ZECHARIA

SITCHIN

"Uzbudljiva... incrigantna."

Washington

Times

"Obavezno tivo za sve koje zanimaju dre

vni misteriji." New York City Tribune
"Izvanredno napisano... Sitchin je revan
istraiva." Kirkus Reviews
"Inventivno i provokativno."

Daily Mirror

POSLJEDNJI
DANI
A R M A G E D O N
O

"Dojmljivo"

P R O R O A N S T V A

P O V R A T K U

Booklist

"Zemaljskim kronikama je sueno da posta

nu jedna od najznaajnijih i najkontroverznijih dodataka literaturi. Briljantan rad...
obavezno tivo!"

Sedma

posljednja

knjiga

CryticalReview

"Uzbudljivo... Vjerodostojno... provokati

vno i dojmljivo."

Library Journal

TELEdisk,

2009.

Zemaljskih

kronika

POSVEENO
MOM

BRATU,

DR. AMNONU SITCHINU,

IJA A V I O K O Z M 1 K A
SU MI

ZNANJA

BILA N E P R O C J E N J I V A

Sadraj

KNJIGE ZECHARIE SITCHINA DO SADA OBJAVLJENE

NA HRVATSKOM JEZIKU

Predgovor: Prolost, budunost

DVANAESTI PLANET - Prva knjiga Zemaljskih kronika
STEPENITE DO NEBA - Druga knjiga Zemaljskih kronika
RATOVI BOGOVA I LJUDI - Trea knjiga Zemaljskih kronika
IZGUBLJENA KRALJEVSTVA - etvrta knjiga Zemaljskih kronika
REVIZIJA POSTANKA - Zasebno izdanje

Prvo

poglavlje:

Drugo

poglavlje:

Tree

poglavlje:

etvrto
Peto
esto

poglavlje:
poglavlje:
poglavije:

Sedmo
Osmo

Mesijanski sat

11

"Tako se dogodilo"

30

Egipatska proroanstva, ljudske sudbine

46

O bogovima i polubogovima

61

Odbrojavanje do Sudnjeg dana

77

Prohujalo s vihorom

poglavlje:
poglavlje:

94

Sudbina je imala pedeset imena

112

U ime Boga

133

Deveto

poglavlje:

Obeana zemlja

153

Deseto

poglavlje:

Kri na obzoru

174

Jedanaesto

poglavlje.

Dan Gospodinov

194

Dvanaesto

poglavlje:

Podnevna tama

215

Kada su bogovi otili sa zemlje

242

Posljednji dani

268

Jeruzalem: nestali kale

285

Armagedon i proroanstva o povratku

305

Postskriptum

324

O autoru

326

Tri n a esto

p ogla vlje:

etrnaesto
Petnaesto
esnaesto

poglavlje
pogla

vije:

poglavlje:

Predgovor:
PROLOST,

B U D U N O S T

"Kada e se vratiti?"
Ljudi koji su itali moje knjige bezbroj puta postavili su mi to pitanje
u kojem su "oni" Anunnakiji, vanzemaljci koji su doli na Zemlju sa
svog planeta po imenu Nibiru i koji su u davnini tovani kao bogovi. Hoe
li to biti kada nam se Nibiru idui svojom izduljenom orbitom ponovno
priblii, i to e se tada dogoditi? Hoe li u podne biti mrak i hoe li se Ze
mlja raspasti? Hoe li na Zemlju doi mir ili armagedon? Hoemo li imati
tisuljee velikih nevolja i tekih kunji ili mesijanski Drugi dolazak? Hoe
li se to dogoditi 2012. ili kasnije, ili se uope nee dogoditi?
To su velika pitanja koja najdublje ljudske nade i strepnje povezuju s
religijskim vjerovanjima i oekivanjima, pitanja to ih dodatno uslonjavaju tekui dogaaji: ratovi u zemljama u kojima su zapoeli odnosi izmeu
bogova i ljudi; prijetnje nuklearnim holokaustom; zastraujua silina pri
rodnih katastrofa. To su pitanja na koja se nisam usudio odgovarati sve ove
godine, no sada se to vie ne smije odgaati. Pitanja o povratku, moramo
znati, nisu nova; u prolosti su, kao to su i danas, bila vrsto povezana
s oekivanjem dana Gospodnjeg, kraja vremena, armagedona. Prije etiri
tisuljea Bliski istok svjedoio je bogu i njegovom sinu koji su obeali raj
na Zemlji. Prije vie od tri tisuljea egipatski kralj i egipatski narod eznuli
su za mesijanskim dobom. Prije dva tisuljea narod Judeje pitao se je li se

POSLJEDNJI

DANI

pojavio Mesija, a mi smo jo uvijek obuzeti tajnama tih dogaaja. Jesu li se

proroanstva poela obistinjivati?
Bavit emo se zbunjujuim odgovorima koji su se nudili, rjeavati
drevne enigme, deifrirati podrijetlo i znaenje razliitih simbola kao to
su kri, ribe, kale. Opisat emo ulogu "mjesta povezanih sa svemirom"
u povijesnim dogaajima i pokazati zato se prolost, sadanjost i budu
nost sastaju u Jeruzalemu, mjestu "Veze neba i Zemlje". Nadalje, promi-

Prvo

ljat emo zato je sadanje dvadeset i prvo stoljee nove ere toliko slino

poglavlje

dvadeset i prvom stoljeu prije nove ere. Ponavlja li se povijest, je li sueno

da se ponovi? Upravlja li svime mesijanski sat? Je li vrijeme ostvarivanja

MESIJANSKI

proroanstava blizu?

SAT

Prije vie od dva tisuljea Danijel iz Starog zavjeta vie je puta pi

tao anele: Kada? Kada e doi posljednji dani, kraj vremena? Prije vie
od tri stoljea glasoviti sir Isaac Newton, koji je razotkrio tajne kretanja
nebeskih tijela, napisao je rasprave o starozavjetnoj Knjizi Danijelovoj i
novozavjetnoj Knjizi otkrivenja. Analizirat emo njegove nedavno prona
ene, rukom pisane izraune povezane s posljednjim danima, kao i novija
pretkazanja Kraja.
I hebrejska Biblija i Novi zavjet tvrde da su tajne budunosti skri
vene u prolosti, te da je sudbina Zemlje povezana s nebesima, a ivot
i sudbina ovjeanstva s Bogom i bogovima. Bavei se onime to se tek
treba dogoditi iz povijesti prelazimo na proroanstvo, jedno ne moe
biti shvaeno bez drugoga, pa emo govoriti o oboje. Voeni time, po
gledajmo ono to e se dogoditi kroz prizmu onoga to je bilo. Odgovo
ri e vas zasigurno iznenaditi.

dje god se ovjek okrene, ovjeanstvo kao da je obuzeto apokaliptinom strepnjom, mesijanskim arom i tjeskobom kraja vremena.

Vjerski fanatizam iskazuje se u ratovima, pobunama i pokoljima "ne

vjernika". Vojske koje su nagomilali kraljevi Zapada ratuju s vojskama kra

ljeva Istoka. Sudar civilizacija potresa temelje tradicionalnih naina ivota.
Krvoprolia gutaju gradove; veliki i moni sklanjaju se iza visokih zatitnih
zidova. Prirodne nepogode i sve snanije katastrofe navode ljude da se pi
taju: je li ovjeanstvo zgrijeilo, svjedoi li Bojem gnjevu, eka li ga jo
jedan opi potop? Je U ovo apokalipsa? Moe li biti hoe li biti spase
nja? Je li mesijansko doba ve otpoelo?
Vrijeme dvadeset i prvo stoljee poslije nove ere ili je to bilo
dvadeset i prvo stoljee prije nove ere?
Ispravan odgovor je 'da i 'da: i u naem vremenu i u tim drevnim

ZECHARIA SITCHIN

vremenima. To su okolnosti dananjeg vremena, ali i vremena od prije vie

New York, studeni 2006.

od etiri tisuljea. Zapanjujua slinost tih dvaju vremena posljedica je

dogaaja to su se dogodili na sredini perioda koji je protekao izmeu njih
- u razdoblju povezanom s mesijanskim arom za vrijeme Isusa.
Ta su tri kataklizmika razdoblja za ovjeanstvo i njegov planet dva
u pisanoj povijesti (oko 2100. godine pr. n. e. i zatim na prijelazu iz stare u

POSLJEDNJI

DANI

MESIJANSKI

SAT

novu ere) i jedno u bliskoj budunosti povezana. Jedno je dovelo do dru

nastankom Zemlje i njezina mjeseca, asteroidnog pojasa i kometa, te zaro

gog i jedno se moe razumjeti iskljuivo razumijevanjem drugoga. Sadanjost

bljavanjem samog "upadaa" u veliku eliptinu orbitu za iji mu prolazak

proistjee iz prolosti, prolost je budunost. Za sva tri razdoblja kljuno je

treba oko 3.600 zemaljskih godina, (slika 1).

Mesijansko oekivanje, sva tri povezuje Proroanstvo.

Odgovor na pitanje kako e se zavriti sadanje doba velike nevolje i
kunje na pitanje to nosi budunost zahtijeva ulazak u domenu pro
roanstva. Nae proroanstvo nee biti gemit od novootkrivenih pretkazanja
ija je glavna znaajka strah od propasti ili kraja. Mi emo se osloniti na
drevne zapise koji su dokumentirali prolost, predvidjeli budunost i zabilje
ili prijanja mesijanska oekivanja prorokujui budunost u prolosti i,
skloni smo misliti, budunost koja je pred nama.
U sva tri apokaliptina primjera dva koja su se ve dogodila i jedan
koji e se uskoro dogoditi fiziki te duhovni odnos izmeu neba i Zemlje
bio je i ostao od stoerne vanosti za dogaaje. Fiziki aspekti bili su izraeni
postojanjem mjesta koja su Zemlju povezivala s nebesima, mjesta koja su bila
odreena kljunima, koja su bila arita dogaaja, a duhovni su aspekti bili
izraeni u onome to nazivamo religija. U sva tri sluaja kljuna je bila pro
mjena odnosa izmeu ovjeka i boga, osim oko 2100. godine pr. n. e., kada

Sumerski zapisi kau nam da su Anunnakiji na Zemlju doli sto

se ovjeanstvo suoilo s prvim od ta tri epohalna prevrata i kada se radilo o

dvadeset takvih orbita 432.000 zemaljskih godina prije Potopa

odnosu izmeu ljudi i bogova, u mnoini. Je li se taj odnos uistinu promijenio

("Velike poplave"). Kako i zato su doli, njihovi prvi gradovi u E.DIN-

itatelj e uskoro otkriti.

u (biblijskom Edenu), njihovo stvaranje Adama i Eve i razlozi tog stva

ranja te dogaaji nakon katastrofalnog potopa sve je ispriano i opi
sano u seriji mojih knjiga Zemaljske kronike i to ovdje neemo pona

Pria o bogovima, Anunnakijima ("onima koji su s neba doli na Ze

vljati. No, prije nego to krenemo kroz vrijeme do znaajnog dvadeset i

mlju"), kako su ih zvali Sumerani, poinje s njihovim dolaskom na Zemlju

prvog stoljea prije nove ere, moramo se prisjetiti nekih pretpotopnih i

s planeta Nibiru u potrazi za zlatom. Pria o njihovom planetu u davnini

poslijepotopnih prijelomnih dogaaja.

je opisana u Epu o stvaranju, dugakom zapisu na sedam ploa. Obino se

Biblijska pria o Potopu, koja poinje estim poglavljem Postan

smatra da se radi o alegorijskom mitu, plodu primitivnih umova koji su o

ka, svoje kontradikcije pripisuje jednom boanstvu, Jahvi, koji je isprva

planetima govorili kao o ivim bogovima koji se meusobno bore. No kao

odluan da izbrie ovjeanstvo s lica Zemlje, a zatim se naroito trudi

to sam pokazao u svojoj knjizi Dvanaesti planet, taj drevni tekst u stvari je

da ga spasi uz pomo Noe i njegove arke. Raniji, sumerski izvori te prie

sofisticirana kozmogonija koja nam govori kako se zalutali planet prolazei

nezadovoljstvo ovjeanstvom pripisuju bogu Enlilu, a protuakciju da

kroz na Sunev sustav sudario s planetom zvanim Tiamat: sudar je rezultirao

spasi ovjeanstvo bogu Enkiju. U Bibliji je radi monoteizma zatakano

12

13

POSLJEDNJI

MESIJANSKI

DANI

ne samo neslaganje Enlila i Enkija nego i suparnitvo i sukob izmeu

dva klana Anunnakija koji je odredio tijek kasnijih zbivanja na Zemlji.
Taj sukob izmeu dvojice bogova i njihovog potomstva, kao i izmeu
zemaljskih podruja koja su im bila dodijeljena nakon Potopa, mora se
imati u vidu kako bi se razumjelo sve to se nakon toga dogodilo.
Enki i Enlil bili su polubraa, sinovi vladara Nibirua po imenu Anu.
Njihov sukob na Zemlji vue korijene s njihovog matinog planeta Ni
birua. Enki tada zvan E.A ("Onaj iji je dom voda") bio je Anuov prvoroenac, meutim ne od njegove zakonite supruge Antu. Kada je
Antu Anuova polusestra Anuu rodila Enlila, Enlil je postao zakoniti
prijestolonasljednik Nibirua iako nije bio prvoroeni sin. Neizbjeno ogor
enje kod Enkija i obitelji njegove majke dodatno je potpirivala injenica
da je ve Anuovo sjedanje na prijestolje bilo problematino: nakon to je
Anu izgubio bitku za nasljedstvo od suparnika po imenu Alalu, kasnije je
uzurpirao prijestolje izvrivi dravni udar, natjeravi Alalua da pobjegne s
Nibirua kako bi spasio goli ivot. To ne samo da je Enkijevo ogorenje vra
tilo u vrijeme njegovih predaka nego je postavilo i neke druge izazove pred
Enlilovo vodstvo, kao to je opisano u epu Pria o Anzuu. (Za zamrene
odnose kraljevskih obitelji Nibirua te za podrijetla Anua i Antu te Enlila i
Enkija pogledajte Izgubljenu knjigu Enkijevu.).
Klju za razrjeavanje tajne nasljeivanja i brakova kod bogova bila je
moja spoznaja da su se ista pravila primjenjivala i na ljude koje su ovi iza

SAT

Iako se ta pravila o nasljeivanju ine zamrenima, temelje se na onome

to oni koji piu o kraljevskim dinastijama nazivaju "krvne loze", to bi da
nas trebalo biti prepoznato kao sofisticirane DNK genealogije koje su razliko
vale generalnu DNK koja se nasljeduje od roditelja te mitohondrijsku DNK
(mtDNK) koju ene nasljeuju iskljuivo od majke. Sloeno no osnovno pra
vilo bilo je sljedee: dinastike loze nastavljaju se kroz muku lozu; prvoroeni
sin je sljedei nasljednik; polusestra se moe uzeti za enu ako je imala drugu
majku; ukoliko ta polusestra kasnije rodi sina, taj sin iako nije prvoroenac
postaje zakoniti nasljednik i nastavlja dinastije.
Suparnitvo dvojice brae - Eaa/Enkija i Enlila - zbog prijestolja bilo je do
damo zakomplicirano njihovim osobnim suparnitvom zbog ljubavi. Obojica
su eljeli svoju polusestru Ninmah, ija majka je bila jo jedna Anuova prilenica. Ona je bila Eaova prava ljubav, meutim nije mu bilo doputeno da je
oeni. Zatim ju je uzeo Enlil i imao s njom sina po imenu Ninurta. Iako roen
izvan braka, pravila o nasljeivanju, s obzirom da je i prvoroeni sin i roen od
kraljevske polusestre, uinila su ga Enlilovim neospornim nasljednikom.
Ea je, kako se navodi u knjigama Zemaljskih kronika, bio voa prve skupine
od pedeset Anunnakija koji su stigli na Zemlju kako bi doli do zlata potrebnog
da zatite atmosferu planeta Nibiru koja je propadala. Kada su poetni planovi
propali na Zemlju je poslan njegov brat Enlil s jo Anunnakija kako bi proirili
misiju na Zemlji. Kao da to nije bilo dovoljno da stvori neprijateljsko ozraje,
stigla je i Ninmah kako bi sluila kao glavna medicinska dunosnica...

brali da im slue kao njihovi opunomoenici u ovjeanstvu. Biblijska pria

o patrijarhu Abrahamu gdje se govori {Postanak 20:12) da on nije lagao
kada je svoju enu Saru predstavio kao svoju sestru: "Doista, ona je moja
sestra, ki mog oca, ali ne i ki moje majke, i postala je mojom enom."
Ne samo da je oenio svoju polusestru od druge majke (s kojom je imao
zajednikog oca), nego je njezin sin u ovom sluaju I z a k postao zako
niti nasljednik i nastavlja dinastije, a ne prvoroenac Jimael, sin slukinje
Hagare. (Kako su takva pravila o nasljeivanju uzrokovala ogorenu zavadu
izmeu Raovih nasljednika u Egiptu, polubrae Ozirisa i Seta koji je oenio

Dugaak tekst poznat pod nazivom Ep Atrahazis priu o bogovima i

ljudima na Zemlji poinje s Anuovim posjetom Zemlji kako bi jednom za
svagda rijeio suparnitvo svoje dvojice sinova koje je upropatavalo sudbo
nosnu misiju. ak je ponudio da on ostane na Zemlji, a jedan od polubrae
preuzme kraljevsku krunu na Nibiruu. U tom smislu se, govore nam drevni
spisi, drijebalo ne bi li se odluilo tko e ostati na Zemlji, a tko e zasjesti na
prijestolje Nibirua:

polusestre Iziu i Neftis, objanjeno je u knjizi Ratovi bogova i ljudi.)

14

15

POSLJEDNJI

DANI

MESIJANSKI

SAT

Bogovi sklopile ruke,

Izvuko'sedrijeb

raspodijelile:

Anu se vrati u nebesa,

Enliluje
Mora,

dana

Zemlja;

kao petljom

okruena,

Dana su princu Enkiju.

drijeb je, dakle, presudio da se Anu vrati na Nibiru kao njegov
kralj. Ea, kojem je dana vlast nad morima i vodama (on je kasnije za
Grke bio "Posejdon", a za Rimljane "Neptun"), dobio je epitet EN.KI
("Vladar Zemlje") kako bi ga se primirilo, meutim EN.LIL-u ("Gospo
dar zapovjednik") je pripala sveukupnu vlast: "Enlilu je dana Zemlja."
Bio ogoren ili ne, Ea/Enki nije mogao osporiti pravila nasljeivanja ni
rezultate drijeba. I tako su ogorenje, ljutnja zbog uskraene pravde i
vatrena odlunost da osveti nepravde poinjene nad njegovim ocem i
precima, pa tako i nad njime samime, navele Enkijevog sina po imenu
M a r d u k da zapone sukob.
Nekoliko tekstova opisuje kako su Anunnakiji podigli svoja naselja
u E.DIN-u (poslijepotopnom Sumeru), pri emu je svako naselje imalo
posebnu ulogu i bilo izgraeno na lokacijama rasporeenim u skladu
sa irim planom. Kljuna veza sa svemirom mogunost neprekidne
komunikacije s matinim planetom te sa atlovima i svemirskim brodo
vima odravana je u Enlilovom zapovjednom mjestu u Nippuru, u
ijem je sreditu bila slabo osvijetljena elija zvana DUR.AN.KI, "Veza
neba i zemlje". Jo jedna vitalna instalacija bila je svemirska luka locirana
u Sipparu ("Gradu ptica"). Nippur se nalazio u sreditu koncentrinih
krunica na kojima sli bili smjeten drugi "boji gradovi"; svi zajedno su
za svemirske brodove koji su dolazili na Zemlju formirali sletni koridor

A kada je Potop "preplavio zemlju", izbrisao je sve boje gradove zajedno

ija je arina toka bio dvostruki vrh planine Ararat najistaknutija

s njihovim Kontrolnim centrom misije i svemirskom lukom te pokopao Edin

topografska znaajka na Bliskom istoku (Slika 2).

ispod milijuna tona blata i naplavina. Sve se moralo napraviti iznova, meutim
mnogo toga vie nije moglo biti isto. Prije svega, bilo je nuno izgraditi novu
svemirsku luku, s novim Konuolnim centrom misije i novim signalnim posta-

16

17

[O T i p

POSLJEDNJI

DANI

MESIJANSKI

SAT

jama za sletni koridor. Novi slerni put ponovno je usmjeren prema dvostrukom
vrhu Ararata, meutim sve druge komponente bile su nove: svemirska luka bila
je na Sinajskom poluotoku, na tridesetoj sjevernoj paraleli; umjetni dvostruki

Potop je bio odluujua prekretnica kako za bogove tako i za ljude te za nji

vrhovi kao signalne postaje bile su piramide u Gizi; a novo zapovjedno mjesto

hove meusobne odnose: Zemljane, koji su bili napravljeni da slue bogovima i

misije bilo je na mjestu zvanom Jeruzalem (Slika 3). To je bio razmjetaj koji je

rade za njih, odsada se tretiralo kao mlae partnere na razorenom planetu.

odigrao kljunu ulogu poslijepotopnim dogaajima.

Novi odnos izmeu ljtidi i bogova bio je uspostavljen, posveen i ozako

njen kada je ovjeanstvu dodijeljeno pravo da utemelji svoju prvu veliku civi
lizaciju. Bila je to mezopotamska civilizacija, oko 3800. g. pr. n. e. Znaajnom
dogaaju slijedio je Anuov dravniki posjet Zemlji. No, Anu je doao ne samo
kao vladar Nibirua nego i kao vrhovno boanstvo zemaljskog panteona drevnih
bogova. Jo jedan (vjerojatno glavni; op. a.) razlog njegova posjeta bila je uspo
stava i afirmacija mira meu samim bogovima. To je bio sporazum "ivi i pusti
druge da ive" kojim su se zemlje Starog svijeta podijelile izmeu dva glavna
anunnakijska klana - Enlilovog i Enkijevog - budui da su nove, poslijepotopne okolnosti i nova lokacija svemirskih instalacija zahtijevali novu teritorijalnu
podjelu meu bogovima.
To je podjela koja se odraava u biblijskom popisu naroda {Postanak,
glava 10.) u kojem je grananje ovjeanstva koje je poteklo od tri Noina sina
zabiljeeno po narodnosti i geografskom smjetaju: Azija je pripala narodima
odnosno zemljama Sema, Europa potomcima Jafeta, Afrika narodima odnosno
zemljama Hama. Povijesni podaci pokazuju da je paralelna podjela meu bo
govima Aziju i Afriku dodijelila Enlilitima, a Afriku Enkiju i njegovim sinovi
ma. Sinajski poluotok, koji spaja sva tri kontinenta i na kojem je bila smjetena
vana poslijepotopna svemirska luka, ostavljen je po strani kao neutralno, sveto
podruje.
Dok Biblija samo navodi zemlje i narode prema njihovom srodstvu s
Noom, raniji sumerski tekstovi zabiljeili su injenicu da je podjela bila na
mjeran in, rezultat vijeanja vodstva Anunnakija. Tekst poznat kao Ep 0 Etani
govori nam da
Veliki Anunnakiji koji odluuju 0 sudbini
sjedahu

/.V

savjetujui se

0 Zemlji.

19

POSLJEDNJI

Stvorile
podigole

etiri

DANI

regije,

MESIJANSKI

SAT

Oko 3100. g. pr. n. e. slina ali ne i ista civilizacija utemeljena je u Drugoj

naseobine.

regiji u Africi, u regiji rijeke Nil (Nubija i Egipat). Njezina povijest nije bila tako
harmonina kao povijest enlilitske civilizacije budui da su se izmeu Enkijevih

Na prvom podruju, izmeu rijeka Eufrat i Tigris (Mezopotamija), uspo

estero sinova, kojima nisu bili dodijeljeni gradovi nego itava kopnena podru

stavljena je prva napredna ljudska civilizacija - sumerska civilizacija. Tamo gdje

ja, nastavili suparnitvo i sukobi. Najznaajniji je bio neprekidni sukob izme

su se nalazili pretpotopni boji gradovi podignuti su ljudski gradovi. Svaki od

u Enkijevog prvoroenogsina Marduka {Ra u Egiptu) i Ningizide {Toth u

njih imao je svoju svetu etvrt u kojoj su, u svom ziguratu, prebivali bog ili

Egiptu) koji je doveo do progonstvo Totha i skupine njegovih afrikih sljedbe

boica Enlil u Nippuru, Ninmah u Suruppaku, Ninurta u Lagau, Nan-

nika u Novi svijet (gdje je postao poznat kao Qiietzalcoatl, Pernata zmija). Sam

nar/Sin u Uru, Inanna/Itar u Uruku, Utu/ama u Sipparu i tako dalje. U

Marduk/Ra bio je kanjen i prognan kada je, protivei se braku svog mlaeg

svakom takvom urbanom centru je EN.SI, "Pravedni pastir" u poetku

brata Dumuzija za Enlilovu praunuku Inannu/Itar, ubio brata. Inanni/Itar je

izabrani polubog bio izabran da vlada ljudima u ime bogova. Njegov glavni

u znak zadovoljtine oko 2900. g. pr. n. e. dodijeljena civilizacija Tree regije,

zadatak bio je objavljivati kodekse pravde i morala. U svetoj etvrti sveenstvo

civilizacija u dolini rijeke Ind. Postojao je dobar razlog za to to su sve civili

je na elu s visokim sveenikom sluilo bogu i njegovoj branoj druici, nad

zacije kao i svemirska luka u svetoj regiji bile smjetene na tridesetoj

gledalo praznike sveanosti te vodilo obrede rtvovanja i molitve bogovima.

sjevernoj paraleli (slika 4).

Slikarstvo, kiparstvo, muzika, ples i pjesme u slavu bogova, te iznad svega

pisanje i voenje zapisa cvjetali su u hramovima ali i u kraljevskoj palai.
S vremena na vrijeme jedan od tih gradova bio bi izabran da slui kao
glavni grad, kao prijestolnica zemlje, a njegov bi vladar bio kralj, LU.GAL
("Veliki ovjek"). U poetku i jo dugo vremena nakon toga ta osoba, naj
moniji ovjek zemlje, bio je i kralj i visoki sveenik. Zbog njegove uloge i
autoriteta koji je uivao bio je pomno biran, a za sve fizike simbole kraljevske
asti dralo se da su poslani ravno s nebesa, od Anua na Nibiruu. U sumerskom tekstu koji se bavi tom temom navodi se da su simboli kraljevske asti
(kruna i ezlo) i kreposti prije nego to su dodijeljeni zemaljskom kralju "bili
poloeni pred Anuom na nebesima". Doista, sumerska rije za kraljevsku ast
bila je Anuova ast.
Tij aspekt "kraljevske asti" kao kljunog elementa civilizacije, ispravnog
ponaanja i moralnog kodeksa za ovjeanstvo eksplicitno je izraen u navo
du iz Sumerskogpopisa kraljeva koji kae da je nakon Potopa "kraljevska ast
donesena s nebesa. "To je izrazito vaan navod koji se mora imati na umu dok
kroz ovu knjigu napredujemo prema mesijanskim oekivanjima rjenikom
Novog zavjeta povratka "Kraljevstva nebeskog" na Zemlju.
20

SLIKA

21

POSLJEDNJI

DANI

MESIJANSKI

SAT

Prema sumerskim tekstovima, Anunnakiji su kraljevstvo civilizaci

ju i njezine institucije, kao to se najbolje vidi na primjeru Mezopotamije
uspostavili kao novi poredak u svojim odnosima sa ovjeanstvom, s
kraljevima/sveenicima koji su sluili i kao veza i kao prepreka izmeu bo
gova i ljudi. No, kada se ovjek osvrne na to prividno "zlatno doba" bogova
i ljudi, oito je da su ciljevi bogova uvijek bili dominantni i da su odreivali
ciljeve ljudi. Sve je zasjenila odlunost Marduka/Raa da ispravi nepravdu
nanesenu njegovom ocu Eau/Enkiju kada je, prema anunnakijskim pravi
lima nasljeivanja, umjesto Enkija Enlil proglaen zakonitim nasljednikom
njihova oca Anua, vladara na njihovom matinom planetu Nibiruu.
Prema seksagezimalnom ("baza ezdeset") brojevnom sustavu koji su
bogovi podarili Sumeranima, svakom od dvanaest velikih bogova sumerskog panteona dodijeljen je brojani rang, pri emu je Anu imao najvii
rang ezdeset. Rang pedeset dodijeljen je Enlilu, Enkijev rang bio je e
trdeset, i tako dalje, izmjenjujui se izmeu mukih i enskih boanstava
(slika 5 ) . Po pravilima nasljeivanja, Enlilov sin Ninurta bio je na redu
za rang pedeset na Zemlji, dok je Marduk imao nominalni rang deset. K
tomu, ta dva nasljednika na ekanju u poetku jo nisu bili medu dvanaest
"Olimpijaca".
Tako se Mardukova duga, ogorena i neumoljiva borba, kojoj je u ko
rijenu zavada Enlila i Enkija, kasnije usmjerila na sukob s Enlilovim sinom
Ninurtom za nasljeivanje ranga pedeset, da bi se zatim proirila na Enlilovu unuku Inannu/Itar, ijem se braku s Dumuzijem, Enkijevim naj
mlaim sinom, Marduk toliko protivio da je stvar zavrila Dumuzijevom
smru. S vremenom se Marduk/Ra, osim sukoba s Tothom koji smo ve
spomenuli, sukobio i s drugom braom i polubraom prvenstveno s
Enkijevim sinom po imenu Nergal koji se oenio za Enlilovu unuku po

robljenitvo. Marduk je, takoer, vie puta bio u prognanstvu i po kazni i

imenu Erekigal.

kao samonametnuto izbivanje. Njegova uporna nastojanja da zauzme poloaj

Sukobi bi se ponekad rasplamsali u prave ratove izmeu dva boanska

koji je svojatao ukljuivao je i dogaaj koji je u Bibliji zabiljeen kao incident

klana. Neki od tih ratova u mojoj knjizi Ratovi bogova i ljudi nazvani su "Ra

s kulom babilonskom; no, nakon brojnih frustracija, uspjeh je na kraju polu

tovi piramida". U jednom istaknutom primjeru borbe su okonane time da

io tek kad su se Zemlja i nebesa uskladili s mesijanskim satom.

je Marduk iv pokopan u Velikoj piramidi; u drugom je pao u Ninurtino za22

23

POSLJEDNJI

MESIJANSKI

DANI

SAT

Doista, prvi kataklizmiki niz dogaaja u dvadeset i prvom stoljeu

te sa svemirskim brodom koji je povezivao Zemlju i Nibiru. (Poslije Potopa

prije nove ere i mesijanska oekivanja koja su ga pratila prvenstveno je po

te su djelatnosti preseljene na mjesto koje je kasnije postalo poznato kao

vezan s priom o Marduku. Osim toga, ti kataklizmiki dogaaji u prvi su

Jeruzalem.) Smatralo se da je njegova sredinja lokacija, koja je bila jednako

plan doveli njegovog sina po imenu Nabu boanstvo, sina boga, no od

udaljena od drugih centara u E.DIN-u u kojima su se obavljale razliite

majke Zemljanke.

djelatnosti (vidi sliku 2 ) , jednako udaljena i od "etiri kuta Zemlje", pa je

dobio nadimak "pupak Zemlje". U hvalospjevu posveenom Enlilu ovako
se govorilo o Nippuru i njegovoj funkciji:

Tijekom itave povijesti Sumera koja je trajala gotovo dvije tisue go

dina njegova se kraljevska prijestolnica vie puta selila: najprije je to bio

Enlile,

Ki (Ninurtin prvi grad), zatim Uruk (grad kojeg je Anu dodijelio Inanni/

Kada si zacrtao

Itar), pa Ur (Sinovo sjedite i sredite oboavanja); kasnije su prijestolnice

Nippur si podigao

bili drugi gradovi, a zatim ponovno oni prvi. Naposljetku se, po trei put,

Izgradio si Dur-An-Ki

preselila u Ur. No Enlilov je grad Nippur, njegovo "sredite kulta", kako

U sredini

etiri

boanske naseobine na Zemlji,

kao svoj

vlastiti grad...

ugla Zemlje.

su ga strunjaci skloni zvati, itavo vrijeme ostao vjersko sredite Sumera i

sumerskog naroda, ondje se odreivao godinji ciklus tovanja bogova.
Dvanaest "Olimpijaca" sumerskog panteona, svaki sa svojim nebeskim
pandanom meu dvanaest lanova Sunevog sustava (Sunce, Mjesec i deset

(Izraz "etiri ugla Zemlje" nalazimo i u Bibliji; nadalje, kada je Jeruzalem

zamijenio Nippur u ulozi kontrolnog centra misije, i on je ponio nadimak
"pupak Zemlje".)

planeta ukljuujui Nibiru), bili su takoer poaeni s po jednim mjese

Na sumerskom jeziku izraz za etiri zemaljske regije bio je UB, no moe

com u godinjem ciklusu od dvanaest mjeseci. Sumerska rije za mjesec,

se pronai i kao AN.UB nebeska, zvjezdana etiri "ugla" u ovom slu

EZEN, u stvari je znaila praznik, sveanost. Svaki takav mjesec bio je po

aju je to astronomski pojam povezan s kalendarom. Smatra se da se odnosi

sveen jednom od dvanaest vrhovnih bogova. Potreba da se odredi tono

na etiri toke godinjeg ciklusa Zemlje u odnosu na Sunce, koje danas nazi

vrijeme kada svaki od tih mjeseci poinje i zavrava (a ne, kao to govore

vamo ljetni solsticij, zimski solsticij, te dva suneva prelaska ekvatora je

udbenici, da bi se seljacima omoguilo da znaju kada da zaponu sjetvu

dnom kao proljetni ekvinocij i jednom kao jesenski ekvinocij. U nipurskom

odnosno etvu) je oko 3 7 6 0 g. pr. n. e. dovela do uvoenja prvog kalendara

kalendaru godina je zapoinjala danom proljetnog ekvinocija to se zadralo

na Zemlji. Taj je kalendar poznat kao nipurski kalendar jer su zadau

u kasnijim kalendarima drevnog Bliskog istoka. Proljetni je ekvinocij odre

da odrede komplicirani kalendarski raspored i da objave datume vjerskih

ivao vrijeme najvanijeg praznika u godini praznika Nove godine, do

praznika za itavu zemlju imali sveenici iz Nippura. Taj je kalendar i

gaaja koji je trajao deset dana tijekom kojih su se morah slijediti detaljni i

dandanas u upotrebi kao idovski vjerski kalendar: on 2009. godinu ove

kanoniziram rituali.
Za odreivanje kalendarskog vremena bilo je nuno promatrati nebo

ere broji kao 5769. godinu.

U pretpotopnim vremenima Nippur je sluio kao kontrolni centar

u zoru, kada se sunce tek poinje dizati iznad istonog horizonta ali je nebo

misije, Enlilovo zapovjedno mjesto gdje je postavio DUR.AN.KI, "vezu

jo uvijek dovoljno mrano da pokazuje zvijezde u pozadini. Nakon to bi

izmeu neba i Zemlje" za komunikaciju s matinim planetom Nibiruom

se dan ekvinocija utvrdio na temelju injenice da su tada dan i no tono

24

25

POSLJEDNJI

DANI

istog trajanja, poloaj Sunca na helijakalnom izlasku oznaio bi se podiza

njem kamenog stupa kako bi se po njemu mogla voditi budua promatra
nja. Ta procedura kasnije se slijedila na primjer u Stonehengu u Velikoj
Britaniji. Budui da su u Stonehengu dugotrajna promatranja pokazala
da se skupina zvijezda ("konstelacija") u pozadini promijenila (slika 6),
tamo je monolit poravnanja zvan "markacijski kamen", koji danas na dan
solsticija pokazuje prema toki izlaska sunca, namjeten prvotno prema
izlasku sunca oko 2000. g. pr. n. e.

MESIJANSKI

SAT

konstelacija (slika 7). Budui da svaka dvanaestina kruga zauzima trideset

stupnjeva nebeskog svoda, zaostajanje ili precesijski pomak iz jedne u drugu
kuu zodijaka traje (matematiki) 2 1 6 0 godina (72 x 30), a puni zodijaki
krug traje 25.920 godina (2160 x 12). Priblini datumi zodijakih doba
prema istoj podjeli na dvanaest dijelova a ne prema realnim astronomskim
opaanjima ovdje su dodani itateljima na ravnanje.

2100

N . E.

Fenomen zvan precesija ekvinocija ili samo precesija proizlazi iz inje

nice da se Zemlja nakon zavretka jedne godinje orbite oko Sunca ne vraa
na tono isto mjesto na nebesima. Dolazi do blagog, vrlo blagog zaostajanja
koje iznosi jedan stupanj (od tristo i ezdeset stupnjeva u punom krugu) u
sedamdeset i dvije godine. Enki je bio prvi koji je zvijezde koje se mogu vi
djeti sa Zemlje grupirao u "konstelacije" i podijelio nebesa po kojima Zemlja
krui oko Sunca na dvanaest dijelova, to se od tada naziva zodijaki krug

SLIKA 7

Da je zodijaki kalendar nastao prije pojave ljudskih civilizacija potvr

uje injenica da je upotrijebljen kod Enkijevog prvog boravka na Zemlji
(kada su prve dvije kue zodijaka nazvane njemu u ast). Da kalendar nije
djelo grkog astronoma (Hiparha) iz treeg stoljea prije nove ere (kao to se
i dalje tvrdi u veini udbenika) potvruje injenica da su Sumerani dvanaest
kua zodijaka po imenima (slika 8) i po slikovnim prikazima (slika 9) kakve
SLIKA 6

26

koristimo dandanas poznavali tisuama godina prije toga.

2~

POSLJEDNJI

DANI

MESIJANSKI

SAT

1 . G U . A N . N A ("NEBESKI B I K " ) , B I K .
2. M A S H . T A B . B A ("BLIZANCI"), BLIZANCI
3 . D U B ("KLIJETA" ILI " M A I C E " ) , NA R A K .
4 . U R . G U L A ("LAV"),

LAV

5 . A B . S I N ( " N J E Z I N OTAC J E B I O S I N " ) , DJEVA, D J E V I C A

6 . Z I . B A . A N . N A ("NEBESKA S U D B I N A " ) , VAGA
7 . G I R . T A B ("KOJI U B A D A I R E E " ) , K O R P I O N
8. P A . B I L

("BRANITELJ"),

9. S U H U R . M A S H
10.

GU

( " K O Z O R I B A " ) , JARAC

("VLADAR V O D A " ) , V O D O N O A , VODENJAK

11. S I M . M A H
12.

STRIJELAC

("RIBE"),

RIBE

K U . M A L ("STANOVNIK POLJA"), O V A N
SLIKA 8

U When Time Began opirno se govori o kalendarima bogova i ljudi.

Budui da su doli s Nibirua, ije je ophodno vrijeme SAR iznosilo 3600
(zemaljskih) godina, razumljivo je da je ta jedinica, ak i na Zemlji, koja
orbitira relativno brzo, bila prvo kalendarsko mjerilo Anunnakija. Doista,
tekstovi koji se bave poetkom njihovog boravka na Zemlji, kao to je Popis
sumerskih kraljeva, oznaavali su razdoblja ovog ili onog vladara na Zemlji
sarovima. Ja sam to nazvao boansko vrijeme. Kalendar dan ovjeanstvu,
zasnovan na orbitalnim znaajkama Zemlje i njezina mjeseca nazvan je ze
maljsko vrijeme. Istiui da im je zodijaki pomak od 2160 godina (za
Anunnakije manje od godine) omoguavao bolji omjer izmeu dva ekstre
ma "zlatni omjer" od 10:6 to sam nazvao nebesko vrijeme.
Kao to je Marduk otkrio, to nebesko vrijeme je bilo "sat" po kojem

SLIKA 9

Vidjet emo da nedoumica koja je ovjeanstvo zbunjivala u dre

vnim vremenima i dalje lei u sri tekueg pitanja Povratka. Odgovor
na postavljeno pitanje traio se i prije: traili su ga babilonski i asirski
sveenici-zvjezdoznanci, biblijski proroci, postavljalo se u Knjizi Danijelovoj te u Otkrivenju svetog Ivana, postavljali su ga ljudi poput > Isaaca
Newtona, postavljamo ga svi mi danas.
Odgovor e nas zapanjiti. Krenimo u opsenu potragu.

e biti odreena njegova sudbina.

No, to je bio mesijanski sat ovjeanstva, koji odreuje njegovu
budunost i sudbinu? Je li to bilo zemaljsko vrijeme, kao na primjer bro
janje pedesetogodinjih jubileja, brojanje u stoljeima ili tisuljee? Je li
to bilo boansko vrijeme, sinkronizirano s orbitom Nibirua? Ili je to bilo
nebesko vrijeme koje slijedi polaganu rotaciju zodijakog sata?

28

29

"TAKO SE D O G O D I L O "

Biblijska pria u pitanju izvanredna je na mnogo naina. Kao prvo, go

vori o naseljavanju ravnice Eufrata iTigrisa poslije Potopa, nakon to se tlo
dovoljno osuilo da omogui ponovno naseljavanje. Novu zemlju ispravno
naziva Sinear, to je hebrejski naziv za Sumer. Daje vanu indiciju o tome
odakle su s planinskih podruja na istoku doli naseljenici. Uoava
da je tamo nastala prva ovjekova urbana civilizacija gradnja gradova.

Drugo

Ispravno, nadalje, konstatira da su u toj zemlji, u kojoj se tlo sastojalo

poglavlje

od slojeva osuenog blata i nije bilo domaeg kamena, ljudi za gradnju

koristili opeke od blata, a stvrdnjavanjem opeka u peima mogli su ih

"TAKO SE DOGODILO"

koristiti umjesto kamena. K tomu, spominje upotrebu katrana (pakline)

kao buke u gradnji, to je zapanjujua informacija budui da je katran,
prirodni produkt nafte, u junoj Mezopotamiji istjecao iz tla, no u zemlji

rlo je znakovito to je Biblija u svojim zapisima o Sumeru i ranoj

sumerskoj civilizaciji izabrala istaknuti incident sa svemirskom vezom

poznat kao "pria o babilonskom tornju".

0 Potopu, spojili su razliita sumerska boanstva u mnoinu Elohim ili u

sveobuhvatnog i vrhovnog Jahvu, no u prii su ostavili injenicu da je ree

tako se dogodilo da naiu na jednu dolinu

nicu "hajde da siemo (u mnoini!)" i zaustavimo taj neprijateljski pokuaj

u zemlji Sinearu i tu se nastane,

drugome

(Postanak 11:7) morala izgovoriti skupina bogova.

ree:

"Hajdemo praviti opeke i pei ih

da otvrdnu!'

Opeke su im bile mjesto kamena,

"Hajde da sebi izgradimo grad

i toranj s vrhom do neba."

POSTANAK

Sumerski a kasnije babilonski zapisi potvruju istinitost biblijske prie

1 sadre mnoge druge pojedinosti, povezujui taj incident s openito na
petim odnosima izmeu bogova koji su poslije Potopa doveli do izbijanja

a smola zemljana im sluila za buku.

Onda rekoe:

Autori ovog poglavlja u Postanku stoga su bili dobro informirani o

izvorima i glavnim inovacijama sumerske civilizacije, a uoili su i vanost
incidenta s "babilonskim tornjem". Kao i u priama o stvaranju Adama te

Ali kako su se ljudi selili s istoka,

jedan

Izrael ga uope nije bilo.

I I:

2-4

Ovako je u Bibliji zabiljeen Mardukov najsmioniji pokuaj da dode

do premoi, kada je pokuao uspostaviti vlastiti grad u srcu enlilitskih ze
malja i, povrh toga, u njemu izgraditi vlastitu svemirsku instalaciju s
vlastitim lansirnim tornjem. To je mjesto u Bibliji imenovano Babilon.

dvaju "ratova piramida". Sporazumi o "miru na Zemlji", odrani oko 8650.

g- pr. n. e., ostavili su prijanji Edin u Enlilovim rukama. S time su bili
zadovoljni Anu, Enlil, pa ak i Enki ali ne i Marduk/Ra. Tako je, kada
su

se "ljudski gradovi" poeli rasporeivati bogovima, Marduk potegnuo

pitanje: "A to je sa mnom?"

Iako je Sumer bio samo sredite enlilitskih teritorija, a njegovi gradovi
e

nlilitska "sredita kultova", postojala je jedna iznimka: na jugu Sumera, na

ubu movara, nalazio se Eridu koji je poslije potopa bio ponovno izgraen

a tono istom mjestu gdje se nalazilo Eaova/Enkijeva prva naseobina na

31

POSLJEDNJI

DANI

"TAKO

SE

DOGODILO"

Zemlji. Anu je inzisrirao da Enki, nakon to suparniki klanovi Anunnakija

razdijele Zemlju, Eridu zauvijek zadri kao vlastiti grad. Oko 3 4 6 0 . g. pr.
n. e. Marduk je odluio iskoristiti tu povlasticu svog oca i takoer imati
svoje uporite u sredinjoj enlilitskoj regiji.
Dostupni tekstovi ne otkrivaju nam zato je Marduk odluio da ba
to mjesto na obali rijeke Eufrat bude njegov novi stoer, meutim njegov
smjetaj izmeu ponovno izgraenog Nippura (pretpotopnog kontrolnog
centra misije) i ponovno izgraenog Sippara (pretpotopne svemirske luke
Anunnakija) daje nam naslutiti da je Marduk vjerojatno tamo kanio imati
instalaciju koja e obavljati obje funkcije. Kasnija karta Babilona nacrtana
na glinenoj ploici (slika 10) prikazuje ga kao "pupak svijeta", to je tako
er bio izvorni nadimak Nippura. Ime koje je Marduk dao tom mjestu,
Bab-Ili, na akadskom jeziku znailo je "prolaz bogova", mjesto iz kojeg su se
bogovi mogli dizati i sputati, gdje je odgovarajui glavni objekt bio "toranj
kojem e vrh biti do neba" lansirni toranj!
Kako u biblijskoj prii tako i u njezinim usporednim (i ranijim) mezopotamskim inaicama navodi se da se taj pokuaj uspostavljanja ile
galne svemirske instalacije izjalovio. Iako fragmentirani, mezopotamski
tekstovi (preveo ih je George Smith 1876. godine) jasno govore da je
Mardukov in razbjesnio Enlila koji "u gnjevu zapovijeda" noni napad
radi unitenja tornja.
Egipatski zapisi izvjetavaju da je poetku vladavine faraona u Egiptu,
oko 3 1 1 0 . g. pr. n. e., prethodilo kaotino razdoblje koje je trajalo tristo
i pedeset godina. Taj vremenski okvir dovodi nas do datuma babilonskog
incidenta oko 3 4 6 0 g. pr. n. e., jer je zavretak tog kaotinog razdoblja
obiljeen povratkom Marduka/Raa u Egipat, izgonom Todia i poetkom
oboavanja boga Ra.
Iako je taj put bio osujeen, Marduk nikada nije odustao od svojih
pokuaja da zavlada slubenim svemirskim postrojenjima koja su sluila
kao "Veza neba i Zemlje", veza izmeu Nibirua i Zemlje, ili da uspostavi
vlastito postrojenje za vezu sa svemirom. Budui da je naposljetku Marduk
uspio ostvariti svoje ciljeve u Babilonu, zanimljivo pitanje glasi: zato nije

32

SLIKA

IO

uspio 3 4 6 0 g. pr. n. e.? Jednako je zanimljiv odgovor: Zato to je to je bio

pogrean trenutak.
Glasoviti tekst zabiljeio je razgovor izmeu Marduka i njegova oca
Enkija u kojem obeshrabreni Marduk pita oca u emu je pogrijeio. Pogri
jeio je u tome to nije uzeo u obzir injenicu da je vrijeme tada nebesko
vrijeme bilo doba Bika, Enlilovo doba.
Meu tisuama drevnih ispisanih ploica koje su iskopane na Bliskom
stoku, velik broj ih je sadravao podatke o mjesecima povezanim s odree-

33

POSLJEDNJI

"TAKO

DANI

nim boanstvima. U kompliciranom kalendaru koji zapoinje u Nippuru

3 7 6 0 g. pr. n. e., prvi mjesec, Nianu, bio je EZEN (prazniko doba) po
sveen Anuu i Enlilu (u prijestupnoj godini s trinaestim lunarnim mjese
com ast se dijelila izmeu njih dvojice). Popis "astoprimaca" mijenjao se
tijekom vremena, a mijenjao se i sastav lanstva vrhovnog panteona dva
naestorice. Povezanosti s odreenim mjesecima mijenjale su se i lokalno,
ne samo u razliitim zemljama nego ponekad i kako bi se odala ast bogu
nekog grada. Na primjer, znamo da je planet koji zovemo Venera prvotno
bio povezan s Ninmah, te kasnije s Inannom/Itar.
Takve su promjene oteale prepoznavanje tko je bio povezan s kojom
konstelacijom, meutim o nekim zodijakim asocijacijama moe se jasno
zakljuiti iz tekstova ili crtea. Enki (kojeg su najprije zvali E.A, "Onaj iji
je dom voda") jasno je povezan s vodonoom, "Vodenjakom" (slika 1 1 ) , a
u poetku je, ako ne uvijek, bio povezivan s "Ribama" (Pisces). Konstela
cija nazvana Blizanci (Gemini) nedvojbeno je tako nazvana u ast jedinim
poznatim boanskim blizancima roenim na Zemlji, a to su djeca Nannara/Sina, Utu/ama i Inanna/Itar. enska konstelacija Djevica (Virgo;

SE

DOGODILO

tonije "Djeva", a ne "Djevica"; op. a.) koja je, kao i planet Venera, isprva
najvjerojatnije nazvana u ast Ninmah, preimenovana je u AB.SIN ("iji
je otac Sin"), to vrijedi samo za Inannu/Itar. Strijelac (Saggitarius) ili Za
titnik odgovarao je mnogim tekstovima i himnama u kojima se boanstvo
Ninurta slavi kao boanski strijelac, ratnik i zatitnik svog oca. Sippar, grad
Utua/Samaa, koji nakon potopa vie nije bio mjesto svemirske luke, u sumerskim je vremenima smatran sreditem zakona i pravde, a njegova boga
su smatrali (ak i kasniji Babilonci) glavnim sucem na Zemlji. Bez svake
sumnje, njegova konstelacija bila je Vaga (Libra).
Nadalje, tu su bili nadimci koji su junatvo, snagu i druge osobine
bogova usporeivali s nekom ivotinjom prema kojoj su osjeali straho
potovanje. Enlilova je ivotinja, kao to se ponavlja u mnogim zapisima,
bio Bik. Prikazivali su ga na cilindrinim peatima, na ploicama s astro
nomijom te u umjetnosti. Neke od najljepih umjetnina pronaenih u
kraljevskim grobnicama Ura bile su bronane, srebrne i zlatne skulpture
bijih glava ukraenih poludragim kamenjem. Nema sumnje, konstelacija
Bika (Taurus) simbolizirala je Enlila. Njezino ime, GUD.ANNA, znailo je
"nebeski bile", a tekstovi u kojima se govorilo o stvarnom "nebeskom biku"
povezivali su Enlila i njegovu konstelaciju s jednim od nekoliko iznimnih
mjesta na Zemlji.
To je bilo mjesto zvano Mjesto slijetanja gdje jo i dandanas stoji
jedna od najudesnijih graevina na Zemlji, ukljuujui kameni toranj
koji dodiruje nebo.
Mnogi drevni tekstovi ukljuujui hebrejsku Bibliju opisuju ili spomi
nju jedinstvenu umu od velikih cedrovih stabala u Libanonu. U drevnim
vremenima ona se prostirala kilometrima i okruivala jedinstveno mjesto
golemu kamenu platformu koju su bogovi izgradili kao svoje prvo mjesto za
vezu sa svemirom na Ze?nlji, prije nego to su uspostavljeni njihovi centri i
ptava svemirska luka. To je bila, potvruju sumerski zapisi, jedina graevi
na koja je preivjela Potop i koja je stoga odmah nakon Potopa Anunnaki-

SLIKA I I

34

jima mogla posluiti kao baza za njihove operacije. Iz nje su nanovo oivjeli
poharane zemlje novim usjevima i domaim ivotinjama. To mjesto, koje

35

POSLJEDNJI

DANI

"TAKO

SE

DOGODILO"

se u Epu o Gilgamesu naziva "Mjesto slijetanja", bilo je kraljevo odredite

majku. Ona se sloila, no objasnila mu je da je prividna besmrtnost bogova

u potrazi za besmrtnou. Iz epa saznajemo da je tamo, u svetoj cedro-

u stvari dugovjenost zbog dugog ophodnog vremena njihova matinog

voj umi, Enlil drao GUD.ANNU "nebeskog bika", simbol Enlilovog

planeta. Da bi stekao takvu dugovjenost, morao se pridruiti bogovima na

doba Bika.

Nibiruu; a da bi to uinio, morao je otii na mjesto na koje slijeu i s kojeg

Ono to se tada dogodilo u svetoj umi utjecalo je na budue odnose

polijeu rakete.
Iako su ga upozorili na opasnosti, Gilgame je bio odluan da krene

bogova i ljudi.
Putovanje u cedrovu umu i Mjesto slijetanja koje se u njoj nalazilo,

na put. Ako ne uspijem', rekao je, 'barem e me pamtiti kao nekoga tko je

kako saznajemo iz epa, zapoelo je u Uruku, gradu to ga je Anu darovao

pokuao'. Na inzistiranje njegove majke umjetni dvojnik Enkidu (ENKI.

svojoj praunuci [naftni (to ime znai "Anuova voljena"; op. a.). Njegov je

DU, to znai "Enkijev stvor") bio je njegov pratitelj i zatitnik na putu. O

kralj poetkom treeg tisuljea prije nove ere bio Gilgame (slika 12). On

njihovim avanturama, koje su opisane na dvanaest ploa epa o Gilgamesu

nije bio obian ovjek jer njegova majka bijae boica Ninsun, pripadnica

i u njegovim brojnim drevnim prikazima, moete saznati u naoj knjizi

Enlilove obitelji. Zbog toga je Gilgame bio ne samo obini polubog, nego

Stepenite do neba. U stvari, radi se o dva putovanja a ne jednom (slika 13):

onaj koji je "dvije treine bog". Kada je postao stariji te poeo razmiljati

jedno je bilo do Mjesta slijetanja u cedrovoj umi, a drugo u svemirsku luku

o pitanjima ivota i smrti, zakljuio je da bi to to je dvije treine bog tu

na Sinajskom poluotoku gdje su, prema egipatskim crteima (slika 14),

moralo biti vano. "Zato bih bio kao obian smrtnik?", upitao je svoju

rakete bile smjetene u podzemne komore.

Na prvom putovanju oko 2860. g. pr. n. e., onom u cedrovu umu u
Libanonu, dvojcu je pomagao bog Sama, Gilgameov kum, te su napre
dovali relativno brzo i glatko. Prispjevi u umu, tijekom noi svjedoili su
lansiranju rakete. Ovako je to opisao Gilgame:
Vizija koju sam imao bila je posve zastraujua!
Nebesa su urlala, Zemlja je tutnjila.
Premda je svitao dan,

zavlada tama.

Munje su parale nebo, plamen poletje u

vis.

Oblaci se sk upie; zapljuta smrt!

Zatim sjaja nestade; vatra se ugasi.
I sve to bijae palo pretvori se u pepeo.
Ispunjeni strahopotovanjem ali ne i obeshrabreni, Gilgame i Enkidu
sutradan su otkrili tajni ulaz koji su koristili Anunnakiji, meutim im
su uli napao ih je uvar nalik robotu, naoruan smrtonosnim zrakama.
SLIKA 1 2
36

Uspjeli su unititi udovite te su se opustili kraj potoka, mislei da im

37

POSLJEDNJI

DANI

"TAKO SE

DOGODILO"

SLIKA 14
dijelovi jasno govore da su se dvojica drugova dala u bijeg spaavajui goli
ivot te da ih je Nebeski bik potjerao natrag sve do Uruka, gdje ga je Enkidu uspio zaklati. Tekst postaje itljiv kada hvastavi Gilgame, nakon to je
biku odrezao butinu, "poziva obrtnike, majstore i kovae" Uruka da se dive
bikovim rogovima. Tekst sugerira da su rogovi bili umjetni "sainjeni od
trideset mina lazura, a na svakom je bio oklop debeo dva prsta."
Dok se ne otkrije ploica na kojoj su reci idjivi neemo moi sa si
gurnou znati je li Enlilov nebeski simbol u cedrovoj umi bio posebno
SLIKA 13
je put slobodan. No, kada su uli dublje u cedrovu umu pojavio se novi
protivnik: Nebeski bik.
Naalost, esta ploica na kojoj je ep napisan previe je oteena da bi
reci koji opisuju to stvorenje i bitku bili potpuno itljivi. Svejedno, itljivi

38

izabrani ivi bik ukraen zlatom i dragim kamenjem ili robotsko stvorenje,
mehaniko udovite. Ono to sa sigurnou znamo je da je nakon njegova
usmrivanja "Itar u svom domu ispustila krik" koji se uo sve do Anua na
nebesima. Situacija je bila tako ozbiljna da su Anu, Enlil, Enki i Sama sa
zvali boansko vijee da sude drugovima (na kraju je kanjen samo Enkidu)
1

razmotre posljedice ubojstva.

39

POSLJEDNJI

DANI

"TAKo SE DOGODILO

Ambiciozna Inanna/Itar doista je imala razloga za lelek: bila je pro

Inanna se, meutim, dosjetila briljantnog rjeenja koje se moe opisati

bodena sama nepobjedivost Enlilova doba, a simbolikim odsijecanjem bi

kao "ako ih ne moete pobijediti, pozovite ih k sebi". Jednog dana, dok je

kova buta samo doba je skraeno. Iz egipatskih izvora, ukljuujui slikovne

tumarala nebesima u svojoj nebeskoj odaji to se dogodilo oko 2 3 6 0 g.

prikaze na astronomskim papirusima (slika 15)> znamo da je taj simbo

pr. n. e. u jednom je vrtu ugledala usnulog ovjeka koji joj se svidio pa

lizam primijetio i Marduk: on je iz toga izvukao zakljuak da se Enlilovo

je kraj njega sletjela. Dopadao joj se taj spol, dopadao joj se taj mukarac.

doba okonalo i na nebesima.

Bio je zapadnjak i govorio je semitskim jezikom. Kako je kasnije pisao u

svojim memoarima, nije znao tko mu je otac, no znao je da mu je majka
Entu, boja sveenica. Ona ga je bila stavila u crvenu koaru koju je rijeka
odnijela do vrta koji je ureivao Akki Navodnjiva, koji ga je prihvatio i
odgojio kao sina.
Inanni je sama mogunost da bi snaan i naoit mukarac, zvao se
Amurru, mogao biti odbaeni sin boga bila dovoljna da ga ostalim bogo
vima predloi za sljedeeg kralja zemlje. Poto su prihvatili njezinu pre
poruku, bogovi su Amurruu dodijelili pridjevak Saru-kin, drevni poasni
naslov sumerskih kraljeva. Kako nije potjecao iz neke priznate sumerske
SLIKA

15

loze izgraen mu je potpuno novi grad da mu slui kao prijestolnica. Na

zvan je Aggade "Grad saveza". U naim udbenicima taj se kralj naziva

Mardukov pokuaj da uspostavi alternativnu svemirsku luku Enliliti

Sargon Akadski, a njegov semitski jezik akadski. Njegovo kraljevstvo, koje

nisu shvaali olako. Dostupni podaci daju naslutiti da su Enlil i Ninurta

je drevnom Sumeru dodalo sjeverne i sjeverozapadne provincije, zvalo se

bili radili na uspostavljanju vlastite alternativne svemirske luke na drugoj

Sumer i Akad.

strani Zemlje, u Americi, blizu poslijepotopnih nalazita zlata.

Meutim, to njihovo odsustvo, kao i incident s nebeskim bikom, naja

Sargon nije gubio vrijeme da provede zadatak za koji je izabran vra

anje "pobunjenih zemalja" pod kontrolu. U hvalospjevima koji su u to

vili su razdoblje nestabilnosti i metea u Mezopotamiji, tom sreditu enlilit

vrijeme pisani o

skih podruja, izloivi je upadima iz susjednih zemlja. Najprije Gutejci, a

skom imenu Itar Inanna Sargonu govori da e biti pamen po tome

za njima Elamiti doli su s Istoka; sa Zapada su stigli narodi koji su govorili

sto je "razorio pobunjenu zemlju, poubijao njezine ljude i ispunio njezine

semitskim jezikom. No, dok su istonjaci tovali iste enlilitske bogove kao

rijeke krvlju". Sargonovi vojni pohodi biljeeiii su i slavljeni u njegovim

i Sumerani, Amurru ("zapadnjaci") su bili drukiji. Du obala "Gornjeg

kraljevskim analima. Njegove se pothvate u Sargonovim kronikama opisuje

mora" (Sredozemlja), u zemljama Kanaanaca, ljudi su bili predani enkiit-

rijeima:

Inanni od tada nadalje poznatoj po njezinom akad-

skim egipatskim bogovima.

U tome moda i dandanas lei korijen svetih ratova koji su se

Sharru-kin,

kralj Aggada,

pokretali "u Boje ime", osim to su razliiti narodi imali razliite nacional

u eri Itar na vlast doao je.

ne bogove...

Iza sebe ni suparnika ni protivnika ostavio

40

41

nije.

POSLJEDNJI

Uasom

strahopotovanje po

Na istoku
cijelu

svim

DANI

"TAKO SE DOGODILO

zemljama "sirio je.

more preao je,

zemlju

zapada

osvojio je.

Ovo hvalisanje implicira da je u Inannino/Itarino ime osvojio sveto

mjesto povezano sa svemirom, Mjesto slijetanja duboko u "zemlji zapa
da", ali ne bez otpora. ak i u tekstovima napisanima u njegovu slavu
navodi se da su se "u Sargonovoj starosti sve provincije pobunile protiv
njega." Anali njegovih protivnika, koji su dogaaje biljeili onako kako
su vieni s Mardukove strane, otkrivaju da je Marduk poveo kaznenu
protuofenzivu:
Zbog skrnavljenja to ga poini

Sargon,

Veliki Marduk se razbjesni...

SLIKA I 6

Od istoka do zapada on podigne ljude protiv Sargona

I kazni ga

vjenim

nespokojem.

Mora se istaknuti da su Sargonovi teritoriji obuhvaali samo jedno

od etiri poslijepotopna mjesta povezana sa svemirom samo Mje
sto slijetanja u Cedrovoj umi (vidi sliku 3 ) . Na prijestolju Sumera i
Akada nakratko su ga naslijedila njegova dvojica sinova, meutim Sargonov pravi nasljednik, nasljednik u duhu i djelu, bio je njegov unuk po
imenu Naram-Sin. Znaenje tog imena je "Sinov omiljeni", meutim
anali i zapisi o njegovoj vladavini i vojnim pohodima govore nam da
je on u stvari bio Itarin miljenik. Tekstovi i slikovni prikazi biljee da
je Itar poticala kralja da postane slavan i velik neumornim osvajanjem
i unitavanjem njezinih neprijatelja te da mu je aktivno pomagala na
bojitima. Crtei Itar, na kojima je obino prikazivana kao privlana
boica ljubavi, sada su je prikazivali kao do zuba naoruanu boicu rata
(slika 1 6 ) .

Svrha tih ratova bila je suprotstaviti se Mardukovim ambicijama i za

Itar osvojiti sva mjesta povezana sa svemirom. Popis gradova koje je osvojio
i pokorio Naram-Sin pokazuje da je on ne samo doao do Sredozemnog
mora uspostavivi kontrolu nad Mjestom slijetanja nego i da je kre
nuo prema jugu kako bi napao Egipat. Takav upad u podruje Enkiita bio
je bez presedana i mogao se dogoditi, kako nam otkriva paljivo itanje
zapisa, zato to je Inanna/itar sklopila nesveti savez s Nergalom, Marduko
vim bratom koji je oenio Inanninu sestru. Nadiranje u Egipat zahtijevalo
je i prelazak preko neutralnog Svetog podruja na Sinajskom poluotoku,
gdje je bila smjetena svemirska luka, to je bila jo jedna povreda davnog
mirovnog sporazuma. Ponosan zbog svojih uspjeha, Naram-Sin si je dodi
jelio naslov "Kralj etiriju regija"...
Moemo uti Enkijeve prosvjede. Moemo itati zapise koji biljee
Mardukova upozorenja. To je bilo previe ak i za vodstvo Enlilita. U du
gakom tekstu pod naslovom Prokletstvo Aggada, koji govori o akadskoj
dinastiji, jasno se navodi da je do kraja dolo "nakon mrgoenja Enlilovog
ela". Tako je "rije Ekura" Enlilova odluka iz njegova hrama u Nippuru

42

43

POSLJEDNJI

DANI

privela stvar kraju: "Rije Ekurova pala je na Aggad" da se uniti i izbrie

s lica zemlje. Naram-Sinov kraj doao je oko 2 2 6 0 . g. pr. n. e.. Tekstovi iz
tog vremena govore nam da su instrument bojeg gnjeva bile trupe lojalne

" T A K O SE

DOGODILO"

Gledajui unatrag i prisjeajui se slinih biblijskih proroanstava, j

sno je da su u predveerje dvadeset i prvog stoljea pr. n. e. bogovi i ljud
oekivali dolazak apokalipse.

Ninurti koje su napale s teritorija na istoku zvanog Guteja; Aggad nije

nikada obnovljen niti ponovno naseljen. I doista, taj kraljevski grad nikad
nije pronaen.

Saga o Gilgameu s poetka treeg tisuljea pr. n. e. te vojni pohodi

akadskih kraljeva pri njegovom kraju daju nam jasnu pozadinu za doga
aje tog tisuljea: ciljevi su bila mjesta povezana sa svemirom Gilgame je preko njih elio stei dugovjenost bogova, a kraljevi odani Itar
prevlast.
Bez sumnje, Mardukov je pokuaj s "Babilonskom kulom" kontrolu
nad mjestima povezanim sa svemirom stavio u sredite pozornosti bogova
i ljudi. Kao to emo vidjeti, to centralno mjesto dominiralo je veinom
a k o ne i svim kasnijim dogaaja.
Akadska faza rata i mira na Zemlji nije bila bez nebeskih ili "mesi
janskih" aspekata.
U Sargonovim kronikama njegovi poasni naslovi bili su uobiajeni,
"Itarin zatitnik, kralj Kia, veliki Ensi od Enlila", no nazivali su ga i "po
mazani sveenik Anuov". To je bio prvi put da se u drevnim zapisima
pojavljuje da je netko boanski pomazan, to je u stvari doslovno znaenje
rijei "Mesija".
Marduk je u svojim proglasima upozoravao na predstojee prevrate i
kozmike fenomene:
Dani e postati mrani,
Poremetit e se rijeni tokovi,
Na zemlji pusto e nastati,
Ljudi e izginuti.

45

EGIPATSKA

PROROANSTVA,

LJUDSKE

SUDBINE

Godinu 2160. pr. n. e. egiptolozi smatraju poetkom takozvanog Prvog

meurazdoblja, kaotinog perioda izmeu kraja Starog kraljevstva i dinasti
kog poetka Srednjeg kraljevstva. Tijekom tisuu godina Starog kraljevstva,
kada je vjersko-politika prijestolnica bio Memfis u srednjem Egiptu, Egi
pani su tovali panteon boga Pta te njemu, njegovu sinu i njihovim boan
skim nasljednicima podizali velebne hramove. Glasoviti zapisi o faraonima iz

Tree

poglavlje

Memfisa slavili su bogove i obeavali zagrobni ivot za kraljeve. Vladajui kao

surogati bogova, ti su faraoni nosili dvostruku krunu Gornjeg (junog) Egi
pta i Donjeg (sjevernog) Egipta koja nije simbolizirala samo upravno nego i

EGIPATSKA PROROANSTVA,
LJUDSKE SUDBINE

vjersko ujedinjenje dviju zemalja ujedinjenje koje je ostvario Horus pora

zivi Seta u njihovoj borbi za naslijee boga Pta/Ra. A zatim su se 2 1 6 0 . g.
pr. n. e. to jedinstvo i religijska stabilnost uruili.
U previranju je dolo do raspada saveza, naputanja prijestolnice, napada
s juga od strane tebanske princeze koja je htjela preuzeti vlast, do upada stra

analima o ovjeku na Zemlji, dvadeset i prvo stoljee pr. n. e. na po

naca, oskvrnua hramova, sloma zakona i reda, sua, poplava i nereda zbog

druju Bliskog istoka svjedoilo je jednom od najblistavijih civilizacij

nestaice hrane. O tim okolnostima govori se na papirusu poznatom kao

skih poglavlja poznatom kao razdoblje Ura III. To je u isto vrijeme bilo i

Opomene Ipu-Wera, dugakom tekstu pisanom hijeroglifima koji se sastoji od

najtee i najtegobnije razdoblje jer svjedoilo je kraju Sumera u smrtonosnom

nekoliko dijelova u kojima se izvjetava o velikim nesreama i kunjama, za

nuklearnom oblaku. Nakon toga vie nita nije bilo isto.

vjerske prijestupe i drutvena zla krivi nesvetog neprijatelja, te poziva ljude da

Kao to emo vidjeti, ti su znaajni dogaaji ujedno bili korijen mesi

se pokaju i nanovo se prime odravanja vjerskih obreda. Proroki dio opisuje

janskih pojava ije je sredite - na prijelazu iz stare u novu eru, dakle nekih

dolazak Otkupitelja, a u zavrnom dijelu papirusa veliaju se idealna vremena

dvadeset i jedno stoljee kasnije - bio Jeruzalem.

koja e uslijediti.

Povijesni dogaaji iz tog znamenitog stoljea kao i svi dogaaji u po

Na poetku teksta govori se o slomu zakona i reda te funkcionalnog

vijesti imaju svoje uzroke u onome to se zbilo ranije. Tu je 2 1 6 0 . pr. n. e.

drutva stanju u kojem "vratari kreu u pljaku, pera rublja odbija

godina koju vrijedi upamtiti. Anali kraljevstva Sumera i Akada iz tog vremena

ponijeti svoj tovar... razbojstva su posvuda... otac smatra sina neprijate

biljee veliku promjenu u politici enlilitskih bogova. U Egiptu su te godine

ljem". Iako se Nil izlio i navodnjava zemlju, "nitko ne ore... sjeme pro

zapoele promjene vjersko-politikog karaktera, a ono to se dogodilo na oba

pade... skladita su prazna... posvuda samo praina... iri se pustinja...

podruja koincidira s novom fazom Mardukove kampanje za osvajanje vrho

ene postadoe jalove i nijedna zanijeti ne moe... mrtvi se samo bacaju

vne vlasti. Doista, Mardukovi ahovski strateki manevri i geografska kretanja

u rijeku... rijeka je crvena od krvi". Ceste su bile nesigurne za putovanje

s jednog mjesta na drugo upravljali su rasporedom "boanske igre aha" u toj

pa je trgovina prekinuta, u provincijama Gornjeg Nila vie se ne ubire

eri. Njegovi potezi i pokreti poeli su odlaskom iz Egipta kako bi (u oima

porez. "Izbio je graanski rat... barbari iz tuine doli su u Egipat... sve

Egipana) postao Amon (pie seiAmun teAmen; op.a.), "Nevidljivi".

je u ruevinama."

