. Poveznica na dnu
njihove stranice upuuje na tekst pravnih napomena koje lanovi mree esto
ne proitaju ili ne shvate. Tako se dogodilo da je Facebook nedavno izazvao veliko nezadovoljstvo svojih korisnika kada je zatraio trajno vlasnitvo nad svim
njihovim datotekama. Usto su se poela postavljati brojna pitanja o sigurnosti
osobnih podataka na Facebooku nakon to je korisnicima omogueno unoenje
podataka i o lanovima ue obitelji. Kako broj osoba ukljuenih u Facebook nije
ogranien, u njemu se mogu javiti i podaci o osobama koje na njemu nemaju
svoj profil pa i podaci o malodobnoj djeci. To je pokrenulo raspravu o nainima odravanja primjerene razine privatnosti na Facebooku tj. smatra se da bi
korisnik mree trebao sam odluiti koje e podatke uiniti javno dostupnima.
MySpace istie da je zabranjeno uitavati, umetati, objavljivati, slati elektronikom potom, prenositi i initi na bilo koji drugi nain dostupnom grau kojom
se kri autorsko pravo, patent ili zatitni znak bilo koje osobe.
Flickr je drutvena mrea i sluba za razmjenu fotografija. Omoguuje
korisnicima da pohranjuju, organiziraju, pretrauju i razmjenjuju fotografije,
dodaju komentare i biljeke uz fotografije. Koritenje autorskih djela u toj drutvenoj mrei ureeno je licencijom Creative Commons. Videoservis YouTube
postaje sve popularniji, a slui masovnoj razmjeni videozapisa. Za razliku od

Wikipedije uz nezatiene videozapise nudi i zatiena autorska djela.
Blog je skraenica od engleske rijei weblog (mreni dnevnik) i oznauje
zabiljeku na webu. Zapravo je to web stranica koja slui kao javno dostupno
osobno glasilo pojedinca. Obino se osvjeava dnevno te ocrtava osobnost autora, koji se naziva bloger. Moe se dakle, pitati ima li bloger i autorsko pravo na
sadraj bloga. Biljeke na blogu suvremen su nain komunikacije koji nalikuje
dnevnicima, privatnim pismima i slinim privatnim zapisima, koje se u skladu
s hrvatskim zakonom i sudskom praksom moe smatrati autorskim djelima
samo ako imaju oblik knjievnog djela. To bi znailo da u pravilu blogovi nisu
autorska djela. Bez obzira na to blogovi ipak uivaju zatitu od neovlatenog
koritenja prema propisima koji se odnose na osobna prava.
Tehnike mogunosti drutvene komunikacije potiu prerade autorskih
djela. Neki su miljenja da su povrede autorskog prava na drutvenim mreama bezazlene kad se radi o privatnom koritenju te da povrede autorskog
prava nastaju tek kad se djelo prerauje da bi se koristilo u komercijalne svrhe.
Istie se takoer da drutvene mree promiu autore i njihova djela i donose im
dobit zato to upuuju korisnike na mrene knjiare i potiu na kupnju djela.
Pojedinac ukljuen u mreu i ne moe jednostavno, npr. slanjem poruke elektronikom potom, traiti i dobiti odobrenje autora za koritenje djela, jer su (u
razvijenim zemljama Zapada) autorska prava na velik broj djela ve otkupile
velike tvrtke.
Ureivanje bloga ukljuuje pregledavanje i brisanje komentara uz lanke, ureivanje teksta, promjenu dizajna bloga te uitavanje slika tako da se poveznica html uita na eljeno mjesto. Treba imati na umu da su alati za izradu
bloga autorska djela te da blog uz tekst moe sadravati i autorska djela (npr.
fotografska).
Sve ee su na webu dostupni i e-portfoliji (webfoliji). Koritenjem odgovarajuega raunalnog programa odreuju se prava pristupa pojedinim sadrajima webfolija, meu kojima mogu biti i autorska djela.
Openito se moe primijetiti da je web 2.0, to novo sredstvo komunikacije pristupano svima, ostao zasad izvan podruja autorskog prava opisanog u
nacionalnim zakonima o autorskom pravu. Hoe li nositelji prava na autorska
djela koja se javljaju na webu htjeti ostvarivati i svoja prava i prihvatiti sadanja
pravila kojima je to podruje ureeno, pokazat e budunost.
Web
121
E-uenje
E-uenje vrlo je irok pojam koji se odnosi na primjenu informacijskokomunikacijske tehnologije u obrazovanju. Knjinice pruaju podrku obrazovanju pouavanjem korisnika ili, u suradnji s predavaima, prireivanjem
nastavnog materijala.
U poecima informatizacije knjinica osamdesetih godina 20. stoljea
pouavanje korisnika u knjinici bilo je uglavnom vezano uz pregledavanje i
pretraivanje strojnoitljivog kataloga. Razvojem weba, elektronikog nakladnitva i novih oblika komunikacije s korisnicima, vjetine i znanja knjiniara
sve su traenija za uspjeno pouavanje.
E-uenje u knjinicama ukljuuje niz postupaka, od kojih su neki opisani u drugim poglavljima. To su digitalizacija tiskane grae, pretraivanje elektronike grae koja se nalazi u bazama podataka i njezino citiranje za potrebe
nastave, pretraivanje weba i preuzimanje sadraja s weba za potrebe nastave
uitavanjem ili ispisivanjem, izrada slajdova koritenjem sadraja s weba kako
bi se posebnim alatom stranice pokazale kao tzv. screenshot. Tehnologija omoguuje objavu teksta, slike, zvuka i interaktivnih sadraja. Obrazovni sadraj je
tako dostupan korisnicima u prostoru knjinice na intranetu i izvan knjinice
putem interneta. Knjiniar moe prireivati videokonferencije koristei alate
za komunikaciju zvukom i slikom, ali komunicirati i tekstualnim porukama
poput chata i foruma. Upravljanje sadrajem u e-uenju odvija se putem alata LMS (Learning Management System) kao to su npr. besplatni Moodle ili
WebCT, komercijalni alat za sveuiline ustanove.
Bez obzira na znatnu koliinu nezatienih sadraja na webu, sastavljai
programa e-uenja nuno e ukljuiti i zatiena djela. Openito gledano, spomenuto postupanje s graom za potrebe e-uenja pretpostavlja reproduciranje,
preradu, distribuciju i konano priopavanje javnosti digitalnih sadraja. To
je iskljuivo pravo autora za svako koriteno zatieno djelo posebno podlono ugovoru s korisnikom. Direktiva o harmonizaciji nekih aspekata autorskog
prava i srodnih prava u informacijskom drutvu predvia dodue ogranienje
prava autora na reproduciranje za potrebe obrazovnih ustanova u digitalnoj
sredini, no kada se radi o digitalnoj grai, ta je smjernica na razliite naine
implementirana u nacionalnim zakonima. Hrvatski zakon doputa ovlatenom
korisniku reproduciranje znatnog dijela sadraja baze podataka i bez odobrenja proizvoaa, ako je koritenje namijenjeno nastavi uz navoenje izvora i u
mjeri opravdanoj nekomercijalnom svrhom. Pravo proizvoaa baze podataka
nezavisno je od prava autora zastupljenih u zbirkama asopisa i knjiga kao i od
prava na raunalni program koriten za rad s tom bazom podataka. Ostali postupci u oblikovanju programa e-uenja zahtijevaju odobrenje nositelja prava.
Za sve koritene sadraje preuzete s weba potrebno je na kraju prezentacije navesti izvor. Isto vrijedi za digitaliziranu tiskanu grau koritenu u pripremanju
sadraja za e-uenje.
Traenje dozvole od pojedinih nositelja prava za potrebe e-uenja dugotrajan je posao za knjinicu ili obrazovnu ustanovu. Zato neke visokokolske
ustanove koriste usluge komercijalnih tvrtki kako bi to bre dole do eljenog
sadraja. Takva je tvrtka HERON, britanska nacionalna sluba za utvrivanje
nositelja prava, digitalizaciju i isporuku odlomaka knjiga i lanaka. Izgradila je
i zbirku digitalizirane grae za brzu ponovnu uporabu, koju se koristi uz dozvolu autora. Sigurno je da e postojanje takvih zbirki utjecati na izbor i nabavu
literature na sveuilitima. Njihova je prednost u dostupnosti, a ponekad i u
nioj cijeni od tiskanog izdanja objavljenog na istu ili slinu temu.
Web
123
Obvezni primjerak
Zakonska obveza dostave odreenog broja primjeraka publikacija
objavljenih u zemlji u jednu ili u vie knjinica, jedan je od najstarijih naina kojim drava svojim graanima osigurava slobodan pristup grai. Paradoksalno
je, dakako, to je u prolosti obvezni primjerak sluio i kao sredstvo cenzure, jer
je omoguivao stalni nadzor nad sadrajima koji se objavljuju. Danas se, pak,
o institutu obveznog primjerka misli najprije kao o sredstvu pomou kojega
je mogue prikupiti i ouvati knjinu batinu za budue narataje. U gotovo
svim europskim zemljama polaganje obveznog primjerka ureeno je zakonom,
a i tamo gdje nije, primjerice u Nizozemskoj, nakladnika se produkcija ipak
prikuplja na temelju posebnoga ugovora izmeu Nizozemske udruge nakladnika i Kraljevske knjinice. Zadae su obveznog primjerka stoga viestruke i
ukljuuju trajno uvanje primjeraka objavljene grae, izradu i objavljivanje nacionalne bibliografije te osiguravanje uvida u svu u zemlji objavljenu grau na
jednome mjestu. Prema Smjernicama Vijea Europe/EBLIDA-e za knjinino zakonodavstvo i politiku u Europi iz 2000. obvezni je primjerak kao cjelina nacionalno
kulturno dobro.
Obveza dostave primjeraka grae u sredinju knjinicu u zemlji, obino
nacionalnu, u razliitim se zemljama javlja u razliitim zakonskim propisima.
Neke zemlje, poput Poljske ili Slovenije, imaju poseban zakon o obveznom primjerku, u Francuskoj se od 2004. obveza javlja u zakonu o batini, u Izraelu u
zakonu o tisku, u Indiji u zakonu o knjizi, u nekim je zemljama objavljena u
obliku ministarskog dekreta. U Hrvatskoj propisi o obveznom primjerku dio
su zakona o knjinicama, u Njemakoj je obveza ukljuena u poseban zakon o
nacionalnoj knjinici, u Austriji u zakon o medijima, a kanadski zakon o knjinici i arhivu prati poseban pravilnik o obveznom primjerku. U SAD-u i Australiji odredbe o obveznom primjerku dio su zakona o autorskom pravu zato to
je po tradiciji dobivanje autorskog prava bilo uvjetovano prethodnom registracijom djela i polaganjem odreenog broja primjeraka u depozitarnu knjinicu.
Zakonski propisi o obveznom primjerku utvruju tko je obvezan dostaviti primjerke, imenuju ustanovu ili ustanove koje primjerak primaju (depozitarne ustanove) i odreuju broj primjeraka. Dunost predaje primjeraka obino
Obvezni primjerak
125
imaju nakladnici, tiskari, a ponekad i autori odnosno nositelji autorskog prava.

Najei primatelj obveznog primjerka jest sredinja knjinica u zemlji, tj. ona
koja obavlja zadau nacionalne knjinice, iako to mogu biti i druge knjinice pa
i druge ustanove. Iako spomenute Smjernice Vijea Europe/EBLIDA-e preporuuju predaju tri do pet primjeraka, u mnogim je zemljama pa i u Hrvatskoj
taj broj znatno vei.
Postupak s obveznim primjerkom u Hrvatskoj ureen je Zakonom o
knjinicama, koji obvezuje nakladnike da dostave devet primjeraka svojih publikacija Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici u Zagrebu. Dva su namijenjena
Knjinici, a ostali sveuilinim odnosno znanstvenim knjinicama u Osijeku,
Rijeci, Puli, Zadru, Splitu, Dubrovniku i Mostaru.
Elektronika graa
Od sredine devedesetih godina mnoge su zemlje, meu njima i Hrvatska, zakonsku obvezu polaganja grae proirile i na elektroniku grau. Europske nacionalne knjinice u poetku su odluile prikupljati samo elektroniku grau u materijalnom obliku, koja je usprkos razlikama zadrala dovoljno
slinosti s tiskanom, da se s njom moe postupati kao i sa svakim drugim obveznim primjerkom. No graa objavljena na internetu postavila je pred nacionalne i druge depozitarne knjinice nove i drugaije probleme. Knjinice su se
nale pred nizom posve praktinih pitanja i odluka koje su morale donijeti: koju
e grau prikupljati, kako e to initi, u kojem e je formatu prikupljati, kako
e je opisati te kako e je trajno sauvati. Prvo rjeenje za kojim su posegnule
nije se pokazalo i najboljim: knjinice su, naime, u prvi mah odustale od naela
izgradnje vlastitih zbirki i odluile omoguiti korisnicima da grai pristupaju
na internetskoj adresi nakladnika, proizvoaa ili autora, a ne na knjininom
posluniku. Taj ih je izbor uinio ovisnima o autorima odnosno proizvoaima
grae i doveo u pitanje mogunost trajnog pristupa grai. Naime, nakladnik ili
proizvoa ne mogu nikako jamiti trajan pristup nakladnike kue nastaju i
nestaju, a autori se u svakom trenutku mogu pozvati na svoje pravo priopavanja javnosti i ne dopustiti daljnje koritenje svojega djela. Postalo je oigledno
da se nacionalne knjinice ne mogu odrei svoje osnovne zadae da prikupljaju
i trajno uvaju zbirku nacionalne grae, ali i jasno da tu zadau ne mogu ostvariti oslanjajui se na postojee zakonske propise o obveznom primjerku.
Sredinom devedesetih godina pokuava se dostava obveznog primjerka
internetske grae rijeiti drugaije. Njemaka nacionalna knjinica dogovorila
se s nakladnicima da dobrovoljno prijave svoje internetske publikacije i tako joj
omogue pristup i prijenos na svoj posluitelj. Danska je postupila slino, ali
je nakladnike i zakonski obvezala dopunom Zakona o obveznom primjerku,

kojom se nakladnici obvezuju omoguiti Kraljevskoj knjinici pristup statikim
internetskim publikacijama, tj. elektronikim knjigama, lancima objavljenima
u asopisima i slinoj omeenoj grai. U praksi se i to rjeenje pokazalo nedostatnim, jer je tek manjina nakladnika doista obavjetavala knjinice o svojim
internetskim publikacijama, a zbog velikog broja nakladnika i rasprenosti publikacija knjinice nisu mogle brzo identificirati kako nakladnike tako i publikacije.
Poseban problem pri dostavi obveznog primjerka predstavljaju publikacije koje je nakladnik tehniki zatitio od neovlatenog koritenja. Nacionalni
zakoni obino odreuju da je nositelj prava koji koristi tehnike mjere zatite
djela duan odreenim korisnicima na koje se odnose ogranienja autorskog
prava omoguiti koritenje elektronikih publikacija bez obzira na tehniku zatitu. Nositelj prava to ini osiguravanjem posebnih mjera ili sklapanjem sporazuma. No kako je sklapanje sporazuma s pojedinim nakladnicima, kao to je
ve reeno, dug i ne uvijek uspjean posao, Njemaka je u noveli l. 95b Zakona
o autorskom pravu 2004. naknadno ukljuila i udruge nositelja prava, koje ugovorom s korisnicima dogovaraju provedbu ogranienja autorskog prava. Tako
sukladno iznimkama odreenim njemakim zakonom, koji u l. 52a propisuje
javnu dostupnost djelima za nastavu i istraivanje i u l. 53 umnoavanje za
privatno i drugo vlastito koritenje, ugovor sklapaju udruge nositelja prava i
Njemaka nacionalna knjinica. Do sada su ugovore sklopili samo predstavnici
njemakih proizvoaa glazbenih izdanja i nakladnici knjiga, ime su osigurani interesi Njemake nacionalne knjinice i pojedinih korisnika, ali i nositelja autorskog prava. Prema sklopljenom ugovoru nacionalna knjinica smije
umnoiti publikacije za potrebe uvanja, za znanstvene potrebe korisnika, za
zbirke koritene u nastavi, za nastavu i istraivanje, a moe umnoiti i rasprodana djela. Kako bi se izbjegla zlouporaba djela Nacionalna knjinica se obvezuje nadzirati izradu takvih reprodukcija za koje se plaa naknada i posebno ih
oznaiti digitalnim vodenim igom.
Poetkom 21. stoljea knjinice poinju usvajati ideju o pobiranju djela
u internetskom prostoru. Pobiranje se izvodi tako da se u odreenim vremenskim razmacima snimi cijeli internetski prostor ili se to izvodi selektivno, tako
da se odabere eljena domena i utvrde mrena mjesta koja se ele stalno pratiti
i na kojima se biljee sve promjene. U Danskoj se, na primjer, od 2004. pobiranje
cijelog prostora danske domene provodi etiri puta na godinu, prati se redovito 80 mrenih mjesta novinskih kua i radijskih i televizijskih korporacija, kao
i zbivanja koja se smatraju vanima za povijest drutva. Kriza koja je nastala
Obvezni primjerak
127
nakon objavljivanja karikature proroka Muhameda u dnevnim novinama 2006.

