Redatelj koji je obiljeio povijest filma svojim

jedinstvenim napetim i originalnim trilerima, to ih je

snimio izmeu 1926. i 1976. godine
Uivao, rabei sve mogunosti filmskih izraajnih
sredstava, zbuniti i iznenaditi publiku
Pri tome nije ciljao samo na efekt strave, nego i na
napetost (suspens)
Suspens oznaava napetost, neizvjesnost u ishodu
radnje i sudbine likova. Gledatelj zna znatno vie od
lika u filmu, zajedno s njim strepi i nada se da e na
vrijeme otkriti opasnost koja mu prijeti.
Karakteristike njegovih filmova jesu sklonost montai ili
pokretima kamere, crni humor, ironija i cinizam,
napetost i ok, izmjena kominih i traginih elemenata,
te atraktivna, uzbudljiva i napeta fabula kao maska za
dublju, misaonu podlogu djela.
Hitchcockovi likovi su prosjeni ljudi obian ovjek u
neobinoj situaciji

 Na primjer: oni kojima se iznenada prijeti (Nazovi M radi

umorstva, 1954), koji su odjednom sudionici zloina (Nepoznati

iz Nord-ekspresa, 1951), koji su neduni osueni (Krivo optuen,
1957), koji je uvuen u pijunsku aferu (Sjever-sjeverozapad,
1959) itd.
Osim karakterizacije likova i stvaranja napetosti, njegove
filmove obiljeava i vrsni osjeaj za ritam, a kod gledatelja bude
potiskivane tajne osobine i strahove
Kod Hitchcocka, za koje se kae da je poglavito moralist,
nailazimo na izmjenu traginoga i kominoga, na sukob privida i
zbilje, na promiljanja o relativnosti pravde, etiku
neodreenost, ponekad elemente iracionalnosti, nadrealnoga i
metafizikoga
esto zamagljujui moralnu distinkciju izmeu krivnje i nevinosti i s vremena
na vrijeme razvijajui te sumnje, Hitchcock svoje "potovane" gledatelje
pretvara u voajere. U Prozoru u dvorite, nakon to L. B. Jeffries (James
Stewart) skoro cijeli film zuri u njega preko dvorita i to preko
teleobjektiva svog fotoaparata, Lars Thorwald (Raymond Burr)
suprotstavlja se Jeffriesu pitanjem "ta vi zapravo elite od mene?", ali se tim
pitanjem zapravo obraa gledateljima. Ustvari, nekoliko trenutaka prije no to
e izrei ovo pitanje, Thorwald se prvi put u filmu okree direktno prema
kameri; u tom je trenutku veina gledatelja na rubu ivaca.

 Glede filmskog jezika nikada mu nisu bila strana istraivanja.

Na primjer, u filmu amac za spaavanje iz 1944. cijelo se

vrijeme snima iz amca, dok su brodolomci snimani iz svojih
motrita iskljuivo u blizim i u krupnim planovima
(http://www.youtube.com/watch?v=ZB6stTjsmSo).
Film Konopac (1948.) snimljen je tehnikom kadar-sekvenca, tj.
imamo dojam da se radi o jednom neprekinutom kadru.
Zapravo, film je snimljen u 8 kadrova, od kojih svaki traje 10
minuta, odnosno toliko koliko iznosi cjelokupna minutaa
trake koja se nalazi u filmskoj kameri; prinudni prekid na
kraju svake role filma rijeen je tako to je neka od linosti u
filmu prolazila ispred objektiva kamere kako bi se u tom
trenutku prikrio prekid trake! Dakle, na kraju role imamo groplan kaputa linosti iz filma, a na poetku sljedee role opet
je gro-plan njegovog kaputa!
(https://www.youtube.com/watch?v=wCU6eNU6cck).
U filmu Vrtoglavica (1958.) koristi tehniku zumiranja
unaprijed i vonje kamere unatrag kako bi se vizualno dobio
efekt vrtoglavice inovativna tehnika u filmskoj tehnici
snimanja - snimateljski trik koji je kasnije nazvan Hitchcockov
zum (http://www.youtube.com/watch?v=GnpZN2HQ3OQ)

