Uvod

Proces metalurgije je jedan od najstarijih primijenjenih znanosti.Njezina historija moe se

pratiti natrag do 6000 god..Njegova forma je u to vrijeme bila rudimentarne,ali,da bi smo
razumjeli proces metalurgije potrebnmo je prouiti ljudsku povezanosti sa metalima.Trenutno
su 86 poznatih metala.Prije 19. vijeka samo 24 od tih metala je otkriveno ,od tih 24 metala,12
ih je otkrivenih u 18. vijeku.Od otkria prvih metala-zlata i bakra do kraja 17.
vijeka(7700god.) samo 12 metala su bili poznati.etiri od tih metala:arsen,antimon,bizmunt i
cink ,otkrivena su u 13. i 14. vijeku,dok je platina otkrivena u 16. vijeku.Ostalih sedam
metala,poznati kao metali antike bili su metali na kojima se temeljila civilizacija.Ovih sedam
metala su:

Zlato (6000BC),
Bakar (4200BC),
Srebro (4000BC),
Olovo (3500BC)
Lim (1750BC)
eljezo(1500BC),
Merkura(750).

Metali imaju vrlo vanu ulogu u modernom svijetu. Pogledamo li bilo koje
podruje ljudske djelatnosti ustanoviti emo da nas metali svakodnevno
prate na razliite naine npr. u obliku automobila, alata, nakita, posua,
cijevi, ice itd.Brojne industrijske grane zasnivaju se na dobivanju i preradi
metala pri emu postoji stalna tenja za to boljim i ekonominijim
proizvodima. U razvijenim zemljama metalurgija je trea ili etvrta
privredna grana po svojem znaaju. Dobivanje i prilagodba metala
ljudskim potrebama glavni je zadatak inenjera moderne metalurgije. ak i
povrno upoznavanje s metalima otkriti e nam da su oni iznenaujue
kompleksni, te da ih treba prouavati i upoznavati s razliitih stajalita.
Metali su bili poznati u Mezopotamiji,Egiptu,Grkoj i Rimu.Meutim ,pojava ovih metala
nije bila u izobilju i prva dva metala koji su se koristili bili su zlato i bakar.

Slika 1.Proces u metalurgiji

Kratki pregled historije metalurgije (historija metalurgije eljeza)

Historija metalurgije eljeza zapoinje jo u prahistorijsko doba, ali se ne zna da li je prvo
eljezo proizvedeno sluajno, kad je prahistorijski ovjek naloio vatru na leitu iste
eljezne rude ili je koristei se ve steenim iskustvom u topljenju bakarne rude primijenio
isti postupak na eljeznu rudu. Taj postupak je bio prilino jednostavan: u plitkom ognjitu se
eljezna ruda pokrila drvenim ugljenom, koji se zatim zapalio, pa je ispod vatre nastala
gnjeava i spuvasta eljezna masa (spuvasto eljezo). Da bi se iz spuvastog eljeza dobilo
tehniko eljezo ili elik ovisilo je prije svega od kvalitete eljezne rude.
Plitko ognjite je bilo vrlo jednostavne konstrukcije. Sastojalo se od gnijezda oslonjenog na
jedan zid, kroz koji je prolazila mlaznica mijeha za raspirivanje vatre. Gnijezdo se je ispunilo
izmjenino slojevima eljezne rude i drvenog ugljena, koji su se zatim zapalili. Puhanjem
zraka kroz mijeh povisila bi se temperatura, tako da bi iz drvenog ugljena nastajao ugljikov
monoksid, koji je vezao kisik iz eljezovih oksida (uglavnom hematit), te se dobivalo
spuvasto eljezo i ugljikov dioksid. Pri tome je dobar dio eljeza i dalje ostao vezan s
kisikom (eljezovi oksidi), te zajedno s neistoama kao tekua troska otjecao iz ognjita.
Spuvasto eljezo se skupljalo na dnu ognjita sve dok ga ne bi potpuno ispunilo, pa bi se
izvadilo i kovanjem bi se istiskivali ostaci troske i neistoa (kovano eljezo). Omjer izmeu
teine eljezne rude i drvenog ugljena je bio otprilike 1 : 4. Ovim postupkom se dobivalo tek
oko 12,5% eljeza iz eljezne rude, a teina spuvastog eljeza je iznosila do 70 kilograma.
Ovakva plitka ognjita su se odrala u tajerskoj i leziji sve do 18. stoljea.

Opa svojstva metalurgije

Openito, metalurgiju moemo definirati kao znanost o dobivanju i
prilagodbi metala ljudskim potrebama. Ovim, ak i na prvi pogled,
ogromnim zadatkom bavi se iroko i kompleksno podruje metalurgije.Iako
u Zemljinoj kori postoji obilna koliina metala, velika veina njih se ne
nalazi u obliku pogodnom za ljudsku upotrebu. Oni se, naime, nalaze
kombinirani s atomima nemetala u razliitim spojevima kao to su sulfidi,
oksidi, karbonati....
Prvi korak u dobivanju metala u upotrebljivom obliku je oslobaanje metala
iz njegovih spojeva. Tim podrujem bavi se ekstraktivna metalurgija.
Ali ak i nakon taljenja, rafinacije i legiranja metal je samo djelomino
podesan za konanu upotrebu. Metali, koje svakodnevno koristimo, kao
npr. grlo sijalice, oprugu, svrdlo itd. imaju specifian oblik. Tim podrujem
oblikovanjem metala bavi se mehanika metalurgija. Pritom, za
njihovo oblikovanje ona koristi brojne procese kao to su valjanje, kovanje,
izvlaenje itd. Ponekad ogromni strojevi, teki i vie tona, daju metalnim
predmetima, kao npr. eljeznikim tranicama, cijevima i limovima
konaan oblik.
Manje spektakularna, ali ne i manje znaajna je fizika metalurgija, koja
se bavi kontrolom procesa uz pomo razliitih metoda i testova. Ona
istrauje vane teorijske i praktine principe ponaanja metala kod
razliitih uvjeta upotrebom metoda fizike, kemije, termodinamike itd. Time
se ujedno postiu i optimalni proizvodni parametri za eljenu kvalitetu i
oblik. Fizika metalurgija ispituje takoer unutarnju strukturu vrstih
metala, koja u mnogome odreuje mehanika i druga svojstva, te otvara
mogunost njihovog predvianja i planiranja. Istrauje i objanjava
ravnotene i neravnotene dijagrame stanja metala, te principe legiranja
koji uz teorijsko znaenje nalaze i direktnu primjenu u praksi.
Industrijska grana koja se bavi dobivanjem metala iz rude zove se metalurgija. Razlikujemo
crnu i obojenu metalurgiju te laku i teku metalurgiju.

