Professional Documents
Culture Documents
strana - 1 -
Cilj Projektovanja
Projektovanje je sredstvo pomou koga se postie odreeni cilj i predstavlja polaznu kariku u
nizu aktivnosti koje dovode do izrade odreenog proizvoda. Projektovanje je prva i osnovna etapa
investicione izgradnje kojom se obezbeuje izgradnja novih i rekonstrukcija postojeih fabrika.
Osnovni cilj projektovanja je izgradnja/rekonstrukcija fabrika i radionica koje treba da zadovolje sve
uslove i zahteve postavljene od investitora , a da se pri tome da savremeno tehniko reenje koje
zadovoljava ekonomske pokazatelje i obezbedi izrada visoko kvalitetnih proizvoda. Projekat treba da
sadri kompletnu studiju procesa proizvodnje , transporta i skladitenje materijala primenjujui
savremenu tehnologiju , produktivnu opremu i najefikasnije metode.
strana - 2 -
Osnovna greka koja moe da se javi na ovom stepenu je nepravilan izbor onih od kojih treba traiti
odgovore. Dakle cilj prve faze je da se prihvati ili odbije prvobitna varijanta zadatka. Ovaj stepen
znai usvajanje osnovnih principa i koncepcije koji treba da dovede do konanog reenja.
Druga faza:
Osnovne karakteristike druge faze su sledee:
1. Na osnovu prethodnih istraivanja se pravi koncepcijska ema modela dovoljno tana za
vrednovanje , a zatim se usvoji reenje i projekat razrauje do svih detalja
2. Fiksiraju se ciljevi , tehniki zadatci i granice zadataka , definiu znaajne promenjive ,
odreuju ogranienja
3. Zadatak se ralanjuje na podzadatke , pri emu se smatra da je podzadatke mogue reavati
paralelno ili po redosledu
U ovoj fazi je najvie prisutna linost projektanta. Pri transformaciji strukture zadataka
najee se koriste matematike i grafoanalitike metode: matrica meuzavisnosti , graf
meuzavisnosti , postupak korektivnog odluivanja , grafoanalitike metode za analizu kretanja
materijala , metoda sistemskog istraivanja ( odreivanje karakteristika , uzroka , ... ).
Trea faza:
Nastaje tek kada je zadatak potpuno odreen i kada su promenjive i ciljevi definisani. Projektant korak
po korak reava protivrenosti iz druge faze sve dotle dok iz moguih alternativa ne ostane jedna. To su
logike metode koje u principu mogu da se automatizuju. Osim toga one omuguavaju da se posao
raspodeli meu saradnicima koji ne moraju obavezno da poznaju celokupno reenje zadatka. Osnovne
karakteristike tree faze su sledee:
1.
2.
3.
4.
Cilj tree faze je da smanji broj moguih varijanti i da olaka konani izbor reenja uz minimalni
utroak vremena i sredstava. To je jedinstven aspekt projektovanja koji u nekim sluajevima moe da
se u celosti izvri raunarom.
Sistemski Pristup
Pri studiranju kompleksnog sistema postoje dve alternative: da se analizira ponaanje
stvarnog sistema ( dugaak vremenski period , veliki trokovi , ... ) ili da se posmatra ponaanje
modela datog sistema. Svrha analize je da se : predvidi rad i ponaanje sistema pri zadatim uslovima ,
prikau tehnike prednosti i nedostatci razmatranih alternativa.
Mari Dejan 634/94
strana - 3 -
ULAZ
ULAZ
SISTEM
SISTEM
IZLAZ
IZLAZ
MODEL
Spoljni faktori mogu da deluju na sistem na nekoliko naina: mogu da budu razmatrani kao
ulaz u sistem , mogu da budu ignorisani i mogu da promene definiciju sistema ( obim sistema moe da
se uvea i da ih ukljui u sistem ). Elementi koji su izvan granica sistema , ali koji mogu da utiu na
njega ine okolinu sistema. U predstavljanju sistema kao celine , upotrebljavaju se izvesne tehnike koje
su efikasne za predstavljanje interakcija izmeu svih komponenti ili podsistema. Sistem moe da se
opie i predstavi pomou blok dijagrama , karti toka , mrenih dijagrama , analitikih i simulacionih
modela. Odnos ulaza i izlaza dat je matematiki pomou funkcije transformacije. Ovaj odnos moe da
bude vrlo jednostavan ili kompleksan. Blok predstavlja modul za graenje sistemskog koncepta u
okviru granica operacione funkcije. Svaki blok moe da predstavlja transformaciju ili aktivnost
kretanja.
strana - 4 -
Model
Model je imitacija nekog realnog sistema koji treba da ispunjava sledee zahteve:
da predvidi ponaanje sistema u datoj situaciji
da se njime eksperimentie znatno lake nego sa sistemom
Model je mogue izraditi samo ako je ve formirana osnovna teorija. Teorija je opte stanje principa
koji su izvueni iz sistema ili podataka dobijenih posmatranjem sistema. Cil teorije je da objasni
ponaanje sistema i da predvidi budue stanje. Teorija predstavlja osnovu za izgradnju modela. Svrha
modela je:
da opie ponaanje realnog sistema
da pomogne u objanjavanju ponaanja sistema u okolnostima razliitih od
onih za koji je modeliran
Pri modeliranju pored detaljnog poznavanja posmatranog procesa potreban je oseaj za
odreivanje promenjivih koje e se ukljuiti u model. Posle formiranja modela potrebno je proveriti
njegovu valjanost ( ekvivalentnost realnom ). Modeli se mogu podeliti u dve osnovne grupe: fizike i
apstraktne.
