SVJETSKA2

JU FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK: BOSANSKI JEZIK I KNJIEVNOST

TUZLA, 2007. GODINA
SEMINARSKI RAD IZ
KNJIEVNIH DJELA, OPUSA I
POETIKA II
MENTOR:
Prof. dr. Mirsad
Kuni, docent
STUDENT:
Zlatan Deli
OTROUMNI VITEZ DON QUIJOTE

CERVANTES MIGUEL DE SAAVEDRA
SADRAJ:
2
Uvod.........................................................................................4
Lik Don Quijote de La Manche.............................................5
Veliko djelo fikcije..................................................................6
Utjecaj Riterskih romana...................................................7
I na kraju.................................................................................9
Uvod:
Kao prvo o piscu...Miguel de Cervantes Saavedra (1547-1616), najvei je

panjolski pripovjeda i po besmrtnom liku to ga je stvorio u svom Don
Quioteu jedan je od najveih pisaca svjetske knjievnosti. Nakon
kolovanja u Madridu, jo kao vrlo mlad mukarac, stupa u vojsku, gdje
doivljava mnoge neugodne avanture. Veliki trag u njegovom djelu ostavlja
petogodinje ropstvo kod maurskih gusara. Po modi toga vremena pisao je
i drame i komedije, a prvi njegov prozni rad La Galatea takoer je
konvencionalna pastirska igra. Iako je njegova namjera bila da u Don
Quioteu satiru smjesti u tada popularne viteke romane, djelo je preraslo
okvire teme i dekonstruiralo samo djelo kao roman ili bilo koji drugi
knjievni oblik/obrazac.
Novela se sastoji od dva dijela: prvi, nazvan El Ingenioso Hidalgo Don Quijote
de la Mancha, objavljen 1605. i drugi, Segunda Parte Del Ingenioso Caballero
Don Quijote de la Mancha, objavljen 1615. (godinu dana prije autorove smrti).
Godine 1614. izmeu prvog i drugog dijela, pisac pod pseudonimom Alonso
Ferdinandez de Avellenda je objavio lani nastavak. Iz ovoga razloga, drugi dio
Don Quiotea ima nekoliko aluzija na krivotvoritelja, koga Quijote grdi. Drugi dio
knjige se zavrava sa smru Don Quijotea (tako da nijedan drugi lani pisac ne
moe eksperimentirati sa Cervantesovim likom).
Cervantes pripovijeda da su prva poglavlja knjige dola iz hronika La Manche,a da
je ostatak knjige preveden sa rukopisa koji je prvobitno bio na arapskome jeziku i
koga je napisao izvjesni Cide Hamete Benengeli. Ovi i drugi spisateljski izvori su
parodija na viteki anr.
Radnja pokriva putovanja i avanture Don Quijotea i njegovog sluge, Sancho Panse.
Alonso Quiano ili Quesada je obini panjolac koji je opsjednut priama o vitekim
lutanjima (libros de caballerias). Njegovi prijatelji i porodica smatraju ga ludim
kada odlui da uzme ime Don Quijote de la Mancha i osobno postane vitez lutalica
(don je bila titula viega plemstva, dok je Quijote na panjolskom jeziku oznaava
dio oklopa). Onda odluuje da skita panijom na svom mravom konju Rocinantu,
ispravljajui nepravde i branei ugnjetavne.
Don Quijote vjeruje da su obine krme zaarani zamkovi, a mlade seljanke
prelijepe princeze. On zamjenjuje vjetrenjae za divove koje su postali zli
arobnjaci. On zamilja seljanku iz susjedstva da je Dulcineja od Toboda (Dulcinea
del Toboso), prelijepa djevica kojoj je on zaklet u ljubavi i odanosti.
Sancho Pansa, njegov naivni titonoa, vjeruje da je njegov gospodar malo lud, u
stvarnosti on vjeruje da nema nikakve Dulcineje, ali ipak pristaje da prati
gospodara, nadajui se da e se obogatiti. On i Don Quijote se slau da, poto nije
4
tako lijepa i ne mirie kao to bi trebala, je Dulcinea zaarana i od tada pa na dalje

oni idu na misiju da je odaraju.
Gospodar i njegov naivni perjanik (titonoa, sluga) prolaze kroz kompleksne
promjene i razvitak kroz priu i svaki lik uzima atribute drugoga kako se radnja
dalje razvija. Pri kraju druge knjige, Quijote spoznaje da su njegove radnje bile
ludost i odluuje se vratiti kui i umrijeti. Sancho ga moli da ne odustaje, predlaui
mu da uzmu uloge pastira, koji su tada bili redovni junaci pastoralnih pria.
Lik Don Quijote de La Mancha:

On je heroj romana koji odlazi na misiju da ivi vitetvo u svijetu koji ga je
odbacio. On vjeruje samo u ono u ta eli da vjeruje i vidi svijet drukije od ostalih
ljudi. Pridjev kihotski znai idealistiki i nepraktiano i izveden je iz imena
protagoniste, a izraz juriati na vjetrenjae takoer je izveden iz doivljaja Don
Quijotea.
Don Quijote je idealista i sanjalica koja se otro sudara sa stvarnou u kojoj
vladaju norme graanskoga drutva. On je tragiar i zanesenjak, mudri luak,
velikoduan i plemenit.
Sretan je kada pomae potlaenima, prezire bogate i cijeni slobodu u siromatvu.U
romanu su ideali i stvarnost postavljeni u antiteinom odnosu. Prvi ideal Don
Quijotea je renesansni ideal humanizma, slobode i pravde. Takav ideal je u
stvarnosti u kojoj se pojavljuju gluposti, matarije. U tome je paradoks sukoba
ideala i stvarnosti. Don Quijoteovi podvizi dogaaju se u nevrijeme. On kao da je
prespavao jednu epohu koja je donijela promjenu. Novo vrijeme je probleme
rjeavalo sredstvima ureene drave, a ne avanturistikim podvizima.
Quijote je djelovao anarhno i zato je bio smijean. Sutina nesporazuma Don
Quijotea i sredine je u tome to ovaj za plemenite ciljeve koristi neadekvatna
sredstva i zato se njegova plemenitost izopaava. Ima situacija kada se Don Quijote
sagledava kao beskrajan i nepopravljiv luak i tada je on najblii itateljevoj
naklonosti.
Hajnrih Hajne je u djetinjstvu itao Cervantesov roman i plakao dirnut stradanjem
Don Quijotea.1
Don Quijote nije jednodimenzionalna linost i mijenja se tokom romanesknog
ivota, mijenja se itav stav prema njemu. Na poetku je to Alonso Quiano ,
siromani plemi koji ima samo slugu, kuepaziteljicu i sinovca, a od imanja malo
zemlje, neto ovaca i golubova.
Potom je on zaneseni itatelj riterskih romana koje guta i postepeno prelazi iz
svijeta stvarnosti u svijet romana. Sve to je proitao shvatio je ozbiljno, sve
1
Skinuto sa interneta na www.znanje.org u 12:30 AM 18.4.2007. godine
postupke vitezova je odobravao i podravao i tako je i on sam osjetio potrebu da

krene u svijet kao vitez koji e biti zatitnik ponienih i siromanih.
Njegova psiha je rasparana, ne moe da razlikuje stvarnost svakodnevnoga ivota
od izmiljene odrednice romana. U tradiciji srednjovjekovnih vitezova Alonso
Quiano:
-uzima viteko ime Don Quijote od Manche,
-za titonou je imenovao susjeda Sancho Pansu,
-za konja uzima staru ragu i naziva ga Rosinant.
Da bi osvojio srce svoje dame, koja ga jo ne prihvaa, on polazi u svijet kao
lutajui vtez za velikim podvizima koji e ga proslaviti i omekati srce voljene
dame. Za njega je krma zamak koji treba osvojiti, grupa trgovaca je grupa lutajuih
vitezova, a vjetrenjae divovi koje treba pobijediti.
U svim tim situacijama djelovanje Don Quijotea je nerazumno, anarhno i smijeno.
Veliko djelo fikcije:

Don Quijote se esto spominje kao najbolje djelo fikcije svih vremena. On se nalazi u
jedinstvenoj poziciji izmeu srednjovjekovne kavaljerske romanse i modernoga romana.
Kavaljerske romanse (viteki romani) su gotovo uvijek nepovezane prie sa malo
istraivanja unutarnjeg ivota glavnog lika.
Moderni roman, naravno je gotovo uvijek fokusiran na psiholoku evoluciju pojedinanih
likova.
U prvom dijelu romana, Quijote se namee drutvu i okolini. U drugom dijelu, on

vie nije fiziki sposoban, ali ga ljudi znaju, poto su proitali njegove avanture, pa
mora raditi manje da bi odrao svoj ugled.
Do svoje smrti,on on je poeo da preuzima svoj identitet, ukljuujui i nadimak
Dobri.
U romanu su mnogi noviteti za europsku knjievnost, kao ena koja se ali na
menopauzu, neko sa poremeajima prehrane i njihovo psiholoko razotkrivanje
unutarnjih problema.
Takoer prikaz razliitih problema je suptilno ureen. Likovi govore o eni koja je
uzrok smrti tuitelja, prikazujui je kao zlo, ali kada se ona pojavi ona prikazuje
drukiju perspektivu radi koje je je Quijote brani.
Kao i njegovi savremenici, Cervantes je vjerovao da knjievnost mora sadravati

moralnu poruku, ali on nije volio propovjedati o svojim djelima komine naravi.
Njegovo rjeenje je bilo da stavi sve moralne savjete svog vremena u djelo, ali da ih
stavi u Quijoteova usta, ija su rjeenja esto bila pogrna. Npr, kada on oslobaa
robove koji su tvrdili da su nevini, on zahtijeva da izraze potovanje Dulcinei,a oni
ga gaaju kamenjem i odlaze.
itatelji/ice iz razliitih doba su razliito tumaili djelo. Kada je ono prvi puta
objavljeno, gledano je kao komini roman. Poslije Francuske revolucije djelo je
bilo popularno radi svoje centralne niti da individual(ci)ke mogu biti u pravu iako
se drutvo uope ne slae nisu gledali na djelo kao komino.
U devetnaestom stoljeu djelo je gledano kao drutveni komentar, ali niko sa
sigurnou nije mogao rei na ijoj je strani Cervantes bio. Do dvadesetoga stoljea
bilo je jasno da je to jednostavno i jedinstveno i veliko djelo, prvi pravi moderni
roman koji donosi novo doba sa sobom!
Utjecaj Riterskih romana:

Riterski romani su bili veoma popularna lektira u paniji Cervantesovog doba. Njihov
utjecaj na itateljsku publiku se nije samo ogledao u popularnosti nego i u izgraivanju
ukusa i postavljanju moralnih vrijednosti pojedin(ca)ke i drutva.
Nudili su izopaenu sliku dostojanstva, asti, ljubavi i ljudi. Raspirivali su matu

omladine i podsticali na neprimjereno ponaanje koje se kvalificiralo kao
budalatina i ludilo.
Ima mnogo anegdota koje svjedoe o poraznom djelovanju riterskih romana na
pojedin(ca)ku, porodicu i drutvo.
Jedan je lovac, vraajui se iz lova zauo kuknjavu svoje ene, djece i sluga.
Preplaen i zabrinut ih je pitao da li je umro neko od lan(ova)ica porodice. Dobio
je vijest da je umro Onazis, junak jednog popularnog riterskog romana.
esto je i vlast reagirala na riterski roman: zakon Karla IV je zabranila tampanje i
prodavanje riterskih romana. Cervantes je protiv ovoga krenuo romanom Don
Quijote. To je veliki roman; 900 stranica velikog formata. Veliki je broj likova;
preko 600 likova iz razliitih stalea i profesija. Sve to govori o epskoj irini
romana.
Postoji osnovna linija koja prati protagoniste romana; Don Quijotea i Sancho Pansu.
U romanu ima mnogo prie koja ima epizodu digresije u odnosu na ostalu priu:
- o zabavnom i velikom istraivanju koje su upnik i berberin obavili u biblioteci
naeg otroumnog plemia,
- u kojoj se dovrava pria o pastirici Marseli ,
- u kojoj nastavlja pustolovine Viteza od Sume,
7
- u kojoj se kazuje o svadbi bogatih Kamaa........

Ovakvo komponiranje romana ini ga lahkim, oputenijim i prijamivim. Svemu
tome doprinosi i odsustvo dramske tenzije i emotivnih sudara!
I na kraju.... Cervantesova polazna stvarateljska namjera bila je

ismijavanje vitekih romana, njihove praznine i besmislenosti, anarhnosti
i sretnog zaluivanja itatelj(a)ica. Tako je nastala parodija na
iluzionizam i irealizam vitekih romana. Parodija proima cijeli roman,
ona je otra, neobuzdana, nemilosrdna i spontana. Ismijava Cervantes i
vrijeme i ljude i selja(ke)nke i plemi(e)ce. Ruga se svojim junacima,
ruga se pisanju i pripovjedanju, izmiljanju pria i njihovom oblikovanju.
8
Njegovoj poruzi ne imiu vlast i vladari, upravljanje i upravljai, crkva i