bila je jedno takvo zbivanje. Pobrana se graa pohranjuje u bazi podataka za
koju se upravo izrauju pomagala koja e omoguiti njezino indeksiranje i pretraivanje na nain na koji se to ini na internetu.
Kako autorskih djela u internetskom prostoru ima jako mnogo, knjinice koje primaju obvezni primjerak jednostavno ne mogu traiti doputenja
od nositelja prava za svako pojedinano djelo. One moraju traiti i dobiti ope
doputenje za pobiranje, koje mora biti utemeljeno u zakonu i imati jau pravnu snagu od odredbi zakona o autorskom pravu. Knjinica koja prima obvezni
primjerak elektronike grae mora dakle najprije osigurati zakonsko uporite
koje e joj omoguiti pobiranje. Zakonsko ureenje pobiranja relativno je lako
provesti, no knjinice moraju takoer rijeiti pitanje pristupa tim djelima, to jest
njihovog koritenja. Autorska djela objavljena na internetu zatiena su kao i
sva druga autorska djela: njihovo umnoavanje ili priopavanje mora dopustiti
autor. Koritenje tih djela u knjinici moglo bi natetiti ekonomskim interesima
autora i moglo bi biti u suprotnosti s testom u tri koraka Bernske konvencije,
koji doputa reproduciranje djela u posebnim sluajevima, ako nije u suprotnosti s redovitim iskoritavanjem djela. Zbog toga se zakonom najee ureuje
da se pobranu internetsku grau smije pregledavati odnosno koristiti samo u
prostoru depozitarne knjinice. Pristup izvana doputen je samo istraivaima
za potrebe znanstvenog rada i samo onim djelima koja nisu u prodaji.
Moe se postaviti pitanje je li slika internetskog arhiva, koju e uspjeti
sauvati pojedine nacionalne knjinice kao dio svoje nacionalne kulturne batine, uistinu vjerna slika internetskog prostora kakav je bio dostupan korisnicima u nekom razdoblju. Internet, naime, nadilazi pojedine nacionalne domene i
sadrava mnogo vie grae od one koju prikupljaju nacionalne knjinice. Zato
se danas strunjaci slau da je prijeko potrebno uspostaviti interoperabilnost
meu pojedinim internetskim arhivima. Realizacija interoperabilnosti zahtijeva rjeavanje brojnih tehnikih i financijskih pitanja, ali i pitanja vezanih uz
autorska prava i zatitu osobnih podataka. Pretpostavlja se da e se ta pitanja
zadovoljavajue rijeiti samo uskom suradnjom i razmjenom iskustava meu
nacionalnim knjinicama.
Pobiranje donosi i probleme o kojima knjinice dosad nisu trebale razmiljati. Na internetu se nalazi itav niz osobnih podataka koji pobiranjem postaju trajno dostupni velikom broju osoba. Prvenstveno su to mrene stranice
dravnih tijela, organizacija, ustanova i tvrtki na kojima su objavljeni podaci
o zaposlenicima. Osobne podatke u europskim zemljama tite zakoni i svaki
pojedinac ima pravo prigovoriti arhiviranju podataka o sebi, ak i kad je svoje128 Horvat ivkovi: Knjinice i autorsko pravo
voljno pristao da se objave. Pojedinac, naime, uvijek pristaje na prikupljanje pa

i objavljivanje svojih osobnih podataka za odreenu svrhu no moe se i predomisliti, povui pristanak ili se podaci mogu promijeniti. Kad je svrha radi koje
se podaci prikupljaju ispunjena, zakonski propisi o zatiti podataka obino zahtijevaju da se podaci izbriu. Knjinica, pak, eli trajno uvati prikupljenu grau pa kad ova sadri i osobne podatke, morala bi od te osobe traiti posebno
doputenje za trajno uvanje podataka. Traenje doputenja od velikog broja
osoba, kao i mogue unoenje promjena ili ispravaka, zahtijevalo bi previe
vremena i rada, koje knjinice sebi ne mogu priutiti. Rjeenje je svakako u
donoenju posebne zakonske odredbe koja bi dopustila prikupljanje osobnih
podataka sa svrhom njihova trajnog uvanja. Kao i kod autorskih djela, i tu se
postavlja pitanje pristupa, koje treba rijeiti odvojeno od pitanja prikupljanja
i pohrane grae. U skladu sa zakonskom obvezom zatite osobnih podataka,
pristup tim podacima ne bi smio biti doputen, no takva bi odredba bila u suprotnosti s osnovnom svrhom stvaranja internetskog arhiva. U Danskoj se pri
izradi zakona o obveznom primjerku pokualo odvojiti manje osjetljive osobne
podatke, poput onih koji se nalaze na spomenutim mrenim stranicama dravnih tijela, organizacija, ustanova i tvrtki, od osobnih podataka koji su doista
povjerljivi, no pokazalo se da je granicu teko povui.
Vjerojatno je stoga da e se osnovne zakonske odredbe o zatiti podataka morati mijenjati i prilagoditi potrebama internetske sredine. Veliki planovi
digitalizacije europskih knjinica ukljuuju i digitalizaciju tiskanih biografskih
rjenika i leksikona, kao i neobjavljenog arhivskog gradiva. Sadanje zakonske
odredbe o zatiti osobnih podataka mogle bi se pokazati ozbiljnom preprekom.
Na nacionalnim je knjinicama da nau primjereno rjeenje koje e pomiriti
legitimne interese pojedinaca za zatitom svojih osobnih podataka i interes javnosti da ima zajamen i trajan pristup kulturnoj batini, u koju se danas ubrajaju i djela u internetskom prostoru.
Obvezni primjerak
129
Otvoreni pristup
Od 17. stoljea, kada je objavljen prvi znanstveni asopis, u znanstvenom se komuniciranju izmeu autora i itatelja kao posrednik javlja izdava
odnosno nakladnik asopisa. Kako je asopis vremenom postao najvanije
sredstvo prijenosa znanstvenih informacija ojaala je i vanost izdavaa, koji su
postali neizostavnom karikom u znanstvenom komuniciranju. Prve asopise
izdavala su znanstvena i struna drutva, koja su vremenom tehnike poslove
izdavanja i raspaavanje sve ee preputala za te poslove spremnijim komercijalnim nakladnicima. U dananje vrijeme najutjecajnije asopise objavljuju
veliki komercijalni izdavai, a njihovo preuzimanje manjih izdavakih kua
postalo je uobiajeno. asopisno je izdavatvo vrlo unosna industrija koja donosi velik prihod. Autori znanstvenici najee ne dobivaju novanu naknadu
za objavljeni lanak nagrada je znanstveni ugled koji stjeu objavljivanjem,
dok trokove recenziranja, pripreme za tisak, tiskanja i raspaavanja izdava
podmiruje pretplatom. Najvei su pretplatnici asopisa knjinice.
Uvoenje digitalne tehnologije stvorilo je uvjete i za drugaije, bre naine objavljivanja znanstvenih radova. Danas postoji niz elektronikih asopisa u kojima se objavljuju recenzirani radovi, ba kao i u tiskanim asopisima.
Ponekad tiskani naslov prati i elektronika inaica pa se takav asopis naziva
hibridnim. Autori svoje radove objavljuju i na osobnim mrenim stranicama.
No najvaniju je promjenu unijela mogunost stvaranja arhiva elektronikih
radova (e-prints). Prvi su takvi arhivi bili tematski, tj. okupljali su radove odreenog znanstvenog podruja, koji su se zainteresiranim znanstvenicima slali elektronikom potom. Prvi je arhiv pokrenuo Nacionalni laboratorij u Los
Alamosu u SAD-u (http://www.arxiv.org) 1991. godine, a u njega su svoje jo
nerecenzirane radove (preprints) polagali fiziari, matematiari i informatiari. U kasnije arhive, poput 1999. osnovanog arhiva PubMed Central s radovima iz podruja biomedicine, pohranjuju se ve prethodno recenzirani radovi
(postprints). Uloga je takvog arhiva uvati radove i osiguravati njihovu dostupnost. Prednost arhiviranja u otvorenom pristupu za znanstvenike autore jest
brzina kojom rad postaje dostupan, a za znanstvenike korisnike mogunost
besplatnog pristupa.
Otvoreni pristup
131
Arhivi elektronikih radova istaknuli su vanost pojedinanih radova u

odnosu na asopis. Stara ideja J. D. Bernala o urednitvu asopisa kao sreditu
za uvanje i raspaavanje separata u kojima su otisnuti pojedinani radovi, ponovno je aktualna. Pojava tematskih arhiva kao i repozitorija sveuilita, znanstvenih instituta i drugih ustanova koje radove svojih djelatnika u digitalnom
obliku ele uiniti dostupnima irem krugu znanstvenika, potaknula je i ideju
o moguem drugaijem modalitetu objavljivanja znanstvenih radova, tzv. cehovskom modelu (The Guild Model). Prema tom bi se prijedlogu znanstveni
radovi polagali u repozitorije ustanova jo kao rukopisi, a institut dananje recenzije, koja jami kvalitetu, zamijenila bi tzv. karijerna recenzija. To znai da bi
jamstvo za prihvatljivost rada bile reputacija ustanove koja uspostavlja i odrava repozitorij, kao i autorova dotadanja karijera. Pritom nije dokraja razjanjen
odnos takvih digitalnih repozitorija pojedinih ustanova i izdavaa asopisa, jer
veina asopisa odbija objavljivati ve objavljene radove.
Zagovornici otvorenog, dakle besplatnog, pristupa budue koritenje
znanstvenih radova predouju pomou dvaju modela, koje nazivaju zeleni i zlatni. Zeleni model predvia da financijeri znanstvenih istraivanja odnosno ustanove u kojima se izvode istraivanja obveu znanstvenike da poloe konanu
verziju rada s dodanim metapodacima ili izdavaev primjerak u formatu PDF
u sredinji arhiv odnosno u repozitorij svoje ustanove. Zlatni model predvia
mogunost da urednitva asopisa poloe sve radove koje objavljuju u neku
besplatno dostupnu bazu podataka. Posve je sigurno da e do realizacije tih
prijedloga trebati jo priekati i zbog financijskih razloga (cijena je postavljanja
repozitorija u nekoj ustanovi izmeu 10 i 50 tisua dolara), ali i zbog dogovora
s izdavaima, koji sigurno nee biti laki ni brzi.
irenju ideje o otvorenom pristupu posebno je pridonijela tzv. Budimpetanska inicijativa za otvoreni pristup iz 2002. godine, izjava koju je ve u prvoj godini podralo 3000 pojedinaca i ustanova. Iz izjave je vidljivo da se pod
pojmom otvoreni pristup misli na slobodan i besplatan pristup elektronikim
asopisima, kao i na pristup radovima u digitalnom obliku koji su deponirani
na nekom javno pristupanom mrenom mjestu. U izjavi se trai da se korisnicima omogui da bez financijskih, tehnikih i pravnih prepreka radove itaju,
umnoavaju, raspaavaju i pretrauju, kao i da na njih smiju stavljati poveznice
(linkove). Autorima, naravno, treba priznati autorstvo pri citiranju i treba potovati integritet radova.
Sline su se izjave u prilog otvorenom pristupu donosile i poslije; poznate su Izjava iz Bethesde o otvorenom pristupu i Berlinska deklaracija Instituta
Max Planck iz 2003. Obje izjave potiu znanstvenike i istraivae na objavlji132 Horvat ivkovi: Knjinice i autorsko pravo
vanje u skladu s naelom otvorenoga pristupa, a kulturne ustanove da izloe

svoju grau na internetu i tako pomognu irenju otvorenog pristupa. Vaan je
dokument i Izjava OECD-a (Organizacije za ekonomsku suradnju i razvitak) o
pristupu znanstvenim podacima financiranim iz javnih sredstava iz 2004. godine,
koju je uz vlade Australije, Junoafrike Republike, Kanade, Kine, Ruske Federacije i SAD-a, prihvatila i Europska komisija, a u kojoj se kae da e zemlje
potpisnice raditi na uspostavljanju pristupa rezultatima znanstvenih istraivanja u digitalnom obliku, ali da pritom treba paziti na ravnoteu izmeu otvorenog pristupa podacima radi poveanja kvalitete i djelotvornosti znanstvenih
istraivanja s jedne strane i potrebe za ogranienjem pristupa radi zatite drutvenih, znanstvenih i gospodarskih interesa s druge. Svoje je miljenje o otvorenom pristupu predoila javnosti i IFLA u dokumentu iz 2004. naslovljenom
Izjava o otvorenom pristupu znanstvenoj literaturi i dokumentaciji. IFLA prihvaa
naela otvorenog pristupa, koja obuhvaaju podrku svim odrivim modelima
objavljivanja u otvorenom pristupu, zatitu autorskih prava, protivljenje svim
vrstama cenzure i omoguivanje pristupa pojedincima u zemljama u razvoju.
U Hrvatskoj je Ministarstvo znanosti, tehnologije i porta odluilo financijski pomoi Sveuilinom raunskom centru (SRCE) odravanje portala
domaih znanstvenih asopisa. Na portalu Hrak dostupan je arhiv u kojemu
se uvaju noviji brojevi 176 domaih asopisa.
Znaajne promjene u nainu i mogunostima objavljivanja koje je donijela digitalna tehnologija moraju se predvidjeti i u zakonskim propisima o
autorskom pravu. Treba imati na umu da u tradicionalnom modelu asopisnog
izdavatva autor redovito prenosi svoja prava na izdavaa asopisa pa doputenje za koritenje rada, bez obzira na to radi li se o ponovnom objavljivanju,
prevoenju ili prenoenju rada u neki drugi format, treba traiti od izdavaa.
Rad se smije reproducirati i bez traenja doputenja i bez naknade kad je namijenjen privatnoj porabi, a reproducirati smije korisnik sam ili to za njega moe
uiniti knjinica.
Kad autor rad objavi na mrei ili u digitalni arhiv poloi prvu verziju
rada prije recenzije, zadrava autorsko pravo zato to se radi o njegovom intelektualnom vlasnitvu. Kad, meutim, rad proe postupak recenzije i autor
unese promjene u skladu s recenzentskim zahtjevima, a izdava ga prihvati
za tisak i s autorom sklapa ugovor, autor mora izriito zatraiti da konanu
verziju rada smije poloiti u e-arhiv. Ako dobije izdavaevo doputenje, smije
to uiniti, ali ako se izdava protivi, autoru preostaje samo da uz raniju nerecenziranu verziju rada u arhivu doda i ispravke. Ipak, danas ve ima izdavaa
koji doputenje za samoarhiviranje redovito unose u standardne ugovore koje
Otvoreni pristup
133
sklapaju s autorima. U naelu, radovi arhivirani u digitalnom arhivu smiju se

itati, pregledavati i prenositi na vlastito raunalo za privatnu uporabu, ali se
ne smiju ponovno objavljivati u nekom drugom obliku, ureivati, mijenjati i sl.
bez autorova doputenja. Obrazovne, znanstvene i druge ustanove koje odravaju repozitorije radova svojih studenata, nastavnika i istraivaa moraju traiti doputenje autora za uvrtavanje radova.
Slika 5. Primjer izjave o autorovoj suglasnosti
za polaganje djela u sveuilini repozitorij
Prema odluci Medicinskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu saetak Vae doktorske disertacije na hrvatskom i engleskom jeziku bit e javno dostupan u Repozitoriju Medicinskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu. elite li da disertacija bude
dostupnom u cijelosti, molimo Vas da to potvrdite potpisom.
Suglasnost za objavljivanje e-inaice disertacije u Repozitoriju Medicinskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu
Ime i prezime ..
Naslov disertacije..
Dajem suglasnost da se u skladu s dobrom akademskom praksom radi promicanja otvorenoga, slobodnoga pristupa znanstvenim medicinskim informacijama, u
institucijski repozitorij Medicinskoga fakulteta pohrani i time uini javno dostupnim cjeloviti tekst moje doktorske disertacije:
A.
B.
C.
odmah nakon obrane

godinu dana nakon obrane
nisam suglasan/na
Zaokruite A ili B ili C

Svojim potpisom jamim istovjetnost tiskane i elektronike inaice disertacije.
Datum..
Potpis
Do 2002., kada je Lawrence Lessig pokrenuo inicijativu poznatu kao Creative Commons, autori nisu posebno razmiljali o mogunosti da uz radove koje
objavljuju u otvorenom pristupu navedu i uputu korisnicima o tome kako se rad
smije koristiti. (O licenciji Creative Commons reeno je vie u poglavlju o licenciranju.) O otvorenom se pristupu posljednjih godina poelo raspravljati i u Svjetskoj
organizaciji za intelektualno vlasnitvo pa su se tako 2007. godine IFLA, eIFL
(Electronic Information for Libraries) i organizacija nazvana Library Copyright
Alliance (LCA), koju ini pet najveih knjiniarskih udruga u SAD-u, pridruili
raspravi o programu Razvoj na dnevnom redu. Iz vie je izjava tih organizacija vidljivo da podravaju otvoreni pristup i modele creative commons.
Pitanja i odgovori
Autorsko djelo
u Kako knjiniar prepoznaje zatieno djelo?
Zatieno djelo sadrava podatak o nositelju autorskog prava i godini stjecanja

prava izdavanja djela.
u Na publikaciji koja sadri autorsko djelo nema znaka . Znai li to da
djelo nije zatieno?

Djelo je zatieno i kad ne nosi simbol . Ono se titi od trenutka kad je stvoreno. Ipak, meunarodna norma ISO 1086, koja propisuje koje podatke treba unijeti na naslovni list i preliminarne stranice, odreuje da se unosi znak praen
imenom nositelja autorskog prava i godinom stjecanja prava. Uporaba simbola
s podatkom o nositelju autorskog prava razlikuje se od zemlje do zemlje. Simbol praen je imenom nositelja autorskog prava i godinom prvog izdanja.
Ako se djelo aurira (npr. baze podataka i elektronike publikacije), navode se
sve godine u kojima je dolo do sadrajno znatnijih promjena izdanja. Godine
se odvajaju zarezom. No mogu se navesti prva i posljednja godina povezane
crticom. U Hrvatskoj se simbol koristi kao znak upozorenja da je djelo zatieno. Zakon o izdavakoj djelatnosti (NN 28/83), koji je prestao vaiti stupanjem na snagu Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/2003),
propisivao je uporabu tog simbola ne ulazei u pojedinosti navoenja.
u Djela koja nastaju u knjinici u sklopu redovite djelatnosti jesu npr. ka-
talozi, bibliografije, bilteni prinova. Uivaju li ta djela autorskopravnu zatitu?

Katalozi, bibliografije i bilteni prinova uivaju autorskopravnu zatitu kao
zbirke samo ako izbor ili raspored katalonih odnosno bibliografskih zapisa
ini vlastitu intelektualnu tvorevinu koja se odlikuje originalnou i individualnou. Danas strojnoitljivi katalozi ne nude samo zapise u abecednom rasporedu, nego pretraivanje po vie pristupnica (autor, naslov, struka, predmet,
Pitanja i odgovori
135
ISBN, ISSN itd.), koje je odredio sastavlja zbirke. Usto, knjinica u izradu kataloga ulae sredstva, vrijeme i trud pa katalog kao baza podataka uiva i zatitu
sui generis. Neovisno o zatiti kataloga kao baze podataka postoji i zatita raunalnog programa koji je koriten za njegovu izradu i ako je izvoran, predstavlja
autorovu vlastitu intelektualnu tvorevinu.
u to su to slobodna djela?
Slobodna su djela autorska djela kojima je istekao rok zatite propisan ZAPSPom.
u Mogu li se ulomci djela koje autor jo stvara smatrati zatienim djeli-
ma?
Mogu, ako predstavljaju originalnu intelektualnu tvorevinu, a nisu iskljuivo
kompilacija preuzetih podataka bez originalnosti rasporeda.
u Je li lanak objavljen u asopisu za popularizaciju znanosti koji prepria-
va znanstveni lanak drugog autora autorsko djelo?

Takav lanak moe biti autorsko djelo samo ako ima svojstvo originalne intelektualne tvorevine i individualni karakter.
u Kako se rauna rok zatite za elektronike asopise?
Rok zatite rauna se za svaki pojedini prilog u asopisu posebno.

u Je li popis literature koji je knjiniar sastavio za korisnikov rad o odre-
enoj temi autorsko djelo?

Abecedni popis referencija ili citata kao takav nije autorsko djelo. No, ako je izbor ili raspored referencija ili citata poredan na originalan i individualan nain
(npr. osnovni raspored po vrsti grae i sekundarni raspored po abecedi i sl.)
popis se moe smatrati zbirkom u smislu ZAPSP-a te uiva autorskopravnu
zatitu.
u Je li djelo iji je autor umro 1. 1. 1956. jo uvijek zatieno?
Da, zatieno je! Zatita ne traje samo za ivota autora, nego tijekom cijele godine u kojoj je umro i 70 godina koje slijede. Dakle u ovom sluaju djelo je zatieno do 31. 12. 2026. godine.
u Moe li nedovreno djelo biti zatieno?
I nedovreno djelo moe biti predmetom zatite.

u Smiju li knjinice biti restriktivnije u zatiti prava autora od onoga to je
propisano Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima?

Ne smiju. Knjinice se u svojem poslovanju trebaju zalagati za ravnoteu izmeu prava autora i prava korisnika potujui odredbe ZAPSP-a.
u Treba li autor registrirati svoje djelo prije objavljivanja da bi ono steklo
pravnu zatitu?
Ne treba, jer autoru pripada autorsko pravo na njegovom autorskom djelu samim inom stvaranja djela.
u Knjinica eli saznati uiva li djelo autorskopravnu zatitu i tko je nosi-
telj prava. Kako treba postupiti?

Kad knjinica traga za nositeljem prava, korisno je kontaktirati zadnjeg nakladnika, koji raspolae podatkom od koga je stekao pravo izdavanja djela.
u Uivaju li autorskopravnu zatitu i djela objavljena na internetu?
Da, uz neke posebnosti uvjetovane obiljejima digitalne grae.

u Mogu li se koautorima smatrati suradnici koji prikupljaju grau i podat-
ke, prepisuju ili unose podatke ili se bave izdavanjem djela?