MODELI
FIZIKI
APSTRAKTNI
MATEMATIKI
STATIKI
OPISNO-ANALOGNI
DINAMIKI
STATIKI
NUMERIKI
DINAMIKI
ANALITIKI
DETERMINISTIKI
SIMULACIJA SISTEMA
NUMERIKI
STOHASTIKI
TEORIJA EKANJA
strana - 5 -
U projektovanju se najee koriste fiziki modeli u zavrnoj fazi pri izradi konanog LAYOUT-a.
Apstraktni modeli mogu da imaju simbolinu , verbalnu i matematiko-logiku reprezentaciju sistema.
Matematiki modeli sistema predstavljaju skup matematikih operacija i podataka koji verno
opisuju ponaanje tog sistema u okolnostima koje se prouavaju. Model poseduje sledee osobine:
Analitiki modeli su nali veliku primenu kod jednostavnih problema u sluajevima kada
problem moe dobro da se definie. Sistem i odnosi u njemu esto nisu dovoljno poznati da mogu da se
izraze analitiki , tako da se uvodi niz aproksimacija da bi se dobila odgovarajua matematika forma.
Jedan od najvanijih problema u prezentovanju sistema kretanja materijala je fenomen ekanja.
U ovu svrhu se koriste teorije redova ekanja i simulacije. Modeli teorije ekanja daju nam uvid ta se
deava u sistemima opsluivanja. Panja se usmerava na izraunavanje verovatnoe da e se sistem
opsluivanja nai u specifinom stanju u ma koje sluajno vreme.
Projektni Zadatak
Projektni zadatak je pismeno odreivanje svih uslova za izradu kompletnog projektnog
elaborata i predstavlja osnovu za poetak projektovanja. Opti podaci i prilozi koje treba da sadri
projektni zadatak obuhvataju:
1. podatke o proizvodu , program proizvodnje i osnovne karakteristike
2. lokaciju oblast i mesto graenja
3. situaciju terena
4. podatke o pravcu i jaini vetrova
5. geoloki sastav zemljita
6. nivo eventualnih podzemnih voda
7. nosivost terena
8. rokove gradnje i redosled putanja u rad pojedinih objekata
9. eventualne zahteve investitora za etapnom izgradnjom
10. podatke o postojeim objektima i ugraenoj opremi sa odgovarajuom tehnikom
dokumentacijom
strana - 6 -
Izbor Lokacije
Osnovni faktori koji odreuju ekonominost i celishodnost izgradnje i eksploatacije nove
fabrike u datoj oblasti su sledei:
Posle odreivanja ire lokacije za izgradnju fabrike pristupa se izboru samog terena u okviru
date oblasti. Uslovi koji se analiziraju pri izboru terena su sledei:
Program Proizvodnje
Program proizvodnje je osnovni polazni podatak za projektovanje i predstavlja proizvodni
zadatak za jedan odreeni vremenski period. Proizvodni program moe da bude taan , svedeni ili
uslovni.
Tani program proizvodnje sadri potpuni spisak svih proizvoda , koji se izrauje u datoj
fabrici u odreenom vremenskom periodu , sa naznaenom koliinom , masom i vrstom materijala.
Taan program proizvodnje se koristi pri izradi fabrikih projekata , kao i projekat radionica masovne
i velikoserijske proizvodnje. Program se razrauje na osnovu jednog ili nekoliko karakteristinih
proizvoda , predstavnika , obino onih iz grupe tehnoloki slinih delova koji su zastupljeni u najveoj
koliini i masi. Za proizvode predstavnike se izrauje celokupna tehnika dokumentacija kao i kod
sastavljanja tanog programa.
Svedeni program proizvodnje se koristi kada je zadat raznovrstan asortiman proizvoda ,
najee pri serijskoj proizvodnji kao i u sluaju kada se ne raspolae sa potpunom dokumentacijom za
sve proizvode. Za iroku nomenklaturu proizvoda , koji se javljaju u sluaju invidualne i maloserijske
proizvodnje , nije mogue uraditi detaljnu tehniku dokumentaciju a i sam program esto nije fiksno
odreen. Proizvodni program se deli na karakteristine teinske grupe , daju se prosene i najvee
mase komada i njegove gabaritne dimenzije.
strana - 7 -
gde je:
Qp
q
1
100
Qp
Q
=
q
1
100
Na stepen iskorienja sredstava rada mogu da utiu sledei faktori: greke u planiranju ,
nedostatakresursa , kvarovi na opremi , ...
Da bi se smanjile investicije u nekim sluajevima je mogue planirati korienje kapaciteta i to:
promenom broja radnika , prekovremenim radom , stvaranje sezonskih zaliha , ... Kapacitet se moe
podeliti na unutranji i spoljanji. Unutranji kapacitet definie sopstvenu sposobnost proizvodnog
pogona a spoljanji daje mogunost poveanja ukupnog proizvodnog kapaciteta.