njene dogme. Ostvarujui polaznu zamisao, Cervantes je u roman unio
svoje znanje o (na)opakome svijetu, praznim iluzijama. Unio je i
pametne luake i luakinje, te lude mudrace, unio je i vie nego je
namjeravao, a to nije mislio rei, a rekao je. On je stvarao u vrijeme
inkvizicije, kada su spaljivani pisci i njihove knjige, naunici i njihova
djela. Dok je pisao Don Quijotea rukovodile su ga dvije stvari; ope
ljudsko nezadovoljstvo svijetom i ivotom i strah od spaljivanja na
lomai. U toj rastrganosti nastajao je Don Quijote, njegova pria i
juna(ci)kinje, slika stvarnosti i drutva. Nije bez razloga junak Quijote
otiao u svijet fikcije, jer nije imao gdje drugo. To najbolje zna i sam
Cervantes iz svoga ivota, koji kao heroj, rodoljub i inovator ivi u bijedi
i nepotovanju/nepriznavanju!
Tematski i filozofski aspekti u Hamletu
UVOD
Renesansni umjetnici prouavali su anatomiju ljudskoga tijela i zakona
prostornosti. U ovjeku se probudio osjeaj povjerenja u vlastitu snagu i smisao
za raznovrsne oblike ovozemaljskog ivota. U renesansi je preovladala svjetovna
tematika, svoj ideal traila je u fizikoj ljepoti, odnosno ona je ta koja je izgradila
pojam ljepote. Optimizam se suprostavlja pesimizmu, aktivizam pasivnosti itd.
Meu najznaajnijim predstavnicima renesanse uope je svakako i Vilijam ekspir.
ekspir je u svojim djelima otkrio najsloenije probleme ljudskog ivota (ljubav,
ljubomoru, prijateljstva, grinju savjesti, sumnje, strasti...). Napisao je mnoga djela
ali zbog nedostatka podataka o njegovom ivotu sumnja se da je on pisao svoje
drame. Najjaa teorija u prolosti bila je ona koja je tvrdila da je ekspirova djela
pisao Bacon. Bilo kako bilo ekspir je jedan od nekolicine najveih svjetskih
imaginativnih knjievnika, autor koji bez sumnje spada u najuu elitu vrhunskih
pisaca, on je moda i najpopularniji svjetski knjievnik. Njegova djela predstavljaju
okosnicu svjetskih pozorita, a nala su odjeka i u drugim umjetnostima, od
muzike do filma. Neprocjenjiv je utjecaj koji je ostavio na svjetsku knjievnost, a
moglo bi se rei da e i dalje uivati popularnost i simpatije, kako kod laike
publike tako i kod strunjaka i pisaca i to zbog vie stvari, meu kojima je
najvjerovatnije presudan svjetovni i slobodan duh neokovan dogmama vremena,
kao i raznovrsnost u prikazu ljudske doivljajnosti koja se kree od tragedije do
komedije, od pesimizma do optimizma, od naturalistikog egzistencijalizma do
vizionarne fantazijske romance.
Ni o jednom drugom piscu se ne zna tako malo kao o ekspiru. Njegova
linost ija su djela poznata cijelom obrazovanom svijetu jo uvijek je zagonetka.
Znamo da se rodio u gradiu po imenu Stratfod-on-Avon 1564g. gdje je zavrio i
kolu. Preselio se u London u najznaajniji momenat Engleske historije, umrla je
kraljica Marija Stuart to je znailo potpuno religiozno oslobaanje Engleske.
Kada je postao samostalan, vratio se u Stratford gdje je i umro 1616g. Na njegovoj
grobnoj ploi nema imena, uklesan je natpis koji je prema predanju sastavio sam
ekspir: "Dobri prijatelju, ma ko da si, Hrista radi, ne uznemiruj prah onoga koji
9
poiva ovdje. Neka je blagoslovljen onaj koji sauva plou, a prokletstvo na onoga
koji uznemiri moje ostatke".
ekspir je u svojim dramama dao heroje engleske prolosti, odnosno prikazao
je svu veliinu Engleske. Na dan smrti njegove supruge 1623g. u Londonu je
svjetlo dana ugledalo prvo izdanje svih njegovih djela. Posljednji ekspirov
potomak, unuka Elisabeth umrla je 1670g. i tako se loza ekspirovih ugasila.
ekspirove tragedije su veoma popularne, preivjele su sve smjene knjievnoga
ukusa i do danas su ostale meu najitanijima.
1. RENESANSA U ENGLESKOJ
Petnaesti i esnaesti vijek donijeli su jedan velianstveni i do tada nevieni
procvat umjetnosti i kulture, nauke i ljudske misli o svrsi i smislu ivljenja na
svijetu. Prvo se desio u Italiji, a zatim i ire u Evropi. Ovo razdoblje nazvali su
renesansom ili preporodom. Renaissance je francuska rije, nastala od glagola
renaitre sto znai preporoditi se. "Na renesansu se gledalo kao na najvei procvat
sto ga je ovjeanstvo do tada doivjelo. Renesansa je bila izuzetna po veliini,
bogata po smislu i zanosna po ljepoti." 2 O tome svjedoe mnogobrojne izjave i
zapisi kojih svakim danom ima sve vie. Ipak renesansa nije poela naglo i preko
noi. Njoj su prethodili prvo slabi i izolovani,a kasnije sve jai i sve sloeniji
pokreti koji e najzad oko XV vijeka dovesti do njenog potpunog procvata.
Renesansno razdoblje nadovezuje se na idejne i estetske tekovine predrenesanse.
Predrenesansno razdoblje najavilo je pojavu graanstva i graanske vizije svijeta,
a renesansno razdoblje ve pokazuje graansku sredinu u njezinom zadovoljstvu i
osjeaju sigurnosti. Viteka koncepcija ivota je prebroena. U takvom okruenju
formirao se i drugaiji pogled na svijet. Kult snage, aktivnosti i samopouzdanja
renesansa je razvila do jedinstvenih razmjera. Potisnula je emocionalnu
uznemirenost naslijeenu iz srednjovjekovnih umjetnikih riznica te je zamjenila
psiholokom analizom. Ta psihologija obiljeiti e knjievno stvaralatvo
renesansne epohe, a najpotpunije oitovanje doivjet e u djelima Servantesa,
ekspira i Rablea.
Iako je renesansa presahla,ona nikad nije umrla. Bitne tekovine renesanse
ule su u osnove moderne kulture i s njom ostale da ive sve do sad. Knjievnost
koja je u to vrijeme stvorena, nikad nije zaboravljena, ostala je veliko
svjedoanstvo o svojim danima. ita se i doivljava i u nae doba kao to se
doivljavala i itala u svakom drugom dobu, od kako je nastala. To trajanje potvrda
je njene veliine.
Renesansa u Engleskoj nastupa relativno kasno. Imala je jednu veliku
osobenost, to je bila ljubav prema pozoritu i pozorinoj umjetnosti, za koju se u
prvom redu vezuje ekspirovo ime. Tako je renesansa dala velikana ijem se djelu
i do dananjih dana svi narodi podjednako dive. ekspir je sa svojim pjesnikim
djelom najpotpunije izrazio kako ljudski ivot uopte, tako i dileme ovjeka svoga
vremena. Uzdigao umjetnost do visina sa kojih je ona vjekovima utjecala na
razvitak itave svjetske drame, slavu i veliinu Engleske, koja je tada bila
najmonija pomorska sila svijeta.
ekspir je izrazio nizom historijskih drama o herojima njene prolosti: Kralj John,
Kralj Richard II, Kralj Henrich IV, kralj Richard III i druge. Ipak prava njegova
veliina je u njegovim dramama u kojima je nedostinom pjesnikom snagom
osvjetlio sloeni svijet ovjekove due i ljudskih strasti (Romeo i
Julija,Otelo,Hamlet itd.)
2
PANTI M. Humanizam i renesansa,1964, Svjetlost; Sarajevo, str.4
10
U sloenom sklopu problema koje je unio u svoja djela ekspir je istaknuo i

problem vitetva. Njegovo shvatanje vitetva vidimo u oblikovanju Falstaffova lika.
On se javlja u dramatiziranoj hronici "Henrich IV" i komediji "Vesele ene
Vindsorske". U prvoj varijanti prikazan je kao propali vitez-veselja, a u drugoj
varijanti kao spletkar i lopov. ekspirov stav prema vitetvu bio je vrlo sloen. "On
preobraava opadanje vitetva koje u svojim historijskim dramama opisuje s
potpunim zadovoljstvom u tragediju idealizma, ne zato to se pribliio idealu
vitetva, ve zato to se otuio od"neviteke stvarnosti" 3
ekspirovo stvaralatvo, a posebno tragedije, otkriva najsloenije probleme
ljudskog ivota. Analizira najtanje pokrete ovjekova unutranjeg proivljavanja;
oitovanje ljubavi, ljubomore, prijateljstva, grinje savjesti, sumnje i strasti. Taj
raspon unutranjih proivljavanja i njihov intenzitet ni do danas nije knjievno
nadmaen. To potvruju i njegova najpoznatija djela.
U Engleskoj javljaju se jo neka poznata imena. Prvi od njih je Thomas More
ije djelo Utopija je prvi veliki spomenik engleske renesanse. Thomas Wyatt pisao
je sonete prema talijanskom uzoru, meutim slavu ne stie sa sonetima, nego
stihovima za pjevanje koji su bliski domaoj tradiciji. U tome ga je slijedio Henry
Howad Surrey koji daje odluan doprinos engleskoj versifikaciji prevodei
Vergilijevu Eneidu. Najjai pjesnik engleskoga XVI st. je Edmund Spenser, majstor
stiha koji je sklopio nove talijanske i francuske elemente. Prvu zbirku Pastijerski
kalendar objavljuje anonimno. U Irskoj je napisao svoje najvanije djelo "Vilinska
kraljica". Fracis Bacon pravi je renesansni ovjek. Njegova nedovrena "Nova
Atlantida" utopijsko je djelo kao i Moreovo. Saeti "Eseji" trajno su Bacona
smjestili u vrh svjetske knjievnosti.
U starijem razdoblju englezi su imali crkvena prikazanja (mistery plays) i
mortalitete (morality plays) i ba su se u Engleskoj i iskorijenili. Tu se
srednjovjekovna alegorija stapa sa crkvenom dramom. "Everyman" je naslov
najboljeg mortaliteta. Osnovna tema je borba dobra i zla te kako se odvija na
ovjekovom ivotnom putu, a javljaju se i elementi lakrdije i satire.
Christopher Marlowe istie se u skupini suvremenih pisaca drama. Bio je
ugledan dok se za ekspira nije ni znalo. Pretuen je u tunjavi, a da je preivio
vjerovatno bi bio konkurent ekspiru. Veina njegovih komada koncentrirana je
oko jednog lika, iznosi njegovu teinu za moi i bogatstvom ali i neizbjenu
propast koja je zadana ljudskom naravi. "TamerlanVeliki" obrauje noi
mongolskoga osvajaa od pastira do gospodara svijeta i do konane smrti.
Tragina pripovijest o dr.Faustu stara je njemaka srednjovjekovna pria
renesansno odreena u obliku igrokaza. "Malteki idov" (The Jew of Malta)
opisuje Barabasovu mranu strast za bogatstvom, ali bez crno-bijele tehnike.
Smatra se da je napisao i djelove ekspirovog Henricha IV. "panjolska tragedija"
koju je napisao Thomas Kyd ima dodirnih taaka sa Hamletom, tako da se nagaa
da je Kyd sastavio izgubljenu hamletovsku dramu tzv.Urhamlet koja se prikazivala
oko 1589g.
Renesansa je u svjetskoj kulturi ostavila u naljedstvo besmrtne umjetnike
spomenike (djela Leonarda, Mikelaela, ekspira, Servantesa itd.), jedinstvenu
koncepciju ivota i svoju estetiku. Engels je renesansno razdoblje nazvao
razdobljem genija: "Bilo je to doba koje je zahtijevalo divove, po moi miljenja,
po strasnosti i karakteru, po mnogostranosti i uenosti" 4
2. LEGENDA O EKSPIRU
3
4
HAUCER.A. Socijalna historija umjetnosti i knjievnosti, 1966,I dio;Beograd,str.398

HAUCER A. Socijalna historija umjetnosti i knjievnosti, 1966, str.399
11
Ni o jednom drugom piscu se ne zna tako malo kao o Viliamu ekspiru.

