Tracy Guzeman - Težina Neba

GIGA
Tracy Guzeman
Tracy Guzeman
Teina neba
Naslov izvornika THE GRAVITY OF BIRDS

S engleskoga prevela MIRNA UBRANI
GIGA
Tracy Guzeman
Teina neba
Kako prona i nekoga tko ne eli da ga se ikada prona e?
Sestre Alice i Natalie neko su bile bliske, a onda e se jednog ljeta jako udaljiti jedna
od druge. Alice je sanjarka koja voli knjige i ptice, a Natalie je tvrdoglava, manipulativna - i
prelijepa.
Na obiteljskom odmoru uz jezero, Alice o ara jo neafirmirani mladi slikar Thomas
Bayber. Unato tome Natalie djeluje hladno i iznena uju e ravnoduno podnosi poziranja za
obiteljski portret. A onda e se pribliiti kraj ljeta, odnosi e se zakomplicirati i tri e ivota
zauvijek biti izgubljena.
Mnogo desetlje a kasnije, Thomas, sada svjetski priznat slikar, otkriva da postoji
portret na kojem je s Alice i Natalie toga kobnog ljeta. Sestre su nestale. A Thomas dvoji bi li
njihovu tajnu ponio u grob ili upotrijebio tu sliku kako bi uskrsnuo prolost prije nego to se
pri a zavri.
http://www.balkandownload.org/
GIGA
Tracy Guzeman
Mojim roditeljima, Jane i Deanu, i mojim sestrama,

Jill i Marnie, svima odreda pohlepnim ita ima.
GIGA
Tracy Guzeman
Ranije se budim, sada kad dole su ptice

i cvrku u na pouzdanim stablima.
Uz otvoren prozor leim kao istroena zemlja
dok prolje e se razmata.
Od svih putnika koje pamtim,
koji se na brod ukrcao nije s tugom me u kartama?
Na kraju, ini se da ljudi nikada nikamo ne odu,
samo napuste svoje prebivalite kad po ne umiranje.
Moj manjkavi ivot ne trai nita novoga
i ne treba mu krinka daljine.
Gdje bih, u kojoj to zemlji, odloila ove misli,
kad sam jo uvijek gra anka ovog palog grada?
Uz otvoren prozor leim i prisje am se,
dok ptice na kronjama pjevaju o krugu vremena.
Neka se umiranje nastavi, i neka ja, uzmognem li,
batinim od nesre e prije nego to krenem.
Oh, gledam ja velike brodove to isplovljavaju iz luke
i moje rane nestrpljivo skaku u;
no ipak se okrenem razvrstati uplakane ruevine doma:
ovdje ili nigdje pomirit u se s istinom.
Mary Oliver, No Voyage, 1963.
GIGA
Tracy Guzeman
JEDAN
KOLOVOZ 1963.
A lice se vrzmala mahovinastim rubom ume zastajkuju i u hladu. ekala je da za uje

kako njegov Austin-Healey usporava naglo skrenuvi na lokalnu cestu koja dravni park
razdvaja od vikendica uz rub jezera, ali me u granama iznad njezine glave odjekivao je samo
zviduk razgovora strnadica. Blistavi modri mujaci strelovito su se vinuli dublje u kronje kad
im je uzvratila i sama zazvidavi. Probijaju i se kroz gutaru, hla ama je okrznula presadnice
borova, iji su se vrhovi ivahno zelenjeli ispod nebnice viih stabala. Odjenula se tako da se
stopi sa umom: kosu je skupila ispod ilterice, navukla nenapadnu odje u zagasitih boja. Kad
je napokon za ula njegov automobil,
nula je iza skupine breza i skutrila se u plitkoj udubini
ispunjenoj paprati i opalim li em. Paze i da joj dnevnik promatranja ptica i knjiga pjesama ne
ispadnu iz krila, ljutila je suhu koru s debala i gledala kako se on zaustavlja na poljun anom
parkirnom prostoru na ulazu u imanje.
Ugasio je motor, ali ostao je sjediti u kabrioletu, zapalio cigaretu i sporo puio, a o i su
mu bile zatvorene toliko dugo da se zapitala nije li zaspao ili moda utonuo u jedan od svojih
hirovitih transova. Kad se najzad izvukao sa sku enog prednjeg sjedala, bio je visok i uzak kao
i debla iza njegovih le a, koja su svojom tamnom, jednoli nom masom progutala njegovu
sjenu. Alice se trznula, lijevo joj je stopalo utrnulo. Gutara ispod njezinih nogu zaukala je
kao da ju je uznemirila kakva ivotinjica, ali on se smjesta okrenuo prema njezinu skrovitu i
zagledao se u to ku tik iznad njezine glave dok je ona susprezala dah.
Alice apnuo je u topao zrak. ula je samo piskavi suglasnik, jedva

zamijetivi da je pomaknuo usnice. Ali bila je sigurna da je izgovorio njezino ime. To im je bilo
zajedni ko; oboje su bili promatra i, iako razli ite vrste.
Podigao je papirnatu vre icu sa suvoza kog sjedala i gotovo je s ljubavlju privio uz
grudi. Boce, zaklju ila je, pomislivi na svog oca i njegovo cupkanje od automobila do kolibe i
natrag, i tako nekoliko puta, kako bi paljivo odnio u ku u sav alkohol koji je dovezao,
dovoljan za mjesec dana zdravica, aica prije spavanja i jutarnjih lijekova protiv mamurluka,
jer klin se klinom izbija. Prokleti mjetani podignu cijene im se pojave prvi turisti, rekao je
njezin otac. Zato bih dvaput platio neto to u popiti samo jednom? Ne e njega nitko
nasamariti. Zato bi iz grada na odmor dovezao boce crnoga i bijeloga vina, ampanjca, likera
Galliano i soka od naran e za maj ine koktele Wallbanger, votke i dina, razne sokove, jednu
bocu biranog viskija i nekoliko sanduka piva. Sve bi to brino odnio u ku u jednako kao sad
Thomas Bayber.
ekala je da prije e nekoliko kamenih stuba do vrata i da se vrata s mreom protiv
kukaca zalupe iza njegovih le a pa se tek tad pomaknula i premjestila na meki humak zemlje
zastrt iglicama. Po eala se na mjestu gdje ju je ugrizao komarac i otvorila knjigu pjesama da je
ponovno pro ita. Gospo a Phelan, knjini arka, spremila ju je za nju im ju je dobila.
Mary Oliver. No Voyage and Other Poems. Dobila sam je od sestre iz Londona.
Mislila sam da bi ti voljela biti prva koja e je pro itati. Gospo a Phelan bezobzirno je
listala stranice, namiguju i Alice kao da su zavjerenice. Jo uvijek mirii na novu knjigu.
Alice je knjigu sa uvala za jezero, ne ele i pro itati ni jednu pjesmu dok se ne na e u
primjerenom okruenju. Tog jutra na doku, dograbila je ru nik, jo uvijek vlaan i s mirisom
algi, ispruila se na laktima potrbuke i prelistavala knjigu. Od odbljeska sun eva svjetla o
hrskave stranice zaboljela ju je glava, ali ostala je na doku i dopustila da joj toplina oboji kou
njenim rumenilom. Nastavila je itati i zadravala dah nakon svake strofe, usredoto ena na
jezik, na to no zna enje rije i, ale i to ne zna, nego samo pretpostavlja to je pjesnikinja
eljela re i. Sad je stranica s pjesmom No Voyage bila zguvana, zamrljana zrncima pijeska,
GIGA
Tracy Guzeman
s vlanim otiskom Alicina palca u kutu. Leim kao istroena zemlja... Ti su stihovi skrivali
tajne koje ona nije mogla doku iti.
Zamoli li ga, Thomas e joj deifrirati pjesmu, bez izvrdavanja kojemu odrasli esto
pribjegavaju pa odabiru nejasne rije i i hine zbunjenost. Njih dvoje razmjenjivali su znanja
uvijek kad bi ga posjetila. Pou avao ju je jazzu, bebopu i egzoti noj bossa novi, i dok je slikao,
putao joj je svoje omiljene pjesme Slima Gaillarda, Ritu Reys, King Pleasure i Jimmyja
Giuffrea kistom probadaju i zrak na dijelovima na koje joj je elio skrenuti pozornost. Ona
je njemu zauzvrat pokazivala najnovije dopune u svom dnevniku promatranja ptica svoje
crtee kratkouhe sove i patke zvidare, ameri ke kugare i kasnih pjevica. Objasnila mu je kako
naizgled bezazlen glavati svra ak ubije svoj plijen tako da ga ugrize za vrat i presije e mu
hrptenu modinu, a potom rtvu nabije na trnje ili bodljikavu icu i raskomada.
Blagi Boe rekao je zadrhtavi. U kandama sam Vincenta Pricea pti jeg
svijeta.
Pomislila je da mu njihovi razgovori samo slue kao izlika da odgodi posao, ali
nasmijavala ga je svojim opisima ljudi u gradu: Tamare Philson, koja je, pro itavi o provali u
susjednom gradu, svoju dugu bisernu ogrlicu nosila svuda, ak i na plau; blizanki Sidbey, koje
su roditelji odijevali u identi nu odje u, sve do ukosnica i vezica na tenisicama, i koje su se
razlikovale samo po ljubi astoj to kici to ju je gospodin Sidbey nacrtao na resici uha jedne od
njih. Ti si, Alice, moj najpouzdaniji lijek protiv dosade, rekao je Thomas.
Provirila je izme u brezovih stabala prema stranjem dijelu ku e. Bude li predugo
ekala prije nego to pokuca, on e ve moda po eti raditi i ona e ga prekinuti. Tad e biti
kratak i odrjeit. U tome je bio kao divlja ivotinja, kao one ma ke kod ku e, koje je
pokuavala namamiti da iza u iza hrpe drva i uhvatiti. Nikad ne bi otila k njemu bez poziva
na kraju krajeva, poziv je op enitim rije ima i bio upu en ali bez obzira na to, inilo joj se
najboljim oprezno mu pristupiti.
Posjetite me, rekao je njezinoj obitelji onog dana dok im se predstavljao na doku koji su
dva posjeda dijelila, doavi iz ume po pomahnitalog psa koji mu je kruio oko nogu. Ali
predstavljanje nije bilo potrebno barem ne s njegove strane. Dobro su znali tko je on.
Onaj umjetnik, tako ga je nazvao njezin otac, izgovaraju i te rije i kao to bi rekao
onaj kopa jaraka ili onaj ubojica sjekirom. Zauzela je svoje mjesto za prislukivanje navrh
stubita u ku i mnogo prije nego to su se uop e dovezli na jezero i prislukivala razgovor
roditelja.
Myrna kae da je talentiran rekla je njezina majka.
Da, ona to sigurno zna procijeniti, budu i da je takva stru njakinja za... ime se
ono on bavi? U o evu glasu ula se razdraenost kojom je esto komentirao stru nost Myrne
Reston u bezbrojnim podru jima.
Savreno dobro zna ime se bavi. Slikar je. Myrna kae da je dobio stipendiju
za Kraljevsku akademiju.
Otac je zabrektao, ni najmanje zadivljen. - Slikar. Zna i, ljudi mu pla aju da pije
njihovu cugu, o ijuka s njihovim k erima i dokono sjedi siu i drak kista. Zgodan posao, tko
ga moe dobiti. Alice je zamislila kako otac koluta o ima.
Nielse, ne mora biti sarkasti an.
Nisam sarkasti an. Samo ne elim da se itko u mojoj obitelji ulaguje nekom
umjetniku. Ve smo dobili i vie nego to moemo podnijeti... Glasovi su na as utihnuli,
apat je postao ne ujan i Alice je znala da razgovaraju o Natalie. O ev glas ponovno je zagrmio
i prenuo je na stubi na kojoj je sjedila. Zato sad, nakon to je ku a svih ovih godina bila
prazna? Bilo bi bolje da je takva i ostala...
Majka ga je prekinula. - Nas se ne ti e koriste li oni ku u ili ne. Ljut si samo zato to
ne e mo i vezati amac na Bayberovoj strani doka, ako je taj mladi ondje. Ali za to ne moe
GIGA
Tracy Guzeman
njega kriviti.
Otac je glasno uzdahnuo, poraen. - Mogu barem pokuati.
Njih etvero stigli su u subotu nave er prije tri tjedna: Alice, njezini roditelji i njezina
starija sestra, Natalie, znojni i umorni od puta, zguvani i jadni od duge vonje. Kad se sutradan
probudila, prvo to je ugledala bili su njihovi otvoreni kov ezi na podu spava e sobe, iz kojih
su se razlijevale stvari koje je tek trebalo raspakirati. Kupa i kostim koji je dograbila s ueta za
rublje i nakon doru ka navukla na tijelo rastezao se o njezinu kou kao guma, jo vlaan od
njihova ritualnog kupanja u sumrak prethodnog dana. Usprkos o evu neobuzdanu smijehu dok
je prskao Alice i njezinu majku i dramati nim vriskovima kojima je majka prskanje do ekala,
Natalie im se nije eljela pridruiti i samo ih je promatrala s obale na svjetlu koje je i ezavalo
prekrienih ruku, s izrazom hladne naprasitosti, izrazom koji je usavrila otkad se vratila.
Alice nije mogla objasniti Natalienu naglu, duboku antipatiju prema njima. Zato si takav
nam or? apnula joj je na stranjem sjedalu automobila dok su dolazili, namjerno odabravi
upravo onu rije koju je Natalie esto njoj upu ivala, i potom je trknula laktom kad nije
odgovorila. Bit e nesretni zbog tebe. Sve e upropastiti.
Kad je Alice bila mla a, otac je napravio grubu masku od jezerske trave i zimzelenih
iglica koje je zalijepio na trulu borovu koru, odba enu kao svlak. Privezao ju je uz rub kanua
debelim utim uzetom i rekao Alice da su njihovi drevni nizozemski preci vjerovali da u
drvenim likovima na pramcu broda ive vodene vile koje plovila i njihovu posadu tite od svih
vrsta neda a - oluja, uskih i varljivih prolaza, groznica i zle sre e. Kaboutermannekes, tako ih
je nazvao. Nasu e li se brod, ili jo gore, potone li, Kaboutermannekes e odvesti due
pomoraca do zemlje mrtvih. Bez vodene vile da je povede, dua mornara zauvijek bi bila
izgubljena na moru. Onako ukopana na stjenovitoj obali, Natalie nije izgledala kao da bi ikoga
od njih i od ega zatitila.
Alice je to prvo jutro ljen arila na doku i sluala kako njezini roditelji razgovaraju o
svemu to bi tog dana mogli u initi. Nisu se pomaknuli sa svojih lealjki, samo s boka na bok,
koe zamrljane bijelim tragovima losiona za sun anje, o iju nevidljivih iza tamnih nao ala,
prstiju isprepletenih kad nisu razmjenjivali novine ili posezali po svoje Bloody Mary. Kad se
na doku najednom pojavio pas i tiho, duboko zareao, Alicina majka preplaeno je podigla
noge na lealjku. Tad su za uli glas iz dubine ume. Otro je odjekivao: Neela! Neela,
smjesta dolazi!
Zapravo je bezopasna, samo pati od kompleksa malog psa, rekao je. Poeljela mu je
uzvratiti Nisam te tako zamiljala, ali drala je jezik za zubima.
Zaustavila se pred stranjim vratima Thomasove ku e vrsto steu i knjige u ruci i
duboko udahnula, otiru i umu sa stopala: smolu, sitnu prainu suha li a, zelenkastoutu
mrlju od mahovine. I ranije ga je posje ivala, ali uvijek bi se prije toga javila roditeljima, a oni
bi joj mahnuli i doviknuli: Nemoj ga gnjaviti i nemoj ostati dulje nego to je pristojno. Sad je
shvatila kako je biti Natalie, znati to ne smije, a ipak to u initi.
Boja na vratima bila je izlizano sme a i blijedjela je u sivu, napukla i hrapava kao
krokodilska koa, i kad ju je okrznula, u velikim se komadima oljutila na tlo. Zavrnula je desni
rukav koulje kako bi sakrila mokru manetu koja joj se namakala u jezeru dok je itala. Posve
je promo ila i hladila joj komadi koe, ali ostatak njezina tijela kao da je bio zapaljen, svrbio
ju je i bridio. Zaljuljala se na petama, knjiga priljubljenih uz grudi. Kad je dodirnula kvaku, kao
da ju je stresla struja, toliko je bila uarena od zrake sun eva svjetla koja se probijala kroz
borove. Nije odmaknula ruku, pustila je da joj kvaka pali dlan.
S jezera je dostrujao povjetarac, donijevi jeku galebova i otar miris leina
sjevernoatlantskih lojki koje su trunule na obali nakon sino nje oluje. Kroz labirint grana
isprepletenih iznad njezine glave pogledala je vedro, oprano nebo. U glavi joj se zavrtjelo i
vr e je stegnula kvaku.
GIGA
Tracy Guzeman
Slobodno me posjetite kad god elite, rekao je. Kad im je uputio taj poziv, majka je s
oklijevanjem kimnula, odmjeravaju i Bayberova psa koji je njukaju i i grebu i iao od daske
do daske. Otac se pridigao s otrcane drvene vrtne lealjke, a dok ispod njih lagano se zaljuljao.
Tim neo ekivanim pokretom neto se promijenilo i Alice je osjetila da su najednom druga iji
ljudi nego to su bili prije samo nekoliko trenutaka.
Felicity Kessler predstavila se majka ispruivi ruku. Ovo je moj suprug Niels.
Svakoga kolovoza unajmljujemo kolibu Restonovih. Sigurno poznajete Myrnu, gospo u
Reston?
Obitelj me ne puta ba esto van. Namignuo je njezinoj majci i Alice se

zaprepastila opazivi kako maj ine obraze oblijeva rumen. - Myrnino, odnosno ime gospo e
Reston, moda je bilo spomenuto u razgovoru, ali nisam imao zadovoljstvo osobno je upoznati.
Blago vama rekao je Alicin otac.
Nielse!
Samo se alim, naravno. Kao to e vam moja supruga re i, gospodine Baybere,

zna biti korisno poznavati nekog tako... dobro upu enog.
Molim vas, odazivam se samo na Thomas. Bio je odjeven u tamni pulover,

ispod kojega je virila bijela koulja, i hla e boje pijeska zamrljane bojom. U jednoj njegovoj
ruci njihala se pletena koara puna gro a. Izvolite rekao je pruaju i koaru njezinu ocu.
- Ove ga je godine u izobilju. ini se zlo inom pustiti da istrune kad je zrelo.
Kad mu nitko nije odgovorio, nastavio je, neosuje en opreznim izrazom lica njezina
oca.
Smatrajte ga mirovnom ponudom. Isprikom za Neelu. Ona i ja imamo mnogo

toga zajedni kog, a ponajprije to da nas je, prema rije ima moje majke, oboje nemogu e
dresirati.
Tad joj se svidio. Dotad ga je smatrala samo udnim, onako zamrljane odje e,
neposlune kose i o iju sivih kao jutarnje jezero. Previe sigurnim u sebe i previsokim. I zurio
je u njih a to je bilo neto zbog ega ju je majka stalno korila ali on je svejedno posve
hotimice zurio u njih i ni im to nije pokuavao sakriti, kao da kroz njihove mesnate obrise vidi
duboko u njihovu nutrinu, sve do onih mjesta na kojima skrivaju svoje slabosti i nelagodu.
Nije bila navikla da ljudi govore tako izravno, ponajmanje ovdje na jezeru gdje su
razgovori odraslih bili optere eni ushitom i neiskreno u. Moramo se na i dok smo ovdje!
Morate do i k nama na koktel! Kako su vam draesna i zgodna djeca! Uskoro se ujemo!
Kolovoz se protezao ispred nje i bila je sigurna da e jedino uzbu enje prona i u knjigama koje
je donijela. Susjed kojeg je posve nemogu e dresirati zvu ao joj je kao spas.
Ja sam Alice rekla je sagnuvi se kako bi potapala Neelu po glavi. Koje je

Neela pasmine?
Nadvisivao se nad njom. Trepavice su mu bile crne i duge kao u djevojke, a kosa, crna
i tako er duga, kovr ala se oko iljastog ovratnika.
Alice. Drago mi je. Zna, nitko nije siguran u njezino podrijetlo. Gajim
odre ene sumnje, ali budu i da sam gospodin, ni u koga ne bih upro prstom. Na trijemu
trgovine u gradu obi no vidimo jednoga grani arskog kolija i jednoga jorkirskog terijera.
Svaki put kad se provezemo onuda, Neela udari u zagluuju i lave. Prili no sam siguran da su
joj ro aci.
Alice je zatitila o i od sunca kako bi ga bolje promotrila. - Zna i, Neela i ti esto
dolazite ovamo?
Nasmijao se, ali zvuk koji je proizveo bio je suh i napuknut, bez zrnca sre e. Zaboga,
ne. Moji roditelji ve desetlje ima imaju ovo imanje, ali ujedno i previe slobodnog vremena
da bi doista ili na odmor. Bogatai se nikad ne mogu odmoriti. Uvijek postoji neto to trebaju
vidjeti, neki doga aj na kojem se moraju pojaviti. Pogledao je njezinu majku pa dometnuo:
GIGA
Tracy Guzeman
Gospo a Reston vam je moda spomenula da su prili no imu ni.

Alice je gledala kako se maj ino grlo trza dok je sporo gutala slinu i sputala pogled ne
bi li prou ila daske na doku. Otac se zagrcnuo svojim koktelom Bloody Mary pa nasmijao i
pljesnuo Thomasa Baybera po le ima. A rekao si da je ne poznaje. Ha!
Thomas se nasmijeio. - Dosad su me okolnosti prije ile od boravka u ovoj mirnoj
zajednici. Pogledao je preko jezera. Ali ove je godine sad dolo ranije, posve
nepokolebljivo, i govorilo odrjeitim glasom koji je zvu ao nevjerojatno nalik na glas mog oca.
I tako sam ovdje od lipnja, koristim vikendicu kao atelje. Slikam, to ste vjerojatno i sami
zaklju ili. Pokazao je na svoju odje u i slegnuo ramenima. Iako moj otac slikanje ne
smatra primjerenim zanimanjem.
Zakora io je korak unatrag i zakiljio, prou avao ih sputene brade i prekrienih ruku.
Alice se zapitala kako izgledaju nekome tko ih ne poznaje. Prili no obi no, pretpostavila je,
kao neznanci koje vidi dok izlaze iz vlaka ili prolaze pokraj tebe na ulici, s tek krajnje
neodre enim naznakama da nekako pripadaju jedni drugima: na inu na koji dlanovima
zagla uju kosu, odlu nim ramenima, blijedoj koi koja na suncu lako opjegavi, nekoj crti lica
koja se ponegdje ponovi maj in pr asti nos na Natalie, o eve blijedomodre o i na njezinu
vlastitom licu. Jedna zgodna sestra, druga pametna, otac koji je iz godine u godinu sve
natmureniji, majka koja zna kako posti i odre enu ravnoteu izme u svih njih. Mogli bi biti
bilo koja obitelj koju je poznavala.
Thomas je kimnuo. Izraz lica bio mu je zamiljen. Va mi dolazak prua jednu
mogu nost. Biste li mi dopustili da vas nacrtam? Mislim, sve vas zajedno.
Pa, nisam ba siguran...

Thomas je prekinuo njezina oca. Gospodine, u inili biste mi uslugu, uvjeravam vas.
Ne mogu stalno slikati ovaj idili ni krajolik. Breze, kukutu, galebove i ljuke, amce koji
bordiaju amo - tamo po jezeru. Iskreno, gubim razum.
Majka se nasmijala i prekinula ga prije nego to Alicin otac prigovori. Bit e nam
drago. Jako je ljubazno od vas to nas elite nacrtati. Kako uzbudljivo!
Moete zadrati crte. Tko zna? Jednoga bi dana mogao neto vrijediti.
Naravno, jednako je mogu e da jednoga dana ne e vrijediti ni piljiva boba.
Alice je vidjela da njezin otac odvaguje mogu nosti, od kojih je jedna vjerojatno bila
etiri tjedna maj ina gnjeva odbije li Bayberovu ponudu. Pitala se zato oklijeva.
No dobro, ako e nas crtati sve zajedno na kraju je pristao. Alice, nau
ornitologinju amaterku, ve si upoznao. Ima etrnaest godina i najesen e u deveti razred. A
ovo je Natalie, naa starija k i. Sljede eg e mjeseca postati brucoica na Akademiji Walker.
Alice je tek tada shvatila da njezina sestra nijednom nije podigla pogled s doka,
naizgled o arana knjigom koju je itala. udno, s obzirom na to da je Natalie odavno navikla
biti u sreditu pozornosti. Izgledala je sjajno i ulateno kao nova igra ka. Njezin izgled
privla io je nespretne mladi e koji su masovno dolazili na njihov trijem i svaki se od njih nadao
da e ga ona po astiti nekim zadatkom: da joj donese limunadu ako joj je vru e, ode po
demper ako joj je hladno, rastjera kukce koje njezina vrtoglava gravitacija privu e preblizu.
Alice je na Natalie bila jo i manje imuna od svih njih, i kad je bila sama, vjebala je sestrino
ponaanje pred zrcalom, njezine je rabljene stvari prihva ala skrivaju i oduevljenje, udjela je
za makar mrvicom Nataliene naglosti zbog koje se nikada i nikome nije ispri avala. Ljepota je
njezinoj sestri davala mo . ak i sad, bezvoljna i iscrpljena od viroze koju je pokupila nakon
to je tjednima izbivala iz ku e posje uju i kolede, Natalie je bila bljetavo sunce, zvijezda
oko koje su svi oni kruili. Alice je iznenadilo da njezina sestra nije pokuala armirati Tomasa
Baybera, dapa e, ni im nije pokazala ni daje zamijetila njegovu prisutnost. Jo ju je vie
iznenadilo da ni otac ni majka nisu prekorili Natalie zbog te neuljudnosti niti su zahtijevali da
pozdravi gosta. A Thomas Bayber inio se jednako nesvjestan Natalie kao i ona njega.
GIGA
Tracy Guzeman
Bog, Thomase, jesi li doma? Alice je. - Pokucala je glasnije. Glatka kvaka
okrenula se u njezinoj ruci i vrata su zakripala otvorivi se.
Thomase?
Otac je isplovio skifom na jezero. Natalie je odbila njezin poziv da bacaju abice i
umjesto toga odjenula kupa i kostim, spakirala ru ak pa rekla da ide na plau blizu grada i da
ne eli drutvo. Majka se nalazila sa svojim ljetnim prijateljicama na partiji brida.
Thomase?
Za ulo se neko struganje i on se najednom pojavio ispred nje. Izgledao je kao da je
spavao o i su mu bile vrlo tamne, obraz izbrazdan utisnutim polumjesecima, tamna kosa
ra upana iako ga je prije manje od pola sata vidjela kako unosi papirnate vre ice u ku u.
Izgleda grozno rekla je.

Nasmijeio se i provukao prste kroz kosu. Alice. Kakvo neo ekivano iznena enje.
Nema nita protiv?
Naravno da nemam. Zato bih imao?
Gdje je Neela? Zavoljela je tu kujicu i uza se je nosila ostatke sa stola u

slu aju da naleti na nju. Natalie je o Neeli govorila kao o pakosnoj dukeli.
Ugrist e te ne bude li oprezna rekla je Natalie.
Ne e. Ljubomorna si jer joj se svi am odgovorila je Alice.
To je nije sprije ilo da ugrize Thomasa, a on joj je vlasnik.
Ne vjerujem ti.
Trebala bi. Natalie se nasmijuljila. Vidjela sam oiljak.

Thomas se okrenuo i uao u dnevni boravak. Neela je valjda
u posjetu prijateljima. Njegova bosa stopala ostavljala su tragove u sitnoj praini na
podu. Alice je ula za njim.
Prokleta kreda rekao je. Sve zaprai.
Na emu sad radi? Smijem li vidjeti?
Nisam siguran da je spremno za javnost, ali ako inzistira na pretpremijeri,

pokazat u ti. Ostani gdje jesi. Pregledao je platna naslagana na tafelaj okrenut prema
prozorima s pogledom na jezero. Pronaavi ono to je traio, izvukao je platno dre i ga za
rubove, priao staroj barunastoj sofi na drugom kraju prostorije, sjeo na nju i potapao jastuk
pokraj sebe.
Sofa je bila presvu ena tkaninom boje tamne okolade, zamrljana i na mjestima
izlizana, s velikim vezenim jastucima u kutovima. Iako je bila u loem stanju, jo uvijek je
imala daak otmjenosti. Taj isti daak osje ao se u svemu u prostoriji. U prekrasnim knjigama
pohabanih korica i stranica nabreklih od plijesni, u visokom podnom satu s napuklim
vratacima koji se zvonko oglaavao svakih petnaest minuta, u orijentalnim sagovima
skupocjena izgleda i iskidanih resa - sve je bilo gotovo uniteno, ali savreno jer je bilo upravo
onakvo kakvim je zamiljala da treba biti. U usporedbi s Thomasovom, ljetna ku a Restonovih
bila je trostruko manja i smiljena da izgleda kao da su njezini vlasnici sportai, iako nita ne bi
moglo biti dalje od istine. Ova je ku a kao Thomas, zaklju ila je Alice: manjkava i tuna, ali
savreno istinita.
Smjestila se na sofu pokraj njega i podvukla noge pod tijelo. Okrenuo je platno kako bi
ga ona vidjela. Na njemu je kredom bila naslikana plaa blizu gradi a, naalost bez ptica.
Prepoznala je obrise uga koje su se uzdizale u nebo i rub obale koji se svijao iza rta. Iako joj je
to mjesto bilo poznato, na in na koji ga je Thomas naslikao u inio ga je nepoznatim. Molo je
naslikao mra nim, silovitim potezima, stabla su bila ogoljena, kao pougljenjeni iljci, a voda je
10
GIGA
Tracy Guzeman
izgledala srdita, pjenila se o stijene i propinjala o plau.
Zato si je tako naslikao? Hvata me strah dok je gledam.

Trebao bih ti zahvaliti to me priprema za kriti are. I trebala bi te uplaiti,
Alice.
Taj komad plae je divan. Uop e ne izgleda ovako.
Ali, prepoznala si ga.
Jesam.
Prepoznala si ga iako te plai, iako ga smatra mra nim i runim. Zato su mu ta
svojstva moda priro ena, ali ih ti svjesno previ a. Ne vidi runo u jer je ne eli vidjeti. To
je posao umjetnika: natjerati ljude da gledaju stvari... ne samo stvari nego i ljude i mjesta... na
na in na koji ih ina e ne gledaju. Izloiti ono to je skriveno ispod povrine.
Alice je klizila prstom niz obris debla uge, oklijevaju i jagodicom iznad papira. Kad je
shvatila da on promatra njezine ruke, zagurala ih je ispod nogu.
Zato ih skriva? Glas mu je bio strpljiv, ali odlu an. Pokai mi ih.
Oklijevala je prije nego to mu je ponudila ruke da ih promotri. Uhvatio ih je svojim
toplim, poput kamena glatkim dlanovima. Pomno ih je prou io, okre i prvo desnu pa lijevu.
Polako je preao prstima niz svaki njezin prst, kruio po zglobovima i trljao kou na njima kao
da pokuava neto izbrisati, sve vrijeme promatraju i njezino lice. Alice se ugrizla za obraz i
trudila se ostati mirna, ali proparao ju je bol pa je nagonski odsko ila od njega.
Budi mirna. Zato se vrpolji?
Boli me.
To vidim. Pustio je njezine ruke, ustao sa sofe, priao prozoru i odloio crte
na tafelaj. Jesi li kome rekla?
Nisam.
Ni roditeljima?
Odmahnula je glavom.
Slegnuo je ramenima. - Nisam lije nik. Za neke sam jedva i slikar. Ali ako te neto boli,
trebala bi nekome re i.
Tebi sam rekla, zar ne?

Thomas se nasmijao. Mene bi se teko moglo nazvati odgovornim.
Znalaje da neto nije u redu; znala je to ve neko vrijeme. Hramala je ujutro kad bi
ustala iz kreveta, ne svako jutro, ali dovoljno esto da to ne e jo dugo mo i pripisivati ne emu
slu ajnom: uganutom glenju, modrici od kamena, ulju. Groznice su je salijetale kao
nenadane no ne oluje, ostavljale je zajapurenu i s vrtoglavicom pa i ezavale kad bi ustala i
otila po aspirin u ormari u s lijekovima. Osip se razlijevao njezinim trupom i nestajao zajedno
s groznicom. Njezini zglobovi ratovali su protiv ostatka njezina tijela i sluili se jednostavnim,
ali u inkovitim taktikama: oprili bi kou oko njezinih koljena neprivla no crvenom bojom,
prizvali uporno, neugodno peckanje koje ju je razdraivalo poput svrbea. Nikad nije bila
blagoslovljena Natalienom prirodnom graciozno u, ali u posljednje je vrijeme bila uko ena i
nespretna. Lopte, olovke, drke torbi sve joj je ispadalo iz prstiju kao da pokuava pobje i.
Spoticala se o vlastita stopala, ak i kad bi zurila u njih. No u bi vrijeme usporilo do to ke
zaustavljanja, a vrijeme izme u dvaju otkucaja velike kazaljke na satu sve se vie produljivalo
dok je ona pokuavala skrenuti misli s bola u zglobovima.
Majci je neto spomenula, ali krajnje neodre enim rije ima, silom nastoje i zvu ati
nezabrinuto. Majka je bila sklona pretjeranim reakcijama, a Alice nije eljela zavriti
utamni ena cijelo ljeto. Ali njezina majka, koja se tad spremala za neku ve eru, samo je
rastreseno odgovorila: Raste. Ti e bolovi prestati. Vidjet e.
Ponekad mi se tresu ruke rekla je Thomasu.
I meni se ponekad tresu ruke. Tad malo viskija dobro do e.
11
GIGA
Tracy Guzeman
Morala se nasmijeiti. - Mislim da moji roditelji to ne bi odobrili.
Hmm. Rekao bih da si u pravu. Misli li da bi mogla malo mirno sjediti?
Valjda. Zato?
elim te nacrtati. Odnosno, ako nema nita protiv.
Ali ve si nas sve nacrtao.
Znam. Ali sad elim nacrtati samo tebe. Je li to u redu ili nije?
Pod uvjetom da mi ne crta ruke.

Zavrnuo je rukave koulje i odmahnuo glavom. - Alice, nemoj ve sada po eti mrziti
neke dijelove sebe, previe si mlada. Ne u ti nacrtati ruke ako ti to ne eli, ali tvoje su ruke
draesne. Podigni ih. Vidi? Prsti ti se savreno stanjuju prema vrhu. Kist bi drala ili svirala
kakav instrument lake od ve ine ljudi zbog udaljenosti izme u srednjeg lanka i vrha prsta.
Prsti su ti idealnih proporcija.
Podigao je olovku i naotrio je o komadi brusnog papira. Zato nam nedostaje
sposobnost veli anja komadi a savrenstva? Ukoliko nije o ito u velikim razmjerima, nije
vrijedno priznanja. Meni se to ini krajnje zamornim.
Ptice su savrene. A ve ina ljudi uop e ih ne zamje uje.
Ako su ptice savrene, i ti si. Ne mogu zamisliti da te netko ne bi zamijetio,

Alice. A sad podigni ruku. elim da je paljivo promotri.
Najednom je osjetila smetenost, postala svjesna svoje razbaruene kose i prljavih
stopala. Podigla je ruku i zagledala se u nju pitaju i se to bi to trebala vidjeti, dok je Thomas
prilazio gramofonu u kutu prostorije i prelistavao hrpu plo a, prije nego to je jednu izvadio iz
omota. Namjestio je iglu na plo u, nato io si pi e i zapalio cigaretu. Prostoriju je ispunio
tugaljiv glas koji je pjevao na francuskome i zvu ao kao da je pjeva ica posve sama na svijetu.
Jesi li se usredoto ila na svoju ruku? Vidi li modru rje icu koja te e tik ispod
koe? To je staza koja preklinje da je slijedi ili rje ica koja te e preko sljemena kosti prije
nego to se izlije u dolinu. A sad mirno sjedi i pusti da te nacrtam. Bit u brz.
Koga sluamo?
Edith Piaf.
Ne zvu i sretno.
Uzdahnuo je. Morat e prestati govoriti. Izraz lica stalno ti se mijenja. Zovu je
Vrap ... ah, neto povezano s pticama! Ako ne zvu i sretno, to je zato to nema razloga za
sre u. Rano se udala. Ostala trudna. Morala ostaviti svoje dijete na brigu prostitutkama dok je
radila. Zastao je i podigao pogled sa tafelaja. Jesi li okirana?
Odmahnula je glavom, potajno preplaena okolnostima u kojima je ta ena ivjela, ali
oduevljena slikom koju su te okolnosti stvorile: bezna ajna sivosme a pti ica tupasta kljuna
odailje u nebo veli anstvene, tugaljive tonove.
Djevoj ica je umrla od meningitisa kad je imala samo dvije godine. Piafova je
ozlije ena u automobilskoj nesre i i postala je ovisnica o morfiju. Njezina jedina prava ljubav
poginula je u zrakoplovnoj nesre i. Piafova je pravi tragi an lik. Ali njezina prolost ono je to
ovoj glazbi daje upe atljivost. Proganja je. To joj se uje u glasu. Zapjevuio je uz plo u,
naizgled zadovoljan svojom mra nom pri om.
Ti nisi sretan. Zar i tebe neto proganja?

Pogledao ju je preko bloka za skiciranje pa odloio olovku na pladanj na tafelaju.
Mrtio se, ali kutak usana mu se izvio, kao da ga je zabavila. Zato misli da sam nesretan?
To joj je bila mana to na umu to na drumu. Trebala bi vjebati umije e suptilnosti,
jednom joj je rekla Natalie.
Nisam smjela nita re i.
Alice.
Ugrizla se za obraz prije nego to mu je odgovorila. Nesre u je lako vidjeti. Ljudi se
silno trude sakriti je.
12
GIGA
Tracy Guzeman
Vrlo pronicavo. Nastavi.

Moda je skriva na inom na koji gleda ljude. Usredoto i se samo na
komadi ke. Kao da ih ne eli upoznati kao cjelovite osobe. Ili moda samo ne eli da oni
upoznaju tebe. Moda se boji da im se ne e posebno svidjeti.
Na te posljednje rije i uko io se. Zavrio sam. Rekao sam ti da u biti brz.
Zanimljiva teorija, pogotovo iz usta etrnaestogodinjakinje.
Ljuti se.
Na nekoga tko je tako zreo za svoju dob? To bi bilo opasno.
Ne zovi me zrelom.
Ne svi a ti se? Izre eno je kao kompliment.
Nije kompliment. Obraze joj je oblio nalet vreline i o i su joj zasuzile.

Rastuila se shvativi da je rekla pogrenu stvar. Biti zreo za svoju dob samo zna i da zna
vie nego to odrasli misle da bi trebao znati i da im je zbog toga nelagodno. Nisu sigurni to u
tvojoj blizini smiju re i, a to ne. Mrzim tu rije .
Priao je sofi i pruio joj rup skoren od boje, ali ona ga je odgurnula, trep i kako se
ne bi rasplakala. Thomas se zahihotao. Razbjesnila se pomislivi da joj se izruguje i
zamuckivala dok joj on nije uhvatio bradu prstima i okrenuo lice prema svojemu.
Zrak u prostoriji najednom je postao topliji. Preplaio ju je zvuk njezina vlastitog srca,
toliko je ujno bubnjalo, tako glasno u njezinim uima. Kako ga on ne uje? Nadglasalo je
Vrap a, zagluilo njezine rije i, njezin melankoli ni krik. Prostorija se izobli ila, a Alicina
usta osuila. Nije uspijevala udahnuti dovoljno zraka u plu a. Uskoro e hvatati dah, kao riba
koja se koprca u pli aku. Podigla je pogled s njegovih stopala na manetu, gramofonsku iglu
koja se njeno ljuljukala klize i po povrini plo e. Koa joj je bridjela. Nije bilo pomo i.
Morala ga je pogledati, a kad ga je pogledala, s njegova lica nestao je izraz aljivoga kajanja i
zamijenila ga je najprije zabrinutost pa shva anje. Lice joj se arilo.
Spustio je ruku i odmaknuo se, kratko promotrivi pod prije nego to ju je ponovno
pogledao. U redu. Odsad nadalje, izbacit u iz svog rje nika rije zreo. Je li mi oproteno?
Iskrivio je lice i priljubio dlanove jedan uz drugi, kao da moli.
Ismijavao ju je na ljubazan na in ili ju je pokuavao nasmijati. Svijet se vratio na svoje
mjesto istom brzinom kojom je bio i izba en iz osovine. ao mu je to je povrijedio njezine
osje aje. eli da mu bude oproteno. Tijelom joj je prostrujala slaba struja.
Da. Opratam ti. Osim toga, kladim se da tvoji starci ni za tebe ne bi rekli da si
posebno zreo, kad bih ih pitala. Ne moe biti ba toliko stariji od mene, Thomase.
Ovaj se put nije nasmijeio. Okolianje ti ne pristaje, Alice, i nadam se da ti ne e
prije i u naviku. Ako eli znati koliko imam godina, jednostavno pitaj. Iako ti to ne bih
preporu io kao uobi ajenu praksu, jer bi se ve ina ljudi uvrijedila. Sre om, ja nisam ve ina
ljudi. Pognuo se u struku. Imam dvadeset osam godina. Svjetovima sam stariji od tebe.
Prastar.
Ne izgleda prastar.
Ali jesam. Ro en sam star. Majka mi je jednom rekla da sam, im sam se rodio,
izgledao kao mrzovoljni star : naboran, turobna lica, krmeljivih o iju. ula si za izraz stara
dua? Ja. sam se rodio glave pune ne ijih propalih snova i srca punoga tu ih sje anja. Tu se,
pretpostavljam, nita ne moe, iako bih, da sam znao da u ispasti ovakav, radije sam odabrao
ijim u se sje anjima i razo aranjima naprtiti. Pogledao ju je. A ti? Pretpostavljam da
kao ve ina ljudi tvojih godina jedva eka da bude starija.
Ignorirala je dio re enice koji je naglasio, ljudi tvojih godina. Nije eljela priznati da se
svi njezini ozbiljni planovi mijenjaju ovisno o danu u tjednu ili knjizi koju je netom pro itala,
ili ovisno o tome osje a li se snanom od cjelono nog sna ili slabom od no i provedene u
groznici. Budu nost je bila mra na spilja koja zijeva tik ispred nje i poziva je da u e.
Nisam nestrpljiva. Ostari, htio ili ne htio. Slegnula je ramenima. Moda
13
GIGA
Tracy Guzeman
e nas sve di i u zrak pa to ne e biti vano.
Molim? Misli, komunisti? Ne bih rekao.
Zato ne?
Mislim da nas ve ina njih ne eli di i u zrak nimalo vie nego to bi eljeli da mi
njih dignemo u zrak.
Alice je kimnula, sjetivi se drugih razgovora koje je prislukivala. Me usobno
zajam eno unitenje.
okiran sam tvojim znanjem. U tvojoj njenoj dobi, mislim da bi za tebe bilo
zdravije da si manje obavijetena. U najmanju ruku, bolje bi spavala. Ionako e dovoljno brzo
odrasti. ovjek se tako brzo umori i postane cini an. Otrgnuo je komad prozirnog papira iz
smotka, poloio ga preko crtea i zarolao oba papira u tubu.
Moda bi se ovjek trebao malo vie potruditi da ne bude tako umoran i cini an.
Thomas se nasmijao i nato io novo pi e. U tvoje zdravlje, Alice. Ti si mlada dama
koja je mnogo mudrija od svojih godina. I od mojih. Neka te nita, i nitko, ne razo ara. A sad
uzmi svoj crte i bjei. Imam posla.
Smijem li sutra ponovno do i?
Vjerojatno u poludjeti ako ne do e. Osim toga, kako si mi ljubazno ukazala,

potrebna mije pomo da poboljam svoje stajalite.
Ve je bila na samome kraju prilaza i nadomak kolibi Restonovih, kad je shvatila da je
svoje knjige ostavila na stoli u pokraj sofe. Nije ga ni pitala za onu pjesmu. Sutra, pomislila je.
Ali eljela je dovriti crte crno-bijele patke koju je tog jutra opazila kako brza kroz pli ak
jezera i pro itati druge pjesme. Stoga se vratila odakle je dola.
Vjetar je postao ja i. Jato vrana zamra ilo je nebo iznad njezine glave, a njihovo
promuklo graktanje ispunilo je zrak kao ljuljanje hr avih dvorinih vrata. Sprema se nova oluja
i ne bude li brza, pokisnut e do koe, iako je njihova koliba na samo pet minuta hoda. Kad je
ula, ostavila je vrata odkrinuta tiho ga dozivaju i, ali nije bilo odgovora. Imam posla
najvjerojatnije je zna ilo da eli spavati, pomislila je ugledavi njegovu praznu au. Pohitala
je u dnevni boravak. Vrata koja su vodila u druge dijelove ku e bila su zatvorena i sve je bilo
tiho. I sama ku a kao da je prestala disati, nije kripala ni slijegala se, iako je vani puhalo. Jo
uvijek je vidjela tragove njegovih stopala u praini od krede na podu, do njegova tafelaja i od
njega, nalik otiscima duha.
Od zapuha vjetra koji je nagrnuo u prostoriju poletjeli su crtei na tafelaju. Zato se
nije sjetila zatvoriti vrata? Krenula ih je podizati, s namjerom da ih vrati na njihovo mjesto prije
nego to on primijeti da bilo to nije gdje treba, ali je zastala pogledavi prvi list papira koji je
dodirnula, crte drvenim bojicama. Dah joj je zapeo u grlu, a koa najednom postala hladna i
vlana. Potonula je na koljena, hvataju i dah.
I da nije pogledala lice, znala bi da je to Natalie. To su ruke i noge njezine sestre
nehajno preba ene preko sofe, s blijedim tragom oiljka tik ispod koljena koji je zaradila na
skijanju prije dvije godine. To je Nataliena kosa, raskutrana i divlja, kao karamelizirani
pijesak, s jednim dugim pramenom omotanim oko prsta. To je ogrlica koju joj je darovao bivi
de ko, majuni biseri blistaju na koi njezina vrata. Neosun ana koa na ispup enju dojke,
koljka pupka, blijeda nategnuta koa izme u bedrenih kostiju, skroviti ulaz u njezinu
rui astu nutrinu. I, zatiru i svaku nadu ili mogu u sumnju, Natalien prepredeni osmijeh.
14
GIGA
Tracy Guzeman
DVA
LISTOPAD 2007.
Izlaze i iz taksija, Finch je naslijepo posegnuo za pojasom svoga kinog ogrta a,
podigavi ruku ne bi li zatitio golu glavu od kasne listopadske kie. Plo nik je preao u dva
koraka i zaputio se strmim stubama izbjegavaju i vonj i sme e koje se cijedilo, ali je nagazio
ravno u lokvu nasred gazita. Vlaga mu je promo ila arape dok je gledao kako taksi odlazi.
Bio je nasukan. Na as je pomislio nazvati taksi-slubu i vratiti se u svoj stan, toplo osvijetljenu,
starinsku kamenu ku u u Prospect Heightsu u kojoj e zahvaljuju i njegovoj k eri hladnjak biti
dobro opremljen zdravom, iako neukusnom branom. Tvoj krvni tlak, rekla bi ona. Tvoje srce.
Tvoja koljena. On bi nato odgovorio: Kako e ljive pomo i mojim koljenima? pitaju i se je li
se sjetio sakriti lulu, a ona bi samo slegnula ramenima i nasmijeila mu se, i u tom bi osmijehu
na djeli sekunde ugledao usta svoje supruge i cijeli svoj savreni svijet, kakav je neko bio.
Kad je prije pet godina za Thomasa Baybera kupio stan u Williamsburgu, taj je dio
grada prolazio kroz neto to je nasmijeeni agent za prodaju nekretnina nazvao prijelaznim
razdobljem". Finch ga je smatrao ulaganjem, optimisti no pretpostavljaju i da e prijelaz biti
na bolje, ali gentrifikacija se tek trebala probiti ovako daleko na jug. Provirio je kroz prljavo,
napuklo prozorsko staklo. Jedva je uspio otvoriti ulazna vrata nabrekla od silne kie, a kad je
pritisnuo dugme dizala za stan 7A, nastupilo je, kao i uvijek, kratko me urazdoblje kao iz
kakve komedije, kad onaj tko je pozvonio i onaj tko je pritiskao tipkalo za otvaranje vrata
nikako nisu uspijevali koordinirati svoja nastojanja, pa se Finch nestrpljivo trzao pred vratima
dizala i kvaku uvijek okretao ba u onome asu kad bi se brava ponovno zaklju ala. Nakon tri
neuspjela pokuaja i mnogo psovanja u bradu, skrenuo je hodnikom i zaputio se stubama.
Stigao je do odmorita na petome katu i tek se tad zaustavio, sjeo na stubu i promasirao
bolna koljena. Tijelo ga je sve e e izdavalo. Glava ga je boljela, ali nije bio siguran je li to od
krivnje ili od bijesa. Znao je samo da ne uiva to je pozvan. Neko bi moda ovaj posjet
smatrao prijateljskom duno u, proiruju i samu definiciju rije i prijateljstvo. Ali u
me uvremenu je nadrastao potrebu za objanjenjem i sad je stvari vidio onakvima kakve jesu.
Thomasu je ponekad bio koristan, ponekad nije. Samo to.
Njegova supruga ne bi voljela da do e ovamo. Claire bi ga moda i iznenadila glasno
izgovaraju i rije i koje je tolike godine uvala ispod jezika. Previe je previe, Danny. I bila bi
u pravu. ak ni profinjeni pogrebni buket koji je Thomas poslao u crkvu Finch se morao
zapitati je li on platio i taj iskaz Thomasove irokogrudnosti ne bi umirio Claire. Niti je
njemu bio od posebne utjehe. Na Thomasa, ili ono to se odnosilo na Thomasa, njih dvoje
potroili su previe zajedni kih sati i jedan opsceni buket orhideja nije bio dovoljna isprika.
Fincha je preplavio val kajanja i shrvala tuga zbog Clairine odsutnosti. Jedanaest mjeseci nije
dugo razdoblje jo uvijek je u potanskom sandu u zaticao povremenu poruku su uti ali
vrijeme se proirilo i usporilo. Njegovi dani obilovali su monotonim satima i nagomilavali se u
divovskim hrpama ispred i iza njega, kako oni potroeni, tako i oni novi.
Uspravio se zadrhtavi i uhvatio se za ogradu, podsje aju i se da treba biti zahvalan na
ovom posjetu. Bi li ina e danas izaao iz ku e? Ili ovog tjedna? Mnogo je vjerojatnije da bi se
zabarikadirao u starom kamenom zdanju, okruen doktorskim disertacijama i pismenim
ispitima, i jednim uhom sluao Tallis Fantasia Vaughana Williamsa, s jarkocrvenom
kemijskom olovkom tik iznad povrine papira. Tekst bi vrludao pred njegovim o ima i on bi
izgubio zanimanje za misao koju je njegov student izrazio. Umjesto toga postao bi cmizdrav,
dremuckao bi i budio se, a glava bi mu se naglo trzala prije nego to bi ponovno klonula na
15
GIGA
Tracy Guzeman
prsa.
ak i mala razonoda pou avanja uskoro bi mogla biti iza njega. Dekan Hamilton
neuvijeno mu je predloio slobodnu studijsku godinu po etkom novog semestra sljede e
godine, a Finch je odlu io taj prijedlog ne podijeliti ni s k erkom ni i s kim drugim. Dennise,
uzmi malo slobodnog vremena rekao mu je Hamilton, dok je on sa smijekom gurao titnike
za zape a i nao ale u sjajnu sportsku torbu kako ga ne bi zadavio. Vrijeme. Prokleto ga je
previe. Kad bi ga barem mogao eljom otjerati.
Kad je bio mla i, esto se pitao kakav e starac postati. Njegov je otac bio dobro
potkovan mukarac, srda an i leeran s neznancima, iako strog prema vlastitom sinu. Finch je
pretpostavio da e i on, kada do e u o eve pozne godine, najvjerojatnije biti takav, moda malo
suzdraniji. Ali u praznini koju je Claire ostavila iza sebe uhvatio se kako se preobraava u
nekog manje srda nog. Bilo mu je jasno da je, dok su njih dvoje bili zajedno, ljude promatrao
kroz suprugine mnogo velikodunije le e. Susjedi, za koje je ona uvijek tvrdila da su obzirni,
sad su mu se inili nametljivim i indiskretnim dok su zabrinuto naginjali glave svaki put kad bi
on proao, a iz usta im se otimalo kokodavo saalijevanje. Ona ena na drugoj strani ulice, za
koju je Claire kuhala drhtava, pudin- gasta jela, inila se bespomo nom i posve nesposobnom
ak i za najmanji zadatak, i zvala je Fincha svaki put kad joj je trebalo promijeniti arulju ili
pomesti trijem. Kao da je on domar. Op enita nepristojnost, manjak ulju enosti, neodgojenost
cio ljudski rod kao da se uruavao, ne pokazuju i nita osim loeg ponaanja.
Stigavi na esti kat, shvatio je da je lako prebaciti svu krivnju na Thomasa. Taj se
mukarac sam u inio o itom metom. Ali sa svakim korakom, prisje ao se neke uvrede, nekog
drugog na ina na koji je kroz godine i sam nedvojbeno povrijedio svoju suprugu. Otvorenja
galerija i zabave, sve one prigode u kojima je Thomas bio u sreditu pozornosti, ruke oko
struka neke draesne mlade cure. Djevojka bi bila ovijena tkaninom koja je prianjala uz njezino
vilinsko tijelo, sjajna kosa vijorila bi joj oko ramena, leprava od svjetla, tamno naminkane,
stalno napu ene usne ne bi se odvajale od Thomasova uha. Te su djevojke uvijek gledale neku
to ku tik uz Finchovo rame, nikad njegovo lice, nikad dovoljno zainteresirane kako bi se
pravile da ita na njemu ele zapamtiti. Ali, usprkos tom neuljudnom neuvaavanju, koliko je
puta nehajno raspleo prste od Clairinih ili pustio da njegova ruka gotovo svojevoljno klizne s
njezina struka i padne uz tijelo? Koliko je puta hodao pola koraka ispred nje? Zna ajno ju
udaljio njeno je uhvativi za lakat i okrenuvi prema anku ili najbliem konobaru? Kao da
ona nije posve dovoljna, ne u ovoj situaciji, ne s ovim ljudima. Glava ga je boljela, a negdje u
dnu kraljenice neto ga je zapeklo i razbuktalo se dok se s mukom uspinjao preostalim
stubama. Ona je bila stvarnija od svega drugoga u tim pomno ukraenim prostorijama u kojima
je vladala takva hladno a da je gotovo vidio oblak vlastitog daha.
Postojalo je jo neto za to je odgovornost snosio samo i isklju ivo on, neto ime ju je
zacijelo do sri povrijedio: njegov zaklju ak da je Thomasov talent neto to ona ne moe
shvatiti, da je boravak u blizini ne ega tako rijetkog ve dovoljan razlog da ovjek dopusti da
bude podjarmljen, da igra manje vanu ulogu. Vie nego jednom morao se suspregnuti da
doslovce ne kae ti to jednostavno ne razumije. Ali i te kako je dobro shva ala. Znala je da se
uz Thomasa pribliio laskanju i uspjehu irokih razmjera najvie to je mogao i da nije samo
podlegao iskuenju, nego u inio i mnogo vie od toga: zaronio je navrat-nanos, zapljusnuo sve
oko sebe i prouzro io val koji je zaprijetio prevrnuti naglavce sve i svakoga u njegovu ivotu.
Prije etrdeset godina, Finch je predavao povijest umjetnosti i trudio se uzdravati
svoju mladu obitelj onime to je koled smatrao velikodunom naknadom za nekoga njegovih
godina i ograni ena iskustva. Jedan mu je kolega predloio da svoje mrave financije podeblja
pisanjem recenzija za izlobene kataloge, to je pak dovelo do pisanja novinskih lanaka o
izlobama u galerijama. U svojim je ocjenama bio poten i slobodouman, i taj stav nije dovodio
16
GIGA
Tracy Guzeman
u opasnost ni revnog oboavatelja ni glasnog podcjenjiva a, ah je njemu donosio posao. U

pohvalama je bio umjeren, eljan pobuditi zanimanje za umjetnika za kojeg je drao da to
zanimanje zasluuje, ali nikad nije bio pretjerano ushi en i uvijek se drao na sigurnoj
udaljenosti od strmog ruba laskanja. Tad gaje prijateljica s odsjeka za engleski jezik zamolila
uslugu. Jedan mladi , koliko je ula prili no talentiran, ima izlobu u galeriji u gradu. Bi li
svratio? Otac je imu an i ima dobre veze, velikoduno je pomogao koledu. Bi li samo bacio
pogled? Finch je progun ao ispod glasa prije nego to je nevoljko pristao. Mnogo dana kasnije,
ve na pola puta ku i, sjetio se tog obe anja, mrzovoljno se okrenuo i zaputio prema galeriji.
Isprva je mislio da je Thomas vlasnik galerije. Bio je previe dobro odjeven za mladog
umjetnika, ni priblino onako nervozan kako bi Finch o ekivao od nekoga tko ima prvu
samostalnu izlobu. Stajao je u kutu i za glavu nadvisivao ene koje su se natiskale oko njega.
S vremena na vrijeme, pokoja od njih rtvovala bi svoje mjesto kako bi otila po novu au vina
ili tanjuri sira, jer kad bi se vratila, njezino bi mjesto ve zauzela druga. Finch je zabavljeno
zamijetio kako se guraju ne bi li zauzele to bolji poloaj, odlu nih lakata i ubojitih pogleda.
Kad je poput Mojsija razdvojio vode i ispruio ruku da se predstavi, Thomas se jedva
nasmijeio, ali vrsto je uhvatio njegovu ruku i povukao se prema Finchu kao da mu je upravo
dobacio pojas za spaavanje.
to mislite, koliko se od mene o ekuje da ostanem? upitao je. Odmaknuo je

tamnu kovr u s lica i Finch je procijenio da su podjednake dobi, istodobno priznaju i i da je to
jedina tjelesna osobina koja im je zajedni ka. Thomasa bi svi zacijelo smatrali dojmljivim:
imao je tanak nos, uznemiruju i sive o i i kou blijedu kao prazno platno. Na nogama je imao
cipele s resama bez ijednog nabora, kao da ih je kupio upravo za tu prigodu. Njegova odje a
izgledala je besprijekorno krojena i skupa, i Finch je smjesta postao svjestan svog vlastitog,
nemarnog izgleda pomalo zguvanog, na granici s neurednim.
Odmahnuo je glavom, ne shva aju i. Molim?
Mislim, ovdje. Trebam li ostati dok ne ponestane pi a ili dok svi odu? Znam to
bih odabrao da se mene pita.
Finch se nasmijeio, razoruan mukar evom iskreno u. Vi niste vlasnik galerije.
Bojim se da nisam. Ja sam onaj ije su slike na zidovima. Thomas Bayber.
Dennis Finch. Drago mi je. Nemojte me pogreno shvatiti, ali vjerojatno bih se
trebao ispri ati.
Ah. Kriti ar, je li?
Bojim se da je tako.
Oh, siguran sam da nema razloga za strah. Svi navodno misle da sam iznimno
nadaren. Mahnuo je konobaru u prolazu da mu donese pi e i s dva prsta u zraku nakosio
glavu prema Finchu. Unaprijed se radujem vaoj recenziji. The Times?
Finchu se tada malo manje svidio. Za prvu izlobu, gospodine Baybere, mala je
vjerojatnost da e iza i u Timesu.
Molim vas, zovite me Thomas. Nitko me, Bogu hvala, ne zove gospodin Bayber.
Obgrlio je Fincha rukom oko ramena kao da su zavjerenici. Moda emo sljede i put kad se
sretnemo obojica biti na malo viim poloajima. Thomas je pokazao prema skupini slika.
Kao to sam rekao, radujem se vaoj recenziji.
Finch je bio na rubu hotimi ne odbojnosti prema ne emu to jo nije ni vidio, a to mu se
dotad nikad nije dogodilo. Zlobna kritika, pomislio je probijaju i se kroz prostoriju. Bahatost je
bila osobina koju je on teko probavljao; i otac i majka u njega su usadili obzirnost punu
potovanja. Ali dok je stajao ispred Thomasovih slika, nije mogao ne opaziti njegov talent i ne
zapanjiti se. Niz nadrealisti kih portreta nije bio sli an i emu to je Finch dotad vidio i
uspijevao je izgledati nov u vrijeme kad je ve ina izjavljivala da taj pokret polako odumire. U
na inu na koji je Bayber koristio boju bilo je neke drskosti Finch je imao osje aj kao da
netko urla na njega i prisnosti zbog koje ga je bilo gotovo stid pomno prou iti platno. Ljudi
17
GIGA
Tracy Guzeman
su se natiskali svuda oko njega, skupno utihnuvi od zapanjenosti. Osjetio je da mu nedostaje

zraka. Pokuao je zapisati biljeke, ali je brzo precrtao onih nekoliko rije i koje je stavio na
papir, nesposoban primjereno opisati ono to vidi. Neto mu je bockalo kou, stezalo grlo.
Okrenuo se. Bayber je nasmijeeno zurio u njega.
Stigavi na sedmi kat, Finch je zastao pa otro lice i vrat rup em. etiri su sata
poslijepodne, a on je ve mrtav umoran. Stajao je ispred Thomasova stana i pitao se zato se
nije potrudio upitati za razlog ovog posjeta. Kad je pokucao, vrata su se otvorila. Zavjese su
bile navu ene i u ono malo svjetla koje je dopiralo u prostoriju kovitlala se praina. Strop je bio
iste boje bjelokosti kao i uvijek, ali u godinu i pol od njegova posljednjeg posjeta, zidovi su
preli eni u tamnu nijansu boje nara. Finch se paljivije zagledao i shvatio da je boja nanesena
ravno na zidne tapete te da se na nekim mjestima ve ljuti i izbija u mjehuri ima. Stolci su bili
posvuda, pretvorivi prostoriju u igralite s preprekama. Kad su mu se o i privikle na tamu,
zamijetio je Thomasa koji je sjedio u pretrpanom visokom naslonja u uz isto ni zid, a oko
njega su se poput vodopada razlijevali spiralni ostaci zidnih tapeta. Thomasove o i polako su
se otvorile i zatvorile, kao kralju gutera u stripu. Bio je odjeven u crno od glave do pete, osim
kariranog ala zagasitih boja koji je omotao oko vrata. Iako je Finch bio naviknut na njegov
izgled, danas ga nije mogao probaviti. Prokleto iritantno prenavljanje. U prostoriji ni u kojem
slu aju nije bilo hladno; toplina pomijeana s vonjem alkohola i znoja preplavljivali su ga u
valovima pa je potraio mjesto da sjedne.
Denny! U i. Raskomoti se. Nemoj oklijevati na vratima kao kakav trgovac.

Thomas je zakiljio i nagnuo se na svom naslonja u kao da se pokuava uvjeriti u neto. Ne
izgleda dobro.
Dobro sam. Ne bih mogao biti bolje. Ali bojim se da ne mogu dugo ostati.
Dogovorio sam se za ve eru s Lydijom. U nekom novom bistrou koji su ona i moj zet otkrili.
Finch je prezirao i tu e i vlastito laganje, ali ovu je la ponudio bez imalo kajanja. Puno je lake
odmah se ograditi i poloiti temelj za odlazak. Izabrao je mali stolac i odmah se pokajao zbog
toga, najprije za uvi kripanje opruga, a potom osjetivi neudoban pritisak o stranjicu.
Kako je tvoja k i?
Lydia je dobro, hvala na pitanju, iako skaku e oko mene bez kraja i konca. Kao
da imam bejbisitericu. Zastao je, shvativi koliko nelojalno zvu i. Sretan sam to je
imam.
Doista jesi. Pitam se je li itko doista svjestan koliko je sretan prije nego to je
prekasno. Tomas se skrueno nasmijeio Finchu. Prekasno da uiva u svojoj sre i ili je
iskoristi, jedno od toga.
Thomas kao da je bio u sva i sa samim sobom. Prstima je prtljao po tkanini na rubu
naslona za ruke i Finch je osjetio kako ga hvata nervoza. Nije se mogao sjetiti da je slikara ikad
vidio naizgled tako rastresenog, tako jadnog. Thomas je neto promrmljao ispod glasa i
pogledao Fincha, kao da je iznena en to je jo uvijek ondje.
Reci mi istinu, Denny. Sigurno si mi ponekad zavidio na samo i. Jednako kao

to sam ja tebi zavidio na k eri. I obiteljskom krilu na koje e nasloniti umornu glavu, ha?
Jedva je zamjetno mahnuo rukom prije nego to se namrtio. to se tu sad moe?
Je li on ikad poelio Thomasov usamljeni ki ivot? Finch je pokuao zamisliti svoj
dugogodinji dom lien prole ivahnosti, zvukova i mirisa obitelji, kratkotrajnih djetinjih
trauma, svakodnevnih interakcija koje su se gotovo nezamjetno pretvorile u navike.
Poslijepodne je i njegova supruga elja kosu njihove k eri za kuhinjskim stolom, dlanom prati
etku i zagla uje svaku zalutalu vlas na njezino mjesto. Njih troje, obitelj ita a, sklup alo se u
naslonja ima u nedjelju ujutro, lica napola skrivenih iza kakve knjige ili novina. Claire se
zaukala u krevet pokraj njega, priljubivi tijelo kao slatki zarez o njegovo. Lydia nave er u
18
GIGA
Tracy Guzeman
njegovoj radnoj sobi, cimetastim mu dahom grije vrat dok se naginje preko njegova ramena i
raspituje o slici koju on prou ava. To i jo puno toga bio je njegov ivot. Nije se mogao sjetiti
ijednog trenutka kad je poelio da ita od toga nestane.
Zna, Denny, to smo stariji, sve mi se vie svi a i sve manje volim samoga
sebe.
Zvu i apsolutno srcedrapateljno. Mora da ti je ponestalo dina.
Ozbiljno to mislim.
U tom si slu aju upravo dokazao neto to sam oduvijek slutio. Najuspjeniji
umjetnici prepuni su samoprijezira. Tvoja nova spoznaja zacijelo ukazuje da ulazi u novo
razdoblje produktivnosti, prijatelju.
Thomasove usne razvukle su se u tanak osmijeh i na as je zatvorio o i prije nego to je
odgovorio: I ti i ja znamo da vie nikad ne u slikati. Ustao je iz naslonja a i otiao do
kredenca po bocu vina. Ho e li popiti sa mnom jedno pi e?
Finch se potapao po depu kaputa. Ako nema nita protiv, drat u se svoje lule.
Svakome njegovo vlastito oru e samounitenja.

Finch je osjetio kako mu se ionako loe raspoloenje dodatno pogorava. Atmosfera u
prostoriji bila je opresivno turobna. Onda, Thomase, to te mu i?
Thomas se nasmijao suhim tropotom koji se pretvorio u kaalj i odjeknuo prostorijom.
Uvijek si preskakao finese, Denny. Cijenim to. Da, neto me mu i. Oklijevao je, a Finch
je zalupkao prstima po pohabanoj tkanini naslona za ruke stolca na kojem je sjedio. to bi
rekao da ti kaem da ti elim pokazati jednu sliku?
Nekog umjetnika koji te zanima?
Umjetnika koji me je oduvijek najvie zanimao, naravno. Slika je moja.

Finch je bio siguran da ga je pogreno uo. Thomase, vidio sam sve to si ikad
naslikao. Zna da sam jedan od tvojih najgorljivijih oboavatelja, ali ve dvadeset godina nisi
uzeo kist u ruku. Sam si mi to rekao.
Dvadeset godina. Vrijeme prolazi tako sporo, a onda najednom ne prolazi. I tad
ovjek postane svjestan koliko ga je potratio. Dvadeset godina. Da, to je istina. Vratio se do
naslonja a i stao iza njega, kao da se eli zatititi. to ako ta slika nije nova?
Finch je osjetio kako mu je jezik zadebljao, a usta se osuila. Ali sva su tvoja djela
popisana u mojim knjigama. I u katalogu. Svaka tvoja slika, Thomase, podrobno prou ena i
opisana.
Moda ne svaka. Thomas je ispraznio au i nesigurno preao rukom preko

brade. Znam kakav si perfekcionist. Koliko si pedantan u svom radu i istraivanju. Imao
sam svoje razloge kriti je. A sad, zna, htio sam da je ti prvi vidi. Dugujem ti to, zar ne?
Glas mu je postao hipnoti an i Finchu se zavrtjelo u glavi. Jo jedan Bayber. To
jednostavno nije mogu e. ilama mu je potekao vreli bijes i zario je nokte u dlanove sjetivi se
godina koje je proveo rade i na katalogu svih Bayberovih radova. Sati koje je proveo odvojen
od Claire i Lydije, zaklju an u sku enoj radnoj sobici, krive i uko eni vrat nad jednom
fotografijom za drugom, odgonetavaju i zna enje iz poteza kistom, pripisuju i razloge odabiru
boje. Jedva potisnute zavisti kad je shvatio daje taj golemi talent sav ba en u ruke, um i duu
samo jedne osobe. Jedne izolirane, sebi ne osobe. A sad, novi Bayber? To mu se tajenje inilo
neobranjivo, posebno uzmu li se u obzir godine njihova poznanstva, navodno prijateljstvo,
podrazumijevanje povjerenja, povlatenog poloaja. Stanarina koju je Finch pla ao iz vlastitog
depa, mali mjese ni iznosi koje je slao Thomasu za hranu, iako je bilo vjerojatnije da se tim
novcem samo dobro podmazivao alkoholom. Ovakav propust nedvojbeno mu je jasno pokazao
njegov poloaj.
Thomas se nakaljao. Postoji jo neto, Denny. Razlog iz kojeg sam te pozvao
ovamo, naravno.
Naravno?
19
GIGA
Tracy Guzeman
elim da dogovori prodaju.

Ja? Oprosti, Thomase, ali ja to smatram uvredljivim. Finch je ustao i ushodao
se rubom prostorije, utiru i put slobodan od poku stva. Zato ja? Mogao si nazvati Starka ili
bilo kojeg drugog od stotine trgovaca.
Imam svoje razloge. Ne elim da se ova slika proda preko nekog trgovca ili
galerije. Osim toga, moj dogovor sa Starkom davno je raskinut. Thomas je priao Finchu i
poloio ruku na njegovo rame. elim da ova slika ode ravno na drabu. Ti jo uvijek ima
veze, Denny. Moe mi to urediti, zar ne? Mora biti brzo obavljeno.
Finch je imao osje aj da mu glava gori. Bol koji je zapo eo u le ima proirio se kroz
cijelo njegovo tijelo. Spalio bi cijelu prostoriju, samo da je dodirne.
To si mogao zatraiti od mene prije mnogo godina. Finch je osjetio kako se

njegova koa pui. Pogledaj se. Pogledaj kako ivi. Nije to samo izmotavanje ili osebujna
umjetni ka priroda. ivi u prljavtini. A ja pla am za dobar dio toga. Zato sad?
Ljuti se. Naravno da se ljuti. Trebao sam to o ekivati. Znam da ti u posljednje

vrijeme nije lako. Thomas se uspravio i maknuo ruku s Finchova ramena. Priao je velikom
prozoru skrivenom iza tekih zavjesa i prstom razgrnuo zavjesu. Bi li bilo tako udno da
ponovno elim imati ono to sam neko imao, ba kao i ti?
Ti si taj koji je prestao slikati. Pustio si da ti reputacija klizne iz ruke, nisi je

izgubio. Ljubazno te molim, ne budi snishodljiv. I ne donosi pretpostavke o mom ivotu.
Ne o ekujem da razumije.
Te su mu rije i zapekle ui jer su mu bile i te kako dobro poznate. Osjetio je kako mu
kukavan no para utrobu. Ne o ekujem da razumije. Zna i, ovako se Claire osje ala. Ovako je
on nju povrijedio.
Thomas je promatrao svoje prste pa se okrenuo od prozora. Istini za volju, Denny,
razmiljao sam o tebi. Sad e vrijediti mnogo vie nego to bi vrijedila kad sam je naslikao.
Mo i u ti vratiti deset puta vie nego to si uloio u mene, zar ne shva a?
Ispraznio je au, ponovno priao kredencu i nato io si novo pi e. Podigao je au
prema Finchu. Samo zamisli publicitet.
Naalost, Finch ga je posve lako mogao zamisliti. Onu sramotnu elju koju nije
uspijevao potisnuti, enju koja je ustrajala na rubu njegove svijesti, neizgovorenu udnju za
mrvicom onoga to je Thomas raspr kao: novcem, razmetanjem, talentom, sposobno u da
ljude koji vide njegove radove prenese na neko mjesto za koje dotad nisu znali da postoji. Finch
se gotovo uvjerio da je svoje knjige napisao isklju ivo iz znanstveni kih pobuda. Osim krtih
tantijema, od njih nije imao nikakve druge osobne koristi. Na kraju krajeva, on nije umjetnik.
On je profesor povijesti umjetnosti i kriti ar. Moe se praviti da shva a to vidi, da naslu uje
umjetnikovu poruku, ali njegov je doprinos nitavan. Jedan ve izlizan san probudio se i
zakovitlao u njegovoj glavi. Bit e prvi koji e vidjeti jo jednu Bayberovu sliku, otkriti je
nakon dvadeset godina. Razo aranje jer se naao u iskuenju bilo je opipljivo kao glas njegove
supruge koji mu je odzvanjao u glavi u razgovorima to su se nesmanjeno u estalo odvijali
otkad je umrla. Sad je stvarno dosta, Denny. Odgurnuo je Claire, isklju io one iste milozvu ne
tonove koje se svaki dan trudio prizvati, dopustio da ih njegove uskomeane misli utiaju. Puls
mu se ubrzao. Protrljao je ruke; najednom mu je bilo hladno.
Pokai mi je.
Lukav osmijeh. Kao da ga je tako lako pro itao, tako brzo uvjerio.
Ne jo, Denny.
Kako to misli? Pa ne mogu govoriti o ne emu to nisam vidio.
Oh, pretpostavljam da e, proiri li vijest, razina potrebnog zanimanja i na

nevi eno biti zadovoljavaju a. Osim toga, slika, naravno, nije ovdje.
Thomasovo tijelo moda jest bilo trono, ali ego mu je bio u naponu snage kao i uvijek.
Dok je ne vidim, nikoga ne u nazvati rekao je Finch.
20
GIGA
Tracy Guzeman
Thomas ga naizgled nije uo. Mislio sam da bi mogao zamoliti Jamesonova sina da
je pogleda. Da dade svoj sud o njezinoj autenti nosti. Radi za Murchison, zar ne? I koliko
ujem, otkad je Dylan umro, s mukom sastavlja kraj s krajem.
Stephen? Stephen Jameson? Ti se ali.
Zato?
Je li se to Finchu samo u inilo ili se Thomas uvrijedio jer je njegov prijedlog naiao na
tako malo oduevljenja? Taj mladi ima briljantan um, zapravo zastrauju e briljantan.
Nedvojbeno je nadaren, pod uvjetom da moe zanemariti njegove... hirove, da ih tako
nazovem. Ali nikad ga ne bi poslali. Cranston ga ne bi pustio samog. Pogotovo ne tebi.
Thomas je njegove osje aje protuma io tek letimi nim pogledom. Saalijeva ga.
Nasmijeio se. Za onog bijednog napuhanka Cranstona si, naravno, u pravu. Ali, da nazove
Jamesona, Denny. Da mu prui priliku...
Otkud Thomas to zna? Dylan Jameson bio je njegov dugogodinji poznanik, netko
koga je Fincb volio i potovao, prijatelj za kakvim umjetnici eznu: pobornik nepoznatih i
previ enih, mukarac ija je galerija odzvanjala smijehom i ljubaznim pohvalama, mukarac
koji je svoje miljenje iznosio promiljeno i vrlo ozbiljno. Dok je bio iv, posredovao je za sina,
ublaavao Stephenove izljeve blagoglagoljivosti, stiavao nestrpljivost i bahatost koju su drugi
vidjeli u njemu. Kako je ljudima otac bio od srca drag, i sinu su progledavali kroz prste.
Stephen je sad bio u ranim tridesetim godinama ivota, od o eve je smrti besciljno plahutao,
pravi udak, drutveno inhibiran i pretjerano osjetljiv. Koliko je Finchu bilo poznato, imao je
gotovo fotografsko pam enje i enciklopedijsko znanje. Ako je vjerovati glasinama, svoje je
prilike potratio jednom nesretnom aferom.
Nakon Dylanove smrti, Finch je nekoliko puta izveo Stephena da vrati stare dugove,
kako je sebi rekao, ali zapravo je uivao u obvezi zabiljeenoj u rokovniku. Drutvo tog
mukarca znalo ga je osvjeiti, iako se Stephen esto kolebao izme u mrzovolje i nujnosti ili
postajao opsesivan kad bi neto dokazivao. Nakon ae ili dvije Bushmillsa, Stephen bi
pretjerano veli ao neto to je vidio u Europi ili bi namamio Fincha u raspravu o vrijednostima
restauriranja u usporedbi s konzerviranjem.
Pogledajte Indiju. Njihovi zakoni onesposobljavaju privatni sektor. O ito je da

javni projekti zahtijevaju talent koji im je nedostupan. Posao se moe obaviti isklju ivo
vlastitim resursima, ali ve ina institucija nema potrebne resurse pa njihove umjetnine
propadaju po muzejskim podrumima rekao je Stephen tresnuvi aom o ank i provla i
prste kroz kosu. Vlaga, bijedni uvjeti skladitenja, sve slike koje sam vidio bile su poderane
i ote enih pigmenata. Zlo in. Jednako velik kao izdaja. Ne shva am zato ne ele krenuti
naprijed.
Stephene, siguran sam da e rado razmotriti tvoje miljenje, posebice uzme li se

u obzir dobrohotnost s kojom ga nudi.
Njihovi sukobi rijetko su zavravali konsenzusom jer bi to zahtijevalo kompromis, a
mladi se Jameson inio pretjerano zaljubljenim u vlastita miljenja. Ali Finch je svejedno
uivao u njihovim razgovorima. Susreti sa Stephenom odravali su ga u formi. Ujedno su mu
davali razlog da iza e iz stana i hranili ono malo dostojanstva to mu je preostalo, daju i mu
mogu nost da odbije nekoliko Lydijinih maj inskih posjeta i da pritom ne mora izmisliti
prethodno dogovorene obveze.
Kako je Thomas na uo za to, Finch nije mogao doku iti. Pretpostavljao je da slikar
zapravo i nema drutveni ivot i zamiljao ga je zato enog dvadeset etiri sata na dan u ovom
mra nom, tmurnom stanu iz kojeg je Finch sad jedva ekao pobje i.
Jameson nema potrebne ovlasti preuzeti sliku. To zna.
Znam.
Zato ga onda eli uklju iti?
uo sam da je dobar u svom poslu. Thomas je okrenuo le a Finchu i upitao:
21
GIGA
Tracy Guzeman
Ili bih trebao upotrijebiti prolo vrijeme?
Odgovor na to pitanje ve zna, jer ga u protivnome ne bi predloio. Ako ve

eli prodati sliku, zato ne pregovara izravno s Cranstonom? I zato Murchison & Dunne?
Thomase, to mi preu uje? Nisam raspoloen za igrice.
elim nekoga tko e toj slici posvetiti primjerenu pozornost.

I tko moe biti posve nepristran.
Thomasova dvojba u njegovu nepristranost nagnala je Fincha da krene prema vratima.
Kakvo bi olakanje bilo rijeiti se svega ovoga, ostaviti ovo poglavlje ivota napokon iza sebe,
tamo gdje mu je i mjesto, i posvetiti se ne emu drugom. Ali Thomas je poao za njim.
Denny, nisi objektivan. Ne bi li bilo udno da nakon sveg ovog vremena, u

uvjetima u kakvima ivim, ba ti bude taj koji je pronaao jo jednu moju sliku? Da joj ba ti
utvrdi autenti nost, nakon to si rezolutno popisao i opisao sve to sam u ivotu naslikao?
Sve za to sam znao.
O tome ti i govorim. Ovako nitko ne e mo i dovesti u sumnju tvoje motive,

klevetati tvoj ugled. Krivac u za promjenu biti ja, Denny. I ti i ja znamo da u tom pogledu
imam i previe prakse, a preuzeo sam premalo zasluga. Thomasov dlan bio je poloen na
njegovu nadlakticu, lagan, nesiguran. Davno sam iscrpio banku usluga. Vjerovao ili ne, ovo
ne bih povjerio nikome drugome osim tebi. Potrebna mi je tvoja pomo .
Claire bi ga upozorila. Nisi ti lakovjeran, Denny, jednostavno ti je drae vjerovati onom
najboljem u osobi, ma koliko maleno to najbolje bilo. ak i kad od tog najboljeg moda vie
nije ostalo nita to bi zavrijedilo tvoje povjerenje.
Finch je bio mrtav umoran, pritisnut svakom od svojih ezdeset osam godina. Nikada
dotad u Thomasovu glasu nije uo tako neskrivenu potrebu. Pogledao je tog mukarca, opazio
njegove upale obraze, uo hriptanje pri svakom njegovu udisaju, i kapitulirao. U redu.
Daje mi svoju rije ?

Finch je kimnuo. Nazvat u Jamesona. Ali, Thomase, ako je rije o ne emu
nezakonitom, ne ini mu nikakvu uslugu. Mnogi e biti sretni ako padne i vie ne ustane.
Sruio je neke mostove, je li?
U drutvenom smislu, on je kao slon u staklarnici. Cranston mu nije olakao,

iako, nije ni morao. Na kraju krajeva, dao mu je posao.
Thomas je frknuo nosom kao daje namirisao neto nezdravo. Pretpostavljam da ta
budala dobiva vie nego to zasluuje. Ali mladi u ne bih elio dodatno oteati ivot. Reci mu
da povede Cranstona. I hvala ti na obe anju da e mi pomo i, Denny. Dunik sam ti, ve i nego
to sam ikad namjeravao biti.
Finch se lecnuo na rije obe anje, nit nelagode provla ila mu se kroz kou.
Thomas kao daje osjetio njegovu nelagodu. Nasmijeio se. Denny, najbolji na in da
uspori protok vremena, moda jedini na in, jest da mu na put baci neto neo ekivano.
Vjerujem da e taj susret biti iznimno zanimljiv. Za sve nas.
To rekavi, Thomas Bayber se nasmijao i odvukao natrag u svoju spava u sobu.
22
GIGA
Tracy Guzeman
TRI
Stephen Jameson otresao je kine kapi s kiobrana, zakora io u staro dizalo i laktom
pritisnuo dugme za dvadeset drugi kat, u drugoj ruci nose i termosicu kave, aktovku i nekoliko
kartonskih fascikala. Vrata su se zatvorila, a njega je obavio vlaan, teak zrak, zaguljiv od
vonja plijesni, tjelesnih mirisa drugih ljudi i daka ne ega slatkog i pomalo alkoholnog, nalik
na pi e s rumom. Kabina se zanjihala. Dok se uzdizala, eznutljivo je pogledao na dugme
ozna eno brojem 57, gdje su bili smjeteni direktorski uredi tvrtke Murchison & Dunne,
procjenitelji umjetnina i antikviteta.
Njegov ured jedini na dvadeset drugome katu nalazio se tik uz okno dizala, to je
zna ilo da su sate njegova radnoga dana prekidali kripa i stenjanje tog prijevoznog sredstva
dok je one uvaenije od njega prevozilo na vie katove. vrsto pritisnuvi aktovku uz grudi,
prtljao je oko kvake upiru i bokom u iskrivljena uredska vrata. Laktom je pritisnuo prekida za
svjetlo i osvrnuo se oko sebe u nevjerojatnom slu aju da je tijekom no i dolo do kakve
udesne preobrazbe. Ne, sve je jo uvijek ovdje, to no onako kako je sino ostavio. Iz gornjeg
prednjeg kuta prostorije virila je zavijena telefonska ica i nestajala kroz neto ve u rupu u
gipsanim plo ama u gornjem stranjem kutu, izolacija boje kokica strila je iz jedne plo e na
stropu, a na podu uz radijator nalazila se mala, ali postojana lokva ustajale smrdljive vode.
Uokvirene diplome iz povijesti umjetnosti i kemije visjele su na zidu su elice radnom
stolu od orahovine, s kojega se lak oljutio u velikim komadima. Ispod jedne noge stola kojoj je
nedostajao zatitni ep bio je uglavljen katalog. Njegovi pokuaji ure enja ograni ili su se na
zastavicu Go Wolverines! koju je ukrao sa zida kolege u susjednoj sobi studentskog doma
nakon senzacionalne pobjede Michigana nad ekipom Golden Gophersa sa Sveu ilita
Minnesota rezultatom 42 : 3, i namrekani filodendron usahlih listova nalik na papir, ukopan u
posudu poput cementa tvrde zemlje i postavljen uz ormari za spise.
Odloio je fascikle na ormari i skljokao se na konati stolac za radnim stolom, koji ga
je utinuo napuklim sjedalom. Lampica na automatskoj sekretarici telefona mahnito je
treperila, a njegov mobitel vibrirao je u depu. Tri puta preao je jagodicama prstiju preko
svakog dugmeta na telefonu, slijeva nadesno, zdesna nalijevo, pa ponovno slijeva nadesno, ali
nije presluao poruke. Umjesto toga, grickao je zanokticu i otvorio donju ladicu. Iz nje je
izvukao bocu burbona Maker's Mark, izdano poja ao njime svoju kavu, olabavio kravatu i
sklopio ruke na stolu. Glavu je spustio na ruke. Gospode, bio je jadan.
Kao osamnaestogodinjak zamiljao je posve druga iju budu nost za
tridesetjednogodinjeg sebe, to je sad bio. Dosad je ve trebao biti oenjen. I djeca bi bila
podesna, da ne spominje nekoliko vanih doga aja koji bi obiljeili putanju njegove poslovne
karijere. Palcem i kaiprstom uhvatio se za hrbat nosa kako bi odagnao kihanje. Iz
ventilacijskih otvora u njegov je ured nadirala postojana bujica praine i drugih tetnih estica,
a u dvije i pol godine koliko je radio u Murchison & Dunneu postao je pravi alergi ar i
povremeno patio od migrena. U grlu ga je neprestano kakljalo, a od nastojanja da ne hriplje
zvu ao je kao da oklijeva.
Telefon na stolu je zazvonio. Stephen ga je bijesno pogledao, uspio skupiti ono malo
preostale energije i podigao glavu.
Stephene?
Ja sam.
Sylvia je. Ostavila sam ti poruku. Zar je nisi dobio?

Uspravio se na stolcu i popravio kravatu, kao da ga Cranstonova izvrna pomo nica
23
GIGA
Tracy Guzeman
strogo promatra s druge strane dvostranog zrcala, a ne obra a mu se kroz telefonsku slualicu iz
svog ureda trideset pet katova iznad njega. Sylvia Dillon perverzno je uivala njegov ve
ionako bijedan ivot initi jo bjednijim. Imala je mala usta i lice nalik na raka, rijetku plavu
kosu koja je slabo prekrivala rui astu kou lubanje i cijeli je svoj radni vijek provela u M &
D-u. Kao izvrna pomo nica predsjednika tvrtke, kontrolirala je svaki pristup Cranstonu, to
joj je davalo nesretnu koli inu mo i i umiljeni autoritet koji nije oklijevala ispoljiti. Tipi an
izraz njezina lica bio je mjeavina sumnji avosti, prezira i ga enja, i Stephena je esto astila
njime. Ukoliko nije razgovarala s Cranstonom, telefonske je razgovore zavravala naglo
sputaju i slualicu sugovorniku, tko god on bio, bez uobi ajenog dovi enja, hvala ili barem
bog.
Oni upu eni trudili su se ostati joj u milosti: ulagiva kim komplimentima, pomno
omotanim kutijama slatkia za blagdane, ak i povremenom biljkom u teglici. Stephen im se
nijemo izrugivao zbog gluposti i uliznitva, ali sad se zapitao nije li se na njega okomila upravo
zbog tog manjka pokornosti. Ili je to razlog ili ga je svojim ponaanjem eljela ne ba suptilno
podsjetiti da i ona, kao i svi ostali, vrlo dobro zna zato je prije etiri godine otiao sa svog
prethodnog radnog mjesta.
Sylvia. Upravo sam uao. Ba sad. Svratio sam pogledati jednu sliku. Ho u re i,
na putu do posla.
Koju sliku?
Jebeni sveti Kristofore. Zato se nije izvukao na zubara ili zastoj u prometu zbog nekog
manjeg sudara u koji je uklju en i pjeak? Nikad nije bio vjet u laganju. Dobra la zahtijeva
odre eni stupanj smirenosti, to je osobina koju on o ito ne posjeduje. Zamislio je Sylviju za
radnim stolom, vojni ki ravnih ramena dok prora unatim potezima turpijice oblikuje nokte u
kande.
Rije je o bankrotu. Ho u re i, potraivanju osiguranja. Zbog bankrota. Htio sam
jo jednom pogledati prije nego to dadem kona nu procjenu. Nego, spomenula si neku
poruku...
Glasno je uzdahnula, kao da ju je ovaj kratki razgovor ve izmirio. Gospodin
Cranston eli znati jesi li dovrio procjenu Eatonove zbirke.
Eaton. Eaton. Protrljao je elo i vratio se unatrag, kao i obi no. Eaton se rimuje sa
Seton. Seton Hall. Seton Hall je u New Jerseyju. New Jerseyju je nadimak vrt. Njemu
najdrai vrtovi su u pala i Blenheim. Palace Place 4150 Palace Place. Adresa Eatonovih!
Slika koju je izvukao iz zakutka mozga prikazivala je smeuranog starca od osamdeset sedam
godina, koji se u invalidskim kolicima kotrlja niz mramorom poplo anu galeriju, uko enim
prstom upiru i u sliku za slikom. Sjetio se mukar eve ele, fascinantnog madea u obliku
Brazila kojim mu je bila prekrivena ve ina glave. Naalost, taj Eaton bio je onaj isti budala
koji je vjerovao da se njegova dvadeset osam godina stara tre a supruga udala za njega iz
ljubavi. Njega sad vie nije bilo, a ona se nije ni najmanje predomiljala prije nego to je
njegovu zbirku stavila na prodaju.
Zbirka nije bila posebna ni po emu osim po nekoliko Motherwellovih litografija i
jednom Mangoldovom akrilu koji e na drabi posti i lijepu cijenu. Neto zgodnog poku stva,
ve inom u stilu Luja XIV.: dva bo na stoli a s intarzijama, jedan hrastov bonnetire, sat od
mahagonija i bronce u Boulleovu stilu koji bi mogao donijeti pedeset tisu a. Ali ve ina komada
bila je slabije kvalitete, kolekcionarski primjerci dokonog bogataa kojem je najvanije bilo
zasjeniti susjede.
Stephen se sje ao da je tu zbirku popisao i fotografirao prije vie od osam mjeseci.
Bljesak fotografskog aparata odbijao se od zasljepljuju e bjeline zidova, mramornog poda,
prozirnih zavjesa na paladijskim prozorima galerije i u njemu izazvao pulsiraju u glavobolju.
Ali kad je Cranston zatraio procjenu? I gdje je on odloio taj spis? Jo nita nije bilo
preba eno na njegovo ra unalo. Brz pogled na direktorij pokazao je prazan folder nazvan
24
GIGA
Tracy Guzeman
Eaton. Odgurnuo je stolac i pretraio fascikle na stolu, na ormari u za spise, na polici za

knjige. Nita. Ne uspije li prona i tu procjenu, gotov je. Cranston mu ne e eljeti pruiti jo
jednu priliku.
Stephene?
Da, Sylvia?
Eatonova zbirka?
Da. Upravo je dovravam.
Dobro. eli te vidjeti danas u etiri poslijepodne kako biste pregledali

papirologiju.
Uh, to e biti teko. U etiri ve imam jedan dogovor.
Provjerila sam tvoj raspored. Nigdje ne pie da te danas ne e biti u uredu.

ena je prakti ki prela. Zamislio je kako upa telefonsku icu iz zida i mlati aparatom
po Sylviji dok joj se neki dijelovi tijela ne otkrhnu, a potom te dijelove iznova lijepi kao
Picasso: jedno uho zalijepi joj za kuk, iz glave joj viri ruka, usne joj ni u iz nonog palca.
Zapravo, Stephene, ne vidim da u narednih nekoliko dana ima ita dogovoreno.
Za to sam, valjda, sam kriv rekao je prelistavaju i hrpu konzervatorskih

izvjetaja i masnih omota od sendvi a u kutu stola. Nisam aurirao kalendar. Kanio sam to
jutros u initi. U svakom slu aju, danas e mi biti teko na i se s njim.
Njemu ta procjena hitno treba.