UKUPNI KAPACITET
SPOLJNI KAPACITET
DRUGA SMENA
UNUTRANJI KAPACITET
TREA SMENA
PREKOVREMENI
RAD
RAD NA ODREENO
VREME
strana - 8 -
Sastav Fabrike
Podela fabrike na pojedina odeljenja i radionice moe da se izvri na tri osnovne grupe:
1. Proizvodna odeljenja radionice predviene za neposredno ostvarivanje tehnolokih procesa
2. Odeljenja , radionice i postrojenja za opsluivanje proizvodnje i obezbeivanje uslova rada :
strana - 9 -
strana - 10 -
Tehnoloki Projekat
Tehnoloki projekat predstavlja konano reenje jednog procesa proizvodnje , proizalog iz
analize razliitih varijanti tehnolokog procesa , uraenih prema zahtevima definisanim u projektnom
zadatku. Postavljeni cilj i zahtevi investitora odreuje obim projekta koji moe da bude realizovan kao:
glavni projekat , idejni projekat i idejno reenje.
Izbor i proraun tehnoloke i pomone opreme i njihov pravilan raspored , tehnoloki i
prostorni , predstavljaju jezgro tehnolokog projekta. Finalni deo tehnolokog projekta predstavlja
dispozicioni plan sa ucrtanom opremom ( LAYOUT ) sa specifikacijama opreme i radne snage ,
projektnim zadacima za izradu drugih tehnikih projekata i tehnikim opisom.
Postupak Projektovanja
Postupak projektovanja moe da se sprovede na osnovu tanog i svedenog programa
proizvodnje. Tani program proizvodnje sadri potpunu tehniku dokumentaciju , tako da ovaj nain
projektovanja omoguuje detaljnu dokumentaciju , tako da ovaj nain projektovanja omoguuje
dtaljnu razradu tehnolokog dela projekta , izbor najpogodnije tehnologije za proizvodnju uz
racionalno iskorienje raspoloivog fonda vremena , materijala , opreme i radne snage , a da se pri
tome postiu zadovoljavajui ekonomski efekti.
Projektovanje prema tanom programu se izvodi na osnovu detaljno razraene tehnoloke
dokumentacije za proizvodnju svaklog dela. Ovaj nain projektovanja je dugotrajan i sloen zato to se
zahteva kompletna razrada tehnike i tehnoloke dokumentacije , tako da se primenjuju kod izrade
projekata radionica masovne i velikoserijske proizvodnje.
Kod primene svedenog programa proizvodnje u projektovanju tehnoloka dokumentacija se
izrauje samo za proizvode predstavnike i to na isti nain kao i u prethodnom sluaju. Proces
projektovanja se znatno skrauje zato to je svaka grupa tehnoloki slinih delova zastupjena samo sa
strana - 11 -
jednim predstavnikom. Vremena izrade ostalih proizvoda iz tehnoloke grupe se dobijaju postupkom
svoenja. Projektovanje na osnovu svedenog programa proizvodnje se primenjuje u sluajevima kada
je zadat raznovrstan asortiman proizvoda , najee u serijskoj proizvodnji kao i kada se ne raspolae
potpunom dokumentacijom za sve proizvode.
Reim Rada
Izbor reima rada zavisi od reenja tehnolokog procesa i osobenosti programa proizvodnje.
Pri projektovanju treba teiti da se izabere najracionalniji reim rada , a to je onaj pri kome se postie
najmanja duina ciklusa svih proizvodnih operacija. Kao posledica skraenja ciklusa dovodi do
visokog stepena iskorienja proizvodne i pomone opreme , radnih povrina i ljudskog potencijala ,
pri niskoj ceni i dobrom kvalitetu proizvoda.
U fabrikama moe da se primeni paralelni i stepenasti reim rada. Pri paralelnom reimu rada
proizvodnja je sinhronizovana , odnosno sva proizvodna odeljenja rade jednovremeno. Ovaj reim se
primenjuje u veini fabrika. Rad se obino organizuje u dve smene ( ili 3 ) da bi se racionalno
iskoristila proizvodna oprema i transportna sredstva.
Stepenasti reim rada je u sutini diskontinualan. Karakterie se time to se na istoj povrini u
raznim smenama obavljaju razni proizvodni procesi po utvreenom redosledu. Primenjuje se u
livnicama individualne i maloserijske proizvodnje i pri proizvodnji srednjih i velikih odlivaka sloenog
oblika.
LAYOUT
Layout prikazuje prostorne meuzavisnosti pojedinih komponenti , odnosno kako su se
tehnologija i ljudi uklopili u sistem. Dobar layout mora da bude dovoljno fleksibilan da bi mogao da
prihvati eventualne promene u toku eksploatacije. To treba da utie i na formiranje zgrade , zato to
kod postojeeg objekta layout mora da se prilagodi njegovim dimenzijama i strukturnim ogranienjima.
Poseban uticaj na formiranje layout a ( dispozicije pogona ) imaju proizvod , izabrani proces i
oekivani nivo zahteva. Ulazni podaci neophodni za formiranje layout a obuhvataju:
prognoze
crtee , radioniku dokumentaciju
specifikaciju proizvoda
operacione liste
karte toka
opis poslova
lokaciju pogona
strana - 12 -
strana - 13 -
P Q Analiza
Osnovni elementi na kojima se zasniva izbor reenja proizvodnog postrojenja su proizvodi ( P )
i obim proizvodnje ( Q ). P Q analiza predstavlja bazu za odluivanje projektantu , koji e osnovni tip
proizvodnje da usvoji , kako da izvri raspored proizvodne opreme. Ova analiza obuhvata
uporeivanje odnosa broja razliitih proizvoda i koliine u kojoj se proizvode.