Koautori nekog djela ne mogu biti osobe koje nemaju intelektualni udio u stvaranju djela te obavljaju samo suradnike tehnike poslove.
u Smije li se atraktivan naslov nekog autorskog djela upotrijebiti za vlastiti
rad?
Ne, ako se radi o istovrsnom djelu. Naslov soneta smije se posuditi za vlastiti
znanstveni rad, ali ne i za vlastiti sonet.
u Je li prijevod hrvatskoga zakona o autorskom pravu na engleski jezik
autorsko djelo?
Prijevodi slubenih tekstova iz podruja zakonodavstva, uprave i sudstva zatieni su kao autorska djela, osim kad su izraeni radi slubenog informiranja
javnosti i kao takvi objavljeni.
u Vrijede li iznimke i ogranienja autorskih prava i za neobjavljena djela?
Iznimke i ogranienja autorskih prava vrijede samo za objavljena autorska djela. Kad se eli koristiti neobjavljeno djelo, potrebno je traiti doputenje nositelja prava.
u Smatraju li se poslovna pisma autorskim djelima?
Obina poslovna pisma, nastala u redovitom radu organizacije, ne smatraju se

autorskim djelima.
Pitanja i odgovori
137
u Knjinica objavljuje tiskani katalog grae jedne svoje zbirke, a sastavlja-
ju ga etiri knjiniara. Za nekoliko godina izlazi 2. proireno izdanje istoga

kataloga. Treba li na publikaciji navesti i sastavljae 1. izdanja, iako neki od
njih nisu sudjelovali u sastavljanju 2. izdanja?
etiri su knjiniara koautori 1. izdanja kataloga kojima pripada zajedniko autorsko pravo na stvorenom djelu te svi trebaju dati pristanak za objavljivanje,
koritenje ili izmjenu djela. Njihovi se doprinosi katalogu ne mogu samostalno
koristiti pa su doprinosi autora 1. izdanja nuno sadrani i u 2. proirenom
izdanju kataloga te svim sastavljaima 1. izdanja pripada pravo i na 2. izdanje.
u iji se zakon o autorskom pravu primjenjuje pri koritenju elektronike
grae u knjinici: zakon zemlje u kojoj je registriran nakladnik odreene

publikacije objavljene na internetu ili zakon zemlje u kojoj se nalazi korisnik?
Pri koritenju elektronike grae primjenjuje se zakon zemlje korisnika, a ne
proizvoaa ili distributera. To vrijedi i za tiskanu grau, npr. za knjigu nekog
inozemnog izdavaa.
u Kako autor lanka ili nekog drugog djela objavljenog na internetu moe
zatititi svoje autorsko pravo, a da ne primjenjuje tehnike mjere zatite?

Autor treba na naslovnom zaslonu istaknuti uvjete pod kojima se lanak smije
koristiti.
Citiranje
u Student pie seminarski rad. Treba li od autora lanka iz kojeg eli citirati
traiti odobrenje?
Za doslovno navoenje ulomaka autorskog djela koje je na zakonit nain postalo pristupano javnosti, za potrebe nastave, u mjeri opravdanoj svrhom koja
se eli postii i u skladu s dobrim obiajima, nije potrebno traiti odobrenje
autora. Dovoljno je naznaiti njegovo ime i izvor.
u Odnosi li se pravo citiranja i na elektronike izvore?
Da.
u Postoji li pravilo za citiranje internetskih izvora?
S internetskim je izvorima u tom pogledu jednako kao s tiskanima: pojedini nakladnici odnosno izdavai asopisa preporuuju razliit nain navoenja izvora, a propisi pojedinih pravopisa takoer se razlikuju. Za identifikaciju izvora
potrebno je navesti barem naslov stranice, tonu URL adresu i datum posjeta.
u Smije li se sadraj s tuih web stranica preuzeti na svoje web stranice
bez doputenja autora ili vlasnika stranice? Koliki se opseg sadraja smije
prenijeti?
Sadraj se smije preuzeti samo ako se radi o doslovnom navoenju ulomaka
autorskog djela (citata) koje je na zakonit nain postalo pristupano javnosti
radi znanstvenog istraivanja, nastave, kritike, polemike, recenzije, osvrta, u
mjeri opravdanoj svrhom koja se eli postii i u skladu s dobrim obiajima.
Izvor i autor moraju se naznaiti.
u U koje se svrhe smiju citirati jezina djela?
Jezina djela smiju se citirati u skladu s opim naelima o pravu citiranja, a u

svrhu znanstvenog istraivanja, nastave, kritike, polemike, recenzije i osvrta.
u Smije li student u diplomskom radu reproducirati fotografiju nove zgra-
de knjinice koju je snimio digitalnim fotoaparatom?

Doputeno je reproducirati autorsko djelo smjeteno na mjestima pristupanim
javnosti, ali treba navesti izvor i autora djela.
u Smije li se bez autorova odobrenja citirati iz neobjavljena djela?
Ne smije.
u Smije li se bez autorova odobrenja citirati usmeno priopenje odrano na
nekoj konferenciji?
Smije, jer je na zakonit nain, tj. priopavanjem na konferenciji, djelo postalo
pristupano javnosti.
u Poznato je da se prema Pravilniku i priruniku za izradbu abecednih kata-
loga autorom razgovora ili intervjua smatra osoba koja vodi razgovor. Smije
li ta osoba objaviti razgovor ili intervju bez odobrenja sugovornika?
Ne smije, sugovornik treba autorizirati zabiljeeni razgovor.
u Smije li korisnik knjinice prikupiti ulomke tekstova o odreenoj temi iz
elektronike baze tekstova i ukljuiti ih u rad koji namjerava objaviti?

Ovlateni korisnik smije citirati ulomke autorskih djela objavljenih u bazi u
mjeri opravdanoj svrhom i u skladu s dobrim obiajima, a uz navoenje autorova imena i izvora.
u Smije li se ulomke glazbenih djela navoditi kao citate u znanstvenom
djelu koje je elektronika publikacija?

Pitanja i odgovori
139
Smije, u mjeri opravdanoj svrhom i u skladu s dobrim obiajima, a uz navoenje autorova imena i izvora.
u Smiju li se datoteke sa zvunim zapisima glazbe i govornih djela koristiti
u nastavi?
Smiju.
Reproduciranje na papir ili slian medij

u Na knjizi pie da nakladnik zadrava sva prava i da je svako umnoavanje
zabranjeno. Znai li to da je korisniku zabranjeno fotokopirati i skenirati?

Ta se izjava ne odnosi na sadrajna ogranienja autorskog prava propisana ZAPSP-om. Korisnik smije reproducirati samo dijelove knjige i to u nekomercijalne svrhe i za privatno koritenje.
u Smije li knjinica kopirati lanak iz asopisa ili poglavlje knjige za po-
trebe svojeg korisnika?

Da, ali uz uvjet da je kopija u vlasnitvu korisnika, da je za privatnu i drugu
osobnu uporabu, da nema izravnu ili neizravnu komercijalnu svrhu i da nije
dostupna javnosti.
u Institutska je knjinica pretplaena na tiskani asopis, koji prima u jed-
nom primjerku. Smije li knjiniar fotokopirati lanke iz najnovijeg broja i

podijeliti ih redom istraivaima tog instituta?
Ne smije, institutska bi se knjinica, po potrebi, trebala pretplatiti na vei broj
primjeraka. Istraivai meutim smiju kopirati lanke iz asopisa za svoje privatno i vlastito koritenje, a za njih to moe uiniti i knjiniar.
u Je li broj fotokopiranih primjeraka lanka iz jednog asopisa koji kori-
snik naruuje u knjinici ogranien?

Nije, ali je vano da putem tih primjeraka ne ostvaruje materijalnu korist te da
primjerci nisu namijenjeni ili pristupani javnosti.
u Korisnik u knjinici posuuje knjigu koja je ve nekoliko godina ra-
sprodana. Treba li za fotokopiranje cijele knjige traiti odobrenje autora ili

nositelja prava?
Ako je knjiga rasprodana najmanje dvije godine, korisnik ne treba traiti odobrenje kad se radi o reproduciranju za privatno i drugo vlastito koritenje koje
nema izravnu ili neizravnu komercijalnu svrhu i nije pristupano javnosti.
u Smije li knjinica koja ne posjeduje odreeno tiskano djelo posuditi pri-
mjerak djela od druge knjinice i reproducirati ga kako bi upotpunila svoj

fond?
Ne smije, jer knjinica smije reproducirati djelo samo za privatno i drugo vlastito koritenje svojih korisnika pri emu kopija nije namijenjena ili pristupana
javnosti. eli li svoj fond upotpuniti, knjinica treba kupiti primjerak koji joj
nedostaje. Ako je naslov koji eli nabaviti rasprodan najmanje dvije godine,
smije ga u cijelosti reproducirati samo uz odobrenje nositelja prava.
u Koliko stranica nekog djela smije korisnik knjinice fotokopirati za pri-
vatno ili drugo vlastito koritenje?

Korisnik smije fotokopirati u skladu s dobrim obiajima i u mjeri da se ne suprotstavlja redovitom koritenju autorskog djela i time neopravdano teti zakonitim interesima autora ili nositelja prava.
u Korisnik u knjinici posuuje knjigu. Treba li za fotokopiranje dijelova
knjige traiti odobrenje autora ili nositelja prava?

Korisnik ne treba traiti odobrenje za fotokopiranje dijelova knjige kad se radi
o reproduciranju za privatno i drugo vlastito koritenje koje nema izravnu ili
neizravnu komercijalnu svrhu i nije pristupano javnosti.
u Smije li knjinica za korisnika (fiziku ili pravnu osobu) u komercijalne
svrhe reproducirati vei dio nekog djela ili cijelo djelo bez autorova odobrenja? Ako je potrebno traiti doputenje, tko je to duan uiniti, korisnik ili
knjinica?
Knjinica ne smije reproducirati knjigu u komercijalne svrhe bez autorova odobrenja i plaanja naknade. Odobrenje je duan pribaviti korisnik, a ne knjinica.
u Arhivska ustanova naruuje u knjinici fotokopiju davno rasprodanog
izdanja prirunika za svoju prirunu zbirku. Smije li je knjinica izraditi

bez odobrenja nositelja prava?
Knjinica ne smije reproducirati prirunik iz svoje zbirke za drugu ustanovu
bez odobrenja autora ili nositelja prava.
u Je li doputeno reproducirati note i kartografska djela za privatno kori-
tenje?
Reproduciranje nota i kartografskih djela nije doputeno za privatno koritenje
osim ako ugovorom izmeu autora i nakladnika nije drukije odreeno.
Pitanja i odgovori
141
u Notno izdanje je davno rasprodano. Smije li ga knjinica kopirati za
svoje korisnike?
Hrvatski zakon ne doputa kopiranje rasprodane notne grae.
u Smije li se u knjinici za potrebe korisnika fotokopirati nekoliko pisama
poznatog knjievnika iz knjinine zbirke rukopisa?

Smije, ali samo uz odobrenje autora ili nositelja prava na ostavtinu knjievnika.
u Nakladnici imaju vlastito pravo na naknadu za svako reproduciranje svo-
jih pisanih izdanja za privatno i drugo vlastito koritenje. Naknada se ubire

kolektivno po broju fotokopirnih ureaja u knjinici. Plaa li se naknada i
za fotokopirni aparat u raunovodstvu knjinice?
Ne, ali o tome se knjinica dogovara s udrugom za kolektivno ostvarivanje
prava.
u Smije li knjinica u svoju zaviajnu zbirku uvrstiti fotokopiju lanka ili
poglavlja knjige koju ne posjeduje, a kojom bi je znatno obogatila?

Smije, ali uz traenje odobrenja i plaanje naknade.
Reproduciranje na digitalni medij

u Danas sve vie knjinica digitalizira tiskana djela iz svojih fondova. Tre-
ba li knjinica zatraiti odobrenje autora ili nakladnika za digitalizaciju djela iz svojega fonda?
Knjinica treba najprije ustanoviti tko je nositelj prava te pripada li djelo u
skupinu zatienih ili nezatienih djela. Ako je djelo zatieno, knjinica treba zatraiti odobrenje nositelja prava. Digitalizacijom tiskanog djela nastaje
elektroniko izdanje, koje se smatra novim izdanjem. Knjinica digitalizacijom
objavljuje to djelo i zbog toga treba traiti odobrenje autora. Autor ima i pravo
na naknadu zato to se radi o iskoritavanju njegovog djela reproduciranjem i
priopavanjem javnosti tj. o izradi novoga izdanja djela.
u Smije li knjinica digitalizirati lanak iz tiskanih novina ili asopisa i
poslati ga elektronikom potom korisniku?

Digitalizacija se moe smatrati jednim od oblika reprografskog umnoavanja.
Knjiniar smije reproducirati lanak na digitalni medij za privatno koritenje.
lanak se smije poslati elektronikom potom, no poslanu poruku treba izbrisati zato to se ogranienje autorskog prava za privatno i drugo vlastito korite142 Horvat ivkovi: Knjinice i autorsko pravo
nje odnosi samo na reproduciranje za potrebe pojedinca, ali ne i na distribuciju

veem broju korisnika koji predstavljaju javnost.
u Smije li knjinica digitalizirati razglednice iz svojeg fonda i tako prire-
diti virtualnu izlobu na webu bez odobrenja i plaanja naknade autorima

razglednica?
Na veini razglednica naveden je podatak o nakladniku, a na starijima o tiskaru, koji je u ranijim vremenima imao ulogu nakladnika. Autor razglednica
obino nije poznat. Ako autor nije poznat ili se ne moe odrediti, smatra se da
je dobit za autorsko djelo ovlaten ostvarivati nakladnik koji je autorsko djelo
zakonito izdao. Ako je razglednica fotografija ili je proizvedena postupkom
slinim fotografskom moe se pretpostaviti da je fotograf osnovao pravo za
nakladnika, pa za doputenje treba pitati nakladnika.
u Smije li knjinica iz svojeg fonda mikrofilmirati neobjavljeno pismo po-
znatog knjievnika u svrhu ouvanja?

Smije, i to u svrhu ouvanja kulturnog dobra. Pri rjeavanju tog pitanja treba imati na umu ne samo autorskopravne norme koje se odnose na zatitu integriteta
djela, ve i administrativne norme koje se odnose na zatitu kulturnih dobara.
u Pod kojim uvjetima visokokolska knjinica smije digitalizirati ili na
drugi nain reproducirati rasprodano izdanje prirunika kako bi opet bilo

dostupno nastavnicima i studentima?
Ustanova koja namjerava reproducirati rasprodani prirunik treba dobiti odobrenje autora ili nositelja autorskog prava na prirunik. Autor odnosno nositelj
prava ima pravo i na naknadu.
u Koje informacijske izvore treba knjiniar pregledati da bi proveo pri-
mjerenu potragu za nositeljem autorskih prava?

Knjiniar treba pregledati bibliografije, kataloge, adresare, registre, biografske
leksikone u tiskanom ili elektronikom obliku kako bi uao u trag nositelju prava i uspostavio s njim kontakt. Uputno je kontaktirati nakladnika izdanja zato
to on raspolae podatkom od koga je stekao pravo izdavanja djela.
u Knjiniar visokokolske knjinice eli digitalizirati cjelovit prirunik
suvremenog autora za potrebe studija slabovidnog studenta. Treba li imati

odobrenje autora tog prirunika?
Ne treba, jer je doputeno bez odobrenja autora i bez plaanja naknade reproducirati zatieno djelo, kada je nain reproduciranja u izravnoj vezi s invalidnou korisnika i ako je takva reprodukcija nekomercijalnog karaktera.
Pitanja i odgovori
143
u Smije li knjinica bez odobrenja autora objaviti sliku omota knjige u
strojnoitljivom katalogu na svojoj web stranici?

Omot se smatra zatienim djelom. Zato njegovo objavljivanje na webu u strojnoitljivom katalogu knjinice pretpostavlja odobrenje autora odnosno nositelja prava. Hrvatski zakon doputa samo organizatorima javnih izlobi i aukcija
da bez odobrenja i bez plaanja naknade reproduciraju izloena djela likovnih
umjetnosti i fotografska djela u katalozima i na plakatima u svrhu promoviranja, to ne ukljuuje knjinine kataloge.
u Smije li student digitalizirati fotografije objavljene u jednom magazinu
za potrebe izdavanja studentskih novina?

Smije samo kad se radi o informiranju javnosti o tekuim dogaanjima i pod
uvjetom da autor to nije izriito zabranio.
u Treba li sveuilite ili fakultet traiti od doktoranda odobrenje za objav-
ljivanje doktorskog rada na intranetu?

Da, treba traiti doputenje.
u Knjinica u svoj projekt digitalizacije ukljuuje i slobodna djela koja ne
posjeduje u svojem fondu. Treba li za dozvolu pitati knjinicu iz ijeg fonda

posuuje primjerak grae da bi ga digitalizirala?
Treba, ali to nije autorskopravno pitanje.
u Knjinica u glazbenoj zbirci ima velik broj starih gramofonskih ploa
koje ukljuuje u svoj projekt digitalizacije. Gdje moe saznati tko je nositelj
autorskih prava?
Knjinica se treba obratiti udruzi za kolektivno ostvarivanje prava HDS-ZAMP-u (Hrvatsko drutvo skladatelja Zatita autorskih muzikih prava). Ta se
udruga brine za prava skladatelja na naknadu za javnu izvedbu i na naknadu
za privatno kopiranje, a u dogovoru s Hrvatskom udrugom za zatitu izvoakih prava (HUZIP) i diskografskim kuama i za naplatu izvoakih prava i
prava proizvoaa zvunih snimki na naknadu za mehaniku reprodukciju.
u Knjinica posjeduje snimku na staroj gramofonskoj ploi. Smije li je pre-
snimiti na neki suvremeni medij?

Knjinica smije presnimiti djelo iz svojega fonda na drugi medij, ali samo u
jednom primjerku.
u Knjinica je kupila tiskanu knjigu koja u prilogu ima CD-ROM. Smije
li knjinica uiniti sigurnosnu kopiju CD-ROM-a za sluaj da se uporabom

oteti?
Knjinica smije samo jedanput reproducirati CD-ROM na bilo koju podlogu

bez odobrenja autora, a tada koristiti ili izvornik ili njegovu reprodukciju.
u Smije li korisnik knjinice za potrebe znanstvenog rada svojeg tima i
polaznike svojih predavanja skenirati poglavlje knjige ili lanak iz tiskanog

asopisa bez odobrenja autora?
Ne smije.
u Smije li pojedinac za potrebe svojeg znanstvenog istraivanja i usavra-
vanja digitalizirati tiskano djelo bez odobrenja nositelja prava?

Dijelove tiskanog djela pojedinac smije digitalizirati za privatno koritenje. To
moe ukljuiti znanstveni rad pojedinca pod uvjetom da umnoeni sadraj nije
dostupan javnosti te da korisnik ne stjee komercijalnu korist.
Prikazivanje i izvoenje djela u knjinici

u Mora li knjinica traiti doputenje izdavaa kad postavlja izlobu nje-
govih knjiga?
Ne mora.
u kolski zbor daje koncert, ali naplauje ulaznice. Prihodom od ulaznica
eli sufinancirati trokove maturalnog putovanja. Treba li traiti doputenje

za odravanje izvedbe?
Svakako, a autor ima pravo traiti naknadu.
u Je li kolska izvedba dramskog djela izuzeta od plaanja naknade auto-
rima?
Da, ako je vezana uz nastavu, a izvedba je u opsegu opravdanom obrazovnom
svrhom, nije organizirana radi ostvarivanja komercijalne koristi, izvoai ne
primaju naknadu i ulaznice se ne naplauju.
u Plaa li knjinica naknadu za izvoenje pozadinske glazbe u glazbenoj
zbirci?
Knjinica je duna platiti naknadu za izvoenje pozadinske glazbe u svojem
prostoru pa i u prostoru glazbene zbirke.
u Knjinica eli prirediti izlobu nepoznatih fotografija iz svoje zbirke.
Tome se protivi autor fotografija koji je saznao da se priprema izloba. Ima

li knjinica ipak pravo izloiti fotografije?
Pitanja i odgovori
145
Autor ne moe traiti zabranu izlaganja izvornika neobjavljenih likovnih djela

u koja se ubrajaju i fotografska djela, kad su ona u vlasnitvu knjinice, muzeja,
galerije ili sline ustanove.
Meuknjinina posudba
u Je li usluga meuknjinine posudbe u knjinici namijenjena samo znan-
stvenicima i istraivaima?
Nije, usluga meuknjinine posudbe namijenjena je svim korisnicima knjinice.
u Umjesto da se pretplati na asopis, knjinica je odluila posuditi asopis
od druge knjinice, svaki put kad joj to zatreba. Smije li to uiniti?