47

POSLJEDNJI

DANI

EGIPATSKA

PROROANSTVA,

LJUDSKE

SUDBINE

Neki egiptolozi smatraju da je u sri tih zbivanja obina borba za bo

"Ljudi e pitati: 'Gdje je danas? Spava li? Zato se njegova mo ne oi

gatstvo i mo; pokuaj (naposljetku uspjean) tebanske princeze s juga da

tuje?'" - napisao je Ipu-Wer i odgovorio: "Pazite, slava njegova vidjeti se ne

zavlada itavom zemljom. Novija istraivanja slom Starog kraljevstva po

moe, (ali) vlast, spoznaja i pravda su sa njim."

vezuju s "klimatskom promjenom" koja je uzdrmala drutvo zasnovano na

Ipu-Wer je u svojim proroanstvima objavio da e tim idealnim vreme

poljoprivredi, uzrokovala nestaice hrane i pobune zbog hrane, drutveno

nima prethoditi njihove vlastite mesijanske poroajne muke: "itavu e ze

previranje i raspad vlasti. No, u istraivanjima se malo pozornosti poklonilo

mlju zahvatiti pomutnja, u neobuzdanoj galami ljudi e ubijati jedni druge,

velikoj i moda najvanijoj promjeni: u spisima, hvalospjevima, poasnim

mnogi e ubiti nekolicinu." Ljudi e pitati: "Zar Pastir eli smrt?" Ne, on

naslovima i u hramovima, umjesto dotadanjeg Ra, stajalo je Ra-Amon ili

je odgovorio: "zemlja je ta koja trai smrt," meutim nakon godina razdora

samo Amon, koji je tovan od tada pa na dalje. Ra je postao Amon, Ra Ne

prevladat e pravednost i ispravno tovanje. To je, zakljuuje papirus, ono

vidljivi, budui da je otiao iz Egipta.

"to je Ipu-Wer rekao odgovorivi na velianstvenost Gospoda."

Doista, politiki i vjerski slom prouzroila je vjerska promjena, napisao

Ne samo opis dogaaja i mesijanskih proroanstava nego se i sama for

je neidentificirani Ipu-Wer; smatram da je ta promjena to to je Ra postao

mulacija teksta na tom drevnom egipatskom papirusu ini zapanjujuom.

Amon. Prevrat je zapoeo prekidom vjerskih obreda koji se manifestirao

Ali ima toga jo. Strunjaci znaju za jo jedan proroki/mesijanski tekst koji

oskrnavljivanjem i naputanjem hramova, gdje je "Mjesto tajni ogoljeno,

je do nas doao iz Starog Egipta, meutim smatraju da je zapravo napisan

sveti su tekstovi razbacani i ljudi ih kidaju po ulici... magija je razotkrivena

nakon dogaaja o kojima govori te samo glumi da je proroanski, predsta

i vidljiva onome tko je ne poznaje." Sveti simbol bogova koji kralj nosi na

vljajui se starijim nego to jest. Konkretno, tekst navodno donosi proro

kruni, Uraeus (boanska zmija), "postao je predmet pobune... vjerski datu

anstva nastala za vrijeme Sneferua, faraona etvrte dinastije (oko 2.600

mi su poremeeni... sa sveenicima se loe postupa."

g. pr. n. e.), meutim egiptolozi smatraju da je zapravo napisan za vrijeme

Nakon poziva ljudima da se pokaju, "da upale tamjan u hramovi

Amenemheta Prvog iz Dvanaeste dinastije (oko 2.000 g. pr. n. e.) nakon

ma... da ponude bogovima rtvu", papirus poziva da pokajnici budu kr-

dogaaja o kojima toboe prorokuje. Unato tome, "proroanstva" slue

steni da se "sjere uroniti pod vodu." Zatim rijei na papirusu postaju

kao potvrda tih prethodnih zbivanja. Nadalje, mnoge pojedinosti i nain

proroke: u odlomku koji ak i egiptolozi nazivaju "istinski mesijanskim",

izraavanja u tim proroanstvima najbolje se mogu opisati kao sablasni.

Opomene govore o "vremenu koje e doi", kada e se pojaviti neimeno

Proroanstva je kralju Sneferuu navodno izrekao "veliki sveenik-vi-

vani Spasitelj "bog-kralj". Najprije e imati malo sljedbenika, a ljudi e

dovnjak" po imenu Nefer-Rohu, "ugledan ovjek, pisar vjet s prstima".

o njemu govoriti:

Pozvan kralju da pretkae budunost, Nefer-Rohu je "posegnuo u kutiju s

pisaim priborom, izvadio svitak papirusa" i zatim na njega, slino Nostradamusu, poeo zapisivati ono to je predviao:

On unosi vedrinu u srca,

On je pastir svih

ljudi.

Njegova su stada moda mala,

No ivot e provesti skrbei za

Gle,
njih...

Zatim e ustati protiv zla i unititi ga.

ima neto o emu govore ljudi;

Grozno

To to e doi nije bilo nikad prije.

Zemlja

48

je...
potpuno

strada.

49

POSLJEDNJI

Kopno
Nema

razoreno,

nita preostalo

suneve svjetlosti

Pod gustim

daje

oblacima sve

DANI

nije.

ljudi

vide,

umire.

Vjetar sjeverac sudara se s junjakom.

Egipatske su
Ra

mora

rijeke prazne...

nanovo poloiti

temelje Zemlje.

Prije nego to Ra obnovi "temelje Zemlje", dogodit e se invazije, rato

vi i krvoprolia. Zatim e nastupiti nova era mira, spokoja i pravde. Uvest
e je onaj to ga sada zovemo Spasitelj, Mesija:
Zatim suveren
Ameni

e doi

("nepoznati"),

Pobjednik e ga zvati.
Sin ovjekov njegovo e ime na vijeke vjekova biti...
Nestat e nepravde;
Pravda zamijenit e je;
Ljudi njegova vremena sretni e biti.
Zapanjujue je takva mesijanska proroanstva apokaliptinih vre
mena, iza kojih e slijediti nestanak nepravdi i dolazak to jest po
vratak - mira i pravde, pronai na papirusu napisanom prije otprilike
4 . 2 0 0 godina. Sablasno je u njima pronai terminologiju vrlo slinu
onoj iz Novog zavjeta o nepoznatom, trijumfalnom spasitelju, Sinu
ovjejem.
To je, kao to emo vidjeti, spona u meusobno povezanim dogaaji
ma koji se proteu tisuljeima godina.

EGIPATSKA

PROROANSTVA,

LJUDSKE

Jedno vrijeme jedino sigurno mjesto bio je Laga, Ninurtino "sredi

te kulta" iz kojeg su se odbijale strane gutejske trupe. Svjestan Mardukovih neumoljivih ambicija, Ninurta je odluio ponovno istaknuti svo
je pravo na rang pedeset te je naloio tadanjem kralju Lagaa Gudeji da
za njega u gradskom Girsu (svetoj etvrti) podigne nov i drugaiji hram.
Ninurta ovdje zvan NIN.GIRSU, "Gospodar Girsua" ondje je
ve imao svoj hram, kao i poseban ograeni prostor za svoju "boansku
crnu pticu", odnosno letei stroj. Gradnja novog hrama zahtijevala je
posebnu dozvolu od Enlila koji ju je naposljetku i dao. Iz zapisa saznaje
mo da je novi hram morao imati posebne osobine koje su ga povezivale
s nebesima i omoguavale promatranje odreenih nebeskih pojava. U tu
svrhu Ninurta je u Sumer pozvao boga Ningizidu ("Totha" u Egiptu),
Boanskog arhitekta i uvara tajni piramida u Gizi. injenica da je
Ningizida/Toth bio brat kojeg je M a r d u k oko 3100. godine prije Kri
sta natjerao u izgnanstvo svakako nije bila nebitna za sve ukljuene.
O zapanjujuim okolnostima najave, planiranja, izgradnje i posve
enja E.NINNU-a ("Dom/Hram pedesetorice") vrlo se podrobno govo
ri u Gudejinim zapisima. Iskopani su na ruevinama Lagaa (to mjesto
danas se zove Telio) i opseno citirani u knjigama Zemaljskih kronika.
Ono to je oito iz opsenog teksta (na jasnom sumerskom klinastom
pismu urezanog na dva glinena cilindra, slika 17) je injenica da su od
najave pa sve do posveenja svaki korak izgradnje novog hrama i svaku
njegovu pojedinost diktirali razliiti nebeski aspekti.
Ti posebni nebeski aspekti bili su povezani i sa samim vremenom po
etka gradnje hrama. Bilo je to vrijeme, kao to zapisi jasno objavljuju, kada
se "na nebesima odreivahu zemaljske sudbine":
U vrijeme kada se na nebesima

U Sumeru je razdoblje kaosa, strane okupacije, oskvrnjivanja hramova

i pomutnje oko toga gdje e biti prijestolnica i tko e biti kralj nastupilo
nakon kraja Sargonske ere Itar, 2.260. g. pr. n. e.

SUDBINE

odreivahu

zemaljske

sudbine,

"Laga e se podii prema

nebesima

u skladu s Velikom tablicom sudbina"

odlui Enlil u korist Ninurte.

51

POSLJEDNJI

DANI

EGIPATSKA

PROROANSTVA,

LJUDSKE

SUDBINE

(dan i no) i "razvlai mjerniko ue" za orijentaciju novog hrama. Takve

nebeske okolnosti dominirale su projektom Eninnu od poetka do kraja.
Gudejina pria poinje sa snom-vizijom koji nalikuje epizodi televizij
ske serije Zona sumraka. Naime, iako je nekoliko bogova koji su mu doli u
san nestalo nakon to se probudio, razliiti predmeti koje su mu bogovi u
snu bili pokazivali ostali su fiziki leati uz njega!
U tom snu-viziji (prvom u nizu) bog Ninurta pojavio se na toki izla
ska sunca, a Sunce je bilo poravnato s Jupiterom. Bog je progovorio i oba
vijestio Gudeju da je izabran da izgradi novi hram. Zatim se pojavila boica
Nisaba koja je na glavi nosila prikaz strukture hrama; u rukama je drala
plou na kojoj je bilo nacrtano zvjezdano nebo, te pero kojim je stalno
pokazivala na "pogodnu nebesku konstelaciju". Trei bog Ningizida (tj.
Toth) imao je ploicu lazura na kojoj je bio urezan tlocrt hrama; drao je i
glinenu opeku, kalup za izradu opeka te graditeljsku korpu. Kada se Gudeja
probudio, troje bogova je nestalo, no arhitektonska ploa mu je bila u krilu,
a opeka i kalup za nju leali su mu do nogu! (Slika 18)

SLIKA 17
Posebno vrijeme kada su se zemaljske sudbine odreivale na nebesima
je ono to smo nazvali Nebesko vrijeme, odnosno Zodijaki sat. Da je takvo
odreivanje bilo povezano s danom ekvinocija jasno je iz ostatka Gudejine
prie kao i iz Tothovog egipatskog imena Tehuti, Onaj koji uravnoteuje

52

Slika 18

53

POSLJEDNJI

EGIPATSKA

DANI

Gudeja je trebao pomo boice-proroice i jo dva sna-vizije da otkrije

U Maganu

znaenje svega toga. U treem snu-viziji prikazana mu je animirana demon

Ningirsu

stracija izgradnje hrama slina hologramu. Krenula je s prikazivanjem po

On je

cjelokupan proces gradnje. I poetak gradnje i zavrna ceremonija posve

Hram se "podigao prema nebesima" u uobiajenih sedam faza, me

utim to je neobino za sumerske zigurate koji imaju ravne gornje
dijelove vrh mu je morao biti zailjen, "u obliku roga". Stoga je Gudeja
na vrh hrama morao postaviti vrni kamen! Njegov oblik nije opisan, no
po svoj prilici to je bio piramidion, slian vrnom kamenju na egipatskim
piramidama (slika 19). K tome, umjesto da zid od opeke ostavi gol, kao
to je bilo uobiajeno, Gudeja ga je morao obloiti fasadom od crvenkastog
kamenja, zbog ega je slinost egipatskoj piramidi jo vea. "Hram je izvana
izgledao kao gora."

SUDBINE

i Meluhi ljudi e zbog njega govoriti:

("Vladar Girsua"),

Bog je kojemu nema ravna;

temelja, kalupljenjem opeka i tako dalje korak po korak, pokazan mu je

oboje su pali na dan Nove godine, to znai na dan proljetnog ekvinocija.

LJUDSKE

Veliki junak iz Zemalja Enlilovih,

etnog usklaivanja s naznaenom tokom na nebesima, pa s polaganjem

ivanja trebali su se, po uputama bogova, odrati u tono odreene dane;

PROROANSTVA,

vladar itave Zemlje.

Magan i Meluha bili su sumerska imena za Egipat i Nubiju, dvije

zemlje bogova Egipta. Svrha Eninnua bila je da ak i tamo, u Mardukovim zemljama, uspostavi Ninurtino nenadmano gospodstvo: "Bog
kojemu nema ravna, vladar cijele Zemlje."
Proklamiranje Ninurtine (a ne Mardukove) vrhovne vlasti zahti
jevalo je da Eninnu ima posebne znaajke. Ulaz zigurata morao je biti
okrenut prema Suncu tono na istoku, a ne, kao to je bilo uobiaje
no, na sjeveroistoku. Na najvioj razini hrama Gudeja je morao podii
SHU.GA.LAM "tamo gdje se navijeta sjaj, mjesto otvora, mjesto
odreivanja," iz kojeg je Ninurta mogao vidjeti "Ponavljanje iznad ze
malja." To je bila odaja s dvanaest poloaja, svaki je bio oznaen zodijakim simbolom, s otvorom za promatranje nebesa drevni planetarij
usklaen

konstelacijama

zodijaka!

U dvoritu hrama Gudeja je dao izgraditi dva kamena kruga za

promatranje nebesa povezana prolazom okrenutim prema izlasku sun
ca. Jedan krug je imao est, a drugi sedam kamenih stupova. Budui
da se spominje samo jedan prolaz, pretpostavlja se da su krugovi bili
jedan unutar drugoga. Kada ovjek prouava svaki izraz, terminologiju
i strukturalne pojedinosti postaje oito da je ono to je uz pomo NinSLIKA

19

Da je podizanje graevine koja nalikuje egipatskoj piramidi imalo svoju

svrhu jasno je iz rijei samog Ninurte. Novi e se hram, rekao je Gudeji, "vidjeti
izdaleka; njegova zadivljujua pojava sezat e do nebesa; mom hramu divit e se

gizide/Totha izgraeno u Lagau bio kompleksan no praktian kameni

opservatorij iji jedan dio, u potpunosti posveen zvijeima zodijaka,
podsjea na slian kameni opservatorij otkriven u Denderahu u Egiptu
(slika 2 0 ) , a da je drugi, usklaen s nebeskim izlascima i zalascima,
pravi Stonehenge na obali rijeke Eufrat!

posvuda, njegovo nebesko ime izgovarat e se u zemljama na krajevima svijeta:

54

55

POSLJEDNJI

EGIPATSKA

DANI

Sunce.
zodijakog

PROROANSTVA,

LJUDSKE

SUDBINE

To je bila glavna svrha itave te kompleksne instalacije odreivanje

doba

preciznim

opaanjem.

SLIKA

21

U Stonehengu je takav pravac gledanja iao (i jo uvijek ide) od sre

SLIKA

20

dinjeg kamenog stupa zvanog oltarni kamen, izmeu dva kamena stupa

Poput Stonehenga na Britanskom otoju (slika 2 1 ) , i opservatorij

poznata kao Sarsenovo kamenje broj 1 i 30, te niz prolaz do takozvanog

izgraen u Lagau imao je markacijsko kamenje za promatranje solisticija i

"markacijskog kamena". Openito se smatra da Stonehenge, njegov dvoj

ekvinocija, meutim njegova najvanija vanjska znaajka bilo je nastajanje

nik Krug u Bluestonu te markacijski kamen kruga nazvanog Stonehenge

"pravca gledanja" koji je iao od sredinjeg kamena, izmeu dva kamena

II datiraju iz razdoblja izmeu 2200. i 2100. g. pr. n. e. U to isto vrijeme

stupa, pa niz prolaz sve do drugog kamena. Takav pravac gledanja, precizno

tonije, 2160. godine izgraen je i "Stonehenge na rijeci Eufrat"!

orijentiran prilikom planiranja graevine, omoguavao je da se u trenu

To nikako nije mogla biti sluajnost. U isto vrijeme, na drugim mjesti

tku helijakalnog izlaska odredi u kojoj se zodijakoj konstelaciji pojavljuje

ma na Zemlji podizani su drugi kameni opservatoriji slini tim dvama zodijakim opservatorijima. Graeni su na razliitim mjestima u Europi, Junoj

56

57

POSLJEDNJI

DANI

Americi, na Golanskoj visoravni sjeveroistono od Izraela, pa ak i u dalekoj

Kini (gdje su arheolozi u provinciji Shanzi otkrili kameni krug iz 2100. g.
pr. n. e. s trinaest stupova usklaenih sa zodijakom). Sve su to bili Ninurtini
i Ningizidini promiljeni protupotezi u boanskoj igri aha s Mardukom:
eljeli su pokazati ovjeanstvu da je zodijako doba i dalje doba Bika.

EGIPATSKA

PROROANSTVA,

LJUDSKE

SUDBINE

Ostavimo li po strani jasan krajnji rezidtat koji taj kalendar sinkronizi

ra s kranskom erom, ovjek ne moe a da se ne zapita je li puka sluajnost
da se Itar-Ninurtina era okonala 2.160 godine ili negdje oko te godine,
ba kada je, prema gore navedenom zodijakom kalendaru, zavravalo doba
Bika, tj. Enlilovo doba? Vjerojatno nije; Marduk svakako nije to mislio.
Dostupni podaci sugeriraju da je Marduk bio siguran da je po Nebeskom
vremenu nastupilo vrijeme njegove vlasti, njegovo doba. (Suvremena istra

Razliiti tekstovi iz tog vremena, ukljuujui jedan Mardukov autobi

ografski tekst i dulji tekst poznat pod nazivom Erra Epos pojasnili su Mardukova putovanja izvan Egipta zbog kojih je postao poznat kao "Onaj koji
je skriven". Osim toga, tekstovi nam otkrivaju da je Marduk bio uporan i
agresivan u svojim traenjima zato to je bio uvjeren da je dolo vrijeme nje
gove vlasti nad Zemljom. "Nebesa navjeuju moju slavu kao Gospodara"
- njegova je izjava. Zato? Zato to je, kako je objavio, doba Bika, Enlilovo
doba, okonano; poelo je doba Ovna, Mardukovo doba. To je, ba kao to
je Ninurta bio rekao Gudeji, bilo vrijeme kada se na nebesima odluivalo
o sudbinama na Zemlji. Zodijaka doba su, sjetit ete se, posljedica feno
mena precesije, kanjenja Zemlje u orbiti oko Sunca. U sedamdeset i dvi
je godine nakupi se jedan stupanj kanjenja. Proizvoljna podjela "Velikog
kruga" na dvanaest isjeaka od po trideset stupnjeva svaki znai da zodijaki
kalendar, matematiki, iz jednog doba u drugo prelazi svakih 2160 godina.
Budui da se prema sumerskim tekstovima potop dogodio u dobu Lava,
na Zodijaki sat mogao je zapoeti otprilike 10.860. g. pr. n. e.
Ako

tom

matematiki odreenom 2160-godinjem zodijakom ka

lendaru za poetnu toku umjesto 10.860 uzmemo 10.800 g. pr. n. e.,

dobivamo zapanjujui raspored.

ivanja mezopotamske astrologije doisra porvrduju da je zodijaki krug bio

podijeljen na 12 kua s po 30 stupnjeva svaka, to je bila matematika po
djela, a ne podjela nastala na temelju izravnog promatranja nebesa.)
Razliiti tekstovi koje smo spomenuli pokazuju da je Marduk za vrije
me svojih lutanja izvrio jo jedan upad u sredinje podruje Enlilita (po
tomci Enlila, op. prev.) te je praen sljedbenicima uao u Babilon. Umjesto
da pribjegnu oruanom sukobu, Enliliti su angairali Mardukovog brata
Nergala (ija supruga je bila Enlilova unuka) da dode u Babilon iz June
Afrike i nagovori svog brata da ode. U svojim memoarima poznatima kao
Erra Epos Nergal je izvijestio da je Mardukov glavni argument bio da je
stiglo njegovo vrijeme, doba Ovna. No, Nergal mu je odgovorio protuargumentom da to zapravo nije tako, da doba Ovna u stvari nije stiglo. Helijakalni izlazak, rekao je Marduku, i dalje je u konstelaciji Bika.
Razjaren, Marduk je posumnjao u tonost opservacija. "Sto se dogo
dilo s tonirn i pouzdanim instrumentima iz vremena prije Potopa, koji su
bili instalirani u Donjem svijetu?" - pitao je Nergala. Nergal mu je objasnio
da je Potop instrumente unitio. "Dodi i sam se uvjeri koje se zvijee u
zoru odreenog dana vidi na istonom obzoru!" - pozvao je Marduka. Je li
Marduk otiao u Laga radi te opservacije nije nam poznato, meutim ipak
je otkrio uzrok nepodudarnosti.

10.800. do 8.640. doba Lava

8.640. do 6.480. doba Raka
6.480. do 4.320. doba Blizanaca
4.320. do 2.160. doba Bika
2.160. do 0. d o b a Ovna

58

Iako se matematiki izmjenjuju svakih 2160 godina, kada ih proma

tramo, doba se u stvari ne izmjenjuju u tono tom intervalu. Naime, zvije
a zodijaka, u kojima su zvijezde grupirane proizvoljno, nisu iste veliine.
Neka zauzimaju vei dio nebeskog svoda, a neka manji. "Sluaj" je htio da
konstelacija Ovna bude jedna od manjih, stisnuta izmeu veih konstela-

59

POSLJEDNJI

DANI

cija Bika i Riba (slika 22). Kada gledamo nebesa konstelacija Bika, koja
zauzima vie od trideset stupnjeva nebeskog svoda, zadrava se barem dva
stoljea dulje od onoga koliko bi matematiki trebala trajati.

etvrto

poglavlje

O BOGOVIMA
I POLUBOGOVIMA

SLIKA

22

ardukova odluka da ostane u spornim zemljama odnosno u njihovoj

blizini te da u borbu za naklonost ovjeanstva ukljui svog sina uvjerila

U dvadeset i prvom stoljeu pr. n. e. nebesko vrijeme i mesijansko

vrijeme nisu se podudarali.
"Idi u miru i vrati se kada nebesa objave tvoje doba" - rekao je Nergal
Marduku. Pokoravajui se svojoj sudbini, Marduk je doista otiao, ali ne
predaleko.
A s njim je, kao poslanik, glasnogovornik i glasnik, bio njegov sin,
ija je majka bila Zemljanka.

je Enlilite da glavni grad vrate u Ur, sredite Nannarovog (Su-en ili Sin na akadskom, op. a.) kulta. To je bio trei put da je Ur izabran za prijestolnicu i stoga
su ga u tom razdoblju zvali "Ur III".
Taj je potez odnose sukobljenih bogova povezao s biblijskom priom
0 Abrahamu, taj isprepleteni odnos utjee na religiju i dandanas.
Jedan od mnogih razloga da se Nannar/Sin izabere za enlilitskog prvaka
bila je spoznaja da je borba s Mardukom nadila sferu boanskih odnosa i prera
sla u borbu za srca i umove ljudi samih onih Zemljana koje su bogovi stvorili
koji su sada sainjavali vojske koje su ratovale u ime svojih stvoritelja...
Za razliku od drugih Enlilita, Nannar/Sin nije sudjelovao u ratovima bo
gova, njegov izbor trebao je ljudima posvuda, ak i onima u "pobunjenikim
zemljama", poruiti da e pod njegovim vodstvom poeti era mira i napretka.
On
i njegova supruga Nergal (slika 23) bili su vrlo omiljeni medu Sumeranim

a> a sam Ur je odisao napretkom i blagostanjem; samo njegovo ime, u znae-

ju "urbano, pitomo mjesto", poelo je znaiti ne samo "grad", nego i grad nad

gradovima urbani dragulj drevnih zemalja.

POSLJEDNJI

SLIKA

DANI

BOGOVIMA

POLUBOGOVIMA

23

Tamonji hram Nannara/Sina, zigurat koji je parao nebesa, gradio

se u fazama. Bio je smjeten unutar zidinama ograene svete etvrti
gdje su razne vrste graevina sluile kao boravite bogova te kao re
zidencije i funkcionalne zgrade za legiju sveenika, slubenika i slugu
koji su se brinuli za potrebe boanskog para i organizirali odravanje
vjerskih obreda za kralja i ljude. Izvan tih zidina irio se velianstveni
grad s dvije luke i kanalima koji su ga povezivali s rijekom Eufrat (slika
24) veliki grad s kraljevskom palaom, administrativnim zgradama
(ukljuujui zgrade za pisare i voenje arhiva te za ubiranje poreza), pri
vatnim nastambama na vie razina, radionicama, kolama, trgovakim
skladitima i stajama sve na prostranim ulicama na ijim su mnogim
raskrijima bila izgraena molitvena svetita koja su bila otvorena za sve
putnike namjernike. Velianstveni zigurat sa svojim monumentalnim
stepenitem (rekonstrukcija, slika 25), iako ve dugo u ruevinama, ak
i nakon 4.000 godina jo uvijek dominira itavim krajolikom.

SLIKA

25

No, postojao je jo jedan snaan razlog. Za razliku od suprotstavljenih

Ninurte i Marduka, koji su obojica na Zemlji bili "imigranti" s Nibirua,
Nannar/Sin je roen na Zemlji. On ne samo da je bio Enlilov prvoroeni

62

63

POSLJEDNJI

DANI

sin na Zemlji, on je pripadao prvoj generaciji bogova roenih na Zemlji.

BOGOVIMA

POLUBOGOVIMA

u tekstovima koji su zanemareni i mora ih se potvrditi u kompliciranim

Njegova djeca, blizanci Utu/ama i Inanna/Icar te njihova sestra Ereki-

Popisima bogova, jest injenica da je upravo Marduk dao primjer koji su

gal, koji su pripadali treoj generaciji bogova, svi su roeni na Zemlji. Svi su

slijedili "sinovi bogova":

bili bogovi, no istovremeno su bili i roeni Zemljani. U svjetlu nadolazee

borbe za privrenost ljudi, sve je to nesumnjivo imalo svoju teinu.
Novog kralja koji je trebao ponovno zapoeti kraljevanje u Sumeru i iz

Kad su se ljudi poeli iriti po Zemlji

i keri im se narodile,

Sumera takoer se pomno biralo. Proli su dani kada je Inanna/Itar, koja je

opaze sinovi Boji da su keri ljudske pristale,

Sargona akadskog izabrala da zapone novu dinastiju zato to joj je bio do

pa ih uzimahu sebi za ene koje su god htjeli.

bar ljubavnik, imala odrijeene ruke da bira koga eli. Novoga kralja, nazva

P O S T A N A K 6:

1-2

nog Ur-Nammu ("Radost Ura"), paljivo je izabrao Enlil, a odobrio Anu, i

on nije bio obini Zemljanim On je bio sin i to "ljubljeni sin" boice

Biblijsko objanjenje razloga za Potop u prvih osam zagonetnih redaka

Ninsun; ona bijae, itatelj e se sjetiti, Gilgameova majka. Budui da se ta

este glave Knjige Postanka jasno ukazuje na meusobne brakove i potom

boanska genealogija uvijek iznova ponavlja u zapisima iz Ur-Nammuove

stvo iz takvih brakova kao uzrok boanskog gnjeva:

vladavine, u prisutnosti Nannara i drugih bogova, moramo pretpostaviti da

je ta tvrdnja istinita. To je Ur-Nammua uinilo ne samo polubogom nego

U ona su vremena a i kasnije na Zemlji bili Nefili,

i kao to je bio sluaj s Gilgameem dvije treine boanskim. Doista,

kad su sinovi Elohima opili s ljudskim kerima

tvrdnja da mu je majka boica Ninsun stavila je Ur-Nammua u isti rang s

pa im one raale djecu.

Gilgameem iji pothvati su bili glasoviti i ije ime se i dalje tovalo. Njegov
je izbor tako bio poruka, kako prijateljima tako i neprijateljima, da su se
vratili slavni dani nesporne vlasti Enlila i njegova klana.

(itatelji mojih knjiga moda e se sjetiti da sam kao djeak postavio

pitanje zato se Nefili to doslovno znai "Oni koji su se spustili" [s ne

Sve to je bilo vano, moda ak i krucijalno, zato to je i sam Marduk

besa na Zemlju; op. a.} obino prevodi kao 'divovi'. Mnogo kasnije sam

posjedovao atribute zbog kojih je bio privlaan masama ovjeanstva. i

shvatio da je hebrejska rije za divove, Anakim, u stvari inaica sumerskog

njenica koja je Zemljanima bila posebno privlana je to da je Mardukov

Anunnaki.)

glavni savjetnik i voditelj kampanje bio njegov sin Nabu koji ne samo da

Biblija jasno navodi takve meusobne brakove "uzimati za ene"

je bio roen na Zemlji, nego gaje rodila majka koja je sama bila Zemljanka.

izmeu mladih sinova bojih (sinovi Elohima, Nefili) i Zemljanki ("keri

Doista, Marduk je jo davno, u pretpotopnom vremenu, prekrio sve obi

ljudskih") kao Boji razlog da potopi ovjeanstvo: "Nee moj Duh u o

aje i tabue te uzeo Zemljanku za zakonitu enu.

vjeku ostati dovijeka; jer ovjek je tjelesan i grijeio je... I Bog se pokaja i u
svom srcu raalosti to je nainio ovjeka na Zemlji, i ree: Ljude koje sam
stvorio izbrisat u s lica Zemlje."

To da su mladi Anunnakiji uzimali Zemljanke za ene ne treba nas

Sumerski i akadski tekstovi koji nam govore o Potopu objanjavaju

posebno iznenaditi jer o tome lijepo pie u Bibliji koja je svima dostupna.

da su u tu dramu bila ukljuena dva boga: Enlil je bio bog koji je pokuao

Ono to je ak i strunjacima malo poznato, budui da se ti podaci nalaze

Potopom unititi ovjeanstvo a Enki ga je sprijeio potajno naloivi Noi

64

65

POSLJEDNJI

DANI

da izgradi spasonosnu arku. Kada uemo u pojedinosti nalazimo da Enlilov

BOGOVIMA I

POLUBOGOVIMA

Ona je ostala njegova jedina supruga do samog kraja.

gnjev zato to je ovjeanstvo "prevrilo svaku mjeru" s jedne strane i Enki-

Enki je, s druge strane, u mnogim tekstovima opisivan kao ljubakalo

jevi protunapori s druge strane nisu bili samo stvar naela. Jer sam Enki je

s boicama svih dobi, no uvijek mu je uspijevalo da ga u tome ne uhvate.

bio taj koji je poeo spolno opiti sa enama Zemljankama i raditi im djecu,

Marduk, Enkijev sin, pruio je primjer sklapanja brakova s njima.

tovie, jednom kada su se razmnoile "keri ljudske", nije zazirao ni od

seksualnih odnosa s njima... Sumerski spisi veliali su Adapu, "najmudrijeg

Kada je anunnakijska Misija Zemlja bila u punom jeku, na Zemlji je

medu ljudima" koji je odrastao u Enkijevom kuanstvu, Enki ga je nauio

bilo stacionirano esto Anunnakija; povrh toga, tri stotine njih, koji su bili

pisati i raunati. Adapa je bio prvi Zemljanin koji je bio odveden u nebesa

poznati kao IGI.GI ("Oni koji promatraju i vide") upravljali su usputnom

da posjeti Anua na Nibiruu, a spisi takoer otkrivaju da je Adapa bio tajni

planetarnom postajom na Marsu! i letjelicom koja je povezivala dva

Enkijev sin iz odnosa sa Zemljankom.

planeta. Nadalje, znamo da je Ninmah, glavna anunnakijska medicinska

Apokrifni spisi izvjetavaju nas da je kada se rodio Noa, biblijski junak

slubenica, dola na Zemlju na elu skupine medicinskih sestara (slika 26).

Potopa, mnogo toga vezanog uz dijete i njegovo roenje Noina oca Lameka

Ne navodi se koliko ih je bilo, kao ni je li bilo drugih anunnakijskih ena,

navelo da se zapita nije li pravi otac djeteta jedan od Nefila. Biblija navodi

meutim jasno je da medu Anunnakijima nije bilo mnogo ena. Takva

samo da je Noa bio genealoki "savren" ovjek koji je "Hodao s bogovima".

situacija zahtijevala je stroga pravila glede seksa i nadzor starjeina, i to u to

Sumerski tekstovi, u kojima se junak Velike poplave zove Ziusadra, sugeri

likoj mjeri da su (prema jednom tekstu) Enki i Ninmah morali vriti ulogu

raju da je on bio polubog, sin Enkija.

branih posrednika te odreivati tko e se s kime oeniti.

Tako se Marduk jednog dana poalio majci da su njegovi drugovi do

bili ene, a on nije: "Nemam enu, nemam djecu." Rekao joj je i da je
zavolio ki "visokog sveenika, vrsnog lijenika" (Sve govori da je to bio
Enmeduranki iz sumerskih spisa, pandan biblijskog Enoha.) Kada su se
uvjerili da se mlada Zemljanka ime joj bijae Tsarpanit - slae, njegovi
su mu roditelji dali doputenje.
U braku su dobili sina kojem je ime bilo EN.SAG, "Uznositi Gospo
din." No, za razliku od Adape, koji bijae polubog Zemljanin, Mardukov
je sin bio ukljuen u sumerski popis bogova, gdje su ga zvali i "boanski
ME", to je pak izraz koji se koristio (npr. u GilgaMES) da se oznai polu
bog. Tako je on bio prvi polubog koji je bio bog. Kasnije, kada je u oevo ime
vodio mase ovjeanstva dobio je nadimak Nabu Glasnik, Prorok jer

SLIKA

26

Sam Enlil, inae zagovornik vrste discipline, postao je rtva nestaice

to je doslovno znaenje te rijei, isto kao i znaenje hebrejske rijei Nabih,

koja se takoer prevodi kao "prorok".

ena kada je nakon ljubavnog sastanka silovao mladu medicinsku sestru. Za

Nabu je stoga bio sin boji i sin ljudski iz drevnih spisa, onaj ije

to je ak i on, glavni zapovjednik na Zemlji, bio kanjen izgonom; kazna je

samo ime znai Prorok. Kao u ranije citiranim egipatskim spisima, nje

naknadno ublaena kada je pristao uzeti Sud za zakonitu branu druicu.

govo ime i uloga postali su povezani s mesijanskim oekivanjima.

66

POSLJEDNJI

DANI

BOGOVIMA

POLUBOGOVIMA

I tako je u, danima prije Potopa, Marduk pruio primjer drugim

Utu je naravno bio bog Utu tj. ama, Enlilov unuk. Nie na istoj

mladim i neoenjenim bogovima: pronaite si Zemljanku i oenite j e . . .

dinastikoj liniji nalazio se slavni Gilgame, "dvije treine bog", sin enli-

Prekid tabua posebno se svidio Igigi bogovima koji su veinu vremena

litske boice Ninsun od oca visokog sveenika Uruka, Zemljanina (U toj

bili na Marsu, a glavna postaja na Zemlji im je bilo mjesto slijetanja na

liniji je jo nekoliko vladara, kako u Uruku tako i u Uru, koji su nosili

Cedrovoj planini. im se pojavila prilika moda poziv da dou na

naslov "Me" ili "Mes".)

proslavu Mardukovog vjenanja ugrabili su Zemljanke i odveli ih na

U Egiptu su takoer neki faraoni tvrdili da imaju boansko podrijetlo.

Mnogi u 18. i 19. dinastiji dobivali su teoforina imena 1 s prefiksom ili

Mars kao svoje ene.

Nekoliko izvanbiblijskih knjiga poznatih kao Apokrifi, na primjer

sufiksom M S S (prevedeno kao Mes, Mose, Mojsije), koji znai "potjee od"

biljee incident s bra

ovog ili onog boga otuda imena Ah-rnes ili Ra-mzes (RA-MeSes "po

kovima Zemljanki i Nefila te donose nove pojedinosti. Otprilike dvje

tjee od", potomak od boga Ra). Slavna kraljica Hatepsut koja je, iako je

sto "Nadglednika" ("Onih koji promatraju i vide") organizirali su se u

bila ena, uspjela stei naslov i sve privilegije faraona, ostvarila to pravo na

dvadeset skupina, a svaka je skupina imenovala vodu.

temelju toga to je bila polubog veliki bog Amon, kako je isticala u za

Knjiga jubileja, Knjiga Henokova i Knjiga Noina,

Jedan od njih,

zvan Samyaza, bijae zapovjednik sviju. Poticatelj prijestupa, "onaj koji

pisima i na crteima u njezinom golemom hramu u Deir el Bahriju, "uzeo

je zaveo sinove boje, doveo ih na zemlju i zaveo ih pomou keri ljud

je lik njegova velianstva kralja", supruga njezine kralj ice-majke, i "spolno

skih," zvao se Yeqon... Izvori potvruju da se to dogodilo za Henoko-

opio s njom", nakon ega se rodila Hatepsut, njegova poluboanska ki.

vog vremena.

Kanaanski tekstovi sadre priu o Keretu, kralju koji je bio sin boga Ela.

Usprkos njihovih nastojanja da sumerske izvore uklope u monote

Zanimljiva varijanta takvih obiaja da polubog postane kralj je sluaj

istike okvire vjerovanje u samo jednog Svemogueg Boga sasta

Eannatuma, sumerskog kralja u Ninurtinom Lagau tijekom ranih "juna

vljai hebrejske Biblije zavrili su taj dio u estoj glavi Postanka s prizna

kih" vremena. U jednom zapisu koji je kralj stavio na svoj glasoviti spome

njem injeninog ishoda. Sto se tie potomaka iz tih mijeanih brakova,

nik ("Stela strvinara"), njegov status poluboga se pripisuje umjetnoj oplodnji

Biblija iznosi dva priznanja: kao prvo, da je do meusobnih brakova

koju je proveo Ninurta (Gospodar Girsua, svete ervrti), te pomoi Inanne/

dolo prije Potopa, "a i kasnije"; i kao drugo, da su od potomstva "doli

Itar i Ninmah (ovdje zvane njezinim nadimkom Ninharsag):

od starine po junatvu

glasoviti ljudi". Sumerski tekstovi pokazuju da su

poslijepotopni kraljevi-junaci doista bili takvi polubogovi.

No, nisu oni bili samo potomci Enkija i njegova klana: ponekad su

Gospodin Ningirsu, ratnik Enlilov,

u utrobu

(...)

kraljevi u enlilitskoj regiji bili sinovi enlilitskih bogova. Na primjer, Su

umetnu

merski popis kraljeva jasno navodi da je na poetku kraljevanja u Uruku

Na

(jednom od enlilitskih regija) za kralja izabran MESH, polubog:

koja ga nazva

sjeme Enlilovo

(roenju)

njegovom

za

Eannatuma.

bijae Inanna,

"Uglednik u Eanninom hramu"

I poloi u sveto krilo Ninharsagino.

Mekiagaer, sin Utua,
Postade visoki sveenik i kralj.

68

Imena koja u sebi sadre ime Boga ili nekog posebnog boanstva; op. prev.

POSLJEDNJI

DANI

Ninharsag mu ponudi svoju svetu dojku.

Ningirsu se radovao

Eannatumu

sjemenu koje je on sam u utrobu

umetnuo.

Premda spominjanje "sjemena Enlilovog" ostavlja nejasnim smatra li

BOGOVIMA 1

POLUBOGOVIMA

Jasno je, dakle, da su nakon Potopa i Enliliti/Enlijanci prihvatili i spol

no openje sa Zemljankama i plodove tog openja, potomke koje su sma
trali "po junatvu glasovitim ljudima", pogodnima da budu kraljevi.
To je bio poetak kraljevskih "loza" polubogova.

se tu Ninurtino/Ningirsuovo sjeme "sjemenom Enlilovim", budui da je

on bio Enlilov prvoroenac, ili se za oplodnju koristilo Enlilovo vlastito
sjeme (to je slabo vjerojatno), u zapisu jasno stoji da je Eannatumova
majka (ije je ime na steli neitko) umjetno oploena, tako da je polubog
zaet bez openja to je sluaj bezgrenog zaea u Sumeru treeg
milenija pr. n. e.!
Da umjetna oplodnja bogovima nije bila strana potvruju egipatski
tekstovi u kojima stoji da je, nakon to je Set ubio i raskomadao Ozirisa,
bogToth izvukao sjeme iz Ozirisova falusa i oplodio njime Ozirosovu enu
Iziu, koja je zatim rodila Horusa. Crte tog pothvata prikazuje Totha i
boice raanja koje dre dvije niti upotrijebljene DNK te Iziu s novorodenerom Horusom u naruju (slika 27).

Jedan od prvih Ur-Nammuovih zadataka bilo je provoenje moralnog

i vjerskog preporoda. I u tome se, takoer, slijedilo prijanjeg kralja koji je
i dalje bio tovan i ostao u dobrom sjeanju. Tako je objavljen novi zakonik
sa zakonima o moralnom ponaanju, zakonima o pravdi o pridravanju,
stajalo je u zakoniku, zakona za koje su Enlil i Nannar i Sama eljeli da ih
kralj nametne, a ljudi da po njima ive.
O karakteru tih zakona, popisu pravila ponaanja, moe se suditi na
temelju Ur-Namuove izjave da zbog tih pravednih zakona "siroe ne pade
rtvom bogataa, udovica ne pade rtvom monika, ovjek s jednom ovcom
ne bi izruen ovjeku s jednim volom... u zemlji se uspostavila pravda."
U tome je oponaao ponekad upotrebljavajui potpuno iste fraze
prethodnog sumerskog kralja, Urukaginu Lagakog, koji je tri stotine
godina ranije objavio zakonik kojim su bile provedene drutvene, pravne i
ekonomske reforme (izmeu ostalog, pod patronatom boice Bau, Ninurtine supruge, osnovane su sigurne kue za ene.) To su, mora se naglasiti, bila
ista ona naela pravde i moralnosti ije su provoenje u sljedeem tisuljeu
biblijski proroci zahtijevali od kraljeva i ljudi.
Kada je poela era Ura III. dolo je do oitog pokuaja da Sumer (sada
Sumer i Akad) obnovi svoju staru slavu i vrati se u dane prosperiteta, mo
ralnosti i mira, vremena koja su prethodila posljednjem sukobljavanju s
Marukom.
Zapisi, spomenici i arheoloki nalazi potvruju da je za vrijeme UrNammuove vladavine, koja je zapoela 2113. g. pr. n. e., dolo do opse
nih javnih radova, obnove rijene plovidbe te ponovne izgradnje i zatite
prometnica u zemlji: "Izgradio je ceste koje su ile od donjih do gornjih

SLIKA

"0

27

zemalja" - glasio je zapis. Sve to rezultiralo je boljom trgovinom. Dolo je

71

POSLJEDNJI

DANI

do velikog napretka u umjetnosti, obrtnitvu i kolstvu te u socijalnom i eko

BOGOVIMA

POLUBOGOVIMA

Paljiv pregled zapisa iz tog vremena otkriva nam da iako je Sumer pod

nomskom ivotu (ukljuujui uvoenje tonijeg sustava tegova i mjera). Spo-

Ur-Nammuovim vodstvom sam Sumer doista doivio procvat, neprijatelj

razumi sa susjednim vladarima na istoku i sjeveroistoku proirili su napredale

stvo "pobunjenikih zemalja" prema Enlilitima/Enlijancima nije se sma

i blagostanje. U ast velikih bogova, posebno Enlila i Ninlila, obnovljeni su i

njivalo nego je samo raslo. Situacija je oito bila takva da se neto moralo

proireni hramovi te se, po prvi put u povijesti Sumera, sveenstvo Ura udruilo

poduzeti, jer prema Ur-Nammuovim zapisima, Enlil mu je dao "boansko

sa sveensrvom Sippara, to je dovelo do procvata religije.

oruje koje bez milosti hrpimice kosi pobunjenike," da njime "napadne

Svi strunjaci se slau da je na praktiki svaki nain razdoblje Ura III po

neprijateljske zemlje, uniti zle gradove i oisti ih od protivnika." Te "pobu

elo kada je Ur-Nammu doveo sumersku civilizaciju na novu razinu. Taj je

njenike zemlje" i "grjeni gradovi" nalazili su se zapadno od Sumera. Bile

zakljuak samo pojaao zbunjenost koju je izazvala predivno izraena krinjica

su to zemlje Mardukovih sljedbenika Amorejaca, ondje je "zlo" nepri

to su je iskopali arheolozi: njezine intarzije, s prednje i stranje strane, prikazu

jateljstvo spram Enlila raspirivao Nabu koji je iao od grada do grada i

ju dvije kontradiktorne scene iz ivota Ura. Dok jedna intarzija (sada poznata

okupljao pristae za Marduka. U enlilitskim zapisima zvali su ga "Ugnjeta-

kao "Mirovna intarzija") prikazuje goenje, trgovanje i druge prizore iz graan

va ", iji se utjecaj na "grjenike gradove" mora unititi.

skog ivota, druga ("Ratna intarzija") prikazuje vojnu kolonu od naoruanih

vojnika s kacigama i bojnih kola koja ide u rat. (slika 28).

Ima nekih naznaka da mirovna i ratna intarzija u stvari prikazuju sa

moga Ur-Nammua: na jednoj se gosti te slavi mir i prosperitet, a na drugoj
je u kraljevskim bojnim kolima i vodi svoju vojsku u rat. Njegovi vojni
pohodi odveli su ga daleko izvan sumerskih granica u zapadne zemlje. No,
Ur-nammu veliki reformator, graditelj i ekonomski "pastir" kakav je bio
razoarao je kao vojskovoa. Usred birke njegova su bojna kola zapela
u blatu; Ur-Nammu je pao s njih, "meutim kola poput oluje pojurie
preko njega," ostavivi kralja iza sebe, "naputenog poput razbijenog vra."
Tragedija je postala jo vea kada je brod koji je prevozio Ur-Nammuovo
tijelo natrag u Sumer "potonuo na nepoznatom mjestu; valovi ga potopie
skupa s njime."
Kada su vijesti o porazu i traginoj pogibiji Ur-Nammua stigle do Ura,
tamo je poelo veliko alovanje. Ljudi nisu mogli razumjeti kako je tako re
ligiozan kralj, pravedni "pastir" koji je samo slijedio boje upute, s orujem
koje su oni stavili u njegove ruke, mogao skonati na tako neastan nain.
"Zato ga Gospodin Nannar nije pridrao za ruku?", pitali su; "Zato Inanna, Gospa od Nebesa, nije ovila svoju plemenitu ruku oko njegove glave?
Zato mu smioni Utu nije priskoio u pomo?"
Sumerani, koji su vjerovali da su svi dogaaji predodreeni, pitali su

SLIKA

28

se: "Zato su ti bogovi stajali po strani kada se odluivalo o Ur-Nammuovoj

73

POSLJ EDNJI

DANI

BOGOVIMA

POLUBOGOVIMA

gorkoj sudbini?" Ti su bogovi, Nannar i njegova blizanaka djeca, zacijelo

promjena potrebna. Tekui dogaaji pripisuju se odlukama jednog ili vie

znali to su Anu i Enlil odreivali, a ipak nisu rekli nita da ga zatite. Za to

velikih bogova. Pojavit e se boji Poslanik, Glasnik; proroanski tekst

moe postojati samo jedno objanjenje, zakljuili su ljudi Ura i Sumera dok

moda su njegove rijei koje je zapisao pisar, ili pak oekivani proglasi; vrlo

su plakali i jadikovali: Veliki bogovi zacijelo su pogazili svoju rije:

esto, "sin e govoriti u ime svog oca." Pretkazani dogaaj (i) bit e povezani
s kobnim predznacima na primjer, sa smru kralja ili nebeskim znamenjem:

Kako se sudba junaka promijeniti

Anu promijeni svoju
Enlil ispodmukla

svetu

mogla!

pojavit e se nebesko tijelo i proizvoditi grozan zvuk; "oganj plameni" spu

rije.

izmijeni svoju

stit e se na Zemlju; "zvijezda e poput buktinje sijevnuti iz nebesa;" i,

odluku!

najvanije, "planet e se pojaviti prije svoga vremena."

Loe stvari, apokalipsa, prethodit e konanom dogaaju. Bit e kata

To su teke rijei koje velike enlilitske bogove optuuju za podmuklost

i prijevaru! One nam pokazuju koliko je veliko bilo razoaranje ljudi.

strofalnih kia, golemih, razornih valova, ili pak sua, zamuljivanja kanala,
najezdi skakavaca i gladi. Majka e se okrenuti protiv keri, susjed protiv
susjeda. Gradovi e biti napadnuti i ostat e pusti. Kraljevi e umirati, biti
rueni s vlasti i zarobljavani; "jedno prijestolje svrgavat e drugo." Sveenici

Ako je tomu bilo tako u Sumeru i Akadu, moemo samo zamisliti ka

kva je reakcija bila u pobunjenim zapadnim zemljama. Enlilijanci/Enliliti

i slubenici bit e ubijani; hramovi e biti naputeni; obustavit e se obredi

i rtvovanja.

su posustajali u bitci za srca i umove ovjeanstva. Nabu, "glasnogovornik

Zatim e uslijediti pretkazani dogaaj velika promjena, nova era,

", pojaao je kampanju za svog oca Marduka. Status mu je bio poboljan i

novi voa, Otkupitelj. Dobro e prevladati zlo, prosperitet e zamijeniti

promijenjen: njegova pso,rma, boanskost sada se slavila mnotvom oboava-

patnju; gradovi e se ponovno naseliti, preostali raseljeni ljudi vratit e

lakih epiteta. Poznat i kao Nabih, Prorok, Nabu je inspirirao proroanstva

se svojim kuama. Hramovi e biti obnovljeni i ljudi e izvoditi ispravne

o budunosti, o onome to e se dogoditi, koja su se poela iriti zemljama

vjerske obrede.

oko kojih su se vodili sukobi.

Kao to je bilo za oekivati, ta babilonska ili promardukova proroan

Znamo o emu su ta proroanstva govorila jer je pronaeno mnogo

stva prst krivnje za nedjela uperila su na Sumer i M a d (kao i na njihove

glinenih ploica na kojima su bila zapisana starobabilonskim klinastim pi

saveznike Elam, zemlju Hetita i morske zemlje) i navela Amurru Zapadnja

smom. Strunjaci su ih grupirali u takozvana Akadska proroanstva odno

ke kao instrument boje osvete. Nabrojana su Elilitska "sredita kultova"

sno Akadske apokalipse. Zajedniko svim tim proroanstvima je gledite

Nippur, Ur, Uriik, Larsa, Laga, Sippar i Adab; oni e biti napadnuti i

da su prolost, sadanjost i budunost dijelovi kontinuiranog toka do

opljakani, a njihovi hramovi naputeni. Enlilitski bogovi opisani su kao

gaaja; da unutar okvira predodreene sudbine postoji neto mjesta za slo

zbunjeni ("izmueni nesanicom"). Enlil zaziva Anua, no ignorira Anuov

bodnu volju; da o sudbini ovjeanstva odluuju bogovi Nebesa i Zemlje; i

savjet (neki prevodioci tu rije prevode kao "zapovijed") da objavi edikt

da stoga dogaaji na Zemlji

misharu naredbu za "dovoenje stvari u red". Enlil, Itar i Adad bit e

odraavaju zbivanja

na

nebesima.

Kako bi se proroanstva uinila uvjerljivima, tekstovi su ponekad pre-

prisiljeni da promijene kralja u Sumeru i Akadu. "Sveti obredi" preselit e

tkazanje buduih dogaaja vezali za neki poznati proli dogaaj ili enti

se iz Nippura. Na nebeskom planu, u zvijeu Ovna pojavit e se "veli

tet. Zatim se opirno govori o tome to je pogreno u sadanjosti, zato je

ki planet". Rije Marduk e prevladati; "on e pokoriti etiri regije, itav

75

POSLJEDNJI

DANI

planet trest e se na spomen njegova imena... Nakon njega sin e njegov

vladati kao kralj i postati gospodar cijele Zemlje."
U nekim proroanstvima odreena su boanstva predmet konkretnih
predvianja: "Pojavit e se kralj," prorokovao je jedan tekst u vezi s kra
ljicom Itar, "udaljit e boicu zatitnicu Uruka od Uruka i natjerati je da
prebiva u Babilonu... U Uruku e uspostaviti Anuove obrede." Igigi se

Peto

takoer posebno spominju: "Uobiajena rtvovanja za Igigi bogove, koja

poglavlje

su obustavljena, ponovno e se uspostaviti."

ODBROJAVANJE DO
SUDNJEG DANA

Kao to je bio sluaj s egipatskim proroanstvima, veina strunjaka

"akadska proroanstva" smatraju "pseudoproroanstvima" odnosno teksto
vima post aventum zapravo napisanima dugo nakon "pretkazanih" do
gaaja. Meutim, kao to smo zamijetili glede egipatskih tekstova, rei da
dogaaji nisu prorokovani jer su se ve bili dogodili znai samo nanovo
potvrditi da su se dogaaji sami po sebi dogodili (bilo da su pretkazani
ili ne), a to je ono to je nama najvanije. To znai da se proroanstva jesu
obistinila.
A ako je tako, najturobnije proroanstvo (u tekstu poznatom kao Pro
roanstvo

"B"J je:

atastrofalno dvadeset i prvo stoljee pr. n. e. poelo je s traginom i

preranom smru Ur-Nammua 2096. g. pr. n. e, a kulminiralo je 2024.

g. pr. n. e. besprimjernom katastrofom koju su izazvali sami bogovi. Vre

menski raspon izmeu ta dva datuma je sedamdeset i dvije godine tono
onoliko koliko je potrebno za precesijski pomak od jednog stupnja. Ako
je to bila samo sluajnost, tada je to bila samo jo jedna u nizu "sluajnih"
pojava koje su na stanovit nain dobro usklaene...
Nakon tragine smrti Ur-Nammua prijestolje Ura preuzeo je njegov

Strano oruje Erra

stutit e se na zemlje i ljude
kao boja kazna.

sin Sulgi. On nije mogao imati status poluboga, ali je (u svojim zapisima;
op. a.) ustvrdio kako je on svejedno roen pod boanskim pokroviteljstvom:
sam bog Nannar uredio je da dijete bude, snoajem izmeu Ur-Nammua i

To doista jest najturobnije proroanstvo, jer prije nego to je za

vrilo dvadeset i prvo stoljee pr. n. e., stigla je "boja kazna za zemlje
i ljude," kada je bog Erra ("Razoritelj") to je Nergalov nadimak
upotrijebio nuklearno oruje i doveo do kataklizme koja je predsta
vljala ostvarenje proroanstava.

Enlilove visoke sveenice, zaeto u Enlilovom hramu u Nippuru, "tako da

dijete, 'mali Enlil', bude prikladan za kralja i prijestolje."
Ta genealoka tvrdnja nije bila za odbaciti. Sam Ur-Nammu, kao to
je ve spomenuto, bio je dvije treine boanski budui da mu je majka bila
boica. Premda visoka sveenica koja je bila Sulgijeva majka nije imenova
na, sam njezin poloaj sugerira da je ona takoer bila od neke svete loze,
jer bila je kraljeva ki izabrana da bude EN.TU; a kraljevi Ura, poevi od

76

POSLJEDNJI

DANI

ODBROJAVANJE

DO

SUDNJEG

DANA

prve dinastije, vukli su podrijetlo od polubogova. To to je sam Nannar

suvremenu analogiju). Bogovi su mu dodijelili naslov "Visoki sveenik

organizirao da se snoaj odvije u Enlilovom hramu u Nippuru takoer je

Anuov, sveenik Nannarov". Utu/Sama mu je postao prijatelj, a Inan-

bilo znaajno. Kao to je ve navedeno, pod Ur-Nammuovom vladavinom

na/Itar mu se udvarala (u ljubavnim pjesmama se hvalisao da mu je u

sveenstvo Nippura po prvi se put udruilo sa sveenstvom nekog drugog

svom hramu darovala svoju stidnicu.).

grada, konkretno sa sveenstvom Ura.

M e u t i m , dok se Sulgi umjesto dravnim poslovima bavio osobnim

O mnogo toga to se dogaalo u Sumeru i oko njega u to vrijeme sa

uicima, nemir u "pobunjenikim zemljama" se nastavljao. Nespreman

znalo se iz takozvanih "Datumskih formula" kraljevskih zapisa u kojima

za vojnu akciju, Sulgi je zamolio svoje elamitske saveznike da mu ustu

je svaka godina vladavine nekog kralja zabiljeena najvanijim dogaajem

pe svoje trupe, nudei za nagradu jednu od svojih kerki da se uda za

te godine. U Sulgi jevom sluaju poznato je mnogo vie budui da je on

njihovog kralja te sumerski grad Larsu kao miraz.

iza sebe ostavio i druge kratke i duge zapise, ukljuujui poeziju i ljubavne

trupama pokrenut je veliki vojni pohod na "grjene gradove" na zapadu;

S tim elamitskim

trupe su dole do Utvrenog mjesta bogova na granici etvrte regije.

pjesme.
Ti zapisi pokazuju da je Sulgi ubrzo nakon to se uspeo na prijestolje
moda u nadi da e izbjei oevu sudbinu na bojnom polju napra
vio potpuni zaokret u odnosu na militantnu politiku svog oca. Poveo je

ulgi se u svojim zapisima razmetao pobjedom, no u stvari je nedugo

nakon toga poeo graditi utvreni zid kako bi zatitio Sumer od napada
sa zapada i sjeverozapada.

pohod u susjedna podruja, ukljuujui "pobunjenike zemlje", meutim

Datumske formule nazivale su ga Veliki zapadni zid, a strunjaci

umjesto da se slui orujem on je nudio trgovinu i mir, kao i svoje kerke

smatraju da je iao od Eufrata do Tigrisa sjeverno od mjesta gdje se

na udaju. Smatrao se nasljednikom Gilgamea te je njegova ruta obuhvatila

danas nalazi Bagdad, blokirajui upade u plodnu dolinu izmeu dviju

dva odredita tog slavnog junaka: Sinajski poluotok (na kojem se nalazila

rijeka. Bila je to obrambena mjera starija od Kineskog zida, koji je izgra

svemirska luka) na jugu te Mjesto slijetanja na sjeveru. Potujui svetost

en zbog slinih razloga, za gotovo dvije tisue godina!

etvrte regije, Sulgi je zaobiao poluotok i iskazao poast bogovima na

Godine 2 0 4 8 . pr. n. e. bogovima na elu s Enlilom dozlogrdili su

njegovoj granici, na mjestu opisanom kao "Veliko utvreno mjesto bogo

Sulgijevi dravniki neuspjesi kao i njegov osobni dolce vita. Utvrdivi

va". Kreui se prema sjeveru zapadno od Mrtvog mora, radi bogotovlja se

da "nije proveo boje uredbe", osudili su ga na "smrt grjenika". Ne zna

zaustavio na "Mjestu blistavih proroita" mjestu koje danas poznajemo

mo kakva je to vrsta smrti bila, meutim povijesna je injenica da ga je

kao Jeruzalem i tamo izgradio oltar "bogu koji sudi" (epitet koji se obi

te godine na prijestolju Ura zamijenio njegov sin Amar-Sin, o kojemu iz

no koristi za Utua/Samaa). U "Mjestu prekrivenom snijegom" na sjeveru

zapisa znademo da je pokretao jedan vojni pohod za drugim kako bi

izgradio je oltar i prinio rtve. Nakon to se tako "povezao" sa svim mjesti

uguio pobunu na sjeveru i borio se sa savezom pet kraljeva na zapadu.

ma povezanim sa svemirom, slijedio je "plodni polumjesec" trgovaki i

Kao i kod mnogo ega drugog, glavni uzroci onoga to se dogaalo

migracijski put izmeu istoka i zapada iji su oblik luka diktirali geografija

nalazili su se u katkada vrlo davnim, prolim vremenima i dogaajima.

i izvori vode a zatim je nastavio prema jugu, u ravnicu Tigrisa i Eufrata,

Naime, "pobunjenike zemlje" su, iako su bile u Aziji i stoga na podru

natrag u juni Sumer.

ju enlilitskih zemalja Noinog sina ema, bile su naseljene razliitim

Kada se vratio u Ur, Sulgi je imao mnogo razloga da vjeruje da je

kako bogovima tako i ljudima donio "mir za sva vremena" (da upotrijebim

78

"Kanaancima" potomcima biblijskog Kanaana koji je, iako je po

tekao od Hama (i stoga pripada Africi), zaposjeo dio Semovih zemalja

79

POSLJEDNJI

DANI

ODBROJAVANJE

DO

SUDNJEG

DANA

{Postanak, glava 10). Da su "zemlje Zapada" du obale Sredozemnog

mora nekako bile sporni teritorij pokazuju i drevni egipatski tekstovi
koji spominju ogoreni sukob Horusa i Seta oko Sinaja i istih spornih
zemalja koji je zavrio zranim bitkama izmeu njih dvojice.
Vrijedi zapaziti da su u svojim vojnim pohodima, iji je cilj bio da
pokore i kazne "pobunjenike zemlje" na zapadu, i Ur Nammu i Sul
gi dospjeli do Sinajskog poluotoka, meutim nisu ulazili u tu etvrtu
regiju. Tamonja vrednota bilo je mjesto zvano T I L . M U N "Mjesto
raketa" mjesto poslijepotopne svemirske luke Anunnakija. Kad su
zavrili Ratovi piramida, sveta etvrta regija povjerena je neutralnoj
Ninmah (koja je tada preimenovana u NIN.HAR.SAG "Gospa pla
ninskih vrhova"), iako je stvarno zapovjednitvo nad svemirskom lukom
stavljeno u ruke Utua/Samaa (ovdje prikazanog u njegovoj krilatoj uni
formi, slika 29, kako zapovijeda "ljudima-orlovima", slika 30).

SLIKA

30

No, ini se da se to promijenilo kada se borba za prevlast intenzivirala. Nije

jasno zato, ali razliiti sumerski tekstovi i "popisi bogova" poeli suTilmun po
vezivati s Mardukovim sinom Ensagom/Nabuom. U to je oito bio ukljuen
Enki, jer u tekstu koji se bavi aferom izmeu Enkija i Ninharsag navodi se da su
njih dvoje odluili dodijeliti to mjesto Mardukovom sinu: "Neka Ensag bude
vladar Tilmuna", rekli su.
Drevni izvori navode da se iz sigurne svete regije Nabu kretao na opasna
putovanja u zemlje i gradove du obale Sredozemnog mora, ak i na neke Sredo
zemne otoke, razglaavajui posvuda poruku o nastupaj uoj Mardukovoj vlasti.
On je, dakle, bio zagonetni "Sin ljudski" iz egipatskih i akadskih proroanstava,
Boanski sin koji je istovremeno bio i ljudski sin, sin boga i Zemljanke.
Enliliti, razumije se, nisu mogli prihvatiti takvo stanje stvari. Tako su,
upravo u trenutku kada je Amar-Sin nakon ulgija zasjeo na prijestolje Ura,
ciljevi i strategija vojnih pohoda Ura III promijenjeni sada je valjalo nanovo
uspostaviti enlilitsku vlast nad Tilmunom, odsjei svetu regiju od "pobunje
SLIKA

80

29

nikih zemalja" i zatim silom oruja odbiti te zemlje od utjecaja Nabua i

81

POSLJEDNJI

DANI

ODBROJAVANJE

DO

SUDNJEG

DANA

Marduka. Poevi od 2047. g. pr. n. e., sveta etvrta regija postala je cilj

a Haranu se rodio Lot.

i pijun u borbi Enlilita s Mardukom i Nabuom. Kao to otkrivaju kako

Potom je Haran umro prije oca svog Terah a

biblijski tako i mezopotamijski tekstovi, taj je sukob eskalirao u najvei me

u zemlji gdje se rodio, u

unarodni "svjetski rat" drevnih vremena. Taj "Rat kraljeva" obuhvatio je

A Abram i Nahor uzeli su sebi ene.

i Hebreja Abrahama te mu dodijelio sredinju ulogu u meunarodnim

eni Abramovoj

dogaajima.

dok je eni Nahorovoj

Godine 2 0 4 8 . pr. n. e. ivotni putovi utemeljitelja monoteizma Abra

hama i anunnakijskog boga Marduka susrele se u mjestu zvanom Haran.

Poslije toga

Uru Kaldejskom.

bilo je ime Saraja,

bilo

ime Milka...

Terah je uzeo sina svojega Abrama

unuka svojega Lota,

sina Haranova,

i snahu svoju araju,

enu sina svojega Abrama,
Haran "Karavanseraj" (stjecite karavana; op. prev.) od pradavnih

i oni su s njimpo'sli iz Ura Kaldejskoga

je vremena bio vano trgovako sredite u Hattiju (zemlji Hetita; op. a.).

i krenuli u zemlju Kanaan;

Nalazio se na raskriju glavnih meunarodnih trgovakih i vojnih kopne

Nakon nekog vremena stigli su u Haran i ondje se nastanili.

nih putova. Budui da je bio smjeten na gornjem toku rijeke Eufrat, bio je

POSTANAK,

I I:

27-31

i arite rijenog prometa koji je iao nizvodno sve do samog Ura. Okruen
plodnim livadama navodnjavanima iz Eufratovih pritoka, rijeka Balikh i

Tim recima hebrejska Biblija zapoinje kljunu priu o Abrahamu

Khabur, bio je sredite ovarstva. Slavni "trgovci iz Ura" dolazili su onamo

kojega su u poetku nazivali po njegovom sumerskom imenu Abram.

po haransku vunu, a u zamjenu su donosili glasovitu ursku vunenu odje

Njegov je otac, reeno nam je ranije, potekao iz patrijarhalne loze koja ide

u. Slijedila je trgovina metalima, koama, drvetom, lonarskom robom i

sve do ema, najstarijeg sina Noe (junaka Potopa); svi ti Patrijarsi imali su

zainima. (Prorok Ezekijel, koji je u babilonskim vremenima bio izgnan

duge ivote: em je ivio do dobi od 600 godina, njegov sin Arpakad do

iz Jeruzalema na podruje rijeke Khabur, spomenuo je haranske "trgovce

438. godine, a naredni muki potomci ivjeli su redom 433, 460, 239 i 230

biranih tkanina, izvezenih plavih ogrtaa i arenih sagova.").

godina. Nahor, otacTeraha, ivio je 205 godina. Jedanaesta glava Postanka

Haran (u Turskoj, blizu granice sa Sirijom, postoji grad tog istog ime

objanjava da su Arpakad i njegovi potomci ivjeli u zemljama koje su

na i ja sam ga 1997. godine posjetio) je u drevnim vremenima bio poznat

kasnije postale poznate kao Sumer i Elam te podrujima oko njih. Stoga je

i kao "Ur daleko od Ura"; u sreditu grada stajao je veliki hram posveen

Abraham, kao Abram, bio pravi Sumeranin.

Nannaru/Sinu. Godine 2095. pr. n. e., kada je ulgi preuzeo prijestolje

Ve samo ti genealoki podaci pokazuju da je Abrahamovo podrijedo

Ura, sveenik po imenu Terah bio je iz Ura poslan u Haran da slui u tom

bilo vrlo posebno. Njegovo sumersko ime, AB.RAM, znailo je "Oev vo

hramu. Sa sobom je poveo i svoju obitelj, ukljuujui sina Abrama. O Tera-

ljeni", to je ime prikladno za sina koji se napokon rodio sedamdesetogodi-

hu, njegovoj obitelji i njihovom putu iz Ura u Haran saznajemo iz Biblije:

njem ocu. Oevo ime Terah potjee od sumerskog epitetskog imena TIRH U ; ono je oznaavalo Sveenika proroita sveenika koji je promatrao

A ovo su dogaaji iz ivota

Terahova:

Terahu su se rodili Abram, Nahor i Haran,

82

nebesko znamenje ili primao proroanske poruke od boga i objanjavao ih

ili prenosio kralju. Ime Abramove ene Saraja (kasnije Sara na hebrejskom)

83

POSLJEDNJI

DANI

ODBROJAVANJE

DO

SUDNJEG

DANA

znailo je "Princeza"; ime Nahorove ene Milka znailo je "Kao kraljica",

Abraham izabran da provede boanske naredbe da ode iz Harana i pouri

oba imena, dakle, daju naslutiti kraljevsku genealogiju. Budui da je kasnije

u Kanaan,

otkriveno da je Abrahamova ena bila njegova polusestra "ki mog oca,

Godine 2 0 4 8 . pr. n. e. odigrala su se dva poteza: Mardukov dolazak u

ali ne i moje majke", kako je objasnio iz toga proizlazi da je Sarajina/Sa-

Haran da bi tamo kratko proboravio i Abrahamov odlazak iz Harana

rina majka bila kraljevske krvi. Porodica je stoga pripadala najviim slojevi

u daleki Kanaan.

veliki bog Marduk poduzeo je presudan korak preseljenja u Haran.

ma Sumera, objedinjujui u sebi kraljevsko i sveeniko podrijetlo.

Jo jedan znaajan trag za utvrivanje povijesti Abrahamove porodice
je to to je sam Abraham vie puta, kada se sastajao s vladarima u Kanaanu
i Egiptu, za sebe govorio da je Ibri "Hebrej". Rije potjee od korijena
AboR 'doi prijeko, prijei' pa su bibliari pretpostavili da to znai
da je preao s jedne strane rijeke Eufrat na drugu, to jest da je doao iz
Mezopotamije. Pa ipak, osobno mislim da je taj izraz bio konkretniji. Ime
koje se koristilo za sumerski "Vatikan", Nippur, akadska je izvedenica izvor
nog sumerskog naziva NI.IBRU, "Velianstveno mjesto prelaska". Abram
i njegovi potomci, koji se u Bibliji nazivaju Hebrejima, pripadali su obitelji
koja se predstavljala kao "Ibru" Nippurijanci. To bi znailo da je Terah
najprije bio sveenik u Nippuru, da se zatim preselio u Ur i naposljetku u
Haran, vodei sa sobom svoju obitelj.
Usklaivanjem biblijskih, sumerskih i egipatskih kronologija (kao to
je detaljno objanjeno u Ratovima bogova i ljudi) odredili smo da je 2123.
g. pr. n. e. godina Abrahamova roenja. Odluka bogova da sredite kulta
boga Nannara/Sina - Ur - postane glavni grad Sumera te da njegovo pri
jestolje doe Ur-Nammu donesena je 2113. g. pr. n. e.. Nedugo zatim po
prvi su put udruena sveenstva Nippura i Ura; vrlo je vjerojatno da se

SLIKA

31

upravo tada nipurski sveenik Tirhu preselio zajedno sa svojom obitelji,

ukljuujui desetogodinjeg djeaka Abrama, kako bi sluio u Nannarovom
hramu u Uru.