P
Sa leve strane krive P Q dijagrama se nalazi relativno mali broj proizvoda koji se izrauje u
velikim koliinama ( dakle masovna proizvodnja ). Sa desne strane krive prisutan je veliki broj
razliitih proizvoda koji se izrauju u relativno malim koliinama ( pogodno za pojedinanu ili
maloserijsku proizvodnju ). Srdenji deo krive predstavlja kombinaciju ova dva rasporeda maina ili
radnih mesta. Kada P Q dijagram ima oblik kao na prethodnoj slici , najpovoljnije je potpuno
razdvojiti radioniku proizvodnju od linijske.
Q
Za oblik krive kao na ovoj slici pogodno je usvojiti jedinstveni layout. Postoje ogranienja primene
dijagrama P Q i to posebno kada su proizvodi ili procesi potpuno razliiti.
strana - 14 -
Formiranje Layout - a
Osnovu za formiranje layout a ini tok tehnolokog procesa ( radionica ) ili finkcija objekta
( skladita ). Kod proizvodnih pogona raspored opreme i radnih mesta moe da se formira na sledee
naine:
prekidni sistemi
kontinualni sistemi
kombinovani sistemi
sistemi sa fiksnim pozicijama proizvoda
Prekidni Sistemi
Raspored maina i radnih mesta prema procesu se primenjuje obino u pojedinanoj i
maloserijskoj proizvodnji , odnosno tamo gde se u istom pogonu proizvodi i sklapa iroki asortiman
proizvoda. Maine , radna mesta i procesi se grupiu prema funkciji koju obavljaju npr. grupisanje
maina prema vrsti obrade ( odeljenja pojedinih tipova maina ). Osnovne karakteristike prekidnih
sistema:
Kontinualni Sistemi
Proizvodna linija predstavlja ureeni radioniki prostor u kome se radne operacije niu
neposredno jedna za drugom , tako da se proizvod kree odreenom brzinom kroz niz operacija koje se
meusobno dopunjavaju i omoguavaju jednovremeni proces rada du linije. Ostvarivanje linijskog
rasporeda se primenjuje u masovnoj i serijskoj proizvodnji. Maine se postavljaju prema redosledu
tehnolokih operacija ( npr. strug , glodalica , ... ).
Raspored radnih mesta u pogonima montae treba da odgovara rasporedu kretanja delova ,
podsklopova i sklopova po etapama montae. Pri tome layout treba da obezbedi kretanje komponenti
izmeu pojedinih montanih operacija po najkraim putanjama. Osnovni tokovi procesa kontinualnih
sistema su fiksni i prate liniju koja moe biti razliitog oblika:
strana - 15 -
(a)
(c)
(e)
(b)
(d)
Neophodni Uslovi
Moraju da postoje izvesni uslovi da bi linijska proizvodnja mogla normalno da funkcionie i da
njeno korienje bude jednostavno:
proizvodni program mora da bude stalan za jedan dui vremenski period
obim proizvodnje mora da bude dovoljan da pokrije trokove postavljanja linije
program proizvodnje mora da se sastoji iz relativno malog broja razliitih proizvoda
vremena izvoenja pojedinih operacija na liniji moraju da budu priblino ista , kretanje
proizvoda du linije treba da se sinhronizuje zajednikim TAKTOM
5. proizvodna linija treba da obezbedi kontinualnost procesa , zato to zbog zastoja na jednoj
maini ili radnom mestu moe da stane cela linija
1.
2.
3.
4.
strana - 16 -
3. postavljanjem meuoperacionih skladita ( mesto gde se akumulira materijal koji eka na neku
operaciju )
4. produivanjem radnog vremena maina i radnika kod izvoenja operacija koje predstavljaju
usko grlo
Uravnoteenje operacija na liniji montae moe da se izvede na sledei nain:
Tehnoloki
podsistem
Podsistem
za
manipulaciju
Transportni
podsistem
Skladini
podsistem
Kontrolni
podsistem
Upravljaki
podsistem
strana - 17 -
inska
automatska
kolica
AGV
Fleksibilne
jednoine
dizalice
Podni
fleksibilni
transporter
Dvoinski
transporter
Roboti
Pomoni
ureaji
Transport
Obratka u/iz
skladita
Meuoperacion
i transport
obradaka
Transport alata
Paleta sa
obratkom
izmeu maina
Transport
pribora
Paleta do
stanice za
paletizaciju
Doboa sa
alatima
Pripremka do
stanice za
paletizaciju
Transport
pomonih ureaja
i materijala
Univerzalnog ,
pomonog i
steznog pribora
Ureaji za
odravanje
opreme
SHP
Strugotine
strana - 18 -
strana - 19 -
razmetaj prema vrsti procesa. Maine i ureaji se grupiu prema funkciji koju
obavljaju u specijalizovana odeljenja
strana - 20 -
min F =
i =1
q
j =1
ij
lij
(i, j = 1,2,..., n )
gde su:
F ukupni transportni uinak
qij koliina materijala koja se kree od i te do j te lokacije
lij duina transportnog puta izmeu i te i j te lokacije
Rastojanje izmeu pojedinih lokacija moe da se definie na dva naina:
pravolinijsko rastojanje izmeu dve take Euklidovo ( najee se koristi kod primene
konvejerskog ili pneumatskog transporta )
d (P1 , P2 ) =
(x2 x1 )2 + ( y 2 y1 )2
strana - 21 -
Matrica OD - DO
Kod kvantitativnog pristupa razmetaju lokacija radnih mesta , opreme ili prostora esto se
koristi matrica OD DO , koja omoguuje da se prikae kretanje materijala izmeu pojedinih faza
proizvodnje. Matrica OD DO moe da se koristi i za prikazivanje tehnoloke povezanosti pojedinih
lokacija i moe biti orjentisana ( uzima u obzir smerove kretanja ) i neorjentisana.