Broj posudbi autorskih djela meu knjinicama nije ogranien. Pravo na naknadu za javnu posudbu ne odnosi se na tu vrstu posudbe. Na knjinici je da
procijeni je li svrsishodnije pretplatiti se na asopis ili ga posuivati od druge
knjinice.
u Smije li knjinica reproducirati rukopis iz svoje zbirke za drugu knji-
nicu?
Ne, knjinica ne smije bez odobrenja autora odnosno nositelja prava reproducirati rukopis za potrebe druge knjinice. Ogranienja prava reproduciranja u
korist knjinica ne odnose se na neobjavljena djela.
u Smije li knjinica napraviti dodatnu kopiju lanka koji je nabavila za
korisnika meuknjininom posudbom i zadrati je u svom fondu?

Ne smije, jer je kopija lanka namijenjena privatnom ili vlastitom koritenju
pojedinog korisnika, a ne obogaenju fonda knjinice.
u Smije li knjinica korisniku faksirati lanak nabavljen meuknjini-
nom posudbom?
Da, ali kopiju nakon slanja mora unitititi jer je reproduciranje bez odobrenja
autora doputeno samo za privatnu uporabu pojedinog korisnika.
u Smije li knjinica kopirati videozapis ili CD za meuknjininu posud-
bu?
Smije, no drugoj knjinici moe posuivati ili samo kopiju ili samo izvorni primjerak, a onaj drugi pohraniti.
u Slubom meuknjinine posudbe knjinica dobije zahtjev za kopijom
lanka iz asopisa koji posjeduje samo u tiskanom obliku. Smije li ga skenirati i poslati korisniku kao dokument u formatu pdf?
Knjiniar to smije uiniti za korisnika, ali elektroniki primjerak treba izbrisati.
u Smije li korisnik knjinice za privatno koritenje fotokopirati cijelu knji-
gu koju je knjinica nabavila meuknjininom posudbom?

Korisnik ne smije za privatno ili drugo vlastito koritenje kopirati cijelu knjigu
bez odobrenja autora ili nositelja prava. Izuzetak je ipak sluaj kada knjiga nije
dostupna u knjiarama najmanje dvije godine, tj. kad je ve dvije godine rasprodana. Tada nije potrebno odobrenje autora ili nositelja prava.
Raunalni programi i baze podataka

u Odnosi li se zatita tehnikih mjera koje slue zatiti autorskih prava i na
raunalne programe?
Zatita tehnikih mjera ne odnosi se na raunalne programe, jer bi to onemoguilo njihovo koritenje.
u Uivaju li sve baze podataka autorskopravnu zatitu?
Ne, autorskopravnu zatitu uivaju samo one baze kod kojih izbor ili raspored
grae ini vlastitu intelektualnu tvorevinu njihovih autora. No, neovisno o autorskopravnoj zatiti, svaka je baza podataka tiena zatitom sui generis zbog
uloenih sredstava, vremena i truda proizvoaa baze.
u Protee li se autorskopravna zatita baze i na njezin sadraj?
Ne, zapravo se sadraj titi neovisno od baze. Sadraj baze moe, ali ne mora
uivati autorskopravnu zatitu.
u Odnosi li se zatita baze i na raunalne programe koritene za izradu ili
rad baze podataka pristupane elektronikim sredstvima?

Raunalni programi su zaseban predmet zatite i na njih se zatita baze ne odnosi.
u Knjinice stvaraju i odravaju elektronike baze podataka, kao to su ka-
talozi i imenici. Oni su obino dostupni javnosti bez naknade putem weba.
Smije li knjinica ograniiti broj katalonih zapisa koji se mogu ispisati ili
prenijeti iz njezinog strojnoitljivog kataloga?
Pitanja i odgovori
147
Knjinica se smatra proizvoaem kataloga u iju su izradu njezini zaposlenici

uloili vrijeme i trud, a ona kao ustanova sredstva. Korisnik moe bez odobrenja knjinice koristiti sadraj kataloga u znatnim dijelovima u nastavi ili
znanstvenom istraivanju, uz navoenje izvora i u mjeri opravdanoj nekomercijalnom svrhom.
u Koliko se informacija moe odjednom dati korisniku iz odreene baze
podataka (telefonski, ispisom na papir, elektroniki)?

Koliina informacija koja se iz neke baze podataka moe dati korisniku nije
tono odreena. Ovlateni korisnik objavljene baze podataka ne moe biti sprijeen u koritenju neznatnih dijelova njezina sadraja za bilo koju namjenu. Reproduciranje sadraja, to znai ispis i uitavanje na digitalni medij, doputeno
je u znatnim dijelovima za koritenje u nastavi ili znanstvenom istraivanju, a
mjera treba biti opravdana nekomercijalnom svrhom.
u Strojnoitljivi knjinini katalozi dostupni su javnosti bez posebnog tra-
enja doputenja za koritenje i plaanja naknade. injenica je da se esto

koriste u komercijalne svrhe tj. za izradu novih kataloga i imenika koji se
nude na tritu kao komercijalni proizvodi. Da li je to dozvoljeno?
Knjinini katalog je baza u otvorenom pristupu, no koritenje kataloga u komercijalne svrhe predstavlja povredu prava knjinice kao proizvoaa baze.
u U visokokolsku knjinicu dolazi neulanjeni korisnik (korisnik koji
nije lan akademske zajednice) i trai da mu se iz elektronike baze lanaka

na koju je knjinica pretplaena ispie ili snimi nekoliko lanaka na digitalni medij. Smije li mu knjinica pruiti tu uslugu?
U naelu svi graani Republike Hrvatske imaju pravo dobiti uslugu iz knjinice koja se financira javnim sredstvima. No licencnim ugovorom koji je knjinica sklopila s dobavljaem i tako postala ovlaten korisnik utvren je broj i vrsta
korisnika koji e se sluiti bazom pa pruanje usluge zapravo ovisi o uvjetima
utvrenim u ugovoru. Knjiniar pri pribavljanju pristupa odreenoj bazi treba imati u vidu i neulanjene korisnike.
u Smije li korisnik knjinice kopirati elektroniku bazu podataka za pri-
vatno koritenje?
Korisnik knjinice ne smije kopirati elektroniku bazu podataka za privatno
koritenje bez odobrenja autora ili nositelja prava. No nositelj prava na bazu
podataka moe ugovorom za to ovlastiti korisnika. Ovlateni korisnik smije
bez odobrenja preraditi i reproducirati cijelu bazu podataka ili njezin dio samo
kada je to prijeko potrebno za pristup sadraju i za redovito koritenje.
u Smije li knjinica kao ustanova kopirati, na primjer, bazu Poslovni ime-
nik u cijelosti, jer joj je potrebna za pruanje informacijskih usluga?

Knjinica moe licencnim ugovorom stei status ovlatenog korisnika baze podataka ili njezina primjerka koji doputa i kopiranje baze u cijelosti.
u Smije li svaki korisnik knjinice ispisati lanak iz neke elektronike baze
podataka?
Korisnik koji u knjinici pristupa bazi u pravilu je ovlaten. Ovlatenog korisnika ne smije se sprijeiti u koritenju neznatnih dijelova sadraja za bilo koju
namjenu. On smije reproducirati pa tako i ispisati objavljenu bazu u znatnim
dijelovima bez odobrenja proizvoaa za potrebe nastave i znanstvenog istraivanja, uz navoenje izvora i u mjeri opravdanoj nekomercijalnom svrhom.
u Na to treba pripaziti pri izradi elektronike baze podatake u knjinici?
Za izradu elektronike baze podataka koristi se raunalni program temeljem

ugovora. Poeljno je unaprijed utvrditi prava na pojedine elemente baze. Na
primjer, pri utvrivanju prava pojedinih suradnika u izradi baze treba znati
radi li se o autorstvu ili samo o pomoi u prikupljanju podataka. Ako se baza
sastoji od nezatienih podataka, kao to su npr. kataloni zapisi, postupak je
jednostavniji, no katalozi, bibliografije i imenici sadravaju esto i osobne podatke koji uivaju zatitu. Baze ukljuuju i koautorstvo te se svi autori trebaju
dogovoriti o obliku iskoritavanja. Knjinica koja je inicirala ulaganje u bazu
jest proizvoa baze i njezina prava traju 15 godina od zavretka izrade baze.
Ako je u tom razdoblju baza podataka zakonito objavljena, prava traju od prve
objave. No svaka kvalitativna ili kvantitativna znatna izmjena dijela sadraja
koje predstavlja znatno ulaganje rezultira za knjinicu novim rokom zatite.
u Postoje li ogranienja koritenja saetaka iz besplatno dostupne baze kao
to je PubMed?
PubMed je informacijska usluga koju prua National Center for Biotechnology
Information (NCBI) pri Nacionalnoj medicinskoj knjinici (National Library of
Medicine) u Bethesdi u SAD-u. Sastoji se od javno dostupne baze podataka s
bibliografskim informacijama i saecima o literaturi objavljenoj preteno u
biomedicinskim znanostima, ali i od otvorenog arhiva lanaka PubMed Central. Openiti uvjeti koritenja istaknuti su na web stranici (PMC Copyright
Notice). Istie se kako je lanke doputeno koristiti samo u skladu s ogranienjima prava autora sukladno nacionalnim zakonima o autorskom pravu.
Sustavno uitavanje lanaka zabranjeno je bez odobrenja autora ili nositelja
Pitanja i odgovori
149
prava. Iako su lanci otvorenog arhiva besplatno dostupni, samo dio lanaka
iz ove zbirke dostupan je u otvorenom pristupu na temelju licencije Creative
Commons, koja je liberalnija od zakonskih propisa.
u Ukidaju li se prava autora pojedinih djela ukljuivanjem u bazu poda-
taka?
Ne, autori svoje pravo zadravaju.
u Suvremeni katalozi otkrivaju vei broj osobnih podataka o autorima,
prevodiocima, urednicima itd. nego ikad prije zato to sadraj zapisa vie
nije ogranien opsegom listia. Zakon o zatiti osobnih podataka propisuje
meutim da osoba mora sama pristati dati podatke i da mora znati za koju ih
svrhu daje. Knjiniar ne moe komunicirati sa svakim autorom i suradnikom i traiti doputenje za otkrivanje njegovih podataka. Imaju li knjiniari pravo i dalje bez pitanja uvrtavati osobne podatke u katalone zapise?
To jo nije rijeeno, no mogle bi se oekivati tube osoba iji su zastarjeli ili
netoni osobni podaci postali trajno dostupni javnosti putem knjininih kataloga. Zakon o zatiti osobnih podataka RH propisuje da pojedinac moe traiti
ispravak netono navedenih osobnih podataka te da se osobni podaci prikupljeni za tono odreenu svrhu ne smiju koristiti u svrhu za koju se nisu prikupljali. Knjinica koja u svom katalogu pohranjuje osobne podatke preuzete s
mrenih mjesta i iz drugih digitalnih izvora morala bi ih stalno pregledavati i
kad je potrebno ispravljati odnosno osuvremeniti, to s obzirom na opseg i zahtjevnost tog posla, za koji i nije zaduena, nije izvedivo. U zemljama EU-a sve
se ee uje da treba promijeniti sadanje zakonske propise o zatiti osobnih
podataka.
Web
u Je li web stranica u cijelosti tiena zakonom o autorskom pravu?
Hrvatski zakon o autorskom pravu i srodnim pravima ne nabraja autorska djela taksativno, ve istie neke primjere. Meu njima nije web stranica, to ne
znai da ona nije predmet autorskog prava. Web stranica moe biti zatiena
kao zbirka djela, kao baza podataka i kao djelo likovne umjetnosti. Usto, pojedini dijelovi web stranice mogu takoer biti razliita zatiena i nezatiena
autorska djela. To su jezina djela (pisana, govorna i raunalni programi), glazbena djela, djela likovne umjetnosti, fotografska djela i audiovizualna djela.
u Tko je nositelj prava na web stranicu knjinice?
Ako ugovorom o radu nije drugaije ureeno, knjiniar koji je sastavio web
stranicu zadrava autorsko pravo. Pojedini prilozi na web stranici mogu takoer biti autorska djela na koja njihovi autori imaju pravo.
u Jesu li pojedinane adrese elektronike pote i URL-ovi zatieni autor-
skim pravom?
Nisu, jer ih se smatra podatcima.

u Jesu li popisi adresa elektronike pote i URL-ova zatieni autorskim
pravom?
Jesu, kao i kazala koja izrauju Yahoo i druge organizacije i tvrtke, ali samo uz
uvjet da imaju obiljeja zbirke kao zatienog autorskog djela koje se odlikuje
originalnou i individualnou.
u Smije li se preuzeti tua web stranica za izradu vlastite?
Preuzimanje tue web stranice povreda je autorskog prava.

u Smije li korisnik knjinice uitati na disk svojeg raunala sliku koju je
naao na webu?
Korisnik to smije uiniti za privatno i drugo vlastito koritenje i ne mora traiti

autorovo doputenje. Ako je slika sastavni dio baze ovlateni korisnik moe
bez odobrenja njezina proizvoaa koristiti znatne dijelove sadraja za potrebe
nastave i znanstvenog rada, uz navoenje izvora i u mjeri opravdanoj nekomercijalnom svrhom.
u Smije li knjinica koristiti digitalne preslike djela iz svojega fonda za
izradu web stranice?
Smije, uz doputenje autora ili nositelja prava, koji imaju takoer pravo na naknadu.
u Ako knjinica ima doputenje za koritenje neke slike ili fotografije na
svojoj web stranici, smije li je doraditi za potrebe knjinice (npr. izmijeniti

boju, umanjiti je, zamijeniti neki detalj i sl.)?
Knjinica ne smije doraditi sliku bez prethodnog doputenja autora. Iskljuivo
pravo na preradbu djela ima njegov autor.
u Predstavlja li pregledavanje web stranica povredu autorskog prava?
Ne. Samim pregledavanjem djelo se ne iskoritava.

u Je li preuzimanje grafikog prikaza s weba doputeno bez odobrenja au-
tora?
Pitanja i odgovori
151
Ovisi o namjeni. Crtei, planovi i skice autorska su djela, koja se mogu reproducirati na bilo koju podlogu za privatno i drugo vlastito koritenje bez autorova odobrenja, ako koritenje nema komercijalnu svrhu i nije namijenjeno ili
pristupano javnosti.
u Ima li knjinica pravo odrediti nain koritenja svojih web stranica?
Knjinica to moe uiniti napomenama istaknutim na samoj stranici. Primjerice:

- Knjinica nije odgovorna za sadraj, tonost podataka i miljenje izneseno na
web stranicama na koje se povezuje.
- Popis poveznica ne moe se smatrati promidbom.
- Knjinica ne jami da e poveznice biti uvijek dostupne.
- Knjinica nije odgovorna za zatitu osobnih podataka objavljenih na web
stranicama na koje se povezuje.
- Knjinica doputa da se drugi izravno poveu na sadraje stranice.
- Kako bismo Vam olakali povezivanje na nau stranicu, nudimo u tu svrhu
posebnu ikonu.
- Knjinica trai da se njezina stranica prikae u cijelom okviru korisnikove
stranice.
u Urednik web stranice jednog pjevakog drutva ima staru fotografiju iz
povijesti rada drutva koju eli uvrstiti na web stranicu. Autor fotografije
urednikov je prijatelj. Treba li urednik traiti od prijatelja odobrenje za digitalizaciju i objavljivanje na stranici?
Kad se koristi tue autorsko djelo uvijek je potrebno imati odobrenje autora ili
nositelja prava bez obzira na prijateljstvo.
u Mogu li se i pod kojim uvjetima slike s weba koristiti za ilustracije u
tiskanim publikacijama?
Pri iskoritavanju sadraja digitalnih zbirki treba prvenstveno voditi rauna o
pravima koritenja. Zato treba u ustanovi o ijoj se grai radi provjeriti koja su
pravila koritenja, naroito ako se neto namjerava objaviti ili koristiti u komercijalne svrhe.
u Smije li se s vlastite stranice uspostaviti poveznica na neku drugu bez
traenja doputenja autora ili proizvoaa web stranice, ako je stranica javno dostupna?
Smije. To je oblik referencije ili upuivanja na informacijski izvor.
u U dananje vrijeme internet slui i promidbi djela. Tako se sve ee uz
najavu tiskanog djela na internetu moe proitati i cijelo poglavlje netom

objavljene knjige. Treba li nakladnik tiskanog izdanja posebnu dozvolu
autora za objavljivanje jednog poglavlja djela na internetu u promidbene
svrhe?
Da, zato to autor ima pravo odrediti hoe li, kada, kako i pod kojim uvjetima
djelo biti prvi put objavljeno.
u Smije li knjiniar bez autorova doputenja preuzeti audio i videozapise
s druge web stranice i objaviti ih na stranici knjinice?

Ne smije, to je povreda autorskog prava.
u Smatra li se da su djela koja su pohranjena u repozitorijima objavljena?
Repozitorij je prostor namijenjen za stalnu ili privremenu pohranu arhivske

grae (rukopisi, rijetke knjige, slubene publikacije, znanstveni radovi, spisi,
fotografije itd.). Dostupnost repozitorija javnosti ovisi o poslovanju ustanove
kojoj pripada. Autorsko djelo smatra se objavljenim ako su uz pristanak nositelja prava primjerci toga djela ponueni javnosti ili stavljeni u promet u koliini
koja zadovoljava razumne potrebe javnosti.
u Smije li knjinica ukljuiti autorsko djelo u repozitorij bez odobrenja
autora ili nositelja prava?

Pri izgradnji repozitorija voditelj repozitorija treba od autora traiti pristanak
da se njegovo djelo tako pohrani.
u Smije li knjinica odabrati tekstove s interneta, sastaviti zbirku za potre-
be svojih korisnika i uiniti je dostupnom na vie raunala u knjinici?

Zbirka s takvim tekstovima smije se sastaviti, no ako su tekstovi autorskopravno zatieni, treba prethodno pribaviti odobrenje autora ili nositelja prava. Njima pripada pravo na naknadu.
u Knjinica u svojoj zaviajnoj zbirci izrauje bazu podataka o nekoj temi
tako da digitalizira poglavlja autorskih djela ili ak cijela djela. Smije li tu

bazu staviti na svoju web stranicu bez odobrenja autora?
Knjinica mora traiti odobrenje autora svakog pojedinog autorskog djela ili
nositelja prava za postupak digitalizacije i za stavljanje djela na raspolaganje
javnosti. Oni imaju pravo i na naknadu. U ugovoru s nositeljem prava treba
tono odrediti hoe li sadraj biti dostupan putem knjininog intraneta ili interneta te u kojoj e se mjeri i za koju svrhu smjeti uitavati ili ispisivati.
Pitanja i odgovori
153
u Smije li knjinica izraditi saetak sadraja neobjavljenog rukopisa iz
svojeg fonda i ukljuiti ga u OPAC?

Da, smije.
u Smije li knjinica uitati elektronike tekstove iz baze podataka na po-
slunik knjinice i tu zbirku tekstova uiniti dostupnom osoblju knjinice

putem intraneta?
To ovisi o uvjetima odreenim ugovorom (licencijom) s kojima je knjinica
kao ovlateni korisnik upoznat. Bez odobrenja proizvoaa ovlateni korisnik smije koristiti bazu u znatnim dijelovima u nastavi ili znanstvenom istraivanju.
u Uvjeti nabave i koritenja elektronike grae za knjinice razlikuju se
od onih za tiskanu grau, jer knjinice sklapaju ugovor o uvjetima nabave i

koritenja elektronike grae. iji se zakon o autorskom pravu primjenjuje
u ugovoru (licenciji) kojim knjinica pribavlja pristup elektronikoj grai?
U ugovoru se primjenjuje zakon o autorskom pravu zemlje kupca.
u Smiju li se licencnim ugovorom ograniiti prava autora djela ili korisni-
ka licencije koja odreuje zakon o autorskom pravu?