Iz Knjige Postanka znademo da je Abram imao sedamdeset i pet go

dina, stoga je to bila 2048. g. pr. n. e., kada mu je Gospod rekao: "Idi iz

Godine 2095. pr. n. e. kada je Abraham imao dvadeset i osam godina

zemlje svoje i iz roda svojega i iz doma oca svojega" dakle, ostavi za

i ve bio oenjen, Terah je prebaen u Haran, kamo je poveo i svoju obitelj.

sobom Sumer, Nippur i Haran i idi "u zemlju koju u ti pokazati." Sto

Ne moe biti puka sluajnost da je te iste godine Sulgi naslijedio Ur-Nam

se tie Marduka, dugaak tekst poznat kao Mardukovo proroanstvo kojega

mua. Scenarij koji se nazire je da su kretanja te obitelji bila na stanovit

je naslovio na graane Harana (glinena ploica, slika 31) predstavlja trag

nain povezana s geopolitikim dogaajima te ere. Doista, kada je sam

koji potvruje injenicu da je vrijeme njegove selidbe u Haran upravo

84

85

POSLJEDNJI

DANI

2048. g. pr. n. e. Te dvije selidbe nikako ne mogu biti meusobno ne

ODBROJAVANJE

DO

SUDNJEG

DANA

Mardukov glavni ahovski potez 2048. g. pr. n. e. bilo je uspostavljanje

zapovjednog mjesta u Haranu. Time je Nannaru/Sinu oduzeo to sjeverno

povezane.
No, 2048. g. pr. n. e. bila je i godina kada su se enlilitski bogovi odlu

raskrije vanih putova i odsjekao Sumer od sjevernih hetitskih zemalja.

ili rijeiti Sulgija te ga osudili na "smrt grjenika". Bio je to potez koji je

Osim to je imao vojnu vanost, taj je potez Sumer ujedno liio trgovakih

oznaio kraj nastojanja da se problemi rijee na miroljubiv nain i povratak

veza koje su bile kljune za njegovu ekonomiju. Takoer, omoguio je Na-

agresivnim sukobima; ni to, takoer, nikako ne moe biti sluajnost. Ne, ta

buu da "zavlada svojim gradovima i zaputi se prema Velikom moru". Nazivi

tri poteza Mardukov odlazak u Haran, Abrahamov odlazak iz Harana

mjesta u tim tekstovima daju naslutiti da su glavni gradovi zapadno od

u Kanaan te uklanjanje dekadentnog ulgija morala su biti meusobno

rijeke Eufrat, ukljuujui i najvanije Mjesto slijetanja, dolazili pod punu

povezana: tri istovremena i povezana poteza u boanskoj partiji aha.

ili djelominu vlast tima otac-sin.

Bili su to, kao to emo vidjeti, koraci u odbrojavanju do Sudnjeg dana.

Abramu/Abrahamu bilo je zapovjeeno da ode u najnaseljeniji dio Ze

malja zapada Kanaan. Otiao je iz Harana zajedno sa svojom obitelji i
neakom Lotom. Hitro je putovao prema jugu, zaustavljajui se samo da

Sljedee dvadeset i etiri godine od 2048. do 2024. g. pr. n. e.

vrijeme su vjerskog ara i vrenja, meunarodne diplomacije i intrige,
vojnih saveza i sudara vojsci te borbe za strateku nadmo. Svemirska luka
na Sinajskom poluotoku te druga mjesta povezana sa svemirom stalno su
bili u sreditu dogaaja.
Zapanjujue je to su razliiti zapisi iz drevnih vremena preivjeli sve
do danas te nam ne pruaju samo glavne crte dogaaja, nego mnotvo po
jedinosti o bitkama, strategijama, raspravama, argumentima, sudionici
ma i njihovim potezima, kao i o presudnim odlukama koje su uzrokovale
najvei prevrat na Zemlji nakon Potopa.
Potkrijepljeni Datumskim formulama i razliitim drugim izvorima,
glavni izvori za rekonstrukciju tih dramatinih dogaaja jesu relevantna
poglavlja u Knjizi Postanka; Mardukova autobiografija poznata kao Marukovo proroanstvo; skupina ploica iz "Spartolijeve zbirke" u British
Museumu poznata kao Kedor-Laomerovi zapisi i dugaki povijesno-autobiografski tekst to ga je bog Nergal izdiktirao povjerljivom pisaru, tekst

bi na odabranim mjestima podao slavu svom Bogu. Odredite mu bijae

Negev, suho podruje koje granii sa Sinajskim poluotokom.
No ondje se nije dugo zadrao. i m je ulgijev nasljednik Amar-Sin
2047. godine pr. n. e. doveden na prijestolje Ura, Abramu je naloeno da
se vrati u Egipat. Ondje su ga odmah odveli da se sastane s faraonom te ga
opskrbili "ovcama, volovima i magarcima, slugama i slukinjama, magaricama i devama." Biblija ne govori ni rijei o razlozima takvog kraljevskog
tretmana, izuzev nagovjetaja da je faraon, nakon to mu je reeno da je
Saraja Abrahamova sestra, pretpostavio da mu je nude da se njome oeni
to sugerira da se razgovaralo o sporazumu. Da su se izmeu Abrama i
egipatskog kralja vodili pregovori na tako visokoj meunarodnoj razini ini
se uvjerljivim kada ovjek shvati da je godina kada se Abram nakon sedmo
godinjeg boravka u Egiptu vratio u Negev 2040. pr. n. e. bila upravo
godina u kojoj je tebanska princeza iz Gornjeg Egipta porazila prethodnu
dinastiju iz Donjeg Egipta i tako uspostavila egipatsko ujedinjeno Srednje

kraljevstvo. Jo jedna geopolitika sluajnost!

poznat pod naslovom Erra Epos. Kao u filmu najee kriminalisti

Abram se, sada ojaan u ljudstvu i devama, vratio u Negev u pravi as,

kom trileru u kojem razliiti svjedoci i sudionici isti dogaaj opisuju

njegovzadatak sada je bio jasan: obraniti etvrtu regiju zajedno sa sve

na ne ba dokraja isti nain, no iz ijih se opisa nazire prava pria, tako i

mirskom lukom. Kako nam otkriva biblijska pria, sada je sa sobom imao

mi u ovom sluaju moemo doi do jednakog rezultata.

elitne snage Ne'arim izraz to se najee prevodi kao "mladii" me-

86

87

POSLJEDNJI

ODBROJAVANJE

DANI

DO

SUDNJEG

DANA

utim mezopotamski su tekstovi analogni izraz LU.NAR ("NAR-ljudi")

Asirolog Theophilus Pinches 1897. godine na predavanju u Victoria In

koristili za naoruane jahae. Moja je sugestija da je Abraham, nakon to

stitute u Londonu prvi je upozorio strunjake na skupinu ploica nazvanu Ke-

su ga u Haranu izvrsni ratnici Hetiti poduili vojnoj taktici, u Egiptu do

dor-Laomerovi zapisi. Oni jasno opisuju one iste dogaaje, dodue s mnogo

bio udarnu jedinicu koja se sastojala od brzih ratnika na devama. Baza u

vie pojedinosti, koji sainjavaju meunarodni rat iz etrnaeste glave Postanka;

Kanaanu ponovno mu je bio Negev, podruje koje granii sa Sinajskim

doista, sasvim je mogue da su te ploice posluile kao izvor autorima Biblije.

poluotokom.

Te ploice "Kedor-Laomera kralja Elama" identificiraju kao elamitskog kralja

Uinio je to u posljednji trenutak jer mona vojska legije saveza

Kudur-Lagamara, koji je poznat iz povijesnih zapisa. "Ariok" je identificiran

enlilitskih kraljeva bila je na putu ne samo da uniti i kazni "grjene

kao ERI.AKU ("Sluga boga Mjeseca"), koji je stolovao u gradu Larsi (biblij

gradove" koji su promijenili stranu i priklonili se "drugim bogovima", nego

skom "Elazaru"), a Tidal je identificiran kao Tud-Gula, vazal kralja Elama.

i da osvoji svemirsku luku.

O identitetu "Amrafela kralja Sineara" dugo su se godina vodile ra

sprave; prijedlozi su ili ak do Hamurabija, babilonskog kralja to je ivio
stoljeima kasnije. Sinear je bilo stalno biblijsko ime za Sumer, a ne za Babi

Sumerski tekstovi koji se bave vladavinom Amar-Sina, Sulgijevog sina

lon, i tko je onda, u Abrahamovo vrijeme, bio njegov kralj? U svojoj knjizi

i nasljednika, obavjetavaju nas da je on 2041. g. pr. n. e. zapoeo svoj naj

Ratovi bogova i ljudi uvjerljivo sugeriram da na hebrejskom treba stajati ne

vei (i posljednji) vojni pohod protiv Zapadnih zemalja koje su potpale pod

Amra-Fel, nego Amar-Fel, a od sumerskog AMAR.PAL to je inaica od

Marduk-Nabuov utjecaj. U sldopu tog pohoda meunarodni je savez izvrio

AMAR.SIN ije Datumske formule potvruju da je 2041. g. pr. n. e.

invaziju ne samo na ljudske gradove nego i na uporita bogova i njihovih

doista pokrenuo rat kraljeva.

potomaka.

Tu potpuno identificiranu koaliciju su prema Bibliji predvodili Elamiti

Doista, bio je to tako velik i besprimjeran dogaaj da mu je Biblija po

tu pojedinost potvruju mezopotamski zapisi koji istiu da je Ninurta po

svetila itavo poglavlje Postanak, glava 14. Bibliari tu glavu nazivaju "Rat

novno preuzeo vodeu ulogu u borbi. Biblija, takoer, tu Kedor-Laomerovu

kraljeva", budui da kulminira ratom izmeu "etiri kralja Istoka" i udru

invaziju datira opaskom da se dogodila etrnaest godina nakon prethodnog

enih snaga petorice "kraljeva Zapada" i naposljetku s izvanrednim vojnim

upada Elamita u Kanaan jo jedna pojedinost koju potvruju zapisi iz Sul

pothvatom Abrahamove brze "konjice".

gijevog vremena.

Biblija svoj izvjetaj o tom velikom meunarodnom ratu zapoinje popi

som kraljevstava i kraljeva s Istoka koji su "doli i zapoeli rat" na Zapadu.

Ovaj put je ruta invazije, meutim, bila drukija: skraujui udaljenost iz

Mezopotamije riskantnim prolaskom kroz pustinjsko podruje, napadai su
izbjegli gusto naseljenu obalu Sredozemnog mora tako to su napredovali isto
nom stranom rijeke Jordan. Biblija nabraja mjesta gdje su se te bitke odvijale

Tako se dogodilo
kad Amrafel bijae kralj Sineara

i s kim su se enlilitske snage tamo borile; ti podaci pokazuju da je dolo do po

Ariok kralj Elazara,

kuaja izravnavanja rauna sa starim neprijateljima potomcima bogova Igigi

Kedor-Laorner kralj Elarna,

koji su sklapali meusobne brakove s ljudima, te ak s potomcima Uzurpatora

i Tidal kralj Gojima.

Zua koji je oito podupirao ustanke protiv Enlilita. Ipak, iz vida se nije
gubio glavni cilj: svemirska luka. Invazorske snage napredovale su takozvanim

88

89

POSLJEDNJI

ODBROJAVANJE

DANI

Putem kralja, koji je pod tim imenom poznat od biblijskih vremena, od sjevera
prema jugu po istonoj strani rijeke Jordan. No, kada su skrenuli na zapad pre
ma vratima u Sinajski poluotok, naili su na snage koje su im zaprijeile put. To

DO

SUDNJEG

DANA

Grad na ulazu u poluotok, Dur-Mah-Ilani ("Veliko utvreno mjesto

bogova") Biblija ga naziva Kade-Barnea Kedor-Laomerovi zapisi ja
sno navode kao mjesto gdje je zaprijeen put:

su bili Abraham i njegovi ratnici na devama (slika 32)

Sveenikov
kojega su
pljaku

sin,
bogovi po svom

najboljem

nahoenju pomazali,

sprijeio je.

Po mom miljenju, "sin sveenika" kojeg su pomazali bogovi bio je

Abram, sin sveenika Teraha.
Ploica s Amar-Sinovom datumskom formulom ispisana je s obje stra
ne (slika 33) te sadri njegovo hvalisanje o tome kako je unitio NE.IB.
RU.UM "Ovarsko mjesto Ibru'uma. "Meutim, pred svemirskom lu
kom zapravo nije bilo nikakve bitke: sama prisutnost Abrahamove udarne
jedinice na devama uvjerila je osvajae da se okrenu bogatijim i uno
snijim

ciljevima. Ako taj navod doista govori 0 Abramu,

izvanbiblijska potvrda Patrijarkih zapisa,

90

bez obzira

tada je to jo jedna

na to tko je pobijedio.

POSLJEDNJI

DANI

Nakon to je sprijeena u ulasku na Sinajski poluotok, vojska Istoka kre

nula je prema sjeveru. Mrtvo more u to je vrijeme bilo krae; njegov sadanji

ODBROJAVANJE

DO

DANA

Veliki bogovi tada su pozvani na hitno vijeanje na kojem su odo

brili izvanredne mjere koje su zauvijek promijenile budunost.

juni dio jo nije bio pod vodom: u to je vrijeme to bila plodna ravnica bogata
obradivom zemljom, vonjacima i trgovakim sreditima. Tamonja naselja
ukljuivala su pet gradova, izmeu ostalih i zloglasne Sodomu i Gomoru.
Okrenuvi se prema sjeveru, osvajai su se sada suoili s udruenim snaga
ma, kako ih je Biblija nazvala, "pet grjenih gradova". Tamo su, kazuje nam
Biblija, etiri kralja pobijedila petoricu kraljeva. Pljakajui gradove i uzima
jui zarobljenike, osvajai krenue natrag, ovaj put zapadnom stranom rijeke
Jordan. Usredotoenost Biblije na te bitke mogla je zavriti tim povratkom
da nije injenice da je meu zarobljenicima bio i Abramov neak Lot. Nakon
to je izbjeglica iz Sodome Abramu ispriala to se dogodilo, on je "naoruao
svoje uvjebane ljude, njih tristo osamnaest, i dao se u potjeru." Njegovi ja
hai sustigli su napadae tek na sjeveru, blizu Damaska (vidi sliku 32), gdje je
Lot osloboen, a opljakani plijen vraen. Biblija o tom pothvatu kae da je
Abram "do nogu potukao Kedor-Laomera i kraljeve koji bijahu s njim."
Povijesni zapisi sugeriraju da "Rat kraljeva", ma koliko smion i opsean,
nije uspio zaustaviti Marduk-Nabuovo nadiranje. Amar-Sin je, kao to zna
mo, umro 2039. g. pr. n. e.: nije pao od protivnikovog koplja ve od uboda
korpiona. Godine 2030. pr. n. e. zamijenio ga je njegov brat Su-Sin. Podaci
o devet godina njegove vladavine biljee dva vojna pohoda prema sjeveru,
meutim nijedan prema zapadu; govore veinom o obrambenim mjerama
koje je poduzimao. Tu se najvie oslonio na gradnju novih dijelova "Zapa
dnog zida" koji je sprjeavao najezde Amorejaca. Meutim, bedemi su se
svaki put premjetali prema sreditu Sumera, a teritorij kojim se upravljalo iz
Ura stalno se smanjivao.
Kada se sljedei (i posljednji; op.a.) vladar dinastije Ura III, Ibbi-Sin, po
peo na prijestolje, napadai sa zapada su se probili kroz obrambeni zid i unu
tar sumerskog teritorija se borili s Urovom "Stranom legijom," elamitskim
trupama. U njihovom napredovanju prema dragocjenom cilju Zapadnjacima
je rukovodio Nabu. Sam Marduk, njegov boanski otac, na ponovno zauzi
manje Babilona ekao je u Haranu.

92

SUDNJEG

93

PROHUJALO S VIHOROM

svojoj privrenosti Enlilitima i u njegovom sumerskom uporitu Eriduu

ponu tovati Enkija. Odsutnost bogova takoer je oslabila vlast nad elamitskom "Stranom regijom", pa zapisi govore o "oskvrnuima" to su ih
poinile elamitske trupe. Zbog svega toga bogovi i ljudi bili su sve vie
ogoreni.
Posebno bijesan bio je Marduk koji je primio vijesti o pljakama, ra

esto

poglavlje

zaranjima i oskvrnuima u njegovom voljenom Babilonu. Kao to je ve

reeno, posljednji put kada je Marduk bio tamo njegov polubrat Nergal
nagovorio ga je da ode na miran nain i prieka dok nebesko vrijeme ne

PROHUJALO S VIHOROM

doe na doba Ovna. Marduk je to uinio nakon to mu je Nergal obeao

da u Babilonu nita nee biti poremeeno i oskvrnavljeno, no dogodilo se
suprotno. Marduk se razbjesnio kada je saznao da su "nevrijedni" Elamiti

pasnost od upotrebe "oruja za masovno unitenje" na Bliskom isto

ku u osnovi je straha od ispunjenja proroanstava o armagedonu.

Tuna injenica je da je eskalacija sukoba izmeu bogova, ne izmeu

ljudi dovela do upotrebe nuklearnog oruja, na tom istom mjestu, prije
etiri tisue godina. Ako je ikada postojao in maksimalno vrijean aljenja
koji je imao potpuno neoekivane posljedice, to je bio taj.
Da je nuklearno oruje na Zemlji prvi put upotrijebljeno ne 1 9 4 5 .

g. n. e. nego 2024. g. pr. n. e. je injenica, a ne fikcija. Taj kobni dogaaj

zabiljeen je u mnogo razliitih drevnih zapisa na temelju kojih se moe
doi do odgovora na pitanja to, kako, tko i zato, te ih staviti u pravi
kontekst. Jedan od tih drevnih izvora je hebrejska Biblija, budui daje prvi
idovski patrijarh Abraham bio svjedok te grozomorne katastrofe.
To to rat kraljeva nije rezultirao pokoravanjem "pobunjenikih ze
malja" dakako da je obeshrabrilo Enlilite a ohrabrilo Mardukite, no doga
aji su uinili i vie od toga. Po Enlilovim uputama, Ninurta se prihvatio
izgradnje alternativne svemirske luke na drugoj strani svijeta, ak u Junoj
Americi, na podruju dananjeg Perua. Tekstovi navode da je i sam Enlil na
duga vremenska razdoblja izbivao iz Sumera. Takve selidbe bogova navele
su posljednja dva sumerska kralja, Su-Sina i Ibbi-Sina, da se pokolebaju u

oskvrnavili njegov tamonji hram: "Od babilonskog hrama napravie brlog

za stotine pasa; glasno krijetei lete gavrani i isputaju ondje svoj gnjus."
Iz Harana je vapio drugim bogovima: "Dokad?" Nije li Vrijeme ve
stiglo, pitao je u svojoj proroanskoj autobiografiji:
O,

veliki bogovi,

ujte moje tajne:

Ja sam boanski Marduk, veliki bog.

Bijah
i

izgnan

zbog svojih grijeha,

u planine otioh.

U mnogim

sam zemljama

lutalica

bio,

skitao se od kraja do kraja svijeta.

Dooh
u

u gorje Hattija,

zemlji

Hattiproroi'stepronaoh;

i u njemu zavapih

"Dokad?"

"Dvadeset i etiri godine u Haranu se gnijeah", nastavio je Marduk,

"moje je vrijeme isteklo!" Doao je as, rekao je, da se zaputi prema svom
gradu (Babilonu), "da ponovno izgradim svoj hram i trajno prebivalite
osnujem." U vizionarskom zanosu govorio je kako vidi svoj hram E.SAG.
ILA ("Hram uzvienog krova") kako se poput planine uzdie s platforme
95

POSLJEDNJI

DANI

u Babilonu. Nazivao ga je "Kua mog zavjeta". Pretkazao je da e Babilon biti

PROHUJALO S VIHOROM

nebeskim proroitem. Ninurta je dolazak novog doba mogao vidjeti u svom

vjean, s kraljem po njegovu izboru, da e to biti grad pun radosti, s Anuovim

hraniti Eninnu u Lagau (to ga je izgradio Gudeja); Ninigzida/Toth mogao ga

blagoslovom. Mesijanska vremena, prorokovao je Marduk, "otjerat e zlo i ne

je potvrditi pomou svih kamenih krugova koje je podigao drugdje po Zemlji;

sreu i donijeti ovjeanstvu majinsku ljubav."

za njegov su dolazak znali i ljudi.

Godina u kojoj je dvadesetetverogodinjem boravku u Haranu doao

Tada je Nergal nakon to su ga Marduk i Nabu oklevetali, a vlastiti otac

kraj bila je 2024. g. pr. n. e.. Tono sedamdeset i dvije godine prije toga

istjerao "savjetujui se sam sa sobom", doao na ideju da upotrijebi "strano

Marduk je bio pristao mirno otii iz Babilona i priekati na prorokovano

oruje". Nije znao gdje je skriveno, no znao je da se nalazi negdje na Zemlji,

nebesko vrijeme.

spremljeno na tajnom podzemnom mjestu (prema zapisu katalogiziranom kao

Mardukov vapaj "dokad?" upuen velikim bogovima nije bio uzaludan jer

CT-xvi, reci 44-46, negdje u Africi, na podruju brata mu Gibila):

vodstvo Anunnakija stalno se savjetovalo, kako neslubeno tako i na slubenim

vijeima. Zabrinut zbog pogoranja situacije, Enlil se je urno vratio u Sumer,

Tih sedam u planinama lee;

okiravi se kada je saznao da su ak i u samom Nipptiru stvari krenule po

U upljini pod

zemljom

poivaju.

zlu. Ninurta je pozvan da objasni nedolino ponaanje Elamita, no on je svu

krivnju svalio na Marduka i Nabua. Pozvan je Nabu i "pred bogove dode sin

Na temelju dananjeg stupnja tehnolokog razvoja moe se rei da je to

svoga oca." Njegov glavni op tuitelj bio je Utu/Sama koji je, opisujui stranu

bilo sedam nuklearnih naprava: "Uasom ispunjene, s bljeskom lete." Bile su

situaciju, rekao: "Sve to skrivio je Nabu." Govorei u ime svog oca, Nabu je

davno donesene na Zemlju s Nibirua i skrivene na nekom tajnom, sigurnom

okrivio Ninumi i oivio stare optube protiv Nergala zbog nestanka pretpoto

mjestu. Enki je znao gdje, no znao je i Enlil.

pnih instrumenata za nadgledanje nebesa te neuspjeha da sprijei oskvrnua u

Ratno vijee bogova nadglasalo je Enkija i prihvatilo Nergalov prijedlog

Babilonu. Poeo je vikati kako bi nadglasao Nergala te je, "stao bez potovanja

da se Marduku zada teki udarac. Postojala je stalna komunikacija s Anuom:

govoriti .. .grozote protiv Enlila: 'Nema pravde, razaranje je bilo planirano, En

"Od Anua ka Zemlji rijei su putovale, od Zemlje do Anua rijei su stizale."

lil je potaknuo zlu zavjeru protiv Babilona.'" Bila je to neuvena optuba protiv

On je jasno dao do znanja da je njegovo odobrenje tog koraka bez presedana

Gospodara zapovjednika.

ogranieno na to da se Marduka lii sinajske svemirske luke, ali da se pri tome

Zatim se javio Enki, no govorio je u obranu sina, a ne Enlila. "Za to su

ne smije nakoditi ni bogovima ni ljudima. "Anu, vladar bogova, smilovao se

Marduk i Nabu u stvari optueni?" Njegova srdba bila je usmjerena osobito na

Zemlji", stoji u drevnim tekstovima. Izabravi Nergala i Ninurtu da izvre

njegova sina Nergala: "Zato ne nastavi s potporom?"- pitao gaje. Njih dvojica

misiju, bogovi su im vie nego jasno dali do znanja da je misija ogranienog

su se toliko prepirali da je Enki naposljetku viknuo na Nergala da se udalji.

i uvjetovanog opsega.

Vijeanje bogova prekinulo se u neredu.

Meutim, sve te raspre, optube i protuoptube odvijale su se usprkos

No, stvari se nisu odvijale tim putem: dolo je do katastrofalnih neelje

nih posljedica.

sve oitijoj injenici onome to je Marduk nazivao nebeskim proroitem

da se - kako vrijeme prolazi, s presudnim pomakom precesijskog sata za
jedan stupanj - na nebesima doba Bika, zodijako doba Enlila, privodi kraju,

Nakon katastrofe koja je rezultirala smru nebrojenih ljudi i opustoe-

a poinje se pomaljati doba Ovna, Mardukovo doba. Marduk je to nazivao

njem Sumera, Nergal je povjerljivom pisaru izdiktirao svoje vienje dogaa-

97

POSLJEDNJI

DANI

PROHUJALO

ja, pokuavajui se osloboditi krivnje. Taj dugaki tekst poznat je kao Erra

Uto junak Erra

Epos jer Nergala naziva epitetom Erra ("Unitavatelj"), a Ninurtu Ishum

pamtei

("Pritelj"). Do istinite prie moemo doi kada tom tekstu pridodamo

Ishum takoer u

podatke iz nekoliko drugih sumerskih, akadskih i biblijskih izvora.

u skladu s danom rijei,

Tako saznajemo da je Nergal odmah po donoenju odluke, ne e

tjeskoba

rijei

VIHOROM

naprijed krenu
Ishurnove.
bitku pode

u srcu njegovome.

kajui Ninurtu, pourio u Gibilovo afriko podruje kako bi pronaao

oruje. Ninurta je na svoje zaprepatenje saznao da se Nergal ne obazire

Dostupni nam tekstovi ak govore tko je otiao na koji cilj: "Ishum se

na zadana ogranienja misije te da namjerava upotrijebiti oruje nekon

zaputi prema najvioj planini" (da je svemirska luka bila pokraj te planine

trolirano kako bi izravnao osobne raune: "Unitit u sina i ostaviti oca

znamo iz epa o Gilgameu). "Ishum podigne ruku svoju, planina se srui

da ga pokopa; zatim u unititi i oca, kojeg nee imati tko pokopati",

... Ono to bijae podignuto za ispaljivanje prema Anuu bijae uniteno,

hvalisao se Nergal.

proelje mu izbrisano, oko njega sve opustoeno." Ninurta je izbrisao sve

Dok su se on svaali, stigla im je vijest da Nabu ne miruje: "Iz svog

mirsku luku i njezine instalacije jednim nuklearnim udarcem.

hrama krenuo je svim gradovima svojim zavladati, prema Velikom moru

Drevni tekst zatim opisuje to je uinio Nergal: "Slijedei Ishumov

zaputio se; u Veliko more uao je i zasjeo na prijestolje to njegovo nije."

primjer, Erra poe Putem kralja te gradove dokraji, u pusto ih pretvori";

Nabu ne samo da je obraao zapadne gradove, nego je zauzimao sredo

njegovi ciljevi bili su "grjeni gradovi" iji kraljevi su sklopili savez protiv

zemne otoke i imenovao se njihovim vladarom! Nergal/Erra zbog toga je

Kraljeva istoka. Ti gradovi nalazili su se na ravnici juno od Mrtvog mora.

prigovarao da unitenje svemirske luke nije dovoljno: Nabua i gradove

koji su mu pristupili takoer treba kazniti treba ih unititi!
Budui da su sada imali dvije mete, Nergal i Ninurta nali su se pred

Tako je 2 0 2 4 . godine pr. n. e. na Sinajskom poluotoku i oblinjoj

ravnici Mrtvog mora upotrijebljeno nuklearno oruje: unitena je sve
mirska luka i pet gradova.

jo jednim problemom: nee li razaranje svemirske luke upozoriti Nabua

i njegove grjene sljedbenike da pobjegnu? Rjeenje su pronali u razdva
janju: Ninurta e napasti svemirsku luku, a Nergal e napasti oblinje

S obzirom na nae objanjenje Abrahamove misije u Kanaanu to nije

"grjene gradove". No, tek to je sve dogovoreno Ninurta se poeo premi

udno, meutim ipak zaprepauje kako se upravo u tom apokaliptinom

ljati. Inzistirao je da treba upozoriti ne samo Anunnakije koji upravljaju

dogaaju spajaju Biblija i mezopotamski tekstovi.

svemirskim instalacijama nego ak i neke ljude: "Hrabri Erra" - rekao je

Iz mezopotamskih tekstova koji opisuju te dogaaje znamo da su, kao

"zar e i nevinoga iskorijeniti s krivim? Hoe li s onima koji sa

to je zatraeno, Anunnakiji koji su uvali svemirsku luku bili upozoreni:

Nergalu -

grijeili protiv tebe unititi i one koji nisu grijeili?"

"Njih dvojica (Nergal i Niinurta, op. a.), na zlo nahukani, natjerae nje

Prema drevnom tekstu, Nergal/Erra je bio nagovoren: "Erri se rijei

gove uvare u stranu, bogovi tog mjesta napustie ga zatitnici njegovi u

Ishumove svidjee kao fino ulje." I tako su jednog jutra njih dvojica, podi

nebeske visine otioe." Ipak, iako mezopotamski tekstovi ponavljaju da su

jelivi izmeu sebe sedam nuklearnih naprava, krenuli na svoju konanu

"dvojica natjerala bogove u bijeg, da pobjegnu od izgaranja", dvosmisleni

misiju:

su u pogledu toga je li to upozorenje dano i ljudima u gradovima osueni

ma na propast. Tu nam Biblija daje pojedinosti koje nedostaju: u Postanku

99

POSLJEDNJI

DANI

moemo proitati da su i Abraham i njegov neak Lot doista bili upozoreni,

no ne i drugi stanovnici "grjenih gradova."
Biblijski izvjetaj, osim to rasvjetljava razliite "katastrofalne" aspekte
dogaaja, sadri pojedinosti koje nam na nevjerojatan nain rasvjetljavaju
kako bogove openito tako i njihov odnos s Abrahamom. Pria poinje u

PROHUJALO S VIHOROM

"Sutradan ujutro Abraham ...upravi pogled prema Sodomi i Go

mori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se die dim nad zemljom, kao
dim kakve klaine."
Abraham je tada imao devedeset i devet godina; kako je bio roen
2123. g. pr. n. e., to je morala biti 2024. g. pr. n. e.

18. glavi Postanka kada Abraham, tada u devedeset i devetoj godini ivota,

Podudaranje mezopotamskih zapisa s biblijskim Postankom to se tie

dok je jednog vrueg poslijepodneva sjedio na ulazu u svoj ator, "podigavi

unitenja Sodome i Gomore u isti je mah jedna od najznaajnijih potvrda

pogled, opazi tri ovjeka gdje stoje nedaleko od njega." Premda ih se opisuje

vjerodostojnosti Biblije openito te posebno potvrda statusa i uloge Abra-

kao anashim, to znai "ljudi", bili su na neki nain drukiji odnosno neo

hama. Pa ipak, podudarnost je to koje se teolozi i drugi strunjaci najvi

bini budui da je Abraham izjurio iz atora i poklonio im se do zemlje te

e klone, budui da dio o dogaajima na dan prije unitenja, kada su tri

im nazivajui se njihovim slugom oprao noge i ponudio ih hranom.

boanska bia ("anela" koji su izgledali poput ljudi) posjetila Abrahama,

Kako se ispostavilo, trojica su bili boanska bia.

neodoljivo podsjea na priu o "drevnim astronautima". Oni koji sumnjaju

Dok su odlazili njihov voa, sada identificiran kao Gospodin Bog,

u Bibliju, a mezopotamske tekstove smatraju pukim mitovima pokuali su

odluuje otkriti Abrahamu njihov zadatak: utvrditi jesu li Sodoma i Go-

unitenje Sodome i Gomore pripisati nekoj prirodnoj katastrofi, meu

mora doista grjeni gradovi ije unitenje je opravdano. Dok su dvojica od

tim biblijska verzija prie dva puta potvruje da "unitenje... sumpornim

trojice nastavili prema Sodomi, Abraham prilazi Bogu i prigovara mu (!)

ognjem" nije bilo prirodna katastrofa nego unaprijed smiljeni, odgodivi te

rijeima koje su identine onima u mezopotamskom tekstu: Hoe li iskori

ak opozivi dogaaj: jednom kada se Abraham pogaao s Gospodom da

jeniti i nevinoga s krivim? (Postanak 18:23).

Zatim je uslijedilo nevjerojatno pogaanje ovjeka i Boga. "Moda ima

potedi gradove kako ne bi nevine unitio s krivima, te ponovno kada je

zbog njegovog neaka Lota unitenje odgoeno.

pedeset nevinih u gradu. Zar e unititi mjesto radije nego ga potedjeti

zbog pedeset nevinih koji budu ondje?" - pitao je Abraham Boga. Kada mu
je Bog odgovorio da e, u redu, grad biti spaen ako u njemu ivi pedeset
nevinih, Abraham je pitao, a to ako ih ima samo etrdeset? A ako ih ima
samo trideset? I tako se to spustilo sve do deset... "I im je zavrio razgovor
s Abrahamom Jahve ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto."
Druga dva boanska bia u nastavku prie u 19. glavi naziva ih se
malachim, to doslovno znai "izaslanici", ali se obino prevodi kao "aneli"
naveer su stigli u Sodomu. Ono to se zbivalo u Gomori potvrdilo je
iskvarenost tamonjih ljudi, i u zoru su dvojica pozvala Abrahamovog nea
ka Lota da pobjegne zajedno s cijelom svojom obitelji, "jer e Jahve unititi
grad." Obitelj je oklijevala pa je jedan od "anela" pristao da se unitenje
odgodi dok Lot i njegova obitelj ne dou do sigurnosti planina.

100

101

POSLJEDNJI

DANI

PROHUJALO

VIHOROM

Fotografije Sinajskog poluotoka snimljene iz svemira (slika 34) i dalje

pokazuju golemu upljinu i raspuklinu na povrini na mjestu gdje je dolo
do nuklearne eksplozije. Po tom podruju je i dandanas razasuto razlomljeno, izgorjelo i zacrnjeno kamenje (slika 35); to kamenje sadri neuobiaje
no visok udio izotopa urana-235, to prema miljenjima strunjaka ukazuje

na naglo izlaganje golemoj toplini nuklearnog podrijetla.

SLIKA

35

Unitenje gradova na ravnici Mrtvog mora izazvalo je ruenje june

obale mora, to je dovelo do poplavljivanja neko plodnog podruja koje je
i dandanas, kao dodatak, od mora odvojeno barijerom zvanom "El-Lissan"
("Jezik") (slika 36). Nastojanja izraelskih arheologa da istrae tamonje
morsko dno urodila su otkriem zagonetnih podvodnih ruevina, meutim
Haimidska Kraljevina Jordan, na ijoj polovici Mrtvog mora se ruevine
nalaze, zaustavila je daljnja istraivanja. Zanimljivo je da relevantni mezo
potamski tekstovi potvruju tu topografsku promjenu te ak sugeriraju da
je more postalo mrtvo kao posljedica nuklearne eksplozije: Erra je, navode,
"kopao kroz more i podijelio ga na dvoje; doveo je do izumiranja svega to
u njemu ivi, ak i krokodila."

SLIKA

Erra i Ishum su, kako se ispostavilo, izazvali mnogo vie od unitenja

svemirske luke i "grjenih gradova": kao posljedica nuklearnih eksplozija,
Oluja,

zao

kruio je

102

36

vjetar
nebom.

103

POSLJEDNJI

DANI

I poela je lanana reakcija neeljenih posljedica.

PROHUJALO S VIHOROM

Meutim, to nije bilo literarno sredstvo to je bila doslovna istina: Sumer

i

njegovi gradovi doslovno su

bili ispranjeni djelovanjem

vihora.

Digao se "zao vihor", kako se navodi u jadikovkama (i drugim tekstovi

Povijesni zapisi pokazuju da je sumerska civilizacija doivjela slom

ma), i prouzroio da "katastrofa, dotad nepoznata ljudima, pogodi zemlju."

u estoj godini Ibbi-Sinove vladavine u Uru 2 0 2 4 . g. pr. n. e.. To je,

To je bio Zao vihor koji je "opustoio gradove, opustoio kue, opustoio

itatelj e se sjetiti, bila godina kada je Abraham imao devedeset i devet

staje, ispraznio obore za ovce." Dolo je do opustoenja, ali ne i razaranja;

godina...

praznine, ali ne i ruevine; gradovi su bili ondje, kue su bile ondje, staje

Povjesniari su isprva pretpostavljali da su sumersku prijestolnicu Ur

i obori za ovce bili su ondje meutim nije ostalo nita ivoga. ak je i

pregazili "barbarski osvajai"; meutim ne postoje dokazi o takvoj razornoj

"sumerskim rijekama tekla voa koja je bila gorka, neko obraivana polja

invaziji. Zatim je otkriven tekst pod naslovom "Jadikovka nad unitenim

obrasla su u korov, bilje na livadama je uvelo." Sav ivot je nestao. Bila je to

Urom" koji je zbunio strunjake. Naime, u njemu se nije oplakivalo fiziko

katastrofa kakve nikad prije nije bilo:

unitenje Ura, nego njegovo "naputanje": bogovi koji su tamo boravili na

pustili su ga, ljudi koji su tamo ivjeli otili su, njegove staje su se ispraznile.
Hramovi, kue i obori bili su nedirnuti cijeli, no prazni.
Zatim su otkriveni i drugi tekstovi s jadikovkama. U njima se jadikovalo ne samo nad Urom, nego i nad itavim Sumerom. I opet su govorili

Zemlju

Sumer zadesi

ljudima

nepoznata.

Katastrofa
za

izdrati

katastrofa

nikad viena,
nemogua.

0 "naputanju": ne samo da su bogovi Ura, Narmar i Ningal, napustili Ur;

Enlil, "Divlji Bik", napustio je svoj voljeni hram u Nippuru; njegova drui

Noena Zlim vihorom, to je bila smrt od koje nije bilo bijega: smrt

ca Ninlil takoer je bila otila. Ninmah je napustila svoj grad Ke; Inanna,

"koja tumara ulicom, koja je putena na cestu... Najvii zid, najdeblji zid,

"kraljica Ereha", napustila je Ereh; Ninurta je napustio svoj hram, Eninnu;

prolazi kao poplava; nijedna vrata ne mogu je zadrati, nijedan kraun zau

njegova supruga Bau takoer je otila iz Lagaa. Jedan sumerski grad za

staviti." Oni koji su se skrili iza zatvorenih vrata popadali su u kuama; oni

drugim nabrajani su kao "naputeni" bez svojih bogova, ljudi i ivotinja.

koji su pobjegli na krovove pomrli su na krovovima. Bila je to nevidljiva

Strunjaci su sada pokuavali odgonetnuti kakva je to "strana katastrofa",

smrt: "Stoji kraj ovjeka, a ipak je nitko ne moe vidjeti; kad ue u kuu,

tajanstvena nesrea pogodila cijeli Sumer. Sto je to moglo biti?

ne zna se da je dola." Bila je to strana smrt: "Kaalj i sluz oslabie im prsa,

Odgovor na zagonetku nalazio se u samim tekstovima: Prohujalo s

usta im puna pljuvotine, najednom malaksali i oamueni postadoe...

strana malaksalost... i glavobolja." Kada je Zao vjetar epao svoje rtve,

vihorom.
Ne, nije to igra rijei povezana s naslovom slavnog romana/igranog

"usta im bijahu oblivena krvlju." Mrtvi i umirui leali su posvuda.

filma. To je bio refren u tekstovima jadikovki: Enlil je napustio svoj hram,

Tekstovi jasno istiu da Zao vihor, koji je "nosio beznae od grada do

"nestao s vihorom". Ninlil je "nestala s vihorom" iz svog hrama. Nannar je

grada", nije bio prirodna katastrofa; bio je izravna posljedica odluke velikih

napustio Ur njegovi obori za ovce su "ispranjeni vihorom"; i tako dalje,

bogova. Prouzrokovala ga je "velika oluja to naredi je Anu, (odluka) iz srca

1 tako dalje. Strunjaci su pretpostavili da je to ponavljanje rijei literarno

Enlilovog." Nadalje, bila je to posljedica pojedinanog dogaaja "naje

sredstvo, refren koji su naricatelji ponavljali kako bi naglasili svoju alost.

danput, u bljesku munje izazvan" do kojeg je dolo daleko na zapadu:

104

105

POSLJEDNJI

DANI

PROHUJALO

VIHOROM

"Dolo je iz planina, dolo je preko Ravnice ne-milosti... Poput gorkog

izazvali ne unitenje nego tiho istrebljenje, donosei s radioaktivnim zra

otrova od bogova, dolo je sa zapada."

kom smrt svemu to je ivjelo.

Da je uzrok "zlog vihora" bilo nuklearno unitenje na Sinajskom polu

Iz svih relevantnih tekstova je razvidno, moda uz izuzetak Enkij a, koji

otoku i u njegovoj blizini postaje jasno kada tekstovi navode da su bogovi

je upozoravao i prosvjedovao protiv upotrebe Stranog oruja, da nijedan

znali njegovo podrijetlo i uzrok udar, eksplozija.

od bogova nije oekivao takav ishod. Veina ih je bila roena na Zemlji i

za njih su prie o nuklearnim ratovima na Nibiruu bile "prie starijih". Je

Zao udar najavi oluju kobnu,

li Anu, koji je trebao biti pametniji, moda mislio da e oruje, nakon to

Zao

je toliko dugo bilo skriveno, biti poluupotrebljivo ili posve neupotreblji

udar bijae

Mono

njezin pretea.

potomstvo,

glasnici poasti

sinovi junaki,

vo? Jesu li Enlil i Ninurta (koji je bio doao s Nibirua) pretpostavili da e

bijahu.

vjetrovi, ako uope, odnijeti nuklearni oblak prema nenaseljenim pustinja

ma koje obuhvaa dananja Saudijska Arabija? Ne postoji zadovoljavajui

Autori tekstova s jadikovkama, sami bogovi, ostavili su nam zoran

odgovor; tekstovi tek navode da su "veliki bogovi problijedjeli vidjevi ko

prikaz onoga to se dogodilo. im su Ninurta i Nergal iz nebesa lansirali

liko golema je oluja." Ipak, jasno je da su, im se shvatilo koliko je snaan

Strano oruje, "ono je proizvelo strane zrake to sve su oprile poput va

nuklearni otrov i kuda ga vjetrovi nose, svi na njegovom puru kako

tre." Nastala je oluja koja se "stvorila u bljesku munje". Zatim se u nebesa

bogovi tako i ljudi upozoreni da bjee i spase ivot.

digao "gust oblak to propast donosi"

nuklearna gljiva a iza nje su

Panika, strah i mete koji su u Sumeru i njegovim gradovima zavladali

slijedili "udari vjetra... oluja to sprila je nebo." To je bio dan koji se ne

kada je oglaena uzbuna ivopisno su opisani u nizu jadikovki, kao to su

smije zaboraviti:

Urska jadikovka, Jadikovka

nad pustoenjem

Ura

i Sumera,

Nipurska jadi

kovka, Uruka jadikovka i druge. Sto se tie bogova, ini se da je uglavnom

vrijedilo naelo "svatko za sebe". Pomou svojih razliitih letjelica i plovila

Tog dana,
nebo je

zdrobljeno

odlazili su zrakom i morem ne bi li izbjegli nuklearni oblak. Sto se ljudi

a zemlja

razorena,

tie, bogovi su ih upozorili prije no to su pobjegli. Kao to stoji u Urukoj

lice joj istrto u

jadikovki: "Ustajte! Bjeite! Sakrijte se u stepu!" ljudima je reeno usred

vihoru

Kada se nebo zacrnilo

noi. "Spopadnuti strahom, odani graani Uruka bjeali su ne bi li spasili

i pre krilo nas sjenom

ivu glavu, no Zli vihor ih je svejedno pokosio."

tog dana rodio se Zao vihor.

Slika dodue nije posvuda bila jednaka. U Uru, glavnom gradu, Nannar/Sin je bio tako skeptian da nije povjerovao da je sudbina njegovog

Razliiti tekstovi otrovni vjetar uporno pripisuju eksploziji "na mjestu

grada zapeaena. Njegov dugaki i emotivni apel njegovom ocu Enlilu da

gdje bogovi uzlaze i sputaju se" unitenju svemirske luke, a ne razara

sprijei katastrofu zabiljeen je u Urskoj jadikovki (koju je sastavila Ningal,

nju "grjenih gradova". Tamo je, "usred planina", u jakom bljesku dolo do

Nannarova supruga). Zabiljeeno je i Enlilovo izravno priznanje neizbje

nuklearne eksplozije u obliku gljive i odande su vjetrovi sa Sredozemnog

nosti:

mora donijeli otrovni nuklearni oblak prema istoku, do Sumera, te tamo

106

107

POSLJEDNJI

Uru je podarena
Vjena

kraljevska

vladavina podarena

PROHUJALO S

DANI

VIHOROM

ast

dani Babilona?' - pitao ga je. 'Oni koji mogu bjeati trebaju ii na sjever',

mu

odgovorio mu je Enki; jednako kao to su dvojica "anela" savjetovala Lota

nije...

i njegovu obitelj da se ne osvru kada su bjeali iz Sodome, tako je i Enki

Nespremni prihvatiti neizbjeno i previe privreni graanima Ura da

uputio Marduka da kae svojim sljedbenicima "da se ne okreu i ne osvr

bi ga napustili, Nannar i Ningal odluili su ondje ostati. Bio je dan kada

u". Ako bijeg nije mogu ljudi trebaju potraiti zaklon pod zemljom:

je Zli vihor doao do Ura; "i dalje drhtim na spomen tog dana", napisala

"Skloni ih u odaju pod zemljom, u tamu", glasio je Enkijev savjet. Budui

je Ningal, "no od neistog zadaha tog dana nismo pobjegli." Kada je doao

da su posluali taj savjet i zbog smjera vjetra, Babilon i njegovi graani

sudnji dan, "u Uru se digla gorka jadikovka, no nismo pobjegli od neisti.

proli su bez posljedica.

"termitnjaku", podzemnoj

Kada je Zao vihor proao (njegovi ostaci, kako iz zapisa saznajemo,

prostoriji duboko ispod njihova zigurata. Ujutro, kada je otrovni oblak

doprli su najistonije do planine Zagros), ostavio je iza sebe opustoen i

"odnesen iz grada", Ningal je opazila da je Nannar bolestan. urno se

iznuren Sumer. "Oluja je opustoila gradove, opustoila kue." Mrtvi su

odjenula i naredila da se boga iznese iz Ura i odnese daleko od grada kojeg

ostali leati, nepokopani, tamo gdje su se sruili: "Mrtvaci su, kao mast

su oboje voljeli.

na suncu, sami od sebe nestajali." Na ispai "stoka sitna i krupna nestade,

Boanski je par no nonih mora proveo u

Zli vihor nakodio je jo barem jednom boanstvu; bila je to Ninur-

svi ivi stvorovi skonae." Obori za ovce "padoe rtvom Zlom vjetru."

tina supruga Bau, koja je bila sama u Lagau (budui da je njezin suprug

Obraena polja su se osuila; "na obalama Tigrisa i Eufrata samo bolestan,

bio zauzet unitavanjem svemirske luke). Omiljena u svom narodu koji ju

nezdrav korov bjee rastao, u movarama trstika trunula je u smradu." "Ni

je zvao "Majka Bati", bila je lijenica i jednostavno se nije mogla natjerati

tko putovima ne kroi, nitko ne ide cestama."

da ode. Jadikovke biljee da je "tog dana oluja sustigla Gospu Bau; kao da

"O, hramu boga Nannara u Uru, gorka je tvoja pusto!" jadikovalo

bijae smrtnica, oluja ju pogodi." Nije jasno koliko teko je bila pogoena,

se u pjesmama; "O, boice Ningal, ija zemlja je stradala i natjerala srce

meutim kasniji zapisi iz Sumera sugeriraju da nije dugo poivjela.

tvoje u pla!"

Enkijev grad Eridu, smjeten najdalje na jugu, oito je bio na rubu

puta kojim je prolazio Zli vihor. Iz Eriduke jadikovke saznajemo da je Nin-

Grad je ostao stran grad,

ki, Enkijeva supruga, odletjela iz grada i sklonila se u Enkijevom afrikom

kako da ovjek sada ivi?

Abzuu: "Ninki, Velika Gospa, odletje poput ptice i napusti svoj grad." Me

Kua je postala kua suza,

utim, sam Enki se sklonio tek onoliko koliko je potrebno da se makne

to tjera srce moje u pla.

s puta Zlom vihoru: "Gospodar Eridua stajao je kraj svog grada... zbog

Ur i hramovi

njegovi,

sudbine njegove gorke je suze lio." Mnogi graani Eridua su ga slijedili te,

padoe rtvom

Zlog

vihora.

utaborivi se u poljima, sa sigurne udaljenosti dan i pol promatrali kako

Nakon dvije tisue godina velika sumerska civilizacija zauvijek je ne

oluja "zahvaa Eridu."

Zaudo, najmanje pogoen od svih glavnih sumerskih sredita bio je

stala s vihorom.

Babilon jer je leao izvan sjevernog ruba oluje. Kada je oglaena uzbuna
Marduk je kontaktirao svog oca i zamolio ga za savjet: 'Sto da rade gra

zes

109

POSLJEDNJI

PROHUJALO

DANI

S VIHOROM

Posljednjih godina arheolozima su se pridruili geolozi, klimatolozi i

drugi znanstvenici koji prouavaju zemlju te zajedniki, u multidisciplinarnim projektima, pokuavaju rijeiti enigmu naglog sloma Sumera i Akada
krajem treeg tisuljea prije nove ere.
Studija pod naslovom "Klimatske promjene i slom Akadskog carstva:
dokazi iz dubokog mora", objavljena u znanstvenom asopisu Geologija od
travnja 2000. godine koju je provela meunarodna multidisciplinarna sku
pine od sedam znanstvenika pokrenula je nove trendove. U sklopu istrai
vanja proveli su kemijsku i radioloku analizu pradavnih slojeva praine iz
tog razdoblja s razliitih lokaliteta na Bliskom istoku, no prvenstveno s dna
Omanskog zaljeva. Doli su do zakljuka da je neobina klimatska pro
mjena na podrujima uz Mrtvo more uzrokovala olujne vjetrove s oblacima
guste praine s isuenog tla (engl. dust storms) te da je praina neobina
"atmosferska mineralna praina" bila noena zranim strujama preko ju
ne Mezopotamije do Perzijskog zaljeva i dalje (slika 37), a upravo je to bio
put sumerskog "Zlog vjetra". Odreivanje starosti neobine "atmosferske
praine" pomou ugljika dovelo je do zakljuka da je ona nastala kao po
sljedica

"neuobiajenog,

dramatinog dogaaja

koji

se dogodio prije

otprilike

4025 godina. " To, drugim rijeima, znai "otprilike 2025. g. pr. n. e. "

upravo 2024. godine koju smo naveli!

Zanimljivo je da su znanstvenici koji su sudjelovali u tom istraivanju
primijetili da je

"razina Mrtvog mora u to vrijeme naglo pala za sto metara."

Tu stavku ostavljaju bez objanjenja no oito je da proboj june barijere

Mrrvog mora i poplavljivanje ravnice, kao to smo to opisali, objanjava to

SLIKA

se dogodilo.
Znanstveni asopis Science broj od 27. travnja 2001. posvetio je svjet
skoj paleoklimi. U dijelu koji se bavio dogaajima u Mezopotamiji poziva

Sudbonosna godina, potvruje suvremena znanost, bila je 2 0 2 4 .

g. pr. n. e.

se na dokaze iz Iraka, Kuvajta i Sirije o tome da je do "masovnog naputanja

aluvijalne ravnice" izmeu rijeka Eufrata i Tigrisa dolo zbog "oluja praine
koje su zapoele prije 4025 godina. Studija ne objanjava uzrok nagle "kli
matske promjene", meutim navodi za nju isti datum: 4025 godina prije
2001. godina n.e..
no

37

ili

S U D B I N A JE

IMALA

PEDESET

IMENA

s glavom bika koji su obrubljivali procesijski put prema velikim hramovima u

Karnaku (slika 39) koje su faraoni novo uspostavljenog Srednjeg Carstva po
eli graditi odmah po uspostavi Raove/Mardukove vrhovne vlasti. To su bili
faraoni koji su nosili teoforina imena u ast Amona/Amena, tako da su i
hramovi i kraljevi bili posveeni Marduku/Rau kao Amonu, Nevidljivom,
budui da je Marduk, povukavi se iz Egipta, za svoj Vjeni grad izabrao

Sedmo

poglavlj

Babilon u Mezopotamiji.

SUDBINA JE IMALA
PEDESET IMENA

ribjegavanje nuklearnom oruju na kraju dvadeset i prvog stoljea pr. n. e.

najavilo je "s praskom", mogli bismo rei Mardukovo doba. To je u

gotovo svakom pogledti bilo istinski Novo doba, ak i u dananjem smislu tog
pojma. Najvei paradoks sastojao se u tome to je ljude nagnalo da gledaju na
nebesa, dok je istovremeno bogove s nebesa dovelo na Zemlju. Promjene koje

je izazvalo to Novo doba utjeu na nas i dandanas.

Za Marduka je Novo doba predstavljalo ispravak nepravde, ostvarenje am
bicije, ispunjenje proroanstava. Cijena koja je za nj plaena opustoenje
Sumera, bijeg njegovih bogova i desetkovanje njegovog naroda nisu bili nje
govo djelo. U najmanju ruku, oni koji su patili bili su kanjeni zbog ometanja
Sudbine. Nepredviena nuklearna oluja, "zao vjetar", i njezina putanja po kojoj
kao da je bio selektivno voden nekom nevidljivom rukom samo su potvrdili
ono to su najavila nebesa: stiglo je doba Marduka, doba Ovna.
Prijelaz iz doba Bika u doba Ovna posebno se slavio i obiljeavao u Mardukovoj domovini - Egiptu. Na astronomskim prikazima nebesa (kao to je
hram u Denderi, vidi sliku 20.) konstelacija Bika bila je sredinje mjesto zodijakog cildusa. Popis zodijakih konstelacija nije poinjao s Bikom kao u Stuneru, nego s Ovnom (slika 38). Najdojmljivije manifestacije bili su redovi sfingi

113

POSLJEDNJI

DANI

S U D B I N A JE

IMALA

PEDESET

IMENA

biografskom tekstu Mardukovo proroanstvo predvidio je dolazak mesijan

skog doba, kada e bogovi i ljudi priznati njegovu vrhovnu vlast, u kojem
e mir zamijeniti rat, a obilje prognati siromatvo, te kada e kralj kojeg e
on izabrati "Babilon uiniti najnaprednijim", s hramom Esagilom koji (kao
to njegovo ime govori) e se dizati do nebesa:
Pojavit e se kralj babilonski;
moj hram podii e se do nebesa,
Usred grada

mog Babilona;

Esagil, velik k'o planina, kralj e izgraditi,

Plan

Nebo-Zemlja

za Esagil, velik k'o planina, narisat e;

l nebeska e se otvoriti vrata.
U mom gradu Babilonu kralj pojavit e se;
U obilju stolovat e;
SLIKA

39

I Marduk i Nabu preivjeli su nuklearnu oluju neozlijeeni. Iako je

Za ruku primit e me
I u procesijama voditi me ...

Nabua elio unititi Nergal/Erra osobno, on se najvjerojatnije sakrio na ne

U grad svoj i hram Esagil

kom od sredozemnih oroka i tako se spasio. Zapisi koji potjeu iz vremena

na vijeke vjekova u ui.

nakon toga kau da mu je u Mezopotamiji bilo dodijeljeno vlastito sredite

kulta po imenu Borsippa, novi grad smjeten u blizini Babilona koji je bio
sredite kulta njegova oca, meutim Nabu je nastavio putovati i oboavali
su ga u njemu omiljenim Zapadnim zemljama. Njegovom oboavanju u
Zapadnim zemljama i u Mezopotamiji svjedoe sveta mjesta nazvana nje
mu u ast kao to je planina Nebo blizu rijeke Jordan (na kojoj je kasnije

Ta nova Babilonska kula nije, meutim, bila sagraena kao lansirni toranj
(kao to je to bio sluaj s prvom babilonskom kulom). Njegova vrhovna vlast,
uvidio je Marduk, sada nije proistjecala samo iz vlasti nad fizikom vezom sa
svemirom, nego iz Nebeskog znamenja iz zoijakog Nebeskog vremena, iz
poloaja i kretanja nebeskih tijela, kakkabu (zvijezda/planeta) na nebesima.

preminuo Mojsije) kao i teoforina kraljevska imena (na primjer, Nabo-

Slijedom toga, predvidio je da e njegov budui hram Esagil postad glavni

pol-asar, Nebo-ad-nezar i mnoga druga) koja su se dodjeljivala kraljevima

astronomski opservatorij, te uiniti suvinima Ninurtin Eninnu i razliite 'sto-

Babilona. Njegovo je ime, kao to smo ve istaknuli, postalo sinonim za

nehengove to ili jeToth podigao. Kada je Esagil naposljetku dovren, to je bio

"proroka" i proroanstvo diljem drevnog Bliskog istoka.

zigurat sagraen prema iscrpnim i preciznim planovima (slika 40): njegova vi

Sam Marduk, sjetit ete se, kada je dolo do sudbonosnih dogaaja, iz

svog se Zapovjednog mjesta u Haranu zapitao: "Do kada?" U svom auto-

114

sina, razmjetaj njegovih sedam razina i njegova orijentacija bili su takvi da mu

je vrh bio usmjeren direktno prema zvijezdi Iku glavnoj zvijezdi zvijea
Ovna oko I960, g. pr. n. e.

115

POSLJEDNJI

DANI

S U D B I N A JE

IMALA

PEDESET

Poznavatelji znamenja popet e se na

Slijeva i zdesna,

IMENA

nj.

na suprotnim stranama,

stajat e odvojeno.
Zatim e doi kralj;
Zakonitog

Esagilovog

kakkabua

iznad zemlje opazit e.

Roena je Zvjezdana religija. Bog Marduk postao je zvi
jezda; zvijezda (mi ga zovemo planet) Nibiru postao je "Mar
duk". Religija je postala astronomija, a astronomija je postala astro
logija.
U skladu s novom Zvjezdanom religijom, ep o stvaranju Enurna
Elisu svojoj je babilonskoj verziji revidiran tako da je u njemu Marduku
dodijeljena nebeska dimenzija: on ne samo da je doao s Nibirua, on jest
Nibiru. U tom epu napisanom na "babilonskom", dijalektu akadskog
jezika (materinjeg jezika Semita), Marduk je izjednaen s Nibiruom,
matinim planetom Anunnakija, a ime "Marduk" dano je Velikoj zvije
zdi/planetu koji je doao iz dalekog svemira da bi se osvetio i nebeskom
Eau i Eau na Zemlji (slika 4 1 ) . To je "Marduka" uinilo "Gospodarom"
kako na nebesima tako i na Zemlji. Njegova sudbina na nebesima to
je njegova putanja bila je najvea od svih nebeskih bogova (drugih
planeta) (vidi sliku 1). Istovremeno, bio je predodreen da postane naj
vei meu anunnakijskim bogova na zemlji.
Nuklearna apokalipsa i njezine neeljene posljedice doveli su do iznena
dnog kraja spora oko toga ije zodijako doba je bilo na snazi; Nebesko vrijeme
sada je bilo Mardukovo vrijeme. No, planet bogova, Nibiru, i dalje je kruio i
odreivao Boansko vrijeme i Mardukova se pozornost preusmjerila na to.
Kao to je jasno istaknuto u njegovim proroanstvima, sada je pretkazao da e
sveenici-astronomi s razliitih razina zigurata na nebesima traiti "Esagilov
pravi planet":

Revidirani ep o stvaranju javno se itao etvrte noi svetkovine

Nove godine. U njemu se Marduku pripisuje pobjeda nad "udovitem"
Tiamatom u Nebeskoj bitci, stvaranje Zemlje (slika 42) i preoblikova
nje Sunevog sustava (slika 43), to su sve pothvati koji su se u izvornoj
sumerskoj verziji, kao dio sofisticirane znanstvene kozmogonije, pripi
sivali Nibiruu. Nadalje, nova je verzija Marduku pripisivala ak i "vje
to oblikovanje ovjeka", izum kalendara te odabir da Babilon bude
"Pupak Zemlje."

116

117

POSLJEDNJI

SLIKA

DANI

IMALA

PEDESET

SLIKA

43

IMENA

41

SUDARA

SLIKA

S U D B I N A JE

42

Festival Nove godine najvanija svetkovina u godini poinjao je

prvog dana mjeseca Nissana, koji se podudarao s proljetnim ekvinocijem.
Na babilonskom se taj festival zvao Akiti i u Babilonu se iz sumerskog de-

us

119

POSLJEDNJI

DANI

S U D B I N A JE

IMALA

PEDESET IMENA

setodnevnog A.KI.TI-ja (donosi ivot na Zemlju) razvio u proslavu dugu

Javne sveanosti poinjale su nakon Mardukovog uspjenog povratka

dvadeset dana. Izvodio se prema temeljito definiranim ceremonijama i pro

iz dalekog i samotnog Bit Akitija. Te javne i vesele ceremonije poinjale su

pisanim obredima koji su (u Sumeru) nanovo uprizorivali priu o Nibiruu

tako to su drugi bogovi stojei na molu pozdravljali Marduka, a zatim su

i dolasku Anunnakija na Zemlju, kao i (u Babilonu) priu o Mardukovom

ga kraljevi i sveenici pratili u svetoj procesiji kojoj su se pridruivala sve

ivotu. Pria je ukljuivala i epizode iz Ratova piramida, kada je bio osuen

vea mnotva. Opisi procesije i put kojim je ona prolazila bili su toliko

na smrt u zapeaenoj grobnici, te njegovo "uskrsnue", kada je izaao iz nje

podrobni da su se upravo njima vodili arheolozi koji su iskopali drevni

iv; njegovo izgnanstvo uslijed kojeg je postao "Nevidljivi"; i naposljetku,

Babilon. Na temelju zapisa urezanih na glinene ploice te iz otkopane to

njegov pobjedonosni povratak. Procesije, dolasci i odlasci, pojavljivanja i

pografije grada pokazalo se da se sveta procesija radi obavljanja propisanih

nestanci, ak i uprizorenja "pasije" u kojoj su glumci ljudima ivopisno

obreda zaustavljala na sedam postaja. Postaje su nosile i sumerska i akadska

predstavljali Marduka kao boga patnika koji pati na Zemlji, ali napo

imena. Simbolizirale su (u Sumeru) putovanja Anunnakija unutar Sune

sljetku pobjeuje i stjee vrhovnu vlast preko svog nebeskog pandana. (No-

vog sustava (od Plutona do Zemlje, sedmog planeta) i (u Babilonu) "posta

vozavjetna pria o Isusu toliko je slina da su teolozi u Europi jo prije sto

je" u Mardukovom ivotu: njegovo boansko roenje u "Cistom mjestu";

godina raspravljali nije li Marduk "Isusov prototip".)

kako mu je uskraeno njegovo pravo po roenju, pravo na vrhovnu vlast;

Ceremonije su se sastojale od dva dijela. Prvi je ukljuivao Mardukovu

kako je osuen na smrt; kako je zakopan (iv, u Veliku piramidu); kako je

samotnu vonju amcem preko rijeke, do graevine zvane BitAkiti ("Kua

spaen i uskrsnut; kako je protjeran u izgnanstvo; te kako su se ak i veliki

Akitija"), a drugi se odvijao u samom gradu. Oito je da je samotni dio sim

bogovi Anu i Enlil pokorili sudbini te ga proglasili vrhovnim.

bolizirao Mardukovo nebesko putovanje s lokacije na njegovom matinom

Izvorni sumerski ep o stvaranju obuhvaao je est glinenih ploica

planetu u dalekom svemiru u unutranjost Sunevog sustava putovanje

(koje se podudaraju s biblijskih est dana stvaranja). Prema Bibliji, Bog se

u amcu/brodu po vodama, to je u skladu s drevnim konceptom da je

sedmog dana odmarao i iskoristio ga za pregled svog djela. Babilonska do

meuplanetarni prostor praiskonska "vodena Dubina" koju se moe prijei

rada epa kulminirala je sedmom ploicom koja je bila u cijelosti posveena

"nebeskim brodovima" (svemirskim letjelicama) taj je koncept grafiki

glorifikaciji Marduka kojem je dodijeljeno pedeset imena to je in koji

predoen u egipatskoj umjetnosti, u kojoj su nebeski bogovi prikazivani

je simbolizirao njegovo dobivanje Ranga pedeset koji je do tada bio Enlilov

kako putuju nebom u "nebeskim laama" (slika 44).

(i kojega je sljedei trebao dobiti Ninurta).

Poevi s njegovim tradicionalnim imenom MAR.DUK, "sin istog
mjesta", imena koja su naizmjence bila sumerska i akadska pripisivala
su mu epitete koji su se kretali od "Stvoritelja svega" pa do "Gospodina
koji je oblikovao nebesa i Zemlju" te drugih titula to su se odnosile na
nebesku bitku s Tiamatom i stvaranje Zemlje i Mjeseca: "Najistaknutiji
medu bogovima", "Djelitelj zadataka Igigijima i Anunnakijima" i njihov
Zapovjednik, "Bog koji odrava ivot... bog koji oivljava mrtve", "Gospo
dar svih zemalja", bog ije odluke i dobrohotnost odravaju ovjeanstvo,

SLIKA

120

44

ljude koje je stvorio, "Onaj koji omoguuje kultivaciju", koji donosi kie
121

POSLJEDNJI

SUDBINA

DANI

JE

IMALA

PEDESET

IMENA

kako bi poboljao usjeve, rasporeuje polja i "stvara obilje", kako za bogove

tako i za ljude.
Napokon, dodijeljeno mu je ime NIBIRU, "Onaj koji e drati prije
laz izmeu nebesa i Zemlje":
Kakkabu koji na nebesima bljeti...
Onaj koji

neumorno juri

Vodenom dubinom

neka

"Prijelaz" bude njegovo ime'.

Neka

odrava putanje /upravlja putanjama

Neka

bude pastir nebeskim

zvijezda

na

nebesima,

bogovima kao ovcama.

"Rang 'Pedeset' bogovi mu dodijelie; Onoga ije ime je 'Pedeset' bo

govi proglasie najviim," stoji u zakljuku dugakog teksta.
Kada je otprilike u zoru cjelonono itanje sedam ploica bilo dovreno, sve
enici koji su obavljali obrednu slubu izgovarali su sljedee propisane proglase:
Neka

se pedeset

imena pamti...

Neka mudri i ueni govore o njima.

Neka ih otac recitira sinu,
Neka
ija

odluka je

vrsta,

iju rije nijedan

45

ljude i zvjerad, koji je stvorio voke, panjake i podario ivot stoci bog
"za kojega se slavi esti dan." Podudarnosti s mezopotamskim i biblijskim
priama su oigledne.
Prema tim izrazima vjere, Ra/Marduk na Zemlji, u Egiptu, nije bio vi
dljiv zato to je njegovo glavno boravite bilo drugdje: jedan dugaki hvalo

ui pastira sluaju.

Neka se vesele Marduku,

SLIKA

"Enlilu" medu bogovima,

zapovijed nepromjenjiva;

bog ne moe promijeniti.

Kada bi se Marduk pojavljivao pred ljudima bio je odjeven u velian

stveno ruho koje je postiivalo jednostavnu vunenu odjeu starih bogova
Sumera i Akada (slika 45).
Iako je Marduk u Egiptu bio nevidljivi bog, ondje je prilino brzo
dolo do njegovog prihvaanja i tovanja. Hvalospjev Rau-Amonu, koji je
po uzoru na akadskih Pedeset imena boga slavio nizom razliitih imena, na
zivao ga je "Bog nad bogovima, koji ga gledaju nasred obzora" nebeski
bog "koji je stvorio itavu Zemlju", kao i bog na Zemlji "koji je stvorio
122

spjev u stvari je naveo Babilon kao mjesto u kojem bogovi slave Mardukovu
pobjedu (strunjaci meutim pretpostavljaju da se tu ne govori o mezopotamskom Babilonu nego o gradu istog imena u Egiptu). Na nebesima nije
bio vidljiv zato to se nalazio "daleko na nebesima," zato to je otiao "s onu
stranu obzora... u visinu nebesa". Vladajui simbol Egipta krilati disk,
obino okruen dvjema zmijama najee se objanjava kao Sunev disk
"budui da je Ra bio Sunce"; meutim, u drevnom svijetu to je u stvari bio
irokorasprostranjeni simbol za planet Nibiru (slika 46), i upravo je Nibiru
bio nebesko tijelo koje je postalo daleka, nevidljiva "zvijezda".
Budui da Marduka/Raa fiziki nije bilo u Egiptu, u Egiptu se njegova
Zvjezdana religija razvila u svom najiem obliku. Tamo je Aten, "Zvi
jezda milijuna godina" koja je predstavljala nebeski aspekt Raa/Marduka,

123

POSLJEDNJI

DANI

S U D B I N A JE

IMALA

PEDESET IMENA

Katastrofa koja je pogodila Sumer, sjetit ete se, nije bila nuklearna
eksplozija sama po sebi nego radioaktivni vjetar nastao uslijed nuklearne
eksplozije. Gradovi su ostali bez svojih stanovnika i stoke, meutim fiziki
su bili neoteeni. Vode su bile zatrovane, meutim protok dviju velikih
rijeka ubrzo je to ispravio. Tlo je upilo radioaktivni otrov i tu je oporavak
trajao dulje, no i to se s vremenom popravilo. Tako su ljudi polagano mogli
ponovno naseljavari tu opustoenu zemlju i ondje ivjeti.
Prvi zabiljeeni administrativni vladar na opustoenom jugu bio je
bivi vladar Marija, grada sjeverozapadno od rijeke Eufrat. Saznajemo da
on "nije bio sumerskog podrijetla"; njegovo ime Ibi-Erra u stvari je bilo
semitsko. On je uspostavio svoj stoer u gradu Isinu i odatle nadgledao
nastojanja da se oive drugi veliki gradovi, meutim taj je proces bio spor,
teak i povremeno kaotian. Obnoviteljske napore nastavilo je nekoliko
njegovih nasljednika koji su takoer imali semitska imena, takozvana "Isinska dinastija." Sveukupno im je trebalo gotovo stoljee da oive Ur, go
spodarsko sredite Sumera, i naposljetku Nippur, tradicionalno religijsko
sredite zemlje. Meutim do tada je taj proces grad-po-grad poeo nailaziti
na otpore od drugih lokalnih vladara i gradova, tako da je prijanji Sumer
postao rascjepkana i razbijena zemlja.
ak je i sam Babilon, iako nije bio izravno na putu Zlog vjetra, trebao
nanovo oivljenu i naseljenu zemlju ako se elio uzdii do imperijalne veli
ine i statusa te prilino dugo nije postigao velianstvenost iz Mardukovih
SLIKA 46
postao Nevidljiv jer je bio "daleko na nebesima," zato to je otiao "s onu
stranu obzora."

proroanstava. Moralo je proi vie od jednog stoljea da prva formalna

dinastija, koju strunjaci nazivaju Prva babilonska dinastija, zasjedne na
svoj tron (oko 1900. godine pr. n. e.). Jo jedno stoljee moralo je proi
da babilonsko prijestolje zauzme kralj koji e ispuniti pretkazanu veliinu
njegovo ime bilo je Hamurabi. Najpoznatiji je po zakoniku koji je pro
glasio zakonima zabiljeenim na kamenoj steli koju su otkrili arheolozi

U enlilitskim zemljama prijelaz u Mardukovo Novo doba i novu re

ligiju nije protekao tako glatko. Kao prvo, juna Mezopotamija i zapadne
zemlje koje su se nale na putu otrovnog vjetra morale su se oporaviti od
njegova djelovanja.

(i koja se sada nalazi u parikom Louvreu).