1
2
3
1
0
1
0
4
0
1
0
1
2
3
0 1 1 0
2
1
0
1
3
1
0
0
orjentisana
1 2 3
0 2 1
0 1
0
4
0
2
1
0
neorjentisana
Stepen zavisnosti
A
Apsolutno neophodno
Veoma vano
Vano
Potrebno
Nevano
Nepoeljno
XX
Veoma nepoeljno
strana - 22 -
Metoda Trougla
Ova metoda je nazvana po tome to je raspored lokacija odreen poloaj temenih taaka
jednakostraninih trouglova zadate stranice ( S ). Raspored maina ili prostora se izvodi na osnovu
ranga svake lokacije , pri emu je taj rang odreen brojem transportnih veza izmeu lokacije. U
sluaju kada je potrebno razmestiti tri lokacije one se postavljaju u temene take trougla . Za
postavljene centre lokacije postoji vie mogunosti ( slika ). Ovaj postupak ne uzima u obzir povrinu
date lokacije pa se posle idealizovanog rasporeda prostorna struktura mora da koriguje u skladu sa
stvarno potrebnim prostorom za svaku pojedinu lokaciju.
( M4 )
M2
( M4 )
min F = qij l ij
i =1 j =1
M3
( M4 )
Metoda Krugova
Metoda krugova je razvijena na osnovu razmatranja metode trouglova. Pri tome se uzima
minimalni transportni uinak min F kao i u prethodnom sluaju. Intezitet transportnog toka ( qij ) je
zadat matricom transportnih veza , tako da se minimum funkcije cilja dobija u sluaju kada su najkrai
putevi ( lij ). To znai da rastojanja izmeu lokacija treba da budu obrnuto proporcionalna jaini
inteziteta transportne veze izmeu njih : lij = 1/qij , odnosno da se i ta lokacija u odnosu na j tu
lokaciju moe postaviti ma gde na krugu radijusa Rij = 1/qij opisanom oko i te lokacije.
U sluaju da je neka lokacija vezana sa vie od dve druge lokacije njeni radijusi mogu da se ne
seku pa se postavlja tamo gde se krugovi najvie pribliuju. Dobijeni konani raspored lokacija
potrebno je korigovati uzimajui u obzir potrebne povrine svake od lokacija.
strana - 23 -
Kretanje Materijala
Trokovi transporta materijala kroz proces znatno optereuju cenu proizvoda i zato
predstavljaju finalnu meru efikasnosti transportnog sistema. Ove trokove je mogue podeliti u dve
kategorije na direktne i indirektne.
Direktni trokovi se dele na:
gde su:
TPM
to
Na veliinu koeficienta prtoka , koji treba da tei jedinici , mogue je uticati minimizacijom ciklusa
transportovanja i vremena ekanja i usvojenog transportnog sistema.
strana - 24 -
strana - 25 -
Tipovi jedininog tereta koji se najee koriste su : palete , sudovi , kontejneri , bale , rolne i sl...
strana - 26 -
Dijagram Toka
Dijagram toka materijala daje ematski prikaz glavnih tokova ( smer i intezitet ). Omoguava
da se sagledaju ukupna kretanja u pogonu ( ukljuujui i otpadne materijale ) i da se priblino odrede
duine transportnih puteva. Smer kretanja se oznaava strelicom , a koliina materijala koji se
transportuje u datom pravcu se prikazuje irinom toka u odgovarajuoj razmeri.
strana - 27 -
Dijagram procesa izrade prikazuje redosled operacija i identifikuje mesta kontrole proizvoda. Simboli
se postavljaju jedan za drugim na vertikalnoj liniji i pokazuju tok proizvoda. Horizontalne linije
prikazuju napajanje pojedinih tokova komponenata. Pored svakog simbola za operaciju i kontrolu se
upisuje vreme izvoenja datog procesa i opis aktivnosti. U dijagramu se evidentira ukupni broj
operacija i mesta za kontrolu proizvoda , daje se ukupno vreme procesa i vreme kontrole.
Postupak R. Muthera
Jedan od problema sa kojim se projektant susree je da zna koju metodu za analizu kretanja
materijala da primeni u datoj situaciji. Postupak izbora metode za analizu kretanja koji predlae
R.Muther poinje analizom P Q dijagrama. Zavisno od asortimana proizvoda i obima proizvodnje ,
predlae se sledei izbor:
A. za jedan ili nekoliko standardizovanih proizvoda upotrebljava se dijagram procesa
izrade ili dijagram kretanja materijala
strana - 28 -
Q
A
B
C
D
P
Evakuacija Radnika
Raspored i broj izlaznih vrata na prizemnim graevinskim objektima treba po pravilu da budu
takvi da odstojanje izmeu najudaljenijeg radnog mesta i najblieg izlaza ne bude vea od 50 m. Kod
viespratnih graevinskih objekata raspored i broj izlaznih vrata treba da budu takvi da odstojanje
izmeu najudaljenijeg radnog mesta i najblieg izlaza na stepenite ne bude vee od 30m.
Graevinski objekti duine do 30 m i sa vie od 3 sprata moraju imati najmanje dva , dovoljno
udaljena stepenita , od kojih se jedno koristi u sluaju opasnosti. Stepenita moraju imati izlaze koji
vode u slobodan prostor.
Prizemne Zgrade
Prizemne zgrade se esto primenjuju u metalopreraivakoj industriji a naroito pri
proizvodnji teih komada. Projektuju se sa osnovama pravougaonog ili kvadratnog oblika , zato to su
ekonominije u odnosu na druge oblike osnova.
