ODJEK - Covjekova Porodica, Tvrtko Kulenovic

specijalni prilog
SPECIJALNI PRILOG TVRTKO KULENOVIC.indd 1
6/28/09 7:06 PM
Nauni skup
ovjekova porodica
Knjievno djelo Tvrtka Kulenovia

Sarajevo, Hotel Holiday Inn
Dvorana Hercegovina 28. 3. 2009.
Ante Armanini (Zagreb)

Sarajevo/kazalite/okrutnost ..........................3
Almir Baovi (Sarajevo)
Rat i vrijeme u romanima
Tvrtka Kulenovia .................................................10
Muris Bajramovi (Sarajevo)
Metaprozni aspekti u romanima
Tvrtka Kulenovia .................................................13
Muharem Bazdulj (Sarajevo)
Romaneskna esejistika
Jesenje violine ..................................................... 22
Davor Beganovi (Konstanz)
Bolest, smrt i melankolija.
Autofikcionalna trilogija
Tvrtka Kulenovia ............................................... 25
Lada Buturovi (Sarajevo)
Imaginarni svijet i poetika
fragmentarnosti u Kulenovievom
djelu .......................................................................... 34
Boro Drakovi (Beograd)
Na putovanju i u predstavi.............................. 38
Muhidin Danko (Sarajevo)
Tvrtko Kulenovi kao lektirski pisac ?! ....... 40
Muhamed Delilovi (Sarajevo)
Problem pripadnosti i identiteta
u djelu Tvrtka Kulenovia ................................. 42
eljko Grahovac (Zenica)

Umjetnost putopisa
Tvrtka Kulenovia ................................................ 45
Enver Kazaz (Sarajevo)
Slika ljudskih krhotina .......................................47
Ferid Muhi (Skoplje)
Gledanje neprolaznog:
hermeneutika kontingentnog
i perenijalnog u djelu
Tvrtka Kulenovia ................................................ 50
Jasmina Musabegovi (Sarajevo)
Tvrtko Kulenovi Saputnitvo .................... 52
Edin Pobri (Sarajevo)
Istorija bolesti od lektire(a)
do rezimea .............................................................. 54
Dragana Tomaevi (Sarajevo)
Tvrtko Kulenovi: Razaranje anra .............. 58
Alma Skopljak (Visoko)
Umijee pamenja .............................................. 60
Ljiljana op (Beograd)
Svetlosti antimemoara .................................... 63
Fahira Fejzi-engi (Sarajevo)
Simulakrumi i pregrt zemlje.
Izmeu Baudrillarda i Kulenovia ................... 65
wNapomena:
U Specijalnom prilogu objavljujemo blagovremeno dostavljene radove prema redoslijedu koji je bio najavljen
u programom Skupa. Kako su izlaganja na Skupu bila vremenski ograniena, ovom prilikom ih objavljujemo u
integralnom obliku.
6/28/09 7:06 PM
ovjekova porodica Knjievno djelo Tvrtka Kulenovia
SARAJEVO/KAZALITE/OKRUTNOST
/ Biljeke o ratu na rubu dvaju svjetova u djelima T. Kulenovia
i Susan Sontag: Prizori tueg stradanja /
Tvrtku Kulenoviu, nakon trideset i vie godina
Meduzin pogled. Meduzin pogled je onaj
pogled koji ispunjava na ivot trajnim uasom, kao uasom
i stravom od samog ivota, a moe se prevladati samo pod
jednim uvjetom: da u jednom trenu lice se Meduze prepozna kao jedno od Bojih lica. U tom smislu stari Grci, a ne
samo rani krani, oni su koji daju svoju filozofijsku ruku
Danteu. Jer Dante, kao i stari Grci, ovom iskustvu daje snagu samog ivota, pa Dantea i kroz itav pakao ivih i mrtvih
vodi Beatricina ljubav. Uas holokausta je utoliko vei jer se
tamo lice Meduze nikako nije moglo zamijeniti jednim od
Bojih lica, iako sama imenica holokaust izvorno zaziva plamen kojim Abraham priprema se za rtvu s Bojim imenom
na ustima. Marguerite Duras sa svojim filmom :Hiroima,
Mon Amour zaziva i budi sva ova mitska znaenja u kojima
je na trenutak najdubljeg uasa ujedno i trenutak pobjede
nad Meduzom. Kao da se hoe rei da nema nieg herojikog u aktu ljubavi, jer ona je zbroj i genuini izvor svih pravih,
herojskih rtava u nekom neljudskom padu u rat, pakao ili
strano.
Mrtvi. Da ivi progovore, moraju prije pustiti mrtve da
govore: pred-govor mrtvih stvara govor ivih.
Groblja. Groblja su neka vrst mjesta na kojima predgovor svakog govora i uti i govori u isti mah tako glasno da to
se ne ini kao ljudski govor. Ne, ali oteta dimenzija neljudskog govora upuuje na dimenziju povijesti.
Bol. O odnosima ljudskog bola i Boga teko je bilo to
rei, jer on je utoliko nejasniji to su nejasnije reference izmeu bojih namjera i ljudskih djela. Ostaje samo evidencija neljudskog bola, kao navodno povijesnog smisla nekog
dogaaja.
Bog. Bog je u detalju, ali sam Bog nikad nije samo detalj.
Ovo je gotovo pa ateistika istina.
Govor o Bogu svjetovno se moe tumaiti kao nadzor
na cjelinom ili brzi i muan pogled na teko trajanje neke
nejasne ili bolne cjeline.
Jezik. Obnoviti jezik na neki nain znai obnoviti sam svijet. Ako je teatar takav pokuaj obnove svijeta kroz obnavljanje jezika, to je dobar pokuaj. Teorija koja pomae jeziku
nikako nije samo teorija nego je praksa svijeta u jezinim
vrhuncima obasjanim suncem.
Samoranjavanje. Nije sluajno da Schechner postavlja
granian sluaj samoranjavanja u performansu na istu razinu ozloglaenih snuff filmova ili gladijatorske borbe, jer tu
se posvuda: iva bia postvaruju u simboline aktere. Takvo
postvarenje je odvratno. Osuujem ga bez iznimke. Nagla-
Ante Armanini
specijalni prilog
avanje realnog po sebi uvodom je u gladijatorski sustav

opeg postvarenje svijeta, kada sve ono najintimnije postaje senzacionalistiki proizvod porno-industrije. Kao to
je proizvodnja ivota kao fetiizam pukih porno-predmeta
zapravo uvod u faistiku predmetainu svijeta.
Pravda. Samo nedjela beskrvna prava usporediva su
s nedjelima krvavih zloina: vampiri svojom beskrvnou
pravdaju svoju intenzivnu potragu za krvlju. Slike iz djeje
slikovnice.
Pravo na zloin. Neka se ne zaboravi: iza svakog zloina
stoji neko pravo na zloin.
Sjenka. Kantova sjenka pravnog uma: on razmatra dramatino pitanje povrata depozita, koji je tajno i povjerljivo
poloen u banku kao vano moralno pitanje. Ali ni jedne
jedine rijei o paradoksu da ubojstvo jednog ljudskog bia
je pravi zloin, a da je slubeno ovlateno ubojstvo milijuna
ljudi neto posve drugo, pa nam ostavlja ovaj udan paradoks na razmatranje, kao da je rije o jo jednom bankovnom tajnom pologu.
Dravni razlog. Dakako, dravni razlog je slian gestu
blagoslova, kojim bilo koja crkva posveuje svetom vodom
oruje svojih vjernika, a da ne postavlja pitanje o zloinima
kojim e se to oruje takoer dvostruko posvetiti, ali krvlju
rtva, a ne svetom vodom.
Pononi sat. Knjige ponekad razgovaraju najtiim glasovima u pononim satima. Kao i predstave, one su nakupine
ivotnih energija koje nitko ne moe vie unititi ili izbrisati.
Valja zamisliti da knjiga Susan Sontag Prizori tueg stradanja u jednom trenu poinje raspravu s estetikom, ali i s utjecajima koji nisu samo estetiki, sa kazalinim prosudbama
koje nisu samo kazaline, dakle da knjiga dekonstruira ili pokuava na drugi nain proitati neku drugu knjigu: ini se
da potranja za slikama na kojima su prikazana zlostavljena
tijela gotovo jednaka potranji za slikama obnaenih tijela
/Prizori..., str. 35./Na ovom mjestu mogao bi se otvoriti razgovor izmeu rane Kulenovieve knjige o estetici istoka i zapada i svega to se dogodilo nakon nje. Knjiga Susan Sontag
:Prizori tueg stradanja je napisana na rubu prizora koje je
autorica upijala vie od dvije godine, povremeno, u Sarajevu. Susanina knjiga nosi dvije posvete koje to zapravo nisu.
Prva je zapravo citat iz Baudelairea:...aux vaincus! ili ..pobijeenima , a izvuena je iz pjesme Labud. Drugi citat je iz
Tennysonove pjesme:Posljednji turnir: Iskustvo, ta kvarna
dojilja... Kao da Sontagova sugerira na razini pjesnike reenice: da je esto iskustvo ne izvorom znanja, episteme, uvod
u istinu nego tek uvod u slike ubijanja pamenja ili sama
slika oivjele smrti, pa se sama smrt pobijeenih iskazuje
kao usmrujua ne samo u smislu preuene ili zabaene ili
potisnute istine nego i kao slike oivjele smrti. A te slike pripadaju najprije kazalitu. Dakako, sugerira Sontagova, ima
ODJEK LJETO 2009.
33
6/28/09 7:06 PM
iskustava koja emaniraju neto krajnje neshvatljivo ili paradoksalno sa stajalita prihvaenih znanja: ono to kvari znanje. Dijagnostika krivulja povezuje oba citata: pobijeeni
su pobijeeni i iskustvom.
Pobijeeni. Pobijeeni nemaju ni znanje ni istinu, osim
onu istinu i ono znanje koje im dodjeljuju pobjednici. Ali
iskustvo na svoj tihi nain pobjeuje i pobjednike i pobijeene, kao druga, paklena strana istine.
Iskustvo je neka vrst rane, koja ne zahtijeva ni pamenje
ni pamet nego samo lijeenje rana.
Sarajevo. U ovom kontekstu imenica Sarajevo moe se
itati i kao itanje stanja u kojem smo zateeni, dakle kao
objekt s onu stranu povijesti, ali i kao mjesto itanja povijesti same. Dakako Sarajevo moe se itati kao jasno odvojeni signifiant od signifi u strogom De Saussurevom
smislu. Kao signifiant Sarajevo je mjesto otvaranja, mjesto
odigravanja jedne drame aluzijski naznaene u Sontaginoj
reiji Becketta. Kao signifi Sarajevo je, opet prema Susan
Sontag, paradigma jedne povijesne zgode Zapada, mjesto
kojim se otvara 20. stoljee kao stoljee ratova ali i zatvara,
s treim svjetskim ratom u kojem se ne smiju prepoznati ni
rat ni rtve tog rata, stanovnici Sarajeva, pa je to prava istina
i pobijeenih i same paradigme o kojoj Sontagova na svoj
nain pokuava progovoriti. Iskusni ne pozivaju se na istinu
nego istina prepoznaje lica iskusnih po ranama, po sili koja
im je izbrisala lica.
Otvorenost. Odakle ova otvorenost kao otvorenost ne
samo pojma nego i same povijesti kao bezdana same smrti,
kao latentno stanje rtve koja se sama predala!? Kratko, odakle ova fatalna zamjena signifianta i signifia, kao uzrok
ili tajni razlog jedne paradigme boli bez premca na ovim
prostorima!? Materijalnost, vieznanost, teatralizacija kao
da postaju Macbethove vjetice u jednom fatalnom trenutku i kao da su estetski pripremile samo prizore nestajanja,
smrti, uasa, dakle prizore Artaudove kuge u najirem smislu ove rijei!? Je li u ovom smislu Sarajevo posljednji grad
u Europi koji je doivio, na kraju mranog stoljea, najezdu
ideologijske kuge u jeziku!?
Jer, otvoriti se znai i otvoriti se i iskustvu kuge ili smrti. O tome svjedoi Artaud. Dissminations, kae Derrida.
I zato Sontagova ne pristaje na reenice bez toke i zareza,
ona pravi ili pokuava stilom radikalne volje samo urezati
toku na velike, neprekidne reenice tueg bola ili dati rtvi
pravo na predah, semantiki i fiziki predah od kuge i smrti.
Otuda Sontagin izbor Becketta, a ne Artauda. Beckett kao
nasljednik one linije mehanike razgradnje pokreta, koja
osim svoje spoznajne funkcije ima i komine efekte: posebice kod Lloyda, Keatona ili Chaplina, ali ovim se ta tradicija
ne zavrava jer njeni posljeci se prepoznaju i u Legerovom
Mehanikom baletu, ali i u Ren Clairu, Picabiji, Duchampu
pa sve do kostima i scenografije Bauhausa. S reportanom
fotografijom otvara se era crne kronike i tragine ikone,
to ilustrira majstorski Weege krajem 20-ih godina./Ives
Michaud:Vizualizacije/. S druge strane Becketta Sontagovoj
je i masovna ideologija i masovna manipulacija u slikama
mehaniziranih tijela vojske, sporta i gimnastike, ukratko politika kao organizator masa i politikih parada. Sport je dijete politike a ne higijene, on slui samo zagljupljivanju masa,
pa se politika pretvara u navijake horde masovnih zombija
spremnih za nove politike pokolje.
Estetiki uinci. Naravno, kazalino Sontagova ove povijesne implikacije ne moe razabrati: ona slijedi estetiki ui-
44
ODJEK LJETO 2009.
nak politikih smrti, ona konstatira da je jedna ratna opcija

uzronikom brojnih smrti, ali zakazuje u smislu dijagnoze ili
bolje je rei: retorski, kao da je smrt u Bosni podrijetlom iz
imenice smrt, a ne iz politikih scenarija. Izmeu Becketta i
Artauda ukida se svaka razlika: dapae, Artaud postaje mjesto poetne premise Sontagina meditiranja nad umiruim,
ali i posljednja toka jedne politike preruene u forme fizikog teatra. Susan Sontag imala je pred sobom realizirani san
ili politiki oivjeli teatar Artauda, ali njen zakljuak iz Artauda vodi ne prema Artaudu nego prema Beckettu. Dakle, zakljuak je u teatru okrutnosti da nema zakljuka o krajnjim
subjektima neke politike radnje.
Estetika i moralka imaju neto zajedno: njih zanima smrt
i njeni ukrasni detalji u pogrebu. Ali ime nositelja radnje ili
politika koja je dovela do okrutnih radnja i do masovnih
smrti ostaje u sferi politike tajne, u sferi retorikog paradoksa.
Ako je virtualno danas jedan od modusa ivog, zato i
sam ivot ne bi bio u cijelosti virtualan ivot!?
Imenica. Za Sontagovu Sarajevo je imenica otvaranja u
neizvjesnosti brojnih, ali smrtnosnih pokuaja otvorenih itanja: samog ponora.
itanje. itanje ponora otvara mogunost da i sami potonemo u ponor.
Beckett. Ili nijemi upitnik nad oznaenim u ime unaprijed oznaenih stanovnika Sarajeva kao obiljeenih bezumljem, kugom rata i umiranja!? Oznaeno je ono to se
pjeva ili govori nad rtvama, kao pravim rtvama.
Kuga oznaenog jest kuga oznaenih samom kugom ili
samom smru.
Sfinga. Situacija Sfinge je zapravo situacija rata kada o
vaem izboru ili odgovoru ovisi kao o najtanjoj niti sm va
ivot. Tu poinje i grka tragedija. Ali nikako ne zavrava.
Okrutnost. Stoga okrutnost i materijalnost rata su dio
politikih ideologija koje iste znakove koriste da ih poredaju ve samim rezom okrutnosti, ali vie ne samo simbolno
nego i politiki: kao znak uvoenja teatra istoka najavljuje
se naknadna despocijska politika. Viesmislenost postaje
politika dvosmislenost ili trosmislenost, kao krunska forma
ove opake retorske dvosmislenosti.
Pehlivan. Na turskom rije pehlivan je vieznana, to je
ovjek od vie sportskih ili kazalinih svrha, ali moe biti i
samo: comdien.
Sluajno ili ne: moe li se, primjerice, politika praksa
neke nacionalne demokratske zajednice itati ne kao zapadnjaka ili demokracijska nego doslovce kao praksa orijentalne despocije!? Jer ovdje nije uzrokom brojnih mrtvih
sukob demokratske i zapadnjake politike s nekom orijentalnom i despocijskom politikom nego prije sukob dviju slinih orijentalnih despocija.
Pehlivan je i vrhovni vra stanovitih prevrtljivih i navodno demokratskih politika: tako naime despocijski Zapad
zamilja Istok kada eli oponaati Zapad. Ali i laan subjekt
u kojem se slijeu pokrajnja znaenja skupljena oko bolesti
moralnog idiotizma. Jer govor o politikoj idiotiji je samo
tautologija. Moralan idiot je istodobno i politiki idiot, ako
sluamo stari grki pojam: idiot je onaj koji ne sudjeluje u
zajednikoj sudbini svog grada.
Retorika slui se paradoksom kad ne moe ukazati na
vlastite ili tue premise izvedene iz politike zbilje. ak i nedavna ruska igra s isporukama zimskog plina europskim narodima moe imati simbolian naboj juria tatarske Zlatne
specijalni prilog
6/28/09 7:06 PM
horde na Europu. Ukratko, Dingis kan u plinovitom agregatnom stanju.

Apsurd. Apsurd je upravo ne u umu nego u povijesnoj
situaciji koja radi na povijesnom apsurdu: da se dva oblika
despocijske produkcije svedu na jedan ili dogovoreni. Pa
imamo umjesto mira samo krvavo ilustriranu slikovnicu ratna sukoba dviju ahistorijskih despocija.
Beckett kao forma iste meditacije na temu povijesnih i
politikih apsurda. eka se, ali se ne zna koga i to!? Ako se
eka nekog Boga, taj je svakako okrutan i surovi Bog.
Religija. U sukobu zaraenih despocija religija je posve
irelevantna. Jer psovanje jedne religije pretvara se u psovanje svih drugih religija. Prema Giorgiju Agambenu, odnos
prema manjinama zapravo je u konanici odnos prema vlastitom narodu, koji je samo prividno veinski. Ali despocijski
ispit demokracije je apsurdan: u despociji narod je uvijek i
naelno u manjini prema nositelju despocijske volje.
Veina. Veina je uvijek manjina, kada veinu reprezentira samo jedna jaka dravna forma despocije. U jednom
vrlo iroko smislu: despocijski jezik je jako primitivan, ali
u stanovitim zajednicama on je i jedini oblik primarnog ili
iskonskog jezika, kao jezika znakova kojima vie jezik nije ni
potreban: gesta zainje se ne u teatru gesta nego na popritu neke neljudske politike ili despocijske volje.
Prvi korak pripada gotovo nevidljivoj skromnosti spoznaje: da neko pakleno iskustvo pripada paklu, a ne nekim
olakavajuim domovinskim ili patriotinim okolnostima.
Sarajevo jest crno iskustvo vienja Meduzina lica, kao i
holokaust, kao i Hiroima, i ovdje nema popusta na dobit
koja je dobit same Meduze.
Kakav je ovdje udio estetike, kazalita, episteme? Kazalite koje nije sadrano ni u emu, ali se slui svim jezicima, pie Artaud. To o emu svjedoi Artaud slui se svim
jezicima, ako jezici imaju na svojoj strani glasove i mrtvih i
glasove ivih, jer ovi se glasovi se nikako ne mogu na sceni
razdvajati.
U krajnjem zlu, Europa se moralno preklapa s despocijskim praksama Azije. Posredniki smisao utjecaja azijskog
kazalita uvijek je i sam posredovan politikom koja se krije
duboko u estetskim formama kao morske nemani u ljepoti
morskog pejzaa. Iako se te estetske forme ine samo kao
estetske, one moraju reproducirati povijesne i drutvene
okolnosti u kojima neka estetika uope postaje estetinom.
Prizori. Susan Sontag svoju knjigu o prizorima tueg
stradanja poinje sa svjedoenjem Virginie Woolf kao zbirkom neortodoksna razmiljanja o korijenima ratovanja dok
su, kae Sontagova, ona i veina njenih bliskih prijatelja i
kolega pisaca zaprepateno pratili irenje faistikog ustanka u panjolskoj. Ali odgovor Woolfove je analogan Sontagovoj: Mukarci ratuju. Mukarci /mahom /vole rat, jer u
ratovanju za mukarce ima nekakve slave, nude, zadovoljstva. Simptomatina je blizina ovog odgovora onom kojeg
u vie navrata daje Ernest Jnger, a taj je zapravo faistiki.
Slava, nuda ili zadovoljstvo su prividno jako udaljena motivacijska polja, ali jedino to ih moe udruiti je politika volja jednog tiranina. Da je liberalizam uvijek kaskao za korak
iza despocijskih forma, ostaje jo uvijek isti misterij u domeni politikih misterija i otuda potreba da se demokracija
identificira samo kao mjesto na suprotnoj toki od tiranije,
kao da nema i tiranija koje su nastale demokratskim izborima? Konano, deformacije Picassoa ili Bacona nisu samo
estetike nego reflektiraju i politike deformacije unutar
specijalni prilog
demokracije: Guernika nije samo dokument estetike nego

i vrhunskog politikog barbarstva 20. vijeka. Kao i Sarajevo,
jo juer.
Privatna rasko je virtualan uvod u tuu javnu smrt, ako
je cijena te raskoi samo tua patnja i smrt.
Masovnoj kupovini stvari prethodi preobrazba u kafkijanskom smislu ljudi u stvari.
Mirovni pakt. Na svoj nain Benjaminove opaske formulira i Susan Sontag kada ironizira potpisivanje tz. Briand-Kelloggovog mirovnog pakta 1928., a prema kojem
petnaest vodeih nacija svijeta sveano se odreklo rata kao
instrumenta dravne politike, a ak su se i Freud i Einstein
dali uvui u raspravu prepiskom 1932. /Prizori tueg stradanja, str. 9./ Mirovni paktovi kao da uvaju ovaj licemjeran
kontekst ak i godinama poslije u novim mirovnim paktovima.
Ideali su neka vrst snova, snova bez ograda, jer oni bulazne o neem to e se tek poslije i na javi okrutno realizirati,
po cijenu tue patnje i krvi.
in ubojstva. Neposrednom inu ubojstva prethodi virtualno ukidanje svake realne percepcije, kao da smrt uvijek
tren prije neije smrti svira svojim rtvama omiljene napjeve
i omamljujue melodije. Utoliko i sama smrt moe biti uraunata kao glazbeni dodatak u konaan raun, a na neiji raun. Estetika kao konaan raun neijeg spektakla umiranja,
a to jako podsjea na scene iz baroknog slikarstva: sva lica
su naslikana kao tren prije smrti ili u trenu sahrane.
Prizori umiranja. Evo to Susan Sontag kae na prizore
umiranja: Nijedno mi ne bi se smjelo uzimati zdravo za gotovo kad je rije o prizorima tueg stradanja./str.10./ Ali, sve
danas radi u korist tog omasovljenja: monetarizam, liberalizacija, privatizacija, globalizacija, kao nove forme disciplinirajue pense unique (Ignacio Ramonet). Kao da nismo ve
u komunizmu nauili taj krvniki zanat omasovljenja ivih
tren prije kolektivna smaknua.
Jednoumlje. Od jednoumlja od bezumlja samo jedan
jedini korak. A bezumlje na jeziku politikih reima znai
smo jedno: brzu i efektivnu egzekuciju. Otuda i poplava fetiizma policijskih sluba, kao obezglavljenih forma prividne
demokracije u masovnom denunciranju.
Naizgled sluajno brkanje demokracije i masovnog denunciranja.
Ako je demokracija oblik masovne denuncijacije, onda i
sama demokracija zavrava kao oblik egzekutivnog autodenunciranja same sebe.
Nevinost. Nevinost je u samom anru: pjesnitvo nosi sa
sobom kao svoje breme estetiku lijepih reenica iz kojih izlijeu i mitoloke lijepe pjesme, kao one koje preobraavaju
injenicu smrti u mitsku poljanu punu rajskih ptica.
Ali, iza svakog pravog raja krije se pravi pakao. Estetika
zbilja ne moe skriti ovu istinu: reimu lijepog pripada i opasan reim istine ili istine o nekom reimu.
Inae, na svakom uglu nudi nam se reimska istina kao
javna enska za zabavu i razbibrigu.
Geografija osvajaa. Geografijski osvajaki gest je uvijek
i grafijski zahvat: to je onaj delirij koji neke politiare hvata
pred prizorima lijepih a tuih zemalja, kao pred lijepim licima tuih ena, pa u ratu kao i u ljubavi, njima nita nije
zabranjeno, ak ni ubiti enu koju navodno toliko vole da
je moraju ubiti. Ova pouka je duboko povijesna: zemlje i
ene su poeljnije kada su tue, poeljnije od naih zemalja i naih ena, pa im se i masovno silovanje ena priinja
ODJEK LJETO 2009.
55
6/28/09 7:06 PM
samo kao lirski dodatak otimanju tuih teritorija. Kolektivno

silovanje ena je za ove geografske mafioze samo lirski in
proljetna ploenja same majke zemlje! Dakle, oni kolektivnim silovanjem prikazuju se sami sebi kao mitski heroji koji
zainju u inu silovanja i nove zemlje i novo podanike jednom te istom gestom, koja meutim smrdi od zloina unato itavoj ovoj guslarskoj lirici.
Meunarodna politika ponekad postaje posao u rangu
meunarodne mafije, koja vie ne stvara neku dravu nego
je institucija koja izdaje potjernice na raun neke drave.
Ponekad sudac iz meunarodnih razloga odrie se svake
intimne savjesti: tada meunarodni razlozi postaju neka vrst
razgraniavajue granice izmeu zloina i sudake savjesti,
a ta granica je ponekad jako nejasna i lako promjenjiva.
Politika. Duboka istina jedne politike moe biti i banalna istina o izgledu jednog obinog kuhinjskog kolaa: kakav je to kola koji je u formi mjesearski krunog kolaa, a
nije prava puna buhtla!? Gluposti gastronomije tako slue
sluganski zloinima politike. Ali slabost ovdje nije samo izazvana loim ukusom jednog ljubitelja kolaa nego i loim
rasudnim moima, kada se rasuto simbolno jedinstvo svijeta slui promaenim analogijama kao javnom ulinom svirkom u svrhu dokazivanja samo totalna nedostatka pameti,
a o emu govori ve stari Descartes.
Lo okus. Lo okus je stvar i loeg uma, kao i to lo ukus
slui loem ili nikakvom razvoju jezinih sposobnosti.
Osvajanje. To to se u konanici osvajanjem poniava i
vlastita i tua i zemlja i ena nita ne mijenja na dubini ove
istine, bar ne u oima onih koji su ih osvojili, ali na nain
na koji metafizika osvajanja svemiraostaje tek imaginarij i
prava iluzija.
Let u visinu ne daje muhi pravo na tvrdnju kako je osvojila svemir.
Katastrofa. Katastrofa nastupa kada je osvajanje u slubi
estetikog ina komponiranja svijeta, kada lo politiar postaje u svojim oima genijalan glazbenik koji usklauje rasute komade sudbina i ljudskih ivota kao nebeske zvukove
u skladu sa pravilima vlastite komponirajue politike. Politiar kao kompozitor ukazuje kao jezian znak nedvoumno
na krajnje nedostajanje svakog politikog uma. Nedostaci
jezinog uma ukazuju na nedostatke i slabosti rasudnih
moi, pa politiar koji se igra analogijama iz kompozicije ili
gastronomije zapravo demonstrira samo vlastiti jezini neukus kao temeljnu legitimaciju politike nepismenosti, bez
obzira na svoje tobonje dobre namjere prema vlastitoj zemlji. Loa politika ne moe se trajnije usidriti u ljudima nego
samo u promaenoj romantinoj estetici, koja operetski rauna samo s efektnim poetkom i krajem, u kojem se ivahnost efekta brka sa samim ivotom. Otuda predominacija
operetnih uniforma, ali opet u povijesnom zaostatku koji
brka operu dubokih osjeaja s operetom olakih ili baletnih
efekata. Zato su balet-majstori idealni sugovornici ovakovih
politika, zajedno sa kazalinim reiserima i kostimografima.
Politika glupost. Elementarna nesrea je kada pojava
politike gluposti ne izaziva potrebu da se na razini drave
proglasi stanje elementarne nesree.
Sama glupost je ve zloin. Politika glupost krije iza
sebe retoriku pravdanja pravih zloina nainjenih u pokuaju da se skriju iza baroknog paravana pravi politiki zloini,
kao u pravom teatru okrutnosti. I Chaplin i Artaud nude dvije oprene slike teatra politike okrutnosti, to su dva lica iste
politike istine.
66
ODJEK LJETO 2009.
Delirij. Delirij osvajanja tue zemlje je estetiki: delirij

osvajanja neba.
Zato nebeski narodi naine bilo kakva umiranja brkaju
s nainima bilo kakva ivljenja, ali uvijek sa glumljenom kazalinom estetikom herojstva, s lanom etikom junaenja u
delirijskom pijanstvu, kao karcinomnom jeziku orijentalne
despocije u trenu vlastita ili tua umiranja.
Jedinstvo. Jedinstvo rtve i ubojice je ono koje jami
neku vrst male i prljave vjenosti: kosti i mrtvake glave koje
su rasijali oko sebe na neki nain su dokaz pravog junakog
ivota. Fotografija na naslovnici Sontaginih Prizora tueg
stradanja duboko je indikativna: taj olaki nogometni pokret nogom iz Nieg tz. ratnog heroja iz Nita, s cigaretom
nonalantno zapaljenoj u ruci daje privid boanske moi,
iako sve traje samo tren: jedna ljudska muha postala je znak
nazonosti paklenog gospodara muha. Ali ve jezik sporta
registrira ovaj pomak u igri kao pomak od nogometa prema
nekom boanskom glavometu.
Epika. udan jezian fenomen: kad duh junake zajednice mora progovoriti viejezino, on posre pod tim zadatkom, jer mogue je samo zajedniki ili epski pjevati, ali uvijek istim jezikom iste junake pjesme za uvijek ista masovna
klanja i masovna umiranja. Kao da nas narodna epika opskrbljuje stotinama umiranja, hrabro, epiki, herojski, muki,
masovno, okrutno itd., ali ni jednim nainom ivljenja.
U jeziku vizualizacije krije se tajna istina pamenja. Ali
opasnost nije time umanjena, jer ono to je vizualizirano
stoji pred nama kao brdo koje nam onemoguuje pogled
na sve ono to je iza brda. Pamenje vizualizira obrise moi,
pa se koherencija ili loginost naih jezika istodobno i konkretizira i raspada na istom zadatku: kako nekom jeziku dati
totalnu mo, da bi postao totalna mo sama po sebi.
Jezik. Jezik kao jezik totalne moi zapravo radi na vlastitom ukinuu: gesta je ta koja u trenutku umiranja zamjenjuje svaku rije ili poruku. Takav jezik je onaj koji preuuje
anela povijesti koji stvara sve vidljivo, ali samo iz nevidljivog ili krajnje nemonog. Dakako, ne mo nego rtve su one
koje izbacuju iz nevidljivog ono vidljivo ili tek uoeno, kao
to more izbacuje iz sebe morska udovita i morske nemani koje je rijetko tko do tada mogao vidjeti.
Filantropija. Vrijednosti filantropije i humanitarnih zaklada rastu zajedno s umanjivanjem, rapidnim gaenjem i
konanim nestankom javnog ovjeka /R. Sennett/. Pojava
politike i moralne korektnosti analogna je pojavi filantropije u licemjerne svrhe zakrivanja injenice da su svi oblici
javnog uma i javnog ovjeka konano zbrisani.
Despocijska volja hoe samo samu sebe i unitava sve
pred sobom u ime drave, domovine, domoljublja ili slinih
staljinistikih dulce et decorum.
Ne govori se uzalud o goloj bijedi, pie Walter Benjamin , pa objanjava da ono najgore u bijedi nije ni samilost
koju izaziva, ni neosjetljivost na prizore bijede koliko je straan stid kojeg pobuuje bijeda. Ali, u kome je taj stid, pravo
je pitanje. Nikako u promatraima ili vanjskim sudionicima
nego u onom stranom asu kada onaj koji je izloen ponienju bijede i sam postaje dio njene stravine golotinje o
kojoj promatrai ne da ne znaju nita nego ni ne ele znati.
Klasa. I ovo je prag koji dijeli naknadno ideologije u
podjeli klasa. Jer, svaka klasa je trenutno klasiranje i istodobno deklasiranja svih koji nisu za ovu ili onu klasu jai od
tragino besklasne ili bezglasne, gole bijede.
specijalni prilog
6/28/09 7:06 PM
Cijena slobode. Sloboda razgovora se gubi, pie Walter

Benjamin, pa dodaje kako se odnos prema sugovorniku svodi na pitanje o cijeni njegovih cipela ili kiobrana. Ali nije rije o cijeni ove ili one stvari nego o cijeni novca koji postaje
cijena ivota. Bankarske transakcije ujedno su i transakcije
s golom bijedom i golim ivotima: lihvarenje, zelenaenje,
krvopijno bankarstvo neko su bili predmetom biblijske
osude i moralnog suda zajednice uvijek viejezine. Danas
pak bankarske transakcije s golom bijedom i golim ivotima itavih nacija obavljaju se pod zatitom meunarodnog
monetarnog poretka ili Svjetske banke. Pitanje o tome tko
je najvie zaradio s balkanskim ratovima ili s unitenim
narodima Azije ili Afrike uope nije bankarsko, ali nije vie
ni samo moralno pitanje, iako je rije o jedinom pravom
pitanju naeg vremena. Zato govor o Balkancima zapravo evocira kolonijalan govor 19. vijeka, govor o nekakvim
Hotentotima, koji imaju manje prava na ivot od bilo koje
prave domae ivotinje.
Prava ivotinja. Pokreti za prava ivotinja jako su danas
popularni, ali pokreti za pravo na ivot naroda koji su izloeni ratnim opcijama i krvavim meunarodnim financijalnim
operacijama djeluju i danas krajnje egzotino, kao da se borimo za prava Hotentota na ivot! Tko su nama Hotentoti i
tko ima nekog roaka meu Hotentotima danas!? Tako misli
politiki Zapad danas.
Informacije. Pravi sadraj informacija danas zapanjujue
je dezinformativan: preteito smo preplavljeni informacijama o krajnjoj srei ivljenja u gastronomskim ili konzumistikim slikama raja.
Raj. Neko je samo religija bila zaduena za informacije o
slikama raja, koji nas oekuju samo pod jednim minimalnim
uvjetom: da umremo.
Privatni rajevi. Gastronomija i astrologija su krajnje toke
naih ivota i sve je preplavljeno slikama o znaaju i veliini privatne egzistencije, o novanom ulaganju u tobonju
sigurnu budunost u trenu kada nam sa svih strana rade o
glavi. Dovedeni smo na rub socijalne, politike, pa i kozmoloke katastrofe, ali mi uporno radimo na sigurnosti svojih
plaa i svojih uloganja u svoju budunost, kao neki pijani
milijarder koji izlae itav svijet smrtonosnim radijacijama
samo da bi nagurao to vee kamate na svoja ulaganja! A
to smrtonosne padavine gue veinu stanovnika, to uope
ne dovodi u pitanje neije planove o privatnim milijardama
i privatnoj sjajnoj budunosti.
Zavjesa. Teka zavjesa koja prekriva lice Zemlje ne prekriva samo zemlju nego i prekriva ljude: najivlji i najumniji nam se ine mrtvaci kao jako mudri uzori za sve ivotne
prilike i neprilike. Ali. Teka zavjesa ne prekriva sada samo
ljude nego doslovce prekriva i gui sav ivot ak i u smislu
banalnih podataka o zagaenju, a koje poinje moralno s
predominacijom krivotvorina i mrtvaca, a nastavlja se s doslovnim zagaenjem svega ivog.
Krivotvorine. Krivotvorine napreduju najbolje informacijskim lancima i medijima, pa Susan Sontag pripominje
kako su Srbi tvrdili da su se sami Bonjaci poubijali, da je to
bio samo pokolj u redu za kruh, kojeg su cinino sami Bosanci napravili bacanjem velikokalibarskih granata u sredite svog grada, te da su sami Bosanci postavljali mine kako
bi inscenirali osobito krvave prizore za kamere inozemnih
snimatelja.
Civilizacija nasilja. Civilizacija produkata ili postvarenja
je dio civilizacije nasilja, jer prema Simoni Weil: Nasilje pre-
specijalni prilog
tvara svih koji su mu izloeni u stvari. Ali civilizacija koja sve

pretvara u stvari za prodaju i sama je tragian proizvod tog
istog nasilja kojim sve to je ivo pretvara u prodajnu stvar
s cijenom.
Bescjeno je, meutim, ono to nema cijenu, primjerice
sam ivot.
Gesta. Pravo na gestu je pravo na slobodu izbora. Gesta
kojom poinje don Quijote svoju viteku avanturu je velika i
prividno prazna: on za donoenje odluke za viteko putovanje nema nikakvog ni ispovjednika, ni tumaa ni kontrolora,
ni dravnog slubenika ni carinika ni poreznika. Pravo na
gestu je suprotno nasilju kojem nas izlae boravak u getu:
getoizirani su itavi narodi, itavi dijelovi kontinenta, ali pod
licemjernom izlikom prava na slobodu.
Nikada, naime, nije bilo toliko sredstava za prijevoz i
tako malo sredstava da se to prvo na slobodnu seobu i realizira. Sredstva za promet rastu utoliko vie to nam se ukidaju prava ne samo na dohodak nego i na elementarne geste
ljudske slobode.
Getoizacija. Getoizirano Sarajevo je bilo mundijalno
prava slika osloboenja koju nudi nova kolonijalna politika
Zapada: sloboda da, ali samo unutar ve dosuena prava na
geto!?
Ova prevara je poela davno prije s pravom na geto
najprije idova, pa Indijanaca, a sada se nudi svima osim
Amerikancima, kao slika nove i bolje slobode, slobode u
getoiziranom Sarajevu, kao slike slobode u getoiziranim zemljama.
Geste slobode. U getoiziranom svijetu gubi se svaka prava sloboda, ali se zato ostvaruje pravo na geste ili pravo na
gestikulacije tzv. osloboenja.
Svijet koji je izgubio slobodu njeguje gestikulacije koje
oponaaju pravu slobodu. Kazalini anr zove se u ovom sluaju opera, u kojoj e svakako sunji pjevati ljepe od oporih glasova slobode, ali pod uvjetom da i dalje ostanu samo
roblje.
Gestikulacija slobode. Teatar nije ni najgore mjesto
njegovanja gestikulacije slobode kao slobode gestikulacije umjesto politike slobode jezika, graana i naroda. Jer
samo kroz geste u kojima se povezuje potencija i in, prirodnost i manir, kontigencija i nunost /nije li to mogue
iskljuivo u kazalitu?/misao o trajnom povratku postaje
smislenom. /G. Agamben: Biljeke o gestama/ Ne samo da
je Nietzscheov Tako je govorio Zaratustura mogu kao balet ovjeanstva koje je izgubilo svoje geste, kao to kae u
istom tekstu G. Agamben, nego je to poelo sa Cervantesovim don Quijoteom: taj luak obnavlja zapravo sjeanja ne
samo na viteki roman nego ujedno i sjeanje na zaboravljenu slobodu kretanja, bez granica i bez anrova, bez drava
i bez carinika.
Ratne rtve. Slike ratnih rtava imaju dvostruku psiholoku istinu: prva je da hipnotiziraju gledatelje kada se gledaju samo kao slike okrutnosti ili strahota rata. Ali druga
razina je kada mentalan film te slike pretvara u svjedoenje
radnja koje se zbivaju iza tih slika i koje stvaraju te slike. A
rije je o povijesnim gestama koje stoje u temelju estetike
svih naih kolektivnih slika o kasapljenju, o ubijanju, o mrtvljenju svega ivog.
Despocija. Despocijska istina nametnutog politikog
mira vodi u budue nakaze i lai rata, pa je svjedoenje o
nekom ratu indirektno svjedoenje o buduem miru: naoruani mir je opasan mir, ali rtve to ne znaju ili ne ele zna-
ODJEK LJETO 2009.
77
6/28/09 7:06 PM
ti, pa su tragine u tome ne to su rtve nego to su rtve

svojih projekcija i javnih lai koje ih unaprijed osuuju na
status: prave rtve. Prema definiciji, kae Giorgio Agamben,
koju donosi Beckettova dramska pria Nacht und Traume,
rije je o snu jednog pokreta: Zadatak je reisera u taj san
uvesti element buenja. Slino vai i za reiju Susan Sontag
Becketta u Sarajevu: ona unosi element buenja iz snova
okupiranog grada, jer sama okupacija je okupacija jednim
bivim ili mrtvim snom o slobodi. Taj san o slobodi meutim
okupator nudi kao zamjenu za samu slobodu, pa stih koji
slavi lano pitanje: hoe li sloboda pjevati kao to je roblje
pjevalo o njoj? zapravo je opasan stih u korist okupatora koji
namjerno brka san o slobodi sa samom slobodom.
Politizacija. Politizacije estetike je mogua tamo gdje
sama estetika slui zamjeni slobode gestama slobode. Gestikulacija kroz elektrizirana ili ekstremika tijela je dio gestikulacije u jeziku slobode kao zamjene za samu slobodu.
Verbalne geste: brbljanje o slobodi nikako nije isto to i
sama sloboda.
Oputenost. Orijentalna, aristokratska ili proleterska
oputenost prema dravnim moima i prema njenim poslunicima ima svoje korijenje dublje od svake drave i svake politike moi. To je ravnodunost onih kojima ni svijet
moi ni svijet novca nita ne moe ni dati ni oduzeti: oni su
iznad svake moi i iznad svake nemoi. Ali ta gospodska gesta uniava u oima reima svakog slobodnog ovjeka do
uloge rtve ili statusa politikog roblja. Nije mogue zamisliti intelektualca danas osim u ovim modusima rtve, rtve
koja to nije ili ne bi smjela biti, kao oblik politike nemoi
koja je neka vrst moi izvan svake politike moi.
Zrane snage. Nije rije samo o tome da su nai domovi
danas preplavljeni slikama i zvukovima rata, nego je rije o
fizikom i moralnom olakanju vanom osobito pri obavljanju krvavih poslova koji se sada rade kirurki isto: rtva nije
vie ivotinjski direktno preputena krvniku nego krvnik
zahvaljujui boanskim potencijama svojih zranih snaga
ostaje van svake evidencije o vlastitim rtvama.
Krvnik zahvaljujui svojim zranim snagama sada je totalno izoliran od svijeta okrvavljanih tijela, kao pravi boanski duh na vodama punim ljudske krvi.
Nema nieg opasnijeg nego kada inteligentan poslovni
agent odlui postati pravi umski razbojnik, jer on tada uiva prednosti i suca i kriminalca.
Ataksija. Politika ili imperijalna mo kao Kantova svrhovitost bez svrhe dobiva tek sada svoje pravo i dublje znaenje, jer postaje tek gesta osloboena svake svrhe. Neko
temeljno pravo imperije je bilo davanje slobode, a ne zarobljavanje ili hapenje vlastitih podanika. Kada Chaplin igra
ulogu ludog imperatora, on s pravom svodi retoriku imperije na geg, pa i sam govor o imperiji je tek dio istog gega u
kojem od govora o slobodi ostaju tek iskolaene oi, knedla
u grlu, nerazumljivo urlanje ili patogeno mucanje imperatora. Ataksija, tikovi i distonija postaju jedini pravi gestovi
lane imperijalnosti: kada je ukidanje govora uvjet slobode
govora, kada je ukidanje miljenja uvjet slobode miljenja,
kada je sloboda kretanja mogua samo u getoiziranom prostoru.
Pravo. U kritici nasilja Walter Benjamin odreuje pravo
na svoj lucidan nain kao podruje kojim vlada cilj-sredstvo
odnos i povezuje program kritike s neim to ne povezuje nasilje s pravednim ili nepravednim ciljevima nego trai
kriterij u razlikovanju koje lei u samoj sferi sredstva, bez
88
ODJEK LJETO 2009.
obzira na ciljeve kojima slui. I samo, kae Agamben, pod

perspektivom iste posrednosti, osloboena neposredna
cilja, svaka figura postie svoj smisao, a koju W. Benjamin,
za razliku od nasilja koje uspostavlja ili odrava pravo, zove
isto ili boansko nasilje. Tu se zainje i kazalina, ali i politika estetika istog nasilja.
isti jezik. Meutim, istom sredstvu odgovara isti jezik, ono upravo to je tajni san svake lingvistike, sredstvo jezika kao isto sredstvo, osloboeno svakog smisla. Tajnom
snu lingvistike o jeziku kao istom mediju odgovara istoa
istog sredstva osloboenog bilo kakvog cilja: sve su to dijelovi i ideologeme istog boanskog ili istog nasilja, koje
progovara samo istim ili boanskim jezikom.
Jezik kao isti medij ili mediji kao isti jezik u slubi su
politike sile kao iste boanske sile. Ona, sila, ne posreduje nita osim sebe samu, kao i isti jezik, i zato je ista sila
boanska sila. Mediji kao isti mediji, jezik kao isti jezik i
sila kao ista ili boanska sila, to su tri strane iste boanski
iste moi: iste imperijalnosti ili iste moi kao moi, vlasti
kao vlasti, drave kao dravnosti. Zar je sluajno da Marcuse
Weberu predbacuje sauesnitvo izmeu teze o vrednosnoj
neutralnosti i nacionalne drave moi!?/Industrialisierung
und kapitalismus im Werk M. Webers/
Masovni mediji. Masovni medij ne priopava nita osim
samog prava na priopavanje. Informacija je ovdje isto nasilje, upravo zato jer je isto, medijski posredovano: Kao to
u domenu politike sredstvo dravne kontrole samo je sredstvo kontrole, a ne nuno i slika konkretne primjene te kontrole u slubi neke politike. Slika istog jezika kakvu nudi De
Saussure je u slubi ove iste slike jezika kao iste posredovanosti, kao medija posredovanja: istom sredstvu odgovara isti jezik, koji nije alat nego medij priopavanja, i koji
nita ne priopuje nego upravo posrednost /G. Agamben/
Javna kraa jedne flae vina sluajno medijski je snimana tako da je intimna kretnja javnog lupea s ministarskim
statusom pred oima itave nacije pretvorena opet samo
sluajem u javnu pljaku. Ovim se putem sluajna sudbina jedne jedine flae potencira do nevienih razmjera: do
arobnjakog pokuaja krae itave jedne zemlje i to pred
oima itava opljakana naroda. Ovakovi dogaaji reduciraju sudbinu jedne zemlje na razinu obinih razbojnikih
gesta, pa te geste ne smije se nikako spustiti meu prepoznate geste malih lopova na visokim mjestima drave, vlasti
ili politike.
Ili druga ilustracija: pokuaj ubojstva Vlade Gotovca danas nakon toliko godina moe se tumaiti i kao obostrani
patriotski i estetski zadatak. Neuspjeli ubojica moe danas
braniti pokuaj atentata na Vladu Gotovca kao pokuaj da se
jedan pjesnik oslobodi suvina tereta svagda opasne glave
za ostatak tijela svijeta.
Estetika plaa naroda uvijek je reirana od strane onih
koji narode vode u pla, kao osuenike u ledene vode smrti.
Dravna volja. Djelatan je paradoks dravne volje: kada
dravna volja hoe samo samu sebe, to je kao da krvniki
ma iskazuje svoj svjetonazor hotijui brutalno i krvniki
samo samog sebe, kao simbol svijeta, pravde i drave. A na
pitanje: emu vlast!? odgovor je uvijek u domeni neodreenih gesta ili u tautologijskim iskazima: vlada je radi same
vlasti, dri se vlast zbog vladanja, vlast je vlast i sline nasumine ili budalaste istine, koje rije drava izvode iz onog
subjekta vlasti koji, za sebe, neto dri!
ak i banalna kraa postaje prometejski in s prizvukom
specijalni prilog
6/28/09 7:06 PM
patriotskih vrlina.
Sontagova je samo zaledila itav vulkan politikih emocija u kristalu Beckettove drame, da bi pokazala da je patnja patnja, bol bol i smrt smrt. Tajni nominalizam Becketove
dramaturgije dio je istine: da rijei ne mogu prekriti istinu,
kao istinu nae patnje, nae boli i nae smrti. Nominalizam je
moda i jedini poteni oblik ateizma: on nas suoava s naim
rijeima, ali jo vie, kroz prozirnu optiku naih rijei, s naim
djelima kao istinskim sadrajima nae neimenovane patnje,
nae preuene boli i naih zanijekanih mrtvih: pokopani
mrtvi su dio iste vojske mrtvih, mrtvi nemaju nacionalnost,
to je povorka koja nas opsjeda kao u nekom opsjednutom
gradu iz kojeg svakog trena pada netko od nas u suprotan
tabor, ali ne samo kao rtva nego i kao svjedok naih patnja,
nai boli i nae smrti.
U ovom smislu svako kazalite je neka vrst filozofijskog
gesta koji otkriva ne samo nau rjeitost nego i istinu koja
prosijava kroz naa razbijena ili konano uutkana usta. Dramaturgije je, a ne samo fotografija poput navoda,gesla ili
poslovice /S.Sontag/, jer vizualno je samo natuknica za ono
to skriva svima vidljivo brdo pred nama ili za ono to prekriva zemlja pod nama.
Odnos, kao to kae sama rije, uvijek odnosi, u smislu
da nas oslobaa od neeg, primjerice, od glave ili morala.
Politiki odnosi kao cinian oblik odnoenja tuih ivota ili
teritorija.
Politiko jest estetiko kada nas suoava s lanim ulogama, kao to je to uloga: povjerenika, ambasadora, posrednika, izvjestitelja, medijskog ovjeka, dounika itd., a to su sve
uloge koje je tradicionalni anrovski teatar zvao primjerice:
rogonja, licemjer, lopua, mizantrop, povjerilac, uitelj buduih zloina ili dounik jueranjih ubojica. Sve ove uloge
su imale na sceni svoj moralan komentar, jer su bile uloge
moralnog komentara. Nije bilo govora da se izdaja nazove
domoljubnom dunou ili obino umsko razbojnitvo ratnim herojstvom.
specijalni prilog
Sloboda. Dananje otkrie slobode nalikuje otkriu glave u renesansi. Naime, tada se glava ukraavala na tetu
ostalog tijela otkriem ipkastih ukrasa oko vrata. Akcent na
glavi ili na znanju meutim ugroava upravo glavu, upravo
znanje, kao to akcent na slobodi ugroava najvie samu
slobodu.
Tragedija. Svaka prava tragedija ima osobinu da je i naa
i tua, ali tako da uvijek u prvi mah ini se da je daleka, tua
i strana, da bismo u jednom munjevitom trenu moralnog
nadahnua zapazili neto strano: da je ta strahota, ta tragedija naa i da smo je i mi nekako uzrokovali samim tim to
smo se ponaali kao da je sve ono to je strano samo tue,
daleko i neshvatljivo.
Kuga. Kuga ili smrt tako izlazi iz najsitnijih bia, bacila,
pa raste preko takora raznositelja - masovnih medija, da bi
u konanici razorila i gradove i zemlje i kontinente. A kuga
zapravo samo oponaa na svoj primitivan nain samo zbivanje zvano rat.
Novogovor. Valja zamisliti da ono to je bacil u smrtonosnoj pojavi kuge, to su pojedine rijei novogovora koje
najavljuju novi poredak, novi svijet i nove velike pobjede
u znaku starih grobova, ali i novih planina mrtvih i novih
gradova leeva. ak nije rije o novo-starim rijeima nego o
stanovitom patetinom akcentu, koji meutim ree idealno
sve ostale itave glave bez patriotikog akcenta.
ivot u stanovitim reimima kao prazna soba, koja podnosi sve forme usputna ili beznaajna ivljenja, od stjenica
do masovnih ubojica, ali ne podnosi sam ivot kao takav.
Biblijska mudrost da nema nieg novog pod suncem
zapravo govori gledajui kroz oi mrtvih. Mrtvi nikada nisu
bili nikakva novost pod suncem, dakako, ali nain ili reim
pod kojim se netko oslobaa glave ili vlastita ivota kao nesnosna tereta ve za ivota jest uvijek novi i uvijek zapanjue sklon da vas s velikom dobrom voljom (neemo sada o
ljubavnim namjerama!) oslobodi tereta i glave i ivota.
Zagreb, oujka 2009.
ODJEK LJETO 2009.
99
6/28/09 7:06 PM
RAT I VRIJEME
U ROMANIMA TVRTKA KULENOVIA

Ovdje e biti rijei o
ratu i vremenu u djelima Tvrtka Kulenovia, tanije o nekim aspektima odnosa
izmeu rata i vremena u romanima Kasino, ovjekova porodica, Istorija bolesti i Jesenja violina. Ovi Kulenovievi romani
na svoj nain svjedoe o raspadu vrijednosti unutar epohe
u kojoj nastaju. Hermann Broch je, piui o Jamesu Joyceu
i suvremenosti, ustvrdio da epohe raspada vrijednosti gube
unutarnji izgled samoodraavanja, postaju naturalistikim, te da se gledano iznutra takve epohe nalaze u stanju
organske neraspoznatljivosti. Ukoliko eli shvatiti epohu,
kae Broch, ovjek mora saekati da ona postane historijskom, da dozrije do povijesne zbiljnosti i djelotvornosti.
Sve epohe raspada vrijednosti historijski su orijentirane.1
Historijska orijentiranost u Kulenovievim romanima vidljiva je po tome to svi ovi romani za tematski okvir imaju rat
kao konkretan historijski dogaaj. Kada bi se o Kulenovievim romanima moglo govoriti onako kako se moe govoriti
o romanima devetnaestog stoljea, onda bi mogli konstatirati da u svakom od ovih romana ratna pria ini barem
jedan od siejnih tokova. Naime, mogli bi rei da se Kasino
bavi drugim svjetskim ratom, ovjekova porodica panskim
graanskim ratom, Istorija bolesti opsadom Sarajeva u periodu od 1992. do 1995. godine, a Jesenja violina na izvjestan
nain svim ovim ratovima zajedno. Ali, sam Kulenovi kae
da pria kao kontinuitet u vremenu, horizontalna linija iz
tradicionalne knjievnosti ne moe danas reprezentovati punou svijeta. To, dodaje Kulenovi, ne znai da se prie treba
odrei, ve da treba ispreplesti mnotvo pria, ili pretvoriti
priu u temu, to zapravo znai esejizirati roman.2
Esejiziranje romana u Kulenovievom sluaju ne znai
dakle tretiranje eseja kao svojevrsne dekoracije uz priu, to
esejiziranje moglo bi se shvatiti i kao dokaz za Kulenovievo
uvjerenje u to da se i u vrijeme organske neraspoznatljivosti svijeta mora traiti naina da se o toj organskoj neraspoznatljivosti barem svjedoi. Sa ovakvim stavom korespondira i estetika nagovjetaja koju Kulenovi preuzima od
Malarmea i indijskih estetiara.3 Tretiranjem rata kao teme,
Kulenovi u svojim romanima kao da nagovjetava mogunosti pomou kojih roman kao forma moe opstati odriui
se pritom zahtijeva za velikim priama. Naime, u svim ovim
Kulenovievim romanima nagovjetaj bavljenja ratom kao
Almir Baovi
1
Hermann Broch, James Joyce i suvremenost; U: Moderna teorija romana
(priredio: Milivoj Solar), Beograd, Nolit, 1979, str. 114.
2
Tvrtko Kulenovi, Jesenja violina; U: Izabrana djela Tvrtka Kulenovia,
Sarajevo, Meunarodni centar za mir, 2008, str 149. Ukoliko ne bude
drugaije naznaeno, u daljnjem teksu svi navodi iz Kulenovievih djela
davat e se prema ovom izdanju. U nastavku e se, dakle, navoditi samo
naslov i broj stranice.
3
10
10
Rezime, Sarajevo, Meunarodni centar za mir, 1995, str. 24.
ODJEK LJETO 2009.
vanim historijskim dogaajem rastoi se u itavoj mrei

eseja, u zamrenom spletu odnosa izmeu razliitih tematskih cjelina.
Tako roman Kasino za tematski okvir uzima slavnu bitku
koja se u drugom svjetskom ratu odigrala kod Monte Kasina, ali je to takoer roman o knjievnom odrastanju pripovjedaa, kao i svojevrsni inventar ljudi poraenih u drugom
svjetskom ratu. Paralelni siejni tokovi su pripovjedaev
boravak u Veneciji i u Napulju, njegovo prijateljstvo sa Joom, druenje sa Poljacima, putovanje u Njemaku... Sam
dogaaj na Monte Kasinu dat je na svega par stranica, i to iz
perspektive njemakog vojnika.
Tematiziranje panskog graanskog rata u ovjekovoj
porodici isprepleteno je sa ratnom priom o pripovjedaevom ocu, sa opisom pripovjedaevog boravka u Americi
gdje ga zatie vijest o smrti oca, sa pripovjedaevim pripremama za pisanje TV drame, sa opisom njegovog puta u paniju... Vaan siejni tok u ovom ratnom romanu ini ljubav
izmeu slavnog fotografa Roberta Kape i Gerde Taro, a taj
se tok komentira paralelnom priom o ljubavi pripovjedaevog strica Irfana i njegove Romane.
Istorija bolesti uzima za okvir opsadu Sarajeva od 1992.
do 1995. godine, ali se historijski dogaaji o kojima pripovjeda izvjetava kao svjedok prelamaju kroz prizmu njegovi intimnih gubitaka: smrti majke, smrti voljene ene, samoubistva prijatelja Ranka, gubitka prijatelja S.-a.
Jesenja violina kao da sa vremenske distance ispituje
romane Kasino, ovjekova porodica i Istorija bolesti. Drugo
lice jednine u kojem je ispripovijedan ovaj roman kao da
upozorava i na to da se u njemu sa vremenske distance propituju ranija pripovjedaeva uvjerenja, kao da se pokuava
ponovo osvijetliti itav niz tema kojima se Kulenovi bavio u
prethodnim romanima.
Nema sumnje da je ova tematska raznolikost u Kulenovievim romanima razlog zbog kojeg je teko postii ravnoteu onoga to Gyrgy Lukcs naziva subjektivitetom totaliteta romana4, odnosno da je tematska rascjepkanost u tim
romanima razlog zbog kojeg je teko uspostaviti normativnu objektivnost kojom se prevladava apstraktnost, opasnost
forme.5 Kulenovievi romani su upravo zbog toga svjedoanstvo za ono to Lukcs povezuje sa obinom ivotnom
sferom, a to u romanu dobija konstitutivno znaenje: ti romani, naime, svjedoe o autorovom taktu i ukusu.
Moglo bi se rei kako izvjesnu Kulenovievu strategiju
ini to to on u svim ovim romanima bira rat kao preloman
historijski dogaaj o kojem e pisati roman, a onda se najmanje bavi samim dogaajem. Struktura Kulenovievih ro4
Gyrgy Lukcs, Teorija romana, Sarajevo, Veselin Maslea, 1990, str. 58.
Ibidem.
specijalni prilog
6/28/09 7:06 PM
mana je organizirana kao ispitivanje simbolikog opsega

tog dogaaja6, kao ispitivanje njegovog doprinosa oblikovanju slike svijeta kulturnim sistemom. Kulenovi se pritom
bavi razmatranjem smisla koji rat kao dogaaj proizvodi ili
moe proizvesti, bavi se njegovim znaajem u formuliranju pitanja koje jedna zajednica postavlja o svijetu i ovjekovom mjestu u njemu. Rat se u svim romanima pokazuje
prvenstveno kao svjedoanstvo o razmimoilaenju izmeu
ovjekovih namjera i uinaka koji te namjere proizvedu u
historiji, kao svjedoanstvo o relativizmu historije u kojoj se
ljudski postupci navodno objektiviraju. Odnosno, kako to
sam Kulenovi kae u ovjekovoj porodici:
(...) sila koju obino zovemo istorijom, nad ovjekom,
nad njegovom glavom, nad njegovim graevinama, koje bi
trebale da budu njegov produetak, u ludom huku i esto
s grotesknim vicevima, prevozi i mijenja religije, stavove i
ideje, mijenjajui zajedno s njima lice tog istog ovjeka i tih
njegovih graevina.7
Jedno od temeljnih pitanja kojima se bavi poetika, od
Aristotela pa valjda sve do danas, jeste pitanje mogunosti
objedinjavanja epizodine rasutosti prie. O kompliciranoj
rasutosti u spomenutim romanima Tvrtka Kulenovia svjedoi to to konfiguracija koja slui za objedinjavanje razliitih tema jeste zapravo i sama rasuta, jer ona sama jeste
jedna opozicija. To je, s jedne strane, individualna poetska
prolost koje se pripovjeda u svim ovim romanima sjea, a
s druge strane je to ludilo istorije koja se kotrlja.8
Ova se opozicija ogleda i u tretiranju vremena u Kulenovievim romanima. Pravolinijskoj osi, dakle vremenu koje se
kree od roenja do smrti, od poetka do kraja rata, od jedne
do druge take na pravcu, suprotstavlja se poetsko vrijeme
trenutka koji se rasprskava u svim pravcima podjednako.9 Tvrtko Kulenovi je nas, svoje studente, generacijama uio da se
Mythos kao klin zabija u linearnost Eposa i Logosa, a izgleda kako je u svojim romanima opsesivno istraivao razliite
uglove pod kojim se taj klin moe zabiti u linearnost prie,
koju Edward Morgan Forster u svojoj knjizi Aspekti romana
naziva kimom, odnosno pantljiarom, zato to su joj poetak i kraj sporni.
Pria je, kae dalje Forster, izlaganje dogaaja rasporeenih u sopstvenoj vremenskoj sekvenci. Autor moe da ne
voli sat, ali taj sat u romanu uvijek postoji, romansijer mora
dodirivati beskrajnu pantljiaru inae e postati nerazumljiv.10 Ali u ivotu, tvrdi Forster, osim vremena postoji neto
to se moe nazvati vrijednou, neto to se ne mjeri minutima ili satima ve intenzitetom, tako da nam se prolost
ne protee ravno ve se okuplja oko nekoliko vrhunaca, a
kada pogledamo u budunost, ona nekada izgleda kao zid,
nekada kao oblak, nekada kao sunce, ali nikada kao hronoloka tablica.11
O pojmu dogaaja usp.: Devad Karahasan, Dosadna razmatranja, Zagreb, Durieux, 1997, str. 30.
7
8
9
Str. 165.
Jesenja violina, str. 41.
Rezime, str. 13.
Edward Morgan Forster, Aspects of the novel, New York, Harcourt, Brace and the company, 1927, str. 50-51.
10
11
Ibidem, 48-49.
specijalni prilog
Ovaj odnos izmeu vrijednosti i hronologije vaan je i za

Kulenovieve romane kojima se ovdje bavimo. U Jesenjoj violini Kulenovi tvrdi da se vrijednost putovanja ogleda u poveanju intenziteta ivota.12 Upravo bi to mogao biti razlog
zbog kojeg se stranice i stranice putopisa u Kulenovievim
romanima organski uklapaju u prie o ratu. Kulenovi, naime, u svojim romanima za take oslonca uzima upravo trenutke postignutih intenziteta koji ne podlijeu hronologiji,
trenutke u kojima se objavljuje vrijednost. Osim putovanja,
vrijednost za Kulenovia najee jeste vrijednost ovjeka
koji i u graninoj situaciji rata sauva smisao za samu vrijednost. Ta vrijednost nije i ne moe biti apsolutna, jer roman je,
kako kae Lukcs, epopeja svijeta koji je bog napustio.13 Ta vrijednost, dakle intenzitet koji ne podlijee hronologiji, jeste
vrijednost koju konstruira pripovjeda. S druge strane, prolost naracije u Kulenovievim romanima jeste kvaziprolost
narativnog glasa14, a ja koje nam pripovijeda roman, da se
posluimo jednom lingvistikom definicijom, jeste lice koje
iskazuje sadanju instancu besjede koja sadri ja.
Sam Kulenovi se na vie mjesta bavio ovim odnosom
izmeu prolosti i sadanjosti. U ovjekovoj porodici, naprimjer, on pie da prolost odreuje sadanjost, i budunost,
ponekad na direktan nain, kao u grkoj tragediji, ponekad
lagano, suptilno, neprimjetno, da se ne zna koji je sok ili otrov
u koju venu utrcan15, a u Jesenjoj violini kae kako kod Prousta emotivna energija tee iz sadanjosti u prolost i odande
proima bie obasjavajui ga radou, dok u njegovom ivotu udar dolazi direktno iz prolosti i nasre na sadanjost.16
Upravo ovaj nasrtaj na sadanjost ukazuje se plodotvornim
za ouvanjem romana kao forme: Mihail Bahtin kae da se
roman sudara sa stihijom nezavrene sadanjosti, a upravo
to onemoguava okotavanje ovog anra.17
Bahtinovo definiranje romana moglo bi moda uiniti
irelevantnim pitanje o tome jesu li djela Tvrtka Kulenovia
o kojima ovdje govorimo romani; to pitanje imalo bi smisla
jedino ako se roman devetnaestog stoljea proglasi pravilom, mada nas historija romana upozorava na to kako se tu
radilo o incidentu. Posebno bi se ove Kulenovieve knjige
morale tretirati kao romani ukoliko roman formuliramo dovoljno iroko, ako uzmemo u obzir da su pretee tog anra,
kako tvrdi Bahtin, i sokratovski dijalozi i menipovska satira
i drugi ozbiljno-komini anrovi sa folklornim korijenima
koje karakterizira prisustvo namjernog i neskrivenog autobiografskog i memoarskog elementa. Upravo to dovodi do
premjetanja vremenskog centra umjetnike orijentacije,
koje postavlja autora i njegove itaoce, s jedne, i junaka i
svijet koji autor slika, s druge strane, u istu vrijednosno-vremensku ravan, na isti nivo, to ih ini savremenicima, moguim poznanicima, prijateljima. To, dodaje Bahtin, njihove
odnose ini familijarnim.18
Bahtin takoer tvrdi da iz romana kao anra u nastajanju proizilazi njegova samokritinost, te da on zbog toga
dublje, sutinskije, tananije i bre odraava nastajanje same
12
Str. 77.
13
Cit. djelo, str. 70.
14
Paul Ricoeur, Sopstvo kao drugi, Beograd-Niki, Jasen, 2004, str. 170.
15
Str. 218.
16
Str. 115-116.
17
O romanu, Beograd, Nolit, 1989, str. 460.
18
Ibidem, str. 459-460.