Ope osobine ruda (rudaa)

Ruda je smjesa stijena, koje sadre razliite komponente ili minerale, a to ih ini dovoljno
vrijednim za njihovu eksploataciju iz zemlje .Svaka ruda mora sadravati minerale koji su:

vrijedni,

u koncentracijama u kojim e njeno vaenje, transport, prerade i procesuiranje biti

profitabilno,

u mogunosti da se ekstrahuju iz otpadnih stijena putem tehnika za preradu minerala.

Naslage ruda su naslage minerala, koje su ekonomski isplative za vaenje. Naslage minerala,
takoer, mogu sadravati neke neeljene sastojke mineralizacije, koji su neekonomini
resursi.
Rudni minerali su, generalno, oksidi, sulfidi, silikati ili "slobodni" metali (kao to je bakar),
koji se obine ne nalaze u Zemljinoj kori ili "plemeniti" metali (koji se obino ne nalaze u
smjesama), kao to je zlato. Rude moraju biti procesuirane kako bi se iz njih ekstrahovao i
odvojio metal, koji je od interesa, od otpadnih stijena, kao i iz mineralne rude.
Rude nastaju pomou raznih geolokih procesa.
Rude se obogauju na vie naina: runim odabiranjem, prosijavanjem, taloenjem,
magnetnom metodom, flotacijom i izluivanjem. Kada je ruda obogaena prelazi se dobijanju
metala iz nje. Postoji zato vie metoda. Koji e se metod primijeniti ovisi o tome da li je ruda
oksidna, sulfidna,karbonatna ili je so neke kiseline. Stoga se primjenjuju postupci:redukcije,
oksidacije s naknadnom edukcijom i postupak elektrolize. eljezo se dobija metodom
redukcije, a aluminij metodom elektrolize.
Sve mineralne sirovine koje se pojavljuju u Zemljinoj kori mogu se grupirati u 3 glavne
grupe:
1. Metalne mineralne sirovine (ili rude/rudae),
2. Nemetalne mineralne sirovine,
3. Energetske mineralne sirovine.

Metalne mineralne sirovine (rude ili rudae)

Metalne mineralne sirovine (ili rude/rudae) koriste se za dobivanje metala kao npr. zlato,
srebro, platina, eljezo, olovo, cink, bakar, aluminij,kalaj, nikal, krom, titanij, molibden,
mangan, vanadij, kobalt, volfram, antimon, iva i dr..
Rude ili rudae su prirodni spojevi (koncentrirani na pojedinim mjestima u Zemljinoj kori) u
kojima se nalaze metali u takvoj koliini koja omoguuje rentabilno dobivanje odgovarajueg
metala.
Podjela ruda moe se vriti po vie kriterija kao to je:
1. Vrsta metala koji se dobiva iz rude:
Npr. rude eljeza, rude bakra, rude mangana itd...
2. Pojavljivanje u prirodi:
- Jednostavne rude iz kojih se dobiva jedan metal.
Npr. ruda kasiterita koja slui za dobivanje kalaja
- Sloene rude iz kojih se dobiva dva ili vie metala.
Npr. ruda tetraedrita iz koje se dobiva bakar, antimon, srebro i telur.
3. Sadraj metala u rudi:
- Bogate rude (imaju veliki postotak metala i prerauju se direktno)
- Srednje bogate rude
- Siromane rude (ove rude se prije metalurke prerade moraju obogaivati)
4. Hemijski sastav:
- Samorodne rude sadre plemenite metale u elementarnom stanju.
To su najee zlato, srebro i platina.
- Sulfidne rude kod kojih je metal vezan sa sumporom.
Npr. halkozin, kovelin, galenit, sfalerit, cinabarit, pirit, halkopirit, bornit, realgar,
auripigment, antimonit, molibdenit, arsenopirit, kobaltin, nikelin i dr..
- Oksidne rude kod kojih je metal vezan sa kisikom u obliku oksida.
Npr. magnetit, hematit, kromit, kasiterit, boksit, kuprit, limonit, uraninit, piroluzit,
ilmenit i dr..
- Karbonatne rude kod kojih je metal vezan u obliku karbonata.
Npr. magnezit, siderit, rodohrozit, smitsonit i dr..
- Silikatne rude kod kojih je metal vezan za silicijevu kiselinu. Ove rude su este u
prirodi ali vrlo esto su neprikladne za industrijsko dobivanje metala jer su
kompleksnog kemijskog sastava.
Npr. garnierit slui za dobivanje nikla.

Nemetalne mineralne sirovine

Imaju vrlo iroku i svestranu primjenu u graevinarstvu, hemijskoj tehnologiji i kao topitelji u
metalurgiji.