U poetku kritiari i povjesniari filma u

Hitchcocku su vidjeli samo zanatliju koji vjeto

i rutinski reira kriminalistike filmove, a onda
su krajem pedesetih godina kritiari, kasnije
redatelji Novog vala u Francuskoj, poeli o
njemu govoriti kao o autoru, zbog njegovog
specifinog redateljskog rukopisa, stila,
naina psihologiziranja tipinih trilerskih
motiva, stvaranja napetosti i neizvjesnosti, te
iznenaenja uz specifinu uporabu filmskih
izraajnih sredstava, zbog razvoja anrovskog
filma, te sveukupnog razvoja filmske
umjetnosti i utjecaja na druge redatelje

 Hitchcock je imao oko 25 godina i status profesionalnog

reisera kada je prvi put probao alkohol i iziao na sastanak sa

djevojkom. U nekoliko njegovih filmova prikazan je muki lik
koji ima potekoa u odnosu sa svojom majkom. U filmu
Sjever-sjeverozapad Roger Tornhill (Cary Grant) neduan je
ovjek koga njegova majka ismijava zbog njegove opsesije da
ga prate mrani i opasni tipovi koji ga ele ubiti (i bio je u
pravu u tom sluaju).
U Pticama lik koji glumi Rod Taylor opet je neduan mukarac
koji otkriva da podivljale ptice napadaju ljude i pritom se
pokuava osloboditi utjecaja posesivne majke.
Ubojica u filmu Mahnitost izlazi s mnogim enama, ali oboava
svoju majku.
Negativac Bruno iz Stranaca u vlaku mrzi svog oca, ali je
istovremeno veoma privren majci.
Problemi Normana Batesa s majkom u Psihu ve su legendarni.
Naime, Bates je usljed zamrenog spleta krivnje i psihoze postao podvojena
linost, s tim da je njegovo drugo "ja" njegova mrtva majka (ili, kako bi to
Norman sebi objasnio u filmu: "Moja majka je... Kako se ono kae?... Danas
nije ba svoja.")

 Junakinje Hitchcockovih filmova uglavnom su privlane, ali

hladne plavue, naizgled nezainteresirane, ali, potaknute

uzbuenjem ili izvjesnom opasnou, reagiraju burno i silovito,
pa ak i protiv zakonskih normi. Kao to je navedeno, slavna je
rtva iz Stanara plavua. U 39 stepenica, Hitchcockovoj
atraktivnoj plavui, Madeleine Carroll, stavljaju lisice na ruke.
U filmu Marnie privlana plavua Tippi Hedren je
kleptomanka. U filmu Dr'te lopova arobna plavua Grace
Kelly nudi pomo neznancu, iako pretpostavlja da je on
provalnik. U Prozoru u dvorite Lisa provaljuje u stan. A
najpoznatija plavua iz Hitchcockovih filmova, koju u Psihu
glumi Janet Leigh, opljaka iznos od 40.000 dolara, a ubija je
mladi Norman Bates (Anthony Perkins), preruen u svoju
majku. Hitchcockova zadnja plavua bila je francuska glumica
Claude Jade kao zabrinuta kerka tajnog agenta u Topazu.

