Professional Documents
Culture Documents
Dutris Faktoriproizvodnje
Dutris Faktoriproizvodnje
UVOD
Ako su dostatni sredstva za proizvodnju i radna snaga, njihovim spajanjem omoguuje se
proizvodni proces. Oslanjanjem u radu jednih na druge, a uz to jo i radei neprestano jedni za druge,
proizvodnja dobiva drutveni karakter. Potrebe ljudi i stepen njihova zadovoljenja nije mogue
kvantificirati. Ljudi na razliit nain oseaju snagu i veliinu pojedinih potreba, oni, isto tako, daju i
razliit prioritet pri njihovom zadovoljavanju. Stepen zadovoljenja najbolje je sagledati kroz nivo
ivotnog standarda ljudi. Vii ivotni standard najoitiji je iskaz nivoa zadovoljenja potreba. Visok
ivotni standard, a sa njim i vei nivo zadovoljenja potreba mora da pretpostavlja i veliku
proizvodnju. Ekonomisti u tom smislu istiu nekoliko relevantnih faktora. To su: radno-sposobno
stanovnitvo, prirodno bogatstvo, drutveno bogatstvo, produktivnost i intenzivnost rada, kao i
stepen dostignutog tehnikog progresa. Bez obzira na kom nivou se odvija proces proizvodnje, ovi
inioci se moraju posmatrati zajedno u sveoptoj povezanosti i meuuslovljenosti. Faktori
proizvodnje moraju biti meusobnost povezani, stavljeni i meusobni odnos i privredno aktivizirani
radi prilagoavnja prirode ljudskim potrebama.
FAKTORI PROIZVODNJE
1. OPTI FAKTORI PROIZVODNJE
1.1 STANOVNITVO
ovek i njegov rad temeljni su inilac svih ljudskih aktivnosti. Ljudi su osnovni subjekt
proizvodnje. Pored uloge proizvoaa, ljudi se istovremeno pojavljuju i u ulozi potroaa. Stvorena
materijalna dobra slue svrsi podmirenja individualnih i drutvenih potreba ljudi, to znai da ljudi
predstavljaju i osnovu i cilj ekonomske aktivnosti u drutvu.
Postoji visok stepen korelacije izmeu broja i strukture stanovnitva s jedne strane, i
razvijenosti privrede, s druge. U tom smislu, zemlje i putem odreene demografske politike nastoje
ostvariti odreeni stepen privredne razvijenosti. Tako, pored prirodnog prirataja, i migracije mogu
doprineti znaajnom porastu stanovnitva, bilo da su u pitanju pojedini kontitenti ili zemlje. Pod
uticajem kapitalistikog drutvenog i ekonomskog sistema nastale su velike neravnomernosti u
privrednom razvitku pojedinih oblasti. Ove razlike su prourokovala intenzivnija migraciona
kretanja izmeu ekonomski zaostalih i privredno razvijenih krajeva. Tako je pojava nezaposlenosti
u industrijski razvijenijim zemljama Evrope u XIX veku i poveanje neravnomernosti u razvitku,
kao i geografskom razmetaju proizvodnje uticala na ekonomske migracije stanovnitva iz
evropskih zemalja u prekookeanske zemlje, naroito u Severnu i Junu Ameriku i Australiju.
Broj stanovnika jedne zemlje predstavlja njen osnovni proizvodni potencijal. Vei broj
stanovnika podrazumeva i vei broj ljudi ukljuen u stvaranje drutvenog proizvoda, a to
omoguuje i veu drutvenu proizvodnju. Sa druge strane, ovaj vei broj stanovnika iziskuje i veu
koliinu proizvoda radi zadovoljavanja potreba. injenica da se velikim brojem proizvoaa moe
stvoriti velika proizvodnja ne znai bogatstvo i izobilje. Prvenstveno se radi o zemljama sa izrazito
preovlaujuem poljoprivrednim stanovnitvom i primenom ekstenzivnog vida poljoprivredne
proizvodnje.