Njegova linost ija su djela poznata cijelom svijetu jo uvijek je zagonetka.
Znamo da se rodio u gradiu Strtford-on-Avonu 1564g. (u isto vrijeme kada je u
Rimu umro Mikelanelo). kolu je pohaao u rodnom gradu, i u toj istoj koli uio
latinski, itao Ovidija, Cicerona, Vergilija, Plauta, Terencija. Postoje pretpostavke
da je ekspir napustio kolu 1578g. kada su poslovi njegovog oca propadali, pa je
tako postao neophodan u kui. Imao je 14g. Od tada pa do njegove osamnaeste
godine ne zna se nita. Postoji pisani dokument koji govori o enidbi ekspira sa
Ann Hathway koja je bila osam godina starija od njega. U braku najvjerovatnije nije
bio sretan jer je esto pisao protiv ranih brakova. Onda se opet do 1592g.o
ekspiru nita ne zna, a te iste godine ekspir se prvi put spominje kao glumac i
dramski pisac. U meuvremenu postaje i suvlasnik pozorita Globe. 23.aprila 1616
umro je Villiam ekspir u 52-oj godini ivota u svom rodnom gradu gdje je i
sahranjen u crkvi svetog sv.Trojstva u blizini oltara. Iznad groba postavljena mu je
spomen bista s latinskim natpisom: "Po mudrosti Nestor, po genijalnosti Sokrat,
po umjetnosti Vergilije. Zemlja pokriva, narod tuguje, a Olimp ga ima". ekspirova
supruga umrla je sedam godina kasnije, a istog dana u Londonu svijetlo dana
ugledalo je prvo izdanje svih ekspirovih djela. Posljednji ekspirov potomak
Elisabeth umrla je 1670g. I tako se loza ekspirovih ugasila.
Na ekspirovoj grobnoj ploi nema imena, uklesan je natpis koji je prema
saznanju sastavio on sam: "Dobri prijatelju, ma ko da si, Hrista radi ne uznemiruj
prah onog koji poiva ovdje. Neka je blagoslovljen onaj koji sauva plou, a
prokletstvo na onoga koji uznemiri moje ostatke" 5
2.1 Rad Wiliama Shekspearea
Villiam ekspir je bio vrlo plodan pisac, pretpostavlja se (i ako se sa
sigurnou ne moe tvrditi autorstvo svih njegovih drama) da je napisao do 34
drame, 154 soneta i nekoliko pjesama, te komedije. ekspirova dramska djelatnost
moe se podjeliti u tri perioda:
RANI PERIOD (1590-1601)
Ovdje su nastale komedije, skoro sve drame iz Engleske nacionalne historije i
tri rane tragedije; Tit Andronik ,Romeo i Julija i Julije Cezar. Karakteristike ovog
perioda su soan renesansni humor to je glavno obiljeje njegovih komedija;
bujan jezik u kojima se mjea visoka retorika i vulgarni izraz, ljubavni zapleti i
raspleti; te usredotoenost na problematiku vlasti i politikih makinacija to je
karakteristika njegovih historijskih drama.
ekspir poinje da pie komade u kojima su elementi ranijih tradicija tako
uspjeno asimilovani da se skoro i ne zapaaju. On stvara vlastiti komini svijet u
kome se na jedinstven nain prepliu zbilja i mata, poetinost i komika,
romantinost i realizam. Komadi iz tih godina su: San ljetnje noi; Kako vam
drago; Bogojavljenska no itd.
Prva ekspirova ostvarenja u kojima su prikazana zbivanja iz engleske historije
su tri drame o Henriju IV u kojem daje jednog od nezaboravnih likova svjetske
knjievnosti, pravog utjelovljenja renesansnog obilja ivota. U sljedeoj
historijskoj drami Richardu III, ekspir pokazuje da je ovladao i vjetinom slikanja
karaktera. Glavni junak u ovom komadu, do danas je ostao jedan od
najfascinantniji ekspirovih dramskih likova. Tit Andronik spada u u tragediju
5
KOHAN P.S.Historija zapadnoevropske knievnosti, 1962,Veselin Maslea;Sarajevo str.75
12
osvete ali je ne odlikuje istananost i sklad djelova. Romeo i Julija izvrsno

pokazuje ekspirovu novosteenu sposobnost da dramski izraz prome lirizmom.
Julije Cezar nema takvu neujednaenost u pogledu tona, ali se osjea kolebanje u
pogledu likova.
Dakle, moemo rei da je ekspir u ovom razdoblju postavio temelje svojim
velikim tragedijama i dao trajno vrijedna ostvarenja renesansne komedije.
SREDNJI PERIOD (1601-1608)
To je razdoblje velikih tragedija, tj.poinje veliko tragino razdoblje i
tzv."problemskih drama". ekspir u ovom dobu daje jedinstvena ostvarenja kojima
je preporodio evropsku i svjetsku knjievnost. Tragedije koje je tada pisao
pokazale su velik napredak u odnosu na komade te vrste nastale u ranijem
periodu. To su bila ostvarenja ve zrelog genija koja se odlikuju snanom
poetinou, velikom dubinom misli, prodornou vizije i gromadno sazdanim
likovima. Iako svaka od etiri velike trgedije (Hamlet, Otelo, Kralj Lir, Magbeth)
predstavljaju jedinstveno ostvarenje, one imaju i neke zajednike crte. Kao
najznaajniju crtu moemo navesti dovoenje traginog ishoda u neposrednu
vezu sa karakterom glavnog junaka. U ekspirovim zrelim tragedijama radnju ine
djela koja izviru iz karaktera uesnika, a naroito glavnog junaka, i ta djela
neminovno vode u tragian ishod. Hamlet, Lir, Otelo, Magbeth nisu rtve
spoljanjih okolnosti, oni sami doprinose konanoj katastrofi onim to jesu,
svojim karakterom, nekom svojom slabou ili manom, odnosno traginom
grekom. Od tzv.problemskih drama najbolje su Mjera za mjeru i Troil i Kresida.
Nazvane su tako zato to se u njima i u vezi s njima postavljaju mnogi problemi,
krenuvi od toga kako odrediti pojedine likove, pa do toga kakav tip drame uope
predstavljaju. One nisu vedre, ali ne zavravaju tragino. Proete su ironijom, koja
ponekad prelazi u satiru. U njima se, sve to se smatra dobrim i valjanim (duhovno
blagostanje, pravinost, ljubav, heroizam) gleda kritiki a ponekad i cinino.One
ispituju tamne strane ljudske prirode a nisu ni tragine ni komine.
POZNI PERIOD (1608-1612)
ekspir je uglavnom pisao tragikomedije, ozbiljne komade sa sretnim
zavretkom od kojih su najpoznatije Cimbelin, Zimska pria i Bura. To su drame sa
mnogo scenskih spektakla, a bave se temama gubitka i ponovnog nalaenja,
uvrede i pratanja, grijeenja i iskupljenja zrelog iskustva i mladalake
nevinosti .Radnju ine pustolovine, udesna zbivanja, putovanja, sjedinjavanja s
bliskim osobama za koje se vjerovalo da su zauvijek izgubljenje ili mrtve.
Atmosfera je sanjarska, neodreena i daleka. Osjea se prigueno ali uporno
prisustvo simbolikih i mitskih nagovjetaja i poruka. Ovi komadi kojima se
zaokruava djelo velikog dramatiara su bez estokih prizora i snanih strasti, a
odiu duhom smirene vedrine koja dolazi poslije sukoba i trpljenja.
Svretak ekspirovog stvaralatva razliito je ocjenjivan. Po nekima autor je
iscrpio tvoraku energiju, i pribjegao jeftinim rjeenjima, a po drugima njegove
romanse predstavljaju mudrost izreenu u smiraju ivotu (iako je ekspir umro tek
u svojim pedesetima, primjetna je zasienost i elja za poinkom, izraena u vie
navrata u kasnijim djelima). To bi se moglo svesti na sljedeu tvrdnju: nakon bujne
vitalnosti, komike i optimizma, koji karakteriziraju rana djela, dolo je teko
tragino razdoblje u kojem je pisac hodao na rubu ponora ludila (velike tragedije),
istovremeno s kojim malo kasnije slijede muni ironijski problemski komadi, da bi
ekspir kraj ivota doekao u pomirenosti i pratanju te vizionarnom prikazu
ivota kao sna (slavni stihovi iz "Bure"). Bilo kako bilo, posljednje ekspirove
13
drame ostale su trajno popularne kod publike, a utemeljile su i tradiciju bajkovitonadrealnih djela u engleskoj knjievnosti.
ekspir je jedan od nekolicine najveih svjetskih knjievnika koji bez sumnje
spada u najuu elitu vrhunskih pisaca, a moda je i najpopularniji svjetski
spisatelj. Njegova djela predstavljaju okosnicu svjetskih pozorita, a nala su i
odijeka u drugim umjetnostima, od muzike do slikarstva i filma. Neprocjenjiv je
utjecaj koji je izvrio na svjetsku knjievnost, a moglo bi se rei da e i dalje
uivati popularnost i simpatije i kod laike publike i kod strunjaka pisaca, zbog
ega su najvjerovatnije presudni njegov svjetovni i slobodan duh, kao i
raznovrsnost ljudske doivljajnosti koja se kree od tragedije do komedije, od
pesimizma do optimizma, od naturalistikog egzistencijalizma do vizionarne
fantazijske romanse.
Najvei dio svog opusa ekspir je napisao izmeu 1590-1613. Mnoga od
njegovih djela bila su objavljena jo za njegovoga ivota u izdanjima razliitoga
kvaliteta i tanosti. Godine 1623. dvojica njegovih kolega objavila su "Prvi folio",
zbirku njegovih dramskih djela koja su ukljuivala sve osim dvije drame koje su u
novije vrijeme priznate kao ekspirove. ekspir je bio ugledan pjesnik i pozorini
pisac jo za ivota, ali njegova popularnost nije dostigla dananje razmjere.
Romantiari su naroito isticali ekspirovu genijalnost, a viktorijanci su ga slavili
gotovo kao idola. U XX vijeku ekspir se neprestalno iznova otkriva, a njegova
djela se stalno prikazuju u razliitim kulturnim i politikim kontekstima irom
svijeta.
HISTORIJSKE DRAME
1. Kralj Henrich VI (1591)
2. Kralj Richard III (1593)
3. Kralj Richard II (1594)
4. Kralj John (1594)
5. Kralj Henrich IV (1596-1597)
6. Kralj Henrich V (1599)
7. Kralj Henrich VIII (1612)
KOMEDIJE
1. Uzaludni ljubavni trud (Loves Labours Lost; 1590)
2. Dva plemia iz Verone (The Two Gentlmen of Verona; 1591)
3. Komedija nesporazuma (The Comedy of Errors; 1593-1594)
4. San ljetnje noi (A Midsummer Nights Dream; 1594
5. Mletaki trgvac (The Merchant of Venice; 1595)
6. Ukroena goropadnica (The Taming of the Shrew; 1596)
7. Vesele ene Vindsorske (The Merry Wives of Windsor; 1599)
8. Bogojavljenska no ili Na tri kralja (Twelfth Night; 1599-1600)
9. Mnogo vike ni zato (Much Ado About Nothing; 1600)
10. Kako vam drago (As You Like It; 1600)
11. Sve je dobro to se dobro svri (Alls Well That Ends Well; 1602-1604)
12. Mjera za mjeru (Measure for measure; 1604)
13. Periklo (1608)
14. Cimbelin (Cymbeline; 1610)
15. Zimska pria (The Winter story)
16. Oluja/Bura (The Tempest; 1611)
TRAGEDIJE
1. Romeo i Julija (Romeo and Giuliett; 1593)
14
2. Tit Andronik (Titus Andronicus; 1594)