ODJEK LJETO 2009.
1111
6/28/09 7:06 PM
stvarnosti. Zato je roman uvijek kritian prema drugim anrovima, kritian prema njihovom odnosu prema stvarnosti.19
Upravo je kritinost prema nainu na koji historiografija
predstavlja stvarnost moda najvanije iskustvo koje nam
nude romani Tvrtka Kulenovia, a ta kritinost je takoer zasnovana na odnosu prema sadanjosti.
Naime, pripovjeda u romanima Tvrtka Kulenovia jeste
subjekt pisanja u modernom smislu, dakle subjekt pisanja
za koji je Roland Barthes ustvrdio da ne prethodi pisanju poput onog u romantizmu:
Kod modernog glagola pisati subjekt je neposredni savremenik pisanja, on ga ostvaruje, ali tako da je i on sam pod
njegovim uticajem.20
Uzimajui ovu tvrdnju u obzir, moglo bi se rei kako su
svi ovi romani Tvrtka Kulenovia pomalo romani o procesu
odrastanja, a nije najmanje vano to rekonstrukciju ratnih dogaaja u tim romanima obavezno prati pripovjedaev subjektivni doivljaj tih dogaaja. Ono na ta nas zbog
ovakvog postupka upozoravaju Kulenovievi romani jeste i
injenica da roman vie ne moe raunati na dovren, jednoznaan, kontinuiran identitet. A upravo zato to se u svim
ovim romanima tretira rat kao historijski dogaaj, takav Kulenoviev postupak opominje da na dovren, jednoznaan i
kontinuiran identitet ne moe ili ne bi smjela raunati ni historiografija, koja uprkos svojoj strategiji prokazivanja tue
fikcionalnosti moda i sama zavrava u obnovi fikcije, a njena
se navodna objektivnost tako pokazuje kao elja za ekskluzivitetom u zastupanju stvarnosti. Apsurd u Kulenovievim
romanima proizilazi iz ovog susreta razliitih poredaka zbilje
koje nam nudi historiografsko tretiranje dogaaja, s jedne, i
pisanje romana o tim dogaajima, s druge strane.
Moda se zato deterministiki shvaenoj historiji koja bi
u zapadnjakim predodbama trebala popuniti mjesto na
kojem je nekada stajao Bog, u Kulenovievim romanima,
poevi od Kasina, nudi slika historije kao kockarnice. Ova bi
se metafora moda mogla povezati i sa Kulenovievom odanou Indiji. Johan Huizinga pie o tome kako je kod mnogih
naroda kockanje sastavni dio religijskih obreda:
U staroindijskoj rijei dytam isprepliu se znaenja:
sukob i igra kockom. Zaudan je i odnos pojmova kocka i
strijela. Pa i svijet oni zamiljaju kao kockanje ive s njegovom suprugom. Godinja doba, ru, predstavljaju kao estoricu mukaraca koji se igraju srebrnim i zlatnim kockama.21
Francuski antropolog Gilbert Durand je u svojoj knjizi
Antropoloke strukture imaginarnog pisao da kada izgubi
svoje operativno obiljeje, magijska imaginacija prelazi u
estetiku.22 Prikazati vremensku dramu, kae Durand, znai
isprazniti je od zlokobnih moi.23 Po Durandu, potraga za
izgubljenim vremenom predstavljala pokuaj da se proivi
19
ovladavanje vremenom, jer sjeanje se, kao i imaginarno,

suprotstavlja licima vremena, ono osigurava biu, nasuprot
rastauemu protjecanju vremena, kontinuitet svijesti i mogunosti vraanja, nazadovanja s onu stranu nunosti sudbine. 24
U Kulenovievim romanima bi ta potraga mogla biti i
potraga za izgubljenim vrijednostima u epohi u kojoj nam,
zbog raspada jedne slike svijeta, vrijednost vie nita ne
moe garantirati. Kocka je igra ija radnja ne proizvodi znaenje, ne mijenja nas, iz nje izlazimo onakvi kakvi smo u tu
igru uli. Moda su Kulenovievi romani svjedoanstva i o
tome da se historija po neemu razlikuje od kocke, i to moda po tome to u tu historiju spada i historija knjievnosti. A
za romane koji e osporavati zvaninu historiografiju, kao da
nas upozorava Kulenovi, potreban je neki okvir, potrebno
je naprimjer drutvo koje e imati pravo na to da vrijednou proglasi dokolicu i itanje takvih romana.
Jesenja violina, posljednji roman iz Kulenovievog ciklusa romana o ratu, zavrava pripovjedaevim snom o tome
kako njegova i Almina kerka Hana pliva. Budue vrijeme
se na kraju ovog Kulenovievog ciklusa tretira dakle kao
organski fenomen, a rat se tako ukazuje i kao dio sile koja
elei zlo, i poneto dobro stvara. Ostaje na kraju, naravno, i
rezignacija, barem u obliku pitanja o tome hoe li se Hana
u svom plivanju kroz stvarni ivot, izvan oevog sna, moi
uhvatiti za poneki abaur ili aluzine25, za simbole onog Bulgakovljevog graanskog svijeta to su ga ratovi o kojima
nam govore romani Tvrtka Kulenovia gotovo unitili.
BIBLIOGRAFIJA
IZVORI
Kulenovi, Tvrko: Izabrana djela, Sarajevo, Meunarodni centar za mir,
2008.
LITERATURA
Bahtin, Mihail: O romanu, Beograd, Nolit, 1989.
Barthes, Roland: Pisati: neprelazni glagol?; U: Strukturalistika kontroverza (uredili: Macksey, Richard / Donato, Eugenio), Beograd, Prosveta,
1988, str. 163-175.
Broch, Hermann: James Joyce i suvremenost; U: Moderna teorija romana
(priredio: Solar, Milivoj), Beograd, Nolit, 1979.
Durand, Gilbert: Antropoloke strukture imaginarnog, Zagreb, August
Cesarec, 1991.
Forster, Edward Morgan: Aspects of the novel, New York, Harcourt, Brace
and company, 1927.
Huizinga, Johan: Homo ludens, Zagreb, Matica hrvatska, 1970.
Karahasan, Devad: Dosadna razmatranja, Zagreb, Durieux, 1997.
Kulenovi, Tvrtko: Rezime, Sarajevo, Meunarodni centar za mir, 1995.
Lukcs, Gyrgy: Teorija romana, Sarajevo, Veselin Maslea, 1990.
Ricoeur, Paul: Sopstvo kao drugi, Beograd Niki, Jasen, 2004.
Ibidem, str. 442.
Pisati: neprelazni glagol?; U: Strukturalistika kontroverza (ur: Richard

Macksey i Eugenio Donato), Beograd, Prosveta, 1988, str. 174.
20
Johan Huizinga, Homo ludens, Zagreb, Matica hrvatska, 1970, str. 8182.
21
Gilbert Durand, Antropoloke strukture imaginarnog, Zagreb, August

Cesarec, 1991, str. 365.
22
23
12
12
Ibidem, str. 298.
ODJEK LJETO 2009.
24
Ibidem, str. 364.
25
Jesenja violina, str. 166.

specijalni prilog
6/28/09 7:06 PM
Metaprozni aspekti
u romanima Tvrtka Kulenovia
Zadatak je svekolike umjetnosti
da nekom vrstom alhemijskog postupka
stvarnu stvarnost pretvara
u vidljivu stvarnost
(Tvrtko Kulenovi, Rezime)
Od ezdesetih godina naovamo u

knjievnoj romanesknoj produkciji postoji znaajan odmak
od modernizma i poetike modernizma. Bonjaki pisci u
svojim romanima prave otklon od modernistike paradigme, prvo sporadino, da bi sedamdesetih godina oni, ali
i pisci u okvirima junoslavenske interliterarne zajednice
poeli pisati prema uzusima poetike postmodernizma. No,
kanjenje je ipak bilo neminovno, tako da se laka, zaigrana,
estetska (Orai-Toli 2005:43), faza postmodernizma, realizovana u evropskom kontekstu ezdesetih i sedamdesetih, u
bosanskohercegovakom kontekstu realizuje tek devedesetih, sa padom socijalizma i krvavim sukobima na prostoru
Balkana.1
Rat protiv Hrvatske 1991/92. i zatim jo straniji protiv
Bosne i Hercegovine 1992/93. ogolio je osnovne znaajke
postmoderne kulture i time u naoj suvremenoj umjetnosti izdvojio dvije jasno razluene faze: prvu, imanentnu, umjetniku, zapadnu postmodernu (P I) i drugu, transparentnu, ratnu,
istonu postmodernu (PII). (Orai-Toli 1993:135-151)
U razlici P I i P II itamo Kulenoviev postmodernistiki
diskurs u romanu Istorija bolesti, (Kulenovi, 1994) a kasnije
i u Jesenjoj violini. (Kulenovi 2000) Pri tome se obje knjige
naslanjaju na modele poetike svjedoenja,2 s jedne strane, a s
druge strane realizuju postmodernistiku igru3 u lyotardovskom filozofskom smislu (Lyotard 1988) te rijei.
Tvrtko Kulenovi je autor est romana: Putovanja (1974),
Pejsai zrelog doba (1979), Kasino (1987), ovekova porodica
(1991), Istorija bolesti (1994) i Jesenja violina (2000).
Zaokret koji je napravila postmodernistika poetika je
taj to ona ukida, odnosno ne pristaje na filter, kako to Kulenovi u Rezimeu (Kulenovi 1995) pie. Kamijev filter je filozofija apsurda, Andriev filozofija patnje, a Joyceov filozo-
Muris Bajramovi
Pri ovome mislim na igrarije sa tekstom i realizaciju metaproznih strategija.
Pregled slike savremenog romana i romanu koji svjedoi dao je Enver

Kazaz (Kazaz, 2006).
Cijela postmodernistika knjievnost je igra, ili kako Kulenovi pie:

knjievnost je igra, ali igra sa jednom velikom ulogom, jedna antropoloka ekspedicija, (Kulenovi 1995)
specijalni prilog
fija jezika. U bezfilterinosti, stvarnost sama po sebi postaje

graa koja se rasporeuje po prividnoj koncepciji haotinosti.4 Obnovljeno interesovanje za historiju Linda Hutcheon
naziva poetikom, naglaavajui da taj pojam ovdje oznaava otvorenu, uvek promenljivu teorijsku strukturu pomou
koje se unosi neki poredak u nae kulturno znanje i kritike
prosedee.5
U Kulenovievim romanima sve mi se doima kao jedno
stanje: stanje duha, tijela, pisca, sjeanja, u fragmentizaciji isprianih pria, tuih sjeanja, u ponovnom traganju za
istinosti historijskog diskursa. Ovakvo stanje, koje korespondira sa stanjem postmoderne, konstanta je u svim Kulenovievim romanima.
Intertekstualno Kulenoviev knjievni diskurs korespondira sa teorijskim, onim u Lektirama ( Kulenovi 1978) npr.,
pa je njegova pozicija unutar bonjake knjievnosti utoliko
specifinija i vrjednija, pogotovu kada se uzme u obzir da
je on jedan od rijetkih koji je svoj diskurs autorefleksivno
kritiki posmatrao (u teorijskom smislu to je napravio Zdenko Lei), ime on zauzima posebno i specifino mjesto u
korpusu bonjake knjievnosti. S druge strane, treba istai i
injenicu da je Tvrtko Kulenovi zapaen i prema tome to je
bonjaku knjievnost veoma rano uveo u savremene postmodernistike (svjetske) tokove.
Tvtrko Kulenovi dosljedno realizuje postmodernistiku poetiku. U okviru takve knjievne poetike on je uspio da
iskoristi prednosti metafikcionalnog naina pripovijedanja
Ako bih mogao izdvojiti neto to je specifino za ovog autora, to bi
onda bila nova vrsta poetike koja bi se mogla oznaiti kao poetika komeanja i poetika iluzije slike u pokretu. Na niz mjesta u svim romanima
Kulenovi istie komeanje kao fenomen, kojim potvruje da ovjek
nije samo lutka Boga, ve se neto i zbiva, na neto moemo i da utiemo. Pri tome se vodi rauna i o drugosti, i nudi se dijalog sa drugima,
dijalog koji je zapoeo u Putovanjima, bio prisutan u svim romanima i
zavrio u Jesenjoj violini.
5
Intertekstualno, svi Kulenovievi romani ine jednu veliku hibridnu
cjelinu. S druge strane se moe zakljuiti da o temama historije Kulenovi opsesivno pie itav svoj ivot. Njegovo problematizovanje historije
se prelama i kroz potku odnosa sa Drugim, ime se nude modeli otvorenog djela i komunikacije sa itaocem. Pri tome se osvjeuje fragmentarnost svijeta, uz njegovu stalnu upitanost o smislu, o kraju, o sistemu,
ideologijama, kao i o odnosu subjekat-objekat.
ODJEK LJETO 2009.
13
13
6/28/09 7:06 PM
u okvirima svog knjievnog diskursa. Moje zanimanje e se

u ovom radu odnositi na realizaciju metafikcije u tri romana:
Istoriji bolesti, Jesenjoj violini i Putovanjima.
Istorija bolesti kao metafikcija
Problem (atizovanje) poetikih naela pisanja i teorijskog pristupa romanu, kao i poimanje mimezisa u postmodernizmu, osvijetenost autora, i metafikcijske strategije
unutar romana su poetika naela opeprihvaena u onom
to danas naelno odreujemo, izmeu ostalog, kao osobine postmodernistikog romana. Takvu jednu poziciju
osvijeenog autora zauzima i Kulenovi u romanu Istorija
bolesti.
Istorija bolesti je teorijski roman, sa metafikcionalnim karakteristikama poetikih naela postmodernizma. Pri tome,
Kulenovi pluralistike ideje realizacije postmodernizma6
suprotstavlja krvavoj bosanskoj stvarnosti, tako da ovaj roman stalno ekvilibrira izmeu teorijskih stavova postmodernizma i prakse ivljenja u opkoljenom gradu,7 a samim tim
u prakse pisanja u opkoljenom gradu. Kulenovi pri tome
kombinira metafikcijske strategije proizvodnje teksta sa
nainima modernog pisanja: prekinutog slijeda, sluajnosti, i
kratkog spoja. ( Lodge 1988:272-290) Tako ovo jeste postmodernistiki roman, koji kombinira sve sa svaim u naelima
ars combinatoria, ali i roman koji svjedoi o jednom postmodernom ratu.8
Istorija bolesti dakle tematizira rat, ali ujedno tematizira i
naine pisanja i naine nastajanja jednog umjetnikog djela. Raspadom jednog sistema bilo je potrebno uspostaviti
nove forme identiteta, ili napraviti korekcije, jer konstruiranje i doivljavanje svijeta u okvirima velike naracije (Velike
prie-Grande Histoire) i modernistikih paradigmi vie nije
bio mogu. Kulenovi tako pokuava metaprozom da uspostavi pripovjedni i/ili jeziki identitet putem metafikcije, na
ta upuuje i Linda Hutcheon u svojoj knjizi Narcistiko pripovijedanje, metafikcijski paradoks (Hutcheon 1980). Ujedno, Istorija bolesti pokazuje injeninu vezu ivota pojedinca i svijeta u kojem ivi i konstruisanja znaenja, znakova i
svijeta. Savremena metafikcija svraa panju na injenicu
da su ivot, kao i romani, konstruisani preko okvira, i da je
konano nemogue znati gdje jedan okvir zavrava a drugi
poinje. (Waugh 2003) Tako u jednom dijelu romana itamo sliku predratnog stanja Sarajeva, zatim intertekstulano
esejiziranje i samorefleksivnu upitanost Da li sam ja kao
Merso, Kamijev Stranac (Kulenovi 1994:15), da bi se itav
To se valjda zove postmodernizam: naputena je potraga za jedinstvom, umjesto toga imamo tekstualnost, kultivisane povrine na koje
se stalno vraamo, sa kojih svjetlo odskae i odbija se od druge povrine, (Kulenovi 1994: 109)
pasus pretoio u esejiziranje o modernistikim predstavnicima u svjetskoj knjievnosti. Poslije niza prekinutih slijedova
u postupku hibridizacije itamo izvanrednu infantilizaciju
poimanja svijeta u Zekinom dnevniku, da bi roman poslije
toga (sasvim ozbiljno) metafikcijski postavljao pitanja o vlastitom diskursu. Pri tome pripovjeda, pisac, izjednaen sa
psihemskom narativnom figurom9 (lika sa autobiografskim
elementima) uvodi ne samo metafikcijska pitanja odnosa ivota, prie i naina prianja, ve i pokazuje kako da se oslika
takav ivot. Kulenovi postmodernistiki pokazuje da je u
postmodernistikom romanu (u Istoriji bolesti naroito u dijelu Sferina ogledala) mimezis postupka preao u mimezis
procesa. Istorija bolesti tako postavlja pitanja kakva je naa
stvarnost, da li stvarnost moemo percipirati, opisati, ili je
stvarnost samo odraz iluzije u ogledalu, kako to zakljuuje
Baudrillard? (Bodrijar 1998) Moemo li stvarnost ikada opisati onakvom kakva stvarnost zaista i jeste, sama po sebi,
ili se u tom pokuaju percipiranja uputamo u beskonane
igre iluzije i fragmentizovanog tekstualnog tkanja koji predstavlja svijet oko sebe? Ili barem pokuaja njegovog konstruisanja? Tematiziranje stvarnosti se u Istoriji bolesti svodi
na hroniku pieve/pripovjedaeve porodice u ratnim deavanjima u Sarajevu. Tekst romana po principu romaneskne
polifonije ne ini samo dnevniku formu, ve i eseje o knjievnosti i romanu, ali i teoretiziranje o prirodi romana. U
ovom romanu metatekstualni aspekt naracije pretoio se u
teorijsko obrazlaganje romana kao knjige, pa se ovaj roman
ne pregiba samo nad svojom formom, nad samim sobom,
nego nad romanom uope, saimajui u svom teorijskom
obrazlaganju neke od temeljnih stavova teorije i historije
romana. (Kazaz 2004) Dakle, ovdje Kulenovi zauzima poziciju izmeu teorije i prakse. (Hutcheon 1996)
Gass metafikciju odreuje kao prozu koja umjesto
stvarnog ivota prouava samu sebe. (Blatnik 2001:34)
Prema Gassu, fikcija ne popisuje svijet nego ga stvara. Vie
nije slina ivotu, nego ivi svoj vlastiti ivot. Zato je u epistemoloki privilegiranom poloaju. Kako je odvojena od svakodnevne stvarnosti, ona je svaki put izaziva. Kriza kulture Gassu
se pokazuje kao kriza jezika, rjeenje nije utnja,10 nego iskoritavanje prirodne snage jezika: jezik ne treba shvatiti kao orue, ve kao mogunost izbora. Tako se knjievnost moe uspostaviti kao zatvoreni organizam koji je samome sebi sredstvo i
cilj. (Blatnik 2001:35)
Ovakvo shvatanje pojma Patricia Waugh (Waugh 2003)
promatra kroz aspekte kulturalne samosvijesti, koje, prema
Ali ko bi u ovom nesrenom gradu, u ovo strano vrijeme, upotrebljavao tako budalaste rijei kao to je postmodernizam, njegova sklonost
ka konkretnom i pojedinanom ovdje se pojavljuje u obliku rijei hljeb,
voda, struja, snajperi, granate, a vizuelno recimo u scenama kad ene
skupljaju vodu iz prljavih bara nasred ulice, dok oko njih prolaze automobili i prskaju ih, neto to dosada nije vieno ni u jednom ratnom
filmu (Kulenovi 1994:109)
Rat protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine postmoderni je rat zato to

je to rat mrtvoga vremena Jugoslavije protiv svih onih prostora koji su
proglasili neovisnost, tj. u toj dravi i njezinu vremenu vie nisu htjeli
ivjeti, a kako je svaki prostor ispunjen odreenim ljudima i njihovom
kulturom, to je zapravo osveta propaloga jugoslavenskog vremena
protiv ivota i kulture zabiljeenih na osamostaljenim prostorima.
(Orai-Toli 1993: 135-151)
14
14
ODJEK LJETO 2009.
Pojam je ovdje u smislu psihemske narativne figure u knjizi Tumaenje

romana Gaje Pelea (Pele 1999)
utnji o kojoj pie Ihab Hassan u Komadanju Orfeja se direktno, prema mom miljenju, suprotstavlja postmodernistiki roman poliglasja (u
Bahtinovom smislu). Prema Hassanu, utnja se odnosi na avangardnu
knjievnu tradiciju i implicira otuenje od razuma, drutva i povijesti,
redukciju svih angamana u stvaranju ovjekova svijeta. Nasuprot ovakvim stavovima postmodernizam angauje pojedinca, on ukljuuje,
i kritiki se odnosi i spram razuma, spram drutva, ali i historije. Pisci
postmodernistikih romana pokazuju da je historija, kao i sve ostalo u
njihovom svijetu, zapravo ljudski konstrukt, i samo jo jedna od formi
prie, koja se moe priati razliito u odnosu na politiku, ideologiju ili
kontekst. Postmodernistiki pisci, za razliku od modernistikih ne propagiraju otuenost. Zapravo suprotno, oni se ele ukljuiti u sve oblike
drutvenih praksi, pa makar ne bile njihove vlastite. Ovakav oblik globalizacije izrodio je i odreene razlike u pristupu konstruiranja svijeta
oko sebe, a to se opet vee za drutvenu stvarnost samih pisaca.
10
specijalni prilog
6/28/09 7:06 PM
Gassu, imaju korijene u samorefleksivnom promatranju.

Pitanja koja nam se nameu su u prirodi jezika i njegovom
odnosu spram svijeta i spram knjievnog stvaranja, ali i
promijenjene svijesti postmodernista, odnosno postmodernistikih pisaca. Metafikcija tako pokazuje da se svijet
nikada ne moe pouzdano predstaviti. Odnosno, kako to
istie Waugh (Waugh 2003:3) metafikcionalisti su svjesni
osnovne dileme prezentovanja svijeta i svjesni su da ga u
knjievnosti ne mogu reprezentovati. Zapravo, jedino to
oni mogu jeste da predstavljaju diskurse tog svijeta. Kulenovi, kao predstavnik prve generacije postmodernista, spada
prema svom konstruiranju svijeta i tipovima postmodernog
znanja u umjereni ili kulturoloki konstruktivizam (Orai-Toli
2005) (ideje, prakse, identiteti, institucije smatraju se drutvenim konstruktima tj. kulturnim tvorbama), dok ve druga
generacija postmodernista, i naravno druga generacija metafikcijskih pisaca zauzima poziciju radikalnog ili ontolokog
konstruktivizma (Orai-Toli 2005) ( nema nieg to nije drutveni konstrukt, sve je tekst, sve je kultura).
Na to upuuje i metafikcijska uvodna napomena:
Linosti u romanu su uvijek knjievni likovi, knjievni junaci, bez obzira na imena. Ali, ne radi se samo o zakonitostima
knjievnog stvaranja, nego i o potovanju odreene realnosti.
Dogaaji koji su u ovoj knjizi opisani nainili su od ljudi neto
to je i vie i nie od obine, prosjene ljudskosti: oni jesu i junaci, ne samo u literarnom nego i u svakom moguem drugom
znaenju te rijei, ali jesu i hodajui mrtvaci, zombi (Kulenovi
1994:5)
Kulenovieva metafikcija se naslanja na poetika naela
postmodernizma u okvirima evropske i amerike metafikcije, ali unosi i novost u smislu nacionalne knjievnosti. Tako
se njegova metafikcija razlikuje od one u enskoj francuskog porunika Johna Fowlesa (Fowles 1981), ili metafikciji
iz Borgesovih (Borhes 2006) ili pria Johna Bartha Izgubljen
u kui smijeha (Lost in the Funhouse) (Barth 1988). Razlog je
jasan. Postmodernizam njeguje poetiku plurala, njegov svijet je horizontalan. To slikovito pokazuju i prve dvije stavke
u opozicioniranju modernizma naspram postmodernizma u
Hassanovoj shemi razlike (Hassan 1987:91):
Modernizam / Postmodernizam
U horizontalnoj ravni mi se upoznajemo sa Drugim (Kulenovi 2006), ali ne samo to. Horizontalna perspektiva ne
omoguuje vienje odozgo i odozdo, ve vienje od-do. S
tim u vezi, perspektiva metafikcije u Istoriji bolesti se odnosi
na specifine procedure u proizvodnji knjievnog teksta (uvakovi 1995), koje su dakako razliite11 u odnosu na zapadnoevropske i amerike. Ipak, treba naglasiti da je zajedniki
nazivnik bonjakih, zapadnoevropskih i amerikih pisaca u
realizaciji poetikih naela postmodernizma.
Ako se postmoderne kulture poznog kapitalizma, od Zapadne Evrope i SAD-a do Australije i Japana, identifikuju kao kulture prvog sveta,
a nekadanje kolonizovane kulture Afrike, Azije i June Amerike kao
kulture treeg sveta, tada se drutva (drave, kulture) koje su bile identifikovane kao drutva realnog socijalizma mogu nazvati drugim svetom.
Zamisao drugog sveta je veoma otvoren i heterogen koncept koji od
kulture do kulture (od drave do drave) ima sasvim raliite realizacije.
(uvakovi 2005)
Drugim rijeima, postmodernistika realizacija specifine poetike paradigme unutar lokalne knjievnosti umnogome se razlikuje od kulture do
kulture.
11
specijalni prilog
Metafikcija je termin koji oznaava fikcionalno pisanje

koje samosvjesno i sistematski skree panju na svoj status kao
artefakta u cilju postavljanja pitanja o odnosu izmeu fikcije
i stvarnosti. Kritikujui sopstvene metode konstrukcije, ovakva
vrsta pisanja ne samo da ispituje osnovne strukture narativa
fikcije, nego i istrauju mogunu fikcionalnost svijeta izvan
knjievnog fikcionalnog teksta. Veina citata su namjerno savremeni. I to promiljeno. U proteklih dvadeset godina romanopisci su teili da postanu svjesniji teorijskih pitanja koja su
razmatrala konstruisanje knjievnog stvaranja. Kao posljedica
tog interesovanja, njihovi romani su teili da utjelove dimenziju samorefleksivnosti i formalne nepouzdanosti. Ono to vezuje ne samo citate nego i razliite pisce koje u najirem moemo
nazvati metafikcijskim jeste to da svi oni istrauju teoriju fikcije
preko prakse njenog pisanja.( Waugh 2003:3)
Istorija bolesti je samosvjesna proza, njen tekst sainjava
specifian oblik prelaenja i problematiziranja anrovskih i
diskurzivnih granica (Moranjak-Bambura 2003:221) Ujedno ova knjiga je djelo kao performativno citiranje moguih
scenarija pripovjedne situacije i stalan proces transfiguracija i transmutacija komunikativnih i narativnih uloga (Moranjak-Bambura 2003) Pisac je pripovjeda, ali je ujedno i
lik romana. Autor ima slinosti sa likom, ali se naglaava da
se u igri transfiguracije i transmutacije komunikativne i narativne uloge zapravo ne mogu izjednaiti. S druge strane,
Kulenovi istie da Istorija bolesti ima dosta autobiografskog
i istinitog. Istorija bolesti tako otvara mnoge komunikacijske
kanale: sa itaocem, sa drugim piscima i njihovim djelima,
sa kulturom i umjetnosti slikarstva i muzike. Ovaj roman
ujedno i ironizira svoj nastanak i bitak u ratnom okruenju,
nudei kodove svoga nastajanja, ime se itaocu olakava
posao recepcije. Istorija bolesti interkulturalno, intertekstualno i metatekstualno otvara mogunost razliitih naina
itanja teksta romana, mogueg svijeta koji se fikcijski nudi
itaocu, ali i itanja realnosti i okrutnosti svijeta koji lik, autor
i pripovjeda dijele. Tako Istorija bolesti nema ureene granice izmeu knjievnog stvaranja i pisanja kritike, granice
izmeu teorije i prakse, pisca, itatelja, lika i teksta, umjetnosti i ivota, jezika i metajezika... Kulenovi proizvodi tekst
i znaenja u ratnom okruenju, ali ujedno i pokazuje kako
jedan roman moe da se napie i ta roman ini romanom.
Oni istovremeno stvara iluziju i rastvara je, kako to sugerie
Patricia Waugh. (Waugh 2003:6)
Roman se pie od poetka prema kraju, knjiga se napada
sa svih strana odjednom, kao slika, ili jo bolje kao skulptura. U
njoj se vre bezbrojna ukrtanja koja se ne presijecaju u jednom
centru: svako mjesto u njoj je centar, i zbog toga je povezano
sa svakim drugim mjestom. Ona je slika stvarnosti, ali ne u tom
smislu to prepriava banalne dogaaje, nego u tom smislu to
oslikava strukturu svijeta. Borhes bi rekao, citirajui srednjovjekovne mistike: krug kome je centar svagdje, a krunica nigdje.
(Kulenovi 1994:109)
Poetika naela postmodernizma, o kojima pie Linda
Hutcheon12, a koja realizuje Kulenovi su autopoetiki iskaLinda Hutcheon nas u Poetici postmodernizma na to upozorava: Postmodernizam ne premeta marginalno u centar. On toliko ne preokree
vrednovanje centara u vrednovanje periferija i granica, koliko iskoritava takav dvostruki poloaj da bi kritikovao unutranjost i spolja i iznutra.; (Hutcheon 1996:125)
12
ODJEK LJETO 2009.
15
15
6/28/09 7:06 PM
zana u ovom pasusu romana.

Roman postaje medijem, postaje knjigom, u kojem je sve
sa svaim povezano. Tekst se ne povezuje intertekstualno sa
drugim tekstovima, nego i intermedijalno sa drugim umjetnostima, kao to su fotografija, muzika ili slikarstvo. Romani
se povezuju i sa naom kulturnom percepcijom historije i
povijesti.
Kulenovi ne samo da propituje modele nastanka romana, postupke mimezisa procesa, nego i stalno propituje referentne take jezika koje konstruiraju nau stvarnost, nae
poimanje bitka, vremena, dogaanja i naravno biljeenja.
Postmodernistika skepsa je tako najprije iskazana u susretu
teritorijalca i pisca u romanu.
Teritorijalac koji mi je ljetos pretresao stan pitao me je: Da
li vi sada piete memoare o ovome to se dogaa?. Memoare
bih mogao pisati o prolom ratu, a o ovome sada eventualno
dnevnik, rekao sam. A nije tako. Ako za trenutak zaboravimo
na rijei dnevnik, memoari, roman, poema, drama, esej, na
te norme koje su unaprijed zadate knjizi a koje knjiga sama
uopte ne podrazumijeva, doli bismo do jedne druge podjele,
do one koju je, drei se Borhesa, predloio Danilo Ki, podjele
na fiction, fikcija, izmiljanje koje je dosada bilo odrednica za
knjievnosti i za koju je potrebna vremenska distanca, i faction, bavljenje faktima, pravljenje knjievnosti od injenica. To je
podjela prema kojoj treba probiti put kroz krhotine tradicionalnih knjievnih formi i normi, tada vremenska distanca moda i
nee biti potrebna, pisac e moda nai naina da pie o onome to se sada zbiva. (Kulenovi 1994:110)
Prijedlog nove klasifikacije je dakako kritika na postojee forme klasifikacije, ali i pitanje ukidanja granice izmeu
fiction i faction, izmeu sada i tada , izmeu vanjskog i unutranjeg i tako dalje.
Ako se poe od pretpostavke da su fiktivni jeziki referenti, kao predmet mimeze, ravnopravni sa empirijskom datou,
onda nije teko nainiti jo jedan korak, koji praktino znai
ukljuivanje autorefleksije teksta u okvire ovog pojma. Da bi
adekvatno mogao da opie metaproznu praksu (...), pojam
mimeze mora se podjednako odnositi ne samo na oponaanje nekog objekta, bilo empirijski realnog ili fikcionalnog, ve i
na oponaanje samog procesa oponaanja, odnosno procese
stvaranja teksta. U tom smislu ona (Linda Hutcheon- M.B.) pravi razliku izmeu mimeze produkta i mimeze procesa. (Luki
2001:28)
Ovaj pomak se moe pratiti od realizma, u kojem je
dominanta mimeza produkta, do postmoderne metaproze
gdje je rije o mimezi procesa.
Ova mimeza procesa postupak je u Istoriji bolesti, a oituje se kao raskid sa klasinim mimezisom. Promijenjen je
odnos kritikog teksta spram njegovog predmeta, odnosno
spram knjievnosti. Mimesis kojeg Derrida oznaava kao
mimetologizma, odnosi se na otimanje predstavljanja od
metafizike logocentrizma, ija se era protee od Platona
do Freuda (i dalje), u kojoj je pisanje (svaki oblik upisivanja)
svedeno na status kao posrednik, u kojem oznaeno ili referent uvijek ranije od materijalnog znaka, a ono isto shvatljivo ranije od pukog osjetilnog (Ulmer 1985)
U svojim osnovnim crtama postmodernistika proza
Tvrtka Kulenovia se suprotstavlja realistikoj tradiciji. Mi-
16
16
ODJEK LJETO 2009.
mezis postmodernizma je mimezis postupka, mimezis realizacije teksta. Takav mimezis je antirealistiki, to vai i za
postmodernistiku poetiku.
Poetika postmodernizma je suprotna/suprotstavljena
poetici realizma. (Luki 2001)
Ne svodi osnove realistike poetike na est premisa, koje
mogu posluiti i kao take poreenja sa postmodernom prozom. Prva premisa je postojanje sveta neposredne stvarnosti
izvan pripovednog teksta; (...). druga premisa je da taj svet spoljanje stvarnosti predstavlja kosmos, odnosno da je to potpuni, integrisani skup fenomena kojim upravlja neki koherentan
skup pravila; (...). Tree, da je za referencijalno motivisanu prozu najadekvatniji postupak upravo mimeza empirijske datosti. etvrto, u stvarnom svetu sve informacije su po pravilu
nedostupne; (...) Peto, i proza bi, u skladu sa tim, morala teiti
iscrpnom opisivanju injenica (cele istine), i predstavljanju onoga to na osnovu prethodnih iskustava o neposrednoj
datosti ini verovatnim. I esto, budui da jedna od najveih
prepreka u percepciji istine lei upravo u sloenosti svake pojedinane individualne svesti, najvei napor mora biti usmeren
ka Objektivnom opisivanju injenica, sa minimalnom intervencijom od strane pripovedaa (Luki 2001:35)
Artikulacija poetike postmodernizma se tako moe uspostaviti pomou razlike/razlikovanja u odnosu na realistiku poetiku i Neshove premise.
Okreui se od prezentiranja realnosti, metafikcijski pisci
se okreu ka samom nastanku romana. U dekonstruisanju
romaneskne forme, oni su pokazali itaocu kako da bolje
razumije osnovne strukture pripovijedanja. Stvar je jasnija
time to je metafikcija nastala u vrijeme ezdesetih godina,
kao direktna posljedica kole kreativnog pisanja.13
Status pisanja kao sveuilinog predmeta dokazivao je da
je pisanje, suprotno od prijanjeg opeg miljenja, ipak posao
kojeg se ne treba stidjeti i za koji nije nuno da ovjeka dovede
do drutvenog ruba. I, naposljetku, taj je status dokazivao da
pisanje moe nauiti skoro svatko i da status pisca nije privilegija sretne aice nadarene roenjem, privilegij kod kojega
zakanjenje nije mogue nadoknaditi; to se samo sretno poklopilo s narastajuom ideologijom drutva jednakih mogunosti. Naobrazba je konano i unutar spisateljske umjetnosti,
kao zadnje umjetnike discipline tadanjeg vremena (...) pridobila strukturne osobine kapitala i time ispunila jedan kriterij za
funkcioniranje u kontekstu postindustrijskog drutva.14 (Blatnik 2001:26)
13
O tome je pisao Blatnik u knjizi kola kreativnog pisanja (Blatnik 1990)
O odnosu kapitalistikog drutva i knjievnosti kao produkta moda

najbolje govori slijedei odlomak: Knjievna teorija, koje se bavi vrstama, rodovima i anrovima, strukturama i modelima, konotacijama
i denotacijama, diskurzima, formama i formacijama, tekstom, metatekstom i intertekstom, semantikom i semiotikom, sinkronijama i dijakronijama, nikad se nije pozabavila specifinom ulogom novca u genezi
knjievnoga teksta. Razumijem, to nije njezin posao, iako vjerujem da
bi rezultati istraivanja bili vie nego zanimljivi.- to vas je ponukalo
da s kratkih pria prijeete na roman? - upitana je u intervjuu poznata
amerika suvremena knjievnica, cijenjena po svojim kratkim priama.
- estocifreni predujam - odgovorila je knjievnica. Six figures advance. Odgovor je, pretpostavljam, malo koga zaudio. Mnogi su, pretpostavljam, nali da je odgovor cool jer razgoni mistifikatorsku maglu oko
spisateljskog posla. Neki su i pozavidjeli. Ja, naprimjer. (Ugrei 1996)
14
specijalni prilog
6/28/09 7:06 PM
No, ono to je bitno jeste da je u okvirima ove hiperprodukcije u amerikoj knjievnosti nastala i metafikcija. Jasna
veza pokazuje se prije svega kad upozorimo da se kod velike veine knjievnosti, koja je nastala u sveuilinim programima, ve iz objektivnih razloga radilo o prevlasti znanja
nad iskustvom i obrtnike spretnosti nad imaginacijom, to
je znaajno odredilo ameriku metafikciju. (Blatnik 2001)
Bitno je pri tome istai da Kulenovi spada u malobrojne
autore koji su i pisci, ali i univerzitetski profesori.
Postojanje /svijeta/ se poistovjeuje sa postojanjem teksta, odnosno sa inom njegovog nastajanja. U tom procesu
pisac otvara komunikacijske kanale i kodove teksta ini otvorenim i itljivim, pa se uloga itaoca u realizaciji teksta poistovjeuje sa njegovom ulogom u stvarnom svijetu. Pisac
oigledno navodi odgovor kako tekst nastaje i ta je potrebno da bi tekst nastao. Igra sa itaocem je tu igra otvorenih
karata, sve je vidljivo, sve je transparentno. Kodovi potrebni za nastajanje djela se otvoreno nude itaocu.
italac je tu jednostavno primoran da se suoi sa artificijelnou teksta, odnosno sveta koji taj tekst reprezentuje. On
je isto tako primoran da prihvati odgovornost za svoje itanje,
jer mu tekst ne nudi vie samo odreeni poredak i odreena
znaenja koja treba prepoznati na osnovu prethodnih znanja,
ve se od njega i eksplicite zahteva da uestvuje u procesu konstrukcije, odnosno akutalizacije tog teksta i njegovog mogueg sveta. (Luki 2001:29)
Teoretiziranje svijeta oko sebe je svedeno na pripremanje prie o svijetu, koju autor pokuava ispriati. italac se
tu nalazi u nezavidnoj poziciji. Njemu (piscu-M.B.) je potreban italac koji e da vidi, da osjeti, da doivi taj piev in
stvaranja, raanja, da potvrdi da on to jeste uradio, eventualno da shvati kako je uradio. (Kulenovi 1994:33) italac tu
treba da nasluti veliinu i mogunost percepcije interteksta
u borhesovski projiciranoj vavilonskoj biblioteci, sa djelima
Dantea, Kia, Flobera, Bulgakova, Barnesa...U tom momentu ovaj roman prerasta u knjigu, knjigu koja ulazi u dijaloki
svijet knjievnosti, knjigu koju ujedno zrcali simptome aleksandrijskog sindroma.15
Dio metafikcije koja postmodernistiki propituje historiju ini historiografska metafikcija.
Istorija bolesti kao historiografska metafikcija omoguava ponovno promiljanje i preradu formi i sadraja prolosti. Kulenovi se opredjeljuje da pie svoju historiju, blisku
historiju, historiju bolesti na linom planu, familijarnom,
a zatim u tekstu i historiju bolesti svijeta koji ga okruuje.
Pravei svoju historiju on uvodi i jednu postmodernistiku
igru kontekstualizacije. Kada metaproza uvodi neke stvarne linosti i dogaaje u svoje alternativne svetove, ona uvek
re-kontekstualizuje njihovu poziciju i njihovo znaenje u saglasnosti sa unutranjom logikom samog teksta, pokazujui
kako je uvek mogue i pisanje neke druge historije. (Luki
2001:46) Re-kontekstualiziranje je u Kulenovievom sluaju
nunost.
Istorija bolesti je tekst koji pravi rez u odnosu na prethodni Kulenoviev diskurs. Napravljen je otklon od pripovjedne prakse prethodnih romana, koji su identitet temeljili
na socijalistikom modelu pogleda na svijet. Ta pukotina po
15
O aleksandrijskom sindromu u istoimenoj knjizi Aleksandrijski sindrom (Panti 1987).
specijalni prilog
ideolokom avu e se zrcaliti i u ukupnom Kulenovievom

diskursu koji e nastati poslije ratnog iskustva, a primjer za
to je njegov slijedei roman Jesenja violina.
U Istoriji bolesti ironizira se ratno iskustvo, koje je zapravo
iskustvo jedne bolesti, ironiziraju se medicinski nalazi vlastite bolesti, bolesti majke i supruge glavnog lika...
Svijet besmisla oko nas metastazira, a kako ne moemo
da ga izlijeimo, onda moemo da mu otvorimo karton, uzmemo anamnezu i napiemo neku svoju historiju bolesti,
koja ne mora biti tana, ak joj nije cilj da bude tana. To nije
univerzalna historija, moda ak ni istinita historija. Prije je
to historija kulture, historija linih pria i historija /brutalnih/
smrti. Historija pojedinca i historija plurala. U tom pluralu
binarno su opozicionirana dva pogleda na gledanje historije: odozgo i odozdo. Na historiju odozgo kao historiju
ciklinog ponavljanja zloina, svakih pedesetak godina, treba gledati odozdo, iz vizure ovjekove memorije. Povlaiti
prave linije u historiji nije uputno: to su najbolje pokazali
filozofi-poststrukturalisti. (...) naravno, najgore je (...) kad se
historijom manipulie u politikom cilju, a danas smo svjedoci upravo takvih poduhvata (Kulenovi 2005:88-93)
S druge strane Kulenovi pokazuje u svojoj Istoriji bolesti
i jednu sasvim neobinu sliku stradanja i umiranja ljudi, koje
raznese granata da na kraju od njih ne ostane nita. Takva
brutalna smrt iza koje nema ak ni tijela da je posvjedoi,
kosi se sa svim poimanjima smrti u kulturama, ali i u knjievnosti. Slike smrti tako postaju jedan od lajt-motiva u ovom
romanu, motiva koji se esejiziraju, ili od kojih nastaju kratke prie (San o staklu) u kojima se brie granica izmeu ve
spomenutih fiction i faction. Misao o smrti se ne moe logikim premisama objanjavati, nju moemo samo medicinski
konstatovati. O bolesti se ve moe misliti.16 Teorijski, knjievno i kulturalno, pa i historijski. Vremeplov kroz historiju
pokazuje se i kao vremeplov kroz historiju kulture, kao npr. u
poglavlju u kojem se tema smrti sistemom koncentrinih krugova proiruje od iskustva smrti u stranom bosanskom ratu
na odnos prema smrti u razliitim religijama, kulturama,
civilizacijama. (Kazaz 2004:302) Ali ovi nai krugovi pakla
nisu kao oni Danteovi postavljeni jedan ispod drugog, oni
su ovdje jedan pored drugog i svaki od njih ima svoje vlastito bezdano dno (Kulenovi 1994:83) Postupak prikazivanja
ravnopravnih krugova pakla je ostvaren postupkom montae, u kome se vertikalna ravan isijeca i prenosi u horizontalnu ravan, to je, pak, postmodernistika vizura.
Intermedijalnom i intertekstualnom igrom propitivanja
smisla pisanja, ali i vrijednosti napisanog, ujedno se propituju vrijednosti temeljnih pojmova na kojima se temelji
humanistika kultura. Humanistiku kulturu lako moemo
dovesti pod znak pitanja. Dovoljno bi bilo nabrojati zloine
iz nedavne prolosti ili slike zloina nad ovjekom u Istoriji
bolesti. Jo jedna karakteristika metaproze ini autorefleksivno promatranje sopstvenih pretpostavki. Poimanje kulture se
dovodi u stanje upitnosti i smisla, jer se zloini stalno ponavljaju bez obzira na to to umjetnici irom svijeta stalno
ukazuju na taj paradoks.
U tom sluaju, Linda Han je u pravu kada u tom svojstvu
savremene proze prepoznaje jednu od manifestacija obuhvatnog procesa preispitivanja temeljnih pojmova na kojima se daTema bolesti je novijeg porijekla, i usuujem se rei postmodernistika tema, pogotovu od pojave AIDS-a.
16
ODJEK LJETO 2009.
17
17
6/28/09 7:06 PM
nas temelji naa humanistika kultura. A deo tog procesa jeste

autorefleksivno promatranje sopstvenih pretpostavki, koje je
karakteristino za metaprozu. Time se krug na neki nain zatvara; ili bolje otvara se novi prostor kritike refleksije, u kojem
tekst sebe situira u datom kulturnom i istorijskom kontekstu,
oekujui i od itaoca istu vrstu subjektivizacije sopstvene italake pozicije. (Luki 2001:80)
landu Barthesu koji je za Marlauxa rekao da je pisac lijepih rijei, ali siromanih ideja, ne podrazumijevajui pod idejama,
naravno nikakve fantazije filozofa, nego ono to one znae
u jeziku artizama i pronalazaa. Trovao si se saznanjem da
umjetnost niemu ne slui i da se osnova te njene nezavisnosti, kako su ovi fini kritiari nauavali, nalazi u njenoj temeljnoj
prirodi, u njenoj strukturi. (Kulenovi 2000:9)
Kulenovi tako autorefleksivno promatra kritikim diskursom vlastitu prozu.17

Metafikcionalna praksa omoguava ponovno predstavljanje svijeta oko sebe, ponovno upisivanje sebe kao subjekta u svijet oko sebe, kao i ponovnu mogunost korekcije
predstavljanja predstavljanja, unutar prerasporeda kultura,
mijeanja/razlika anrova, ili ukidanja elitistike umjetnosti.
Istorija bolesti je pomjerila granice naeg poimanja povijesti, humanistike kulture, zla i ratova, ali i granice svjesnosti ta je to svijet spreman uiniti da nekom (od)pomogne.
Istorija bolesti je postmodernistiki roman koji ne pristaje na
nacionalnu kanonizaciju,18 ali ujedno i roman koji nudi itaocu da pokua uspostaviti identitet.
Na kraju, ovaj roman je napravio i poetiki zaokret ka
drugoj fazi postmodernizma, i ka drugoj fazi metafikcije, i
ima vrijednosti graninog sluaja, jer nakon Kulenovia je
uslijedila druga faza postmodernizma, tako da kulturoloka
vrijednost njegove knjige Istorija bolesti nije samo u tome
to je to roman pisan ratnim pismom, ali za vrijeme rata,
ime se poetiki realiziraju ideje iz navedenog razgovora
pripovjedaa/pisca/lika sa teritorijalcem, nego i zato to je
cjelokupnu knjievnost uveo u sasvim savremene, svjetske
tokove.
Kulenovi pokazuje kako je sistem vrijednosti, u prijeratnim godinama temeljen na socijalistikim idejama, u ratu u
potpunosti nestao. U ratu se duhovni i materijalni horizonti
spajaju, tako da knjige i violine predstavljaju samo stvari.
Dakle, vrijednost jedne knjige ili slike ili violine, nije u njenog konkretizovanoj vrijednosti papira, platna i drveta, ve
je to duhovna vrijednost, umjetnika vrijednost, kako sam
negdje proitao. Tako Kulenovi u romanu zorno pokazuje
da je: (...) itanje oblik ljubavi, a u ljubavi nije vaan broj. Sad
te je rat oslobodio obaveze da odgovara na takva pitanja:
broj knjiga se toliko smanjio da se ona nee vie ni postavljati. U ratu knjige i violine postaju stvari, a stvari gube svaku
vrijednost. (Kulenovi 2000: 27)
S druge strane, u romanu se iskazuje ideja da knjievnost bude u saglasnosti sa duhom vremena. (Kulenovi
2000:49) Ovo je autopoetiki stav, nadasve postmodernistiki, u kome autor tei da uestvuje u procesu stvaranja
znaenja jedne kulture, iju tradiciju treba redefinirati. To
vie nije pitanje dosljednosti stila ve odgovora na novonastalu poetiku situaciju i promjene paradigme odnosa pisca spram teksta. Kulenovi je postepeno odgovarao na te
promjene tako da Jesenja violina zrcali cjelokupnu poetiku
postmodernizma, ukljuujui i metafikciju.
Ovo je jedan hibridni roman u kome se uspostavlja intertekstualni dijalog sa drugim piscima poput Marlauxa,
Bulgakova, Ondaatjea... i preko dijaloga sa njima postavlja
se pitanje drutvenog utjecaja knjievnosti kao umjetnosti.
Na tom fonu, Kulenovi nastavlja da ispisuje poetiku svjedoenja i ratnog pisma. ak se i pripovjeda, izjednaen sa
likom pisca, a sa dosta autobiografskih elemenata, osvre na
pisanje o ratu:
Jesenja violina kao metafikcija

I u Jesenjoj violini Kulenovi zauzima poziciju metafikcionalnog autora. Odmah na poetku romana pripovjeda se
hvata u kotac sa problematikom nastanka teksta i odnosa
pisca i sudbine, naglaavajui kako su sve stvari na svijetu
povezane, naroito one koje ne volimo.
Sudbina je cjelovita pria ili lanac cjelovitih pria. To je tvoja pria koju e neko ispriati sa divljenjem, sa zgraanjem, ili
sa toplim saosjeanjem. Pria nastaje nakon to su se dogaaji
odigrali, prije je nema. Ono to se stvarno tebi dogaa nije pria, nego vie kao neki balet sjena koje pleu oko tebe (...)(Kulenovi 2000:9)
Roman na niz mjesta postavlja pitanja o ideji knjievnog
stvaranja, moguim uzorima, ali i teorijskim okvirima u kojima se pripovjeda zatekao. Zanimljivo je da je u strukturi pripovijedanja roman isprian u drugom licu, kao jedno
obraanje samom sebi, kao jedna autorefleksija stanja. U
toj autorefleksiji se preispituju vrijednosni sudovi, ne samo
knjievnog stvaranja nego i drutva openito. Tako itamo:
Uei zanat, klanjao si se vjetini i tehnici, povlaivao Ro17
Prema tome on je jedinstven autor u bonjakoj knjievnosti.
Ako se stvar eli zaotriti do kraja, onda se moe rei i da su procesi

kanonizacije/dekanonizacije upravo takvi procesi koji svuda na svijetu upravo iniciraju stavljanje na kunju svakog narativnog identiteta.
Primjeren oblik metafikcionalnog preopisivanja takoer je europocentrina ideja kulture, ili orijentalni diskurs, ili imaginarni Balkan; (Moranjak-Bambura 2003: 221)
18
18
18
ODJEK LJETO 2009.
Zapravo nisam pisao ratne romane, mada svi moji romani

govore o ratovima, ovaj ak o nekoliko njih, vremenom rastavljenih, istovremeno. Ne znam da li sam uopte pisao romane,
odnosno da li mi je ikada stalo do romana. Ono do ega mi
jeste stalo odavno sam definisao. Nisu to kineske lopte od slonovae. To je neto slino vaarskim spravama koje su prethodile filmu. Neto slino konju predstavljenom u uzastopnim
fazama galopa, po rubu doboa koji se okree. Kad se dobo
vrti onda se slike konja spajaju, dobija se lani dojam da konj
tri. To je roman sa svojom izmiljotinom, sa svojom lai. Kad
mirno stoji to su mrtve slike, nije nita. Ali prije nego to se dobo zavrti (...) on kao da ivi pravim ivotom, kao da nam alje
neke svoje signale, kao da se sastoji od odbljesaka stvarnog.
Oduvijek mi je najvea elja bila da u svojim knjigama hvatam
takve odbljeske. (Kulenovi 2000: 246-247)
Svijet je, dakle fragmentizovan, u isjecima, i uvijek treba
neka sila da te slike spoji u cjelinu. italac se tu nalazi pred
fikcionalnim, izmiljenim svijetom, koji tek treba da dobije
svoj smisao. To je najprije svijet na papiru, izmeu korica
knjige, par slika, kao kod vaarskog doboa. No, uvijek je
potrebna mainerija koja e pokrenuti te slike i dovesti ih u
specijalni prilog
6/28/09 7:06 PM
nekakav odnos i znaenje. Ovdje je to teorija knjievnosti i

metafikcija, pa ak i kad se radi o ratnom pismu.
Je li mogu putopis, kad je ono to je najvea vrijednost
putovanja, poveanje intenziteta ivota, dolazilo ovamo,
tebi kui, sa zvidukom granata, sa slikama polomljenih
(napuklih) ljudskih tijela, sa stranim priama o jo stranijim stvarima kojima nisi bio svjedok, ali koje su se takoer
dogaale u tvojoj neposrednoj blizini. Je li moralan putopis, ako si bio jedan od rijetkih koji su imali privilegiju da
izau iz grada-konc-logora, slobodan ovjek koji putuje na
raun svojih drugova robova, ima li pravo da tijela svijeta
sa kojeg je oguljena koa odijeva pejsaima? Moe li dua
pisac podnijeti i preraditi, to navlaenje tunike nainjene
od rijeka, planina, osmijeha ljudi i tornjeva crkava, na tijelo
iarano mapom vena, natopljeno bolom? Kae sebi kako
hirurg u pet minuta odluuje da ranjeniku odsijee nogu ne
bi li mu eventualno spasio ivot, kako televizijski reporter
snima djecu koja umiru od gladi, mada je umjesto kamere
mogao ponijeti kotaricu kruha, a zna da to nije isto, da je
pisac vie bie a manje profesija. Hoe li ica na kojoj svira
od prevelikog napona pui?
Hoe li izroniti ako zaroni? Hoe, jer se ipak sve to ti radi dogaa na papiru. (Kulenovi 2000:66-67)
Odnos fiktivnog i faktinog se ovdje konkretno prelama i
ostvaruje kao mogui svijet, mogui tekst, mogua stvarnost
iji okviri ne prelaze granice papira knjige. Pri tome se javlja
sumnja u mo napisanog, jer je stvarnost autorova svijeta
mrana i krvava. Fikcija je otvoreni oblik opasnosti povlaenja iz historije. Unoenjem fikcije, novohistoricistiki, ujedno zapoinje neka nova historija i implicira se ideoloka posljedica fikcijske potke.
Tako se vrijednost knjievnog stvaranja i esejiziranja o
umjetnosti i fotografiji zapravo pronalazi na linom, individualnom planu, koji predstavlja pretpostavku susreta sa
Drugim. Metafikcijski pripovjeda zakljuuje: Lino ne spada meu one kojima nije vano ono to je samo njima vano. Divi se Marlauxu, ali vie lii na Prousta. No ne u tom
smislu da nadugako i nairoko opisuje ljepotu susreta sa
prolou, nego da ukratko iznese grozotu. Nema nikakvih
kolaia ni aja, ima samo zapis u starom kalendaru. (Kulenovi 2000:105)
Zapravo je autorefleksija i intertekstualnost sastavni dio
Kulenovieve poetike. To i sam pisac kao teoretiar u Autorefleksiji (Kulenovi 1995) pie:
Upravo je ubacivanje ranijih tekstova u nove knjige karakteristika autora koje moemo nazvati postmodernim, a meu
njih se moe ubrojati i jedan Boris Piljak (...). Istovremeno je autocitatnost jedan od bitnih oblika direktne, konkretne, umjetnike autorefleksije: ispitivati kako jedan raniji tekst, ak eventualno istrgnut iz konteksta, stoji u novom kontekstu, da li ga
tu treba staviti, kako i zato, kada i koliko, to je jedan od naina
na koji umjetnici (dakle i kompozitor i slikar, ne samo pisac-posebno) ostvaruju autorefleksiju. S druge strane, autocitatnost
je jedan od oblika citatnosti koja je jedna od bitnih karakteristika postmoderne poetike: nauka o knjievnosti tu sklonost
ove poetike posebno paljivo posmatra u okviru discipline koja
se bavi intertekstualnou.
Kada se radi o autoru poput Kulenovia, o njemu moemo pisati njim samim. I nakon ovog citata, koji autorefleksivno promatra vlastitu prozu, ili moda vlastite odbljeske
specijalni prilog
proze moemo navesti drugi citat iz Jesenje violine, koja isto

tako govori o odnosu citatnosti i romana.