Pored broja stanovnika jedne zemlje, treba uzeti u obzir i njenu gustinu naseljenosti, tj. broj
stanovnika na jednom kvadratnom kilometru povrine. U zemljama sa velikom gustinom
naseljenosti potrebno je ukljuiti veliki broj ljudi u proces proizvodnje. To zahteva razvijenu
industriju, ili, pak, ako je u pitanju preteno agrarna zemlja, prelazak na kapitalno intenzivnu
poljoprivrednu proizvodnju. Naime, samo ovaj tip agrarne proizvodnje moe u pomenutim
uslovima da obezbedi podmirenje potreba stanovnitva, imajui u vidu limitiranost poljoprivrednog
zemljita i ishranu veeg broja stanovnika.
Kada posmatramo znaaj stanovntva u drutvenoj proizvodnji, ne treba izgubiti iz vida
injenicu da u ovoj proizvodnji uestvuje samo radno aktivni deo stanovnitva, dok u potronji
proizvedenih vrednosti uestvuje celokupno stanovnitvo jedne zemlje. Aktivno stanovnitvo je
kreator drutvenog proizvoda i nacionalnog dohotka, dok neaktivno stanovnitvo uestvuje u
potronji ovih vrednosti, bez doprinosa u njihovom stvaranju. Zbog toga je obim drutvene
proizvodnje uslovljen ueem aktivnog stanovnitva u ukupnom stanovnitvu. Ukoliko naveden
elemenat zauzima povoljno mjesto, tada je stanovnitvo izuzetno znaajan faktor visoke
proizvodnje. Zemlje poput Hongkonga, Singapura, ali i mnogih zemalja Zapadne Evrope u
mogunosti su da proizvode mnogo vie dobara od zemalja koje imaju i po nekoliko puta vie
stanovnika. Struktura ekonomski aktivnog stanovnitva uslovljena je, pre svega, stepenom razvoja
proizvodnih snaga drutva, naroito u industriji i poljoprivredi. Na strukturu ekonomski aktivnog
3
stanovnitva utiu i prirodni uslovi, tj. prirodna bogatstva koja znae materijalnu bazu za
ekonomski razvoj. Odnos izmeu poljoprivrednog i nepoljoprivrednog stanovnitva zavisi od broja
zaposlenih u sekundarnim i tercijarnim delatnostima. U ekonomski nedovoljno razvijenim
zemljama, poljoprivredno stanovnitvo preovlauje nad nepoljoprivrednim, dok je u ekonomski
razvijenim zemljama dominantan udeo nepoljoprivrednog stanovnitva.
Pored analize radno aktivnog stanovnitva, neophodno je sprovoditi i analaze strukture
stanovnitva i po nekim drugim kriterijumima, kao to su pol, starost, obrazovanje i slino. Svrha
ovakvih analiza jeste uvid u doprinos pojedinih populacionih grupa drutvenoj reprodukciji, ali i
njihov poloaj u njoj. Paralelno sa optim drutvenim i privrednim razvojem poveava se broj
stanovnika ukljuenih u proces proizvodnje, ali se i podie starosna granica, jer savremeni
tehnoloki procesi zahtevaju vie kvalifikacija. Struno znanje se javlja kao specifini kapital iji se
deficit pokriva odgovarajuom imigracionom politikom zemlje. U poetnom periodu razvoja
struktura tranje za radnom snagom je takva da ne iziskuje masovnu primenu radne snage sa
najviim kvalifikacijama, ali se u kasnijim periodima razvoja visoko obrazovana radna snaga
namee kao nunost.
Na osnovu navedenog moemo zakljuiti da ukupan broj stanovnika zemlje ili regiona
pokazuje koliki je radni potencijal, starosna struktura pokazuje koliko je broj radno sposobnih, a
struni nivo predstavlja realnu sliku o stvarno raspoloivom potencijalu.