Kao npr. pijesak, ljunak, tehniki i ukrasni kamen, gips, lapor, vapnenac, ciglarska,
keramika i vatrostalna glina, kaolin, kreda, kalcit, kvarc i kvarcni pijesak, magnezit, fluorit,
barit, grafit, sumpor, kuhinjska sol, azbest i dr..
Energetske mineralne sirovine
Koriste se za pogon motornih vozila, u hemijskoj industriji i energetici.
Ovdje spada ugljen (primarni energetski resurs), nafta, prirodni plin i uran (sekundarni
energetski resursi).
Osim gore navedenih vrstih mineralnih sirovina one se jo u prirodi pojavljuju u tekuem
(npr. nafta, mineralne i geotermalne vode) i gasovitom stanju (prirodni plin).

Postupci dobivanja metala iz rude

Za dobivanje metala danas se primjenjuju:
o pirometaruluki,
o hidrometaruluki i
o elektrometaluruki procesi (elektroliza rastopa i elektroliza rastvora soli).

U pirometaluruke procese ubrajaju se i metalometrijski postupci.Posebno se moe pomenuti

tzv. amalgamaciona matalurgija koja se zasniva na ekstrakciji metala pomou metalne ive.
Najvei broj metala dobiva se pirometaruluki (eljezo,olovo,bakar,cink itd.).Proces najee
obuhvata redukciju metalnog oksida s tim to se sulfidne rude prethodno pre.Proces se
izvodi na povienim temperaturama,a metali se dobivaju u tenom stanju ili u obliku
pare.Najee upotrebljavano redukciono sredstvo i gorivo je koks.i oksidaciono i redukcioni
procesi spadaju u grupu pirometarulukih procesa.
Hidrometaruluki procesi se rjee primjenjuju.Ruda se rastvara u nekom pogodnom
rastvarau pa se iz rastvora metal dobiva bilo elektrolitiki bilo redukcijom pomou nekog
plina,istiskivanjem pomou jonskih izmjenjivaa,ekstrakcijom ili talaoenjem,a zatim
preradom u metal
Elektrometaluruki prcesi obuhvataju elektrolizu rastvora neke soli (bakar,cink),ili elektrolizu
nekog stopljenog jedinjenja (npr.kalcijum,natrijum,alminijum,magnezijum).
Upotreba metala zasniva se na njihovim dobrim osobinama:
o Metali imaju visoka talita i vrelita,
o Dobri su vodii elektrine struje i topline,
o vrsti su, plastini, tvrdi i ilavi,
o Metalni se komadi lako oblikuju u proizvode razliitim tehnolokim postupcima
(lijevanje, plastina deformacija, skidanje strugotine, spajanje,kovanje,legiranje),
o Postojani su prema hemijskom uticaju,
o Lako se dobavljaju u obliku razliitih poluproizvoda (limovi, trake, ipke, cijevi).
Rude koje se prerauju u metale su najee oksidne i sulfidne,a rjee karbonatne,silikatne ili
neke druge.
Metali se dobivaju iz ruda (kemijski spojevi s nemetalima) metalurkim postupcima.
U pravilu se dobivanje metala iz ruda odvija u koracima:

Obogaivanje ruda
Tri su osnovne metode obogaivanja:
1. masena separacija (odvajanje) ruda se od jalovine odvaja na temelju razliite brzine
taloenja u odreenom mediju tekuini,
2. magnetska separacija samo se Fe separira,

3. flotacija Odvija se u velikim strojevima ili bazenima, posudama koje su napunjene

vodom i rudom. Pri dnu posude, pod tlakom se upuhuje zrak koji se mehaniki razbija u
mjehurie. Mjehurii napreduju prema povrini, a kako je ruda hidrofobna (ne upija vodu),
mjehurii se lijepe za rudu i nose ju prema povrini, a jalovina je kvaljiva (upija vodu) i
taloi se na dnu posude. Na taj nain se vri odvajanje rude od jalovine. Moe biti kolektivna i
selektivna. Kod kolektivne se izdvajaju sve korisne komponente iz rude, a kod selektivne
samo jedna ili dvije.
Podjela tehnikih metala
Tehniki metali se mogu podijeliti u dvije velike grupe:
1. eljezo,elik i fero-legure (crna metalurgija)
2. Obojeni
metali(npr.bakar,olovo,cink,kalaj,iva,antimon,plemeniti
metalialuminijum,magnezijum,titan ii svi drugi metali osim eljeza(obojena metalurgija)
Sirovi
metali
se
preiavaju
selektivnom
oksidacijom
primjesa,
pretapanjem,destilacijom,frakcionom kristalizacijom,hemijskim metodama ili elektrolitiki.
Osobine legura ne predstavljaju srednje osobine legiranih metala,ve se znatno razlikuju od
osobina sastojaka.Legure imaju nie take topljenja,veu tvrdou ,veuu otpornost prema
koroziji.Najvei dio metalnih proizvoda nije od istih metala ve od legura.

eljezo

Atomski (redni) broj

Relativna atomska masa
Naziv na hrvatskom
Internacionalni naziv
Oksidacijska stanja
Talite / Vrelite (K)
Elektronegativnost
Konfiguracija zadnje ljuske
Element je
Spada u grupu
Spada u skupinu

26
55,845
eljezo
Ferrum
-2, -1, 0, 1, 2, [3], 4, 5, 6
1808 / 3023
1,83 / 4,06 eV
3d64s2
Prijelazni element
8 / VIIIb
Trijada eljeza

eljezo(Fe),je tehniki najvaniji metal.Nosi u periodnom sistemu elemenata simbol Fe,

atomski (redni) broj mu je 26, a atomska masa mu iznosi 55,845.
U zemljenoj kori maseni mu je udio oko 5%.Pojavljuje se uglavnom u
oksidnim,karbonatnim,silikatnim i sulfidnim rudama.Meutim za dobijanje eljeza danas se
najee koriste oksidne i karbonatne rude.