Roman je pun citata i paracitata u igri, ali ta igra nije sama
sebi cilj, nego slui otkrivanju unutranjih svjetova junaka,
dakle pustinje u sluaju grofa Almassya, engleskog pacijenta.
Zapravo, u skladu sa duhom postmoderne, ne bi se smjelo rei
unutranjih - ta je unutra a ta spolja pitaju se mravi na traci
koju je Escher prepjevao iz matematike u umjetnost. Moe se
rei bivih, prethodnih svjetova, i tada smo se nali na pravom
tragu, na Proustovom tragu - jer ni Proust nije otkrivao nikakvu
unutranjost nego izgubljenu prolost. (Kulenovi 2000:149)
Ovdje roman prerasta u esej o Proustovim i Ondaatjeovim romanima i odnosima teorije citatnosti i postmodernizma. Tako se i italac edukuje, i od njega se oekuje da se aktivno ukljui u proces razumijevanja jedne hibridne kulture,
u kojoj se sada, u prostoru teksta romana, susreu razliite
knjievne tradicije, ali i etike. Kulenovi propituje elemente
etike u knjievnosti navodei njenu sklonost ka ideolokom.
S druge strane, Kulenovi se u Jesenjoj violini vraa problematinom odnosu teksta i historije.
Pripovjeda u Jesenjoj violini o tome uproteno kazuje:
Istorija nikoga nikad niemu vanom nije nauila, jer se ne
bavi zloinima, nego krupnim projektima i dogaajima. Sjeanje mora postati sredstvo ovjekovog obrauna s vremenom:
istorija odozdo koju ne piu oni koji su uili kole, nego oni koji
su preivjeli strahote. Jer istoriar je naunik kao i svaki drugi
naunik, a naunik treba da bude stvaralac: on stvara ili tako
to otkriva injenice ili tako to nudi ideje. injenica je malo
ostalo za otkriti, a ideje ponesu ovjeka pa on poinje da prenebregava injenice. Oni koji su preivjeli stahote ne prenebregavaju injenice, samo ponekad bezuspjeno pokuavaju da ih
zatome negdje u sebi, da ukinu sjeanje. (Kulenovi 2000:205)
Postmodernistiki subjekat je decentriran subjekat i
samo iz te decentrirane pozicije moe govoriti, odnosno
komunicirati. Svaka je komunikacija, naime, sistemski relativirana operacija razlikovanja, koja nuno ostavlja jedan
dio svijeta u tami. Utoliko je svaki svijet do kojega se moe
doprijeti tvorevina regionalne/lokalne ontologije kakva
sistema koji na njemu provodi svoju promatraku ili opisivaku operaciju oznaavanja s pomou razlikovanja. Svijet nije (transcendentalna) pretpostavka ve je (empirijski)
nusproizvod komunikacije. U skladu s tim on se transformira
od jednog do drugog komunikacijskog dogaaja. Svaki mu
in predavanja znaenja nanovo povlai granicu i nema toke s koje bi se moglo ocijeniti postupa li on pri tom ispravno
ili ne. Takva bi ocjena podrazumijevala da netko zna koji su
interesi cjeline dok je sistemima ta spoznaja konstitutivno uskraena. Njihov cilj nije konsenzus nego odravanje
vlastita pogona reprodukcije. Zbog toga komunikacija nije
sredstvo nego cilj, a subjekt je samo jedna od operativnih
fikcija to ih ona proizvodi kao uporita nadovezivanja. On
je dakle uinak, a nije polazite komunikacije. Subjekt je rezultat redukcije kompleksnosti to je sistem provodi u komunikacijskoj operaciji (samo)promatranja. (Biti 1997:389)
Prividno otkrivanje subjekta u Jesenjoj violini zapravo je igra
u prividnom uspostavljanju veze autor-lik-pripovjeda. U
procesu samopromatranja, subjekat se uspostavlja kao cilj,
i sa svoje decentrirane i upitne pozicije u okviru sistema on
ODJEK LJETO 2009.
19
19
6/28/09 7:06 PM
ne polae pravo na istinu. Umjesto toga, on je funckionalni

ekvivalent nekadanje cjeline. Zato Kulenovi progovara iz
intimne vizure i pri tome se otkrivaju poetiki uzusi nove
osjeajnosti.19
Dekonstruirani Kulenoviev subjekat ima izraenu sumnju prema istinitosti historiografskog diskursa. Pri tome se
ukazuje njegova senzibilizacija na povijesno zlo iz koncentracionih logora i slika ratnih stradanja. U unutarnjem biu
subjekta se preklapaju modernistiki, tradicionalni ovjek i
postmoderni junak. Prvi, kako to naglaava Kazaz, otkriva
zabludu o svojoj veliini, a drugi hoe da otkrije veliinu svijeta. 20 U linom komunikacijskom aktu propitivanja subjekta to je zaokret od pitanja da li sam ja slobodan do pitanja
ima li sloboda smisla za mene. Pri tome je svaki oblik istinitosti do te mjere relativizovan da postaje apsurdan. S druge
strane, na ovaj nain subjekat parodira historiju i nadovezuje
se na vorite ukupnog Kulenovievog diskursa koji se opsesivno vraa historiji.
Putovanje kao metafikcija
Putovanje je prvi Kulenoviev roman. Prije toga, on je
1970. napisao knjigu putopisa Odanost jugu. Knjievna kritika se razilazi oko anrovskog odreenja ove knjige. Knjievni kritiari svrstavaju Putovanje u putopis, ali i u roman.21
(Karahasan 1979)
Putovanje poetiki moemo odrediti kao postmodernistiki hibridni pikarski roman.
Osim pikarske forme putovanja po svijetu i interkulturalnog dijaloga u Putovanjima je prisutan poetiki model intertekstualnosti i metafikcije. U Putovanjima se javlja poetiko
jezgro postmodernizma, u kojem se osim novohistoricistikog propitivanja historije (koje e se dalje nastaviti i u Kasinu, ovekovoj porodici i Istoriji bolesti), Kulenovi opredjeljuje za poetiku intertekstualnosti, citatnosti i autoreferencije.
Bio bi potreban really close reading ako bismo eljeli izdvojiti sve intertekstualne vorove i intertekst u Kulenovievom
diskursu, ne samo knjievnom nego i kritikom. Kulenovi
je skupio prie iz svojih romana, prie i motive koji su se intertekstualno ponavljali i ponudio je itaocu Trag crne ui
(Kulenovi 2005a), kao zbirku tih pria, i to /borgesovski/
kao pronaen rukopis. Uz ove prie autor je dao komentare
knjievnog kritiara, koji pravi uvod u itanje ili kratku analizu teksta koji slijedi. Poto se radi o identinom autoru, ove
uvodne napomene moemo smatrati autokritikom. Kulenovi sada autocitatno pravi intertekstualnu potku u kojoj
tekst i nagomilano iskustvo kulture stoji spram zaborava i
kolektivnog pamenja. Njegov tekst sada doprinosi konstituciji kulture i naroda kojem pripada, a to se iskustvo tijela
teksta moe oivljavati prema potrebi autora, a kasnije, ako
je potrebno i drutva.
19
Zanimljiva je injenica da je ovo zadnji Kulenoviev roman u kome
dolazi do zaokreta od poetikih naela postmodernizma ka poetici
nove osjeajnosti. U tom smislu moemo predviati u kojem se pravcu
moe tkati njegov daljnji diskurs.
Otud se u pseudoanrovskom odreenju Jesenje violine kao bildungsromana zapravo skriva postmoderna ironija koja, ukrtanjem modernog i tradicionalnog iskustva svijeta, otkriva ovjeku zabludu o vlastitioj veliini.; (Kazaz 2004:305)
20
Tezu da je Putovanje roman iznosi Devad Karahasan. U njegovom

radu Roman o romanu, on opisuje pripovjednu formu romana kao spiralu, eksplicitno nazivajui Putovanja romanom.
21
20
20
ODJEK LJETO 2009.
U Putovanju se jedna od tih niti iskrala i poela je da

ispreda tkanje o teoriji knjievnosti, odnosu spram pisanja,
nainu pisanja, teoretiziranju ta je to moderna a ta postmoderna, kako ja piem a kako drugi, kako su pisali Ki, Borges, Bulgakov, Marlaux... Dakle, ve u prvom romanu postoje odreeni element autorefleksije i upuivanja na upotrebu
metafikcije kao sastavnog dijela poetike:
Tvrdio sam da nije pravi posao putopisca da se bavi pojedinim krajevima i mestima nego da istrauje sam proces putovanja, nain na koji mi menjamo mesta i nain na koji mesta
menjaju nas. U okviru koji mu odreuju njegov knjievni rod i
materijal, on je duan da zakorai u iste one ljudske oblasti i
probleme s kojima se nose i drugi rodovi, a to je naroito teko u dva sluaja: kad su krajevi i gradovi o kojima govori vrlo
bliski i poznati, i kad su vrlo daleki i nepoznati, tui (Kulenovi
1974:77)
Ova metakritika e se protezati i dalje, pa e postati i
intertekstualna, ak i eksplicitno citatna, kao u narastajuoj
hibridizaciji forme u Istoriji bolesti i Jesenjoj violini.
U okviru metodoloke tipologije koji sugerira Dubravka Orai-Toli (Orai-Toli 1993:135-151), kategorijalni autoreferencijalni trokut, sastavljen je od teksta, autoteksta i
autometateksta, a autoreferencijalnost se moe promatrati
na etiri osnovna naina: po svakomu od elemenata trokuta napose i po suodnosu meu njima u sklopu trokuta, tj.
po poloaju autoreferencijalnog trokuta u sastavu kulture
(Orai-Toli 1993:135-151) Prema vrsti autoteksta, a pratei
tipologiju Orai-Tolieve, Kulenovieva metaproza u Putovanjima spada u poetiku autoreferencijalnost gdje autotekst
postaje predmetom vlastitog teksta. U poetikoj autoreferencijalnosti predmet je teksta imanentni autor i njegova
poetika: stil, shvaanje anra i funkcije teksta, odnos autora
prema itatelju, odnosno itatelja prema autoru na razini
strukture. (Orai-Toli 1993:135-151)
Tako u Putovanjima itamo, u okvirima metafikcijskog
teoretiziranja romana:
Toliko o temi. Ali pisati, naroito zapoeti tu radnju: kako?
() Kako imitirati boga kad danas nema vie ni oveka, kako
stvarati celinu kad je smisao svega u rasulu? () Moda svaki
spis treba zapoeti sa roenjem a zavriti sa smru, to bi bio
siguran okvir, bez sumnje. (Kulenovi 1974:32)
U nastavku svog teorijskog diskursa u romanu se postavlja pitanje da li pisati samo ono to je lino proivljeno
ili na svakoj stranici unositi fiktivne elemente? Ovo su, dakle, teorijska razmatranja koje postavlja savremena teorija
pripovijedanja. To je pitanje da li je roman izgubio svoju
cjelinu, legitimitet, da li on treba biti nuno fikcija? Treba li,
modernistiki, strukturalistiki nastojati da roman, barem
tekstualno, uredi haos, rasulo, da svijetu da skriveni smisao
i strukturu?
U toj ii postavljanja pitanja stvara se sfera ogledala
svijeta kako ga Kulenovi svojim teorijskim okom vidi. Oprobane metode tumaenja teke knjievnosti na romanima
Kulenovia vie nisu dostatne. Moramo zahvatiti poneto
i od metoda, postupaka i izbora tumaenja trivijalne knjievnosti, postmodernistikog egalitarizma i ukidanja razlike
izmeu visoke i niske umjetnosti da bismo protumaili Kulenoviev tekst, u kojem je sve mogue, u kojem se po naspecijalni prilog
6/28/09 7:06 PM
elu ars combinatoria otvara bezbroj mogunosti i bezbroj

moguih svjetova.
Prema navedenim iskazima Kulenovia, ovakav tip diskursa moemo oznaiti kao autometatekst. Po vrsti autometateksta tj. svijesti o vlastitom tekstu, autoreferencijalnost
moe biti eksplicitna (autor je svjestan svoga susreta sa sobom, pa sebe i svoju poetiku izravno tematizira bilo u samoj
strukturi umjetnikog teksta, bilo u drugim anrovima) i
implicitna (autor je nesvjestan ili se pravi nesvjesnim) (Orai-Toli 1993:135-151) Kulenovieva autoreferencijalnost
jeste, dakle, eksplicitna i takva e ostati u svim narednim
romanima. Njegov autoreferencijalni tekst e, naelno, biti
prisutan u sva tri oblika: personalnom (u obliku dnevnike
forme Istorije bolesti i intimnih zapisa u Jesenjoj violini), esejistiko-znanstvenom (esejiziranje romana i kritiki radovi o
drugim piscima, te metaanr u Pejsaima zrelog doba i Kasinu ) i umjetnikom ( autoreferencijalnost je dio imanentne
strukture knjievnoga teksta i obuhvaa sve implicitne i eksplicitne autometatekstove koji se pojavljuju po rubovima
ili u samoj strukturi teksta (Orai-Toli 1993:135-151), to je,
pak, prisutno u svim Kulenovievim romanima.
Ako su Putovanja mladalaka knjiga, odnosno roman,
onda je Jesenja violina roman pune zrelosti. Umjetnik u
Putovanjima otkriva svijet, povezuje Istok sa Zapadom, ukazuje na glasove drugosti. U Jesenjoj violini umjesto konkretnog dijaloga na scenu stupa dekonstrukcija. Cjelokupna vizura autora, pa i pripovjedaa, jasno se nalazi u lacanovskopsihoanalitikom preispitivanju /ideolokog/ svijeta oko
sebe /i njegovog subjekta/, kao i u preispitivanju kulturalnih
vrijednosti drutva i svijeta openito. Sistem vrijednosti nasluen u prethodnim Kulenovievim romanima se u Jesenjoj
violini uspostavlja. Pripovjeda, koji je izjednaen sa autorom u nepouzdanoj taki pripovijedanja/obraanja samom
sebi, zrelo promatra svijet oko sebe i pronalazi smisao na
linom, intimnom planu ljubavi i samopotvrivanja. Sistem
vrijednosti, intertekstualno korespondira sa ovekovom porodicom i Istorijom bolesti. Svjestan fragmentarnosti svijeta
oko sebe, maski iza kojih plaze ideoloki jezici, i bidermajertina, Kulenovi sada pravi dekonstrukcijski zaokret od
prethodnog diskursa, svodei globalni plan na lino, a ne
obrnuto, pretaui lino iskustvo na kolektivno ili globalno.
Ironizirajui kulturne kodove i kodekse drutva u kojem ivi,
Kulenovi pokazuje da jedino intimni prostor lika u svijetu
postmoderne moe da zrcali prihvatljiv smisao, ukazujui
tako na mjesto kulture pojedinca u stanju postmoderne.
Izvori:
Napomena: Citate navedene u radu iz slijedeih knjiga: Hassan

(1987); Hutcheon (1980); Waugh (2003) preveo je autor teksta.
Orai-Toli, Dubravka (1993), Autoreferencijalnost kao metatekst i kao

ontotekst, u zborniku: Intertekstualnost i autoreferencijalnost, Zavod
za znanost o knjievnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb
Kulenovi, Tvrtko, (1974), Putovanje, Svjetlost, Sarajevo

Kulenovi, Tvrtko (1994), Istorija bolesti, Bosanska knjiga, Sarajevo
Kulenovi, Tvrtko (2000), Jesenja violina, Bosanska knjiga, Sarajevo
Literatura:
Bahtin, Mihael (1978), Problemi poetike Dostojevskog, Nolit, Beograd
Barth, John (1988), Lost in the Funhouse, Anchor Books, New York
Biti, Vladimir (1992), Suvremena teorija pripovijedanja, Globus, Zagreb
Biti, Vladimir (1997), Pojmovnik suvremene knjievne teorije, Matica Hrvatska, Zagreb
Blatnik, Andrej (1990), ola kreativnega pisanja, Aleph, Ljubljana
Blatnik, Andrej (2001), Papirnati labirinti, vodi za autostopere kroz ameriku metafikciju i njezinu okolicu, HENA COM, Zagreb
Bodrijar, an (1998), Savren zloin, Beogradski krug, Beograd
Borhes, H. Luis (2006), Matarije, Paideia, Beograd
Fowles, John (1981), enska francuskog porunika, Liber, Zagreb
Hassan, Ihab (1987), The Postmodern turn, essays in postmodern theory
and culture, Ohio State University Press
Hassan, Ihab (1992), Komadanje Orfeja, Globus, Zagreb
Hutcheon, Linda (1980), Narcissistic narrative, the metafictional paradox,
Wilfrid Laurier university Press, Ontario
Hutcheon, Linda (1996), Poetika postmodernizma, Svetovi, Novi Sad
Karahasan, Devad (1979) Roman o romanu, Dometi, asopis za kulturu
i drutvena pitanja, 1-2, Rijeka
Kazaz, Enver (2004), Bonjaki roman XX vijeka, Zoro, Sarajevo-Zagreb
Kazaz, Enver (2006), Krvavi lom drutva i poetiki prevrati romana, Sarajvske sveske, 13, 295-328.
Kulenovi, Tvrtko (1978), Lektira, Svjetlost, Sarajevo
Kulenovi, Tvrtko (1995), Rezime, Meunarodni centar za mir, Sarajevo
Kulenovi, Tvrtko (2005), Historija odozgo i historija odozdo, ivot,
1-3, godina LIII, Sarajevo
Kulenovi, Tvrtko(2005a), Trag crne ui, Zoro, Sarajevo
Kulenovi, Tvrtko (2006), Moderno i postmoderno, Novi izraz, 33-34, Sarajevo
Lodge, David (1988), Naini modernog pisanja, Globus: Stvarnost, Zagreb
Luki, Jasmina (2001), Metaproza: itanje anra, Beograd, Stubovi kulture
Lyotard, Fransoa (1988), Odgovor na pitanje: to je postmoderna, Postmoderna, nova epoha ili zabluda, Naprijed, Zagreb
MoranjakBambura, Nirman (2003), Retorika tekstualnosti, Buybook,
Sarajevo
Orai-Toli, Dubravka (2005), Muka moderna i enska postmoderna, Naklada Ljevak, Zagreb
Panti, Mihajlo (1987), Aleksandrijski sindrom, Prosveta, Beograd
Pele, Gajo (1999), Tumaenje romana, Artresor, Zagreb
uvakovi, Miko (1995), Postmoderna (73 pojma), Alfa, Beograd
uvakovi, Miko (2005), Confessiones-umesto intervjua - 100 odgovora
na pitanja koja mi se najee postavljaju, Panevake sveske
Ugrei, Dubravka (1996), Ininjeri ljudskih dua, Novi izraz 10-11
Ulmer, Gregory (1985), Predmet post-kritike, Republika, 10-12. Zagreb
Waugh, Patricia (2003), Metafiction, (the theory and practice of self-conscious fiction), Routledge, New York-London
specijalni prilog
ODJEK LJETO 2009.
21
21
6/28/09 7:06 PM
ROMANESKNA ESEJISTIKA
"JESENJE VIOLINE"
Milan
Kundera,
uveni
ekofrancuski romansijer i esejist, u eseju Ocrnjeno nasljee Cervantesovo, eseju koji otvara sedmodijelnu knjigu eseja pod
naslovom Umjetnost romana, bavi se historijom romana kao
anra, a unutar nje, izmeu ostalog, razmatra neiskoritene
mogunosti, forme i spoznaje romana; razmatra proputene prilike i neusliene pozive romana kao knjievnog oblika.
etiri su takva zova na koja je Kundera, kako kae, posebno
osjetljiv. Tu su zov igre, zov sna, zov vremena te onaj zov o
kojem ovdje elim rei neto vie, zov misli. Ovako Kundera
govori o zovu misli:
Musil i Broch uveli su na pozornicu romana suverenu i
blistavu inteligenciju. Ne da bi roman pretvorili u filozofiju,
nego da na temelju prie mobiliziraju sva sredstva, racionalna i iracionalna, narativna i meditativna, sposobna da osvijetle bie ovjeka, da uine od romana vrhunsku intelektualnu sintezu. Da li je njihov podvig svretak historije romana,
ili, prije, poziv na dugo putovanje.1
U svojim romanima, a naroito u Istoriji bolesti i Jesenjoj
violini, Tvrtko se Kulenovi odaziva zovu misli. Prije nego razmotrimo na koji je nain zov misli obiljeio Jesenju violinu,
vrijedi a propos Kunderine Umjetnosti romana i njegove poznate dihotomije razmotriti da li je Tvrtko Kulenovi pisac ili
romansijer. Kundera jasno naznaava razliku:
Pisac ima originalne ideje i glas koji se ne moe oponaati. Moe se posluiti bilo kojom formom (ukljuivi i roman),
i sve to napie, budui da je obiljeeno njegovom milju,
noeno njegovim glasom, dio je njegovog djela. Rousseau,
Goethe, Chateaubriand, Gide, Malraux, Montherlant.
Romansijer ne mari ba puno o svojim idejama. On je
istraiva koji se, tapkajui, trudi da otkrije nepoznati aspekt
postojanja. Nije oaran svojim glasom, nego formom koju
slijedi, a jedino forme koje odgovaraju zahtjevima njegova
sna dijelom su njegova opusa. Fielding, Sterne, Flaubert,
Proust, Faulkner, Celine, Calvino.2
U ovom kontekstu, Kulenovi, naravno, nije romansijer.
Uostalom, u Istoriji bolesti, romanu koji i hronoloki i poetiki
prethodi Jesenjoj violini, Kulenovi skicira vlastitu dihotomiju roman knjiga. Njegov odnos prema romanu kao formi
nagovijeten je ve na samom poetku:
Muharem Bazdulj
To da ivot pie romane omiljena je fraza devetnaestog

stoljea, u sutini ne mnogo bolja od onog tada omiljenog
vica da sva ekspirova djela ne vrijede kao par kobasica. Mi
Milan Kundera: Umjetnost romana, Veselin Maslea-Svjetlost, Sarajevo,
1990. (preveo s francuskog Mile Peorda), p.21.
22
22
Ibid. p.23.
ODJEK LJETO 2009.
danas znamo da roman pie romane, da pria stvara priu

(...).3
Neto kasnije, uvodi se dihotomija roman knjiga, a Kulenovi u njoj jasnu preferira knjigu:
Knjiga je (...) stariji pronalazak od tampe, od Gutenbergove galaksije, a poto naim svijestima ureduje istorija, mi
zakljuujemo da je ona i zastarjeliji pronalazak. Ona, meutim, pripada svijetu kompjutera. U besumnje velikom romanu XIX vijeka produena je logika epike, koja kasni za logikom knjige 1500 godina.
Roman nije proizaao iz knjige, nego iz novina, iz feljtona; bio je televizija devetnaestog vijeka, njegova Soap opera. to je vano, kad doe do etvrtog porotnika, da zna
kako je izgledao prvi, kad je prvi iz jednog od ve zastarjelih
brojeva novina. Roman se pie od poetka prema kraja, knjiga se napada sa svih strana odjednom, kao slika, ili jo bolje
kao skulptura. U njoj se vre bezbrojna ukrtanja koja se ne
presijecaju u jednom centru: svako mjesto u njoj je centar,
i zbog toga je povezano sa svakim drugim mjestom. Ona je
slika stvarnosti, ali ne u tom smislu to prepriava banalne
dogaaje, nego u tom smislu to odslikava strukturu svijeta. (...) U prolosti je roman zamjenjivao film i televiziju, kao
to je slikarstvo zamjenjivalo fotografiju. U to doba roman
se smjetao u vrijeme i svi oni termini koje sebi prisvaja modernizam, roman-rijeka, roman toka svijesti jesu zapravo
relikvije prolosti.4
Enver Kazaz zgodno primjeuje da je u svojoj Istoriji bolesti Kulenovi realizirao prevrat iz postmodernog romana
(...) ka poetici postmoderne knjige5.
Poetika postmoderne knjige za Kulenovia je, meutim,
u sutini poetika eseja. Uostalom, i prije Istorije bolesti, recimo u eseju o Andrievom Razgovoru s Gojom, Kulenovi
roman i esej suprotstavlja na slian nain kao kasnije roman
i knjigu:
Ivo Andri je bio jedan od onih velikih, pravih, starinskih
romanopisaca (...) Roman je za Andria rezonancija ljudske
sudbine (...) Roman je davanje smisaonog oblika onoj tragediji postojanja koja se u svakodnevnom trajanju ili ne vidi, ili
se pojavljuje povremeno na njegovoj povrini (...)
3
Tvrtko Kulenovi: Istorija bolesti, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1994, p.33.
Ibid. pp.104-105.
Enver Kazaz: U sri epohe; u Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici (ed.

Enes Durakovi i Fahrudin Rizvanbegovi), Alef, Sarajevo, 1998, p.524.
specijalni prilog
6/28/09 7:06 PM
I kako od takvog pisca oekivati da bude esejista? Esej je

neto to pripada modernom svetu profesije, a pisanje kako
ga Andri shvata nosi staroveko obeleje vokacije. Biti esejista znai biti na pola puta izmeu pisca i univerzitetskog
profesora, inovnika, a taj beskrajno skromni Andri bio je
u najboljem smislu te rei veoma pretenciozan, i u svetu
njegove pretencioznosti za skromnost eseja nije bilo mesta.
Sve to nije bilo roman ili pria, odjek zvuka ljudske sudbine,
moglo je da bude samo znak pored puta.
Andrievi eseji (...), to su sitne obaveze i usputne vebe
velikog pisca (...).6
Osim to direktno suprotstavlja roman i esej, gornji je
iskaz i oito autobiografski. Kad govori o poziciji esejiste na
pola puta izmeu pisca i univerzitetskog profesora, Tvrtko
Kulenovi govori i o sebi samom. Uostalom, dobar dio ogleda iz knjige Lektira pisan je kao apologija umjetnosti eseja.
Kad recimo (u eseju Hakslijeva maslina) citira ta su o eseju
kao knjievnoj vrsti napisali jedan od naih najvrsnijih esejista, Sreten Mari7 odnosno drugi na vrsni esejista, Jovan
Hristi8, Kulenovi eli dati okvir vlastitoj poetici. Unutar
takve poetike rani romani iz Kulenovievog opusa napisani
nakon serije putopisa i eseja, ovekova porodica i Kasino, u
Istoriji bolesti, u jednoj se replici zapravo proglaavaju svojevrsnim kompromisom u odnosu na eljenu poetiku knjige
odnosno poetiku eseja. Repliku Kulenovi stavlja u usta glumice, svoje bive studentkinje, a kasnije dramske spisateljice. Obraajui se Kulenoviu, nakon to kae da je odavno
zavoljela ovekovu porodicu i Kasino, ona postavlja pitanje:
Zato uopte piete romane? Va talenat je specifian, zar
ne bi bilo bolje da piete jednostavno knjige, kao to u posljednje vrijeme ini Handke.9
Iako su Istorija bolesti i kasnije Jesenja violina utemeljeni
drukije u odnosu na ovekovu porodicu i Kasino, i to upravo
na nain pomjeranja prema onom zovu misli o kojem pie
Kundera, to ne znai da i u ovim ranijim romanima esejiziranje nije bilo vano. Vidljivo je to iz velikog prikaza Kasina koji je pod naslovom Miljenje i pravljenje objavio Marko
Veovi. On, recimo, kae da je u Kasinu Kulenovievo esejiziranje najee govor iz nutrine sebe samog, ili iz stvari,
misaono obasjanje neeg sa ime se dugo i prisno ivjelo.10
Neto kasnije, Veovi dodatno pojanjava svoj stav u vezi s
esejiziranjem u Kasinu:
Ovo je, izmeu ostalog, i roman-esej, i to esej kao oblik
izmeu (...) Esejistikim postupkom prirodno se uvlae u
knjievnu strukturu brojni elementi iz kulture nataloeni u
iskustvu ovjeka koji se muva po svetu (...)11
Ipak, u odnosu na Istoriju bolesti i Jesenju violinu, esejiziranje u Kasinu nema u tom smislu kljunu ulogu. Ipak, valja
istai jo jednu slinost izmeu Kasina i Istorije bolesti. Govorei o Kasinu, Veovi takoer kae:
6
Tvrtko Kulenovi: Lektira, Svjetlost, Sarajevo, 1978, pp.49-50.
Ibid. p.59.
Ibid. p.60.
Tvrtko Kulenovi: Istorija bolesti, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1994, p.33.
10
Marko Veovi: Na ledu zapisano, Zid, Sarajevo, 1998, p.299.
11
Ibid. p.312.
specijalni prilog
(...)Pitanje: kako napisati roman Kasino, kao jedan od

njegovih lajtmotiva, nagovjetava da je pred nama djelo
koje hoe da bude knjiga, a ne pria iz ivota, tako da svijet
o romanu postaje prirodan sastojak njegovog tkiva, djelo
se neprestano obraa sebi samom, posuvraa u sebe, tako
da pred nama, strogo govorei, nije roman o Montrekasinu,
nego roman o tome kako se pie roman, sa kojih izvora potie, koja ga iskustva omoguavaju. Roman kao pripremanje romana i mora da ostane u biljekama, to djelomino
objanjava njegovu fragmentarnost.12
Zanimljivo je da se u ovom Veovievom prikazu, izvorno objavljenom jo 1987. godine, sedam godina, dakle, prije
objavljivanja Istorije bolesti, ve nagovjetava pravac u kojem e Kulenovi u Istoriji bolesti krenuti. Istorija bolesti e,
makar i dobrim dijelom pria iz (vlastitog) ivota biti djelo
koje hoe da bude knjiga, a ne roman. A slinost sa Kasinom
ogleda se autopoetiki: Istorija bolesti je i knjiga o tome kako
se pie knjiga, na nain na koji je Kasino bio roman o tome
kako se pie roman.
Jesenja violina objavljena je 2000. godine, est godina
nakon Istorije bolesti. Jesenju violinu mogue je naravno itati i bez prethodnog poznavanja Istorije bolesti; nesporno
je ipak da su one svojevrsne blizanke. Poznavanje Istorije
bolesti olakava i obogauje itanje Jesenje violine. Obje ove
knjige ustvari su svojevrsni autobiografski eseji-romani s
mnotvom identinih lajtmotiva: Bulgakov i njegov roman
Majstor i Margarita, Andre Malraux i njegov opus, prijatelj i
generacijski ispisnik sa Beogradskog univerziteta Danilo
Ki, Indija, Amerika i Bosna. Jesenja violina u podnaslovu
nosi odrednicu bildungsroman. Ta odrednica vjerovatno aludira na ona poglavlja djela to su poneto portret umjetnika
u mladosti, stranice to se dotiu sjeanja na beogradske
studentske godine, na mladalaka putovanja i knjievne poetke. U cjelini, meutim, vizura ovog romana ipak je vizura
sartrovskog zrelog doba. Specifina gustina njegovog teksta
moda je ponajvie posljedica Kulenovieve spospobnosti
da izmeu mladosti i starosti, izmeu dvije razliite inkarnacije istog ovjeka odvojene u vremenu s nekoliko decenija,
uspostavi svojevrstan Voltin luk u vidu asocijacije, reminiscencije, lajtmotiva.
Jesenja violina podijeljena je na devet poglavlja. Vrijedi
navesti njihove naslove: Jesenja violina, Osvrni se u gnjevu,
Antimemoari, Razgovori sa akom, Engleski pacijent, Majstor
i Margarita, Nepodnoljiva lakoa nestajanja, Pogledaj dom
svoj, Tumaenje snova. Svi naslovi poglavlja, dakle, citiraju ili
parafraziraju naslove nekih od klasinih djela (zapadne) kulture. Naslov prvog poglavlja, identian naslovu cijele knjige,
aludira, naravno, na slavne Verlaineove stihove Le sanglot
longs/ Des violons/ de lautomne. (Kulenovi na jednom mjestu u romanu ispisuje ove stihove i fonetski, valjda da itaocu to je vie mogue predoi njihov zvuk: sanglo long de
violon de loton.)
Za razliku od Istorije bolesti, autopoetiki momenti u Jesenjoj violini ne zauzimaju toliko znaajno mjesto. U Jesenjoj
violini se zapravo slijedi poetika obrazloena u Istoriji bolesti.
isto esejistike partije u Jesenjoj violini manje su vezane
za opus samog Kulenovia. One najzanimljive tiu se zapravo poreenja filma i romana Engleski pacijent (s osvrtom na
slian odnos dva anrovski razliita Doktora ivaga) te stava
12
Ibid.
ODJEK LJETO 2009.
23
23
6/28/09 7:06 PM
Cvetana Todorova spram koncentracionih logora. Uz ozbiljniji esejistiki diskurs, Kulenovi se, meutim, u Jesenjoj violini ne ustruava ni onog skoro anegdotalnog kad govori,
recimo, o Kiu, Jerzyju Kosinskom ili Predragu Matvejeviu.
Za esejistiku unutar Jesenje violine karakteristino je da
nije specifino romaneskna. U svom eseju o Mjesearima
Hermanna Brocha Milan Kundera uvodi pojam specifino romanesknog eseja13odnosno eseja koji ne tei da donese apodiktiku poruku nego ostaje hipotetian, ludian ili ironian14;
u razgovoru sa Christianom Salmonom Kundera pojanjava
kako je specifino romaneskni esej zapravo esej nezamisliv
izvan romana15. Dobar je primjer, a i sam Kundera ga u istom
razgovoru navodi, esti dio Nepodnoljive lakoe postojanja
pod naslovom Veliki mar. Ovako o njemu govori sam Kundera, nakon to Salmon potencira upravo taj primjer iz njegovog opusa:
(...)Sve zavisi od tona. Od prve rijei moje razmiljanje
ima ludiki ton, ironini, izazovan, eksperimentalni ili upitni.
Cijeli esti dio Nepodnoljive lakoe postojanja (Veliki mar)
jeste esej o kiu, sa glavnom tezom: Ki je apsolutna negacija govna. Sva ova meditacija o kiu od najvee je vanosti
za mene, iza nje je mnogo razmiljanja, iskustava, izuavanja, ak i strasti, ali ton nikada nije ozbiljan: on je izazovan.
Ovaj esej nezamisliv je izvan romana; to je ono to zovem
specifino romanesknim esejom.16
Sa Kulenovievom romanesknom esejistikom, naroito
u Jesenjoj violini stvari stoje drukije. Uzmimo, primjerice,
esej o Engleskom pacijentu (romanu Michaela Ondaatjea i filmu Anthonyja Minghelle) kojim zavrava istoimeno poglavlje. Ovaj je esej itekako zamisliv i izvan konteksta ovog romana; uostalom, takvo Kulenovievo esejistiko razmiljanje na
istu temu itali smo i drugdje. Ton je ozbiljan esejistiki ton,
da ba ne kaem profesorski, a unutar samog razmatranja
Engleskog pacijenta nema nieg to bi ga supstancijalno i
neodvojivo vezalo iskljuivo za kontekst Jesenje violine. Od
samog poetka tog razmatranja, od reenice Michael Ondaatje je pisac koji vie nema veze s modernizmom, ali je jo
udaljeniji od tradicionalnog pisanja.17 pa sve do njegovog
zavretka poslije sedam-osam stranica kontekst romana
praktino nestaje. Slino je i sa esejom o Majstoru i Margariti
u (takoer) istoimenom poglavlju. Tu je od konteksta Jesenje
violine znaajniji kontekst cjelokupnog Kulenovievog opusa. Uostalom u romanu i stoji:
Povodom Majstora i Margarite je on, na junak, sada ve
ugledni pisac, napisao jedan od svojih najboljih eseja: Poinjem pisati ovaj ogled sa uvjerenjem da je Majstor i Margarita Mihaila Bulgakova najvei roman napisan u naem
vijeku i jedan od najveih koji su ikada napisani. Godinama
ve pokuavam i ne uspijevam da objasnim sebi zato je to
tako i slaba mi je utjeha u tome to to ni drugi nisu uspjeli. I
Milivoje Jovanovi na kraju knjige Utopije Mihaila Bulgakova
priznaje svoju nemo, upozorava na ono uenje to ostaMilan Kundera: Umjetnost romana, Veselin Maslea-Svjetlost, Sarajevo, 1990. (preveo s francuskog Mile Peorda), p.61.
13
Velika prozna forma u kojoj autor, preko eksperimentalnih ega (likova), sve do kraja istrauje nekoliko velikih egzistencijalnih tema.19
Kulenovi se, meutim, naroito u Istoriji bolesti i Jesenjoj
violini, ustruava da kreira eksperimentalna ega, odnosno
kako bi kazao Ki ne usuuje se da izmilja. Uostalom, poetiko razilaenje sa Kunderom vrlo je eksplicitno izraeno
u samoj Jesenjoj violini. Za razliku od gotovo svih ostalih
imena poglavlja, naslov Nepodnoljiva lakoa nestajanja nije
citat nego parafraza, i to parafraza naslova najslavnijeg Kunderinog romana. U tom je poglavlju i slijedei fragment:
Pozdravlja, skida mantil, iz omanjeg kofera vadi Kunderinu Nepodnoljivu lakou postojanja te je, otvorenu negdje
oko polovine, stavlja koricama nagore na stoi pred sobom. To je tada bila kultna knjiga koju sam dakle i ja morao
proitati samo da bih se razoarao: poslije ale Kundera nije
napisao nijedan dobar roman, mada su mu eseji o romanu
sjajni.20
Kulenovi, dakle, kao itatelj cijeni Kunderine eseje o
romanu, no kao pisac-praktiar ide drugim putevima. Kulenovi primarno nije romansijer; po profesiji - profesor, po
vokaciji esejista, Kulenovi se i formom romana slui da
bi oneobiio svoju esejistiku. Ako se kad je rije o Kasinu i
moglo govoriti o esejiziranju romana, Istorija bolesti i Jesenja
violina primjer su romansiranja eseja.
BIBLIOGRAFIJA
Kazaz, Enver: U sri epohe; u Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici (ed.
Enes Durakovi i Fahrudin Rizvanbegovi), Alef, Sarajevo, 1998.
Kulenovi, Tvrtko: Lektira, Svjetlost, Sarajevo, 1978.
Kulenovi, Tvrtko: Istorija bolesti, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1994.
Kulenovi, Tvrtko: Jesenja violina, Bosanska knjiga, Sarajevo, 2000.
Kundera, Milan: Umjetnost romana, Veselin Maslea-Svjetlost, Sarajevo,
1990. (preveo s francuskog Mile Peorda)
Veovi, Marko: Na ledu zapisano, Zid, Sarajevo, 1998.
14
Ibid.
18
15
Ibid. p.72.
19
16
Ibid.
Tvrtko Kulenovi: Jesenja violina, Bosanska knjiga, Sarajevo, 2000,

p.144.
17
24
24
je svaki put kad se roman proita, na paradokse iz kojih se

sastoji (...)18
U nastavku razmatranja o Majstoru i Margariti jo se
nekoliko puta citira Milivoje Jovanovi i esej se generalno
otima od romana nadovezujui se vie na stranice o Bulgakovu iz Istorije bolesti, nego na prethodni dio Jesenje violine.
Iz maloas citiranog fragmenta, preko fraze na junak,
sada ve ugledni pisac dobivamo zapravo i odgovor zato
je to tako. Izjednaavanjem naratora sa autorom, odnosno
citiranjem vlastitog eseja u kontekstu romana, a bez tona
koji bi bio ludiki, ironian, izazovan, eksperimentalan ili
upitan, Kulenovi Jesenju violinu usmjerava prema autobiografskom, prema memoarskom ili antimemoarskom diskursu. Kundera za roman kae da je:
ODJEK LJETO 2009.
Ibid. p.160.
Milan Kundera: Umjetnost romana, Veselin Maslea-Svjetlost, Sarajevo, 1990. (preveo s francuskog Mile Peorda), p.122.
Tvrtko Kulenovi: Jesenja violina, Bosanska knjiga, Sarajevo, 2000,
p.182.
20
specijalni prilog
6/28/09 7:06 PM
Bolest, smrt i melankolija.

Autofikcionalna trilogija Tvrtka Kulenovia
Vjerojatno najutjecajnija knjiga o

autobiografskoj knjievnosti, Autobiografski pakt (1975) Philippea Lejeuna otvara se sljedeim pitanjem: Moe li se autobiografija definirati? (Lejeune 1994, 13) To je pitanje bez
ikakve dvojbe legitimno s obzirom na gotovo zavodljivu lakou s kojom anr poziva na odreivanje, ali od kojega svojom protejskom ustrajnou uvijek iznova uzmie. No autobiografski ispovijedajui svoje dileme u vezi s inom definiranja Lejeune ipak veli da je uspio doi do zadovoljavajue
definicije koju i nudi itateljicama: Unatrag okrenuta pripovijest u prozi jedne stvarne osobe o vlastitoj egzistenciji, ako
se u njoj stavlja naglasak na njezin osobni ivot i posebno na
povijest njezine osobe. (14) Diferencirajui Lejeune ukazuje
na specifine faktore koji se tom definicijom uvode u igru:
1. jezini oblik (pripovijest, proza); 2. tema koju se obrauje
(individualni ivot, povijest jedne osobe); 3. situacija autora
(identinost autora i pripovjedaa); 4. poloaj pripovjedaa
(identinost pripovjedaa i glavnog lika, unatrag okrenuta
pripovjedna perspektiva). Uz pomo se tih diferencijalnih
osobina autobiografija da razlikovati od srodnih anrova
koji ispunjavaju neke, ali ne i sve, zadane uvjete, poput memoara, biografije, romana u prvom licu, autobiografske pjesme, dnevnika, autoportreta ili eseja. (isto) Ako su primarni
uvjeti ispunjeni, autobiografija se odmie od srodnih anrova intimne knjievnosti, no jedan sutinski problem i dalje
ostaje nerijeen. Rije je o identinosti tri sredinja faktora
narativne komunikacije autora, pripovjedaa i protagonista.
Na drugoj se razini analize, dakle, Lejeune odmie od tematskih komponenata i koncentrira na tehniko-narativne
momente uz iju se pomo autobiografija moe preciznije
definirati. Efekt identinosti autora i pripovjedaa najee
se pokazuje u upotrebi prvoga lica. No ni mogunost primjene drugoga ili treeg lica u autobiografiji ne moe se
apriorno iskljuiti. Time se samo razaznaje da se gramatiki problemi vezani uz lice ne smiju pobrkati s problemima
identiteta. (18) Slijedei Emilea Benvenistea Lejeune ustvruje da ne postoje pojmovi ja ili on, ve te osobne (kao
i pokazne ili posvojne) zamjenice vre tek jednu funkciju
koja se sastoji u tome da se ukae na kakvo ime ili kakvu
cjelinu koju se moe obiljeiti imenom. (22) Stjecanje moi
govora kod djece primjer je povezivanja osobe i govora u
vlastitom imenu, budui da djeca govore o sebi u treem
licu zovui se imenom prije negoli shvate opciju upotrebe
zamjenice u prvome licu. Stoga se i u izjednaavanju stvarno
postojee osobe, koja je legitimirana imenom na koricama
Davor Beganovi
specijalni prilog
knjige, s autorom, pripovjedaem i protagonistom autobiografija zbiva upravo u procesu pridavanja signature. Sa svoje
strane, signatura svjedoi o visokoj konvencionaliziranosti
konkretnoga pripovjedakog ina kojom se zahtijeva sklapanje drutvenoga ugovora izmeu samoga autora/osobe i
publike. Taj in Lejeune naziva autobiografskim paktom. Pod
njim se podrazumijeva upravo identitet imena (autor, pripovjeda, protagonist). Autobiografski je pakt potvrivanje
toga identiteta u tekstu kojim se, nakraju, ukazuje na ime
autora na omotu. (27, potcrtao P.L.)
Sljedea vana komponenta Lejeuneove teorije jest ukazivanje na nunu referencijalnost autobiografskih (i biografskih) tekstova. Poput povijesnoga ili znanstvenoga diskurza
i oni ukazuju na jednu zbilju koja se nalazi izvan njih. Oni
ne streme samo k obinoj vjerojatnosti, ve ka slinosti sa
stvarnim. (39f.) Tu konstelaciju Lejeune naziva referencijalnim paktom i dri da se on poklapa s autobiografskim, ali
istovremeno razotkriva i paradoksalnu situaciju u kojoj se
tonost ispripovijedanoga sadraja moe gotovo potpuno
zanemariti. U autobiografiji je neizbjeno da se referencijalni pakt sklopi i da ga se pridrava: ali rezultat ne mora nuno prikazati strogu slinost. (40, potcrtao P.L.) Prema tome,
autobiografija za sebe uvijek sadrava stanovitu mjeru fikcionalne slobode predoavanja sadranu u kategoriji koju
Lejeune naziva autobiografskim modelom. U njemu dolazi
do razlikovanja izmeu tonosti, koju Lejeune povezuje s
informacijom, i vjernou koja je po njemu nositeljica znaenja. Naravno, za autobiografiju je vjernost vanija, a znaenje koje se njome generira ne mora biti u nunoj vezi s
njegovom informativnom kakvoom.
Posljednja Lejeunova kategorija na koju bih htio ukazati
jest autobiografski prostor. Njegova je vanost sadrana u
procesu razlikovanja i vrijednosnoga usporeivanja romana
i autobiografije. Andre Gide i Francois Mauriac, svaki sa svoje strane i iz razliite ideoloke perspektive, obznanili su superiornost romana u odnosu na autobiografiju, kada je rije
o pribliavanju stvarnosti i sklapanju njezine vjerne slike. I
jedan i drugi uzimaju stvarne elemente iz svoga ivota, ali ih
rasporeuju na nain koji se ne poklapa s pravilima zadanim
tradicionalnim autobiografskim diskurzom kanoniziranim
potkraj osamnaestoga stoljea. No ta njihova korekcija, iza
koje bi oni a i njima naklonjena akademska kritika - eljeli
vidjeti ukidanje intimnoga anra zapravo je tek obnovljeno
ocrtavanje novoga autobiografskog prostora. Ta se problematika rasvjetljava u prostoru u koje se upisuju dvije kategorija teksta, prostoru koji se ne da reducirati ni na jednu od
njih. Dubinski efekt postignut tim postupkom za itateljicu
ODJEK LJETO 2009.
25
25
6/28/09 7:06 PM
ima jednako znaenje kao stvaranje jednog autobiografskog prostora. (47) Zakljuak koji se iz ove novonastale konstelacije namee Lejeunu jest da su ti spisatelji odluili svoju
autobiografiju ostaviti nedovrenom, fragmentarnom, nepotpunom, otvorenom. (48, potcrtao P.L.)
Legitimnost Lejeunove teorije bez sumnje je vrhunac
dosegla na razini anrovskoga pozicioniranja autobiografskoga teksta i njegova sigurnoga situiranja na razini ugovornoga odnosa itateljice i autora. No Martina Wagner-Egelhaaf ukazuje na potencijalnost prekarne situacije knjievne
komunikacije u kojoj jedna strana, ona itateljska, odbija
uvjete predviene paktom i odluuje autobiografiju itati
na razini fikcionalnoga teksta. Po njoj je Lejeunovu interesu
najugodnije tamo gdje mu uspijeva sve nesigurnosti, neodlunosti i iritacije spasiti na sigurnome tlu sklapanja autobiografskoga pakta. (Wagner-Egelhaaf, 71f.) Doista, bez obzira na korekcije ugraene u pojmu autobiografskoga prostora i njegova preklapanja s romanesknim, autobiografski
tekstovi nastali potkraj dvadesetoga stoljea sposobni su
minirati preduvjete upisane u paktu, a da i pored toga
ostanu autobiografijama. Jedan od najznaajnijih tekstova
koji agiraju u tome smjeru jest Roland Barthes par Roland
Barthes (1975) u kojemu znameniti teoretiar knjievnosti
i kulture na osebujan nain mijea nelinearno postavljene
fragmente svoje biografije s dokumentima (pismima, fotografijama, ak i notnim zapisima, testovima za utvrivanje
tuberkuloze...) i s teorijskim i knjievno-kritikim razmiljanjima. Na taj nain je nastao hibridni tekst koji se otima tradicionalnim predodbama o is-pisivanju vlastite prolosti i
njezinu rekonstruiranju u procesu ispresijecanja sjeanja/
pamenja i zaborava. Kada bi se taj tip pripovjednoga teksta
pokuao podvesti pod jedan pojam kao najprikladniji bi se
nadao termin autofikcija. Njega je 1977. skovao Serge Doubrovsky kako bi tonije opisao vlastitu spisateljsku praksu, a
u vezi s romanom Fils. U Routledge Encyclopedia of Narrative Theory (2005) nude se tri mogue razgraniavajue definicije termina. Za mene se najvanijom ini ona trea: Samosvojan anr karakteriziran dvostrukim ugovorom izmeu
autora i itatelja: autobiografski ugovor koji od autora zahtijeva da govori istinu o svojemu ivotu i fikcionalni ugovor
kojim se omoguuju fabuliranje i izmiljanje. Specifinost se
autofikcije nalazi u nerazrijeenome paradoksu tih kontradiktornih itateljskih instrukcija. (36f.)
Na ovome mi mjestu valja zastati s teorijskim uvodom.
Iz do sada reenoga postaje jasno da je moj cilj prozu Tvrtka Kulenovia, ispisanu u romanima Istorija bolesti (1994)
i Jesenja violina (2000), te u ciklusu Staza slonova, drugom
dijelu zbirke pripovjedaka Trag crne ui (2005), a koja je
sredite interesa ovoga eseja, situirati upravo u prostoru autofikcije, one vrsti autobiografske proze koja dominira postmodernim dobom. Otklon od tradicionalnog ili, pak, modernistikog autobiografskoga pakta, praen otkrivanjem
nove intimnosti, ili nove osjeajnosti jest onaj moment
u kojem se Kulenovi pokazuje jednim od najinovativnijih
bosanskohercegovakih spisatelja, a zasigurno najinovativnijim svoje generacije. No Kulenovievi se tekstovi moraju
promatrati i u kontekstu knjievnosti opkoljenoga Sarajeva.
Ako se uzme u obzir da je njegova autofikcionalna proza nastajala sukcesivno u periodu od jedanaest godina, i da se u
njoj nudi otklon od ranijega Kulenovieva pripovjedakog
stvaralatva, potrebno je osmotriti u kojoj se mjeri ona razlikuje a u kojoj dodiruje s ostalim tekstovima stvaranim u
26
26
ODJEK LJETO 2009.
isto doba i pod slinim uvjetima. Upravo je komponenta autobiografskog ogoljavanja ona konstitutivna odlika te proze
koju se ne moe pronai kod drugih spisateljica i spisatelja iz
istoga okruja.1 Iskazi o samome sebi, i o bliskim osobama,
jesu ono to tekstove Tvrtka Kulenovia nedvojbeno stavlja
u rang proze kojom se ispisuje vlastiti ivot. No oni nisu i
jedino obiljeje te proze. Momenti u kojima se naruavaju
konvencije tradicionalnoga anra jesu zasigurno ukidanje linearnoga kontinuiteta kao sine qua non-a u procesu narativnoga osmiljavanja ispripovijedanoga, ali i kontaminiranje
pripovijesti nizom detalja koji sa stvarnim ivotom pripovjedaa jedva da imaju veze. Rije je o natruhama esejistike,
memoarskim prisjeanjima na slavne ljude s kojima se pripovjeda sretao, ali i na rekonstrukcije doivljaja iz prolosti
koje se njega izravno ne tiu te na taj nain u autobiografiju
ulaze sa statusom sekundarnih narema. Naravno, iznimno
je vana injenica da se Kulenovieva autofikcija razvija u
tri razliita pripovjedna teksta koji nemaju u sebi nijednu
naznaku nastavljanja onoga to je ispripovijedano ranije.
Ono to ih odlikuje jest ciklinost pripovijedanja i vraanje
na ono to je ranije reeno no predoeno s novoga motrita.
Svi pobrojani, a i poneki drugi, elementi ine znanstveno sueljavanje s ovom samosvojnom prozom zahtjevnom
zadaom koju dodatno komplicira injenica Kulenovieve
druge djelatnosti, naime profesora komparativne knjievnosti i autora nemalog broja znanstvenih knjiga u kojima se
elaborira problematika teorije knjievnosti i kazalita.2 Osim
toga, on je i knjievni kritiar koji je pratio recentnu produkciju i prikaze sakupio u tri sveska pod naslovom Lektira
(1978, 1984, 1988). Navedene injenice svjedoe o dvostrukoj poziciji samosvijesti razvijenoj kod ovoga autora: teorijska i kritiarska pozicija udruene su s proznim umijeem u
procesu autopoiesisa koji kulminira u neprestanoj potrebi
za reflektiranjem vlastite poetike i poetoloke pozicije. To
znai da je pisanje o njemu uvijek proces kojega valja razvijati pod znakom opreznosti zbog mogunih zamki skrivenih
u autorefleksivnim iskazima spisatelja. No te se opasnosti
svjesno, a ni samouvjerenosti u vlastito znanje ne nedostaje,
te se time otklanjaju stanovite osobne dvojbe i kree u dijalog s Tvrtkom Kulenoviem i njegovom autofikcionalnom
prozom nove intimnosti.
U iscrpnom ogledu o romanesknom stvaralatvu Tvrtka
Kulenovia, Roman kao montana orkestracija diskurza,
Envera Kazaza (Kazaz 2004, 274-311) nalazi se sljedee znaajno mjesto:
Tematski okvir Istorije bolesti jeste hronika pieve [...]
porodice zateene u Sarajevu u toku zadnjeg krvavog bosanskog rata. Istovremeno s tim, hronika porodice prerasta
u osobeni lirski i esejistiki dnevnik rata, dakle linu hroniku
ratnih zbivanja, ali se ovim narativnim tokovima po principu
romaneskne polifonije pridruuje kako esejiziranje i teoretiziTu prije svega mislim na autorice i autore mlaih generacija, poput
Alme Lazarevske, Nenada Velikovia, Miljenka Jergovia ili Semezdina Mehmedinovia koji se u opisu rata uvaju intimnoga pribliavanja
predoenoj stvarnosti. Razloge tom razlikovanju dvaju generacijskih
poetika ne mogu otkriti ili obrazloiti u nastavku ovoga teksta, ali mi se
ini nunim na njih ukazati bar na marginama.
Najznaajnije su svakako Teorijske osnove modernog evropskog i klasinog azijskog pozorita (1975) i Umetnost i komunikacija (1983), kao i
Kulenoviev prilozi Poezija i njeno itanje. Iskustva Nove kritike, Moderno i postmoderno i Teorija recepcije u obimnom zborniku Suvremena tumaenja knjievnosti (2007) to ga je pripremio Zdenko Lei.
specijalni prilog
6/28/09 7:06 PM
ranje o prirodi romana tako i esejiziranje o knjievnosti, kulturi,