Ne smiju.
u U svoje projekte digitalizacije i predstavljanja grae na web stranicama
knjinice ukljuuju i vrijedne rukopise. Mora li knjinica traiti odobrenje

autora rukopisa da bi ga digitalizirala?
Knjinica mora zatraiti odobrenje autora ili nositelja prava (esto autorovog
nasljednika) za reproduciranje, a autor ili nositelj prava ima i pravo na naknadu. Ako knjinica digitalnu presliku daje na uvid javnosti na webu, nositelj
prava mora joj to izrijekom odobriti. Priopavanjem rukopisa javnosti putem
weba knjinica postaje njegov nakladnik. Ako knjinica priopi javnosti jo neobjavljeno autorsko djelo na kojemu je autorsko pravo prestalo, ona kao nakladnik stjee pravo koje odgovara imovinskim autorskim pravima u trajanju
od 25 godina od prvog priopavanja djela javnosti.
u Kako bi trebalo sroiti napomene o zatiti autorskih prava na portalima
digitalizirane grae?
Za primjer navodimo napomene na portalu Hrvatska kulturna batina. Svako
koritenje tog portala podlijee nabrojenim uvjetima.
Autorska i srodna prava

Sva prava nad svim sadrajima objavljenim na portalu Hrvatska kulturna batina, koji ukljuuju, no nisu ogranieni na slike, tekstove i raunalni program, pridrava Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03, 79/07),
kao vlastita intelektualna tvorevina, zatiena je i baza podataka s obzirom na
izbor i[li] raspored sadraja na portalu.
Uvjeti koritenja
Preuzimanjem sadraja s portala korisnik se obvezuje da e ga koristiti iskljuivo u nekomercijalne svrhe i samo za individualnu upotrebu u strune i znanstvene svrhe uz potivanje svih autorskih prava, drugih vlasnikih prava i svakog navedenog ogranienja prava.
Stoga se sadraji s portala ne smiju dalje kopirati, reproducirati ili na bilo
koji drugi nain distribuirati bez izriitog doputenja Ministarstva kulture.
Svako koritenje preuzetih sadraja mora biti popraeno napomenom: Ministarstvo kulture RH 2007, sva prava pridrana.
Tonost i pouzdanost podataka
Ministarstvo kulture uloit e razuman napor kako bi se na navedenom portalu nali provjereni i toni podaci, ali ne moe biti odgovorno za njihovu tonost
i potpunost. Svi korisnici koji pristupaju portalu Hrvatska kulturna batina
koriste njegov sadraj na vlastitu odgovornost. Ministarstvo kulture nee biti
odgovorno ni za kakve izravne, sluajne, posljedine, neizravne ili kaznene
tete koje su nastale iz pristupa, koritenja ili nemogunosti koritenja portala
Hrvatska kulturna batina ili zbog bilo koje greke ili nepotpunosti u njenom
sadraju.
Ovaj portal sadri informacije tree strane i veze do drugih mrenih stranica
nad kojima Ministarstvo kulture nema kontrolu. Ministarstvo kulture nije odgovorno za tonost ili bilo koji drugi aspekt takvih informacija i ne preuzima
nikakvu odgovornost za takve informacije. Ministarstvo kulture zadrava pravo izmjene sadraja ovog portala na bilo koji nain, u bilo kojem trenutku i iz
bilo kojeg razloga i nee biti odgovorno ni za kakve mogue posljedice proizale iz takvih promjena.
Zatita privatnosti
Ministarstvo kulture potuje privatnost posjetitelja portala Hrvatska kulturna
batina i prikupljat e samo osobne podatke kao to su ime, adresa, telefonski
broj ili e-mail adresa korisnika kada ih oni dobrovoljno dostave. Ti podaci bit
Pitanja i odgovori
155
e koriteni iskljuivo kako bi se udovoljilo pojedinanim zahtjevima za informacijama te kako bi se na temelju njih, boljim razumijevanjem potreba korisnika, unaprijedili sadraji i usluge portala Hrvatska kulturna batina. Ti
podaci nee biti prodavani niti koriteni, niti e biti prenoeni treoj strani bez
pristanka korisnika. Svaka promjena u politici privatnosti bit e objavljena na
ovom portalu.
Audiovizualna graa
u Ima li filmski producent pravo na primjerenu naknadu za posuivanje
videograma posredovanjem javnih knjinica?

Filmski producent ima pravo na primjerenu naknadu i to 50 godina od prvog
izdanja ili prvog priopavanja javnosti.
u Smije li knjinica zaraunati malu naknadu za posudbu filmova na
videokasetama?
Ne, ne smije, jer bi se u tom sluaju bavila najmom.
u Smije li knjinica izraditi kopiju komercijalne videokasete iz svojega
fonda, a da ne trai odobrenje nositelja prava?

Doputenje za reproduciranje videokasete, ukljuivi i promjenu formata,
moe dati samo nositelj prava. Zakon predvia iznimku za knjinice koje smiju
reproducirati jedinice iz svojega fonda na bilo koju podlogu u najvie jednom
primjerku.
u Smije li knjinica snimiti TV program na videokasetu i posuivati je?
Smije, ali samo ako dobije doputenje organizacije za radiodifuziju.

u Smije li korisnik knjinice uitavati glazbu za privatne potrebe s CD-a
koji je u glazbenoj zbirci knjinice?

Uitavanje glazbe doputeno je za privatne potrebe bez odobrenja nositelja
prava.
u Na mrei raunala sveuilita ilegalno je snimljena glazba. Snosi li sveu-
ilite odgovornost za reproduciranje takve glazbe?

Da, sveuilite je odgovorno.
u Je li doputeno snimati glazbu s interneta za vlastite (privatne) potrebe?
Fizika osoba smije reproducirati autorsko djelo na bilo koju podlogu ako to
ini za privatno koritenje. Vano je da to reproduciranje nema izravno ili neizravno komercijalnu svrhu te da nije namijenjeno ili pristupano javnosti.
u Smije li se prikazati crti snimljen na videogramu u djejem odjelu?
Prikazivanje u knjinici jest javno prikazivanje i za njega treba traiti doputenje nositelja prava. Nai distributeri videograma obino u ugovoru zabranjuju
javno prikazivanje filmova.
Nastava
u Smije li nastavnik fotokopirati lanak i podijeliti ga studentima u sklopu
nastave?
Smije, ali samo uz odobrenje autora.
u Smije li nastavnik fotokopirati novi prirunik i podijeliti ga kolegama s
kojima radi na projektu?

Smije, ali uz uvjet da zatrai odobrenje autora i plati naknadu. Javnim koritenjem autorskog djela smatra se svako koritenje djela koje je pristupano
javnosti ili koritenje u prostoru koji je pristupaan pripadnicima javnosti, kao
i omoguivanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu u vrijeme i na
mjestu koje sami odaberu.
u Smije li nastavnik lanak iz asopisa uiniti dostupnim polaznicima svo-
jeg kolegija u sustavu za uenje Moodle?

Da, ali samo uz odobrenje autora.
u Nastavnik umjesto udbenika za svoj predmet odabire desetak lanaka
iz raznih asopisa, fotokopira ih za sve studente, slae u mape i posuuje

studentima za uenje? Smije li to initi bez odobrenja autora?
Uvrtavanje cjelovitih autorskih djela u zbirke koje su iskljuivo namijenjene
nastavi i znanstvenom istraivanju doputeno je bez odobrenja autora, ali oni
imaju pravo na naknadu za reproduciranje i distribuiranje svojih djela.
u Smije li nastavnik na kraju godine za nagradu uenicima prirediti
videoprojekciju zabavnog filma?

Ne smije bez doputenja nositelja prava, jer se ne radi o nastavi.
u Smije li nastavnik snimiti studentsku izvedbu zatienog glazbenog
djela?
Pitanja i odgovori
157
Da, ali samo radi ocjenjivanja.

u Smije li uenik koji nije bio na nastavi pogledati videozapis predavanja
u kolskoj knjinici?
Smije.
u Smije li se snimiti predavanje sveuilinog nastavnika?
Da, uz njegov prethodni pristanak. Ali to je pitanje osobnog, a ne autorskog

prava.
u Smije li nastavnik na predavanju studentima pokazati dijelove baze po-
dataka na koje je ustanova pretplaena?

Smije, jer je osoblje sveuiline ustanove licencijom ovlateno pristupiti odreenoj bazi.
u Smije li nastavnik umnoiti raunalni program u vie primjeraka za po-
trebe svojih studenata?

Nastavnik ne smije umnoiti raunalni program bez odobrenja autora.
u Smije li nastavnik nainiti izbor elektronikih tekstova iz baza podataka
na koje je pretplaena knjinica (npr. konzorcijskim ugovorom) i poslati ih

studentima elektronikom potom?
Korisnik knjinice ovlaten je koristiti znatnije dijelove baza podataka za znanstveni rad i nastavu bez posebnog odobrenja proizvoaa. To ne ukljuuje distribuciju elektronikom potom pa za to proizvoa treba dati odobrenje licencijom, koje je esto ve navedeno uz ponudu naslova asopisa.
u Smiju li nastavnici ukljuiti u sustav za e-uenje, kao to je npr. Moodle,
radove svojih studenata?

Nastavnici smiju objaviti u sustavu Moodle radove svojih studenata samo uz
njihovo odobrenje. No, esto studenti sami ukljuuju svoje radove u taj sustav
u sklopu nastave.
u Smiju li nastavnici objaviti na internetu radove svojih studenata?
Nastavnici smiju na internetu objaviti radove svojih studenata samo uz njihovo

odobrenje.
u Mogu li se i pod kojim uvjetima slike i drugi sadraji iz digitalnih zbirki
ukljuivati u prezentacije za e-uenje?

Hrvatski zakon ne predvia ogranienje autorskih prava za potrebe e-uenja.

Zato u ustanovi o ijoj se grai radi treba provjeriti koja su njezina pravila koritenja, pa tako i to spominje li se koritenje za e-uenje. Pri koritenju sadraja
digitalnih zbirki treba voditi rauna o tome da se pravila koritenja mogu razlikovati od zbirke do zbirke.
u Smije li nastavnik snimiti televizijsku emisiju na videokasetu za potrebe
nastave?
Ne smije bez odobrenja organizacije za radiodifuziju.
Objavljivanje
u Ima li nakladnik nekog romana iskljuivo pravo izdavanja tog djela?
Nakladnik ima iskljuivo pravo izdavanja djela samo ako nakladnikim ugovorom nije drugaije ureeno. Bitni sastojak nakladnikog ugovora jest odredba o
trajanju prava izdavanja koje moe biti odreeno rokom, vezano uz iscrpljenje
naklade ili koju drugu injenicu. Dakle nakladnikim ugovorom moe biti i
drugaije ureeno. Na primjer nakladnik moe imati pravo samo na hrvatsko
izdanje.
u Treba li autor lanka sklopiti ugovor s nakladnikom asopisa?
Da, ali nakladniki ugovor o izdavanju lanaka, crtea i drugih autorskih priloga u dnevnom i periodinom tisku ili publikacijama, koji se zove mali nakladniki ugovor, ne mora biti sklopljen u pisanom obliku.
u Treba li korisnik u knjinici uvijek traiti odobrenje za reproduciranje
odreene slike iz nekog prirunika?

To ovisi o namjeni reproduciranja slike. Doputeno je reproduciranje na bilo
koji medij za privatno koritenje, ali za reproduciranje u komercijalne svrhe
potrebno je odobrenje autora uz odgovarajuu naknadu.
u esto se istiu prednosti tiska na zahtjev (print-on-demand) koji omo-
guuje sastavljanje prirunika i udbenika tako da naruitelj izbor iz ve

objavljenih autorskih djela objavi u jednom svesku u manjem broju primjeraka za potrebe nastave. Je li hrvatski zakon o autorskom pravu stvorio
uvjete za takav suvremen oblik nakladnitva?
Hrvatski zakon predvia objavljivanje odlomaka autorskih djela ili cjelovitih
autorskih djela bez posebnog odobrenja u obliku jedne zbirke za potrebe nastave i znanstvenog istraivanja. No digitalni tisak pretpostavlja postojanje matriPitanja i odgovori
159
ce u digitalnom obliku pa za digitalizaciju svakog tiskanog djela u zbirci ipak

treba traiti odobrenje autora. Autori djela sadranih u takvoj tiskanoj zbirci
imaju pravo na primjerenu naknadu za reproduciranje i distribuiranje.
u Student eli prikazati netom objavljen roman u studentskom asopisu.
Smije li to uiniti?
Student smije objaviti prikaz, a da ne trai odobrenje autora. U tekstu smije
navesti ulomke autorskog djela u mjeri opravdanoj svrhom s time da naznai
izvor i ime autora.
u Nakladnik eli objaviti davno rasprodano izdanje djela koje se jo nalazi
u fondu knjinice. Smije li u knjinici naruiti skeniranje cijele knjige?

Smije, ali odobrenje autora ili nositelja autorskog prava treba predoiti u knjinici, zato to je svrha reproduciranja komercijalna. Autor ima pravo i na naknadu.
u Knjinica namjerava objaviti davno rasprodano djelo. Treba li od autora
zatraiti doputenje?
Iako je djelo rasprodano, knjinica kao budui nakladnik djela treba ustanoviti
je li djelo zatieno i tko je nositelj prava. Za zatieno djelo knjinica mora traiti odobrenje autora ili drugog nositelja prava, koji ima pravo i na naknadu.
u Knjinica za Novu godinu objavljuje kalendar s motivima starih razgled-
nica iz svojeg fonda. Dijeli ga zaposlenicima, ali i prodaje po pristupanoj

cijeni. Je li na kalendaru dovoljno navesti podatak o zbirci iz koje razglednice potjeu?
Da, ali ako su autori poznati, uvijek mora navesti njihova imena.
u Knjinica naruuje izradbu suvenira kojima promie svoju djelatnost.
Na njima izmeu ostalog namjerava reproducirati zemljopisnu kartu iz fonda objavljenu u 19. stoljeu. Treba li ikoga pitati za odobrenje?
Zemljopisna karta iz 19. stoljea pripada u skupinu slobodnih djela i za njezino
objavljivanje nije potrebno odobrenje.
u Ima li knjinica pri digitalizaciji tiskanog djela i objavljivanju na webu
prednost pred nekim drugim izdavaem zato to digitalizira djelo iz svojeg

fonda?
Knjinica pri digitalizaciji djela iz svojeg fonda nema nakladniko pravo prvenstva.
u Knjinice esto prireuju izlobe knjiga. Smije li knjinica bez odobrenja
nakladnika u tiskanom katalogu izlobe objaviti slike knjiga koje izlae?

Organizatorima javnih izlobi doputeno je reproducirati autorsko djelo u katalozima i na plakatima pod uvjetom da se navedu izvor i autor. Vano je da se
reproducira u svrhu promidbe i da je opseg opravdan svrhom.
u Smije li knjinica prodavati tiskane reprodukcije slika i druge grae iz
svojeg fonda?
Knjinica smije prodavati reprodukcije digitaliziranih slika i dokumenata iz
svojeg fonda, ako nositelj prava da posebno odobrenje za digitalizaciju, za reproduciranje na papir i za prodaju.
Pitanja i odgovori
161
Literatura
Adamovi, J. et al. Hrvatsko pravo intelektualnog vlasnitva u svjetlu pristupa
Europskoj uniji. Zagreb : Narodne novine : DZIV, 2006.
Berne Convention for the Protection of Literary and Artistic Works, 1886.
Bernska konvencija za zatitu knjievnih i umjetnikih djela. // Narodne
novine 12(1993); 3(1999); 11(1999). Dostupno na: http://narodne-novine.
nn.hr/clanci/medunarodni/1993_10_12_27.html;
http://narodne-novine.
nn.hr/clanci/medunarodni/1999_03_3_18.html i http://narodne-novine.
nn.hr/clanci/medunarodni/1999_09_11_189.html
Bosch, S.; Promis, P. A.; Sugnet, C. Guide to licensing and acquiring electronic
information. Lanham : Scarecrow Press, 2005.
Boyle, J. Fencing off ideas : enclosure & the disappearance of the public domain. // Daedalus 131, 2 (Spring 2002), str. 13-25. Dostupno na: http://law.
duke.edu/boylesite/daedalus.pdf
Boyle, J. The public domain : enclosing the commons of the mind. New Haven ;
London : Yale University Press, cop. 2008. Dostupno na: http://thepublicdomain.org/thepublicdomain1.pdf
Boyle, J. Shamans, software, & spleens : law and the construction of the information society. Cambridge, Mass. ; London : Harvard University Press, 1996.
Dostupno na: http://books.google.hr/books/about/Shamans_Software_and_
Spleens.html?id=Fvrzk5uZO_QC&redir_esc=y
Brown, D. J.; Boulderstone, R. The impact of electronic publishing : the future
for publishers and librarians. Mnchen : K. G. Saur, 2008.
Bruwelheide, J. H. The copyright primer for librarians and educators. 2nd ed.
Chicago ; London : American Library Association ; Washington, D.C. : National Education Association, 1995.
A Century of science publishing : a collection of essays / edited by E. H. Fredriksson. Amsterdam : IOS Press, 2001.
Charter of Parma, 2003. Dostupno na: http://www.minervaeurope.org/structure/nrg/documents/charterparma031119final.htm
Commission Recommendation of 24 August 2006 on the digitisation and online
accessibility of cultural material and digital preservation. Brussels : Commission of the European Communities, 2006. Dostupno na: http://eur-lex.
europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:L:2006:236:0028:0030:EN:PDF
Literatura
163
Copyright in the knowledge economy : green paper. Brussels : Commission of