Zgrade i oblika u osnovi mogu da se primene samo u onim sluajevima gde postoji
tehnoekonomsko opravdanje. Najmanja visina prostorije u industrijskim zgradama obino iznosi 3 m.
Visina prostorija prozemnih zgrada odeljenja , radionica i postrojenja za opsluivanje proizvodnje se
uzimaju od 3,5 4 m , a proizvodnih hala do 12 m.
U pojedinim sluajevima je neophodno da se u prizemnim objektima postave metalne platforme
( galerije ) na odgovarajuoj visini , a koje se koriste za obavljanje pojedinih procesa , npr. montae ,
strana - 29 -
postavljanje opreme ili za priruna skladita. Na ovaj nain moe da se povea stepen iskorienja
proizvodnog prostora i da se skrate pojedini transportni putevi.
Prednosti:
podovi zgrade su gotovo uvek postavljeni u istoj visini sa teretom , tako da je mogu
jednostavan prilaz u sve prostorije bez potrebe za postavljanje rampi , dizalica ili
stepenita
postoji mogunost uvoenja eleznikog koloseka u halu
manja cena 1 m2 nego kod spratnih zgrada
ravnomerno prirodno osvetljenje svih prostorija
mogunost poveanja nosivosti poda
pogodne su za postavljanje na zemljitu loeg kvaliteta
fleksibilne su u odnosu na eventualne promene u proizvodnji
Nedostaci:
Spratne Zgrade
One su veoma pogodne za primenu u radionicama precizne mehanike , elektrinih , radio i TV
ureaja , ... . Viespratna zgrada je posebno pogodna za smetaj optih slubi , tehniko tehnolokih
biroa , itd. U poslednje vreme se pojavljuje tendencija ka primeni jednospratnih zgrada u fabrikama. U
prizemlju su obino kancelarije , opte prostorije , transformatorske stanice , ... . Osnovna proizvodna
odeljenja se smetaju na prvom spratu. Pri ovakvom komponovanju zgrade stvaraju se veoma pogodni
uslovi za opsluivanje opreme. Zgrade sa spratom se primenjuju u fabrikama koje ne izrauju
proizvode velike mase.
Prednosti:
Nedostatci:
-
manja duina transportnih puteva izmeu nekih odeljenja kod primene vertikalnog
transporta
manji trokovi za odravanje i zagrevanje zgrade
povoljni uslovi za proterivanje
krae mree za razvod energije
laka komunikacija zaposlenih
mogunost korienja gravitacije za transport materijala
skuplja gradnja u odnosu na prizemnu zgradu
ogranieno optereenje meuspratnih konstrukcija
modul stubova je manji
ograniena je povrina zgrade kad se zahteva dnevno osvetljenje
strana - 30 -
Skladita
Skladite ispunjava dve znaajne funkcije u tehnici toka materijala: vremensko premoavanje
( neophodno ) i sortiranje ( dodatna funkcija ). Kao ulaz u sistem se uzima mesto gde se roba
istovaruje iz ureaja koji dovozi robu. Izlaz iz sistema definie mesto gde se roba otprema , odnosno
gde se roba utovaruje u ureaj spoljnog transporta koji odvozi robu.
Funkcija skladitenja obino sadri sledee aktivnosti: prijem , identifikacija i sortiranje ,
otprema do mesta skladitenja , postavljanje u skladite , skladitenje , uzimanje narudbina ,
prikupljanje narudbina , pakovanje , utovar i otpremu , dokumentaciju , informacija , itd.
Sve osnovne funkcije je mogue razdvojiti , podeliti na pet osnovnih podruja : prijem , glavno
skladite , prikupljanje i sortiranje porudbina , pakovanje , utovar i otprema.
PRIJEM
TJ 1
TJ 3
GLAVNO SKLADITE
TJ 2
PRIKUPLJANJE I
SORTIRANJE
PORUDBINA
PAKOVANJE
UTOVAR I OTPREMA
Prijemno Skladite
Ukljuuju sve aktivnosti obuhvaene u prihvatanju proizvoda koji se skladiti:
strana - 31 -
Ovi postupci su u praksi uvek vezani sa izvesnim zadravanjem robe i postupkom sortiranja. U
idealnom sluaju robu treba dopremiti u podruje prijema u stanju pogodnom za skladitenje tako da
je mogue ostvariti minimalno zadravanje robe u ovom podruju.
Glavno Skladite
Podruje glavnog skladita slui iskljuivo za vremensko premoavanje robe. Transportne
jedinice naputaju skladite u istom stanju u kojem su ule u skladite. U ovom podruju je mogue
ostvariti idealni zahtev da je TJ jednaka skladitnoj jedinici , odnosno da se koliina robe na
transportnoj jedinici ne menja.
Lokacija pojedinih paleta u glavnom skladitu moe biti odreena na tri naina:
1. Sistem sa stalnim lokacijama. Za svaki artikal je rezervisan odreeni skladini prostor. Izmeu
oznake skladinog mesta i broja jednog artikla postoji vrsta veza.
2. Sistem sa sluajnim lokacijama. Ovde se odreuje lokacija pojedinih paleta na bazi slobodnog
prostora u skladitu. Dobija se znatna uteda u skladinom prostoru. Nedostatak ovog sistema
je to teko prati stalne promene lokacija pojedinih materijala.