Ipak, trebala su protei otprilike dva stoljea da se obistini Mardukova
proroanska vizija o Babilonu. Oskudni dokazi iz vremena poslije kata
strofe neki strunjaci razdoblje nakon propasti Ura nazivaju mranim

124

125

POSLJEDNJI

DANI

S U D B I N A JE

IMALA

PEDESET

IMENA

dobom mezopotamske povijesti sugeriraju da je Marduk drugim

Drugi bogovi su se zadrali, njihovi atributi su se zadrali meutim

bogovima, ak i svojim protivnicima, dao da se pobrinu za oporavak

sada su nosili Mardukove atribute, atribute koje im je on dodijelio. On je

i ponovno naseljavanje starih sredita njihovih vlastitih kultova, me

dopustio da se njihovo tovanje nastavi; samo ime privremenog vladara

utim nije jasno jesu li oni prihvatili njegov poziv. Oporavak i obnova

na jugu, Ibi-Erra ("Errov sveenik", tj. Nergalov sveenik) potvrda je te

koje je zapoeo Ibi-Erra poeli su u Uru, ali nema spomena o povratku

tolerantne politike. No, ono to je Marduk oekivao bilo je da oni dou i

Nannara/Sina i Ningal u Ur. Ninurtina povremena prisutnost u Sumeru

ostanu s njim u Babilonu kakvog ga je pretkazao, kao zatvorenici u zlatnim

se spominje, posebno u vezi s postavljanjem trupa iz Elama i Gucija,

kavezima, moglo bi se rei.

ali nema podataka o tome da su se on ili njegova supruga Bau ikada

U svojim autobiografskim Proroanstvima Marduk je jasno naveo svoje

vratili u svoj voljeni Laga. Nastojanja Ibi-Erra i njegovih nasljednika

namjere u vezi s drugim bogovima, ukljuujui svoje protivnike: oni su tre

da obnove sredita kultova i njihove hramove kulminirala su poslije

bali doi i ivjeti uz njega, u babilonskoj svetoj etvrti. Svetita ili paviljoni

sedamdeset i dvije godine u Nippuru, ali nema spomena da su Enlil

za Sina i Ningal, u kojima su oni trebali ivjeti "zajedno sa svojim bla

i Ninlil nastavili ivjeti u tom gradu.

gom i imovinom"! posebno se spominju. Tekstovi koji opisuju Babilon

Kamo su nestali? Jedan nain da se odgovori na to intrigantno pi

i tamonja arheoloka iskapanja pokazuju da je u skladu s Mardukovim

tanje je utvrditi to je sam Marduk sada vrhovni bog koji izdaje

eljama babilonska sveta etvrt sadravala i rezidencije-hramove posveene

zapovijedi svim Anunnakijima bio planirao za njih.

Ninmah, Adadu, Samasu te ak Ninurti.

Tekstualni i drugi dokazi iz tog vremena pokazuju da Mardukovo

Kada se Babilon napokon za Hamurabija uzdigao do imperi

preuzimanje vrhovne vlasti nije okonalo mnogobotvo vjerovanje

jalne moi, njegov zigurat-hram doista je dodirnuo nebo; pretkazani veliki

u vie bogova. Upravo suprotno, njegova vrhovna vlast zahtijevala je

kralj na vrijeme je sjeo na svoje prijestolje; meutim u svetu etvrt punu

nastavak mnogobotva jer da bi bio najvii meu svim drugim bogo

sveenika bogovi nisu navalili.

vima bilo je nuno da postoje drugi bogovi. Njemu je bilo u interesu

da ih ostavi na miru sve dok su njihovi prerogativi bili podloni njego
voj kontroli. Na jednoj babilonskoj ploici (na njezinom neoteenom
dijelu) zabiljeen je sljedei

popis boanskih atributa koji su od tada

pripadali Marduku.
Ninurta

je

Marduk motike

Nergal

je

Marduk napada

Zababa

je

Marduk borbe

Enlil

je

Marduk gospodstva i savjeta

Sin

je

Marduk koji osvjetljuje no

Sama

je

Marduk pravde

Adad

je

Marduk kie

126

SLIKA 47

127

POSLJEDNJI

S U D B I N A JE

DANI

Na steli na kojoj je napisan Hamurabijev zakonik (slika 47) vidimo

IMALA

PEDESET

IMENA

idua dva tisuljea koristili njihove blagodati. Doista, iako je Sumer kao

Hamurabija kako prima zakone od nikoga drugog nego Utua/amaa

fiziki entitet bio uniten, njegova postignua ostala su s nama sve do danas

prema gorenavedenom popisu, upravo onoga iji su prerogativi Boga pra

pogledajte samo svoj kalendar s dvanaest mjeseci, provjerite vrijeme na

vde sada pripadali Marduku; nadalje, preambula napisana na steli prizivala

vaem satu koje je zadralo seksagezimalni sustav ("baza ezdeset"), ili se

je Anua i Enlila onoga ije je "gospodstvo i savjet" po svemu sudei

poveite u svojoj napravi na kotaima (automobilu).

preuzeo Marduk kao bogove kojima je Marduk duan za svoj poloaj.

Dokazi o iroko rasprostranjenoj sumerskoj dijaspori s njezinim jezi

kom, spisima, simbolima, obiajima, poznavanjem nebesa, vjerovanjima

Uzvieni Anu,

i bogovima javljaju se u raznim oblicima. Pored glavnog dijela religije

Bog nad bogovima koji s nebesa doao je,

zasnovane na panteonu bogova koji su doli s nebesa, boanskoj hijerarhiji,

I Enlil, Bog neba i Zemlje,

bojih imena-epireta koji znae isto na razliitim jezicima, astronomskog

Koji

znanja koje je obuhvaalo matini planet bogova, zodijaka s dvanaest kua,

odreuje

Dodijelio je
Enlilove

sudbine

Marduku,

ovlasti

zemalja,
prvoroencu

nad itavim

Enkijevom,

ovjeanstvom.

praktiki identinih pria o stvaranju te sjeanja o bogovima i polubogo

vima koje znanstvenici tretiraju kao "mitove" mnotvo je zapanjujuih
specifinih slinosti koje se mogu objasniti jedino stvarnom prisutnou

To priznanje kontinuiranih ovlasti enlilitskih bogova dva stoljea na

Sumerana.

kon to je poelo Mardukovo doba odraava pravo stanje stvari. Oni nisu
otili u mirovinu u Mardukovu svetu ervrt. Rastjerani iz Egipta, neki su
se pridruili svojim sljedbenicima na svim stranama svijeta; drugi su se za
drali u blizini i okupljali svoje sljedbenike, stare i nove, ne bi li nanovo
ugrozili Marduka.
U boanskim uputama Abramu iz Nippura u predveerje nuklearne
kataklizme da "semitizira" svoje ime u Abraham (kao i ime svoje ene
Saraje u Sara), te da se trajno naseli u Kanaanu vie nije bilo jasnih
aluzija o Sumeru kao domovini. Abraham i njegova ena nisu bili jedi
ni Sumerani kojima je bilo potrebno novo utoite. Nuklearna katastrofa
pokrenula je migracije dotad nevienih razmjera. Prvi val ljudi iao je iz
pogoenih zemalja; njegov najznaajniji aspekt, kao i aspekt s najtrajnijim
uinkom, bilo je rasprivanje ostataka sumerske civilizacije izvan Sumera.

SLIKA 48

Sljedei val migranata iao je u tu naputenu zemlju, dolazei u valovima

iz svih smjerova.

Njihova prisutnost izraena je u irenju Ninurtinog simbola dvostru

Kojim god da su smjerom migracijski valovi ili, plodove dvije tisue

kog orla (slika 48) po Europi. injenici je da su tri europska jezika ma

godina stare sumerske civilizacije sada su usvajali drugi narodi koji su u

arski, finski i baskijski slini jedino sumerskom; Ta je prisutnost i u

128

129

S U D B I N A JE

P O S L J E D N J I DAN I

IMALA

PEDESET

IMENA

irom svijeta ak i u Junoj Americi rasprostranjenim prikazima Gil-

Sunca, a ceremonije ustolienja novih kraljeva ukljuuju tajni, samotni no

gamea kako goloruk svladava dva divlja lava. (slika 49).

ni boravak s boicom Sunca ritualna ceremonija koja sablasno nalikuje

obredima Svetog braka u drevnom Sumeru, kada je novi kralj provodio no
s Inannom/Itar.
U prijanje etiri regije migracijski valovi razliitih naroda izazvani
nuklearnom kataklizmom i Mardukovim Novim dobom, slino nabujalim
rijekama i rjeicama nakon olujnih kia, ispunjavali su stranice narednih
stoljea usponima i padovima naroda, drava i drava-gradova. U ptisto
Sumera dolazile su pridolice sa svih strana; njihova arena, njihova sredinja
pozornica, i dalje su bile zemlje koje s pravom moemo zvati zemljama Bi
blije. Doista, do pojave suvremene arheologije o veini njih se znalo malo
ili nita osim onoga to se spominje u hebrejskoj Bibliji. Ona je dala ne
samo zapise o tim razliitim narodima, nego i o njihovim "nacionalnim
bogovima" i ratovima to su se vodili u ime tih bogova.
S druge strane, narode kao to su Hetiti, drave kao to je Mitani ih
kraljevske prijestolnice kao to su Mari, Karkemi i Susa, koji su bili za
gonetke pune nepoznanica, doslovno je iskopala arheologija; na njihovim
ruevinama pronaeni su ne samo znakoviti artefakti nego i na tisue ispisa
nih glinenih ploica koje su iznijele na svjetlo dana kako njihovo postojanje
tako i razmjere njihove zaduenosti sumerskoj ostavtini. Gotovo posvuda
u svijetu sumerski pronalasci i dosezi u znanosti i tehnologiji, literaturi i
umjetnosti, na podruju kraljevanja i sveenike uloge bili su temelji na
kojima su se razvile kasnije kulture. U astronomiji su se zadrali sumer
ska terminologija, orbitalne formule, popisi planeta i zodijaki koncepti.
Sumersko klinasto pismo ostalo je u upotrebi jo vie od tisuu godina.

SLIKA 49
Na Dalekom istoku nalazimo jasnu slinost izmeu sumerskog kli
nastog pisma i pisma u Kini, Koreji i Japanu. Slinost nije samo u pismu:

Prouavao se sumerski jezik, sastavljani su sumerski rjenici, prepisivali su

se i prevodili sumerski epovi o bogovima i junacima. Nadalje, jednom kada
su deifrirani razliiti jezici tih naroda, ispostavilo se da su njihovi bogovi,
sve u svemu, pripadnici starog anunnakijskog panteona.

mnogi slini "glifi" identino se izgovaraju te imaju i ista znaenja. U Ja

Jesu li sami enlilitski bogovi slijedili svoje sljedbenike kada je dolo

panu se civilizacija pripisuje zagonetnom praplemenu zvanom AINU. Za

do takvog prijenosa sumerskog znanja i vjerovanja u dalekim zemljama?

carsku obitelj se smatra da pripada lozi polubogova koji su potekli od boga

Podaci o tome nisu sasvim odreeni. No, ono to je historijski sigurno je da

130

131

POSLJEDNJI

DANI

su za dva ili tri stoljea Novog doba, u zemljama koje su graniile s Babilonijom, oni koji su trebali postati Mardukovi umirovljeni gosti pokrenuli
jedan novi oblik religioznosti: nacionalne religije.
Marduk je moda skupio Pedeset boanskih imena; no to nije spri
jeilo da se, od tada na dalje, narod bori protiv naroda i da se ljudi
meusobno ubijaju "u ime Boga" njihovog boga.

Osmo

poglavlje

U IME BOGA

ko nam proroanstva i mesijanska oekivanja koja su pratila Novo

doba iz dvadeset i prvog stoljea prije nove ere zvue poznaro, ni boj

ni poklii u stoljeima iza toga nee nam biti nepoznati. Ako se u treem
tisuljeu pr. n. e. bog borio protiv boga koristei vojske ljudi, u drugom
tisuljeu pr. n. e. ljudi su se borili protiv ljudi "u ime boga".
Trebalo je svega nekoliko stoljea od poetka Mardukovog Novog

doba da se pokae da se njegova proroanstva o grandioznosti Sumera

nee ostvariti bez potekoa. Znakovito je da otpor nisu toliko pruali
ratrkani elilitski bogovi koliko ljudi, mnotva njihovih privrenih tova
telja! Trebalo je proi vie od stoljea od vremena nuklearne kataklizme da
se grad Babilon na povijesnoj pozornici pojavi kao Babilonija drava
kojom je vladala njezina Prva dinastija.

Tijekom tog razdoblja juna

Mezopotamija stari Sumer ostavljena je da se oporavi u rukama

privremenih vladara sa sjeditem u Isinu i poslije u Larsi; njihova teoforina imena Lipit-//tar, \Jr-Ninurta, Rim-5/w, Enlil-Bahi hvastala
su se njihovom lojalnou Enlilitima. Njihovo glavno postignue bila je
obnova nipurskog hrama tono sedamdeset i dvije godine nakon nukle
arne katastrofe jo jedna indikacija njihove lojalnosti, kao i indikacija
zoijakog raunanja vremena.

132

POSLJEDNJI

DANI

Ti nebabilonski vladari bili su potomci kraljeva koji su govorili semitski, iz grada-drave po imenu Mari. Pogledamo li kartu koja pokazuje
drave iz prve polovice drugog tisuljea pr. n. e. (slika 5 0 ) , jasno je da su
tada nemardukitske drave drale Veliki Babilon u snanom stisku: Elam i
Guteja bili su na jugoistoku i istoku, Asirija i Hatti na sjeveru, i kao zapa
dno uporite obrua, Mari na srednjem dijelu rijeke Eufrat.

IME

BOGA

rijeci Eufrat i kao takav vano stjecite ljudi, dobara i kulture iz Mezopo
tamije na istoku, mediteranskih zemalja na zapadu i Anatolije na sjevero
zapadu. Njegove spomenike krasili su najljepi primjeri sumerskog pisma,
a njegova golema sredinja palaa bila je ukraena muralima u ast boice
Itar zapanjujue umjetnike razine (slika 5 1 ) . (Poglavlje o Mariju i mom
posjetu njegovim ruevinama moete proitati u knjizi The Earth Chronicles
Expeditions.)

SLIKA 51
Njegov kraljevski arhiv s tisuama glinenih ploica otkrio je kako je
Babilon u nastajanju najprije koristio Marijevo bogatstvo i meunarodne
veze s drugim gradovima-dravama, a zatim ga iznevjerio. Nakon to je
vladarima Marija najprije dodijeljena obnova june Mezopotamije, babi
lonski su se kraljevi hinei mir i neizazvani poeli prema Mariju
postupati kao prema neprijatelju. Godine 1760. pr. n. e. babilonski kralj
Hamurabi napao je, opljakao i unitio Mari, njegove hramove i palae.
To je postignuto, hvalio se Hamurabi u svojim analima, "uz pomo silnog
Marduka."
SLIKA 50
Medu tim dravama Mari (grad-drava) je bio "najsumerskiji" te je
jednom ak bio sumerski glavni grad, deseti otkako je ta funkcija poela
rotirati medu velikim gradovima Sumera. Mari je bio drevni luki grad na

134

Nakon pada Marija plemenski vode iz "Morskih zemalja" movar

nih podruja Sumera uz Donje more (Perzijski zaljev) kretali su u osva
jake pohode prema sjeveru i s vremena na vrijeme preuzimali kontrolu nad
svetim gradom Nippurom. No, to su bili samo privremeni dobici i Hamu
rabi je bio siguran da je njegova pobjeda nad Marijem zaokruila politiku

135

POSLJEDNJI

DANI

IME

BOGA

i vjersku dominaciju Babilona u starom Sumeru i Akadu. Dinastija kojoj je

Kao to dolikuje "Vatikanu", u svetoj etvrti takoer se nalazio impre

on pripadao, a koju strunjaci nazivaju Prva babilonska dinastija, zapoela

sivan broj sveenika ije se vjerske, ceremonijalne administrativne, politike

je stoljee prije njega i preko njegovih nasljednika trajala jo dva sroljea. U

i fizike zadaama mogu razaznati iz njihovih raznovrsnih grupacija, klasi

tim turbulentnim vremenima bio je to nemali uspjeh.

fikacija i odreenja.

Povjesniari i teolozi se slau da je 1 7 6 0 . g. pr. n. e. Hamurabi, koji je

Na dnu hijerarhije bilo je usluno osoblje Abalu "Nosai" koji

sebe nazivao "Kralj etiri kraja", "proslavio Babilon" i lansirao Marduko-

su istili hram i sporedne zgrade, osiguravali orua i potreptine koje su

vu posebnu Zvjezdanu religiju.

trebali drugi sveenici i radili kao opskrbno i skladino osoblje, osim za

vuneno predivo koje se povjeravalo iskljuivo sveenicima Shu'uru. Posebni
sveenici, kao na primjer Mushshipu i Mulillu, obavljali su usluge ritualnog

Nakon to je tako uspostavljena politika i vojna premo Babilona bilo

proiavanja, osim to su ugrize zmija morali rjeavati Mushlahhu. Uman-

je vrijeme za uspostavu i jaanje njegove vjerske dominacije. U gradu ija

nu, Zanatlije, radili su u radionicama u kojima su se izraivali umjetniki

se rasko velia u Bibliji i iji vrtovi su se smatrali jednim od udesa dre

vjerski predmeti; Zabbu je bila skupina sveenica-kuharica koje su pripre

vnog svijeta, sveta etvrt, sa ziguratom-hramom Esagilom u sreditu, bila

male obroke. Druge sveenice djelovale su kao (profesionalne) narikae na

je zatiena vlastitim zidinama i uvarima na vratima. U njoj su u skladu

sprovodima Bakate su znale kako liti gorke suze. I zatim, postojali su

sa zahtjevima vjerskih ceremonija bili ureeni procesijski purovi i svetita

Shangu jednostavno "sveenici" koji su nadgledali sveukupno funkci

izgraena za druge bogove (za koje je Marduk oekivao da e bid njego

oniranje hrama, brinuli se za glatko odvijanje rituala i rukovanje sa rtve

vi nedobrodoli gosti). Kada su arheolozi iskopali Babilon, pronali su ne

nim darovima, ili oni koji su bili odgovorni za odjeu bogova, i tako dalje,

samo ostatke grada nego i takozvane "projektne ploice" na kojima su se

i tako dalje.

nalazili opisi i planovi grada. Iako su mnoge graevine ostaci iz kasnijih

"Baderske" usluge rezidentnim bogovima pruala je mala, posebno

vremena, ovaj umjetniki prikaz sredita svete ervrti (slika 52) dobro nam

izabrana elitna skupina sveenika. Postojali su Ramaqu koji su bili zadueni

predoava Mardukovo velebno sjedite.

za obrede proiavanja vodom (koji su se slavili kupanjem boga), te Nisaku

koji su izlijevali upotrijebljenu vodu. Pomazivanje boga "svetim uljem"
delikatnom mjeavinom posebnih aromatinih ulja bilo je preputeno
strunim rukama, poevi od Abaraku koji su mijeali masti, i ukljuujui
Pashishu koji su izvodili pomazivanje (u sluaju pomazivanja boice svi su
sveenici bili eunusi). Zatim su postojali sasvim drugi sveenici i sveenice,
ukljuujui Sveti kor: Naru koji su pjevali, Lallaru koji su bili pjevai i
muziari te Munabu, ija specijalnost su bile alopojke. U svakoj skupini
nalazio se Rabu starjeina, voda skupine.
Kao to je Marduk predvidio, jednom kada se zigurat-hram Esagil

SLIKA 52

136

podigao prema nebesima njegova je glavna funkcija bila neprekidno mo

trenje neba. I doista, najvaniji hramski sveenici bili su oni iji je zadatak

137

POSLJEDNJI

DANI

IME

BOGA

bio promatrati nebesa, pratiti kretanja zvijezda i planeta, biljeiti posebne

li dogaati u istim intervalima (vidi gornje i prethodna poglavlja), sugerira

pojave (kao to su planetarne konjunkcije ili pomrine) te pratiti nalazi li

da se nastavilo pratiti zodijaki sat, u kojem su sedamdeset i dvije godine

se na nebesima kakvo znamenje i ako se nalazi, tumaiti to to znamenje

bile potrebne da doe do precesijskog pomaka od jednog stupnja, i ravnati

pretkazuje.

se po njemu.

Sveenici-astronomi, generalno zvani Mashmashu, obuhvaali su razli

Iz svih astronomskih (i astrolokih) tekstova iz Babilona vidi se da su

ite specijalnosti; sveenik Kalu, na primjer, bio je specijaliziran za motre

njegovi sveenici-astronomi zadrali sumersku podjelu nebesa na tri puta

nje zvijea Bika. Dunost sveenika Lagaru bila je voditi podrobne dne

ili staze, od kojih svaka zauzima ezdeset stupnjeva nebeskog svoda: Enlilov

vne biljeke o promatranjima neba i prenositi informacije kadru sveenika

put za sjeverno nebo, Eaov put za juno nebo te Anuov kao sredinji pojas

tumaa. Meu njima su sainjavajui vrh sveenike hijerarhije bili

(slika 53). U potonjem su bile smjetene zodijake konstelacije i tu se "Ze

Ashippu, strunjaci za znamenje, Mahhu, "oni koji mogu itati znakove"

mlja sastajala s nebesima" na obzoru.

i Baru "istinozborci" koji su "poznavali misterije i boanske znakove."

Specijalni sveenik Zaqiqu bio je zaduen za prenoenje bojih rijei kralju.
Nadalje, na elu tih sveenika astronoma i astrologa nalazio se Urigallu,
Veliki sveenik, koji je bio svetac, arobnjak i lijenik, ija je bijela odora
imala fino izraene, obojane porube.
Kada je pronaeno sedamdesetak glinenih ploica koje su tvorile kon
tinuirani niz nebeskih opservacija i njihovih znaenja, nazvanih po uvo
dnim rijeima Enuma Anu Enlil, one su razotkrile kako prijenos iz sumerske astrologije tako i postojanje proroanskih formula koje su odreivale
to koja pojava znai. S vremenom se hijerarhiji pridruilo mnotvo gataoca, tumaa snova, vraara i slinih, no oni su bih u kraljevoj slubi, a ne
u slubi bogova. Osim toga, s vremenom se promatranje neba degradiralo
na astroloko znamenje za kralja i zemlju, znamenje koje je pretkazivalo
rat, razdoblje mira, svrgnua, dugotrajan ivot ili smrt, obilje ili poasti,

SLIKA 53

boanske blagoslove ili boji gnjev. No, u poetku su opservacije nebesa bile
u cijelosti astronomske i bile su od velike vanosti bogu Marduku a
tek sekundarno kralju i ljudima.

Moda zato to je Marduk stekao vrhovnu mo prema Nebeskom

vremenu, zodijakom satu, njegovi su sveenici-astronomi neprekidno

Nije sluajno da je sveenik Kalu bio specijaliziran za promatranje svih

nepovoljnih pojava u Enlilovoj konstelaciji Bika, jer glavna svrha Esagila
kao opservatorija bilo je zodijaki promatrati nebesa i paziti na Nebesko
vrijeme. injenica da su se vani dogaaji prije nuldearnog udara dogodili

motrili nebo na obzoru, sumerski AN.UR, "Nebesku bazu". Nije bilo

svrhe promatrati sumerski AN.PA, "Vrh nebesa", zenit, jer je Marduk kao
"zvijezda", Nibiru, tada ve bio otiao i nije ga se moglo vidjeti.
Meutim, kao orbitirajui planet, iako tada nevidljiv, bilo mu je su
eno da se vrati. U varijaciji teme Marduk-je-Nibiru, egipatska inaica

u intervalima od sedamdeset i dvije godine, te da su se nakon udara nastavi

la

139

POSLJEDNJI

DANI

IME

BOGA

Mardukove Zvjezdane religije ocvoreno je obeavala da e doi vrijeme kada

asirskog kralja Sanheriba. Nakon to je opkolio grad asirski je zapovjednik

e se bog-zvijezda ponovno pojaviti kao ATEN.

zapoeo psiholoki rat kako bi branitelje grada natjerao na predaju. Viui

Upravo taj aspekt Mardukove Zvjezdane religije povratak do kojeg e

na hebrejskom kako bi ga svi na gradskim zidinama mogli razumjeti, pre

s vremenom doi izravno je izazvao babilonske protivnike Enlilita i arite

nio im je poruku asirskog kralja: Nemojte da vas vai vode zavaraju da e

sukoba prebacio na obnovljena mesijanska oekivanja.

vas Jahve zatititi; "Jesu li bogovi drugih naroda ikada izbavili svoje zemlje
iz ruku kralja asirskoga? Gdje su bogovi hamatski i arpadski, gdje su bogovi
sefarvajimski, henski i ivski, gdje su bogovi samarijski da izbave Samari ju iz

Od postsumerskih aktera na pozornici Starog svijeta etiri koja su se

ruke moje? Koji su medu svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju iz

uzdigla do imperijalnog statusa ostavili su najdublji trag u povijesti. To su

moje ruke da bi Jahve izbavio Jeruzalem iz ruke moje?" (Jahve je, povijesni

Egipat, Babilonija, Asirija i Hatti (zemlja Hetita). Svaka od tih zemalja imala

podaci pokazuju, to uinio.)

Oko ega su se vodili ti vjerski ratovi? Ti ratovi, i nacionalni bogovi

je svog "nacionalnog boga".

Prve dvije pripadale su taboru Enki-Marduk-Nabu; druge dvije bile su

u ije ime su vodeni, imaju smisla tek kada shvatimo da je u sreditu tih

zaduene Enlilu, Ninurti i Adadu. Njihovi nacionalni bogovi zvali su se Ra-

sukoba bilo ono to su Sumerani zvali DUR.AN.KI "Veza nebo-zemlja."

Amon i Bel/Marduk, Aur i Teub. U ime tih bogova neprekidno su se vo

Drevni tekstovi uvijek iznova govore o katastrofi "u kojoj se Zemlja odvo

dili dugi i krvavi ratovi. Ratovi su, povjesniari e moda rei, bili potaknuti

jila od nebesa" kada je svemirska luka to ih je povezivala bila unitena.

uobiajenim razlozima za rat: prirodni resursi, teritorij, potreba, pohlepa.

Pitanje od kolosalne vanosti koje se pojavilo nakon nuklearnog udara bilo

Meutim kraljevski anali koji su detaljno opisali te ratove i vojne pohode

je sljedee. Tko koji bog i njegov narod sada moe ustvrditi da

prikazali su ih kao vjerske ratove u kojima se bog jednih slavio, a suprotstavlje-

jedini na Zemlji posjeduje vezu s nebom?

no boanstvo poniavalo. No, oekivanja Povratka pretvorila su te ratove u

teritorijalne kampanje koje su za svoje ciljeve imale tono odreena mjesta.
Prema kraljevskim analima svih tih zemalja, ratove je pokretao kralj "na
zapovijed svog boga", tog i tog; vojni pohodi su se pokretali "u skladu s proro

Za bogove je unitenje svemirske luke na Sinajskom poluotoku bio ma

terijalni gubitak objekta koji je trebalo zamijeniti. Meutim, moete li za
misliti utjecaj duhovni i vjerski te okolnosti na ovjeanstvo? Sasvim
iznenada,

oboavani bogovi nebesa i Zemlje bili su odsjeeni od nebesa...

anstvom" ovog ili onog boga. I, nerijetko, do pobjede se dolazilo uz pomo

Sada kada je svemirska luka bila unitena, u Starom svijetu ostala su

oruja kojemu se je nemogue suprotstaviti ili uz neku drugu izravnu boju po

samo tri mjesta povezana sa svemirom: Mjesto slijetanja u cedrovini plani

mo. Jedan egipatski kralj u svojim je ratnim biljekama napisao: "Ra me voli,

nama; poslijepotopno Zapovjedno mjesto misije koje je zamijenilo Nippur

Amon me podrava" te da su mu oni naloili da "krene na neprijatelje koje Ra

i Velike piramide u Egiptu koje su bile jedna od markacijskih toaka sletnog

prezire." Asirski kralj u zapisima o porazu to ga je nanio protivnikom kralju

koridora. Sada kada je svemirska luka bila unitena jesu li ta druga mjesta

hvali se kako je slike gradskih bogova u gradskom hramu zamijenio "slikama

jo uvijek bila upotrebljiva za povezivanje s nebesima pa stoga i vjerski zna

mojih bogova i proglasio ih bogovima te zemlje od sada na dalje."

ajna?

Zoran primjer vjerskog aspekta tih ratova kao i namjernog odabi

Na to pitanje donekle znamo odgovor jer se sva tri mjesta jo uvi

ra ciljeva moe se pronai u hebrejskoj Bibliji, u Drugoj knjizi o kra

jek nalaze na Zemlji te ovjeanstvo izazivaju svojim tajnama, a bogove

ljevima, glava 18-19, gdje je opisana opsada Jeruzalema od strane vojske

diui se prema nebesima.

140

141

POSLJEDNJI

DANI

IME

BOGA

Najpoznatije je Velika piramida u Gizi i njezine pratilje (slika 54).

Njezina veliina, geometrijska preciznost, unutarnja kompliciranost, uskla
enost s nebeskim tijelima i drugi zapanjujui aspekti dugo su bacali su
mnju na tvrdnju da ju je izgradio faraon koji se zvao Keops koju podupi
re jedino pronalazak hijeroglifa njegovog imena unutar piramide. U Stepe
nitu do neba predstavio sam dokaze da su ti znaci suvremena krivotvorina.
U toj i drugim knjigama objavljen je obiman tekstualni i slikovni dokazni
materijal koji objanjava kako su i zato Anunnakiji projektirali i izgradili te
piramide. Nakon to su tijekom ratova bogova ostale bez radijacijske opre
me za navoenje, Velika piramida i njezine pratilje nastavile su sluiti kao
fiziki signali za Sletni koridor. Nakon to je svemirska luka bila unitena,
one su ostale samo nijemi svjedoci nestale prolosti i nema naznaka da su
ikada postale sveti vjerski objekti.
Mjesto slijetanja u cedrovoj umi ima drukiju povijest. Gilgame,
koji je doao do njega gotovo tisuljee prije nuklearne kataklizme, tamo
je svjedoio lansiranju rakete. Feniani u oblinjem gradu Biblosu na obali
Sredozemnog mora na noviu (slika 55) su prikazali raketu postavljenu na
posebnoj zatvorenoj platformi na tom istom mjestu, gotovo tisuu godina
poslije nuklearnog ekscesa. Dakle, Mjesto slijetanja nastavilo je biti u
funkciji i bez svemirske luke.
Mjesto Ba'albek ("Baalova dolina ") u Libanonu u drevnim se vreme
nima sastojalo od goleme (povrine od oko etiristo i pedeset tisua kva
dratnih metara) platforme poploene kamenjem na ijem sjeverozapadnom
uglu se prema nebu uzdizala golema kamena graevina. Bila je izgraena od
savreno oblikovanih golemih kamenih blokova od kojih je svaki teio esto
do devetsto tona, a njezin zapadni zid bio je posebno utvren najteim
kamenim blokovima na Zemlji, ukljuujui tri bloka teka nevjerojatnih
tisuu i sto tona svaki, poznata kao Triliton (slika 56). Zapanjujua inje
nica o tim divovskim kamenim blokovima je da su izvaeni s mjesta oko tri
kilometra dalje u dolini, gdje jedan takav blok, ije vaenje nije dovreno,
jo uvijek stri iz tla. (slika 57).

143

POSLJEDNJI

DANI

IME

BOGA

Grci su to mjesto jo od vremena Aleksandra Makedonskog tovali

kao Heliopolis (Grad Boga sunca); Rimljani su ondje izgradili najvei hram
posveen Zeusu. Bizantinci su ga pretvorili u veliku crkvu; muslimani su
nakon njih tamo izgradili damiju; a dananji maronitski krani tuju to
mjesto kao relikt iz Vremena divova. (Posjet tom mjestu i ruevinama, te
kako je funkcioniralo kao lansirni toranj, opisani su u knjizi The Earth
Chro n icles

Expeditions.)

I dandanas najsvetije i najtovanije je mjesto koje je sluilo kao Zapo

vjedni centar misije Ur-Shalem ("Grad Sveobuhvatnog Boga"), Jeruza
lem. I tamo, slina onoj u Baalbeku, ali manja, velika kamena platforma
poiva na temelju od stijene i izrezanog kamenja, ukljuujui masivni zapa
dni zid s tri divovska bloka koji tee oko est stotina tona svaki (slika 58).

SLIKA 58
Na toj, otprije postojeoj platformi kralj Salomon je izgradio Jahvin hram,
ija Svetinja nad svetinjama je sa Zavjetnim kovegom poivala na svetoj
stijeni iznad podzemne komore. Rimljani, koji su u Baalbeku izgradili naj
vei hram posveen Jupiteru svih vremena, namjeravali su i u Jeruzalemu
izgraditi hram posveen Jupiteru, na mjestu hrama posveenog Jahvi.

145

POSLJEDNJI

DANI

(Jeruzalemskim) Brdom hrama danas dominira Kupola na stijeni (sli

ka 59) koju su izgradili muslimani: njezina pozlaena kupola prvotno je
prekrivala muslimansko svetite u Baalbeku, to je dokaz da je postojala
snana veza izmeu dva mjesta povezana sa svemirom.

IME

BOGA

njezinih najpoznatijih kraljeva uzeli ime aru-kin Sargon kao svoje

kraljevsko ime.
Sve to, izvueno iz arheolokih nalaza iz protekla dva tisuljea, po
tvruje kratke navode iz Biblije (Knjiga postanka, glava 10) koji Asirce

Je li u tegobnim vremenima nakon nuklearne katastrofe Mardukov

svrstavaju medu potomke ema, a asirsku prijestolnicu Ninivu i druge gla

Bab-Ili, njegova "Vrata bogova" mogao biti zamjena za stara mjesta "veze

vne gradove opisuju kao one "koji proizlaze iz" kao izdanke, proirenja

nebo-zemlja"? Je li Mardukova nova Zvjezdana religija mogla ponuditi

Sineara (Sumera). Njihov je panteon bogova bio sumerski panteon, nji

odgovor zbunjenim masama?

hovi bogovi bili su Anunnakiji Sumera i Akada, a teoforina imena asirskih

Drevna potraga za odgovorom se, kako se ini, nastavila sve do dana

njeg vremena.

kraljeva i visokih dunosnika ukazivala su na tovanje bogova Aura, Enlila,

Ninurte, Sina, Adada i amaa. Njima u ast gradili su se hramovi. Isto se
inilo i za boicu Inannu/Itar, koju se takoer tovalo u velikoj mjeri. Je
dan od njezinih najpoznatijih crtea, na kojem je prikazana kao pilotkinja s
kacigom (slika 6 0 ) , pronaen je u njezinom hramu u Auru (gradu).

SLIKA 59
Najneumorniji neprijatelj Babilona bili su Asirci. Njihovo podruje,
oko gornjeg dijela toka rijeke Tigris, u sumerskim se vremenima zvalo
Subartu i bilo je najsjeverniji dio Sumera i Akada. Po jeziku i rasnom
podrijetlu ini se da su Asirci bili srodni Sargonu akadskom, i to u tolikoj

SLIKA 60

mjeri da su - kada je Asirija postala kraljevstvo i imperijalna sila - neki od

146

147

POSLJEDNJI

DANI

Povijesni dokumenti tog vremena upuuju na to da su se Asirci sa sje

vera prvi vojno suprotstavili Mardukovom Babilonu. Prvi zabiljeeni asirski

IME

BOGA

Pa ipak, osvajanje Babilona i zarobljavanje Marduka pothvat je koji nije

poao za rukom Asircima nego njihovim susjedima na sjeveru Hetitima.

kralj Iluuma vodio je oko 1900. g. pr. n. e. uspjean vojni pohod niz rijeku

Oko 1900. g. pr. n. e. Hetiti su se poeli iriti iz svojih uporita u sjever

Tigris prema jugu, sve do granice s Elamom. Njegovi natpisi navode da

nom dijelu sredinje Anatolije (dananjeTurske), postali su velika vojna sila te

mu je cilj "dovesti slobodu u Ur i Nippur". I doista, na neko je vrijeme te

se pridruili lancu enlilitskih drava suprotstavljenih Mardukovom Babilonu.

gradove oslobodio Mardukova stiska.

U relativno kratkom vremenskom razdoblju ostvarili su imperijalni status

Bila je to samo prva borba izmeu Asirije i Babilonije u sukobu koji se

nastavio tijekom vie od tisuu godina i trajao sve do kraja obje strane. To

pa su se podruja pod njihovom vlau proirila na jug i obuhvaala veinu

biblijskog Kanaana.

je bio sukob u kojem su asirski kraljevi najee bili agresori. Kako su bili

Arheoloko otkrie Hetita, njihovih gradova, zapisa, jezika i povijesti

susjedi te govorili isti akadski jezik, i budui da su i jedni i drugi nasljeivali

zapanjujua je i uzbudljiva pria o otkrivanju i potkrepljivanju postojanja

sumerske temelje, Asirci i Babilonci razlikovali su se samo po jednoj ldjli

ljudi i mjesta koja su dotada bila poznata samo iz hebrejske Biblije. Hetiti se

noj razlici - svom nacionalnom bogu.

opetovano spominju u Bibliji, meutim bez prijezira ili nipodatavanja rezer

Asirija je samu sebe zvala "Zemlja boga Aura" ili jednostavno AUR,

viranih za tovatelje poganskih bogova. Biblija govori o njihovoj prisutnosti

po njezinom nacionalnom bogu, jer njegovi kraljevi i stanovnici taj su reli

irom zemalja u kojima se odvijala pria o idovskim patrijarsima i njihova

gijski aspekt smatrali najvanijom stvari. Njezina prva prijestolnica takoer

povijest. Oni su bili Abrahamovi susjedi u Haranu i od hetitskih zemljopo

se zvala "Aurov grad" ili jednostavno Aur. To ime je znailo "Onaj tko

sjednika u Hebronu, juno od Jeruzalema, on je kupio pogrebnu pilju na

vidi" ili "Onaj koji je vien". Pa ipak, pored nebrojenih njemu posveenih

poljani Makpeli. Bateba, za kojom je u Jeruzalemu udio kralj David, bila

himni i molitvi te drugih spominjanja boga Aura 4 osraje nejasno tko je

je ena hetitskog asnika u njegovoj vojsci; i od hetitskih je poljodjelaca (koji

tono, u sumersko-akadskom panteonu, on bio. Na popisima bogova bio

su to mjesto koristili za mlaenje penice) David kupio platformu za hram

je jednakovrijedan Enlilu; na drugim mjestima ponekad se sugerira da je

na planini Moriji. Takoer, kralj Salomon kupio je konje za bojna kola od

on bio Ninurta, Enlilov sin i nasljednik. Meutim, budui da je kad god

hetitske princeze te se oenio jednom od hetitskih keri.

bi se spominjala njegova supruga njezino ime uvijek bilo Ninlil, namee se

zakljuak da je Asirac "Aur" ipak bio Enlil.

Biblija je smatrala da Hetiti genealoki i povijesno pripadaju narodi

ma zapadne Azije, dok suvremeni strunjaci smatraju da su bili doseljenici

Povijesni zapisi o Asiriji su zapisi o osvajanjima i agresiji protiv mnogih

u Malu Aziju te da su vjerojatno doli iz predjela s druge strane kavkaskog

drugih naroda i njihovih bogova. Njihove nebrojene vojne kampanje pro

gorja. Budui da je za njihov jezik, nakon to je deifriran, urvreno da pri

tezale su nadaleko i nairoko i vodile su se, naravno, "u ime boga" nji

pada indoeuropskoj skupini jezika (kao i grki jezik s jedne strane te sanskrt

hovog boga Aura: "Na zapovijed mog boga Aura, velikog gospodara" bila

s druge), dolo se do zakljuka da su Hetiti nesemitski "Indoeuropljani". No,

je uobiajena uvodna izjava u zapisima asirskih kraljeva o nekoj njihovoj

jednom kada su se naselili, Hetiti su svom posebnom pismu dodali sumersko

vojnoj kampanji. Ali kada govorimo o ratu s Babilonom zapanjujui aspekt

klinasto pismo, a u vlastitu terminologiju sumerske "posudenice". Nadalje,

asirskih napada bio je njihov glavni cilj: to nije bilo tek smanjivanje Ba-

prouavali su i prepisivali sumerske "mitove" i epove te prihvatili sumerski

bilonovog utjecaja nego stvarno, fiziko uklanjanje samog Marduka

panteon ukljuujui zbroj od dvanaest "Olimpijaca". U stvari, neke od

iz njegova hrama u Babilonu!

najstarijih pria o bogovima na Nibiruu i s Nibirua otkrivene su samo u

148

149

POSLJEDNJI

DANI

IME

BOGA

svojim hetitskim verzijama. Hetitski bogovi nesumnjivo su bili sumerski

Biblijske navode o velikom irenju i vojnoj vjetini Hetita potvrdila su

bogovi te su na spomenicima i kraljevskim peatima bili beziznimno pri

arheoloka otkria kako na hetitskim lokalitetima tako i u zapisima drugih

kazivani zajedno s vrlo rairenim simbolom Krila tog diska (vidi sliku 46),

naroda. Znakovito je da su Hetiti u svom irenju prema jugu obuhvatili

simbolom Nibirua. Ti su se bogovi u hetitskim tekstovima ponekad nazi

dva mjesta povezana sa svemirom: Mjesto slijetanja (dananji Baalbek) i po-

vali po njihovim sumerskim ili akadskim imenima: pronalazimo kako se

slijepotopni Zapovjedni centar misije (Jeruzalem). To ih je irenje ujedno

opetovano spominju Anu, Enlil, Ea, Ninurta, Inanna/Itar te Utu/ama.

dovelo nadomak Egiptu, zemlji Raa/Marduka. Tako su bili ispunjeni svi

U drugim sluajevima bogovi se nazivaju hetitskim imenima. Na elu im

uvjeti da se dvije strane upuste u oruani sukob. U stvari, njihovi meuso

je bio hetitski nacionalni bog Teub "onaj koji pue vjetar" ili "Bog olu

bni ratovi ukljuivali su neke od najpoznatijih bitaka drevnog svijeta koje

ja". On nije bio nitko drugi nego Enlilov najmlai sin IKUR/Adad. Na

su se vodile "u ime boga".

crteima u ruci kao oruje dri munju, re obino stoji na biku simbolu
nebeske konstelacije njegova oca (slika 6 1 ) .

No, umjesto da napadnu Egipat, Hetiti su priredili iznenaenje. He

titska vojska, najvjerojatnije prva koja je u vojne kampanje uvela bojna kola
koja su vuldi konji, oko 1595. g. pr. n. e. potpuno se neoekivano spustila
niz rijeku Eufrat, osvojila Babilon i M a r d u k a odvela u zatoenitvo.
Iako bi bilo dobro da su otkriveni detaljniji zapisi iz tog vremena, ono
to je poznato upuuje na to da hetitski napadai nisu kanili zauzeti Babi
lon i vladati njime: povukli su se ubrzo nakon to su prodrli kroz gradske
linije obrane, uli u svetu etvrt i odveli Marduka sa sobom, neozlijeenog,
ali oito pod straom, u grad po imenu Hana (tek ga treba iskopari) u okru
gu Terka uz rijeku Eufrat.
Mardukova poniavajua odsutnost iz Babilona trajala je dvadeset i
etiri godine tono onoliko koliko je Marduk bio u izgnanstvu iz Hara
na pet stoljea ranije. Poslije nekoliko godina zbrke i nereda, kraljevi koji
su pripadali dinastiji zvanoj Kasitska dinastija preuzeli su vlast nad Babi
lonom, obnovili Mardukovo svetite, "uzeli Marduka za ruku" i vratili ga
u Babilon. Kako god bilo, povjesniari smatraju da je hetitsko pljakanje
Babilona oznailo kraj kako slavne Prve babilonske dinastije tako i starobabilonskog razdoblja.

Iznenadni hetitski upad u Babilon i privremeno uklanjanje Marduka

ostaje nerijeena povijesna, politika i vjerska zagonetka. Je li nakana iza tog
SLIKA 6 I

150

napada bila samo da se osramoti i oslabi Marduka "sree" njegov ego,

151

POSLJEDNJI

DANI

zbuni njegove sljedbenike ili je postojao mnogo dalekoseniji cilj ili

uzrok?
Je li mogue da je Marduk postao rtva poslovinog "uhvatiti se u
vlastitu stupicu"?

OBEANA ZEMLJA

ardukovo zarobljavanje i odvoenje iz Babilona imalo je geopoli

tike reperkusije i na nekoliko je stoljea teite zbivanja iz Mezo

potamije premjestilo prema zapadu, na zemlje du Sredozemne obale. U

vjerskim okvirima bilo je to jednako tektonskom poremeaju: sva Mardukova velika oekivanja da e se pod njegovom egidom okupiti svi bogovi
i sva mesijanska oekivanja njegovih sljedbenika odjednom su se sruili
poput kule od karata.
Meutim, kako u geopolitikom tako i u vjerskom smislu, glavnina

previranja moe se rezimirati kroz priu o tri planine tri mjesta poveza
na sa svemirom koja su Obeanu zemlju smjestila u sredite svega: planina
Sinaj, planina Morija i planina Libanon.
Od svih zbivanja nakon dogaaja bez presedana u Babilonu, ono
glavno i najtrajnije bio je Izlazak Zidova iz Egipta, kada su po prvi put
mjesta koja su dotada bila samo boja povjerena ljudima.
Kada su se Hetiti koji su odveli Marduka u zarobljenitvo povukli iz
Babilona, iza sebe su ostavili politiki nered i vjersku enigmu: Kako se to
moglo dogoditi? Zato se dogodilo? Kada su se ljudima dogaale loe stvari
rekli bi da su bogovi ljuti; a to sada kada su se loe stvari dogaale bogovi
ma? Marduku? Postoji li Bog iznad vrhovnog boga?

152

POSLJEDNJI

OBEANA

DANI

U samom Babilonu Mardukovo osloboenje do kojeg je naposljetku

dolo i njegov povratak nisu dali odgovor na to pitanje. U stvari, samo su
pojaali misterij, jer "Kasiti" koji su dopratili zarobljenog Marduka nazad u
Babilon bili su nebabilonski stranci. Babilon su nazivali "Kardunia" i imali
su imena poput Barnaburia i Karainda, meutim o njima i njihovom
izvornom jeziku zasad se jo ne zna mnogo. Ni dandanas nije jasno otkuda
su doli i zato je njihovom kraljevima doputeno da oko 1 6 6 0 g. pr. n. e.
zamijene Hamurabijevu dinastiju i da od 1 5 6 0 . g. pr. n. e. do 1 1 6 0 . g. pr.
n. e. vladaju Babilonom.
Suvremeni strunjaci razdoblje nakon Mardukovog ponienja nazivaju
"mrano doba", ne samo zbog nereda koje je ono prouzroilo, ve ugla
vnom zbog malog broja babilonskih zapisa iz tog vremena. Kasiti su se brzo
integrirali u sumersko-akadsku kulturu, ukljuujui jezik i klinasto pismo,
meutim nisu bili ni pedantno vodili biljeke poput Sumerana, niti su bili
ravni prijanjim babilonskim piscima kraljevskih ljetopisa. Naime, veina

ZEMLJA

dogodili su se zato to se Marduk "uhvatio u vlastitu stupicu": ono isto

opravdanje koje je upotrijebio da preuzme vrhovnu vlast sada je uzrokovalo
njegovu propast.
"Stupica" je bila Mardukova poetna tvrdnja da je dolo vrijeme nje
gove vrhovne vlasti na Zemlji zato to je na nebesima dolo doba Ovna,
njegovo doba. No, kako je zodijaki sat nastavio kucati, doba Ovna po
elo se polagano privoditi kraju. Fiziki tragovi iz tih zagonetnih vremena
i dalje postoje i mogu se vidjeti u Tebi, drevnoj egipatskoj prijestolnici
Gornjeg Egipta.
Osim velikih piramida u Gizi, najdojmljiviji i najvelianstveniji spo
menici drevnog Egipta kolosalni su hramovi u Karnaku i Luxoru u junom
(Gornjem) Egiptu. Grci su to mjesto zvali Thebai, od ega je izvedeno nje
govo ime na engleskom (hrvarskom; op.p.) jeziku Thebes (Teba). Drevni
Grci zvali su ga Amonov grad jer su hramovi u njemu bili posveeni tom
nevidljivom bogu. Hijeroglifski zapisi i crtei na njihovim zidovima, obe-

od nekolicine kraljevskih zapisa kasitskih kraljeva pronaeni su ne u Babi

lonu nego u Egiptu, i to glinene ploice u arhivu kraljevske koresponden
cije u El-Amarni. Zanimljivo je da su se na tim ploicama kasitski kraljevi
egipatskim faraonima obraali s "moj brate".
Taj izraz, premda figurativan, nije bio neopravdan, jer Egipat je s Ba
bilonom dijelio zajedniko oboavanje Raa-Marduka te je, kao i Babilonija,
takoer prolazio kroz "mrano doba". Strunjaci to razdoblje u Egiptu na
zivaju Drugo meurazdoblje. Zapoelo je u Srednjem kraljevstvu otprilike
1780. g. pr. n. e. i trajalo do otprilike 1 5 6 0 . g. pr. n. e. Kao i u Babiloniji,
obiljeila ga je vladavina stranih kraljeva poznatih kao "Hiksi". Ni tu nije
izvjesno otkuda su doli ni kako su njihove dinastije mogle vie od dva
stoljea vladati Egiptom.
Podudaranje Drugog meurazdoblja (s njegovim mnogim nerazjanje
nim aspektima) s datumima pada Babilona od Hamurabijevih pobjeda
(1760. g. pr. n. e.) do Mardukovog zarobljavanja i nastavka oboavanja u
Babilonu (oko 1 5 6 0 . g. pr. n. e.) najvjerojatnije nije sluajnost. Ti slini
i vremenski paralelni razvoji dogaaja u Mardukovim glavnim zemljama

SuKA 62

155

POSLJEDNJI

DANI

OBEANA

ZEMLJA

liscima, pilonima i stupovima (slika 62) veliaju boga i slave faraone koji
su hramove gradili, nadograivali, proirivali i stalno mijenjali. Tamo je
dolazak doba Ovna objavljen redovima sfingi s glavom ovna (vidi sliku
39); nadalje, sami tlocrti tamonjih hramova otkrivaju skrivenu nedoumicu
egipatskih sljedbenika Ra-Amona/Marduka.
Kada sam jednom prilikom bio u posjetu tim mjestima sa skupinom
simpatizera, stao sam u sredite hrama maui rukama kao prometnik. Za
panjeni gledatelji pitali su se: "Tko je ovaj luak?," meutim ja sam svojoj
skupini pokuavao skrenuti pozornost na injenicu da su hramovi u Tebi,
koje je gradilo vie faraona, stalno mijenjali orijentaciju (slika 63). Sir Nor
man Lockyer u 1890-ima prvi je uoio vanost tog arhitekturnog aspekta i
tako udario temelje discipline zvane arheoastronomija.

SLIKA 64
Hramovi koji su bili orijentirani prema ekvinocijima, poput Salomonovog hrama u Jeruzalemu (slika 64) (i stare bazilike sv. Petra u Vatikanu),
bili su trajno okrenuti prema istoku te su godinu za godinom na dan ekvi
nocija gledali prema Suncu a da ih nije bilo potrebno ponovno orijentira
ti. Meutim, hramove orijentirane prema solisticijima, poput egipatskih
hramova u Tebi ili kineskog Hrama nebesa u Pekingu, bilo je potrebno
periodiki ponovno orijentirati zbog precesije, uslijed koje se izlasci Sunca
na dan solisticija tijekom stoljea vrlo polagano mijenjaju kao to se
moe ilustrirati na Stonehengu, na kojem je Lockyer primijenio svoja ot
kria (vidi sliku 6.) Dakle, sami hramovi koje su sljedbenici Raa/Marduka
bili podigli njemu u ast pokazivali su da su nebesa bila kolebljiva glede
SLIKA 63

156

dugoronosti tog boga i njegova doba.

157

POSLJEDNJI

DANI

OBEANA

ZEMLJA

Sam Marduk koji je bio toliko svjestan zodijakog sata kada je u

ral ne kodekse ovjeanstva, te Jeruzalem kao sredite zbivanja. Vrijeme nije

prolom tisuljeu ustvrdio da je dolo njegovo vrijeme pokuao je pro

bilo sluajno jer su svi ti dogaaji bili povezani s pitanjem tko e kontroli

mijenio vjerski fokus uvoenjem Zvjezdane religije "Marduk je Nibiru."

rati mjesta povezana sa svemirom kada doe do povratka Nibirua.

Meutim, njegovo zarobljavanje i ponienje sada su potaknuli pitanja gle

de tog nevidljivog nebeskog boga. Pitanje "Dokad e trajati Mardukovo
doba?" promijenilo se u: 'Ako je u svom nebeskom aspektu Marduk nevi
dljivi Nibiru, kada e se on pokazati, ponovno pojaviti, vratiti?

Kao to smo vidjeli u prethodnim poglavljima, Abraham nije sluajno

postao idovski patrijarh nego je bio izabrani sudionik vanih meunaro

Kako su dogaaji pokazali, i vjerski i geopolitiki fokus u sredini dru

dnih zbivanja. Nadalje, mjesta u koja nas je pria o njemu odvela Ur,

gog tisuljea pr. n. e. premjestio se na komad zemlje koji se u Bibliji naziva

Haran, Kanaan, Jeruzalem, Sinaj, Sodo ma i Gomora bili su glavni loka

Kanaan. Kada se povratak Nibirua poeo pojavljivati u vjerskom fokusu,

liteti univerzalne prie o bogovima i ljudima u drevnim vremenima. Izra-

mjesta povezana sa svemirom takoer su bila sve vie u sreditu interesa,

elitski izlazak, kojeg se ljudi idovske vjere prisjeaju i slave ga za vjerskog

a i Mjesto slijetanja i prijanji Kontrolni centar misije zemljopisno su bili

blagdana Pashe, isto tako je bio integralni aspekt zbivanja koja su se tada

smjeteni u geografskom "Kanaanu".

odvijala diljem drevnog svijeta. I sama Biblija je Izlazak, daleko od toga

Povjesniari o dogaajima koji su uslijedili govore u smislu uspona

i padova nacionalnih drava re sudara imperija. Oko 1 4 6 0 . g. pr. n. e.

da ga tretira samo kao "idovsku" priu, jasno stavila u kontekst egipatske

povijesti i meunarodnih dogaaja tog vremena.

zaboravljena su kraljevstva Elam i Anan (kasnije poznata kao Perzija,

Hebrejska Biblija priu o idovskom Izlasku iz egipatskog suanjstva

istono i jugoistono od Babilonije) udruili u novu i monu dravu,

otvara u svojoj drugoj knjizi, Knjizi Izlaska, podsjeajui itatelja da su

sa Suom (biblijski Suan) kao prijestolnicom i Ninurtom, nacionalnim

Zidovi u Egiptu prisutni otkada su se Jakov (kojeg je aneo preimenovao

bogom, kao Shar Ilani-jem "Gospodarom bogova". Ta nova samosvje

u Izrael) i njegovih jedanaest drugih sinova oko 1833. g. pr. n. e. u Egiptu

sna nacionalna drava odigrat e odluujuu ulogu u okonanju premoi

pridruili Jakovljevom sinu Josipu. Cijela pria o tome kako se Josip, odvo

Babilona i Marduka.

jen od svoje obitelji, od roba uzdigao do kraljevskog namjesnika i kako je

Najvjerojatnije nije bila sluajnost da se otprilike u isto vrijeme na

spasio Egipat od strane gladi ispripovijedana je u posljednjim poglavljima

podruju Eufrata, gdje je prije dominirao Mari, pojavila nova mona dra

Postanka, a moj pogled na to kako je Josip spasio Egipat i o dokazima koji o

va. Tamo su biblijski Horijci (strunjaci ih nazivaju Hurijancima) osnovali

tome postoje i dandanas pronai ete u The Earth Chronicles Expeditions.

monu dravu zvanu Mitanni "Anuovo oruje" koja je osvojila ze

Podsjetivi itatelja kada je i kako poela idovska prisutnost u Egiptu,

mlje na podruju dananjih Libanona i Sirije te je predstavljala geopoliti

Biblija daje do znanja da se do vremena Izlaska sve to izgubilo i zaboravilo:

ku i vjersku prijetnju Egiptu. Toj se prijetnji izuzetno estoko suprotstavio

"I umre Josip, a pomru i sva njegova braa i sav onaj narataj." Nisu davno

egipatski faraon Tutmozis III, kojeg povjesniari opisuju kao "egipatskog

nestali samo oni, nego ak i dinastija egipatskih kraljeva povezanih s tim

Napoleona."

vremenima. Na vlast je dola nova dinastija: "Uto u Egiptu zavlada novi

Isprepleten sa svim tim bio je izlazak Zidova iz Egipta, najvaniji

kralj koji nije poznavao Josipa."

dogaaj u tom razdoblju, ako ni zbog ega drugog onda zbog njegovih du

Biblija tono opisuje promjene vlasti u Egiptu. Dinastije Srednjeg kra

gotrajnih posljedica koje se osjeaju i dandanas, po religije, drutvene i mo-

ljevstva sa sjeditem u Memfisu nestale su, a nakon pometnje Drugog me-

158

159

POSLJEDNJI

DANI

OBEANA

ZEMLJA

urazoblja prinevi Tebe zapoeli su dinastije Novog kraljevstva. I doista,

povezani, s obzirom da su u egipatskim oima svi oni "sinovi Izraelovi".

pojavili su se posve novi kraljevi koji su vladali Egiptom, nove dinastije u

No, koja je to druga nacija "sinova Izraelovih" i o kakvom ratu govori

novoj prijestolnici, "koje nisu poznavale Josipa."

egipatski kralj?

Zaboravivi doprinos Izraelka opstanku Egipta, novi je faraon u njiho

Zahvaljujui arheolokim otkriima kraljevskih biljeki obiju strana u

voj prisutnosti sada vidio opasnost. Protiv njih je zapovjedio niz opresivnih

tim drevnim sukobima i sinkronizaciji njihovog sadraja, sada znamo da je

koraka, ukljuujui ubijanje sve muke djece. Ovo su bili njegovi razlozi:

Novo kraljevstvo faraona vodilo dugotrajan rat protiv drave M i t a n n i . Po

eo je oko 1560. g. pr. n. e. s faraonom Ahmozisom, nastavili su ga faraoni

/ ree on svome puku:

Amenofis I, Tutmozis I i Tutmozis II, a pod Tutmozisom III, oko 1460. g.

"Eto, sinovi su Izraelovi postali narod brojniji i moniji od nas.

pr. n. e., napori su intenzivirani i egipatske su vojske nadirale u Kanaan,

Hajde, postupimo

napredujui na sjever prema Mitanniju. Egipatske kronike o tim bitkama

mudro s njima: sprijeimo

da se u sluaju rata ne pridrue naim

im porast,

neprijateljima,

da ne udare na nas i napokon ne odu iz zemlje. "

IZLAZAK 1:9-10

esto kao krajnji cilj spominju Naharin podruje oko rijeke Khabur
koje Biblija naziva Aram-Naharajim ("Zapadna zemlja dvije rijeke"), ije je
glavno urbano sredite bio Haran!
Prouavatelji Biblije sjetit e se da je tamo ostao Abrahamov brat Na

Bibliari cijelo vrijeme pretpostavljaju da su narod kojeg su se

hor kada je Abraham nastavio prema Kanaanu. Iz Harana je dola Rebeka,

Egipani bojali, "sinovi Izraelovi", bili idovi koji su kratko boravi

nevjesta Abrahamovog sina Izaka ona je u stvari bila Nahorova unuka.

li u Egiptu. Meutim, to nije u skladu niti s danim brojevima niti s

Nadalje, u Haran je Izakov sin Jakov (preimenovan u Izrael) otiao potraiti

doslovnom formulacijom biblijskog teksta. Izlazak zapoinje popisom

suprugu te se naposljetku oenio za svoje sestrine, dvije keri (Leu i Rahe-

imena Jakova i njegove djece koja su sa svojom djecom dola u Egipat

lu) od Labana, brata njegove majke Rebeke.

da se pridrue Josipu, te navodi da je "u svemu Jakovljevih potomaka

Te izravne obiteljske veze izmeu "sinova Izraelovih" (tj. Jakovljevih)

bilo sedamdeset dua, ne brojei Josipa, koji je ve bio u Egiptu." (Za

iz Egipta i onih koji su ostali u Naharinu/Naharajimu istiu se u prvim

nimljiv detalj o kojem valja razmisliti je da ih je s Jakovom i Josipom

recima Izlaska popis Jakovovih sinova koji su s njime doli u Egipat

ukupno bilo sedamdeset i dvoje.) "Kratak boravak" potrajao je etiri

ukljuuje i najmlaeg Ben-Yamina (Benjamina), jedinog Josipovog roe

stoljea a, prema Bibliji, broj Zidova koji su odlazili iz Egipta bio je

nog brata budui da su obojica bili sinovi njegove ene Rahele (sve ostale

esto tisua. Nijedan faraon takvu skupinu ne bi smatrao "brojnijom

Jakovove sinove rodila je njegova ena Lea i dvije konkubine.) Iz ploica

i monijom od nas " ("elite li saznati vie o identitetu tog faraona i

diiave Mitanni danas znamo da se glavno pleme na podruju rijeke Khabur

"faraonove keri" koja je odgojila Mojsija kao svog sina, pogledajte

zvalo Ben-Yaminil Dalde, ime Josipovog roenog brata bilo je mitannijsko

knjigu

Divine

Encounters.)

plemensko ime. Nije, dalde, udo da su Egipani "sinove Izraelove" i u Egi

Pria govori o faraonovom strahu da e se u sluaju rata Zidovi

ptu i "sinove Izraelove" u Mitanniju smatrali jednom zdruenom nacijom,

"pridruiti naim neprijateljima, udariti na nas i otii iz zemlje. "To nije

brojnijom i monijom od nas."

strah od "pete kolone" u Egiptu nego od siromanih egipatskih "sinova

Izraelovih" koji odlaze kako bi ojaali neprijateljsku naciju s kojom su

160

To je bio rat kojim su Egipani bili zaokupljeni, to je bio razlog za

e

gipatsku vojnu zabrinutost: ne mali broj Izraelka u Egiptu u sluaju da

161

POSLJEDNJI

OBEANA

DANI

ostanu, nego opasnost da "odu iz zemlje" i zauzmu teritorij sjeverno od

ZEMLJA

mjesta povezana sa svemirom koja je Biblija neprestano povezivala (kao

Egipta. Doista, sprjeavanje idova da odu je, kako se ini, bila sredinja

u Psalmima 48:3), nazivajui brdo Sion u Jeruzalemu Har Kodshi, "Moja

tema drame Izlaska. Tamo su navedeni brojni Mojsijevi apeli vladajuem

sveta gora," a drugo, na vrhu Libanona Har Zaphon, "Tajna sjeverna gora"

faraonu da "pusti moj narod" i faraonovo opetovano odbijanje, usprkos

i zauzeti ih.

deset uzastopnih bojih kazni ne bi li udovoljio tom zahtjevu. Zato? Da bi

odgovor bio jasan, zapletu moramo dodati vezu sa svemirom.

Obeana zemlja oito je obuhvaala oba mjesta povezana sa svemirom:

njezina podjela izmeu dvanaest plemena podruje Jeruzalema dodijelila je

Egipani su u svom nadiranju prema sjeveru preli preko Sinajskog

plemenima Benjamina i Jude, a teritorij dananjeg Libanona plemenu Ae-

poluotoka i krenuli prema Putu mora, a to je pravac (Rimljani su ga ka

ra. U svojim oprotajnim rijeima plemenima prije nego to je umro, Moj-

snije zvali Via Maris) koji je omoguavao prolaz kroz boju etvrtu regiju

sije je podsjetio Aerovo pleme da je sjeverno mjesto povezano sa svemirom

po obali Sredozemnog mora bez da se ude dublje na poluotok. Nadalje,

na njihovoj zemlji. Oni e, kao nijedno drugo pleme, vidjeti "konjanika

napredujui kroz Kanaan prema sjeveru, Egipani su vie puta dolazili do

po oblacima to prema nebesima jezdi" (Ponovljeni zakon 33:26). Osim

libanonskih Cedrovih planina i vodili bitke kod Kacle'sa, "Svetog mjesta".

dodjele teritorija, Mojsijeve rijei impliciraju da e to mjesto u budu

Naa je pretpostavka da su to bile bitke za nadzor nad dva sveta mjesta po

nosti biti u funkciji i da e se koristiti za "jedenje" prema nebesima.

vezana sa svemirom prijanjim Kontrolnim centrom misije (Jeruzalem)

Sasvim je oito i nedvosmisleno da su "sinovi Izraelovi" trebali biti

u Kanaanu i Mjestom slijetanja u Libanonu. Faraon Tutmozis III je, na

uvari dva preostala anunnakijska mjesta povezana sa svemirom. Taj

primjer, u svojim ratnim analima Jeruzalem {"la-ur-sa'), u kojem je drao

savez s ljudima odabranima da obave zadatak obnovljen je na najveoj po

garnizon kao'mjestu koje see do vanjskih rubova Zemlje", nazivao "Pu

znatoj teofaniji, na brdu Sinaj.

pak Zemlje". Opisujui svoje vojne kampanje dalje na sjeveru, zabiljeio je

Svakako nije bilo sluajno da je do teofanije dolo ondje. Od samog

bitke kod Kadea i Naharina te govorio o zauzimanju Cedrovih planina,

poetka prie o Izlasku kada je Bog pozvao Mojsija i povjerio mu zada

"Planina

tak Izlaska to mjesto na sinajskom poluotoku imalo ja najvaniju ulogu.

boje zemlje"'koje

"podupiru stupovlje do

neba. "Ta

terminologija

po njihovim svemirskim atributima nepogrjeivo identificira dva spome

U Izlasku 3:1 itamo da se to dogodilo na "brdu Elohima" planini pove

nuta mjesta povezana sa svemirom, za koja faraon tvrdi da h je osvojio "za

zanoj s Anunnakijima. Rutu Izlaska (slika 6 5 ) odredili su bogovi tako to

velikog boga, svog oca Raa/Amona."

su idovskom mnotvu pokazivali put "danju stupom od oblaka, a nou

A koja je svrha Izlaska? Rijeima samog biblijskog Boga, to je njegovo

stupom od ognja." Sinovi Izraelovi "krenuli su u pustinju Sinaj po Jahvinoj

obeanje Abrahamu, Izaku i Jakovu da e njihovim potomcima podariti

zapovijedi", jasno stoji u Bibliji; u treem mjesecu putovanja "doli su do

"vjekovni posjed" (Izlazak, 6: 4-8); "od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, ri

Bojeg brda i tamo se utaborili"; a tri dana poslije toga Jahve se u svom

jeke Eufrata"; "svu zemlju kanaansku," {Postanak 15:18, 17:8); "od pustinje

Kabodu "spustio na Sinajsko brdo tako da ga svi mogu vidjeti."

i Libanona, od Rijeke, rijeke Eufrata do Zapadnog mora {Ponovljeni zakon

To je bilo isto ono brdo koje je Gilgame, kada je stigao na mjesto s

11:24) ak "velike gradove, s utvrdama do nebesa" u kojima i dalje ive

kojeg su uzlijetali i na koje su se sputale rakete, nazvao "brdo Mashu. "To je

"potomci Anakovaca" A n u n n a k i j a {Potiovljeni zakon 9: 1-2).

takoer bilo isto ono brdo, brdo "s dvostrukim vratima prema nebesima",

Obeanje dano Abrahamu obnovljeno je na prvoj idovskoj postaji, na

na koje su odlazili egipatski faraoni kako bi se u zagrobnom putovanju pri

Har-Ha-Elohimu, "gori Elohima/bogova". Zadatak je bio doi do druga dva

druili bogovima na'planetu milijuna godina." Bila je to planina kod koje

162

163

POSLJEDNJI

DANI

OBEANA

ZEMLJA

je bila smjetena prijanja svemirska luka; tamo je obnovljen savez s naro

dom izabranim da bude uvar dva preostala mjesta povezana sa svemirom.

Kada su se idovi poslije Mojsijeve smrti pripremali da prijeu rijeku

Jordan, granice Obeane zemlje ponovno su objavljene novom voi Joui:
obujmivi mjesta povezana sa svemirom, granice su nedvosmisleno ukljui
vale Libanon. Biblijski je Bog rekao Joui:
Sada

ustani i prijei preko

tog Jordana,

Ti i sav taj narod,

U zemlju

koju

dajem sinovima

Izraelovim.

Svako mjesto na koje stupi vaa noga

dajem vam,
Od pustinje

kao to obeah Mojsiju:

i

od Libanona

pa do Velike rijeke, rijeke Eufrata,

i sve do Velikog mora na sunanom zapadu
sve e to biti vae podruje.
JOUA i: 2-4

S obzirom na tolika politika, vojna i vjerska previranja koja su danas

prisutna u zemljama Biblije, te s obzirom na samu Bibliju koja nam slui
kao klju za prolost i za budunost, mora se istaknuti napomena glede
Obeane zemlje koju je umetnuo biblijski Bog. Granice podruja koje se
prostiralo od pustinje na jugu do libanonskog lanca na sjeveru te od Eufra
ta na istoku do Sredozemnog mora na zapadu bile su ponovno potvrene
Joui. To je, rekao je Bog, bilo obeano podruje. Meutim, da bi ta dodjela
zemlje postala injenina, trebalo ju je ostvariti zauzimanjem. Slino istrai
vaima koji su u nedavnoj prolosti "zabijali zastavu", Izraeliti su mogli po
sjedovati i zadrati onu zemlju na koju su efektivno stupili svojom nogom.
Dakle, Bog je Izraelcima zapovjedio da ne oklijevaju i ne ekaju nego da
prijeu rijeku Jordan te neustraivo i sustavno nasele obeanu zemlju.

165

POSLJEDNJI

DANI

No, kada je dvanaest plemena pod vodstvom Joue zavrilo s osva

janjem i naseljavanjem Kanaana, zauzet je bio tek dio podruja istono

OBEANA

ZEMLJA

udruio s eriri druga kralja gradova-drava kako bi zaustavili napredova

nje Izraelaca.

od rijeke Jordan, a nisu bile osvojene i naseljene ni sve zemlje zapadno

Bitka koja je uslijedila, kod Gibeona u dolini Ajalona sjeverno od Jeru

od rijeke Jordan. Sto se tie dva mjesta povezana sa svemirom, njihove

zalema, odvila se na jedinstveni dan na dan kada se Zemlja zaustavila.

prie bile su potpuno drukije: Jeruzalem koji se posebno navodi

Vei dio tog dana "Sunce je stajalo i mjesec se zaustavio" (Joua 10:10-14),

{Joua 12:10, 18:28) bio je vrsto u rukama plemena Benjamina.

omoguivi tako Izraelcima da pobijede u roj presudnoj bitci. (Usporedna

Meutim, nije poznato je li u napredovanju na sjever obuhvaeno i

ali suprotna pojava, kada je no trajala dodatnih dvadeset sati, odigrala se

Mjesto slijetanja u Libanonu. Biblija kasnije to mjesto naziva "Safonov

na suprotnoj strani svijeta, u Americi; o tome je rije u Izgubljenim kraljev

vrh" ("tajno sjeverno mjesto"), a tako su ga zvali i stanovnici tog podru

stvima). Dakle, po Bibliji, sam Bog se pobrinuo da Jeruzalem dode u ruke

ja, Kanaanci i Feniani. (U kanaanskim epovima to je bilo sveto mjesto

Izraelaca.

boga Adada, Enlilovog najmlaeg sina).

i m je pod Davidom uspostavljeno kraljevstvo, Bog mu je zapovjedio

Prijelaz rijeke Jordan porhvat ostvaren uz pomo nekoliko uda

da raskri plaro na brdu Morija i posveri ga za Jahvin hram. I od vreme

dogodio se "nasuprot Jerihona", utvreni grad Jerihon (zapadno od

na kada je Salomon tamo izgradio taj hram, Jeruzalem/brdo Morija/Brdo

Jordana) bio je prvi cilj Izraelaca. U biblijskoj prii o njegovim zidina

hrama ostao je jedinstveno sveto mjesto. Doista, nema drugog objanjenja

ma i osvajanju spominje se i Sumer {inear na hebrejskom): usprkos

zaro je Jeruzalem grad koji nije veliko raskrije, koji je daleko od vode

zapovijedi da ne uzimaju ratni plijen, jedan od Izraelaca nije mogao

nih putova i nema prirodnih resursa od davnina bio toliko eljen i svet,

odoljeti iskuenju da "zadri vrijednu inearsku odoru."

zato ga se smatralo rijetkim gradom, "Pupkom Zemlje."