the European Communities, 2008. (COM (2008)466/3). Dostupno na: http://
ec.europa.eu/internal_market/copyright/docs/copyright-infso/greenpaper_
en.pdf
Council of Europe/EBLIDA Guidelines on Library Legislation and Policy in Europe. // Library legislation in Europe : discussion paper and country reports /
edited by Christine Bohrer. BadHonnef : Bock+Herchen, 2000. Dostupno na:
http://www.coe.int/t/dg4/cultureheritage/culture/resources/DECS_CULT_
POL_book(2000)1_EN.pdf
Crni, J. Ustavne odredbe o autorskom pravu. // Radovi Leksikografskoga zavoda Miroslav Krlea 10(2001), str. 51-61.
Curtius, E.R. Evropska knjievnost i latinsko srednjovjekovlje. Zagreb : Matica
hrvatska, 1971.
DG internal market and services working paper : first evaluation of Directive
EC 06/9/EC on the legal protection of databases. Brussels : Commission of
the European Communities, 2005. Dostupno na: http://ec.europa.eu/internal_market/copyright/docs/databases/evaluation_report_en.pdf
Directive harmonizing the term of protection of copyright and certain related
rights. (93/98/EEC). Official Journal of the European Communities L 290(24.
11. 1993), str. 9-13. Dostupno na: http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CELEX:31993L0098:EN:HTML
Directive of the European Parliament and the Council in respect of certain legal
aspects of services of the Information Society and in particular of the electronic commerce in the internal market. (2000/31/EC). // Official Journal L
178(17.7.2000), str.1-16. Dostupno na: http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/
LexUriServ.do?uri=OJ:L:2000:178:0001:0001:EN:PDF
Directive on the enforcement of intellectual property rights. (2004/48/EC). // Official Journal L 195(2.6.2004), str. 16-25. Dostupno na: http://eur-lex.europa.
eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:L:2004:195:0016:0025:en:PDF
Directive on the harmonisation of certain aspects of copyright and related rights
in the Information society. (2001/29/EC). // Official Journal L 167(22.06.2001),
str.10-19. Dostupno na: http://eurlex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?
uri=OJ:L:2001:167:0010:0019:EN:PDF
Directive on the legal protection of computer programs. (91/250/EEC). // Official Journal L122(17.5.1991), str. 42-46; Directive on the legal protection of
computer programs (2009/24/EC). // Official Journal L 111(5.5.2009), str. 1622. Dostupno na: http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=O
J:L:1991:122:0042:0046:EN:PDF
Directive on the legal protection of databases. (96/9/EC). // Official Journal
77(27. 3. 1996), str. 20-28. Dostupno na: http://europa.eu/legislation_summaries/internal_market/businesses/intellectual_property/l26028_en.htm
Directive 95/46/EC of the European Parliament and of the Council of 24 October 1995 on the protection of individuals with regard to the processing
of personal data and on the free movement of such data. // Official Journal L 281(23.11.1995), str. 31-50. Dostupno na: http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CELEX:31995L0046:EN:NOT
Directive on rental right and lending right and on certain rights related to
copyright in the field of intellectual property. (92/100/EEC). // Official Journal L346(27.11. 1992), str. 61-66. Dostupno na: http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CELEX:31992L0100:EN:NOT
Directive 2006/115/EC of the European Parliament and of the Council of 12 December 2006 on rental right and lending right and on certain rights related
to copyright in the field of intellectual property (codified version). // Official
Journal L 376(27.12.2006), str. 28-35. Dostupno na: http://eur-lex.europa.eu/
LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CELEX:32006L0115:EN:NOT
Directive on the resale right for the benefit of the author of an original work of art. (2001/84/EC). // Official Journal L 272(13.10. 2001), str.
32-36. Dostupno na: http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.
do?uri=CELEX:32001L0084:EN:NOT
European Parliament resolution of 27 September 2007 on i2010: towards a European digital library (2006/2040(INI)). Dostupno na: http://www.europarl.
europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//TEXT%20TA%20P6-TA-20070416%200%20DOC%20XML%20V0//EN
Fikeys Krmi, N. Razliite vrste software licenci. // Zbornik Hrvatskog drutva
za autorsko pravo 7(2006), str. 117-124.
Final report on digital preservation, orphan works, and out-of print works /
contributing authors Marco Ricolfi et al. (i2010: Digital libraries 03/06/2008).
Dostupno
na:
http://ec.europa.eu/information_society/activities/digital_libraries/doc/hleg/reports/copyright/copyright_subgroup_final_
report_26508-clean171.pdf
Frajtag, S. Pristup informacijama za slijepe u Hrvatskoj. // 7. okrugli stol o slobodnom pristupu informacijama, Zagreb, 10. prosinca 2007. : zbornik radova. Zagreb : Hrvatsko knjiniarsko drutvo, 2009. Str. 40-43.
Francon, A. Protection of artists moral rights and the Internet. // Internet and authors rights / ed. by Frdric Pollaud-Dulian. London : Sweet & Maxwell, 1999.
Friend, F. J. The application of the Zwolle principles to open access repository
and journal content, 2004. // Copyright management for scholarship / SURF.
Dostupno na: http://copyright.surf.nl/copyright/files/Zwolle_and_Open_
Access.pdf
Giavarra, E. Licensing digital resources : how to avoid legal pitfalls? Dostupno na: http://www.eblida.org/Activities/Publication/Licensing_digital_resources.pdf
Literatura
165
Ginsparg, P. Creating a global knowledge network. Dostupno na: http://people.

ccmr.cornell.edu/~ginsparg/blurb/pg01unesco.html
Gliha, I. Autorsko pravo : zbirka propisa : (prema stanju na dan 6. travnja 2000.).
Zagreb : Informator, 2000.
Gliha, I. Autorsko pravo u leksikografiji. // Radovi Leksikografskoga zavoda
Miroslav Krlea 10(2001), str. 63-65.
Gliha, I. Koritenje autorskih djela i izvedbi s osvrtom na one nastale u radnom
odnosu. // Zbornik Hrvatskog drutva za autorsko pravo 6(2005), str. 79-90.
Gliha, Igor. Prava na autorskim djelima nastalim u radnom odnosu i po
narudbi. // Informator 5566/5567 (2007), str. 1-20.
Gliha, I. Pravna zatita baza podataka. // Hrvatsko pravo intelektualnog
vlasnitva u svjetlu pristupa Europskoj uniji. Zagreb : Narodne novine :
Dravni zavod za intelektualno vlasnitvo, 2006. Str. 93-114.
Gliha, I. Zakon o autorskom i srodnim pravima. Zagreb : Narodne novine, 2004.
Goldschmidt, E. P. Medieval texts and their first appearance in print. London :
Bibliographical Society, 1943.
Gowers review of intellectual property (2006). Dostupno na: http://www.official-documents.gov.uk/document/other/0118404830/0118404830.pdf
Green Paper Copyright in the knowledge economy COM(2008) 466/3, 2008.
Dostupno na: http://ec.europa.eu/internal_market/copyright/docs/copyright-infso/greenpaper_en.pdf
Hackett, T. Libraries in the digital age : minimum copyright provisions. // 74th
IFLA General Conference and Council, 10-14 August 2008, Qubec. Dostupno na: http://ifla.queenslibrary.org/IV/ifla74/papers/161-Hackett-en.pdf
Harnad, S. Implementing peer review on the Net : scientific quality control in
scholarly electronic journals. Dostupno na: http://cogprints.org/1692/1/harnad96.peer.review.html
Harris, L. E. Licensing digital content : a practical guide for librarians. Chicago
; London: American Library Association, 2002.
Henneberg, I. Autorsko pravo. 2. izmijenjeno i dopunjeno izd. Zagreb : Informator, 2001.
Henneberg, I. Autorsko pravo u enciklopedikom radu. // Radovi Leksikografskoga zavoda Miroslav Krlea 10(2001), str. 67-70.
Henneberg, I. Nazivlje u autorskom pravu. // Zbornik Hrvatskog drutva za
autorsko pravo 1(2000), str. 5-13.
Henneberg, I. Novi Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima. // V.
meunarodno savjetovanje o autorskom pravu i srodnim pravima, Zagreb,
27. studenog 2003. Zagreb : Hrvatsko drutvo za autorsko pravo, 2003. Str.
1-8. /Umnoen rukopis/.
Henneberg, I. Pravni aspekti knjinine djelatnosti : izlaganje na Okruglom stolu Knjiga i knjinice u osvit 3. tisuljea problemi, prioriteti, smjerokazi,
rjeenja. Neobjavljen rukopis. 3 str.
Henneberg, I. Utjecaj teorija o pravnoj naravi autorskog prava na zakonodavstva o autorskom pravu s posebnim osvrtom na hrvatsko zakonodavstvo.
// Zbornik Hrvatskog drutva za autorsko pravo 5(2004), str. 1-11.
Hielmcrone, H. von. Electronic publication : problems of archiving and access
to archived information: legal deposit, data protection and related topics.
// 74th IFLA General Conference and Council, Qubec, 2008. Dostupno na:
http://www.ifla.org/IV/ifla74/index.htm/087-Hielmcrone-en.pdf
Hoffmann, G. MacCord. Copyright in cyberspace. New York ; London : NealSchuman, cop. 2001.
Horvat, A. Knjinice izmeu zakonskih propisa i vlastite inicijative. // 4. seminar
Arhivi, knjinice, muzeji : zbornik radova. Zagreb : Hrvatsko knjiniarsko
drutvo, 2001. Str. 23-30.
Horvat, A. Knjinini katalog i autorstvo. Rijeka : Benja, 1995.
Horvat, A. Libraries as protectors of copyright and providers of free access to
information. // Round Table Meeting eCulture : the European perspective cultural policy, creative industries, information lag / edited by Sanjin Dragojevi
et al. Zagreb : Institute for International Relations, 2005. Str. 123-129.
HRN ISO 1086:2001 Informacije i dokumentacija - Naslovni listovi knjiga (ISO
1086:1991).
Hugenholtz, P. Berndt; Okediji, R. L. Conceiving an international instrument
on limitations and exceptions to copyright : final report : a study sponsored
by the Open Society Institute, 2008. Dostupno na: http://www.ivir.nl/publications/hugenholtz/limitations_exceptions_copyright.pdf
IFLA CLM Background paper on public lending right, April 2005. Dostupno
na: http://www.ifla.org/III/clm/p1/PublicLendingRight-Backgr.htm
IFLA CLM Licensing principles. Dostupno na: http://www.ifla.org/V/ebpb/
copy.htm#7
IFLA CLM Limitations and exceptions to copyright and neighbouring rights
in the digital environment : an international library perspective (2004).
Dostupno na: http://archive.ifla.org/III/clm/p1/ilp.htm
The IFLA Position on copyright in the digital environment (2000). Dostupno
na: http://www.ifla.org/III/clm/p1/pos-dig.htm
The IFLA Position on the Geneva Declaration on the future of WIPO (2004).
Dostupno na: http://archive.ifla.org/III/clm-GenevaDeclaration2004.html
The IFLA Position on public lending right. Dostupno na: http://www.ifla.org/
III/clm/p1/PublicLendingRigh.htm
Literatura
167
eIFL&IFLA& Library Copyright Alliance Statement of principles on copyright

exceptions and limitations for libraries and archives (2009). Dostupno na:
http://www.eifl.net/statement-principles-copyright-exceptions-and-limi
Intellectual property: Commission adopts forward-looking package. Dostupno
na: http://europa.eu/rapid/pressReleasesAction.do?reference=IP/08/1156&f
ormat=HTML
Intellectual Property Watch. Dostupno na: http://www.ip-watch.org/
International convention for the protection of performers, producers of phonograms and broadcasting organizations, 1961. Meunarodna konvencija
za zatitu umjetnika izvoaa, proizvoaa fonograma i organizacija za
radiodifuziju, tzv. Rimska konvencija. // Narodne novine. Meunarodni
ugovori 12(1999). Dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/medunarodni/
default.aspx
Internet and authors rights / ed. by Frdric Pollaud-Dulian. London : Sweet
& Maxwell, 1999.
Jacobsen, Grethe. Webarchiving internationally: interoperability in the future?
// 73rd IFLA General Conference and Council, Durban, 2007. Dostupno na:
http://ifla.queenslibrary.org/IV/ifla73/papers/073-Jacobsen-en.pdf
JISC legal information. Dostupno na: http://www.jisclegal.ac.uk/newsletter.
html
Joint IFLA/IPA statement on freedom of expression on the Internet. Dostupno
na: http://www.ifla.org/V/press/ifla-ipaf03.htm
Kazneni zakon. // Narodne novine 110(1997); Zakon o izmjenama i dopunama
Kaznenog zakona. // Narodne novine 152(2008). Dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1997_10_110_1668.html i http://narodnenovine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1997_10_110_1669.html
Kernochan, John Marshall : /In memoriam/. // New York Times (11/3/2007), str.
11.
King, E. British Library digitisation : access and copyright. // 74th IFLA General
Conference and Council, 10-14 August 2008, Qubec. Dostupno na: http://
archive.ifla.org/IV/ifla74/papers/139-King-en.pdf
Lewinski, Silke von. Certain legal problems related to the making available
of literary and artistic works and other protected subject matter through
digital networks. // Zbornik Hrvatskog drutva za autorsko pravo 6(2005),
str. 91-110.
Lewinski, Silke von. Reflections on the functions and the functioning of collecting societies. // Zbornik Hrvatskog drutva za autorsko pravo 6(2005), str.
127-142.
Lewinski, Silke von. Works created under an employment contract. // Zbornik
Hrvatskog drutva za autorsko pravo 5(2004), str. 113-125.
Licensing models. Dostupno na: http://www.licensingmodels.com

Lund principles, 2001. Dostupno na: ftp://ftp.cordis.europa.eu/pub/ist/docs/
digicult/lund_principles-en.pdf
McKiernan, G. Open access and retrieval : liberating the scholarly literature.
// E-serials collection management / Fowler, D.C., ed. New York : The Haworth Press, 2004. Str. 197-220.
Managing digital rights : a practitioners guide. 1st publ. London : Facet Publishing, 2005.
Marett, P. Information law in practice. 2nd ed. Aldershot, Hants. : Ashgate,
2002.
Matanovac, R. Perspektiva razvoja pravnog okvira za kolektivno ostvarivanje
autorskog i srodnih prava u svjetlu pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji kao otvoreno pitanje. // Zbornik Hrvatskog drutva za autorsko
pravo 8(2007), str. 1-9.
Matanovac, R. Pravo na naknadu za reproduciranje za privatno ili drugo vlastito koritenje u zakonodavstvu, praksi i pravnoj znanosti odabranih drava.
// Zbornik Hrvatskog drutva za autorsko pravo 7(2006), str. 145-178.
Memorandum of understanding on diligent search guidelines for orphan
works. Dostupno na: http://ec.europa.eu/information_society/activities/
digital_libraries/doc/hleg/orphan/mou.pdf
Memorandum on the application and implementation of European Directive
92/100/EEC from a Belgian and European legal perspective. Dostupno na:
http://www.plrinternational.com/established/plradministrators/Belgiummemorandum.pdf
Minow, M; Lipinski, T. A. The librarys legal answer book. Chicago : American
Library Association, 2003.
Model agreement for a licence on digitisation of out of print works. Dostupno
na: http://ec.europa.eu/information_society/activities/digital_libraries/doc/
hleg/reports/copyright/annex_model_en.pdf
Modruan-Ranogajec, . Nova sadrajna ogranienja autorskog prava. //
Zbornik Hrvatskog drutva za autorsko pravo 6(2005), str. 11-126.
Modruan-Ranogajec, . Umnoavanje autorskih djela fotokopiranjem u svrhu
osobnog usavravanja. // Zbornik Hrvatskog drutva za autorsko pravo
1(2000), str. 173-184.
Monotti, A. with S. Ricketson. Universities and intellectual property : ownership and exploitation. Oxford : Oxford University Press, 2003.
Mueller, H. The Subito case in Germany : implications for libraries. // 72nd
IFLA General Conference and Council, 20-24 August 2006, Seoul. Dostupno
na: http://archive.ifla.org/IV/ifla72/papers/089-Mueller-en.pdf
Literatura
169
Murray, L. J. Protecting ourselves to death : Canada, copyright, and the Internet. // First Monday. Dostupno na: http://www.firstmonday.org/issues/
issue9_10/murray/index.html
Nacionalna strategija razvoja sustava intelektualnog vlasnitva RH : 2005-2010.
Zagreb : DZIV, 2005. Dostupno na: http://www.dziv.hr/files/File/strategija/
Strategija_IV.pdf
Nacionalni program digitalizacije arhivske, knjinine i muzejske grae. Zagreb : Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. Dostupno na: http://daz.
hr/bastina
Narodna knjinica: IFLA-ine i UNESCO-ove smjernice za razvoj slubi i usluga. Zagreb : HKD, 2003. Odlomak 2.3.3.
Netanel, N. W. Copyrights paradox. Oxford : Oxford University Press, 2008.
Nicholson, D. R. What has copyright got to do with newspapers? : a South
African perspective. // 69th IFLA General Conference and Council, 1-9 August 2003, Berlin. Dostupno na: http://archive.ifla.org/IV/ifla69/papers/059eNicholson.pdf
Open access : opportunities and challenges : a handbook. Brussels : European
Commission, Directorate General for Research, Science, Economy and Society, 2008.
Oppenheim, Ch. The legal and regulatory environment for electronic information. 3rd ed. Tetbury : Infonortics, cop. 1999. Str. 66-67.
Oppenheim, Ch. Newspaper copyright development: EU and UK perspective. // 69th IFLA General Conference and Council, 1-9 August 2003, Berlin.
Dostupno na: http://archive.ifla.org/IV/ifla69/papers/022e-Oppenheim.pdf
Padley, P. Digital copyright. 2nd. ed. London : Facet Publishing, 2007.
Panian, . Englesko-hrvatski informatiki enciklopedijski rjenik. Zagreb : Europapress holding, 2005.
Peck, R. S. Libraries, the First Amendment and cyberspace : what you need to
know. Chicago ; London : American Library Association, 2000.
Pravilnik o strunim mjerilima i postupku izdavanja odobrenja za obavljanje
djelatnosti kolektivnog ostvarivanja prava i o naknadama za rad Vijea
strunjaka. // Narodne novine 72(2004). Dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2004_06_72_1469.html
Pravni leksikon / glavni urednik Vladimir Pezo. Zagreb : Leksikografski zavod
Miroslav Krlea, 2007.
Response from EBLIDA to the European Commissions Green Paper Copyright
in the knowledge economy COM(2008) 466/3. Dostupno na: http://www.
luxcommons.lu/wp-content/uploads/2008/12/eblida_response_green-paper-copyright.pdf
Roos, J.W. Libraries for the blind as accessible content publishers : copyright
and related issues. // Library Trends 55, 4(Spring 2007). Dostupno na: http://
www.highbeam.com/doc/1P3-1289470951.html
Schulze, Gernot. Meine Rechte als Urheber. 5. aktualisierte Aufl. Mnchen :
Deutscher Taschenbuch Verlag, 2004.
Sell, Susan K. Private power, public law : the globalization of intellectual property rights. Cambridge : Cambridge University Press, 2003.
Stallman, R. Science must push copyright aside. Dostupno na: http://www.
gnu.org/philosophy/fsfs/rms-essays.pdf
Standler, Ronald B. Moral rights of authors in the USA, 1998.
Dostupno na: http://www.rbs2.com/moral.pdf
Staying legal : a guide to issues and practice affecting the library, information
and publishing sectors / edited by Chris Armstrong and Laurence W. Bebbington. 2nd ed. London : Facet Publishing, 2004.
Stilin, Vesna. Pravo javne posudbe. // Zbornik Hrvatskog drutva za autorsko
pravo 7(2006), str. 125-143.
Sullivan, Judith. Study on copyright limitations and exceptions for the visually
impaired. Prepared for the WIPO Standing Committee on Copyright and
Related Rights, 15th session, Geneva, September 11 to 13, 2006 (SCCR/15/7).
Dostupno na: http://www.wipo.int/meetings/en/html.jsp?file=/redocs/
mdocs/copyright/en/sccr_15/sccr_15_7.html
Taylor, A.; Mosher, F. J. The bibliographical history of anonyms and pseudonyms. Chicago : Chicago University Press, 1951.
Ugovor o autorskom pravu Svjetske organizacije za intelektualno vlasnitvo;
Ugovor o izvedbama i fonogramima Svjetske organizacije za intelektualno vlasnitvo. Zagreb : Dravni zavod za intelektualno vlasnitvo, 2000. I:
Ugovor o autorskom pravu Svjetske organizacije za intelektualno vlasnitvo
(WIPO), 1996. // Narodne novine. Meunarodni ugovori 6(2000). Dostupno
na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/2000_05_6_65.html i
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/2000_05_6_64.html
Urheberrecht im Alltag / herausgegeben von Valie Djordjevic et al. 2. Aufl.
Bonn : Bundeszentrale fr politische Bildung, 2008.
The value of copyright exceptions and limitations in the Information Society :
panel. Dostupno na: http://a2k3.org/2008/09/the-value-of-copyright-exceptions-and-limitations-in-the-information-society/
Vukmir, M; uk, I. Novi modeli iskoritavanja autorskog djela. // Zbornik
Hrvatskog drutva za autorsko pravo 6(2005), str. 95-116.
WIPO development agenda meeting breaks down over chairs text. // BRIDGES: weekly trade news digest 10, 24 (5 July 2006). Dostupno na: http://www.
ictsd.org/weekly/06-07-05/story1.htm
Literatura
171
Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima. // Narodne novine 167(2003);