Stephen je pokuao zamisliti Cranstona kako stoji ispred nje i moli je. Sylvia, ta mi
procjena hitno treba. Malo sutra. Moda je to svojevoljno stavila na Cranstonov raspored u
pokuaju da minira njegov kredibilitet. Ali Stephen je u njezinu glasu uo io natruhu
rastresenosti koja je ukazivala na to da joj pozornost slabi. Moda joj se u vidno polje uuljao
neki drugi nesretnik. Molim te, molim te, molim te, sranje, molim te da je tako. estoko se
ugrizao za donju usnu i raskrvario je.
Ako se danas doista nikako ne moe na i s njim, mogla bih te ugurati sutra
ujutro.
Samo da provjerim. Prelistao je prazne stranice rokovnika. Da, sutra bi mi

bolje odgovaralo. Dakle, zapisujem ga za sutra ujutro. Dovi enja. Spustio je slualicu i
pri ekao jednu sekundu prije nego to ju je ponovno podigao i zagurao u gornju ladicu radnog
stola. Na bloku na stolu zapisao je kratku poruku: Kupi biljku u tegli.
etiri je godine pla ao za pogreku koju je u inio u manje od jedne minute. Stephen je
sam samcat zatro svoju i te kako obe avaju u karijeru. Dobro, moda ne ba sam samcat. Nije
znao da je Chloe udana ili si barem nije dopustio mozganje o toj mogu nosti. U svakom
slu aju, nije znao za koga je udana. Nije se ponaala kao udana ena, iako, kad sad razmisli o
tome, nije bio ba siguran kako je o ekivao da e se osoba u braku ponaati, izuzme li o itu
pretpostavku vjernosti. Prili no nesretna omaka, rekao joj je mobitelom dok je stajao ispred
zgrade svog biveg ureda i ekao taksi sa svim svojim stvarima natrpanim u kartonsku kutiju.
Bio je u uredu njezina supruga njezin suprug odnedavna je bio imenovan efom
akvizicija u Foyleovoj njujorkoj podrunici i njegov novi efi prelistavao je portfelj s
fotografijama umjetnina predloenih za drabe narednog tjedna, kad je podigao pogled s
fotografije dvije modre Sevresove vaze, negdje iz 1770., i ugledao Chloino lice koje ga je
strogo promatralo iz uokvirene fotografije na niskom ormari u.
Ovo je Chloe, rekao je.
Poznaje je? upitao je mukarac.
Chloe je moja djevojka, automatski je odgovorio, nesposoban suspregnuti zadovoljan
osmijeh koji je popratio tu izjavu. Mukarac ga je zaprepateno pogledao, ali on se nije
obazirao na uporno zujanje negdje u primozgu i nastavio je eprtljati, jo dublje se
zakopavaju i a da toga nije bio ni svjestan. Pretpostavio je da blago nije fotografija, nego okvir
25
GIGA
Tracy Guzeman
romantizam, negdje iz 1850., sjajni zlatni list preko sivog debla, oval cvjetova i listova s
dubokim udubljenjem i konkavnim vanjskim rubom, u besprijekornom stanju, ne ra una li
poput vlasi tanku napuklinu u udubljenju. Predmet na kojemu bi mu on moda zavidio, da ve
nije imao ono to se nalazilo u tom okviru. Zato je otvorio usta i zape atio svoju sudbinu.
Kad je ugledao Chloinu fotografiju, shvatio je i potrebu za ne im to sve nadmauje i
kobni ponos zdruen sa stjecanjem ne eg lijepog. Osjetio je meku oblinu njezina obraza pod
svojim palcem, preao prstom preko pjegica na njezinu nosu. Osjetio je egzoti an miris koji je
imala, frangipani, od kojeg bi ga uhvatila lagana mu nina, kao daje na moru. U Australiji ga
zovu mrtva ev prst, rekla mu je jednom, prije nego to se priljubila uz njega ispod utirkane
hotelske plahte koja im je ovla dodirivala ramena. Zadrhtao je kad je zamahnula svojom
tamnom kosom preko njegovih grudi. Kako je prije nje definirao sre u?
Gledao je poglede drugih mukaraca koji su je slijedili kad bi njih dvoje prilazili stolu u
restoranu, opazio diskretno okretanje glava na ulici, pra eno pogledom koji njega odmjerava.
Pitali su se kako mu se toliko posre ilo. I sam se to pitao. Kad ju je upitao zasto je s njim,
jednostavno je odgovorila: Pametniji si. Da se i sjetio upitati: Od koga? jednako bi brzo
potisnuo tu pomisao, ne mare i doznati je li taj netko neka odre ena osoba ili misli op enito.
Bilo mu je dovoljno biti s njom. Uz nju je i sam postao privla niji.
Ali kad nisu bili zajedno, izjedao ga je osje aj koji je bio gusta kaa nevjerice, sumnje i
omamljuju e zaprepatenosti vlastitom sre om. Tolike zaprepatenosti, ili zaglupljenosti, da se
nije zapitao zato je Chloina fotografija na ormari u njegova efa.
Kako si, dovraga, mogao? upitala je tonom koji ga je preplaio.
Kako sam ja mogao? Dopusti da te podsjetim da si od nas dvoje ti ta koja je

ito u braku? ovjek mije postavio pitanje. Jesam li trebao lagati? Osim toga, ne shva a ono
najvanije. Dobio sam otkaz. Najurili su me. Tri godine gradnje reputacije u jednoj od najboljih
aukcijskih ku a u zemlji otile su u vjetar.
Ne, ti si taj koji ne shva a. Naravno da si trebao lagati. Svatko drugi bi to znao.
Kako si mu mogao re i da sam tvoja djevojka?
Pa, kao prvo, o ito nisam shvatio kome to govorim. Ali on sad zna. Je li to
strano? Mrzim naglaavati o ito, ali ti na kraju krajeva jesi moja djevojka.
Tiina prije nego to je odgovorila okrutno mu je sve razjasnila. Stephene, zar ne
shva a to si u inio? Kako si mogao biti tako nevjerojatno glup?
To se barem moglo objasniti. Cijeli svoj ivot bio je blagoslovljen izvanrednim darom
pogrenog shva anja, posebno kad se radilo o enama - njihovim eljama, njihovim
potrebama, njihovu na inu razmiljanja. ak ga je i njegova vlastita majka vie nego jednom
prou avala pogledom kao da on nije njezino dijete nego kakav izvanzemaljac odloen u
njezinoj ku i. Zato, zaboga, misli da sam to eljela re i? upitala bi. Tad bi on poelio da
ima sestru, umjesto to je jedinac, i eznuo za nekim tko bi mu pomogao deifrirati
neodgonetljiv jezik ena.
Nije se obazirao na govorkanja koja su ga pratila, prosiktana dovoljno glasno da ih uje:
Iskoristila ga je. Znala je da e netko takav poniziti njezina supruga. Vra ala mu je milo za
drago... Usredoto io se na ona sje anja koja se, gledaju i unatrag, nisu mogla izvitoperiti u
prora unate, dvoli ne postupke: Chloe ispreple e prste s njegovima dok u pono e u Central
Parkom, Chloe gricka donju usnicu dok mu namjeta kravatu, to bi ga svaki put raspametilo,
Chloe gura pastile za grlo u njegove depove prije odlaska u kino, gdje e se povu i u zadnji
red u kojem e njegova ruka lutati po njezinu bedru skrivena od tu ih pogleda.
Nakon otpusta (kako ga je s vremenom po eo nazivati) i prekida s Chloe uslijedilo je
jednako poniavaju e devetomjese no razdoblje tijekom kojega je traio posao, najprije
zduno, pa maloduno, pa nikako. Kao pokrovitelju umjetnosti, lokalnih politi ara i svega to
privla i pozornost javnosti, Chloinu suprugu nije bilo teko traiti protuusluge. Stephen se brzo
zatekao na crnoj listi za svaki posao ili svaku budu nost koju bi moda smatrao vrijednom.
26
GIGA
Tracy Guzeman
Ne e dobiti vaan kuratorski poloaj u nekom velikom muzeju niti e nadgledati akvizicije
neke od petsto najve ih tvrtki. Ne e upravljati konzervatorskim osobljem ni drati govore na
Ameri kom institutu za zatitu povijesnih i umjetni kih djela. Iako se zbog svoje odbojnosti
prema ljudima u skupinama ve im od pet osoba nije mogao zamisliti kako dri predavanja za
katedrom, i njegovi izgledi za akademsku karijeru bili su jednako slabi. to je najgore od
svega, vie nije radio u najprestinijoj aukcijskoj ku i u gradu, ili barem najprestinijoj otkad
su skandali okaljah ugled Christiesa i Sothebysa.
Odustao je od svog stana i kampirao na futonima raznih kolega, ali brzo bi shvatio da
vie nije dobrodoao i uvidio da su ti odnosi zapravo tek najpovrnija poznanstva, nedovoljno
trajna da izdre optere enje koje predstavlja osoba koja slisti sva alkoholna pi a u hladnjaku,
ak i ako je to vo ni sok s dodatkom alkohola, ostavlja mrvice ipsa da se skupljaju u
pukotinama jastuka na sofi i oplakuje svoju budu nost tonom koji oscilira izme u cmizdrenja i
samoubojstva.
Kad se nije pojavilo nikakvo pla eno namjetenje, prepustio se mra nim mislima u
evoj galeriji, preme i ra une sjedne hrpe na drugu kako bi ne im ubio vrijeme. Mogao je
raditi ondje Dylan mu je to ponudio ali Stephen je pretpostavio da je ta ponuda potaknuta
vie saaljenjem nego stvarnom eljom za njegovim drutvom. Galeriju je ve vodio netko
vedar i iskren, s vie entuzijazma nego to bi Stephen ikad mogao ispoljiti, i da je prihvatio
evu ponudu, ne bi bio vlasnik galerije, ak ni suvlasnik, nego pomo nik upravitelja. Ako
manjak titule nije bio dovoljan da ga odvrati od prihva anja te ponude, o evo gotovo opipljivo
razo aranje svakako jest.
Bit e ti bolje da se vrati u sedlo, de ko, i prestane se zezati naokolo

saalijevaju i samoga sebe. Nisi prvi mukarac koji je napravio tako kolosalno glupu pogreku.
Ohrabruje me na doista neobi an na in. Stephen je prelistavao letke,

nesposoban pogledati oca u o i.
Ljudi zaborave, sine, ali olakao bi im da si samo malo manje...
Malo manje to?

Otac je samo odmahnuo glavom. Nema veze. Danas si vijest, ali to ne e vje no
trajati. Neki e drugi nesretnik brzo zauzeti tvoje mjesto i vjerojatno ne e biti darovit kao ti,
Stephene. Hvala Bogu, talent ne nestaje samo zato to su te uhvatili sputenih ga a. Iako, volio
bih da nije bilo s tu om enom.
Tata.
elim re i da bih volio da je to bilo s nekim koga bi mogao dovesti ku i da

upozna tvoju majku. Stephen je osjetio teinu o eva dlana koji je oklijevao tik iznad
njegova ramena. Prieljkivao je da se taj dlan spusti i ostane na njegovu ramenu, ali to se nije
dogodilo. Pogledao je oca. Bol i razo aranje koje je vidio na njegovu licu djelovali su na njega
kao spori otrov.
Otac se odmaknuo. Misli da sam strog prema tebi?
Udaljenost izme u njih inila se golemom. Jesam li ja kriv to mi je Chloe tajila da
je udata? Nisam. Treba li mene kriviti za nesre u u njihovu braku? Teko. A ipak sam ja taj koji
je kanjen.
Otac je prou avao lanke svojih prstiju. Ma nemoj? A njezin mu? Misli da on nije
kanjen?
Od na ina na koji je otac to upitao, Stephena je probola panika. Osjetio je da Dylan o
takvoj situaciji zna vie nego to on eli zamisliti.
Trebala ga je napustiti - rekao je Stephen. elio je re i, nije trebala mene

napustiti.
Ljudi u braku nau e initi kompromise rekao je njegov otac. To je jedini

na in na koji uspijevaju ostati u braku.
Stephen ga je bez straha pogledao i najednom ugledao starca. Godine su pretvorile lice
27
GIGA
Tracy Guzeman
njegova oca u studiju iz tektonike duboke doline i meki nabori koe sudarali su se jedni o
druge, plitke upljine, stare brazgotine, ratrkane sme e mrlje, izbrazdana koa u kutovima
iju, guste, kovr ave, naelektrizirane obrve, usta koja su se stanjila i ukiselila, izgubivi neto
od svog zanosa i svoje odre enosti.
Iskreno, nije me briga za njegove osje aje.
Nadam se da to ne misli ozbiljno.

Stephen se okrenuo na drugu stranu. Nije mogao podnijeti razmiljanje o toj situaciji ili
o svojoj ulozi u njoj, ni trena due. - Mislim odgovorio je. Ozbiljno to mislim.
Stephen je ulio jo burbona u preostalu kavu, kihnuo i posegnuo za papirnatom
maramicom pa njome obrisao papire razbacane po stolu. Bila je to zasluena kazna gotovo
biblijskih razmjera. Dok je jo bio Foyleova zvijezda u usponu, dane je provodio putuju i
Europom na ra un tvrtke i, oh, kakvi su to bili dani! Posje ivao je aukcijske ku e, privatne
domove i muzeje. Divio se starim majstorima i suvremenim divovima, bio savjetnik na restauracijskom projektu u Lascauxu, prstima dodirivao Aubussonove tapiserije izra ene rukama
flamanskih tkalaca, prou avao vjeto izra eno poku stvo, ak je i skromno ponudio svoje
miljenje o vrijednosti jednog majsenskog naprska ureenog grbom nekog irskog plemi a. Sad,
etiri godine kasnije, bio je zarobljen u Murchison & Dunneu, zauzimao najniu pre ku na
ljestvici i nije se bavio ni im drugim osim procjenama, dok su se na njegovim kreditnim
karticama gomilale kamate, najamnina uporno rasla, a njegov poloaj postajao sve neizvjesniji.
Nisu ga slu ajno zabili ba ovdje, na dvadeset drugome katu. Simn Hapsend,
zaposlenik koji je prije njega koristio ovaj ured, bio je zaduen za tvrtkinu web stranicu i
promicanje tvrt- kinih sposobnosti u forenzi koj procjeni, koje su podrazumijevale lepezu
raznih usluga, od iskaza stru nih svjedoka i procjena u svrhe osiguranja do predbra nih
procjena, ste aja, zaklada i ostavtina.
Ali Simon je najednom dobio otkaz kad je jedna FBI-ova radna skupina povezala
pokuaje hakiranja sustava nekoliko velikih financijskih institucija s njegovim ra unalom.
injenica d aje hakirano i ra unalo te radne skupine i da se dokazi na njemu nisu mogli prona i
bilo je jedino to je Simona spasilo od naran astog kombinezona i nove adrese u Rikersu. Tako
je Stephen naslijedio i ured i neobi ne Simonove ostatke na koje je naletio: popis zaporki i
korisni kih imena zaguran u procjep u dnu ladice, elektroni ke poruke nepoznatog poiljatelja
koji zahtijeva da Stephen obrie dokumente koji su se tajanstveno pojavili na njegovu ra unalu,
jednu neuglednu maslinastozelenu majicu, izvor smrada, sa slikom zmije i rije ju Piton
napisanom crnim slovima, koju je na kraju, i na sre u, pronaao zarolanu iza ormari a za spise.
Stephen je zurio u zid, pitaju i se koliko bi dugo mogao ivjeti od gotovih juha i piva.
Njegovo samopouzdanje u vlastiti talent stanjivalo se istom brzinom kao i njegov bankovni
ra un. Prou avao je svoj drhtavi odraz na termosici od nehr aju eg elika. inilo se slabo
vjerojatnim da e lijepo ostarjeti. Crna mu je kosa na sljepoo icama ve bila proarana sijedim
vlasima. S metar i devedeset bio je blagoslovljen visinom, iako su mu i otac i majka bili nii od
prosjeka, ali mlohava trbuina ve mu je obgrlila struk jer je lanstvo u teretani bilo jedno od
prvih stvari kojih se morao odre i. O i su mu bile krvave od manjka sna i vika burbona, koa
mu je poprimila sivkastu nijansu prljave krpe za su e. I bio je tuno svjestan daje glavni razlog
iz kojega ga dre na poslu ugled njegova oca.
Dylan Jameson ve inu je svog ivota bio vlasnik male galerije u Sohou. Stephen je
djetinjstvo proveo jurcaju i kroz lijepo osvijetljene prostorije, skrivaju i se iza golemih platna.
Njegove igra ke bile su spojnice, kutnici i izlobeni katalozi koje je slagao u stupove. O
perspektivi je nau io sjede i na Dylanovim ramenima dok se otac pribliavao i udaljavao od
slika u galeriji, upoznavaju i Stephena s matemati kim rje nikom: to kama nestajanja i crtama
horizonta, stupnjevima, osima i varijablama zakrivljenosti. Jagodicama prstiju pratio je glatke
nanose boje na platnu, kanale iz kojih su vrsti potezi kista polizali teko ulje i nanijeli ga na
jednu ili drugu stranu. Virio je kroz pove alo dok ga je otac ispitivao: lazura ili priguivanje?
28
GIGA
Tracy Guzeman
Izravno na platno ili podslikavanje? Mokro na mokro ili masno na posno?
Unato o evoj ponudi, rad u galeriji bio bi pogreka, bez obzira na nedostatak titule.
Prozra ne galerijske prostorije odisale su razbijenim iluzijama, vedro ponaanje upravitelja
galerije podmuklo ga je podsje alo na vlastitu manjkavu osobnost. Umjesto toga, Stephen je
po etkom ljeta podigao svoju mravu ute evinu i osramo en pobjegao u Europu, vukao se po
sirotinjskim etvrtima starog kontinenta, odsjedao u umezima od hotela i jeftinim pansionima,
spremao u naprtnja u emlje i komadi e kobasica preostale od doru ka kako bi mu posluile za
ru ak, pio jeftino vino od kojega ga je boljela glava i puio cigarete koje su na jagodicama
njegovih prstiju ostavljale ute mrlje. Svuda je zamiljao Chloe pokraj sebe. Uporan pritisak
njezinih noktiju na njegov dlan kad je eljela da prestane govoriti i poljubi je. Zvuk njezinih
potpetica dok je prou avao Tizianovu Svetu i profanu ljubav u galeriji Borghese. Razo aranje
koje je preletjelo njezinim licem kad je iskapila i zadnju kap pinota u kafi u na plo niku. I onaj
rijetki izraz koji bi opazio prije nego to bi ga uspjela zamijeniti nekim dopadljivijim izraz
prora unate okrutnosti od koje bi se zaledio.
U Rimu se nije potrudio odgovoriti na maj in poziv kad je na zaslonu mobitela ugledao
njezin broj, siguran da ga zove svojim laskavim glasom kako bi ga namamila da se vrati.
Isklju io je mobitel. U Europi je bio ve etiri mjeseca, a jo mu je ostalo mnogo rana koje je
trebalo polizati. Mnogo dana kasnije, ponovno je uklju io mobitel i vidio nagomilane poruke.
Bila je kasna jesen, sve je ve bilo golo i tmurno kad se vratio ku i na o ev pogreb. Ponovno je
bio u New Yorku, jadniji nego kad je otiao. Najkonkretniji dokaz da je ikad bio sin Dylana
Jamesona bila su o eva dugmad za manete.
evo znanje bilo je spojeno s pjesni kom duom, dubokim tovanjem ljepote u svim
njezinim oblicima. Dylanovo shva anje onoga to se umjetnik nadao prenijeti, zdrueno s
iskrenom eljom da taj umjetnik uspije, priskrbilo mu je mnotvo oboavatelja novih
umjetnika ije je radove tek trebalo vidjeti, afirmiranih umjetnika koji su se oporavljali od loe
izlobe ili nali zasuti negativnim kritikama, drabovatelja koji su znali da e njegov otac imati
povlaten poloaj, procjenitelja koji su cijenili drugo miljenje.
Stephena je, pak, zanimala samo metodologija. Nije ga zanimalo to nekoga nagoni da
neto stvori, njega su zanimale samo koritene tehnike i pomisao da se umije e moe pou iti i
prenijeti. Kako razlikovati u itelja i pedantnog u enika, nepatvoreno od krivotvorine?
Utvr ivanje podrijetla nekog djela klju no je za ustanovljenje vjerodostojnosti i esto teko
izvedivo. Kad se podrijetlo ne moe nedvojbeno utvrditi, na raspolaganju su drugi na ini, i u
tome je leao Stephenov talent. On je posjedovao iroko znanje povjesni ara umjetnosti
zdrueno s gla u da dokae nedokazivo.
Najsretniji je bio zaokupljen samotnim aktivnostima: prou avanjem pigmenata,
provjeravanjem fluorescentnom svjetiljkom, provo enjem grafolokih analiza. Sati su letjeli
dok je sjedio pogrbljen iznad potpisa na nekoj slici i uivao u ljepoti uzlaznih i silaznih crta,
pomno prou avao debele, teke poteze i jedva vidljive, krzmave zavijutke, deifrirao zadnji
potez kista na platnu. Je li to znak ponosa? Osje aja pobjede? Ili tek olakanja to je djelo
najzad dovreno, kako je esto sumnjao?
Uz Cranstona se na prodaji jedne privatne zbirke prije dvije i pol godine naao pukim
slu ajem i obojica su se pukim slu ajem zagledali u istu sliku nepoznatog autora. Kad je
Stephen progovorio, rije i koje su nadrle nisu bile namijenjene nikome osim njemu samom
recitiranje injenica koje bi naslutio jednostavno mu je bilo navika koje se nije mogao rijeiti.
Djelo uvijek odaje umjetnika, jednako kao to i kockara uvijek neto odaje. Ali kad ga je
Cranston nazvao i ponudio mu posao, Stephen je znao da se u to nije umijeala providnost,
nego ruka njegova oca, koja ga je poticala da pokupi komadi e svog ivota i krene dalje.
29
GIGA
Tracy Guzeman
Mobitel je zujao iz ladice radnog stola u koju ga je sakrio. Oklijevao je, zamiljaju i
kako Sylvijin zajedljiv glas ponovno vrije a njegov bubnji . Ali kad je pogledao na zaslon,
vidio je da ga ne zove nitko iz tvrtke. Zvao je profesor Finch.
Provesti ve er negdje vani s Finchom bilo je zadnje to je elio, iako u pogledu drutva
nije imao brojne opcije. Izvan akademskog svijeta, Finch je poznavao malo ljudi, ali to je
nadomjetao svojim op enitim poznavanjem povijesti umjetnosti i krajnje podrobnim znanjem
o jednoj odre enoj temi: Thomasu Bayberu. Uz to to je bio glavni autor kataloga svih
Bayberovih djela, profesor je napisao i dvije knjige o Bayberovu stvaralatvu, obje hvaljene i
do ekane s odobravanjem. Stephen ga je upoznao prije mnogo godina, na jednoj zabavi u
evoj galeriji. Nitko drugi u Murchison & Dunneu nije bio voljan odvojiti malo vremena kako
bi sluao Finchove pri e ili ga povremeno izveo na Bushmill, trpio dim lule i sme u pljuva ku
koja bi se neizbjeno skupila u kutu profesorovih usta. Ali Stephen je morao priznati da je
njemu profesorovo drutvo bilo zabavno.
Stephen Jameson.
Stephene, Dennis Finch je.
Profesore Finch, ne mogu sad razgovarati. Upravo sam krenuo na sastanak.

Odnosno dogovor. Ho u re i, dogovor za sastanak. Bismo li se mogli uti u neko drugo
vrijeme?
Naravno, Stephene. Iako, bio bih ti zahvalan da mi se javi im prije uzmogne.

Htio sam razgovarati s tobom o jo jednom Bayberu.
Zrak oko njega najednom je oteao. Stephen vie nije uo dizalo koje je stenjalo
prolaze i pokraj njegova ureda ni siktanje radijatora. Sve se umirilo.
Rekli ste, jo jedan Bayber?

Jesam. Pitao sam se bi li te zanimalo utvrditi mu autenti nost.
Thomas Bayber je samotnjak koji je prestao slikati prije dvadeset godina i jedan od
najbriljantnijih ivu ih slikara. Sto pedeset osam katalogiziranih djela, sva u muzejima, osim
tri u jednoj privatnoj zbirci u panjolskoj, jednog u Rusiji, i jo etiri u privatnom vlasnitvu u
Sjedinjenim Ameri kim Dravama. Od pomisli da bi on mogao biti taj tko e utvrditi
autenti nost jo jedne Bayberove slike, Stephenu su zadrhtale ruke. Jedno ovakvo otkri e
izbrisat e sve njegove prole pogreke. Bit e intervjua i promocija, skupih restorana, uspet e
se dizalom na najvii kat, ako ni zbog ega drugog, a ono kako bi dao ostavku. Od mnotva
mogu nosti tijelo mu je oblio znoj, a nos procurio. Tad mu se glavom po ela kovitlati sumnja.
Od svih ljudi na svijetu, Finch bi najbolje znao je li neka slika doista Bayberova ivot je
posvetio prou avanju radova upravo tog slikara. Zato nije nazvao Christies ili Sotheby's?
Klica kisele sumnje zgruala je Stephenovu utrobu. Netko mu smjeta. Njegov dronjavi ugled
ne e preivjeti novo ponienje.
Zato ja? bez uvijanja je upitao.
Thomas je traio izri ito tebe. Budu i da sam ja ve popisao i opisao sve
njegove slike, a ovo mi je djelo nepoznato, misli da bi bilo bolje kad bi ga pregledao netko
manje... da tako kaem... pristran.
-Boji se da biste ga vi proglasili neautenti nim, budu i da nije ranije uklju eno u njegov
opus?
Profesor je kratko utio. Nisam siguran kako razmilja, Stephene, ali slaem se s
njim. Najbolje bi bilo da sliku pregleda netko drugi. Profesorov glas zvu ao je napeto.
Postoji jo neto. Potvrdi li da je slika Bayberova, Thomas je eli smjesta dati na drabu. eli
da prodaju vodi Murchison & Dunne. Moda bi bilo dobro da povede Cranstona.
Stephenu se nije svidjela pomisao da uklju i predsjednika Murchison & Dunnea ne
znaju i o emu je zapravo rije . S druge strane, dozna li Cranston da je na svoju ruku pregledao
sliku, pomislit e da Stephen radi u svom vlastitom interesu umjesto u interesu tvrtke. Najbolje
30
GIGA
Tracy Guzeman
je da odmah porazgovara s Cranstonom. Vide li obojica sliku u isto vrijeme i utvrdi li se da je

krivotvorena, Stephen e je mo i raskrinkati kao takvu i Murchison & Dunne potedjeti
ponienja. A ako je slika doista Bayberova, Cranstonu ne e promaknuti da je Thomas Bayber
glavom i bradom zatraio da joj autenti nost utvrdi ba Stephen.
Kad?
Nadao sam se sutra poslijepodne. Ho u re i, ako se moe osloboditi drugih

obveza.
Stephen se nije obazirao na Finchovo prili no naglaeno peckanje. Oslobodit emo
se drugih obveza. Dogovorili su vrijeme i Stephen je na komadi u papira zapisao adresu
prije nego to je spustio slualicu. Ruke su mu se tresle dok je birao broj Sylvijine ku ne linije.
ekaju i da se ona javi, obrisao je dlanove o hla e.
Sylvia. Glas mu je odjekivao nekim neobi nim autoritetom. - Na i u se s

Cranstonom danas poslijepodne, ali ne zbog Eatonove zbirke. Razgovarat emo o ne emu
drugom. Ne emu povjerljivom. Rezerviraj nam sobu za sastanke. Spustio je slualicu ne
rekavi ni rije vie i zamislio Sylvijin zgroen izraz lica, njezina usta nalik na usta nasukane
ribe, koja se otvaraju i zatvaraju u zapanjenom, zadihanom
enju.
31
GIGA
Tracy Guzeman
ETIRI
Sutradan, to no ujedan i petnaest poslijepodne, Stephen je zatekao Cranstona
ushodanog po mramornom podu u predvorju, trbuha koji mu se prelijevao preko pojasa hla a i
ruku zaguranih u depove kaputa od kamelhara. Osim Cranstonova gun anja zbog kie, malo
su rije i razmijenili tijekom vonje i Stephen je na tome bio zahvalan. Cranston mu je dan prije
jasno dao do znanja da dri malo vjerojatnim da e sastanak uroditi ikakvim plodom, ali je zbog
slabe vjerojatnosti da Bayber i Finch ne pokuavaju izvesti neku muljau, dunost njihove
tvrtke procijeniti situaciju prije nego to kontaktira vlasti i prijavi Baybera i Fincha zbog
pokuaja prevare. Iako je Cranston tvrdio suprotno, Stephen je vidio da ve zamilja
mogu nosti, pokae li se da je pri a iole istinita. Murchison & Dunne nikad nisu bili igra i tog
kalibra i Cranston je bio posve svjestan to bi ovakva akvizicija zna ila za ugled tvrtke, budu i
posao i njegovu vlastitu sre u.
Prije nego to odemo korak dalje, jedno neka bude jasno, gospodine Jamesone: ja u
govoriti. Jo uvijek nisam siguran zato je upit stigao izravno vama, ali budu i da jest, drim
potenim da budete prisutni. Isklju ivo kao promatra , naravno. Automobil se zaustavio uz
rubnik. Plo nik je bio zaprije en vre ama sme a i starim televizorom. Cranston je prezirno
frknuo nosom. Zbog vas, gospodine Jamesone, nadajmo se da e ovo dobro ispasti.
Stephen je zastenjao u sebi i kimnuo. Cranstonov ton jasno mu je dao do znanja koliko
je krhak njegov poloaj. Od ju eranjeg Finchova poziva, Stephen se pribojavao da se neto
sprema i pitao se je li u Finchovu krzmavom govoru uo skrivenu prevaru. Ali ak ni taj oprez
nije mogao ublaiti njegovo oduevljenje to e upoznati Baybera. Pomisao da e njih dvojica
biti u istoj prostoriji u isto vrijeme zajam ila mu je vrtoglavu, besanu no .
Probili su se stubama ispred zgrade, zaobilaze i sme e razbacano uz podnoje ograde, a
kad su pritisnuli zvonce, brzo se za ulo zujanje vrata. Nitko ih nije upitao tko su. Dizalo je bilo
majuno i Stephen se sa svojom kutijom s alatom priljubljenom uz grudi morao smjestiti
izme u Cranstona i pogrbljene ene s ma kom rijetka krzna, kojoj je s ogrlice oko vrata visio
dug povodac.
Finch je otvorio vrata dok je Stephen jo kucao. Profesor je zgrabio njegovu ruku prije
Cranstonove, vrsto je protresao i povukao ga preko praga.
U ite, ali pazite gdje stajete. Thomas voli da je stalno mrak. Maloprije sam
nagazio na olovku i tresnuo tako da sam vidio sve zvijezde.
Cranstonu je brzo kimnuo dok je ovaj ulazio vuku i noge, a potom je zatvorio vrata i
dugim koracima priao svome mjestu gadno otrcanom naslonja u visoka naslona s
uleknutim jastukom.
Stephen se zapanjeno osvrnuo oko sebe. Kao da je bio na setu nekog filma, neobi ne
kombinacije bororca i povijesnog filma iz dvadesetog stolje a. Teke zavjese od stropa do
poda prije ile su ve inu svjetla. Zidovi su bili neke dosadne crvene boje s komadi ima tapeta
koji su se u spiralama odvajali u kutovima kao da ele pobje i, a tukature na stropu prekrivala
je praina. U zraku koji je puhao iz ventilacijskog otvora osje ao se vonj stare hrane i viskija.
Stolci su bili ratrkani po sobi naizgled posve nasumce, a orijentalni sagovi, svi otrcani i
izlizani, neki mjestimice posve ogoljeni, bili su postavljeni pod udnim kutovima. Ta je
prostorija bila no na mora pijanca terenski test trijeznosti u zatvorenom prostoru, sa injen
od labirinta poku stva i opasnosti postavljenih na razli itim visinama.
Baybera nije bilo nigdje na vidiku, ali Stephen je uo ukanje i povremenu lupu iz
32
GIGA
Tracy Guzeman
jedne od stranjih prostorija, kao da je kakva ivotinja zato ena u premalenom prostoru.
Pomisao da bi ovjek ijem se talentu odavno divi mogao biti tako blizu, da bi se za nekoliko
trenutaka mogao rukovati s njim, osuila mu je grlo. Pokuao je smisliti neto to bi rekao kao
uvod kojim bi dao do znanja da, kad je rije o opusu tog mukarca, ima barem mrvicu
inteligencije.
Drago mi je to ste nam se uspjeli pridruiti, posebice uz tako kratku prethodnu

obavijest - rekao je Finch.
Takav poziv nismo mogli zanemariti. Cranston se usiljeno osmjehnuo

Finchu, ali Stephen je vidio da je na oprezu. Jedna dosad nepoznata Bayberova slika pojavit e
se nakon toliko godina na slabanom svjetlu ovog otrcanog stana i po svemu sude i bit e
dodijeljena Murchison & Dunneu da je proda. To nije imalo smisla. Cranston je djelovao
uznemireno, kao netko tko sumnja da je rtva kartakog trika.
Ali Stephen je jedva susprezao oduevljenje. Bez obzira na ishod, ovaj je dan ve
nadmaio sve koje je nekako pregrmio u proteklih trideset mjeseci. Iz kojeg god razloga,
sudbina mu je pred nosom zamahnula mogu no u spasa.
Je li on ovdje? upitao je Fincha pokazuju i prema prostorijama u dnu stana.
Uskoro e nam se pridruiti. U me uvremenu, gospodo, jeste li za pi e?

Stephen je stisnuo au viskija koju mu je Finch pruio kao da je neto sveto. Cranston
se skanjivao. Moram sa uvati pribranost rekao je, mrte i se Stephenu koji je zamijetio
izraz neodobravanja svog nadre enog, ali je svejedno strusio viski po kratkom postupku.
Moda biste nam, dok ekamo, mogli malo objasniti pozadinu zapo eo je
Cranston. Gospodin Jameson naizgled nije raspolagao pojedinostima.
Finchovo lice ostalo je spokojno i Stephen se divio njegovoj smirenosti. Sigurno je
uzrujan. U njihovu telefonskom razgovoru tvrdio je da nije vidio sliku i da nema pojma to je
na njoj, kad je naslikana ni gdje je dosad bila. Stephenu se u inio izvanredno suzdranim s
obzirom na to da iscrpni katalog svih Bayberovih radova koji je godinama sastavljao vie nije
bio cjelovit ni valjan, a prijatelj mu je naizgled namjerno propustio spomenuti tu sliku.
Dodatna objanjenja prepustit u Thomasu, budu i da su moja saznanja o toj

slici vrlo ograni ena. Mogu samo re i da sam za postojanje jo jedne Bayberove slike doznao
tek ju er. Prema Thomasovoj elji, kontaktirao sam naeg kolegu, ovdje prisutnoga gospodina
Jamesona.
Cranston ga je kratko pogledao i jedva zamjetno kimnuo. Stephen nije bio siguran je li
taj pogled bio pogled divljenja ili samo podsjetnik da e, kao glavni predstavnik tvrtke,
razgovor voditi Cranston.
Cranston se nije obazirao na Finchovu suzdranost i nastavio je ispitivati.
Je li to djelo moda neka studija? Za neku drugu sliku koja je ve u katalogu?

Finch je zakiljio i okrenuo se prema baru kako bi iznova napunio svoju au.
Ne, nije studija. Koliko sam shvatio, rije je o prili no velikom ulju na platnu.
A tako. - Cranston je protrljao bradu palcem. - Profesore, siguran sam da

razumijete moju iznena enost, iako se nadam da je ne ete shvatiti kao manjak zanimanja
Murchison & Dunnea. Aukcije djela gospodina Baybera dosad su uvijek vodile ve e ku e
i moram priznati da sam znatieljan zato se ovaj put takva prilika ukazuje samo nama.
Vjerujem da Thomas ima svoje razloge. Umjetnici. Svi su ekscentri ni, zar ne?
Finch je zastao i nagnuo au prema Cran- stonu. Ne dvojite valjda u svoju sposobnost da
za sliku dobijete dobru cijenu?
Ni najmanje. Odlu imo li prihvatiti je, aukciji emo posvetiti najve u

pozornost. Ne emo previdjeti nijednu pojedinost.
Stephen se ugrizao za obraz. Kao da je postojala i najmanja dvojba da ne e prihvatiti
sliku.
Finch je strogo pogledao Cranstona, nimalo pomu en njegovim ogra ivanjem.
33
GIGA
Tracy Guzeman
Siguran sam da e ga to umiriti.

Velike zavjese u prolazu prema stranjim prostorijama razmaknule su se. Stephen je
prvo ugledao ruku koja je razgrnula zavjesu duge prste, mrljicama proaranu kou na
tamnocrvenoj tkanini zavjesa. Tad je u prostoriju uao i ostatak Thomasa Baybera. Bio je visok
kao Stephen, tek lagano pogrbljen od godina, i kretao se polako, ne kao da hodanje zahtijeva
poseban napor, nego kao da je uz svaki korak vezana strategija. O ima je prelijetao po
okupljenom drutvu dok se probijao prema stolcu pokraj Fincha. Smjestio se na njega bez
ijedne rije i i ispruio ruku u koju je Finch spremno utisnuo au. Po prvi put, Stephen je
saalijevao profesora. Glatko je igrao ulogu lakaja i Stephen je shvatio da Cranston i on
svjedo e ponaanju fino izbruenom kroz godine ponavljanja.
Zrak u prostoriji bio je zaguljiv. Ne uspjevi potisnuti kakljanje u dnu grla, Stephen se
glasno zakaljao, a lice mu se zajapurilo dok je pokuavao prona i au koju je ranije odloio.
Moda bi, gospodine Jamesone, bilo razborito prije i na vodu prekorio ga je

Cranston, estoko ga lupivi po le ima.
Da suglasio se Stephen, prelaze i palcem izme u ovratnika koulje i vrata.

To bi bilo razborito. Ispri avam se.
Finch i Bayber su se pogledali i nasmijali. Stephen se osje ao ponieno. Osjetio je kako
se jo vie zajapurio, kao da je ono samopouzdanje i oduevljenje koje ga je ranije podupiralo
naglo opalo.
Ispri avam se, gospodine Jamesone, ali po svemu sude i jo uvijek vrijedi staro
pravilo da je tu a nesre a najlaki na in da se probije led. Bez obzira na to, sretan sam to vas
napokon upoznajem.
Bayberov glas odjekivao je kao bunar i usprkos Stephenovoj odluci da ostane
ravnoduan, netremi an pogled tog mukarca svejedno ga je ushitio. Znao je da je Bayber u
ranim sedamdesetim godinama ivota i pretpostavljao je, moda zato to je slikar toliko dugo
bio skriven od oka javnosti, da se fizi ki smanjio. Ali zanemari li mrtva ko bljedilo njegova
lica i odre eno oklijevanje u pokretima, Bayber je jo uvijek bio uglavnom onakav kakav je bio
na fotografijama koje je Stephen vidio: visok i vitak, uspravne glave, sada prekrivene gustom
grivom sijede kose. Njegovo ponaanje bilo je arogantno, ali istodobno armantno.
Vau sam majku upoznao u galeriji, gospodine Jamesone, ali oca nisam. ujem
da je bio mukarac kakvih je malo, osoba vrijedna divljenja. Svijet bi za umjetnike, za ljude
op enito, doista bio ljepe mjesto da je vie takvih kao on. Dopustite mi da vam izrazim svoju
su ut.
Stephen se iznenadio uvi da Bayber spominje njegova oca upravo u trenutku kad je i
sam pomislio na njega, prstima trljaju i dugmad maneta u depu sakoa. Njegov bi otac bio
oduevljen u ovakvom drutvu: sa svojim prijateljem Finchom, pompoznim Cranstonom i
Bayberom, mukarcem iji je talent hvalio usprkos slikarovim zloglasnim moralnim grijesima.
Da je barem prema meni bio toliko irokogrudan, pomislio je Stephen i brzo se postidio
samoga sebe. Bayber ga je prou avao. Zamisli, taj je ovjek bio u o evoj galeriji, a Stephen to
nije znao.
Bayber se nakaljao. alu na stranu, gospodo, vrijeme je da se primimo posla. Imam
jednu sliku koju elim prodati. Pretpostavljam da ete je vi rado prodati za mene, zar ne?
S oduevljenjem, jednom kad je pregledamo i uvjerimo se da je autenti na

odgovorio je Cranston.
Bayberove ruke bile su sklopljene kao u molitvi, a jagodice prstiju poloene na usne.
Stephen je shvatio da traljavo pokuava sakriti osmijeh.
Naravno, gospodine Cranstone. Nita manje ne bih ni o ekivao. A s nama su, u

ovoj prostoriji, dvojica mukaraca koji bi trebali biti sposobni dati vam definitivan odgovor u
pogledu autenti nosti moje slike, zar ne? Gospodine Jamesone, biste li bili tako ljubazni?
Bayber je pokazao na kut prostorije gdje je pod bio prekriven ceradama. Stephen je
34
GIGA
Tracy Guzeman
priao i oprezno podigao rub gornje cerade, ali je ispod nje pronaao drugu. Ukupno je
odmaknuo pet takvih cerada prije nego to mu je dah zastao u grlu kad je ugledao blijedi odsjaj
pozla ena ruba.
U prostoriji je vladala tiina. Stephen je odmahnuo glavom i odlu no se zaustavio u
trenutku, isklju uju i sve osim slike ispred sebe. Bore i se protiv elje da strgne ceradu sa
slike, isprva se usredoto io samo na okvir i njeno odgurnuo ceradu otkrivaju i cijeli njegov
vertikalni rub.
U desetom selu ivi Antuntun recitirao je napola sebi u bradu. Svaki je

pregled zapo injao nekom besmislicom koja se rimuje kako bi smirio um i lake se
usredoto io. Finch je imao pravo, slika jest velika. I sam je okvir bio primjer ljepote: trodijelni,
u Prendergastovu Arts and Crafts stilu, ru no izrezbarena vanjskoga ruba, lagano udubljena
sredinjeg dijela i izbrazdana unutarnjeg ruba, pozla en listi ima od 22-karatnog zlata.
U njega je malo neobi an um... Zlato je na tamnosme em bolusu vanjskog i

unutarnjeg ruba bilo ispolirano ahatom, a na zelenom bolusu sredinje plohe ostavljeno je
neispolirano. U kutovima okvira bio je izrezbaren motiv akantusa, a pozlata je bila lagano
sastrugana kako bi se vidio bolus. Spojevi su izgledali vrsti, a okvir je op enito bio u dobru
stanju. Ovako velik, sam okvir mogao bi vrijediti deset do petnaest tisu a ili vie.
Osvrnuo se preko ramena. Ostala trojica pozorno su ga promatrali. Odgurnuo je ceradu
sa slike i iz depa sakoa izvukao pamu ne rukavice. Skinuvi ru ni sat, drugim je parom
rukavica mahnuo Cranstonu i rekao: Morat ete skinuti sat i dugmad za manete. Tad je
pogledao Baybera.
Gdje?
Ovdje, valjda. Uza zid.

Cranston je kimnuo Stephenu i njih dvojica oprezno su podigli sliku pa je odnijeli do
suprotnog zida gdje se malo sun eva svjetla ulijevalo u prostoriju. Oprezno su odloili sliku,
odmaknuli se i stali uz Fincha i Baybera, koji je u me uvremenu ustao i uhvatio se za naslon
stolca. Stephen se pitao je li zabrinut ili ga je sigurnost davno napustila. Ali mukarac je
djelovao vie bolno dirnut nego zabrinut, kao da njegove uspomene na tu sliku nisu sretne. Njih
trojica pogledali su sliku pa podigavi obrve svrnuli pogled na Baybera i brzo ga promotrili
prije nego to su se ponovno okrenuli prema slici.
Na potamnjeloj plo ici na donjem rubu okvira pisalo je Sestre Kessler. Slika je
prikazivala dnevni boravak ne ega to je nalikovalo velikoj drvenoj ku i sa zidovima od grubih
dasaka, drvenim podovima i visokim stropom s potkrovljem za spavanje. Kasno ljetno
poslijepodne. Otvoreni prozori protezali su se u dnu prostorije, a zavjese se nabirale kao noene
povjetarcem. Stephen je umalo osjetio njegov daak na vratu. Rubovi prozora bili su omekani
mahovinom; tanka crta vode vidjela se u daljini. Raspreno svjetlo slabo je osvjetljavalo razne
povrine: komadi izblijedjelog orijentalnog saga koji je prekrivao dio poda, visoki podni sat,
stranice otvorene knjige na stoli u za kavu. Prostorija je bila pretrpana predmetima i svaki se
sablasno sjajio, nedvojbeno od podslikavanja, kao da sve ima jednaku vanost.
U sreditu slike usidrilo se troje ljudi: jedan mladi , moda u kasnim dvadesetim
godinama ivota, i dvije mla e djevojke. Stephen se najeio. Mladi je nedvojbeno bio Bayber.
Nije znao je li to zbog izraza njegova lica ili zbog na ina na koji su djevojke bile postavljene
pokraj njega, ali Stephen je promatraju i platno osjetio plamsaj nelagode.
Slikar je uhvatio svoju mladena ku aroganciju i prikazao se iskreno i bez laskanja. Na
slici je Bayber ljekario na dvosjedu, podigavi blijedi gleanj jedne noge na koljeno druge;
mokasine na njegovim stopalima bile su izgrebene. Bio je odjeven u strogu bijelu koulju
rukava zavrnutih iznad lakata i raskop ana ovratnika te u iznoene hla e boje pijeska, na
kojima su nabori i sjene nabora bili naslikani tako vjeto da se Stephen morao suspregnuti da ne
isprui ruku i dodirne tkaninu. Bayberova kosa bila je duga, tamne kovr e uokvirivale su mu
lice. Dvosjed je bio prekriven dekorativnim prekriva em. Jedna je Bayberova ruka bila
35
GIGA
Tracy Guzeman
ispruena preko prekriva a, druga poloena na bedro. Izraz njegova lica bio je, blago re eno,
siguran; samodopadan bi bila manje ljubazna rije . Gledao je ravno preda se, kao da je
op injen mukarcem koji sve to hvata na platno.
Djevojke su, pak, obje gledale Baybera. Starija je na licu imala prepreden osmijeh
kakav slama o evo srce. Stephenu se u inilo da bi mogla imati esnaest ili sedamnaest godina,
ali je zbog tog izraza izgledala starija, okrutnoga, znala kog sjaja u o ima. Stajala je uz dvosjed
desno od Baybera. Plava joj je kosa bila za eljana od lica u glatki rep koji joj se prelijevao
preko ramena i kovr ao. Mali zlatni obru i na uima blistali su od svjetla, ali su bili odvie
otmjeni za njezinu odje u blijedozelenu bluzu bez rukava i traperice. Koa joj je bila boje
toploga karamela i Stephen je ve na prvi pogled znao da je od onih djevojaka koje sve
dobivaju i ne pitaju i. Kao Chloe, pomislio je, sjetivi se blijede koe na pregibu Chloine ruke.
Jedna djevoj ina ruka bila je poloena na Bayberovo rame, ali kad se Stephen pribliio kako bi
bolje promotrio sliku, shvatio je da ga ona zapravo vrsto stee. Zglobovi njezinih prstiju bili
su lagano savijeni, nokti blijedi, tkanina Bayberove koulje nabrana tik ispod njih. Druga joj je
ruka nehajno padala uz tijelo i nestajala iza tkanine prekriva a.
Mla a je sestra sjedila na dvosjedu uz Baybera. Izgledala je kao da ima trinaest godina,
sva u dugim rukama i nogama, crna kao Indijanka, rekla bi Stephenova majka, pjegavih ruku i
nogu koje su joj strile iz izlizanih kratkih traperica i karirane koulje zavezane oko struka.
Stephen je gotovo vidio pahuljaste zla ane dla ice na preplanuloj koi. Noge je podvila pod
tijelo, a stopala su joj bila prljava od praine i svjetlucava pijeska. Kosa joj je bila rasputena i
u valovima se sputala oko lica, kao oblak zlata i bjeline. Jednu je ruku poloila navrh
filigranske krletke odkrinutih vrata na naslonu za ruku dvosjeda. Druga joj je bila ispod
Bayberove, na njegovu bedru. Izgledala je kao da se dosa uje. Pogled kojim je po astila
Baybera bio je pogled znatielje i snoljivosti, ne nuno divljenja.
Stephen je ostao bez rije i. U Bayberovu opusu nije bilo ni eg ni priblino nalik
formalnom portretu. Svrnuo je pogled na Fincha i opazio da se mrti. Cranston, kojemu je
Bayberov opus bio znatno manje poznat, pogledao je Stephena i izvio obrvu.
Gospodine Jamesone? Va dojam?
Slika je... ovaj...
Uznemiruju a rekao je Finch. Pogledao je Baybera kao da ga nikada prije

nije vidio.
Cranston se pribliio slici i nasmijeio. Uznemiruju e nije nuno loe kad je rije o
umjetnosti. Vie me zanima ono to nam o ovoj slici moete re i vi, gospodine Baybere.
Bayber je djelovao zamiljeno, ne mogavi odvojiti pogled od slike. Ne sje am se
ba mnogo. Glas mu je dopirao negdje iz daljine i u njemu se ula natruha lai.
Nisam siguran da shva am rekao je Cranston.
Davno je naslikana. Okolnosti sam zaboravio, ali znam da je moja. Blago se

nasmijeio Stephenu. Ra unam na gospodina Jamesona da to potvrdi.
Ali kad kaete da se ne sje ate okolnosti... nastavio je Cranston.
Ne sje am se. Ove su sestre... starija je Natalie, mla a Alice... bile moje susjede
mjesec dana u ljeto 1963. U kolovozu, mislim. Osim toga, nema se to vie re i. Mislim da
biste ih mogli nazvati obiteljskim prijateljicama.
Jesu li pozirale za sliku?
Ne. Nisu pozirale.

Stephenu je laknulo kad je to uo. Posve se pribliio slici, prstima prelaze i po njezinoj
povrini. iha, iha, etiri noge, sve etiri krute... - Izvadio je pove alo iz depa i prou io
povrinu, poteze kista, pigmente. Sino je u mahnitom naletu itanja pregledao Finchove
studije o Bayberu, prije nego to se bacio na katalog svih Bayberovih djela.
Ruke djevojaka uz rubove platna izgledale su nekako neobi no. Na obje je dodana boja.
to je to Bayber promijenio i kad?
36
GIGA
Tracy Guzeman
Okrenuo se od slike i ne obaziru i se na Cranstonov ispitiva ki pogled, nesigurno

upitao Baybera:
Okvir?
Da, gospodine Jamesone?
Moram ga skinuti.
Cranston je zaustio prosvjedovati, ali Bayber je podigao ruku. Svi smo ovdje iz
sli nog razloga. Gospodine Jamesone, slobodno u inite to je potrebno.
Cranston je bio izvan sebe od bijesa. Taj bismo okvir trebali skinuti u naem
prostoru kako se ne bi otetio. Jamesone, ne elite u initi nita to e utjecati na cjelovitost
djela.
Mislim da i ne u. Slika je naizgled u dobrom stanju: sloj boje je postojan, nigdje

se ne ljuti niti se savija, samo se na nekim dijelovima primje uju sitne pukotine i neznatna
naprsnu a boje i gornjih slojeva, najvjerojatnije zbog promjena u okoliu. Ponovno je
pogledao Baybera. - Smijem li pitati gdje ste je uvali?
Cijenim vau brigu, gospodine Jamesone. Uvjeti moda nisu bili idealni, ali ne
mislim da su na sliku znatno utjecali.
Stephen je kimnuo. Cranston je podigao ruke srdito mumljaju i, odustaju i od svakog
privida prisebnosti. Finch je priao Stephenu.
Kako vam mogu pomo i?
Biste li mi dodali moju kutiju? U njoj su alatke koje e mi trebati.

Stephen je ra istio velik dio poda i rasprostro nekoliko cerada. Finch se vratio s alatom
pa uzeo nekoliko podstavljenih komada drva koji su sluili kao zapreke za vrata i postavio ih
ispod kutova slike. Cranstone, i vi ete nam biti potrebni rekao je.
Cranston im se pridruio mrmljaju i. Trojica mukaraca okrenula su sliku licem
nadolje. Stephen je preao dlanovima preko letvica podokvira na koje je bilo nategnuto platno,
provjeravaju i jesu li iskrivljene. Sva etiri klina bila su na mjestu, kutovi savreno spojeni.
Zamijetio je rupe, zacijelo od kukica za vjeanje, iako tih kukica nije bilo niti je bilo ostataka
ice.
Slika je neko visjela rekao je Bayberu. Bila je to vie izjava nego pitanje.
Da. Ali samo u mom ateljeu, gospodine Jamesone. Neko sam je valjda drao
vanom. Ali vano je previe blizu lanom, a ono umjetniku nikad nije od koristi.
Stephen je izvukao klijeta iz kutije i po eo izvla iti avle iz okvira, suspreu i dah
svaki put kad bi okrenuo i izvukao avao. - En-den-dore, duboko je more. Za ovaj zadnji trebat
e mi komad drva. Neto to e posluiti kao poluga. - Na sljepoo icama su mu izbili graci
znoja. A u moru kit...
Gospodine Jamesone, molim vas! I Cranston se preznojavao i dahtao, o ito

nesviknut provoditi vrijeme na dlanovima i koljenima na podu.
... sad smo lijepo kvit. Evo.

Izvadivi i zadnji avao, Stephen je izvukao duge klamerice kojima je platno bilo
pri vr eno za okvir pa se zaljuljao na petama, duboko udahnuo i zamolio Cranstona da pridri
okvir. Finch i on njeno su odmaknuli platno.
Svi su istodobno uzdahnuli kad se okvir glatko odvojio od platna. Finch i Cranston
odloili su okvir uza zid, dok je Stephen prou avao sliku. Zanemariva abrazija od okvira,
nedovoljna da bi bila i od kakve vanosti. Platno zaklamano uz pole inu podokvira, tako da su
rubovi ostali isti. Na platnu se nisu vidjeli avli ni klamerice i bilo je oslikano sve do rubova,
ali uz oba okomita ruba zamijetio je mjesta na kojima je gusti sloj boje bio ote en. Uo io je
mrljice drugih boja u izdignutim pastoznim potezima, kao da je slika bila ogrebena uz rubove,
kao da ju je neto ondje pritiskalo i samljelo jedan pigment u drugi. Odloio je pove alo i
protrljao lice prije nego to se okrenuo prema Bayberu i zagledao u njega.
Onda? upitao je Cranston.
37
GIGA
Tracy Guzeman
Stephen nije skretao pogled s Baybera. Gdje su? upitao je.
Gdje je to? oglasio se Cranston uzrujanim, kretavim glasom, pogledom

pretrauju i kutove prostorije. Zaboga, Jamesone, budite jasni. to to no traite?
Stephen je ekao dok mu Bayber nije gotovo nezamjetno kimnuo glavom. Okrenuo se
prema Cranstonu i Finchu i nasmijeio.
Druga dva dijela ove slike, naravno.
38
GIGA
Tracy Guzeman
PET
Cranston je otiao sav uurban, ele i odmah dogovoriti da se slika prebaci u
laboratorij u kojem e Stephen mo i upotrijebiti sofisticiraniju tehnologiju da joj utvrdi
autenti nost. - Kasnim na sastanak na drugoj strani grada rekao je lupkaju i prstom po satu
na zape u. Ne ete imati nita protiv ako vas napustim, zar ne? - Nestao je na stranjem
sjedalu automobila koji je ekao i povikao kroz vrata: Vas dvojicu ostavljam vaim
planovima. Javite mi to vam treba i pobrinut u se da to dobijete. Voda iz lokve kroz koju
se automobil provezao na odlasku zapljusnula je Finchove cipele.
On i Stephen ostali su ispred Thomasova stana i ekali taksi na vremenu koje se iz
magle pretvorilo u sitnu kiicu. Stajali su neudobno blizu jedan drugome kako bi se obojica
smjestili pod Finchov kiobran, a Finch je zbog razlike u njihovim visinama s naporom drao
ruku u neobi nom poloaju iznad glave.
Sylvia e zbog ovoga biti jako nesretna rekao je Stephen, naizgled zadovoljan
sobom. - Sad e morati biti uljudna prema meni. Tko je Sylvia?
Jedna grozna kravetina. Nadam se da je nikad ne ete upoznati. A sad, da se
dogovorimo...
Svaki privid smirenosti i ezao je kad je Thomas potvrdio da postoje jo dva dijela
slike. Cranstonova uobi ajena nervoza u ponaanju i govoru postala je izraenija, prsti su mu
plesali kroz zrak prebiru i po nekoj nevidljivoj tipkovnici. Stephen se usprtljao i po eo
zamuckivati, nedvojbeno osje aju i da mu je ponu ena prilika za iskupljenje. I sam Finch
neuobi ajeno se uznemirio.
Zna i, sva tri djela idu u Murchison & Dunne, gospodine Baybere? Cranston
se tekom mukom obuzdavao.
Thomas je kimnuo. Naravno, gospodine Cranstone. To mi je oduvijek bila namjera.
Da djelo bude prodano u cjelini. Isklju ivo u cjelini.
Sjajno rekao je Cranston.

Finchu se stegnulo grlo. Naravno. To kod Thomasa nikad nije bio dobar znak. Osjetio
je potrebu sjesti, a teina obe anja koje nije elio dati pritiskala ga je kao kamen u elucu.
Onda, gospodine Cranstone, pretpostavljam da ete mi se javiti s planom?
Planom? Cranstonove obrve izvile su se prema kosi, ali se popustljivo

nasmijeio.
Planom za pronalaenje ostalih dvaju dijelova triptiha, naravno.

Finch je stavio ruku na elo.
Cranston je problijedio, boja je brzo naputala njegovo lice. Zar nisu ovdje?
Thomas se nasmijeio i odmahnuo glavom.
Ali znate gdje su? upitao je Stephen.
Da zna, mala je vjerojatnost da bi ih trebalo prona i, gospodine Jamesone.

Sluajte, gospodine Baybere... - Cranstonovo raspoloenje naglo je splasnulo, to je bilo
razumljivo. I sam je Finch iz minute u minutu postajao sve manje oduevljen.
Gospodine Cranstone, molim vas. Thomas je rairio ruke prema njima kao da
nudi najo itije objanjenje. - Nemojte se uzrujavati. Stvar je jednostavna. Druga dva dijela
triptiha davno sam poslao sestrama Kessler. Vjerujem da e se radovati prihodu koji bi prodaja
trebala donijeti.
39
GIGA
Tracy Guzeman
Biste li ih nazvali i pitali? Stephen kao da je o ekivao novi Cranstonov

prijekor, ali Cranston se o ito pitao isto.
Thomas je priao prozoru i zagledao se u barunastu zavjesu kao da kroz nju vidi ulicu
i jednoli no poslijepodnevno svjetlo. Bojim se da sam im izgubio trag.
Finch se nakaljao. Situacija je o ito izmicala iz ruke. Za ovako neto nije se prijavio,
klimavom obe anju usprkos. Morao se to je prije mogu e izvu i iz zbrke koja se nazirala.
Thomase, ne bi li za to bio prikladniji kakav istraitelj? upitao je.

Profesionalac koji bi pronaao sestre Kessler i doznao jesu li slike jo uvijek u njihovu
vlasnitvu? Tad bi Murchison & Dunne kontaktirao vlasnice zbog prodaje. A Jameson bi
mogao utvrditi autenti nost slika. Sumnjam da itko u ovoj sobi ima vjetine potrebne da
nekoga prona e.
Da suglasio se Cranston. To zvu i posve razumno.
Oh, ali vi imate te vjetine odgovorio je Thomas priljubivi prste. Denny,

vjerujem da ste ti i gospodin Jameson pravi ljudi za taj posao.
Postalo je zabrinjavaju e jasno da je Thomas sve smislio i da su Finch i Stephen upravo
dobili zadatak prona i sestre Kessler, a njihove se sudbine ispreplele.
Ako smijem upitati, gospodine Baybere, zato to mislite? Stephen je naizgled

bio posve zbunjen.
Tko bi bio bolji od onih koji u tome imaju osobne interese? - odgovorio je
Thomas. Financijske, i druge.
Onda, profesore, ho u li ja rezervirati ili vi?
Rezervirati? - Finch je bio rastresen. Kapljice s rebra kiobrana slijevale su se

niz njegov vrat. Njegove vunene arape bile su mokre, a glenjevi su ga zebli.
Nae letove. S JFK-a smo u Rochesteru u tren oka. Odatle se vjerojatno lako
moemo odvesti taksijem.
Nisam posve uvjeren da je to najbolji na in pristupanja stvarima. Cranston nije

smio onako brzo oti i.
U emu je problem? upitao je Stephen prebacuju i aktovku u drugu ruku i

mau i taksiju koji je nakratko usporio prije nego to je projurio pokraj njih. Kad je Finch
oklijevao, blebnuo je: Vjerujete da je to njegova slika, zar ne? Pregledao sam je tek
letimi no, ali prili no sam siguran...
Ti si moda prili no siguran. Ja nimalo ne sumnjam.

im ju je ugledao, Finch je znao da je slika Thomasovo djelo. Portret nije bio ni sli an
emu drugome to je Thomas naslikao, ali Finch je svejedno odmah prepoznao crnu, bijelu i
utu boju Thomasova verdaccia, vjeto isprepletene kako bi podslikavanjem stvorile
sivkastozeleni donji sloj koji e prosijavanjem inkarnatu podariti njene rui aste tonove.
Thomasovu tehniku prepoznavao je lako kao i Lydijino djetinjasto kanje na komadu papira.
Osim toga, njegove reakcije na Thomasove slike bile su trenutne i instinktivne: naglo potonu e
u elucu, trnci u jagodicama prstiju, nokaut udarac svim predrasudama koje je gajio o tome to
odre uje umjetnost.
To je dar poznavanja umjetnikova tajnog jezika, dar koji dolazi s godinama i
usredoto enim prou avanjem: sposobnost tuma enja poteza kistom, prepoznavanja boja,
uo avanja obrasca koji umjetnikova ruka stvara nagonski, iz navike i komfora. Finch je mogao
pogledati Thomasovo djelo i u njemu pro itati Thomasov ponos i frustraciju, uivanje u
savrenstvu, opsesivnu elju. Ali bit e prisiljen prepustiti ga Stephenu i Stephenovu arsenalu
igra aka, napravica i tehnologije da ga slubeno krsti Bayberovim djelom. Ta se injenica
ukotvila u njegovu elucu kao otra mrvica, smjestila se u tami njegova grla i nije se dala
progutati. On je bio stru njak jedne vrste, Jameson druge. Novac e slijediti rije samo jednoga
od njih.
Da, Stephene, ta slika jest Bayberovo djelo. Siguran sam da e pomniji pregled
40
GIGA
Tracy Guzeman
to potvrditi. Finch je bio bijesan na Thomasa kao ris. Pribliavaju se praznici, do godinjice
Clairine smrti samo je nekoliko tjedana. Nije se elio upustiti u loe definiranu misiju. elio je
prespavati zimu u svome stanu, probuditi se tek kad ve pro e tama mjeseci koji predstoje. Ali
dao je rije . Njemu je to neto zna ilo i Thomas je to dobro znao. Bio je u zamci.
Zna i, mislite da bismo trebali po eti traiti negdje drugdje? Da ne bismo trebali
najprije oti i u vikendicu? elite li da po nemo s ku om Kesslerovih?
Finch se pripremio za neizbjene grdnje. Ja ne letim.
Molim?
Rekao sam da ne letim.

Stepben je ispustio svoju kutiju s alatom i silovito zadrhtao pa se previo u struku i
zatucao u koljena.
Ne drim to ni najmanje smijenim rekao je Finch.

Stephen se uspravio i otro o i rubom sakoa. Ali jest smijeno rekao je. Ja ne
vozim.
Finch je lupkao prstima po kutu stola, ekaju i da zaslon njegova ra unala oivi. Kad je
Stephen doznao da on ne eli putovati zrakoplovom, prizemni zadatak bavljenja logistikom na
kraju je dopao Fincha. Tko u dananje vrijeme i u tim godinama nema voza ku dozvolu? Kako
taj mukarac funkcionira? S druge strane, Finch se mogao sjetiti na stotine ljudi, kako onih
javnosti poznatih tako i onih nepoznatih, koji su odlu ili ne putovati zrakoplovom. Zaslon
prijenosnog ra unala najzad je trepnuo i ponudio mu po etnu stranicu agencije za najam
automobila: obrazac s pitanjima na koja treba odgovoriti, ku ice koje treba ozna iti, brojeve
koje treba upisati, kaznena djela koja treba prijaviti... sve se to zahtijevalo prije nego to ga
procijene dostojnim da vozi jednu od njihovih Fiesta ili Aveosa. Oklijevao je iznad posebne
ponude, privu en jarkocrvenim Mustangom, ali je brzo doao pameti. Kasna jesen, nezgodne
vremenske prilike i Stephen Jameson. Nita od toga nije vritalo sportski dvosjed. Zakiljio
je i pritisnuo tipku, zakiljio i pritisnuo, zastao provjeriti pa jo jednom pritisnuo Poalji.
Razgrnuo je zavjese i pogledao kroz prozor. Listopadsko nebo bilo je sivi flanel
proaran nazup anim oblacima. Prestane li kia, bit e mraza. Ponovno je lupnuo prstima,
ekaju i potvrdu rezervacije. Otkud ovaj uporni osje aj urnosti?
Ona ga je slika uznemirila. Zbog dobi djevojaka, naravno. I uznemiruju i intenzivnog
izraza na licu starije sestre. Iz platna je isijavao bijes, ali izraz njezina lica bio je suzdran,
istodobno prepreden i enervantan. Kessler. To mu je ime odnekud bilo poznato i mahnito je
pretraivao sje anje trae i vezu.
Znakovito je bilo i to da se Thomas uvrstio u tu sliku. Kao umjetnik, uvijek se drao na
odre enoj distanci. Pokrovitelji ili oboavatelji moda misle da poznaju njegov rad, ali zapravo
vide samo ono to on eli da vide. To je onaj mali prostor u kojem seja skrivam, Denny, jednom
mu je rekao Thomas. Ta tanka crta izme u slike i javne osobe, tu ja postojim. To je ono to
nitko drugi ne e vidjeti.
Ali vie od svega ostaloga, nelagodu u Finchu izazvala je atmosfera slike. Sve je bilo
vjeto namjeteno osim osje aja ljudi na njoj. Finchu su se ti osje aji inili golemi i bolno
stvarni. Tuga koju je osjetio otiavi iz Thomasova stana i vrativi se ku i nije ga naputala i
zadrhtao je, pitaju i se postoji li ita to o Thomasu posve izvjesno zna osim da je neizmjerno
nadaren.
U taj talent bio je posve siguran. Uvijek se iznova potvr ivao, a sad ga je potvrdio muk
u sobi kad su Stephen i Cranston tek ugledali sliku, strahopotovanje i nelagoda na njihovim
licima. Sjetio se svoje reakcije kad je prvi put vidio Thomasov rad, briljantan spoj uvida i mate
s neublaenom tjelesno u. Nelagoda se ispoljavala u osje ajima koje je Thomas mamio od
promatra a, osje ajima koje iz pristojnosti obi no potiskujemo ili im ne damo blizu. Pomno
prou avanje Thomasovib sbka ovjeka ostavlja izloenog, kao voajera uhva enog na djelu.
41
GIGA
Tracy Guzeman
Thomasov pravi talent, Finch je to davno shvatio, njegova je sposobnost natjerati promatra a
da se vrpolji od muke.
Me utim, ova je slika i u samome umjetniku izazvala nelagodu. Finch je stajao izme u
Thomasa i Stephena koji su se nadvijali nad njim kao divovi i pogledavao as jednog as
drugog glave su im bile nakoene u istome poloaju, otri nosovi upereni prema platnu. Ali
dok se izraz Thomasova lica kolebao izme u enje i tuge, Stephen je zurio u sliku sa estinom
koja je navodila na pomisao da moe naslutiti to se skriva ispod boje.
Finch je imao dobru predodbu kad je to djelo nastalo, tri- e- tiri godine plus ili minus.
Usprkos temi, upotrijebljene boje, ja ina poteza i razina pojedinosti predmeta u pozadini
ukazivali su na odre eno razdoblje u Thomasovu radu. Stephenu e prepustiti da otkrije finije
pojedinosti. Njega je nespremnim zatekla bol u o ima mladi a na slici. Tu istu bol zamijetio je
na Thomasu dok je ovaj promatrao svoje djelo. Bilo je u njemu i bahatosti, ali ona nije bila ni
priblino tako izraajna kao shrvanost nekoga tko se nalazi izvan granica ljubavi. Fincha je to
preplailo. U godinama poznanstva s Thomasom, nije se mogao sjetiti da ga je ikad vidio kako
za ne im ezne. Nikad se nije zapitao postoji li neto to Thomas eli, ali mu u ivotu
nedostaje. Dosad.
Finch je sastavio kostur Thomasove prolosti od onih nekoliko kostiju koje mu je
Thomas sam ponudio. Ostalo je pribavio marljivim istraivanjem, ali slika je bila nepotpuna, a
Thomas se nije dragovoljno ponudio popuniti nijednu prazninu. Finch je znao da su Thomasovi
roditelji bili suzdrani i nezainteresirani. Brzo su se umorili od ne ega to su doivljavali kao
lijenost svoga jedinog djeteta manjka interesa da pridonese obiteljskom poslu i usprkos
Thomasovim brojnim javnim priznanjima i sve ve em uspjehu, prestali su ga financirati kad je
imao dvadeset osam godina, smatraju i da umjetnost ne zasluuje nimalo vie pozornosti od
ijednoga drugog hobija: cvjetnih aranmana, proizvodnje vina, stolnog tenisa.
Thomas je bio loe opremljen sam se nositi sa svijetom. Odrastao je upoznavi samo
obilje i povlastice, okruen ljudima koje su njegovi roditelji unajmili kako bi inili stvari za
njega: hranili ga, prevozili, obrazovali, fino izbrusili svaki neobjanjivi grubi rub. Iako su se
njegove slike prodavale za velike iznose, novac mu je curio kroz prste kao voda niz odvod.
Posjetivi njegov atelje petnaestak godina nakon njihova prvog susreta, Finch se zabrinuo
vidjevi da slikar nema nijedne namirnice i da su u ormari ima samo cigarete i alkohol.
Zamijetivi Thomasovu mravost, zapitao se to taj ovjek jede. Na podu su leale hrpe
neotvorene pote: ra uni kojima je dospije e pla anja davno isteklo, osobna prepiska zagurana
u hrpe reklamnih letaka, opomene pred isklju enje komunalija, zahtjevi za privatne narudbe,
ponude kuratora koji su se nadali organizirati retrospektivne izlobe. Finch je gacao kroz kr
mjese nih obveza. Za Thomasa su to bile nastranosti ivota normalne osobe pa je odlu io ne
obazirati se na njih, putaju i da sve ve a hrpetina omotnica na ini svojevrsno minsko polje
kroz koje je iz dana u dan gazio.
Neto od ovoga trebao bi pregledati rekao je Finch, prelistavaju i pregrt

omotnica zapackanih ugljenom.
Zato bih to elio u initi? upitao je Thomas.
Zato da ne ostane bez grijanja, vode i struje. I prije nego to mi uzvrati

kakvom dosko icom, sjeti se da e ti biti teko drati kist u ruci kad ti se prsti uko e od
hladno e. Osim toga, to ako netko eli do i k tebi? Ima li uop e telefon?
Thomas se samo osmjehnuo i upitao: Tko bi uop e elio do i k meni?
Finch je zamahnuo rukom prema podu. Za po etak, rekao bih ovi ljudi.
Thomas je slegnuo ramenima i vratio se slikanju. Ti bi to mogao pratiti za mene.
Thomase, ja nisam tvoja tajnica.

Thomas je odloio kist i zagledao se u Fincha, zamiljeno ga promatraju i pogledom za
koji je Finch mislio da je rezerviran samo za njegove modele.
Nisam te elio uvrijediti, Denny. Samo sam mislio da bi ti pristup mojim
42
GIGA
Tracy Guzeman
papirima mogao biti od koristi dok sastavlja katalog. Mora znati da nikome drugome ne bih
povjerio svoju privatnu korespondenciju.
Na kraju mu je Finch dogovorio pomo nicu, umilno strpljivu, prosijedu enu,
sredovje nu majku etvero djece, koju je upoznatost s kaosom u inila idealnom
kandidatkinjom za taj posao. U Thomasov je atelje odlazila dvaput tjedno ne bi li u anarhiju
uvela malo reda. inilo se da joj razvrstavanje pote predstavlja velik uitak i uskoro su
Thomasovi poslovi bili uredniji nego godinama prije jer je njegova pomo nica, gospo a
Blankenship, odvajala Thomasova pisma i osobnu prepisku u fascikl za Fincha, a ra une koje
je trebalo platiti omatala oko boca estica i lijepila selotejpom poput papirnatih zatitnih jakni.
To je jedino mjesto na kojem e ih primijetiti objasnila je Finchu kad je

izrazio sumnju u njezine pomalo neortodoksne metode. I sad ih pla a, zar ne?
To je bila istina. U odre enom trenutku, gospo a Blankenship prodrla je i u Thomasov
stan i dolazila nekoliko puta tjedno pokupiti ae odloene na razne glatke povrine u raznim
prostorijama i sve ih prebaciti u sudoper.
Zato ga ne ostavi na miru? upitala je Claire.
Prijatelj mi je. Nema nikoga drugog.
Iskoritava te. A ti mu to doputa. Ne shva am zato.

Kako da joj objasni kad ni samome sebi nije mogao objasniti?
Doao je u godine kad njegove mogu nosti vie nisu beskona ne; ovo to sad ima sve je
to e ikad imati. Moe odvojiti osobno zadovoljstvo od svog profesionalnog... ega?
Razo aranja? Razo aranje je prejaka rije . Moda prosje nosti? Za njega su osobno i
profesionalno bili odvojeni - jedno ne umanjuje drugo. Ali Claire je bila sklona svako njegovo
nezadovoljstvo smatrati vlastitim djelomi nim neuspjehom, kao da ga je snagom volje mogla
natjerati da postane glasovit. U ovim je prostorijama uivao blagoslov najvanijeg mukarca na
svijetu. Izvan njih, njegov je uspjeh bio ograni en. Nije bio predodre en za javni uspjeh, o
njegovu se imenu ne e govoriti u superlativu.
Da nije Thomasa i njegove razglaenosti, moja draga, jo uvijek bismo moda

jeli grah iz limenke, a ne ovo... Mahnuo je vilicom iznad njihove ve ere, gove e pe enke u
umaku od kotane sri, lisi arki s kestenom i poput rubina sjajnog finog crnog pinota u vinskoj
ai.
Zna i, tvoje su se knjige same napisale? Tvoja postignu a nimalo ne vrijede?

Claire je na as sakrila lice iza ubrusa, a kad je spustila ubrus natrag na krilo, obrazi su joj bili
vlani.
U emu je problem? U mislima je ve zamiljao cijelo mnotvo

katastrofalnih scenarija.
Ima li osje aj da si odustao? Mislim, s brakom i djetetom? Da si pristao na

manje nego to si zamiljao da e imati?
Smjesta joj je odgovorio. estoko je odmahnuo glavom, pokuavaju i je prekinuti.
Moda jest prieljkivao ve i uspjeh, ali nikad nautrb obitelji. Da je morao birati, nijedan izbor
ne bi bio laki. vrsto je stisnula njegovu ruku i on joj je dopustio da nastavi.
Pitam te zbog toga kakav si kad se vrati od njega. Tjeskoban si. U zavadi sa
samim sobom. Osvr e se po ovim prostorijama kao da se od tvog odlaska neto promijenilo.
Kao da se sve smanjilo. Postalo turobnije.
Zapanjio se. Nisam bio svjestan da sam takav.
Utoliko gore. Istiniti je. Zagledala se u zupce svoje vilice.

Privukao je njezine ruke usnama i poljubio joj zape a, najprije jedno pa drugo,
pogo en milju da je u njezin um usadio imalo sumnje u to koliko mu ona zna i. Nisam
odustao, Claire.
Ne mislim da jesi. Mislim da si upravo ono to si i trebao biti. Mukarac velike

vrijednosti. Samo nisam sigurna da to u sebi prepoznaje. Zatvorila je o i pa ih otvorila i
43
GIGA
Tracy Guzeman
pomno ga pogledala. A Bayber? to bi rekao za njega?
Rekao bih da je i on upravo ono to je trebao biti. Vrlo nadaren ovjek.
On je taj koji je odustao, Denny. Pristao je samo na talent. A kada do e njegovo

vrijeme, uhvatit e se kako vie od svega ek ovo to ti ima.
Jo ju je vie volio zbog tih rije i, iako je sumnjao da e Thomas na kraju razmiljati o
njemu. Me utim, u Finchu je jo uvijek postojala neukrotiva estica koja je eznula za onim to
je Thomas imao, ne nautrb njegova vlastitoga obilja, nego uz njega. Thomasov talent bio je
prekriva koji ga je no u grijao, obrok koji ga je hranio, zrak koji je udisao. Njegov e ga talent
naratajima nadivjeti. Finch je bio dovoljno iskren priznati, barem sebi, da na takvoj ostavtini
treba zavidjeti. Je li tako velik zlo in dopustiti da neto Thomasova sunca obasja i njega?
Osjetiti tek izvanjski rub te topline?
Za ostalim nije udio. Red ena koje su ekale na Thomasa bio je dug koliko je trajanje
svake od njih u Thomasovu ivotu bilo kratko. Kad bi se Thomas umorio od drutva koje
oboavateljice, o ekivao je da e ta ena oti i dostojanstveno, bez drame i histeriziranja, kako
bije brzo zamijenio drugom. Po Thomasovu miljenju, objanjenje nije bilo potrebno.
Ali godinama ivjeti bez ikoga tko ti neto zna i? Finch je pokuao zamisliti druga iji
ivot za sebe, ali nije mogao. Smrt njegove supruge posve ga je shrvala. I sad se budio usred
no i ruku ispruenih na njezinu stranu kreveta, ovijenih oko njezina odsutnoga tijela. Ma
koliko je ovo sad bolno, ivot u kojemu nje ne bi bilo bio bi gori. Isto je vrijedilo i za Lydiju.
Njezino zapijevanje u govoru, njezino mahanje rukama kad je hodala, njezino grickanje
zanoktice na kaiprstu kad je morala donijeti ozbiljnu odluku. Sve je to bilo utisnuto duboko u
njegovu sr i nemogu e izbrisati.
Nemogu e je bilo i spavati. Prevrtao se po krevetu ve inu no i, da bi na kraju odustao i
dignuo se prije svitanja. Morao je porazgovarati nasamo s Thomasom prije nego to stvari odu
imalo dalje. Moda on jest dao svoju rije , ali nije se prijavio za sudjelovanje u putuju em
cirkusu. U odre enom trenutku u rane jutarnje sate, odlu io je da sa Stephenom nikamo ne ide
dok ne dozna to Thomas zna i to doista eli.
Udala sam se za mudrog mukarca. Clairin glas bio je jedino sunce koje mu je trebalo.
Sarkasti nom primjedbom nenaspavanom ovjeku baca bisere pred svinje, moja
draga. Budi iskrena. Pita se zato se nisam ovako odlu no postavio jo prije mnogo godina.
I ja se pitam to on smjera, Denny. Jednako kao i ti.
Odlu io je prvo doru kovati pa nazvati gospo u Blankenship kako bi je obavijestio da
e svratiti u posjet Thomasu. Dok je posezao za telefonom, telefon je zazvonio.
Morate brzo do i. Gospo a Blankenship zvu ala je kao da je tr ala.
Ba sam vas kanio nazvati. Uskoro u svratiti posjetiti Thomasa.
U bolnici smo, profesore. Gospodin Bayber imao je modani udar.

Ve gotovo godinu dana nije bio u bolnici. Bilo je turobnije nego to je pamtio. Sva ona
umjetna vedrina koja je ovjeka trebala ohrabriti ovdje je red i isto a, kirurka skrb i
farmaceutska utjeha, rasporedi koji se potuju i postupci koji se usavravaju pokazala se
lanom po bolnom stenjanju iz kreveta koje su bolni ari u tenisicama gurali ustrim, odlu nim
koracima, po visokim kolicima s krevetninom i mirisima bolesti i krvi koji su se uvukli u
rublje.
Gospo a Blankenship, tako sposobna i stroga u Thomasovu stanu, pretvorila se u
cmizdravu masu zguvane odje e nabacane na plasti ni stolac u ekaonici.
Kad sam jutros dola u stan, zatekla sam ga na podu rekla je otiru i rui asto
lice rup em koji joj je dao Finch. Odmah sam nazvala hitnu, ali trebala im je cijela
vje nost da stignu. Stalno sam mu ponavljala daje hitna na putu. Ne znam je li me uo.
Siguran sam da jest. Finch je pogledom potraio nekog lije nika, ali kako
44
GIGA
Tracy Guzeman
nijednog nije vidio, potapao je gospo u Blankenship po ramenu i odvaio se do pulta za

bolni arke, gdje su ga tri ene aktivno ignorirale. Kad se opetovano nakaljavanje pokazalo
neu inkovitim, uzeo je u ruku kemijsku olovku s velikim umjetnim cvijetom i srdito je stavio
iza uha. Bayber rekao je. Thomas Bayber. Moram znati u kojoj je sobi.
Najblia bolni arka samo ga je oinula pogledom i ispruila ruku. Vratio joj je olovku.
etvrti kat. Skrenite lijevo. Do prvog odjela nadesno. S hitnog prijama e ga zacijelo
prebaciti onamo. Kad ga smjeste, moete razgovarati s njegovim lije nikom.
A kad e to biti? upitao je, ali ona mu je ve bila okrenula le a. Finch je otiao
po gospo u Blankenship pa su zajedno slijedili znakove do dizala, nagurali se u njega s ostalim
nenaspavanim posjetiteljima umornih lica i zajedno s njima nali izgurani na sterilni pod koji je
njemu izgledao isto kao i onaj prethodni.
Prola su jo dva sata prije nego to je Finch uspio razgovarati s lije nikom. Teak
modani udar. Prerano je da bi se moglo re i koliko e se sposobnosti govora i pokreta Bayberu
s vremenom vratiti. Sad odmara. Stalno e pratiti njegovo stanje, zasad se ne moe u initi vie
nita. Finch je nazvao Cranstona i priop io mu novost, a gospo i Blankenship rekao da ode
ku i i odmori se.
Do sutra se ne vra ajte naredio je. Kad vam dopuste da ga vidite, recite mu
da emo se Jameson i ja odvesti do vikendice i nakon toga do stare ku e Kesslerovih. Recite
mu to ak i ako spava, gospo o Blankenship. I ponovite mu nekoliko puta. Vano je.
Amortizeri unajmljene Sentre bili su neispravni. Automobil je poskakivao autocestom,
a Stephen skupa s njim, sa svakim se poskokom opasno pribliavaju i glavom stropu. Finch je
vozio prebrzo i mahao rukama dok je govorio, zbog ega se Stephen priljubio uz naslon sjedala
i naglaeno zagledao u brzinomjer. Kia koja je na mahove padala, bubnjala je po krovu
nadglasavaju i radiopostaju s klasi nom glazbom koja bi se za ula pa utihnula kako su
prolazili izme u brdskih lanaca. Vlaan zrak iz ventilacijskih otvora puhao je po Stephenovu
vratu. Kao da je bio zarobljen u pokretnoj ina ici svog ureda u Murchison & Dunneu.
Finch je podigao bradu i onjuio zrak. Banane doista nisu primjerena hrana za
vonju automobilom. Brzu hranu razumijem, ali vo e nije najbolji odabir, uz iznimku jabuke i
ljive. Potajno mu je bilo drago to se oslobodio k erinih pandi i moe do mile volje uivati
u masnom obroku punom natrija i sparuenog povr a sumnjive nutritivne vrijednosti, a da mu
nitko ne kvoca o opasnostima kolesterola i visokoga krvnog tlaka. Trebao sam uzeti ve u
vre u za sme e. Kako netko tko djeluje tako pedantan kao ti moe biti ovako neuredan na
putovanju?
Ja sam anomalija.
Morat emo skrenuti na sljede em izlazu s autoceste i negdje to baciti. Finch

je pokazao na stranje sjedalo koje se pretvorilo u grob ambalae brze hrane koju je Stephen
slistio, kora banana, praznih bo ica vode, upotrijebljenih papirnatih maramica i papiri a od
bombona.
U redu. Stephen se nadurio. Cijela je ta situacija apsurdna. Primoran je staviti

svoj ivot u Finchove ruke na est sati koliko e trajati vonja do Thomasove vikendice, samo
zato to se Finch nerazumno boji leta zrakoplovom. A sad on njega kori zbog ponaanja?
Zato nismo ili vaim automobilom?

Finch je napu io usnice. Brtva proputa.
Dosad smo, znate, ve mogli biti ondje.
Toga sam svjestan.
to vas je uplailo? Turbulencija? Dim u kabini? To bi, valjda, bilo razumljivo.

Finch ga je oinuo pogledom pa se ponovno usredoto io na cestu. Voza ki ispit
prili no je lako poloiti. Mogao bi uivati u slobodi ceste.
A vi biste mogli uivati u slobodi neba. Ho u re i, kako ikad ikamo odete?
45
GIGA
Tracy Guzeman
Sad nekamo idemo.

Nisam to mislio.
Ti ne vozi jer ti u gradu automobil ne treba. Je li to razlog?
Da. I mu nina pri vonji automobilom.
Finch ga je zabrinuto pogledao i namjestio ventilaciju. Sad je na Stephena nagrnulo jo
vie zraka. Vidi, ja ivim u gradu i osje am potrebu za automobilom. On mi omogu uje da
se izvu em kad se osje am zarobljeno. to sam stariji, to manje uivam u drutvu drugih ljudi.
Osim toga, mu nina pri vonji automobilom obi no je manja kad si ti taj koji vozi.
To ne objanjava zato ne elite letjeti. Pouzdano znam da ste bili u inozemstvu, a
sumnjam da ste onamo stigli plivaju i. Jedna Bayberova slika dio je stalnog postava u Palazzo
Venier dei Leoni, u Guggenheimovoj zbirci. U katalogu ste o njoj opirno pisali. I bili ste lan
irija na bijenalu u Muzeju umjetnosti Chianciano. Stephen je ostao i bez eluca i bez
kratkotrajnog osje aja zadovoljstva kad je profesor ubrzao u zavoju.
Finch je kratko utio i tek tad odgovorio. To se dogodilo tek nedavno. Kad je umrla
moja supruga. Otad nisam bio u zra noj luci.
Stephen se zagledao u prljave sagove na podu, pa kroz prozor zamrljan od kie, pa
ponovno u sagove na podu. Sad je stvarno uprskao.
Nisam znao. Gledao je kako Finch pogledava broja kilometara i pomno
provjerava retrovizore.
Nisam ni o ekivao da e znati.
Kad...
Prije gotovo godinu dana. Bez nje sam dosad proveo samo jedan Dan zahvalnosti,
jedan Boi i jedno Valentinovo. Gotovo bih se mogao praviti da je na odmoru. Kiselo se
osmjehnuo Stephenu. Jo malo i zaboravit u njezine sitne nesavrenosti. Na kraju ovjeku
najvie nedostaju ba te sitne mane. Podvuku ti se pod kou. U retrospektivi postanu draesne.
Je li se zrakoplov sruio? To bi objasnilo vae oklijevanje, iako je zrakoplovni

prijevoz najsigurniji oblik prijevoza. ansa da e te zadesiti pad zrakoplova je jedan naprama
jedanaest milijuna i...
Jamesone.
Ima ljudi koje tjei kad znaju kakve su anse da e se neto dogoditi.
Nije bila u zrakoplovu. Nije imala ni kartu u ruci. Bila je u zra noj luci i ekala
sestru kad je dobila sr ani napadaj.
Kia je sad ja e padala i Finch je uklju io brisa e koji su zamrljali prednje staklo. On je
tog dana mogao oti i po ogoricu. to je bilo tako hitno da to nije mogao ostaviti na dva sata
koliko bi trajala vonja do zra ne luke i natrag? Nedvojbeno je spadalo u op enitu kategoriju
posla, izliku kojoj je, Claire je to znala, bilo uzalud prigovarati. Da je otiao umjesto nje,
moda bi sjela na krevet i odmorila se nekoliko minuta. Malo bi dremnula i osje ala bi se bolje.
Da malo stanemo? Vjerojatno ne biste smjeli voziti kad ste uzrujani.
Finch je odmahnuo glavom. Svjesno se trudim ne razmiljati o pojedinostima, o
tome koji je trenutak, da se odvio druk ije nego to jest, mogao rezultirati druk ijim ishodom.
Zato je nisu uspjeli oiviti na aerodromu. Ubacio je brisa e u viu brzinu. Sudbina je
htjela da lije nik nije uvijek u blizini kad ti je potreban.
Kakve to veze ima s letenjem?
Rije je o zra noj luci, ne o zrakoplovima. O neprestanim monotonim najavama

letova, upozoravaju im signalima kola koja se voze unatrag. O ljudima koji izgledaju kao da
putuju u pidamama. O uvarima i zatitarima i policajcima. O svim onim stru no obu enim
profesionalcima koji su je samo gledali kako lezi na podu i zahtijevali od prolaznika da se ne
zadravaju. Palcem je pritiskao vinilnu oblogu volana dok mu sva krv nije nestala iz nokta.
A ja razmiljam o cipelama.
Naravno.
46
GIGA
Tracy Guzeman
Finch je skrenuo pogled s ceste i iznena eno ga pogledao.
Ti shva a o emu govorim?
Da. Stephen je mahnuo prema prednjem staklu. Ne biste li se trebali

usredoto iti na cestu?
Reci mi.
Stotine i stotine ljudi u zra noj luci, iz sata u sat. Toliko mnogo njih prolo je
preko upravo tog mjesta. Mora biti prljavo. Vjerojatno strano prljavo. Ne krivim vas to ne
elite razmiljati o njoj na tom podu.
Finch je malo popustio pritisak na papu icu gasa. Da. Taj dio nikako ne mogu
probaviti.
Sad si vjerojatno morate sami kuhati, zar ne?