povijesti, civilizaciji, jedna, dakle, bogata i razuena narativna
arabeska u kojoj svaki narativni motiv dobija irok spektar refreninih odbljesaka koji se asocijativno dozivaju u razliitim
fragmentima romana gradei bezbroj semantikih paralela i
ukrtanja. (Kazaz 2004, 301f. potcrtao E.K.)
Razmotri li se terminoloki okvir ovoga odjeljka primijetit e se terminoloka napetost izmeu pojmova koji potjeu iz znanosti o pripovjednim tekstovima i onih koji su u nju
uvedeni kao posuenice, a iju se upotrebu mora plauzibilizirati na razini njihova odvajanja od prvobitnoga znaenja i
stapanja s pripovjednim znakovima u novim i neoekivanim
konstelacijama. Takav je pojam refrena. Proirivanje refrena
iz oblasti versifikacije na glazbu, osobito onu popularnu u
kojoj refren zapravo postaje nositelj cijele konstrukcije, jedno je od sredinjih mjesta masovne kulture. Dakle, na jednoj
je strani lirika, na drugoj glazba sa stihovima. Budui da Kulenovievi tekstovi ve na prvi pogled ne pripadaju nijednoj od tih dvaju kategorija, postavlja se legitimno pitanje u
kojemu ih se smislu moe smatrati refreninima. Je li refren
kako ga shvaa Kazaz samo ponavljanje tema ili motiva, ili
se u njemu pronalaze elementi neega to bi prevazilo mehaniku narav repetitivnih konstrukcija i prevelo ih na sferu
harmoniziranja diferenciranih i disparatnih jezgra pripovjednih tekstova? No je li onda refren doista i refren?
Usudio bih se rei da jest. Naime, kada je u pitanju Kulenovieva proza valja staviti u zagrade onu komponentu refrena koja umjetno stimulira zadovoljstvo sluatelja, a istaknuti njegovu varijabilnu komponentu, izgubljenu u dobu
masovne kulture, kojom se verbalno jednaki semantiki
sadraji mijenjaju njihovim postavljanjem u promijenjene
kontekste. Uostalom, jedno poglavlje iz Istorije bolesti i nosi
naslov Refren. U njemu se veli: Refren nije o ponavljanju,
on jeste ponavljanje. (Kulenovi 1994, 77) No, i evo tipinoga Kulenoviva obrata, to je doista sve to se odnosi izravno
na refren. Stanovita forma stjee ontoloko pravo na postojanje spominjanjem. Njezino dalje djelovanje u tekstu ostaje
neprimjetno, dok se, u finalnoj reenici, ponovno ne tematizira kvaliteta koja joj je svojstvena: ta moemo da kaemo? Samo da ovi nai krugovi pakla nisu kao oni Danteovi
postavljeni jedan ispod drugog, oni su ovdje jedan pored
drugog i svaki od njih ima svoje vlastito bezdano dno. (83)
to moemo rei? Danteovi krugovi pakla nisu refrenini. U
njima se, zbog vertikalnoga rasporeda, pronalazi dimenzija
temporalnosti. Za razliku od srednjovjekovnoga mjesta izgona grjenih dua, ono suvremeno jest horizontalno. Pojedini se krugovi pakla nalaze jedni popred drugih, izloeni
su pogledu koji ih moe promatrati u njihovoj sveobuhvatnosti. Dominantni pogled koji s visine uspostavlja svemo
dirigiranja pojedinim mjestima jest pogled neprijatelja,
onoga koji je svjesni producent slike grada-kao-pakla. Poloaj kontiguiteta ne ostavlja mjesto za linearno razvijanje u
kojemu bi se uspostavila hijerarhija. Svaki krug stoji za sebe,
svaki ima zasebno bezdano dno, oksimoronska konstrukcija kao jedna od dominanti Kulenovievih tekstova, te je
time stvorena osnovica za stvaranje topografskoga teksta
o opsjednutome Sarajevu.3 Refren doista i jest prostorna
kategorija. Njegova optika egzistencija, osobito vidljiva u
Tekstovi o opsjednutom Sarajevu jesu konstanta iju je anrovsku
karakteristinost precizirao R. Nicolosi (Nicolosi 2007). O specifino
prostornim komponentama toga knjievnoga tipa pisao sam i sm u
Beganovi (2006).
specijalni prilog
strofikoj konstrukciji pjesme, u pripovjednome je tekstu

metaforina, ali ne manje znakovita kao gradbeni element.
Dakle, Danteovi krugovi pakla prevedeni na jezik kulture
opkoljenoga Sarajeva jesu paradigma refrena kao forme
ponavljanja ali i usporednoga/istovremenoga postojanja
raznolikih, mahom stravinih, dogaaja. Stoga je refren u
svojemu modificiranome metaforikom obliku i najpreciznije sredstvo izraavanja jednoga neizdrljivoga i gotovo
neiskazivoga stanja.
No tri Kulenovieva teksta kojima se ovdje bavim nisu
iskljuivo tekstovi opsjednutoga Sarajeva. Dapae, napaeni grad je tek jedan njihov dio, vrlo esto i kulisa na ijemu
se fonu odvija pria pievoga ivota. U kakvom je, onda,
poloaju refren odmakne li ga se od ratnoga stanja i priblii
predoavanjima onoga to je ratu prethodilo, ili onoga to
mu (kao to je sluaj u Jesenjoj violini i Stazi slonova) slijedi?
Tu se pojavljuje kao pratitelj pripovjedaevih ideja koje valja promatrati u promjenljivim uvjetima njihova nastajanja,
razvijanja i variranja. Za primjer u takve njegove upotrebe
uzeti lajtmotivski obraenu funkciju abaura kao sastavnoga dijela graanske kulture to je se moe nai u Istoriji
bolesti i u Jesenjoj violini. U Istoriji bolesti motiv se abaura
pojavljuje dva puta. Prvi, u poglavlju Sferina ogledala:
Prije onog rata pripadnici graanske klase umirali su u
velikim zamraenim sobama prostranih stanova kroz koje je
doktore i posjetioce trebalo voditi do bolesnika. U kui se
utalo, aptalo, put se prelazio na vrhovima prstiju. Nou su
se palile iskljuivo stone i stojee lampe, sa velikim abaurima koji su strogo usmjeravali svjetlost prema dolje i nisu
joj dozvoljavali da se iri. Nikad se nisu smjeli skidati abauri
sa lampa. Abaur je u ovom svijetu svetinja, kao to je to
ognjite u patrijarhalnom drutvu, ili svijea u hrianstvu, u
doba srednjeg vijeka. (1994, 41)
Dominanta u organizaciji pripovjednoga teksta je asocijativni niz. Sredinja tema cijele knjige, smrt, dodiruje se
neizravno, u opisu rituala bolesti i umiranja u graanskim
obiteljima. Ritualno se performativni karakter tih zbivanja
prelama u zamagljenome svjetlu lampi i funkciji abaura
kao preusmjeravaa svjetlosnoga snopa prema dolje. Aluzivni spektar ukazuje na dvije matrice semantiziranja sredinjega objekta: s jedne se strane nalazi u funkciji binarnoga
pozicioniranja prema patrijarhalno-ruralnoj kulturi, s druge
u povijesnome povezivanju s prethodnim (onim) ratom i s
vertikalnom usmjerenou prema dolje danteovskoga srednjovjekovnog svijeta (svijea, svjetlo lampe kontrolirano
strogou forme abaura).
Postaje razvidno da se abaur odmie od svoje predmetnosti i pribliava svijetu simbolikoga u kojemu ne fungira kao realni, ve kao semiotiki objekt. Transpozicija se
elaborira u odjeljku teksta koji nosi naslov Razmekavanje
mozga. Kontekstualizacija se provodi na drukijoj razini od
one osobnoga iskustva, naime na razini recepcije tuih pripovjednih tekstova, konkretno romana Bijela garda i Majstor
i Margarita Mihaila Bulgakova:
U romanu Bijela garda majka na umoru, predosjeajui
dolazak tekih vremena, moli djecu da ostanu okupljena
oko svog doma. Konkretno kae: oko abaura. Izgovara ak
rijei koje u prvi mah mogu zazvuati nesuvislo. Nikada
nemojte skidati abaur s lampe. Abaur je svetinja. (144 potcrtao T.K.)
Abaur u zavjetnoj funkciji korespondira s opim kulturalnim poimanjem drutva u nestajanju, a ono, opet, biva
ODJEK LJETO 2009.
27
27
6/28/09 7:06 PM
izmjeteno iz prostora stvarnoga i preneseno u prostor

imaginiranoga. Takva asocijativna linija omoguuje pripovjedau suprotstavljanje patrijarhalne kulture ognjita i s
njim povezane topline i graanske kulture svjetlosti (lage
de lumires). Prvoj emanaciji abaura slijedi slika umiranja u
graanskim kuama zimi: Ako se umiralo zimi, u velikim kaljevim peima tutnjala je vatra... (41); drugoj slika masovnoga umiranja na ulicama grada prouzroenog onima za koje
je ognjite sredite svijeta. Taj se literarni sklop pokazuje
prikladnim za povezivanje s vremenskom konstrukcijom u
kojoj ovjek dozvoljava sebi da mirno gleda kako njegovog
blinjeg, njegovog susjeda, zato to je druge nacije, druge
vjere, druge rase ili drukijeg naina miljenja uz beskrajna
poniavanja progone u bijedu i smrt... (44) Majstor i Margarita medij je koji omoguava seljenje znakova iz apstraktne
intertekstualne konstrukcije u stvarnost razorenog grada,
a emotivnost invektive kojom se zavrava odjeljak (JEDINA
MOGUNOST SREE ZA OVJEKA JE U TOME DA GA AVO
ODNESE, isto) svjedoanstvo je autorova izravnoga prisustva u kronici strave.
U Jesenjoj violini nastavlja se variranje te teme. Iznova
se citira Bijela garda da bi se, uz abaur, asocijacijom na kazalinu predstavu ehovljeva Vinjika, u igru uveo dodatni
stabilizator graanske kulture aluzine:
Za sebe, i za junaka svoga romana, on (Bulgakov D.B.)
nije vidio drugu mogunost ljudske sree osim one koju
nudi graanska kultura; kad je te mogunosti nestalo, on
nije vidio drugog rjeenja za ovjeka nego da ga avo odnese. U tom je smislu tano da Majstor i Margarita nije
politiki roman: on ne sadri politiki program, ni politiku
kritiku, nego prastaru priu o ovjeku u nesporazumu s vremenom. (Kulenovi 2000, 165)
Majstor i Margarita rasvjetljavaju se u Kulenovievom
tekstu s niza motrita. U igru se uvlai knjiga Milivoja Jovanovia Utopija Mihaila Bulgakova, povlae se intertekstualne paralele izmeu romana i opere Faust Charlesa Gounoda, ali i asocijativno-komparativna istraivanja vezana uz
Doktora ivaga Borisa Pasternaka. Dva se romana ispituju s
obzirom na ljubavne prie koje ine osnovu njihova siea,
ali i s obzirom na nain predoavanja stvarnosti koji rabe
dva suvremenika koji jedva da su mogli biti poetiki razliitiji jedan od drugoga. Ali ono to je najvanije jest uvoenje u igru naeg junaka.4 Iza naeg junaka da se naslutiti,
ako ne i prepoznati, sam autor autofikcije. Asocijativnim se
i fragmentiranim procesom predstavljanje lektira naega
junaka preobraava u predoavanje dogaaja iz njegovoga stvarnog ivota. Posljednji reci posveeni Majstoru i Margariti dotiu se fagota. Pripovjeda se udaljuje od nadimka
Volandova pomagaa Koroljeva, etimologiju drvenoga instrumenta daje u njezinu izvornu znaenju, snopi drva,
i povezuje je s buktinjama u kojima su gorjeli posljednji
nepopravljivi heretici June Francuske. S njih se prelazi na
Ninu, jednog od najboljih prijatelja naega junaka, njegove dijaloge s malograaninom iz Milwaukeeja, potom na
prvo otkrivanje seksualnosti (Nino u cijelome segmentu igra
ulogu otmjenog i plemenitog ljubavnika), da bi se, preko ranih zaljubljivanja i sporadinih ljubavnih avantura rasutih
diljem svijeta, panja opet koncentrirala na neposrednu
sadanjost, boravak junaka u Zagrebu, nagovjetaj moPovodom Majstora i Margarite je on, na junak, sada ve ugledni pisac, napisao jedan od svojih najboljih eseja. (160)
28
28
ODJEK LJETO 2009.
gue ljubavi (Ja bih se u Vas mogao zaljubiti, 185) a onda

i realizirano zaljubljivanje u lijepu neznanku, do povratka
u opkoljeno Sarajevo u kojemu se ironino pronalazi zrno
slobodnoga izbora, uskraeno u vanjskome svijetu: Ja se
vraam idue nedelje, ovdje se kupam pod tuem koji me
prica kuda on hoe, u Sarajevu imam lone s vodom kojim
se polijevam kud ja hou. (186)
Sada je jasnije to se, zapravo, eli kazati pojmom refren,
ali u isto vrijeme u kojoj je mjeri nuno unijeti stanovite korekcije u njegovoj upotrebi. Njih nudi i sam Kazaz govorei
o formalnoj gradnji jednog ranijeg Kulenovieva romana,
Kasina: Jedan od osnovnih kvaliteta Kulenovieva pisma
metaforika fragmenta koji refrenino ponavlja iste ili sline
sadrine, i refrenino se u kompozicionoj ravni doziva sa nizom drugih metaforikih fragmenata i simbolikih detalja u
montanoj orkestraciji romaneskne naracije. (Kazaz, 2004,
287 potcrtao E.K.) Rije je o terminu fragment kojeg je
teko pripojiti tradicionalnome poimanju refrena mjesta
organizacije knjievnoga (ili glazbenoga) teksta u kojemu
je cjelovitost ipak od sredinjega znaaja. Znai, Kulenovi
se slui postupkom repeticije, ali ono to se ponavlja jesu
rasprsnuti dijelovi nekada cjelovitoga svijeta. Stoga je i refren u njega nestalan, nedovren, nedoreen ispranjen
od poruke sakrivene u viekratnome ponavljanju karakteristinom za iscrpljenu klasinu formu.
Vratim li se na Kazazov citat koji mi je ovdje posluio kao
ishodite, nunim mi se ini sagledavanje drugog u njemu
navedenog kljunog pojma, kronike. Podsjetit emo se,
Kazaz Kulenovievu kroniku promatra na dvije organizacijske razine: kronika obitelji s jedne, i kronika ratnih zbivanja
s druge strane. Jednu bi se moglo nazvati pojedinanom,
drugu opom. Kronika je, kao to je razvidno iz samoga imena, temporalna. Tradicionalno ju se povezivalo s pripovjednim tekstom, no vana korekcija koju je uveo Hayden White
ukazuje na njezin dubinski a-narativni karakter. Odstupajui
od naela koja smo nauili smatrati pripovjednim realizmom, kronika se, umjesto traganja za svetkom, zaustavlja
in medias res, a da ne ispuni oekivanja koja je nagovijestilo formiranjem zapleta (White 1987, 17) Kada bi se radilo
samo o realizmu u prikazivanju moglo bi se rei da se i anali
i kronike oblikuju kao paradigme naina na koji se stvarnost
nudi percepciji. (25) Kulenovi, moglo bi se rei, transformira anr kronike,5 slijedei paradigmu koju je opisao White.
Kao to se vidjelo ranije, i njegov je napad na konkretni,
s realistikom knjievnou povezani, anr autobiografije
izveden na vie razina pripovjednoga teksta. Tako se i ova
specifina kronika ispisuje, kao to sam ve naglasio, na prostoru izmeu privatnoga i javnoga. Lik se autobiografa (ili
autofikcionaliste) cijepa na dva ja, od kojih je jedno intelektualno bie sa jasnim vidokrugom djelovanja u kulturnome
ivotu svoje sredine, dok je drugo ja, a na to u se iscrpno
vratiti neto kasnije, izloeno smrti, bolesti, patnjama, te
nakraju i sazrijeva do sposobnosti formuliranja proze nove
iskrenosti ili nove intimnosti. U tome je smislu prva linost
bliska memoaristi, zabiljeavau dogaaja od ope vanosti
Da je Kulenovi svjestan te problematike, svjedoi poglavlje Zekin
dnevnik u kojemu se bez ikakvih komentara samo kronoloki navode
zbivanja rasporeena po odreenim danima, predoena iz perspektive pripovjedaeva brata. Klasina forma kronike predoena u tome
poglavlju kontrapunktalno je postavljena prema fragmentarnoj, akroninoj i isprekidanoj formi predoavanja koja preovladava u glavnini
teksta.
specijalni prilog
6/28/09 7:06 PM
ili opega interesa. Pitanje je: kako funkcionira taj Kulenoviev memoarista, ili, pak, Kulenovi kao memoarista?
Prvi utisak koji se nadaje jest da on nema zabiljeenoga
materijala uz iju bi pomo rekonstruirao neki smislenu linearno-kauzalnu pripovijest. On se slui intenzivnim radom
sjeanja koje je okrenuto protiv sistematinoga rada klasino djelatnoga memoariste. To je prustovsko sjeanje u kojemu odreeni elementi koji su se inili izgubljenima izranjaju
na povrinu i slue kao inicijalno polazite intenzivnome
asocijativnome nizanju to otvara nove koncentrine krugove u kojima se smjetaju diferencirane semantike razine
raznolikih slojeva svijeta ivota. Linosti iz jugoslavenskog
kulturnog, posebice knjievnog, svijeta koje naseljavaju te
memoare brojne su, a prizivaju, u skladu s njihovom diferenciranou, u tekst na razne naine. Najznaajnijim mi se
ine tri: edomir Minderovi, Danilo Ki i Stevan Pei. Svaka
od njih pojavljuje se na indikativnim, formalnim i sadrinskim, razinama pripovjednoga teksta. Izmeu njih se mogu
pronai poneke dodirne toke, ali one mi se ine toliko
marginalnima da niti jednoga trenutka ne mogu zasjeniti
diferencijalno-heterogenu funkciju koja opravdava njihovo
sredinje mjesto.
edomir Minderovi bi se mogao opisati kao paradigma
oinske figure. U priu je uveden na raskriju pred kojim se
naao pred na junak. Put u Indiju sredinom ezdesetih
godina avantura je o ijoj se svrsi mora potraiti miljenje
niza autoriteta. Svi je odbacuju kao besmislenu, iz raznoraznih razloga. No: Jedan ovjek mislio je drukije. (1994, 71)
Semantiki je potencijal sintagme jedan ovjek viestruk.
Kao prvo, njome se pojedinac izdie iznad svih ostalih, te se
njegova uloga u funkciji savjetodavca multiplicira i potencira. On se osim toga pojavljuje i kao iznimna figura, izdvojena od drugih, za pripovjedaa, koji je slijedio njegov savjet
i nije se zbog toga pokajao, u naknadnoj prosudbi postaje
sredite autoriteta, mudrosti koje se paralelizira sa slikom
stvorenom na Zapadu, a u ijemu se sreditu nalazi figura
istonjakog mudraca.6 Toj je sintagmi moguno interpolirati i tree znaenje koje harmonizira s prethodna dva, te
time dovodi do stjecanja jedne ope slike koju pripovjeda
prua itatelju o svojemu odnosu s Minderoviem.7 Rije je
o anonimnosti o kojoj svjedoi broj jedan koji se tu rabi
u pridjevskome smislu, s naznakom neodreenosti. Sljedeom se reenicom mijeaju prolost i sadanjost: Poznavao
sam ga po dva stiha njegove pjesme koji su mi u doba moje
rane knjievne mladosti bili moda najdrai stihovi nae novije poezije. (71) Ako bi se slijedila kronologija, onda bi se
moglo rei da pripovjeda ini grijeh brkanja vremenskih
slojeva. Da bi se od nekoga dobio savjet o putovanju, potrebno je poznavati neto vie negoli dva njegova stiha. No
pripovjeda, kao to je poznato, ne dri mnogo do tradicionalne kronologije. Opaska o stihu smjetena je tu kako bi se
mladalako u-poznavanje, do kojega je dolo u svijetu knjiHeinrich von Stietencorn ukazuje na okcidentalno interpretativno posvajanje navodne mudrosti Istoka koja u samoj kulturi, recimo, Indije
nema odgovarajue inaice, ve se moe iskazati nizom slinih, ali semantiki nepodudarnih pojmova. (Stietencorn 1991, 271) Ni Kulenovi
se ne ustruava od upotrebe rijei mudrost. Usp. sljedee mjesto: Ta
famozna istonjaka slova u koja su se ljepota i mudrost vijekovima
taloili. (72)
Valja zapaziti da je u konstrukciji Minderovieva lika prijesudan subjektivni stav pripovjedaa koji ne eli pristati na objektivnost memoarske proze.
evnosti, prevelo na razinu zrelijega poznavanja u kojemu

je sadrana nota osobnoga, te nakraju dovelo i do odnosa
potovanja prema osobi u kojoj je koncentriran autoritet
oca. O tome svjedoe i sljedei citati: Zato je htio da mene,
mladog prijatelja koji je imao jo dosta ivota pred sobom
uputi u drukijem pravcu. (74f.); ili On me je prvi uio kako
treba taj svijet da posmatram, da ne vjerujem ni razoaranim turistima ni romantinim knjigama. (isto).
Usporedba opisa primanja vijesti o Minderovievoj smrti
u Istoriji bolesti i Tragu crne ui jedno je od onih mjesta koje
pruaju jasniji uvid u refreninu narav Kulenovieve proze.
Roman zahtijeva vei prostor, stoga je odjeljak posveen
tom dogaaju u Istoriji bolesti dulji. No poetci su gotovo
identini: Kad sam se vratio s puta... (1994, 78), Kad sam
se vratio s jednog putovanja... (2005, 121) Paralelizam se
zavrava nekih deset redaka kasnije: Ali ni poslije toga nije
liio na bolesnog ovjeka. (1994, 78); I slika koju su objavile
novine, zar prikazuje lik bolesnog ovjeka. (2005, 122) Roman nastavlja dalje u pravcu slobodnog razgranavanja asocijacija vezanih za Indiju, za lektire. Pripovijetka, pak, suava
fokus na jednu od prvih knjiga edomira Minderovia, povest Oblaci nad Tarom, po kojoj je naslovljena i pripovijetka
u Tragu crne ui. A ipak, sve to je sada ostalo to su knjige,
to je ova knjiga s oblacima, s oblacima nad Tarom. (2005,
122) Na mikro se razini u ovoj reenici odraava struktura
refrena (knjiga, oblaci), ali se u isto vrijeme pokazuje i semantiki potencijal razliitoga kontekstualiziranja. U Istoriji
bolesti vijest o Minderovievoj smrti ostaje na povrini, u
Tragu crne ui ona melankolino priziva mladost naeg junaka, ne samo u materijalnome posjedovanju knjige, ve i u
rekonstrukciji zbivanja iz naeg velikog kulturnog prevrata
pedesetih godina. (isto) Usporedba vlastitoga oduevljenja
tim zbivanjima i skepse koje je u odnosu na njih gajio kasniji
veliki prijatelj post festum projicira odvajanje sina od oca,
uz koji se povezuje i klica sazrijevanja spisatelja in spe: U to
vrijeme nisam se jo bavio prepisivanjem jer mi jo nisu bila
poznata teorijska opravdanja za takav knjievni postupak.
(isto)
Paralelno s memoarskim likom uzoritoga oca na autofikcionalnoj se razini pripovjednoga teksta pojavljuje lik stvarnoga oca koji stupa u polifonijski dijalog s Minderoviem. U
mladosti pripovjedaa on se pojavljuje kao figura autoriteta i kao figura spasa. Kljuni je dogaaj u procesu takvoga
semantiziranja kolski dogaaj vezan uz crtanje Staljinovih
brkova na katedri i spominjanje seksualnih aktivnosti u vezi
s omladinskom radnom akcijom, s kojima se na junak
dovodi u vezu. To je za njega u dobu ideoloke rigidnosti
moglo imati kobne posljedice, a literarne asocijacije neodoljivo prizivaju Kunderinu alu.8 Vrijeme nije fiksirano, ali
ga se moe priblino odrediti kao poetak gore navedenih
pedesetih naeg velikog kulturnog prevrata. Kako bi se
spasio od progona, moda i odlaska u zatvor, pripovjeda
se zapuuje upravo na omladinsku akciju. Vidjevi uvjete u
kojima radi sin, otac sakrosanktno usporeuje uvjete rada
s onima u Mauthausenu, lano tvrdei da je tamo bio. Druga intervencija u sinovljevu korist zbiva se u noi ispitivanja
pod lampama u zbornici, trea je bijesni napad na lijenika
u ordinaciji koji sina nije pregledavao na adekvatan nain.
Svaka od tih intervencija prelomljena je kroz prizmu objek-
specijalni prilog
Na drugom mjestu u Jesenjoj violini veli se: Poslije ale Kundera nije
napisao nijedan dobra roman, mada su mu eseji o romanu sjajni. (189)
ODJEK LJETO 2009.
29
29
6/28/09 7:06 PM
tivnoga, zrelog pripovjedaa koji ih relativizira ali pri tome

ne umanjuje herojsku-autoritetnu funkciju oca, onakvog
kakav je zapamen u mladosti.
Melankolinome se diskurzu Jesenje violine, kojega bi se
bar na navedenim mjestima moglo oznaiti melankolijom
mladosti, suprotstavlja tragika vizija smrti iz Istorije bolesti.
U tome se romanu minderovievski kod transformira, a
blago ironino promatranje oevih, uglavnom uspjenih, intervencija u sinovljevu korist9 pretapa se u prozu nove intimnosti jedino sposobnu rijeima predoiti bol i strah pred
procesom opadanja ubiljeenom u oevu neminovnom
starenju. Otac iz Istorije bolesti kontrapunkt je ocu iz Jesenje
violine. U ranijemu se romanu ta figura upisuje u kod smrti koji determinira njegovu semiotiku ekonomiju. Opet se
rabi akronologija. Prvo njegovo spominjanje u isto vrijeme
je i opis njegova nestanka dramatinog, nepotrebnog, u
sutini kontingentnog. Injekcija koju mu prepisuje neiskusna lijenica a daje nepripremljeni bolniar, i kojom se oito
kontraindicira angina pektoris, jest oznaitelj koji se otrgnuo
od svojega oznaenoga, bolesti, i poremetio stabilnost znaka. Krajnji je rezultat toga nesuvislog poremeaja smrt. In
medias res jest in medias mortis, ostao je bolniar koji je jedini bio prisutan kad je zatim tatinim tijelom proao nagli
gr, trzaj, zubi su kljocnuli i glava se malo zabacila unazad,
a zatim se smirio. (1994, 45) Smrt otvara mogunosti za narativno rasplitanje poglavlja Pria o ocu. Sjeanje se koristi
kao asocijativni organizator-planer pripovjednoga teksta, a
osobita se koncentracija njegova djelovanja odnosi na polagani i dugotrajni proces oeva tjelesnoga propadanja:
Zatim je imao operaciju prostate koju su mu stalno
odgaali zbog slabog srca, operaciju uklijetene kile koja
se morala hitno obaviti bez obzira na srce, operaciju gute
na grudima koja je rasla velikom brzinom a zapravo je bila
samo masno tkivo, operaciju analne fistule koju su mu obavili na slubenom putu, ak u Koventriju u Engleskoj, to mu
je kasnije, kao i druge stvari koje su se s njim dogaale, davao poseban oreol. (52)
Otud i pripovjedaev zakljuak: Njegove bolesti bile su
teke, dramatine, patetine, ali i pomalo groteskne, gargantuelske. (51) To je krajnji dojam koji recipijentu autofikcionalnoga teksta i supotpisniku autobiografskoga pakta
ostaje slika patnje tjelesno snanoga ovjeka u kojoj se
smijeno bori s tunim, tragino s grotesknim, a pripovjedaeva ironija ublaava teki osjeaj ukidanja distance izmeu ispripovijedanoga i objekta pripovijedanja. Nova se
intimnost nazire, ali se ipak odgaa, u inu pripovjedaeve
intervencije. Saimajui, moe se rei da Kulenovi paralelizirajui likove Minderovia i oca, a osobito dajui naslutiti jednake uzroke smrti,10 stvara prvu kariku u lancu osoba
koje njegovu autofikciju osvjetljavaju s dva kljuna motrita:
Usp. Treom prilikom je moj otac za mene prljavom metlom koja je
stajala iza vrata poistio tri fildana, dezvu i dozu za eer sa stola u
ljekarskoj ordinaciji u bolnici. Samo tada me je on i smjestio u tu bolnicu. Njegov strah uvijek je rezultirao potrebom za brzim djelovanjem, za
razrjeavanjem situacije. (44) Oeva se akcija relativira na dvije razine:
primarnom krivnjom, jer je on taj koji je sina smjestio u bolnicu, i strahom, koji je emocija nedopustiva idealnim herojima. I kasnije detaljnije
prikazivanje te scene postavlja pitanje o njenoj svrsishodnosti jer se saznaje da je lijenik kavu pio zbog ekstremnih glavobolja, ne kao znak
arogancije i ponienja pacijenata koji ekaju.
Minderovi umire iznenadno u Delhiju, otac od pogreno dozirane

injekcije i jedna i druga smrt, s velikom se vjerojatnou moe rei,
nastupaju usljed sranog infarkta.
10
30
30
ODJEK LJETO 2009.
javnoga i privatnoga.
Druga linost iz pripovjedaeva javnoga svijeta koja
pronalazi inaicu u privatnome jest Stevan Pei. U jugoslavenskoj knjievnosti poznat prije svega kao autor ezoterikih putopisa s Dalekoga istoka, neto manje kao pisac za
djecu, za njega je u kulturalnome pamenju rezervirana uloga marginalca, a nju markira i Kulenoviev pripovjeda. Ta
se marginalnost dovodi gotovo na rub stereotipa, ali se uz
pomo rada sjeanja uvijek u posljednjoj instanci izbjegava
opasnosti klietiziranja detalji su ono to Peia izdie nad
slikom prozainoga ezoterika koji se zbog linog zadovoljstva, ili banalnoga opredjeljenja, zapuuje u pleonastiku
potragu za ispunjenjem viega cilja. Pripovjeda u njega
uvijek iznova projicira neto od djetinjastoga, elemente
stanovite nemoi u odnosu prema svijetu, nesnalaenja u
njemu. Toplina uspomena, patetine slike njenoga potovanja uz uvijek prisutnu dozu neophodnoga paternalizma
oni su elementi to odreuju situiranje te javne linosti u
okvirima pripovjednoga teksta. Pei se pojavljuje u dva autofikcionalna teksta - Jesenjoj violini i Tragu crne ui. U zbirci
pripovjedaka agira unutar dva zapisa: Beograde, laku no i
Put za Katmandu. Prvim se asocijativnom kombinatorikom
dovode u vezu dva autora djeje knjievnosti Pei i Duko Radovi, transformirani naslov njegove zbirke satirinih
aforizama (Beograde, dobro jutro) vidljiv je u korespondentnom naslovu Kulenovieve pripovijesti. Ironino-satirino
obraanje Beogradu, kojim je Radovi svoj grad pozdravljao
svako jutro s valova Studija B, pretvara se u Kulenovievoj
transpoziciji u gorki oprotaj od grada kojemu se, toliko
promijenjenom, vjerojatno ni Radovi vie ne bi mogao
obratiti. Indikativni faktor u kratkome krokiju Peieva lika
jest njegova glavobolja koja je, oevidno, imala uzroke u
organskim poremeajima i koja je upisana kao omen u povijest njegove linosti u Tragu crne ui ne veli se od ega
e Pei umrijeti, ali se da naslutiti da je rije o modanome
udaru: U Turskoj su ga stavili u bolnicu, gdje mu je krv linula
iz nosa kao luda i to ga je spasilo. (2005, 135) Ali u Jesenjoj
violini uzrok njegove smrti eksplicitno je naveden: Pa on je
umro ima ve dvije godine. Dva modana udara jedan za
drugim. (2000, 140)
Stevana Peia na putovanjima prati aneo. Pripovjeda
veli na jednome mjestu: Po mom sudu, uz svakog pravog
pisca ide kao pratilac, makar jednim krilom, jedan aneo. Ja
jedino za tebe znam da ga ima. (isto) Taj se specifini aneo odvaja od tradicionalne uloge posrednika izmeu Boga
i ljudi i usidrava se na mjestu anela-uvara, zatitnika, onoga koji bdije nad nevinima i uva im bar duu, kad ve ne
moe tijelo, od opasnosti ivota na koje nisu pripremljeni.
Stevo je bio tijelom nevelik, ali kad sam jednom namjetao
bojler, a on naiao, potegao je bolje od mene; ja sam se zaudio, a on se osmjehivao. (isto). Vjerojatno je neki aneo
podmetnuo svoje krilo kako bi se bojler lake pokrenuo na
gore i tjelesnoj korpulenciji naeg junaka ponudio balans
tjelesni zasigurno a moda i duhovni - u vidu naizgled
slabakog a zapravo snanog, moda ak i u alegorijskome
smislu monoga, Stevana Peia.
Put za Katmandu je zapis u perfektu, u njemu je Stevan Pei premjeten u neku idealnu prolost u kojoj moni oznaitelj povijest gubi mo nad svojim oznaenima, u
kojemu jo ima mjesta za aneoski humor iza kojega se
sluti melankolina dimenzija smrti upisane ak i u djeju
knjievnost. Jesenja violina gradi meki prijelaz od spisatelja
specijalni prilog
6/28/09 7:06 PM
prema bratu naega junaka. Susret Stevana Peia i Zorana

Kulenovia Zeke jest sraz dvaju aneoskih bia. Dramaturki organiziran kao visoko dinamizirana performanca u kojoj
se sve svodi na pokrete ljudskoga tijela u prostoru, ta scena
odraava jednu od sredinjih Zekinih karakteristika, aneosku nemo i nesnalaenje u nepravednom i tuem svijetu:
Kad je dolazio Stevan Pei, autor divnih knjiga o Istoku
i arobnih drama za djecu od kojih se jedna zvala Grad sa
zejim uima i upravo je ona dala naslov jednoj njegovoj
knjizi, Zeko je dojurio s knjigom da mu je Steva potpie i
usput pao i poderao pantalone. Steva je rekao: On je boiji
ovek. (2000, 213)
Boji ovjek koji u silnom uzbuenju zbog predstojeeg
susreta sa spisateljem pada i dere hlae nalazi se u koliziji
sa svijetom koji ga okruuje. No njega se to jedva i dotie.
Sva kretanja kroz autofikciju za njega su irelevantna. Pripovjeda u ovome dijelu intimnoga dnevnika stvara lebdeu
distancu koja potpisnicima autobiografskoga pakta prua
mogunost blagorodnoga pogleda sa strane, odreenog
dubokom simpatijom prema liku koji je, moda i sasvim sluajno, njegov brat. Obiljeen tekom boleu, hydrocephalusom, Zeko je od poetka upisan u samu sutinu Knjige.11
Kronoloki on je prva osoba koja obolijeva, te posljedice
bolesti determiniraju njegovo prisustvo u pripovjednome
tekstu. No upravo mu ona, i tu se stvara linija simetrije sa
Stevanom Peiem, prua aneoski oreol. Tuost u odnosu prema svijetu izmjeta se u komunikaciju koja se izdie
iznad izmjene rijei i preseljava na razinu, usudio bih se rei,
nemutoga jezika.
Zekin je jezik hipotaktian,12 korespondentan s njegovim pokretima isprekidanim padovima koji svjedoe o
nervoznome traganju za smislom, za identitetom... To se
stanje nesigurnosti pojaava u ratu: Kad je u ratu iao da
eka u redu za cigarete [...] pao je i udario se u glavu pa je
doao kui s ogromnim zavojem koji su mu stavili u hitnoj
a za koji se ispostavilo da je stavljen na pogreno mjesto.
(2000, 213); ili Ili smo kroz tunel na Ciglanama radosno avrljajui, zatieni od gladi a u tunelu i od metaka. U jednom
trenutku primijetio sa da nema Zeke. Naao sam ga na samom poetku tunela, iao je kroz njega gotovo poprijeko,
tojest hvatajui se objema rukama za zid, a noge primiui
u stranu, postrance, jednu za drugom. (214) Ta nesigurnost,
potreba za zatitom, identitet koji je tu a opet ga nema, jer
je nevidljiv drugima, jesu one odlike koje indiciraju figuru
Bojega ovjeka, njezino odsustvo iz stvarnoga svijeta, gotovo sneno kretanje kroz njega.13 Kumulacija tih pripovjedKada piem tu imenicu velikim slovom, inim to svjesno, uvjeren da
sva tri teksta koja Kulenovi ispisuje, a o kojima ja govorim, jesu jedna
i jedinstvena knjiga. Za tu tezu potvrdu pronalazim kod samoga Kulenovia, u poglavlju Knjiga kao predmet iz Istorije bolesti ([K]njiga nas
u svakom trenutku vue u svim pravcima, malo ili mnogo naprijed, ili
malo ili mnogo nazad, od poetka ili sredine prema kraju, ali i od kraja prema sredini: ponekad to mogu da budu dva mlaza iz dva izvora
svjetlosti, dva sferina ogledala koja se nalaze na krajevima, a mlazevi
se u sredini ukrtaju. 108), ali i u kritikim studijima, prije svega Envera
Kazaza: Otud je Istorija bolesti teorijski roman...U ovom romanu metatekstualni aspekt naracije pretoio se u teorijsko obrazlaganje romana
kao knjige. (Kazaz 2004, 300 potcrtao E.K.)
11
Usp. odlomke iz ve spomenutog Zekinog dnevnika: Ili do stana sa

burazom, a odatle zajedno sa Amrom, Hamom i Gigom kod mame, pa
nazad. (1994, 29)
12
13
Posljednje poglavlje Jesenje violine, ono posveeno ljubavi, nosi naslov Tumaenje snova. Melankolini podtonovi koji se u njemu mogu
specijalni prilog
nih odlika osobito tragini klimaks dosee u sceni Zekinoga umiranja i smrti, a kojom pripovjeda gubi i posljednjeg
ana obitelji:
Kad je Aida javila da je pao u kupatilu i udario se u glavu,
uo se iz pozadine njegov glas koji je vikao da mu nije nita,
da ne pria gluposti Almi i bratu. Aida je takoer rekla da
je lokalni doktor konstatovao laganu oduzetost desne ruke
i noge, i nedovoljnu sposobnost kontrolisanja mokrae i
stolice. Alma je rekla: Nije on pao, pa dobio modani udar,
nego je dobio modani udar pa je zbog toga pao. [...] Poslije
drugog modanog udara na odjelu je, kad sam zvao telefonom iz Chicaga, bila deurna Senadina prijateljica, takoer
Aida, koja mu je doviknula Evo te zove brat iz Amerike, a
meni je rekla: Otvorio je oi. [...] Ne prije nego to je Zeko
umro, moj prijatelj doktor saoptio mi je rezultate njegovog CT-a: Njegov mozak je mozak osamdesetogodinjaka.
(2000, 214f.)
Moja svjesna manipulacija citata, provedena izostavljanjem odreenih dijelova, svjedoi o specijalnome telegrafskom stilu izvjetavanja kojim pripovjeda pokuava prekriti bol gubitka, prebrisati tjeskobnost njezinim prijevodom
na kratke i novinarske reenice iza kojih se krije tjeskoba zainjuega Trauerarbeit. Dva anela, Stevan Pei i Zeko, pogoeni istim modanim udarom, prelaze u svijet u kojemu
ih zla ne mogu dodirnuti. Melankolija je posao ivih.
Na hijerarhijskoj se skali intimnosti stupanj pripovjedaevoga otvaranja prema itateljstvu na najviu toku podie
u posljednjem paru likova izgraenih na binarizmu javno/
privatno. Rije je o Danilu Kiu i Lidi, supruzi naeg junaka.
Ki je jedna od sredinjih figura Istorije bolesti. Makar ga s
njim vezalo prijateljstvo, pripovjeda je prema njemu distanciraniji od ostalih likova u romanu koje bi se moglo svrstati u kategorije prijatelji-nejavne linosti (Nino, Rusovi,
Biger). I u pripovjedaevom pristupu deskriptivnim pasaima dominantna je komponenta stvaranja predodbe o Kiu
distanciranost, prije svega distanciranost samoga Kia koja
generira tuu. Nekoliko primjera: Danilo mi nije bio prijatelj
na nain na koji su to bili Nino i Ranko. (170); Prijateljstvo
sa Danilom je bilo ozbiljno, patetino. (171); Iao je da se
napije s nekim drugim, ne mogu da kaem da nisam bio ljubomoran. (isto) Ako sam Minderovia uitavao u tekst pod
kodom oca, Peia pod kodom brata, za Kia preostaje kod
ljubljene osobe. Patetian je diskurz kojim se o njemu izvjetava, govori se o ljubomori, drukijem prijateljstvu, indicije
ne ukazuju na homoseksualnu ljubav, ali nedvojbeno govore o nedodirljivome biu kojega se moe oboavati, ali mu
se nikada ne moe do kraja prii. Pripovjeda veli za Kia:
Danilo Ki imao je zlatne spisateljske ruke. U poetku sam
mislio da to ja tako mislim, zato to ga volim. (1994, 177)
Otvorenom se izjavom platonske ljubavi propagira diskurz
prijateljske vjernosti, kojom se stoji uz Kia i u trenucima
najcrnjih optubi za plagijat, onih kojima se cilja na njegovo
moralno unitenje.14 Ta diskurzivna vjernost ne suspendira
momente kritikoga govora o svojemu objektu: Jeste bio
preosjetljiv i umio je da bude iskljuiv. (172), ili: Jednom
je tako otar, grub u svojoj iskljuivosti, svojoj narcisoidnoj
otkriti neizravno govore o snovitoj Zekinoj poziciji unutar svijeta pripovjednog teksta.
Tvrtko je Kulenovi, uostalom, bio i jedan od prvih i najustrajnijih branitelja Danila Kia u odurnoj aferi koja se splela oko Grobnice za Borisa
Davidovia. O tome vidi Ki i Borhes: Slinosti i razlika, u: Krivokapi,
Boro (prir.) Treba li spaliti Kia. Zagreb 1980. 86-91.
14
ODJEK LJETO 2009.
31
31
6/28/09 7:06 PM
preosjetljivosti bio i prema meni. (173) No ovaj se poetak

ispovijesti ne nastavlja, ne doznaje se u kojemu se to trenutku i na kakav nain zbilo. Pripovjeda ne prosljeuje svoju
pripovijest, zaustavlja slijed povrijeenih misli i suspendira
udnju za intimnim ispovijedanjem, dodjeljuje svoju malu
apsoluciju Kiu zakljuujui rijeima: Jer njegove knjige,
one su za cijeli svijet i za mene, a taj mali dogaaj je samo
za mene. (isto) Taj je autofikcionalni iskaz gotovo jedini moment u cijeloj trilogiji kojim se autobiografski pakt dovodi,
otvoreno, u pitanje. Zapravo je tabu zapoeti otkrivati neku
tajnu a potom je preutjeti. Krenje toga tabua jasno svjedoi o tome koliki je Ki izuzetak.
Umiranje Danila Kia jedan je od najtraginijih trenutaka cjelokupne autofikcije. Ove su scene liene patetike.
Opet se novinarski izvjetava da je pripovjeda, za jednoga
boravka na Floridi, saznao o raku plua, vaenju plunoga
krila i terapiji koja je slijedila. Vizualnost15 se Kulenovieve
autofikcionalne proze u opisu Kiove bolesti prvi put gasi
i ustupa pred akustinou. No signal metonimjske identifikacije figure i glasa postoji od ranije. Prvi susret pripovjedaa i Kia nije susret oiju ve uiju: Kad sam bio na etvrtom spratu, i prolazio pored prozora redakcije, uo sam kroz
prozor jedan otar glas koji se nalazio na ivici piskutavosti,
a istovremeno je bio tvrd (kasnije, u jednoj tunoj varijanti,
bie samo enski piskav) sa jakim crnogorskim naglaskom.
(162f.) Kasnije se zbiva nakon nekih petnaestak stranica,
u svijetu pripovjednoga teksta, a otprilike trideset godina,
u realnome ivotu: Glas mu je bio do te mjere istanjen i
kretav, da sam ga jedva poznao. (176) Neprepoznavanje
pripovjeda pokuava ublaiti eretskom gestom (A to se
glasa tie, uglavnom ti je dobar, bjelosvjetski, isto), no iza
toga nema mjesta za rijei, za predoavanje. Ostala je praznina u iji se procijep moe smjestiti samo jo jedna osoba
Lidija. U toj se praznini zbiva finale Kulenovieve operacije
stvaranja nove intimnosti, ili nove iskrenosti.
Lidijina se biografija konstruira briljivo, ali fragmentarno, iz niza detalja koji ne pretendiraju na iscrpnost ili na
sveobuhvatnost. Iz njih je moguno sklopiti stanoviti oblik
cjelovite slike-mozaika no kojemu e uvijek, nuno, nedostajati po neki dio. Upravo je u kreiranju njezine figure osobito upadljiv nedostatak linearnosti ni o kome se u dva
romana ne veli vie, no ni o kome se istovremeno ne otvara
vie pitanja. Kao da je pripovjedaev cilj izgradnja staklenoga zida oko, kao i u Kiovu sluaju, oboavane ali jedva dostupne osobe ija tajnovitost treba ostati vjeita zagonetka
recipijentima pripovjednoga teksta. Ipak, i tu se krije najvei
paradoks cijele Kulenovieve autofikcije, bez obzira na sva
prikrivanja i zatamnjivanja upravo se na tome odluujuemu mjesta zbiva najsnaniji prodor intimnosti kojim
se ne razotkriva toliko Lida koliko sam pripovjeda. Osoba
koju eli prikriti vodi najrazoruavajuem samootkrivanju.
No tako valjda i mora biti, jer je u njihov odnos u momentu nastanka pripovjednoga teksta upisan nenadoknadiv
gubitak. Kompenzacija toga gubitka moe se postii, bar
djelimice, njegovim intenzivnim diskurziviranjem. Ono se
postie aproprijacijom tueg govora. Autofikcionalni se priNa prostoru ovog kratkog eseja nemoguno je zahvatiti sve facete
Kulenovieve poetike. Jedna je od njih, svakako, inzistiranje na vizualnosti koje je razvidno i u fotografskim komponentama njegovih ranijih
romana osobito ovekove porodice (1991). O tome je iscrpno pisao
Kazaz (2004, 297ff.) U autofikciji je vizualnost diskretnije, ali ne manje
intenzivno prisutna.
15
32
32
ODJEK LJETO 2009.
povjeda prihvaa dokumenata, poput lijenikih nalaza, ili,

ak i kada govori u svoje ime, ne moe rabiti diskurz izravne
intimnosti ve citira samoga sebe primjer je takvoga postupka pismo Luli. Tek se na taj nain moe pribliiti vlastitoj
boli. Ona se ublaava, izbjegava se njezino direktno predoavanje16 te se takvim amortiziranjem sadranim u prikazivanju tueg govora kao vlastitog izbjegavaju pogubne
psiholoke posljedice. Lijeniki se tekst prenosi bez ikakvih
izmjena, s tiskarskim i pravopisnim grekama, ali uz komentar (Pa na polovini lista papira ispisuje detaljno, pedantno,
nepismeno i daktilografski neprofesionalno, sve to je uoio
i to smatra definitivnim medicinskim zakljukom o vama,
183). Privatno pismo s komentarima diskurz intimnosti ublaava ne samo predoavanjem vlastitog govora kao tueg,
ve u samim komentarima slijedi asocijativne nizove koji
pripovjedaa odvode od bola zbog gubitka voljene osobe
prema openitijem, intersubjektivnom, bolu prouzroenom
razaranjem voljenog grada ili razoaranjem zbog odlaska
nekih bliskih osoba iza ijeg se postupka sluti izdaja osnovnih etikih naela.
Na razini analogije odlazak Lidije i Danila Kia paralelizira se smru od iste bolesti, na razini homologije, kao to
sam ve naglasio, pripovjedaevim bolom zbog gubitka
dvaju voljenih bia. Ekstremna simetrija krajnje motivacijsko opravdanje nalazi u gotovo maksimalnome razotkrivanju vlasite intime. Stoga se i posljednje reenice, posveene
Lidiji u Jesenjoj violini, itaju kao nostalgina koda kakva
dovrenog a nedovrivog muzikog komada: O Lidinom
odlasku nemam vie ta da kaem, treba i prema sebi biti
samilostan. (2000, 191) To to nastavlja, ipak je znak da se
mora rei. Tekst o Lidi i tekst o Danilu zatvaraju savreni
krug organske harmonije pripovjednoga teksta. Lijepo bi
bilo kada bi na tome ostalo! No je li takvo harmoniziranje
moguno u momentu u kojemu nastaju i izvjetavaju ta tri
autofikcionalna teksta? Naravno da nije. Tvrtko je Kulenovi
prije svega pisac postmoderne, kojoj ni u kojem sluaju nije
stalo do balansiranja i zatakavanja, makar i estetikog, suprotnosti. S druge strane, realno vrijeme o kojemu se izvjetava ne doputa diskurz o ljepoti, makar se njome htjelo
prikazati i neto tuno. Performativni odgovor tekstova, a
pogotovo Istorije bolesti, na taj izazov krije se u jedinoj asimetrinoj smrti cijeloga korpusa majinoj.
U Istoriji bolesti tom je prvom ratnom umiranju posveeno najvie prostora. Osim toga smjeteno je na prominentnom mjestu, na samome poetku romana, tako da se
ne moe previdjeti njegova uloga kao, elim li i dalje ostati
na nesigurnome terenu muzike metaforike s kojim sam,
zaveden Kulenoviem i Kazazom, i zapoeo, uvertire. Majka umire od bolesti koja nema adekvatnog para s kojim bi
mogla formirati simetrinu vezu. Njezina smrt praena senilnom demencijom povezana je s gubitkom kontakta sa
stvarnou, pripovjeda je spreman odrati distancu prema
prikazanome, tako da izbjegava zamci isklizavanja u neeU i danas neizbjenoj studiji Elain Scarry (1985) ukazuje na nemogunost predoavanja boli, proizvedeno i iz nemogunosti njezine podjele
s drugim. iroke implikacije ove teze mogu se primijeniti i na teoriju traume, posebice tzv. sekundarne traumatizacije do koje se dolazi usljed
neposredovanoga promatranja patnje drugih. Naravno, Kulenovievi
se tekstovi, a osobito Istorija bolesti, mogu itati i u ovome interpretacijskom kljuu. Autorova, a sada se mora govoriti o njemu, intencija bila
bi prevoenje neizdrljive osobne boli na intersubjektivnu razinu. Usp.
o tome sugestivnu analizu Mieke Bal (2006).
16
specijalni prilog
6/28/09 7:06 PM
ljenu komiku.17 Kao to je to i ranije bio sluaj spasonosno

je sredstvo metatekstualnost. Naime, pripovjeda paralelu
svojoj osobnoj ivotnoj situaciji nalazi u knjievnosti, i to
u paradigmatinome romanu u kojemu se sinovljeva baenost u svijet definira u vezi s njegovim odnosom prema
majci. Rije je o Camusovu Strancu. Da li sam ja kao Merso,
Kamijev Stranac? (1994, 15), prvo je pitanje, slijedee Otkud onda da se ja sad, kao ovjek i kao lik u romanu, identifikujem s Kamijevim Mersoom? (16) i, nakraju, Da li sam ja
to, u odnosu prema svojoj majci, slian Kamijevom strancu,
Mersou? (17) Gustina upitnih reenica performativno ocrtava snagu pripovjedaeve dileme. Gradacija koja polazi od
slinosti (kao), preko poistovjeivanja bez pobliega odreivanja njegova predmeta (identifikujem), do fokusiranja
na sredinji motivacijski moment egzistencijalistikog
romana (u odnosu prema svojoj majci) retoriki obiljeuje
snop fokusiranja pripovjedaa. Ovaj put ne postoji situacija
in medias res, homodijegetiki pripovjeda nakon zavretka nabrajanja koje je istovremeno i priprema itateljice za
ulazak u arite pripovjednoga teksta izolira jedan element
Mersaultove otuenosti (Mislim na injenicu da sam ja nju
htio staviti u staraki dom, isto) i utkiva ga u struju svoje
dijegeze. Prvi problemi nastupili su sa stolicom. (isto). Ono
to slijedi jest kratak pregled propadanja, gotovo jedino
dogaanje u cijelome autofikcionalnome ciklusu ispripovijedano linearno, praenjem procesa gubitka kontrole nad
funkcijama tijela i duha.
No taj gubitak u svijetu individualnoga doivljava muno ponavljanje u svijetu univerzalnoga. Asimetrija majine
deteriorizacije i smrti, postavi li je se u iri kontekst onoga to
se zbiva u Bosni i Hercegovini u isto vrijeme, postaje parabola polaganoga umiranja jednoga grada, jedne drave, ljudi
koji se nalaze u njima. Stoga je postupak pripovjedaa u predoavanju ta dva paralelna zbivanja baziran na linearnosti:
prie o polaganom umiranju majke i o guenju Sarajeva koji
se odvijaju simultano. Time ne elim rei da se sudbina grada
alegorijski zrcali u sudbini majke. Kulenovievu je pripovjedau in alegoriziranja potpuno tu i svako bi tumaenje u
tome smjeru bilo ono to Umberto Eco podrazumijeva pod
overinterpretation.18 (Eco 1992) No ono na emu mi valja
inzistirati jest injenica asimetrinoga paraleliziranja upisana u odnos majke i grada. Jedno se u drugom odslikava u
analokome odnosu, ali je on istovremeno upisan i u formalnu grau pripovjednoga teksta, tako da su sjedinjeni u aktu
neophodne simultane interpretacije. Kao to majka ne moe
postojati bez grada, tako ni on ne moe postojati bez nje.
Ovim se i zavrava moje lutanje kroz autofikcionalnu

prozu Tvrtka Kulenovia. Rezimirajui, moglo bi se rei da
se u njoj na sutinski nain prerasta dimenzija autobiografskoga, doivljeno se transferira i transformira iz domena
narativnoga pripitomljavanja u domen fragmentarnog pripovjednoga teksta u kojemu se na odluujui nain stjeu
silnice pripovjedaevih bogatih lektira (dio koji bi se mogao
nazvati esejistikim), refleksija o dnevno-politikim, napose
ratnim, pitanjima (novinarsko-kolumnistiki), susreta s poznatim linostima (memoaristiki), uspomena na prijatelje i
lanove obitelji (proza intimne autofikcionalnosti u pravom
smislu rijei). Sve pobrojano, a jo i poneto izostavljeno,
svjedoi o hibridnoj naravi narativa koji se, u najboljem postmodernom stilu, otima jednoznanim anrovskim odrednicama, izbjegavajui bilo kakav pokuaj ka sintetiziranju
predoenoga i prikazanoga svijeta ivota. Upravo je stoga
i rije o autentinom, moda i najutentinijem, svjedoanstvu o bosanskome ratu napisanom u naoj knjievnosti.
Ovdje ne mogu ne spomenuti jedan drugi tekst autobiografske proze, iz bosanske knjievnosti, nestao neto poslije Kulenovieva. Rije
je o Carstvu sjenki (2008) Jasne ami, u kojemu se pripovjedaica pokazuje nesposobnom distancirati se od autorice. Rezultat je neugodni tekst, prepun neplanirane grotesknosti, nepromiljene intimnosti
koja nije u stanju privui itateljicu, razviti kod nje bilo kakav osjeaj
simpatije prema staroj eni koja oevidno pati, ali koju manija veliine
kerke-pripovjedaice gura u ambis nelagodnosti. Proitati Kulenovievu autofikciju na fonu ovoga teksta jest proces iitavanja znanja u
odnosu na neznanje, vjetine u odnosu na nevjetost, pripovjedake
samozatajnosti u odnosu na trapavo izvrgavanje ruglu sebe same i osoba koje se opisuje.
Wagner-Egelhaaf, Martina 1994. Autobiographie. Stuttgart i Weimar.
17
LITERATURA
Bal, Mieke 2006. Loving Yusuf. Conceptual Travels from Present to Past.
Chicago.
Beganovi, Davor 2006. Nelagoda prostora. Sarajevo Blues Semezdina
Mehmedinovia, u: Razlika/Diffrance 5/12-14 (2006). 37-57.
Eco, Umberto 1992. Interpretation and Overinterpretation. Cambridge.
Herman, David (et al., prir.) 2005. Routledge Encyclooedia if Narrative
Theory. London i New York.
Kazaz, Enver 2004. Bonjaki roman XX vijeka. Sarajevo
Kulenovi, Tvrtko 1980 (izvorno 1976). Ki i Borhes: Slinosti i razlika,
u: Krivokapi, Boro (prir.) Treba li spaliti Kia. Zagreb. 86-91.
- 1994. Istorija bolesti. Sarajevo
- 2000. Jesenja violina. Sarajevo
- 2005. Trag crne ui. Sarajevo
Lejeune, Philippe 1994 (orig. 1975). Der autobiographische Pakt. Na njemaki preveli Wolfram Bayer i Dieter Hornig. Frankfurt/M.
Nicolosi, Riccardo 2007. Fragmente des Krieges. Die Belagerung Sarajevos in neueren bosnischen Literatur, u: Beganovi, Davor i Peter
Braun (prir.): Krieg sichten. Zur medialen Darstellung der Kriege in Jugoslawien. Mnchen.
Scarry, Elaine 1985. The Body in Pain. Making and Unmaking of the World.
Oxford i New York.
Stietencorn, Heinrich von 1991. Der Weise in Indien. Entsprechungen
zur Wahrheit in der indischen Tradition, u: Assmann, Aleida (prir.) Weisheit. Archaeologie der literarischen Kommunikation III. Mnchen
White, Hayden 1987. The Content of the Form. Narrative Discourse and
Historical Representation. Baltimore i London.
Eco govori o naelima identinosti i slinosti kao temeljnim osnovama interpretacije. No njihovo dovoenje do krajnje konzekvencije
rezultira u paranoidnoj interpretaciji (preinterpretaciji) koja je u stanju povezati sve sa svim u procesu beskrajne semioze (pripisivanja
znaenja). (Eco, 45-65)
18
specijalni prilog
ODJEK LJETO 2009.
33
33
6/28/09 7:06 PM
Imaginarni svijet
i poetika fragmentarnosti u
Kulenovievom djelu
/ kroz Kulenoviev labirint pria i prianja /
Kulenovieva proza izraz je njegovog unutranjeg senzibiliteta pisca, romanopisca, pripovjedaa, esejiste, knjievnog kritiara, ovjeka od umjetnosti i
umjetnika rijei... U njoj se reflektuje pievo utanje, tamo
gdje ga ima, razgovor koji on vodi sa samim sobom i sa drugim ljudima, uticaji koje je u prolosti i u sadanjosti imao iz
komunikacija sa piscima koji su ga markirali. Njegovi romani
i pripovijetke, kao to je ve uoila kritika, imaju neto od
eseja, u njegovu kritiku sliva se neto od prie i prianja.1
Tako njegova proza predstavlja gradnju labirinta pisaca i
misli sa kojima Kulenovi duhovno razgovara i sve skupa
doprinosi ogromnoj Babilonskoj borhesovskoj biblioteci.
Kulenovievi romani su fragmenti pria i prianja i slijede
postupak jukstapozicije. Tako jukstapozicija najbolje odgovara njegovom maniru pripovijedanja.
Kao centralni dio grae za prouavanje posluio je roman Jesenja violina2, da bih ga u daljem postupku istraivanja, poredila sa zbirkama pria Karavan i Staza slonova,
spojenih u novu cjelinu, u zbirci Trag crne ui3.
Moto romana Jesenja violina je spojiv sa Kulenovievom tezom koja slijedi u romanu jer, moto je ogledalo zbivanja (mise en abyme )4 onoga to slijedi u romanu, tj predstavlja zgusnutost Kulenovievog hoda i njegovih stvarnih
putovanja. Kulenovi je putovao avionom, autom, vozom i
brodom, a njegov pjesnik iz mota knjige, okcitanski pjesnik
sa razmea 11. i 12. stoljea, Guillaume lX, vladar Akvitanije, putuje jedinim dostupnim sredstvom na svom konju.
ovjek i konj predstavljaju vjeiti motiv praiskonskog mitskog, jedinstvenosti, neodvojivog odnosa veze ovjeka i
konja, nadnaravnog koji zadire u poetke stvaranja svijeta.5
Sve to e se zbivati u ovom romanu poetinog naslova je
Lada Buturovi
Muhamed Delilovi, Esej kao sporazum svjetova, str. 8. U knjizi, Vrata

koja se njiu. Meunarodni centar za mir, Connectum, Planjax, (2008).
Str. 5-11.
Tvrtko Kulenovi, Jesenja violina, bildungs roman. Bosanska knjiga

2000.
Tvrtko Kulenovi, Trag crne ui. Meunarodni centar za mir. Connectum, Planjax (2008)
Dupriez Bernartd. Les procds littraires, (Dictionnaire) 1998, str. 295.
Thompson, B 710.2; Thompson B 19. 3.2, Stith Thompson. Motif- Index

of Folk-Literature (v. Literaturu)
34
34
ODJEK LJETO 2009.
Kulenovievo unutranje sazrijevanje kao pisca i umjetnika,

njegovog unutranjeg puta kroz labirint, njegovih odnosa
sa drugim, sa samim sobom, njegovih odnosa sa piscima
i njihovim knjigama prema kojima Kulenovi gaji afinitet.
Prema tome moto knjige je vektor koji nagovjetava to sa
ime e se pjesnik na putovanju suoiti, a to su oni drugi, i
on je prisiljen razmiljati o svemu to ga dodiruje, a prolazei kroz novo prisiljen je doivljavati sebe na drugi nain, jer
je putovanje sami ivot, a ivot je san:

Pjevam pjesmu ni o emu:
ni o meni ni o drugima,
ni o ljubavi ni o mladosti
ni o biloemu drugom,
poto je spjevana dok sam spavao
na konju.
Moto pjesme istie karakrer romana koji e se odvijati i
ukazuje na karakter dogaanja u radnji, okrenutoj ka introspekciji, vezivanju razliitih hronotopa, sneno junakovo putovanje kroz vrijeme i prostor. Poput prustovskog kolaia,
male madeleine, junak magijom sjeanja povezuje prolost
i sadanjost! Poetski in pjesnika-ratnika-vladara, tri funkcije
u jednoj linosti, ukazuje na magijski mitski karakter rijei,
poetskog stvaranja, snenog, amanskog putovanja kroz
prvobitni prostor sa konjem kao pomagaem, poznatom u
svim priama i legendama usmenog postanja irom svijeta.
A pria-roman nastaje tek poslije, kada prou snovi, kao to
nastaje i pria-pjesma, dodajmo, uz Kulenovia.
Kulenovieva djela obiluju mnotvom citata, paracitata6
i autocitata pisaca i knjievnika koji su ga markirali i sa kojima se uputao u razgovor, jer je knjievni tekst tkanje, razgovor pisca sa itaocem srodnih dua i idealnim itaocem.
Kulenovi preuzima ono to interpretira, shodno vlastitom
maniru pisca i ovjeka.
Rije Tvrtka Kulenovia gradi svoj labirint prie i prianja7, donosei priu kao primjer ideje, pokazujui na taj naAnne Herschberg-Pierrot. Stylistique de la prose. Belin Sup Lettres,
1993, str. 158: Paratekstualnost se tie odnosa teksta naprama paratekstu naslovi, uvodi, biljeke, ilustracije i dr. (v. G. Genette, Seuils, Ed. Du
Seuil, 1967, koja joj je posveena).
Jolle Gardes-Tamine, Marie-Claude Hubert, Dictionnaire de critique

specijalni prilog
6/28/09 7:06 PM
in gradnju svog svijeta koji je fragmentaran poput ivota,

umeui u svoje romaneskno prianje primjere iz mitologije
i prie istonjakih mudraca, koje potvruju Kulenovieve
ideje i filozofiju.
Romani Jesenja violina i Istorija bolesti8 su metaromani, oni svjedoe poruku kako pisati moderno knjievno djelo, na koji nain se pisac postavlja prema vlastitom knjievnom djelu, kako vlastiti svijet uklapa u knjievno djelo iza
koga stoje knjievne kole i pokreti kao npr. strukturalizam
na kome je pisac i znalac svjetske knjievnosti, Kulenovi,
odrastao, odrediti domet naratora i autora, kao i to da li su
autor i pisac jedno ili su to odvojene linosti, to ovdje ipak
nije sluaj, oni su jedno. Ovo je kao i kada imamo pred sobom autobiografiju jednoga pisca, pisac tada sklapa pakt sa
itaocem kojim se potvruje da ime na koricama oznaava
i naratora radnje. 9
Umetanje pria u Kulenovievom romanu Jesenja violina, koje su ve znaajnim dijelom objavljene, pod naslovom
Karavan (1981.), a to je isti postupak ve uinjen u romanu
Istorija bolesti, potvrda su Kulenovieve teze o ivotu kao
putovanju, o ivotu kao snu, ivotu isanjanom kao umjetnost, jer samo umjetnost moe dati smisao ivotu, koji bi
bez nje bio dosadan kao to rije prie daje smisao karavanskim noima i danima. Samo poezija i knjievnost mogu
dati smisao ivotu, upravo zato to su oni stvaralaki plod
ivota. Manjak smisla dovodi do okrutnosti to se ilustruje u
esto navoenoj anegdoti o Sokratu i njegovom ueniku,
robu. Knjiga je metafora metonimija to je nasljee srednjeg vijeka ( knjiga rukopis, a to preuzima moderna podstrukturalistika teorija o tekstu) to Kulenovi vrlo dobro
poznaje, tj. metafora-metonimija itavog putovanja koje je
ivot i daje mu cilj i konanost. Ona je ogledalo ivota i zavren tekst poziva na citiranje sluanje i stalno interpretiranje, razgovor. Otuda u zbirci pria Karavan, gdje se u uvodu
govori o starom rukopisu koji je pronaen tu na putovanju i
nastao, vjerovatno, na putovanju na Istoku, gdje se putevi
ukrtaju i gdje niko ne zavrava put do kraja, ciljevi puta kao
i ciljevi ivota su razliiti. itav jedan ivot koji je produhovljen i koji kulminira spisima-rukopisima i nezavrenim knjigama je putovanje vrijedno ivljenja. O tome svjedoi pria
nepoznatog prepisivaa u Karavanu, i ona govori o knjizi kineskog mislioca. To je rukopis nezavrenog putovanja i nezavrenog karavana, i pria je o ivotu, o jednom njegovom fragmentu i ogledalo je toga ivota u njegovoj fragmentarnosti, gdje autor ne postoji, on nije ni bitan, postoji
samo bezimeni prepisiva, koji je moda uesnik dogaaja
kao i drugi u karavanu. Postojala su takva putovanja i knjige
koje su nastajale u srednjem vijeku, u kojima uesnici imaju
isti cilj, sa priama na putu da skrate dosadu putovanja, a
ujedno da se zabave. Otuda vanost knjievnosti za Kulenovia, kao umjetnosti rijei, one usmene rijei kojoj nije do
toga samo da zabavi nego da podui i da uvjeri, da postavi
kao primjer i model ponaanja, sa motivima koji kolaju i hodaju poput ljudi koje ih prenose, poput Odisejevog lutanja i
littraire. Deuxime dition revue et augmente. Armand Colin, 1996,
str.137.
8
Tvrtko Kulenovi. Bosanska knjiga, Sarajevo 1994.
Catherine Fromilhague, Anne Sancier-Chateau, Analyses stylistiques

: Formes et genres. Dunod, Paris 1999, str. 156 v. Philippe Lejeune, Le
Pacte Autobiographique, Paris, Le Seuil, 1975, str. 14
specijalni prilog
Gilgameovog putovanja, motiva o zloj svekrvi i dobroj snahi koja uva ovce na planini.10 Junak u Rajskim proplancima
kod Kulenovia je takoer u vojsci, do njega dopire rije da
ga ena vara. Kulenovi te prie uzima fragmentarno kao
prie-alegorije odnosno parabole, kao tekst, kao tkanje da
bi ukazao na vanost putovanja, rijei koja dolazi i djeluje na
protagonistu, koja nastaje na tom putovanju i zbog njega, a
koje talentirani pripovjeda moe sroiti u umjetnost, a manje talentirani i jednako bezimen moe uspjeti na tren, dok
traje magija rijei, da odvue sluaoce od vlastitih misli svakodnevnice i da pokae da ivot moe biti manje dosadan
nego to je to karavan koji je ivot sam. Kulenoviu su poznati korijeni knjievnosti koji su magijski i religijski. Jer knjievnost i umjetnost uope su za Kulenovia vraanje na poetak, na poetke stvaranja svijeta i za to mu je blizak Istok, i
jedan drugi znanstvenik, prouavalac nadasve istonih religija, Mircea Eliade. Prema ovom poznatom prouavaocu,
Zapad gleda na roenje djeteta kao budunosti, a Istok na
isti in nostalgino kao radost ponovnog stvaranja, okreui
se, nostalgino, na prapoetke. To je takoer jedan od bitnih
faktora Kulenovievog djela zen filozofija i budizam - sa ovjekom apstrahiranim u kosmosu koji sabija svoje bie i
uklapa ga u vjeno kretanje, a knjiga i umjetnost mu u tome
pomau da bi nadvladao sadanjost. Roman Jesenja violina
je roman o sazrijevanju, bildung roman kako ga sam Kulenovi na naslovnoj strani kvalificira (bildungs), dakle pakt sa
itateljem je sklopljen i horizont oekivanja za itatelja da tu
treba da nae pripovijedanje o sazrijevanju i duhovnom odgoju protagoniste poput Goetheovog romana Obrazovanja
i sazrijevanja Wilhelma Meistera, Flaubertovog Sentimentalnog obrazovanja. Jesenja violina je dakle roman o sazrijevanju u knjievnom smislu pisca, o uticajima koji su na njega
imali ljudi sa kojima je dolazio u kontakt u djetinjstvu, tokom kolovanja, itanja koji su ga tih godina odredila i postavila temelje za njegovu buduu linost. Ne mogu se oduprijeti utisku da me to, ti poeci, podsjeaju na roman Rijei
Jean-Paul Sartrea u kojem ve izgraen ovjek i knjievnik
govori o ranoj mladosti koja ga je nainila onim to jeste
piscem - egzistencijalistom, jednim od tvoraca angairanosti u knjievnosti i protiv buroaskog mentaliteta kao takvog. Kulenovi naprotiv u svom dobu naukovanja i uenja
vezan za pisanje, umjetnost, veze umjetnosti i knjievnosti,
traei uticaje isto knjievne, primajui pomo i sugestije
ljudi, poznanika, uitelja vrnjaka, bez Sartrove borbenosti i
staccato stila. Mada ovjekova porodica11, drugi njegov roman, u cijelosti posveen panskom ratu i uticaju Malrauxa,
Tvrtko Kulenovi, Trag crne ui. Meunarodni centar za mir. Connectum, Planjax. (2008). V. priu Rajski proplanci; - Postoje balade s ovim
motivom, sauvane i zabiljeene na dinarsko-mediteranskom podruju, pa ak i na podrujima koja se nastavljaju na mediteranska. Premda
se balada iz Bosne i Hercegovine naslanja na vrlo arhainu tradiciju,
rezultati istraivanja balade ovoga tipa, na romanskom i grkom podruju, koliko je meni poznato, vezuju se, prema dosadanjim istraivanjima, preteno za srednji vijek: enana i Lada Buturovi, Antologija
bonjakih usmenih lirskonarativnih pjesama, drugo izdanje; Hasanaginica, Smrt brae Moria, Smrt Omera i Merime, Svjetlost, Sarajevo,
2002.; Simona Deli, Seljako i plemiko, seljako i urbano: preplitanje
puke i elitne kulture u zapletu mediteranske balade o plemenitoj pastirici, Narodna umjetnost. Hrvatski asopis za etnologiju i folkloristiku
41/2 Zagreb 2004, str. 53-103. ; Lada Buturovi, Ka teoriji usmenih balada (od balade o Hasanaginici do balade o Moriima), Godinjak 2007,
BZK Preporod, str. 204-219.
10
11
Tvrtko Kulenovi, ovjekova porodica. Svjetlost, Sarajevo, 1991.

ODJEK LJETO 2009.
35
35
6/28/09 7:06 PM
posjeduje borbenost i angairanost pisca da promijeni svijet koji se ne mijenja lijepim rijeima ve idejama poput one
Nije oekivao od Kia uspjeh, ak ni sreu. Ali da svijet bude
bez Kia!, rijei su starog Gisora iz Ljudske sudbine koje su Kulenovia odmah dovele u situaciju veze s vlastitim ocem, i
pitanjem da li bi njegov otac moda tako postupio kao stari
Gisor. Kroz Kulenovieve romane provejava Barthesova reenica; opet jedan citat poznatog francuskog kritiara,
strukturaliste, Rollanda Barthesa da je Malraux pjesnik lijepih rijei, ali siromanih ideja. Kulenovi citira u Jesenjoj violini, u poglavlju Antimemoari, dakle u dijelu gdje govori o
svom ivotu pod uticajem Malrauxa i rastrjenjenja od njega
i Sartrea, kae da Malraux u svom djelu prepunom raznovrsnih likova govori iskljuivo o sebi. Dakle roman Jesenja violina je roman o sazrijevanju umjetnika koji introspektivno
posmatra svoj stvaralaki i emotivni ivot, ono to se dogodilo piscu i ovjeku u jesen ivota, rat u domovini, smrt dragih osoba, roenje keri koja je dola kao spas, nada, produenje ivota. Dakle, u Kulenovievom djelu ivot i umjetnost
se prepliu kao stvarnost i san, kao i ivot i smrt koji su prisutni, u jednom drugom romanu, ve citiranom, Istorija bolesti, gdje je to reeno zavrnim reenicama: Kad zaspimo,
ulazimo u san iz kojeg se budimo. Kad umremo, ui emo u
san iz kojeg se neemo probuditi. Ali i kad smo se rodili uli
smo u san iz kojeg se nismo probudili. Jer roman je takoer
pria o sjeanju na straan rat, stranu opsadu grada i o ratnim strahotama kao i smrti koja iz takvog rata proizlazi, sa
Kulenovievim paralelama o drugim protjerivanjima i drugim mjestima, moda povezanim sa ovim sada, iji je on bio
svjedok, sa tim ija se nesrea desila puno ranije, a ti protjerani su moda doli opet da se spasu protjerivanja i smrti, u
srednjem vijeku, to su bili razliiti, kao bogumili, a kasnije
kao katari, dakle isti motiv protjerivanja. Slika protjerivanja
- posljedice rata je kao zaleena slika, kao fotografija, ona
pria svoju priu. Ta injenica, kao i mnoge druge u romanu,
spada u Kulenovieve kontemplacije o ivotu, ne kao proizvodu sluaja nego kao spletu koreografije velikih razmjera,
da je sve tako trebalo da se desi. U Jesenjoj violini Tvrtko Kulenovi se izravno bavi spajanjem vremena i prostora, to jest
povezuje dva hronotopa magijom rijei i zvukom. Ne moe odoljeti potrebi da pretura vjekove i vremena, voli
antimemoare.12 Naslanjajui se na Andra Malrauxa, Kulenovi spaja vremena, prolost i sadanjost, sve to se ve prije dogodilo, spletom koreografije, poput ogromnog karnevala. Veliki nizovi koreografija ne pretvaraju se ni u balet ni
u pozorite nego u pravi karneval.13.A Pria o karnevalu je
takoe dio Karavana, a isto tako je parabola-alegorija u Jesenjoj violini. Prie iz karavana imitiraju usmenost, one su njen
mimezis jer postoje u varijantama u Karavanu, obje njih naslovljene kao Pria o smrti. Jedna ak i vie imitira usmenu
rije, doslovnija je od druge, druga je kao filmski scenario i
daje simboliku sliku pjesnika-individualca, koji pada kao
suncokret, ne povinujui se nikakvom reimu, u romanu Jesenja violina ta figura pjesnika u umetanju te prie je data
kao parabola Federica Garcia Lorce, parabola simbola ivota
pjesnika i njegove smrti. U Kulenovievom djelu dolazi do
izraaja njegovo prouavanje zena i budizma kao i modernih naunih dostignua, isto jedno od poglavlja u Jesenjoj
Tvrtko Kulenovi, Jesenja violina. Bosanska knjiga, Sarajevo, 2000,
str.75.
12
13
36
36
Ibid, 111
ODJEK LJETO 2009.
violini naslovljeno Razgovori sa Jacquesom Monodom. Stoga

smrt u Kulenovievim romanima proizlazi iz bolesti i ona je
nasilna, bez obzira da li je bolest u pitanju ili spoljanje okolnosti. Za pisca i umjetnika rijei, i univerzitetskog profesora,
ivot je podnoljiviji ako ga shvatimo poput, njegovog dragog Dantea, kao isanjani ivot, san koji je jednak ivotu koji
je ivot u snu i budimo se ponovo u snu i smrt nas iz toga
prekida u vjeni san. Izraz isanjani ivot, to bi znailo produhovljeni ivot, ivot koji pobjeuje smrt stvaranjem ali i ljubavlju, tj. produenjem sebe umjetnou ili u ponovnom
ljudskom biu. Jedino takav ivot ima smisla, reeno metaforom koju esto ponavlja u romanu Ljubav je kao svjetionik i spaeni pomorci. Slikovnom upeatljivou do njene
zaleenosti, koja karakterie Kulenovia, koja ide tragom junaka i putnika Odiseja i Gilgamea, koji su voeni vjerom i
ljubavlju, ka istini i vjenosti,: a u sluaju Odiseja takoer
spajanjem sadanjosti i budunosti ljubavlju i povjerenjem,
povezivanjem prolosti i sadanjosti u traenju i nostalgiji za
vjeitim prapoetkom. To je roman u kojem se esejistino
preklapa sa romanesknim i pripovjedakim, a to dvoje se
prelama kroz esej. Pria je u slubi eseja, njena je potvrda, a
esej je produbljenje i uslonjavanje prie, inei njen hronotop univerzalnim i parabolinim, kao to je to i kritika primijetila.14 Za priu treba distanca vremena, to je suprotno snu
koji se ivi u trenutku dogaanja, i za dogaaj koji se ivi u
trenutku zbivanja, tj. zbivanja i emocije treba da se slegnu.
Pria i esej u Kulenovievom romanu Jesenja violina potvrda
su njegove teze koju on zastupa o knjievnosti i pokazuju
njegov dosluh sa ljudima i piscima koji cijene izvjesna djela
i pridonose razumijevanju labirinta ogromne borhesovske
Babilonske biblioteke. Izvjesna djela Kulenovia su markirala da ih je on umetao u roman Jesenja violina, koja su mu
neto govorila o njemu, ivotu, o tajni ivota i rijei, djela
kompleksna i mnogoznana. To su djela koja govore o ljubavi i ratu, smrti i besmrtnosti, mogunosti ljubavi u ratu, ljubavi i stvaranju i vjeitoj tajni u knjievnim djelima. Zbog
toga je, po Kulenoviu, Majstor i Margarita Bulgakova istinski roman tajne u knjievnosti 15. To je roman u kojem autor
Enver Kazaz, Slike ljudskih krhotina: Antiutopizam i nova osjeajnost
u prii Tvrtka Kulenovia, /Predgovor/ knjizi Trag crne ui, str 5; Muhamed Delilovi, Esej kao sporazum svjetova. U knjizi Vrata koja se njiu.
Connectum. Planjax (2008), str. 8.
14
Roman Majstor i Margarita je moderna bajka u kojoj je umjetnik

umjetnou dodirnuo u tajnu postanka i uspostave svijeta, uavi
u samu biblijsku priu zapeatio je svoju sudbinu na ovom svijetu, u
kome njemu vie nema mjesta, on zna i nemoan je pred tim saznanjem. Sve to mu je preostalo je krajnja osama i iskljuenje iz svega
ivotnog, ali to znai povlaenje sa sobom i istinske i prave ljubavi,
Margarite, koja je u njegovom nezavrenom romanu, u njegovoj umjetnosti vidjela sutinu, vidjela sebe, bijeg od svakodnevnice i natjerala je
samu sebe, nadljudskom snagom kakvu samo imaju izuzetne junakinje
u ijim venama tee prava kraljevska krv, da ode do kraja, jer kao takva
bila je sposobna da sklopi pakt sa avolom i spasi ljubav od jedinog
utoita koje je njemu u svijetu preostalo psihijatrijske klinike, i vrati
ga, opet uz pomo avola, i ne samo njega, izmijenjenog i otuenog,
nego i rukopis kojeg je on u stvaralakoj destrukciji zapalio, a od kojeg
je ona spasila samo jedan mali dio. Oni vie u ovom svijetu ne mogu opstati jer su naprosto postali drugaiji kao to vie niti jedna linost u romanu ne moe nastaviti normalan ivot koji je nespojiv sa znanjem one
bitne tajne koja je u centru postanka i bia svijeta, odakle i kako je to
nastalo, i kako to funkcionie. Ali treba Majstora nekako nagraditi u raj
ne moe, suvie je skeptian i maloduan, a uz to ni njegova ljubav ne
moe tamo, Margarita, Margo, ije ime podsjea na kraljicu Margo koja
je spasila svoga ljubavnika iz haosa Bogojavljenske noi dakle njima
kao takvima, da bi bili sretni. moe samo avo pomoi, takvoj senzual-
15
specijalni prilog
6/28/09 7:06 PM
slavi ljubav kojoj je, u ovom svijetu, da bi opstala, potrebna

pomo avola da je odnese i koja slavi senzualistiki princip
ivota nasuprot, po Kulenoviu, Goethevom Faustu koji slavi
apolonijski princip, koji se sastoji u klasicizmu i razumu. To
su pitanja kojima se i Kulenovi bavi svojim traganjima-pisanjima, emocijama i razumom, u knjievnom djelu. Kulenovi
je teoretiar knjievnosti i univerzitetski profesor. Njegovi
knjievni primjeri analize romana potvruju da je ivot
samo gruba materija, a knjievnost je ukras, koji se od materije dobije. Jer knjievnost produhovljuje ivot, ini ga sloenijim i ljepim upravo kako se on to izrazio u prii o kuglama
od slonovae, izrezbarenim jedna u drugoj, jer osoba koja to
radi uljepava i sebi i drugima ivot, inei ga podnoljivijim.
To je kudikamo ljepe od putovanja putnika-trgovaca koji se
bave prozainim stvarima, svakodnevnice, brojei hladne
zlatnike. Posao umjetnosti, po Kulenoviu, je u pridonoenju otkrivanja tajne ivota koja se sastoji od tajne rijei i izraza. Ta tajna je sakrivena u djelu i da nije tako, to ne bi bilo
umjetnost. Umjetnost nije mimezis ivota, nego njegova
krajnja elaboracija, ona je ponovno stvaranje, ona je svijet u
rekreiranju. Ta umjetnost po Kulenoviu ponovo rekreira
ona je u efektu kreativnog ina. Ona je danas ona snaga koja
tumai relaciju usmeno pismeno. Ne samo da Kulenovi
otkriva znaaj tajne u knjievnosti kao tajnu rijei ve kao i
tajnu izraza u umjetnosti, u slikarstvu, koja pomae u otkrivanju tajne u suprotnosti, tj. u kontrastu dijalektike odnosa
slikarskog duha i slikarskog materijala. Takve stvari privlae
Kulenovia. Materijal dostupan slikaru i pjesniku i nain na
koji on to radi da bi objasnio i stvorio umjetnost koja nosi
znaenje i koja je stoga duboka jer u shvatanju da umjetnost, ona velika, posjeduje tajnu, a tajna nema vrata, kako je
neki reditelj izjavio kao odgovor mladom glumcu. Ona je samim tim fragmentarna, i nikada zavrena, podlona uvijek
novim interpretacijama. To se poklapa sa poetikom Paula
Valryja, preteom Nove kritike, po kojem, u njegovim Cahiers 2, njegova namjera /autorova/ je samo njegova, samo
namjera. A djelo je djelo.16 I autor je samo jedan od tumaa
noj i ivotnoj ljubavi, ljubavi koja odbacuje svaki razum u ime nje same,
samo je mjesto kod Satane. U raju im nema mjesta gdje se nalaze due
onih blaenih koji ne postavljaju pitanja, ija ljubav ne uzdrmava svijet.
A prava, mitska ljubav povezana sa kosmosom i poecima i u njegovom
je samom srcu. Bezbrojne epske prie, poevi od Mahabharate, to dokazuju. I lijepi stih: I ostade vila za sokola - nije samo ornament, nego
veza sa poecima, vode i neba. Tako je ovaj roman, roman poetaka
i roman tajne, roman ljudskog bia i njegovog opstanka, pa ak, ako
imamo u vidu da napisani tekstovi razgovaraju kroz vrijeme i prostor i
nadopunjuju se, onda je i ovaj roman ogledalo Kulenovievih pogleda i
misli o svijetu i poloaju uimjetnika, njegovog ivota i same umjetnosti
u ivotu. Jer umjetnost je u svojoj biti magijska. Kulenovi se interesuje
za djela u kojima junaci stradaju za svoje ideale. U sluaju Majstora i
Margartite oigledno je da ti ideali postoje. Svi Bulgakovljevi junaci u
romanu stradaju zbog raskoraka elja i realnosti. Roman je mnogoznaan. I tako nedoreen. Moe se na vie naina itati, i tajna je i u tome.
Nezavreno je ostalo ko je Bezdomni i da li je on Majstorov uenik i
da li on treba da dovri Majstorovo djelo. To su neka od pitanja ovog
sloenog djela koji nudi interpretacije i u tome je njegova privlanost i,
prema tome, njegova tajna. - Mihail Bulgakov, Majstor i Margarita. (Srpska knjievna zadruga), Beograd 1985.
Kad se delo jednom pojavi, njegovo tumaenje od strane autora
nema vie vrednosti od bilo ijeg tumaenja. Ako sam ja napravio Pjerov portret, i ako neko nae da moje delo vie lii na aka nego na Pjera, ja mu se ne mogu suprotstaviti - a njegovo dokazivanje vredi koliko
i moje. Moja namera je samo moja namera. A delo je delo. Paul Valry,
Sveske ll. Ovaj tom sadri /oblasti/ :POEZIJA, POIETIKA, KNJIEVNOST
UMJETNOST I ESTETIKA, SOMA I TES. Priredio Kolja Mievi. Glas, Banja
16
specijalni prilog
djela, i ne postoji jedno istinsko znaenje jednog boljeg djela, i ne postoji jedno znaenje po kojim bi druga znaenja
bila pogrena. Tajna je nedokuiva. To je stremljenje umjetnosti, knjievnosti, slikarstva, muzike. Ona je u spletu rijei i
talenta onoga koji stvara. Sve ima svoju priu, po Kulenoviu, i nikada se tajna ne otkriva do kraja. Tajna se nigdje jasno
ne iskazuje. San je ivot, to je Tvrtko Kulenovi izjavio interpretirajui Dantea i na nain na koji oni, Dante i Kulenovi,
to ine, da bi, on, Kulenovi, to nainio, umjetnost koja nosi
znaenje i koja je duboka jer posjeduje tajnu. Sve je kod Kulenovia u vijuganju prie i u sueljavanju vremena i prostora, sve u svrhu jednog ogromnog borhesovskog lavirinta i
to ima za cilj popunjavanje ogromne borhesovske Babilonske biblioteke, proarane citatima autora, sa kojima Kulenovi osjea bliskost u knjievnim razmiljanjima. Tajna je bitna za djelo koje se vee za druga djela, ako je djelo kvalitetno za labirint prianja, to Kulenovi ini u svom djelu, koje
se kroz umjetnost, knjievnost i slikarstvo vezuje za prie i
prianja, saimajui se u eseju i navodei na stalni razgovor
sa itateljem. To je efekat fragmentarnosti koji nosi postmodernizam i u mnogoznanosti, da istinsko djelo uvijek znai
vie nego to je jedan autor uope imao i namjeru da postigne. Uz to je i autor izgradio poseban senzibilitet modernosti, koju je savremena kritika oznaila pod pojmom nove
osjeajnosti,17 koji roman Jesenja violina sa zvunim Verlainovim stihovima, kao lajt motiv ili refren podstie, koji magijom rijei, tj. asonancama i preko jezika les saglots longs
des violons de lautomne, sam autor Kulenovi mijenjajui
rije iz originalne Verlainove pjesme chansons u violons da
bi dao simboliki znaaj stvaralakog instrumenta, i preko
jezika u madarskom prevodu e hurje dzong koji se zvukovno poklopio sa francuskim, to sve daje muziku notu njegovom romanu, i poetskoj slici daje metaforiku koja govori
o ogromnoj stvaralakoj snazi u stvaranju djela i sposobnosti da opstane zahvaljujui slici koju prua sa znaenjem
koje se nazire.
SELEKTIVNA LITERATURA
Auerbach, Erich. Mimesis. Prikazivanje stvarnosti u zapadnoj knjievnosti.
Prevod i pogovor Milan Tabakovi. Nolit. Beograd, 1968.
Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici. Novija knjievnost
Knjievna kritika. Priredili Enes Durakovi i Fahrudin Rizvanbegovi. VI
knjiga. Sarajevo. Alef 1998..
Brunel, Pierre, Mzthopotique des genres. Presses Universitaires de
France, 2003
Eliade, Mircea, Istorija verovanja i religijskih ideja. 1. Od kamenog doba
do Eleusinskih misterija. 2. Od Gautame Bude do trijumfa hrianstva.
3. Od Muhameda do Reformacije. Napisao Mira Elijade. Prevela Biljana
Luki. Bard-fin, Beograd, Romanov, Banja Luka 2003.
Giljen Klaudio, Knjievnost kao sistem. Ogledi o knjievne istorije. Preveo
Tihomir Vukovi. Nolit. Beograd ( s. a.)
Goethe Johan Wolfgang von... Faust. A.Tragedy in Two Parts with the
unpublished scenarios for the Walpurgis Night and the Urfaust. Translated, with an Introduction and Notes, by John R. Williams. Wordsworth
Classics of World Literature, 2007.
Luka, 45 GODINA GLASA, str. 157., (s.a.)
Enver Kazaz, Slika ljudskih krhotina (Antiutopizam i nova osjeajnost
u prozi Tvrtka Kulenovia) v. napomenu 14, str.12.
17
ODJEK LJETO 2009.
37
37
6/28/09 7:06 PM
Goody, Jack, Entre loralit et lcriture. Traduit de langlais par Denise

Paulme et rvis par Pascal Ferroli. Presses Universitaires de France,
1994.
Gregory Nagy, Editors. Harvard University Press. Cambridge, Massachusetts London, (2003.) England. (Harvard Studies in Comparative Literature Founded by William Henry Schofield 24)
Lei, Zdenko, Nova itanka. Poststruksturalistika itanka. Buzbook. Sarajevo 2003.
Mahabharata. Zamislili, izabrali i preveli s engleskoga Goran Andrijaevi i Slobodan Vlaisavljevi. Sa sanskrtskim izvornikom usporedio, izradio konkordaciju s engleskim prijevodom i kritikim izdanjem sanskrtskoga teksta po pjevanjima, sastavio predgovor, biljeke Mislav Jei
August Cesarec Zagreb 1989.
Lei Zdenko, Teorija knjievnosti. Sarajevo Publishing, 2005.

Lotman J. M., Struktura umetnikog teksta. Prevod i predgovor Novica
Petkovi. Nolit Beograd 1976.
Lord B. Albert, The Singer of Tales. Second Edition. Stephen Mitchell and
Tadi, Jean-Yves et Marc, Le sens de la mmoire. Gallimard, Paris, 1999.
Na putovanju ili predstavi

ovjekova porodica,
naslov Tvrtka Kulenovia, srean je zajedniki imenitelj dananjeg naunog skupa, njemu posveenog.
Osetljiv i radoznao, visoke akribije, sa potovanjem za
sve ivo i mrtvo, Tvrtko Kulenovi ima ta da kae, na zanimljiv i nov nain, o svakoj izabranoj temi. O ljudskoj kretaivnosti kao meri ivota, o psiholingvistici, estetici recepcije, recepciji kao dijalektikom procesu razmene, teoriji informacija,
o mehanici fluida, Kasinu i Karavanu, Jesenjoj violini i Istoriji
bolesti, putopisu iz dubine, selektivnoj nepanji i amerikoj
prozi, Indiji i umjetnosti, o antimemoarima ljudske sudbine i
fenomenima postojanja, zen-budizmu kao estetizaciji svakodnevice, o realnom svetu izmeu umetnike i objekitvne informacije, pejzaima zrelog doba...
Uveren da je i na taj nain mogue neto rei o Tvrtku
Kulenoviu, ovom prilikom u se osvrnuti na samo dve sloene pojedinosti iz njegovog bogatog i dragocenog dela.
Boro Drakovi
1.
Kulenoviev stil je ist, profinjen, jezgrovit; za sve to
hoe da kae nalazi pravu re, najprivlaniji i najkrai smer
u reenici, andrievsko gusto tkanje... U ranoj mladosti, zaraen filmom, ejzentajnsku montau atrakcija prepoznaje
kao postupak blizak vlastitoj prirodi i, temeljito obrazovan,
uspjeno ga primjenjuje: znanje je zanimljivo, ali privlana
sila, naroiti susret znanja i mate je uzbudljiv, na mnogo naina pisac postaje anr, anrovski se preobraava i italac.
Kad smatra da je svrsishodno, Kulenovi prizove izvesno
itaocu poznato ili nepoznato ime, ako proceni da je to neophodno, izabere citat koji podrava i obogauje razmiljanje, sve poglede na predmet razmatranja saima u zajedniku inu taku, ili je iri do nunih granica u kojima se sadri
razlog...
U njegovim knjigama Teorijske osnove modernog evropskog i klasinog azijskog pozorita, Pozorite Azije i Lektira
III, redom kako su se pojavljivale, sa zadovoljstvom sam, u
razliitim kontekstima, nalazio maginu reenicu iz putnih
dnevnika najznaajnijeg japanskog haiku pesnika Macuo
38
38
ODJEK LJETO 2009.
Baoa, koja me je, i pre i posle toga, nagonila da se zamislim dovoljno je reeno, zato smisao traimo u neizgovorenom:
Kad je Bao gledao n-dramu, on je bio na putovanju,
kad je putovao, naao je da je glumac u n drami.
Doista, u ovoj zagonetnoj reenici, sa haiku-dejstvom,
sve je kazano, osim onoga to nije izgovoreno, a u emu je,
u stvari, misterija i putovanja i n-teatra: otkrie unutranjeg
oveka u zenu (pomae mi ovaj japanski naslov jer je tajanstveni vizir smisla, ini ga zagonetnim, zadovoljio bi dakle, i
zahtevnu poetiku naslova nadrealista).
Ovde dolazi do transformacija nekoliko planova realnosti.
Kad se igra vrti, izgleda kao da stoji u mestu. Primer valjano slui i za tumaenje ezoterinog koda u predstavi n.
Upotrebljiv je i za provaljivanje u ifru (ne)prozirnosti haikua: glavno ostaje neiskazano. Pribliava nas, takoer, Kulenovievoj estetici nagovjetaja koju, sa ozarenjem, prepoznaje uz Indijca Abhinavaguptu ili Evropejca Malarmea. A i
presudni trenuci putovanja i predstave, da bi bili sauvani,
trae otkrilje haikua.
Kako se otkriva sveta geografija?! ako je pozorite, pa i
n teatar, glagolska umetnost, a putovanje glagolska pustolovina, mogue da je, naizmenino na putovanju i u predstavi, najzad Baova dua postala glagol. (Ljubav, izgleda nije
jedini obavezujui uslov da bi se taj preobraaj dogodio,
kako tvrdi pristrasni svedok). Istovremeno obuhvatajui i
pojam iz filozofskog renika, n predstava, njen krajnji proizvod, kao i bilo koji evropski pozorini obrazac, zapravo postaje ono to se desi na pozornici u glavi gledaoca. A, svakako, i haiku je sasvim lini doivljaj: ozvuena pokretna slika u
17 slogova, pred bilo ijim unutarnjim okom, njen apsolutni
identitet, uvek drukiji... Zaposlimo nae unutarnje uho:
Daljina je morska sve tamnija.
Samo se krici divljih plovki
belasaju u njoj.
Pisac navedenih stihova je poduzeo vodi. Bao, kao i
sveti Nikola, predvodi sve putnike.
specijalni prilog
6/28/09 7:06 PM
Naveu i mesto iz Kulenovievog eseja Posle akre, pomae da se pribliimo pesniku na putovanju i u predstavi:
Kad je veliki h a i k u pesnik Bao uo da je jedan drugi poeta u t a n k i (znatno opirnija i deskriptivnija vrsta pesme
u japanskoj peotskoj tradiciji) pomenuo svih osam uvenih
vidika jezera Omi, odluio je da to ostvari u obliku h a i k u.
Uini je to tako to je pomenuo zvuk zvona tamonjeg hrama Mi-dera (zvuk zvona je pejza u istoj meri u kojoj je to i
vidik), i zatim dodao da je magla sakrila ostale vidike.
Povremeno se sreui s njim, inilo mi se da je Tvrtko Kulenovi na putu i u predstavi, uvek i svugde, u sarajevskoj
Narodnoj biblioteci ili na brodu za Bombaj, na ulici, na izlobi slika, u prostorijama direktora drame, u plivakom bazenu, na novosadskoj Akademiji umetnosti, u Kinoteci...
I danas mislim slino onome to sam nekad pisao o Odanosti jugu, prvoj njegovoj objavljenoj knjizi.
U zemlje i gradove odlazio je da bi izbliza video njihovu
sliku i priliku koje su ve odavno bile u njemu.
Moe se predstaviti na koji je nain u detinjstvu posmatrao svet kroz paletu oca, slikara, i putovao zemljopisnim
kartama majke, profesora geografije. U mati deaka Tvrtka,
potanska marka iz drugog podneblja, pretvarala se u mapu
sveta, raste i pokriva sav zemaljski ar, kao u Borhesa, postaje velika poput Carstva, i poklapa se s njim, taku po taku.1
Prisnost sa slikarstvom i galerijama omoguava mu da
odredi boju Firence: hladna sivosmea, preliva se do najtoplije crvenobraon.
U Provansi je u slici Van Goga, kao i mnogi namernici, pre
i posle njega.
Odanost jugu, njegovoj svetlosti i vodi, starom kamenju,
svetilitima i ljudima, lektiri, i galerijama, ispunjena je smernou oveka koji neprestano saznaje gdje e neto nai, a
ta proputa, i ednou putnika koji jo uvek nije izgubio
nadu. Blagosloveno vreme kad je prostor muzika, a putovanje magija.
ta sve nije objavljeno o Indiji i Kini. A onda, svestrano
obaveten, Tvrtko Kulenovi kae ono to pre njega nije reeno, ili ne na taj nain.
Najpre je detinjstvo Kulenoviev neizostavni putniki
prtljag. Potom nagomilano iskustvo koje je postalo njegov
karakter.
Svet je proputovan, glavne knjige proitane, slike majstora izbliza osmotrene, kontinenti su postali prisni... Nemam vie vremena za nove prijatelje, napisao je Tvrtko jo
pred dvadeset godina.
Da li jo uvek ime nekog dalekog grada izaziva staru
enju izmeanu sa osjeanjem da se ivot, svet, zemaljska
lopta udaljava velikom brzinom, kao nekad, posmatrani iz
Gvozdene zavese?
Svetskog putnika izdaju noge, novi prizori zamaraju oi,
delei sa sugraanima i postignua i tragediju, izabrao je i
zaustavio se u Sarajevu, u gradu bez poreenja, u kome je
avantura linog sazrevanja i poela.
Da li emo ga ponovo zatei u burnom mladalakom
snovienju, obeenog o lep: u mlazu hitre vode Dunavom
stie u Dubrovnik?!
Da li sve iezava u vasioni lenjih maaka?!
Jo od detinjstva, sa Tvrtkom Kulenoviem putuju i sva
1
Krug nije zatvoren: jedna ulica u Sarajevu nosi ime Hakije Kulenovia, a
njegov portret sasvim mladog sina Tvrtka znatieljno posmatra, poput
ogledala, prekrasan oev akvarel koji je upravo, u ast stogodinjice slikarevog roenja umnoen kao potanska marka!
specijalni prilog
druga strana pitanja, detinjim ulom je nasluivao da je

svet sazdan od stranih, a moguih kombinacija. Zato, pripremljen za Kinu (o njoj ve mnogo zna, radoznao da sazna
jo vie, putuje), ali u avionu ne ita neku od izvanrednih
studija kineske misli ili putopis o polukontinentu, antropoloko ili kakvo drugo tivo o kineskoj kulturi u cjelini, nego
ita Sluajnost i nunost, knjigu istraivaa poslednjih tajni,
aka Monoa, koja sadri i strano pitanje: ivot se, istina,
pojavio na Zemlji: ali kakve se bile anse da e se pojaviti
pre nego to se to dogodilo?
I u putnikom avionu doivljava se efekat igre: u trenutku najvee brzine izgleda da letilica lebdi u mestu, sred
prozranog nebeskog plavetnila:2 u fiziologovoj knjizi svet
se pokazuje kao basnoslovna kockarnica prirode. ovjek je
tek sluaj, da li da putnik pristane na taj zakljuak?! Koliko e
ohrabriti predano obraanje I Djingu: lavirint nesagledivog
broja kombinacija u kojima je sveukupna realnost ovekove
porodice? Ishod?!
Ali, nikada sve knjige nee biti proitane, niti napisane.
Zavreno delo verovatno bi, ipak, govorilo o odanosti
svim stranama sveta: i istoku, i zapadu i severu. I jugu, kao
na poetku.
2.
Sjajna Kulenovieva knjiga, akra. Istok Zapadu danas,
snano, kao i Don Donov stih, uverava da nijedan ovek
nije ostrvo. U ovoj knjizi akra simbolizuje nedeljivost ljudskog iskustva... pojedinano iskustvo je sama karika u lancu,
samo taka u krugu, a od bezbrojnih lanaca i krugova sastoji
se d h a r m a d h a t a, duhovna vasiona, istie na pisac.
Moglo bi se utvrditi, na jedan ili drugi nain, to potvruje
celokupno njegovo delo.
Moram rei, sa dunom smernou, ne uporeujui se ni
u emu, da su mi osnovne ideje i stavovi do kojih je Tvrtko
Kulenovi stigao, obrazujui se na Zapadu i putujui Istokom, bliske moda i stoga to sam bio u prilici da itam knjige esto potaknut njegovim lektirama, da urim njegovim
galerijama i pravovremeno u Kinoteci gledam glavne filmove, odrastam u istom gradu i plivam u istom bazenu, najzad i
ne na poslednjem mestu, da putujem stazama koje su oznaene ve u Odanosti jugu, ili naprosto, jer je to tako, pa me
udi ako neko o bitnom misli drukije. Snimajui u Pekingu
film Kinesko pozorite danas i Nedelju popodne na Grenlandu,
Vukovar, jedna pria, ili reirajui predstave uz Sofokla i ekspira, i sam sam verovao da moramo nai nain simlutanog
ivljenja u svim kulturnim oblicima a pri punoj svesti.
Tako itam Isin haiku:
Nema tuinaca me nama!
Svi smo braa
pod procvetalim vinjama.
Umetnost je ona oblast u kojoj se prema davnanjoj
enji Zapad i Istok sastaju; jer je ona istovremeno oblast
polisemijskog miljenja po svojoj najelementarnijoj prirodi,
po svom b i u, pie Kulenovi. A u njegovom briljantnom
esejeu Recepcija i estetika haiku poezije nalazimo pouzdan
podatak da je prvi ozbiljan susret Zapada sa Istokom u
umetnosti bio susret francuskih impresionista sa japanskim
Za vreme nedavnog leta Beograd-Sarajevo, u delimino oblanoj i vetrovitoj noi, uverio sam se da je no-efekat igre propadanje!
ODJEK LJETO 2009.
39
39
6/28/09 7:06 PM
bojenim drvorezima na papiru u koji je bila upakovana roba

prispela iz Japana.
Sve su kulture meleske, izmeane, ukljuujui zapadnu,
sainjenu i od mnogobrojnih elemenata koji su stigli iz Afrike i Azije. Ne moe se napraviti brana za meanje. Moderno
vreme jednako pripada Japancima, Korejancima, Kinezima,
koliko i Evropljanima ili Amerikancima. Nemogue je spreiti meanje ljudi, anrova, kultura, uveren je dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost Le Klezio.
Kurosava to na uzbudljiv nain pokazuje filmom Krvavi
tron: ekspirov Magbet u duhu n-teatra.
U pozoritvu, pre svih Piter Bruk: Pleme Ik, Konferencija
ptica, Mahabharata...
Neto pre nego to je Kulenovi napisao ubedljivi ogled
Polisemija kao svojstvo umetnikog govora u kulturama Zapada i Istoka. an Luj Baro, upravnik Pozorita nacija, pozvao je
u Pariz Pitera Bruka i predloio mu da reira neki ekspirov
komad. Bilo bi vie u duhu Teatra nacija da okupi reditelje i
glumce iz raznih kultura, odgovorio je Bruk; da bi mu uinio
zadovoljstvo, naravno, prihvatio je reiju Bure. Ulogu Arijela
dodelio je japanskom glumcu Jei Oida koji jedva da je nauio dve-tri engleske rei. Ali, fantomi i vetice bili su deo
njegovog sveta i stroge vebe u pozoritu n su ga nauile abecedi nadrealnog, pie Bruk u Nitima vremena, i dalje:
Mi nismo bili tu da razmenimo tehnike i metode, niti da,
spajajui delie kultura izvuenih iz porekla svakog od nas,
stvorimo novi jezik. Znaci i signali iz razliitih kultura nisu

bitni. Vano je ono to stoji iza znakova, to im daje znaenje. ovek dvadesetog veka teko prihvata tu injenicu, zato
to nas na uas od neodreenog navodi na verovanje da
svaki vid ljudskog ponaanja nuno proistie iz genetske ili
drutvene uslovljenosti. Pozorite, ipak, postoji da bi nam
otvorilo ire vidike.
I jo, nakon Indije, predstave i filma Mahabharata:
Put do reda i sklada vodio je kroz haos i zbrku. Ali, vreme je radilo za nas. Doao je dan kad je trupa osetila da pria istu priu. Razne rase i razliite tradicije postale su jedno
ogledalo za mnogostruke teme (...) Kako preiveti? To je neodlono pitanje danas. Ali ono prikriva jedno jo ire pitanje
koje Mahabharata vrsto postavlja na pravo mesto: ne samo
preiveti, nego i zato?3
3
Mehanika fluida; Nestrpljivo ekam da, nakon odsvirane himne, voz
krene u beskrajno rusko prostranstvo, a ja produim itanje Odanosti
jugu; a sada, nakon uspelog naunog skupa ovjekova porodica, spokojno sedim na sarajevskom aerodromu zbog prejakog vetra stalno
se pomera poletanje aviona za Beograd, meni je svejedno da li u sedam knjiga Izabranih dela Tvrtka Kulenovia listati na aerodromu, ili
u avionu.
Tvrtko Kulenovi
kao lektirski pisac?!
Mogunosti prouavanja Kulenovievog knjievnog djela u nastavi
Iako iza sebe ima
zamano knjievnokritiko djelo (romane, pripovijetke, putopise, eseje,
kritike i kulturne studije), Tvrtko Kulenovi je didaktiki
skrajnut pisac. Njegovih djela, niti u jednome slovu, nema u
nastavnim programima knjievnosti, nema ga niti u itankama, niti u kolskoj knjievnoj lektiri.
Zato se neminovno nameu pitanja: zato, gdje i u emu
lee razlozi posvemanje didaktike marginalizacije, ekskluvizacije i eliminacije knjievnog djela Tvrka Kulenovia iz nastave i udebenika knjievnosti?
Jesu li ta djela dovoljno kritiki valorizirana? Jesu li estetski i pedagoki prikladna i primjerena uenicima i nastavi
knjievnosti? Mogu li se ukljuiti u nastavne programe povijesti i teorije knjievnosti? Sve su to pitanja koja trae svoje odgovore i krajnje je vrijeme da se knjievni opus Tvrtka
Kulenovia promatra i u kontekstu njegova inkluziviteta u
kontekstu kole kao jedne od najvanijih institucija promicanja knjievnosti.
Muhidin Danko
40
40
ODJEK LJETO 2009.
Najprije bi valjalo razmotriti pitanje o tome koja bi to

knjievnokritika djela ili tekstovi Tvrtka Kulenovia mogli
ui u nastavne programe knjievnosti.
Mislim da je neprimjereno da je Tvrtko Kulenovi pisac
za gimnazijske programe knjievnosti, osobito za one programske sadraje u kojima se tretira teorija knjievnosti.
Moje je miljenje da Tvrtko Kulenovi moe biti zastupljen u gimnazijskim nastavnim programima knjievnosti sa
putopisima, esejistikom i romanima.
Kada je u pitanju putopis kao diskurzivni, granini knjievni anr, onda svakako, Kulenovieva knjiga putopisna
zbirka Mehanika fluida prua nekoliko putopisa koji mogu
ui i u nastavni program knjievnosti, odnosno u itanke.
To su prije svega oni putopisi koje bismo mogli oznaiti
kao putopisno-esejistiku prozu. Nju je na veoma plastian
nain definirao eljko Grahovac: Novi vidici i novi pogledi tako bi se, najjezgrovitije, mogla odrediti posebnost
te proze: upravo je Kulenovi u ovoj knjizi na uzoran nain
pokazao kako je i zato je susretanje s novim predjelima i
specijalni prilog
6/28/09 7:06 PM
kulturama (dakle, susretanje izvana) u isto vrijeme i susretanje odnosno suoavanje sa samim sobom (produbljivanje
svijesti o sebi i o svijetu), kako su putovanja spoljna istovremeno i putovanja unutranja, koliko jedno drugo pokree i
koliko jedno drugo uslovljava. (v. eljko Grahovac: U fluidu
Kulenovieve proze, u knjizi Tvtka Kulenovia: Mehanika
fluida, Izabrana djela, Sarajevo 2008., str. 7. I svi ostali citati
u ovome ogledu preuzeti su iz ovih Izabranih djela.)
eljko Grahovac odlino je primijetio da su Kulenovievi
putopisi ilustracija izvanjskog i unutranjeg putovanja: to
nisu puke opservacije ve intimne autorove prie o velikim
civilizacijama i kulturama, indijskoj i kineskoj prije svega.
U tome smislu mogli bismo kao itaniki tekst uvrstiti
upravo Kulenoviev putopis Mehanika fluida, budui da
ovaj putopisni tekst govori i o poetici postomodernistikog
putopisa, kao i o vlastitoj, Kulenovievoj putopisnoj, ali i openito knjievnoj poetici, odnosno razumijevanju knjievnosti.
Putujui brodom, opinjen vjeitim kretanjem vode,
mehanikom fluida, Kulenovi je iskonski osjetio kako je
tijesan i skuen ovjekov svijet, kojim se bavi pisac. Potom,
Kulenovi pokuava objasniti i poetiku vlastitog putopisa:
Nastojao sam u svojim putopisima da se sve vie pribliavam romanu, a sad se pitam ne ta sam time dobio, nego
ta sam izgubio jer takvo kretanje je kretanje u pravcu
ovjeka, po cijenu okretanja lea svemu ostalom u svijetu.
Baviti se knjievnou znai baviti se razumijevanjem drugih. Ali zato ne i razumijevanjem drugog? Zato da nemam
pravo i na talas, a ne samo na plivaa? Jer rei neto o plivau ne znai rei neto i o vodi, ono to pliva zna o vodi nije
znanje nego nadmudrivanje, ak i onda kad je iz iste ljubavi
proisteklo. Treba da poem na put u Kinu i pitam se moe li
mi ona, koja o tome najvie zna, pomoi da se oslobodim
i da se razaspem, da se raspnem, ne na krstu, nego na toj
beskrajnoj svjetlucavoj mrei od koje se sastoji svijet, a na
kojoj prestaje svaki bol.
Da sam bio vie krenuo u pravcu eseja nego u pravcu
romana, moda bih jednog dana mogao da progovorim ak
i o ovoj mehanici fluida, uspio bih drugaije da mislim, da
oslobodim fluid sluha od stege uma, da se pribliim pjesniku, to mi je oduvijek bio najvii cilj, da vidim istoriju kao
rijeku, kosmos kao okean.
(Tvrtko Kulenovi: Mehanika fluida, str. 68, 69.)
Za Kulenovia je, dakle, putopis vienje i razumijevanje
drugog i drugaijeg, to bi moda trebala biti i kljuna poetika postavka i u nastavnoj interpretaciji putopisne literature.
Autopoetiki putopis Mehanika fluida Tvrtka Kulenovia uveo bi uenika u novo itanje putopisa i upoznao ih
sa diskurzivnou i liminalnou putopisne literature. Sintagma mehanika fluida je zapravo, metafora cjelokupnog
ovjekovog ivota, o emu Kulenovi i eksplicitno govori:
...da je teko nai bolju definiciju ljudskog ivljenja od
tog suhog jednostavnog imena za jednu nauku, mehanika
fluida. Jer ta je sve to to inimo i to nam se dogaa nego
jedan tok, koji se ponekad uskomea kao more za brodom, a
u kome nikad ne znamo ta nas eka iza sljedeeg zavijutka
rijeke. Voda je samo pomogla da opet doem do tih ljudskih
pitanja. (Isto, str. 70.)
specijalni prilog
Kulenovievi putopisi ne daju odgovore, ve tragaju za

pitanjima o ljudskom ivotu,1* oni nisu samo putopisi, ve i
eseji o putopisima i o knjievnosti uope, pa se prosto zadaje potreba da Tvrko Kulenovi ue u nastavne programe
knjievnosti i kao esejist.
ini mi se da jedan Kulenoviev tekst u tome smislu zavrjeuje posebnu panju.
To je uvodno poglavlje za roman Jesenja violina. Poglavlje nosi naziv Autorefleksija i moe se viestruko shvatiti i tumaiti kao predgovor vlastitome romanu, kao autobigrafija, kao esej o pisanju, kao pria, kao potpuno zasebno
knjievno djelo.
Ta tekstualna viestrukost prua i nesluene mogunosti
za nastavne interpretacije, osobito za interpretaciju eseja
kao jednoga od temeljnih postmodernistikih anrova, to
se izuava u zavrnom razredu gimnazije.
I Autorefleksija bi mogla biti itanaki tekst za 4. razred
gimnazije.
To je izvrstan esej o pisanju, o piscu, o knjievnosti, o
prouavanju knjievnosti. U njemu otkrivamo pisca Tvrtka
Kulenovia kao egrta pisanja, ali i kao nadasve knjievno
obrazovanog postomodernistu koji svojim itateljima eksplicira vlastitu poetiku zasnovanu na postupcima autocitatnosti, citatnosti i intertekstualnosti.
U ovome eseju Tvrtko Kulenovi upoznaje takoer svoje
itatelje i sa razlikom izmeu moderne i postmoderne knjievnosti, pa se ovaj esej moe promatrati i tumaiti i kao
esej o postmodernistikoj knjievnosti, to bi u nastavu knjievnosti uvelo i jednu novu paradigmu itanja i tumaenja
knjievnosti.
Zapravo, Tvrtko Kulenovi je sa svojim knjievnim tekstovima i veoma podatan pisac za izbornu nastavu knjievnost u zavrnom razredu gimnazije.
itajui njegove eseje i putopise, uenici bi se istovremeno upoznali sa poetikom posmodernistike knjievnosti
i pred sobom imali postmodernistikog pisca par exelance.
Ipak, kruna nastavnog proavanja knjievnog djela Tvrtka Kulenovia bilo bi eventualno uvrtavanje nekog njegovog romana u program srednjokolske (gimnazijske) lektire.
ini mi se da bi u najui lektirski izbor iz Kulenovieve
proze mogla ui dva romana: Kasino i ovjekova porodica.
Oba romana su na neki nain velike metafore o globalnoj povijesti.
U romanu Kasino to e biti iskazano na samom kraju
romana:
No takoer je injenica da je na drugi autor, to jest ti, u
sutini u pravu: naa historija je ivi pijesak, grobite, smetljite, kockarnica Kasino.
U romanu ovjekova porodica ta je globalna metafora
o svjetskoj povijesti definirana preko jednog novog medija
fotografije ili tanije reeno preko jedne svjetske izlobe
fotografija:
1*
O tome Tvrtko Kulenovi pie i u svome romanu Jesenja violina:

Ovladati vlastitom sudbinom ne znai mijenjati tok dogaaja i same
dogaaje, nego jednostavno pred njihovim licem postavljati prava pitanja. Zato bi se moglo rei da je Kulenovieva literatura sokratovska,
majeutika literatura koja nas ui da je dobro postavljeno pitanje vanije od odgovora, odn. da je postavljanje pravog problema vanije od
njegova rjeenja.
ODJEK LJETO 2009.
41
41
6/28/09 7:06 PM
Tek mnogo kasnije sam saznao da je jedna od najveih

izlobi fotografije pod naslovom ovjekova porodica (Famiily of Man), prvo u New Jorku, a onda po cijelom svijetu.
Od dva miliona prispjelih fotografija izabrano je 503, da se
pomou njih ispria Svakodnevna pria o ovjeku, njegovim nadama, borbi, ljubavi, slabostima, svirepostima... Ili,
kako je bilo napisano prilikom osnivanja velikog foto magazina Life: da se vide lica siromanih i gestovi ponosnih... da
se vide stvari hiljadama kilometara udaljene, stvari skrivene
iza zidova u sobama, opasne stvari do kojih je teko doi. Za
mene, za nas u socijalizmu, taj naslov, ta ovjekova porodica
imala je i druga bajoslovna znaenja, da su svi ljudi jedna
porodica bez obzira na vjeroispovijest, nacionalnu pripadnost i boju koe, bez obzira na profesionalnu orijentaciju i
socijalno-ekonomski status, jedino s klasnim neprijateljem
nismo znali ta da radimo.
(Tvrtko Kulenovi: ovjekova porodica, str. 31.)
Svi romani Tvrtka Kulenovia, pa tako i ova dva, u sutini
predstavljaju velike poruke o ovjenosti i o humanizmu. U
sebi oni nose ideju o povijesti koja udi za ovjenou i humanizmom, ali se kroz povijest ta ovjenosti humanizam
stalno kre i destruiraju.
Kulenovievi romani, kao i cjelokupno njegovo knjiev-
no djelo i intelektualni angaman, jesu ustrajna borba protiv

destrukcije ovjenosti i humanizma kroz svjetsku povijest.
Upravo zbog toga, ali isto tako i zbog visokih estetskih
kvaliteta i diskurzivne vrijednosti, knjievno djelo Tvrka Kulenovia zavrjeuje da ue u nastavne programe knjievnosti, ali, ako tako i ne bude, to nee nita govoriti o vrijednosti
Kulenovieva djela, ve mnogo vie o nama samima, odnosno o jednom dravnom, drutvenom i kulturnom sistemu
koji nije sposoban prepoznati prave vrijednosti, i kao takve
ugraditi ih u vlastito bie.
U drugom koraku, nakon eventualnog uvrtavanja Kulenovievih knjievnih djela i tekstova u nastavne programe,
trebalo bi pristupiti adekvatnim metodikim interpretacijama tih istih djela i tekstova.
Tako bi se i naa metodika misao i praksa ukljuile u
promicanje nesumnjivih idejno-estetskih kvaliteta Kulenovieva knjievnog opusa, izazovnog za sve vrste knjievnokritikog promiljanja, pa tako i onoga kritikometodikog
opserviranja koje obino nazivamo nastavnim interpretacijama knjievnosti.
Sarajevo, 28. 1. 2009.
Pitanje pripadnosti i identiteta

u djelu Tvrtka Kulenovia
U predgovoru
za knjigu eseja u Izabranim djelima pisao sam o Kulenovievom opusu
kao o velikom sporazumu svjetova. Zapisao sam tada kako
je odrastajui u sasvim specifinom prostoru ispunjenom
slikama i knjigama vrlo rano mogao u sebi otkriti jednu vrstu preliminarne obdarenosti za percepciju koju je dalje dosljedno njegovao percepciju motiva, detalja, valera, linije
boje, crtea, igre svjetla... Isto tako, od poetka je iz knjievnog detalja i knjievne slike razliitih pisaca gradio stavove
o cjelini njihovih knjievnih svjetova, a preko njih razotkrivao duhovne kodove razliitih epoha i razliitih kultura. To
mu je omoguilo da kasnije, nakon to se otisnuo na svoja
duhovna i geografska putovanja, gradi u sebi pisca koji je
uvijek u stanju da pravim izborom i snagom dogaaja, situacije, knjievne slike i detalja dovodi u vezu i gusto preplie
brojne svjetove; da se s lakoom kree po geografsko-kulturnoj mapi svijeta i njegovoj historiografskoj vertikali.
Valja odmah istai injenicu: Tvrtko Kulenovi je pisac
koji nikada ne skriva autorsko ja.
To otvoreno ukazivanje na vlastitu prirodu i vlastito stajalite nikako nam ne usmjerava pogled prema onom tipu
otkrivenosti narativne pozicije starih majstora, pouzdanih
Muhamed Delilovi
42
42
ODJEK LJETO 2009.
pripovjedaa, dakle onu vrstu otvorenosti koju razaznajemo u autoritativnoj strogosti kojom u svakom asu dre
pod kontrolom i najmanji element svog knjievnog svijeta,
a time u dobroj mjeri odreuju i nau recepciju. A od starih
majstora je uio. U susretu s njima je osjetio koliko je vaan
detalj; kako se grade likovi i njihovi odnosi; zato je vaan
opis i kada je deskripcija u funkciji siejnog sklopa, a kada u
funkciji izgradnje lika; kako se meusobno prepliu motivi;
kako se jedan motiv neprestano transformira i kako prelazi u
razne tonalitete dok ne iscrpi sve svoje mogunosti.
Kulenovievo neskriveno autorsko ja ne podudara se
ni sa modernistikim nepouzdanim pripovjedaem, dakle onim famoznim klizanjem u igri s itaocem zbog ega
je autor i nigdje i svugdje, to znai da uglavnom ne korespondira sa onom knjievnom praksom u kojoj e konano
Roland Barthes teorijski obznaniti smrt autora. A prihvatio je mnogo toga i iz modernizma: prihvatio je prije svega
visok stepen umjetnikog konstruktivizma, a skupa s njim
i tenju ka maksimalnoj semiotizaciji i semantizaciji teksta;
prihvatio je tenju ka drugaijem poimanju odnosa izmeu
mimesisa i semiosisa; prihvatio je elju modernista da italac ne ita samo priu nego i strukturu, ili ak vie strukturu
nego priu; ali prije svega prihvatio je (najee neostvare-
specijalni prilog
6/28/09 7:06 PM
nu) modernistiku enju za dosezanjem iskrenosti, doslovne auentinosti,dokumentarnosti, shvativi da nikakva ich
forma ni tehnika skaza ne mogu pomoi modernom piscu da te kvalitete ostvari sve dok se tom tehnikom u romanu
slui neko drugi, neka historijski stvarna ili fiktivna linost, a
ne pisac sam.
Tvrtko Kulenovi se u svojim djelima jednostavno i ne
pokuava sakriti i stoga su ona puna ne samo elemenata
autobiografskog, nego i autoreferencijalnog. Tip njegove
otvorenosti jasno se vidi i u romanu ovjekova porodica kojeg autor zapoinje priom o vlastitoj, najuoj porodici.
I u prvom dijelu romana kao i u njegovom nastavku, ishodite su fotografije. To nije sluajno, jer u prostoru u kojem je sazrijevao, osim knjiga i slika, uvijek je bilo i mnogo
porodinih fotografija. Neujno se odigravala jedna vrsta
najintimnije drame izmeu fotografije, slikarstva i knjievnosti; izmeu povrinskog i dubinskog predstavljanja ljudi i
zbivanja zaustavljenih u trenutku na razliite naine, izmeu
pojavne raznovrsnosti svijeta i njegove metafizike izmaglice, dakle izmeu drugaijih, ali podjednako vanih oblika
umjetnikog postojanja. Stoga e u periodu pune knjievne
zrelosti upravo fotografija, kao umjetnost izbora pravog trenutka, odigrati izuzetno znaajnu ulogu u Kulenovievom
stilskom profiliranju. Ona e esto biti onaj prustovski poticaj za pokretanje mehanizma njegovog specifinog oblika
knjievnoga pamenja, a lica blinjih s fotografija doprinijet e izgradnji stava o tome da je i cijeli veliki i areni svijet
samo jedna porodica. Kako su i slika i fotografija statine, a
knjievnost to po svojoj prirodi ne trpi, Kulenovi ve u prvom dijelu romana vjeto ubacuje anegdotu o njemakom
seljaku koji govori slikaru kakav zapravo porodini portret
eli:
Gospodine slikare, elio bih da nainite moj portret. Prikazaete me na glavnom ulazu mog imanja kako sjedim na velikoj fotelji koju sam naslijedio od svog oca. Pored mene naslikaete moju enu a iza nas moje keri koje mi pripremaju veeru.
Slijeva e biti moji sinovi koji se vraaju s rada u polju, i poto
su odveli volove u talu. Drugi sinovi, zajedno s mojim unucima, upravo utjeruju kola sa sijenom. Nemojte zaboraviti ni
dim iz moje lule koji se pojavljuje pozlaen zalazeim suncem
dok ja ovu scenu posmatram. Takoe elim da se uju zvona sa
oblinje crkve koja zovu na veernju molitvu. Tamo smo se svi
vjenali, i ja i moji sinovi. Vano je da prikaete izraz zadovoljstva koji ja imam u to doba dana posmatrajui moju porodicu
i moje bogatstvo koje se uvealo jo jednim dnevnim trudom...
Nije teko zamisliti pisca u poziciji nesretnog slikara
iz ove anegdote, kao to nije teko zamisliti ni svaki lik na
ovom portretu koji, opet, naruuje svoj porodini portret.
Logikom romaneskne naracije neminovno bismo doli do
najire porodice, one ljudske, one ovjekove. A upravo u tu
porodicu dalje nas vodi lik autorovog strica Irfana.
I u tom dijelu romana Kulenovi kree od, ili tanije, iz
fotografije, one Kapine, na koj se vidi pogoeni borac u
panskom graanskom ratu. Ovaj veliki i tragini dogaaj,
jedan od najveih u dvadesetom stoljeu koje je bilo ionako
pretrpano velikim sudarima ideologija i politika, velikim ratovima i masovnim stradanjima svake vrste, za Kulenovia je
bio i ostao neto posebno. Iz historiografske perspektive rat
u paniji nosio je u sebi s jedne strane tragove onoga to mu
je neposredno prethodilo Prvi svjetski rat kao definitivni
specijalni prilog
krah ve dotrajalih i bolesnih drutvenih tijela evropskih drava-nacija, kao i Oktobarsku revoluciju koja je pokuala na
tom bolesnom tijelu konstituirati jedno novo i do tada nezamislivo komunistiko. S druge strane, on je predstavljao
najavu onoga to e se uskoro desiti dva najvea totalitarizma i vjerovatno dva najvea zla dvadesetog stoljea njemaki nacizam i staljinizam. Od takvog, opteg historiografskog vienja panskog graanskog rata Tvrtko Kulenovi
kao intelektualac ne bjei, premda uvijek jasno ukazuje na
to da je on pisac, a da knjievnost mora biti ispravka, dopuna i subverzija historiografije: panski graanski rat bio je
uvod u neuporedivo veu klanicu Drugog svjetskog rata, i
to neuporedivo najznaajniji u nizu slinih uvoda. To jest, o
aneksiji Austrije ili o okupaciji Sudeta mogao je napisati neki
roman poneki austrijski ili eki pisac, ali je panski graanski rat, iako nije bio svjetski, bio internacionalan, u njemu su
na jednoj strani uestvovali Mussolinijevi Italijani i Hitlerovi Nijemci, da ne spominjemo Frankove Arape iz panskog
Maroka, a na drugoj pripadnici svih naroda i zemalja od
Kanade do Kine: otuda se on nametnuo kao tema svjetskoj
knjievnosti. Zatim, panija je bila oduvijek domovina intelektualnog romantizma svake vrste, obeana zemlja za pisce
i pjesnike. Konano, evropski intelektualci su u vrijeme pred
panski graanski rat bili ispolitizirani kao nikada u svojoj
istoriji: otro podijeljeni na desne i lijeve, a sam rat bio je
rezime tog njihovog sukoba, istiji i jasniji nego bilo koji dogaaj prije ili poslije njega (Drugi svjetski rat nije bio sukob
ljevice i desnice, bio je, mnogo manje jasno i manje isto,
sukob totalitarizama i demokratije). Ne upozorava uzalud
Munozova u zakljuku svoje knjige da su junaci gotovo svih
romana koji govore o panskom graanskom ratu intelektualci. To je bio, kae ona, njihov rat, intelektualci toga vremena bili su politiari. To su romani u kojima gotovo da nema
djece, ena, porodica.
Nije sluajno da svoj osvrt na historijsku specifinost
panskog graanskog rata Kulenovi zavrava rijeju porodica, pri emu misli na konkretnu djecu i konkretne ene.
Individualne ljudske sudbine su ono to knjievnost mora
pratiti, a historiografi i politiki angairani intelektualci moraju previdjeti u ime naunosti ili u ime opte politike
ideje. Jer konano, ko su bili pokretai svih revolucionarnih,
lijevih ili desnih, regresivnih ili progresivnih zaokreta
u novijoj ljudskoj povijesti, onih zaokreta koji su neminovno vodili u stradanja miliona anonimnih rtava? Uglavnom
ovi Kulenovievi intelektualci. Ne oni koju su bili na vlasti,
jer oni su imali ve obezbijeeno solidno mjesto u drutvenoj hijerarhiji, nego oni iji je intelektualni habitus, stvarni
ili umiljeni, bio u potpunom nesrazmjeru sa drutvenom
pozicijom, dakle oni nezadovoljni avanturisti. Milioni ljudi
koje su pokrenule njihove ideje bili su tek izvrioci i tako se
zlo tokom dvadesetog stoljea sve vie depersonaliziralo;
bezbrojni heroji-osvajai novih drutvenih modela, isto kao
i bezbrojni heroji odbrane onih ve utemeljenih, svoj konani smiraj nalazili su na grobljima i pod spomenicima neznanom junaku. Za Tvrtka Kulenovia i ona najira ljudska porodica koja se nala na okupu u paniji, isto kao i autorova
najua porodica okupljena na Balkanu imaju svoj svojevrsni
zdravstveni karton na kojem se kontinuirano ispisuje istorija bolesti ve od prvih, naizgled bezazlenih simptoma.
Tako u prvom dijelu romana Kulenovi govori o svome ocu, slikaru, u kojem majina porodica prije svega vidi
drugu vjeru i drugu naciju i teko pristaje na injenicu da
ODJEK LJETO 2009.
43
43
6/28/09 7:06 PM
se beogradska djevojka udaje za jednog turina. Pisac nas

time vrlo diskretno upozorava na trajnu bolest Balkana nacionalizam, koji e krvavo eskalirati devedesetih godina, koji
e proizvesti stravian rat, a kojeg e opet, kao ivi svjedok,
Tvrtko Kulenovi opisati u romanu Istorija bolesti. Naznaci
nacionalizma koji je vezan za prostor na kojem obitava ua
porodica, suprotstavljena je slika panije i graanskog rata.
Internacionalizam naspram nacionalizma. Internacionalizam kao lijek protiv nacionalizma i ushit koji je takva misao
proizvodila, preko lika strica Irfana, vezuje ova dva sloja romana. I ponovo je fotografija pokreta naracije, ali umjesto
neke porodine pojavljuje se ona svjetski poznata, antologijsko djelo Roberta Kape - fotografija smrti borca panske
republike u juriu. ta vidimo na toj fotografiji: Sudei po
nainu na koji je zaustavljen, metak ga je pogodio u grudi,
u gornji dio tijela. Desna cipela, na samom dnu slike, prednjim dijelom se odvojila od tla, onom gleda u nas. ovjek
je izgubio ravnoteu, ali izgleda kao da sjeda. Grudi mu nisu
grudi junaka, ispod one tijesne koulje s kratkim rukavima
izgledaju jo tanje nego to su, jedan neuhvatljivi, nespoznatljivi, ali na slici vidljivi djeli sekunde one jo jure naprijed, zatim staju. Glava je ve, ne mnogo, zabaena unazad.
Kulenovi vrlo dobro zna da u ljudskom svijetu stvari nikad
nisu tako jednostavne. Jasno mu je da na Kapinoj fotografiji
nije pao samo panski borac. Pale su tu sve zavodljive iluzije
da se bolest nacionalizma da jednostavno izlijeiti idejom
internacionalizma. Pale su jer je panski graanski rat, surov
kao i svi ratovi, bio sudar upravo internacionalnih pokreta:
faizma kao internacionalizma, anarhizma kao internacionalizma i komunizma kao internacionalizma. Uostalom, Tvrtko
Kulenovi je ve u svom prvom romanu pokazao kako je historija jedan veliki Kasino, puna velikih obrata, neloginosti i
paradoksa. Primjena lijeka za jednu bolest esto zna izazvati
drugu, jo veu i porazniju. Nisu sluajno jo stari Grci rije
pharmakos koristili i za lijek i za otrov.
Iako u toj velikoj porodici, o kojoj svjedoe najraznovrsniji i gusto prepleteni motivi u Kulenovievim djelima, mi
vidimo i zlo i dobro, i mrnje i ljubavi, i zloine i dobroinstva, tranutke ratova i trenutke smiraja, tuge i radosti...bez
nje se, izgleda, ipak ne moe. Ne moe se bez sluajnih ili
izabranih, krvnih ili duhovnih srodnika, za koje emo se
rtvovati da bismo tako osmislili fenomen vjene samoe
raanja i umiranja. I, mimo svega, uvijek se tu osjeti ljubav
prema blinjem u istoj mjeri kao i prema onom daljem i manje poznatom. Sve to ovjek moe uiniti za dobro drugih
u Kulenovievom opusu predstavlja potencijalni svjetionik
i konano utoite naih lutanja, utoite koje moe pruiti
samo ideja vjene ovjekove porodice.
Jasno je onda kako je Kulenoviev identitet graen na
mnogostrukoj pripadnosti, pripadnosti svemu to ovjekova porodica podrazumijeva. Tu ne moe vie biti rijei o bilo
kakvom usidrenom identitetu i tvrdim sekvencama unutar njega. Svi slojevi koji ga grade su mobilni i moraju biti
maksimalno umekani, jer bez te fleksibilnosti dovedene do
fluidnosti, Kulenovievo autorsko ja ostalo bi van tokova
vlastitih knjievnih svjetova. A to onda znai da je njemu
apsolutno strano svako svoenje vlastitog bia na jednu i
jedinu, sutinsku pripadnost, pri emu su sve ostale samo
manje ili vee udaljavanje od nje. (To je razlog zbog kojeg
nigdje u njegovom golemom opusu italac ne moe nai ni
minimum natruha bilo kakvog ideolokog diskursa). Sazrije-
44
44
ODJEK LJETO 2009.
vajui u duhovnom ozraju oevog ateljea, u prostoru koji je

bio organiziran knjigama i slikama, a ne zidovima, Kulenovi
nikada tokom svog ivota nije mogao pristati na svijet koji
se sastoji od autistinih prostora, vrsto razdvojenih politikim, ideolokim, religijskim, kulturnim ili duhovnim bedemima. Jer, kad god je posezao za knjigom na polici, zid je
postajao porozan i dijelovi galerije su se otvarali jedan drugom. Nakon itanja, knjiga vraena na policu popunjavala je
prazninu ali nije hermetiki zatvarala mikroprostore domosa, nego je predstavljala sporazum meu makrosvjetovima
oikosa. Jasno je onda kako je ovaj autor tokom cijelog ivota, po unutranjoj logici ambijenta u kojem je gradio vlastitu
duhovnost, bjeao od svakog oblika primarne i jednostruke
pripadnosti, dakle od onog stanja svijesti koje u datim povijesnim razdobljima tako lako uvlai ljude u zonu iskljuivosti i sukobe svake vrste. Svijest o mnogostrukoj pripadnosti,
tema o kojoj se danas tako puno govori a malo kae i jo
manje realizira u drutvenoj praksi, za njega je bilo prirodno
stanje duha i ponaanja jo puno prije otiskivanja na putovanja irom svijeta. Otvorenost prema svijetu i tolerancija
koju prepoznajemo u Kulenovievom djelu rezultat su neprestanog dijaloga meu svim slojevima njegovoga bia,
meu svim njegovim pripadnostima, a dinamika tog dijaloga dovodi do toga da se u sloeno tkivo najire ovjekove
porodice s lakoom upliu i meusobno uklapaju injenice
i motivi meusobno vrlo udaljeni i po smislu i po porijeklu,
po stepenu realistinosti ili fiktivnosti, pri emu je nebitno
da li su one rezultat njegove uenosti, ivotnog iskustva ili
trenutne percepcije. Svi se elementi ogledaju jedan u drugom na mnotvo naina, otkrivajui uvijek ono bitno i zajedniko, one neporecive konstante ljudskog bivanje skrivene ispod arenila slike svijeta svojstvene jednom strasnom
zaljubljeniku u putovanja.
Svijet u ovjekovoj porodici, svijet vien kao velika ovjekova porodica, proizaao je iz bia pisca ija fluidna mobilnost identiteta i osjeanje mnogostruke pripadnosti odgovara onoj tajanstvenoj nedjeljivosti ljudskog iskustva koja
je sadrana u pojmu akra, upravo onako kako ga u jednoj
od svojih prvih knjiga sam Kulenovi definira: akra je krug
koji povezuje prolost i sadanjost u vremenu a zemlje i narode u prostoru, ne dozvoljavajui nijednoj od naih navika
koje ponekad doivljavamo kao istine da postane sredstvo
zatvaranja i razbijanja... Ako je ivot krug, onda je to vrlo veliki krug, a na zadatak je da ne dozvolimo sebi zatvaranje u
male krugove. Nema nikakve prednosti to ivimo zatvoreni
u pojedinom kulturnom ciklusu, kao u transu ili u snu. Treba
nai nain simultanog ivljenja u svim kulturnim oblicima a
pri punoj svijesti... A svoj osebujni nain simultanog ivljenja Tvrtko Kulenovi je davno stvorio, dosljedno njegovao,
a onda pretoio u udesno fluidno, vodeno premreavanje
svijeta. Zato je toliko logino da u ovjekovoj porodici rijeka
Manzanares cijelim svijetom tee, kao to je logino da na
isti nain tee i Miljacka u Istoriji bolesti onda kada Sarajevo
umjesto Madrida i panije postane tragini centar svjetske
medijske panje. Sve rijeke, sva mora, svi okeani konano se
stapaju u ono to je za Kulenovia ne samo simbol ivota
nego i temeljni princip njegove duhovnosti u Majku vodu,
kako je uostalom i naslovljena knjiga njegovih najljepih i
najzrelijih putopisa. Ratovi su samo ekstremni oblici realizacije prastarog agonalnog utemeljenja svijeta; to je injenica
koju je nemogue pobiti i stoga jesu jedna od dominantnih
specijalni prilog
6/28/09 7:06 PM
tema u Kulenovievim romanima. Ali identitet samog pisca, njegovo bie, nije konstituirano na tvrdom, heraklitovskom odnosu meu raznovrsnim pripadnostima koje bi se
meusobno sudarale i iskljuivale. Negdje duboko u osnovi
njegovog bia ne tutnji rat kao otac, nego gotovo neujno
struji voda kao majka, pa otuda utisak da su svi njegovi knji-
evni svjetovi na talasima, u rastakanju vode na mirise, na

boje i nijanse svjetlosti. Tvrtko Kulenovi se toj vodi preputa; on ne pliva jer je i plivanje jedna vrsta agona-takmienja
i sukoba; on samo puta da ga voda miluje i tako svoje bie
uputa u fluidni tok svijeta i svijesti.
Umjetnost putopisa Tvrtka Kulenovia

U novijoj bosanskohercegovakoj knjievnosti putopisna proza Tvrtka Kulenovia zauzima posebno mjesto, kako zbog anrovske i poetike specifinosti te
osebujnosti stila kojim je ispisana, tako i zbog ukupne estetske i duhovne vrijednosti koju u sebi nosi.
Radi se o vrsti proze koja se vrlo rijetko pie i koja vrlo
rijetko uspijeva dostii vrhunski nivo literarne ostvarenosti
ali koja se, ako su prethodni uslovi ipak zadovoljeni, uvijek rado ita, prevodi i visoko vrednuje, kao reprezentativna
i nezaobilazna unutar jezika i knjievnosti kojima pripada.
Kulenovi je, prvenstveno u knjigama Mehanika fluida i
Majka voda, uspio razviti i afirmirati unutar bh. knjievnosti dotad gotovo i nezastupljeni anr putopisno-esejistike proze i potvrditi se kao vrhunski majstor tog podanra,
bez premca u naoj novijoj knjievnosti.
Putopis je literarno svjedoanstvo o susretanju, upoznavanju i razumijevanju dalekih, nepoznatih krajeva ili drugih
zemalja, obiaja i kultura naravno, uvijek zasnovano na linom doivljaju i iskustvu autora koji putuje po svijetu radi
vlastitog obrazovanja i proirivanja vidika, poslom ili jednostavno iz zadovoljstva i strasti. No, pored svih vanjskih pretpostavki, za ostvarenje takvih projekata moraju se ispuniti i
neki bitni uvjeti koji se tiu osobnosti samog pisca: najprije
sposobnost da se doivljaji i iskustva s putovanja saberu,
opiu, poveu i jeziki uoblie tako da budu iroj publici pristupani, zanimljivi i znaajni kao lektira; potom, treba biti
duhovno radoznao, treba puno toga ve znati, a isto tako i
puno toga jo nauiti, iskusiti, razumjeti, zapamtiti, objasniti; rijeju, nagon za skitanjem, avanturizam, osjetljivost i prijemivost za nove utiske moraju se zaputiti ruku pod ruku
s duhovnom profinjenou, dubinom i zrelou, s izuzetnim
znanjem, irokom kulturom i jezikom vjetinom.
Esej takoer mora biti upeatljiva i efektna literarizacija promiljanja, odnosno tumaenja odreenih pojava ili
problema gdje se na misaono i jeziki originalan nain
pokuava iz jednog novog ugla sagledati data tematika i
problematika, s posebnim naglaskom na linom stavu, osjeanju i ubjeenju autora. Esejistika najee sadri u sebi i
elemente kritikog filozofskog miljenja i elemente poetske
ili uope literarne sublimacije, s tim to su i ono kritikointerpretativno i ono literarno saeti, prelomljeni, stopljeni i
uoblieni na nain koji nije karakteristian ni za znanstvene
i filozofske ni za isto umjetnike tekstove. U prirodi je esejistikog izraza da se jedno ponorno uivljavanje u proble-
eljko Grahovac
specijalni prilog
matiku ostvari i uoblii sa to veom jezikom, litertarnom

i kritikom snagom i dojmljivou i zato esej uvijek plijeni
itaoca, osvaja ga i pridobija upravo neobinou, izazovnou, osebujnou stavova, formulacija i zakljuaka; on po
definiciji mora biti zanimljiv, mora zainteresovati itaoca i
pokrenuti ga da samostalno misli i da cijelim biem bude
otvoren prema najbitnijim sadrajima i problemima ivota.
Novi vidici i novi pogledi tako bi se, najsaetije, mogla
definisati proza o kojoj govorimo; Kulenovi je u svojim knjigama putopisno-esejistike proze pokazao kako je i zato
je susretanje s novim predjelima i kulturama u isto vrijeme
i susretanje, odnosno suoavanje sa samim sobom, kao
produbljivanje svijesti o sebi i o svijetu, kako su putovanja
spoljna istovremeno i putovanja unutranja. Sve ono to si u
ivotu uo, itao i uio (dakle, posredno saznavao) o svijetu,
kao i sam nain na koji si ta saznanja sticao i pohranjivao
(u mati, u doivljaju, u formiranju svjetonazora) sve te to
goni da vidi svojim oima, da neposredno osjeti mirise,
obrise i figure tog svijeta i ivota; s druge strane, sve to na
putovanjima doivljava, otkriva i upoznaje kao svoj na
tuem, kao ovaj koji jesam naspram neeg drugog i drugaijeg sve te to goni da promilja, da vaga, ispravlja ili
dopunjava svoje znanje o svijetu, da se prisjea kakav si
nekad bio i da prati kako se sad mijenja i razvija iznutra, u
vlastitoj svijesti, u razumijevanju i osjeanju ivota...
U tome je, dakle, ar putovanja i putopisa: upoznajui
nove i drugaije svjetove, ljude i obiaje, ti upoznaje i dublje razumijeva i samog sebe; govorei o novim iskustvima
i doivljajima u stranom svijetu, ti govori i svjedoi, istovremeno, o samom sebi i o vlastitoj kulturi.
Kulenovi je intelektualac, duhovni i duevni strasnik
koji ponire u sutinu stvari ma o emu razmiljao i pisao;
zato je i pojavni svijet ovozemaljske stvarnosti prisutan u
njegovim putopisno-esejistikim prozama upravo toliko i
tako koliko i kako kroz njega proviruje i probija sama sutastvenost ljudskog postojanja u odreenim povijesnosocijalnim okvirima. Sav njegov prozni izraz je u udnji za
proziranjem, za raskrivanjem biti, osobenosti i osebujnosti
ivota kao kompleksnog procesa tajnovitost i nedokuivost kojega nas upravo i podstie na duhovnu avanturu
okupljanja i samosabiranja u ljudstvu rasprenog i raskomadanog Boanskog bia ovjeka... Veliina svijeta je tek
vanjski izraz veliine tajne o nama samima i duboka svijest
o tome je stalno budna i prisutna u Kulenovievim tekstovima: oni nas ue da duhovnost i umnost nisu u znanju ve
ODJEK LJETO 2009.
45
45
6/28/09 7:06 PM
u traganju za odgovorima dostojnim nae upitnosti, otvorenosti, ranjivosti, problematinosti.

Kad je rije o recepciji Kulenovieve proze, jako je vano
sagledati u pravom svjetlu i savladati onu poetnu odbojnost prema intelektualizmu, prema prepametnosti i refleksivnosti kojima odie prozni izraz ovog autora. Dakako da je
rije o umnom ovjeku i intelektualcu ali taj um i to obrazovanje nisu samodovoljni ni samozadovoljni, nisu tu da bi
se kao takvi oitovali i producirali; naprotiv, oni se podastiru
pred svijetom i pred nama kao rane jednog otvorenog i u
sebi upitnog, osjetljivog i strastvenog bia koje udi za
spoznajom tim vie to dublje i snanije osjea nemogunost imanja njezinog, nemogunost da se bude u posjedu
smisla, vlastitog postojanja i ivota uope... Smisao je ono
to nam uvijek ve izmie ono to u uskovitlanosti ivotne mehanike fluida ostaje nezahvaeno i neshvaeno,
kao zakon-i-sluaj istovremeno, kao igra-i-red istovremeno, kao punina-i-praznina istovremeno. Zato ni osobenost
stila, sloenost i sofisticiranost ovih proza ne trebaju nikog
obeshrabriti jer je i itanje samo jedna avantura, uzbudljivo putovanje kroz svijet doivljajnosti i duhovnosti koja
ni u kom sluaju nije jednoobrazna, jednoznana, jednodimenzionalna. Stil ovog autora obiljeen je posebnom mjeavinom uzavrele emocionalnosti, na jednoj, i intelektualne
suhoparnosti, mjestimice i bezlinosti, na drugoj strani; posebnost te mjeavine je u tome to se drhtavo uzbuenje
i duboko doivljavanje vrlo esto ispoljavaju upravo kad je
rije o opim, univerzalnim temama, spoznajama i istinama
dok se, s druge strane, suzdranost, ironija i nedoreenost
ispoljavaju ba na onim mjestima gdje bi se moglo oekivati raskrivanje, ogoljavanje pripovjedakog subjekta... Tako
se moe desiti da autor naprosto treperi dok objanjava
smisao osnovnih principa taoizma ili sutinu kineskog pejsanog slikarstva a tamo gdje je nadomak neposrednog
oitovanja svoje ljudske individualnosti (naprimjer, u dijalozima s prijateljicom-saputnicom s krstarenja Azurnom
obalom) jednostavno bjei u apstrakcije i uopavanja koji
nam ne doputaju da do kraja uronimo u specifiku njegove
osobnosti (naprimjer, ne znamo koja su mu se jela najvie
svidjela na svim tim putovanjima, nemamo pristupa njego-
46
46
ODJEK LJETO 2009.
vim ljudskim slabostima ni njegovoj intimi)...

Literarizacija ovdje, dakle, ostaje u domenu nastupanja
ad rem (na stvar, prema stvari) ne prelazei praktino nikad
u onaj drugi front, ad hominem (na ovjeka, prema ovjeku). A ipak, u samom izboru onog to zapaa, o emu pria i
razmilja, u naglasku na odreenim nijansama i aspektima,
u vrstom uvezivanju neposrednih, sirovih utisaka i poopenog tumaenja i spoznavanja neprozirnih i tajnovitih pojava, zbivanja i sadraja svijesti Kulenovi uspijeva svemu
onom ime se bavi dati jedno specifino, neponovljivo, lino
obojenje...! To je mogue zato to on cijelim svojim biem
uranja u ambijent, propadajui kroz vrijeme i kroz razne
nivoe i sadraje svijesti, gubei se u njima samo zato da bi
se sretno pronaao, prepoznao i vratio sebi, tei i bogatiji
za jedno dramatino i autentino razumijevanje dalekog,
drugaijeg i nedokuivog svijeta...
Glavni junaci ovi proza su ideje ili figure duha putem
kojih (ili putem do kojih) se ostvaruje spomenuto uranjanje
u ambijent novih svjetova. To, meutim, ne znai da autor
ne umije niti da nee originalno i lucidno analizirati i prokomentarisati ivog, stvarnog ovjeka s kojim se susree; rije
je samo o tome da su i ljudi (ba kao i pejsai, spomenici,
ivotni ambijenti s putovanja) tek povodi, tek manje ili vie
prohodne staze to vode unutra: u samo sredite, u sutinu velikih povijesnih i kulturnih entiteta i figura, to ih valja
doivjeti i razumjeti na to je mogue neposredniji nain.
Intelektualizam kazat e neki, odmahujui rukom; da,
ali kakva odvanost, kakva ivotnost, kakva svjeina, kakva
portvovanost: skitati tako dugo po svijetu, izlagati se tolikim rizicima i neugodnostima to zasigurno nije immage
suhoparnog, kabinetskog intelektualca. Upravo zato e oni
koji u knjigama vie trae sirove boje, uzbuenja i avanture
nego li umnost i duhovnost doi na svoje iitavajui one
dijelove njegovih putopisa u kojima su dati opisi njujorkih
nebodera i mostova, prizori iz velikih afrikih luka ili svjee,
s lica mjesta karakterizacije mentaliteta, obiaja i naina
ivota. Ipak, najvea vrijednost ovih tekstova je to umiju
inicirati interes za duhovno, probijajui otvore na zidu ba
na onim kljunim mjestima odakle je pogled na tajnu i na
istinu bia najuzbudljiviji i najpodsticajniji...
specijalni prilog
6/28/09 7:06 PM
Slika ljudskih krhotina

(Distopizam u postmodernizmu, novorealizmu
i novoj osjeajnosti u prozi Tvrtka Kulenovia)
Romansijer,
putopisac,
esejist i pripovjeda, Tvrtko Kulenovi u bosanskohercegovaku knjievnost uvodi
neobinu praksu spajanja razliitih knjiga u jednu cjelinu,
pri emu se unutar te cjeline uspostavlja poetika granica
sa svim razlikama koje dva poetika modela povlae meu
sobom. Sastavljena iz dvije prozne zbirke, ranije objavljenog Karavana i novih pria okupljenih u proznu cjelinu pod
naslovom Staza slonova, zbirka Trag crne ui ne pokazuje
samo svu raznovrsnost Kulenovievih proznih tehnika, pripovjednih modela i svjetova, tvorei i neku vrstu Kulenovievog proznog izbora, nego indikativno ukazuje i na razliku izmeu poetika postmodernizma, novorealizma i nove
osjeajnosti, poetikog sistema, dakle, koji se uobliava u
knjievnosti nakon pada postmodernizma.
Smjena postmodernistikog poetikog modela sistemima novorealizma i nove osjeajnosti predstavlja u semantikoj podlozi Kulenovieve proze neku vrstu granice/ogledala
preko kojeg se u cjelinu stapaju raznorodni svjetovi ovih
proza. To istodobno znai da ove dvije knjige u svoj svojoj
razliitosti, dovedene u vezu pomenutom poetikom granicom, ine osobenu montanu cjelinu, onu vrstu montae
atrakcija o kojoj govori Ejzentajn razmatrajui razmjenu
znaenja meu razliitim kadrovima koji postupkom montae bivaju dovedeni u neposrednu vezu.
Iitavanje Kulenovieve proze nuno vodi preispitivanju uloge i smisla smjene jednog, postmodernistikog, drugim poetikim sistemom koji se iza granice postmodernizma kao prve stilske formacije unutar postmoderne epohe
ukazuje u bogatstvu svojih novorealistikih i proznih strategija nove osjeajnosti, ili nove iskrenosti, kako kae sam
Kulenovi u jednom svom intrevjuu, te preispitavanju naina na koji utemeljuje narativni subjekt i njegov identitet u
poetikom prostoru nove osjeajnosti. Tako se npr. angairana fantastika Karavana, prvi put objavljenog daleke 1981.
u vrijeme zainjanja postmodernizma kod nas, na podlozi
ove poetike promjene iskazuje kao drugi pol emocionalno,
etiki, antropoloki angairanog iskaza unutar subjektivizacije naracije i njene ispovijednosti u priama Staze slonova,
koje po svojim temeljnim osobenostima pripadaju poetici
novorealizma i nove osjeajnosti u onom smislu kako u studiji Postmodernizam1 ovu poetiku definira Mihail Eptejn.
Kao to, na drugoj strani, angairano pismo Staze slonova
gotovo logino proizlazi iz antitotalitaristikog i distopijskog stava Karavana.
Enver Kazaz
Isti spisateljski rukopis, isti u aspektu njegovih ideja,

spektru emocija, antropolokom stavu u cjelini, proao je,
dakle, poetiku granicu smjene poetikih modela, pri emu
su se promijenile samo njegove narativne procedure, ne i
distopijska dimenzija tog rukopisa.
Ono osjeanje to ga u kratkoj biljeki uz Staze slonova
ispisuje autor: Dovoljno smo pametni da ne budemo nesreni, a ne moemo biti sreni. Samo smo melanholini i
ironini - zapravo, moe se unazad primijeniti i na Karavan.
Ali, u takvom itanju Karavan jest knjiga iz sredita totalitarnog svijeta, iji totalitarizam nuno zavrava katastrofom,
dok je Staza slonova knjiga iza te katastrofe, pismo nakon
apokalipse. Karavan je knjiga koja iz sredita uasa nasluuje jo vei, jo straniji uas, nasluuje katastrofu i buni
se protiv nje, a Staza slonova je knjiga koja nakon ratne tragedije sabira ljudski svijet razbijen u paramparad, nastojei
da ga okupi makar do onog stupnja cjelovitosti da se u njemu ne bude nesrean, mada se ne moe biti srean, pri emu
nepodnoljiva lakoa apokalipse ostavlja jedino mogunost
da se bude malanholian i ironian.
Tu se i dolazi do odreenja Kulenovievog antiutopizma
unutar postmodernistike aure, a potom paradigmatski i do
antiutopizma ovdanje literarne scene, antiutopizma koji jeste uklopljen u globalna kretanja, ali je srno i ovdanji, lokalan, povijestan, presudno odreen iskustvom ratnog uasa.
Na globalnoj razini postmodernistiki distopizam javlja
se kao rezultat spoznaje da su modernistiki fenomeni hipertekstualnosti, hiperegzistencijalnosti, hiperseksualnosti,
hipersocijalnosti, hipermaterijalnosti, hiperrevolucionarnosti itd. pretvoreni u svoju suprotnost postavi pseudo
fenomenima, stvorivi bodrijarovski simulakrum. Ili kako to
saeto i pronicljivo pie Mihail Eptejn: Pseudo je zajedniki
imenilac svih kriza, koje krajem XX veka izbijaju na mestu
socijalnih, naunih, filosofskih i ostalih revolucija sa poetka
XX veka. U znaku pseudo protiu: kriza strukturalizma u humanistikim naukama, kriza koncepcije elementarnosti u fizici, kriza levih ideja i frojdomarksizma, kriza materijalizma i
pozitivizma u filosofiji, kriza sovjetske ideologije i raspad komunistikog drutva, kriza utopijske svesti u celini. Tek sada
hiper se otkriva u celokupnom istorijskom opsegu svog
ostvarenja: kao prelaz iz moderne u postmodernu. Sa postmodernistike take gledita, socijalna revolucija, seksualna revolucija, egzistencijalizam, materijalizam, itd. - uopte
nisu oslobodilaki prodori u poslednju realnost, nego pre
intelektualne mainerije namenjene za proizvodnju pseu-
Isp. Mihail Eptejn, Postmodernizam, Zepter, Beograd, 1998.

specijalni prilog
ODJEK LJETO 2009.
47
47
6/28/09 7:06 PM
dosocijalnosti, pseduoseksulanosti i pseudomaterijalnosti.2

Nema sumnje da se postmodernizam unutar junoslavenske interliterarne zajednice razvija u ozraju ovako postavljenog antiutopizma. Ali, njemu se nuno dodaje i lokalna boja, onaj uas stravinog iskustva i predosjeanja ratne
kataklizme, pa onda sama ta kataklizma i na koncu iskustvo
postratnog stresa. Pokuaj prodora u eptajnovski shvaenu posljednju realnost zavren je na ovim prostorima ne
samo katastrofom modernistikog sistema miljenja uslovljenom raspadom liotarovskih metanaracija nego i ratnom
apokalipsom. Ako se npr. na Zapadu postmodernistiki antiutopizam generirao u sferi misaone apstraktnosti, na ovdanjem prostoru on se zbivao i u ravni strane iskustvene
konkretnosti. Tamo je zalog rasulu utopija bila kriza ljudske
misli i njenih koncepata, ovdje cio ovjek, strana sveukupnost stradanja ljudske supstance. Tako su npr. spekulativnosti Deridine dekonstrukcije, kao nainu da se prevaziu
utopije, ideologije na ovdanjem prostoru pridodale hod
tenkova, vojne pohode, stravu konclogora, zloine. Svijet
iza utopije na ovom prostoru i nije nita drugo do stanje postapokaliptine drutvene pustinje.
Kulenovieva, i ne samo njegova, proza srno nastaje
upravo iz takvog konteksta i iskustva uasa, pa se onda ona
granica smjene poetikih modela, gdje Karavan realizira
fantastiku prozu postmodernizma, a Staza slonova kombinira novorealizam i novu osjeajnost unutar prie koja ispisuje stvarnost svijeta apokalipse i postapokaliptinu stvarnost, ali i stvarnost emocije, treperanja misli, greviti ritam
uma i osjeanja, ta granica, dakle, nije iskljuivo unutarknjievna, nego i povijesna.
Pritom, ova proza ne usisava povijest, da bi se legitimirala nekom od njenih ideologija/utopija, kao to je to sluaj
u prozi modernistikog esencijalizma uvjerenoj u transpovijesnost ljudskih vrijednosti. Usisavajui povijesni kontekst,
Kulenovieva ga proza prelama kroz fokus subjektivnosti,
preispitujui krhotine, u paramparad razbijenu ljudsku
supstancu nakon to je kroz povijest protutnjao uas rata.
Govor ispred i iza apokalipse, govor, dakle, iz pozicije
slutnje njenog dolaska i govor nakon to je ona protutnjala
kroz nae ivote paradoksalno se spajaju u ove dvije Kulenovieve prozne knjige ljudskom suspstancom koja je u isto
vrijeme i predmet i sami cilj govora. U Karavanu pria o totalitarnom svijetu govorila je u ime ljudske supstance kao
jedinog preostalog aksioma, jer totalitarizam je sve drugo
progutao. U Stazi slonova ljudska supstanca, meutim, nije
vie samo aksiom, vrijednost po sebi, nego prostor iz kojeg
se govori u pokuaju da se saberu u cjelinu njegove krhotine, ali i prostor u koji se istodobno i sumnja i vjeruje, koji se
preispituje du svoje povijesnosti, a i u ravni svoje paradoksalne prirode. Na toj osnovi i razvija se vieznana metafora staza slonova. Ona je, na jednoj strani, metaforika slika
traginog stanja povijesti - kao to slonovi svojom stazom
odlaze da umru, tako i cilj ljudske povijesti kao da nije nita drugo do smrt, umiranje; povijest je, dakle, staza smrti.
Na drugom znaenjskom kraku ove matafore stoji iskustvo i
znanje srno oblikovano u vrijeme tragine opsade Sarajeva
u zadnjem bosanskom krvavom ratu. Sarajlije su stazom slonova nazivale jedini iole bezbjedan put koji je spajao novi sa
starim dijelom grada. Tako je grad, da bi uope postojao kao
cjelina, imao svoju stazu slonova, svoj put umiranja i smrti.
2
48
48
Mihail Eptejn: Postmodernizam, Zepter, Beograd, 1998, str. 28.
ODJEK LJETO 2009.
Tu se jo jednom pokazuje Kulenovievo spisateljsko

umijee. Naime, ovaj pisac u pravilu gradi svoj tekst kao
spoj iskustva, onog to se lino vidjelo, doivjelo, emu se
bilo svjedokom, i onog to dolazi iz pievog obrazovanja, iz
knjiga koje tvore borhesovsku Babilonsku biblioteku.
Da bi se potpunije razumjela Kulenovieva montaa
dvije knjige, neophodno je deskribirati i mehanizme njihovog literarnog funkcioniranja. Karavan, kako je ve naglaeno, dosljedno realizira model postmodernistike fantastike
proze, i to onog tipa fantastike koji se utemeljuje na bulgakovljevskom principu araniranja scene. Svijet sotonskog
naela i izgleda, u kojem je nemogua ideja spasa, jer je ulogu, metaforiki govorei, Boga spasitelja prigrabio Sotona,
stoga to se metaforiki Bog iskazuje kao totalitarna, nemilosrdna sila, ostvaren je priom koja je dosljedno metafikcionalna. Karavan je knjiga, a ne zbirka pria, jer u njoj se prie
ulaze jedna u drugu tvorei montani mozaik razliitih pria
o jednom istom sadraju - zlu totalitarne ideologije. Pri tom,
prie su uvezane okvirnom kompozicijom, koja je na razini
samog postupka neka vrsta citata i pseudocitata narativne
situacije iz Bokaovog Dekamerona. Razliiti bezimeni pripovjedai smjenjuju se u knjizi koja je organizirana kao karavan prianja koji ne putuje samo u prostoru, nego i u vremenu: Sastav karavana se menja, ali sam karavan je veit. Ne
putuju svi s kraja na kraj tog beskrajnog puta, pitanje je ak
da li uopte takvih ima. Neki samo na kamilama premouju
prostor izmeu dva grada, drugi izmeu dve drave, trei
odu vrlo daleko kao laljivi Korulanin Marko Polo, ali niko
jo nije stigao do kraja. A ono to i u takvim okolnostima
prua celovitost i jedinstvenost karavanu nije samo monotono klimatanje kamila i jednolino smenjivanje putovanja i
odmora, noi i dana, nego prvenstveno prie koje se priaju
na tim odmoritima, za tih esto nepotrebno i nepoeljno
dugih dana. Potiu od raznih ljudi koji su uestvovali u karavanu, iz raznih krajeva sveta, vezuju se jedna za drugu i tako
povezuju itav karavan i pokrivaju itav svet.
U takvom narativnom okviru autor i nije nita drugo do
postmodernistiki prireiva rukopisa, koji je star, pouteo,
poderan, sam bog zna koliko mu jo pravih i nepravih pria
fali. Taj prireiva moe samo kritiko-teorijskim diskursom
komentirati prie, pa Karavan jest knjiga naglaene metatekstualne, tj. autoreferencijalne, dakle, oznaiteljske knjievnosti. Otud njen hronotop i jeste simboliki poopen, a
svaka pria, a onda i cjelina knjige funkcionira na principu
parabole. U toj svojoj parabolinosti metonimijom karavana
kao putovanja prie/knjievnosti u prostoru i vremenu gradi
se parabola o totalitarnom svijetu u kojem vlada bulgakovljevski shvaen princip zla. Temeljne kategorije vrijednosti
koje preispituju prie Karavana jesu zlo vlasti, nakaznost
vojne hijerahije, besmisao rata, ideja prometejstva pretvorena u svoju suprotnost, da bi se parabolom otkrilo kako je
cio svijet i u svojoj prostornosti i svojoj vremenitosti premreen zlom, uhvaen u zamku zla koje se neprestance samo iz
sebe obnavlja. Taj svijet u kojem je, kako potcrtava zavrni
komentar u knjizi preko prie o Sokratesu i djeaku sa odsjeenim kaiprstom, Smisao (ali i smisao) shvatljiv samo
u dimenziji svoje odsutnosti - u konanici se ispostavlja za
sotonsku kreaciju.
Hvatajui svijet u njegovoj perverznoj sposobnosti izvrtanja vrijednosti Kulenovi u Karavanu, u stvari, kroz
parabolu ispisuje iskustvo modernog doba i njegovih totalitarnih ideologija, tj. onu pseudosocijalnost to je postmo-
specijalni prilog
6/28/09 7:06 PM
dernizam u modernistikoj koncepciji svijeta otkriva kao

razlog njenog rasula. U tom bezizlazu otvara se prostor Kulenovievom humoru i ironiji koji poput rendegenskih zraka
do sri obasjavaju zlo nalije ideologija, njihovu perverznu
sposobnost da se obogotvore, proglase metafizikim principima postojanja, a onda se humor i ironija pretvaraju u
izrazito angairan rukopis koji, istiui odsustnost temeljnih ivotnih vrijednosti iz svijeta, upravo preko te odsutnosti potcrtava njihovu egzistencijalnu vanost. Taj, u najirem
smislu socijalni angaman, satkan je od predosjeanja katastrofe koja je naprosto zapljusnula narativni svijet Staze
slonova.
Dok je autorsko ja u Karavanu preko odredbi postmodernizma neutralizirano, pretvoreno u poziciju prireivaa
koji komentira postupak pria iz starog rukopisa, u Stazi slonova to autorsko ja pojavljuje se preko naglaene ispovijednosti prie u svojoj egzistencijalnosti, a semantiki prostor
teksta korelativan je sa prostorom autorskog/narativnog
negativnog i traginog egzistencijalnog iskustva.
Otud su prie iz Staze slonova utemeljene na spisateljskoj iskrenosti, naglaenoj emocionalnosti, ak patosu koji
prelazi preko mea svake od fragmentarnih situacija isprianih u prii i uzdie se do ope razine. U tim priama matovnost se podreuje iskustvenom, imaginativna igra emocionalnom, a pria koja je srno nastala kao kreacija iskustva
ostvaruje viestruk semantiki uinak. Ona je na jednoj strani bazirana na poetici svjedoenja, gdje se svjedoi o uasu
rata, nepodnoljivoj lakoi nestajanja iz perspektive onoga
to se neposredno gledalo, u emu se uestvovalo, onoga
to se osjetilo u svim dimenzijama egzistencije. Tu je pria
bliska poetikim postulatima novorealizma. Ali, na drugoj
strani, pria koja se neprestance metaforizira otkriva se u dimenziji svoje transemocionalnosti, translirinosti, i ostvaruje
se kao treperava estetika koja deskribira prizore uhodanog
uasa, ali ih i nadilazi nastojei da preko granica povijesti
dopre do mrtvih slojeva bia i svijesti.
Ta Kulenovieva nova iskrenost kako u njegovim romanima ( Istorija bolesti, Jesenja violina) tako i ovim priama je
postcitatno stvaralatvo kada se izmeu autorskog glasa i
citiranog materijala raa treperava estetika... Ta treperava
estetika, poput treperenja ozbiljnosti-ironije... vodi nas na
nivo translirizma, koji je podjednako tu i modernistikoj
i postmodernistikoj estetici.3 U ovoj translirinoj strate3
M. Eptejn, nav. djelo, str. 135.
specijalni prilog
giji Kulenovieva neosentimentalna estetika ne odreuje

se jedino iskrenou, ili jedino citiranim materijalom, nego
njihovim uzjamnim djelovanjem, bez mogunosti preciznog razlikovanja izmeu jednog i drugog. Potpuno iskren
iskaz u takvom narativnom kontekstu zvui kao citat, dok
citat dobija znaenja do kraja otvorenog, iskrenog lirskog
priznanja.
Otud je Staza slonova neka vrsta pieve autobiografije,
pejsa njegovog intimnog, potpuno linog iskustva, ali i pejsa drutva, biografija svijeta, kako u njegovoj povijesnosti
tako i u njegovoj traginoj, melanholinoj sadanjosti. Naravno da se u takvom kontekstu egzistencije pojavljuju, uz
naglaenu emotivnost, i humor i ironija, pa se melanholini
pogled iz obzora linog iskustva pokazuje kao neka vrsta
mozaika motrita kojim se ispisuje biografija svijeta. Tom
svojom mozainou emocija i autobiografskog pisma Staza slonova bliska je Kulenovievim romanima Jesenja violina
i Istorija bolesti, koji takoer prelaze preko rubova postmodernistike poetike u novu osjeajnost. Karavan, pak, gradi
jedinstven poetiki konekst sa Kulenovievim romanima
Pejsai zrelog doba i Kasino, pa ovekova porodica, koji u
okvirima poetike postmodernizma istrauju narativni prostor romana.
Smjenjujui postmodernistiku muzealnost emocionalnom izravnou nove osjeajnosti, Kulenovi u Stazi
slonova dokazuje da vrijedna proza moe ponijeti i razliite aspekte angairanog pisma, a da pri tom ne padne u
zamku direktne i neposredovane ideologizacije i politizacije
knjievnosti. Elementarne ljudske sadrine unutar iskustva
uasa, kao temeljni predmet prie, pretoene su u vanredne
umjetnike sadrine, pri emu se lino iskustvo na krajnjim
rubovima semantike prie ukazuje kao muzej trasnpovijesnog udesa svijeta. Transemocionalnost i translirinost u
podlozi Kulenovievih proza ostvaruje se u konanici kao
transmetaforini iskaz o svijetu koji se pokuava okupiti u
cjelinu nakon tutanja apokalipse, gdje emocija prevazilazi
preko mea uasa i uspostavlja se za jedinu preostalu metafiziku postojanja. Metaforino reeno, nakon to je zastao
zagledajui se u lice uasa, Kulenoviev pripovjedni karavan ne putuje vie samo nekim simbolikim hronotopom
u kojem su odrednice kad i gdje zamijenjene odreenjima
uvijek i svugdje, nego i hronotopom u ijem temelju je lino
autorovo iskustvo, gdje odreenja sada i ovdje, preko poetike translirinosti, povijest kao muzej totalitarnih ideologija
pretvaraju u melanoholinu kuu egzistencije.
ODJEK LJETO 2009.
49
49
6/28/09 7:06 PM
Gledanje neprolaznog:
Hermeneutika kontingentnog
i perenijalnog u djelu Tvrtka Kulenovia
- zadihani fragmenti -
ple Expiatorio de la Sagrada Familia da bi predoio

oblik ljudske svete familije, ogrezlu u zlo i vinutu u
vrlinu. Veliki neimar pokazao je kako arhitektonsko
djelo postaje kamena simfonija; Tvrtko Kulenovi je
tu istu sanjanu Svetu familiju saeo u intuiciju i doivljaj, oduzevi vremenu svaku mogunost da potkopa njenu vjenost. Izranja pred nas, kao sa dna
Okeana, ta Kulenovieva kula, lijepa i strana kao
vojska pod zastavama. Kroz otvorene prozore, dopire do nas zveket escajga za porodinim rukom,
tihi amor pogrebnih jadanja, apatom povjerene
nijanse sjeanja na davne ljubavi; ...jedna krupna
sjenka penje se uz stepenice kule, teko die. ovjek je,
tvoj je neko, hoe da ga zaustavi, dodirne rukom,
ali tada samo zatreperi neto kao pregib u vazduhu, i
nestane... I odnekud, sve to gleda, i kao iz Boje perspektive, sve to odjedanput i zajedno vidi djeai,
jedva da je napunio tri godine; i sve to pamti i do
najsitnijeg detalja, pa telepatijom utkanom u rijei,
pria, odnekud: na njemu odijelo po mjeri saiveno,
mantil od sivog tvida i isti takav kaket, a na nogama
duboke crne cipele i bijele dokoljenice...
Ferid Muhi
50
50
Skandalozna disproporcija markirana, s jedne

strane, apsolutnom izvjesnou intuicije naeg
sopstvenog ontolokog realiteta, a s druge strane, potpunim odsustvom vrstih dokaza koji bi
tu intuiciju empirijski, i posebno, logiki potvrdili,
glavna je oznaka ljudskog samoodreenja. Jesmo
li, ili nismo!? Eto centralnog pitanja, postavljenog
diskretno a opsesivno, tretiranog suptilno i agonino, konvulzivno prisutnog u knjievnom opusu
Tvrtka Kulenovia. Kao tamni obris dalekih modrih
planina, koje zatvaraju i otvaraju horizont. Kao da je
Bogu ponestalo konca da zaije onaj bezdan to se,
iza tih hrbati, otvara, prijeti i poziva.
Ni san ak, ne moemo razdvojiti od jave. (Calderon:

La vida es sueno; Shakespeare: We are such stuff that
dreams are made of and our little life is surrounded
with sleep; Blaise Pascal: Paradoksalna jednaina o
Caru i obuaru Car koji cijelog ivota svakog dana
caruje a svake noi sanja da je obuar. Obuar koji cijeli ivot svakog dana pravi obuu a svake noi sanja
da je car. Eto dva potpuno ista ivota. Svaka razlika
izmeu ta dva ivota, na koju bismo ukazali, bila bi
sasvim marginalna i artifijelna; Lao Tzu: San iz kog se
prenuh, zatee me! Usnih da sam leptir zlatasto-utih
krila sa modrim pjegama. Tako jasno da vie nisam siguran jesam li ja Lao Tzu koji sanja da je leptir, ili sam
leptir zlatasto-utih krila sa modrim pjegama, koji sanja da je Lao Tzu. Niti u u to vie ikada biti siguran ;
Horatius: Umbrae somnium homo. Ne: sjena! ak ni:
san! Ve puka sjena sna i san sjene - titraj privida,
odsjaj naeg lika na rijeci, koji rijeka ne namjerava ni
sauvati, ni odnijeti sa sobom. Sve je to sabrano u
udesnom zdanju, u knjievnoj kuli Tvrtka Kulenovia, sazidanoj rijeima i istinom. Rijeima o istini koje
uzdiu misao u vrtoglave, vite, nazubljene tornjeve
tuge i potresenosti, precizno oblikuju u arhitrave
zanosa koji nije ustuknuo pred uzaludnou, krijepe lukovima oaja koji ne preza od radosti. Antonio
Gaudio se usudio podii kamenu katedralu kakve
nije bilo prije, i kakve nema ni poslije njegove Tem-
ODJEK LJETO 2009.
U avanturu potrage za dokazima najdalje se upustila filozofija, za njom, uz rame, umjetnost. Jer one
bi, najprije i na kraju - da vide! Aristotel: Gledanje je
(jedino)boansko dato ljudima; Pierre-Teilhard de
Chardin: Vidjeti ili propasti! Ne: mijenjati! Jer je ta
ambicija bogohulna i suluda. Ne moe popraviti
djelo Boje, a da ne pokvari svijet kao perfectio noumenon. Bog nije eprtlja. Priroda nije ostavila nita
nedovreno. Vidjeti! Vidjeti i upamtiti. I onda to sve
ouvati zauvijek zamrznuto u rijeima! Poetika Tvrtka Kulenovia ne stremi niemu iznad te ambicije. I
niemu ispod nje.
Tu istorija ne pomae. Nita ne biva po istoriji. Svijet nije magacin anegdota i skladite hronologija
ve su one samo zapisi o zbivanju. Knjige koje ve
u naslovu proglaavaju ambiciju da pokau Istoriju
seksualnosti (Foucault), Istoriju Ljepote, Istoriju runoe (Eco), ako nisu marketinki spinovi, pripadaju
istoj arogantno povrnoj ambiciji koja u sferi jurisprudencije pravo pretvara u oholu monomaniju,
a u sferi razuma, od nauke ini kultivisanu glupost,
specijalni prilog
6/28/09 7:06 PM
u najboljem sluaju; ee je rije o nekultivisanoj

gluposti. Tvrtko Kulenovi gradi svoju hermeneutiku na dijalektici kontingentnog i perenijalnog. Jer
Tvrtko Kulenovi zna da istina nema istorije. Istorija
je samo akt recepcije istine; oslukivanje ubora vode
kroz medium zamukle vjenosti. Tok rijeke koja nigdje
ne nosi odsjaj lica onih koji se naginju nad njenim tokom.