3. Podela skladita na zone. Lokacije proizvoda su fiksne u odnosu na zadatu zonu ali ne i u
okviru te zone. U okviru date zone se primenjuje sistem sa sluajnim lokacijama.
Prema nainu uskladitenja glavno skladite moe da se podeli na sledee sisteme:
Prema tipu glavnog skladita paletna skladita se mogu podeliti u dve grupe:
skladitenje u blokovima
skladitenje u regalima
Kod skladitenja u blokovima transportne jedinice formiraju blokove zavisno od asortimana artikala.
Kod ovog sistema skladitenja mogu da se primene samo oni tipovi transportnih jedinica koji mogu da
se slau jedna na drugu. Omoguuje veoma pogodno iskorienje prostora.
Kod skladitenja u regalima izvrena je podela na tri grupe , zavisno od procesa skladitenja:
strana - 32 -
Prva grupa obuhvata regalna ( RS ) i visoko regalna skladita ( VRS ). RS nisu via od 6 8 m a
skladitenje se obavlja viljukarima. VRS se najee grade sa visinom uskladitenja od 7 30 m .
Opsluuju se regalnim dizalicama. Nain rada ovih skladita je isti. Lako se ostvaruje princip FIFO.
Druga grupa obuhvata protona skladita ( PS ). Sastoje se od niza staza sa valjcima u kojima se
skladite pojedine TJ. Sve skladine staze mogu da imaju jedno mesto za uskladitenje i izskladitenje.
Slobodan zahvat postoji samo za odnoenje prednjih TJ . Pri tome se ostale palete pomiu za jedno
mesto. Grade se do 30 m visine. Prednost ovog sistema je u velikom iskorienju prostora. Nedostatak
su znatni trokovi za konstrukciju regala.
Trea grupa obuhvata skladita sa pokretnim regalima ( PR ). Ovaj sistem ostvaruje visoko
iskorienje skladinog prostora. Veliki deo mehanike i upravljakih mehanizama je prisutan kod
regala. Poto za svaku operaciju treba menjati poloaj sistema , mora da se sinhronizuje pokretanje
regala sa pojedinim operacijama.
strana - 33 -
karakteristike proizvoda
efikasnost rada jednog transportnog sistema se poboljava spajanjem pojedinih tereta
priroda i intezitet optereenja sistema
mogunost kombinovanja rada sa drugim transportnim ureajima
ogranienja koja namee postojei prostor za izbor opreme
pouzdanost sistema
karakteristike proizvoda
oblik i tip transportne jedinice
maksimalno stanje zaliha , godinje potrebe
asortiman zaliha
obrt , dinamika dovoza i odvoza
tip skladita : regali , police
oprema za transport , manipulaciju i uskladitenje
karakteristike zgrade
zahtevana povrina za pomone aktivnosti
strana - 34 -
gde su:
Ak korisna povrina na kojoj se uva materijal
Am manipulativna povrina ( transportni putevi , prolazi )
Ap pomona povrina ( siguronosni prolazi )
Korisna povrina:
Blok skladite:
Ak = 1,2
N TJ ATJ
ny
gde su:
NTJ ukupan broj skladinih jedinica
ATJ povrina skladine jedinice
ny broj redova skladinih jedinica po visini
Regalno skladite:
Ak = APM n x N R
gde su:
NR broj regala na skladitu
APM povrina jednog paletnog mesta
nx broj paletnih mesta du jednog regala
Manipulativna povrina:
Zavisi od irine hodnika za opsluivanje regala , glavnih transportnih puteva i njihovih duina
Pomone povrine:
Odreuju se zavisno od tipa i oblika zgrade , usvojene opreme i propisa o zatiti na radu.
A =
Ak
Au
strana - 35 -
v =
VR
VR
=
VS Ak H
gde su:
VR ukupna zapremina robe na skladitu
H istavisina skladinog prostora
VS zapremina skladita
-
Au
N TJ
V
potrebna zapremina za uskladitenje jedne palete: VP = S
N TJ
ukupna investiciona ulaganja svedena na jedno paletno mesto: I ( din/NPM )
trokovi eksploatacije po paleti koja proe godinje kroz skladite: Te ( din/pal.god. )
potrebna povrina za uskladitenje jedne palete:
AP =
Qh
Tf n
Ir =
Q
qn
gde su:
Ir
sr
gde su:
strana - 36 -
Kada postoji razraen kompletan tehnoloki potreban broj maina se rauna na osnovu detaljnog
prorauna. Ukupno vreme koje optereuje pojedine maine ( Tu ) uzima se iz zbirne liste sastavljene
prema proizvodima za sve operacije i sve tipove maina. Potreban broj maina dat je izrazom:
Ir =
Tu
Tf n
Is =
Ir
gde su:
Tu ukupno vreme koje optereuje pojedine maine
proseni koeficient vremenskog iskorienja datog tipa maina
strana - 37 -
W - odravanje
G zona opasnosti
B opsluivanje maine
R popravke
A odlaganje materijala
G
B
A
strana - 38 -
Sistemi koji transportuju teret sadre sledee osnovne elemente: za povezivanje , za razdvajanje
i za spajanje. Elementi za povezivanje mesta dopreme i otpreme slue za transpotovanje ili skupljanje
tereta na prostoru izmeu dve take. Izvode se kao sredstva neprekidnog transporta ( npr. konvejer ) ili
prekidnog ( kolica , dizalica , kran , ... ). Elementi za razdvajanje mogu biti neprekidnog dejstva i
prekidnog dejstva. Elementi za spajanje objedinjuju dva toka materijala 1 i 2 u jedan tok = 1 + 2.