Finch se zaprepateno zabuljio u njega, ali tad je prasnuo u smijeh kojem je izvor
sigurno bio negdje duboko u njegovim grudima. Pretpostavljam da me eli pitati nedostaje
li mi. Da. Nedostaje mi svake sekunde.
Ne mogu to zamisliti odgovorio je Stephen.
Mislim da moe. Finch je reagirao na kaskadu ko ni kih svjetala ispred njih

i usporio zaobilaze i madrac nasred ceste. - Kad je tvoj otac umro, bio si u Europi, zar ne?
Stephen se nelagodno promekoljio. Poznati nagovjetaj u i nagrnuo mu je u eludac,
a sa stranjeg ga je sjedala zapahnuo miris kore banane koji vie nije bio ugodno tropski. U
automobilu je bilo zaguljivo kao u smrdljivoj dungli, grija stakla nije radio kako treba pa je
topao, vlaan zrak zamaglio donji dio prozora kao dah kakva duha. - Bio sam u Rimu. elio
sam vidjeti
Caravaggiov ciklus posve en svetom Mateju pa sam ba bio na putu prema kapeli
Contarelli u crkvi San Luigi dei Francesi.
I onda?
Vidio sam ga.
Nisam to mislio.
Supruga i otac... nije to isto.
Moglo bi biti.
Stephen se zagledao u pod, u grube niti saga izme u kojih su se ugnijezdile mrvice i
blato. Jaka kia tukla je po krovu. Jo dvadeset milja i sti i emo do izlaza. Ondje moemo
baciti sme e. Osim toga, treba mi jo bombona.
Ima pravo re i da ne eli razgovarati o tome.
Ne elim razgovarati o tome.
Finch je brzo pogledao u retrovizor pa odlu no pritisnuo gas, na to se stranji dio
automobila zanio, a Stephen se objema rukama odupro o plo u s instrumentima. Finch je
pogledao Stephena i nasmijeio se. Kako eli.
Stephen je osjetio kako mu krv naputa lice. Poginut emo zbog vas.
Mogu e je. Kako si sam istaknuo, ve i su izgledi da emo smrt do ekati u
automobilu nego u zrakoplovu. Ali slobodno se okuaj za volanom kad god eli.
I trebao bih se okuati. Ne mogu zamisliti da bih vozio mnogo gore od vas.
O tome bi se dalo raspravljati.
Stephen je priljubio lice uz hladno prozorsko staklo i zatvorio o i. eludac mu je
izvodio salto za saltom, koa iznad gornje usnice orosila mu se znojem. Vozila ispred njih
posve su usporila, a sati preostale vonje protezali su se unedogled. Sko i li mu eludac jo
jednom, razmiljao je da ostavi Fincha na odmoritu i stopira ostatak puta.
Zagledao se u automobil u prometnoj traci pokraj njih. Jedno je dijete naizgled
ljepljivih usana galopiralo plianim konjem po krajobrazu bo nog prozora. Stephen je pomislio
na slike u pilji Lascaux, kineske konje i amajlije u obliku kozoroga starije od sedamnaest
tisu a godina, tako za udne u svojoj jednostavnosti. Kao savjetnik Znanstvenog odbora 2003.,
47
GIGA
Tracy Guzeman
navukao je obvezatno zatitno odijelo, izme i masku za lice, uao u Aksijalnu galeriju u kojoj
je teko disao i rasplakao se ugledavi bijelu plijesan koja je nepomu eno cvjetala na le ima
konja. Kao da su protr ali kroz snjenu oluju. Njegov bi otac shvatio njegovu reakciju.
Zamislio je kako njih dvojica stoje u nijemome mraku i hladnoj, jogunastoj vlazi pilje, i
prou avaju lagano namrekane crte manganova dioksida i okera, ugljena i eljezovih oksida.
Razo arao sam ga rekao je okrenuvi se prema Finchu.
Finch je lagano ubrzao, za promjenu zadravi pogled na cesti.
Tvoj se otac silno ponosio tvojim sposobnostima.
Moj je otac elio da sam netko drugi. I majka je to eljela. Netko obi niji. Nije li
neobi no da roditelj to eli za svoje dijete? Da bude manje od onoga to jest?
Nije isto eljeti da je tvoje dijete postupilo druk ije i eljeti da je to dijete
druk ije. Finch je ponovno nagazio ko nicu, a Stephen nekoliko puta zaredom progutao
slinu.
Finch je dograbio Stephenovu lijevu ruku i grubo je stisnuo. Postoji jedna
akupresurna to ka izme u palca i kaiprsta koja se naziva dolina susretanja. Pritisni palcem
dno kaiprsta. Pogledaj gdje e se mii najvie izbo iti i snano pritisni tu to ku kaiprstom
druge ruke.
to bi to trebalo posti i?
Kao prvo, sprije iti te da povrati u automobilu.
Stephen je kaiprstom lijeve ruke snano pritisnuo to ku za koju je mislio da bi mogla
biti dolina susretanja na njegovoj desnoj ruci. Po eo je brojiti unatrag od esnaest tisu a
dvjesto, to je po njegovoj procjeni bio broj sekunda koje e jo morati provesti u automobilu.
Ovo je velika rtva, ak i za Bayberovu sliku koju nitko nije vidio, pomislio je. Vru zrak
zapuhivao mu je obraz dok je dremuckao i sanjao najprije o Chloe, o vlanoj toplini njezina
daha dok mu apu e na uho, pa o Natalie Kessler sa slike, koja podie preplanulu ruku iza
dvosjeda i doziva ga da joj se pridrui.
48
GIGA
Tracy Guzeman
EST
LISTOPAD 1971.
A lice se do kolibe odvezla sama. Nije rekla Natalie da e uzeti nekoliko dana slobodno,
u strahu da e time oiviti njihovu prepirku oko trokova njezina obrazovanja. Natalie bi
zacijelo tvrdila da bi, eli li Alice malo odmora od postdiplomskog studija tako brzo nakon to
su po ela predavanja, sigurno bilo bolje da se odmori kod ku e gdje njezin smjetaj i hrana ne
bi dodatno stanjili njihove ionako mrave prihode. A ku a, odnosno ono to je od nje ostalo,
bila je zadnje mjesto na kojem je Alice eljela biti.
Sve od ega se sad udaljavala kola, ostaci obitelji, tuga koja je nije naputala i sve
ve a sjena njezina fizi kog propadanja zamaglilo se s druge strane automobilskih prozora.
Brundanje motora djelovalo je hipnoti ki i inilo je pospanom. Vozila se ususret suncu i svuda
oko nje isijavala je toplina: iz vinila upravlja ke plo e, iz volana pod njezinim dlanovima, kroz
staklo. Iglica hladnijeg zraka probijala se samo kroz leptir-prozor uz voza ko sjedalo koji se
nikad nije dao zatvoriti do kraja.
Pospanost. Je li ona obuzela njezine roditelje prije gotovo dvije godine? Jesu li se, dok
ih je ovijala mra na no , u automobilu osje ali tako sigurno i toplo da su jednostavno
zadrijemali? Ne. Ve je tisu u puta posve jasno zamislila njihove postupke te no i i sad je
odbila uklju iti radio iako bije on odrao budnom. Lecnula se ve poloivi prste na dugme.
Otac je zacijelo pjevao uz radio i svojim revnim revanjem natjerao majku da se sa smijehom
sklup a na sjedalu rukama prekrivi ui. On se sigurno okrenuo kako bi je pogledao onako
kako je to inio kad je mislio da ih nitko drugi ne gleda i apnuo joj rije njihova tajnog jezika
koji nije imao nikakve veze s njihovim k erima. Je li podigao ruku s volana kako bi je ispruio
prema njoj i prinio usnama njezinu?
Policajac koji je te no i u studenom doao na njihova vrata, blijed kao kreda i ne mnogo
stariji od nje same, stajao je pognute glave, kao da od tereta vijesti koju im je doao prenijeti ne
moe podignuti glavu. Ostavila ga je pred vratima na zapusima snjene me ave, pod mutnim
svjetlom na trijemu, u strahu da e, pozove li ga da u e, to to im je doao re i postati istina. Ali
svejedno je bilo istina, i kad g aje ponovno upitala to se dogodilo, samo je ponovio ne znamo.
Tiina u automobilu postala je zagluuju a. Alice je razgovarala sa sobom, recitirala
vlastitu ina icu abecede: standardna imena ptica, po evi od albatrosa i zavravaju i sa unom.
Kad je stigla do kraja, krenula je ispo etka, ovaj put koriste i njihova znanstvena imena, od
Accipiter gentilis jastreba, do Zonotrichia leucophrys bjelokrunog vrapca.
Procijenila je da e joj od fakulteta do jezera Seneca trebati est i pol sati, ali nije
ra unala esta zaustavljanja kako bi se malo odmorila i masirala uko ene ruke. Skrenula je s
ceste kad je ve bila na pola puta i parkirala automobil na mjestu gdje se trava iz podatno zelene
pretvorila u sparuenu utu. Poslijepodnevni zrak bio je protkan mirisom svega to se sakrilo u
zemlju. Listovi breze savili su se okrznuti zagasitim zavrnim dodirom jeseni, aronika je
plamtjela grimizom. Ishramala je iz automobila, uspravila se i priljubila dlanove o topao
poklopac motora. Kad god bi je bolno iganje pogurnulo k panici, podsjetila bi se koliko joj
lakne kad taj bol nestane, makar samo nakratko.
Na postdiplomskom studiju bila je samo pet tjedana i kad se sukobila sa svojom

mentoricom, jo se uvijek oporavljala od napornog raspakiravanja i nastojanja da upozna nove
ljude. Gospo ica Pym izrazila je miljenje da bi Alice, s obzirom na svoje trenuta ne
zdravstvene tegobe, moglo biti teko poloiti magisterij iz ekologije i evolucijske biologije, ak
49
GIGA
Tracy Guzeman
i s produenim ispitnim rokovima. Usta gospo ice Pym iskrivila su se kad je rekla rije tegobe,
kao da Alice boluje od ne ega to zahtijeva da se ljudi dre na odre enoj distanci.
Reumatoidni artritis nije tegoba, gospo ice Pym. On je bolest. A ja nisam znala
da je savreno zdravlje preduvjet za magisterij. Sve dok mogu odraditi posao...
Problem je u tome, gospo ice Kessler, da nisam sigurna da to moete.

Tamna kosa gospo ice Pym bila je zavijena u vrstu pun u koja je s njezina lica brisala
svaki izraz, doputaju i joj samo da brzo namrti elo, kao da ima glavobolju. Stopalom je
nervozno lupkala po nozi stolca, kao da potajno nekamo marira, to dalje od koleda, to dalje
od studenata koji iskuavaju njezino strpljenje i dovode u pitanje njezinu kompetenciju.
Mogu odraditi posao. Na Wesleyanu...

Gospo ica Pym izvila je obrve i prekinula je. Gopo ice Kessler, svjesna sam da nam
dolazite s prikladnim preporukama. Ujedno sam svjesna i da ste prespavali jutarnje predavanje
profesora Stranda o biogeografiji ptica. Na predavanje je dolo samo petnaest studenata. Va
manjak zanimanja nije proao neprimije en.
Alice se prepirala iz puke tvrdoglavosti i na kraju iznurila gospo icu Pym koja je njihov
razgovor zavrila upozorivi Alice da se mora vie potruditi pa ju je otpustila kratko kimnuvi.
Kad se vratila u svoju sobu u studentskom domu, Alice se ispruila na krevet jo uvijek drhte i
od bijesa. Odoljela je porivu da nazove Natalie, znaju i da razgovor koji ona prieljkuje ne e
biti razgovor koji e njih dvije voditi. Vjetica! Alice, ne smije joj dopustiti da pro e
nekanjeno. O ito ne zna za to si sposobna. Do ve eri mogu biti u kampusu. Kako ti ovo
zvu i? Gospo ica Pym, u zbornici, zavrnute ije. Natalie koja bi to ponudila nestala je prije
osam godina, a zamijenila ju je neobi na blizanka ija se zajedljivost sad jednako lako mogla
okomiti i na Alice i na snishodljivu mentoricu.
S prozora sobe na prvome katu gledala je kako ostali studenti mile travnjakom odlaze i
na neku demonstraciju i okupljaju se u amorfnu mrljicu podrke pravima ena, rasnoj
jednakosti, drutvenoj pravdi, protiv rata. Zavidjela im je na lako i kojom su kora ali
kampusom, na leernom sudaranju, na samouvjerenim, suosje ajnim zagrljajima, na svemu to
bi krajobraz njezina tijela preplavilo bolom.
U Wesleyanu se usredoto ila isklju ivo na diplomu i odbijala razmiljati o i emu
drugome. Tuguje odloila za kasnije. Odgurnula je krivnju koju je osje ala jer je nastavila
studirati, kao i razmiljanja o Natalie koja je sad bila posve sama, ne ra una li njihovu
doma icu Therese. Uspjela se probiti kroz farmaceutsku maglicu, jednu od mnogobrojnih
nuspojava lijekova koje je uzimala, i stavila si u zadatak ne razmiljati previe unaprijed.
Lije nici znaju pogrijeiti; naziru se novi oblici lije enja; svaki slu aj je razli it postali su
njezine mantre.
Svladavanje teko a i primoravanje sebe davno su joj se usadili u DNK. Kad je
diplomirala, Alice je bila sigurna da e volja i odlu nost u kombinaciji s izdanim receptima
lije nika sa uvati njezine snove nedirnutima. Jo uvijek moe biti prva koja e otkriti gnijezdo
sagra eno jednako umjeno kao ku a nekog arhitekta, diviti se pjegavom licu nove vrste sove,
nepomi no stajati u grmlju ume Guanice i ekati poklik portorikanskog legnja mra njaka prije
zore. Ako njezin put i jest bio nesiguran, krajnji rezultat barem nikad nije bio u pitanju. Dosad.
Prou avanja na terenu u najboljem e slu aju biti teka, znanstvena istraivanja
klaustrofobi na i neprivla na, a seciranja i rad u laboratoriju prakti ki nemogu i budu i da joj
ve postaje teko drati no u ruci. Nije eljela napustiti fakultet, ali nije vidjela kako bi mogla
ostati. Morala je biti sama negdje gdje moe srediti svoje misli.
Ujutro nakon sukoba s gospo icom Pym spakirala je neto odje e i dala pet dolara
momku iz sobe su elice njezinoj da joj odnese kov eg u prizemlje i ubaci ga u prtljanik
Mustanga iz 1968. Otac joj je darovao taj automobil nedugo prije nego to su majka i on
poginuli na autocesti na povratku s mjuzikla Obe anja, obe anja. Ironi no, uzme li se u obzir
koliko je esto majka upravo tim rije ima odgovorila na o eva uvjeravanja da vie nikad ne e
50
GIGA
Tracy Guzeman
propustiti obiteljsku ve eru, kolsku predstavu ili priredbu za prikupljanje dobrotvornih

sredstava.
Majka je sjedila za toaletnim stoli em, pudrala dekolte i sretno nanosila Shalimar iza
uiju, dok je Alicin otac kora ao amo-tamo hodnikom s ulaznicama u ruci, zveckao sitniem u
depu i pogledavao na sat na zape u. Dok se odijevala, majka je pjevuila Nikad se vie ne u
zaljubiti, a otac je namignuo Alice i povukao patentni zatvara maj ine haljine pridruivi joj
se u pripjevu. Alice je tu pjesmu znala napamet puls bi joj se ubrzao, a eludac stisnuo ve
nakon prvih nekoliko taktova. Nije ju mogla uti i ne zamisliti njih dvoje priljubljene na
prednjem sjedalu, oca koji pjeva majci na uho dok ona odmara na njegovu ramenu. Jesu li
uop e vidjeli onaj kamion? Je li ih na as uhvatila panika? Jesu li imali prilike pomisliti na nju
makar na djeli sekunde?
Dok je kanjavala Alice u svom zaguljivom uredu, gospo ica Pym zavirivala je u
dosje. Protekle dvije godine bile su vam vrlo stresne.
Vae su se tegobe nakaljala se kao da se ispri ava odnosno, vaa bolest
pogorala se nakon gubitka roditelja. Velike su to promjene.
Gubitka roditelja. Tko govori takve stvari? Kao da se oni skrivaju od nje i ona samo
mora prevrnuti nekoliko jastuka ili otvoriti vrata ormara pa e ih prona i. Nisu izgubljeni. Zna
to no gdje su. Kaiprstom je klizila po strogom granitu njihovih nadgrobnih spomenika
poloenih jedan uz drugi, jednako kao to su i umrli sjede i jedno pokraj drugoga na
automobilskom sjedalu na ijem su se modrom vinilnom naslonu jo uvijek vidjeli prljavi
otisci njezinih tenisica.
Natalie ih je bez oklijevanja izbrisala, ne dio po dio, nego sve odjednom kategori kim
napadom. Kad se na kraju prve godine studija vratila ku i na ljetne praznike, Alice je otvorila
vrata ormara u spava oj sobi svojih roditelja i zatekla ga posve praznog: nestala je sva odje a,
cipele, pusteni eiri s tvrdim, suhim perjem, limena kutija s uspomenama na njihovo
udvaranje, role papira za omatanje i stare boi ne kartice za darove na kojima se tinta jedva
vidjela. Iz ormara za krevetninu nestale su njihove plahte, na tavanu nije bilo njihovih klizaljki
i teniskih reketa. Njihove pepeljare, podmeta i za ae s njihovim isprepletenim inicijalima.
Sve je to donirano Vojsci spasa, rekla je Natalie, jer stvarno, zato bi eljela da te neto stalno
podsje a na ono ega vie nema? Nestao je ak i njihov miris, a zamijenio ga je umjetni miris
borovine sredstva za i enje, od kojeg je Alice sad hvatala mu nina. Jedino to je uspjela
spasiti bio je pisak o eva fagota, jo uvijek u staroj boci antiseptika Mercurochrome u ormari u
s lijekovima.
Dom u kojemu je provela djetinjstvo postao je zatvor kad nije bila na fakultetu.
Therese, koja je oboavala Natalie, ali je oduvijek plaila Alice, stalno je istila ku u kad je
Alice boravila u njoj tijekom praznika, stalno je brisala jedva vidljive obla ke daha sa zrcala,
blijede otiske stopala na podu u hodniku. Alice nije shva ala ropsku odanost te ene, ni ime se
po cijeli dan bavi u ku anstvu koje se smanjilo za tri lana, ali Natalie je ustrajala da je zadre,
govore i: Ti ne shva a koliko mi je teko samoj odravati ku u. Nisi ovdje, sje a se? Ja
jesam.
Duhovi njezinih roditelja lutali su hodnicima u potrazi za ovozemaljskim sponama.
Alice ih je no u ula, njihovi prigueni glasovi slijevali su joj se u ui dok se koprcala me u
plahtama. Dragi, jesi li vidio moju prega u? Maloprije sam je objesila u kuhinji, a sad je
nema. Ih bi njezin otac rekao, mrzovoljno trae i omiljenu zlatnu i modru kravatu od fulara s
mrljicom tik iznad vrha: Tvojoj se majci ta kravata nikad nije svi ala. Negdje ju je sakrila,
zar ne, Alice?
Prolo je osam godina otkad su posljednji put bili u toj kolibi na jezeru. Myrna Reston,
koja se rijetko pojavljivala u javnosti otkad se pro uo skandal u koji je bila upletena
investicijska tvrtka njezina supruga, prepustila je iznajmljivanje kolibe svom najstarijem sinu,
Georgeu. George mla i bio je potr ko u o evoj tvrtki jer mu je manjkalo ambicije i za to
51
GIGA
Tracy Guzeman
zahtjevnije od bacanja u zajam eno naru je obiteljskog posla. Alice ga se nejasno sje ala kao
kozi avog tinejdera koji je pokuao gurnuti vrtno crijevo u njezin kupa i kostim dok je jo
bila u osnovnoj koli. Sre om, on se nje sje ao samo kao Nataliene mla e sestre i kad ga je
nazvala da se raspita za kolibu, zvu ao je sretan to mu seje javila i jo sretniji na pomisao da e
neto zaraditi od najma i izvan sezone.
Moe je dobiti gotovo za badava, lutkice ponudio je. Ujutro e biti hladno, ali
poslat u ovjeka da ti donese neto drva da kojiput naloi vatru. U gradu se u ovo doba
godine ne doga a ba mnogo. Ve ina lokala ve je zatvorena. Ali namirnice jo uvijek moe
kupiti kod Martina, a vjerojatno i sve ostalo to bi ti moglo zatrebati.
Alice ga je uvjerila da je kupovina ne zanima, treba joj samo nekoliko dana daleko od
fakulteta gdje je mnogo toga to joj odvra a pozornost.
Nisu li predavanja tek po ela?
Ovaj semestar u im samostalno. Treba mi samo mirno mjesto za jedno istraivanje.
Hmm. Usput, kako je Natalie?
George je bio zaljubljen u Natalie kao i svi drugi, ali je zbog zapanjuju e kombinacije
arogancije i gluposti bio zamjetno uporniji od ostalih. Oduvijek je brzo inio to bi mu Natalie
zapovjedila, darovao joj skupe drangulije za koje nije ni znala da ih eli, donosio joj odgovore
na srednjokolske ispite, osuje ivao potencijalne suparnike zlobnim tra evima. Natalie ga je
drala na dugoj uzici, cimala povremenim komplimentom, treptala kad god joj je neto trebalo.
Kad je bila mla a, Alice je mislila da je obi an smutljivac, ah kako je postala malo starija,
shvatila je da su njegove lakrdije okaljane natruhom okrutnosti, zbog ega ih je bilo teko
smatrati tek nevanim, tipi nim izljevima tinejderskog temperamenta.
Natalie je dobro, hvala na pitanju. Zapravo, ba te neki dan spomenula. Rado u joj
re i da si pitao za nju. I drim te za rije za ona drva, ako nema nita protiv. - Ta joj je la
kliznula s jezika bez razmiljanja.
Re i u naem ovjeku da ti ostavi klju ispod otira a. Samo mi javi kad eli do i i
on e ti pripremiti ku u.
Sutra odgovorila je. Ako je mogu e, dola bih sutra.
Nisi se ba rano sjetila rezervirati.
Alice je suspregnula dah.
Nazvat u ga. Mislim da emo uspjeti sve urediti. Iako, to u ti morati dodatno
naplatiti.
Strahovala je da se koliba pretvorila u minijaturnu ina icu one kakvom ju je pamtila, ali
nita se nije promijenilo, samo to sad nije bilo glasova. Ta je ku a oduvijek bila puna drugih
ljudi i tu ih stvari, a sad je zvuk koji je njezin kov eg proizveo tresnuvi na drveni pod
odjeknuo praznim prostorijama. Mirno je, samu je sebe podsjetila. To si i eljela. Ali bilo je i
samotno.
Evan, radnik Georgea Restona, doista je sloio hrpu drva uz kamin i otvorio prozore da
se ku a prozra i. U prostorijama se osje ao blag vonj plijesni, svuda osim u spava oj sobi s
tekim stropnim gredama i kvrgavim borovim zidovima, koju su Natalie i ona dijelile toliko
godina. Zrak u toj sobi bio je suh i mirisao je na cedar. Sjetila se kako su njih dvije skakale po
tankim madracima, hvatale jedna drugu i oduevljeno vriskale kad bi njihov otac nakon zalaska
sunca zagrebao po mreicama na prozorima glume i medvjeda, sjetila se kako su im prsti bili
zamrljani sokom malina koje bi pronale u umi, sjetila se kako je Natalie sjedila prekrienih
nogu na ljunku uz cestu i marljivo se trudila osloboditi nogavicu Alicinih traperica koja je
zapela o zup anik bicikla, dok je Alice pokuavala pridravati bicikl i ostati uspravna.
52
GIGA
Tracy Guzeman
Razgrnula je kariranu zavjesu i pogledala preko jezera. Gdje je nestala ta sestra? Sunce je bilo
nisko na nebu, na horizontu mu se vidio jedva polukrug, a voda je bila tamnosiva poput grafita
olovke. Mirna kao ulje.
Sruila se na jedan od dva kreveta u sobi i navukla preko ramena prekriva od anile. U
sobi je zahladilo i pomislila je ustati i zatvoriti prozore, ali nije imala snage i za to i za povratak
u krevet. Stoga se zavukla dublje pod pokriva i sluala kako no polako ulazi u kolibu:
priguen odjek zova ptica, glasanje imia, neodlu no no no ukanje malih ivotinja. Jednom
se probudila i zatekla sobu ispunjenu mlije nim svjetlom, dok je mjesec napadno svijetlio na
nebu. Sve to je vidjela bilo je osjen ano, kao da postoji u nekoj drugoj sferi. Pomno je
oslukivala, pa jo pomnije, ekaju i da za uje mekoljenje svojih roditelja u susjednoj sobi.
Tako je ponovno zaspala, napinju i se ne bi li ula neto ega nije bilo, dok je ui nisu zaboljele
od naprezanja.
U snovima koje je te no i sanjala rastezala se, njezine ruke i noge leprale su kao
morska trava, njezine kosti bile su elasti ne kao vrpce, kraljenica joj se svijala kao tetiva luka.
Okruivala ju je zelena voda i iznenadila vlastita poletnost gracioznost joj se vratila, pokreti
nisu iziskivali napor. Rastezanje se pretvorilo u plivanje. Plivanje je postalo tr anje kroz vodu,
dok se voda nije zgusnula i po ela joj pritiskati tijelo vie nego to je mogla podnijeti.
Bude i se iz sna, osjetila je dim iz dimnjaka i teak miris smole pa je trepnula,
nestrpljiva to prije rastjerati ostatke snova. Jutarnje sunce prodiralo je kroz prozor spava e
sobe, a s njim je dola i poznata uko enost udova i zglobova, dijelova tijela koji su je davno
iznevjerili. Najpotrebniji dijelovi njezina kostura pretvorili su se iz korisnih kostiju u niz usjeka
i izbo ina koji su strugali jedni o druge i stapali se u nepomi ne komade, okamenjene ina ice
vorova koje ju je otac nau io vezati kad je bila dijete.
Stajali su na molu, Alice, Natalie i njihov otac, dvadeset i neto stuba nie od kolibe.
Skif Restonovih ljuljukao se naprijed-natrag i povremeno zapinjao izme u molova dok ga
voda stenjavo ne bi oslobodila. Natalie, kojoj je tad bilo tek trinaest godina, ve je mnogo
pozornije promatrala mrekanje vlastitog odraza u vodi nego to je pratila bilo kakvu pouku i
Alice je iskoristila tu prigodu da otme svu o evu pozornost.
Vano je da obje svladate osnovne mornarske vjetine rekao je otac, naizgled
nesvjestan injenice da nijednu njegovu k er ne zanima otisnuti se kroz tamnu vodu. Vrbom
nove mokasine pokazao je na stranicu u knjizi o vorovima i Alice se sjetila crno-bijelih
ilustracija i otrcanog komada ueta koje se magi no isprepletalo na jednom crteu za drugim,
dok se nije pretvorilo u zamrenu mreu krugova i vijuga koju se inilo nemogu e odgonetnuti.
Otac je u rukama labavo drao komad ueta. Kraj ueta kojim vee vor zove se
ivi kraj. Glavnina ueta je mrtvi kraj. Prije svretka ljeta, obje ete znati zavezati muki
vor, vrzni vor, panjak, vor za vezanje amca i zastavni vor. Otac joj je stisnuo rame.
Nau it e splesti pandulu i prije nego to misli, Alice. Svaka od vas dobit e etvrt penija za
svaki vor koji nau ite.
Cijelo je poslijepodne sjedila na toplim daskama na doku, s mirisom jezera u
nosnicama, i prebacivala ue, omatala ga, ovijala i provla ila. Nakon nekoliko sati, jedan je dio
ueta pretvorila u niz izobli enih vorova. Natalie je bacala abice i leala na palubi, rukava
zavrnutih do ramena i traperica uredno podvijenih iznad koljena. Povremeno bi pogledala
Alice kilje i na suncu.
Zar ti nikad ne dojadi raditi ono to se od tebe o ekuje? U tom pitanju nije bilo
ni natruhe sarkazma, samo tra ak zbunjenosti, kao da Natalie trai neto to joj stalno izmi e.
Pretpostavljam da bi jedna od nas trebala barem pokuati. Alice je ustala i sjela
pokraj sestre, uzela u ruku Natalien komad ueta i zagrizla donju usnicu kad je ponovno po ela
brino vezati vorove.
Natalie joj se osmjehnula i prevrnula na trbuh. Moji neka izgledaju dobro, moe?
53
GIGA
Tracy Guzeman
Ono to se Alice usjeklo u pam enje tog ljeta nije bila vonja biciklom s ocem u grad ni
itanje maj ina otmjenog rukopisa na razglednicama naslovljenim na ro ake. Nije to bilo ni
ve ernje sjedenje izme u njih dvoje i gledanje kako o eva ruka dodiruje maj inu kosu, ili polje
zvijezda koje je niknulo na mra nome nebu. Najvie od svega pamtila je osje aj glatkog ueta
u rukama, tople kovanice utisnute u njezine dlanove i Natalieno namigivanje kad je otac
izbrojio dvije posve jednake hrpice kovanica od dvadeset pet centa.
Tijelo joj se pobunilo zbog vonje prethodnog dana, ali to je i o ekivala. Nakon upala,
gotovo uvijek bi uslijedio dan potrebnog odmora i tad bi se obi no uspjela vratiti u pre anje
stanje. Napunila je kadu i dok joj je voda zapljuskivala kou, sjetila se kako se njezino tijelo
osje alo u onome snu, gipko i okretno. Pauci su hodali amo-tamo po stropu, brzali na sve strane
ne bi li izbjegli paru. Svezala je kosu u labav vor, odjenula se, izvadila deku iz koare uz
kamin i zaputila se prema jezeru. Sun evo svjetlo odbijalo se od povrine vode i zasljepljivalo
je jarkim iskrama. amac je bio na istome mjestu, majuni vali i uspinjali se uz ulubljene
bo ne strane. Alice je rasprostrla deku na dno amca, ula u amac i legla na prazno korito.
Voda ju je ljuljukala, a sunce joj grijalo kou, dok nije imala osje aj da je rastopljen e er,
rastaljen u meko zlato.
Nije bila svjesna da se amac odvezao sa sidrita dok nije osjetila odsutnost kopna, dok
nije i ezao poznati miris drveta koje se sve vie zagrijava dasaka na doku, kore stabala
obojene sun evim svjetlom, smolaste, iskrivljene indre kolibe i umjesto njega osjetila
apati no potezanje vode oko sebe. Uspravila se i uspani ila vidjevi koliko je daleko otplutala
od obale. Ali jezero je bilo mirno, a vesla vrsto u uicama. Podigla se na sjedalo amca i
raspustila kosu, osjetila kako povjetarac struji kroz nju dok se nije osuila. Potpomognuta
poslijepodnevnim vjetrom, moda e uspjeti doveslati natrag do obale; ne uspije li, zaustavit e
neki amac u prolazu i zamoliti pomo . Ali sezona je ve zavrila i jezero je bilo mirno. Nigdje
na vidiku nije bilo drugih amaca.
Alice je kliznula rukama niz izgrebeno drvo vesala. Tu na vodi bilo joj je lake
razmiljati, mozgati o druk ijem tijeku ivota.
Na kopnu, njezina su ograni enja bila napadno vidljiva. Ali ovdje, daleko od obale,
nepokolebljiva plovnost staroga amca i jednoli an ritam vali a uspjeli su joj se zavu i pod
kou. Vjetar je postao ja i i naduo joj koulju kao spinaker. Obla i su se spleli u blijedu
petlju, kovitlali se i razmatali iznad njezine glave, sad crni, sad bijeli, pa opet crni. Jedan je
vali zapljusnuo bok amca. Vidjela je da na rubu neba izranja oluja i vie sa zanimanjem nego
sa strahom gledala kako se u blizini rta pojavljuje zastor kie i polako giba prema njoj.
Munja je proparala nebo i po odjeku grmljavine koja je uslijedila mogla je procijeniti
koliko je oluja daleko. Spustila je vesla u vodu, zabrinuta njihovom teinom. Zaveslavi
jednim veslom kako bi okrenula amac u smjeru kolibe, lecnula se od bola koji joj je proparao
ramena i le a. Uprla je svom snagom, a vesla su jedva okrznula povrinu vode. Ne uspije li
dublje zaveslati, nikad se ne e ni pomaknuti. Odloila je vesla u amac i podigla deku s dna,
ovila je oko ramena i pokuala zavezati u grubi vor, jedini za koji su njezini ozebli prsti bili
sposobni. Pogledom je pretraila dno amca, trae i neto to bi mogla upotrijebiti za zatitu ili
kao zastavu. Opazila je samo plasti ni vr za mlijeko, kojemu je vrh bio odrezan kako bi
posluio kao improvizirani palj. Kad je ponovno podigla glavu, bockava kia oinula ju je po
licu. Zatitivi o i rukama, zagledala se prema kolibi. U inilo joj se da uje kaljucanje nekog
motora u daljini, ali to god bio taj zvuk, vjetar ga je odnio. Vratila je vesla natrag u vodu i
zaveslala najja e to je mogla, da i od napora. Pet jalovih zamaha i ve je morala spustiti
glavu na prsa. Obala je bila daleko kao i prije. Ali neto joj se pribliavalo i postajalo sve ve e
i glasnije, motorni amac koji je sjekao vodu plove i k njoj. Moda je Evan, paziku a
Restonovih, primijetio da nema amca. Ili je to moda George.
54
GIGA
Tracy Guzeman
Tad je prepoznala neto poznato u poloaju tijela mukarca koji je upravljao amcem i
znala je da je on.
To joj se inilo slabo vjerojatnim, ako ne i nemogu im. Pratila je njegovu karijeru bez
svjesne namjere, pro itala recenzije njegovih izloaba, primijetila javne pohvale i njegov
uspjeh proteklih godina. Ne bi imao razloga biti ovdje. I njegovi su roditelji otili, iako nisu
umrli. To zna iz jednog lanka u Architectural Digestu na koji je naletjela dok je u sterilnoj
ekaonici svog reumatologa prelistavala stare asopise. Govorio je o velebnoj kamenoj ku i u
Francuskoj, smjetenoj na kraju neke aleje i zati enoj stablima maslina. Ovih su dana ve inu
vremena ivjeli u Europi, razo arani tunom degradacijom ameri ke kulture. Fotografija ju
je iznenadila: dva glatka, stoi ka lica sa psom koji se lukavo smjestio izme u njih na
tamnomodrom divanu, sve troje jednako po eljani i spokojni. Nimalo nalik na lice kojeg se
sje ala kad bi pomislila na njega, a koje ve dugo nije vidjela. Bilo je vanijih stvari protiv
kojih se morala boriti i sje anja na njega pra ena osje ajem razo aranja i stida odgurnula je na
neko mra no mjesto u dnu uma.
ak i kroz bujicu kie, osjetila je miris ispunih plinova. On je ugasio motor i pustio da
se motorni amac postrance priblii skifu pa posegnuo prema veslu, dograbio ga i primaknuo
se.
Uhvati ue izviknuo je, ali ona nije odgovorila. Imala je osje aj da su joj se
zglobovi stalili u jalov komadi kosti i nije se mogla pomaknuti.
Prokletstvo, Alice, uhvati ga. to ti je? Utopit e se ovdje. Dograbio je veslo

i odgurivao se dok se nije pribliio pramcu dovoljno da provu e najlonsko ue kroz om u.
Provukao je poprili no dug komad i oba kraja ueta vrsto zavezao oko srednjeg sjedala svog
amca.
Dri se! doviknuo joj je preko ramena.

Poloila je dlanove na rubove amca, prsti su joj bili previe hladni i uko eni da bi se
mogla uhvatiti za neto. Skif se ljuljao ispod nje dok ga je motorni amac vukao kroz vodu.
Thomas je jednom rukom drao kormilo i svakih se nekoliko sekunda osvrtao preko ramena
kao da misli da bi ona najednom mogla odlu iti zaplivati. Slaba je vjerojatnost za to, ukoliko ne
po ne voziti znatno bre nego to sad vozi i ona ispadne iz skifa. Vie ju je brinulo kako e
iza i iz amca i uspeti se stubama natrag do kolibe, a da on ne gleda svaki njezin korak.
Tjelesna slabost bila je neto ega se najvie stidjela, neto to je nastojala sakriti kad god je to
bilo mogu e.
Obrazi su je pekli od kie koja joj je bockala kou. Zato se vratila ovamo? Kroz stabla
koja su vijorila na vjetru ugledala je nejasan obris ku e Bayberovih. Dola je jer je ovdje
njezina prolost bila sretno zato ena, utkana u ume, iskrila se povrinom jezera. Njezino
mla e ja jo uvijek se skrivalo u umi, odgonetavalo pjev ptica, imenovalo zvijezde na
no nome nebu, napola oslukuju i kad e za uti umiruju e dozivanje svog imena, svoje
roditelje koji su se sve vie smijali i sve vie pili i prisje ali se prolosti na doku, hlade i bijele
noge u hladnoj, tamnoj vodi. Ovdje se probila kroz papirnato tanku kou adolescencije kako bi
osjetila dra privla nosti, trzaje elje i nesigurnosti.
Tu je bilo i sve to je uslijedilo: spoznaja da je bila budalasta i naivna, razotkrivanje
prave Thomasove prirode, kao i Nataliene. Ovdje je sve po elo i ovdje je sve po elo zavravati.
Nekoliko kratkih mjeseci kasnije, svijet e se rasprsnuti u Dallasu. Voze i se s ocem na
prednjem sjedalu automobila tog studenog, preplaeno e gledati kako on poja ava glasno u na
radiju i u nevjerici odmahuje glavom, zaustavlja vozilo uz rub ceste kao i svi ostali i zaranja
glavu me u ruke. Gledaju i kroz prozor, vidjela je pantomimu emocija koja se odvijala u
svakom automobilu: suze, ok, strah.
Bio je to prvi put da je vidjela oca uplakanog, prvi put da je shvatila da e u ivotu biti
stvari od kojih je on ne e mo i zatititi. I to je sje anje pratilo podrhtavanje, jednako kao i ono
nekoliko mjeseci prije, kad je Thomas Bayber prvi put doao na njihov dok: sigurna spoznaja
55
GIGA
Tracy Guzeman
da se svijet pomaknuo i da vie nikad ne e biti isti.

Kad su se pribliili obali, Thomas je usporio, isklju io motor i isko io iz amca na dok.
Privezao ga je pa dograbio ue i privukao njezin skif, ispruivi nogu kako amac ne bi udario
o dok. S cijelog njegova tijela cijedila se voda, slijevala mu se niz zavrnuti nos, poput krvi
kapala s vrbova kose koja mu se prilijepila uz vrat. Mogla je samo sjediti i ekati da on ode. Na
kraju se uspravio i ispruio ruku.
Ako eka slubeni poziv, ovo je sve to e dobiti.
Ostavi me na miru.
Da te ostavim na miru? Jesi li poludjela? Prakti ki je oluja, a ti stvarno misli da
u te ostaviti da sjedi ovdje? - Vjetar je rastrgao njegove rije i. Ustani. Umrijet e, a ja te
ne kanim imati na savjesti.
Oinula ga je pogledom. Misli li da ne bih ustala da mogu?
To ga je zaustavilo. urila se od njegova nehajnog promatranja njezinih uko enih
udova, neobi no poloenih ruku koje su po ivale na rubovima amca kao klijeta. Ali nakon
kratke i otvorene procjene, njegov se pogled jo jedan trenutak zadrao na njoj i u o ima mu se
pojavio druga iji izraz, kakav nije bila navikla vidjeti.
Obrisao je lice rukom. Na to si mogla misliti prije nego to si odlu ila u i u prokleti
amac. Moe li se barem pomaknuti u stranu, kako nas oboje ne bih prevrnuo u jezero dok te
pokuavam izvu i?
Toliko je mogla. Ugrizla se za usnicu dok ju je on izvla io iz amca, i osje ala se kao
neto zahr alo i davno zale eno.
Sad mogu sama.
Ne budi glupa. Ne mogu te ostaviti ovdje, a kako sumnjam da bih mogao
pokisnuti vie nego to ve jesam, pokuajmo neto svrsishodnije, moe? Podigao ju je u
naru je, a ona je zatvorila o i, posvema poniena. Sporim je koracima preao dok i zaustavio se
u podnoju kamenih stuba. Uho joj se odbijalo od njegovih prsa dok je kora ao i ula je
njegovo iskrzano disanje.
Jo uvijek pui.
Ne bih rekao da je sad pravo vrijeme za prodiku.
Hriplje.
Tea si nego to izgleda. A ja sam star, sje a se?
Naglo ju je pomaknuo u naru ju i po tome je znala da je poalio to je upotrijebio tu
rije . Ali sad je bilo prekasno. Naravno da se sje ala. Svega se sje ala. Zadrhtala je dok joj je
kia prodirala u kosu.
Alice.
Ne govori. Molim te, nita ne govori.

Shva am, odlu ila si da nam oboma bude neugodno. Ali nije rekao nita vie,
samo je nastavio prema svojoj ku i.
Staza je bila neravna i raskvaena, napola skrivena li em koje je trunulo i granama
zimzelena koje je sruila oluja. Pri svakom njegovu koraku, osje ala je kako ga zemlja usisava,
kao da klipe kroz mo varu. Iza prozorskog stakla dnevnog boravka vikendice Bayberovih niz
koje se slijevala kia naziralo se slabo, vodenasto svjetlo. Kad su stigli do stranjih vrata,
njeno ju je spustio na tlo, drhtavih ruku od napora da to u ini ba kako treba. Otvorio je vrata
i ona je ula za njim, oslabljena naletom toploga zraka koji ju je obavio.
Pretpostavljam da e me sad izgrditi jer sam izaao iz ku e ne ugasivi vatru.
Ne. Dobar je osje aj biti na toplotne odgovorila je oklijevaju i u hodniku,

cvoko i zubima. Ostat u samo minutu da se malo osuim pa idem.
Alice.
Rekao je samo to, ali i to je bilo dovoljno. Briznuti u pla bilo je najgluplje to je mogla
initi, ali u tom se trenutku zapitala kako joj je toliko dugo uspijevalo to ne u initi. Godine
56
GIGA
Tracy Guzeman
ovisnosti o drugim ljudima naslagale su se iza nje i naizgled sterale unedogled pred njom.
Njezin jedini posao oduvijek je bio sa uvati ljubaznost, stoi ki prihvatiti svoj reumatoidni
artritis. Ali u ovome je trenu samo eljela da postoji netko tko je moe popraviti. Sve popraviti.
Zato se ene u mojoj blizini uvijek raspla u? Ponudio joj je rup

iz svog
depa, ali bio je mokar kao i sve ostalo na njemu i kad ga je prihvatila, voda je kapnula niz
njezinu ruku.
Netremice ju je promatrao. Kad ga je najzad pogledala, zatvorio je o i i odmahnuo
glavom. Jako sam se rastuio kad sam uo za tvoje roditelje rekao je. Myrna Reston,
naravno. Otiao je u spava u sobu i vratio se s neto odje e.
Bez dugmadi. Treba li ti pomo ?
Ne mogu...
Oboje smo mokri kao mievi. Kia ne e uskoro prestati, a ne bih rekao daje za
tebe dobro sjediti u mokroj odje i. Molim te.
Ustala je, nesretna to se mora odvojiti od postojanog, slabog plamena vatre, njegove
utjene rumeni i modrine koje su joj svojom toplinom polako vra ale ivot u kou.
Moe se preodjenuti u gostinjskoj sobi rekao je pokazuju i na prostoriju u

samome dnu hodnika.
Prihvatila je ponu enu odje u i zaputila se mra nim hodnikom. Gostinjska soba, ako je
uop e imala tu funkciju, bila je tri puta ve a od njezine sobe u studentskom domu. Veliki
krevet bio je smjeten uza zid izme u dva prozora izblijedjelih zavjesa boje kave koje su
dodirivale pod. Ve inu prostora na suprotnoj strani zauzimao je ormar s volutom izrezbarenom
arabeskama. Uz krevetninu je prianjao ustajao miris slatkog parfema, daak tuberoze ili
gardenije.
Uz svjetiljku na stoli u uz krevet nalazila se filigranska krletka, ne ve a od etrnaest
centimetara, s porculanskom pticom koja je odmarala na grani. O arana, Alice je podigla
krletku bez dna i oprezno uzela figuricu u ruku. Laknulo joj je jer je vatra njezinim prstima
vratila neto pokretljivosti. Ptica je bila Passerina caerulea, plavi batokljun, mujak u vrijeme
parenja. Figurica je bila krajnje pomno izra ena i Alice je kliznula jagodicom kaiprsta niz le a
pti ice, dive i se umjenosti njezina tvorca. Glava, ogrta i prsa ptice bili su tamne, kobaltno
plave boje. Trtica i vrh glave bili su najsvjetliji, pera na krilima i repu bila su tamnosiva. Na
krilima su se isticale dvije kontrastne, kestenjastosme e pruge, a od o iju do krupnog,
srebrnosivog kljuna protezala se crna crta. Batokljun je bio na grani vjeti je lijeske, i ak su i
listovi tog grma, ovalni i valovitih rubova, bili precizno obojeni: tamnozeleni s gornje strane i
svjetlije zeleni s donje.
Alice je okrenula figuricu u ruci, ali nigdje nije bilo oznake njezina tvorca. Na zidu
iznad stoli a uz krevet visio je akvarel koji je prikazivao tu istu pticu, u istome okruenju. U
dnu slike, jedva odgonetljivim kosim slovima pisalo je: Letitiji Bayber, naoj prijateljici.
Model modelu. I potpis, D. Doughty.
Je li ovo soba Thomasove majke? Alice je vidjela samo jednu njezinu fotografiju, u
lanku u onome asopisu, i bilo joj je teko zamisliti tu bezizraajnu enu posjednutu na divanu
sa suprugom i psom kao prijateljicu nekoga tko moe stvoriti neto tako predivno kao to je ova
ptica. Ponovno se osvrnula po sobi i shvatila koliko ta figurica odska e od ostatka prostorije,
kao jedina njena i profinjena stvar u sobi pretrpanoj poku stvom od tamna mahagonija
priguenih boja, previe glomaznim i zloslutnim. Odloila je pticu natrag na stoli i vratila
krletku na mjesto, gotovo tuna to je neto tako lijepo zato eno u prostoriji u kojoj ga rijetko
tko vidi.
Zavjese na prozoru bile su razgrnute, zavezane gajtanima iskrzanih vunenih resa. Ku a
je sa svih strana bila okruena umom. Kad je Alice pogledala kroz prozore u jednoli nu tamu
stabala i no i, jedino to je vidjela bio je njezin vodenast odraz u staklu. S mukom se izvukla iz
odje e i ostavila je u vlanoj hrpi na podu. Thomas joj je donio svoju odje u, znala je po tome
57
GIGA
Tracy Guzeman
kako je visjela na njoj. Meka, izblijedjela plava majica s mrljom od tinte posred trbuha nalik
Rorscharchovu testu dopirala joj gotovo do pola bedara. Hla e pidame bilo je lako navu i.
Potegnula je vezice oko pasa, zavezala labavu, nespretnu manu pa pokupila s poda svoju
mokru odje u i vratila se u dnevni boravak.
I on se preodjenuo u suhu odje u i kimnuo kad ju je ugledao. Na tebi izgleda bolje
nego na meni. Smije li piti?
Propustila je svoj reim lijekova, kaleidoskop pilula koje je gutala nekoliko puta na
dan. Ima li brendija? upitala je, umorna i lakomislena, eznu i za barem malo zaborava.
Izvio je obrvu, ali nije odgovorio, samo je nato io malo jantarnoute teku ine iz
staklene boce u au i pruio joj je pa joj uzeo mokru odje u iz ruke kad je ona prihvatila au.
Drala ju je objema rukama i oprezno otpila gutljaj, osjetivi kako se topla teku ina u sporom
plamenu razbuktava niz njezino grlo i utiskuje u stijenku prsnog koa. udila se djelovanju
alkohola, njegovu otru mirisu koji joj je peckao o i, ugodnoj omami koju je iza sebe ostavljao.
Thomas je negdje nestao kad se ona spustila na stolac visoka naslona blizu kamina i po ela
mekoljiti, trae i najmanje neudoban poloaj.
Prostorija je bila ista kakvom ju je pamtila. Kao da je ju er ostavila otiske stopala u
praini od krede na podu hodaju i za njim i vrpoljila se na dvosjedu dok se on mrtio i crtao je.
Zbog toga ju je obuzeo neobi an osje aj da je u muzeju, muzeju iji je kurator nemaran u
svojim dunostima, pomislila je zamijetivi tanak sloj praine koji je sve prekrivao: hrpu
knjiga, visoki podni sat, svije e u svije njacima od teke mjedi.
Thomas se vratio i raspirio vatru pa sjeo na stolac su elice njezinu. Stopala su mu bila
bosa, blijeda, visokih ristova, mali prst na lijevoj nozi iskrivljen, o ito davno slomljen. U
njegovim bosim stopalima bilo je neke nelagodne prisnosti i osje ala je svaki pomak svog tijela
ispod tanke tkanine njegove majice. Prolo je osam godina otkad su se posljednji put vidjeli.
Koliko je malo sad zna ila razlika u njihovim godinama.
U onoj je sobi jedna porculanska figurica.
Ponovno je raspirio ar. Zaboravio sam da sam je tamo stavio.
Je li tvoja? Ne izgleda kao neto to bi ti imao.
Jer ti me tako dobro poznaje? Nasmijeio joj se. Ako eli, moe biti
tvoja. Uzmi je.
Zato imam osje aj da nije tvoja samo zbog toga da bi je mogao kome dati?
Vidim da si pronicava kao i uvijek. Valjda si u pravu. Tehni ki govore i, nije
moja da bih je kome mogao dati. Ukrao sam je.
Ne vjerujem ti.
Trebala bi. Uzeo sam je od majke. Bila joj je prirasla srcu, dar jedne njezine drage
prijateljice i, pretpostavljam, prili no dragocjena. Jesi li ikad ula za Dorothy Doughty?
Alice je odmahnula glavom.
Umrla je prije desetak godina. Ona i njezina sestra Freda bile su maj ine susjede u
Sissinghurstu. Mislim da je Freda znala ponekad pri uvati moju majku, dok je bila mala. Obje
su sestre bile kiparice; u ku i su imale pe za pe enje gline. Dorothy je bila ornitologinja i
prirodoslovac, to si vjerojatno i sama zaklju ila. Voljela je izra ivati figurice ptica koje bi
vidjela u vrtu iza ku e. Freda i ona su na kraju radile za Royal Worcester kao honorarni
modelari. Freda je izra ivala modele male djece, a Dorothy samo ptica. I to prili no draesno.
Pti ica u spava oj sobi prototip je prije proizvodnje. Darovala ju je mojoj majci one godine kad
sam se ja rodio.
Zato si je uzeo?
Slegnuo je ramenima. elio sam je povrijediti.
Zar si to u inio iz namjerne okrutnosti?
- Jesi li iznena ena? Ustao je i priao baru pa si nato io novu izdanu koli inu
brendija. Nagnuo je bocu prema njoj, ali njezina je aa jo uvijek bila puna pa je odmahnula
58
GIGA
Tracy Guzeman
glavom.
elio sam da osjeti gubitak. Odsutnost ne ega to joj je drago srcu. O ito, to ne bi
bio njezin sin. Vjerujem da je bila izvan sebe zbog te pti ice. Iznenadio sam se vidjevi da je
sposobna za tolike osje aje.
Nije zvu ao srdito, samo injeni no i suzdrano. Pijuckao je svoje pi e i zurio u vatru.
Alice je osjetila zimicu koja ovaj put nije imala nikakve veze s kiom ili umorom. Zakotrljala je
au izme u dlanova gledaju i kako se teku ina izvija i klizi niz rubove pa otpila novi gutljaj.
Zvu i kao da nisi imao sretno djetinjstvo.
Nisam jedini u tom klubu. Ne u te zamarati time. Mirno ju je promatrao, dok se
ona trudila ne promekoljiti se. Nedostaju li ti roditelji?
Svaki dan.
Kimnuo je, kao da je o ekivao takav odgovor. Da. Naravno da ti nedostaju. Ja sam
od svojih otu en ve gotovo osam godina. Kad pomislim na njih, ne osje am nita. to misli,
jesam li zbog toga loa osoba?
Ne, zbog toga nisi.
Usiljeno se osmjehnuo. Ah. To je ve bolje. Ho e re i, zbog onog drugog. Loa
sam osoba zbog onog drugog.
Zar je mislio da mogu izbje i tu stranu pri u, kad je ovdje u istoj prostoriji s njom, kad
stoji tako blizu da bi, isprui li ruku, mogla dodirnuti njegovu kojom dri au? Toplina koja se
od brendija irila njezinim tijelom zapalila joj je utrobu i nataloila se u samom njezinu sreditu
u neto teko to ju je uvla ilo dublje u sjedalo stolca. Duboko je udahnula. Ti misli da si
zbog toga dobra osoba?
Izvukao je cjepanice iz koare i bacio ih u vatru, na to su upljinom dimnjaka poletjele
iskre. Alice, nakon tvog odlaska onog poslijepodneva, malo sam zadrijemao. Kad sam se
vratio u sobu, znao sam da si vidjela onaj crte. Ne samo zato to su crtei bili pogreno
posloeni... nisam siguran da bih se sjetio kako sam ih to no rasporedio, znam samo da sam
pazio da taj odre eni crte ne ostavim na vrhu. Vidio sam otiske tvojih stopala u praini od
krede. I otisak palca u kutu crtea. Nisi znala da si ga ostavila, zar ne?
Stao je ispred nje i uhvatio je za zape e. Lecnula se i pokuala istrgnuti ruku, ali on to
nije primijetio ili nije mario, samo je privukao njezinu ruku blie k sebi i prstom kruio po
jastu u palca kao da s njega pokuava neto izbrisati prije nego to ga pusti iz ruke.
Prislonila je dlan na prsa i osjetila kako toplina njezinih zglobova curi kroz majicu.
Nije vano.
Ne budi smijena. Naravno da je vano.
Moda tebi. Meni nije.
Ispio je pi e i odloio au muklo udarivi njome o stol. Loe lae, Alice. Hvala
Bogu na tome.
Ne. Samo sam umorna. Dola sam ovamo kako bih neko vrijeme bila sama, nisam
dola zbog tebe. Nisam dola kako bih te vidjela ili ula tvoj glas i ne elim se silom prisje ati
ega od toga. Gadi mi se.
Da je tako traljava laljivica kako je rekao, smjesta bi je prozreo. Sad se stalno osje ala
samom; zbog toga nije morala dolaziti na jezero. Njegovo drutvo bilo joj je melem, makar
samo zato to je onih nekoliko tjedana poznavao njezine roditelje. Mogla ga je upitati sje a li se
da se njezina majka bojala Neele ili je li stisak o eve ruke bio snaan prvi put kad su se
rukovali. Mogla ga je upitati to je vidio kad ih je onomad sve etvero promatrao na doku.
Sje a li se zdravice njezina oca na ve eri onoga dana kad je dovrio crte? Vidjela je ae
podignute u zrak, neto rui asto to se ljuljukalo u njima, ula je tiho zveckanje kristala, ali
izmicale su joj rije i spojene s tim sje anjem. Sve ostalo u njezinu ivotu inilo se razbijenim.
Nije eljela da njezina veza s njim, ma kako neodre ena i napukla, bude jo neto to se ra una
izgubljenim.
59
GIGA
Tracy Guzeman
Lice mu se snudilo na njezine rije i. Iznenadila se shvativi da gaje povrijedila.

Thomas kojega je pamtila bio je be utan i ravnoduan, i postojao je kako bije podsjetio na
zna enje izdaje.
Zna i, Alice je na kraju ipak odrasla rekao je. I svom jadu usprkos, prili no je
vjeta s noem.
Okrenula je glavu na drugu stranu, ne ele i sresti njegov pogled.
Je li ona bila u tvojoj sobi onog dana kad sam dola? Nije to namjeravala pitati, ali
sad kad su te rije i bile izgovorene, shvatila je da ju je upravo to najvie proganjalo, ta pomisao
daje njezina sestra sluala svaku rije koju su Thomas i ona razmijenili, zarivi lice u meki
jastuk kako ne bi prasnula u smijeh. Moda je u onoj gostinjskoj sobi osjetila daak Nataliena
parfema, jer njezina je mo na prisutnost sposobna odoljeti ak i plimi i oseki osam godina.
Ako to doista misli, tad ne e vjerovati ni u to od onog to ti kaem. Lice mu
je bilo crveno, od vatre, od pi a. Kako udno. Prole su godine, a ja se svejedno osje am
primoranim braniti se. Moda zato to je tvoje dobro miljenje bilo jedna od malobrojnih stvari
koje su mi u ivotu bile vane.
Miljenje jedne etrnaestogodinjakinje? Ne bih rekla. Kad se samo sjetim koliko
su ti moji roditelji vjerovali...
Tvoji roditelji nisu bili sveci, Alice, daleko od toga. Bilo bi velikoduno re i da su
bili obi ni ljudi koji su u ivotu prili no gadno pogrijeili. Nemoj ih prikazivati savrenima. Ta
je ica pretanka da bi itko na njoj uspio sa uvati ravnoteu. A kad smo kod Natalie...
Nesigurno je ustala sa stolca, potaknuta alkoholom i bijesom. Ne spominji njezino
ime. Ne elim ga uti. - Alice se bacila na njega svom snagom i zamlatarala rukama, posve
uzalud, ali je svejedno lupala o njegova prsa. Od svakog udarca, tijelo bi joj protre- sli valovi
oka, poput malja to udara po kostima.
Stajao je posve nepomi no i nije se ni pokuao braniti. Bijes je i eznuo jednako brzo
kao to se i pojavio, njezini beskorisni glenjevi popustili su pod teinom tijela, a ona je
potonula na pod uz njegove noge i glavu naslonila na njegova koljena. Disala je tako teko da je
pomislila da e se uguiti i izme u dahtavih jecaja protisnula: - Bojim se. Svega se bojim.
Stalno.
Dodirnuo je njezinu glavu i nezgrapno je potapao. Sjetila se kakav je bio s Neelom,
kako je tu kujicu drao u naru ju i milovao je lancima prstiju po tjemenu dok ne bi zatvorila
i i polako i teko bubnula repom o njegove grudi. Ali sad je njegova ruka milovala njezinu
kosu, njegovi su se prsti upletali u njezine kovr e, a palac jedva doticao njezin obraz.
Sjeo je na pod pokraj nje. Izobilje dokaza govori u prilog suprotnome.
Njoj se to u inilo smijenim. Bio je jedina osoba koju je poznavala, a koja se doista tako
izraavala: izobilje dokaza. Zar ne moe govoriti kao normalna osoba?
Samo sam elio re i da, ako se stvarno svega boji, to dobro skriva. Nisi dopustila
bolesti...
Reumatoidni artritis. Mora to re i naglas. Reumatoidni artritis.
Vidim da jo uvijek prekida ljude dok govore. Nisi dopustila reumatoidnom
artritisu da te zaustavi. Nisi dopustila da te zaustavi ono to se dogodilo tvojim roditeljima.
Dovrava obrazovanje i sad...
Odustajem. Napustila sam faks. Zato sam i dola ovamo. Sve mi postaje preteko.
Vie ne mogu.
Ne moe? Ili ne moe savreno?
Ista stvar.
Ve ini ljudi nije.
Pustila je da njezina glava padne na njegovo rame i zaronila u njegov miris: miris
vlane vune i praine, dima i opojnoga gro a pretvorenog u mot. Pribliio je ruku njezinu
stopalu i preao palcem po krivulji svoda, mjestu na kojem joj je koa jo uvijek bila kao svila.
60
GIGA
Tracy Guzeman
Pitala se je li je itko drugi ondje dodirnuo, osim klini ki, okre i joj gleanj na sve strane i
trae i od nje da opie bol koji osje a.
Zatvorila je o i, a kad ih je otvorila, pogledala je u strop. I ranije ga je vidjela iz istoga
ovog poloaja, onog poslijepodneva kad je ugledala Natalien crte. Odmaknula je stopalo.
Alice.
Ne.
Nije se dogodilo to to misli.
Nemoj me vrije ati. Nikad te nisam smatrala predvidljivim i zato nemoj govoriti
ono to bi svatko drugi rekao: da se nita nije dogodilo.
Misli da sam spavao s njom? S tinejdericom?

Teko je progutala slinu. - Da. Mislim da bi ti ego dopustio da u ini gotovo sve i
prona e na in da to opravda.
Okrenuo se od nje, ali ruka mu je ostala na njezinu ramenu. Jagodice njegovih prstiju
lagano su je pritiskale.
Koliko je godina Natalie tad imala? Sedamnaest? Alice, to bi bilo protuzakonito.

Da ne spominjem amoralno.
Vidjela sam tvoj crte. Nitko nema tako dobru matu. Tvrdoglavo je isturila
bradu i otresla njegovu ruku sa svog ramena. Ni tako preciznu.
Pozirala je za mene, to da.
Gola.
Gola kao avka.
Tebi je to smijeno?
Ni najmanje. Samo sam se nadao da bi ti mogla cijeniti usporedbu s pticom. O ito

je ne cijeni. Ali moram priznati da se pitam koliko dobro poznaje svoju sestru.
to bi to trebalo zna iti?
Natalie nitko ne bi mogao optuiti za suzdranost. Nikad nisam traio od nje da se

skine. Dola je jednoga poslijepodneva i zamolila me da je nacrtam. Rekla je da crte eli
darovati de ku. Pristao sam i otiao u stranju prostoriju po blok za skiciranje i olovke. Kad
sam se vratio, tvoja je draga sestra stajala haljine oko glenjeva. Sans vtements. Kao od majke
ro ena. Nije bila sretna kad sam joj rekao da ne u spavati s njom.
Pokuava li mi re i da je traila da spava s njom?

Izgledao je povrije en. Da, Alice. Traila je. Natalie je bila ljutita, zbog mnogo toga.
Bila je poreme ena. Mislim kako je eljela spavati sa mnom da neto dokae.
Ne razumijem.
Stvarno? Pomno ju je pogledao kao da pokuava neto odlu iti, a potom je

odmahnuo glavom i zatvorio o i. Tad nije na meni da ti objasnim. Uostalom, tko zna?
Moda je Natalie i slutila da u odbiti i samo je iskuavala svoju mo . Ili je moda samo eljela
neto to nije mogla imati.
Natalie? To mi je teko vjerovati.
Zar nikad nisi eljela neto to nisi mogla imati?
to misli? Podigla je ruke, u strahu i pomisliti kako mu izgleda. udovini

kutovi njezinih prstiju, njezini kvrgavi, nate eni zglobovi. Kao da je na injena od rezervnih
dijelova u kutiji. U glavi je sastavila popis stvari koje je eljela, ali ih nikad ne bi izgovorila,
nikad nikome drugome priznala, od straha da bi mogli pomisliti da se saalijeva. elim biti
sposobna ponovno drati skalpel u ruci. elim sama etati umom. elim da me ljudi prestanu
pitati kako se osje am, kako se drim, kako sam. elim zaboraviti ime svih lije nika i
medicinskih sestara koje sam ikad upoznala, imena njihovih suprunika i djece. elim kupovati
odje u koja se kop a i cipele uskih vrhova. elim da mi svi prestanu govoriti da moram
smanjiti o ekivanja.
Nisam te to smio pitati.
61
GIGA
Tracy Guzeman
Ne, nisi smio. Ti ne zna nita o meni i mom ivotu. Ne zna kako je bojati se da
e po eti prezirati ljude koji ti pomau, one koje bi trebao voljeti, jer su oni zdravi, a ti nisi, jer
su oni ljubazni, a ti ovako bijesan, frustriran... Kad zna da ti ne e biti bolje nego... zastala
je, neizgovorene rije i samo gore visjele su u zraku izme u njih ... postane napola
nevidljiv. Ljudi te prestanu primje ivati. Nitko se ne voli previe pomno udubljivati u
pojedinosti bolesti. Shvatila sam da jo uvijek sluim nekoj svrsi. Ljudima sam podsjetnik da
se mole, da izra unaju anse, da zahvale sudbini, bogovima, dobroj karmi, emu god, to je
inilo da to zadesi mene, a ne njih. Ja sam lanica najgore vrste kluba. Onog u kojem nitko
drugi ne eli biti.
Zaprepateno ju je pogledao. Alice.
Samo me ostavi na miru. Molim te.
Ne mogu. Ustao je i ispruio ruku. Kad se nije pomaknula, sagnuo se i

privukao je k sebi. Podigao ju je u naru je i odnio do dvosjeda, a potom sjeo pokraj nje i
jagodicom prsta crtao krui e po njezinoj nadlaktici, jedva joj dodiruju i kou. Imala je osje aj
daje sve u njoj stijenjeno i teko, kao da joj je netko odrezao tjeme i napunio ga do vrha
kamenjem.
to je najgore?
Nemoj me to pitati.
Rekla si da te ne poznajem. elim te upoznati. elim da mi kae jednu stvar koja
je gora od svib drugih, neto to nikad nikome drugome nisi rekla.
Zato?
Zato to te molim, Alice. Trudim se, a obi no se ne trudim. elim znati.
San ju je potezao za skute. Progovorila je uz kou na njegovu vratu.
Strah me je da od one osobe kakva sam trebala biti nije ostalo nita osim bola.
Ponekad se ne mogu odvojiti od njega. Razmiljam o tome kako, kad mene ne bude, ni tog bola
vie ne e biti. Napokon emo se me usobno izbrisati. Moda e biti kao da me nikad nije ni
bilo.
Tada se, jer vie nije mogla ostati ondje i ne eljeti njegov dodir, odmaknula od njega,
polako ustala i poeljela mu laku no .
Ujutro je izala iz gostinjske sobe u velikoj traper-koulji koju je pronala u ormaru i

uspjela navu i preko glave i ju eranjim irokim hla ama. Sjedio je u naslonja u uz kamin u
kojem je od prethodne ve eri ostala hrpa pepela. Ispred naslonja a bio je postavljen tafelaj s
praznim platnom srednje veli ine.
Prava si ljenjivica rekao je. Nikad to ne bih bio rekao za tebe. Ve satima
ekam da se probudi. Ali ti samo spava, nesvjesna mirisa kave i zvukova kuhanja.
Zar je to bilo kuhanje? Mislila sam da nas netko bombardira. Oklijevala je na
vratima, privu ena poznatom neusiljeno u njegova zadirkivanja. Sad kad ga je ponovno
vidjela, vratilo joj se neto davno: ljubav prema razgovoru, radost aljivog prepucavanja. Ali
bilo je udno biti u njegovoj ku i tako rano ujutro. Sobu koja joj je sino bila toplo uto ite sad
je pritiskala formalnost jutra i ona je oklijevala, nesigurna bi li trebala ostati ili oti i.
Do i ovamo.
Prila mu je, a on ju je njeno privukao na krilo. Ispod njegova desnog zape a
poloenog na naslon za ruku naslonja a bio je preba en al.
Moda sam nesposobna za neke stvari, ali za stajanje sam jo uvijek sposobna.
Tablete rekao je ne obaziru i se na njezinu izjavu i pokazuju i zbirku bo ica
62
GIGA
Tracy Guzeman
na stoli u. Sve sam ih donio. I ispohao sam malo kruha ako ih mora uzeti s hranom.
Nije bila sigurna bi li je vie trebala uznemiriti pomisao da je on prekapao po njezinim
stvarima ili injenica da je o ito prespavala njegove dolaske i odlaske. Zar se nisi zabrinuo
da bi Evan mogao prigovoriti?
Evan i ja smo stari prijatelji. On brine o ve ini ku a uz cestu izvan sezone. Osim
toga, nisam ti elio dati izliku za odlazak. Da ujem, koje od ovih pije ujutro? Pregledala je
bo ice, a on joj je dodao au vode, odmahuju i glavom na mozaik pilula na njezinu dlanu.
Smeteno ih je progutala.
Stavi ruku na moju.

Kad je to u inila, koljenom je lagano pritisnuo njihove ruke i prikljetio ih, a lijevom joj
rukom labavo zavezao al oko zape a, spajaju i ga sa svojom desnicom.
to to radi?
Eksperimentiram. Gledaj.
Stavio je kist izme u njihovih prstiju. Tad je desnicom zamahnuo prema paleti i
glatkim pokretom umo io kist u tamnu plavu boju. Pribliio je njihove ruke platnu i zaustavio
se.
Sad e ti kormilariti.
Ne mogu.
Naravno da moe. Nemoj previe razmiljati, samo zatvori o i. Sto bi naslikala,

da moe ita naslikati? Zautio je i nasmijao se. Glupo pitanje. Ptice, naravno. Oiseau.
Uccello. Vogel. U redu. Zamisli jato ptica u letu. Ne razmiljaj o tome to vidi. Razmiljaj
kakav je osje aj kad te iznenade, kad ti oduzmu dah. Razmiljaj o tome to osje a, ovdje.
Na as je poloio lijevu ruku na dno njezina vrata pa ovio ruku oko njezina struka. To eli
naslikati.
Njegova usta, tako blizu njezinu uhu. Zamislila je polje kosova koji se u tamnom
zastoru uzdiu u nebo, klik i u zboru glasnijem i od lupanja njezina srca. Ruka joj se
pomicala u pravilnom ritmu, besteinski plutaju i na njegovoj.
Gotovo. Otvori o i.
Provirila je kroz jedno oko pa tek tad otvorila drugo, zapanjena onime to je ugledala na
platnu: vodnjikasto nebo isprekidano potezima kista koji su sugerirah ptice u letu. Mi smo
ovo naslikali?
Ti si to naslikala.
Bila je oduevljena jer je neto stvorila, ma kako rudimentarno, a ne samo prou ila i
dokumentirala. Slikajmo dalje. elim naslikati tvoju ku u. Onakvu kakvu sam je ju er
vidjela s jezera, na kii.
Drago mi je to obuzdava svoje ambicije. Moemo naslikati to god eli, naravno.
Samo to ne bih volio da svu svoju snagu potroi na jednu stvar.
Odvezao je al oko njihovih zape a i on je odleprao na pod. Bez prestanka je aputao
njezino ime dok nije zazvu alo egzoti no, kao da pripada kakvoj neznanki. Ona je ta neznanka,
shvatila je, ponaa se na na in koji joj je posve stran, odustaje od uobi ajenih pokuaja da se
sakrije, da se stopi s pozadinom. Priljubila se uz njega i osjetila njegova rebra uz svoja le a.
Disao je ubrzano i prstima prelazio preko ava na maneti njezina rukava. Okrenula se prema
njemu i poloila glavu uz njegov vrat. Ve se istuirao, lice mu je bilo svjee i mirisalo na
kremu za brijanje, a u dahu mu se osje ao jedva primjetan daak kave i ruma. Poljubila ga je u
eljust, ele i ga prva dodirnuti. Boja njegove koe na tom se mjestu mijenjala, kao raspuklina
u dini. Gurnula je ruku ispod njegove koulje, sakrila je i zabacila glavu. Vrat je bio jedini dio
njezina tijela koji je jo uvijek bio gibak, jo uvijek u izvornome stanju. Njegov je palac
pronaao kucavicu na njezinu vratu i pritisnuo je, a ona je osjetila kako se rasple e.
63
GIGA
Tracy Guzeman
Reci mi na emu sad radi.

Nema veze s pticama. Mislim da ti se ne bi svidjelo. Klizio je rukama preko
njezina tijela, tek ovla je dodiruju i, odgonetavaju i prolost zabiljeenu na njezinoj koi:
pri e o duhovima ispisane brazgotinama iz djetinjstva, kou koja nikad nije vidjela sunca,
nabore urezane pokretima iz navike. Krevet je napunio s toliko jastuka da je nalikovao utvrdi:
bila je okruena paperjem i pjenom, a zglobovi su joj po ivali na etverokutima izblijedjele
svile boje lavande i heljde.
Kako odlu i?
to u slikati? Promekoljio se, odgurnuo plahtu i ovio ruke oko njezina

struka, privla i je k sebi i zaranjaju i nos u oblak njezine kose. Osje ala je miris njegova
znoja na svojoj koi, a na njegovoj nadlaktici blagi miris sandalovine i citrusa ampona kojim
joj je pod tuem oprao kosu.
Obi no ne govorim o tome. Ne zato to sam praznovjeran; umjetnost je moja

vjera. Ali teko je to izraziti rije ima.
Ostala je nepomi na, pokuala se u initi nevidljivom, kao da bi on mogao neto priznati
zaboravi li da je ona ondje.
Podigao se na lakat. Pretpostavljam da traim ono to se ne vidi i to pokuavam
staviti na platno. Ne negativan prostor, nego prije bit neke stvari ili mjesta.
A da slika mene?
Thomas je preao palcem po njezinoj donjoj usnici. Da ne znam da nije tako, mislio
bih da eli izmamiti kompliment. Ispruio se glatkim pokretom koji je njegovo tijelo
mrvicu udaljio od njezina. Neke su stvari toliko lijepe da ih nikad ne bih pokuao naslikati.
Ustao je iz kreveta i nestao niz hodnik. Nemoj nikamo oti i doviknuo joj je. Imam
neto za tebe.
Nije eljela nikamo oti i. Svaki put kad bi otiao, ekala je kad e za uti njegove
korake na povratku k njoj. Sa uvao sam ti je - rekao je vra aju i se u krevet, klize i prstima
niz njezin bok, preko grudi. Koa joj se najeila, zasvrbjela je. Bilo joj je i vru e i hladno
istodobno: dio nje bio je zale en, dio kao magma. Knjiga koju je bacio na deku bila je knjiga
pjesama Mary Oliver, No Voyage and Other Poems. Dosad ve knjinici sigurno duguje
cijelo bogatstvo za zakasninu.
Dva dana. Tri. Ubio je njezinu elju i za hranom i snom. eljela je samo biti budna, u
ovom krevetu, razgovarati ili ne razgovarati. Nije bilo vano.
Ugasi svjetlo.
Ugasio ga je, ali sad kad je u sobi bilo mra nije, on kao da je posvijetlio. Koa mu se
sjajila, blijeda i hladna kao blistavi mramor.
Bilo bi mi drae da te vidim rekao je.
Tad se pravi da me slika i zatvori o i.

Odjevena u njegov ku ni ogrta , odmaknula je pokriva e s njegova tijela. Sunce se
pomolilo prvi put nakon nekoliko dana i proelo prostoriju svjetlom. Priljubila je vrh jezika o
njegov kuk i osjetila slankast okus njegove koe. Bilo je lake ne obazirati se na bol kad bi se
usredoto ila na neto neposredno, neto to eli. Promekoljio se i progun ao, tek napola
budan. Kliznula je prstom niz njegova le a, gurkaju i svaki kraljeak cervikalne, torakalne, lumbalne, sakralne dive i se savrenstvu njegove kraljenice, a potom pogladila
biserasti okrugli oiljak istetoviran na njegovom lijevom guzu.
64
GIGA
Tracy Guzeman
to ti se to dogodilo?
Hmm.
Bocnula ga je prstom u rame. to se dogodilo?
Gdje?
Ovdje. Ponovno ga je bocnula, krue i prstom oko brazgotine.

Glas mu je bio nerazumljiv, mukao od sna. Odgovorio je u jastuk. Neela. Pakosna
dukela me ugrizla.
Prema njoj je polako, ali hotimi no zaplivalo jedno sje anje, probijaju i se kroz svaku
prepreku koju mu je postavila na putu. Nataliene rije i, ali sad iz njegovih usta. Pakosna
dukela. Pokuala je ne sjetiti se ostatka, ali sestrine rije i su je preplavile, povla i je prema
dnu. To je nije sprije ilo da ugrize Thomasa. Vidjela sam oiljak.
Okrenula je klju u vratima gostinjske sobe. Navukla je zastore i strgnula njegov ogrta
s tijela, mrze i njegov dodir na koi. Otro bolno probadanje izazvano tim naglim pokretom
bilo je olakanje. Njezina odje a jo uvijek je bila skorena od blata i jo uvijek je vonjala na
jezersku vodu, ali nekako se uvukla u nju i sjela na krevet rukama prekrivi ui, zapre uju i
pristup zvukovima koje je on proizvodio lupaju i po vratima, dozivaju i je i, kasnije, psuju i
je. ula je kako je otiao pa se vratio i ponovno otiao. ula je kako njegova savrena le a klize
uz zid u hodniku. ula je bocu i au, njegov alkoholom umrtvljen glas. ula je njegov dah i
njegovo kajanje, ula je njegove isprike. ula je kako spava.
Jo jednom se osvrnula prije odlaska, pamte i pojedinosti. Tamne zavjese, sag ispred
ormara zamrljan blatom, jastuci naslagani visoko na krevet, krut i sluben kao da one prve
olujne no i uop e nije spavala u njemu. Krletka na stoli u uz krevet. Podigla je krletku i
kliznula prstom po dubokoj, beskrajnoj modrini batokljunovih le a. to je ono rekao? elio
sam da osjeti gubitak. Alice je vratila krletku na stoli , a pti icu gurnula u dep.
65
GIGA
Tracy Guzeman
SEDAM
STUDENI 2007.
Zar je doista o ekivao da e uetati u vikendicu i one dvije slike zate i objeene? Zato
ne i crveni X na zidu izme u njih da ih lake opazi? Evan, mukarac koji ih je pustio u ku u,
nije skidao pogled s njih. Finch nije zamijetio ni da je trepnuo. Zahtijevao je da obojica stalno
budu u istoj prostoriji i straario na vratima kao da je o ekivao da bi oni mogli pobje i s...
ime? Traljavom sofom prekrivenom plahtom? Napuklim, poutjelim abaurima, s dovoljno
pau ine da se u njoj ugnijezdi omanji sisavac? Provjerio je ima li na podu paukova. Orijentalni
sag bio je elaviji od njegove glave. Toliko je toga propalo da mu se smu ilo. Thomasa nije
mogu e shvatiti. Mogao je prodati ovu ku u i imati dovoljno novca za ivot na neko vrijeme ili,
to je bilo mnogo manje vjerojatno, ali neizmjerno prakti nije, za otplatu nekih dugova.
Umjesto toga, ku a je stajala prazna, skrivena drve em.
Obala jezera bila je obrubljena ledom, a povrina se kao glatko zrcalo protezala do
horizonta. Svuda gdje bi pogledao, Finch je vidio samo bjelinu. Debla stabala bila su
prekrivena snijegom, a grane ovijene oblacima pahulja. Stupovi doka, stube, krovovi susjednih
koliba, sve je bilo prekriveno istom bjelinom. Savren zimski prizor, pretpostavio je, ali njemu
je djelovao klaustrofobi no.
Vlasnik je moj prijatelj rekao je Evanu, psu uvaru kratko oiane kose koji je
stajao uspravan poput motke, le ima priljubljen uz vrata, ruku prekrienih na izbo enoj
naznaci trbuha.
Blizak prijatelj? upitao je Evan.
Vrlo blizak odgovorio je Finch.
Tad znate da je mrtav.

Finchu je dah na as zapeo u grlu, dok nije shvatio da mukarac govori o starijem
Bayberu. Shva am u emu je nesporazum. Ne govorim o roditeljima. Ja sam prijatelj
Thomasa Baybera. Sina.
On ni je vlasnik. Nikad nije bio.
Ali ako su gospodin i gospo a Bayber pokojni, njihove je nekretnine zacijelo

naslijedio njihov sin?
Mene se to ne ti e. Ima dovoljno odvjetnika koji e to rijeiti. Ili ne e. Ja samo

pazim na ku u. Pazim da je klinci ne oplja kaju, brinem se da nita ne nestane.
Ove rije i izgovorio je sporo i naglaeno, na to je Finch pomislio da je trebao
krivotvoriti potpisanu poruku Baybera starijeg kojom mu doputa njukanje po ku i u
vlasnikovu odsustvu.
Finchu! Ovo morate vidjeti! Stephenov glas odjeknuo je iz dubine dugog

hodnika u koji je odlutao sam, usprkos Evanovu upozorenju da se ne razdvajaju.
Finch je pogledao Evana, pitaju i se bi li ga mogao pobijediti u tu njavi. Mukarac nije
bio mnogo mla i od njega. Evan je zapucketao prstima pa slegnuo ramenima. Na kraju
hodnika rekao je. Vjerojatno soba s vae desne strane. Me utim, prije nego to odete,
morat u vam pregledati depove.
Ba draesno promrmljao je Finch. Iscrpljivala ga je turobnost tog mjesta i

otklipsao je hodnikom razmiljaju i kako je pogrijeio kad je pristao udruiti snage sa
Stephenom u potrazi koja e se nedvojbeno pokazati jalovom. Bio je siguran u sebe unutar
granica svoje profesije, ali ova je potraga iskuavanje tih granica. to on zna o traganju za
nestalim umjetninama? I to ako je cijela ova stvar neka Thomasova bolesna ala? Ne, nije.
Imao je prilike svratiti do Thomasa prije odlaska. Iako mu zbog modanog udara nije mogao
dati dodatne pojedinosti ili ponuditi objanjenje, u njegovim je o ima vidio nadu i i ekivanje.
66
GIGA
Tracy Guzeman
Nije bila ala.

Finch se zaustavio na vratima velike spava e sobe i provirio u nju. to bih to trebao
vidjeti?
Stephen se osvrnuo preko ramena. to vam je?
Zar ti ne smatra ni najmanje uvredljivim to na prijatelj u drugoj prostoriji
pretpostavlja da smo doli neto ukrasti?
Ne ete se valjda potu i s njim? Blagi Boe, jeste li vidjeli kako je taj tip gra en?
Ruke su mu dvostruko deblje od vaeg vrata, Finchu. Mislim, star je i to, ali svejedno. Stephen je onglirao alatkama svog zanata, digitalnom kamerom i pove alom, dok je
prou avao akvarel na zidu. Zamje ujete li ita?
Kako bih ita vidio kad stoji to no ispred onoga to bih trebao vidjeti, to god to
bilo?
Stephen je stao u stranu i prvo to je Finch ugledao bila je zlatna filigranska krletka na
stoli u uz krevet. Zar si me zbog ovoga onako oduevljeno pozvao? Zahvaljuju i tebi, morat
emo pro i pomni pretres.
Ova krletka je i na slici.
Da, to vidim, iako nisam siguran kakvo zna enje pripisuje toj injenici. I podni sat
u dnevnom boravku je na slici. Kao i dvosjed. A pretpostavljam da su i oni pljesnivi atlasi na
stoli u za kavu tako er na slici.
Stephen nije odgovorio, samo je podigao kaiprst i kucnuo njime po zidu. Finch se
pribliio kako bi pogledao akvarel koji mu je Stephen pokazao i iako ga sama slika nije
oduevila, obradovao se osjetivi uzbu enje neo ekivanog. - Dorothy Doughty? to je to?
Studija za neki njezin model? Uzeo je pove alo od Stephena i pomno prou io sliku, dio po
dio, od vrha do dna, zdesna nalijevo, kao da deifrira stari kineski rukopis.
Pogledajte tekst iznad potpisa.
Letitia. To je bila Thomasova majka. Ali ne sje am se da je ovu pticu... zna li
koja je?... Royal Worcester ikad pustio u prodaju. Imali su trideset est parova ameri kih ptica
i jo tri pojedina na modela. Zatim devetnaest britanskih ptica...
Zapravo, dvadeset jednu.
Finch je udahnuo, zamiljaju i kako stee Stephenov mravi vrat. Star je, je li to rekao?
Dovoljno star da ne nasjeda, korila ga je Claire. S mukom je progutao slinu prije nego to se
pristojno nakaljao. Da, dvadeset jednu britansku, ali one su stavljene u proizvodnju tek
nakon Dorothyne smrti 1962. Zurio je u Stephena preko svojih nao ala i osjetio stezanje
izme u lopatica. Pretpostavljam da ih sve zna napamet?
Crvenrepke na kleki devetsto trideset pete. eljugari i
ak trideset este. Plavi
drozdovi i jabuka u cvatu tako er trideset este, pa crveni kardinali i naran a...
elio sam re i da joj ovo nije jedan od kasnijih radova. Thomasova majka odrasla
je u Cornwallu u Engleskoj. Sestre Doughty ivjele su u Cornwallu i poslije rata. Puno je
vjerojatnije da su se poznavale tada, kad je Dorothy radila na ameri kim pticama.
Moda ste u pravu. Dakle, krletka je na obje slike, i na ovom akvarelu i na
sredinjoj slici naeg triptiha. No jo je zanimljivije ono to nedostaje.
Ne pratim te.
Posveta, Finchu. Pie, model modelu, zar ne? A na akvarelu je ptica u krletki.
Ovoj krletki.
I sad se ti pita gdje je ta ptica? Otkud zna da joj nije darovala samo akvarel?
Pogledajte stoli . Evo ovdje. Trebat e vam moje pove alo. Pruio ga je
Finchu ljuljaju i se na petama. Finch je pribliio pove alo stoli u i zamijetio nekoliko sitnih
ogrebotina. Stephen je iz svoje kutije ve bio izvadio plasti nu vre icu i tapi za uzimanje
brisa, i kad se je Finch uspravio, mla i se mukarac obruio na stoli i brzo preao tapi em
preko njega.
67
GIGA
Tracy Guzeman
Ako je ptica na ovom akvarelu bila prototip i nikad nije otila u proizvodnju, tad
moemo pretpostaviti da nije bila pri vr ena za postolje, nego vjerojatno samo poloena na
stoli . Mogu provjeriti ove ostatke kako bih im odredio kemijski sastav i usporediti ih sa
sli nim proizvodima Royal Worcesterove tvornice u to vrijeme. Podudaraju li se, moemo biti
prili no sigurni da je Dorothy gospo i Bayber darovala i akvarel i pticu.
Stephene, ne elim ti kvariti veselje, ali pretpostavimo da si u pravu i da je ovdje
neko bila pti ica Doughtyjeve. Kakve to veze ima s naim dvjema slikama koje nedostaju?
Toj se ptici svata moglo dogoditi. Moda ju je Letitia ponijela u Francusku, moda je kod
Thomasa, moda je prodana ili donirana nekom muzeju. Doznali bismo jedino da je neko bila
ovdje. Osim toga, na svemu u ovoj sobi zacijelo su najmanje dva desetlje a prljavtine. Bi li
analizirao ostatke? Ili prainu? Gledao je kako Stephenovo raspoloenje splanjava.
Finchu, to ne moete pouzdano znati. ak i ako nema nikakve veze s naim slikama,
svejedno bi bilo zanimljivo otkri e. Moglo bi biti vano.
Vidi, nau io si klju ne rije i. Bilo bi vano i zanimljivo samo ako je otkri e.
Stephen je udario vrhom cipele o sag i Fich ga je mogao lako zamisliti kao dijete
uvijek trinaesto prase, trudi se prona i neto to ima, a zbog ega e ga vrnjaci prihvatiti.
Osjetio je alac grizoduja. Pretpostavljam da bi bilo najbolje da analizira ostatke i vidi to
e otkriti.
Stephen se razvedrio. Ako mislite da bih trebao...
Rekao bih da e Cranston eljeti da istraimo svaki trag. Bismo li ovdje trebali jo
neto potraiti? Nadao sam se da bi moglo biti nekih dokumenata, moda neto s nekom
adresom, ali radni stol je ispranjen. Tko god je zatvorio ku u, temeljito je obavio posao.
Samo u na brzinu fotografirati dnevni boravak odgovorio je Stephen, a tre ina
njegova lica nestala je iza kamere. Ukoliko ne elite da pokuam uzeti otiske prstiju?
Moe li?
Pa, tehni ki govore i, ne mogu. Pretpostavljam da to zna i da moemo krenuti.
Pomisao da e se rijeiti te turobne ku e i oti i iz sablasnog, snjenog krajolika
oraspoloila je Fincha. Uspijemo li pro i sigurnosnu provjeru nedirnuta dostojanstva, znam
jedno zgodno mjesto u Syracusi gdje moemo ve erati. Neko su posluivali finu pe enu
svinjetinu s pikantnim jabukama. Pikantna hrana... od nje e ivnuti. Dobro emo se naspavati
i odmah ujutro krenuti prema ku i Kesslerovih.
Koliko je Stephen vidio, vremenski uvjeti ni najmanje nisu utjecali na Finchovu
vonju: i nadalje je vozio prebrzo, obra ao premalo pozornosti na retrovizor i previe se isticao
me u automobilima koji su prolazili pokraj njih potuju i ograni enje brzine. vrsto se
uhvatio za rukohvat kad su kota i zapeli o crni led i stranji se kraj automobila zanio.
Ne zaboravi, Stephene, kad auto klie, digni nogu s gasa, izbjegavaj ko nicu i
okreni volan u smjeru u kojem eli i i.
elim i i ku i. U kojem je to smjeru?
Odli no! Smisao za humor voza u pomae sa uvati smirenost u nepovoljnim
uvjetima vonje.
A ja sam mislio da je nevonja u nepovoljnim uvjetima najbolji na in da voza
sa uva smirenost.
Finch je naizgled patio od zablude da Stephen u neko doba u budu nosti planira po eti
voziti, iako je svaka minuta provedena u tom automobilu samo osnaila Stephenovu
privrenost javnom prijevozu. Kad je Finch najzad zaustavio vozilo na hotelskom parkiralitu,
Stephen je navrat-nanos izjurio iz automobila. Koljena su mu klecala. Strah, inje, nepouzdana
lisna kost... nita od toga nije moglo ponititi blaenu injenicu da stoji na vrstome tlu.
Uz ve eru im je trebalo samo pet minuta da razmotre to su otkrili. Zato je Bayber
elio da po nu od njegove vikendice ako u njoj ni eg nema? Stephen nije o ekivao da e biti
lako ili moda jest? ali nadao se da e putem nai i na neki trag. Prije nego to su krenuli
68
GIGA
Tracy Guzeman
u vikendicu, satima je pretraivao Internet trae i neku naznaku gdje bi sestre mogle biti, ali
pronaao je iznena uju e malo informacija. Natalie i Alice Kessler. Roditelji umrli 1969.,
nemaju drugih ivu ih ro aka. Godine 1972., dvije mlade ene nestale su iz Stonehope Waya u
Woodridgeu u dravi Connecticutu, kad je jednoj bilo dvadeset est, a drugoj dvadeset tri
godine. Dvije privla ne mlade ene, zbog ega je bilo jo vjerojatnije da ih je netko primijetio.
Ne moemo se vratiti praznih ruku rekao je Finchu. Konobar je pokuao

odnijeti sa stola koaricu s kruhom u kojoj je jo uvijek bio jedan okrajak, to je Stephena
ponukalo da mu otme koaricu, a konobara u inilo svjesnim posljedica koje e pokuaj
preranog odnoenja hrane imati na njegovu napojnicu. vakao je koricu kaju i po ubrusu.
Shva a da to nije papir rekao je Finch. Stephen je zagurao ubrus u dep, a

Finch odmahnuo glavom. Stephene, dopusti da te neto upitam. to o ekuje da emo
prona i?
Ostale dvije slike, naravno. Zar vi to ne o ekujete?
Zapravo, ne. Finch se zavalio u svoj stolac i mahnuo konobaru da mu donese

ra un. Otpio je gutljaj kave ispruivi prst prema Stephenu pa otro ubrusom gornju usnu. Poznajem Thomasa. Neto eli.
eli da prona emo druga dva dijela triptiha.
Zato?
To Finchovo pitanje zbunilo je Stephena. Puno mu je drae bilo usredoto iti se na
neposredan zadatak, odnosno pronalazak dviju slika triptiha, nego pokuati naslutiti Bayberove
razloge. Valjda zato to su dio njegove ostavtine. Zamislite najgori mogu i scenarij.
Prona i emo sestre Kessler i one ne e eljeti prodati slike. To je doista bilo najgore to je
Stephen mogao zamisliti, budu i da bi ga to po hitnom postupku vratilo u ured, procjeni zbirki
lutaka i relikvija iz Gra anskoga rata. U najmanju ruku, bit e uvrtene u njegov opus.
Moda mu je to sad vano. Da bude obuhva eno sve to je u ivotu stvorio.
Procjenjuje da je te slike naslikao kad, prije trideset i neto godina?
Izvornu sliku, da. Preina io ju je nekoliko godina kasnije.
Zato je dosad ekao? Zato ve prije nije pokuao prona i druge dvije slike?
Stvarno, Finchu rekao je Stephen, premjetaju i solenku i paprenku. Nisam
siguran da se nas to ti e.
Samo ne elim da se ponada i razo ara, Stephene.
Finchov rezignirani ton uspani io je Stephena. Mislim da vi,
profesore, ne shva ate u cijelosti ozbiljnost moje situacije. uli ste to je Bayber rekao.
Prodat e triptih samo i isklju ivo u cjelini. Ne uspijemo li prona i ostale dvije slike, to e
sprije iti Cranstona da mi dade otkaz?
Tvoja vjetina? Tvoje znanje?
Stephen je odmahnuo glavom.
Uzda se da e ova jedna stvar promijeniti tvoj ivot.
Stephen je shvatio da Finch ima mnogo toga zajedni kog s njegovim ocem: nikad nije
oskudijevao tu im odobravanjem niti su mu manjkala postignu a, imao je jato prijatelja i
rodbine, pri ao je viceve koji su izazivali smijeh i pri e koje su njegovi studenti bu no
zahtijevali uti vie puta i sa svakim ih novim prepri avanjem nalazili sve armantnijima. Je li
Finch ikad opazio kako se ljudi nelagodno pogledavaju u njegovoj prisutnosti ili osjetio kako
mu glas neo ekivano postaje sve kretaviji i prodorniji, dok se sve glave u prostoriji ne okrenu
prema njemu? Je li ikad logi ki procijenio neku situaciju, samo kako bi uo kako ga ljudi
opisuju be utnim? Kako je mogao objasniti Finchu da je za njega ovo prilika ivota? Prona e
li slike koje nedostaju, moda e ponovno biti pomazan gravitacijskom privla nom silom
uspjeha ljudi e biti privu eni k njemu, svi ao im se ili ne.
Kad je rije o mojoj karijeri, Finchu, trenuta no radim u podrumu. Padnem li imalo
nie, postat u tema za Julesa Vernea.
69
GIGA
Tracy Guzeman
Woodridge je gradi na sjevernom vrhu okruga Fairfielda u Connecticutu. Ku a

Kesslerovih nalazila se na samome kraju duge, vijugave ulice obrubljene platanama i
ladonjama. arena, proarana kora platana izgledala je kao zaraena ne im to su ladonje za
dlaku izbjegle. Tek kad su Finch i on ve bili na pola ulice, Stephen je opazio ku u, utu
dvokatnicu u neokolonijalnom stilu koja je neko zacijelo bila vesela sun eva kugla na
pozadini od zimzelena. Sad je ta ku a izblijedjela u boju dionskoga senfa, prednji trijem bio je
uleknut, a dvorite je bilo zatrpano napravama na kota ima primjerenim za raznorazne uzraste:
Volvovim karavanom, starim Mercedesom na kladama, dvama motociklima, biciklima i
triciklom s blatnim zastavicama objeenim na ru ke. Kad su izili iz automobila, psi su zalajali
iz dvorita iza ku e.
Finch je djelovao nesretno, ali odlu no i stubama ispred ku e uspeo se poletno kao
agitator na lokalnim izborima. Na komadi u kartona pri vr enom avli em ispod zvonca
pisalo je: Neispravno. Glasno pokucajte, molim. Finch je spustio glavu na prsa i mahnuo
Stephenu da mu pri e. Stephen je skinuo rukavice i akom zalupao na vrata, gledaju i kako
ljuskice boje lepraju i prizemljuju na nakostruen otira dobrodolice skoren od blata.
Mukarac koji je na kraju otvorio vrata imao je ravnu, sme u kosu do ramena, kariranu
vunenu koulju i nao ale s najdebljim crnim okvirima koje je Stephen ikad vidio. Finch je
ponudio kratko objanjenje, ali mukarca neznanci u ku i naizgled nisu zabrinjavali i
odmaknuo je ike s ela prije nego to se rukovao s Finchom i pustio ih unutra.
Winslow Edell predstavio se. Okrenuo se prema mra nom stubitu i dreknuo:
Esme! Njegov je glas odjeknuo stubinim oknom, melodi no zapijevaju i na zadnjem
slogu. Usprkos zbirci vozila u dvoritu, u ku i se nije uo ni jedan drugi zvuk osim pasa koji su
lajali u tandemu.
Sad e ona. Pri ekajmo je u dnevnom boravku. Poli su za njim hodnikom u
veliku prostoriju i ekali da Winslow odgurne novine sa svih komada poku stva na pod.
Stephen nije mogao doku iti zato je u toj prostoriji tako svijetlo, dok nije shvatio da nema
zavjesa, nikakvih draperija, aluzina ni roleta. Svjetlo koje je dopiralo u prostoriju bilo je
odbljesak snijega ispred ku e.
Zna i, vi ste prijatelji Kesslerovih?
Finch se nakaljao. Stephen za promjenu nije osjetio potrebu upasti mu u rije , jo
uvijek zaokupljen neredom oko sebe. Pokuavamo prona i Natalie i Alice za prisnog
prijatelja njihove obitelji.
Winslow se namrtio. Sumnjam da vam moemo pomo i. Natalie Kessler vidjeli
smo samo jednom, sad je tome ve trideset pet godina, kad smo sedamdeset druge doli prvi
put vidjeti ku u.
I odmah ste je kupili?
Oh, ne. Samo smo je unajmili. Kesslerove su jo uvijek vlasnice. U sobu je ula
ena u pohabanim trapericama s dugom kestenjastom pletenicom. Zaljubili smo se u ku u
na prvi pogled.
Ja sam tad bila trudna s naim prvim djetetom, a Natalie, gospo ici Kessler, urilo se da
to prije ode. ula sam da ima mla u sestru, ali mislim da je ona bila bolesna, ili moda
odsutna, kad smo uselili. Nikad je nismo vidjeli. Usput, ja sam Esme. Ustala je i prila
Finchu pa ga ovla poljubila u obraz. Potom je to ponovila sa Stephenom. Winslowe, moe
li vjerovati da smo ovdje ve tako dugo?
estero djece i jedanaestero unu adi. Puno se toga ovdje dogodilo.
Ku a je izgledala kao neobi na kombinacija ukusa i raskutranosti. Punjenje je strilo
iz naslona za ruke fino izrezbarenih nogu, stoli za kavu bio je ulubljen, ali vrst. U kutu sobe
stajao je glasovir, zatrpan asopisima.
Gospo o Edell, svirate glasovir? upitao je Stephen.
Gospo a Edell? zacvrkutala je Esme. Na as mi se u inilo da se u sobu
70
GIGA
Tracy Guzeman
uuljala moja svekrva. Molim vas, zovite me Esme. Radije smo neslubeni. Tako smo i djecu
odgojili, da nas oslovljavaju imenom. eljeli smo da znaju da ih smatramo sebi ravnima.
Winslow je kimnuo. Od samog po etka. I oni su svoji ljudi. Samo manji.
Zna i, ovamo je dola umrijeti hipi kultura. Stephen je izbjegavao pogledati Fincha,
siguran u njegov izraz lica. Biste li imali ita protiv da ga malo pogledam?
Ni najmanje. Uklonila je hrpu asopisa s glasovira i Stephen se zaprepastio
uvidjevi da je glazbalo rijetki primjerak marke Mason & Hamlin od makasarske ebanovine.
Nikad ga ne sviramo rekla je Esme. Nismo ba muzikalna obitelj. Ali bio je
ovdje pa smo pomislili, zato ne pokuati. Opetovano je pritiskala povieni D, kao da
nagovara tipku da ostane dolje. Finchova ramena poletjela su prema uima. Iako, klinci ga
nikad nisu zavoljeli.
Zar je bio ovdje?
Oh, nije na. Pripada Kesslerovima. Sve u ovoj ku i njihovo je. Ku u smo
unajmili s poku stvom.
Finch je djelovao jednako zbunjen kao to se Stephen osje ao. Ispri avam se,
gospodine i gospo o Edell zapo eo je Finch, namjerno ih oslovljavaju i prezimenom ali
zar vi ovu ku u unajmljujete ve trideset pet godina? I sve to vrijeme nikad niste bili ni u
kakvom kontaktu s Alice ili Natalie Kessler?
Pa... Glas joj se spustio do zavjereni kog apta. Ni sami to ne moemo
vjerovati. Kad smo je unajmili, nismo namjeravali ostati ovako dugo. Najamnina nam je prvih
nekoliko godina bila previsoka, ali Winslowu su roditelji ostavili neto novca pa smo se uspjeli
sna i. Otkad smo po eli ivjeti ovdje, cijena najma tek se neznatno pove ala. Winslow je sam
svoj majstor pa odrava ku u.
Da, to vidim odgovorio je Finch, naglaeno promatraju i oljuten rub prozorske
daske.
Svaki mjesec samo poaljemo ek tvrtki koja upravlja nekretninom. Esme je
stala iza stolca na kojem je sjedio njezin suprug i ovila ruke oko njegova vrata.
Pretpostavljam da e i to prije ili kasnije morati prestati. Ali mi smo spremni, zar ne, dragi?
Razgovarali smo o tome da nabavimo mobilnu ku u i jednostavno nekoliko godina putujemo
naokolo.
Pretpostavljam da za sestre Kessler ne dobivate nikakvu potu? upitao je Finch.
Vie ne. Prvih godinu dana stizale su uobi ajene poiljke. Katalozi, asopisi,
gomila pisama od ljudi koji nisu znali da su odselile. Paketi. Od nas se o ekivalo da sve to
stigne poaljemo tvrtki za upravljanje nekretninom pa smo to i u inili. Za Kesslerove nam nije
stigla nikakva pota ve ... oh, rekla bih najmanje dvadeset pet godina.
Biste li nam mogli dati ime i adresu te tvrtke za upravljanje nekretninama?
Winslow je isko io iz naslonja a, priao radnom stolu i otvorio donju ladicu pretrpanu
fasciklima. Nalazi se u Hartfordu. Steele i Greene upravljanje nekretninama. Evo i adrese.
Jeste li poslovali s nekom odre enom osobom? upitao je Stephen, zapisuju i
ne itljive biljeke u bloki koji je izvadio iz depa.
Poslovali? Ne. Mi ne gnjavimo njih, oni ne gnjave nas. Kao to je Esme rekla, ku u
odravamo sami i aljemo ekove zadnjega dana u mjesecu. Pouzdani smo koliko i ameri ka
potanska sluba. Zgodan aranman. Po prvi put otkad ih je pustio u ku u, Winslow je
izgledao zabrinut. Ne ete ih valjda nagovarati da prodaju ku u?
Finch nije nita odao savreno uspravno sjede i na svom stolcu. - Uvjeravam vas da
samo pokuavamo prona i Alice i Natalie Kessler kako bismo im prenijeli poruku. Nema
nikakve veze s ku om. Gospo o Edell, rekli ste da ste Natalie vidjeli samo jednom. Je li
slu ajno spomenula kamo idu ili zato odlaze u tolikoj urbi?
Esme je malo razmislila, ali je odmahnula glavom. Ne sje am se. To je bilo nakon
uragana Agnes. Spomenula je poplavu u podrumu, ali Winslow i ja nikad nismo otkrili ozbiljno
71
GIGA
Tracy Guzeman
ote enje temelja. Roditelji su im umrli tri godine prije toga. Mislili smo da moda samo ele
novi po etak.
Nije li vam se u inilo neobi nim da ostavljaju sve svoje poku stvo?
Boja providnost rekao je Winslow, smijee i se Stephenu od uha do uha.
emu propitivati dobru sre u, kaem ja. Kad smo potpisali papire, doao je jedan mukarac iz
Steele i Greenea. Obiao je cijelu ku u i sve popisao: sve poku stvo, kuhinjsku opremu,
umjetnine. Mi smo to potpisali. Sve je jo uvijek ovdje, svaki komad.
Nakon rije i umjetnine, bubnjanje Stephenova srca u grlu priguilo je sve ostale
zvukove. Slike koje trae su ovdje. I Finch se inio zaprepatenim injenicom da bi njihov
problem mogao biti tako lako rijeen. Umjetnine o kojima govorite, bismo li ih mogli
vidjeti?
Esme im je mahnula da po u za njom. Nisu ba po naem ukusu, shva ate. Zato smo
ih sve preselili u stranji hodnik. Njime prolazimo samo mi.
Stranji je hodnik bio mra an, ali i prije nego to je uao u njega, Stephen je zamijetio
plitke profile okvira poredanih na dva zida. Pokraj nekoliko slika proao je tek povrno ih
pogledavi uglavnom litografije, nekoliko potpisanih postera i nekoliko fotografija.
Preavi dvije tre ine hodnika, zastao je kao ukopan i vratio se korak unatrag.
Toliko se bio usredoto io na ono to su traili, da je isprva proao pokraj njega ne
opazivi ga. Edellovi nisu imali nijednu od dviju slika triptiha koje su nedostajale nita to je
visjelo u hodniku nije bilo odgovaraju e veli ine. Ali Natalie i Alice su iza sebe ostavile crte
olovkom s Bayberovim potpisom i datumom: kolovoz 1963.
Stephen je stajao ispred tog crtea, nesvjestan brbljanja Edellovih. Crte je bio jedan od
Bayberovih ranih radova slikar je tad imao samo dvadeset osam godina. Njegova vjetina i
nadarenost ve su bili o iti, iako se njegov stil tek trebao definirati. Bez obzira na to, Bayber je
svijet obitelji Kessler predo io jednostavnim crteom, telegrafski prenose i osje aje odabirom
boje, teinom i duinom poteza, primijenjenim pritiskom.
Obitelj Kessler sjedila je na dvosjedu, onom istom dvosjedu koji je bio naslikan i na
sredinjoj slici triptiha. Vidjevi njih etvero zajedno, Stephen je zapazio karakteristike
roditelja koje su preselile na djecu. Alice je sjedila na lijevom naslonu za ruke i izgledala je
mla a nego na onom ulju na platnu, iako je njezina osobnost bila i te kako o ita. Samo
poloajem glave i lukom obrve, Bayber ju je prikazao kao pametnu i znatieljnu mladu
djevojku. Otac i majka sjedili su jedno uz drugoga, blie nego to je bilo nuno s obzirom na
veli inu dvosjeda. Bayber ih je nacrtao daju i naslutiti da se naginju jedno prema drugome, ali
to ine nesvjesno, kao da su oboje navikli na me usobnu prisutnost do te mjere da bi im bilo
udno sjediti udaljeniji.
Natalie je sjedila na desnom naslonu za ruku, pokraj majke. Za razliku od ostalih, nju je
Bayber nacrtao hladnim bojama, kratkim i otrim potezima, uglatiju. Stjecao se dojam
nepremostive udaljenosti izme u starije k eri i ostatka obitelji. Slikar je izloio neku
raspuklinu, neko otu enje toliko o ito da je bilo teko promatrati crte i ne osjetiti nelagodu
zbog odnosa u toj obitelji. Stephen je mogao shvatiti zato ga sestre nisu ponijele sa sobom.
Ve i tad apnuo mu je Finch. Vidi se da je nadaren.

Pozadini je nedostajalo bogatstvo pojedinosti, ali Stephen je prepoznao nekoliko
predmeta iz vikendice: knjige naslagane na niskom stoli u ispred sofe, veliki sat u pozadini,
iroku kamenu policu kamina. Izvadio je kameru i snimio nekoliko fotografija crtea.
to emo s njim?
Finch je djelovao iznena en. Tiho je odgovorio: Ima svoje biljeke. Ima
fotografije. To je sve to moemo. Crte nije na, Stephene, samo zato to smo ga pronali. Ne
pripada ni Bayberu. Darovao ga je Kesslerovima. Crte, kao i sve ostalo, po svemu sude i
pripada sestrama. Gdje god bile.
72
GIGA
Tracy Guzeman
Esmino dranje promijenilo se kad je Stephen po eo fotografirati. Nabrala je nos, kao

da je najednom osjetila miris ne ega sli nog loim vijestima. Stephen je pokazao na Bayberov
crte i uputio joj irok osmijeh. Moja majka ne e vjerovati vlastitim o ima. I ona ima isti
ovakav.
To je, zadovoljno je primijetio, Fincha ak i zadivilo.
Oprostili su se od Edellovih, koji su ih ispratili oduevljeno mau i s trijema dok su njih
dvojica zaobilazili labirint sme a u dvoritu. Esme nije prestala mahati ni kad je automobil
krenuo pa joj je Stephen morao uzvratiti jednakom mjerom, broje i sekunde dok nisu skrenuli
za ugao i nali se izvan vidokruga. Tad se zavalio u sjedalo, oamu en.
Kako ne shva aju to imaju? to ako se crteu neto dogodi? Sto ako ga odlu e
prodati?
Stephene, taj crte je ondje ve trideset pet godina. Mislim da ne moramo brinuti
da e u neposrednoj budu nosti ikamo oti i. Zar ti spoznaja o njegovu postojanju ne predstavlja
odre eno zadovoljstvo? Razmisli: na svijetu po svoj prilici postoji samo a ica ljudi koji znaju
za taj Bayberov crte: Natalie i Alice, Thomas, osoba koja je popisala sve u ku i, Edellovi. I ti
i ja.
Vi niste imali pojma?
ito postoji puno toga to ne znam kad je rije o Thomasu.

Jo uvijek mislim da je bilo neodgovorno ostaviti ga ondje.
Za razliku od ne ega odgovornog, kao to je, na primjer, ukrasti ga? Stephene,

morat e vjerovati da e crte biti gdje smo ga i nali. Dodaj ga svom popisu razloga rekao
je Finch.
Popisu razloga?
Da to prije prona emo Natalie i Alice.
73
GIGA
Tracy Guzeman
OSAM
KOLOVOZ 1972.
Kako je Natalie pronala tu ku u, to nitko nije znao. Moda je zatvorila o i i naslijepo

spustila vrh kaiprsta na kartu, na Orion, gradi uz zapadni rub Tennesseeja u obalnoj ravnici
uz Meksi ki zaljev. Kad su se dovezle, ve je bila prola pono , a tama je bila raskona i teka
jer krajolik jo dugo ne e poprimiti jednoli ne sive nijanse koje prethode jutru. Ku a se usidrila
nasred bloka sli nih ku a, starih gra evina u viktorijanskome stilu s drobljivim trijemima,
stupovima i urednim siluetama svibovih ivica. Posrtale su zaputivi se prema irokim stubama
trijema staza do ku e bila je napukla i izdignuta na rubovima kao da se ondje doti u plo e
kontinenata. Stube su kripale pod njihovim stopalima, uleknute pod teinom kov ega, i dok je
Natalie traila klju eve, Alice je stajala kao ukopana i osje ala se udno kao provalnik: zaspala
je u jednom ivotu, a sad se probudila i zatekla kako provaljuje u drugi.
Moemo si je priutiti, to joj je objanjenje ponudila Natalie, zajedno s: Klima e ti
ondje bolje odgovarati. Nije se obazirala na Alicin histeri ni napadaj, njezino preklinjanje da
ostanu u ku i u kojoj su odrasle, u kojoj su njihovi roditelji no u jo uvijek hodali iz sobe u
sobu, a njihov dah bio hladan propuh, u ku i u kojoj je, molila se Alice, njezina k i moda
otvorila o i na djeli sekunde, kako bi sve obuhvatila pogledom prije nego to ih je ponovno
zatvorila. Natalie je silom odmaknula Alicine ruke s dovratka. Ne moemo ostati ovdje.
Zaklju ala je vrata automobila dok ga je izvozila s prilaza kuci brzinom od koje je ljunak
ispod stranjih guma poletio uvis poput kipu e vode gejzira. Dvadeset sati Natalie je vozila kao
da ih sam vrag naganja, potaknuta kavom i irom otvorenim prozorima. Alice je ve inu
putovanja samo sjedila kao zombi, tonula u zaborav i izranjala iz njega, napola prieljkuju i da
se automobil sudari, misle i samo kako bi tad bila sa svojom k eri.
Na danjem svjetlu, ku a nije izgledala nimalo bolje. Vitice povijua uplele su se u
prljavu reetku ispod trijema, vrsto spajaju i ku u s vlanim, blatnjavim koritom. Prozorski
kapci zjapili su na arkama, a boja se ljutila u vrpcama. Ku a je prodana namjetena, s
otrcanim i nesklapnim poku stvom: noge stolaca bile su okrhnute, jastuci na sofi trajno
uleknuti, mrlje neodredive. Sve je bilo zastrto nekom oporom vlagom koja je Alice oteavala
disanje. To ti je od lijeka, rekla je Natalie. Od njega si oamu ena. Ali Alice je znala da nije
tako. Nije se osje ala tako od zlatne soli ili penicilamina koji su ponovno postali potrebni
gotovo odmah po svretku trudno e. Dijeteje za aralo njezino tijelo, svojim zatitni kim
inima otklonilo uobi ajene simptome. Ono to se dogodilo nakon poro aja bilo je gore od svih
muka koje joj je njezin artritis dotad priutio: od paljbe tjelesnih bolova kojima ju je zasuo, od
stalne iscrpljenosti, od obilaznica kojima bi njezino tijelo krenulo kad bi mu novi lijekovi
postavili prepreku na cesti. Ova je bol bila druga ija, druga ija i od tuge koja ju je jo uvijek
stezala u naru ju nakon smrti roditelja. Ova je bol bila svjea, prila je i stvorila si dom u samoj
njezinoj sri.
Nije imala ni snage ni izdrljivosti uspeti se dugim stubitem na kat pa je prizemlje
ku e postalo njezino. Zauzela je samo dvije sobe: dnevni boravak visoka stropa s velikim
prozorima koji su se protezali od prednjeg do stranjeg kraja ku e i malu spavaonicu na
suprotnoj strani koja je neko zacijelo sluila kao radna soba, ali je sad bila spartanska poput
redovni ke elije, opremljena samo velikim krevetom s okvirom od kovana eljeza gurnutim
uza zid. No u se Alice okretala na bok i pribliavala zidu najvie to je mogla, sputala na njega
dlan i ekala da ku a prodie i progovori svojim kripavim glasom.
Nakon nekoliko tjedana uo ila je obrazac na sagu u hodniku, put koji su njezina stopala
utrla dok se vukla iz sobe do naslonja a u kutu dnevnog boravka i natrag. Saisee, doma ica
koju je Natalie pronala nedugo nakon njihova dolaska, stavila je podstavljenu hoklicu ispred
74
GIGA
Tracy Guzeman
naslonja a, a naslon prekrila ukrasnim prekriva em. Alice je dane provodila zamotana u deku,
zure i kroz prozore iji su okviri bili toliko nabrekli i pljesnivi da su jedva drali stakla na
njihovu mjestu. Staro je staklo izobli ivalo trubasti jasmin i kozju krv, pretvaraju i vrt u neto
vodenasto i tropsko. Onih nekoliko ptica koje je prepoznala sme i drozdak, crnolica
sjeni ica i strnadica kretalo se tromo, kao anestezirano vru inom.
Izgubila je tek, pojam o vremenu, sposobnost zaspati. Saisee ju je mamila doru cima za
invalide: laganim pudinzima od rie, poparom, meko kuhanim jajima i palentom. Ali hrana nije
imala nikakav miris, a okus joj je bio olovan. Sati su vrsto zbili svoje redove protiv svake
promjene rutine, a dani se redali jedan za drugim. Vru ina je bujala i povla ila se, pa ponovno
nabujala u dugim danima kolovoza i rujna. Dnevno svjetlo zalijepilo se za nebo i odbijalo
izblijedjeti, proizvode i nepodnoljivo svijetle sobe, bijelu boju koja svjetluca kao led i pali joj
i. ak i kad bi ih vrsto stisnula, svjetlo bi joj se zavuklo ispod vje a.
No u su se kukci me usobno dozivali. Leala je budna i oslukivala njihovo cvrkutanje
i zujanje, njihovo pjevanje koje je bilo nemogu e ne uti. Nakon dugih sati, krevet je prestajao
biti krevet i pretvarao se u duboki zdenac, gladak od mahovine, kojim je nemogu e uspeti se. Iz
kratkih razdoblja polusna budila se sva uzdrhtala, mokra od znoja, plahti spetljanih u vorove
ispod tijela. Snovi su iza sebe ostavljali odjek vode koji joj se zadravao u uima cijeli dan,
njezino mirno, sigurno pljuskanje rastjeravalo je opresivnu vru inu, smirivalo upaljene
zglobove, dozivalo je na- diru i joj uz glenjeve i koljena, ispiralo znoj ispod njezinih dojki,
zapljuskivalo joj ramena, hladilo usne pa preplavljivalo ui. Plutala je izme u prostorija,
uhva ena podvodnom strujom. inilo se da je ne vodi nijedna Kaboutermanneke.
Je li dan ili no ? Petak ili utorak? Je li popila lijek protiv bolova? Najbolje da uzme jo
jedan, u slu aju da nije. Natalie ju je uhvatila za ramena i prodrmusala, a time izazvana provala
bola polako ju je vratila u svijet.
Zaboga, Alice. Odjeni se. Proeci vrtom. U ini neto korisno sa sobom.
Ustala je, ele i da moe protresti Natalie zauzvrat, protresti je dovoljno estoko da joj
se zubi rasklimaju. Ti si udovite.
Natalieno lice ostalo je bezizraajno. Namjestila je jastuke na sofi na kojoj nitko nije
nikad sjedio i okrenula se od Alice. Ako je to najbolje to moe, dobro je daje ovako kako
jest. Ne bi imala snage biti majka.
Ta okrutnost potaknula je gor inu koja je sad nadrla u Alicino grlo i nije se dala
progutati. A ti ne bi imala dovoljno nesebi nosti.
To je bilo najgore to je mogla smisliti. Zamijetila je bljesak bijesa na sestrinu licu, ah
smjetaje nestao. Natalie ju je promatrala s uko enim, zale enim osmijehom. Alice je i preko
volje zadrhtala.
Mrzi li me, Alice? upitala je Natalie, gotovo revno. Vjerojatno bi trebala.
Ah moram priznati da sam iznena ena. Nisam mislila da si sposobna za mrnju.
Alice se skljokala natrag u naslonja , njezina se kraljenica ponovno savila. Bi li mogla
mrziti vlastitu sestru? Ne bi li je to u inilo jednakim udovitem u kakvo se pretvorila Natalie,
kako ju je sama optuivala? Sjetila se daju je Thomas pokuao upozoriti i kako ga je prekinula,
odbijaju i uti ita runo o svojoj obitelji. Jedno je nabrajati njihove mane u svojoj glavi, a
neto posve drugo sluati nekoga izvana kako ih nie.
Odmahnula je glavom. Ne mrzim te.
Natalie je slegnula ramenima i prila zamagljenom zrcalu na kraju dnevnog boravka,
guraju i neposlune pramenove kose natrag u injon i zagla uju i suknju.
Idem na razgovor. Ne znam kad u se vratiti.
Razgovor?
Za posao. Netko mora raditi kako bi ti kupovala te svoje bo ice pilula koje
isprazni brzinom munje.
Ali, imamo novac od ku e.
75
GIGA
Tracy Guzeman
Natalie je iscrtala usnice rui astim rumenilom i pritisnula jednu o drugu. Tog novca
vie nema.
Nema? Alicina usta su se osuila. Kako ga nema? Nita nismo kupile.

Novac koji su dobile brzom prodajom ku e i mala zaklada koju su ostavili roditelji bili su joj
jedino jamstvo da ne e zavriti na cesti. eli li re i da smo ostale bez novca?
Natalieno strpljenje isteklo je. Imamo dovoljno za branu i otplatu ku e. Za neko
vrijeme. Odvjetnik i ja sve smo razradili. Zagurala je uvojak kose iza uha i zagladila ga.
Alice se sjetila odvjetnika koji je bio izvritelj oporuke, a s kojim su se nale nakon
smrti roditelja. I sje ala se njegove reakcije na Natalie, krvi koja mu je nadrla vratom i usahlim
obrazima kad je osjetio miris njezina parfema, koliko je puta trepnuo etiri kad je Natalie
poloila ruku, dlanom nagore, na njegov stol.
Ali gdje je...

Natalie ju je prekinula. - Moda jesi imala stipendiju, Alice, ali to ne zna i da nas tvoje
igranje u privatnom koledu nije nita kotalo. Iako sad od njega nema nikakve koristi. Pa
posjeti svih onih lije nika? Ne mislim na reumatologe, fizioterapeute, krvne pretrage i lijekove.
Govorim o porodni aru. Mogla si malo razmisliti. Izvukla je puder iz torbice i napudrala nos
koji joj se sjajio. Nisam primijetila da se otac djeteta ponudio ita platiti. Zastala je i
promotrila Alice u zrcalu, a izraz njezina lica postao je promiljeno nehajan, kao u ma ke.
Alice je sjedila posve nepomi no i susprezala dah. Osje ala je kako joj mii i drhte uz
kosti. Nije se mogla sjetiti je li ga zazvala u bunilu, je li nehotice rekla ili u inila neto to ih je
odalo, i pitala se zna li odnekud Natalie za Thomasa.
Natalie je izvukla ukosnice iz kose i zatresla glavom. Mislim da je bolja rasputena.
Ne znam kad u se vratiti. Iako, svejedno je. Ionako e spavati. Zna, Alice, stvarno bi morala
malo na zrak.
Pomisao daje bez prebijene pare potaknula ju je da se pokrene. Natalie i ona sad su obje
odrasle i obje nezaposlene. Nemaju zdravstveno osiguranje. Alice je po ela zakidati samu sebe
s lijekovima i uzimati pola prepisane doze, ra unaju i da e je fizi ka bol prenuti iz mrtvila u
dui i natjerati da po ne razmiljati kako da preivi. Primorala se istezati prste ruku i nogu
nekoliko puta na dan i umjesto da dremucka, kora ala je po spava oj sobi, sve vrijeme
razmiljaju i o onome to joj je Thomas rekao o Edith Piaf. Nakon toga bi jo malo hodala po
sobi, nastoje i misliti o bilo emu drugome osim o Thomasu.
Posao je bio ve i problem. Ovdje ne e trebati diplomiranog biologa, a jo manje
ornitologa. Natalie e, pak, bez teko a prona i posao, ako je posao to to eli. Kako je i
predvidjela, Natalie je ve za tjedan dana radila u banci. Za dva tjedna, izlazila je s oenjenim
direktorom banke. Iako je svaki prihod bio dobrodola okrepa njihovim sve mravijim
sredstvima, Alice je sada bila svjesna neizvjesnosti svoje situacije.
Orion je mjesto nesklono promjenama, netolerantno prema svemu to remeti ustaljeni
poredak. A tako su Natalie i nju doivljavali, kao reme enje. O tome ju je ljubaznim rije ima
obavijestila Saisee dok su jednoga poslijepodneva sjedile u kuhinji i Saisee trgala mahune za
ru ak, a Alice eprtljavo slagala ubruse. Phinneaus je to druk ije sro io pri njihovu prvom
susretu, kad je iz ku e su elice njihovoj doao s tanjurom ne ega nepravilna oblika i splasnutog
u sredini, prekrivenog debelom glazurom. Ovaj je grad kao spora, duboka rijeka, duboko
usa ena u obale. Da promijeni svoj tok, trebalo bi neto biblijskih razmjera.
To je gospodin Lapine rekla je Saisee, oteu i na posljednjem slogu dok njegovo
prezime nije zazvu alo vie kao kakav zdravstveni poreme aj nego kao prezime. ena je
provirila kroz utirkane ipkane zavjese koje je izabrala Natalie pa prila Alice koja je sjedila u
svom naslonja u u kutu dnevnog boravka i nagnula se kako bi joj to apnula sakrivi usta
rukom, pribliivi joj se toliko da je Alice na Saiseenoj prega i osjetila onaj isti miris tirke
kojim su odisale i zavjese. On vam je susjed iz ku e preko puta. ivi posve sam. Simpati an
76
GIGA
Tracy Guzeman
mladi , ali ljudi nisu sigurni odakle je, a ini se da se ni njemu ne uri objasniti.
ini se da sam ja slubeni odbor za dobrodolicu rekao je skidaju i maskirni

eir i otkrivaju i kutravu plavu kosu proaranu tamnijim pramenovima natopljenim znojem.
Koulja mu se zalijepila uz kou, vlana uzdu poruba. uo sam da ste vi dame sa sjevera.
Kako vam se dosad ini Orion? Nadam se da vam nae temperature nisu previe neugodne.
Malen, gospodine Lapine. Sestri i meni ini se malenim. Ali ljupkim, naravno
odgovorila je Natalie.
Odazivam se samo na Phinneaus, molim.

Natalie ga je udostojala mlakim osmijehom, ali njezina brza procjena jasno je dala do
znanja da ga dri udakom primjerenijim za svoju sestru. Ispri ala se prethodnim dogovorom
lagano kimnuvi.
Dakle, Phinneause, bojim se da sam na izlasku. Ali Alice e te rado primiti. Uiva
u pozornosti. Od naih je roditelja uvijek dobivala ve inu panje. Mislim da ju je to razmazilo.
Teko se prilago ava svoj ovoj... - zamahnula je rukom kroz zrak kao da namata e ernu vunu
na tapi ... tiini.
Alice se zgranula, ali Phinneaus je na te rije i samo prodorno pogledao Natalie pa
slegnuo ramenima i usredoto io se na Alice. Gledao je njezino lice i nije se obazirao na tijelo
skriveno ispod sivkastomodrog prekriva a, na krhke obrise koje je Saisee obzirno sakrila. Bio
je ili dovoljno ljubazan ili dovoljno upu en da joj ne ponudi ruku dok se predstavljao, to je
Alice navelo na pomisao daje unaprijed upozoren, da cijeli grad ve zna za njezin kri, nakon
samo nekoliko kratkih tjedana otkad su doselile. Natalie ju je vjerojatno upotrijebila kao
polugu kojom je silom prodrla me u susjede i one koji bi joj mogli zatrebati. Draesna
neznanka u gradu, ne toliko suzdrana koliko bi trebala biti. Sjevernjakinja s trunkom
superiornosti koja ne dolikuje nekome njezine dobi i koja osim izgleda nema nikakvog o itog
razloga smatrati se boljom od njih. Ali tu je i sestra daak skandala, strana bolest. Kad vide
to Natalie mora trpjeti, kakvom je odgovorno u optere ena u svojoj dobi, na to e potratiti
ljepotu, zar joj ne mogu progledati kroz prste? Alice je shva ala da je u tom smislu sestri od
koristi i da joj podaruje poniznost koju Natalie zapravo ne posjeduje.
ao mi je. Ne znam zato je to rekla.

Ne znam ni ja odgovorio je Phinneaus. - Ali ja sam jedinac. Mi jedinci iz
nekog razloga nismo vi ni bratskom suparnitvu.
Alice je bilo previe neugodno i osmjehnuti se. inilo se da je razgovoru su eno
zavriti na tome, budu i da ju je Natalie i predobro pripremila za neuspjeh.
Neobi no ime rekao je pribliavaju i se. Nogavice njegovih hla a na koljenima
su bile prekrivene blijedocrvenim mrljama od ilova e, kojom su po Natalienim rije ima bila
ispunjena sva dvorita u susjedstvu. Tanki sloj iste crvene praine prekrivao je i njegovo lice,
posvuda osim na dvama sovolikim krugovima oko njegovih o iju. Nao ale. Mogla ga je
zamisliti s njima. Sigurno izgleda jako ozbiljno s tim svojim njenim, plahim o ima.
Alice? to je neobi no u tom imenu?
Iznenadio ju je njegov smijeh srda an i iskren, kao da je zrak u njemu iste
temperature kao zrak vani. Ne rekao je. Phinneaus. To je obi no prvo to mi ljudi
kau kad me upoznaju. Neobi no ime. Htio sam te prete i.
Koliko je vremena proteklo otkad je razgovarala s nekim? Trudila se smisliti to bi
rekla i pitala se je li i tu vjetinu izgubila zajedno s lako om kretanja. Tiina se proirila
prostorom izme u njih i on se premjestio s noge na nogu, lagano ispruivi ruku u kojoj je
drao tanjur s onim tunim kola em.
Saisee, bi li, molim te, uzela tanjur od gospodina... ovaj, od Phinneausa i donijela mu
aj?
Lijena ivan ica rekao je, pruaju i tanjur Saisee. Moja je mama tvrdila da je
savren kola dobrodolice, jer ako nekoga ne poznaje dobro, ovakav ga kola barem ne e
77
GIGA
Tracy Guzeman
uvrijediti. Naravno, podrazumijeva se da ta osoba voli pekan orahe, a mama je uvijek govorila
da je nekoga tko ih ne voli ionako bezvrijedno upoznati. Prestao je govoriti dovoljno dugo
da prihvati alicu aja koju mu je Saisee ponudila, otpije dug gutljaj i otre usta rukom.
Zar mi se ne e pridruiti? upitao je Alice.
Druga alica koju je Saisee donijela stajala je nedirnuta na stolu uz naslonja .
Trenuta no nisam edna, hvala.
Shva am. Preletio je pogledom preko njezina skrivena tijela i ona je opazila
oklijevanje, nagovjetaj shva anja. Doao sam u nezgodno vrijeme. Ne u iskoritavati tvoju
gostoljubivost ni aska due. Samo nisam elio da pro e jo jedan dan a da se ne predstavim
tebi i tvojoj sestri.
Hvala ti na kola u. Nastojala je da joj glas zvu i neutralno jer nije eljela
zvu ati prezirno kao Natalie, ali eljela je da ode. Pomaknula je udove ispod prekriva a, posve
svjesna njegove blizine. Prvi put otkad su uselile u ovu ku u obuzela ju je prolazna tatina i
zapitala se kako izgleda neznancu.
Bilo mi je zadovoljstvo. Pretpostavljam da u tebe i sestru vidjeti u gradu.
Pretpostavljam. Ne nadam se. Odmah emo ti vratiti tanjur rekla je, a glas joj je
zvu ao odrjeitije nego to je eljela.
Netremice ju je promatrao dok se nije lecnula. Nema potrebe. Tanjura imam na
pretek. Saisee, hvala ti na aju. Sam u se ispratiti. Kimnuo je doma ici, a Alice nije
podignula pogled s poda dok nije ula da se ulazna vrata zatvaraju.
Saisee se zaputila u kuhinju, mrmljaju i ispod glasa, ali Alice je posve jasno razabrala
njezine rije i: nadute, nepristojne, neprijazne. S ovim dvjema imam pune ruke posla.
Vidjela bi ga kasno ujutro kad bi razgrnula zavjese, uvijek pri ekavi da Natalie ode na
posao, a Saisee bude zaposlena drugdje. Po elo je kao neto da joj bre pro e vrijeme, neto to
e joj skrenuti misli i obraniti je od tuge kad bi je pokuala cijelu progutati, ali je preraslo u
obred. Navikla se promatrati. Njegovala je i brusila taj talent, jedini koji joj je preostao, budu i
da je zahtijevao strpljenje i nepomi nost, a ne pokret. Vidjeti makar djeli njegova tijela
donosilo joj je utjehu, bilo je igla kompasa koja joj je pomagala orijentirati se. U danima kad ga
ne bi vidjela, osje ala se neukotvljenom i satima dremuckala kroz blatnu maglu sje anja i
snomorica.
U kasnu jesen, pomno je ubacivao bradavi aste kvrge lukovica u duboke rupe, sa svib
strana okruen urednim bumcima zemlje i travnjakom zamrljanim od kotanog brana. Zimi ga
je gledala na prilazu ispred ku e, pogrbljenog iznad automobila tupastog prednjeg kraja, i
jedini znak ivota bila je para njegova daha koja je izlazila ispod poklopca motora. Dolo je
prolje e. Li e lukovica koje je posadio probilo se kroz zatitni pokrov kao zelena koplja, a on
se oiao nakratko, tik uz glavu, tako da mu se vidio oblik lubanje. Na trijemu ispred ku e
trajno se nastanio kiobran, o ito nikad posve suh da bi ga sklopio. Tad je dolo i ljeto, kad je
vru ina udarala o ku u poput ovna za ruenje bedema. Njegov lik podrhtavao je ispred nje kao
fatamorgana, ali uspijevala je razabrati obrise njegova naga torza, preplanule, mii ave ruke i
neto istetovirano tik ispod ramena. Srce? Ime one majke koja ga je pou ila prikladnosti kola a
lijena ivan ica? Bila je predaleko da bi vidjela.
U jesen ju je stigla kazna. Postala je nemarna u promatranju, smiljaju i za njega ivot
koji je naslutila kradom ga nadziru i i oslukuju i brundanje njegova automobila kad bi se
ponekad nekamo odvezao, naj e e petkom i subotom nave er, to je protuma ila kao znak da
on ima drutveni ivot. Sigurno ima i djevojku - Alice je njezinu garderobu sastavila prema
fotografijama iz modnih asopisa koje je Natalie ostavljala naokolo nekoga pjegavog i
sitnog tko voli majice s naramenicama, cipele visokih peta i sjajilo za usne s mirisom zrela
vo a. Ili je moda starija, pomalo stroga, nalakirane kose i redovita posjetiteljica kafi a na rubu
grada.
78
GIGA
Tracy Guzeman
Krajem listopada, zrak koji je dopirao kroz mreicu na vratima mirisao je na suhu travu
i okopanu zemlju. Phinneaus je grabljama skupljao li e u neurednu hrpu u dvoritu ispred
ku e, kad je najednom zastao i pogledao ravno prema njoj, koja je stajala uz rub prozora u
dnevnom boravku i promatrala ga. Ukopala se na mjestu, ali uzalud. Otkrio ju je. Kad je pustila
rub zavjese iz ruke i zavjesa se vratila na svoje mjesto i ponovno je sakrila, zacrvenjela se od
stida. Njezino zanimanje s razlogom e biti protuma eno kao usamljenost, to potvr uje ovo
prezira vrijedno ponaanje.
Nije se morala dugo pitati ho e li on prije i preko toga. Sutradan poslijepodne oglasilo
se zvono na ulaznim vratima i prije nego to je uspjela zamoliti Saisee da ne otvara, on je ve
stajao ispred nje u dnevnom boravku, a ona je, kao i onaj prvi put, sjedila u naslonja u u kutu
prostorije, urno prebacivi deku preko krila.
Jesam li ti zbog ne ega sumnjiv, gospo ice Alice?
Ja... ne. Naravno da nisi.
Jer moram re i da nisi ba vjeta detektivka.
U rije ima koje je odabrao bilo je ljubaznosti. To ste velikoduno sro ili, gospodine
Lapine. Nisam sigurna da zavre ujem takvu velikodunost.
Phinneaus.
Phinneaus. Dugujem ti ispriku. Stidim se svog ponaanja.
I trebala bi se stidjeti. Sigurno postoje i bolji na ini da provede vrijeme.

Izravno ju je promatrao, otrim i procjenjuju im pogledom, kao da je o njoj ve neto
zaklju io. Moda bismo jednostavno trebali priznati da smo znatieljni jedno o drugome.
Znatieljan si o meni?
Kimnuo je. Ve ina ovdanjih ljudi jest. Zar to nisi o ekivala?
Bila je odlu na podnijeti sve ono stoje spada, ali razbjesnio ju je njegov ton.
Pretpostavljam da si elio provjeriti jesu li glasine istinite.
To svakako.
Podigla je bradu govore i: Sigurna sam da jesu. Do zadnje.
Pa, nisu ba sve. Vlastitim o ima vidim da nisi razroka. Ne izgleda kao plod
rasno mijeanog braka. I nisi mnogo rekla, ali ne vjerujem da pati od Touretteova sindroma.
Iako bi me u tom pogledu jo uvijek mogla iznenaditi.
Nije si mogla pomo i. Apsurdnost njegovih rije i provalila je iz nje smijehom na
granici s kokodakanjem. Zar to govore o meni? - Odgurnula je deku i pustila da se izlije u
lokvu oko glenjeva pa poloila ruke u krilo, gdje e ih on vidjeti.
Shva am rekao je, tie, s ne im u glasu to nije bilo saaljenje. Artritis?
Da. Bojim se da ne mogu ponuditi nita egzoti nije od artritisa.
Pokazao je na stolac na drugoj strani stola. Smijem li?
Kimnula je. On je sjeo i paljivo podvinuo desnu nogavicu hla a. List njegove noge bio
je blijed kao riba, ali i mii av kao riba. Lecnuo se kad se pribliio koljenu, a Alice se morala
suspregnuti da ne iskrivi usta kad se tkanina i zadnji put preklopila i otkrila nepravilnu ranu
nalik na grubo istesano drvo dva komada koe debelih rubova koji se nisu posve spajali,
nego okruivali grotlo tamnocrvenog i ljubi astog, mutnog oiljkastog tkiva. Brazgotina se
nastavljala, vijugala iznad njegova koljena i izvan vidika.
Vijetnam. To je izrekla kao injenicu.
rapnel. U usporedbi s ve inom, imao sam sre e. etiri sam sata proveo na tlu
prije nego to su doli bolni ari i rana se gadno inficirala, ali svejedno su mi uspjeli spasiti
nogu. Nehajno je zamahnuo nogom, lupkaju i po mjestu tik ispod koljena kao da kuca na
neka vrata. ivci su ote eni pa nemam ba mnogo osjeta u njoj. Ali doktor mi je rekao da e
ispuniti obe anje. Nogu u ti sa uvati, Lapine. Ali koliko e dobro funkcionirati, to ovisi o
nekom mo nijem od mene. Rekao sam mu da nisam posebno religiozan. On je nato odgovorio
79
GIGA
Tracy Guzeman
da je moda dobar as da preispitam svoja uvjerenja.

I jesi li?
Phinneaus je spustio nogavicu hla a. Na odre eni na in. Zaklju io sam da me Bog
ne e htjeti spasiti ukoliko se najprije sam ne budem htio spasiti.
Sjedila je posve nepomi no i prou avala ruke na svom krilu. A kako se to ovjek
sam spasi?
Dan po dan. Kimnuo je kad je u sobu ula Saisee i upitala ga je li za aj, a
potom se ponovno smjestio na stolcu i pri ekao da ona ode prije nego to je nastavio. Moda
bi mi mogla u initi uslugu.
Zainteresirao ju je. Kakvu bi to uslugu ona njemu uop e mogla u initi? Prolo je vie
od godinu dana otkad je u ovoj istoj prostoriji upoznao Natalie pa je mogla eliminirati
uobi ajeni zahtjev koji su joj mukarci upu ivali: Upoznaj me sa sestrom. Jo ti nismo vratili
onaj tanjur na kojem si donio kola . Rekla bih da ti neto dugujem. Ali samo bude li me zvao
Alice.
U redu. Alice. Orion je isti kao i svaki drugi gradi . Tra evi su novac. Budu i da
smo susjedi i da smo priznali me usobnu znatielju, mislio sam da bi mi mogla re i neto o
sebi. Izvio je obrvu i pozorno je promatrao.
Ako je o ekivao da e ustuknuti pred izazovom, gadno e se razo arati. Je li to
odmazda? upitala je. Ili samo eli re i da bi vijesti radije doznao iz prve ruke? Poteno.
to ne zna, osim injenice da nisam razroka?
Na pamet mi pada nekoliko stvari. Na primjer, tvoje krsno ime.
Na to se morala nasmijeiti. Budalasto pitanje, ali barem neo ekivano.
Katherine.
Alice Katherine Kessler. Jesi li dobila ime po majci?
Po baki. Katherine je bilo ime moje majke.
Hmmm. Zna, to bi mi moglo priskrbiti pivo kod Smittyja, ali nita drugo. Ima li
neko omiljeno stablo? Tajnu simpatiju? Cvijet koji ti je posebno drag?
Uspravila se na svom naslonja u osjetivi plamsaj sumnji avosti. Njegova su pitanja
bila posve bezazlena. Ali bila su kao igra memorije za djecu, u kojoj okre e karte jednu po
jednu dok ne prona e par. Odgovor na jedno pitanje nita ne otkriva. Ali spoji li ga s
odgovorom na drugo, dat e mu neki trag. To nije eljela. Neka ljudi misle to im drago. Svoju
im prolost ne e ponuditi kao zgodnu temu za razgovor nakon ve ere.
Cvije e u dvoritu dovoljno je lijepo. Nemam omiljeni.
Moda bi ga imala da vie izlazi iz ku e.
Tko sad pijunira?
Za razliku od tebe, ja ne pijuniram. Ali, susjedi smo. ivim preko ceste. Ovdje si
ve vie od godinu dana, a nikad te ne vidim u gradu. Tvoju sestru da. Ali tebe ne.
Naravno da ju je morao vidjeti. Natalie je poduzela sve potrebne korake da se umili
stanovnicima Oriona, jedino nikoga nije pozvala u ku u. Alice je zamijetila kako njezina sestra
povremeno promatra Phinneausa, iako u tom promatranju nije bilo ni eg pritajenog, a u njezinu
osmijehu kad gaje gledala ni eg skrivenog. Alice ga je zbog toga poeljela upozoriti.
Ako nema pametnijeg posla nego to je zuriti u ovu ku u po cijeli dan, ne znam
kako moe biti siguran u moje dolaske i odlaske. Ili manjak istih. Je li ti palo na pamet da
moda izlazim dok si ti na poslu?
Ne, gospo o. To mi nije palo na pamet. Naravno, ja radim od ku e, to ti
naglaeno je dodao sigurno zna. Moda si u neku biljenicu ak i zapisala moje odlaske i
dolaske. Ali priznajem da je to mogu e.
A ime se to bavi, Pbinneause, kad se ne bavi mojim navodnim pomanjkanjem
izlazaka?
Pomanjkanjem? Nacerio se i ona je shvatila da je prozreo njezin slabaan
80
GIGA
Tracy Guzeman
pokuaj da promijeni temu. - Mislim da smo govorili o tebi, Alice, ali rado u ti re i sve to
eli znati. Iako te unaprijed upozoravam, za moju pri u ne e dobiti ni pivo. Ljudima
popravljam stvari. U travnju im pomaem oko poreznih prijava. Dobar u svemu, majstor u
jednome.
U emu?
Zvu at e kao da se hvalim, ali istina je. Bog mi je valjda dao dar shva anja kako
stvari funkcioniraju, kako su sastavljene. Daj mi neto pokvareno i ja u doku iti kako e
proraditi. Nije vano od ega je sastavljeno: ica ili zup anika, strujnih krugova, poluga ili
motora. Najsretniji sam kad pred sobom imam neto to u odgonetnuti.
Razoruala ju je njegova iskrenost. Po sjaju u njegovim o ima i trzanju njegovih prstiju
dok je govorio o popravljanju stvari, znala je da ne lae. Tijelo mu se uko ilo od uzbu enja
koje je i njoj bilo poznato. Znao je kako biti nepomi an i usredoto en na jednu stvar.
Ti i ja imamo neto zajedni ko. Moda to zbog mog neoprostivo izravnog
ponaanja nikad ne bi rekla, ali i ja sam povu ena osoba. Ovdje sam se nastanio nakon vojske.
Ve ina ovdanjih stanovnika u gradu je provela cijeli ivot, kao i njihovi roditelji i djedovi.
Ovo nije grad u koji ljudi dolaze; ovo je grad koji ljudi prerastu. Zbog toga smo ti i ja takve
rijetkosti. Ljudi ele znati zato smo doli.
Morala je priznati da postoje stvari koje o njemu eli doznati: zato je doao ovamo,
gdje je prije ivio, ima li obitelj? Nije bio puno stariji od nje, a zbog rane na nozi sigurno je bio
predmet pomnog prou avanja, podozrivog promatranja na kakvo je i sama bila navikla. To im
je bilo zajedni ko. Osim toga, oboje su bili ovdje, u ovom gradi u. Usprkos svojim ogradama,
pitala se kako bi bilo imati prijatelja. Nekoga kome se moe povjeriti. Iako su Natalie i ona
jedva razgovarale, u sestrinoj odsutnosti tijekom dana ku a je djelovala samo jo praznija. I ma
koliko joj je Saisee sve vie prirastala srcu, ta je ena bila dovoljno mudra da zna tko pla a
ra une i savjesno je obavljala svoj posao, to joj je ostavljalo malo vremena za razgovor. Alice
se po ela pitati ho e li je, usprkos mnotvu drugih mogu nosti, na kraju ubiti usamljenost.
To je zanimljiva teorija rekla je. Ali u pravu si, sumnjam da na tritu

mnogo vrijedi. to kae na jednu veliku, mra nu tajnu?
Pokazao sam ti oiljak.
Zvu imo kao djeca. Nasmijala se, a zvuk sre e tu e je zazvu ao njezinim
uima. On joj se pridruio. - Oiljak - rekla je. Njih i sama imam u izobilju. Oiljak nije
dovoljan.
to eli znati?
Ima tetovau.
Vidjela je kako su mu se usta naglo stegnula, kao da je okusio limun.
Ne ti e te se.
Njegov neo ekivani ukor uhvatio ju je nespremnu. Poeljela je da moe povu i svoje
pitanje i zamijeniti ga drugim. Njegov smijeh otvorio je neto u njoj i shvatila je koliko silno
eli razgovarati s nekim, makar samo o vremenu. Moda i ja tebi imam neto pokazati.
Ho e li me pri ekati jednu minutu?
Izraz njegova lica nije se promijenio, ali kimnuo je. - Ako eli.
Ustala je iz naslonja a i krenula prema svojoj sobi; povjerenje joj je bilo jednako strano
kao i tr anje. Kad se vratila u dnevni boravak, stala je ispred njega. Isprui ruke.
I da zatvorim o i. Znam postupak.
Gledala je kako modrina predmeta nestaje u bunaru njegovih dlanova i zakora ila korak
unatrag. Sad je bilo prekasno da se predomisli. On nije mogao znati to njoj ta figurica zna i,
ali postupao je s njom kao da zna: drao ju je na dlanu kao neto sa srcem koje kuca, komadi
neba zarobljen u njegovim vrsto stisnutim prstima.
Batokljun.
Da. Bila je oduevljena. Poznaje ih?
81
GIGA
Tracy Guzeman
Da, gos o.
Dagos o.
Ovdje nisam nijednog vidjela rekla je.
Nisi, i ne e. Dre se blie umi na rubu grada. Zajedno s mnotvom kukavica i
malih pjevica. Pomno je prou io pticu. Nijednome se nisam dovoljno pribliio da bih
primijetio raspored perja na krilima. I ove sitne sive vrke na prsima. Jesi li ih mnogo vidjela?
Ne. - Okrenula je glavu prema prozoru. - Samo ovu. Uspomene su se poput boje
razlile kroz nju: zaklju ana vrata spava e sobe, kucanje.
Ali razumije se u ptice?
Da. Sve ih raspoznajem.
Protrljao je rukom bradu. Moda bi mi mogla pomo i. U gradu postoji eta izvi a,
vie-manje klipana, ali de kima pokuavam pomo i da dobiju zna ke. Iz kampiranja, ribolova,
pucanja iz puke. Postoji i zna ka za raspoznavanje ptica.
Oh, ne. Radije ne bih...
Alice, samo me sasluaj. Pretpostavljam da se tebi to ini sitnicom, ali njima ta

zna ka mnogo zna i. Nekima ne e biti lako. Moraju znati nabrojiti petnaest razli itih dijelova
ptice. Moraju znati prepoznati dvadeset vrsta i voditi dnevnik promatranja na terenu. A od onih
dvadeset ptica, pet njih moraju znati prepoznati samo po pjevu ili zovu. Rekla si da se
razumije u ptice.
Toliko je puno nau ila samo kako bi sve to spremila i ne koristila. Kakva je korist od
znanja zatvorenog u mra nom kutu njezina mozga? injenice su se obruile kao lastavice,
jurcale njezinim umom. Preplavio ju je ponos zbog svega ega se jo sje ala. Pjevaju samo
vrap arke, pjevice i kretalice, red Passeriformes. Gotovo polovica ptica na svijetu ne pjeva,
ali za komunikaciju se koriste zvukom dozivaju umjesto da pjevaju. Ve ina ptica u svom
repertoaru ima izme u pet i petnaest razli itih vrsta zova: zov za uzbunu i obranu teritorija,
pozivi u pomo koje pti i upu uju odraslim pticama, krikovi u letu kako bi jato bilo
koordinirano, ak i zasebni krici za po etak i kraj leta. Pozivi kad pti ispadne iz gnijezda. Zov
za hranjenje. Krici ugode. Neki pti i kricima komuniciraju s majkama dok su jo uvijek u
jajetu. Od pomisli na to, zaboljelo ju je srce.
Ne u navaljivati. Razmisli. Obiteljima tih dje aka to bi mnogo zna ilo.

Dakle, nudi joj njezino vlastito uporite. Pomozi djeci i roditelji e te morati prihvatiti.
Vratio joj je figuricu, jo toplu od njegovih dlanova.
Vidi se da je tvorac ove figurice uloio mnogo truda i na sve pazio. Jesi li je od
nekoga naslijedila?
Ne. Predosje aju i odre eni uitak jer e ga okirati, rekla je: Ukrala sam je.
A ti eli da pou avam izvi e.
Zna, postoji i zna ka za sprje avanje zlo ina. Pozorno ju je promatrao, ali
njezino lice nije nita odavalo. Iako se inilo da ima potencijala za prijatelja, zaklju ila je da
mu je zasad o sebi dovoljno otkrila.
Alice Katherine Kessler rekao je odmahuju i glavom. Prava je teta to to ne
mogu nikome re i. Takva bi informacija definitivno neto vrijedila.
82
GIGA
Tracy Guzeman
DEVET
STUDENI 2007.
Zove li me iz saaljenja? Pomisao da ga Lydia moda dri nekim koga treba aliti
bila je poniavaju a, ali ona je na to pitanje odgovorila vedrim smijehom, eksplozijom radosti
koja se probila kroz Stephenovu telefonsku icu i eksplodirala u tmurnom dnevnom boravku
kao signalna raketa. Barem je moe nasmijati. To nije malo postignu e. I to u ovo doba jutra.
Devet je sati ujutro, a njezin je glas zagrijan kao da je ve satima na nogama. Vjerojatno je
ranoranilica. Stalno razdragana.
Ne, Stephene. Ne zovem te iz saaljenja. Moj otac i ti radite po cijeli dan na tom
projektu pa sam pomislila kako bi bilo lijepo da se malo druite i s drugim ljudima, posebno
sad kad se pribliava blagdan. to kae na subotu? U sedam?
Ho e li i tvoj suprug biti ondje? Kako li je ono ime tom mukarcu? Sjetio se
pretjerano srda nog rukovanja i previe toplih dlanova. Toplina, to je to. Neto povezano s
temperaturom ili protestantskom reformacijom, ali to? Hmmm, definitivno temperatura.
Fahrenheit. Celzijus. Rankine. Kelvin. Tako je Kelvin, s najniom temperaturom na nula
stupnjeva. Prikladan opis. Nula. Zato ene privla e mukarci tako bijelih zuba?
Budu i da vas zovem na ve eru u na dom, da. Kevin e biti ondje.
Oh.
Brojio je sekunde stanke koja je uslijedila i ve gotovo nabrojio do etiri prije nego
stoje ona upitala zna i li taj oh da e im se on pridruiti.
Da. To zna i da ho u. Iako, ne jedem pinat. U slu aju da si razmiljala skuhati

ga.
Imat u to na umu. Zna, Stephene, vidim zato se tata i ti slaete. Imate mnogo
toga zajedni kog.
Imaju li? Spustivi slualicu, razmotrio je tu mogu nost. Finch mu se svi ao i
pretpostavljao je da se i njemu trebaju pripisati neke zasluge za Lydiju koja ga je o arala kad ju
je upoznao u Finchovu stanu, pa im je to zajedni ko. Donijela je hranu, topao i pikantan curry,
govore i Finchu kako je pro itala da kurkuma smanjuje upale i olakava probavne tegobe.
Finch je zakolutao o ima, ali Stephen se zaljubio, usprkos zapreci koju je predstavljao njezin
suprug. Zadovoljio se time da je oboava iz daljine, barem dok se ona ne opameti i rijei svoje
ne ba bolje polovice.
to se ti e njihova projekta, kako ga je Lydia nazvala, pitao se zato joj Finch nije rekao
na emu rade. Naravno daje i sam promijenio temu kad mu je majka prije tjedan dana uz ve eru
za Dan zahvalnosti postavila to isto pitanje. Na emu radi ovih dana, Stephene? Zaustio je
kazati joj, ali se predomislio, shvativi da u onome to Finch i on rade postoji odre ena
tajnovitost u kojoj on poprili no uiva. Da joj je rekao da je upoznao Thomasa Baybera,
zahtijevala bi ili da joj ispri a pojedinosti, u kom bi slu aju njega razljutile njezine este
upadice, ili bi bila posve nezainteresirana, to bi njega uvrijedilo. Osim toga, svaki razgovor o
slikarstvu oboje bi ih podsjetio na njegova oca, a njihovi zajedni ki blagdanski objedi ve su
ionako bili dovoljno udni i zadnje to je elio bilo je gledati kako se majka svim snagama trudi
ne rasplakati na drugoj strani stola.
Do subote, prvoga prosinca, jo je pet dana, to zna i da mu prije susreta s Lydijom
ostaje puno vremena koje mora ne im ispuniti.
Bit e vano nabaviti dar za doma icu. Moda neke sapune. ene vole sapun e. Oni
kao da su mjerilo enina postignu a u umije u ljupkog ugo ivanja. Kad god bi posjetio majku,
u zvonolikoj staklenoj posudi u gostinjskoj kupaonici ugledao bi asortiman zaku asto
omotanih i vrpcama oki enih sapun a. Pitao se to se s njima doga a nakon jedne upotrebe
83
GIGA
Tracy Guzeman
bacaju li se? Iznova omataju? Njemu se to inilo rasipnim, ali jo ga je vie zabrinjavala
pomisao da bi takvim darom Lydiji dao dojam da je dri nemarnom u pogledu higijene ili
manjkavom doma icom. Moda bo ica parfema? Ali tu je onaj Kelvin s kojime se mora
nadmetati pa je zaklju io da se na parfem kao dar ne e blagonaklono gledati.
Iako nevoljko, Stephen se suglasio s Finchovim prijedlogom da podijele zaduenja, u
nadi da e prona i slike ili barem iskopati neto to e se pokazati korisnim. Finch se obvezao
provesti tjedan pomno pregledavaju i Bayberovu privatnu prepisku koju je za njega prikupila
gospo a Blankenship, priznavi Stephenu da ju je dotad tek povrno prelistao. Stephen se
trebao usredoto iti na glavnu sliku triptiha. Planirali su se na i u nedjelju i jedan drugome
iznijeti svoja otkri a.
U pokuaju da utvrdi kad je slika naslikana, Stephen je prvi dio tjedna proveo zadubljen
u pojedinosti Bayberovih prethodnih radova i pohranjivao ih u sje anje, traio odstupanja,
zamje ivao sve to se inilo neobi nim ili nesvojstvenim: razliku u na inu na koji je Bayber
koristio negativan prostor, mjesta na kojima se inilo da su njegovi potezi kistom angrizavi i
hotimi ni, uvo enje nove boje u svoju uobi ajenu paletu. U etvrtak ujutro, ve je jedva ekao
pobje i iz tamnice knjinice i vratiti se u laboratorij.
Shva aju i potencijalnu neo ekivanu sre u i presti koje bi organiziranje drabe
Bayberove slike donijelo Murchison & Dunneu, Cranston je nerado ispljunuo poprili an iznos
zahvaljuju i kojem je Stephen imao pristup privatnom, vrhunskom forenzi kom laboratoriju s
opremom od koje bi mu srce bre zakucalo svaki put kad bi mahnuo propusnicom ispred
senzora: hiperspektralnim ita ima za analizu povijesnih dokumenata, multispektralnim
digitalnim kamerama za prou avanje umjetni kih djela, ure ajem za plinsku kromatografiju za
identifikaciju ulja, smola i voskova, ak i s novim rengenom s divnim, dugim, mekim zrakama.
Stephen je pokazao svoju propusnicu i na drugoj sigurnosnoj provjeri i zastao pred
ure ajem za snimanje arenice, to je bio preduvjet za ulazak u prostoriju u kojoj se uvala
slika. Pomalo ga je uznemirila pomisao da je slika njegove arenice pohranjena negdje
zasvagda, ali oduevljavala ga je ljepota znanosti biometrijske identifikacije.
Odloio je biljenicu na laboratorijski stol u praznoj prostoriji i preletio kroz popis
potrebnih analiza. Cranston mu je jasno dao do znanja koliko je vana dokumentacija koja e
potkrijepiti njihove tvrdnje i izdrati svaku provjeru pa je Stephen krenuo od po etka, od
potpisa na slici.
Laboratorij je imao opsenu zbirku potpisa i monograma. Stephen je ve ranije tog
tjedna fotografirao Bayberov potpis na slici triptiha i sad je tu fotografiju izvukao iz tvrde
omotnice, prou io potpis kroz pove alo i usporedio ga s ranije zabiljeenim slikarovim
potpisima. Projicirao je na zid skeniran potpis sa slike i onaj iz arhiva, uve ao ih pa promotrio
jedan uz drugi. Ovako uve ane, kosine i obline slova postale su ceste koje presijecaju nijemi
krajolik. Prou avanjem potpisa nekog umjetnika u razli itim razdobljima ivota mogao je
uo iti promjene sredinjeg iv anog sustava i dijagnosticirati bolesti kao to su Parkinsonova,
opsesiv- nokompulzivni poreme aj, izofrenija. Mogao je i prili no to no procijeniti je li
umjetnik dugi niz godina neumjereno uivao u opojnim tvarima. Ali Bayberova zadnja
dokumentirana slika naslikana je kad je slikar jo bio razmjerno mlad, u dobi od pedeset dvije
godine, i njegov potpis nije ukazivao na ozbiljno slabljenje fizi kih ili mentalnih sposobnosti.
Stephen je vodio iscrpne biljeke, zahvalan to nikoga ne zanima prou iti njegov
rukopis. Otiao je u drugu prostoriju kako bi dogovorio rengenske pretrage s jednim od
tehni ara koji je imao vjetine potrebne za upravljanje opremom, ali mu je naizgled nedostajalo
zanimanje za pojedinosti onoga to ispituje. Stephen i Cranston bojali su se da bi za njih moglo
biti katastrofalno procuri li ijedna informacija o postojanju te slike. Iako je Bayber potpisao
dokumente kojima Murchison & Dunneu daje isklju ivo pravo prodaje tog djela, taj je dogovor
ovisio o tome ho e li Stephen i Finch uspjeti prona i i donijeti i ostale dvije slike. Po
84
GIGA
Tracy Guzeman
Stephenovu iskustvu, dogovori su neto prolazno, kako oni izme u poslovnih partnera, tako i
oni izme u ljubavnika. Skupi odvjetnici lako zamute svaku vodu, a pro uje li se da negdje
lebde jo dva Baybera, Stephen nije bio ni priblino uvjeren da e ih bez boanskog upliva od
svih ljudi na svijetu prona i ba Finch i on.
Boja providnost naizgled se pojavila nekoliko sati kasnije. Nakon to se zadubio u
rezultate drugih pretraga i napisao jo nekoliko stranica zabiljeki, Stephen je na poziv
tehni ara otiao pogledati rezultate rengenske pretrage. Mislim da e vas ovo zanimati
bilo je sve to je tehni ar rekao.
Stephen je pogledao slike na monitoru. Srce mu je zalepralo u prsima. Nije mogu e.
Mogu e je odgovorio je mukarac.
Moda je neto na le ama.
Na obje strane? Ne bih rekao. Sluajte, vi ste dobri u svom poslu. Ja sam dobar u
svome. Kaem vam daje ondje.
Snimite je ponovno, s vie kilovolta. elim da se oba ova podru ja bolje vide.
Stephen je pokazao na lijevu i desnu stranu ekrana. I s kra om ekspozicijom. Ovdje moramo
i dublje i izvu i vie pojedinosti na lijevoj strani.
Mi progun ao je tehni ar ispod glasa.

Finch je preuzeo ulogu Bayberova vratara i Stephen je bio siguran da ne e odobriti
nijedan nenajavljeni posjet, to mu se inilo sjajnim razlogom da mu nita ne kae. Na kraju
krajeva, etvrtak je poslijepodne, nije nazvao unaprijed i nije bilo jamstva da e ga gospo a
Blankenship pustiti dalje od ulaznih vrata. Baybe- rov nenadani odlazak u bolnicu ujutro nakon
to im je prvi put pokazao sliku rezultirao je sedmodnevnim pretragama i drugim miljenjima
raznih specijalista, ali budu i da su Cranstonova o ekivanja sko ila, Bayberov manjak
financijskih sredstava, kao i odsustvo svakog oblika zdravstvenog osiguranja, postali su
nebitni. Jednom kad su se lije nici suglasili da se potreban oporavak moe odraditi i kod ku e,
Cranston nije tedio: nabavio je bolni ki krevet, invalidska kolica, privatnu bolni arku koja e
pomo i gospo i Blankenship i mnotvo radnika koji e se pobrinuti za rupe i op eniti propuh u
Bayberovu stanu. Prva i zadnja od ovih velikodunosti bile su jedine koje je Stephen drao
smislenima, budu i da Bayber jo nije ni progovorio, a kamoli ustao iz kreveta, a gospo a
Blankenship djelovala je ozloja eno zbog prisutnosti jo jedne ene u ku i.
Pustila ga je u zgradu ne upitavi to eli i otvorila vrata im je pokucao.
Poludjet u s njima rekla je i uperila prst prema spava oj sobi. - On me gleda

kao da bi mu trebala itati misli, a ona... Zastala je i ugrizla se za donju usnicu. Neka je
sto puta bolni arka, ali mislim da joj to ne daje pravo da presloi ormar s rubljem.
Da, to doista djeluje preuzetno suglasio se Stephen.
To je prava rije . Gospo a Blankenship je uzdahnula, o ito razo arana jer se

njezin trud u slaganju rublja po svemu sude i smatra nezadovoljavaju im. Slobodno u ite.
Sigurna sam da e mu biti drago vidjeti i neko drugo lice osim mojega, iako ni s njim ni s njom
ne ete ba mnogo razgovarati.
Stephen je kimnuo i proao mra nim hodnikom do spava ih soba, zapanjen manjkom
prirodnog svjetla u stanu jednog slikara. Teke zavjese u dnevnom boravku jo uvijek su bile
navu ene, a svjetla uglavnom ugaena. Ne zna i da je Bayber ovdje ikad slikao, ali kako je ita
vidio?
Stoga se iznenadio kad je uao u prozra nu glavnu spavaonicu i zatreptao od
poslijepodnevnoga sunca. Jedan veliki prozor bio je odkrinut, a zastori posve razgrnuti. Na
malom stolcu u kutu sjedila je ena i itala neki tabloid. ak i da mu to gospo a Blankenship
nije ranije objasnila, po odje i bi znao da je bolni arka: ena je bila odjevena u zagasitosme u
bluzu s uzorkom koji je naizgled bio izabran kako bi prikrio nezgode pacijenta izbljuvane
ostatke djelomice provakanih pilula, slinu boje trenje od lijekova, komadi e pudinga i
85
GIGA
Tracy Guzeman
bijele hla e od poliestera, sa sveprisutnim bijelim klompama na nogama. Poloaj njezinih

prstiju dao je naslutiti da bolno ezne za dugo u enom cigaretom.
Bayber, sad blje i nego kad ga je Stephen vidio u bolnici, leao je u krevetu na golemoj
hrpi jastuka. Izgledao je kao kostur koji je tek napola izaao iz ahure. Bolni arka je gledala
Stephena dok je privla io krevetu stolac na sklapanje, ali nije mu se obratila. Uhvatio je
Bayberovu ruku mukar eve o i ostale su zatvorene.
Gospodine Baybere, Stephen Jameson je. Doao sam vas neto pitati.
Bayber je naglo otvorio o i i nezamjetno se pomaknuo prema Stephenu. Usnice su mu
se razdvojile, modrikaste u svojoj beskrvnosti, i otkrile red ravnih zuba. Stephen je gledao kako
Bayber guta slinu i uo tiho siktanje kad je mukarac udahnuo zrak. Ali jedino stoje
izalo iz njega bili su bezli ni kljocaji zarobljena zraka negdje iz dubine grla. Nije trepnuo.
Stephen se nelagodno promekoljio na svom stolcu, a eludac mu je preplavio poznat osje aj.
Krivnja. Ovo je ono to je propustio s ocem, ove zadnje neugodnosti: propadanje, bolest, sporo
kopnjenje... Sve je to prepustio majci. Iako je pretpostavljao da ne bi bio od posebne utjehe ni
njemu ni njoj, svejedno gaje udilo da ga majka ne prezire zbog te odsutnosti.
Ova reducirana Bayberova ina ica nije imala snage podi i prst do usta ni re i bolni arki
da ga otjera. Stephenu se inilo nevjerojatnim da je prije manje od mjesec dana stajao pokraj
tog mukarca i gledao ga ravno u o i, o ajni ki pokuavao ne zamuckivati i smiriti uzdrhtale
ruke, i iznosio drske prijedloge. Ali sad je znao ili u najmanju ruku naslu ivao istinu i svoje je
sumnje elio glasno izraziti. Bayber ga u tome nikako nije mogao sprije iti.
Gospodin Cranston mi je dopustio veliku slobodu u prou avanju vae slike kako
bih utvrdio njezinu autenti nost. Trebalo je provesti mnotvo forenzi kih ispitivanja i
znanstvenih analiza kako bismo eventualnom kupcu osigurali potrebnu dokumentaciju i imali
nepobitne dokaze.
Zastao je, nesiguran kako bi bilo najbolje nastaviti, nadaju i se nekakvoj reakciji.
Dlanovi su mu se ovlaili i upitao se postaje li Bayber moda nestrpljiv ili se zgraa, no budu i
da slikar nije mogao prenijeti ni jedno ni drugo, nije bilo na ina da to dozna. Stephen se zavalio
u stolac i pogledao preko ramena bolni arku koja je djelovala zadubljena u svoje tivo.
Po eo sam od potpisa. Kao to moete pretpostaviti, podudarao se. Ali

forenzi ka analiza ide dalje od pukog uo avanja obrazaca, gospodine Baybere. Ona je vie od
uspore ivanja glatko e poteza koji povezuju slova, zamje ivanja gdje je umjetnik podigao kist
ili kad ga je odloio.
Stephen je osjetio ono isto uzbu enje koje je osjetio i izme u visokih, bijelih zidova
laboratorija dok je poput kakva patuljka prou avao divovske poteze kistom na sterilnoj,
osvijetljenoj povrini. Dok je govorio, osjetio je kako nestaje iz Bayberove sobe, udaljava se od
svjetla koje je strujalo kroz prozor, od hladne koe na Bayberovoj ruci koja je nalikovala
papiru, od zvuka listanja stranica asopisa ljepljivom jagodicom palca. uo je kako oko njega
pulsira tiina laboratorija i stajao je ispred Bayberova golema potpisa prou avaju i vijugavu
kartu slova koja su presijecala zid kao staze labirinta.
Vidite, ja u potpisu mogu uo iti odre ene osobine. Ponos, dosadu, poniznost.
Bahatost. Razlikujem brze potpise i one koji su na platno stavljeni pomno precizno, kao da je
umjetnik oklijevao dovriti djelo. Je li mu se to samo u inilo ili je Bayber stisnuo o i?
Mukar eva ruka u njegovoj ostala je savreno nepomi na, ali Stephenu se u inilo da je osjetio
ubrzan puls.
Potpis na slici triptiha nesumnjivo je va. Ja ina pritiska, to ka u kojoj je kist

podignut s platna, silazna linija na slovu y sve je prakti ki identi no kao na vaim slubeno
zabiljeenim potpisima. Ali jedna stvar nije ista. Na kistu je bilo znatno vie boje, to me je
navelo na zaklju ak da ste tu sliku potpisali polako, moda ak i oklijevali nad njom. Nerado
ste je zavrili.
Ispustio je Bayberovu ruku i ustao kako bi se protegnuo, prilaze i rubu kreveta. Bayber
86
GIGA
Tracy Guzeman
ga je pratio pogledom, hroptavo disanje ubrzalo mu se.
Kad sam prvi put vidio sliku, zamijetio sam poprili no nadslikavanje na dva
mjesta. Mogu e je da ste koristili staro platno. To ne bi bilo nita neuobi ajeno. Ali pobudilo je
moju znatielju pa sam proveo neka ispitivanja: platno sam dao na UV, vidljivu i infracrvenu
spektroskopiju. Korisno, iako ne dovoljno da nam dade cijelu sliku, ako doputate igru
rije ima. Ali rengen, to je ve druga pri a. Laboratorij ima ure aj za digitalizaciju radiolokih
snimaka pa se snimci mogu prikazati na monitoru visoke rezolucije. Snima se na fosforne plo e
koje se mogu upotrijebiti vie puta. Vie nema potrebe za filmom, koji je bio informativan, ali
kad je rije o postupku, zamoran.
Na rije zamoran, Bayber je zatvorio o i i Stephen je uutio. Kako to da nitko osim
njega naizgled ne cijeni ljepotu i genijalnost svojstvene takvoj opremi? Sam spomen rije i
termoluminiscencija na gotovo sve je djelovao kao tableta za spavanje, ali Stephen je znanost
drao udesnom i veli anstvenom. Znanost je ta koja onima to utvr uju autenti nost
omogu uje da zavire ispod povrine slike i vide njezine kosturske po etke u obliku crtea,
znanost je ta koja otkriva starost slika na hrastovim plo ama brojenjem godova sve do pet
tisu a godina prije Krista, znanost je ta koja utvr uje je li plavi plat Djevice u nekom
iluminiranom manuskriptu naslikan ultramarinom dragocjenog lapis lazulija ili obojen
pristupa nijim azuritom.
Va umor je primije en, gospodine Baybere. Dakle, prelazim na bit. Evo to mi
rengen kae. Kae mije li platno negdje bilo poderano pa pokrpano. Kae mi ima li rupa na
podlozi ili ote enja temeljnih slojeva. Doputa mi da vidim skra ene rubove. Ali moda je od
svega najvanije to da mi otkrije to je prije bilo na tom platnu. Kae mi to ste naslikali preko
ve postoje e slike. Na vaoj prvotnoj slici Alicina ruka nije bila poloena na krletku, zar ne?
Sad je imao Bayberovu pozornost. Umjetnikovo disanje ubrzalo se, usta su se
pomicala, a suhe usne nastojale su oblikovati rije . Lice mu je od kotano bijelog postalo
olovnosivo, a ruka se trzala uz tijelo.
Njezina je ruka bila ispruena prema rubu platna, odnosno prema onome to je
sad rub platna, i drala je ne iju ruku. Prsti te druge osobe jasno se vide na prethodnom sloju.
Zanimljivo. Koga je uhvatila za ruku? Tad sam zamijetio jo neto. Na slici, Alice na kaiprstu
lijeve ruke ima prsten, tanki obru sa srcem na sredini. Velik dio njezine ake prekriven je
vaom, ali ta je pojedinost jasno vidljiva. Napravio sam jo nekoliko snimaka, smanjivi
vrijeme ekspozicije kako bih dobio najjasniju mogu u sliku. Muskulatura i veli ina prstiju
ukazuju daje ruka osobe na prvotno naslikanoj slici enska. udno, ta ena nosi sli an prsten:
tanki obru sa srcem na sredini. Ali ona ga ne nosi na kaiprstu, nego na malom prstu. Zglobovi
su joj naizgled nate eni, lanci prstiju nekako iskrivljeni, kao da joj je ruka ne im unakaena.
Pove ao sam ta dva dijela, ruku ene na skrivenoj slici i Alicinu ruku na povrinskoj slici, i
usporedio ih jednu uz drugu. Oblik noktiju, relativnu duinu prstiju jednih naspram drugih,
blizinu kostiju koi. Uvaavaju i neznatne razlike koje se mogu pripisati godinama ili moda
bolesti, te su dvije ruke prakti ki jednake.
Stephen se vratio do stolca pokraj kreveta i ponovno sjeo, dohvatio sa stoli a uz krevet
au vode sa slamkom i prinio je Bayberovim ustima. Gledao je kako se Bayber napinje otpiti
gutljaj. Tad je, naizgled iscrpljena, mukar eva glava potonula natrag u duboko gnijezdo
jastuka.
Vas veli aju zbog prikaza i najsitnijih pojedinosti. Stephen je zastao,

razmiljaju i o trenutku kad je prvi put vidio neku Baybe- rovu sliku. Kao da gleda
zagonetku, je li? to due i pomnije promatra, to vie vidi. A jednom kad je neto vi eno, to
se ne moe ponititi. Promatra nikad ne moe doivjeti to djelo kao prvi put; po etan dojam je
nestao i ne moe ga se iznova dozvati.
U sobi je vladala tiina. Stephen je na ulio ui ekaju i zvuk koji se vie nije uo i
shvatio je da se stranice tabloida vie ne okre u.
87
GIGA
Tracy Guzeman
Bolni arka je sluala. Nagnuo se blie Bayberu i ostatak mu apnuo na uho.
Pojedinosti su mi sve rekle. Vi ste na Alicinu kaiprstu ostavili jedva vidljiv

oiljak. Izgleda kao nit pau ine koja se protee od korijena nokta do vrha prvog lanka na
prstu. Trebalo mi je neko vrijeme da ga zamijetim, ali sad kad znam da je ondje, on je jedino to
vidim, prvo na to mi pogled odluta kad pogledam tu sliku, kao da je nekim udom moda
nestao ili kao da sam ga moda samo umislio. Stephen se znojio. Zato je u sobi najednom
postalo tako toplo? Kapljica znoja klizila je brazdom izme u njegovih obrva i osjetio je kako
mu se koulja zalijepila za le a. Suspregnuo je dah, ele i da Bayber ponovno do e do glasa i
kae mu to doista eli od njih.
Isti takav biljeg je i na ruci koju Alice dri na skrivenoj slici. To zna i da je na
lijevoj slici triptiha koja nedostaje tako er Alice ili neka njezina starija ina ica, zar ne? Nisam
imao toliko vremena i za analizu druge polovice slike, ali budu i da je i na toj strani preko
izvorne slike naslikana nova, razumno je zaklju iti da nestala desna slika triptiha prikazuje
stariju Natalie.
Kad je izgovorio rije nestala, u njegovu se mozgu pokrenula lan ana reakcija.
Odgovor na cijelu tu zagonetku, misao koju je morao uhvatiti, skakutao je i jurcao ispred njega
takvom brzinom da je zakrgutao zubima kako bi se usredoto io i odrao korak, od ega ga je
eljust tupo zaboljela. Nakon nekoliko pogrenih skretanja i zaobilaenja treperavih sinapsa,
pronaao je misao zarobljenu u mra noj slijepoj ulici. Kad ju je uhvatio, sve je postalo jasno,
ito znao je to to no Bayber trai. Svjetlo u prostoriji probadalo mu je o i i osjetio je kako
migrena nadire prema njemu punom snagom, kotrlja se kao lopta uarena zraka i munja. vrsto
je stisnuo o i ne bi li se obranio od nje, ali bilo je prekasno.
Vama nije posebno stalo do drugih dviju slika triptiha apnuo je Bayberu, vrsto
se dre i za glavu kako mu se mozak ne bi razlio. Rije je o sestrama, zar ne? elite da
prona emo Alice i Natalie. Sve ste vrijeme eljeli da ih prona emo.
Stephen se jedva sje ao vonje natrag do stana, nije znao ni kako je uop e uspio
zaustaviti taksi. Navukao je zavjese i sruio se na krevet, uzdrhtao i s mu ninom u elucu.
Nadlaktica ga je boljela i oprezno ju je dodirnuo tik ispod ramena, o ekuju i da e se na njoj
pojaviti modrica najprije ljubi asta poput tinte pa zelena poput graka i na kraju
zabrinjavaju e sumporno uta - na mjestu gdje ga je Bayberova bolni arka epala prije nego
to ga je izbacila iz sobe. ena se pretvorila u udovite istoga trena kad je izazvao njezina
ti enika i pokazala oduevljenje i snagu profesionalnoga hrva a.
Stephen je protrljao zape e, nastoje i s njega izbrisati Bayberov stisak. Bayber je
eksplodirao na spomen imena dviju djevojaka. Sva preostala snaga salila mu se u prste koji su
se tvrdoglavo ilavo ovili oko Stephenova zape a i vrsto ga stisnuli. Pljuva ka je trcala iz
kutova njegovih usta dok je uporno siktao jedan te isti zvuk ssssuh, ssssuh i drugom
rukom grebao po zraku izme u njih. Pobojavi se da je gurnuo Baybera preko ruba, Stephen je
pomislio da mukarac moda ima novi modani udar. Ali Bayber je u najmanju ruku postao
ja i, a ne slabiji, i njegov se pogled ustrajno prikovao za Stephena dok se trudio neto re i,
potvrditi ili zanijekati njegove rije i... Stephen nije znao to od toga.
Prevrnuo se na trbuh i navukao jastuk preko glave. U mraku su mu pred o ima lebdjele
ene: Chloe, Alice, Natalie i Lydia, sve eljne pobrinuti se za njegovu bolnu glavu. Njihove
ljupke ruke leprale su oko njegova lica, milovale mu obraz, gladile kosu. Zdruile su se u liku
gospo e Blankenship, kojoj Stephenova dobrobit nije bila toliko vana i koja je krivila lice i
razo arano odmahivala glavom. Gospo a Blankenship se potom pretvorila u onu bolni arku i
gurnula ga tako grubo da je udario glavom i vidio sve zvijezde, dok nije shvatio da je pao na
pod svoje spava e sobe i da je to to mu pulsira i treperi pred o ima samo neonsko
namigivanje oznake za bar preko puta. Povukao je deku s kreveta, prebacio je preko one
polovice svog tijela koju je mogao lako dosegnuti i proveo no na podu, uha priljubljena uz
hladni drveni pod.
88
GIGA
Tracy Guzeman
Sutradan, sredinom jutra, kad je napokon uspio otvoriti o i bez kiljenja, odvukao se
natrag na madrac. Glava mu je bila mutna kaa preostalih bolova i probadanja, uz povremene
otre ubode iza lijevog oka. Podbo io se o hrpu jastuka i shvatio ironiju: u tom je poloaju bio
Bayberov dvojnik, onako nepomi an na jastucima, diu i najpli e mogu e iz potovanja prema
migreni koja je jo uvijek vrebala. Nakon odre enog razdoblja savrene nepomi - nosti,
atmosferske smetnje u njegovu mozgu zamijenio je mnogo podnoljiviji bijeli um. Misli su se
poput ptica sjatile natrag k njemu i smjestile gdje se kojoj prohtjelo.
Ne okre i glavu, posegnuo je u gornju ladicu stoli a uz krevet i iz nje izvadio olovku
i notes. U ritmi kom nizanju grafitnih crta bilo je ne eg utjenog i uskoro je narisao stripovsku
ina icu slike koja gaje proganjala, sestara Kessler na dvosjedu s vukolikim Bayberom
ugnije enim izme u njih. Okrenuo je novu stranicu i na njoj nacrtao samo ruke i podlaktice
koje je vidio na skrivenom sloju slike, one Alicine i one koje su pripadale eni za koju je
pretpostavljao da je druga Alice, starija Alice, drueljubivo isprepletenih prstiju. Tad je to isto
inio i za Natalie.
Po kutovima podlaktica bilo je lako zamisliti poloaj starijih Alice i Natalie na
njihovim slikama. Bio je siguran da su na bo nim slikama triptiha Alice i Natalie, posve
siguran da barem u tome ne grijei, ali mogao je zamisliti samo komadi njihovih tijela, mii e
na njihovim rukama koji navode na zaklju ak da svoja mla a ja vuku prema budu nosti. No
nije imao pojma je li Bayber i na dijelovima triptiha koji nedostaju izvornu sliku zamijenio
novom, i ako jest, zastoje to u inio. Je li ga triptih, jednom kad ga je zavrio, razo arao?
Stephen se sjetio mukarca koji je leao u krevetu, sjetio se zapanjuju e estine njegova stiska.
Razo aranost slikom inila mu se slabo vjerojatnim razlogom.
Uspravio se promatraju i zidove svoje sobe, prekrivene reprodukcijama Bayberovih
katalogiziranih djela i njegovim fotografijama slike, krupnim kadrovima i snimcima iz daljine.
Promatraju i sve to iz neposredne blizine, brzo je shvatio da ni jedna druga Bayberova slika ni
je ni priblino fascinantna kao Sestre Kessler. Kad se ponovno ispruio na krevet, oko njega je
zaplivalo mnotvo likova, ali on je vidio samo djevojke na dvosjedu i Baybera, njih troje
okruivali su ga iz svih kutova dok se i sam nije naao na slici s njima, osjetio kako mu
povjetarac koji mreka zavjese bocka kou, a nosnice ispunjava miris sprena zelenila na
vrhuncu ljeta. to je od toga stvarno?
Ustao je iz kreveta i potraio kameru u naprtnja i koju je bacio na pod u kutu sobe.
Pregledao je fotografije crtea u hodniku Edellovih i sa zadovoljstvom shvatio daje to no
zapamtio ve inu pojedinosti. Taj se crte olovkom u boji lako mogao smjestiti na sam po etak
Bayberove karijere i po svemu je bio u skladu s datumom, 1963., prije nego to se Bayberov stil
posve razvio. Evo ih, smeteni Kesslerovi sjede na tom istom dvosjedu, mu i ena u sredini,
Alice sa svojom divljom grivom plave kose smjestila se pokraj oca, nalijevo, a Natalie
nadesno, sputena pogleda. Pozadina je bila tek grubo skicirana, ali Stephen je prepoznao
predmete koje su Finch i on vidjeli u vikendici Bayberovih: visoki podni sat, naslagane atlase,
sagove.
Tu je bila i krletka. Pojavljivala se tri puta: u studiji Doughtyje- ve, na onom ulju na
platnu i u svem svojem oronulom sjaju na stoli u uz krevet u vikendici. Stephen je promotrio
fotografije zalijepljene na zidove ispred sebe i na strop. Samo su na slici triptiha vrata krletke
bila lagano odkrinuta, kao da je iz nje izletjelo neto dragocjeno.
Oteturao je u kuhinju i napravio zdjelicu zobenih pahuljica, prelijevaju i pranjave
mrvice zobi mlijekom kojemu tek to nije istekao rok uporabe, pa tu rijetku kau ubacio u usta
kuha om, jedinim istim posu em koje je uspio prona i. to je to to mu izmi e? Otvorio je
istu stranicu u notesu i na kao biljeke svojim uobi ajenim kraticama. Kamo su otile sestre
Kessler i zato su otile u takvoj urbi? Nakon trideset pet godina, zato ku a jo uvijek nije
prodana? I ona ptica. Iako ga je Finch uvjerio da ta ptica nije od posebne vanosti za pronalazak
89
GIGA
Tracy Guzeman
dviju slika, Stephenovi instinkti zabrujali su im je ugledao praznu krletku. Sve nekome neto
znaci, esto mu je govorio otac, u nadi da e Stephena time ponukati da otkrije to je to to
umjetnik pokuava priop iti. Dakle, ptica. Ta je slova naglaeno podebljao tintom.
Rijeivi se neprivla na doru ka, odloio je zdjelicu i kuha u u sudoper, pridruivi ih
ostalom posudu koje cijeli tjedan nije oprao, pa se vratio u sobu po svoje prijenosno ra unalo.
Sjeo je za kuhinjski stol i dlanom s njega otro sve mrvice i papire na pod.
Usredoto io se na mrljicu na suprotnom zidu, odlu an pristupiti problemu iz druk ijeg
kuta. Sve se vrti oko djevojaka. Sve se vra a na njih. Otvorio je rezultate pretraga po internetu
koje je sa uvao kad ih je Cranston zaduio da prona u slike. Prije nekoliko tjedana provjerio je
podatke Matice umrlih i nije pronaao ni Natalieno ni Alicino ime, to je zna ilo da ne
pokuava uhvatiti duhove. A ivi ljudi ostavljaju tragove, za sobom i nehotice bacaju mrvice
informacija. Mora samo prona i gdje ti tragovi po inju.
Pretraivanje podataka o Natalie Kessler urodilo je tek najo- snovnijim informacijama.
Godine 1965. zavrila je Akademiju Walker, privatnu srednju kolu za djevojke, a etiri godine
kasnije diplomirala je najednom malom koledu humanisti kih znanosti. Nije morao
provjeravati sitno otisnuta imena ispod fotografije. U nizu naizgled ozbiljnih mladih ena
uglatih ramena, njezino se lice isticalo prodornim pogledom, zaustavljenom ljepotom.
Tu je crno-bijelu fotografiju pridodao drugim njezinim slikama koje je nosio u glavi i
shvatio da se navikava na njezinu ljepotu, da ga njezina nepristupa nost uva na sigurnoj
udaljenosti svuda osim u snovima. U njima su se Natalie i Chloe zamjenjivale. S Chloe bi bio u
krevetu; Chloino dugo, blijedo tijelo protezalo se uz njegovo s oblinama i naborima vijugavim
kao rijeka to utire svoj tok kroz meku zemlju. Ali u odre enom trenutku, koa bi joj se
pretvorila u zlato, kosa posvijetlila do boje ita i narasla, nakovr ala se na vrhovima, prsti se
arili duboko u njegovo rame, stapaju i ga s njom. Kad bi najednom shvatio da nije ona koja je
mislio da jest, postidio bi se zbog onoga to je u inio toj eni koju nikad nije upoznao kako
ju je pritisnuo, vrsto je uhvatio za kosu. Probudio bi se u znoju, tjeraju i te ene iz svoje glave,
iz svojih udova, tjeraju i njihov miris iz svojih nosnica, njihov okus iz usta.
Otvorio je Murchison & Dunneov korisni ki ra un na Inteliusu pa malo dublje
prekopao po internetu. Nakon 1972., ni o jednoj ni o drugoj sestri nije uspio nita prona i.
Pretraga slika pokazala se korisnijom, iako je izbacila samo jedan rezultat. Na ekranu se
pojavila stara novinska fotografija skupine mladih ljudi s aama u zraku. Tekst ispod
fotografije glasio je: Diplomanti koleda New Fairfield na proslavi etvrtog srpnja. Fotografija
je bila datirana petog srpnja 1969. Na sredini prednjeg plana sjedila je Natalie ruku sklopljenih
u krilu, dok su svi oko nje bili nejasna crno-bijela mrlja. Iza nje je stajao krupan mladi , njezina
ramena nestajala su u njegovim rukama. Stephen je zumirao tekst ispod fotografije kako bi
provjerio imena. George Reston mla i.
George Reston mla i nije se nimalo libio ostaviti trag. Paljivo pretrauju i i uz malo
sretne logike, Stephen je otvorio trezor informacija, digitalni portret Georgea mla eg koji je
svojom opseno u gotovo izazivao nelagodu: kratko tamnovanje njegova oca zbog pronevjere
s obveznicama, novinski lanci o donacijama njegovih roditelja nekolicini umjetni kih
organizacija, podaci o nekretninama u vlasnitvu, me u kojima se nalazio ljetnikovac na jezeru
Seneci. Stephen je provjerio adresu i prenerazio se. Nagnuo se na stolcu i ispruio krupne ruke
na prljavi stol. Ne moe biti tako jednostavno. Najosnovnija veza, a on je dosad bio slijep na
nju. Prijateljstvo. Zato nije razmotrio ku u najbliu Bayberovoj? Ku u koju su Kesslerovi
unajmljivah svakog kolovoza. Ku u u vlasnitvu Restonovih. injenica da je i Finch previdio
tu vezu samo je dodatno obeshrabrila Stephena. Moda je to njihova zajedni ka crta koju je
Lydia onako lako zamijetila: zatupljenost kad je rije o prijateljstvu.
Kadje pronaao kartu, trag se razmotao pred njegovim o ima. Edellovi su svoj mjese ni
ek za najamninu slali tvrtki Steele i Greene. Usporedivi podatke o Steele i Greeneu s onima o
Georgeu Restonu, pronaao je nekoliko stavki. Kratki novinski lanak iz 1972. potanko je
90
GIGA
Tracy Guzeman
opisivao otvaranje nove Constellation Investmentsove podrunice, tvrtke za upravljanje

nekretninama nazvane Steele i Greene. George Reston mla i, dvadeset osam godina, imenovan
je njezinim predsjednikom i direktorom.
Uz lanak se nalazila i zrnata, crno-bijela fotografije glave Georgea mla eg, naizgled
zlovoljnog i kao da se dosa uje, bucmasta bezizraajna lica s cilindrom kratko oiane
kovr ave kose. Imao je lice kao i stotine bezimenih koji su svakodnevno prolazili pokraj
Stephena na ulicama poslovnoga sredita, s identi nim utirkanim ovratnicima, zdravim sjajem
obilja na obrazima, odlu ni pobrinuti se za svjetske poslove. Imaj harem toliko poniznosti da se
nasmijei, snobino, pomislio je Stephen i na jeziku najednom osjetio otar okus zavisti. Ali taj
se okus otopio kadje otvorio stranicu na kojoj je bila navedena menaderska ekipa
Constellation Investmentsa i doznao da je 1972. godine George Reston stariji bio u upravnom
odboru te investicijske tvrtke, a prije toga obnaao funkciju predsjednika. Ne bi li i Stephenov
otac u inio isto za njega? Nije li pokuao?
Tvrtka Steele i Greene nije imala web stranicu niti je igdje na internetu bio njihov broj
telefona. Kad je provjerio adresu koju im je dao Winslow Edell, shvatio je da je to adresa pote
u Hartfordu. Ako Steele i Greene igdje fizi ki postoje, tad je to dobro skriveno. Brza provjera
nekoliko stranica za prodaju i najam nekretnina potvrdila je da se ku a Kesslerovih nalazi u
zoni u kojoj je doputeno graditi isklju ivo obiteljske ku e. Koliko je Stephen vidio, ku i nije
pripadalo ba mnogo hektara zemlje. inilo mu se malo vjerojatnim da bi se ta zemlja mogla
podijeliti na parcele i prodati za gradnju. Zato bi se onda tvrtka za upravljanje nekretninama
gnjavila glavoboljama iznajmljivanja obiteljske ku e u gradi u u Connecticutu, Bogu iza le a?
Vratio se onoj fotografiji s proslave etvrtog srpnja. George je vrsto stisnuo Natalie- na
ramena, kao da je pokuava pribosti na stolac, u taj odre eni trenutak. to ovjek ne bi u inio u
ime prijateljstva, pomislio je Stephen. Ili u ime ljubavi.
Ne organizira li prismotru one pote u Hartfordu, iscrpio je sve svoje istraiteljske
sposobnosti. Ako ku a jo uvijek pripada sestrama Kessler, a on nije pronaao ni jedan
dokument koji bi ukazivao da to nije tako, tad se novcem koji Edellovi pla aju za najamninu
bogati George mla i ili ga proslje uje Natalie. Prate i taj novac, Stephen e je moda uspjeti
prona i. A uspije li je prona i, prona i e i ostale dvije slike triptiha.
Njemu je bilo dovoljno to je rijeio zagonetku. Neka Finch i ostali otkriju to taj
Bayberov triptih zna i. Stephen je samo elio povratiti ugled, da ga u limbu nepripisanosti
nakon ove Baybe- rove slike eka jo jedna, i jo jedna, i jo jedna... Nije li to sve do ega mu je
stalo, otkriti i imenovati? Zadovoljstvo jer je u pravu? Bio je naviknut na uzrujavanje kad je
utvr ivao podrijetlo nekog umjetni kog djela. Nije bio naviknut da ga neko djelo proganja,
priti e teinom svoje pri e, da zamilja po etke i svretke ljudi koji postoje u vie od dvije
dimenzije.
Odmahnuo je glavom i ponovno se usredoto io na zadatak pred sobom. Probijanje kroz
labirint slijepih ulica i neuspjeni startovi u nastojanju da prati trag novca nisu bili njegova
specijalnost. Ali nakon to je jo nekoliko minuta zurio u zaslon ra unala, shvatio je da postoji
netko tko bi mu mogao pomo i. Simon Hapsend, osoba iji je ured naslijedio u Murchison &
Dunneu, vjerojatno bi ak i spavaju i pronaao odgovore koje trai.
Nedugo nakon Simonova odlaska iz tvrtke, Stephen je od njega dobio elektroni ku
poruku, tipi no tajnovitu, koja je glasila samo: U hitnom slu aju. Zapamti i izbrii. SH, nakon
ega je slijedilo deset znamenki. U dvije i pol godine koliko je otad prolo, dosad nijednom nije
imao potrebe nazvati taj broj. Pozivni broj bilo je prili no lako zapamtiti - 347 - a preostalih
sedam znamenki Stephen je zapamtio pridruivi ih slovima Simonova prezimena. Podigao je
slualicu i nazvao. Kad je uo zvuk na kraju ra unalno oblikovane glasovne poruke koja je
zahtijevala da nakon zvu nog signala ostavi svoje ime, zbunio se i blebnuo: Simone, rekao
si u hitnom slu aju. Pa, ovo je hitan slu aj. Potreban mi je netko tko ima tvoje specifi ne
vjetine, tvoj, da tako kaem, talent, da mi pomogne prona i nestalu osobu. Trebam te da prati
91
GIGA
Tracy Guzeman
trag novca.
Vjerojatno nije nita nezakonito, iako e ti to bolje znati. Javi mi se im prije, molim
te. Oh, Stepheh je. Iz Murchison & Dunnea. Ostavio je svoj broj i adresu elektroni ke pote
i spustio slualicu. Sutra e se vidjeti s Finchom na ve eri i nema smisla da ga sad zove, kad jo
ne zna ima li mu re i ita vano. Zato je dohvatio olovku, popisao odje u koju ima, a koja bi
mogla biti prikladna za sutranju ve eru, i ekao da mu Simon Hapsend uzvrati poziv.
92
GIGA
Tracy Guzeman
DESET
Kako je izgledala, gospo ice Alice?

Ve je stotinu puta, ako se nju pita, zamolila Frankieja da je ne oslovljava tako.
Gospo ica Kessler ili Alice, i jedno i drugo bilo bi joj drae od neprivla nih glasova zdruenih
s njezinim imenom, od kojih bi se svaki put stresla. Osjetila bi svaku od svojih pedeset osam
godina. Ali Phinneaus je svog ne aka odgojio prema junja kim manirama i ma koliko se ona
trudila, nije ga mogla razuvjeriti.
Trebao bi u iti. I to je pitanje vrlo nepristojno. to bi rekla tvoja majka?
Frankie je bio dovoljno pametan da izgleda posramljen, barem na as, iako je Alice
vjerojatno bila i posramljenija od njega shvativi koliko je nepromiljeno bilo spomenuti
dje akovu majku. Sre om, inilo se da Frankieja vie brine da bi ujak mogao doznati za
njegovu nepristojnost. Ne e me tuiti, zar ne, gospo ice Alice? Nikad prije nisam poznavo
nikoga tko je umro. Nisam mislio nita loe.
Pogledala je dje aka koji je nakubio usnice ekaju i da ona neto kae. Razroga ila je
i. Gospo ica Natalie izgledala je kao i ina e. Zastala je kako bi njezine sljede e rije i
bile djelotvornije. Samo je bila uko enija.
im je to rekla, osjetila se grozno, jezivo i rastrojeno. to joj je? Ali Frankie je
zazvidao. eznuo je upravo za tim i takvim pojedinostima, dovoljno morbidnim da zadovolje
njegove vrnjake i dovoljno op enitima da ih moe nakititi.
I kae se poznavao. Ne poznavo.

Lice mu se zgr ilo od nastojanja da shvati njezine ispravke. Ispoljavao je ivu
znatielju osmogodinjeg dje aka; izraz kao to je jednom nogom u grobu otvorio je vrata
cijelom svemiru sablasnog zamiljanja. Frankie je uo Saisee kad je to prije nekoliko tjedana
izjavila za neku svoju tetu koja je sve vie kopnjela. Po njegovu stiskanju uz ujaka dok na
povratku iz kole nisu proli pokraj dugog bloka groblja bilo je jasno da gaje ta pomisao
uznemirila.
Zato postoji ograda, zar ne, Phinneause?
Ova ograda? - upitao je Phinneaus uhvativi iljasti eljezni stup.
Da noge ne mogu unutra. Da ih grob ne uhvati.

Phinneaus je sve to kasnije ispri ao Alice i njih dvoje valjali su
se od smijeha. Osjetila je bujicu ljubavi prema Phinneausu, zahvalna na prostoru koji je
izborio za nju kad mu je Frankie uao u ivot, trude i se da njihovo prijateljstvo ostane
nedirnuto. Frankie nije njezin, nikad to nije mislila. Ima majku, Phinneausovu sestru, koja
bijednoga dana mogla odlu iti zatraiti ga natrag. Ali dotad je dio dje aka bio vezan uz nju i
ona je na tome bila zahvalna.
Shva a li, to zna i da on misli da smo stari rekao je Phinneaus. - Moda ne

jednom nogom u grobu, ali zabrinut je da bi prst ili dva mogli biti unutra. Nikakvo udo da me
stalno vu e na drugu stranu ulice.
Jesmo li stari? Vrijeme joj je proletjelo, minute su bile kao ptice to nestaju
jednim zamahom krila. Kako je to udno, kolike je godine provela osje aju i se starom, a bila
je mlada. A sad kad se vie ni po ijim mjerilima nije mogla smatrati mladom, nije se osje ala
starom. Dapa e, osje ala se kao daje najzad sustigla samu sebe i upravo je one dobi koje bi
trebala biti.
Frankie je pognuo glavu nad zada om ujno uzdahnuvi od nezadovoljstva. Alice se
nasmijeila i osvrnula po prostoriji pomaganje djeci u u enju bilo je neto to joj je ilo od
ruke. Kad se ova ku a pretvorila iz udne u prisnu? One stvari koje su je neko ljutile: nakoeni
pod od tvrda drva, mrea napuklina urezanih u prozor na katu, ustajao miris repe koji je
93
GIGA
Tracy Guzeman
prianjao uz zidove struje i iz davno naputenog spremita za povr e u podrumu... te su se stvari

tako vrsto ispreplele s njezinom svije u da su postale njezine. I sama ku a bila je izdrljivija
nego to joj je isprva priznavala. U njoj je ivjela trideset pet godina, od kojih je mnoge provela
uvjeravaju i samu sebe da ne pripada. Trideset pet godina provela je ive i poluivot, kao
neto radioaktivno, zazidano u beton i zakopano.
Ako je ona ivjela samo dio ivota, tad je Natalie uzela ostalo. Njezina je sestra
ostarjela, ali se protiv starenja borila arsenalom krema i losiona, donjim rubljem koje joj je
prestrojilo meko meso, bojama za kosu, izbjeljiva ima zuba i kontaktnim le ama. Kosu je i
nadalje nosila dugu kad su druge ene svoju kratile i ravnala je majonezom. Suknje je nosila
poprili no iznad koljena, cijelom svijetu pokazuju i dobar dio mlije nobijelog bedra kad su
modni asopisi trubili o povratku duge suknje. Kad su se drugi odlu ivali za pun , Natalie je
naru ivala din s tonikom i uivala u nekoliko koktela s prijateljima ili onima koji su odavali
dojam srda nosti kako bi sudjelovali u najnovijim tra evima. Barem pije damska pi a,
komentirala je Saisee kao da to Natalie osloba a grijeha, ali jedva jedvice.
Svaki je dan hodala pet kilometara ne bi li ostala iste kilae kakvu je imala u srednjoj
koli; pokraj Rubyna salona, pokraj eljeznarije, pokraj banke i trnice. Pokraj pote, u koju je
svra ala po poiljke koje im nisu dostavljali u ku u nikad u ku u jer sigurno zasluuje
malo privatnosti u svojim poslovima. (Tu je izjavu Saisee doivjela kao osobnu uvredu.)
Pokraj zalogajnice, gdje bi mahnula mukarcima posjednutim na barske stolce ispred izloga,
onim istim mukarcima koji bi slono podigli glave sa svojih New Heralda i nastavili se
smjekati jo dugo nakon njezina odlaska, prije nego to bi se vratili kiljenju u retke sitnog
tiska. Pokraj groblja s ogradom i upavom ivicom od forzicija i imira i ameri kim
zastavama veli ine razglednica zavinutim u tvrdo tlo uz najneuglednije nadgrobne plo e.
Koliko lije samo hodala. A onda se, prije dva tjedna, jednostavno sruila prelaze i
sjedne strane dnevnog boravka na drugu, kao daje sag najednom dobio golemu privla nu silu i
brzo je potegnuo na pod. Vaza puna plamenih zvijezda, zvon a i velikih modrih lobelija
odrezanih s divljih rubova dvorita iza ku e kliznula joj je kroz prste kao daje nauljena.
Prizemljila je muklo bubnuvi na orijentalni sag i na vuni vodom narisala mrlju za koju se
Alice klela da joj jo uvijek vidi obris. Alice je uvidjela da su njezine noge sposobnije za brze
pokrete nego to je mislila. Na podu pokraj Natalie, prestraena izrazom nevjerice na sestrinu
licu, drala je Natalienu ruku i za promjenu joj zaboravila pozavidjeti na snazi kad su se
Natalieni prsti ovili oko njezina zape a kao kande divlje ptice.
Oprosti rekla je Natalie, a dah joj je zapinjao u grlu.

Alice se sagnula i pribliila uho Natalienim ustima. U redu je rekla je.
Nije. ao mi je.
Jesu li joj se prsti skvr ili?
Misli, kao moji? Alice je ispruila ruku i neuvijeno je procijenila.
Ne. Ti jo uvijek moe micati prstima, zar ne?
Kad imam dobar dan, mogu.
Ro ak mi je rekao da se ljudima kad umiru, a ne ele oti i, prsti skvr e kao da se
svom svojom zemaljskom snagom dre za ivot. Kao da grebu da ostanu gdje jesu.
Mata tvog ro aka bujnija je i od tvoje, Frankie, to mi je gotovo nemogu e

pojmiti.
Alice je odmaknula Natalienu ruku sa svog zape a kako bi joj opipala puls, a kad ga
nije uspjela na i, ponovno je uhvatila sestrinu ruku. Ne jo, apnula je. Nemoj jo oti i. Ali tad
su se Natalieni prsti, oni isti prsti koje je Alice poznavala cio svoj ivot dugi i vitki, ravno
odrezanih noktiju, ni predugih ni prekratkih, s lakom koji je ve po eo gubiti sjaj opustili.
Pomo nik pogrebnika dva ju je dana proganjao dok najzad nije popustila i odabrala bo icu laka
za nokte, u groznoj boji kalaminskog losiona nazvanoj Pinkee Doodle Dandy.
94
GIGA
Tracy Guzeman
Gospo ica Natalie voljela bi da joj nokti izgledaju lijepo progun ao je.
Vi izaberite boju, Alberte. Dajem vam doputenje.
Ne bi bilo u redu. Nije bila moja ro akinja. Obitelj bira za obitelj.
Alberte, ja sam izabrala haljinu i cipele, ogrlicu i naunice koje ste mi rekli da e
trebati. Zar me ne moete, molim vas, prestati gnjaviti ne im tako nevanim?
Njoj ne bi bilo nevano odgovorio je.

Bio je u pravu. Natalie bi to bilo vano i on je to o njoj znao. Vjerojatno zna cijeli grad.
Orion, Natalien tajanstveni izbor nakon bijega iz Connecticuta, bio je upravo onakav gradi u
kojem e nakon gubitka voljene osobe najvanije biti odabrati primjerenu odje u. Natalie ih je
iskrcala u grad koji tra eve cijeni koliko i doli nost, mjesto koje je dugotrpe u stariju sestru
prigrlilo kao izgubljeno janje usprkos njezinu sjevernjatvu, a prema Alice se dralo
rezervirano, nesigurno zavre uje li sumnji avost ili zabrinutost. Svi osim Frankieja i
Phinneausa.
Na Albertovo inzistiranje da izabere neto zgodno za gospo icu Natalie, Saisse je u
Alicino krilo iskrcala zbirku lakova za nokte, minijaturnih, polupraznih bo ica otmjenih crnih
epova, upravo onakvih kakve Alice nikad nije koristila dok je mogla, a sad ne bi mogla
otvoriti ni da eli. Njoj su te bo ice bile tu e kao valuta kakvoga tropskog otoka: blistavi koralji
i mentol bomboni gumenasta izgleda, rui aste gumice za brisanje i bjelokosni taft, raskalaene
fuksije to su je podsjetile na egzoti ne ptice koje nikad nije vidjela, ali ih je mogla zamisliti s
njihovim kri avim perjem. Pomisao da u ini neto ime e privu i pozornost na svoje ruke, na
svoje prste, nije joj mogla biti vie tu a nego to je bila. Na samu tu pomisao, oteo joj se
turoban smijeh koji se pretvorio u melankoli an pla .
Izaberite neto zgodno. Zgodno. Ta joj je rije zapela u grlu, neobi ni slogovi nali su
se zarobljeni u pogrenim ustima. Tu je rije davno izbacila iz svog rje nika. Rije i koje je
mogla svojatati zvu ale su tvr e: klikeraica, tvrdoglava, distancirana, odlu na.
Nekada je uvijek imala Natalie protiv koje je ratovala, uvijek Natalie koja je na nju
navaljivala o njacima i prisiljavala je u borbu zbog i najmanje krike ivota na koji je jo
uvijek mogla polagati pravo. Njezina odlu nost da ne popusti sestri bila je snana motivacija
koja joj je omogu ivala pregrmjeti dan. Sad kad Natalie vie nije bilo, Alice je osjetila kako
neto drugo zauzima njezino mjesto: tjeskoban zagrljaj poraza, koji uvijek eka svoj red.
Phinneaus kae da danas trebamo ve erati s tobom rekao joj je Frankie,

svojim je hrapavim glasom prenuvi iz razmiljanja.
Nisam znala da je uljudno sam se pozvati na ve eru.
Phinneaus kae da bi ti dobro dolo drutvo, gospo ice Alice. Da sad ne bi

smjela biti sama. Razroga io je o i. Boji li se?
Bojim? ega bih se trebala bojati?

Frankie je spustio glas, a ona je pognula glavu kako bi ula njegov odgovor, iako je
znala da ne e vrijediti truda.
Salijetanja.
Salijetanja? Misli na duhove? Frankie, o emu to, zaboga, govori?

Pogled mu je bio prikovan za njezina stopala. O gospo ici Natalie.
Bi li Natalie uivala salijetati je? Salijetala bi je samo da je izme u njih ostalo neto to
nije re eno. Salijetanje, podsmjehivanje. Te su se rije i premetale po njezinu mozgu kao
suprotni krajevi iste palice. Ne, zaklju ila je. Duhova je ve dovoljno da ispune sve prostorije u
ku i. Za jo jednoga nema mjesta.
Reci Phinneausu da mislim kako bi bilo lijepo da mi se vas dvojica pridruite na

ve eri, ukoliko Saisee nema nita protiv.
Saisee ne mora kuhati. Mi emo ti donijeti hranu.
Ako tvoj ujak najednom nije postao kulinarski majstor, nisam sigurna daje to
neto emu bi se ovjek radovao. Ali kad je rije o drutvu, ne vidim kako bih mogla odbiti
95
GIGA
Tracy Guzeman
takvu ponudu. A ti, Saisee?

Doma ica je frknula nosom i zagladila nabore suknje. Nisam sigurna da mi se svi a
da netko drugi kuha u mojoj kuhinji. Mojim rukama nita ne fali.
I ti si pozvana, Saisee oglasio se Frankie. To sam zaboravio re i.
Gospo ice Natalie vie nema, ali to nije razlog da se sve raspadne. Jo uvijek
imam posla.
Ali koliko dugo? pitala se Alice. Ju er nije bio dan za razmiljanje o novcu, a nije ni
danas. Ali uskoro e biti. Uskoro e morati zamoliti Phinneausa, koji izbjegava kalkulator, da
sjedne sa svojom zailjenom olovkom i pregleda s njom njezine financije. Gledat e kako on
pomno zapisuje brojeve u jednu kolonu, da bi se potom nekom stranom alkemijom ti isti
brojevi pretvorili u puno ve e u drugoj koloni. Zbroj koji dobije bit e kristalna kugla u kojoj se
nazire njezina budu nost kamo e morati oti i, to e morati ostaviti iza sebe, kad e se
morati po eti odricati. Zamislila je kako financijska sredstva koja su joj na raspolaganju sabnu
kao njezino krhko tijelo, dok nakon svih oduzimanja vie nita ne ostane: troak njezinih
lijekova, lije ni kih posjeta, Saiseene pla e, poreza na nekretninu i ra una za vodu, struju i
hranu. Smrt se navirivala preko njezina ramena, disala Natalienim dahom, izazivala u Alice
osje aj lakoumnosti. Mogla bih sve napustiti, pomislila je. Mogla bih prestati pokuavati biti
bolja, prestati se truditi nadmudriti bolest, prestati biti umorna. Mogla bih jednostavno
prestati.
Ali Frankie je sjedio uz njezine noge i nestrpljivo je pogledavao.
Ta naa velika gozba rekla je miluju i ga po glavi. to emo jesti?
Ne smijem nita re i. Zakleo sam se.
Tad te ne u nagovarati da prekri rije .

urno se uspravio, sav u nezgrapnim udovima, eprtljavim rubovima i sretnom zdravlju
pjegava dje aka. Idem re i Phinneausu. Ponovno ju je pogledao prije nego to je gurnuo
vrata i otvorio ih. Mogao bih re i da emo jesti neto hladno. To je samo naznaka, nije
odavanje cijele tajne. Namignuo joj je, o ito zadovoljan samim sobom, a vrata su se zalupila
iza njegovih le a dok su njegova stopala tutnjala niz stube trijema i odjekivala stazom.
Saisee, trebala bi nam se pridruiti.
Spakirat u neke njezine stvari, gospo ice Alice. Nema koristi da sad ostanu
vani. Ne elim da je ita prizove natrag.
Alice je odmahnula glavom. Zar i ti? Posve sigurno znam da ne vjeruje u to. Natalie
je umrla i ne e se vratiti, ni od krvi i mesa ni kao dub. uje li me?
Mom sluhu nita ne nedostaje. Saisee je namjestila koaru s rubljem na bok i

vano izila iz sobe. Ali kao i Frankie, i ona se zaustavila na vratima i uputila Alice rije na
odlasku. Znam da vam je bila sestra. Znam da je o mrtvima grijeh govoriti loe. Ali drago mi
je da je vie nema. Moete me otpustiti zbog ovih rije i, ali stojim iza njih svim svojim bi em.
Drago mi je da je vie nema. Uvijek je kritizirala, uvijek vas tla ila. Pokuavala zastraiti. Vaa
vam sestra nikad nije eljela nita osim boli. Saisee se okrenula i odetala u kuhinju.
Ne govori protiv nje, Saisee. Alicin prekor bio je tek apat i doma ica je ve
bila izvan dosega sluha, ali Alice se svejedno osje ala primoranom obraniti sestru, makar samo
nepomi nom zraku u sobi.
Bilo bi manje bolno daje Saisee upotrijebila Natalieno ime i time Alice omogu ila
mrvicu emotivne distance. Sestra je osoba iz djetinjstva. Natalie je ona druga, ona koja je prije
toliko mnogo godina zauzela mjesto te sestre. Alice je ekala, nadaju i se da e osjetiti kako u
njoj buja ogor enje ili bijes zbog tih rije i o Natalie, ali nije bilo ni ega osim tune spoznaje
daje Saisee u pravu. Alice je ula Natalien poznati glas i pakosti kojima ju je godinama
obasipala, ukraene junja kim otezanjem koje je prihvatila otkad su dole u Orion: Sino sam
na plesu vidjela Phinneausa. Nisam znala da se vi a s jednom crvenokosom. Ne bi vjerovala
kako se ta cura kre e. Ja bih rekla nepristojno, ali ostali nisu prestajali pljeskati. Phinneausu
96
GIGA
Tracy Guzeman
e trebati ena da mu pomogne sad kad je dobio onog malog. Netko dovoljno energi an da tr i
za trogodinjim djetetom, ne misli li? Treba li ti doista nova haljina kad nikad nikamo ne
ide? Nisam sigurna da sije uop e moemo priutiti, kad toliko pla amo za sve te tvoje silne
lijekove.
U njihovom napetom odnosu bilo je povremenih pukotinica, prigoda kad se zahtijevalo
neto vie osim puke uljudnosti, ro endana i blagdana, objeda u drutvu drugih ljudi. Ali bilo je
i drugih stvari, neobjanjenih. Jedna no prije mnogo godina kad ona nije mogla zaspati.
Pomisao na ono to je izgubila najednom je bez razloga nahrupila na njezine obrane. Nije to bio
neki odre eni datum ili doba godine. Nije mogla odrediti to je izazvalo to raspoloenje.
Moda je tu stvar pozvala tiina, prizvala je na nju. ok gubitka zakotrljao se preko nje kao da
je posve nov. Previla se u struku pla i, a silina njezinih jecaja zatresla je krevet o zid. Nije
mogla prestati. Nenadani dodir Nataliene ruke na ramenu bio je tako tu , a zabrinutost u
njezinu glasu tako stvarna kad je rekla: - Alice. - Alice ju je zagrlila, sluaju i kako napukla
glasa progovara pa zastaje. Potom ponovno pokuava progovoriti. Alice, moram ti...
Nita ne govori. Samo ostani sa mnom.
Pssst. Znam.
Ne zna. Ne moe shvatiti. Samo ostani. Molim te.

Zaspala je tako, napola sjede i, ruku ovijenih oko Natalie.
Sutradan ujutro, kad je Alice uteturala u kuhinju po kavu, Natalie je stajala naslonjena
na hladnjak, s aom soka u ruci.
Natalie, hvala ti na...

Natalie ju je prekinula, u odgovor podigavi ruku. Ja ne znam, sje a se?
Sestra za kojom je Alice eznula nestala je preko no i. Natalie ju je brino ponovno
sklopila i spremila na neko nepoznato mjesto. Ali ti rijetki slu ajevi dali su nadu Alice, naveli
su je povjerovati da je njezina sestra ipak ondje, zakopana ispod ne ega to ona nije imala
snage pomaknuti.
Dan zahvalnosti doao je i proao s minimalnim razmetanjem, a nedugo potom spustila
se no obra una. Phinneaus je stigao sa svojim alatkama: zailjenim olovkama, blokovima,
kalkulatorom koji mu je kupila na dar prije nego to ga je dobro upoznala i koji je uvijek nosio
sa sobom, ali ga nikad nije koristio. Nakon ve ere, Saisee i Frankie ostali su pospremiti
kuhinju i vjebati pisanje. Alice i Phinneaus povukli su se u blagovaonicu. Obila je
blagovaoni ki stol svojim epavim korakom i razgrnula zavjesu vire i u tamu.
Nedostaje mi zima.
Imamo zimu, Alice. Gotovo svake godine padne neto snijega. Zna da je tako.
Pokuava dobiti na vremenu.
Netko tko je tako dobro poznaje bio je pravi dar. Znam. Ali istina je. Ponekad mi
nedostaju zime kakve su na sjeveroistoku. Jo uvijek. Nakon svih ovih godina. Obe anje
tiine, pokrov samo e protee se preko svega i svih odjednom, o ekivan, ali svejedno nenadan
kad se pojavi, kad nebo sa sebe strese svoj pernati kaput. Ostatak svijeta uspori na mjesec ili
dva do njezina nesigurna tempa: svi paze, kre u se opreznije, probijaju kroz vjetar koji ih udara
i gura natrag. Koliko se tad osje ala blie normalnom.
Neto te mu i?
Nita mu ni je mogla sakriti, ali ovo se inilo posebno vidljivim. Ne samo njemu nego
svakome tko bi je pogledao.
Ti, Phinneause, voli svoju sestru, zar ne?

Okrenuo je olovku me u prstima pa nacrtao polja za krii - krui na praznome listu
papira. Mislim da me eli pitati volim li jo uvijek svoju sestru, iako je naim starcima
ukrala novac i slomila im srca, iako je napustila svoje dijete, bez razmiljanja ga prepustivi
iscrpljenom starijem bratu. Iako je neodgovorna i bezobzirna i zlo inka i narkomanka. Iako ja
97
GIGA
Tracy Guzeman
ne mislim da e se promijeniti. Vjerujem da me to eli pitati.
Onda, voli li je?
Kvragu, nitko nije savren. Phinneaus joj se nacerio i u sredinji pravokutnik

upisao X pa papir gurnuo preko stola prema njoj. Nije reagirala i on je pokuao ponovno.
Da, Alice. Jo uvijek je volim. Znam da zbog toga tebi nije nimalo lake.
Kako je moe jo uvijek voljeti?

Phinneaus nije drao potrebnim objasniti svoja miljenja ili postupke i Alice se
uglavnom zadovoljavala time da ih sama protuma i. Ali ne i sad. Sad se nadala nekom
druga ijem odgovoru, odgovoru koji bi joj omogu io da opravda vlastite osje aje. Kako
moe? ponovno je upitala.
Zavalio se u stolac i pustio olovku da se otkotrlja preko stola. Mnogo sam vremena
proveo mrze i ljude, tijekom rata i kasnije. Bio je to koristan osje aj... omogu io mi je da
inim neke stvari za koje se nikad prije nisam smatrao sposobnim. Mrzio sam vladu i politiku.
Mrzio sam hranu, vrijeme i buku. Mrzio sam ljude protiv kojih sam se borio, a pola sam
vremena jednako mrzio i ljude uz koje sam se borio. Svaki put kad bih upotrijebio tu rije ,
svaki put kad bih pomislio na nju, jo bi me malo umrtvila.
Sje ala se. U Orion je doselio dvije godine prije nje, ali bio je nesvjestan svijeta oko
sebe gotovo jednako kao i ona kad je dola. Prolo je pet godina prije nego to joj je rekao o
luku raspolovljenom plamte om strijelom, istetoviranom na njegovoj nadlaktici, a i to samo
zato to je kasno jedne no i, kad je Natalie otila na godinji odmor, pijan zateturao dvoritem
ispred njihove ku e i opsovao sruivi se u ivicu imira uz stazu. Otjerala ga je na stranji
ulaz, skuhala mu kavu i pustila ga da govori. Pri u je sastavila malo-pomalo iz nekoliko
njegovih suvislih re enica. Zato je doao u Orion, rekao je. Njegov najbolji prijatelj u postrojbi
bio je lokalni de ko i uvijek je govorio o svom idili nom djetinjstvu. Umro je vrsto se dre i
za Phinneausa dok su obojica ekali bolni are, one iste bolni are koji su kasnije spasili
Phinneausovu nogu. Taj je prijatelj imao mla eg brata, jednog od nestrpljivih, musavih
dje
a u prvoj ekipi izvi a kojoj je Phinneaus pomogao. Ali nitko nije znao da su on i taj
mukarac bili zajedno u vojsci i on je elio da tako i ostane. Obe ao sam mu da u u initi to
mogu, rekao joj je Phinneaus te no i, ali nitko me ne e natjerati da njegovoj mami kaem kako
je proveo svoje zadnje sate na zemlji. Luk i strijela. Orion. Lovac. To su bile njegove posljednje
rije i prije nego to su mu se o i zatvorile i on zaspao na kuhinjskom podu. Otiao je prije nego
to je sutradan ujutro dola Saisee i izbjegavao je Alice dobra dva tjedna. Pogled koji joj je
uputio sljede i put kad gaje vidjela bio je dovoljno upozorenje i to nikad nije nikome
spomenula.
Kad sam doznao da je Sheila ostavila Frankieja, mislio sam da u poludjeti, toliko
sam bio ljut na nju. elio sam je mrziti. Ali im sam ga vidio... imao je, koliko, tri godine?... u
njemu nije bilo ni najmanje mrnje, iako se od ro enja seljakao od jednog ro aka drugome. On
nije mrzio svoju mamu. Ne znam zato, ali nikad nije. A ako je on nije mrzio, kako sam je
mogao ja mrziti?
Phinneaus se promijenio kad je Frankie prije pet godina uao u njegov ivot. Dotad su
Alice i on bili jednako utljivi, zadovoljni nastavati rub male zajednice Oriona. Ona je bila ta
koja je gradskoj djeci davala privatne satove i perom nagra ivala to an odgovor. Ona je bila ta
koja je za No vjetica virila kroz prozor i gledala kako Saisee dijeli slatkie, povremeno
kimaju i podozrivim roditeljima na plo niku. Ona je bila ta koja je rano ujutro ili netom nakon
sumraka polako etala susjedstvom i odraslima se radije izlagala samo u sivim dnevnim satima.
Bila je ivi duh kojeg oni prihva aju, ali o kojem ne govore osim kad se pristojno raspituju, iz
potovanja prema njezinoj sestri. A Phinneaus je bio... Phinneaus. Prostoduan i povu en, nije
osje ao potrebu za razgovorom ili drutvom odraslih, ali gradska djeca su ga oboavala. Na
njemu je bilo malo toga to se ljudima ne bi svidjelo pa su ga ostavljali na miru, to je o ito i
elio. No s Frankiejevim dolaskom pretvorio se u pravog roditelja. Uzrujavao se i hvalio,
98
GIGA
Tracy Guzeman
smijao i grdio, pou avao i u io jednako. Priklju io se roditeljskom vije u, trenirao nogometnu
mom ad Pee Wee, organizirao Frankiejeve ro endanske proslave s vodenim balonima,
zmijama podvezicama i sladoled- nim tapi ima koje je sam radio, a na kojima su njegovu
ne aku prijatelji zavidjeli. Alice je neznatno zapustio, ali ona je bila sretna zbog njega. Sad kad
Phinneaus ima Frankieja o kojem e brinuti, nije se morala bojati da e se zbog svoje
plemenitosti osje ati na odre eni na in odgovornim za nju.
Postoji li neki odre eni razlog zato si me pitala za sestru?
Pitam se jesam li mrzila Natalie.

Nacrtao je novi X u sredinji pravokutnik pa odloio olovku i kliznuo rukom preko
njezinih dlanova. Pretpostavljam da jesi.
Mislila sam da bih, sada kad je umrla, mogla taj osje aj pretvoriti u neki drugi.
Moda u saaljenje. Ali ne mogu.
Daj si vremena. Mogla bi se iznenaditi.

Frankie je zaspao na kau u, ko at i krakat, zaobljeni trbu razlio mu se ispod majice
koja se podigla iznad pasa, a lice mu se opustilo od neusiljenosti sna. Phinneaus je sloio
dokumente u uredne hrpe, suglasivi se s Alice da nita ne e dobiti odga anjem obveza, kako
ih je on nazvao.
Zvu i bolje nego dugovi.
I trebalo bi.
Prelistala je najve e hrpe. Ona kojoj je prijetila najve a opasnost da se prevrne
sadravala je svu papirologiju koja je objanjavala njezine povlastice. U ostalima su bili
lije ni ki ra uni i ra uni osiguravaju ih ku a.
to je u ovoj kutiji? upitala je zaviruju i u veliku kartonsku kutiju prekrivenu

tankim slojem praine.
Ne znam. Saisee ju je donijela iz sobe tvoje sestre. Rekla je da ju je nala u

ormaru. Zastao je, a ona je osjetila da trai prave rije i. Moda ti se ini prerano, jer
prola su samo dva tjedna, ali prije ili poslije i to se trebalo obaviti. Soba je sad slobodna i
mogla bi ti zatrebati.
Nasmijeila mu se. Za to bi mi mogla zatrebati? Misli li da je pogled s kata bolji?
Phinneaus se nakaljao. Mogla bi ti zatrebati za podstanara.
Podigao je pogled kako bi provjerio ho e li se ona usprotiviti, ali ona je vedro
odgovorila, svjesna da su joj mogu nosti ograni ene, iako je ve i sama pomisao na neznanca u
ku i u njoj izazivala nelagodu.
Zna i, Saisee i ti ste se sad urotili protiv mene?
Mogu te odvesti gore ako to eli sama u initi, ali Saisee je zaklju ila da e biti
lake donese li sve ovamo. Zna, malo-pomalo. Po ela je ra i avati Natalienu sobu kako bi ti
odlu ila to eli sa uvati, a to prodati.
Ili to bih moda eljela spaliti?
Prihva a sve ovo bolje nego to sam o ekivao.
Nemam ba mnogo izbora osim biti prakti na, zar ne?

Da je mogla birati, bi li odabrala ivot bez Natalie? Da kae
Phinneausu da nikad nisu bile bliske zanijekala bi cijelo njihovo djetinjstvo, vrijeme
kad su naizmjence lizale pole inu zelenih potanskih maraka S & H i lijepile ih u album, kad je
Natalie privla ila Alicinu glavu k svojoj i njihove duge kose plela u zajedni ku pletenicu,
govore i: Sad emo svuda i i zajedno. Zanijekala bi one prigode kad je Alicine mu itelje grubo
gurala na plo nik, suspreu i bijes, kad je preuzimala krivnju za Alicine sitne prekraje,
ukradenu vaka u gumu, razbijenu vazu, razmiricu u kolskom dvoritu, suprotstavljala se ocu
i na kazne koje je on odmjeravao odgovarala tvrdoglavo ravnoduno. Zato se to promijenilo?
to je ona u inila?
99
GIGA
Tracy Guzeman
U odre enom trenutku njihova odrastanja izme u njih je, tik ispod povrine, nastala
neka magnetska sila. Nabacivale su se opre nim osje ajima bijesa i ljubavi, odanosti i
ljubomore. Nata- lie je bolje od ikoga drugog znala ime e je povrijediti. Alice je pretpostavila
da je za to kriv njezin artritis, koji je sa sobom donio dvostruke okove novca i pozornosti
pozornosti koju je ta bolest zahtijevala od njihovih roditelja dok su jo bili ivi; novca koji je
nakon smrti roditelja vezao Natalie uz nju. Ponaanje njezine sestre, njezino privla enje ljudi
samo kako bi ih prora unato okrutno odbacila, prekinulo je svaku povezanost koja je neko
postojala izme u njih. Svoje su starije ivote proivjele kao neznanke, brodolomke s dva
razli ita broda koje je more izbacilo na isti otok, a ne govore zajedni ki jezik. Ali sad kad
Natalie vie nije bilo, Alice nije osje ala samo njezinu odsutnost, nego i vlastitu necjelovitost.
Kao s fantomskim udom, mu ilo ju je neto ega vie nije bilo. Frankie je bio napola u pravu
kad je spomenuo salijetanje. Starija sestra koja je bila njezina zatitnica i njezina hraniteljica
jo uvijek je opsjedala Alicino sje anje i odbijala odre i se stiska oko Alicina srca.
Phinneaus se pogrbio nad svojim blokom, premjetaju i obveze sjedne strane stola na
drugu, dok je ona prekapala po kutijama iz Nataliene sobe. Potreslo ju je kad je ugledala sestrin
krupan, poznat rukopis na prvom papiru koji je izvukla, nekom dokumentu tvrtke za
upravljanje nekretninama Steele i Greene.
to misli, to je ovo?
Pribliio je dokument svjetlu i nijemo ga pro itao mi i usnama. Namrtio se i
pro itao ga ponovno.
Alice, nisi li rekla da ste Natalie i ti prodale ku u u Connecticutu?

Bez upozorenja, katapultirana je trideset pet godina u prolost brzinom od koje je ostala
bez daha. ula je zrna tu e kako bubaju po krovu i osjetila sumporast miris koji su iza sebe
ostavili udari groma. Vjetar je rikao oko nje kao kakva ivotinja, vritao, stenjao i grebao da
e. Osjetila je prodoran, straan bol u dnu le a i gotovo se previla u struku od njega.
Prodale smo je. Odmah nakon uragana. Natalie je rekla da je poplava otetila
temelje i da si ne moemo priutiti obnovu. Dale smo je na trite takvu kakva je bila.
Posrednik za prodaju nekretnina odmah je pronaao kupca. Neki mladi par. S djetetom,
pomislila je, ali to nije glasno izgovorila.
Ovo izgleda kao ugovor izme u Zaklade Kessler i Steele i Greenea, tvrtke za
upravljanje nekretninama. Tvrtka posreduje u najmu nekretnine u vlasnitvu zaklade.
Obiteljske ku e na broju 700 Stonehope Way u Woodridgeu u Connecticutu.
To ne moe biti to no. To je naa stara adresa. Ku a koju smo prodale. Moda je
onaj posrednik za prodaju nekretnina radio za Steele i Greene?
Ne sje a se da si ita potpisala?
Ne, naravno da nisam. Ja se nikad ne bih odrekla nae ku e. Nikad ne bih otila
iz nje.
Phinneaus je prekapao po kutiji izvla i jo dokumenata. Ovdje je potpisani ugovor
o najmu. Alice, tvoja stara ku a nije prodana. Iznajmljuje se. Tvrtka za upravljanje
nekretninama sigurno vam je slala ekove za najamninu.
Ali Natalie je rekla da moramo oti i. I nikad nije bilo novca...

Sje anja koja je pokuala potisnuti navrla su u nazup anim, razbijenim komadima.
Plavkastozelene zidne tapete u predsoblju koje su bile kao svila kad bi prela jagodicama
prstiju preko njih zamiljaju i da je to povrina jezera; zvuk zvonca na ulaznim vratima,
sjednom notom koja je iz nekog neobjanjivog razloga nedostajala u skladnoj zvonjavi; kripa
tre e stube na stubitu koje je vodilo na kat; bakin glasovir, ostavljen majci pod uvjetom da ga
svira jednom na dan; vru ina kao u visokoj pe i i niski stropovi u potkrovlju; teak zrak obojen
mirisom naftalina i poutjela papira te zov neke pti ice koji probija tamu, sjajan i silovit, tik uz
njezino uho, pa i ezava.
100
GIGA
Tracy Guzeman
Alice, nisam ba siguran u to. Daj da prvo pregledam ostale dokumente.

Vrijeme neposredno nakon oluje za nju je po svemu bilo mra no i zbunjuju e,
naglaeno stidom jer je bila sramotno slaba, jer je samoj sebi dopustila da se tako lako udalji od
bola, jer je zduno prigrlila lijekove i stupor koji je uslijedio, najvie od svega ele i da ni ega
ne bude svjesna.
Ne razumijem. eljela je da odemo iz ku e. Zato?
Provjerit u jo jednom... da budem siguran da sam dobro shvatio. Zato nam ne

donese aj?
Otila je u kuhinju i napunila ajnik vodom, rastjeruju i sje anja koja su nabujala oko
nje, nesigurna gdje je. U kojem hodniku? Kojoj kuhinji? Kad se vratila s ajem, Phinneaus je
ve bio ispraznio kutiju. Ostale je dokumente preselio na pod; stol je sad bio prekriven
dokumentima iz kutije iz Nataliena ormara. Me u tim dokumentima bilo je ekovnih registara
i potvrda o polozima, poslovnih knjiga s datumima na koricama, izrezaka iz novina, sveanj
pisama, nekoliko razglednica, jedna knjiga.
Moda je za ve eras dosta. Nastavit emo sutra ujutro. to kae na to? U

njegovu je glasu bilo dovoljno zabrinutosti da bude zamjetljiva, nedovoljno da bude
nametljiva.
Odmahnula je glavom. Ti, Phinneause, slobodno idi i stavi Frankieja u krevet.
Dobro sam, stvarno jesam. Ali ne mislim da u mo i zaspati.
Posegnuo je po ekovni registar s najblie hrpe i istrgnuo ist list papira iz bloka.
Spavanje je precijenjeno. Osim toga, krevet, sofa, mislim da je u njegovoj dobi svejedno.
Prelistavao je stranice registra i povremeno zapisivao brojeve.
Voljela je zvuk njegova glasa, samo to ga nikad nije bilo dovoljno. Melodi no
otezanje njegovih rije i plutalo je prema njoj na rijeci meda. Daje hrabrija, privukla bi ga k
sebi, otela njegove rije i usnama, progutala ih kao melem za sve pogreno u svijetu. Umjesto
toga, uzela je u ruku onu knjigu, Salingerovu Franny i Zooey u mekom uvezu, i prelistala je.
Zastala je i pro itala zabiljeke na rubovima stranica, Natalien masni, vijugavi kurziv jedva
sputan uskim bijelim prostorom: Frannyna pri a simbolizira li Salingeru zelena boja
nevinost? I gdje je duhovni sukob izme u F. IZ.?, pa se zaustavila kad se knjiga otvorila na
stranici na kojoj su uz uvez bile zagurane dvije prozirne omotnice s negativima i jedna
razglednica.
Na razglednici je bio naslikan crveni sportski automobil ispred ameri ke zastave, a na
bijelome rubu crnim je tiskanim slovima pisalo Corvette. Mree bjeline poput duhova su
okruivale mjesta na kojima je razglednica bila presavijena i zguvana. Na pole ini nije bilo
potanske marke, samo datum, 22. oujka, i nekoliko re enica napisanih krupnim, dje kim
slovima: Moemo oti i moda u Kaliforniju? Oduvijek sam elio surfati. (alim se, duo.)
Daj mi nekoliko dana. Javi mi gdje emo se na i. Nije bilo potpisa. Alice je prevrtala
razglednicu po rukama. S kime se to Natalie namjeravala na i?
Izvadila je prozirne omotnice iz knjige i iz prve izvukla vrpcu negativa pa ih prinijela
svjetlu. Plosnata povijest u nijansama spaljene naran e. Na vrpci su bila samo etiri negativa i
iako nije bilo datuma, mogla je pogoditi kad su snimljeni: u rano ljeto 1963., prije njihova
odlaska na jezero.
Na prvome negativu, Natalie je bila odjevena u trapeznu haljinu duboka, etvrtasta
ovratnika s isprepletenim naramenicama zavezanim na ramenima, haljinu koju je dobila u
listopadu, za svoj sedamnaesti ro endan. Sje ala se kako se Natalie epirila kad ju je odjenula
njezina je koa uz tu kraljevski modru haljinu blistala kao napudrana sedefom. Majka je
ekala da se haljina pojavi na izvansezonskoj rasprodaji i tek ju je tad kupila, a Natalie se
potuila da e morati ekati najmanje osam mjeseci prije nego to ponovno bude dovoljno
toplo da je odjene. Ali evo je u ljeto nakon tog ro endana, plava joj se kosa kovr a preko
ramena, dlanovi prkosno po ivaju na bokovima, izraz na njezinu licu neodgonetljiv je.
101
GIGA
Tracy Guzeman
Okruenje joj nije bilo poznato: ribnjak obrubljen busenjem visoke trave i napola
potopljenim kamenjem, raskoljena ograda iza njega, lisnata kulisa stabala irokih kroanja.
Tog ljeta, Natalie prva tri tjedna srpnja nije bila s njima, roditelji su je poslali u posjet nekim
prijateljima koji su je vodili po Smithu ne bi li malo okusila studentski ivot. Moda su roditelji
pronali onu razglednicu i zato najednom navalili da ide na koled? Alice se nejasno sje ala
napetosti u ku i netom prije Nataliena odlaska u estalog lupanja vratima, povienih glasova
uz svaki obrok. Sa alcem krivnje, sje ala se koliko joj je laknulo kad je Natalie otila i ku a se
vratila u svoju mirnu svakodnevicu.
Ove su fotografije zacijelo snimljene u ku i prijatelja njezinih roditelja, zaklju ila je
Alice, klize i pogledom s jednoga na drugi negativ. Ali pozornost joj je privukao posljednji i
kad je pao u njezino krilo, prinijela je dlanove ustima, a eludac joj se uskomeao od mu nine.
Okrenuta bo no u onoj istoj haljini, Natalie je rukama obujmila trbuh, jednom ispod,
drugom iznad, nateu i tkaninu preko kuglastog ispup enja. ak i u tom dvodimenzionalnom
svijetu otprije nekoliko ivota, Alice je najednom shvatila kad se to Natalie promijenila i zato.
Alice?
Phinneaus je ustao sa svoga stolca i sad stajao iza nje. Dlanove je njeno poloio na
njezina ramena.
Nisam znala rekla je.
to nisi znala?
Pruila mu je vrpcu negativa i razglednicu. On je stavio nao ale i bez rije i pogledao
slike, a potom pro itao razglednicu i odloio je na stol. Ruke su mu se vratile na njezina ramena
i kroz tanku tkaninu koulje osjetila je njihovu mirnu pouzdanost.
Je li rodila?
Nije. Alice je odmahnula glavom, a njezina vlastita tuga nadirala je i

posezala za njom svojim eljnim, pohlepnim prstima. Nije je bilo samo tri tjedna. Mislila
sam da je u posjetu prijateljima. Tako su mi rekli.
Roditelji?
Da.
Nikad nije shvatila zato ju je Natalie tog ljeta svrstala me u neprijatelje. Promjena u
njezinoj sestri bila je nagla, neopoziva, kao da je neto otkrilo najosjetljiviju to ku u njihovoj
obitelji i rascijepilo ih na dva dijela, odcjepljuju i Natalie od ostalih. Ali sad je Alice shvatila
da njezinu sestru od njih nije odlomilo neto. Otkrhnuo ju je po etak nekoga. Ponovno je
pogledala datum na razglednici. Kraj oujka. Natalie je zacijelo bila trudna etiri i pol mjeseca.
Jo se vie uasnula kad se sjetila nesigurnog lepranja koje je iskuavalo njezin trbuh i sve
ve e zadihanosti kad se penjala stubama.
Spoznaja da su roditelji primorali Natalie da u ini neto takvo raskinula je njezinu vezu
s njima koju je oduvijek smatrala neraskidivom. U as su navukli maske udovita, a njihove
izraze zabrinutosti i panje zamijenilo je neto strogo i nepomi no. Osjetila je kako lebdi kroz
tamu sve dalje od njih, prema onome hladnome mjestu na kojem je sad Natalie, i samo se eli
ispri ati, utjeiti je i obodriti, opozvati rije i koje je nesvjesno izrekla, a koje su zacijelo uvijek
iznova osujetile svaki korak prema pomirenju. Natalie nije imala nikoga kome bi se povjerila,
nikoga tko bi stao na njezinu stranu. Tad se Alice sjetila Thomasovih rije i upozorenja: Tvoji
roditelji nisu bili sveci, Alice. Prili no su gadno pogrijeili. Od svih ljudi, Natalie se odlu ila
povjeriti njemu. Na njezin stid i aljenje, poznata bol ljubomore umrtvila joj je kosti. Thomas
je bio i njezin ispovjednik i sad je postala bolno svjesna koliko su njezine tajne bile djetinjaste
i bezna ajne u usporedbi s Natalienim.
Alice. Phinneaus je izvadio negative i iz druge omotnice i pribliio ih svjetlu.

Glas mu je zvu ao prigueno, napeto. Moda ne bih trebao ovo gledati.
Je li Natalie?
102
GIGA
Tracy Guzeman
Ne. Pruio joj je negative. Ti si.

Silno je eljela da sad moe pri i toj djevojci na negativima, uhvatiti je za ruku i
odmaknuti joj s lica grivu neobuzdane plave kose, apnuti joj na uho: Bjei, nije prekasno. Ali
ljudi nikad ne vjeruju da e im se doista dogoditi to to e im se dogoditi. Kad je imala etrnaest
godina, nije vjerovala da e njezino tijelo zaratiti protiv samoga sebe. A kasnije, nije vjerovala
da je mogu e tako se estoko boriti protiv jezivog napredovanja bolesti i svejedno i nadalje
gubiti. Oni koji ti govore o budu nosti, ne pripreme te za nju. Nita te ne moe pripremiti.
Alice zaustavljena u vremenu, Alice koja ivi u tih nekoliko malih etverokuta filma, ta
se Alice osje ala kako se ona ve godinama nije osje ala. Dijete se suprotstavilo bolesti, nalet
trudni kih hormona poput vodopada se razlijevao kroz nju i prvi je put osjetila i ljubav i
potovanje prema svom tijelu, divila mu se jer je istodobno moglo i poruiti i stvoriti, a pritom
nju ne unititi. Umjesto nepouzdanih lijekova, gutala je krupne, nekodljive vitamine i gostila
se mlijekom, hladnim zelenim gro em iz zamrziva a, slanim krekerima obilno premazanim
maslacem, a ponekad samo maslacem koji bijela prstima.
Sate je provodila lutaju i umom u blizini ku e, danju je izbjegavala Natalie i tek kad bi
zahladilo, vra ala se ku i s ostacima ume upletenim u kosu, zalijepljenim za kaput, usa enim
u izme. Natalie je nikad nije pitala za pojedinosti njezine trudno e i Alice je zbog toga bilo
nelagodno, ali joj je bila i zahvalna. Umjesto pitanjima, do ekala ju je neobi nom
kombinacijom prora unatog procjenjivanja i nehajne ravnodunosti, kao da za njezino geganje
i odje u koja joj vie ne pristaje postoji neko drugo logi no objanjenje. Alice je tonula u
bezdan sna, strmoglavljivala se u njegov kanjon im bi se zavukla me u plahte i budila se ruku
poloenih na tvrdu izbo inu trbuha.
Ta je Alice zapo ela nekoliko njemu upu enih pisama, ali je odustajala ve nakon
prvog ulomka, prije nego to na papir stavi rije i koje bi sve promijenile. Pisma bi poderala,
odnijela u kupaonicu u depu ku nog ogrta a, bacila u zahodsku koljku i pustila vodu, misle i
kako je bolje pri ekati jo jedan dan prije nego to mu kae, pa jo jedan i jo jedan. A kako su
dani i tjedni prolazili, o tom je djetetu po ela razmiljati kao o samo svojemu i kad god bi se
pokolebala, podsjetila bi se na njegovu la, na ivot kakvim vjerojatno ivi i koliko je netko
njegove udi neprikladan za roditeljstvo.
Na negativu koji je drala me u prstima stajala je u dvoritu iza ku e u kojoj je odrasla,
jednog dana u rano ljeto dok su ptice izvodile zvijezde na nebu. Tijelo joj je bilo okrenuto
bo no, kosa se kovr ala preko jednog ramena, ruke obujmile ispup eni trbuh jedna ispod,
druga iznad u poloaju gotovo identi nom onome njezine sestre devet godina prije, posve
nesvjesna da je netko fotografira.
Oh, Natalie apnula je, pitaju i se kome je njezina sestra poslala fotografiju
razvijenu iz tog negativa. to si to u inila?
103
GIGA
Tracy Guzeman
JEDANAEST
Finch je bio presretan zbog izlike koju su mu blagdani ponudili. Ponovno u ugodnoj
toplini poznatih prostorija, u gradu koji blista od privremenog veselja, mira na zemlji, dobrote
prema blinjemu. Ve ere s Lydijom i njezinim suprugom postale su neto emu se unaprijed
radovao, djelomice zato to se jelovnik promijenio i sad odraavao velikodunost tog doba
godine pa je tih nekoliko sjajnih tjedana mogao jesti hranu u kojoj uiva: mesne pite s
hrskavim, putrastim koricama, pe enja s neobi nim pikantnim vo nim umacima dunja!
Zato e e ne jede dunju? Slasna je! Zgnje eni krumpir s mlijekom, sirom i putrom, tu en kao
lag i zape en sa sljezovim kola ima. Polazilo mu je za rukom i nagovoriti Kevina da mu
kradom doturi pokoju aicu pun a kad Lydia ne gleda.
Ku a u nizu u kojoj je stanovala njegova k i, izgra ena u federalnom stilu, bila je
ukraena vijencima zelenila, zimzelenom objeenim na lustere i ovijenim oko balustrade. U
ulaznom hodniku visjela je imela sa svojim sablasnim grozdovima blijedih bobica. Nakon
aice porta, morao je samo zatvoriti o i i Claire ga je ve ekala da je obgrli oko struka i
polako odvede ispod te imele. Bjelokosna oblina njezina vrata dozivala gaje, a njezin ushi en
vibrato drakao mu ui. Denny, pomalo bi zadahtano proaptala priljubivi usne uz rame
njegova sakoa. Vrijeme je da po emo ku i, ne misli li? A kad bi on spustio pogled na njezino
lice, nasmijeila bi se i namignula. Ah, ta ena nije bila ni najmanje suptilna kad je neto
eljela, a njegove najsretnije uspomene bile su na one prigode kad je eljela njega.
Dan zahvalnosti, prije samo tjedan dana, bio je gori nego to je mogao zamisliti. Lydia
i on nekako su prevalili obljetnicu Clairine smrti, iako njihova tuga i ucviljenost nisu bile
jednake. Lydia je utjela kad je on po eo prizivati uspomene na njezinu majku i inilo se da joj
je dovoljno to su zajedno, a njega je tjeilo glasno izgovarati Clairino ime i gurati ga u
re enice i nesuvisle anegdote u kojima je zauzimala sredinje mjesto. Sam Dan zahvalnosti bio
je nekako srcedrapateljan, blagdanski stol stenjao je pod teinom prevelikog obilja jela. Lydia i
on prevrtali su hranu po tanjurima, nezainteresirani za jelo, prepustivi Kevinu askanje koje je
posluilo kao most izme u njihova alovanja. Nakon objeda, uao je u kuhinju i zatekao Lydiju
kako stoji ispred otvorena hladnjaka kao konobarica, s tanjurima hrane prekrivene plasti nom
folijom na rukama, ali ne znaju i kamo bi ih ugurala.
Te ve eri obe ali su jedno drugome da Boi i Novu godinu ne e provesti na isti na in.
Ona bi ovo mrzila rekao je on.
Da odgovorila je Lydia. Jako bi se ljutila na nas.
I vjerojatno nas ne im ga ala. Ne im lomljivim. Ne elim se izloiti toj

opasnosti. A ti? Odmahnula je glavom, nasmijala se i bacila u njegov zagrljaj. I tako su
krenuli dalje.
Finch je osjetio kako mu raspoloenje buja ukorak s nadolaze im blagdanima. Znao je
da je to zbog Claire, ne toliko zato to je ona voljela blagdane koliko zato to je voljela njihovo
djelovanje na njega: Boi i Nova godina inili su ga lakoumnim od sre e i goleme zahvalnosti.
Pomisli na sve dobro to ima, ponovio bi sebi iz godine u godinu, i to je i inio: Claire, Lydia,
zadovoljstvo onime to mu je u ivotu bilo najvanije, sposobnost da taj ivot cijeni kakav
doista jest. To je bilo i vie nego dovoljno. On jest sentimentalna budala, to sigurno, ali ovo je
doba godine kad to rado prihva a. Finchu, rekao je sebi, dobro bi ti dolo malo mira na zemlji.
Po eo je misliti da je cijela ta stvar s Thomasom pogreka, samo jedno tuno, prljavo
poglavlje iz prolosti koje je Thomas odlu io oiviti. Iako su Stephen i on u stranjem hodniku
Edellovih pronali Thomasov crte obitelji Kessler, otkri u drugih dvaju dijelova triptiha nisu
bili nimalo blie nego kad su krenuli u potragu. Napokon je uvjerio Stephena kako bi moglo
biti mudro da neko vrijeme provedu odvojeni, usredoto e se svaki na ono u emu su najbolji i
tako pokuaju doznati neke nove informacije. Iskreno, Finch se radovao to e nekoliko tjedana
104
GIGA
Tracy Guzeman
provesti ne razmiljaju i o tome. Pjevuio je neku boi nu pjesmu dok je zasukavao rukave i
solio i paprio pile za pe enje.
Claire glasno je rekao izme u stihova ve eras si planiram pripremiti neko

zelen je, u skladu s blagdanskim duhom. Ni zvonjava telefona nije ga uspjela prenuti iz
matarenja i oduevio se kad je ugledao Lydijin broj na zaslonu.
eri moja draga. Zjenico moga oka. Bit e sretna kad uje da sam danas u
trgovini kupio brokulu i da bih si uz ve eru ak mogao narezati nekoliko tih kukavnih zelenih
glavica.
Tata? Jesi li dobro?
Ne bih mogao biti bolje. Zapravo bih, bude li sre e pa padne snijeg. A sad, emu
dugujem zadovoljstvo ovog razgovora?
Nazvala sam te kako bih te pozvala da nam se u subotu pridrui na ve eri. Ako
si slobodan.
Rado! Ne mogu se sjetiti ni ega to bi mi bilo drae. Da neto donesem?
I Stephen je odgovorio istim rije ima. Vas dvojica u posljednje vrijeme

provodite toliko vremena zajedno da mi se ini da po injete i razmiljati jednako.
Finch je osjetio kako njegovo raspoloenje opasno splanjava. Jameson? Kakve on
veze ima s tvojim pozivom? Nije ga valjda...
I njega sam pozvala da nam se pridrui.

Jest. Jedva se uspio suzdrati da ne protenje. Lydia, sluaj me. Dovoljno sam star da
si sam mogu dogovoriti drutvo za igranje. Da elim ve erati sa Stephenom, nazvao bih ga i
rekao: ,Stephene, ve erajmo zajedno. A ne sje am se da sam to u inio.
Tata, blagdani su. On je sam. Uostalom, rekao si kako misli da bi mu koristilo

malo vie drutvene interakcije. Smatraj to dobrim djelom.
Ako se njega pita, dobro initelj je bio i vie nego dovoljno. Previe je sati u sku enom
prostoru slabo prozra enog automobila morao sluati Stephenova raspredanja o dekompoziciji
vali a i udesnim metodama koje se danas koriste za pretvaranje ulja na platnu u digitalnu sliku
koja se moe matemati ki i statisti ki analizirati.
A svrha sveg tog analiziranja? upitao je.

Stephenove o i oduevljeno su zablistale jer se naao pozvan objasniti. Da nam
omogu i utvrditi tehnike svojstvene odre enom umjetniku i njegovu koritenju odre enih
sredstava. Da nam dade jo jedno oru e koje se moe upotrijebiti za identifikaciju krivotvorina
ili djela koja nije u cijelosti izradio umjetnik kojemu se ta djela pripisuju. Razmislite. U
odre enom trenutku u ne ba tako dalekoj budu nosti znanost e nam omogu iti bezuvjetno
utvrditi autenti nost.
Ba draesno rekao je Finch. I usred sve te dekompozicije, sjeti li se itko

razmotriti samu sliku? Temu? Osje aj koji je umjetnik pokuao prenijeti?
Molim vas. Stephen je nehajno odmahnuo rukom. Kad ste zadnji put otili
na neku izlobu? Znate li to se ondje doga a?
Kad si ti zadnji put otiao na izlobu?
Ja sam prvi pitao.
Apsurdno odgovorio je Finch. Taj argument je smijean.
Ne bih rekao da je smijean prava rije . Moj argument nije ni najmanje budalast
i ni na koji na in apsurdan ili komi an.
Dobit u glavobolju od tebe.
Mogli ste jednostavno odgovoriti na moje pitanje... Ljudi odlaze u muzeje

pogledati izlobu koju im je netko preporu io kao neto to se ne smije propustiti. Neizravan
zaklju ak jest da zapravo ne shva aju umjetnost ako ne odu na tu izlobu i ne reagiraju na nju
kako treba. Zato teturaju napu enim prostorom sa slualicama na uima i kilje u tekst otisnut
sitnim slovima. To je samo model smiljen da iskoristi mentalitet krda. Ljudima se kae to da
105
GIGA
Tracy Guzeman
misle o nekoj slici, to bi na njoj trebali vidjeti. Uskra uje im se prilika da se odmaknu i
razmisle o perspektivi ili tehnici bez tu e glavurde koja e im u tome zasmetati. Nakon toga se
srue na klupe koje su pretvrde i na kojima je ve sjedilo previe ljudi s tko zna kakvim
higijenskim navikama. Iskreno, Fincbu, ne bih rekao da u tom iskustvu osje aj igra ikakvu
ulogu.
Poelio je udariti neto ili, to nije re eno, nekoga. Pomisao da e ova traljavo
prikrivena ratobornost biti posluena kao razgovor uz ve eru u nepovredivosti doma njegove
eri bila je vie nego to je Finch mogao podnijeti. I nije bio raspoloen glumiti Stephenova
uvara tu ve er.
Lydia, moda bi bilo bolje da poziv malo preina imo. Moda da se sa

Stephenom na emo u restoranu? Poalio je to ih je uop e upoznao, iako ba i nije imao
izbora budu i da je Stephen bio u njegovu stanu kad je Lydia svratila s Kevinom. Bljesak u
Stepbenovim o ima kad je prihvatio Lydijinu ruku istog je trena izazvao Finchovu
sumnji avost. O aran je. Na prvi pogled. Stephenovo lice rastopilo se dok je kao tele pratio
svaki Lydijin pokret. To je bilo pretjerano.
Rekao si da se ba ne snalazi na javnim mjestima.
Jesam li? Ne sje am se. Moda sam pretjerivao.
Tata, sve e biti u redu. Vidjet e.

Kako moe biti u redu? Izgubio je svako zanimanje za ve eru. Tek kad je ku u ispunio
vonj osmu ene pile e koe, sjetio se svog obroka. Ostatke pileta, suhe i skorene, istresao je u
sudoper, a brokulu vratio u plasti nu vre icu u hladnjaku. Povukao se u svoju radnu sobu i
utjeio okoladnim Djedom Boi njakom kojeg je kradom izvukao iz zdjele uz blagajni ki
prozor u banci. Kako je ve er odmicala, sve se vie ljutio na Stephena. Zato mora prisvajati
moju obitelj?
Ali im je to pomislio, pojavila se Claire i prekorila ga zbog krtosti.
Denny, njemu treba prijatelj. Kao i tebi.
Ja imam prijatelje.
Nema. Iskreno re eno, dragi, mi smo imali prijatelje. Ti ima samo poznanike. To nije
isto.
elim samo tebe. Tebe i Lydiju. Ne treba mi nitko drugi.

Ima me. I uvijek e imati Lydiju. Ali zna jednako dobro kao i ja da ni to nije isto.
Njezina je slika izblijedjela pred njegovim o ima pa i ezla. Kao arulja koja treperi pa
ugasne.
Gurnuo je ara em cjepanice u kaminu, nato io si au burgundca i prtljao po
digitalnom ure aju za reprodukciju zvuka koji mu je darovala k i, misle i kako su Five
Variants of Dives and Lazarus primjereno drutvo uz ve eranji posao. Njegov radni stol bio je
kao poharan prirodnom katastrofom, s cjelotjednom potom skrivenom ispod hrpa fascikala
koje mu je donijela gospo a Blankenship, a u kojima su bile pohranjene godine i godine
Thomasove prepiske i isje aka iz novina, za koje je Stephen predloio da ih Finch pregleda u
nadi da e u njima prona i neto bitno. S novim potovanjem prema gospo i Blankenship,
Finch je o tom zadatku pokuao razmiljati kao o ne emu to nije tajni ki posao, ali
raspoloenje mu se pogoralo dok je prelistavao tu neobi nu zbirku papira od kojih su mnogi
bili uti poput lojanice i mrvljivih rubova.
Bilo je tu najava izloaba otprije mnogo godina, izblijedjelih novinskih fotografija s
vlasnicima galerija i pokroviteljima okupljenim oko Thomasa koji je esto djelovao kao da
zamiljeno promatra neto u daljini. Bilo je i o ekivanih ponuda profesura, poziva da odri
predavanja i molbi mladih umjetnika koji su mu se nudili da reu platna, ilje njegove olovke,
tegle prljavu vodu, bilo to samo kako bi udisali isti razrije eni zrak s nekime tko, kako je jedan
od tih molitelja sro io, posjeduje vrhunsko znanje o onome to je u svima nama univerzalno.
106
GIGA
Tracy Guzeman
Budalatina. Finch je protrljao elo, nadaju i se da e time ublaiti napetost koja se

irila izme u njegovih obrva. Takvo je laskanje naporno itati. Kako li gaje tek iskusiti, iz dana
u dan? Nikakvo udo da se Thomas povukao od svijeta. Onako nesviknutom na stalnu
pozornost i pohvalu, a odgojenom da uvijek i u svemu bude izvrstan, bilo je razumljivo da mu
je u odre enom trenutku divljenje prestalo ita zna iti, daje doao do to ke kad je jedino elio
biti sam. Kad netko dobije velik dar, mora li ivjeti u slubi tom daru, nesposoban i za to
drugo?
Ali to se Thomas vie povla io, to je drugima postajao zanimljiviji. Gdje ivi? Kako
ivi? to ga nadahnjuje? Da ga prona u smrznutog u komadu leda navrh Kangchenjunge, bilo
bi takvih koji bi eljeli otvoriti mu mozak kako bi utvrdili to je odgovorno za njegov talent.
Priljepci i priipetlje, nadobudni i bive zvijezde, svi oni koji se nikad ne e ni u emu
proslaviti... nitko zdrave pameti ne bi traio takav ivot ukoliko shva a njegove posljedice.
Finch je nastavio prelistavati hrpu papira i nastojao ih nekako sloiti. Ra uni koji nikad
nisu otvoreni. Bankovni izvodi, nekoritene ekovne knjiice, recenzije koje su Thomasu
proslijedili raznorazni zastupnici kroz godine. Pisma, uglavnom ozna ena kao privatna
(podcrtano), sva naslovljena o ito enskom rukom, iako ih je samo nekolicina bila otvorena.
Finch ih je rastreseno prelistavao dok mu jedno nije privuklo pozornost. U gornjem lijevom
kutu omotnice veli ine dopisnice pisalo je 700 Stonehope Way, Woodridge, Connecticut.
Adresa koju je nedavno posjetio sa Stephenom. Ku a Kesslerovih.
Omotnica nije bila zalijepljena, iako Finch nije mogao znati je li se ljepilo s vremenom
osuilo ili je omotnica bila otvorena. Potanski ig bilo je teko razabrati, ali inilo se da je
pismo poslano jedanaestog ili sedamnaestog lipnja 1972. Paljivo je izvukao razglednicu koja
je prianjala uz omotnicu i odloio je na stol. Bila je iz suvenirnice nekog muzeja, tipi an
popratni proizvod putuju e izlobe. Na prednjoj strani nalazila se fotografija jednog Thomasovog ranijeg rada, ulja na platnu koje je prikazivalo tri ene u mra nom hodniku koje su za
sobom vukle grane jasena, a kosa im je u zmijolikim spiralama vijorila s glava prema stropu
osvijetljenom jednom golom aruljom. Kad je otvorio razglednicu, iz nje je ispala fotografija.
Thomas apnuo je, osjetivi kako mu je zrak jednim udarcem izbijen iz plu a.
Na fotografiji je bila mlada Alice Kessler u visokoj trudno i, snimljena u dvoritu iza
ku e u Stonehope Wayu, ruku oko trbuha. Na pole ini fotografije, oblim, glatkim rukopisom
bilo je napisano: Znam to si u inio. N.
Finch je odgurnuo stolac od stola i priao kaminu s fotografijom u ruci. Sjeo je na koni
otoman, objema rukama dre i rubove fotografije. eludac mu je preplavila bolesna panika i
poelio je da moe ponititi zadnju minutu, gurnuti fotografiju natrag u estitku, estitku natrag
u omotnicu, omotnicu natrag u hrpu papira i presko iti je ne zamje uju i adresu.
to mu je ono Thomas rekao? Nimalo vie nego to sam ja tebi zavidio na k eri. Finch
je osjetio kako ga priti e golema tuga i razmiljao je o Lydiji, nesposoban zamisliti njezinu
odsutnost, rupu u ivotu koju nikad nita ne e ispuniti. Ponovno je pogledao potanski ig na
omotnici lipanj 1972. i pokuao se prisjetiti te godine, je li zamijetio ita druga ije, ita
neobi no u Thomasovu ponaanju, ali brzo je odustao od takva razmiljanja. Doao je u dob u
kojoj je bilo naporno sjetiti se gdje je ostavio cipele, zaporke za ra unalo, imena svojih
postdiplomskih studenata, ak i one zgodne crvenokose djevojke u bluzici duboka dekoltea,
one koja bi mu se opasno pribliila u oblaku drvenasta mirisa svaki put kad bi dola u njegov
ured.
Osim upitnosti to nosti njegova sje anja, tako daleko vra anje u prolost
podrazumijevalo je daje njegov ivot prisno isprepleten s Thomasovim, da su se njih dvojica
jedan drugome povjeravali, traili miljenja jedan od drugoga, otkrivali svoje najdublje nade i
strahove, makar i uvijenim jezikom mukaraca njihova narataja. To nije bila istina. Finch je to
prihvatio kad se prije malo vie od mjesec dana uspinjao dugim stubitem do Thomasova stana.
107
GIGA
Tracy Guzeman
Njih dvojica nisu bili prijatelji u pravome smislu te rije i. Njihov je odnos u najboljem slu aju
bio simbiotski, temeljen na me usobnoj potrebi.
Thomasu je sad bilo potrebno da Finch i Stephen prona u njegovo dijete.
Koliko je imao godina kad je doznao trideset sedam? Zar ni tad nije bio spreman za
dijete u ivotu, nakon silnih godina enskarenja, pijan evanja i udovoljavanja svojim eljama
pa potom samonametnute izolacije, povla enja od svijeta kad mu se taj svijet u inio
nepodnoljivim i ponovnog izranjanja da bi opet bio tretiran kao slavna osoba. A sad, kad je bio
slab i naruena zdravlja, sad je odlu io biti otac? Finch je osjetio Clairinu ruku na svom ramenu
i oslonio se na nju, umalo izgubivi ravnoteu. Denny, zato pretpostavlja da on nije elio to
dijete? Jesi li toliko siguran u njegovo srce?
Ne mogu te sluati kako ga brani. Ne sad. Zato mene ne brani?
Valjda zato to ti nisi u inio nita zbog ega bih te trebala braniti, puta o jedna
budalasta.
Ta rije odmila kojom gaje oslovljavala samo kad su bili sami razlila mu se u uho i bila
je vie nego to je Finch mogao podnijeti. Njegova enja za njezinom tjelesnom prisutno u
nadmaila je sve ostalo o ajni ki ju je elio zagrliti, posjesti pokraj sebe i dodirnuti joj
obraz, zaroniti glavu u njezine grudi i udahnuti pikantni miris sapuna od karanfila koji bi joj se
zadrao na koi. Bestjelesni surogat koji mu je poslan u njezinu zamjenu nije bio tei od
povjetarca, prami ka dima. Odmaknuo se od nje.
Podigla je nos, uvrije ena. U redu, kako eli. U nekoliko asaka, zrak oko njega postao
je hladan i teak, i on je zadrhtao iako je sjedio uz vatru. Nema veze. Njezine su rije i, kao i
uvijek, postigle svoj cilj.
Zato je pretpostavio da Thomas nije elio dijete? Istini za volju, Finch o toj situaciji
nije znao nita osim fotografije koju je drao u rukama. Nije bio upu en ni u jedan razgovor ili
odluku, nije znao ishod. Njegov se zaklju ak temeljio isklju ivo na manama i nedostacima koje
je kroz godine pripisao Thomasu. Ili je moda bio posljedica njegove vlastite nesigurnosti,
njegove potrebe da bude bolji ovjek barem u tom jednom pogledu kao otac?
Zvukovi u prostoriji dolazili su do njega zasebno: visoki i niski tonovi harfe Vaughana
Williamsa, siktanje plamena vlanjikave cjepanice koju je stavio na reetku, promet s ulice.
Finch se ogledao oko sebe i vidio svoj ivot u svim njegovim dijelovima: svoje knjige, papire
razbacane po stolu, fotografije na zidu, globus u kutu fiksiran u jednom poloaju jer ga sad kad
je Lydia odrasla i stvorila vlastiti dom vie nitko nije vrtio oko osi. Prostorija je bila malena i
turobna, sve u njoj bezna ajno. Nikad se nije osje ao usamljenije.
Izvukao je s police primjerak svog kataloga svih Bayberovih djela i prelistavao stranice
dok nije pronaao to je napisao o Thomasovu radu te godine.
Godine 1972. Bayberov rad doivljava novu metamorfozu, ali se i nadalje ne moe
definirati nekim odre enim stilom. Elementi apstraktnog ekspresionizma, modernizma,
nadrealizma i neoekspresionizma zdrueni s figurativnom umjetno u stvaraju u cijelosti
originalna i vrlo kompleksna djela koja oduevljavaju i prestravljuju na nekoj podsvjesnoj
razini. U njima nema ni ega krhkog, ni ega snovitog. Ne nude nikakvu zatitu, ni samome
umjetniku ni onima koji ih promatraju. Sve je prikazano u svom sirovom obliku, ljudske
vrijednosti vjeto su prikazane naplatnu, ublaene i izotrene, odvojene i nagomilane. Iako ova
djela dijele neke zajedni ke motive - esto naznaku vode, lik ptice i razni se elementi
ponavljaju, osim introvertirane kompleksnosti, kontekst u kojem se pojavljuju nikad nije isti.
Ono to povezuje ove radove slutnja je gubitka, nestanka i enje (vidi fotografije 87 95).
Lik ptice. Zaboravio je to je sam napisao. Finch je odnio knjigu do stola i izvukao
pove alo iz gornje ladice kako bi promotrio reprodukcije u boji. Thomas je 1972. godine
naslikao est slika, od kojih etiri nakon srpnja. Na svakoj od te etiri slike, Finch je uspio
prona i ono to je davno vidio, lik ptice. Je li to Alice koja je pobjegla od njega? Ili je ptica
predstavljala dijete?
108
GIGA
Tracy Guzeman
Pregledao je sve slike prije tog vremena, ali ni na jednoj nije pronaao pticu. Me utim,
na svakoj slici koju je Thomas naslikao nakon srpnja 1972., bez obzira na njezinu temu ili stil,
postojala je naznaka, ako ne i lik ptice. Cesto su bile skrivene, rijetko u glavnoj ulozi, i Finch se
u nekoliko navrata upitao vidi li neto ega zapravo nema samo zato to to eli vidjeti. Sjetio se
kako je
Lydiji kad je imala osam godina itao knjigu Gdje je Waldo?, sjetio se kako je k i
sjedila na naslonu za ruku njegova naslonja a kao da je i sama ptica i pretraivala stranice ne bi
li Walda pronala prije njega. Kad bi on ili ona pronali Walda, bio je prvo to bi zamijetili
svaki put kad su ponovno itali tu knjigu, njegovo mjesto u mnotvu neizbrisivo im se urezalo
u sje anje. Finch se uhvatio kako sad promatra Thomasove slike na taj isti na in, kako na njima
trai samo pticu i jednom kad je prona e, vie nije sposoban vidjeti zna enje ni ega drugog.
Kad je pomislio na svoju obitelj, njegova je zavist kao i obi no nestala, posebno zato
to se inilo sve vjerojatnijim da e Thoma- sova molba ujedno biti i njegova posljednja elja.
Dade li Finch sve od sebe kako bi pronaao Natalie i Alice, iste e savjesti mo i zavriti ovo
poglavlje svojega ivota. Brzo je prelistao ostalu privatnu prepisku, trae i neto to bi ga
moglo uputiti. Nije pronaao nita. Tad je, gotovo na samome dnu hrpe ra una, pronaao jo
jednu omotnicu iste veli ine, naslovljenu istim rukopisom. Adrese poiljatelja nije bilo, ali na
omotnici se nalazio potanski ig Manhattana, datiran dvadeset petog lipnja 1974. Omotnica je
prethodno bila otvorena i u njoj je pronaao novu razglednicu, ovaj put reprodukciju jedne
Thomasove novije slike, ironi no jedne od slika ptica, kako ih je Finch brzo nazvao. Na slici
je bio mukarac koji peca na obali obrasloj travom, a na tlu uz njegove noge po iva odrubljena
glava poloena uz divovskog vodomara s motkom izme u krila. U razglednici je bila
fotografija u boji koja je prikazivala Natalie s tamnokosom djevoj icom u naru ju.
Na pole ini nije nita pisalo, a na fotografiji nije bilo datuma. Natalie je stajala ispred
visokog prozora, ali pozadina je bila nejasna i Finch nije uspio razabrati nita to bi mu otkrilo
gdje je fotografija mogla biti snimljena. Okrenuo je pove alo prema Natalie i zamijetio blagu
zaobljenost njezina lica, njezinu dugu kosu, ravnu i razdijeljenu posred glave, i njezinu odje u
suknju s resama koja je izgledala kao od antilop koe i meksi ku selja ku bluzu. Samo je
odje a bila druk ija; dvadesetosmogodinja Natalie nije izgledala puno druk ije od
sedamnaestogodinje. Pozirala je tako da istakne svoju figuru, obline koje su s godinama
postale tek neznatno meke. I nadalje je bila enervantno privla na, ali izraz njezina lica bio je
hladan i suzdran, ak i s djetetom u naru ju. Ili je tako izgledala jer je dijete koje je drala bilo
Thomasovo?
Finch je na djevoj ici vidio sli nost s Thomasom. Osim Thomasova duga nosa i
trepavica, malo im je crta lica bilo zajedni ko, ali izraz njezina lica definitivno je bio njegov:
odlu an, tvrdoglav, inteligentan. Rasputene tamne kovr e uokvirivale su ko ato lice visoka
ela i naglaenih jagodica, a nos joj je bio posut pjegicama. Usta su joj bila isti Kupidov luk kao
i usta njezine majke, iako je curica svoja nezadovoljno nakubila. O i su bile svijetle, s dirljivo
dugim trepavicama, i gledala je ravno u onoga tko ih je fotografirao. Dijete je znalo to eli.
Jednom se rukom odgurivala od Natalie, a drugue ispruila prema kameri, kao da preklinje
fotografa dae odvede.
Zato je Natalie drala to dijete umjesto Alice? Moda Alice nije znala za ovu
fotografiju; moda je eljela zatajiti dijete Thomasu i samo je Natalie mislila da on treba znati
za njegovo postojanje. Ali ta se pretpostavka nije uklapala u sliku koju je Finch stvorio o
Natalie zbog onog posesivnog stiska Thomasova ramena na sredinjoj slici triptiha, zbog
njezina nesmiljena pogleda. Sumnjao je da su te pojedinosti bile naslikane iz mate. Natalie mu
je djelovala kao jedna od onih ena kakve je Thomas favorizirao: ena koje su zapanjuju i
privla ne i rezervirane, naviknute biti u sreditu pozornosti same po sebi, ve sviknute na mrmor mnotva i bljeskanje kamera koje je pratilo Thomasa kamo god bi iao.
109
GIGA
Tracy Guzeman
Alice se, pak, inila posve druga ijom vrstom stvorenja. Alice na fotografiji bila je
zgodna na svoj na in, onako vitka i dugih udova s grivom divlje plave kose, o iju blijedih kao
led. Ali on je slutio da je njezina prava privla nost u upitno nakoenoj glavi, revnosti o iju,
njezinu naizgled osvjeavaju em manjku svijesti o vlastitoj tjelesnoj prisutnosti.
Alice je imala dvadeset tri godine kad je rodila. Kesslerove su bile preputene same
sebi, s vrlo malo novca. Cime je podigla to dijete? ime se bavila? U svojim prvotnim
pretragama po internetu, Stephen je pronaao podatke koji su ukazivali na to da je Alice
napustila fakultet nedugo nakon to je zapo ela postdiplomski studij iz ekologije i evolucijske
biologije 1972. godine. Nije pronaao razlog njezina naglog odlaska, ali Finch je zaklju io da
privatno rimokatoli ko sveu ilite koje je poha ala ni u ranim sedamdesetima ne bi nastavilo
davati stipendiju neudatoj majci, ma kako inteligentna bila.
Svejedno, s dvadeset tri godine, Alice je bila mlada i zacijelo snana. Imala je
fakultetsku diplomu; prona i posao sigurno joj je bilo lake nego mnogim drugima. ivot joj
nije bio lak, to nikako, ali svijet je pun samohranih majki koje su se uspjele nekako sna i. To je
bilo lice medalje. Nali je je zrcalna slika Thomasova sadanjeg ivota tmurne, vlane
prostorije pune prljavtine, odluka ho e li ono malo novca koji ima potroiti na hranu ili na
grijanje. Ali Finch je Alice zamiljao odgovornom i snalaljivom, iako je nikad nije upoznao.
Ako je dijete bilo zdravo, uz malo sre e i podrku starije sestre stvari su nedvojbeno ispale
dobro za sve osim za Thomasa.
Finch je pribiljeio neke misli uglavnom pitanja u blok koji je drao u depu
sakoa i obje fotografije gurnuo natrag u omotnice da se ne otete, zamiljaju i Stephenovu
reakciju kad ih vidi. Izraz koji je zamislio na Stephenovu licu pruio mu je golemo neba
zadovoljstvo. Moda ovo staro pseto ipak nije za baciti. Pomisao na ve eru sa Stephenom
najednom je postala puno privla nija.
Do subote je Finch ve bio izvan sebe. Iako je Stephenu odlu no rekao da nita to
otkriju o slikama ne smije biti predmet razgovora za ve erom, uhvatio se kako prije odlaska
Lydiji okre e mladi ev broj. Upozoriti Stephena na postojanje onih dviju fotografija, zaklju io
je, nije isto to i pokazati mu ih izme u dvaju jela, kradom mu ih dodati skrivene Lydijinim
stolnjakom. Ali na njegov poziv nije odgovorio Stephen, nego neobi na poruka na automatskoj
tajnici: Ja sam. Stephen. Ostavite poruku nakon zvu nog signala s naglaskom na nakon,
objasnio je Stephen, jer ga je iritiralo kad ljudi kau na zvu ni signal, to implicira da bi
osoba koja ostavlja poruku trebala pokuati procijeniti kad e se oglasiti zvu ni signal i po eti
govoriti u tom trenutku. Finch je spustio slualicu ne ostavivi poruku.
Na trijem je dopirala blagdanska glazba iza Lydijinih vrata, ali kad su se vrata otvorila
kako bi on uao, Lydijino lice bilo je blijedo i napeto.
to je bilo? upitao je Finch, ali ona je samo odmahnula glavom i nervozno se

zagledala u blagovaonicu. uo je smijeh nalik ciliku zvona i tih razgovor. Je li Stephen ve
stigao? Kasnim li? Blagi Boe, je li doveo nekoga sa sobom?
Nije odgovorila je, ne ele i susresti njegov pogled. Nita nije bilo. Daj da
ti objesim al.
Lydia?
i. Dolazim za minutu.
Finch je uao u dnevni boravak i zatekao svog zeta kako prua au vina nekoj
neznanki, eni ija je odje a bila sva u varijacijama be boje, a platinasta kosa za eljana u krut
vrtlog oko lica.
Tata! uzviknuo je Kevin. Finchu se u inilo da u njegovu oduevljenju postoji

natruha nervoze. Do i da te upoznam s kolegicom iz ureda. Ovo je Meredith Ripley. efica
DOP-a u Brompton Pharmaceuticalsu.
110
GIGA
Tracy Guzeman
DOP-a?
ena je ispruila ruku. Toliko je akronima ovih dana. I sama rijetko uspijevam
deifrirati to zna e. DOP je drutvena odgovornost poduze a. Radim za Brompton i
nadgledam njihova ulaganja u dobrotvorne svrhe.
Ba lijepo. To je zacijelo i te kako... zadovoljavaju i posao. Finch je bio

posve izgubljen. to ta ena radi ovdje? I gdje je Lydia?
Oh! I jest.
Nastupila je nelagodna tiina, tijekom koje se mogao zakleti da uje svaki otkucaj srca,
gutanje i udaranje bila prisutnih u prostoriji.
Zna, tata, mislio sam da bi bilo dobro da se Meredith i ti upoznate. Lydia i ja

smo jadni sugovornici kad govori o umjetnosti, a Meredith eli proiriti Bromptonova
ulaganja u program Umjetnost u kolama. Mislio sam da bi joj mogao dati neke prijedloge.
Finch je ponovno pogledao enu, ovaj put procjenjuju i njezine godine sigurno je
starija od Kevina, ali nedvojbeno mla a od njega manjak prstena na ruci, njezin pomalo
nelagodan izraz na licu. Lydia i ja smo tako jadni sugovornici. Kako je tupoglav postao.
Nikakvo udo da je Lydia oja ena. Vjerojatno zamilja njegovu reakciju.
Izvio je obrvu prema Kevinu i nakaljao se. Drage volje rekao je. Znam jednog
postdiplomskog studenta koji trai projekt u koji bi se mogao uklju iti. Zvu i kao stvoreno za
njega.
Eto. Toga se glatko rijeio. Nema potrebe spominjati viak slobodnog vremena koji e
imati bude li primoran uzeti slobodnu studijsku godinu. Meredith Ripley se odmaknula od
njega.
Osmijeh na njezinu licu postajao je sve uko eniji i on je osjetio mrvicu krivnje dok nije
shvatio da je i njoj, nakon aska oklijevanja, malo laknulo. Kevin je s nekom prozirnom
izlikom otiao u kuhinju i ostavio Fincha samog s tom enom.
Kevin vam nije spomenuo da me je pozvao, zar ne? Nije namjeravala

okoliati.
On se tome divio i bilo mu je ao ako se zbog njega osje ala nelagodno. - Nema veze.
Drago mi je upoznati nekoga tko radi s mojim zetom. Bilo je kasno za kavalirtinu, ali
barem nitko ne e mo i prigovoriti njegovu ponaanju.
Profesore Finch, imam teoriju o oenjenim ljudima, budu i da sam i sama dugo
bila jedna od njih. Po prirodi, zaziru od vakuuma. Sigurna sam da je va zet imao dobre
namjere. Nemojte biti prestrogi prema njemu. Njezin je osmijeh sad bio srda niji, iskren, i
zvu ala je sjetno kad je spomenula da je bila u braku.
Pretpostavljam da o sebi jo nisam navikao razmiljati kao o samcu - rekao je.
Prolo je malo vie od godine otkad ste izgubili suprugu?

Finch se pitao koje je jo dijelove njegova dosjea Kevin smatrao primjerenima
podijeliti s kolegicom. Jo uvijek se osje am i te kako oenjen. Pretpostavljam da u se
uvijek tako osje ati.
Moj suprug umro je prije tri godine. Stalno o ekujem da e postati lake. Ima
dana kad pomislim na njega samo nekoliko puta, obi no kad radim naj udnije stvari. Iznosim
sme e, provjeravam je li se mlijeko ukiselilo. Sto mislite, zato ba tad? S druge strane, ima i
druga ijih dana, kad ne elim ustati iz kreveta. Oprostite, sigurno vam je nelagodno zbog mog
blebetanja. Ali moram priznati da je lijepo razgovarati s nekim tko ne nudi uobi ajene izraze
su uti. Vrijeme sve lije i. Imala si sre e sto ste zajedno proveli tolike godine. Gle mene,
podrazumijevam da razumijete o emu govorim, a zapravo se ni ne poznajemo.
U redu je. I sam sam nekoliko puta bio rtva takvih izjava. Jeste li bili dugo u
braku?
i su joj zasjajile i Finch se prokleo zbog tog pitanja.
Trideset godina. Vjen ali smo se im smo diplomirah. Bio je simfonijski
111
GIGA
Tracy Guzeman
pijanist. Zaprosio me je u rupi za orkestar praznog kazalita.

Finch nije nita odgovorio, samo je kimnuo. Njezin je suprug bio romantik. Finch je
Claire zaprosio ispred njezine najdrae slike u Metu, The Passing of Summer Harryja Willsona
Watrousa. Oduvijek je smatrao da o njoj mnogo govori to to ju je privuklo jedno djelo koje je
na povrini tako mirno, ali svejedno proeto enjom. Reci mi zato ti se svi a? upitao je, a
Claire je bez oklijevanja odgovorila, kao da se i sama to esto pitala: Ima neto udesno
melankoli no trenje u koktelskoj ai, libele koje lebde u zraku. Tako ljupka djevojka, a
tako usamljena. Podsje a me da postoje prilike za tugu, ali ih nikad ne treba traiti ili pre esto
pronalaziti. Zaljubio se u nju upravo tad i sav se otvorio na na in koji nikad nije smatrao
mogu im.
Meredith Ripley prelazila je kaiprstom preko ruba svoje vinske ae. Izgledala je
umalo jadna i Finch se zapitao ho e li ovo biti i njegova sudbina: blagdani koji su puka
suprotnost onima kakvi su neko bili, dani toliko pritisnuti tugom da e ostati u krevetu,
nesposoban pokrenuti se.
ini li vam se da bi razgovor o vaem suprugu s prijateljem uz kavu mogao

pomo i, dat u sve od sebe da ne pribjegnem besmislenom blebetanju rekao je.
Ljubazni ste. Pretpostavljam da biste to rekli i da ne mislite ozbiljno.
Uvjeravam vas da grijeite. Nitko me nikad nije optuio za preveliku ljubaznost.

Lydiju je ulovio u kuhinji u kojoj se skrivala, ali prije nego to je uspio ita red, pohrlila
je k njemu i zagrlila ga. Nije bila moja zamisao.
Laknulo mi je to to ujem. Ako provodim previe vremena ovdje...
Naravno da ne provodi. Zna, nakon onog naeg stranog Dana zahvalnosti,

Kevin je pomislio da smo oboje izgubljeni bez nje. Nisam smjela pristati.
Lydia, tvoja je majka bila ljubav mog ivota. To je neto to ne dobiju svi. Ja
jesam. Da, nedostaje mi, ali sretniji sam sam i eznu i za njom nego prave i se da mi ne
nedostaje dok sam s nekim drugim. Ima li ova smijena izjava smisla?
Da.
Dobro. Tad e u moje ime pokuati odgovoriti Kevina od narednih pokuaja

sparivanja, moe?
Kimnula je, iako se Finchu u inilo da je jo uvijek zabrinuta i uzrujana. Stephen je
kasnio i Finch se nadao da nije zabrinuta zbog njega. Grickali su predjela i Finch je ekaju i
popio previe vina, umoran od nastojanja da odglumi zanimanje i sudjeluje u askanju. Kad je
Meredith po ela cupkati svoj ubrus, Kevin je uvjerio Lydiju kako je vrijeme da poslui ve eru.
Koji je vrag zadrao Stephena? Svjetlo svije a pretvorilo je povrinu blagovaoni kog stola u
veliku tamnu vodu. Iako su bili u istoj prostoriji s njim, Finch je osjetio gotovo nepremostivu
udaljenost izme u sebe i onih koje voli.
Kad se u osam sati napokon oglasilo zvono na ulaznim vratima, Finch je progun ao u
svoj kotlet i doviknuo Lydiji koja je ustala od stola: Ako je njegova pe enka suha kao
piljevina, sam je za to kriv. No tad je uo dahtaj i zabrinute povike svoje k eri koja je
projurila pokraj njih u kuhinju i vratila se s vre icom smrznutog povr a u trenu kad je u sobu
uao i Stephen.
to se zaboga... zaustio je Finch, ali je zanijemio ugledavi Stephenovo lice,

rasje enu usnicu, objeen kapak, kou oko o ne upljine i jagodice obraza ljubi astu kao ljiva.
Donio sam sapun e rekao je Stephen i skljokao se na stolac.
Blagi Boe, jesi li dobro? Je li te netko napao? Nazvat u policiju.

Lydia je pritisnula zale eni graak na njegov obraz, a Stephen je zakiljio i nasmijeio
se Finchu kao da mu ta nenadana pozornost godi, kao da vrijedi batina koje je dobio.
Nema potrebe rekao je. Rije je samo o nesporazumu s jednim bivim

Murchisonovim zaposlenikom. Naa miljenja o tome to je hitan slu aj o ito se razilaze. Jeste
li znali da neki ljudi nisu ba zahvalni kad je ovjek u telefonskom razgovoru previe podroban
112
GIGA
Tracy Guzeman
u pogledu njihovih odre enih talenata, posebno kad bi se taj razgovor mogao snimati?
Bunca li? Udario si glavom, zar ne?
Finchu rekao je Stephen zavalivi se na stolac i zadovoljno uzdahnuvi dok

se Lydia bavila njegovim okom, a Kevin i Meredith kruili u pozadini. Znam da sad ne bih
smio nita re i. Ali nakon ve ere, podsjetite me da vam kaem... moramo oti i u Tennessee.
Nakon ve ere, Finch je odvezao Stephena ku i i ustrajao da ga otprati do vrata stana,
strahuju i da je Stephen moda pretrpio potres mozga. Smrznuti graak samo je djelomice
usporio oticanje Stephenova lica pa je oduevljenost vije u o fotografijama izrazio uljavim
polure enicama. Usprkos Stephenovim okri ima, ve ina pohvala za promjenu je bila upu ena
Finchu.
Bio ssi genijalan, Finshu - promumljao je Stephen skljokavi se na stolac. Ondje

gdje se Lydia odlu ila za hladni oblog, Kevin je u lijek dao nekoliko aica brendija i smjesta je
bilo jasno koja je mjera djelotvornija. Finch je pokrio Stephena dekom koju je podigao s poda u
spava oj sobi i gurnuo mu jastuk sa sofe ispod glave. Stephen je zatreptao na fotografiju koju je
drao u ruci, Natalie s djetetom. Vje e su mu zaleprale. Bijesna je - rekao je pokazuju i na
Natalie.
To nost te rije i zapanjila je Fincha i sjetio se zbog ega je osjetio mu ninu kad je prvi
put vidio onu sliku: zbog uvjerenja da je Thomas spavao s Natalie usprkos njezinoj dobi i da je
njoj to zna ilo neto posve drugo nego njemu. Vidjelo joj se u o ima, u poloaju usta, u dranju
i prstima na Thomasovu ramenu. Moj.
A ipak, Alice je bila ta koja je rodila Thomasovo dijete. Finch je lagano izvukao
fotografiju iz Stephenove ruke. Pogledao ju je ponovno, Natalieno hladno lice, njezin suzdran
izraz, i zapitao se je li nekako pronala na in da ih oboje kazni.
113
GIGA
Tracy Guzeman
DVANAEST
Alice se probudila na kau u na kojem je prije nje spavao Frankie, pogrbljena i kruta kao
zahr ao komad ice. Slabo zimsko sunce osvjetljavalo je prostoriju. Sino je satima zurila u
dokumente raspore ene po stolu i traila neko objanjenje koje e joj omogu iti da ove nove
informacije uplete u tkanje svoje prolosti. Na kraju je odustala, sklopila ruke u gnijezdo i u
njega zarila glavu, previe umorna da bi se brinula zbog spajalica koje e joj nauljati obraz.
Prepustila se podvodnoj struji sje anja i dopustila da je povu e u mra ni zaborav bez snova.
Phinneausova maslinastozelena jakna prekrivala je gornju polovicu njezina tijela i ona
se zavukla u nju ele i jo malo ostati sakrivena, nosa priljubljena uz samteni ovratnik, udiu i
lovor iz njegove kreme za brijanje.
Sjedio je na stolcu na suprotnom kraju prostorije i promatrao je. Koliko je sati?
Bojim se da si izgubila jutro. Uskoro e jedan.
Jesi li ovdje proveo cijelu no ? Ne ekaju i odgovor, nastavila je: Nisi

trebao ostati, Phinneause. Dobro sam.
Znam da jesi.
Ima li kave?
Nije ba doru ak i ru ak za ampione, ali da, kava i tablete stiu. Jesi li moda za
jaja?
Jaja. Iskrivila je lice, a eludac joj se stisnuo. Strah koji je sino osjetila vratio se im je
otvorila o i i ispunio joj utrobu. Pomisao na hranu nije ju privla ila.
Udovolji mi - rekao je u odgovor na njezinu grimasu. Ustao je sa stolca i priao

sofi. Njegov joj je krzmavi korak bio tako poznat da ga je osje ala u vlastitim kostima. Brzo
zamahnuvi palcem, odmaknuo je kosu s njezina lica pa se zaputio u kuhinju dozivaju i Saisee.
Zaljubila se u koreografiju gornjeg dijela njegova tijela, ono to je ostalo od vojni ke
otmjenosti: lako u kojom je svojatao prijatelja kad bi ovio ruku oko Frankiejeva ramena, gipko
okretanje njegova vrata kad bi za uo neto iza le a, glatko savijanje njegova lakta. Divila se
plesu njegovih prstiju kad bi mijeao pil karata ili izvla io svilu iz klipa kukuruza. Brzini
kojom bi uprtio na rame svoju puku za lov na fazane, jednim okretnim, neprekinutim
pokretom. Phinneause, budi spretan, Phinneause, budi brz.
Posegnula je prema naslonu sofe i pridigla se u sjede i poloaj, zastenjavi dok je
gurala ruke u rukave njegove jakne. Koliko vremena treba da postane milostiva osoba? Netko
tko zna prihvatiti pomo i zahvaliti bez kivnje? Pomislila je na Frankieja koji se mu i napisati
zada u, hrva se s ranom adolescencijom, nastoji pomiriti s injenicom da mu je majka u
zatvoru i da nikad nije pokazala ni najmanje zanimanja za njega ili ita o njemu.
Hvala ti, gospo ice Alice, jer pokuava. Phinneaus kae da sam ja jo
nedovreno djelo rekao je neki dan, iskreno i strpljivo, iako je ona bila otresita prema njemu
nakon to je i peti put s njim prola isti matemati ki zadatak rije ima vlakovi dolaze jedan
prema drugome iz suprotnih smjerova, jedan prevozi naran e, drugi ananase, slatka i mirisna
katastrofa u nastajanju. Moda sam i ja to, pomislila je. Jo nedovreno djelo.
Phinneaus se vratio u sobu s pladnjem u rukama i odloio ga na stoli za kavu. Nato io
je kavu u njezinu alicu, jednu iz kompleta est alica od bijela porculana s cvjetnim uzorkom
koje je pronaao na buvljaku. Drku svake alice obloio je zra nicom.
Pogled na tu alicu i njezinu idiosinkrasti nu kombinaciju materijala, na profinjenost
zdruenu s realno u ograni enja, uvijek bije oraspoloio. Kavu joj je spravio ba onako kako
je voljela, s izdanim prstohvatom e era i toliko mlijeka da je esto odmahivao glavom prije
nego to bi joj je pruio, gun aju i: emu se truditi? Kroz godine su malo-pomalo, lova ki
opreznim koracima i paze i da kamufliraju svoju zabrinutost, nau ili navike onoga drugog.
Znala je da je njemu drae sjediti desne noge uz kamin. Vje iti icar, u lokalnimje novinama
114
GIGA
Tracy Guzeman
najprije pregledavao oglase za prodaju. Prema divlja i koju bi ubio imao je potovanja i
zadivljeno je oklijevao prstima na perju pure ili krznu nutrije. Bio je paljiv i neutralan slua i
nikad nije bila posve sigurna to misli dok ne bi progovorio.
Uzimam te zdravo za gotovo rekla je.
Da, to je istina.
Preplaila se uvi kako se brzo suglasio. Ali ne inim to namjerno.
Alice, ako je ovo zbog Natalie... Uutio je i ona ga je promatrala kako

razmilja o rije ima koje e upotrijebiti. Nikamo ne idem. Ho u re i, Frankie i ja, nas
dvojica smo jo uvijek ovdje.
Razmislila je o njegovim rije ima. Frankie i ja. Oboje ih je zatitio sigurnosnom
mreom tre e strane, iako je ta tre a strana bio osmogodinji dje ak.
Ti si mi jo jedini ostao, Phinneause. Poznaje me due i od koga drugog osim

Saisee, ali poznaje me bolje od nje.
Ne ba due i od koga drugog.

Thomas. im je ugledala onaj negativ, osjetila ga je pokraj sebe kao starog duha, sjenu
zalijepljenu za kou. Nije ga se mogla otresti. U glavi joj je odzvanjao njegov opori smijeh, na
kriima je osje ala njegov dah. Zadrhtala je, osjetivi njegove prste na svojim usnama, njegove
rije i proaptane u kou u dnu njezina vrata, okus brendija koji je uskrsnuo u njezinu grlu i
svojom joj snagom zapekao o i. Phinneaus joj je pruio negative i nije nita pitao, a ona
zauzvrat nije ponudila odgovore. Je li joj se samo pri inilo da je njegovim licem preletjelo
skriveno razo aranje? Nije. Bio je to izraz koji na njemu nikad dotad nije vidjela i koji e sad
morati pokuati zaboraviti.
Thomas se dogodio u nekom drugom ivotu. Svoja sje anja na njega i onu vikendicu
sa uvala je odvojena od svega to je uslijedilo i samu je sebe uvjerila daje od nje bilo ljubazno
to mu je sve zatajila, to se nikad nije uspjela natjerati da ga potrai i kae mu. Nije znala to se
dogodilo s njim. Phinneaus je bio taj koji joj je dobacio ue i izvukao je iz tuge, onaj koji ju je
namamio u jedan drugi ivot, oprezno, korak po korak, zbog kojega je osje ala da su njezini
doprinosi, ma koliko ih ona smatrala neznatnima, vrijedni. Phinneaus je bio taj koji je sad
sjedio su elice njoj i zurio u sag, a ramena su mu se jedva primjetno dizala i sputala, po emu
je znala da napola suspree dah, ekaju i da mu ona kae.
Ne poznajem ga, Phinneause. Vie ne. Ne otkad smo dole ovamo.
Mene se to ne ti e.
To je rekao prebrzo, previe nehajno, i ako ju je time elio povrijediti, uspjelo mu je.
Okretala je alicu me u dlanovima putaju i da ih toplina polako otopi kako bi mogla malo
saviti prste. Ja ovo ne mogu, pomislila je. Ne elim se vratiti u prolost i svega sjetiti, ak ni
zbog tebe. Promekoljio se na stolcu i, kao da je nestao, Alice je najednom vidjela kako bi bilo
bez njega: njegova odsutnost pritiskala bi je tee od Nataliene i roditeljske odsutnosti zajedno.
Panika koja ju je epala bila je nepodnoljiva i poeljela mu je re i da se njega to i te kako ti e,
vie nego ikoga drugog.
Nisam ti jo zahvalila.
Alice, uvijek u ti rado nato iti alicu kave.

Nije joj kanio olakati. U redu. I ona moe biti jednako tvrdoglava. Na tome to si
no as ostao sa mnom, to sam mislila.
Slegnuo je ramenima. Doznati za ku u i Natalie, morati pregledati njezine stvari.
inilo mi se da je to previe odjednom. Pomislio sam kako bi moglo biti bolje da nisi sama.
Pogladio je koljena dlanovima, to je, nau ila je, inio kad je odvagivao opcije. Tek je
nedavno umrla, Alice. Moda ti jo nita od toga nisi osvijestila, ne znam. Ali brine me to e
se dogoditi kad osvijesti.
Njenost koju je prema njemu osje ala prije samo jednog trena sad je zamijenio bijes.
eli li re i da ne izgledam dovoljno tuna? Bi li se osje ao bolje da odjenem crninu? Je li
115
GIGA
Tracy Guzeman
odvratno to ne mlataram rukama po podu i ne param odje u sa sebe? to mi ne treba sedativ ni

tonik? To ljudi ovdje misle, zar ne?
ile su mu isko ile na vratu i stisnuo je eljust, o ito ljut na nju. Ustao je i ushodao se
po dnevnom boravku. Ne znam koji dio tog pitanja u meni izaziva ve u elju da te zadavim:
injenica da ti je, kad se ne moe nositi sa svojim osje ajima, lake pripisati ih nekom drugom,
u ovom slu aju cijelom jednom gradu, ili da i nakon trideset pet godina jo uvijek odlu no
ustraje biti autsajderi- ca i ivjeti na svom privatnom oto u. Odaj nam priznanje, Alice.
Moda mi ovdje, kako si to obzirno nazvala, ne zadovoljavamo tvoja mjerila profinjenosti, ali
pretpostavljam da dovoljno dobro znamo da svatko tuguje na svoj na in. Kad bi za promjenu
prestala brinuti o tome to drugi misle i dopustila si prisnost s nekime, moda bi se iznenadila
shvativi da ljudi razumiju. Ti nisi jedina osoba na svijetu kojoj je sudbina dodijelila karte koje
nije o ekivala.
Zar to misli? Da se saahjevam? Zna da to nije istina. Nikada dotad nisu

bih doista ljuti jedno na drugoga, a sad je taj osje aj bio toliko opipljiv da je vidjela kako plamti
izme u njih, kao uareni zid koji izranja. Isturila je bradu. Prisna sam s ljudima. Prisna sam
sa Saisee. Prisna sam s Frankiejem. - Pogledala je kroz prozor neveselo dvorite, zale en i
nepomi an izvanjski svijet, ak i ptice nepomi no nasa ene na grane, kao isklesane od leda.
Sto bih ja bez tebe, Phinneause?
Prisna sam s tobom.
Jesi li? Okrenuo se od nje i tiho rekao: Prokletstvo, Alice. Kad e se

prestati praviti da imamo sve vrijeme ovoga svijeta?
To je bilo izravno pitanje. eznula je vratiti se u prolost, zapo eti dan iznova od
trenutka kad je otvorila o i. Ali sad su ve rekli stvari koje su to onemogu ile. Obujmila je
alicu i priljubila je uz prsa. On vie nije rekao ni rije , ali je priao kau u i sjeo pokraj nje.
Osjetila je kako iz njega zra i toplina i u vrtlogu se prua prema njoj pa nesvjesno spustila
glavu na njegovo rame i osjetila dobrodolo grebanje njegove koulje o svoj obraz, neto otro
i stvarno. Ho e li ostati dozna li da je sposobna za mrnju? Da se ponekad osje a tako kivnom
da u njoj ne ostane prostora ni za to drugo? Ho e li ikad poeljeti ponovno razgovarati s njom
ili e uzeti Frankieja i oti i, ostaviti je jo usamljenijom nego to je bila kad je tek dola?
Podigni ruku. Njeno ju je uhvatio za ruku i podigao je ispred sebe.

Ovako. Savij zape e i isprui prste. Sad je tako dri pet sekundi. Boli li?
Odmahnula je glavom lecnuvi se, ali nije spustila ruku.
Tko sad lae? To je dovoljno. Kasnije emo ponovno.

Kad ga je pogledala, rekao je samo: U posljednje vrijeme nisi vjebala. Zna da
mora svakodnevno vjebati, ako moe.
S vremena na vrijeme, svi a mi se dan kad me nita ne e podsjetiti na sve to ne

mogu u initi. Osim toga, fizioterapeuti ne rastu na drve u.
ini mi se da se s vremena na vrijeme u zadnje vrijeme zaredalo.

Okoliali su, drali se sigurnog terena koji im je oboma bio poznat: njezine bolesti,
nedostatnih financijskih sredstava koja su ih primoravala da se nekako sna u s onim to imaju.
Ali on nije pustio njezinu ruku, a Alice je zauzvrat osjetila da se od nje zahtijeva neto vie:
priznanje ili ispovijed koja e pokazati da mu vjeruje, da mu moe povjeriti i najgore o sebi.
Strah me je to e misliti o meni.

apnuo joj je u kosu. Ve zna to mislim o tebi. Glas mu je bio tako njean da ju
je zaboljelo. - Vlastitim sam o ima vidio kako se odnosila prema tebi i trebao sam to zaustaviti.
Stalno te je zabrinjavala novcem, plaila bole u. Gledao sam je kako bira rije i kojima e te
sasje i, kao to sam ja birao oruje kojim u se boriti. Ali mislim da nije znala tko bi bila bez
tebe.
Natalie i ja smo se ve inu ivota borile jedna protiv druge, Phinneause. Tako je
na kraju izme u nas zavrilo. Ali nije tako zapo elo.
116
GIGA
Tracy Guzeman
Kimnuo je. Nastavi.

Traio je od nje da odbaci svoju kou, da izloi najmra niji dio sebe. Godine
izobli enosti naviknule su je na pakosnu znatielju drugih ljudi. Zurenje joj vie nije smetalo,
samo bi uzvratila jednakom mjerom. Neka vide sputeni longitudinalni luk njezinih stopala i
pomaknute metatarzalne kosti nonih prstiju. Neka bleje u njezine izobli ene ruke, prste
savijene u labu e vratove, zape e deformirano u vilicu, hirovite opise njezine ruevnosti. Sve
je to bilo podnoljivo dokle god si je mogla prisvajati besprijekornu nutrinu neokaljanu
zlobnom milju, pakosnom eljom.
Pogledala je svoje ruke, jagodice njegovih prstiju labavo isprepletene s njezinima. U
iskuenju sam sad za sve okriviti Natalie. Ali ona me nije natjerala da ostanem. Nakon nekog
vremena, jednostavno je bilo lake bojati se. Navikla sam se da drugi ine sve za mene, a onda
sam u odre enom trenutku prestala pokuavati doku iti kako sama neto obaviti. Kako bi
mogao... kako bi itko mogao eljeti ivjeti s nekim takvim? Ali Natalie je ostala. Natalie je
uvijek bila ovdje.
Bolje trpjeti neto to ti je poznato nego otisnuti se u nepoznato?
Uporno sam se nadala da nas neto dri zajedno, da ispod svega toga jo uvijek
znamo da moemo ra unati jedna na drugu. Da se volimo. Mislim da vie ne vjerujem da je to
istina. Moda su godine jednostavno sve svele na ljubomoru i mrnju.
Nema zakona koji te obvezuje da voli rodbinu, Alice.
Znam samo da smo jedna drugoj postale najbolja izlika da ne u inimo ono ega
smo se bojale. Moda si ti u pravu, moda me jo jednostavno nije pogodilo. Znam samo da se
bez nje sve ini nekako nahereno.
Ostale je rije i apnula u prednjicu njegove koulje, nastoje i ublaiti njihovo zna enje.
anse da u je nadivjeti nikad nisu bile na mojoj strani. Strano je kad shvati da vie nije
ostao nitko koga si poznavao od ro enja, nitko tko bi vidio kako si ispao, dobro ili loe.
Osjetila je kako se Nataliena prisutnost povla i iz prostorije, kao da njezina sestra skuplja
ostatke koje je ostavila iza sebe. - ao mi je zbog nje, Phinneause. ao mi je to nikad nije
dobila ono to je eljela. Da jest, moda bi bila druga ija osoba. Moda bih i ja tad bila
druga ija osoba.
Osjetila je kako je iznutra prodire grozna runo a, za promjenu ne tjelesna, nego neka
crna rupa. Neto se dogodilo na jezeru onog ljeta kad se Natalie vratila. Ja sam za to krivila
nju, barem djelomice. Uvijek je bila ona kojoj su svi obra ali pozornost, ona koju su svi eljeli.
Kad sam doznala to je u inila, bilo je lako mrziti je. Ali to nema jednaku teinu, zar ne, kad
kao dijete misli da nekoga mrzi? Dok ne odraste, ne moe shvatiti za to su ljudi doista
sposobni.
Zna i, ona je sad bez krivnje?

Alice je odmahnula glavom. Ne. Ali u odre enom sam trenutku shvatila da se ne bih
eljela mijenjati s njom, ak ni ako to zna i da bih izgledala kao ona, bila zdrava kao ona. Nitko
je nije ozbiljno shva ao. Natalie je bila prelijepa, to joj je drugo trebalo? Sva pozornost koju je
zbog te ljepote dobila pripremila ju je za odre eni na in ivota. Ona nikad ne e pojesti ru ak iz
papirnate vre ice niti e se voziti autobusom ili podijeliti stan bez dizala s etiri cimerice. A
uvjeti zaklade koju su nai roditelji osnovali bili su vrlo precizni. Novca nije bilo mnogo, ali
iznos koji su nam ostavili bi je namijenjen za moju zdravstvenu njegu, s Natalie kao skrbnicom.
Mora da su time eljeli biti sigurni da joj ne u biti na teret, ali samo zato to su pretpostavili da
e se udati i imati vlastita financijska sredstva. Tako smo nas dvije zapele zajedno. Oduvijek
sam imala osje aj kao da je polovica mog ivota njezina, ali pitam se nije li i ona osje ala da je
pola moje bolesti njezino. Toliko je toga u ivotu morala posloiti prema meni, prema onome
to ja mogu i ne mogu.
Alice se uspravila i prela rukom preko lica. A onda sam ja to dodatno pogorala.
Imala sam neto to Natalie nije mogla imati. Makar samo na minutu. To mi nije mogla
117
GIGA
Tracy Guzeman
oprostiti.
O emu govori? Prstima je oprezno kruio po njezinu vratu pod tekom

kosom. Jedna su se vrata otvorila i ona je kliznula u prolost.
Na drugoj godini fakulteta, dola sam ku i za boi ne blagdane. Natalie je bila

zaru ena; ne sje am se s kim, nisam sigurna da sam ga uop e upoznala..., a onda najednom vie
nije bila zaru ena. Nitko mi nije elio re i to se dogodilo. Sje am se da sam bila s majkom u
kuhinji i gledala kako stoji za sudoperom, bez rije i zuri u vodu i uporno pere jednu te istu
zdjelu. Na kraju je rekla da su se pogreno razumjeli, da su dvoje ljudi koji nisu znali to ele.
Najbolje je sve zaboraviti i krenuti dalje. Kasnije sam ula kako njih dvije razgovaraju u
Natalienoj sobi. Ostavila sam jedan svoj lijek u prizemlju i kad sam se ponovno vratila na kat,
ula sam kako Natalie govori da mu nije smjela re i, da je znala da je nitko ne e htjeti kada
dozna. Rekla je da je za to kriva moja majka. Ona i otac. Zvu ala je o ajno, bilo je bolno sluati
njezin glas. Majka je otila iz sobe pla i. Vidjela me je u hodniku, ali mi je mahnula da se
udaljim. Sutradan ujutro, pakirala sam se za povratak. Majka je ula u moju sobu i sjela na
krevet pokraj mog kov ega. Po ela je slagati moju odje u, kao kad sam bila mala. Dugo nije
rekla ni rije . Tad je uzela u ruku jednu moju bluzu i prinijela je ustima, tresu i se. Nije mi
dopustila da je dodirnem. Kad je prestala plakati, rekla mi je da je Natalie prije mnogo godina
imala upalu zbog koje nikad ne e mo i imati dijete. Govorila je tako tiho da sam je jedva ula.
Tad je ponovno sloila onu bluzu i dlanom zagladila nabore. Dobro mi ide, zar ne? upitala je.
Odloila je bluzu u kov eg i otila. Nikad vie nismo razgovarale o tome. Nije prolo ni godinu
dana, a ona je bila mrtva.
Alice se uspravila i otpila gutljaj hladne i gorke kave, sile i se progutati. Natalie je tu
upalu sigurno dobila nakon poba aja. Sad mogu razumjeti zato se onako osje ala. Razlog nije
bio samo moj reumatoidni artritis.
Misli, zato to si ti zatrudnjela? I nadalje ju je drao za ruku. Zatvorila je o i

i okrenula se od njega, daju i mu priliku da je pusti.
Da.
A ona druga fotografija? Ona na kojoj si ti?

Osje ala se kao ranjena pti ica u kutiji: zarobljena, svuda tama. Nita ne vidi. uje
samo lupanje vlastitoga srca koje kao da joj eli isko iti iz grudi, o ajni ki eli pobje i. Ali
ne ije su je njene ruke brino drale, ne ele i je dodatno povrijediti. Jedva je osje ala njegov
dodir i zapitala se ne umilja li, nije li sama, ali tad je on neto tiho promrmljao i ona je znala da
je jo uvijek ondje. Duboko je udahnula i zatvorila o i.
Bila je oluja.
Njih tri bile su u potkrovlju, nastoje i ne sluati vjetar koji je komadao ku u. elio je
i. Kao neto bijesno, urlao je i reao, ga ao ih ciglama, stablima, svime to je uspio prona i.
ula je kripu avala i upanih iz drva i uporno zapljuskivanje vode o temelje ku e, kao da su
ve izgubile sidro i sad plutaju.
Cijelo jutro prognozeri su izvjetavali o mu nom nadiranju ciklona: prvo uragan,
potom samo mrtvilo i na kraju nova neo ekivana tropska oluja kad se udruio s netropskom
ciklonom i eksplodirao iznad Pennsylvanije. Rijeke Genesse, Canisteo i Chemung izlile su se
iz korita, Chesapeake i Susquehanna su nabujale, brani Conowingo prijetila je opasnost da
bude preplavljena, eljezni ke tra nice su otplavljene, a za njima ku e i ljudi. Ali nikad nije
trebao doprijeti toliko daleko na sjever.
Natalie je zaprijetila Theresi, koja se spremala napustiti svoje dugogodinje ti enice i
skloniti negdje na ve oj nadmorskoj visini. Zajedno su odvukle Alice stubama kad su shvatile
da voda nadire u podrum. Alice je leala na tankom pokriva u naslonjena na dva jastuka i
osje ala gibanje vlanoga zraka dok je Natalie kora ala u tami jer je struje davno nestalo.
Pokuala se usredoto iti na svoje iskrzano disanje vlastito joj je dahtanje bilo drae od
118
GIGA
Tracy Guzeman
nepopustljive rike oluje.
Mora pozvati lije nika.

Nataliena je kosa bila odmaknuta s lica i skupljena u znojni vor na vratu; Alice je na
mlije nom svjetlu ru ne lampe vidjela da su joj obrazi rumeni. Dlanom je otrla elo,
nula
pokraj Alice i navukla deku preko njezina trbuha. Kako da to u inim, Alice? Vani je uragan.
Sluaj me. Otresla je Alicine ruke koje su posegnule za njom. Ne, sluaj me. Telefonske
linije su mrtve. Nitko ne e do i. Same smo.
Le a e joj se raspasti, u to je bila sigurna. Sve je u njoj bilo na rubu rasprsnu a i jedino
o emu je razmiljala bilo je: Neka. Neka se rasprsnem na milijun komadi a, samo da dijete
bude dobro.
Natalie, obe aj. Voljom je usmjerila svu svoju snagu u ruku i epala sestrinu
kao kripom, stiskaju i je kroz nenadanu novu kontrakciju. Nemoj dopustiti da se mom
djetetu ita dogodi. Obe aj mi.
Prestani govoriti. Therese zna to treba u initi. Ovo joj nije prvi put, zar ne,
Therese? Therese je kimnula, ali o i su joj bile nepomi ne od straha. Alice je vidjela
Nataliene blijede prste rairene na Theresinoj nadlaktici, njih tri povezane. Ba smo smijene,
pomislila je, klize i u bunilo.
Obe aj. Kaboutermannekes.
Alice. Natalie ju je uhvatila za ramena i grubo je protresla. Prestani

blebetati ili se kunem da u te tresnuti. Ne mogu razmiljati o tebi.
Ne dopusti da nae due budu izgubljene. Obe aj.
Mora se uspraviti u sjede i poloaj. Zagrizi ovo i pusti moju ruku.

Tad je Natalie stala iza nje i uhvatila je, a Alice se u ustima naao vlaan ru nik gorak
kao kakav lijek koji se peckaju i slijevao niz njezino grlo. Osjetila je kako Theresine ruke klize
ispod deke i preko njezina trbuha.
Ne tiskaj dok ti Therese ne kae. uje li me?

Kimnula je i estoko zagrizla ru nik.
Tijeras rekla je Therese. kare.

Alice se po ela otimati ne bi li pobjegla od njih, od svega, grebu i po svemu to je
mogla dosegnuti.
Natalie ju je epala za ruku i oamarila je, vrite i: Dovraga, Alice! kare su za
kasnije. Za pup anu vrpcu. Mora se smiriti. Ozlijedit e bebu nastavi li ovako. Shva a li?
Uslijedio je bol tako otar da joj se inilo da ima zube i dah, i izazvao udovino
praskanje u njezinoj glavi koje se kao metak probilo kroz kraljenicu, pale i joj svaki ivac.
Tijelo joj se uarilo kao ugljen, pobijelilo od usijanja pa zatreslo, nastoje i se odvojiti od
sredita. Sad je njome vladala neka druga sila, koja ju je natjerala da se prigne i svine. Nabujala
je u njezinu grlu prodiru i iz nje s urlikom dostojnim oluje. Ku a se rui, pomislila je. Ku a se
raspada oko nas. Iako je bila sigurna da su joj o i otvorene, gdje god je pogledala, vidjela je
samo tamu.
Rodila sam djevoj icu.
Bila je uhva ena u pletenicu vremena. Phinneaus ju je ljuljukao postojanim ritmom
metronoma, njegove ruke bile su luka koja ju je titila od ini onog potkrovlja to je posezalo
prema njoj ne bi li je ponovno uvuklo. Oluja je prola, vjetar se sveo na apat. Nije shva ala to
su joj govorile, rije i su bile previe nejasne i nerazgovijetne da bi ih razumjela, ali netko ju je
ondje trebao. ula je otar krik ptice i nakon toga nita.
Djevoj icu. Reci mi kako si je nazvala.
eljela sam je nazvati Sophia.
Sophia Kessler. Svi a mi se kako zvu i. Bila bi dobra majka, Alice. Siguran sam
u to. Milovao ju je po kosi i ona je osjetila kako se kovitlave estice sje anja skrutnjuju i
119
GIGA
Tracy Guzeman
vra aju na svoje uobi ajeno mjesto, na sigurnoj udaljenosti, zamagljene nagomilanim
godinama.
Kad sam se probudila, bila sam u bolnici. Sje ala se te sobe, toliko bijele da
se inilo da odjekuje. U krevetu do mojega leala je starija ena noge u gipsu. Plakala je u
snu. Shvatila sam to to zna i. Nisam bila na porodiljskom odjelu. Upitala je za dijete, a
bolni arka, mlada i neiskusna, na as je skrenula pogled kako bi namjestila izraz lica prije nego
to se ponovno okrenula i nasmijeeno krenula poravnavati plahte. Netko e do i razgovarati s
vama.
Nakon toga, eljela sam samo spavati. Jurila sam za snom, molila za njega.
Lije nici su bili vrlo usluni s lijekovima.
Odmaknulaje ruke od njega i gurnula ih u depove jakne. To je bilo previe - to
dodirivanje, kazivanje. Nisko sunce ocaklilo je prozor. U nekom trenutku, dan se pretvorio u
kasno poslijepodne.
Kad sam se vratila ku i, Natalie mi je sve objasnila. Sjedila je na stolcu pokraj

kreveta. Ruke je drala na naslonima. Nije me dodirnula. Rekla mi je da je dijete bilo
mrtvoro eno. Odgovorila sam da sam je vidjela. Da sam je drala u naru ju. Da se micala.
Natalie je samo uporno odmahivala glavom.
Sje a se onoga to eli, Alice.
Ali ula sam je. ula sam kako Sophia pla e u potkrovlju.
Samo zato to si to eljela uti.
Natalie se dotad ve za sve pobrinula. Sutradan me je odvezla na groblje i

pokazala mi grob ispod jednog hrasta. U blizini se nalazila klupa. eljela sam sjesti, ali kia je
toliko lijevala da nismo mogle iza i iz automobila. Rekla mi je da je za nadgrobni spomenik
odabrala dio jednog stiha iz osamdeset etvrtog psalma: I vrabac sebi log nalazi. Nisam ga
uspjela vidjeti; nadgrobni spomenik jo uvijek je bio kod klesara.
I lastavica gnjezdace. Taj je psalam mojoj majci bio jedan od najdraih.
Mislila sam da je ljubazno od nje to se potrudila odabrati natpis koji e meni

neto zna iti. Bila sam joj zahvalna na tome. Kad smo se vratile ku i, dala mi je sve moje
lijekove i gledala kako ih uzimam. Dok sam tonula u san, rekla mi je da je prodala ku u. Da za
dva dana odlazimo.
Phinneaus je ustao i priao prozoru u kutu sobe pa pogledao u dvorite. Alice je
promatrala njegove prste rairene na staklu, maglicu daha koja je zatreperila oko njih. Njegov
je obris bio stup koji je pridravao cijelu prostoriju.
A otac? Je li on znao?
ekala je to pitanje. Ostala je pognute glave i nije nita odgovorila. Tad je ustala sa
sofe, prila prozoru i stala pokraj njega. Poloila je ruku na njegovo rame i lagano ga potezala
dok se nije naao licem u lice s njom, a potom odmahnula glavom. Ne. Nikad nije nita
doznao. Zastala je i pustila njegovo rame. Mrzi li me?
Odvratio je pogled od nje, ali je odmahnuo glavom. - Ne. Ali da sam ja on, elio bih
znati.
On nije ti. - Nije se nadala oprostu, ali zasluivala ga je. - Ne znam to bi on

mislio, ali trebala sam mu dati priliku da mi kae.
Ne osu ujem te, Alice. Pretpostavljam da si imala svoje razloge.
Vie nisam osoba kakva sam tad bila.
Nitko od nas nije. Privio ju je u naru je, a ona mu se prepustila svladana

umorom, jedva sposobna stajati na vlastitim nogama. Mogla bih ostati ovako, pomislila je,
nikad se vie ne pomaknuti i bila bih sretna.
A ona druga ena? Rekla si da se zvala Therese.

Poloila je glavu na pregib njegova vrata. - Nakon oluje, vie je nisam vidjela. Natalie
ju je otpustila. Rekla je da je mislila kako je ne bih eljela vie ikad vidjeti. Nakon onoga to se
120
GIGA
Tracy Guzeman
dogodilo.
Kako se ta Therese preivala?
Neto s G. Garza, ini mi se.
Je li dugo bila s vama?
Otkad sam se razboljela kad sam bila mlada. Nakon to mi je postavljena
dijagnoza, dolazila je dvaput tjedno pomo i oko ku anskih poslova. Sa svim svojim
drutvenim obvezama i mojim terminima kod lije nika, majka nije stizala baviti se jo i time.
Zato pita?
Zapravo, bez razloga. Pognuo je glavu i apnuo joj na uho: Umorna si.
Poslijepodne se oduilo, a ja moram provjeriti kako je Frankie. Taj mali postaje previe
prepreden za vlastito dobro. Tko zna kakvu je psinu danas smislio.
Taj mali je umiljato i draesno dijete, i ti to dobro zna. Priljubila je usne uz

njegovu ruku i nasmijala se okiranom izrazu koji se razlio njegovim licem, primjesi
oduevljenja u njemu. Phinneause Lapine, ini mi se da crveni.
Uz tebe zaboravljam da izvan ove prostorije ita postoji.
to si mi ono ranije rekao? Da si jo uvijek ovdje? Ni ja nikamo ne idem.

Pogledao ju je, a na licu mu se jasno vidio oprez. Nadam se da je to istina.
Bilo joj je udno spavati ne ele i da je netko drugi. Kao bijele iglice mraza na
zimzelenom drve u, koa joj je sad druga ije obavijala tijelo i dobro joj pristajala. Taj joj je dar
Phinneaus dao. Njezin je jastuk odisao slatkim mirisom lavande, a plahte su bile hladne.
Umjesto da kosu pri vrsti ukosnicama, sruila se pole ice na krevet s divljim klupkom kovr a
i zamrenih vlasi oko glave. Biti samo ona sama bilo je utjeno na na in koji joj je bio
nepoznat.
Ujutro je ula u svijetlu kuhinju gladna kao vuk i iznenadila Saisee zamolivi za zeleni
aj i jo jedan keks.
Poznajemo li se? upitala je Saisee vire i preko ruba nao ala. Naslagala je
tablete jedne na drugu da ih Alice proguta, stavila ajnik na tednjak i teglu meda na stol.
Gospodin Phinneaus rekao je da e svratiti kasnije, ako vam to odgovara.
Kad je zvao? Nisam ula telefon.

Jesam li rekla da je zvao? Nisam. Pojavio se rano ujutro, nedugo nakon to sam
dola, i odmah se bacio na one vae papire u blagovaonici. Cijeli je blagovaoni ki stol zastrt
njima. Ne znam gdje emo ve erati. Udarila je kuha om o svoje bedro i izvila obrve.
Alice je otila u blagovaonicu. Saisee je imala pravo. Stol je bio prekriven urednim
hrpama dokumenata naslaganim jedna uz drugu, a na vrhu svake hrpe bio je papiri s kratkim
opisom sadraja. Ra uni. Bankovni izvodi. Ugovor o najmu. Priznanice. Steele i Greene.
Obila je stol, ude i se kako je sve to uspio u initi u samo nekoliko sati. udo urednosti.
Nasred stola, kao arite mnogobrojnih bica, poloio je svoj uti blok ra unovo e. Na prvoj su
stranici Phinneausovim preciznim rukopisom bila napisana dva pitanja: ,,T. Garza? i: ,,ASK?
Kraljenicom su joj proli hladni srsi. Vratila se u kuhinju dovriti doru ak, ali izgubila je
zanimanje za drugi keks i nije se mogla suspregnuti od pogledavanja prema stolu u susjednoj
prostoriji. Melodija koju je dotad pjevuila u glavi otopila se i iscurila.
Saisee, jesi li donijela sve s kata?
Njezina je odje a jo uvijek gore. I sve one bo ice parfema. Nigdje drugdje
nema mjesta za njih. Donijela sam samo dokumente koje sam uspjela prona i, kao to mi je
gospodin Phinneaus rekao. Traite neto odre eno?
Je li o ekivala da e Natalie ostaviti neto naslovljeno na nju? Pismo isprike, priznanje
da je, u to god se njihov odnos pretvorio, krivnja bila zajedni ka? To ne bi bilo svojstveno
Natalie koja je u svojoj hladno i ostala nepokolebljiva. Mislim da ne traim odgovorila
je Alice.
121
GIGA
Tracy Guzeman
Za ulo se kucanje na vratima i Phinneaus je nahrupio u prostoriju, zatoptavi izmama

o otira pod Saiseenim budnim pogledom.
Dobro jutro. Priao je Alice i lagano je poljubio u obraz. Usne su mu bile

hladne kao papir i donijele joj nagovjetaj izvanjske hladno e. Jesi li dobro spavala?
Dnevno je svjetlo spretnim pokretom istaknulo o itu promjenu u njihovu odnosu.
Saisee se nakaljala i otila na kat, ali je prije toga udostojala Alice zna ajnim osmijehom od
kojeg se Alice zacrvenjela. Bez obzira na ugla enost, njihova je tjelesna blizina jasno
pokazivala da se od ju er neto promijenilo. Zavalila se na stolac, jo nesviknuta na takvu
neposrednu prisnost. Spavala sam odli no, hvala na pitanju.
inilo se da on ne zamje uje, o ito rastresen vlastitim mislima. Odli no. Jesi li
zavrila s jelom? Pokazao je polumjesec keksa na njezinu tanjuru i mlake ostatke njezina
aja. Moram ti neto pokazati.
Izgurao ju je iz kuhinje, odmaknuo stolac od stola u blagovaonici i gurnuo ga prema
njoj. Sjela je i prekriila ruke na prsima, prieljkuju i da je due ostala u krevetu.
Phinneaus se ushodao kao i obi no. Alice, ju er si rekla kako misli da se doma ica
koja je radila za vau obitelj zvala Therese Garza, zar ne? I daju je Natalie otpustila nakon one
oluje.
Kimnula je. -Phinneause, o emu je rije ?
Imam osje aj da njukam po ne emu to se mene nimalo ne ti e, ali zamolila si

me da ti pomognem pregledati trokove.
Znam da jesam. I zahvalna sam ti. Nisi valjda otkrio da je Natalie negdje sakrila
milijune dolara?
Nije se obazirao na njezin pokuaj neozbiljnosti. - Preksino sam ti rekao da nekretnina
u Connecticutu po svemu sude i nikad nije bila prodana, da se vaa ku a iznajmljuje preko
tvrtke za upravljanje nekretninama Steele i Greene. Kad sam pregledao Nataliene bankovne
izvode, otkrio sam da je jednom mjese no primala uplate na svoj ra un.
Moda je to bila pla a.
Ne bih rekao. Bilo je i drugih uplata svaki drugi tjedan. Natalie nije bila stalno
zaposlena... primljeni iznosi razlikuju se od uplate do uplate, ovisno o mjesecu i broju dana koji
je radila. Uplate o kojima ti govorim stizale su od banke u New Yorku i uvijek su bile na isti
iznos. Ali to nije ono to je zanimljivo.
Ne? Osjetila je alac srdbe na rije zanimljivo i malo se uspravila na stolcu.

Njemu je sve ovo u redu. Sumnja na neto to jo nije detoniralo i u svom je elementu, oprezno
razgr e zemlju da to neto iskopa i istodobno joj iznosi svoj plan napada, neobeshrabren
kostima na koje bi pritom mogao naletjeti. Ako je Natalie pronala na in da malo zaradi sa
strane, kakve to sad veze ima?
Phinneaus je izvadio nao ale za itanje iz depa koulje i namrtio se gledaju i hrpu
poslovnih knjiga naslaganih na stol, lupkaju i po njima olovkom. Proteklih trideset pet
godina, od rujna sedamdeset druge do rujna ove godine, Natalie je jednom mjese no slala ek
Steele i Greeneu, uvijek na isti iznos.
Zastao je i okrenuo se prema njoj. Preplaila se opazivi da je izraz oduevljenja na
njegovu licu zamijenio izraz saaljenja i zabrinutosti istodobno, kao da pokuava procijeniti
kako e ono to joj kani re i utjecati na nju.
U ovim je poslovnim knjigama uz svaki od tih ekova datiranih od rujna 1972.

do lipnja 1990., osamnaest godina, napisana zabiljeka. Uvijek ista zabiljeka: ASK T.
Garza. Therese Garza. Ali od srpnja 1990. sve do rujna ove godine, zabiljeka se promijenila
samo na ASK .Zato bi Natalie osamnaest godina svaki mjesec slala ekove Theresi Garza? I
zato bi ih slala kroz tvrtku koja iznajmljuje vau ku u?
To je sigurno neka pogreka.
Trideset pet godina? Phinneaus je sjeo pokraj nje i gurnuo hrpu glavnih
122
GIGA
Tracy Guzeman
knjiga poslovanja prema njoj. Ne bih rekao.

Ton mu se promijenio, glas postao racionalan i odmjeren kao kad je Frankieju
pokuavao objasniti teka ivotna pitanja: zato se povremeno ini daje zlo pobijedilo nad
dobrom; kako se stvari na kraju naj e e izjedna e; zato ljude ne moe natjerati da se
promijene ak ni kad je to za njihovo vlastito dobro, ne ele li se i sami promijeniti. Shvatila je
da joj Phinneaus na jedini znan mu na in pokuava re i neto vrlo loe, neto to ni ona ni on
ne e mo i popraviti. Disanje joj se ubrzalo i osjetila je kako joj dah nadire visoko u plu a.
eljela ga je zadrati ondje, sprije iti ono to slijedi.
Alice, uje li me?

ula je samo bubnjanje oceana u uima, atmosferske smetnje koje zamra uju svako
logi no razmiljanje. Dii, pomislila je. Samo dii.
Moda se Natalie osje ala krivom jer ju je otpustila.

Phinneaus je ispruio ruku, a kad se ona nije pomaknula, prekrio je obje njezine ake
svojima. Mislim da je to bilo za neto drugo.
to drugo? I ono ASK Therese? to je taj ASK? Otresla je njegove ake sa

svojih i ustala. Laknulo joj je to njezine noge jo uvijek funkcioniraju iako je plu a ostavljaju
na cjedilu. Osjetila je poriv da srui sve njegove uredno naslagane papire sa stola. Ni ti ni ja,
Phinneause, moda nismo imali posebno dobro miljenje o njoj, ali zvu i kao da eli natuknuti
da je Natalie bila upletena u neto nezakonito. To nije mogu e. Mora postojati neko
jednostavno objanjenje.
Postoji. Samo to ja ne mislim da e ga ti eljeti uti.
Iskuaj me. Nije ga mogla pogledati. Ve je odlu ila da ne e biti istina to

god joj kae.
U redu. Izvukao je blok sa sredine stola i okrenuo prvu stranicu. Kraji kom
oka opazila je da je nacrtao zamreni grafikon
paragrafe i strelice, upitnike i pretpostavke. Ve je cijelu tu stvar smislio u glavi.
Mislim da ti Natalie nije rekla istinu. Ni o tome zato morate oti i iz

Connecticuta, ni o tome to se one no i dogodilo u potkrovlju. ak ni o grobu na koji te je
odvela onog kinog dana. Mislim da se dogodilo neto drugo. I mislim da su Therese i Natalie
bile jedine dvije osobe koje su za to znale.
Nos joj je preplavio miris ne ega mu no slatkog i zagrcnula se od njega hvataju i dah.
Utapala se, utapala na suhom, a Phinneaus je samo stajao i gledao je kako tone.
Najjednostavnije na svijetu bilo bi re i mu da odmah prestane. Mogla je zamisliti tu rije , ali
nije mogla natjerati usne da je uobli e.
Povukao ju je natrag na stolac. Znam da te boli... i ao mi je to sam ba ja taj koji ti
nanosi bol.
Tad nemoj.
Alice, mora uti ostatak. Natalie je sve pomno biljeila. Pretpostavljam da joj
je za osiguravaju u ku u trebala dokumentacija o svim tvojim lijekovima, krvnim pretragama,
rengenima, posjetima reumatologu. to ima smisla, s obzirom na to da su uvjeti skrbnitva od
nje sigurno zahtijevali da sve trokove dokumentira kako bi joj novac bio refundiran. Ali o
tvojoj trudno i nije zabiljeeno ba nita. Bila si kod lije nika, zar ne?
Naravno da sam bila kod lije nika.
Ali nema nikakvih zapisa ni o jednom posjetu opsteti aru. Nema podataka o bilo
kakvom boravku u bolnici, nema priznanica za lijekove protiv bolova, antibiotike. Nema ni eg.
Glas mu je postao tii i okrenuo je glavu od nje. Nema potvrde o mrtvoro enju, a nema ni
potvrde o grobljanskim trokovima.
Ho e re i, kao da nikad nisam bila trudna.
Da. Barem mislim da je Natalie eljela da tako izgleda. Prelistao je drugu

hrpu dokumenata i izvukao jednu omotnicu, oklijevaju i prije nego to ju je pruio njoj. -
123
GIGA
Tracy Guzeman
Pretpostavljam da ju je ogor enost nagnala da u ini neto to ak ni ona nije mogla zamisliti. A
jednom kad je to u inila, jednostavno nije uspjela na i na in da to poniti. Ovo sam pronaao
me u njezinim papirima.
U ruci je drao poslovnu omotnicu standardnog A4 formata boje bjelokosti, na ijem je
preklopu tamnom tintom bilo otisnuto Steele i Greene tvrtka za upravljanje nekretninama i
adresa poiljatelja u Hartfordu. Bila je teka kad ju je prihvatila iz njegove ruke od
pamu nog papira, s vodenim igom. Teina finog listovnog papira. Njezina je majka uvijek
imala fine pisa e potreptine: otmjene dopisnice, omotnice u dvije veli ine, standardne be
papire sa svojim reljefnim inicijalima. Svu je potu otvarala srebrnim noem za pisma, kao da
svaka prepiska zasluuje vlastiti mali ritual. Alice je okrenula omotnicu i vidjela na koga je
naslovljena: Agnete S. Kessler. ASK. Agnete. Natalie ju je nazvala po oluji.
Omotnica joj je ispala iz ruke i leala licem nagore na sagu pred njezinim nogama.
Adresa u Santa Feu u Novom Meksiku. Rije i vratiti poiljatelju bile su popra ene s tri
napadna, tri puta podcrtana uskli nika. Netko bi trebao podi i tu omotnicu s poda, pomislila je.
Ali nije se mogla pomaknuti.
Ta je spoznaja bila pregolema da je shvati, iako joj ne e biti nita shvatljivija ni za jo
deset minuta, deset dana ili ak godinu. Bilo joj je nepojmljivo da je njezina sestra s kojom
je dijelila krv, DNK, prolost mogla biti tvorac njezine patnje, njezina sporog raspadanja. A
ipak, sad kad se nala suo ena s prostorijom prepunom dokaza, Alice je to mogla zamisliti.
Zinula je i okrenula se prema Phinneausu, ali njezin je glas ve odleprao daleko od nje,
napustio prostoriju i vinuo se prema zapadu dozivaju i odraslu enu koja bi mogla biti njezina
i.
Zna i, ipak je ne ija majka, ali nije. I nije to bila trideset pet godina. Majka. Ali o ito ne
takva koja bi nagonski znala da je njezino dijete ivo. Osjetila je zastrauju u sli nost s
Frankiejevom majkom u zatvoru, koja je znala za svog sina, ali je nisu zanimale okolnosti
njegova ivota, njegove male pobjede, bitke koje vodi. Jesu li ba toliko razli ite? Kako je
mogu e da je prihvatila sve to joj je Natalie rekla, svaku pojedinost, svaku la? Dopustila je
tuzi da je uspori i zaglupi.
Phinneaus je podigao omotnicu s poda. Alice, nita ne znamo sa sigurno u.
Da nisi siguran, nita mi od ovoga ne bi ni spomenuo. Vjeruje da je ona iva,

zar ne? I daju je Natalie sve ovo vrijeme skrivala od mene.
Otkad te poznajem, Natalie je dvaput godinje odlazila iz grada, svaki put na

otprilike dva tjedna. Koliko se sje am, prve godine kad ste doselile, otila je netom prije Dana
zahvalnosti i potom ponovno u prolje e. Jednako je bilo i svih narednih godina.
Ali to su bili odmori. Bila je u New Yorku u posjetu prijateljima. U New

Orleansu na karnevalu. U Kaliforniji na... Glas joj je utihnuo.
etiri tjedna godinjeg svake godine? S onim to je zara ivala u banci?

Phinneaus je odmahnuo glavom. I koje bi to prijatelje posjetila, Alice? Bila je u New Yorku,
istina, ali mislim da se ondje nalazila s nekim u Steele i Greeneu. U njezinim papirima nisam
uspio prona i mnogo o toj tvrtki, ali ugovor o najmu potpisao je njihov zaposlenik.
Pogledao je svoje biljeke. Jesi li ikad ula za nekog Georgea Restona mla eg?
Sve se sruilo u hipu, kao kad se zgrada srui. Zadnja nada koju je gajila da bi
Phinneaus mogao biti u krivu, da bi moglo postojati neko drugo objanjenje, sad se razmrskala
i pretvorila u prah. Zamislila je Natalieno lice dok je njezina sestra leala na sagu i vrsto je
drala za ruku, izraz iznena enosti i kajanja. Alice se uvijek smatrala pametnijom, ali
ispostavilo se da je nju bilo najlake nasamariti. Podcijenila je Georgeovu sposobnost za
okrutnost i njegovu o ajni ku elju da pridobije Natalienu naklonost.
Koliko su Natalie kotale tako goleme usluge, pitala se. Mogla je samo naga ati. Sad je
samo eljela da joj Phinneaus pomogne prona i Georgea Restona. Da ga prona e i uhvati, a
potom je ostavi samu s njim u nekoj zaklju anoj sobi. Vie nije imala to izgubiti.
124
GIGA
Tracy Guzeman
Phinneaus je i nadalje govorio, ali njegov je glas bio tek zujanje u njezinu uhu.
Provjerio sam Nataliene izvode kreditne kartice. Na njima su trokovi

zrakoplovnih karata do New Yorka i natrag, i dan ili dva kasnije novog leta do Albuquerquea.
Naao sam i trokove najma automobila, ali nijedan hotelski ra un. Mora da je odsjela kod njih.
Njih?
Nakaljao se. Therese i Agnete.
Trudila se obra ati pozornost. Zato bi Natalie ostavila trag koji se moe slijediti?
Ne bi li sve platila gotovinom, ako nije eljela da itko zna kamo ide?
Jesi li ti uop e bila na katu ove ku e otkad ste se vas dvije doselile? Tko joj je
mogao kopati po stvarima? Saisee? Moda je bila sigurna da ti nikad nita od ovoga ne e
vidjeti. Ili je moda eljela da bude otkrivena. Ne znam.
Alice je mahnula prema omotnici koja je jo uvijek bila u Phinneausovoj ruci. To
pismo, postoji li ita nakon njega?
Nita to sam uspio prona i. Ali Natalie je imala zrakoplovne karte. Za

dvadeseti listopada.
Posljednje je pismo vra eno.
Da. Pruio joj je omotnicu.
Potanski ig je otprije dva mjeseca. Dosad bi ve mogla biti bilo gdje.

Phinneaus je ponovno kruio oko stola i skupljao stvari. Pretpostavljam da bi. Ali to
se ini najboljim mjestom za po etak.
Po etak?
Potrage za njom. Tako da je prona e i kae joj istinu. Ne znamo to joj je

Natalie rekla. Ona mora shvatiti da ti nisi... Uutio je primijetivi da Alice odmahuje
glavom.
Bojala se da e ga u odre enom trenutku razo arati; o njoj je imao previsoko miljenje.
Samo nije o ekivala da e okolnosti tog razo aranja biti ovakve. Mislila je da e ga razo arati
onim to njezino tijelo moe ponuditi, iako su i ona i on ve bili u dobi kad bi savrenstvo bilo
vie zastrauju e nego privla no. Ovo je on: organizator, rjeavatelj problema. Nita mu ne
prua ve e zadovoljstvo nego kad ponudi rjeenje. Ali ovo ne moe popraviti. Pretpostavlja da
ele isto, da sanjaju iste snove. A sad e shvatiti da je uop e ne poznaje.
Phinneause, treba mi vremena da razmislim. Cijenim sve to si u inio, ali neko

vrijeme elim biti sama.
Boji se.
Naravno da se bojim. Prestani traiti od mene da u inim neto to ne mogu. Ovila je
pulover vr e oko tijela. Treba mi vremena.
Alice, Natalie vie nema. Jedina osoba protiv koje sad ratuje si ti sama. Dopusti
mi da ti pomognem.
Odmahnula je glavom i oteturala od njega povla i se u svoju sobu. Zaklju ala je
vrata, to je bilo posve nepotrebno i vie je sluilo kako bi nju zadralo u sobi, a manje kako
njemu ne bi dopustilo da u e. Ali ku a, stara i slabo izolirana, stalno se odavala. Znala je da e
on uti okretanje brave i uvrijediti se pa je posve nepomi no stajala i ekala, priljubivi elo uz
dovratak. Prola je samo minuta prije nego to je ula kako se kuhinjska vrata s treskom
zatvaraju.
Saisee je ve pospremila njezinu sobu. Krevet, sino tako udoban, izgledao je uredno i
sterilno, jastuci su bili sloeni jedan uz drugi, plahte vrsto nategnute i zagurane ispod deke.
Sjela je na rub i odmaknula kosu s lica, zavezavi je u labav vor na vratu. Nema na ina da ga
natjera da shvati.
Koliko je puta sjedila na ovom istom krevetu i gladila kosu svoje zamiljene k eri ili
prelazila palcem preko udubljenja izme u njezinih obrva? Koliko je godina nijemo pjevala
Sretan ro endan, zamiljala koju odje u da joj pripremi za prvi dan u koli, pisala popis
125
GIGA
Tracy Guzeman
boi nih elja jednog djeteta? Kad bi se u enici kojima je davala privatne satove okupili u
njezinoj blagovaonici, urili jedni uz druge cvrkutavo razgovaraju i, vrpoljili, zabrinuto
pogledavali tu e biljeke, nije li me u njihove glave ubrajala i glavu svoje k eri? Sve je to bilo
toboe. Bila je tobonji roditelj, ak i u iskazivanju panje djeci koju je pou avala. Njezina su
bila sat ili dva, nakon ega bi ih pustila i oni bi poput golubova listonoa odleprali natrag u
svoja gnijezda i posve zaboravili na nju do sljede eg ulaska u njezinu ku u.
Phinneaus je, naravno, bio u pravu. Ona je kukavica. Da je njezina k i poznaje od
samog po etka, moda bi bilo druga ije. Ne bi joj se inilo udnim imati majku koja se za
dobrih dana kre e brzinom kornja e, a za loih uop e ne hoda. O maj inim nate enim
zglobovima razmiljala bi kao o ogrlicama od plasti nih perlica koje je kao dijete sastavljala i
rastavljala. Sve vrijeme koje bi Alice morala provesti odmaraju i u krevetu uklju ivalo bi
bajke i poeziju, krialjke i kinesku igru dame. Djetetove ruke bile bi snane, prsti gipki.
Ali to se nije dogodilo. inilo joj se da nita ne bi dobila ubaci li se sad u ivot jedne
neznanke, bolje re eno ene. S trideset pet godina, njezina je k i odrasla ena. Alice je mata
odnijela samo do Agnete adolescentice, nije pokuavala zamisliti enu u koju se njezina k i
pretvorila, boje i se da e na njoj vidjeti svoje gene. Natalie je mrtva, ali pobijedila je.
Pred njom je bio cijeli dan. Nije mogla spavati. Jednako beskorisnim inilo joj se i
hodanje uz rub upavog saga. Napustila je uto ite svoje sobe i uzela kaput iz stranjeg
hodnika, navukla rukavice i omotala al oko lica. Zrak je bio svje i mirisao je na oribanu
zimu. Hodaju i, gledala je u plo nik paze i na napukline, podmukle bodljikave plodove
likvidambara, komade leda. Dok je ve ina ljudi svoje susjedstvo poznavala prema ku ama
pokraj kojih je prolazila i ljudima kojima je mahala, Alice je svoje upoznala pogledavaju i
gore-dolje. Znala je gdje je po naputenom gnijezdu na nekom stablu, neobi nim rupama u
betonu plo nika, pohabanom ciglenom rubu rui njaka gospo e Deacon i zidarskoj lici
dopola zabodenoj u tlo uz rub crkvenog prilaza, gdje je ozna avala neto neimenovano.
Tijekom godina grad je prestao biti usputna postaja i pretvorio se u njezin dom.
Svojatao ju je usprkos njezinim pokuajima da ostane izolirana, nastojanjima da se dri podalje
od prosudbi, naga anja i saaljenja, pri emu joj je pomisao na ovo potonje bila najodbojnija.
Ali Saisee, Frankie i Phinneaus sruili su sve njezine obrane. Iza sebe su ostavljali nenametljive
mrvice koje e ona slijediti, namamili je da iza e iz svog skrovita i otisne se u svijet. Donosili
su mu ne niti govorkanja i sa sobom iznosili dokaze njezine obi nosti, sjemenke koje su sadili
kako bije afirmirali ne kao duha, nego kao osobu od krvi i mesa: Alice je dobila prehladu od
Frankieja. Alice se oduevila receptom gospo e Whittaker za kukuruzni kruh. Alice je rekla da
bi po njezinu miljenju roditeljsko vije e trebalo organizirati prikupljanje sredstava za kupnju
novih knjiga za kolsku knjinicu. .. Ona sama nije u inila nita ime ih je zavrijedila. A
Phinneaus? Njezinoj ruci ve je nedostajao tanki, izlizani flanel njegove koulje, licu
grebuckanje njegove jednodnevne brade.
Dvaput je obila susjedstvo putaju i da se sve u njoj umiri, dok joj noge nisu oteale
toliko da ih nije mogla podi i, a zrak toliko da nije mogla disati. Kad se vratila u ku u, Saisee ju
je ekala s ru kom: vrelim ajem, varivom od govedine i povr a i tanjurom krekera sa slasnim
sirom s pimentom. Doma ica je stajala le ima okrenuta sudoperu, ruku skrtenih na prsima,
podignutih obrva kao da eka ispriku.
Alice je pogledala prijateljicu. Zna, zar ne?
Ne znam o emu govorite.
Odao te je sir s pimentom. Priprema mi ga samo kad me pokuava privoljeti da

inim neto to ne elim.
Saisee je frknula kroz nos. - Nisam ja kriva to su ovi zidovi tako tanki.
Alice je odgurnula hranu i spustila glavu na stol.
Ho ete li pojesti savreno dobar ru ak koji sam vam skuhala?
Nisam gladna.
126
GIGA
Tracy Guzeman
Saisee je pljesnula dlanom po boku i Alice se trznula. Nemoj me ljutiti vie nego to
si me ve naljutila. Dobro me sluaj. Nije tvoje da odlu i to e netko drugi misliti o tebi. Ho e
li te eljeti ili ne. Ta cura zasluuje...
Saisee, nije vie cura.
Zna to sam eljela re i. Ta osoba zasluuje znati to se dogodilo.
Zato? Zato to time sebe odrjeujem krivnje? A to je s njom? Natalie ju je

posje ivala dvaput godinje, Saisee, jo otkad je bila beba. Agnete ju je zacijelo voljela.
Sumnjam da uop e zna da je Natalie umrla. Ne mogu unititi njihov odnos samo kako bih se
silom ugurala u njezin ivot. Bih li tad bila imalo manje okrutna od Natalie?
Nijednom nisi ocrnila gospo icu Natalie dok je bila iva. Ne mislim ni da to
treba sad u initi. Istina e se doznati. Uvijek se dozna. Saisee je sjela pokraj nje. Zar mi
eli re i da ne eli vidjeti svoju curicu?
Vidjeti. Ta je rije okrenula prekida i potaknula makinacije. Agnete zapravo ne e
morati nita re i. Uspije li je nekako prona i, ne e li biti dovoljno samo vidjeti njezino lice,
stajati dovoljno blizu da osjeti odjek njezina koraka, zapamti nagib njezine glave, krivulju
njezinih prstiju? To to je smislila bilo je koliko vrdanje toliko i prevara upravo neto to bi
Natalie u inila. Ali ta je pomisao ve zaivjela vlastitim ivotom i raspojasala se u njezinu
mozgu, raspiruju i postojani plamen u samoj njezinoj sri. Mogla bih vidjeti svoju k er.
127
GIGA
Tracy Guzeman
TRINAEST
Nebo je bilo grimizno kad je pogledala kroz prozor vlaka negdje nasred Kansasa,
drave koja je bila ve a nego to je zamiljala. Phinneaus ju je odvezao do Newberna kako bi
uhvatila vlak iz New Orleansa do Chicaga i zajedno s njom se vrpoljio na tvrdoj klupi
eljezni ke postaje dok se nedugo nakon pono i nije ukrcala. Bili su umorni od razgovora
nakon to su ve inu prethodnog tjedna proveli prepiru i se, najprije zbog njezina inzisti- ranja
da otputuje sama, a potom i zbog prijevoznog sredstva koje je odabrala. Od sveg tog rje kanja
i uvjeravanja umorili su se i on i ona. Brinula se kako e on u takvome stanju voziti natrag tako
kasno, ali on je jo uvijek bio previe ljut na nju da bi se ponaao razumno, a ona nije imala
snage za jo jednu bitku. Kad je pronala svoje sjedalo u kupeu i kad je kondukter smjestio
njezine torbe, prespavala je ve inu osam i pol sati duge vonje do Chicaga. Nakon toga, est je
sati ekala na postaji Union prije nego to se ukrcala u Southwest Chief do Lamyja, petnaest
milja juno od Santa Fea. I tu je vonju prespavala, ne mare i kako izgleda ni ho e li netko
pokuati ukrasti njezine torbe ili je napasti. Prolo je puno godina otkad je posljednji put bila
lakoumna i jedva je prepoznala taj osje aj. Nakon tako dugog vremena, iskuavanje vlastitih
tjelesnih ograni enja dalo joj je osje aj slobode.
To je smijeno rekao je Phinneaus. Trebala bi i i zrakoplovom. Ne znam

zato mi ne eli dopustiti da ti kupim kartu. Mogla bi biti ondje za etiri sata umjesto etrdeset.
Moda ne elim biti ondje za etiri sata.
Ne, radije bi dva dana mu ila bolne zglobove. To ima savrenog smisla. Alice,
ne smije to u initi.
Poeljela je da je sposobna neto estoko odalamiti, a da pritom njezino tijelo ne snosi
posljedice i shvatila da bi to neto bio on. Nemoj. To bi mi rekla Natalie, da sam joj ikad
dala povoda. Phinneause, ne moe sve initi za mene.
Izgledao je smeteno i ona je gotovo poalila zbog tih rije i. U usporedbi s njim, njezina
je sestra bila neoprostiva, ali u ovom je slu aju to bila istina.
Osim jednosatne vonje do fizioterapeuta, od koleda zapravo nisam nikamo

putovala. Ne mogu se nositi s time da se u zrakoplov ukrcam u jednoj dravi i samo nekoliko
sati nakon toga iskrcam pet drava dalje. Treba mi vie vremena da sve smislim u glavi prije
nego to stignem onamo. Osje ala se krivom to govore i, znaju i da neizravno priznaje da
se namjerava na i s Agnete i razgovarati s njom. Zapravo, jedini izazov koji je dotad razmotrila
bio je kako prona i Agnete.
Na postaji u Newbernu Phinneaus ju je zgrabio za ruku u zadnjem pokuaju da je
nagovori da se predomisli. Koa mu je bila blijeda, a udubine ispod o iju blijedoljubi aste. Alice, ja sam te gurnuo u ovo. I lije nik je rekao kako vjerojatno nije dobra zamisao da putuje
sama. Od svih stvari u kojima se moe tvrdoglaviti, molim te, nemoj da to bude ba ova.
Vjerojatno. Toj je rije i davala veliku vanost. Phinneause, mora me

pustiti da ovo u inim na svoj na in. Nazvat u te kada do em u hotel u Santa Feu. Obe avam
da u biti dobro. A ne budem li, harem to ne e morati gledati.
udno vrijeme da postane optimisti na, shvatila je, naginju i se naprijed-natrag u
panoramskom vagonu. Planirala je prespavati vonju kroz ravnice, ali njezin unutarnji sat imao
je druge zamisli pa je zurila kroz veliki prozor, ne vide i nita u mraku osim vlastitog odraza.
Nikad joj nije ilo spavanje kad je trebala spavati, ni kad je bila djevoj ica. Uvijek se budila
prije sunca, leala u krevetu i oslukivala kako se ku a polako vra a u ivot kripom i
stenjanjem prije zore, toliko druga ijim nego kad bi se uve er spremala za po inak. Ima li
Agnete istu naviku? To vjerojatno ne e doznati samo promatraju i je iz daljine.
Na povrini, plan je bio jednostavan. Ne bude li kakvih komplikacija, u Lamy e sti i
rano poslijepodne i nakon kratke vonje autobusom smjestiti se u hotel u Santa Feu. Nekoliko
128
GIGA
Tracy Guzeman
sati e se odmoriti, rano ve erati, dobro se naspavati i ujutro se taksijem odvesti do adrese s one
vra ene omotnice, u nadi da e doznati kamo je Agnete otila. To je bilo sve to je namjeravala.
Od samog je po etka bila svjesna da plan ima nekoliko mana. I Phinneaus je toga vjerojatno bio
svjestan, to je i bio jedan od razloga zbog kojih se tako odlu no protivio njezinoj elji da
putuje sama. Raspitivanje o tome gdje bi njezina k i mogla biti samo je po sebi bilo
problemati no. Koga e pitati? Susjede? Zamislila se kako ide od vrata do vrata, raspituje se
poznaje li tko Agnete Kessler i bi li njoj, potpunoj neznanki, rekli kamo je Agnete otila. Nije
bilo jamstva da je Agnete to ikome rekla, a ak i ako netko zna, zato bi tu informaciju podijelio
s njom? U korist joj je ila jedino o ita fizi ka krhkost. Barem nitko ne e pogreno pomisliti da
ih vrebam.
Nadahnula ju je spoznaja da su Agnetini susjedi vrlo vjerojatno poznavali Natalie. Sve
one godine posjeta zacijelo su neto zna ile. Usprkos svemu to joj je Natalie ukrala, smr u joj
je dala neplanirani dar: ne samo spoznaju da je Agnete iva nego i razlog da je prona e. Ona je
omotnica sluila kao dokaz njezine povezanosti s Natalie i doputala joj da sa uva eljenu
anonimnost. Mogla bi biti bilo tko obiteljska prijateljica, bliska ro akinja tko je doao
osobno obavijestiti Agnete, znaju i koliko je Natalie bila bliska sa svojom ne akinjom.
Zgrozila se koliko je brzo rtvovala svoja na ela i pristala zamutiti istinu, ako ne i posve je
odbaciti, najprije Phinneausu i Saisee, a potom neznancima. Moda i k eri koju nikad nije
upoznala. Dugujem ti to, Natalie. Trebala sam biti paljivija. Tko zna to bih jo doznala.
Misli su joj se kolebale i mijenjale na staklu ispred nje. Tko zna to bih jo doznala.
Njezina vlastita krivnja najednom se trzavo izotrila. Natalie i Thomas. Nataliena
nesposobnost da ima dijete, Alicina nesposobnost da brine o djetetu. Je li doista o ekivala da e
joj sestra pomo i odgojiti dijete ne znaju i tko je otac, da ne e biti posljedica?
Alicin jedini pokuaj manipulacije kad je Georgeu Restonu mla em rekla da ga je
Natalie spomenula ujedno je bio i po etak njezine propasti. George je zacijelo revno
popunio sve praznine kad se Natalie po ela raspitivati: Zato je uop e razgovarao s Alice?
Zato ga je nazvala? I kad je bila u onoj kolibi? S drhtajem je shvatila daje njezina sestra
zacijelo od samoga po etka znala da je Thomas otac njezina djeteta. Alicin sve ve i obujam,
njezinu tupoglavu, sebi nu radost do ekala je mu nom utnjom. Sav taj pakao Alice je
bezbrino navukla na samu sebe odlu ivi za promjenu biti posve nesvjesna, ne samo svoje
okoline nego i svega to se italo s Nataliena lica.
Onih nekoliko putnika koji su se nadali provesti vrijeme u panoramskom vagonu samo
ju je pogledalo i nastavilo dalje, o iju uprtih u vrata na suprotnom kraju vagona. Njezina
nesposobnost da okaje prole postupke ispoljavala se u muklim jecajima, valovima drhtanja.
Nitko se nije zaustavio upitati je li dobro ili treba li joj pomo . Mora da je i neznancima bilo
jasno da nema toga to e joj pomo i.
Kad je no prepustila mjesto zori, Alice je bila iscrpljena do nitavila, prazna i ranjena.
Southwest Chief uao je u Colorado upravo kad je sunce izlazilo. Visoka prerija zaplamtjela je
od svjetla koje je nadiralo, pranjava sto arska zemlja zamijenila je pranjava farmerska polja,
grupice stoke stajale su zajedno dok je vlak jurio pokraj njih. Nezgrapno sklepane etvrti uz
eljezni ku prugu mogle su pripadati bilo kojem gradu: prazni trgova ki centri i benzinske
postaje, otukani labirint skladita, dvorite rabljenih automobilskih dijelova, daskama zabijen
kostur pala inkarnice, sve prognano u monokromatski pejza uzdu tra nica. Ali izme u La
Junte i Trinidada, krajobraz se promijenio. Zamijetila je nazubljene obrise planina u daljini,
ostrugane vrbove brda strmih obronaka. Nakon sporog uspona do Raton Passa, ula je u jedan
druga iji svijet. Vlak se zaputio prema Glorieti pa razlio u kanjon Apache, ije su je stijene
iznenadile svojom blizinom. Priljubila se uz sjedalo. Vlak se kretao previe brzo da bi vidjela
puno vie od borova koji su se uzdizali uz stijene, ali iz sje anja je znala endemske pti je vrste
koje obitavaju na tom podru ju. Mogla je zamisliti ilustracije u boji u svojim udbenicima
ptica trka ica s kutravom pompadurskom krijestom, ute o i ukova jamara, blistavo crno
129
GIGA
Tracy Guzeman
perje Phainopepla koja pojede stotine bobica imela dnevno.

Promaila je Festival dralova za samo nekoliko tjedana. Kako je privla no zate i se
tek nekoliko sati od Bosque del Apache i Rio Grandea. Zamislila je kako lei na trbuhu s
dvogledom uperenim u kanadske dralove i snjene guske u njihovim zimskim stanovima te
zadivljeno promatra mnotvo jutarnjih uzleta i ve ernjih povrataka u gnijezdo. Davna elja
opstala je u njoj, iako je znala da ju je nemogu e ostvariti svijet kao divovski pti njak koji je
eznula vidjeti sa svim njegovim pernatim stanovnicima u njihovu prirodnom okoliu, jer je
tisu u puta bolje uti njihovo glasanje prigueno zelenim li em dungle ili odjek njihova zova
o stijenke kanjona nego sluati komadi ke snimljenog pjeva iz nekakva stroja. O svemu je
tome bilo neizmjerno lake razmiljati nego o vlastitoj k eri dok ju je vlak sa svakim zavojem
pruge sve vie pribliavao Agnete.
U Lamyju je kondukter spustio njezine torbe i pomogao joj da se iskrca iz vlaka te joj
pokazao gdje stoji kombi do grada. Kad je vlak otiao, Lamy je izgledao kao grad duhova. Iako
je zrak bio svje, a nebo isprano modre boje, laknulo joj je kad je opazila da kombi stie. Bila je
jedina putnica, a mlada voza ica bila je srda na i znatieljno se raspitivala o Alicinim
planovima, preporu ivi joj restorane i galerije koje bi vrijedilo posjetiti.
Zanima li vas umjetnost ameri kih uro enika? Suvremena hispanska?

Fotografija? Ameri ka moderna umjetnost? Izvergla- lajoj je jo nekoliko mogu nosti, ali
Alice je izgubila nit razgovora promatraju i kroz zasjenjene prozore kombija zemlju koja se
valjala, suha rije na korita, sablasne kosture jasike me u borovima, planinski vijenac Sangre
de Cristo. Djevojka je bila odjevena u koulju cvjetnog uzorka u zapadnja kom stilu, a njezina
debela pletenica modrocrne kose poskakivala je zajedno s kombijem. Odskakivati.
Poskakivati. Alicini zglobovi su se pobunili, ali djevoj in je glas bio nepokolebljivo
optimisti an, hipnoti an u svojoj vedrini. Po prvi put od odlaska, Alice je pomislila na
Thomasa i koliko je udno daje od svih mjesta na svijetu Agnete zavrila upravo tu, u gradu u
kojem umjetni kih galerija ima koliko i restorana. Ruke su joj se tresle. Zato je mislila da je
sposobna za ovo?
Kratko u ostati. Vjerojatno u pokuati vidjeti pomalo od svega.
To je dobar plan ako ste prvi put ovdje. Ostatak dana vjerojatno se ionako elite
odmarati, dopustiti tijelu da se navikne na nadmorsku visinu. Moete dobiti gadnu glavobolju
ako niste navikli na nju. Kad smo ve kod toga djevojka je i eprkala posjetnicu iz pepeljare
i pruila je preko ramena ako elite, mogu vas izmasirati. Shiatsu, tajlandska, vru im
kamenjem. Kraniosakralna terapija. Sve to elite.
Imat u to na umu odgovorila je Alice, diskretno gurnuvi posjetnicu u

raspuklinu u jastuku sjedala.
Njezina hotelska soba mirisala je na meksi ki bor. Zidovi od suhe opeke bili su
tamnosme e boje, poku stvo u tmurnim nijansama: sofa boje opeke s jastucima boje kakaa,
jedan prekriva s uzorkom Navajo Indijanaca i dva kona naslonja a boje okolade, svi
dobrodolo uto ite od jarkoga vanjskog svjetla. Na zidovima je visjelo nekoliko primjeraka
indijanske umjetnosti, a u nadsvo enoj nii uz vrata izrezbaren feti u obliku medvjeda. Kad je
hotelski posluitelj otiao rekavi joj gdje je aparat za led i kako e uklju iti plin u kaminu
uzidanom u kut sobe, zavukla se u prostran krevet ne razodjenuvi se i navukla grubu deku
preko ramena. Osje ala se udno, ali nije mogla doku iti zato dok nije ponovno promotrila
sobu i shvatila to nedostaje: prisutnost druge osobe. Bila je sama.
Sama nije bila od dana kad su dole u Tennessee. U po etku su s njom uvijek bile
Natalie ili Saisee, a kasnije Phinneaus i esto Frankie. Ve inu ivota provela je u drutvu osoba
koje su brinule o njoj. Ma koliko eljela biti samodostatna, u velikoj je mjeri ovisila o
ljubaznosti drugih. Bi li mi mogao pomo i da ovo podignem? Bi li mi ovo otvorila? Ho e li,
molim te, pridrati vrata, prihvatiti moj kaput, odnijeti moje knjige? Biti posve sama djelovalo
joj je jednako udno kao posjetiti Sjeverni pol. Ljeskava tiina bila je hladna i pro i uju a bez
130
GIGA
Tracy Guzeman
uslunog dijalog na koji je bila navikla.

to je najgore to se moe dogoditi? Nabrojila je dijelove svog tijela, priznaju i da je
neki osjetljiv, drugi upaljen. Za promjenu, nepristrano ih je procijenila. Mogla bih umrijeti. To
joj se inilo melodramati no; slaba je vjerojatnost za to u udobnom hotelu s telefonom na
dohvat ruke. Ali laknulo joj je to je na smrt uspjela pomisliti bez uobi ajenog tereta krivnje.
Ma koliko njezino tijelo bilo nelojalno, kod ku e gdje su ljudi leprali oko nje i rtvovali svoje
vrijeme, gdje je njihovo dvorenje bilo dio dnevnog rituala poduzetog u njezinu korist, inilo joj
se grenim razmiljati o smrti. Ali u ovom ozra ju misticizma i arolija, pomisao da bi u nekom
trenutku mogla odlu iti pustiti konop koji je vee sa zemljom nije bila tako uznemiruju a.
Glazba koja je dopirala s radioure aja na stoli u uz krevet bila je eteri na kombinacija
frule, dideridua, jednoli nog pjevanja i udaraljki koje su zvu ale kao ukalice. Sve ju je to
uljuljkalo u snove o bijegu. Dok je tonula u san, u inilo joj se da uje glasno zavijanje vuka ili
kojota ispred prozora i nije znala je li u Tennesseeju i sanja o Novom Meksiku ili je u Novom
Meksiku gdje sanja o Tennesseeju. Krevet je bio jedino mjesto koje se nije inilo tu im pa se
vrsto uhvatila za rub plahte i ukorijenila u njega.
Probudila se dezorijentirana, u mra noj sobi. Isprva se nije mogla sjetiti gdje je i pipala
je naokolo trae i au vode, poznati sat. Stopala je ve prebacila preko ruba kreveta u potrazi
za papu ama. Sjetila se tek kad je goljenicom udarila o stol pa je ispruila ruku trae i
svjetiljku. Devet sati. A nije nazvala Phinneausa. Utipkala je njegov broj, zahvalna to je
razlika u vremenu samo jedan sat. Kad je odgovorio, glas mu je bio uko en, a udaljenost
izme u njih sa svakom se njezinom rije i sve vie pove avala.
Zaspala sam.
Zvao sam. Jesi li isklju ila telefon?
Mora da jesam.
I stavila na vrata znak da te ne uznemiravaju? Nisam ih uspio nagovoriti da me

spoje s tvojom sobom.
Nije se sje ala da je ita objesila na vrata. Zapravo, slabo se sje ala svog dolaska, znala
je samo da je sad ovdje, u prostoriji koja je na slabom svjetlu svjetiljke djelovala nepoznato i
golemo, s neobi nim sjenama koje su treperile na zidovima i glazbom koja je dopirala iz
dvorita.
Kakva je soba?
Kakvu bi i o ekivao. Tad se sjetila koliko je pomno rezervirao tu sobu: ne uz

dizalo, ali ni previe daleko; na niem katu, ali ne u prizemlju; u kutu zgrade, ako je mogu e, s
kaminom; s pogledom na dvorite ili trg, ali ne na parkiralite. Brzo je nadopunila svoju izjavu.
Draesna je. Samo to se jo nisam stigla ni na to priviknuti. udno mi je biti sama. Bez
Natalie, bez Saisee. Bez tebe. Zastala je ekaju i da on neto kae, a kad to nije u inio,
dometnula je: Osje aj je druk iji nego to sam o ekivala. Ja se osje am druk ije.
Nisam siguran eli li re i da je to dobro ili loe.
elim re i da bih voljela da si sa mnom. Ne zato to mi neto treba. Nego zato

to bih voljela da si ovdje. Bilo je smijeno i pokuavati. Nikad nije znala objasniti svoje
osje aje i previe se navikla zadrati ih za sebe. Ovo je bilo bolnije od priznavanja pubertetskih
simpatija na kolskom odmoru.
Gdje si? upitao je.
Sjedim na rubu vrlo velikog kreveta.
Ne trudi se o ijukati sa mnom kad sam predaleko da bih ita u inio. Ima li
balkon?
Da, mislim da ga imam.
Zagrni se dekom i iza i. Reci mi to vidi.

Izvukla se iz kreveta i otila do francuskih balkonskih vrata. Poslijepodne je bilo toplo i
131
GIGA
Tracy Guzeman
sad ju je iznenadio hladan zrak, ah razbistrio joj je glavu pa se smjesta probudila i ushitila.
Phinneause, ovdje je predivno.
Opii mi.
Terasa je vijugala oko zgrade. Stabla u praznome dvoritu bila su na kana bijelim
svjetlima, a u dvoritu su bile zapaljene vatre rasplesanih modrih plami aka s bakrenim
vrhovima, okruene drvenim vrtnim naslonja ima. Uz vatru na suprotnoj strani dvorita stajao
je gitarist, tiho prebirao po icama i pjevuio neto na panjolskome, povremeno odiu i prste
sa ica kako bi protrljao dlanove. Njegov glas bio je kao zvono u tami. U zraku se osje ao miris
smole, a kad je skrenula za ugao i prila suprotnom kraju terase, svuda oko nje bilo je mra no,
a nebo iznad njezine glave bilo je na kano zvijezdama.
Vidim Malog medvjeda. Njezin dah bio je obla maglice.

ula je kako se na njegovu kraju linije s treskom zatvaraju neka vrata, nakon ega je
uslijedio glasan prasak. A-ha. I ja vidim Malog medvjeda. Zna i da nismo tako daleko jedno
od drugoga.
Phinneause Lapine nasmijala se kod vas pada kia. Nisam budala, ujem
grmljavinu. Reci mi istinu. Nita ne vidi, zar ne?
Da budem savreno iskren, ne priznao je. Ali pretpostavljam da su

zvijezde jo uvijek na istome mjestu na kojemu su bile i zadnji put kad sam ih vidio.
Njegov je glas poistovje ivala s domom. Znala je da e on pokuati shvatiti, iako je ona
donijela odluku kakvu on ne bi. Ne znam to e se dogoditi. Moda nitko ne e znati kamo je
otila i ne u je uspjeti prona i.
Ali e barem znati da si pokuala.
Misli li da e to neto promijeniti?

Oklijevao je prije nego to je odgovorio. Da. Ali vanije je da ti to misli.
Da stoji na rubu provalije, njezina odluka da zakora i korak unatrag inila bi se posve
logi nom. Ali on je elio da se ona svojevoljno baci s tog ruba i strmoglavljuju i se uiva u
pogledu.
Alice? Jesi li jo uvijek tu?
Hmm. Ovdje sam.
Nemoj ostati predugo.
Nedostaje mi brzo je rekla i spustila slualicu prije nego to on uspije

odgovoriti pa se urila na stolcu na terasi zagledana u tamu.
Spavala je nesvjesna svega oko sebe i probudila se na zvuk usisiva a u hodniku. I prije
nego to je pogledala na sat, znala je da se nije probudila na vrijeme. Ve je bilo kasno jutro.
Sad ne e mo i proetati trgom s kartom u ruci kako bi se orijentirala prije nego to na ulice
nagrnu rijeke turista i predmeti koje treba zaobilaziti i izbjegavati. Ustala je iz kreveta i
odepesala do prozora, kaju i se to se nije sjetila nazuti arape prije razgovora s Phinneausom
na terasi. Ugrizla se za usnu razmi i zavjese.
U dvoritu je vladala uurbanost, vrtlari su potkresavali grmlje i sadili podrezane
borove u velike posude od pe ene gline pa na njih nanizali svje ice i vijence od crvenih ili
papri ica. Boi . Umalo je zaboravila na blagdan i shvatila da bi trebala neto kupiti
Phinneausu, Frankieju i Saisee dok je ovdje. Naru ila je hranu u sobu i napunila duboku kadu,
ubacila u nju cijelu vre icu soli za kupanje i udisala miris cedra i kadulje, rukama prave i
virove u toploj vodi. Putovanje je uzelo svoj danak i jedva je imala snage odjenuti se. etnja
gradom ne dolazi u obzir.
Prebacila se na plan B. Ako ne moe hodati, barem moe planirati. Omotala se irokim
hotelskim ogrta em i smjestila ispred kamina s kartom koju je izvadila iz gornje ladice pisa eg
stola i jednim Phinneausovim notesom. Znala je da odga a ono neizbjeno pokuaj da
dozna Agnetinu adresu - ali odlu ila je najprije na initi popis stvari koje mora kupiti i na karti
132
GIGA
Tracy Guzeman
je potraila trgovine u blizini hotela, namjerno ne razmiljaju i o neizvjesnosti svoje nov ane
situacije. Umo ila je sopaipilla poga icu u kavu i otresla s usana e er u prahu, ve pojevi
pe enu palentu s ili papri icama, chorizo kobasicu i jaja. Moda nije na odmoru, ali osje a se
kao da jest. Sama je, jede neobi nu branu, planira potroiti novac za koji nije sigurna da ga ima
i nitko na nju ne obra a ni najmanje pozornosti. Otisnula se u nepoznato, kao Alisa u zemlji
udesa.
Najlake je bilo smisliti to kupiti Saisee, koja se ponosila svime to bi skuhala,
ubacuju i prstohvat ovoga i mrvicu onoga. Alice ju je vidjela kako dri smrvljene za ine na
dlanu i njeno ih raspiruje iznad lonca. To sam nau ila od mame. Ovako e se za in rasporediti
po cijelome loncu. Kupit e joj zelene ili papri ice i plavo kukuruzno brano, zbirku
mljevenih papri ica i piloncillo, tuljce meksi kog nerafiniranog e era koje bi Saisee mogla
koristiti kad priprema karameliziranu kremu od jaja. Nije bilo teko odabrati ni dar za
Frankieja. Prolaze i pokraj vitrine suvenirnice u predvorju hotela, na drugoj je polici uo ila
jedan zgodan feti rogatu abu. Phinneaus e joj kvocati, ali eljela je da Frankie ima neto
to nije ni od koga naslijedio, neto egzoti no i neo ekivano emu e pripisati magi nu mo .
aba e biti odli an dar, uz nekoliko eljezni kih rekvizita koje je ve kupila na postaji Union,
budu i da je Frankie putovanje vlakom dotad iskusio samo kroz onaj podmukli matemati ki
zadatak rije ima.
Sad je jo samo morala odabrati dar za Phinneausa, a ono to mu je eljela darovati nije
se dalo lako zamotati. Da moe arati, ponudila bi mu ovu novu, pomalo nepromiljenu ina icu
same sebe, ali ta bi osoba mogla lako nestati prije nego to se ponovno ukrca u vlak. Jednu je
stvar za njega ve odabrala. Svoj stari udbenik Ptice sjeveroistoka s predivnim ilustracijama,
koji je ve zamotala i sakrila ispod kreveta kod ku e. On e znati da je ta knjiga njoj vana, da
mu njome daruje djeli vlastite povijesti, komadi osobe kakva je bila prije nego to ju je
upoznao. Mislila je da e ga odueviti kao to je i nju oduevila razne pti je vrste opisane u
svom prirodnom okruenju, kandi skvr enih oko vitke grane ili nogu skrivenih zamrenom
gutarom, nakoenih glava dok promatraju nabrekli grozd bobica ili gusjenice koje nesvjesne
njihove blizine gmiu kroz tanke vlati trave na dnu stranice. Detaljni crtei pojedina nih pera:
batrljica, stru ak, isperci, pudrasto paperje, zamrene kombinacije to kica, crtica i sjena koje
su za Alice bile otisak prsta pojedine pti je vrste. Ilustracije gnijezda sa savrenim jajima,
proaranim, arenim ili obi nim i malenim kao njezin nokat.
Budu i da je Phinneaus bio taj koji ju je potaknuo da do e ovamo, inilo joj se
primjerenim da mu neto donese. U jednom od asopisa na stolu nalazio se lanak koji je
isticao umije e lokalnih obrtnika i fotografija daske za rezanje na injene od smreke s korom
nalik na krokodilsku kou. Drvo je imalo predivnu zrnatu strukturu, a bojom je bilo u rasponu
od rui aste do boje rue. Moda to ne e biti romanti an dar, ali uz iskrenost, tanko utnost je
bila jedna od Phinneausovih vrlina kojoj se ponajvie divila; znala je da e on cijeniti vjetu i
kvalitetnu izradu.
Na inivi popis, odloila ga je u stranu i ponovno otvorila kartu. eludac joj je
preplavila mu nina kad se najednom sjetila Agnete i zamislila se kako stoji ispred ku e u kojoj
je njezina k i ivjela sve vrijeme koje je Alice provela u Tennesseeju. Calle Santa Isabel, ulica
s onog vra enog pisma, nalazila se na isto noj strani grada. Pronala ju je na karti krba od
ulice, iroka i duga ka kao i nekoliko drugih. Ali Alice je eljela vie od blijede crte na karti.
eljela je povijest jednog ivota.
Enormnost svega to je propustila preplavila ju je u bujici. Je li njezina k i bila sretna u
Calle Santa Isabel? To je ime zvu alo dovoljno veselo, ali imena znaju zavarati. Je li ondje bilo
stabala na koja se mogla popeti, djece u susjedstvu s kojom se mogla igrati? Je li ukraavala
ulazna vrata boi nim svje icama u obliku ili papri ica kakve je Alice svuda vidjela? Je li
pjea ila do kole ili se vozila autobusom? Je li se iz kole vra ala s nevjetim purama,
bundevama i kiobranima od papira za modeliranje? Sa snjenim pahuljicama od papira? Da
133
GIGA
Tracy Guzeman
Alice stoji u toj ulici, ispred te ku e, bi li stajala u praini koja je zapraivala stopala njezine
eri?
Od sjedenja u sobi i razmiljanja hvatala ju je nervoza. Vjerojatno e uspjeti kratko
proetati susjedstvom, samo da se upozna s okolinom. Progutala je aku tableta i izvadila
odje u, zahvalna Saisee jer joj je spakirala odjevne predmete koje e lako navu i i iz njih se
izvu i. Vani je bljetalo svjetlo, a nebo je bilo jednako kristalno modro kao i dan prije. Bilo je
toplo i iako je na ulici bilo ljudi, plo nici nisu bili krcati. Prola je pokraj kafi a zastavi ispred
otvorenih vrata kako bi udahnula miris cimeta i kave, a potom nastavila dalje pogledavaju i
izloge raznih galerija.
Kad je skrenula za ugao, sa svoje je lijeve strane vidjela galeriju ispred koje se nalazila
klupa pa je sjela na nju malo otpo inuti, smjestivi se postrance kako bi vidjela kroz izlog
galerije. U galeriji je visok mukarac sigurno se morao pognuti kako bi proao kroz ulazna
vrata naglaeno mahao rukama neto objanjavaju i mladom paru zadubljenom u pejza na
zidu u dnu prostorije. Tamna kosa bila mu je zavezana u konjski rep. Bio je odjeven u crnu
jaknu, a na prstu je nosio krupan tirkizni prsten koji je izgledao kao da e svakog trena
skliznuti. Po na inu na koji se mlada ena smjekala i kimala, Alice je znala da gubi
oduevljenje; kimala je sve rje e i sve e e kraji kom oka pogledavala partnera. Moda su
samo zalutali u galeriju i zadrali se iz pristojnosti. Kupovanje umjetnina bilo je neto to Alice
nikad nije shvatila, posebice kad si na odmoru. Zar te neka odre ena slika moe najednom
privu i? I to te privu e, slika ili boje? Kupcu je, po njezinu miljenju, prijetilo previe
opasnosti da se pokaje. Mladi par izaao je iz galerije i ustro se udaljio, rukom pod ruku, kao
da pouruju jedno drugoga ne bi li to prije umakli iz kandi vlasnika galerije.
Mukarac u galeriji u me uvremenu je pogledao Alice i nasmijeio se, slijeu i
ramenima. Trenutak kasnije, stajao je na vratima tek lagano pogrbljen, zamijetila je, s dvije
alice kave.
Jo jedan prekrasan dan u raju rekao je pruaju i joj jednu alicu. Bila je od
stiropora i laka za dranje, a njezina se toplina proirila kroz Alicine tanke rukavice. Osjetila je
onaj isti miris cimeta i ne eg pikantnijeg koji je osjetila i na vratima kafi a.
ao mi je to prodaja nije uspjela rekla je.
Bit e drugih prodaja. Uvijek ih bude. Pogledao ju je i naherio obrvu.

Pretpostavljam da vi ne biste...
Oh, ne. Sa mnom biste samo gubili vrijeme.
elite re i da ne volite umjetnost? Ne vjerujem vam. Svi vole umjetnost. Samo

treba prona i djelo koje vam se obra a.
Ovako iz blizine, opazila je da mu je lice izbrazdano borica- ma. Pretpostavila je da je
ve inu ivota proveo ovdje, na rijetkome zraku i toplome suncu, i da je pustinja urezala svoj
put u njegovu kou u inivi ga nalik na sasuenu jabuku-lutku s obrtni kog sajma.
Vjerojatno ste u pravu. Moda bi se moglo re i da volim Audubona.
Ah, ptice. Mnogo se dade zaklju iti o osobi po slikama koje ju privla e. Kaete
Audubon, a ja pomislim na nekog tko ima oko za pojedinosti. Ali to je lako pretpostaviti, nije
li? I ne vjerujem da se nekoga kao vi posebno doimlje.
Nekoga kao ja?
Aha. Sumnji avog. Pozorno ju je prou avao i ona se iznenadila shvativi da

je to nimalo ne dira onako zati enu od njegova pogleda kaputom i rukavicama, runim
cipelama i podstavljenim arapama, alicom tople kave i anonimno u.
Protrljao je bradu lankom prsta. Rekao bih da osoba koja objesi Audubona na svoje
zidove vjeruje u Boga, ali nije nuno religiozna. To je osoba koja vjeruje u slobodnu volju, ali
ujedno i u postojanje prirodne hijerarhije u svim drutvima. Svjesna je te hijerarhije i prihva a
je. Rekao bih da takva osoba prema prirodi osje a strahopotovanje i grozu u jednakoj mjeri.
Da ima mozak znanstvenika, ali duu umjetnika. Kako mi ide?
134
GIGA
Tracy Guzeman
Alice se nasmijeila. Izvanredno.
Nisam vas zadivio. Vidim da u se morati vie potruditi.

Promatrao je njezino lice, njezine o i, a ona mu je mirno uzvra ala pogled. Nije bila
vi na razgovoru s neznancima, ali svidjela joj se pomisao da moe glumiti koga god eli i
isprobavala je izmiljene identitete da vidi koji joj najbolje pristaje: poslovna ena koja je
ovamo dola na sastanak, operni impresario, bogata kolekcionarka, ljubavnica koja ide na tajni
dogovoreni sastanak.
Hmm rekao je sve vie kilje i dok ju je promatrao. Vi se zapravo ne

divite toliko umjetniku koliko temi, zar ne? to je to tako zanimljivo na pticama? Ljudi im
zavide na sposobnosti letenja, naravno, ali mora biti vie od toga. Moda se ne radi samo o
njihovoj sposobnosti da lete, nego da odlete, jesam li u pravu? Da ostave nevolje iza sebe, da se
oslobode granica, o ekivanja. Nasmijeio se. Priznajem da im zavidim na tome.
Je li zato voljela ptice? Voljela ih je dugo prije nego to su je tjelesna ograni enja
uzemljila. Bakin je dnevnik promatranja ptica pronala u krinji na tavanu kad je bila
Frankiejevih godina, a kad je upitala oca o njemu, prekopao je kutije na polici visoko iznad
njezine glave i pruio joj mali dalekozor i nekoliko priru nika.
Svoju je prvu Protonotaria citrea vidjela kad je imala devet godina i sama sjedila na
panju tise, rastjeruju i komarce koji su ciljali na blijedu kou iza njezinih uiju. Podigla je
pogled s knjige koju je itala i preplaila se neo ekivanog bljeska ute boje. Suspregnuvi dah,
i eprkala je dnevnik koji je drala u depu i usredoto ila se na mjesto na vrbi gdje bi pti ica
mogla biti. Povjetarac je uskomeao grane i ugledala je jarkoutu glavu i trbuh koji su se na
li u isticali kao latice suncokreta. Podrepak je bio bljetavo bijel. Kljun pti ice bio je dug,
iljast i crn, ramena pera mahovinasto zelena, glava uta poput limuna, a krila dosadne
sivkastomodre boje kriljevca. Oko joj je bilo crna to kica, perlica ahata u polju sunca. Nikad
dotad nije vidjela nita tako savreno. Kad je trepnula, pti ica je nestala i jedini dokaz njezine
prisutnosti bilo je lagano lelujanje grane. Otkrivena joj je svojevrsna magija. Taje pti ica bila
njezina, makar samo na nekoliko sekunda.
Komadi em drvene olovke (uvijek drvene olovke, napisala je njezina baka; drvenom
olovkom moe pisati i na kii) zabiljeila je datum i vrijeme, mjesto i vremenske prilike.
Ugrubo je nacrtala pti icu, kraticama na inila zabiljeke o njezinoj boji pa odjurila ku i kroz
maline i kupine koje su joj noge proarale tragovima boje krvi. U priru niku u gornjoj ladici
pisa eg stola pronala ju je ponovno: Protonotaria citrea, protonotar po prelatima
Rimokatoli ke crkve koji su nosili halje jarkoute boje. Njoj je bilo apsolutno razumljivo da je
neto tako predivno povezano s Bogom.
Nakon toga provela je bezbrojne dane tumaraju i kroz ume nose i minijaturni
dalekozor preba en preko ramena, tegle i sme kastu naprtnja u punu paketi a zdrobljenih
krekera, bo ica soka, natu enih jabuka i napola otopljenih okoladnih plo ica. Samu je sebe
nau ila strpljivosti, svladavanju dosade koja esto prati pomno promatranje. Samu je sebe
nau ila vidjeti ono to ne eli biti vi eno.
Odloila je praznu alicu na naslon za ruku na klupi. Moda ste u pravu.
Nasmijeio se, naizgled zadovoljan sobom, i kimnuo. Rekao sam vam. Za svakoga
postoji umjetni ko djelo.
to ju je spopalo da ga to upita? Moda je to u inila jer je razmiljala o Agnete, a o
svojoj k eri nije mogla razmiljati a da pritom ne pomisli i na njega. to znate o Thomasu
Bayberu?
Bayberu? Znam da ne bih morao raditi da imam ijednu njegovu sliku. Ni ovdje ni igdje
drugdje. Naalost, moji depovi nisu tako duboki, a osim toga, na tritu vie nema ni jedne
njegove slike. Sve su u muzejima, osim nekoliko komada u privatnim zbirkama. U New Yorku
ili Miamiju, ini mi se. Moda u Japanu. inilo se da ga je zbunila tim pitanjem. Nisam
135
GIGA
Tracy Guzeman
mislio da ste ozbiljna kolekcionarka. Naveli ste me da pomislim kako vas umjetnost nikad nije
posebno zanimala.
Nisam toliko ozbiljna koliko znatieljna. ula sam samo za njegovo ime. O
samome umjetniku gotovo nita ne znam. Zna i, talentiran je?
Blago re eno. Bio je.

Preplavio ju je tupi val i zatvorila je o i, sti i prste u ake u rukavicama i ekaju i
poznato probadanje ja eg bola koji e otplaviti ovaj koji je upravo osjetila. Ta joj mogu nost
nikad nije pala na pamet. Thomas kojeg je ona poznavala bio je zaustavljen u srednjim
tridesetim godinama ivota, samosvjestan i neumoran. Sad bi bio negdje u ranim
sedamdesetima.
Kad?
to kad? Oh, ne, mislim da nije umro. Ali prestao je slikati prije dvadeset
godina. Posve se povukao. Prili no zagonetno, uzme li se u obzir da je dotad bio i te kako
plodan. Sad shva am! Zato ste i pitali za njega, zbog ptica! Zna i, samo ste me iskuavali? Ne
bunim se. Ne biste eljeli imati posla s trgovcem bez znanja i iskustva. Vidim da se razumijete
u umjetnost.
Sad je bio red na nju da bude zbunjena. Nisam sigurna da shva am to govorite.
ekajte. Odmah se vra am. Pohitao je u unutranjost galerije, a kad je

pogledala kroz izlog, vidjela ga je kako prekopava po hrpi velikih knjiga, okre e papire, prtlja
trae i neto ispod stola. Kad se vratio, pod rukom je nosio jednu veliku knjigu. Umjetnost
Thomasa Baybera, autora Dennisa Fincha. Sjeo je pokraj nje, odloio knjigu na klupu
pa listao stranice dok nije doao do sredine, do fotografija u boji. Pro itao joj je ulomak teksta.
Godine 1972. Bayberov rad doivljava novu metamorfozu, ali se i nadalje ne

moe definirati nekim odre enim stilom. Elementi apstraktnog ekspresionizma, modernizma,
nadrealizma i neoekspresionizma zdrueni s figurativnom umjetno u stvaraju u cijelosti
originalna i vrlo kompleksna djela koja oduevljavaju i prestravljuju na nekoj podsvjesnoj
razini. U njima nema ni ega krhkog, ni ega snovitog. Ne nude nikakvu zatitu, ni samome
umjetniku ni onima koji ih promatraju. Sve je prikazano u svom sirovom obliku, ljudske
vrijednosti vjeto su prikazane naplatnu, ublaene i izotrene, odvojene i nagomilane. Iako ova
djela dijele neke zajedni ke motive esto naznaku vode, lik ptice i razni se elementi
ponavljaju, osim introvertirane kompleksnosti, kontekst u kojem se pojavljuju nikad nije isti.
Ono to povezuje ove radove slutnja je gubitka, nestanka i enje (vidifotografije 8795).
Tisu u devetsto sedamdeset druga. Petnaest godina nakon toga, prestao je slikati. Ali
pogledajte ovu fotografiju. Vidite li pticu, ovdje u kutu? Nije ih uvijek lako prona i. Evo, ovaj
plavi komadi .
Nije joj morao ponoviti godinu da bi pogodila razlog Thomasove metamorfoze. I nije
morala pogledati fotografiju slike da bi prepoznala pticu. Thomase, to sam to u inila? to sam
inila?
Plavi batokljun rekla je.
Ja ptice ne poznajem tako dobro kao vi pa u vam morati vjerovati na rije . Bio
je nevjerojatno talentiran. Prava je teta to je prestao slikati.
Stida je bilo i vie nego dovoljno. S naporom je ustala i nesigurno zateturala. Hvala
vam na kavi. Oprostite to sam vam uzela toliko vremena.
Naprotiv, ja bih trebao zahvaliti vama. Ve dugo nisam razmiljao o Bayberu.

Veliko je zadovoljstvo ponovno promotriti njegove radove, makar samo na stranicama ove
knjige. Ustao je i nagnuo glavu prema njoj. Nadam se da ete uivati u ostatku dana.
Moda emo se ponovno vidjeti ako ostajete u gradu.
Moda ho emo.
eljela je to prije vratiti se u svoju hotelsku sobu. Manevrirala je oko turista koji su
zastajali pred izlozima i parova koji su etali dre i se za ruke. Izbjegavala je stolove kafi a
136
GIGA
Tracy Guzeman
postavljene na plo nik i kipove uz ulaze u suvenirnice. Hotelsko dizalo sporije se uspinjalo
nego sputalo. Vratima njezine sobe due je trebalo da se otklju aju, malo crveno svjetlo iznad
kvake tvrdoglavo je odbijalo zazelenjeti se. Kad je ula i navukla zasun, prila je kov egu na
drvenoj polici i gurnula ruku ispod odje e koju jo nije raspakirala, tapaju i po dnu kov ega
dok nije pronala teku, debelu arapu. S naporom ju je izvukla iz kov ega i posegnula u nju,
gurnula ruku u stopalo i pod prstima osjetila hladan porculan. Izvukla je figuricu plavog
batokljuna i klonula na pod.
Nije ostario. Sjedio je na rubu konatog naslonja a u njezinoj sobi i proaptao njezino
ime. Alice. Potom je upitao: Jesi li budna?
Bila je sigurna da je budna i vrsto je stisnula o i jer ga nije eljela vidjeti, ali shvatila je
da su ve zatvorene.
Alice. Glas mu je sad bio zahtjevniji.
Nisam znala.
Sakrila si je od mene.
Ne, nikada to ne bih u inila. Thomase, nisam znala da je iva. Od njezina sam
ivota propustila koliko i ti.
Stajao je iznad kreveta i netremice je promatrao. Ispruio je ruku i ona se stresla, ali on
je samo dodirnuo njezin obraz i osjetila je kako toplina iz njegovih prstiju nadire preko njezina
lica kao plima. Ruke su mu bile duge i vitke kakvima ih je pamtila, njihova bljedo a svjetionik
u mra noj sobi.
Nisi imala dovoljno povjerenja u mene da mi kae?
Ti ne bi elio biti otac.

Sjeo je na krevet pokraj nje, a ona se pomaknula kako bi se ispruio. Obujmio je njezino
lice dlanovima. Jesi li me tako dobro poznavala?
Odmahnula je glavom. To nikad ne e mo i popraviti i zato se rasplakala, zagrcnula od
jecaja. Jednom odlukom promijenila je ivote troje ljudi, razlomila ih na nepravilne, zasebne
dijelove. Je li ga eljela toliko povrijediti? Trebala sam ti re i.
Obujmio ju je rukom oko struka i privukao uz svoje tijelo. Poloila je dlanove na
njegova vrsta prsa, osjetila kako on udie i izdie, ula kako mu srce mirno kuca. Svaki udah
donosio joj je neki upam en miris: miris istog platna njegove koulje, lanenog ulja i
terpentina, suhe plijesni duhana, grafitne praine.
to misli, bismo li bili obitelj?
Mogli smo pokuati. Milovao ju je po kosi, a ona je gurnula glavu ispod

njegove brade, njezino se tijelo automatski privilo uz njega, iz navike utisnute u sje anje
njezine koe, njezinih mii a, njezinih kostiju.
Natalie ti je rekla?
i su mu bile zatvorene i leao je tako mirno da se zapitala nije li zapravo mrtav i
vratio joj se kao privi enje. Pobrinula se da doznam.
Jesi li me traio?
Obje sam vas traio. Ali ti si ve bila odletjela.

Probudila se na podu, rana rumen jutra sipila je kroz prozore. Prsti njezine lijeve ruke
bili su uko eni oko ptice i pomislila je koliko bi primjerena bila kazna ostanu li takvi vrsto
stisnuti oko slobode koju je eznula uhvatiti, nesposobni osloboditi je, promatraju kako umire u
njezinu stisku. Desnom je rukom silom odmaknula prste i odloila pticu na ormari pa se
sruila na krevet. Nije imala pojma koliko je sati, ali nije marila dovoljno da okrene glavu i
pogleda treperave znamenke na satu. Razmiljala je samo o tome kako dotad nikad nije bila
tako umorna, da je mogu e da je preumorna biti iva. Ali san joj nije dolazio na o i, ma gdje ga
traila: u utjenim, ugodnim tonovima Phinneausova glasa, u mirisu djeteline koji bi dostrujao
137
GIGA
Tracy Guzeman
u njezine nosnice s Frankiejeva tjemena, u alici topla aja koji bi joj Saisee posluila, a koji bi
kliznuo niz njezino grlo kao erava to tinja. Nije bio ispod popluna od paperja ni ispod
utirkanih plahta, ak ni u pernatomjastuku koji se uleknuo pod teinom njezine glave.
Postojala je samo krivnja i glas koji je uporno ponavljao jednu te istu rije . Agnete.
Zbog svog je tijela bila primorana leati. Previe je traila od njega i ono joj to sad jasno
i glasno daje do znanja. Pokuati isklju iti misli bilo je pravo mu enje. Gledala je kako sunce
polako boji zidove danom, usredoto ila se na njegovo sporo puzanje kroz sobu. Olovna teina
njezinih udova priklijetila ju je o madrac, nije imala snage ni okrenuti se. A kad je shvatila da
vie nema bjeanja, rairenih je ruku potr ala prema onome to je eka. Potr ala je prema
Agnete i usisala je u zagrljaj kao tornado potisnute ljubavi i kajanja. Sjela je s djetetom u krilu
i izvadila iz depa svoj dnevnik promatranja ptica pa po ela od samog po etka: svojoj je k eri
pokazala svaki crte, opisala svaku pticu, svaku neobi no nakoenu glavu, pahuljasto paperje,
tajne sastojke utkane u tkanje gnijezda. Prolazila je kroz svaku stranicu i nije izostavila nijednu
pojedinost, gledaju i kako njezina k i prelazi prstom po obrisu crtea i kima kad je spremna za
sljede u stranicu.
Kad je u sobi postalo dovoljno svijetlo da je o i zabole, iskuala je svoje tijelo, podigla
najprije jedno stopalo pa drugo, polako ih naizmjence pribliavala stranjici dok joj se koljena
nisu savila, a potom ponovno kliznula stopalima niz madrac. Kruila je zape ima i pomicala
prste kao da maloduno svira glasovir, tipka po nevidljivim tipkama samo kako bi iskuala
svoju savitljivost. Oprezno se okrenula na bok o ekuju i da e njezino tijelo prosvjedovati
provalom bola, ali bolje bio podnoljiv. Podigla je telefonsku slualicu i nazvala da joj donesu
doru ak: suhi prepe eni kruh, zeleni aj i kajganu od jednog jajeta. Potom se uspravila u
sjede i poloaj i posegnula za ku nim ogrta em na rubu kreveta gdje je prije sjedio Thomas pa
ga prinijela k licu ele i u njemu prona i neki njegov trag. Ali namirisala je samo cedar i
kadulju iz soli za kupanje prethodnoga dana.
Doru ak je bio bezukusan, odje u koju je navukla na sebe nije ni osjetila na tijelu. Kad
je iskora ila iz hotela, zrak je bio otar, a ograda stuba bila je izrezbarena mozaikom inja, kao
da je netko tko zapovijeda odlu io da e u etvrtak biti jesen, a u petak zima. Hotelski
posluitelj pozvao je taksi, a ona je voza u dala adresu.
Danas je ba lijep dan rekao je.
Da odgovorila je i promatrala kako se mimo njih kotrljaju trgovine i niske

ku e ravnih krovova nalik na mrlju suene opeke. Okrenula se tijelom prema prozoru kako bi
ga odvratila od daljnjeg razgovora. Kratke ulice bile su obrubljene automobilima, a voza je
brzo skretao, najprije u jednom smjeru pa u drugom, dok se ona nije osjetila izgubljenom u
labirintu sme ih zidova i visoke trave. Na kraju je skrenuo na poljun ani prilaz i zaustavio
vozilo.
Stigli smo. Calle Santa Isabel, broj jedanaest.

Stigli su bre nego to je o ekivala. Ku a je bila mala, na injena od suhe opeke i
izgledala je uredno s niskim zidom uz ije je rubove rasla ukrasna trava. Navrh zida bile su
poredane papirnate vre ice, a na prednjim vratima visio je vijenac od cedra.
Znate li emu slue ove vre ice?

Taksist se okrenuo i zakiljio prema njoj kao da je najtupavija turistica koju je ikad
sreo. Farolitos. Na dnu svake vre ice su pijesak i svije a. U doba mog pradjeda na uli nim
su uglovima palili krjesove kako bi osvijetlili put na boi nu misu. Moda je bilo previe
poara? Sad koristimo papirnate vre ice.
Moete li me, molim vas, pri ekati? Pruila mu je dvadeset dolara i izala iz
taksija. Ne u se dugo zadrati.
Stala je uz automobil i poloila ruku na njega, misle i kako bi bila sigurna ostane li
nepomi na. Govor koji je vjebala putem ovamo: Traim enu koja je neko ' ovdje ivjela.
Prijateljica sam njezine tete. U obitelji se dogodio smrtni slu aj i pokuavamo je prona i...
138
GIGA
Tracy Guzeman
najednom je zvu ao pogreno. Bila je u nepoznatoj zemlji, izgubljena, nedostajale su joj rije i
za komunikaciju.
Voza je pritisnuo trubu i spustio suvoza ki prozor dovoljno da vikne: Gospo o!
Jeste li dobro?
Kimnula je i prikovala pogled za ulazna vrata, za onaj vijenac, misle i kako e samo
prvi put biti teko. Jednom kad to obavi, bude li morala, mo i e upitati na stotine neznanaca u
stotinama raznih ku a. Stopala su je odnijela preko kamenih plo a staze i kroz irok otvor u
zidu, u dvorite zasa eno pustinjskom boikovinom i rujevinom, medvjetkom i tirovkom.
Zaustavila se.
Vrt je bio prepun kipova, modernih komada od nehr aju eg elika u raznim
veli inama, ali svima im je bila zajedni ka likvidnost pokreta. Mogli su biti neki apstraktni
likovi ili obi ni oblici, nije bila sigurna. Sun evo svjetlo odbijalo se od njih. Prela je
jagodicama prstiju preko obline kipa najblieg stazi. Hladna kovina bila je glatka pod njezinim
prstima i na njoj se nisu vidjeli tragovi ni najlakeg dodira.
Ulazna vrata bila su tamnonaran aste boje, kao sjemenke kurike. Njezina ruka u hipu se
nala na vratima, tihi odjek kucanja dostrujao je ravno do njezina srca. Oslukivala je ne e li
za uti zvuk koraka i napola se nadala tekim potplatima mukih cipela, misle i kako bi
mukarac mogao biti manje sumnji av. Ali nije ula korake. Nije ula nita osim motora taksija
koji je ekao. Pokucala je ponovno, ali odgovora nije bilo.
Zaputila se natrag stazom. Kraji kom oka opazila je neko kretanje i kad se okrenula,
ugledala je mladu enu koja je naila iza ugla ku e odjevena u svijetle hla e i traper koulju, s
jarkocrvenim vrtlarskim klompama na nogama. Preko ramena je nosila vijenac od cedra. Alice
je osjetila njegov pikantan miris.
ula sam da netko kuca, ali sam radila u stranjem dvoritu koje je jako
blatnjavo pa nisam eljela prolaziti kroz ku u. Mogu li vam pomo i? Osmijeh joj se
pretvorio u izraz straha kad je Alice zakrivudala na nogama, najednom klonuvi na stazu.
Ispred nje stajao je on. To je luk njegovih obrva, njegov dugi nos, njegovo visoko elo.
Kad je ena pohitala prema njoj, Alice je opazila da se kre e kao Thomas: brzo, odlu no,
sigurna u svoj korak. Hvala Bogu, od njega je naslijedila divne ravne prste koji su je sad vrsto
uhvatili za ruku. Ali u blijedim o ima i pjegavoj koi vidjela je sebe, u prodornom pogledu i
zamrenim kovr ama kose koja joj je poskakivala oko ramena, iako je njezinu poput tinte crnu
boju naslijedila od njega.
Dajte da vas nekamo posjednemo.

Ali ona nije eljela sjediti. Nije se eljela pomaknuti s tog mjesta, nije eljela da se ruka
koja ju je vrsto drala pomakne ni milimetar. Ili odmakne.
Agnete Sophia Kessler. Obredno je izgovorila to ime, ne kao pitanje, nego

kao krtenje.
Da. Poznajemo li se? Eto: sumnji av ton njezina oca.

Da, poeljela je odvratiti Alice. Poznajem te kao to poznajem vlastito srce, kao to
osje am vlastiti puls. Znam kako se smije, kako mae na odlasku, kako gricka zubima
polumjesec nokta. Znam te od asa kad si dola na ovaj svijet i da ga sad moram napustiti,
svejedno bih te poznavala i da sam prah i pepeo.
Dola sam ti re i...

Agnete je ekala, mirna i strpljiva lica. Kako pogrena premisa, pomislila je Alice.
Kako komplicirana pri a. Bit e potrebna silna objanjenja. Nije znala kako druga ije po eti pa
je jednostavno rekla: Ja sam tvoja majka.
139
GIGA
Tracy Guzeman
ETRNAEST
PROSINAC 2007.
Finch je bio zelen. Ni sam nije vjerovao u svoje izgovore za odbijanje putovanja
zrakoplovom, ali njihovo dovoljno esto ponavljanje o ito je utjecalo na njegovu psihu. Na
njegovo ponienje, uhvatio ga je pravi napadaj panike i o ajni ki se pokuao ugurati natrag u
taksi koji je ve bio na odlasku. Stephena i njega izdvojili su iz reda za sigurnosnu provjeru na
dodatni pregled, nedvojbeno zbog modrice na Stephenovu oku, koja je postala prijete i
ljubi asta. A Stephenovo uporno dranje ukrcajne propusnice ispred usta dok mu je aputao
upute koje su svi u krugu od tri metra jasno uli, sigurno nije izazvalo naklonost aero- dromske
policije.
Pokuajte ne izgledati sumnjivo.
Ne izgledam sumnjivo.
Prakti ki da ete. Zbog toga izgledate kao da ste neto skrivili.

Finch mu je prosiktao kroz stisnute zube: - Da em jer ne mogu disati.
Moemo li dobiti malo kisika? glasno je upitao Stephen, mau i prema pultu
za kojim su stajali policajci, iako ga je Finch udarao u rebra.
Uhitit e nas zbog tebe! Ostali putnici bili su dovoljno razboriti da se odmaknu
i ostave ih kao otok nasred mora, lako uo ljivu metu.
Stephen je izgledao povrije eno. Samo vam pokuavam pomo i da prebrodite neto
to se o ito pretvorilo u fobiju.
Nemoj mi pomagati.
Dvosatni let do Memphisa kasnio je sat i etrdeset dvije minute. ekanje gaje prakti ki
unitilo. Sjedio je na plasti nom stolcu zatvorenih o iju i znojnih dlanova. Claire bi mu moda
pomogla, ali je odbio pozvati je. U pokoru si je sam odredio pravila, od kojih se ono najvanije
odnosilo na mjesta na kojima mu je bilo doputeno razgovarati s njom. Zra ne luke,
zrakoplovi, red u kineskoj zalogajnici ili kod ljekarnika nisu bili na popisu doputenih mjesta.
Razgovor s njom ne e upotrijebiti kao lijek protiv dosade ili sredstvo za ublaavanje osje aja
onesposobljenosti. Njihove je razgovore nastojao ograni iti na mjesta koja je ona voljela: stari
kuhinjski stol jedne klimave noge, Shakespeareov vrt u Central Parku, blagdansku izlobu
vlakova u botani kom vrtu, njihovu spava u sobu. Posebno njihovu spava u sobu. Ne bi bilo
poteno prekriti ta pravila i od svih mjesta na svijetu dovesti je ba ovamo samo zato to on
prolazi kroz mali slom ivaca, a posebno zato to je upravo njegovom krivnjom bila sama u
zra noj luci kad ju je srce izdalo.
Nije bila ova, zar ne?

Stephenov glas u njegovu uhu zacvilio je kao zubarska builica, zakripao kao
zguvana folija i izazvao marce.
to ova? - Finch je otvorio jedno oko i su elice njima ugledao Indijku u

crvenom sanju, koja je uzrujano tapala supruga po ramenu, pogledavaju i Fincha pogledom
koji bi i samoga svetog Franju poslao ravno u pakao.
Ova zra na luka. Mislim da sam vas ve pitao i da ste rekli da nije bila ova.
Rekli ste, zar ne?
Molim te, uuti odgovorio je Finch.

Kad je po eo ukrcaj, Stephen ga je umalo morao odnijeti u zrakoplov. Da stvari budu
jo gore, Stephen je ustrajao na sjedalu uz prolaz, govore i Finchu da je to dio njegova obreda
letenja zrakoplovom. Kad je zrakoplov uzletio, Stephen je brzo strusio nekoliko aa koktela
Bloody Mary i premjestio sve tri vre ice za slu aj mu nine u depi srednjeg sjedala.
Ne bi ih trebali nuditi. Sugestija je gadna stvar: im vidi vre icu, uhvati te
140
GIGA
Tracy Guzeman
mu nina. Dovoljno je da samo provjeri je li vre ica u blizini i ve o ekuje najgore.

Primaknuo se Finchu i nastavio tiim glasom: - Presudno je ukrcati se me u prvima, tako da
vre ice moe premjestiti prije nego to stignu putnici na sjedalima do tvojega. Kad vide da
nema vre ice, iz nekog se razloga uznemire. Ne razumijem. Pa ne kradem njihove vre ice.
U odgovor na Finchovu izvijenu obrvu, Stephen je dodao: - Premjetanje nije kra a. Tehni ki
govore i.
Finch je bio siguran da mu srce izlazi iz grudi. Dlanovi su mu jo uvijek bili skliski od
znoja, a eludac mu se dizao od mirisa goriva mlanjaka. Barem su sve tri vre ice bile ispred
njega, bude li morao povra ati. Pretpostavio je da bi na tome trebao biti zahvalan. ena koja je
sjedila na sjedalu uz prozor udaljila se od njega najvie to je mogla, podvila noge pod tijelo, a
ruke ovila oko bokova, tako da je nalikovala komprimiranoj spuvi koja e se arobno rairiti
kad slete.
Izvolite. Stephen je gurnuo Finchu malu plasti nu kutiju pa iz torbe izvukao

crni zaslon za o i i stavio ga oko ela.
to je to?
udi me da ih ne prepoznajete. Stephen je pritisnuo dugme i zamahnuo
praznom aom stjuardesi koja je zakolutala o ima. Mora da je u priru nicima za obuku u
privrednim granama koje se bave putovanjem i gostoljubivo u postojao Stephenov opis koji
ga je ozna avao kao... kako bi se to najljubaznije nazvalo? - zahtjevnog putnika.
I uzet u kikiriki rekao je stjuardesi kad se vratila s njegovom etvrtom

aom Bloody Mary. Velike su anse da e on povra ati.
ena na sjedalu do prozora navukla je deku preko glave. Finch se uhvatio za glavu.
Otvorite je rekao je Stephen pokazuju i na kutiju u Finchovoj ruci.

Akupresurna narukvica protiv mu nine u vonji. Vi ste meni pomogli kad smo se vozili do
vikendice. Vra am vam uslugu. I nemojte misliti da vam dajem ve koriten par. Morao sam
otvoriti kutiju kako bih bio siguran da su upute unutra, nakon ega je trgovkinja zahtijevala da
ih kupim. Meni bi osobno sive bile drae od crnih. Crna mi se boja ini strano ratobornom za
akupresurnu narukvicu.
Finch je to mrzio priznati, ali bio je ganut. Zato se sam toga nije sjetio? Navukao je
narukvice na ruke i namjestio ih tik ispod zape a. To je vrlo obzirno od tebe, Stephene.
Hvala ti.
Znam. Molim vas, sjetite se toga kad sjednete za volan i tijekom dvosatne
vonje do onog mjesta u koje idemo, kako god se zvalo.
Finch je zaustio kazati mu, ali Stephen je podigao kaiprst. Sjetit u se. Dajte mi
minutu. vrsto je stisnuo o i i po eo mumljati. Hvala. Dan zahvalnosti. Purica. Divlja
purica. Bourbon? Ne. Lov na divlju puru. Lovac... Nasmijeio se i navukao zaslon preko
iju. Orion rekao je.
Finch je odmahnuo glavom. Nevjerojatno.
Dok je Stephen drijemao, Finch je smiljao plan. Zahvaljuju i Simonu Hapsendu,
njihova potraga suzila se s pedeset drava na jednu. Krivnja to je premlatio Stephena
potaknula je Simona da im prona e najpotrebniju informaciju: Natalie Kessler je u
Tennesseeju. Je li ondje i Alice, to nisu mogli znati. Ali Natalie se svim silama potrudila
zamesti tragove, zbog ega Finch nije o ekivao srda nu dobrodolicu.
Bio je uvjeren da bi do slika koje nedostaju najbre stigli spomenu li o ekivanu zaradu
od prodaje odmah na po etku razgovora. Thomasova k i druga je pri a. Sad je ve mlada ena,
tek nekoliko godina starija od Stephena, i Finch nije znao to su joj sestre Kessler rekle o ocu.
Moda su ga prikazale kao udovite ili posve nezainteresiranog, moda su rekle da je ispario.
Ovako ili onako, morat e biti takti an. Uasavala ga je pomisao da bi se mogao uplesti u
obiteljsku politiku, posebno zato to nije znao pojedinosti navodnih prekraja svih uklju enih
141
GIGA
Tracy Guzeman
strana. Ali k i nije prekraj. Ona je ivu a, diu a veza s Thomasom, a budu i da Thomas ne
moe govoriti u svoje ime, to drugo Finchu preostaje?
Posegnuo je u torbu koju je zagurao ispod sjedala i izvukao kartu Tennesseeja na kojoj
je ozna io njihovu rutu, odlu ivi se za tjelesnost papira umjesto fantomskoga glasa s
britanskim naglaskom, koji rije prera unavam ponavlja dok ti se ne smu i. Orion je bio tek
to kica na papiru; Finch je morao staviti nao ale za itanje kako bi ga razlikovao od traga koji
je na papiru ostavila njegova olovka. Nije mogao shvatiti zato su se sestre nastanile u njemu,
kako su ga uop e pronale.
Pilot je najavio da slije u u Memphis, a Stephen se protegnuo na svom sjedalu, na to su
omoti od kikirikija i prazne plasti ne ae koje je rasporedio u sva etiri kuta svog pladnja
poletjele u prored izme u sjedala. Zanemario je znak za vezanje pojasa, izvadio svoje stvari iz
pretinca iznad glave i nagurao ih ispod sjedala ispred sebe. Stjuardesa ga je prostrijelila
pogledom i Finch je bio siguran da se i sam posve srozao u njezinim o ima, ako ni zbog ega
drugog, a onda zbog blizine Stephenu.
Ti si kao tornado rekao je.
Lice vam ima mnogo bolju boju nego prije. Mora da su narukvice djelovale.
Stephen je djelovao zadovoljan sobom. Jeste li smislili to emo u initi?
Ni priblino.
Sletjeli su u rosulju, a zra na luka u Memphisu izgledala je kao i svaka druga u kojoj je
Finch bio. elio je napustiti terminal to je bre mogu e pa je pohitao prema pultu za najam
automobila i stao u red s ostalim putnicima umornim od putovanja, koji su navukli kine
ogrta e i u rukama drali ra unalne ispise svojih rezervacija. Stephen je izgledao najicrpljeniji
od svih, u zamrljanoj kinoj kabanici, s naprtnja om preba enom preko ramena i pohabanom
aktovkom vrsto u ruci, i Finchu se to u inilo znakovitim.
Iz zahvalnosti prema Stephenovoj ranijoj obzirnosti i zato to se sjetio da Cranston
pla a ra un, Finch im je unajmio bolje i ve e vozilo. Stajali su na kii i ekali da se kombi
zaustavi, ali kad je zakora io u autobus i sruio se na jo jedno plasti no sjedalo, Finch je
osjetio golemo olakanje, kao da je netom prebrodio veliku bitku i uspio se izvu i itav i sa
svim dijelovima na svome mjestu.
Na parkiralitu tvrtke za najam automobila, Stephen je ubacio naprtnja u u prtljanik
vozila, smjestio se na suvoza ko sjedalo tek minimalno prigovaraju i, namjestio ventilaciju i
temperaturu pa po eo pr kati po radiju.
Ima puno postaja s country glazbom.
U Tennesseeju smo odgovorio je Finch.
Country mi nije omiljena glazba.
Tad bi moda trebao ugasiti radio. Kretali su kasnije nego to je planirao. Jo

uvijek su se morali zaustaviti u motelu u Dyersburgu, a Finch je do Oriona elio sti i dobrano
prije mraka, prije nego to sestre Kessler sjednu za ve eru, prije nego to se ono malo energije
koju ima u pri uvi posve iscrpi.
Umjesto da isklju i radio, Stephen je pjevuio uz njega i prekinuo svoj udaraljkaki
solo na plo i s instrumentima kako bi upitao: Pitate li se kako sad izgleda?
Finch je znao na koga misli. Njihovi razgovori uvijek su se vrtjeli oko Natalie, nikad
oko Alice. Natalie je bila lijepa, ali manipulativna i prora unata djevojka. Finch je drao posve
mogu im da joj se s godinama osobnost ispoljila i na licu, iskopala plitku brazdu izme u obrva,
urezala bore razo aranja oko usta.
Kad je pronaao one fotografije me u Thomasovim papirima, pomislio je da je bijes u
Natalienoj poruci Znam to si u inio bio zbog Alice, u njezinu obranu. Ali nakon to je
prou io i sredinju sliku triptiha i onaj crte kod Edellovih, vie nije tako mislio. Barem na
platnu, sestre kao da nisu bile povezane i kruile su svaka u svojoj orbiti, bilo oko roditelja ili
142
GIGA
Tracy Guzeman
oko Thomasa.
Alicina uloga bila mu je manje jasna. Iz nekog razloga, Finch je bio voljan vjerovati joj.
Moda zbog one fotografije na kojoj je bila trudna, zbog radosti koja je zra ila iz nje, a koja je
bila toliko opipljiva da bi se mogao zakleti da se temperatura promijenila svaki put kad je
dodirnuo njezinu sliku. Ili moda zbog toga to se inila imunom na Thomasove ari, barem
dok je bila mla a. Moda zbog inteligencije koju je zamijetio u tim blijedim modrim o ima.
Otrina koju je na njoj zamijetio bila je otrina intelekta, ne udi. Ovako ili onako, raspoloenje
bi mu se uvijek popravilo kad bi pomislio na nju.
Sigurno je od onih ena koje ne tede kako bi sa uvale ljepotu, ne mislite li?
upitao je Stephen.
Doli smo ovamo doznati o slikama i, nasmijei li nam se sudbina, moda neto
o Thomasovoj k eri. Ne da ti zadovolji svoje matarije o gospo i Robinson.
Nemojte traiti od mene da povjerujem da se niste zapitali kako sad izgledaju.

Stephen je opustio ruku uz rub otvorenog prozora. Ipak, zato bi dole ovamo?
Pogledajte koliko je ovdje mnogo prostora. Koliko mnogo... ni ega.
Nekim bi ljudima to moglo biti privla no.
A vama? Da ste mladi i da izgledate kao to su one izgledale?
Ne. Pretpostavljam da ne bi. Osjetio je nelagodu razmiljaju i o tome.

Stephen i on djelovali su bez dobro smiljenog plana, s golemim brojem nepoznanica, i znao je
da su u nepovoljnom poloaju. elio je zavriti sa svime time. elio je provesti blagdane kod
ku e s obitelji i ma koliko bi zadovoljavaju e moda bilo isporu iti Thomasu njegovu obitelj
uredno omotanu i s manom, bili su mali izgledi za to. Do Dyersburga imamo jo dvadeset
pet kilometara. Kad uzmemo sobe, predlaem da se malo osvjeimo i im prije krenemo za
Orion.
elite biti sigurni da emo ostaviti dobar prvi dojam, zar ne?
Nikad ne dobije drugu priliku odgovorio je Finch. Potisnuo je poriv da

upozori Stephena na mnogobrojne mrlje na njegovoj kabanici. Mislim da e nam trebati
svaka pomo koju moemo dobiti.
Zaustavili su se na parkiralitu motela i od recepcionarke, starije ene kose boje
crvenog luka, uzeli klju eve svojih soba. Kimnuvi s odobravanjem na njezino strogo
upozorenje da puenje u sobama nije doputeno, odvukli su prtljagu izvanjskim stubama na kat
i istodobno zatvorili vrata svojih susjednih soba.
Vru tu izbrisao je drhtavicu koja je Fincha spopala od stajanja na kii, a promjena
odje e poboljala je njegovo raspoloenje, ako ne i sveukupno zdravstveno stanje. Ali kratko
vrijeme koje su proveli izvan automobila na Stephena nije djelovalo jednako okrepljuju e.
Finch je shvatio da je Stephen bez stalnog hranjenja sklon mrzovolji i svadljivosti, a ni jedna ni
druga ne e im olakati posao. Skrenuo je na benzinsku postaju i bubnjao prstima po volanu dok
je Stephen jurio u trgovinu i iz nje izlazio natrpan vre icama ipsa i okoladica.
Ima li pojma koliko si e era i natrija konzumirao tijekom nekoliko proteklih

sati? Mislim, etiri limenke Bloody Mary? Trebali bismo ti jednostavno nabaviti sol za lizanje,
kao svakoj ivini.
Stephen je na taj prijekor samo odmahnuo rukom i po eo otvarati omote.
Kad su stigli u Orion, temperatura je naglo pala. Finchu je curio nos, a o i su ga
peckale. Netko je na reklamni pano dobrodolice putnicima na ulazu u grad objesio golem
vijenac od zimzelena. Orion stari grad! Novi stav! Stephen ga je pogledao i nasmijuljio se.
Glavna ulica najbolje se mogla opisati kao udna, sa samo tri bloka ku a i nijednim
trgova kim lancem na vidiku. Kasno poslijepodnevno sunce bilo je obukano tekim oblacima,
a ulicom je prolazilo tek nekoliko ljudi. Jedna je ena podigla glavu opazivi ih, a potom brzo
spustila bradu natrag na prsa, jer radoznalost zbog nepoznatog vozila nije bila vrijedna hladnog
zraka koji bi joj mogao kliznuti niz vrat.
143
GIGA
Tracy Guzeman
Mentol? upitao je Stephen guraju i limenku pod njegov nos.

Ne bih, hvala. Finch se provezao pokraj groblja i usporio provjeravaju i
adrese. Zaustavio je vozilo nasred sljede eg bloka, ispred jedne naizgled prastare viktorijanske
dvokatnice. Uska staza od opeke obrubljena svibovom ivicom vodila je do trijema ispred
ku e.
Stephene, mislim kako bi bilo bolje da razgovor prepusti meni.
Bojite se da u re i neto pogreno, zar ne?
Bojim se da bi se tvoja kombinacija ushita i izravnosti mogla pogreno

protuma iti.
Stephen je slegnuo ramenima. Kako ho ete.
Finch je iz navike zaklju ao vrata automobila i tekim se koracima zaputio stazom sa
Stephenom za petama. Jedva je mogao vjerovati da su tu. Usprkos onome to je rekao
Stephenu, posljednjih nekoliko sati nije mogao ne zamiljati Natalie i Alice, kako bi mogle sad
izgledati, izraze njihovih lica kad uju ime Bayber. Pripremio se gotovo za sve, ali ne i za
dje aka koji je otvorio vrata kad je on pokucao.
Finch je spustio pogled na dje akovu visinu i ispruio ruku najsrda nije to je znao.
Dobar dan, mladi u. Ja sam profesor Finch, a ovo je gospodin Jameson. Doli smo posjetiti
tvoju majku. Je li kod ku e?
Kao da je Fincha trebalo podsjetiti da vie nisu u New Yorku, dje ak je irom otvorio
vrata, naizgled ni najmanje nepovjerljiv ili sumnji av da mu netko pokuava neto prodati ili
podvaliti.
Nije. U zatvoru je. Jeste li vi u itelj? Dje ak je skrenuo pogled s Fincha i

ugledao Stephena na donjoj stubi. Vau! to se to dogodilo vaem oku, gospon? Jeste li se s
nekim potukli?
Stephen se nasmijeio Finchu. Smijem li odgovoriti ili jo uvijek elite vi voditi
razgovor?
Finch je slabano kimnuo, posve smeten zatvorom iz dje akova odgovora. Stephen je
zakora io na trijem i
nuo ispred dje
a. Da, potukao sam se. Ali, kao to vidi, nisam
pobijedio.
Dje ak je kaiprstom gotovo dodirivao Stephenovo oku. Prava je. I ja sam se
jednom potukao. Ujak Phinneaus mi je rekao da e me remenom po guzici ako to ponovim.
Finch se pribrao i krenuo ispo etka. Je li tvoj ujak ovdje? Moda bismo mogli
razgovarati s njim.
Ne, on je kod ku e. ivimo preko puta.

Finch se okrenuo i ugledao urednu, sivu viktorijansku jednokatnicu s bijelim stupovima
i natkrivenim trijemom oko cijele ku e.
Shva am. Zna i, ti ivi ondje s ujakom. ive li u ovoj ku i sestre Kessler?
Da.
Smjesta je osjetio slatko olakanje. Sjajno. Tad nam moda moe pomo i. Voljeli
bismo razgovarati s Natalie Kessler. Moda je zna?
Gospo icu Natalie? Naravno da je znam. Ali ni s njom ne moete razgovarati.

Dje ak se nagnuo i glasno proaputao na Stephenovo uho. Umrla je.
Finch se naslonio na dovratak. Njegovo je tijelo na ovu vijest reagiralo od glave do
pete: u glavi mu se zavrtjelo, dah mu je zapeo, u prsima ga je stegnulo. Ruke su mu toliko
oteale da je poelio zamoliti Stephena da ih odvije i negdje odloi. Koljena su mu zaklecala.
Suze su nagrnule u kutove njegovih o iju. Najednom mu je bilo ao svih njih, Alice, Natalie i
Thomasa, ao zbog svih njihovih pogreaka i zbog svih svojih pogreaka.
Frankie, mi i se odatle. to te spopalo? enski glas odjeknuo je hodnikom, a

Finch je gledao kako dje ak, Frankie, uzmi e od njih dok se nije naao s unutarnje strane vrata.
Ovi ljudi ele razgovarati s gospo icom Natalie, Saisee. Ali to ne mogu, zar ne?
144
GIGA
Tracy Guzeman
Brii odavde. Idi po ujaka.

U redu, ali ovaj gospon ne izgleda dobro, a onaj drugi se s nekim gadno potukao.
Dje ak je djelovao vie znatieljan nego preplaen i nije mu se svidjela pomisao da e zbog
Saisee propustiti ono to e se dogoditi. ena ga je mrko pogledala, a on se okrenuo i sko io s
trijema, presko io sve tri iroke stube odjednom i dosko io na stazu pa potr ao preko ceste.
Mogu li vam pomo i?

ena je bila sumnji ava. Finch je to shvatio po njezinim vrsto prekrienim rukama,
izvijenoj obrvi, namrtenu elu. Ali vie nije mario. Bio je posve poraen. Ne e biti novih,
dosad nepoznatih Bayberovih slika i ne e biti radosnog ponovnog spajanja obitelji.
Je li Natalie Kessler mrtva? upitao je napetim glasom.
Tko eli znati?

Stephen je iskora io i poloio ruku na Finchovo rame. Bojim se da nas je obojicu ta
vijest okirala. Traimo je ve dva mjeseca. Ispruio je ruku. Ja sam Stephen Jameson, a
ovo je profesor Dennis Finch. Bismo li vas mogli zamoliti au vode? Profesoru je bilo loe, a
bojim se da mu ni sada nije dobro. Me utim, prili no sam siguran da nije nita zarazno.
Pri ekajte. Zatvorila je ulazna vrata i Finch je uo kljocanje brave. Ah,

pomislio je. Moda Orion ipak nije tako daleko od New Yorka. Stephen ga je tapao po le ima
kao da je dijete kojemu treba pomo i da se podrigne, a Finch je podigao ruku i odmaknuo se,
iscrpljen i obeshrabren.
Shva am da pokuava pomo i, ali ja jednostavno... Sjeo je na rub trijema i

osjetio kako hladno a opeke probija kroz njegove hla e.
Je li ti majka kod ku e? Stvarno, Finchu, ne mislite li da je mali ipak malo

premlad da bi imao majku staru ezdeset jednu godinu? prezirno je upitao Stephen.
Nemojte mi re i da niste razmiljah o njima. U vaoj su glavi zapele u odre enoj dobi, kao i u
mojoj. Moram zamijetiti da vam sve ovo pada tee nego to bih o ekivao. Zar vam ta
mogu nost nikad nije pala na pamet?
Finch ga je za eno pogledao. Tebi jest?
Pa, statisti ki gledano, izgledi su slabi, ah mi ne znamo apsolutno nita o ivotu

te ene. Moda je bila pua ica, moda je imala rak. Moda je patila od neke sr ane bolesti ili je
jednostavno umrla od dosade. Utihnuo je. Oprostite.
Obe ao sam mu. To je bilo nevjerojatno glupo, ali jesam. Otkad sam doznao da
Thomas ima k er, svaki dan, svaki Boji dan razmiljam o Lydiji i kako bih se ja osje ao da
znam da negdje imam k er, a ne mogu je prona i.
Ja imam sre e. Ja sam razo aran samo zbog slike. Stephen je sjeo na cigleni trijem
i trljao bedra dlanovima.
Finch ga je bijesno promatrao, nesiguran govori li Stephen iskreno ili ga samo
pokuava izvu i iz potitenosti. Ne mogu vjerovati da si tako be utan.
Bolje vam je da vjerujete. Ali stvarno, Finchu, brzo ste odustali. Meni se to ini
malodunim.
uo si to su rekli. Natalie Kessler je mrtva.
To no. Natalie Kessler je mrtva. Nitko nije spomenuo Alice.
Zato vas zanima Alice Kessler, gospodo?

Finch i Stephen sko ili su kao opareni. Visok mukarac u kasto-crvenkaste kose
stajao je uz ku u naslonjen na lova ku puku. Krenuo je prema njima neujedna enim korakom,
zapinju i, rekao bi Finchov otac, i mahao pukom uz bok. Istodobno, ulazna vrata su se otvorila
i ena s kojom su ranije razgovarali ponudila im je au vode.
Ovo je gospodin Phinneaus Lapine rekla je. Imate li pitanja o gospo ici
Natalie ili gospo ici Alice, najbolje da pitate njega. Pruila je au Finchu, koji je stajao kao
ukopan na stubama jer se dotad nikad nije naao tako blizu prave puke. Ovdje takti nost u
razgovoru postaje presudna, pomislio je i natjerao se pribrati usprkos maglici u glavi.
145
GIGA
Tracy Guzeman
Da po eo je. Gospodine Lapine...

Prije nego to je uspio nastaviti, Stephen je sko io s trijema kao Frankie prije njega i
ispruio ruku. Phinneaus? Imate zanimljivo ime. Je li biblijsko? Ili mitoloko?
Mukarac se nasmijeio Stephenu, ali ruka mu je ostala oko puke. Mislim da sam
ime dobio po P. T. Barnumu, ali moja je majka sricala na vrlo osebujan na in. A vi?
Jameson. Stephen Jameson. Oh, a ovo je profesor Dennis Finch. Moda ste uli
za njega? Sam vam to nikad ne bi rekao, ispada da je prili no skroman, ali uvaena je osoba u
svijetu umjetnosti. Pisac, povjesni ar, predava , tako neto. Ne bi me udilo da je gostovao i na
nacionalnoj televiziji. Stephen je s nadom izvio obrve prema Finchu koji se urio
prieljkuju i da je drugdje.
Ma nemojte? Ispri avam se to ne vidim kakve bi to veze imalo sa sestrama

Kessler. Biste li mi objasnili?
Doli smo po slike, naravno odgovorio je Stephen. Prije imo na stvar.

Kasno je. Svima nam je hladno, a sve se moemo dogovoriti u tren oka. Po mom miljenju,
postoji velika ansa da ete zaraditi bestidno mnogo novca, ali ako biste se radije fokusirali na
iru sliku, velika umjetni ka djela ovjek ne smije uvati za sebe. No dobro, naravno da moe.
Bogati ljudi to stalno ine. Ali to je sebi no, zar ne? Dopustite da vam objasnim. Vaa je
moralna obveza podijeliti ih sa svijetom.
Finch se uhvatio za glavu, sad se doista osje ao loe, i klonuo natrag na trijem. Zavrit
e ustrijeljen od neznanca neobi na imena, a sude i po njegovu izgledu, mukarac je spretan s
orujem.
Bit e bolje da ga uvedemo u ku u rekao je Phinneaus.

Stephen je gurnuo ruke pod Finchova pazuha i podigao ga na
noge. Ona ena, Saisee, pridrala je vrata i pokazala na sofu u dnevnom boravku.
Smjestite ga onamo. Tko pije hladnu vodu kad mu je loe? Treba mu aj.
Krenuo je prosvjedovati, ali njegove noge odbile su suradnju. Neka Stephen kormilari.
Situaciju je u inio da gora ne moe biti. Perem ruke od svega toga, pomislio je Finch, umoran
jer uvijek mora biti glas razuma. Neka netko drugi za promjenu bude glavni. Naslonio se na
udobne jastuke na sofi i usprotivio kad mu je Stephen pokuao skinuti cipele. Nije elio izloiti
svoje arape pogledu neznanaca. Je li uop e obuo arape? Bilo mu je toliko hladno da od
koljena nanie nije osje ao gotovo nita, a nije se mogao sjetiti to je odjenuo u hotelskoj sobi.
Znao je samo da mu u glavi bubnja u estokom ritmu i da mu zubi cvoko u u taktu.
Saisee je donijela aj i nato ila mu alicu, paze i da je odloi dovoljno blizu ruba stola
kako bi je on mogao dosegnuti ne uspravljaju i se do kraja. Kad ju je prinio ustima, zapahnuo
ga je oblak cimeta, klin a, aja i naran e. Zatvorio je o i i duboko udahnuo.
Je li ovo ruski aj? Godinama ga nisam pio. Supruga mi ga je obi avala kuhati
kad mi je prijetila opasnosti da ostanem bez glasa. Previe predavanja, rekao bih joj. Preopirna
predavanja, odgovorila bi mi.
Saisee je kimnula zadovoljno se smijee i.
Otpio je velik gutljaj. Teku ina je bila eliksir: polako mu je klizila niz grlo, ublaavala
glavobolju, otapala ekstremitete. Hvala vam. Ispri avam se. Jako mi je...
Neugodno umijeao se Stephen.

Finchova snaga bila je ograni ena i odlu io je da je ne e tratiti na ljutit odgovor
Stephenu. Da, pretpostavljam da je i to dobra rije . Gospo ice... oprostite, ne znam vam
prezime.
Zovite me Saisee.
Saisee. Gospodine Lapine. Cijenim vau gostoljubivost, posebno zbog toga to

smo doli ovako kasno bez prethodne najave, a ja o ito nisam ba pri snazi. Uvjeravam vas da
ne elimo biti nametljivi ili vam na bilo koji na in smetati. Pretpostavljam da Alice Kessler nije
ovdje?
146
GIGA
Tracy Guzeman
Phinneaus je kimnuo.
I pretpostavljam da ste oboje prijatelji sestara Kessler? Budu i da je

Phinneausovu ne aku ku a bila uvijek otvorena, a Saisee pozvala Phinneausa u poja anje,
Finch je pomislio da on jest, ili je bio, u vezi s jednom od sestara. Kako mukarac nije
svojevoljno nudio informacije, Finch je po njegovim opreznim odgovorima posumnjao da zna
vie nego to kani podijeliti.
Ni ja ni gospodin Jameson osobno ne poznajemo Natalie ili Alice Kessler niti

smo prijatelji njihove obitelji. Ali prepoznali bismo ih. Finch je potapao depove svog
kaputa i iz jednoga izvukao dugu omotnicu pa je pruio Saisee, koja ju je zauzvrat dodala
Phinneausu. Phinneaus je otvorio omotnicu i izvadio Stephenove fotografije glavne slike
triptiha i crtea kod Edellovih.
Ne znam jeste li ikad uli za slikara Thomasa Baybera. Moj kolega, gospodin
Jameson, velikoduno preuveli ava moja postignu a. Zapravo je gospodin Bayber taj ija su
djela poznata i cijenjena diljem svijeta. Crte koji vidite na fotografiji jedan je od njegovih
najranijih radova. Visi u domu sestara Kessler u Connecticutu, gdje su obje djevojke ro ene.
Finch je opazio bljesak znatielje. Na broju sto u ulici Stonehope Way? upitao je
Phinneaus. U Woodridgeu? Mukar ev ton promijenio se.
Poznajete tu ku u?
Znam da su Natalie i Alice odrasle u njoj.
Da. I potom prili no naglo nestale kad su obje bile u ranim dvadesetim
godinama ivota. Nitko ih nije mogao prona i.
Phinneaus se zagledao u fotografiju slike triptiha. to daje zaklju iti da ih je netko
traio rekao je.
Finch je kimnuo.
Ovaj mukarac rekao je Phinneaus. To nije bilo pitanje.

Finch je poznavao Thomasa, a sestre Kessler nije, pa su stoga
njegovi zatitni ki nagoni bili malo ublaeni, a onaj ok koji je osjetio prvi put kad je
vidio sliku rasprio se kroz brojna naredna promatranja. Svejedno se lako mogao prisjetiti
svoje prvotne reakcije, trenutne spoznaje da se izme u to troje ljudi dogodilo neto to se nije
smjelo dogoditi. Svi koji su vidjeli sliku osjetili su nelagodu i nemir, kao da su Thomas, Natalie
i Alice spojeni bodljikavom icom koja im je provu ena kroz srca. Iako su sestre na slici bile
razmjerno blizu jedna drugoj, stjecao se dojam da su Natalie i Alice jedva svjesne me usobne
prisutnosti, da je svaka djevojka na toj slici sama s Thomasom.
Sad kad je vidio bol na Phinneausovu licu, Finchu je bilo jednako o ito i daje zaljubljen
u jednu od sestara. Mukarac bi na temelju slike mogao poeljeti Natalie, pod uvjetom da ne
promatra previe pomno. Gledana iz daleka, Natalie je o aravala i obmanjivala. Bila je studija
u zlatu njezina kosa, njezina koa, njezine o i, njezina mladost, sve se to vrtloilo i ljeskalo
s platna. Ali kad bi ovjek pomnije pogledao, postalo bi vidljivo ono to se skrivalo ispod
izraza njezina lica: miran, suspregnut bijes, odre ena okrutnost, odlu nost da bude po njezinu.
Ne, zaklju io je Finch, Phinneaus je sigurno zaljubljen u Alice. U tom trenu, imao je osje aj
kao da mu je ukradeno neto malo i privatno.
Obitelj gospodina Baybera imala je vikendicu na sjeveru drave New York. I

Kesslerovi su ondje ljetovali, u ku i obiteljske prijateljice. Thomas Bayber ih je upoznao
krajem ljeta 1962. i nacrtao ovaj crte, najvjerojatnije kao dar za njih. Slika je naslikana mnogo
kasnije.
A tko je mukarac na slici? upitao je Phinneaus.

Finch je progutao slinu poeljevi da moe ne odgovoriti na to pitanje. Thomas
Bayber.
Phinneaus je na as zatvorio o i i izraz njegova lica nije se promijenio, ali je Finch po
njegovoj vrsto stisnutoj aci znao da se obuzdava iz petnih ila. Slikar.
147
GIGA
Tracy Guzeman
Da. Brzo je nastavio, u nadi da e barana paljba injenica malo ublaiti

situaciju. Gospodin Jameson je stru njak za utvr ivanje autenti nosti. Vjeruje da je slika
naslikana po etkom sedamdesetih, desetak godina nakon to je obitelj pozirala za crte.
Ova slika? Phinneaus se okrenuo Stephenu, koji je odabrao naslonja u kutu

i presavijao ubrus kao da radi origami. Spomenuli ste da ste doli po slike. Zar ih ima jo kao
to je ova?
Stephen je kimnuo. Jo dvije. Slika koju gledate sredinja je slika triptiha. Traimo
bo ne slike.
Znam to je triptih. Ovaj gradi moda jest malen, gospodine Jamesone, ali bilo
bi vam mudro da o ljudima koji u njemu ive ne donosite pretpostavke prije nego to ih
upoznate, a sumnjam da se elite zadrati dovoljno dugo da biste to u inili. Zbog ega mislite
da su druge dvije slike ovdje?
Zato to je Bayber rekao da ih je poslao njoj.

Phinneaus je naglo ustao i umalo prevrnuo svoj stolac. Finch nije bio siguran je li ljutit
ili zbunjen, ali Stephenov ton, na koji se Finch davno navikao, nije olakavao situaciju.
Saisee, ve smo vas dovoljno zagnjavili, ali bih li vas mogao jo neto zamoliti?
upitao je Finch.
ena je sve vrijeme nepomi no stajala i sluala.
Gospodin Jameson ima nizak e er i obi no postane nepodnoljivo nepristojan

netom prije nego to se onesvijesti. Biste li mu u kuhinji moda mogli prona i neto da
prigrize?
Kimnula je, moda osjetivi da bi za sve bilo najbolje da udalji Stephena od Phinneausa
prije nego to se potuku, iako bi, sude i po Stephenovu oku, Stephen bio taj koji bi se nagutao
batina.
Gospodine Jamesone, do ite sa mnom. Za ve eru sam spremila svinjsko

pe enje i gance sa cedrom. Hrane ima u izobilju i rado u vam napuniti tanjur. Jeste li ikad jeli
gance?
Jeo sam palentu.

Saisee se nasmijala. Ako nije bila panirana branom i ispohana na maslacu dok ne
dobije zlatnosme u boju i potom umo ena u med, niste jeli ni blijedu sliku ganaca.
Stephen je hodao za njom kao tene i im je odmaknuo dovoljno daleko da vie ne
moe uti razgovor u blagovaonici, Finch se uspravio na sofi i spustio stopala na pod.
Gospodine Lapine, nisam se ba iskazao. Doao sam ovamo kako bih odrao
obe anje koje sam dao Thomasu Bayberu, obe anje koje nisam smio dati. Ja ne poznajem
Alice Kessler, a vi ne poznajete Thomasa, ali od njih dvoje, bez obzira na njihove mane, nimalo
ne sumnjam da je Alice bolje ljudsko bi e. Nepovjerljivi ste prema karakteru Thomasa
Baybera. Ne mogu vas kriviti zbog toga. I ja sam gajio sli ne dvojbe prvi put kad sam vidio ovu
sliku i ponekad sam se morao pomu iti da se podsjetim kako je rije o slici, a ne o fotografiji.
Ovo to gledate Thomasovo je vi enje, tuma enje i mata. Thomas je daleko od savrenog, ali
talent mu ne mogu osporiti, a taj talent uistinu je izniman.
Dali ste mu rije da ete neto u initi. Je li vam on prijatelj?

Finch se nasmijeio i odmahnuo glavom. Postavljate komplicirano pitanje. Bilo je
situacija kad sam mislio da smo moda prijatelji. Doao sam do zaklju ka da nisam siguran da
je on sposoban za prijateljstvo, barem ne za ono to bismo vi i ja nazvali prijateljstvom. Njega
i njegovu karijeru prou avao sam i previe godina. Kao i mnoge umjetnike koje sam upoznao,
ponekad ga je teko razumjeti, a jo tee upoznati. Thomasa gone unutarnji demoni, koliko je
meni poznato, u ivotu nije imao vezu koja je trajala dulje od godinu dana i lakouman je kad je
rije o zdravlju.
Njegova prva reakcija na sve i svakoga je sumnji avost, jer vjeruje da svi koji ga ele
upoznati neto ele.
148
GIGA
Tracy Guzeman
Oprostite to u to re i, ali ne zvu i kao da je dobra osoba.

Ne. Ne prikazujem ga u posebno pozitivnom svjetlu, zar ne? Radi se o tome,
gospodine Lapine, da se bojim kako bi se to isto moglo re i za sve nas u odre enom trenutku
naeg ivota. Biste li se suglasili sa mnom?
Phinneaus je razmislio pa rekao: To bi moglo biti istina. Ali svejedno u meni ne budi
elju da mu pomognem i ne objanjava zato biste mu vi eljeli pomo i. Pla a li vas?
Ne. Moja jedina nagrada bila bi vidjeti jo jedno njegovo djelo otkriveno. Ali vi
ne znate nita o drugim dvjema slikama triptiha, zar ne?
ao mi je. Ne znam. udno je da o tome nikad prije nisam razmiljao, ali od

dana kad su Natalie i Alice uselile u ovu ku u, na zidovima nikad nije bilo nijedne slike. Bilo je
mnogo zrcala, nedvojbeno Natalienom zaslugom, ali nijedne umjetnine.
Nije vam bila simpati na?
Natalie je umrla prije nekoliko mjeseci i zato nije vano je li mi bila simpati na.
Phinneaus je izgledao iskreno, ali ravnoduno. Finch je shvatio da taj mukarac ima vlastiti
kodeks koji ne e prekriti.
Gospodine Lapine, jo bih vam neto trebao re i. Thomas je krajem listopada

imao modani udar, gotovo odmah nakon to je gospodina Jamesona i mene zamolio da
pokuamo prona i bo ne slike triptiha. Ne moe govoriti i zdravlje mu je vrlo loe. Lije nici
nisu optimisti ni da e se oporaviti. Finch je duboko udahnuo. Ako je Phinneaus znao to e
sljede e re i, izraz njegova lica ni im to nije odavao. Ali ako mu Alice nije povjerila svoju
prolost, koliko mu Finch smije re i kad naslu uje kako bi to na njega moglo djelovati?
Kao osoba odgovorna za katalogiziranje Bayberovih djela, dobio sam pristup

njegovoj prepisci. Valjalo je pro eljati godine i godine korespondencije... lanke, pisma,
ponude za izlobe. Nakaljao se. Gdje je sad prokleta aa vode kad mu je potrebna?
Natalie Kessler je krajem prolje a ili po etkom ljeta 1972. poslala Thomasu
jednu fotografiju. Na omotnici je bila adresa ku e u Woodridgeu. Bayber je te godine nekoliko
mjeseci proveo u Europi i u Ameriku se vratio tek u kasnu jesen. Kad je dospio pregledati
potu, silno je elio stupiti u kontakt sa sestrama, posebno s Alice.
Kad ste doznali za to pismo?
Prije nekoliko tjedana.
Ako ste za to pismo doznali prije nekoliko tjedana, kako znate da je elio stupiti
u kontakt s Alice?
Na Finchovu elu izbili su graci znoja. U svojoj nervozi, stiskao je none prste takvom
estinom da su ga uhvatili strani gr evi u stopalima. Kad je njega dopao zadatak da naga a i
donosi pretpostavke o Alicinim i Natalienim postupcima? Zato nije mogao ostati blaeno
neupu en u sve to? Na kraju krajeva, njega se nita od toga ne ti e. Nije stvoren za ivot izdaje
i aluzija.
Pronaao sam nekoliko pisama koja je Thomas napisao Alice i Natalie, a koja su
sva vra ena neotvorena. Vjerujem da je postojao jo jedan, glavni razlog iz kojeg je elio da
prona em druge dvije slike. Taj razlog nema nikakve veze sa samim slikama. Me utim,
njegovo sadanje stanje onemogu ilo mi je da ita od toga potvrdim, a nisam ba neki detektiv.
Finchova simpatija prema mukarcu koji je stajao ispred njega i izazivao ga rasla je
razmjerno s njegovom ljutnjom na Thomasa to ga je uop e doveo u ovaj poloaj.
Gospodine Lapine, jeste li roditelj?
Phinneausovo lice izgubilo je boju, ali inilo se da ga to pitanje nije iznenadilo. Fincha
je preplavilo olakanje. On zna. Bogu hvala, zna.
Vidite, ja jesam. Imam k er, Lydiju, i ne mogu zamisliti ivot bez nje. Ranije ste
me pitali je li Thomas Bayber moj prijatelj. Istina je da u tom jednom pogledu i te kako
suosje am s njim, kao roditelj s roditeljem.
Volio bih da vam mogu pomo i.
149
GIGA
Tracy Guzeman
Odbijanje nije bilo neljubazno, ali bilo je nedvojbeno. Phinneaus mu ne e nita re i.

to god zna, zadrat e za sebe kako bi zatitio Alice.
Gdje god gospo ica Kessler jest, biste li je zamolili da mi se javi kad se vrati?
Naravno, iako nemam pojma kad u je ponovno vidjeti. Phinneaus je

prihvatio Finchovu posjetnicu i kliznuo prstom po rubu prije nego to ju je ubacio u dep
koulje. Nije rije o tome da ne suosje am, profesore. Rekli ste da ne poznajete Alice, kao
to ja ne poznajem tog Baybera. U pravu ste. Ali jedno vam mogu re i. to god ste moda
mislili o Natalie Kessler, bili biste u pravu. A to god mislite o Alice, varate se.
Gospodine Lapine, to sam stariji to vie shva am da je odgovore ponekad bolje

ne znati. Zapravo, esto poelim da nisam uo pitanje. - Finch je ustao i ovio kaput oko tijela,
sad vr i na nogama. U inio je sve to je mogao. Ne e se ni okrenuti, a ve e biti ponovno
kod ku e. Idem po gospodina Jamesona i ostavljamo vas vaoj ve predugo odgo enoj
ve eri.
Ali nije bilo potrebe da ode po Stephena jer ga je Stephen umalo pregazio lu ki
nahrupivi u sobu.
Finchu, osje ate li se dovoljno dobro za vonju? Moramo krenuti. Odmah.

Stephen ga je potezao za rukav kaputa kao trogodinje dijete i vukao prema vratima. Osvrnuvi
se preko ramena, rekao je: Phinneause, nisam mislio nita loe. Nadam se da se niste
uvrijedili. Saisee, samo da provjerim, omjer teku ine i brana je pet naprama jedan, i najprije
treba posoliti vodu, zar ne? - Udaljio se od Fincha tek koliko je bilo dovoljno da odjuri do
Saisee i brzo je poljubi u obraz. Od ganaca sam vrlo malo o ekivao, ali mislim da ste vi
kulinarski genij. Nikad u ivotu nisam okusio nita tako slasno. Saisee je prislonila dlan uz
obraz, dok su ih Phinneaus i Finch za eno gledali.
Jesi li poludio? upitao je Finch kad su se smjestili u automobil.
Finchu, nadam se da se stvarno osje ate bolje jer letimo u Santa Fe.
Velik dio vonje do Dyersburga proveli su u raspravi u krug, pri emu je Stephen
ustrajao na tome da moraju sti i do Santa Fea to je bre mogu e, a Finch jednako zahtijevao da
u cijelosti odustanu od pothvata.
Dali ste mu rije ? Ne moete sad odustati!
A ti si prevario onu enu. Ne osje a li se krivim zbog toga?
Ni najmanje. I kako sam je to prevario? Samo sam je zamolio da mi napie svoj

recept za gance kako bih ih i sam pokuao pripraviti.
Ima li ti uop e tavu?

Op enite uljudnosti i himbeno laskanje, ulizni ka pristojnost potrebna da se od nekoga
izmami kakva informacija... to prodire besramnu koli inu vremena, a Stephen za to nije imao
strpljenja. Postojao je puno izravniji pristup. Po i u kuhinju. Kuhinja je uvijek sredite
informacija. Zapravo, Finch je to sjajno predloio. Trebao se sam toga sjetiti. Malo se
razo arao doznavi da je Finch uistinu mislio da je on gladan ili u opasnosti dobiti akom u nos.
Svejedno, ispalo je bolje nego to je o ekivao. Na zidu uz staromodni telefon u groznoj
boji goruice visio je kalendar. Pomno ga je promotrio dok mu je Saisee bila okrenuta le ima i
prepisivala recept, i opazio dvije zabiljeke iz kojih je doznao sve to je trebao. Prva je bila
otprije etiri dana Amtrak NBN, 58 CONO, Union, 3-SWC. Druga zabiljeka bila je
telefonski broj. Uspio je vidjeti samo pozivni broj, prefiks i prvu znamenku, prije nego to se
Saisee ponovno okrenula prema stolu, ali i to je bilo dovoljno.
U Sjedinjenim Ameri kim Dravama i njihovim podru jima, raznim lokacijama
dodijeljena su 282 pozivna broja. Cijela drava Novi Meksiko od 1974. koristi pozivni broj
505, ali prije samo dva mjeseca, podru jima izvan sjeverozapadnog i sredinjeg Novog
Meksika to je ve ina te drave dodijeljen je novi pozivni broj: 575. Santa Fe,
Albuquerque i Farmington jo uvijek su imah pozivni broj 505. Prefiks 982 bio je za grad Santa
150
GIGA
Tracy Guzeman
Fe.
Da spomene ita od toga, Finch bi pretpostavio da je upamtio cijeli popis od 282
pozivna broja. A to nije bila istina. Dylan Jameson poslovao je s nekim galerijama u Santa Feu
i Stephen je u nekoliko dugih i dosadnih ljetnih poslijepodneva koja je kao tinejder proveo s
ocem na poslu zapamtio sve brojeve iz o eva stolnog adresara. Alice Kessler je u Santa Feu u
Novome Meksiku i tamo je ve nekoliko dana. Stephen je imao osje aj da nemaju puno
vremena.
Stephene, bit je u tome da nanosimo tetu. Sad je dosta. Umoran sam od

pokuaja da ispravim tu e pogreke. Nemam eludac za to. elim i i ku i, provesti blagdan s
eri i zetom, i zaboraviti sve ovo.
Finchu, budite razumni. Kaete da smo u inili sve to moemo, ali to nije istina.
Ne emo u initi sve to moemo dok ne prona emo Alice i ne upitamo je za one slike. Ne
moramo je pitati nita drugo.
Finch je zakolutao o ima. Oh, ti bi samo svratio u Santa Fe. Ima li ti uop e pojma
kolika je populacija Santa Fea? Ne, nemoj mi odgovoriti. Siguran sam da zna to an broj
stanovnika i to e me samo deprimirati. Misli li da e ona etkati gradom i mahati natpisom
Ja sam Alice Kessler?
Mogu je prona i.
Ne bih se sloio s tobom, ali recimo da moe. Zato misli da e nam ona ita
re i o slici ili svojoj k eri? Ti nema djece. Ne shva a da e roditelj u initi sve to je potrebno
da zatiti dijete. Iz tko zna kojeg razloga, odlu ila je ne re i Thomasu. Misli li doista da e se
nakon svih ovih godina otvoriti samo zato to e dva neznanca uetati u grad, prona i je kao
kakvu zlo inku i po eti je obasipati pitanjima?
Tad pomislite na Baybera koji nikad ne e dobiti priliku upoznati vlastitu k er.
Je li to poteno? Naalost, to se Stephen vie uzrujavao, to je njegova motivacija postajala
itija. Finch je znao zato ne eli odustati od potrage dok ne prona u slike.
Naravno da nije poteno, ali to je izvan nae kontrole, Stephene. Ti misli da e

ti se ivot promijeniti prona e li Bayberove slike. Meni se to ini nerazumnim o ekivanjem,
da ne spominjem da je ujedno i krajnje sebi no.
Nije rije samo o slikama i vi to dobro znate.
Zna i, sve ovo je samo kako bi ti vratio staru slavu? I koga briga tko e pritom
stradati?
Odabrali ste neobi no vrijeme za grinju savjesti, Finchu. Ja samo radim posao
koji se od mene o ekuje. Moda me je zato i elio. Zato to je znao da ete se vi previe
emotivno angairati, da ete se upetljati u sve te njihove odnose i neodnose. Za razliku od
mene, koji se mogu usredoto iti isklju ivo na neposredan zadatak. to je u tome nerazumno?
Finch je skrenuo na motelsko parkiralite tako naglo i brzo da je ljunak zatrcao ispod
guma. Ne znam zato te je Thomas elio. Moda iz saaljenja. Moda je mislio da neto
duguje Dylanu. Sto god ga je navelo da zatrai ba tebe, to sad vie nije vano. Ja sam zavrio.
Tad u je prona i sam. Stephen je isko io sa svoga sjedala i zalupio vratima
automobila. Na njegovu alost, Finch je ovaj put unajmio bolje vozilo pa u inak nije bio onako
dramati an kako se Stephen nadao. Izvanjskim se stubama uspeo na kat grabe i po dvije
odjednom, otklju ao vrata svoje sobe i uao. Svjetlo nije upalio jer mu je milostiva tama bila
draa od grube stvarnosti svjetiljaka motelske sobe. U tami se naslonio na zid.
Od Fincha nije o ekivao tako nizak udarac, nagovjetaj da ga Bayber saalijeva.
Pomisao da je Bayber moda bio svjestan njegovih bijednih izgleda, njegova nezgrapnog pada
iz milosti, razo arala je Stephena. Odlu io je ne razmiljati previe o tome zato je Bayber
odabrao ba njega i zamiljao je kako je ta odluka bila rezultat zbunjuju e mree veza
izme u njegova oca, Fincha, Cranstona pri emu je teina njegove prijanje reputacije
zape atila dogovor. Samosaaljenja je imao na lopate, ali nikad mu nije palo na pamet da bi ga
151
GIGA
Tracy Guzeman
i drugi mogli saalijevati. Pomisao na to ukorijenila se u njemu kao korov.

Sjeo je na krevet, otvorio svoje prijenosno ra unalo, provjerio letove i rezervirao kartu
za let iz Mempbisa sutradan u podne. Nazvao je recepciju i zamolio da mu naru e taksi za
sedam i trideset ujutro. Barem e biti pote en jo jedne mu ne vonje s Finchom. Pronaao je
popis hotela u Santa Feu. Samo pet njih imalo je telefonski broj s prefiksom i prvom
znamenkom kao na onom kalendaru. Uklju io je mobitel i utipkao prvi broj s popisa pa se
predomislio i isklju io telefon. to ako nije ni u jednom od tih hotela? to ako se ve odjavila i
krenula natrag za Tennessee?
Ona e polako gmizati u smjeru istoka na povratku Southwest Chiefom, dok e on
letjeti visoko iznad njezine glave u suprotnome smjeru.
Sljede i problem bio je to joj re i. Ra unao je na Fincha da pripremi teren s Alice.
Fincha i Alice povezivao je Bayber, a to on ima zajedni ko s Alice? Nita. Finch bi znao kako
po eti, kako uklizati u razgovor, tako da neto ipak doznaju prije nego to im se vrata zalupe
ispred nosa. Iako je Stephenu to bilo mrsko priznati i iako je on doznao gdje Alice stanuje,
Finch je bio taj zahvaljuju i kojemu su puteni u ku u.
Finch je u pravu. Stvara budu nost koja se temelji na uspjenom ishodu ovog pothvata.
Mogao bi odmah nazvati sve hotele s popisa i upitati za Alice Kessler, ali ne bude li go e tog
imena, u New York e se vratiti praznih ruku. Cranston e mu dati otkaz. Stephen je ve vidio
kako e se vratiti u maj inu ku u i uo komadi ke razgovora, novinske oglase s ponudama
namjetenja zagurane ispod njegovih vrata, njezine prijedloge istaknute utim markerom.
Zastenjao je i prevrnuo se na le a pa se zagledao u neravni strop nalik na povrinu mjeseca i
zaspao odjeven.
152
GIGA
Tracy Guzeman
PETNAEST
Sutradan ujutro Stephen je odvukao svoj kov eg niz stube, ne mare i koga e probuditi.
Gdje je prokleti taksi? Zatoptao je nogama po injem obojenom asfaltu, nastoje i ih ugrijati.
Nakon nekoliko minuta ekanja i kora anja, otiao je do recepcije. Recepcionara nije bilo na
vidiku, ali Finch ga je ekao s dvije alice kave u rukama.
Otkazao sam tvoj taksi. Nadam se da nema nita protiv. Stephen se nije mogao
sjetiti da mu je ikad u ivotu bilo tako drago nekoga vidjeti i snano je udario Fincha po ruci,
umalo prevrnuvi obje alice.
Predomislili ste se?
ini se da jesam.
Ali...
Sino sam razgovarao sa svojom duhovnom savjetnicom. Uvjerila me da je to

ispravno i da ti dugujem ispriku. Kao i obi no, bila je u pravu. Moja izjava da te je Bayber
zatraio iz saaljenja neoprostiva je. Svih ovih godina koliko ga poznajem, Thomas nikad nije
nita u inio iz dobrote srca ili brige za drugo ljudsko bi e. Ne vidim razloga da sad po ne.
Mislim da je traio ba tebe zato to si nadaren, odlu an i, kako si me sam sino podsjetio, ne
doputa da te osje aji pokolebaju.
Shva ate da to zna i da morate ponovno u zrakoplov?

Barem ne pada kia. Kad stignemo u zra nu luku, strusit u cijelu aku tableta.
Finchu, suzio sam potragu na pet hotela.
Finch je kimnuo. Stephene, ti sad upravlja naim amcem. Ja ti samo pravim
drutvo.
Ne znam tko je vaa duhovna savjetnica, nikad ne bih pomislio da se bavite

takvim stvarima, ali volim je. Stephen je ubacio svoje torbe na stranje sjedalo unajmljenog
automobila.
Stani u red promumljao je Finch ispod glasa, a Stephen je opazio kako

pogledava u nebo i odmahuje glavom.
U Houstonu su ekali sat i pol. Finch je to vrijeme proveo razmjenjuju i elektroni ke
poruke s Lydijom, a kako Stephen nije elio izazivati sre u, odolio je porivu da zamoli Fincha
da u neku od njih ubaci koju dobru rije za njega. Tijekom leta u Albuquerque bio je toliko
nervozan da ga je stjuardesa upitala je li mu dobro. Prvi put otkad su se latili potrage, Stephen
nije bio sto posto siguran da e uspjeti. Da je barem mogao razgovarati s Bayberom. Toliko ga
je toga elio pitati. Iako je to bilo nelogi no, jo uvijek je gajio nadu da e pronalaskom slika
Bayber udesno ozdraviti. Vidjeti starca kako hvata dah za Stephena je bilo strano iskustvo
koje ne bi rado ponovio. eznuo je vidjeti ih sve zajedno u istoj prostoriji: Baybera, Fincha,
Cranstona, svoju majku. Svi bi mu se oni smijeili od uha do uha i jednoglasno izrekli jednu
jednostavnu re enicu: Otac bi se ponosio tobom.
Dok smo bili u Houstonu, rezervirao sam nam automobil. Do Santa Fea je tek
malo vie od jednoga sata vonje - rekao je Finch kad su sletjeli. Kakvi su nam planovi?
Rezervirao sam nam sobe u centru grada. U jednom od onih pet hotela s popisa.
Mislio sam da bismo mogli rano ve erati, naspavati se i odmah ujutro krenuti u potragu.
Zar ne eli po eti jo ve eras?

Stephen nije odgovorio i samo je protrljao ruke, pokuavaju i skinuti ljuskice kikirikija
s dlanova i zrna soli ispod noktiju. to ako ste u pravu, Finchu? Dosad je ve mogla oti i.
Pa, dvojbeno je da e nositi natpis s naim imenima i ekati nas na preuzimanju

prtljage. Finch ga je bubnuo po le ima. Stephene, iskoristimo ovu jednu no prije nego
to uop e moemo naslutiti kako e sve ovo zavriti. Potroit emo malo Cranstonova novca na
153
GIGA
Tracy Guzeman
dobro vino, naspavati se u udobnim krevetima, prederati sutra ujutro za doru ak i nakon toga
emo vidjeti to e se dogoditi. Dogovoreno?
Dogovoreno.
Automobili koje je Finch unajmljivao sa svakim su novim putovanjem postajali sve
ve i i Stephen je to shvatio kao lo znak. Profesor troi Cranstonov novac dok moe, i dok je u
svakom zavoju klizio po sjedalu SUV-a, bio je siguran da mu Finch samo udovoljava.
Finch je kucnuo prstima po koom obloenom volanu i nasmijeio se. Kao da vozi
amac. Pogon na sva etiri kota a, grijana sjedala, DVD otraga.
Bih li trebao sjediti na stranjem sjedalu? - upitao je Stephen.
Ovakvim bi tenkom bilo nemogu e upravljati u gradu. Ali ovdje smo prakti ki
sami na cesti.
Moda samo sjedimo previsoko pa ne vidimo druge automobile.

Finch ga je oprezno pogledao. Ne bi bilo dobro da sad povrati. Pritisnuo je jedno
dugme i Stephenov se prozor malo otvorio, a u unutranjost vozila nagrnuo je hladan zrak otra
mirisa i zagolicao Stephenov nos.
Nisam naviknut na ovu visinu rekao je Stephen. Prakti ki mu je trebala

motka da sko i na prednje sjedalo.
U pravu si. Zrak je rje i.

Stephen se nije mogao sjetiti kad je zadnji put bio okruen s toliko mnogo otvorenog
prostora. Sunce je bilo grimizno-naran asta kugla, donju mu je tre inu presijecala visoravan
koja je izgledala kao da joj je skalpelom odrezan vrh, dok su ostatak podupirali oblaci u
nijansama erbeta. Planine koje su se uzdizale iznad Santa Fea bile su sumra no modre, s
tamnim borovima nalik na otrice pile koji su ispresijecale nie obronke. Drugdje je vidio
tamnu be boju: rogoinu tamnosme e trave koja se protezala uz autocestu, ravnice koje su se
prostirale ispred njih. Bilo je kasno poslijepodne i sumrak je zamutio obrise i izravnao ih.
Santa Fe je, pak, bio iskri av labirint niskih, kockastih gra evina i svjetala koja bacaju
sjene. Grad je bio proet blijedozlatnom bojom. Blistala je iz mnotva papirnatih vre ica koje
su isticale vrhove zgrada, zidove i rubove prilaza, treperila je iz grana stabala i donjih dijelova
nadstrenica, namigivala mu vire i iz ivica preko kojih je bila preba ena kao mrea preko
tamne vode. Sve je to bilo magi no i o aravaju e pa je pomislio da bi se stvari ipak mogle
srediti.
I restoran je bio topao i blistav, obojen svjetlom svije a. Finch i on jeli su i pili uz
ugodan razgovor. Nisu spomenuli ni sliku, ni sestre Kessler, ni ona pisma, ni dijete. Bio je to
razgovor kakav bi Stephen volio podijeliti s ocem, ali nije se mogao sjetiti da ikad jest.
Kad je Stephenu zazujao mobitel u depu, Finch se namrtio. Profesor je prezirao tu
napravicu i oplakivao je sporu smrt pismene korespondencije, ameri ke potanske slube i
obi nog telefona, koji svi, rekao je, doputaju povremene, ali nune me uigre blaene tiine.
Stephen je provjerio napravu skriven stolnjakom.
Lydia je rekao je, a Finchov se srdit pogled otopio. Poslala mi je SMS da

pita zato vam mobitel nije uklju en.
Je li dobro? to se dogodilo?
Pa, moemo pretpostaviti da su joj pal evi dobro odgovorio je Stephen.

Ma koliko sam sretan to sam posrednik, zato ne uklju ite mobitel i sami je pitate?
Finch je ustao i spustio ubrus na stol. Kod njih je ve prolo jedanaest, to je za nju
kasno da zove. Bi li ti potpisao ra un, Stephene? Pokuat u je nazvati s telefona u sobi. Tipke
su ve e.
Sutradan ujutro, Stephen se probudio s glavoboljom koja mu je zujala negdje u dubini
mozga i progutao aspirin zalivi ga vodom s ormari a uz krevet. Nadmorska visina, vino i
bojazni nisu povoljni sastojci za produktivan dan. Istuirao se vru om vodom i istrljao cijelom
154
GIGA
Tracy Guzeman
bo icom gela za tuiranje s mirisom eukaliptusa koji je pronaao u kupaonici. Glava mu se

razbistrila i mirisan kao uma spustio se u restoran u prizemlju na dogovor s Finchom.
Finch je izgledao kao da uop e nije spavao, lice mu je bilo boje obrana mlijeka, a
eljust mu je opasala natruha dla ica.
Nije valjda Lydia loe? sa strepnjom je upitao Stephen.
Nije to tako nazvala naizgled rastreseno odgovorio je Finch. Trudna je.
Oh rekao je Stephen. To ne e pospjeiti njegov poloaj. Nedvojbeno e joj

onaj njezin Kelvin sad biti jo drai, s obzirom na ovu novu okolnost. Zar niste sretni zbog
toga?
Finch je kimnuo, a budalasti mu je cerek zauzeo donju polovicu lica. Ve je imao izraz
djeda zaljubljenog u unu e. Stephen se zabrinuo da trai nekoga koga e zagrliti.
Curica ili de ko?
Ne znam. Ho u re i, ne ele znati unaprijed.

Mukarac je bio prakti ki smuen od sre e. Stephen nikad nije uo toliko mnogo
zadovoljnih uzdaha zaredom. Pobojao se da Finch moda hiperventilira. Ali profesor ga je brzo
zagrlio, srda no lupnuo po le ima pa nakubio nos osjetivi miris eukaliptusa koji se zadrao
na Stephenovoj koi. U hotelskoj blagovaonici, Finch je naru io ampanjac i prekinuo
Stephenovo ispijanje istog s nekoliko zdravica: najprije Lydiji, pa unuku, pa samome sebi, pri
emu je rije djed koristio kad god je mogao.
Finchu, sve je to vrlo lijepo i dobro, i sretan sam zbog vas, ali eka nas vaan
posao. Niste valjda zaboravili?
Naravno da nisam. Ali izraz njegova lica bio je budalasto smuen. Stephen je
odmahnuo glavom i prisilio se pojesti mrvice tosta s tanjura.
Nakon doru ka, odetali su u predvorje i sjeli na krute konate naslonja e, s hotelskim
telefonom na stolu izme u njih. Mislim da nema smisla odga ati rekao je.
Ne. Najbolje je da to odmah obavimo.

Stephen je podigao slualicu. elio bih razgovarati s go om vaeg hotela, Alice
Kessler. Biste li me spojili s njezinom sobom? Nastupila je tiina dok je recepcionar
provjeravao popis gostiju.
ao mi je, gospodine. Prema naem popisu, u hotelu nije odsjeo nitko tog imena.
Stephen je spustio slualicu i odmahnuo glavom. Da nazovem i ostale hotele?
to kae da proe emo do njih? Na kraju krajeva, jutro je krasno. Tako emo
usput mo i zaviriti u nekoliko galerija. Rekao si da su ostali hoteli na trgu, ili negdje blizu, zar
ne?
Stephen je morao estitati Finchu na vjetom prikrivanju osje aja. Na kraju krajeva, za
Fincha to vie nije bila hitna stvar. On e se vratiti udobnom stanu, ljupkoj Lydiji koja e sve
vie bujati i, nakon blagdanskih praznika, predavanjima na fakultetu. Njega eka obitelj u
pravom smislu te rije i. Stephen je pomislio na maj ino pranjavo umjetno boi no drvce
grana savijenih pod neobi nim kutovima, s obojenim metalom koji se nazirao na mjestima gdje
su iglice, nakon godina naguravanja i izvla enja iz iste premalene kutije, ispale kao zubi.
Preostala etiri hotela provjerili su za manje od jednoga sata. Ni u jednome od njih nije
odsjela nikakva Alice Kessler niti su uspjeli otkriti je li ve bila i otila. Davanje takvih
informacija protivno je politici nae ku e, glasio je opetovan odgovor. Stephen je morao
priznati da im je ponestalo opcija, osim da se vrate u Orion i prepuste na milost i nemilost
Phinneausu. Osjetio je kako ga zidovi majunog ureda u Murchison & Dunneu sve vie priti u
i uo je kripu dizala koje prolazi pokraj njegova kata, dok ostaci svega i sva ega na njegovu
radnu stolu tropo u. Ho e li ga Cranston zadrati dok ne pro u blagdani ili e ga se odmah
rijeiti i od njegove mizerne pla e odbiti trokove nastale financiranjem ove uzaludne potrage?
Zaustavio se, naslonio na rasvjetni stup i uhvatio za glavu, najednom umoran.
Stephene.
155
GIGA
Tracy Guzeman
Dobro sam. Samo mi dajte jednu minutu, molim vas.

Stephene.
Zaboga, Finchu, morate priznati da je strano. Podigao je glavu i ugledao
Fincha ispred galerije, zagledanog u skulpturu u izlogu.
Pogledaj rekao je Finch i utr ao u galeriju.

Stephen je priao izlogu i prislonio dlan na staklo, tite i o i od sunca. Finch je
razgaljeno gestikulirao mladoj eni u traper suknji, s naunicama do ramena. Kip je bio od
nehr aju eg elika, senzualna oblika, nahk na krianca oblaka i mrlje. Rubovi su bili zaobljeni
i savreno glatki, a metal je blistao od reflektiranih, razlomljenih zraka svjetla i obasjavao strop
prizmama boje. Na plo ici u podnoju pisalo je Okomita lokva #3 A. Kessler.
A. Kessler. Alice. Nije mu palo na pamet da bi mogla biti umjetnica. Istina, nije ba
mnogo razmiljao od ega je ivjela nakon to je napustila studij, iako mu se kiparenje inilo
velikim odmakom od ornitologije. Ali ako je kiparica, boravak u Santa Feu ima smisla. A ako
je ovdje, mo i e je prona i. Posegnuo je za izbo enim rubom izloga kako bi se izravnao.
Pronali su je.
U galeriju je krenuo upravo u trenu kad je Finch izlazio iz nje i zabio se ravno u njega
nasred ulaznih vrata.
Pronali smo Alice! najednom je bio gladan kao vuk, zadihan i sretniji nego
ikad u ivotu. Jeste li dobili broj? Gdje je odsjela?
Finch je na licu imao neki neobi an izraz, sjetan i nesiguran. Nismo pronali Alice.
Kako to mislite? ,,A. Kessler. Lijepo pie ispod skulpture u izlogu.
Agnete. A. Kessler je Agnete. Stephene, moda smo pronali Thomasovu k er.

Ne Alice.
Ali Alice je bila ovdje, u Santa Feu. Vidio sam zabiljeku na kalendaru. Moda
je dola posjetiti k er. Ovo je savreno.
Teko da bih ja upotrijebio tu rije , ali pretpostavljam da emo brzo doznati.

Vlasnici galerije ostavio sam posjetnicu. Kontaktirat e Agnete i pokuati nam dogovoriti
sastanak.
to ste rekli?
Lagao sam.
Nikad u ivotu nije tako brzo smislio la. Nije zastao i razmislio A. Kessler mogla je
biti samo Alice i nahrupio je u galeriju raspituju i se o skulpturi u izlogu.
Lokalna umjetnica. Izra uje predivne, unikatne skulpture. Ve ina je prili no

velika; ovu je izradila posebno za moj izlog. Agnete Kessler. ena je zagladila kosu iza
uiju i srda no se nasmijeila, procjenjuju i ga kao potencijalnog kupca.
Rekli ste Agnete?
Da. Zanima vas? Imam negdje letak s njezinim podacima.

Uspani io se, posve nepripremljen da e tako lako naletjeti na nju, i to ba sad kad je
mislio da je cijela ta stvar najzad zavrila. elim razgovarati s njom o narudbi. Totalna
izmiljotina, a jednom kad ju je izrekao, vie nije bilo na ina da se nekim okolinim putem
vrati do pravog razloga iz kojeg ju je elio vidjeti. Letak je ve bio zguvan; odmah ga je
presavio i ubacio u dep kaputa. Nije elio vidjeti Agnetino lice. Prvo moraju razgovarati s
Alice, a tek tad s njezinom k eri. Nema toga to on moe re i Agnete i da pritom ne izda Alice,
a to nije elio u initi djevojci koja ga je pozorno promatrala s one slike ili mladoj eni na
fotografiji, eni koja je izgledala blaena od sre e.
Moda nam se uop e ne javi.
Finchu, zato nam se ne bi javila? Umjetnica je, a vi ste rekli da ste

zainteresirani za narudbu. Najvjerojatnije umire od gladi, kao i ve ina umjetnika. Ali meni se
njezin rad uistinu svi a, barem ova skulptura. Kao da gleda u lokvu. Ili u zrcalo u lunaparku.
156
GIGA
Tracy Guzeman
Ili oboje.
U redu. Ponudi da neto kupi i ostanimo na tome.
alite se.
Nisam ba siguran.
Finchu, moramo doznati zna li ona ita o onoj slici. To je jedini razlog zbog
kojega smo ovdje. Ako se slu ajno poeli vratiti s nama u New York i upoznati oca, jo bolje.
Bit emo junaci na svim bojinicama.
Junaci? Finch je odmahnuo glavom, zapanjen koliko je Stephen nesvjestan

ire slike. Zar ti ozbiljno misli da e Alice to tako shvatiti? Ne misli li da ona ima pravo
odlu iti kad e i to Agnete biti re eno o Thomasu, ako e ga uop e spomenuti? Takve vijesti
ovjeku ne donose neznanci.
Nismo pronali Alice, zar ne? I ne biste li vi u svemu ovome trebali biti na
Bayberovoj strani? Kao njezina oca, ne bi li se i njega trebalo pitati za miljenje treba li ona
znati ili ne?
Nije rije o zauzimanju strana.
Finchu, znam da vi mislite kako mislim samo na sebe i to je uglavnom istina.

Dovoljno sam iskren to priznati. Ali ja moram vidjeti te slike. No u leim budan i razmiljam o
Natalie i Alice, pitaju i se jesam li dobro shvatio. Ruke su jedino za to sam siguran da na tim
slikama postoji, nita drugo. Ne znam koliko su Kesslerove stare ni kako odjevene, ne znam
jesu li same ili je jo netko s njima. Gledajte, mene se ne ti e kakvu su gadnu kau njih troje
napravili od svojih ivota; ako to ita zna i, ao mi ih je. Ali prvi put u ivotu doista elim znati
pri u. elim znati ne samo kako izgledaju druge dvije slike nego i to je Bayber pokuavao
re i. Sad napokon shva am o eve osje aje. Kako moete ne eljeti to doznati? Kako moete ne
initi sve to je u vaoj mo i da to doznate?
Finch je podigao ruke, uo je dovoljno. Pritisnuo ga je golem teret, uo je kako se
plo ice domina rue jedna za drugom, a nepokolebljivo pucketanje odjekivalo mu je u uima.
to je u injeno, u injeno je. Nije vano elim li ja doznati ili ne. Sad je prekasno da to
zaustavimo.
to emo onda u initi?
ekat emo Agnete.
Nazvala je sredinom poslijepodneva kad su njih dvojica sjedili u hotelskom predvorju i

Stephen se prederavao krekerima, sirom i erijem na ra un ku e. Finch je zamijetio mrvice
ratrkane oko Stephenova ubrusa; taj mukarac bezglavo jede kad je nervozan. Svoj je mobitel
odloio na stoli izme u njih, a kad je zazvonio, obojica su prikovali pogled za njega i gledah
kako vibrira po tamnoj drvenoj povrini, prije nego to ga je Stephen dograbio i gurnuo u ruku
Finchu, s mukom gutaju i zalogaj sira.
Njezin glas nije bio onakav kakvim ga je zamiljao, ali kako ga je uop e mogao
zamisliti? Moda je o ekivao da e zvu ati kao Alice, ali ima li Alice ikakav zvuk?
Inteligentnu, melodi nu, krzmavu srameljivost? Glas ptice pjevice, jasan i svje na jutarnjem
zraku? Ili je moda Agnete naslijedila Thomasovu sumnji avost i oprez pa govori odrjeito i
hladno suzdrano. Sve su to bile pretpostavke koje je vjerojatno potaknuo njegov osje aj
krivnje. Umjesto toga, Agnetin ton bio je srda an i povjerljiv. Svratit e do hotela po njih. U
ateljeu uz njezinu ku u nedaleko od trga vidjet e njezine dovrene radove, kao i neke koji su
jo uvijek u nastanku.
Nije daleko, ako ste za etnju, ali vjerojatno ste cijelo jutro etali gradom, a ako
niste dugo ovdje, lako bi vam se moglo dogoditi da se izgubite. A to nikako ne bih eljela.
Mogli biste zavriti kod nekoga drugog, u ne ijem tu em ateljeu, i umjesto mojih radova
gledati njihove. Nasmijala se.
Finchov je smijeh bio usiljeniji i nelagodan. Nagrizao ga je stid, nagrizao mu je
157
GIGA
Tracy Guzeman
ekstremitete i utrobu. Agnete je bila draesna, a on je imao obzira koliko i metilj. Kad je
zavrio razgovor, Stephen je ve bio kao pas koji se tjera: ushodao se oko sofe, zagurao ruke u
dep, pa ih izvadio, pa ponovno zagurao.
Onda? upitao je.
Za pola sata dolazi po nas. Idemo do njezine ku e, u atelje, pogledati njezine

radove. Nadam se da si mislio ozbiljno kad si rekao da bi neto kupio.
Moete li mi posuditi neto novca?

Finch ga je prostrijelio pogledom, odlu an podijeliti neto svog mra nog raspoloenja.
Ne, ali ne u dopustiti da te to sprije i. Obojica su otili u sobe malo se osvjeiti i nali se
u predvorju pet minuta prije dogovora s Agnete. Stephen je ponio aktovku, a Finch je u ruci
mrzovoljno stiskao crni koni portfelj u koji je ubacio vane informacije i fotografije koje je
prije dva dana pokazao Phinneausu. Sad kad je prihvatio svoju ulogu, elio je da cijela ta stvar
zavri to je prije mogu e.
Svakih petnaest sekunda pogledavao je na sat na svom zape u u nadi da se
predomislila. Opisala se u najkra im crtama: tamna kovr ava kosa, plave o i, radne izme
prakti ne, rekla je, za klipsanje izme u ku e i ateljea. Kroz predvorje je prolo nekoliko mladih
ena koje su mogle biti Agnete, ali nijedna od njih nije pogledala u njegovu smjeru i njega je to
ponovno podsjetilo da ga je starost u inila nevidljivim, elio on to ili ne.
Pojavila se. Odmah ju je prepoznao i izgubio sigurnost okiran enskom ina icom
Thomasa kakvog nikad nije upoznao: mla eg, sretnijeg, zdravog kao dren. Agnete je od
Thomasa naslijedila ono najbolje, njegove su zna ajke samo naglaavale njene crte lica koje
je dobila od majke. O i su joj bile zapanjuju i svijetlomodre kao i Alicine, svijetlu je kou
mogla naslijediti i od oca i od majke. Kosa joj je bila boje tinte, kao i na onoj fotografiji kad je
bila dijete, a crne su se kovr e naelektrizirano razlijevale preko ramena. Hodala je ivahno, kao
daje u njoj previe toga da bi stalo u jednu visoku, vitku osobu. Kraji kom oka, Finch je opazio
kako se glave okre u za njom dok je prolazila kroz predvorje.
Zaputila se prema njima i ispruila ruku, a on je osjetio kako ga uvla i u svoju orbitu.
Pitao se ima li moda iscjeliteljsku mo ho e li Thomasa, kad vidi ovu sretnu, cjelovitu
osobu koju je pomogao stvoriti, nekoga tko ne postoji samo na platnu, nego je osoba od krvi i
mesa to ivi i die, proeti malo njezine ivahnosti, njezine snage. Okrenuo se prema
Stephenu i zatekao ga kako zuri u stopala, rumena lica, ruku skrivenih iza le a. Finch ga je
munuo u rebra, ispruio ruku pa upitao, iako to nije bilo potrebno: - Agnete?
Vi ste sigurno profesor Finch. Drago mi je. A vi ste gospodin Jameson?

Stephenje kimnuo i pokuao neto re i, ali spopao ga je napadaj kalja. Agnete ga je
spremno mlatnula po le ima. Je li sad bolje? upitala je.
Dobro sam, hvala. I zovite me Stephen. Samo me Finch i gospodin Cranston

zovu gospodin Jameson.
Gospodin Cranston?
Finch ga je ponovno munuo u rebra. Ljubazni ste to ste doli po nas. Siguran sam da
bismo se uspjeli sna i i sami.
Ni priblino tako ljubazna kao to mislite. Bit ete moji zarobljenici, zar ne?
Uputila mu je zagonetan osmijeh i uhvatila ga nespremnog njezina privla nost
podsjetila ga je na Natalie, ali Agnete se inila posve bezazlenom i iskreno srda nom. Prije
nego to je uspio ita drugo upitati, mahnula im je da po u za njom i njih dvojica su se popeli u
stari Volvov kamionet prekriven slojem praine Finch na suvoza ko sjedalo, a Stephen
otraga. elio je da izme u Agnete i Stephena bude to ve a udaljenost jer nije vjerovao
Stephenu da e se uspjeti obuzdati. Unutranjost automobila bila je besprijekorna, kao da je
Agnete o ekivala da e morati ponuditi prijevoz dvojici neznanaca. Vozila je brzo, ali vjeto, u
zavoje skretala ne dodiruju i ko nicu i Finch je pomislio da je i tu vjerojatno na doma em
terenu, glatko se priklju uje i isklju uje iz prometa, ulije e na rijetka slobodna mjesta ne
158
GIGA
Tracy Guzeman
obaziru i se na uvrede koje joj dobacuju manje vjeti voza i.
Evo nas rekla je nakon brzih deset minuta vonje. Zaustavili su se ispred
niskog zida uz ije su rubove rasli buseni trave i razgranata stabla, a grmovi s crvenim
bobicama nadsvo ivali iroki otvor kroz koji se probijala kamena staza. Na jednoj strani zida
bila je objeena metalna plo ica s natpisom 11 Calle Santa Isabel.
Zid je bio ureen za blagdane kao i oni koje su vidjeli u gradu, s urednim papirnatim
vre icama poredanim na vrh i vijencima od cedra preba enim uzdu zida.
U dvoritu ispred ku e imam nekoliko manjih komada koje moete pogledati da

dobijete dojam. Ve i su otraga.
Poli su za njom stazom, uza zid i u dvorite. Finch je bio ushi en. Pogledao je nalijevo
i za uo fontanu i prije nego to ju je ugledao, djelomice sakrivenu posudama s kaktusima,
boikovinom i golim stabljikama biljaka koje su za tu godinu ve dale svoje. Stephen je
zadahtao, a kad se Finch okrenuo, shvatio je zato. Druga strana dvorita bila je sva u pokretu;
skulpture od nehr aju a elika irile su svjetlo na sve strane. Jedna me u njima izgledala je kao
jato riba, i kad joj se pribliio, shvatio je da joj ivost daje njegov vlastiti odraz koji je as
napuhnut as stisnut plivao preko sjajne metalne povrine svakog pojedinog dijela skulpture.
Ispod sjenice od golih stabala nalazila se skulptura ptica, orkansko jato ija su srebrna krila
potamnjela pa zablistala kako se sunce sakrilo pa izalo iza oblaka. Na sve strane, pogled mu je
privla ilo neto magi no, predivno fluidno i varljivo jednostavno.
Nevjerojatne su rekao je Stephen zure i u zarez od kovine koji je naizgled
bio vrst i teak, ali je stajao na tankome prutu. Okrenuo se prema Agnete koja je stajala
prekrienih ruku i obojicu ih promatrala. Gdje ste ih nau ili izra ivati? Gdje ste studirah?
I Fincha je to zanimalo, iako je nikad ne bi pitao. Ne jo. Njezin talent bio je posve o it.
Imala je o evu matu, njegov dar da vidi ne samo ono to je prisutno nego i prostor koji
zauzima ono to nije prisutno i stopi ih u ono to bi moglo biti. Njezini radovi imali su svjeinu
i zaigranost koje su ga uzbudile. injenica da nikad nije uo za nju, nikad vidio ni jedan njezin
rad, podsjetila ga je koliko se izolirao, koliko je godina bio usredoto en samo na temu
Baybera do te mjere da je isklju io sve ostalo. Rastuio se pomislivi kolike je talente
propustio. Kolike perspektivne autore nije vidio.
Slegnula je ramenima. Zapravo, nigdje. Valjda sam proizvod sredine u kojoj sam
odrasla. Ovdje je prakti ki svatko umjetnik. Znate kako kau. Neto je u zraku.
Uistinu sam zadivljen rekao je Finch. Ozbiljno to mislim. To nije neto to

esto govorim.
Vjerujem vam. Nasmijeila se je. Zna i, vi ste kolekcionar?

Ah, sad po inju problemi. Neki me autori jako zanimaju
rekao je spoti i se o rije i, pokuavaju i napipati put do objanjenja i pogledavaju i
nebo proarano oblacima kao da bi ga mogla spasiti boanska intervencija. Iako, uglavnom
me zanimaju slike. Slikate li, gospo ice Kessler?
Molim vas, zovite me Agnete. Ili Aggie, ako elite. Neko sam slikala, ali nije
mi ba ilo. Oduvijek sam eljela znati to se zbiva iza platna. Ne zapitate li se i vi, kad vidite
neku sliku koja pobudi vau radoznalost? Sto se jo doga a, a vi za to ne znate? Nasmijala
se. Valjda mi dvije dimenzije nisu dovoljne.
Oglasio se Stephen. I ja to osje am. to se jo doga a? to ne znamo?
To no suglasila se, naizgled zadovoljna to je netko razumije. Zato ne

ete u ku u na aicu erija prije nego to odemo u atelje.
Dok su prilazili ulaznim vratima u naran astoj boji draguna koja seje inila u skladu s
Agnetinim diskretnim, ali jedinstvenim stilom, Finch je i nadalje osje ao trnce u dnu
kraljenice. Uvela ih je u ku u i objesila njihove kapute na vjealicu uz vrata.
Stigli smo! - doviknula je.

Finch je zastao. Nije o ekivao da e to morati obaviti pred nekim drugim: muem,
159
GIGA
Tracy Guzeman
de kom. Prekidamo vas, a i vrijeme ve ere je blizu. Molim vas, dopustite da nazovem taksi
pa emo razgovarati drugom prigodom. - Osjetio je poriv da pobjegne, ali Stephen je stajao
ispred vrata i prije io mu put, odmahuju i glavom.
Uop e me ne prekidate odgovorila je Agnete. Rekla sam vam da ete biti

moji zarobljenici kad vas dovedem ovamo. Osim toga, ne biste eljeli oti i prije nego to sve
vidite.
Nestala je iza ugla, a kad je Finch oklijevao, Stephen ga je gurnuo. Zaputio se kratkim
hodnikom i skrenuo za ugao pa se uko io, a Stephen, koji ga je u stopu pratio, zabio se u njega
i umalo pao sa stube prema dnevnom boravku.
Dvije ene sjedile su na ognjitu kamina u kutu prostorije. Stephen je epao Finchovu
nadlakticu i stisnuo je tako estoko da je Finch osjetio kako su mu se prsti uko ili. Iznad
kamina visjela je slika, desna tre ina triptiha mlada Natalie s djetetom u jednoj ruci i
drugom ispruenom prema ne emu izvan ruba okvira.
Stephen je glasno zadahtao i skljokao se nespretno bubnuvi na stubu na kojoj je stajao.
ena koja je sjedila pokraj Agnete nakosila je glavu i mirno se zagledala u Fincha. Kosa joj je
bila rasuta oko lica, nalik na oblak izblijedjela zlata poprskanog srebrom, o i su joj bile plave
kao led, jednako kao u mladosti, ah pozornije i prodornije nego to je zamiljao. Shvatio je da
Agnete svoj odlu ni izraz nije naslijedila od Thomasa, nego od majke.
Vi ste zacijelo Dennis Finch rekla je Alice Kessler. ujem da me traite.
160
GIGA
Tracy Guzeman
ESNAEST
Agnete joj je bila apnula na uho: Da ih pozovem da ostanu na ve eri? Dah

njezine k eri bio je kao daak zraka izazvan prhutom krila, osjet koji bi voljela uhvatiti u up.
Da bez razmiljanja je odgovorila. To bi bilo lijepo. I tako je bila u Agne- tinoj
kuhinji i nespretno kormilarila kuha om kroz lonac gustog ilija, dok je gospodin Jameson bio
s njezinom k eri u dvoritu i nedvojbeno je zasipao pitanjima na koja ona ne e imati odgovore,
a profesor Finch sjedio za kuhinjskim stolom i vrtio talog od vina po ai, promatraju i je ispod
obrve kao da bi mogla biti fatamorgana.
Nije o ekivala da e se osje ati tako zarobljeno ni da e joj toliko laknuti. Tijelo joj je
bilo u zavadi sa samim sobom: le a i ramena ukrutila su joj se od napetosti, mii i posve
omlohavili. Neka oni budu ti koji e re i njezinoj k eri. U dva dragocjena dana koja je provela
s Agnete, Alice je traila gdje bi po ela, mu ila se prona i prave rije i. Thomas Bayber tvoj je
otac. Toliko je uspjela izgovoriti, i to brzo, i to rekavi, osjetila je kako se neto u njoj
otklju alo time to mu je najzad podarila priznanje. Agnete nije navaljivala, ali Alice je znala
da e zahtijevati objanjenja. Kako moe re i ono to mora? inilo joj se lake dopustiti
nekome da joj dodijeli ulogu - bilo po initelja ili rtve i ona e je odigrati. Pustila je da lica
pluta u loncu i zavrtjela crvenkastu teku inu u svojoj alici, biljni aj koji je Agnete nabavila od
nekog mjetanina tvrde i da ima iscjeliteljska svojstva. Imao je okus ljeta: nevena i jo ne eg
paprenog i zrelog.
Gledala je kroz izbo eni prozor kako njezina k i vu e Stephena Jamesona po dvoritu
iza ku e i pokazuje mu svoje radove, a tamne im se glave gotovo istodobno trzaju na svjetlu
koje i ezava. To je u redu sve dok je ima na oku, ali svaki put kad bi Agnete nestala iza ugla
ku e ili otila u neku drugu prostoriju, Alice bi uhvatila panika da je sve samo sanjala i da e se
probuditi u svom krevetu u Tennesseeju, sama i ne znaju i za svoje dijete.
Vaa je k i vrlo talentirana rekao je Finch nagnuvi au prema prozoru.

Agnetine su ruke plesale kroz zrak, pokazuju i najprije nebo, a potom jednu skulpturu. Stephen
se inio posve zaokupljen njima i dodirom prsta ili dahom pokretao njihove zamrene dijelove.
Finchu je laknulo to ga se na neko vrijeme rijeio iz ku e pa s Alice moe razgovarati sam.
I zacijelo ima magi ne mo i. Za arala je Stephena. Meni nije uspjelo uutkati

ga, osim kad je jeo ili spavao. Bubnjao je prstima po stolu u brzom stakatu dok nije opazio
da ga Alice promatra.
Loa navika rekao je. Uvijek to inim kad mi je nelagodno.
Zar se u mom drutvu osje ate nelagodno?
Vaem? Ni najmanje. Nelagodno mi je zbog svega to slijedi. Slegnuo je

ramenima i odmahnuo glavom, a nao ale su mu kliznule niz nos. Ne znam kako to u initi.
Bio sam toliko siguran da vas nikad ne emo prona i, da nisam dovoljno razmislio o tome to e
se dogoditi prona emo li vas.
Ako e vam biti lake, znajte da je i meni tako. Donijela je vino s police,
napunila mu au pa sjela su elice njemu i, dre i ajnik objema rukama, nato ila si aj.
Gledaju i njezinu sliku ovih proteklih mjeseci, imao je osje aj da se izme u njih razvila
odre ena prisnost, kao da mu je ona uzvratila na svaki pogled i unutar granica svog pozla enog
okvira donosila pretpostavke o njemu i njegovu ivotu. Sad je shvatio da ne zna nita o
stvarnoj, ivoj Alice koja sjedi su elice njemu, eni koja nikad nije ni pomislila da on postoji.
Phinneaus mu je mogao neto natuknuti o njezinoj bolesti, barem neodre eno, ali odlu io je
nita ne spomenuti jer mu je jedino bilo vano da je zatiti. Iako nevoljko, Finch je morao odati
priznanje tom mukarcu, znaju i da bi i sam jednako postupio za Claire.
Voljela bih vam se pridruiti u bubnjanju rekla je kimnuvi prema njegovim

prstima. Jo uvijek me raduje kad vidim da mehanika tijela funckionira kako bi trebala. Nije
161
GIGA
Tracy Guzeman
isto kao sindrom fantomskog uda, ali u prstima gotovo mogu osjetiti vae pokrete ili neko
daleko sje anje na njih. Kao da me je posjetio prijateljski raspoloen duh.
Zvu ite kao da se s time borite ve neko vrijeme.
Od svoje etrnaeste.
Problijedio je. S etrnaest godina, Lydia je svirala klavirske sonate i jurcala po ulici sa
svojim prijateljicama, a stopala su joj letjela brzinom munje. Pokuao je zamisliti izgubljenu
adolescenciju, cjeloivotnu tjelesnu bol. ivite s time ve inu ivota?
Kimnula je i uputila mu kiseo osmijeh. Artritis je moja najvjernija druica.
Zna i da ste bili bolesni i kad ste bili trudni. uo je Phinneausove rije i. to
god mislili o njoj, varate se. Oprostite. Mene se to ne ti e.
Alice se nasmijala, a on se zacrvenio kad je shvatio da se smije njemu, iako ne
neljubazno. Pretpostavljam da se mnome bavite ve nekoliko mjeseci, profesore. Za ene
koje imaju reumatoidni artritis nije neobi no da se u trudno i osje aju bolje. Prije toga, i
ponovno nakon toga, bila sam na standardnom reimu: kortizon, injekcije zlata, lijekovi protiv
malarije, D-penicilamin, metotreksat. Neto od toga djelovalo je neko vrijeme. Ve ina nije.
Odloila je alicu na stol i protrljala ruke. - Postoji cijela abeceda navodnih lijekova za
moju bolest, od kojih samo nekoliko nisam prekriila s popisa: vranino meso... pomijeano sa
estokim pi ima trebalo bi biti drevni kineski lijek. Gliste. Treba ih staviti u posudu, pohraniti
na tamno mjesto na nekoliko tjedana i zatim utrljati ueglo ulje na oboljele zglobove. I stajanje
u prsnom kou trupla kita. Traila sam, ali nigdje ga nisam uspjela prona i. Priznat u da sam
hodala bosonoga po boi nom snijegu i da sam iskuala zelenousne dagnje, din; u njemu sam,
usput re eno, jako uivala... p elinji otrov, koprive. Sve sam to iskuala u vrijeme o aja,
pomislivi zato ne, nekome je pomoglo.
Ali nastavili ste se kolovati. Diplomirali ste na Wesleyanu, upisah

postdiplomski...
Na vjerskom sveu ilitu, uz stipendiju. Koja mi je ukinuta kad su doznali da sam

trudna. I neudata. To se ba nije podudaralo s njihovim moralnim kodeksom. Nije me shrvalo
toliko koliko sam mislila da ho e. ivot koji sam prije planirala po eo se initi sve manje
vjerojatnim. Podigla je ruke. Ornitologija. Teko je zamisliti ivu pticu u ovim rukama,
nije li? Secirati? Ozna avati primjerke? ak bi i moja sposobnost fotografiranja ili vo enja
zabiljeki na terenu ovisila o tome imam li dobar ili lo dan.
Napustili ste studij i vratili se ku i roditi.
Da, po etkom prolje a. Bila sam izvan sebe od sre e. Osje ala sam se dobro.
ak i snano. Nisam mnogo razmiljala o tome kako u se sna i kad se dijete rodi. Vjerovala
sam da e se sve posloiti. Alice je polako ustala i prila tednjaku smanjiti plamen ispod
lonca. Prevarila sam se.
Bilo je neugodno iskapati tu i ivot. Stephen bi na to moda gledao ravnoduno, kao na
pradavnu povijest, ali on nije bio u istoj prostoriji s Alice, nije ju vidio kako pogledava kroz
prozor trae i k er, kao netko izgubljen na moru tko je upravo opazio kopno. Nije ju gledao
kako se leca na svako pitanje dok on jarua kroz njezinu prolost. Kad joj je zazvonio mobitel i
ona se ispri ala, shvatio je da je sretan zbog tog prekida.
Nekoliko minuta kasnije vratila se u kuhinju. Dranje joj se promijenilo, obrazi malo
zarumenjeli, a o i zablistale. Phinneaus vas pozdravlja.
Pretpostavljam da vam je Phinneaus rekao da dolazimo u Santa Fe?

Njezino tijelo kao da se razmotalo na zvuk njegova imena, neto uko enosti nestalo je.
Pogodio je da biste mogli. U tom smo pogledu upravo suprotni. On ima esto ulo, doputa
da ga vodi intuicija. Ja sam sklona najprije reagirati pa tek onda, kad je ve prekasno,
razmiljati to sam trebala u initi. Kad vas je Stephen onako naglo izvukao iz ku e, Phinneaus
je otiao u kuhinju i sjeo na stolac na kojem je Stephen sjedio. Vidio je Saiseene zabiljeke na
kalendaru.
162
GIGA
Tracy Guzeman
Zna i, imali ste prilike promijeniti svoje planove, ali to svejedno niste u inili?
Odlu ila sam prepustiti slu aju ho ete li nas prona i. Gotovo sam se nadala da
ho ete.
Ne razumijem. Zato?
Alice je pogledala kroz prozor. Zato to sam kukavica.
Prema onome to znam o vama, Alice, ne bih se mogao suglasiti s tom vaom
tvrdnjom.
Tad to nazovite dugo ekanom presudom.

Okrenula se prema slici u dnevnom boravku Natalie s Agnete u naru ju kao da je
njezino dijete, ruku zatitni ki ovijenih oko djevoj ina tijela. Finch je na Natalienu licu
prepoznao onaj isti izraz posjedovanja koji je vidio i na sredinjoj slici triptiha, na kojoj je
njezina ruka stezala Thomasovo rame.
Niste vidjeli drugu sliku?
Ne odgovorila je. Nisam znala za triptih. Ovu sam sliku vidjela tek prije
nekoliko dana. Odli no ju je uhvatio, zar ne?
Agnete? Ili Natalie?
Obje. To je jedina slika Agnete kao djeteta koju imam, osim one koju sam nosila
u glavi. Sad kad sam je upoznala, moja zamiljena Agnete nestala je. Nikako je ne uspijevam
vratiti. Okrenula se od slike kao da joj je fizi ki bolno gledati je. to ste namjeravali re i
mojoj k eri kad je na ete? upitala je.
Otkad je vidio Agnetinu skulpturu u galeriji, u glavi je mnogo puta vjebao govor. Ali
uglavnom je naga ao i pretpostavljao. Namjeravao sam joj re i samo za Thomasa. O svemu
ostalome samo bih naga ao. Ponekad mi se inilo kako njegovo pravo da zna pobija sve ostalo,
vae osje aje, i njezine. Stavio me je u neodriv poloaj, Alice, samo to ja toga nisam bio
svjestan kad sam mu pristao pomo i. Kad sam doznao da je u cijelu pri u uklju eno i dijete, on
je ve bio bolestan. Nije mogao govoriti, nije mogao pisati. Nisam bio siguran koliko razumije.
Tad mi se inilo prekasno da odredimo parametre dogovora. Zastao je, nesiguran kako bi
nastavio. to ona zna o Natalie?
Samo da je njezina teta prili no nenadano umrla u rujnu. Rekla sam joj da ju je
Natalie namjeravala posjetiti u listopadu, da sam vidjela zrakoplovnu kartu. Agnete se strano
uzrujala. Posljednji put kad ju je Natalie posjetila, sva ale su se oko novca. Agnete joj je
godinama govorila da joj ne treba financijska pomo , ali Natalie nije eljela sluati. Na kraju je
Agnete odustala i po ela tedjeti novac koji je dobivala od Natalie. Planirala ga je kasnije
upotrijebiti za Natalie, u slu aju da joj zatreba pod stare dane. Alice je spustila glas i
pogledala prema vratima. Vidjela sam da ima osje aj da izdaje tetu povjeravaju i mi se, ali
Agnete se inilo da se zbog tog novca trebala osje ati dunom. Kad je stigao posljednji ek,
jednostavno ga je vratila u onom pismu koje je Phinneaus pronaao kad smo pregledavali
Nataliene stvari. Na njemu je pisalo: Vratiti poiljatelju. Oboje smo pretpostavili da to zna i
da je odselila. Sre om, prevarili smo se. Alice je odmahnula glavom. Dalje od toga...
Recimo da smo oprezne jedna s drugom. Uvi am da je moja k i udesno ljubazna i strpljiva.
Ne mogu zamisliti od koga je to naslijedila. Nasmijeila mu se, ali o i su joj bile vlane. Znam da ima pitanja. I toliko je toga to ja nju elim pitati. Ali nigdje ne postoji okosnica tog
razgovora, a meni je o ajni ki potrebna. - Ispruila je ruku i dodirnula rukav njegova pulovera.
Rekli ste da imate k er.
Lydiju. Dvadeset osam joj je godina.
Tad ve znate ono to ja tek po injem shva ati. Da e roditelj u initi sve da
zatiti svoje dijete.
Finch je dopustio o ima da se nakratko zatvore i pomislio na svoju k er. Sjetio se kako
bi kao dijete uvijek dotr ala do ekati ga na vratima kad bi dolazio s posla, obujmila ga rukama
oko struka, poloila pete na vrhove njegovih cipela pa bi tako zajedno uli u dnevni boravak.
163
GIGA
Tracy Guzeman
Da rekao je. U inio bih sve to je potrebno da je zatitim.
A to ako bi joj istina o Natalie, o tome to mi je Natalie u inila, to je u inila

nama objema, samo izazvala novu bol? to onda?
Paljivo je razmislio prije nego to je odgovorio. - Agnete je vaa k i, ali nije dijete.
Odrasla je osoba. Mislim da morate imati povjerenja da e donijeti vlastite zaklju ke o onome
to joj kaete i sama prosuditi sve umijeane.
Finch je odloio svoj portfelj na stol, otvorio ga pa izvadio razglednice koje je Natalie
poslala Thomasu. Pruio ih je Alice jednu po jednu. Kratko ih je promotrila, dre i ih za rubove
kao da su vru e. Potom ih je odloila i spustila glavu me u ruke.
Alice, mislim da je vaa sestra bila poreme ena mlada ena.
Znao je da je iva. On je to znao, a ja nisam.

I Finch je to pomislio, ali inilo mu se previe okrutnim uop e mozgati o tome. Ne bi
bio vjerovao da bi Natalie, ili itko na ovome svijetu, mogao biti sposoban za takvu grozotu da
nije vidio izraz na Thomasovu licu kad su njih etvorica prije dva mjeseca prvi put vidjela
sredinju sliku triptiha.
to mislite, bi li Thomas bio dobar otac?

Finch se sjetio mra nih, zadimljenih prostorija, praznih boca estokih pi a, prljavtine.
Koliko je truda Thomas uloio da ih prona e? Stephen i on nabasali su na blago u roku od dva
mjeseca, iako je morao priznati da im se posre ilo.
Moda bi bio druga ija osoba nego to jest. Bio je to okolian odgovor na
pitanje. Bez obzira na sve, prema Thomasu je jo uvijek osje ao neto odanosti. Koga drugoga
ima da ga brani?
Odgovornost da u roditelju potakne ono najbolje ini mi se velikim teretom za

dijete. Obrisala je lice. Roditelj, dijete, k i. Imam novi rje nik, rije i koje nisam navikla
koristiti, barem ne govore i o sebi.
Zar je doista vano to je on od samoga po etka znao za Agnete?
Svatko od nas znao je samo ono to je Natalie eljela da znamo. Ali ja sam imala
priliku re i mu, a nisam mu rekla. Nju mogu kriviti gotovo za sve to se dogodilo, ali ne i za to.
Da nisam mislila da je Agnete...
Alice o svojoj k eri o ito nije mogla razmiljati druga ije osim kao o energi noj i ivoj.
Voljela bih misliti da bih mu nakon njezina ro enja bila rekla, da bih progutala svoj gnjev i
dala mu priliku da je upozna. Da postane druga ija osoba, kako ste vi rekli. Nisam sigurna kako
se pomiriti s time. Prela je jagodicom prsta preko to kice na stolu, pokuala je izbrisati.
To je druga stvar koju sam mu ukrala.
Druga?
Okrenula se na stolcu i posegnula u dep pulovera preba enog preko naslona. Biste
li mu ovo dali kad ga vidite?
Ispruila je stisnute ake. Vidio je lanke prstiju, nate ene i crvene; vidio je svojeglav
poloaj njezinih ruku, umor godina urezan u kou. Ispruio je ruke i iako je mislio da vie ne
postoji nita to bi ga moglo iznenaditi, nije o ekivao ono to je utisnula u njegove dlanove.
Onoga dana kad sam otila iz vikendice, bila sam jako bijesna. U inio je neto
to nisam mislila da mogu oprostiti. eljela sam ga povrijediti, ali da budem iskrena, nisam
znala kako. Prela je grbavim prstom preko le a ptice u Finchovim rukama. Ova je
figurica pripadala njegovoj majci. Sa uvao ju je, iako su ga i ona i otac odbacili. Mislila sam da
bi mu mogla neto zna iti pa sam je uzela. I iako sam mislila da vie nikad ne u razgovarati s
njim, oduvijek sam mu je namjeravala vratiti.
Moete mu je sami vratiti.

Odmahnula je glavom. Ne. Ozbiljno sam mislila kad sam rekla da sam kukavica.
Figurica Doughtyjeve bila je topla u njegovim rukama. Prou io je brino odabrane
boje, anatomiju. Ne bih rekao da je Thomas imao ba mnogo iskustva s odbijanjem. S
164
GIGA
Tracy Guzeman
laskanjem, oboavanjem, to da. Ali osim vas i njegovih roditelja, ne mogu se sjetiti nikoga
drugog tko ga je napustio. Vidite, on ljudima ne daje tu priliku. Va je odlazak za njega sigurno
bio jedinstveno iskustvo, takvo koje nije elio ponoviti. Ako se pitate zato se nije vie potrudio
prona i vas i Agnete, moda je to zato to je vjerovao da ne elite biti prona ene. Ili barem da
ne elite da vas on prona e. Posegnuo je u aktovku i iz nje izvadio sveanj pisama. Sva su
bila naslovljena na nju i na svima je Natalienim rukopisom pisalo Vratiti poiljatelju.
Alice je bila kao ukopana, gledala je omotnice, ali nije se pomaknula dodirnuti ih.
Natalie je uspjela, zar ne?
Ali nije ga uspjela sprije iti da razmilja o vama. Vi ste na svakoj njegovoj slici
od trena kad je doznao za dijete do trena kad je prestao slikati. Grijeim li to vam to govorim?
Mislite na ptice. Zagledala se u svoje ruke i nasmijeila. Dok nisam dola

ovamo, nisam znala za to. Da se nisam zaustavila malo odmoriti ispred jedne galerije, ne znam
bih li to ikad doznala. Posegnula je preko stola i lagano poloila dlan na njegov. Ne
mislim da su te slike bile namijenjene meni, profesore. Vidjela sam ga u snu dan prije nego to
sam pronala Agnete. Mislim da su bile namijenjene njoj.
Alice, volio bih pomo i vaoj k eri, ako mislite da e mi ona to dopustiti. Jo
uvijek imam neke kontakte u New Yorku, poznajem vlasnike nekoliko galerija, a ini se da bih
uskoro mogao imati i malo slobodnog vremena. Njezin je rad doista poseban. ekao je neki
znak odobravanja, ni sam ne znaju i je li to ponudio kako bi ugodio Alice ili zato to je
promatraju i Agnetine skulpture osjetio iskricu kineti ke energije, to se ve godinama nije
dogodilo. Ovako ili onako, njegova ponuda bila je od srca.
Ima njegov talent.
Ima svoj vlastiti talent.

Oklijevao je pa zatim upitao, zadnje to je kanio u initi u Bayberovo ime. Jeste li mu
oprostili?
Stephen i Agnete jo su bili vani i sudarali se utrkuju i se prema stranjim vratima.
Pomislio je kako su mladi, kako su im obrazi rumeni, udovi dugi, kose tamne.
Pomirili smo se odgovorila je Alice.
Kroz kuhinjska su vrata nahrupili zajedno, naguruju i se u utrci do ku e pa su se sruili

na dva preostala stolca oko stola, nasmijano mau i rukama kako bi se bre ugrijali.
Alice po eo je Stephen posegnuvi preko stola prema zdjelici s krekerima.

Smijem li vas zvati Alice? Nastavio je ne ekaju i odgovor. Pitam se bih li smio
fotografirati vas i Agnete ispod slike. Ne bih elio da pomislite da sam drzak, ali svom sam
poslodavcu obe ao da u ga redovito izvjetavati. Bez obzira na ishod, elio bih da zna da smo
pronali jednu od slika koje nedostaju.
Stephen je opazio da su se Alice i Finch pogledali prije nego to je Alice odgovorila.
Slika nije moja, gospodine Jamesone. Ali, ako Agnete nema nita protiv,
pristajem.
Nakon ve ere rekla je Agnete, a Stephen je u njezinu glasu zamijetio

upozorenje upu eno njemu. Ako ita o ekuje od mene, ne priti i je.
Kad je u dvoritu skrenuo s teme umjetnosti op enito i njezinih skulptura konkretno,
Agnete je na njegova pitanja turo odgovarala. Na kraju ju je prestao slijediti naokolo i smjestio
se na hladni rub dvosjeda od kovana eljeza, ekaju i da ona shvati da je izgubila publiku i
vrati se.
Jesi li umoran? Ili si samo umoran od mog blebetanja? upitala je.
Pokuavam shvatiti kako se osje a. Najprije ti se majka, koju nikad nisi
165
GIGA
Tracy Guzeman
upoznala, pojavi na vratima s vije u o tetinoj smrti. Nekoliko dana nakon toga, dvojica
neznanaca tvrde da ele vidjeti tvoje radove, koji su usput re eno doista impresivni, a ja to
nikad ne bih rekao da tako ne mislim. Prije nekoliko godina, moje bi dobro miljenje o njima
neto zna ilo. Sad je, bojim se, samo moje dobro miljenje, ali ako te to moe utjeiti, barem je
miljenje koje se temelji na iskustvu i znanju. Iako, priznajem, to moda i nije neka utjeha.
Stephene, mora da si dosad ve zaboravio to si mi zapravo elio re i. Ja

svakako jesam.
Pokuavam ti dati do znanja da te ne hvalim samo zato to neto elim. Iskreno

me zanima tvoj rad. Stephen je pokazao razne skulpture u vrtu. Budi moju znatielju.
Agneteje prila jednoj od viih skulptura, jatu riba, i dodirnula prstom komadi kovine
koji je bio neto tamniji od ostalih i ne toliko simetri an kao ostali koji su se kovitlali uvis.
Pomnije promotrivi, Stephen je vidio da su poloaj i teina tog jednog komadi a druga iji od
ostalih. Kad je zapuhao vjetar, taj se komadi nije pomicao kao drugi; trzao se i podrhtavao na
na in koji je navodio na pomisao da pliva protiv struje nastoje i susti i ostale.
-Ja sam ta riba - rekla je. Odrasla sam u ovoj ku i. Ona je jedino mjesto na kojem
sam ivjela i volim ivjeti ovdje. Ali svi u gradu znali su da Therese nije moja majka, iako me
je odgojila. Svi su znali da moj otac, tko god on bio, nije u blizini. Pubertet sam preivjela
uvjerivi samu sebe da mi to nije vano; samoj sam sebi rekla da me to to sam druga ija ne
ini manje vrijednom. - Odmaknula je kosu s lica i Stephen se zaprepastio koliko nalikuje ocu.
Osjetio je Bayberovu ruku, eli ni krip koji mu stee zape e. Da je bio u blizini, njezin bi
otac vjerojatno otjerao svakog dovoljno hrabrog da se priblii na metar i pol od Agnete.
Napravila sam ovu skulpturu jer sam oduvijek imala osje aj da sam odvojena od
drugih, to mije odgovaralo, ali sam se istodobno bojala da u biti ostavljena. Ima li to smisla?
Njezino objanjenje prenosilo je njegove vlastite osje aje, iako ih on ne bi mogao tako
jasno artikulirati. Zagledao se u tlo, usredoto eno namrtio i uspio re i samo: Da, shva am
to eli re i. Moda sam i ja ta riba.
Tad nas je dvoje. Imat emo vlastito jato.
Agnete, to ti je Natalie rekla o majci? Ho u re i, o Alice.
To je prili no be utno pitanje.

Stephen se ugrizao za usnicu, ali svejedno se morao nasmijeiti.
Neto je smijeno?
Ne. Samo, zvu i kao Finch. On me voli podsjetiti da sam be utan pa se tvoj
zaklju ak ini opravdanim.
Agnete je pogledala u nebo i vrsto stisnula o i. Alice je upravo onakva kakvom sam
je zamiljala.
Iz snova?
Iz svega to mi je Natalie o njoj rekla. Kad god smo bile zajedno, govorila je o
Alice. Rekla je da eli da je upoznam onako kako ju je ona poznavala. Odmahnula je glavom
pa irom otvorila o i, kao da se svijet moda promijenio u onih nekoliko kratkih sekunda
koliko su joj o i bile zatvorene. Podigla je ruku i nabrajala na prste. Pametna. Uporna.
Opsesivna. Iskrena. Previe oprezna. Pretjerano odana. Natalie je rekla da je, kad su odrastale,
uvijek mogla ra unati da e Alice stati na njezinu stranu, da je Alice kao njezino drugo, bolje
ja.
Ah... '
Rekla mi je da je moja majka umrla pri poro aju.

Stephenova slika o Natalie kao o aravaju oj, fascinantnoj autsajderici rasprila se.
Agnete je ponovno pogledala u nebo, brzo trep i.
Je li ti neto upalo u oko?

Pogledala ga je u nevjerici prije nego to je prasnula u smijeh vedar kao Lydijin, ali
zvu niji, srda niji. Pokuavam ne rasplakati se.
166
GIGA
Tracy Guzeman
A tako. Dobro. Pljesnuo se je dlanom po koljenu, dodaju i uskli nik svojim

rije ima. - Zna i, mrzi tetu. Savreno razumljivo.
Agnete je zarila vrh izme u tlo. Kakvog bi to smisla imalo? Ispruila je ruku i
dodirnula rukav njegove jakne. Stephene, tebi nije doputeno osu ivati je. Ta je povlastica
rezervirana za mene. I za Alice. Uostalom, svom se snagom trudim vjerovati da je Natalie, iz
tko zna kojeg razloga, impulzivno donijela odluku da mi kae neto to nije bilo istina. A
jednom kad je to rekla, vie jednostavno nije mogla doku iti kako da to povu e.
Zar je brani?
Naravno da je ne branim. Ali ljudi stalno ine neto to nisu namjeravali u initi.
Razljute se. Dopuste si luksuz strane pomisli. Naravno, nemaju namjeru provesti tu pomisao u
djelo, ali ve im se nastanila u glavi. Zavukla se u nju i sad budno pazi, eka priliku. I u trenu
kad treba neto odlu iti, ondje je, naizgled jednako odriva kao i zdravija opcija, moralno
ispravna reakcija. I tako odabere. I tom jednom odlukom postao si druga ija osoba, osoba koja
je sposobna u initi neto tako pokudno i samu sebe uvjeriti daje s pravom to u inila. Jer zato
bi ina e postupila kako je postupila? I ako... ne, kad po ne sumnjati, ne vidi na in da to
ispravi pa jednostavno ide dalje i uporno ponavlja istu grozotu.
Zagledao se u njezine prste zamiljaju i kako udahnjuju ivot komadu gline. udim
se da si tako dobrostiva.
Dobrostivost s time nema nikakve veze. elim joj dati mira. Natalie je bila
progonjena.
Vlastitom krivnjom?
Kajanjem, mislim. Ali i vie od toga, strahom od samo e. Osje ala sam to svaki
put kad smo se opratale prije njezina odlaska, u na inu na koji me je silovito privijala uza se.
Bio je to neobi an zagrljaj, gladan, gotovo kao da je mislila da nas moe ispreplesti u jednu
osobu. A to mogu shvatiti. Strano je misliti da si sam na svijetu.
O tome Stephen radije nije razmiljao. Ali to je s onom slikom? Zar ti Natalie nikad
nije rekla nita o njoj? Ili spomenula ostale dijelove?
Therese mi je rekla da ju je naslikao neki obiteljski prijatelj. Nikad nisam pitala

o njoj. Zapravo mi se nikad nije svi ala. Teta ju je valjda donijela sa sobom kad je kupila ku u
ili ju je poslala s Theresom. Sje am se da sam je se kao mala bojala... Natalien izraz lica bio je
tako estok. U odre enom trenutku, valjda sam se navikla. Sad zaboravim da je uop e ondje.
Ali vidi da ima neto posebno, zar ne? Tvoj otac je genij. Mogao bih gledati tu
sliku svaki dan do kraja ivota i nikad mi ne bi dojadila. Izvukao je komad papira iz bloka za
skiciranje u koji je zapisivao svoje zabiljeke i ugrubo skicirao sredinju sliku triptiha kako bi
ona stekla dojam. Da moe vidjeti ta dva dijela zajedno, zadivio bi te prijelaz boja. Beavan
je, iz jedne slike u drugu, sa svjetlijim bojama u sredini i tamnijim na rubovima, kao da eli
prenijeti neto o nesigurnosti budu nosti. Sjene na slici, svjetlo koje sipi kroz prozor ispred
kojeg stoji Natalie, potezi kistom kojima je naslikao njezinu suknju... kad je pogleda, gotovo
osje a antilop kou pod prstima. Vjerojatno vrijedi milijune dolara, Agnete. ak i bez tre e
slike triptiha.
Bez razmiljanja bih zamijenila taj novac za obitelj. Agnete je okrenula glavu
od crtea. Ti, Stephene, gleda samo slojeve boje. Ja gledam svoj ivot. Kad sad pogledam
tu sliku, jedino to vidim jesu ljudi koji u njemu nedostaju.
Nakon ve ere, Stephen se svojski potrudio namjestiti Alice i Agnete ispod slike.
Pomaknuo je stolce, donio neke predmete kako bi kompozicija bila to bolja, namjestio im
ruke, noge i glave, podigao brade. Finch je bio iscrpljen i brzo je gubio strpljenje, posebice kad
je vidio da Alice malo-pomalo gubi snagu. - Stephene, nisi Stieglitz. Daj ve jednom snimi tu
fotografiju. Ve smo ionako ostali due nego to e pristojno.
167
GIGA
Tracy Guzeman
Stephen je nato samo odmahnuo rukom, ali je brzo snimio nekoliko fotografija Alice i
Agnete zaredom i potom jo nekoliko same slike.
Profesore Finchu, biste li fotografirali Stephena i mene? Tom u ga

fotografijom ucjenjivati ako zaboravi da je obe ao kupiti moju skulpturu. Agnete ga je
po astila irokim osmijehom i Finch je osjetio kako mu se srce rastapa dok je pomagao Alice
da ustane s tvrdoga stolca na koji ju je Stephen smjestio. Bayberova krv. O ito je nemo an
protiv nje.
Stephen i Agnete smjestili su se na ognjite, govore i kao navijeni. Nehajno su se
zagrlili spojivi glave u masu crne kose. Je li on ikad u ivotu imao toliko energije? inilo mu
se nevjerojatnim da jest. Provirio je kroz trailo na Stephenovoj 35-milimetarskoj kameri,
namjestio le e, prtljao s objektivom, nastoje i izotriti Stephena i Agnete. Neto ne valja
zaustio je pa odmaknuo kameru i pomnije se zagledao u njih dvoje. Srce mu je sko ilo u grlo.
Identi an oblik njihovih lica, orlovski nosovi, visoke jagodice kako to nije ranije primijetio?
Ponovno je provirio kroz trailo, mole i se da na oboma ne ugleda isto visoko elo. Ali s
kamerom je bilo sve u redu. Slika je bila savreno jasna.
Sjeo je na gornju stubu i pruio kameru Alice. Biste li...
Bojim se da su tipke i broj anici premaleni za moje prste.
Ne odgovorio je Finch. Samo pogledajte. Pruio joj je kameru i

zagledao se u okrhnutu plo icu stube, ne ele i vidjeti izraz njezina lica. Cijelu je minutu zurila
kroz trailo prije nego to je odloila kameru. Tad se njezin dlan naao na njegovu rukavu i kad
se okrenuo, na njezinu je licu ugledao istu nevjericu kakva je zacijelo bila i na njegovu: o i
razroga ene od oka, usta lagano otvorena. Odmahnuo je glavom i zatvorio o i prije nego to je
ispod glasa prokleo Thomasa. I Dylanovu enu usto. Zna i, zato je Thomas ustrajao na
Stephenu.
Morat ete mu re i - apnula je Alice.

Finch je osjetio kako mu neka aka stee srce. Mislim da ne u mo i.
Finchu, on e to morati doznati. I to brzo. Nagnula je glavu prema dvoje

mladih koji su i nadalje brbljali ispred vatre.
Finch je nazvao taksi, odlu no izjavivi da su Agnete i Alice ve u inile dovoljno i da bi
im svima koristilo da se dobro naspavaju. Agnete se napokon suglasila i prije nego to su otili,
iznenadila je Fincha zagrljajem, a Stephena poljubila u obraz. Dogovorili su se da se sutradan
na u u hotelu na kasnom doru ku. Finch je utio tijekom kratke vonje do hotela i trudio se ne
gledati Stephena.
Finchu, jesam li neto u inio?
Hmmm? Ne, ne. Nisi nita u inio. Finch je zakrgutao zubima i iskrivio lice
od istinitosti tih rije i.
inilo mi se da se Alice nisam ba svidio.
Stvarno? Nisam primijetio odgovorio je Finch i zagledao se kroz stranji

prozor taksija u grane stabala isprepletene svje icama ije su aureole iskrile na hladno i.
Valjda jo uvijek pokuava srediti dojmove. Danas je doznala puno toga neo ekivanoga. inilo
se da otkri ima nema kraja.
U hotelu im je Finch podijelio zaduenja pa poelio Stephenu laku no . Na Stephenu je
bilo da obavijesti Cranstona i proslijedi laboratoriju fotografije druge slike triptiha, a Finch e
obavijestiti Baybera. I gasim ovu prokletu stvar icu rekao je mau i mobitelom pred
Stephenovim licem. Lydia ima broj moje sobe bude li me trebala, a ima ga i ti.
U sigurnosti zaklju ane hotelske sobe, skljokao se na krevet. Jedno je razmiljati o
nanoenju boli posvemanjem neznancu, to je on u inio s Agnete. Ali tad ju je doivljavao
samo dvodimenzionalno, kao zamiljeni plod mate u koji nije posve vjerovao. Stephen je
168
GIGA
Tracy Guzeman
stvaran, neobi no mio, freneti an, briljantan lampavac, i o ajni ki je elio odobravanje osobe
koja mu to odobravanje vie nije mogla dati mukarca kojeg je znao kao svog oca.
Pomisao da bi mogao biti prisiljen re i Stephenu istinu koja bi ga vjerojatno unitila
bila je vie nego to je Finch mogao podnijeti. Claire, pomozi mi. Zatvorio je o i i zario lice u
utirkanu plahtu, usrdno se mole i da ga njezin glas sad ne napusti zauvijek, kao zvijezda koja
sklizne s tamnoga neba u prazninu utnje.
Na obrazu je osjetio njezin dah. Boli me kad te vidim takvog.
to da u inim?
Nastupila je tiina u kojoj je svaki dan otkad je nije bilo bio tupi udarac u srce. to si
ono rekao Alice kad te je upitala za Natalie? Sad u ja tebi re i to isto. Stephen je odrasla osoba.
Donijet e vlastite zaklju ke o onome to mu kae i sam prosuditi sve umijeane.
Ali bit e povrije en.
Da. Ali e biti i iscijeljen. Ima vie rodbine nego to je mislio. Ima polusestru i njezinu
majku. I mukarca kojeg njezina majka voli, i ne aka tog mukarca, i enu koja brine o svima
njima. I tebe, Denny. Zar ti nisi njegov prijatelj?
To nije isto.
Podrugljivo je frknula kroz nos i njezina ga je kosa pokakljala po uhu. Oh, nije li?
Idi sad spavati, puta o jedna budalasta. Iscrpio si se do kostiju. Morat e biti snaniji ako
ekuje da e na tom svom tvrdoglavom vratu nositi mog unuka.
U svojoj hotelskoj sobi, previe uzbu en da bi zaspao, Stephen je prebacio fotografije
iz kamere u prijenosno ra unalo, brzo ih proslijedio laboratoriju i napisao poruku Cranstonu.
Izlau i se opasnosti od Finchova gnjeva, koji dotad nikad nije bio takav da ga ne bi mogao
ublaiti laskanjem, poslao je nekoliko fotografija gospo i Blankenship s uputom da ih ispie i
im prije pokae Bayberu: Agnete u dvoritu uz svoju skulpturu, Alice i Agnete posjednute
ispod slike, i potom, iz hira, a i kako bi pokazao Bayberu da su se njegovoj k eri o ito svidjeli
mukarci koje je zaduio daje prona u, fotografiju na kojoj je sjedio pokraj Agnete ispred vatre
u kaminu. Kad je to obavio, ispruio se na krevet i sklopio ruke iza glave, zagledao se u niske
grede stropa i pokuao doku iti gdje bi mogla biti tre a slika triptiha.
I Alice i Agnete tvrdile su da je nikada nisu vidjele, a nisu imale razloga lagati. Sad kad
su Finch i on pronali drugu sliku, Stephen je bio uvjeren da e na tre oj biti trudna Alice,
budu i da je slika s Natalie i Agnete nalikovala na drugu fotografiju koju je Natalie poslala
Bayberu.
Sve se vra alo na Natalie. Stephen je prekrio o i dlanom i usredoto io se na nju,
pokuao se uuljati u njezinu glavu. Bila je dovoljno pametna da zna koliko ta slika vrijedi pa je
postojala mala vjerojatnost da ju je unitila. Zadrhtao je i od same pomisli da unitena i
razrezana Bayberova slika lei negdje navrh hrpe sme a ili u kakvoj uli ici, pougljenjena do
neprepoznatljivosti, osmu ena okvira koji jo tinja. Ne. Nije bila tako glupa. Godilo bi joj
sa uvati je negdje skrivenu i misliti da samo Thomas i ona znaju za nju. Da je jo neto to ih
povezuje. Jo jedna tajna za koju Alice ne zna.
Dakle, ako se nije rijeila slike, negdje ju je sakrila. Osigurati je nije mogla jer bi se
time doznalo za njezino postojanje. Na pamet su mu padale samo dvije mogu nosti: George
Reston mla i ili Edellovi. Iako je prieljkivao da slika bude u rukama nesvjesnih i pomalo
tupavih Edellovih, puno je ve a i ujedno mrskija vjerojatnost bila da je Natalie zamolila
Georgea da uva sliku. Ako George zna da je Natalie umrla, sigurno e prodati sliku im mu se
za to ukae prilika. Pomisao da neki drugi procjenitelj u nekoj drugoj aukcijskoj ku i moda
ba u ovome asu radi na opisu za katalog bila je dovoljna da Stephenov eludac preplavi
kiselina i mozak mu proparaju otrice jarkog svjetla. Finch i on moraju prona i tu sliku prije
nego to to u ini netko drugi.
169
GIGA
Tracy Guzeman
Zakiljio je prema svjetiljci uz krevet naslijepo je gase i pa se odvukao u kupaonicu po

hladan oblog za glavu. Na povratku u krevet, smanjio je temperaturu na termostatu, pri ekao da
se ventilator prestane okretati i zapahnjivati prostoriju vru im zrakom pa se tek tad zavukao
me u plahte. Brzo e jutro i on e imati novu priliku potaknuti Agnete da se sjeti neke
neuhvatljive, ali presudne pojedinosti koja e mu dati odgovor.
umanjci su u utoj rje ici plivali njegovim tanjurom i ulijevali se u meku kau graha
koju je gurnuo sa strane. Pogrijeio je odlu ivi se za jaja nakon jedanaest i trideset ujutro,
zaklju io je Stephen. Dotad su ve prestala biti privla na i on je zavidno promatrao Finchov
nedirnuti sendvi s besramno crvenom pe enom paprikom koja je virila izme u prepe ena
kruha i komada blijedog, kremastog sira. Uvijek bi se razo arao kad bi loe naru io. Zato je
pohlepno progutao svoju bijelu kavu i razmislio da naru i utipke, hranu u kojoj se moe
uivati u svako doba dana.
Usprkos Finchovim tvrdnjama prethodne ve eri, Alice ga je definitivno izbjegavala i
jedva ga je mogla pogledati u o i. Sjedila je za tanjurom pala inki od plavog kukuruznog
brana i bio je siguran da bi radije bila u svojoj kuhinji i jela Saiseene gance. Finch je prislonio
alicu kave uz usta, a ak je i Agnete bila nekako suzdrana i gurkala hranu po tanjuru kao da
neto iskapa. Dunost da zapo ne razgovor o ito e dopasti njega. Kanio je spomenuti prodaju
triptiha na drabi, uspiju li prona i i tre u sliku koja nedostaje, ali mu je u tom trenu zazujao
mobitel u depu. Ne obaziru i se na Finchov bijesan pogled, izvukao je mobitel iz depa i
provjerio broj. Gospo a Blankenship. Ispri ao se i ustao od stola, vie zbog Finchova
energi na kimanja prema predvorju nego zbog naglog napada pristojnosti, i skljokao se u
duboki konati naslonja kako bi provjerio proputene pozive. Gospo a Blankenship nazvala
je triput, prvi put u est ujutro po vremenu u Santa Feu. Osam sati u New Yorku. Vjerojatno
nije uspjela dobiti Fincha jer je isklju io mobitel. Osam sati ujutro prerano je za gospo u
Blankenship da nazove, osim ako nije imala teko a s otvaranjem dokumenta koji joj je poslao.
Na kraju je, tre i put nazvavi prije malo vie od sat vremena, ostavila poruku i netom prije
nego to je za uo njezin glas, Stephena je epalo neto strano i poznato, sje anje koje je
ajni ki nastojao zadrati u samoj pozadini mozga: maj ini pozivi kad je bio u Rimu.
Nije se sje ao kako se vratio u blagovaonicu, ponovno sjeo na svoj stolac i stavio ubrus
na krilo. Sje ao se samo da postoji neto to nikako ne smije re i pred Alice. Pred Agnete.
Pogledao je Fincha i shvatio da e i njega jednako zaboljeti, iako na druga iji na in. Ne bude li
ga nitko nita pitao, nita ne e morati re i, a dok ne kae, ne mora biti istina.
Stephene? Finch ga je zazvao, najednom zabrinut.
Plakao je. Nije se mogao sjetiti da je plakao u Rimu dok je maj in glas podrhtavao na
drugoj strani telefonske linije, ili na o evu pogrebu, dok je ekao da beskona na povorka
oalo enih progmie pokraj njega izraavaju i su ut. Nije se mogao sjetiti ni da je plakao dok
je stajao na kii na groblju, ve zale ena i mokra lica. Ali Finchu na kraju nije morao nita re i.
Finchu, koji ga je tako dobro poznavao i znao to se dogodilo iako Stephen nije rekao ni rije .
Sve nakon toga odluke, planovi, telefonski pozivi, letovi dogodilo se kao u
bunilu. Sve su ga te informacije prekrile kao deka. ekao je da ga netko uputi u nekom smjeru
i malo po- gurne. Idi onamo, u ini ovo, spakiraj ono. Finch je od gospo e Blankenship doznao
pojedinosti: Thomasovo stanje se poboljalo, nakon toga se pogoralo. Thomas je vidio
fotografije koje mu je Stephen poslao i kao da je ivnuo, ali kad je malo kasnije ula u njegovu
sobu donijevi mu doru ak, imao je vru icu i bio je blijed. Nazvala je lije nika i po preporuci
dnevne bolni arke vozilo hitne pomo i. Umro je steu i one fotografije u ruci.
Iznevjerio sam ga rekao je Stephen Finchu dok su ekali da se Alice i Agnete

vrate u hotel sa svojom prtljagom.
Stephene, spojio si ga s obitelji, iako nije bio ondje da to vidi. Finch je

naizgled paljivo birao rije i, obra ao mu se polako, kao da je dijete. Bio je ozbiljno
170
GIGA
Tracy Guzeman
bolestan. Lije nik je rekao da mu je izme u ostaloga zakazala i jetra. Ne bi se oporavio. To

zna, zar ne? Finchov glas lebdio je preko njega kao oblak utjehe. Ako moe, morat e
pomo i Agnete. Pokuaj ne smetnuti s uma da ona nije imala priliku upoznati oca. Nikad.
Finch je telefonirao dulje od sat vremena kako bi za njih dvojicu dobio mjesta na
izravnom letu za New York, ali blagdan je bio preblizu i svi su letovi bili rezervirani ili
podrazumijevah brojna ekanja i presjedanja. Odlu ili su sa uvati postoje e rezervacije i vratiti
se s Alice i Agnete u Tennessee na nekoliko dana pa odatle sve etvero otputovati u New York.
Najprije moram ku i rekla je Alice, a Stephen je zamijetio kako je kolebljivo

naglasila rije ku a, kao da isprobava pristaje li joj veli inom. Moram vidjeti Phinneausa. To je rekla kao to bi rekla moram imati zraka.
Bila je potresenija nego to bi Stephen o ekivao, s obzirom na to da Thomasa nije
vidjela dulje od trideset pet godina. Pretpostavio je da je takva bila zbog previe iznena enja
odjednom, koja su poput lutke na opruzi isko ila na nju svojim razmahanim rukama kad to nije
ekivala. Stisnuli su se jedni uz druge dok su stajali u redovima i ekali na terminalima, i
sjedili su jedni uz druge u zrakoplovu, etvero blijedih ljudi turobna izgleda koji su povremeno
plakali, ali rijetko istodobno ili iz istog razloga. Phinneaus je doao u Memphis po njih.
Vi trebate voziti rekao mu je Stephen. Glas mu je bio mukao od recikliranog

zraka u zrakoplovu i zra noj luci.
Stephene, automobil je moj odgovorio je Phinneaus.
Da. Samo nemojte dati klju eve Finchu. Za volanom je pravi lu ak.
Stephene, sjedaj na stranje sjedalo.

Kad se vozio s Finchom, Stephen je barem mogao zahtijevati pravo da sjedi na
suvoza kom sjedalu. Sad se pak tiskao na stranjem sjedalu s Agnete i Finchom, koji je sjedio
izme u dvoje mladih jer je imao najkra e noge. Tijekom vonje do Oriona, Stephen je kratko
dremuckao i s trzajima se budio, dezorijentiran, nesiguran gdje je. Alice je na prednjem sjedalu
sjedila posve priljubljena uz Phinneausa i Stephen na slabome svjetlu u vozilu nije mogao
razabrati gdje on prestaje, a ona po inje. Shvatio je da e uskoro ponovno biti sam. Nakon
pogreba, Alice i Phinneaus vratit e se u Tennessee, a Agnete e prije ili poslije ponovno
zavriti u Santa Feu. Fincha e nedvojbeno posve obuzeti o ekivano ro enje unuka i
predavanja na fakultetu. Profesor je brektao u snu, glava mu je visjela. Tko e paziti na njega
kad sve ovo zavri? Lydia ne e Kelvin i ona uskoro e biti zaokupljeni ne im drugim.
Stephen se uspio ispetljati iz svog kaputa i nekako ga zagurati Finchu ispod glave. Tko e ga
upozoravati zbog lakoumne vonje? Tko e shvatiti njegove nerazumne i u kona nici pogrene
argumente o vanosti ameri kog regionalizma? S tre om slikom triptiha ili bez nje, u malo
ve em uredu ili u onom istom hladnom i vlanom etvornom metru u kojem sad obitava,
Stephen se jedini vra ao istome ivotu. Baybera vie nema, a Stephen je podbacio u onome to
je najvie elio donijeti druge dvije slike triptiha.
U Orionu je nahrupio u ku u koju je dotad samo jednom vidio, zahvalan jer mu je neto
poznato zvuk Saiseena glasa, miris hrane u njezinim loncima, topao, mirisan zrak u kuhinji.
Tu je bio i Frankie, koji je, nakon to je lagano zagrlio Alice, zaprepastio Stephena ovivi ruke
oko njegovih koljena i prikovavi ga na mjestu, iskazuju i mu dobrodolicu oduevljeniju od
one koju je prvi put dobio.
Oko ti sad izgleda mnogo bolje rekao je Frankie.
Koliko je vremena prolo otkad je bio ovdje, mjere i danima djeteta? Po vremenu
odraslih, inilo mu se da su proli eoni. Saisee je tr karala naokolo, zaposlena i sretna to ima
punu ku u ljudi kojima je potrebna, brojna usta koja e nahraniti, odje u koju e oprati i sobe
koje e im dodijeliti. Thomasa nije poznavala i s njim je nije povezivalo nita osim Agnete,
prema kojoj se odnosila kao prema davno izgubljenoj lutki, gladila joj kosu i pipkala tkaninu
njezinu kaputa dok se vrzmala oko nje pucketaju i jezikom.
171
GIGA
Tracy Guzeman
Doteturavi sutradan ujutro u dnevni boravak, Stephen se osvrnuo oko sebe i zamijetio
kakva su neobi na ekipa. Agnete je sjedila na podu pokraj Frankieja i gledala kako on prelazi
izrezbarenom rogatom krasta om preko njezine goljenice. Alicine o i nisu naputale Agnetino
lice, ali bila je zalijepljena uz Phinneausa i klizila prstima po ilama na njegovoj ruci. Saisee je
izlizala put od kuhinje do dnevnog boravka donose i alice kave i tanjure koji su se jedva
nazirali ispod oblaka nabujaka od kukuruznoga brana, vo nih kola a na kanih maraskama
njihova vesela crvena boja vrije ala je njegove o i i rui astih kriki unke. A Finch je,
iako je izgledao umoran, tipkao po svom ra unalu i povremeno nelagodno pogledavao
Stephena. Sigurno ve naru uje gumene slikovnice, pomislio je Stephen.
Prtljaga je bila ostavljena posvuda, kao da je njihov zrakoplov izbacio sadraj teretnog
prostora na ku u, a u kutovima sobe bile su naslagane kutije s papirima. Kad je Stephen upitao
kakvi su to papiri, odgovorio mu je Phinneaus.
To su Natalieni papiri. Alice i Agnete e ih moda morati pregledati. Saisee ih je

sve donijela odozgor.
Mislite, iz potkrovlja?
Gospode, ne umijeala se Saisee. Iz soba gospo ice Natalie na katu. Nitko

nikad ne ide na tavan. Stube su tako strme da bi na njima vjerojatno slomili vrat.
Nitko nikad ne ide na tavan.
Stephen je sko io sa sofe, istr ao u hodnik pa pojurio stubama. Na tre ini puta, okrenuo
se i sudario s Agnete koja je pola za njim.
Bi li mi donijela moju aktovku? upitao je. Nalazi se u podnoju stuba sa

svim drugim stvarima. Odjurio je na kat pa u potkrovlje, grabe i po dvije stube odjednom.
Kako s kvakom nije imao sre e, svom se snagom zaletio u nabrekla vrata i zaklicao od veselja
kad su vrata popustila i irom se otvorila.
Agnete je bila tik iza njega; uo je kako die iza njegovih le a. Nije mu trebalo vie od
jedne sekunde da pogledom prona e sanduk prislonjen uza zid u kutu. Ispred njega nalazile su
se velika krinja, nekoliko kutija s puloverima iz kojih se je jo uvijek irio miris naftalina i
lavande, i papirnate vre e s asopisima: Umjetnost u Americi, Vijesti iz umjetnosti, Umjetnine i
starine. U svakome od njih, na stranicama s magare im uima spominjao se Thomas Bayber.
Netko je bio oboavatelj rekao je brzo ih prelistavaju i, pri emu mu je oblak

praine obloio unutranjost nosa i natjerao ga na kihanje. Pomozi mi da ih pomaknem.
ije je sve ovo? upitala je Agnete. Mamino?
Ne bih rekao. Sumnjam da je uop e znala da su ove stvari ovdje. ini se da je

sve ovo bilo Natalieno. Pokazao je na poutjelu naljepnicu s adresom na naslovnici jednog
asopisa. Stopalom je odgurnuo odje u i vre e s asopisima pa su Agnete i on uhvatili krinju
svatko s jedne strane i dovukli je do sredine tavana. Sanduk je ostao sam uza zid, prekriven
pau inom i truplima sitnih kukaca.
Stephene, prije nego to u inimo ita drugo, trebali bismo pitati Alice. Sve su
ove stvari njezine ili Nataliene. Moda bi njoj bilo drae da bude prisutna kad ih otvaramo.
Stephen je pokuao kontrolirati svoj puls i disanje. Dla ice na rukama najeile su mu
se, osje ao je stati ki elektricitet u dnu grla koji se nije dao progutati. Usta su mu bila gotovo
previe suha da bi oblikovala potrebne rije i. Alice je svata propatila. Ne misli li da bi bilo
bolje da doznamo to je u sanduku prije nego to ga odvu emo u prizemlje? Ako slika nije
unutra, re i emo joj da je nema. Potedjeti je razo aranja.
Oh, a ja nisam nita propatila odgovorila je, a glas joj je bio natopljen
sarkazmom. Protrljala je dlanove, vidio je da je nestrpljiva kao i on. Stvarno, Stephene. Zar
misli da ti ljudi vjeruju kad kae takve gluposti? Ti si taj koji bi se razo arao, ne moja majka.
172
GIGA
Tracy Guzeman
Agnete, molim te.

Oklijevala je pa kimnula. U redu. Ima li neto ime bismo...
Stephen je ve bio otvorio aktovku i lupkao polugicom po dlanu. Uglavio je vrh poluge
u uski procjep izme u sanduka i poklopca i upirao dok avli nisu zakripali i popustili, a
poklopac se odvojio. Mahnuo je Agnete da mu pomogne pa su zajedno odvukli sanduk nasred
poda i poloili ga na le a. Stephen joj je dodao polugu, kleknuo i posegnuo u sanduk.
to god je unutra, dobro je zamotano.

Agnete je promatrala donji kut sanduka s adresom primatelja. Naslovljen je na Alice
rekla je. Stephene, pogledaj. Prepoznaje li rukopis?
Ispustio je zaveljaj i dojurio k njoj. Da. To je Bayberov rukopis.
Mog oca rekla je promatraju i ga.

Njezina oca. Nije ni razmiljao o njezinoj povezanosti s Bayberom, o tome to bi obje
slike mogle njoj zna iti. Mislio je samo o njihovoj vrijednosti u irem smislu o ushitu koji e
izazvati otkri e dragocjenih dodataka ve poznatom i navodno kona nom opusu. Zastao je,
prisjetivi se dugmadi za manete koje je stalno nosio sa sobom. Kako bi se on osje ao da
neo ekivano naleti na neto Dylanovo? Agnete je u pravu. To bi vrijedilo vie od svih Pollocka
i Magolda, Kleesa i Gormleyja zajedno.
Agnetina koa bila je napeta na kostima lica, a uz rub vrata titrala joj je modra ilica
kakva se pojavljivala i na sljepoo ici. Vidio je kako ravnim zubima priti e donju usnu.
Ti bi ga trebala otvoriti rekao je.

Odmahnula je glavom. Ne. Otvorit emo ga zajedno. Stephene, ti si nas sve spojio.
Ti i profesor Finch.
Oklijevao je pa kimnuo. Zajedno su okrenuli otvoreni dio sanduka prema sebi. Zajedno
su posegnuli u njega, ovili prste oko ne ega to se inilo kao migoljava deka i potezali je na sve
strane dok je nisu izvukli iz sanduka. Stephen je odmaknuo pokrov, a Alice je zadahtala.
To je moja majka. To je Alice. Predivna je.

Podbo io je tre u sliku triptiha o zid. Bila je uokvirena velikim, ali jednostavnim
pozla enim okvirom. Promatraju i je, sjetio se drugih dviju slika i u mislima ih poredao kako
treba, vidio kako se njihove pozadine pretapaju djevojke na bo nim slikama obje vuku svoje
mla e ina ice podalje od Baybera i u budu nost; prolost, sadanjost i budu nost zdruene. Ali
dok je Natalie vrsto drala malu Agnete i sve ano gledala promatra a, Alice je na svojoj slici
bila okrenuta postrance i gledala je u nebo, lice joj je blistalo od radosti, a rasputena kosa
leprala je oko nje u auri blijeda zlata. Jednom je rukom obujmila nabrekli trbuh, a drugom
posezala za rukom mla e Alice. Plavi batokljun koji je nedostajao u kavezu na sredinjoj slici
triptiha bio je na Alicinu ramenu i kao da joj je neto aputao na uho.
Agnete je plakala. Stephen ju je nespretno zagrlio oko ramena, a ona se okrenula prema
njemu i zarila lice u njegove grudi. Osjetio je kako prednjica njegove koulje postaje vlana.
Pokuao je stopalom odgurnuti sanduk s puta, ali bio je preteak.
Agnete, jo je neto unutra.

Obrisala je lice dlanovima i gledala kako on iz sanduka izvla i manju sliku prekrivenu
komadom flanelske koulje i odmotava je: neuokvireno platno srednje veli ine.
to je to? upitala je.
Bio sam ovdje odgovorio je Stephen, lagano prelaze i prstima preko slike.
Znam ovo mjesto. To je vikendica tvog oca. Tamo su se Alice i on upoznali. Pogled je bio s
jezera, usred oluje. Stephen je mogao priblino odrediti to ku gledita; gotovo je mogao osjetiti
valove koji ga ljuljaju dok stoji u am u i gleda prema kopnu. Prednji plan bio je mijazam
pjene i kapljica, golemi valovi valjali su se kroz vodu, mokar sjaj odraavao se sa stijena na
obali i s krova vikendice. Prozori su bili osvijetljeni mutnim sjajem, a dim koji se izvijao iz
dimnjaka ukazivao je na zapaljenu vatru. Pogledao je pomnije. Vodenaste mrlje na vrhu slike
zapravo su bile krila ptica, nekoliko jata koja lete u istome smjeru, ali potezi nisu izgledali kao
173
GIGA
Tracy Guzeman
Bayberovi. Stephen je okrenuo pole inu slike i pruio je Agnete, koja je naglas
pro itala rije i napisane odlu nim kurzivom na pole ini:
Alice!
Ne dopusti da tuga bude jedina karta koju sa sobom nosi, da ne bi izgubila put natrag
k sre i.
T.
174
GIGA
Tracy Guzeman
EPILOG
Ujutro nakon povratka u grad, Finch je svratio do Thomasova stana svoga stana.
Gospo a Blankenship ekala ga je sjede i na rubu stolca u dnevnom boravku, kaputa
zakop ana do grla i s presavijenim papirom u ruci zati enoj od hladno e rukavicom. Mora da
se grijanje ponovno pokvarilo. Ili to ili je Cranstonova dareljivost naglo presahnula. Finch e
morati nekoga nazvati da to sredi.
Vie ne mogu u stranje prostorije rekla je. Previe se rastuim. Utisnula
mu je onaj papir u dlan. - Bio je u ladici u no nom ormari u. Nala sam ga kad sam skupljala
njegove stvari: lijekove, nao ale, etku za kosu. Nije ih bilo mnogo.
Uobi ajene sitnice, skrivene da ih nitko ne vidi. Finch se nije mogao sjetiti da je
Thomasa ikad vidio s nao alama. Prihvatio je papir koji mu je pruila.
Nisam ga pro itala. Nije ga eljela pogledati u o i, to je navodilo na zaklju ak da
ne govori istinu.
Vidimo se sutra na pogrebu rekao je.
Gospo a Blankenship je kimnula. elite li da ostanem?
Samo vi idite. Ja u zaklju ati. Stisnuo joj je ruku shvativi da je ucviljena. Na
kraju krajeva, Thomas i ona imali su poseban odnos: tolike je godine skakutala oko njega i
brektala, pucketala jezikom i pospremala za njime. O emu su njih dvoje razgovarali?
Odmahnuo je glavom kad mu je ponudila klju eve stana. Sve emo se kasnije dogovoriti.
Pitao se bi li moda Stephen elio ivjeti ovdje, ili Agnete.
Kad je gospo a Blankenship otila, u prostoriji je zavladala ona ista mukla tiina koju je
osjetio prije nekoliko mjeseci u vikendici. Otiao je u Thomasovu spava u sobu i razgrnuo
zavjese pa sjeo na stolac uz prozor i rastvorio onaj list papira. Pismo.
Gospodin Stephen Jameson
c/o Murchison & Dunne, 22. kat
1. listopada 2007.
Stephene!
uo sam da si ovjek koji cijeni izravnost i nema strpljenja za krivudava raspredanja
koja se danas dre razgovorom. Budimo, dakle, izravni. Ne znam ho emo li ti i ja imati
zadovoljstvo upoznati se. Prije mnogo godina, na molbu tvoje majke i iz potovanja prema
njezinu suprugu obe ao sam da te ne u kontaktirati i tog sam se obe anja dosad drao. Ali
kako godine koje su mi preostale postaju sve malobrojnije, volio bih imati priliku da barem
jednom vidim svoga sina.
Nisam volio tvoju majku, a i ona je brzo shvatila da ne voli mene. Ne pokuavam
opravdati svoje ponaanje, ni prolo ni sadanje. ivot sam proivio udovoljavaju i isklju ivo
sebi i sad trpim posljedice takva ivota koje sam i zasluio. Tvoj otacmukarac koji te je
odgojio bio je dobar ovjek, iako ta rije ne odaje puno priznanje njegovu karakteru. Bio je
mnogo bolji roditelj nego to bih ja ikad bio.
Stephene, ima sestru, odnosno polusestru, ako ti je tako drae. Ne znam gdje je, ali
nadam se da e je uspjeti prona i i da je naslijedila vie od majke nego od mene, iako se bojim
da Bog ne bi bio tako dareljiv. Treba li ti savjet, potrai Dennisa Fincha. On je principijelan i
suosje ajan ovjek, netko tko e se podsjetiti na tvoje najbolje osobine dok se bude trudio
oprostiti ti one najgore. Ukratko, on je prijatelj. Moe vjerovati da e u initi to kae, to je
osobina koja u dananje vrijeme postaje sve rje a.
175
GIGA
Tracy Guzeman
Teko je znati to poeljeti nekome tko ti ne bi trebao biti neznanac, ali jest. Stoga u
re i samo ovo. Procjena talenta nekog umjetnika cesto se temelji na njegovoj sposobnosti da
prikae i svjetlo i sjenu. Ako ima imalo izbora, potroi vrijeme trae i ovo prvo.
Thomas Bayber
Finch je presavio papir i gurnuo ga u dep, a u uima su mu odzvanjale Bayberove rije i
onog listopadskog jutra. Bi li bilo tako udno da ponovno elim imati ono to sam neko imao,
ba kao i ti? Triptih nikad nije bio ono to je Thomas elio vratiti. Pogledao je kroz prozor i
gledao kako sunce oslikava svjetlom zgrade preko puta. Na kraju, vremena nije bilo ni
priblino dovoljno.
SVRETAK
176
GIGA
Tracy Guzeman
ZAHVALE
Imala sam nevjerojatnu sre u to mi je agentica predivna Sally Wofford-Girand i

njezina ekipa u Union Literaryju. Moja urednica u Simon & Schusteru, Irish Todd, dobrostivo
me je vodila i pomagala da vidim ono to mi je bilo u glavi, ali jo ne i na papiru, a Thalia
Suzuma iz HarperFiction U.K. njeno me je poticala da otkrijem dijelove pri e za koje nisam ni
shva ala da su sakriveni. Ne bih mogla poeljeti svesrdnije vodstvo i podrku od onih koje sam
od njih tri dobila. Zahvalna sam i ekipi u Simon & Schusteru na svom trudu koji su uloili u
moju korist.
Mojim ita icama: Ellen Sussman, u iteljice, mentorice i prijateljice ija velikodunost
nema premca, tebi ne mogu dovoljno zahvaliti; Christine Chua, tigrice i suradnice u pisanju,
koja si mi uvijek pomogla da se ispetljam iz korova, tvoje ohrabrenje, dubokoumni uvidi i
promiljeni prijedlozi bili su neprocjenjivi. Calvin Klein je bio moj stalni pomaga i prije nego
to sam po ela pisati ovaj roman, i zahvalna sam to u ivotu imam njega i iru obitelj Klein.
Gabrieli Cosio-Avilla, Johnu DeMartiniju, Anne Ferrill, Nancy Hoefig, Philipu McCaffreyu,
Lori Petrucelli i Jeanu, Mikeu i Tonyju Valentine va zanos i podrka bili su moja hrana.
Svim mojim prijateljima piscima koji su me potaknuli i slavili sa mnom blagoslovljena sam
jer imam i vau dobrohotnu podrku i vae reakcije.
Mojoj obitelji ovo bez vas ne bih mogla: ocu, koji je pronaao rije i koje su mi
nedostajale, sestrama, koje su i prije mene vjerovale da je to mogu e, i ne acima, Conoru,
Codyju i Kyleu, ija ljubav prema itanju nadahnjuje. I ponajvie, mojoj majci uvijek prvoj
i najboljoj itateljici.
Teina neba je krimi , psiholoka drama i zanimljiva ljubavna pri a. Izvanredan

roman prvijenac.
ELLEN SUSSMAN,
autorica uspjenice New York Timesa French Lessons
Teina neba jedan je od onih rijetkih, sjajno napisanih romana koji ti opsjedaju misli
dugo nakon to ih pro ita.
ALYSON RICHMAN,
autorica uspjenice The Lost Wife
Srda an, siguran i nezaboravan prvijenac. armantan na svakoj stranici i esto takav
da oduzima dah.
MEG WAITE CLAYTON,
autorica uspjenice The Wednesday Sisters
177
TRACY GUZEMAN, ivi i radi na podru ju Zaljeva San Francisca. Nominirane za

nagradu Pushcart, njezine kratke pri e objavljene su u knjievnim asopisima Gulf Coast,
Vestal Review i Glimmer Train, i bile su dio skupnog predstavljanja New Short Fiction Series
Emerging Voices. Teina neba njezin je prvi roman.
178

Tracy Guzeman - Težina Neba

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Tracy Guzeman - Težina Neba

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

GIGA

Naslov izvornika THE GRAVITY OF BIRDS

Mojim roditeljima, Jane i Deanu, i mojim sestrama,

Ranije se budim, sada kad dole su ptice

A lice se vrzmala mahovinastim rubom ume zastajkuju i u hladu. ekala je da za uje

Alice apnuo je u topao zrak. ula je samo piskavi suglasnik, jedva

Myrna kae da je talentiran rekla je njezina majka.

Nielse, ne mora biti sarkasti an.

Obitelj me ne puta ba esto van. Namignuo je njezinoj majci i Alice se

Blago vama rekao je Alicin otac.

Samo se alim, naravno. Kao to e vam moja supruga re i, gospodine Baybere,

Molim vas, odazivam se samo na Thomas. Bio je odjeven u tamni pulover,

Smatrajte ga mirovnom ponudom. Isprikom za Neelu. Ona i ja imamo mnogo

Ja sam Alice rekla je sagnuvi se kako bi potapala Neelu po glavi. Koje je

Gospo a Reston vam je moda spomenula da su prili no imu ni.

Pa, nisam ba siguran...

Izgleda grozno rekla je.

Nema nita protiv?

Naravno da nemam. Zato bih imao?

Gdje je Neela? Zavoljela je tu kujicu i uza se je nosila ostatke sa stola u

Ugrist e te ne bude li oprezna rekla je Natalie.

Ne e. Ljubomorna si jer joj se svi am odgovorila je Alice.

To je nije sprije ilo da ugrize Thomasa, a on joj je vlasnik.

Trebala bi. Natalie se nasmijuljila. Vidjela sam oiljak.

Prokleta kreda rekao je. Sve zaprai.

Na emu sad radi? Smijem li vidjeti?

Nisam siguran da je spremno za javnost, ali ako inzistira na pretpremijeri,

izgledala srdita, pjenila se o stijene i propinjala o plau.

Zato si je tako naslikao? Hvata me strah dok je gledam.

Budi mirna. Zato se vrpolji?

Tebi sam rekla, zar ne?

Ponekad mi se tresu ruke rekla je Thomasu.

I meni se ponekad tresu ruke. Tad malo viskija dobro do e.

Morala se nasmijeiti. - Mislim da moji roditelji to ne bi odobrili.

Hmm. Rekao bih da si u pravu. Misli li da bi mogla malo mirno sjediti?

elim te nacrtati. Odnosno, ako nema nita protiv.

Ali ve si nas sve nacrtao.

Pod uvjetom da mi ne crta ruke.

Ptice su savrene. A ve ina ljudi uop e ih ne zamje uje.

Ako su ptice savrene, i ti si. Ne mogu zamisliti da te netko ne bi zamijetio,

Ti nisi sretan. Zar i tebe neto proganja?

Nisam smjela nita re i.

Vrlo pronicavo. Nastavi.

Na nekoga tko je tako zreo za svoju dob? To bi bilo opasno.

Ne svi a ti se? Izre eno je kao kompliment.

Nije kompliment. Obraze joj je oblio nalet vreline i o i su joj zasuzile.

Nisam nestrpljiva. Ostari, htio ili ne htio. Slegnula je ramenima. Moda

e nas sve di i u zrak pa to ne e biti vano.

Molim? Misli, komunisti? Ne bih rekao.

Smijem li sutra ponovno do i?

Vjerojatno u poludjeti ako ne do e. Osim toga, kako si mi ljubazno ukazala,

u opasnost ni revnog oboavatelja ni glasnog podcjenjiva a, ah je njemu donosio posao. U

to mislite, koliko se od mene o ekuje da ostanem? upitao je. Odmaknuo je

Bojim se da nisam. Ja sam onaj ije su slike na zidovima. Thomas Bayber.

Ah. Kriti ar, je li?

su se natiskali svuda oko njega, skupno utihnuvi od zapanjenosti. Osjetio je da mu nedostaje

Denny! U i. Raskomoti se. Nemoj oklijevati na vratima kao kakav trgovac.

Reci mi istinu, Denny. Sigurno si mi ponekad zavidio na samo i. Jednako kao

Zvu i apsolutno srcedrapateljno. Mora da ti je ponestalo dina.

Svakome njegovo vlastito oru e samounitenja.

Nekog umjetnika koji te zanima?

Umjetnika koji me je oduvijek najvie zanimao, naravno. Slika je moja.

Moda ne svaka. Thomas je ispraznio au i nesigurno preao rukom preko

elim da dogovori prodaju.