Alfred Hitchcock imao je

izuzetan strah od jajeta

(poznat i kao ovofobija).
Rekao je: Bojim se jajeta.
Ta bijela okrugla stvar bez
rupa... Jeste li ikad vidjeli
neto gadnije od
razbijanja ljuske jajeta i
prolijevanja njegove ute
tekuine? Krv je vesela,
crvena. No umanjak iz
jajeta je ut, gadljiv.
Nikad ga nisam probao.

http://www.youtube.com/watch?

v=8VP5jEAP3K4

 U veini Hitchcockovih filmova pojavljuje se i sam

Hitchcock u tzv. kameo ulogama: tako ga na trenutak

moemo vidjeti kako ulazi u autobus, prolazi pored neke
zgrade, stoji u sobi preko puta dvorita ili se ak pojavljuje
na fotografiji. Ovaj zabavni manir postao je Hitchcockov
zatitni znak. Ponekad, zbog kompletnosti utiska, nosi i
neki muziki instrument; posebno je dojmljiva scena u
kojoj u vlak unosi ogromnu kutiju za violonelo u uvodnoj
sceni filma Stranci u vlaku. U svojim najranijim
pojavljivanjima vidimo ga u mranim eksterijerima, u
pjeakoj guvi ili kako u dugom kadru prolazi ulicom.
Njegove su kasnije kameo uloge dojmljivije: npr., u filmu
Trema, kada se na ulici okree za Jane Wyman koja govori
sama sa sobom ili u zavrnici Obiteljske zavjere, kada se
pojavljuje samo kao kineska sjenka iza mutnog stakla
ureda za registriranje smrtnih sluajeva.
http://www.youtube.com/watch?v=okLiLsncyi0

 Jedan od Hitchcockovih najomiljenijih postupaka za

razvijanje zapleta prie i stvaranje napetosti jest ono to je

on nazivao "MacGuffin". Zapleti veine njegovih trilera
zasnivaju se na postojanju "MacGuffina": jednog u sutini
beznaajnog detalja koji omoguuje razvijanje prie i tjera
likove na akciju, ali ije su posebno znaenje i priroda
nevani za gledatelja. U Vrtoglavici, npr., MacGuffin je
"Charlotta Valdes"; ona se ni u jednom trenutku ne
pojavljuje u filmu, pojedinosti oko njene smrti gledatelju su
potpuno nebitne, ali pria o njenom duhu, koji progoni
Medlin Elster, toliko zainteresira Scottyja da on poinje
istragu o njenom ubojstvu i od tog je trenutka kljuna za
cijeli zaplet filma. U Ozloglaenoj, poiljka uranija, koju
glavni junaci moraju pronai prije nego to dospije u ruke
nacistima, izabrana je kao motivirajua iskra; za tu svrhu
mogao je posluiti i bilo koji drugi opasni predmet ili objekt.
U nekoliko Hitchcockovih pijunskih filmova, kao to je 39
stepenica, razne dravne tajne imaju ulogu MacGuffina.

 Hitchcock, Alfred, britansko-amer. redatelj (London, 1899 Hollywood, 1980). Iz

katolike obitelji trgovca peradi, odgajan u isusovakom koledu, studirao na

londonskoj School of Engineering and Navigation. Na filmu od 1921., isprva kao
crta natpisa, potom asistent reije kod G. Cuttsa u tvrtki Gainsborough M. Balcona.
Taj mu producent 1925. povjerava reiju, i H. ve treim filmom, Stanar (1926),
verzijom sluaja Jacka Trbosjeka, stjee ugled majstora trilera. Slijedi kreativna
kriza u kojoj se izdvajaju tek prvi zv. film Ucjena (1929) te detektivski film
Umorstvo (1930), reiran u ekspresionistikom stilu. Kad ga ponovno angaira M.
Balcon, H. snima est iznimno uspjelih trilera reiranih detekcijskom metodom i
esto s elementima pijunskog filma: ovjek koji je suvie znao (1934), Trideset i
devet stepenica (1935), Tajni agent (1936), Sabotaa (1937), Mlad i nevin (1937) i
Gospoa nestaje (1938). Veinom su to djela s motivom nevino optuenoga koji je
prisiljen da se sam upusti u istragu. Ona je pak vezana uz neko putovanje ispunjeno
opasnostima pa su to i filmovi vrlo ive radnje (diskretno se nadovezuju na nij.
filmove potjere). Snanu ulogu ima i identificiranje gledatelja s protagonistom koje
se postie ponajprije brojnim subjektivnim kadrovima, kao i napetost koja ne izvire
samo iz dramatinih situacija nego i iz estog stavljanja gledatelja u poloaj
nadmoniji od lika gledatelj zna vie o opasnostima situacije od samog lika.