Slika 2. eljezo u vezanom stanju

Poznato je od pradavnih vremena, a danas sigurno najvaniji tehniki metal koji se
upotrebljava na mnogo naina. Najvanije je od svih metala i uglavnom se koristi kao elik, u
kojem ima ugljika (do 2,06%). eljezo hra na vlanom zraku i otapa se u razrijeenim
kiselinama. eljezo je prijelazni metal 8. skupine periodnog sistema elemenata.

eljezo u prirodi najee dolazi kao mineral magnetit. Kristalizira u obliku crnih kubinih
kristala. Simbol Fe dolazi od ferrum, latinskog naziva za eljezo. Ferat je naziv za eljezo u
anionskom kompleksu. Telursko eljezo je naziv za elementarno eljezo, koje je nastalo u
Zemljinoj kori.

Elementarno eljezo se u prirodi nalazi samo kao meteorno, dospjelo na zemlju iz Svemira i
telurno prisutno u Zemljinoj kori od iskonskih vremena. Prisutnost eljeza utvrena je i u
sastavu Sunca, Mjeseevim stijenama i drugim nebeskim tijelima gdje ga ima oko 14,3%,
kako svjedoe meteoriti pali na Zemlju od kojih se polovina sastoji preteno od eljeza.
U elementarnom stanju isto je eljezo: srebrnobijeli, razmjerno mekan, kovan (kovak) metal,
hemijski dosta otporan. Takoer, ono je i feromagnetino, to znai da zadrava magnetska
svojstva i prestankom djelovanja magnetskog polja.eljezo je hmijski vrlo reaktivno i kao
neplemeniti metal otapa se u neoksidirajuim kiselinama. Na zraku je vrlo nestabilno i
relativno brzo oksidira (korozija). U oksidirajuim kiselinama (koncentriranoj sumpornoj i
azotnoj kiselini) povrina eljeza se ne otapa, nego pasivizira stvaranjem zatitnog sloja.
Kristalna mu se struktura mijenja s promjenom temperature.
isto elementarno eljezo (Fe) ima 3 kristalne forme (alotropske modifikacije):

alfa-eljezo (-Fe) ili ferit, stabilno ispod 906 C s volumno centriranom kubinom
kristalnom strukturom, magnetino je, a u vrstom stanju moe otopiti vrlo malo
ugljika;

beta-eljezo (-Fe) ili austenit, stabilno izmeu 906 i 1403 C s nemagnetinom

plono centriranom kubinom kristalnom strukturom; nemagnetino je i u vrstom
stanju moe otopiti mnogo ugljika;

gama-eljezo (-Fe) stabilno iznad 1403 C s volumno centriranom kubinom

kristalnom strukturom.

Alfa-eljezo je feromagnetino do temperature od 770 C (1043 K). Pri temperaturi 770 C

gubi feromagnetska svojstva, ali ne mijenja strukturu, pa se ponekad pogreno naziva i betaeljezo.
eljezo ima 9 izotopa. U prirodi se eljezo nalazi kao smjesa etiri stabilna izotopa: eljezo54 (5,8%), eljezo-56 (91,72%), eljezo-57 (2,2%) i eljezo-58 (0,28%), a ostali su izotopi
radioaktivni, s kratkim vremenom poluraspada, osim izotopa eljezo-60 (t1/2 = 3x105 godina).
Izotop eljezo-56 poznat je kao nuklid s najstabilnijom jezgrom, jer ima najveu nuklearnu
energiju vezanja.

eljezo izravno reagira s veinom nemetala pri umjerenim temperaturama. Osim s kisikom
reagira s ugljikom, sumporom, hlorom, fosforom i drugima.

Tehniko eljezo predstavlja redovito leguru eljeza s veim ili manjim koliinama ugljika,
silicija, mangana, sumpora i fosfora pa mu svojstva uvelike ovise o koliini tih sastojina,
odnosno primjesa. Dodacima drugih metala, kao hroma, titana, molibdena, nikla, tantala,
vanadija, kobalta, niobija, volframa i dr, svojstva eljeza se mogu i dalje modificirati u irim
granicama nego bilo kojeg drugog tehnikog metala. Stoga danas ima na hiljade vrsta
tehnikih eljeza za najrazliitije namjene. Tehniko eljezo, osim vrsta koje su posebnim
dodacima (nikla i kroma) uinjene hemijski otpornima (nehrajui elici), hemijski je manje
otporno nego isto. Ono na vlanom zraku hra, tj. prevlai se slojem hidroksida koji ne titi
metal od daljeg nagrizanja. eljezo grijano na viu temperaturu pokriva se crvenom
prevlakom oksida Fe3O4.

Slika 3. eljezo u elementarnom stanju

Sitnije estice eljeza mogu na zraku i gorjeti pri emu frcaju iskre usijanog oksida, a u
sasvim finom razdjeljenju eljezo je i piroforno, tj. samozapaljivo na zraku. S usijanim
eljezom vodena para reagira uz postanak oksida Fe 3O4 i vodika. Na visokoj temperaturi
eljezo se direktno spaja s hlorom i sa sumporom. U Zemljinoj kori udio je eljeza oko 5%, a
u cijeloj Zemlji se rauna da je 37%. Na mnogim mjestima Zemljine povrine spojeno se
eljezo nakupilo u veim koncentracijama; stijene koje sadravaju 20 i vie posto eljeza
mogu sluiti kao eljezne rude. Najvanije od njih sadravaju minerale hematit (Fe 2O3),
limonit (FeO(OH)) i magnetit (Fe3O4); vrlo raireni pirit (FeS) i siderit (FeCO 3) moraju se
priti prije preradbe u sirovo eljezo da preu u oksid. Iz rude se sirovo eljezo dobiva
preradbom u visokoj pei. Tako dobiveno sirovo eljezo upotrebljava se manjim dijelom za
proizvodnju predmeta lijevanjem, a veim dijelom prerauje se u elik.