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o autorskom pravu i srodnim
pravima. // Narodne novine 79(2007). Dostupno na: http://narodne-novine.
nn.hr/clanci/sluzbeni/2003_10_167_2399.html i http://narodne-novine.nn.hr/
clanci/sluzbeni/2007_07_79_2491.html
Zakon o elektronikim komunikacijama. // Narodne novine 73(2008). Dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_06_73_2420.html
Zakon o elektronikim medijima. // Narodne novine 122(2003); 79(2007);
32(2008); Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o elektronikim medijima. // Narodne novine 65(2009). Dostupno na: http://narodne-novine.
nn.hr/clanci/sluzbeni/2003_07_122_1729.html;
http://narodne-novine.
nn.hr/clanci/sluzbeni/2007_07_79_2493.html; http://narodne-novine.nn.hr/
clanci/sluzbeni/2008_03_32_1032.html; http://narodne-novine.nn.hr/clanci/
sluzbeni/2009_06_65_1460.html
Zakon o elektronikoj trgovini. // Narodne novine 173(2003); Zakon o
izmjenama i dopunama Zakona o elektronikoj trgovini. // Narodne
novine 67(2008). Dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/
sluzbeni/2003_10_173_2504.html i http://narodne-novine.nn.hr/clanci/
Zakon o industrijskom dizajnu. // Narodne novine 173(2003); Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o industrijskom dizajnu. // Narodne novine 76(2007).
Dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_06_67_2228.
html i http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2007_07_76_2411.html
Zakon o kaznenom postupku. // Narodne novine 152(2008); Zakon o
izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku. // Narodne
Zakon o knjinicama. // Narodne novine 105(1997); 5(1998); 104(2000);
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o knjinicama. // Narodne
sluzbeni/1997_10_105_1616.html;
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1998_01_5_66.html;
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/
Zakon o obveznim odnosima. // Narodne novine 35(2005). Dostupno na: http://
narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2005_03_35_707.html
Zakon o potvrivanju Konvencije o kibernetikom kriminalu. // Narodne
novine. Meunarodni ugovori 9(2009). Dostupno na: http://narodne-novine.
nn.hr/clanci/medunarodni/2002_07_9_119.html
Zakon o zatiti osobnih podataka. // Narodne novine 103(2003); Zakon o dopunama Zakona o zatiti osobnih podataka. // Narodne novine 118(2006);
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zatiti osobnih podataka. //
Narodne novine 41(2008). Dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/
clanci/sluzbeni/2003_06_103_1364.html; http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2006_11_118_2616.html i http://narodne-novine.nn.hr/clanci/
Zakon o zatiti trinog natjecanja. // Narodne novine 122(2003); 79(2009). Dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2003_07_122_1730.html
i http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_07_79_1877.html
Zakon o igu. // Narodne novine 173(2003). Dostupno na: http://narodnenovine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2003_10_173_2495.html
Zato je licenciranje vano? : [vodi BSA o licenciranju]. [S. l.] : Business Software Alliance, [iza 2003].
ivkovi, D. Elektronika knjiga. Zagreb: Multigraf, 2001.
Literatura
173
Summary
Libraries and Copyright
Contemporary libraries are seen as educational, cultural and information
institutions that contribute to the growth of knowledge and democracy in a society. Their main task is to provide free access to information resources for their
users who need information in their work, learning or recreation. Libraries support the development of active citizens and help individuals to form their opinion on a variety of topics. They offer equity in access to all categories of citizens
and have to provide varied and diverse information which can be accessed and
used by various means. The word information as used here is to be understood
in its generic meaning encompassing all kinds of library materials and information resources, including works with copyrights. Authors rights to exploit his/her
work and be rewarded for it has been guaranteed in Croatia and in some other
countries by the Constitution. This means that the authors rights belong among
the basic rights guaranteed to an individual and that this right is equal to the right of freedom of expression. Therefore, it is imperative that a proper balance is
maintained in society between the rights of authors and the rights of individuals
to obtain free access to the information they need.
In the last few decades the interests of authors and right holders to protect
their works has been strengthened and the copyright term extended. Strengthening of copyright legislation has been supported by the developed countries, since intellectual property has become a central feature of their economy. It has been
claimed that one-quarter of the United States total exports rely on intellectual
property rights. Intellectual property contributes to the international trade and
has, since 1994, been regulated by an important international agreement known
by its English acronym TRIPS (Trade-Related Aspects of Intellectual Property Rights). However, developing countries complain that the present strict copyright
legislation harms their ability for further development. The issue has recently
been brought to the World Intellectual Property Organization (WIPO) and WIPO
has initiated a new Development Agenda programme, which should take care
of the needs of the developing countries. Together with other non-governmental
organizations and consumer groups IFLA is lobbying in WIPO for the adoption
Summary
175
of an international set of exceptions and limitations for libraries which would

allow libraries throughout the world to take care of the needs of their users.
Apart from TRIPS there is a number of international conventions which regulate
the field of intellectual property including the Berne Convention for the Protection of Literary and Art Works, the Universal Copyright Convention and the
Rome Convention. The WIPO Copyright Treaty and WIPO Performances and
Phonograme Treaty, known as the Internet treaties, are of special significance
for digital works. The EU Directive on the harmonization of certain aspects of
copyright and neighbouring rights in the Information Society and other EU Directives which guide the national copyright legislation of European countries
have been introduced and described in brief.
A short outline of the development of copyright since its inception in the
18th century till the present time has been provided. The main arguments for
its introduction have been brought up and it has been emphasized that in spite
of the great changes in the way intellectual works have been created, produced
and distributed in the last few decades, the same arguments to justify copyright
have been used up to the present. Copyright has been introduced as an enticement to authors which would encourage them to create new works. Following
the technological changes in the production, distribution and use of intellectual property legislation has also been changing. The invention of phonograph,
gramophone, cinema, radio and television, photocopiers, microfilm readers, and
computers have instigated adaptations and changes in copyright legislation and
the introduction of new neighbouring and other rights such as rights of performers, database producers, phonograph producers, and rights of organizations
for radiodiffusion.
An authors work has been explained as an intellectual creation characterized by its originality and subjectivity. Originality pertains only to the form
of the work and not to its idea or topic, which does not have to be original. The
work should be an original expression of its author and not the imitation of another person s work. The work does not need to have an artistic or literary value to
be protected by copyright legislation. Examples of various types of works which
can be protected according to the Croatian Copyright and Neighbouring Rights
Act (2003) are enumerated and works which do not obtain protection, such as
daily news, official publications and folk tales are mentioned. The concept of
domaine public payant has been described. It has been emphasized that original
and distinct titles of works have also been protected.
The following chapter deals with an authors rights which are classified
as moral (personal) and economic rights. Moral rights are characteristic of the
continental law system and comprise the right of disclosure, the right of attribution, the right of integrity and the right to withdraw or retract. Economic rights
encompass an authors right to allow the reproduction, distribution, rental, communication to the public, making available to the public and adaptation of his/
her work for which s/he is entitled to remuneration. Neighbouring rights include
the rights of performers, the rights of database producers, the rights of producers
of sound and video recordings, and the rights of radio diffusion organizations
on their programmes. Publishers have rights on their editions. When an authors
work is published a contract is signed between the publisher and the author.
Examples of such contracts have been provided. The issue of copyright holders
of works for hire has also been dealt with.
Exceptions and limitations to copyright are dealt with in the next chapter. The three-step test of the Berne Convention is said to offer a common basis
upon which national copyright laws can develop their own sets of exceptions
and limitations. The Croatian Copyright Act has been modelled according to the
EU Directive on the harmonization of certain aspects of copyright and related
rights in the Information society, but not all exemptions offered by the Directive
have been adopted. Exceptions and limitations included in the Act, which are of
interest for libraries and library users, include citation, private use, informing the
public, a provision for persons with disabilities, a provision for posters and catalogues of exhibitions and auctions, a provision for libraries, archives and similar
institutions and provisions concerning technological protection measures.
Collective societies which represent authors, performers, etc. and help
them realize their rights, have been described. Collective societies established
in Croatia have been identified and their work described in brief. Various kinds
of licences (click-on, shrink-wrap, volume, access, site, general public and creative commons) and licence agreements (licence to publish agreement) have been
explained. The contribution of EBLIDA in helping librarians understand and
handle licences has been acknowleged and the establishment of ECUP described.
A separate chapter deals with the public lending right (PLR). The concept
of PLR has been introduced in the Croatian Copyright Act, but has not yet been
implemented in libraries. The different systems of PLR applied in various countries have been described and the pro and contra arguments given. IFLA position
on PLR has been introduced.
Libraries collect special types of material such as printed and recorded
music, films, computer software, and databases. Basic copyright guidelines for
librarians have been given.
Summary
177
Digitisation is the topic of a separate chapter. It has been explained that

digitisation is a process which consists of both reproduction and communication
to the public. Cases in which libraries do not have to ask for authors permission,
such as private use and preservation have been described. It has been shown that
digitisation may also be allowed by licencing. The process of digitisation of library material has been explained step by step. Experience of libraries abroad in
the digitisation of newspapers and journals has been described. Orphan works
and out-of-print works are said to require a diligent search for the right holders.
E-reserves as a special type of collections used by universities have been described and guidance on how to secure copyright clearance has been provided.
The issue of copyright on the Web has been raised. It has been stated that
the right of communication to the public includes the authors right to display his/
her work on a website. Linking, deep linking, inline linking, and framing have
been described as acts that might cause copyright infringement. Conditions under which trademarks, logos and labels can be used as links have been identified.
Rights to photographic works and images have been discussed. Advice on how
to use the images of bookcovers and bookjackets for the librarys website has been
given. Guidance has been provided regarding the use of screenshots in promoting
library services or in e-learning and general instructions regarding the protection of works on the web have been given.Web 2.0 services often apply Creative
Commons licences. E-learning has been discussed because it includes the acts of
reproduction, adaptation, distribution and communication to the public.
Changes in legal deposit legislation starting in the nineties and related to
the digital works and the use of technologically protected electronic publications
in depositary libraries have also been discussed. It has been said that the harvesting of an Internet space has raised new issues related to copyright. A great
number of personal data appearing on the Internet is likely to incite changes
in the personal data protection legislation. Open access has been discussed, its
historical development outlined and recent international initiatives supporting
OA described. Initiatives in Croatia, such as making available all Croatian journals supported by the Ministry of Education and Science freely on the Web, have
been mentioned. Copyright in works deposited in repositories of universities
and research institutes has been explained and the practice in Croatian universities described. An example of an authors permisssion to have his/her dissertation deposited in a university repository has been added.
The last part of the book provides questions and answers that would
hopefully allow librarians to obtain quick answers to FAQ.
Kazalo
Brojevi stranica navedeni kurzivom odnose se na pitanja i odgovore.
adaptacija djela v. prerada

agencija za novinsko licenciranje 99
amblem 114
anagram 28
angloameriko pravo 32
anonimnost 16, 27, 33
antologije 26, 31
apelativ 28
arhitekti 31
arhivi 96, 101, 104, 106
- elektronikih radova 131, 132-134
- internetski v. internetski arhiv
artoteke 75
audiovizualna djela 19, 20, 22, 25, 38,
44, 59, 79, 83-84, 102, 108, 118
audiovizualna graa 79-84, 102,
156-157
autor
- ime 27, 28, 33, 116, 119
- pseudonim 27
- dijaloga 83
Autorska komora (SAD) 109
autorska prava 31-46
- druga 39-41
- imovinska 18, 23, 31, 34-39, 42, 108,
116
- iznimke v. iznimke i ogranienja
autorskog prava
- moralna 18, 23, 31, 32-34, 42, 80, 108
- ogranienja v. iznimke i ogranienja
autorskog prava
- povreda 111, 118, 120
- sankcije za povredu 18-19
- trajanje 18, 85
- zatita 14, 15
autorsko djelo 25-29, 135-138
- arhitektonsko 25
- audiovizualno v. audiovizualna djela
- dramsko 25
- dramsko-glazbeno 25
- filmsko v. audiovizualna djela
- fotografsko v. fotografska djela
- glazbeno v. glazbena djela
- govorno 25
- industrijskog dizajna 25
- kartografsko v. kartografska djela
- kazalino 19, 25, 38
- kinematografsko 25
- koreografsko 25
- likovno v. likovna djela
- na internetu 34
- naslov 29
- neobjavljeno 28, 48, 103
- pantomimsko 25
- pisano 25
- primijenjene umjetnosti 25
- raunalni program 90
- registracija 31, 125
- rok zatite 18, 19, 20, 29, 31, 33, 47,
49, 80, 84
- sastavljeno 26
- slobodno 28, 31
- stvoreno prema narudbi 42-46
- stvoreno u radnom odnosu 42-46, 91
- za koje nije pronaen autor 101-105
Kazalo
179
- zatieno 25, 116, 119, 122

autorstvo 27
- v. i pravo na priznanje a.
Barrie, James 31
baze podataka 21, 27, 52, 55, 57, 85-88,
119, 122, 147-150
Bernska konvencija za zatitu
knjievnih i umjetnikih djela 19, 20,
21, 22, 23, 32, 47, 49, 81, 89, 128
- Berlinska revizija 83
bibliografije 28
- nacionalne 104, 125
bilten prinova 55, 57
blog 120, 121
bloger 121
Book Rights Registry v. Registar
knjinih prava
Britanska knjinica 98-99, 108
Budimpetanska inicijativa za otvoreni
pristup 132
Carski patent o zatiti knjievnog i
umjetnikog vlasnitva 17
CD 25, 34, 40, 51, 53, 80, 81, 88
- piratiran 19
CD-ROM 65, 66
cenzura 125
chat 122
citiranje 16, 33, 49-51, 122, 132, 138-140
clipart 115
copyleft 66
Creative Commons v. licencija
Creative Commons
crtai 31, 83
asopisi 98, 114
- elektroniki 131
- znanstveni 50, 131
itanke 26, 31, 52
lanci 25
DAISY (standard) 54
depozitarne knjinice v. depozitarne
ustanove
depozitarne ustanove 125, 128
digitalizacija 15, 34, 38, 52, 54, 93-110,
122
- asopisa i novina 97-100
- rasprodanih izdanja 105-108
digitaliziranje v. digitalizacija
Direktiva o harmonizaciji nekih
aspekata autorskog prava i srodnih
prava u informacijskom drutvu 2324, 48, 49, 63, 93, 122
Direktiva o harmonizaciji roka zatite
24
Direktiva o pravu iznajmljivanja i
pravu javne posudbe 24, 74, 75, 76,
81
Direktiva o pravu slijeenja 24
Direktiva o provedbi prava
intelektualnog vlasnitva 24
Direktiva o pravnoj zatiti baza
podataka 24, 85
Direktiva o zakonskoj zatiti
raunalnih programa 24, 89
distribucija 18
- pravo v. pravo distribucije
Djeja bolnica Great Ormond Street 31
djelo, v. i autorsko djelo
- narodne knjievnosti 28
- nezatieno 95, 115
- rasprodano 105-108, 127
- za koje nije pronaen autor ili
nositelj prava 101-105
dnevne novosti 28
dnevnici 103, 121
doktorati 45
domaine public payant 29
dramatizacija v. prerada
drutvene mree v. web 2.0
Drutvo autora, skladatelja i glazbenih
nakladnika (SACEM) 59
Drutvo hrvatskih filmskih redatelja

61
Drutvo hrvatskih knjievnika 61
Dravni zavod za intelektualno
vlasnitvo 60, 61, 74, 104-105, 114
DVD v. videodisk
EBLIDA 69, 80
- Smjernice za knjinino zakonodavstvo i
politiku u Europi 11, 125, 126
ECUP 69
eIFL 69, 134
ekranizacija v. prerada
elektronika graa
- obvezni primjerak 126
elektronika pota 116, 118
Emerald (nakladnik) 94
enciklopedije 27, 46, 66
e-portfoliji 121
etiketa 114
e-uenje 118, 122-123
Europska digitalna knjinica 93, 103,
104
Europska komisija 69, 74, 80, 96, 101,
105, 106, 108
Europski parlament 11
- Rezolucija i2010: prema Europskoj
digitalnoj knjinici 93
e-zbirke 109-110
Facebook 120
fair use 112, 117
film v. audiovizualna djela
Flickr 120
fonogramska godina 20, 80
forum 122
fotografi 31, 74
fotografije v. fotografska djela
fotografska djela 25, 44, 55, 97, 98, 102,
115-116, 118, 120, 121
fotokopiranje 15, 18, 38, 40, 52, 61
freeware 115
galerije 41
glazba, ambijentalna 80
glazbena djela 19, 25, 26, 44, 79-83, 102,
108, 127
glazbenici 60
Google v. Google Book Search
Google Book Search 109
govori, javni 55
grafiari 31
grafike mape 74
grafiki prikazi 115, 118
hemeroteka 88
HERON (tvrtka) 123
hrestomatije 26, 31
HDS-ZAMP (udruga) 60, 80
Hrvatska diskografska udruga (HDU)
v. ZAPRAF
Hrvatska knjinica za slijepe 53
Hrvatska udruga za zatitu izvoakih
prava v. HUZIP
Hrvatski zavod za normizaciju 28
Hrvatsko drutvo skladatelja-Zatita
autorskih muzikih prava v. HDSZAMP (udruga)
HUZIP (udruga) 60-61
IFLA 11, 21, 80, 134
- Izjava o autorskom pravu u digitalnoj
sredini 93
- Izjava o otvorenom pristupu
znanstvenoj literaturi i dokumentaciji
133
- Miljenje o pravu javne posudbe 76
- Odbor za autorsko pravo i druga
pravna pitanja (CLM) 48, 63
ime (proizvoda ili usluge) 114
industrijski dizajn 12
industrijski dizajneri 31
industrijsko vlasnitvo 12, 63, 114
informacija 11
informiranje javnosti 55
inicijali 28
Kazalo
181
Institut Max Planck

- Berlinska deklaracija 132
intelektualno vlasnitvo 12, 13, 22, 31,
33, 42
- zatita 20
internetski arhiv 128, 129
internetski ugovori 21
intranet 53, 88, 100, 108, 122
izdava v. nakladnik
izdavanje 34
Izjava iz Bethesde o otvorenom pristupu
132
izlobe 117
iznajmljivanje v. pravo iznajmljivanja
iznimke i ogranienja autorskog prava
21, 23, 38, 47-57
- informiranje javnosti 55
- katalozi izlobi i drabi 55
- plakati izlobi i drabi 55
- privatno koritenje 51-52
- u korist knjinica 52, 94
- za nastavu i uenje na daljinu 21,
52-53
- za potrebe invalidnih osoba 21, 53-55
- za znanstveno istraivanje 52-53
izvoai 26
- prava 18, 22, 33, 41, 60,74, 80, 102
javna posudba 73-77, 85, 90
- naknada 40, 41, 56, 81, 84
javno izlaganje
- pravo 41, 56-57
javno izvoenje 38, 39, 51, 145-146
javnost 51
Jensen, Thit 74
JISC v. Zajedniki odbor za
informacijske sustave
kabelski operateri 81-82
kartografi 31
kartografska djela 25, 97
kartografska graa 52, 94
katalog 28
- izlobe
- knjiga na prodaju 104
- knjinini 85, 104, 114, 117
kazneno djelo 50
kipari 31
knjige 25, 34
koautori 26, 83, 84
koncerti 39
kontinentalnoeuropsko pravo 32
Konvencija o ustanovljenju Svjetske
organizacije za intelektualno
vlasnitvo 19, 20
konvencije 28
koreografi 31
korice v. omot
korisnici
- baze podataka 87
- elektronike grae 69-70
- ovlateni 107
- raunalnog programa 90
kulturna batina 129
kulturno dobro 125
legenda 114
leksikografska djela 46
leksikoni 27
Lessig, Lawrence 67, 134
Lexis Nexis (baza podataka) 45
Library Copyright Alliance 134
libreto 26
licencije
- bjanko 83
- click-on 64-65
- click-wrap v. licencije, shrink-wrap
- Creative Commons 67, 119, 120, 134
- General Public License 66, 67
- istodobne 66
- koliinske 65
- lokacijske 66
- NESLi2 95
- po mjestu 66
- pojedinane 65
- pristupne 66
- proirene kolektivne 101
- s krajnjim korisnikom 65, 66
- Science Commons 68
- shrink-wrap 64-65, 115
- skupne 107
- udruga za kolektivno ostvarivanje
prava 61
- za raunalne programe 90
licenciranje 62-72, 106, 116
likovna graa 57
likovna djela 25, 26, 33, 40, 44, 55, 115
logotip 113-114
mecenatstvo 15
meuknjinina posudba 71-72,
146-147
Meunarodna federacija udruga
za kolektivno ostvarivanje prava
(IFRRO) 61
Meunarodna konfederacija autorskih
i skladateljskih udruga (CISAC) 59,
60
Meunarodna udruga znanstvenih,
tehnikih i medicinskih nakladnika
(STM) 71-72, 104
Meunarodni ured za mehanika
izdanja (BIEM) 60
mentor 45
Microsoft 108
mikrofilmiranje 15, 18, 38, 52, 96, 100
Moodle 122
MP3 (format) 53, 82
multimedijska graa 34
multimedijski proizvodi 97
muzeji 41, 45, 52, 96, 101, 106
muzejski predmeti 45
MySpace 120
Nacionalna i sveuilina knjinica
(Zagreb) 126
Nacionalna strategija razvoja sustava

intelektualnog vlasnitva RH: 20052010 74, 104
nacionalne knjinice 56, 104, 126, 127,
128
Nacionalni laboratorij (Los Alamos)
131
Nacionalni program digitalizacije
arhivske, knjinine i muzejske
grae 93
nacionalni tretman 20
Naela iz Zwollea 45
nakladnici 16, 27, 28, 32, 33, 45, 109,
116, 119, 126, 131
- nota 79, 80
- pravo 40, 41, 74
- privilegij 16, 17
nakladniki ugovor 35-38, 59, 94
- mali 35
Napster (tvrtka) 82
narodne knjinice 54, 109
Narodne novine 28-29
nasljednici a. prava 31, 42
nastava 52-53, 157-159
nastavni materijali 44, 81, 109, 110
Nizozemska udruga nakladnika 125
norme 27, 28
nositelji autorskog prava 103, 115, 116,
118, 119, 121, 123, 127, 128
notna graa 52, 79, 81, 94, 104
novinari 46
novine 98, 114
- elektronike 98
novinske kue 45, 46, 98
Njemaka nacionalna knjinica 126,
127
Njemaka poslovna zajednica
izdavaa i knjiara 71-72
objavljivanje 18, 34, 159-161
- anonimno 33
- na mrei 96
Kazalo
183
obvezni primjerak 56, 125-129