Osvajanje Jerihona, kao i grada Aja juno od Jerihona, otvorilo je

U opsenom popisu osvojenih gradova u Joui, glava 12, Jeruzalem

Izraelcima put prema najvanijem i neposrednom cilju - Jeruzalemu, u

je naveden kao trei grad, nakon Jerihona i Aja, koji je vrsro u rukama

kojem se nalazila platforma kontrolnog centra misije. Zadae Abrahama

Izraelaca. Pria je meutim drukija u pogledu sjevernog mjesta povezanog

i njegovih potomaka te Boji savezi s njima nikad nisu gubili iz vida

sa svemirom.

ogromnu vanost tog mjesta. Kao to je Bog rekao Mojsiju, u Jeruzale

Libanonske Cedrove planine prorezu se u dva lanca, Libanon na za

mu treba biti njegovo zemaljsko prebivalite; sada se ta pretpostavka-

padu i Antilibanon na istoku, odvojenih dolinom Bekka takozvanim

proroanstvo moglo ispuniti.

"Rascjepom", dolinom nalik kanjonu koja je od kanaanskih vremena po

Zauzimanje gradova na putu prema Jeruzalemu, zajedno s brdskim

znata kao "Boji rascjep" odnosno Baal-Bekka otuda Baalbek, sadanje

gradiima koji su ga okruivali, pokazalo se golemim izazovom, u pr

ime lokacije na kojoj se nalazilo Mjesto slijetanja (na rubu istonog lan

vom redu zato to su u nekima od njih, posebno u Hebronu, ivjela

ca, nasuprot dolini). Kraljevi "brdovitih krajeva na sjeveru" nabrojani su u

"djeca Anakovaca" potomci Anunnakija. Jeruzalem je, podsjetit u

KnjiziJouinoj kao poraeni; mjesto zvano Baal-Gad"u dolini libanonskoj"

vas, prestao funkcionirati kao Kontrolni centar misije kada je, vie od

nabrojano je kao osvojeno; meutim, moe biti da je Baal-Gad "u dolini

est stoljea ranije, unitena svemirska luka na Sinaju. Meutim, prema

libanonskoj" samo jo jedno ime za Baal-Bekku. U Knjizi o sucima (1:33)

Bibliji, potomci Anunnakija koji su ondje bili stacionirani i dalje su

nam se kae da pleme Naftali "nije otjeralo stanovnike Bet-Semea" ("Pre

ivjeli u rom djelu Kanaana. I rada se "Adoni-Sedek, jeruzalemski kralj"

bivalite amaa," boga Sunca), i tu bi se moglo raditi o Mjestu slijetanja,

166

167

POSLJEDNJI

DANI

jer Grci su ga kasnije nazivali Heliopolis, "Grad Sunca". (Iako su se kasnije

OBEANA

I ja te postavit) na svem goru Boju;

podruja pod kraljevima Davidom i Salomonom proirila te ukljuila Bet-

Gdje bio si poput boga,

Seme, to je bilo samo privremeno.)

Hodio

Prvotni neuspjeh u uspostavljanju izraelske hegemonije nad sjever

nim mjestom povezanim sa svemirom uinio ga je "dostupnim" drugima.

ZEMLJA

si posred ognjena

kamenja...

Tvoje se srce uzoholi,

Ti ree:

"Ja sam bog

Stoljee i pol nakon Izlaska to "dostupno" Mjesto slijetanja pokuali su

Na prijestolju

zaposjesti Egipani, meutim otpor im je pruila hetitska vojska. Epska

Iako si samo ovjek, a ne bog.

Elohima

(=bogova) sjedio sam":

bitka opisana je rijeima i ilustracijama (slika 66) na zidovima hramova u

Karnaku. Poznata kao bitka kod Kadea, okonana je egipatskim porazom,

U to vrijeme je prorok Ezekijel dok je bio u izgnanstvu u "staroj

meutim rat i bitka toliko su iscrpili obje strane da je Mjesto slijetanja

zemlji," u blizini Harana na rijeci Khabur vidio boanske vizije i nebe

ostalo u rukama lokalnih fenikih kraljeva Tira, Sidona i Biblosa (biblijskog

ska kola, "letei tanjur", meutim tu priu moramo odgoditi za jedno od

Gebala). (Proroci Ezekijel i Amos, koji su ga zvali " mjesto bogova" kao i

kasnijih poglavlja. Ovdje je vano istaknuti da su od dva mjesta povezana

"rajsko boravite," identificirali su ga kao feniko).

sa svemirom Jahvini sljedbenici zadrali samo Jeruzalem.

Prvih pet knjiga hebrejske Biblije, poznatih i kao Tora ("Uenja"), po

krivaju priu od Stvaranja, Adama i Noe do patrijaraha i Josipa u Postanku.
Ostale etiri knjige Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi i Ponovljeni zakon
s jedne strane pripovijedaju priu o Izlasku, a s druge strane navode pra
vila i propise nove Jahvine religije. Jasno se daje do znanja da nova religija
ukljuuje nov, "sveeniki" nain ivota: "Nemojte raditi kako se radi u
zemlji egipatskoj, gdje ste boravili; niti radite kako se radi u zemlji kanaanskoj, kamo vas vodim; ne povodite se za njihovim obiajima" {Levitski
SLIKA 66

zakonik 18: 2-3)

Nakon utvrivanja temeljnih principa vjere ("Nemoj imati drugih bo

Feniki kraljevi iz prvog tisuljea prije nove ere bili su posve svjesni

gova uz mene") te njezinog moralnog i etikog kodeksa u samo Deset zapo

vanosti i svrhe tog mjesta pogledajte njegov crte na fenikom noviu

vijedi, slijede stranica za stranicom s detaljnim zahtjevima koji se tiu ishra

iz Biblosa (slika 55). Prorok Ezekijel (28: 2, 14) prekorio je kralja Tira

ne, pravilima za sveenike obrede i odjeu, medicinskim naucima, naput

zbog toga to je, nakon to je bio na tom svetom mjestu Elohima, bahato

cima za poljoprivredu, arhitekturalnim smjernicama, pravilima obiteljskog

povjerovao da je i sam postao bog:

i seksualnog ponaanja, imovinskim i krivini zakonima, i tako dalje. Sve

to otkriva izvanredno znanje u gotovo svakoj znanstvenoj disciplini, stru-

168

169

POSLJEDNJI

DANI

nost u radu s metalima i proizvodnji rekstila, poznavanje pravnih sustava i

OBEANA

ZEMLJA

ponititi; robove (s kojima se uvijek moralo postupati kao s unajmljenim

socijalnih problema, upoznatost s drugim zemljama, s povijeu, obiajima

radnicima!) imalo se osloboditi, a sloboda se imala dati i samoj zemlji tako

i bogovima drugih naroda, kao i odreene numeroloke sklonosti.

to e je se te godine ostaviti neobraenom.

Na primjer, oir je motiv broja dvanaest kao kod dvanaest izraelskih

Koliko god koncept "godine slobode" bio nov i jedinsrven, izbor broja

plemena ili dvanaest mjeseci u godini. Oita je i osobita sklonost broju

pedeset kao kalendarske jedinice ini se neobinim (mi smo kao prikladnu

sedam, koja je najisraknutija na podruju sverkovina i rituala, te u usposta

vremensku jedinicu usvojili broj sto stoljee). Nadalje, naziv nadjenut

vljanju tjedna od sedam dana i posveivanju sedmog dana kao Sabbath a.

takvoj pedesetgodinjici jo je intriganrniji. Rije u hebrejskoj Bibliji koja

Nadalje, etrdesetJe poseban broj, na primjer kod errdeset dana i errdeser

se prevodi kao "jubilej" glasi Yovel i znai "ovan". Dakle, moemo rei da

noi koje je Mojsije proveo na brdu Sinaju, ili kod etrdeset godina koliko

je ono to je bilo proglaeno bila "godina OfM/z" koja se ponavljala svakih

je trajalo lutanje Izraelaca u sinajskoj pusrinji. Ti su nam brojevi poznari

pedeser godina i koja se najavljivala zvukom ovnovog roga. I izbor broja

iz sumerskih pria: dvanaestorica Sunevog sustava i nipurski kalendar s

pedeser za novu vremensku jedinicu i njezino ime navode na neizbjeno

dvanaest mjeseci; sedam kao planerarni broj Zemlje (budui da su Anun-

pitanje: Je li tu postojao neki skriveni aspekr povezan s Mardukom i njego

nakiji brojali izvana prema unutra) i broj Enlila kao zapovjednika Zemlje;

vim dobom Ovna?

te etrdeset kao Eaov/Enkijev brojani rang.

Broj pedeset je takoer prisutan. Pedeser je, kao to itatelji znaju, bio
broj s "osjetljivim" aspektima to je bio izvorni brojani rang Enlila, ali i

Je li Izraelcima reeno da broje "pedesetgodinjice" sve do nekog va

nog boanskog dogaaja, povezanog bilo s dobom Ovna ili s nositeljem
ranga pedeset kada e se sve vratiti na novi poetak?

Ninurte koji je kao njegov nasljednik ekao na taj rang. I ro je jo vanije,

Premda se u tim biblijskim poglavljima ne nudi jasan odgovor, ne mo

u danima izlaska raj je broj podrazumijevao simbolizam Marduka i njego

emo a da rjeenje zagonetke ne pokuamo pronai istraivanjem znaaj

vih pedeset imena. Stoga je kada naidemo na "pedeset" potrebna posebna

ne i vrlo sline godinje jedinice na drugoj strani svijera: ne pedeset, nego

panja, jer rom se broju pridavala izuzerna vanosr upotrijebljen je za

pedeset i dva. To je bio tajni broj srednjoamerikog boga Querzalcoatla

stvaranje

koji je, prema legendama Maja i Asteka, podario tim narodima civilizaciju,

nove

vremenske jedinice,

pedesetogodinjeg Jubileja.

Iako je nipurski kalendar oito bio prihvaen kao kalendar po kojem

ukljuujui njihova tri kalendara. U Izgubljenim kraljevstvima Querzalcoa

su se odravale svetkovine i drugi izraelski vjerski obredi, za svaku pedesetu

tia smo identificirali kao egipatskog bogaTotha, iji sveti broj je bio pedeset

godinu vrijedila su posebna pravila; dano joj je posebno ime, jubilejska

i dva: to je broj zasnovan na kalendaru te predstavlja pedeset i dva tjedna u

godina: "I taj jubilej mora vam biti svet" (Levitski zakonik, glava 25). U

solarnoj godini.

takvoj godini trebale su se ostvariti nezapamene slobode. Brojiri se trebalo

Najstariji od ta tri srednjoamerika kalendara poznar je pod nazivom

novogodinje Dane pomirenja, sedam puta po sedam godina, etrdeset i

Dugo brojenje: on broji dane od "Prvog dana", za kojeg su strunjaci odre

devet puta. Zatim su se, na Dan pomirenja sljedee godine - pedesete godi

dili da je bio 13. kolovoza 3113. g. pr. n. e. Pored tog kontinuiranog, ali

ne - diljem zemlje trebale oglasiti trube od ovnova roga i proglasiri slobodu

linearnog kalendara postojala su dva ciklika kalendara. Jedan od njih, po

cijeloj zemlji i svima koji u njoj ive: svi ljudi tada su se trebali vratiti svo

imenu Haab, bio je kalendar zasnovan na solarnoj godini i sastojao se od

jim obiteljima; vlasnitvo se trebalo vratiti njegovim prvotnim vlasnicima

365 dana podijeljenih na osamnaest mjeseci od po dvadeset dana te pet po

svi prodani posjedi i kue trebali su se moi otkupiti, a njihove prodaje

sebnih dana na kraju godine. Drugi kalendar je bio Tzolkin, sveti kalendar

170

171

POSLJEDNJI

OBEANA

DANI

ZEMLJA

od svega dvjesto i ezdeset dana, sastavljen od dvadesetodnevne vremenske

U Srednjoj Americi "skup godina" slui za odbrojavanje do obeane

jedinice koja se rotira trinaest puta. Dva ciklika kalendara zatim su bila

"Godine Povratka", pa se postavlja pitanje je li i "jubilejska godina" bila

isprepletena jedan s drugim, poput dva zupanika (slika 67), te su zajedno

namijenjena

inili Sveti ciklus od pedeset i dvije godine. Kada su se ta dva brojenja vrati
la na svoju zajedniku poetnu toku brojenje bi kretalo ispoetka.

slinoj

svrsi?

U potrazi za odgovorom otkrili smo da kada se linearnu pedesetogo

dinju vremensku jedinicu ispreplete sa zodijakom cildikom jedinicom
od sedamdeset i dvije godine vrijeme potrebno za precesijski pomak
od jednog stupnja dolazimo do brojke 3.600 (50 x 72 = 3.600), to je
(matematiki) orbitalno vrijeme Nibirua (vrijeme za koje Nibiru jednom
proe svoju orbitu, op. prev.).
Je li povezivanjem jubilejskog i zodijakog kalendara s Nibiruovom orbitom biblijski Bog govorio: "Kada uete u Obeanu zemlju,
ponite odbrojavati do Povratka"?
Prije otprilike dvije tisue godina, u dobu velikog mesijanskog ara,
uoeno je da je Jubilej boanski nadahnuta vremenska jedinica namijenjena
predvianju budunosti za raunanje kada e isprepleteni kotai vre
mena najaviti Povratak. To otkrie provlai se kroz jednu od najvanijih
postbiblijskih knjiga poznatu kao Knjiga jubileja.
lako je danas dostupna samo u grkom i kasnijim prijevodima, izvor
no je napisana na hebrejskom jeziku, kao to potvruju njezini fragmenti
pronaeni meu svicima iz Mrtvog mora. Zasnovana je na ranijim izvanbiblijskim raspravama i svetim predajama i u stvari je prerada Knjige postan

SLIKA 67

ka i dijela Knjige izlaska u sldadu s kalendarom zasnovanim na jubilejskoj

vremenskoj jedinici.

Taj "skup" od pedeset i dvije godine bio je najvanija vremenska jedinica, a

Bio je to rezultat, slau se svi strunjaci, mesijanskih oekivanja u vre

budui da je bila povezana s Quetzalcoadovim obeanjem (on je u nekom tre

menu kada je Rim okupirao Jeruzalem, a svrha je bila da poslui kao sred

nutku bio otiao iz Srednje Amerike) da e se vratiti na svoju Svetu godinu.

stvo za predvianje kada e doi Mesija kada e doi Posljednji dani.

Srednjoameriki narodi stoga su se svake pedeset i dvije godine okupljali

Upravo tog zadatka smo se i mi prihvatili.

na planinama te ekali na obeani Povratak Quetzalcoatla. (Jedne takve

Svete godine, 1519. g. n. e., bjeloputi i bradati panjolac Hernando Cortes
pristao je na obalu meksikog poluotoka Yucatana gdje ga je asteki kralj
Montezuma srdano doekao kao boga koji se vratio; kao to sada znamo,
bila je to skupa pogreka.)

172

173

KRI

NA

OBZORU

Tut-Ankh-Amen) nasravili su ukljuivanje Ra/Amona u svoja teoforina

imena. i m je Akhenaten otiao, nova prijestolnica te njezini hramovi i
palaa bili su srueni i sustavno uniteni. Bilo kako bilo, ostaci koje su arhe
olozi pronali dovoljno govore o Akhenatenu i njegovoj religiji.
Ideja da je rovanje Arena bio oblik monoreizma tovanja Jednog
univerzalnog srvorirelja porjee uglavnom iz nekih hvalospjeva u ast

Deseto

poglavlje

Atenu koji su pronaeni, a koji sadre srihove popur "O, jedini boe kome
nijedan drugi slian nije... Svijer je nastao od ruke tvoje." injenica da
je predstavljanje tog boga u ovjekolikom obliku bilo strogo zabranjeno,

K R I NA OBZORU

ro je jasno odstupanje od egipatskih obiaja, zvui vrlo slino Jahvinoj

zabrani iz Deset zapovijedi proriv izrade i oboavanja bilo kakvih "ku
mira". Osim roga, pojedini dijelovi hvalospjeva Arenu kao da su kopije

ezdesetak godina nakon idovskog Izlaska u Egiptu je dolo do kraj

nje neobinih vjerskih zbivanja. Neki povjesniari ta zbivanja smatraju

pokuajem da se uvede monoreizam, moda pod urjecajem otkrivenja na

Sinajskoj gori. Ono ro oni imaju na umu je vladavina Amenhorepa (po
nekad se prevodi kao Amenofis) IV koji je napusrio Tebu i njezine hra
move, odrekao se oboavanja Amona i proglasio ATEN-a jedinim bogom

stvorireljem.
Mi emo pokazati da to nije bio odjek monoteizma nego jo jedan
vjesnik oekivanog Povratka povratka Planeta kria.
Spomenuti faraon poznatiji je po svom novom imenu koje je bio na
knadno preuzeo Akhen-Aten ("Atenov sluga/tovatelj), a nova prijesrolnica i vjersko sredite koje je utemeljio, Akhet-Aten ("Aten obzora"), pozna
tije je po suvremenom nazivu rog mjesra - Teli el-Amarna (gdje je pronaen
glasoviri drevni arhiv meunarodne kraljevske korespondencije).
Akhenaren, potomak egipatske glasovite osamnaeste dinastije, vladao
je od 1379. do 1362. g. pr. n. e . , no njegova vjerska revolucija nije potraja
la. Amonovo sveensrvo u Tebi joj se usprotivilo, navodno zbog toga to je
ostalo bez moi i bogatstva, ali naravno, mogue je da su primjedbe doista
bile vjerske prirode, jer Akhenatenovi nasljednici (od kojih je najpoznatiji

biblijskih psalama:
O, ivi Atenu,
Kako je mnogo djela
Skrivena su

tvojih!

od pogleda

ljudi.

O, jedini boe, pokraj kojega nema drugog!

Zemlju si po elji svojoj stvorio
dok sam si bio.
Slavni egiptolog James H. Breasted {The Dawn of Conscience) uspore
dio je gorenavedene srihove s psalmom 104, poevi sa stihom 24:
Kako je mnogo djela tvojih,
Sve

si premudro

puna je zemlja

Gospodine!

stvorio;
blaga

tvojega

Ta slinost, meutim, nije nastala zato to egipatski hvalospjev i psa

lam iz Biblije kopiraju jedno drugo, nego zato to oboje govore o istom ne
beskom bogu iz sumerskog epa o stvaranju Nibiruu koji je oblikovao
nebesa te stvorio Zemlju i podario joj "sjeme ivota".

175

POSLJEDNJI

DANI

KRI

NA

OBZORU

Praktiki svaka knjiga o drevnom Egiptu objasnit e vam da "Atenov" disk

U prilog objanjenja "Aten je Sunce" podastiru se razliiti crtei Ak-

kojeg je Akhenaten uinio glavnim predmetom oboavanja predstavlja benevo

henatena; na njima (slika 68) se on i njegova ena mole zvijezdi iz koje se

lentno Sunce. Ako je tako, udno je to je Akhenaten, napadno odstupajui od

ire zrake svjedosti, ili ih pak zvijezda blagoslivlja. 'To je Sunce, loe veina

egipatske arhitekture hramova koja je hramove orijentirala prema solsticijima

egiptologa. Hvalospjevi doista govore o Atenu kao o manifestaciji boga Ra,

na osi jugoistok-sjeverozapad, orijentirao svoj hram na osi istok-zapad, ali tako

to egiptolozima koji dre da je Ra Sunce znai da je i Aten predstavljao

da gleda prema zapadu, nasuprot simca prilikom izlaska. Ako je oekivao po

Sunce. Meutim, ako je Ra bio Marduk, a nebeski Marduk Nibiru, tada je i

novno pojavljivanje nekog nebeskog djela iz smjera suprotnog onome gdje izlazi

Aten predstavljao Nibiru, a ne Sunce. Tome u prilog govore i karte neba od

Sunce, tada oekivano nebesko tijelo nije moglo biti Sunce.

kojih su neke naslikane na poklopcima ljesova (slika 6 9 ) , koje jasno prika

Pomno itanje hvalospjeva otkriva da Akhenatenov "bog-zvijezda" nije bio

zuju zodijake konstelacije, sunce iz kojeg idu suneve zrake i druge lanove

Ra kao Amon "Nevidljivi", nego jedna druga vrsta Raa: to je bio nebeski bog

Sunevog sustava. Ali planet Ra, "Planet milijuna godina", prikazan je kao

koji je "postojao od iskona... Onaj koji se obnovi"kada. se nanovo pojavi u svoj

posebni planet u vlastitoj velikoj zasebnoj nebeskoj lai s druge strane Sunca,

svojoj slavi, nebeski bog koji "odlazi daleko i vraa se". Kada bi to bilo na dne

a u sebi je imao simbol za "boga" Akhenatenovog "Atena"..

vnoj bazi, te bi se rijei doista mogle odnositi na Sunce, meutim dugorono

taj je opis odgovarao samo Rau kao Nibiruu: on jest postao nevidljiv, stajalo je
u hvalospjevima, zato to je bio "daleko na nebesima", zato to je otiao "onkraj
obzora, u nebeske visine." I sada se, najavio je Akhenaten, vraao u svoj svojoj
slavi. Hvalospjevi Atenu pretkazivali su njegov ponovni dolazak, kako e se
vratiti "prekrasan na nebeskom obzoru... Blistav, prekrasan, snaan" te najaviti
vrijeme mira i blagonaklonosti za sve. Te rijei odaju jasna mesijanska oekivanja
koja nemaju veze sa Suncem.

SLIKA 68
176

SLIKA 69

177

POSLJEDNJI

DANI

KRI

to je dakle bila Akhenatenova novina ili, bolje reeno, odstupanje

od slubene vjerske linije? U svojoj sri njegov je "prijestup"

bio povezan

s istom starom raspravom o vremenu povratka koja se bila vodila prije 720

NA

OBZORU

Atena bile praene njegovim rvrdnjama o samome sebi: Akhenaten se sve

vie nazivao bojim sinorn-prorokom, onim koji je potekao iz bojeg tijela", te
jedinim kojemu su poznati boanski planovi:

godina. Tada je pitanje glasilo: Je li dolo vrijeme za vrhovnu vlast Marduka/Raa, je li na nebesima poelo doba Ovna? Akhenaten je fokus s nebe

Nitko drugi ne poznaje te

skog vremena (zodijaki sat) premjesrio na boansko vrijeme (vrijeme za

osim Akhenatena, sina tvog;

koje Nibiru jednom proe svoju orbiru), re pitanje promijenio u: Kada e

Ti si ga uinio mudrim

se

u planovima svojim.

nebeski bog kojeg se ne moe vidjeti (nevidljivi) ponovno pojaviti i postati

vidljiv "prekrasan na nebeskom obzorju"?

To je takoer bilo neprihvatljivo Amonovim sveenicima u Tebi. Cim

U oima Raovog/Amo novog sveenstva najvea Akhenatenova hereza

je Akhenaten otiao (nepoznato je kako je do toga dolo...), oni su obnovili

bilo bi to to je izgradio poseban spomenik u ast Ben-Benu objektu

tovanje Amona Nevidljivog boga te unitili i sruili sve ro je Akhe

koji je ranije naratajima tovan kao vozilo u kojem je Ra s nebesa doao

naten izgradio.

na Zemlju (slika 70). Mi smatramo da ro ukazuje na to da je ono to je on

oekivao u vezi s Atenom bio Ponovni dolazak, povratak ne samo Planeta
Bogova, nego jo jedan dolazak, Ponovni dolazak samih bogova!

Da je egipatska epizoda s Atenom kao i uvoenje Jubileja "Godine

Ovna" bila uvod u ire oekivanje Povratka nebeskog "boga zvijezde"
vidljivo je iz jo jednog biblijskog navoda o Ovnu, jo jedne manifestacije

odbrojavanja do povratka.
To je zapis o neobinom incidentu na kraju Izlaska, pria koja je
puna zbunjujuih aspekata i koja zavrava boanski nadahnutom vizijom
buduih dogaaja.
Biblija opetovano proglaava da su gatanje iz ivotinjskih iznutrica,
zazivanje duhova, itanje sudbine, aranje i tomu slino djela "odvratna
Gospodinu", da sve te vraarije koje prakticiraju drugi narodi Izraelci
moraju izbjegavati. Istovremeno tvrdi citirajui samog Jahvu da su
snovi, proroansrva i vizije legitimna sredstva komunikacije s Bogom. Ta
SLIKA 70

distinkcija objanjava nam kako to da su u biblijskoj Knjizi brojeva tri duga

poglavlja (22-24) posveena da bi se ispriala odobravajui! priu o

Moramo zakljuiti da je upravo ro bila ta razlika, novina koju je uveo

neidovskom vrau i proroku po imenu Bileam.

Akhenaten. Usprkos sveenikom establimentu, i bez sumnje preuranje

Dogaaji opisani u tim poglavljima odvili su se kada su Izraelci (u Bi

no po njihovom miljenju, najavljivao je dolazak novog mesijanskog doba.

bliji "sinovi Izraelovi"), nakon to su preli Sinajski poluorok, idui prema

Tu herezu jo teom ini injenica da su Akhenatenove objave o povratku

sjeveru, prolazili s istone strane Mrrvog mora. Kada su naili na mala kra-

178

179

POSLJEDNJI

DANI

KRI

NA

OBZORU

Ijevstva koja su zauzimala zemlje istono od Mrtvog mora i rijeke Jordan,

tabora; "Moda e bogovima biti pravo da mi ga odande prokune," rekao

Mojsije je od njihovih kraljeva zatraio dozvolu za miran prolaz, to mu

je. Ponovno se podie sedam rtvenika i na njima rtvuje ukupno sedam

je, sve u svemu, bilo odbijeno. Nakon to su upravo bili porazili Amonite,

junaca i ovnova. Meutim, Bileam sada Izraelce i njihovu budunost vidi

koji ih nisu eljeli pustiti da mirno prou, Izraelci su se sada "utaborili na

ne ljudskim oima nego "vienjem Svemonoga". Po drugi put vidi kako

moapskim poljanama, s onu stranu Jordana, nasuprot Jerihonu" ekajui

Bog izvodi izraelski narod iz Egipta pod zatitom ovnovih rogova, i vidi

dozvolu moabitskog kralja da prou kroz njegovu zemlju.

Izrael kao narod "koji e se uzdii poput lava."

Ne elei pustiti "horde" da prou, no istovremeno u strahu od sukoba s

Kada moabitski kralj prosvjeduje, Bileam mu objanjava da bez obzira

njima, moapskom kralju Balaku, sinu Siporovom, sinula je izvrsna ideja. Poslao

koliko zlata i srebra mu ponudi, moe izgovarati samo rijei koje mu u usta

je svoje emisare po meunarodno priznatog vraa Bileama, sina Beorovog, i od

stavi Bog. Tako frustrirani kralj odustaje i puta Bileama da se vrati. No,

njega traio "prokuni mi ovaj narod," kako bi ih mogao poraziti i otjerati.

sada Bileam nudi kralju besplatan savjet: Dopusti mi da ti kaem to nosi

Bileama se moralo nekoliko puta moljakati prije nego to je prihva

budunost, kae kralju "to e se dogoditi ovom narodu i tvom narodu

tio poziv. Bileamu se najprije u njegovom domu (negdje u blizini rijeke

u posljednjim danima. I pone opisivati boansku viziju budunosti pove

Eufrat?), a zatim na putu za Moab pojavljuje Aneo Boji (rije na hebrej

zujui je sa "zvijezdom":

skom, Mal'ach, doslovno znai "glasnik") i uplie se u dogaaje; ponekad

je vidljiv, a ponekad nevidljiv. Aneo doputa Bileamu da prihvati zadatak,

Vidim ga, ali ne sada:

ali tek nakon to mu naredi da im govori samo ono to mu on kae" bo

Motrim ga, al' ne iz blizine:

anski nadahnute poruke. Zbunjujue je to Bileam, ponavljajui taj uvjet

najprije kraljevim knezovima a zatim i samom moabitskom kralju, Jahvu
naziva "svojim bogom".

Ja kovova zvijezda izlazi,

Od Izraela ezlo se die.
On Moabu

Potom slijedi niz priprema za davanje proroanstva. Kralj odvodi Bi

leama na brdo s kojeg moe vidjeti cijeli izraelski tabor, te po vraevim

razbija

bokove

I svu djecu Setovu zatire!

BROJEVI 24:17

uputama podie sedam rtvenika, na svakome rtvuje po jednog junca i po

jednog ovna i eka proroanstvo. No, iz Bileamovih usta ne dolaze optube
nego pohvale na raun Izraelaca.

Bileam se tada okrenuo i upravio pogled na Edomce, Amaleane, Kenijce i druge kanaanske narode, i zatim objavio proroanstvo: Oni koji pre

Uporni moabitski kralj zatim odvodi Bileama na drugo brdo, s kojeg

ive Jakovov gnjev past e u ruke Asiraca; zatim e doi red na Asiriju i ona

se mogao vidjeti samo rub izraelskog tabora, i tamo se postupak pona

e zauvijek nestati. I, nakon to je objavio to proroanstvo, "Bileam ustade

vlja. Meutim, Bileamovo proroanstvo ponovno blagoslivlja umjesto da

te se uputi natrag u svoj kraj. A i Balak ode svojim putem."

prokune Izraelce: Vidim ih kako izlaze iz Egipta dok ili Bog titi ovnovim

Iako je epizoda s Bileamom, dakako, bila predmet rasprava i polemika

rozima, kae to je narod predodreen za kraljevstvo, narod koji e se

bibliara i teologa i dalje je zbunjujua i nerazjanjena. U tom se tekstu gla

"uzdii poput lava".

tko prelazi izmeu spominjanja Elohima "bogova" u mnoini i Jahve,

Odluan da pokua ponovno, kralj sada Bileama odvodi na vrh brda

jednog boga, kao boanske prisutnosti. Nadalje, to poglavlje ozbiljno kri

s kojeg se prua pogled na pustinju, u smjeru suprotnom od izraelskog

najtemeljitiju biblijsku zabranu dodjeljujui Bogu koji je Izraelce izveo iz

180

181

POSLJEDNJI

KRI

DANI

NA OBZORU

Egipta fiziki lik, a zatim pogorava taj prijestup prikazujui ga u liku "ovna

Ta oekivanja, pokazuje pria o Bileamu, bila su dvojaka: s jedne stra

rairenih rogova" ro je bio egipatski prikaz Amona (slika 7 1 ) ! Blagonaklon

ne bila su povezana sa zodijakim ciklusom, a s druge sa Zvijezdom koja

srav prema profesionalnom vrau u Bibliji, koja zabranjuje proricanje, za

se vraa.

zivanje duhova, aranje i rako dalje, pojaava dojam da je irava pria nei-

Najisraknuriji navodi o zodijaku su oni o dobu Ovna (i njegovom

zraelskog podrijetla i daje svejedno ukljuena u Bibliju, zauzimajui u njoj

bogu!) u vrijeme Izlaska, a proroki postaju dok vra Bileam pretkazuje

znaajan prostor, rako da se raj incident i njegovu poruku zacijelo smatralo

budunost, kada se invociraju simboli zodijakih konsrelacija Bika i Ovna

vanim nagovjetajem izraelskog zauzimanja Obeane zemlje.

("junci i ovnovi za sedmerostruka rtvovanja") a zatim Lava ("kada se u

U tekstu se sugerira da je Bileam bio Aramejac koji je ivio negdje uz

Izraelu zauje kraljevska truba") {Brojevi, glava 23). I upravo kada Bileam

rijeku Eufrat. Njegove proroanske poruke proregnule su se od sudbine Ja-

pretkazuje daleku budunost, u tekstu se za vrijeme na koje se odnose pro-

kovljevih sinova, preko Izraelovog mjesta medu narodima do proroanstava

roansrva korisri znaajan izraz u posljednjim danima (Brojevi, 24:14)

o drugim rakvim narodima ak o dalekoj i jo neposrojeoj carskoj Asiri-

On izravno povezuje ta neizraelska proroanstva sa sudbinom Jako-

ji. Proroanstva su tako bila izraz irih neizraelskih oekivanja tog vremena.

vovog potomstva, budui da ga je i sam Jakov upotrijebio kada je legao na

Ukljuivanjem te prie Biblija je sudbinu idova spojila s univerzal

nim oekivanjima ovjeanstva.

svoju smrtnu postelju i okupio oko sebe svoju djecu da uju proroansrva
o svojoj budunosri (Postanak, glava 4 9 ) . "Skupite se," rekao je, "da vam
kaem to e vas snai u posljednje dane. Ta proroansrva, izreena poje
dinano za svako od dvanaest buduih izraelskih plemena, mnogi smatraju
povezanima s dvanaest zodijakih konstelacija.
A to je s Jakovovom zvijezdom eksplicitnom Bileamovom vizijom?
U znanstvenim biblijskim raspravama ona se u najboljem sluaju pro
matra u asrrolokom, a ne u astronomskom kontekstu, te je esto prisutna
tendencija da se navod o "Jakovovoj zvijezdi" smatra isto figurativnim. Ali,
to ako je to doista navod o "zvijezdi" koja putuje svojom orbitom, planer
kojeg su proroke oi vidjele iako jo nije bio vidljiv?
to ako je Bileam poput Akhenatena govorio o povratku odno
sno ponovnom dolasku Nibirua? Takav bi povratak, mora biti jasno, bio
izvanredan dogaaj do kojeg dolazi jednom u nekoliko tisuljea, dogaaj
koji je opetovano oznaavao najvee prevrare u odnosima bogova i ljudi.

To nije samo reroriko pitanje. Zapravo, dogaaji koji su se odvijali

sve su vie nagovjetavali da je na pomolu neto nevjerojarno znaajno. U
SLIKA 71

182

otprilike jednom stoljeu zaokupljenosti "Planetom koji se vraa" i s njim

183

POSLJEDNJI

DANI

KRI

NA

OBZORU

povezanim pretkazanjima koje nalazimo u priama o Izlasku, Bileamu i

babilonski kraljevski astronomi doli do zakljuaka u vezi s Nibiruovim po

Akhenatenovom Egiptu, i sam Babilon poeo je pokazivati znakove takvih

vratkom bez egipatske pomoi te da su ak bili ispred Egipana. Bilo kako

masovnih oekivanja, medu kojima je najistaknutiji bio Simbol kria.

bilo, u trinaestom stoljeu pr. n. e. kasitski su kraljevi poeli na razliite

U Babilonu je tada vladala Kasitska dinastija o kojoj smo pisali u ra

nijim poglavljima. Od njihove vladavine u samom Babilonu nije ostalo

naine nagovjetavati vlastite fundamentalne vjerske promjene.

Godine 1260. na prijestolje u Babilonu uspeo se novi kralj i uzeo ime

mnogo i, kao to je ranije reeno, kasitski se kraljevi nisu isticali u voenju

Kadaman-Enlil teoforino ime koje zaudo iskazuje tovanje Enlila.

kraljevskih zapisa. Ipak, iza sebe su ostavili znakovite crtee i meunaro

To nije bila efemerna gesta, jer njega su na prijestolju tijekom sljedeeg

dnu korespondenciju s pismima na glinenim ploicama.

stoljea slijedili kasitski kraljevi koji su nosili teoforina imena koja su

Na ruevinama Akhet-Atena, Akhenatenove prijestolnice lokaciji

iskazivala tovanje ne samo prema Enlil u nego i prema Adadu to je

koja je danas poznata kao egipatski grad Teli el-Amarna pronaene su

iznaneujua gesta koja daje naslutiti elju za boanskim pomirenjem.

slavne "ploice iz el-Amame". Od tristo i osamdeset glinenih ploica sve

Da se oekivalo neto neobino vidljivo je i iz tekstova na komemorati-

osim tri bile su ispisane na akadskom jeziku koji je bio tadanji jezik meu

vnim spomenicima zvanim kudurru "zaobljeno kamenje" koji su

narodne diplomacije. Dok su neke ploice bile prijepisi kraljevskih pisama

postavljani kao kameni meai.

poslanih s egipatskog dvora, glavni dio bila su originalna pisma primljena

od stranih kraljeva.
Pronaeno spremite bio je Akhenatenov kraljevski diplomatski arhiv
i ploice su najveim dijelom bile korespondencija koju je primao od kra
ljeva Babilona!
Je li Akhenaten tu razmjenu pisama sa svojim pandanima u Babilo
nu koristio da ih obavijesti o svojoj novoj religiji tovanja Atena? Mi to
doista ne znamo, jer sve to imamo su pisma babilonskog kralja upuena
Akhenatenu u kojima se on ali da je koliina zlata koja mu je poslana bila
premala, da su njegovi poslanici opljakani na putu u Egipat, ili da ga je
egipatski kralj propustio upitati o njegovu zdravlju. Pa ipak, este razmjene
izaslanika, ak i ponude meusobnih enidbi, kao i obraanje babilonskog
kralja egipatskom s "brate moj" nuno navode na zakljuak da je hijerarhija
u Babilonu bila dobro upoznata s religijskim zbivanjima u Egiptu. I ako se
Babilon zapitao: "emu svo to komeanje oko 'boga Ra kao zvijezde koja se
vraa?'", morao je shvatiti da se radi o "Marduku kao planetu koji se vraa"

o Nibiruu koji dolazi.

S obzirom na to da je tradicija promatranja nebesa u Mezopotamiji
bila mnogo starija i naprednija nego u Egiptu mogue je, dakako, da su

184

SLIKA 7 2

185

POSLJEDNJI

DANI

KRI

NA OBZORU

Kudurru je na sebi imao ispisan tekst s uvjetima graninog sporazuma

(ili dodjele zemlje) i zakletvama danim da se sporazum odri, re je bio po
sveen simbolima nebeskih bogova. Na crteima su se esto nalazili boan
ski zodijaki simboli svih dvanaest (slika 72); iznad njih su bili znakovi
za Sunce, Mjesec i Nibiru. Na drugom crteu (slika 73) Nibiru je prikazan
u drurvu Zemlje (sedmog planera) i Mjeseca (simbol sjekaa pupane vr
pce za Ninmah).

SLIKA 73
Tu je znaajno da Nibiru vie nije bio prikazivan simbolom Krilarog

SLIKA 74

diska, nego na nov nain kao planet bljetavog kria to odgovara

onome kako su ga u "Davnim danima" opisali Sumerani, kao bljeravi pla
net koji e uskoro postati "Planet krianja".
Takav nain prikazivanja Nibirua, koji dugo nije bio vidljiv, simbolom
bljetavog kria postajao je sve raireniji i uskoro su kasitski kraljevi iz Babi
lona raj simbol pojednostavili samo na znak kria te na svojim kraljevskim
peatima njime zamijenili simbol krilatog diska (slika 74). Taj simbol kri
a, koji izgleda kao kranski "malteki kri" mnogo kasnije, u istraiva
njima drevnih rezbarija u kamenu poznat je kao "kasitski kri". Kao ro

SLIKA 75

pokazuje drugi prikaz, simbol kria odnosio se na planet koji oigledno nije

S poetkom prvog risuljea pr. n. e. Nibiruov simbol kri se iz Ba-

bio Sunce, koje je prikazano zasebno, uz polumjesec i simbol Marsa u obliku

bilonije proirio na peate u oblinjim zemljama. U odsutnosti kasitskih

esterokrake zvijezde (slika 75).

vjerskih ili knjievnih tekstova, stvar je prerpostavke kakva mesijanska oe

kivanja su mogla prariti takve promjene u prikazima. Kakva god bila, inten-

186

187

POSLJEDNJI

DANI

KRI

NA

OBZORU

zivirala su silinu napada enlilitskih drava Asirije, Elama na Babilon

merskim kamenorezima koristio za oznaavanje Nibirua, ali tada je uvijek

i njihovo opiranje Mardukovoj hegemoniji. Ti su napadi usporili, ali ne i

oznaavao njegov Povratak u vidljivost.

sprijeili konano prihvaanje znaka kria u samoj Asiriji. Kao to otkrivaju

kraljevski spomenici, asirski su ga kraljevi nosili, vrlo istaknuto, na svojim
prsima, blizu srca (slika 76), kao to poboni katolici danas nose kri. To
je bila izuzetno znaajna gesta kako u vjerskom tako i u astronomskom
smislu. Da je to takoer bila rasprostranjena pojava sugerira injenica da
su i u Egiptu pronaeni prikazi s kraljem-bogom koji poput svojih asirskih
pandana na prsima nosi znak kria, (slika 77).

SLIKA 77
Enuma Eli, Ep o stvaranju, jasno navodi da je nakon nebeske bitke s
Tiamatom Napada proao veliku orbitu oko Sunca i vratio se na poprite
bitke. Kako jeTiamat kruio oko Sunca na ravnini zvanoj eldiptika (kao to
to ine i drugi lanovi planetarne obitelji naeg Sunca), Invazor se morao
vratiti na to mjesto na nebesima; a kada to ini, orbitu za orbitom, prilikom
SLIKA 76

svakog prolaska njegova se orbita kria s ravninom ekliptike. Jednostavan

nain da se to ilustrira je prikazati orbitu poznatog Halleyjevog kometa

Prihvaanje znaka kria za simbol Nibirua u Babilonu, Asiriji i drugdje

(slika 78) koja, u vrlo smanjenom mjerilu, oponaa orbitu Nibirua: nje

nije bilo iznenaujua novina. Taj znak bio je koriten i prije upotre

gova nagnuta orbita dovodi ga, dok se pribliava Suncu, s juga, s donje

"Nibiru neka 'Krianje bude njegovo

strane ekliptike, blizu Urana. Zatim pravi luk iznad ekliptike te zaokree

ime!"stoji u Epu o stvaranju. U sldadu s tim se njegov simbol - kri - u su-

oko Sunca, "pozdravljajui" Saturn, Jupiter i Mars; zatim se sputa i sijee

bljavali su ga Sumerani i Akaani.

188

189

POSLJEDNJI

DANI

KRI

NA

OBZORU

ekliptiku blizu mjesta Nibiruove nebeske bitke s Tiamatom na mjestu

planeta Anunnakija otprilike svakih 3.600 godina, i uvijek u kljunim

Klizanja (oznaeno s "X") i nestaje, da bi se opet vratio kada mu to pro

trenucima u povijesti Zemlje i ovjeanstva. U takvim je trenucima planet

pie njegova orbitalna sudbina.

bio nazivan Nibiru te je na kamenorezima ak i u ranim sumerskim

vremenima prikazivan kao kri.
JUPITER
MARS

Povijesni zapisi o rome poinju s Poropom. Nekoliko zapisa koji se

bave poropom povezali su tu katastrofu s pojavom nebeskog boga, Nibirua,
u dobu Lava (oko 10.900 godina pr. n. e.). "Zvijee Lava odmjerilo je
vodeni bezdan", stoji u jednome. Drugi tekstovi opisali su kako se u trenu
tku potopa Nibiru pojavio kao bljerava zvijezda te je i slikovno prikazan u
skladu s tim opisom (slika 79):

SLIKA 78
SLIKA 79
Ta toka na nebesima i u vremenu je Krianje tada, navodi se u
Enumi Elisu, planet Anunnakija postaje Planet kria:
Kada viknu
Planet NIBIRU:

"poplava!"

To je bog Nibiru...

Raskrije nebesa i Zemlje zauzet e...

Gospodin

Planet NIBIRU:

Svakog dana unutar Lava on je u plamenu.

Sredinje mjesto on

ija je sjajna kruna stravom proeta;

dri...

Planet NIBIRU:

Planet se vratio, ponovno pojavio, i ponovno posrao "Nibiru" kada je

Sto se neumorno s Tiamatom kria,

ovjeanstvu podareno rararsrvo i stoarstvo, sredinom osmog risuljea pr.

Neka "Krianje" bude njegovo ime!

n. e.. Slikovni prikazi (na cilindrinim pecarima) s temom poetka poljo

privrede imali su znak kria koji je predstavljao vidljivi Nibiru na zemalj

Sumerski tekstovi koji obraduju prijelomne dogaaje u sagi ovjean

skom nebu (slika 8 0 ) .

stva pruaju nam specifine naznake u pogledu periodinih pojavljivanja

190

191

POSLJEDNJI

KRI

DANI

NA OBZORU

Nibiru se, brzo krstarei nebesima dok je obilazio oko Sunca, brzo ponovno
spustio i na mjestu "Krianja" preao na drugu stranu planetarne ravnine
("ekliptike"). Tamo se prelazak vidio na pozadini koju je tvorilo zvijee
Lava. Na nekoliko je prikaza, na cilindrinim peatima i na astronomskim
ploicama, za oznaavanje Nibiruovog dolaska kada je Zemlja bila u dobu
Bika, a njegov se prelazak vidio ispred pozadine zvijea Lava, upotrijebljen
znak kria (prikaz na cilindrinom peatu, slika 8 1 , i kao to je nacrtano
na slici 82).
3760 PR. N. E.

SLIKA 80

P R O L J E T N I EKVINOCIJ

Naposljetku, i za Sumerane najnezaboravnije, planet je jo jedanput

bio vidljiv kada su Anu i Antu oko 4000 g. pr. n. e., u dobu Bika, doli na
Zemlju u dravniki posjet. U njihovu je ast utemeljen grad koji je kasnije
tisuljeima bio poznat kao Uruk. Izgraen je zigurat i s njegovih se terasa,
kada se smrailo, promatralo nebo. Kada se pojavio Nibiru, odjeknuo je
povik: "Pojavi se lik Stvoritelja!" i svi prisutni poeli su pjevati hvalospjeve
u ast "planeta Gospodina Anua".

SLIKA 82
Promjena iz simbola krilatog diska u znak kria stoga nije bila novina:
SLIKA 8
Nibiruova pojava na poetku doba Bika znaila je da je u trenutku helijakalnog izlaska kada svie zora, ali je obzor jo uvijek dovoljno taman
da se vide zvijezde zvijee u pozadini bilo zvijee Bika. Meutim,

192

to je bio povratak na nain na koji je nebeski Gospodin prikazivan u rani

jim vremenima, ali samo onda kada je na svojoj velikoj orbiti proao kroz
ekliptiku i postao Nibiru.
Kao i u prolosti, ponovno prikazivanje znaka kria oznaavalo je
ponovnu pojavu, ponovni dolazak u vidno polje, POVRATAK,

193

DAN

GOSPODINOV

Povezanost idova s Jeruzalemom i posebno s planinom Morijom

vue korijene jo iz vremena Abrahama. Kada je on ispunio svoj zadatak za
tite zrane luke za trajanja Rata kraljeva, pozdravio ga je Melkizedek, kralj
Ir-Shalema (Jeruzalema), "koji je bio sveenik Boga Svevinjega". Tamo je
Abraham blagoslovljen, a zauzvrat se zavjetovao "pred Bogom Svevinjim,
stvoriteljem neba i zemlje". Tamo je takoer, kada je Abrahamova vjera sta

Jedanaesto

poglavlje

vljena na kunju, Bog sldopio s njime savez. Pa ipak, prolo je cijelo tisulje
e dok nisu nastupili pravo vrijeme i prave okolnosti da se izgradi hram.
Biblija navodi da je hram u Jeruzalemu bio jedinstven, to on doista

DAN

GOSPODINOV

oetkom posljednjeg tisuljea prije nove ere, pojava znaka kria bila

je vjesnik Povratka. U to je vrijeme takoer hram posveen Jahvi u

Jeruzalemu zauvijek povezao sveto mjesto na kojem je izgraen s tijekom

povijesnih zbivanja i mesijanskim oekivanjima ovjeanstva. Vrijeme i
mjesto nisu bili sluajnost: skoranji Povratak diktirao je pretvaranje biveg
Kotrolnog centra misije u hram.
U usporedbi s monim imperijalnim silama tog vremena Babilonijom, Asirijom, Egiptom hebrejsko je kraljevstvo bilo patuljak. U odnosu
na velebnost njihovih gradova Babilona, Ninive, Tebe s njihovim
svetim etvrtima, ziguratima, hramovima, procesijskim putovima, bogato
ukraenim vratima, velianstvenim palaama, viseim vrtovima, svetim
bazenima i rijenim lukama Jeruzalem je bio mali grad s na brzinu
izgraenim zidinama i nepouzdanom opskrbom vodom. Pa ipak, tisulje
e kasnije Jeruzalem je ivi grad, u naim srcima i na naslovnicama novi
na, dok se grandioznost prijestolnica drugih naroda pretvorila u prainu
i razmrvljene ruevine.
Sto se promijenilo na stvari? Hram posveen Jahvi to je izgraen
u Jeruzalemu, te njegovi proroci ija su se proroanstva obistinila. Zato

smatramo da njihova proroanstva jo uvijek nose klju za budunost.

jest: njegova je svrha bila sauvati "Vezu nebesa i Zemlje" koju je jednom
inio DUR.AN.K1 u sumerskom Nippuru.
etiri stotine
poslije

osamdesete godine

izlaska sinova

etvrte godine
drugog
poeo je

Izraelovih

kraljevanja

svoga

iz zemlje

egipatske,

nad Izraelom,

mjeseca,
Salomon

graditi

dom Jahvin.

Tako biblijski tekst u prvoj Knjizi o kraljevima (6: 1) govori o zname

nitom poetku Salomonove gradnje Jahvinog hrama u Jeruzalemu i daje
nam toan datum tog dogaaja. To je bio krucijalan, odluujui korak ije
posljedice jo uvijek osjeamo; nadalje, mora se naglasiti da je to bilo

vrijeme kada su Babilon i Asirija prihvatili znak kria za navjestitelja

Povratka...
Dramatina pria o jeruzalemskom hramu ne poinje s kraljem Salomonom nego s kraljem Davidom, Salomonovim ocem. A pria o tome
kako je on postao kralj Izraela je pria koja otkriva boanski plan: priprema
za budunost uskrsavanjem prolosti.
Davidova ostavtina (nakon etrdeset godina vladavine) ukljuivala je
bitno uveano kraljevstvo koje je na sjeveru sezalo sve do Damaska (i uklju
ivalo Mjesto slijetanja!), mnoge sjajne psalme i temelje za Jahvin hram. U
stvaranju ovog kralja i njegovog mjesta u povijesti kljunu su ulogu odigrala

195

POSLJEDNJI

DANI

DAN

GOSPODINOV

tri boanska poslanika, koji su u Bibliji navedeni kao "prorok Natan, vidjelac
Samuel i vidjelac Gad." Samuelu, sveeniku zaduenom za uvanje Zavjetnog
kovega, Bog je naloio da "odvede mladog Davida, sina Jiajevog, od uvanja
ovaca da bude pastir Izraelov" i Samuel je "uzeo rog pun ulja i pomazao ga
da vlada Izraelom."
Odabir mladog Davida, koji se brinuo za srado svog oca, da bude pastir
Izraelov dvostruko je simbolian, budui da nas vraa u zlatno doba Sumera.
Njegovi kraljevi nazivali su se LU.GAL, "Veliki ljudi", meutim nastojali su
zaraditi cijenjeni naslov EN.S, "Pravedni pastir". To je, kao to emo vidjeti,
bio tek poetak Davidove i Hramove povezanosti s prolou Sumera.
David je svoju vladavinu zapoeo u Hebronu, juno od Jeruzalema, ro
je takoer bio odabir ispunjen povijesnim simbolizmom. Prijanji naziv Hebrona, kako se u Bibliji vie puta istie, bilo je Kiryat Arba, "urvreni grad
Arbe." A rko je bio Arba? "Arba bijae velik ovjek meu Anakovcima" dva
biblijska izraza koji su hebrejski prijevodi od sumerskih LU.GAL i ANUNNAKI. Poevi s odlomcima u Knjizi brojeva, a zatim i u Joui, Sucima i Lje
topisima, Biblija izvjetava da je Hebron bio sredite potomaka "Anakovaca,
koji se kao Nefili broje" i tako ih povezuje s Nefilima iz este glave Postanka
koji su se enili s ljudskim kerima. U Hebronu su u vrijeme Izlaska i dalje
ivjela trojica Arbinih sinova, te je Kaleb, sin Jefoneov, osvojio grad i poldao

ih u Jouino ime. Davidovim odabirom da bude kralj u Hebronu njego

vo je kraljevstvo bilo direktan nasljednik kraljeva povezanih sAnunnakijima iz sumerske predaje.
U Hebronu je vladao sedam godina, a zatim je svoju prijestolnicu pre
selio u Jeruzalem. Sjedite njegova kraljevsrva "grad Davidov" izgraen
je na planini Sion, malo junije od planine Morije (na kojoj su Anunnakiji
izgradili platformu), od koje ga dijeli mala dolina (slika 83). Izgradio je Miloh, "ispunjenje, kako bi ispunio prosror izmeu dvije planine, a kao prvi
korak prema izgradnji, na platformi, Jahvinog hrama; meudm, sve to mu je
bilo doputeno da izgradi na planini Moriji bio je rtvenik. Boja rije, preko
proroka Natana, glasila je da, budui je prolijevao krv u brojnim ratovima,
hram nee izgraditi on nego njegov sin Salomon.

196

SLIKA 83
Ojaen prorokovom porukom David je otiao i "sjeo pred Jahvu"
ispred Zavjernog kovega (koji je i dalje bio smjeten u atoru). Prihvaa
jui Boju odluku, zatraio je nagradu za svoju vjernost: jamstvo, znak da
e doista Kua Davidova biti ta koja e izgraditi hram i bid zauvijek bla
goslovljena. Te noi, dok je sjedio ispred Zavjernog kovega kraj kojega je
Mojsije bio razgovarao s Bogom, primio je Boji znamen: dan mu je Tavnit
maketa budueg hrama!
Tu priu lako bismo mogli smarrati neistinitom da nije injenice da
je ono to se te noi dogodilo kralju Davidu i njegovom projektu hrama
bilo identino "prii iz Zone sumraka" sumerskog kralja Gudeje, kojem

197

POSLJEDNJI

DANI

je vie od tisuu godina prije toga, takoer u viziji-snu, dana ploica s

DAN

GOSPODINOV

(dvorana) bio je dug ezdeset lakata (otprilike trideset metara), dvadeset

arhitektonskim nacrtom i kalup za opeke za izgradnju hrama u ast boga

(ezdeset dijeljeno sa tri) lakata iroka i sto dvadeset (ezdeset mnoeno sa

Ninurte u Lagau.

dva) lakata visoka. Svetinja nad svetinjama bila je dvadeset lakata dugaka,

Pred kraj ivota kralj David pozvao je u Jeruzalem sve izraelske voe,

dvadeset lakata iroka, taman dovoljno da primi Zavjetni koveg te dva

ukljuujui plemenske poglavare i vojne zapovjednike, sveenike i poglava

zlatna kerubina na njemu ("s krilima koja im se dodirivahu"). Pisani mate

re od redova koji su sluili kralja, te im ispriao o obeanju koje mu je dao

rijali i arheoloka istraivanja pokazuju da je Koveg bio postavljen tono

Jahve i naoigled okupljenih predao svom sinu Salomonu "Tavnit hrama

na izvanrednu stijenu na kojoj je Abraham bio spreman rtvovati svog sina

i svih njegovih dijelova i elija... Tavnit koji je primio po Duhu." Bilo je

Izaka; njezin hebrejski naziv, Even Shatiyah, znai "kamen temeljac" i pre

toga jo, jer David je Salomonu predao i "sve to mi Jahve napisa vlastitom

ma idovskim legendama od njega e se nanovo stvoriti svijet. U dananje

rukom da bi razjasnio djelo za koje on pribavi tavnit": Dakle, upute za

vrijeme prekriven je i okruen Kupolom na stijeni (slika 84). (O svetoj

upotrebu koje je napisao Bog. (1 Ljetopisi, glava 28).

stijeni te njezinoj zagonetnoj pilji i tajnim podzemnim prolazima itatelji

Hebrejski izraz Tavnit se. u engleskoj Bibliji kralja Jamesa prevodi kao

mogu pronai vie u The Earth Chronicles Expeditions.)

"uzorak" (engl. pattern; op. pre v.), a u recentnijim prijevodima kao "plan",
to sugerira da je Davidu dana neka vrsta arhitektonskog nacrta. No, he
brejska rije za "plan" je Tokhnit. Tavnit je, s druge strane, izvedeno od ko
rijenskog glagola u znaenju "konstruirati, izgraditi, podii", pa je ono to
je dano Davidu i to je on dao svom sinu Salomonu bio "izgraeni model",
dananjim rjenikom - maketa. (Meu arheolokim nalazima s drevnih
lokaliteta diljem Bliskog istoka doista se mogu nai makete bojnih kola,
brodova, radionica te ak makete velikih zigurata.)
Biblijske Knjige o Kraljevima i Knjige Ljetopisa navode precizne mjere
i konstrukcijske pojedinosti Hrama, kao i arhitektonska rjeenja koritena
pri njegovoj gradnji. Os hrama ila je smjerom istok-zapad, ime je "vje
ni hram" bio poravnat s ekvinocijem. Sagraen je po sumerskom modelu
gradnje hramova te se sastojao od tri dijela: prednjeg dijela (Ulam na he
brejskom), velike sredinje dvorane (Hekhal na hebrejskom, to potjee od
sumerskog E.GAL, "Veliko boravite") i Svetinje nad svetinjama za Zavje
tni koveg. Ta najunutarnjija sekcija zvala se Dvir ("Govornik") budui da
se putem Zavjetnog kovega Bog bio obratio Moj siju.
Kao i kod sumerskih zigurata, koji su tradicionalno bili graeni na

SLIKA 84

nain da izraavaju seksagezimalnu koncepciju "baze ezdeset", Salomo-

Iako u usporedbi s neboderskim ziguratima njegove mjere nisu bile

nov hram takoer je u svojoj konstrukciji usvojio broj ezdeset: glavni dio

monumentalne, jeruzalemski je Hram, kada je dovren, bio istinski velian-

198

199

POSLJEDNJI

DANI

stven; bio je razliit od bilo kojeg drugog tadanjeg hrama u tom dijelu svijeta.
Za njegovo podizanje na platformu nije koriteno eljezo ni eljezna orua (kao
ni pri njegovoj izgradnji: sve alatke bile su od bakra ili bronce), A graevina
je iznutra bila obloena zlatom, ak su i zakovice kojima su zlatne ploe bile
privrene bili od zlata. Koliine upotrijebljenog zlata (samo "za Svetinju nad
svetinjama est stotina talenata suhog zlata; za zakovice pedeset zlatnih ekela")
bile su enormne, tolike da je Salomon naruio posebne brodove koji su zlato
dopremili iz Ofira (za koji se vjeruje da je u jugoistonoj Africi).
Biblija ne daje nikakvo objanjenje: ni neku zabranu koritenja bilo ega
izraenog od eljeza niti kakav propis u sldadu s kojim bi sve unutar Hrama

DAN

GOSPODINOV

"Gospoe koji odlui prebivati

oblaku:

Izgradih ti uzvien dom

da

njemu zauvijek prebiva...

Iako nebesa tebe ne mogu obuhvatiti,

Uslii s mjesta gdje prebiva, s nebesa,

nae pronje. "

"Potom se Jahve ukaza Salomonu nou i ree mu: 'Usliao sam tvoju
molitvu i izabrao ro mjesro da mi bude dom rovanja... S nebesa usliar u
molitve mog naroda i oprostiti mu grijehe... Sada sam, dakle, izabrao i po
svetio ovaj dom da moj Shem bude ramo zauvijek" (II Ljetopisi, glave 6-7).

moralo biti obloeno zlatom. Moemo samo nagaati da se eljezo izbjegavalo

Rije Shem ovdje i ranije, kao na primjer u uvodnim recima este

zbog njegovih magnetskih svojstava, a da se zlato koristilo jer je najbolji vodi

glave Postanka najee se prevodi kao "ime". Jo u svojoj prvoj knjizi

elekrrine struje.

Dvanaesti planet sugerirao sam da se raj izraz izvorno i u relevantnom kon

Znakovito je da se jedina dva druga primjera hramova iznutra obloenih

tekstu odnosi na ono to su Egipani zvali "nebeski brod", a Sumerani MU

zlatom nalaze na drugoj strani svijera. Jedan je veliki hram u Cuzcu, prijestolni

"lerei srroj" bogova. U skladu s tim, hram u Jeruzalemu, izgraen

ci Inka u Peruu, u kojem je bio oboavan Virakoa, veliki bog June Amerike.

na kamenoj platformi, sa Zavjetnim kovegom postavljenim na tu stijenu,

Hram se zvao Korikana ("Zlatna ograda"), jer je njezina Svetinja nad sveti

trebao je sluiti kao zemaljska veza s nebeskim boanstvom kako za ko

njama bila potpuno optoena zlatom. Drugi je Puma-Punku na obali jezera

munikaciju tako i za slijetanje njegovog leteeg stroja!

Titikaka u Boliviji, u blizini glasovitih ruevina Tiwanakua. Tamonje ruevine

sastoje se od ostataka etiri kamene zgrade (nalik komorama) iji su zidovi,
podovi i srropovi, svaki, bili izrezani od po jednog golemog kamenog bloka.
etiri graevine bile su iznutra u cijelosti obloene zlatnim ploama koje su
bile pribijene zlatnim avlima. Opisujui te lokalitete (i to kako su ih panjolci
opljakali) u svojoj knjizi Izgubljena kraljevstva, sugerirao sam da su 4000. g. pr.
n. e. u njemu boravili Anu i Antu.

U cijelom Hramu nije bilo nijednog kipa, idola ili kumira. Jedini pre
dmet u njemu bio je sveti Zavjetni koveg, a "u kovegu nije bilo nita osim
dviju ploa koje su dane Moj siju na Sinaju."
Za razliku od mezoporamskih hramova zigurata, od Enlilovog u Nippuru do Mardukovog u Babilonu, ovaj hram nije bio mjesto boravka bo
anstva, mjesto u kojem je bog ivio, jeo, spavao i kupao se. To je bila Kua
tovanja, mjesto kontakta s boanskim; to je bio hram za boansku

Prema Bibliji, na tom golemom pothvatu sedam su godina morali raditi

prisutnost Onoga koji boravi u oblacima.

deseci tisua radnika. to je, dakle, bila svrha rog Doma Jahvinog? Kada je sve
bilo spremno sveenici su uz mnogo pompe i ceremonije donijeli Zavjerni kov
eg i postavili ga u Svetinju nad svetinjama. im je Koveg sputen, a zastori
koji su Svetinju nad svetinjama odvajali od velike dvorane navueni, "oblak
ispuni dom Jahvin i sveenici ne mogae od oblaka stajati i nastaviti slube."
Tada je Salomon izgovorio molitvu zahvalnicu:

200

Kae se da slika govori tisuu rijei; to je svakako tono kada imamo

malo odgovarajuih rijei, no mnogo relevantnih slika.
Otprilike u vrijeme kada je jeruzalemski hram dovren i posveen
Onome koji boravi u oblacima, tamo gdje su takvi prikazi boanskog bili
201

POSLJEDNJI

DANI

DAN

GOSPODINOV

uobiajeni i dozvoljeni prije svega u Asiriji u svetim rezbarijama u

kamenu dolo je do zamjetne promjene. Kao "Onoga koji boravi u oblaci
ma" prikazivali su, sasvim oito, boga Aura, pokazujui njegovo puno lice
ili samo njegovu ruku, esto kako dri luk to je prikaz koji podsjea na
jednu od biblijskih pria o luku u oblaku koji se pojavio kao boji znamen
u vremenu nakon Potopa.

SLIKA 86b
Otprilike stoljee kasnije u asirskim prikazima pojavila se nova inaica
Boga u oblaku. Klasificirani kao "boanstvo u krilatom disku",

jasno su

prikazivali boanstvo unutar simbola krilatog diska, samostalno (slika 86a)

ili u drutvu Zemlje (sedam toaka) i Mjeseca (polumjesec) (slika 8 6 b ) .
Budui da je Krilati disk predstavljao Nibiru, to je moralo biti boanstvo
koje dolazi s Nibiruom. Tada je jasno da su ti prikazi implicirali oekiva

nja ne samo skorog dolaska planeta nego i njegovih boanskih stanovni

ka, vjerojatno na elu sa samim Anuom.
Promjene u rezbarijama i simbolima koje su poele sa znakom kria
bile su izraz dubljih oekivanja, sveobuhvatnih promjena i opsenijih pri
prema koje je zahtijevao oekivani Povratak. Meutim, oekivanja i pri
preme u Babilonu nisu bili isti kao u Asiriji. Kod jednog su mesijanska
oekivanja bila usredotoena na boga, ili bogove, koji su ve bili tamo; kod
drugoga su se oekivanja odnosila na boga, odnosno bogove, koji se trebaju
uskoro vratiti i ponovno pojaviti.
U Babilonu su oekivanja bila uglavnom vjerska Mardukov mesi
janski preporod preko njegova sina Nabua. Oko 9 6 0 . g. pr. n. e. poduzeti
su veliki napori da se nastave stari obredi Akitu u sklopu kojih se javno ita
la revidirana Enuma Eli koja je Marduku pripisivala stvaranje Zemlje,
SLIKA 86a

202

preoblikovanje nebesa (Sunevog sustava) i oblikovanje ovjeka. Dolazak

203

POSLJEDNJI

DAN

DANI

GOSPODINOV

Nabua iz njegovog svetita u Borsippi (malo junije od Babilona) da odigra

dok rasporeeni oko Drvera ivota doekuju boga u Krilatom disku

krucijalnu ulogu u obredima bio je kljuni dio preporoda. U skladu s tim,

(slike 87 a,b). Boanski dolazak oito je bio oekivan!

babilonski kraljevi koji nisu vladali izmeu 900. g. pr. n. e. i 730. g. pr. n.
e. nastavili su nositi imena povezana s Mardukom i, mnogi meu njima,
imena povezana s Nabuom.
Promjene u Asiriji bile su vie geopolitike; povjesniari to vrijeme
oko 9 6 0 . g. pr. n. e. smatraju poetkom neoasirskog carskog razdoblja.
Osim zapisa na spomenicima i zidovima palaa, glavni izvor informacija
o tadanjoj Asiriji ljetopisi su asirskih kraljeva u kojima su oni godinu za
godinom zapisivah to su inili. Sudei po tim ljetopisima, njihova glavna
preokupacija bilo je osvajanje. S besprimjernom estinom asirski su kraljevi
kretali na jedan vojni pohod za drugim, ne samo da bi zavladali starim
Sumerom i Akadom, nego i onime ro su smatrali kljunim za Povrarak:
Mjestima povezanim

sa

svemirom.
SLIKA 87b
Povjesniari poetak tog neoasirskog razdoblja povezuju s uspostavom
nove kraljevske dinastije u Asiriji, kada je prijestolje u Ninivi zauzeo Tiglar Pileser II. Obrazac poveavanja moi i ugleda kod kue re osvajanja,
razaranja i pripajanja u inozemsrvu posravili su njegovi sin i unuk, koji su
ga slijedili kao kraljevi Asirije. Zanimljivo je da je njihova prva mera bilo
podruje oko rijeke Khabur, s njegovim vanim rrgovakim i vjerskim sredirem Haranom.
Njihovi nasljednici nasravili su rim putem. Cesto nosei ista imena kao
SLIKA 87a

i prethodni proslavljeni kraljevi (otuda numeracije I, II, III i tako dalje),

sljedei kraljevi proirili su asirsko podruje u svim smjerovima, no s pose

Da je to bila svrha njihovih pohoda vidljivo je ne samo iz njihovih ci

bnim naglaskom na obalne gradove i gorje La-ba-an (Libanon). Oko 8 6 0 .

ljeva nego i iz velikih kamenih reljefa na zidovima asirskih palaa iz devetog

g. pr. n. e. kralj Aurnasirpal II koji je na prsima nosio simbol kria (vidi

i osmog stoljea pr. n. e. (koje se moe vidjeri u nekim od vodeih svjerskih

sliku 76) hvalio se zauzimanjem fenikih obalnih gradova Tira, Sidona

muzeja). Kao i na nekim cilindrinim peatima, na njima su prikazani kralj

i Gebala (Biblosa) re uspinjanjem na Cedrovu planinu s njezinim svetim

i visoki sveenik u prarnji krilatih kerubina anunnakijskih "asrronaura"

mjestom, starim anunnakijskim Mjestom slijetanja.

204

205

POSLJEDNJI

DAN

DANI

Njegov sin i nasljednik almaneser III zabiljeio je da je tamo podignuta

GOSPODINOV

722. g. pr. n. e., njegov sin almaneser V pregazio ono to je ostalo od Izraela,

komemorativna stela koja to mjesto naziva Bit Adini. Njezino ime doslovno

prognao sve Izraelce i zamijenio ih strancima: deset plemena je nestalo, njiho

znai "Rajsko boravite", i po tom istom nazivu bilo je poznato biblijskim

vo boravite ostalo je trajni misterij. (Zato i kako je, na povratku iz Izraela,

prorocima. Prorok Ezekijel podvrgnuo je kralja Tira otroj kritici zato to se

almaneser bio kanjen te ga je na prijestolju naglo zamijenio jo jedan sin

smatrao bogom zbog toga to je bio na tom svetom mjestu i "kretao se po

Tiglat Pilesera takoer je nerijeen misterij.)

sred ognjena kamenja", a prorok Amos naveo ga je kada je govorio o skorom

Nakon to su ve osvojili Mjesto slijetanja, Asirci su sada bili nadomak

konane nagrade, Jeruzalema; meutim ponovno su odgodili konani na

Danu Gospodinovom.

pad. Biblija to objanjava tako to sve pripisuje volji Jahve; pregled asirskih
zapisa sugerira da je ono to su uinili u Izraelu i Judeji bilo sinkronizirano
s onime to su poduzeli glede Babilona i Marduka.
Nakon zauzimanja mjesta povezanog sa svemirom u Libanonu no
prije pokretanja vojnih pohoda na Jeruzalem Asirci su poduzeli be
sprimjeran korak za pomirenje s Mardukom. Godine 729. pr. n. e. Tiglat
Pileser III uao je u Babilon, otiao u njegovu svetu etvrt i "drao Mar
duka za ruke". To je bila gesta od velike vjerske i diplomatske vanosti:
Mardukovi sveenici potvrdili su pomirenje pozvavi Tiglat Pilesera da
sudjeluje u Mardukovom priesnom obroku. Nakon toga je Tiglat Pileserov sin Sargon II, napredujui prema jugu, umarirao u podruja starog
Sumera i Akada te se nakon zauzimanja Nippura vratio da ue u Babilon.
Godine 710. pr. n. e. poput svog oca tijekom novogodinjih obreda "pri
SLIKA 88

mio je Marduka za ruke".

Zadatak osvajanja preostalog lokaliteta povezanog sa svemirom zapao

Kao to se moglo oekivati, Asirci su svoju pozornost zatim usmjerili

je Sargonovog nasljednika Sanheriba. Napad na Jeruzalem 704. g. pr. n. e.,

na drugo mjesto povezano sa svemirom. Nakon Salomonove smrti, njegovi

u vrijeme jeruzalemskog kralja Ezekije, obilato je zabiljeen kako u Senhe-

suprotstavljeni nasljednici podijelili su njegovo kraljevstvo na "Judeju" (s Je

ribovim ljetopisima tako i u Bibliji. No, dok Senherib u svojim zapisima

ruzalemom kao prijestolnicom) na jugu i "Izrael" i njegovih deset plemena

govori samo o uspjenom zauzimanju judejskih provincijskih gradova, Bi

na sjeveru. Na njegovom najpoznatijem ispisanom spomeniku, Crnom obe

blija daje podrobnu priu o tome kako je mona asirska vojska opsjedala

lisku, almaneser III je zabiljeio kako mu izraelski kralj Jehu odaje poast te

Jeruzalem i kako je bila udesno unitena Jahvinom voljom.

ga, u prizoru u kojem dominira simbol Nibirua, Krilati disk, prikazao kako

Nakon to su opkolili Jeruzalem i uhvatili njegove stanovnike u klo

klei, iskazujui podlonost (slika 88). I Biblija i asirski ljetopisi zabiljeili su

pku, Asirci su zapoeli psiholoki rat te braniteljima gradskih zidina izvi

kasniju invaziju Tiglat Pilesera III (744.-727. pr. n. e.) na Izrael, odcjeplji-

kivali obeshrabrujue rijei, ukljuujui pogrde na raun Jahve. okirani

vanje njegovih boljih provincija i djelomini izgon njegovih voda. Zatim je,

kralj Ezekija, oaloen je razderao svoju odjeu i u Hramu se molio "Jahvi,

206

207

POSLJEDNJI

DAN

DANI

GOSPODINOV

Bogu Izraelovom, koji stoluje nad kerubima, Bogu jedinom nad svim ze

kijinoj molirvi, dok su Sinovi Izraelovi bili Njegov Izabrani narod, On je

maljskim kraljevstvima" za pomo. Kao odgovor, prorok Izaija prenio mu

bio "jedini Bog svim narodima".

je Boju poruku: asirski kralj nikad nee ui u grad, nakon neuspjeha e se

vratiti kui i ramo e ga ubiri.