Ovo je obrnuti proces od prethodnog , i moe biti prekidan i neprekidan.
to se tie sistema za raspodelu , oni obino predaju terete na nekoliko paralelnih stanica
opsluivanja , dok sistemi za skupljanje tereta obino premetaju teret od nekoliko paralelnih stanica
opsluivanja ka jednom mestu.
1
1
Posroje tri varijante povezivanja. U prvoj varijanti oba sistema su prostorno potpuno
autonomna. U drugoj varijanti je dat delimino kombinovan sistem sa optim magistralnim elementom
koji slui za transport do stanice opsluivanja. Trea varijanta predstavlja potpuno kombinovani sistem
i razlikuje se od prethodnih u tome to elementi za povezivanje poetne i krajnje take transportovanja
obezbeuju kretanje tereta u oba pravca.
strana - 39 1 varijanta
I
ULAZ
IZLAZ
EN
E2
AN
A2
E1
A1
IZLAZ
ULAZ
2 varijanta
K
IZLAZ
AN
ULAZ
EN
A2
IZLAZ
E2
A1
E1
ULAZ
strana - 40 3 varijanta
IZLAZ
ULAZ
A N = EN
A1 = E 1
IZLAZ
Prednosti 1 varijante:
-
Nedostaci:
Prednosti 2 varijante:
-
Nedostaci:
strana - 41 -
Prednost 3 varijante:
-
Nedostatak:
-
Potrebno je voditi rauna o sledeim faktorima koji utiu na oblik i veliinu eme:
-
strana - 42 -
Blok Dijagram
Svaki elementarni blok ovog dijagrama ima najee znaenje transformacionog procesa gde
obino postoji matematiki odnos ulaza i izlaza , dat funkcijom transformacije. Blok predstavlja
grupisanje pojedinosti zavisno od naih potreba. Metod blok dijagrama je veoma fleksibilan.
Konstrukcija blok dijagrama omoguava razvijanje veoma kompleksnih opisa na ma kom eljenom
nivou. Postoje tri vrste elementarnih blokova : transformacioni blok , blok odluivanja i blok povratne
sprege.
Simulacija
Simulacija je postupak reavanja problema koji se koristi za definisanje i analizu modela nekog
sistema i moe da pokae kako e stvarni sistem da reaguje na promene. Simulacija se upotrebljava
kada ne postoje drugi metodi koji mogu obezbediti reavanje postavljenog problema.
Postoje dve osnovne vrste simulacija : kontinualna i diskretna. Svaka od njih ima poseban
pristup za stvaranje modela zasnovan na razliitim matematikim osnovama. Koriste razliite
programske jezike i reavaju razliite probleme.
Kontinualna simulacija se bavi sistemima koji se neprekidno menjaju u vremenu ( npr. let
rakete ). Menjanjem rezultata i povratnom spregom nastoji se da sistem bude stabilan. Ovi modeli
imaju oblik algebarskih ili diferencijalnih jednaina.
Diskretna simulacija zasnovana je na skokovitim promenama stanja sistema koja se deavaju u
jednom vremenskom trenutku. Dogaaj koji prouzrokuje promenu stanja sistema naziva se kritian
dogaaj.
Sistem predstavlja ogranien i sreen kompleks elemenata odreene funkcije koje se nalaze u
pogodnim meusobnim odnosima za postizanje odreenog cilja.
Pri studiranju kompleksnog sistema postoje dve alternative: jedna je da se analizira ponaanje
stvarnog sistema , to zahteva dugaak period vremena i velike trokove , a druga je da se posmatra
ponaanje modela datog sistema. Svrha analize je da se : predvidi rad i ponaanje sistema pri zadatim
uslovima , prikau tehnike prednosti i nedostaci razmatranih alternativa i stvori podloga za
ekonomsku analizu projekta.
strana - 43 -
Kada je sistem definisan i problem postavljen , simulacioni projekat se sastoji iz etri osnovna
dela:
-
Model je imitacija nekog realnog sistema. Modeli mogu da se podele u dve osnovne grupe : fizike i
matematike.
Modeli
Fiziki
Statiki
Matematiki
Dinamiki
Statiki
Numeriki
Dinamiki
Analitiki
Numeriki
Matematiki model sistema je skup matematikih operacija i podataka koji verno opisuju
ponaanje toka sistema u okolnostima koje se prouavaju. Matematiki model mora da poseduje
sledee osobine:
- da je koncepcijski jasan i dosledan
- da je svrsishodan i da daje potpun odgovor na sva vana pitanja
- da se moe lako i pouzdano koristiti
- da se moe dograivati i razvijati saglasno novim iskustvima
Simulacioni modeli mogu se viestruko primenjivati. U fazi razvoja modela , istraiva stie nova
saznanja postavljanjem i proveravanjem razliitih hipoteza. Kada se program verifikuje a model oceni
strana - 44 -
valjanim , prelazi se na korisniki nivo , gde postoje tri cilja primene : obuavanje korisnika ,
istraivanje postojeih i buduih sistema.
Obuavanje korisnika omoguava da se bez straha od negativnih posledica po realni sistem
istrauju razliite strategije , ime korisnik stie predstavu o uspenosti izabranih strategija i ime
poveava sposobnost ispravnog reagovanja u realnom sistemu.
Postojei sistemi se ispituju da bi se uoila uska grla ili problematine strategije. Posebno su
znaajna istraivanja buduih sistema sa aspekta minimizacije trokova i vremena trajanja
simulacionog eksperimenta.