- pobiranje 127
odluke 28
OECD v. Organizacija za ekonomsku
suradnju i razvitak
ogranienja autorskog prava v.
iznimke i ogranienja autorskog
prava
omot 113, 116-117
online pravo v. pravo reproduciranja
i pravo stavljanja na raspolaganje
javnosti
Opa deklaracija UN-a o ljudskim
pravima 12
Opi sporazum o carinama i trgovini
(GATT) 22
opera 26
Organizacija za ekonomsku suradnju i
razvitak (OECD)
- Izjava o pristupu znanstvenim podacima
financiranim iz javnih sredstava 133
organizacije za radiodifuziju 22, 29, 38
- prava 18, 41, 81, 102
originalnost 25
orphan works 101-105
osobna prava v. autorska prava,
moralna
osobni podaci
- zatita 115, 120, 128-129
ostvarivanje autorskog prava 59-72
otvoreni pristup 131-134
ovitak 116-117
oznaka zemljopisnog podrijetla 12
parafraza v. prerada
parodija v. prerada
patenti 12
peer-to-peer komuniciranje 82
pisma
- itatelja 98
- poslovna 28, 103
- privatna 28, 98, 103, 118, 121
plagijat 25, 50, 119
plakati 117
planovi 25
Plato 33
PLR International Network 74
pobiranje v. obvezni primjerak,
pobiranje
podcast 118
podzakonski akti 28
polupublikacije 103
povezivanje (na webu) 111
pravilnici 28
Pravilnik o igu 114
pravo distribucije 34, 38, 56, 80, 84, 85,
90, 112, 114, 116
pravo iznajmljivanja 21, 38, 80, 84, 90
pravo javne posudbe v. javna posudba
pravo na naknadu za reproduciranje
za privatno koritenje 40
pravo na potivanje a. djela i ast ili
ugled autora 32, 33
pravo na priznanje autorstva 32-33
pravo paterniteta v. pravo na priznanje
autorstva
pravo pokajanja 32, 33, 83
pravo potivanja cjelovitosti djela v.
pravo na potivanje a. djela i ast ili
ugled autora
pravo prerade v. prerada, pravo
pravo priopavanja javnosti 38-39, 85,
112, 116, 118, 126
pravo pristupa 40-41
pravo prve objave 32
pravo reproduciranja 34-38, 80, 81, 84,
85, 90, 112, 122
pravo slijeenja 40
pravo stavljanja na raspolaganje
javnosti 39, 80, 84
pravo stavljanja u promet v. pravo
distribucije
pravo sui generis 85, 86
pravo umnoavanja v. pravo
reproduciranja
pravo zabrane javnog izlaganja 41
prekraj 50
prerada 26, 31, 34, 40, 112, 118
- pravo 39, 85, 90, 116
prevoditelji 31, 74, 115
prijevodi 19, 26, 38
- odobrenje 38, 90
prikazivanje djela 145-146
prikazivanje u okvirima (na webu)
111, 118
prilagodba djela v. prerada
primjerena potraga 103
priopavanje javnosti
- pravo v. pravo priopavanja javnosti
- stavljanje djela na raspolaganje
javnosti 21-22, 96
privatno koritenje 51-52, 94, 127
producenti 84, 102
proizvoai baza podataka
- prava 41, 86, 122
proizvoai zvunih snimki
- prava 18, 22, 40, 41, 76, 80, 82
propisi 28
PubMed Central (arhiv) 131
raunalni programi 18, 22, 25, 82,
89-91, 119, 123, 147-150
- piratirani 19
- screenshot 118
- stvoreni u radnom odnosu 42, 91
radio v. organizacije za radiodifuziju
recenzije 132, 133
redatelji 26, 31, 60
- glavni 83
Registar knjinih prava 109
repozitoriji 45, 68, 132, 134
reproduciranje
- na digitalni medij 142-145
- na papir 140-142
- pravo v. pravo reproduciranja
Rimska konvencija 19, 20, 22, 59, 81
rjenici 27
robna marka v. ig
rukopisi 97
samoarhiviranje 133
sankcije, trgovake 23
sastavlja zbirke 31
scenarist 83
screenshot 118, 122
sex chat 34
shareware 115
simulcasting 39
Sinjavskij, Andrej Donatevi 33
skeniranje 15, 38, 52, 54, 93, 117
skice 25
skladatelji 26, 31, 74, 79, 83
skripte 44
sliica (thumbnail) 113
slijepi i slabovidni 53-55, 57
slikari 31
slike 115-116
slubene publikacije 28
snimatelj, glavni 83
Solenicyn, Aleksandr Isaevi 33
SPARC (konzorcij) 68
Speyer, Johann von 16
Sporazum o trgovinskim aspektima
prava intelektualnog vlasnitva
(TRIPS) 13, 17, 22- 23, 47, 48, 81
srodna prava 18, 20, 26, 41
statistiki izvjetaji 28
stavljanje u promet v. distribucija
STM v. Meunarodna udruga
znanstvenih, tehnikih i medicinskih
nakladnika
strip 26
studenti 45
Subito (konzorcij) 71-72
sudovi
- nadlenost 18
- odluke 28
susjedna prava v. srodna prava
sveuiline knjinice 94, 110
Kazalo
185
sveuiline ustanove 45, 107, 109, 110,

122
Sveuilini raunski centar (SRCE) 133
sveuilita v. sveuiline ustanove
Svjetska organizacija za intelektualno
vlasnitvo (WIPO) 13, 19, 20-22, 23,
48, 54
- Razvoj na dnevnom redu 21, 134
- Stalni odbor za autorsko pravo i
srodna prava 22
- Ugovor o autorskom pravu (WCT)
21, 48, 81, 93, 96
- Ugovor o izvedbama i fonogramima
(WPPT) 21, 22, 81
Svjetska trgovinska organizacija
(WTO) 13, 22
kolske knjinice 94
Tasini protiv New York Timesa (sudski
sluaj) 45-46
tehnike mjere koje onemoguuju
koritenje djela 14, 55-56, 119, 127
tehniki crtei 25
tehniki izumi 12
televizija v. organizacije za
radiodifuziju
test u tri koraka 47-48, 49, 128
tiskane muzikalije 79
topografija integriranih krugova 12
tradicionalno znanje 14
travestija v. prerada
TRIPS v. Sporazum o trgovinskim
aspektima prava intelektualnog
vlasnitva (TRIPS)
Twitter 120
uenje na daljinu 109, 117
Udruga amerikih nakladnika 109
udruge civilnog drutva 14, 22, 48
udruge potroaa 14, 48
udruge za kolektivno ostvarivanje
prava 29, 39, 40, 56, 59-62, 80, 81, 94,
98, 104, 106, 107, 108, 116, 117

udbenici 52, 109
ugovori 19, 28
- Licence to Publish 68-69
- meunarodni trgovinski 13
- o autorskom djelu 43
- o izvoenju 39, 59, 80
- o licenciji 62-69
- o radu 42, 45
- s izdavaem v. nakladniki ugovor
umnoavanje v. reproduciranje
UNESCO 11, 20
Univerzalna konvencija o autorskom
pravu 20
upravljanje pravima na digitalnu
grau 64
uredbe 28
USB 40
versifikacija v. prerada
VG Bild Kunst (udruga) 117
videodisk 65, 84, 88
videogrami v. audiovizualna djela
videokasete 84
videokonferencije 122
videozapisi v. audiovizualna djela
Vijee Europe
- Smjernice za knjinino zakonodavstvo i
politiku u Europi 11, 125, 126
vijesti 28, 46
web 111-123, 150-156
- 2.0 120-121
webcasting 39
WebCT 122
webfoliji v. e-portfoliji
weblog v. blog
web stranice v. web
wiki 120
Wikipedija 66, 67, 121
WIPO v. Svjetska organizacija za
intelektualno vlasnitvo (WIPO)

WTO v. Svjetska trgovinska
organizacija (WTO)
YouTube 120-121
Zajednica njemakih knjinica 117
Zajedniki odbor za informacijske
sustave (JISC) 99
Zakon kraljice Ane 16-17
znanstvena i struna drutva 131
Zakon o autorskom pravu (1884.) 17
Zakon o autorskom pravu SFRJ (1978.)
17
Zakon o elektronikoj trgovini 114
Zakon o industrijskom dizajnu 12
Zakon o obveznim odnosima 62
Zakon o preuzimanju saveznih zakona
iz oblasti prosvjete i kulture 17, 20
Zakon o igu 12, 114
zakoni 28, 125
ZAMP v. HDS-ZAMP (udruga)
ZANA (udruga) 61
ZAPRAF (udruga) 61, 81
zatita
- knjinine grae 15, 94
- tajnih informacija 12
zatitni znak v. ig
zaviajne zbirke 88
zbirke 21, 26, 28, 88, 110
- za nastavu 52-53, 81
v. i e-zbirke
zbornici 26
znanstvena i struna drutva 131
znanstveni instituti 44
znanstveno-istraivaki rad 44, 52, 81
znanstveno istraivanje v. znanstvenoistraivaki rad
zvune knjige 53
zvune snimke v. audiovizualna djela
enevska deklaracija o budunosti

WIPO-a 21
ig 12, 62, 113-114, 118, 119, 127
Kazalo
187
O autoricama
Aleksandra Horvat redovita je profesorica na Odsjeku za informacij-
ske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i predstojnica Katedre za bibliotekarstvo. Predaje predmete Knjinice i drutvo, Bibliografska organizacija,
Knjinice i knjinine zbirke, Pravni propisi i norme za knjinice i Informacijska etika. Objavila je knjige Knjinini katalog i autorstvo (1995.) i O katalogu:
izbor iz radova dr. Eve Verona (2005.). Autorica je lanaka i priloga u domaim
i stranim asopisima i knjigama i urednica vie zbornika radova posveenih
slobodnom pristupu informacijama u knjinicama.
Na Filozofskom je fakultetu u Zagrebu diplomirala engleski i francuski
jezik i knjievnost, komparativnu knjievnost i bibliotekarstvo. Doktorat znanosti iz podruja bibliotekarstva stekla je na Univerzitetu u Beogradu (1990.)
Struno se usavravala u Velikoj Britaniji i SAD-u. Izmeu 1994. i 1999. godine na poziv Vijea Europe sudjelovala je u radu meunarodnih knjiniarskih konferencija odranih u Strasbourgu, na kojima su koncipirane i izraene
Smjernice za knjinino zakonodavstvo i politiku u Europi objavljene 2000. Od 1996.
do 2001. godine lanica je Savjetodavnog odbora Meunarodnog sredita za
upravljanje informacijskim sustavima i slubama (ICIMSS) pri Sveuilitu u
Torunu i sudjeluje u izradi meunarodnog knjiniarskog kurikuluma. Predavala je knjiniarima u Estoniji, Latviji, Litvi, Poljskoj, Nizozemskoj, Turskoj,
Bosni i Hercegovini, Kosovu, Makedoniji i Sloveniji. U sklopu projekata koje je
potaknula Slobodan pristup informacijama u slubi razvitka demokracije (2003.) i
Informacije o EU u narodnim knjinicama (2005.-2007.) drala je predavanja za
knjiniare u svim veim gradovima u Hrvatskoj.
lanica je Odbora za autorsko pravo i druga pravna pitanja Meunarodne federacije knjiniarskih drutava i ustanova (IFLA/CLM), a bila je lanica Odbora za slobodan pristup informacijama i slobodu izraavanja (IFLA/
FAIFE). Aktivna je u Europskoj udruzi knjiniarskih, informacijskih i dokumentacijskih drutava (EBLIDA). Godine 2001. pomogla je osnovati Centar za
stalno struno usavravanje knjiniara u Hrvatskoj. Voditeljica je Zaklade Dr.
Ljerka Marki-uukovi koja nagrauje najbolje studente bibliotekarstva. Dobitnica je Kukuljevieve povelje, najvieg priznanja u knjiniarskoj struci.
Daniela ivkovi izvanredna je profesorica na Odsjeku za informacij-
ske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i predstojnica Katedre za knjigu i

nakladnitvo. Predaje predmete Digitalna knjinica, Informacijski izvori i slube, Nakladnitvo i knjiarstvo te Knjiga od pisca do itatelja.
Studij engleskog jezika i knjievnosti, njemakog jezika i knjievnosti
te dodiplomski studij bibliotekarstva zavrila je na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu. Kao diplomirani bibliotekar zapoinje 1983. godine raditi
u Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici u Zagrebu. Tu joj je s osnivanjem Hrvatskog ureda za ISBN 1992. godine povjerena uspostava identifikacijskog sustava
ISBN za knjige, a 1995. i sustava ISMN za note hrvatskih nakladnika. Ustanovila je bazu podataka hrvatskih nakladnika knjiga i nota, razvila je suradnju
izmeu nakladnika i knjinica u Hrvatskoj. Suraivala je na meunarodnom
planu pa je tako potaknula pokretanje projekta Katalog knjiga na prodaju u Hrvatskoj (1997). Usavravala se je na stipendijama u Austriji, Njemakoj i SAD-u.
Doktorat znanosti iz podruja bibliotekarstva stekla je 2000. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Hrvatski ured za ISBN vodi sve do 2002. godine, kada je pozvana na
Filozofski fakultet u Zagrebu. Bila je lanica IFLA-ina Odbora za autorsko pravo
i druga pravna pitanja (IFLA/CLM). Odrava predavanja o autorskom pravu
za knjiniare. Odrala je i vie pozvanih predavanja o elektronikoj knjizi i
digitalnim knjinicama kao primjerice na Sveuilitu Humboldt u Berlinu i
Sveuilitu Karl-Franzens u Grazu.
Uz suvremene teme u knjiniarstvu i nakladnitvu bavi se i povijesnima. Autorica je knjiga: Elektronika knjiga (2001.); engl. izd. The Electronic Book
(2005.) i Matija Smodek (2001.). Kao studentica primila je Prvomajsku nagradu
Sveuilita u Zagrebu, a kasnije odlikovanje Red Danice hrvatske s likom Marka Marulia i Nagradu Nacionalne i sveuiline knjinice Matko Rojni.
O autoricama
189

Knjiznice I Autorsko Pravo-Horvat-Zivkovic

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Knjiznice I Autorsko Pravo-Horvat-Zivkovic

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Aleksandra Horvat Daniela ivkovi

Knjinice i autorsko pravo

Prvo elektroniko izdanje (prema tiskanom izdanju iz 2009.)

Djelo Knjinice i autorsko pravo

HRVATSKA SVEUILINA NAKLADA

Slobodan pristup informacijama i zatita autorskog prava . ............................. 11

Obvezni primjerak . .................................................................................................... 125

Kazalo . . . . . . . . . . . . . . . . .............................................................................................................. 179

skih i gradskih knjinica u hibridne i predloiti rjeenja za njihovo uklanjanje.

Horvat ivkovi: Knjinice i autorsko pravo

U Zagrebu, lipnja 2009.

Slobodan pristup informacijama

Horvat ivkovi: Knjinice i autorsko pravo

Horvat ivkovi: Knjinice i autorsko pravo

da slobodno govori i pie, da se obrazuje, da oponaa druge, da se natjee. O

i stilistikim analizama kako bi utvrdili je li neki tekst napisala odreena osoba,

Horvat ivkovi: Knjinice i autorsko pravo

prvim zakonom o autorskom pravu, a u njegovu se uvodu kae da mu je svrha

Slobodan pristup informacijama i zatita autorskog prava

Autorsko je pravo, dakle, uvedeno kao poticaj autorima da mogu i dalje

Horvat ivkovi: Knjinice i autorsko pravo

neovlateno mijenjanje djela i neoznaivanje autorstva. Autorska prava tite se i

Meunarodno ureenje autorskog prava i srodnih prava

Bernska konvencija za zatitu knjievnih i umjetnikih djela

Univerzalna konvencija o autorskom pravu

Svjetska organizacija za intelektualno vlasnitvo WIPO

Horvat ivkovi: Knjinice i autorsko pravo

ne i tehnike savjete dravama lanicama te naruuje i provodi istraivanja o

Horvat ivkovi: Knjinice i autorsko pravo

koje se tiu imovinskih prava autora i srodnih prava, no ne sadrava odredbe

Direktiva EU-a o harmonizaciji nekih aspekata

Slobodan pristup informacijama i zatita autorskog prava

zakoni mogu, ali i ne moraju uvrstiti. O iznimkama i ogranienjima preuzetima

Horvat ivkovi: Knjinice i autorsko pravo

U autorska se djela ubrajaju i djela izvedena iz ve postojeih djela, tzv.

Horvat ivkovi: Knjinice i autorsko pravo

novo autorsko djelo, ak i kad je sastavljena od pojedinanih djela ili ulomaka

Horvat ivkovi: Knjinice i autorsko pravo

zalima i mogunou pretraivanja, kakvu tiskane publikacije ne mogu pruiti.

Autor i njegova prava

Moralna (osobna) prava

Pravo prve objave

Pravo na priznanje autorstva (pravo paterniteta)

Horvat ivkovi: Knjinice i autorsko pravo

Pravo na potivanje autorskog djela i ast ili ugled autora

O moralnim se pravima opet poelo vie govoriti u kontekstu interneta

Pravo reproduciranja (umnoavanja)

Horvat ivkovi: Knjinice i autorsko pravo

Autor i njegova prava

Slika 1. Primjer nakladnikog ugovora

_______________ koju zastupa

Autor djela __________________ (u daljnjem tekstu: djelo)

Horvat ivkovi: Knjinice i autorsko pravo

Autor i njegova prava

Na otisnutim knjigama nakladnik postavlja obavijest o tome da je djelo

Pravo distribucije (stavljanja u promet) i iznajmljivanja

Pravo priopavanja javnosti

Horvat ivkovi: Knjinice i autorsko pravo

Pravo stavljanja na raspolaganje javnosti

pristupa djelu, javljaju se prvi put u hrvatskom Zakonu o autorskom pravu i

Pravo na naknadu za reproduciranje za privatno koritenje

Pravo na naknadu za javnu posudbu

Pravo slijeenja likovnih djela