3. Julije Cezar (1599)
4. Troilo i Kresida (Troilus and Cressida; 1601-1602)
5. Hamlet (1602)
6. Otelo (1604)
7. Kralj Lir (King Lear; 1605)
8. Magbeth (1606)
9. Antonije i Kleopatra (1607)
10 .Koriolan (1608)
11. Timon Atenjanin (The Timon of Athens; 1608)
PJESME
1. Soneti
2. Venera i Adonis (Venus and Adonis; 1593)
3. Napastovanje Lukrecije (The Rape of Lucrece; 1594)
4. Strastveni hodoasnik (The Passionate Pilgrim)
2.2. London i pozorina karijera
Sa dolaskom u London poinje ekspirovo vezivanje za pozorite. Prve korake
u pozoritu ekspir je mogao da napravi u bilo kojem trenutku izmeu 1580 i
1592g., a od 1594g. ekspirovi pozorini komadi prikazivali su se samo u
izvoenju "ljudi lorda embrlena", glumake druine iji su vlasnici bili nekoliko
glumaca meu kojima je bio i ekspir, koja e uskoro i postati vodea glumaka
druina u Londonu. Nakon smrti Kraljice Elizabete, druinu pod zatitu uzima kralj,
a sama druina ce onda promjeniti ime u "Kraljevi ljudi". Na mjestu gdje je nekad
bilo prvo kazalite 'The Theatre' u kojem su izvoeni svi ekspirovi komadi,
podignuto je novo, sopstveno pozorite nazvano Globe. Prva predstava koja je
prikazana u Globu je Julije Cezar. Do tada je ekspir ve bio napisao sve svoje
komedije, historijske drame, i dvije rane tragedije (Tit Andronik i Romeo i Julija).
Ista grupa glumaca kupila je i pozorite Blackfriars. "Pokazalo se da se ekspir sa
ovom druinom poprilino obogatio. U to vrijeme ekspir je napisao Hamleta koji
vrvi aluzijama na dogaaje njegovog doba." 6 U isto vrijeme napisao je i dramu 'Na
tri kralja' koja je izvedena u dvorani Middle Templa, izveo se i Otelo u dvorani za
priredbe u Whitehallu. Izvodila su se i druga ekspirova djela, Mletaki trgovac se
toliko svidio kralju da je dva puta bio izvoen. 1608g. dolazi do raspada druine
Blackfriarsa to je Kraljeva druina jedva doekala. Uselili su se u Blackfrirs jer su
uvidjeli da kazalite Globe ima svojih slabih strana. Sagraeno je na movarnom
tlu, pa je zimi bilo vrlo blatno. Kraljeva druina meu kojima i ekspir preuzeli su
kazalite i prikupljali drame za Globe i Blackfriars. U Globeu predstave su se
davale danju a u Blackfrirsu se igralo uz svijee to je omoguilo i dotjeranije
scenske efekte.
Neki od ekspirovih komada bili su objavljeni u kvarto izdanjima iz 1594. ekspir je nastavio da glumi i u
svojim i u tuim pozorinim komadima i nakon to se okusio uspjehom dramaturga. Ben Jonson ga u
svojim djelima spominje kao glumca, meutim od 1605g. njegovo ime se vie ne nalazi na listama
Jonsonovih djela, tako da tu godinu moemo uzeti kao godinu kada se je ekspir prestao baviti glumom.
Prvi folio iz 1623g. navodi ekspira kao glavnog glumca u ovim pozorinim komadima iako se ne zna
tano koje je uloge igrao. Neki su tvrdili da je ekspir igrao duha Hamletovog oca, a prialo se da je i
odigrao i Adama u "Kako vam drago".
ekspir je tokom svoje pozorine karijere ivio izmeu Londona i Strtforda u parohiji sv.Helene.
Njegova karijera simbolino zavrava kada je izgorjelo pozorite Globe. Glumci su upravo izvodili Henricha
VIII. Nesrea je izazvala razne komentare, te postoji vie biljeaka o njoj. "Pustit u sad na miru dravne
6
HARISON,G.B.Uvod u ekspira, 1954, Mladost, Zagreb, str.84
15
stvari, pozabavit u se vas s onim to se zbilo ovog tjedna. Kraljevi su glumci davali komad zvan 'Sve je
istina' koji prikazuje glavne dogaaje iz Henricha VIII, vatra se pojavila i s unutranje strane se irila poput
poplave i prodrla svu zgradu do temelja za manje od jednog sata. Eto, to je bio sudbonosni svretak ove
estite graevine."7 Nesrea je vjerovatno bila i vea jer je plamen progutao i neke ekspirove drame.
ekspirovoj glumakoj druini pripadali su i Richard Burbage, William Kemp,

Henry Kodech, John Heminges, koji su i glumili u raznim ekspirovim komadima.
2.3. Pozorite
Sa dolskom u London poelo je ekspirovo vezivanje za pozorite; do kraja ivota ono e mu biti i hljeb
i njegova opsesija. Prvo e postati glumac, a zatim e i ureivati tue tekstove, to mu je omoguilo da se
bolje upozna s tehnikom pisanja, i tako mu dalo ideje i da sam pie. ekspir je bio cijenjen kao dramski
pisac, bio je lan najbolje pozorine druine u Londonu te suvlasnik pozorita koje je svakog dana osim
nedjelje davalo mnogobrojne predstave. Svoj imetak ne stie kao dramaturg nego ba kao suvlasnik
pozorita. "Tako su skoro svi pisci toga doba bar neko vrijeme radili za pozorite, a ono to im je davalo
brz podstrek za obrazovanje redovnih pozorinih druina je brz razvoj Londona, centralizacija dvora i
kulturnog ivota pod Tjudorima."8 ekspir je koristio svaku priliku da svoj talenat prenese na pozorite.
Teko je rei da li je on to inio zbog bezbjednosti koju je pozorite prualo ili zato to je ugled pozorita
porastao i to se njegovo interesovanje i naklonost prenijelo na ire mase; vjerovatno su svi ovi inioci
utjecali na njegovu odluku. Ovo obraanje pozoritu obiljeava drugu fazu u ekspirovom umjetnikom
razvoju. Djela koja stvara su dijelom ponosne hronike, veliki historijski i politiki komadi u kojima velia
ideju monarhije te dijelom vedre, bujno romantine komedije koje su pune optimizma i ivotne radosti;
kreu se u jednom potpuno nestvarnom svijetu.
Krajem stoljea poinje ekspirov tragini period. Sada je daleko prevaziao nestani romantizam viih
drutvenih slojeva, ali se je i otuio od srednjh klasa. On sada pie tragedije za veliku mjeovitu publiku
londonskih pozorita. Vie nema ni traga nekadanjoj vedrini, ak su i tzv.komedije ovog perioda pune
sjete. Zatim slijedi doba pjesnikove rezignacije i ublaujue smirenosti koje ponovo prelazi u romantino
raspoloenje. Napadi gradskih i crkvenih vlasti na pozorite postaju sve ei, a ekspir na vrhuncu svog
razvoja povlai se iz pozorita i prestaje da pie drame. "Da li je najuzvienije dramsko djelo koje je bilo
dato jednom pjesniku da napie, bilo dar sudbine ovjeku koji je na prvom mjestu htio da snadbije svoje
pozorino preduzee dobrom robom i koji je prestao da stvara kada je sebi i svojoj porodici obezbjedio
udoban ivot, ili je ono bilo ostvarenje pjesnika koji je prestao da pie kad je osjetio da vie nema publike
za koju bi vrijedilo pisati."9 Bez obzira, sigurno je da je ekspir tokom svog najveeg dijela pozorine
karijere bio u vrlo pozitivnom odnosu prema svojoj publici. U svakom sluaju ekspir je bio prvi, ako ne i
jedini veliki pjesnik u historiji pozorita koji se obraao irokoj i mjeovitoj publici sastavljenoj od gotovo
svih drutvenih slojeva. ekspirova knjievna slava dostigla je vrhunac 1598g. i poela je da se smanjuje
od onog trenutka kad je on dostigao svoju punu zrelost, ali pozorina publika ostala mu je vjerna i uvrstila
je vrhunski poloaj koji je on jo ranije zauzeo.
Pretpostavka da je ekspirovo pozorite bilo relativno malog kapaciteta, ne mjenja injenicu da su
njegovu publiku sainjavali najrazliitiji slojevi londonskog drutva.
Publika s kojom je ekspir bio suoen bila je u svakom sluaju arena, kako ekonomski tako i u pogledu
obrazovanja i klasne pripadnosti, u njoj su se istovremeno nalazili ljudi iz krme, obrazovani ljudi,
neobrazovani, necivilizovani. "Publika je u ekspirovim dramama nalazila zadovoljstva, ne samo u
snanim efektima, surovim krvavim djelima, nepristojnim alama, gromoglasnim govorima, nego i u dubljim
pjesnikim pojedinostima."10 ekspir ne pie svoje drame da zadri neki doivljaj ili da rijei neki problem,
on svoje drame pie jer su potrebne njegovom pozoritu, ipak te negove drame nisu bile namjenjene samo
pozoritu nego i italakoj publici. ekspirova veliina ne moe se socioloki objasniti nita bolje nego
njegova umjetnika vrijednost. Sa stilske take gledita najosobenija crta ekspirovog pozorita je
mjeavina popularne tradicije s izbjegavanjem tendencije koja vodi ka "graanskoj drami". ekspir se ne
slui linostima iz svakodnevnog ivota sredje klase kao vodeim karakterima, niti u svoje komade unosi
njihovu osobnu sentimentalnost i sklonost moralisanju. ekspirovi junaci imaju aristokratski stav ak i onda
kad pripadaju srednjoj klasi. Meu ekspirovim mlaim savremenicima ima dramatiara koji esto svoje
drame postavljaju u potpunu graansku sredinu i izraavaju poglede srednje klase. Takva je Hejvudova
drama "ena ubijena dobrotom" iji je glavni junak plemi kod kojeg propast negovog braka izaziva
neviteko ponaanje. Fordova drama "teta to je bludnica" obrauje temu rodoskrvnua ili Midltonov
komad "udovite" psihologiju grijeha. Ipak, osnovni karakter ekspirove umjetnosti je naturalistiki, jer
neprekidno radi na proirivanju i razgraivanju svoga materijala. Naturalistiko je njegovo crtanje
karaktera, diferencirana psihologija njegovih linosti, ljudska ivotnost njegovih junaka koji su puni slabosti
7
HARISON G.B.Uvod u ekspira, 1954, Mladost, Zagreb, str.87,88

HAUCER A. Socijalna historija umjetnosti i knjievnosti, 1966, Beograd, str.401
9
HAUCER A. Socijalna historija umjetnosti i knjievnosti, 1966, Beograd, str.402
10
HARISON G.B.Uvod u ekspira, Zagreb, 1954, str.63
8
16
npr: Lir koji je budalast starac, Otelo veliki djetinjasti djeak, Hamlet debeli i zadihani slabi itd. Njegove
linosti imaju tako uvjerljivu istinitost, tako neiscrpnu sadrinu da jednostavno ne prestaju da ive i diu ma
kakva nasilja se nad njima inila.
2.4. ekspirove drame
Za ekspirovog ivota tampano je 14 njegovih drama (neke i po vie puta) u

pojedinanim kvarto izdanjima, a nijedna nije objavljena sa ekspirovim
odobrenjem. Prvo potpuno izdanje koje obuhvata sve drame osim Perikla izalo je
7g. nakon njegove smrti. Bilo je to Folio izdanje 1623g. U tom izdanju ekspirove
drame prvi put su podjeljenje na komedije, historijske drame i tragedije. Drame su
pisane djelimino u prozi, a djelimino u veoma gipkom i elastinom stihu bez
rime koji je bio vrlo podesan za dramski izraz (blank verse). 1600. godina znai
prekretnicu u njegovom stvaralatvu. Ali prije toga nastale su sve njegove
"kraljevske drame" iz engleske historije osim Henricha VIII koju je ekspir pisao
na kraju svoje kazaline i knjievne karijere kao epilog velikoj historijskoj
panorami koja se sastoji od dvije tetralogije, Henrich VI i Richard III. ekspir je
nakon Kralja Johna napisao i svoju drugu znaajnu tetralogiju Richard II, Henrich
IV (u dva dijela), i Henricha V, i svih 10 pravih komedija, meutim ni poetnika
krvava tragedija Tit Andronik, ni tragina poema o ljubavi Romeo i Julija bitno ne
mjenjaju sliku te prve epohe u kojoj preovladavaju elementi vedrine i humora. I
tada na razmeu stoljea (1599-1600) nastala je prva ekspirova tragedija "Julije
Cezar" poslije koje je u roku osam godina napisao i sve ostale tragedije: Hamlet,
Otelo, Kralj Lir, Magbeth, Antonije i Kleopatra, Timon Atenjanin, Koriolan.
Julije Cezar jedina je ekspirova tragedija iz velikog razdoblja komedije. Srodna je povijesnim
dramama po svom dubokom poniranju u politiku motivaciju i zavodljivost vlasti. Likovi su paljivo ocrtani,
a osjeaj traginog gubitka veoma je naglaen. Ipak ovaj komad nije dosegao onaj vrhunski tragini efekat
remek-djela koje e tek nastati iduih godina. Nigdje znaaj naroda po tok historijskih dogaaja ne izbija
tako snano kao u ovoj tragediji. Junaci su tu samo kao izvrioci narodnih zahtijeva. "Lina sudbina junaka
nema utjecaja na tok dogaaja, i trijumf jednog ili drugog politikog principa nije vezan za linost koja se
javlja kao njegov posredik."11
S Hamletom ekspir je stvorio moda najznaajniji komad u povijesti knjievnosti. Hamlet krije u srcu
tajnu i usprkos obilnim kritikama koje je potakao, sigurno je da e svoju tajnovitost zadrati jednako dugo
kao i sam ljudski ivot. "Problem Hamleta je problem njegova junaka. Stoljeima kritiari se hvataju u
kotac s pitanjem Hamletovog odlaganja da izvri osvetu zbog oeva ubojstva. Ponudili su i niz
interpretacija: Da je Hamlet suvie osjetljiv za tako brutalan zadatak (Gete), da se njegova moralna priroda
izdie iznad etike krvne osvete (Hebbel), da je paraliziran navikom razmiljanja (Coleridge,Shlegel)"12 Iako
u svemu ovome moda ima istine ne moe se zakljuiti da je junak osjetljiv i da mu je odvratna moralna
etika osvete; ini se kako je Hamletu tee palo to to mu se majka udala za strica, nego to mu je otac
poginuo od ruke toga strica.. ekspir u Hamletu istie one njegove osobine koje lee u osnovi budunosti
tako da Hamlet nije samo filozofska tragedija svoga vremena, on je donekle i predstavnik filozofije novoga
ovjeanstva.
ekspirove drame iz velikog traginog razdoblja oituju se u dubini karakterizacije likova. "Junaci posthamletovskih tragedija razlikuju se od danskog kraljevia po tome to "ni jedan nije intelektualac, ni jedan
ne posjeduje njegovu naviku introspekcije, ni jedan nema onu privlanu vieznanost koja nas uvodi u
napast da se uputamo u psihoanalitike interpretacije"13 Junaci tih tragedija su ljudi od akcije, opiru se
bilo kakvoj stereotipnoj analizi svojih karaktera.
2.5. Najslavnije ekspirove tragedije
Otello je drama o zamrenim odnosima privida i stvarnosti, te potpune nepouzdanosti "oitog dokaza".
Ljubomora je glavni pokreta u tragediji. Za razliku od Hamleta Otello predstavlja svijet u kojem je
neublaeno zlo utjelovljeno u Jagu. Opipljiva i opaka stvarnost prikazuje nam svijet u kojem enska
svojstva djeluju samo u pasivnom smislu. Tragini efekat ovdje se sastoji u uasnoj jasnoi kojom junak
prima propast svoje ljubavi i sama sebe.
11
KOHAN P.S.Historija zapadnoevropske knjievnosti, 1962, Sarajevo, str.97

KOHAN P.S.Historija zapadnoevropske knjievnosti,1962,Sarajevo, str.98
13
Povijest svjetske knjievnosti, knjiga 6, Zagreb, str.66
12
17
ekspir je ovdje naroito dobro predstavio onu mjeavinu ljubavi i mrnje koje se uvijek bore u dui
ljubomornoga, prema biu do skora voljenog, a sada omrznutog. "Otello zajedno sa Romeom i Julijom,
ini neiscrpan izvor iz koga mogu da se crpe velike istine to osvijetljava jedno od najsloenijih pitanja,
pitanje odnosa izmeu ovjeka i ene."14
Kralj Lir je po sudu nekih kritiara najvee ekspirovo djelo. Moglo bi se rei da je ova tragedija,
tragedija stradanja. ekspir nigdje nije skupio toliko patnji i stradanja ovjeanstva, nigdje njegova
tragiarska snaga nije dostigla takvu mo, i nigdje nije tako jasno pokazao stradanje unutranjeg svijeta
ovjeka i preporaanje njegove due, kao u Liru. U Lirovoj dui ogledaju se sve ovjeije patnje. U poetku
tragedije on je despot, gospodar, s gnjevom odrie se svoje najbolje kerke koja ne umije da se ulaguje.
Od despota pretvara se u osvetnika, a od osvetnika u milosrdnog i rastuenog monarha. Kritiari se slau
u tome da dramska umjetnost jo nikada nije stvorila, jo jednu scenu koja bi prikazivala izbezumljenog
Lira. Nigdje drugo ekspirov pesimizam se ne pojavljuje tako snano kao u Liru. Dakle, ideja ove tragedije
odgovara ideji najizrazitijeg pjesnika "svjetske alosti", italijanskoga pjesnika Leopardija: "sve veliko i lijepo
na ovom svijetu osueno je na propast i stradanje koje ispunjava cijeli svijet". 15 Ova ideja namee mrani
rasplet tragediji. U nizu enskih likova koje je stvorio ekspir, lik Kordelije spada u najprivlanije. Ima u
sebi onu ensku ljepotu i pravu muku vrstinu karaktera, u sluajevima kad je rije o njenom ljudskom
dostojanstvu.
Magbeth se razlikuje od ostalih ekspirovih traginih djela po tome to su glavni junaci dvoje
zloinaca. Hamlet, Otello, Lir sve su to dobronamjerna ljudska bia koja pokuavaju otkriti i uiniti ono to
je pravo, ali naalost bez uspjeha. Magbeth i njegova supruga svjesno se predaju zlu i tako postaju od
kraljoubica do tirana i masovnih ubica. Prisiljeni da priznamo nau zajedniku ljudskost, i potpuno svjesni
da njihovi zloini na ironian nain proistjeu iz njihovih najljepih odlika, mi proivljavamo kao i u Hamletu
i Liru vrhunski umjetniki doivljaj npr: Magbethova primjedba da je ivot "bajka koju idiot pria puna buke i
bijesa, a ne znai nita" i rijei lady Magbeth kad izraava onu najstraniju od traginih istina "i ono to je
gotovo-gotovo je"16
Na poetku ovog velikog traginog perioda koji pripada XVII vijeku ekspir se bio odvikao da pie
komedije, a u duhu ve je bio duboko zaao u tragina raspoloenja, a kao umetak izmeu Hamleta i
Otella nastala su tri njegova scenska djela koja se ne mogu svrstati ni u komedije, niti u historijske drame,
ni u tragedije (Troilo i Kresida, Sve je dobro to se dobro svri, Mjera za mjeru). U biti sva tri djela su
moderne drame ideja koje obrauju drutvene probleme.
Svoju kazalinu karijeru ekspir je zavrio napisavi etiri romanse; Periklo, Cimbelin, Zimska pria, i
Oluja. Sve one sadre tragine elemente ali imaju sretan zavretak. Iako je struktura njegovih drama
slobodna, one se odlikuju posebnim unutranjim ritmom, a ta slobodna struktura uvjetovana je prilikama
pozornice. ekspir je u svojim djelima stvorio galeriju likova (Falstaff, Shylock, Hamlet, Otello, Kordelija,
Jago, Kleopatra, lady Magbeth itd.) kojima tri stoljea nisu nita mogli oduzeti od njihove neprolazne
vitalnosti i ljudskosti. Po svojim djelima, osobito po svojim velikim tragedijama ekspir je davno postao
svojina svih kultura naroda svijeta.
U jugoslovenskim kjievnostima prve vijesti o ekspiru i prvi prijevodi javljaju se rano u XIX vijeku a od
sredine XIX vijeka ekspir ivi na svim jugoslovenskim pozornicama. Popularizaciji ekspirovih djela na
naim prostorima najvie su pridonijeli prevodioci: M.Bogdanovi, A,Harambai, B.Nedi , J.Torbarina i
dr.
3. TEMATSKI ASPEKTI U TRAGEDIJI "HAMLET"
Na dvoru Elsinor vojnici na strai vidjeli su duha, te o tome obavijestili Hamleta koji se poslije
susreta sa duhom pravi lud, a prva hipoteza je, da Hamlet to ini namjerno, odnosno koristi svoje ludilo da
moe slobodno da se kree po dvoru i da kritikuje kralja i kraljicu. Duh pokojnog kralja govori Hamletu da
nije umro prirodnom smru, nego ga je ubio vlastiti brat Klaudije-sadanji kralj. Trai od Hamleta da se
osveti, a istodobno Hamlet se zaklinje na osvetu. Pojedinosti o razgovoru s duhom rekao je samo svom
vjernom prijatelju Horaciju. Hamletovu navodnu ludost i prgavost, na dvoru su tumaili kao da je lud od
ljubavi za Ofelijom, dok je Hamletova mati smatrala da je on takav zbog oeve smrti i njene udaje.
Meutim, Klaudije poziva Hamletove prijatelje, Gildensterna i Rozenkranca da ga ispitaju zato je tako
udan, a Hamlet drugovima govori da su zgrijeili kad su duli u Dansku, odnosno u tamnicu. Sa sobom su
doveli i glumaku druinu koju Hamlet ubrzo iskoritava kako bi inscenirao ubojstvo svoga oca. Pozove ih
sve na predstavu, a svom prijatelju Horaciju naredi da posmatra kralja prilikom scene ubojstva kralja
sipanjem otrova u uho. Vidjevi scenu sa ubojstvom Klaudije napusti predstavu, a Hamlet se uvijeri da su
rijei duha bile istinite. "Biti ili ne biti pitanje je sad". Da li je bolje trpiti u dui ili se pobuniti protiv nepravde?
14