Biblija govori o prorocima od Mojsija na dalje, medurim samo pe

tnaest proroka ima vlastite knjige u Bibliji. Medu njima su tri "glavna"
Izaija, Jeremija i Ezekijel te dvanaest "sporednih". Njihovo proroko

Te iste noi izie aneo Jahvin

razdoblje zapoelo je s prorokom Amosom u Judeji (oko 7 6 0 . g. pr. n. e.)

Ipobi

asirskome taboru

te Hoejom u Izraelu (750. g. pr. n. e.), a zavrilo s Malahijom (oko 450. g.

Stotinu osamdeset i pet tisua ljudi.

pr. n. e.). Kako su oekivanja Povrarka poprimala oblik, rako su se geopoli

Ujutro kad je valjalo ustati, gle,

tika, religija i aktualna zbivanja spajali da bi posluili kao temelj biblijskog

Bijahu

proroansrva.

ondje sve sami mrtvaci.

Sanherib podie tabor i ode.

Biblijski proroci imali su funkciju uvara vjere, bili su moralni i eti

ki kompas svojim kraljevima i narodu; nadalje, bili su promarrai i pre-

Vratio se u Ninivu.
KRALJEVI II, 19: 35-36

rkazivai dogaaja na svjetskoj pozornici re su posjedovali neobino tono

znanje o zbivanjima u dalekim zemljama, o dvorskim intrigama u stranim

Kako bi se pobrinula da itatelj shvati da se proroanstvo dokraja obi

prijestolnicama i o tome koji se bogovi gdje tuju, kao i zapanjujue po

stinilo, biblijska pria nastavlja: "I Sanherib ode, i vrati se u Ninivu; jedno

znavanje povijesti, geografije, trgovakih putova i vojnih pohoda. Takvo

ga dana, kada se u hramu klanjao svome bogu... Adramelek i Sareser ubie

poznavanje sadabijosti spajali su sa znanjem o prolosti kako bi pre1'kazali budunost.

ga maem i pobjegoe u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin

Za hebrejske proroke Jahve nije bio samo El Elyon "Vrhovni Bog"

mu Asar-Hadon."
Biblijski post skriptum zapanjujue je roan: Senheriba su doista ubili

i nije bio samo Bog nad bogovima, El Elohim, nego univerzalni Bog

njegovi vlastiti sinovi Adramelek i Sareser 6 8 1 . g. pr. n. e. Po drugi pur su

Bog svih naroda, itave Zemlje, svemira. Iako je njegovo boravite bilo

asirski kraljevi koji su napali Izrael ili Judeju bili mrrvi im su se vrarili.

na nebesima, skrbio je za svoje djelo Zemlju i njezine narode. Sve to se

je dogodilo bilo je po njegovoj volji, a njegovu volju provodili su poslani
ci bilo aneli, bilo kralj, bilo narod. Prihvaajui sumersku distinkciju

Dok je proroansrvo pretkazanje onoga to se tek treba dogoditi

izmeu predodreene sudbine i usuda kojeg karakrerizira slobodna volja,

u biti ono to oekuje prorok, proroci hebrejske Biblije bili su vie do

Proroci su smarrali da se budunost moe prerkazari zaro to je sve una

toga. Od samog poerka, kao to je dano do znanja u Levitskom zakoniku,

prijed isplanirano, ali da se na putu do toga srvari mogu promijeniti. Na

prorok nije smio biti onaj "tko bi se bavio gatanjem, aranjem, vraanjem

primjer, Asirija se povremeno nazivala "prurom Bojeg gnjeva" kojim su se

i arobnjarvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i due predaka ili se

kanjavali drugi narodi, ali kada bi posrupila nepotrebno okrutno odnosno

obraao na pokojnike" prilino opsean popis razliitih proricatelja iz

izvan doputenih granica, sama bi Asirija zbog roga bila podvrgnuta kazni.

susjednih zemalja. Njihova misija kao Nabiha "Glasnika" bila je pre

ini se da su proroci ne samo u pogledu tekuih dogaaja nego i u

nositi kraljevima i narodima Jahvine rijei. Kao ro je jasno izraeno u Eze-

pogledu budunosti davali dvoznanu poruku. Na primjer, Izaija je pro-

208

209

POSLJEDNJI

DANI

rokovao da e ovjeanstvo zadesiti Dan gnjeva kada e se svim narodima

(ukljuujui Izrael) suditi, kada e se sve kazniti, ali i da se treba veseliti idi

DAN

GOSPODINOV

Dolazak Nibirua i nebeski sudar, uslijed kojeg je Nibiru preao na veu

orbitu, slavi se u velianstvenom psalmu broj 19:

linom vremenu kada e vukovi ivjeti zajedno s jaganjcima, ljudi prekovati

svoje maeve u plugove, a Sion biti svjetionik svim narodima.
To proturjeje zbunjivalo je generacije strunjaka za Bibliju i teologa,

Nebesa slavu Boju kazuju,

Navije'sta zakovana narukvica djelo ruku njegovih...

meutim pomno razmatranje prorokovih rijei dovodi nas do zapanjuju

Na nebesima suncu razape ator,

eg otkria: o Sudnjem danu se govorilo kao o Danu Gospodinovom;

te ono k'o junak veselo tee po putu.

mesijansko vrijeme se oekivalo u posljednjim danima; takoer, to dvoje

Polazi ono s jednog kraja nebeskog,

nisu ni sinonimi niti su pretkazani kao istovremeni dogaaji. To su bila dva

razliita dogaaja koja su se imala dogoditi u razliitim vremenima:
Jedan, Dan Gospodinov, dan Bojeg suda, bio je blizu;
Drugi, koji najavljuje dobronamjerno doba, tek se trebao dogoditi,
negdje u budunosti.

i na drugom kraju dovrava kruenje svoje.

Pribliavanje Nebeskog Gospodina u trenutku Potopa smatralo se pre
teom onoga to e se dogoditi sljedei put kada se vrati nebeski Gospodin.
(Psalam 77: 6, 17-19):

Jesu li rijei izgovorene u Jeruzalemu odjek rasprava u Ninivi i Babi

lonu oko toga koji vremenski ciklus vrijedi za budunost bogova i ljudi

Spominjem se djela Gospodinovih,

Boansko vrijeme povezano s orbitom Nibirua ili zodijako nebesko

Sjeam se tvojih pradavnih udesa...

vrijeme? Kako se osmo stoljee pr. n. e. bliilo kraju, u sve tri prijestolnice

Vode te ugledae. Boe, ugledae te vode i ustuknue.

nedvojbeno se znalo da ta dva vremenska ciklusa nisu jednaka; a u Jeru

Strijele tvoje poletjee,

zalemu su biblijski proroci, govorei o skorom Danu Gospodinovom u

Oblaci

stvari govorili o povratku Nibirua.

Munje rasvijetlie krug zemaljski,

zatutnjie gromom.

Zemlja se zatrese i zadrhta.

Sve otkako je u uvodnom poglavlju Postanka uvrstila skraenu verziju

Proroci su te ranije pojave uzimali kao pokazatelj onoga to se moe

sumerskog epa o Stvaranju, Biblija prepoznaje postojanje Nibirua i njegovo

oekivati. Oekivali su da e Dan Gospodinov (da citiram proroka Joela)

periodino vraanje u blizinu Zemlje, te se prema njemu odnosi kao o jo

biti dan kada e se "zemlja tresti, sunce e i mjesec pomraiti i zvijezde e

jednom u ovom sluaju nebeskom izrazu Jahve kao univerzalnog

ustegnuti svjetlost svoj... Dan velik i vrlo straan."

Boga. Psalmi i Knjiga o Jobu govore o nevidljivom Nebeskom Gospodi

Proroci su tijekom otprilike tri stoljea rije o Jahvi pronijeli Izraelom

nu koji je "na visini nebeskoj izmjerio krug". Prisjeaju se prve pojave tog

i svim narodima. Najraniji od petnaest zapisanih proroka bio je Amos; on

Nebeskog boga kada se sudario s Tiamatom (u Bibliji zvanog Tehom,

je Boji glasnik ("Nabih') poeo biti oko 760. g. pr. n. e.. Njegova proro

kao i Rahab ili Rabah, "Bahati"), unitio ga, stvorio nebesa i "zakovanu

anstva pokrila su tri razdoblja ili faze: pretkazao je asirske napade u bliskoj

narukvicu" (Asteoridski pojas), te "Zemlju objesio u praznini". Prisjeaju

budunosti, skori Sudnji dan, te zavrno vrijeme mira i izobilja. Govorei

se i vremena kada je nebeski Gospodin uzrokovao Potop.

u ime "Gospodina Jahve koji otkriva prorocima svoje tajne", opisao je Dan

210

211

POSLJEDNJI

DANI

DAN

GOSPODINOV

Gospodinov kao dan kada e "Sunce zaci u podne, a Zemlja bici u mraku

Eniima Eli kada se opisuje kako je napada koji se sukobio s Tiamatom

u po' bijela dana. Obraajui se onima koji "tuju planete i zvijezde bogova

dobio ime NIBIRU: "Krianje e biti njegovo ime!"

svojih", usporedio je predstojei Dan s dogaajima Potopa, kada se "dan

Poslije Izaije i prorok Hoea predvidio je Dan Gospodinov kao vrije

pretvorio u mrklu no, a vode morske izlile se na povrinu zemlje". Upozo

me kada e nebesa i Zemlja "odgovoriti" jedno na drugo dan nebeskih

rio je te tovatelje retorikim pitanjem: (Amos 5: 18):

pojava koje e se odraavati na Zemlji.

Daljnjim istraivanjem proroansrava kronolokim redoslijedom or-

Teko onima koji eznu za Danom Gospodnjim!

krivamo da su u sedmom stoljeu prije nove ere proroke objave dobile

Sto e za vas znaiti Dan

hitniji ron i da su bile eksplicitnije: Dan Gospodinov bir e Sudnji dan za

Gospodnji?

Jer tada e biti tama, a ne svjetlo.

sve narode, UKLJUUJUI Izrael, meutim prvensrveno za Asiriju zbog

onog to je uinila, te za Babilon zbog onoga to e uiniti, i Dan je blizu,

Pola stoljea kasnije prorok Izaija povezao je proroanstva o "Danu

ide vrlo brzo

Gospodnjem" s konkrernim geografskim lokaliretom, s "Planinom dogo

vorenog vremena," mjestom "na sjevernim obroncima" te je kralju koji se

Blizu je veliki dan

ramo zapurio rekao sljedee: "Evo, dolazi dan Gospodnji, straan od bijesa

Blinje i urno dolazi!

i od gnjeva usplamtjeloga, da zemlju u grozan prizor prervori i da grenike

iz nje istrijebi." On je, osim roga, ono to e se uskoro dogoditi usporedio
s Potopom, prisjeajui se vremena kada je "Gospodin doao kao oluja od
bijesnih valova", te je dolazei dan opisao kao nebesku pojavu koja e utje
cati na Zemlju (Izaija 13: 10,13):

Gorak je glas dana

Dan gnjeva,

Gospodinov
Gospodinova.

onaj dan!

Dan

nevolje i tjeskobe!

Dan

uasa

i pustoenja!

Dan pomrine

naoblake!

Dan tmina i rnaglutina!

Jer nebeske zvijezde a
nee
pomrat

ni zvijezda

njihova

SEFANIJA I: 14-15

vie sjati svjetlou;

e sunce

ishodei

Neposredno prije 600. g. pr. n. e. prorok Habakuk molio se "Bogu

i mjesec nee vie svijetliti...

koji dolazi u godinama koje su blizu" i koji e unato svog gnjeva pokaza

Nebesa e se potresti,

ti milost. Habakuk je oekivanog nebeskog Gospodina opisao kao bljetei

maknut e se zemlja s mjesta;

planet isto kao to je Nibiru bio prikazan u Sumeru i Akadu. Pojavit e

Kada Gospodin nad vojskama bude na krianju

se, rekao je Prorok, na junim nebesima:

u dan kada se izlije gnjev njegov.

Bog stie
U ovom proroanstvu je najuoljivija identifikacija Dana Gospodino

Velianstvo

s juga...
njegovo zastire

vog s vremenom kada "Gospodin nad vojskama" nebeski, planetarni

zemlja

Bog "bude na krianju". To su iste rijei koje su upotrijebljene u epu

Sjaj mu je k'o svjetlost,

212

nebesa,

mu je puna slave.

213

POSLJEDNJI

DANI

zrake sijevaju iz njegovih ruku,

ondje mu se krije sila.
Rije pred njim

ide,

a uareno ugljevlje ide za njim.

Stade da

izmjeri zemlju;

Vide ga, i dru narodi.

HABAKUK

3:3-6

Dvanaesto

poglavlj

Hitnost proroanstava poveala se s poetkom estog stoljea pr. n. e..

PODNEVNA TAMA

"Blizu je dan Gospodinov" - objavio je prorok Joel. "Dan Gospodinov bli

zu je svim narodima"- izjavio je i prorok Obadija. Oko 570. g. pr. n. e. pro
roku Ezekijelu dana je sljedea hitna boanska poruka (Ezekijel, 30: 2-3):
Sine ovjeji, prorokuj i reci:
Ovako govori
Kukajte: Jao

Gospodin

Bog:

dana!

ok su hebrejski proroci pretkazivali podnevnu tamu, to su "drugi

narodi" oekivali s povratkom Nibirua?

Sudei po njihovim zapisima i crteima, oekivali su prekid sukoba

bogova, blagonaklona vremena za ovjeanstvo i veliku teofaniju. ekalo

Jer se blii dan.

ih je, kao to emo vidjeti, golemo iznenaenje.

Blii se dan Gospodinov!

U anticipaciji velikog dogaaja, u Ninivi i Babilonu sveeniki kadrovi

Ezekijel je u to vrijeme, nakon to ga je babilonski kralj Nabukodonozor prognao zajedno s ostalim judejskim vodama, bio daleko od Jeruzalema.
Mjesto progonstva gdje su se zbila Ezekijelova proroanstva i slavna vizija
nebeskih kola bilo je na obalama rijeke Khabur, na podruju Harana.
Ta lokacija nije bila sluajna, jer zavrni dio sage o Danu Gospo
dinovom te o Asiriji i Babilonu imao se odigrati ondje gdje je
Abrahamovo putovanje zapoelo.

za promatranje nebesa mobilizirani su da opaaju nebeske pojave i tumae

njihovo znaenje. Pojave se pomno biljeilo i o njima izvjetavalo kraljeve.
Arheolozi su u ostacima kraljevskih i hramskih knjinica pronali ploice s
takvim zapisima i izvjetaje koji su u mnogim sluajevima bili razvrstani po
temi ili planetu kojeg su promatrali. Meu najpoznatijima je zbirka koja je
u drevnim vremenima sastavljena od sedamdeset glinenih ploica, a
poznata je pod nazivom Enuma Anu Enlil. U njoj su izvjetaji o opserva
cijama planeta, zvijezda i zvijea razvrstani prema nebeskom Putu Anua
i Putu Enlila koji obuhvaaju nebesa od trideset stupnjeva do zenita na
sjeveru (vidi sliku 53).
Isprva su se opservacije tumaile usporeivanjem pojava s astronom
skim biljekama iz sumerskih vremena. Premda napisane na akadskom jezi
ku (jeziku Babilona i Asirije), u izvjetajima o opaanjima nebesa koristilo

214

POSLJEDNJI

PODNEVNA

DANI

se mnogo sumerske terminologije i matematike, a ponekad su sadravali

TAMA

Babilonu, usavrio kalendar (naslijee iz Nippura) i uveo svakodnevno iz

biljeku pisara da su prevedeni sa starijih sumerskih ploica. Takve ploice

vjetavanje kralja o nebeskim pojavama i njihovom znaenju. Prvenstveno

sluile su kao "prirunici za astronomiju", re su im na temelju prijanjih

je zbog tih njegovih poteza na vidjelo izalo obilje astronomskih podataka

iskustava govorile kakvo je proroansko znaenje pojedinog fenomena:

koji rasvjerljavaju kasnije dogaaje.

I Tiglat-Pileser je, na svoj vlastiti nain, bio aktivan. Njegovi ljetopisi

Kada se Mjesec u njegovo vrijeme ne bude vidio:

sadre opise gotovo neprekidnih vojnih pohoda te hvalisanja osvojenim gra

Doi e do napada na moan grad.

dovima, brutalnim smaknuima lokalnih kraljeva i plemsrva re masovnim

progonstvima. Njegova uloga, te uloga njegovih nasljednika Salmanesera V

Kada komet doe na put Sunca:

i Sargona II u propasti Izraela i progonstvu izraelskog naroda (deser izgu

Prinosi s polja e se smanjiti,

bljenih plemena), kao i Senheribov pokuaj da osvoji Jeruzalem, opisani

i dvaput e doi do previranja.

su u prethodnom poglavlju. Blie domovini, ti asirski kraljevi sada su bili

zauzeti pripajanjem Babilonije "dranjem Marduka za ruke". Sljedei asir

Kada Jupiter

bude pratio

Veneru:

Molitve naroda doprijet e do

bogova.

ski kralj, Esarhadon (680.-669. g. pr. n. e.) objavio je da su mu "i Aur i

Marduk dali mudrost", zavjetovao se u Mardukovo i Nabuovo ime re poeo
nanovo graditi hram Esagil u Babilonu.

Kako je vrijeme prolazilo, opaanja u izvjetajima bila su sve ee

U povijesnim udbenicima Esarhadon se uglavnom pamti po svom

praena vlastitim tumaenjima sveenika. "U noi se Saturn pribliio

uspjenom napadu na Egipat (675.-669. g. pr. n. e.). Svrha napada, koliko

Mjesecu. Saturn je planet Sunca. Ovo je znaenje: To je pogodno za kra

je ro mogue utvrditi, bila je zaustaviti egipatske pokuaje da se "upliu u

lja." Zamjerljiva promjena ukljuivala je poklanjanje posebne pozornosti

Kanaan" i dominiraju Jeruzalemom. U svjedu buduih dogaaja vrijedi

pomrinama; ploica (sada se nalazi u British Museumu) sa stupcima bro

spomenuti rutu koju je Esarhadon izabrao: umjesro da ide najkraim pu-

jeva nalik raunalnima sluila je za predvianje pomrina Mjeseca pedeset

rem, na jugozapad, napravio je znatan obilazak i poao prema sjeveru, do

Harana

godina unaprijed.
Suvremena istraivanja dovela su do zakljuka da se promjena na
novi, akrualni model astronomije dogodila u osmom stoljeu pr. n. e.,

Tamo je, u srarom hramu boga Sina, zarraio boji blagoslov

njegovog osvajakog pohoda. I Sin mu je, oslanjajui se na tap i u prarnji

Nuskua (boanskog glasnika bogova) dao svoj blagoslov.

kada je nakon razdoblja pustoenja i kraljevskih prevrara u Babilonu i

Esarhadon je zatim krenuo prema jugu, silovito prodirui kroz istoni

Asiriji sudbina re dvije zemlje stavljena u ruke novih, monih kraljeva:

Mediteran kako bi doao do Egipta. Znakovito je da je zaobiao grad kojeg

Tiglar-Pilesera III (745.-727. pr. n. e.) u Asiriji i Nabunasara (747.-734.

Senherib nije uspio osvojiti Jeruzalem. Takoer je znakovito da je napad

g. pr. n. e.) u Babiloniji.

na Egipat i obilaenje Jeruzalema kao i, naposljetku, sudbinu same Asi-

Nabunasar ("Onaj kojeg titi Nabu") ve je u drevnim vremenima sla

rije desetljeima ranije bio prorokovao prorok Izaija (10: 24-32).

vljen kao inovaror i pokreta na podruju astronomije. Jedan od njegovih

Esarhadon je bio vrlo geopolitiki aktivan i nije zanemarivao astro

prvih poteza bila je obnova hrama posveenog Samau u Sipparu, "sreditu

nomske zahtjeve tih vremena. Uz vodstvo bogova Samaa i Adada, u Auru

kulta" boga Sunca u drevnom Sumeru. K tomu, izgradio je opservatorij u

(gradu, asirijskom sreditu kulta) podigao je "Kuu mudrosti" opserva-

216

217

POSLJEDNJI

PODNEVNA

DANI

torij i na svojim spomenicima slikovno prikazao Sunev sustav s dva

TAMA

Svi ti vjersko-politiki potezi sugeriraju da su se Asirci pobrinuli da

naest lanova ukljuujui Nibiru (slika 8 9 ) . Do jo raskonije svete etvrti

naprave sve potrebno za bogove. Tako je potkraj sedmog stoljea pr. n. e.

sada su vodila nova, monumentalna vrata koja su prema prikazima na

Asirija bila spremna za oekivani Povratak planeta i bogova. Otkriveni tek

cilindrinim peatima bila izgraena po uzoru na Anuov portal na Ni-

stovi ukljuujui pisma koja su kraljevima slali njihovi vodei astronomi

biruu (slika 9 0 ) . To je naznaka o tome kakva su oekivanja u vezi s Povra

otkrivaju anticipaciju idilinog, utopijskog vremena.

tkom bila u Asiriji.

Kada Nibiru
Zemlje

dosegne

vrhunac,

e ivjeti sigurno,

Zaraeni

kraljevi

Bogovi e sasluati

e se pomiriti;
molitve

I usliati pronje.
Kada
Postane

Planet

nebeskog prijestolja

sjajniji,

Bit e poplava i sua.

Kada
Bogovi

Nibiru

dosegne svoj perigej,

e podariti

mir.

Tekoe e nestati,
Zapreke e se razmrsiti.
Oito je da se oekivalo planet koji e se pojaviti, uzdii se na ne
besima, postati sjajniji i na svom perigej u, na mjestu "krianja", postati
NIBIRU (Planet kria). Nadalje, kao to su pokazali portal i druge graevi

ne, s povratkom Nibirua oekivala se repriza prijanjeg Anuovogposjeta

Zemlji. Sada je bilo na sveenicima-astronomima da promatraju nebesa i
opaze pojavu planeta; meutim, gdje su ga u nebeskom prostranstvu trebali
traiti te kako e prepoznati planet dok je jo daleko na nebesima?
Sljedei asirski kralj Aurbanipal (668.-630. pr. n. e.) pronaao je rjeenje.
Povjesniari smatraju da je Aurbanipal bio najueniji asirski kralj, bu
dui da je osim akadskog poznavao druge jezike, ukljuujui sumerski, te
SLIKA 90

218

je ak tvrdio da moe itati "zapise od prije poplave". Hvalio se, osim toga,

219

POSLJEDNJI

DANI

PODNEVNA

TAMA

d a j e nauio tajno znakovlje neba i Zemlje... i prouavao nebesa s maj

na visini od trideset stupnjeva; SAG.ME.NIG.

storima proricanja."

Kada doe na sredinu neba: NIBIRU.

Neki suvremeni istraivai smatraju i da je on bio "prvi arheolog", a

budui da je susravno sakupljao ploice s lokacija koje su ve u to vrijeme

Dok se za prvi navedeni planer (SHUL.PA.E) smatra da je Jupiter

bile drevne popur Nippura, Uruka i Sippara u negdanjem Sumeru.

(no mogao bi biti i Saturn), ime sljedeeg (SAG.ME.NIG) moglo bi biti

Uz to, slao je specijalizirane timove da razvrstavaju i pljakaju takve plo

samo inaica za Jupiter, no neki smatraju da se radi o Merkuru ( ' ) . Slini

ice u prijestolnicama zemalja koje su Asirci zauzeli. Ploice su na kraju

tekstovi iz Nippura, u kojima su sumerska imena planeta prevedena kao

dolazile u glavnu knjinicu gdje su ih rimovi pisara prouavali te prevodili

UMUN.PA.UD.DU i SAG.ME.GAR, sugerirali su da e Nibiru "najavi

i prepisivali izabrane tekstove iz prijanjih tisuljea. (Posjetitelj Muzeja

ti" planet Saturn, te da e nakon dizanja na trideset stupnjeva biti blizu

drevnog Bliskog istoka u Istanbulu moe pogledati izlobu tih ploica

Jupitera. Drugi tekstovi (npr. ploica poznata kao K.3124) navode da e

koje su uredno posloene na originalnim policama, pri emu je na po-

nakon prolaska planeta SHUL.PA.E i SAG.ME.GAR za koje ja drim

erku svake police "karaloka ploica" s popisom svih drugih tekstova na

da su Saturn i Jupirer "Planet Marduk ui u Sunce" (rj. dosegnuti pe-

toj polici.)

rigej, toku na putanji najbliu Suncu) i "postati Nibiru."

Premda prikupljene ploice pokrivaju irok spekrar rema, pronaeno

pokazuje da se posebna panja posveivala podacima povezanim s nebesi

1 Iscrpni astronomski podaci koji su bili Otkriveni ve u devetnaestom te poetkom dvadese

ma. Meu iskljuivo astronomskim tekstovima nalazile su se ploice koje

tog stoljea privukli su pozornost, vrijeme i strpljenje velikih znanstvenih umova koji su asirologiju"

su pripadale nizu pod naslovom " D a n Bela" Dan Gospodinov! Nada

briljantno spojili s astronomijom. U prvoj knjizi Zemaljskih kronika. Dvanaestom planetu, obraen je

lje, vanima su se smatrale epske prie i pripovijesti o dolascima i odlasci

rad i uvrtena su postignua ljudi poput, izmeu ostalih, Franza Kuglera, Ernsta Weidnera, Ericha Ebe-

ma bogova, a posebno ako su rasvjerljavale prolaske Nibirua. Enurna Eli

linga, Hermana Hilprechta, Alfieda Jeremiasa, Morrisa Jastrowa, Albertas Schotta i Th. G. Pinchesa.

Ep o srvaranju koji je opisao kako je planet koji je upao u Sunev su

Njihov je zadatak oteavala injenica da je isti kakkabu (bilo koje nebesko tijelo, ukljuujui planete,
nepomine zvijezde i konstelacije) mogao imati vie od jednog imena. Ve sam tamo, takoer, ista

stav postao Nibiru prepisivao se, prevodio i nanovo prepisivao. Isro je

knuo osnovni nedostatak njihova rada: svi su oni pretpostavili da Sumerani i drugi drevni narodi nisu

bilo i sa zapisima koji su govorili o Velikoj poplavi, kao ro su epovi Atra

mogli znati (sluei se "golim okom") za planete iza Saturna. Zbog toga, kad god bi se spomenulo ime

Hasis i Gilgames. Iako se za sve njih ini da su legitiman dio prikupljanja

planeta koje nije bilo jedno od prihvaenih naziva za "sedam poznatih kakkabani" Sunce, Mjesec,

znanja u kraljevskoj knjinici, sluajno su se sve ploice bavile sluajevima

Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn pretpostavljalo bi se da je to jo jedan naziv za nekoga od te

Nibiruovihpojavljivanja i stoga s njegovim sljedeim pribliavanjem.

Medu iskljuivo astronomskim tekstovima prevedene su i nedvoj

"poznate sedmorice". Glavna rtva tog pogrenog stava bio je Nibiru; kad god bi se navodio babilonski
ekvivalent "planeta Marduka", pretpostavljalo se da je to drugo ime za Jupiter odnosno Mars ili (prema
nekim ekstremnim miljenjima) ak za Merkur. Nevjerojatno je da suvremeni astronomi glavne struje

beno pomno prouavane bile upute za opaanje Nibiruovog dolaska te

nastavljaju svoj rad temeljiti na pretpostavci "samo sedam" usprkos golemoj koliini dokaza koji govore

za njegovo prepoznavanje kada se pojavi. U babilonskom reksru koji je

suprotno i pokazuju da su Sumerani poznavali pravi oblik i sastav naeg Sunevog sustava, poevi od

zadrao izvornu sumersku terminologiju stoji:

imenovanja vanjskih planeta u epu Enurna Eli, ili etiri tisue i petsto godina starog prikaza potpu

Planet
po

boga

nog, dvanaesterolanog Sunevog sustava, sa Suncem u sreditu, na cilindrinom peatu VA/243 u

berlinskom muzeju (slika 91), ili prikaza dvanaest planetarnih simbola na asirskim ili babilonskim

Marduka:

spomenicima, i talio dalje.

njegovoj pojavi SHUL.PA.E;

220

221

POSLJEDNJI

PODNEVNA

DANI

TAMA

PROLJETNI

SLIKA 91
Drugi tekstovi daju jasnije indicije o Nibiruovoj putanji, kao i o vre
menskom okviru njegovog pojavljivanja:
Od Jupitera,

SLIKA 92

planet napreduje prema Zapadu.

nije u omjeru) pokazuje, moglo dogoditi samo kada je do izlaska Sunca na

dan proljetnog ekvinocija dolazilo u zodijaku Bika a za trajanja zodija-

Od Jupitera,
planet poveava svoj sjaj,
i u zodijaku Raka postat e Nibiru.
Veliki planet:
Njegova pojava:

ku Raka"postaje Nibiru. To se, kao to priloeni shematski dijagram (koji

tamno-crvena.

Dijeli nebesa napola

kog doba Ovna. (slika 9 2 ) .

Takve indicije o orbiti Nebeskog Gospodina i njegovoj ponovnoj po
javi, koje kao kartu neba ponekad koriste zvijea zodijaka, nalaze se i u
odlomcima Biblije, tako pokazujui da je to znanje moralo biti raireno na
internacionalnoj razini:
"U Jupiteru e se vidjeti tvoje lice" - stoji u psalmu 17. "Gospodin e

Dok stoji u Nibiruu.

s juga doi... njegovo blistavo velianstvo sjat e kao svjetlost" - prorie

prorok Habakuk (glava 2). "Usamljen On kroi Nebesima, iznad najviih

Kada se uzmu zajedno, astronomski tekstovi iz vremena Aurbanipala

Dubina; prolazi kraj Velikog Medvjeda, Oriona i Siriusa i zvijea Juga" -

opisuju planet koji se pojavljuje na rubu Sunevog sustava, die se i postaje

stoji u Knjizi o Jobu (glava 9). A prorok Amos (5: 9) pretkazao je: "Njegovo

vidljiv kada dode do Jupitera (ili ak jo prije, kod Saturna), a zatim zavija

nasmijeeno lice uzdie se iznad Bika i Ovna; od Bika ka Strijelcu On e

prema dolje, prema ravnini ekliptike. Na svom perigej u, kada je najblie

krenuti." Ti stihovi opisuju planet koji prolazi najviim nebesima te kreui

Suncu (prema tome, i Zemlji), planet na mjestu Krianja "u zodija-

se orbitom u smjeru kazaljke na satu "retrogradno", rekli bi astronomi

222

223

POSLJEDNJI

DANI

dolazi preko junih zvijea. To je putanja slina putanji Halleyjevog

kornera (vidi sliku 78), samo mnogo veeg razmjera.
Detaljni prijevodi sumerskih opisa ceremonija ro su pratile dravni

PODNEVNA

TAMA

s Asirijom. U sklopu novogodinjih svetkovina 626. g. pr. n. e. babilonski

general ije ime Nabupolasar ("Nabu uva svoga sina") implicira da
je tvrdio da je Nabuov sin bio je ustolien za kralja nezavisne Babilonije.

posjet Anua i Antu Zemlji oko 4000. g. pr. n. e. na akadski jezik bilo je vrlo

Na jednoj ploici njegova je inauguracija opisana rijeima: "Okupili su se

indikativno za Aurbanipalova oekivanja. Odlomci koji se bave boravkom

prinevi zemalja; blagoslovili su Nabupolasara; otvarajui svoje ake, pro

Anua i Anru u Uruku opisuju kako je u predveerje na "najviu razinu tornja"

glasili su ga vladarom.

bio postavljen promatra koji je pazio na pojave planeta te ih jednu za dru

Ogorenost zbog asirske brutalne vladavine bila je tolika da je Babilon

gom objavljivao sve dok se nije pojavio "Planet velikog Anua od nebesa", na

ubrzo pronaao saveznika za napad na Asiriju. Glavni i energini saveznik

kon ega su svi bogovi, okupljeni da doekaju boanski par, recitirali pjesmu

bili su im Medijci (preci Perzijanaca) koji su bili doivjeli asirske provale i

"Onome koji je sve sjajniji, nebeskom planeru Gospodina Anua" i pjevali hi

brutalnost. Dok su babilonske snage prodirale u Asiriju s juga, Medijci su

mnu "Slika Stvoritelja se uzdigla". Dugi rekstovi dalje opisuju ceremonijalne

napali s istoka re su 614. g. pr. n. e. kao to su bili prorokovali hebrejski

objede, povlaenje u none odaje, procesije sljedeeg dana i tako dalje.

proroci! osvojili i spalili asirsku vjersku prijestolnicu Aur. Kraljevska

Moemo opravdano zakljuiti da se Aurbanipal bavio prikuplja

prijesrolnica Niniva bila je sljedea na redu. Do 612. g. pr. n. e. velika Asi

njem, usporeivanjem, prevoenjem i prouavanjem svih starijih teksto

rija bila je u rasulu. Asirija zemlja "prvog arheologa" sada je i sama

va koji su mogli: a) sveenicima-astronomima dati smjernice kako da u

posrala zemlja arheolokih lokacija.

najranijem moguem trenutku uoe povratak Nibirua i b) upoznati kralja

Kako se ro moglo dogodiri zemlji ije je samo ime znailo "Zemlja

s procedurama za ono to nakon toga treba uiniti. Nazivanje Nibirua

Aura"? Jedino rada mogue objanjenje bilo je da su bogovi povukli svoju

"Planer nebeskog prijesrolja" vrlo je znakovito za kraljevska oekivanja,

zatitu; mi emo pokazati da je srvar zapravo bila mnogo sloenija: povukli

a to su i prikazi asirskih kraljeva na veliansrvenim reljefima na zidovima

su se sami bogovi iz Asirije i sa Zemlje.

palaa, na kojima pozdravljaju boga u krilatom disku dok ovaj lebdi iznad
drvera ivota (kao na slici 87).

Nakon toga poelo se odvijati posljednje i najnevjerojarnije poglavlje

sage o Povrarku, poglavlje u kojem e glavnu ulogu igrati Haran.

Saznati za pojavljivanje planeta to je prije mogue bilo je vano zato

da bi se moglo pripremiti za dolazak

velikog boga prikazanog na njemu

moda samog Anua? i biti blagoslovljen dugim, a moda ak i vjenim

ivotom.

Zapanjujui slijed dogaaja propasti Asirije zapoeo je bijegom lano

va asirske kraljevske obirelji u Haran. Traei ramo od boga Sina zatitu,

Meutim, to nije bilo sueno.

bjegunci su okupili ostatke asirske vojske i jednoga od izbjeglica proglasili

Nedugo nakon Aurbanipalove smrti irom asirskog carstva izbile

"kraljem Asirije". Meutim bog, iji je grad Haran bio od davnina, nije se

su pobune. Njegovi su sinovi izgubili vlast nad Egiptom, Babilonijom i

odazvao. Godine 610. pr. n. e. babilonske snage osvojile su Haran i uni

tile preostale asirske nade.

Elamom. Na granicama asirskog carstva pojavile su se pridolice izdaleka

"horde" sa sjevera, Medijci s istoka. Svugdje su lokalni kraljevi preuzeli

Bitka za nasljedsrvo Sumera i Akada bila je gotova; sada je iskljuivo

vlast i proglasili nezavisnost. Od posebne vanosti kako neposredne rako

pravo na njega, uz blagoslov bogova, imao kralj u Babilonu. Babilon je po

i za budue dogaaje bilo je Babilonovo raskidanje dvojnog kraljevanja

novno vladao zemljama koje su jednom sainjavale sveti "Sumer i Akad",

224

225

POSLJEDNJI

DANI

ak je u mnogim tekstovima tog vremena Nabupolasar nosio naslov "kralj

PODNEVNA

TAMA

Zapisi vienje,

Akada". On je vladavinu iskoristio da promatranje neba proiri na Nippur i

Urezi ga na ploice,

Uruk, te su u narednim krucijalnim godinama neki od kljunih astronom

da ga ita lako ita:

skih tekstova doli iz ta dva nekadanja sumerska grada.

Jer ovo je vienje samo za svoje zadano vrijeme:

Te iste sudbonosne godine, 610. pr. n. e. znamenite godine pune

Ispunjenju tei, ne vara;

zapanjujuih dogaaja, kao to emo vidjeti ponovno snani Egipat

Ako stie polako, ekaj;

takoer je na svoje prijestolje postavio nepopustljivog imperatora po

Jer odista e doi i nee zakasniti!

HABAKUK 2: 2-3

imenu Neho. Samo godinu dana kasnije dogodio se jedan od najmanje

razumljivih geopolitikih poteza tog vremena najmanje razumljivih za
povjesniare, to jest. Egipani, koji su prije bili na istoj strani kao i Babi
lonci te se zajedno s njima suprotstavljali asirskoj vladavini, nagrnuli su iz

("Zadano vrijeme" je, kao to emo vidjeti, stiglo tono pedeset

godina potom.)

Egipta prema sjeveru i pregazili podruja i sveta mjesta koje su Babilonci

smatrali svojima. Egipane je njihov prodor na sjever sve do Karkemia
doveo nadohvat Harana. K tomu, u ruke su im pala dva mjesta povezana
sa svemirom, u Libanonu i Judeji.

etrdeset i tri godine Nabukodonozorove vladavine (605.-562. pr. n. e.)

smatraju se razdobljem dominantnog "neobabilonskog" carstva. To je bilo ra

Iznenaeni Babilonci nisu to namjeravali trpjeti. Ostarjeli Nabupolasar

zadatak vraanja kljunih mjesta povjerio je svom sinu Nabukodonozoru

zdoblje odlunih akcija i brzih poteza jer nije bilo vremena na gubljenje: sve
blii Povratak sada je pripadao Babilonu!

koji je ve bio stekao ugled na bojnom polju. U lipnju 605. g. pr. n. e. kod

Kako bi ga se pripremilo za oekivani Povratak, u Babilonu su ubrzano

Karkemia Babilonci su potukli egipatsku vojsku, oslobodili "svetu umu u

provedeni opseni renovacijski i graditeljski radovi. Njihovo arite bila je

Libanonu koju su Nabu i Marduk eljeli" te potjerali Egipane natrag sve

sveta etvrt u kojoj je obnovljen i nanovo izgraen Mardukov hram Esagil

do Sinajskog poluotoka. Nabukodonozor je zaustavio potjeru tek kad mu

(sada zvan jednostavno Bel/Ba'al, "Gospodin"). Njegov zigurat sa sedam te

je iz Babilona stigla vijest o oevoj smrti. Pourio je natrag i te iste godine

rasa pripremljen je za promatranje zvjezdanih nebesa (slika 9 3 ) ba kao

bio proglaen kraljem Babilona.

to je napravljeno u Uruku kada ga je oko 4000. g. pr. n. e. posjetio Anu.

Povjesniari nemaju objanjenje za iznenadnu egipatsku navalu i silinu

Sagraen je novi procesijski put koji je u svetu etvrt vodio kroz golema

babilonske reakcije. Nama je, meutim, oito da je u sri tih dogaaja bilo

nova vrata: zidovi su im bili ukraeni i od vrha do dna prekriveni lijepim

oekivanje Povratka. Doista, izgleda da se te 605. g. pr. n. e. smatralo da je

glaziranim ciglama koje i dandanas privlae pozornost, budui da su suvre

povratak neminovan, da moda ak kasni jer je te iste godine prorok Haba-

meni ekskavatori iskopali procesijski put i vrata te ih, nanovo sastavljene,

kuk u Jeruzalemu poeo propovijedati u Jahvino ime.

izloili u muzeju Vorderasiatiches Museum u Berlinu. Babilon, Mardukov

Pretkazujui budunost Babilona i drugih nacija, prorok je upitao Jahvu kada e doi Dan Gospodinov dan kazne Boje za zemlje, ukljuu
jui Babilon a Jahve mu je ovako odgovorio:

Vjeni grad, bio je pripremljen za Povratak.

"Uinio sam grad Babilon najglasovitijim medu svim zemljama i na
seobinama; njegovo sam ime uzvisio da bude najhvaljenije od svih svetih
gradova" - napisao je Nabukodonozor u svojim zapisima. Kako se ini, oe-

226

227

POSLJEDNJI

DANI

PODNEVNA

TAMA

SLIKA 93
kivalo se da e se bog koji dolazi s krilatim diskom spustiti na Mjesto slijeta
nja u Libanonu, a zatim konzumirati Povratak ulaskom u Babilon kroz novi,
velianstveni procesijski put i impozantna vrata (slika 94) vrata nazvana
"Itar" (alias IN.ANNA), koja je u Uruku bila "Anuova voljena", to je jo
jedna indicija glede toga iji Povratak se oekivao.
Istovremeno s tim oekivanjima Babilon je dobio ulogu novog Pupka
Zemlje preuzevi pretpotopni Nippurov poloaj DUR.AN.KI-ja, "veze
nebo-Zemlja". Da je to sada bila funkcija Babilona izraeno je time to je te

SLIKA 94

meljnoj platformi zigurata bilo dodijeljeno sumersko ime E.TEMEN.AN.KI

("Hram temelja za nebesa-Zemlju), naglaavajui ulogu Babilona kao novog

udaljenosti do drugih mjesta povezanih sa svemirom (vidi sliku 3). Naziva

"Pupka Zemlje" ulogu jasno prikazanu na babilonskoj "Karti svijeta" (vidi

jui ga "pupkom Zemlje" (38: 12), prorok Ezekijel objavio je da je Jeruza

sliku 10). To je bila terminologija koja je oponaala opis Jeruzalema s Kame

lem za tu ulogu bio izabrao sam Bog:

nom temeljcem koji je sluio kao veza izmeu nebesa i Zemlje!

No ako je to bilo ono to je Nabukodonozor zamislio, tada je Ba

Ovako veli Gospodin Jahve:

bilon morao zamijeniti postojeu poslijepotopnu vezu sa svemirom

Ovo je Jeruzalem;

Jeruzalem.

Postavih ga u sredite naroda,

Preuzevi nakon potopa ulogu Kontrolnog centra misije koju je prije

potopa drao Nippur, Jeruzalem je bio smjeten u sreditu koncentrinih

228

Okruzih ga zemljama!
EZEKIJEL 5: 5

229

POSLJEDNJI

DANI

PODNEVNA

TAMA

Odluan da tu ulogu preotme za Babilon, Nabukodonozor je poveo

Boja kazna za Nabukodonozora bila je razmjerna njegovom sveto

svoje trupe na taj dotad neosvojivi plijen i 598. g. pr. n. e. zauzeo Jeruzalem.

gru. Prema tradicionalnim izvorima, umro je 562. g. pr. n. e. u agoniji,

Ovaj put je, kao to je bio upozorio prorok Jeremija, Nabukodonozor izvra

sluen bubom koja mu je kroz nos ula u mozak.

vao Boji gnjev na stanovnicima Jeruzalema zato to su se upustili u tovanje

nebeskih bogova: "Baala, Sunca, Mjeseca i zvijezda" (2 Kraljevi 23: 5) po

pis koji jasno ukljuuje Mardukov nebeski entitet!

Ni Nabukodonozor niti itko od njegova tri krvna nasljednika (koji su

Izgladnivi stanovnike Jeruzalema tri godine dugom opsadom, Nabu

bili ubijeni ili na neki drugi nain u kratkom roku odstranjeni) nisu ivjeli

kodonozor je uspio pokoriti grad te zarobiti judejskog kralja Jojakima i

dovoljno dugo da vide dolazak Anua na babilonska vrata. U stvari, taj se

odvesti ga u Babilon. U progonstvo je odvedeno i judejsko plemstvo te

dolazak nikada nije ni dogodio, premda se Nibiru vratio.

injenica je da su na astronomskim ploicama iz tog istog vreme
na zabiljeena opaanja Nibirua odnosno "planeta Marduka." O ne

uena elita izmeu ostalih i prorok Ezekijel kao i tisue judejskih

vojnika i obrtnika. Naseljeni su na obale rijeke Khabur, u blizini Harana,
doma njihovih predaka.

kima je izvijeteno kao o znamenju. Na primjer, ploica katalogizirana kao

Sam grad i hram ovaj su put ostali nedirnuti, no jedanaest godina

K.8688 obavjetava kralja da e, ako se Venera pojavi "ispred" (tj. ako izae

kasnije, 587. g. pr. n. e., Babilonci su se vratili u velikom broju. Taj put su

prije) Nibirua, usjevi propasti, a ako Venera izae "iza" (tj. poslije) Nibirua,

Babilonci, prema Bibliji, postupali po vlastitom nahoenju i spalili hram

"usjevi u zemlji e uspjeti". Nas vie zanima skupina "kasnobabilonskih"

koji je izgradio Salomon. Nabukodonozor u svojim zapisima za to nije dao

ploica pronaenih u Uruku; na njima su podaci iskazani u dvanaest mje

objanjenje, osim uobiajenog da udovolji eljama "svojih bogova Na-

senih zodijakih stupaca, a tekstovi su povezani sa slikovnim prikazima.

bua i Marduka". No, kao to emo uskoro vidjeti, pravi je razlog bio jedno

Na jednoj od tih ploica (VA 7 8 5 1 , slika 95) unutar planeta Marduka,

stavan: uvjerenje da je Jahve otiao i da ga vie nema.

Unitenje hrama bilo je okantno i zlo djelo za koje su Babilon i njegov
kralj kojeg su proroci ranije nazivali "prutom Jahvinog gnjeva" trebali
biti otro kanjeni. "Osveta Jahve, Boga naega, osveta za hram njegov,
izvrit e se na Babilonu, objavio je prorok Jeremija (50: 28). Proriui pad
monog Babilona te njegovo unitenje od strane napadaa sa sjevera to
se obistinilo samo nekoliko desetljea kasnije Jeremija je takoer progla
sio sudbinu bogova koje je Nabukodonozor bio zazvao:

Objavite

narodima!

Razglasite, ne tajite, recite:

'Zauzet je Babilon!
Bel je postiden: Marduk razbijen!
JEREMIJA 5 0 : 2
230

SLIKA 95

231

POSLJEDNJI

DANI

PODNEVNA

TAMA

smjetenom izmeu simbola za zvijee Ovna s jedne i simbola za Zemlju

s druge strane, prikazan je sam Marduk. Drugi primjer je ploica VA 7847:

ona jedno konkretno opaanje u zvijezdu Ovna naziva "Danom kada

su se otvorila vrata velikog boga Marduka" odnosno kada se pojavio
Nibiru; a arim slijedi upis "Dan boga Marduka" kada se planer pre
mjestio na svojoj putanji te bio vien u Vodenjaku.
ak jo znakovitija od dolaska planeta "Marduka" u vidno polje s ju
nih nebesa i njegovog brzog posrajanja "Nibiruom" u sredinjem nebe
skom pojasu bila je jedna druga skupina, ovaj pur krunih, ploica. Te su
ploice predstavljale "napredak unatrag" prema sumerskim astronomskim
postavkama te su nebesku sferu dijelile na rri puta (Enlilov put za sjeverni
dio nebesa, Eaov put za juni i Anuov put za sredinji dio nebesa). Iznad ta
tri puta zatim je bilo poloeno dvanaest zoijako-kalendarskih segmenata,
kao to se vidi na otkrivenim fragmentima (slika 9 6 ) ; na stranjim strana
ma tih krunih ploica bila su zapisana objanjenja.
Godine 1900. Theophilus G. Pinches izazvao je senzaciju na sastanku
drurva Royal Asiatic Society u Londonu u Engleskoj kada je objavio da je
uspio sastaviti itav "astrolab" ("Uzima zvijezda"), kako je nazivao ploicu.
Pokazao je daje to kruni disk podijeljen na tri koncentrina dijela i, poput
pite, na dvanaest segmenata, to rezultira poljem koje se sastoji od trideset i
est odsjeaka. Svaki od trideset i est odsjeaka sadravao je ime s kruiem
ispod njega, to je pokazivalo da se radi o nebeskom tijelu, i broj. Svaki
odsjeak takoer je nosio ime mjeseca, tako da ih je Pinches numerirao od
I do XII, poevi od mjeseca Nissan, (slika 9 7 ) .
Njegova je prezenracija, razumljivo, izazvala veliku senzaciju jer bio

SLIKA 96

im je predstavio babilonsku karru neba podijeljenu na tri staze - Enlilovu, Anuovu i Eaovu/Enkijevu - koja pokazuje koji su se planeti, zvijezde

starosti varirala su od prije dvanaestog i treeg stoljea pr. n. e., veina se,

i zvijea na kojem podruju nebesa promatrali u kojem mjesecu cijele

meutim, slagala da je astrolab pripadao eri Nabukodonozora ili njegovog

godine. Rasprava oko identiteta nebeskih tijela (u ijem korijenu ui po

nasljednika Nabunaida.

stavka "nita iza Saturna") i znaenja brojeva jo nije okonana. Nerijeeno

Astrolab to ga je Pinches predsravio u narednim je raspravama bio

je i pitanje starosti koje godine je astrolab napravljen re, ukoliko se radi

identificiran kao "P," no kasnije je preimenovan u "Astrolab A", budui da

o kopiji starije ploice, koje je vrijeme na njemu prikazano? Miljenja o

je otada sastavljen jo jedan, poznat kao "Astrolab B".

232

233

POSLJEDNJI

DANI

yi\

PODNEVNA

TAMA

SLIKA 97
Iako ta dva astrolaba na prvi pogled izgledaju jednako, ipak su razliiti.
to se tie nae analize, kljuna razlika je u tome to se u astrolabu " B " planet
identificiran kao Mul Neberu d Marduk "Planet Nibiru boga Marduka"
nalazi na Anuovom putu, sredinjem ekliptinom pojasu (slika 9 8 ) , dok je
na astrolabu "A" planet identificiran kao MulMarduk "Planet Marduk(ov)
prikazan na Enlilovom putu, na sjevernom dijelu nebesa (slika 9 9 ) .

SLIKA 98

Promjena imena i poloaja apsolutno je ispravna ukoliko dva astolaba

oji, doavi u vidno polje visoko na sjevernom dijelu neba (kao u astrolabu

prikazuju planet koji se kree "Marduk", kako su ga zvali Babilonci - 1

A"), zavija nadolje prema ekliptici i postaje NIBIRU ("Krianje") kada

234

235

POSLJEDNJI

PODNEVNA

DANI

TAMA

Teksrovi (poznati kao KAV 218, srupci B i C) priloeni uz krune pri

kaze uklanjaju svaku sumnju glede identiteta Marduka/Nibirua:
[Mjesec] Adar:
Planet Marduk

na

Putu Anuovom:

Blistavi kakkabu sto izlazi na jugu

nakon "sto bogovi noi zavre svoje zadatke,
i dijeli nebesa.
Taj kakkabu je Nibiru - bog Marduk.
Premda moemo bid sigurni zbog razloga koji e uskoro biti po
dastrijeti da opaanja iz svih tih "kasnobabilonskih ploica" nisu mogla
biti obavljena prije 640. g. pr. n. e., moemo takoer biti sigurni da se nisu
dogodila nakon 555. g. pr. n. e. jer to je godina kada je ovjek po imenu
Nabunaid postao posljednji kralj Babilonije koji je tvrdio da su legirimnosr
njegove kraljevske asti potvrdila nebesa, da ga je "planet Marduk, visoko
na nebesima, bio pozvao po imenu." Pored te rvrdnje izjavio je i kako je
u nonom vienju vidio "Veliku zvijezdu i Mjesec." Pomou Keplerovih
formula za putanje planeta oko Sunca izraunato je da je iravo razdoblje
Mardukove/Nibiruove vidljivosti iz Mezopotamije trajalo svega nekoliko
kratkih godina; sroga Nabudaidova rvrdnja o vidljivosti planeta postavlja
njegov povrarak u godine neposredno prije 555. g. pr. n. e.
Dakle, koje je bilo tono vrijeme povrarka? U rjeavanje te zago
netke ukljuen je jo jedan aspekt: proroanstva o "podnevnoj tami"
pomrini Sunca na Dan Gospodinov. Takva pomrina doista se
i dogodila - 5 5 6 . g. pr. n. e.!
Pomrine Sunca mnogo su rjee od pomrina Mjeseca, meutim nisu
posve neuobiajene; do njih dolazi kada Mjesec, dok na odreeni nain
SLIKA 99

prolazi izmeu Zemlje i Sunca, privremeno prekrije Sunce. Tek mali dio

presijee ekliptiku na Anuovom putu (kao u " B " ) . Dokumentacija u dvije

pomrina Sunca su porpune pomrine. Podruje na kojem se pomrina

faze koju nam pruaju ta dva astrolaba pokazuje upravo ono to mi tvrdimo

vidi, njezino rrajanje te put potpune tame razlikuju se od prolaska do

cijelo vrijeme!

prolaska zbog promjenjivog trostrukog orbiralnog plesa Sunca, Zemlje i

236

237

POSLJEDNJI

PODNEVNA

DANI

TAMA

Mjeseca, te povrh toga zbog svakodnevnog kruenja Zemlje i promjene

nagiba njezine osi.
Ma koliko pomrine Sunca bile rijetke, mezopotamska astronomi
ja obuhvaala je znanje i o toj pojavi koju je nazivala alalu sharnshi.
Tekstualni navodi sugeriraju da dio drevnog akumuliranog znanja nije
bila samo sama pojava, nego i njezin lunarni aspekt. U stvari, pomr
ina Sunca iji je put potpune tame preao preko Asirije dogodila se
762. g. pr. n. e.. Slijedila ju je pomrina 584. g. pr. n. e. koja se vidjela
diljem zemalja Mediterana, a potpuna pomrina bila je nad Grkom.
No zatim se, 556. g. pr. n. e., dogodila izvanredna pomrina Sunca
"izvan oekivanog vremena." Ako do nje nije dolo uslijed predvidivog kretanja Mjeseca, je li njen uzrok mogao biti neuobiajeno blizak
prolazak

Nibirua?

Meu astronomskim ploicama koje pripadaju seriji nazvanoj "Kada

je Anu planet Gospodinov" jedna ploica (katalogizirana kao VACh.Shamash/RM.2,38 slika 100), koja se bavi pomrinom Sunca, ovako je
zabiljeila opaeni fenomen (reci 19-20):
U poetku je sunev disk,
izvan oekivanog vremena,
postao taman,
u sjaju Velikog planeta.
Tridesetog dana (mjeseca) bila je
pomrina

Sunca.

Sto zapravo znae rijei da je zatamnjeno Sunce bilo "u sjaju Velikog
planeta"? Iako sama ploica ne navodi datum te pomrine, nae je milje
nje da ta konkretna, iznad naglaena, formulacija snano ukazuje na to
daje neoekivanu i izuzetnu pomrinu Sunca nekako uzrokovao povra
tak Nibirua, "velikog sjajnog planeta". Meutim, je li neposredan uzrok
bio sam planet ili uinak njegovog "sjaja" (gravitacijskog ili magnetskog
privlaenja?) na Mjesec, tekstovi ne objanjavaju.

23

23 9

POSLJEDNJI

DANI

PODNEVNA

TAMA

Bilo kako bilo, astronomska je povijesna injenica da se na dan

mio NASA-in Centar za svemirske letove Goddard, ta je pomrina bila

koji bi odgovarao 1 9 . svibnju 5 5 6 . g. pr. n. e. doista dogodila potpuna

velika, vidjela se na vrlo irokom podruju, a njezin jedinstven aspekt je taj

pomrina Sunca. Kao to pokazuje ova karta (slika 1 0 1 ) , koju je pripre-

da je zona potpune tame prolazila tono preko Harana!

Ta posljednja injenica od iznimne je vanosti za nae zakljuke a u
tim zlokobnim godinama drevnog svijera bila je jo vanija jer odmah nakon
toga, 555. g. pr. n. e., Nabunaid je proglaen kraljem Babilonije ne u
Babilonu, nego u Haranu. On je bio posljednji babilonski kralj. Poslije nje
ga, kao to je prorokovao Jeremija, Babilon je zadesila sudbina Asirije.
Prorokovana podnevna tama nastupila je 5 5 6 . g. pr. n. e.. Upravo
rada se vratio Nibiru; to je bio prorokovani DAN GOSPODINA.
Kada je dolo do povratka planeta nisu se pojavili ni Anu ni ijedan
drugi bog. Doista, dogodilo se upravo suprotno: bogovi, anunnakijski
bogovi, uzletjeli su i otili sa Zemlje.

240

241

KADA

su

BOGOVI

OTILI

SA

ZEMLJE

Meutim, u starijim vremenima Haran je bio prosperiretno trgovako,

kulrurno, vjersko i politiko sredire, i to u tolikoj mjeri da je ak prorok
Ezekijel (27: 24), koji je na tom podruju ivio s drugim izgnanicima iz
Jeruzalema, govorio o Haranovoj reputaciji trgovakog grada u kojem se
trgovalo "haljinama raskonim, platevima istkanima od prediva plavog,
krinjama punima nakira to su se vezivale uadi i bile izraene od cedrovi

Trinaesto

poglavlje

ne." To je bio grad koji je od sumerskih vremena nadalje bio "Ur daleko od
Ura", sredite kulta "boga Mjeseca", Nannara/Sina. Abrahamova obitelj na
kraju je ostala ondje ivjeti zato to je njegov otacTerah bio Tirhu, sveenik

K A D A SU BOGOVI
OTILI SA ZEMLJE

za znamenje, prvo u Nippuru, zatim u Uru i naposljetku u Nannarovom/

Sinovom hramu u Haranu. Nakon ro je nuklearni Zli vjetar unitio Sumer,
Nannar i njegova supruga Ningal preselili su se u Haran.
Iako Nannar ("Su-en"ili, skraeno na akadskom, "Sin) nije bio Enli

dlazak anunnakijskih bogova sa Zemlje bio je dramatian dogaaj

ispunjen reofanijama, fenomenalnim pojavama, boanskim kolebanji

ma i ljudskom nevoljom.
Nevjerojarno je, ali raj odlazak nije ni nagaanje ni pekulacija, doku

mentiran je i vie nego dovoljno. Dokazi nam dolaze kako s Bliskog istoka
tako i iz Amerike, a neki od najizravnijih, i svakako najdramatinijih zapisa o
odlasku drevnih bogova sa Zemlje, dolaze nam iz Harana. Dokazni marerijal
ne sasroji se od glasina: sasroji se od izvjetaja oevidaca, izmeu ostalih
i proroka Ezekijela. Neki od tih izvjetaja uvrreni su u Bibliju, a neki su
zapisani na kamenim srupovima. Na primjer, rekstovi koji se bave udesnim
dogaajima koji su doveli do ustolienja posljednjeg babilonskog kralja.
Dananji Haran da, i dalje je tamo, ja sam ga posjetio dremljiv
je gradi u istonoj Turskoj, rek nekoliko kilometara od granice sa Sirijom.
Okruen je ruevinama zidina iz islamskih vremena, a njegovi sranovnici
ive u kolibama od blara koje imaju oblik konice. Tradicionalni izvor na
kojem je Jakov sreo Rahelu i dalje je ondje, u livadama izvan grada na ko
jima pasu ovce, s najiom, prirodno svjeom vodom koju ovjek moe
zamisliti.

lov prvorodeni sin i zakoniti nasljednik taj poloaj pripadao je Ninurti

on je bio prvorodeni sin Enlila i njegove supruge Ninlil, Enlilov prvoroenac na Zemlji. Bogovi i ljudi silno su oboavali Nannara/Sina i njegovu
suprugu; himne u njihovu asr za vrijeme sumerske slave, kao i alopojke
zbog opustoenosti Sumera openiro a posebice Ura, odaju veliko divljenje
i ljubav ljudi prema rom boanskom paru. To to je mnogo stoljea kasnije
Esarhadon otiao s ostarjelim Sinom ("koji se oslanjao na tap") posavjetovari oko invazije na Egipat te to je prognano asirsko plemsrvo posljednji
orpor pruilo u Haranu ukazuje na kontinuiranu vanu ulogu koju su Nannar/Sin i Haran imali do samog kraja.
U ruevinama velikog haranskog hrama posveenog Nannaru/Sinu,
hrama E.HUL.HUL ("Kua dvostruke radosti"), arheolozi su pronali eti
ri kamena srupa ("stele") koji su neko stajali u hramu, po jedan u svakom
kutu glavne dvorane za molirvu. Zapisi na srelama otkrili su da je dvije po
digla hramska visoka sveenica Adda-Guppi, a dvije njezin sin Nabunaid,
posljednji babilonski kralj.
Adda-Guppi s evidentnim osjeajem za povijest i kao struna duno
snica hrama u svojim je zapisima navela tone datume zapanjujuih do
gaaja kojima je svjedoila. Datumi su, kao to je tada bilo uobiajeno,

243

POSLJEDNJI

DANI

KADA

su

BOGOVI

OTILI

SA

ZEMLJE

bili povezani s godinama vladavine poznatih kraljeva re su sroga mogli biti

"Crnoglavi ljudi" izraz je kojim su Sumerani nazivali sami sebe, a

i jesu potvreni od srrane suvremenih strunjaka. Tako je pouzdano

uporreba rog izraza od strane visoke sveenice otprilike 1.500 godina nakon

ustanovljeno da je ona roena 649. g. pr. n. e. te da je ivjela u vrijeme vla

propasti Sumera bila je iznimno znakovira: govorila je bogu da e, vrati li

davina nekoliko asirskih i babilonskih kraljeva, da bi preminula u poznoj

se natrag, biti vraen na poloaj vrhovnog gospodara, da e ponovno po

dobi od sto i etiri godine.

stati Gospodin bog obnovljenog Sumera i Akada. Adda-Guppi ponudila je

Evo to je na svojoj steli napisala o prvom u nizu zapanjujuih dogaaja:

svom bogu ovakvu nagodbu: Ako se vrati i upotrijebi svoje boanske moi
da uini njezinog sina Nabunaida sljedeim kraljem koji e vladati svim

Bila je esnaesta godina

Nabupolasara,

babilonskim i asirskim podrujima, Nabunaid e obnoviti Sinov hram i u

kralja Babilona, kada se Sin, vladar bogova,

Uru te proglasiri tovanje boga Sina slubenom religijom u svim zemljama

naljutio na grad svoj i hram svoj

crnoglavih ljudi!

i otiao na nebesa;

Dodirujui rub bojeg ogrtaa, molila se dan za danom. Naposljetku

a grad i ljudi u njemu su propali.

joj se jedne noi bog pojavio u snu i prihvatio njezinu ponudu. Bogu Mje
seca, napisala je Adda-Guppi, ideja se svidjela: "Sin, vladar- bogova nebesa i

esnaesta godina Nabupolasara bila je 610. g. pr. n. e. znamenka

Zemlje, zbog mojih me je dobrih djela pogledao sa smijekom; uo je moje

godina, kao to e se itatelj vjerojatno prisjetiti, kada su babilonske snage

molitve; prihvario moj zavjer. Gnjev u njegovom srcu se stiao. Pomirio se

osvojile Haran kojega su branili ostaci asirske kraljevske obirelji, re kada je

s Enhulhulom, svojim hramom u Haranu, boanskim boravitem u kojem

nanovo ojaani Egipar odluio zauzeri mjesra povezana sa svemirom. Tada je,

se njegovo srce veselili i predomislio se." Bog je, napisala je Adda-Guppi,

napisala je Adda-Guppi, razljueni Sin povukao i svoju zatitu nad gradom,

prihvatio nagodbu:

spakirao se "i otiao na nebesa!"

Ono to se nakon toga dogodilo u osvojenom gradu rono je saeto: "A

Sin,

vladar bogova,

grad i ljudi u njemu su propali." Dok su drugi preivjeli pobjegli, Adda-Guppi

bio je naklon prema

je osrala. "Svakodnevno je, bez presranka, danju i nou, mjesecima, godinama"

Nabunaida,

bdjela u unitenom hramu. U rui je "odbacila haljine od finog prediva, skinula

Pozvao je da bude kralj

nakit, nije nosila ni srebro ni zlaro i odrekla se miomirisa i eterinih ulja." Luta

kralj Sumera i Akada.

jui poput duha naputenim hramom, "u poderanu odjeu bila sam odjevena;

Sve zemlje od granice s Egiptom,

bez zvuka sam ulazila i izlazila" - napisala je.

Tada je u pusroj svetoj ervrd pronala ogrta koji je pripadao Sinu. Oaj

mojim

rijeima.

mog jedinog sina,

izdanka

utrobe

moje,

od Gornjeg mora do Donjeg mora,

predao je u

njegove ruke.

noj sveenici raj je pronalazak predstavljao boanski znamen: bog joj je iznena
da podario znak svoje fizike prisutnosti. Nije mogla skinuti pogled sa svetog

Obje strane odrale su svoju stranu nagodbe. "Ja je smatram ispunje

ruha, nije ga se usuivala dodirnuti, osim "primiri ga za rub". Kao da je sam bog

nom", izjavila je Adda-Guppi u zakljunom dijelu svojih zapisa: Sin je "odr

bio tamo da je uje, legla je niice i "u molitvi i poniznosti" izgovorila zavjet:

ao rije koju mi je dao" i 555. g. pr. n. e. doveo Nabunaida na babilonsko

"Vrati li se u svoj grad, svi crnoglavi ljudi tovat e tvoje boanstvo!"

prijesrolje. A Nabunaid je ispunio zavjet svoje majke i obnovio hram u Ha-

244

245

POSLJEDNJI

DANI

KADA

SU BOGOVI

OTILI SA ZEMLJE

ranu, "usavrivi njegovu konstrukciju". Obnovio je tovanje Sina i Ningal

Daje Sin, vladar bogova i boica,

(Nikkal, na akadskom) "sve zaboravljene obrede nanovo je oivio."

to obitava na nebesima,
Siao s nebesa

A zatim se dogodilo veliko udo, pojava neviena generacijama. Taj je

dogaaj opisan na dvije Nabunaidove stele, na kojima je on prikazan kako

Pred oima Nabunaidovim,

kralja babilonskog.

dri neobian tap i gleda prema nebeskim simbolima za Nibiru, Zemlju i

Mjesec, (slika 1 0 2 ) :

Sin se, izvjetavaju zapisi, nije vratio sam. Prema tekstovima, uao je u
obnovljeni hram Ehulhuku u ceremonijalnoj procesiji, u drutvu supruge
Ningal/Nikkal i svog pomonika, boanskog glasnika Nuskua.

udesni Sinov povratak "s nebesa" potie mnoga pitanja, a prvo bi

bilo: Gdje "na nebesima" je boravio pet ili est desetljea? Na ta pitanja
moe se odgovoriti kombinacijom drevnih dokaza i postignua suvreme
ne znanosti i tehnologije. No, prije nego to prijeemo na to, vano je
istraiti sve aspekte odlaska, jer Sin nije bio jedini koji se "naljutio" te,
napustivi Zemlju, "otiao na nebesa".
Izvanredni nebeski dolasci i odlasci koje su opisali Adda-Guppi i Nabunaid odvijali su se dok su oni bili u Haranu a to je znaajna stvar jer
je u isto to vrijeme na tom podruju bio prisutan jo jedan oevidac. Bio
je to prorok Ezekijel koji je takoer imao mnogo za rei na tu temu.
Ezekijel, Jahvin sveenik u Jeruzalemu, bio je meu aristokracijom
i obrtnicima koji su zajedno s kraljem Jojakimom bili protjerani nakon
SLIKA 1 0 2

to je Nabukodonozor 598. g. pr. n. e. prvi put napao Jeruzalem. Silom

su odvedeni u sjevernu Mezopotamiji te su naseljeni na podruju rijeke
Khabur, nedaleko od doma svojih predaka u Haranu. Tamo je Ezekijel

To je veliko udo Sinovo

imao svoju slavnu viziju nebeskih kola. Kao kvalificirani sveenik, i on je

koje se od bogova i boica

biljeio mjesta i datume dogaaja: to je bilo petog dana etvrtog mjeseca

nije dogodilo u zemlji,

u petoj godini progonstva 594/593. g. pr. n. e. "kad bijah medu

od davnih dana i nepoznatih;

izgnanicima na rijeci Khaburu, otvorie se nebesa i ja ugledah vienja

koje ljudi Zemlje

Elohima ', naveo je Ezekijel na samom poetku svojih proroanstava. Ono

nisu vidjeli ni nali zapisano

to je ugledao u vihoru, s bljeskajuim svjetlima obavijena sjajem, bila su

na ploicama od davnih dana:

boanska kola koja su mogla ii prema gore, prema dolje i postrance, a u

246

247

POSLJEDNJI

DANI

K A D A SU

BOGOVI

OTILI SA ZEMLJE

njima, "na neemu poput prijestolja, bijae netko kao ovjek zemaljski"; i
zauo je glas koji mu se obraao kao "Sinu ovjejem" i objavio mu njegov
proroki zadatak.
Izraz u prorokovoj uvodnoj izjavi obino se prevodi kao "vienja
Boga". Izraz Elohim, koji je mnoina, Tradicionalno se prevodi kao "Bog",
u jednini, ak i u sluajevima kada se Biblija oigledno prema njemu
odnosi kao da je u mnoini, kao na primjer: "I ree Elohim, nainimo
Adama na svoju sliku, da bude nama slian (Posranak 1: 2 6 ) . Kao ro
itatelji mojih knjiga znaju, pria o biblijskom Adamu inrerpreracija je
mnogo podrobnijih sumerskih tekstova o stvaranju, u kojima je skupi

SLIKA 103

na Anunnakija predvoena Enkijem genetskim inenjeringom "srvorila"

Ezekijelov zadarak bio je da prorokuje i upozori svoje prognane su

Adama. Izraz Elohim, kao ro uvijek iznova pokazujemo, odnosio se na

narodnjake na dolazei Sudnji dan kada e se ljudima suditi za sva sra-

Anunnakije; a Ezekijel je izvijestio o tome da je vidio anunnakijsku

morna djela i nepravde. Zatim se, poslije godinu dana, isti "netko kao

nebesku letjelicu u blizini Harana.

ovjek zemaljski" ponovno pojavio, pruio ruku, uhvario Ezekijela i pre

Ezekijel je nebesku lerjelicu koju je vidio opisao, u uvodnom pogla

nio ga sve do Jeruzalema, da tamo prorokuje. Jeruzalem je, sjetit ete se,

vlju i nakon njega, kao Boji Ka vod ("Ono to je teko") istim izrazom

pretrpio izgladnjujuu opsadu, poniavajui poraz, bezobzirnu pljaku,

koji se u Izlasku koristi za boansku letjelicu koja je sletjela na planinu

babilonsku okupaciju te izgnanstvo kralja i cjelokupnog plemstva. Kada

Sinaj. Opis letjelice koji je dao Ezekijel nadahnuo je generacije uenjaka i

je onamo stigao, Ezekijela je zatekao prizor potpunog sloma vladavine

umjetnika, a crrei koji su nastali kao rezultat tog nadahnua mijenjali su

zakona i pridravanja vjerskih obreda. Pirajui se ro se ro zbiva, naiao je

se tijekom vremena onako kako je napredovala naa vlastita tehnologija

na jednog sranovnika koji je sjedio i jadikovao (8: 12, 9: 9)

leteih vozila. Drevni tekstovi govore kako o svemirskim brodovima tako

i o letjelicama te opisuju Enlila, Enkija, Ninurtu, Marduka, Totha, Sina,
Samaa i Itar, da navedem one najistaknutije, kao bogove koji su imali

Jahve nas vie ne vidi

jer je Jahve napustio Zemlju!

letjelice i vrljali zemaljskim nebom - ili vodili zrane birke, kao ro je na

primjer ona izmeu Horusa i Setha ili ona Ninurre i Anzua (da ne spomi

Nae je miljenje da je to bio razlog zbog kojeg se Nabukodnonozor

njem indoeuropske bogove). ini se da su od svih razliirih teksrualnih

usudio ponovno napasti Jeruzalem i unititi Jahvin hram. Taj vapaj je

opisa i slikovnih prikaza "nebeskih brodova" Ezekijelovom vienju vihora

praktiki identian onome o emu je Adda-Guppi izvijestila iz Harana:

najvie odgovaraju takozvana "vihorasra kola" nacrrana na lokalireru u

'Sin, vladar bogova, naljutio se na grad svoj, hram svoj i otiao je na

Jordanu s kojeg je prorok Ilija uznesen u nebesa (slika 1 0 3 ) . Ta je letjelica

nebesa; a grad i ljudi u njemu su propali."

nalik helikopteru zacijelo bila sluila samo kao ati do mjesra na kojem se
nalazio pravi svemirski brod.