Slika 4.Hematit (to je eljezov oksidni mineral, hemijske formule -Fe2O3, najstabilniji je i
najrasprostranjeniji od svih eljezovih oksida)

Slika 5. Magnetit( hemijska formula Fe3O4, je crni ferimagnetiki eljezov oksid)

Slika 6. Limonit

Slika 7. Pirit

Slika 8. Siderit
Crvena eljezna ruda sadri mineral hematit. Druge rude sadre mineral magnetit, koji je crne
boje i magnetian. eljezo rijetko nalazimo u elementarnom obliku koji se nalazi u okolici
vulkana i u meteorima.
eljezo je najkoriteniji od svih metala i njegova proizvodnja ini 95% (maseno) od ukupne
svjetske proizvodnje metala. Razlog tome je kombinacija niske cijene i pogodnih fizikih
svojstava, zbog ega je eljezo neizostavni materijal u automobilskoj industriji, brodogradnji i
graditeljstvu.

Slika 9. Hra eljeza

Dobivanje eljeza i elika

Za dobivanje eljeza danas se uglavnom koriste oksidne, a rjee karbonatne rude.
Iz oksidnih ruda eljezo se dobiva redukcijom ruda koksom, odnosno ugljikovim(II) oksidom
(ugljikov monoksid) u visokim peima. Iz ruda koje su siromane eljezom (npr. limonita),
eljezo se dobiva tzv. kiselim taljenjem i Kruppovim postupkom.
Redukcijom oksida eljeza koksom (CO 2) ,dobivamo sirovo eljezo koje sadri priblino
4,5% ugljika.Osim ugljika eljezo sadri i neke druge primjese :silicij,fosformangan i male
koliine sumpora.Uklanjanjem tih primjesa i smanjenjem sadraja ugljika na manje od 1,7 %
dobivamo elik.

Visoka pe koja
je posebni oblik jamaste pei,gledajui od vrha nanie,ima
usta(grotlo),gornji dio jame koji se neto proiuje u najiri dio tzv. Trbuh pei,dojni sueni dio
i cilindrinu peicu.Visoka pe radi kontinualno:vrsti i teni materijal ide odozgo nanie
nasuprot plinovima koji se kreu navie.Jama je ozidana amotnim opekama,a opasana je
eljeznim obruima.Dojnji dio jame i peica postavljeni su na betonsko postolje.Jama se hladi
vodom,pomou naruitih,ugraenih kutija za hlaenje,a dojni dio pei i postolje
poljvanjem.Voda za hlaenje se kod visokih pei recirkulie-ponovo se upotrebljava poslije
hlaenja u tornjevima.Pe je tako postavljena da sirovo eljezo moe da se izljeva direktno u
kazane vagonete.Otvor za isputanje sirovog eljeza nalazi na dnu peice.
Na oko 1m iznad otvora za eljezo nalazi se jedan ili dva otvora za povremeno izljevanje
zgure.eljezo se izljeva 4 sata ,a zgura ee.

Slika 10 .Visoka pe
Za 1t eljeza potrebno je:

2t rude,

3000 m3 zraka

0,5 t topitelja,

10-20 m3 vode /min,

O,8 koksa.

Kroz gornji otvor visoke pei (grotlo), pe se naizmjenino puni slojevima koksa i rude s
talionikim dodacima. Osim oksida eljeza ruda sadri i jalovinu,najee alumosilikate koji
se uklanjaju u obliku troske sa dodatcima bazinog karaktera (vapnenac).
Ovisno o rudi, talioniki dodatak je vapnenac ili dolomit (ako su rude kisele, jer jalovine
sadre silikate i aluminijev oksid) ili kvarcni pijesak (ako su rude alkaline, jer jalovine sadre
kalcijev oksid).
Najdonji sloj koksa se zapali, a dovodi mu se vru zrak (do 800 C) obogaen kisikom. Pri
tom koks izgara dajui najprije CO2, a zatim prolaskom kroz sljedei sloj koksa prelazi u CO:
2 C + O2 2 CO
CO2(g) + C(S) -> 2 CO(g)
Nastali ugljikov(II) oksid (ugljikov monoksid) glavno je redukcijsko sredstvo koje postupno,
ovisno o temperaturi pojedinih zona pei.
Pri vrhu pei redukcija vjerovatno ide do Fe3O4.
3Fe2O3 (s) + CO (g) 2Fe3O4 (s) + CO2 (g)
U niim slojevima redukcija ide do FeO:
Fe3O4 (s) + CO 3FeO (s) + CO2 (g)
Da bi u jo niim spojevima dobili spuvasto eljezo:
FeO (s) + CO(g) Fe(s) + CO2 (g)
Sve te reakcije dogaeju se na gornjem dijelu pei na temperaturi izmeu 300 i 800 oC.
Sve reakcije se sumarno mogu svesti na:
Fe2O3 + 3 CO 2 Fe + 3 CO2
Reakcijama osloboeni CO2 (koji nastaje raspadom karbonata) reagira s ugrijanim koksom
dajui ponovo CO, koji se u manje vruim dijelovima pei raspada na CO 2 i fino dispergirani
ugljik, koji se otapa u spuvastom eljezu. Ugljik tako snizuje talite reduciranog eljeza na
1100 - 1200 C. Rastaljeno eljezo se, zbog vee gustoe, slijeva polagano u donji dio pei i
skuplja se na dnu odakle se isputa u kalupe ili vagonete kojima se odvozi na daljnju preradu.
Tekua i laka troska pliva na rastaljenom eljezu i isputa se kroz neto vie smjeten ispust.