4
zemlje sa relativno velikim prirodnim bogatstvom imaju nedovoljnu proizvodnju, a samim tim i
relativno veliko siromatvo. Takve su, primera radi zemlje poput: Tanzanije, Nigerije,
Ugande,Indonezije,Burme, Indije,Rusije, Iraka. Naime, u uslovima izobilja prirodnog bogatstva i
dareljivosti prirode, obino nije bilo stimulansa za bri napredak drutva. Drutveni progres je bio
najbri tamo gde priroda nije bila ni suvie dareljiva ni suvie krta. Takvi su uslovi podstacali
oveka na delatnost, pruajui mu mogunost da svoje zamisli ostvari u praksi, menjajui prirodu i
samog sebe.
Prirodno bogatstvo nema podjednak znaaj na svim nivoima ekonomskog razvoja. Mnogo
vei znaaj ima u privredama koje karakterie nii nivo razvijenosti proizvodnih snaga, koje su
pretenije upuene na lako dostupne bioloke i druge resurse. Svaki vii stepen razvoja utie na
ukljuivanje sve veeg broja izvora u eksploataciju i sve kompleksnije iskoriavanje sirovina. Na
viim stepenima razvoja ova zavisnost od prirodnih uslova slabi, s obzirom na sve izraajnije
delovanje tehnikog progresa koji utie na supstituciju prirodnih sirovina materijalima koji su proli
kroz odreene faze prerade.
Osnovna podela prirodnog bogatstva jeste na materijalno i nematerijalno. Materijalno
prirodno bogatstvo ukljuuje sva materijalna dobra koja se nalaze na zemljinoj povrini, utrobi
zemlje i u vodi. Nematerijalna prirodna bogatstva se odnose na klimatske prilike koje povoljno ili
nepovoljno utiu na korienje materijalnih prirodnih bogatstava.
Materijalna bogastva se dalje dele na bioloka i mineralna. U bioloka bogastva se ubrajaju
flora i fauna, a osnovna karakteristika ovih bogatstava jeste njihova sposobnost obnavljanja,
odnosno uveanja. Mineralna bogastva obuhvataju minerale sa povrine zemlje ili iz njene utrobe.
Za razliku od biolokih bogatstava, koja su svojoj osnovi obnovljiva, mineralalna bogatstva
karakterie neobnovljivost njihovih resursa, to postaje ozbiljan problem u procesu njihove
eksploatacije.
PRIRODNA
BOGATSTVA
MATERIJALNA
MINERALNA
NEMATERIJALNA
BIOLOKA
FLORA
FAUNA
6
Potroni fondovi su namenjeni podmirenju potreba line potronje koja moe biti
pojedinana i opta (stambene zgrade, kole, bolnice, sudovi, pozorita, prehrambeni proizvodi,
obua, knjige, itd.).
Rezervni fondovi se odnose na materijalna dobra koja slue kao obezbeenje od neke
eventualnosti, i koriste se u sluajevima vanrednih situacija poput elementarnih nepogoda.
Mnoge stavke koje imaju neosporni ekonomski efekat je teko raunski obuhvatiti, te je
zbog toga konvencijom prihvaeno da ne ulaze u zvanini raun drutvenog bogatstva. U pitanju su
radna snaga, patenti, licence, nauna istraivanja, prirodne lepote, istorijski spomenici, pesnika
dela i slino.
7
Nauna spoznaja i mogunost njene primene imaju takoe znaajan uticaj na produktivnost
rada. Razvijenija nauka i tehnika omoguuju veu vlast oveka nad prirodom, odnosno, bolje
korienje prirodnih resursa radi drutvene proizvodnje. Tehnoloka otkria ne moraju uvijek biti i
primenljiva. U nekim sluajevima za primenu visokih znanja nee biti dovoljno materijalnih
pretpostavki, u drugim prilikama ne postoji dovoljno ljudi koji su sposobni da masovnije
operacionalizuju ta znanja, ponekad to moe da bude i problem izgradnje skupe infrastrukture koja
bi trebala da daje novu tehnologiju i tome slino. Sve to zajedno treba da bude relevantan inilac
primene onog to je nauka ve otkrila i spoznala. Sve do momenta masovnije primene dostignutog
nivoa znanja nije mogue ni oekivati djelovanja tog faktora na rast produktivnosti.