 Lakou izraavanja i zanimljivost podraavaju duhoviti dijalozi i ivopisni

likovi, ime sveukupno H. ve brit. djelima daje znaajan doprinos svj.

opusu tzv. klas. fabularnog filma. Po. II.svj. rata odlazi u Hollywood, gdje
se brzo prilagouje holivudskomu studijskom sustavu pa je njegov prvi
amer. film Rebecca nagraen Oscarom za najbolji film. Plodnu suradnju
ostvaruje s producentom D. O. Selznickom (Rebecca; Opsjednut, 1945;
Sluaj Paradine, 1947), nastavlja reirati i pijunsko-pustolovne trilere
(Strani dopisnik, 1940; Saboter, 1942; Ozloglaena), filmovi mu diskretno
odraavaju tendencije film noira (npr. Sjenka sumnje), adaptira djela tzv.
pisaca more, npr. F. Ilesa (Sumnja, 1941), C. Woolricha ( Dvorini prozor),
P. Highsmith (Nepoznati iz Nord Expressa), Boileaua i Narcejaca
(Vrtoglavica), otkriva nov vizualni i sadrajni motiv suprotnosti
pojavnoga i bitnoga u emu mu je poetno oslonac znatno razraeniji lik
negativca to rezultira i temom podvojenosti linosti, a povezuje se i s
ironijskom vizurom u pristupu sadraju. Takoer sve vie bira plavokose
glumice (I. Bergman, poslije G. Kelly, T. Hedren). Od pol. 1940-ih uoljivo
eksperimentira montaom i tokom gledita (amac za spaavanje, 1944;
Konop; Dvorini prozor), a 1950-ih ugl. i prelazi na film u boji (takoer
rabi i sustav irokog plana VistaVision) te poinje plodnu suradnju sa
snimateljem R. Burksom, skladateljem B. Herrmannom i montaerom G.
Tomasinijem.

 Od pol. 1950-ih prestaju ga tretirati kao vjetog zanatliju zahvaljujui

ponajprije napisima u asopisu Cahiers du cinma iji kritiari otkrivaju

njegovu stilsku originalnost i sadrajnost te ga proglaavaju vrhunskim
autorom. Krunsko razdoblje njegova stvaralatva je 195863., kada reira
djela izrazite umj. samosvijesti (Vrtoglavica, Sjever-sjeverozapad, Psiho,
Ptice) u kojima motiv suprotstavljanja pojavnog i skrivenog dovodi do
vrhunca, a u kauzalitet zbivanja unosi i elemente iracionalnosti. Stoga
poinje konvergirati prema filmu strave i fantastike, a sveukupno i
prikljuivati se modernistikim tendencijama. U posljednjoj fazi, uz Marnie
(1964), specifinu je pozornost privukao podsjeanjem na svoj brit. opus
filmom Mahnitost (1972) te svojim posljednjim djelom Obiteljska zavjera
(1976). Ugleda u stalnom porastu, predmet prouavanja svih
filmskoteorijskih struja (strukturalistikih, poststrukturalistikih itd.), H. je
pet puta bio nominiran za Oscara za reiju, 1979. dobio je priznanje za
ivotno djelo Amer. film. instituta, a povodom stogodinjice filma 1995.
proglaen je za redatelja stoljea. Utjecao je na niz redatelja (C. Chabrol, R.
Polanski, B. De Palma), to se uz utjecaj na stil i dramaturgiju vidi i iz
mnogobrojnih citata te novih verzija njegovih filmova.