Nije oko jedino koje se nikada ne moe nagledati, niti

uho jedino koje se ne moe nasluati; um se takoe ne
moe nasititi posmatranja. I to je dio hermeneutikog prosedea Tvrtka Kulenovia. Gleda, zamiljen
i zadivljen, kao bez daha, onaj djeak u odijelu od
sivog tvida, saivenom po mjeri. Gleda svijet ovjekove porodice, u kojem nita drugo, osim djeijeg
odijela, nije saiveno po mjeri.
Slika, kao slutnja, najavljuje kraljevsku opciju gledanja umom. Tu poziciju savrene, nepomuene
ravnodunosti prema lancima zakovanoj osjetilnoj
percepciji, uvijek potpuno zavisnoj od objekta koji
neprestano izmie. Fotografija ovu ambiciju promovie u autentinu indiferentnost prema dihotomijama lokalnog i univerzalnog, kontingentnog i
perenijalnog, nametnutih neuhvatljivou svijeta
koji se otkriva samo kroz privid i samo kao privid.
Na fotografiji svijet je najzad, dakle po prvi put, zaustavljen. Ali je zaustavljen i definitivno teorijski
zauvijek! Fotografija je jedina klopka u koju se
ikada uhvatila evazivna misteriozna prikaza svijeta
i vremena. San je razluen od jave. Jer se snovi ne
mogu fotografisati. Zato je Tvrtko Kulenovi vrsto
zabravio vrata svoje laboratorije, zatamnio tekim
zavjesama varljivo svjetlo svijeta i razvio svoj film.
Na filmu: Prolog (str. 119-120) za poglavlje ovjekova porodica - primaran relikt dagerotipije svijesti:
dragocjen fotografski dokument na kom se, besprijekorno eksponiran i izotren (fokusiran), otkriva
ontoloki realitet svijeta.
Fotografija i led. Kao i led, koji ne nastaje postepenim zgunjavanjem vode, i fotografija nastaje u
trenu! Fotografija zaleuje radnju - navodi Tvrtko
Kulenovi iskaz Cartier-Bresona Umjetniko djelo
fotografije nastaje u odluujuem trenutku kada se
dva elementa sudare (objektivnost tehnologije i metafizika prolaznosti)! Snimiti fotografiju znai zaustaviti
dah i svoje sposobnosti usredsrediti protiv ieznua
stvarnosti. (183-84). Dante najvee grenike smjeta
u led! Ledena bara Kokit. Biti fotografiran znai biti
hiberniran. I obratno. Umjetnost je, u ovom kljuu,
vjetina otimanja mrvice vjenosti od beskrajnog
nanosa vremena, koji bi da je, bez prestanka i svu,
odnose sa sobom. Svijet je ve pakao. Disney je hiberniran. Ali, nasuprot Danteu, Tvrtko Kulenovi hibernira i grijene i one bez grijeha; trenutak smrti, i
mlaz radosti sunut u plavet. Zar je samo smrt miropomazana? Zar je ivot bezboan!?
specijalni prilog
Fotografija ide iza, izvan, preko, beyond istorije i ideologije, ide izvan konflikta i dosee iza pomirenja.
Smrtno ranjeni milicioner u juriu Robert Kapa.
Nogavica hlaa koja lepra na vjetru. To su apsolutne injenice. U svijetu ovjekove porodice u kakvoj je
odrastao i stasao Tvrtko Kulenovi, ideoloki sukobi
su, nasuprot tome, istinske parafernalije, akcidencije, tanije, puki modusi mnogo trajnijeg svijeta. Razgovori Irfana (strica, amide), sa Dr. Vilkokom. ak i
anarhistikinja Romana, pa i faista sa poetka ovjekove porodice, suvereno zastupaju svoja uvjerenja,
kao kroz blijesak blica, sa besprijekorno odreenom
brojkom vodiljom, i bez crvenog odsjaja u oima likova sa fotografije, beskrajno ravnoduni i superiorni
na svaku ocjenu, osudu, na svako sitgmatiziranje.
Jednako tako i une rasprave sa Duge plovidbe na
Istok, panije, Akvadukta. Jer je perspektiva sub spaetie aeternitatis savreno indiferentna prema ideolokim disputima nuno zakovanim pod pokrovom
mrtvakog sanduka prolaznosti.
Ljepota? Ljepota je dubina povrine! Tvrtko Kulenovi svojom metafizikom mreom istkanom od najfinijih niti svoje hermeneutike, hvata ute leptirove
sa modrim pjegama vjenosti u objektiv svog rukopisa. Otkida ih od vremena, otima ih od one rijeke o
kojoj je rije rekao Heraklit. Ako su slikari pokuali
naslikati poeziju ut pictura poesis (Horatius: Epistola ad pisones), a poneki od najboljih slikara pokuali opjevati sliku obrnutim postupkom Ut poesisis
pictura, Tvrtko Kulenovi je izgradio hermeneutiku
kao neku vrstu perenijalnog infinitezimalnog kalkulusa u kom se kao rezultat dobija mogunost da se
vidi ono to se nikako drugaije, i nikada osim tada,
ne vidi; i da se sauva ono to se ni jednim drugim
postupkom ne moe sauvati. Ovi tekstovi Tvrtka
Kulenovia su ab intra jedna istinska i efikasno koncipirana hermeneutika za razumijevanje vjenog u
prolaznom, nadograena projektorom pisanja, tim
nenadmaenim tehnolokim udom izgraenim od
rijei, kroz koji se, mlazom svjetla usmjerenog na
platno nae svijesti, prikazuje velika i vjena tajna
gledanja neprolaznog.
Nastojanje da se ono konano predoi u ravni beskonanog, da se pojedinani ulomak uklopi u

koncepciju cjeline, jeste vrhovna ambicija nauke;
predoiti beskonano kroz konano, izraziti svu
sloenost totaliteta sabranu u sudbini pojedinca,
jeste zadatak i obaveza umjetnosti, i pravi rezultat
knjievne produkcije Tvrtka Kulenovia. Njegove
knjige nisu nauni zapisi percipiranih sadrina, ni
svjedotva imaginacije; Tvrtko Kulenovi je ovjekovoj porodici poklonio brevijar zanosa, kompendij
delirijuma, enciklopediju hermeneutikih tehnika
umjetnosti sa onakvim obavezama i na onom zadatku kakve je mogao sagledati samo onaj trogodinji djeak, u odijelu saivenom po mjeri, od sivog
tvida i sa istim takvim kaketom, sa dubokim crnim
cipelama i bijelim dokoljenicama.
ODJEK LJETO 2009.
51
51
6/28/09 7:06 PM
TVRTKO KULENOVI SAPUTNITVO

Jasmina Musabegovi
Veina vas, ovdje prisutnih, prvo su upoznali ovjeka, profesora ili dramaturga Tvrtka Kulenovia, pa tek onda i spisatelja. Ja ne. Ja sam najprije upoznala putopisca Tvrtka Kulenovia, pa tek onda, povodom toga, i Tvrtka lino. Ali, upoznati
putopisca podrazumijeva i upoznavanje njegove linosti iz
jednog prostog razloga jer je putopisac glavna linost iskazanog teksta i na njegovoj stvaralakoj, ali i privatnoj linosti se zasniva i tekst. Tako, ini se, u isto vrijeme upoznajem
obojicu. Od tada, od prvog susreta sa njegovim djelom,
pratila sam svaki njegov novi tekst i u vie navrata pisala o
njemu. Ne samo sukcesivno, ve i sintetiki, pa se moje itanje pretvaralo u iitavanje, to je veliki kompliment i potvrda vrijednosti samog djela. Sve se moe proitati, ali samo
istinska knjievnost moe se iitavati.
Kako sam ve nagasila, prvi susret bio je s putopisima. Sa
svakim novim itanjem, naravno, dodavala sam nove spoznaje o njegovom djelu, otvarala su mi se i nova znaenja.
Dodavala sam i odgonetala nove segmente stvaraoca, ali i
njegove linosti. Jer, putopisac je ujedno i glavni junak svoga djela. On nema potrebe da simulira i indirektno iskazuje
svoju linost u liku glavnog junaka, odnosno nekog drugog.
On se sam, neposredno i direktno, iskazuje i OTVARA svome itaocu. I italac ga slijedi na putu, ali i u njegovim intimno-objektivnim spoznajama, slikama, razmiljanjima koja
se esto odvajaju od samog puta. Slijedi njegovu intimnu,
znalaku, obrazovnu, umjetniku spoznaju zanesenosti i
zaokupljenosti umjetnikim kao jedinim tragom ovjekove
nutrine. Treperi umjetnik pred tuim ostvarenjem i to je za
itaoca onaj pravi put kojim ga prati da doivi i prisvoji veliinu i snagu ukazanog djela: bila to katedrala, slika, crkva,
grad i njegova arhitektura sve to su ljudska ruka i duh
stvorili. Da pokuate vizuelno rekonstruirati sam predmet,
sigurno ne biste uspjeli. Ali, u svom susretu s predmetom
osjetili biste i onu istu radost ulaska u umjetniko u djelu, ali
i u sebe same. Taj ulazak u umjetnika djela je put, putopis
Tvrtka Kulenovia, ganglion i najvea vrijednost i najvii domet njegovog iskaza. Nevjerovatno je kako on ima osjeaj
da dosegne, kao neku unutarnju formulu, tajnu stvaralakog u svemu to ga privue. Sezam se za njega otvara iroko
i bez posrednika. Tad se bokori njegova linost, kao glavnog
junaka njegovog djela, iskazuje se on sam u svim dimenzijama i predznanja i instinkta stvaraoca. U ranijim tekstovima
uporno sam ponavljala da njegovo znanje ne gui umjetniku sliku, ve je tlo iz kojeg e slika izrasti. Ali, ini mi se,
sada je potrebno naglasiti, sada kada nas preplavljuju neobrazovanost i neznanje, da su oni ipak uslovi putovanja sa
Tvrtkom Kulenoviem, basamci su to koji e nas uvesti i u
njegovu umjetniku sliku, ali e nas uvesti i u umjetniko samog predmeta. Tako otvorena djela piscu a potom i itaocu
pruaju naljepi i najtaniji doivljaj predmeta. To je ujedno
52
52
ODJEK LJETO 2009.
najbogatiji put, odnosno putopis ka njemu. Ulazak u ljepotu

i neiscrpnost umjetnikog.
Razmrsujui pretplete tueg djela, on ostvaruje preplete i spletove vlastitog umjetnikog. Hrane se jedno drugim,
ostaju i narastaju zajedno, jedno iz drugog dva paralelna
stvaralaka treptaja, onaj poetni, tui, i onaj svoj, naknadni,
vlastiti.
Ovog autora ne privlai veliajna netaknutost predjela.
Njegov korak putopisca ne gazi po pejsau. Njega zanima
tek civilizacijski pejsa, izrastanje i opstanak kulture i civilizacije. I to mediteranske, prije svega. Tamo gdje se svjetlost
na razne naine prelama kao ukazanje svih Svevinjih koji u
kulturama ovog civilizacijskog bazena postoje. Iako ga interesuje samo ili najvie evropski dio toga. Jer, kako i sam kae,
nae je prvo putovanje bilo Venecija. To je ono prvo drugo i
drugaije to je i cilj svakog putopisca.
Priznajem, kako tada tako i sada lijepo mi je bilo ii za
Tvrtkom Kulenoviem po njegovoj duhovnoj mapi, kako
sam kasnije naslovom okarakterisala ovoj putopisni zapis.
Ali, prvo obiljeje ovog stvaralatva ipak je nosilo naslov Putopisna proza. O emu se zapravo radilo?
Putopisna proza, naslov je kojim sam obiljeila njegovo
stvaralatvo branei i knjievnu valjanost ovog roda i njegovu jo uvijek neospornu aktuelnost, tada dovedenu u pitanje. Putopis je napustio stvarnosni predmet svog prikaza
slike realija, i sada se zahvaljujui televiziji i fotografiji, koje
su na prvi pogled prijetile da e ovaj anr ugroziti i pretvoriti
u anahroni iskaz, preobratio se u neto novo. Naime, fotografija i televizijski putopisi oslobodili su knjievni putopis
okova i pregnantnosti objekta koji se u stvarnosti opisuje,
kako bi se vinuo u viu, slobodniju, isto umjetniku stvarnost i sliku. Tako su asocijacija, imaginacija, estetsko stvaralako umovanje dobili na snazi. Time je putopis preskoio sam sebe, postao slobodnija i razbokorenija knjievna
forma. Ta sloboda artikulacije i natrunjavanja svih moguih
oblika knjievnog iskaza ustvari je knjievnika putopisca
uvela u odgovarajui odnos prema ovom iskazu. Jer se on,
uz dimenziju pjesnikog, pripovjednog, dokumentaristikog, znanstvenog, intelektualnog, diskurzivnog i kakvog
sve ne (slino savremenom romanu koji je sa sebe skinuo
pripovjednu okosnicu i okove realistikog predloka, da bi
u sebe primio sve domene ovjekovog postojanja ovo
ne navodimo sluajno, ve svrshishodno za objanjenje
romanesknog djela Tvrtka Kulenovia), i umjesto okvira
realistikog, kao to je to u romanu realistike pripovjedne
strukture, mora drati tek na samom stvaralakom inu, na
istoj umjetnikoj slici. Bez pomagala iz objektivnog svijeta
iz kojeg je krenuo.
Putopis kao rod uglavnom se gradio na meatvu realne i umjetnike ljepote. Na granici prikazanog predmeta
svojevrsne razglednice stvarnog i impresionistike slike
umjetnikog odraza u duhu putopisca. Zato nije udo da
je putopis ranije nosio osobenost slikarskog tafelaja, a tek
specijalni prilog
6/28/09 7:06 PM
drugim, naknadnim dijelom odrazom u piscu, i knjevni

rakurs koji se uslonjavao u jedinoj moguoj materiji rijei.
Otuda esto prirodno ustrajavanje slikarskih krokija vienog koji nadopunjuju opisano. Rije i linija su se stapale u
jedno, jer su obje potekle iz jednog: oslikavanja stvarnosti.
To oslikavanje predmeta dovodilo je putopis u rodovski razvrstanoj knjievnosti na sporedan kolosijek, to nikako nije
umanjivalo duhovno bogatstvo koje je on mogao ostvariti i
koje je ostvarivao. Za putopis se moglo, u ranijem njegovom
odreenju - oslikavanja stvarnosti, pretpostaviti da nee
moi pratiti savremena kretanja u knjievnosti koja su se sve
vie okretala ka duhovnom pejsau i apstraktnoj slici. Meutim, upravo zahvaljujui fotografiji i televiziji, on se oslobodio okova stvarnog predmeta, to je njima prepustio, i vinuo se ka apstraktnoj slici, odnosno ka apstraktnoj, proznoj
slici. Tako je postao prozni obrazac, posebno u djelu Tvrtka
Kulenovia. Savremeni oblik izraavanja zahvatio je i ovaj
knjevni rod i preobratio u strukturi. Vie iskazuje bogatstvo unutarnjih pejsaa no objektivnih, te i sam prekorauje
svoju rodovski granicu i postaje putopis samo po povodu.
Jedan od prvih koji vue ovaj rod u nove artikulacione vode
jeste Tvrtko Kulenovi. Sloboda duhovnog pejsaa i njegovo
bogatstvo zamjenjuju i preskau granice tek ponuene oku.
Preko putopisa, gdje je glavni junak sam autor, upoznala
sam tako i autora i glavnu linost. U duhovnoj neposrednoj
komunikaciji koju nudi putopis, slijedila sam pejsae i meni
bliske i znane, otvarala ih uz njegovu rije i u dubini sebe.
Ovaj je rod, naime, zadrao arhainu ljepotu prisnog komuniciranja pisca i itaoca, odnosno zajedno i pisca i itaoca sa
svim to je ljudsko. Putopis jo uvijek u sebi nosi bajkovitost
i oi i duu i ui, a u njoj se prije svega sa samim sobom, razlistalim i ocvjetalim, razgovara o duhovnim i umjetnikim
djelima ovjeka.
Dobro pamtim kada sam na jednom od svojih svakidanjih puteva srela i upoznala Tvrtka, glavnog junaka i autora
njegovih putopisa. Bila je snjena i olujna sarajevska no a
ja sam jedva gazila ka pozoritu. I sama sa Mediterana, moda i bioloki vezana, taj pejsa je ostao i moj privatni i moj
knjievni vidokrug, gacala sam po vlanom snijegu sa onim
osjeajem sadranim u mostarskoj izreci da vie vole stati u
g nego u snijeg. Zagledana u tlo, nisam primijetila kada
je stao preda me i pozdravio. Umjesto pozdrava, rekla sam:
Hvala na ovoj ljepoti, ja samo ponavljam va naslov Odanost jugu. Nasmijali smo se grohotom i od tog trenutka postali bliski saputnici i u stvarnosti. Njegovo miljenje o mom
tekstu, naroito proznom, bilo je jo jedan putokaz Eto,
razni putokazi su nam postali znaajni. Naroito oni ratni.
Svjetlost, kultura i civilizacija su parametri na ijem humusu izrasta putopisna proza Tvrtka Kulenovia. A to je,
jednom rijeju, za njega Mediteran. Onaj Mediteran koji u
malom mozgu dri kao zemlju prapostanja i stanovnik najhladnijih i najmranijih predjela. Kao izvor svih stvari. U tom
smislu je njegova odanost jugu. Jugu kao Mediteranu. Ko
kae Mediteran, kae kultura. i on ukrta, po njegovo djelo
osnovne, tri humusne silnice.
Glavni junak, sam autor, otvara strukturu putopisne proze sa spletovima i prepletima najie knjievne teksture,
koja uveliko nagovjetava ve dobrim dijelom najavljenu i
ostvarenu romanesknu strukturu. Opravdano, zato, prenosi
dijelove putopisa u roman, jer su ve bili romaneskno zaokrueni. Tako nastaje njegov, po mom sudu, najbolji roman
- ovjekova porodica, u koji su ukljueni dijelovi ranijih puspecijalni prilog
topisa, kao, naprimjer, dio iz Iberije iz knjige Pejsai zrelog

doba. Svijet kao univerzalna ljudska porodica. Svemu tome
je pridodata idejnost: panska revolucija. Od najire ope
sudbine ovjeanstva, do konkretizirane u njegovoj porodici. Slian rakurs i ja slijedim u romanu Skretnice. Tvrtko me
u pono zove da mi kae da ga bez predaha ita. Njegovo
procjenjivanje umjetnosti uvijek drim kao sutinsko. Zato
uzbueno s njim razmjenjujem miljenje i o pisanoj, i o vizuelnoj i o snimljenoj i svakoj drugoj umjetnosti. Saputnitvo
se, dakle, ostvaruje i u linim putevima. Porodine smrti, njihovu bol dijelimo, sve do one opte smrti koja je zahvatila
ovaj grad i nas u njemu, u etvorogodinjoj opsadi Sarajeva.
panija nae mladosti to je bio predmet romana, pretvara
se u Sarajevo nae zrelosti, linog a ne spisateljskog ivota.
Ono to je bilo njegova stvaralaka opsesija prei e u ivotnu opsesiju. panija prvog otpora faizmu, panija Lorke,
ubijenog Lorke, svrgnutog De Unamuna, prognanog Machada, panija ljubavi i strasti te panija ope i pojedinane
ovjekove porodice (Irfan je Gaudijevu crkvu Sveta porodica preimenovao u ovjekova porodica, i tako nastaje naslov
romana).Usvaja tue doba kao sutinski svoje, sa svim pitanjima, zamasima i idealima, ne znajui da e to jednom
biti i njegova privatna sudbina. Jer, cijelo je Sarajevo bilo u
ratu jedna velika ovjekova porodica. Nije mogao ni pretpostaviti koliko e taj roman biti proroki za njegovu vlastitu
sudbinu. Govorei o paniji, kao Kasandra, govori o vlastitoj
budunosti sueljavanja sa faizmom. Kao Kasandra o razorenoj Troji koju je nosila u venama i svojim predvianjima,
Kulenovi opisuje i predvia jedno novo, njemu blie razaranje.
U borbi za pansku republiku svijet se dijeli na dvoje internacionalna solidarnost, pravda, sloboda, ovjek, rijeju
- ivot: Smrti, smrt ti se dogodila, i faizam, tortura sa suprotnim sloganom: Viva la muerte!. Tako je panija nae
mladosti arko rasplitanje istine o paniji, ustreptalo prepoznavanje zla koje je postalo univerzalno, o solidarnosti
internacionalnih boraca, intelektualaca, umjetnika, naroda,
porodica, kao i u Sarajevu, a sve tek u odbrani pukog ivota.
Otud, moda, toliki unutarnji ar, strast, jer te slike za njega
e, kao za Kasandru, biti proroke. Kod Kasandre sve se obistinilo, kod Tvrtka sve se ponovilo u Bosni.
Tvrtko Kulenovi, antifaista po opredjeljenju, postaje
i po djelu: ostaje u opkoljenom gradu i dravi. Pie, snima
film, svjedoi, razmilja i raskrinkava. Isti parametri: viva la
muerte mrtvake glave i kokarde onih koji opkoljavaju Sarajevo i napadaju Bosnu, svjedoenje pisaca, intelektualaca
iz cijelog svijeta, stradanje masovno djece i civila, naravno i ovjekove porodice. Tu je i smisao fotografije kao oka
svjedoka: Kapina fotografija pogoenog panskog borca i
fotografije branitelja Bosne, bosanskih ljudi-skeleta u koncentracionim logorima, ubijenih, progranih, izbjeglih, slike
voljenih i bivih. U iroj porodici Sarajeva gubimo i dalje i
blie ljude. Smrti, smrt ti se dogodila, da Bog da. Tako, eto,
pisac proivljava sudbinu svojih glavnih junaka. Rijetki sluajevi za jednu dobru i temeljnu analizu kasandrinskog diskursa. Otud onaj istinski uzvik kojim e pisac oznaiti sam
svoje stvaranje: Rijeka Miljacka to cijelim svijetom tee.,
to je zamjena za ono pansko: Rijeka Manzanares to cijelim svijetom tee.
Tvrtko Kulenovi uglavnom sada ne pie. Moda iz onog
istinitog razloga da je rat bio bolji, da se otvoreno ne bi kazalo kakav nam je mir. To su utljive rijei.
ODJEK LJETO 2009.
53
53
6/28/09 7:06 PM
ISTORIJA BOLESTI
OD LEKTIRE(A) DO REZIMEA
Edin Pobri
Vienje sudbine kao sluaja jedino je pravo vienje
ljudske situacije zato to je svaki na pokuaj graenja sistema od niza sluajeva znai bavljenje neim
to nas u potpunosti prevazilazi, vodi u vraanje i
magiju, jer su veze koje postoje izmeu stvari to sainjavaju na svijet neuporedivo finije, tananije i sloenije od veza koje smo mi u stanju da mu pripiemo.
(Lektira III, T. Kulenovi)
-1Istorija bolesti je roman koji je smjeten u knjigu. Drugaije nije moglo ni biti jer dolazi od Kulenovia pisca i od
Kulenovia teoretiara knjievnosti. Ako se sadraj i forma,
kako u ivotu tako i u umjetnosti, meusobno propituju i na
taj nain uslovljavaju akt meusobnog postojanja, roman je
i ovdje pronaao svoj plat ija e se tkanina vidljivo mijenjati kako se, usljed kretanja, zastajanja i vijuganja prie, ponovo bude oblikovala slika znaenja dva univerzuma: svijeta
teksta i pojavnog svijeta, svijeta u kojem neposredno sudjelujemo procesom itanja, i svijeta iz kojeg, ustvari, i dolaze
modeli interpretativnih sudova svakoga od nas ponaosob.
Prvo je i posljednje pitanje ovog romana, a tie se osnovnih moralnih naela knjievnosti: kako pisati? Pitanje ne
postavlja bilo ko i nije postavljeno u bilo kojem kontekstu?
Model autora se ovdje preispituje iz dvostruke perspektive
posmatranja. Autor knjige je romanopisac, ali je i teoretiar
i profesor koji je savremenom romanesknom anru svojim
Lektirama i Rezimeom uspostavio jasne uslove postojanja.
Iako je kompetencija dvostruka (dolazi od pisca i teoretiara knjievnosti), naratoreva dilema je ipak uvjerljivija i kao
takva e ispisati kompoziciju romana. Kako pisati o ratu iz
rata? Kako pisati iz Sarajeva o Sarajevu u kome smrt, bol,
neimatina i tuga postaju osnovni toponimi ljudske egzistencije? Iz tog knjievno-teorijskog moraliteta, naspram
materijala koji postaje predmetom oblikovanja, Kulenovi
e postati svjedokom drame postojanja koja e zahtijevati
da se nanovo preispitaju sve vrednote jednog svijeta koji se
nepovratno zavrio 1992. godine. Je li ivot doista nekada
bio drugaiji i bolji, ili je sve bila varka i san, s obzirom da je
danas (1993.) malo od toga ostalo?
Nita nije uvjerljivije od smrti blinjih. Nita nije oiglednije od straha koji dolazi s njom? Je li to smrt? [Jeste.]
Smrt. emu onda sva ta patnja? A tako, niemu.1 Nije
to ni Tolstojev ni Kulenoviev pesimizam, a dakako da nije
Tvtko Kulenovi: Istorija bolesti. Sarajevo: Bosanska knjiga, 1994, str.
220-221.
1
54
54
ODJEK LJETO 2009.
ni nada. Ali jeste referisanje i svjedoenje s kojima patetika

ostaje kao daleko obzorje za sve one koji su historiju uili a
nisu je doivjeli.
Istorija bolesti paralelno pokuava da rekonstruie epohu rata u Sarajevu i naratorevu svojevrsnu potragu za samim sobom. U prikazivanju izokrenute stvarnosti u kojoj se
na polifonijski nain mijeaju dva svijeta fikcije, odnosno
korpusa literature kojom je obiljeen jedan nain ivota, i
pojavne stvarnosti, odnosno, udari granata s kojima dolazi
novo i nepoznato doba Kulenovi postavlja glavnog junaka razapetog izmeu popularnih pisaca i knjievnih linosti,
s jedne strane, i redova za hljeb i vodu, s druge strane. Mijeaju se svjetovi i svjetonazori Kamijeve Kuge i sarajevskog
groblja Lav, Poncija Pilata i ovjekove porodice, Majstora i
Margarite i Lide i Tvrtka, Mersoa i Mame Milene i najzad Borhesa i Kulenovia, ime se ova apokaliptina pria i otvara.
Meutim, Borhesov azijatski doivljaj svijeta koji je piscu
Kulenoviu oduvijek bio blizak, u ovoj je prii, kako kae
njegov narator, nemogu jer su likovi ove knjige skulpture
zaustavljene u pokretu, a taj pokret je pokret tragikog gra
koji razdvaja ivot od smrti.2
Gotovo sam siguran da je Kulenovi dok je pisao ovu
reenicu u mislima imao poznatu grku skulpturu Laokoon
i njegovi sinovi, o kojoj je, izmeu ostalog, pisao u svom Rezimeu. Ta skulptura, koja generacije posmatraa iritira onim
zauujuim odsustvom prenaglaenog bola na licu ovjeka kome zmije dave sinove da bi kasnije udavile i njega
samog, moda ponajbolje oslikava poetiku romana Istorija
bolesti. Iako je ovo roman slike uasa, kao i na skulpturi, estokih emocija nema jer bi nakodile mediju i naruile smisao dobila bi se grimasa umjesto izraza bola. Na isti nain
kako se na spomenutoj sklulpturi bol ne pokazuje samo na
licu nego svaki mii i tetiva tijela svjedoe o velikoj patnji,
tako se patnja i tuga iz Istorije bolesti osjea u onom neizreenom, u onim povremenim utanjima i rezonancijama
koje prekidaju svaku smrt u romanu. Jednostavno je: neizrecivo se govorom tiine prenosi na itaoca koji se, zagledan
u tivo, zasigurno bar jednom zapitao da li bi i on mogao da
podnese bol onako kako ga podnose majstori i margarite iz
Istorije bolesti.
Prust izriito tvrdi: Na ovom svijetu, gdje se sve otrca, gdje
sve ugiba, ima neto to postaje ruevina, to propada jo potpunije, ostavljajui jo manje tragova nego ljepota: to je tuga.
Hvatam se za te rijei kao za drvo spasa, molim njega i boga da
uine da budu istinite, jer ovaj bol ne mogu vie izdrati.3
Fantazmagorini haos svih vraenih sjeanja prati i odgovarajua autorska intervencija na kanonizovanim tekstovima ako je sve postalo drugo i drugaije, i ako se ivot
2
Isto, str. 36.
Isto, str. 192.

specijalni prilog
6/28/09 7:06 PM
mora posmatrati iz perspektive smrti i straha, kako odoljeti

pa i tim tekstovima ne prepisati drugu i drugaiju stvarnost.
Na taj nain Kulenovi prelazi iz jedne u drugu sferu, mijenja
diskurse pripovijedanja, oblikuje formu a sadrinu osvjetljava iz dvostruke pozicije: iz autorefleksije razliitih tekstova
koji sada trae novi smisao (od Malroa, Stendala i Kamija do
Kumara, Borhesa i Bulgakova) i novog teksta koji kao da nastaje tek u neposrednom procesu itanja.
I dok pisac opisuje no koja pada dok se posljednji posjetioci vraaju iz bioskopa, meni su na umu avetinjske noi kada
mjeseina osvjetljava potpuno zamraenu ulicu, punu parkiranih automobila, kad samo daleke granate razbijaju tiinu koja
bi uz tu sliku ila, zatim jedna padne odmah tu, zapali dva auta
i cio prostor izmeu dvije zgrade postane crven, uju se vrisci,
psovke, dovikivanja...4
Literatura je kod Kulenovia postavljena umjesto Vrhovnog bia. Ali ne literatura u smislu enciklopedijskog ili leksikografskog podatka nego u smislu tekstualnog univerzuma
koji od neuobliene pojavne stvarnosti i pojedinih ivota,
najzad pokuava napraviti smisao i ponuditi poneki odgovor. Kulenoviev tekstualni univerzum, koji snagom svoje
imaginacije priziva pojavni svijet, za trenutak tako postaje
ipak borhesovska velika scena s ogledalima, na kojoj tekstovi uvijek upuuju na druge tekstove, likovi govore o drugim
likovima a svaki znak odraava, znai i tumai se u svjetosti
drugih znakova. Stoga niko, ak ni u ratu gdje vlada binarni
nain miljenja, nema privilegiju u pristupu stvarnosti poruka je koju, izmeu ostalih, nosi ovaj roman. Time je i tekst
dvostruko usmjeren: ka znaenjskom sistemu u kojem se
proizvodi i ka drutvenom procesu u kojem uestvuje, odnosno, Kulenovi na ovaj nain svijet teksta vraa pojavnom svjetu oblikujui ga u neku novu stvarnost i dajui mu
neko novo znaenje. Istorija bolesti se, u stvari, pretvara u
tekstovnu apokalipsu koja na razliite naine pokuava da
sumira cijeli ivot, kako glavnog junaka, tako i itaoca.
Mi danas znamo da roman pie roman, da pria stvara
priu, a ivot je jedna nepregledna masa, magma, i sam nita
ne bi bio u stanju da oblikuje da nije knjievnosti i umjetnosti.
Umjetnost je slikanje, a ivot je samo mazanje[....] Drugim rijeima, ivot priprema priu, ali samo pisac moe da je oslobodi
iz tog stanja pripreme, samo on moe da stvori ivo bie od one
kae koja se danas u nauci zove prebiotika supa5
-2Kod Kulenovia su, ustvari, uvijek vanija pitanja nego
odgovori. I uvijek je vanije ono to je ostalo izmeu dvije
rijei, dva reda, ono to nam namjerno nije izrekao, nego
nam ostavio da domislimo i upotrijebimo u nastavku teksta.
Istina se u Istoriji bolesti ne krije u onome to je reeno nego
u onome to nije izreeno. Poruka se krije unutar strukture, unutar dvosmislenosti jezika koje je Kulenovi svjestan,
pa pokuava na svakoj stranici teksta da tu dvosmislenost
iskoristi i upotrijebi kako bi iz nje proistekao karakteristini
postmoderni viak tumaenja.
...Knjiga nas u svakom trenutku vue u svim pravcima,
malo ili mnogo naprijed, ili malo ili mnogo nazad, od poetka
ili sredine prema kraju, ali i od kraja prema sredini i poetku:
ponekad to mogu da budu dva mlaza iz dva izvora svjetlosti,

dva sferina ogledala koja se nalaze na krajevima, a mlazevi se
u sredini ukrtaju. Jer tako je i u ivotu: ivot ne tee samo kao
rijeka od izvora prema uu, nego i poprijeko, i unazad. Sve je
meusobno povezano, ak i stvari koje ne volimo.6
Sve je kod Kulenovia dijalogizovano, neto puput muzike Pink Floyda, tanije Shine on You Crazy Diamond, jednog
od lajtmotiva iz Istorije bolesti. Kompozicija poinje kako
poinje i Kulenoviev roman dvoglasno, razgovorom dvije
melodije. Tonovi gitare i tonovi klavijatura donose dvije sfere
koje zadravaju svoju autentinost, ali i uspostavljaju novu
melodiju, na isti nain kako roman konstruie novi svijet na
koji moemo i ne moramo da pristanemo sve do trenutka
dok polifonijsku strukturu ne potvrde znakovi basova i bubnjeva. Tada vie nema dileme da se ve nalazimo u jednom
svijetu koji, iako sadrajno satkan od besmisla, melanholije
i tuge, postaje koncepcijski razloniji, jasniji i sveobuhvatniji
od onog na osnovu kojeg je nastao. Na taj nain pria u Istoriji bolesti postaje svoja sopstvena stvarnost.
Gazi-Husrefbegova damija[...] To je najprisnija graevina
na svijetu koju poznajem, s njom si odmah na ti. Koliko znai svojom prisnou da joj ni divljaka ruka nita nije mogla,
ili ak nije htjela, da uini. Najvie zbog nje od svih zgrada u
Sarajevu, opredijelio sam se za Pink Floyd, da bi mogao da joj
kaem: Shine on, You Crazy Diamond.7
Kulenovi svojim romanom oblikuje ivot, daje mu znaenje, ali ga ne zatvara, na isti nain kao to nije zatvorena
ni njegova teorija, ni njegovi filozofski stavovi, jer je uvijek, i
kao pisac i kao mislilac (ali i kao profesor), spreman za iznenaenje, ustvari, uvijek je spreman za drugog i drugaijeg.
Sve moe da se nae u susjedstvu sa svaim, sve zauzima
svoje mjesto u sadanjosti, ovdje, odnosno nigdje posebno.
Budui da je sve uraeno, trae se kopije; ok, tako drag modernizmu, postaje rutina. Popularna kultura potpuno se mijea
sa elitnom, balet vie ne mora da se igra na vrhovima prstiju.8
-3Mikelanelo Buonaroti je govorio da je njegov jedini zadatak kao vajara da oslobodi figuru iz obrisa njenog materijala. Ako je u pitanju oslobaanje, ma kakav plan unaprijed
imao, onaj koji oslobaa mora se prilagoditi zakonima tog
istog materijala, njegovom treperenju, trenju, mrvljenju.
Mislim da se u potpuno istoj poziciji nalazi italac Kulenovievih tekstova. italac ispituje materijal, zakone njegovog
trajanja i postojanja, naine njegovog oblikovanja i prostiranja. Ako se izgubi na jednom od puteva, ve na drugom
e nai rjeenje za poneko znaenje koje je onomad bio ispustio. To je mogue jer Kulenovievi tekstovi meusobno
razgovaraju, nadopunjavaju se, upuuju jedan na drugi u
igri vjeitog preispitivanja. I to je jedan od razloga to je sve
otvoreno u Istoriji bolesti. Ne postoje granice donjeg i gornjeg praga kako neto ne bi moglo biti tematizirano i preoblikovano, pa tako i vlastite ideje. U jednoj optoj igri uzimanja i davanja na udaru su univerzumi teksta i univerzumi
svijeta. Jedan bez drugog ne mogu. Pisac, kako to kae
6
Isto, str. 108.
Isto, str. 24.
Isto, str. 134-135.
Isto, str. 33.
Isto, str. 109.
specijalni prilog
ODJEK LJETO 2009.
55
55
6/28/09 7:06 PM
Kulenovi u svom romanu, moe da uspostavlja veze izmeu svojih i tuih knjiga, pa i izmeu razliitih svojih knjiga: i
ovjekova porodica i ovaj rukopis pred sam kraj sadre scenu
sa djedom i unukom, ali koje li razlike; u pitanju je tipina
obrnuta simetrija.9
Na isti nain, u umetnutoj drami unutar ove romaneskne
forme, Kulenovi ne mijea samo anrove i stilove, nego lice
jednog teksta preispituje iz ogledala drugog:
Vi ste u ovjekovu porodicu ubacili veliki dio drame Smrt
na fotografiji, ali ste to uinili skriveno, ostavili ste samo monologe koji su se utopili u prozni tekst. Moete li sada uiniti
neto direktnije, otvorenije, da knjiga progovori, da se uje, da
se obrati uhu, a ne samo sluhu duha?10
Iz perspektive tekstualnog univerzuma simpatije, uspostavljenog na temelju cjelokupnog djela, od putopisa i drama do esejistike i romana, Istorija bolesti se moe sagledati i
iz redova Lektira ili Rezimea, ali i ovjekove porodice ili knjige
putopisa jer se po svojoj strukturalnoj organizovanosti, pored niza mogunosti, moe itati i kao vrhunska esejistika
koja korespondira sa drugim Kulenovievim tekstovima.
Stoga je ovaj roman vrlo teko staviti u bilo koji tipoloki ili
smisleni okvir. Teko je ak samo pobrojati anrovske i stilske
karakteristike koje snagom svoje imaginacije sijene kompoziciju i sie prie dramske, naune, dokumentaristike,
esejistike, epistolarne, poetske, forme romana u romanu
itd. gdje svaka od njih, na svoj nain, plete mreu znaanja
ka nekom konanom smislu, koji se, ustvari, ne realizuje. U
pitanju je jedna otvorena struktura koja pretpostavlja razliite pristupe tekstu, na njegovim razliitim nivoima, a koji
su u skladu sa razumijevanjem i senzibilitetom itaoca onih
diskursa koji su mu najblii.
Kad su anglisti poeli da piu o naem junakom epu, klasini filolozi o srpskim piscima XIX vijeka, a ekspirolozi o savremenom srpskom pjesnitvu, kad su mamini roaci u Srbiji promijenili, ili vratili, svoje prezime Lomi u Loma, da bi se jasnije
vidjelo ko su i odakle su, ja sam vidio da se sprema neko zlo, ali
ni pomisliti nisam mogao da e biti toliko zlo.11
Tvrtko Kulenovi u Istoriji bolesti ne pravi razliku izmeu
iste knjievnosti, s jedne strane i knjievne teorije, nauke
i filozofije, s druge strane. Njegov roman, u opisima i raspravama, iroko upotrebljava kulturnohistorijsku grau svih vrsta od prepriavanja izvornih djela do onoga to su utvrdili,
opisali ili objanjavali historiari filozofije, likovnih umjetnosti ili knjievnosti. Tekstovi se, na autoreferencijalnoj ili pak
intertekstualnoj osi, veu sa fabularnom cjelinom i naprosto
vjeto ukomponuju u pripovijedanje.
U pitanju je, dakle, poetski pristup vrlo slian onom kakav ima Umberto Eko kada suprotstavlja svoju knjievnu
teoriju svojim romanima. Idejom sveopte simpatije12, pre9
Isto, str. 109.
10
Isto, str. 113.
11
Isto, str. 13-14.
Simpatija se moe definisati kao suosjeanje, prirodno slaganje u

osjeajima, duhovna srodnost, potajna naklonost, tajanstvena sila i tajanstveno djelovanje jednog tijela na drugo. To je sposobnost obnavljanja uvstva iji je izraz primijeen kod drugog ovjeka. Povezanost
se zasniva na srodnosti interesa, miljenja i navika. Kod Kulenovia,
12
56
56
ODJEK LJETO 2009.
ma kojoj svaka stvar upuuje na drugu stvar, svaki znak, koji

jeste misao, razgovara sa drugim znakom, zida se tekstualni
univerzum Tvrtka Kulenovia u kojem se mijeaju anrovi,
prie, lica, ideje, govor, misli. U Istoriji bolesti, na podjednakom nivou, mijeaju se tekstovi od fikcije (od Prusta preko
ovjekove porodice i Rezimea do Bulgakova, Borhesa i Danila
Kia), knjievnih teorija (ogleda o epskoj, dramskoj i romanesknoj knjievnosti), do filozofskih, umjetnikih i antropolokih rasprava (od Platona i Aristotela, preko budizma i
Monovog sluaja i nunosti do Levi-Strosa i Deride).
U izvanrednom poglavlju romana naslovljenom kao Privatno pismo sa komentarima sve se pomijealo, posvjedoilo i ponovo vratilo na poetak. Centralni motiv kako pisati
najzad dobiva svoj potpuni smisao jer se objanjava svojim
posljedicama kao dio knjige koju tumai, dakle samim sobom, ali i kao protumaeni motiv ispisan poznatom reenicom: Rukopisi ne gore. Da mu je blizak Bulgakov, oito nije
samo retoriki iskaz koji bi trebao da zadovolji itateljsku
radoznalost, jer Bulgakovljeva dimenzija stvarnosti mijenja
Kulenovievu stvarnost. Knjiga ulazi u lijevak, a dileme uspostavljene na poetku pronalaze puteve sopstvenosti.
...avo se identifikuje sa zlom, bog sa dobrom: to vie nije
ni za malu djecu. Druga je podjela ona po kojoj je bog stvaralac, a avo ruilac, tetoina. To zvui ozbiljnije, a ustvari izgleda ovako: bog je tvorac mitova, zanosa, uvjerenja, kolektivnih
ludila, on je tvorac Budunosti. A avo nije ruilac, on je bie
zadovoljno sadanjou. A to ne znai zlo, znai jednostavno
konkretnost, senzualnost, senzibilitet, potovanje postojeeg.
Ali nije mi bila namjera da filozofiram, htio sam samo da kaem da me je ona upitala: ta misli bi li on htio nas zajedno
odnese kao to je odnio nae najblie, Majstora i Margaritu?13
-4Cijeli roman, kompozicijski gledano, organizovan je na
bazi sluajnih dogaaja sve je raspreno, poput eksplozije zvijezde koja jo uvijek ne zna da li e da se razleti po
svemiru ili obrui sama u sebe ili, kako Borhes kae, kruga
u kome je centar svugdje i nigdje. Fabula i sie se razilaze
jo kod uvodnog poglavlja, u kome nam narator saoptava
da njegova pria ni u kom sluaju ne moe da ide od poetka prema kraju. Kope se prave na asocijacijama, preciznim
kao matematike operacije. Nita nedosljedno u tom neredu nema. Tako je ve u prvih deset stranica romana vrijeme
razbijeno na niz anahronija, a opet svako od tih vremena, ili
moda bolje rei sfera, govori upravo o onom primarnom
vremenu, zaustavljenom izmeu ponovnog itanja lektire i puta koji vodi do groblja Lav. Anahronije se zavravaju
uvijek na takav nain da dolazi stvarnost koja se po sutini ne razlikuje bitno od svijeta dovedenog retrospektivnim
pripovijedanjem. Na primjer, motiv smrti doktorice Silve
Rizvanbegovi e se provlaiti kroz cijeli roman, precizno
smjeten na mjesta koja bi trebalo da osvijetle pojedine
teme u novom znaenju, ali i neku novu umetnutu priu iz
perspektive tog istog motiva: Na televiziji je prikazano krvavo sjedite u bijelom sanitetskom kombiju: moda je i bio
ovaj pojam stie ire znaenje obuhvaajui sada tekstualni univerzum

njegovog djela sa sloenom pripovjednom ontologijom i kompleksnim
procesom znaenja.
13
Isto, str. 192.

specijalni prilog
6/28/09 7:06 PM
stari snimak, moda nije bila njena krv, ali je bila naa krv.14
Ustvari, fabula se razvija u (hronoloki) suprotnom smjeru gdje se jedan na drugi slau razliiti vremenski nizovi (mijeaju se autorovi iskazi, pisma, dnevnik, dramski komadi,
teorijski traktati, historijske injenice) ili, tanije reeno, sie
je uspostavljen na simultanosti nekoliko razliitih pria (o
Sarajevu, porodici, literaturi, potraga za identitetom) koje su
skupljene oko jednog autoreferencijalnog jezgra kao centra
razliitih tekstualnih igara naratora i modela autora.
Kulenovi, skicirajui svoje likove, ne predoava samo
svjesne procese, kao to je to bio sluaj u romanu realizma,
nego i manifestacije duhovnog ivota koje se baziraju na
kontingenciji dogaaja pa ih likovi nisu uvijek svjesni i ne
mogu ih kontrolisati.
Ja zapravo i ne znam otkada i kako pamtim svoju majku,
jer je bila tako savreno povuena, tako nevjerovatno nenametljiva, i tom nenametljivou nametala svoju volju svijetu
oko sebe.15
Kako u Istoriji bolesti, tako i u drugim svojim romanima,
Kulenovi ne nudi jednoznanost postupaka djelovanja i
misli njegovih junaka, nego se suoavamo sa znakovnom
(i u njoj fabularnom) igrom koja sugerie kontingentne stavove proizale iz razliitih historijskih, linih ili nekih drugih
usuda gdje likovi, u odnosu na svog autora, imaju odreenu
samostalnost djelovanja:
Nisam pisac koji misli da zna sve to njegovi likovi misle,
jednostavno prenosim ono to oni izgovore ili napiu...16
Iz neslaganja vremena fabule i vremena siea anahronijama, Kulenovievo prolo vrijeme, u neku ruku, kao i kod
Prusta, postaje sadanjost. Ispripovijedano vrijeme ovdje
je, jednim dijelom, umjetnost poigravanja sa prolepsom i
analepsom. Afektivna memorija koju pokree samo sluaj
(ovaj Kulenoviev roman itamo kao tipini primjer u kome
je kontingencija zamijenila kauzalnost) ne pokree samo
stvari, nego i osjeanja koje na njih baca bie, tako da i predmetni svijet i svijet fikcije dobijaju izgled i oblik vie realnosti (kaledioskop predmeta, pojava i ljudi pokrenut lektirom
i proteklim dogaajima koji u psihi junaka izazivaju razliita
emocionalna stanja).
A upravo je to ono to se sada mora, ostati u opkoljenom i
razorenom Sarajevu, itam ne Malroa nego Kamija, ne Stranca nego Kugu, i propovijed koju svetenik dri graanima nesrenog grada: Ako se vjeruje hroniaru velike kuge u Marseju,
od osamdeset i jednog monaha iz samostana u Marseju, preivjela su samo etvorica. I od te etvorice trojica su pobjegla.
Zatim, lupajui akom o predikaonicu:Brao moja, treba biti
onaj koji ostaje!17
Mnotvo tekstova ivi u jednom univerzumu znaenja, sa neogranienim mogunostima preispitivanja tuih i
vlastitih ideja i upuivanja na neke drugaije istine. Sve je
krcato tumaenjima, analogijama i jednim vidom sloene
kombinatorike koja postojei tekst, na neki sebi svojstven
nain, svodi na saetak ili produetak prethodno napisanog.
Tekst postaje suvereni vladar svijeta koji, naspram pojavnog

svijeta, ima primat znaenja.
Majko, nisu oni htjeli da ubiju tvog sina, oni su htjeli da ubiju ovaj grad. Ali grad se ne moe ubiti dok god u njemu ima
ljudi. Kao to kae Borhes, s kojim je ova pria i zapoeta: Klasian je primjer jednog stepenika pred vratima koji je postojao
dokle god je neki prosjak sjedao na njega.18
Historija kao uiteljica ivota, u ovom tekstualnom
ustrojstvu svijeta dospijeva na novo podruje preispitivanja
sa stanovita historije odozdo, gdje mikroprie i svjedoenja pojedinaca postaju glavna uzdanica pripovijedanja. Univerzalistika historijska shvatanja ostaju u dalekoj pozadini,
dajui svjedoanstvo da je autoritativnost bilo kojeg oblika
ljudskog ponaanja promjenljiva. Time pria postaje centralni motiv svih dilema i svih umetnutih anrova, od esejistike do romaneskne knjievnosti. Samo uz nju je mogue
dekodirati sloena znaenja naunih, knjievno-teorijskih,
filozofskih i uopte antropolokih ideja i hipoteza. Samo pomou prie moemo govoriti o ratu i biu, i samo zahvaljujui prii itaocu je najzad jasno da se ljudska sudbina ispisuje
na pola puta izmeu sluaja i smislenih uzrono-posljedinih veza koje uvijek trae mjeru stvari.
-5Kulenovi se, i pored svoje ogromne erudicije i iskustva,
svijetu udi. Bez uenja nema ni kulture sluanja ni kulture
itanja, a bez itanja nema ni pisanja. A Kulenovi je prije
svega pisac. Stoga je glavni lik ovog romana nain ivota,
ali ne u alegorijskom smislu, nego u smislu osnovnih ivotnih pitanja na razmeu dvaju svjetova: onoga prije i onoga
poslije 1992. Ustvari, sredinja linost knjige je pisac. Pisanje
je, u najstroijem smislu, fikcija i znak onoga koji pie. Pisanje sebe ovdje pretpostavlja, sebe stvara, stvarajui u isto
vrijeme i svijet koji je svijet knjige. Sainjena od tako razliitih elemenata kao to su historija, pisma, dnevnici, ogledi,
drame, vizije, iskrivljene vizije, fantazmi koji se njome hrane, sanjarenja koja iz tih vizija nastaju knjiga o Sarajevu,
porodici, prijateljima i knjievnosti svjedoi o tom potpuno
kreativnom inu u iju vlast se predaje i italac.
ovjek je ovjek ne samo po onome to hoe da kae, nego
i po onome to nee, i po onome to ne zna da je rekao: na isti
nain je i pisac pisac. 19
Bibliografija
Kulenovi, Tvrtko: Istorija bolesti. Sarajevo: Bosanska knjiga, 1994.
Kulenovi, Tvrtko: Lektira: ogledi i prikazi. Sarajevo: Svjetlost, 1978.
Kulenovi, Tvrtko: Lektira II, Sarajevo: Svjetlost, 1984.
Kulenovi, Tvrtko: Lektira III: (ogledi i prikazi). Sarajevo: Svjetlost, 1988.
Kulenovi, Tvrtko: Rezime: autorefleksija, umjetnost i komunikacija, prozne magije. Sarajevo: Meunarodni centar za mir, 1995.
14
Isto, str. 185.
15
Isto, str. 49.
18
16
Isto, str. 102.
19
17
Isto, str. 89.

specijalni prilog
Isto, str. 65.
Tvrtko Kulenovi: Rezime. Sarajevo: Meunarodni centar za mir, 1995,

str. 92.
ODJEK LJETO 2009.
57
57
6/28/09 7:06 PM
Tvrtko Kulenovi: Razaranje anra

Dragana Tomaevi
U prelaznim epohama, dakle u periodima u kojima ne dominira jedna, jasna i precizno uobliena slika svijeta, knjievnost se okree ili subliterarnim anrovima ili se nastoji
osloboditi anrovskih ogranienja traei pismo koje bi moglo biti knjievnost naprosto. U naem vremenu, u kojemu
zaista ne manjka primjera za subliterarne anrove pa ih ne
treba ni navoditi posebno, izrazit primjer knjievnosti kao
potrage za pismom slobodnim od anrova shvaenih kao
normativni model, je Borhes u ijoj knjievnosti je praktino
nemogue odvojiti pripovijetku i esej, ironini komentar od
ozbiljne analize, pjesmu od ispovijesti.
Knjievnost Tvrtka Kulenovia, svojim kretanjem od prve
knjige Odanost jugu pa sve do danas, veoma dobro ilustruje potragu za pismom koje bi bilo knjievnost naprosto
(ista knjievnost), pokazujui istovremeno u kojem smislu
i na koji nain je Tvrtko Kulenovi borhesovac. To da je
Kulenovi Borhesov sljedbenik, najbolje se vidi u njegovoj
knjizi pod naslovom Lektira II. Ta knjiga je samo po naslovu nastavak ranije objavljene Lektire jer je toliko cjelovita
da egzistira kao potpuno zaokruena cjelina dok je Lektira
zbirka meusobno nepovezanih eseja o knjievnosti. U prvom dijelu knjige (koji nosi naziv Savremenost prolosti) uz
stare pisce i djela, obraeni su i neki moderniji pisci Borhes,
Bulgakov. T. Vulf, Eko. Analizirajui Borhesa i ostale savremene pisce (ali je u sluaju Borhesa to najoiglednije) Kulenovi
veoma jasno pokazuje da u sreditu Borhesovog opusa nisu
ni ovjek ni pojam ovjeka usvojen u naem vremenu nego
sistem knjievnosti. Pojednostavljeno govorei, Borhesova
proza ne eli govoriti o ovjeku, nego se eli upisati u svijet
knjievnosti, eli biti knjievnost naprosto. Isto to eli i Kulenovi i u tome se vidi da je on pravi Borhesov sljedbenik.
Svoje pisanje Kulenovi poinje s knjigama koje su anrovski relativno precizno definisane i isto izvedene u okvirima pojedinih anrova. Njegova prva knjiga Odanost jugu,
i pored vanih fragmenata lirske proze, uglavnom je ist putopis. Druga knjiga Indija i umetnost je izrazito informativan esej ozbiljnog erudite o temi zadanoj naslovom; akra
je esej u najistijem montenjevskom obliku; Teorijske osnove modernog evropskog i klasinog azijskog pozorita teorijska je studija par excellence. Ako neto u tom periodu kod
kritike izaziva nedoumice to je umijee jednog autora da
se s podjednakom vrijednou i ozbiljnou bavi tako razliitim anrovima, ali je svaka od tih knjiga vrsto utemeljena
u svome obliku.
Nakon toga poinje Kulenovieva razgradnja anra u korist teksta. U relativno kratkom vremenu on objavljuje: Putovanje, Pejzae zrelog doba, Karavan, Kasino, niz od 3
knjige Lektira itd. Jedino se Lektira I moe bez rezerve svrstati naprosto u kritiku. Sve ostale knjige su izmeu, iznad,
ispod ili naprosto po strani od anra kao usvojene konvencije. Sve su one istovremeno umjetnika proza, esej, puto-
58
58
ODJEK LJETO 2009.
pis, ispovijest. Dakle, Kulenovi je romansijer i pripovjeda,

pozorini i knjievni teoretiar, kritiar i komparatist, a u svim
tim oblicima jedan i prepoznatljiv.
Za sve njegove knjige moglo bi se rei da bjee od anra razgradnjom konstrukcijskih konvencija u korist teksta,
dakle naglaenom panjom koja se posveuje neposredno
datom materijalnom tijelu knjievnosti. Rije je o knjigama pisanim sa svijeu o tome da knjievnost ine reenice,
tekst, i da je sve to postoji iza teksta izgraeno na reenicama. Neposredna realna knjievnost je reenica, to znai da
je reenica primarna istina knjievnosti nikakve ideje, nikakve konvencije i nikakvi konstrukcijski postupci ne mogu
opravdati loe sroenu reenicu i ne mogu nadoknaditi odsustvo teksta koji prua uitak u itanju.
Kao argument za ove tvrdnje dovoljna je analize neke od knjiga Tvrtka Kulenovia. Neka to bude npr.
knjiga ovekova porodica (Svjetlost, Sarajevo, 1991.):
Za roman ovekova porodica moemo rei da je komponovan kao tema s varijacijama i taj kompozicijski oblik dovoljno govori o njegovoj izrazitoj lirskoj fakturi. Tema je izloena u uvodnom dijelu gdje su opisane fotografije koje pripovjedakom subjektu neto znae (naravno, pripovjedaki
subjekt nikako ne treba identifikovati sa autorom romana)
a to su, nimalo sluajno, portreti ljudi koji su svojim prisustvom, sudbinom i uticajima oblikovali djetinjstvo i mladost
pripovjedakog subjekta. Tu imamo i itav razvijeni esej o
fotografiji koja ovdje ima funkciju produenja i uvrenja
sjeanja. Zapravo, ona je garancija sjeanja. Jer, jo malo, jo
dan, jo nedelju, jo mesec i seanje e poeti da poputa,
lica e poeti da blede, da ile, voljeni mrtvi e poeti da
iezavaju. Zahvaljujui fotografiji moemo se sjeati ljudi
koje nikad nismo upoznali, moemo se sjeati npr. mladosti
(koja je odavno ve prola) ili bola, ljubavi i smrti. Ona ima
vanu ulogu u svjedoenju o ovjeku, u uvanju uspomena
na njega, na njegova stanja i akcije, zanose i bjesove, ljubavi
i smrti. Fotografije mrtvih nas tjeraju da mislimo o smrti
njihovoj i svojoj: izmeu nema niega drugog osim ekanja i
tek tada shvatamo da je ta naa garancija sjeanja zapravo
jedna velika podvala, a da je na mrani osjeaj prolaznosti
svega otriji otkako su nam kamere dale sredstvo da fiksiramo prolazni trenutak. Pregled fotografija koje pripovjeda
voli i koje sadre njegovo djetinjstvo i njegovu mladost nije
sistematizovani niz fotografija. Njihov raspored, organizacija
i red kojim se izlau i opisuju diktiran je iskljuivo strukturom
imaginarnog, intenzitetom i kvalitetom emocije koja pripovjedaa za njih vee i vrijednou koju pojedinana fotografija (a zapravo osoba na njoj) ima u njegovom patetikom
univerzumu. Album je uvijek organizovan po nekim vanjskim kriterijima, slijedi logiku dogaanja i uglavnom uvijek
nudi poredak zasnovan na mehanikom, vanjskom kriteriju.
Ovdje se meutim radi o fotografijama poredanim s najdublje unutranjim kriterijem, ovaj izbor je diktiran doslovno
strukturom imaginarnog. Dakle, niz slikovnih injenica koje
specijalni prilog
6/28/09 7:06 PM
objedinjuju emotivnu, semantiku i antropoloku vrijednost. Osobe na tim fotografijama su ovjekova porodica i
govor o njima je zadao temu, osnovni i najvaniji ton. Nakon
toga slijede varijacije (vambranija, panija), jer razvijajui pripovjednu fakturu, pripovjedaki subjekt prati susrete
svoje porodice (tj. portretisanih ljudi) sa svijetom, sa sudbinom. U pitanju su zaista varijacije sredinje teme (izloene
na poetku), jer ovdje se naravno ne radi o ljudima, ni o likovima na nain tradicionalne proze nego se radi o osobama
sa fotografija, a to znai o injenicama iz imaginacije, iz patetikog univerzuma pripovjedakog subjekta. Osobe koje se
spominju i ijim sudbinama je posveen roman, uopte ne
funkcioniu na nain likova tradicionalne proze koji bi da se
individualiziraju, dovre, zatvore u sebe definiui se kao psiholoke i socijalne injenice koje svojim djelovanjem zadobijaju karakter kao nekakav oblik psiholoke dovrenosti...
Ovi likovi i ne pokuavaju biti modeli ljudi. Oni jesu i do
kraja ostaju osobe sa fotografija, dakle elementi imaginacije i patetikog univerzuma pripovjedaevog. Stric Irfan se u
ovom romanu ni na jednoj razini ne dovrava kao nekakav
potencijalni subjekt - on jeste i eli biti prije svega lice s
druge fotografije. Stric Irfan, otac, stara majka funkcioniu
na potpuno isti nain kao Robert Kapa i njegova djevojka
Gerda, i ba to je ono na emu ova kritika insistira ljudi ljudsku stvarnost ine onoliko koliko je ine i fotografije, i sjeanja, i osobe upoznate krajnje posredno.
Prema tome, ovakav tretman likova objanjava zato je
za ovoga kritiara sve to slijedi varijacija osnovne teme, jer
registrovanje sudbine likova s voljenih fotografija zapravo
je objektiviranje pripovjedaevog patetikog univerzuma,
objektiviranje elemenata njegove imaginacije, objektiviranje slika koje presudno odreuju njegov doivljaj svijeta,
sebe, ivota.
panija u ovoj knjizi stoji uporedo sa izmiljenom zemljom vambranijom, kao to stric Irfan stoji uporedo sa Robertom Kapom za kojeg se zna iz istorije fotografije. Ta panija nije nipoto jednako vrijedna sa postojeom panijom i
njezina slika gotovo je podudarna sa crkvom Svete porodice
(ak i kvantitativno najvie teksta vezano za paniju odnosi
se na crkvu Svete porodice). Ova panija nije stvarna, objektivna panija koja negdje postoji, nego pripovjedaeva imaginarna panija.
Lirsko sredite romana ini zbir fotografija koje uvaju
pripovjedaeva sjeanja i emotivni izvor njegovog bia. Te
fotografije su ovekova porodica, onaj skup slika, figura,
prizora koji se svojom neureenou, razigranou i naglaenom emotivnou rimuje sa Svetom porodicom, koji se
sudbinom strica Irfana rimuje sa svetskom, ljudskom porodicom onih to se bore za paniju, koji se rimuje (ali nipoto
ne podudara) sa velikom fotografskom izlobom ovekova
porodica irei se tako morfolokim i emotivnim rimama na
itav svijet koji onda opet uvire u lirsko sredite pripovjedakog subjekta koje uvijek iznova uzdrhti pri susretu s nekoliko
fotografija.
Ako bi se ipak pokualo definisati Kulenovievu knjievnost nekim tradicionalnim oblikom, najbliim odreenjem
se ini esej zbog otvorenosti esejistikog oblika i njegovog
izbjegavanja da se ogranii na sistem konstrukcijskih kon-
specijalni prilog
vencija. Ono to sve tipove Kulenovieva diskursa okuplja

u jednu cjelinu moglo bi se definisati kao esej. Kulenovi je
esejist u romanu, teorijskoj studiji, u kritici i u analizi meusobnog proimanja dviju kultura. U svim tim sluajevima
Kulenoviev tekst je po mnogo emu esej, a moda ponajvie po tome to autor uvijek odbija da se sakrije iza teksta i
po tome to redovno kombinuje ispovijest i znanje. Zato se
u tim esejima mogu nai zajedno autori koji se u kolskim
sistemima meusobno iskljuuju. Kulenovia ne zanimaju
krupne ideje i globalni stavovi drugih autora, zanimaju
ga pojedinane reenice i miljenja o pojedinanim stvarima.
I najzad, Kulenoviev tekst je uvijek esej po mjeri i vrsti
brige za iskaz teksta, gdje se u svakoj reenici manifestuje
puna svijest o tome da su u govoru neodvojivi znaenje i
oblik. Da bi se objasnila ova sveprisutnost eseja u Kulenovievom pisanju, dovoljno je podsjetiti se da se o modernom
vremenu u knjievnosti zaista s pravom moe govoriti kao
o vremenu eseja. Esej je prodro u sve tradicionalne knjievne
oblike, i to ne samo u prozne (ve dio znaajnih romana
prve polovine prolog stoljea su romani-eseji) nego ak i
u pjesnike, a osim toga esej sve vie postaje paradigmatian oblik savremene knjievnosti, oblik koji u sebe ukljuuje sve druge oblike. Uostalom, to sa esejom nije sluajno
jer je esej nastao u jednom kriznom vremenu. Sjetimo se da
je Montenj, prvi pisac modernog eseja, ivio u periodu u kojem se razara jedna i nastaje nova slika svijeta razarala se
kranska i nastajala moderna slika svijeta. Za esej bismo zapravo mogli rei da znai formu kojom knjievnost priznaje
da nema vie jasne slike svijeta, nema vrste take ni u emu.
Ako je ima, to je u sebi, a ako je nema u sebi on moe sebi
proizvesti iluziju da je ima.
Znai li to da nae vrijeme i nema iroko usvojen pojam
ovjeka, odnosno da ovjek naeg vremena nema jasne
predstave o sebi? Ili znai da savremenici nisu u stanju vidjeti nain na koji dananja knjievnost artikulie taj pojam.
Kao to je i primjereno dobrom esejisti, Kulenovi nam ne
odgovara na ova pitanja, tj. nudi itaocima vie odgovora.
U svakoj Kulenovievoj knjizi moemo otkriti i (skoro) sve
njegove ljubavi, sklonosti i duhovne srodnosti, te autorovo
superiorno poznavanje svjetske knjievnosti i knjievne kritike. U mnogim knjigama Kulenovi svojim itaocima prenosi najveu mjeru znanja, a da ni u jednom trenutku nemamo posla sa nainom pisanja kolskih udbenika nego sa
pievom upotrebom znanja. Znanje se ni u jednom trenutku ne pokazuje radi toga da nam autor pokae svoje obrazovanje, pa ni samo radi toga da se prenese itaocu, nego radi
toga da se njime oblikuje tekst. Ali se isto tako ni na jednom
mjestu lini govor ne pretvara u proizvoljno ili privatno askanje. Izmeu linog govora i znanja, izmeu subjektivnog
i objektivnog, izmeu hermeneutike i erotike uvijek postoji
savrena ravnotea.
U svim svojim knjigama Kulenovi radi isto: kad pie roman on je vrstan esejist, kad pie knjigu eseja, on je veoma
blizak romansijeru. Moglo bi se rei, autor koji u svim svojim
knjigama bez prestanka razara anr i ne posustaje u potrazi
za pismom koje bi bilo knjievnost naprosto.
ODJEK LJETO 2009.
59
59
6/28/09 7:06 PM
Umijee pamenja
Alma Skopljak
... postoje samo ljudi, meu kojima su neki pisci i
slikari po profesiji koji, kad doe vrijeme iaeno iz
zgloba, moraju da reaguju, da se suprotstave, to je
onda dio njihovog posla.
(Tvrtko Kulenovi)
Istoriju bolesti Tvrtka Kulenovia ne odreuje samo insistiranje na mediju knjige, niti insistiranje na transformacijama
tradicionalnih oblika pripovijedanja, ve i eksplicitno insistiranje na etikom angamanu umjetnika i umjetnikog djela.
Ono je prepoznatljivo i u Jesenjoj violini, dakle u dijelu Kulenovievog romanesknog opusa koji nastaje nakon agresije
na BiH, i uslonjava inae veoma kompleksnu arhitektoniku
ova dva romaneskna ostvarenja, kao i njihovu interpretaciju, ali, iako nikada tako eksplicitno, i u dijelu romanesknog
opusa koji im je prethodio, dakle u romanima Kasino i ovekova porodica. U Istoriji bolesti Kulenovi se opredijelio za
knjigu kao svjedoenje o egzistencijalnoj traumi u ratnim
zbivanjima i, potvrujui ideju Mihaila Eptejna o povratku
nove iskrenosti, razotkrio svu sloenost drame odnosa izmeu autora i teksta u momentu kada se pieva pozicija van
teksta izjednai sa pozicijom rtve i svjedoka opsade grada.
Ali, iako nije pisao ratne romane, svi (Kulenovievi, op.a.) romani govore o ratovima, a neki (Jesenja violina, op.a.) ak o
nekoliko njih, vremenom rastavljenih, istovremeno.1Ve u romanu Kasino Kulenovi e zapoeti govor o bolu, o nesrei,
o ratu, samo to to tada nee biti njegov bol, njegova nesrea, njegova istorija2, a historija e mu, naalost, dati priliku
da vlastito iskustvo rata pretoi u romanesknu ispovijest u
djelima koja su uslijedila poslije ovekove porodice!
Romaneskni opus Tvrtka Kulenovia odreuje i njegovo
insistiranje na izgradnji svojevrsnog individualnog kapaciteta pamenja, pri emu njegovo vlastito svjedoenje ili intervencija u kulturno pamenje druge zajednice u procesu
knjievnog oblikovanja prerasta granice individualnog samim tim to postaje dio kulture.
Kulenoviev odnos prema pamenju, meutim, nije ispunjavanje jedne socijalne obaveze koja se odnosi na grupu,
kako Jan Assman definira pojam kulturnog pamenja, ve
prevashodno oblik umijea pamenja, koji se odnosi na pojedinca i stavlja mu na raspolaganje tehniku kojom unapreuje svoje pamenje3. Njegova funkcija je naroito evidentna
u romanu Kasino kada sposobnost individualne potrage
za istinom i traganje putem (tuih) sjeanja rekonstruira
Kulenovi, Tvrtko: Jesenja violina, Sarajevo, Meunarodni centar za
mir (etc.), 2008, str. 244.
Kulenovi, Tvrtko: Kasino, Sarajevo, Meunarodni centar za mir (etc.),