Slika 11.Visoka pe
Dijelovi visoke pei
1. eljezna ruda + vapnenac
2. koks
3. mehanizam za prijevoz zasipa
4. drijelo pei
5. sloj koksa
6. sloj eljezne rude i vapnenca
7. puhalica zraka za visoku pe (oko 1200 C)
8. ispust za trosku
9. ispust za sirovo eljezo
10. prijevoz troske
11. prijevoz sirovog eljeza
12. proiavanje praine iz plina visoke pei
13. zagrijai zraka (kauperi)
14. dimnjak
15: predgrijai zraka
16. dostava ugljena
17. pe za koks
18. koks
19. zasipni toranj s dovodom grotlenog plina.

Slika 12. Visoka pe u mjestu Sestao, panjolska

Slika 13.Rad u postrojenju sa visokom pei

Proizvodi koji nastaju u visokoj pei su:

Sirovo eljezo. Polaganim hlaenjem dobiva se sivo sirovo eljezo iz kojeg se izluio
grafit. Naglim hlaenjem dobiva se bijelo sirovo eljezo iz kojeg se grafit nije stigao
izluiti. Meutim, sirovo eljezo obino se ne hladi nego odmah prerauje u elike.

Troska ili zgura, koja je uglavnom kalcijev alumosilikat, upotrebljava se za

proizvodnju cementa i kao izolacijski materijal.

Grotleni plin nastaje kao proizvod navedenih procesa gorenja, a sastoji se od azota,
ugljikovog dioksida, ugljikovog monoksida, vodika i metana. Koristi se za
zagrijavanje zraka koji se upuhuje u pe.

Sirovo eljezo
Sirovo eljezo se dobiva u visokim peima, ali je zbog veeg sadraja neistoa i ugljika, jako
krhko i nepodesno za obradu ili primjenu. Sirovo eljezo ima uglavnom sadraj ugljika od 3,5
do 4,5%. Moe se koristiti samo za lijevanje najgrubljih masivnih predmeta (npr. postolja),
koji nisu mehaniki ili toplinski optereeni. Da bi se dobilo kvalitetnije eljezo ili elik,
sirovo se eljezo prerauje u elianama, to ukljuuje smanjenje sadraja svih primjesa i
podeavanje eljenog sadraja ugljika, koji bitno odreuje kvalitetu elika. elikom se smatra
legura eljeza od 0,05 do 2,06% ugljika.
Sastav sirovog eljeza ovisi o kvalitetu upotrebljene rude,vrsti goriva i reimu radne pei.Pa
se prema tome dobivaju razliite vrste sirovog eljeza.Uobiajna je podjela sirovog eljeza na
sivo sirovo eljezo i bijelo sirovo eljezo.
Ovisno o brzini hlaenja pri skruivanju taline iz visoke pei i o masenom udjelu silicija i
mangana nastaje bijelo ili sivo sirovo eljezo. Polaganim hlaenjem dobiva se sivo sirovo
eljezo, iz kojeg se izluio grafit, a obino se koristi za dobivanje sivog lijeva. Siva boja
prijeloma sivog eljeza dolazi od finih ljuskica (lamela) grafita u strukturi.Sivo sirovo eljezo
sadri dosta silicija (vie od 2%) i vrlo malo mangana (manje od 1.0 %).Pretaljivanjem sivog
sirovog eljeza sa starim eljezom dobiva se lijevano eljezo.Bijelo sirovo eljezo sadri malo
silicija (manje od 1,0%) i dosta mangana (vie od 2%). Naglim hlaenjem dobiva se bijelo
sirovo eljezo, iz kojeg se grafit ne moe izluiti i nalazi se u cementu u obliku cementita
Fe3C.

Slika 14.Sirovo eljezo

Troska
Sastav troske takoer moe biti vrlo raznolik.
Tabela 1.Sastav troske:
Tvar

SiO2

Al2O3

CaO

MgO

MnO

Fe

Maseni
udjeli

32%

22%

36%

7%

1%

1%

1%

Grotleni gas
Sastoji se najveim dijelom od azota.
Tabela 2. Sastav grotlenog gasa:
gas

CO

CO2

N2

H2

Volumni udjeli

12%

24%

60%

4%

eljezo se prema primjeni sirovog eljeza dijeli na:

1. Sirovo eljezo za lijevanje (sivo)koje se dijeli na hematitno eljezo sa ispod 0,1%
fosfora i eljeza za livnice sa vie od 0,1% fosfora,
2. Sirovo eljezo za Besmerov proces ,koji je siromaan sa fosforom (manji 0,1 %),
3. Sirovo eljezo za pudlovanje(bijelo),
4. Sirovo eljezo za Tomasov postupak (bijelo) sa veim sadrajem fosfora (1,6-3%) a
manjim koliinama silicijuma i mangana,
5. Sirovo eljezo za Simens Martinovu pe (bijelo ili melirano),
6. Sjajno sirovo eljezo (bijelo) koje sadre mangan kao glavnu primjesu.
Za dobivanje sirovog eljeza mogu se upotrijebiti i elektrine visoke pei za koje su dovoljne
oko 2/5 od koliine ugljika koja je potrebna za obinu visoku pe.Ugljik se u ovom sluaju
koristi samo za redukciju i na rastvaranje eljeza.Najee se upotrebljava drveni ugalj ali i
koks.Zrak se ne upuhava.Gas iz elektrine pei ima visoku toplotnu vrijednost,jer sadri 5575% ugljen monoksida.Elektrine pei za eljezo mogu biti razliite:visoke ili relativnmo
niske.Kvalitet eljeza dobiven na ovaj nain je bolji.