A. Peterli

 Strani dopisnik

Broj 13
Uvijek kai

Ubojstvo!
Elstree zove

Bezobzirna

svojoj eni
Vrt
zadovoljstva
Planinski orao
Stanar: Pria o
londonskoj
magli
Na nizbrdici
Prsten
Nesigurna
vrlina
Farmerova
ena
ampanjac
Stanovnik
otoka Man
Ucjena
Junona i paun

igra
Mary
Broj
sedamnaest
Bogati i udni
Beki valceri
ovjek koji je
previe znao
39 stepenica
Tajni agent
Sabotaa
Mladi i nevini
Gospoa koja
nestaje
Krma
"Jamaica"
Rebecca

Nazovi M radi

Gospodin i

gospoa Smith

Sumnja
Saboter
Sjenka sumnje
amac za

spaavanje
Pustolovina na

Madagaskaru
Sretan put
Zaarana

Ozloglaena

Sluaj Paradine

Ue

U znaku jednoroga

Trema
Stranci u vlaku

Ispovijedam se

ubojstva
Prozor u
dvorite
Dr'te lopova!
Nevolja s
Harryjem
ovjek koji je
previe znao
Krivo optuen
Vrtoglavica
Sjeversjeverozapad
Psiho
Ptice
Marnie
Poderana
zavjesa
Topaz
Mahnitost
Obiteljska
zavjera

 Sjever-sjeverozapad (North by Northwest, 1959), SAD, boja, 136 min, MGM, r.: Alfred Hitchcock, sc.:

Ernest Lehman, df.: Robert Burks, glazba: Bernard Herrmann, spec. efekti: Matthew Yuricich, ul.: Cary
Grant (Roger O. Thornhill), Eva Marie Saint (Eve Kendall), James Mason (Philip Vandamm), Jessie Royce
Landis (Clara Thornhill, Rogerova majka), Martin Landau (Leonard), Leo G. Carroll (profesor).
Njujoranina Rogera O. Thornhila, uspjena poslovnog ovjeka i simpatina bonvivana, meunar. pijunska
organizacija na elu s Philipom Vandammom zamjenjuje s tajanstvenim Kaplanom, amer. tajnim agentom.
Nakon to ga pokuaju ubiti, oni Thornhillu jo i priiju ubojstvo koje nije poinio, te on odlui sam
potraiti Kaplana. U tu se potragu uplee i amer. tajna sluba, a i lijepa Eve Kendall, osoba s nejasnim
namjerama.
S naslovom preuzetim iz II. ina Hamleta, kada protagonist daje do znanja da nije ba sasvim lud, ovo je
djelo jo jedan Hitchcockov film s motivom krivo optuena i sebi preputena junaka (koji u filmu putuje
ugl. prema sjeveru i zapadu). Iako sa zapletom na rubu vjerojatnosti, redatelj maniristikom lakoom i
virtuoznou te s ironijskim odmacima razvija radnju izbjegavajui stupice raspitivanja o realistinijem
raspletanju misterija. Film iznimno duhovitih dijaloga i ironinih aluzija, s antologijskim prizorom napada
zrakoplova na junaka u pustoi, umnogome preteom slinih prizora iz filmova o Jamesu Bondu, i jednako
atraktivnim zavrnim scenama potjere meu glavama amer. predsjednika na Mount Rushmoreu, ujedno je,
kuriozitetno, posljednji redateljev film s brojnim scenama u vlaku. Realiziran izmeu dvaju oigledno
tjeskobnih i mranih djela, Vrtoglavice i Psiha, film prua dojam iznimne leernosti, to, meutim,
razgrauje naznakama o potpunoj ovjekovoj nesigurnosti u kaotinom i ravnodunom suvr. svijetu,
naposljetku i motivom gubljenja identiteta (emu savreno odgovara interpretacija C. Granta, zasnovana
na spoju arma, osjeaja izgubljenosti i neprestanog reagiranja na vanjske poticaje), te pozadinom
moralnih dvosmislenosti i svj. polit. tenzija, ime najavljuje tendencije polit. trilera 1960-ih i 1970-ih.
A. Peterli