Ivica Vanja Rori

DOIVLJAJI MIA IA

DOGODILA SE NESREA
i je bio poljski mi. ivio je u kuici od rijenih koljki na obali Duge rijeke. Tako
nestanog mia nadaleko nije bilo. Stalno je skitao. Kui je dolazio samo na konak.
iova kuica je imala tri sprata: jedan na zemlji, a dva u zemlji. Na gornjem spratu, onom u
travi, ivio je ljeti, naravno kad je bio kod kue, a u donjem zimi, jer je zimi u zemlji toplije.
Srednji sprat mu je sluio kao ostava: tu je drao hranu koju bi preko ljeta sakupio u koaricu od
trave, koju je sam ispleo.
Najvie na svijetu i je volio da sjedi na kakvom bjelutku, hladi noge u vodi i svira u travku.
Sate i sate je provodio tako. Tek kad bi dobro ogladnio, ostavljao je travku na njeno mjesto, iza
uha, i iao da trai neto za ruak.
Jednog dana i se sve do mraka brkao u pliaku ispod krive vrbe, a uvee je dugo sjedio na
mjeseini i svirao. Tek kad je dobro ozebao, vratio se kui. Zaspao je im je legao.
Ali bolje da nije ni spavao. U snu ga pojuri nekakav straan crni maak velikih oiju. i je
bjeao i bjeao, ali mu je maak stalno bio za petama. I tako itavu no. Kad je svanulo, i kroz
san zauje bojaljivo kucanje na vratima:
Kuc! Kuc! Kuc!
Ko je? upita on, uplaeno, mislei da je maak.
To sam ja, I, tvoj brat. Prima li me u goste?
Kako da ne, samo ulazi! povika i, presrean to se rijeio onog maka.
Iu se tako dopalo kod ia da nije ni pomiljao da se vrati kui.
Bilo im je lijepo. Zajedno su skupljali penino zrnje u koaricu od trave, brkali se u pliaku
i tako ekali zimu.
Ali, jednog dana, dok su se sunali na obali, I ugleda kornjau, skoi joj na lea i stade
skakati.
Iu, ostavi je na miru! povika i... ali ve je bilo kasno. Kornjaa otpliva daleko od
obale nosei na leima nesretnog Ia koji je ciao od straha:
Upomo! Upomo! Potonuu!
Njegov glas se zaas izgubi, jer rijena matica dohvati kornjau i odnese i nju i Ia.
1

Obalom rijeke iao je neki djeak. On napravi amac od papira i pusti niz vodu. Hrabri i
dopliva do amca, pope se u njega i otisnu se niz rijeku da trai brata.

RIBA ZNA TAJNU

i je bio veoma tuan i zabrinut. Papirni amac je poskakivao na talasima i svakog trenutka
je mogao da se prevrne. Osim toga, proputao je vodu. Ali i se nije bojao. On je bio vrlo hrabar
mi.
Tako je i plovio niz rijeku tuna srca i nevesela pogleda. Kud li je kornjaa odnijela Ia?
i pogleda u sunce.
Sunce, zlatno sunce, jesi li igdje vidjelo moga brata?
Nisam odgovori sunce i sakri se za oblak. i se okrenu vjetru.
Vjetre, brzi vjetre, jesi li igdje vidio moga brata?
Nisam odgovori vjetar i jo jae zatalasa vodu.
i upita i pticu, koja je nosila slatku kupinu u kljunu:
Ptico, dobra ptico, jesi li igdje vidjela moga brata?
Nisam odgovori ptica i ona kupina joj ispade u vodu.
i upita i rijeku:
Rijeko, bistra rijeko, jesi li igdje vidjela moga brata?
Nisam zapjenua se rijeka i jedan talasi se preli preko ruba amca. amac se zanese i
umalo se ne prevrnu.
Plovei maticom rijeke, i je tuno zurio u zelene obale u daljini... Gdje li je sada I? Da li
je iv? Ko li e se sad useliti u njihovu kuicu od koljki?
Da otjera tugu, i izvadi iza uha travku i, onako mokar, tiho zasvira svoju omiljenu
pjesmicu:
Ciju, ciju,
ide kia,
to je raj za
svakog mia:
al' e lijepo
da se sanja
u kuici
ispod granja!
Sluajui iovu pjesmu, rijena matica prestade da se pjenua, talasi se umirie da je uju,
pa ak i jedna riba izviri iz vode da vidi udnog pjevaa.
Ribo, draga ribo, jesi li igdje vidjela moga brata? upita je i.
Jesam! praaknu se riba. Bio je vrlo alostan. Sviraj! Ti prekrasno svira.
2

 Oh! Draga ribo, kai mi gdje da ga naem?

Kazau ti, ali mi mora svirati i pjevati dok budem priala. Inae u sve zaboraviti.
i uzdahnu i zasvira jo tunije. amac je plovio sredinom Duge rijeke noen talasima i
vjetrom, a u daljini su se zelenile travne obale.
Oblak ide,
nosi kiu,
gdje si sada,
brate Iu?
I sunce e,
eno, zai,
kako u te
noas nai?
iovo srce je uplaeno kucalo. ta li e mu riba ispriati?

PRIA O SREBRENKI
i je tiho svirao u travku i pjevuio o modrom predveerju na obali Duge rijeke, o evama i
proljeu, o kuici od koljki i o Iu koga on moda nikad vie nee vidjeti. Riba je plivala sad s
jedne, sad s druge strane i utke sluala njegovu pjesmu. iu se inilo da je neto tuna, jer su joj
se oi tako neobino caklile, ali je nita nije pitao.
Dosta, ne pjevaj vie zamoli ga riba. Bojim se, zaplakau. I ja sam imala sestricu, pa
sam je izgubila. Bila je nestana kao i I. Zvala se Srebrenka. Imala je oi kao dvije kapljice rose,
a haljinicu od srebrnih krljuti. Bila je to najljupkija ribica u Dugoj rijeci. Od izvora do ua
proula se njezina ljepota. Iz svih rijeka i potoka su dolazili da je vide. Svi su se divili njezinoj
pameti. Govorili su: "Srebrenka je najljepa i najmudrija. Neka nam bude kraljica."
I tako su ribe poele pripremati sveanost u Dubokom viru. Od bjelutaka su napravile
prekrasan prijesto i okitile ga arenim vodenim cvjetovima. I mjesec je bio doao na slavlje. Sve
je udesno blistalo u Dubokom viru. ekali smo na Srebrenku da otvori sveanost. Ali ona nije
dola. Mislili smo da se zadrala u igri, jer je Srebrenka voljela da se igra na rijenom dnu
obasjanom mjeseinom. Otile smo da je potraimo. Nije je bilo. Nikad je vie nisam vidjela...
iu, hoe li mi pomoi da je naem?
Kako da ti pomognem? tiho izusti i.
Ne znam... snudeno proapta riba.
i pogleda u nebo. Kroz tanke oblake su tu i tamo provirivale zvijezde, nalik na maije oi.
On se strese.
Ako je negdje sretnem i vidim da je u nevolji, izbaviu je. A sad mi kai kud je kornjaa
odnijela mog brata, jer ve je no, a I se strano boji mraka kad je sam.
3

 Oh, da uzdahnu riba. Odnijela ga je na drugu stranu i ostavila tamo kod one topole.
Hoe li da te odvedem do nje?
Dobra riba odvue papirni amac do obale. i iskoi na pijesak i htjede odmah da ode, ali ga
riba zamoli:
Molim te, zasviraj mi jo neto prije nego to ode.
i opet zasvira, a kad zavri, oprosti se s ribom i pouri kroz visoku travu. Nije se ba
mnogo plaio mraka, ali je ipak jedva ekao da izie mjesec.

JE LI LUDI TANASIJE LUD

Kad se iza dalekog ruba poljane pomoli mjesec, iu laknu u dui.
No je bila plava i duboka. Svici su svjetlucali as ovdje, as ondje. Cvrci, koji su od
mjeseca mislili da je sunce, zacvrae o svojoj beskrajnoj ljubavi prema njemu...
Mjeseina podsjeti ia na njegovu ostavljenu kuicu. Tamo se vrbe po svu no ogledaju u
rijeci, mjeseina je svjetlija i trava mirisnija. i se sjeao kako mu je majka, dok je jo bio mali
mii, svake ljetne veeri svirala u travku i pjevuila:
Spavaj, sine, nana-nina,
napolju je mjeseina,
nana-nina, nana-nina,
ne da majka svoga sina...
Sad je njegova kuica prazna, a moda se u nju ve uselio neki drugi mi. "Ba je to tuno
kad neko nema svoje kuice", mislio je i.
Sjeajui se svega toga, svirao je u travku da zaboravi na strah i tugu.
Tako je stigao u Donji abar.
Donji abar to je jedna velika bara. im je stigao, i zauje pjesmu:
Kre-kre-kre, kre-kre-kre,
sve je dobro ko i pre,
no je za nas srea prava:
tada teta-roda spava.
Ko to tako divno krekee? upita i jednog okatog apca.
To je ludi Tanasije odgovori okati abac. On najljepe krekee u itavom Donjem
abaru. Veeras e ii na koncert u Gornji abar.
Otkud tako dobrom pjevau tako runo ime? udio se i.
Jue su ga tako nazvali, jer je priao da je vidio kako kornjaa nosi mia na leima preko
rijeke, hahaha! Slagao je Tanasije koliko je teak, moda i malo vie. Poten abac nikad ne lae!
4

 Ali Tanasije nije slagao! povika i. Onaj mi je moj brat!

Hahaha! zasmija se glupi abac i skoi u baru.
Tanasije! Tanasije! zovnu i. Tanasije se u tri skoka nae pred njim.
Zdravo. Ja sam i. Je li istina da si vidio mog brata?
Istina je. Ali mi niko ne vjeruje! ak su me prozvali ludi Tanasije.
Ja ti vjerujem, Tanasije! Nisi ti lud! Ludi su oni koji su te tako prozvali. Kai mi kud je
otiao moj brat?
Ne znam slee Tanasije ramenima i poea se zadnjom nogom po leima. Valjda je
otiao u Gornji abar. Tamo se veeras odrava koncert. I ja u se takmiiti. Hoemo li zajedno?
Hoemo! Ura! uskliknu i i zagrli svog buljookog prijatelja.
as kasnije kroz visoku travu su urili i i ludi Tanasije.
Hej, Tanasije! cijukao je i. Ne skai toliko visoko, ne mogu da te stignem!

U TORBI
i i ludi Tanasije su dugo putovali, a kad poe svitati, stigoe u Gornji abar.
Koncert je ve bio poeo. Na najvei lopoev list izlazili su najgrlatiji apci i kreketali na sav
glas. Od silnog kreketanja iu se zamuti pred oima. Zato on zaepi ui i nasloni se na neku
trsku, pa zadrijema...
im zaklopi oi, u san mu opet doe onaj isti crni maak velikih oiju i zinu da ga epa. i
je opet bjeao i bjeao, ali nikako nije mogao pobjei. Maak ga je uhvatio i stao se oblizivati i
pjevati:
Oj, miiu, dobro znaj,
bogme ti je doo kraj.
Da si, vala, boji tetak,
danas ti je crni petak.
Neu da me pojede! Neu! zaplaka i i probudi se!
Tanasije je ve bio iziao na lopoev list.
Vidi to su mu lijepe oi! gurkale su se abe.
Odakle li je? pitali su apci.
On e sigurno pobijediti irio se apat na sve strane.
Tanasije popravi kravatu, nakloni se i zakreketa:
Iznad bare mjesec sja,
najbolji sam abac ja.
Jo da mi je kakav rep,
ba bih bio momak lijep, oj-hoj!
5

 Oh, kako divno pjeva! uzdisale su abe.

Pih, i to mi je pjesma! zavidljivo su mirkali apci.
Sluajui Tanasijevo kreketanje, i kradom uze svoju travku i zasvira da uljepa njegov
nastup.
Ura! Tanasije je pobijedio! zakreketae abe prije nego to je Tanasije i zavrio, a iu se
od njihove galame opet smrai pred oima i on zaepi ui da ih ne uje.
I sve bi se lijepo zavrilo da se iznenada iza buna nije pomolio onaj isti maak to ga je i
sanjao! Tanasije i ostale abe i apci bunue u baru, samo siroti i nije imao kud. Maak ga
zgrabi, strpa u torbu, prebaci torbu preko ramena i ode pocupkujui i pjevuckajui:
Dragi iu,
hopa-cupa,
osta prazna
tvoja rupa.
Osta prazna
rupa tvoja,
bie puna
trba moja.

BIJEG
Siroti i se ravnomjerno truckao u torbi crnog maka. Ali nije bio crn samo maak crna
mu je bila i torba, barem iznutra. i nije vidio nita oko sebe. Samo mrak, i u mraku njegovo
uplaeno srce.
Crn maak, crna torba, crna moja sudbina govorio je i sam sebi. Sad mi nema druge:
utei ili poginuti.
Ej, miiu-iiu! vikao je maak. Poei me malo po leima, neto me svrbe!
Pusti me pa u te poeati! lukavo je cijukao i.
Hahaha! Ba si mudar, iiu! Bie bolje da ti priam prie? egaio se maak.
Moe, ali ako zna onu kako je mi nadmudrio glupog maka!
iiu-miiu! Ne znam tu priu. Hoe li da se pomirimo pa da te pustim? smjekao se
maak oblizujui se.
Nemoj me putati, ba mi je lijepo ovdje! odgovarao je i, kradom pregrizajui torbu.
iiu-miiu! vikao je maak. Pojeu te, a neu ni trepnuti!
to se mene tie, moe da trepe tri dana mumljao je i s punim ustima.
Vidi, vidi! udio se maak. Ti si neki vrlo neobian mi. iiu-miiu, ti kao da jede
neto?
6

 Jedem, jedem. Jedem svoj jezik, zato to pria s budalastim makom.

E, to ti je mudro! na to e maak. Samo jedi! Jesi li ga ve pojeo?
Jo nisam mrmljao je i urno pregrizajui torbu. Gric, gric, gric i torba je ve imala
rupu!
uje, nemoj da ga itavog pojede! zagalami maak. Ostavi i meni malo. Miji jezik je
naj-najslaa poslastica!
Odgovora nije bilo.
Hej, zato uti? Zar si ga ve pojeo? povika maak i zaviri u torbu. A u torbi rupa!
Pobjegao! zakuka maak. Lopov! Prevarant! Razbojnik! Uhvatiu ja njega!
Ali nije imao sree, jer u taj as jurnu na njega neki pas skitnica. Maak zagreba uz prvo
drvo, smjesti se gore u raljama i stade presti.
Hej, straljive! kevtao je pas. Sii da zajedno uhvatimo onog mia.
Hvala lijepo, ali nemam vremena, predem ljubazno odgovori maak.
A i? im se iskobeljao iz opasnosti, uvukao se u prvi krtinjak na koji je naiao i tu mudro
ekao ta e dalje biti. Meutim, poto je sve bilo mirno i tiho, i se malo ohrabrio, uzeo svoju
travicu i zasvirao tako veselo i tako lijepo da se sve uokolo utialo da ga slua; ak su i eve
nad krtinjakom zaigrale neku vratolomnu igru i zaneseno zacvrkutale staru dirljivu pjesmicu u
slavu suncu i proljeu...

DOBRI DJEAK
Pred sam mrak stie i u neko selo. Bio je umoran i gladan. Rado bi svratio u neiju kuu
da potrai komadi sira u ostavi, ali se plaio maka.
Kokoi su ve bile pole na lijegala. i ih oprezno upita:
ija je ovo kua?
Lovca Luke zagalamie kokoi.
A ima li lovac Luka maka? zakilji i.
Nema slagae kokoi.
i se kroz odkrinuta vrata uulja u kuu. Nigdje nikog! To mu je bilo sumnjivo. On
oprezno zaviri u sobu u potkrovlju. I gle! Tamo je neki riokos djeak bacao mrvice ribici koja se
praakala u tegli. i je malo bolje zagleda i zamalo ne cijuknu od radosti:
"ek, ek... Pa to je Srebrenka!"
i se poea apicom iza uha. Srebrenku bi trebalo izbaviti ali kako?
Mislio i, mislio, i dosjetio se. On hrabro izie nasred sobe i zacijuka:
Ciju, ciju!
Riokosi djeak se iznenaeno tre i prie mu.
Gle, mi! ta je bilo, miiu?
Ciju, ciju! Boli me stomak! plakao je i.
Siroti mii! saaljivo ree djeak. Uzmi ovaj komadi kolaa, moda e ti biti bolje.
7

Kad je pojeo kola, i uze svoju travku i zasvira:

Svemu sam se divila,
nikom nisam skrivila.
Imam hrane, imam vode,
ali ta u bez slobode?
Pametnog li miia! uskliknu djeak. A o kome si ti to pjevao tako tuno, miiu?
O ribici. Ona se zove Srebrenka. Ribe su je izabrale za svoju kraljicu. Tuna je jer nije
slobodna. Zato je ne pusti?
Ne znam... ree djeak.
Molim te, pusti je! Ona je nesretna. Odnesi je na rijeku i pusti. Srebrenka e svima od
izvora do ua priati o tvojoj dobroti, a i ja u izmisliti pjesmu o tome. Hoe li je pustiti?
Hou! uskliknu djeak. A pustiu i zeku!
To si se dobro sjetio.
Pustiu i vjevericu!
Pusti i nju!
Pustiu i sjenicu, i kreju, i grlicu! Sve u pustiti!
Djeak je odrao rije. Pustio je sve ivotinje koje je imao. Bilo mu je ao to e ostati sam,
ali i drago to e njima biti lijepo.
Zamiljen i malo tuan, legao je da spava. Kao i svi dobri djeaci, sanjae neto lijepo.

JESI LI TO TI, IU?

im je djeak zaspao, i je prilegao u njegovu lijevu cipelu i zadrijemao. Tada se kroz vrata
pomoli jedan brk, pa jo jedan brk... i u sobu ue, glavom i bradom maak!
i ga je odmah opazio, ali se pravio da spava.
Vidi, molim te! udio se maak. Ja traim jednog, a drugi mi sam doao. Silan neki
mi! Hahaha! Ala u ga iznenaditi!
i ga je motrio jednim okom i ekao svoj trenutak. Maak je gladio brkove, iskaljavao se i
prsio, ali mu se izgleda uinilo da nije dovoljno straan, pa je otiao do ogledala da se tamo uredi.
Hej, ne lovi se svakog dana ovako drzak mi! To treba izvesti to stranije, pa da se poslije pria.
Dok se on dotjerivao, i se mudro iskrao iz cipele i sakrio se u puku! Dvocijevka lovca
Luke je bila prislonjena uza zid i i se lijepo uvukao u cijev. Tu je uzeo svoju travicu i stao
pjevuiti rugalicu crnom maku:
Glupi maak lovi mia,
al' od toga nema nita.
8

Mi je, bogme, udi muke,

ne boji se dok je puke.
A, tu li si ti, kradljive! zagalami maak. ekaj, ekaj, pae ti meni aka!
Sad je kasno, glupa maorino! zasmija se iz druge cijevi neki drugi mi.
"Ko li bi to mogao biti?", pitao se i u udu. "Da nije I?"
Jesi li to ti, Iu? zovnu i.
Ja sam! cijuknu I radosno.
Oh, Iu, Iu! Ipak sam te naao. Sad emo se lijepo vratiti kui i opet sretno ivjeti.
Znao sam ja da e ti doi da me izbavi radovao se I. Stalno sam mislio na tebe.
Dobro, dobro, a sad spavaj, daleko je do jutra ree i i tiho tiho zasvira bratu staru
dragu uspavanku koju im je davno, dok su jo bili mali miii, pjevala njihova majka:
Spavaj, sine, nana-nina,
napolju je mjeseina,
nana-nina, nana-nina,
ne da majka svoga sina.
Hej, mievi! galamio je maak. Izlazite, ili u sad opaliti iz puke, pa ete obojica
poginuti!
Probaj samo! rugao se i. Pucaj ako smije, pa e vidjeti ta e biti kad se gazda
probudi. Oderae te Luka kao maka.
Tako su braa mievi nasamarili zlog maka. Jadnik, sve do zore nije ni trepnuo, a oni su bez
brige spavali, sretni to su se nali i to e se uskoro vratiti kui na obalu Duge rijeke. Nisu mnogo
mislili kako e se izvui iz puke. Glavno je da su opet zajedno, a kako e se izbaviti o tome e
razmiljati sutra.

TA JE DALJE BILO
U zoru je lovac Luka ustao, rekao eni da pripremi ruak dok se on vrati i uao u djeakovu
sobu da uzme puku. Maak mu se umiljato privi uz noge, ali ga Luka mrzovoljno odgurnu,
zabaci puku na rame i ode u lov.
Naravno, Luka nije mogao ni sanjati ko se to sakrio u njegovu puku.
I je dugo utio i zamiljeno grickao apicu.
O emu razmilja? upita ga i.
O onom maku. Ba mi ga je ao. Nije, siromah, imao sree.
Ba si ti neki udan mi, Iu! ao ti maka koji je htio da te pojede, haha!
Meni ga je ao, a ti kako hoe ree I.
9

Ali opasnost jo nije bila prola. Trebalo je pobjei i od lovca.

Ba kad su I i i htjeli da izmisle neto, na nian Lukine puke sleti slijepi mi da se
odmori.
Dobro jutro, roae! ljubazno ga pozdravi i.
ta kae? upita slijepi mi.
Velim: dobro jutro!
ta sutra?
"Ovaj je gluv!", dosjeti se i i povika mu u samo uvo:
Mi smo tvoji roaci, uje? U nevolji smo.
Kakvo pismo?
Ama u nevolji smo, u ne-vo-lji, a ti nas moe izbaviti, iz-ba-vi-ti, razumije?
A-ha ree slijepi mi. A kako da vas izbavim?
Jedva mu nekako objasnie ta hoe.
Dobro, izbaviu vas pristade slijepi mi ali se priuvajte ako ste slagali da ste mi roaci.
asak kasnije slijepi mi je letio visoko iznad uma i livada nosei Ia i ia. Svitalo je
rumeno jutro.
Roae, pripazi da ne zaluta opominjao je oprezni i.
A?
Pazi, kaem, da ne zaluta!
Ne brini ti nita odvrati slijepi mi. Mene oi ne slue, pa i ui me neto izdaju, ali srce
je jo tu. Ono mi kazuje kud treba da idem. Srce uvijek zna na kojoj je strani rodni kraj.
Iza njih su ostajale planine pune potoka i uvala iz kojih se dizala magla, rumena od sunca.
Ushieni, mievi zapjevae:
Oh, to divno sunce sja,
ba sam sretan mii ja.
Lijep li je sunev sjaj,
al' je ljepi rodni kraj!
Kod kue ih je ekalo iznenaenje. , njihov najmlai brat, sjedio je na kunom pragu i
svirao u frulicu.
Otkud ti tu? upita i.
Doao da ivim s vama dvojicom odgovori i nastavi da svira.
Kad prezalogajie, upita i:
A gdje si naao tu frulicu od koljki? Gle, sva je ukraena biserima!
Ovo je tvoja frulica ree i prui mu je. Donio ti rijeni rak. Vidi ta pie.
Na frulici je pisalo: "Hvala to si me izbavio. Kraljica Srebrenka."
Zadri je za sebe ree i. Ja vie volim svoju travku.
I tako su , I i i nastavili da ive u kuici od rijenih koljki. Danju su skupljali penino
zrnje u koaricu od trave i brkali se u pliaku, a obno su igrali na mjeseini. Kad bi se umorili
od igre, sjedili su pred kuom i svirali. Tanije, svirali su samo i i, a I je pjevao...
10

DJEAK GRLI SVIJET

AROLIJA
Iza lea
jednog druma
izviruje
jedna uma.
Iz te ume
viri bun,
a iz buna
evin kljun.
A iz kljuna,
ko iz esme,
i dan i no
teku pjesme!

PRIICA O PTIICI
Bila u knjizi
jedna sliica
i na sliici
jedna ptiica.
Pa dosadilo
i toj ptiici
da bude sama
na toj sliici.
Onda je djeak
uzeo kiicu
i nacrtao
11

jo jednu ptiicu!
I sad u knjizi,
nasred sliice,
vazdan cvrkuu
dvije ptiice!

JEDAN CVIJET, DVA CVIJETA

Jutros je u pet
doao na svijet
jedan mali cvijet
sa latica pet.
Rodio se cvijet
sad je ljepi svijet!
Odmah drugog dana
dolo ih je pet,
a ve treeg dana
pedeset i pet!
Za pedeset pet sad
je ljepi svijet!
Nie cvijet po cvijet
preplavie svijet!

JA SAM SVITAC, SVITAC, SVITAC

Ja sam svitac,
svitac,
svitac,
zvjezdica sam bio ja,
u mom srcu,
u mom
srcu
12

svjetiljica tajna sja.

Ja sam svitac,
svitac, svitac,
srce mi je uti cvijet,
ja po svu no gorim,
gorim, zapaliu cijeli
svijet!
Ja sam svitac,
svitac, svitac,
ali tajnu neu kriti:
ja sam svitac,
svitac,
svitac,
al u opet zvijezda biti!

LJUBAV
Od cvijeta do pele,
od pele do cvijeta
medena je jedna
ica razapeta.
Po njoj pela cvijetu
javlja svako vee:
Navrati veeras,
pita mi se pee!
Odmah sutra pelu
zove cvjetni tuak:
Imam divnog meda,
doi mi na ruak!
I tako se vole
i tako se paze

13

sve dok zima snijegom

ne zamete staze.
Pa i tad ih spaja
kroz okove leda
ona divna, topla
nit od istog meda.

PADA, PADA KIICA

Pada, pada kiica,
plae stara miica:
Nastavi li padati,
djeca e mi stradati!
Jao, to se smrailo,
to se naoblailo
cijelog dana kiie,
skvasie mi miie!
Ko zna kuda skitaju,
a mene ne pitaju
sad e vazdan kisnuti,
od straha u svisnuti!
Nadoi e potoi,
poplaviti otoi,
nadoi e rjeica,
stradae mi djeica...
Munja nebo podera,
vjetar oblak otjera,
stade plaha kiica,
nasmija se miica:
Poslije u se ljutiti
valja kola mutiti;
drugi put ih lemati
a sad pitu spremati!
14

UMA
Tebi proljee jelee veze:
umo, ljepa si od princeze!
Ljeto ti otka ilim zeleni:
po njemu gordo hode jeleni.
Jesen ti prsten sunani nosi:
ljepoto umo, sunce te prosi!
Evo i zime, bijeloga tkanja:
uma se vraa sa vjenanja!

IGRA ENCI
MENCI
NA KAMENCI!
ENCI MENCI
POKRADENCI!
Meni dva
stakalca
i dva
ogledalca
a ti sa dna
zdenca
uzmi tri
staklenca.
ENCI MENCI
NA KAMENCI!
ENCI MENCI
POKRADENCI!

15

Sad u ja da uzmem
krunu od maslaka,
a ti sebi skini
dugu sa oblaka.
ENCI MENCI
NA KAMENCU
ENCI MENCI
POKRADENCI!
Sad u ja da uzmem
kukicu od ika
a tebi u dati
krunu od razlika.
ENCI MENCI
NA KAMENCU
ENCI MENCI
POKRADENCI!
igra juri tigra
svrena je igra!

PETAR PETRU PLETE PETLJU

Pleti,
Petre,
Petru
petlju!
A to znai:
lijepo sjedi,
u tri dana
jednom jedi,
pazi da se
ne zapetlja
dok tu petlju
16

ne ispetlja!
Petar
Petru
pleo
petlju.
A to znai:
da je sjeo,
da tri dana
nije jeo,
da se Petar
strano smeo
dok je Petru
petlju pleo.
Dok je petlju
ispetljao
sav se u nju
zapetljao!

DAJ, SUNCE, RUKU

DAJ, SUNCE, RUKU!
Daj, sunce, ruku,
miluj me po kosi:
jutros emo bosi
trati po rosi!
DAJ, VJETRE, RUKU!
Daj, vjetre, ruku,
poimo na rijeku:
poimo na rijeku
da traimo zeku!
KAD NAEMO ZEKU,
PREI EMO RIJEKU,
KAD PREEMO RIJEKU
PUSTIEMO ZEKU

17

DJECA RASTU
Visoko je oblak bijeli,
visoko su laste,
a dijete je malo, malo,
al' e da poraste.
Brzo-brzo da poraste
odavde do laste!
Na oblaku obru duge,
ogrlica sjajna
tu se neto udno krije,
neka divna tajna.
Tajna nalik prvom cvijetu,
najljepa na svijetu!
Uhvatie djeca lastu
samo dok porastu,
dohvatie dugu sjajnu,
ukrasti joj tajnu!

DJECA KRIJU SUNCE

Jesenji mi vjetar
u prolazu ree:
Ugasiu sunce,
da vie ne pee!
Javi se i oblak,
pun jesenje kie:
Ugasiu sunce,
da ne grije vie!
Al` nek pljute kie,
18

nek vjetrovi pusu

ve su djeca sunce
sakrila u duu.
I kad je oluja,
i kad snijeg vije
ono djeju duu
miluje i grije.

JEDNOM JEDAN VAL

(Ljubavna, sa traginim zavretkom)
Jednom jedan val
poao na bal.
A na balu balerina,
lepra joj pelerina: sva od
pjene izatkana, sitnom
ipkom naipkana.
Ah!
Njega neto ko da lupi,
ali ipak hrabrost skupi:
rei e joj, nee kriti,
pa nek bude ta e biti!
Ali tada, ah' tad ... Oh, ta li
je ono sad? Priskoi joj
morski rak, zgodan momak
divan ak, obujmi je oko
pasa
i ree joj u po glasa:
IZVINITE, JA BIH HTIO,
OPROSTITE, DA L' BIH SMIO ...
(Ali ne u ta jo ree
okrenu se i utee.)

19

Sav oajan, val

naskoi na al
i od njega, ah,
osta samo prah.

PLAVI VJETAR
Plavo nebo,
plavo more.
Na obali ja, ko mrav.
Dolje koljka,
gore zvijezda
i nekakav vjetar plav.
Eh, da mi je
ona koljka,
sva od srebra i tiine...
Vjetre plavi,
kovrdavi,
izvadi je iz dubine!
I da mi je ona
zvijezda,
sva od sna i mjeseine...
Vjetre plavi,
kovrdavi,
skini mi je sa visine!
Al' ne uje
i ne uje
i ne uje vjetar plav...
Kao nebo
on je velik,
a ja sitan kao mrav...

DJEAK GRLI SVIJET

Ne krijte se, ptice plane!
to se boji, vjetre viti?
Ne krijte se,
20

ne bojte se
ja vas elim zagrliti!
to treperi, zvijezdo rujna?
Oblakom se ne daj skriti!
Pogledaj me,
pomiluj me
ja te elim zagrliti!
to ti uti, umo umna?
Ti bar tuna ne smije biti.
Zaumori,
zavijori
ja te elim zagrliti!
Ne mrti se na me, svijete!
I nemoj se vie kriti... U
oi me pravo gledaj
ja te elim zagrliti!

SREA
Srea je, moda, plava.
Srea je, moda, zelena.
Srea je uvijek velika,
kada je malena.
Srea je imati oi,
jer oi svata vide:
umu, nebo i oblak
i put kojim se ide.
Srea je imati ui,
jer ui svata uju:
apat, umor i ubor,
tiinu i oluju.
Srea je imati ruke,
jer rukama se grli,
21

jer rukama se voli

i u svijet dalek hrli.
Srea je imati noge,
jer nogama se eta:
i tako, sve u etnji, stii
e na kraj svijeta ...
Srea je, moda, plava.
Srea je, moda, zelena
ali je uvijek velika,
i kada je malena.

DA MI JE BITI
Da mi je,
da mi je biti.. .
Da mi je biti sunce,
o, ta sve ne bih dao!
Da mi je biti sunce
ja bih i nou sjao.
Da mi je biti vjetar,
pa da sve tajne znam,
da mi je biti pela
da nikad nisam sam.
Da mi je biti jutro,
da mi je biti vee,
da mi je biti potok
pa da uvijek teem.
Da mi je biti uma,
da mi je biti jelen,
da mi je biti trava
al' da sam uvijek zelen.

22

Da mi je,
da mi je biti...

23