Ne moe se sa sigurnou rei kako ili zato su dogaaji u sjevernoj

Mezopotamiji povezani s idejom u dalekoj Judeji da je Jahve takoer otiao

248

249

POSLJEDNJI

K A D A SU

DANI

sa Zemlje, no oito je da su se vijesti o tome da su Bog odnosno bogovi oti

li bila proirila nadaleko i nairoko. Doista, na ploici VAT 7847, koja je
ranije spomenuta u vezi sa sunevom pomrinom, u proroanskom dijelu
koji govori o velikim nesreama koje traju dvjesto godina pie:
Bogovi e s tutnjem, letei,

BOGOVI

OTILI

SA ZEMLJE

Arahtu,

rijeka izobilja, pretvorila se u bijesnu bujicu.

Golemi

vodeni

val,

njegove kue i svetita,

divlja poplava poput Potopa

odnijela je grad,

i pretvorila ih u ruevine.

Bogovi i boice se su se uplaili, napustili svoje hramove i kao

ptice odletjeli na nebo.
Svim tim tekstovima zajednike su tvrdnje: a) da su se bogovi naljutili

iz zemalja otii,

na ljude; b) da su bogovi "odletjeli poput ptica" i c) da su otili na "nebo".

od ljudi se odvojiti.
Ljudi e boja prebivalita u

Nadalje, izvjetava nas se da su njihov odlazak pratile neobine nebeske po

ruevinama ostaviti.

jave i odreeni poremeaji na Zemlji. To su znaajke Dana Gospodinovog

Suosjeanja i blagostanja e nestati.

kakvog su pretkazali biblijski proroci: Odlazak je bio povezan s povra

Enlil e u ljutnji uzletjeti.

tkom Nibirua bogovi su otili sa Zemlje kada je Nibiru doao.

Poput nekoliko drugih dokumenata iz anra "akadskih proroan

stava", strunjaci i ovaj tekst smatraju "proroanstvom poslije dogaaja"
tekstom koji dogaaje koji su se ve dogodili koristi kao osnovu za pre
dvianje drugih buduih dogaaja. Bilo kako bilo, ovdje imamo dokument
koji znatno proiruje egzodus bogova: ljutiti bogovi, predvoeni Enlilom,
odletjeli su iz svojih zemalja; nije se samo Sin naljutio i otiao.
Postoji jo jedan dokument. Premda ga strunjaci klasificiraju kao
"proroanstvo u neoasirskim izvorima," njegove poetne rijei sugeri
raju da je njegov autor (babilonski?) tovatelj Marduka. Evo tog doku
menta u cijelosti:

to bilo pretkazanje o tome to e se dogoditi nakon odlaska bogova,

ili su tijekom tog razdoblja narasli njihov gnjev i razoaranje zbog o
vjeanstva, to je dovelo do odlaska. ini se da je ovo posljednje sluaj
jer najvjerojatnije nije sluajnost da je era biblijskih proroanstava o
grijesima naroda i skorom sudu na Dan Gospodina poela s Amosom i
Hoejom oko 760./750. g. pr. n. e. dva stoljea prije povratka Nibi
rua! Dva stoljea proroci su, iz jedinog legitimnog mjesta "veze nebo-

Marduk, Enlil bogova,

Skovao je zao plan

naljutio se.

Um mu je postao gnjevan.

razaranja zemlje i

rastjerivanja

njezinih naroda.

Njegovo Ijutito srce bilo je odluno da sravni zemlju i uniti njezin

narod.
Na njegovim se usnama nala gorka kletva.
Zli nagovjetaji to

ukazuju

na poremeaj nebeskog sklada

poeli su se obilno pojavljivati i na nebu i na Zemlji.

Planeti na Enlilovom,
poloaje

Tekst klasificiran kao VAT 7 8 4 7 sadri intrigantan navod o razdo

blju velikih nesrea koje je trajalo dva stoljea. Iz teksta nije jasno je li

Anuovom i Eaovom putu pogorali su svoje

opetovano pokaztdi

250

nakazne predznake.

Zemlja" Jeruzalema pozivali na pravdu i potenje meu ljudima i

mir medu narodima, osuivali besmislene rtve i oboavanje beivotnih
kumira, okrutna osvajanja i nemilosrdno razaranje te upozoravali sve
nacije ukljuujui Izrael na neizbjene kazne, ali bez rezultata.
Ako je to bio sluaj, tada je ono to se dogodilo bilo postupno
nakupljanje gnjeva i razoaranja kod anunnakijskih bogova te njihov
zakljuak "kad je dosta, onda je dosta" bilo je vrijeme za odlazak.
Sve to podsjea na odluku bogova predvoenih razoaranim Enlilom
da zadre Potop i njihovo odlijetanje u nebeskoj letjelici, nepoznatoj

251

POSLJEDNJI

DANI

KADA

su

BOGOVI

OTILI

SA

ZEMLJE

ovjeanstvu; sada su, kada se Nibiru ponovno pribliavao, enlilski bogovi

lubrae i njihovih zaraenih klanova. Meutim, iako su Enlil i Enki prihva

planirali odlazak.

tili teritorijalnu podjelu, Enkijev sin Marduk nikada se nije odrekao borbe

Tko je otiao, kako su otili i kamo su orili ako se Sin vratio nakon

za vrhovnu vlasr koja je ukljuivala kontrolu nad srarim mjestima poveza

nekoliko deserljea? Da bi odgovorili na ra piranja moramo se vratiti na

nim sa svemirom. Tada su Enlilovci/Enliliti poeli pripremati alternativnu

poetak.

svemirsku luku u Junoj Americi. Kada je 2024. g. pr. n. e. pretpotopna

Kada su Anunnakiji, predvoeni Eaom/Enkijem, prvi pur doli na Ze

mlju zbog zlata koje im je trebalo da zatite ugroenu atmosferu svog planeta,

svemirska luka razorena nuklearnim orujem, instalacije u Junoj Americi

bile su jedine koja su ostale potpuno u enlilovskim/enlilitskim rukama.

zlato su namjeravali izvui iz Perzijskog zaljeva. Kada im ro nije polo za

I tako, kada je frustrirano i zgadeno anunnakijsko vodstvo odluilo da

rukom, preli su na rudarske operacije u jugoistonoj Africi te taljenje i rafi

je vrijeme da odu, neki su za odlazak iskoristili Mjesto za slijetanje. Drugi

niranje zlata u E.DIN-u, buduem Sumeru. Broj na Zemlji im se poveao na

su, moda s posljednjim velikim transportom zlata, morali upotrijebiti in

esro, a tu je bilo i tri srotine Igigija koji su opsluivali nebesku letjelicu koja

stalacije u Junoj Americi, blizu mjesra gdje su tijekom posjera tom podru

je Zemlju povezivala s usputnom planetarnom postajom na Marsu, iz koje se

ju boravili Anu i Anru.

lake mogla lansirati svemirska letjelica za daleka putovanja kojom su odlazili

Kao to je ranije spomenuro, to mjesto danas poznato kao Puma-

do Nibirua. Doao je Enlil, Enkijev polubrar i suparnik za nasljeivanje, te

Punku nalazi se nedaleko od sada smanjenog jezera Titicaca (koje dijele

je postavljen za vrhovnog zapovjednika. Kad su se Anunnakiji koji su crnili

Peru i Bolivija), meutim tada je bilo na junoj obali jezera, zajedno s insta

u rudnicima pobunili, Enki je predloio da se proizvede "Primitivni radnik",

lacijama pomorske luke. Njegove glavne ruevine sasroje se od reda od eriri

to je uinjeno genetskim usavravanjem postojeeg hominida. A zatim su

ruevne graevine, od kojih je svaka izraena od jedne divovske izdubljene

Anunnakiji poeli "opiti s ljudskim kerima pa su im one raale djecu" (Po

stijene (slika 104). Svaki takav izdubljeni sustav komora iznurra je bio u

stanak 6), re su Enki i Marduk prekrili rabu. Kada je doao potop, razjareni

potpunosti obloen zlamim ploama koje su bile privrene zlatnim zakovi

Enlil je rekao: "Neka ljudi nestanu," jer "velika je ovjekova pokvarenosr na

cama kada su doli u esnaestom stoljeu, to nevjerojatno blago odnijeli

Zemlji". Meutim Enki je preko Noe osujetio Enlilov plan. Ljudi su prei

su panjolci. Ostaje tajna kako su te komore bile tako precizno izdubljene u

vjeli, namnoili se i s vremenom im je dana civilizacija.

kamenu i kako su etiri goleme stijene dopremljene na to mjesto.

Potop koji je poharao Zemlju poplavio je rudnike u Africi, no orkrio

Taj lokalitet krije jo jednu tajnu. Arheoloki pronalasci

na tom

je glavnu zlatnu ilu u junoamerikim Andama, omoguivi Anunnakiji-

mjestu ukljuivali su ogroman broj neobinih kamenih blokova koji su

ma da lake i bre, i bez porrebe za raljenjem i rafiniranjem, dou do vie

bili precizno izrezani, ilijebljeni i isklesani s preciznim kutovima; neki od

zlara budui da naplavinsko zlaro isre grumene zlata saprane s planina

njih su prikazani na slici 105. ovjeku ne treba diploma iz strojarstva da

neba samo isprati iz pijeska i pokupiti. Potop je omoguio i smanjenje

shvati da je to kamenje rezao, buio i klesao netko s nevjerojatnim tehno

broja Anunnakija potrebnih na Zemlji. Za trajanja svog dravnikog po-

lokim sposobnostima i sofisticiranom opremom. Doista, ovjek bi po

sjera Zemlji oko 4000. g. pr. n. e. Anu i Antu posjetili su poslijepotopnu

sumnjao moe li se kamenje danas tako oblikovati. Zagonetku uslonjava

tajnovita svrha kojoj su ra tehnoloka uda sluila; ta svrha morala je biti

zemlju zlata na jezeru Titicaca.

Posjet im je posluio kao prilika da ponu smanjivati broj Nibiruanaca
na Zemlji, a ujedno su porvrdili mirovne sporazume izmeu suparnike po-

252

vrlo sofisticirana. Ako su trebali sluiti kao kalupi za lijevanje sloenog

orua, kakvo i ije je to orue bilo?

253

POSLJEDNJI

DANI

K A D A SU BOGOVI OTILI SA ZEMLJE

Razumljivo, ovjeku padaju na pamet samo Anunnakiji kao oni koji

su mogli posjedovati tehnologiju za izradu tih "kalupa" te upotrebljavati
njih ili njihove proizvode. Glavna anunnakijska ispostava bila je smjete
na nekoliko kilometara u unutranjosti, na lokalitetu koji je sada poznat
kao Tiwanaku (ranije se pisalo Tihuanacu) a nalazi se u Boliviji. Jedan
od prvih europskih istraivaa koji su u modernom vremenu doli na
to mjesto bio je George Squier, koji ga je u svojoj knjizi Peru Illustrated
opisao kao "Baalbek Novog svijeta", ni ne znajui koliko je ta usporedba
blizu istine.

254

255

POSLJEDNJI

DANI

K A D A SU

Sljedei veliki suvremeni istraiva Tiwanakua Arthur Posnansky

(Tihuanacu

Kolijevka

amerikog

ovjeka),

doao

je

do

BOGOVI OTILI

SA ZEMLJE

astronomska opaanja. Kalasasaya je velika pravokutna graevina u ijoj

zapanjujueg

sredini je uleknuto dvorite, a okruuju je uspravni kameni stupovi. Posnan-

zakljuka o starosti tog lokaliteta. Glavne nadzemne graevine u Tiw-

skyjevu pretpostavku daje Kalasasaya imala funkciju opservatorija potvrdili

anakuu (ima i mnogo podzemnih) ukljuuju Akapanu, umjetno brdo

su kasniji istraivai; njegov zakljuak, zasnovan na arheoastronomskim na

ispresijecano kanalima, vodovima i ustavama o ijoj se svrsi raspravlja

putcima sira Normana Lockyera, da astronomska usklaenost Kaiasasaye

u Izgubljenim kraljevstvima. Turistiki favorit je nadsvodeni prolaz zvan

potvruje da je izgraena tisuama godina prije civilizacije Inka bio je tako

Vrata Sunca, istaknuta graevina koja je takoer, preciznou slinom

nevjerojatan da su njemake astronomske ustanove poslale znanstvene ti

onoj iz Puma-Punkua, izrezana iz jednog komada stijene. Najvjerojatnije

move da to provjere. Njihov izvjetaj i kasnije dodatne provjere (konkretno,

su imala neku astronomsku svrhu, a nedvojbeno kalendarsku, kao to

objavljene U znanstvenom asopis Baesseler Archiv, broj 14) pokazale su da

pokazuju na njima izrezbarene slike. Tim rezbarijama dominira vea slika

se Kalasasayina orijentacija nedvojbeno poklapala s nakrivljenou Zemlje

boga Virakoe koji u ruci dri munju, to jasno oponaa bliskoistonog

ili 10.000. g. pr. n. e. ili 4.000. g. pr. n. e.

Adada/Teuba (slika 106). Doista, u Izgubljenim kraljevstvima obrazloio

sam da je Virakoa bio Adad/Teub.

Meni odgovara, kao to sam napisao u Izgubljenim kraljevstvima, bilo

koji od ta dva datuma raniji datum, nedugo nakon potopa, kada su
tamo poele operacije vaenja zlata, ili kasniji, kada je Anu posjetio Ze
mlju. Oba se datuma poklapaju s aktivnostima Anunnakija na tom mjestu,
a dokaza o prisutnosti enlilitskih/enlijanskih bogova na tom lokalitetu ima
na sve strane.

Vrata Sunca postavljena su tako da zajedno s treom istaknutom gra

evinom u Tiwanakuu, onom zvanom Kalasasaya, oblikuju jedinicu za

256

257

POSLJEDNJI

DANI

K A D A SU

BOGOVI

OTILI SA ZEMLJE

Arheoloka, geoloka i mineraloka istraivanja provedena na lokalite-

U unutranjosti sjeverno od zaljeva, u pustinji izmeu rijeka Ingenio

tu i na irem podruju oko njega porvrdila su da je Tiwanaku sluio i kao

i Nazca, istraivai su pronali jednu od najtajnovitijih zagonetki drevnih

metalurko sredire. Na temelju razliitih pronalazaka i slika na Vrarima

vremena, takozvane linije iz Nazce. Golemo podruje (otprilike petsto e

Sunca (slika 107a) te na osnovi slinosti s prikazima na drevnim hetitskim

tvornih kilometara!) koje se od pampe protee prema krevitim planina na

lokalitetima u Turskoj (slika 107b), sugerirao sam da je operacije vae

istoku, kao da je "netko" upotrijebio kao platno i nacrtao na njemu mno-

nja zlata (i kositra!) nadzirao Ikur/Adad, Enlilov najmlai sin. Njegovo

rvo slika neki ih nazivaju "najveim umjetninama na svijetu". Crtei su

podruje u Srarom svijeru bila je Anarolija u kojoj su ga Hetiti oboavali

toliko veliki da gledani s tla nemaju nikakvog smisla. Meutim, proma-

kao Teuba, "boga vremena" iji simbol je bila raljasta munja. Takav go

rra li ih se iz zraka jasno prikazuju poznate i imaginarne ivotinje i ptice

lemi simbol, tajansrveno urezan na obronku planine (slika 108), moe se

(slika 109). Izraeni su uklanjanjem povrinskog sloja tla debelog desetak

iz zraka ili s oceana vidjeri u zaljevu Paracas u Peruu, prirodnoj luci ispod
Tivvanakua. Simbol nadimka Kandelabra dugaak je 125 i irok 72 merra,
a njegove crre, koje su iroke 1,5 do 4,5 metara, urezane su u tvrde stijene
do dubine od oko pola merra. I nirko ne zna tko ga napravio i kako osim
ako to sam Adad nije elio objaviti svoju prisutnost.

258

259

POSLJEDNJI

DANI

K A D A SU

BOGOVI OTILI SA ZEMLJE

centimetara i nainjeni unikurzalnom Linijom neprekinutom linijom

koja zavija i krivuda a da ne prelazi preko same sebe. Svatko tko leti iznad
podruja (turistima su ondje na raspolaganju mali zrakoplovi) bez iznimke
dolazi do zakljuka da je "netko" tko je bio u zraku koristio poseban ureaj
i crtao po tlu ispod sebe.
Od neposredne vanosti za temu odlaska je, meutim, jedna druga,
jo zagonetnija znaajka Linija iz Nazce same "linije" koje izgledaju
kao iroka uzletita (slika 1 1 0 ) . Ti besprijekorno pravilni, ravni potezi
ponekad uski, ponekad iroki, ponekad kratki, ponekad dugi idu
ravno preko brda i dolina, bez obzira na konfiguraciju terena. Ima oko sedamsto etrdeset ravnih "linija", ponekad spojenih s trokutastim "trapezoidima" (slika 1 1 1 ) . Cesto se meusobno presijecaju bez ikakve pravilnosti,
a ponekad prelaze preko crtea ivotinja i tako otkrivaju da su napravljene
u razliitim vremenima.

Razliiti pokuaji rjeavanja misterija linija, ukljuujui pokuaje po

kojne Marie Reiche, kojoj je to bio cjeloivotni projekt, uvijek su bili neu
spjeni kada se objanjenje trailo u okvirima pretpostavke da su "to uinili
peruanski Indijanci" narod "kulture Nazca" ili narod "civilizacije Paracas". Istraivanja (ukljuujui neka koje je provelo drutvo National Geo
graphic) koja su nastojala utvrditi astronomsku orijentaciju linija uskla
enosti sa solistici)ima, ekvinocijima, ovom ili onom zvijezdom takoer
nisu nikuda dovela. Za one koji iskljuuju rjeenje "astronauta iz davnina"
ta enigma ostaje nerjeiva.
Iako ire linije izgledaju kao aerodromske piste s kojih pri uzlijetanju
(ili slijetanju) ridaju zrakoplovi, ovdje se ne radi o tome zato to "linije"
nisu horizontalno ravne prolaze ravno preko neravnih terena, ne obazi
rui se na brda, kotline i gudure. Naime, umjesto da je njihova svrha bila
SLIKA n o
260

261

POSLJEDNJI

DANI

K A D A SU

BOGOVI

OTILI

SA ZEMLJE

omoguiti uzlijetanje, ini se da su one rezultat uzlijetanja letjelice koja je

domislio. To je mjesto bila dobra, stara usputna postaja na Marsu s koje

prilikom uzlijetanja na tlu pod sobom ostavila "linije" to ih je napravio

su brodovi za daleka putovanja jurili da presretnu Nibiru u njegovoj

ispuh njezinog motora. Kao to pokazuje kombinacija sumerskih piktogra

orbiti i na nj slete.

ma DIN i GIR (itaj DIN.GIR; slika 112) koja je oznaavala svemirske

bogove, anunnakijske "nebeske odaje" doista su imale takve ispuhe.

Kao to je detaljno opisano u Dvanaestom planetu, sumersko znanje

o naem Sunevom sustavu obuhvaalo je i navode o anunnakijskom ko
ritenju Marsa kao usputne postaje. To pokazuje izuzetna slika na 4.500
godina starom cilindrinom peatu koji se danas nalazi u muzeju Hermi
tage u St. Petersburgu u Rusiji (slika 1 1 3 ) . Slika prikazuje astronauta na
Marsu (estom planetu) koji komunicira s astronautom na Zemlji (sedmi
planet, brojei izvana prema unutra), a u svemiru izmeu njih je svemir
ska letjelica. Koristei se, u usporedbi sa Zemljom, manjom gravitacijom
na Marsu, Anunnakiji su vidjeli da im je lake i loginije najprije sebe i
svoje terete u atl-letjelici transportirati od Zemlje do Marsa i onda tamo
prijei za put do Nibirua (i obrnuro).

Osobno smatram da je to rjeenje zagonetke "linija iz Nazce": Nazca

je bila posljednja anunnakijska svemirska luka. Koristili su je nakon to je
ona na Sinaju unitena, a zatim su je upotrijebili za konani odlazak.
Ne postoje zapisi s izvjetajima oevidaca o letjelicama i letovima u
Nazci; postoje, kao to smo pokazali, tekstovi iz Harana i Babilona o le
tovima koji su nesumnjivo koristili Mjesto slijetanja u Libanonu. Medu
izvjetajima oevidaca o tim odlaznim letovima i anunnakijskoj letjelici je i
svjedoanstvo proroka Ezekijela te zapisi Adde-Guppi i Nabunaida.
Namee nam se neizbjean zakljuak da su od barem 6 1 0 . g. pr. n. e.
do otprilike 560. g. pr. n. e. bogovi sustavno naputali planet Zemlju.

Godine 1976. kada je sve spomenuto izneseno u knjizi Dvanaesti planet

Mars se jo uvijek smatralo neprijateljskim planetom bez zraka, vode i ivota,
a rvrdnju da je ramo neko postojala svemirska baza srruni je establiment
smatrao ekstremnijom ak i od ideje o "drevnim astronautima". Godine 1990.

Kamo su otili nakon to su poletjeli sa Zemlje? To je, naravno, moralo

kada je objavljena Revizija postanka ve je bilo dovoljno NASA-inih vlastitih

biti mjesto s kojega se Sin mogao relativno brzo vratiti jednom kada se pre-

pronalazaka i fotografija s Marsa da popune cijelo jedno poglavlje pod naslo-

262

263

POSLJEDNJI

DANI

K A D A SU

BOGOVI

OTILI

vom "Svemirska baza na Marsu". Dokazi su pokazali da je na Marsu nekada

bilo vode i ukljuivali su fotografije graevina sa zidovima, cesta, kompleksa u
obliku kotaa (na slici 1 1 4 samo su dvije takve fotografije) i glasovitog lica
s Marsa (slika 1 1 5 ) .

264

265

SA ZEMLJE

POSLJEDNJI

DANI

I Sjedinjene Drave i Sovjerski Savez (sada Rusija) uloili su velike

napore da dodu na Mars i istrae ga lerjelicama bez posade. Za razliku od

K A D A SU

BOGOVI

OTILI

SA ZEMLJE

Mars je mogao sluiti i sluio je kao anunnakijska usputna svemirska

postaja.

drugih svemirskih poduhvara, misije na Mars od tada je u njima poe

Bilo je to prvo oblinje odredite bogova koji su odlazili, kao to je

la sudjelovati i Europska unija imale su neuobiajenu, uznemirujuu i

porvrdio relativno brz Sinov povratak. Tko je jo otiao, tko je ostao, tko

zagonetno visoku sropu neuspjeha, ukljuujui zbunjujue, neobjanjene

se mogao vratiti?
Iznenaujue je da neki od odgovora na ta pitanja takoer dolaze

nesranke svemirskih letjelica. Meutim, uslijed ustrajnih nastojanja u po

sljednja dva desetljea dovoljno je amerikih, sovjetskih i europskih sve

s Marsa.

mirskih letjelica bez posade uspjelo doi na Mars i istraivati ga tako da su

sada znanstveni asopisi onih istih "nevjernih Toma" iz 1970-ih puni
izvjetaja, studija i fotografija koji govore o rome da je Mars nekada imao
prilinu veliku atmosferu, re da i dandanas ima ranki armosferski omora;
da je neko imao rijeke, jezera i oceane re da na njemu i dalje ima vode, na
nekim mjestima neposredno ispod povrine, a u nekim sluajevima ak i
vidljive u obliku malih smrznutih jezera, kao ro se vidi iz kolaa novinskih
naslova na (slici 1 1 6 ) . Godine 2005. NASA-ini marsovski roveri1 poslali
su na Zemlju kemijske i forografske dokaze koji potkrjepljuju te zakljuke.
Zajedno s nekima od njihovih izvanrednih forografija na kojima se vide
ostaci graevina, na primjer zid prekriven pijeskom s jasno vidljivim pra
vim kutovima (slici 1 1 7 ) , trebali bi ovdje biti dostatni za sljedei zakljuak:

266

Vozila specijalno izraena za kretanje po povrini Marsa i prikupljanje podataka o tamonjem

'u i atmosferi; op. prev.

267

POSLJEDNJI

etrnaesto

DANI

poglavlje

POSLJEDNJI DANI

jeanja ovjeanstva na prijelomne dogaaje iz svoje prolosti za ve

inu povjesniara to su "legende" ili "mitovi" ukljuuju i prie koje

su bile dio kulrurnog ili vjerskog naslijea naroda irom svijeta te se stoga
smatraju "univerzalnima". Toj kategoriji pripadaju prie o prvom ljudskom
paru, potopu ili o bogovima koji su doli s nebesa, ali i prie o povratku
bogova natrag na nebesa.
Nas posebno zanimaju kolektivna sjeanja naroda iz zemalja u ko
jima su se ti odlasci konkretno dogodili. Ve smo obradili dokaze s
drevnog Bliskog isroka; oni dolaze i iz Amerike, re obuhvaaju kako
enlilitske tako i enkiitske bogove.
U Junoj Americi dominantno se boanstvo zvalo Virakoa ("Stvoritelj
svega"). Indijanci Aymara s Anda za njega su rekli da mu je prebivalite u Tivvanakuu, te da je prvim dvama parovima brat-sestra dao zlatnu palicu kojom su
trebali pronai pravo mjesto za utemeljenje Cuzca (kasnije prijestolnice Inka),
mjesto za opservatorij Machu Picchu i druga sveta mjesta. Nakon to je sve
to uinio, otiao je. Veliki plan, koji je oponaao kvadratni zigurar s uglovima
usmjerenima prema glavnim stranama svijeta, zatim je oznaio smjer njegovog
konanog odlaska (slika 118). Boga Tivvanakua identificirali smo kao leuba/
Adada iz hetitsko/sumerskog panteona, Enlilovog najmlaeg sina.

U Srednjoj Americi darovatelj civilizacije bio je "Krilata zmija" Qtietzalcoatl. Urvrdili smo da je to bio Enkijev sin Toth iz egipatskog panteona
(Ningizida za Sumerane), re da je on 3113. g. pr. n. e. u Srednju Ameriku
doveo svoje afrike sljedbenike i tamo uspostavio civilizaciju. Premda vri
jeme njegova odlaska nije navedeno, ono se moralo podudarati s odlaskom
njegovih afrikih tienika Olmeka i istovremenim ustankom domoroda
kih Maja oko 600. ili 500. g. pr. n. e. Dominantna legenda u Srednjoj
Americi njegovo je obeanje, dano na odlasku, da e se vratiti na oblje
tnicu svog tajnog broja 52.
I tako je, otprilike sredinom prvog stoljea pr. n. e., u jednom dije
lu svijeta za drugim ovjeanstvo ostalo bez svojih dugotovanih bogova.
Uskoro je ovjeanstvo poelo zaokupljati pitanje (koje su postavili i moji

itatelji): Hoe lie vratiti?

Poput obitelji koju iznenada napusti otac, ovjeanstvo je poe
lo gajiti nadu u povratak. Zatim je, poput djeteta koje treba pomo,

269

POSLJEDNJI

POSLJEDNJI

DANI

pokualo pronai spasitelja. Proroci su obeali da e se to sigurno

dogoditi kada dou posljednji dani.

DANI

Povijesni zapisi pokazuju da s rakvim stanjem srvari nisu bili zadovolj

ni ni bogovi ni ljudi. Sin, iji je hram u Haranu bio obnovljen, rraio je
da se nanovo izgradi i njegov veliki hram-zigurat u Uru te postane sredire
oboavanja; a u Babilonu su Mardukovi sveenici bili ozlojeeni.

Na vrhuncu njihove prisutnosti Anunnakija je na Zemlji bilo esto, uz

Na ploici koja se sada nalazi u Brirish Museumu zapisan je tekst koji

tristo Igigija stacioniranih na Marsu. Nakon poropa njihov je broj poeo

su strunjaci naslovili Nabunaid i sveenstvo Babilona. Tekst sadri popis

opadari, posebno nakon Anuova posjera oko 4.000. g. pr. n. e. Kako su

optubi babilonskih sveenika protiv Nabunaida. Optube su se prorezale

tisuljea prolazila, na Zemlji je ostalo malo bogova iz ranih sumerskih tek

od graanskih stvari ("on ne razglaava zakon i red"), preko zanemarivanja

stova ili dugih Popisa bogova. Veina ih se vrarila na svoj matini planet, no

gospodarsrva ("poljoprivrednici su propali", "trgovake cesre su blokirane")

neki su usprkos njihove uobiajene "besmrrnosti" umrli na Zemlji.

i manjka javne sigurnosti ("plemie se ubija") do najozbiljnijih oprubi

Spomenimo poraene Zua i Setha, raskomadanog Ozirisa, Dumuzija koji

sverogra:

se uropio, te Bau koja se razboljela od nuklearne radijacije.

Iznimna vremena kada su bogovi ivjeli u svetim etvrtima ljudskih

Napravio je kumir boga kojeg nitko

u zemlji prije nije vidio.

gradova, kada je faraon rvrdio da se bog s njime vozi u njegovim kolima

Stavio ga je u hram, podigao na pijedestal,

i kada se asirski kralj hvalisao da ima pomo s nebesa bila su svrena. Ve

Zazvao ga po imenu Nannar,

u danima proroka Jeremije (626. - 586. g. pr. n. e.) narode oko Judeje

Okrunio ga je tijarom

ismijavalo se to ne tuju "ivueg boga" nego kumire koje su zanatlije

Za ruku mu stavio demona.

ukrasio ga lazurom,

obliku pomraenog mjeseca,

izradili od kamena, drveta ili metala bogove koje se moralo prenositi,

Bila je ro, nasravljale su se oprube, udna statua boanstva, nikad

jer nisu mogli hodati.

Nakon to je dolo do konanog odlaska, tko je od velikih anunnakij-

prije viena, "s kosom koja je sezala do pijedestala". Bila je tako neobina i

skih bogova ostao na Zemlji? Ako sudimo po tome tko se od njih spominje

nedolina, napisali su sveenici, "daje ak ni Enki i Ninmah (koji su, poku

u tekstovima i zapisima iz narednog perioda moemo biri sigurni samo za

avajui stvoriti ovjeka, bili stvorili udnovate nemani nalik himeri) "nisu

Marduka i Nabua od enkiita; a od enlilita za Nannara/Sina, njegovu su

mogli pojmiti". Bila je tako udna da joj "ak ni ueni Adapa" ikona

prugu Ningal/Nikkal i njegovog pomonika Nuskua, a vjerojatno je ostala

najvieg ljudskog znanja "nije mogao nai ime". Da srvari budu gore,

i Itar. Na svakoj strani velike vjerske podjele sada je bio samo jedan sam

kao njegovi uvari bile su oblikovane dvije neobine zvijeri jedna je bio

Vrhovni bog nebesa i zemlje; Marduk za enkiite i Nannar/Sin za enlilite.

"demon potopa", a druga divlji bik. Zatim je kralj uzeo to sramno djelo

Pria o posljednjem kralju Babilonije odraavala je te nove okolno

i stavio ga u Mardukov hram Esagil. Jo je uvredljivija bila Nabunaidova

sti. Izabrao ga je Sin u svom sreditu kidta Haranu, meutim on je traio

objava da se festival Akitu, tijekom kojeg su se ponovno uprizorivali Mar-

pristanak i blagoslov Marduka u Babilonu, kao i nebesku porvrdu u vidu

dukova "smrr", uskrsnue, izgnansrvo i konana pobjeda, od tada pa na

pojave Mardukovog planeta; povrh toga, njegovo ime je bilo Nabu-Naid.

dalje vie nee slaviti.

Ta boanska suvladavina moda je bila pokuaj dualnog monoteizma (da se

rako izrazim); no njezina nenamjerna posljedica bio je zaetak Islama.

270

Objavljujui da je Nabunaidov "bog zatitnik postao neprijareljski na

strojen prema njemu" re da je "bivi miljenik meu bogovima sada osuen

271

POSLJEDNJI

DANI

POSLJEDNJI

DANI

na nesreu", babilonski su sveenici prisilili Nabunaida da napusti Babilon

U ugaritskim tekstovima bog Mjeseca naziva se EL jednostavno

i ode u izgnanstvo "u daleku regiju". Povijesna je injenica da je Nabuna-

"Bog," pretea islamskog Alaha, a njegov simbol polumjesec nalazi se

id doista otiao iz Babilona te za vladara imenovao svog sina Bal-Taz-Ura

na vrhu svake damije. Nadalje, prema tradiciji uz damije se i danda

Baltazara iz biblijske Knjige Danijelove.

nas grade minareti koji oponaaju viestupanjske rakete spremne za

"Udaljena regija" u koju je Nabunaid otiao u samoizgnanstvo bila

lansiranje, (slika 1 1 9 )

je Arabija. Kao to potvruju mnogi zapisi, u njegovoj sviti bili su Zidovi

iz redova judejskih izgnanika u haranskoj regiji. Njegovo glavno sjedite
nalazilo se u mjestu zvanom Teima, stjecitu karavana na sjeverozapadu
sadanje Saudijske Arabije koje se nekoliko puta spominje u Bibliji. (U
nedavnim iskapanjima na tom podruju pronaene su klinastim pismom
ispisane ploice koje svjedoe o Nabunaidovom boravku.) Za svoje slje
dbenike utemeljio je est drugih naselja; pet od tih gradova su tisuama
godina kasnije arapski pisci naveli kao idovske gradove. Jedan od njih

bio je Medina, grad u kojem je Muhamed utemeljio!osnovao Islam.

"idovski aspekt " u Nabunaidovoj prii dodatno je pojaan injeni
com da se u jednom odlomku svitaka s Mrtvog mora (pronaenih u Kumranu na obali Mrtvog mora) spominje Nabunaid i navodi da je u Teimi
patio od "neugodne kone bolesti" koja je izlijeena tek nakon to mu je
"idov rekao da oda poast najviem Bogu". Sve je to potaklo spekulacije
da je Nabunaid razmiljao o monoteizmu; meutim njemu najvii bog nije
bio judejski Jahve nego njegov dobroinitelj Nannar/Sin, bog Mjeseca, iji
je simbol polumjeseca preuzeo Islam. Praktiki je sigurno da Islam vue
korijene od Nabunaidovog boravka u Arabiji.
U mezopotamskim zapisima nakon Nabunaidovog vremena vie se ne
govori o tome gdje se nalazi Sin. Tekstovi pronaeni u Ugaritu, "kanaanskom" lokalitetu na Sredozemnoj obali u Siriji koji se sada naziva Ras

Posljednje poglavlje sage o Nabunaidu povezano je s pojavom Perzija-

Shamra, opisuju da se bog Mjeseca, zajedno sa suprugom, odmarao u je

naca na svjetskoj pozornici. Ime Perzijanci dano je mjeavini naroda i dra

dnoj oazi na stjecitu dviju voda, "blizu raspukline dvaju mora". Nakon to

va na iranskom platou koja je ukljuivala drevne sumerske zemlje Anan i

sam se dugo pitao zato je Sinajski poluotok nazvan u ast Sina, a njegovo

Elam, te zemlju kasnijih Medijaca (koja je imala udjela u propasti Asirije).

glavno sredinje raskrije u ast njegove supruge Nikkal (to mjesto se na

U estom stoljeu pr. n. e. Ahemejanci, kako su ih nazvali grki po

arapskom i dalje zove Nakhl), doao sam do zakljuka da se ostarjeli par

vjesniari koji su biljeili pothvate tog plemena, su se pojavili na sjevernim

povukao negdje na obale Crvenog mora i zaljeva Eilat.

granicama tih teritorija, zauzeli ih i ujedinili u mono, novo carstvo. Iako ih

272

2-J

POSLJEDNJI

DANI

POSLJEDNJI

DANI

rasno svrstavaju u "Indoevropljane", njihovo plemensko ime poteklo je od

jeruzalemskog hrama te naredio povratak svih hramskih obrednih predme

imena njihovog prerka, Hakharn-Anisha, to je na semitskom hebrejskom

ta koje je bio popljakao Nabukodonozor.

jeziku znailo "Mudrac". Ovu injenicu neki pripisuju utjecaju idovskih

Izgnanici koji su se vratili, pod vodsrvom Ezre i Nehemije, dovrili su

izgnanika iz Deset plemena koje su Asirci bili preselili na to podruje. Sto

ponovnu izgradnju hrama, koji je zbog toga bio poznat kao Drugi hram

se tie vjere, izgleda da su ahemejski Perzijanci prihvatili sumersko-akadski

godine 516. pr. n. e. rono sedamdeset godina nakon to je razo

panreon srodan njegovoj hurijsko-mitanskoj inaici, koja je korak do one

ren Prvi hram, kao to je prorokovao Jeremija. Biblija je Cirusa smarrala

indoarijske iz indijskih Veda zgodno pojednosravljenu mjeavinu prema

oruem za provoenje Bojih planova, "pomazanikom Jahve". Povjesniari

kojoj su vjerovali samo u Najvieg Boga kojeg su nazivali Ahura-mazda

smatraju da je Cirus proglasio opu vjersku amnestiju koja je svakom na

rodu omoguila da tuje koga eli. Sto se tie onoga u to je vjerovao sam

("Istina i Svjetlost").
Kada je 560. godine pr. n. e. umro ahemejski kralj, na prijesrolju ga
je zamijenio njegov sin Kura re ostavio trag u nadolazeim povijesnim

Cirus, sudei po spomeniku koji je dao podii sebi u ast, ini se da se vidio
kao krilatog kerubina (slika 120).

dogaajima. Mi ga zovemo Cirus; Biblija ga zove Kore i smarra ga Jahvinim poslanikom za osvajanje Babilona, svrgavanje njegova kralja i ponovnu
izgradnju razorenog hrama u Jeruzalemu. "Ja, Jahve, Bog Izraelov, koji re
zovem po imenu premda me znao nisi... pomaem ri premda me ne po
zna", rekao je biblijski Bog preko proroka Izaije (44: 28 do 45: 1-4).
Kraj babilonskog carstva na najdramatiniji je nain prerkazan u Knji
zi Danijelovoj. Jedan od judejskih izgnanika odvedenih u Babilon, Danijel,
sluio je na babilonskom dvoru kralja Baltazara kada se za vrijeme kra
ljevskog banketa pojavila lebdea ruka i na zidu napisala MENE MENE
TEKEL UPHARSIN. Zapanjen i zbunjen, kralj je pozvao svoje vraeve i
vidovnjake da odgonetnu zapis, no nikome od njih to nije uspjelo. Kao po
sljednja nada, pozvan je izgnani Danijel koji je kralju rekao to zapis znai:
Bog je procjenjivao Babilon i njegova kralja te je, naavi da su manjkavi,
odbrojio njihove dane; skonat e od perzijske ruke.
Godine 539. pr. n. e. Cirus je preao rijeku Tigris i uao u babilonski
teritorij, prodro do Sippara gdje je presreo Nabunaida koji je urio natrag,
a zatim je tvrdei da ga je pozvao sam Marduk uao u Babilon bez
borbe. Doekan od sveenika koji su ga smarrali spasiteljem od hererika
Nabunaida i njegovog omraenog sina, Cirus je u znak tovanja prema
bogu "primio Mardukove ruke". No rakoer je, u jednoj od svojih prvih
proklamacija, opozvao izgnansrvo Judejaca, dopustio ponovnu izgradnju

274

275

POSLJEDNJI

DANI

Cirus neki povjesniari njegovom imenu dodaju epitet "veliki" u

golemo je perzijsko carstvo uklopio sve zemlje koje su nekada bile Sumer
i Akad, Mari i Mittani, Hatti i Elam, Babilonija i Asirija. Njegovom sinu

POSLJEDNJI

DANI

kada su se u Perziji promijenili kraljevi, a u Grkoj se Atenjani, Spartanci i

Makedonci meusobno jedni s drugima borili za prevlast.
U tim dvostrukim borbama jednoj izmeu Grka s grkog kopna i

Kambisu (530.-522. g. pr. n. e.) preputeno je da carstvo proiri na Egipat.

drugoj s Perzijancima podrka grkim naseljenicima Male Azije bila je

Egipat se tada oporavljao od razdoblja nereda koje neki smatraju Treim

vrlo vana. i m su Makedonci nadvladali na kopnu, njihov kralj Filip II

meurazdobljem, tijekom kojeg se razjeinio, nekoliko su mu se puta mi

poslao je vojsku preko tjesnaca Helesponta (dananji Dardaneli) kako bi

jenjale prijestolnice te je bio padao pod vlast nubijskih osvajaa ili uope

osigurao lojalnost grkih naseobina. Godine 334. pr. n. e. njegov nasljednik

nije imao sredinje vlasti. Egipat je bio u rasulu i s vjerske strane: njegovi

Aleksandar ("Veliki") na elu vojske od 15.000 ljudi na istom je mjestu

sveenici nisu bili sigurni koga da tuju, i to u tolikoj mjeri da je glavni kult

preao u Aziju i zapoeo veliki rat protiv Perzijanaca.

bio onaj mrtvog Ozirisa, glavno boanstvo bila je boica Neith ija titula je

Aleksandrove zapanjujue pobjede i pokoravanje drevnog Istoka zapa

bila Majka Boja, a glavni "objekt kulta" bio je bik, sveti bik Apis, za kojega

dnjakoj (grkoj) vlasti podrobno su opisali povjesniari poevi od onih

su se odravali obredni pogrebi. Kambis kao ni njegov otac nije bio vjerski

koji su Aleksandra pratili na njegovim pohodima i ovdje ih nije potrebno

fanatik i dopustio je ljudima da tuju koga ele; ak je (prema ispisanoj steli

prepriavati. Ono to treba opisati su osobni razlozi Aleksandrovog pohoda

koja se sada nalazi u vatikanskom muzeju) nauio tajne tovanja boice

u Aziju i Afriku. Jer, osim geopolitikih ili ekonomskih razloga za veliki

Neith i sudjelovao u obrednom pogrebu bika Apisa.

grko-perzijski rat, tu je bila i Aleksandrova osobna misija: makedonskim

Takvom politikom nemijeanja u vjeru Perzijanci su osigurali mir u

dvorom neprestano su kolale glasine da Aleksandrov pravi otac nije kralj

carstvu, ali samo privremeno. Nemiri, ustanci i pobune stalno su izbijali

Filip, nego bog egipatski bog - koji je kraljici Olimpiji doao preruen

gotovo posvuda. Posebno problematine bile su sve jae trgovake, kul

u ovjeka. Uz grki panteon koji je proiziao s druge strane Sredozemnog

turne i vjerske veze izmeu Egipta i Grke. (Mnogo podataka o tome

mora i na elu mu je bilo (poput sumerske dvanaestorice) dvanaest olimpi

dolazi od grkog povjesniara Herodota koji je iscrpno pisao o Egiptu

jaca, te uz prie o bogovima ("mitove") koji su oponaali bliskoistone prie

nakon to ga je posjetio oko 460. g. pr. n. e., to se podudaralo s poe

o bogovima, pojava jednog takvog boga na makedonskom dvoru nije se

tkom grkog "zlatnog doba".) Perzijanci nisu mogli biti zadovoljni s tim

smatrala nemoguom. Uz dvorski skandal s kraljevom mladom egipatskom

vezama, prvenstveno zato to su grki plaenici sudjelovali u lokalnim

ljubavnicom te brani razdor koji je ukljuivao razvod i ubojstva, "glasina

ustancima. Posebno su ih brinule i provincije u Maloj Aziji (sadanjoj

ma" se vjerovalo. Prije svih, vjerovao im je sam Aleksandar.

Turskoj), na ijem zapadnom vrhu su se Azija i Perzijanci suoavali s Eu

Aleksandrov posjet proroitu u Delrima kako bi otkrio je li doista

ropom i Grcima. Tamo su grki naseljenici oivljavali i uvrivali drevne

sin boga, i stoga besmrtan, samo je produbio misterij. Savjetovan je da

naseobine. Perzijanci su, sa svoje strane, nastojali suzbiti problematine

odgovor potrai u egipatskom svetom mjestu. Zato je, im su Perzijanci

Europljane zauzimanjem oblinjih grkih otoka.

potueni u prvoj bitci, Aleksandar umjesto da pode za njima, ostavio

Sve jae napetosti buknule su u otvoreni rat kada su Perzijanci 490. g.

glavninu svoje vojske i pourio u oazu Siwa u Egiptu. Tamonji sveenici

pr. n. e. napali grko kopno i bili potueni kod Maratona. U bitci kod Sa-

uvjerili su ga da je doista polubog, sin boga-ovna Amona. Proslavljajui

lamine deset godina kasnije Grci su odbili perzijski napad morem, a arke

to saznanje, Aleksandar je izdao srebrne novie na kojima je prikazan s

i bitke za vlast nad Malom Azijom nastavili su se jo jedno stoljee, ak i

ovnovim rogovima (slika 121).

276

277

POSLJEDNJI

POSLJEDNJI

DANI

DANI

iv te da su kasniji priznati povjesniari bez iznimke njegov zigurat Esagil

opisivali kao njegovu grobnicu.
Prema Diodom iz Sicilije (prvo stoljee pr. n. e.), za ije djelo Bibliotheca historica se zna da je prikupljeno iz provjerenih i pouzdanih izvora,
"uenjaci zvani Kaldejci, koji su stekli velik ugled u astrologiji i koji su vini
predvianju buduih dogaaja metodom zasnovanom na drevnim opaa
njima", upozorili su Aleksandra da e umrijeti u Babilonu, no da "moe
izbjei opasnost ako obnovi Belovu grobnicu koju su unitili Perzijanci".
(Knjiga XVII, 112.1). Svejedno uavi u grad, Aleksandar nije imao ni do
voljno vremena ni dovoljno ljudi da obavi popravke te je 323. g. pr. n. e.
No, to je s besmrtnou? Dok su njegovo ratovanje i daljnja osvaja
nja opisali slubeni povjesniar njegovih pohoda po imenu Kalisten i dru
gi, Aleksandrova osobna potraga za besmrtnou

doista u Babilonu i umro.

Povjesniar-geograf Strabo iz prvog stoljea pr. n. e., roen u grkom

uglavnom je poznata iz

gradu u Maloj Aziji, opisao je Babilon u svojoj slavnoj Geografiji: njegovu

izvora koji se nazivaju pseudo-Kalisteni odnosno "Aleksandrove avanture",

ogromnu veliinu, "visei vrt" koji je bio jedno od sedam svjetskih uda,

u kojima su injenice izmijeane s legendom. Kao to je detaljno opisano u

njegove visoke zgrade izgraene od opeka i tako dalje, a u dijelu 16.1.5

Stepenitu do neba, egipatski sveenici uputili su Aleksandra iz Siwe u Tebu.

rekao je sljedee (naglasci su naknadno dodani; op. a.):

Tamo je, na zapadnoj obali rijeke Nil, u pogrebnom hramu koji je izgra
dila Hatepsut, vidio zapis koji je potvrivao da je njezina majka s njom

Ovdje takoer je Belova grobnica, sada u ruevinama

zatrudnjela kada joj je bog Amon doao preruen u njezina supruga kralja

Nakon to ju je unitio Kserkso,

tono kao u prii o Aleksandrovom poluboanskom zaeu. U velikom

To je

hramu Ra-Amona u Tebi, u Svetinji nad svetinjama, Aleksandar je okru

Ine samo daje bila visoka kao stadion,

njen za faraona. Zatim je, slijedei upute koje je dobio u oazi Siwa, uao u

Nego je bila i iroka kao stadion.

podzemne tunele na Sinajskom poluotoku i naposljetku otiao onamo gdje

Aleksandar je

je bio Amon-Ra alias Marduk u Babilon. Nastavivi borbe s Perzijanci-

No to bi bio velik zadatak

ma, Aleksandar je 3 3 1 . g. pr. n. e. doao do Babilona i uao u grad vozei

I trajao bi dugo vremena,

se na svojim bojnim kolima.

Tako da nije mogao zavriti ono to je pokuao.

kao to je reeno.

bila etverokutna piramida

namjeravao

od opeka.

obnoviti

tu piramidu;

Pourio je do Esagila, hrama zigurata u Svetoj etvrti, da primi

Marduka za ruke kao to su to inili osvajai prije njega. No veliki bog

je bio mrtav.

Prema tom izvoru, ifr^zWMardukovu grobnicu unitio je Kserkso, per

zijski car (i vladar Babilona) od 486. do 465. g. pr. n. e.. Strabo je, u knjizi 5,

Prema pseudoizvorima, Aleksandar je vidio boga kako lei u zlatnom

ranije naveo da je Bel leao u lijesu kada je Kserkso odluio unititi hram 482.

lijesu, a njegovo je tijelo bilo uronjeno (odnosno konzervirano; op. a.) u

g. pr. n. e.. Marduk, dalde, nije umro mnogo prije toga (vodei njemaki astro

posebnim uljima. Bilo to tono ili ne, injenica je da Marduk vie nije bio

lozi 1922. godine na konferenciji na Sveuilitu Jena zakljuili su da je Marduk

278

279

POSLJEDNJI

DANI

POSLJEDNJI

484. g. pr. n. e. ve bio u svojoj grobnici.). Negdje u isto ro vrijeme s povijesne

Padaju, rue se svi zajedno,

je scene nestao i Mardukov sin Nabu. I tako se privela kraju, gotovo ljudskom

Ne mogu se spasiti od ropstva.

kraju, saga o bogovima koji su stvarali povijest planeta Zemlje.

DANI

IZAIJA 4 6 : 1-2

To to je kraj doao kada je doba Ovna bilo na izdahu najvjerojatnije

takoer nije sluajnost.

Ta proroansrva su, kao i Jeremijina, sadravala obeanje da e ovje

Poslije Mardukove smrti i nestanka Nabua vie nije bilo nijednoga

ansrvu biti ponuen nov poerak, nova nada; da e doi mesijansko vrije

od velikih anunnakijskih bogova koji su neko vladali Zemljom; na

me kada e "vuk prebivari s janjerom". Nadalje, rekao je prorok, "dogodit

kon smrti Aleksandra nije vie bilo ni pravih ili tobonjih polubogova

e se u posljednjim danima da e Gora hrama Jahvina bid postavljena vrh

koji su ovjeanstvo povezivali s bogovima. Po prvi put nakon to je

svih gora, uzviena iznad svih bregova; i k njoj e se stjecati svi narodi".

stvoren Adam ovjek je ostao bez svojih stvoritelja.

Tada e narodi maeve prekovari u plugove, a koplja u srpove. Nee se vie

dizat' maa proriv naroda nir' se vie uir' ratovanju" (Izaija, 2: 1-4).
Tvrdnju da e nakon nevolja i mulca, nakon to e se ljudima i narodi

U tim oajnim vremenima za ovjeansrvo nada je stigla iz Jeruzalema.

ma suditi za njihove grijehe i prijestupe doi vrijeme mira i pravde iznosili

Zadivljujue je da je pria o Marduku i njegovom svretku u Babilonu

su i rani proroci, ak i kada su Dan Gospodinov prerkazivali kao Sudnji

ispravno prerkazana u bibhjskim proroansrvima. Ve smo spomenuli da je

dan. Meu njima su bili Hoea, koji je pretkazaopovratak kraljevstva Bojeg

Jeremija dok je proricao slom Babilona istaknuo da je bog Bel/Marduk osu

kroz Kuu Davidovu u posljednjim danima, te Mihej koji je korisrei

en samo da "uvene" da osrane, ali da osrari i posrane zbunjen, da se sme-

iste rijei kao i Izaija objavio: "dogodit e se u posljednjim danima."

ura i umre. Ne treba nas iznenaditi da se i to proroansrvo ispunilo.

Znakovito je da je i Mihej obnovu Bojeg hrama u Jeruzalemu i Jahvine

No, dok je Jeremija ispravno prerkazao propast Asirije, Egipta i Babi

univerzalne vladavine preko Davidovog potomka smatrao preduvjerom,

lona, uz ta je pretkazanja priloio i ona o ponovno usposravljenom Sionu,

apsolutno nunim i predodreenim od samog poerka, koji "proizlazi iz

nanovo izgraenom hramu i "sretnom kraju" za sve narode kada dou

drevnih vremena, iz vjenih dana".

posljednji dani. To e biti, rekao je, budunosr koju je Bog svo vrijeme

Prema tome, u proroanstvima o posljednjim danima bio je prisuran

planirao "u srcu svojemu", tajna koja e biti otkrivena ovjeansrvu (23:

spoj dva osnovna elementa: jedan je taj da e iza Dana gospodinovog, su

20) u predodreeno vrijeme u budunosti: "u dane posljednje jasno ete

dnjeg dana za Zemlju i narode, slijediti obnova, preporod i blagonaklona

to razumjeti" (30: 24), i "u to e se vrijeme Jeruzalem zvati 'Prijestolje

era sa sreditem u Jeruzalemu. Drugi element je taj da je sve predodreeno,

Jahvino'; i svi e se narodi u njemu sabrati (3: 17).

da je Bog ve na Poerku isplanirao Kraj. Doisra, koncept kraja epohe,

Izaija je u svojoj drugoj zbirci proroanstava (koju ponekad zovu Dru

vremena kada e se zaustaviti tok dogaaja moglo bi se rei, pretea

gi Izaija), nazivajui babilonskog boga "bog koji se skriva" ro je u stvari

sadanje ideje "kraja povijesti" i zapoeti nova epoha (gotovo sam u

znaenje imena "Amon" predvidio budunost sljedeim rijeima:

iskuenju da kaem Novo doba), nov (i pretkazan!) ciklus, moe se pronai

ve u najranijim poglavljima Biblije.

Pade Bel/ Srui se Nebo!

Hebrejski izraz Acharit Hayamim (ponekad se prevodi kao "posljednje

Prte svoje kipove na ivotinje i stoku...

280

vrijeme," "svretak dana", ali najtonije je "posljednji dani") u Bibliji se

281

POSLJEDNJI

POSLJEDNJI

DANI

DANI

koristi ve u Postanku (glava 49), kada je umirui Jakov sazvao svoje sinove i

Otioth promijenio u Ototh, to znai "proroko znamenje," to pak

rekao im: "Skupite se da vam kaem to e vas snai u posljednje dane". To

upuuje na neku vrstu "biblijskog koda" zbog kojega se boji plan ne moe

je izjava (slijede je detaljna pretkazanja koja mnogi povezuju s dvanaest kua

razumjeti dok za to ne doe pravo vrijeme. Na tajni kod Biblije moda se

zodijaka) koja pretpostavlja proroanstvo time to je zasnovana na ranijem

ukazivalo kada je prorok boga nazvavi ga "stvoritelj slova" zamolio

poznavanju budunosti. I opet, u Ponovljenom zakonu (glava 4 ) , kada Mojsije

"proitaj nam slova unatrag" ( 4 1 : 23).

prije smrti, govorei o Izraelovom boanskom naslijeu i njegovoj buduno

Prorok Sefanija ije samo ime znai "kojega je kodirao Jahve"

sti, ovako savjetuje ljude: "U nevolji vaoj snai e vas sve to, ali u posljednje

prenio je Boju poruku da e kada se okupe narodi On "govoriti

dane vi ete se obratiti Jahvi, Bogu svome, i posluati njegov glas."

istim jezikom". Ali to je bilo kao da je rekao: "Znat ete kada bude

Uloga Jeruzalema i vanost njegovog Brda hrama kao zvijezde-vodilje

vrijeme da vam kaem."

prema kojoj e hrliti svi narodi neprekidno se naglaavala ne samo zbog

Tada nije udo da se u posljednjoj prorokoj knjizi Biblija bavi gotovo

teoloko-moralnih razloga. Naveden je vrlo praktian razlog: potreba za

iskljuivo pitanjem KADA kada e doi posljednji dani? U Knjizi Da-

mjestom spremnim za povratak Jahvinog kavoda taj isti izraz Ezekijel

nijelovoj sam je Danijel za Baltazara odgonetnuo (i to ispravno) zapis na

koristi u Izlasku pri opisivanju Bojeg nebeskog vozila! Kavod koji e biti

zidu. Nakon toga je i Danijel poeo imati snove sa znamenjem i viati apo-

uvan u obnovljenom hramu, "iz kojega u dati mir i koji e biti vei od

kaliptine vizije budunosti u kojima su "Pradavni" i njegovi aneli imali

prvoga", reeno je proroku Hagaju. Znakovito je da se dolazak kavoda u

glavne tdoge. Danijel je, zbunjen, zamolio anele za objanjenja; odgovori

Jeruzalem u Izaiji opetovano povezuje s drugim mjestom povezanim sa sve

su se sastojali od prorotava buduih dogaaja koji su se trebali dogoditi

mirom onim u Libanonu: Odande e Boji kavod doi u Jeruzalem, stoji

na kraju vremena ili su prema njemu vodili. A kada e biti kraj vremena?

u stihovima 35: 2 i 60: 13.

upitao je Danijel; odgovori, koji su se na prvi pogled inili preciznima,

Ne moemo izbjei zakljuak da se boji povratak oekivao u po

sljednjim danima. No, kada su trebali nastupiti posljednji dani?

postojeim su zagonetkama samo dodali nove.

U jednom sluaju anel je odgovorio da e razdoblje buduih doga
aja, vrijeme kada e "bezboni kralj pomiljati da promijeni blagdane
i Zakon"

To pitanje na koje u ponuditi vlastiti odgovor nije novo, ve je

trajati

"jedno vrijeme,

vremena i polovinu vremena". Tek nakon

toga nastupit e obeano mesijansko vrijeme, kada e "Sveci Svevinjega

postavljano u drevnim vremenima, postavljali su ga ak i sami proroci koji

ljudima dati kraljevstvo nebesko". Drugi put aneo je odgovorio: "Se

su govorili o posljednjim danima.

damdeset je sedmica i sedamdeset ezdesetica godina odreeno tvom

Izaijino proroanstvo o vremenu "kad zatrubit e velika trublja" i na

narodu i tvom gradu da se dokraji opaina i potvrdi vienje proroka";

rodi e se okupiti i "pokloniti Jahvi na Svetom brdu u Jeruzalemu" slijedilo

u opet drugom sluaju odgovorio je da e "nakon sedam sedmica, a

je njegovo priznanje da bez pojedinosti i vremenskog okvira ljudi ne mogu

onda ezdeset i dvije godine, Mesija biti pogubljen, doi e voa koji e

razumjeti proroanstvo. "Jer pravilo po pravilo, pravilo je unutar pravila,

razorit grad, a svretak e doi u poplavi."

linija po linija, linija po linija, ovdje malo, ondje malo", tako se Izaija a

Traei jasniji odgovor, Danijel je zatim zamolio boanskog glasnika

lio Bogu (28: 10). Kakav god odgovor da mu je dan, nareeno mu je da

da mu precizno kae: "Kada e doi kraj tim grozotama?" Ponovno je dobio

zapeati i sakrije dokument. Ne manje od tri puta Izaija je rije za "slova

zagonetni odgovor da e kraj doi "Nakon jednog vremena, vie vremena

282

283

POSLJEDNJI

DANI

i polovine vremena". Ali to je znailo "jedno vrijeme, vremena i polovina

vremena", ro je znailo "sedamdeser tjedana/sedmica godina"?
"Ja sluah, ali ne razumjeh", izjavio je Danijel u svojoj knjizi, "pa upi
tah: 'Gospodaru, kako e to svriti?'" Ponovno govorei u iframa, aneo
je odgovorio: "Od asa kada bude dokinuta svagdanja rtva i posravljena
grozota pusroi: risuu dvjesta i devedeset dana. Blago onomu koji doeka i
dosegne tisuu trista trideser i pet dana." Nakon to mu je dao taj podatak,

Petnaesto

aneo koji ga je prije zvao "sine ovjeji" mu je rekao: "A ri sada idi i

poglavlje

orpoini. Ustat e da primi svoju batinu u posljednjim danima."

JERUZALEM: NESTALI KALE

Narataji bibliara, uenjaka i teologa, astrologa pa ak i asrronoma

meu potonjima i slavni sir Isaac Newron popur Danijela su reldi: "uli
smo, ali nismo razumjeli". Zagonetka nije samo znaenje "jednog vremena,
vie vremena i polovine vremena" i tako dalje, zagonetka je i kada poinje
brojanje? Dvojba proizlazi iz injenice da su Danijelu simboliku njegovih
vienja (poput koze koja napada ovna, ili dva roga od koja nasraju eriri i
zatim se dijele) aneli objasnili kao dogaaje koji se trebaju dogoditi daleko
nakon Babilona Danijelovog vremena, nakon njegova predvienog pada,
ak nakon pretkazane obnove Hrama poslije sedamdeset godina. Uspon i
pad Perzijskog carsrva, Aleksandrovo preuzimanje vodsrva nad Grcima, ak
i podjela carsrva koje je osvojio izmeu njegovih nasljednika sve je to
prerkazano s takvom tonou da mnogi strunjaci smatraju da Danijelova
proroansrva pripadaju anru "proroanstva poslije dogaaja" da je pro
roki dio knjige napisan oko 250. g. pr. n. e., no da je predstavljen kao da
je napisan tri stoljea ranije.
Nepobitan argument je navod, izreen tijekom jednog od susreta s
anelima, da pone brojati od "asa kada bude dokinuta svagdanja rrva
(u hramu; op. a.) i postavljena grozota pustoi." To se moglo odnositi jedino
na dogaaje koji su se dogodili u Jeruzalemu 25. dana hebrejskog mjeseca
kisleva, 1 6 7 . g. pr. n. e..
Taj datum je precizno zabiljeen, jer tada je "grozota pustoi"
postavljena u hram, oznaivi kao to su mnogi tada vjerovali
poetak posljednjih dana.

284

dvadeset i prvom stoljeu pr. n. e., kada je na Zemlji prvi pur uporrijebljeno nuklearno oruje, Abraham je u Ur-Shalemu bio blagoslovljen

vinom i kruhom u ime Boga Svevinjeg te je proglasio prvu monoteistiku

religij u ovj eans tva.
Dvadeset i jedno stoljee kasnije odani Abrahamov batinik je, poslije
svetkovanja posebne veere u Jeruzalemu, na mjesto pogubljenja nosio na
svojim leima kri simbol odreenog p l a n e t a i postao zaetnik nove
monoteistike religije. Oko njega je i dalje mnorvo pitanja: Tko je zapravo
bio? ro je radio u Jeruzalemu? Je li postojala urota protiv njega ili je on sam
bio urotnik protiv samog sebe? Nadalje, to je bio kale koji je potaknuo
legende o "Svetom Gralu" (i potragu za njim)?
Posljednje veeri na slobodi svetkovao je zajedno sa svojih dvanaest ue
nika idovski blagdan Pashu na posebnoj obrednoj veeri (na hebrejskom
se ta veera zove seder; op. a.), s vinom i beskvasnim kruhom. Taj su prizor
ovjekovjeili neki od najveih slikara vjerske umjetnosti, a Posljednja veera
Leonarda Da Vincija najslavniji je primjer (slika 122). Leonardo je bio gla
sovit po poznavanju znanosti kao i po svojim teolokim spoznajama. Ono to

prikazuje njegova slika i dandanas je predmetom razliitih rasprava, diskusija

i analiza, no sve ro samo produbljuje zagonetke umjesto da ih rjeava.

POSLJEDNJI

DANI

JERUZALEM:

NESTALI

KALE

povjednici podijelili su izmeu sebe glavninu osvojenih zemalja: Ptolomej

i njegovi nasljednici, sa sjeditem u Egiptu, zauzeli su Aleksandrova afrika
podruja; Seleuk i njegovi nasljednici vladali su Sirijom, Anatolijom, Me
zopotamijom i dalekim azijskim zemljama; sporna Judeja zavrila je (zaje
dno s Jeruzalemom) pod ptolomejskom vladavinom.
Ptolomejci su se, uspjevi preseliti Aleksandrovo tijelo kako bi ga se
pokopalo u Egiptu, smatrali njegovim pravim nasljednicima te su ugla
vnom nastavili njegov tolerantni stav prema drugim religijama. Utemeljili
su slavnu Aleksandrijsku knjinicu i zaduili egipatskog sveenika po ime
nu Manetho da za Grke napie dinastiku povijest i boansku pretpovijest
Egipta (arheologija je potvrdila postojanje onoga to je dandanas poznato
kao Manethovi zapisi). To je Ptolomejce uvjerilo da je njihova civilizacija
nastavak egipatske, a oni zakoniti nasljednici faraona. Grki uenjaci poka
zali su posebno zanimanje za religiju i idovske spise, i to u tolikoj mjeri da
SLIKA 122
Mi emo pokazati da klju za razotkrivanje tajni lei u onome
to slika ne prikazuje; ono to na njoj nedostaje sadri rjeenja neu

su Ptolomejci organizirali prevoenje hebrejske Biblije (prijevod je poznat

kao Septuaginta) i dopustili Zidovima potpunu vjersku slobodu tovanja u
Judeji, kao i u njihovim sve veim zajednicama u Egiptu.

godnih zagonetki u sagi o Bogu i ovjeku na Zemlji, te oekivanjima

Poput Ptolomejaca, Seleukidi su takoer angairali uenjaka koji je go

mesijanskih vremena. Prolost, sadanjost, budunost doista se spajaju

vorio grki jezik, biveg Mardukovog sveenika poznatog po imenu Beros,

u dva dogaaja, odvojena dvadeset i jednim stoljeem. Za oba je kljuan

da im sastavi povijest i pretpovijest ovjeanstva i njegovih bogova prema

Jeruzalem, a vremenski su povezani s biblijskim proroanstvima o poslje

dnjim danima.

mezopotamskom znanju. On je istraivao i pisao u knjinici ploica ispisa

nih klinastim pismom koja se nalazila blizu Harana. Iz njegove tri knjige (o
kojima znamo samo iz fragmentiranih citata u drugim drevnim zapisima)
Zapadni svijet, Grka i potom Rim saznali su za dolazak Anunnakija na

Da bi se razumjelo to se dogodilo prije dvadeset i jednog stoljea

zemlju, pretpotopnu eru, stvaranje "Mudrog ovjeka" , potop i ono to

moramo se vratiti do Aleksandra, koji se smatrao bojim sinom, no ipak je

je poslije njega slijedilo. Tako se preko Berosa (to je kasnije potvreno

umro u Babilonu u mladoj dobi od trideset i dvije godine. Dok je bio iv,

otkriem i deifriranjem ploica s klinastim pismom) otkrilo da boanska

kontrolirao je svoje meusobno suprotstavljene generale mjeavinom na

godina "sar" iznosi 3.600 zemaljskih godina.

grada i kazni pa i prijevremenih smrti (neki su, u stvari, vjerovali da je sam

Godine 200. pr. n. e. Seleukidi su preli ptolomejsku granicu i osvojili

Aleksandar bio otrovan). im je umro, njegov etverogodinji sin i njegov

Judeju. Kao i u drugim sluajevima, povjesniari su istraili geopolitike

skrbnik, Aleksandrov brat, ubijeni su, a posvaani generali i regionalni za-

i ekonomske razloge rata a zanemarili vjersko-mesijanske aspekte. U Berosovom izvjetaju o Potopu izneseno je nekoliko zanimljivih podataka o

28 6

287

POSLJEDNJI

DANI

JERUZALEM:

NESTALI

KALE

tome da je Ea/Enki naloio Ziusudri (sumerskom "Noi") da "sakrije sve

naredbi, zaplijenjeni su zlarni ritualni predmeri koji su se uvali u hramu,

mogue zapise u Sipparu gradu Samaevom" i tako ih sauva za vrijeme

zapovjednirvo nad gradom dano je grkom guverneru, a pokraj hrama

poslije Potopa, zato to su to zapisi "opoecima, sredinama i krajevima".

izgraena tvrava za stalni garnizon srranih vojnika. Kada se vrario u svo

Prema Berosu, svijet periodiki prolazi kroz kataklizme, koje on povezuje

ju sirijsku prijestolnicu, Antioh je izdao proglas kojim se propisivalo da

sa zodijakim dobima, pri emu je ono u kojem je ivio Beros poelo 1.920

se irom kraljevstva moraju tovati grki bogovi, a u Judeji se je posebno

godina prije poerke seleukidske ere (tj. 312. g. pr. n. e.). To bi poetak

zabranilo svetkovanje subote i obrezivanje. U skladu s tim proglasom,

doba Ovna smjestilo u 2232. g. pr. n. e. tako da je tom dobu bilo sue

jeruzalemski hram trebao je postati hram u ast Zeusu. I 167. g. pr. n. e.,

no da se brzo svri, ak i kada bi trajalo u svojoj punoj marematikoj duljini

2 5 . dana hebrejskog mjeseca Kisleva stoje ekvivalent dananjem 25.

(2232-2160=122. g. pr. n. e.)

prosincu sirijsko-grki vojnici u hram su postavili kumir, kip Zeusa,

Dostupni zapisi sugeriraju da je seleukidske kraljeve, koji su te izra

une povezivali s Povratkom koji se jo nije dogodio, preuzela ideja da e

"Vladara nebesa," a veliki olrar je promijenjen i koriten za rtve Zeusu.

Svetogre nije moglo biti vee.

do Povrarka doi vrlo brzo te da se za nj moraju hitno pripremiti. Poha

Neizbjena idovska pobuna, koju je predvodio sveenik po imenu

rani hramovi Sumera i Akada poeli su se grozniavo obnavljati, posebno

Matatija i njegovih pet sinova, poznata je kao makabejski ili hasmonejski

E.ANNA "Anuov dom" u Uruku. Mjesto slijetanja u Libanonu, koje

ustanak. Ustanak je buknuo u provinciji, a ustanici su brzo nadvladali lo

su oni zvali Heliopolis grad boga Sunca bilo je nanovo posveeno

kalne grke garnizone. Dok su Grci urili po pojaanje, buna je zahvatila ci

izgradnjom hrama u asr Zeusu. Tako nam se namee zakljuak da je razlog

jelu zemlju. Makabejci su svoje slabe strane, brojano stanje i naoruanosr,

rara za Judeju bila porreba da se za Povratak hitno pripremi i jeruzalemske)

nadomjestili estinom vjerskog fanatizma. Dogaaji, opisani u biblijskoj

mjesto povezano sa svemirom. Mi smatramo daje to bio grko-seleukidski nain pripreme za ponovni dolazak bogova.