2008, str. 68.
Assman, Jan: Kulturno pamenje: pismo, sjeanje i politiki identitet u

ranim visokim kulturama, Zenica, Vrijeme, 2005, str. 35.
60
60
ODJEK LJETO 2009.
vladajuu kulturu pamenja i uva od zaborava, makar i u

knjievnom obliku, potisnutu povijesnu istinu! Ipak, Kulenovievo umijee pamenja vie odgovara prvobitnoj antikoj definiciji prema kojoj odabiremo odreena mjesta i o
stvarima koje elimo zadrati u svijesti stvorimo mentalne slike
te ih privrstimo za reena mjesta4. Romaneskni opus Tvrtka
Kulenovia obiluje takvim mjestima pomou kojih ne samo
da se pojedini dogaaji pokuavaju spasiti od zaborava ili
iskrivljavanja nego se i otimaju od daljnje objektivizacije
zadravanjem na potpuno ljudskom, bolje rei emotivnom
iskustvu historijskih zbivanja kao to su panski graanski
rat u ovekovoj porodici, II svjetski rat u Kasinu i agresija na
BiH u Istoriji bolesti i Jesenjoj violini!
Prije svega, Kulenovievo poimanje knjievnosti kao
pamenja ne funkcionira kao ispunjavanje obaveze prenoenja kulturolokih i tradicionalnih istina i vrijednosti ve
njihovo propitkivanje. Zapravo, cjelokupan Kulenoviev
knjievni opus, dakle, i romani i eseji i putopisi, u slubi su
komparacije kulturolokih matrica Istoka i Zapada, Indije i
Evrope i sl. Kulenoviu esej, pored putopisa, dnevnika, poetskog zapisa i ispovijesti, omoguava da iskae iskustvo suivota, to se poklapa sa Eliotovim stavom da je knjievnost
nauka o drugom. Iskustvo suivota moe se zapravo itati
kao pokuaj da se kroz u knjigama uprizorene ili ak doivljene obiaje iz drugih kultura (ili kulture Drugog) pokua
objasniti vlastito iskustvo (ivota)! Ispitujui u Istoriji bolesti
tune istine, u ovom sluaju istine o smrti voljenih, Kulenovi
ispisuje esej o smrti i njenoj emotivnoj pozadini, tragajui
za objanjenjem, utjehom u drugim kulturama: U poreenju s tim posebno naivno izgleda ono Malroovo spaljivanje u
loitima lokomotiva: Izgoriti iv. I oi, oi, razumije... Lano
djeluje itava indijska opirna pria o enji za iezavanjem,
ono: kao to tijelo zbacuje sa sebe iznoeno odijelo, tako dua
zbacuje sa sebe iznoeno tijelo. (...) Lae Indija. Ne ezne ona
za ieznuem nego za dekorom, koji jedino preostaje kad se
ivot zavri, samo za dekorom razliitim od naeg. Indija misli da e, ako unizi dekor, uniziti i samu smrt, pa ak i strah od
smrti. Mrtvaci koje spaljuju na Benaresu na obalama Ganga,
Gangesa, jesu oni i dok su ivi i kad su mrtvi, postavljeni na
lomau, okrueni porodicom, a ako je porodica imunija ak
i posuti cvijeem, namirisani. Onaj koga raznese granata nije
niko, nigdje i nikad, nikad vie i nikad prije.5Ostvarena kulturoloka analiza ina sahranjivanja mrtvog zapravo je usporedba ne samo momenta umiranja ve i samog obreda/
dekora koji prati in smrti. Ona nije sluajna, jer implicira
nemogunost sahranjivanja vlastite majke, nemogunost
ostvarivanja onoga to jedino preostaje kad se ivot zavri,
dostojnog ispraaja. Iz te sinovljevske traume proizala je
drama osjeaja sukobljenih u subjektu koji ne uspijeva prisustvovati sahrani vlastite majke niti ju je u mogunosti posjetiti u zadnjim danima njenog ivota: ivjela je, meutim,
jo itavu sedmicu dana. Moda je ekala na mene, da doem
4
Assman, Jan: nav. djelo, str. 35.
Kulenovi, Tvrtko: nav. djelo, str. 140.

specijalni prilog
6/28/09 7:06 PM
da mi kae da pazim na Zeku. To bi mogle biti njene posljednje rijei, svaka druga meditacija bila joj je strana. Moda bi
jo pokuala da mi kae da sam joj u grudima ugraen. Jedan
prijatelj ljekar, koji ju je takoe stalno obilazio, rekao mi je kasnije, objanjavajui tu posljednju sedmicu: Sve je kod nje bilo
zdravo. Samo ovaj svijet nije zdrav.6 Iz tog pakla u njemu
javila se ova potreba za ispovijeu, objektivizirana konstantnim povratkom sarajevskoj ratnoj zbilji, drevnoj i recentnoj
historiji, kao i drevnim i savremenim kulturama, koja je na
povrinu iznjedrila sav splet razmiljanja, dilema.
Cjelokupan romaneskni opus ovog autora je traganje za
neispisanim stranicama historije, bolje reeno za neisprianim ljudskim sudbinama satjeranim na margine historije,
tog ivog pijeska, grobita, smetljita, kockarnice Kasina7.
Na pitanje ta ne smijemo zaboraviti, Kulenovi ne odgovara slijeenjem ustaljenih historijskih pria ve, naprotiv,
rekonstruira prie malih ljudi, tragajui za potvrdom svojih stavova na mjestima njihovog deavanja. U Kasinu je ta
rekonstrukcija najoitija jer iz poredbe razliitih (kulturnih)
pamenja, od onog ruskog koje opisujui bitku kod Montekasina uope ne pominje Poljake, jer Vsemirnaja istorija, s obzirom na svoj tematski obuhvat, nije trebalo da se bavi sitnicama8, preko zvanine crkvene interpretacije u kojoj je njihov
juri na manastir uporeen sa pohodima Langobarda 581. i
Saracena 883. godine9, proizilazi pitanje pamenja i pisanja
historije uope i rjeavanja jedne od mnogih nikad razrijeenih historijskih drama, kao i pitanje ispravljanja nepravdi:
Ako ti se ini da je to prema Poljacima nepravedno, podsetiu te na jo goru nepravdu. Zna li koga su moji slavni Poljaci
smenili na toj nakrvavijoj klanici na padinama brda? Smenili
su desetkovanu indijsku diviziju koja ni sa svojim bataljonima
Gurka nije uspela da savlada Nemce, ali je i te kako uspela da
Poljacima prokri put. Moji Poljaci su napredovali preko mosta
nainjenog od tela mrtvih Indijaca ija je jedina veza s ovim
ratom to to im je zemlja tristo godina ranije bila porobljena od
zemlje koja uestvuje u njemu. Bio sam na Montekasinu, video
sam sva groblja, ali nigdje nisam video indijsko groblje. Hindusi se, istina, spaljuju, ali gde su spaljeni? A muslimani i Sikhi?
ta je s njima? Jesu li moda bratski unuti u neki oak groblja britanske imperijalne vojske? Sinovi civilizacije u ijem je
okrilju roen Buda, najvei uitelj oveanstva, jedini religiozni
voa koji je bio mislilac, a ne ratnik vere ili vojnik partije - kako
biste vi to danas rekli10.
U ovekovoj porodici taj posljednji veliki kolektivni san ovjeanstva, ta apokalipsa bratstva konkretizirana je kroz prie, ali i slike, o milicioneru Republike koji pada za dobro drugih, za ovjekovu porodicu kao i o neimenovanim junacima
ija su lica, pobjede i smrti zauvijek sauvani od zaborava na
izblijedjelim fotografijama, kao i stranicama mnogih knjiga!
panski graanski rat se tako pred oima itaoca ostvaruje kroz priu o vjerovanju u ideale, kroz bespua kroz koja
prolaze kolone izbjeglica koje bjee pred neprijateljem koji
nadire u grad, kroz kolone vojnika, junaka-idealista iz svih
krajeva svijeta koji svojim orujem i vlastitim tijelom tite
nevina djeija tijela u bijegu! Historijska drama pretoena je
u dramu neimenovanog obinog ovjeka ponesenog ljud-
skim saosjeanjem za drugog u nevolji, zajednikom borbom protiv faizma!

Svoenje prolosti u Istoriji bolesti na nekoliko dogaaja ne samo da je suzilo historijski opseg na okvir line ili porodine historije, vlastitog iskustva tog vremenskog slijeda
ve i u potpunosti iskristaliziralo hronotop Kulenovievog
romana razotkrivajui kako su na starim i novim mapama
tragikom obiljeenih bosanskohercegovakih granica ucrtane i nove, mape i granice ljudske boli, ije e se brojane
oznake, i one koje e mjeriti vrijeme i one koje e oznaavati
neka nova nestajanja, mijenjati ukazujui na stranu surovost sudbine i nemogunost da se pronae naknada, koja
nema nikakve veze sa razumom11, nemogunost da se bilo
ta uini osim da se eka!
U Istoriji bolesti, ali i u Jesenjoj violini, metanarativni osvrti
na (vlastiti) stvaralaki in pisanja, nastanak i formu romana, kao i na ulogu pisca u tom procesu stvaranja, omoguili
su Kulenoviu i postavljanje pitanja etinosti knjievnosti
i umjetnosti uope, odnosno pitanje pieve odgovornosti
pred ivotom, zapravo pitanje knjievnosti kao pamenja!
Zbog toga se, zapravo, iza zanimljive pripovijedne igre
ovog Kulenovievog romanu krije izrazito emotivna pria o
stravinom, ovaj put vlastitom, iskustvu rata, svjedoenje o
opsaenom gradu i nepodnoljivoj lakoi nestajanja blinjih,
koja, izmeu ostalog, postavlja pitanje ta moe pisac, ta
moe govor, pred potrebom da se angauje12!? Zato je mogue rei da Kulenovi nije samo pokuao ispitivati kako
jedan raniji tekst, ak eventulno istrgnut iz konteksta, stoji u
novom kontekstu, da li ga tu treba staviti kako i zato, kada i
koliko ve je otiao i korak dalje postavljajui pitanje o mogunosti dominacije pieve pozicije van jezika na poziciju
u samom jeziku! Navedeno pitanje zapravo je pitanje etike
umjetnika, njegove odgovornosti pred historijskim deavanjima i ljudskim nesreama! Govoriti o pitanjima koja se tiu
sudbine kosmosa ili govoriti o vremenu uasa koje je snalo
(njegovu, op.a.) zemlju i narod13, izabrati izmeu profesije ili
samog bia, etika je i ujedno estetska dilema knjievnika/
umjetnika koju Kulenovi eksplicira upravo u Istoriji bolesti,
da bi u Jesenjoj violini pokuao ponuditi rjeenje u ljubavi,
najboljem kontrapunktu u slikanju nasilja koje vri historija
nad ovjekom14 i jedinom izlazu! Ukidajui razliku autor-pripovjeda i izjednaavajui egzistencijalno Ja autora sa narativnim Ja teksta, Kulenovi je omoguio eksplicitnu pievu reakciju na neposredna historijska zbivanja. Navedeno
izjednaavanje omoguilo je ujedno i postavljanju pitanja
pieve (line) odgovornosti u oblikovanju knjige kao svjedoenja o ljudskoj patnji15, kao i vraanje egzistencijalnog
imperativa u postmodernu poetiku, kojeg je u modernizmu
zamijenio iskljuivo estetski imperativ, a zajedno sa njim i
etikog imperativa. Upravo je etinost pored samoosvijetenosti romana osnovna odrednica Kulenovievog romana, ali
i izazov koji je Kulenovi postavio pred budua romaneskna
ostvarenja!
Insistirajui na novoj sentimentalnosti i novoj iskrenosti,
Kulenovi je slici kao znaku iz kojeg se u postmodernizmu
11
Kulenovi, Tvrtko: Kasino, str. 65-66.
13
14
Kulenovi, Tvrtko: Jesenja violina, str. 147.
15
Kulenovi, Tvrtko: Istorija bolesti , str. 10.
10
specijalni prilog
Kulenovi, Tvrtko: Istorija bolesti, Sarajevo, Bosanska knjiga, 1994, str.

110.
12
ODJEK LJETO 2009.
61
61
6/28/09 7:06 PM
povuklo realno, pa je predstavljala prazan znak, vratio i

njenu referencu u stvarnosti16! To je evidentno ve i u Napomeni koja prethodi samom romanu: Linosti u romanu
su uvijek knjievni likovi, knjievni junaci, bez obzira na imena.
Ali ne radi se samo o zakonitostima knjievnog stvaranja, nego
i o potovanju odreene realnosti. Dogaaji koji su u ovoj knjizi
opisani nainili su od ljudi neto to je i vie i nie od obine,
prosjene ljudskosti: oni jesu i junaci, ne samo u literarnom
nego i u svakom moguem drugom znaenju te rijei, ali jesu
i hodajui mrtvaci, zombi. Oito je, dakle, da linosti koje
izranjaju iz Kulenovievog sferinog ogledala u sebi objedinjuju ne samo znaenje junaka kao junaka u knjievnom
djelu ve i junaka u nefikcionalnom svijetu. Kulenovi ovim
postupkom vraa sliku kao znak koji reprezenira neki aspekt
realnosti i koji nije samo orijentisan na druge znakove u
sistemu17! Na taj nain knjievnost postaje govor u slikama, slikama koje se grade na emotivnoj ili imaginativnoj
energiji i u kojima se stvara napon, pri emu struja prolazi
kroz na duh, ali i kroz nae tijelo.18 Kulenovievu Istoriju bolesti obiljeila je upravo snana emotivna energija koja proizilazi iz pieve odluke da knjievnost pravi od injenica, i to
onih koje proizilaze iz prizvanih slika djetinjstva, mladosti,
ali i strahovitog ratnog iskustva, kao i iz emocija izazvanih
susretima, proitanim priama, ispripovjedanim dogaajima, doivljenim (tuim ili vlastitim) tragedijama. Slike, izmeu ostalog, nalaze svoju referencu u ljudskom tijelu koje
je, to e razotkriti Jesenja violina, iarano mapom vena,
natopljeno bolom! To je esto tijelo drugog, piscu bliskog
lana porodice, prijatelja, poznanika, sugraanina, ali tijelo
drugog!
U romanu Kulenovi i istie, pozivajui se na Eliota, da
je knjievnost nauka o drugom , koja je tu zato da pokae
da se i drugima dogaalo ono to se i tebi dogaa i da ti nisi
najnesreniji od svih ljudi19 Meutim, taj njezin govor o drugom ispunjava se u otkrivanju stanja u kojem se nalazimo,
preko drugih koji su ta stanja iskusili20! O toj mogunosti da
ujemo drugoga u sebi, ili ironiji nalaenja drugoga u sebi
Kulenovi govori i na kraju poglavlja Modernoi postmoderno, inae posljednjeg poglavlja Savremenih tumaenja
knjievnosti.21 U svojoj daljnjoj analizi ovog drugog noseeg
stuba postmoderne Kulenovi istie da za razumijevanje
iznutra nije dovoljno znanje ni mata, neophodno je lino
iskustvo ili iskustvo koje se taloenjem pretvara u lino22
Iskustvo smrti blinjeg, poznanika, sugraanina i njezina
emotivna pozadina nisu samo u sreditu (pripovjedaeve)
svijesti, oni su sami istovremeno mjesto preispitivanja egzistencijalnog smisla i sunovrata historije! To Kulenoviu omoguava da na tkanini objektivnosti koja se odmotava, a koja
nije nita drugo do historijska podloga, izdvoji subjekt, njegove elje, tenje, namjere. Na tkanini objektivnosti subjekt,
Lei, Zdenko: Teorija knjievnosti, Sarajevo Publishing, Sarajevo,
2005, str. 511.
16
Literatura:
Assman, Jan: Kulturno pamenje: pismo, sjeanje i politiki identitet u ranim visokim kulturama, Zenica, Vrijeme, 2005.
Kulenovi, Tvrtko: ovekova porodica, Sarajevo, Meunarodni centar za
mir (etc.), 2008.
Kulenovi, Tvrtko: Istorija bolesti, Sarajevo, Bosanska knjiga, 1994.
Kulenovi, Tvrtko: Jesenja violina, Sarajevo, Meunarodni centar za mir
(etc.), 2008.
Kulenovi, Tvrtko: Kasino, Sarajevo, Meunarodni centar za mir (etc.),
2008.
17
Lei, Zdenko: nav. djelo, 511.
Zdenko Lei, Hanifa Kapidi-Osmanagi, Marina Katni-Bakari,

Tvrtko Kulenovi: Savremena tumaenja knjievnosti, Sarajevo, Sarajevo
Publishing, 2007.
18
Kulenovi, Tvrtko: nav.djelo, str. 108.
Lei, Zdenko: Teorija knjievnosti, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2005.
19
20

Tvrtko Kulenovi: Savremena tumaenja knjievnosti, Sarajevo, Sarajevo
Publishing, 2007, str. 559.
21

Tvrtko Kulenovi: Savremena tumaenja knjievnosti, str. 560.
22
62
62
koji trpi historiju, suoava se sa svojom vlastitom smrtnou, razliitim oblicima smrti, od one iznenadne smrti u bici,
u akciji, do apsolutnog ieznua, rasparavanja i usisavanja
u direktnom susretu sa granatom: Uvijek sam, kao i svi koje
poznajem, govorio da se ne bojim smrti, bojim se bolnice, bolesti, bolovanja, sakaenja. Sad je bilo drukije, otkinute noge
su bile stranije u smislu produene egzistencije, a smrt je bila
stranija u smislu njenog prestanka, i taj strah bio je jai, vei,
vei nego bilo kakav strah od svega to nije smrt, od nesmrti.
Moda zato to je to takva smrt: apsolutno ieznue. Onaj
pred koga padne granata velikog kalibra doslovno iezava,
ona ga istovremeno i rasparava i usisava, ne spaja se ni sa kakvom prirodom, ne odlazi ni u vazduh ni u vodu. Nema da mu
rastu nokti ni kosa, niti treba da se boji kakve e snove sanjati,
jer ono to ne postoji ne moe ni da sanja, i ta posljednja tanka struja svijesti mora na neto da se osloni da bi postojala. 23
Poto je, kao to sam ve navela, narativno Ja u Istoriji bolesti
izjednaeno sa egzistencijalnim Ja autora, na tkanini objektivnosti taloi se lino autorovo iskustvo, percipira se, zapravo, svijet kroz prizmu osjeanja, ispituju se tune istine, ali
se i trai zadovoljenje, pravda koja nema veze s razumom i
saznanjem24. Upravo posljednja smrt iz ove istorije smrti,
posljednja sa spiska smrti drugih, ona sa kojom i poinje
Istorija bolesti, onaj grob Kod Lava, trai naknadu! Ako se
uzme u obzir da ova knjiga i nije nita drugo nego istorija
smrti25, emotivna pozadina smrti: samoa, predsmrtne misli,
umovi smrti, njeno utanje ... kao i autorovo promiljanje o
njoj tvore zapravo skelet ove knjige-eseja.
Kulenovi u svom romanesknom stvaralatvu, izmeu
ostalog, insistira na sjeanju, tj. odnosu spram prolosti, tvorei jedan zajedniki prostor iskustva, oekivanja i djelovanja
za sve one koji su historiju doivjeli kao kasino, dakle, kao
golemu kockarnicu u kojoj se izmeu ostalog kocka i sa naim
oseanjima, ludnicu u koju smo smjestili sami sebe, sistem
ropstva26, u potrazi za simbolikim svijetom smisla! Kulenoviev odnos spram prolosti i povijesti i njegovo traganje po
marginama historije za neisprianim ili iskrivljenim priama
i dalje e, meutim, ostati na margini kulturnog pamenja
u pokuaju da ga revidira ne pristajui da se veito zaplie u
kuine,27 traei izlaz iz klupeta Historije!
ODJEK LJETO 2009.
23
24
25
26
Kulenovi, Tvrtko: Kasino, str. 67.
27

specijalni prilog
6/28/09 7:06 PM
Svetlosti antimemoara
Pre tri i pre dve decenije, kada je objavljivanje
dobrih knjiga ovde jo
neto znailo i nekoga iskreno uzbuivalo, zavolela sam
jednoga pisca sa ovih ukletih prostora u kojima upotreba
prisvojnih zamenica zaas stvori zlu krv i nepremostive podele, iako mi nije u prirodi da bilo koga i bilo ta svojatam,
a posebno duh, znanje i dar koji su antipodi svakoj vrsti
granica, ak i unutarnjih a kamoli spoljnih. Behu to knjige
Pejsai zrelog doba, Kasino, Mehanika fluida i ovekova porodica Tvrtka Kulenovia, o kojima sam po njihovom
objavljivanju sa radou pisala, znajui jo onda da u im se
vraati nakon vlastitih ivotnih iskustava, putovanja i drugih
knjiga kao u sigurnu luku i inspirativan vrt, kao u oazu apsolutne slobode u meuanrovskoj igri koja je ve tada, mada
o tome niko nije precizno govorio, bila Tvrtkov zatitni znak.
Jer, bila su to vremena kada su se kritiari tvrdoglavo trudili,
makar i u praktine svrhe vrednovanja, iriranja, afirmisanja
ili iskljuivanja iz nekakvih besmisleno ograniavajuih pravilnika, da dokazuju kako neto jeste ili nije roman, pri emu
su se esejistiki, putopisni, autobiografski i ini pasai uzimali
za zlo koje se nekim romansijerima opratalo a drugima
zameralo.
Seam se kako je u meni, posebno sa pojavom Kasina,
kulminirao otpor prema mehanikom razgraniavanju anrova po kojem je zapravo sve izuzev imaginativne naracije
obeleavano kao smetnja romanu da bude roman, kao viak
i izlet, dekomponovanje i intelektualiziranje kakvo, toboe,
ne trpi autentina naracija. Upravo je Kulenovieva autentina naracija teila da u vlastito romansijersko tkivo usisa
sve: istoriju, drutvenu dramu, porodinu sagu, individualne tragedije, tumaenje umetnosti, antropoloke oglede,
usporedbe kulturnih i civilizacijskih obrazaca diljem planete, klasine putopise, vremeplove, lirske monologe, beskonanu dramu novih spoznaja i novih pitanja koja su traila
odgovore. I upravo je tu sveukupnost Kulenovi uporno i s
pravom nazivao romanima, gradei nove obrasce romansijerske beskonanosti (dok su drugi govorili o udnim, neobinim knjigama, hronikama, zapisima, dnevnikim i putopisnim i esejistikim prozama), briui granice izmeu sebe
i drugih likova, lako i veto menjajui naratorske pozicije,
vremenske planove, uporno se vraajui iz knjige u knjigu
opsesivnim temama, idejama, pitanjima, lektirama, citatima, linostima...
Sintezu razliitih diskursa prihvatio je Tvrtko Kulenovi
kao svoj put, kao uzorno naelo koje odgovara njegovoj
duhovnoj radoznalosti, njegovoj prirodi koja se najpotpunije ispoljava u kretanju, povezivanju razliitih petlji, tkanju
koje podrazumeva kreativno ponavljanje osnovnih motiva. Princip montae atrakcija, preuzet iz bliske mu filmske
umetnosti, ovaploen je u celini njegovog dela kao inicijalni
Ljiljana op
specijalni prilog
stvaralaki princip i kao temeljna knjievna vrednost. Mene

je Kulenoviu prevashodno privukla njegova meunarodna tematika, a potom nain razmiljanja osloboen svake
teritorijalne ogranienosti, utaborenih ideja, pravolinijskih
zakljuaka, osvojili su me, dakle, po sjajnoj Veovievoj definiciji, njegovi meunarodni romani.
MEUNARODNI ROMANI
Umorna od ratne tematike kao maltene iskljuivo srpske
ili jugoslovenske golgote, od golootokih pria, od lamenta
nad sudbinom graanske klase, od jedine ideologije koja je
na mala ili velika vrata ulazila u sve onovremene prie kao
obavezan zain, od tzv. stvarnosne proze koja je osvajala
ariju po ariju, selendru po selendru, magnetoskopski
skidajui razne nestandardizovane govore kao knjievno
relevantne jezike specijalitete, od narodne fantastike i tradicionalnog junatva, od potonje tamjanizacije pogleda na
svet koji je apsurdno doao na red kao tobonje osvajanje
sloboda od komunistikih stega, shvatila sam Pejsae zrelog doba, Kasino, ovekovu porodicu kao provetravanje
nae inertnosti i ustajalosti, kao prozor u svet otvoren bez
kompleksa nae malecnosti ili nedoraslosti tom takoe nesavrenom i problematinom svetu, prozor sa kojeg se bolje
vidi i lake die i kada nam nudi konfuzne, nedoreene, zbunjujue pejsae i vidike. Danas ne oskudevamo u meunarodnim romansijerima, to je preutna i ne uvek u svemu
vidljiva pobeda Kiove i Pekieve estetike nad naim izmaima i petrijama, umskim ljudima i varokim ujacima, vernicima i otpadnicima, oslobodiocima i izdajnicima, dorolima
i uburama, slepim pevaima i inim graniarima. Moda je
pobeda prejaka re, jer da je do nje uistinu dolo ne bismo
dredali tu gde jesmo, ipak ukopani u svoje inate, svetinje,
neosuene zloine, radikalske kletve, strahove od drugog i
drugaijeg, snove o izuzetnosti i samodovoljnosti, ali makar
to pobedniko oseanje i ne bilo potvreno uverljivim statistikim procentima mogunost izbora, barem u knjievnoj
galaksiji, izvesna je i prua mi nadu koja se svakodnevno rve
sa iskustvenim pesimizmom i spoznajom o nepovratno izgubljenom vremenu.
Ako sam se povodom Kasina i ovekove porodice nekada i pitala otkuda tako postojano interesovanje za teme
panskog graanskog i Drugog svetskog rata kod pisca koji
je na kraju rata bio desetogodinjak, danas se vie ne pitam.
Kulenovi je s poetka koom a potom i umom shvatio da
je pria o ljudima pria o ratovima, bez obzira da li su ih doiveli, uestvovali, sanjali, bez obzira da li su gubili ili pobeivali, nadirali ili beali, opisivali, slikali, fotografisali, preivljavali ili umirali. Baviti se ovekom izvan bivih, trenutnih
i buduih ratova, jednako je prianju bez rei, slikanju bez
boja, muzici bez violinskog kljua. Tema je oigledno bila i
trajni homage ocu, slikaru Hakiji Kulenoviu, kao to su to
ODJEK LJETO 2009.
63
63
6/28/09 7:06 PM
bile i lajtmotivske teme mladalakog pripadanja leviarskoj

ideologiji, mladalake ljubavi prema ruskoj knjievnosti, trajne ljubavi prema slikarstvu i fotografiji.
Lice mi se zgrilo u grimasu bolnog osmeha kada sam
u Istoriji bolesti proitala kako je u granatiranom Sarajevu geler pronaao Tvrtkov stan, potom biblioteku, da bi
se zario u pesniku antologiju panija ljubavi i zanosa, na
to mu je prijatelj rekao: Tako vam i treba kad ste napisali
roman u kom veliate panski graanski rat, dakle uopte
rat. I onda kulenovievsko razreenje: pisac posee, usred
haosa, za sopstvenom knjigom da proveri je li odista veliao
rat i zadrava se na opisu fotografije na kojoj su dve devojke, njegova budua majka i tetka. Kljuna tema ovekove
porodice jesu fotografije ivota i smrti, razvijanje i odmotavanje ivotnog filma, a rat je u svim Kulenovievim knjigama
povesna scenografija, istorijska pozadina, konstantna senka i na kraju, neposredna realnost koja prati celokupnu
Kulenovievu duhovnu i spisateljsku aktivnost. Uostalom,
sloene i inovantne knjievne i pripovedake tehnike i
strategije u Kasinu bile su takoe neka vrsta pievog ratovanja sa etabliranom, monotonom i opteprihvaenom
romansijerskom praksom ije je precvale mogunosti,
dosadu i lanu istinitost pisac strastveno demontirao. Koliko je duboko i u sitnicama Kulenovi demonstrirao ove
procese, moda se najbolje vidi iz jednog autobiografskog
podatka: pria koju je Kulenovi na samim poecima svoje
spisateljske avanture dao asopisu Vidici nekada se zvala
Sasvim roze oblaii, a danas se, pomalo i u ast Kiu, zove
Pria o vojnicima.
Kulenovieva je knjievnost od poetaka do danas
naglaeno autobiografska, to samo po sebi nije ni vrlina ni mana jer ozbiljno kritiko vrednovanje ne polazi
od toga ko pria nego kako i ta pria, kao ni od toga da
li je pria izmiljena ili istinita. Njegovo se delo vremenom,
sledstveno autobiografskoj osnovi, menjalo onako kako se
menjao on sam i njegov pogled na svet i umetnost, kako
su se uslonjavale i bogatile njegove lektire i ukrtala i irila
putnika iskustva, oblasti interesovanja i pitanja koja je sebi
postavljao, a ne kako su se menjale preovlaujue knjievne
strategije, ukljuno sa modama i izmima, tehnikama i formama. Najbitnije promene su se dogodile u postepenom
naputanju iskljuivog gledanja na svet kroz estetiku, odustajanja od toga da mu kako bude neuporedivo vanije
od ta, o emu Kulenovi neposredno svedoi u Jesenjoj
violini, po sopstvenom iskazu bildungsromanu u kojem
se vaspitanje poistovjeivalo sa ivotom u najirem smislu
rijei, u kojem se odrekao svake radnje, prie, tvorbe likova
u korist hronoloki rasporeenih tema o kojima je izreeno
iskreno, neuvijeno miljenje. U tom me smislu Jesenja violina podsea na, recimo, Put na Aljasku Bore osia, uz
napomenu da mi sve vie znae ovakve knjige koje ne insistiraju na gustoi i nepredvidljivosti i zaudnosti tkanja,
ve na nedvosmislenosti stava i ehovljevski shvaenog
odbacivanja nepotrebnog. Kada ovo kaem, apsolutno
ne odbacujem potencijalne vrednosti prve poetike, nego
akcentiram tee uoljive, nenametljive vrednosti druge,
koje nije nimalo lako stvoriti. One, ini mi se, nastaju kada
jedinka definitivno shvati da je, ma ta postigla, mali ovek
u velikom svetu, a ne veliki ovek u malom svetu kako su je
ubeivale razne antropocentrine, progresivistike i ine ideologije. Iz ovakvog razmiljanja o meri oveka pod nebom
iskljuujem sve institucionalizovane religijske obrasce, koji
64
64
ODJEK LJETO 2009.
i ne mere oveka ve svoju mo nad njim, njegovim strahovima i nadama, njegovom prolaznou i grehovnou.
Katkada pomiljam da bi ovek naao mir kada bi shvatio
da je najmanja nevolja da se na njega obrui nebo (drevno
keltsko verovanje), umesto to se dosledno obruavaju na
njega ratovi, tirani, varvari, drutveni sistemi, crkve, vlasti,
lani proroci, ideologije i utopije, boletine, prirodne katastrofe ogranienog opsega...
DOBAR DAN, TUGO
Kada se postave sutinska pitanja ljudskog bivstvovanja
i odnosa prema smislu i prihvatanju prolaznog trajanja koje
zovemo ivotom, nametne se linija koja svakako postoji i
ve na prvi, ali i stoti, i hiljaditi put deli Istok od Zapada, linija koja nam apue: dobar dan, Tugo. Jo jedna ljudska pria
o tunim, i opasnim granicama, bogomdanim za one koji
veruju da je Tvorac (ili vie njih) podelio datu nam planetu,
a ne samo svetlost od tame, to je i prouzrokovalo planetarnu svau kod koga stanuje Svetlo a kod koga Tama. Iskreno
verujem da Sve stanuje Svugde, i duboko verujem da Kulenovi misli isto. Smijena i runa enciklopedija zapadnjake
patetike takoe me titi i nervira na bezbroj primera, ali su
mi u svakodnevici blie zapadne vrednosti od naih. Kada
sam sama birala kamo putovati uvek sam se opredeljivala
za Istok, ne traei egzotiku ve lepotu, sklad, mir. Kada Kulenovi kae da je istonjak, da se duhom tako osea i nakon svih sjajnih tekstova koje je napisao o Evropi i Americi,
nakon izuzetno pronicljivih analiza knjievnosti, slikarstva,
arhitekture, muzike stvorenih i rukotvorenih Zapadom, ja
se radujem njegovoj samospoznaji koja nije od jue, niti
samo od konkretne sarajevske Golgote u kojoj stoji i moj
kameni mada ga nisam bacila, ve viedecenijska linija
samoispitivanja, traenja, odbacivanja i prihvatanja, uenja
i zaboravljanja, poreenja i izbora. Kada na Balkanu nainite izbor, kakav god, onda onima koji bi da taj va izbor tumae obino hramlje argumentacija, a caruje anamneza. Ja
razumem Kulenovievu argumentaciju, a njegovu Istoriju
bolesti kod nas bi trebalo objaviti kao udbenik iz naalost
nepostojeeg predmeta mentalnog i nacionalnog zdravlja.
Istok i Zapad, ma gde da im se postavi granica (a granica je zamisliva ak i u samom srcu jednog ili drugog),
mogu se razumeti, dopunjavati i sreno koegzistirati, a ne
gledati kroz nian kao kulminaciju neprijateljstva, ili voditi
besmislene verbalne sporove, samo zahvaljujui retkima
koji poznaju istorije, civilizacije, religije, tradicije, kulture,
umetnosti, mitove, obiaje, nain ivota i miljenja i jednih
i drugih, ili su barem spremni da ih upoznaju bez predrasuda i strahova od Drugog. Istinski poznavaoci prepoznaju se
i po tome to ne manipuliu razlikama, ve ih pozdravljaju
i svesrdno objanjavaju kao bogatstvo, lepotu i ravnoteu
sveta. U Beogradu su to radili Stevan Pei i Vesna Krmpoti,
u Sarajevu Tvrtko Kulenovi, u Zagrebu Veljai i Devide... U
svetu to danas oaravajue radi Orhan Pamuk.
Tvrtka Kulenovia odavno su trajno obeleila putovanja
kao oblik istinskog, najintenzivnijeg ivota, u tolikoj meri
da je pomiljao kako su mu putovanja po svetu vanija od
uinka u sopstvenom stvaralatvu. Pitanje ta je vanije ini
mi se izlinim, jer dobrog dela tog stvaralatva ne bi bilo ni
moglo biti bez tih putovanja, ba kao ni bez golemog prtljaga knjiga itanih od ranog detinjstva do danas. Putovanje
i itanje zapremaju,uz sitnice koje ine ivot, zapravo njegovu autobiografiju, a takva autobiografija zaprema gotovo
specijalni prilog
6/28/09 7:06 PM
sve njegove knjige. Knjievnost je nauka o drugom, esto

citira Eliota, ali i o sebi samom, dodaje bez namere da sebe
postavi u sredite, ali sa voljom da se razgoliti, preispita, analizira sopstvene (pro)mene, zablude, uverenja, dileme, sumnje, kao i vlastiti ivotni i knjievni kredo. Neosetni prelasci
iz putopisne esejistike u romansijersku imaginaciju, iz monolokih u dijaloke forme, iz ivota u knjievnost, iz tuih
knjiga u sopstvene i obrnuto, vidim kao prednost nad anrovskim istuncima i uvarima vrstih formi, samosvest koja
knjievnu imaginaciju ne pretpostavlja knjievnoj istoriji,
teoriji, kritici, ve od svih reenih duhovnih aktivnosti gradi amalgam i monolit, slobodnu romansijersku reku tuge i
opomene.
Simulakrumi i pregrt zemlje.

Izmeu Baudrillarda i Kulenovia
Fahira Fejzi-engi
Rezime:
Kulenovia zanima pregrt realne zemlje, Baudrillarda medijatizacija simulakrumima. Obojicu, emancipacija ovjeka na zemlji ili u simulakrumima. I upravo tu negdje poinje ova nama sve blia i sve prorokija dimenzija koju Baudrillard s pravom naziva inteligencija zla, a Kulenovi kae da onamogdje je moral pao na dno, tu se i ivot gasi.
Sve je u ivotu naemu vano, dok traje, sve je jako vano tamo i kada padne led treba pokriti biljke ali da li se svi, ili da li
se veina sjeti da od leda pokrije biljke... da li uope pomisli na biljke, da li zna za biljke, da li voli biljke. Presudno vaan, prevaan
detalj o strpljivosti i skladnosti s Prirodom, razumijevanje prirode, stapanje s prirodom, voljenje Prirode.
Jean Baudrillard je najutemeljenije progovorio o tzv.

simulakrumima, kao ekstremnim fenomenima u komunikacijama. Uinio je to u nizu svojih djela, poev od Potroakog drutva (1970.), Kritike politike ekonomije znaka
(1972.), Simbolike razmjene i smrti (1976.), pa preko rasprave O zavoenju (1979.) do Simulakruma i simulacije
(1981.) ili Prozirnosti zla. Ogled o ekstremnim fenomenima
(1990.). Bavio se komunikacijama, jednovremeno kada se
komunikacijama na svoj nain bavio i Tvrtko Kulenovi, u
Umetnosti i komunikacijama (1983.).
Ne znam uope jesu li se izravno ili neizravno sreli, uitavanjima ili iitavanjima, i jesu li jedan na drugoga utjecali,
ali da su ishodino vani za koristan komparativni pogled
danas u BiH, u to sam posve ubijeena. Stoga i nastojim
uvezati nekolike sliice, fragmente slinosti i razliitosti koje
postaju malo vie vane danas no to su se moda mogle
initi neko.
Svima vane, a nama lokalnima posebice.
Teatar kao prvi simulakrum
Kada tumai komunikacijske simulakrume, kao zamjene za meuljudske komunikacije, Baudrillard ih analitiki
promatra temporalno, to znai pratei njihov razvitak i
drutvenu afirmaciju kroz historijske epohe, prepoznaje ih
i uvodi sam taj pojam u obimu znaenja onako kako latinski
izvornik veli, kao locirane slike-prilike-privienja-utvarespecijalni prilog
kipove-sablasti-aveti svijeta. Baudrillard ih interpretira kao

rezultat modernosti u kojoj su ljudi opsjednuti predmetima i koji su nastajali i razvijali se u tri faze: 1. faza teatar i
kip; 2. faza fotografija i film i 3. faza mas-mediji i internet.
Baudrillard komunikacijske simulakrume tumai medioloki
i sa politikim, odnosno ideolokim predznakom, Kulenovi
elemente komunikacije tumai iz, i pomou umjetnosti.
Najprije da ih kompariramo u prve dvije faze: onu sa
teatrom kao osnovom i onu sa fotografijom kao osnovom.
Treu simulakrumsku fazu, koja pripada internetu, ili openitije kazano tzv. ekranikim medijima komunikacije, zasad
ostavljamo po strani. Mada je ona ustvari i za nae prilike
najzanimljivija za analizu. Baudrillardu je teatar najnii simulakrum, Kulenoviu ponajvea ljubav. I to ona za koju je potrebna neizmjerna kreacija i doticaj, kontakt i komunikacija
sa ljudima. Ne zamjena za ljude u odsutnoj komunikaciji ve
komunikacija sa ljudima. Ali, i to valja priznati, Kulenoviev
teatar je estetizirajui teatar, kreativan, stvaralaki odnos komunikacije i umjetnosti koja nudi Dobrotu, koja emancipira
ljude, ne troi ih kao iznoen haljetak ili informaciju. Baudrillardov teatar je onaj prvi simulakrum kojim se ideoloki mijenja ovaj medij za svijet ivota.
Fotografija kao drugi simulakrum
Kod drugih simulakruma, odnosno, kod druge faze u
razvoju simulakruma, za Baudrillarda je fotografija mjesto
ODJEK LJETO 2009.
65
65
6/28/09 7:06 PM
obmane, jer kao razvijena, ili tzv. pokrenuta, pokretna fotografija, dakle, kao film, ostvaruje najraireniju sferu carstva
moi, dakle ak i ideoloki, u kojemu jedna skupina ljudi
sanja o udesnoj podudarnosti stvarnosti sa njenim modelima. Dakle, bodrijarovskom kao otuenom i simulakrinom filmu-fotografiji treba da ugaa empirijska stvarnost, a
ne da film-fotografija nastaju na empiriji, i eventualno ugaaju empiriji. Onako kako je kod Kulenovia izvanideoloki,
kod njega je fotografija mjesto koje mijenja svijet nabolje,
ali ne da bi ga ubilo, ve je fotografija mjesto gdje i na kome
se svijet suuje, a ostaju samo fotografije. Koga nema na
fotografijama, on polahko nestaje. Tu je bitna antropoloka razlika, ili estetska pomaknuta antropoloka tipinost,
klasika, fotografija kao mjesto ostanka ili opstanka. A kod
Baudrillarda je to mjesto poetka druge faze snaenja simulakruma svijeta. Gdje ve uveliko izranja, ili bolje kazati
izrasta njihova druga strana, zla strana. Utvarska, avetinjska,
sablasna, priviajua... kako veli latinski etimoloko-znaenjski izvornik.
Kulenovi posebice u svojim romanesknim formama ne
da ovaj svijet, poteni i slobodni svijet empirije, svijet ivota za avetinjsko... ne da ideologiziranim simulakrumima da
pobijede ivot u originalnosti, u ta se on nezaustavljivo i
neminovno premee. Jer, nakane njihovih autora, njihovih
kreatora su loe. One su zle i zlokobne. Kulenovieve pak
nisu, on ne doputa simulakrumima, u njihovoj pozitivnoj
uanenosti, da uniavaju svijet, da vladaju ovjekom, jer
upravo u realnome on vidi smisao. Smisao jeste u ovjeanstvu koje pulsira kao porodica rei e to izravno - dobra
skladna porodica, porodica koja se dri zajedno. Od Madrida do Kantona, svi smo mi jedna velika porodica.
Ovdje nastaje ona individualizirajua, osobena osnova
zbog koje osobno vie volim i vie cijenim ovu komunikacijsku estetiku, prozaiziranu misiju od kloniranja preglasnih
i prenaglaenih simulakruma.
Sve to je za novac jeftino je...
Neka mi na tren bude dozvoljeno da ovu bodrijarovskokulenovievsku komparativnu paralelu poveem sa jednom
drugaijom, a ipak, na neki neobian nain istofonskom
pojavnou. Dok sam se spremala za skup posveen djelu
akademika Tvrtka Kulenovia, ovjekova porodica, poslala
sam profesoru Feridu Muhiu u Skopje jedan malo neuobiajen mejl, poruku, vie sluajno no namjerno. Rije je o, u
modernim komunikacijama nazvanoj, tzv. multimedijalnoj
informaciji koja audio i vizualno i sa minimumom teksta pokazuje graevinsko udo Dubaija, sainjeno od dvadesetak
graevina koje na prvi pogled fasciniraju svojim graevinsko-arhitektonskim dimenzijama, luksuznou, neuobiajenou... i dakako sa nenapisanom intencijom poruke da
tamo nema krize niti kraha ekonomije, ve se svuda vidi i
osjeti samo bogatstvo i arolija nafte.
Kad uskoro stie reply od profesora Muhia sa dubokim
jeziko-filozofskim, nemultimedinim ali ubojitim odgovorom; poput relacija koje u ovome tekstu nastojim komparirati - izmeu Baudrillarda i savremenih simulakrumskih
medijskih teorija i Kulenovieve sjajne spisateljske episteme
dobrote. Odgovar skopsko-sarajevskog filozofa i pjesnika
zasluuje da bude citiran:
Sve to je za novac jeftino je!
66
66
ODJEK LJETO 2009.
Zrak, voda, zemlja su bukvalno elementi svijeta i ivota.

Sva svjetska tehnologija ne moe danas napraviti jedan uzdah
zraka, gutlja vode, ni pregrt zemlje. Formula dobrog mjesta za
ivot, pa i turizam je: smjetaj+prirodni uslovi. Dubai nudi hotel sa 7 zvjezdica, ali su uslovi izvan hotela 0 zvjezdica. Dakle
7+0=7:2=3,5
U BiH neka u prosjeku hoteli budu rangirani sa 0, ipak su
mnoga mjesta samom prirodom na nivou 7 zvjezdica. Dakle,
ukupni rezultat je isti. Razlika je samo to u Dubaiju ne smije
izlaziti vani iz hotela, dok u BiH ne smije ulaziti u hotel. Ako bi
hoteli u BiH bili barem do ocjene 4, bilo bi onda 4+7=11:2=5,5.
Pa bi ljudi ubrzo shvatili da dobijaju mnogo vie sa 5,5 nego
sa 3,5. Osim toga BiH, makar teorijski moe izgraditi sve to i
Dubai, dok Dubai nikako i nikakvim novcem ne moe izmijeniti
svoje prirodne uslove da budu ni priblino naim u BiH. Najzad,
fasciniraju sva ona uda i dobro je da su izgraena, vrijedi ih
svakako vidjeti: ali, disati planinski zrak, piti izvorsku vodu sa
izvora, grijati se na suncu jeste ono za ta smo stvoreni, hljeb
svakodnevni, nasuni od koga ivimo i dua i tijelo nam se hrani. Kada bi se BiH sredila, bilo bi puno ljepe onima koji u njoj
ive da priute si da odu i vide Dubai, nego onima to ive u
Dubaiju da priute si da vide BiH.
Predmoderna ili postmoderna...?
Ovdje se razdvajaju dvije sutinske tajne ivota empirijske, stvarnosti i medijske stvarnosti? Kako ih uskladiti,
kojoj dati primat, a koja da slukinja bude? Kulenovievog
estetskog filozofiranja ivota, ili bodrijarovskog hiperkritikog miljenja koje kao nadrasta zbilju identifikacijom inteligencije zla? Muhieve predmoderne, ili dubaijske postmoderne? Gdje je tajna Dobrote ivota? U predmoderni ili
postmoderni?
Kulenovia zanima pregrt realne zemlje, Baudrillarda
medijatizacija simulakrumima. Obojicu, emancipacija ovjeka na zemlji ili u simulakrumima. I upravo tu negdje poinje
ova nama sve blia i sve prorokija dimenzija koju Baudrillard s pravom naziva inteligencija zla, a Kulenovi kae da
onamo gdje je moral pao na dno, tu se i ivot gasi.
Sve je u ivotu naemu vano, dok traje, sve je jako vano tamo i kada padne led treba pokriti biljke ali da li
se svi, ili da li se veina sjeti da od leda pokrije biljke...da li
uope pomisli na biljke, da li zna za biljke, da li voli biljke.
Presudno vaan, prevaan detalj o strpljivosti i skladnosti s
Prirodom, razumijevanje prirode, stapanje s prirodom, voljenje Prirode.
Da li ivot oponaa umjetnost, ili pak umjetnost oponaa ivot? Ova je dilema kod Kulenovia jasna ivot oponaa
umjetnost i tu nema niega loeg, dok kod Baudrillarda, ve
trei simulakrumi, masmediji, ekraniki mediji, internetski
nihilizam i anonimnost iz njih kad zagospodare ovjekom
nastaje dupli svijet, svijet totalnih virtualija, kao zamjena za
realan ivot prave mu dubl u ime stvari, i tu, na tome mjestu, dobri stari realni, empirijski svijet nema ta da trai. Tu je
Baudrillard neumoljivo u pravu, tano je tako, ali je on odustao i pao. Prestraio se. Kulenovi nije. Umjetnosti je potreban realan ivot. Medijima virtualija - treim simulakrumima - kao vrhunskoj inteligenciji zla realan ivot uope nije
potreban. Virtualije su same sebi cilj. Pohlepne su. Tako je
nastao, meu ostalim, i krah virtualnih transakcija, krah virtualnih finansija, krah same virtualne ekonomije, kao krah
moi iz nita. Ve je i kod nas, u ovoj naoj sirotinji tako.
Djeca i mladost skonavaju u internet kafeima, ne drue se,
specijalni prilog
6/28/09 7:06 PM
ne rade konkretne poslove, ne misle logino, ne kreiraju nikako. Prepisuju, igraju se, dokoliare, ire nasilje i perverziju
svijeta, simuliraju sebe, simuliraju ivot. Pravo mlado roblje
pogodno za manipulacije svake vrste.
Ekstremni fenomeni i ivi jezik
Ekstremni fenomeni tako ih naziva Baudrillard su
simulakrumi vremena koji su kao znakovi za sami kraj Zapadnog drutva i kao takvi oni predozirano stvaraju hiperrealizam simulacije, gdje simulacije jo bolje od realnosti
mijenjaju realnost, te je na djelu potpuna kultura taktilne
komunikacije, imaginarij dodira, osjetilni mimetizam, taktilni misticizam. A propast e biti prestrana.
Trend i ovakvih drutvenih procesa je kao i uvijek u povijesti, vladanje svijetom i vladanje svijeu, ovladavanje
ovjekovom slobodom. Ovaj apsolutistiki manipulativni
virtualni trend ima za cilj reprodukciju istog mnijenja, to su
danas razni reality showi i svakovrsne bizarije sa ekranikih ili tzv. elektronskih medija koji postaju jedini moderatori ivljenja koji tvore paranoinu elju jedne klase/skupine
koja eli ostvariti apsolutnu manipulaciju. Jer, ta skupina
sanja o udesnoj podudarnosti stvarnosti sa njenim modelima, dakle, izmiljenim, virtualnim, modelima. A oni su svi
odreda simulirani. Ne zbiljski. ivot u kojemu ivimo postaje
simulacija. Zato krahira.
Svijetu simulakruma potrebna je binarnost onaj fenomenalni 0 i 1, koji poeo jo od Leibnetza, izvlai svijet iz
kaosa. A 0 i 1 su osnovica svih kompjutera i svih i najsloenijih programa na svijetu koji e svijet vratiti, ili e ga baciti u
kaos. Ponovo svijetu treba Leibnetz.
specijalni prilog
Jedno se carstvo uruava samo od sebe. Ovdje se Baudrillard preplaio. Jer je predvidio krah tornjeva World Trade
Centra, 11. septembra 2001. godine. Ali i ovo to tek slijedi.
Kulenovi nije. Zadrao je u rukama pregrt zemlje. Matrica
je dobra samo ako je binarna. I sa 0 i sa 1. I ima varijablu
sve ili nita! Sveti spisi svi redom kau sve to je stvoreno
stvoreno je u paru. Binarnost je naime homeostatiki oblik,
prirodni oblik postojanja. Drugaije je nemogue. Baudrillard kae da je to boanski oblik simulacije. Ja bih kazala da je to sutinska ili konana zerra smisla, zrno smisla,
bobica smisla koju najprije naoh kod knjievnika i filozofa,
teatrologa i esejiste Tvrtka Kulenovia, jer je on bolno dat i
zadat empirijskom ovjeku, ovjeku konkretnome ne imaginantnome i simuliranome, i sam pie jezikom kao pisanim
kodom koji nije prazan i nije halucinantan. Ve jeste verbalizirano pomagalo, produetak ovjekovih moi i sposobnosti, ali prirodan i opriroeni produetak koji nam je sami
Gospodar Svjetova poklonio u praskozorje Postajanja, i daje
nam to stalno i stalno, uvijek i uvijek. Jezik je tako sam po
sebi, ali i sam od sebe boanski oblik realije, boanski oblik
iskustvenosti i boanski oblik antisimulacije.
Dok god razgovaramo, dok dijelimo neposrednu komunikaciju dotle smo spaeni.
Bjeei u neverbalno, klonirano komunikacijsko ozraje,
skrivajui se u anonimnost ekrana koji trpi sve jer nas niko
ne vidi i ne uje realno i stvarno, odlazimo sve blie ka inteligenciji zla iza ekrana i on-line komunikacije, jer bjeimo
od svoje empirije u simulaciju.
A to je bjeanje u propast!
Sarajevo, 28. mart 2009. godine
ODJEK LJETO 2009.
67
67
6/28/09 7:06 PM
6/28/09 7:06 PM

ODJEK - Covjekova Porodica, Tvrtko Kulenovic

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

ODJEK - Covjekova Porodica, Tvrtko Kulenovic

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

specijalni prilog

SPECIJALNI PRILOG TVRTKO KULENOVIC.indd 1

Knjievno djelo Tvrtka Kulenovia

Ante Armanini (Zagreb)

eljko Grahovac (Zenica)

SPECIJALNI PRILOG TVRTKO KULENOVIC.indd 2

ovjekova porodica Knjievno djelo Tvrtka Kulenovia

SPECIJALNI PRILOG TVRTKO KULENOVIC.indd 3

avanje realnog po sebi uvodom je u gladijatorski sustav

ovjekova porodica Knjievno djelo Tvrtka Kulenovia

ODJEK LJETO 2009.

SPECIJALNI PRILOG TVRTKO KULENOVIC.indd 4

nak politikih smrti, ona konstatira da je jedna ratna opcija

ovjekova porodica Knjievno djelo Tvrtka Kulenovia

horde na Europu. Ukratko, Dingis kan u plinovitom agregatnom stanju.

SPECIJALNI PRILOG TVRTKO KULENOVIC.indd 5

demokracije: Guernika nije samo dokument estetike nego

ODJEK LJETO 2009.

ovjekova porodica Knjievno djelo Tvrtka Kulenovia

samo kao lirski dodatak otimanju tuih teritorija. Kolektivno

ODJEK LJETO 2009.

SPECIJALNI PRILOG TVRTKO KULENOVIC.indd 6

Delirij. Delirij osvajanja tue zemlje je estetiki: delirij

ovjekova porodica Knjievno djelo Tvrtka Kulenovia

Cijena slobode. Sloboda razgovora se gubi, pie Walter

SPECIJALNI PRILOG TVRTKO KULENOVIC.indd 7

tvara svih koji su mu izloeni u stvari. Ali civilizacija koja sve

ODJEK LJETO 2009.

ovjekova porodica Knjievno djelo Tvrtka Kulenovia

ti, pa su tragine u tome ne to su rtve nego to su rtve

ODJEK LJETO 2009.

SPECIJALNI PRILOG TVRTKO KULENOVIC.indd 8

obzira na ciljeve kojima slui. I samo, kae Agamben, pod

ovjekova porodica Knjievno djelo Tvrtka Kulenovia

SPECIJALNI PRILOG TVRTKO KULENOVIC.indd 9

ODJEK LJETO 2009.

ovjekova porodica Knjievno djelo Tvrtka Kulenovia

U ROMANIMA TVRTKA KULENOVIA

Rezime, Sarajevo, Meunarodni centar za mir, 1995, str. 24.

ODJEK LJETO 2009.

SPECIJALNI PRILOG TVRTKO KULENOVIC.indd 10

vanim historijskim dogaajem rastoi se u itavoj mrei

ovjekova porodica Knjievno djelo Tvrtka Kulenovia

mana je organizirana kao ispitivanje simbolikog opsega

SPECIJALNI PRILOG TVRTKO KULENOVIC.indd 11

Ovaj odnos izmeu vrijednosti i hronologije vaan je i za

Cit. djelo, str. 70.

O romanu, Beograd, Nolit, 1989, str. 460.

Ibidem, str. 459-460.

ovjekova porodica Knjievno djelo Tvrtka Kulenovia

ovladavanje vremenom, jer sjeanje se, kao i imaginarno,

Ibidem, str. 442.

Pisati: neprelazni glagol?; U: Strukturalistika kontroverza (ur: Richard

Gilbert Durand, Antropoloke strukture imaginarnog, Zagreb, August

Ibidem, str. 298.

ODJEK LJETO 2009.

SPECIJALNI PRILOG TVRTKO KULENOVIC.indd 12

Ibidem, str. 364.

Jesenja violina, str. 166.

ovjekova porodica Knjievno djelo Tvrtka Kulenovia

Od ezdesetih godina naovamo u

Pri ovome mislim na igrarije sa tekstom i realizaciju metaproznih strategija.

Pregled slike savremenog romana i romanu koji svjedoi dao je Enver

Cijela postmodernistika knjievnost je igra, ili kako Kulenovi pie: