Knjige.

Club Books

1
Knjige.club
Knjige.Club Books

2
Knjige.club
Knjige.Club Books

3
Knjige.club
 Knjige.Club Books
1.

STAJALA JE među patnicima koji su se ukrcavali na međugradski autobus. Imogen

je počela hvatati panika. Hladni znoj probio je poleđinu njezine bijele pamučne bluze
i ona se ukipila. Ispred nje nalazio se visoki muškarac u madiba-majici1 jarkih boja.
Iza nje stajala je nestrpljiva Parižanka koja je svakih pet minuta pogledavala na
svoj sat i tako već pola sata. Parižanka je negodovala. Htjela je dati Imogen do znanja
kako bi se konačno trebala pomaknuti, ali ona je ostala ukopana na prvoj stepenici
autobusa. Čvrsto se držala za rukohvat paralizirana.
˝S' il vous plait˝, reče Parižanka kroz stisnute zube.
˝Ispričavam se˝, Imogen se pomakne u stranu. ˝Izvolite.˝
Parižanka se progurala naprijed, a zatim su to učinili i ostali putnici. Imogen je
ostala pred vratima autobusa i razmišljala bi li se trebala ukrcati.
˝Madame?˝ upita vozač i pogleda je znatiželjno.
˝Da˝, odgovori oklijevajući. ˝Da. Ja ću... ja ću sada ući.˝
Mogla ga je, međutim, čuti u svojoj glavi.
Što pobogu radiš? Znaš da ne možeš sama. Sve ćeš upropastiti. Uvijek sve upropastiš.
Utišala ga je. Bio je u krivu. Neće sve upropastiti, zato što ima Plan.
Nemoj raditi budalu od sebe. Opet njegov glas. Ruka joj je sve jače stiskala rukohvat.
Neće napraviti budalu od sebe bude li se držala Plana. Plan je bio nepogrešiv.
Tako se barem nadala. Prvi je dio Plana već uspješno provela u djelo. Nije imala
razloga misliti kako ostale dijelove neće ispuniti. Uostalom, pomisli, prekasno je da
sada išta promijeni.
Nikad nije prekasno.
To su bile riječi njezine majke, jedan od njezinih brojnih svakodnevnih klišeja.
No, u ovom je slučaju klišej bio istinit. Nije bilo prekasno. Mogla je još uvijek odustati
od svega bez prevelike štete. Problemi koji bi mogli proizići iz njezinih postupaka još
uvijek su se mogli riješiti. Mogla je pronaći način da ih sve objasni.
Međutim, nije dovde došla kako bi se vratila i pokušala smisliti nekakve izlike.
Nije zbog toga tako dugo brusila svoj Plan. Ipak, mogla je birati. Ići naprijed ili ići
nazad. Podsjetila se kako je ovo bila prilika koju je čekala. Njezina prva prilika da
provede Plan u djelo. Kako bi se osjećala ako bi je propustila?

1
Madiba-majica svilena je majica rađena posebnom tehnikom koja je dio zaštićene kulturne baštine Indonezije.
Šarene i jarke madiba-majice često je nosio Nelson Mandela, stoga su i nazvane po njemu - Madiba je naziv
njegova klana, a te majice simbol kraja aparthejda u Južnoafričkoj Republici. (nap. prev.)

4
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Udahnula je duboko i počela se penjati uza stepenice.
Autobus je bio udoban i klimatiziran. Nudio je ugodno olakšanje od neočekivane
vlažnosti toga lipanjskog dana. U izložbenoj je dvorani bilo vruće i okupilo se previše
ljudi. Većinu je vremena razmišljala o tome kako je trebala odjenuti nešto laganije od
onog vunenog tamnoplavog poslovnog odijela. Vince joj je rekao kako je to odijelo
prikladno za njezino poslovno putovanje u Francusku. Svaki put kada bi se oznojila
toga jutra, zapitala se je li to zbog vrućine ili zbog onog što namjerava učiniti i načina
na koji to namjerava napraviti.
Sjela je na kraj autobusa. Izbor sjedala bio je ograničen, zato što je toliko ljudi
propustila ispred sebe. Ugurala se na prvo slobodno mjesto. Sjela je pored
dugonogog mladića koji je imao slušalice u ušima i zadubljeno listao glazbu na svome
mobitelu. Student, zaključi Imogen. Pogledom je preletjela preko njegovih
neobrijanih obraza, majice kratkih rukava i poderanih traperica. Uhvatila ju je
nostalgija za vlastitim studentskim danima iako ih ona sama ne bi opisala kao tipične.
Za razliku od mnogih njezinih vršnjaka, ona nije imala želju putovati ili proživjeti
razna životna iskustva. Ona se željela skrasiti. Htjela je biti svoja na svome. To je za
nju, nažalost, bilo veoma važno.
Nakratko se nasmiješila mladiću, ali on to ne primijeti jer je bio previše zadubljen
u svoj mobitel.
Vozač ubaci u brzinu i autobus polagano kRené sa stanice.
Nekoliko minuta kasnije skrenuli su na Boulevard périphérique i tada zazvoni
Imogenin mobitel.
Izbrojila je do deset prije nego što je pogledala poruku.
Jesi li u zračnoj luci?
Upravo putujemo prema tamo.
Za koliko ste tamo?
Autobus je čekao na semaforu, a ona je promatrala pročelja zgrada koje su je
okruživale. Zgrade su većinom bili poslovni prostori izgrađeni od stakla i željeza.
Mogle su biti bilo gdje na svijetu.
Dvadeset minuta.
Pošalji mi poruku kad stigneš.
Ok.
Volim te.
Oklijevala je prije nego je odgovorila na zadnju poruku. Volim i ja tebe 😊
Autobus je ponovno krenuo i ona je ugledala skretanje za zračnu luku. Autobus
je ubrzao i skrenuo u suprotnom smjeru. Polako je izdahnula. Student pored nje i
dalje je bio zadubljen u svoju glazbu. Imogen je besciljno gledala kroz prozor. Kada
su prošli skretanje za Disneyland, poslala je još jednu poruku.
U zračnoj luci smo. Baterija će mi se uskoro isprazniti. Čujemo se poslije. Ovaj put nije
stavila smajlić.
5
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Izvukla je torbu ispod sjedala i otvorila je. Skinula je zaručnički i vjenčani prsten
i oba ubacila u torbu. Zatim je uzela ukosnicu i iskoristila je kako bi otvorila utor za
SIM karticu na mobitelu. Karticu je stavila među zube dok ponovno nije sastavila
mobitel. Kada je jače zagrizla karticu, uočila je kako je student promatra.
˝Oštetit ćeš je˝, reče on na francuskom. Izvadi jednu slušalicu iz uha.
˝Znam˝, odgovori mu na istom jeziku izvadivši karticu iz usta.
Držala ju je između palca i kažiprsta i počela stiskati. Nakon nekog vremena
kartica se počela savijati. Nastavila ju je stiskati dok se nije potpuno savila i dok nisu
počele pucati male metalne spone. Student je samo slegnuo ramenima. Imogen se
zavalila u sjedalo i gledala prema naprijed.

Vince Naughton uvijek je imao plan. Volio je isplanirati svoj dan i mrzio je kad
bi ga nešto iznenadilo. Prije mnogo godina sudjelovao je u onim korporacijskim
susretima na kojima su trebali razgovarati o svojim osjećajima i zbližiti se s kolegama.
On je to smatrao potpunim gubljenjem vremena. Na jednom takvom sastanku
kolegica mu je rekla kako on previše voli kontrolirati stvari. Uzrujala ga je
njezina ishitrena procjena njegova karaktera. Odgovorio joj je kako nije takav, ali voli
imati stvari pod kontrolom. Njegov je komentar uzrokovao val aplauza cijele grupe i
osramotio njegovu kolegicu. Nekoliko je mjeseci kasnije dobio promaknuće, a ona je
napustila tvrtku. Osjećao je kako se time osvetio. Vjerovao je da je dobro znati kako
bi se stvari trebale odvijati, a dobro je i omogućiti im da se tako odviju.
Zbog toga je došao do svog hotela u Corku deset minuta ranije. Tih je deset
minuta bilo predviđeno za ono neočekivano. Vince je vjerovao kako treba računati
na neočekivano. Zbog toga je bio jedan od boljih radnika u tvrtki. Mislio je na sve
mogućnosti. Malo ga je što moglo iznenaditi. Uvijek je bio pripremljen na sve. Takav
način razmišljanja koristio mu je u životu.
Parkirao je automobil, prijavio se na recepciju i otišao u svoju sobu. Zatražio je
sobu na prvome katu i bio zadovoljan što su mu organizatori konferencije uslišili
želju. Soba ipak nije imala pogled kakav je želio. Gledao je na parkiralište umjesto na
rijeku. Međutim, sve je ostalo bilo u redu. Wi-Fi je radio, imao je gdje skuhati čaj ili
kavu, a televizor je bio moderna plazma pričvršćena na zid.
Sjeo je na krevet i napisao poruku.
Došao na vrijeme. Soba je ok. Pošalji mi poruku kad si doma.
Ostavio je mobitel na krevetu i otišao se istuširati.

Prema autobusnom rasporedu ova će vožnja trajati više od jedanaest sati.

Autocesta je bila jedan od sporijih načina putovanja od Pariza do jugozapada
Francuske (znala je, doduše, kako je mogla stići dvostruko brže da je išla autom).
Avionom bi stigla za manje od devedeset minuta, ali onda bi morala reći svoje ime i
prezime, podatke o kreditnoj kartici, a to nije htjela učiniti. Najbolja bi opcija bio vlak.
Francuska je željeznica izvanredna i dovela bi je točno na odredište. Možda je i mogla
6
Knjige.club
 Knjige.Club Books
kupiti kartu bez rezervacije, ali bila je sigurna kako su mramorne postaje
ultramodernog kolodvora na Montparnasseu prepune nadzornih kamera. Nije željela
biti snimljena. Previše je puta vidjela na vijestima te zrnate slike ljudi koji nisu ni znali
da ih se snima, ljudi koji su samo obavljali svoju dnevnu rutinu nesvjesni
broja nadzornih kamera na javnim mjestima. Postojala je mogućnost da ju je neka
kamera snimila dok je kupovala autobusnu kartu, ali smatrala je kako je to ipak malo
vjerojatno. Nitko, uostalom, ne bi ni očekivao da će putovati autobusom i zbog toga
je to bio dio Plana.
Nakon četiri sata putovanja stigli su na prvo stajalište. Počela je padati kiša.
Žureći se prema zahodu, Imogen je izbjegavala teške i lijene kapljice kiše. U jednom
od zahodskih odjeljaka izvadila je bateriju iz mobitela i bacila je u crvenu plastičnu
kantu. Nakon još četiri sata, na sljedećem odmorištu, bacila je mobitel u plavu kantu.
Prvi put u više od petnaest godina nije uza se imala mobitel. Osjećaj je bio
čudan. Mobitel je bio neupotrebljiv bez SIM kartice i baterije, ali ipak je bio dio nje.
Sada ga više nema. Željela je osjetiti kako je nestalo sve ono što je taj mobitel
predstavljao, ali ništa nije osjećala. Osim tjeskobe. Možda je to bio samo strah. Kada
se vratila u autobus, student je igrao neku igricu na svom mobitelu. Prstima je hitro
tapkao po zaslonu. Podigao je pogled i gledao u nju dok se uguravala u sjedalo. Blago
joj se osmjehnuo, a zatim se opet vratio svojoj igrici.
Bila je sigurna da joj je dosad stiglo još poruka.
Jesi li već stigla doma?
Gdje si?
Možda i pokoja glasovna poruka.
Zar još nisi napunila taj prokleti mobitel? Nazovi me.
Neće ona nikoga nazvati. To je također bio dio Plana i morala ga se držati.
Uostalom, već je uništila mobitel.
Ispružila je ruke ispred sebe. Tresle su se.
Student je završio s igricom i izvadio slušalice iz ušiju. Okrenuo se prema njoj i
zamolio je da se pomakne kako bi skinuo ruksak s police za prtljagu. Stajala je dok je
on vadio ruksak i prekopavao po njemu. Zatim se vratio na svoje mjesto. Spustio je
plastični pladanj ispred sebe. Položio je na njega bocu vode i golemi sendvič omotan
prozirnom folijom. I to nije bilo sve - imao je čokoladicu KitKat, čokoladni muffin i
nekoliko banana. Ponudio je Imogen bananu.
˝Ne, hvala.˝ Nastavili su razgovor na francuskom.
˝Jesi li sigurna? Maman je sve ovo spremila za mene. Volim jesti, ali ovoliko
banana je ipak previše.˝
˝Hvala na ponudi, ali stvarno nisam gladna.˝
»U redu.˝ Odmotao je sendvič i uzeo poveći zalogaj.
Nije ga htjela promatrati. Teško je bilo gledati ispred sebe bez mobitela ili
časopisa koji bi joj skrenuo pažnju.
˝Smijem li te pitati zašto si uništila SIM karticu?˝
7
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Oklijevala je, ali naposljetku odgovori. ˝Željela sam pobjeći od svega.˝
˝Mogla si jednostavno isključiti mobitel.˝
˝Nije isto.˝
˝Malo pretjerano, zar ne?˝ Široko joj se osmjehnuo.
˝Sada sam sigurna da neću doći u napast.˝
On na to kimne i usredotoči se na muffin. Nestao je u dva zalogaja. Zatim opet
progovori.
˝Jesi li na godišnjem?˝
˝Hmm... tako nekako. Radila sam i sad imam nešto slobodnog vremena.˝
˝Cool. Ja sam dobio posao u vinogradu preko ljeta.˝
˝To će sigurno biti zabavno. Imogenin plan nije uključivao nikakve razgovore ni
čavrljanja. Nije ih, uostalom, ni očekivala. Nije bila navikla na njih. Htjela je ostati
anonimna. Htjela je da je se lako zaboravi. Međutim, ovo je bila neočekivano
dobrodošla razbibriga. Student je ionako većinu vremena sam govorio. Ona je samo
trebala nekoliko puta kimnuti.
˝Kako se zoveš?˝
˝Imo... gen˝, promrmlja.
˝Drago mi je, Jen.˝ Nije primijetio koliko je oklijevala na tako jednostavno
pitanje. ˝Ja sam Henri.˝
Nije ga ispravila.
Puno je pričao. Imao je dvadeset godina i studirao je ekologiju na Sveučilištu u
Orleansu. Zanimali su ga vinarstvo i vinogradarstvo. Prošle je godine otputovao u
Kaliforniju i posjetio tamošnje vinograde. Rekao je kako je to bilo odlično iskustvo,
ali i da se veselio odlasku u Bayonne. Bi li htjela jednom na kavu s njim?
Dugo je prošlo otkad ju je netko zadnji put tako iskreno zabavio i nasmijao.
Henri joj se s užitkom upucavao iako je bio barem deset godina mlađi od nje.
Smatrala je kako se ponaša kao tipičan Francuz. Odlučila je ipak njegovo upucavanje
smatrati svojevrsnim komplimentom.
˝Žao mi je. Neću ostajati u Bayonneu. Putujem dalje.˝
˝Dommage. Smatram kako bi to bila baš zanimljiva kava. Možda drugi put? Odakle
si?˝
˝Iz Provanse.˝ Živjela je blizu Marseillea kad je bila mala.
˝Bio sam jednom na godišnjem u Cannesu s obitelji, ali baš ga se ne sjećam.˝
˝Lijep je grad iako poprilično fancy.˝
Nasmijao se na tu englesku riječ. Ona se opet osmjehne.
Bila je ponoć kada su konačno stigli na autobusni kolodvor koji je bio blizu
željezničke postaje grada Bayonne u francuskoj pokrajini Akvitaniji. Kiša je prestala
padati prije otprilike sat vremena i nebo je bilo potpuno vedro. Imogen je ostala
sjediti, dok su svi ostali krenuli izlaziti. Razgovor s Henrijem ju je opustio, ali ruke su
joj se najednom opet počele tresti. Bila je zaštićena tijekom putovanja, začahurena
8
Knjige.club
 Knjige.Club Books
u autobusu i sigurna od ostatka svijeta. Sada je trebala izaći i opet se suočiti sa svime.
Suočiti se sama. Nije bilo nikoga tko bi joj pomogao da se organizira, nikoga tko bi
joj rekao što da radi. Nitko joj nije mogao pomoći s provedbom Plana.
˝Samo malo, Jen.˝ Henri je maloprije zaspao. Probudilo ga je komešanje i
spremao se sići.
˝Da. Oprosti. Uživaj u vinogradima.˝
˝Uživaj i ti u svom godišnjem. Ako se vratiš u Bayonne, slobodno me nazovi.˝
˝Nemam mobitel.˝
˝Odsjedam u Bernard Nobleu. Slobodno me potraži.˝
Znala je da to neće učiniti.
Izašla je iz autobusa nakon njega i mahnula mu dok je odlazio s ruksakom na
leđima. Pričekala je dok vozač nije donio ostatak prtljage. Njezin srebrnosivi kovčeg
stigao je među posljednjima. Uzela ga je i pogledala oko sebe. Okolne zgrade bile su
tipično francuske. Ulična rasvjeta osvjetljivala je njihovu toplu ciglu. Prozori na
balkonima od kovanog željeza imali su zatvoRené rebrenice.
Zapamtila je lokaciju hostela u kojem se nadala odsjesti. Trebalo joj je neko
vrijeme da se orijentira, a zatim je prešla cestu i odšetala u usku sporednu ulicu. Na
kraju ulice ugledala je ime hostela ugravirano u tamnozelenu nadstrešnicu iznad
ulaznih vrata. Kada je došla do ulaza, oklijevala je. Nikada prije nije odsjela u hostelu.
U studentskim danima nije iskusila putovanja.
Vrata hostela bila su staklena i okružena ciglom. Otvorila ih je. Unutrašnjost je
zgrade bila čista i obnovljena, pod je bio popločen crnim i bijelim pločicama, a zidovi
su bili goli i ukrašeni skulpturama od željeza. Sredovječna je žena sjedila za malom
recepcijom zadubljena u knjigu. Nije podigla pogled sve dok Imogen nije stala ispred
nje i kratko se nakašljala.
˝Mogu li vam pomoći?˝
˝Hmm...˝
Ne možeš uspjeti bez mene.
Imogen se naglo okrenula, uvjerena kako stoji iza nje. Nije bilo nikoga.
˝Mademoiselle?˝
Nećeš uspjeti. Znaš da nećeš.
˝Ja... željela bih sobu.˝
Očekivala je kako će je žena upitati zašto je došla tako kasno. I zašto je sama, a
ne s njim. I kamo to planira ići. I što to planira napraviti. I...
˝Koliko noći?˝ zvučala je kao da joj je dosadno.
˝Samo jedna˝, odgovorila je tiho. Pročistila je grlo i ponovila, ovaj put glasnije.
˝Samo jedna.˝
Dala joj je elektronički ključ.
˝Premier étage, mademoiselle.˝

9
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Je li je takvo iznenadno noćenje u hostelu pretvorilo iz madame ponovno u
mademoiselle, pitala se Imogen. Bacila je brz pogled na goli prstenjak svoje lijeve ruke
prije nego što se počela penjati uza stepenice. Zaustavila se ispred vrata broj 14.
Kartica nije radila isprve.
Ne možeš uspjeti bez mene.
Ključ joj je ispao i odlepršao niz hodnik. Trebalo joj je neko vrijeme da ga pokupi,
stalno joj je klizio niz prste. Kada ga je napokon podigla, prsti su joj se tresli. Opet
ga je stavila u bravu. Ovaj ga je put okrenula na dobru stranu. Lampica je pozelenjela
i vrata su se otvorila.
Soba je bila bolja nego što je očekivala. Zidovi su bili blijede krem boje, a
uokviRené cvjetne grafike oživljavale su prostoriju. Krevet je bio iznenađujuće
kvalitetan. Na dugačkim vratima, koja su vodila na uski balkon s pogledom na ulicu,
bila je mrežasta zavjesa. Vrata su imala i zelene rebrenice koje je Imogen zatvorila.
Krevet i visoki, uski ormar s policama bili su jedini komadi namještaja. Na zidu
pokraj ormara visjelo je veliko zrcalo. Soba je imala i vlastitu kupaonicu s tušem,
zahodom i umivaonikom. Upravo je zbog kupaonice izabrala hostel Auberge. Sve
ostalo mogla je podnijeti, ali nije namjeravala dijeliti kupaonicu. Dva tamnozelena
ručnika visjela su na držaču ispod umivaonika. Ništa nije bilo pretjerano luksuzno,
ali sve je bilo besprijekorno čisto.
Također, bilo je prazno. Shvatila je da je pomalo očekivala njega tu. Naglo je sjela
na rub kreveta, a val olakšanja zapljusnuo ju je. Ubrzano je disala. Stavila je glavu
među koljena. Bojala se da će se onesvijestiti.
˝Ja sam snažna, sposobna žena˝, šaptala je sama sebi. ˝Mogu se brinuti za sebe.˝
Nije bila sigurna vjeruje li u to.

10
Knjige.club
 Knjige.Club Books
2.

ODUVIJEK JOJ je govorio da nije dobra u planiranju i da bi se bez njega njezin

život pretvorio u kaotičnu zbrku. Ona je uistinu bila tip osobe koji se nadao kako će
stvari same po sebi ispasti dobro. Nije nikada pokušala opsesivnom kontrolom
svakog detalja osigurati povoljan ishod. Međutim, opsesivno je pristupila svakom
detalju Plana na kojem je radila dvije godine. Glavna njegova odlika bila
je fleksibilnost kako bi mogla iskoristiti prvu priliku koja joj se ponudi. Kada se
ukazala, bila je spremna jer je milijun puta sve odvrtjela u svojoj glavi. No nije mogla
vjerovati kako će to stvarno učiniti, čak ni dok je spremala stvari u kovčeg. Nije ju
bilo briga što većinu stvari neće ponijeti sa sobom. Nije vjerovala u to može li
provesti Plan u djelo. Izgubila je onaj odlučni dio sebe i nije bila sigurna hoće li
ga ikad pronaći.
Vince ju je odvezao do zračne luke u Dublinu. Rekao joj je da uživa iako uopće
nije bio sretan što ide.
˝Moram˝, odgovorila je na njegovu primjedbu kako je to samo gubitak vremena.
˝To mi je posao.˝
˝Nije ti to bio posao prošle godine.˝
˝Conor nije prošle godine slomio ručni zglob. Mogao je sam fotografirati i raditi
bilješke s konferencije. Ovaj put je drukčije.˝
˝Nije mi jasno zašto baš ti.˝
˝Zato što sam njegova asistentica.˝
˝Zar to ne znači da bi mu bila potrebnija u uredu dok ga nema? ˝
˝Obavljat ću te stvari iz Pariza preko mobitela. ˝
˝Ne sviđa mi se što ideš bez mene. Još ideš s muškarcem koji ti nije muž.˝
˝Ne budi blesav.˝ Bilo joj je važno skriti svoju tjeskobu. Glas joj je zato bio veseo
i neopterećen. ˝Ne bih te mogla povesti sa sobom, a ništa se neće dogoditi između
Conora i mene. Oženjen je, pobogu!˝
˝Kako si samo naivna. Brak ga neće spriječiti da nešto pokuša s tobom u nekom
skladištu˝
˝Nećemo biti ni u kakvim skladištima. Cijelo ćemo vrijeme biti u izložbenoj
dvorani.˝
˝Ili u hotelu.˝
˝Ako pokuša - a mislim da to nije vjerojatno - podsjetit ću ga na njegove bračne
obaveze.˝
Znala je da Vince nije bio zadovoljan, ali ništa nije mogao učiniti po tom pitanju.
Dok je izlazila iz automobila, upitao ju je još jednom ima li sa sobom putovnicu i
11
Knjige.club
 Knjige.Club Books
avionsku kartu. ˝Neće ti trebati puno novca˝, dodao je. ˝Sve će pokriti putni
troškovi.˝
Otišao je do suvozačeve strane. ˝Čuvaj se.˝
˝Naravno.˝
˝Nazovi me ako ti išta zatreba.˝
˝Ništa mi neće trebati.˝
˝Ako ti ipak zatreba, samo nazovi. Nije važno u koje vrijeme.˝
˝U redu.˝
˝Volim te.˝
˝Volim i ja tebe.˝
Poljubio ju je.
Kada je ušla u zračnu luku, brzo je bacila pogled iza sebe. Mogla ga je vidjeti
kako tamo stoji, kako gleda za njom. Kada se popela na pokretne stepenice, njega
više nije bilo.
Čekala je dok ne prođe osiguranje, a zatim je našla bankomat s kojega je digla
dopušteni maksimum s njihova zajedničkog računa. Poslije toga provjerila je stanje
na drugom računu. Svojem računu. Računu za koji on nije znao.
Na njezin su račun sjele tri uplate. Sve tri bile su od tvrtke za koju je radila. Bili
su to bonusi od pariške središnjice. Uspjela je dogovoriti s računovodstvom u
Dublinu da joj bonuse isplaćuju na odvojeni račun. Tvrtkina računovotkinja, Annie
Costigan, znatiželjno ju je pogledala.
˝Ali već imamo spremljene podatke o tvom računu.˝
˝To je naš zajednički račun. Želim da mi bonusi sjedaju na osobni račun.˝
˝Zašto ti plaća ne bi sjedala na osobni račun? Onda je možeš prebaciti na
zajednički račun...˝ Glas joj je počeo blijedjeti kada je ugledala Imogenin izraz lica.
˝Ovako mi više odgovara. Molim te, Annie.˝
Annie je oklijevala držeći prste iznad tipkovnice.
˝Je li kod kuće sve u redu, Imogen?˝
˝Naravno da je. Sve je u redu. Samo... uskoro će mu rođendan i želim ga
iznenaditi nekim poklonom. Ne mogu to napraviti ako može vidjeti izvatke računa.˝
˝Oh.˝
˝Što se tiče prebacivanja moje plaće na moj osobni račun, znam da to mogu, ali
dogovorili smo se kako će obje naše plaće sjedati na isti račun tako da...˝
˝U redu. Sredit ću ti to.˝
˝Hvala.˝
Nije dobivala velike bonuse. Conor joj je rekao kako je izuzetno posvećena
svome poslu, ali čak ni takvi asistenti ne dobivaju velike bonuse. Međutim, to je bilo
dovoljno za početak. Dovoljno da Plan učini stvarnijim. Dovoljno da ga provede u

12
Knjige.club
 Knjige.Club Books
djelo, barem do ove točke. Legla je na krevet i zatvorila oči. Još malo, prošaptala je.
Još malo.

Probudila se sljedećeg jutra u šest i trideset. Trebao joj je koji trenutak kako bi
shvatila da nije u Dublinu. Kako nije bila ni u Parizu. Kako je to uistinu učinila.
Adrenalin joj je strujao tijelom i pridigla se. Iznenadila se kada je vidjela da još nosi
poslovno odijelo. Zaboravila je kako je zaspala odjevena.
Otvorila je rebrenice i propustila slabašan snop jutarnjeg svjetla kroz mrežaste
zavjese. Svukla se, otišla u kupaonicu i stala ispod mlakog tuša. Cijelo se vrijeme
naginjala u jednu stranu kako joj se kosa ne bi smočila. Hostel Auberge nije nudio
kape za tuširanje i to nije očekivala. Problem u Planu, pomisli, ali samo problemčić.
Izašla je iz tuša, obrisala se jednim od onih tankih zelenih ručnika i vratila u
spavaću sobu.
Odjenula je običnu majicu kratkih rukava i izblijedjele traperice. Pogledala se u
zrcalo. Na blijedom licu isticale su se krupne smeđe oči. Tamnosmeđa kosa preživjela
je tuširanje i nježno se uvijala ispod ušiju Kosa ju je najviše iznenadila. Jučer je bila
duga i bujna sa sjajnim padajućim uvojcima kao iz reklame za šampon. Sada je bila
kratko ošišana i glatka, tek malo iznad ramena. Imogen se jedva prepoznala. Pomisli
da je to dobra stvar. Ošišala se kako bi se učinila neprepoznatljivom. Naušnice
Swarovski - poklon njezina očuha za 21. rođendan - bolje su pristajale uz novu
frizuru.
Lagano je nanijela malo tekućeg pudera na lice što je trebalo riješiti problem
bljedila, a zatim namirisala vrat i zapešća parfemom Nine Ricci. Spremila je odijelo u
kovčeg. Razmišljala je o tome da ga ostavi tu, ali na kraju se predomislila. Iako je to
bilo malo vjerojatno, mogli bi je zapamtiti ako ostavi odjeću u ormaru. Uostalom,
prođe li sve dobro, odijelo bi joj moglo zatrebati za neki budući razgovor za posao.
Zatvorila je kovčeg, obula cipele s niskom potpeticom i izašla iz sobe.
Pješice joj je trebalo dvadeset minuta do autobusne postaje, ali sljedeći će autobus
doći tek za sat vremena. Odlučila je zato, spontano, sjesti u kafić. Bili su otvoreni
tako rano ujutro. Posluživali su kavu opojna mirisa i prhke kroasana jedinstvenog
okusa kakvih nema nigdje drugdje na svijetu, osim u Francuskoj. Kava i kroasani
zajedno s ljetnim suncem koje se dizalo nad vedrim plavim nebom udahnuli su joj
novu snagu. U daljina je, prvi put, Imogen vidjela ljubičaste i zelene vrhove PiRenéja.
Pojela je i platila doručak te kupila kartu za autobus. Bio je već na stanici kada je
ona došla. Požurila je po neravnom nogostupu. Bojala se da će joj pobjeći. Bilo je i
kasnijih autobusa toga dana, ali bilo je važno držati se Plana. Dokazat će svima da
ona to može. Pomagalo joj je održati samopouzdanje koje je tako lako gubila.
Putnici su bili mješavina starih i mladih, radnika koji idu na posao i drugih. Bilo
je i studenata kao što je bio Henri koji su nosili ruksake i bili zadubljeni u mobitele.
Zapitala se kakve su poruke sada ne njezinu mobitelu.
Koji je tvoj problem, pobogu? Zašto mi ne odgovaraš na poruke?
13
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Jesi li zaboravila napuniti mobitel?
Pokušao sam te nazvati. Jbt, Imogen, nepopravljiva si!
Otišao na sastanak. Nad***n sam. Čujemo se kasnije.
Putovanje međugradskim autobusom bilo je predivno, iako manje udobno od
putovanja putničkim autobusom. Lijepo je bilo voziti se ulicama Bayonnea prije nego
što su krenuli prema obali. Imogen je naslonila glavu uz prozor i zadubljeno
promatrala duboko plavetnilo Atlantskog oceana. Valovi su zapljuskivali obalu.
Autobus je polako zaokrenuo prema unutrašnjosti. Prolazio je pored brjegova koji
su se valjali jedan za drugim i podsjećali Imogen na Irsku, a zatim je stigao do visokih
planina koje su bile potpuno drugačije. I kuće su bile potpuno drugačije. Sa svojim
strmim krovovima i širokim nadstrešnicama podsjećale su na planinske kolibe.
Imogen ih je zamišljala prekrivene snijegom. Živjela je tu nakon što su otišli iz
Provanse, ali nije se sjećala snijega. Zaboravila je više nego što bi htjela. Pitala se hoće
li išta prepoznati kada stigne. Međutim, nije bilo važno ako ne prepozna. Išla je
prema budućnosti, a prošlost je ostavila iza sebe.
Nakon dva sata vožnje konačno su stigli u Hendaye, obalni gradić koji se nalazio
u podnožju PiRenéja. Isprva ni tu nije ništa prepoznala, ali prošlo je toliko vremena
otkad je zadnji put bila u mjestu koje je nekoć smatrala svojim domom. Njezina je
percepcija doma zapravo bila razlomljena. Nije znala treba li se smatrati Irkinjom,
Engleskinjom ili Francuskinjom. Nije znala kamo pripada. Zato joj je bilo tako važno
skrasiti se.
Vince je u njoj izazivao osjećaj da je njezino mjesto pokraj njega, usidrena i
sigurna u Dublinu. No nije se više tako osjećala. Razlozi za odlazak konačno su
nadjačali razloge za ostanak i odlučila je slijediti svoj Plan.
Izabrala je otići u baskijski dio Francuske zato što je tu bila tako sretna i obećala
je samoj sebi kako će se jednom vratiti. Najvažniji je razlog njezina povratka ipak bila
činjenica što je jako malo ljudi znalo kako je to područje povezano s njom. Kada je
govorila o vremenu provedenom u Francuskoj, govorila je o Provansi i Parizu. Nije
spominjala Hendaye. Ljudi bi je mogli pitati zašto su ga ona i Carol napustile, a
o tome nije htjela govoriti. Lakše je bilo objasniti Provansu i Pariz. Uostalom, većina
ljudi znala je samo ta mjesta u Francuskoj.
Autobus se zaustavio nedaleko od željezničke postaje. Kad je s torbom kročila
na pločnik, pomislila je kako bi se Vince smijao njezinoj paranoji oko vlakova.
Strahovi koji su je progonili zadnjih nekoliko dana činili su se potpuno
neopravdanima pod toplim suncem tog baskijskoga grada okruženog pejzažima i
kućama u obliku bombonijera. Vožnja autobusima ipak je bila ključan dio njezina
Plana. Osjećala se sigurnom dok ga se držala.

14
Knjige.club
 Knjige.Club Books
3.

VINCEA JE više živcirala nego zabrinjavala činjenica što mu Imogen sinoć nije
poslala poruku kao što joj je rekao. Pogledao je na mobitelu aplikaciju avionske tvrtke
i uvidio kako joj je let bio odgođen te kako je u Dublin mogla stići tek nakon ponoći.
Pretpostavio je da je otišla kući i pošla na kat spavati, a mobitel ostavila puniti
u prizemlju. Bio je to primjer njezine nepromišljene naravi od koje ju je pokušavao
izliječiti. Nazvao ju je iako je tada već bilo jedan sat ujutro, ali dobio je samo
telefonsku sekretaricu. Živcirala ga je i njezina poruka na sekretarici: ˝Bok, dobili ste
Imogen. Trenutačno me nema jer sam na poslovnom sajmu. Ostavite poruku i
nazvat ću vas čim budem mogla.˝ Zvučala je kao da je neka izuzetno uspješna
direktorica, a ne samo potrčko Conora Foleyja. Uostalom, prodaja perilica posuđa i
hladnjaka teško bi se mogla opisati kao nekakav ekstravagantan posao. Znao je kako
se voljela smatrati nezamjenjivim dijelom Chandon Leclerca i kako je bila uzbuđena
zbog putovanja u Pariz iako joj je rekao da ta poslovna putovanja nisu tako
uzbudljiva kao što ona misli. Upozorio ju je kako će većinu vremena potratiti
na sajmu i kako neće imati vremena posjetiti sva ona mjesta na kojima je provela velik
dio svoje mladosti. Nije ju bilo briga. Prštala je od iščekivanja. Međutim, kako se
vrijeme odlaska približavalo, bila je sve mirnija. Doduše, kada ju je ostavio u zračnoj
luci, i dalje se doimala nervoznom. Možda je naučila lekciju, pomislio je, i ubuduće
više neće htjeti pratiti šefa na poslovnim putovanjima.
Nazvao ju je ujutro iz hotela u Corku neposredno prije konferencije u 7. Javila
mu se opet ona dosadna telefonska sekretarica. Nije mu se dalo ostavljati poruku.
Vidjet će propušten poziv. Međutim, nije ga zvala. Na povratku u Dublin opet je
nazvao te mu se još jedanput javila sekretarica. To ga, ipak, nije jako iznenadilo jer
su se uredi i skladišta Chandon Leclerca nalazili na području sa slabim
signalom. Imogen se često žalila kako im je lokacija loša poslovna odluka jer
se njihovi klijenti ondje nisu mogli koristiti mobitelima.
Priključio se na autocestu, uključio tempomat na stabilnih 110 km/h i pokušao
je opet nazvati. Slušao je iznova onu iritantnu poruku, ali ovaj put preko razglasa te
ju je ogorčeno prekinuo. Na tankom je ledu, pomisli. Iskušava granice moje strpljivosti.
Ponaša se nepromišljeno i neobzirno. Kao i inače.
Vinceove ruke sve su jače stiskale upravljač. To je problem s Imogen, bjesnio je.
Nepromišljena je i ne obazire se na druge. Koliko god se ja trudio daje nekim pravilima i rutinom
koje sam uveo u naše živote pretvorim u malo razumniju osobu, uvijek se mogu pouzdati kako će
ona prije ili kasnije sve uprskati.

15
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Uvijek bi mu se nakon svega ispričala, priznao je. Rekla bi kako daje sve od sebe.
Pokušala bi ga zatim uvjeriti kako nije nepromišljena ili neobzirna nego kako čini te
glupe stvari zbog neke svoje urođene bedastoće.
Naravno, postojali su znakovi koji su odmah upućivali kakva je. Upoznao ju je
zbog njezine kombinacije nepromišljenosti i neutemeljenog optimizma. Bilo je to u
jednom pabu u centru grada. Ispostavilo se da je to bila neobična lokacija za oboje.
Nitko od njih nije se volio opijati niti zalaziti u pabove. Imogen je bila ondje kako bi
se sklonila od pljuska. Žurno je ušla unutra zajedno s mnogim drugima koji su se
također sklanjali od kiše. Stajala je na ulazu i otresala kapi sa svoje sjajne tamne kose.
˝Vani je kišica?˝ dobaci, a ona ga iznenađeno pogleda.
˝Kišica je?˝ ponovi. Preklopio je novine koje je čitao.
˝Jest. Iskreno, to je samo mali potop. Ništa strašno.˝
˝Prognozirali su je. Mjestimično vedro s jakim pljuskovima. Trebala si ponijeti
kišobran sa sobom.˝
Ironično mu se nasmijala. Ima rupice na obrazima kada to napravi.
˝Nikada ne gledam vremensku prognozu u Irskoj - ili je sunčano s kratkotrajnim
pljuskovima ili kišovito s mjestimičnim suncem.˝
˝U tom slučaju uvijek bi trebala imati kišobran sa sobom.˝
˝Ja sam optimist˝ Ovaj mu se put iskreno osmjehnula. ˝Volim misliti kako će
vrijeme biti sunčano kada sam ja vani.˝
˝Nada ispred iskustva? To kod mene ne pali.˝
˝Moj je optimizam ponekad neutemeljen.˝
˝Nadaj se najboljem, a očekuj najgore.˝ Upitao ju je želi li što popiti.
”O, ne, hvala. Ovdje sam samo dok se vrijeme ne smiri.˝
˝Što kažeš na kavu da te malo ugrije?˝
Oklijevala je.
˝Nemam skrivenih motiva. Samo kava.˝
˝Ne mogu...˝
˝Ionako sam planirao naručiti sebi jednu.˝
˝Stvarno ne bih...˝
˝To je samo kava. Je li cappuccino u redu?˝ upitao ju je. Naručio je dva te maknuo
svoje novine sa stola kako bi napravio mjesta za nju.
˝Ne sjedim često po pabovima i rješavam križaljke. Grijanje mi je prestalo raditi
i neće biti popravljeno do sutra. Odlučio sam kako je bolje večer provesti ovdje.˝
˝Sigurno jest.˝
Konobar im je donio kave i Vince je odmah platio.
˝Vince Naughton.˝
˝Imogen Weir.˝
˝Drago mi je, Imogen.˝
16
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝I meni. Hvala ti na kavi.˝
˝Nema na čemu.˝
Bila je jako lijepa, pomislio je. Sviđala mu se njezina mediteranska vibra. Blago
maslinasti ten, tamne oči, tamna kosa, male, zaobljene usne.
˝Čime se baviš, Imogen?˝
˝Trenutačno tražim neki posao.˝ Postajala je sve opuštenija dok je objema
rukama držala šalicu. ˝Nešto sam istraživala za jednog profesora europske povijesti,
ali istekao mi je ugovor prije mjesec dana. Nadam se kako ću uskoro nešto naći, ali i
sam znaš kakva je situacija. Gospodarstvo nam trenutačno nije baš najbolje. Ipak,
držim fige.˝
˝Europska povijest.˝ Zvučao je impresionirano. ˝Baviš li se znanstvenim radom?
˝Bože, ne˝, odmahnula je. ˝Ja... zapravo nisam ništa. Kao što sam već rekla, u
potrazi sam za poslom. Bila sam danas na razgovoru.˝
˝Za nešto zanimljivo, nadam se.˝
˝Ne baš. Distribucijski centar jedne francuske tvrtke traži nekoga za
administrativne poslove. Nije blistava karijera kakvoj sam se nadala, ali, što ćeš, nužda
ne pita.˝
˝Imaš pravo. Nije pretjerano uzbudljivo, ali nikad ne znaš.˝
˝Pomoći će mi da barem preživim. A ti? Čime se ti baviš?˝
˝Prodajem životna osiguranja.˝
˝Netko i to mora˝, našalila se.
˝Životno osiguranje vrlo je važno. Ljudi bi trebali misliti na one koji ovise o
njima.˝
˝Imaš pravo.˝ Opet su joj se pojavile rupice na obrazima i zapitao se smije li se
ona to njemu. Međutim, nije mu smetalo. Svi su se smijali životnom osiguranju. Dok
ga nisu zatrebali.
˝Želiš li još jednu kavu?˝
˝Ne, hvala. Mislim da se vrijeme malo smirilo. Trebala bih krenuti.˝
˝Je li ti daleko? Jesi parkirala tu negdje ili ideš gradskim?”
˝Idem busom. Stanica je odmah tu iza ugla.˝
˝Ja slušam prognozu i zato imam kišobran. Otpratit ću te.˝
˝Ma, stvarno ne moraš.˝
˝I ja bih trebao krenuti. Ne želim provesti cijelu noć u pabu.˝
Otišli su zajedno. Kiša je nastavila padati, ali slabije. Vince je otvorio kišobran
koji je na sebi imao logo njegove osiguravajuće kuće. Držao je kišobran dok su hodali
do stanice.
˝Pet minuta do sljedećeg”, rekla je Imogen nakon što je pogledala na informativni
zaslon.
˝Pričekat ću s tobom.˝

17
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Lijepo od tebe, ali stvarno nema potrebe.˝
˝Ne želim da se smočiš.˝
Stajali su ispod kišobrana u tišini. Gledali su niz ulicu u smjeru odakle je trebao
doći autobus.
˝Evo ga˝, rekla je Imogen.
˝Trebaš li puno hodati?˝
˝Ne baš. Samo nekoliko minuta.˝
˝Uzmi kišobran.˝
˝Stvarno ne bih mogla...˝
˝Molim te, Imogen. Želim da ga uzmeš.˝
˝Ali onda ćeš se ti smočiti.˝
˝Ma nije problem. Vrati mi ga kad budeš mogla.˝
˝Ja...˝
˝Rado bih s tobom opet na neku kavu˝, rekao je i izvadio mobitel iz džepa.
˝Razmijenimo brojeve.˝
˝Pa...˝
˝Bez obaveza, stvarno. Ako ne ide, nema problema.˝
Oklijevala je trenutak, ali dala mu je svoj broj. Spremio ga je, a zatim joj poslao
poruku.
˝Nazvat ću te˝, obećao je. Autobus je stigao.
Ukrcala se, a on ju je promatrao dok se smještala u sjedalo. Mahao joj je dok je
autobus odlazio. Kada mu je uzvratila, osmjehnuo se.

18
Knjige.club
 Knjige.Club Books
4.

PRIJE NEGO što je napustila Pariz, Imogen je iskoristila svoj mobitel kako bi
potražila mogućnosti jeftinog smještaja u Bayonneu i Hendayeu. Međutim, ništa nije
rezervirala jer nije htjela ostavljati nikakve podatke o sebi na internetu (još paranoje,
shvatila je; možda je Vince ipak imao pravo u vezi s njom). Najjeftiniji smještaji bili
su malo izvan grada, ali njoj je trebalo nešto bliže središtu zbivanja kako bi mogla
pronaći nešto trajnije. Barem nešto manje privremeno. Nije bila sigurna koliko će
dugo ostati u Hendayeu. Plan nije bio izričit oko toga.
Počela se udaljavati od autobusne stanice. Mali hotel koji je bila izabrala nalazio
se u rezidencijalnom dijelu grada, udaljen otprilike 15 minuta. Kada se na internetu
odlučila za njega, nije primijetila kako se nalazi u vrlo strmoj ulici. Bila je zadihana
kada je konačno stigla. Iznova ju je obuzeo neočekivani strah kako ju je on
nadmudrio te kako je čeka unutra. U tom trenutku poželjela je da nije bacila mobitel
nego da je samo isključila GPS. Tako bi barem mogla vidjeti poruke koje joj je slao.
Međutim, bi li on znao da ih je ona pročitala? Bi li ih mogao iskoristiti da je pronađe?
Nikada nije bila sigurna oko toga. Stajala je neodlučno na nogostupu i promatrala
ljude kako ulaze i izlaze iz hotela. Nakon nekoliko minuta shvatila je kako su je počeli
znatiželjno promatrati, stoga se uspela kratkim stubištem i ušla unutra.
Hotel Atlantique bio je trokatnica s bijelim zidovima. Drvene rebrenice i balkoni
bili su obojeni u crveno, boju tipičnu za to područje. Unutrašnji su zidovi također
bili bijeli, a pod je bio od opeke. Bio je veći i svjetliji od hostela Auberge, a atmosfera
je bila opuštenija. Dvije mačke, crna i bijela, lijeno i samouvjereno su se odnjihale niz
predvorje hotela u kojem je za recepcijom stajala prijateljski raspoložena djevojka.
Ona joj je rekla kako joj mogu ponuditi standardnu sobu na pet dana. Imogen joj je
odgovorila kako će joj pet dana savršeno odgovarati i inzistirala je na plaćanju
unaprijed gotovinom. To je potpuno zbunilo recepcionarku koja je rukovala
novčanicama kao da nije sigurna što to drži u ruci. Nakon što ju je upisala, pružila je
Imogen starinski mjedeni ključ od sobe na najvišem katu.Ta je soba bila veća od one
u hostelu Auberge i gledala je na mali bazen koji se nalazio u vrtu prepunom
rascvjetaloga grmlja i drveća. Pogled iz sobe nadvisio je krovove od opeke. Opeka je
ovdje bila sveprisutna. U daljini je mogla razaznati plavetnilo mora. Nije imala klima-
uređaj, ali povjetarac s prozora ju je rashlađivao. Imogen se vratila u sobu i počela
raspremati torbu. Objesila je svoje tamnoplavo poslovno odijelo u ormar. Počela ju
je hvatati panika zbog financijske situacije.
Ne misliš valjda ozbiljno kako možeš za manje od tjedan dana pronaći posao i mjesto za
život.
Naglo se okrenula. Učinilo joj se kako stoji točno iza nje.
19
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Za Boga miloga, Imogen, vrijeme je da se urazumiš. Ponašaš se krajnje budalasto.
Možda se i ponašala tako. Sjela u stari kožnati naslonjač koji se nalazio u kutu
sobe. Sve što je dosad učinila, učinila je u svojevrsnoj proračunatoj mahnitosti. Plan
je bio nešto na što se mogla usredotočiti. Sada je bila ovdje i sve joj se odjednom
učinilo nevjerojatno besmislenim. Smijao bi joj se kada bi znao.
Bježanje ništa ne rješava.
Ovaj put čula je glas svoje majke. Imogen se sjećala kada joj je to rekla. Nije to
bilo ovdje, u Hendayeu, nego u Irskoj. Osjećala se nadasve jadno u sivilu irske zime.
Posvađala se sa svima te je odjurila u svoju sobu. Rekla im je kako ih namjerava
zauvijek napustiti.
Imala je tada devet godina.
Uspjela je spremiti šest majica kratkih rukava i nekoliko ružičastih traperica u
svoj Barbie kovčeg. Carol je tada ušla u njezinu sobu.
˝Kamo ideš?˝
˝U Hendaye.˝
˝Zašto?˝
˝Zato što mrzim ovo mjesto ˝Stvarno ga mrziš?˝
˝Da. Drukčije je. Svi su drukčiji. Zločesti su prema meni.˝
˝Agnes i Berthe nisu zločeste prema tebi.˝
˝Ne, one su divne, ali svi ostali nisu. Posebno u školi.˝
˝Steći ćeš prijatelje, ne brini se.˝
˝Sve ih mrzim. Želim ići doma.˝
˝Dušo, ovo je naš dom.˝
˝Ne, nije. Dom je Villa Martine.˝
˝Villa Martine nije bila naš dom.˝ Carol ju je zagrlila. ˝Dobro znaš kako je
pripadala monsieuru i madame Delissandes.˝
˝Ali mi smo tamo same živjele toliko dugo!˝ zaplakala je Imogen. ˝I onda si ti sve
to uništila.˝
Imogen se sada sjetila izraza boli na majčinu licu i zadrhtala je. Bila je okrutna
kako to djeca već mogu biti. Nisu joj bili važni Carolini osjećaji, jedino joj je bilo
važno to što mrzi sve vezano uz novi život koji se odvija tamo gdje ona nije željela
biti.
Bila sam grozno dijete, pomislila je i privukla svoja koljena prsima. Naslonila je glavu
na njih. Mislila sam jedino na sebe. Nije ni čudno što je sve ispalo tako kako je ispalo. Možda
sam i dalje grozna i zbog toga su stvari takve kakve jesu.

Ugnijezdila se u kožnati naslonjač i nije se pomicala barem petnaest minuta.

Rukama je obgrlila noge i lagano se njihala naprijed-nazad. Pogriješila je. Znala je da
je pogriješila. Nije mogla dalje bez njega. Trebala ga je. Volio ju je i ona je voljela
njega. Bili su savršen par. Svi su tako mislili. Ako se nešto pogoršalo, to je bila njezina
20
Knjige.club
 Knjige.Club Books
krivnja. Kao i prije dvadesetak godina kada je rekla krivu stvar u krivo vrijeme. Sve je
moglo ispasti drugačije da je samo šutjela.
Ponovno je podigla glavu i posegnula za torbom. Sjetila se kako joj mobitel nije
u torbi i kako ga ne može nazvati, kako ga ne može zamoliti da dođe i da je pokupi.
Umjesto toga, izvukla je komad papira i pročitala ga.
Najteže je odlučiti djelovati, pisalo je. Ostatak je samo stvar upornosti. Bio je to citat
američke avijatičarke Amelije Earhart. Carol je uz gomilu svojih klišeja imala i riznicu
nadahnjujućih citata u koju je posezala svaki dan. To je bio Imogenin najdraži citat.
Zapisala ga je u Parizu na hotelskom blokiću prije nego što se odjavila. Znala je
kako će u jednom trenutku početi paničariti kao što je upravo paničarila i kako će
prije ili kasnije izgubiti samopouzdanje. Gledala je te riječi još koju minutu, a zatim
je duboko udahnula i ponovno ustala. Počela je djelovati. Sada je samo trebala biti
uporna. Držati se Plana.
Otišla je u kupaonicu, umila se i popravila ono malo šminke što je nosila. Zatim
se počešljala. Nije se još posve naviknula na svoju kraću kosu. Spustila se niza
stepenice i pogledala oko sebe.
˝Trebaju li vam kakve informacije o mjestu?˝ upita recepcionarka vedro i veselo.
Imogen samo što nije zaustila kako joj ništa ne treba, kako se može snaći, kada
je shvatila kako bi joj karta ipak bila korisna jer bez obzira na svoju prošlost, zapravo
nije poznavala taj grad.
˝Izvolite.˝ Recepcionarka joj je uručila kartu. ˝Mi smo ovdje. Ovdje je centar
grada. Turističke informacije možete saznati ovdje...˝ Zaokružila je jednu točku na
karti. ˝Ako vam još kako mogu pomoći, slobodno me pitajte.˝
˝Veoma ste ljubazni, hvala vam.˝
Uzela je kartu i izašla van. Sada se osjećala smirenije, tjeskoba joj se smanjivala i
oprezno je pogledala oko sebe.
Nije prepoznala ni jednu od obližnjih ulica, ali nije to ni očekivala. Kada je živjela
tu, nije odlazila pretjerano daleko od Ville Martine i njezine okolice. Jedino čega se
sjećala vezano uz tu kuću bila je njena prekrasna lokacija. Nalazila se na padini brda
i gledala je na plažu i more. Nije bila sigurna gdje se točno nalazi, ali vjerovala je kako
je može otprilike pronaći. Nekih se stvari jasno sjećala, kao onoga mosta ponad
pruge s kojega je voljela gledati u daljinu i velikog parka za kampiranje koji se nalazio
dalje niz cestu. U Parizu je sve to našla na Googleovim kartama i bila je uvjerena
kako je pronašla pravo mjesto. Međutim, nikako nije mogla pronaći Villu Martine,
bez obzira na to koliko je vremena provela hodajući po Googleovim
virtualnim ulicama.
Nije se vratila u Hendaye zbog te kuće, ali svejedno ju je htjela vidjeti. Željela se
podsjetiti kakva je ona bila kad je tamo živjela. Bila je tada Imogen koja bosonoga
trči po plaži dok joj kosa vijori na vjetru.
Imogen koja bi pala u majčino naručje kada više ne bi mogla trčati i koju bi majka
vrtjela po zraku dok je ona vrištala od sreće. Željela je ponovno se povezati s tom
21
Knjige.club
 Knjige.Club Books
mladom djevojkom koja je bila puna samopouzdanja, koja je potpuno vjerovala u
sebe i u svijet oko sebe.
Imala je Plan, ali možda je ipak previše očekivala.

Hodala je prema zaljevu gdje su valovi ljuljali stotine jedrilica koje su se

svjetlucale ispod vedrog plavog neba. Preplavio ju je osjećaj ponavljanja. Ona kao da
je već bila na tom istom mjestu i gledala u te iste brodove. Pretpostavljala je kako je
to sasvim moguće. Prisjeća li se ili samo izmišlja nekoga tko joj pokazuje zemlju s
druge strane zaljeva i govori joj kako je to Španjolska, a ne Francuska? Druga zemlja
s potpuno drukčijim jezikom.
˝Ali i dalje baskijska zemlja˝, prisjetila se kako je netko drugi dobacio. Je li to bila
madame? Možda monsieur Delissandes? Znala je kako on ima baskijske korijene te kako
je obitelj zbog toga tamo ljetovala svake godine. Kuća je bila... Čelo joj se naboralo
dok se pokušavala sjetiti. Njegov obiteljski dom koji je naslijedio od bake i djeda? Ili
od neke pratetke? Takvo što. Puno se pričalo o tome tijekom tih raznih ljeta, ali nije
se mogla sjetiti konkretnih razgovora.
Dok je gledala prema pučini, počela je otkrivati sve više potisnutih sjećanja. Nije
mogla biti sigurna jesu li stvarna. Učinilo joj se kako je na jednom od tih brodova i
jedrila. Ona i Oliver i Charles nosili su jarkonarančaste prsluke za spašavanje i
naginjali su se preko krme. Carol ih je tjeskobno gledala, a monsieur Delissandes
namještao je jedra. Je li se to uistinu dogodilo? Bila je gotovo sigurna kako jest.
Međutim, bila je potpuno sigurna kako su se utrkivali na prostranoj plaži koju je
upravo gledala. Sjećala se sasvim sigurno kako je davala sve od sebe da održi korak s
braćom Delissandes. Bilo je to nemoguće jer su bili stariji, a i jači od nje. Carol je
predložila utrku u kojoj bi Imogen imala nekoliko metara prednosti, ali ona je to
odbila. Željela ih je ravnopravno pobijediti. No, nije to nikada uspjela. Uvijek bi
gubila, a Oliver je najčešće pobjeđivao. Povremeno bi usporio prije cilja i prepustio
pobjedu Charlesu. U tim bi trenutcima Charles podigao ruke visoko iznad glave i
skakao unaokolo od uzbuđenja dok bi ga Oliver zabavljeno promatrao. Imogen se
ponekad pitala bi li Oliver prepustio njoj pobjedu ako bi bila brža od Charlesa.
Nekako je sumnjala u to. Rivalstvo među njima bilo je drukčije od onoga između
njega i njegova mlađeg brata.
Plaža je bila prepuna turista. Gledala je kako muškarci zabijaju suncobrane u
pijesak dok su djeca veselo ulazila u more. Sve je izgledalo kao najobičnije ljetovalište.
Međutim, ona je nekoć živjela ovdje. Nije bilo važno što su joj sjećanja bila zbrkana i
nepouzdana. Bila je dio toga gotovo pet godina i nije htjela otići.
Šetala je niz Boulevard de la Mer. Povremeno je promatrala more, a povremeno
kuće s druge strane ceste. Nije tu očekivala Villu Martine, ali bila je svjesna kako je
to moguće.

22
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝O, za Boga miloga.˝ Iznenadila je samu sebe kada je to izrekla naglas. ˝Nije
važno hoćeš li je više ikada vidjeti. Došla si ovamo kako bi nastavila dalje sa svojim
životom. I učinit ćeš točno to. Sada!˝
Namjerno je otišla s plaže i vratila se u grad. Lutala je ulicama, zaustavljala se
ispred raznih izloga, gledala ljetne ponude i namjerno potiskivala sjećanja koja su
pokušavala izbiti. Zakrulio joj je želudac. Sjela je u kafić te naručila salatu od tune.
Sunce joj je grijalo leđa, a nježni povjetarac hladio vrat.
Novi početak, pomislila je. Učinila sam to mnogo puta do sada. Mogu to učiniti još jednom.
Odluku sam već donijela, a uporna jesam.

23
Knjige.club
 Knjige.Club Books
5.

BILO JE kasno popodne kada je Vince stigao kući, ali putovanje je bilo kratko i ta
ga je činjenica usrećila. Parkirao je automobil na kućnom prilazu, izvadio torbu i
otključao ulazna vrata. U kući je vladala tišina i napuštenost. Popeo se uza stepenice.
Sve je bilo mirno i nedirnuto. Kravata koju nije htio ponijeti u Cork, stajala je gdje ju
je ostavio. Namrštio se. Imogen bi uvijek objesila njegovu razbacanu odjeću. Znala
je kako voli da je sve na svome mjestu. Zašto nije uobičajeno postupila i pospremila
kravatu? Zašto mu se nije javljala na pozive niti odgovarala na poruke? Što se,
dovraga, događa?
Odložio je torbu kraj kreveta i razmaknuo zastore. Jedno od njegovih pravila
bilo je da se zastori ostave napola zatvoreni kada ih nije bilo i Imogen se toga vjerno
držala. Iako je sve bilo točno tamo gdje bi i trebalo biti, Vince se počeo osjećati sve
nelagodnije. Bio je neugodno svjestan tišine koja ga je okruživala i volio bi da je
mogao vidjeti kakav znak Imogeninih neurednih navika da se uvjeri kako je ona bila
ovdje.
Pomislio je kako je glup. Došla je kući jako kasno, legla u krevet, digla se i otišla
na posao. Nije imala vremena ni stvoriti nered niti pospremiti njegovu kravatu. Iako,
pomislio je, pospremanje kravate njoj je već refleksna reakcija. Možda je to planirala
učiniti prije nego se on vrati kući. Blesavo, ali potpuno moguće s obzirom na nju.
Vratio se u spavaću sobu i pogledao u košaru za prljavo rublje. Sadržavala je
bijelu bluzu i neko njezino donje rublje, ali nije bio siguran je li to već otprije tamo
ili ne. Otvorio je ladicu ormara s njezinim bluzama. Bile su raspoređene u uredne
male hrpice plave i bijele boje. Volio je da na posao odijeva takve boje. Bilo ih je
previše i bile su previše slične, stoga nije mogao razaznati nedostaje li koja. Palo mu
je nešto na pamet i pogledao je ispod kreveta. Namrštio se zbog prašine na koju je
tamo naišao. Onda se opet namrštio jer nije bilo njezine putne prtljage. Osjećao je
kako mu se čeljust stišće. Spustio se niza stepenice i otišao u kuhinju. Crvena šalica
iz koje je jučer ispijao kavu još se sušila. Čeljust mu se još jače stisnula. Jedno
od pravila glasilo je kako sve treba vratiti na policu čim se osuši. Barem je to trebala
učiniti.
Nazvao ju je.
˝Bok, dobili ste Imogen. Trenutačno me nema jer sam na poslovnom sajmu.
Ostavite poruku i nazvat ću vas čim budem mogla.˝
Duboko je udahnuo i ponovno stavio mobitel u džep. Zašto ga nije nazvala?
Zašto nije pospremila stvari koje su trebale biti pospremljene? Što to ona, dovraga,
radi?

24
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Zabrinjavalo ga je što nije bilo prtljage. Je li to značilo kako se uopće nije vratila
kući? Možda nije htjela provesti noć sama pa je otišla k svojoj prijateljici Shoni iako
je bilo tako kasno? Vince je osjetio kako mu se ramena opuštaju. Najvjerojatnije je
tako. Učinila je nešto slično već nekoliko puta dok njega nije bilo. Zvala je to noćnim
ženskim druženjem. Druženje posvećeno ispijanju vina, razmjenjivanju šminke i
tračanju. Nije to odobravao, ali nije imao razloga prigovoriti jer je bio odsutan.
Nazvao je Shonu.
˝Bok, dobili ste Shonu. Ostavite poruku bla-bla-bla.˝
˝Vince ovdje. Je li Imogen prespavala sinoć kod tebe? Nazovi me.˝
Čekao je, ali nije bilo odgovora. Shona je radila kao tRenérica u teretani.
Vjerojatno nije još ni vidjela poruku.
Uzeo je mobitel i opet nazvao.
˝Dobro došli u Chandon Leclerc. Dobili ste Imogen. Trenutačno nisam za
stolom, ali molim vas, ostavite poruku i javit ću vam se.˝
Vince je silovito pritisnuo gumb za prekidanje poziva i nazvao drugi broj.
˝Dobro došli u Chandon Leclerc. Molimo vas da izaberete jednu od ponuđenih
opcija.˝
Kada je snimljeni glas došao do pete opcije, koja je bila razgovor sa stvarnom
osobom, Vince ju je izabrao.
˝Bok, Janice pri telefonu, kako vam mogu pomoći?˝
˝Bok, Janice.˝ Vince nikada prije nije razgovarao s njom. Pokušao je zadržati
mirnoću glasa. Bio je iznerviran još jednom Imogeninom glasovnom sekretaricom i
tim cjelokupnim automatiziranim telefonskim sustavom. ˝Ovdje Vince Naughton.
Volio bih razgovarati s Imogen, molim.˝
˝Imogen?˝
˝Imogen Naughton. Moja žena. Osobna asistentica Conora Foleyja.˝
˝O, da. Pričekajte trenutak.˝
Na liniji je zavladala tišina. Vince se pitao nije li možda ta glupa recepcionarka
prekinula poziv. Lupkao je prstima po stolu. Osjećao je kako ljutnja polako raste u
njemu, ali ublažavala ju je zabrinutost. Kada se konačno javi, pokazat će joj koliko ga
je uzrujala. Zaslužuje znati koliko ga je uznemirila. Uslijedio je niz klikova i tišina
se prekinula.
˝Dobro došli u Chandon Leclerc. Dobili ste Imogen. Trenutačno nisam za
stolom, ali molim vas, ostavite poruku i javit ću vam se.˝
˝Pa u pizdu materinu!˝ urliknuo je Vince u slušalicu. Ta je glupača samo
proslijedila poziv do Imogenina stola i javila se njezina sekretarica. Nije bilo ni čudno
što je tvrtka u problemima. (Imogen mu je rekla za to. Dijelom je zato Conor tako
željno htio ići na taj sajam. Htio je vidjeti i biti viđen. Htio je kao irski distributer
iskazati potporu francuskim vlasnicima.) Razmišljao je trenutak. Izašao je iz kuće i
ponovno sjeo u automobil. Otići će po svoju ženu i vratiti je kući.
25
Knjige.club
 Knjige.Club Books
6.

NA POVRATKU u hotel Atlantique, Imogen je kupila sladoled. Nije se mogla sjetiti

kada je zadnji put hodala ulicom s kornetom u ruci. Možda je to bilo kada je zadnji
put bila tu. Možda joj je Carol kupila jedan iz te iste slastičarnice i možda je hodala
baš tom ulicom prije dvadeset godina. Međutim, to nije bilo vjerojatno. Slastičarnica
je bila nova i sjajna, dok su njezine uspomene bile nejasni, raznovrsni dojmovi boja i
zvukova. Uspomene na ljude koji je podižu i razgovaraju s njom. Ljube je u obraz i
govore joj kako je tres, tres jolie.
No sjećanje na njezin dolazak u Villu Martine bilo je i dalje kristalno jasno. Nije
se mogla prisjetiti Denisa Delissandesa kako kupi nju i Carol iz zračne luke ili kako
ulazi u njegov automobil (iako će joj od tog trenutka miris slatkog duhana zauvijek
prizivati sliku tamnozelenog Renault Espacea), ali mogla se sasvim jasno prisjetiti
kako prilaze ogradi vile i kako ih monsieur Delissandes otvara daljinskim upravljačem.
Carol joj je u tom trenutku stisnula ruku, a Imogen se meškoljeći udaljila od nje.
Željela je promatrati kako se ograda magično sama otvara.
Automobil je krenuo naprijed i odmah zatim stao zbog nogometne lopte koja je
udarila u vjetrobran. Monsieur Delissandes naglo je stisnuo kočnicu i izašao, a ostavio
Imogen i njezinu majku da se začuđeno gledaju na stražnjem sjedalu.
˝Jeste li poludjeli!˝ čuli su kako se dere. ˝Marš u kuću iste sekunde. I čekajte me
tamo.˝
Vratio se u automobil i, u tišini, odvezao do kuće. Otvorio je njezinoj majci vrata,
a Imogen je izašla skupa s njom.
˝Žao mi je˝, rekao je monsieur Delissandes. ˝Ovo nije baš najbolja dobrodošlica u
naš dom. Dečki znaju kako ne bi tamo smjeli igrati nogomet. Pozabavit ću se s njima
kasnije.˝
Imogen je izmijenila zabrinuti pogled s majkom i pitala se kako će se s dečkima,
tko god oni bili, pozabaviti. Carol joj je uzvratila utješnim namigivanjem i opet joj je
stisnula ruku. Zatim su se otvorila ulazna vrata kuće i Lucie Delissandes izašla je kako
bi ih pozdravila. Kada ju je prvi put vidjela, Imogen je pomislila kako izgleda
kao anđeo. Imala je plavu kosu i plave oči, nosila je dugu bijelu haljinu čiji je obrub
bio izvezen u stilu broderie anglaise te je lebdio oko njezinih nogu na nježnom
povjetarcu. Također, bila je bosonoga što je ukazivalo na njezine nokte obojene u
briljantnu zlatnu boju.
Poljubila je svoga muža u oba obraza i govorila mu tiho i brzo. Ni Carol ni
Imogen nisu je mogle razumjeti, ali Denis Delissandes šmrcnuo je i teškim, ljutim
koracima ušao u kuću. Lucie je zatim ispružila ruku prema Carol. Poljubila ju je isto
kao i svoga muža, a onda je čučnula ispred Imogen.
26
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Najljepša si djevojčica koju sam ikad vidjela. Tako je krasno imati lijepu
djevojčicu u kući prepunoj muškaraca. Uđite, uđite. Obje ste dobrodošle.˝
U to vrijeme Imogen nije potpuno shvaćala koja je njihova uloga u obitelji
Delissandes. Mislila je kako će sve biti isto kao i u Maison lavande u Provansi. Živjele
su tamo s Carolinom šogoricom Agnes, s Agnesinom partnericom Berthe i
Bertheinom majkom, udovicom koja je iznajmljivala sobe u kući. Bili su dio obitelji i
tako su se ponašali prema njima iako je samo Berthe zvala svoju majku maman. Svi
ostali, a i Imogen, zvali su je madame Fournier. Sama njezina pojava to je zahtijevala.
Svi su oni pridonosili glatkom poslovanju toga malog motela. Dok je bila dijete,
Imogenin je zadatak bio šarmirati goste i navodno je u tome bila vrlo uspješna. Kad
god bi dopuzala ili dogegala se u neku sobu, gosti bi joj se uvijek osmjehnuli i rekli
kako je dobra curica i kako je lijepa. Dopuštala im je da je glade po glavi, dižu u krilo,
češljaju njezinu meku smeđu kosu. To ih je činilo sretnima, a ona je već tada znala
koliko je važno da gosti budu sretni.
Ponekad se pitala kako bi njezin život izgledao da su ona i Carol ostale u
Provansi. Carol je često pričala o onim sunčanim danima i toplim večerima, o onom
blagom mirisu lavande i limuna i o toj kući ispunjenoj smijehom. No stvari su se
promijenile. Madame Fournier u svojoj je 72. godini pronašla muškarca za kojega se
htjela udati te je odlučila prodati kuću. Agnes i Berthe razmatrale su mogućnost da
je kupe. Međutim, Agnes je u to vrijeme dobila ponudu za posao u New Yorku i to
jednostavno nije mogla odbiti. Ona i Berthe zajedno su otišle u Sjedinjene Države.
Predložile su im da pođu s njima, ali Carol vjerojatno ne bi mogla dobiti radnu vizu.
Uostalom, nije joj se sviđala ideja odgajanja kćeri u New Yorku. Madame Fournier
pronašla joj je posao kućepaziteljice u ljetnikovcu obitelji Delissandes u
Hendayeu koji je bio udaljen 700 kilometara.
Bilo je suza kada su odlazile, ali Imogen ih se nije sjećala. Nije se sjećala ni leta
do Biarritza. Koliko god se trudila, jedino čega se jasno sjećala bilo je otvaranje
ograde Ville Martine i kako se Denis Delissandes dere na svoje sinove.
Iznenadna zvonjava mobitela toliko ju je uplašila da je poskočila i bez
razmišljanja počela tražiti po svojoj torbi. Tek nakon nekog vremena sjetila se kako
joj je mobitel rastavljen na dijelove i razasut diljem Francuske. Jedan je muškarac za
to vrijeme izlazio na ulicu te je izvadio svoj mobitel iz jakne i počeo razgovarati.
Imogen se uštipnula za hrbat nosa dok joj se puls polagano smirivao.
Kako sam dopustila da dođe do ovoga, pitala se. Naslonila se na zid. Kako sam postala
osoba koja skače na svaku sitnicu? Hoće li me dolazak ovamo stvarno ponovno pretvoriti u osobu
kakva sam nekoć bila?

Kada se vratila u hotel, na recepciji je bila gužva zbog novih gostiju. Zaobišla ih
je i otišla u vrt gdje su oko malog bazena bile raštrkane ležaljke i vrtne stolice. Na
jednoj od ležaljki smjestila se tinejdžerica u najoskudnijem mogućem bikiniju i
tapkala po svome iPadu, dok se jedan mali dječak veselo bućkao u bazenu pod

27
Knjige.club
 Knjige.Club Books
budnim okom svojih roditelja. Djelomično budnim okom, primijetila je Imogen, jer
su oboje gledali u svoje pametne telefone. Potpuno sam izolirana od suvremenog svijeta bez
svoga mobitela, pomislila je. Pitam se hoću li moći izdržati.
Sjela je za stol i ispružila svoje duge noge. Bilo joj je vruće. Bila je umorna nakon
razgledavanja grada, a i boljele su je noge. Zažalila je što nije ponijela kupaći kostim.
Vinceu bi bilo sumnjivo poslovno putovanje koje zahtijeva i kupaće kostime. Mogla
mu je lagati i reći kako je to za hotelski bazen (ako ga je imao), ali onda bi poludio
zbog toga što joj putovanje dopušta dovoljno vremena za plivanje. Vjerojatno
bi provjerio ima li hotel zaista bazen, a ako ga ne bi imao... Zadrhtala je. Mogu kupiti
kupaći, pomisli. Promatrala je dječaka kako skače u bazen, kako se izvlači iz njega i
onda opet uskače. Mogu učiniti što god želim. Zato sam i otišla, zar ne?
˝Joel, zar ne vidiš što piše?˝ rekla je žena na engleskom.
˝Ne trebam čitati. Ima sliku.˝
˝Slika koja kaže nema skakanja˝, rekla mu je majka. ˝Stoga prestani.˝
˝Nikome ne smeta˝, rekao je Joel.
˝Ne znaš to. Nije uopće važno smeta li im ili ne. Ne bi to trebao raditi.˝
Joel je razočarano uzdahnuo i počeo trčati po vrtu s ispruženim rukama
oponašajući avion. Avion koji nije gledao kamo ide te se spotaknuo od crijevo i sletio
koliko je dug i širok u Imogenino krilo.
˝Oh!˝ uzviknula je.
˝Joel!˝ zaderala se majka. ˝Za Boga miloga!˝
Skočila je sa svoje ležaljke i požurila prema Imogen koja je u međuvremenu
pridigla njezina sina na noge.
˝Tako mi je žao.˝ Primijetila je kako je njegovo mokro tijelo potpuno smočilo
Imogeninu haljinu. ˝Joel, prava si pošast. Ispričaj se.˝ Pogledala je prema Imogen.
˝Um... Madame, um... je regrette... mon fils. Oboma nam je žao.˝ Bespomoćno je slegnula
ramenima.
˝U redu je˝, rekla je Imogen. ˝Govorim engleski.˝
˝Oh, odlično.˝ Žena joj se široko osmjehnula. ˝Nadala sam se da govorite
engleski. Grozno je, zar ne, kako mi Englezi očekujemo od svakog da nas razumije?
Posebno u ovakvom mjestu gdje nema toliko turista, znate?˝
Imogen je potvrdno kimnula.
˝Jeste onda zaista Engleskinja?˝
˝Irkinja.˝
˝Stvar je u tome da sam vas maloprije čula kako govorite francuski na recepciji i
pomislila sam... pa zaista ga odlično govorite.˝
˝Hvala vam.˝
˝Nema na čemu.˝ Žena je uhvatila sina za ruku. ˝Joel, ispričaj se gospodi sto si
pao na nju.
˝Oprostite˝, promrmljao je Joel.
28
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Vrati se sad u bazen i nemoj više skakati u njega.˝ Njegova se majka ponovno
okrenula prema Imogen. ˝Zapravo je dobar klinac, ali znate kako je kad su na
praznicima. Gledajte, mogu li vas počastiti pićem? Želim se ispričati.˝
˝Stvarno nema nikakve potrebe. Samo se zatrčao u mene, to je sve. Nije me
ozlijedio.˝
˝Uzet ću jedno sebi, a usput mogu i vama.˝
˝Može onda čaša vode.˝
˝Oh, pa uzmite nešto jače. Ovdašnje je domaće vino stvarno dobro.˝
˝Ja...˝
Vince joj nije dopuštao piti vino. Osobito ne popodne i to bez hrane. Govorio
bi joj kako je to čini depresivnom. Onda je i on depresivan. Međutim, Vince nije bio
ovdje.
˝Onda u redu.˝
˝Bijelo?˝
˝Može.˝
Žena je otišla do hotelskog bara te se vratila za nekoliko minuta s trima čašama
i buteljom na ledu.
˝Ovako je jeftinije˝, rekla je dok je točila. Odnijela je jednu čašu do svoga muža
koji je ostavio mobitel te je sada čitao jedan od romana o Jacku Reacheru. Vratila se
zatim do stola i nazdravila s Imogen. ˝Uzdravlje.˝
˝Uzdravlje.˝
˝Ja sam Samantha. Ono je moj muž Gerry, a Joela ste upoznali.˝ Bacila je pogled
na bazen. Njezin je sin sada u bazenu plivao prsno, energičnim, ali i nespretnim
zamasima.
˝Imogen.˝
˝Drago mi je, Imogen. Jesi još dugo ovdje?˝
Prvo razgovor sa studentom u autobusu, a sada sa ženom u hotelskom vrtu. Ni
jedno od njih nije bilo dio Plana. Međutim, nije mogla ignorirati ljude. Onda bi je
lakše zapamtili. Žena Koja Nije Htjela Govoriti. Ispijanje vina također nije bilo dio
Plana, ali nije mogla ni biti Žena Koja Ne Pije Vino u Francuskoj.
˝Nisam sigurna. Imam nekoliko mogućnosti, ali nisam se još odlučila.˝
˝Čim se Joel rodio, sve su moje mogućnosti isparile.˝ Samantha se široko
nasmijala. ˝Ne mogu bez njega, naravno, ali može biti tako naporan. Imaš li ti djece?
Jesi li ovdje s obitelji?˝
Imogen je odmahnula. ˝Sama sam.˝
˝U tom slučaju, moraš jednom na večeru s nama.˝
˝Oh, ne bih mogla...˝
˝Nemoj mi samo reći kako ne želiš smetati ili takvo što. Voljeli bismo društvo.
Lijepo je imati romantične večere za dvoje ili obiteljske večere za troje, ali bilo bi

29
Knjige.club
 Knjige.Club Books
zabavno jesti s još jednom odraslom osobom. Uostalom, na rivi se nalazi mondeni
restoran koji bismo voljeli probati.˝
Imogen jako dugo nije bila u nekom restoranu, mondenom ili ne. Vince je uvijek
govorio... Izgurala je Vincea i njegove ideje iz svoje glave. Neće razmišljati o njemu
svaki put kad učini nešto drugačije. Nije si to smjela dopustiti jer inače Plan nije imao
smisla.
˝Dogovorile smo se onda˝, rekla je Samantha nakon što joj je Imogen potvrdila
kako bi bilo lijepo izaći. ˝Pretpostavljam kako bih trebala otići i pobliže paziti na sina.
Želiš li još malo ovog?˝ Podigla je bocu vina.
˝Ne, hvala.˝ Imogen je odmahnula glavom. ˝Ali cijenim ponudu.˝
Ispila je svoje vino i vratila se u hotel. Zatim ju je počela hvatati lagana vrtoglavica
od alkohola. Otišla je u sobu i legla na krevet.
Time se testira fleksibilnost Plana, priznala je samoj sebi dok je zurila u ventilator
koji se lijeno okretao. Nije računala na društvene interakcije. Međutim, nije ih bilo
moguće izbjegavati.
Bez obzira na to, znala je kako se mora što manje družiti sa strancima. Bila je
bolno svjesna opasnosti koju predstavljaju društvene mreže. Nije bilo važno koliko
dobro urediš svoje postavke privatnosti. Tvoje bi objave na kraju mogla vidjeti neka
potpuno neočekivana osoba. Nije htjela da se to dogodi. Htjela je ostati nevidljiva.
Deaktivirala je svoj profil na Facebooku još u Parizu iako nije imala previše
prijatelja na njemu. Svejedno, osjećala se oslobođeno nakon toga. Kada bi sve bilo
tako lako, pomislila je, ne bi joj uopće bio potreban Plan.
Hoće li joj Vince pokušati poslati poruku na Facebooku? Možda mailom?. Njezin
e-mail račun još je uvijek bio aktivan, stoga mu se poruka ne bi vratila ako bi je poslao.
Pitala se je li dosad shvatio što se događa i namjerava li išta poduzeti. Kada ga je
jednom pitala o prijašnjim djevojkama, rekao joj je kad je veza gotova, onda je gotova.
Ni s jednom nije ostao u kontaktu. Nije to želio. Ipak, znala je kako je ovo drukčije.
Ona mu nije bila djevojka. Ona mu je bila žena. Zbog toga je vjerovala kako će je
pokušati pronaći. Nije to željela od njega. Nije se željela vratiti. Jednostavno nije
mogla zamisliti da je pusti.

30
Knjige.club
 Knjige.Club Books
7.

BILO JE skoro šest sati kada je Vince stigao u industrijsku zonu gdje se nalazio
distribucijski centar Chandon Leclerca i njegovi uredi. Znao je kako se za javnost
zatvaraju u pet, ali Imogen bi najčešće otišla sat vremena kasnije.
Parkirao je svoju Toyotu na prazno mjesto točno ispred ulaza i izvadio mobitel.
Ovo joj je bila posljednja prilika da se javi prije nego što uđe unutra po nju. Prije
nego se jako naljuti zbog njezine nepromišljenosti. Međutim, imala je pravo što se
tiče slabog mobilnog signala. Dok je tražio njezino ime, nestala je i posljednja crtica
koja je upućivala na postojanje signala i zamijenio ju je znak koji ukazuje na to da ga
više nema. Ušao je u zgradu. Na maloj recepciji nije bilo nikoga, samo jedna jadna
biljka. Pokraj nje nalazio se portafon preko kojega se moglo razgovarati s bilo kim u
uredu. Vince ga je pritisnuo te je za nekoliko trenutaka začuo pucketav glas koji ga je
upitao što želi.
˝Ovdje Vince Naughton. Došao sam pokupiti Imogen.˝
˝Pričekajte.˝
Vince je nekoliko minuta užurbano koračao po sivom tepihu. Pokušao je otvoriti
vrata koja vode u uredski prostor jer je portafon zanijemio, a nitko se nije spuštao.
Bilo je zaključano. Frustrirano je lupao po vratima te opet pozvonio na portafon.
˝Žao mi je˝, rekao je glas kada je on ponovio svoj zahtjev. ˝Izgleda da je otišla
kući. Zatvaramo u pet, znate.˝
˝Dakle, došla je danas?˝
˝Pretpostavljam. Iskreno, nisam siguran jesam li je vidio.˝
˝Želim razgovarati s Conorom Foleyjem.˝
˝Žao mi je, trenutačno je zauzet.˝
˝Trebam razgovarati s njim.
˝Kao što sam rekao, zauzet je.
Slušajte me˝, Vinceov je glas bio tvrd i nepopustljiv. ˝Želim razgovarati s
Conorom Foleyjem i želim razgovarati s njim sada. Ako mi to ne dopustite, razbit ću
vam šakom vrata, a siguran sam da će vam to uzrokovati probleme.˝
˝Molim? ˝
˝Dovedite mi prokletog direktora!
Nastupila je tišina na portafonu. Nekoliko minuta kasnije visoki prosijedi
muškarac otvorio je dvostruka vrata koja su vodila u urede i skladište Chandon
Leclerca. Zglob desne ruke bio mu je u gipsu.
˝Vince.˝

31
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Conore.˝ Vince je ispružio svoju ruku, a drugi ju je muškarac samo kratko
dodirnuo prstima.
˝Otiđimo do mog ureda.
˝Ovdje sam da pokupim Imogen. Ljut sam što danas opet radi prekovremeno
nakon jučerašnjeg napornog dana. Trebala bi se malo odmoriti, znaš.˝
˝Moj ured.˝
Vince ga je slijedio uza stepenice do administrativnog dijela koji je gledao na
skladište. Pogledom je tražio Imogen, ali nije ju vidio. Osjetio je kako postaje napet.
Conor ga je uveo u svoj mali ured. Sjeo je za stol prekriven brošurama i papirima te
rukom pokazao Vinceu da sjedne.
˝Smatrao sam kako je bolje porazgovarati u privatnosti.˝
”Zašto?˝
˝Očito postoji neki problem. Žao mi je što ti to moram reći, Vince, ali Imogen
više ne radi ovdje.˝
˝O čemu, dovraga, pričaš? Je li se što dogodilo u Parizu? Jesi li joj dao otkaz?
Gdje je?˝
˝Ne znam. Nije danas došla na posao.˝
˝Zašto?˝
˝Pa...˝ Conor je pretražio papire na svome stolu. ˝Zapravo je dala otkaz.˝
˝Ona je... Daj mi to!˝ Vince je ugrabio papir od njega i počeo čitati.
Dragi Conore, pisalo je. Ovime ti dajem do znanja kako dajem neopozivu ostavku u
Chandon Leclercu i kako ću iskoristiti ostatak svog plaćenog dopusta. Ispričavam se na neugodnosti.
Sve potrebne bilješke sa sajma nalaze se u zelenoj mapi. Hvala ti na dugogodišnjoj potpori. Srdačno,
Imogen Naughton.
˝Koji...˝ Vince je podigao pogled s pisma.
˝Stavila ga je jučer u moju aktovku. Zajedno s raznim drugim papirima sa sajma.
Tek sam ga maloprije uočio. Pretpostavljam...˝ pogledao je suosjećajno prema
Vinceu. ˝Pretpostavljam kako ni tebi nije ništa rekla.˝
˝Pa bogami nije.˝ Vinceov glas počeo je podrhtavati od bijesa. ˝Siguran sam kako
ti je rekla nešto više od ovoga. Sigurno znaš gdje je. Sve je ovo, ionako, povezano s
tobom. Zar ne?˝
˝Ne znam o čemu govoriš. Ovo me je potpuno iznenadilo.˝
˝Iznenadilo te, je li? Možda je sve ovo dio nekog plana?˝
˝Plana?˝
˝Ti i Imogen. Misliš da nisam primijetio kako je gledaš. Sviđa ti se moja žena, zar
ne? Odveo si je u Pariz. Dakle, što si sad napravio s njom?˝
˝Vince, uvjeravam te kako je moj odnos s Imogen oduvijek bio isključivo
profesionalan.˝
˝Kako da ne.˝

32
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Kunem se Bogom.˝ Conor je s nelagodom gledao u Vincea, koji se zacrvenio i
stiskao šake na stolu. ˝Otišli smo na sajam. Naporno smo radili. Kada smo završili,
Imogen je otišla na let za Dublin, a ja sam otišao Eurostarom do Londona.˝
˝Londona? Zašto?˝
˝Imao sam tamo sastanak danas rano ujutro i vlak je bio najlogičniji izbor. Vratio
sam se u Dublin oko ručka i nisam vidio Imogen otkad je jučer otišla sa sajma.˝
Vince nije znao treba li mu vjerovati.
˝Ja sam sretno oženjen, Vince. Imam dvoje djece. Nemam aferu s Imogen.˝
˝Očekivao bih da kažeš takvo što.˝
˝To je istina.˝
˝Gdje je?˝
˝Stvarno ne znam. Nije izgledala čudno u Parizu. Malo je bila nervozna, ali svi
smo bili nervozni zbog posla. Nisam znao da planira dati ostavku. Nedostajat će
nam.˝
Vince je opet pročitao Imogenino pismo.
˝Žao mi je ako postoje neki problemi među vama dvoma. Očito ti ništa nije rekla
o... pa...˝ Glas mu se polako stišao.
˝Ona je moja žena i ti si dopustio da nestane u stranoj zemlji.˝ Vince je lupio
šakom od stol.
˝Nije nestala. Očito je donijela nekakvu odluku da... da...˝
˝Poslala mi je poruku iz zračne luke.˝ Vince je izvadio mobitel i pokazao mu
poruku.
Conor je pročitao poruku te ga je zatim suosjećano pogledao. ˝Sigurno se
predomislila oko povratka u Irsku.˝
˝Ona to ne bi učinila.˝
˝Zar ona nema rodbine u Francuskoj? Možda ih je iznenada odlučila posjetiti.˝
˝I istovremeno dati otkaz?˝
˝Ne znam što joj je prolazilo kroz glavu. Kao što sam rekao, meni nije izgledala
neobično.˝
˝Imogen je vrlo osjetljiva osoba. Bila ti je dužnost brinuti se o njoj, a dopustio si
da nestane.˝
˝Imogen je donijela vlastitu odluku. Nije to imalo nikakve veze sa mnom.˝
˝Bila je pod golemim pritiskom!˝ zaderao se Vince. ˝Ova glupa firma. Sve to vaše
restrukturiranje. Davanje otkaza. Sigurno si joj rekao nešto što ju je natjeralo na ovo.˝
˝Naravno da nisam. Ova je firma u posljednje vrijeme imala neke poslovne
poteškoće, ali još smo uvijek profitabilni. Imogen je bila cijenjeni član naše skupine i
tako smo se odnosili prema njoj. Nije bila ni pod kakvim pritiskom.˝
˝Ali otišla je i to dok si ti bio odgovoran za nju. Nisi provjerio je li se ukrcala na
avion. Nisi provjerio je li stigla kući. Nisi pazio na nju.˝

33
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Bili smo na poslovnom putovanju. Ja nisam odgovoran za nju. Ona je odrasla
žena.˝
˝Dakle, moja je žena nestala, a tebe boli kurac.˝
˝Nije nestala.˝
˝Nije došla kući!˝ zaderao se Vince. ˝Meni to znači da je nestala
˝Siguran sam da će se javiti. Ovo nije bilo nešto neplanirano, inače ne bi napisala
ono pismo.˝
Vince ga je još jednom proučio. ˝Kako ja znam da ga je ona napisala?˝ zahtijevao
je. ˝Kako znam da ga nisi ti napisao? Možda joj se nešto grozno dogodilo i ti
pokušavaš smisliti nekakav alibi?˝
˝Za Boga miloga!˝ uzviknuo je Conor. ˝Zašto bih pobogu... gledaj, Vince, morat
ćeš otići. Žao mi je što postoji nekakav problem među vama dvoma. Žao mi je što ti
nije mogla reći kako daje otkaz i da se ne planira vratiti u Irsku. No, ja za to nisam
kriv i ne mogu ti tu pomoći.˝
˝Ima slom živaca!˝ uzviknuo je Vince. ˝A ti to nisi ni primijetio.˝
˝Ako je imala slom živaca - a sumnjam da ga je imala - onda si ti taj koji ga je
trebao vidjeti. Ti si joj muž. Ja sam joj samo poslodavac.˝
˝Dakle, nećeš ništa poduzeti u vezi s ovim?˝
˝To se mene ne tiče.˝
˝Nestala te se žena ne tiče?˝
˝Ako je stvarno nestala i ako ja mogu na bilo koji način pomoći, hoću. Ako misliš
kako trebaš otići na policiju, ja ću bez problema razgovarati s njima. Sve što mogu
reći, doduše, jest da se ponašala sasvim normalno za vrijeme cijelog boravka u Parizu
i kako nisam znao da planira... pa, pobjeći ili što već. Pokušao bih je inače razuvjeriti.
Ona je odlična... ona je bila odlična zaposlenica i jako draga osoba. Odlično se slagala
sa svima.˝
Vince ništa nije rekao.
˝Je li mogla otići negdje drugdje? Pričamo kao da se nije vratila iz Francuske, ali
možda je posjetila neku rodbinu ovdje u Irskoj?˝
Vince je odmahnuo glavom.
˝Bilo gdje?˝
˝Nije baš u kontaktu sa svojom rodbinom.˝
˝Ali mora imati nekoga.˝
˝Očuh joj je osnovao drugu obitelj u Engleskoj, a ima i par ekscentričnih tetki
koje žive u Sjedinjenim Državama. Sumnjam kako je tamo otišla.˝
˝Usprkos tome, trebao bi ih pitati.˝
Vince je stisnuo zube.
˝Siguran sam kako će se vratiti kući. Vjerojatno joj samo treba nekoliko dana
samoće. Mogu to razumjeti. Svima nam to povremeno treba.˝
Vince je ustao i odšetao do vrata. Otvorio ih je i okrenuo se prema Conoru.
34
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Nadam se da možeš mirno spavati˝, rekao je i zalupio vrata za sobom.

Shona Egan oduvijek je smatrala kako se u izgledu Imogenine kuhinje naziru

njezini francuski korijeni. Shoni je kuhinja bila savršen primjer onoga galskog. Imala
je prljavobijele, namjerno postarane ormariće te plave karirane ukrase. Na prozorskoj
su se dasci nalazili lonci u kojima je raslo svježe bilje. Kada bi Shona i Imogen zajedno
pile kavu za drvenim stolom njezine kuhinje, Shona bi joj rekla kako sve nepobitno
odiše kontinentalnošću. Nije imalo nikakva smisla pokušavati to opovrgnuti.
˝Voliš maštati kako i dalje tamo živiš˝, rekla joj je jednom Shona. Međutim,
Imogen je odmahnula glavom i rekla kako je sretna u Dublinu i zadovoljna svojim
životom.
˝A i trebala bi biti. Ja bih također bila sretna kada bih mogla upecati takvog
komada kao što je Vince Naughton.˝
Imogen se na to nasmijala i složila s njom. Dodala je kako je Vince muškarac
njezina života.
Zašto je, kvragu, pomislila je Shona dok sada sjedi preko puta njega, Imogen
onda otišla bez riječi? Zašto se odjednom počela tako čudno ponašati? Vince se
prema njoj odnosio kao prema princezi. Brak im je bio savršen, svi su to znali.
Shona je uzvratila Vinceov propušteni poziv i saznala kako se Imogen nije vratila
kući. Nakon toga nekoliko ju je puta pokušala dobiti na kućni telefon.
˝Nije moguće da je otišla bez riječi. Ona te voli.˝
˝I ja volim nju, ali očito nešto nije u redu. Znaš kako je osjetljiva.˝
Shona nije smatrala kako je Imogen osjetljiva, ali bila je istina da su njezinu
prijateljicu ponekad pretjerano uzrujavale potpuno banalne stvari. Voliš raditi od
muhe slona, rekla joj je jednom. Voliš biti u tmurnom raspoloženju, slijegati
ramenima i praviti se nekakvom Francuskinjom iako su ti roditelji pravi pravcati Irci.
Imogen je priznala kako je znala biti pomalo melodramatična, ali samo u trenutcima
kada je život bio stvarno, stvarno nepodnošljiv. Shona ju je zbog toga fiksirala
pogledom i upitala je li sve u redu. Imogen joj je odgovorila kako je sada sve u redu
i kako Shona uvijek zna objektivno sagledati stvari. Rekla je kako je sretna što ima
takvu prijateljicu.
˝I sretna si što imaš takvog muža kao Vince.˝
˝Stvarno jesam. Nisam mogla imati više sreće.˝
Ako nešto nije bilo u redu, pomislila je sada Shona, zašto joj se Imogen nije
povjerila?
˝Jeste li se posvađali?˝
˝Nikad se ne svađamo.˝
˝Ne bi samo tako otišla bez riječi.˝ Shona je uzela mobitel i pogledala na njega.
Prijateljica joj nije poslala nikakve poruke ni mailove.

35
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Zato sam tako zabrinut. Kunem se, Shona, nismo se posvađali. Nemamo se oko
čega svađati.˝
˝Što je rekla policija?˝
Vince se prisjetio onog sata koji je proveo u policijskoj stanici. Otišao je tamo
odmah nakon susreta s Conorom Foleyjem. Jedna policijska službenica ispitivala ga
je o Imogen, zanimalo ju je konkretno je li njegova žena otvarala njihove bankovne
račune otkad je otišla. Vince se toga uopće nije sjetio. Ulogirao se preko mobilne
aplikacije. Kada je vidio kako je podigla gotovinu na dan svoga putovanja u Pariz i
onda opet dok je bila u Parizu, lice mu se smrknulo.
˝Ako uzmemo u obzir i njezinu ostavku, to nas vodi do zaključka kako je ovo
bila proračunata odluka vaše žene.˝ Policajkin glas bio je pun suosjećanja. ˝Jeste li se
svađali oko ičega prije njezina odlaska?˝
Vince joj je rekao istu stvar koju je rekao i Shoni. Kako se oni nikad ne svađaju.
Kako je njihov brak savršen. Kako on nju voli i kako ona voli njega.
Policajka ga je pitala uzima li Imogen kakve lijekove te ima li on ikakva razloga
misliti da joj je život u opasnosti. Bio je iskren i rekao kako ne uzima nikakve lijekove,
ali kako bi joj život vjerojatno mogao biti u opasnosti jer ona nije osoba koja se može
sama nositi s problemima. Policajka ga je upitala zašto je tome tako. Odgovorio joj
je kako joj je on potreban. Policajka ga je znatiželjno pogledala. Upitala ga je zašto
misli da se ona ne može nositi s problemima kada naizgled uspješno obavlja posao
koji od nje zahtijeva putovanje u Pariz sa šefom.
˝U tome i jest stvar!˝ uzviknuo je. ˝Njezin je posao zapravo vrlo jednostavan,
bilo tko bi ga mogao raditi. Otišla je u Pariz zbog toga što je njezin šef ozlijedio ručni
zglob i bila mu je potrebna pomoć. Ona nije neka jako uspješna poslovna žena. Ona
je obična osoba i treba me kako bih pazio na nju.˝
˝Naravno, ispitat ćemo situaciju. Međutim, nestati nije zločin iako je to vrlo
stresno svima koji su ostavljeni. Ako vas to tješi, gospodine Naughton, svake godine
prijavi se nestanak gotovo osam tisuća ljudi i većina ih se vrati kući. Sigurna sam da
će vam se žena uskoro javiti. Ponekad ljudima treba samo malo prostora, to je sve.˝
˝... i tako˝, rekao je Shoni, ˝rekla je kako će ispitati situaciju, ali očito stvar ne
smatraju ozbiljnom.˝
˝Možda imaju pravo. Možda će već sutra doći kući.˝
˝O, odlično.˝ Pogledao ju je s gađenjem. ˝Sad si i ti na njihovoj strani.˝
˝Ne, nisam! Potpuno razumijem koliko si zabrinut. No uzela je novac, dala otkaz
- stvarno izgleda kao da je to isplanirala, zar ne? Je li moguće kako se odlučila posjetiti
svoj dom u Francuskoj?˝
˝Prvo bi mi nešto rekla. Ne mogu vjerovati da je išta isplanirala. Očajna je u
planiranju, znaš to i sama.˝
˝Što ako joj je to samo odjednom palo na pamet?˝
˝Na putu do prokletog aerodroma!˝ frktao je Vince.
˝Mogla se odlučiti u posljednji trenutak i...˝
36
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Shonin glas polako se stišao. Znala je kako Imogenin nestanak nije bio
impulzivan čin. Njezina prijateljica dobro je znala što radi.
˝Ja mislim˝, rekao je Vince, glas mu je bio napet, ˝kako postoji netko drugi u
Francuskoj.˝
˝Drugi muškarac, misliš?˝ Shonine su se oči raširile. ˝Oh, Vince, stvarno ne
mislim da je tako. Oduvijek ti je izgledala potpuno posvećeno.˝
˝To sam i ja mislio, ali...˝
˝Sigurna sam kako nema nikog drugog.˝ Shonin je glas bio odlučan iako ni u što
više nije bila sigurna. Naposljetku, nikad ne bi rekla kako će Imogen pobjeći. Možda
je onda i postojao netko kome je bježala. U tom slučaju, čim joj se prijateljica javi, reći
će joj što je ide. Neće osuđivati Imogenine odnose, ali, kvragu, sigurno će joj reći
nešto o tome kako je sve ovo izvela.
˝I meni je teško zamisliti kako je postojao netko drugi. Uostalom, odlučili smo
imati dijete.˝
˝Oh˝, Shona je bila iznenađena. Imogen joj nikad nije spomenula bilo što o
osnivanju obitelji. Naravno, nije joj ni trebala išta spominjati, ali razgovarale su o
takvim stvarima i, zapravo, njezina se prijateljica protivila toj ideji. Zapravo, više je
puta rekla kako misli da nikad neće imati djecu. Previše odgovornosti, rekla je.
Prelako ih je sjebati, kao što kaže ona pjesma. Shona se nije mogla suzdržati, a da se
ne zapita je li Imogen u tom trenutku razmišljala o vlastitom odrastanju. Naposljetku,
rijetko je o tome pričala.
˝Ja mislim kako je imala spontani pobačaj. Možda je to ono što ju je uzrujalo.˝
˝O, Bože. Jesi li to rekao policiji?˝
Vince je kimnuo. ˝Nisu to shvatili pretjerano ozbiljno.˝
˝Zar ništa neće učiniti?˝
˝Rekli su kako će istražiti situaciju. Ne znam što to zapravo znači.˝
˝Najbolje bi bilo da sami istražimo. Ako je bila uzrujana, najvjerojatnije bi onda
otišla svojoj obitelji.˝
˝Ja sam njezina obitelj. U tome je stvar, Shona. Mi smo ekipa, Imogen i ja. Nema
nikoga drugoga.˝
˝A njezin očuh? Možda uopće nije otišla na avion. Mogla je sjesti na vlak do
Londona i otići ga posjetiti.˝
˝Njezin je šef išao vlakom. Nije bila s njim.˝
˝Postoji više vlakova.˝
˝Nemam načina za stupanje u kontakt s njezinim očuhom. Nisam potpuno
siguran gdje živi.˝
˝Vjerujem kako ćeš negdje nešto naći. Imaš li adresar?˝
˝Ima li ga itko više danas? Imam kontakte na mobitelu kao i Imogen.˝
˝Ima li ona rezervnu kopiju na računalu? Mogao bi tako pronaći ono što tražiš.˝
˝Ne znam.˝
37
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Možda Facebook?˝
˝Možda.˝ Vince je izvadio svoj mobitel i otvorio aplikaciju. Nakon nekoliko
trenutaka pogledao je Shonu i namrštio se.
˝Nema ga. Nema je na Facebooku.˝
Shona je izvadila svoj mobitel i počela tipkati. ˝Imaš pravo. Joj, Vince, sigurno
ga je deaktivirala.˝
˝Poludjela je!˝ uzviknuo je. ˝Zaslužuje da je se zatvori! Ne znam koji vrag...˝ Kada
je ugledao izraz na Shoninu licu, zaustavio se. ˝Oprosti. Pod stresom sam.˝
˝Razumijem. Sve ovo i još to s djetetom - sigurno si frustriran.˝
˝Nastavit ću tražiti. Moraju postojati informacije drugih prijatelja, drugih ljudi...˝
˝Raspitat ću se po teretani. Možda je nekome nešto rekla. No ja sam joj najbolja
prijateljica. Ja sam ta kojoj se trebala povjeriti.˝
˝Poslat ću joj mail. Sve što želim jest da je ona dobro. Što god da se dogodilo. U
čemu god da je problem. Mi to možemo popraviti.˝
˝Oh, Vince.˝ Shona je ustala i stala iza njega. Ovila je ruke oko njegovih ramena
i zagrlila ga. ˝Sigurna sam kako će se sve ovo riješiti. Javit će se ona brzo.˝
˝Nadam se. Stvarno se nadam.˝
Shona je uzela torbu, izašla iz kuće i sjela u automobil. Pitala se kako je Imogen
to mogla učiniti Vinceu. Bez obzira na sve, on je zaslužio više od ovoga. A i ona je.
Ona je navodno bila Imogenina najbolja prijateljica. Međutim, Imogen je očito mislila
drukčije. Shona je počela razmišljati o tome kako je ipak ne poznaje tako dobro kao
što je prvotno mislila.

38
Knjige.club
 Knjige.Club Books
8.

UMORILO JU je putovanje, a još više od toga iscrpio ju je stres tih zadnjih nekoliko
dana, stoga je Imogen otišla rano u krevet. Nije očekivala kvalitetan san, ali čim je
stavila glavu na jastuk, utonula je u snove i nije se budila sve dok jutarnje sunce nije
ispunilo spavaću sobu toplom svjetlošću. Izašla je na uski balkon i zagledala se u
napušteni hotelski vrt i mirni bazen. Spokoj tog prizora odmah joj je donio mir i
počela je osjećati kako se polako opušta. Bilo bi lijepo otići se okupati u bazenu,
pomislila je, a nedostatak kupaćeg kostima opet ju je pomalo kopkao. Odmahnula je
glavom. Ako joj je kupaći kostim bio jedina briga, onda se nema ni na što žaliti.
Međutim, nije bio. Vince je i dalje bio tu. Zanimalo ju je što radi i kako podnosi
ovu situaciju. Dosad je već nazvao Chandon Leclerc i saznao za njezin otkaz.
Vjerojatno je nazvao i Shonu. Imogen se osjećala loše zbog toga što nije mogla
podijeliti Plan sa ženom koja bi joj trebala biti prijateljica, ali nije vjerovala kako će
ona to zadržati za sebe. Poznavala je Shonu. Željela bi pomoći, ali Imogen je ovo
trebala sama napraviti.
Pogledala je na sat. Morala je obaviti telefonski poziv. Ne još. Sada je samo htjela
ostati nedostupna, u svom mjehuriću. Nema interneta, nema mobitela. Potpuno
sama i nitko je ne može dobiti. Ne odgovara nikome, osim sebi. Postojala je u tome
silovita sloboda. Sloboda koja je također uključivala da ga ne mora slušati kako joj
govori koliko se brine za nju. Zbog njega se osjećala uplašenom iako je nekoć
samu sebe smatrala neustrašivom.
Danas se nije osjećala uplašeno. Osjećala se dobro. Zabrinuto i nervozno, ali
dobro.
Istuširala se, odjenula i sišla niza stepenice. Sjela je za slobodan stol u maloj
prostoriji za doručak. Mlada konobarica pitala ju je želi li kavu. Imogen je rekla da
može, a konobarica je odgovorila kako će je ubrzo donijeti te da se u međuvremenu
slobodno posluži švedskim stolom.
Ako se Imogen pita, nitko nije pripremao bolji doručak od Francuza. Napunila
je tanjur šunkom i sirom. Uzela je i malo svježe pečenog kruha na kojem je razmazala
kocku mekanog maslaca. Dok je čekala kavu, uzela je lokalne novine. Baš kao što se
nadala, bile su ispunjene reklamama za iznajmljivanje nekretnina. Temeljito ih je
proučila. Bila je bolno svjesna činjenice kako početkom ljeta vjerojatno neće
pronaći ništa jeftino za najam. Najmodavci su tražili isplative turiste koji su ostajali
kratkotrajno, a ne ljude koji su bili spremni obvezati se na više mjeseci za nižu cijenu.
Bilo bi bolje da je provela svoj Plan tijekom zime, ali tada nije imala nikakvih prilika.
Sajam joj je bio prva prilika i odmah ju je odlučila iskoristiti. Usprkos godišnjem
dobu, pokušat će pronaći nekakav smještaj i pregledati koji se poslovi nude. Hendaye
39
Knjige.club
 Knjige.Club Books
je bio prepun barova i restorana u kojima bi mogla naći nekakav privremeni
posao. Imala je i nešto iskustva - ipak je konobarila u studentskim danima.
Osjećala je kako joj tijelom prolazi drhtaj uzbuđenja. Osjećala je kako prvi put
nakon dugo vremena preuzima kontrolu nad svojom sudbinom. Potom je uslijedio
strah kako nije dorasla tome, kako neće uspjeti i kako će onda... kako će onda što,
upitala se. Nemam rezervni plan na koji bih se mogla osloniti. Nemam se na koga ni na što
osloniti.
Vidjela je kako Samantha i njezina obitelj ulaze u blagovaonicu. Samantha joj je
prišla kako bi joj preporučila restoran u kojem su ona i Gerry sinoć večerali. Joel je
za to vrijeme trgao latice s lijepe ružičaste tratinčice koja se nalazila na stolu.
˝Idemo nakon doručka u Hondarribiju, odmah je preko granice˝, rekla je
Samantha. ˝Svi kažu kako je prekrasna. Bi li nam se htjela pridružiti?˝
Još jedna pozivnica, ali ovaj je put imala pravi razlog odbiti je.
˝Imam neke planove za danas. Žao mi je.˝
˝Mogli bismo se kasnije naći. Hoćemo onda na piće?˝
˝To bi bilo krasno.˝
Iskreno je to mislila.
Pokupila je svoje stvari i napustila hotel. U novinama je naišla na reklamu neke
agencije za nekretnine koja joj se učinila zanimljivom, ali kako se približavala obali,
zaustavila se ispred druge agencije. Privukla ju je fotografija u izlogu. Pobliže ju je
proučila, ali to ipak nije bila Villa Martine. Ta je kuća bila veća i grandioznija iako je
bila omeđena drvećem i obalom baš kao Villa Martine. Kuća je bila na prodaju i bila
je skupa. Imogen se još jedanput zapitala je li obitelj Delissandes prodala svoju kuću.
Namjeravala je nastaviti dalje, ali ponovno je zastala zbog natpisa na zidu
agencije. Pisalo je kako Bastarache Immobilier nudi veliki raspon usluga oko
nekretnina te financijske savjete. Financijski savjet vjerojatno bi mi dobro došao, pomisli
Imogen. A možda bi mi dobro došli i razni drugi savjeti. Ali ne sada. Jedino što joj je sada
trebalo bilo je mjesto za stanovanje. Bastarache Immobilier nudio je stanove za
najam. Pretpostavila je da ne bi bilo naodmet provjeriti što imaju.
Gurnula je vrata i ušla.
Nikoga nije bilo za stolom. Vrijeme je kratila gledanjem drugih slika kuća. Toliko
se udubila u čitanje opisa jednoga stana s pogledom na more da nije primijetila
visokog, tamnog muškarca kako ulazi u ured.
˝Oprostite”, rekao je na engleskom. Vrisnula je od šoka kada je najednom
primijetila kako netko stoji iza nje. ˝Telefonirao sam.˝ Podigao je mobitel koji je
počeo vibrirati. ˝Oprostite˝, ponovio je i odbio poziv. ˝Mogu li vam pomoći?˝
˝Da˝, rekla je, također na engleskom. ˝Htjela bih unajmiti stan.˝
˝Siguran sam kako vam mogu pomoći s time. Što točno tražite?˝
˝Neću vam biti najbolji klijent. Želim nešto malo, samo za mene. Ne preskupo.
I samo na tri mjeseca.˝

40
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Ponovno mu je zazvonio mobitel. Ovoga puta gestikulirao joj je da pričeka te se
javio. Slušala je kako se netko derao na njega s druge strane slušalice te kako on
izgovara umirujuće rečenice na francuskom o tome kako će uskoro nekoga naći, kako
daje najbolje od sebe i kako je upravo s klijenticom.
˝Dakle˝, rekao je ponovno na engleskom nakon što je završio. ˝Stan za jednu
osobu tijekom ljeta po niskoj cijeni. Iskreno, to neće biti lako. Nemamo više ništa
kraj mora.˝
˝Ne smeta mi.˝
˝Većina ljudi želi pogled na more.˝
˝Pogled mi nije važan.˝
˝Inače je važan. Ako budete fleksibilni, stvari će biti mnogo lakše. Ali teško je
naći nešto na tri mjeseca.˝
˝Fleksibilna sam i što se tiče vremena˝, rekla je.
Uputio joj je pogled pun propitkivanja, ali kada ništa više nije rekla, vratio se
listanju stranica na kompjutorskom zaslonu. ˝Hoće li vam trebati gostinska
kupaonica?˝
˝Ne.˝ Odgovorila je tako brzo i odlučno da se pomalo iznenadio.
˝Oprostite. Tražim malo mira i tišine. Neće biti gostiju, tako da bi mi garsonijera
odgovarala.˝
˝Ah, vidim da želite pobjeći od svega. Jeste li spisateljica u potrazi za
inspiracijom? Slikarica koja želi naslikati ovaj prelijepi krajolik?˝
Nasmiješila se. ˝Nisam ništa tako uzbudljivo.˝
Nije više ništa rekao, samo je nastavio svoju potragu. S vremena na vrijeme
ispustio bi zvuk negodovanja dok bi listao slike. Naposljetku je sjeo i uzdahnuo.
˝Imam za vas prikladnu ponudu. Stanove u toj zgradi inače iznajmljujemo
studentima ili mladim ljudima u potrazi za nekom pustolovinom za vrijeme praznika.
Međutim, to je ono što tražite i s povoljnom cijenom.˝
Imogen se na to malko trznula. Nije baš planirala život u studentskom stanu, ali
nije si mogla priuštiti biti izbirljiva. Zbog toga je rekla kako to zvuči u redu i upitala
može li ga razgledati.
˝Ako želite, možemo sada otići. Gdje ste parkirali?˝
˝Nemam auto.˝
˝Nije daleko. Odvest ću vas ja.˝
Uzeo je gomilu ključeva iz stolne ladice, izveo ju je iz ureda i odveo do svog
malog, srebrenog Citroena.
˝Alors. Idemo.˝
Vozio je duž Boulevard de la Mer prije nego što je skrenuo k unutrašnjosti. Cesta
joj se na trenutak učinila pomalo poznatom, ali onda je agent za nekretnine naglo
skrenuo i nastavio dok nisu došli do još jedne bijele kuće s crvenim rebrenicama i

41
Knjige.club
 Knjige.Club Books
balkonom. Moje sjećanje na Hendaye ipak je. bilo točno, pomislila je Imogen. Jedino čega sam
se mogla sjetiti njegova je crvena i bijela boja.
Izašla je iz automobila i slijedila ga do zgrade.
˝Žao mi je. Nisam se ranije predstavio. René Bastarache.˝
˝Imogen Weir.˝ Bio je dobar osjećaj opet se koristiti svojim imenom.
˝Dakle, mudume Weir, nadam se kako je ovo ono što tražite.˝ Otvorio je glavna
vrata. ˝Bila je ovo obiteljska kuća koja se prenamijenila u šest apartmana. Kao što
sam već rekao, ovi apartmani inače se iznajmljuju studentima i mlađim ljudima jer su
tako jednostavan smještaj.˝
Imogen ga je slijedila unutra. Široke stepenice zauzimale su većinu hodnika koji
je uz to bio i pretrpan biciklima naslonjenim uza zid.
˝Stanari bi trebali bicikle držati vani˝, rekao je René. Počeo se penjati uza
stepenice i ona ga je slijedila.
˝Et voilá ˝ rekao je te otvorio prva vrata na koja su naišli.
Imogen se pripremala za najgore, ali bila je ugodno iznenađena svijetlom,
osunčanom sobom. Prostor je bio skromno uređen, a još je skromnija bila uska
kuhinja, no postojala je odvojena spavaća soba s najmanjom kupaonicom koju je
ikada vidjela. Spavaća soba imala je minijaturni prozor visoko na zidu, a zbog
prenamjene koju je kuća doživjela, jedini izvor svjetla u kupaonici bio je svjetlarnik
na stropu. Stan nije nudio ništa jedinstveno niti lijepo, balkon je bio širok tek za
nekoliko lončića za biljke, ali bio je čist i u njemu se moglo živjeti. Nije se mogla
suzdržati, a da ga ne usporedi sa svojom kućom u Dublinu koja je imala plavo-bijelu
kuhinju, prostran dnevni boravak i uređen vrt. Trebalo bi biti teško ostaviti sve to.
Osjetila je puls pri dnu vrata.
˝Kao što vidite, postoji i mali vrt sa zajedničkim bazenom˝, dodao je René dok
je ona nijemo gledala kroz prozor.
˝Koliko?˝ okrenula se prema njemu, glas joj je pucao pri pitanju pa ga je morala
ponovno postaviti.
Iznos koji je René naveo jako ju je iznenadio.
˝Za Boga miloga, pa ovo nije Pariz˝, rekla je na francuskom.
˝Govorite francuski?˝ Pogledao ju je u čudu.
˝Da.˝
˝Zvuči kao francuski iz Francuske! Zašto niste nešto rekli prije?˝
˝Vaš je engleski bio toliko dobar˝, negodovala je, ˝nisam vidjela svrhu.˝
˝Ali vi niste Francuskinja, zar ne?˝
˝Ja…˝ Htjela mu je reći kako je živjela ovdje, u Hendayeu, ali sjetila se Plana i
rekla mu kako je kao mala živjela u Provansi.
˝Ah, Provansa˝, rekao je svisoka.
˝Nije Baskija, ali svejedno je Francuska.˝
Nacerio se. ˝C’est vrai. Dakle, da vidimo što mogu učiniti s tom cijenom.˝
42
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Izvadio je mobitel, ukucao broj i počeo brzo i odrješito govoriti.
Imogen je razumjela dovoljno tog brzog razgovora kako bi shvatila da traži
popust za dugoročno iznajmljivanje kako bi jedna šarmantna žena iz Provanse - da,
Provanse, ali što se može - mogla uživati u čarima Hendayea na nekoliko mjeseci.
Razgovor se neko vrijeme nastavio u tom brzom i napetom ritmu, potom je konačno
prekinuo i rekao joj kako je uspio osigurati popust od trideset eura na mjesečnu
cijenu što je on smatrao poštenim i velikodušnim. Zbog toga, rekao je, što to možda
i nije Pariz, ali je nemjerljivo bolji od Pariza. Ima li Pariz more? Planine? Ovakve
ljude?
Imogen nije mogla suzdržati smijeh dok mu je govorila kako će rado uzeti taj
stan na tri mjeseca po toj cijeni.
˝Kada biste se željeli useliti?˝ upitao je René dok su se vraćali do automobila.
˝Odsjedam u Atlantiqueu. Rezervirala sam do sljedećeg tjedna, ali ako mogu otići
ranije, učinila bih to.˝
˝Stan će biti spreman za vas u ponedjeljak. Moram organizirati čišćenje, ali
trenutačno nam nedostaje ljudi tako da to ne možemo obaviti danas.˝
˝Meni je izgledao u redu.˝
˝Uvijek očistimo nekretnine prije nego što ih iznajmimo. Tako stoji u ugovoru.
Dođite sada sa mnom u ured i možemo se sve dogovoriti.˝

Imogen se borila protiv glasa u svojoj glavi koji joj je govorio kako previše plaća
za loš stan na lošoj lokaciji. Istovremeno, ispunjavala je formulare i potpisivala ih,
donekle oprezno, kao Imogen Weir. Prošlo je pet godina otkad je zadnji put
upotrijebila svoje djevojačko prezime iako se tako zvala u putovnici i vozačkoj
dozvoli. Vince je želio odmah nakon vjenčanja sve promijeniti, ali kada je shvatio
kako je to jednako skupo kao i novi dokumenti, rekao joj je da pričeka dok ne isteknu.
Potpuna pljačka, rekao je. Nećemo državi davati novac ni za što. Tada je
bila iznenađena njegovom iznenadnom škrtošću. Sada joj je bila zahvalna.
˝Sve što nam sad preostaje, madame Weir, jest da platite najamninu za prvi mjesec
unaprijed. Želite li to učini preko kreditne ili debitne kartice ?˝
˝Gotovinom.˝
Izgledao je uplašen. ˝Nemamo mogućnost primanja gotovine.˝
˝Trenutačno imam problema s karticom.˝ Zapravo nije još htjela iskoristiti
karticu za svoj novi bankovni račun. ˝Budući da bi vam gotovina predstavljala
određenu nepogodnost, pomislila sam kako bi najbolje bilo da isplatim cijeli iznos
unaprijed.˝
˝To nije naša uobičajena procedura.˝
˝Shvaćam.˝ Imogen je kimnula. ˝Ne bavim se pranjem novca niti ičim takvim
ako se toga bojite.˝
René je uzdahnuo. ˝Pretpostavljam da može jer su u pitanju samo tri mjeseca...˝

43
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Imogen je izvadila kuvertu iz torbe, otvorila je i započela brojiti eure pred njim.
˝Imate kopiju moje putovnice. Nikamo ne idem.˝
˝Nije sigurno hodati uokolo s toliko novca u torbi.˝
˝Znam˝, nasmijala mu se. ˝Ali sada sam većinu toga novca dala vama tako da se
nemam oko čega brinuti.˝
René joj je uzvratio smiješak.
˝Ponedjeljak. Dođite nakon devet. Tada ću imati vaše ključeve.˝
˝Hvala. Veselim se tome.˝
˝A bientôt, madame Weir.”
˝Au revoir.˝

Osjećala je ushit dok se vraćala u hotel Atlantique. U proteklih nekoliko dana

napustila je svoj dom, putovala sama Francuskom, pronašla mjesta za spavanje i sada
je uspjela pronaći mjesto za život. Uspjela je to sasvim sama, usprkos stalnom
unutrašnjem zanovijetanju. Nije bila beznadni slučaj. Nije bila beskorisna. Bila je
potpuno sposobna živjeti sama svoj život. Bez pravila. Bez rutina. Bez Vincea.
Počela je potiho pjevati. Bila je to ona Bertheina pjesma koju joj je pjevala kada
je Imogen bila mala. Bila je to njezina uspavanka.
‘Sur le Pont d’Avignon, l’on y danse, l’on y danse. Sur le Pont d’Avignon, l’on y danse tous
en rond.’

44
Knjige.club
 Knjige.Club Books
9.

VINCE JE zaboravio kupiti mlijeko na putu s posla. Nije imao ništa što bi ulio u
šalicu kave koju je upravo pripremio. Glasno je opsovao i izlio crnu kavu u sudoper.
Zatim je izašao iz kuće i uputio se niz ulicu. Pab je bio udaljen petnaest minuta pješice
i svaku je tu minutu proveo bijesan. Tamo je naručio pivo - kava mu više nije bila
dovoljna. Također je zatražio i tostirani sendvič od šunke i sira iako je inače samo
petak navečer bio rezerviran za naručivanje hrane. Mrzio je što mu je Imogen
uneredila cijeli tjedan. Jučer nije mogao na nogometni trening jer je bio u policijskoj
stanici. Razbijanje njegove rutine bilo je gotovo jednako uznemirujuće kao i njezin
neobjašnjivi nestanak.
Sjeo je u separe u kutu gdje ga nitko nije mogao uznemiravati i provjerio mobitel.
Imogen ga očito nije zvala, ali nije ni Shona. Vince je ohrabrivao Imogenino
prijateljstvo sa Shonom, ali povremeno ga je ipak zabrinjavalo da nisu prebliske.
Želio je da Imogen ovisi samo o njegovoj emocionalnoj potpori. Vjerovao je kako se
nije previše povjeravala Shoni, ali ipak nije mogao biti siguran zna li štogod o
ovome što se događa. Međutim, ako ne zna ništa, nije mogao vjerovati kako Imogen
neće stupiti u kontakt s njom. Žene možda napuštaju muškarce, ali ne i druge žene.
Važno je da mu Shona kaže ako i kad Imogen stupi u kontakt s njom. Nadao se kako
je dovoljno uvjerena u Imogeninu mentalnu krhkost da zanemari bilo koju priču koju
bi joj njegova žena mogla reći o razlozima svoga bijega.
Želio je i on znati te razloge jer ih iz njegove perspektive nije bilo. On je bio
savršen muž. Bio je dobar prema svojoj ženi. Bio joj je vjeran. Znao je kad joj je
rođendan i kad im je godišnjica, a katkad bi čak došao kući s cvijećem za nju bez
ikakva razloga. Bila je sretna što ga ima i nije imala pravo ostaviti ga bez objašnjenja.
Shvatio je kako opet stišće šaku pa ju je opustio. Nije bio nasilan čovjek. Nikada
nije digao ruku na Imogen, čak ni onda kada ga je njezina nepromišljenost najviše
živcirala. Prezirao je muškarce koji su bili nasilni u svojim kućama. Gadili su mu se.
U rijetkim trenutcima kada su se on i Imogen svađali, koristio bi snagu
argumenata, ne šaka kako bi dokazao svoju poentu. Oni su se, međutim,
stvarno rijetko svađali. Slagali su se u većini stvari. Nije uopće mogao pretpostaviti
što ju je to natjeralo da ode od kuće i preda ostavku. Ako ga pokušava kazniti zbog
nečega, trebala mu je reći što je to uzrujava i ako je zaista učinio neku bedastu
pogrešku, ispričao bi se. Ali ako je ona (to je po njemu bilo vjerojatnije) jednostavno
ušla u neko tmurno raspoloženje zbog nečega, on bi je izvukao iz toga jer je
znao kako to učiniti.
Ponovno je uzeo mobitel i stoti put provjerio aplikaciju Find My Friends.
Imogenina lokacija i dalje je bila nedostupna. Gunđao je kada se sjetio njezinih
45
Knjige.club
 Knjige.Club Books
poruka u kojima mu je rekla kako je na putu za zračnu luku. Lagala mu je i to prilično
drsko. Kao da joj više nije bilo stalo. Nije li joj smetalo što će susjedi misliti kada
saznaju da je poludjela? Njemu je to itekako smetalo. Najviše mu je smetalo što će se
pitati je li on kriv što je ona učinila ovu ludost. Ipak, nije bilo nikakva razloga da sebe
krivi. Uvijek je stavljao nju na prvo mjesto. Uvijek. Otvorio je svoj e-mail. Još uvijek
ništa. Razmislio je na trenutak pa joj poslao još jednu poruku. Nakon toga bacio je
mobitel na stol.
Srknuo je pivo i ljutnja je popustila. Zatim je razmislio o situaciji u kojoj se nalazi
njegova žena. Novac koji je uzela s tekućeg računa neće dugo trajati. Bez novca,
morat će se vratiti kući. Pitanje je bilo kako će se ponašati kada se vrati. Hoće li joj
oprostiti ili će biti bijesan? Hoće :i morati izmisliti neka nova pravila za njezino
ponašanje? Činilo mu se kako će morati.
Prebacio se na Facebook. Naravno, njezin je račun i dalje bio deaktiviran. Zatim
mu je nova misao pala na pamet. Vratio se na e-mail, ali ovaj se put ulogirao kao
Imogen. Nije znala kako on zna njezino korisničko ime i lozinku, ali davno ih je
otkrio i s vremena na vrijeme provjeravao joj je poštu. Volio ju je držati na oku, vidjeti
što planira.
Posljednja poruka u njezinu spremniku bila je ona koju je upravo poslao. Bila je
još nepročitana. Nije pročitala ni prijašnju.
Osjetio je kako ponovno u njemu vrije bijes. Nije se više brinuo zbog nje, ali
nitko ga nije mogao kriviti zbog ljutnje. Imao je svako pravo biti jebeno ljut! Ipak,
volio ju je, podsjetio se. Uvijek će je voljeti. Ona je to znala. Znala je kako pripada
njemu. I kako će uvijek pripadati njemu.

Shona Egan pila je voćni smoothie u kafiću teretane i razmišljala o Imogen. Bilo
joj je jasno kako je njezina prijateljica namjerno nestala. Bila je istovremeno
povrijeđena i zabrinuta zbog činjenice da joj Imogen ničime ovo nije nagovijestila.
Zapravo, uopće nije imala pojma što se Imogen motalo po glavi i to ju je
uznemiravalo. Poznaju se od studentskih dana, a postale su prijateljice kada se
Imogen učlanila u teretanu prije udaje (kako bi dobro izgledala u vjenčanici, rekla je).
Shona je vjerovala da su bile bliske. Podijelila je s njom neke od svojih najdubljih
tajni. Priče o prekidima i mirenjima. Govorila joj je o tome što voli u krevetu. Rekla
joj je kako je njezin prijašnji dečko volio kada bi se odjenula kao knjižničarka i rekla
˝tišinu, molim˝ kad god bi zastenjao. Imogen ju je upitala što to znači odijevati se kao
knjižničarka jer je Tess Harte, koja je živjela u njihovu naselju i radila u
lokalnoj knjižnici, išla na posao u trapericama i majici kratkih rukava. Shona je
priznala da je Jeff volio žene odjevene u sivi pulover i s naočalama te da je vjerojatno
imao neke ozbiljne probleme, ali da je bilo zabavno u trenutku. Vodile su ležeran i
zabavan razgovor o tome koliko se žene trude usrećiti muškarce. Imogen zasigurno
nije davala nikakvih naznaka kako je veza s Vinceom potpuno ne usrećuje. Shona joj
je više puta rekla kako je sretna što ga ima, a Imogen je kimala i govorila kako je on
zasigurno tip muškarca o kojem druge žene maštaju.
46
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Zašto je onda, pitala se Shona, Imogen samo tako digla sidro i otišla bez riječi.
Iako je znala povremeno biti malo ekscentrična, inače je bila pouzdana osoba.
Ekscentričnost je Shona uvijek pripisivala Imogeninu djetinjstvu provedenom u
Francuskoj, zbog kojeg je pomalo drukčije gledala na stvari. Vjerojatno je tomu
djelomično bila uzrok i njezina razlomljena, kaotična obitelj. Shona je znala kako je
zbog svojeg eklektičnog odrastanja njezina prijateljica žudjela za ljubavlju i
stabilnošću. Mislila je da ih je pronašla u Vinceu. Bio je to muškarac koji je izgledao
kao da joj je potpuno posvećen. Možda čak i previše, ponekad bi pomislila Shona,
jer bi znao poslati poruku Imogen dok bi bila s njom vani i pitao je li sve u redu i
treba li ih odvesti kući. Ipak, pomislila je, barem mu je stalo, što je bilo mnogo više
nego što su ostali muškarci nudili. Uvijek je lijepo kada te netko pokupi nakon noći
u pabu, čak i ako možeš sam kući.
Pitala se je li možda bila stvar u djetetu. Usprkos onome što je Vince rekao,
moguće je kako se nisu slagali oko toga. Možda je Imogen osjećala pritisak da
zatrudni. Shona je bila sigurna kako bi joj povjerila svoje planove jer su ponekad
vodile ozbiljne razgovore o biološkim satovima i zamrzavanju jajašaca i cijelom tom
problemu plodnosti. Koliko se Shona mogla sjetiti, Imogen je smatrala kako je
sada previše nesigurna da bi odgajala dijete u ovome svijetu. Shona joj je rekla kako
nema žene na svijetu koja nije bila nesigurna, a na to su se kucnule čašama vina i
potvrdile da se slažu.
Je li moguće da je u pitanju bio drugi muškarac? Shona nije mogla vjerovati kako
bi takvo što Imogen krila od nje, ali očito je njezina prijateljica imala tajne. Vince je
rekao kako to nije bio njezin šef (Shona mu je to mogla reći!), ali što ako se Imogen
spetljala s nekim drugim iz tvrtke? S nekim u Francuskoj? S nekim koga je upoznala
na sajmu i onda pobjegla s njim u bunilu žudnje i strasti? Iako, poznajući Imogen, to
nije bilo vjerojatno. Doduše, ni njezino nestajanje nije bilo vjerojatno.
Svejedno, zašto bi to krila? Imogen je morala znati kako je Shona ne bi osuđivala.
Bila bi šokirana, da. Ali bile su prijateljice. Shona bi razgovarala s njom o tome,
pomogla joj da donese pravu odluku. Ako bi prava odluka bila da pobjegne s
ljubavnikom, i dalje je ne bi osuđivala i to u jednakoj mjeri s kojom bi suosjećala s
Vinceom.
Zazvonio joj je mobitel i odmah ga je zgrabila nadajući se da je prijateljica zove
iako nije prepoznala broj.
˝Halo˝, rekla je oprezno.
˝Halo. Razgovaram li sa Shonom Egan?˝
˝Da.˝
˝Ja sam Ellie. Zovem iz zaklade Nestala obitelj. ˝
Shona je osjetila kako joj je srce počelo brže tući.
˝Da?˝
˝Imam poruku za vas koju šalje Imogen Weir, poznata i kao Imogen Naughton.˝

47
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Prvo što je Shoni proletjelo kroz glavu bilo je kako Imogen opet koristi svoje
djevojačko prezime.
˝Imogen je dobro i na sigurnom je. Odlučila je stvoriti sebi novi život. Ne želi
da je itko traži.˝
Novi život! Shona je bila zabezeknuta. Što će pobogu Imogen novi život? Što je
nedostajalo dosadašnjem?
˝Možete biti bilo tko. Što se mene tiče, možete biti njezin otmičar.˝ Ustvari,
pomislila je Shona, mogućnost da je Imogen oteta zvučala joj je uvjerljivije nego da
je pobjegla kako bi započela novi život.
Ellie je uvažila Shonine brige. Dala joj je internetsku adresu koju može pogledati
i rekla joj da je nazove kada bude spremna. Shona je prekinula i odmah otišla
provjeriti adresu. Bila je šokirana kada je vidjela toliko nestalih ljudi na njoj iako su
mnogi od tih slučajeva bili već jako stari. Nazvala je broj sa stranice i pitala za Ellie.
˝Pozdrav još jednom.˝
˝Moraš mi reći nešto što nitko osim Imogen ne bi znao.˝
˝Nakon pilatesa prošli tjedan podijelile ste čokoladu. Imogen svoj dio nije pojela
do kraja i stavila je kriomice zadnje tri kockice u sporedni džep tvoje sportske torbe.˝
Shona je prekinula. Otišla je do svoje ružičasto-bijele torbe i otvorila sporedni
džep.
Tri kockice čokolade bile su otopljene i zgnječene.

48
Knjige.club
 Knjige.Club Books
10.

IMOGEN JE u ponedjeljak ujutro došla u agenciju za nekretnine nekoliko minuta

prije otvaranja. Dok je čekala Renéa, promatrala je slike kuća koje su se prodavale.
Njihovi bijeli zidovi, krovovi od terakote i drveni balkoni bili su posve drugačiji od
kuće koje su Vince i ona kupili u Dublinu. Oboje su se složili kako je cijena
Bellwood Parka bila odlična. Kuća je imala tri spavaće sobe, a cijena joj je pala kako
bi se brzo prodala. Nalazila se u malom naselju okruženom zelenilom. Vince je rekao
kako bi bili ludi da je ne uzmu i tako su otišli u banku i upustili se u mučan proces
prijave za hipoteku. Vince je dobro zarađivao, a Imogenina majka ostavila joj je
dovoljno novca kako bi uplatila poveći polog tako da je cjelokupni proces ipak
tekao glatko.
Bilo je to uzbudljivo vrijeme. Imogen nije mogla dočekati da tu kuću u predgrađu
pretvori u topli dom, ali na kraju je osjećala kako je cilj uspjela ostvariti jedino u
kuhinji. Jutarnjem je suncu trebalo neko vrijeme kako bi osvijetlilo kuhinju, ali ona je
uvijek bila vedra i puna života zahvaljujući svijetlom interijeru. Inspiracija su joj bile
kuhinje u Maison lavande i u Villi Martine. Te su prostorije bile tople i
ugodne, ispunjavao ih je opojni miris raznog bilja i cvijeća. Imogen je uvijek imala
cvijeće u kuhinji, a sama je uzgajala začine na prozorskoj dasci. Vince je smatrao kako
je sve bilo malo kičasto, ali Imogen nije popuštala. Nije kičasto, nego je uzbudljivo,
inzistirala je. Nasmijao se na to i rekao joj da su se vremena promijenila te da bi
kuhinje trebale biti elegantne i moderne.
˝Međutim, mogu živjeti s time jer sam spreman na kompromise.˝
˝I ja sam spremna.˝
Pristala je na minimalistički dnevni boravak s namještajem od crne kože i
televizorom od šezdeset inča, obješenim na zid. Priznala je kako sve izgleda vrlo
otmjeno. Nikada se, doduše, tamo nije osjećala ugodno. Razočarano je uzdahnula.
Vince se vjerojatno nikada nije osjećao ugodno u kuhinji.,
˝Bonjour, madame Weir.˝ René je stigao, na licu mu je bio zarazan osmijeh i otjerao
je Dublin iz njezinih misli. ˝Qa va?”
˝Tres bien. Još jedan predivan dan.˝
˝Naravno.˝ Opet se nasmijao. ˝Ljeto je. Ipak, sutra predviđaju neki pljusak s
Atlantika.˝
˝Oh, ne.˝
˝Nadam se kako ćete do tada već biti sretni u svome novom domu.˝
˝I ja se nadam.˝
˝Imam ključeve. Otići ćemo i zajedno pregledati stan, je li to u redu?˝
49
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Kimnula je i ušla u njegov automobil. Opet ću živjeti sama, pomislila je. Dobro mi je
išao samostalni život. Sviđao mi se.
Uskoro su stigli.
˝Budete li imali posjetitelje ili ako unajmite auto, možete parkirati na broju šest.˝
˝Hvala.˝ Slijedila ga je u zgradu i uza stepenice.
˝Za Boga miloga!˝ uzviknuo je René kada je otključao vrata i ušao u stan. ˝Nije
očišćen. Mislio sam...˝ Izvadio je mobitel i bijesno utipkao broj. Počeo je ljutito
razgovarati. Imogen je u međuvremenu otišla do prozora i otvorila ih.
Iz stana se pružao pogled na mali vrt ispunjen raznolikim grmovima u cvatu.
Grmovi su djelomično prikrivali bazen u obliku bubrega. Rekla je samoj sebi kako će
živjeti u stanu s bazenom. Imam sreće. Stvarno imam sreće.
˝Pla-ća-mo čišćenje˝, čula je Renéa kako kaže dok se vraćala s uskog balkona.
˝Ovo je sramotno i neučinkovito. Ne. Ne. Da. Ne.˝ Završio je poziv.
Imogen se okrenula prema njemu.
˝Jako mi je žao˝, rekao je René. ˝Zadnjih nekoliko tjedana imamo problema s
čistačima. Pomislili biste kako ima posla u izobilju. Stalno odlaze.˝
˝Možda ih ne plaćate dovoljno?˝
˝Slažem se kako to nije najunosniji posao, ali isplaćujemo državni prosjek. Žao
mi je. Dovest ćemo nekoga što prije da ovo očisti za vas.˝
˝Nema veze. Dobro je ovako, a meni neće trebati dugo da malo pospremim.˝
˝Ali...˝
˝Sama ću. Stvarno, sve je u redu...˝ Utihnula je naglo. Nešto joj je palo na pamet.
˝Cijenim vašu obzirnost, madame Weir. Ipak...˝
˝Ipak, imam jedno pitanje. Znam da će vam ovo biti čudno, ali... ali...˝ Nije ga
mogla pitati. Mislit će da je luda. Je li to bilo važno?
Pročistila je grlo i počela brzo govoriti kako se ne bi stigla predomisliti. ˝Monsieur
Bastarache, rekli ste kako vam trebaju čistači. Biste li mene zaposlili?˝
˝Vas!˝ uzviknuo je i pogledao je začuđeno. ˝Zaista ne mislim...˝
˝Ovdje sam cijelo ljeto. Treba mi posao.˝
˝Ali vi ste klijent i već ste platili za stan.˝
˝Stvar je u tome da mijenjam neke stvari u svome životu. Treba mi posao. Rado
ću čistiti stanove i vikendice ako me zaposlite.˝
˝Mislim da vi niste čistačica.˝ René ju je sumnjičavo pogledao.
˝Savršeno sam sposobna čistiti i to više nego dobro.˝
˝Ali niste prije radili kao čistačica?˝
˝Zapravo˝, rekla je Imogen prisjećajući se Ville Martine, ˝jesam. Bilo je to davno,
ali uvjeravam vas da znam očistiti kuću.˝
Izraz lica mu je i dalje odavao duboku sumnju.
˝Možete mi dati probno razdoblje. Tjedan dana. Ako ne bude išlo, nikome ništa.˝
50
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Stanovnica ste Europske unije?˝
˝Irkinja sam tako da jesam.˝
˝Radili biste za minimalac bez ugovora na određeno?˝
˝Odgovara mi to. Nisam ovdje na određeno vrijeme, ali reći ću vam dovoljno
rano kada budem planirala otići.˝
˝To je... neobično.˝
˝Zapravo nije. Sigurna sam kako redovito imate ljude koji za vas čiste.˝
˝Pa da, ali...˝
˝Ovo bi bilo odlično za mene.˝
˝Nekad će biti dosta posla.˝
˝Nije mi problem raditi.˝
˝Dajte mi da razmislim. Nazvat ću vas.˝
˝Nemam mobitel, ali ga mogu nabaviti.˝
˝Trebat će vam mobitel. Nužan je. Moram moći stupiti u kontakt s vama.˝
˝Kupit ću ga pa ću vam dati broj.˝
˝U redu.˝ René je još bio sumnjičav. ˝Razmislit ću još malo. Ne mogu vam zasad
još ništa reći. Ok?˝
˝U redu.˝ Zatvorila je prozore.

Iako je namjeravala kupiti najjednostavniji mobitel na bonove, ipak je uzela

povoljan pametni telefon. Možda će biti trenutaka, priznala je prodavaču, u kojima
će joj trebati internet. Uostalom, nije bio povezan s njezinim starim mobitelima ili
ugovorima i nitko neće imati njezin broj, osim ako mu ga sama ne da. Bilo je čudno
(i pomalo zabrinjavajuće, pomislila je) što se zbog mobitela ponovno osjećala
ukorijenjeno iako je bacanjem onog irskog doživjela svojevrsnu katarzu. Svaki
put kada bi dio tog mobitela završio u smeću neke benzinske postaje, osjećala se
slobodnije. Zbog novog mobitela osjećala se povezano sa svijetom oko sebe što je u
konačnici vjerojatno bilo dobro.
Vratila se u agenciju i dala svoj broj Renéu. Obećao joj je da će je kasnije nazvati.
Smatrala je kako ju je u posljednje vrijeme sreća pomazila te je odlučila proslaviti
kavom u jednom od kafića na rivi pa krenuti kući. Ponovila je to u sebi nekoliko puta.
Kava pa kući. Kava pa kući. Svaki put kada bi to ponovila, učinilo bi joj se kao da je
proslava nužna, makar se šalica kave baš ne može smatrati ekstravagantnim slavljem.
Carol je uvijek voljela proslaviti dobre vijesti, ali Imogen je s godinama postala
opreznija. Stvari koje su isprva obećavale mnogo na kraju bi često razočarale.
Konobarica joj je donijela šalicu espresa i kocku čokolade koji su bili tako raskošna
okusa da je Imogen pomislila kako savršeno odgovaraju proslavi dosadašnjeg uspjeha
njezina Plana. Ispijala je kavu i gledala prema pučini.
Cijela površina plaže izgledala je poput duge sačinjene od šarenih suncobrana.
More je bilo puno ljudi, a mnogi su unajmili kajake u kojima su silovito veslali. Sjetila
51
Knjige.club
 Knjige.Club Books
se odjednom kako se spuštala prema moru s Carol i braćom Delissandes. Mama je
nosila košaru za piknik i suncobran, a djeca su ponijela raznovrsne igračke za plažu.
Pjevali su francusku dječju pjesmicu zvanu ˝Alouette˝. Glasovi su im se preklapali.
Carol ih je nakon toga naučila sličnu englesku pjesmicu zvanu ˝Row, Row, Row Your
Boat˝. Oduševljeno su je pjevali dok su grabili niz cestu. Je li je tada Oliver gurnuo u
rupu koju je iskopao na plaži pa je počela plakati da je slomila gležanj? (Zapravo ga
je samo iskrenula i do mraka joj je već bilo bolje, ali Lucie Delissandes uskomešala
se oko nje i napravila joj je vruću čokoladu da ubrza oporavak.) Možda su tada
zakopali Charlesa u pijesak, rekli mu kako će se utopiti kada stigne plima i pobjegli?
Jadni je Charles vikao i vrištao za njima dok su se oni smijali njegovu strahu. Dakle,
nije sve bilo bajno tada, podsjetila se. Mogla sam i ja biti prilično grozna kada sam
htjela.
Teško je mogla fiksirati svoje uspomene, ali ipak su još bile tu, kao izblijedjele
fotografije u starinskom albumu. Međutim, nikad nisu bile cako jasne kao danas. Iako
neke uspomene baš i nisu bile odlične, ipak su to bila jednostavnija vremena.
Možda retrospektivno sve izgleda jednostavnije, pomislila je dok je ispijala kavu. Možda
je lakše misliti kako je prošlost bila ljepša i bolja iako dobro znam da nije bila. Ništa nikada nije.
Možda je Vince imao pravo. Možda sam ja stručnjakinja u samoobmanjivanju. Možda upravo to
radim.
Ne bi mi bio prvi put.

Vratila se u hotel. Nije se odjavila jer je već bila platila za šest noći pa je zaključila
kako bi mogla zadržati sobu zbog fleksibilnosti. Popela se uza stepenice i pogledala
odjeću koja je visjela u ormaru. Oskudan izbor, pomislila je, i ništa nije prikladno za
ljeto. Spremila je sve u torbu i spustila se.
˝Odlazite sada?˝ Recepcionarka je bila zgrožena. ˝Je li bilo problema?˝
˝Ne, ne.˝ Objasnila joj je da je našla stan.
˝Bit ćete ovdje cijelo ljeto?˝ Sada je žena bila iznenađena.
˝Da.˝
˝Baš mi je drago˝, rekla je smješkajući se. ˝Žao mi je, ali vjerojatno je prekasno
da pronađemo drugoga gosta za vašu sobu. Ne možemo vam vratiti novac.˝
˝Shvaćam.˝ Imogen je kimnula iako se podsjetila kako se ne bi trebala ponašati
kao da ima neograničena sredstva jer je pri kraju s novcem. Nikada prije nije bila
švorc. Nije bila sigurna hoće li se znati nositi s time.
Iznenadni pištav zvuk mobitela koji joj se nalazio u torbi prestrašio ju je. Srce joj
je kucalo toliko brzo, mislila je kako će eksplodirati. Samo je jedna osoba imala njezin
broj, mislila je dok ga je vadila. Ta osoba nije bila Vince Naughton, stoga nije bilo
potrebe za brigom. Njezin je halo ipak bio pun oklijevanja tako da je s duge strane
René Bastarache morao upitati je li dobio Imogen.
˝Da, da, ja sam.˝

52
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Gledaj, popričao sam s Angelique, svojom partnericom, i kaže da ti damo probni
rok. Ako sutra ujutro dođeš u ured, možeš započeti.˝
˝Fantastično. Hvala ti puno, René. To jest, monsieur Bastarache.˝
˝Prekasno je da me sad tako zoveš. Možeš me zvati René. A bientôt. ˝
˝A bientôt.” Čekala je da joj se puls smiri.
Taman je namjeravala izaći sa svojom prtljagom iz hotela i krenuti prema stanu
kada su ušli Samantha, Gerry i Joel.
˝Ne odlaziš valjda?˝ Samantha je izgledala šokirano. ˝Nismo još otišli van kako
smo se dogovorili.˝
Imogen joj je objasnila da odlazi jer je unajmila stan na nekoliko tjedana.
˝Koja genijalna ideja!˝ uzvikne Samantha. ˝Kakve sreće imaš što možeš takvo što
učiniti! Nisi valjda sada planirala ići tamo pješice sa stvarima? Da ti nije palo na pamet.
Gerry će te odvesti.˝
˝Nije tako daleko. Možda petnaest minuta.˝
˝Ne želiš pješačiti i vući za sobom torbu. Autom ćeš biti tamo za nekoliko
minuta. Također, moraš izaći s nama večeras. Trebala bi proslaviti.˝
˝Znaš, stvarno vam ne bih htjela smetati na godišnjem odmoru.˝
˝Ne smetaš. Da sam na tvome mjestu, da ostajem cijelo ljeto, pošteno bih to
proslavila.˝
Samanthin entuzijazam izmamio je osmijeh na Imogeninu licu.
˝Barem popij sa mnom piće prije nego što odeš. Gerry će ti staviti torbu u auto.˝
Gerry je torbu već uzeo i odnio do automobila. Imogen je slegnula ramenima i
slijedila Samanthu do hotelskog vrta gdje su sjele u hlad. Joel je već skinuo svoju
majicu i hlače.
˝Bez skakanja!˝ uzvikne Samantha, ali on se nije obazirao na to, već se bacio u
bazen. ˝Djeca, voliš ih, ali njima je cilj mučiti nas.˝
˝Mogu zamisliti.˝ Imogen ju je pitala gdje su proveli jutro.
˝Unajmili smo kajak. Na plaži su održavali tečaj. Ludo zabavno.˝
Imogen je kimnula. ˝Bila sam tamo ranije i vidjela gomilu ljudi u moru.˝
˝Probaj ako već nisi. Stvarno je zabavno. Imali su i dio samo za klince danas,
Joelu je to bilo odlično.˝
˝On je prilično neustrašiv, zar ne?˝ Imogen je bacila pogled na bazen gdje je Joel
nastavio kršiti pravilo o zabranjenom skakanju.
˝Znaš kakvi su u tim godinama.˝
Imogen se sjetila kako je njezina majka isto to rekla i Lucie Delissandes kada je
Charles došao kući s golemom kvrgom na čelu. Radio je gluposti na biciklu dok se
spuštao niz ulicu, udario je u kamen i preletio preko upravljača. Lucie je bila u šoku
kada je ugledala svog ozlijeđenog sina. Carol ništa od toga nije uzrujalo.
Pitala se nije li to ipak bio Oliver. Voljela bi jasnije uspomene. Sve se to dogodilo
tako davno, bilo je čudo što se uopće ičega sjeća.
53
Knjige.club
 Knjige.Club Books

Gerry je došao do vrta i upitao Imogen želi li otići sada ili ostati još malo.
˝Mislim da je vrijeme da kReném.˝ Imogen je ustala, a za njom i Samantha.
˝Što misliš o toj večeri danas, Imogen? Bilo bi lijepo proslaviti tvoju odluku da
ostaneš ovdje neko vrijeme. Rezervirat ću restoran koji sam spomenula, a možemo
se naći ovdje u sedam i trideset.˝
˝Ako ste sigurni da vam neću smetati.˝
˝Naravno da nećeš˝, rekao je Gerry. ˝Volimo upoznati ljude tijekom godišnjeg.˝
˝U tom slučaju bilo bi odlično, hvala vam.˝ Imogen je nakratko zagrlila
Samanthu, a zatim je slijedila Gerryja do automobila.
˝Baš je lijepo od tebe što me voziš. Stvarno, mogla sam i pješice.˝
˝Siguran sam da si mogla, ali nema potrebe. U redu, kojim putem idemo?˝
Uputila ga je do zgrade.
˝Lijepo˝, rekao je kada su stigli. ˝Stvarno izgleda kao velika kuća.˝
˝Bila je.˝
˝Hoćeš da te pokupim večeras? Restoran je blizu hotela, ali tebi će biti nešto
dalje.˝
˝Oh, molim te, nemoj se brinuti. Rado ću pješice.˝
˝Ako si sigurna.˝ Gerry joj je objasnio put do tamo, a zatim je izašao iz
automobila i izvadio njezinu torbu iz prtljažnika.
˝Puno ti hvala još jednom. Vidimo se kasnije.˝
Odvukla je svoju torbu uz kameni puteljak i otvorila vrata zgrade. Na kraju
stepenica duboko je udahnula prije nego je otključala stan.
Dom, pomislila je kad je zakoračila unutra i pogledala uokolo. Ovo je moj dom, barem
sljedeća tri mjeseca. Mogu premještati namještaj kako god želim. Mogu dolaziti i odlaziti kako me
volja. Mogu čitati kakve god knjige želim. Mogu kuhati što želim, piti što želim. Mogu otići u
krevet u jedanaest ili dvanaest ili jedan - nije važno. Ja sam ovdje. Kod kuće. I donosim odluke.
Opio ju je taj osjećaj slobode.
Otvorila je rebrenice na prozorima i zakoračila na uski balkon. Neki je muškarac
kružio po bazenu dok je jedan par sjedio na ležaljkama i zadubljeno razgovarao.
Imogen ih je neko vrijeme promatrala. Taman je krenula nazad u stan kada je začula
korake na balkonu pokraj svojeg. Osjetila je kako joj nelagoda raste sve dok nije
ugledala mladu ženu plave kose s pletenicama. Bila je nagnuta nad drvenu ogradu i
ispijala bocu vode.
˝Hej˝, rekla je žena i pogledala ravno u Imogen.
˝Pozdrav.˝
˝Engleski?˝
˝Govorim engleski.˝
Mlada joj se žena osmjehnula. ˝Ja sam Nellie. Tu sam na praznicima sa svojom
sestrom.˝
54
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Imogen se nije mogla prisjetiti kada je zadnji put razgovarala s tolikim brojem
nepoznatih ljudi. Bilo je u tome i određene opojnosti.
˝Imogen.˝ Iza te prve plavuše pojavila se druga, gotovo posve identična.
˝Becky.˝ Predstavila se druga plavuša. ˝Mi smo blizanke iako si vjerojatno to
pretpostavila! Iz Australije smo. Bicikliramo Europom.˝
˝Cijelom Europom?˝
˝Krenule smo iz Hrvatske˝, rekla je Nellie. ˝Zatim smo prošle kroz Austriju i
Njemačku do Italije gdje smo trajektom došle do Barcelone.˝
˝Ajme.˝ Imogen ih je gledala u čudu. ˝To je nevjerojatno. Sigurno ste u odličnoj
formi.˝
Nellie se nasmijala. ˝Nismo cijelo vrijeme biciklirale. Jednim smo dijelom išle i
busom.˝
˝Svejedno je impresivno.˝
˝A ti?˝ upita Becky.
˝Oh, ja ostajem ovdje nekoliko tjedana.˝
˝U tom ćemo se slučaju viđati. Možemo jednu večer na piće.˝
˝To bi bilo odlično.˝ Pomislila je kako godinama nije bila toliko pozivana na piće.
˝Vidimo se.˝
Vratila se u stan. Pomisli kako je možda to trebala napraviti. Sjesti na bicikl i ne
stati. Usprkos vježbanju sa Shonom, nije vjerovala da ima snage proći Europu
biciklom.
Ponovno je objesila svoju odjeću. Znala je da će morati potrošiti nešto novca na
nove stvari. Nadala se kako će moći preživjeti s nekoliko jeftinih hlačica i majica
kratkih rukava zbog toga što je bilo ljeto. Usprkos svim tim pozivima na piće, nije
očekivala česta druženja, stoga nije bilo ni potrebe za suknjama, haljinama ili visokim
potpeticama. Sjetila se svoje kolekcije cipela u Dublinu. Vince ju je poticao u kupnji
štikli. Ranije je nosila samo niske potpetice i gležnjače. Treba biti pošten prema
Vinceu jer je poslije zavoljela štikle. Međutim, osim salonki koje je nosila na sajam,
sve ih je ostavila.

Toliko je vremena provela uživajući u samoći svoga stana, zaprepastila se kada

je konačno pogledala na sat i shvatila koliko je kasno. Razmišljala je nazvati hotel
Atlantique i zamoliti da pRenésu Gerryju i Samanthi kako ipak neće moći doći na
večeru. Iskreno, nije joj se baš ni dalo. Jednostavno nije znala odbiti. Ipak, osjećala je
kako je važno učiniti nešto normalno i svakodnevno. Nije se mogla odlučiti ide li,
stalno je mijenjala mišljenje, ali naposljetku si je rekla kako se obvezala i kako je Gerry
bio baš drag kada ju je odvezao do stana te kako bi bilo krajnje bezobrazno od nje
da se ne pojavi.
Zakasnila je pet minuta, bila je znojna i zadihana. Dobila je i žulj na palcu jer
salonke nisu bile predviđene za trčanje. Znala je da u tamnoplavom poslovnom

55
Knjige.club
 Knjige.Club Books
odijelu i jednostavnoj bijeloj majici ne izgleda kao da je na godišnjem odmoru.
Pokušala je ublažiti dojam šarenom ogrlicom i narukvicom koju joj je Shona
poklonila za prošli Božić, a koja se odlično slagala s ogrlicom. Ogrlica i narukvica
nisu puno promijenile, ali to je bilo najbolje što je mogla učiniti. Nije se uopće
našminkala, samo je stavila uobičajeni balzam za usne u boji.
Samantha je nosila elegantnu haljinu cvjetnog uzorka i espadrile boje trešnje.
Primila je Imogen pod ruku te su krenule prema restoranu.
˝Gdje je Joel?˝
˝Našli smo mu dadilju za večeras. Hotel je to organizirao. Ovdašnja djevojka s
dobrim preporukama.˝
˝Njemu je u redu što ste ga ostavili samog?˝
˝Večerat će u sobi.˝ Gerry je hodao par koraka iza njih i sad se ubacio u razgovor.
˝Obožava poslugu u sobi. To mu je najdraža stvar. Nakon toga gledat će neki
Disneyjev film na iPadu.˝
˝Jeste li sigurni kako vam nije problem što ste ga ostavili? Možemo se vratiti u
hotel ako...˝
˝Jesi li luda?˝ prekinula ju je Samantha. ˝Ovo nam je druga večer u četiri mjeseca
što smo izašli bez njega i moram ti reći pravo je zadovoljstvo jesti, a pritom ne paziti
na hiperaktivnog šestogodišnjaka.˝
˝Osjećam kao da vam smetam.˝
˝Upoznavanje novih ljudi dio je užitka godišnjeg odmora˝, rekao je Gerry.
˝Drago nam je što ideš s nama.˝
Znala je kako se Vince ne bi složio s njim. Razgovarao je on s ljudima u kafićima
pokraj bazena, ali nikada nije prihvaćao pozive na druženje drugih turista. Rekao je
kako je druženje s ljudima koje ne poznaš i koje vjerojatno više nikada nećeš vidjeti
trošenje dragocjenog vremena godišnjeg odmora. Njoj je to donekle imalo smisla
iako ju je nekoliko puta osramotilo njegovo odrješito odbijanje poziva na druženje.
˝Evo nas.˝ Gerry je pokazao na restoran koji je bio jarko osvijetljen posvuda
razapetim božićnim lampicama. ˝Baš smo se radovali dolasku ovamo. Restoran ima
odlične recenzije na TripAdvisoru.˝
Konobar ih je pozdravio i odveo do stola kraj prozora. Tamo su počeli
proučavati jelovnik. Imogenin izbor bio je najviše uvjetovan cijenom, ali voljela je što
ima mogućnost kušati jela koja inače ne jede te je sva sretna naručila za glavno jelo
txangurro. Konobar joj je rekao kako je to vrsta raka.
˝Koliko planiraš ostati ovdje?˝ upita Gerry.
˝Nekoliko mjeseci˝, odgovorila je, a zatim odmah požalila. Znala je kako oni
nikada neće upoznati Vincea, ali nije se smjela isticati i govoriti o sebi. Bolje bi bilo
da njezini planovi ostanu nejasni.
Međutim, bilo je teško zadržati ih nejasnima jer ju je Samantha obasipala
osobnim pitanjima sve dok joj Gerry nije rekao da pusti Imogen jesti u miru.

56
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Oprosti.˝ Samantha se nasmiješi. ˝Ne mogu si pomoći, novinarka sam.˝
˝Novinarka?˝ uzvikne Imogen i pusti vilicu da padne na tanjur.
˝Pa iskreno, više sam blogerica. Pišem o sportu i lokalnom sportskom centru, ali
nekoliko je mojih članaka bilo i objavljeno pa me nekad i novine unajme da nešto
napišem za njih. To uvijek bude uzbudljivo. Zbog toga osjećam da i ja imam pravo
nazivati se novinarkom.˝
˝Ja ne radim ništa tako glamurozno.˝ Puls joj se lagano vratio u normalu te je
ponovno počela jesti. ˝Ja se samo bavim administracijom.˝
˝Smiješak!˝ Samantha je uslikala Imogen i Gerryja svojim mobitelom nakon što
je konobar raščistio stol. ˝Na godišnjem si!˝
˝Bože, mrzim fotkanje. Molim te, izbriši je!˝
˝Baš je slatka. Želiš da ti je pošaljem?˝
Imogen je odmahnula glavom. ˝Nisam tip za fotkanje.˝
˝Nisam ni ja bila, ali kada sam krenula s blogom, počelo mi se sviđati. Naravno,
i ljudi vole vidjeti svoje fotke onime?
˝Ja ne.˝
˝Potpuno se slažem s tobom˝, rekao je Gerry. ˝Mrzim se fotkati, ali Sam je
stvarno talentirana. Snimila je nekoliko dobrih fotki kad smo bili u kajaku danas.
Naročito je dobro uhvatila mene kad sam se bio prevrnuo što je stvarno sramotno.˝
Samantha mu se vragolasto osmjehnula. Gerry je zatražio račun i odbio
Imogenine pokušaje da plati svoj dio.
˝Možeš nam platiti piće u onom baru na kraju ulice.˝
Iako joj se već malo vrtjelo od dviju čaša vina i gutljaja brendija koji su dobili na
kraju večere, otpratila ih je do bara. Ona i Samantha sjele su vani, dok je Gerry
razgovarao s nekim koga su taj dan upoznali na tečaju kajaka.
˝Je li sve u redu s tobom?˝ upita Samantha nakon što su kucnule svojim čašama
s Baileysom i nazdravile ljetnim užitcima.
˝Zašto ne bi bilo?˝
˝Pa... ne želim te uvrijediti, ali za nekoga tko će upravo uzeti cijelo ljeto slobodno,
izgledaš pomalo rastreseno.˝
˝O, pa nije sasvim slobodno. Neko vrijeme ću i raditi.˝
˝Stvarno!˝ Samanthine oči su se raširile. ˝Što ćeš raditi?˝
Još jedna pogreška, pomisli Imogen. Nije trebala spominjati ništa o tome što će
raditi u Francuskoj. Možda je zbog alkohola postala tako neoprezna. Pokušavajući
spasiti situaciju, sjetila se Henrija, studenta kojeg je upoznala u autobusu. Rekla joj je
kako planira provesti neko vrijeme u vinogradima.
˝To zvuči tako romantično.˝
˝Sigurna sam kako je to iscrpljujući posao.˝ Osjećala se krivom što joj je lagala.
˝Morat ćeš ostati u kontaktu s nama. Evo moje vizitke, na njoj su svi podatci.˝
˝Hvala ti.˝ Imogen ju je stavila u svoju torbu.
57
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Još jedno?˝ upita Samantha nakon što je ispila do kraja svoje piće.
˝Mogla bih ovaj put uzeti vodu.˝
˝Daj, živi malo!˝ Samantha joj je namignula. ˝Samo jednom se živi.˝ Mahnula je
svome mužu. ˝Donesi koktel-listu, Gerry. Taman smo počeli!˝

58
Knjige.club
 Knjige.Club Books
11.

SLJEDEĆE SE jutro Imogen probudila mamurna prvi put u dugo vremena. Kad
god bi išla van s Vinceom, popila bi samo čašu vina. Prošlu je večer popila više nego
u zadnjih šest mjeseci zajedno. Nije bila posve sigurna je li vrijedilo mamurluka, ali
sinoć je bilo zabavno.
Ustala je i potražila u svojoj torbi tablete paracetamola te ih popila s onim što je
ostalo od jučerašnje litre vode. Istuširala se i odjenula. Nadam se da nije loš predznak,
mislila je, što sam se oblila dan prije nego krećem s novim poslom! U slučaju da jest, Vince bi s
pravom očajavao.
Stigla je u agenciju za sat vremena i dotad joj je glavobolja nestala, ali bila je
svjesna kako osjeća određenu napetost zbog posla. Smatrala je kako je to potpuno
besmisleno. Naposljetku, razmišljala je dok je promatrala Renéa kako parkira pred
zgradom, imam fakultetsku diplomu, prevodila sam važne tehničke dokumente, pregovarala s
nabavljačima u ime Conora Foleyja - nema razloga da se brinem zbog posla čistačice.
Ipak je bilo.
Lagana kišica koju je René bio predvidio počela je padati čim je izašao iz
automobila s masivnim kolutom ključeva u ruci.
˝Ah, bon, već si ovdje.˝ Zagledao se u nju. ˝Jesi dobro?˝
˝Da, naravno.˝
˝Malo si blijeda. Ne želim da mi se onesvijestiš na poslu.˝
˝Neću.˝
˝Potpuno si sigurna oko ovoga?˝
˝Apsolutno.˝
˝Prati me.˝
Podigao je rolete i otključao staklena vrata. Oboje su ušli u ured, René je upalio
svjetlo i računalo. Zatim je isprintao dokument i predao ga njoj.
˝Ovo je tvoj raspored za danas. Sve su to stanovi koji će te lagano uvesti u posao.
Izgleda kao da ima mnogo toga, ali ne bi ti trebalo više od pola sata za svaki jer su to
ljetni apartmani u kojima moraš samo obrisati prašinu, pomesti i malo oprati podove.
Na kraju dana ovaj papir vraćaš meni sa svojim potpisom i ključevima stanova.˝
˝U redu.˝ Pogledala je adrese i zatim Renéa. ˝Trebat će mi prava karta. Na mojoj
su samo glavne ulice.˝
˝Google. Na tvom mobitelu. Uključi navigaciju do svake adrese.˝
˝Nemam auto.˝

59
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Zaboravio sam na to.˝ Namrštio se. ˝Napješačit ćeš se bez auta i potrošit ćeš
dosta vremena. Usto, danas ćeš se i smočiti˝, dodao je dok je gledao kroz prozor u
natmureno nebo.
˝Nije mi problem pješački.˝ Bojala se da će se on predomisliti. ˝Brzo hodam, ne
vučem se. Što se kiše tiče, navikla sam, ipak sam ja Irkinja.˝
˝Hodanje nije praktično. Pričekaj trenutak.˝
Nestao je iza vrata, a vratio se za nekoliko trenutaka gurajući starinski ženski
bicikl. Bio je pastelno ružičaste boje, a na okviru su bile naljepnice žutih i bijelih
cvjetova. Za upravljačem bila je pričvršćena pletena košara.
˝Pripadao je mojoj ženi. Kada me ostavila, ostavila je i bicikl. Možeš ga ti koristiti
dok radiš za nas.˝
˝Izgleda kao rekvizit iz nekog ljubavnog filma. Osjećam kao da bih trebala nositi
lepršavu haljinu i džemper od kašmira umjesto ovoga.˝ Pogledala je u vjetrovku ispod
koje je nosila kratku majicu i tajice te joj lice poprimi izraz negodovanja. Nije znala
što ju je natjeralo da ponese sa sobom vjetrovku, ali bilo joj je drago što jest.
˝Hmm, pa nije baš pomoglo održati našu ljubav. Najvažnije je što će te odvesti
kamo trebaš ići. Također...˝ Posegnuo je ispod stola i izvadio sklopivi kišobran.
˝Možda ti i ovo bude korisno.˝
˝Sredstva za čišćenje?˝ Imogen mu je uputila znatiželjan pogled.
˝Ima nešto straga. Uzmi što ti treba.˝
Imogen je prislonila bicikl uza zid i otišla u spremište. Uzela je bozu
dezinficijensa, nekoliko sprejeva za čišćenje i krpe. Nadala se kako svaki apartman
ima metlu, kantu i krpu za prašinu.
Stavila je sve u košaru i krenula. Bilo joj je drago što je izdvojila malo više novca
za pametni telefon jer je sada mogla koristiti Google-ovu navigaciju kako joj je René
predložio. Trebalo joj je gotovo dvadeset minuta da stigne do prve lokacije iako je
smatrala kako bi ubuduće mogla to skratiti za pet minuta, naročito ako ne bude padala
kiša. Sišla je s bicikla i gurala ga uz uski puteljak koji je vodio do začudno moderne
zgrade.
Pokucala je na vrata, ali nije bilo odgovora. Stavila je ključ u bravu i ušla. Kiselo
se nasmijala.
Gomila posuđa ostavljena na kuhinjskom stolu, sudoper ispunjen prljavim
šalicama i čašama. U dvjema spavaćim sobama neuredni kreveti, a u kupaonici su na
podu bili razbacani iskorišteni ručnici. Dugo nije vidjela nešto tako neuredno. Vince
nije dopuštao neurednost. Nije volio nered. Posuđe nikad nije bilo neoprano. Kreveti
nikad nisu bili nepospremljeni. Sve u Bellwood Parku imalo je svoje mjesto, a
njezin je posao bio znati gdje se to mjesto nalazi.
Duboko je udahnula. Upravo je zbog toga i napustila Bellwood Park. Trebalo bi
joj biti drago što posvuda nailazi na nered, iako je morala priznati kako je u duši ona
bila uredna osoba - to je vjerojatno bilo Carolino nasljeđe.

60
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Drugi apartmani zahtijevali su manje posla, ali prekasno je završila sa svime i
brinula se kako će René otići dok se ona vrati u agenciju. Međutim, kada se spustila
niz brijeg i zaustavila pred zgradom, vidjela je da halogene lampe i dalje svijetle nad
fotografijama i njega kako sjedi za svojim stolom.
˝Hoću li ti morati donositi svaku večer papir i ključeve? Bit će dana kada ću
morati raditi duže od vašeg radnog vremena.˝
˝Preko ljeta radimo do osam navečer. Imat ćeš dovoljno vremena. Ako iz bilo
kojeg razloga ostaneš raditi duže, ključeve i papir možeš ostaviti u kutiji na zidu, tamo
će biti sigurni.˝
Kimnula je.
˝Jesi li zadovoljna s onim što si danas obavila?˝
˝Jesam, iako sam malo umorna. Nisam već neko vrijeme ovoliko jurcala
unaokolo.˝
˝Sigurna si kako je ovo za tebe?˝
˝Sigurna sam.˝
Sumnjičavo ju je pogledao.
˝Stvarno nije problem. Čistila sam ja i prije.˝
˝To si već rekla, ali...˝
˝Moja je majka bila kućepaziteljica.˝
Znala je kako to baš nije bila ista stvar. Međutim, Carol je držala Villu Martine u
odličnom stanju. Sve do one indiskrecije, Lucie Delissandes uvijek je govorila kako
je Carol bila najbolja kućepaziteljica na svijetu te kako je želi tu zauvijek. Govorila je
kako nikada više neće pronaći nekoga tako dobrog kao Carol. Imogen se pitala je li
naposljetku pronašla nekoga.
˝Ah, shvaćam. Obiteljsko nasljeđe. D’accord. Vidimo se onda sutra u isto vrijeme.˝
˝Vidimo se.˝ Ostavila je bicikl naslonjen na zid, ali René joj je rekao neka ga
uzme.
˝Povezi ga sa sobom. Nije baš nešto čime se koristim.˝
˝Hvala.˝
˝Nema na čemu.˝
Sjela je na bicikl i odvezla se. Čim je stigla do svog stana, otišla je pod tuš. Nadala
se kako će joj topla voda opustiti bolne mišiće. Nije se mogla sjetiti kada je zadnji put
tako naporno radila.

Nakon nekoliko dana uhvatila je svojevrstan ritam. Svaki bi joj put dodijelili
različite apartmane i kuće, ali ona se sve bolje snalazila po gradu te je brže putovala
od adrese do adrese. Čistila je sve učinkovitije i počela pronalaziti određen užitak u
stvaranju reda iz nereda koji bi je često zatekao. Međutim, kada je uvidjela kako je
jednom prilikom ručnike u ormaru posložila prema boji, odmah ih je izvadila i

61
Knjige.club
 Knjige.Club Books
nasumično ispremještala. Jedno je uživati u svome poslu, a drugo je biti opsesivan
kao Vince.
Čišćenje joj je zauzimalo gotovo cijeli dan i zbog toga nije imala vremena za
druge stvari. Uspjela je ipak pronaći vremena kako bi kupila neke ljetne topiće i
suknje te kako bi svoj maleni hladnjak napunila sokovima, povrćem i zamrznutim
mesom. Također, svratila je nakratko u kvartovsku vinariju i kupila nekoliko boca
lokalnog muscadella.
Razmjestila je namještaj u svome stanu tako da se stolić nalazio pokraj prozora.
Tu bi sjedila sa svojom salatom i vinom te odmarala izmoreno tijelo. Znala je
razmijeniti nekoliko ugodnih riječi s Becky i Nellie, a počela je i prepoznavati druge
stanovnike zgrade iako je bila svjesna kako je većina njih samo kratkotrajno tu na
odmoru. Bilo joj je žao iz raznih razloga, ne samo praktičnih, što joj René još nije
ponudio očistiti stanove u njezinoj zgradi.
Počela se distancirati od sebe kakva je bila u Dublinu, od Imogen koja je bila
udana za Vincea, od Imogen koja je prekinula sve kontakte s obitelji i koja je dopustila
nestanak većine prijatelja iz svoga života. Osjećala je kako joj se polako vraćaju djelići
samopouzdanja. U Dublinu je zaboravila kako vjerovati u sebe. Krivila se zbog toga.
Trebala je znati što se događa. Nije ona glupa osoba, ali napravila je neke poprilično
glupe stvari. Nije znala zašto. Nije to mogla shvatiti i vjerovala je kako bi i drugima
to bilo jednako nedokučivo.
Nije to željela, ali razmišljala je o Vinceu. Pitala se što radi sada, je li odlučio
saznati gdje se ona nalazi. Javila se zakladi za nestale članove obitelji jer nije htjela da
Vince angažira neka službena tijela kako bi je pronašli. Doduše, bila je sigurna kako
će Vince pronaći neki drugi način ako se odlučio za to. Nije joj bilo lako pretpostaviti
njegovu reakciju. Hoće li je pokušati pronaći ili će se praviti kao da nikada
nije postojala? Stvar je u tome, pomislila je, što je njemu bolje bez nje. Sigurno mu je
to jasno, ali znala je da nije u tome stvar. Prije ili kasnije, morat će saznati na što se
odlučio.
Duboko je udahnula i uzela mobitel u ruke. Otvorila je internetski preglednik i
počela oklijevati. Prvi put otkad je otišla iz Irske, otvorila je svoj e-mail.
Imogeninu poštu inače su sačinjavale poruke njezine teretane o novim
programima, Amazonove književne preporuke te reklame jedne kozmetičke stranice
koja ju je stalno bombardirala svojim najnovijim proizvodima za sve moguće
probleme s kožom. Jednom davno kupila je neku njihovu kremu. Međutim, prva
poruka koju je danas vidjela bila je Vinceova.

Šalje: Vinnock@carliseledirect.com
Prima: Imozhen@gmail.com
Predmet: WTF????
Koga vraga radiš? Došao sam doma, a od tebe ni traga, umro sam od brige.
Zvao sam i zvao. Na kraju sam otišao u tvoj ured i POGODI ŠTO, Imogen,
62
Knjige.club
 Knjige.Club Books
dala si otkaz. Rekao mi je tvoj šef - siguran sam kako je umro od smijeha kad
me vidio. Jadni tupavi muž koji zadnji saznaje kako mu je žena pobjegla - s
drugim muškarcem, Imogen? Je li to? Je li u tome stvar? Jer ako jest, naći ću
ga i rastrgati na komadiće. Što ti se dogodilo? Očito ti nisu sve na broju.
Volim te i opraštam ti.
Vince

Druga je poruka bila kraća.

Šalje: Vinnock@carliseledirect.com
Prima: Imozhen@gmail.com
Predmet: Jako sam zabrinut
Imogen, shvaćam kako imaš probleme. Jasno mi je to. Znam kako nisi sva
svoja. Dođi doma. Možemo ovo riješiti.
Volim te i opraštam ti.
Vince

Treća nije imala naslov.

Šalje: Vinnock@carliseledirect.com
Prima: Imozhen@gmail.com
Nazvala si j***no društvo za nestale osobe, a ne mene!!! Je li Shona upetljana
u ovo, Imogen? Je li? Što se, kvragu, događa? Treba ti pomoć. Znaš da ti
treba.
Volim te i opraštam ti.
Vince

Bilo je i Shoninih poruka.

Šalje: Blondie@moonshine.com
Prima: Imozhen@gmail.com
Predmet: Gdje si?
Imogen! Gdje si? Što se dogodilo?? Vince je skroz poludio. Užasno je
zabrinut. A i ja sam. Je li sve u redu? Jesi li ljuta zbog nečega? Otišao je na
policiju i rekli su mu kako ne mogu ništa učiniti, ali planira opet otići i mislim
da ima pravo. Možda i jesi dala otkaz i što ja znam, ali sigurno nije s tobom
sve u redu. Zašto bi ovo napravila? Zašto? Imaš savršen život, pa to si uvijek
govorila. Znam kako je možda bilo nekih problema u zadnje vrijeme. Vince
mi je rekao da neuspješno pokušavate zatrudnjeti. Stvarno mi je jako žao.
63
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Možda umjetna oplodnja pomogne? Oh, Imogen, nadam se da si živa i
zdrava i da ne šaljem e-mail koji nikada nećeš pročitati!!! Molim te, molim te,
nazovi me. Što god se dogodilo, možemo to riješiti. Ako te nešto
drugo muči, možemo to popraviti. Znam da možemo. Vince je slomljen.
Potpuno. A i ja sam. Jako, jako sam zabrinuta. Zašto mi nisi rekla što planiraš
napraviti? Pomogla bih ti. Ili nešto.
Nazovi me.
Voli te
Shona xxxxxxx

Zatim je uslijedilo:

Šalje: Blondie@moonshine.com
Prima: Imozhen@gmail.com
Predmet: Nestala osoba??!!??
OMG, što se događa? Nazvala me neka žena s linije za nestale osobe. Rekla
je kako si je nazvala da mi kaže kako si dobro i kako planiraš započeti novi
život. Novi život??? Što to znači? Zašto me ne nazoveš? Ne mogu vjerovati
što mi radiš. I Vinceu. Potpuno je izludio od brige. Izludio! Gle, u čemu god
je problem, možeš me nazvati i riješit ćemo to. Čak i ako ima neke veze s
Vinceom. Naročito ako ima veze s njim. Tko ga j***. Mi smo cure. Frendice
smo. Držat ćemo se zajedno. Nazovi me. Molim te. Razgovaraj sa mnom.
Ovo se može popraviti.
Shona xxxxxx

Stalno je iznova čitala te poruke i grizla nokte. Mogla je osjetiti Vinceov bijes
kako zrači s ekrana. Pretpostavljala je kako ga ljuti i činjenica što je Nestalim
članovima obitelji dala Shonin broj kao kontakt umjesto njegov. Nije željela da
razgovaraju s njim. Za svaki slučaj, kako ne bi izvukao koju informaciju viška od njih.
Zapravo se nije imalo što izvući, ali ipak - nije vjerovala njemu i nije vjerovala sebi.
Što se tiče onoga što je rekao Shoni o djetetu... Mogla je pretpostaviti kako će
opet prodati tu foru. Volio je ljudima sugerirati kako ona želi zatrudnjeti ili kako je
možda čak i trudna, iako je znala da on ne želi dijete jer je onda ne bi imao potpuno
za sebe. Ni ona nije željela dijete jer bi to samo pogoršalo situaciju i vezalo bi je za
njega zauvijek.
Polako je izdahnula. Osjećala se loše što nije povjerila svoje osjećaje Shoni, ali
stvar je u tome što je ona nekako, s vremenom, postala i Vinceova prijateljica.
Povremeno su si znali slati šaljive poruke, većinom o psima jer Shona ima prelijepog
boksera, a Vince je također imao jednog kao dijete. Poveznica sa psom bila je jedan
od razloga zašto je Shona bila jedina Imogenina prijateljica koju je Vince odobravao.
Polako se riješio svih njezinih nekadašnjih prijatelja s fakulteta, a Imogen to nije ni
64
Knjige.club
 Knjige.Club Books
primijetila. Kasnije, kada je smislila Plan, bojala se kako se Vince uvukao Shoni u
glavu kao što se i njoj. To je bilo ono što Vince radi. Zabavan je, šarmantan, odlično
je društvo i stalno se slažeš s njim. Prvo oko jedne stvari, zatim oko druge, dok jednog
dana... u tom trenutku Imogen je pregrizla nokat. Dok jednog dana ne postaneš
osoba kakva on želi da budeš i dok ne počneš žaliti što si ga ikad upoznala. Jedini
način kako se osloboditi jest pobjeći.

65
Knjige.club
 Knjige.Club Books
12.

VINCE JE bio bijesan kada mu je Shona rekla da je Imogen nazvala društvo za

nestale članove obitelji.
˝Nazvala je potpune strance da bi rekla kako je u redu? I oni su onda nazvali
tebe, a ne mene? Koji kurac?!˝ bjesnio je.
˝Žao mi je˝, rekla je sva snuždena.
˝Sam ću ih nazvati!˝ Vince je naglo prekinuo razgovor i nazvao broj koji mu je
ona dala. Kada se netko javio, zatražio je razgovor s Ellie.
Žena nježnoga glasa uzela je slušalicu i slušala ga kako zahtijeva da mu kaže gdje
je Imogen.
˝Jako mi je žao, gospodine Naughton, ali to vam ne mogu reći.˝
˝Bogami, možeš! Ona je moja žena i moje je pravo znati.˝
˝Naše usluge jamče povjerljivost. Ja ionako ne znam gdje je ona. Nisam je to
pitala.˝
˝Zašto, kvragu, nisi?˝
˝Naša je briga prenijeti poruku voljene osobe. Kako se ne biste brinuli za njezinu
sigurnost.˝
˝Ali ja se i dalje brinem. Nimalo nisam umiren. Je li barem rekla je li u Irskoj?˝
˝Ne.˝
˝Zašto svi misle kako je u redu tajiti informacije od mene? Ja sam joj muž,
zaboga!˝
˝Sigurna sam kako će se Imogen vratiti kada bude spremna. Ljudi se često vrate.
Možda joj jednostavno neko vrijeme treba prostora.˝
Vince je na to frknuo i prekinuo poziv.
Odlučio se vratiti u policijsku postaju i zahtijevati istragu njezina nestanka. Sinead
Canavan, ona ista policajka s kojom je razgovarao kada je prvi put prijavio Imogenin
nestanak, došla je opet razgovarati s njim. Policija je već znala da je Imogen stupila u
kontakt s društvom za nestale članove obitelji te mu je Sinead ukazala kako policija
ne može ništa poduzeti jer mu je žena očito živa i zdrava.
˝Nije važno što je neuračunljiva? To vas ni najmanje ne brine?˝
˝Pitala sam vas ranije za njezino duševno stanje i rekli ste mi kako nema nikakvih
dijagnoza.˝
˝Pa, ne. Službeno nije luda.˝
Policajka na to podigne obrvu.

66
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Ona... pa, ona me treba. Ne može funkcionirati bez mene. Ako je prepuštena
sama sebi, izgubljena je. Potpuno izgubljena.˝
˝A ipak je uspostavila kontakt i uvjerila ljude kako je dobro. Svojevoljno je dala
ostavku na poslu. Podigla je novac s računa. Ispričavam se, gospodine Naughton, ali
ništa više ne možemo učiniti.˝
˝Kako znate da je svojevoljno dala otkaz? Možda je bila prisiljena dati otkaz.˝
˝Tko ju je prisilio?˝
˝Ne znam! Možda oni isti ljudi koji su je ucijenili da podigne novac s našeg
računa? Netko povezan s tvrtkom u kojoj radi? Kriminalna banda? Vaš je posao to
saznati.˝
˝Suosjećam s vašom razumljivom uznemirenošću, ali popratili smo vašu prvotnu
prijavu tako što smo se javili njezinom bivšem poslodavcu. Istraga nas ne vodi do
zaključka da je počinjen zločin.˝
˝Svaki vražji dan vidim upozorenja i vijesti o nestalim ljudima. Stavljate slike
starica i djece, ali apsolutno ništa za moju ženu?˝ Vince je bio bijesan.
˝Gospodine Naughton, kao što sam vam već rekla, ljudima ponekad treba pauza.
Znam da vas to uznemiruje, ali čini mi se kako je ovo jedan od tih slučajeva. Nismo
zabrinuti za Imogeninu sigurnost jer je javila ljudima kako je u redu. Zbog toga je i
ne tražimo aktivno.˝
˝Znate li već gdje je?˝
Policajka je odmahnula glavom. ˝Sigurna sam kako će stupiti u dodir s vama kada
bude spremna. Molim vas, ne brinite se.˝
˝Ne brinite se! Ne brinite se! Kako možete sjediti na tom svom debelom dupetu
i govoriti mi da se ne brinem kada se tko zna što moglo dogoditi mojoj ženi?˝
Sinead je zanemarila njegovu uvredu i mirno odgovorila. ˝Zasad smo učinili sve
što smo mogli. Ako postoje drugi razlozi zbog kojih vjerujete kako je gospođa
Naughton u opasnosti ili imate dodatne informacije, rado ćemo vam pomoći. U
međuvremenu, ne mogu ništa poduzeti.˝
Vince je nijemo buljio u nju, a zatim je odjurio iz postaje. Sjeo je u automobil i
dao gas, ljut na policiju i još ljući na Imogen. Kako se usuđuje to mu raditi? Kako se
usuđuje?
Kada je došao kući, sjeo je za laptop i snagom misli tjerao je da mu pošalje
poruku kako bi joj odmah mogao odgovoriti. Bio je uvjeren kako bi mogao prekinuti
ovu ludost kada bi mogao razgovarati s njom, bilo preko SMS-a ili maila. Međutim,
nije bilo ničega i njegov bijes postao je još jači.
Bio je i dalje ljut kada je sljedeći dan nazvao Shonu da se nađu.
Pozvala ga je k sebi i skuhala kavu. On je bjesnio o tvrdoglavosti žene s linije za
nestale osobe i nesposobnosti policije.
˝Nitko je ne želi tražiti. Morat ću je pokušati sam naći.˝
˝Kako?˝
67
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Predložila si društvene mreže. Znam da ih je isključila, ali njezina stranica na
Facebooku bi i dalje trebala biti tamo. Mogao bih joj pokušati ući u profil. Znaš li joj
lozinku?˝
˝Naravno da ne znam! Kada sam rekla da iskoristimo društvene mreže, mislila
sam da ti nešto staviš na svoj profil ili napraviš stranicu na kojoj objasniš kako je
nestala i tražiš pomoć. Doduše, nisam više sigurna u to sada kad nam se javila. Ako
staviš nešto, moglo bi je prestrašiti. Mogla bi osjećati još veći pritisak.˝
˝Dosta mi je više što svi govore kako je ona pod pritiskom. Što je sa mnom? Što
je s pritiskom koji ja osjećam?˝
Shona ništa nije rekla.
˝Znam. Znam. Uzrujana je. To je oslobađa svake odgovornosti. No, dobro, što
se tiče onog Facebooka, mislio sam kako bi mogla biti u kontaktu s nekim koga
poznaje. Taj netko bi joj možda mogao poslati poruku, a ja bih je mogao presresti.˝
˝Neće očekivati nikakve poruke zbog toga što je deaktivirala profil.˝
˝Istina, ali..
˝No, čak i tada, ne bi ti to uopće smjelo pasti na pamet. Uostalom, policija
vjerojatno ima pravo. Vjerojatno joj samo treba malo vremena nasamo, naročito ako
je uzrujana zbog trudnoće. Najvažnije je da je ona u redu, inače ne bi nazvala ono
društvo. Barem je to učinila.˝
˝Svaka čast. Nekim nepoznatim osobama reći kako si živa, ali ne vlastitom
jebenom mužu.˝
˝Poslala sam joj mail i nije mi odgovorila. Nisi jedini kojega izbjegava.˝
˝Ako ti se javi, odmah mi reci.˝ Vince nije rekao kako je otvorio Imogenin račun
i već vidio Shonine poruke.
˝Hoću.˝ Oklijevala je kad je to rekla i Vince je to osjetio.
˝Nije joj dobro, Shona. Treba joj pomoć.˝
˝Ili vremena.˝
˝Svatko tko pobjegne od kuće treba pomoć. Možda misliš kako je pobjegla od
mene i kako mi ne bi trebala pomoći, ali želim da znaš kako joj želim samo najbolje.˝
˝Ah, Vince, pa znam ja to.˝ Shonin glas bio je iskren. ˝Naravno da ću ti pomoći
kako god mogu.˝
Lijeno joj se osmjehnuo. ˝Pokušat ću pronaći nešto kod kuće što bi me moglo
usmjeriti na pravi put. Čovjek bi pomislio da digitalno doba olakšava ovakve stvari,
ali to nije istina jer je Imogen sve držala na jednom mobitelu i nije radila kopije.
Nadam se da ću uspjeti pronaći broj njezinih tetki u SAD-u. Vjerojatno će se najprije
javiti njima.˝
˝Agnes i Berthe?˝
˝Vjerojatno Berthe jer je Agnes u međuvremenu prolupala.˝
˝Nemoj ih previše uzrujavati. Nemoj reći da je nestala, nego da je samo otišla na
nekoliko dana i da te zanima je li otišla k njima.˝
68
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Moram je pronaći, to je za njezino dobro. Uvjerit ću Berthe u to.˝
˝Ako išta čujem, javit ću ti. Obećavam.˝
˝Hvala.˝ Vince je ustao i zagrlio je. ˝Prava si joj prijateljica. Nije te dovoljno
cijenila.˝
Navrle su joj suze na oči, ali ipak je osjećala grizodušje. Zar joj se Imogen ne bi
mogla povjeriti da je stvarno bila takva prijateljica kakvom je Vince smatra? Ili je
barem nazvati, umjesto da zove onu udrugu. Zašto joj nije vjerovala? Čega se bojala?
Što je to u njezinu braku tako krenulo po zlu da je vjerovala kako joj je jedini izlaz
bijeg?
Usprkos Shoninim zamjerkama, Vince je probao ponovno uključiti Imogenin
Facebook kada je stigao kući, ali uzalud. Palo mu je potom na pamet potražiti članove
njezine obitelji na Facebooku. Na njegovo oduševljenje, naposljetku je uspio pronaći
profil Cheyenne Scott koja živi u Londonu, ali koja je ranije živjela u Dublinu i
Birminghamu. Na profilnoj slici bila je tratinčica, što nije odveć pomagalo, ali kada joj
je pregledao ostale fotografije, našao je jednu na kojoj su Cheyenne i Imogen na
Cheyenneinu vjenčanju. Slavodobitno je podigao šaku i poslao joj poruku u kojoj joj
je objasnio kako je Imogen nestala i da je pokušava pronaći. Na kraju poruke napisao
je svoj broj mobitela i zamolio je da ga nazove. Također, poslao joj je zahtjev za
prijateljstvo jer je znao kako u suprotnom poruku možda neće pročitati.
Nazvao je Shonu. Kada se javila, glas joj je zvučao pospan zbog čega je Vince
pogledao na sat i iznenađeno ustvrdio kako je skoro ponoć.
˝Oprosti sto smetam.
˝Je li se javila?˝
˝Ne, ali našao sam Cheyenne i poslao joj poruku.˝
˝Bravo! Zna li ona gdje je Imogen?˝
˝Nije još odgovorila, ali nadam se kako će uskoro te da ćemo ovo razriješiti bez
daljnjih problema. Možda je ona glupača od policajke ipak imala pravo. Ovo je neka
obiteljska stvar. Otišla je na nekoliko dana i možda Cheyenne zna gdje je.˝
˝Vince, moraš imati razumijevanja bez obzira na to što Imogen učinila.˝
˝Nikad ovo neću razumjeti.˝ Vince je odjednom zazvučao pretjerano ozbiljno.
˝Ali oprostit ću joj jer joj uvijek opraštam.˝
˝Joj, zar ona stvarno čini toliko toga što zahtijeva tvoj neprestani oprost?˝
˝Uvijek joj oprostim, bez obzira na to radi li se o velikoj ili maloj stvari jer je
volim.˝
˝Ah, Vince.˝
˝Volim je. Ne želim da joj se išta dogodi.˝
˝Otkad se sve ovo dogodilo, sada prvi put vjerujem kako će sve dobro završiti.
Stvarno u to vjerujem.˝
˝Kvragu, nadam se da imaš pravo.˝

69
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Shona nije mogla zaspati nakon razgovora s Vinceom. Željela je učiniti pravu
stvar za Imogen i za Vincea. Smatrala je kako je Imogen imala pravo otići, ali kako
to nije učinila na pravi način. Uspjela je jedino sve zabrinuti, naročito svojeg muža.
Sigurno nije planirala pobjeći od kuće i zauvijek se skrivati od svih koje poznaje.
Shona je znala kako Imogen nema previše novca i pitala se od čega će živjeti. Nije
željela pročitati u novinama priču o tome kako je neka Irkinja u Parizu završila na
cesti. Ili bilo gdje drugdje. Imogen, ipak, nije bila glupa. Naravno, ovisila je o Vinceu
zbog mnogo čega, ali ne bi nestala bez nekakva plana. Koliko je dugo ovo planirala?
Koliko je puta sjedila sa Shonom, razgovarala i smijala se dok je u sebi planirala kako
će pobjeći? Možda ju je već čekao neki posao. Možda se snašla i sve joj je dobro
ispalo.
A možda i nije.
Ja sam joj i dalje prijateljica, pomisli Shona i uzme mobitel. I dalje mije stalo do nje iako
nju nije briga za mene.
Odlučila joj je poslati i SMS i mail.
Molim te, nazovi me, napisala je. Drago mije što si dobro, ali moram znati što se događa.
Zatim je isključila svjetlo, ali još dugo nije mogla zaspati.

70
Knjige.club
 Knjige.Club Books
13.

OVO JE bio njezin drugi tjedan rada za Renéa Bastarachea i treći otkad je otišla
od kuće. Imogen je preletjela pogledom svoj popis za čišćenje i potom pogledala u
Renéa. Umjesto uobičajenih ljetnih apartmana sada su na popisu bile tri kuće koje su
bile označene kao trajna boravišta. Zbog imena i adrese treće kuće znatiželjno je
pogledala Renéa.
On je očito očekivao nekakvu njezinu reakciju jer joj se osmjehnuo i rekao kako
su shvatili da je predobra čistačica za ljetne apartmane. Odlučili su joj dati trajne
rezidencije.
˝To su ljudi koji ovdje žive cijelu godinu?˝
˝Naravno. Zbog toga se i zovu trajna boravišta.˝ Zatim je slegnuo ramenima. ˝U
svakom slučaju, žive ovdje skoro cijelu godinu. Ponekad su to obitelji koje žive u
Parizu ili Nantesu ili negdje drugdje, ali imaju ovdje ljetnikovac. To nisu nekretnine
koje iznajmljujemo klijentima. Na tom popisu...˝, pogledao je svoj primjerak, ˝prva
kuća pripada obitelji Landry. Oni žive ovdje i dobre su nam mušterije jer nam daju
svoj stan za iznajmljivanje. Želimo da se posebno potrudiš oko njih. Trebat će ti
otprilike dva i pol do tri sata za čišćenje njihove kuće. Ostale dvije kuće pripadaju
obiteljima koje ovdje provode cijelo ljeto i većinu drugih praznika.˝
˝Jesu li već stigli?˝
˝Ovdje je obitelj Blanchard koja se nalazi na adresi La petit nuage. Obitelj koja
živi u Villi Martine bila je ovdje tjedan dana, a potom je otišla u Pariz. Međutim, brzo
će se vratiti i zbog toga su zatražili čišćenje. Imogen, tu će biti i pranja rublja. Ručnike
i plahte donijet ćeš ovdje pa ćemo se mi pobrinuti za njih. Kada su ovdje preko ljeta,
sami peru rublje. Kada je to moguće, madame voli sušiti plahte na svježem zraku.˝
Ako je u pitanju bila obitelj Delissandes, Imogen je to već znala. Prisjetila se kako
je Lucie Delissandes govorila Carol kako sunce plahtama udahne svjetlost, a svježi
im zrak daje miris čistoće. Sjećala se svoje majke kako vješa plahte i smije se jer ih je
vjetar napuhao kao bijela jedra. Željela je upitati Renéa je li kuća i dalje u vlasništvu
te obitelji, ali znala je kako bi ga to pitanje prepalo. Ali što ako su Lucie i Denis ovdje
proveli prošli tjedan? Mogla je slučajno naići na njih u gradu. Prepala se te pomisli.
Bi li ih prepoznala? Bi li oni prepoznali nju? Oni bi sada bili u svojim kasnim
pedesetima ili ranim šezdesetima, ali bila je sigurna da bi ih odmah prepoznala.
Međutim, nije bilo šanse da oni prepoznaju nju. Ponovno je pogledala papir. Kako
bi se, pobogu, osjećali kada bi znali kako je kći njihove bivše kućepaziteljice sada
njihova čistačica? Kako je to bilo čudno.
Imogen nije vjerovala u sudbinu. Majka joj je jednom rekla kako je upravo bila
sudbina što je otkrila da je trudna nakon nesreće u kojoj su joj poginuli roditelji i
71
Knjige.club
 Knjige.Club Books
muž. Majčino razmišljanje nije joj bilo po volji. Rekla joj je kako je preblaga prema
sudbini ako smatra kako je nešto dobro proizišlo iz nesreće koja joj je pokosila cijelu
obitelj.
˝Ali ti si najbolje što mi se ikada dogodilo˝, protivila se Carol.
˝Ionako bih se dogodila. Zar onda ne bi bilo bolje da mi je otac živ?˝
Nije joj bilo lako odgovoriti na Imogenina pitanja. Doduše, nikada joj nije bilo
lako odgovarati na njezina pitanja, mislila je Imogen dok se biciklom vozila prema
prvoj kući. Na kraju je majka počela koristiti razne motivacijske citate i klišeje kako
bi objasnila svoja razmišljanja. Carol je pokušavala shvatiti što se dogodilo njezinoj
obitelji i u tom se nastojanju priklonila new ageu. Imogen se sjetila kako je Lucie
Delissandes to poticala i kako se ponekad odnosila prema njezinoj majci kao prema
vlastitom projektu. Uvijek je s njom izmjenjivala motivacijske izreke te je inzistirala
da u Imogeninoj i majčinoj sobi vješaju kristalne anđele i hvatače snova. Sva te
nadahnjujuća čuda na kraju nisu ništa pomogla. Što se tiče prokletih hvatača snova,
pomisli Imogen dok je jurila niz maleno brdo, nisu ulovili one snove koji su tjerali
majku na plač dok je u njima ponovno proživljavala nesreću. Nisu uhvatili ni onu
indiskreciju prije nego se dogodila.
Stigla je do prve kuće, La Lumiere, i pozvonila. Vrijeme je za posao, pomisli, i
vrijeme je da prestane razmišljati o stvarima iz prošlosti koje nemaju nikakve veze sa
sadašnjošću. Prisjetila se Budina citata koji joj je majka objesila iznad kreveta: Ne
razmišljaj o prošlosti, ne sanjaj o budućnosti, usredotoči svoj um na sadašnji trenutak. Međutim,
bilo je teško ne razmišljati o prošlosti. Njezina budućnost, a i ovaj sadašnji trenutak,
bili bi znatno drukčiji da se neke stvari nisu dogodile.
Ipak, sadašnji trenutak zahtijevao je njezinu pažnju i odlučila je biti najbolja
čistačica koja je ikada radila za Renéa Bastarachea. Budućnost će se morati, barem
privremeno, pobrinuti sama za sebe.
Nemjerljivo joj je veći užitak bio čistiti kuće u kojima su ljudi živjeli, nego ljetne
apartmane. Vlasnici su brižno vodili brigu o svojim stvarima kao i Imogen. Uživala
je u sjaju namještaja nakon što bi ga ispolirala i kada bi sve bilo na svome mjestu.
Doduše, prve dvije kuće bile su izuzetno uredne, stoga nije imala puno posla.
Vozila se cestom koja joj je maglovito izvirala iz sjećanja. Pitala se kako sada
izgleda Villa Martine i koliko se točno sjećala te kuće.
Znala je kako uskoro slijedi skretanje čak i prije GPS-a. Vidjela je natpis za
kampiralište koje se nalazilo blizu kuće i sjetila se imena: Jazkiel. Kada je kao dijete
vidjela taj natpis, pomislila je kako ima neke veze s jazzom. Očekivala je bend koji
svira pred ogradom kuće. Imala je sreće što to nikome nije rekla, osobito ne Oliveru
i Charlesu jer bi joj se smijali. Često su joj se smijali zbog njezina naglaska, ali tu je
ona ipak imala posljednju riječ. Oni su trebali razgovarati s njom na engleskom, a
svaki put kada bi izgovorili njezino ime kao Imo-žen, samo bi frknula i rekla kako
nemaju pojma. Ipak, rijetko su je zvali Imogen. Prekrstili su je u Genie, ali i to su
izgovarali s izraženim francuskim naglaskom kao Ži-ni.

72
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Sadašnjost me konačno dovela ovamo, pomislila je Imogen kada je stala ispred
ograđenog dvorišta Ville Martine. Usprkos svim onim trenutcima u kojima sam željela doći,
usprkos mojim bedastim djetinjarijama, mislim o tome kako se stvari trebaju ispraviti, došla sam
slučajno, bez namjere. Pitam se bi li mama mislila kako je ovo sudbina.
Pogledala je u kromiranu pločicu s imenom koja je bila ugrađena u zid. Bila je
nova. Ograda također. Kada je tu došla prvi put, sjedila je kraj Carol u automobilu
Denisa Delissandesa, a ograda je bila metalik bijele boje. Ime kuće nalazilo se na
ogradi u zlatnim slovima. Ograda je sada bila od obojenog drva, moderna i nova, a
nije se više ni otvarala prema unutra, nego je klizila u stranu po tračnicama. Pored
ograde nalazila su se drvena vrata za pješake i mala tipkovnica. Pritisnula je zvono na
tipkovnici za slučaj da je netko bio kući. Nitko se nije javljao. Unijela je šifru koju joj
je dao René, čulo se tiho kliktanje i vrata su se otvorila. Nježno ih je gurnula i ušla.

Nije znala čega se sjeća, a što je zaboravila. Šljunčani prilaz činio joj se poznat,
ali kameni put od vrata do prednjeg ulaza nije prepoznala. Bila je sigurna kako je vrt
uredniji nego prije. Bio je ispunjen cvijećem i ukrasnim kamenom, što je nekoć bilo
nemoguće jer su Oliver i Charles tu igrali nogomet. Međutim, sama kuća ostala je
ista. Bila je obojena u onu nijansu bijele koja je prevladavala u tom kraju. Imala
je tradicionalni krov pod oštrim kutom u alpskom stilu i crvene rebrenice. Prozori su
bili čvrsto zatvoreni.
Uspela se stepenicama do ulaznih vrata i stavila ključ u bravu. Otvorila ih je i
provukla karticu kako bi alarm utihnuo. Laknulo joj je kada je zvonjava prestala.
Duboko je udahnula. Nalazila se u kući u kojoj je živjela skoro pet godina. Pet godina
vjerovala je kako joj je ta kuća dom, koliko god to bilo glupo.
Ži-ni. Ži-ni! Gdje si? Čula je kako odjekuje kroz prazne hodnike. Idemo na plažu!
Uzmi svoje stvari.
Ži-ni! Depeche-toi!
Preplavili su je glasovi u glavi. Imogen je polako sjela na zadnju stepenicu i
spustila glavu među koljena. Odjednom ju je uhvatio strah da će se onesvijestiti.
Dođi ovamo, Genie. Uredit ću ti kosu.
Madame - kako je Imogen zvala Lucie Delissandes - voljela je uređivati njezinu
bujnu dugu kosu. Češljala bi je, radila pletenice i uređivala u složeni uzorak koji bi
izgledao lijepo, ali trajao bi kratko jer bi ona otrčala van igrati se s dečkima. Njena bi
se kosa razbarušila u mnogobrojne neuredne kovrče.
Genie, što to radiš, kvragu? Odmah dolazi ovamo i pod tuš.
Njezina je majka odobravala igranje s dečkima, ali ne i činjenicu što bi se uvijek
uprljala nakon nogometa, lovice ili lopova i žandara.
Podigla je glavu i opet pogledala unaokolo. Mogla je jasno čuti te glasove, ali u
kući nije bilo nikoga. Shvatila je kako plače i pronašla maramicu u torbi. Nema smisla
biti nostalgična, pomislila je dok je brisala suze. Glupo je što osjeća kao da ovdje

73
Knjige.club
 Knjige.Club Books
ponovno pripada. Ne pripada. Promijenila se. Sve se promijenilo. Sve se uvijek
mijenja.
I to je dobra stvar, rekla je i pridigla se. Shvatila sam to. I ja sam se promijenila jer sam
ponovno preuzela kontrolu nad svojim životom i svojom budućnošću. Sada samo trebam nastaviti.
Svejedno su je sjećanja počela preplavljivati dok je hodala praznim hodnikom
prema kuhinji. Otvorila je rebrenice i kuću ispunila svjetlošću. Njezina sjećanja ipak
nisu bila posve točna. Kuhinja je sada bila opremljena modernim elementima, ali
činila joj se manjom nego prije. Dnevni boravak također. Rustikalni kamin od cigle
zamijenili su modernim minimalističkim plinskim kaminom koji je bio ograđen
staklom. Teški namještaj od mahagonija zamijenjen je Ikeinim namještajem.
Otišla je iz dnevnog boravka i popela se na kat u svoju nekadašnju sobu. Izvorno
je to bila jedna velika soba, ali obitelj Delissandes podijelila ju je na dva dijela. Jedan
za njenu majku, drugi za nju. Sada je to opet bila jedna veća soba u kojoj se nalazio
veliki bračni krevet. Nije više bilo pomičnih elemenata kojih se sjećala. Zamijenili su
ih skupi ugradbeni elementi. Mogla se jasno prisjetiti kako ovdje spavaju ona i Carol,
ali to je sada dio prošlosti. Prošla je prstom preko površine toaletnog stolića kako bi
vidjela ima li prašine. Shvatila je kako Villa Martine nije nekakav oltar prošlosti, nego
kuća u kojoj se odvija život i koja je ostarjela zajedno s njom. Bila je to kuća u kojoj
su izblijedjela stara sjećanja i nastala nova. Također, pomisli, bila je to kuća koju treba
očistiti, a ne lutati njome poput izgubljenog duha. Nije bilo niti ikakve potrebe
ispričati se zbog onog što se dogodilo. Svi su nastavili sa svojim životima. Kao što
ljudi i čine.
Dovoljno si vremena provela plačući kao budala, ukorila se strogo, imaš posla. Najprije
je trebala prikupiti rublje. Duboko je udahnula kada je otvorila vrata glavne spavaće
sobe. Ona je također bila moderno uređena, ali Imogen nije znala je li oduvijek
ovakva ili ima nove elemente jer nikada prije nije bila u njoj. Plahte i plavo-bijeli
prugasti ručnici nalazili su se na madracu. Skupila ih je i odnijela u prizemlje. Skrenula
je u ostavu bez razmišljanja jer je znala da se tamo nalazi perilica. Sjetila se zatim kako
rublje treba odnijeti Renéu. Utrpala je plahte i ručnike u crnu vreću za smeće.
Otvorila je vrata koja vode do vrta. Žica za sušenje rublja i dalje je bila tamo kao i
šaRené kvačice. Imogen dugo vremena nije sušila rublje na žici. U Bellwood Parku
koristila je sušilicu. Vince je mrzio kada bi mu odjeća bila obješena u vrtu. Rekao je
kako nije primjereno da svi gledaju u njegove majice i hlače. Imogen je voljela sušiti
robu na svježem zraku. Opet se prisjetila bijelih plahti koje su vijorile na morskom
povjetarcu i kako su se ona i Charles pretvarali da su to jedra gusarskog broda između
kojih su se lovili. Duboko je udahnula. Plahte su uvijek blago mirisale na deterdžent
s mirisom lavande koji je Lucie voljela kupovati. Danas se jedino mogao osjetiti miris
jarko ružičastog grma oleandra koji je rastao pored zida.

Kasno se vratila u agenciju i Renéove su se oči suzile kada je ušla u ured.

˝Je li sve u redu?˝

74
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Uvijek me to pitaš. Zašto ne bi bilo?˝
˝Blijeda si i kasniš.˝
˝Velike kuće oduzimaju puno vremena.˝
˝Želim da dobro obaviš posao, ali ne moraš biti tako pedantna.˝
˝Nisam. Treba mi vremena kako bih otvorila i zatvorila sve rebrenice te provjerila
je li sve sigurno. Također...˝ široko se osmjehnula, ˝trebala sam duže pedalirati jer je
bilo puno prljavog rublja. Jedva sam vidjela preko košare.˝
René je uzeo vreću.
˝Hoće li se uskoro vratiti?˝ upitala je kada je na vreću zalijepio naljepnicu na kojoj
je pisalo ˝Villa Martine˝.
˝Ne znam. Inače nazovu prije nego dođu. Ovdje provedu većinu ljeta.˝
Imogen je opet htjela upitati živi li tamo obitelj Delissandes. René je progovorio
prije nego je uspjela artikulirati svoje pitanje.
˝Jesi li resetirala alarme?˝
˝Naravno.˝
˝Polažem mnogo vjere u tebe. Ipak su to domovi ljudi.˝
Želudac joj se zgrčio od brige. Je li je nekako istražio? Je li otkrio nešto što ga je
zabrinulo?
˝Znam da jesu.˝ Odgovorila je mirno. ˝Svjesna sam toga.˝
Opustio se. ˝Osoba koja inače čisti kuće klijenata koji ovdje žive jest osoba koja
najduže radi za nas. Međutim, Viktoria je dala otkaz, a nismo joj mogli naći zamjenu.˝
˝Hvala ti na povjerenju ˝
˝Na početku ti nisam pretjerano vjerovao. I nisi dugo radila za nas. Međutim,
Angelique je impresionirana.˝
˝Stvarno? Ali nisam je ni upoznala.˝
˝Ona sve pregleda nakon što ti završiš. Shvati, nije tako svaki put, samo za
određene nekretnine. Apartmani bi se uvijek caklili nakon tebe. Danas je nazvala
Blancharde nakon što si otišla. Rekli su joj da si najtemeljitija čistačica koju su ikada
vidjeli.˝
˝Ako ćeš već nešto napraviti, napravi to kako treba˝, rekla je na engleskom.
˝Ha?˝
˝Mislim da se to na francuskom kaže: Qa vaut la peine si c'est bien fait.˝
˝Aha˝, kimnuo je. ˝U svakom slučaju, zadovoljni smo tvojim radom.˝
˝Lijepo je to čuti.˝
˝Ali ipak...˝
Začuđeno ga je pogledala.
˝Ništa. Zaboravi. Vidimo se sutra.˝
˝Vidimo se.˝

75
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Otišla je iz ureda i krenula prema rivi na kavu poslije posla. Postao joj je to
svojevrsni ritual. Konobarica se zvala Céline. Bila je to vitka žena njezinih godina, a
svijetlu kosu stavljala je u razbarušenu punđu. Céline ju je pozdravila i pitala kako joj
je prošao dan.
˝Zapravo, prošao je zadovoljavajuće. Nikad nisam mislila da ću zavoljeti čišćenje
kuća.˝
˝Bi li htjela očistiti i moju?˝
Imogen je njen zahtjev pomalo iznenadio. Céline je vidjela kako se Imogen
premišlja i nasmijala se.
˝Nemam vremena za čišćenje jer cijeli dan provedem u kafiću. Ja sam vlasnica.
Radim cijelo ljeto, dvanaest sati na dan i zbog toga je moja jadna kuća tako zapuštena.
Grozno se osjećam zbog toga.˝
˝Aha, shvaćam.˝
˝Što misliš?˝ Céline ju je pogledala puna nade. ˝Vjerojatno bih ti mogla dati malo
više nego što ti plaćaju u agenciji.˝
˝Pa..˝
˝Razmisli dok ti donesem kavu.˝
Imogen je sjedila za stolom i razmišljala o ponudi. Prije tri tjedna, dok je još radila
za Chandon Leclerc, ona bi bila ta koja bi plaćala čistačicu (ako bi Vince to dopustio,
a nije; rekao je da ne želi strance u kući i Imogen je to mogla razumjeti iako se nije
slagala s tim). Sada joj je bilo drago što će raditi posao koji bi prije rado prepustila
nekom drugom - i to za puno manje nego što bi ona platila. Uživala je u
poslu čistačice. Voljela je umor i tvrdi san koji joj je taj posao donosio. Inače bi ostala
budna i brinula se o tome što Vince smjera. Voljela je što za promjenu radi nešto
fizički. Najvažnije je ipak bilo što joj je nasušno bio potreban bilo kakav posao. Iako
je živjela što je skromnije mogla, nije si mogla priuštiti odbiti bilo kakvu ponudu.
˝Une noisette et une tarte au citron.˝ Céline je donijela malu kavu s mlijekom i pitu od
limuna.
˝Nisam tražila kolač.˝
˝Kuća časti˝, zasvjetlucale su Célineine morskoplave oči. ˝Dok razmišljaš.˝
˝Podmićuješ me kolačima?˝
˝Ako upali. Stvarno bi mi dobro došla pomoć.˝ Céline je sjela nasuprot njoj tako
da je student koji je tamo radio morao pripaziti na ostale goste. ˝Kada nisam ovdje,
pomažem ocu u njegovu restoranu. Svi moramo puno raditi preko ljeta jer tada
najviše zaradimo. Nemam vremena za svoju jadnu kućicu.˝
˝O, koji restoran?˝
˝Zove se Le Bleu. On je...˝
˝Znam ga!˝ uzvikne Imogen. Tamo je otišla na večeru sa Samanthom i Gerryjem.
˝Večerala sam tamo nedavno s nekim prijateljima.˝

76
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝U tom slučaju možda ti ne treba posao kod mene˝, rekla je Céline. ˝Tamo nije
jeftino.˝
Imogen se nasmijala. ˝To je bila iznimka. Vrlo dobra iznimka.˝
˝Naravno da je bilo dobro. Moj otac učenik je Alberta Rouxa. Međutim, nastavio
je razvijati svoju kuhinju. Sada kuha više u baskijskoj tradiciji.˝
˝Moram i ja unaprijediti svoje kulinarske vještine. Bojim se kako kuham prilično
jednostavne stvari.˝
˝Jednostavna, dobro pripremljena hrana odlična je stvar. No, što misliš o
čišćenju?˝
˝Sigurna si da ti treba?˝
˝Naravno da mi treba. Molim za pomoć. Uostalom, René kaže da si jedna od
najboljih čistačica koje su imali.˝
˝René to kaže? Znaš ga?˝ Imogen ju je začuđeno pogledala.
˝Da, znam ga. Bila sam udana za njega.˝
˝Šališ se!˝
˝Zašto bih se šalila?˝
˝Ti... i René.˝ Imogen je obrisala mrvice s kuta usne. ˝Nisam znala... Kakva
slučajnost.˝
˝Išli smo zajedno u školu. Također, živimo u malom gradu. Nije tako
neočekivano.˝
˝Išla si u školu s Renéom, ali izgledaš premlado!˝
Céline se nasmiješila. ˝Merci pour le compliment. Bio je nekoliko godina stariji od
mene. Ljubav moga djetinjstva. Nemoj se nikada udati za ljubav svoga djetinjstva,
uvijek završi razočaravajuće.˝
˝Nisam nikad imala takvo što pa se ne moram toga bojati. Usprkos tome što ti
je René bivši, dobro se slažete?˝
˝Dovoljno dobro.˝ Céline je slegnula ramenima. ˝Bolje je tako u gradu u kojem
oboje vodimo posao, zar ne misliš?˝
˝Pretpostavljam.˝
˝Svi smo mi marljivi radnici. René sa svojim kućama, ja sa svojim kafićem, tata
sa svojim restoranom i ti... ti sa svojim čišćenjem. I mojim biciklom.˝ Rekla je to
zvonkim i veselim glasom.
˝Bože, zaboravila sam kako je to tvoj bicikl! Je li to problem?˝
˝Naravno da nije. Kupila sam ga kad sam bila zaluđena vježbanjem. Držalo me
to jedno tri tjedna. To je bio jedan od razloga zašto René i ja nismo bili kompatibilni.
Ja ti se često tako zapalim za nešto pa me naglo pusti. Njega bi to užasno živciralo.˝
˝Bicikl mi je baš praktičan. Čini mi se da sam i smršavjela od sveg tog vozikanja.˝
˝U tom slučaju, trebala bih ga uzeti natrag. Ne trebaš uopće smršavjeti, Imogen.˝
˝Ni ti. Odlično izgledaš.˝

77
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Samo preko ljeta kada ima puno posla˝, rekla je Céline, ali Imogen joj nije
vjerovala.
˝Prije sam znala ići u teretanu, ali prestala sam. Drago mi je što ponovno
vježbam.˝
˝Čime si se bavila prije nego si došla u Francusku? Nisi valjda oduvijek bila
čistačica?˝
˝Je li ti René rekao da me to pitaš?˝
˝Ne. Zašto?˝
˝Bio je iznenađen kada sam mu rekla da bih čistila kuće. Međutim, odrasla sam...
odnosno, majka mi je bila kućepaziteljica. Znam dosta o čišćenju.˝
˝Aha. Sigurna sam kako imaš dosta zanimljivih priča o svojim poslodavcima.
Mogla bi mi ih jednom ispričati.˝
˝Možda.˝
˝Eh bien. Dakle, na posao - možeš li doći ovu subotu?˝
˝Mislim da mogu.˝
René ju je dosad zapošljavao samo preko tjedna. Rekla je Céline kako će joj moći
reći točno vrijeme kada sazna svoj raspored.
˝Subotom otvaram kafić u devet. Ako bi mogla doći u osam i trideset, to bi bilo
odlično.˝
˝Nema problema.˝ Imogen je uzela svoju torbu kako bi platila za kavu.
˝Ne, ne! Danas je sve na račun kuće.˝
˝O, ali...˝
˝Nema govora.˝ Céline je bila neumoljiva.
˝Puno ti hvala onda.˝
˝Nema na čemu. Veselim se što ćeš mi i sutra doći na kavu nakon posla.˝

Imogen se polako vozila prema kući. Uživala je u laganom povjetarcu koji joj je
prelazio preko leđa. Prolazila je kroz male vijugave gradske ulice i bila sretna što je
upoznala Céline. Céline će joj biti poslodavac, a ne prijateljica. Kao i René. Međutim,
zračila je toplinom zbog koje se Imogen osjećala bolje. Također, bilo je lijepo
upoznati još nekoga osim Renéa iako mu je Céline bila bivša žena. Još joj je preotela
i bicikl!
Kada je došla kući, uzela je sastojke za miješanu salatu. Ulila je čašu bijelog vina
i sjela za stol pokraj prozora. Gledala je prema vrtu i razmišljala o tome kako joj se
nešto danas dogodilo. Nije pritom mislila ni na Villu Martine ni na Céline. Bilo je to
nešto više. Danas je ponovno proživjela svoja sjećanja i uspjela ih je ostaviti iza sebe.
Danas je razgovarala s nekim bez osjećaja krivnje. Danas je osjećala kao da ponovno
nekamo pripada. Osjećala se slobodno.
I samouvjereno. Doduše, nije joj nedostajalo samopouzdanja kada je radila u
Chandon Leclercu, ali kada god bi Vinceu rekla kako ima dobar posao koji uspješno
78
Knjige.club
 Knjige.Club Books
obavlja, on bi samo odgovorio kako dadiljanje Conora Foleyja nije pretjerano
zahtjevno. Rekao bi joj kako ona nema nikakvu pravu odgovornost. Kada se uzmu
u obzir sve te ušminkane titule koje ljudi danas imaju, rekao je, ti si zapravo
samo tajnica.
Počelo ju je pritiskati u prsima i popila je gutljaj ohlađenog vina. Shvatila je s
vremenom kako je Vince time samo želi potkopati. Naposljetku je vjerovala da to
nije činio kako bi nju unizio, nego kako bi sebe uzvisio. Kako bi se on osjećao bolje.
Bez obzira na njegovu titulu u osiguravajućem društvu, ipak je bio samo prodavač
osiguranja. Bio je odličan prodavač koji bi redovito prodao najviše polica, ali time nije
bio zadovoljan. Htio je postati dio višeg menadžmenta. Tijekom njihova braka tri se
puta prijavljivao za unaprjeđenje, a svaki put bio bi izabran netko drugi. Smatrao je
kako ga direktori firme ne cijene. Uvijek je bio ogorčen kada joj je pričao o njima.
Govorio bi joj kako su to sve kreteni koji ne prepoznaju talent i koji ga se boje
unaprijediti jer je previše inovativan.
˝Ne postoji polica osiguranja koju ja ne mogu prodati˝, rekao je jedne večeri. ˝Ja
bih trebao biti na tim izvršnim sastancima umjesto tih bezidejnih lutaka. Boje me se
jer znaju da sam bolji od njih.˝
Nije ništa odgovorila na to. Znala je kako je svaki njezin odgovor pogrešan.
Popila je vino i natočila još jednu času. Ohrabrena, otvorila je internet i pogledala
e-mail. Shona ju je molila da je nazove. Poprimi izraz negodovanja te zatvori poštu.
Kuckala je noktima po mobitelu nekoliko trenutaka. Zatim je odlučila, prvi put otkad
ga je kupila, nazvati nekog i ukucala je broj.
˝Halo.˝
Naglasak je bio američki, ali s natruhom francuskog.
˝Halo, Berthe. Ja sam, Imogen.˝
˝Imogen! Prošlo je toliko vremena. Kako si?˝ Berthe je bila ushićena.
˝Dobro sam, hvala. Moram porazgovarati s tobom o nečemu, ali najprije, kako
je Agnes?˝
Uslijedila je tišina, a potom tužan uzdah.
˝Nekad me prepoznaje. Nekad ne. Teško je, Imogen. Jako teško.˝
˝Vjerujem da jest. Žao mi je.˝
˝Oduvijek sam mislila kako ću se jednog dana morati brinuti za nju. Ipak je starija
od mene. No, kako stariš, percepcija starosti se mijenja. Ne doživljavaš više neke
godine kao staračke ili neke ljude kao starce kojima treba pomoć.˝
˝Ove godine navršava sedamdeset četvrtu, zar ne?˝
˝Da. Uopće nije tako stara, a posebno ne nekome tko ima šezdeset sedam.˝
˝Šezdeset sedam nije staro.˝
Berthe se nasmijala. ˝Za mene sigurno nije.˝
˝Nedostaju mi razgovori s Agnes. Uvijek je bila tako duhovita.˝
˝Alzheimer je okrutan. Kada vidim Agnes sada, sjetim se tvoje majke.˝
79
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Moje majke? Zašto?˝
˝Sjetim se njezine odluke. Isključiti tvoga oca s aparata. Sjedila je tamo svaki dan
i znala je kako to više nije on. No, i dalje je disao, a dok diše, postoji nada. Carol je
znala kako je to samo lažna nada i smogla je hrabrosti donijeti tu odluku iako se zbog
toga otuđila od njegovih roditelja. Svaki put kada vidim Agnes, pomislim kako će
se možda baš sada sjetiti mene i tebe, sjetiti svega, ali njezina su sjećanja kao poderani
papiri nošeni vjetrom. Nadati se da će se oporaviti isto je kao očekivati roman od tih
papirića kada padnu na zemlju.˝ Imogen ništa nije odgovorila.
˝Žao mi je. Nazvala si me kako bismo porazgovarale, a ja samo pričam o
depresivnim stvarima. Što ima novo kod tebe? Je li sve u redu?˝
˝Zapravo, život mi je trenutačno pomalo kompliciran.˝
˝Kako to misliš?˝
Imogen je oklijevala s odgovorom. Nije joj dosad povjerila kako njezin brak
propada jer je nije htjela zabrinjavati, a usto bilo ju je sram priznati koliko je
pogriješila. Stvar je bila još gora jer su i Berthe i Agnes bile očarane njime na
vjenčanju. Rekle su joj kako je on pravi gospodin. Nije htjela ni sada ulaziti u detalje
tog raspada. Duboko je udahnula.
˝Ostavila sam Vincea.˝
˝O, Imogen. Zašto? Što se dogodilo?˝
˝Nije bio ono što sam očekivala.˝
˝To je bilo uzajamno?˝
˝Ne.˝ Imogen joj je ukratko objasnila što se dogodilo. Kada je završila, s druge
strane bila je tišina.
˝Ali... ali, cherie, zašto si samo otišla? Zašto nisi unajmila dobrog odvjetnika i
osigurala...˝
˝Nije tako jednostavno˝, Imogen ju je prekinula. ˝On... on me možda ne bi
pustio.˝
˝Sumnjam kako te mogao spriječiti.˝
˝Znam kako zvuči ludo, Berthe, ali pomalo sam se bojala da može.˝
Nastupila je duga tišina, a zatim je Berthe progovorila.
˝Želiš reći kako bi te ozlijedio?˝ Glas joj je bio poput čelika.
˝Ne, ne. Vince me nikada nije ozlijedio. Nije on takav. Nikako. Ne, stvar je... pa,
stvar je u tome što on ima načine kojima me natjera da radim stvari koje ne želim.˝
˝Kako?˝
˝Ne mogu to objasniti. Želim nešto napraviti, a nakon što razgovaram s njim,
radim nešto potpuno drukčije. Pod hitno sam ga morala ostaviti i zbog toga sam
smislila ovaj plan.˝
Berthe je ovaj put toliko dugo šutjela da je Imogen pomislila kako je pukla veza.
˝Jesi li tu?˝

80
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Da, da. Razmišljam. Trebala si me prije nazvati, ljubavi. Ako je bilo problema,
možda sam mogla pomoći.˝
˝Sumnjam. Ne s ovim. Dobro je što sam samo otišla bez riječi.˝
˝Što je s tvojim stvarima? Tvojim prijateljima?˝
˝Nisam imala puno stvari, a još manje prijatelja.˝
˝Zbog njega?˝
˝O, Berthe.˝ Imogen je uzdahnula. ˝Izgubila sam i sebe i sve svoje prijatelje zbog
njega. Morala sam otići jer bih u suprotnom popustila.
Nikako se ne bih mogla rastati od njega da sam mu rekla kako to želim.˝
˝Ne mogu vjerovati kako mi ništa nisi rekla.˝ Njezina bol bila je očita. ˝Znam
kako se u zadnje vrijeme nismo baš puno čule, Imogen, ali mislila sam kako si
jednostavno prezauzeta da bi mi se javila.˝
˝Nikako!˝ uzvikne. ˝Ali Vince... nije volio da razgovaram s ljudima iz moje
prošlosti.˝
˝Ja nisam osoba iz tvoje prošlosti. Ja sam tvoja obitelj.˝
˝On to nije mislio. Smatrao je kako mi je on jedina obitelj.˝
˝Trebala si nekako razgovarati sa mnom. Mogla sam ti pomoći.˝
˝Nisam znala što bih rekla. Uostalom, što bi mogla učiniti, Berthe? Na drugoj si
strani Atlantika i imaš dovoljno svojih briga.˝
˝Trebala si me svakako nazvati prije nego si otišla.˝
˝Nisam znala hoću li smoći snage to stvarno učiniti.˝
˝Želiš li doći ovamo, u Palm Springs, k meni?˝
˝Hvala, ali ne treba. Nisam ja za Sjedinjene Države.˝
˝Naravno da jesi. Svatko je.˝
˝Željela sam doći u Francusku. Smatrala sam kako je to pravi korak za mene.˝
˝Gdje si? U Provansi?˝
˝Hendaye.˝
˝Nema ti nikakvog čarobnog napitka u Hendayeu. Ako misliš... ako planiraš naći
ljude koje si nekoć poznavala...˝
˝Ne brini se. Jedini plan koji sam imala bio je doći ovamo. Ovo je mjesto koje
znam, to je sve. Smatrala sam kako ću se ovdje osjećati sigurno. Imala sam pravo.˝
Nije joj rekla kako je čistila Villu Martine. Nije htjela da Berthe pomisli kako je
to namjerno napravila iako je to samo bila čudna slučajnost. Gledano iz šire
perspektive ionako nije bilo važno.
˝Shvaćam, ali što ako te počne tražiti?˝
˝Očekujem to, ali neće me pronaći. Upravo te i zovem kako bih te upozorila u
slučaju da te kontaktira i pita gdje sam. Nije te još nazvao, je li?
˝Ne još.˝
˝Pokušala sam izbrisati sve brojeve i e-adrese svih ljudi koji me poznaju.˝
81
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Sigurna si da nemaš još neki razlog zašto ovo radiš? Ovaj razgovor me počeo
pomalo plašiti. On nije opasan, zar ne?˝
˝Stvarno nije, ali je uporan. Ako želi razgovarati s tobom, pronaći će način za to.
Nisam ti ništa željela reći kako ne bi morala lagati. No, palo mi je na pamet kako bi
mu mogla spomenuti Hendaye ako te nazove. U tom slučaju imao bi kamo krenuti
sa svojom potragom.˝
˝Sve se više i više brinem za tebe. Molim te, dođi k meni. Pazi na sebe, molim
te.˝
˝Sigurna sam tu gdje jesam. Uostalom, Berthe, nikada me nije udario. Kunem ti
se. Nema razloga za brigu.˝
˝Ne mora te udariti kako bi te povrijedio.˝
˝Zbog toga sam i otišla.˝
Berthe uzdahne. ˝Hoćeš li se moći uzdržavati u Francuskoj?˝
˝Dobila sam posao tijekom prvih pet dana.˝
˝To je stvarno impresivno jer sam u zadnje vrijeme čitala samo loše stvari o
situaciji u Francuskoj.˝ Berthe je bila zadivljena. ˝Kakav posao?˝
˝Čistim kuće. Nije bogzna što, ali je nešto.˝
˝Imaš cjeloživotno iskustvo, pretpostavljam.˝
˝Tko bi rekao?˝ Imogen je prvi put pokazala tragove humora, ali ipak nije
spomenula Villu Martine.
˝Stvarno, tko bi rekao? Imaš li kakve dugoročne planove?˝
˝Zasad ne. Iskreno, ne znam hoću li ostati ovdje ili se vratiti u Irsku. No,
trenutačno trebam biti u Francuskoj.˝
˝Željela bih da sam tamo s tobom.˝
˝U redu je. Ja sam u redu. Ne brini se za mene. Nisam te zvala kako bih te
zabrinula. Samo zapamti ako te kojim slučajem on nazove - ili neka djevojka koja se
zove Shona Egan - nemoj ništa reći, molim te.˝
˝Shona? Je li to njegova prijateljica?˝
˝Moja je prijateljica, ali on bi je nagovorio da mu sve kaže. Sigurna sam u to.˝
˝Neću reći ni riječ. Obećavam.˝
˝Hvala ti. Moram ići, Berthe. Potrošit ću bon. Reci Agnes da je volim.˝
˝Govorim joj to svaki dan.˝
Suze su polako navrle na Imogenine oči.
˝Volim te.˝
˝Znam˝, reče Berthe i prekine.
Imogen je nakon razgovora ostala sjediti i zamišljeno je gledala kroz prozor.
Dobro je što je opet razgovarala s nekim tko joj je blizak iako se isprva grozila tog
poziva. Djelomično je to bilo i zbog osjećaja krivnje jer se mjesecima nije čula s njom.
No, Berthe nikada nije osuđivala, a ni Agnes. Podupirale su Imogen cijeli njezin život.

82
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Bila je šteta što su odlučile ostati u Americi. Carol bi se možda doselila k njima da
su se vratile u Francusku nakon te prve godine. Možda bi i kupile Maison lavande.
Možda bi njihovi životi bili potpuno drugačiji.

83
Knjige.club
 Knjige.Club Books
14.

CAROL WEIR nikada nije planirala živjeti u Francuskoj. Ona i njezin muž Ray išli
su kupiti kuću blizu njezinih roditelja kada se dogodila ona stravična nesreća u kojoj
joj je stradala cijela obitelj. Željela je imati djecu s Rayem i navraćati svaki dan k svojoj
mami kako bi razmjenjivale recepte i savjete za domaćinstvo. Bilo je to sve što je
ona htjela i trebala od života.
Nesreća se dogodila jednog hladnog i ledenog jutra. Bili su na putu prema
novogradnji koja se nalazila dvadeset minuta od njezina obiteljskog doma. Carol i
Ray veselo su razgovarali s njezinim roditeljima o kući koju će upravo razgledati. U
tom trenutku automobil Davida O’Connela, njezina oca, naletio je na poledicu,
otklizao s ceste i pao u provaliju.
Liječnici su joj rekli kako David, Maria i Ray nisu imali sreće. Čarobni roditelji
poginuli su na licu mjesta kada se automobil zabio u stijenu. Metalna je šipka probila
stražnji prozor, pogodila Raya i uzrokovala teške ozljede glave. Carol se jedva
pomirila s činjenicom kako joj se muž nikada neće oporaviti. Probdjela je dulje od
mjesec dana uz njegov bolnički krevet. Vjerovala je kako će ga probuditi snagom
svoje volje. Kada ga je naposljetku isključila s aparata, osjećala je kao da ga ona
osuđuje na smrt. Njegovi roditelji, Betty i George, nikada joj to nisu oprostili iako su
znali kako čini pravu stvar.
Nije znala da je trudna. Shvatila je to tek par mjeseci nakon nesreće kada je
Rayeva sestra jedinica Agens došla u posjet. Sve vrijeme koje je uslijedilo nakon
Rayeve smrti Carol je provela u tuzi i očaju. Nije mogla vjerovati kako je u samo
jednom trenu nestalo sve što je ikada željela. Taj je tjedan bila čak i bezvoljnija nego
inače, ispovraćala je i doručak od pahuljica i tosta. Nije to bilo ništa neuobičajeno.
Svaki put kada bi jela nakon onog dana, htjela je povraćati. Kasnije je osjetila oštar
bol u leđima koji joj je skrenuo pažnju na one dane u mjesecu te je počela računati
datume. Nije ozbiljno uzimala u obzir mogućnost da je trudna, ali ipak ju je kopkalo,
stoga je naposljetku otišla u WC i iskoristila stari test za trudnoću. Kupila ga je prije
nekoliko mjeseci kada se ponadala kako nosi Rayevo dijete, ali kada ga je išla
upotrijebiti, osjetila je grčeve koji su je uvjerili kako definitivno nije bila trudna. Test
je spremila na policu u kupaonici gdje je čamio neiskorišten i beskoristan.
Nije mogla vjerovati. Sjedila je u fotelji i neuspješno pokušavala shvatiti značenje
tog događaja i osjećaje koje je budio u njoj. Vidjela je u tom trenutku Agnes u svome
dvorištu, a ubrzo je čula i zvono na vratima. Nije se javila. Agnes je opet pozvonila i
Carol je odlučila kako je najjednostavnije odmah joj reći da je pusti na miru. Bolje je
tako, nego da se opet vrati. Carol ju je upoznala na sprovodu. Agnes im nije došla na
vjenčanje jer je u to vrijeme s curom, Berthe, bila u Americi.
84
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Carol nije znala puno o njihovoj vezi. Nije bilo puno otvorenih gej parova u to
vrijeme, a ona nije poznavala ni jedan. Raya ništa od toga nije diralo i vjerovao je
kako njegova starija sestra ima pravo živjeti svoj život. Gospodin i gospođa Weir,
međutim, nisu dijelili to mišljenje i nisu htjeli prihvatiti njezinu curu. Do kraja života
smatrali su njihov odnos platonskim prijateljstvom. Carol je, zapravo, samo jednom
čula gospodina i gospođu Weir kako pričaju o njima. Rekli su samo kako se kreću u
odvjetničkim vodama. Mogla je primijetiti razinu suzdržanog poštovanja u Bettynu
glasu kada je to rekla. Ray joj je kasnije rekao kako bi njegovoj majci bilo draže kada
bi joj kći imala muža i djecu.
Agnes je bila odvjetnica, a Berthe je radila u pravnom odjelu Europske komisije.
Trenutačno je bila privremeno premještena u Bruxelles.
˝Sada sam sama ovdje˝, rekla joj je Agnes dok je ulazila u Carolin neuredni dnevni
boravak. ˝Pomislila sam kako bi bila dobra ideja navratiti i vidjeti kako si.˝
Carol je slegnula ramenima i rekla kako je dobro, a Agnes je nastavila govoriti i
nuditi joj svoju pomoć. Carol se pravila kako je sluša, ali zapravo je samo razmišljala
o tome kako nosi Rayevo dijete. Nije još sasvim bila uvjerena u to usprkos rezultatu
testa.
Agnes je ušla u dnevni boravak sa šalicama čaja. Carol se u tom trenutku
jednostavno izlanula. Agnes je zamalo razbila obje šalice. ˝Zafrkavaš me.˝ Gledala je
u Carol s nevjericom. ˝Nije moguće.˝
˝Htjeli smo imati dijete. Bili smo razočarani što nikako nisam mogla zatrudnjeti.
Sada nikada neće vidjeti svoje dijete.˝
Briznula je u plač. Agnes ju je zagrlila.

Agnes joj je rekla kako će ta vijest obradovati njezine roditelje i kako bi joj mogli
ponuditi da neko vrijeme bude kod njih u Donegalu. No, Betty i George nisu bili
nimalo oduševljeni trudnoćom svoje snahe.
˝Nisu to htjeli znati˝, rekla joj je Carol u jednom telefonskom razgovoru. ˝Betty
je samo rekla kako je sada prekasno i poklopila.˝
˝Sigurna sam kako će s vremenom promijeniti mišljenje.˝
˝Nije važno.˝ Carol se pitala jesu li Betty i George tako reagirali jer im nije bila
draga. Posjetila ih je s Rayem nekoliko puta i uvijek su bili hladni prema njoj, iako se
ona trudila biti otvorena i ljubazna. Sada je bila toliko iscrpljena da je više nije bilo
briga. U njoj su bili podvojeni osjećaji sreće zbog trudnoće i tuge zbog smrti muža i
roditelja. Nije još mogla podnijeti i brigu oko svekra i svekrve. Tijekom trudnoće
osjećala je konstantnu krivnju i kada bi bila sretna i kada bi plakala od tuge. Smatrala
je da si ne može priuštiti još jedan izvor nemira.
Polako, ali sigurno, trenutci sreće nadvladali su trenutke tuge. Agnes joj je bila
velika podrška kao i Berthe kada se vratila iz Bruxellesa. Njih tri dobro su se slagale
i bile su presretne kada se Imogen rodila. Imogen je bila nasmiješeno, prelijepo i

85
Knjige.club
 Knjige.Club Books
zdravo dijete. Carol nije bilo važno što se Betty i George nisu više javljali. Agnes i
Berthe pružale su joj dovoljno ljubavi i pažnje.

Kada je Imogen imala šest mjeseci, stigla je ponuda. Lilian Fournier, Bertheina
majka, godinama je sama iznajmljivala apartmane, ali nedavno je pala i slomila ruku.
Berthe je otišla u Provansu kako bi joj pomogla, a kada se vratila u Irsku, iznijela im
je tu ponudu. Lilian je u svojoj šezdeset osmoj godini bila vitalna žena, ali potresla ju
je ta ozljeda i počela je razmišljati o ispomoći. Berthe je uživala u Provansi. Pomislila
je kako bi bilo dobro kada bi sve tri provele neko vrijeme tamo i pomagale njezinoj
majci. Carol je to istovremeno uzbuđivalo i strašilo. Osim nekoliko godišnjih odmora
s Rayem u Costi del Sol, nije puno putovala po inozemstvu. Francuski je učila tri
godine u školi, ali i dalje je samo znala osnove. Život u stranoj zemlji predstavljao joj
je izazov.
˝Mogla bih na pet godina uzeti dopust. Sumnjam kako ćemo ostati toliko dugo,
ali zar ne bi bilo lijepo jedno vrijeme živjeti mirnijim ritmom? Razgovarale smo već
o tome...˝, okrenula se k Agnes, ˝ali uvijek kažemo kako nije pravo vrijeme. Shvaćam
kako mi možda i nismo onaj tip ljudi koji žele miran život, ali zar nam ovo nije
prilika to otkriti?˝
Agnes se složila. Ubrzo je dala otkaz na poslu, Berthe je dobila svoj dopust, a
Carol je dala izraditi Imogeninu putovnicu. Tri tjedna nakon što im je to Berthe
predložila, preselile su se u Provansu.

Carol je bila očarana kućom Maison lavande. Bila je to dvokatnica okružena

lijepim vrtom i u blizini mora. Imala je dvanaest gostinskih soba i posebno krilo u
kojem je boravila obitelj. Lilian Fournier bila je oduševljena što više neće biti sama u
obiteljskom krilu. Imala je starijeg muža koji je umro prije deset godina i otada je
živjela sama. Odmah se zaljubila u Imogen i odlučila je razgovarati s njom samo
na francuskom.
˝Ne želim da ima grozan naglasak kao i njezina majka˝, rekla je svojoj kćeri. Ona
se nasmijala na to i upozorila je kako će Francuzi onda prepoznati njezin provansalski
naglasak. Lilian je samo frknula na to i rekla kako bi se trebala ponositi što je s juga
Francuske te kako nema boljeg mjesta za život.

Provansa je pomogla zaliječiti Carolinu dušu nakon one tragične nesreće. I dalje
je nosila tu bol sa sobom, ali zbog Maison lavande nije više sjedila u kući i satima
odsutno gledala kroz prozor u otrcanoj trenirci i topu. Agnes je vodila račune, Berthe
marketing, a ona se pretvorila u učinkovitu i šik čistačicu. Madame Fournier gajila je
prema njoj veliku privrženost i poštovanje.
Carol bi bila najsretnija da je zauvijek ostala u Maison lavande, ali shvatila je kako
je to nemoguće kada se Lilian odlučila udati. Slušala je planove drugih sa strahom.
Ona nije željela otići u Ameriku s Agnes i Berthe, ali nije se htjela vratiti ni u Irsku.
86
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Iako je sada tečno govorila francuski (i dalje se nekada čuo irski naglasak), nije imala
dovoljno samopouzdanja pronaći drugi posao. Lilian joj je predložila da bude
kućepaziteljica obitelji Delissandes. Ona je na početku dvojila oko toga, ali nakon što
je razgovarala s Lucie preko telefona, odlučila je prihvatiti. Uostalom, razmišljala je,
ništa me ne drži ovdje. Lucie je zvučala ljubazno. Rekla je kako se veseli njoj i Imogen
te kako bi njezina kći imala zadatak razgovarati na engleskom s njezinim sinovima.
Preselili su se iz Provanse u pokrajinu Akvitaniju. Caroline dvojbe odmah su
isparile zbog tople dobrodošlice koju im je priuštila Lucie Delissandes. Carol je
voljela raditi za tu obitelj i brinula se za Villu Martine kao za vlastiti dom. Brzo se
prilagodila rutini tog prvog ljeta. Denis Delissandes radio bi preko tjedna u Parizu, a
vikende bi provodio s obitelji u Hendayeu. Jutrima bi čistila dok bi Lucie provodila
vrijeme s djecom u vrtu ili na plaži. Carol bi popodne pazila na djecu, a Lucie bi tada
radila. Lucie je bila urednica u maloj francuskoj nakladničkoj kući koja je izdavala
beletristiku. Kada bi uzela svoju crvenu kemijsku i krenula raditi na nečijem rukopisu,
nitko joj nije smio smetati. Nekada bi joj dala jedan od svojih ispravljenih rukopisa
na čitanje, ali njoj bi oni bili nerazumljivi i uvijek bi ih prestala čitati nakon nekoliko
stranica. Carol je voljela čitati Jilly Cooper i Judith Krantz.
Njihov je odnos s vremenom postajao sve više prijateljski, a sve manje poslovan.
Carol je saznala kako Denis potječe iz stare aristokratske obitelji. Njegova obitelj
oduvijek se bavila politikom i poduzetništvom. Denis se nije bavio politikom. Bio je
direktor jedne privatne banke, ali on i Lucie ipak su bili česti gosti ekskluzivnih
večera i domjenaka u Parizu. Lucie joj je priznala kako su joj te večere grozomorno
dosadne, ali ih je trpjela zbog Denisa.
˝Mi smo partneri. Ja imam karijeru u kulturi koja njemu donosi određen prestiž,
a on karijeru u financijama koja donosi materijalna sredstva.˝
˝Ali i volite se, zar ne?˝
˝Teško je ne voljeti Denisa˝, nasmiješi se Lucie. ˝Kada te pogleda tim svojim
dubokim očima, izgubiš se. Ljubav na prvi pogled!˝
Carol joj je rekla kako se i ona u Raya zaljubila na prvi pogled. Madame Fournier
ispričala je Lucie cijelu Carolinu priču. Lucie ju je zagrlila i rekla kako se ona i Imogen
sada mogu smatrati dijelom obitelji Delissandes. Dokle god se Carol bude brinula za
njih, oni će se brinuti za nju i njezinu kćer. Lucie joj je dala ukrasiti sobu onim
staklenim anđelima i hvatačima snova. Rekla joj je kako se više ne mora brinuti.
Kada bi se oni krajem ljeta vratili u Pariz, Carol i Imogen brinule bi se same o
Villi Martine dok se oni ne bi vratili za polugodište. Carol nije mogla vjerovati kakve
je sreće. Ona i Imogen živjele bi tjednima same u peterosobnoj kući koja se nalazila
na najboljoj lokaciji u gradu. Ako se nju pitalo, to nije bio posao, to je bio poklon.
Imogen je također bila sretna, ali i usamljena nakon što bi svi otišli. Carol ju je
upisala u lokalnu školu što je donekle pomoglo, ali većinu noći provele bi njih dvije
same. Imogen bi nekada zatražila brata ili sestru kako joj ne bi bilo tako dosadno, a
Carol bi joj odgovorila kako je za takvo što potreban tata, a nažalost nije bilo nikakvih

87
Knjige.club
 Knjige.Club Books
kandidata. Imogen bi predložila Denisa Delissandesa, ali Carol bi samo odmahnula
glavom i rekla kako monsieur pripada madame.
˝A što je s tobom? Zar tebi nitko ne pripada?˝
˝Samo ti.˝ Carol ju je zagrlila. ˝Bit ćeš zauvijek moja. I ja ću zauvijek biti tvoja.˝
Obitelj bi se vratila za listopadske praznike kada je vrijeme bilo prekrasno. Nije
bilo tako vruće kao ljeti, ali i dalje je bilo ugodno. Lucie je bila zadovoljna kako je
Carol obavljala posao, a Imogen je radovalo ponovno vidjeti dečke iako su se stalno
svađali.
Najviše se svađala s Oliverom. Kako je odrastao, volio je sve više šefovati. Rekao
joj je kako joj više neće dopuštati ispravljanje njegova engleskog jer je ona samo
bezvezna, mala djevojčica koja ništa ne zna. Osvetila mu se tako što je isula djelu
kutiju mrava u njegov kreveta. Kada je legao, odmah je poskočio vrišteći i otrčao do
svoje mame. Lucie je okrivila Charlesa koji je pokušao obraniti svoju nevinost.
Imogen je priznala kako je ona kriva tek nakon što mu je majka zaprijetila cijelim
tjednom bez večere. Charles je umro od smijeha, a Oliver je bio bijesan. No, više je
nije zafrkavao nakon toga. Odnosio se prema njoj s više poštovanja i slušao njezine
savjete kada mu je objašnjavala engleski.
Božić je bio poseban. Lucie je objasnila Carol što treba kupiti. Kada bi došla sa
sinovima sredinom prosinca, kuća je već bila ukrašena staklenim ukrasima i
vijencima, podovi su bili ispolirani i vatra je gorjela u kaminu.
˝C’est magnifique, reče Oliver dok je promatrao drvce u kutu sobe.
I bilo je. Sve te godine provedene tamo bile su prekrasne. Carol je činila sve kako
bi tako i ostalo.
Redovito se čula s Berthe i Agnes. Obje su bile zadovoljne životom u Americi i
nisu imale nikakve planove vratiti se. Vraćale su se, doduše, u Francusku svake
godine za praznike i uvijek bi posjetile madame Fournier, Carol i Imogen.
˝Jako mi je drago što je sve tako dobro ispalo˝, reče Agnes pri svom drugom
posjetu. ˝Iako nećeš moći dovijeka ostati u Villi Martine.˝
˝Zašto ne? Savršeno je.˝
˝Jednom ćeš poželjeti vezu˝, rekla je Berthe. ˝Htjet ćeš imati vlastiti dom.˝
˝Sretna sam. Ovo je moj i Imogenin dom.˝
Agnes i Berthe izmijenile su poglede.
˝Dom je to obitelji Delissandes i ti si njihova zaposlenica˝, podsjeti je Agnes.
˝Mogu ti dati otkaz u bilo kojem trenutku.˝
˝Lucie se prema nama ponaša kao prema članovima obitelji. Uostalom, ja sam
najbolja čistačica na svijetu. Nikada me ne bi mogli zamijeniti. Sami su to rekli.˝
˝A Imogen?˝ upita Berthe.
˝Obožava ovo mjesto. Odlično se slaže s dječacima i uspješna je u školi. Njezini
učitelji kažu kako je pametna i otvorena.˝

88
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Ostavština iz Provanse˝, dobaci Agnes. ˝Imogen može naći zajednički jezik sa
svakim.˝
˝Znam.˝ Kimne Carol. ˝Žao mi je što je Ray ne može vidjeti. Ali...˝, duboko je
udahnula, ˝nadam se kako gleda odozgo i bdije nad nama. Mora da je tako. Imala
sam više sreće nego što sam očekivala.˝
˝I dalje smatram kako moraš upoznati nekoga˝, reče Berthe.
˝Ne moram.˝ Carol je odmahnula glavom. ˝Sve je savršeno kako jest. Nitko mi
ne treba.˝

Lucie je mogla raditi od kuće što je značilo da je imala fleksibilniji raspored od

svoga muža. Zbog toga bi nekada provodila produžene vikende sa svojom djecom u
ljetnikovcu bez njega. No, povremeno bi i Denis došao jedriti sa svojim prijateljima
ili bi preko zime došli skijati. Nije bilo skijališta u gradu, ali Denis i njegovi prijatelji
prenoćili bi u Villi Martine, a zatim bi krenuli u neki obližnji resort. Carol se
nije snalazila u tim situacijama. Nije navikla biti okružena grupom muškaraca, a
Denisovi su prijatelji svi bili alfa-mužjaci. Samouvjereni, bahati i kompetitivni.
Denis je upravo zbog te kompetitivnosti, odmah pri dolasku u resort, pao i
slomio stopalo. Jedan od njegovih prijatelja, Englez imenom Simon Thorpe, doveo
ga je natrag u kuću nakon što su mu liječnici stavili ortozu.
˝Ne bi me toliko smetalo, da to nije bila jedna od lakših ruta˝, rekao je Denis dok
se polagano gnijezdio u naslonjač. Uzeo je viski koji mu je Carol ponudila. ˝Koja sam
ja budala.˝
˝Sigurna sam da se svakome moglo dogoditi.˝
˝Upropastio sam putovanje.˝ Denis je s uživanjem popio gutljaj viskija i potom
pogledao u Simona. ˝Oprosti, mon ami˝
˝Nema problema. Ostat ću ovdje i praviti ti društvo.˝
˝Ne, ne.˝ Odmahne Denis. ˝Inzistiram. Moraš se vratiti i uživati.˝
˝Ako si siguran...˝
˝Zašto ne bih bio? Carol će se brinuti za mene.˝
Nasmiješio se njoj i njezinoj kćeri. Imogen je znatiželjno proučavala ortozu.
˝Ne bi ni meni smetalo ako bi me ona pazila.˝ Carol je pocrvenjela. Prošaptala je
nešto o glačanju i otišla, a kćeri je zapovjedila da ostavi monsieur Delissandesa na miru
i da joj dođe pomoći.
˝Lijepa je na priprost način˝, dobaci Denis nakon što je Carol zatvorila vrata.
˝Usto, odlična je guvernanta.˝
˝I jesi li...˝
Denis se naceri. ˝Ne.˝
˝Ostario si.˝
˝Možda.˝ Denis se opet naceri. Ispričao je Simonu Carolinu priču. Dok je slušao,
Simon je zabrinuto kimao.
89
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Sigurno je to bilo teško.˝
˝Vjerujem da jest. No, nastavila je sa svojim životom i drago mi je što je tu. Zna
kuhati i čistiti.˝
˝I siguran si kako nikada nisi..
˝Ne.˝
˝Bi li imao išta protiv da ja pokušam?˝
Denis ga pogleda u čudu. ˝Ti? S mojom čistačicom?˝
˝Prošlo je dosta vremena nakon Rachel. Treba mi malo vježbe.˝
˝Valjda zaslužuješ nešto zbog toga što si me doveo ovamo. Samo izvoli.˝

Carol je bila potpuno iznenađena kada je Simon ušao u kuhinju i pitao je želi li
na večeru s njim.
˝Ali mislila sam kako ćete praviti društvo monsieuru.˝
˝Želi se odmarati. Ide spavati.˝
˝Idem mu pomoći...˝
˝U redu je. Ja sam mu pomogao.˝
Carol je čula komešanje, ali pretpostavila je kako je to Denis u kupaonici.
˝Ali njegova večera...˝
˝Ulio sam mu još jedan viski. Time smo riješili njegove nutricionističke potrebe.˝
˝Treba nešto i pojesti!˝
˝Dobro mu je. Zamolio me da te odvedem nekamo na večeru.˝
˝Molim?˝ Carol je zurila u njega.
˝Večera. Zamolio me da te izvedena.˝
˝Žao mi je. Ne mogu.˝
˝Naredio ti je šef.˝
˝Sumnjam. Hvala na pozivu - ako se o tome radi - ali imam posla, a to ne
uključuje izlazak s vama.˝
˝Hajde.˝ Simon nije mogao vjerovati kako ga je odbila. ˝Sigurno ti je dosta toga
što si ovdje stalno sama s klinikom. Ovo ti je prilika malo se zabaviti.˝
˝Ne fali meni zabave, hvala. Ako nemate ništa protiv, imam posla.˝
˝Kakvog?˝
˝Evo˝, kaže i otvori vrata stare pećnice, spremam večeru.˝
˝Ali Denis je legao.˝
˝Radim složenac. Trajat će.˝
˝Odlično miriše.˝ Simon sada više nije flertovao. Bio je iskren.
˝Hvala.˝
˝Ti sve radiš ovdje? Kuhaš, čistiš, paziš na sve njih?˝
˝Na njih ne pazim toliko. Više ih nema, nego ima.˝
90
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Sigurno je čudno.˝
˝Čudno? Što?˝
˝Ovo nije tvoja kuća.˝
˝Isto je kao biti podstanar.˝ Zavirila je u posudu Le Creuset. ˝Sumnjam. Ipak...
kada ih nema, cijela je kuća tvoja, ali kada dođu, protjerana si u kuhinju.˝
˝Protjerana je prejaka riječ˝, odgovori nezainteresirano. ˝Sretna sam ovdje,
gospodine Thorpe. Ne želim ništa promijeniti.˝
˝Simon. Ime mi je Simon.˝
˝Znam, ali draže mi je gospodin Thorpe.˝
˝Ja ti nisam poslodavac. Ne moraš biti tako formalna sa mnom kao što si s
Denisom, što mi je, usput, preslatko.˝
Ništa ne odgovori.
˝U redu, u redu. Ti si dio osoblja i ne prijateljuješ s prijateljima obitelji. Postoji li
šansa da dobijem malo tog složenca kad već nećeš sa mnom na večeru? Skapavam.˝
˝Naravno˝, reče i vrati posudu u pećnicu. ˝Uskoro će biti gotovo. Sve za prijatelja
obitelji.˝

Naposljetku je večerala s njim. Jeli su složenac za kuhinjskim stolom. Prvo je

provjerila kako je Denis Delissandes. Spavao je u svojoj sobi, a prazna čaša viskija
nalazila se na noćnom ormariću od mahagonija. Carol se ušuljala u sobu, uzela čašu
i umjesto nje ostavila bocu vode marke Vichy. Spustila se u prizemlje. Imogen je
razgovarala sa Simonom.
˝Trebala bi raditi domaću zadaću˝, reče Carol.
˝Gotova sam. Samo sam ljubazna prema monsieurovom prijatelju. Jesi li znala kako
Simonova mama ima veliku kuću?˝
˝Ne, nisam.˝
˝I da je upoznao englesku kraljicu.˝
Carol je pogledala u Simona i podigla obrvu.
˝Posjetila je našu tvrtku kada smo otvorili nove urede.˝
˝Možemo li sada jesti?˝ upita Imogen. ˝Umiremo od gladi.˝
Carol je poslužila složenac i kruh. Uzela je bocu dobrog vina jer je smatrala kako
bi monsieur Delissandes želio bolje vino za svoga prijatelju od onog jeftinog koje je
obično kupovala za sebe. Ipak, ulila je samo malo u svoju času.
Simon je jeo i pio. Cijelo je vrijeme održavao razgovor i pričao dogodovštine
koje su nasmijavale i Carol i Imogen. Kada su sve pojeli, Carol je poslala Imogen u
krevet.
˝U dnevnoj je sobi TV˝, rekla je Simonu. ˝Mislim kako hvata BBC.˝
˝Radije bih ostao ovdje s tobom.˝
˝Uzalud trošite vrijeme.˝ Carol je odmahnula glavom. ˝Ne tražim nikoga.˝

91
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Zašto?˝
˝Sve sam to već prošla.˝
˝I dobila kćer.˝
˝Imogen je najvažnija osoba u mome životu.˝
˝Siguran sam da jest. Denis mi je rekao što se dogodilo tvome mužu. Sigurno ti
je bilo grozno.˝
˝Da.˝ Govorila je mirno. ˝Bilo je.˝
˝Ali ne možeš zauvijek ostati po strani.˝
˝Varate se˝, rekla je Carol.

Osjetila je olakšanje kada je sljedećeg dana Simon otišao. Nikada prije nije
upoznala nekoga poput njega, tako arogantnog i uvjerenog u svoju privlačnost. A
privlačan jest, u to nema sumnje. Carol neće dopustiti da joj nekakvo banalno
flertovanje sa Simonom Thorpeom uprska situaciju. Znala je kako je to sve što on
želi, zato se nije bilo teško oduprijeti.
Svejedno joj je nedostajao. Nije to tražila, ali kada je muškarac pokazao
zanimanje za nju, počela je nakon dugo vremena razmišljati drukčije. Počela je
razmišljati o drugim stvarima, a ne samo o najučinkovitijem prašku za rublje,
najbržem načinu čišćenja porculanskih pločica ili najboljem sredstvu za poliranje.
Stajala je ispred velikog zrcala u svojoj sobi i razmišljala o tome što bi bilo da je
pristala na večeru i na bilo koji drugi njegov prijedlog. Osjetila je leptiriće u trbuhu
i zatvorila oči. Zaboravila je taj osjećaj. Osjećaj žudnje. Osjećala je želju biti s nekim.
Takav je osjećaj u njoj budio Ray.
Sutradan je odvezla Denisa Delissandesa u bolnicu na pregled. Ništa više nisu
mogli učiniti osim prepisati mu fizioterapiju i potvrditi kako će oporavak trajati oko
četiri tjedna.
˝Nadam se da neće ovako boljeti četiri tjedna˝, rekao je Denis dok je ulazio u
automobil. ˝Ne mogu vjerovati koliko boli.˝
˝Trebali biste popiti tablete koje su vam dali.˝
˝Hoću.˝
˝Kako ćete se vratiti u Pariz? ˝
˝Držat ću se dogovora. Odletjet ću s dečkima sljedeći tjedan. Doktor kaže kako
neće biti problema jer nemam gips. Morat ću samo skinuti ortozu.˝
˝Ne želite otići ranije? ˝
˝Lakše će biti vratiti se s njima. Mogu me nosati po avionu kao golemi kufer
˝Madame ne želi doći ovamo i odvesti vas kući?˝ Carol nikada Lucie nije
oslovljavala imenom pred njezinim mužem.
˝Madame je vjerojatno presretna što ima kuću za sebe.˝ Denis se nasmije na to.
˝Ali nije sama. Dečki...˝

92
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Oliver i Charles su kod moje sestre. Lucie je napravila planove kada je saznala
da neću biti kod kuće i neće ih htjeti mijenjati.˝
˝Dakle, zapeli ste ovdje još četiri dana.˝
˝Želiš reći kako si ti zapela sa mnom još četiri dana.˝
˝Nisam to uopće mislila!˝
˝Ne?˝ Denis se vragolasto osmjehne. ˝Neće ti poremetiti planove što je netko od
obitelji tu?˝
˝Naravno da neće.˝
˝Sigurno imaš svoju rutinu kada nas nema.˝
˝Naravno. Međutim, uvijek sam sretna kada dođete.˝
˝Znaš, Simon je imao pravo u vezi s tobom.˝ Zaustavili su se pred kućnom
ogradom. Carol ju je otvorila preko daljinskog. ˝Zanimljiva si. Vrijedilo bi te
upoznati.˝
˝Ni govora.˝ Zacrvenjela se dok je parkirala automobil ispred kuće.

Pobrinula se udobno smjestiti Denisa u naslonjač pred televizorom, a zatim je

nastavila s čišćenjem. Držala se svog plana. Trebalo je očistiti onu sobu koju je
Imogen zvala knjižnicom. Jedan zid bio je potpuno prekriven policama za knjige.
Police su bile podijeljene u dvanaest odjeljaka. Knjige su bile posložene po načelu
koje je Lucie izmislila, a koje ona nije sasvim shvaćala. Koristila je male ljestve kako
bi došla do najviše police prvog odjeljka. Spustila je knjige, obrisala i njih i policu od
prašine te zatim sve vratila na mjesto. To je bio naporan i težak posao, ali svako bi
malo zastala i pročitala koju stranicu iz tih teških tomova. Nisu joj bile ništa
zanimljivije od ostalih knjiga koje joj je Lucie dala. Upravo je vraćala jednu od njih
na policu kada je iznenada čula nešto iza leđa.
˝Prestrašili ste me. Nisam čula kako ulazite.˝
˝Čudno, šepam okolo s ovom prokletom ortozom. Udubila si se.˝
˝Nisam. Pokušala sam ih shvatiti. Oprostite, ne bih smjela čitati vaše knjige.˝
˝Čitaj koliko želiš. Zato i postoje.˝
˝Ipak...˝
˝Ako ti možeš razumjeti pola toga što je napisao Gilbert Giraud, bolja si od
mene.˝ Denis je napravio grimasu. ˝Lucie me natjerala da ga pročitam prošle godine.
Mislim kako sam uspio pročitati deset stranica, a onda sam shvatio da sam potpuni
plebejac. Zadivljen sam što si se tako udubila.˝
˝Nisam. Razmišljala sam o tome kako je čitanje novina i vrhunske književnosti
potpuno različito.˝
˝Vrhunske književnosti?˝ Denis se iskrevelji. ˝Jesi li ikada upoznala Gilberta
Girauda?˝
˝Ne. Kako i bih?˝

93
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Blago tebi. Najveći dosadnjaković kojega sam ikada upoznao. Prepun je sebe: ‘
Ja koristim jezik kako bih potaknuo ljude na razmišljanje, kako bi propitali svoje
znanje o jeziku. Ako čitatelj ne mora posegnuti barem jednom za rječnikom kada čita
moja djela, onda nisam uspio.’ Pozer.˝
Carol prasne u smijeh.
˝Ja više volim les romans de gare. Mislim kako se na engleskom zovu romani za
aerodrom - uzbudljivi i napeti. Volim autore kao Robert Ludlum ili Michael Crichton.
U tim romanima barem se nešto događa. U knjizi koju si upravo spremila autor cijelo
vrijeme samo sjedi u svome vrtu i razgovara s tratinčicom.˝ Demonstrativno je
odmahnuo rukom.
˝Ali veoma je uspješan. Lucie mi je rekla kako je osvojio nagradu.˝
˝Nagradu za roman koji ljudi kupe, ali nikada ne pročitaju.˝
Carol se opet nasmije.
˝Provest ćeš cijeli dan među tim prašnjavim knjigama?˝
˝Nisam još ni upola gotova.˝
˝Za Boga miloga, ostavi to i popričaj sa mnom. Dosadno mi je.˝ Carol je
pogledala prema hrpi knjiga na podu i slegnula ramenima. Bilo je tu bar još nekoliko
sati posla, a ona je željela završiti kako bi mogla na vrijeme prirediti večeru kad se
Imogen vrati iz škole. Rekla je to Denisu.
˝Hoće li se kuća urušiti ako ne završiš?˝
˝Ne.˝
˝Hoće li te demoni odvući u pakao jer to nisi završila?˝
˝Ne.˝ Zahihotala se.
˝Onda dođi u kuhinju na kavu.˝
˝Pa... u redu.˝
Prišla mu je.
˝Čekaj.˝
˝Što?˝
Ispružio je ruku i pomilovao je po obrazu. Stresla se od iznenađenja. ˝Prašina.˝
˝Aha.˝
Prošla je pored njega i otišla u kuhinju. Pogledala se u zrcalo. Imao je pravo. Čelo
joj je bilo crno od prašine. Obrisala je to i ponovno zavezala kosu u kratki rep kakav
je uvijek nosila kada je radila. ˝Tres jolie.˝ Napunio je lonac za kavu. ˝Lijepa si žena,
Carol.˝
˝To je moj posao.˝ Bilo joj je neugodno zbog komplimenta.
˝Nisi sluškinja u ovoj kući. Mogu i ja skuhati kavu.˝
˝Ali...˝
˝Sjedni, ženo! Nisam napravio ništa korisno cijeli dan. Dopusti mi da ti skuham
kavu.˝

94
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Carol je sjela. Gledala ga je kako puni lonac za kavu i vadi šalice na stol. Pogledao
ju je zatim napaćenim pogledom.
˝Imamo li kekse?˝
˝Ja ću...˝
˝Samo mi reci gdje su.˝
˝Ormar slijeva.˝
Denis je našao pakiranje tuilea od badema i istresao nekoliko na tanjur. Zatim je
sjeo za stol i polako ulio kavu.
Carol se nije mogla sjetiti kada joj je netko zadnji put skuhao kavu ili joj rekao da
sjedne dok drugi rade nešto za nju. Bilo je lijepo da se netko, za promjenu, brine o
njoj. Dopustila je da joj Denis napuni šalicu do vrha i poslužila se keksom.
˝Dakle, kako je ovdje kada nas nema?˝
Nije to bio onaj isti, pomalo hladni, čovjek koji ju je pokupio u zračnoj luci u
Biarritzu i koji uopće nije progovorio s njom tijekom vožnje. Nije to više bio onaj
muškarac koji je uživao u sportskim pothvatima kao što su jedrenje ili skijanje, ali
kojega razgovor nije zanimao. Većinom se družila s njegovom ženom. Sada pak
razgovara s njim. Govori mu o nesreći i kako se doselila u Francusku iako mu je
Lucie ugrubo rekla što se dogodilo.
˝Divim ti se. Jaka si žena.˝
˝Nisam zapravo.˝
˝Oporavila si se od tako strašnog događaja. Započela si novi život u stranoj
zemlji. Formidable.˝
Nasmijala se.
˝Ali nemaš vremena za uživanje. Pričaš o stvarima koje radiš po kući, o svojoj
kćeri, ali ništa o sebi.˝
˝Nemam vremena za sebe.˝
˝Moraš naći vremena. To je jako važno.˝
˝Važno je pospremiti ovo.˝ Carol je ustala i pospremila šalice sa stola u perilicu.
Kada se okrenula, Denis je stajao iza nje. Zavoja više nije bilo.
˝Vrijeme je da opet počneš živjeti, Carol.˝
˝Ja...˝
Razmaknuo joj je pramen kose. Milovao joj je obraz na istome mjestu s kojega
je obrisao onaj trag prašine.
˝Monsieur Delissandes...˝
˝Opusti se.˝ Poljubio ju je.

Nije joj bilo u planu postati ljubavnicom Denisa Delissandesa. Ipak, to se

dogodilo. Ta četiri dana koja su proveli sami u Villi Martine vodili su ljubav više puta
nego što je mogla izbrojiti. To je stvarno i bilo vođenje ljubavi, govorila je sebi svaku

95
Knjige.club
 Knjige.Club Books
noć kada se ušuljala u svoju sobu rano ujutro kako Imogen ne bi primijetila da je bila
odsutna. Bilo je to vođenje ljubavi jer je bilo tako prekrasno, tako izvanredno i jer
joj je Denis rekao kako je voli. I ona je njega voljela iako je znala da to ne može
potrajati.
Naravno, osjećala je grizodušje zbog Lucie. Smatrala ju je prijateljicom. Denis
nije tako mislio kada mu je to rekla prije nego se vratio u Pariz.
˝Imate prijateljski odnos, ali ona ti nije prijateljica˝, rekao joj je. ˝Ne izdaješ je.
Lucie je razumna osoba. Ona zna kako je brak drukčiji od afere˝
˝Dakle, ovo je afera?˝
˝Ako ti to tako želiš nazvati.˝ Denis ju je privukao k sebi. ˝Ti i ja - dobro nam je
zajedno, Carol.˝
˝Bolje nego tebi i Lucie?˝
Pogledao ju je u tami. ˝Na neki način. Zbog toga ovo i nije samo obična afera,
naravno.˝
˝Ne namjeravaš je ostaviti, zar ne?˝
˝Ne želiš to.˝
Bilo je glupo uopće se nadati, čak i na trenutak, kako će je ostaviti.
˝Naravno, ne želim.˝ Položila je glavu na njegovo rame.
˝Dobro. Ne bismo trebali uništiti ovo što imamo.˝
Kada se ušuljala natrag u svoju sobu, počela je razmišljati o tome što to oni
ustvari imaju.

96
Knjige.club
 Knjige.Club Books
15.

U MEĐUVREMENU Vince je u Dublinu bio uvjeren kako je trebao napraviti veću

strku oko Imogenina odlaska. Nije smio dopustiti Shoni (ni policiji ni onoj udruzi)
da ga uvjeri kako njoj samo treba vremena. Trebao je nazvati novine i pretvoriti to u
veliku priču. Tako bi natjerao policiju na djelovanje. Ne bi ga onda više
pokušavali uvjeriti kako ga je samo ostavila bez riječi.
Susjedi su počeli postavljati pitanja. Sadie Harris živjela je pokraj njih i dobacila
mu je kako dugo nije vidjela Imogen. Pitala ga je putuje li možda. Vince je
promumljao nešto o poslovnim obavezama u Francuskoj. Sadie je rekla kako je divno
što je Imogen tako uspješna i kako se nada da Vince uspijeva sam preživjeti.
Dvoumio se što joj odgovoriti. Pitao se treba li iskoristiti Sadienu srdačnost i reći joj
kako mu je grozno samome te tako možda završiti kod nje na večeri. Možda je ipak
trebao reći istinu kako ga je Imogen ostavila bez riječi i tako izazvati još više sažaljenja
kod nje.
Znao je, ipak, kako nikada nikome neće reći da ga je ostavila. Uostalom, nije
otišla zauvijek. Doći će uskoro kući, mučena krivnjom i kajanjem što ga je tako
povrijedila. Ona ne može bez njega, a uvijek joj je bilo žao kada bi napravila neku
glupost. Međutim, ovo je bila daleko najgluplja stvar koju je ikada napravila i sama
činjenica što je sve to isplanirala samo ga je još više izluđivala. Mislio je kako je
poznaje i nije mogao vjerovati kako nije imao pojma što smjera. Koliko je dugo to
planirala, pitao se dok je otvarao laptop. Koliko je puta sjedila pokraj njega na kauču
i razmišljala kako da ga ostavi? Koliko se puta pravila da ga sluša dok je zapravo
smišljala kako pobjeći od njega? Zar zaista nikome nije rekla za svoj plan? Sigurno je
nekome rekla što smjera ako već nije Shoni Egan.
Opet se ulogirao na njezin e-mail. Volio ga je otvarati iako ga Imogen naizgled
uopće nije koristila. Nadao se kako će uskoro stići neka poruka za nju s informacijama
koje bi mogao iskoristiti. Pročitao je mailove koje joj je poslao i nadurio se. Bio je ljut
i nervozan kada ih je poslao i to se moglo osjetiti u njegovim porukama. Možda mu
zato nije odgovorila. Znala je kako je pogriješila, mogla je osjetiti koliko je on ljut i
nije znala kako mu odgovoriti. Možda bi drugačiji pristup urodio s više
ploda. Zatvorio je njezinu poštu, otvorio svoju i napisao novu poruku.

Šalje: Vinnock@carlisledirect.com
Prima: Imozhen@gmail.com
Predmet: Nedostaješ mi

97
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Imogen, shvaćam kako proživljavaš teško razdoblje. Trebalo mi je neko
vrijeme da to shvatim. Nije mi bilo jasno kako si mi mogla učiniti ovakvo
nešto i moram priznati kako sam bio jako, jako ljut na tebe. Sada shvaćam
koliko si morala biti nesretna da bi učinila nešto tako grozno. Jedino što
želim jest riješiti probleme među nama. Mogu doći k tebi ako ti još nisi
spremna vratiti se doma. Volim te i nedostaješ mi. Molim te, odgovori čim
prije.
Vince xx

Poslao je poruku čim ju je napisao. Sjedio je zamišljen u tišini. Zatim je otvorio

internet i počeo tražiti privatne detektive. Pomislio je kako bi unajmljivanje vlastitog
detektiva bilo dobar potez kada se uzme u obzir stav policije i činjenica što se još nije
čuo sa Cheyenne Scott. Iznenadio ga je široki izbor agencija koje se bave nestalim
osobama. Izgleda kako ljudi često napuštaju svoj dom. Pitao se što ima u
tom bježanju od kuće. Zašto su ljudi tako slabi i glupi? Proučavao je stranice, pa
nazvao jednu agenciju i objasnio im svoj problem.
Detektiv je problemu pristupio veoma prizemno i objasnio mu sve potencijalne
troškove. Vince je blenuo na cijenu. Rekao je kako će morati razmisliti i nazvao
sljedeću agenciju. Pa sljedeću nakon nje.
Svi su naplaćivali po danu, plus troškovi. I svi su smatrali kako bi potragu trebalo
započeti u Parizu. Putovanje bi trebao platiti on. Smatrao je kako ti detektivi
prelagano zarađuju dok je zbrajao troškove. Opet je pobjesnio na Imogen.
Nazvao je Shonu.
Postavila mu je uobičajeno pitanje - je li išta saznao.
˝Ne.˝ Rekao joj je za privatne detektive.
˝Hoćeš li unajmiti jednog?˝
˝Nijednog od ovih s kojima sam razgovarao. Naplaćuju previše i žele otići u
Francusku, Ujedinjeno Kraljevstvo, čak i u SAD. Naravno, ja bih sve to trebao platiti.
Sigurno me smatraju idiotom!˝
˝Sigurna sam da nije tako. Žele biti temeljiti.˝
˝Čak i da imam love na bacanje, ne bih ih unajmio tako da oni mogu ljetovati po
Europi.˝
˝Što ćeš onda?˝
˝Idem sam u Francusku. Netko ju je morao vidjeti i zna gdje je. Naći ću je,
prekinut ću ovu ludost i vratiti je kući.˝
˝Vince, razmišljala sam dosta o ovome. Možda bi trebao prihvatiti njezin
odlazak.˝
˝Prihvatiti!˝ uzvikne on. ˝Sigurno se šališ. Jesi li zaboravila, Imogen nije zdrava
žena?˝
˝Sve je u redu s njom. Zdrava je, Vince. Dobro, malo je uznemirena, ali...˝
98
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Malo uznemirena! Malo si uznemiren kada ne razgovaraš s nekim par dana, a ne
kada nestaneš bez traga.˝
˝Stvar je u tome da nije bez traga, zar ne? Ona kaže kako se ne želi vratiti kući.
Možda... možda bi je trebao shvatiti ozbiljno.˝
˝Željela si da je traži policija.˝
˝Tada sam mislila da je stvarno nestala. Mislila sam da joj se možda nešto grozno
dogodilo. No ona je samo u svom filmu, Vince. Naravno, nije mi drago što je samo
pobjegla bez riječi, ali to je njezina odluka.˝
˝Njezina odluka!˝ frkne on. ˝Nije imala pravo donijeti tu odluku.˝
˝Nije bilo pošteno. Svejedno...˝
˝Mislio sam da razumiješ, ali jednako si grozna kao i ona.˝
˝Ne želim pogoršati situaciju.˝
˝Može li biti gora?˝
˝Ako je pustiš na miru, možda se sama vrati.˝
Možda, složi se Vince. No, ono što će Imogen možda napraviti nije bilo dovoljno.
On nije bio čovjek koji sjedi i čeka da se stvari dogode. On djeluje.
I on će je vratiti kući.
Bilo je skoro osam navečer kada mu je zazvonio mobitel. Broj je bio blokiran.
Pomislio je da ga je Imogen konačno odlučila nazvati. Ponovno je osjetio bijes prema
njoj. Duboko je udahnuo prije nego što se javio. No, nije bila njegova žena. Bila je
to njezina polusestra Cheyenne koja ga je nazvala zbog poruke na Facebooku.
˝Tek sad sam vidjela poruku. Kako to misliš, Imogen je nestala?˝
˝Točno tako. Nestala je bez traga.˝
˝O, Bože. Kada? Jesi li nazvao policiju?˝
˝Ne zanima ih.˝ Objasnio joj je stav policije.
˝Vjerojatno imaju pravo˝, kazala je Cheyenne s olakšanjem.
˝Ipak bi je trebali tražiti. Možda je uznemirena.˝
˝Zašto? Što si učinio?˝
˝Ja? Ništa. Stvar je u Imogen. Smatrao sam kako ti možda znaš kamo je otišla.˝
˝Kako bih ja, pobogu, znala? Zašto bih ti rekla i da znam? Ako te je ostavila,
ostavila te je. Kraj priče.˝
˝Nije me ostavila. Nestala je, to je sve. Ne mogu vjerovati da si sretna jer je
nestala s lica zemlje.˝
˝Kamo god je otišla, namjerno ti nije rekla, Vince, što je njezino puno pravo.
Ona je prilično sposobna, bez obzira na to što je ti voliš opisivati kao da ne može
bez tebe.˝
˝Sve što želim jest znati da je s njom sve u redu, a kao nestala osoba...˝
˝Nije nestala˝, Cheyenne ga je prekinula, ˝ostavila te je.˝

99
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Mislim da je riječ nestala prikladna za nekoga koga nitko nije vidio skoro tri
tjedna.˝
˝Zato što ne želi biti viđena.˝
˝Gledaj, znam da ti se nikada nisam sviđao, ali želim sve najbolje za Imogen.
Stvar je u tome da je već neko vrijeme pod stresom jer smo pokušavali imati dijete,
a krivi sebe zbog toga što još nije zatrudnjela.˝
˝Je li?˝ Cheyenne je bila nepovjerljiva.
˝Da, stvarno. Zato se i brinem za nju. Krhka je.˝
˝Ne, nije˝, odbrusi Cheyenne. ˝Žilava je. Oduvijek je bila takva.˝
˝To ti misliš. Ti i tvoj otac nikada je niste voljeli.˝
˝Ne seri, Vince.˝
˝Istina je.˝
˝To je možda tvoja istina, ali nije moja i tatina. Ni Imogen to prije nije mislila.˝
˝Ako znaš gdje bi mogla biti˝, Vince je nastavio kao da ona ništa nije rekla, ˝volio
bih to znati kao muž koji je voli.˝
˝Nemam pojma.˝
˝Sigurno je s nekim u kontaktu. Nitko ne može samo tako napustiti svoj dom.˝
˝Ima li novca?˝
˝Uzela je nešto sa zajedničkog računa.˝
˝Dakle, očito ima plan.˝
˝Ona ne planira. Konfuzna je. Sigurno to znaš.˝
˝Nije konfuzna. Može biti pomalo zaboravljiva, priznajem, ali uvijek je stajala
čvrsto na zemlji kada smo bili obitelj. Složit ću se kako se promijenila nakon što je
upoznala tebe.˝
˝Nabolje.˝
˝To ti misliš.˝
˝Gle, hoćeš li mi pomoći ili ne?˝
˝Sigurna sam da će ti se javiti ako bude željela razgovarati s tobom.˝
˝Je li ti se javila?˝
˝Nije.˝
˝Sigurno imaš nekakvu predodžbu o tome kamo je mogla otići. Dugo ste živjele
zajedno. Mislim da je još u Francuskoj. Gdje je ona tamo živjela?˝
˝Ne znam.˝
˝Ne znaš ili mi ne želiš reći?˝ Vince je postajao ljući.
˝Ne znam, a i da znam, ne bih ti rekla, osim ako bi mi Imogen dopustila. Nismo
razgovarale, dakle nije mi to mogla dopustiti i ja ti ne mogu pomoći.˝
˝Koja si ti kučketina, Cheyenne. Imala je pravo što se tebe tiče.˝
˝Nazvala me kučkom?˝

100
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Možeš li mi dati broj mobitela svojeg oca?˝ Vince joj nije odgovorio. ˝Možda će
on imati više razumijevanja.˝
˝Ja potpuno razumijem situaciju. Ona te je ostavila i ne želi razgovarati s tobom.
Nema se tu puno razumjeti.˝
˝U tom slučaju, nadam se kako ćeš biti zadovoljna kada pronađu njezino
pretučeno i slomljeno tijelo u nekom jarku. To se lako može dogoditi, a ti bi to mogla
spriječiti. Trebala bi pomoći nekome tko se nalazi pod velikim stresom usprkos tome
što ti se ja ne sviđam.˝
Cheyenne ništa ne odgovori.
˝Dakle, ponovno te pitam. Kamo je ona, koju pizdu materinu, otišla?˝
˝Stvarno ne znam.˝ Cheyenne sada nije bila toliko agresivna. ˝Stvarno, Vince.
Nismo se čule mjesecima.˝
˝A tvoj otac?˝
˝On i Paula su na godišnjem sada. Krstare.˝
˝Siguran sam da se može javiti na mobitel.˝
˝Znaš kako je na tim brodovima. Primati i slati pozive košta. Tata vjerojatno
uopće ne pali mobitel, ionako ga mrzi. Gle, poslat ću mu poruku. To je sve što
mogu.˝
˝Daj mi njegov broj i sam ću mu ostaviti poruku.˝
˝Ne znam ga napamet. Nitko više ne pamti brojeve telefona.˝
˝Pošalji mi ga.˝
˝Potražit ću ga. Sigurna sam kako je s Imogen sve u redu. Možda ti se vrati kada
se smiri.˝
˝Svi to govore, ali ja se brinem zbog nje.˝
Cheyenne uzdahne. ˝Poslat ću tati poruku i proslijedit ću mu tvoj broj.˝
˝I pošalji mi njegov.˝
˝Dobro˝, reče Cheyenne.
I prekine vezu.

101
Knjige.club
 Knjige.Club Books
16.

IMOGEN JE došla u Célineinu kuću točno u osam i trideset jedno subotnje jutro.
Kuća je bila malena prizemnica s nevelikim vrtom. Sunce je bilo dovoljno visoko i
rastvorilo je narančaste i ružičaste cvjetove hibiskusa. Njihov nježni miris ispunio je
zrak. Imogen je zatvorila oči i duboko udahnula. Imala sam sreće, pomisli. Imam sreće što
sam ovdje. Imam sreće što sam nasla posao. Imam sreće što mogu ponovno izgraditi svoj život.
Smislila je plan koji funkcionira i sve će biti u redu.
Pozvonila je i Céline otvori vrata. Pozdravila ju je sa smiješkom i zahvalila joj što
je došla na vrijeme.
˝Nije veliko˝, rukom pokaže na kuću. ˝Nije ni prljavo, ali je jako, jako neuredno.
Žao mi je.˝
Imogen je pogledala gomilu naslaganih kuharica, novina i gurmanskih časopisa,
gomilu zgužvane robe i čaša koje su stajale naopačke i sušile se.
˝Ne brini se. Vidjela sam mnogo gore.˝
˝Evo novac.˝ Céline joj je dala eure i Imogenine oči raširile su se od iznenađenja.
Plaćala joj je gotovo dvostruko više od agencije.
˝Plaćaju malo više od minimalca. Rekla sam da ću ti platiti više.˝
˝Svejedno...˝
˝Uzmi. Ako budeš grozna, neću te više zvati.˝
˝Hvala ti.˝
˝Stvari za čišćenje su ovdje.˝ Céline je otvorila vrata male ostave. ˝Nadam se kako
je unutra sve što ti treba.˝
˝U redu je.˝
˝U tom slučaju, au revoir. Vidimo se u kafiću ovih dana.˝
˝Vidimo se.˝
Počela je raditi čim je Céline otišla. Temeljito je brisala stvari i spremala ih.
Nalazila je mjesta za spremanje časopisa i knjiga. Njezina je majka voljela slušati
glazbu dok je radila, ali Imogen je voljela tišinu zbog koje se mogla udubiti u svoje
misli. Više nije bila tako napeta i nemirna. Općenito, bila se opustila. Nije više skakala
na svaki zvuk, a nije više ni smatrala kako joj svatko koga upozna ugrožava sigurnost.
Možda je uvijek najlakše učiti iz svojih pogrešaka na nekom drugome mjestu,
pomisli ona i počne polirati Célinein kuhinjski stol od palisandrovine. Možda je zato
Carol pobjegla u Irsku nakon svoje pogreške.

102
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Imogen nije bila svjesna kako se odnos između njezine majke i Denisa
Delissandesa promijenio nakon njegove ozljede. Lucie također ništa nije znala, barem
do Uskrsa kada je cijela obitelj došla na praznike. Denis je bio dvaput otkad se
ozlijedio na skijanju. Oba je puta trebao jedriti, ali više je vremena provodio u
Carolinoj spavaćoj sobi nego na palubi Jastogove juhe. Carolin osjećaj krivnje samo je
rastao s vremenom, ali bila je zaluđena njime i emocije su joj pomutile razum. Opasno
je i beznadno, ali nije si mogla pomoći.
Imogen je nehotice otkrila njezinu tajnu. Jednog je dana nevino rekla kako bi
Lucie možda mogla pomoći Carolinim bolnim stopalima jednim od svojih posebnih
losiona. Naime, Denisu to dosad nije pošlo za rukom. Lucie ju je upitala na što to
misli. Imogen joj je odgovorila kako Denis dosta vremena provodi masirajući
Carolina stopala. Zaključila je kako je razlog učestalosti Denisovih masaža to
što previše ne pomažu.
Lucie je rekla Imogen kako će zaista pomoći Carol i predložila joj je da se ode
van igrati dok ona porazgovara s njezinom majkom. Imogen je ignorirala galamu koja
je dopirala iz kuhinje. Nije, međutim, mogla ignorirati Carol kada je nakon pola sata
došla u vrt i rekla joj da spakira svoje stvari jer odlaze.
˝Hoćemo li se vratiti na vrijeme kako bih igrala nogomet s Oliverom?˝ upita
Imogen dok se pridizala s trave.
˝Ne. Nećemo se vraćati.˝
Imogen je gledala u nju. ˝Ali... večeras smo trebali kampirati u vrtu.
˝Žao mi je.˝
˝Kamo idemo? Ne možemo samo otići. Što je s madame? Što je s monsieurom? Što
s...˝
˝Molim te, šuti, Imogen. Odlazimo i to je to.˝
˝Ali ne možemo otići bez... Što je sa školom? Moram saznati jesam li dobila
zvjezdicu za domaću zadaću. Radimo i...˝
˝Dosta, Imogen˝, Carol podigne ruku. ˝Moramo se spremiti.˝
Ne sjeća se što je zatim uslijedilo. Sve čega se sjeća bilo je pakiranje i odjednom
su bili na autobusu za Biarritz. Nije imala priliku pozdraviti se ni s kim. Bila je
zbunjena i uznemirena.
˝Oliver i Charles će misliti kako ih više ne volim˝, plakala je. ˝Mislit će kako sam
se bojala kampirati vani. Mislit će da sam kukavica. Nije pošteno. Rekla si kako je
Villa Martine naš dom. Rekla si da tamo živimo.˝
˝Bila sam u krivu.˝
˝Mrzim te.˝
˝Ne volim se ni ja pretjerano, ali moraš zapamtiti da je Villa Martine dom madame
i monsieura. Nije naš dom.˝
˝Čak i ako nije naš dom, zašto moramo otići?˝ Imogen je rukama trljala oči.
˝Madame je rekla kako smo mi njezina obitelj. Ne možemo samo otići.˝

103
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Da, možemo. Žao mi je, Imogen. Odlazimo jer sam ja pogriješila.˝
˝Kakvu si pogrešku napravila?˝
˝Veliku.˝
˝Jesi li uništila madameinu haljinu pri glačanju?˝
»Ne.˝
˝Jesi li zaboravila izvaditi rublje iz perilice?˝
˝Ne.˝
˝Jesi li razbila madameinu najdražu plavu posudu?˝
˝Ne.˝
Imogen se pokušavala sjetiti još kojeg prijestupa koji je majka mogla počiniti, ali
ništa joj nije padalo na um.
˝Ti uvijek govoriš kako svi griješimo i kako trebamo opraštati jedni drugima.˝
˝Da, govorim to.˝
˝Zar ti onda madame neće oprostiti?˝
˝Nećemo se vratiti. Nikada.˝
Imogen ponovno zaplače. Carol je naslonila glavu na prozor autobusa i tupo
gledala u krajolik.
Imogen nije razveselilo što prvi put odsjedaju u hotelu kao gosti. Nije ju
razveselilo ni iskustvo leta u Dublin. I dalje je bila uznemirena i mrzovoljna kada je s
majkom stigla k Agnes. Agnes i Berthe vratile su se u Irsku prije šest mjeseci iz New
Yorka. Zagrlile su ih.
˝Hvala vam što pazite na mene˝, rekla je Carol nakon što ju je Agnes poljubila u
obraz. ˝Što ste me primile. Opet. Ne mogu vjerovati koliko sam uprskala stvar.˝
˝Bilo je nepromišljeno˝, kazala je Berthe. ˝Ali svi radimo nepromišljene stvari.
Vjerujem da njemu ovo nije bila prva takva indiskrecija.˝
˝Vjerojatno nije. Trebala sam postupiti pametnije.˝
˝Što je to indiskrecija?˝ upita Imogen.
˝To je vrsta pogreške˝, kaže Berthe. ˝Kada učiniš nešto što ne bi smjela.˝
˝Mama je rekla da je napravila veliku pogrešku i zato smo morale otići. Ali...˝
pogledala je zbunjeno prema Berthe, ˝i netko je drugi morao isto napraviti tu
pogrešku. Rekla si ‘njemu’, a mama je cura.˝
Carol i Berthe su se pogledale.
˝Nije pošteno što je mama kriva zbog nekog drugog˝, Imogen počne brzo. ˝To
je kao kada sam ja stavila mrave u Oliverov krevet. Morala sam na kraju priznati jer
je madame optužila Charlesa i on bi dobio kaznu umjesto mene. Možda ako krivac
prizna...˝
˝Imogen, ja sam pogriješila. Nitko drugi. Ja sam kriva. Nemojmo više o tome.˝
˝Ali Berthe je rekla...˝
˝Dosta je, Imogen˝, ubaci se Agnes. ˝Odi gore. Tvoja je soba prva zdesna.˝
104
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Imogen je prkosno odmarširala uza stepenice. Carol je bespomoćno pogledala
Agnes i Berthe te krenula za njom.
˝Što si to napravila što nisi smjela?˝ Imogen upita Carol kada je ušla u sobu.
˝Bila sam blesava. Jako blesava.˝
˝Stalno mi govoriš kako sam blesava i stalno radim stvari koje ne smijem pa me
ipak ne izbaciš.˝
˝Drukčije je.˝
˝Ali ispričala si se, zar ne?˝
˝Ponekad isprika nije dovoljna.˝
˝Uvijek si mi govorila kako je dovoljna.˝
˝U većini slučajeva jest, ali ovaj put nije.˝
Imogen ju je gledala. ˝Je li i drugoj osobi koja je počinila indiskreciju žao?˝
˝Dosta. Prestani toliko ispitivati.˝
˝Stalno mi govoriš da je dobro postavljati pitanja.˝ Imogen je bila nepomirljiva.
˝Sada mi ne daš. Zločesta si, mama.˝
˝Znam˝, Carol zalupi ladicom. ˝Ja sam zločesta majka i zločesta žena i ne znam
kako itko može izdržati sa mnom.˝
Imogen zanijemi od šoka. Majka nikada nije tako govorila.
˝Nisi zločesta˝, rekla je nakon nekog vremena i zagrlila je. ˝Žao mi je što sam to
rekla. Dobra si. Ako si se ti ispričala i madame te nije poslušala, onda je ona zločesta.˝
Carol je zagrli.
˝Ne smiješ okrivljavati madame. Oduvijek je bila jako dobra prema nama, Imogen.
Jednog dana vratit ćemo se i ponovno se ispričati. Ti i ja zajedno. Ti se možeš ispričati
Oliveru i Charlesu što nisi otišla kampirati s njima.˝
˝U redu˝, zajeca Imogen. ˝Možemo se ispričati i monsieuru˝
Carol nije odgovorila na to. Samo ju je jače zagrlila.

Svi su smatrali kako je Imogen vrlo prilagodljivo dijete, ali ona se mučila
prilagoditi ponovnom životu u Irskoj. Nije bila stvar samo u tome što se naglo
preselila. Morala je početi ispočetka, ići u novu školu, pronaći nove prijatelje, učiti
nove vještine. Zahtijevalo je sve to dosta truda, a njoj je ponekad toga bilo dosta.
Agnes i Berthe stalno su joj govorile kako je predivno što opet žive zajedno, ali
Imogen, koja je gotovo zaboravila na svoj život u Maison lavande, nije se mogla
prisjetiti kako im je nekoć bilo. Nedostajala joj je Villa Martine, Lucie, Oliver i
Charles - i, u manjoj mjeri, Denis. Nedostajala joj je šetnja do plaže. Sve joj je
nedostajalo. Željela se vratiti.
Stalno je pitala majku je li došao taj dan kada će se vratiti, ispričati i popraviti sve.
Carol je stalno odgovarala da nije. Pitala ju je mogu li se barem vratiti u Hendaye, ne
moraju živjeti u Villi Martine. Rekla je kako joj je tamo išlo znatno bolje u školi. Carol

105
Knjige.club
 Knjige.Club Books
joj je odgovorila kako će se brzo prilagoditi jer je pametna djevojčica, a pametne su
djevojčice uspješne gdje god se nalazile.
U rujnu je odlučila pobjeći. Imala je težak dan u školi, neke su je cure zafrkavale
zbog naglaska. Smijale su joj se jer nije mogla izgovoriti glas h. Imogen je mogla
savršeno izgovoriti glas h, ali katkad bi, u žurbi, zaboravila. Karen Connolly bila je
jedna od kolovođa i napravila je cijelu dramu oko toga pa se Imogen osjećala
poniženo. Kada je došla kući, Carol se naljutila jer nije pospremila sobu. Agnes je
podupirala njezinu majku i Imogen je prekipjelo.
Mrzila je Irsku, mislila je dok se pakirala. Vratit će se u Francusku bez Carol i
sama se ispričati Lucie. Sve će se potom vratiti u normalu.
˝Bježanje nije rješenje˝, rekla je Carol kada je vidjela Imogen kako se sprema.
˝Ti si pobjegla˝, Imogen joj je uputila izravan pogled. ˝Pobjegla si od Ville
Martine.˝
˝Nisam. Madame me zamolila da odem.˝
˝Nije tako mislila. Često bi govorila i monsieuru da ode. Sjećaš se? Rekla bi mu da
odlazi iz njenog ureda i njene kuće.˝
˝Nije mislila zauvijek. Samo dok ona radi.˝
˝Vjerojatno nije mislila ni da mi odemo zauvijek. Zato ću se ja i vratiti.˝
˝Nema vraćanja. Nikada se ne možeš vratiti.˝
˝Naravno da možeš. Monsieur se uvijek vraćao. Agnes i Berthe su se vratile u
Irsku.˝
˝Nisam na to...˝, Carol uzdahne. Znala je kako njezinoj kćeri nije lako. Ponovno
se osjećala krivom zbog svoje nepromišljene gluposti s Denisom Delissandesom.
˝Komplicirano je.˝
˝Zašto odrasli uvijek kažu kako su stvari komplicirane? Uopće nije
komplicirano.˝
˝Vjeruj mi, Imogen, komplicirano je.˝
˝Dakle, ne daš mi da idem.˝
˝Premlada si da sama putuješ. Rekla sam ti kako ćemo se jednog dana vratiti.
Uostalom, Agnes i Berthe su jako ljubazne prema nama i moramo biti zahvalne na
onom što imamo.˝
Imogen nije htjela čuti Carolin najdraži klišej. No bilo joj je jasno kako ne može
pobjeći. Popustila je i raspakirala se, a Carol joj je nježno pospremila zgužvanu
odjeću.
Uskoro ću biti dovoljno stara i sama ću otputovati, pomisli ona. Sve ću objasniti monsieuru
i madame. Razumjet će. Znam da hoće. Sve će opet biti u redu.
Međutim, Carol je potom upoznala Kevina i što se Imogen tiče, stvari su se samo
pogoršale.

106
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Kevin Sutton bio je inženjer, projektant za gradski sustav obnove. Carol ga je
upoznala godinu dana nakon što se vratila u Irsku. Oboje su prisustvovali
roditeljskom sastanku u Imogeninoj školi jedne večeri. Kevinova kći Cheyenne bila
je njezino godište, ali nisu išle u isti razred. Imogen se tada već prilagodila životu u
Dublinu i nije više bilo govora o bježanju ili povratku u Francusku. Francuska se više
nije spominjala. Prešutnim pristankom postala je tabu-tema i Imogen ju je potisnula.
Agnes i Berthe - planirale su sljedeće godine ponovno otići u SAD - podržavale su
vezu između Carol i Kevina. Naročito su smatrale kako bi bilo dobro da Imogen
stekne prijatelje svojih godina. Imogen se dobro slagala s odraslima, ali u školi nije
baš stekla prijatelje. Međutim, odbacivala je entuzijazam svojih teta oko Kevina i
Cheyenne.
˝Sviđa vam se?˝ upitala je jedne večeri nakon što je Carol izašla s njime, a ona
ostala s Agnes i Berthe. ˝Ali debeo je.˝
˝Nemoj biti tako kritična˝, kaže Agnes. ˝Ionako nije debeo, nego je dobro
građen.˝
˝Pih!˝ Imogen namršti nos umišljeno. ˝Ja mislim da je debeo.˝
Berthe se nasmiješi. ˝Ali tvoja ga maman voli.˝
˝Je li?˝ Imogen je negodovala. ˝Nadala sam se da je u pitanju još jedna
indiskrecija.˝
Agnes i Berthe se pogledaju.
˝Što?˝ upita Agnes.
˝Indiskrecija. Spomenula si mi to, Berthe. Ono kad radiš nešto što ne bi smio.
Istražila sam poslije što to znači. Ta pogreška uključuje seks. Mama je bila indiskretna
u Francuskoj s monsieurom Delissandesom. Pomislila sam kako sada to radi i s
Kevinom.˝
˝O... k...˝ reče Berthe.
˝Ima smisla. Ne bi smio spavati s nekime tko ti nije muž. Svi znaju kako je to
pogrešno. To je afera i gotovo je uvijek golema pogreška. Zbog toga se madame tako
uznemirila zbog mame, zar ne? Vjerojatno se bojala kako će mama i monsieur
Delissandes zajedno pobjeći iako mama govori kako bježanje ništa ne rješava.˝
˝Shvaćam˝, kaže Agnes.
˝I zato smo otišli. Mama je bila indiskretna i madame je odlučila oprostiti monsieuru
jer joj je on obitelj, voli ga i ne želi se razvesti od njega, ali ne želi oprostiti mami jer
mi nismo obitelj. Ja sam ipak smatrala kako nekako jesmo obitelj. Mislim kako onda
trebaš paziti na indiskrecije. Sad nije toliko važno ako je mama indiskretna s Kevinom
jer mu je žena mrtva kao i tata. Ipak, mislim kako joj to nije pametno.˝
Agnes i Berthe se pogledaju.
˝Mama se nije pravilno ispričala madame. Tako smo brzo otišle, nije bilo prilike.
Izjurila je bez razmišljanja. Međutim, rekla je kako ćemo se jednog dana vratiti i
zajedno ispričati. Mislim kako će joj onda madame oprostiti.˝
˝Sigurna sam da joj je dosad oprostila˝, kaže Berthe.
107
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Vratile bismo se da je tako.˝
˝Imogen˝, reče Agnes nježno. ˝Ne možeš se vratiti. Ti sada živiš ovdje, u Irskoj.˝
˝Oh, zašto to svi stalno govore?˝ uzvikne Imogen. ˝Stalno se vraćam u školu, zar
ne? Zašto se onda ne mogu tako vratiti i u Villu Martine?˝
˝Drukčije je˝, reče Berthe.
˝Zbog indiskrecije?˝
˝Ne. Stvari se mijenjaju, Imogen. Ne ostaju iste.˝
˝Željela bih da ostanu˝, zadrhti joj usna. ˝To bi bilo mnogo ljepše.˝

108
Knjige.club
 Knjige.Club Books
17.

BILO JE dobro imati Célinein novac u torbici, ali Imogen je znala kako će uskoro
morati podići nešto novca sa svog bankovnog računa. Nije htjela podići novac u
Hendayeu. Znala je kako se ponaša blesavo jer stvarno nema šanse da Vince otkrije
njezin tajni račun, a kamoli još otvori ga. No dogurala je ovako daleko zato što je bila
izuzetno oprezna i htjela je ostati takva. U nedjelju ujutro odlučila je otići biciklom
preko mosta u španjolski gradić Irun kako bi podigla novac s tamošnjeg bankomata.
Smatrala je kako će na taj način Vince biti poslan na uzaludnu potragu u španjolsku
Baskiju, a neće je tražiti u Francuskoj ako nekako uspije saznati za njezin tajni račun.
Samozadovoljno se nasmiješila dok se biciklom spuštala niz brijeg. Dugo nije
bila tako sretna. Mahnula je madame Lefeuvre koja je bila u pekarnici gdje svako jutro
kupuje kruh. Skrenula je zatim prema rijeci Bidassoa koja je razdvajala Francusku i
Španjolsku. Google karte tvrdile su kako granica zapravo ide posred rijeke. Zato se
zaustavila kada je bila na sredini mosta i uslikala se s jednom nogom u Francuskoj, a
drugom u Španjolskoj. Voljela bi poslati tu sliku Shoni jer je znala kako bi je to
nasmijalo, ali zasad se zadovoljila spremanjem slike u album prije nego što je opet
skočila na bicikl. Kada je došla na španjolsku stranu, mogla je uočiti kako su prometni
znakovi za nijansu drukčiji te se i jezik promijenio.
Irun nije imao tako lijepi priobalni krajolik kao Hendaye, ali Imogen to nije ni
zanimalo. Najvažnija stvar bila joj je pronaći bankomat. Kada ga je uočila, bicikl je
naslonila uza zid i umetnula karticu. Ekranom su zatreperile riječi ˝Dobro došli,
gospođo Weir˝ i Imogen je osjetila olakšanje.
Nakon što je podigla nešto novca, pogledala je uokolo. Na uglu se nalazio mali
kafić. Odlučila je sjesti tamo jer ju je privlačila pomisao popiti kavu u drugoj zemlji
do koje joj je trebalo samo dvadeset minuta biciklom. Neki mladi par živahno je
razgovarao za stolom pokraj nje. Dok je slušala njihov razgovor na španjolskom,
osjećala se još udaljenije od Vincea. Ramena su joj se opustila i s užitkom je
upijala sunčeve zrake.
˝Imogen? Jesi li to ti?˝
Naglo se okrenula, a srce joj je luđački tuklo. Nije isprva bila sigurna na kojem je
jeziku to pitanje bilo izgovoreno. Kada je shvatila kako je u pitanju francuski,
zaključila je kako to ne može biti Vince.
˝René.˝
˝Što zaboga radiš ovdje?˝ privukao je stolicu i nepozvan sjeo.
˝Odlučila sam malo istraživati. Ti?˝

109
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Ima tu iza ugla odličan dućan s delikatesama koji radi od 0 do 24 i imaju najbolji
chorizo na svijetu. Ne možeš ih nabaviti nigdje drugdje. Zbog toga povremeno svratim
ovdje. Odlično mi začini jela kada kuham.˝
˝Nisam znala da kuhaš.˝
˝Bio sam u braku s kuharovom kćeri. Što si očekivala?˝
˝Mislila sam kako si se možda pobunio i jeo samo hamburgere.˝
Nasmijao se, a zatim ju je radoznalo pogledao.
˝Čuo sam kako sada radiš za Céline.˝
˝To je u redu, zar ne? Ne ometa moj rad za agenciju.˝
˝Ej, ako želiš zaraditi još nešto novca, tko sam ja da ti branim. Samo sam se
iznenadio kada mi je rekla.˝
˝Ona ti je to rekla?˝
˝Naravno. Pijem kavu kod nje kao i ti. Oduvijek odlazim u njezin kafić.˝
˝Nije ti čudno što je stalno viđaš?˝
˝Nije mi uopće čudno. Nekoć smo bili zaljubljeni, a sada nismo. Sretniji smo
rastavljeni, nego zajedno. C’est la vie.˝
˝Kada bi barem bilo tako jednostavno.˝
˝Imao sam sreće. Brak nam je bio dobar dok je trajao. A rastava jednostavna. A
ti? Kod tebe nije bilo tako jednostavno?˝
˝Mislim da sam sama zakomplicirala stvar.˝
˝Ah, što ćeš, učimo iz svojih pogrešaka. Viđaš li se sada s nekim?˝
˝Ne, ni govora. Nemam vremena ni za koga.˝
˝Samo Englezi i Amerikanci govore takve stvari. Svi bi trebali imati vremena u
životu za nekoga.˝
˝Možda kasnije˝, Imogen je protresla vrećicu šećera.
˝Prezaposlena si kao čistačica i zbog toga nemaš ljubavnika?˝
˝Nisam tako mislila.˝
˝Meni se čini, Imogen Wcir, kako bi ti dobro došlo naći nekoga. Nekoga tko bi
ti pomogao, tko bi te podupirao - i, naravno, netko tko bi te volio.˝
˝Ne treba mi ni pomoć ni potpora ni ljubav.˝
˝Svakome treba ljubav, a većini treba barem nekakva pomoć i potpora.˝
˝Ljubav ne donosi uvijek ono što bi trebala.˝
˝Na što misliš?˝
˝Na sreću. Ljubav ne donosi uvijek i sreću.˝
René zašuti. Imogen otkine vrh vrećice i uspe malo šećera u kavu. ˝Žao mi je.
Prešao sam granicu.˝
˝Malo jesi.˝
˝Ne sviđa mi se što sjediš sama u kafiću.˝

110
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Potpuno sam sretna. Uostalom, nisam sama. Ti si sa mnom.˝ Nasmijao se. ˝Ja
stalno mislim kako si ti... krhko biće, Imogen. Ali nisi, zar ne?˝
Vince ju je često opisivao krhkom. Možda je to jedno vrijeme bila istina, ali sada
više nije krhka.
˝Mogu se pobrinuti za sebe.˝
˝Da, možeš˝, kimne. ˝Imaš li kakve planove za ostatak dana?˝
˝Ne baš. Odvest ću se kući, sjediti kraj prozora, čitati knjigu.˝
˝Navečer?˝
˝Kupila sam neku svježu ribu jučer. Napravit ću je sa salatom i popiti čašu
sancerrea.˝
˝Opet sama?˝
˝Da.˝
˝Želiš li jesti sama? Možda bi htjela večerati sa mnom? Ne tražim ljubav, ali ako
ne jedemo zajedno, oboje ćemo biti sami večeras.˝
˝Žao mi je. Nemam dovoljno ribe za dvoje.˝
René se osmjehne. ˝Nisam bio jasan. Želiš li zaboraviti na tu ribu večeras i otići
na večeru sa mnom?˝
˝Hvala na pozivu, ali ti si mi šef. Uopće ne bi bilo primjereno.˝
˝Bastarache Immobilier nije baš neka globalna firma. Nemamo popis stvari koje
su primjeRené.˝
˝Svejedno, ja sam tvoja zaposlenica i ne bi me trebao voditi na večere.˝
˝Zašto?˝
˝Mogao bi otkriti stvari o meni koje ti se neće svidjeti. Možda će utjecati na tvoje
mišljenje o meni i otežati mi posao.˝
˝Osim ako ne saznam kako si serijski ubojica koji koristi naša sredstva za čišćenje
za prikrivanje svojih zlodjela, ništa što kažeš neće promijeniti moje mišljenje o tebi.˝
˝Sigurna sam kako ne bi bilo dobro za tvoju reputaciju da te vide s jednom od
tvojih čistačica.˝
˝Kako bi mojoj reputaciji moglo naštetiti ako me vide s prekrasnom ženom?˝
Imogen se nasmije. ˝Ti si takav šarmer.˝
˝Zašto ne bih pokušavao šarmirati privlačnu ženu za večerom?˝ René slegne
ramenima.
˝To je jako lijepo od tebe, ali ne mogu.˝
˝Zar nisam dovoljno šarmantan? Ne smatraš me dovoljno privlačnim za jednu
večeru? Zar sam dosadniji od krepane ribice?˝ Pogledao ju je hineći uvrijeđenost.
˝Jako si privlačan.˝
˝Dakle?˝
˝René, ja...˝

111
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Ne želim te odvući u krevet. Dobro, možda i želim, ali kasnije. Zašto ne bih to
želio? Međutim, večeras će biti dosta večera.˝
˝Pobogu, René.˝ Nije mogla suzdržati smijeh. ˝Ne moraš biti tako izravan.˝
˝Naravno da moram. Ti si jedna Anglaise, imaš potisnute porive.˝
˝Ja sam Irlandaise. Ništa ne potiskujem. Jednostavno nisam spremna skočiti u
krevet nekome za koga radim.˝
˝Ali možda jednog dana?˝
˝Ahh!˝ odmahnula je glavom. ˝Molim te prestani govoriti o tome kako ćeš
spavati sa mnom.˝
˝Ah, u redu˝, René uzdahne. ˝Ali poziv za večeru i dalje stoji.˝
˝Bolje ne.˝
˝Uspješno si odbila moje pokušaje zavođenja, ali zašto odbijaš večeru sa mnom?”
˝Zato što osjećam kako ćeš me ipak pokušati zavesti.˝
˝Ma kakvi. Ne znači ne. Ako ne želiš večerati sa mnom, nema problema, ali
molim te nemoj me odbiti jer misliš da bi mi nakon toga dugovala nešto. Ti mi ne
pripadaš, Imogen.˝
Imogen se zagledala u svoju polupraznu šalicu kave i zašutjela.
˝Imogen?˝
Mogla ga je čuti, ali nije podigla pogled.
Osjećala se sigurno kad god bi to njezina majka rekla, ali sada je čula Vinceov
glas kako govori te iste riječi.
Ti pripadaš meni.
Prožimale su je jezom.
˝Cherie, jesi li dobro?˝ René je primi za ruku i vrati u stvarnost.
˝Jesam, jesam, oprosti.˝ Trepnula je nekoliko puta i polagano maknula svoju ruku
iz njegove. ˝Katkad se izgubim u nekom svom svijetu.˝
˝Muči li te što?˝
Odmahne glavom. ˝Sve je u redu.˝
˝Jesi li sigurna?˝
˝Naravno.˝ Pogledala je na sat. ˝Trebala bih krenuti.˝
˝Treba li te odbaciti?˝
˝Ne treba. Ipak imam bicikl. Célinein bicikl. Ona kaže kako joj ne smeta, ali
iskreno meni je malo čudno što se vozim okolo na biciklu tvoje bivše žene.˝
˝Nema u tome ništa čudno. Važno je da ga netko koristi, zar ne?˝
˝Sviđa mi se kako vi Francuzi možete odvojiti stvari. Ona je tvoja bivša, gotovo
je, bicikl nema više nikakvo značenje.˝
˝Zašto bi ga imao?˝ izgledao je iskreno iznenađen. ˝To je samo stroj.˝
˝Istina. Dapače, ja ne bih mogla raditi bez njega. Ipak, sve je to nekako, ah, ne
znam - comme un cheveu sur la soupe.˝
112
Knjige.club
 Knjige.Club Books
René se zahihoće. ˝Nije važno čiji je bicikl. Uostalom, Céline i ja nismo nikad
vodili ljubav na njemu ili takvo što. To je samo prijevozno sredstvo, ništa više.˝
˝Voditi ljubav na biciklu zvuči bolno˝, Imogenine su oči zaiskrile.
˝Iznenadila bi se.˝
Nasmijala se. Prošlo je dugo vremena otkad je zadnji put vodila zabavan i
zafrkantski razgovor s nekim muškarcem. Prošlo je dugo vremena, shvatila je, otkad
je razgovarala s nekim, a nije se nesvjesno bojala kako će reći nešto krivo što će
prouzročiti ljutnju.
Trebala sam ga ranije ostaviti, pomisli. Trebala sam znati sto mi se događa. Trebala sam to
vidjeti. Koja sam ja budala.
˝Sada stvarno moram ići. Vidimo se u ponedjeljak.˝
˝U redu.˝ Ustao je zajedno s njom i poljubio je u obraz umjesto pozdrava. ˝Čuvaj
se.˝
˝I ti.˝
Sjela je na bicikl i odvezla se natrag preko mosta u Francusku. Kada je došla do
svoje zgrade, brzo se uspela uza stepenice. Bilo joj je vruće od svih tih napora.
Obukla je jeftini kupaći kostim koji je konačno kupila i otišla na bazen. Nikoga nije
bilo i uspjela je otplivati šest dužina. Okrenula se zatim na leđa i plutala ispod čistog
plavog neba.
Ti pripadaš meni. Te su se riječi ponovno vratile. Snažne i neumoljive. Prepustila
se nadiranju sjećanja.

113
Knjige.club
 Knjige.Club Books
18.

BILA JE iznenađena kada se prvo prisjetila Carol. Bile su same u kući što je bila
rijetkost. Shvatila je kako su Agnes i Berthe namjerno izašle kako bi njezina majka
mogla s njom razgovarati nasamo. Carol je sjela pokraj nje i rekla joj kako se ona i
Kevin planiraju vjenčati.
˝Voliš li ga?˝
˝Da.˝
˝Više od monsieura Delissandesa?˝
˝Nisam voljela monsieura Delissandesa˝, Carol pocrveni. ˝Mislila sam kako ga
volim, ali on nije bio moj. Bila je to grozna pogreška, Imogen, i žao mi je zbog svih
problema koje sam prouzročila.˝
˝Zašto si to napravila ako si znala da on nije tvoj?˝
Carol uzdahne. ˝Htjela sam pripadati nekome.˝
˝Pripadaš meni.˝
˝Naravno, ali to je drukčije. Željela sam nekoga s kim mogu podijeliti život.˝
˝Ali nikada ne bi mogla dijeliti život s monsieurom. Bio je oženjen za madame.
Pripadao je njoj. I Charlesu i Oliveru. Zašto si onda mislila...˝
˝Nisam razmišljala. Ne znam što me spopalo.˝
˝Mislila si kako voliš monsieura i sada misliš kako voliš Kevina.˝
˝Volim Kevina. On je dobar, velikodušan i on nas obje voli.˝
˝Je li? Stvarno?˝
˝Da.˝
˝Ovo nije izbor, zar ne? Izjavljuješ mi, ne pitaš me.˝
˝Kevin će biti dobar muž i tebi će biti dobar otac.˝
˝Kevin nije moj otac, dakle ne može mi ni biti dobar otac.˝
˝Istina je kako on nije tvoj tata, ali on jest otac. Ima Cheyenne. Voli nju i voljet će
tebe.˝
˝Ne treba mi njegova ljubav. Imam tebe, a ti imaš mene. Što će ti netko drugi?˝
˝Ti i ja ćemo se uvijek voljeti, ali jednog dana ćeš otići i naći nekog svoga koga
ćeš voljeti.˝
˝Dakle, planiraš budućnost?˝
˝Pretpostavljam.˝
˝Što ako ne nađem nekog?˝

114
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Naći ćeš.˝ Carol je bila sigurna. ˝Naći ćeš nekoga i željet ćeš biti s njim cijelo
vrijeme. Zaboravit ćeš potpuno na mene jer takva je ljubav.˝
˝Jesi li ti to osjećala prema monsieuru? Ni na što nisi mislila tada, zar ne?˝
˝Propitkivala sam se ja dovoljno, ali odlučila sam ignorirati razum. To je bilo
glupo.˝
Imogen je sjedila u tišini i pažljivo razmišljala o svemu što joj je majka upravo
rekla.
˝Nisam sigurna želim li takvo što.˝
˝Naći ćeš ga ili će on naći tebe. Bit ćeš sretna, Imogen, obećavam ti da hoćeš.
Jedan od meni najdražih filozofa rekao je kako je snažan onaj čovjek koji je iskreno
voljen, a hrabar onaj koji iskreno voli. Mislim kako je imao pravo.˝
˝Osjećaš li se tako s Kevinom? Snažno i hrabro?˝ »Da.˝
˝To je dobro, pretpostavljam.˝
Carol kimne. ˝Da, jest.˝
˝Ok. U tom slučaju, trebala bi se udati za njega. Ali...˝, pogleda prema Carol, ˝bi
li bilo u redu ako ja ostanem s Agnes i Berthe?˝
˝Ne!˝ majka je bila užasnuta. ˝Kada se Kevin i ja vjenčamo, bit ćemo obitelj. Ja i
on i ti i Cheyenne, svi zajedno.˝
˝Da, ali... nisam sigurna želim li opet novu obitelj. Kada sam bila mala, bili smo
dio Bertheine obitelji. Onda dio obitelji Delissandes. Onda opet dio Agnesine i
Bertheine obitelji. Sada želiš Kevina i Cheyenne učiniti našom obitelji. Naporno je.
Bilo bi jednostavnije ako ostanem s Agnes i Berthe jer mi možemo i dalje ostati
obitelj, ali one neće nikada tražiti muškarca. One vole jedna drugu.˝
˝Ovo je posljednji put, obećavam. Cheyenne će ti biti odlična sestra.˝
Imogen se iskrevelji. ˝Ona misli da je trop cool˝
˝Ona je draga cura i bit će vam zabavno skupa. Uostalom, znaš i sama kako se
Agnes i Berthe vraćaju u Ameriku krajem godine i ti ne možeš ići s njima.˝
˝Zašto?˝
˝Stvarno se želiš opet seliti? Stvarno želiš otići od mene?˝
Imogen odmahne glavom. Ona i Carol bile su partnerice. Pripadale su jedna
drugoj. Međutim, bojala se kako će se njezin odnos s majkom promijeniti zbog
Kevina. Njegovi i Cheyenneini osjećaji morat će se uvažavati. Imogen je bila
poprilično sigurna da se oni neće htjeti vratiti jednog dana u Hendaye kako joj je
Carol obećala. Iako su joj sjećanja na vrijeme provedeno u Villi Martine počela
blijedjeti, i dalje je osjećala kako tamo ima nedovršenog posla. Nikad se nije
propisno pozdravila s njima. Činilo joj se sada kako to nikada i neće učinit.

Dvije djevojčice bile su djeveruše na vjenčanju. Imogen je morala priznati kako

je bilo uzbudljivo posebno se obući za tu prigodu. Bilo joj je zabavno hihotati se sa
svojom budućom polusestrom i pozirati za glamurozne fotografije. Iako joj je ubrzo,
115
Knjige.club
 Knjige.Club Books
za razliku od Cheyenne, dosadilo beskrajno poziranje. No, taj dan nadišao je njezina
očekivanja i nije bilo sumnje kako je Carol izgledala presretno.
Možda sve na kraju ispadne dobro, povjerila se Imogen Berthe kasnije te večeri.
Vjerojatno ima i gorih ljudi od Kevina, a Cheyenne ju je nasmijavala, osobito kada je
drsko komentirala tuđi izgled. Međutim, za Imogen život s njima nikada neće biti isto
što i život s Berthe i Agnes.
˝Naravno da neće. Bit ćete zajedno obitelj
˝Ah, znam. Mama mi to stalno govori.˝
Nije joj rekla kako je Carol nekoć istu stvar govorila i za obitelj Delissandes.
Berthe ju je zagrlila i rekla joj kako će biti jako sretna sa svojom mamom,
Kevinom i Cheyenne. Možda bi i bila sretna, pomisli Imogen, da šest mjeseci nakon
vjenčanja Carol nije otišla liječniku po tonik protiv stalne iscrpljenosti i završila na
liječenju raka od kojeg joj nije bilo spasa. Kada joj je to rekla, Imogen su obuzeli šok
i nevjerica. Otišla je u obližnji trgovački centar i kupila hvatača snova kako bi uhvatila
tu noćnu moru od bolesti, ali nije pomoglo. Pitala se je li to zbog toga što za razliku
od madame Delissandes ona nije vjerovala u hvatače snova.
Agnes i Berthe vratile su se zbog Carolina sprovoda. Imogen je bila neutješna i
plakala je. Željela se vratiti s tetkama u Ameriku, ali Kevin je neumoljivo inzistirao
na tome kako je on sada njezin skrbnik i kako bi trebala završiti školu u Irskoj.
˝Očuh ti ima pravo˝, nježno joj reče Agnes. ˝Bilo bi zaista najbolje za tebe kada
bi ostala s njim i Cheyenne. Uostalom, on te jako voli i bio je predivan prema tvojoj
mami. Sama si to rekla.˝
˝Znam, ali nje sada nema i ja više nisam važna. ˝
˝Naravno da jesi. Kevinu je iskreno stalo do tebe.˝
˝Želiš zapravo reći kako tebi i Berthe nije dovoljno stalo do mene.˝
˝To nije istina.˝
˝Čini se kao da jest.˝
Agnes i Berthe su zapravo dugo razgovarale s Kevinom o Imogeninoj
budućnosti i složile su se s njim. Ništa dobro ne bi proizašlo iz njezine ponovne
selidbe. Bolje joj je u Dublinu. Nakon nekoliko tjedana poljubile su je na rastanku i
otišle.
Nitko nije bio brižniji i strpljivi prema njoj od Kevina. Čak joj se i Cheyenne
prestala obraćati svisoka. Međutim, godina koja je uslijedila bila je zahtjevna jer su joj
nedostajali Carol, Agnes i Berthe. Ujedno se osjećala kao uljez u Kevinovu i
Cheyenneinu životu.
Svaku noć prije spavanja pokušala je raditi ono što joj je Carol stalno govorila i
sjetiti se svega na čemu je zahvalna. Iako je mogla navesti dobre stvari kao što su
Kevinova dobrota, nova preuređena soba i Cheyenneini pokloni u obliku sjenila i
maskare, mogla je ipak navesti više stvari koje su je zabrinjavale. Najviše se brinula
zbog pomisli kako je Carol dobila nekakvu kozmičku kaznu zbog svoga prijestupa.
Carol (i madame) često je govorila o karmi, kako dobroj, tako i lošoj. Neugodnost s
116
Knjige.club
 Knjige.Club Books
monsieurom bila je uistinu loša karma. Dakle, ako je ona vjerovala u karmu, onda joj je
trebala uslijediti i stvarno grozna kazna. Imogen je sebi racionalizirala kako to
vjerojatno nije potpuno istina, ali je ipak vjerovala kako bi sve ispalo dobro kad bi se
ona mogla vratiti u Hendaye i ispričati u Carolino ime madame Delissandes. Bojala se
kako je uzrok majčine bolesti bila Luciena ljutnja. Bojala se da je Lucie ljuta i na
nju. Bilo joj je još gore kada bi pretpostavila kakve osjećaje prema njoj gaje Oliver i
Charles. Svaki put kada bi je boljela glava ili kada bi se osjećala malo lošije, bojala se
kako joj loša karma dolazi na naplatu.
Trebala joj je skoro godina dana kako bi se urazumila. Tijekom tog vremena nije
se razboljela što je smatrala još nečim na čemu ima biti zahvalna. Nije bila sretna, ali
nije se više osjećala tako izgubljeno. Život joj je bio mirniji i smireniji, a takva je bila
i ona.
Trebala je znati kako je taj mir bio samo privremen, pomislila je jedne noći, jer
za nju jedino je mijena bila stalna. Mir je ovaj put remetila Paula Curtis iz
Birminghama. Radila je kao marketinška savjetnica i došla je u Dublin raditi PR
Kevinovoj firmi. Odjednom je Paula dolazila svaki drugi vikend u Dublin i spavala
je u sobi s Kevinom. Ta je činjenica uzrokovala grč u Imogeninu trbuhu i
Cheyenneino škrgutanje zubima.
˝Što misliš što će se dogoditi?˝ upita Cheyenne jedne noći.
˝Mislim kako je ovo još jedna indiskrecija.˝
˝Ha?˝
˝Velika pogreška.˝
Bez obzira na to što su ona i Cheyenne mislile, Kevin je mislio drugačije. Malo
više od dvije godine nakon Caroline smrti, objavio je kako će se on i Paula vjenčati.
˝Tri žene˝, promumlja Imogen jedne večeri Cheyenne. ˝Ovo je smijurija.˝
˝On je moj tata, ali je blentav. Čula sam ga sinoć kako govori Pauli o selidbi u
Birmingham.˝
˝Birmingham!˝ Imogen je bila užasnuta. ˝Ali to je u Engleskoj. Ne želim ići u
Englesku.˝
˝I ja sam bila šokirana kada sam to prvi put čula. Doduše, možda bude zabavno.
Ima puno više toga u Engleskoj nego ovdje.˝
Imogen je htjela zatvoriti oči, začepiti uši i praviti se kao da se ništa ne događa.
Međutim, Kevin ih je obje pozvao i potvrdio glasine o selidbi.
˝Ali zašto me sad želiš seliti?˝ upita Imogen. ˝Nisi dao da se preselim k Agnes i
Berthe u Ameriku. Dobro se toga sjećam.˝
˝Sada si starija. Možeš se bolje nositi s time.˝
˝A što je s našim obrazovanjem?˝
˝Pričekat ćemo da završite ovu godinu. Zatim možete nastaviti školovanje u
Birminghamu. Paula je već pronašla dobre škole za vas
˝Ali sve će biti drugačije!˝ uzvikne Imogen.
117
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Tako pametna cura kao što si ti neće imati problema. Zar nisi već sad odlična
učenica, pobogu?˝
Imogen je bila dobra učenica jer je uživala u samoći koju joj je pružalo učenje.
Umirivalo ju je sjediti u tišini i učiti. Ipak, nikada ne bi samu sebe nazvala odličnom
učenicom usprkos svojim ocjenama. Nije bila akademski nadarena. Samo je puno
radila. Ako se preseli u Englesku, morat će krenuti ispočetka. Zašto su odrasli smatrali
kako je u redu tjerati je da stalno kreće iznova?
Kevin ih je odveo na izlet u Birmingham što je potpuno promijenilo
Cheyenneino mišljenje.
˝Svidjelo mi se˝, rekla joj je kada su se vratili kući. ˝A tek onaj odlični šoping-
centar koji će se uskoro otvoriti. Bit će neusporedivo bolji od bilo čega u Dublinu.˝
˝Nije me briga za šoping-centre!˝
˝Pa meni se sviđa to što ćemo konačno biti blizu nekih dobrih modnih dućana˝,
Cheyenne je maknula kosu s očiju.
˝Obećavam ti, bit će odlično. Ako želiš, Imogen, možeš se vratiti u Dublin na
fakultet. Kada prodamo ovu kuću, kupit ću ovdje stan i tako će ovdje uvijek za nas
biti mjesta.˝ Ta pomisao malo ju je smirila, ali i dalje se nije htjela preseliti. No, odluka
je već bila donesena i ona je još jednom spakirala kovčege. Iako je ovaj put barem
imala Cheyenne kao podršku, nije mogla prestati misliti kako njezinim životom
stalno upravljaju ljudi koje nije briga za njezine želje. Dosadilo joj je više navoditi sve
na čemu bi trebala biti zahvalna, stalno pokušavati biti pozitivna i izvlačiti najbolje iz
danih situacija. Carolini klišeji uopće joj nisi pomagali. Željela je imati svoj život i
mjesto koje može nazvati domom. Nije ju bilo briga ako se nikada ne zaljubi. Činilo
joj se kako ljubav samo sve uprska. Bolje joj je bez toga.

Kada se sjećala Birminghama, smatrala je kako ga je uspjela preživjeti. Pokušavala

se osjećati kao da pripada tamo, ali nije joj to bilo lako. U Irskoj se osjećala kao
Francuskinja, a u Birminghamu kao Irkinja.
Nije se mogla sjetiti kako se osjećala u Francuskoj. Tamo o tome nije morala
razmišljati.
Cheyenne je voljela Birmingham. Objeručke je prihvatila novi život i stekla puno
prijatelja. Imogen je, pak, stalno razmišljala kamo ide poslije toga. Uspješno je
položila ispite i primila je brojne ponude raznih sveučilišta.
Kratko je razmišljala o odlasku na Sorbonnu u Pariz, ali na kraju je odlučila
upisati europske studije u Dublinu. Odluka je djelomično bila i financijske prirode -
bilo bi neusporedivo skuplje otići u Pariz kada ima besplatan Kevinov stan u
Dublinu. Preselila se tamo jedno ljeto. Na policu je stavila fotku nje i Carol na plaži
u Hendayeu. Slika je prikazivala čisto nebesko plavetnilo, azurnu boju mora, zlatnu
plažu i, najvažnije od svega, zarazne osmijehe nje i njezine majke. Svaki put kada bi
pogledala tu fotografiju, obećala bi samoj sebi kako će jednog dana imati vlastiti dom
u kojem će sama živjeti i koji nikakve indiskrecije neće moći razoriti.
118
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Tijekom sljedećih mjeseci Imogen se počela otvarati kao pustinjski cvijet koji je
konačno dočekao kišu. Sjetila se kako biti zahvalna jer je odjednom imala na čemu
biti zahvalna. Bila je mlada, slobodna i imala je vlastiti stan što ju je učinilo prilično
popularnom među studentskim kolegama. Iako je u školi bila povučena, na faksu se
uključila u studentski život i pozivala je u stan eklektičnu grupu prijatelja. Kada bi bili
bučniji, susjede bi podmitila pladnjem tankih francuskih keksa koje ju je Lucie
Delissandes naučila peći. Postajala je sve opuštenija u svojim prijateljstvima i uživala
je u tome što je dio studentske zajednice.
Međutim, klonila se romantičnih odnosa. Mrsko je odbacila majčina najdražeg
filozofa i njegova razmatranja o ljubavi. Imogen je smatrala kako je ljubav značila
sigurnu bol. Počela je shvaćati prirodu majčine afere. Bila je razočarana u svoju majku
i tužna što to osjeća prema njoj. Imogen je smatrala kako je Carol izdala Lucie i sve
odbacila zbog nekoliko sati strasti. Zaklela se samoj sebi kako si takvo što nikada
neće dopustiti. Podrazumijevalo se kako se nikada neće upustiti u aferu; štoviše, htjela
je biti potpuno sigurna kada odluči stupiti s nekim u vezu. Nije joj se nikamo žurilo.
Bila je zadovoljna svojim životom. Ništa nije htjela promijeniti. Odavno je raskrstila
sa svojom djetinjom željom povratka u Villu Martine kako bi se propisno pozdravila
sa Delissandesima i ispričala u majčino ime. Bila je sigurna da su je dosad već
zaboravili, a ako nisu, sigurno je nisu htjeli vidjeti. Iako je fotografiju držala na polici
u stanu, prestala je sanjariti o svome djetinjstvu u Francuskoj.
Ipak, provela je nekoliko semestara u Parizu, a čak je i dva tjedna bila u Provansi
sa skupinom drugih studenata. Nekoliko su se noći zadržali u Cannesu, zatim
nastavili do jedne kuće u Marseilleu. Tamo je Imogen lutala vijugavim ulicama i pila
pastis u staroj luci, a nikakva je sjećanja nisu opterećivala. Zapravo, teško joj je bilo
sjetiti se ičega o svom životu u Provansi, a kamoli života u Hendayeu.
Bila je sretna zbog toga. Dobro je što su joj sadašnjost i budućnost važniji od
prošlosti. Nakon što je diplomirala, ushićeno je počela raditi kao asistentica profesoru
europske povijesti koji je rekao kako piše najopširniju knjigu o Francuskoj revoluciji.
On ju je zatim preporučio kolegi kojemu je pomagala na projektu o Austro-Ugarskoj.
Osjećala je kao da je započela novu fazu u životu. Tu je fazu ona kontrolirala.
Ona je sada odlučivala kamo ide i što radi. Iako se i dalje čula s Agnes i Berthe,
prestala ih je zvati svaki tjedan. Njezin odnos s očuhom i polusestrom također je
postupno nestajao, osobito nakon što su Kevin i Paula dobili sina Borisa. Cheyenne
je radila honorarno kao vizažistica u Londonu. Nitko od njih više nije važan,
pomisli Imogen. Drugi su joj ljudi uprskali život. Bolje je biti sama. Odlučila je kako
je bolje ograničiti veze s muškarcima na povremeni izlazak koji nikada ne završi na
nečem ozbiljnijem od poljupca za laku noć. Na taj način nikada neće biti povrijeđena.
No tada je upoznala Vincea koji ju je razumio jer je i sam prošao slično. Konačno
je shvatila na što je Carol mislila kada je govorila o onom pravom muškarcu. Osjećala
se snažnije s Vinceom u svom životu. Osjećala se kao da joj čita misli i kao da točno
zna koje ju stvari najviše bole jer ih je i on proživio. Kada je razgovarao o tim
stvarima s njom, manje su je boljele.
119
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Nikada nisam upoznao svoga oca, ali moj očuh uvijek je najprije mislio na sebe,
a tek onda na mene˝, rekao joj je tijekom jednog izlaska. ˝Morao sam se boriti kako
bih radio ono što sam htio. Bio sam genijalan nogometaš, ali kada se on oženio
mojom majkom, preselili smo se i morao sam promijeniti klub. Novi klub bio je
znatno lošiji.
Kada sam se naposljetku i tamo probio, opet smo se morali seliti i bilo je
predaleko pa nisam na vrijeme stizao na treninge. Onda sam prestao igrati. U redu,
nikada ne bih postao profesionalac, ali bio sam talentiran, a njih nije bilo briga.˝
Kimnula je. Isto je vrijedilo i za nju. Stalno su je seljakali iz Francuske u Irsku pa
iz Irske u Ujedinjeno Kraljevstvo. Prvi je put upoznala nekoga tko je uistinu razumio
koliko je to bilo teško. Nekoga tko nije govorio kako je moralo biti prekrasno živjeti
u drugim zemljama i kako bi morala biti zahvalna na tim mogućnostima. Vince
je znao kako je to kada želiš ostati negdje, ali moraš ići nekamo drugamo. Obećao joj
je kako život s njim nikada neće biti takav. Rekao joj je kako će biti njezina sigurna
luka. Rekao je kako voli uredan život. Ona je rekla kako i ona to voli.
Kada su njezini obrambeni mehanizmi popustili i kada je spavala s njim, bio je
dobar i nježan. Sviđalo mu se njezino neiskustvo. Njoj se sviđalo što je nije
uspoređivao ni s kim drugim. Sviđao joj se taj osjećaj da je ona jedina osoba u njegovu
životu.
Zbog toga se i zaljubila u njega.
Zbog toga se i udala za njega.
To nije bila indiskrecija. No svakako je bila pogreška.

Prvo iznenađenje uslijedilo je odmah nakon medenog mjeseca. Proveli su tjedan

dana na Sardiniji. Imogen je bezbrižno bacila jaknu preko rukohvata i krenula s
torbama na kat.
˝Hej. Tvoja jakna!˝
˝U redu je. Poslije ću.˝
˝Jakna ima svoje mjesto˝, rekao je dok se penjao, držeći u rukama spornu jaknu,
˝a to nisu stepenice.˝
˝Spremila bih je poslije.˝
˝Ma je li? Poslije?˝ stajao je na ulazu u kupaonicu gdje je ona prala ruke. ˝Poslije
nema smisla. Trebaš je odmah staviti gdje joj je mjesto.˝
˝Nosila sam torbe. Nisam mogla sve odjednom˝, nasmiješi mu se. ˝Nisam
superžena.˝
˝Ne tražim od tebe da budeš superžena. Samo želim da staviš stvari na mjesto.˝
˝Rekla sam da hoću.˝
˝Nisi trebala skinuti jaknu kada si ušla. Mogla si otići s njom i torbama na kat.
Trebaš biti koordinirana, Imogen. Trebaš biti učinkovita.˝
Zagledala se u njega. Nije bila sigurna je li bio ozbiljan.
120
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Ali opraštam ti. Zato što si mi žena i zato što te volim.˝
Poljubio ju je. Nasmijala se samoj sebi jer je nakratko pomislila kako se on
stvarno ljuti na nju.

Međutim, kako je vrijeme odmicalo, situacija je postajala sve gora. Prije no što
su se vjenčali, nije primijetila kako Vince ima milijun raznih pravila. Ustrajao je u
tome kako je svako od tih pravila ključno u stvaranju efikasnog zajedničkog života.
Pretpostavila je kako je razvio ta pravila tijekom samačkog života i isprva ga je
zadirkivala zbog toga. No po njegovoj uzrujanoj reakciji shvatila je da je on mrtav
ozbiljan kada traži da se posuđe odmah izvadi iz perilice. Novine su se trebale odmah
po završetku čitanja staviti u zelenu kantu. Jedine vrećice u koje se mogla spremati
hrana bile su one sa zatvaračem. Sudoper se morao svaki dan dezinficirati
izbjeljivačem. Nakon svakog tuširanja odmah je morala očistiti svoje dlake iz odvoda.
Keksi su se morali držati u žutoj posudi, a torta u ružičastoj. Šalice je trebalo koristiti
po redu. Najprije crvenu, pa plavu i na kraju crnu. Ako bi ikada prekršila neko pravilo
(gotovo bi svaki dan prekršila koje pravilo jer koliko god se trudila, uvijek je postojalo
još jedno za koje nije znala), Vince bi je upitao kako može biti tako bedasta i ne
zapamtiti jednostavan slijed kao što je crveno, plavo, crno.
˝Moraš malo ohladiti˝, rekla mu je kada je jednom slučajno stavila kekse u
ružičastu posudu. ˝Naši životi neće se raspasti ako ne stavim kekse u određenu
posudu, Vince. Uostalom, sva ova pravila i propisi graniče s opsesivno-
kompulzivnim poremećajem. Možda je to funkcioniralo kada si živio sam, ali ja se ne
mogu pridržavati svakog pravila, a ne mogu podnijeti ni kada me opomeneš jer sam
neko prekršila.˝
˝Nisu to pravila. To su smjernice za uspješan zajednički život. Svaka smjernica
ima smisla. Ne smeta mi ako pogriješiš, ali smeta mi kada namjerno prkosiš mojim
odredbama.˝
˝Odredbama?˝ začuđeno ga pogleda. ˝Prkosim? Nisi spominjao nikakve odredbe
u svojim bračnim zavjetima.˝
˝Možda sam se krivo izrazio˝, popusti. ˝Htio sam reći da mi se nekad čini kako
namjerno radiš stvari koje mi smetaju samo kako bi me provocirala.˝
˝Naravno da to ne radim! Gle, Vince, svatko se mora malo prilagoditi u braku.
Ja moram biti manje nepromišljena, a ti fleksibilniji.˝
Složio se s njom. Ništa ne bi rekao kada bi mu donijela šalicu krive boje. Također
je šutio kada bi kupila sir koji on ne voli. No Imogen je po izrazu njegova lica znala
da je iznerviran, a nije mogla podnijeti ni njegovo ignoriranje ostatak dana. Zaključila
je kako je na kraju jednostavnije pridržavati se njegovih pravila nego snositi posljedice
zbog pogreške. Međutim, što bi ona bolje slijedila pravila, njega bi počele mučiti
druge stvari.
˝Ne radiš više na faksu˝, rekao joj je jednog dana. ˝Sada radiš u uredu. Prikladna
je uredska odjeća suknja i bluza. Ne možeš više nositi obične majice i traperice. Moraš
121
Knjige.club
 Knjige.Club Books
nositi i prikladne cipele s potpeticom. Imogen, trebala bi se također početi više
šminkati. Lakše ćeš se uklopiti tako. Odijelo. Cipele. Lice.˝
˝Chandon Leclerc nije baš mjesto za otmjenu odjeću i cipele. Smješteni smo u
industrijskoj zoni, a ne u centru grada. Uredi su poprilično jadni, a mnogi nose i
traperice. Uostalom, sviđa mi se moj stil. Mislila sam da se i tebi sviđa.˝
Ako bi bila prisiljena definirati svoj stil, Imogen bi ga nazvala bo-ho-chic. Voljela
je nositi široke haljine s cvjetnim uzorkom u kombinaciji s džemperima pastelnih
boja. Ili obične jednobojne majice i izblijedjele traperice preko kojih bi obukla neku
lijepu jaknu. Najdraža obuća bile su joj platforme koje je smatrala posve primjerenim
svojemu poslu.
˝Nije važno kakav ti je ured. Morala bi se i dalje odijevati prikladno svojem
položaju. Uvijek se moraš potruditi, bez obzira na to gdje se nalaziš. Još nešto, ne
sviđa mi se kada se tako kratko ošišaš. Bolje ti stoji dulja kosa.˝
Šutjela je.
˝Jesi li me čula?˝
˝Čula sam te, ali...˝
˝Molim te, nemoj mi prkositi, Imogen. Ja sam onaj koji je smiren i odmjeren u
ovoj vezi. Ipak radim u rukovodstvu svoje firme i zarađujem mnogo više od tebe,
stoga znam o čemu pričam. Mogla si nositi odrpanu odjeću dok si zgubidanila s onim
prastarim profesorima, ali drukčije je u uredu. Ne shvaćaš ti to. Beznadna si što se
tiče poslovanja. Potreban ti je moj savjet.˝
Voljela bi kada bi joj prestao stalno nabijati na nos kako zarađuje više od nje.
Naposljetku, ne bi mogli ni kupiti kuću bez novca njezine majke. Dosta joj je bilo i
toga što ju je stalno opisivao kao nesposobnu. Međutim, možda je imao pravo što se
tiče razlike između faksa i poslovanja. Zbog toga je kupila odijela, bluze, cipele i
šminku. Nakon tog trenutka više nikamo nije izlazila bez šminke i štikla, čak ni u
dućan.

Vince je stalno htio znati gdje se ona nalazi. Morala mu je slati poruke kada bi
krenula iz ureda, iz dućana ili teretane. Bilo mu je drago što ide u teretanu. Rekao joj
je kako je važno što vježba i održava vitku figuru. Mrzio je kad bi se žene zapustile
nakon udaje. Nabrojio je niz žena iz susjedstva koje je svrstavao u tu kategoriju.
Svrstao je unutra i njihovu susjedu Sadie. Debele krave, rekao je. Ljenčuge.
Shonu je odobravao jer je bila vitka, izgledala je zdravo i dobro se odijevala kada
nije išla na trening. Tolerirao je Imogenino prijateljstvo s njom, ali dao joj je do znanja
kako nije bio previše oduševljen nekim drugim njezinim prijateljima. Njih dvije često
su se susretale u teretani gdje je Imogen većinu vremena provodila na traci za trčanje.
Dok je trčala, slušala je glazbu kako ne bi morala razmišljati o svojim problemima.
Vince bi Shonu ponekad odbacio kući kada bi došao pokupiti Imogen. Tijekom
vožnje radosno su razgovarali o psima. Imogen se pitala kako je pred drugima tako
opušten, a s njom tako napet. Je li ona što pogrešno radila? Je li ona kriva zbog svega?
122
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Kada bi napravila sve kako treba, onda bi u njemu prepoznala čovjeka u kojega
se zaljubila. Kada bi pogriješila, kažnjavao bi je mrzovoljnom šutnjom i mrkim
pogledima. Ako bi izašla iz kuće kako bi mu dala malo prostora, onda bi joj pak
počeo slati poruke kako bi saznao gdje se nalazi. Bio je ustrajan u tome da na mobitel
instalira aplikaciju Pronađi moje prijatelje kako bi je mogao pratiti.
˝Zbog tebe se osjećam kao ptica u kavezu˝, rekla mu je jedne večeri.
Odmahnuo je glavom. Rekao je kako je obećao brinuti se za nju i samo ispunjava
svoje obećanje. Svijet je pun opasnih ljudi, a ona je tako lijepa i poželjna. On je samo
želi zaštititi od njih. Uvjeravala ga je da je sposobna brinuti se o sebi. Međutim, jednog
dana dok je sama čekala autobus nakon posla, netko joj je ukrao torbu iz ruke. Pala
je i udarila glavom o tlo. Događaj ju je uznemirio i osjetila je olakšanje kada je Vince
došao po nju.
˝Popij ovo˝, dao joj je čašu brendija kada su došli kući. ˝Pomoći će ti da se smiriš.
Shvaćaš li sada koliko je važno da radiš ono što ti ja kažem?˝

Za prvu godišnjicu braka odveo ju je u Pariz. Rekao joj je kako zna koliko joj
znači vrijeme koje je provela u Francuskoj iako nije više toliko pričala o tome. Želio
je s njom podijeliti to iskustvo života u Francuskoj. Bila je to predivna romantična
pauza od njihove uobičajene rutine, od brige za kuću i njegovih stalnih poruka jer je
cijelo vrijeme bila uz njega. Kada su se vratili kući, odlučila je postati bolja supruga.
Pa što ako se on osjeća dobro u rutini, upitala se. Nije to kraj svijeta iako katkad zna malo
pretjerati. Nakon incidenta s torbom bolje ga je razumjela. Njezin je muž bio savršen
kad bi ona poštovala njegove određene fiksacije. Kada je to činila, kada je spremala
stvari na predviđeno mjesto, kada mu se javljala na vrijeme, kada je kuhala ono što je
očekivao, donosio bi joj cvijeće i čokolade, parfeme i nakit. Tada bi bio dobar i
velikodušan, govorio bi koliko je voli. Osjećala se tada posebnom i željenom.
Ona je ipak znala kako se odlučila za lakši put jer bilo je jednostavnije popustiti
zbog neke banalnosti nego trpjeti dane njegove tihe mrzovoljnosti. Pokušala se
uvjeriti kako to nije važno. Željela je vjerovati da je sve stvar kompromisa. Ipak,
morala je priznati kako je ona radila više kompromisa od njega. To ju je počelo
umarati.
˝Trebala bi dosad već znati što volim.˝ Srijedom se jela govedina, a ona je kupila
lososa. ˝Ja to neću jesti.˝
˝Ali bilo je na akciji˝, usprotivi se.
˝Nije neka akcija ako jedno od nas to neće jesti.˝ Nije progovorio s njom sve do
vikenda.
Kada bi se prisjetila svega toga, učinilo bi joj se kao da su se sve te promjene
dogodile naglo, ali znala je kako je to bio postupan proces. Možda bi učinila nešto i
ranije da su se stvari odvijale u tako jednostavnom kontrastu. No u to vrijeme nije
bila svjesna kako ništa nije činila bez prvotnog muževog odobrenja. Nije bila svjesna
kako više ni o čemu ne iznosi svoje mišljenje. Kako se već mjesecima nije čula sa
123
Knjige.club
 Knjige.Club Books
svojim starim prijateljima. Udaljila se i od svoje obitelji. Hodala je oko njega kao po
jajima i stalno je pokušavala preduhitriti nešto što bi ga moglo uznemiriti. Potpuno
se posvetila njemu i tome kako ga održati dobro raspoloženim.
Kada je on bio loše raspoložen, ona se osjećala neuspješno.
Kao da je za sve ona kriva.

124
Knjige.club
 Knjige.Club Books
19.

IMOGEN SE potpuno izolirala od drugih ljudi u svojem životu i zbog toga ju je

iznenadila pozivnica na Cheyenneino vjenčanje. Vince pak nije htio putovati u
Birmingham gdje se vjenčanje održavalo.
˝Moramo ići. Sestra mi je.˝
˝Polusestra i uopće se ne čujete.˝
˝Istina, ali provele smo mnogo vremena skupa kao tinejdžerice.˝
˝Hvala Bogu što je to razdoblje tvoga života gotovo.˝
˝Povrijedit ću je ako ne dođem. Ne mogu to učiniti, Vince.˝
˝Naravno da je nećeš povrijediti. Misliš kako je nju briga za tebe?˝
˝Ona je došla na naše vjenčanje.˝
˝Ah, to je tako ženska stvar˝, frkne Vince. ˝Ti si došla meni, sad ja moram tebi.
Ti pozoveš mene na svoje vjenčanje, ja ću tebe na svoje.˝
˝Možda i jest, ali to je stvar pristojnosti.˝
˝To je ludilo. Žene rade gomilu stvari koje ne žele samo kako ne bi nekoga
povrijedile, a bolje bi im bilo sve zaboraviti.˝
˝Možda imaš pravo oko toga˝, popusti Imogen. ˝Ali ne mogu odbiti Cheyenne.
Ne mogu. Uostalom, Vince, ako ti stvarno ne želiš ići... onda mogu i sama otići.˝
Zagledao se u nju.
˝Sama?˝
˝Shvaćam, tebi je obiteljsko vjenčanje užasno dosadno.˝ Sve više joj se sviđala
ideja odlaska bez njega. ˝Ali ja osjećam obavezu doći.˝
Polako izdahne.
˝Samo bih prenoćila.˝
˝Ti si tako dražesna cura, Imogen. Znam kako ponekad znaš uprskati stvari i
kako si u pojedinim područjima beznadan slučaj, ali ti si dobrodušna i pažljiva i bojim
se da će ljudi to iskoristiti. Posebno me strah kako bi to mogla iskoristiti ta tvoja
takozvana obitelj.˝
Nije ništa odgovorila.
˝Ako želiš otići u Birmingham, možeš.˝
Obradovala se.
˝Ali ne možeš sama. Što će ljudi reći? Ne, idem s tobom i pokazat ćemo im kako
izgleda čvrst brak.˝
˝Odlično.˝

125
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Iznenadilo ju je razočaranje koje je odjednom osjetila.

Vince je rezervirao avionske karte i sobu u hotelu gdje se vjenčanje održavalo.

˝Izgleda baš lijepo˝, gledala je stranicu hotela preko njegova ramena. ˝Koje
predivno mjesto za vjenčanje.˝
˝Bolje od našeg?˝
˝Naravno da nije.˝
Bila je sasvim zadovoljna njihovim vjenčanjem kod matičara i skromnim slavljem
koje je zatim uslijedilo. Nisu htjeli od toga raditi neku veliku stvar, osobito kad se
uzmu u obzir njihove obiteljske okolnosti. No Imogen se ipak bojala da su Agnes i
Berthe bile razočarane jer su zbog toga došle iz Palm Springsa.
˝Nije važna vjenčanica, važno je da si ti sretna˝, odgovori joj Agnes na njezine
brige. ˝Sretna si, Imogen, zar ne?˝
˝Ne mogu biti sretnija.˝ Iskreno je to mislila. Voljela je Vincea. Njihovo vjenčanje
bilo je savršeno. Njoj nije bilo stalo do pompe. Ona je bila zadovoljna s onim što
ima.
Cheyenne je bila drukčija. Oduvijek je voljela ekstravaganciju i skuplje stvari, a
takvo joj je bilo i vjenčanje. Ceremonija se održala u sjenici koja je bila ukrašena
gomilom bijelih ruža i vrpcama. Tijekom obreda svirala je harfa, a dok se jelo gudački
kvartet. Cheyenne je rekla kako će uslijediti i bend sa življom glazbom.
˝Kakvo glupo rasipanje novca˝, promrmlja Vince za vrijeme večere. ˝Mogli su
iskoristiti iPod za glazbu, a sve to cvijeće završit će sutra u smeću.˝
˝Ali gudači su odlični˝, usprotivi se Imogen. ˝I sigurna sam kako će ljudi ponijeti
cvjetne aranžmane. I ja bih kada ne bismo morali juriti na avion.˝
˝Mogli bismo ipak uzeti jedan.˝
˝Nisam sigurna hoće li stati u pretinac za prtljagu˝, nasmije se Imogen, a Vince
je samo ošine bijesnim pogledom.
Većinu toga dana išla mu je na živce i bilo joj je žao što nije došla sama. Prošlo
je dosta vremena otkad je bila na nekom tulumu. Bila je sretna što ima priliku lijepo
se odjenuti i zabaviti se, ali stalno je morala gledati gdje je Vince i s kime razgovara
kako ga nešto ili netko ne bi uzrujao. Usprkos tome pokušavala je što više uživati na
zabavi. Iako se dugo nije čula s Kevinom, Paulom i Cheyenne (a Borisa je
vidjela samo nekoliko puta), osjećala se povezano s njima kao nikada dosad. Pozirala
je za fotografije sa svojim mladim polubratom, plesala je kada bi zasvirao bend i
veselo čavrljala s ljudima koje je jedva poznavala. Bila je zaboravila koliko joj dobro
idu razgovori s potpunim strancima. Zaboravila je kako je Provansa odgojila njezinu
ekstrovertiranu osobnost jer tamo je morala šarmirati goste Maison lavande
svojom vedrinom i blistavim osmijehom.
U tijeku večeri sjela je kraj Cheyenne i njezina muža Richarda te im priznala kako
je dan bio odličan.

126
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Hvala˝, reče Cheyenne. ˝Oduvijek sam željela veliko vjenčanje. Vjerojatno misliš
kako sam luda jer je tvoje vjenčanje bilo čista suprotnost.˝
˝Nije moj stil˝, priznala je Imogen, ˝ali o ukusima se ne raspravlja. Obje smo na
kraju dobile ono što smo htjele.˝
˝Važnije je dobiti onaj bajkoviti kraj u kojemu živimo sretno do kraja života.˝
Cheyenne joj se nasmiješi. ˝Sjećaš li kad smo kao djevojčice razgovarale o tome kakvi
će nam biti muževi? Ti si naravno prvo rekla kako ne želiš nikoga, ali kada si končano
popustila, izabrala si onu tradicionalnu - visok, crn, zgodan. Ja sam željela nekoga
jakog plavušana.˝ Stavila je ruku preko Richardova ramena. ˝Na kraju sam i ja
odabrala nekog visokog, crnog i zgodnog.˝
˝A ja sam odabrala Vincea.˝ Imogen nije htjela zvučati ogorčeno, ali vlastite su je
riječi iznenadile. Primijetila je kako se i Cheyenne pomalo iznenadila.
˝Nisam još porazgovarao s Vinceom˝, Richard tim riječima prekine neugodnu
tišinu. ˝Dovedimo ga ovamo.˝ Podigao je ruku i mahnuo prema Imogeninu mužu
koji je stajao za barom. Kada ga je vidio, Vince je došao s pivom u jednoj ruci i
mineralnom u drugoj.
˝Donio sam ti ovo.˝ Spustio je vodu pred Imogen. ˝Ne bi smjela piti u takvom
stanju.˝
˝Stanju!˝ Cheyenne se zagleda u Imogen. ˝Jesi li ti... trebam li ti početi čestitati?˝
˝Ne, ne. Vince želi reći kako sam previše popila.˝
˝Ah˝, Cheyenne je začuđeno pogledala u Vincea. ˝Na trenutak sam pomislila...
nije važno.˝ Podigla je čašu vina. ˝Kako god, uzdravlje! Tako mi je drago što si došla,
Imogen.˝
˝Nije bilo lako˝, reče Vince. ˝Organizirati u četvrtak vjenčanje nije baš praktično.˝
˝Vince˝, Imogen se namrštila.
˝Pa kad nije. Većina ljudi mora uzeti dva dana slobodnog. Mi smo naravno imali
i dodatni trošak putovanja.˝
˝Ali imali smo dovoljno vremena sve isplanirati˝, reče Imogen. ˝Uostalom,
odlično je što smo se malo maknuli. Ne bismo ovo propustili ni za što, Cheyenne.
Silno mi se sviđa hotel.˝
˝Osobno nikada ne bih izabrao ovaj˝, rekao je Vince. ˝Malo je kičast, ali nije loš.˝
˝Imao je sve što smo željeli˝, rekao je Richard. ˝Žao mi je zbog četvrtka i
putovanja. Čini se da drugima nije toliko smetalo.˝
˝Naravno, nitko neće ništa reći.˝
˝Osim tebe.˝ Cheyennein glas bio je ozbiljan.
˝Kažem kako jest.˝
˝Vince, divno nam je ovdje. Tebi se hotel sviđa, rekao si to maloprije. Nema
potrebe biti sada zajedljiv.˝
Vince je pogleda. ˝Složila si se sa mnom da je skup.˝
˝Ja...˝
127
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Vrijeme je da nas dvoje odemo plesati.˝ Cheyenne je ustala. ˝Bilo je lijepo vidjeti
te, Vince.˝
Odvela je Richarda i ostavila Imogen i Vincea same za stolom.
˝Osramotio si me pred njima˝, prosikće Imogen. ˝Bilo je baš grozno to što si
rekao.˝
˝To je istina, zar ne? Oboje smo pomislili kako je skupo. Oboje smo se složili
kako je četvrtak nezgodan. Prestani se onda pretvarati, Imogen.˝
˝Ja se ne...˝
˝Otkad smo došli, stalno se pretvaraš. Pretvaraš se da ti je stalo do njih iako te
boli kurac za sve ovdje. Znaš da sam ja jedina osoba koja je ovdje danas važna.˝
Otišao je za šank, a ona je ostala sama sjediti. Gledala je kako se Cheyenne i
Richard smiju dok zajedno plešu.
Shvatila je kako je to bio razlog zašto je htjela sama doći. Znala je kako je samo
pitanje vremena kada će Vince nekoga uvrijediti. Uvijek mu je to nekako polazilo za
rukom. Bila je sigurna da to nije radio namjerno. Samo bi rekao što misli i ostavio bi
grozan dojam. Ona je znala da on može biti topao i nježan i dobar. Nažalost, često
je to skrivao. Čak i od nje.
˝Uzeo sam jedno za sobu˝, Vince se vratio za stol s pivom u ruci. ˝Dolaziš li?˝
˝Ne možemo još otići.˝ Bila je neugodno iznenađena. ˝Cheyenne nije još ni bacila
buket.˝
˝Ne moraš ga uloviti. Imaš mene.˝
˝Nije važno. Prerano je da odemo.˝
˝Nije me briga. Dosta mi je ovih ljudi.˝
˝Ne mogu još otići, Vince. Stvarno ne mogu.˝
Pogledao ju je pažljivo.
˝Možeš ostati još sat vremena. Zatim te hoću vidjeti u sobi.˝
˝U redu.˝ Nije se htjela svađati.
Izašao je iz sale i Imogen je odahnula. Shvatila je kako se trese. Je li mu se drsko
usprotivila? Hoće li biti bijesan na nju kada se vrati u sobu? Bi li bilo bolje ipak se
sada vratiti? Taman kad se spremala otići, za stol su sjeli Kevin i Paula.
˝Je li ti zabavno?˝ upita je očuh.
˝Sve je... prekrasno.˝ Trebalo joj je neko vrijeme da se smiri, a potom se
nasmiješila. ˝Ovako sam i zamišljala Cheyenneino vjenčanje.˝
˝Organizirali bismo i tebi ovakvo što da si to željela.˝
˝Nismo to htjeli, ali hvala ti što si to rekao.˝
˝Lijepo te je opet vidjeti. Dugo je prošlo od tvoga vjenčanja. Nismo se uopće
čuli od tada.˝
˝Svi smo tako zaposleni ovih dana.˝
˝Je li sve u redu kod tebe?˝ Očima je pretraživao njezino lice.

128
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Je.˝
˝Dobar je prema tebi?˝
˝Vince? Naravno. Zašto to uopće pitaš?˝
˝Kada sam ga prvi put vidio, činio se kao dobar momak. Ali danas... pa, čini se
prilično odrješit. Gotovo bezobrazan, da budem iskren. Želim samo provjeriti nije li
takav i s tobom.˝
˝Hvala što se brineš, ali on je samo takav, to je sve. Ne misli on ništa time.˝
Imogen je bila svjesna kako joj je tijelo ukočeno. Nije željela da joj obitelj kritizira
Vincea. Nije željela da artikuliraju njezine misli. ˝Nije uvijek takav. Samo mu je
pomalo neugodno u određenim situacijama.˝
˝Trebalo bi mu biti ugodno s nama˝, reče Paula. ˝Naposljetku, mi smo tvoja
obitelj i znamo te puno duže nego on. Trebao bi iskazivati malo više poštovanja i biti
malo manje kreten.˝
˝Mislim da ću sada otići do svog kretena˝, Imogen ustane. ˝Imogen, molim te,
sjedni˝, Kevin stavi svoju ruku na njenu. ˝Paula te nije željela uvrijediti.˝
˝Nazvala je mog muža kretenom, a nije me željela uvrijediti?˝
˝Žao mi je˝, rekla je Paula. ˝Pokušavala sam na neozbiljan način iskazati ono što
me... muči, ali nije uspjelo.˝
˝Što te muči?˝
˝Gledaj, dušo, oboje smo malo zabrinuti za tebe˝, rekao je Kevin. ˝Mi...˝
˝Sad je malo kasno za to. Nisi se brinuo kada si odvukao mene i Cheyenne iz
Dublina u Birmingham, a bilo bi nam bolje da smo ostale.˝
˝Imogen! To nije istina. Dugo smo razgovarali...˝
˝O tome kako će to izgledati. Nismo razgovarali o tome želimo li ići.˝
˝Cheyenne je bila sretna zbog selidbe. Mislio sam kako si i ti.˝
˝Ja sam se već bila preselila iz Francuske. Nisam se još željela seliti i iz Irske.
Rekla sam ti to tisuću puta. Nisi mi dao nikakvog izbora.˝
˝Sigurna sam kako ti je bilo teško˝, rekla je Paula. ˝Ali bili smo divna obitelj
skupa. Ti si bila sretna. Znaš da jesi.˝
˝Daj, molim te˝, Imogen uzdahne. ˝Znala si što želiš i dobila si to. To nije kritika,
Paula. No nemojmo se praviti kao da je sve to bilo radi moje dobrobiti jer nije bilo
tako. Bilo je važno ono što ste ti i Kevin htjeli. Ako ćemo biti sasvim iskreni, ja nisam
ni tvoja ni Kevinova kći tako da vam moje želje nisu bile važne.˝
˝Odnosio sam se prema tebi kao prema Cheyenne Imogen osta šutjeti.
˝Nemojmo se svađati˝, rekao je. ˝Važno je da smo svi ovdje kako bismo proslavili
sa Cheyenne i Richardom. Ako smo pogrešno protumačili tvoju situaciju, Imogen,
ispričavamo se. Najvažnije je da si sada sretna. Idem nam po šampanjac.˝
Njih dvije ostale su same za stolom.
˝Žao mi je što me kriviš˝, rekla je Paula.

129
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Ne krivim.˝ Imogen je već požalila zbog svojih grubih riječi. ˝Tada je bilo teško
vrijeme za mene, ali znam da si imala najbolje namjere. Nisam imala nikakvih
problema od tada. Prilagodljiva sam.˝
˝Kevin to uvijek kaže za tebe.˝
˝Stvarno?˝
˝Da. Rekao mi je da nikada nije upoznao nekoga poput tebe. Rekao je da si se
uspješno nosila sa svime što ti se dogodilo u životu. Počela bi govoriti o tome kako
se uvijek mora gledati na vedriju stranu, nabrajala bi sve stvari na kojima si zahvalna
i kako samo treba nastaviti dalje.˝
˝Tako su me odgojili.˝
˝On te voli. Oboje te volimo. Ne moraš više sama nabrajati. Mi smo ovdje kako
bismo ti pomogli.˝
Imogen je odjednom osjetila knedlu u grlu. Prvi put u životu vjerovala je kako je
njima stalo do nje, a ne samo do sebe samih. Osjećala se užasno što ih je možda
pogrešno procijenila.
˝Hvala ti.˝
˝Trebali bismo se češće čuti.˝
˝Naravno.˝
˝Ne samo za Božić i rođendane. Ili vjenčanja. Mi smo jedno drugome dio života.
Uvijek će tako biti.˝
Imogen je vrtjela svoj vjenčani prsten.
Oduvijek je govorila Vinceu kako se nikada nije osjećala povezano s obitelji
svojeg očuha i on se slagao s njom. Niste u srodstvu, govorio bi. Nitko ti od njih nije u
srodstvu. Ta veza više nije važna. Oni su nitko i ništa za tebe. Oni nisu zapravo tvoja obitelj,
Imogen. Ja jesam. Samo ja.
Bio je u krivu. Oni su joj značili nešto. Nije to shvaćala sve dosad.
˝Kevin je bio jako povrijeđen kada mu je Vince rekao da više ne zove.˝
˝Vince mu je to rekao?˝ Imogen je bila u šoku. ˝Kada?˝
˝O, davno. Jedne večeri kada te je nazvao... Vince je rekao kako te uzrujavaju
njegovi pozivi.˝
Imogen je bila zbunjena. ˝Jesi li sigurna? Vince to ne bi rekao, Paula. Nikada
nisam bila uzrujana zbog Kevina.˝
Paula je slegnula ramenima.
˝To je glupost˝, Imogen je ustala. ˝Moram... Vidimo se kasnije, u redu?˝
Otišla je kada je Kevin došao sa šampanjcem.
Nije se zaustavila. Razmišljala je o tome koliko je bila povrijeđena zbog toga što
ju je Kevin prestao zvati. Očito mu je bila potpuno nevažna. Zaboravio je na nju.
Ona njega nije nazvala. Što se nje ticalo, ako je on nju zaboravio, onda će i ona njega.
Krenula je u sobu Vinceu kada ju je jedan od pijanih gostiju zgrabio za ruku i
odvukao na podij. Malo se vrtio oko nje dok se nije otpetljala i otišla.
130
Knjige.club
 Knjige.Club Books

Nije bilo nikoga u sobi. Odjednom se prestrašila kako je Vince otišao bez nje, ali
sva mu je odjeća i dalje bila u ormaru. Kada je to shvatila, konačno je prodisala i sjela
u naslonjač u kutu sobe. On je došao petnaest minuta kasnije.
˝Dakle, dosadilo ti je što te nepoznati muškarci šlataju na podiju.˝
˝O čemu pričaš?˝
˝Vidio sam te. Tebe i onog starog pohotnjaka.˝
˝On je Cheyennein kum. Nisam ga mogla zaustaviti.˝
˝Naravno da si mogla. Da si to stvarno htjela.˝
˝Vince, molim te... ne želim se svađati.˝
˝Zato što znaš da imam pravo.˝
˝Svakako si imao pravo što se tiče vjenčanja. Nisi uživao, a nisam ni ja.˝
˝Rekao sam ti da nećeš.˝
˝Možda bih da si se ti malo više potrudio.˝
˝Dakle, kriviš mene?˝
˝Ne, ali moglo nam je biti zabavno, Vince. To je sve.˝
˝Nema ničega zabavnog kod ovih ljudi. Apsolutno ništa.˝
˝Jesi li zato rekao Kevinu da me više ne zove?˝ Nije htjela to tako izlanuti, ali nije
se mogla suzdržati.
˝Što?˝
˝Paula mi je rekla kako si zamolio Kevina da me više ne zove jer me njegovi
pozivi uznemiruju.
˝Paula je to rekla?˝
˝Da. Je li to istina?˝
˝Izvrće moje riječi kao i uvijek. Rekao sam mu kako ti je teško palo kada se
oženio tvojom majkom i kako se zbog toga nekada uzrujaš nakon razgovora s njim.
Sve je od toga istina. To sam rekao.˝
˝Dakle, nisi mu rekao da me prestane zvati?˝
˝Zašto bih to učinio?˝
Imogen utone natrag u naslonjač.
˝Ne znam što bih mislila.˝
˝Trebala bi misliti o tome kako ti ljudi tebi više ništa ne znače. Upropastili su ti
život i manipulirat će tobom kako god im paše.˝
˝Možda.˝
˝Ali ja sam uvijek uz tebe. U dobru i u zlu, sjećaš se?˝
Slabašno mu se osmjehne.
˝Možda sam cijelo vrijeme nervozan jer sam ljubomoran.˝
˝Ljubomoran?˝ zagleda se u njega.
˝Znaju te duže od mene. Imaju prednost nada mnom.˝
131
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Ne budi blesav.˝
˝Istina je. Znaš što? Zbog toga što je tebi toliko važno večeras se zabaviti, što
kažeš na to da odemo dolje i priključimo se tulumu?˝
˝Stvarno?˝
˝Da.˝
Izveo ju je iz sobe i odveo natrag na zabavu. Tamo je plesao s njom, a zatim sa
Cheyenne i Paulom. Gledala ga je sa strahom dok je plesao s njima, ali on se cijelo
vrijeme smijao.
˝Dakle, bio sam ljubazan prema svima njima.˝
˝Bio si.˝ Pitala se što im je rekao. Nadala se da je bio pristojan. ˝Tvoj je red da
budeš ljubazna prema meni. Idemo odavde.˝
Kada su se vratili u sobu, nesigurno je stajala pred njim.
˝Ti si predivna žena. Ne treba ti njihovo odobravanje.˝
˝Nisam...˝
˝Jesi. Ti si htjela da im se svidimo, ali ništa od toga nije važno, Imogen. Važno je
da smo nas dvoje zajedno.˝
Ona kimne.
˝Stoput si ljepša od mlade. Ma tisuću puta. Oduvijek sam znao koliko si lijepa.
Prekrasna si.˝
Imogen je nosila večernju haljinu koja je sezala iznad koljena. Haljina je bila boje
blijedog koralja, a oko vrata ukrašena šljokicama. Nije imala dekolte, ali je zato imala
duboki izrez na leđima. Uparila je haljinu sa sjajnim bež cipelama. Vince je bio s njom
kada je kupila haljinu i cipele.
˝Naljutilo me što si plesala s onim starim prdonjom maloprije. Dopustio sam ti
da budeš toliko lijepa da je on poželio zaplesati s tobom. Bojao sam se da će nešto
pokušati.˝
˝Ne budi blesav.˝
˝Nije blesavo ako želiš zaštititi ono što je tvoje. A ti jesi moja.˝
˝Jesam?˝
˝O, da. Skinimo sada tu haljinu...˝
Počeo joj je raskopčavati haljinu i odjednom je mahnito ljubiti. Bilo je to
istovremeno i uzbudljivo i uznemirujuće. Gurnuo ju je na krevet i legao na nju.
Rukom je prolazio kroz njezinu kosu koja je bila razasuta po plahtama.
˝Ti si stvarno neopisivo divna, znaš to, zar ne?˝
˝Ja... pretpostavljam.˝
˝I još nešto.˝ Utiskivao se u nju. ˝Ti si moja, Imogen. Ničija druga. Moja.
Zauvijek. Pripadaš meni.˝
Kada je to izgovorio, kao da joj je netko strgnuo povez s očiju. Ležala je
nepomično na mjestu. Na svu sreću, Vince je bio previše zaokupljen svojim užitkom
da bi išta primijetio. Nakon što je završio, okrenuo se na bok i zatvorio oči. Zaspao
132
Knjige.club
 Knjige.Club Books
je nakon nekoliko minuta. Ostala je pokraj njega, nepomična, dok nije počeo hrkati,
a zatim je skliznula s kreveta i polako otišla u kupaonicu gdje je sjela na rub kade.
Imao je pravo. U tome je bila stvar. Upravo se to i dogodilo. Ona je potpuno i u
svakom pogledu pripadala njemu. Nije bila stvar u tome što je on promijenio Imogen
Weir u Imogen Naughton. Zapravo ju je zamijenio s nekom ženom koju je on
izgradio. Ona se nije samo promijenila; postala je druga osoba. Postala je osoba čijim
su riječima i djelima upravljali on i njegove moguće reakcije.
Pogledala se u zrcalo i nije mogla prepoznati ženu koju je ugledala. Oči su joj
odražavale napetost koja prije nije postojala, a dosad nije primijetila ni visok stupanj
uznemirenosti vlastitog tijela. Je li se uistinu toliko promijenila? Je li Vince zaista bio
uzrok svega? Jesu li to mislili i Kevin i Paula i Cheyenne? Jesu li joj se svi smijali? Jesi
li je svi žalili?
Čeljust joj se stisnula. Vince je bio njezin muž. Izgradili su zajednički život. Bio
je to život kojemu nisu bili potrebni neumjesni ljudi koji nepristojno komentiraju i
osuđuju ih. Zajedno su činili sigurnu ekipu. Njih dvoje protiv svijeta. Možda u tome
i jest problem, pomisli odjednom. Možda je izgradio ovaj život oko mene poput tornja, a ja
mu iznutra dodajem cigle kojima će me zazidati. Želi me zarobiti.
Odmahnula je glavom. Nije ona bila neka suvremena verzija Zlatokose. Imala je
dovoljno slobode. Imala je posao. Odlazila je u teretanu sa Shonom. Ona... pa, to bi
bilo to. Međutim, bio je to njezin izbor. Ona je odlučivala što radi. Vince je možda
utjecao na nju, ali ona je donosila odluke. Zar ne?
Zapravo je uvijek donosila odluke koje je znala da on odobrava. Bilo je lakše
tako. Nije ga željela naljutiti i biti ignorirana. Prošlo je dosta vremena otkad je zadnji
put napravila nešto što mu nije bilo po volji. Ovo vjenčanje bilo je najbliže što je
došla tomu da mu oko nečega promijeni mišljenje. Možda je imao pravo i nisu trebali
doći na vjenčanje. Možda onda ne bi provela cijeli dan kao napeta puška u iščekivanju
njegova bijesa. Ne bi trebala slušati Kevina i Paulu kako izražavaju svoje sumnje u
njezin brak i kako je gledaju s loše prikrivenim sažaljenjem u očima. Prepoznala je
njihov pogled. Agnes i Berthe imale su isti pogled kada su ona i Carol došle k njima
iz Francuske nakon majčine afere. Njezine velike pogreške.
Kvragu, pomisli. Ovo je moj život. Nisam pogriješila. I ne pripadam mu. Ne pripadam
nikome. Mi se volimo. Želimo samo najbolje jednom drugom.
Nije bila sigurna vjeruje li u to.
Pritisnula je prstima čelo.
Što mi se dogodilo? upitala je samu sebe.
Tko sam ja?
Zašto sam tako prestrašena?

Trebalo joj je dugo vremena da shvati kako je uzrok njezina straha bila pomisao
da je Imogen Weir nestala zauvijek. Znala je kako je jedini način da je pronađe bio
odlazak, ali bojala se da je već prekasno. Toliko je ovisila o njemu i njegovu
133
Knjige.club
 Knjige.Club Books
odobravanju. Bojala se da je dovoljno da on pucne prstima i ona će mu se vratiti.
Morala se udaljiti što više od njega kako ne bi čula pucketanje njegovih prstiju.
Tako je rođen njezin Plan. Prošlo je dosta vremena prije no što ga je mogla
provesti u djelo. Nije još bila sigurna je li Plan potpuno uspio. Nije znala što bi se
dogodilo ako bi opet čula pucketanje prstiju.

134
Knjige.club
 Knjige.Club Books
20.

IMOGEN JE popodne otišla na plažu. Ponijela je sa sobom suncobran koji je

pronašla u stanu. Nestabilno ga je zabila u pijesak. Skinula je neku besplatnu glazbu
na mobitel. Legla je na ručnik i počela slušati nekog nepoznatog kako pjeva o
neuzvraćenoj ljubavi. Turisti su se za to vrijeme sunčali i kupali te veselo razgovarali.
Prestala je razmišljati o svojoj prošlosti, ali morala je početi razmišljati o
budućnosti. Taj dio Plana nije bio sasvim jasan. Imala je sreće što je pronašla stan i
zaposlila se, ali bilo je jasno kako agencija nakon ljeta neće više trebati toliko čistača.
Iako su pružali usluge stanovnicima Hendayea, većina klijenata bili su turisti. Bila je
naizgled draga Renéu i on je spremno vjerovao svojoj poslovnoj partnerici kako
Imogen dobro obavlja posao, ali to nije značilo kako će ga zadržati preko jeseni i
zime. Nije znala ni gdje će živjeti ni hoće li ostati u Hendayeu. Zapravo, nije bilo ni
važno gdje će živjeti jer joj ušteđevina nije još dugo mogla pokrivati razliku između
plaće i najamnine. Morat će naći kakav drugi posao, ali nije pojma imala koji. Možda
sam trebala postati vizažistica kao Cheyenne, pomisli dok je gledala u dvije
lijepo našminkane žene u kupaćim kostimima koji su im savršeno pristajali. Uvijek
ima posla za one koji znaju urediti nokte, napraviti frizure ili dobro šminkati.
Uza sve to, ostao je još i dugoročni problem nerazriješenog braka. Morat će se
suočiti s time prije ili kasnije. Međutim, nije se još planirala vratiti u Irsku. Sada se
osjećala snažnijom i neovisnijom, ali bojala se da će je Vince odmah uspjeti uvjeriti
kako je njezin bijeg rezultat nekakva živčanog sloma. Znala je kako to nije istina, ali
to nije važno. On je znao kako manipulirati njome i zbog toga nije bila sigurna može
li mu se oduprijeti. Već mu se bezbroj puta pokušala usprotiviti, ali uvijek bi je toliko
zbunio da bi mu se na kraju ispričavala što je to uopće spomenula.
Priznala je sebi kako još nije spremna suočiti se s njim. No možda sam spremna
razgovarati sa Shonom. Mogla bih tako saznati o čemu on razmišlja, što govori o meni i, najvažnije,
što smjera.
Sjela je na ručnik i pogledala prema pučini dok je razmišljala o tome treba li
nazvati svoju prijateljicu. Dovoljno je samo prikriti broj kada je nazove, zar ne? Nije
namjeravala reći Shoni gdje se nalazi kako slučajno ne bi štogod rekla Vinceu. Iako
je bila uzbuđena što će ponovno čuti svoju prijateljicu, podsjetila se kako to nije bio
dio Plana. Cilj Plana bio je pobjeći, ne vraćati se i prekinuti sve kontakte. Nije
se mogla zauvijek izolirati. Vince ju je već pokušao izolirati i gotovo mu je uspjelo.
Kad bi ona to sada sebi učinila, kad bi prekinula kontakt sa svima koje poznaje, on
bi je i dalje kontrolirao. Njezin bijeg onda ne bi imao smisla. Nazvat će je iako nije
bila potpuno sigurna je li to pametno.

135
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Ostala je na plaži sve do kasne večeri. Kada je došla kući, uspjela se uvjeriti kako
je dobra ideja nazvati Shonu. Usprkos tome mogla je čuti otkucaje vlastita srca dok
je sjedila kraj prozora s mobitelom u ruci. Usta su joj bila tako suha, stalno je morala
posezati za bočicom vode.
˝Uskoro˝, promrmlja sebi u bradu. ˝Idemo redom...˝
Otvorila je aplikaciju za e-mail.
Bilo je dosta uobičajenih reklama, ali dobila je i dvije poruke. Osjetila je grč u
trbuhu kada je vidjela Vinceovu novu poruku u kojoj je napisao kako samo želi
porazgovarati o njihovim problemima.
Pročitala je njegovu poruku nekoliko puta i primijetila kako je ton poruke drukčiji
od prijašnjih. Možda je uistinu počeo razumijevati kako se ona osjeća. Možda je
shvatio zašto je učinila to što je učinila. Možda je konačno uvidio koliko se
nerazumno ponašao. Je li se želio popraviti? Ako se vrati i porazgovara s njim, hoće
li sve biti drukčije? Hoće li sve biti kao na početku kada ju je volio i brinuo se za nju?
Ipak je bio dobra osoba kada ga čovjek malo bolje upozna... Zatvorila je oči. Nije
znala je li on uistinu dobra osoba. Nije više mogla biti objektivna o tome. On svakako
nije bio dobar za nju. Nakon pet godina bila je sigurna u to i zbog toga si nije smjela,
nije mogla, dopustiti sumnju u to. To bi se inače uvijek dogodilo. Ona bi bila
nesretna, a on bi nešto rekao zbog čega bi pomislila da je za sve ona kriva. Uskoro bi
mu se počela ispričavati i pokušavala bi mu se iskupiti. Nikako joj nije bilo jasno kako
bi ona uvijek sve tako krivo shvatila. Samo je htjela da se stvari poprave.
Ali to se nikada nije dogodilo.
Otvorila je oči i pročitala drugu poruku.

Šalje: Cheyenne@firstmail.com
Prima: Imozhen@gmail.com
Predmet: Gdje si?
Bok, Imogen. Nisam mislila kako ću ikada pisati ovakvu poruku.
Razgovarala sam s Vinceom. Kaže kako si nestala i implicira da si nestabilna.
Ja mislim kako si ga ostavila. Svaka ti čast ako je tako - to je vjerojatno
najrazumnija odluka koju si donijela!
Ne bi se smjelo govoriti ništa loše o nečijem bivšem partneru jer možda opet
završe zajedno, ali, iskreno, nakon što si njega upoznala, izgledala si kao da
je sav život iscurio iz tebe. Kada bih razgovarala s tobom, bilo je kao da
razgovaram s nekim drugim. Uglavnom, trebala bi znati kako te traži. Želio
je znati gdje si sve živjela. Rekla sam mu kako se ne mogu sjetiti. Stvarno se i
ne mogu sjetiti. Francuska je ipak poprilično velika. Također, trebala bi znati
kako mi se javio preko Facebooka. Ima li drugih ljudi koje može
kontaktirati? Primijetila sam kako si maknula svoj račun s Facebooka.
Izbrisala ga, deaktivirala, što li već. Jedino sam ti se ovako mogla javiti. Ako

136
Knjige.club
 Knjige.Club Books
me želiš nazvati, molim te, učini to. Također, htio je razgovarati s tatom, ali
on je na krstarenju s Paulom pa sam rekla kako ga ne može dobiti.
Čuvaj se.
Cheyenne x

Imogen je iznova i iznova čitala njezinu poruku. Počela je nervozno hodati

stanom. Uopće joj nije palo na pamet kako bi Vince mogao pronaći Cheyenne na
Facebooku. Zbog toga nije rekla ni njoj ni Kevinu kako ga ostavlja. U kući nije bilo
njihovih brojeva ili e-adresa jer joj je Vince nakon Cheyenneina vjenčanja zapravo
naredio da više ne komunicira s njima. Iako je na tom vjenčanju shvatila kako je
nesretna s Vinceom, nije imala snage usprotiviti mu se. Bilo joj je drago na neki način
što se ne mora čuti s očuhovom obitelji. Ako ne razgovara s njima, ne mora onda ni
razgovarati o Vinceu. Nije se morala opravdavati što je s njim ili smišljati isprike za
njega.
Ponovno je pročitala poruku. Cheyenne je rekla kako je pokušavao saznati gdje
je sve živjela. Nije znala kako bi to mogao saznati. Ako mu Cheyenne ništa nije rekla,
ako je Kevin nedostupan, a Berthe je već upozorila, onda nije bilo načina da išta
sazna. Usprkos svemu, Imogen je osjećala kao da je Vince sve bliže tome da je nađe.
Obuzeo ju je očaj. Što ako mu nikada ne uspije pobjeći? Što ako se pojavi u Hendayeu
i natjera je kući? Uzalud su joj ljudi govorili kako je ne može natjerati na nešto što
ona ne želi. Nisu oni znali Vincea. On bi to nekako izveo i bio bi tako bijesan na nju,
život bi joj postao jadan. Bilo bi to grozno.
Drhtala je. Ujedno je i plakala. Nije se mogla otresti dojma svoje nesposobnosti.
Baš kao što joj je Vince uvijek govorio.
Nije nazvala Shonu.
Nije mogla.
Opet je bila previše uplašena.

137
Knjige.club
 Knjige.Club Books
21.

SAMOSTALNA POTRAGA za Imogen predstavlja problem, pomisli Vince. Nema

nikakvih poštenih tragova. Znao je kako mu je žena nestala u Parizu, ali to je bilo
sve. Nije znao kamo je otišla nakon što se odjavila iz hotela i bojao se kako će biti
nemoguće saznati kuda je krenula. Morao je priznati da joj je bilo pametno nestati u
Parizu. No, koliko god ona mislila da je pametna, on je znao da je pametniji. Ako bi
otišao u Pariz i pokazao njezinu fotografiju osoblju hotela - recepcionaru, vrataru ili
voditelju smjene - netko bi se sigurno sjetio. Možda bi se sjetili kamo je otišla. No,
čak i da se sjete, kakve mu koristi od toga? Za početak mu je trebalo nešto opipljivo.
Bio je poprilično uvjeren kako će pronaći ono što mu treba. Ipak je on najbolji
prodavač u svojoj tvrtki. Uspjeh mu se temeljio na vještinama opažanja i najmanjih
detalja, uvjeravanja ljudi da ga prime i razgovaraju s njim te na vještini izvlačenja
informacija. Ovo je bio veći i teži zadatak. No, Imogen je krivo procijenila ako je
smatrala da mu nije dorastao.
Svaku večer nakon što bi došao kući s posla, provodio bi vrijeme pretražujući
dokumente koje su držali u ostavi. Pregledavao je stare papire i račune u nadi kako
će pronaći nešto korisno. Vlastita opsjednutost redom i urednošću sada ga je
uzrujavala jer je inzistirao na tome da se svi stariji dokumenti unište. Činilo mu se sve
uzaludnim i zamalo je odustao kada je iznenada otkrio fotografiju zaglavljenu između
dvaju računa za struju. Bila je to fotografija male djevojčice i nepoznate žene, a na
poleđini je pisalo: Imogen i madame Fournier na plaži. Nikada nije čuo za madame
Fournier, ali sada je barem imao ime nekakve stvarne osobe koju je mogao pronaći.
Njih dvije bile su okružene plavim morem i još čišćim nebom. Fotografija je sigurno
nastala u vrijeme kada je Imogen živjela u Provansi. Vince je bio poprilično siguran
kako je otišla tamo. Ljudi se uvijek vraćaju na poznata mjesta. To je stvar
ljudske prirode.
Odlučio je ipak najprije svratiti u Pariz i u njezin hotel. Ako je otišla u Provansu,
možda je ostavila neki trag u Parizu. Vince je znao kako je dobar u svome poslu
upravo zahvaljujući svojoj temeljitosti. Namjeravao je biti jednako temeljit i u potrazi
za Imogen.
Sljedeći je dan na poslu napravio popis Imogeninih prijatelja i kako bi joj oni sve
mogli pomoći sakriti se od njega. Došao je tako do istog zaključka kao i Imogen:
uspješno je smanjio njezin krug prijatelja, stoga nije imala mnogo ljudi na koje se
mogla osloniti. Lude tetke u Kaliforniji nisu dolazile u obzir. Sumnjao je kako bi
pobjegla k njima zbog toga što je jedna već u domu za stare i nemoćne, a druga samo
što nije. Korisnije bi bilo pozabaviti se njezinom polusestrom, Cheyenne Scott.
Imogen ju je gotovo izbacila iz svojeg života nakon vjenčanja. Iznenadila ga je
138
Knjige.club
 Knjige.Club Books
prijateljski raspoložena poruka koju joj je Cheyenne poslala nakon što je on
razgovarao s njom. Vince je bio siguran da ona ima korisne informacije. Što je
napisala? Čestitala joj je što ga je ostavila? Frknuo je na to. Imao je pravo o njoj. Bila
je prava kuja. Svejedno će pokušati razgovarati s njom. Što se tiče Kevina... Vinceu
je oduvijek odgovaralo što je Imogen prema njemu gajila podvojene osjećaje. Znao
je kako ona vjeruje da je Kevin uistinu volio njezinu majku i bila mu je zahvalna što
se brinuo za nju nakon što se razboljela. Ipak, zamjerala mu je što ju je odvukao iz
Dublina u Birmingham nakon što se oženio Paulom. Vince je zaključio kako joj nije
bilo baš po volji ni što se uopće oženio njome. Njemu se pak Kevin uopće nije sviđao
i znao je da je prijezir uzajaman. Kevin mu vjerojatno neće htjeti pomoći koliko god
bio zabrinut zbog Imogen.
Morao ju je brzo pronaći. Može Shona pričati koliko hoće o tome kako njoj treba
prostora, ali ona je bila njegova žena i trebala bi biti kod kuće. Možda Shona ima
pravo i Imogen će se vratiti sama, ali on nije bio spreman na čekanje. Čekanjem se
nikad ništa nije postiglo. On ionako nije bio strpljiv tip.

Nazvao je Imogenina bivšeg šefa, Conora Foleyja. Iako mu je bio iritantan, on je

posljednji vidio Imogen i možda zna neke ključne podatke kojih se tek sad sjetio ili
koje još nije podijelio. Conor se nije htio naći s njim, ali Vince je upotrijebio sve svoje
pregovaračke sposobnosti kako bi ga nagovorio. Njihov razgovor ipak nije urodio
plodom. Conor ga je podsjećao na Kevina. Obojica su bila arogantna i nisu mu
iskazivala poštovanje koje zaslužuje. Ponovio je da nema pojma kamo je
Imogen otišla i da bi bilo najbolje jednostavno pričekati dok mu se ona ne javi. Jedina
korisna informacija koju je Vince dobio bila je potvrda hotela u kojem je Imogen
odsjela. Sumnjao je kako mu je lagala i oko toga.
˝Želim joj siguran povratak ako je povratak ono što ona želi˝, rekao je Conor i
time zaključio njihov sastanak. ˝Ali nekada ljudi jednostavno osjećaju potrebu krenuti
dalje sa svojim životom.˝
˝Ja ne bih tako opisao situaciju u kojoj ostaviš jedinu osobu koja te je ikada
voljela. Ako ti se javi, očekujem tvoju obavijest.˝
˝Ako mi ona to dopusti, ali sumnjam da će me nazvati.˝

˝Ni mene još nije nazvala˝, rekla mu je Shona kasnije te večeri. ˝Ali voljela bih,
kvragu, da mi se javi.˝
Nazvao ju je i pitao može li se naći s njime. Našli su se u lokalnom baru i sjeli u
separe. Usprkos tome što je bio tek početak tjedna, kafić je bio pun ljudi iz naselja
koje je privukla akcijska ponuda burgera i piva. Vince je sebi naručio upravo tu
kombinaciju dok se Shona zadovoljila čašom vina i kikirikijem.
Vince joj je iznio svoj plan skorog odlaska u Francusku.

139
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Ne mogu si priuštiti privatnog istražitelja. Dogovorio sam nekoliko slobodnih
dana kako bih je sam mogao pronaći. Sigurno nije toliko komplicirano. Svi govore
kako je sada nemoguće nestati.˝
˝Možda je to istina ako te država traži, ali ti si privatna osoba koja nema pristup
nikakvim izvorima informacija. Kako to planiraš izvesti?˝
˝Bit ću temeljit. Neću previdjeti nijednu korisnu informaciju. Nešto se uvijek
nađe, a kada se to dogodi, pronaći ću je i dovesti kući.˝
˝Što ako se ne želi vratiti?˝
˝Želi. Samo toga još nije svjesna.˝
˝I što će se onda dogoditi?˝ Zamišljeno ju je pogledao. ˝Kako to misliš?˝
˝Očito je imala svoje razloge zašto te je ostavila.˝
˝Rekao sam ti, uzrujana je. Zbog djeteta i svega. Znaš i sama.˝
˝Mora biti nešto više od toga. Nestati tako bez riječi nije primjerena reakcija na
probleme sa začećem. Nešto drugo mora biti uzrok.˝
˝Znaš kakva je Imogen˝, Vince slegne ramenima. ˝Impulzivna je. Radi gluposti.˝
˝Uopće ne bih rekla da je impulzivna. Meni se ona činila vrlo promišljenom.˝
˝Ne poznaješ je toliko dobro. Prije udaje za mene bila je u totalnom rasulu, a
takva će opet biti bez mene.˝
Shona je u tišini prstima prelazila preko svoje čaše. Nije bila sigurna kako mu
odgovoriti na to.
˝Vjeruj mi, ona će se htjeti sama vratiti kući kada je pronađem.˝
˝Slušaj me, Vince˝, Shona je odmaknula čašu od sebe, ˝Imogen je otišla jer je bila
nesretna. Ne krivim te, ali sigurno si tome nekako pridonio.˝
Vinceove oči bijesno su sijevnule. ˝Ničim ja ovo nisam izazvao! Ničime! Znaš
to, Shona. Oduvijek se odnosim prema njoj brižno i s ljubavlju. Pokušavao sam biti
najbolji mogući muž. Zašto žene uvijek okrive muškarce kada se pojavi neki
problem?˝
˝Ne krivim te jer si muškarac, ali... ti si bio u vezi s njom.˝
˝Mislio sam kako si na mojoj strani.˝
˝Nisam ni na čijoj strani. Samo želim da ona bude dobro.˝
˝To je jedino što i ja želim.˝ Vince je ustao. ˝Idem kući. Moram se pripremiti za
put.˝
˝Ok, ja ću ostati još malo. Nisam još popila do kraja.˝
˝Nazovi me.˝ Okrenuo se prije nego je izašao. ˝Ako te nazove - javi mi. Jasno?˝
˝Naravno˝, kimne Shona. Znala je kako je Vince uzrujan. Razumjela ga je.
Međutim, sve joj je više bilo jasno zbog čega ga je Imogen mogla ostaviti. Počela se
pitati treba li se Imogen uopće vratiti.

140
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Vince je napravio popis. To mu je dobro išlo. Popisi su sačinjavali glavninu
njegova poslovna života, ali i privatnog. Zapisao je sve čega se mogao sjetiti o tome
što mu je Imogen rekla o svom životu u Francuskoj. Nije toga bilo puno jer je otišla
otamo još kao dijete. Zapisao je što mu je sve rekla o svojim studentskim danima i o
tome kako je radila za dva profesora prije zaposlenja. Prisjetio se kako je govorila o
svojem istraživanju, ali nije se mogao sjetiti ničega specifičnog jer je nije pažljivo
slušao. To mu je bilo dosadno. Sjetio se kako je jednom rekla da ju je bilo sram jer je
jedan od profesora znao više o zemlji u kojoj je ona provela djetinjstvo od nje.
Pregledao je policu s knjigama. Knjige su bile posložene po abecedi, ali nije se
mogao sjetiti profesorova imena. Trebalo mu je neko vrijeme prije nego je naišao na
jednu knjigu stanovitog profesora J. M. Juliena. Pročitao je zahvale u kojima je
profesor spomenuo Imogen i sav njezin naporni rad. U biografiji mu je pisalo kako
je predavač na Trinity Collegeu. Pronašao je broj telefona i nazvao ga.
Bio je iznenađen što se odmah javio.
˝Profesor Julien?˝
˝Da. Kako vam mogu pomoći?˝
˝Moje je ime Vince Naughton. Moja žena, Imogen, bila je prije nekoliko godina
vaša asistentica.˝
˝Imogen... Imogen...˝
˝Tada se zvala Imogen Weir.˝
˝O, da, Imogen. Dobro je se sjećam. Predivna cura. Odlična radnica. Jako
pametna.˝
˝Tako je. Hm, profesore, zovem vas kako bih vas pitao možete li mi reći gdje je
Imogen točno živjela u Francuskoj? Znam kako je u pitanju Provansa, ali znate li
možda gdje točno?˝
˝Zašto bih ja to pobogu znao?˝ Profesor je zvučao razdraženo. ˝Zar je ne možete
sami to upitati?
˝Mogu, ali time bih onda pokvario iznenađenje. Organiziram putovanje za našu
godišnjicu.˝
˝Pravi ste romantik, ha?˝ Ton mu je glasa sada bio veseliji.
˝Tako nekako. Želio bih je odvesti tamo gdje je odrasla. Problem je u tome što
nisam siguran gdje je to točno. Javljam se njezinim prijateljima kako bi mi pomogli.˝
˝Volio bih pomoći, ali davno je to bilo i uopće se ne sjećam je li mi to rekla.˝
˝Ako biste mogli pokušati, bio bih vam zahvalan.˝
Nastupila je neko vrijeme tišina. Zatim je profesor Julien oprezno progovorio.
˝Blizu Marseillea, mislim. Pričala je o tom sapunu. Navodno je jako dobar za
zdravlje i njezina ga je majka nastavila kupovati u Dublinu. Međutim, siguran sam
kako će ona uživati kamo god je odveli u Provansu. Predivan je kraj.˝
˝Siguran sam da hoće, ali samo bih htio biti precizan.˝

141
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Zar ne postoji netko drugi tko bi vam mogao reći nešto više? Možda njezina
majka? Joj, ali ona je pokojna, zar ne?˝
˝Da.˝
˝A otac joj je poginuo prije nego se rodila. Sada se sjećam. Tragično. Imogen je
doduše bila vedra djevojka. Jako vrijedna i entuzijastična.˝
˝Nije joj bilo lako. Želim zato učiniti nešto lijepo za nju. Bilo bi krasno kada bih
je mogao iznenaditi putovanjem do kuće u kojoj je odrasla.˝
˝Žao mi je što nisam više od koristi. Iako...˝
˝Da?˝
˝Zar nije živjela u nekoj kući gdje su iznajmljivali stanove? Mislim kako mi je to
jednom spomenula.˝
˝Sjećate li se kako se kuća zove?˝
˝Siguran sam kako biste to mogli saznati od nje bez otkrivanja svojih namjera.˝
Vince zaškrguta zubima. ˝Imate pravo. Hvala vam. Bili ste od velike pomoći.˝
˝Nisam baš. U svakom slučaju, sretno s vašom - oh...˝
˝Oh?˝
˝Kuća se zvala Maison lavande˝, usklikne profesor Julien slavodobitno. ˝Sjetio
sam se jer se tako zvao i jedan kafić u Lyonu koji je bio središte pokreta otpora
tijekom Drugog svjetskog rata. Blizu je zatvora Montluc gdje su zatvorili Jeana
Moulina. Dosta zanimljivih priča ima tamo i...˝
Vince nije bio zainteresiran za povijest nekog francuskog zatvora, zato je
prekinuo profesora. ˝Taj kafić - Lyon nije u Provansi, zar ne?˝
˝Ne, ne, ali njezina se kuća nalazi tamo ili se barem nalazila. Sjetio sam se zbog
te slučajnosti što dijele ime. Saveznici su kafić slučajno bombardirali 1944. Obnovljen
je otada. Vrijedi ga posjetiti ako ste u Lyonu.˝
˝Neću biti u Lyonu.˝
˝Trebali biste svratiti tamo kada odete u Marseille. Ona će biti oduševljena,
vjerujte mi. Udaljeno je samo sat, sat i pol vlakom. Imogen je bila jako zainteresirana
za pokret otpora i za priče o ljudima koji uspijevaju premostiti svoje probleme.
Naravno, ne možemo opisati rat samo kao problem. Ona je voljela priče o
pojedincima. Sjećam se...˝
˝Bili ste od goleme pomoći, profesore˝, Vince ga je opet prekinuo. ˝Siguran sam
kako ću uspjeti ubaciti kafić u naše putovanje. Rekli ste ‘kada odete u Marseille’.
Sjećate li se možda je li živjela u gradu?˝
˝Pa, ne, ali mislim... nije bila daleko.˝
˝Hvala vam. To mi je zaista pomoglo.˝
˝Sigurno ste već razgovarali s njom o ovome?˝
˝Nismo previše.˝ Vince nije htio priznati kako čak nije znao je li živjela blizu
Marseillea. ˝Možda mi je to spomenula u jednom trenutku, ali zaboravio sam. Ne bi
to bilo pametno priznati svojoj ženi.˝
142
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Siguran sam kako će svakako biti oduševljena. Molim vas, pRenésite joj moje
pozdrave i želim joj sve najbolje.˝
˝Svakako˝, rekao je Vince i prekinuo poziv.
Otvorio je laptop i počeo tražiti.

143
Knjige.club
 Knjige.Club Books
22.

˝HOĆEŠ LI u četvrtak navečer na turnir u boćanju?˝ upitao je René Imogen kada

je u ponedjeljak došla na posao. Sam čin odlaska na posao popravio joj je
raspoloženje nakon što su je pogodili Vinceovi i Cheyenneini mailovi. No, Renéovo
pitanje uznemirilo ju je.
˝Polaskana sam što me zoveš, ali već sam ti rekla kako mislim da nije pametno
izlaziti s tobom.˝
˝Ne, ne˝, René podigne ruke. ˝Potpuno sam prihvatio tvoje okrutno odbijanje.
Ovo je nešto drugo. Nije spoj.˝
˝Nego što je onda?˝ upita Imogen s olakšanjem.
˝To je u dobrotvorne svrhe. Sudjeluje nekoliko lokalnih poduzeća, uključujući
nas. Mislio sam kako bi željela biti u našoj ekipi.˝
˝Ne bih imala pojma što trebam napraviti˝, rekla je Imogen iako je to već igrala
na plaži s obitelji Delissandes. Koristili su onaj šareni plastični set.
˝Slično je kuglanju, samo što se ovdje kugle bacaju, a ne kotrljaju.˝ Izvukao je
ispod stola malu kutiju u kojoj se nalazilo šest srebrnih kugli veličine naranče.
˝Ne bih baš bila dobra.˝ Pomislila je kako je to istina. Nikad nije pobijedila
dječake. ˝Razočarala bih vas.˝
˝Ma kakvi. Gađaš metu. Jednostavno je. Mnogi pružaju podršku događaju
klađenjem, a sav novac ide uglednim dobrotvornim udrugama.˝
˝Prestani se pozivati na humanitarnost!˝ uzvikne Imogen. ˝Stvarno, René, ne
biste se mogli pouzdati u mene.˝
˝Naravno da možemo. Nitko od nas nije profesionalac. Ekipu zasad činimo ja,
Angelique i Raoul. Treba nam još jedno.˝
Raoul je bio voditelj prodaje. Bio je ljubazan oženjen muškarac iz Bayonnea
kojega je Imogen vidjela nekoliko puta.
˝Razmislit ću.˝
Nije imala nikakvu namjeru natjecati se na turniru, bio on dobrotvoran ili ne.
No, te večeri jela je svoju pitu u kafiću, a Céline je upita bi li htjela biti u njezinoj
ekipi.
˝O, ne mogu˝, reče iznenađeno. ˝René me već pitao.˝
˝Stvarno?˝ Céline odmahne glavom i njezina se punđa zatrese. ˝Merde. Trebala
sam te prije pitati.˝
˝Ne propuštaš ništa. Neću sudjelovati, Céline. Grozno gađam. Bolje ti je bez
mene.˝

144
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Nitko nije dobar. Zato i jest zabavno.˝
˝To mi je i René pokušao reći, ali on ima svoj set boća! Rekao je još kako se ljudi
klade na tebe.˝
˝Ovdje svi imaju svoj set. Što se klađenja tiče, to je samo za zabavu. U
humanitarne svrhe.˝
Imogen je sumnjičavo pogleda.
˝To uvijek bude odlično. Stvarno. Ne možeš igrati za mene jer te René prvi pitao,
ali uživala bi.˝
˝Pa...˝
˝Uživat ćeš. Obećavam.˝
˝U redu, u redu.˝ Imogen podigne ruke u znak dobrodušne predaje. ˝Uvjerila si
me. Zabavno je i u dobre svrhe. Neću tome pristupiti previše ozbiljno. Sutra ću reći
Renéu lošu vijest.˝

René je bio oduševljen kada je pristala i rekao joj kako je može malo trenirati.
˝Trening!˝ uzvikne ona panično. ˝Rekao si kako će biti jednostavno, a ti i Céline
obećali ste kako će biti i zabavno. Trening mi ne zvuči zabavno.˝
˝Bit će zabavno, ali malo vježbe sigurno ne bi bilo naodmet.˝
˝Riskirat ću˝, reče, Imogen a on na to slegne ramenima i kaže kako natjecanje
počinje u osam navečer u četvrtak. Održavalo se na boćalištu kampirališta Jazkiel.
˝Doći ću.˝ Imogen se počela veseliti izlasku, a to nije bilo nalik na nju. Zadnji je
put izašla sa Samanthom i Gerryjem. Bila je sama svaku večer otkad je ostavila
Vincea. Iako je uživala u miru i tišini, katkad se osjećala usamljeno. Uostalom,
odlaskom na turnir mogla bi početi dovoditi svoj život u red. Život koji se ne mora
svesti samo na posao i samotno gledanje zalaska Sunca s balkona.

Na vrijeme je došla na kampiralište. Nosila je običnu bijelu majicu, ružičaste

kratke hlače i cvjetne espadrile koje je kupila u nekoj trgovini na rivi.
˝Izgledaš tres chic˝, rekla je Céline kada ju je ugledala.
˝Sik? U usporedbi s tobom, nema šanse. Kako Francuskinje uvijek uspijevaju
izgledati tako... dotjerane?˝
Céline se nasmije. ˝Nosim staru majicu kratkih rukava i kapri-hlače. Ne bih to
baš opisala vrhuncem elegancije.˝
˝Ipak, izgledaš fantastično u njima.˝ Imogen odmahne glavom. ˝To je u genima,
zar ne? Svi ste vi rođeni s tim.˝
˝Ako ti tako kažeš. To ne umanjuje činjenicu da izgledaš bolje nego ikada,
Imogen.˝
Možda je to zbog toga što se dobro osjeća, pomisli Imogen. Možda joj se to vidi
na licu.

145
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Oko pješčanog boćališta postavili su šarena svjetla, a na obojenim drvenim
kioscima prodavali su sokove, sladoled i hranu. Svirao je puhači orkestar, a ispred
njih su nasmijana djeca marširala naprijed-nazad, njišući rukama u ritmu. Na jednom
kraju bara oko Renéa bila je okupljena gomila ljudi.
˝Trebala bih se javiti vođi ekipe˝, rekla je uočivši da joj René maše.
˝Svakako. Od sada smo ljuti neprijatelji.˝ Céline je pokušala izgledati kao opasan
suparnik, ali oči su joj odavale veselje. ˝Vidimo se poslije.˝
˝Vidimo se.˝ Imogen je otišla prema šanku. Odjednom je preplavi sjećanje na
jedno drugo vrijeme i mjesto na kojemu su bile bacane boće. Agnes i Berthe umirale
su od smijeha dok su bacale te srebrne kugle po terenu koji su same iscrtale u
pješčanoj plaži. Prisjetila se i Carolina smijeha. Morala je to biti ona plaža u blizini
Maison lavande. Sjećanje joj je bilo mutno - pijesak boje biskvita, azurno more i
zvuk metala koji je odzvanjao pri sudaru kugli.
Snažni nalet sjećanja obuzeo ju je kada joj je René ponudio čašu pastisa. To piće
s okusom anisa bilo je omiljeno u Maison lavande.
Bertheina majka držala je dekanter pun pastisa na stolu u hodniku te je njime
častila goste. Imogen je vjerovala kako je u pitanju limunada dok joj jednog dana
madame Fournier nije dala da kuša to piće. Lice joj se izobličilo od slatkastog mirisa i
uzdahnula je od iznenađenja dok joj je vatrena tekućina palila grlo. Carol je bila
uzrujana zbog toga što je starica četverogodišnjoj djevojčici davala alkohol, ali madame
Fournier samo je frknula na to i rekla kako je važno da Imogen zna kako u pitanju
nije limunada te kako joj je, uostalom, dala samo malo.
Sjećala se tog mirisa dok je sada pažljivo ispijala gutljaj.
˝Uh˝, lice joj preplavi gađenje pa spusti čašu natrag na stol.
˝Trebala bi se osjećati kao doma, madame Provansa˝, zafrkavao ju je. ˝Petanka i
pastis - ili boćanje i cuganje ako ti je draže! Sve što ti treba da se ponovno osjećaš kao
na jugu Francuske.˝
˝Bila sam još malo dijete kada sam otišla otamo.˝ Uzela je još gutljaj pastisa i
namrštila nos. ˝Nisam boćala, a zasigurno nisam ni pila ovu stvar.
˝Naviknut ćeš se˝, uvjeravao ju je René.
˝Nadam se da ipak neću.˝ Iskapila je pastis i zatražila mineralnu.
René joj se dobronamjerno osmjehne, a zatim ustane pozdraviti dvoje ljudi koje
im se približavalo.
˝Angie˝, reče dok ih je naizmjence grlio. ˝Raoul.˝
Imogen je sada prvi put upoznala Renéovu poslovnu partnericu i uopće nije bila
kakvom ju je zamišljala. Umjesto dojmljive, zastrašujuće i lijepe poduzetnice,
Angelique je bila niska, okruglasta žena od četrdesetak godina s kovrčavom crnom
kosom i tamnim očima. Poljubila je Imogen nakratko u obraz, priznala kako joj je
drago što su se konačno upoznale te joj dala jarkožutu oznaku njihove ekipe. Na
njoj pisalo je Ekipa Bastarache.

146
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Dobrotvorna udruga pobjedničke ekipe dobit će dodatnih dvjesto pedeset
eura˝, rekla je. ˝Mi se borimo za djecu bez doma i želim pobjedu.˝
˝Dakle, bez pritiska˝, promrmlja Imogen.
˝Nema pritiska˝, složi se Raoul, a glas mu je odzvanjao samouvjerenošću. ˝Svi
ostali nemaju pojma.˝
˝Mesdames et messieurs!˝ Prolomi se preko razglasa. ˝Peti jazkielski humanitarni
turnir u boćanju ‘Boćajmo za dobro’ samo što nije započeo. Molimo sve ekipe da se
registriraju kod zapisničkog stola.˝
˝Alors!˝ René potapša Imogen po leđima. ˝Idemo ih razbiti!˝
Imogen se nasmije i ode s njim do zapisničara. Céline i jedan stariji par također
su tamo čekali. Bio je tamo i visoki, mršavi muškarac kose boje pijeska, sivih očiju te
s longetom na lijevoj ruci. Céline je predstavila taj stariji par kao svoje roditelje te ih
je upoznala i s tim mršavim muškarcem koji se zvao Artemis. Ton njezina glasa i
način na koji ga je gledala otkrivali su njihovu vezu. Artemis je Imogen pozdravio
pristojnim poljupcem u obraz, a njezini su je roditelji veselo pozdravili.
˝Jela si u mom restoranu, zar ne˝, upita Célinein otac. ˝Kako ti se činilo?˝
˝Bilo je prekrasno. Tko ga večeras nadgleda?˝
˝Adrien˝, reče Céline. ˝Moj brat. Skoro je dobar kuhar kao tata.˝
Otac joj je uputio pogled neodobravanja. Zatim se okrenuo prema bivšem zetu
te brzinski kimnuo. ˝René.˝
˝Bernard.˝ René mu uzvrati kimanjem. Zatim je pristojno poljubio njezinu majku
u obraz. ˝Florence.˝ Naposljetku se okrenuo tom mršavom muškarcu. ˝Art, mon ami.
Nadam se kako nećeš kriviti slomljeni zglob zbog svog neizbježnog poraza. U pitanju
je ipak tvoja lijeva ruka.˝
˝Siguran sam kako ćemo vas svejedno pobijediti.˝ René ga potapša po leđima.
Sve je bilo tako civilizirano, pomisli Imogen. Pokušala je zamisliti prizor u
kojemu bi, nakon jedne običnije rastave, došla na neki događaj sa svojim muškim
prijateljem i tamo ugledala Vincea. Bila je sigurna kako bi to bilo neusporedivo
neugodnije od ovoga. Zadrhta na toplom večernjem zraku. Nije htjela razmišljati o
Vinceu. Ne večeras.
˝Šest ekipa sudjeluje u natjecanju˝, rekao je sudac. ˝Svi će igrati protiv svih. Dvije
najbolje ekipe susrest će se u finalu. Je li svima jasno?˝
Sve su ekipe potvrdno kimnule.
˝U međuvremenu, mademoiselle Mazarine i njezini pomagači prikupljat će oklade
publike!˝ Pogledao je unaokolo dok se skupina lijepih plavuša probijala kroz gužvu s
listićima za klađenje. ˝Kladite se što prije i što češće kako bismo večeras prikupili
novac za naše dobrotvorne udruge.˝
Žamor se prolomi među gledateljima.
˝Allez Team Le Bleu! ˝ uzvikne netko.
˝Allez Team Chi-chi!˝ uzvikne netko drugi.
147
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Ekipu Chi-chi sačinjavale su tri prelijepe terapeutkinje koje su bile besprijekorno
našminkane te su nosile umjetne trepavice ukrašene cirkonima. Mahnule su svojim
navijačima.
Suprotstavljeni uzvici dopirali su iz gužve dok su ekipe zauzimale svoja mjesta.
˝Nemoj biti nervozna˝, rekao je René Imogen. ˝Igramo prvo protiv ekipe Chi-
chi. Njih ćemo lako pobijediti.˝
˝Misliš?˝
˝Sigurno.˝ René ju je utješno zagrlio. Zatim se pripremio za bacanje bulina koji
će postati meta u njihovoj partiji.
˝Dobiješ bod za svaku boću koja je najbliža bulinu˝, rekao joj je. ˝Ali bodove
dobiješ samo ako je jedna od tvojih boća najbliža meti. Hajde, Angie, ti si prva.˝
Stala je u označeni krug i bacila svoju boću. Pala je pola metra od bulina. Sljedeća
dva bacanja bila su još bliža.
˝Odlično!˝ uzvikne Raoul. ˝Dobro obavljeno.˝
Uslijedila je članica ekipe Chi-chi. Njezina boća sletjela je dalje od Angiene.
˝Bon˝, rekao je René. ˝Zadržavamo bod. Moraju opet bacati.˝
Iako je ekipa Chi-chi bacila sve svoje boće, nijedna nije bila bliže od Angiene.
˝U pobjedničkoj smo poziciji˝, rekao je René. Zatim je ustao jer je bio njegov red
za bacanje. Debelo je promašio, ali Raoul je bio uspješniji. Dvije njegove boće bile
su jako blizu mete.
˝Vodimo˝, rekao je René. ˝Dakle, nemaš nikakva pritiska, Imogen.˝
˝Svejedno˝, promrmljala je dok je zauzimala svoje mjesto za bacanje. Podsjetila
se kako bi to trebalo biti zabavno. No, nije mogla vjerovati koliko je nervozna dok
je u ruci osjećala težinu boće. Nježno ju je bacila.
Sletjela je tik do bule.
˝Fantastique!˝ uzviknu Angie i Raoul istovremeno.
˝Sreća˝, reče Imogen.
˝Jesi li sigurna da je samo sreća?˝ ustrajao je René dok su se njezine preostale
bule smještale pored bulina. ˝Ovo je bilo briljantno.˝
Imogen je znala kako je to bila slučajnost, ali ipak je bila zadovoljna sobom.
Svaka ekipa igrala je, prema pravilima, do tri pobjede. U svakoj partiji toga meča
njezine bi boće sletjele najbliže buli.
˝Imamo ovdje prirodni talent.˝ René je zračio zadovoljstvom. ˝Svi se klade na
tebe, Imogen.˝
˝O, Bože.˝ Odjednom je obuze panika. ˝Ne bi trebali. Bila je to slučajnost.˝
˝Ne, ne˝, reče Angelique. ˝Razlog tomu je što si iz Provanse. Petanka ti je u krvi.˝
Imogen odmahne glavom. ˝Ne mogu se smatrati Provansalkom. Naposljetku,
živjela sam...˝ Zaustavila se točno na vrijeme prije nego je izlanula kako je živjela u
Hendayeu jednako dugo koliko i u Provansi. Nije željela to obznaniti. Još. Možda i
nikada. ˝... u Irskoj mnogo dulje.˝
148
Knjige.club
 Knjige.Club Books
U sljedećoj partiji nije bacala toliko precizno, ali ipak su pobjeđivali. Uslijedila je
Célineina ekipa Le Bleu. Odjednom je Imogen postala svjesna nove razine
kompetitivnosti. René i Céline možda su se civilizirano razišli, ali među njima je
sasvim sigurno postojalo rivalstvo. Rivalstvo koje su potpirivali Bernard sa Célinine
strane i Angie s Renéove.
Trema je ovaj put pojela Imogen i samo jedna njezina boća donijela je bod, ali
zato je René bio precizniji. Pobijedili su s bodom razlike. Kada je sudac zbrojio sve
rezultate, ekipe Bastarache i Le Bleu bile su u finalu.
˝Mrzim se natjecati protiv Renéa˝, prizna Céline Imogen nakon objave rezultata.
˝On uvijek mora biti najbolji. Kada smo bili u braku, svaki put kada bih započela
nešto novo, on bi me pratio samo kako bi pobijedio. Ubrzo mi je dosadilo.˝
˝Sigurna sam kako je to bilo naporno.˝
˝Bilo je teško odlučiti prekinuti, ali morala sam... znaš, gušio me. Nije htio, ali
jest.˝
Zvučalo joj je to tako poznato, pomisli Imogen. Ipak, René i Céline uopće nisu
bili nalik na nju i Vincea. Barem ne na površini.
˝I dalje mi je stalo do njega, ali život s njim bio je jednostavno pretežak. Uvijek
je htio po svome.˝
˝Muškarci su takvi.˝
Céline je iznenađeno pogleda. Ton Imogenina glasa iznenadio ju je. Imogen se
okrenula prema orkestru koji je zasvirao neku živahnu glazbu.
René sazove članove svoje ekipe. ˝Važno je fokusirati se na finale. Ne samo zato
što želimo pobijediti ekipu Le Bleu, nego zato što želimo taj dodatni novac za svoju
dobrotvornu udrugu. U redu?˝
˝U redu˝, reče Angie. ˝Doduše, nema mjesta zabrinutosti. Bolji smo. Osobito
nakon što smo otkrili Imogenin talent.˝
˝Molim te, ne govori to. Mogla bih puknuti svaki čas. Vjerojatno i hoću.˝
˝Besmislica˝, reče Raoul. ˝Nismo još izgubili. Nećemo ni sada.˝
Glazba je stala i opet su se poredali.
˝Finale turnira˝, objavi sudac. ˝Do tri pobjede. Ekipa Bastarache protiv ekipe Le
Bleu. Ekipa Le Bleu bacat će prva.˝
Bernard ustane i baci bulin. Daleko je pao.
˝Voli duga bacanja˝, rekao je René. ˝Misli kako će nas tako pobijediti.˝
˝Možda bi i mogao˝, šapne Angie nakon što je Bernardovo prvo bacanje palo
blizu.
˝Hm. Vidjet ćemo.˝
Međutim, kada je bio red na Renéa, nijedna njegova boca nije došla bliže od
Bernardove. Renéov bivši punac samozadovoljno se nasmiješi.
˝Ti si sljedeća, Imogen˝, rekao je René. ˝Tebi će jedna upasti.˝

149
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Ispuni je tjeskoba dok je gledala u metu, ali njezina su bacanja također bila
prekratka. Ekipa Le Bleu osvojila je tu partiju.
˝Još jedna za pobjedu˝, reče Bernard.
˝Il ne faut pas vendre la peau de l’ours avant de l’avoir tué, Bernarde. Ne nadaj se.˝ René
naglašeno slegne ramenima, a Angie i Imogen izmijene nervozne poglede. Obje su
počele osjećati pritisak. Raoul je bio jako opušten, kao i Art kojega je zglob očito
ograničavao. Međutim, to ga nije previše uznemiravalo. Ipak, izrazi lica Céline i
njezine majke odražavali su blagu zabrinutost.
˝To je samo igra˝, reče Florence.
Muž joj samo kratko odgovori. ˝Idemo.˝
Ali ovaj put ekipa Bastarache uspjela je izboriti treću, odlučujuću partiju.
˝Čovjek bi pomislio kako igramo na Svjetskom prvenstvu˝, promrmlja Céline
prema Imogen. ˝Ili na Roland Garrosu.˝
˝Hajmo se dogovoriti kako ćemo ostati prijatelji bez obzira na ishod˝, rekla je
Imogen, a Céline se nasmije.
˝Naravno.˝
Partija je bila očekivano teška. Bacali su sad jedni, sad drugi. Publika se potpuno
uživjela. Navijali su prvo za jedne, a potom za druge. Živahno se kladilo na ishod.
˝Ne mogu vjerovati˝, rekla je Imogen kada je Florenceino zadnje bacanje došlo
tik do bulina. Ekipa Le Bleu preuzela je vodstvo, a Bernard ju je od sreće umalo
zgnječio zagrljajem.
˝Sve je na tebi˝, reče joj René. ˝Moraš doći bliže.˝
˝Morala bih baciti tako da dodirujem bulin.˝
˝Moraš izbaciti njezinu boću svojom˝, upadne Raoul.
˝Minimalne su šanse za to˝, reče Imogen.
˝Možeš ti to.˝
Ne možeš. Nema nade za tebe, Imogen.
Okrenula se i iskreno očekivala Vincea iza sebe. Mogla se zakleti kako su te riječi
izgovoRené naglas. Nikoga, međutim, nije bilo.
Pokušavaš se umiliti ovim ljudima. Njih nije briga za tebe. Jedino je meni stalo.
Pomisli kako će se onesvijestiti. Zatvori oči na trenutak.
˝Imogen?˝ Renéov glas odavao je zabrinutost. ˝Jesi li dobro?˝
˝Ja...˝ Nije ona to mogla. Vince je imao pravo. Pretvarala se da sudjeluje.
Pretvarala se kako je dio nečega, a zapravo ne pripada tu.
˝Hajde, Imogen!˝ kaže joj Céline. Imogen opet otvori oči. Vlasnica kafića ohrabri
je smiješkom. ˝Častim te tjedan dana čokoladom ako pobijediš. Ali˝, doda s
vragolastim smiješkom, ˝ne mislim da hoćeš.˝
Imogen se slabašno osmjehne. Pogleda prema bući u svojoj ruci i zauzme mjesto
unutar kruga.

150
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Hajde, Imogen!˝ uzvikne René. ˝Hajde, Bastarache!˝ Započeo je sporo
pljeskanje koje se proširilo na cijelu publiku.
Njezin problem nije bio baciti boću blizu bulina. Bio je u tome hoće li ga uopće
pustiti iz ruke. Počela ju je hvatati vrtoglavica i priboji se kako će se onesvijestiti.
Stisak joj se pojača oko te srebrne kugle.
˝Allez!˝ skandirala je publika.
˝Hajde, Imogen!˝ uzvikne Angie.
Boća joj je u ruci bila kao kugla plamena. Morala je se riješiti. Jako izdahne i baci
je.
Hitac je bio grozan.
˝Nema veze˝, tješio ju je René i tapšao po leđima iako je hitac bio toliko kratak
da je znala kako je morao biti pRenéražen. ˝Sljedeća.˝
Proguta knedlu u grlu i, bez čekanja, baci drugu.
Ovaj je put pala metar iza bulina. Mješavina negodovanja i sreće provalila je iz
gledateljstva.
˝Ne bih ti htio nabijati pritisak˝, reče René, ˝ali...˝
˝Dajem sve od sebe. Stvarno dajem. Rekla sam ti kako mi nema pomoći. Žao mi
je.˝
˝Ne, ne, meni je žao.˝ René je zvučao kao da se iskreno kaje. ˝Katkad me ponese.
Ne brini se, Imogen. Samo je baci i pusti le bon Die da obavi ostalo.˝ Stisne joj ramena.
˝Ako on odluči kako nije naš red da ugrabimo slavu, mogu živjeti s time.˝
Imogen se okRené prema njemu. Njegove su plave oči treperile i kimne joj pun
odobravanja. Očekivala je kako će on izgledati poput Vincea. Osoran i ljut što nije
ispunila njegova očekivanja. Još uvijek ga je mogla čuti kako neprestano izgovara:
Nema nade za tebe, Imogen. Beznadan su slučaj. René, pak, nije govorio ništa takvo.
Ulijevao joj je samopouzdanje.
Duboko udahne, boću malo prebaci u ruci i baci je uvis prema bulinu. Precizno
je pogodila metu koja se otkotrljala od Florenceine boće prema njezinim i Renéovim
kuglama. Čula je kako je on iza nje trijumfalno uzviknuo. Angie je potapša po leđima
i čestita joj.
˝Pobijedili smo! Pobijedili smo! Prekrasan hitac! Odlično, Imogen.˝
Imogen je ostala zapanjena. Nije im mogla priznati kako uopće nije razmišljala o
hitcu prije bacanja. Nije mogla priznati kako je to bila još jedna sretna okolnost.
Morala je uživati u njihovu pobjedonosnom veselju, a istovremeno se pogledom
ispričavala Céline. Međutim, vlasnica kafića bila je nasmiješena, ničim pogođena zbog
poraza.
˝Meni to nije važno˝, rekla joj je kasnije dok su pile vino na terasi. ˝Bilo je,
naposljetku, u dobrotvorne svrhe. Moj otac, doduše, uvijek želi pobijediti Renéa. Čak
i dok smo bili u braku, postojala je ta tenzija među njima.˝
˝Sigurna sam da to nije pomoglo vašem braku.˝
151
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Nije to imalo veze s mojim ocem. To natjecanje uvijek je bilo između mene i
njega.˝
˝Pokušavao te je kontrolirati?”
Odmahne glavom. ˝Ah, non. Kao što sam i rekla, on uvijek želi biti najbolji.
Uvijek bi mi davao savjete koji mi nisu trebali. Ne bih ga slušala. Ipak sam neovisna
žena. Međutim..˝, uputi joj zamišljen pogled, ˝među vama moglo bi biti drukčije.˝
˝Što?” Imogen žustro odmahne glavom. ˝Nema ničega među nama. Ne znam
zbog čega si to uopće pomislila.˝
˝Oprosti, oprosti!˝ Céline podigne ruke uvis. ˝Nisam te željela uzrujati. Samo mi
se čini da među vama postoji neka iskra.˝
˝Nije to takva iskra.˝
˝Ako tako kažeš, ali možda s vremenom?˝
˝Sumnjam kako ću ovdje ostati dovoljno dugo da se nešto razvije.˝
˝Napuštaš nas?˝
˝Ne još. Ali...˝, slegne ramenima. ˝Morat ću naći pravi posao u nekom trenu. Ne
želim reći kako čišćenje nije pravi posao˝, doda brzo kako Céline ne bi pomislila da
nije predana svom poslu, ˝jednostavno se ne vidim u tome zauvijek.˝
˝Što bi željela raditi?˝
˝Ne znam.˝
˝Što si prije radila?˝
Imogen joj je rekla za vrijeme provedeno s profesorima i kako je poslije radila u
Chandon Leclercu. Céline je začuđeno pogleda.
˝I sad si tu, čistiš kuće?˝
˝Nema puno posla za ljude koji su diplomirali europsku povijest, a moram
zaraditi za život. I tako, evo me tu.˝
˝Svi trebamo zaraditi za život. Možda ćeš jednoga dana napisati knjigu o povijesti
Hendayea.˝
Licem joj preleti sumnja. ˝Nisam baš sigurna.˝
˝Tu si, cerio˝, pridružio im se Art i sjeo kraj Céline. Obgrlio ju je desnom rukom
i privukao sebi. ˝Pitao sam se gdje si nestala. Nisam mislio kako ćeš piti s
neprijateljem.˝
Céline se nasmije. ˝Kada igra završi, opet smo prijatelji.˝
˝Trebala bih poći˝, Imogen ustane. ˝Previše sam popila i moram kući.˝
˝Jesi li luda? Bit će plesanja!˝ usprotivi se Céline.
˝Četvrtak je navečer. Moram biti u agenciji ujutro.˝
˝Ne moraš. Znam kako to funkcionira. Ne šalju čistače u apartmane prerano
kako ne bi probudili goste.˝
Imogen se nasmije. ˝Istina. Ali sada čistim kuće i..
˝Sjedni.˝ Céline joj natoči još vina. ˝Ovdje smo svi prijatelji. Zabavi se malo.˝
152
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Imogen se pokušavala prisjetiti kada je zadnji put bila u ekipi poput te. Pokušala
se prisjetiti zadnjeg puta kada je sama izašla van i kada se nije morala brinuti o tome
kada će joj Vince poslati poruku i pitati planira li doći kući. Sigurno je to bilo prije
nego što ga je upoznala. Nakon vjenčanja prestala je izlaziti sama osim ako nije bila
sa Shonom. Morala mu je i svakoga sata poslati poruku i reći gdje je.
Večeras nikome nije morala odgovarati. Bilo je to oslobađajuće.
Nastavila je čavrljati sa Céline i Artom dok je René nije pozvao na ples. Teren
boćališta sada je bio prekriven drvenim daskama, a umjesto orkestra glazbu je puštao
DJ. Poticao je ljude na ples. Mnogi su to i činili.
˝Grozno plešem.˝
˝Svatko može zaplesati, jedino što ti treba pravi je partner.˝ Pridigao ju je na noge
i odveo do provizornog plesnog podija. ˝Et voila! Uopće nisi grozna.˝
Pridružili su im se Angie i Raoul, a potom Céline i Art te još nekoliko ljudi koje
Imogen nije poznavala. Glazba je bila žestoka i brza kao i ples. Svi su energično
plesali dok René nije napokon rekao kako mu treba odmora.
˝Vi mladi možda i imate toliko energije, ali mi starci...˝
Nasmijali su se, ali pridružili su mu se za stolom. Ispilo se još vina i plesalo se još
više. Potom je uslijedila dehidracija i ispijanje vode.
˝Stvarno moram kući, zaspat ću.˝
˝Zar smo ti toliko dosadni?˝ usprotivi se René.
˝Ne, samo sam iscrpljena.˝
˝Izrabljuješ je previše, a i boji se kako će doći na posao ujutro˝, ubaci se Céline.
˝Sutra sve počinje sat kasnije.˝
˝Meni ne. Ja ću sutra biti u kafiću kao i inače.˝
˝Uvijek si bila tako disciplinirana.˝ René protegne noge. ˝Iscrpljivalo me.˝
˝Znam.˝
Najednom nastupi napet trenutak ispunjen tišinom. René se potom uspravi.
˝Stvarno želiš ići kući?˝
Imogen kimne.
˝Otpratit ću te.˝
˝Nije potrebno. Ima manje od dvadeset minuta. Mogu sama.˝
˝Siguran sam da možeš, ali svejedno ću prošetati s tobom.˝
˝Molim te, dopusti mu to˝, reče Céline. ˝Ovo je miran gradić, ali ti si žena bez
pratnje i još si malo popila.˝
˝Zašto bi to bio problem? Zašto bih se trebala brinuti?˝
˝Ne bi trebala˝, složi se Angie. ˝Nažalost, moramo se brinuti o previše toga u
ovome svijetu.
˝Hajde˝, reče René. ˝Idemo.˝
Imogen ustane i René je primi pod ruku.
153
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Dobro sam.˝
˝Znam. Želim da takva i ostaneš.˝
Hodali su u tišini prema njezinu stanu. Noćni zrak bio je još uvijek topao, prepun
mirisa oleandra i hibiskusa. On otvori vrata koja su vodila do njezine zgrade i nastavi
je pratiti.
˝Velika ti hvala što si se pobrinuo za mene. Divan si čovjek, René.˝ Izvadila je
ključeve.
˝Ali nisam tvoj tip?˝ vragolasto joj se osmjehne.
˝Nitko trenutačno nije moj tip.˝
˝To je u redu.˝ Poljubio ju je u obraz lagano, gotovo neprimjetno. ˝Dobro je
imati profesionalan odnos sa ženom.˝
˝Ti ih imaš mnogo. Céline, Angie, ja.˝
˝Nikada neće biti strogo profesionalno između mene i Céline. I dalje mi je stalo
do nje iako nismo više zajedno.”˝
˝Voliš li je još?˝
Odmahne glavom. ˝To je prošlost. Brak nam je propao. Moraš nastaviti dalje,
zar ne?˝
˝To si i ja govorim.˝
˝Odlično ti ide. Što god bilo to što pokušavaš ostaviti iza sebe, odlično ti ide.˝
Imogen osjeti kako joj naviru suze. Bilo je tako lijepo čuti da joj dobro ide. Što
sam to postala, upita se, ako me jednostavan kompliment nekog stranca može natjerati u plač?
Potisnula je suze.
˝Laku noć, René.˝ Poljubi ga jednako diskretno. ˝Vidimo se sutra.˝
˝Beaux reves.˝ Okrenuo se i otišao.

Dobro se osjećala. Osjećala se sretnom. Bila je umorna, ali istovremeno nije

mogla zaspati. Prvi put otkad je otišla od kuće, počela je vjerovati kako će uspjeti.
Sklapala je prijateljstva i postajala dio zajednice. Nije bila sigurna hoće li ostati, ali bila
je sigurna u to kako je uspjela pronaći mjesto gdje se osjeća ugodno. To je ujedno
bilo i mjesto na koje je sama došla, bez prisile neke druge osobe.
Međutim, problem njezine samoće bio je u tome što ni s kim nije mogla podijeliti
svoju sreću. A željela ju je podijeliti. Željela je pustiti ljude u svoj život, one ljude od
kojih je tajila svoju lokaciju. Željela im je reći kako je dobro. Zaslužuju to znati, zar
ne?
Nesvjesno je znala kako slanje poruke ili maila nakon koje čašice nije baš najbolja
ideja, ali svejedno je to odlučila učiniti.
Duboko je udahnula, otvorila novi račun i kliknula sastavi novu poruku.

Šalje: Vanished@mymail.com
Prima: Cheyenne@firstmail.com
154
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Predmet: Ja sam
Bok, Cheyenne, puno ti hvala na tvom zadnjem mailu. Kao što vidiš, javljam
ti se s nove adrese. Ovdje me možeš dobiti. Staru više ne koristim jer imam
osjećaj, makar nisam sigurna, da je Vince može otvoriti. Zvučim li zbog toga
paranoično? Vjerojatno jesam. On me učinio takvom.
Imaš pravo, ostavila sam ga. Previše je tu razloga da ih sada objasnim, ali bila
je to prava odluka. Nisam nikoga kontaktirala jer bilo je to nešto što sam
sama morala odlučiti. Uostalom, svatko od nas ima neke svoje probleme i
nisam bila sigurna jesi li mi mogla tada pomoći. Znala sam da trebam otići i
znala sam da se neko vrijeme moram pritajiti. Sigurna sam da nije
sretan zbog onoga što sam učinila. Uostalom, tko bi i bio?
Dobro sam i na sigurnom sam. Ponovno dovodim svoj život u red. Molim
te, molim te, nemoj ništa reći Vinceu (znam da ne bi) i nemoj dopustiti
Kevinu da razgovara s njim nakon što se vrati s krstarenja (jer mogao bi -
barem da ga ispsuje).
Bilo bi lijepo uskoro te vidjeti. Javit ću ti se opet.
Nadam se da je kod tebe sve u redu.
Voli te
Imogen

Bilo je pomalo suhoparno, pomisli, ali ipak je poslala tu poruku. Nije uopće
spomenula koliko je bilo loše s njim i koliko se bolje osjeća sada. No, barem ju je
kontaktirala.
Započela je pisati drugi mail, ali dok je upisivala Shoninu adresu, predomislila se.
Bojala se prije nazvati prijateljicu, ali tjeskoba je sada isparila. Pomisli kako je krivac
zbog toga alkohol. Prsti su joj mirno stajali iznad tipkovnice. Možda joj je alkohol
pomutio razum, ali jedan poziv sigurno ne može naštetiti. Stvarno ne bi trebalo
biti problema ako joj samo kaže ono što mora čuti.
Duboko je udahnula, a potom utipkala prijateljičin broj. Telefon je zvonio
nekoliko trenutaka, a zatim je čula Shonin pospani glas. ˝Tko je?˝
˝Ja sam.˝
˝Imogen!˝ Shona je sada bila potpuno budna. ˝O, moj Bože, kako si? Gdje se
nalaziš?˝
˝Dobro sam i sve je u redu.˝
˝Gdje si?˝
˝Ne mogu ti to sada reći.˝
˝Što se događa? Zašto si samo tako otišla? Zašto mi nisi rekla?˝
˝Otišla sam jer nisam više mogla izdržati. Znam kako se činilo da je Vince savršen
za mene, ali nije bio.˝

155
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Rekao je kako si uznemirena jer ne možeš zatrudnjeti. Je li u tome stvar,
Imogen? Želiš li razgovarati s nekim psihologom?˝
˝Zašto bih htjela zatrudnjeti ako sam ga planirala ostaviti? To su gluposti.˝
˝Pretpostavljam da jesu. Mene muči to što si jednostavno nestala. Sve si nas
prestrašila, Imogen, ne samo Vincea.˝
˝Ništa ne plaši Vincea.˝ Imogen se otrijezni. ˝Osim pomisli kako nema kontrolu.
Osobito ako ne kontrolira mene.˝
˝On ničime ne upravlja zadnjih nekoliko tjedana, to je sigurno. Potpuno je
slomljen.˝
˝Stvarno?˝
˝Da. Želi te pronaći. Planira otići u Francusku.˝
Imogenino srce poskoči i obuze je mučnina.
˝Zašto?˝
˝Nestala si tamo. Jesi li još uvijek ondje?˝
˝Ne mogu ništa reći.˝
˝Hej, to sam ja. Meni možeš sve reći. Mi smo prijateljice. Jesi li dobro?˝
˝Naravno da jesam. Ne bih te zvala da nisam. Ne mogu ti ipak reći gdje se
nalazim jer bi ti mogla reći njemu.˝
Nastupi tišina.
˝Zar mi ne vjeruješ?˝ Shona zazvuči povrijeđeno.
˝Vjerujem ti, ali njemu ne.˝
˝Pomalo me plašiš, Imogen. Je li te povrijedio?˝
˝Ne tjelesno.˝
˝Jasno mi je.˝ Shona je počela pažljivo birati svoje riječi. ˝Shvaćam kako on može
ponekad biti previše intenzivan, ali ne možeš jednostavno nestati. Moraš se nositi s
problemima.˝
˝Zasad ne moram.˝
˝Kada budeš spremna, ja ću te ovdje čekati. Kako ti inače ide?˝
˝Ne ide mi loše.˝ Osmjehne se samoj sebi. ˝Našla sam posao.˝
˝Što radiš?˝
˝Neću ti ni to reći.˝
˝Zašto si me onda nazvala ako mi se ne želiš povjeriti?˝
˝Nazvala sam te kako bih ti se ispričala. Također, željela sam ti reći da sam dobro
i da sam sretna. To je zapravo sve. Željela sam ti reći da sam sretna. Željela sam to
podijeliti.˝
˝Jesi li pronašla nekoga? Je li u tome stvar?˝
Imogen pomisli na Renéa i njegov poziv na večeru. Pomisli na turnir u boćanju
i kako joj se osmjehnuo.
˝Ne.˝
156
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Hoćeš li se ikada vratiti?˝
˝Kada budem spremna.˝
˝Kada će to biti?˝
˝Ne znam.˝
Shona uzdahne. ˝Drago mi je što si dobro. Tako sam se brinula za tebe.˝
˝Nema potrebe. Mogu sa svime izaći na kraj, ali ipak mi nedostaješ.˝
˝I to je nešto. Imala sam osjećaj kao da si me izbacila iz svojega života.˝
˝Trebao mi je odmor.˝
˝To sam i ja rekla Vinceu.˝
˝On nije čovjek za mene.˝
˝U redu.˝
˝Molim te, nemoj mu reći da sam te zvala.˝
˝Bilo bi mu lakše.˝
˝Ne želim da mu bude lakše˝, glas joj je bio oštar.
˝Zaslužuje znati kako si živa. Oboje smo se toga bojali.˝
˝Ali nazvala sam zakladu Nestala obitelj. Znali ste da sam dobro.˝
˝Nije to isto kao kada tebe čujem. Možda kada bih mu rekla...˝
˝Ne.˝
˝U redu, u redu. Shvaćam. Moraš ipak znati kako je on čvrsto odlučio pronaći te,
Imogen. Htio je čak unajmiti i privatnog detektiva.˝
˝Je li?˝ Njezino srce ponovno poskoči.
˝Ne. Odlučio je sve sam napraviti.˝
˝Pošalji mi mail ako napusti Irsku.˝
˝Jesi li u Francuskoj?˝
Imogen nije odgovorila.
˝On sumnja na Francusku. Možda Englesku zbog tvoje polusestre. Čak su mu i
Sjedinjene Američke Države pale na pamet zbog tvojih tetki.˝
˝Nisam kod svojih tetki.˝ Nije željela da Vince uznemirava Berthe i Agnes u Palm
Springsu. ˝To je istina, Shona.˝
˝Želiš li da mu to kažem?˝
˝Ne želim da mu išta kažeš, ali ako počne planirati odlazak u SAD... javi mi.˝
˝U redu. Želim pomoći, to je sve.˝
˝Hvala ti. Dobra si prijateljica, Shona. Žao mi je što sam te prestrašila.˝
˝U redu je. Najvažnije je da si ti dobro.˝
˝Jesam. Stvarno jesam.˝
˝Javi mi se opet. Nazovi me kadgod ili pošalji mail˝
˝Imam novu adresu. Mislim kako mi može ući u staru. Zadržat ćeš to za sebe,
zar ne?˝
157
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Ako ti to želiš.˝
˝Molim te.˝
˝Naravno. Kako glasi?˝
Imogen joj je dala svoju novu e-adresu i još jednom naglasila kako ne želi da
Vince sazna za nju.
˝Obećavam. Čuvaj se, Imogen.˝
˝Hoću.˝
˝Sigurno ti nikako ne mogu pomoći?˝
˝Sada ne, ali ako bude kakvih promjena, javit ću ti.˝
˝U tom slučaju... drago mi je što si me nazvala.˝
˝I meni također.˝

Nakon razgovora otišla je u krevet. Ležala je i gledala u tamu. Bilo je lijepo opet
razgovarati s prijateljicom. Ipak, nadala se kako nije upravo počinila vlastitu vrstu
indiskrecije.

158
Knjige.club
 Knjige.Club Books
23.

PROBUDILA SE sljedećeg jutra u sedam. Morio ju je osjećaj kako nešto nije kako
treba. Natočila je čašu vode. Sjetila se razgovora sa Shonom. Nazvala ju je pod
utjecajem alkohola i sreće te kako bi smirila svoje grizodušje što ju je tako ostavila
bez riječi. Sada joj se to činilo lošom idejom. Vince bi to mogao izvući iz nje. Iako je
pazila da joj ne otkrije previše, podsjetila se kako njezin Plan nije predviđao ikakve
razgovore s ljudima u Dublinu. Bila je to pogreška. Nikada je više neće počiniti.
Nikada.
Nakon što je popila vodu, odlučila je malo razbistriti glavu plivanjem u bazenu.
Bezvoljno je otplivala jednu dužinu. Sjedila je na rubu bazena s nogama u vodi. Tada
je stigao čovjek kojega je vidjela prvog dana. Bio je atletske građe i imao gustu crnu
kosu. Kimnuo je prema njoj te uskočio u bazen i otplivao deset dužina. Predstavio
joj se kao Max Gasquet.
˝Ja sam u apartmanu broj 1. Vidio sam te nekoliko puta ovdje.˝
˝Ljetujem u unajmljenu apartmanu.˝
Ja sam jedini dugoročni podstanar ovdje. Ako ti štogod zatreba, samo mi javi.
Obavljam dosta malih popravaka za studente.˝
˝I ti si student?˝
˝Stažiram u bolnici. Jednako dobro popravljam tijela kao i police.˝
˝Dobro je to znati.˝
˝Ozbiljno, ako ti štogod zatreba, samo pitaj.˝
˝Hoću.˝ Omota se svojim ručnikom. ˝Hvala ti.˝
˝Ej, nadam se da te nisam preplašio!˝
˝Treba puno više da bi se mene prestrašilo˝, reče Imogen smješkajući se.
˝Nažalost, moram na posao.˝
˝Vidimo se˝, rekao je dok je ona obuvala japanke,
˝Vidimo se.˝
I dalje se osmjehivala dok je ulazila u svoj stan. Sinoć se malo previše opustila,
ali neka. Ipak nije napravila nikakvu ključnu grešku. Bilo je krasno što je ovdje mogla
razgovarati s ljudima, osobito s muškarcima, a da se nije trebala osvrtati preko ramena
i gledati je li Vince ljut ili ljubomoran. Nikada mu nije dala ni najmanjeg razloga za
ljubomoru. Nije ni pogledala drugog muškarca nakon što se udala za njega, a kamoli
da joj je netko bio seksualno privlačan. Bojala se drugih muškaraca, muškaraca koji
nisu bili Vince. Bojala se onoga što su oni izazivali u njemu.

159
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Istuširala se i osušila kosu. Kosa joj je počela izrastati nakon tri tjedna. Imogen
nije bila sigurna želi li dulju kosu ili hoće li je opet skratiti. Moj izbor, pomisli ona dok
se četkala. Samo moj.
Nakon što je pojela tost i popila kavu, odvezla se biciklom do agencije. Uranila
je, ali halogena svjetla već su svijetlila nad slikama u izlogu i vrata su bila otvorena.
René je sjedio za stolom te ju je iznenađeno pogledao,
˝Mislio sam da ćeš doći kasnije.˝
˝Rano sam se probudila.˝
˝Kako se osjećaš?˝
˝Odlično.˝
˝I trebala bi se tako osjećati˝, osmjehne joj se. ˝Zbog tebe smo osvojili turnir. Ti
si naša zvijezda. Nadam se kako ćeš moći ići s nama kada budemo držali prezentaciju
u dobrotvornoj udruzi.˝
˝Voljela bih to.˝
˝Super. Želiš li možda kavu prije nego što počneš?˝
˝Popila sam već.˝
˝Ja nisam. A sjeo bi mi i kroasan.˝
Vince je to znao činiti. Pitao bi je želi li nešto raditi, a kada bi odbila, on bi rekao
kako on to želi. Osjećala bi pritisak pridružiti mu se. Odjednom je obuze panika.
˝Ali ako si već puna kofeina, nema veze.˝ René je iz jedne police izvukao ključeve,
˝Evo današnjeg popisa. Došlo je i čisto rublje za Villu Martine. Možeš li ga pokupiti
i odnijeti do kuće nakon što završiš?˝
˝Naravno... René?˝
˝Da?˝
˝Koliko još čistača radi za tebe?˝
˝Zašto pitaš?˝
˝Ja sam bila jedina čistačica na turniru. Imam osjećaj da se drugačije ponašaš
prema meni.˝
˝Nemamo nijednu čistačicu koja nam je ujedno i klijentica. Možda sam zato takav
prema tebi. I Lana i Danielle imaju obitelj, zato si ti bila logičniji izbor. Uostalom, ti
si jedina koja je ujedno i prijateljica s mojom bivšom ženom.˝
˝Zašto je to važno?˝
˝Pretpostavljam da nije˝, slegne ramenima. ˝Imam osjećaj da se slažemo i uživam
u tvome društvu. Trebao nam je netko za turnir i pitao sam tebe.˝
˝Tko je igrao prošle godine?˝
˝Viktoria. Ti si njezina zamjena, dakle bilo je još prikladnije tebe pitati. Ne moraš
ovo pretvoriti u teoriju urote.˝
˝Možda sam navikla vidjeti urote tamo gdje ih nema. Imaš pravo... prerano je da
se započne radni dan. Rado bih ti se pridružila na kavi i kroasanu.˝

160
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Otišli su u kafić. Céline se iznenadila kada ih je vidjela.
˝Nisam mislila kako će netko biti budan ovako rano. Ali vas dvoje...˝
˝Nismo se probudili zajedno!˝ uzvikne Imogen kada je vidjela sumnju u njezinim
očima.
˝Meni ne smeta ako...˝
˝Smeta meni˝, Imogen je prekine.
˝I meni. Nikada ne bih odmah nakon seksa doveo ženu u tvoj kafić, Céline. Znaš
to.˝
˝Znam. Naravno, imaš pravo spavati s drugim ženama. Možeš ih čak dovoditi
ovamo.˝
˝Ali neću.˝
˝Kakav džentlmen. Zašto sam se ikada rastala od tebe?˝
Zato sto mora sve kontrolirati, pomisli Imogen, kao Vince, René ipak nije bio baš kao
Vince jer nije pokušavao natjerati ljude da čine ono što ne žele. Naravno, izuzmemo
li igranje na turnirima u hodanju.
Céline je donijela kavu i kroasane, a potom je brzo i samouvjereno otišla baviti
se drugim gostima. Imogen i René jeli su u tišini, ali bila je ugodna te joj nije smetalo
što su Renéove misli bile naizgled miljama daleko. I ona je bila zamišljena.
Naposljetku, ona ustane i kaže mu kako treba započeti raditi. René se vratio u
ured, a ona je otišla niz Rue dd Lilas do prve kuće. Godinama se nije osjećala tako
lagodno. Imam sreće otkad se držim svog Plana, pomisli. Naslonila je bicikl uza zid kuće.
Možda je istina da svatko kuje svoju sreću. Možda sam to trebala ranije uvidjeti.
Mirno je odrađivala svoj raspored te se sjurila niz ulicu do agencije kako bi Renéu
ostavila ključeve. Postala je umorna od duge noći i alkohola. Jedva je čekala doći kući.
Kada je on iznio vreću rublja pred nju, sjetila se da je obećala odnijeti to do Ville
Martine. Potpuno je zaboravila.
˝Ne moraš se večeras vraćati s ključevima˝, rekao je dok se ona trudila ne zijevati.
˝Idi ravno kući i opusti se.˝
˝Sigurno?˝
˝Samo pazi na njih.˝
˝Naravno.˝ Prebacila je vreću u košaru bicikla. ˝Vidimo se sutra.˝
Bilo je malo previše nesigurno voziti bicikl s tom vrećom rublja naprijed, ali stigla
je bez problema do Ville Martine. Utipkala je šifru za dvorišna vrata, odgurala bicikl
puteljkom i ušla u kuću. Ostavila je svoju zelenu torbu u hodniku, a posteljinu i
ručnike odnijela na kat.
Raspoređivala ih je u uredne hrpice i slagala na police u glavnoj spavaćoj sobi.
Odjednom je začula lupanje ulaznih vrata i korake na pločicama na donjem kam.
Uslijedio je zatim veseli zvuk fućkanja melodije iz filma Veliki bijeg.

161
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Bila je paralizirana, nije se mogla pomaknuti. Osluškivala je korake kako prolaze
niz hodnik do stražnje strane kuće. Srce joj je divljački kucalo, pomislila je kako to
Vince fućka svoju omiljenu melodiju jer ju je pronašao. Kako mu je to, dovraga,
uspjelo? Je li se ipak previše izlanula Shoni? je li je najbolja prijateljica izdala? Možda
je ona nekako pogriješila, previdjela nešto što ju je otkrilo?
Fućkanje prestane i začuje kako se otvaraju kuhinjska vrata. Noge su joj se toliko
tresle, jedva je stajala. Morala je pobjeći prije nego se on uspne stepenicama i pronađe
je šćućurenu u kutu. Trebalo je zatim pedalirati što je brže moguće i otići... kamo?
Zasigurno se nije mogla vratiti u stan. Možda je već bio tamo. Nije imala kamo
drugamo. Osim, naravno, u Bastarache Immobilier iako je René vjerojatno dosad
otišao. Kafić je bio još uvijek otvoren, Céline će joj pomoći, bila je sigurna u to.
René također ako bude mogao. Uvidjela je odjedanput kako je samo u nekoliko
tjedana uspjela pronaći u ovome mjestu ljude kojima može vjerovati. U Dublinu se
bojala vjerovati drugima jer su svi poznavali Vincea.
Nastupila je tišina. Otvorila je vrata sobe malo više, tiho se odšuljala do stepenica
i pogledala prema dolje. Nije bilo nikoga. Osim njezine torbe koja je bila uredno
položena uza zid. Je li je primijetio? Bila je nova, no je li zaključio da je njezina? Je li
bio siguran da je ona ovdje? I kako je ušao? Je li nagovorio Renéa da mu da ključ? U
tom slučaju ne može se pouzdati u Renéa.
Pokušavala je narednih nekoliko trenutaka smiriti svoje uznemireno srce. Kada
više nije bilo nikakva glasa od njega, počela se polako spuštati niza stepenice. Bila je
na pola puta kada je opet začula korake u kuhinji. Čekala je, skamenjena, dok nije
stao. Požurila je zatim niza stepenice i ugrabila svoju torbu. Ruka joj se tresla i nije
mogla otvoriti bravu. Začula je otvaranje kuhinjskih vrata. Konačno je uspjela
okrenuti bravu i svom snagom raskriliti vrata. Bila je spremna pojuriti, ali tada
odjednom osjeti kako je nečija ruka zgrabi. Koprcala se i pokušala pobjeći, ali stisak
je bio prejak.
˝Tko si pobogu ti i kojeg vraga radiš u mojoj kući?˝
Trebalo joj je nekoliko trenutaka da shvati kako je pitanje bilo postavljeno na
francuskom.

Vince nije znao francuski. Njegovo mišljenje bilo je kako su drugi jezici
nepotrebni jer svatko tko je važan ionako govori engleski. Taj stisak dakle nije mogao
biti Vinceov kao ni taj glas koji je prijetio policijom.
˝Žao mi je, žao mi je˝, naposljetku uzdahne. ˝Nisam znala da netko danas dolazi.
Ja bih trebala biti ovdje. Ja sam čistačica.˝
Njegov stisak pomalo popusti, ali nije ju pustio. Nježno je povuče kako bi joj
pogledao lice. Imao je zalizanu crnu kosu i preplanulo lice. Oči su mu bile
sivkastoplave boje. Nosio je bermude i tamnoplavu majicu kratkih rukava. Pogled
mu je bio ljutit, ali opet nekako poznat.

162
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Vidjela je taj izraz nekoć na licu Denisa Delissandesa. Bio je tamo prvog dana
kad su ona i Carol došle u Villu Martine, a dječaci su loptom pogodili automobil.
Viđala je taj izraz mnogo puta tijekom godina koje su uslijedile nakon toga, a najčešće
kada bi ga njegovi sinovi uzrujali.
˝Olivere? Charlese?˝
Pogleda je iznenađeno. ˝Ja sam Giles. Poznaješ moju braću? Poznajem li te i ja?˝
˝Ja... Ne baš, ne...˝
Sumnja mu zaiskri u očima. ˝Znaš im imena, tvrdiš da si čistačica, ali bježiš kad
pomisliš kako netko od njih dolazi?˝
˝Pomislila sam da si provalnik.˝ Imogen je još uvijek razmišljala o tome kako
očito postoji još jedan sin Delissandesa. Očito se rodio nakon što su ona i Carol
otišle. ˝Molim te, pusti mi ruku.˝
˝Provalnik koji otvara vrata vlastitim ključem?˝ ipak joj pusti ruku.
˝Pomislila sam da možda nisam dobro zatvorila.˝
˝To je bilo nesmotreno, zar ne? Što da sam bio pravi provalnik?˝
˝Ali jesam zatvorila jer ti nisi provalnik.˝ Imogen protrlja ruku. ˝Zašto nisi
agenciji javio kako dolaziš?˝
˝Zato što se ništa nije trebalo napraviti.˝ Popustila mu je oštrina u glasu i u očima
mu više nije bila ljutnja, nego jednostavna iznerviranost. ˝Kuća je bila očišćena nakon
što je majka otišla.˝
˝Znam. Ja sam ona koja ju je očistila. Nisam došla opet čistiti, Došla sam samo
zamijeniti posteljinu. Oprana je.˝
˝Aha. Ako nemaš ništa protiv, nazvat ću Bastarache Immobilier kako bih
provjerio je li to istina.˝
Gledala ga je dok je telefonirao i pitala se kada je rođen. Pomisli da je dobar znak
što su Denis i Lucie imali još jedno dijete. Značilo je to kako je ona indiskrecija (afera,
ispravila se; morala je prestati nazivati to tim glupim imenom) bila oproštena. Carol
ipak nije razorila njihovu obitelj. Preplavi je val olakšanja. To ju je godinama
zabrinjavalo.
˝Tvoje ime?˝ upita dok je čekao pri telefonu.
˝Imogen. Imogen Weir.˝
˝U redu je.˝ René je potvrdio njezinu priču. ˝Žao mi je što sam te prestrašio, ali
i ti si mene poprilično preplašila.˝
˝U tom slučaju, oboje smo krivi.˝ Polagano se smirivala, ali i dalje je bila
potresena iznenadnim susretom s nepoznatim Delissandesovim sinom.
˝Želiš li piće? Malo će ti smiriti živce.˝
˝Živci su mi savršeno mirni˝ Srce joj je i dalje luđački tuklo, a ruke su joj se tresle.
˝Ali hvala.˝

163
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Ako smijem primijetiti, monsieur Bastarache podigao je razinu čistačica. Jesi li
prije radila za nas? Ne sjećam te se, a nikada ne zaboravim lijepo lice. Očito si
upoznala moju braću˝
Morala je priznati. Sve bi postalo previše komplicirano odluči li lagati.
˝Živjela sam ovdje kada sam bila mlađa.˝
˝Kako si ih znala?˝
˝Poznavala sam cijelu tvoju obitelj. Kada sam rekla da sam živjela ovdje, mislila
sam baš ovdje.˝
˝Ovdje? U ovoj kući?˝ Pogleda je u nevjerici. ˝To nije moguće. Ova kuća je
generacijama u našoj obitelji. Nitko drugi nije ovdje živio.˝
˝Moja majka bila je kućepaziteljica.˝
˝Nismo imali kućepaziteljicu.˝ Ponovno je postao sumnjičav.
˝Bilo je to očito prije tvoga rođenja. Majka i ja živjele smo u ovoj kući. S madame
i monsieur Delissandes i Oliverom i Charlesom. Ona je obavljala kućanske poslove, a
ja sam s njima razgovarala na engleskom.˝
˝Nisu te nikada spomenuli˝
˝Zašto i bi?˝ Nasmije se iako ju je iznutra razdirao nemir. ˝Mi smo bili... mi smo
bili posluga, znaš. I onda smo otišli.˝
˝Nitko u mojoj obitelji nije spomenuo tebe ni tvoju majku. Ako je to što govoriš
istina, sigurno bi te barem jednom spomenuli.˝
˝Bilo je to davno.˝ Slegne ramenima.
˝Moraš mi ispričati svoju priču. Malo mi je previše nevjerojatno da se čistačica
koju nikada nisam vidio šulja po kući u kojoj tvrdi kako je nekoć živjela. Zvučiš mi
malo kao luđakinja, a nisam presretan zbog toga.˝
˝Nisam luda i nema tu nikakve priče. Moja majka radila je za tvoju obitelj neko
vrijeme i to je sve. Otišle smo prije nego si se ti rodio i možda zato... Oh.˝ Pomisli
odjednom kako je Lucie mogla biti trudna za vrijeme afere. Pozlilo joj je od te
pomisli.
˝Oh?˝ ponovi on.
˝Ništa˝, odmahne ona glavom.
˝Koliko si tada imala godina?˝
˝Kad smo došle ovamo imala sam četiri godine, a otišle smo malo prije nego što
sam napunila devet.˝
˝Provela si ovdje sve to vrijeme, a ja nikada nisam čuo za tebe!˝ odgovori on
skeptično.
˝Pretpostavljam kako ste zaboravili na nas.˝
˝Gdje ste spavali?˝
˝U sobi u vrtu. Tada je bila podijeljena na dva dijela.˝
˝Kako su nam se zvali psi?˝

164
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Kada sam ja bila ovdje?˝ Lice joj je odavalo dojam dubokog prisjećanja. ˝Mimi
i Loulou. Bili su tek štenci kada sam ja došla.˝
Sada joj je vjerovao. Vidjela mu je to na licu.
˝Mimi smo uspavali kada je imala deset, a Loulou je doživjela petnaestu.˝
˝Žao mi je. Voljela sam te pse, drago mi je što su tako dugo poživjeli.˝
˝Sjećam se i kako je moj otac preuređivao vašu sobu. Sjećam se kako je srušio
zid koji ju je dijelio.˝
˝Dakle, vidiš i sam˝, osmjehne mu se. ˝Sve je istina. Nije to toliko važno. Mogu
li sada ići? Došla sam samo ostaviti rublje.˝
˝Hoćeš li i dalje ovdje čistiti?˝
˝Ne znam. Ovisi o monsieuru Bastaracheu.˝
˝Imo-žen˝, izgovorio je to sporo i s predumišljajem. ˝Nisi odavde, zar ne?
Odselila si se iz Hendayea?˝
Kimne. ˝Vratili smo se u Dublin. Mama mi je otamo.˝
˝Ona je i dalje tamo?˝
˝Umrla je˝, odgovori tiho.
˝Žao mi je˝, glas mu je znatno omekšao.
˝Bilo je to davno.˝
˝Ipak...˝
˝Uzela sam ti previše vremena. I stvarno mi je žao zbog... zbog ove zabune.˝
˝Meni nije.˝ Usta mu se razvuku u široki osmijeh. ˝Učinila si mi dan puno
zanimljivijim. Odnosno, bio bi zanimljiviji kada bi ti stvarno bila maskirani pljačkaš.
Oduvijek sam se volio zamišljati kao osobu koja se nečemu takvom može
suprotstaviti. Ipak, nisam nikad zamišljao ovako lijepog pljačkaša.˝
˝Moram ići.˝
˝Slažem se. Nadam se kako ćemo se opet vidjeti ˝
˝Vratit ću se sljedeći tjedan.˝
˝Ispričavam se ako sam te ikako ozlijedio.˝
˝Nisi.˝
˝Pomislio sam da si provalnik. Nisam bio nježan.˝
˝Dobro sam˝, savije nekoliko puta zglob.
˝Nisam ti napravio modrice, nadam se.˝
˝Ne, ne.˝
Uzeo je njezinu ruku i stavio je u svoju.
˝Mislim da je u redu.˝
˝Kao što rekoh, dobro sam.˝
˝U tom slučaju, au revoir.˝
˝Au revoir˝ reče Imogen i iziđe.
Zalupio je vratima iza nje.
165
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Nekoliko je trenutaka stajala na stubama. Pokušavala se smiriti i ponovno
uspostaviti kontrolu nad disanjem prije nego se odveze biciklom. Prošla je tek
nekoliko metara, a električna se ograda otvorila kako bi propustila bijeli Range Rover
Evoque. Vozač je zatrubio, a iza nje Giles je opet otvorio vrata. Imogen se pomakne
u stranu kako bi automobil mogao proći. Automobil uspori i vozač je pogleda.
Upoznala je Gilesa i zbog toga je pretpostavljala kako Delissandesova djeca sada
izgledaju. Odmah, je prepoznala vozača. Bio je to Oliver, najstariji sin. Onaj
Oliver koji ju je neprestano zafrkavao kada je bila mala i kojemu se osvetila stavivši
mu mrave u krevet. Sada je vozio skupi automobil i sigurno se pitao što pobogu neka
žena na ružičastom biciklu radi u njegovu dvorištu.
Vrata su se opet zatvorila, ali ona je ostala ukopana i hipnotizirana. Gledala je
kako se automobil zaustavlja pred kućom i kako iz njega izlazi Oliver, a potom i
Charles i visoka plavuša s djetetom u rukama.
˝Bienvenue, bienvenue! Došli ste ranije nego sam mislio!˝ dopirao je Gilesov glas do
nje. ˝Ja sam tek maloprije stigao.˝
˝Stali smo samo kako bismo zamijenili vozače˝, reče Oliver. ˝Nije bilo nikakvih
radova na cesti.˝
˝Bonjour, Giles, žena ga poljubi, a zatim je Charles zagrli. Oliver je pak sa
zbunjenim izrazom lica gledao niz prilaz prema Imogen.
˝Tko je ona?˝
˝Imogen!˝ uzvikne Giles. ˝S’li vous plaît. Dođi ovamo.˝
Oklijevala je, ali je ipak odgurala bicikl natrag do kuće. Tri brata Delissandes
stajala su jedan pored drugog i znatiželjno je promatrala, Jako su slični, pomisli, ali
Charles, onaj u sredini, imao je svjetliju kosu od ostale dvojice. On je prvi progovorio.
˝Imogen? Ona Imogen?˝
˝Naša Imogen? Stvarno?˝ upita Oliver.
˝Da˝, odgovorila je.
˝Dakle, onda je stvarno istina˝, kaže Giles. ˝Imali smo nekoć kućepaziteljicu s
lijepom kćeri u ovoj kući. Nisam znao kako smo bili takva obitelj.˝
˝Nismo˝, odgovori Oliver koji ju je promatrao s izrazom zaprepaštenja.
Charles je istupio naprijed i zagrlio je. Poljubio ju je brzo u oba obraza i rekao
kako je lijepo vidjeti je opet iako je bilo iznenađujuće. Nije uzvratila zagrljaj jer je još
uvijek držala bicikl.
˝Došla si u posjet? Tražiš li nas? Odsjedaš li u Hendayeu?˝
˝Ona je čistačica. Donijela je rublje˝, upadne Giles.
˝Što?˝ Charles je izgledao iznenađen. ˝Zar nismo Bastaracheovi klijenti?˝
˝Ona radi za njih˝, odgovori Giles.
˝Vratila si se kako bi radila za Renéa?˝ upita Oliver. Razmaknuo je s očiju svoju
malko predugačku kosu kako bi je bolje pogledao. ˝Zašto?˝

166
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Imogen nije odgovorila. Oliver ju je i dalje gledao. U njegovim tamnoplavim
očima prevladavala je zbunjenost.
˝Ali mi ne želimo da ona čisti za nas˝, rekao je Gilesu. ˝I ne mogu vjerovati...˝
˝René kaže kako je sposobna čistačica. Kuća je savršeno očišćena˝, odgovori
Giles.
˝Nisam mislio na to. Imogen nije... Ovo je... Zašto si ti ovdje?˝ sada joj se izravno
obratio.
˝Ti mu možeš objasniti, Giles.˝ Imogenin se stisak na biciklu pojača. ,Ja sam to
već objasnila.˝
Progovori druga žena. ˝Ti si obiteljska prijateljica? Ili samo Charlesova i
Oliverova prijateljica?˝
˝Nisam ja ničija prijateljica, ja sam samo čistačica kao što je Giles rekao.˝ Okrene
se i zaputi biciklom niz prilaz.
Nitko ju nije zaustavio.
Kada je došla do vrata, utipkala je šifru. Nije se osvrtala.

Srce joj se smirilo tek kada je popila šalicu čaja kod kuće. Ruke su joj se i dalje
tresle dok ga je pijuckala i gledala vrt. Sunce je zalazilo. Pitala se roštilja li sada obitelj
Dclissandes kod bazena kat) što su to nekoć radili. Denis bi zapalio ugljen, a zatim
bi otišao u trgovinu delikatesa po sočne odreske. Ona i Carol često bi im se tada
pridružile. Ostale večeri jele bi same u kuhinji nakon što bi Carol pomogla Lucie
spremiti večeru. Linija razgraničenja između poslodavca i zaposlenika bila je
zamućena u Imogeninoj glavi. Znala je kako ona i Carol žive u Villi Martine samo
zato što rade za obitelj Delissandes, ali Lucie ih je uključila u gotovo svaku obiteljsku
aktivnost. Možda se zato dogodila ona Carolina indiskrecija s Denisom. Možda je
osjećala kako ima pravo na to.
Danas se na trenutak i Imogen osjetila povlašteno. Kada je ušla u tu kuću,
probudili su se u njoj osjećaji ugode i familijarnosti. Podsjetila se tisućiti put kako to
ne može biti istina. Živjela je tamo samo četiri proklete godine. Nije bilo nikakva
razloga proglasiti te godine boljima, važnijima ili upečatljivijima od godina koje se
uslijedile s Agnes i Berthe ili s Kevinom, Cheyenne i Paulom. Vrijeme ju je tamo
ipak nekako odredilo kao i način na koji su otišle. Međutim, trebala je zapamtiti ono
što je njezina majka zaboravila. Nije to bio dom. Nikada i neće biti. Obitelj
Delissandes živjela je drukčijim životom od Carol i nje. Oni nisu bili ništa njoj, a ni
ona nije bila ništa njima. Nakon današnjeg dana možda im više neće biti ni čistačica.
Današnji strah urodio je ipak nečim pozitivnim. Usprkos njezinoj bojazni, Vince
ju nije pronašao. Nije ostavila nikakve tragove niti se slučajno previše izlanula Shoni.
Bila je uvjerena kako njezina polusestra Cheyenne nikada ne bi pomogla Vinceu.
Značilo je to kako je bila sigurna u Hendayeu i kako je mogla bez straha ostati tu do
mile volje.

167
Knjige.club
 Knjige.Club Books
A nakon toga... morat će smisliti nešto. No, što god to bilo, ono neće uključivati
Vincea Naughtona. Niti obitelj Delissandes. Uključivat će nju. Samo nju. Odsada je
željela tako živjeti.

168
Knjige.club
 Knjige.Club Books
24.

VINCEU JE trebalo dulje nego što je mislio kako bi organizirao slobodno vrijeme
za putovanje, ali uspio je nakon dva tjedna ukrcati se na avion za Pariz. Imao je popis
svega što će učiniti kako bi pronašao Imogen. Započet će s hotelom gdje je ona
odsjek i u kojem je, usprkos cijeni, rezervirao sobu. Bio je uvjeren kako će ga bilo
kakav uspjeh usmjeriti na pravi put. Vjerovao je kako taj put vodi u Provansu.
Planirao je nakon par dana u Parizu otputovati u Marseille ako ne otkrije što novo.
Tražit će tamo Maison lavande i nekoga tko bi se mogao prisjetiti Agnes, Berthe
ili Carol. Problem je bio u tome što nakon temeljitog pretraživanja nije uspio pronaći
internetsku stranicu tog motela. Bilo je svakako moguće da je kuća tijekom godina
bik prodana ili je promijenila ime. Planirao je tamo pronaći svakoga tko se zvao
Fournier i nadao se kako bi ta osoba mogla znaci povijest kuće Maison lavande i
njezinih vlasnika. Mogućnost uspjeha bila je mala, znao je to, ali svejedno nije bilo
nemoguće. Bio je uvjeren da može pronaći Imogen.
Pregledavao je svoj popis dok se taksijem vozio od zračne luke do hotela. Kroz
prozor je gledao turiste kako preplavljuju ulice Pariza i mobitelima fotografiraju sve
oko sebe. Morao je priznati samome sebi kako francuska metropola zrači nekom
vječnom elegancijom. Imao je osjećaj kao da te građevine nisu podignute samo zbog
svoje funkcije, nego da grad učine ljepšim. Imogen je jednom rekla nešto slično
kada ju je doveo tu na romantični odmor. On nije razumio jezik, što ga je stavljalo u
donekle nepovoljan položaj, ali ni njoj nije dopustio da komunicira s ljudima.
Ustrajao je u tome da s osobljem hotela razgovora na engleskom, Nije naišao ni na
kakve probleme jer (kao što je i očekivao) svi su oni solidno govorili engleski.
Smatrao je, doduše, da su bili bahati i arogantni. Oholost bi prestala čim bi Imogen
progovorila tečnim francuskim s puno izraza kao što su s'il vous plaît i merci. Iako je
uspjela tako srediti omanji problem oko njihove sobe, njega je to iživciralo i rekao joj
je da ga ne smije više tako ponižavati. Ona je slegnula ramenima i odgovorila kako
nema smisla ne razgovarati na francuskom, On je na to uzvratio kako nema potrebe
da osoblje bude tako nepristojno bez obzira na to kojim prokletim jezikom oni
razgovarali.
Dok je izlazio iz taksija pred hotelom Vince pomisli kako je imao pravo što se
tiče njihove nepristojnosti. Vozač mu je prstom pokazao na taksimetar. Gunđao je
zbog napojnice, ali mu je naposljetku ipak izvadio torbu iz prtljažnika. Vince je ušetao
s prtljagom u mramorno predvorje hotela. Prijavio se, uzeo ključ i otišao do svoje
sobe. Ni u jednom trenutku nije mu zatrebao francuski jezik. Dakle, pomisli, toliko
o tome.

169
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Chandon Leclerc bila je tvrtka pred bankrotom, ali bez obzira na to dobro su se
brinuli o svojim zaposlenicima, pomisli dok je pregledavao sobu. Golem krevet,
moderan namještaj, boce vode i aparat za espreso - te mala butelja crnog vina na
komodi. Uvidio je kako vino nije bilo uključeno u cijenu. Morao bi ga platiti trideset
eura ako bi ga popio. Pitao se je li Imogen uživala u tome vinu prije nego što
se otisnula u avanturu. Pijanstvo bi moglo objasniti njezino ponašanje. Moglo bi
barem objasniti zašto je o tome razmišljala, ali ne bi moglo objasniti njezinu odluku
to provesti u djelo.
Spustio se u hotelski bar. Cijene su tamo bile nerazumno visoke. Odlučio je
drugdje potražiti piće. Najradije bi se htio opustiti u nekom dobrom pabu, ali
naposljetku je sjeo u kafić. Naručio je pivo i pustio da to hladno piće smiri njegove
razdražene živce. Naručio je još jedno pivo, a zatim provjerio poruke na mobitelu.
Posjetio je jučer Shonu i objasnio joj svoje planove, ali iznenadio ga je njezin manjak
oduševljenja.
˝Zašto ne pričekaš da ti se ona javi? Sigurna sam da hoće, kad-tad.˝
˝Zato što je ona moja žena.˝
˝Nećeš je pronaći ako ona to ne želi.˝
Nešto u njezinu glasu iznenadilo ga je. Kada je opet progovorio, zvučao je strože.
˝Znaš li gdje je?˝
˝Ne, naravno da ne znam.˝
˝Rekla bi mi da znaš, zar ne?˝
˝Ja...˝
˝Je li ti se javila? Je li?˝
˝Ne.˝ Gledala ga je ravno u oči i nadala se kako joj se na licu ne vidi krivnja.
˝Poslušaj me, Vince. Ne bi je trebao tražiti. Vratit će se kada bude spremna.˝
˝Zašto si ti odjednom na njezinoj strani? Napustila je i tebe, sjećaš se?˝
˝Nije stvar u tome! Samo... pa... nisam sigurna je li ovo najbolji način.˝
˝Možda bi trebala poći sa mnom. Možda bi joj bilo lakše razgovarati s tobom.˝
˝Ne mogu.˝
˝Ona nije dobro. Znam kako sumnjaš, ali ona već neko vrijeme nije dobro. Ovaj
incident s bježanjem nije usamljen slučaj. To je dio obrasca. Ako imaš ikakvih ideja,
ikakvih informacija, bilo što, moraš mi reći. Nećeš joj pomoći ako budeš tajila stvari.˝
˝Kakvog obrasca?˝
˝Stavljala je stvari na krivo mjesto. Kupovala je krive namirnice. Nije mi se javljala
iako je rekla da hoće. Ne zvuči ozbiljno, ali uzrokovalo mi je brige.˝
Shona polako izdahne. ˝Ako mi se javi, reći ću ti.˝
˝To je za njezino dobro.˝ Vince ustane. ˝Sve što radim, radim za njezino dobro.
Imaš moj broj. Ako ti se javi, pošalji mi poruku.˝
Zatvorila je vrata za njim i naslonila glavu. Bilo joj je teško zatajiti Imogenin
poziv. Vince je zvučao iskreno zabrinut za nju. Možda je Imogen uistinu doživjela
170
Knjige.club
 Knjige.Club Books
živčani slom. Možda joj je potrebna liječnička pomoć. Pomisli da je zvučala dobro,
ali kako je mogla biti sigurna u to. Ako je opet nazove, reći će Vinceu. Naposljetku,
on je bio odgovoran tip. Preplavilo ju je olakšanje nakon što je donijela odluku
iako nije bila sigurna je li ta odluka ispravna.

Navečer joj je poslala mail na novu adresu.

... Nisam mu rekla da smo razgovarali i ne zna gdje si. Odsjeda u tvom hotelu u Parizu.
Tražit će te tamo, ali mislim da je uvjeren kako je Provansa pravo mjesto. Jesi li tamo? Oh, lmogen,
ne znam sto činiti. Zvučala si mi dobro preko telefona, ali jesi li zaista? Trebaš li ići liječniku?
Zadnjih sam nekoliko tjedana dosta razgovarala s Vinceom. Zna biti naporan, no je li zaista tako
loše kao što tvrdiš? Zar se ne možeš barem naći s njim? Popričati o svemu? Ne može te nasilu
odvući kući. Nismo u osamnaestom stoljeću. Potpuno te podupirem, ali je li ovo pravi način? Nazovi
me.

171
Knjige.club
 Knjige.Club Books
25.

SVAKI PUT kada bi otvorila mail, Imogen bi preplavio strah, Cheyenneina poruka
ipak joj je izmamila osmijeh.

Šalje: cheyenne@firstmail.com
Prima: vanished@mymail.com
Predmet: Ja sam
Nisi nimalo paranoična. Oduvijek sam mislila da si predobra za njega! Drago
mi je što si otišla, ali žao mi je što ti je bilo tako teško i što se moraš skrivati.
Ipak, razumijem te. Ne zaboravi, možeš doći k meni kad god to poželiš. Ako
trebaš štogod od mene, slobodno mi reci. Mogla sam mu reći da si otišla u
Novi Zeland ili tako nešto!!! Mogla sam ga poslati u krivom smjeru!!! Bilo
što.
Čuvaj se i javi mi se.
Cxx

Svidjela joj se ideja da Cheyenne kaže Vinceu kako živi u Aucklandu. Doduše,
malo je bilo vjerojatno kako bi joj povjerovao.
Kada je došla do Shonina maila, stisnulo ju je u prsima i oblio ju je znoj. Dakle,
dolazi u Francusku. Nije to bilo neko iznenađenje. Pretpostavljala je kako će otići
provjeriti hotel u Parizu. Očekivala je kako će otići i u Provansu. Ako i pronađe
Maison lavande, tamo ga sada nitko i ništa ne može uputiti do nje. Bila je sigurna.
Nije bilo potrebe paničariti. Francuska je velika zemlja s oko šezdeset šest milijuna
ljudi. Neće je pronaći. Ponovila si je taj broj nekoliko puta kako bi se uvjerila u to.
Šezdeset šest milijuna. Bila je igla u plastu sijena. Ona sama ne bi imala pojma kako
pronaći neke ljude s kojima je studirala u Parizu, Kakve je šanse onda imao Vince
koji čak ne govori francuski?
Podsjetila se kako je Plan predviđao njegovu potragu za njom. Neće neprestano
razmišljati o tome. On je neće pronaći. Bila je sigurna, Imala je posla. Nije imala
vremena sjediti kao neki preplašeni zec.
Morala je danas očistiti puno kuća, a među njima bila je i Villa Martine. Cijeli
tjedan čistila je, glancala i uvodila red u kaos tih drugih kuća, ali stalno je razmišljala
o tome kako će se morati vratiti tamo. Braća Delissandes nisu zatražila od Renéa
drugu čistačicu kao što se pribojavala. Počela je osjećati krivnju što šefu nije rekla da
je djetinjstvo provela u Hendayeu, ali odlučila je da tako i ostane. Naposljetku, on
nije imao ništa s tim.
172
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Kada je napokon popodne stigla do kuće, premišljala se treba li pozvoniti.
Pozvonila je. Nije bilo odgovora. Unijela je šifru za dvorišna vrata i progurala bicikl
kroz njih. Bilo je očito kako nikoga nije bilo kući. Osjećala je u jednakoj mjeri i
olakšanje i razočaranje.
Krenula je čistiti sobe na katu. Pomislila je kako je čudno što je jedno razdoblje
njoj bilo toliko posebno, a njima opet toliko trivijalno. Način na koji su otišle
uznemiravao ju je cijeli život, ali monsieuru, madame i dečkima to nije značilo ništa. Oni
su jednostavno nastavili dalje. Nastavili su dolaziti ovamo svake godine. Odlazili su
na plažu, bavili se sportom i živjeli svoje živote. Nikada nisu razmišljali o Carol ili
Imogen. Dečki su sada dolazili sami, Jedan od njih sa ženom ili curom i djetetom.
Stvarali su nove uspomene. Nastavili su dalje živjeti. Tako je i trebalo biti.
Spavaće sobe bile su iznenađujuće uredne, brzo ih je pospremila i prebacila se na
kupaonice. Svaka je soba imala svoju. Iznenadio ju je nedostatak osobnih stvari u tim
kupaonicama. Naišla bi samo na koju pastu za zube iznad umivaonika. Glavna je
kupaonica ipak bila ispunjena toaletom. Jedva je bilo mjesta za losione i pjene za
brijanje pokraj pomno izabranih hidratantnih krema za muškarce. Proučavala ih je
sa zanimanjem. Vincea nije palila ta metroseksualnost. On ni u snu ne bi koristio
hidratantnu kremu. Upotrebljavao je losion poslije brijanja, ali nije mario za marku.
Obitelj Delissandes naizgled je voljela takvu raskoš. Dvije boce Guerlainova
L’Instanta nalazile su se pokraj Diorova Hommea i parfema Thierry Mugler, a
hidratantne kreme bile su marke Clinique i Moosehead.
Pitala se tko je od njih u braku, Oliver ili Charles. Bilo joj je teško zamisliti
ijednoga kao oženjenog muškarca s djetetom. Sjećala ih se samo kako trče za njom
na plaži i igraju nogomet u vrtu.
Podsjetila se kako je ona udana žena i pogledom je prešla preko svoga golog
prstenjaka. Uskoro ću biti i rastavljena žena. Valjda me sada sve to čini ozbiljnom odraslom
osobom.
Nakon što je očistila kupaonice, spustila se u prizemlje. Sobe je odradila brzo i
učinkovito i počela je pospremati svoje stvari. Odjednom je začula nekakvo pištanje
koje je neprestano dopiralo iz ostave. Perilica je upravo završila pranje. Povirila je
kroz vrata ostave i zaključila kako su odlučili sami prati svoju odjeću dok su tu.
Pomislila je kako bi mogla objesiti rublje.
Perilica je većinom bila ispunjena posteljinom i ručnicima. Imogen je stavila
rublje u plastičnu košaru koja se nalazila pored perilice i izašla van. Počela je vješati
rublje. Odjednom je zapuhne miris lavande s posteljine. Odmah se prisjetila vremena
u kojem su se ona, Charles i Oliver igrali gusara. Mahali su svojim plastičnim
mačevima i uzvikivali gusarske poklike. Trčali su i skrivali se među plahtama koje su
u njihovoj mašti bile jedra. Nasmijala se prisjetivši se kako su je natjerali da hoda po
dasci. Ti mali seronje!
˝Bok.˝
Okrenula se, a iz ruke joj je ispala štipaljka kojom je htjela objesiti jastučnicu.

173
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Olivere.˝ Njegov engleski uzrokovao je lupanje njezina srca koje se sada polako
počelo smirivati.
˝Tako je˝, nastavio je na engleskom.
˝Nadam se kako je sve u redu s kućom i da uživate na svojem odmoru.˝
Zvučim strašno neprirodno, pomisli, ali stvarno ne znam, kako bih se trebala ponašati. Sada
bismo se jako izgrlili da smo odrasli zajedno u Irskoj. Umirali bismo od želje da ispričamo jedno
drugom što nam se sve događalo u međuvremenu, osjećali bismo kao da smo se tek jučer rastali, ali
ovdje je drugačije.
˝Uvijek uživamo u svojem drugom domu.˝
˝Naravno.˝
˝Ali... čudno je opet te sresti, Imogen. I to ovako.˝
˝Uopće nije čudno˝, odgovorila je oštro. ˝Nastavljam majčinim stopama! Danas
ste imali zakazano tjedno čišćenje. Jeste li se svi vratili? Jeste li se dobro proveli?˝
˝Zasad sam samo ja ovdje, Charles i Justine otišli su jutros kući, a Giles je s
prijateljem otišao na nekoliko dana u Bilbao.˝
˝Ti si kao nekakav pustinjak.˝
Izgledao je zbunjen.
˝Usamljenik. Oprosti, engleski ti je tako dobar, mislila sam da sve znaš.˝
˝Nije tako dobar kao tvoj francuski. Međutim, nakon što si nas ostavila, nismo
više toliko vježbali engleski.˝
˝Nisam uvjerena kako sam baš bila dobra učiteljica engleskog˝, okrenula se i
nastavila vješati rublje.
˝O, pa ne znam baš. Ja se sjećam mnogo toga što si nas naučila. Na primjer, fraza
ma ajde bježi’ koju nitko koga sam pitao ne razumije.˝ Nasmijala se. ˝U Irskoj se to
koristi kako bi se reklo da se netko san.˝
˝Aha. Dvadeset godina to pogrešno upotrebljavam. Sada mi konačno ima
smisla.˝
˝A kako ti je bilo svih tih godina? Nadam se da je sve bilo dobro.˝
˝Malo dobro, malo loše. Takav je život. Kako si ti, Imogen? Kako si ti svih ovih
godina?˝
˝Malo dobro, malo loše˝, odgovori sa smiješkom.
˝Je li dobro ili loše što si se vratila u Hendaye? Moram ti priznati kako sam bio
jako iznenađen kada sam te ugledao prošli tjedan. Charles i ja nismo mogli vjerovati
svojim očima. Nisam siguran jesmo li bili sasvim pristojni.˝
˝Bio je to šok, razumijem. Bio je to šok i za mene. Počela sam vjerovati da ste
prodali kuću.˝
˝Giles je postavio bezbroj pitanja o tom razdoblju koje si provela s nama. Bio je
zabezeknut činjenicom što si živjela ovdje.˝
˝Čini se sada pomalo nestvarnim, ali prisjetila sam se, dok sam sada vješala rublje,
kako smo se zajedno igrali gusara.˝
174
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝A da!˝ Oliver se namrštio prisjećajući se. ˝Mornari, bacajte konope!˝
˝Mislim da se kaže cima. Ipak, nisam baš stručnjak za pomorstvo.˝
˝Bilo je zabavno.˝
˝Osim kada ste me ti i Charles natjerali da hodam po dasci.˝
˝Daska...˝ Pogledao je preko vrta prema malom bazenu, a zatim se opet okrenuo
prema njoj s osmijehom punim krivnje. ˝Sjećam se.˝
Stavili su komad iverice na rub bazena i natjerali Imogen da hoda po njoj. Iverica
je puknuta i ona je odjevena upala u bazen.
˝Moja je majka bila jako ljuta˝, podsjetila ga je. ˝Morala sam se taj dan tri puta
presvlačiti.˝
˝Žao mi je ako smo te uvalili u probleme.˝ Međutim, oči su mu sjale od veselja.
˝Lijepo je prisjetiti se tih vremena. Želiš li popiti piće sa mnom na terasi dok
razgovaramo o starim danima?˝
˝Bolje ne.˝ Pokupila je košaru za rublje. ˝Prošlo je to vrijeme. Stvari su se
promijenile, Olivere. Moram nastaviti s poslom.˝
˝Kako je došlo do toga da si opet ovdje i da radiš za Renéa Bastarachea? Zašto
si nas uopće tako naglo napustila?˝
˝.Roditelji vam ništa nisu rekli?˝
˝Nisu nam rekli ništa posebno. Jedino čega se sjećam jest da si bila ovdje, a onda
si nestala. Bio sam strašno uzrujan. Charles također.˝
Imogen je morala suzdržavati suze koje su odjednom počele navirati. Nije mislila
kako su Charles i Oliver bili uzrujani zbog njezina odlaska. Uvijek je pretpostavljala
kako su bili ljuti što se nije pojavila na njihovu kampiranju u vrtu.
˝Ne znam zašto bi te to uzrujalo. Uostalom, uvijek ste mi govorili kako sam ja
samo cura.˝
˝Zafrkavali smo te, valjda si to znala! Bili smo neutješni nakon što si otišla. Tako
smo se dobro zabavljali zajedno.˝
˝Jesmo, zar ne?˝
˝Ti si bila spremna na sve. Malo bi koja cura hodala po toj dasci, znaš.˝
˝Niste mi dali izbora˝, glas joj je prštao od smijeha.
˝Popij piće sa mnom. Razgovarajmo. Molim te.˝
Činilo joj se nepristojno odbiti. Sjela je na stolicu. Ipak je bila potpuno svjesna
kako je njezin položaj u toj kući bio posve drukčiji od njegova.
˝Zašto si nas onda tako naglo ostavila?˝ natočio joj je limunadu iz hladnjaka.
Ponudio joj je vino, ali rekla mu je kako ne želi pijana upravljati biciklom. On je na
to frknuo i rekao kako se tako najbolje upravlja biciklom. Odgovorila mu je kako
tako razmišlja samo netko tko vozi Evoque. Nasmijao se na to.
˝Stvarno ne znaš? Nitko nije razgovarao o tome?˝
Odmahnuo je glavom. ˝Majka je samo rekla kako si se morala vratiti u Irsku.˝
˝Oh, Olivere...˝ zašutjela je na trenutak. ˝Kako su ti roditelji?˝
175
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Moji roditelji?˝ Pitanje ga je iznenadilo. ˝Dobro su.˝
˝Radi li ti mama još kao urednica, a tata u banci?˝
˝Sjećaš se svega toga?˝ podigao je obrvu. ˝Još uvijek rade u tim područjima, ali
napredovali su. Nisu više zajedno.˝
˝Ne žive zajedno? Rastavljeni su?˝
˝Rastali su se nekoliko godina nakon što ste ti i tvoja majka otišle.˝
Imogen se namršti. Carolina afera s Denisom ipak je ostavila posljedica. Oh,
mama, pomisli, nikada se nisi trebala spetljati s njim.
˝Giles je tada sigurno bio jako mlad.˝
˝Četiri ili pet˝, Oliver slegne ramenima. ˝Bilo je sporazumno.˝
˝Stvarno?˝
˝Nisu se više voljeli.˝
˝To je bio jedini razlog?˝
˝Meni se čini kao dovoljan razlog.˝
˝Da, da, naravno da jest. Jesu li se ponovno vjenčali?˝
˝Mama je u vezi s jednim muškarcem četiri godine.˝
˝Je li ona dobro?˝
˝Poprilično. Jedna je veća tvrtka kupila izdavačku kuću u kojoj je radila, a ona je
sada glavna urednica. Ima mjesto u upravnom odboru ˝
˝Ajme.˝ Imogen je bila iznenađena. ˝Iskreno, nikada to ne bih pomislila. Uvijek
mi se činila kao sanjar i kreativac. Ne mogu je zamisliti kao strogu šeficu u uredu.˝
˝Jako je dobra u tome. Znam jer radim u istoj tvrtki
˝Stvarno?˝
˝U drugom odjelu. Ne radim izravno s njom, ali čujem tračeve. Stroga, ali
poštena, kažu.˝
˝Drago mi je za nju. Tvoj tata?˝
˝Moj je dragi otac sada u svome trećem braku.˝ Osjetila se iscrpljenost u njegovu
glasu. ˝Nadamo se kako bi ovaj mogao potrajati, iako nismo baš uvjereni u to.˝
˝Zašto?˝
˝Otac je uvijek vjerovao kako postoji inherentna razlika između žene i ljubavnice
te kako jedna ne mora utjecati na drugu˝ Slegnuo je ramenima. ˝Vjeruje u onaj običaj
cinq a sept. Znaš li što je to?˝
˝Čula sam za to. To je vrijeme kada Francuzi dogovaraju svoje izvanbračne
randevue˝
˝Da. Pomalo je klišej, ali, nažalost, vrijedi za moga oca. Moja majka i njegova
druga žena nisu bile baš oduševljene tom idejom, ali mislim kako je mama to bolje
prihvatila od Elodie.˝
˝Tvoj je otac imao cinq a sept kada je bio u braku s tvojom majkom?˝
˝Više od jednog, pretpostavljam.˝
176
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Imogen je ovlažila usne limunadom. ˝I to ne samo cinq a sept.˝
˝Kako misliš?˝
˝Oh, Olivere.˝ Spustila je čašu na stol. ˝Tako mi je jako, jako žao, ali moja majka
i tvoj otac imali su aferu. Zato smo otišle˝
Na trenutak je zašutio, a potom je sporo kimnuo.
˝Trebao sam pretpostaviti, ali tada sam imao samo dvanaest godina. Vjerojatno
sam bio i pomalo nezreo dvanaestogodišnjak. Nisam mislio.,. Ne misliš o tome kada
si dijete, zar ne? Nikada ne bih pomislio na tvoju majku i svoga oca...˝
˝I meni je dugo trebalo da shvatim. Vjerovala sam kako je moja majka bila
okrivljena za nešto što se dogodilo u kući, a kako je tvoj otac zapravo kriv. Mislila
sam kako je sve to bilo strašno nepravedno .˝
˝O, Genie˝, Oliver je sažalno pogleda.
˝Znam da zvuči glupo. Kada bih razmišljala o tome, nisam to doživljavala kao
aferu nego kao nešto za što je moja majka bila kažnjena. Nije to važno, ona je
pogriješila i ja sam vam se dugo vremena željela ispričati.˝
˝Ti? Ispričati? Zašto?˝
˝Zbog problema koje smo uzrokovale između tvojih roditelja.˝
˝Nije ona bila ni prva ni posljednja˝, Oliver je nehajno odbacio njezine
argumente.
˝Ali tvoja je majka bila neutješna.˝
˝Siguran sam da je bila ljuta, ali neutješna... Nisam baš siguran.˝
˝Ja sam kriva što je ona saznala. Rekla sam joj kako je tvoj tata masirao mojoj
mami stopala. Kasnije sam shvatila da sam ih tako otkrila.
Sigurno je bik jako ljuta i povrijeđena! Ne krivim je ni najmanje što nas je odmah
izbacila. Ovo je bio njezin dom. Nije to isto kao kada imaš aferu u nekom hotelu.˝
˝Istina, ali ste ti i tvoja majka snosile posljedice. To je sigurno bilo teško.˝
˝Bila sam jako uzrujana. Dugo mi je trebalo da prihvatim Irsku. Majka ju je
nazivala domom, ali meni nije bila.˝
˝Razumijem, ali na kraju je sve dobro ispalo, zar ne?˝
Imogen mu je ispričala o Kevinu, o Carolinoj bolesti i o preseljenju u Ujedinjeno
Kraljevstvo,
˝Tako mi je žao. Sigurno je sve to bilo teško.˝
˝Teško sam podnijela gubitak majke. Selidba mi je također teško pala, ali Kevin
je... pošten čovjek.˝
˝Ne zvučiš baš uvjerena u to.˝
˝Jedno mi se vrijeme nije sviđao, ali iz krivih razloga.˝
˝A sada?˝
˝Sada sam ovdje.˝ Nije mu ispričala o svome braku. Nije željela razgovarati o
Vinceu.

177
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Moralo se još nešto dogoditi između tvog faksa i dolaska u Hendaye.˝
˝Gluposti, Nisu vrijedne spomena. Bilo je krasno razgovarati s tobom, Olivere.˝
Popila je limunadu do kraja. ˝Ali sada stvarno moram poći. Moram natrag do Renéa.˝
˝Možemo li se opet naći kada budeš slobodna? Bilo bi sjajno još malo
porazgovarati. Ti si mi poput obitelji, Genie.˝
Kada je čula da je zove nadimkom iz djetinjstva, zazvučalo joj je to istovremeno
čudno i poznato,
˝Ja ti nisam obitelj, ni najmanje.˝
˝Udaljena rođakinja onda˝, skupio je oči. ˝Netko koga više ne viđamo, ali tko je
ipak bio dio naših života. Bilo bi lijepo jednom se dobro ispričati.˝
Nije se slagala. Sada su bili svjetovima udaljeni jedno od drugog. Oduvijek su i
bili, ali toplo mu se osmjehnula i ustala.
˝Sigurna sam kako ćemo se ponovno susresti ˝
˝Nadam se˝, ustao je i on i otpratio je do njezina bicikla. ˝Odličan ti je bicikl.˝
Nasmijala se i objasnila kako je Célinein.
˝Je li razvod zaista civiliziraniji u Francuskoj?˝ upitala je pripremajući se sjesti na
bicikl. ˝Ili je to stereotip?˝
˝Na svu sreću, još se nisam razveo, stoga ne znam˝
˝Ti si oženjen?˝
˝Ne. Nisam zasad iskusio ni brak ni razvod.˝
˝A imao si cure?˝ Nije mislila da je gej, ali uvijek postoji mogućnost. ˝Naravno
da sam imao!˝ zvučao je pomalo uvrijeđeno. ˝Ali sad nemam curu. Odgovara mi to
jer sam trenutačno prezaposlen.˝
˝U toj izdavačkoj kući gdje ti radi majka?˝
˝Ja sam urednik. Došao sam ovamo jer mi treba mira i tišine dok radim na
jednom kompliciranom romanu. Također ću se sastati s jednim novim autorom koji
živi u San Sebastianu i koji piše odličnu knjigu o životu u Baskiji prije šezdeset godina.
Bit će bestseler. Bolje je onda nemati nikakvih obaveza.˝ Nasmijao se. ˝Osim ako se
ne ukaže kakva prilika. Ipak sam sin svoga oca.˝
Izgledala je pomalo iznenađeno. ˝Upustio bi se u aferu?˝
˝Samo sam jednu dosad imao. Nije bila baš nešto. Ne sviđa mi se sve to šuljanje
i skrivanje. Ne, ma petite, mislio sam ako upoznam kakvu prelijepu curu dok sam u
Villi Martine, onda bih možda mogao ostaviti posao postrani koje popodne.˝
˝Ima dosta lijepih cura na plaži.˝ Rekla je au revoir, sjela na bicikl i odvezla se.
Vratila je svoj raspored i ključeve Renéu. On je pogledao na sat. ˝Kasniš. Je li
bilo kakvih problema?˝
Odmahnula je glavom. ˝Oliver Delissandes me je zadržao. Zapričali smo se.˝
˝Zadovoljan je našom uslugom?˝
˝Mislim da jest.˝

178
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Uvijek sam nervozan kada naši stari klijenti vide kako se čistačice mijenjaju iz
godine u godinu. Ne želim ih zabrinuti za sigurnost njihova doma.˝
˝Oliver... monsieur Delissandes nije spomenuo da je zabrinut.˝
˝Dobro.˝
˝Idem. Uživaj u vikendu.˝
˝Dolaziš li na nedjeljni roštilj na plaži?˝
˝Nisam znala za to.˝
˝Dio je to ljetnog festivala. Otvoren je za sve, ali moraš kupiti vaučer za hranu.
Možeš ga nabaviti u bilo kojoj trgovini.˝
˝Razmislit ću.˝ Prebacila je torbu preko ramena. ˝Ako ne prije, vidimo se u
ponedjeljak.˝
˝A bientôt.˝
Ostavila je bicikl u uredu i odšetala do stana. Korak joj je bio lak i osjećala se
lagodno. Dugo se nije osjećala tako dobro. Činilo joj se kao da je netko doslovno
skinuo teret s nje. Možda je to bilo zato što se ispričala Oliveru. Nije mislila kako će
to izgledati tako kada je zamišljala svoj povratak s Carol, ali doživjela je svoju katarzu.
Nije se ipak mogla oteti dojmu kako je tijekom godina napravila od muhe
slona. ˝Kako voliš dramatizirati˝, promrmljala je dok je ulazila u svoj stan. Shona je
to dobro primijetila.
Obukla je kupaći kostim i odradila nekoliko dužina u bazenu. Legla je zatim na
jednu od ležaljki. Ubrzo je do bazena došao onaj mladi stažist, Max Gasquet, s kojim
je bik razgovarala, ali kojeg otada nije vidjela. I on je zaplivao.
˝Ideš li na nedjeljni roštilj na plažu?˝ upitao je dok se brisao ručnikom.
˝Ti si druga osoba koja me je to pitala. Je li to nešto posebno?˝
˝Dođe dosta ljudi, bude zabavno.˝
˝Volim se zabavljati.˝
˝Možda se onda vidimo tamo˝, osmjehnuo joj se i otišao natrag u zgradu.
Spremna sam za zabavu, pomisli. Počela se zabavljati još na turniru u boćanju i
onog trenutka kad je počela kršiti sva ona pravila koja su upravljala njezinim životom
posljednjih pet godina. Svaki novi dan otkrivao joj je koliko su je ta pravila
ograničavala i sa svakim danom bivala je sve užasnutija činjenicom što ih je toliko
dugo prihvaćala. Voljela bi shvatiti kako ju je Vince uspijevao tako kontrolirati. Bilo
joj je sada nevjerojatno što to nije zapazila, što nije prije reagirala. Bilo je nevjerojatno
što joj se linija manjeg otpora činila tako normalnom.
˝Tako mi je drago što sam smislila Plan˝, rekla je naglas. ˝Još mi je draže što sam
ga provela u djelo.˝
Ustala je s ležaljke i otišla unutra. Natočila je čašu vina i sklupčala se na maloj
fotelji. Osjećala se kao doma. Nakon razgovora s Oliverom Delissandesom osjećala
se i oslobođenom. Denis je bio serijski preljubnik, dakle njegova afera s Carol nije
mogla biti jedini uzrok problema u njegovu braku. Imogen je uvijek smatrala njihov
179
Knjige.club
 Knjige.Club Books
brak idiličnim, Sigurno nije pomoglo, ali njezina majka nije bila potpuni krivac za
posljedice.
Brakovi, pomisli i ispije gutljaj vina te pogleda u daljinu. Puno su složeniji nego
što bi itko izvana mogao pretpostaviti. Možda i nisu vrijedni sveg tog truda.

180
Knjige.club
 Knjige.Club Books
26

KADA SE Vince vratio u hotel, odlučio je saznati sjeća li se tko od osoblja Imogen
i zna li možda tko od njih kamo je planirala otići nakon što se odjavila. U filmovima
je bilo razmjerno jednostavno suočiti se s recepcionarom ili poslugom i dobici
informacije, ali stvarni život bio je drukčiji. Svi su odbijali razgovarati s njim, ali na
kraju je upravitelj pristao na sastanak. ˝Ona je moja žena˝, rekao je Vince
tom sumnjičavom, visokom čovjeku. ˝Nestala je.˝
˝Policija se nije raspitivala zbog nestale žene.˝
˝Nije policijska stvar.˝ Vince mu nije namjeravao objasniti situaciju. ˝Svejedno je
moram pronaći.˝
˝Nažalost, ne mogu vam pomoći.˝
˝Kvragu, dakako da možeš.˝ Vince mu je nabio na nos svoj mobitel na kojem je
bila Imogenina slika. Rekao mu je kada je odsjela tu. ˝Sve što želim jest provjeriti vaše
rezervacije i razgovarati s vašim osobljem kako bih saznao je li štogod rekla o tome
kamo je namjeravala otići.˝
˝Ne bi bilo nikakva zapisa o tome kamo je namjeravala otići nakon što se
odjavila.˝ Upravitelj je ipak pogledao fotografiju. ˝Jako je lijepa vaša žena.˝
˝Znam.˝
˝Nije li možda u pitanju...˝, upravitelj neprimjetno slegne ramenima, ˝afera?˝
˝Ne. Nije. Hoćete li mi pomoći ili ne?˝
Upravitelj je uzdahnuo i počeo tipkati po jednom od kompjutora.
˝Nemamo rezervaciju za madame Naughton.˝
˝Pokušajte s njezinom tvrtkom. Chandon Leclerc.˝
Upravitelj je ponovno počeo tipkati.
˝Imamo monsieura Foleyja i madame Weir.˝
˝Naravno, prijavila se djevojačkim prezimenom˝, Vince je polako kimnuo. ˝Nije
promijenila prezime na putovnici.˝
˝Žao mi je, nemamo više nikakvih informacija za vas osim da se odjavila kada je
otišla.˝
˝Je li se vratila?˝
˝Ne možemo to znati.˝
˝]e li itko tko je tada radio i danas ovdje? Netko od njih bi se mogao sjetiti.˝
Upravitelj je pogledao unaokolo i zamijetio vratara. Pozvao ga je i objasnio mu
situaciju.
˝Sjećam je se. Teško je zaboraviti takvo lice. Mislim da je imala drukčiju frizuru.˝
181
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Kakvu?˝
˝Malo kraću.˝
˝Je li vas pitala štogod? O drugim hotelima? Drugim gradovima?˝ Vratar se
namrštio na Vinceov oštar ton.
˝Ne mogu reći, monsieur. ˝
˝Ne možeš ili ne želiš?˝
˝Nema potrebe biti agresivan prema meni.˝
˝Oprostite˝, Vince je duboko udahnuo. ˝Samo sam zabrinut.˝ Vratar ga značajno
pogleda.
˝Madame je otišla autobusom. U blizini je stanica.˝
˝Kamo?˝
˝Ima više odredišta, ali mislim kako je spominjala Montpellier.˝
˝Montpellier? Gdje je kvragu to?˝
˝To je u pokrajini Languedoc˝, rekao je upravitelj.
˝Ništa mi to ne znači. Je li to možda blizu Marseillea?˝
˝Nekoliko sati niz obalu˝, odgovori vratar.
˝Koliko mi treba do Montpelliera?˝
˝Autom ili vlakom?˝
˝Vlakom.˝
Vratar je izvadio iPad i počeo tražiti.
˝Vlak ide za pola sata. Polazi s Gare de Lyona i put traje otprilike tri i pol sata.˝
˝Gdje je Gare de Lyon?˝
˝Nije daleko. Deset minuta podzemnom. Možemo vam i naručiti taksi.˝
˝Može taksi. Izgleda da ću dovoljno vremena provesti u javnom prijevozu. Je li
moja žena spominjala gdje će biti u Montpellieru?˝
Vratar odmahne glavom. ˝Bojim se da nije.˝
˝Hvala vam na pomoći.˝ Rukovali su se. Vratar je išetao van s Vinceom i pozvao
mu taksi, a kad je vozilo stiglo, vratio se unutra.
˝Nije mi drago što smo mu to rekli˝, rekao je upravitelj. ˝Nešto mi se ne sviđa
kod tog tipa. Nisam siguran hoće li madame biti sretna kada vidi svoga muža.˝
˝Informacija je točna˝, rekao je vratar, ˝ali sumnjam da će je naći u Montpellieru
˝Zašto?˝
˝Ona me to pitala, ali vidio sam kako ide u suprotnom smjeru. Prilično sam
siguran da uopće nije namjeravala ići tim autobusom.˝

Vince je zapisivao koliko novca troši u svojoj potrazi. Planirao joj je to pokazati
kada je napokon pronađe. Prvotno je planirao smanjiti joj kućni budžet kako bi to
otplatila, ali to bi, naravno, utjecalo i na njega. Ipak, morat će se nekako iskupiti za
svoje ponašanje. Škrgutao je zubima kada se ukrcao u vlak. Pitao se koliko bi muževa
182
Knjige.club
 Knjige.Club Books
uložilo toliko vremena i truda da pronađe nestalu ženu. Koliko bi njih prošlo to što
on prolazi kako bi vratilo ženu koju vole?
Vlak je jurio kroz francuska sela, a on je razmišljao o svome odredištu. Bilo mu
je žao što nije pažljivije slušao kada je Imogen pričala o Francuskoj. Što je više
razmišljao, bio je sigurniji u to kako nikada tijekom njihova života nije spomenula
Montpeilier. Spominjala je samo Provansu. I... mrštilo mu se čelo dok se prisjećao...
nekoliko je puta nehajno spomenula nešto o ˝vremenu nakon Provanse˝. Ipak, sve je
više osjećao kako je na krivom putu. Nije znao je li to zbog Imogen, vratara ili
pariškog hotela.
Stigao je rano uvečer. Uzeo je sobu u relativno jeftinom hotelu blizu kolodvora.
Osjetio je malodušnost kada je pogledao kroz prozor svoje sobe na petom katu.
Mislio je kako će Montpeilier biti malen i šarmantan gradić, mjesto u kojem se lako
netko može pronaći. Možda je stari centar imao duha (nije imao vremena saznati), ali
grad je bio puno veći nego je očekivao. Nije znao kako bi mogao pronaći Imogen. U
Parizu je barem imao odakle početi. Ovdje nije imao ništa. Kada je proučio turistički
vodič u svojoj sobi, uočio je kako je obala između Montpelliera i Marseillea prepuna
malih gradova. Mogla je otići u bilo koji. A mogla je, kao što je i prvotno pomislio,
otići u kuću svoga djetinjstva u Marseilleu.
Što je više o tome razmišljao, bio je sigurniji u to. Namjerno je spomenula
Montpellier u hotelu kako bi ga skrenula s puca. Bio je gotovo zadivljen time. Nije
ipak trebala misliti kako ga može prevariti. Ona nije toliko pametna, a on nije toliko
glup.

Vince je bio živčan jer je prijevarom završio u Montpellieru, ali ipak se obratio
lokalnoj policiji. Iznenađeno su ga gledali kada ih je upitao za Imogen, ali jedino što
su mu mogli reći jest kako njegova žena nije bila navedena kao nestala osoba.
Isprazno im je kimnuo u znak zahvalnosti i usredotočio se na raspored vlakova.
Razveselio ga je podatak da vlak za Marseille polazi za petnaest minuta. Odjednom
je bio potpuno uvjeren kako će tamo pronaći nju ili barem neki trag do nje. Mislila
je kako samo može otići od svega, ali ne može. On će se pobrinuti za to.

Sat vremena nakon što je stigao u Marseille i prijavio se u hotel koji je rezervirao
u vlaku preko mobitela, Vince je sjedio u jednom od mnogobrojnih kafića u staroj
luci i gledao turiste kako prolaze. On sam nije baš volio razgledavanja. Smatrao je da
su svi ti stari dvorci isti. Šarolika bujica turista naizgled je nekamo išla ili se vraćala
odnekud, a on je ispijao svoje pivo okružen žuborenjem raznolikih jezika.
Iako se znojio ispod nadstrešnice kafića, uživao je u atmosferi. Nebo je bilo čisto,
a more tamnoplavo. Brodovi su se zibali u sidrištu, a njihovi vlasnici pokušavali su
namamiti brbljave turiste na izlet u Chateau d’If.
Bilo je bučno i živahno, a on je odjednom zamislio Imogen kako se šeće ulicama
odjevena u boho-chic odjeću koju je stalno nosila prije no što ga je upoznala. Odjeća

183
Knjige.club
 Knjige.Club Books
koja je bik prikladnija mediteranskom ugođaju, pomisli, nego sivim ulicama Dublina.
Imao je pravo što ju je promijenio. Trebala bi mu biti zahvalna.
Zamišljao ju je kako sjedi u vrtu jedne od onih lijepih okrečenih kuća s pogledom
na more. Zamišljao je kako se osjeća sigurno jer zna da ju je preteško pronaći.
Međutim, ona nije računala na njegovu odlučnost, pomisli Vince i počne proučavati
brošure i letke koje je uzeo iz hotela. Nije uzela u obzir da je spreman na sve kako bi
je pronašao. Bude li trebalo, pretražit će cijelu Francusku.

184
Knjige.club
 Knjige.Club Books
27.

BIO JE to najtopliji dan u godini. Plaža u Hendayeu bila je prepuna ljudi već od
rane večeri. Imogen nije imala pojma kako će u roj gužvi pronaći Renéa ili bilo koga
drugog. Hodala je uz more kada su je ugledale Nellie i Becky, sestre iz Australije koje
su stanovale u stanu pored nje. Nije ih baš viđala proteklih nekoliko tjedana i
pomislila je kako su otputovalo dalje.
˝Uskoro idemo˝, rekla je Becky. ˝Otišle bismo i ranije da Nellie nije istegnula
neki mišić u leđima. Ne može sjesti na bicikl bez bolnog vriska.˝
˝Jesi li sada dobro?˝
˝Bolje. Naravno, pomogao mi je zgodni dr. Max iz jedinice. Dao mi je neke
užasno jake analgetike. Jesi li ga upoznala?˝
Imogen kimne.
˝Mogla bih ovdje ostati samo zbog njega˝, rekla je Nellie.
Imogen se na to nasmije. Uzvikne od iznenađenja kada je, odjednom, ugledala
Renéa kako šeće uz plažu. Mahnula mu je.
˝Hoćeš li do kioska po besplatni sok?˝ upitao ju je René. ˝Jesi li kupila vaučer?˝
˝Ne, Nisam bila sigurna hoću li doći.˝
˝Uzet ću ti ga ja.˝
˝Nema potrebe...˝
Nije se osvrtao na njezino protestiranje, nego se zaputio prema jednoj kućici na
plaži iznad koje se vijorila mala plava zastava. Curama je rekao da uzmu svoja pića i
nađu neko dobro mjesto na plaži.
˝Nisam znala da ga tako dobro poznaješ˝, rekla je Becky.
˝Počela sam raditi za njega.˝
˝Stvarno? Sladak je˝, rekla je Nellie.
˝Nije moj tip. Uostalom, radim i za njegovu bivšu ženu.˝
˝Tako si kratko ovdje, a čini se kao da sve poznaješ˝, rekla je zadivljeno Becky.
˝Znam samo njih. Želiš li otići po ta pića?˝
˝Ja ću˝, rekla je Nellie, ˝Moram se kretati da me ne uhvati grč u leđima. Vas dvije
se raskomotite. Ručnici su nam tamo.˝ Pokazala je prema mjesecu gdje su ležala dva
šarena ručnika ispod suncobrana. ˝Legnite, sačuvajte nam mjesto, a ja ću se brzo
vratiti.˝
Becky i Imogen su je poslušale. Otvorile su sokove, a dvadeset minuta kasnije
pridružio im se René.
˝Počela sam misliti da si se izgubio˝, rekla je Imogen.
185
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Bio je red za vaučer.˝
˝Žao mi je što ga nisam prije kupila. Koliko sam ti dužna?˝
˝Ništa.˝
˝Molim te, daj mi da platim.˝ Izvadila je svoj novčanik iz torbe.
˝Ako inzistiraš, pet eura.˝
˝Samo?˝
Kimnuo je, a ona mu je dala novac. Ugledala je Olivera Delissandesa kako se
šeće plažom. Nosio je tamnoplave kupaće gaće, sunčane naočale Ray-Ban, a na ušima
je imao skupe slušalice.
˝Ajme˝, rekla je Becky i pogledala prema njemu. ˝Baš je zgodan.˝
˝Tko? A, on.˝‘ Sada je i René ugledao Olivera. ˝On je naš klijent. Dobar tip.˝
Oliver je pogledao u njihovu smjeru kao da je čuo kako razgovaraju o njemu.
René mu je mahnuo i Oliver je krenuo prema njima. Skinuo je slušalice.
René je sve predstavio na engleskom, ali kada je došao do Imogen, Oliver je
rekao kako su se već upoznali u kući.
˝Naravno. Zaboravio sam.˝
˝Nisam mislio kako ću ikada opet vidjeti Imogen. Bilo je to baš iznenađenje.˝
˝Nije baš neko iznenađenje vidjeti nekoga danas na plaži˝, René ga je zbunjeno
pogledao.
˝Ne, mislio sam u kući.˝
˝Inkoherentni ste˝, rekla je Imogen.
˝Inkoherentni?˝ Oliver je sada bio zbunjen.
˝Niste usuglašeni. Gledajte, nije važno.˝ Govorila je brzo jer nije htjela da on i
René počnu raspravljati o njoj. Je li se ostatak obitelji vratio u Villu Martine?˝
˝Nisu još. Giles bi se trebao vratiti sljedeće nedjelje. Ne provodimo toliko
praznike zajedno kao nekoć.˝
˝Svejedno, lijepo je imati tu kuću.˝ Imogen nije htjela ni da priča o prošlosti.
˝Ostaješ li na roštilju?˝
˝Nisam razmišljao o tome...˝
˝Treba ti vaučer za hranu˝, rekao je René. ˝Čeka se dvadeset minuta u redu.˝
˝Nije tako strašno. Posebno ako... Želiš li čekati sa mnom, Imogen?˝
˝Ja...˝
Nellie prasne u smijeh. ˝Dobra fora˝, rekla je kroza smijeh. ˝René čeka u redu za
Imogen, a Imogen čeka u redu s komadom.˝
˝Molim?˝ Oliver je zbunjeno pogleda.
˝Nije važno˝, rekao je René. ˝Idi s njim ako želiš, Imogen. Ja ću se zabavljati s
curama.˝
Imogen ga pogleda.
˝Idi. Ionako mi samo smetaš.˝ Zatim je namignuo Becky koja se nasmijala.
186
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Nepopravljiv si˝, nasmije se Imogen. Otišla je s Oliverom prema velikom šatoru
gdje su se prodavali vaučeri.
˝Sviđa mi se Bastarache. Dobar je čovjek.˝ Stali su u red.
˝Odličan je prema meni, stvarno ga volim˝
Oliver podigne obrvu.
˝Ne doslovno. To se samo tako kaže.˝
Lice mu se opusti.
˝Kako napreduje uređivanje?˝
Jako dobro. Užitak je raditi na ovoj knjizi. Dat ću ti lektoriranu verziju kada bude
gotova.˝
˝To se neće ubrzo dogoditi, zar ne?˝
˝Za nekoliko mjeseci.˝
˝Mislim da neću biti ovdje za nekoliko mjeseci.˝
˝Zašto? Kamo ideš?˝
Red se pomaknuo.
˝Nisam još ništa odlučila. Pretpostavljam kako neće biti puno posla za mene na
zimu.˝
˝Vjerojatno neće. Mi, doduše, plaćamo cjelogodišnje čišćenje. Siguran sam da i
drugi ljudi to rade.˝
˝Da. Svejedno, nisam sigurna hoću li ostati.˝
˝Hoćeš li ostati u Francuskoj ili se vraćaš u Irsku?˝
˝Ne znam ni to.˝
˝Nadam se kako ćeš dovoljno dugo ostati da vidiš moju majku.˝
˝O, ne˝, odmahnula je glavom. ˝Mislim da to nije dobra ideja.˝
˝Zašto?˝
˝Pa... Vjerojatno me ne bi htjela vidjeti. Moja majka ju je izdala kada je spavala s
tvojim tatom.˝
˝Ne budali.˝ Oliver odbaci njezine primjedbe. ˝Sjećaš li se, sada ima novog
muškarca?˝
˝Svejedno.˝ Imogen ga je pogledala ravno u oči. ˝Bilo je to grozno vrijeme za
nju. Saznala je kako se njezin muž i netko kome je vjerovala ševe kao zečevi u njezinoj
kući...˝
˝Ševe kao zečevi?˝ podigao je zbunjeno obrvu.
˝Možeš pretpostaviti što to znači. Kako god, bilo bi grozno kada bismo se našle.˝
˝Ne govori gluposti. Voljela bi te vidjeti. Malo te je i spominjala nakon što ste
otišle. Nadala se kako ste obje dobro. Možda joj je bilo žao što je tražila da odete.˝
˝Bilo je posve razumljivo što nas je izbacila. Moj bi muž odmah letio van kada
bih otkrila kako kara poslugu u mojoj vlastitoj kući.˝

187
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Oliveru je trebalo vremena da probavi to što je rekla. ˝Mislim da razumijem što
želiš reći. Bilo je ipak drugačije između mojih roditelja. Moraš zapamtiti kako je on
imao više afera.˝
˝Nije me briga˝, pobuni se Imogen. ˝Ne grizeš ruku koja te hrani.˝
˝E, tu znam.˝
˝Ja te to nisam naučila.˝
˝Još si ljuta na svoju majku, zar ne?˝
˝Da. Mogle smo ostati ovdje da nije bila tako glupa. Ona ne bi upoznala Kevina,
ja ne bih morala otići u Birmingham, ne bih morala otići u Irsku i sve bi bilo u redu.˝
˝Želiš li reći kako sad nije sve u redu?˝
Uskoro su stigli na red,
˝Samo ponekad˝, osmjehnula mu se. ˝Samo ako zaboravim misliti pozitivno ˝
Kupili su Oliverov vaučer. Kada su se vratili, vidjeli su kako se Max pridružio
Becky, Nellie i Renéu te kako je ponio prijenosni hladnjak pun piva i sokova.
˝Doći će poslije još neki ljudi iz bolnice, a hladnjak možemo nadopunjavati.˝
˝Odlična ideja˝, rekao je René.
Njihova se skupina proširila tijekom sljedećeg sata na nekoliko medicinskih
sestara, liječnika i administratora, a pridružili su im se i Céline i Art. Imogen je
razgovarala s ljudima koje nikada prije nije upoznala, a Australke su rado svoju pažnju
usmjerile na Renéa i Maxa. Oliver je u međuvremenu razgovarao s jednom
medicinskom sestrom. Imala je vatrenu crvenu kosu, nosila je uski top i kratke
hlačice. Neprestano se smijala svemu što bi on rekao i razigrano mu je dodirivala
ruku.
˝Podsjeća me na dom˝, Becky je rekla Imogen dok je punila tanjur krilcima.
˝Samo što nemamo ovakve zalaske Sunca na istočnoj obali.˝
Sunce se sporo spuštalo ispod obzora. Obojilo je nebo i more nijansama
ružičaste i zlatne.
˝Prekrasno je˝, složi se René. ˝Nikada mi ne dosadi.˝
˝Ni meni˝, rekla je Céline. ˝Imamo sreće što živimo ovdje.˝
˝Svakako.˝ Artova ruka nije više bila u longeti. Obgrlio ju je njome oko struka.
Imogen je primijetila kako se René ozlovoljio i upitala se voli li još bivšu ženu. Počeo
je zatim opet razgovarati s Becky i Nellie te je potpuno ignorirao Céline.
Imogen je počeo hvatati umor u ranim jutarnjim satima. Tulum je i dalje bio u
punom jeku, ali nekoliko ljudi već je otišlo. Odlučila je i ona poći kući.
˝Idemo s tobom˝, rekla je Becky.
˝Idem i ja˝, rekao je René. ˝Želim da sigurno dođete kući.˝
˝Nema potrebe˝, rekao je Max. ˝Ja idem s njima. Bit će sigurne u mojim rukama.˝
˝Možda sam mislio kako upravo od tebe trebaju biti sigurne.˝
˝Svi znaju kako su sa mnom u najboljim rukama˝, Max se našalio i ispružio ih
ispred sebe. ˝Nijednom mi se nije zatresao skalpel.˝
188
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Uf.˝, rekla je Becky kada je vidjela kako se René namrštio.
Imogen je ustala i poljubila ga u obraz za laku noć. Ponovila je to sa Céline i
Artom, a potom je potražila Olivera, Opet se zapričao s riđokosom sestrom. Nije
bila sigurna treba li ih prekidati, ali potom ju je on ugledao.
˝Već ideš?˝
˝Već?˝ nasmijala se. ˝Prošla je ponoć.˝
˝Noć je još mlada˝, uzvrati joj osmijeh.
˝Meni nije.˝
˝Ali nismo stigli razgovarati.˝
˝Bio si previše zauzet˝, Imogenin je pogled skrenuo prema riđokosoj. Ležala je
na ručniku i gledala u zvjezdano nebo.
˝Virgenes i ja se znamo godinama.˝
˝Poznajete se duže od nas dvoje?˝ izletjelo joj je prije nego se uspjela zaustaviti.
˝Nitko se ne poznaje toliko dugo˝, rekao je veselo.
˝Moram ići˝, pokazala je glavom prema Becky, Nellie i Maxu koji su je čekali.
˝Vidimo se kada ti dođem očistiti kuću.˝
˝U redu. Vidimo se.˝
Okrenula se i pridružila ostalima. Pitala se koliko će dugo Oliver ostati na tulumu
i hoće li Virginie ostati cijelo vrijeme s njim.

189
Knjige.club
 Knjige.Club Books
28.

VINCE JE bio svjestan kako mu ponestaje vremena za traženje Imogen. Morao se

krajem tjedna vratiti na posao, a još joj nije bio ni blizu. Frustrirao ga je neuspjeh.
Počeo se pitati želi li je uopće natrag. Međutim, neće joj pružiti zadovoljstvo pobjede.
Vratar njegova hotela u Marseilleu nikada nije čuo za Maison lavande, ali predložio
mu je da ode u gradsku vijećnicu. Tamo bi mu netko mogao nešto reći. U gradskoj
vijećnici znaju sve o svakome, rekao je pomalo snuždeno.
Vince je nekoliko puta prošao pokraj otmjene sedamnaestostoljetne zgrade u
kojoj se nalazila gradska vijećnica. Unatoč zastavama Francuske i EU-a nije shvatio
njezinu funkciju. Unutrašnjost ga je podsjećala na svaku drugu zgradu državne
uprave u kojoj je bio. Bila je ispunjena birokratskom tišinom. Zaposlenica mu je rekla
kako će se morati naručiti kod njezine kolegice. Vince je predložio da svrati popodne.
Pogledala ga je kao kakvog izvanzemaljca i rekla mu je kako tek sljedeći tjedan može
zakazati sastanak. Vince je frknuo na to i zatražio nekoga tko bolje govori engleski
od nje. Nakon četrdeset minuta čekanja pojavio se muškarac njegovih godina koji
mu je precizno i na tečnom engleskom rekao kako mora zakazati sastanak.
˝Za Boga miloga!˝ eksplodirao je Vince. ˝Samo želim saznati postoji li i dalje ovaj
prokleti motel i gdje je te vodi li ga i dalje obitelj Fournier. Tražim li previše?˝
˝Morat ćemo pregledati arhive˝, odgovori muškarac mirno. ˝Za to je potrebno
vrijeme.˝
˝Ne treba vam prokletih tjedan dana!˝
˝Imamo drugoga posla. Turistička je sezona i prezaposleni smo. Ljudi su nam,
također, na godišnjem.˝
˝Pokušavam pronaći svoju nestalu ženu.˝ Vince mu je pred licem mahao
fotografijom Imogen i madame Fournier. ˝Znači li vam to išta?˝
˝Ako tražite nestalu osobu, trebali biste razgovarati s policijom.˝
Vince se zagledao u njega. ˝Je li ovo stvar novca, funkcionira li to tako? Platit
ću...˝
˝Pokušavate li me podmititi?˝ službenik se preplašio.
˝Ako je to ono što je potrebno, Želim saznati tu informaciju. Nema smisla ići na
policiju. Njih se to ne tiče.˝
˝Ne možete podmititi vladinog službenika˝, muškarac ga ozbiljno pogleda.
˝U redu, možda sam pretjerao, ali stvar je u tome što mi je žena nestala i moram
je pronaći.˝
Službenik ga je zamišljeno promotrio, a zatim je zatražio fotografiju. Temeljito
ju je proučio, a potom je vratio Vinceu.
190
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Ne mogu sa sigurnošću reći gdje je to snimljeno. Moglo bi biti bilo gdje uz
obalu. Ipak, meni to izgleda više kao Toulon nego Marseille.˝
˝Koliko je daleko Toulon?˝
˝Manje od sat vremena vožnje autom.˝
˝Ja ću to provjeriti, a biste li vi mogli do predvečer saznati nešto o Maison lavande
i o vlasnici, madame Fournier?˝
Službenik ga je pogledao sav u čudu. ˝Bit ćemo zatvoreni dok se vi vratite. Dođite
u četvrtak i potražite mene. Marcel Royale. Pokušat ću vam do tada nešto saznati.˝
˝Četvrtak! Morat ću onda ovdje provesti još nekoliko dana.˝
˝Nemate ih gdje bolje potrošiti nego u našem prelijepom gradu! Mogli biste malo
otputovati do Azurne obale.˝
˝Ovo je vražja prijevara.˝
Marcel se namršti. ˝Molim?˝
˝O, za Boga miloga! Kada u četvrtak?˝
˝Jedanaest ujutro. Nadam se kako ću vam tada moći pomoći.˝
˝Hvala.˝
Naglo se okrenuo i izašao van u zasljepljujuću sunčevu svjetlost. Bio je bijesan.
Pomisli kako su u vijećnici sigurno trebali samo kliknuti na par zapisa i saznali bi sve
o toj prokletoj Maison lavande, ali njima se nije dalo. Njemu nisu izgledali pretjerano
zaposleni. Svi državni uredi nikada, bez obzira na zemlju, nisu izgledali pretjerano
zaposleni.
˝Kada?˝
˝Nedavno.˝
˝Nisi mi rekla?˝
˝Rekla mi je da ti ne kažem.˝
Vince je jače stisnuo mobitel.
˝Je li rekla gdje je?˝
˝Ne.˝
˝Sigurno?˝
˝Da.˝
˝Koji joj je broj, Shona?˝
˝Ne znam, zvala me sa skrivenog broja.˝
˝A njezina e-adresa?˝
˝Što s njom?˝
˝Promijenila ju je, zar ne?˝
˝Ja ne... zašto to misliš?˝
˝Jednostavno znam.˝
˝Ja...˝
˝Slao sam joj mailove, ali nije odgovarala.˝
191
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Nije ni meni. Ona je mene nazvala.˝
˝Zašto te je nazvala?˝
˝Rekla sam ti. Htjela mi je reći da je sve u redu.˝
˝Kako je zvučala?˝
˝Dobro. Malo... možda je zvučala malo suzdržano.˝
˝Zašto mi nisi rekla?˝
˝Što bih time postigla? Ne znam gdje je ona, Vince. Iskreno.˝
˝Jesi li joj rekla da sam ja u Francuskoj?˝
˝Hm...˝
˝Jesi, zar ne?˝
˝Morala sam.˝
˝Shvaćaš li kako si mi možda sve uprskala?˝
˝Nismo dugo razgovarale.˝
˝Morala je ostaviti kakav trag o tome gdje se nalazi. Slušaj me, Shona. Shvaćam
da si na njezinoj strani. Naravno da jesi. Prijateljice ste i želiš joj vjerovati. Međutim,
ti si i na mojoj strani jer znaš kako ja njoj želim samo dobro. Ako se ne bude htjela
vratiti kada je pronađem, u redu. Jedino želim biti siguran da se ništa loše nije
dogodilo.˝
˝Meni je djelovala sretno.˝
˝Ona dobro glumi. Ne poznaješ je cako dobro kao ja, Shona. Ona ima
problema.˝
˝Ja sam dobila dojam da si problem ti.˝
˝Ne želim reći da nije bilo problema u našoj vezi. Duboko u sebi ona ipak zna
koliko je volim. Moja je glavna briga sada njezino zdravlje i njezina sreća.˝
˝Nije ništa rekla o tome gdje se nalazi. Stvarno. Iskreno ti obećavam da ću ti reći
ako mi se opet javi. Samo želim učiniti ono što je najbolje˝
˝Najbolje je sada za Imogen da se vrati kući sa mnom i potraži pomoć. Cijenim
to što si mi rekla, Shona, i obećavam, da je neću uzrujavati˝
˝U redu.˝
˝Čujemo se.
Prekinuo je. Pogledao je prema pučini i pokušao smiriti svoju ljutnju. Proklete
žene, pomisli. Bilo je pitanje vremena kada će Imogen popustiti i nazvati Shonu.
Znao je to. Mogao je sve to odmah srediti da je bio tamo kada ju je nazvala. Imogen
ne bi mogla tajiti svoju lokaciju od njega. Ustvari, molila bi ga da dođe po nju.
Trenutačno nije mogao biti potpuno siguran u Shoninu odanost, ali barem je
obećala nazvati ako joj se Imogen opet javi. Bila je zaista šteta što nije poveo Shonu
sa sohom. Znao je da uživo može izvući bilo kakvu informaciju iz nje. Bilo je to ipak
znatno teže preko telefona.

192
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Mahnuo je konobaru i zatražio jelovnik. Hotelijeri i ugostitelji u ovom dijelu
zemlje bili su znatno manje umišljeni, pomisli. Naručio je odrezak i pola boce crnog
vina. Barem nešto.

Vratio se u Marseille na sastanak sa službenikom gradske vijećnice. Francuska i

sve francusko dosad mu se popelo na vrh glave iako ih je konačno uspio naučiti što
to znači kada je meso dobro pečeno. Nije bio raspoložen ni za kakva sranja Marcela
Royalea. Priuštit će mu tešku scenu ako mu ništa ne kaže.
Pomisli kako je dobar znak što je morao čekati samo deset minuta. Ušao je u
mali, bezlični ured u kojemu ga je službenik čekao.
˝Gospodine Naughton˝, rekao je i potrudio se donekle pravilno izgovoriti
Vinceovo prezime. ˝Drago mi je opet vas vidjeti.˝
˝Je li?˝ zvučao je sumnjičavo.
˝Uvijek je lijepo imati goste u našem prelijepom gradu. Nadam ste da ste uživali
u svojem boravku i da ste uspjeli obići i druge gradove.˝
Je li odgađanje ovog sastanka bila samo varka kako bi potrošio što više novca na
jugu Francuske, pitao se Vince. Ne bi ga iznenadilo,
˝Imam neke informacije za vas˝ Pogledao je u komad papira.
˝Maison lavande bila je rezidencija koja je nudila noćenje s doručkom u Rue
Florette. Nalazi se oko deset kilometara izvan grada. Bila je u vlasništvu obitelji
Fournier pedeset godina, a zatim je prodana obitelji Benoit. Zadržala je ime sve dok
opet nije bila prodana prije tri godine. Taj put kupio ju je engleski par koji se preziva
Johnson. Nude i dalje noćenje s doručkom, ali kuća se sada zove La vie en rose.˝
Blago se nasmije. ˝Englezi naime romantičarski pristupaju poslovanju u ovoj zemlji,
ali naizgled im dobro ide.˝ Gurnuo je papir prema Vinceu. ˝Nadam se kako će vam
ovo pomoći.˝
Vince je pogledao papir, ali sve je bilo napisano na francuskom. Jedino što je
razumio bila su imena koja mu je Marcel pročitao.
˝Ovo je adresa?˝ pokazao je na riječi Rue Florette.
˝Da. Idite Avenue du Prado.˝
˝Hvala vam.˝ Vince ustane.
˝Nadam se da ćete pronaći svoju ženu.˝
˝I ja se nadam.˝
˝Ali katkad...˝, uzdahnuo je, ˝Katkad ptičice odlete, zar ne? Moramo to
prihvatiti.˝
˝Moja žena nije nikamo odletjela. Želi se vratiti kući. Samo to ne zna.˝
Marcel Royale pomno ga je promotrio. Pružio mu je ruku.
˝Sretno.˝
˝Hvala.˝ Rukovali su se, a zatim je Vince otišao.

193
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Lako je stigao do Rue Florette s pomoću GPS-a. Bila je to uska ulica s
drvoredom, a odavala je dojam davne aristokracije. Kuće su bile ograđene zidom na
čijem su vrhu bile pločice. Nije to očekivao. Imogen je uvijek opisivala Maison
lavande kao veliku kuću s mnogo prostora. Zamišljao je tu kuću izoliranu od drugih,
a ne smještenu u stambenu četvrt. Možda ima puno prostora iza tih zidova, a možda
je sjećanje njegove žene bilo iskrivljeno, pomisli Vince dok je parkirao automobil.
Hodao je ulicom i proučavao brojeve kuća. Pretpostavljao je kako će nekako
moći prepoznati Maison lavande ili La vie en rose, kako se sada zove. Prokleto glupo
ime. Francuski je službenik također dijelio njegovo mišljenje. Prošao je polovicu ulice
kada ju je zapazio.
Dvokatnica s krovom od terakote nalazila se iza tamnozelene ograde s
dvostrukim vratima. Pločica s imenom kuće bila je ispisana ružičastom bojom i
nalazila se na zidu pored vrata. Dvorišnom ogradom penjala se bugenvilija. Brončano
je zvono bilo na tom zidu kao i moderniji portafon. Vince je pritisnuo tipku.
Nije bilo odgovora, ali vrata su se otvorila. Vrt je bio prelijepo održavan, a kuća
je očito bila nedavno renovirana. Rebrenice su bile obojene tamnozeleno kako bi bile
u tonu s dvorišnom ogradom i francuskim balkonima na katu. Lonci za cvijeće i
bugenvilije donosili su dašak svježine u zelenilo i pješčanu boju zidova.
Prednja staklena vrata bila su malko otvorena. Vince je ušao u atrij gdje je sitna
plavuša sjedila za stolom.
˝Bonjour‘˝ rekla je i zatim se prebacila na engleski kada joj je Vince odgovorio.
˝Mogu li vam pomoći?˝
˝Jeste li vi gospođa Belinda Johnson?˝
˝Da.˝
˝Onda možete. Pokušavam saznati nešto o prijašnjim vlasnicima ove kuće.˝
Belinda Johnson iznenađeno ga je pogledala.
˝Moja je žena živjela ovdje kao dijete. Pomažem joj istražiti njezinu prošlost.˝
˝Oh˝, Belinda je znatiželjno promatrala iza njega.
˝Nije ovdje. Želim je iznenaditi.˝
˝Oh.˝
˝Želim saznati što se dogodilo prijašnjoj vlasnici, gospođi Fournier.˝
˝Oprostite. Ulovili ste me potpuno nespremnu. Vi ste...?˝
˝Zovem se Vince Naughton, a mojoj ženi ime je Imogen. Imogen Weir.
Namrštio se na spomen njezina djevojačkog prezimena. ˝Živjela je ovdje kao dijete.˝
Belinda ga je sumnjičavo promatrala, a onda se odjednom osmjehne. ˝Weir...
Weir. Zvuči mi poznato. Dajte mi samo trenutak. Rješavala sam upit jednoga gosta
kada ste došli. Sjednite na terasu, a ja ću vara se uskoro pridružiti.˝ Pokazala je na
stražnji dio kuće. Vince je trenutak oklijevao, ali naposljetku izađe.
Vrt je bio prelijep. Bio je ispunjen tankim drvećem, uređenom živicom i
cvijećem, a u sredini nalazila se fontana. Vodu je izbacivala visoko i stvarala dugu u
194
Knjige.club
 Knjige.Club Books
popodnevnim zrakama sunca. Ispod zelenih suncobrana gosti su odmarali na
ležaljkama. Vince je sjeo ispod jednog suncobrana i čekao. Belinda Johnson došla je
s velikom knjigom i malim foto albumom.
˝Ispričavam se. Što biste željeli znati?˝
Vince je ponovio priču o tome kako želi saznati više o Imogeninoj prošlosti.
Zaključio je kako bi ta priča bila savršena za engleske vlasnike kuće. Imao je pravo
jer mu je Belinda svesrdno htjela pomoći.
˝Prepoznala sara prezime, ali nažalost nemam puno podataka. Kuću nam je
prodao jedan francuski par prije nekoliko godina. Trebalo je dosta renovirati.
Zapravo, trebali smo kuću preurediti od temelja, ali trudili smo se zadržati njezin
šarm.˝ Prestala je govoriti. Kada su nastavili razgovor, Vince je tek onda shvatio kako
joj je trebao čestitati na preuređenju. ˝Naši su gosti jako zadovoljni. Dosta ih se
vraća.˝
˝Nisam iznenađen.˝ Pomisli kako joj još stigne povlađivati. ˝Napravili ste odličan
posao. Kuća i vrt su krasni.˝
Ozarila se. ˝Hvala vam. Stari je vrt bio eklektičan i prepun lavande. Iščupali smo
gotovo sve i odlučili promijeniti ime.˝
˝Dobra ideja.˝
˝Pronašli smo ovo tijekom renovacije.˝ Dala mu je knjigu. ˝To je knjiga gostiju
od prije trideset godina. Našli smo i ove fotografije.˝
Vince je otvorio knjigu. U njoj su bile zalijepljene fotografije s posvetama. Prva
fotografija prikazivala je stariju ženu čija je sijeda kosa bila zavezana u punđu. Pisalo
je Jeanne Fournier, proprieétaire, Maison lavande. Bile su tu i fotografije mlade Agnes i
Berthe. Vince ih je prepoznao jer ih je vidio na svom vjenčanju. Ispod njihove
fotografije nalazile su se još dvije, jedna je prikazivala Carol Weir. U ruci je
držala metlu i smiješila se kameri, a na drugoj fotografiji bila je Imogen kao beba.
Sjedila je na sagu u vrtu i pljeskala rukama.
Belinda se ozareno nasmiješila. ˝Nije li to divno? Zadržali smo knjigu kako bi je
gosti mogli pogledati. Naime, neki ljudi ovamo dolaze već generacijama. Naravno,
sada nemamo knjigu gostiju, imamo samo mrežnu stranicu i TripAdvisor. Lijepa je
ovo uspomena, ipak. Možda vam album više pomogne.˝
Vince okrene prvu stranicu. Bio je ispunjen fotografijama nepoznatih ljudi, ali
bilo je tu nekoliko slika Agnes, Berthe i Carol. Podosta je fotografija prikazivalo
Imogen kada je bila djevojčica. Bilo je čudno gledati je kako dubi na glavi u vrtu,
nesvjesna svoje budućnosti.
˝Moja će žena biti oduševljena ovim.˝
˝Zar je nećete dovesti ovamo? Rado bismo vas ugostili. Gdje je ona?
˝U posjetu prijateljima. Rekao sam kako bih je htio iznenaditi. Razmišljao sam
prenoćiti negdje. Imate li još mjesta?˝

195
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Zapravo imamo.˝ Sretno mu se osmjehne. ˝Netko je jutros iznenada otkazao
tako da imamo slobodnu sobu za dvije noći. Ako biste vi i Imogen htjeli odsjesti, bili
biste dobrodošli.˝
˝Prespavat će kod prijatelja, ali ja bih mogao ostati. Barem noćas. Znam da će
biti presretna kada joj sve ispričam. Nije se mogla sjetiti gdje se ova kuća nalazi, a ne
čuje se više s tim ljudima...˝
˝Baš je šteta kad se to dogodi. Voljela bih vam reći gdje su sada ti ljudi, ali nažalost
ne znam.˝
˝Agnes i Berthe su u Sjedinjenim Državama i lošeg su zdravlja. Njima se ne mogu
obratiti. Htio sam saznati kamo su moja žena i njezina majka otišle nakon što se kuća
prodala. Nažalost, Imogenina je majka umrla, a Imogen se ne sjeća.˝
˝Zaboga˝, Belinda ga pogleda očima punim sažaljenja. ˝Kako tužno. Na
fotografijama pršti životom. Ne mogu vam pomoći, ali možda nađete nešto u knjizi
ili albumu. Slobodno ih zadržite večeras.˝
˝Hvala vam. Cijenim to.˝
˝Moram se vratiti na posao. Želite li ključ sobe?˝
˝Da.˝ Slijedio ju je do recepcije gdje ga je prijavila i dala mu ključ s velikim
starinskim privjeskom.
˝Razmišljali smo o elektroničkim ključevima˝, odvela ga je do sobe u prizemlju.
˝No kuća je tako lijepa pa nam se to činilo neprikladnim.˝
Soba je bik svijetla i prozračna, s vratima koja su vodila do vrta.
˝Imate sve što vam treba. Kuhalo za čaj ili kavu, vodu i besplatan Wi-Fi.
Nemamo, doduše, minibar.˝
˝Savršeno je. Uzet ću svoje stvari iz auta.˝
˝Onda vas ostavljam.˝ Dala mu je šifru dvorišnih vrata koja je otvarala i gostinsku
kućicu.
Kada se vratio u sobu, skuhao je čaj. Sjeo je u fotelju pored prozora i počeo listati
album. Neke su fotografije bile snimljene u kući, a neke u gradu ili na plaži. Pomisli
kako mu to ne može pomoći. Album je, naposljetku, bio ostavljen tu, tako da su sve
fotografije napravljene prije njihova odlaska.
Kamo su kvragu otišle? Vince je bio potpuno uvjeren kako je Imogen otišla u
neko njoj poznato mjesto. To je imalo savršenog smisla. Možda ipak Pariz, ali nikada
nije bila pretjerano privržena glavnom gradu. Sjetio se kako je jednom slegnula
ramenima i rekla Pariz je Pariz, ali on nije Francuska. Ne, pomisli Vince, ona nije u
Parizu. Vratila se tamo gdje je prije živjela. Vratila se tamo kamo je otišla nakon ovoga
mjesta. Morao je samo otkriti koje je to mjesto.

I otkrio je.
Bila je to čista slučajnost i nije mogao povjerovati koliko je imao sreće. Čitao je
osvrt o La vie en rose na TripAdvisoru, a zatim je kliknuo na jedan komentar kako
196
Knjige.club
 Knjige.Club Books
bi pogledao ostale kritike te osobe. Često je to činio. Taj korisnik naizgled je
proputovao cijelu Francusku, a Vince je počeo čitati kritike tog korisnika jer su bile
dobro napisane i pronicljive, jako su mu se svidjeli osvrti na francuske restorane, a
posebice na pariške. Potpuno se slagao s korisnikovim opaskama.
Nekada je bolje uopće ne koristiti francuski koji ste učili u školi, napisao je korisnik
SammieG. Bolje je biti glupi stranac koji ne zna ni riječ francuskog, nego da vam se rugaju zbog
vašeg krivog izgovora riječi l’addition.
Vince je kimao u znak odobravanja. Kliknuo je zatim na osvrt koji je SammieG
objavila prije nekoliko tjedana. Bila je riječ o restoranu Le bleu. Nije mogao vjerovati
kada je vidio sliku priloženu tom osvrtu. Opis slike glasio je: ˝Gerry i Imogen uživaju
u maštovitoj verziji baskijske kuhinje˝, a na slici bila je njegova žena. Nije ju isprva
mogao prepoznati jer je ošišala svoju prelijepu kosu na dužinu koja je njemu bila
neprivlačno kratka. Ipak, bila je to ona. Muškarac imena Gerry obgrlio ju je rukom,
dok su se oboje smiješili kameri.
Vince se osjećao tako bijesno i prevareno. Mislio je da će mu eksplodirati glava.
Lažljiva ga je kurva ipak ostavila zbog drugog. Ostavila ga je zbog tog Gerryja koji je
bio nadasve neprivlačan, imao je okruglo lice i mutnjikave oči. Uvećao je fotografiju
i pomislio kako tip ćelavi. On se zadnjih nekoliko tjedana brinuo zbog nje, a ona ga
je varala s nekim drugim tipom. Bit će joj žao, pomisli. Bit će joj stvarno žao. Nakon
što se bijes malo stišao, uspio je provjeriti lokaciju restorana. Namrštio se kada je
saznao da se restoran nalazi u gradu zvanom Hendaye na sjeverozapadnoj obali.
Nikad prije nije čuo za njega i bio je siguran kako ga Imogen nikad nije spomenula.
Zašto ga je izabrala? Zbog Gerryja? Je li on netko iz njezine prošlosti s kim se opet
uspjela spetljati? Je li je on odvukao od njega? Je li on isplanirao njezin nestanak?
Ustao je i izašao van. Gledao je kuću iz vrta i pokušao zamisliti svoju ženu kako
tu živi. Bilo je lako. Dojam koji je odavala La vie en rose bio je isti kao onaj koji je
Imogen pokušavala stvoriti u njihovoj kuhinji. Ipak, ona se nije tu vratila. Otišla je u
taj Hendaye. Vjerojatno je mislila kako je tamo neće moći pronaći, Bila je u krivu.
Uvijek je bila u krivu. Vratio se u svoju sobu i istraživao mogućnosti putovanja.
Uzrujavala su ga njihova ograničenja. Bio je zgrožen što vlak nije vozio tamo, a
izravni letovi postojali su samo svaki drugi dan. Mogao je presjesti u Parizu i to mu
je pružalo određenu fleksibilnost, ali bilo bi to jednako naporno kao vožnja
automobilom. Znao je kako će morati dodatno platiti ako automobilom prijeđe pola
države i ostavi ga tamo. Ugovor ga je obvezivao da ga vrati u Marseille.
Imogenin nestanak uzrokuje mu samo probleme, pomisli. Sada je barem znao
gdje se nalazi. Nije se više mogla skrivati od njega. Kada je pronađe, neće pokazati
koliko je ljut na nju. Ne želi je udaljiti od sebe. Pružit će joj suosjećanje koje je ona
smatrala da zaslužuje. Što se tiče Gerryja... zaškrgutao je zubima. Obračunat će se s
Gerryjem, tko god on kvragu bio. Objasnit će mu kako on nema budućnost s
Imogen. Prekinut će jednom za svagda te budalaštine.
Vratit će je kući.
I sve će se zauvijek promijeniti.
197
Knjige.club
 Knjige.Club Books
29.

IMOGEN JE to popodne u dogovoreno vrijeme došla očistiti Villu Martine. Ovaj

je put netko odgovorio kada je pozvonila navratima. Muški je glas upitao tko je.
˝Ja sam, Imogen. Došla sam čistiti.˝
˝Uđi.˝
Vrata dvorišta otvorila su se i ona je gurala bicikl uz puteljak. Giles ju je čekao
na ulazu u kuću.
˝Bok.˝
˝Bok˝, osmjehnula mu se, ˝Vratio si se... hmm, htjela sam reći da si se vratio s
godišnjeg, ali tvoj je boravak ovdje tvoj godišnji.˝
Nasmiješio se. ˝Nekoliko dana s prijateljem. Nekoliko dana ovdje. Zatim natrag
u Pariz. Međutim, vraćam se opet ovamo na nekoliko tjedana u kolovozu.˝
˝Sviđa mi se kako Francuzi uzimaju godišnje. Kad bi netko u Irskoj uzimao
nasumične dane za godišnji odmor, mislilo bi se da je lijen.˝ Giles se namršti. ˝Ne
možeš cijelo vrijeme raditi. Trebaš napuniti baterije. Mozak ti bolje radi nakon
odmora.˝
˝Slažem se s tobom.˝ Imogen prođe pokraj njega i uđe u kuhinju. Zaprepašteno
ga pogleda. ˝Što se zaboga ovdje dogodilo?˝
˝Žao mi je. Sinoć smo pozvali neke ljude na večeru i ja sam kuhao svoj
specijalitet, gulaš od zečetine.˝
˝Pauvre laptin.˝ Promatrala je zagorjeli lonac Le Creuset koji se namakao u
sudoperu. ˝Meni se čini kako se zec prekuhao.˝
˝Bilo je izvrsno, ali trebali smo počistiti za sobom.˝
Imogen se htjela složiti s njim. Iako su tanjuri bili u perilici, kuhinjski je stol i
dalje bio pretrpan šalicama i vinskim čašama. Giles ih je počeo skupljati.
˝Ostavi. To je ipak moj posao.˝
˝Tvoj je posao čistiti kuću, a ne čistiti za nama. Ovo je bezobzirno. Zaboravio
sam da dolaziš danas.˝
˝Nije tako strašno.˝ Sigurno su pili do kasno u noć, pomisli Imogen promatrajući
čaše.
˝Ako si sigurna... Taman sam krenuo van. Oprosti još jednom.˝
˝Nema problema.˝
I stvarno ga nije bilo. Perilica je imala dvije police. Mogla je staviti stakleno
posuđe da se pere na jednom ciklusu na donjoj polici, dok su se lonci i pribor zasebno
prali na gornjoj polici. Nakon što je pokrenula perilicu posuđa, uhvatila se lonca.
198
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Srećom, bilo ga je lako oprati zbog kvalitete Le Creusetova teflona. Obrisala je stol,
a zatim se vratila svojem uobičajenom redoslijedu. Počela je od katova i
napredovala prema prizemlju.
Radila je automatizirano. Brisala je, polirala i mela u ugodnom ritmu koji si je
sama zadala. Izgubila je tri kilograma otkad je došla u Francusku i bila je sigurna kako
je za to zaslužan fizički rad koji je bio nužan za čišćenje kuća. Pitala se bi li mogla
svoju rutinu čistačice u budućnosti uklopiti u neku dijetu i plan vježbanja. Možda bi
mogla napisati knjigu, pomisli, koja će postati instantni bestseler. Onda bi mogla
zauvijek prestati čistiti i samo živjeti od tantijema. Oliverova bi je izdavačka kuća
mogla objaviti. Bila bi to dobitna situacija za sve. Nasmiješi se na tu pomisao. Potiho
je pjevušila dok je radila. Bilo joj je ugodno dok je radila, vlastite je misli nisu
uznemiravale. Život s Vinceom zadnjih je nekoliko godina stalno bio ispunjen
brigom oko njegova raspoloženja i oko toga što ona treba učiniti kako bi ga
usrećila. Ako je on sretan, i ona će biti sretna. Oduvijek je vjerovala u to iako je to
postalo nemoguće. Uvijek se osjećala odgovornom što ga unesrećuje i uvijek se
osjećala kao uzrok vlastite nesreće kada bi on svoje nezadovoljstvo iskaljivao na njoj.
Sada je sve u redu, pomisli i otvori vrata knjižnice. Stvaram novi život. On će također, s
malo sreće, krenuti dalje.
˝Oh.˝ Bila je toliko zaokupljena svojim mislima i nije primijetila kako je netko u
sobi. Ugledala je Olivera kako sjedi za stolom od palisandrovine na kojem se nalazila
gomila papira. ˝Oprosti, nisam te htjela uznemiravati.˝
Oliver nekoliko puta trepne kao da se pokušavao prisjetiti tko je ona.
˝U redu je.˝ Skinuo je uske naočale i stavio ih na stol. ˝Bio sam potpuno
zaokupljen poslom. Nisam znao da si u kući. Jesi li sama ušla? Nisam čuo zvono.˝
˝Giles mi je otvorio. Sada je otišao.˝
Oliver kimne. Stavio je ruke iza glave, a potom ustao.
˝Ne moraš prestati raditi zbog mene. Ovu sobu mogu očistiti na kraju.˝
˝Jesi li uskoro gotova?˝
˝Još moram kuhinju.˝
˝Kuhinja!˝ Oliver je najednom izgledao užasnuto. ˝Giles je sinoć pozvao
prijatelje. Rekao sam mu da počisti za sobom, ali kuhinja je jutros bila u neredu.˝
˝U redu je. Perilica obavlja većinu posla.˝
˝Ipak…˝ Oliver slegne ramenima. ˝Treba li ti pauza?˝
˝Ne, nastavit ću. René očekuje da se vratim s ključevima.˝
˝Planirao sam uzeti pauzu za kavu. Sigurno mi se ne želiš pridružiti?˝
˝Ako inzistiraš.˝
Bilo je nešto u njezinu odgovoru što je izazvalo Oliverov zbunjeni pogled.
˝Ne inzistiram. Pitam. Ako mi se stvarno ne želiš pridružiti, molim te, nemoj
osjećati obavezu to učiniti.˝

199
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Imogen se prisjetila kako se to dogodilo i s Renéom. Pozvao ju je na kavu, a ona
je to smatrala naredbom, ne pozivom. Kao i René, Oliver se također nije ljutio na nju
kada bi oklijevala. Obojica su bila opuštena.
˝Ne želim kavu, ali čaša vode ne bi bila naodmet.˝
˝Možeš izdvojiti pet minuta za to?˝
˝Naravno.˝
Otpratila ga je u kuhinju. On je izvadio bocu Perriera iz hladnjaka. Natočio ga je
u čašu dok je čekao da se aparat za kavu ugrije. Uzela je vodu i sjela za balkonski stol.
Uskoro joj se pridružio.
˝Pretpostavljam kako te to stavlja u težak položaj. Kažem kako želim kavu, a ti
onda osjećaš obavezu pridružiti mi se. Nisam razmišljao o tome.˝
˝U redu je.˝
˝Uzrok tomu je što te ne smatram zaposlenicom.˝
Ali ona jest bila zaposlenica i nikada to neće zaboraviti. Za razliku od Carol.
˝Kako si?˝ otpio je gutljaj kave i ispustio uzdah užitka.
˝Prilično dobro.˝
˝Jesi li uživala u roštilju?˝
Potvrdno kimne. ˝Bilo je zabavno. Lijepo je upoznati druge ljude. Koliko si još
ostao nakon što sam ja otišla?˝
˝Netko je došao s gitarom. Bilo je glazbe. I vina. Poprilično puno vina.˝
˝Ups.˝
˝Moglo je biti gore. Došao sam kući prije zore.˝
Zapitala se je li Virginie otišla s njim.
˝Koliko ćeš još raditi za Bastarachea?˝ upitao je nakon poduže šutnje.
˝Ne znam. Ovo je sezonski posao.˝
˝Planiraš li ostati u gradu ako ne nađeš nešto?˝
˝Nisam još odlučila. Planovi su mi fleksibilni.˝
Obožavala je što je to mogla reći. Voljela je misliti kako joj život više nije zacrtan.
˝Jesu li sada fleksibilni?˝
˝U ovom trenutku?˝
˝Općenito. Mogla bi mi pomoći s nečim.˝
˝Pomoći ti? Kako?˝
˝Imam sastanak s autorom sutra u San Sebastianu. Mislim kako sam ti ga već
spomenuo. Tip koji je napisao roman s radnjom smještenom u Baskiji. Čitao sam to
kada si maloprije ušla u knjižnicu.˝
˝Ne vidim kako bih ti ja mogla pomoći. Ništa ne znam o pisanju ili uređivanju.
Osobito ne na francuskom!˝
˝Živi s jednom Irkinjom. Ona piše odličan blog o životu Irkinje u inozemstvu.
Znam da je iznenada, ali zanima me bi li htjela poći sa mnom i razgovarati s njom
200
Knjige.club
 Knjige.Club Books
dok on i ja porazgovaramo nasamo. Znaš, kako biste probile led, razgovarajte o
svojim sličnim iskustvima.˝
˝Imaš pravo. Ovo je jako iznenadno. Kada si se sjetio toga?˝
˝Dok sam kuhao kavu. Razmišljao sam ranije o tom sastanku i kako da se nosim
s njim. Paul Urdien zna biti pomalo naporan suradnik. Srećom, ništa pretjerano.
Jednostavno je nervozan i tjeskoban zbog cjelokupnog procesa. Nadao sam se kako
bih ga preko njegove cure mogao bolje umiriti.˝
˝Možda ona nema ni najmanju želju njega umirivati niti mene upoznavati.˝
˝Razumijem to, naravno. No kada sam razgovarao s njim preko telefona, dobio
sam dojam kako je ona izrazito uključena u njegov život, dakle...˝
Imogen ga sumnjičavo pogleda.
˝Ako ne uspije, možeš malo sama istraživati grad. Ako ti to nije problem,
naravno. Maman je potpisala ugovor za njegovu knjigu i ona je obavila prvotni
sastanak s njim i njegovom curom kada su došli u Pariz. Ona misli kako bih mu ja
bolje odgovarao kao urednik, ali, naravno, to ovisi isključivo o njemu. Međutim,
oboje mislimo kako je djevojka važan čimbenik.˝
˝Nisam još uvjerena kako moje druženje s njom može pomoći˝
˝Sve pomaže.˝
˝Možda.˝ Imogen je još uvijek bila sumnjičava,
˝Razmislit ćeš o tome?˝
˝Razumijem što želiš postići. Ne znam je li to dobra ideja, ali ako želiš da ti
budem pratnja za večeru, može.˝
˝Hvala.˝ Oliver je izgledao zadovoljno. ˝Ali nije u pitanju večera. To je jutarnji
sastanak za kojim će uslijediti ručak.˝
˝Žao mi je u tom slučaju. Moram raditi tijekom dana. Nemam vremena za ručak.˝
˝Čak i nedjeljom?˝ Zvučao je užasnut.
˝Bojim se da je tako.˝
˝Ne mogu vjerovati da moraš raditi i vikendima.˝
˝Vikendima čistači znaju imati dosta posla. Ja nemam previše obaveza, ali imam
jednu kuću ujutro.˝
˝Koliko će to trajati?˝
˝Nekoliko sati. Ne radim to za Renéa. Céline Biendon, njegova bivša žena,
vlasnica je te kuće.˝
˝Poznajem Céline. Ona je također bila na roštilju, zar ne? S novim dečkom?˝
˝Da, bila je. Kako god, čistim njezinu kuću nedjeljom ujutro.˝
˝Nalazim se s Faulom tek u podne. Možda ti Céline ne bi zamjerila ako bi počela
malo ranije?˝ Zatim odmahne glavom. ˝Žao mi je. Pokušavam te prisiliti na nešto što
možda ne želiš ili ne možeš.˝
˝Pa...˝ Počela ju je privlačiti pomisao o književnom ručku na obali Španjolske s
Oliverom, njegovim piscem i piščevom curom. Činilo joj se to pomalo glamuroznim
201
Knjige.club
 Knjige.Club Books
i htjela je učiniti nešto drugačije. ˝Ionako rano počinjem, ali završit ću tek nakon
jedanaest.˝
˝Vožnja traje samo pola sata.˝
˝Morala bih prvo kući presvući se.˝
˝Nema problema. Pokupit ću te. Gdje živiš?˝
Rekla mu je.
˝Dakle, učinit ćeš to?˝
Imogen razmisli na trenutak još jednom o tome, a zatim kimne. ˝Zašto ne?
Uostalom, bit će lijepo opet porazgovarati s nekim iz Irske.˝
˝Ime joj je Blanaid O’Casey.˝
˝Nije loše˝, rekla je nakon što mu je ispravila izgovor.
˝Ovo me podsjeća na naše djetinjstvo. Ispravljala si nas tako precizno.˝
˝To mi je bio posao.˝
Nasmijao se.
˝Ozbiljno. Kada je moja mama radila ovdje, rečeno nam je kako je ona
kućepaziteljica, a ja sam ti trebala pomoći s engleskim. Shvaćala sam to jako ozbiljno.˝
˝Istina. Mrzio sam to, doduše.˝
˝Zašto?˝
˝Bila si toliko mlađa od mene. Nije mi se sviđalo što me beba ispravlja, ali
promijenio sam mišljenje o tebi nakon onog incidenta s mravima u krevetu.˝
˝Oprosti zbog toga˝ rekla je tonom koji je odavao blagi užitak. ˝Ali jako si me
uzrujao taj dan. Ne mogu se sada sjetiti zašto. Uostalom, uživala sam ispravljati tvoj
engleski. Osjećala sam se korisno.˝
˝Oh, bila si korisna na razne načine, ne samo na taj! Sjećaš li se kada smo se igrali
mađioničara i ti si bila moja asistentica?˝
˝Želio si me prerezati napola Sabatierovim nožem tvoje majke.˝
˝Ne bih to stvarno učinio.˝
˝Vjerovala sam ti poput neke luđakinje.˝
Nasmijao se. ˝Bog zna zašto.˝
˝Stvarno.˝ Ispila je vodu. Ustala je.
˝Natrag na posao? Zar već?˝
˝Imam dosta toga danas.˝

Vincea je uznemirilo što nije bilo mjesta u petak ujutro na letu iz Marseillea do
Biarritza. Razmišljao je neko vrijeme o drugim mogućnostima, ali je naposljetku
odlučio kako bi najmanje stresno bilo da se sam odveze tamo. Vratio se u rent-a-car
agenciju i raspitao o mogućnosti da automobil ostavi na zapadnoj obali. Nakon dosta
pregovaranja i još više papirologije (Vince se zapitao što se dogodilo s konceptom
˝ured bez papira˝), rekli su mu kako će moći ostaviti automobil u Biarritzu ako
202
Knjige.club
 Knjige.Club Books
dodatno plati. Dodatak je iznosio gotovo isto kao i let. Vince je volio na to gledati
kao da sve svoje vrijeme troši putujući u pravome smjeru umjesto da leti natrag do
Pariza pa tek onda do Biarritza.
Vožnja iz Marseillea bila je duga oko 700 kilometara. Bilo je to znatno više nego
što bi on obično prešao u jednom danu. Vozio se većinom autocestom gdje bi mu
nakon nekog vremena postalo dosadno. Počeo je stajati na benzinskim crpkama
češće nego što je očekivao kako bi razbio monotoniju. Trebalo mu je naposljetku
više od osam sati do odredišta. Bio je umoran i razdražljiv kada je konačno ušao
na parkiralište hotela PyRenées. Morao je napraviti krug oko hotela prije toga jer je
isprva promašio uski ulaz na parkiralište. Pomislio je kako riječ o ulazu u veliku vilu
u predgrađu.
Soba tog hotela bila je mnogo jednostavnija od one u La vie en rose. Spustio se
u hotelski bar, popio dva piva i izašao van. Hotel je bio dva kilometra udaljen od
plaže i zbog toga je zaključio kako će vjerojatno imati slobodnu sobu. Put do plaže
prolazio je kroz stambeni dio napučen privatnim posjedima. Šetnja tim putem bila je
donekle ugodna, alt nikako mu nije bilo jasno zašto bi netko dolazio tu na
godišnji odmor. Postalo mu je malo jasnije kada je stigao do dugačke, široke plaže
koja mu je budila uspomene na irske plaže njegova djetinjstva. Usprkos tome što je
prošlo šest sati, plaža je još bik puna. Predvečernje sunce visjelo je nad Atlantikom,
preplavilo je plažu i pretvorilo more u tekuće zlato. Promatrao je ljude i pitao se je li
Imogen među njima. Bilo je teško ikoga raspoznati zbog sunca, je li došla u ovu zabit
kako bi uživala na plaži? Ili je došla sastati se s tajanstvenim Gerryjem s fotografije?
Izvadio je isprintanu fotografiju iz džepa i ponovno je pogledao, Stisnuo je šaku.
Hodao je niz Bouievard de la mer i promatrao imena ulica. Stigao je do Rue
berbier. Šetao je niz ulicu dok nije došao do restorana Le bleu. Drvena su vrata bila
zatvorena i na prozoru je visjela obavijest kako se otvara tek u sedam navečer.
Pogledao je na sat. Uskoro će biti sedam, zato je odlučio pričekati ispred restorana.
Pojavio se mladi konobar u crnom odijelu.
˝M’sieur?˝ zbunjeno je pogledao u Vincea. ˝Imate rezervaciju?˝
˝Ne.˝ Vince je izvadio fotografiju iz džepa i pokazao je konobaru. Pitao ga je zna
li ikoga sa slike. Kada je mladić odmahnuo glavom, Vince je upitao može li mu netko
drugi iz restorana pomoći.
˝Ne sada˝, konobar je bio šokiran. ˝Upravo započinjemo s poslom. Šef i osoblje
su zauzeti.˝
˝Još vam nisu stigli gosti˝, ukazao mu je Vince iako je jedan stariji par stajao iza
njega. Pustio ih je ispred, a konobar ih je otpratio do njihova stola. Vince je ušao za
njima. Bio je to skuplji restoran, pomisli i primijeti moderan pribor za jelo i
suvremenu umjetnost na zidovima. Imogen i on nisu inače izlazili na takva mjesta.
˝Žao mi je, msieur.˝ Konobar se vratio k njemu. ˝Ne mogu vam pomoći... Možda
bi kasnije netko mogao razgovarati s vama. Nakon deset. Tada će biti mirnije.˝

203
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Sada je prokleto mirno!˝ uzvikne Vince iako su gosti počeli stizati i stvarati red
pred vratima.
˝Kasnije, msieur.˝
Vince ga ljutito pogleda, ali iziđe. Otišao je opet prošetati niz rivu gdje je sjeo u
neku pizzeriju. Naručio je calzonu i čašu piva. Pokazao je konobarici fotografiju, ali
samo je odmahnula glavom i rekla kako je ne prepoznaje.
Prije ili kasnije netko će je prepoznati, pomisli Vince i prereze presavijenu pizzu.
Netko će pogledati tu fotografiju, kimnuti i reći mu gdje se nalazi. Grad nije bio
prevelik. Ovdje mu se nije mogla skrivati. Bio je blizu da je pronađe. Kada je pronađe
i dovede kući, naučit će živjeti po njegovim pravilima. Novim pravilima. Najprije
nema odlaska na posao. Nema odlaska u teretanu s onom lažljivom kujom Shonom.
Shvatit će ona kako nema zajebancije s njim. Požalit će što je uopće probala.

Imogen je bila uzbuđena zbog putovanja u San Sebastian, Bilo je lijepo što ide
nekamo drugamo, a moći će i potrošiti nešto novca s računa. Vince je bio u
Francuskoj (jako se trudila izbaciti tu misao iz glave) i zbog toga je osjećala kako je
važno ostaviti što više lažnih tragova iza sebe iako ih on zapravo nije mogao pronaći.
Pitala se gdje se on sada nalazi. Prvi lažni trag ostavila je u Parizu gdje se
raspitivala o prijevozu za Montpellier. Znala je kako je to slabašan i vjerojatno
besmislen pokušaj skretanja Vincea s pravog puta, ali bila je pomirena s činjenicom
kako će to brzo prozreti i doći u Marseille. Bila je, međutim, potpuno sigurna kako
će ostati u Marseilleu. Ipak, Vince nikada nije odustajao. Bila je to njegova najveća
vrlina, ali i mana. Ako postoji i najmanja šansa da otkrije gdje je, pronaći će je. Šanse
za to ipak su bile nikakve. Apsolutno nikakve. Bila je sigurna. Ako se ne izlane Shoni,
sve će biti u redu.
Natočila je čašu mineralne i ubacila u nju krišku limuna. S prozora je gledala
bazen i kako se Max, Nellie i Becky prskaju u njemu. Djevojke su odlazile u nedjelju
i Imogen je shvatila kako vrijeme prolazi. Ponukalo ju je to da opet razmisli o svojim
planovima, ali sada je bila sretna bez njih. Život joj nije bio zacrtan. Iako joj je
trenutačno posao zadavao rutinu, svaki dan bio je drukčiji. Voljela je to. Nosila ju je
ta nepredvidivost. Znala je kako mora financijski osigurati budućnost, ali u tome je
trenutku spokojno puštala da se stvari same odvijaju.
Izvadila je mobitel i ugledala novi mail od Shone.

Šalje: blondie@moonshine.com
Prima: vanished@mymail.com
Predmet: Vince
On je u Marseilleu. Pokušava pronaći mjesto gdje si prije živjela. Opet me je
pitao jesi li mi se javljala. Žao mi je, Imogen, ali morala sam mu reći istinu.
Stvarno ti želi pomoći, ali čujem mu po glasu koliko je ljut. Mislila sam kako
bi to trebala znati. Nazovi me ako ti štogod treba.
204
Knjige.club
 Knjige.Club Books

Otpila je veliki gutljaj mineralne. Marseille je bio u redu. Marseille je bio

neizbježan. Bio je sedamsto kilometara udaljen.
Nije se imala zbog čega brinuti.
Ni zbog čega.
U deset i trideset navečer Vince se vratio u Le bleu. Restoran je i u to kasno doba
brujio životom. Primijetio je onog konobara kako nosi tanjure na neki stol. Kada se
udaljio od stola, Vince ga je nervozno zaustavio.
˝Mogu li sada s nekim razgovarati?˝
Konobar je bio iživciran. ˝Stvarno mislim...˝
˝Nije me briga što ti misliš. Jedino što hoću jest razgovarati s nekim o ovoj
fotografiji.˝
˝Pitat ću monsieura Biendona da razgovara s vama. On je vlasnik. Pričekajte
trenutak.˝
Konobar je nestao iza crnih vrata na kojima je pisalo Privée, a Vince je ostao
promatrati goste. Uskoro je izašao visok, krupan muškarac s kuharskom pregačom.
Uslijedio je pljesak zadovoljnih gostiju i muškarac je podigao ruku u znak zahvalnosti.
Zatim je prišao Vinceu.
˝Ja sam Bernard Biendon˝, rekao je na engleskom sa zamjetnim francuskim
naglaskom. ˝Što želite?˝
Vince je ponovno izvadio fotografiju. ˝Ova žena i ovaj muškarac jeli su u vašem
restoranu. Želim znati gdje ih mogu pronaći.˝
˝Molim?˝
˝Želim pronaći ljude s ove fotografije. Znate li gdje su?˝
Kuhar je rukom pokazao na ispunjen restoran.
˝Vidite sve ove goste? Svake noći ovoliko i više u mom restoranu. Želite da vam
kažem nešto o njima? Ja to ne mogu.˝
˝Pogledajte ih ponovno˝, rekao je Vince i gurnuo mu fotografiju pred oči.
˝Zanima me samo znate li tko su i gdje bi mogli biti.˝
˝Što sam ja? Telefonski imenik?˝
˝Pogledajte samo.˝
Bernard uzdahne i uzme fotografiju.
˝Njega ne znam. Nju...˝ namrštio se. ˝Ona mi je poznata, ali ne mogu se sjetiti..
˝Pokušajte.˝
˝Zašto vas to zanima?˝
˝Ona je moja žena.˝
˝A on joj je ljubavnik?˝ Bernard ga pogleda s razumijevanjem.
˝Možda ˝
˝Merde. Žao mi je ako imate osobnih problema, mon ami, ali...˝
205
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Nemojte mi prodavati te vaše francuske pizdarije o slobodnoj ljubavi ili što li je
to već. Ako znate, recite mi gdje je.˝
˝Stvarno se ne mogu sjet... Oh!˝ Bernard se lagano udari po čelu. ˝Sjećam se, ali
ne njezina posjeta mom restoranu. Toga se ne sjećam. Međutim, sudjelovala je na
humanitarnom natjecanju u boćanju prije nekoliko tjedana.˝
˝Ovdje? U ovom gradu?˝
˝Gdje drugdje?˝
˝Jeste li razgovarali s njom?˝
˝U tome je stvar˝, Bernard je pažljivije promatrao fotografiju. ˝Sjećam je se s
turnira jer je došla s bivšim mužem moje kćeri.˝
˝Ovaj je muškarac vaš zet?˝ nepovjerljivo upita.
˝Ovaj čovjek očito je Englez. René je iz grada.˝
˝Ona je s ovdašnjim muškarcem?˝ Vince se sarkastično nasmiješi. Popis ljudi s
kojima ga je Imogen mogla prevariti opet se produljio. Conor Foley. Muškarac s
fotografije. Sada i kuharov bivši zet. Mržnja prema njegovoj ženi kuhala je u njemu.
˝Gdje on živi, taj René?˝
˝Neću vam dati njegovu adresu kako biste mogli otići tamo i svađati se s njim.
Stvari se tako ne rješavaju.˝
˝Siguran sam da ga mogu sam pronaći. Uostalom, ne želim se tući s njim. Želim
razgovarati s njim. Mojoj ženi nije dobro.˝
˝Bolesna je?˝
˝U glavu.˝ Vince prstima dodirne sljepoočnicu.
˝Ne sjećam je se dobro, ali ne bih rekao da je bolesna u glavu.˝
˝Ne znate je. Hoćete li mi dati njegovu adresu ili ne?˝
Bernard je oklijevao. Otišao je zatim do bara, uzeo papir i napisao adresu na
njemu.
˝Rue gorosuretta?˝ Vince teško izgovori ime.
˝Na sjeveru je grada. Pričekajte.˝ Uzeo je turističku kartu i otvorio je. ˝Mi smo
ovdje.˝ Prstom zaokruži dio karte. ˝Rue gorosuretta je ovdje. Petnaest minuta
pješice.˝
˝Hvala vam.˝
˝Nema na čemu.˝
Vince kinine i ode.
Bernard je gledao za njim. Uzeo je zatim telefon i nazvao.

206
Knjige.club
 Knjige.Club Books
30.

RENÉOV MOBITEL zazvoni, ali kada je vidio tko zove, odlučio je ne javiti se. Nije
namjeravao razgovarati s Bernardom dok pije vino sa svojom bivšom ženom u
njezinoj kući. Neočekivano je svratio do nje s bocom. Došao je jer je bio zabrinut
nakon što ju je vidio na plaži s Artom Barthoulletom, Brinuo se zbog posesivnog
načina kojim je Art tu noć grlio Céline. Nije mu smetalo što se viđa s drugima. Znao
je kako je imala nekoliko kratkih veza nakon rastave, ali Art sigurno nije bio dovoljno
dobar za nju. Nije bio ambiciozan. Céline je bila ambiciozna žena. Trebao joj je netko
tko je imao inicijativu, a ne muškarac kao Art koji je bio samo službenik u željeznici.
Ništa od toga nije joj rekao dok su sjedili jedno nasuprot drugom u njezinoj
udobnoj dnevnoj sobi. Prošlo je dosta vremena otkad je René bio u kući koju su
nekoć dijelili. Dobio je dojam kako je njegova bivša žena odjednom prihvatila svoju
unutarnju božicu, gospodaricu ognjišta. Sve je bilo na svojemu mjestu, a ništa opet
nije izgledalo pretjerano ili umjetno. Céline je kuću pretvorila u topli dom. René se
nije mogao otrgnuti dojmu kako je kuća puno pristupačnija otkad njega
nema. Njegov jednostavno uređen, stan blijedio je u usporedbi s ovim. Pitao se zašto
prije nije bila takva i je li sve to bilo zbog Arta. Zatim se sjetio kako joj Imogen čisti
kuću. Odjednom je shvatio zašto su klijenti toliko hvalili njegovu zaposlenicu. Nije
ona bila samo čistačica. Bila je domaćica. Bila je istinska božica doma kada je
neuredne, neprivlačne sobe pretvarala u tople i ugodne prostorije.
Možda sam trebao s vinom otići do Imogen, pomisli René. Céline je razgovarala
s njim isključivo o poslovnim temama, Imogen je naizgled bila hladna i distancirana
u pogledu veza, ali pitao se bi li on mogao bici muškarac koji će to sve promijeniti.
Onaj u čijim bi se rukama topila. Céline ga je potom pogledala svojim tamnim očima,
nagnula je glavu u stranu i upitala ga za pravi razlog njegova dolaska k njoj u petak
navečer. Zaboravio je na Imogen.
˝Došao sam jer sam zabrinut zbog tebe i Alta Barthoulleta.˝
˝Molim?˝ Céline ga iznenađeno pogleda. ˝Zašto bi pobogu bio zabrinut? I što ti
daje pravo da budeš?˝
˝Ništa. Jednostavno...˝
˝Kada smo bili u braku, uvijek si pokušavao upravljati mojim životom. Sada smo
rastavljeni, a ti to i dalje pokušavaš.˝
˝To nije istina.˝ René je povrijeđeno pogleda, ˝Nikad se ne miješam.˝
Ona samo odmahne na to.
˝Stvarno se ne miješam. Ne dijelim ti više savjete.˝
˝I bolje ti je.˝
207
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Samo sam htio pomoći.˝
˝Stalno si se u sve petljao. Izluđivao si me.˝
˝Radio sam to jer mi je bilo stalo.˝
˝Za Boga miloga, René, mogu sama živjeti svoj život.˝
˝Bez mene.˝
˝Bez ikoga.˝ Napola mu se osmjehne. ˝Ne trebam ni tebe ni Arta .˝
˝Samo ne želim da napraviš pogrešku.˝
˝Ako opet napravim pogrešku, bit će ona samo moja.˝
˝Ja sam budala, Bio sam tada budala i sada sam.˝
˝Istina.˝
˝Budala s dobrim namjerama.˝
˝Stvarno?˝ ona podigne obrvu.
˝Svakako.˝
˝Još mi je stalo do tebe, René Bastarache, ali neću ti dopustiti da utječeš na mene.˝
˝Bien sur.˝
˝Uzmi još˝, uzela je bocu merlota. ˝Razgovarajmo o starim vremenima.˝
˝O starim vremenima˝, odgovori René i kucnu se čašama.

Vince je stajao pred kućom na adresi koju mu je dao Bernard Biendon. Bila je to
trokatnica, modernijeg izgleda od ostalih zgrada, udaljena od ceste i okružena malim
vrtom. Pozvonio je nekoliko puta, ali nije bilo odgovora. Uspio je zaključiti koji bi
stan mogao biti Renéov i vidio kako su sva svjetla pogašena. Usne mu se iskrive. Je
li taj seronja upravo s njegovom ženom, pitao se. Radi li joj ono što samo
Vince smije? Osjećao je kako mu krv vrije u žilama, a glava tutnji od bijesa.
Sjedio je dvadeset minuta na zidiću ispred zgrade, ali nitko nije dolazio ili odlazio.
Nekoliko prolaznika znatiželjno ga je pogledalo. Vince je shvatio da privlači pažnju
na sebe. Pogledao je na sat. Bilo je kasno i odlučio je vratiti se u hotel. René nikamo
neće otići i vratit će se kad-tad u svoj stan. Može sutra s njim razgovarati. Ništa neće
postići bude li ga sada tu čekao.
Ustao je. Kad je počeo hodati, preplavio ga je umor. Tog je jutra rano ustao i
vožnja od Marseillea bila je duga. Trebalo mu je sna. Zijevnuo je. Prelazio je cestu i
spotaknuo se od nogostup. Zamalo je pao.
˝Faites attention!˝ Neki mu je mladić pojurio pomoći. Uhvatio ga je za ruku i
pomogao mu da vrati ravnotežu.
˝Dobro sam˝, rekao je Vince nervozno.
˝Englez?˝
Vince kimne. Nije imao snage objašnjavati kako je on Irac, ali govori engleski.
Imogen je to uvijek objašnjavala kada bi upoznala nekoga iz druge zemlje.
˝Pripazite se.˝
208
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Nisam pijan.˝ Vince je imao osjećaj kako ga trpa u stereotipnu ladicu.
˝Nisam ni mislio da jeste. Laku noć.˝
˝Laku noć.˝ Vince je brzo odšetao.

Max Gasquet zašao je iza ugla i došao do svoje zgrade. Već je potpuno zaboravio
na taj susret. Ušao je u hodnik i naišao na Imogen.
˝Bok. Ideš van?˝
˝Ne, ne. Samo sam stavila prati rublje.˝
˝U ovo doba?˝
˝Mislila sam to učiniti ujutro, ali sam zaboravila. Kada čistiš za druge, zaboraviš
čistiti za sebe. Sutra ću biti prezauzeta. Bolje je sada to oprati.˝
˝Ostavit ćeš perilicu upaljenu cijelu noć?˝
Vragolasto mu se osmjehne. ˝Glumiš sigurnosnog inspektora, je li? Ne, stavit ću
na brzo pranje, pričekati da završi i objesiti to ujutro, je li u redu?˝
˝Oprosti, oprosti˝, Max podigne ruke uvis. ˝Nisam se mislio petljati.˝
˝Ne petljaš se. Pomalo je slatko što se brineš.˝
˝Ne brinem se. Ali...˝, izgledao je pomalo posramljeno, ˝kada sam bio dijete,
susjed je otišao na posao i ostavio perilicu posuđa da radi. Nešto se dogodilo s
tajmerom i nije se isključila. Zapalila se i kuća mu je bila uništena.˝
˝Stvarno! Čula sam za to, ali oduvijek sam mislila kako su to... bapske priče˝,
dodala je na engleskom.
˝Što?˝
˝Nisam sigurna koji bi bio pravi izraz. Nešto što si načuo, što bi moglo biti istina,
ali ne možeš povjerovati u to.˝
˝Aha. Une bistoire a dormir debout.˝
˝Tako nešto˝, osmjehne mu se. ˝Bit ću budna dok ne završi. Ne moraš se brinuti
hoće li zgrada izgorjeti.˝
˝Odlično. Želiš li popiti piće sa mnom dok čekaš?˝
Iznenađeno ga pogleda.
˝Kada radim do kasno, ne spavam. Treba mi vremena za opuštanje. Želiš li se
opustiti sa mnom?˝
Sada je bila šokirana.
˝Ne mislim... ne... samo piće. Susjedski.˝
˝U redu. Zašto ne?˝
Četrdeset pet minuta provedenih s Maxom bilo je ugodno i opušteno. On je
pričao o svojem poslu u bolnici, o svojoj obitelji i svojim očekivanjima. Slušala je i
povremeno nešto dodala, ali rado je prepustila razgovor njemu. Zaželi mu laku noć,
pokupi svoje rublje, legne u krevet i pomisli kako je čudno što razgovora s toliko
muškaraca u zadnje vrijeme. Bilo je još čudnije (barem njoj) koliko su ti muškarci bili
209
Knjige.club
 Knjige.Club Books
izravni, pristojni i kako nisu u njezinim odgovorima tražili neka skrivena značenja.
Vince je to stalno činio. Što god ona rekla, on bi uvijek pronašao neko drugo značenje
u tome. Značenje koje bi uvijek smatrao uvredljivim. Imogen je zaboravila kako
ležerno komunicirati s muškarcima jer se stalno pitala što drugi misle.
Pokrila se plahtom. Mislila sam da je stvar u meni, pomisli. Mislila sam da je u meni
problem, da stalno govorim krive stvari, ali ne govorim. Stvarno ne. Nisam bila loša osoba. Ja
nisam loša osoba, a od sada slušam samo sebe. To je dobra odluka.
Zaspala je sa smiješkom na licu.

Ujutro je prostrla odjeću i stigla malo ranije do Céline. Ona je jurila naokolo. Nije
mogla pronaći torbu koju je maločas držala u ruci, tražila je ključeve i bila je, sve u
svemu, netipično rastrojena.
˝Je li sve u redu?˝
˝Da, da, sve je super. Samo se pitam zašto kvragu otvaram kafić ovako rano
subotom.˝
˝I ja sam se to pitala. Pretpostavljam da ima dosta ljudi koji doručkuju tamo.˝
˝Jutarnji plivači, šetači i drugi zaposlenici žele kavu i kroasane, ali nitko nikada
ne kuha kavu za mene.˝
Imogen se zaustavi s metlom u ruci. ˝Jesi li sigurna kako je sve u redu? Nisi svoja
jutros.˝
˝Da, imaš pravo.˝ Céline poprimi bolan izraz. ˝Ja sam potpuni idiot.˝
˝Zašto? Što se dogodilo?˝
˝René je došao sinoć. Donio je bocu vina. Popili smo je. Malo-po-malo i...˝
˝Ne! Nisi valjda spavala s njim?˝
˝Naravno da sam spavala s njim, taj salaud!˝
˝Bože.˝
˝On sada misli da sam opet ludo zaljubljena u njega.˝
˝Jesi li?˝
˝Nije nam uspjelo prvi put. Nismo se promijenili. Sve bi opet bilo isto. ˝
˝Zato što on previše šefuje?˝
˝Upravo tako! Uvijek misli da sve zna najbolje. Stalno mi je davao neželjene
savjete.˝
˝Jesi U ga kad poslušala?˝
˝Nekad, iako to ne znači da su mu savjeti bili dobri.˝ Uzdahne. ˝Ako misli da se
može vratiti natrag u moj život, u krivu je.˝
˝Zar ne izlaziš s Artom?˝
˝Ja sam to isto mislila. Koja sam ja budala ˝
˝Svi griješimo. Ali možda... možda ti i René niste pogreška.˝

210
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Ne govori to!˝ Odgovori joj žestoko. ˝Gle, seks s njim uvijek je bio dobar, a
sinoć također. Međutim, razvela sam se od njega s razlogom, a taj razlog još postoji.
On je sada potpuno zadovoljan sobom i znam kako misli da me opet osvojio. Ali
nije.˝
˝Zapravo, jako mi je drago što te ovo uzrujalo. Mislila sam kako ste vas dvoje
nevjerojatno pristojni i srdačni jedno prema drugome i kako se kul odnosite prema
svojoj rastavi. Drago mi je što i dalje gajite intenzivne osjećaje jedno prema drugome.
Također, lijepo je što ti je seks s njim važna stvar, a ne neka trivijalna francuska afera.˝
Céline se na to nasmije. ˝Naravno, ti bi pristupila ovome na svoj engleski način,
zar ne?˝
˝Katkad je to pravi način.˝ Imogen se zamisli. ˝Osveta, ljutnja i ogorčenost
postoje s razlogom.˝
˝Ah, preboljet ću to, a René će uvidjeti da jedna noć sa mnom znači upravo to.˝
˝Možda je samo to i htio.˝ Imogen je slagala odjeću.
˝Zapravo, vjerojatno me on voli držati kao rezervnu mogućnost kada nema
nikoga drugog.˝ Céline napravi bolnu grimasu. ˝Trenutačno nema neku ženu u svom
životu pa sam mu ja poslužila.˝
˝Nemoj biti tako cinična.˝
˝Godine iskustva. Moram ići.˝ Céline je napokon pronašla svoju torbu i ključeve
te je izletjela van. ˝Molim te, nemoj mu reći da znaš.˝
˝Svakako.˝
Nakon što je ostala sama, Imogen se pitak postoji li još jedna prilika za Renéa i
Céline. Vlasnica kafića imala je pravo kada je rekla kako se ljudi ne mijenjaju. Imogen
je vjerovala da je to istina, ali ponašanje se moglo promijeniti. Bi li se Renéovo
ponašanje promijenilo? Bi li mu Céline tada pružila drugu priliku?
Bih li ja, pitala se. Ako bi se Vince pojavio i rekao mi kako neće više biti pravila, kako me
više neće pratiti preko mobitela, kako će se sve u našima životima promijeniti - bih li tada probala
još jednom? Ako bih stvarno, iskreno povjerovala? Ako bi mi obećao?
Zadrhtala je. Pomislila je kako bi učinio točno to. Rekao bi joj kako se
promijenio. Obećao bi joj kako će sada biti bolje. Pokušao bi je uvjeriti da je napravila
veliku pogrešku time što ga je ostavila. Morala je zapamtiti kako mu ne može
vjerovati. Morala je vjerovati u sebe.
Pogledala je na sat i neugodno se iznenadila. Morala je prestati razmišljati o svom
prokletom braku i požuriti ako želi otići u San Sebastian. Pametnije bi bilo otići na
putovanje, nego uzalud preispitivati svoje osjećaje.
Iako je isprva bila sumnjičava prema tome, sada se veselila izletu jer je bio
dobrodošla promjena rutine. Brzo je prošla većinu kuće, a zaustavila se u spavaćoj
sobi. Céline je izravnala ljetni poplun na krevetu, ali posteljina je i dalje bila razbacana.
Oklijevala je, ali naposljetku skine poplun i napravi krevet. Pokušavala je ne
razmišljati o tome kako su René i Céline sinoć proveli noć isprepleteni na tim
plahtama.
211
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Požurila je s ostatkom čišćenja, a zatim je zaključala kuću, sjela na bicikl i odvezla
se što je brže mogla uzbrdo. Prošla je dvorišna vrata svoje zgrade i spretno sišla s
bicikla. Oliver je tamo već čekao.
˝Kasnim li?˝ pogledala je uzrujano na sat.
˝Ne, ne. Ne brini se. Bio sam gotov i odlučio sam vidjeti kako napreduješ. Ako
si spremna, mogli bismo na kavu ili takvo što u San Sebastianu prije nego se nađemo
s Faulom.˝
˝Žao mi je. Moram se istuširati i presvući, ali treba mi samo deset minuta.˝
˝Nema žurbe, samo polako.˝
˝Želiš li čekati u mom stanu?˝ upitala ga je bez promišljanja.
˝Bien sur˝
Slijedio ju je u zgradu i pohvalio urednost njezina funkcionalnog doma.
˝Stan je kutija šibica˝, rekla je i ušla u kupaonicu, ˝ali moja kutija šibica.˝
Trebalo joj je dvadeset minuta da se spremi. Nije morala prati kosu koja se sada
nježno uvijala oko njenih ramena. Presvukla se iz kratkih hlača i majice u lijepu
haljinu jarkocrvene boje koja se pripijala uz njezin struk i stanjivala joj bokove. Obula
je crvene espadrile.
˝'Tres jolie.˝
˝Hvala. Nemam baš šminkerske odjeće. Ne treba mi.˝
˝Lijepa je odjeća umjetnost. Barem, moja majka vjeruje u to. Ipak, nekada je
upravo osoba koja ih nosi umjetničko djelo.˝
˝Olivere!˝' Imogen je pocrvenjela. ˝Taj kompliment je jako šik. Hvala ti.˝
˝Nema na čemu. Hajmo sada.˝
Izašli su van i Oliver joj otvori vrata Range Rovera.
˝Jako je visok.˝ Imogen se morala rukama pridići kako bi ušla u automobil. ˝I
jako je ekstravagantan.˝
˝Zato i uživam u njemu. Allons-y.˝ Automobil je bio automatik, upalio ga je i
krenuli su. Imogen se zavalila u kožnato sjedalo i uživala u udobnosti i eleganciji
automobila. Skrenuli su lijevo kod hotela PyRenées. Nagnula se naprijed kako bi
prilagodila klimu i nije vidjela Vincea kako stoji na ulazu s kartom u ruci.

Vince je pridigao pogled kada je čuo kako se približava Range Rover. Vidio je
vozača i suputnika koji se upravo ispravio. Shvatio je kako je ta djevojka u crvenoj
haljini Imogen tek nakon što mu je automobil nestao iz vidokruga. Bio je prilično
siguran kako je to bila njegova žena, ali bilo ju je teško prepoznati s novom frizurom.
Bilo je ipak nešto neporecivo u načinu na koji je ta žena okrenula glavu i to ga
je odmah podsjetilo na Imogen.
Trčao je do kraja ceste, ali automobil je već nestao. Bio je živčan, ali nije bio
potišten. Pronašao ju je usprkos omjeru od šezdeset šest milijuna naprema jedan.
Oduvijek je znao kako će je pronaći. Ona je sigurno bila ovdje i bilo je samo pitanje
212
Knjige.club
 Knjige.Club Books
vremena kada će se susresti i kada će joj reći da se vraća kući s njim. Zahtijevat će i
objašnjenje zašto se druži s ljudima koji posjeduju tako šminkerske aute. Promijenila
je svoje mišljenje o tome, zar ne? Oduvijek se izrugivala vlasnicima terenaca. Je li
vozač bivši zet vlasnika restorana? René? Je li to bio Gerry, ono debelo lice s
fotografije zbog koje ju je i pronašao?
Razmislio je o svojim današnjim planovima. Bio je na putu do Renéova stana
kada je ugledao taj automobil. Naizgled je Imogen otišla nekamo s njim. Naravno,
uvijek je postojala mogućnost da vozač nije bio René. Nije u tom slučaju bio siguran
što misliti o njezinu ponašanju. Ako se smucala po Francuskoj s različitim
partnerima, nije želio imati nikakve veze s njom. Ipak, bila mu je žena i zaslužio
je objašnjenje. Iskreno nije mislio da spava sa svakim tko naiđe. Ako i jest, ona mu je
i dalje pripadala i morala je njemu odgovarati.
Vratio se u predvorje hotela i razmislio o svojim mogućnostima. Pogledao je na
mobitel. Stigla mu je poruka od Shone: Bok, Vince, kako napreduje potraga za Imogen?
Sx
Nije znao kako joj odgovoriti. Nije vise vjerovao Imogeninoj prijateljici i nije joj
namjeravao odati bilo kakve informacije koje bi mogla prenijeti njegovoj ženi.
Stoga joj je jednostavno odgovorio: Nemam sreće zasada. Možda sam pogriješio što
sam došao ovamo. Javit ću ti se.

213
Knjige.club
 Knjige.Club Books
31.

AUTOCESTA DO San Sebastiana uvijala se kroz planine. Imogen je bila opčinjena

i uzdahnula je od užitka ugledavši taj prekrasni pogled.
˝Sada smo na rubu PyRenéja˝, rekao je Oliver dok su se uspinjali strmim brdom.
Ostavljali su iza sebe spore kamione. ˝Nije ovo još ništa. Pogled s druge strane San
Sebastiana još je ljepši. Podsjeća me na scene iz Gospodara prstenova.˝
˝Nikad nisam pogledala taj film.˝ Imogen je promatrala šumu koja je prekrivala
planinu. ˝Prošlo je i dosta vremena otkad sam pročitala roman. Sjećam se kako sam
stalno miješala orkove i vilenjake ili što već.˝
Oliver se nasmijao. ˝Ne čini li ti se kako bi ovdje moglo biti orkova ili vilenjaka?˝
˝Moguće. Jesmo li kao djeca bili u San Sebastianu? Sjećaš li se?˝
˝Charles i ja smo nekoliko puta došli s tatom. Nisam siguran jesi li ti bila s nama.
San Sebastian je jako lijep, iako ne kao Hendaye. Naravno.˝
˝Sigurna sam da bih se sjećala ove vožnje, ali uspomene iz djetinjstva znaju biti
nepouzdane. Stvari ti se pomiješaju.˝
˝Moja su sjećanja nejasna. Mješavina su onih divnih ljeta kada su roditelji još bili
zajedno i onih težih nakon što su se rastali.˝
˝Stvarno bih željela...˝
˝Nemoj opet kriviti svoju mamu. Rekao sam ti već, bilo je puno afera.˝
˝Kada si to shvatio?˝
˝Nakon što se Giles rodio. Bio sam tada malo stariji i shvatio sam da nije sve u
redu. Mama i rata bili su jako pristojni jedno prema drugome - vjerojatno je to bio
dio problema. Izbjegavali su konflikte. Onda je sve eksplodiralo i mama ga je izbacila.
Bili smo u Parizu u to vrijeme.˝
˝Bilo je sigurno strašno.˝
˝Iskreno, bilo je strasnije prije toga. Atmosfera u kući bila je grozna. Na kraju je
bilo olakšanje kada je otišao.˝
Jesu li imali zajedničko skrbništvo?˝
Frknuo je na to. ˝Zafrkavaš me? Moj je otac postao pravi neženja. Uselio se u
otmjeni stan u kojem su se redovito izmjenjivale žene. Isprva mi se to činilo
glamuroznim, ali kasnije je postalo pomalo tužno˝
˝Kako je tvoja majka to podnijela?˝
˝A znaš kakva je moja maman. Ona je jaka žena. Posjela nas je, objasnila nam što
se događa i rekla kako smo mi jedini muškarci u njezinu životu. Možda je i imala

214
Knjige.club
 Knjige.Club Books
dečke, ali ja nisam doznao ni za jednog sve dok Giles nije napunio petnaest. Sada je
s Armandom. Žive odvojeno, ali provode dosta vremena zajedno.˝
˝A Villa Martine? Tko joj je vlasnik?˝
˝Dogovor je bio prodati kuću u sklopu brakorazvodne parnice. Nitko to ipak
nije htio učiniti. Kada je hladnije, otac ovdje provodi dosta vremena. Uživa u jedrenju
i skijanju. Njemu ta kuća više odgovara.˝
˝Opet jako civilizirano.˝ Imogen je pomislila na Renéa i Céline.
˝Bolje je biti pristojan ako to možeš.˝
˝Hmm.˝ Pomisli na Vincea. Što god njih čeka, sumnja kako će biti pristojno.
˝A ti? Što je s tvojim životom?˝
˝Rekao sam ti. Radim za izdavačku kuću.˝
˝Mislila sam na tvoj privatni život. Virginie i ostale na tvom popisu.˝
Nasmijao se. ˝Sa svima sam u pristojnim odnosima.˝
˝Ne bih očekivala ništa drugo.˝
˝A ti?˝
˝Malo je zamršenije˝
Pogledao je prema njoj, ali ona je gledala kroz prozor. Spuštali su se s planine i
ispred njih protezao se San Sebastian, nakupina crvenih krovova u daljini.
˝Pričaj mi o svom autoru. Je li zaista tako naporan?˝
˝Ne mislim da je namjerno takav. Jako je strastven oko svoga djela i nerado
dopušta drugima da mu se upliću. Ali istina je, Genie, sve se može poboljšati.˝
˝Misliš li kako bi ti mogao poboljšati knjigu?˝
˝To mi je posao. Zvučim li zbog toga prepotentno?˝
˝Ne. Zvučiš samouvjereno. Pretpostavljam da su svi Delissandesi puni
samopouzdanja˝
˝Zašto to misliš?˝
Slegne ramenima. ˝Uspješna ste obitelj. Navikli ste biti imućni. Živite ugodno i
zbog toga ste samouvjereni.˝
Olivera je to iznenadilo. ˝Za tebe smo bogataši koje prezireš, zar ne? Smatraš
kako gledamo svisoka na malene ljude dok ih gazimo?˝
˝Naravno da ne. Samo kažem, nikada se niste trebali mučiti.˝
˝A ti jesi?˝
˝Ne kao neki ljudi. Nikada nismo skapavali od gladi, ali nije sve uvijek išlo glatko.
Samo to.˝
˝A nama jest?˝
Osjetila je obrambeni ton Oliverova glasa i okrenula se prema njemu.
˝Nikome nije uvijek lako. Pretpostavljam... ah, ne obaziri se na mene, Olivere,
samo se još dublje zakopavam. Nikada nisi bio ohol prema meni iako sam čistačica.˝

215
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Ok, sada se osjećam još gore. Znaš i sama kako baš nisam sretan zbog toga što
nam čistiš kuću.˝
˝Nije vam smetalo kada je to radila moja majka.˝
˝To je bilo tada. Vremena se mijenjaju.˝
˝Ne slažem se. Uvijek postoje ljudi za koje se netko drugi treba brinuti. To je
život. Postoje i ljudi koji su dobri baš u tome. Potreban mi je posao kod Renéa
Bastarachea, spremna sam čistiti za kim god trebam. Nisam prije znala koliko sam
dobra u tome, ali jesam.˝
˝Zašto nisi otišla na fakultet nakon škole? Očito si pametna. Zašto si pristala
kupiti tuđi nered?˝
˝Kao prvo, nema ništa sramotnog u pomaganju drugoj osobi i sada stvarno jesi
ohol iako misliš suprotno. Nije važno pomaže li se njima osobno ili pomaže li im se
po kući, oboje zahtijeva vještinu. A kao drugo, pohađala sam fakultet, ali diploma iz
europske povijesti ne otvara previše mogućnosti .˝
˝Imaš diplomu iz povijesti?˝ pogledao ju je zapanjeno.
˝Nije mi puno pomogla, ali imam je.˝
Šutio je dok se približavao gradu. Spustio se s autoceste. Gledao je čas cestu
ukrašenu drvoredom koja je pratila uvijanje rijeke, a čas GPS koji ga je upozoravao
kako se bliži skretanje za centar grada.
˝O moj Bože!˝ uzviknula je Imogen nakon što je skrenuo. Očekivala je
užurbanost gradskog centra, a ne ljepotu slikovitog zaljeva. ˝Kako je ovo prekrasno.˝
˝Ovo je Playa de la Concha. Concha znači školjka. Predivno je, zar ne.˝
Imogen je kimnula. Ime je savršeno pristajalo zaljevu. Zlatni je pijesak plaže bio
okružen brežuljcima, a srebrnastoplavo more tvorilo je oblik školjke.
˝Paulov je stan tu negdje blizu. Rekao je kako postoji neko privatno parkiralište
odmah iza... O, evo ga!˝ Oliver je ušao u podzemnu garažu s čeličnim vratima.
Nagnuo se kroz prozor i ukucao šifru u mali zaslon na zidu. Vrata su se polako
podigla. Kada su mu se oči privikle na tamu, parkirao je na dogovoreno mjesto. Bilo
je užasno vruće u garaži. On i Imogen popeli su se stepenicama do ulice.
˝Gdje on točno živi?˝ Imogen je žmirila zbog sunca i virkala uokolo. Veliko
šetalište odvajalo je zaljev od stambenih zgrada. Neke su bile moderne, a neke su
imale otmjena pročelja i balkone od kovanog željeza. Očito su bile sagrađene na
prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.
˝Unajmljuje stan u onoj zgradi.˝ Oliver je pokazao na staru zgradu čiji su uglovi
bili zaobljeni u oblik tornja, a dijelove iznad vrata i prozora krasile su složene
rezbarije. Gledala je ravno na zaljev i Imogen nije mogla zamisliti ljepše mjesto za
život. Oliver je pritisnuo mjedeni gumb pokraj vrata i ubrzo je grubi glas na
engleskom upitao tko je.
˝Oliver Delissandes ovdje, Paul.˝ Oliver je namignuo prema Imogen, a ona mu
je uzvratila neodobravajućim pogledom. Taj glas prizivao joj je sliku starijeg muškarca

216
Knjige.club
 Knjige.Club Books
i odmah je zamislila tog autora kao nekog nalik na Hemingwaya. Bradatog, životom
očvrsnutog i istrošenog, s lulom u kutu usne.
˝Uđite.˝ Ta joj je naredba zvučala jednako grubo i samo je potvrdila njezinu
zamišljenu sliku. Vrata je otvorio obrijani muškarac u svojim tridesetim godinama s
crnom kosom i jarkoplavim očima, a nosio je tamnoplavu majicu kratkih rukava.
Bila je sigurna kako je to autorov asistent. Međutim, Oliver mu je pružio ruku i
pozdravio ga. Predstavio joj ga je kao Paula Urdiena, čovjeka koji će uskoro postati
slavan romanopisac, a nju je predstavio kao Imogen Weir, znamenitu irsku
povjesničarku.
Preplašeno ga je pogledala zbog toga, ali on joj je samo opet namignuo. Slijedili
su Paula u prozračnu dnevnu sobu koja je bila uređena modernim namještajem i
svijetlim bojama što je opet iznevjerilo Imogenina očekivanja. Kada je pogledala gore,
vidjela je drugu etažu na kojoj se nalazio čist i uredan stakleni stol. Zatim su se
otvorila vrata i ušla je crvenokosa djevojka Imogeninih godina.
˝Ja sam Blanaid. Drago mi je što smo se napokon upoznali, Olivere. A vi ste...?˝
Znatiželjno je pogledala prema Imogen.
˝Imogen. Oliver i ja smo stari prijatelji. Zamolio me da dođem jer je mislio kako
bi bilo slatko imati spoj učetvero.˝ Imogen je brzo govorila kako je Oliver ne bi
mogao opet predstaviti kao povjesničarku.
˝Ali ako ti i Paul želite nasamo s njim razgovarati i ručati, nema problema. Nisam
još bila u San Sebastianu i sigurna sam kako ću pronaći nešto što će me zaokupiti.˝
˝Irkinja si?˝ nasmiješi se Blanaid.
˝Trenutačno provodim vrijeme u Francuskoj.˝
˝Odakle si?˝ bilo je to pitanje koje su svi Irci postavljali svojim sunarodnjacima
kada bi ih sreli u inozemstvu.
˝Živjela sam u Cabri kada sam bila mlađa, ali odnedavno sam u
Glasnevinu.˝
˝Stvarno? Ja sam iz Mobhi Roada.˝
˝Imala sam kuću u novom naselju koje su sagradili iza ugla.
Bellwood.˝
˝Dobro poznajem to mjesto. Skoro smo susjede, za Boga miloga!
Koliko si već dugo u Francuskoj?˝
˝Živjela sam tamo kada sam bila mlađa, ali nedavno sam se vratila. Ti?˝
˝Živim u San Sebastianu otkad sam upoznala Paula prije nekoliko godina. Čuj,
želiš li otići na kavu ili sok na plaži i ostaviti njih dvojicu da razgovaraju o poslu?
Planirali smo nešto pojesti za ručak u jednom od kafića. Mogu nam se tamo pridružiti
kada završe.˝
˝Može, ako to odgovara tebi i ostalima.˝

217
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Muškarci su kimnuli. Blanaid je ponijela sa sobom vezenu torbu i njih su dvije
izašle iz stana na šetnicu. Blanaid ju je odvela do jednog kafića na plaži gdje su sjele
u hlad. Obje su naručile narančadu.
Blanaid se udobno zavalila u stolicu. ˝Jesi li se vratila u Francusku kako bi radila
s Oliverom u Parizu?'˝
˝O, ne.˝ Imogen je odmahnula glavom i objasnila joj kako radi u Hendayeu preko
ljeta.
˝Lijepo mjesto. Otišli smo tamo jednom. Zbunim se kada ljudi počnu govoriti
drugim jezikom čim prijeđemo granicu. Shvaćam kako je to uobičajeno u
kontinentalnoj Europi, ali meni je i dalje čudno.˝
˝I meni. Ipak, odlično je što će Paulov roman biti objavljen na francuskom iako
bi čovjek očekivao da prvo bude objavljen na španjolskom ˝
˝Paula nije briga na kojem se jeziku objavi. Sve što želi jest objaviti ga.˝
˝Oliver je jako uzbuđen što će ga objaviti.˝
˝On je dobar. Paul je bio jako zabrinut oko toga tko će mu biti urednik. Onda ga
je Oliver nazvao. Bio je prijateljski raspoložen i podupirao ga je, a Paul je to stvarno
cijenio.˝
˝Nadam se da će biti veliki bestseler. Što radiš kada ne pišeš blog? Usput, odličan
ti je. Jako duhovit i pronicljiv.˝
˝Hvala. Očito nisam tako dobra spisateljica kao Paul, ali uživam u tome. Inače
radim za turističku agenciju. Posao je u redu. Ovo je lijep dio zemlje i mnogo se toga
može promovirati. Radiš li ti nešto slično u Hendayeu? Stvari vezane uz kulturu? Čula
sam Olivera kako je rekao da si povjesničarka. Je li to razlog zbog kojeg surađuješ s
njim i izdavačkom kućom?˝
˝Uopće ne surađujem s njima. Kao što sam već rekla, mi smo stari prijatelji i
nedavno smo se našli. To je sve.˝
˝Taj način na koji te je gledao... Pomislila sam da je posrijedi nešto više.˝ Blanaid
joj uputi prepredeni osmijeh. ˝Mislila sam da je riječ o uredskoj romanci.˝
Imogen je ostala zapanjena. ˝Nema tu ničega. Apsolutno ničega.˝
˝Jako žestoko to demantiraš.˝
˝Upravo sam izašla iz turbulentne veze. Neću ulaziti u drugu, a najmanje s
Oliverom Delissandesom. Toliko bi me to uznemirilo, ne bih ti mogla ni opisati.˝
˝Ja sam upoznala Faula ubrzo nakon što sam izašla iz turbulentne veze. No, čim
sam ga ugledala, sve se promijenilo.˝
˝Nisam dobra s muškarcima.˝
˝Nemoj mi prodavati ta sranja, ženo.˝
˝Iskreno ti kažem.˝ Imogen se nasmije. ˝Molim te, nemoj mi pokušati namjestiti
Olivera. Moja je majka imala aferu s njegovim ocem. Godinama bih išla psihologu.˝
˝Ne!˝
˝O, da. Nažalost.˝
218
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Je li ta afera loše završila?˝
˝Poprilično.˝
˝Pretpostavljam kako ih većina tako završi.˝ Blanaid je podigla ruku i naručila još
sokova.
˝Nijedna za koju znam nije sretno završila. Usput, bi li mi mogla reći koje su
ovdje turističke atrakcije?˝
Blanaid joj je iznijela kratku povijest San Sebastiana, a zatim je govorila o svom
odrastanju u Dublinu. Ona i Imogen bile su vršnjakinje i izlazile su na slična mjesta.
Potpuno su se udubile u svoje nostalgično prisjećanje kada je odjednom zazvonio
Blanaidin mobitel. Paul joj je rekao da će im se oni uskoro pridružiti. Došli su za pet
minuta. Paul je bio gladan i odmah su naručili nešto za jelo.
˝Bili smo vrlo produktivni˝, glas mu je sada bio znatno mekši. Čekali su
narudžbu. ˝Mogu bez problema raditi s Oliverom. Razumije i mene i ono što
pokušavam napraviti.˝
˝A Paul razumije kako je to proces˝, rekao je Oliver. ˝Proces koji će, nadam se,
završiti bestselerom za njega i našu kuću.˝
˝Nazdravimo za to˝, rekla je Imogen. Nazdravili su za uspjeh tog pothvata i
kucnuli se čašama, a zatim navalili na lignje sa salatom.

Imogen nije znala kako se to dogodilo, ali kada je sljedeći put pogledala na sat,
bilo je skoro pet. Paul i Blanaid bili su ugodno društvo, a ozračje plaže jako ju je
opustilo. Uopće nije primijetila koliko je vremena prošlo. Blanaid je podsjetila Paula
kako bi se uskoro trebali naći s nekim prijateljima te kako joj treba vremena za
spremanje.
˝Moraš nas opet posjetiti, Imogen˝, rekla je kada su se vratili do njihove zgrade.
˝Bilo je tako zabavno razgovarati s tobom, a uvijek je lijepo čuti još jedan dablinski
naglasak.˝
˝Voljela bih to.˝
˝Čut ćemo se preko mada i mobitela˝ Oliver je rekao Paulu. ˝Možeš mi se javiti
bilo kad.˝
˝Hvala.˝ Paul ga primi za ruku. ˝Radujem se suradnji s tobom.˝
On i Blanaid ušli su u zgradu, a Oliver i Imogen otpješačili do garaže.
˝Želiš li se vratiti u Hendaye?˝ upita Oliver. ˝Ako želiš, naravno možemo, ali bila
bi šteta malo ne prolutati dok smo ovdje.˝
˝Dan ti je bio naporan. Sigurna sam kako bi volio otići kući.˝
˝Zapravo, ne bih. Volio bih malo prošetati.˝
˝Ako to želiš. Bilo bi mi žao ne istražiti grad još malo dok sam ovdje.˝
˝Mogli bismo na brzinu otići do katedrale Dobrog Pastira. Onda možemo
ljudima govoriti kako smo ipak vidjeli dio kulturne ponude. Ako se slažeš, nakon
toga možemo na vrh Monte Urgulla odakle se pruža odličan pogled.˝
219
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Ovdje je pogled također fantastičan, ali mogli bismo.˝
Pratili su putokaze do katedrale iako je Oliver znao put.
˝Impresivno˝, rekla je Imogen dok je stajala pred crkvom. ˝Služi li još kao
katedrala?˝
˝O, da. Doduše, nikada nisam bio na misi ovdje. Želiš li ući?˝
˝Provirimo malo. Barem se možemo maknuti s ovog sunca.˝
˝Siguran sam da nam Bog neće zamjeriti.˝
Rashlađivali su se unutra petnaestak minuta, a Imogen je čak zapalila svijeću pred
jednim oltarom. Razmišljala je o svojoj majci dok je stajala pred treperećim
elektroničkim plamenom. Molila se za spokoj njezine duše.
˝Zapravo ne vjerujem u zagrobni život, ali jednostavno mi se ovo čini ispravnim.˝
˝Znam na što misliš.˝ Izašli su na jarko sunce. ˝Iako je malo vjerojatno, čovjek
želi vjerovati kako će na kraju sve dobro ispasti.˝ Osmjehnuo joj se. ˝Još je poprilično
vruće. Sigurno možeš do vrha?˝
˝Kad bi u pitanju bila nekakva planina, rekla bih ne, ali ovo je oveći brežuljak,
zar ne? Iznenađena sam što katedralu nisu napravili na vrhu kako bi mogla dominirati
nad svim.˝
˝Vojska je tamo prva izgradila svoje barake.˝
˝Rat i mir.˝ Imogen mu se osmjehnula dok su se pješice penjali.
Ubrzo je Oliver zastao pred suvenirnicom i kupio Imogen bejzbolsku kapu kako
bi je zaštitila od sunca. Sprijeda ju je krasio natpis Espana.
˝Hvala ti˝, namjestila ju je. ˝Kako izgledam?˝
˝Dražesno.˝
˝Lažljivče. Nema mi pomoći kad su posrijedi šeširi i kape iako ih je lakše nositi s
ovom frizurom.˝
˝To ti je nova frizura?˝
˝Prije sam imala dužu kosu. Ovo je praktičnije.˝
Nastavili su se penjati stepenicama do vrha. Tamo su turisti fotografirali vojne
bedeme i prekrasan pogled na grad.
˝Žao mi je što nisam ponijela mobitel kako bih ovo mogla uslikati!˝ okrenula se
prema gradu. ˝Ovo je spektakularno.˝
˝Nisi ponijela mobitel sa sobom?˝ Oliver je svoj već držao u ruci i otvorio je
kameru. ˝Tko danas ne nosi mobitel sa sobom?˝
Prkosno se nasmije. ˝Ne dobivam puno hitnih poziva za čišćenje, a i ne fotkam
previše.˝
˝U tom slučaju, stani tamo i daj da te uslikam.˝
Snimio ju je i pokazao joj. Bila je to dobra fotka iako je kapa prekrivala većinu
njezina lica.
˝Skini je i daj mi da fotkam još jednom.˝

220
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Ne ide mi poziranje. U redu je, stvarno.˝
˝Ne budi blesava. Znaš što, ajmo okinuti selfi.˝ Stao je pokraj nje i ispružio ruku.
˝Smiješak, Imogen!˝
Nagnula se prema njemu i tada je kliknuo.
˝Nije loše˝, pokazao joj je fotku. ˝Iako izgledaš kao da ću te upravo ubiti.˝
˝Oprosti.˝
˝Nema veze.˝ Zagrlio ju je na brzinu. ˝.Lijepo je što imamo zajedničku fotku.˝
Lutali su vrhom dvadesetak minuta, a zatim su se počeli spuštati u grad. Kada su
došli dolje, Imogen su boljele noge.
˝Popijmo nešto na brzinu prije nego što krenemo˝, rekao je Oliver i zaustavio se
pred kafićem. ˝Ožedniš od sveg tog šetanja.˝
˝Odlična ideja.˝ Sjela je puna zahvalnosti.
˝Zašto ne uzmeš čašu vina?˝ predložio joj je nakon što im je konobar donio vode
i nešto maslina. ˝Ima nešto neizmjerno profinjeno u tome kada se sjedi na suncu,
pijucka vino i jedu masline. Slažeš li se?˝
˝Ne bih mogla piti vino dok ti piješ vodu. Loše bih se osjećala.˝
˝Zašto?˝ pogledao ju je zapanjeno. ˝Naravno, ne moraš to naručiti ako ne želiš,
ali imaju nekoliko dobrih vina u ponudi.˝
Vince joj nikada nije dopustio da pije alkohol bez njega. Bilo je to jedno od
njegovih pravila i kada bi ga ispitivala o tome, samo bi zašutio. Poslije bi joj rekao da
je to stvar poštovanja. Sjetila se kako je često igrao na to poštovanje. Koristio je taj
argument čak i kad nije imao nikakva smisla,
˝Možda samo jedna čaša.˝
Oliver je naručio. Kada je stigla čaša bijelog vina, ispila ju je s užitkom.
˝Hvala ti za današnji dan. Uživala sam. Bilo je lijepo upoznati nove ljude.˝
˝Zar nisi upoznala mnoge nove ljude u Hendayeu?˝
˝Mnoge, ali ne ovako. Ne smeta mi to, doduše.˝
Jesi li odlučila koliko ćeš ostati tamo kao čistačica?˝
Odmahne glavom. ˝Ovisi to i o Renéu.˝
˝Imogen, ne želim se petljati, ali...˝
˝Ljudi to uvijek kažu, ali onda ipak daju savjete koje nitko nije tražio. Molim te,
ne miješaj mi se u život, Olivere. U redu je. Dobro sam.˝
˝Imaš pravo. Oprosti.˝
˝I meni je žao˝, rekla je nakon trenutka šutnje. ˝Jednostavno želim živjeti svoj
život. Stvari mi zasada dobro idu.˝
˝Nisu uvijek tako išle?˝
˝Čiji se život uvijek razvija po planu?˝ pogledala ga je u oči. ˝Imala sam svoje
uspone i padove, ali to više nije važno.˝

221
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Naravno, Nisam mislio zabadati nos. Jednostavno... pa, drago mi je što te opet
vidim i želio sam saznati sve o tebi. Kao što sam znao dok smo bili djeca.˝
˝Ni tada nisi znao sve o meni.˝
˝Znao sam da si neustrašiva. Koliko si se samo puta popela ili skočila s visine ili
u more kada je bilo nemirno... Nikada nisam upoznao djevojku kao što si ti. Ni tada,
a ni sada.˝
Nasmijala se. ˝Uopće nisam bila neustrašiva. Tako sam se bojala vas dvojice!
Bojala sam se da ćete mi se ti i Charles rugati.˝
˝Nikada ti se nismo rugali.˝
˝Ha! Naravno da jeste. Milijun puta. Bili ste dečki, naposljetku. Što sam drugo
mogla očekivati?˝
˝Nisam znao.
˝Bilo je to dobro za mene. Očvrsnulo me, a to mi je i trebalo.˝
˝Zašto?˝
˝Jer sam se toliko seljakala i toliko je ljudi prošlo kroz moj život, nikada ne znam
jesam li Francuskinja ili Irkinja ili čak možda malo i Engleskinja, Bez obzira na to
gdje se nalazim, osjećam se kao strankinja. Moraš biti čvrst kada si uvijek autsajder.˝
Pogledao ju je ozbiljno. ˝Shvaćam. Zašto si se odlučila vratiti u Hendaye?˝
˝Tamo sam se u mladosti najbolje osjećala. Voljela sam živjeti u vašoj kući i
voljela sam vašu obitelj i, oh, ne znam, valjda sam htjela to ponovno osjetiti. Što je
glupo jer se ne možeš vratiti, zar ne? Ako ćemo biti iskreni, nisam više osoba za male
sredine. Dublin ima više od milijun ljudi, a Hendaye samo oko šesto tisuća. Znam,
nije to baš malo, ali to je ipak zajednica u kojoj stalno znaš što se događa.˝
˝Dakle, nećeš ostati ˝
˝Mislim da neću. Osjećam čežnju za velegradom čak i zbog ovog izleta u San
Sebastian Imogen mu se tužno osmjehne. ˝Mislim da sam osuđena na lutanje, na
konstantnu potragu za svojim mjestom pod suncem.˝
˝Žao mi je što se tako osjećaš˝, položio je ruku na njezinu. ˝Zaslužuješ pripadati
nekamo. I nekome.˝
Izmaknula je svoju ruku. ˝Ne pripadam nikome. Niti to želim. Nisam roba koju
se može posjedovati.˝
˝Nisam to nikada mislio.˝ Oliver je zabrinuto pogleda. ˝Mislio sam... kako je
lijepo osjećati pripadnost nečemu, to je sve.˝
˝Ne obaziri se na mene, Olivere. Samo sam čudna. Nisam se namjeravala otresti
na tebe.˝
˝Imogen Weird2˝. Znali smo te tako zvati.˝
˝Bogami jeste, pokvarenjaci! Zaboravila sam.˝

2
Igra riječi Engl. Weird – čudno, neobično. ( nap. prev.)
222
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Dok su se smijali, prestali su razmišljati o tome što je rekla. Kada su krenuli
pješice prema garaži sat kasnije, znala je da njezine riječi ipak nisu zaboravljene.

223
Knjige.club
 Knjige.Club Books
32.

˝KADA ĆEŠ se opet naći s Paulom?˝ upitala je Imogen kada su ušli u njegov
automobil.
˝Neću uskoro. Prošli smo njegove ideje za drugu verziju i pustit ću ga da ih
razradi. Međutim, rekao sam mu kako me može nazvati bilo kada. U bilo koje doba
dana ili noći.˝
˝Stvarno?˝
˝Mnogo radi noću. Tada mu moram biti dostupan.˝
˝Kao dežurni liječnik.˝
˝Tako nešto.˝ Oliver se nasmijao i upalio automobil.
˝Zvučiš kao da ti to ne smeta. Kao da uživaš.˝
˝Izdavaštvo je zabavno˝, čekali su otvaranje vrata garaže. ˝Barem to može biti.
Uvijek postoje horor-priče.˝
˝Jesi li ti morao raditi s groznim ljudima?˝
˝Rekao bih ti, ali onda bih te morao ubiti. Što je pobogu s ovim vratima? Ah!˝
Počela su se sporo otvarati, a zatim su se zaustavila na pola metra od ceste.
˝Moraš li što pritisnuti? Ili ukucati neku drugu šifru?˝
˝Mislio sam da ne moram. Provjerio sam s Paulom i rekao je kako je u pitanju
senzor˝ Oliver je pogledao uokolo, ali nije pronašao ništa nalik na gumb za izlaz.
˝Pričekajmo trenutak.˝
No, vrata su tvrdoglavo ostala nepomična.
˝Izaći ću i pogledati.˝
Izašla je iz automobila i prišla vratima. Pri dnu zida nalazila se mala kutija. Ispod
nje, s lijeve i desne strane vrata, bili su senzori. Mahnula je rukom ispred njih. Vrata
su se na tren zatresla, ali nisu se pomaknula. Nije vidjela nikakvo dugme koje bi mogla
stisnuti. Stala je ispred automobila i bespomoćno podigla ruke.
Oliver je izašao i ponovio ono što je ona napravila. Zašto to muškarci stalno
rade, pitala se. Zar ne vjeruje da je aktivirala prokleti senzor?
˝Znam da si ovo već ti učinila˝, rekao je Oliver kao da joj je čitao misli. ˝Ali
morao sam probati.˝
Odjednom su začuli brojanje motora s druge strane ograde. Vrata su se
pomaknula za centimetar, a onda se opet zaustavila. Začuli su kako se vrata drugog
automobila otvaraju, a potom su ugledali par hlača kako se približava procijepu.
˝Zaglavljena su!˝ uzviknuo je Oliver na francuskom.
˝Qué?˝
224
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Ne žele se otvoriti˝, progovorio je sada na engleskom.
˝Postoji način za otvaranje.˝ Vlasnik hlača sagnuo se kako bi mu Oliver i Imogen
mogli vidjeti lice. Bio je to sredovječni muškarac u odijelu. ˝Blizu zemlje. Žuta kutija.˝
Engleski mu je imao jak naglasak, ali moglo ga se razumjeti.
˝Vidim je.˝ Imogen se sagnula kako bi je pobliže promotrila. ˝Ali potreban je
ključ.˝
˝Ključ bi trebao biti u bravi kutije.˝
˝E, pa nije˝, rekla je Imogen dok je gledala je li ključ možda negdje drugdje.
˝Joder˝. opsovao je muškarac, a zatim se pridigao i otišao do svog automobila.
Imogen i Oliver čuli su kako ulazi u automobil. Upalio je motor.
˝Ne misliš kako će se zabiti u vrata, zar ne?˝ upitala je preplašeno Imogen.
˝Naravno da ne˝ Međutim, Oliver ju je ipak maknuo s puta.
Motor je bio još glasniji, a zatim je zvuk izblijedio.
˝Kvragu, otišao je!˝ Oliver je bio bijesan.
˝Možda je otišao po pomoć.˝
˝Parkirat ću se opet i pozvati Paula. Možda ima broj servisa.˝
Pričekala ga je, a zatim su oboje izašli na cestu. Kada su izašli van, razočarano je
jauknula. Rub njezine crvene haljine bio je umrljan motornim uljem. Sigurno se to
dogodilo kada se spustila pogledati žutu kutiju.
˝Siguran sam kako će se oprati˝ rekao je Oliver, ali Imogen nije bila uvjerena u
to. Bila je spremna nešto reći, ali primijetila je kako joj je Oliver prstom pokazao na
nekoliko automobila koji su čekali ispred ograde. Oba vozača žustro su razgovarala
na svojim mobitelima.
˝Zovu pojačanje, pretpostavljam˝, rekao je Oliver. ˝Možda neću uopće morati
zvati Paula.˝ Prišao je sredovječnom vozaču s kojim su već razgovarali. Lako ga je
bilo prepoznati zbog njegovih sjajnih cipela. Rekao je Oliveru kako je nazvao servis
te kako će netko ubrzo doći.
˝Ubrzo?˝
˝U sljedećih sat vremena.˝
Imogen i Oliver samo se pogledaju.
˝Možemo se slobodno vratiti na plažu do tada˝, rekao je Oliver. ˝Ne mogu više
hodati.˝
˝Ni ja. Ali ne mogu više ni jesti ni piti.˝
˝Sjednimo na plažu. Možemo gledati zalazak Sunca.˝
˝Nadam se da će ovo popraviti prije toga! Nisam planirala ostati ovdje cijelu noć.˝
˝Zuriš li nekamo? Jesam li ti poremetio dan?˝
˝Zapravo, ne. Bilo mi je odlično.˝
˝Iscijedimo još malo uživancije prije nego što se vratimo.˝

225
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Prešli su cestu i spustili se stepenicama do plaže koja je i u tu ljetnu večer bila
prepuna domaćih kupača i turista.
˝želiš li ovdje sjesti?˝ stao je kraj jednog mjesta u hladovini. ˝Želiš li ležaljku?˝
˝Ne budi blesav, u redu je. Ovo je kao onaj roštilj u Hendayeu.˝
˝Bila je to zabavna noć.˝
˝Jesi li već otprije znao ljude iz naše ekipe?˝
Oliver odmahne glavom. ˝Bastarachea, naravno. Vidim ga povremeno jer
svratim u njegov ured barem jedanput godišnje kako bismo popričali o održavanju
kuće. Znam mu i bivšu ženu iako ne baš dobro. Mislim kako je radila s njim jedno
vrijeme.˝
˝Sada je vlasnica kafića u gradu.˝
˝I, naravno, Virginie. Izlazili smo dok smo bili klinci.˝
˝Ah.˝
˝S njom sam izgubio nevinost˝ Glas mu je bio nepromijenjen.
˝Olivere!˝
˝Što?˝
˝Previše informacija.˝
˝Ali istina je. Imala je puno više iskustva od mene.˝
Imogen je odmahivala glavom, a on joj se približio. Naglo se udaljila od njega,
ali on je ispružio ruku i palcem joj obrisao obraz.
˝Još ulja.˝
Nije ništa rekla, ali odjednom je postala svjesna kako mu sjedi preblizu. Bliže
nego je bilo nužno.
˝Dajmo im još malo vremena da srede ta vrata.˝ Glas mu je bio miran kao da nije
upravo pričao o seksu s Virginie i kao da joj upravo nije pogladio obraz nježnim
dodirom. ˝Nadam se kako neće predugo trajati.˝
˝U redu je. Kao što sam rekla, nemam ništa drugo u planu.˝
˝Kako bi inače provela subotu navečer?˝
˝Ovisi. U vrtu. Imam lijep vrt u svojoj zgradi. Na plaži. Najčešće bih čitala.˝
˝Ne bi istraživala?˝
˝To baš ne mogu. Nemam auto, a autobusi i vlakovi jesu sjajni... ali trenutačno
ih izbjegavam.˝
Znatiželjno je pogleda, ali nije rekao ništa.
˝Uvijek možeš doći u Villu Martine. Možeš koristiti bazen ako želiš˝
˝Velikodušno je to od tebe, ali već imamo bazen u zgradi. Ipak, hvala ti na
ponudi.˝
˝Ako želiš vidjeti neka mjesta - Bayonne, Biarritz - rado ću te odvesti.˝
˝To je stvarno lijepo od tebe, ali sigurna sam da imaš drugog posla. Na primjer,
Paulov roman.˝
226
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝to je preko tjedna, nikada preko vikenda.˝
˝Mislila sam kako si mu dostupan dan i noć.˝
˝Nadam se da me neće nazvati u subotu u ponoć. Ali ako nazove, javit ću se.˝
˝Voliš svoj posao, zar ne?˝
˝Naravno. Imamo samo jedan život. Treba uživati u poslu i u odmoru.˝
˝Volim tvoj stav. Kada bi barem bilo tako jednostavno.˝
˝Imam sreće˝, priznao je. ˝Također, mogu raditi kad god i gdje god hoću.
Odlično je što mogu doći u Villu Martine kada mi treba samoće, Međutim, neće je
baš bici u ovo doba godine jer smo svi tamo. Stalno idemo od Hendayea do Pariza i
natrag. Ja, moja braća, moja majka - i, naravno, moj otac.˝
˝Ali tvoj otac ne dolazi tijekom ljeta, nisi li to rekao?˝
˝Ponekad dođe. Ovisi o tome tko ima slobodnog vremena. Dogovorimo se
unaprijed kako ne bi došlo do pokolja.˝
˝Planira li tvoja majka uskoro doći?˝
˝Oh, maman uvijek dođe kad je najmanje očekuješ˝, kada je primijetio izraz
Imogenina lica, dodao je: ˝Smeta li ti što bi mogla doći?˝
˝Malo. Nakon svega.˝
˝Prijeđi preko toga. Ako ponovno upoznaš mamu, nadam se da ćeš je moći
pozdraviti bez osjećaja srama.˝
˝Možda...˝
˝Mislim da bi morala počeci dolaziti u Villu Martine kao gošća, a ne kao
čistačica.˝
˝Hoćeš li više prestati s tim besmislicama? Ponosna sam na svoj posao. I sretna
sam što ga mogu obavljati u vašoj kući i u drugima.˝
Ništa nije rekao. Ustao je i otresao pijesak sa sebe.
˝Idem provjeriti jesu li uspjeli popraviti vrata. Možeš ovdje pričekati ako želiš.˝
Imogen također ustane. ˝U redu je. Guza me već počela boljeti. Idem s tobom.˝
Prostor oko garaže bio je prazan što su oboje protumačili kao dobar znak. Oliver
je ukucao šifru.
˝Et voila˝, uzviknuo je, a vrata su se otvorila. ˝Hvala Bogu na tome.˝
Zaista, pomisli Imogen dok su se približavali automobilu. Dan u San Sebastianu
bio je zanimljiv i zabavan. Međutim, nije mogla prestati osjećati kako se danas previše
približila Oliveru Delissandesu. To nije bila dobra ideja zbog tisuću raznih razloga.

227
Knjige.club
 Knjige.Club Books
33.

PROŠLO JE jedanaest kada se René Bastarache drugi put probudio tog jutra.
Previše vina i premalo sna ostavili su mu podočnjake. Ispružio je ruku kako bi
privukao Céline bliže sebi, ali onda se sjetio kako ga je izbacila iz kreveta prije četiri
sata. Govorila je nešto o tome kako će Imogen doći čistiti stan i kako ne želi da ga
zatekne tu. René ju je optužio za malograđanske sentimente, ali Céline je samo
frknuia na to i rekla mu kako to nema veze ni s kakvom malograđanštinom.
Jednostavno je pristojno otići prije nego njegova zaposlenica — a i njezina, dodala je
- dođe na posao. Nije bilo potrebe prouzročiti njoj neugodnosti, rekla je, a djevojci
bi sigurno bilo neugodno vidjeti ih zajedno u postelji.
˝Možemo još malo vremena provesti u postelji˝, rekao je René, ali Céline je bila
nepokolebiva i rekla mu je da se odjene i ode. René ju je poljubio u čelo i rekao joj
kako će je nazvati. Odgovorila mu je neka si uštedi trud. Ali nije to uistinu mislila,
pomisli on i protegne se u krevetu. Uživala je sinoć jednako kao i on. Oduvijek su se
dobro slagali u krevetu. To nije nikada bio problem.
Oštri zvuk zvona prepao ga je. Sjetio se kako ga je upravo to i probudilo. Ustao
je iz kreveta, navukao majicu i hlače, a zatim pritisnuo dugme portafona.
˝Oui.˝
˝René Bastarache?˝
˝Oui.˝
˝Moje ime je Vince Naughton. Želim razgovarati s vama.˝
René je zijevnuo. Nije poznavao nikakvog Vincea Naughtona i nije mu bilo ni
do kakvog razgovora. Osobito ne s nekim Englezom koji ga je upravo probudio dok
je sanjao prekrasne snove o svojoj bivšoj ženi.
˝O čemu želite razgovarati?˝
˝O svojoj ženi.˝
Na trenutak René se zapitao s kime je, kvragu, on to nedavno spavao, ali nije bilo
nikoga zadnjih nekoliko tjedana. Bio je poprilično siguran kako se Céline nije ni za
koga udala u tajnosti. Uostalom, tada bi Art bio prvi za strijeljanje, iako nije baš puno
razmišljala o njemu sinoć. René se sam sebi nasmije ispunjen tihim zadovoljstvom.
˝Žao mi je, mon ami, imate pogrešnog čovjeka˝
˝Ne bih se složio. Vaše sam ime dobio od...˝, uslijedila je pauza, ˝Bernarda
Biendona, vlasnika restorana ‘Le Bleu’.˝
˝Što!˝ René je opet bio zbunjen. Što to Célinein otac smjera? Je li znao kako je
proveo noć s njegovom kćeri? Želi li mu nekako napakostiti?

228
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Razgovarao sam jučer s gospodinom Biendonom. Dao mi je vaše ime. Zvonio
sam sinoć, ali nije vas bilo. Nadam se kako niste bili s mojom ženom, ali ne mogu
biti siguran u to˝
˝Gledajte, žao mi je, gospodine Naughton˝, teško je izgovarao neobično prezime,
˝ali ja ne poznajem vas niti vašu ženu. Očito ste me zamijenili s nekim drugim.˝
˝Gospodin Biendon tvrdi da poznajete moju ženu. Zove se Imogen.˝
˝Imogen!˝ René nije znao što reći. ˝Imogen.˝
˝Aha, konačno sam vas podsjetio. Mogu li sada ući?˝
˝Pričekajte, ja ću se spustiti.˝
O čemu god bila riječ, nije htio nepoznatog muškarca, očito bijesnog muškarca,
u svome stanu. Pogledao se u zrcalu, prošao je prstima kroz kosu, navukao brodarice
i spustio se.
Vince je stajao na ulazu,
˝Bok.˝
˝Bok.˝ Vinceov je glas bio osoran.
˝Dakle, kako vam točno mogu pomoći?˝
˝Možete mi reći gdje mi je žena. Ne zanima me vaš odnos s njom. Samo želim
da mi se vrati.˝
˝Žao mi je, ali ne znam vas niti znam išta o vama. Neću razgovarati s vama o
Imogen dok mi ne objasnite što se događa.˝
Vince je izvadio mobitel. Otvorio je galeriju i pokazao Renéu fotografiju.
˝Ovo je moja žena. Ovo je Imogen. Sada mi recite gdje je!˝
René je listao slike. Imogen je bila na svima. Imogen s Vinceom, Imogen s nekom
curom. Bila je još ljepša s dugom kosom koja joj je padala niz lice, pomisli. Iako se
smiješila na svakoj, oči su joj bile ozbiljne. Čak oprezne.
˝Poznajem tu ženu˝, rekao je i vratio mobitel Vinceu. ˝Bila je u gradu.˝
˝I dalje je tu. Vidio sam je jutros kako se vozi s nekim u bijelom Range Rover
Evoqueu. Mislio sam kako biste to mogli biti vi. Ali kako to nije slučaj, očito postoji
neki drugi muškarac u Imogeninu životu. Taj automobil je skup, a u Francuskoj je
vjerojatno i statusni simbol. Vjerojatno ih nema puno. Možda znate s kim je bila.
Možda biste htjeli i vi upoznati tog muškarca.˝
René nije imao pojma o komu je Vince govorio i bio je duboko zahvalan na
tome. ˝Žao mi je. Ne znam. Ne poznajem Imogen pretjerano dobro.˝
˝Ne poznajete?˝ Vince se namršti. ˝Gospodin Biendon mi je rekao kako je bila
na turniru iz boćanja s vama.˝
Kvragu, Bernarde, pomisli René. Zar nisi vidio kako ovaj tip nije normalan?
˝Ne sa mnom, s mojom tvrtkom. Radila je nešto za nas.˝
˝Što?˝
˝Čistila.˝

229
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Čistila! Moja žena radi kao vražja čistačica!˝ Vince je bio izbezumljen. ˝I vi ste
joj to dopustili?˝
˝Nije na meni govoriti ljudima što da rade. Tražila je posao, dao sam joj ga. A
sada, monsieur, imam posla, a kako vam više ne mogu pomoći...˝
˝Naravno da mi još možete pomoći. Ako ste je zaposlili, morate imati i njezinu
adresu.˝
˝Ne˝, slagao je. ˝Nemam. Radila je samo povremeno za mene. To je sve.˝
˝Radi li još za vas?˝
˝Kao što sam rekao˝, René je govorio opušteno, ˝tražila je posao, ali ona nije
stalna zaposlenica.˝ Nije htio izreći previše laži. Nije htio uvaliti Imogen u nevolje.
˝Gdje je sada?˝
˝Nemam pojma. ˝
Vinceove su se oči suzile.
˝Lažete mi.˝
˝Sasvim sigurno vam ne lažem. Ne znam gdje je Imogen i ne znam hoću li je
ikada više vidjeti.˝
˝Što je čistila?˝
René prenaglašeno slegne ramenima. ˝Pokoji apartman. Ništa više.˝
˝Želim adrese.˝
˝Ne mogu vam dati adrese. Poslovna povjerljivost, razumijete.˝
˝Pronaći ću je s vama ili bez vas. Njoj bi bilo znatno lakše ako biste vi meni
olakšali potragu.˝
˝Prijetite mi? Ili prijetite njoj?˝
˝Ne, uopće. Vi ne razumijete, gospodine Bastarache, Imogen nije dobro. Izgubila
je dijete. Pomalo je mentalno nestabilna. Treba joj pomoć.˝
˝Žao mi je što to čujem.˝ René je jedva zadržao mirnoću u svome glasu.
˝Morate imati njezin broj. Ako radi za vas, morate joj se moći javiti.˝
René ništa ne odgovori.
˝Nazovite je. Recite joj da dođe ovamo .˝
˝Ne mogu.˝
˝Za Boga miloga.˝ Vince ga je ljutito pogledao. ˝Imogen je moja žena, nije joj
dobro i moram je vidjeti.˝
˝Imogen ništa nije rekla o mužu.˝
˝Rekao sam vam, sada je uznemirena i zbunjena.˝
˝Meni se činila dobro.˝
˝To je problem s takvim ljudima. Izgledaju dobro, ali nisu. A ona nije. Zato
moram razgovarati s njom.˝
René ga je pogledao, a zatim je polako kimnuo.
˝U redu, nazvat ću je, a onda ćemo se zajedno naći s njom.˝
230
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Posljednji poziv koji je primio bio je propušteni Bernardov poziv. Očito je
njegov bivši punac preživio susret s Vinceom. Kvragu, pomisli René, trebao mu se
javiti. Nazvao je Imogen, ali odmah se javila automatska sekretarica. Još nije imala
personaliziranu govornu poštu.
˝Nema odgovora.˝ Prekinuo je poziv bez riječi.
˝Dajte mi njezin broj.˝
˝Ne. Nazvat ću je opet poslije i bude li se ona željela naći s vama, idemo zajedno.˝
˝Mislio sam kako ne znate gdje ona živi.˝
˝Rekao sam kako ćemo se zajedno naći. Nisam rekao kako ću vas odvesti do
njezina stana.˝
˝Dakle, živi u stanu?˝
˝Stan, kuća! Sve je to isto.˝
Vince ga sumnjičavo pogleda.
˝U tom slučaju, dajte mi svoj broj.˝
René mu ga je diktirao i Vince ga je spremio. Nazvao ga je. Renéov mobitel
glasno zazvoni.
˝Samo provjeravam. Zvat ću vas. Bolje vam je da mi kažete kada je nazovete.˝
˝Hoću.˝
Okrenuo se i vratio u stan. Odmah je nazvao Bernarda Biendona.
˝Zašto si pobogu dao tom čovjeku moju adresu?˝
˝Htio sam da ode iz mog restorana.˝
˝Sada se šulja ispred moje zgrade i čeka da nazovem Imogen ili odem do nje.˝
˝Zašto je to problem?˝
˝Očito nešto nije u redu među njima. Zato je ona ovdje. Pobjegla je od njega.˝
˝Je n'y suis pour rien. To se mene ne tiče, a ni tebe˝
˝Namjerno si to učinio, zar ne? Zbog toga što si mislio da ima nešto među nama
dvoma. Zbog toga što si i dalje ljut na mene zbog svoje kćeri. Vidio sam kako me
gledaš na turniru. Ti si budala, Bernarde Biendone, je li to itko ikada rekao?˝
˝Neću ovo slušati.˝
˝Upropastio si život toj jadnoj djevojci jer si rekao govnu od njezina muža da je
ona ovdje. Stvarno mislim...˝
No, nije bilo nikoga s druge strane. Bivši punac poklopio mu je slušalicu.
René se istuširao i presvukao. Ponovno je pokušao nazvati Imogen, ali nitko se
nije javljao. Zatim je nazvao Céline.
˝Čuj, prošla je noć bila...˝ ali on ju je prekinuo i rekao joj za Vincea.
˝Oh! Dakle, u tome je stvar. Znala sam da postoji nekakav problem. Pauvre
Imogen.˝
˝Taj je tip šupak. Nisam iznenađen što ga je ostavila. Kaže kako je ona luda i
kako je imala spontani pobačaj. Nisam siguran je li to dvoje povezano.˝
231
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Imogen luda! Gluposti. Ako jest, onda je to zbog njega, ali nije. Uopće neću to
uzimati u obzir. Što se tiče djeteta...˝, glas joj je omekšao, ˝ako je to istina, jako mi ju
je žao. Međutim, cheri, ne mislim kako bi došla ovamo jer je izgubila dijete. Nikako.˝
˝Slažem se.˝ René je primijetio kako mu je tepala. Nekom drugom prilikom
obratio bi više pažnje na to. Ne sada.
˝Što ćemo napraviti?˝
˝Ne znam. Ne javlja se na mobitel. Je li ti jutros išta rekla o svojim današnjim
planovima?˝
˝Ne. Zapravo, jutros je bila veselija nego inače. Bila je prpošna, smiješila se i bila
je jako dobre volje.˝
˝Rekao je kako ju je vidio s nekim tipom u autu. Znaš li tko bi to mogao biti?˝
Céline odmahne glavom. ˝Nemam pojma.˝
˝Možeš li otići do njenog stana? Upozoriti je ako je tamo? Onaj salaud Vince još
je vani. Bojim se kako će me slijediti ako odem do nje.˝
˝Šališ se!˝
˝Da barem.˝
˝Naravno da ću onda otići do nje.˝
˝Dobra si osoba, Céline Biendon.˝
˝Znam˝, rekla je i skinula pregaču.
Rekla je konobarici Arlene da pripazi dok je nema. Zatim se odvezla do Imogen,
ali nitko nije otvarao vrata. Kada se spremala poći, ugledala je Maxa Gasqueta i upitala
ga za Imogen.
˝Je li sve u redu?˝
Céline odmahne glavom. ˝Moram samo razgovarati s njom, ali hitno je.˝
˝Bio sam sinoć s njom.˝ Céline začuđeno podigne obrvu, ali on se na to nasmije.
˝Ne na taj način. Prala je rublje i popili smo čašu vina dok je čekala perilicu.
Zapravo...˝, namrštio se, ˝čini mi se kako je spomenula nešto o putu u San Sebastian.˝
˝San Sebastian! Zašto bi pobogu išla tamo? I s kim?˝
˝Ne znam. Spontano smo nekako došli do toga ˝
˝Stvarno joj se moram javiti prije nego što se vrati kući.˝
˝Zašto?˝
Céline duboko udahne. Poznavala je Maxa i vjerovala mu je. Cesto je dolazio na
kavu u njezin kafić nakon što bi završio smjenu. Poznavala mu je i roditelje. Monsieur
Gasquet bio je odvjetnik, a majka mu je predavala u školi.
˝Netko je traži, a mislim kako ga ona izbjegava.˝
˝Ljubavnik?˝
˝Bivši muž.˝
˝Oh.˝

232
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Čini se pomalo... na svoju ruku. Mi, René i ja, mislimo kako ne bi bilo dobro da
je iznenadi.˝
˝Razumijem. Nažalost, ne znam s kim je mogla otići u San Sebastian, a nisam
siguran ni je li tamo.˝
˝Uvijek je govorila kako nikoga ovdje ne zna i kako nije previše aktivna. Rekla
mi je kako joj to odgovara što je razumljivo ako je upravo izašla iz loše veze.
Međutim, morala je otići s nekim koga poznaje.˝
˝U kakvom je bila autu?˝
˝René mi nije rekao. Pitat ću ga.˝
˝Pronašli ste je?˝ upitao je René kada se javio na mobitel.
˝Ne. Kod njezine sam zgrade s Maxom Gasquetom. Onaj liječnik koji radi...˝
˝Da, da, znam tko je Max. Postoji li nešto među njima? Bi li mu se povjerila?˝
˝Ne postoji, ali razgovarali su sinoć i spomenula mu je kako jutros ide u San
Sebastian. Znaš li u kakvom je autu bila?˝
˝U Range Rover Evoqueu. Bijelom. Ali zašto u San Sebastian?˝
˝Ne znam, a ne zna ni Max. Pričekaj.˝ Stavila ga je na zvučnik.
˝Vidio sam takav auto nedavno. Blizu rive. Skupocjen.˝
˝I relativno nov.˝, dodao je René. ˝Počeli su ih proizvoditi 2011.˝
˝Žao mi je. Ne znam tko bi mogao biti vlasnik, ali ako saznam, javit ću vam.˝
˝Ponovno ću je nazvati˝, rekao je René. ˝Nazvat ću sa službenog mobitela.
Pričekajte.˝
No Imogen se i dalje nije javljala.
˝Nije mogla otići daleko˝, rekao je Max. ˝Ovdje sam do predvečerja. Pripazit ću.
Ako je vidim, upozorit ću je.˝
˝Hvala ti.˝
˝Nema problema. Siguran sam kako će sve biti u redu.˝
˝Nadam se ˝
Céline se vratila u kafić. Bila je zabrinuta zbog Imogen. Brinulo ju je to što je
Imogen zatajila svoj brak od nje. Nije smatrala kako ima pravo znati bilo što o
Imogen inu privatnom životu, ali oduvijek je sumnjala kako ona krije u sebi duboku
tugu. Gubitak djeteta mogao bi to objasniti. Međutim, ako je ostavila svoga muža
zbog toga i ako je uistinu imala mentalnih problema, možda će ona, René i Max
svojim miješanjem samo pogoršati stvari.
Céline je, ipak, vjerovala Renéu i njegovoj prosudbi. Čak i savjeti koje joj je davao
tijekom braka bili su točni, makar neželjeni. Nije poznavala Imogenina muža, stoga
je bik spremna podupirati Imogen kako god je mogla. Djevojka je sada ipak bila dio
zajednice, a bila je to zajednica u kojoj su pazili jedni na druge. To je uključivalo i
ljude iz. drugih zemalja.

233
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Nakon što je proveo sat vremena na suncu ispred Renéove zgrade, Vince je
odlučio otići po bocu vode kako ne bi dehidrirao. Nije se brinuo kako će što
propustiti ako ode. Sada je znao Renéa i moći će stvari držati pod kontrolom.
René je slučajno pogledao kroz prozor kad je Vince odlazio. Otrčao je niza
stepenice do svoga automobila i odvezao se do ureda. Tamo je pokupio rezervne
ključeve Imogenina stana. Zatim je otišao do njezine zgrade.
Prvo što je uočio kada je ušao u njezin stan bio je mobitel na stolu. Možda
stvarno nešto nije u redu s njom, pomisli živčano. Tko danas nema mobitel uza se?
Tražio je papir i olovku, ali uspio je samo naći papirnatu vrećicu i marker.
Muž ti je ovdje i traži te, napisao je tiskanim slovima. Nazovi me ako trebaš pomoć.
Nazovi me i ako je ne trebaš.
Ništa više nije mogao učiniti. Možda pretjeruje. Samo zato što mu se ne sviđa
Vince Naughton, ne znači da Imogen neće htjeti razgovarati s njim. Iako, podsjetio
se René, očito ga je ostavila, što je moralo nešto značiti. Nazvao je Céline i rekao joj
što je učinio. Rekao je to i Maxu Gasquetu koji ga je vidio kako dolazi i svratio je
provjeriti što se zbiva.
˝Rekao sam Céline kako ću paziti na nju˝, rekao je Max. ˝Ne brini se.˝
˝U redu.˝ René ga je potapšao po leđima. ˝Nazovi me ako ti štogod zatreba.˝
Dao mu je svoj broj i sjeo u automobil. Međutim, nije htio otići kući. Bio je siguran
da će mu Vince opet banuti na vrata. Zato je otišao u kafić koji je bio pun gostiju.
˝Nemam vremena za razgovor˝, rekla je Céline. ˝Ako želiš tu sjediti, morat ćeš
nešto naručiti.˝
˝Ledeni čaj. Sjedni tu kad budeš imala vremena.˝
Sjela je tek nakon petnaest minuta.
˝Ne možemo ništa više učiniti˝, rekla je. ˝Bojim se kako zabadamo nos gdje mu
nije mjesto.˝
˝Ne petljamo se previše ako joj kažemo da je traži.˝
˝A što s tim djetetom?˝
˝Ne vjerujem u tu priču. Način na koji je to ispričao...˝, slegnuo je ramenima, ˝ne
vjerujem mu.˝
˝Ni ja iako pretpostavljam kako bi to moglo biti istina. Međutim, ona je sada
dobro i jako je sretna. Žao mi je što je čeka ovaj problem kada se vrati. Očito je danas
otišla nekamo uživati.˝
˝Slažem se. Zanima me s kim je otišla.˝
Céline ga pogleda. ˝Jesi li ljubomoran?˝
˝Ne govori gluposti.˝
˝Jesi.˝ Oči su joj se raširile. ˝Stvarno jesi.˝
˝Nisam ljubomoran.˝ René je izgledao posramljeno. ˝Stvar je u tome što je ona
tako lijepa i ranjiva i...˝
˝Budalo.˝
234
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝U redu, u redu, slab sam na lijepe žene. Zato se stalno vraćam tebi kao vjeran
pas.˝
˝Ne vraćaš se. Vratio si se jednom. Sinoć. I onda si opet otišao.˝
˝Zbog toga što si me izbacila. Stalno dolazim ovamo na sve događaje koje
priređuješ. Sljedeći tjedan promoviraš posebnu vrstu kave. Rekao sam kako ću doći
na to.˝
˝To je zbog toga što si poduzetnik kao i ja. Mi se svi podupiremo. Nisam li ti
donijela špagete kada si imao večer otvorenih vrata prošli mjesec? ˝
˝Jesi.˝
˝Dakle, to je to. Uzajamno poštovanje.˝
˝Zar ne misliš...˝
˝René, stalno si mi naređivao dok smo bili u braku. Ne možeš mi to više raditi.˝
˝Zar jesam?˝
Jesi.˝
˝Zbog toga si htjela rastavu?˝
˝Znaš da jesam.˝
˝Nije bilo zbog toga što sam uglavnom con?˝
˝I to.˝ Blago se nasmije.
˝Céline...˝
˝Ne želim razgovarati o tome.˝ Ustala je. ˝Moram raditi. Želiš li još jedan ledeni
čaj?˝
René odmahne glavom. Ustao je, ostavio pet eura i otišao.

235
Knjige.club
 Knjige.Club Books
34.

SUNCE JE zalazilo kada su Imogen i Oliver stigli u Hendaye. Stao je kratko na rivi
kako bi mogli gledati mijenu ružičaste i zlatne boje nad zaljevom, a zatim je krenuo
prema gradu.
˝Znam kako je danas bio dugačak dan, ali jesi li za kratko piće u Villi Martine?˝
Imogen je bila umorna, ali sutradan nije morala rano ustati. Prvi put otkad je
došla u Francusku, nije htjela biti sama. Nije se bojala samoće, nego je uživala
provoditi dane s drugim ljudima. Lako se slagala s Oliverom, usprkos onom kratkom
trenutku napetosti kada ju je pomilovao po licu. Razgovarao je s njom, nije joj
naređivao. Osjećala je kao da mu je njezino mišljenje važno. Provoditi vrijeme s njim
bilo je neizmjerno utješno. Pristala je na to piće usprkos tome što mu se nije željela
previše približiti.
˝Sigurno je Giles doma˝, rekao je kada su vidjeli upaljena svjetla. ˝Rekao je da će
se vratiti na nekoliko dana. Nadam se kako nije opet kuhinju pretvorio u birtiju!˝
Kada su došli do stražnjeg ulaza, vidjeli su kako osoba koja sjedi na terasi
okružena mirisnim svijećama nije Giles. Ta je osoba ustala s pletene stolice i
pozdravila ih. Bila je to Lucie Delissandes.
˝Maman.˝ Oliver je poljubi u obraz. ˝Koje iznenađenje! Ali lijepo je vidjeti te.˝
˝Dosadio mi je ured i odlučila sam doći jutarnjim vlakom. To je najbolji način
putovanja. Kako je prošlo s Paulom Urdienom?˝
˝Nije valjda da si došla iz Pariza samo kako bi me nadgledala?˝
˝Naravno da nisam. Nemam nikakvih sastanaka sve do sljedećeg tjedna.
Pomislila sam kako bi bilo lijepo provesti nekoliko dana ovdje.˝
˝Samo sam se zafrkavao. Dobro je prošlo s Paulom ˝Drago mi je to čuti. Mislila
sam kako ćeš se prije vratiti.˝
˝Nešto nas je zadržalo.˝
˝Je li?˝ Lucie je bacila pogled na Imogen, a zatim je opet pogledala svoga sina.
˝Maman, ovo je Imogen.˝ Oliver je lagano gurnuo Imogen naprijed. ˝Imogen
Weir.˝
˝Imogen! La petite Imogen?˝ U Hendayeu? Ne vjerujem!˝ Lucie ju je pogledala s
čuđenjem. ˝O, draga moja, koliko li sam razmišljala o tebi tijekom godina.˝
˝Zdravo, madame.˝
˝Nemoj ti meni madame!˝ Ustala je i ispružila ruke prema njoj. ˝Dođi ovamo i
pozdravi me kako treba.˝

236
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Imogen joj se približi, a Lucie je čvrsto zagrli i promrmlja kako je odlično što je
ponovno vidi.
˝Jesi li nam došla u posjet? Jesi li se zato vratila?˝ Luciene oči svijetlile su od
blagog odsjaja svijeća. ˝Tako mi je drago što si se vratila. Olivere, zašto mi nisi rekao
da je ona ovdje? Gdje odsjedaš, Imogen? Moraš doći k nama. Inzistiram.˝
Imogen se polako izvukla iz njezina zagrljaja. Provjerila je nije li njezina uprljana
haljina ostavila mrlju na Lucienoj elegantnoj suknji boje bjelokosti.
˝Lijepo vas je vidjeti, madame... oprostite, ja vas doživljavam kao madame.˝
˝Moraš me zvati Lucie, inače ću se osjećati kao pariška svodnica. Dođi. Sjedni.
Sve mi ispričaj. Kako si ti? Kako ti je maman? ˝
˝Otići ću po čaše i bocu˝, rekao je Oliver.
˝Hajde, molim te. Moramo nazdraviti Imogeninu povratku.˝ Lucie se nasmijala
Oliveru i pokazala Imogen da sjedne. ˝Dakle, ma p'tite. Što se zbilo u tvome životu?˝
Imogen je pričekala Olivera. Zatim je ispričala kako su se ona i Carol vratile u
Irsku, kako se Carol tamo opet udala i kako se razboljela. ˝O, ne.˝ Luciene oči bile su
ispunjene istinskom tugom. ˝Tako mi je žao.˝
˝I meni je žao.˝ Prilika koju je Imogen oduvijek htjela sada se ukazala. ˝Ono što
vam je moja majka učinila bilo je jako pogrešno. Sram me je što je izdala vaše
povjerenje.˝
Lucie ju je pogledala preko ruba svoje čaše.
˝Misliš kako je tvoja majka izdala mene?˝
˝Naravno. Bila je vaša zaposlenica. Bili ste divni prema nama, a ipak su ona i
monsieur Delissandes bili indiskretni.˝' Izletjela joj je ta riječ prije nego se uspjela
zaustaviti.
Lucie se nasmije. ˝Indiskretni!˝
˝Tako je to nazvala jedna moja tetka˝, posramljeno kaže Imogen. ˝Oduvijek tako
mislim o tome.˝
˝Tvoja je tetka imala pravo, to je stvarno bilo indiskretno. Ali to nije bila tvoja
krivnja, Imogen.˝
˝To joj i ja govorim˝, rekao je Oliver. ˝Mislim da mi ne vjeruje.˝
Imogen pogleda prema njemu pa opet prema Lucie. ˝Znam da to nije moja
krivnja, ali to je bila moja majka i...˝
˝Ti, svakako, ne odgovaraš zbog njezinih postupaka˝, rekla je Lucie. ˝Naravno,
bila sam bijesna na nju, ali bila sam još ljuća na Denisa. Trebao je znati kako ne treba
raditi takvo što u kući.˝
˝Ipak...˝
˝Kasnije sam pomislila kako sam potjerala krivu osobu iz kuće. Ostala sam živjeti
s vječno nevjernim Denisom, a izgubila sam najbolju kućepaziteljicu koju sam ikada
imala.˝

237
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Imali smo nakon tvoje mame još tri kućepaziteljice˝, rekao je Oliver. ˝Nijedna
nije izdržala duže od mjesec dana.˝
˝Nijedna nije bila tako dobra.˝
˝Sigurna sam kako biste s vremenom našli nekoga˝, rekla je Imogen.
˝Ali nikada ne bi mogao biti tako sympathique. I sigurno ta osoba ne bi imala dijete
koje bi se tako dobro uklapalo u ovo kućanstvo. Ponekad pomislim da smo Denis i
ja imali Gilesa kako bismo nadoknadili gubitak tebe. On nas je trebao ponovno
zbližiti, ali nisam mogla više izdržati. Denis nije mogao ostati vjeran. Kada su to
bile žene mojih godina, lakše sam to podnosila. No znaš kakvi su muškarci. Oni samo
žele mlađe i mlađe modele. Budale.˝
˝Žao mi je.˝
˝Nemaš se zbog čega ispričavati. Tako mi je drago što ti to mogu reći. Čini mi se
kako te izjeda majčina krivnja, Imogen.˝
˝Možda malo.˝
˝Molim te, zaboravi na to. I, molim te, reci mi da možeš ostati ovdje s nama
nekoliko dana.˝
˝To je jako lijepo od vas, ali imam svoj stan.˝
˝Svoj stan? Vratila si se živjeti u Hendaye?˝ Lucie je izgledala iznenađeno,
˝Samo nakratko.˝
˝Imogen radi kao čistačica. Čisti nam kuću, maman.˝
˝C'est pas vrai.˝ Lucie se opet iznenadila. ˝Šališ se, Imogen, zar ne?˝
˝Kakva majka, takva kći.˝ Imogen se blago nasmije.
˝Trebao sam ti to prije reći, maman. Vidio sam Imogen prije nekoliko tjedana.
Imali smo previše posla u uredu i jednostavno sam ti zaboravio spomenuti. Giles i
Charles su je također upoznali. Ništa ti nisu rekli?˝
Lucie odmahne glavom. ˝Željela si ovo raditi? Biti čistačica kao tvoja majka?˝
˝Ne, ona je povjesničarka, ali nije našla posao u struci.˝
˝Molim te, nemoj govoriti umjesto mene, Olivere. Savršeno saro sposobna sama
odgovarati na pitanja.˝
˝Naravno .˝ Oliver je skrušeno pogleda.
Imogen joj je objasnila kako je odlučila pobjeći od svega na nekoliko mjeseci u
Hendaye te je prihvatila posao čistačice kako bi nešto zaradila.
˝Zatim se vraćaš u Irsku? Imaš li posao tamo?˝
˝Radila sam za jednu francusku firmu. Sigurna sam kako ću nešto pronaći.˝
˝Iako ne u struci˝, rekao je Oliver. ˝Imogen nije imala sreće u tom pogledu.˝
˝Mala je potražnja za tim izvan akademskih krugova˝, doda Lucie.
˝Bez obzira na to, ja sam odlično i zasad uživam u Hendayeu. jako sam sretna
što sam vas opet vidjela, mad... Lucie.˝

238
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Osjećaj je uzajaman, jako sam iznenađena. Možda bi ipak bilo bolje reći -
oduševljena.˝
Imogen ispije svoju čašu. ˝Morala bih krenuti. Kasno je.˝
˝Ostani još malo˝, rekao je Oliver.
˝Stvarno je kasno.˝ Ustala je. ˝Hvala ti na ovom prekrasnom danu, Olivere.
Presretna sam što sam vas opet vidjela, Lucie.˝
˝Odvest ću te do tvog stana˝, rekao je Oliver.
˝Nećeš, popio si dosta vina. Nije daleko. Mogu sama.˝
˝Imaš pravo, ne bih trebao voziti, ali otpratit ću te pješice.˝
˝Stvarno nema potrebe...˝
˝Otpratit će te˝ prekine je Lucie. ˝Neću dopustiti da sama lutaš ulicama po noći
iako je ovo siguran kvart.˝
˝Ali...˝
˝Nema ali, Imogen˝, rekla je Lucie. ˝Dopusti Oliveru da te otprati.˝
˝Ako baš želiš.. pogledala ga je bespomoćno.
˝Naravno da želim. Lijepa je večer za šetnju.˝
˝Proveli smo cijeli dan u šetnji.˝
˝Zašto? Je li vam Paul pokazao grad?˝
˝Ne, Imogen i ja smo malo obišli. Popeli smo se na Monte Urgull.˝
˝Zaboga, po ovoj vrućini?˝
˝Mislim da mi je izgorio nos˝, rekla je Imogen.
˝Nemoguće!˝ protestirao je Oliver. ˝Kupio sam ti kapu.˝
Lucie ih naizmjence pogleda. ˝Drago mi je što ste oboje uživali danas.˝
˝Jesmo, bilo je lijepo od Olivera što me pozvao sa sobom, Paulova je djevojka
divna i sasvim sigurno ćemo ostati u kontaktu.˝
˝Zato sam je i pozvao. Danas je cijeli dan radila za izdavačku kuću Fleche kao
savjetnica za razonodu. Paulova je djevojka iz Irske i pomislio sam kako bi bilo dobro
upoznati njih dvije.˝
˝Dobra ideja. Moramo tvoje talente koristiti u razne svrhe, Imogen.˝
˝Nažalost, ne mogu putovati iz Hendayea do Pariza kako bih čistila kuće˝, rekla
je Imogen ironično. ˝Uostalom, sada stvarno moram poći.˝
˝A bientoôt˝, rekla je Lucie i poljubila je u obraz.
˝Vidimo se poslije, maman˝, kazao je Oliver, a onda su on i Imogen zajedno otišli.

Tko čeka, taj i dočeka. Tako je glasila Vinceova mantra. Također, vjerovao je i u
onu kako treba iskoristiti dan. Kada je u retrovizoru vidio Renéa Bastarachea kako
napušta svoju zgradu, odmah je zaboravio na žeđ i počeo ga pratiti. Razmišljao je o
tome kako bi možda trebao promijeniti karijeru. U zadnja dva tjedna došao je u
Francusku, zemlju koja je osam puta veća od Irske i deset puta mnogoljudnija, i bez
239
Knjige.club
 Knjige.Club Books
ikakvih većih tragova uspio pronaći svoju nevaljalu ženu u tom gradiću na zapadnoj
obali. Uspio je to učiniti jeftinije od privatnih detektiva i poprilično efikasno. Gledao
je kako René skreće lijevo. Sada će ga on možda odvesti ravno do Imogeninih vrata.
Držao se na priličnoj udaljenosti kako se ne bi odao. Naposljetku, ako René
odlazi do Imogen, sigurno će biti na oprezu zbog Vincea, zar ne? Trebao bi biti.
Međutim, možda ga je René podcijenio kao i svi ostali. Kao i Imogen.
Bio je sto metara ispred njega. Parkirao je automobil. Vince je potisnuo želju da
odmah izađe iz automobila i slijedi ga. Isplatilo se jer ga je vidio kako ulazi u jednu
od mnogobrojnih bijelih zgrada. Nakon nekoliko trenutaka izašao je sam i odvezao
se. Vince se dvoumio neko vrijeme, a zatim je izašao iz automobila i krenuo prema
vratima. Dvije mlade žene hodale su prema njemu. Kada su skrenule prema
zgradi, usporio je korak kako bi ga sustigle kod vrata.
˝Bok. Govorite li engleski?˝
˝Da˝, rekla je ona viša. ˝Možemo li vam pomoći?˝
˝Tražim prijateljicu koja mi je rekla da živi tu negdje. Nisam siguran imam li
pravu adresu.˝
˝Kako se ona zove?˝
˝Imogen Nau... Imogen Weir.˝ Znao je kako vjerojatno koristi djevojačko
prezime.
˝Imogen! Imate sreće. Ona živi ovdje.˝ Djevojka mu se široko osmjehnula.
˝Susjeda nam je.˝
˝Koja sretna slučajnost.˝ Vince joj uzvrati osmijehom.
˝U tom ću slučaju samo pratiti vas.˝
Pričekao je da otvore ulazna vrata,
˝Koji je njezin stan?˝
˝Broj šest. Na vrhu stepenica pa lijevo. Mi smo u dvojci.˝
˝Odlično. Hvala vam puno.˝
˝I vi ste iz Irske?˝
Kimnuo je.
˝Možda nas je spomenula. Becky i Nellie.˝
˝Naravno.˝ Vince joj se opet osmjehne. ˝Rekla je kako nije mogla poželjeti bolje
susjede.˝
˝Ni mi isto˝, rekla je Becky. ˝Imogen je divna. Stvarno jest. Ono je njezin stan.˝
˝Hvala.˝ Vince je pokucao, a njih su dvije produžile do svog stana.
˝Nema je?˝ upita Nellie.
˝Vjerojacno sam uranio. Valjda me nije još očekivala.˝
˝Aha. Možete je pričekati u vrtu˝, predloži Becky. ˝Sigurno će se brzo vratiti.
Nikada ne ostaje vani do kasno.˝

240
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Možda će biti bolje ako se vratim malo kasnije. Može li se negdje u blizini popiti
piće?˝
˝Na kraju ulice jedan je lokal˝, rekla je Becky. ˝Možete tamo naručiti i kavu.˝
˝Odlično, hvala ti.˝
˝Nadam se kako će se uskoro vratiti kući˝, rekla je Nellie.
˝I ja se nadam.˝ Izašao je iz zgrade.

˝Mama ti odlično izgleda˝, rekla je Imogen kada su napustili Villu Martine.

˝Uopće se nije promijenila. Zapravo, postala je uglađenija.˝
˝Uglađenija?˝
˝Sofisticiranija. Ona je meni uvijek djelovala ozbiljno i sofisticirano, ali prije joj
je stil bio više hippy-chic, a sada je... uglađenija.˝
Nasmijao se u tami. ˝Sigurno će joj to biti drago čuti.˝
˝Ne zafrkavaj me.˝
˝Ne zafrkavam te. Mislim to. Mami bi bilo drago čuti kako dobro izgleda. Zar
nije svim ženama drago to čuti?˝
Imogen tužno pogleda svoju uprljanu haljinu. ˝Bila je divna prema meni, ali
sigurno i dalje misli da sam ono isto neuredno dijete.˝
˝Sasvim sigurno to nisi. Prekrasna si žena.˝
Zacrvenjela se. ˝U usporedbi s većinom Francuskinja i nisam baš. One su uvijek
prelijepe.˝
˝Gluposti.˝
˝Sigurno su sve tvoje djevojke bile prekrasne. I uglađene.˝
Nasmijao se. ˝Svakako bih ili mogao poredati s obzirom na količinu kozmetike
koju su koristile u želji da tako izgledaju.˝
˝Molim te, nemoj. Sigurna sam kako bi to bio podugačak popis.˝
˝Zašto to misliš?˝
˝Zar nije? Samac si u svojim tridesetima. Nemoj mi reći kako nemaš popis.˝
˝Možda ga imam.˝
˝Prva na njemu je ona, kako se zove, Virginie.˝
˝Oh, ne˝, odmahne glavom. ˝Bilo ih je mnogo prije nje. Samo zato što je ona bila
prva s kojom sam spavao ne znači kako nije bilo žena i prije.˝
˝Olivere! ˝
˝Molim?˝
˝Ah, ništa˝ Pogleda ga razigrano. ˝Ti i René katkad znate biti takvi... Francuzi!˝
Nasmijao se. ˝A što je s tobom, moja neuglađena i prelijepa Imogen? Tko je na
tvome popisu?˝

241
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Nitko vrijedan spomena.˝ Znala je da je zazvučala otresito i vidjela je kako se
izraz Oliverova lica uozbiljio. ˝Poput djece smo koja razgovaraju o dečkima i curama.
Pričamo gluposti. Puno je zanimljivije razgovarati o našim postignućima.˝
˝Tvoje je postignuće diploma iz povijesti i karijera čistačice.˝
˝Olivere Delissandesu!˝ Zastala je nasred ulice i okrenula se prema njemu.
˝Nemaš potrebe biti takav prokleti snob. Ipak, što se drugo može očekivati od tebe.
Dolaziš iz obitelji koja ima dvije kuće i koja putuje između Pariza i Hendayea kad
god joj padne na pamet. Voziš skupocjen auto s kožnatim sjedalima i svim mogućim
dodatcima. Imaš dobar posao u firmi u kojoj ti je majka direktorica. Naposljetku, ti
si možeš priuštiti čistačicu!˝
Okrenula se i nastavila dalje ispred njega. Pratio ju je.
˝Imogen! Stani!˝
Ali ona je nastavila dalje hodati. Došla je do ulaznih vrata svoje zgrade.
˝Imogen.˝ Stigao ju je. ˝Ja nisam takav.˝
˝Znam˝, okrenula se prema njemu. ˝Žao mi je, ali nekada...˝
˝Nekada što?˝
˝Kada sam bila mala, osjećala sam se dijelom toga˝, priznala je. ˝Dijelom vašeg
načina života. Osobito tijekom ljeta kada bismo sate provodili na plaži, kada bi nas
tvoj tata provozao na svome brodu i kada bismo se igrali gusara u vrtu. Tijekom zime,
kada bismo mama i ja bile same, imala sam osjećaj kao da je Villa Martine naš
dom. Naravno, to nije bik istina i mi nismo zapravo bile dio obitelji. Bila je to samo
iluzija. To je sasvim u redu, Olivere. Ja sam ništa. Nitko.
Ipak, noćas... svi su mi se ti osjećaji vratili i nisam si mogla pomoći.
Zavidjela sam vam na sređenom životu. Ni rastava tvojih roditelja ti naizgled nije
promijenila život. Svatko od vas zadovoljan je svojim životom. Ugodno se osjećate
u svojoj koži. Kada usporedim to sa svojim neurednim životom, zapitam se zašto
nekim ljudima ide bolje, a nekima... ne. Imao si pravo i oko još nečega. Trebala sam
pokušati ostvariti karijeru na fakultetu i možda bih to uspjela, ali...˝
˝Ali što?˝
˝I to sam uprskala. Donijela sam loše odluke. Pokušavam ih prebroditi. Ali danas,
noćas, sjetila sam se koliko su te odluke bile glupe i koliko sam ja glupa.˝
˝Nisi glupa. Svi povremeno donesemo koju lošu odluku. Poenta je ne dopustiti
tim odlukama da nam unište život. Tvoja mi je mama uvijek govorila: samo misli
pozitivno. Budi zahvalan na onome što imaš˝
Kada je čula kako je doslovno ponovio Caroline riječi, Imogen je briznula u plač.
˝Žao mi je, žao mi je. Nisam trebao. Ne plači, Genie, molim te.
Očito ti se dogodilo nešto loše i normalno je što si uzrujana. Možda ti mogu
pomoći. Mogu li išta napraviti?˝
˝Ne. Ne. Dobro sam.˝ Obrisala je suze, a on ju je zabrinuto gledao.
˝Ponašam se krajnje blesavo, Olivere.˝
242
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Nije istina.˝
˝Jest˝, odlučno je odgovorila. ˝Molim te, pravi se kao da ništa nisam rekla.˝
˝Genie...˝
˝Hvala ti na divnom danu. Laku noć, Olivere.˝
˝Bilo bi lijepo to ponoviti.˝ Govorio je nježno. ˝Ali sljedeći put bez ikakvih
poslovnih obaveza. Neću te opet iskoristiti kao besplatnu savjetnicu za razonodu!
Mogli bismo otići malo dalje. Možda u Bilbao, to bi bilo lijepo. Ili možda da
provedemo dan u Biarritzu? Sjećaš li se kako smo išli tamo s mamom i tatom kao
djeca? Bit će zabavno. Što misliš?˝
˝Bilo je prelijepo od tebe što si me poveo danas. Ali ne trebaš mi izmišljati
poslove koje smatraš prikladnim za mene zato što osjećaš nekakvo neprimjereno
sažaljenje prema meni. Mogu se sama brinuti za sebe.˝
˝Imogen...˝
˝Laku noć, Olivere.˝
Promatrao ju je neko vrijeme, a zatim joj uputio smiješak. ˝Laku noć, Genie.˝
Otključala je vrata zgrade. Nije se okrenula.

243
Knjige.club
 Knjige.Club Books
35.

BRZO SE popela uza stepenice i neuspješno pokušavala otvoriti vrata svoga stana.
Opet je bila na rubu suza i ljutila se na samu sebe zbog toga. Žarko je željela da danas
nikamo nije otišla s Oliverom Delissandesom i da nije ponovno vidjela njegovu
majku. Željela je dokinuti taj iznenadni osjećaj izgubljenosti kao da se njezin
Plan počeo raspadati.
Ušla je u dnevnu sobu. Iznenadila se što je lampa u kutu upaljena. Skamenila se
kada ga je ugledala.
˝Dušo.˝ Vince je ustao sa stolice. ˝Tako mi je drago što sam te napokon
pronašao.˝
Ništa nije mogla izgovoriti. Nije vjerovala svojim očima iako je stajao pred njom.
Pronašao ju je. Usprkos svim vjerojatnostima. Usprkos Planu.
˝Dakle, nemaš mi ništa reći?˝
Nastavila je šutjeti.
˝Možda isprika za sav stres koji si mi priuštila? Za sve vrijeme koje sam potrošio
u potrazi za tobom?˝
Zurila je u njega.
˝Čak ni samo srdačan pozdrav?˝
˝Kako...˝, pročistila je grlo i jedva je uspjela uobličiti svoje riječi. ˝Kako si ušao u
moj stan?˝
˝Tvoj stan?˝ pogledao je uokolo. ˝Tvoj, Imogen?˝
˝Ja ovdje živim˝, jedva je promucala.
˝Ti živiš sa mnom u Dublinu. Došao sam odvesti te kući.˝
˝Kako si ušao?˝
˝Tvoje susjede. One dvije cure pustile su me unutra.˝
Imogen je na trenutak zatvorila oči i prisjetila se tog dana. Bilo joto dan nakon
što se uselila, a blizankama su se zalupila vrata. Pustila ih je u svoj stan. Vrata njihova
balkona bila su otvorena i Nellie se popela iz njezina stana u svoj. Imogen se toliko
prestrašila mogućnosti pada mlade Australke, zato je odmah zahtijevala da razmijene
rezervne ključeve. Tada se to činilo kao dobra ideja.
˝Bile su presretne kada su čule da sam ja tvoj dečko.˝
˝Dečko?˝
˝Možda me ne bi pustile da sam im rekao kako sam tvoj muž˝, glas mu je bio
smiren i staložen. ˝Možda si im izmislila nekakvu priču kako si ostavila muškarca koji
te ne razumije. Istina je kako te ja predobro razumijem. Uostalom, rekao sam im da
244
Knjige.club
 Knjige.Club Books
sam te došao iznenaditi. Kada se još nisi vratila nakon što sam popio kavu, sa
zadovoljstvom su mi otvorile vrata. Pokazao sam im naše slike na mobitelu kako
bih im dokazao da sam jedan od onih dobrih tipova.˝
Imogen je čula što govori, ali nije ga slušala. Razmišljala je o tome gdje je
pogriješila. Kako je uspio otkriti Hendaye?
˝Navozala si me po cijeloj Francuskoj.˝ Bilo je to kao da joj čita misli. ˝Pariz,
Montpellier, ta ti je bila dobra, Imogen, Marseille. Ovamo.˝
˝Kako?˝ upitala je naposljetku. ˝Kako si me pronašao?˝
Dao joj je fotografiju nje i Gerryja. Promatrala ju je u nevjerici.
˝Gdje si ovo našao?˝
˝TripAdvisor.˝
Osjećala je mučninu. Uopće se nije htjela fotografirati, ali tješila se kako je
Samantha ne može označiti i kako je ona bila strankinja koju više nikada neće vidjeti.
Međutim, nema stranaca na društvenim mrežama. Svi mogu biti pronađeni.
˝Tko je on?˝ Vinceov glas postao je grub.
˝Nitko. Muž žene koja nas je fotkala. Bili su na godišnjem.˝
˝I ubacila si se u njihovo društvo?˝
˝Pozvali su me.˝
˝Vjerojatno su se sažalili nad tobom jer su mislili da nemaš muškarca u svom
životu.˝
Šutjela je.
˝Usprkos svim problemima, troškovima i svoj boli koju si mi zadala, opraštam
ti. Sada uzmi svoje stvari. Idemo kući.˝
˝Ne.˝
˝Ne igraj se sa mnom. Pružam ti drugu priliku.˝
˝Ne želim tvoje prilike. Došla sam ovamo kako bih pobjegla od tebe. Ne vraćam
se.˝
˝Naravno da se vraćaš. Ti si moja žena i mjesto ti je kraj mene.˝
˝Ne.˝
˝Ne iskušavaj moje strpljenje˝, rekao je, a zatim mu je glas odjednom omekšao.
˝Znam kako si u zadnje vrijeme uznemirena. Željela si zatrudnjeti...˝
˝To su besmislice iako to stalno govoriš ljudima. Ne želim dijete, .
Vince, a ne želiš ga ni ti.˝
˝Nemoj ti meni govoriti što želim ili ne želim.˝
˝Jako dobro znam što ti želiš. Želiš mene u svom životu i pod svojim pravilima.
Želiš nekoga kome možeš zapovijedati. Želiš me kontrolirati, Vince, ali neću to više
dopustiti. Ne voliš me i ja ne volim tebe. I sasvim sigurno nikamo ne idem s
tobom.˝
˝Kako to možeš reći? Proveo sam zadnja dva tjedna tražeći te.˝
245
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Željeti me nije isto što i voljeti me.˝
˝Naravno da te volim. Znaš da te volim, ja znam kako i ti mene voliš bez obzira
na to što sad govoriš. Sjedni i popričat ćemo o ovome kao odrasle osobe.˝
Odmahnula je glavom.
˝Neću sjesti, a ti moraš otići.˝
˝Ljubavi, poslušaj me. Priznajem kako je moguće da sam te svojim ponašanjem
ili riječima uzrujao. I ja sam uzrujan. Priznajem kako sam bio ljut na tebe. Zapravo
bijesan. Još uvijek sam malo ljut, nema smisla lagati ti. Ne mogu i dalje vjerovati kako
si samo tako nestala bez ikakvog razgovora sa mnom. Nije važno tko ovdje ima
pravo, a tko krivo. Mi smo u braku i mi se stvarno volimo. Ovo je samo mala
prepreka.˝
˝Pokušala sam. Pokušala sam sve napraviti onako kako ti to želiš, ali to nikada
nije bilo dovoljno. Uvijek si manipulirao mnome svojim nemogućim zahtjevima. Ja
sam uvijek bila kriva.˝
˝To nije istina. Priznajem kako sam možda oko nekih stvari bio pomalo
opsesivan. Priznajem to, ali nisam uvijek tebe krivio.˝
˝Uvijek si mene krivio!˝
˝Ako si dobila takav dojam, žao mi je. Možda bih morao malo pripaziti na svoje
ponašanje.˝
˝Morao bi puno pripaziti.˝
˝Vidiš.˝ Nasmijao joj se. Bio je to onaj prepredeni smiješak koji ju je nekoć zaveo,
tako nježan i pun razumijevanja. ˝Stvar je u prilagođavanju i funkcioniranju˝
˝Ja sam omogućila da stvari funkcioniraju. Ja sam ona koja je slijedila pravila.
Ona koja se brinula je li sve na svome mjestu. Ona koja je kuhala pravo jelo u pravo
vrijeme. Ja sam ona koja se stalno morala prilagođavati˝
˝Žao mi je ako si se tako osjećala. Nisam znao koliko ti to smeta. Trebala si nešto
reći.˝
˝Jesam! Svaki put kada bih nešto rekla, zbog tebe bih se osjećala kao budala.
Govorio si mi kako nam trebaju pravila. Govorio si mi kako je to za moje dobro.
Govorio si mi kako se trebam odijevati. Upropastio si mi odnose s obitelji.˝
˝Tvoja obitelj?˝ podigao je obrvu. ˝Govorila si mi kako sam ja jedina obitelj koja
ti treba. Ostale si nazvala marginalcima. Kada smo se upoznali, nisi mjesecima
razgovarala s njima.˝
Izgledala je posramljeno. ˝To je istina. Iako nisam time mislila na Agnes i Berthe.
Imaš pravo što se tiče Kevina, Paule, Cheyenne i Borisa. Rekla sam grozne stvari o
njima i pogriješila sam. Oni su mi ipak bili nešto najbliže obitelji što sam imala.˝
˝Dok nisam ja došao.˝
˝I branio mi razgovarati s njima.˝

246
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Pretjeruješ. Nikada te nisam sprječavao s bilo kime razgovarati. Rekla si mi kako
ti je drago što više ne moraš komunicirati sa Cheyenne i svojim očuhom. Bila si sretna
što si ih ostavila iza sebe.˝
˝Bila sam tada sretna zbog toga, ali problem je bio u meni, a ne u njima.˝
˝Gle˝, Vince joj je prišao i obgrlio je oko ramena. ˝Oboje smo pogriješili. Uprskali
smo. Moramo to popraviti, a to možemo zajedno. Pripadamo jedno drugome,
Imogen. Pripadaš mi. Znaš to.˝
Zatvorila je oči. Prisjetila se njihova prvog susreta. Natjerao ju je da naruči kavu
koju nije htjela. Otpratio ju je do stanice iako ga nije pozvala. Dao joj je kišobran
kako se ne bi smočila. Tada je mislila kako je napastan i kako nije njezin tip, ali na
kraju se zaljubila u njega jer je vjerovala da sve što čini, čini iz ljubavi. Morala je ipak
priznati i svoj dio krivnje. Navikla je raditi ono što su drugi htjeli. Vince se prema njoj
na početku odnosio kao prema princezi, kao prema krhkom porculanu. Pitao ju je za
mišljenje oko svega. Dugo nije shvaćala koliko je njezino mišljenje nevažno. Na kraju
joj je srozavao samopouzdanje. Stalno ju je upozoravao na pogreške i prekršena
pravila. Naposljetku je sama povjerovala kako je bez njega bespomoćna.
Shvatila je nakon Cheyenneina vjenčanja kako mora pobjeći prije nego što
potpuno izgubi sebe. Počela je smišljati plan bijega. Uspjela je.
Došla je ovamo, našla je posao i prijatelje te je sretno živjela. Pomislila je kako
se René ponaša prema njoj kao prema racionalnoj, sposobnoj ženi. Max joj je uvijek
spreman pomoći. Pomislila je na Céline koja joj je postala dobra prijateljica, na
Olivera s kojim je provela prekrasan dan, bez obzira na to što ga je upropastila na
kraju. Međutim, nije mislila da je zbog toga nesposobna. Bila je samo ljuta na sebe
jer se ponijela tako blesavo. Pomislila je naposljetku i na Luđe Delissandes. Ona je
nije promatrala s gađenjem kao dijete žene koja joj je uništila brak. Bila je draga i
brižna prema njoj.
Pomislila je na život koji je stvorila i na život koji je ostavila.
Tko je ona zapravo? Imogen ili Genie? Je li ona djevojka koja se udala zbog
osjećaja sigurnosti i koja je zbog toga slijedila pravila? Je li ona djevojka koja je
bezbrižno trčala na plaži i koja se nije bojala budućnosti?
Pomislila je kako svatko želi biti ta druga, neustrašiva osoba, ali tko zapravo živi
na taj način? Možda privilegirana obitelj Delissandes? Međutim, život je bio puno
teži za Imogen i ljude koje je poznavala. Trebalo se nositi s kompliciranim
situacijama. Primjerice, s nesrećom koja je ubila njezina oca. Aferom njezine majke.
Neprestanim seljakanjem. Agnesinim Alzheimerom. Ništa od roga nije bilo
jednostavno. Život nije bezbrižan. Misliti kako jest bilo bi ludo.
˝Prestani raditi od muhe slona, Imogen˝, šapnuo joj je. ˝Vrijeme je da ostaviš sve
ovo. Idemo kući. Sada.˝

Otišla je u spavaću sobu. Stala je ispred zrcala i pogledala svoju obješenu odjeću.
Bila je nova, kupila ju je tu u Hendayeu. Ljetne haljine.
247
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Kratke hlače. Topići. Njezino je tamnoplavo odijelo stajalo u kutu. Činilo joj se
kao da je prošla vječnost otkad ga je zadnji put nosila.
˝Noćas idemo u moj hotel˝, rekao joj je. ˝Ujutro imamo izravan let za Dublin i
rezervirao sam nam mjesta.˝
Pitala se koliko je vjerovao u uspjeh svoje potrage. Međutim, uvijek je bio takav.
Samouvjeren. Imao je pravo. Uspio je. Upravo stoji u njezinu stanu usprkos svem
njezinu oprezu.
Prestrašilo ju je iznenadno, neprekidno kucanje na vratima.
˝Imogen!˝ glasno i zabrinuto pozvao je René.
˝Imogen! Jesi li dobro? Otvori vrata.˝
Izašla je iz sobe. Vince je bio pokraj vrata, Pokazao joj je da bude tiho.
˝Nema potrebe javiti im se˝, prošaptao je. ˝Pusti ih neka odu.˝
˝Imogen!˝ ovaj put bio je to Oliver. ˝Možemo li ući?˝
˝Što govore?˝ upitao ju je tiho.
˝Žele ući.˝
Odmahnuo je glavom i opet zatražio od nje da bude tiho.
˝Imogen!˝ rekla su dva glasa istovremeno. Nellie i Recky govorile su joj na
engleskom. ˝Što se događa? Molim te, otvori vrata. Ako nećeš...˝
Začulo se šaptanje s druge strane, a zatim je Nellie rekla; ˝Ako nećeš otvoriti,
opet ćemo se popeti preko balkona.˝
Imogen je pogledala prema Vinceu.
˝Otvorit ću vrata.˝
˝Ne.˝
˝Ne želim da se penju.˝
˝Neka probaju.˝
˝Ne budi takva budala.˝ Progurala se pokraj njega i okrenula kvaku. Vrata su bila
zaključana, ali ona ih nije zaključala. On je to učinio dok je ona bila u sobi.
˝Imogen!˝ viknuli su René i Oliver. ˝Jesi li to ti unutra?˝
˝Zaboga!˝ Imogen uzvikne jer ju je Vince gurnuo od vrata kako ih ne bi
otključala. ˝Pusti ih unutra.˝
˝Njih? Njih? Tko su oni?˝
˝Prijatelji.˝
˝Prijatelji? Muški prijatelji, Imogen? Udana si za mene, a imaš muške prijatelje?˝
˝I prijateljice. Oni žive ovdje.˝
Vince ju nije mogao zaustaviti, otrgnula mu se i otvorila vrata.
René, Oliver, Becky, Nellie i Céline uletjeli su u sobu.
˝Imogen.˝ Oliver je oklijevao na trenutak kada je ugledao Vincea iza nje. ˝Jesi li
dobro?˝

248
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Dobro sam. Stvarno. Sve je to... sve je to samo veliki nesporazum. Nemate se
oko čega brinuti.˝
˝Jesi li sigurna?˝ upita Céline. ˝Jer, cherie, ne zvučiš dobro. I tvoja haljina..
˝Ovo je od ranije.˝ Imogen je pogledala mrlju na koju je Céline pokazala.
˝Je li ovo tvoj muž?˝ zahtijevao je znati René.
Becky je bijesno pogledala prema Vinceu. On je opet stavio ruku na njezino
rame. ˝Rekao je kako je on tvoj dečko.˝
˝Čujte, ja ne razumijem pola toga što se ovdje govori˝, rekao je Vince. ˝Moja
žena vam je rekla kako je sve u redu. Možete li sada, kvragu, otići i ostaviti nas? Hvala
vam.˝
˝Imogen, trebaš li pomoć?˝ Oliverove tamne oči nepomično su gledale njezine.
˝Reci mi što želiš i učinit ću to.˝
˝Bez francuskog˝, rekao je Vince. ˝Ako želite nešto reći, recite to na engleskom.˝
˝Mi smo Imogenini prijatelji˝, rekao je René. ˝Zabrinuti smo za nju.˝
˝Ja sam joj muž. Kao što vidite, nemate se zbog čega brinuti. Pakira se. Idemo
kući zajedno.˝
˝Odlaziš?˝ Oliverove oči potamnjele su još više kada je skrenuo pogled s Vincea
na Imogen.
˝Naravno da odlazi˝, rekao je Vince. ˝Ne pripada ovamo ˝
˝Želiš li to zaista, chérie?˝ upitala ju je Céline svojim francuskim naglaskom. ˝Ako
ne želiš...˝
˝Zamolio sam vas već jednom pristojno, ali neću ponavljati. Želim da svi odete.
Sada.˝
˝Ako Imogen želi otići, naravno, i mi ćemo otići˝, rekao je Oliver. Njegove oči i
dalje su je nepomično gledale. ˝Ali, ma p'tite, ako želiš ostati, samo reci.˝
˝Ne želi ostati. Počela se pakirati kada ste vi manijaci počeli lupati po vratima.˝
˝Imogen?˝ nježno je upitao Oliver. ˝Što ti želiš?˝
Nije mogla vjerovati da su svi oni ovdje. Nisu znali što se događa, ali očito su
zabrinuti. Brinu se za nju. Žele biti sigurni da je ona dobro. Bilo je lijepo od njih što
se brinu za nju, ali ona se može brinuti sama za sebe. Uostalom, Vince nije
predstavljao fizičku prijetnju. Oni nisu tako funkcionirali. On nije tako funkcionirao.
˝Ti se nastavi spremati, a ja ću se riješiti ove rulje.˝
˝Tvoj je izbor, Imogen˝, rekla je Céline.
˝Znam.˝ Glas joj je bio čvrst i odlučan. ˝Hvala vam svima što ste došli. Uistinu
to cijenim. Lijepo je to od vas. Međutim, sve je pod kontrolom.˝
˝Čuli ste je˝, rekao je Vince. ˝Sada bježite svi van. Ovdje niste dobrodošli.˝
Izmijenili su zabrinute poglede.
Imogen je zatim zakoračila u stranu i izbjegla Vinceov zagrljaj. Pogledala je u
svoje prijatelje i blago im se nasmiješila, a zatim se okrenula prema njemu.

249
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Sve je pod kontrolom, ali ja ne idem s tobom. Ostajem ovdje.˝
Zurio je začuđeno u nju, a zatim ju je zgrabio za zapešće. Iznenađeno je jauknula.
˝Da ti nije palo na pamet! Ostavi svoje stvari. Idemo istog trena!˝
˝Ne. Nikamo ne idem s tobom, Vince. Gotovo je zauvijek među nama.˝
˝Vraga je gotovo!˝ Vince ju je potegao za zapešće kada se pokušala otrgnuti.
U tom ga je trenutku Oliver nokautirao.

Vince je pao na pod i stenjao. Stanom je zavladala tišina.

˝Trouduc˝ opsovao je Oliver. Trljao je šaku o dlan druge ruke.
˝Bravo, tko god bio˝, rekla je Beckp. ˝Zaslužio je.˝
˝Bien joué˝ Céline ga je potapšala po leđima.
˝Sranje˝, rekao je Vince. Bio je u poluležećem položaju na podu i držao se za svoj
krvavi nos. ˝Manijače. Vratit ću ti za ovo!˝
˝Što se ovdje, kvragu, događa?˝ upitao je Max Gasquet. Upravo je stigao kući i
začuo buku. ˝Dajte meni.˝ Kleknuo je kraj Vincea i pomogao mu sjesti. Zatim mu je
pritisnuo nos kako bi zaustavio krvarenje.
˝Nazovite policiju˝, rekao je potiho Vince. ˝Onaj čovjek me napao.˝
˝Koji čovjek?˝
˝Ja˝, rekao je Oliver.
˝Udarili ste ga?˝ Max nije mogao vjerovati.
˝Bila je to obrana.˝ René se opet prebacio na francuski i moglo se zamijetiti
poštovanje u njegovu glasu.
Max ga znatiželjno pogleda.
˝Obrana Imogen˝, objasnio je René. ˝On je Imogenin muž.˝
˝Aha!˝ Max kimne Renéu. ˝Žao mi je. Imao sam hitan slučaj, inače bih ga
primijetio i ne bi došlo do ovog.˝
Okrenuo se prema Imogen. ˝Je li te ozlijedio?˝
Odmahnula je glavom.
˝Rekao sam vam već.˝ Vince je i dalje tiho govorio. ˝Bez francuskog.˝
Max mu je nastavio pomagati, a drugi su promatrali. Kada se krvarenje napokon
zaustavilo, pomogao mu je ustati.
˝Zašto ste vi još ovdje?˝ upitao je Vince. ˝Rekao sam vam da odlazite.˝ Okrenuo
se prema Imogen. ˝Daj mi svoj mobitel. Zvat ću policiju. Prijavit ću ih zbog ometanja
tuđeg posjeda i zbog napada.˝
˝Ako želiš zvati policiju, u redu˝, rekao je Oliver. ˝Ali, molim te, zapamti. Imogen
nam je otvorila vrata. Dakle, ne ometamo ničiji posjed. Mi smo zabrinuti građani.˝
˝Uostalom˝, dodao je René, ˝trebali biste znati kako mi rođak radi u policiji.˝
˝Je li?˝ Imogen pogleda Renéa.
˝Da.˝
250
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Dakle, ako želite podnijeti prijavu policiji, monsieur, sam ću vas odvesti tamo.˝
˝Naravno, podnijet ću prijavu, ali sigurno nikamo ne idem s tobom.˝ Pogledao
je Imogen. ˝Otići ćeš sa mnom prijaviti ovaj sramotni napad, a zatim idemo u hotel.
Možeš biti sigurna kako nam je ovo zadnji put da smo u Francuskoj.˝
˝Oh, Vince...˝
˝Ovo ti je prilika. Prilika dokazati kako me još uvijek voliš. Kako je sve ovo bila
samo tvoja želja za pažnjom. Pokaži kako nisi tako glupa kao što se sada činiš.˝
˝Ne govori joj da je glupa!˝ rekla je Céline. ˝Ona je predivna, inteligentna osoba.˝
˝Uzmi stvari.˝ Vince je ignorirao Céline. ˝Dosta mi je ove proklete francuske
farse.˝
˝Rekla sam ti već. Ne idem ˝
˝Jesi li čuo?˝ rekao je Oliver. ˝Nikamo ne ide s tobom. Bolje ti je da odeš. Sada.
Ili ću nazvati policiju i reći im kako si je napao.˝
˝Ona je moja žena i mogu s njom što hoću.˝
Svi su zanijemjeli od šoka.
˝Nisam tako mislio.˝ Znao je da je pogriješio. ˝Nikada je ne bih povrijedio. Reci
im.˝ Okrenuo se prema Imogen. ˝Reci im.˝
˝Ne bi. Stvarno ne bi. Ne na taj način. Ali nije važno. Nikamo ne idem s njim.
Rastat ću se od njega.˝
˝Imogen!˝ krenuo je prema njoj, ali Max i René su ga zadržali.
˝Žao mi je˝, rekla je. ˝Kada sam se udala za tebe, voljela sam te. Stvarno jesam.
Bila je to ipak pogreška, Vince. Oboje to znamo. Nema smisla pretvarati se.˝
˝Bit će ti žao. Stvarno će ti biti žao.˝
˝Ne slažem se.˝
˝U redu.˝ René je pogledao Vincea. ˝Ideš odavde. Pobrinut ću se za to i zbog
toga ću te odvesti do tvog hotela.˝
˝Trebao bih prije u bolnicu˝, oprezno je dodirnuo nos.
˝Bit ćeš dobro.˝ René nije imao sažaljenja. ˝Hajde, idemo.˝
Izgurao je Vincea iz stana. Čim su izašli, Imogen je pala na stolicu. Céline je sjela
pokraj nje i primila je za ruku.
˝Jesi li dobro?˝
Imogen kimne.
˝Treba ti brendi˝, rekao je Oliver i započeo potragu po ormarima.
˝Nemam brendija. Mrzim ga.˝
˝Čaj, onda?˝ upita Céline. ˝Zbog šoka. Tako barem uvijek kažu moji prijatelji iz
Engleske iako se slažem s Oliverom. Brendi bi bio bolji.˝
Oliver je napunio čajnik i pronašao čaj. Max je kleknuo ispred Imogen i izmjerio
joj puls.
˝Naizgled si dobro˝, rekao je Max.
251
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Jesam dobro. Stvarno. Istina je ono što sam maloprije rekla. Ne bi me ozlijedio.˝
˝Uhvatio te za ruku˝, rekao je Oliver. ˝Namjeravao te je odvući iz tvoga doma.˝
˝Ipak nisam sigurna jesi li ga trebao udariti.˝ Glas joj je sada bio sigurniji.
˝Ovo mi je drugi put u životu da sam nekog udario. Znam, to je pogrešno i
opasno. Međutim, brinuo sam se za tebe, Genie.˝
˝Svi smo se brinuli˝, rekla je Becky.
˝Stvarno cijenim vašu zabrinutost. Bilo je prekrasno što ste me došli spasiti.˝
˝Bilo je to najmanje što smo mogle učiniti nakon što smo ga pustile u tvoj stan.˝
Nellie se kajala. ˝Ali činio se tako drag..
˝U tome je problem. Može biti veoma šarmantan kada to želi.˝
˝Sigurna si da te nikada nije ozlijedio?˝ upitao je Max nakon što ju je na brzinu
pregledao.
Imogen sporo udahne. Iako nije baš željela razgovarati o Vinceu, njezini su
prijatelji zaslužili nekakvo objašnjenje. Oliver je dijelio šalice čaja. Ona im je ispričala
malo o njihovu braku i objasnila im svoj Plan.
˝Kako je to kul˝, rekla je Becky nakon što je Imogen završila. ˝Otvorila si tajni
bankovni račun. Nestala si. Čudesno.˝
˝I hrabro!˝ Céline joj zaplješće. ˝Čudo si, Imogen.˝
˝Nisam baš sigurna.˝
˝Céline ima pravo˝, rekao je Oliver. ˝Ali ja sam oduvijek znao koliko si hrabra.˝
˝Oduvijek?˝ Céline ga zbunjeno pogleda.
˝To je priča za drugi put˝, rekla je Imogen.
˝Slažem se˝, rekao je Max. ˝Mislim kako bi se sada trebala odmoriti, Imogen.
Ako ti bilo što zatreba, znaš gdje sam.˝
˝Možda bi bilo bolje da večeras prespavaš kod mene˝, rekla je Célin e.
˝Dobrodošla si.˝
˝Lijepo od tebe˝, rekla je Imogen. ˝Ali dobro sam. Stvarno. Ostat ću ovdje.˝
˝Imaš broj mog mobitela˝, rekla je Céline. ˝Zovi ako me trebaš.˝
˝Ili zovi nas˝, rekla je Nellie. ˝Lupni po zidu. Odmah ćemo doći.˝
˝Svi ste bili tako prekrasni˝ Imogen je popila svoj čaj. ˝Hvala vam puno.˝
Ustali su.
˝Ja ću pričekati˝, rekao je Oliver. ˝Dok mi Bastarache ne javi da je sve u redu.˝
˝Sigurna si da ne želiš doći k meni?˝ upita je opet Céline. ˝Ovo je moj dom. Ali
hvala ti na ponudi, Céline. Cijenim ˝U redu onda. Idem i ja.˝ Brzo poljubi Imogen u
obraz. ˝Au revoir Max je također poljubi.
˝Vidimo se sutra˝, rekla je Becky i obje su otišle.
Oliver je zatvorio vrata za njima.

252
Knjige.club
 Knjige.Club Books
36.

˝H.M.˝, REKAO je i ponovno sjeo. ˝Neočekivan kraj dana.˝

˝Zbog čega si došao ovdje?˝
Oliver joj je objasnio kako je Vince danas ispitivao Renéa. Nakon što ju je
otpratio, vidio je Renéa i Céline kako idu prema njezinu stanu.
˝Céline se odjednom sjetila kako vozim Range Rover. Pitala me jesam li ja danas
bio s tobom. Rekao sam im kako sam te upravo ostavio. Bili su vrlo nervozni. Rekli
su mi kako te muž traži i koliko su zabrinuti za tebe. Svi smo krenuli prema tebi.
Céline je bila uzrujana jer te je njezin otac izdao.˝
˝Njezin otac? Kako?˝
Oliver joj je ispričao kako je Bernard Biendon rekao Vinceu za Renéa.
˝Nisam se uopće htjela fotografirati. Bojala sam se kako će Vince negdje vidjeti
fotku, ali nisam zapravo vjerovala da je to moguće. Mislila sam kako sam sigurna jer
sam zatvorila sve svoje račune na društvenim mrežama. Bila je čista slučajnost što je
Vince vidio tu fotku na TripAdvisoru, To me je odalo, a ne Bernard. On je samo
odgovorio na pitanje. Sigurna sam da bi me Vince pronašao i bez njega .˝
˝Ipak, Céline misli kako je trebao drukčije postupiti. Muškarci koji mašu
nekakvim fotkama i traže žene - njoj bi takvo što bilo sumnjivo.˝
˝Ah, što ćeš˝, Imogen se nasmija. ˝Sve je dobro što se dobro svrši.˝
˝Srećom. Međutim, slažem se s ostalima, Imogen. Ne mislim da bi trebala ostari
ovdje večeras.˝
˝Sumnjam da će se Vince vratiti, ne nakon što si mu raskrvario nos.˝
Oliver je nazvao Renéa. Razgovarali su brzo, a Oliver je cijelo vrijeme kimao.
˝Vince je u hotelu i René će ga sutra odvesti na avion. Rekao sam kako ću i ja
doći. René će pripaziti na njega večeras. Ipak, bilo bi mi draže kada ne bi bila sama.˝
˝Ne želim smetati Céline. Naposljetku, ona mi je klijentica.˝
˝I ja sam ti klijent, ali bio bih puno sretniji kada bi došla u Villu Martine.˝
˝Oh, Olivere, lijepo je to od tebe, ali ne želim smetati tvojoj mami.˝
˝Nećeš smetati.˝ Oliver je govorio nestrpljivo. ˝Bilo bi to pametno. Bilo bi
razumno da prespavaš kod nas, stvarno bi.˝ Primijetio je njezino oklijevanje. ˝Ako
želiš ostati ovdje, to je tvoja odluka, ali ja ću ti onda spavati pred vratima.˝
Nasmijala se.
˝Ozbiljan sam. Nije me briga što kažeš o tom tipu. Zgrabio te za ruku i htio
odvući. Za mene, to je napad.˝
˝Kao da me je udario šakom u nos, je li?˝
253
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Touché.˝ Oliver se pomalo tužno nasmija.
˝Neće se vratiti. Osramotio si ga, a on to mrzi˝ Blago mu se osmjehne. ˝Međutim,
budeš li se ti bolje osjećao, idem s tobom. Samo zato što bi mi bilo žao gledati te
kako spavaš u hodniku.˝
˝Dobra odluka.˝ Nasmijao se. ˝Želiš li išta uzeti sa sobom?˝
Otišla je u kupaonicu. Odjeća joj je i dalje uredno visjela. Ništa nije spakirala dok
je bila sama s Vinceom. Niti je planirala išta spakirati. Čvrsto je odlučila. Iako je
njihov dolazak promijenio tijek razvoja situacije, rezultat bi ostao isti. Vince je nije
uspio nagovoriti na povratak s njim u Irsku. Nije uspio manipulirati njome kao
nebrojeno puta do sada. Oslobodila ga se. Sada je znala kako će zauvijek biti
slobodna od njega, koliko god budućnost bila teška.
Stavila je nekoliko stvari u svoj kovčeg. Vratila se u dnevnu sobu.
Nasmijala mu se.
Osjećala se lagodno.
Život je bio dobar.
Lucie Delissandes još je sjedila na terasi kada su se vratili. Bila je iznenađena.
Nakon što joj je Oliver ispričao skraćenu verziju večerašnjih događaja, bila je
šokirana.
˝Ma pauvre˝, uzviknula je i zagrlila Imogen. ˝Kako grozno! jesi li sada dobro?
Natočit ću ti brendi!˝
˝Svi su me odlučili napiti.˝
˝Obnavlja˝, rekla je Lucie i dala joj čašu.
˝Ovo gori!˝ usklikne Imogen nakon gutljaja. Ipak, osjetila je kako ta zlatna
tekućina širi u njoj toplinu i primjetno se opustila.
˝Provjerit ću je li gostinska soba uredna˝, rekla je Lucie.
˝Jest. Ja znam. Očistila sam je.˝
˝Pomalo je sramotno što si to sama morala napraviti˝, rekla je Lucie. ˝No
vjerovat ću ti. Želiš li u krevet?˝
Na sam spomen spavanja, Imogen je odjednom preplavio umor. Zijevnula je.
˝Mislim da bi to bila dobra ideja˝, rekao je Oliver. ˝Ali nakon što popiješ brendi
do kraja.˝
Pijuckala ga je deset minuta. Lucie je ipak provjerila sobu. Rekla je kako je zaista
savršeno uredna.
˝Idem i ja spavati˝, rekla je Lucie i poljubila Imogen u oba obraza. ˝Laku noć.˝
˝Hvala.˝
Pričekala je da Oliver zaključa kuću, a zatim ga je slijedila uza stepenice.
˝Moram reći kako je ovo čudno˝, rekla je ispred sobe.
˝Donekle. Nadam se kako ćeš dobro spavati, Genie. Dan je bio uzbudljiv˝

254
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Činilo se kao da je prošla vječnost otkad su jutros otišli u San Sebastian. Cijeli
jedan život protekao je i završio suočavanjem s njezinim najvećim strahom -
Vinceom i njegovim nagovaranjem na povratak. Pobijedila je. Znala je kako se u tom
jednom danu zauvijek promijenila. Ponovno je pronašla unutrašnju snagu i nikada je
više neće izgubiti.
˝Laku noć, Olivere.˝
˝Laku noć.˝
Potom ju je poljubio, kao što je i njegova majka, u obraz.

Bila je toliko umorna, mislila je kako će odmah zaspati. Međutim, pomislila je

kako se mora javiti Berthe, Chevenne i Shoni te im reći što se dogodilo. Svaka joj je
na svoj način davala snagu proteklih tjedana iako im se nije do kraja povjerila. Shvatila
je kako je trebala nešto reći ranije, a ne lagati sebi i drugima kako su njih dvoje sretni
i glumiti kao
˝Nemam nikakvih namjera vraćati se u ovu rupčagu. I znate što...˝, pogledao je
jednoga pa drugoga, ˝tko god ju jebe od vas, neka vam je. ionako nije vrijedna truda.˝
Na trenutak je pomislio kako će ga Oliver opet udariti. Instinktivno se udaljio.
Međutim, René je stavio svoju ruku na Oliverovo rame i on se opustio.
˝Znaj kako Imogen ovdje ima prijatelje˝, rekao je René. ˝Ona će zauvijek biti
nezamjenjiv dio naših života. Što god trebala učiniti kako bi prekinula odnos s tobom,
mi ćemo je podržati i pomoći joj.˝
˝Nije vrijedna toga. Otkrit ćete to sami. Bila je nesposobna kada sam je upoznao
i opet će biti takva. Nije me bila vrijedna. Sretan sam što je više nikada neću vidjeti.˝
Ukrcao se zatim na avion i otišao.

˝Kakva svinja˝, rekao je René. On i Oliver napustili su zračnu luku tek nakon što
je Vinceov avion otišao. ˝Ne mogu vjerovati da se spetljala s njim.˝
˝Sinoć je rekla kako je bio šarmantan i ljubazan prema njoj na početku.˝
˝Žene znaju napraviti budalu od sebe zbog muškarca.˝ Sjeli su u automobil.
˝Hoće li biti sretna ovdje s nama?˝
˝Nadam se ˝
˝Nadam se kako ćeš ti biti bolji prema njoj od njega.˝ René ga pogleda.
˝Ne govori gluposti. Uostalom, Imogen sada nije u stanju za takvo što.˝
˝Mislim kako je Imogen u stanju ostvariti što god želi. Nikada ne bih sumnjao u
nju.˝
Imogen se probudila mnogo kasnije. Neugodno se iznenadila vidjevši koliko je
sati. Požurila se istuširati. Počešljala se, stavila malo hidratantne kreme na lice i
pojurila dolje.
Lucie je sjedila na terasi. Čitala je novine.
˝Kako si, ma p'titet Izgledaš mnogo bolje.˝
255
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Dobro sam. Hvala vam što ste me ugostili.˝
˝Nema na čemu. Ostat ćeš dok se Oliver ne vrati iz zračne luke, zar ne?
˝Istjerali su ga iz grada?˝ Imogenina usta malčice se razvuku u osmijeh.
˝Tako nešto. Oh, Gente, tako mi je žao što ti se ovo dogodilo.˝
˝Niste vi krivi. Ja sam ona koja je donijela loše odluke. Zapravo ga nisam voljela,
ali sam ga htjela voljeti. Uvjeravala sam se kako je dobro imati nekoga kome je toliko
stalo da se brine o svakom dijelu moga života.˝
˝Zar si mislila kako nikome drugom nije stalo?˝
˝Osjećala sam...˝, Imogen se na trenutak zamisli. ˝Osjećala sam kako nisam
važna. Uvijek su tuđe želje bile važnije. Zbog njega sam se osjećala bitnom. Barem
na početku. Očito grozno prosuđujem ljude.˝
˝Svi griješimo. Ne predbacuj si što si pogriješila u vezi s muškarcem. To je
neizbježno. Naposljetku, i ja sam tako pogriješila. Zašto si se vratila u Hendaye?
Zašto nisi otišla bilo gdje drugdje na svijetu? Oliver mi je rekao kako ti tetke žive u
Americi. Zašto nisi otišla k njima?˝
˝One imaju dovoljno svojih problema. Nisam im još ja trebala. Uostalom,
oduvijek sam osjećala kako sam ovdje najsretnija. Mama i ja smo možda živjele u
vašoj kući, ali imale smo potpunu slobodu. Nitko nam nije smetao. Željela sam
ponovno to osjetiti.˝
Lucie je kimnula. ˝A posao čistačice?˝
Imogen joj je ispričala kako je unajmila stan kod Renéa i kako ga je zamolila za
posao.
˝Ispalo je savršeno. Naravno, bilo mi je pomalo čudno čistiti ovu kuću, ali
pomislila sam kako je to sretna slučajnost.˝
˝Stvarno jest. Divno je opet te vidjeti. Često sam razmišljala o tebi. O tebi i tvojoj
mami.˝
˝Ona je samo željela sigurnost za mene. Rekla mi je kako voli Kevina i ja sam joj
vjerovala, ali istina je kako se udala za njega jer je on bio pouzdan. Bila je to dobra
odluka jer, nakon što je ona umrla, davao je sve od sebe. Nije on bio kriv što sam
mislila kako mi to ne treba. To me podsjetilo... moram obaviti neke pozive.˝
˝Ako želiš malo privatnosti, nazovi iz knjižnice.˝
˝U redu.˝
Otišla je u sobu koja je nekoć pripadala Denisu Delissandesu, a koju je sada
koristio Oliver. Osjećao se nekakav muški miris unutra. Prisjetila se Denisa kako sjedi
za stolom s naočalama na glavi.
Sjela je u kožnati naslonjač i nazvala Cheyenne. Odmah se javila.
˝Oh, Imogen! Tako je lijepo čuti tvoj glas. Bila sam zabrinuta zbog tebe ˝
Imogen joj je ispričala što se sve dogodilo i kako je sve kulminiralo sinoć.
Cheyenne je cijelo vrijeme govorila kako ju je trebala prije nazvati, zatražiti pomoć ili
doći u Englesku.
256
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Bilo me je previše sram. Znam, to zvuči ludo, ali mislila sam kako ćete mi se svi
smijati.˝
˝Zašto bismo pobogu to učinili?˝
˝Zato što sam bila umišljena krava kada sam bila mlađa. Vjerovala sam kako ćete
pomisliti da sam dobila što zaslužujem.˝
˝Gluposti. Sestra si mi. Zašto bih to mislila?˝
˝Ponekad osjećam kao da nikamo ne pripadam. Mama i ja smo uletjele u vaše
živote, a zatim je ona umrla. Ja sam postala smetnja. Umjesto da budem zahvalna što
ste bili uz mene, zamjerala sam vam to.˝
˝Znala si biti naporna, ali bila sam i ja. Bile smo tinejdžerice. Ipak, bilo nam je
zabavno kada bismo se udružile protiv tate. Sjećaš li se kako smo ga zafrkavale zbog
Paule?˝
˝Valjda.˝
˝Napravila si od muhe slona. Moraš nas posjetiti. Stvari će ti onda sjesti na
mjesto.˝
˝Voljela bih to.˝
˝I ja bih.˝
˝Uskoro, kada se saberem. Žao mi je što ti se nisam povjerila. Možda bi to bilo
pametnije.˝
˝A dobro˝, rekla je Cheyenne veselo. ˝Drago mi je što je sve dobro ispalo, još mi
je draže što si ga ostavila. Bio je... neću ništa reći, Imogen. Možda mu se vratiš i
zamrziš me zauvijek zbog mojih zajedljivih komentara o njemu.˝
˝.Nikada se to neće dogoditi. Riješila sam ga se i to zauvijek.˝
˝Stvarno mi je drago. Veselim se našem susretu.˝
˝I ja. Pozdravi Kevina i Paulu.˝
˝U redu. Čuvaj se, Imogen.˝
Zatim je nazvala Shonu. Shona je osjetila olakšanje čim joj je čula glas.
˝Nisam znala što učiniti! Bila sam bijesna na tebe što si otišla bez riječi. Bilo mi
je žao Vincea. No kada je otišao u Francusku, bojala sam se što će se dogoditi ako te
pronađe.˝
˝Dogodila mu se šaka u glavu˝
˝Udarila si ga?˝
˝Naravno da ga nisam ja udarila.˝
˝Tko onda?˝
˝Prijatelj. Znaš kako kažu, sve je dobro što se dobro svrši.˝
˝Što ćeš sada?˝ Shona je zapravo htjela saznati više detalja o tom udarcu, ali
shvatila je kako njoj nije do toga.
˝Uzet ću malo vremena i razmisliti o svemu. Javit ću ti se.˝
˝Baš me zanima hoće li mi se Vince javiti˝, Shona je zvučala nervozno.
257
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Najvjerojatnije ga više nikada nećeš vidjeti. To radi ljudima koji ga živciraju.˝
˝Trebala si mi reći. Pomogla bih ti, znaš to.˝
˝Sada to znam. Tada... Tada me on bio uvjerio kako jedino njemu mogu
vjerovati. Znam, možda zvuči čudno. Nisam neka glupača koju se Iako zastraši.
Mogu se izboriti za sebe, ali ne protiv Vincea. Ima nešto u njemu...˝
˝Da, ima. Osjetila sam to kad god smo bili zajedno. Kada mi je rekao za tebe i
dijete...˝
˝Nije bilo nikakvog djeteta. Nikada nisam željela djecu s njim. On isto nije htio
dijete, ali koristio je to za manipuliranje ljudima.˝
˝Mene je potpuno zbunio. Međutim, najvažnije je da si ti dobro. Molim te, javljaj
mi se, Imogen. Reci mi što se događa.˝
˝Hoću, obećavam.˝
Bilo je prerano da nazove Berthe. Izašla je opet van.
Iznenadila se kada je vidjela Gilesa Delissandesa na terasi s Lucie.
˝Imogen˝, nasmijao joj se. ˝Mama mi je sve ispričala. Prošla si pravu kalvariju.˝
˝Zvuči gore nego što jest. Svi su, uostalom, bili tako divni prema meni. Stvarno
to ne mogu nazvati kalvarijom.˝
˝Bila je to kalvarija˝, čvrsto nadoda Lucie. ˝Želiš li kavu, Imogen?˝
˝Bilo bi to divno.˝
Lucie im je skuhala kavu. Jeli su kroasane kada se Oliver vratio.
˝Otišao je. Otišli smo tek nakon što je poletio˝
˝Ti i René?˝ upita Imogen.
˝Naravno. Nismo htjeli da se vraća i gnjavi te.˝
Opustila se.
˝Još ne mogu povjerovati što se dogodilo. Došao je, pronašao me, otišao je.˝
˝Otišao je s razbijenim nosom, šljivom na oku i podvinutog repa.˝
˝Šljivom? Oh, Olivere.˝ Luciena namještena strogoća bila je očita kao Oliverovo
namješteno kajanje.
˝Sa zadovoljstvom sam ga udario.˝
˝Udario si ga?˝ Giles je bio iznenađen. ˝Nisam znao da si takav tip, Olivere. Boriš
se zbog žene. Svaka čast.˝
˝Nisu se tukli zbog mene˝, užurbano doda.
Braća su se smijala, a Lucie je samo uzdahnula.
˝Pokušala sam ih dobro odgojiti, ali nisam uspjela.˝
˝Odlično ste ih odgojili, madame. Sada moram ići. Ostavit ću vas na miru sada
kada sam sigurna. Hvala vam velika na gostoprimstvu.˝
˝Nema na čemu˝, rekla je Lucie. ˝Nadam se kako ćeš nas opet posjetiti i to ne
kao čistačica. Ne možeš čistiti za nama, Imogen. Jednostavno ne možeš. Ti si nam
prijateljica. Dio obitelji.˝
258
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Stvarno...˝
˝Razgovarao sam već s Renéom o tome˝, rekao je Oliver. ˝Premješta te.˝
˝Vince me izluđivao jer je upravljao mojim životom. Mogu se brinuti za sebe.
Stvarno mogu.˝
˝Ne činimo ovo radi tebe, nego radi sebe˝, rekao je Oliver. ˝Ne mogu podnijeti
da skupljaš za mnom. To je sve. Hajmo sada, Imogen. Odvest ću te kući.˝
Htjela mu je reći kako će otići pješice. Međutim, bilo je vruće. Kimnula je i
zahvalila mu. Zagrlila je Lucie i Gilesa, a zatim sjela u Oliverov automobil. Nisu
razgovarali tijekom vožnje. Samo joj je pokazao gdje je sinoć susreo Céline i Renéa.
˝Stvarno sam vam svima zahvalna što ste me sinoć došli spasiti˝, rekla je Imogen
kad su stigli ispred zgrade.
˝I drugi put. Ego mi je samo narastao jer sam spasio damu u nevolji.˝
˝Htjela sam ti reći kako nisam bila u nevolji i kako sam držala sve pod kontrolom.
Međutim, stvarno ne znam što bi se dogodilo. Odlučila sam da ne idem s njim. Nisam
mu se nikada prije suprotstavila.˝
˝Je li bilo grozno živjeti s njim?˝
˝Kada sad razmislim o svemu, da. Naposljetku, pobjegla sam. To sve govori.
Sporo se to razvijalo. Počelo je s njegovim pravilima o domaćinstvu. Bilo mi je to
glupo, ali ipak pomalo slatko. Zatim je određivao kako ću se odijevati. Kakvu ću
frizuru nositi. Što ću govoriti. On se uvijek javljao na telefon i otvarao poštu. Nisam
isprva shvatila kako se to sve gomila. Kada sam to konačno uvidjela, bilo je
prekasno. Nisam mogla razgovarati s njim. jedino što sam mogla bilo je pobjeći.˝
Oliver je zagrli. Otišli su skupa do njezina stana.
˝Sinoć nisam primijetio krv na podu.˝
˝Oprat će se.˝ Otišla je po ubruse i očistila pod. Ubruse je bacila u zahod.
˝Ne želim ništa njegovo u svome domu.˝
˝Naravno.˝
Stajali su trenutak u tišini.
˝Želiš li se naći sa mnom poslije?˝ upita Oliver. ˝Na piću, možemo nešto
pojesti...˝
Šutjela je.
˝Ne želim se sada ja tu ubaciti jer, kao, nemaš muškarca u svome životu i takve
gluposti. Možda i želim. Ne znam. Samo... Jučer sam uživao s tobom. Želio bih te
opet vidjeti. Jasno mi je da ovo nije najbolji trenutak. Možda je i pomalo čudno jer
te poznajem iz djetinjstva. Možda naizgled pokušavam osvojiti svoju djetinju
simpatiju.˝
Ona je rekla Céline kako nije imala nikakve simpatije dok je bila mala. Bila je to
istina. Oliver ih također nije imao. Nije im bilo stalo jedno do drugoga. Živcirali su
jedno drugo, zafrkavali i igrali se gusara. Bio je zapravo poprilično naporno dijete.
Sada više nije bio naporan.
259
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Lijepo je što me pitaš. Ipak, trebat će mi nešto vremena za sebe. Moram
razmisliti o svemu. Moram razmisliti o svojoj budućnosti.˝
˝Naravno.˝
˝Drugi put, možda?˝
˝Drugi put.˝ Poljubio ju je u obraz. Gotovo nezamjetno, njegove usne nježno su
okrznule njezine. Otišao je.

260
Knjige.club
 Knjige.Club Books
37.

CÉLINE JE organizirala večeru nakon dva tjedna. Bili su pozvani svi koji su se
došli obračunati s Vinceom. Becky i Nellie (odgodile su svoj povratak u Australiju),
René, Max i Oliver. Céline je također pozvala cijelu obitelj Delissandes.
˝Pozovi i svoju sestru i šogora ako su još ovdje. Bit će zabavno Chevenne i
Ricbard došli su dan nakon što ih je Imogen nazvala. ˝Netko je udario Vincea?˝
upitala je Cheyenne. Pili su vino u vrtu. ˝Voljela bih ga upoznati!˝
˝Ako ostaneš na večeri, hoćeš. Iskreno, ne znam zašto Céline ovo radi.˝
˝Odlična ideja. Bilo bi nam drago doći. Nismo nikamo putovali ove godine, a
hotel Atlantique je izvanredan. Sigurna sam kako bi i tata i Paula rado nekad došli.˝
˝Uskoro ću mu se javiti.˝
˝Bilo bi mu drago.˝
˝Voljela bih biti s vama˝, rekla je Berthe kad ju je Imogen nazvala. ˝Ali ne mogu
ostaviti Agnes. Nadam se da ćete uživati, Imogen.˝
˝Sigurna sam kako će biti zabavno. Pokušat ću vas posjetiti ove godine.˝
˝To bi bilo divno. Nedostaješ mi.˝
˝I ti meni. Obećavam, doći ću čim budem mogla.˝
Bilo bi zabavno otići posjetiti tetke u Ameriku. Zvale su ih i prije, ali Vince nikada
nije htio ići. Sada je bila slobodna činiti što ju je volja. Bilo je to tako uzbudljivo.
Došla je na vrijeme u restoran. Pozdravio ju je Bernard Biendon. Odmah se
ispričao što je pomogao Vinccu. Imogen mu je rekla kako nema potrebe za isprikama
jer bi je on ionako pronašao. Uostalom, rekla je, bilo je dobro što je došao.
˝Bilo je vrijeme za razgovor. Nisam se mogla vječno skrivati.˝
Bernard je poljubi. Rekao joj je kako je odlična cura i kako će sljedeći koji je bude
imao biti pravi sretnik. Imogen mu je na to rekla kako je više nijedan muškarac neće
imati onako kao Vince - neće više biti ničije vlasništvo. ˝Sljedeći muškarac s kojim
budem˝, rekla je, ˝bit će mi partner. Sve ćemo ravnopravno dijeliti.˝
˝Načekat ćeš se onda˝, Bernard joj namigne.
˝Čekat ću koliko bude trebalo.˝
Odveo ju je do stola gdje su je čekali ostali.
Céline je napravila raspored sjedenja. Imogen se nalazila između Olivera i
Cheyenne, a René joj je sjedio nasuprot. Bilo joj je zanimljivo kako je Céline sjedila
između Maxa Gasqueta i svoga bivšeg muža. Primijetila je kako nije pozvala Arta i
kako je cijelo vrijeme razgovarala samo s Renéom.

261
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Bilo je to jedno od najboljih Bernardovih jela. Za predjelo je poslužio bundevu,
crvenu tunu i kozji sir, a zatim je uslijedio fino kuhani filet mignon, rižot s plodovima
mora i začinjena piletina. Célineina majka Florence za desert je ispekla pitu od limuna
i priredila jagode umočene u tamnu čokoladu. Na kraju su popili kavu. Imogen je bila
zahvalna što je obukla žućkastoljubičastu prozračnu ljetnu haljinu zbog koje je mogla
toliko uživati u hrani.
˝Ovo je bilo nešto najbolje što sam ikada jela i ne mogu više pojesti ni zalogaj˝,
rekla je Oliveru.
˝Stvarno je bilo dobro˝, rekao je Oliver. ˝Nazdravimo kuharu!˝
Svi su podignuli čaše, a Bernard i Florence ozarili su se od sreće.
˝Bolje je što ne živim ovdje˝, prošapta Cheyenne. ˝Teško bih se držala svoje
dijete.˝
˝Kakva dijeta?˝ Imogen je nepovjerljivo pogleda. ˝Izgledaš fantastično, Chey.˝
˝To je zbog moje trenutačne dijete. Mogla bih skinuti još koji kilogram. No,
vječno pokušavam skinuti još koji kilogram i to ne baš uspješno.˝
Imogen se nasmije. ˝Sjećaš li se one dijete s ciklom? I one u kojoj možeš samo
jesti povrće? Bila si luda tada.˝
˝O, da. I ona koja preporučuje vodu s limunom. Pokušavam biti malo pametnija,
ali nikada neću pronaći dijetu od koje ću izgledati poput Céline ili Lucie. Ona
fantastično izgleda za svoje godine.˝
˝Oboje puno jedu. Stvar je vjerojatno u genima.˝
˝Mrzim što je možda istina ono što kažu o Francuskinjama, kako se one ne
debljaju. Ali ako jest, možda ostanak ovdje ne bi bio tako loša ideja.˝
˝Nisam sigurna hoću li zauvijek ostati ovdje.˝ Imogen se nasmije. ˝Možda ću
ostati dovoljno dugo kako bih opet dobila normalan apetit. Međutim, nisam baš
sigurna hoću li postići željene rezultate ostanem li predugo!˝
˝Tvoj je tata večeras nadmašio samog sebe˝, René je šapnuo Céline. ˝Kunem se,
čini se da je sve bolji što je stariji.˝
˝Kao dobro vino.˝
˝Ili kao loš muž.˝
Pogledala ga je. Bio je ozbiljan.
˝Priznaješ kako si bio loš muž?˝ podigne obrvu.
˝Bio sam sranje od muža. Ne znam zašto jer sam ti bio dobar dečko.˝
˝Dogodi se. Imogen je mislila kako je Vince dobar za nju, ali nije bio.˝
˝Nadam se kako me ne uspoređuješ s tim salaudom.˝
˝Naravno da ne. Kod tebe, René, uvijek je bilo nešto što se moglo voljeti. Kod
njega nije bilo ničega. Apsolutno ničega.˝
˝Postoji li još uvijek nešto u meni što možeš voljeti?˝
˝Rastali smo se s razlogom. Taj razlog nije se promijenio.˝

262
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Nadam se kako sam postao bolji čovjek. Mislim kako sam mnogo naučio otada.
Ne znam hoću li ikada biti dovoljno dobar za tebe, Céline Biendon. Ipak, mogli
bismo...˝, slegnuo je ramenima, ˝mogli bismo ponekad probati.˝
˝Ako mi se želiš opet uvući u krevet, neće ti uspjeti.˝
˝Ne želim ti se uvući u krevet. Nego u srce ˝
˝Slatkorječivo, René.˝
˝Ali istinito.˝
Pogledala ga je.
˝Ozbiljno to mislim. Smatrao sam tada kako bi trebala biti sretna što si sa mnom.
Sretna što sam odabrao tebe. Što sam ti pomagao. Zapravo sam ja trebao biti
zahvalan na tebi. Budala sam i sličniji sam Imogeninu mužu nego što sam mislio.˝
˝Nisi mu nimalo sličan.˝
˝Ipak, zbog njega sam shvatio... Moram još mnogo toga naučiti. Ne očekujem
ništa od tebe. Želio bih samo da razmisliš o tome, to je sve.˝ Ruke su im se susrele
ispod stola. Dodirnuo ju je.
˝Ništa ne obećavam˝, rekla je.
˝Ništa i ne očekujem˝, rekao je.

Becky i Nellie pričale su o svom povratku u Australiju. Rekle su Gilesu kako im

je žao što odlaze iz Francuske, ali drago im je što se vraćaju u Sydney.
˝Trebao bi doći jednom˝, rekla mu je Becky. ˝Svidjelo bi ti se.˝
˝Siguran sam da bi.˝
˝Apsolutno.˝ Nellie je kimala. ˝Zamisli samo co prostranstvo i surfanje...˝
˝Kao Hendaye.˝
˝Slično, ali drukčije.˝ Nellie mu se nasmijala i zabacila svoju plavu kosu.
˝Bože! Pa ti flertuješ sa mnom.˝
˝Tek si sada primijetio! Očito nisam više tako dobra.˝
˝Kako to ide s blizankama? Naljuti li se jedna ako druga... znate... bude s nekim?˝
˝Mi dijelimo˝, kaže Becky ozbiljno.
˝Vi... Vau.˝
Djevojke su prasnule u smijeh, a i Giles. Ipak, osjetio je blago razočaranje što su
se šalile.

Lucie je razgovarala s Florence.

˝Prestaneš li se ikada brinuti za svoju djecu?˝ upita Lucie. Gledala je u Olivera,
Charlesa i Gilesa kako se smiju i šale. Nisu joj davali nikakva razloga za brigu.
˝Mislim da ne. Ja se sada brinem za Céline. Kako se primaknula Renéu. Vidim
kako se trudi zavesti je. Opet.˝
˝Koliko su bili u braku?˝
263
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Dvije godine.˝
˝Možda su prerano odustali ˝
˝Možda. Možda se urazumila na vrijeme. A tek jadna Imogen! Pet godina, a od
toga pola je provela smišljajući kako će pobjeći˝ Florence odmahne glavom.
˝Tako mi ju je žao.˝
˝Jaka je ona.˝ Imogen se upravo nasmijala Oliveru. ˝Oduvijek je bila takva.
Sjećam je se dok je bila dijete, kako se nosila s mojim sinovima, nikada nije uzmicala
pred njima. Jednom je stavila mrave u Oliverov krevet kako bi mu se osvetila. Hrabra
je. Pravi borac.˝
˝Čudno kako ju je onaj toliko manipulirao.˝
˝Pretpostavljam kako svi imamo trenutke slabosti. Tada griješimo. Ključno je to
osvijestiti. Kada prestanemo ponavljati greške, to znači da smo naučili lekciju. Genie
je pametna.˝
˝Izgleda da joj se tvoj najstariji sin jako sviđa.˝
˝Pomalo me to zabrinjava, moram priznati. Ali ipak...˝, Imogen je sada Oliveru
odmahivala glavom. ˝Dobro izgledaju zajedno, zar ne?˝
˝Slažem se.˝ Oliver ju je u tom trenutku zagrlio.

˝Prestani!˝ rekla je Imogen kroza smijeh. ˝Mama će ti svašta pomisliti.˝

˝Neka.˝
˝Ubilo bi je to. Nas dvoje zajedno.˝
˝Mene ne bi.˝
˝Strašno si dobar prema meni i podigao si mi samopouzdanje, ali mi smo samo
prijatelji.˝
˝Zut˝, rekao je Oliver zafrkantski. ˝A ja sam mislio kako bismo mogli biti mnogo
više.˝
Nasmijao se i spustio ruku. Smiješak mu je nestao kada je Imogen prišla Maxu
Gasquetu. On nije puno govorio i pustio je razgovore neka idu svojim tokom.
Plaža je bila okupana mjesečinom pa su izašli prošetati. Rasporedili su se u
grupice od dvoje ili troje. Uživali su u toplom večernjom povjetarcu. Charles je
predložio utrku.
˝Ja i Oliver protiv Genie, kao nekada.˝
˝Nema šanse da sada trčim, nakon sve te hrane.˝
˝Svima nam je tako. Svi smo se prejeli .˝
˝Hajde, Genie˝, nasmiješio joj se Oliver. ˝Za dobra stara vremena.˝
˝Pričala si mi o tim utrkama˝, rekla je Cheyenne. ˝Uvijek si govorila kako ćeš
jednog dana pobijediti.˝
˝Sada ti je prilika˝, rekao je Charles.
˝Ali nemaš šanse˝, zafrkavao ju je Oliver.
264
Knjige.club
 Knjige.Club Books
˝Je li to izazov?˝ izula je sandale. ˝Nikada ne bih mogla odbiti tvoj izazov,
Olivere. Iako nisam baš sigurna mogu li trčati u ovoj haljini. Smetat će mi.˝
˝Kada si bila mala, znala si ugurati haljinu u gaćice˝, rekla je Lucie.
˝Nema šanse, neću to sada napraviti!˝ Imogen je bila zgrožena. ˝Odakle
počinjemo i dokle idemo?˝
˝Od ovog kamena˝, rekao je Charles. ˝Do one kućice?˝
˝Skroz do tamo!˝ zavapi Imogen, ali je zauzela stav. ˝Srušit ću se prije nego
dođem do tamo.˝
˝I ja ću, bogami˝, prošapta Oliver.
˝Priprema. Pozor. Kreni!˝ uzvikne Lucie.
Potrčali su, a ostali su navijali. Imogen se sada svega prisjetila. Prisjetila se pijeska
pod nogama. Zvuka valova na obali. Uzbuđenja koje je osjećala kada bi potpuno
zaboravila na sebe i prepustila se čistom užitku pokreta. Njezin um i tijelo postali su
jedno. Vježbala je sve te godine sa Shonom koja ju je uvijek tjerala da pomiče svoje
granice i zbog toga je bila puno bolja trkačica. Bila je u dobroj formi, boljoj
od Olivera i Charlesa. Bila je spremnija i brža. Zbog toga ih je pobijedila prvi put u
svome životu.
Hvatala je dah dok su oni još trčali. Vrisnula je kada ju je Oliver podigao i zavrtio.
˝Nisam mislio kako ćeš me ikada pobijediti.˝ Poljubio ju je strastveno. ˝Bravo,
Genie ˝
˝Bolje ikad nego nikad.˝
Bio je to još jedan klišej njezine majke. Uzvratila mu je poljubac. Odjednom je
shvatila kako se majčina mudrost odnosi na mnogo više od te utrke.

265
Knjige.club
 Knjige.Club Books
Zahvale

ZAHVALJUJEM Carol Blake, Marion Donaldson i Bredi Purdue: svojoj agentici,

svojoj urednici i direktorici izdavačke kuće Hachette Ireland. To su tri snažne žene
koje su bile uz mene tijekom većine moje spisateljske karijere i koje su me više puta
spasile od mene same. Zahvaljujem također i svojoj lektorici, Jane Seliey, koja je
izuzetno posvećena svome poslu. Hvala joj što se nekako uspijeva suzdržati od
oštrijih komentara kada stalno ponavljam istu glupu pogrešku. Zahvaljujem i
cjelokupnom timu svoje izdavačke kuće na njihovoj stalnoj podršci, a posebno želim
naglasiti sav rad i trud Abbie i Fran.
Osobita hvala svim mojim prevoditeljima i inozemnim izdavačima. Uvijek me
obraduje kada vidim vaša prekrasna izdanja moje knjige.
Merci beaucoup Deri Molyneux i Séverine Lefeuvre što su pregledale dijelove teksta
na francuskom.
U drevnom je Egiptu postojao natpis nad knjižnicom u Tebi. Pisalo je kako
knjižnica nudi ˝lijek za dušu˝. Smatram kako je to prekrasan opis načina na koji nas
knjige usrećuju. Velika hvala svim knjižničarima i prodavačima knjiga što omogućuju
svakome lijek koji mu je potreban,
Naravno, najviše zahvaljujem svojim čitateljima koji kupuju moje knjige i koji me
kontaktiraju na društvenim mrežama kako bi o njima razgovarali. Vi ste nevjerojatna
skupina ljudi i presretna sam što ste uz mene.
Na kraju želim zahvaliti Colmu i ostatku svoje obitelj. Hvala vam na podršci kod
ovih književnih stvari, ali još veća vam hvala na podršci kod onih neknjiževnih.

Scan i obrada: Knjige.Club Books

266
Knjige.club