Organizovanost kao inilac produktivnosti u direktnoj je vezi sa znanjem i iskustvom
proizvoaa. Organizacione sposobnosti stiu se,iskustvom,odnosno uenjem.Re je o onoj
ovjekovoj sposobnosti da pri istim inputima,zahvaljujui veoj i boljoj organizovanosti, ostvari
vee autpute, tj.stvori vie materijalnih dobara. Karakteristian bi bio sluaj dva preduzea sa
identinom kvalifikacionom strukturom u kojima uinak nije istovetan, zbog razliito sprovedene
organizacije rada. injenica da bolja organizovanost u radu u mnogim sluajevima doprinosi veoj
produktivnosti uticala je da se tom problemu danas pridaje izuzetna panja. Istini za volju,
organizacione sposobnosti su prirodni talenat. Ne sme se zaboraviti da se ta sposobnost moe
uveati i do 70% zahvaljujui uenju. Tako se u u dananje vreme masovno izuava organizacija.
Pri istim ostalim uslovima rada, organizacija je odluujui faktor produktivnosti rada. Ona se javlja
kao zaseban faktor, ne samo u okviru pojedinane proizvodne jedinice, ve i u razmerama drutva
kao celine.
Razvijenost sredstava za proizvodnju takoe je jedan od faktora produktivnosti. Radi se o
injenici da je s razvijenijim i savrenijim sredstvima za proizvodnju mogue stvoriti vie
materijalnih dobara, pa ak i u sluaju nepovoljnijih prirodnih uslova. Modernija maina i sirovine
boljeg kvaliteta ostvarie uvek veu produktivnost nego amortizovana maina i sirovine loijeg
kvaliteta, pri jednakim ostalim uslovima.Treba naglasiti kako su se sredstva za proizvodnju kroz
relativno dugu istoriju svesno organizovane proizvodnje stalno razvijala i unapreivala. Otuda se i
moe zakljuiti da su sredstva za proizvodnju, odnosno visoke tehnologije, samo nagomilano znanje
i iskustvo mnogih generacija ljudi. Krupni, epohalni skokovi u produktivnosti rada najee poetni
impuls dobijaju upravo od tehnike opremljenosti rada.
Prirodni uslovi, od plodnosti tla, preko dubine nalazita pojedinih ruda i procenta korisnih
sastojaka u njima , pa sve do klimatskih uslova, takoe predstavljaju inioce koji, pod ostalim
jednakim uslovima utiu na proizvodnu snagu rada. Povoljniji prirodni uslovi omoguuju da se sa
manjim utrokom radne snage ostvari ista ili vea koliina proizvoda. Ovi uslovi najvie dolaze do
izraaja u delatnostima vezanim za kvalitet zemlje i klimatske uslove poput poljoprivrede i
rudarstva. Plodna zemlja i optimalnost atmosferskih padavina, na primer, omoguuje vei prinos od
prinosa na nekom drugom nepovoljnijem klimatsko-geografskom podruju, uprkos istom utroku
radne snage.
Knjige iz oblasti ekonomije nastale u periodu nakon II svjetskog rata govorile su o uticaju
drutvenih odnosa na produktivnost, a time i na sam obim drutvene proizvodnje. Pritom se uvek
isticala prednost socijalistikog sistema privreivanja nad zapadnim, tj. kapitalistikim. Meutim,
praksa je pokazala da je stanje potpuno obrnuto. Proizvoai u zapadnoevropskim zemljama,
Americi i Aziji,bili su daleko produktivniji od onih iz zemalja socijalistikog sveta. injenica da se
u socijalizmu daleko manje proizvodilo i da je takvom stanju ponajvie doprinosila niska
produktivnost, uinilo je da je socijalizam, onakav kakvog ga pamtimo vie zbog ekonomije, a
manje zbog ideologije, naprosto nestao.
Sa privrednim razvojem neprekidno raste i apsolutni i relativni znaaj produktivnosti rada
Zato se razvijene i nerazvijene zemlje, izmeu ostalog, razlikuju i po tome to u prvima
produktivnost rada, a u drugim upoljavanje nove radne snage i otvaranje novih kapaciteta
predstavljaju glavni inilac porasta drutvenog proizvoda, to i razlikuje intenzivni od ekstenzivnog
privrednog razvoja
8
.
GORNJA GRANICA
INTENZITETA
utroak bioenergije po
jedinici obima proizvodnje
STANDARDNI
INTENZITET RADA
utroak
bioenergije
radnika
ostvareni obim
proizvodnje
VREME
10
postojeih sredstava i metoda proizvodnje koji obezbeuju utedu u radu, pronalascima i uvoenju i
poboljanju svojstava postojeih proizvoda i unapreenju organizacije i uprvljanju proizvodnjom.
Dakle, radi se o uvoenju novih orua za rad, novi metoda proizvodnje i prenoenju postojeih
metoda iz naprednijih proizvodnih jedinica u manje napredne. Delovanje tehnikog progresa
podrazumeva nastajanje strukturnih promena u celokupnoj materijalnoj proizvodnji, to omoguuje
porast drutvene produktivnosti i veu efikasnost u korienju raspoloivih resursa. Pored rasta
produktivnosti, tehniki progres daje veu masu proizvoda, skrauje vreme proizvodnje, tedi
sirovine, sniava trokove po jedinici i podie kvalitet. Tehniki progres je nedeljiv od ekonomskih
rezultata, a zasniva se, prvenstveno, na dostignuima nauke.
Uticaj socijalnih implikacija tehnikog progresa je ogroman i neizmerljiv. On smanjuje
razlike izmeu umnog i fizikog rada, dovodi do porasta slobodnog vremena, poboljava uslove
rada, uzrokuje porast zdravstvenog i kulturnog standarda, zadovoljava rastue ljudske potrebe, ali i
stvara nove.
Solidnu osnovu za tumaenje delovanja tehnikog progresa u robnoj privredi daje umpeter.
Po njemu, osnovni nosilac tehnikog progresa je preduzetnik koji uvodi inovaciju u proces
proizvodnje. Inovacija daje impuls celoj kapitalistikog privredi i period prosperiteta traje sve dok
se ova inovacija ne iscrpi. Tehniki progres tako prouzrokuje ciklina kretanja u kapilistikoj
privredi. Po njemu, u budunosti e tehniki progres postati sve vie izvestan i sistematski, to e
dovesti do potkopavanja uloge kapitalistikog preduzetnika i buroazije kao klase. Socijalistiko
drutvo koje e stupiti na istorijsku scenu, omoguie planiranje tehnikog progresa sistematskom
koordinacijom, ime e se izbei ciklino kretanje privrede.
Po Marksu, kapitalistika borba za prisvajanje ekstra vika vrednosti predstavlja autonomnu
pokretaku snagu tehnikog progresa. Ono preduzee koje prvo primeni inovaciju, iji kriterijum
predstavlja rast individualne produktivnosti, prisvaja vei viak vrednosti od ostalih preduzea iz
privredne grane. Ostala preduzea su primorana da poveaju svoju produktivnost, uvodei
najproduktivniju tehnologiju, sledei primer prvog inovatora, ime se tehniki progres iri na celu
kapitalistiku privredu. Na taj nain se tehniki progres manifestuje kao kontinuirani proces koji se
sam stvara, bez ikakvog spoljanjeg uticaja.
U praksi se tehniki progres svodi na supstituciju ivog rada opredmeenim, odnosno
porastom tehnike opremljenosti. Taj proces se manifestuje u stalnom porastu investicija po radnom
mestu.
Komponente tehnikog progresa su:
1. pronalazak ili inovacija
2. primena pronalaska
3. irenje primene pronalaska difuzija
Inovacija znai primenu neke nove ideje, tehnike, procesa, postupka u procesu proizvodnje,
odnosno njihovu kombinaciju. Inovaciji prethodi invencija koja predstavlja stvaranje pomenutih
ideja, tehnika, procesa i postupaka. Dakle, invencija, za razliku od inovacije predstavlja samo
potencijalni tehniki napredak, jer je za proizvodne svrhe potrebna praktina primena novih znanja
u obliku nove tehnike i tehnologije, novih proizvoda ili usavrenja postojeih.
Postoji vie kategorija inovacija: novi proizvodi, novi metodi proizvodnje, nove sirovine i
materijali, nova organizacija. Inovacije i invencije nastaju kao rezultat fundamentalnih, primenjenih
i razvojnih istraivanja. Vreme izmeu invencije i uvoenja u proizvodnju se stalno skrauje, i
nalazi se pod neposrednim dejstvom razvoja proizvodnih snaga, nauke i njene primenljivosti.
Poslednja faza u evoluciji neke invencije jeste difuzija, u toku koje se njena upotreba iri sve
dok ne dobije optu primenu u celoj privredi. Difuzija se odvija u horizontalnom i vertikalnom
pravcu.
11
PRONALAZAK
veina se nikada ne razvije
u trini proizvod
NAUNO OTKRIE
INOVACIJA
nema trenutnu
komercijalnu vrednost
prihvatanje pronalaska
TRITE
prihvatanje ili ignorisanje
inovacije
Slika br. 3 Od naunog otkria do trita
Najznaajniji faktori irenja tehnikog napretka su: 1) drutveno ekonomski odnosi, 2)
stalno rastue potrebe drutva, 3) neprekidni porast znanja i iskustva, 4) napori na polju istraivanja
i razvoja, 5) ekonomska efikasnost pronalazaka, 6) nivo obrazovanja, 7) materijalne mogunosti
drutva, 8) trite 9) privredna struktura.
Savremeni tehniki progres se najbolje ogleda u automatizaciji fizikih i intelektualnih
procesa, velikim skokovima u proizvodnji sintetikih materijala i novih proizvoda, mobilnosti
energije, kontroli biolokih procesa i slino.
Pronalazak
Nastanka
Podmornica 1624.
Pisaa maina 1714.
Fotografija
1727.
Video rekorder 1956.
Laser
1954.
Mikro procesor 1959.
Komunik.satelit 1957.
Najlon
1934.
Insulin
1921.
Polivinilhlorid 1931.
Godina
Primene
1900.
1870.
1839.
1970.
1967.
1971.
1962.
1938.
1923.
1932.
Razlika
276
156
112
14
13
12
5
4
2
1
Zemlja
inovator
SAD
Danska
Francuska
Holandija
SAD
SAD
SAD
SAD
Kanada
Nemaka
Tabela br. 1 Prikaz vremenske razlike izmeu nastanka pronalaska i njegove primene kod
pojedinih pronalazaka
12
Prisutno je vie pokazatelja merenja tehnikog progresa njegovog nivoa i brzine. U praksi
se najee vri kombinacija veeg broja metoda, jer ni jedna metoda ne moe posluiti za sve
sluajeve merenja. Meu najznaajnije pokazatelje tehnikog progres spadaju:
13
ZAKLJUAK
Faktori drutvene proizvodnje se dele na opte i posebne. U opte spada stanovnitvo,
prirodno i drutveno bogatstvo, a u posebne produktivnost rada, intenzivnost rada i tehniki
progres.
Vei broj stnovnika istovremeno znai i vei proizvodni potencijal, ali to istovremeno
podrazumeva i veu potronju. Dok u proizvodnji uestvuje samo radno aktivno stanovnitvo, u
potronji uestvuje celokupno stanovnitvo jedne zemlje. Potrebno je vriti polnu, starosnu,
obrazovnu i drugu analizu strukture stnovnitva, radi ocene doprinosa pojedinih segmenata
stanovnitva drutvenoj reprodukciji.