Dobivanje elika
Dobivanje elika iz sirova eljeza se svodi na oksidaciju svih neistoa.
Sirovo eljezo iz visokih pei kvalitetno je neujednaeno,to stvara odreene
potekoe za dobivanje ujednaene kakvoe elika,
Vrlo je teko uskladiti vremenski kapacitet visoke pei sa kapacitetom postrojenja za
dobivanje elika,
Obje potekoe mogu se rijeiti izgradnjom velikih mjeaa u kojima se dre dovoljno velike
koliine rastaljenog sirova eljeza.
Oksidacija neistoa sirova eljeza prilikom prerade u elik provode se na dva maina:
a) Neposrednim upuhivanjem zraka kroz rastaljeno eljezo.To se radi u konverterima.U
tom sluaju fosfor s baznom oblogom daje trosku,Ca 3(PO4)2,koja se upotrebljava kao
umjetno gorivo.
b) Posrednom oksidacijom- Ona se provodi u Simens Martinovim peima.Oksidaciju
obavlja kisik iz gasova iznad taline,a oksidaciju pomau oksidi eljeza iz starog
eljeza koje se dodaje rastaljenom ljezu.
U metalurgiji elika najprije se koristio postupak po Bessemeru-Birneu (1855).
-Preiavanje sirovog eljeza dovodom zraka pod pritiskom u kiselo ozidanom
konverteru.Proces se izvodi u konverteru gdje se toplota dobiva iz reakcije sagorjevanja
primjesa.Reakciona toplota je dovoljna da se elik zagrije na potrebnu temperaturu.Besmerov
konvertor je krukastog oblika,visok oko 5-6m ,kapaciteta 15-40t,koji se okree oko
osovine.Na dnu ima 100-300 otvora naruito podeenih dimenzija kroz koju se upuhava
zrak.Prije livanja izvodi se proba na kovanje i brza hemijska analiza.Za oko 20 min.ponekada
i manje ,koliko i traje proces dobiva se oko 5-25 t elika.

Slika 15.Bessemerov konverter

Slika 16. Proizvodnja elika po Bessmeru

Proizvodnja zahtijeva sirovo eljezo iz vedske siromano fosforom.

Slika 17 . Bessemerovog konverter u Sheffieldu (Ujedinjeno Kraljevstvo)

Slika 18. Bessemerov konverter u radu

Siemens-Martin postupak(1865.)
Ovaj postupak se zasniva na preiavanju sirovog eljeza u ognjitu pomou ostatka zraka u
plamenu plina i dodatku elinog otpada.Proizvod je troska dobre kvalitete.
Kod Siemens Martinovog postupka primjese se oksidiraju na vioj temperaturi u plamenoj
pei koja se zagrijava pomou nekog plinskog goriva.Ovaj proces slui za dobivanje boljih
vrsta elika (manganskog,niklenog,hromnog i drugih vrsta elika).Simens Martinov porsupak
prvenstveno slui za preradu teko topljivih otpadaka i starog eljeza zajedno sa sirovim
eljezom,ne temperaturi od oko 180 oC.Primjese se oksidiraju pomou oksidacionog
plamena,pod sredstvom zgure,i pomou hre iz otpadaka,pa proces traje due.

Slika 19.Simens-Martinova pe

Slika 20. Dijelovi Simens-Martinove pei

Dijelovi Siemens-Martinove pei:

A. ulaz zraka i plina
B. regeneratorske komore za predgrijavanje
C. tekue sirovo eljezo
D. ognjite
E. hladne regeneratorske komore
F. izlaz plina i zraka

Slika 21. Otvoren izljev Siemens-Martinove pe

Slika 22. Stari elik s

otpada je vazna
sirovina za SiemensMartinovu pe.

Simens
Martinova
pe tzv. Otvorena pe
zagrijava
se
po
regenerativnom sistemu pomou generatorskog plina ili nekog drugog plinskog goriva koji se
kao zrak zagrijava na oko 800-1000 oC.Pe se moe zagrijavati pomou tenog goriva.
U Simens Martinovim peima mogu se preraivati i vrste eljeza koje nisu pogdne bilo za
Besemerov ili Tomasov postupak.
Thomas postupak(1880)
Slian je postupku u Simens Martinovim peina,ali je konverter bazian,a trokovni je
materijal vapnenac.S obzirom da je Tomasova zgura upotrebljiva kao ubrivo,esto se
postavlja i dojnja granica za sadraj fosfora da bi se dobilo ubrivo standardnog sastava.
Pri Tomasovom postupku glavna koliina toplote dobiva se sagorijevanjem fosfora to se
deava pred kraj procesa,poto glavni dio drugih primjesa ve sagori:
2P + 2,5 O2 = P2O5

 Linz Donawitz postupak (1950)

Proiavanje puhanjem tehniki istog kisika na tekue sirovo eljezo (kod temperature 2500
C). Oksigenski konvertorski postupci ,koji se primjenjuju u nekoliko varijanti(razliito po
nainu upuhivanja zraka ),tehnoloko ekonomski su savreniji ne samo prema klasinim
konverktorskim postupcima nego i prema S-M postupku,koji se sve vie potiskuje iz
upotrebe.

Slika 23.Proizvodnja elika po Linz Donawitzu

eliki siromaan ugljikom je tei i tone.Kvalitete je SM elika,ali je proizvodnja 10 puta
kraa.

Elektro pei
Imaju ogranienu primjena zbog skupe proizvodnje. Primjenjuje se za dobivanje legiranih
elika, gdje je potrebna velika vrstoa i tanost proizvodnje.
Dupleks postupak
Kombinacija dva procesa proizvodnje elika naziva se dupleksni postupak. Tako, na primjer,
kombinacija Bessemer i Siemens-Martinovog postupka tedi gorivo, produava vijek pei, ali
su potrebni i veliki investicijski trokovi.
Sirovi elik dobiven po nekom od opisanih naina izluuje se u kalupe tzv.kokile
prizmatinog oblika.Blokovi (ingoti) dalje se prerauju valjanjem,kovanjem ili presovanjem u
gotove proizvode ili polufabrikate.

Fero legure i plemeniti elici

Fero legure sadre obino veliku koliinu drugih elemenata i slue najee da se u tom
obliku dodaju pojedini elementi pri proizvodnji legiranih elemenata.
Legirani elici igraju veliku ulogu kao materijali za izradu hemijskoprocesnih aparata,alata
itd.
elik je metastabilno kristalizovana Fe C (Fe-Fe3C) legura sa sadrajem ugljenika manjim
od 2,06%.Dodavanjem volframa ,hroma,molibdena,vanadijuma,mangana,nikla,kobalta i
drugih metala,pojedinano ili u kombinaciji,dobijaju se legirani elici za specijalne
svrhe,izuzetno mehaniki ,hemijski ili toplotno postojani,Ako je maseni udio legirajuih
elemenata vei od masenog udjela eljeza,ili se eljeza nalazi samo u tragovima onda ne
govorimo o eliku ve o novim tipovima legura.Nevjerovatan raspon i fleksibilnost osobina
(uz pomo legiranja,termike obrade i plastine prerade) kao i relativno niska cijena
proizvodnje ine ga i dalje najrasprostranjenije korienim metalnim materijalom.

Mn
Si

6-12% manganski elik

6-25% sjajno eljezo
25-88% fero-mangan
10-20% fero-silicijum(u visokoj pei)
25-98% fero-silicijum (u elektrinoj pei)

Ni

25% fero-fosfor

W
Mo
V

Cr

3-30% nikleni elik

4-11% Cr hrom nikleni
1-20% Ni elik
12% fero hrom
(u visokoj pei)
Do 70% fero hrom
u elektrinoj pei
60-80% fero-wolfram
50 -85% fero molibden
50% fero-vanadijum

elik se dobiva u peima koje se zovu Simen Martinove pei.Te pei lee na dvije komore u
okjima se zagrijava zrak.U koritu se sipa hematit,sirovo eljezo i otpatci starog eljeza.Pe se
zagrijava generatorskim plinom kako bi izgaranje bilo potpunije .Proces dugo traje sve dok se
ne smanji procenat ugljika ispod 2%.
Proizvodnja elika ima za cilj dobijanje legura (eljeza i ugljenika) eljeznog hemijskog
sastava i mehanikih osobina.Postizanje eljenih mehanikih osobnina zavisi od tri mesobno
povezana faktora:

Hemijskog sastava (kombinacija legirajuih elemenata),

Plastine prerade,
Termike obrade.

Proizvodnja elika se odvija u elianama,koji su dio ireg postrojenja pod imenom

eljezare.To postrojenje se najee sastoji od :pogona visoke pei,eliane i valjaonice
(tople i hladne ).Pogon visoke pei nije neophodan u sluaju ako se elik dobije iz elinog
otpada pomou elektro lunih pei.Postoje generalno dva tipa eljezara:
1. integralna eljezara,ona koja posjeduje postrojenja visoke pei,konvertorske
eline , tople i hladne valjaonice,
2. ostali tipovi eljezara,ona koje nemaju proizvodnju eljeza (nemaju visoku
pe)

Slika 24.Legirani elik

Slika 25 .Posuda od nehrajueg elika

Slika 26. Glavni materijal za gradnju brodova je elik

(Fe i Ti)

(Fe i P)

(Fe i Nb)

(Fe i Si)

(Fe i Mn)

(Fe i Cr)

(Fe i V)
Slika 26. Neke legure eljeza

Kaljenje je najvaniji od termikih obrada elika.Zagrijani na odreenu temperaturu i naglo

ohlaeni elici dobivaju naruitu tvrdou.

Slika 27. Kopija revolvera Colt 1873, na kojoj se vide boje od otvrdnjavanja povrine elika.

Slika 28. Kaljeni elik nakon poputanja. Razliite boje pokazuju temperature na koje je elik
bio zagrijan. Svijetlo uta boja na lijevoj strani prikazuje temperaturu od 204 C, a svijetlo
plava boja na desnoj strani pokazuje temperaturu od 337 C.
Cementiranje
Povrinskom sloju nekih mainskih dijelova koji su,da bi bili savitljivi i izdrljivi na
udare,izraeni od jeftinijeg mekeg elika,a koji se mogu dobro kaliti,dodaje se do izvjesne
koliine ugljik,ime se povrina osposobljava za bolje kaljenje.
Postupak se sastoji u tome da se predmeti pakuju u sanduke sa prahom za cementiranje i are
bez prisustva zraka na oko 900 oC.

Slika 29. Cemantiranje elika1

1 Razliito otvrdnjavanje japanskog samurajskog maa katane. Svijetle valovite linije (nioi)
odvajaju martenzitne krajeve od perlitne osnove.