Knjizi o Makabejcima (opisali su ih i kasniji povjesniari), ne ostavljaju

Za razliku od Ptolomejaca, seleukidski vladari vrsto su odluili da

sumnje da se borba nekolicine protiv monog carsrva vodila rono odre

enim

rasporedom:

Bilo je neophodno

u podrujima pod njihovom vlau nametnu helensku kulturu i religiju.

novno zauzme Jeruzalem,

su 164. g. pr. n. e. uspjeli zauzeti samo Brdo hrama, Makabejci su oistili

onirana strana vojska, a vlasr hramskih sveenika ograniena. Helenistika

hram i te je godine ponovno upaljen sveti plamen. Do konane pobjede,

kultura i obiaji bili su nasilno uvedeni; ak se moralo mijenjari imena,

koja je dovela do potpune kontrole nad Jeruzalemom i obnove idovske

poevi od visokog sveenika koji je bio primoran da ime promijeni iz Joua

nezavisnosti, dolo je 160. g. pr. n. e.. Pobjedu i ponovnu posveru hrama

u Jason. Graanski zakoni u Jeruzalemu ograniavali su graanska prava

idovi i dandanas slave kao blagdan Hanuka ("ponovna posveta") koji se

Zidovima, povieni su porezi kako bi se njima financirali arlerika i hrvanje,

slavi dvadeset i prvog dana mjeseca kisleva.

vojnike da silom nametnu tovanje u njima.

Godine 169. pr. n. e. u Jeruzalem je doao radanji seleukidski kralj

odreenog zadnjeg roka po

Najznaajnija promjena zbila se u Jeruzalemu gdje je odjednom bila staci

a ne Tora; a u provinciji su vlasri gradile svetita grkim boansrvima i slale

oisti hram

da se do

nanovo ga se posveti Jahvi.

Nakon

to

ini se da su slijed i vremenski raspored tih dogaaja povezani s proroansrvima o posljednjim danima. Od tih proroanstava su, kao ro smo
vidjeli, ona u kojima su dane odreene brojane indicije o posljednjim da

Antioh IV (koji je dobio epitet Epifan). To nije bio kurtoazni posjet. Po

nima, bila proroanstva koja su aneli prenijeli Danijelu. No, manjka im

vrijedivi sverosr hrama, uao je u Svetinju nad svetinjama. Po njegovoj

jasnoe jer su brojanja zagonerno izraena: ili u jedinici zvanoj "vrijeme" ili

288

289

POSLJEDNJI

DANI

JERUZALEM:

NESTALI

KALE

u "cjedilima godina" ili ak brojem dana. Moda se jedino u pogledu poto

boanske objave, godina koju zovemo "160. pr. n. e." bila je kljuni tre

njega moe rei kada raunanje poinje, pa se moe znati i kada zavrava. U

nutak istine: bez obzira na to gdje se planet nalazi, Bog je obeao da e se

tom jednom sluaju brojanje je trebalo poeti od dana kada bude "dokinuta

vratiti u svoj hram, i hram mora biti oien i pripremljen za to.

svagdanja rtva i postavljena grozota pustoi" u jeruzalemskom hramu.

Takav grozomoran in doista se i dogodio jednog dana 167. g. pr. n. e.

Da se u tim turbulentnim vremenima nije gubio iz vida protok go

dina u skladu s nipurskim/hebrejskim kalendarom svjedoi Knjiga jubileja,

Imajui na umu slijed tih dogaaja, brojanje dana iz proroanstva da

izvanbiblijska knjiga za koju se pretpostavlja da je u godinama nakon ma-

nog Danijelu moralo se odnositi na konkretne dogaaje povezane s hra

kabejske bune u Jeruzalemu napisana na hebrejskom jeziku (sada je dostu

mom: njegovo oskvrnue 167. g. pr. n. e. ("kada bude dokinuta svagdanja

pna samo u grkim, latinskim, sirijskim, etiopskim i slavonskim prijevo

rtva i postavljena grozota pustoi"), ienje hrama 164. g. pr. n. e. (nakon

dima). Ona prepriava povijest idovskog naroda od vremena Izlaska te pri

"tisuu dvjesta i devedeset dana") i potpuno osloboenje Jeruzalema 160.

tome koristi vremensku jedinicu jubilej pedesetogodinju jedinicu koju

g. pr. n. e. ("Blago onomu koji doeka i dosegne tisuu trista trideset i pet

je Jahve proglasio na brdu Sinaj (vidi deveto poglavlje); nadalje, u Knjizi

dana"). Brojevi dana - 1290 i 1335 - u osnovi se poklapaju sa slijedom

jubileja predstavljeno je uzastopno kalendarsko raunanje vremena koje je

dogaaja u hramu.

otada poznato kao Annu Mundi "godina svijeta", na latinskom koje

Prema proroanstvima u Knjizi Danijelovoj, tada je poeo otkuca

vati sat Posljednjih dana.

poinje 3760. g. pr. n. e.. Strunjaci (kao to je vl. R. H. Charles, u svom

engleskom prijevodu knjige) pretvorio je takve "jubileje godina" i njihove
"tjedne" u brojanje prema Annu Mundi.
To da se takav kalendar koristio irom Bliskog istoka te da je, tovie,
odreivao kada se neki dogaaji trebaju dogoditi moe se utvrditi jedno

U imperativu da se do 160. g. pr. ft. e. ponovno zauzme itav grada

stavnim pregledom nekih prijelomnih datuma (esto oznaenih podeblja

te da se s Brda hrama Liklone strani, neobrezani vojnici krije se jo jedan

nim slovima) navedenih u prethodnim poglavljima ove knjige. Izaberemo li

trag do rjeenja zagonetke. Dok smo mi za datiranje dogaaja koristili uo

samo nekoliko tih kljunih povijesnih dogaaja, evo to se dogaa kada se

biajeno brojanje godina prije nove ere (pr. n. e.) i poslije nove ere (n. e.),

godine "pr. n. e." promijeni u godine "N. k." (nipurskog kalendara):

ljudi u tim vremenima oito nisu mogli i nisu koristili vremenski raspored
zasnovan na buduem kranskom kalendaru. Hebrejski je kalendar, kao to

Pr. n. e.

n. e.

Dogaaj

smo spomenuli ranije, bio kalendar koji je potekao iz Nippura 3760. g. pr.

3760.

0.

Sumerska civilizacija. Poinje nipurski kalendar

3460.

300.

Incident s babilonskim tornjem

n. e., a prema tom kalendaru ono to mi zovemo 160. g. pr. n. e. bila je

tono 3600. godina!

2860.

900.

Gilgame ubija nebeskog bika

To je, kao to itatelj ve zna, bio SAR, izvorni (matematiki) orbitalni

2360.

1400.

Sargon: poinje era Akada

period Nibirua. I premda se Nibiru bio pojavio etiri tisue godina ranije,

2160.

1600.

dolazak godine SAR (3.600 zemaljskih godina) kraj jedne boanske

godine bio je od neizbjenog znaaja. Onima kojima su biblijska proro
anstva o povratku Jahvinog kavoda na njegovo Brdo hrama bila neupitne

290

Prvo medurazdoblje u Egiptu; Ninurtina era

(Gudeja gradi hram Pedesetorice)

2060.

1700.

Nabu organizira Mardukove sljedbenike;

Abraham u Kanaanu; rat kraljeva
291

POSLJEDNJI

DANI

JERUZALEM:

NESTALI

KALE

1930.

1800.

Mardukov hram Esagil u Babilonu

ponovno bili potpuni vladari svoje svere prijesrolnice i posveenog hrama,

1760.

2000.

Nova dinastija ("srednje kraljevstvo")

slobodni da imenuju vlastite kraljeve i visoke sveenike. Iako su se borbe na

1460.

960.

2300.

2800.

u Egiptu; u Babilonu poinje vladati nova

granicama nastavile, same granice sada su bile ire i obuhvaale su veinu

dinastija ("kasitska")

srarog ujedinjenog kraljevsrva iz Davidovog vremena. Uspostavljanje neza

Pojavljuju se Anan, Elam i Mitanni i diu

visne idovske drave s Jeruzalemom kao glavnim gradom pod Hasmonej-

proriv Babilona;

cima bio je dogaaj trijumfalan u svakom pogledu, osim u jednom:

Mojsije na Sinaju, "gorui grm"

Povratak Jahvina kavocla koji se oekivao u posljednjim danima nije

Utemeljeno neoasirsko carsrvo;

se dogodio, iako se inilo da je odbrojavanje dana od vremena ponienja

u Babilonu obnovljen festival Akitu

(odnosno "grozote pustoi", op. prev.) bilo ispravno. Mnogi su poeli su

860.

2900.

Aurnasirpal nosi simbol kria

mnjati u to da je "vrijeme ispunjenja" blizu. Osim toga, postalo je oito

760.

3000.

S Amosom poinju proroansrva u Jeruzalemu

da zagonetke drugih Danijelovih odbrojavanja, s "godinama", "tjednima

560.

3200.

Anunnakijski bogovi dovravaju svoj odlazak;

godina" te "vremenom i vremenima" i rako dalje tek treba odgonetnuti.

Perzijanci napadaju Babilon; Cirus

Kljuevi zagonetki bili su u proroanskim dijelovima Knjige Dani-

460.

3100.

Grko zlatno doba; Herodot u Egiptu

jeloue koji govore o usponu i padu buduih kraljevstava nakon Babilona,

160.

3600.

Makabejci oslobaaju Jeruzalem,

Perzije i Egipta kraljevstava koja su se kriptiki nazivala "juna," "sje

hram ponovno posveen

verna," ili moreplovako "Kittim"; i kraljevsrava koja e se odvojiri od

njih, boriti jedna s drugima, "razapeti sjajne svoje atore izmeu mora"

Nestrpljivi itatelj jedva e doekati sljedee upise:

svih buduih entiteta koji su takoer kriptiki predstavljeni razliitim

ivotinjama (ovnom, kozom, lavom i tako dalje) i ije e se potomstvo,

60.

3700.

Rimljani grade Jupiterov hram u Baalbeku,

zvano "rogovi", ponovno razdvojiti i meu sobom boriti. Koje su bile te

zauzimaju

budue nacije i koji rarovi su bili prerkazani?

Jeruzalem
0.

3760.

Isus iz Nazareta; poinje brojanje n. e.

(nove ere)

Prorok Ezekijel takoer je govorio da e doi do velikih biraka izmeu

juga i sjevera, izmeu neidentificiranog Goga i njemu suprotstavljenog Magoga, a ljudi su se pitali jesu li se pretkazana kraljevsrva ve pojavila na sceni
Aleksandrova Grka, Seleukidi, Prolomejci. Jesu li oni bili predmet pro
roanstava ili je to bio netko tko treba doi u jo daljoj budunosti?

Stoljee i pol koje je prolo od makabejskog oslobaanja Jeruzale

Dolo je do teoloke zbrke: Je li oekivanje kavoda kao fizikog objekta

ma do dogaaja povezanih s Isusom nakon to je on doao u nj bilo je

u jeruzalemskom hramu ispravno razumijevanje proroanstava, ili je pre

jedno od najturbulentnijih razdoblja u povijesti drevnog svijeta, pose

dmet oekivanog dolaska samo simbolinog, efemernog karaktera duho

bice idovskog naroda.

vna prisutnost? Sto ljudi trebaju uiniti, ili e se ono to je sueno dogoditi

To kljuno razdoblje, dogaaji iz kojega urjeu na nas i dandanas, po

bez obzira na sve? idovski vode bili su podijeljeni na vrlo pobone i orto

elo je s razumljivim slavljem. Po prvi put nakon mnogih stoljea Zidovi su

doksne farizeje te liberalnije saduceje, koji su bili orvoreniji prema svijetu te

292

293

POSLJEDNJI

JERUZALEM:

DANI

NESTALI

KALE

su prepoznavali vanost idovske dijaspore koja se iz Egipta ve bila proiri

la u Anatoliju i Mezopotamiju. Osim te dvije glavne struje niknule su male
sekte, ponekad organizirane u vlastitim lokalnim zajednicama. Najpozna
tija medu njima bili su Eseni (glasoviti po svicima s Mrtvog mora) koji su
se osamili u Kumranu.
U nastojanju da se odgonetnu proroanstva moralo se voditi rauna i
o novoj sili Rimu. Nakon to su vie puta odnijeli pobjedu u ratovima
s Fenianima i Grcima, Rimljani su vladali Sredozemljem te su se poeli
mijeati u stvari ptolomejskog Egipta i seleukidskog Levanta (ukljuujui
Judeju). Iza carskih izaslanika ila je vojska. Do 60. g. pr. n. e. Rimljani su,
pod vodstvom Pompeja, zauzeli Jeruzalem. Pompej je od Jeruzalema, kao i
Aleksandar prije njega, iao zaobilaznim putem preko Heliopolisa (odno
sno Baalbeka) i tamo prinio rtve bogu Jupiteru. Zatim je ondje, na ranije
izraenim divovskim kamenim blokovima, izgradio najvei hram posveen
Jupiteru u Rimskom carstvu (slika 123). Komemoracijski zapis pronaen
na lokalitetu upuuje na to da je car Neron 60. g. n. e. posjetio to mjesto,
to sugerira da je rimski hram u to vrijeme ve bio izgraen.
Nacionalna i vjerska previranja tog vremena odrazila su se kroz irenje
povijesno-prorokih tekstova kao to su, na primjer, Knjiga jubileja, Knjiga
Henokova,

Zavjeti dvanaestoricepatrijaraha

Mojsijevo

uznesenje (i

nekoliko

drugih, sve zajedno su poznate kao Apokrifi ili Pseudoepigraji). Zajednika

tema im je vjerovanje da je povijest ciklina, da je sve predodreeno, da

menitiji primjer pomazanja bio je onaj kada je sveenik Samuel, uvar za

e "posljednji dani" vrijeme previranja i prevrata oznaiti ne samo

vjetnog kovega, pozvao Davida, sina Jiajevog, i proglaavajui ga kraljem

svretak povijesnog ciklusa nego i poetak novoga, te da e se to "vrijeme

milou Bojom

preokreta" (da upotrijebim moderni izraz) manifestirati dolaskom "Pomazanika" Mashi'ach na hebrejskom {Chrystos, prevedeno na grki, odade
'Mesija' ili 'Krist' na hrvatskom jeziku).

... uzeo rog s uljem i pomazao ga

usred njegove
Duh

brae.

Jahvin

obuze Davida od toga dana.

in pomazivanja novoustolienog kralja sa sveenikim uljem bio je

I SAMUEL 16: 13

poznat u drevnom svijetu barem od vremena kralja Sargona. U Bibliji je

priznato kao in posveenja Bogu od najranijih vremena, meutim najzna-

294

295

POSLJEDNJI

DANI

Prouavajui svako proroansrvo i svaki proroki izraz, poboni u Jeru

JERUZALEM:

NESTALI

KALE

Za njega Biblija kae da nije umro nego je u vrdogu uznesen na nebo

zalemu pronali su operovane navode o Davidu kao Bojempomazaniku,

da bude s Bogom. Njegov uzlazak, vrlo opirno opisan u drugoj glavi Dru

kao i boansko obeanje da e od "njegova sjemena" od nasljednika kue

ge knjige o kraljevima, nije bio ni iznenadan ni neoekivan dogaaj. Ba

Davidove u Jeruzalemu "u buduim danima"'ponovno bid uspostavlje

suprotno, to je bila unaprijed planirana i organizirana akcija ije mjesto i

no njegovo prijestolje. U Jeruzalemu e budui kraljevi, koji e morati biti

vrijeme su Iliji bili ranije priopeni.

iz kue Davidove, sjediti na "Davidovom prijestolju". A kada se to dogodi,

Mjesro odreeno za uzlazak nalazilo se u dolini rijeke Jordan, na isto

kraljevi i prinevi iz cijelog svijeta u ime pravde, mira i rijei Boje okupit

noj obali rijeke. Kada je dolo vrijeme da poe ramo, njegovi uenici,

e se u Jeruzalemu. To je, obeao je Bog, "rrajno obeanje", Boji zavjet "za

predvoeni onime po imenu Elizej, poli su zajedno s njime. Ilija se zausra-

sve nararaje". Univerzalnost tog obeanja porvrdena je u Izaiji 16: 5 i 22:

vio u Gilgalu (gdje je Jahve bio izveo uda za Izraelce koje je vodio Joua).

22; Jeremiji 17: 25, 23: 5 i 30: 3, Amosu 9: 11; Habakuku 3: 13; Zahariji

Tamo se pokuao orarasiti svojih pratioca, no oni su ga nastavili pratiti sve

12: 8; Psalmima 18: 50, 89: 4, 132: 10, 132: 17 i rako dalje.

do Beth-EIa. Premda zamoljeni da pusre Iliju da sam prijee rijeku, oni su

To su snane rijei, nepogrjeive u svojem mesijanskom savezu s

kuom Davidovom, no one su ujedno prepune eksplozivnih aspekata
koji su doslovno diktirali tijek dogaaja u Jeruzalemu. S tim povezano

se zadrali uz njega i stalno pitali Elizeja je li "tono da e Gospodin danas

uznijeti Iliju na nebesa?".
Na obali rijeke Jordan Ilija je uzeo svoj udorvorni ogrra, smorao ga
i udario njime po vodi. Voda se razdvojila rako da je moe prijei. Drugi

je pitanje p r o r o k a Ilije.
Ilija, zvan Tibijac po imenu njegova grada u Gileadu, bio je biblijski
prorok aktivan u kraljevstvu Izraela (nakon odvajanja od Judeje) u deverom

uenici su ostali pozadi, no Elizej je ak i tada ustrajao da bude s Ilijom te

je s njim preao rijeku:

stoljeu pr. n. e., za vrijeme vladavine kralja Ahana i njegove kanaanske

ene, kraljice Izebele. U skladu sa svojim hebrejskim imenom, Eli-Yahu

/ dok su tako ili i razgovarali,

"Moj Bog je Jahve" bio je u neprekidnom sukobu sa sveenicima i

gle: ognjena kola i ognjeni konji

"glasnogovornicima " kananskog boga Baala ("Gospodara"), ije je tovanje

stadoe medu njih

promicala Izebela. Nakon razdoblja osame na rajnom mjestu blizu rijeke

i Ilija u vihoru uzie na nebo.

Jordan, gdje se zaredio za "Bojeg ovjeka", dan mu je "ogrta od kostrijeti"

Elizej je gledao i vikao:

koji je imao arobne moi re je pomou njega mogao izvoditi uda u Boje

"Oe moj, oe moji

ime. Njegovo prvo zabiljeeno udo (I Kraljevi, glava 17) bilo je ono kada

Kola Izraelova i konjanici njegovi!"

je uinio da malo brana u posudi i ulja u vru udovici bude dovoljno za

I vie ga nije vidio.

hranu do kraja ivota. Zatim je uskrsnuo njezina sina koji je bio umro od

II KRALJEVI 2: n - 1 2

teke bolesti. U sukobu s Baalovim prorocima na planini Karmelu polo

mu je za rukom da s neba prizove oganj. On je bio jedini Izraelac u Bibliji

Arheoloka iskapanja kod Teli Ghassula ("Prorokov humak"), mjesta

koji je nakon Izlaska ponovno doao na brdo Sinaj: kada je spaavajui ivot

u Jordanu koje odgovara geografiji iz biblijske prie, otkrila su murale s

pobjegao od gnjevne Izebele i Baalovih sveenika, te ga je aneo Gospodi

"vihorima" prikazanim na slici 103. To je jedini lokalirer na kojem su se

nov sklonio u pilju na planini Sinaj.

iskapanja vrila pod pokroviteljsrvom Varikana. (Moja potraga za njihovim

296

297

POSLJEDNJI

DANI

nalazima, koja je obuhvatila arheoloke muzeje u Izraelu i Jordanu i

JERUZALEM:

NESTALI

KALE

otpio gutljaj vina.) U skladu s obiajem, "Ilijina aa" je u stvari bogato

ukljuivala posjet lokalitetu u Jordanu, te je na kraju dovela do Pontifi-

ukraeni pehar, kale koji se nikada ne koristi ni za to drugo osim za ritual

kalnog biblijskog instituta u Jeruzalemu kojim upravljaju jezuiti sli

s Ilijom za trajanja pashalne veere.

ka 1 2 4 opisana je u knjizi The Earth Chronicles Expeditions!'Ekspedi

Isusova "posljednja veera" bila je ta tradicionalna pashalna veera.

cije zemaljskih kronika.)

Iako je zadrala neto nalik slobodi biranja vlastitog visokog sveenika
i kralja, Judeja je zapravo bila rimska kolonija. Njome se najprije vladalo
iz zapovjednitva u Siriji, a zatim su postavljeni lokalni upravitelji. Rimski
upravitelj zvan prokurator brinuo se da idovi kao ethnarcha ("Poglavara
idovskog vijea"), a u poetku i "Kralja idova" (ne "kralja Judeje" kao ze
mlje) biraju ljude koji odgovaraju Rimu. Od 36. do 4. g. pr. n. e. kralj je bio
Herod, potomak edomskih obraenika na judaizam, koji je bio izbor dvaju
rimskih generala (slavnih po Kleopatri): Marka Antonija i Oktavijana. Herodova ostavtina bile su monumentalne graevine, ukljuujui poboljanje
Brda hrama te palae-tvrdave Massade na Mrtvom moru. K tomu, pazio je
SLIKA 124

na elje prokuratora te je de facto bio vazal Rima.

Godine 33. pr. n. e. (prema prihvaenom datiranju povjesniara) u

Prema idovskoj predaji, preobraeni Ilija jednog e se dana vratiti kao

takav je Jeruzalem, uvean i uvelian hasmonejskim i herodovskim gra

vjesnik konanog izbavljenja izraelskog naroda, glasnik Mesije. Ta je pre

evinama i prepun hodoasnika za blagdan Pashu, doao Isus iz Nazareta.

daja bila zabiljeena ve u petom stoljeu pr. n. e. u svom posljednjem

U to vrijeme idovima je bila dozvoljena samo vjerska vlast, vijee od se

proroanstvu zabiljeio ju je prorok Malahija. S obzirom da je prema toj

damdeset starjeina zvano Sanhedrin. U to vrijeme vie nije bilo idovskog

predaji pilja na brdu Sinaj kamo je aneo odveo Iliju bila mjesto gdje se

kralja, zemljom, ne vie idovskom dravom nego rimskom provincijom,

Bog razotkrio Mojsiju, oekivalo se da e se Ilija vratiti na poetku blagdana

upravljao je prokurator Poncije Pilat koji je bio udobno smjeten u citadeli

pashe, kada se obiljeava idovski izlazak iz Egipta. I dandanas se u sklopu

Antoniji smjetenoj pokraj hrama.

sedera, sveane veere kojom poinje sedmodnevni praznik Pasha, na stol

Napetosti izmeu idovskog puka i rimskih gospodara zemlje rasle su,

na kojem se objeduje postavlja i aa s vinom za Iliju, kako bi pio iz nje

pa je u Jeruzalemu izbio niz krvavih pobuna. Poncije Pilat, koji je u Jeru

kada stigne. Ostavljaju se otvorena vrata kako bi Ilija mogao ui i recitira

zalem doao 26. g. pr. n. e., pogorao je situaciju dovevi u grad rimske

se posebna himna kojom se izraava nada da e uskoro navijestiti "Mesiju,

legionare s njihovim znakovljem objeenim na motkama i noviima koji

sina Davidovog". (Kao to je sluaj kod kranske djece kojima se govori da

su na sebi imali idole zabranjene u Hramu. Zidovi koji su pruili otpor bez

se Djed Mraz douljao kroz dimnjak i donio im darove koje su pronali,

milosti su bili osuivani na razapinjanje na kriu, i to u tolikom broju daje

tako se i idovskoj djeci govori da se, iako ga nisu vidjeli, Ilija douljao 1

mjesto pogubljivanja nazvano Golgota Mjesto lubanja.

298

299

POSLJEDNJI

DANI

JERUZALEM:

NESTALI

KALE

Isus je i prije bio u Jeruzalemu: "Njegovi su roditelji svake godine o

toga se tamo, ali i u drugim dijelovima Novog zavjeta, navodi Isusovo ro

blagdanu Pashe ili u Jeruzalem. Kad mu bijae dvanaesr godina, uzidoe

doslovlje po nararajima: etrnaest narataja od Abrahama do Davida; e-

po obiaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraahu se oni, a djeak

rrnaest narataja od Davida do babilonskog izgnanstva i potom etrnaest

osta u Jeruzalemu." (Luka 2: 41-43). Kada je Isus doao ovaj put (sa svojim

narataja do Isusa. Bio je kvalificiran, Evanelja su sve uvjerila.

uenicima), situacija svakako nije bila oekivana, u skladu s obeanjima iz

Nai izvori za ono to se dogodilo sljedee su Evanelja i druge knjige

biblijskih proroanstava. Poboni Zidovi to je Isus sasvim sigurno bio

Novog zavjeta. Znamo da su "izvjetaji oevidaca" u srvari bili pisani dugo

bili u odani ideji otkupljenja, spasenja koje e provesti Mesija, za koju

poslije dogaaja; znamo da je kodificirana verzija rezultat odluka done

je kljuna bila posebna i vjena veza izmeu Boga i kue Davidove. Ona

senih na sinodu koji je sazvao car Konsrantin tri sroljea kasnije; znamo

je jasno i nedvosmisleno izraena u velianstvenom psalmu 89 (20-30) u

da "gnosriki" rukopisi, poput spisa Nag Hammadi i Judinog evanelja,

kojem Jahve, obraajui se svojim vjernim sljedbenicima u viziji, kae:

pruaju drukije verzije koje Crkva nasroji potisnuti; znamo ak a to je

neosporena injenica da je najprije posrojala Jeruzalemska crkva kojoj

Izabranika iz naroda izdigoh;

nadoh Davida, slugu svoga,
svetim ga uljem svojim pomazah...
On e me zvati: "Oe moji
Boe moj i hridi spasa mojega."
Aja cugaprvorodencem uiniti,
najviim medu kraljevima svijeta.
Njemu u sauvati dovijeka naklonost svoju
I savez svoj vjeran.
Njegovo u potomstvo uiniti vjenim
I prijestolje mu [uiniti trajnim] kao Dani nebeski.

je na elu bio Isusov brat i koja je bila usmjerena iskljuivo na idovske

sljedbenike, te koju je preuzela, isrisnula i eliminirala Rimska crkva koja se
obraala neidovima. Pa ipak, slijedit emo "slubenu" verziju jer ona, sama
po sebi, jeruzalemske dogaaje s Isusom povezuje sa svim prolim stoljei
ma i tisuljeima, kao to je do sada opisano u ovoj knjizi.
Kao prvo, ako postoje bilo kakve sumnje da je Isus u Jeruzalem doao u
vrijeme blagdana Pashe i da je "posljednja veera" bila pashalna veera seder,
re sumnje treba otkloniti. Matej 26: 2, Marko 14: 1 i Luka 22: 1 ciriraju
Isusa kako po dolasku u Jeruzalem govori svojim uenicima: "Znate da je za
dva dana Pasha"; "Za dva dana bijae Pasha i Beskvasni kruhovi"; i "Bliio se
Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha". Tri Evanelja, u istim poglavljima,
zatim navode da je Isus uputio svoje uenike da odu u odreenu kuu, u

Nije li spominjanje "Dana nebeskih" rrag, poveznica izmeu dolaska

kojoj e blagovati pashalnu veeru kojom poinje sverkovina.

Spasitelja i prorokovanih Posljednjih dana? Nije li ro bilo vrijeme kada e se

Sljedee ime se treba pozabaviti je pitanje Ilije, glasnika Mesije koji

obistiniti proroanstva? Tako je Isus iz Nazareta, koji je sada sa svojih dva

e doi (u Luki 1: 17 ak su citirani relevantni stihovi iz Malahije). Prema

naest uenika bio u Jeruzalemu, odluio da preuzme srvari u svoje ruke: ako

Evaneljima, ljudi koji su uli za Isusova uda uda koja su bila jako nalik

je za spasenje porreban pomazanik iz kue Davidove, on e, Isus, biri taj!

onima koje je izvodio Ilija isprva su se pitali nije li Isus Ilija koji se vratio.

Njegovo samo hebrejsko ime Yehu-uah ("Joua") znailo je Jahvin

spasitelj; a to se tie zahtjeva da pomazanik ("Mesija") bude iz kue Davi
dove, to je bio: sam prvi srih Novog zavjeta, u Evanelju po Mateju, glasi:

"Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova". Nakon

300

Ne poriui, Isus je izazvao svoje najblie uenike: "A vi, to vi kaete, tko sam
ja? Petar prihvati i ree: Ti si Pomazanik Krist!" (Marko 8: 28-29).
Ako je tako, pitali su ga, gdje je Ilija, koji se trebao pojaviti prvi? I Isus
im je odgovorio: Da, naravno, ali on je ve doao!
301

POSLJEDNJI

DANI

Pa ga upitaju:
Zato

pismoznanci

JERUZALEM:

NESTALI

KALE

Dakle, nema sumnje daje Ilijina aa bila tamo, no Da Vincije

govore

da prije treba da dode Ilija?

odluio daje ne naslika. Na ovoj slici posljednje veere, koja je mogla biti
zasnovana samo na stihovima Novog zavjeta, Isus ne dri krucijalnu au

A on im ree:

i nigdje na stolu nema vinske ae! Umjesto toga na njoj je neobjanjiva

Ilija e, dodue, prije doi i sve obnoviti...

praznina Isusu zdesna (slika 125), a uenik s njegove desne strane je na

Ali velim vam: Ilija je ve doao.

gnut na stranu kao da nekog nevidljivog puta izmeu njih:

MARKO 9: 11,13

Je li teoloki potpuno korektan Da Vinci implicirao da je nevidlji

vi Ilija doista doao kroz otvorene prozore iza Isusa i uzeo svoju au?

To je bila smiona izjava koja e uskoro doi na provjeru: jer, ako se

Ilija doisra vratio na zemlju, ako je "ve doao" \ tako ispunio preduvjet
za dolazak Mesije, t a d a se morao pojaviti na pashalnom sederu i otpiti
iz svoje ae vina!

Ilija se, slika tako sugerira, doista vratio; glasnik koji treba doi prije
pomazanog Kralja iz kue Davidove doao je.
Nakon to je tako potvren, Isus je uhien i odveden pred rimskog
upravitelja koji ga je upitao: Ti li si kralj idovski? On odgovori: "Ti kae"

Kao to su obiaji i tradicija zahtijevali, na pashalni stol Isusa i nje

(Matej, 27: 11). Osuda i pogubljenje na kriu bili su neizbjeni.

govih uenika bila je postavljena i Ilijina aa s vinom. Seder je opisan u

14. poglavlju Evanelja po Marku. Predvodei blagdansku veeru, Isus
je uzeo beskvasni kruh (sada se takav kruh naziva maca), blagoslovio ga,

Kada je Isus podigao au vina i izrekao potrebni blagoslov svojim je

razlomio i podijelio svojim uenicima. "I uze au, zahvali i dade im. I svi

uenicima, prema Marku 14: 24, rekao: "Ovo je lav moja, krv novog Save

su iz nje pili" (Marko 14: 23).

za". AKO su to bile njegove doslovne rijei, on nije htio rei da trebaju piti
vino koje se pretvorilo u krv to bi bila teka povreda jedne od najstro
ih zabrana Judaizma od najranijih vremena, "jer krv je dua". Ono to je
rekao (ili htio rei) je da je vino u toj ai, Ilijinoj ai, zavjet, potvrda njego
ve krvne loze. I da Vinci je to uvjerljivo prikazao njezinim nestankom, kao
da ju je uzeo Ilija koji je doao u posjet.
Nestala aa stoljeima je bila omiljena tema autora. Prie su se pretvo
rile u legende: traili su je kriari; Vitezovi Templari su je pronali; donesena
je u Europu... aa je postala pehar, kale; kale koji predstavlja kraljevsku
krv, Sang Real na francuskom, od ega je nastalo San Greal - Sveti Gral.
Ili pak nikada nije napustila Jeruzalem?
Kontinuirana podjarmljenost Zidova u Judeji i pojaana rimska re
presija nad njima dovela je do izbijanja najopasnije pobune u Rimskom
carstvu; najveim rimskim generalima i najboljim legijama trebalo je se
SLIKA 125

dam godina da pobijede malu Judeju i prodru do Jeruzalema. Godine 70.

303

POSLJEDNJI

DANI

n. e. poslije duge opsade i estokih bitaka prsa o prsa, Rimljani su probili

obranu Hrama. Glavni general Tit naredio je da se Hram spali. Iako se
otpor drugdje u Judeji nastavio jo tri godine, veliki idovski ustanak bio je
gotov. Rimljani su bili toliko sretni zbog pobjede da su je obiljeili serijom
novia koji su svijetu objavljivali Judaea Capta J u d e j a je osvojena i
gradnjom slavoluka u Rimu na kojem su bili prikazani ritualni predmeti iz
opljakanog hrama (slika 126).

esnaesto

poglavlje

ARMAGEDON I PROROANSTVA
O POVRATKU

oe li se vratiti? Kada e se vratiti?

Ta pitanja postavljena su mi nebrojeno puta, pri emu su "oni"

anunnakijski bogovi o kojima govore moje knjige. Odgovor na prvo pitanje je

- 'Da'. Postoje indicije na koje neba obratiti panju i proroansrva o povratku

koja se trebaju ispuniti. Odgovor na drugo pitanje zaokupljao je ovjeanstvo
Meutim, tijekom svake godine nezavisnosti bili su kovani idovski
novii s natpisom " prva godina," " druga godina," itd. "za slobodu Siona", a dekorativne teme na njima bili su plodovi zemlje. Novii druge i
tree godine neobjanjivo su na sebi imali sliku kalea (si. 1 2 7 ) . . .

jo od prijelomnih dogaaja u Jeruzalemu prije vie do dvije dsue godina.

No, piranje nije samo "hoe li" i "kada" e se vratiti. Sto e biti znale povra
tka, to e povratak donijeti da sobom? Hoe li to biti dobronamjeran dolazak
ili e kao kada se spremao Potop oznaiti kraj? Koja proroansrva e se
obistiniti: Mesijansko doba, nov poetak - ili pak katastrofalna apokalipsa,
konani kraj, armagedon...
U sluaju posljednje mogunosti ta proroanstva vie ne pripadaju samo
domeni teologije, eshatologije ili puke znatielje, nego postaju pitanje samog
preivljavanja ovjeanstva. Jer armagedon., izraz koji danas oznaava rar neza

mislivih i katastrofalnih razmjera, u stvari je ime jednog mjesta u zemlji kojoj

se prijetilo nuklearnim unitenjem.
SLIKA

127

Je li "sveti gral" i dalje bio u Jeruzalemu?

304

U dvadeser i prvom stoljeu pr. n. e. nakon rata "kraljeva s istoka" i

"kraljeva sa zapada" dolo je do nuklearne katastrofe. Dvadeser i jedno sto-

POSLJEDNJI

DANI

ARMAGEDON

PROROANSTVA O

ljee kasnije, kada se "prije nove ere" (pr. n. e.) promijenilo u "nove ere" (n.

nek odgoneta

e.), strahovi ovjeanstva bili su izraeni na svitku, skrivenom u pilji blizu

Broj je

Mrtvog mora, koji je opisivao veliki i konani "rat sinova svjetla protiv

a broj muje est stotina ezdeset i est.

POVRATKU

broj Zvijeri:

to jednog

ovjeka,

sinova tame". Sada, u dvadeset i prvom stoljeu n. e. nuklearna prijetnja

ponovno stoji nad tim istim povijesnim mjestom. Pitanje je dovoljno smi

Mnogi su pokuali odgonetnuti tajanstveni broj 6 6 6 pretpostavljajui

sleno: Hoe li se povijest ponoviti ponavlja li se povijest, na neki zagone

da je to neka kodirana poruka koja se tie Posljednjih dana. Budui da je

tan nain, svakih dvadeset i jedno stoljee?

knjiga napisana u vrijeme kada je u Rimu poeo progon krana, prihvae

Rat katastrofalnih razmjera je kao dio scenarija posljednjih dana opisao

no je tumaenje bilo da je to ifra za tlaitelja cara Nerona, zato to numeri

Ezekijel (poglavlja 38-39). Iako su "Gog iz zemlje Magoga" odnosno "Gog

ka vrijednost njegova imena na hebrejskom (NeRON QeSaR) iznosi 666.

i Magog" pretkazani kao glavni pokretai konanog rata, popis sudionika

injenica da je on svemirsku platformu u Baalbeku, mogue da inaugurira

koji e biti usisani u nj obuhvatio je praktiki sve spomena vrijedne nacije,

tamonji Jupiterov hram, posjetio 60. g. n. e. moda je a moda i nije

dok e arite ratnog poara biti "itelji pupka Zemlje"; prema Bibliji to su

relevantna za zagonetku broja 666.

itelji Jeruzalema, no stanovnici "Babilona" kao zamijene za Nippur za one

Da bi 666 mogao kriti vie od veze s Neronom sugerira intrigantna

kojima vrijeme staje tamo.

injenica da su 600, 60 i 6 osnovni brojevi sumerskog seksagezimalnog bro-

Spoznaja koja tjera strah u kosti je da Ezekijelov popis tih i

roko rasprostranjenih nacija (38: 5) koje e sudjelovati u konanom
ratu armagedonu zapravo poinje s PERZIJOM, upravo onom
zemljom (dananji Iran) iji vode danas pokuavaju doi do nukle
arnog oruja kojim bi "izbrisali s lica Zemlje" narod koji ivi ondje
gdje se nalazi Megiddo!

jevnog sustava, tako da bi se "ifra" mogla odnositi na neke starije tekstove.

Bilo je 600 Anunnakija, Anuov numeriki rang bio je 60, Ikur/Adadov
rang bio je 6. Nadalje, ako se ta tri broja pomnoe umjesto da se zbroje do
bivamo 666 = 600 x 60 x 6 = 216.000, to je nama poznatih 2160 (trajanje
zodijakog doba) pomnoeno sa 100 dakle rezultat o kojem se moe
beskonano spekulirati.

A tko je taj "Gog iz zemlje Magoga" i zato proroanstvo staro dvije i

Zatim je tu zagonetka da kada sedam anela otkrivaju slijed buduih

pol tisue godina toliko slii dananjim novinskim naslovima? Skrivaju li

dogaaja, ne povezuju te dogaaje s Rimom ve ih povezuju s "Babilo

takve tone pojedinosti iz proroanstva odgovor na pitanje "kada?", ukazu

nom". Uobiajeno objanjenje bilo je da je, kao to je broj 666 bio ifra za

ju li na nae vrijeme, nae stoljee?

rimskog cara, "Babilon" bio ifra za Rim. Meutim, kada je napisano Otkri

Artnagedon, konani rat Goga i Magoga, kljuni je element scenarija

venje, Babilon ve stoljeima nije postojao. Nadalje, Otkrivenje, govorei o

Posljednjih dana i novozavjetne proroke knjige Otkrivenja (ije puno ime

Babilonu, proroanstva nepogreivo vee za "veliku rijeku Eufrat" (9: 14) te

je Apokalipsa svetog Ivana Boanskog). Ona pokretae apokrifnih dogaaja

ak opisuje kako "esti [aneo] izli svoju au na Eufrat, rijeku veliku" i tako

usporeuje s dvije zvijeri, od kojih jedna "oganj sputa s neba, naoigled

je isui kako bi je mogli prijei kraljevi s istoka i pridruiti se borbi (16: 12).

ljudi". O njezinom identitetu daju se samo zagonetne naznake (13: 18):

Govori se o gradu/zemlji na rijeci Eufratu, a ne na rijeci Tiberu.

Budui da proroanstva Otkrivenja govore o budunosti, namee nam

U ovome je

se zakljuak da "Babilon" nije ifra Babilon znai Babilon, budui

mudrost:

U koga je uma,

Babilon koji e se ukljuiti u rat "Armagedon" (stih 16 glave 16 ispravno

306

307

POSLJEDNJI

ARMAGEDON

DANI

objanjava da je to "mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon" HarMegiddo, planina Megiddo, u Izraelu) rat koji ukljuuje Svetu zemlju.
Ako je taj budui Babilon doista dananji Irak, proroki stihovi pono

I PROROANSTVA O

Ja jesam, ja sam prvi, ja sam

POVRATKU

i posljednji...

Onaj sam koji od poetka svretak otkriva

i unaprijed javlja to se jo nije zbilo.
IZAIJA 4 8 : 12, 4 6 : 10

vno su jezivo toni, jer uz to to predviaju sadanje dogaaje koji vode do

pada Babilona nakon kratkog ali stranog rata, pretkazuju raspad Babilo

Isto stoji (na dva mjesta) i u novozavjetnoj Knjizi Otkrivenja:

na/Iraka na tri dijela! ( 1 6 : 19).

Poput Knjige Danijelove, u kojoj se predviaju razdoblja velildh kunji i
tegobni stadiji u mesijanskom procesu, tako i Otkrivenje pokuava zagonetna

Ja sam Alfa i Omega,

starozavjetna proroanstva objasniti opisujui (glava 20) Prvo mesijansko doba

poetak i kraj,

kao "prvo uskrsnue" koje traje tisuu godina i slijedi ga vladavina Sotone duga

govori

tisuu godina (kada e se "Gog i Magog" upustiti u golemi rat), a zatim dolazi

Onaj koji jest i koji bijae i koji dolazi.

drugo mesijansko razdoblje i jo jedno uskrsnue (a tako i "drugi dolazak").

Gospodin

Bog
OTKRIVENJE

I: 8

Ta proroanstva neizbjeno su pokrenula grozniave spekulacije kada se

bliila 2000. godina n.e.: spekulacije o mileniju kao toki u vremenu, u povi
jesti ovjeanstva i Zemlje, kada e se obistiniti proroanstva.

Doista, osnova za proroanstvo bilo je vjerovanje da je kraj ukotvljen u

poetku, da se budunost moe predvidjeti zato to je poznata prolost ako ne

Zatrpan milenijskim pitanjima dok smo se primicali 2000. godini, publici

ovjeku, onda Bogu: Ja sam "koji od poetka svretak otkriva", rekao je Ja

na svojim predavanjima govorio sam sa se 2000. nee dogoditi nita, i to ne

hve (Izaija 46: 10). Prorok Zaharija (1: 4, 7: 7,7: 12) predvidio je Boje planove

samo zato to je pravi trenutak milenija, onaj brojei od Isusovog roenja, ve

za budunost posljednje dane u odnosu na prolost, prve dane.

proao s obzirom na to da se prema svim procjenama strunjaka Isus rodio

Na to vjerovanje - koje se ponavlja u Psalmima, Mudrim izrekama i u

6. ili 7. godine pr. n. e.. Glavni razlog za takvo moje miljenje je to to se proro

Knjizi o Jobu - gledalo se kao na univerzalni boanski plan za cijelu Zemlju

anstva, kako se ini, nisu odnosila na linearni slijed dogaaja prvu godinu,

i sve njezine narode. Prorok Izaija je pretkazujui da e se narodi Zemlje

drugu godinu, devetstotu godinu i tako dalje nego na cikliko ponavljanje

okupiti kako bi saznali to ih eka opisao kako se narodi meusobno pitaju:

dogaaja, u skladu s temeljnim vjerovanjem da e "prve stvari biti posljednje

"Tko od nas moe proreci budunost tako da nam kae ono to se dogo

stvari" neto to se moe dogoditi samo kada se povijest i povijesno vrijeme

dilo prvo?" ( 4 1 : 22) Da je to bila univerzalna postavka vidljivo je iz zbirke

kreu u krugu, gdje je poetna toka zavrna toka i obrnuto.

Asirskih proroanstava kada bog Nabu asirskom kralju Esarhadonu kae:

Tom ciklikom planu povijesti svojstven je koncept Boga kao vjenog

"Budunost e biti kao prolost."

boanskog entiteta koji je bio prisutan na poetku, kada su stvoreni nebesa i

Zemlja, i koji e biti prisutan u posljednjim danima, kada e na svojoj Svetoj
gori obnoviti svoje kraljevstvo. To je objavljeno mnogim izjavama od najranijih
biblijskih tekstova do posljednjih od proroka, kao, na primjer, kada je Bog
preko Izaije objavio ( 4 1 : 4 , 44: 6, 48: 12):

Taj cikliki element biblijskih proroanstava o povratku vodi nas do

jednog suvremenog odgovora na pitanje KADA.
Kruni tok povijesnog vremena naen je, itatelj e se sjetiti, u Sre
dnjoj Americi, gdje je on rezultat "ispreplitanja", poput zubaca zupanika,

308

309

POSLJEDNJI

DANI

ARMAGEDON

PROROANSTVA

POVRATKU

dvaju kalendara (vidi sliku 67), uslijed ega nastaje "skup" od 52 godine,

se njegov broj dana (144.000 x 13 = 1.872.000) podijeli s 365,25, rezultat

a nakon to takav skup godina protekne odreeni nenavedeni broj

je razdoblje od 5.125 godina; a kada se od njega odbije 3.113 godina, ko

puta, nastupa vrijeme obeanog povratka Quetzalcoatla. To nas dovodi

nani rezultat je 2 0 1 2 . g. n. e.

do takozvanih Majanskih proroanstava, prema kojima e kraj vremena

To je koliko uzbudljivo toliko i zloslutno pretkazanje. No, taj su datum

ve prije jednog stoljea osporavali strunjaci (kao na primjer Fritz Buck,

doi otprilike 2 0 1 2 . g. n. e.
Vjerojatnost da je prorokovana krucijalna godina vrlo blizu pobudila

autor djela El Calendario Maya en la Cidtura de Tiahuanacu) koji su isticah

je, naravno, ogromno zanimanje te zasluuje razjanjenje i analizu. Nave

da kao to gore navedena lista pokazuje, mnoitelj, pa tako i djelitelj, treba

deni datum proistjee iz injenice da e te godine (ovisi kako se rauna)

biti matematiki savrenih 360, to koristi i sam kalendar, a ne 365,25. Na

trinaesti put protei vremenska jedinica zvana baktun. Kako baktun traje

taj nain bi 1.872.000 dana rezultiralo s 5.200 godina savrenim re

144.000 dana, to je na neki nain vrlo vaan dogaaj.

zultatom, budui da predstavlja tono 100 "skupova" Tothovog maginog

Treba istaknuti odreene pogreke to jest pogrene pretpostavke u tom

scenariju. Prva je da baktun ne pripada dvama "isprepletenim" kalendarima
s 52-godinjim obeanjem (Haab i Tzolkin), nego treem i mnogo starijem

broja 52. Rauna li se na taj nain, magina godina Tothovog povratka

bila bi 2 0 8 7 . n. e. (5200 - 3 1 1 3 = 2087).
ovjek bi mogao izdrati i toliko ekanje; jedina neprilika je u

kalendaru zvanom Dugo brojanje. Taj kalendar uveli su OlmeciAfrikan-

tome to je Dugo brojanje linearno, a ne potrebno cikliko raunanje

ci koji su u Srednju Ameriku doli kada je Toth bio prognan iz Egipta i

vremena, tako da bi njegovi izbrojeni dani preli na etrnaesti baktun,

brojanje dana je u stvari poelo s tim dogaajem, tako da je prvi dan Dugog

petnaesti baktun i tako dalje.

brojanja bio ono to mi datiramo kao kolovoz 3113. g. pr. n. e. Glifi u tom
kalendaru predstavljali su sljedei slijed vremenskih jedinica:
Sve to, meutim, ne umanjuje vanost proroanskog milenija. Bu
dui da "milenij" kao eshatoloka vremenska jedinica svoje ishodite ima

1 kin

1 dan

1 Uinal

1 kin x 20

20 dana

1 Tun

1 kin x 360

360 dana

znaenjem mora krenuti tim smjerom. U stvari, spominjanje "tisue"

u idovskim apokrifnim spisima iz drugog stoljea pr. n. e., potraga za

7.200 dana

milenija u smislu definiranja doba svoje korijene vue jo iz Starog

1 Bak-tun =

1 Ka-tun x 20

144.000 dana

zavjeta. Ponovljeni zakon (7: 9) je trajanju Bojeg saveza s Izraelom dodi

1 Pictun

1 Bak-tun x 20

2.880.000 dana

jelio razdoblje od "tisuu narataja" ta tvrdnja ponavlja se (l Ljetopisi,

1 Ka-tun

1 tun x 20

16: 15) kada David donosi zavjetni koveg u Jeruzalem. Psalmi opetova
Te jedinice, od kojih je svaka nastala mnoenjem prethodne, na taj se
nain nastavljaju i iza baktuna te su predstavljene sve veim glifima. No,

no broj "tisuu" dodjeljuju Jahvi, njegovim udima, pa ak i njegovim

boanskim kolima (Psalmi 68: 17).

budui da majanski spomenici nikad nisu doli do vie od dvanaest baktu

Od izravne vanosti za pitanje posljednjih dana i povratka je izjava

na, ijih 1.728.000 dana ve nadmauje majansku civilizaciju, ini se da je

u Psalmu 90: 4 izjava pripisana samom Mojsiju koja o Bogu kae:

trinaesti baktun prava prekretnica. Nadalje, Maje su navodno smatrali da

"tisuu je godina u oima tvojim k'o jueranji dan koji je minuo". Ta

e sadanje "Sunce" odnosno doba zavriti s trinaestim baktunom, te kada

je tvrdnja potaknula spekulaciju (koja se pojavila nedugo nakon to su Ri-

310

311

POSLJEDNJI

DANI

ARMAGEDON

PROROANSTVA O

POVRATKU

mljani unitili jeruzalemski hram) da je to nain da se dokui kada e doi

jeme budui da nebeske putanje planeta, kometa, asteroida zbog

tajanstveni mesijanski Posljednji dani: ako je, prema Postanku, srvaranje

graviracijskog privlaenja drugih planeta kraj kojih prolaze prilikom

svijeta, "Poetak", trajao est dana, a boanski dan traje risuu godina, re

svakog ophoda odsrupaju od svoje prerhodne puranje. Da upotrijebim

zultat je protok 6.000 godina od Poetka do Kraja. Na temelju toga se

dobro isrraeni primjer Halleyjevog kometa, kao njegovo ophodno vri

vjerovalo da e Posljednji dani doi 6000. godine Anno Mundi.

jeme uzima se 75 godina, meutim ono u stvari varira izmeu 74 i 76

Primijeni li se to na hebrejski nipurski kalendar koji je zapoeo

godina. Kada se posljednji pur pojavio 1986. godine, ophodno vrijeme

3 7 6 0 . g. pr. n. e., to znai da e posljednji dani doi 2 2 4 0 . g. n. e.

mu je bilo 76 godina. Primijenimo li Halleyjevo odstupanje na Ni-

(6000 - 3760 = 2 2 4 0 ) .

biruovih 3.600 godina, dobivamo plus/minus od 50 godina prilikom

Ovo tree raunanje posljednjih dana moe nas ili razoarati ili utjeiti,

svakog prolaska.

ovisno o tome kakva su nam oekivanja. Ljepota tog izrauna je u rome ro

Jo je jedan razlog da se pitamo zato je Nibiru toliko odstupao od

se savreno slae sa sumerskim seksagezimalnim sustavom (baza 60). U bu

njegovog uobiajenog SAR-a: neuobiajena pojava potopa oko 10900.

dunosti bi se ak mogao pokazati tonim, no osobno nisam tog miljenja,

g. pr. n. e.

ponovno zbog toga to je linearan a vremenska jedinica koju zahtijevaju

proroansrva je ciklika.

Tijekom svojih 120 SAR-ova prije potopa, Nibiru je svojom puranjom prolazio a da nije prouzroio takvu katastrofu. Zatim se dogodilo
neto neuobiajeno to je Nibiruovu puranju dovelo blie Zemlji: u
spoju s nesrabilnim stanjem ledenog pokrova Anrarkrika dolo je do

Kako nijedan od "modernih" predvienih datuma nije upotrebljiv,

potopa. ro je bilo to "neto neuobiajeno"?

moramo se okrenuti drevnim "formulama" uiniri ono to nam se

Odgovor bi se mogao kriti dalje u naem Sunevom sustavu, tamo

savjetuje u Izaiji, "promatrati znakove natrake". Imamo dva ciklika

gdje prolaze putanje Urana i Neptuna, planeta meu ijim mnogim

izbora: Boansko vrijeme povezano s ophodnim vremenom Nibirua, re

mjesecima su i neki koji neobjanjivo krue u "suprotnom" ("retrogra

Nebesko vrijeme povezano sa zodijakom precesijom. Koji je pravi?

dnom") smjeru u istom smjeru kao Nibiru.

Da su Anunnakiji za dolazak i odlazak iskorisrili prigodu kada je

Jedna od velikih tajni naeg Sunevog sustava je injenica da planet

Nibiru doao na svoj perigej (na toku najbliu Suncu, a stoga i najbliu

Uran doslovno lei na svom boku njegova os sjever-jug ide hori

Zemlji odnosno Marsu)

toliko je oito da su neki moji itatelji obia

zontalno prema Suncu umjesto da je verrikalna. "Neto" je, negdje u

vali jednostavno oduzeti 3.600 od 4.000 (priblina godina Anuovog

njegovoj prolosti, dobro udarilo Uran, rekli su NASA-ini znanstvenici,

posjeta) i dobiti 4 0 0 . g. pr. n. e. ili oduzeti 3.600 od 3.760 (kada je

ne usuujui se nagaati to bi to "neto" moglo biti. esto sam se pitao

poeo nipurski kalendar) kao to su to uinili Makabejci te doi

je li to "neto" takoer bilo ono to je napravilo veliki oiljak u obliku

do 160. g. pr. n. e. U svakom sluaju, sljedei Nibiruov dolazak daleko

slova V i neobjanjivu "uzoranu" povrinu

koje je NASA-in Voyager 2

1986. g orkrio na Uranovom mjesecu Mirandi (slika 128) mjesecu

je u budunosti.
U stvari, kao to itatelji sada znaju, Nibiru je doao ranije, oko
560. g. pr. n. e.. Kada razmarramo tu "digresiju", moramo imati na umu

koji je na vie naina drukiji od svih drugih Uranovih satelita./ li sve

to mogao uzrokovati sudar s Nibiruom i njegovim mjesecima?

da je savreni SAR (3600 godina) uvijek bio matematiko ophodno vri312

313

POSLJEDNJI

DANI

ARMAGEDON

PROROANSTVA O

POVRATKU

naiao na Uran, te da je jedan od Nibiruovih mjeseca udario Uran,

nakrenuvi ga na bok. ak je mogue da je "oruje" udara bio zagonetni
mjesec Miranda Nibiruov mjesec koji je nakon to je udario u
Uran zavrio zarobljen uz njegovu orbitu. Takav bi dogaaj utjecao na
orbitu Nibirua te bi ga usporio na oko 3.450 zemaljskih godina umjesto
prijanjih 3.600, to bi rezultiralo sljedeim poslijepotopnim raspore
dom dolazaka: oko 7 4 5 0 . g., oko 4 0 0 0 . godine i oko 550. g pr. n. e.
Ako je to ono to se dogodilo, to bi objasnilo "rani" dolazak Nibirua
556. g. pr. n. e. te sugeriralo da sljedei dolazak Nibirua treba oekivati
oko 2 9 0 0 . g. n. e.. Onima koji prorokovane kataklizmike dogaaje po
SLIKA

128

Posljednjih godina astronomi su utvrdili da veliki vanjski planeti

Sunevog sustava nisu ostali

na mjestu gdje su bili formirani nego su

"klizili" prema van, dalje od Sunca. Studije su dole do zakljuka da je

taj pomak bio najizraeniji u sluajevima Urana i Neptuna (vidi skicu,
slika 1 2 9 ) . To bi moglo biti objanjenje zato se tijekom mnogih Nibiruovih prolazaka orbitom nita nije dogodilo, a zatim iznenada jest.
Nije nevjerojatna pretpostavka da je na svojoj "potopnoj" orbiti Nibiru

vezuju s povratkom Nibirua "planetom X" kako ga neki zovu jo se

ne moraju bojati.
Ipak, svaka tvrdnja da su Anunnakiji svoje dolaske i odlaske ogra
niili na pojedinanu kratku priliku na Nibiruovom perigej u je, meu
tim, netona. Oni su mogli dolaziti i odlaziti i u drugim razdobljima.
Drevni tekstovi biljee brojne sluajeve putovanja bogova amo-tamo
bez naznaka o povezanosti s blizinom planeta. Nadalje, postoje mnoge pri
e o putovanjima Zemljana sa Zemlje na Nibiru i natrag u kojima nema
nikakvog spomena o tome da se Nibiru vidi na nebesima (s druge strane,
kada je oko 4000. g. pr. n. e. Anu posjetio Zemlju, ta se vidljivost naglaa
vala). U jednom sluaju je Adapa, Enkijev sin od ene Zemljanke, kojemu
je dana mudrost ali ne i besmrtnost, posjetio nakratko Nibiru u pratnji
polubogova Dumuzija i Ningizide. Henok, pandan sumerskog Enmedurankija, takoer je dolazio i odlazio, i to dva puta tijekom svog ivotnog
vijeka na Zemlji.
To je, kao to je prikazano na slici 130., bilo mogue na barem dva
naina: svemirskim brodom koji ubrzava na Nibiruovoj dolaznoj fazi (od
toke A) i stie puno ispred vremena perigeja; a drugi je usporavanjem
svemirske letjelice (kod toke B) za trajanja Nibiruove "izlazne" faze, tako
da letjelica pone "padati" natrag prema Suncu (a tako i prema Zemlji i
Marsu). Kratak posjet Zemlji, poput onoga Anuovog, mogao se realizirati
kombiniranjem "A"

314

za dolazak i " B " za odlazak. Kratak posjet Nibiruu

315

POSLJEDNJI

DANI

ARMAGEDON

PROROANSTVA O POVRATKU

Beros je, kao to smo naveli, zodijaka doba smatrao prekretnicama

za bogove i ljude, kao i da svijet periodiki prolazi kroz apokaliptine kata
strofe, bila to vatrena ili vodena stihija, ije je vrijeme dogaanja odreeno
nebeskim pojavama. Poput svog pandana Manetha u Egiptu, i on je prerpovijest i povijesr dijelio na boansku, poluboansku i postboansku fazu, s
ukupnim zbrojem od 2.160.000 godina "postojanja ovog svijeta". To je gle
uda nad udima tono jedna tisua milenij! zodijakih doba.
Strunjaci koji prouavaju drevne glinene ploice koje se bave ma
tematikom i astronomijom bili su zapanjeni otkriem da su ploice kao
poetnu toku koristile fantastini broj 12960000 da, 12.960.000.
Zakljuili su da to moe biti povezano jedino sa zodijakim dobima
SLIKA 130
(kao onaj Adapin) mogao se realizirati obrnutom procedurom: odlaskom sa
Zemlje da bi presreo Nibiru kod toke A, i zatim odlaskom s Nibirua kod
toke B za povratak na Zemlju, i tako dalje.
Anunnakiji su se, dakle, mogli vratiti i onda kada nije bilo vrije
me povratka planeta, zbog ega nam preostaje drugo cikliko vrijeme
zodijako vrijeme.

koja traju 2.160 godina, iji umnoci su 12.960 (kada se 2.160 pomno
i sa 6 ) , 129.600 (kada se 2.160 pomnoi sa 6 0 ) i 1.296.000 (kada se
pomnoi sa 600) i gle, uda nad udima! fanrastian broj s kojim
re drevne liste poinju, 12.960.000, umnoak je 2 . 1 6 0 i 6.000 kao
u boanskih est dana stvaranja.
Da su znaajni, veliki dogaaji - kada su poslovi bogova utjecali na
poslove ljudi - bili povezani sa zodijakim dobima opetovano je pokazano u
ovom svesku Zemaljskih kronika. S poetkom svakog doba dogodilo se ne
to izrazito vano: doba Bika oznailo je poetak ljudske civilizacije. Doba

Ja sam ga u knjizi When Time Began nazvao nebesko vrijeme. Ono

Ovna zapoelo je nuklearnom kataklizmom a zavrilo Odlaskom. Doba

je drukije od zemaljskog vremena (ophodnog vremena naeg planeta) i

Riba sriglo je s unirenjem jeruzalemskog hrama i poerkom Kranstva. Ne

boanskog vremena (sata anunnakijskog planeta), ali slui kao veza izmeu

bili pitanje koje bismo trebali postaviti moralo glasiti jesu li proroki
Posljednji dani u stvari Kraj (zodijakog) doba?

njih. Ukoliko je povratak koji se oekuje povratak Anunnakija a ne nji

hovog planeta, tada nam rjeenje zagonetki bogova i ljudi valja potraiti

Jesu li Danijelovi

"jedno vrijeme,

vremena i polovina vremena"'jednosta

uz pomo sata koji ih povezuje cildikog zodijaka nebeskog vremena.

vno terminologija koja se odnosi na zodijaka doba? O toj mogunosti prije

Naposljerku, Anunnakiji su nebesko vrijeme osmislili kao nain da pomire

otprilike rri sroljea razmiljao je nitko drugi do sir Isaac Newton. Newton

dva ciklusa: njihov omjer 3600 za Nibiru, 2160 za zodijako doba b i o

je najpoznatiji po svojoj formulaciji prirodnih zakona koji upravljaju kre-

je zlatni omjer (zlatni rez; op. prev.) 10:6. Sugerirao sam da je iz njega pro

ranjem nebeskih tijela kao to su planeti koji krue oko Sunca me

iziao seksagezimalni sustav na kojem su zasnovane sumerska matematika i

utim zanimala ga je i vjerska misao te je pisao podulje rasprave o Bibliji

astronomija (6 x 10 x 10 x 10 i tako dalje.)

i biblijskim proroanstvima. Nebeska kretanja koja je formulirao smatrao

je "Bojom mehanikom" i vrsto je vjerovao da su znanstvena otkria koja

316

317

POSLJEDNJI

ARMAGEDON

DANI

I PROROANSTVA O

POVRATKU

su poela s Galilejom i Kopernikom, a on ih je nastavio, bila predodreena

U mojoj knjizi Revizija postanka objavljenoj 1990. godine javno je

da se dogode tada kada su se dogodila. To ga je navelo da posebnu panju

razotkriven "Incident s Fobosom", dogaaj koji je bio zatakan. Incident se

posveti "Danijelovoj matematici".

ticao gubitka, iz 1989. godine, sovjetske letjelice poslane da istrai Mars i

U oujku 2003. godine britanski BBC {British Broadcasting Corpora

njegov potencijalno uplji prirodni mjesec zvan Fobos.

tion) zaprepastio je znanstveni i vjerski establiment emisijom o Newtonu

U stvari, nije izgubljena jedna nego dvije sovjetske letjelice. Nazva

koja je otkrila postojanje spisa, iju prednju i stranju stranu je on ispisao

ne Fobos 1 i Fobos 2, u skladu s njihovom svrhom istraivanja Marsovog

rukom, a na kojem je kalkulacija posljednjih dana prema Danijelovim pro

mjeseca Fobosa,

roanstvima.

godine. Premda je to bio sovjetski projekt, poduprli su ga NASA i europske

Newton je svoje numerike kalkulacije ispisao na jednoj strani papira,

lansirane su 1988. godine, a do Marsa su stigle 1989.

agencije. Fobos 1 jednostavno je nestao nikad nisu objavljene nikakve

a svoju analizu kalkulacija u obliku sedam "propozicija" na drugoj strani.

pojedinosti ni objanjenje. Fobos 2 dospio je do Marsa i poeo na Zemlju

Paljiv pregled tog dokumenta tj. njegove fotokopije koju sam privi

slati fotografije snimljene pomou njegovih dviju kamera obine i in-

legiran posjedovati otkriva da brojevi koje je koristio u kalkulacijama

fracrvene.

nekoliko puta sadre 216 i 2160. To mi je pomoglo da shvatim nain na

Zauujue je, ili pak uznemirujue, da su meu njima bile i fotografi

koji je razmiljao: mislio je na zodijako vrijeme za njega je ono bilo

mesijanski sat!

je sjenke objekta u obliku cigare kako leti nebom planeta izmeu sovjetske
letjelice i Marsove povrine (slika 1 3 1 , fotografije dvije kamere). Sovjetski

Svoje je zakljuke koristei izraze "ne prije" i "ne kasnije od" su

mirao zapisavi tri vremenska okvira za Danijelove proroanske indicije:
Izmeu 2132. i 2370. godine prema jednoj indiciji koju je dao Danijel
Izmeu 2090. i 2374. prema drugoj indiciji
Izmeu 2060. i 2370. za kljuno "jedno vrijeme, vremena i
pola vremena"
"Sir Isaac Newton je predvidio da e kraj svijeta biti 2 0 6 0 . go
dine" objavio je BBC. Moda ne ba tono tada no kao to pokazuje
tablica zodijakih doba iz jednog prijanjeg poglavlja, s dva svoja datu
ma "ne prije od" nije bio daleko od istine: to su 2 0 6 0 . i 2 0 9 0 . godina.
Original dokumenta tog velikog Engleza sada se uva u Odjelu
za rukopise i arhive idovske nacionalne i sveuiline biblioteke u

Jeruzalemu!
Sluajnost?

318

319

POSLJEDNJI

DANI

ARMAGEDON

PROROANSTVA O

POVRATKU

zapovjednici misije objekt koji je bacio tu sjenu opisali su kao "neto to bi

Geopolitiki dogaaji koji su rezultirali formiranjem te tajne skupine

neki mogli nazvati leteim tanjurom". Svemirskoj letjelici odmah je potom

zapoeli su kada je IRAS - NASA-in infracrveni astronomski satelit, koji je

naloeno da se udalji od Marsove orbite i pride prirodnom satelitu Fobosu

skenirao rubove Sunevog sustava detektirajui nebeska tijela koja isijavaju

te ga s udaljenosti od pedeset metara bombardira laserskim zrakama. Po

toplinu - godine 1983. otkrio "planet veliine Neptuna". Potraga za dese

sljednja fotografija koju je Fobos 2 poslao prikazivala je projektil koji je

tim planetom bila je jedan od deset navedenih ciljeva skupine. I doista su ga

dolazio s Fobosa (slika 132). Neposredno poslije toga sovjetska se letjelica

pronali: utvrdili su da se radi o planetu zato to je, nakon to je detektiran

poela vrtjeti te je prestala odailjati unitio ju je tajanstveni projektil.

jedanput i zatim est mjeseci kasnije, bilo jasno da se kree u naem smjeru.

"Incid ent s Fobosom slubeno ostaje "neobjanjeni incident". U

stvari, neposredno nakon njega poela je djelovati tajna komisija u ko
joj su zastupljene sve vodee svemirske sile. Komisija i dokument koji
je sastavila zasluuju mnogo vie pozornosti nego to su je dobili budui
da dre klju za razumijevanje onoga to vodee drave svijeta
Nibiruu i Anunnakijima.

320

znaju o

Novinski naslovi iz gornjih lanaka glasili su - Nebesko tijelo astrono

mima zadalo kozmiku zagonetku; U svemiru pronaen "misteriozan"

planet; Na rubu Sunevog sustava tajnoviti divovski objekt; Misteriozni
planet zbunio astronome

321

POSLJEDNJI

DANI

ARMAGEDON

PROROANSTVA O

POVRATKU

Vijesti o otkriu ispunile su novinske naslove (slika 133), no sutradan su

putem svojih robota na Marsu, svojoj planetarnoj postaji jo iz davnina.

opovrgnute kao "nesporazum". Otkrie je, naime, bilo toliko okantno da

To bi moglo ukazivati na dalekovidno planiranje, plan da na Marsu imaju

je dovelo do iznenadne promjene u odnosima SAD-a i Sovjetskog Saveza,

spremnu bazu za budui posjet. Sve zajedno sugerira namjeru povratka.

do sastanka izmeu predsjednika Reagana i Gorbaova, sklapanja sporazu

Za mene je cilindrini peat sa Zemljom i Marsom (vidi sliku 139)

ma o svemirskim operacijama te do javnih izjava amerikog predsjednika

i opis prolosti i pretkazivanje budunosti, budui da na sebi nosi datum

u UN-u i drugim forumima koje su ukljuivale i sljedee rijei (dok ih je

datum naznaen znakom dviju riba doba Riba.

izgovarao, prst mu je bio uprt u nebo):

Govori li nam: Ono to se dogodilo u prethodnom dobu Riba po

novno e se dogoditi u dobu Riba? Ako e se proroanstva obistiniti,

Pomislite samo koliko lagan bi bio njegov i moj zadatak

na tim sastancima da se ovom svijetu iznenada pojavi pri
jetnja od druge vrste, s planeta iz drugog dijela svemira...
S vremena na vrijeme razmiljam o tome kako bi brzo

ako e prve stvari biti posljednje stvari, ako je prolost budunost tada
odgovor mora biti - Da.
Jo uvijek se nalazimo u dobu Riba. Povratak e se, kae znamenje,
dogoditi prije svretka sadanjeg doba.

nestale sve nae razlike kada bismo se suoili s vanzemaljskom prijetnjom iz drugog svijeta.
Radni odbor koji je osnovan uslijed tih bojazni obavio je nekoliko le
ernih sastanaka i konzultacija sve do incidenta s Fobosom u oujku 1989godine nakon kojega je, ve u travnju 1989. godine, uurbano formulirao
skup smjernica poznat kao Deklaracija o naelima koja se tiu aktivnosti
nakon otkrivanja izvanzemaljske inteligencije. Tom deklaracijom usuglaene
su procedure koje je potrebno slijediti nakon primanja "signala izvan
zemaljske inteligencije ili nekog drugog dokaza o takvoj inteligenciji".
"Signal", otkrila je skupina, "moda nee biti samo signal koji ukazuje na
inteligentno podrijetlo, ve bi to mogla biti i prava poruka koju e biti
potrebno dekodirati." Dogovorene procedure ukljuivale su i korake za
odgodu razotkrivanja kontakta javnosti za barem dvadeset i etiri sata prije
nego to se odgovori. To je svakako apsurdno ako bi poruka dola s planeta
udaljenog svjetlosnim godinama... Ne, to su bile pripreme za susret s dru
gom vrstom nedaleko od nas!
Meni svi ti dogaaji od 1983. godine, uz sve dokaze s Marsa to su
ukratko opisani u prethodnim poglavljima, te projektil ispaljen s Marsovog
mjeseca Fobosa ukazuju na to da su Anunnakiji i dalje prisutni moda
322

323

POSTSKRIPTUM

to je tu tako posebno bitno?

Lokalitet tog otkria je Megiddo, u podnoju planine Megiddo
Har-Megiddo ARMAGEDON.
Jo jedna sluajnost?

POSTSKRIPTUM

U mjesecu studenom 2005. godine u Izraelu je dolo do vanog arheolo

kog otkria. Prilikom raiavanja tla radi gradnje nove zgrade, pronaeni
su ostaci velike drevne graevine. Pozvani su arheolozi da nadziru iskapanje.
Ispostavilo se da je graevina u stvari kranska crkva najstarija dosad
pronaena u Svetoj zemlji. Zapisi na grkom jeziku sugeriraju da je izgra
ena (ili obnovljena) u treem stoljeu nove ere. Kada su ruevine dokraja
iskopane i raiene otkriven je velianstven podni mozaik. U njegovom se
sreditu nalazila slika DVIJU RIBA zodijaki znak Riba (slika 134).

SLIKA

134

325

O AUTORU

ZECHARIA SITCHIN meunarodno je priznati autor i istraiva ije

knjige pruaju dokaze da u naem Sunevom sustavu nismo sami. Kao
jedan od nekolicine strunjaka koji mogu itati klinasto pismo sa sumerskih ploica, spojio je arheologiju, drevne tekstove i Bibliju s po
sljednjim znanstvenim otkriima kako bi nanovo ispripovjedio povijest
i pretpovijest ovjeanstva i planeta Zemlje. Njegove pionirske knjige
prevedene su na vie od dvadeset jezika, dok njegova prva knjiga, esto
citirani klasik, slavi tridesetogodinjicu objave. Zecharia Sitchin diplo
mirao je na University of London, niz godina je u Izraelu radio kao
novinar i urednik, a danas ivi i pie u New Yorku.