Prirodno bogatstvo ukljuuje celu prirodu koju je ovek u stanju da koristi radi ostvarenja
drutvene proizvodnje. U dananje vreme, zavisnost od prirodnog bogatstva je smanjena putem
tehnikog progresa koji vri supstituciji prirodnih materijala vetakim, ali i putem
spoljnotrgovinske razmene u kojoj zemlje sa oskudnim prirodnim bogatstvom uvoze potrebne
sirovine. Znaaj prirodnog bogatstva za proizvodnju je najvei u poetnim etapama razvoja. Ovo
bogastvo nije uvek garant obimne drutvene proizvodnje. Prirodna bogatstva se dele na materijalna
i nematerijalna, a materijlna na mineralna i bioloka.
Drutveno bogatstvo ini celokupnost materijalnih dobara koja ine osnovicu proizvodnje i
potronje drutva, a koja su ljudi svojom delatnou stvorili tokom vekova radom niza generacija.
Na njegov obim i strukturu utiu kako obim i raznovrsnost prirodnog bogatstva, tako i vladajui
drutveni odnosi. Uprkos velikom drutvenom bogatstvu, ekonomska snaga i ivotni standard u
razvijenim zemljama mogu znatno opadati. Prema sadrini, drutveno bogatstvo se deli na
materijalno i duhovno, a prema nameni na proizvodne, potrone i rezervne fondove.
Produktivnost rada podrazumeva sposobnosti pojedinca da, pod odreenim uslovima, u
datoj jedinici vremena, stvori veu ili, manju koliinu materijalnih dobara. Moe se posmatrati na
makro i mikro nivou, a uslovljena je radnim iskustvom, stepenom naune spoznaje i mogunou
primene dostignutog znanja, sposobnou organizovanja proizvodnje, razvijenou sredstava za rad
i prirodnim uslovima.
Intenzivnost rada se definie kao stepen troenja ljudske radne snage u jedinici vremena.
Poveanjem intenzivnosti rada u datom radnom vremenu postie isti efekat koji se dobija i sa
produenjem radnog vremena. Promena radnog uinka ne raste proporcionalno sa promenom
intenzivnosti rada. Intenzivnost rada radnika je uslovljena radnikovom umenou i izdrljivou,
stepenom tehnike opremljenosti i nainom raspodele rezultata proizvodnje.
Tehniki progres se ogleda u stvaranju nove i unapreenju postojee tehnike i tehnologije,
odnosno stvaranju novih i poboljanju postojeih sredstava i metoda proizvodnje koji obezbeuju
utedu u radu, pronalascima i uvoenju i poboljanju svojstava postojeih proizvoda i unapreenju
organizacije i uprvljanju proizvodnjom. Ovaj progres omoguuje rast produktivnosti, skrauje
vreme proizvodnje, doprinosi utedi sirovina, snienju trokova i stvara bolji kvalitet. Komponente
tehnikog progresa su pronalazak, primena pronalaska i irenje te primene. Vreme izmeu nastanka
pronalska i njegove primene se sve vie skrauje.
14
LITERATURA
1. Joki, Slobodan, Osnovi ekonomije, Beograd: Proinkom, 2004.
2. Dragii, Dragoljub; Ili, Bogdan; Medojevi, Branko; Pavlovi, Milovan; Osnovi ekonomije,
Beograd: Centar za izdavaku delatnost ekonomskog fakulteta, 2005.
3. Labus, Miroljub, Osnovi politike ekonomije, Beograd: Nomos, 1992.
4. James A. Caporaso, David P. Levine, Theories of Political Economy, Cambridge University
Press, 1975.
5. Alfredo Saad-Filho, Value of Marx, Routledge (UK), 2002.
15
SADRAJ
UVOD..1
FAKTORI PROIZVODNJE.2
1.
OPTI FAKTORI PROIZVODNJE2
1.1
1.2
1.3
2.
STANOVNITVO.............................................................................................................2
PRIRODNO BOGATSTVO.............................................................................................3
DRUTVENO BOGATSTVO..........................................................................................5
PRODUKTIVNOST RADA..............................................................................................6
INTENZITNOVNOST RADA..........................................................................................8
TEHNIKI PROGRES.....................................................................................................9
ZAKLJUAK.....................................................................................................................13
LITERATURA...................................................................................................................14