16
Povijest svjetske knjievnosti, knjiga 6, Zagreb, str.68
15
18
Hamlet sluajno ubija Polonija, a kralj vidjevi opasnost od Hamleta alje ga u Englesku te pie engleskom
kralju da ga tamo smakne. Nareuje Gildensternu i Rozenkrancu da krenu s njim, ipak Hamlet zna da im
ne moe vjerovati "Mogu im vjerovati kao zmijama u procijepu". Na upit kralja gdje je Polonije, Hamlet mu
cinino odgovara da ga veeraju crvi uz objanjenje: "On i prosijak iste su sudbine i mi sebe za ivota
hranimo za crve. ovjek moe pecati crvom to je jeo nekog kralja i jesti ribu to je pojela toga crva, to
znai da kralj moe da proe kroz crijeva toga prosijaka" Hamlet je slutio izdaju kralja, pronalazi pismo u
kojem kralj moli da ga smaknu, izbrie svoje ime i umjesto njega stavlja imena svojih navodnih prijatelja
Gildensterna i Rozenkranca koji su ga pratili. Kad se Hamlet sa mora vraa kui, zatie tuan prizor,
obavlja se pokop mlade i lijepe Ofelije koja se je utopila. Njen brat Leart, zbog smrti oca i sestre u
dogovoru s kraljem izaziva Hamleta na dvoboj a Hamlet odmah pristaje ne znajui ta ga eka. Leart po
kraljevoj naredbi sprema otrovno oruje i u napadu zadaje mu smrtonosnu ranu, ali Hamlet dalje u sukobu
uspijeva da zamjeni svoju sablju sa Leartovim maem i probode ga. Kraljica neoprezno ispija pehar pun
otrova koji je bio namjenjen Hamletu i umire, a Leart osjeajui da umire govori Hamletu da je Klaudije
izdajnik i kakvom se izdajom posluio te kako je i on rtva te izdaje. U tom trenutku Hamlet se okree
prema svom podlom stricu i zabada ma u njegovo srce. Osjeajui da ga ivot naputa, Hamlet se obraa
svom prijatelju Horaciju, koji je bio svijedok te tragedije, te ga zamoli da svijetu ispria ovaj dogaaj.
Horacije mu obea da e ispuniti njegovu elju, a s tim obeanjem pue i Hamletovo plemenito srce.
Vidimo da se drama odvija u tjeskobnoj atmosferi, ovdje nije rije samo o dvorskim spletkama ("neto
je trulo u dravi Danskoj" ili "kako je vrijeme izglobljeno") nego dravi prijeti i vanjska opasnost. Zemlja se
naoruava, a da narod ne zna ni zato. Tako Marcel pita Horacija:
...i nek mi kae taj ko znade
zato te iste i briljive strae
svaku no mue podanike ove zemlje...
to Horacije objanjava da zemlji prijeti mladi Fortinbras. U takvoj atmosferi javlja

se duh i otkriva Kludijevu podlost, a Hamlet sveano obeava osvetu,
...da na brzim krilima,
ko to su zakletve i misli ljubavne
na osvetu poletim..
Ali ono to slijedi upravo je obratno. Sticanjem okolnosti i nepredvidljivo sukobljenim sudbinama, upravo se
taj cilj stalno odgaa, a na kraju se pogreno usmjeruje i zavrava opim krvoproliem, jer jedno su
namjere, a drugo su ostvarenja uhvaena u mrei sluajnosti.
Na dvoru Hamleta okruuju podmukli dvorjanici prema kojima je on uvijek superioran, duhovit,
otkrivajui na taj nain licemjerje i bezkimenjatvo kraljeva dvorskog okolia. "Hamlet je u tim prizorima
klaun, objeenjak, no moda je pogreno rei da Hamlet tu glumi takve likove, nego je tanije da on u
takvim situacijama to doista i jest.17 Ali postoji razlika izmeu Hamletova odnosa prema kralju i prema
dvorjanicima. Kralja mrzi iz dna due, a dvorjanike prezire. Hamlet se prema kralju ponaa zagonetno,
nepredvidivo, to otkrivamo u njegovom prvom nastupu kada mu Hamlet govori:
"Ni otac nisi mi, ni stric, ni rod, ni izrod" ili "ne, nije tako
kralju, odve
sam ja na suncu".
Ipak, kralj je previe lukav da bi prihvatio Hamletovu navodnu ludost kao takvu.
Kralj osjea da se iza toga neto krije, neto to bi moglo biti opasno za dvor:
Ne svia mi se , i to nije za nas dobro
Da kako hoe da luduje,pripremite se,
Ja u vam smjesta dati potrebita pisma
I on e s vama zajedno u Englesku..
Hamletova ludost za dvorjanike bila je drugaije prirode. Rekli bismo da ih je vukao za nos, izlaui na
taj nain njihovu povienost i udvornitvo. To se najbolje vidi u razgovoru izmeu Hamleta i Polonija u
kojem se Polonije slae sa svakom njegovom tvrdnjom. Hamlet je drugaiji sa Ofelijom, dao joj je povoda
da vjeruje kako je u nju zaljubljen, da bi malo kasnije vikao na nju, tjerajui je u samostan i govorei joj da
se ne udaje, te da je ljepota moe navesti samo na stranputicu. Hamlet je surov i prema majci jer se udala
za Klaudija neposredno nakon oeve smrti, to on smatra rodoskrvnuem. Ali, potpuno je drugaiji prema
onima koje smatra prijateljima. To je sluaj sa Horacijem koji ga prati kroz cijelu dramu. On je jedini kojem
Hamlet moe vjerovati, i kojem je otkrio svoju pravu namjeru u predstavi na dvoru, njemu upuuje i svoje
posljednje dirljive rijei kojima ga moli da svijetu pria njegovu povijest. Horacije nije na razini sa
Hamletom, on je racionalist novog doba i sumnja u duhove, dok je Hamlet mnogo skeptiniji i ostavlja
mogunost da postoje nadnaravne pojave:
17
BEKER M. Hamlet, kolska knjiga, Zagreb, 1996, str.10
19
Ima u nebu i na zemlji vie stvari,

Dragi Horacije, nego to se i sanja
U vaoj filozofiji
I glumci su Hamletu dragi, doekuje ih iskrenom dobrodolicom, s njima je voljan razgovarati,
dogovarati se o predstavi i raspravljati o svojim pogledima na dramu i glumu. I s grobarom u V.inu
Hamlet rado razgovara, preputa se igri mate i sjeanja, ba kao da je zaboravio na osvetu i na prilike u
kojima se nalazi. Likovi se u svojim meusobnim odnosima nadopunjuju npr: Hamletovo potenje nasuprot
Klaudijevoj podlosti, Hamletova intelektualna superiornost nasuprot Horacijevom stoicizmu, Hamletova
sklonost razmiljanju i odgaanju nasuprot Leartovu i Fortinbrasovu energinom djelovanju. 18 Ovo
posljednje izraeno je pred sam kraj drame kad se Leart vraa iz Pariza kako bi osvetio oca prije nego to
je saznao sve okolnosti toga ubojstva. S druge strane, Hamlet takoe, nakon povratka s broda za
Englesku, neobjanjivo trati vrijeme i spreman je za bilo kakve digresije to dovodi do konanog ironinog
raspleta. Hamlet se bori s Leartom u dvoboju, o emu nije ni sanjao, umjesto da se osveuje kralju. U
zavrnom prizoru Hamlet na umoru daje svoj glas za Fortinbrasa, predstavnika energinog djelovanja, koji
uspostavlja red nakon krvoprolia i kaosa. "U Hamletu ima mnogo stvari, politika, nasilje, moral, spor oko
istoznanosti teorije i prakse, oko krajnjih ciljeva i smisla ivota. Postoji ljubavna tragedija, porodina,
dravna, filozofska, eshatoloka, metafizika. Sve to vam drago!" 19 "I postoji jo potresna psiholoka
studija, krvava fabula, dvoboj i veliki pokolj."20 "Tragedija lei u prirodi dunosti na koju samo plemeniti
osjeaju da su pozvani, ili, jo bolje, u prirodi svijeta koji je dostupan kontemplaciji glavnog junaka i u
njegovom osjeaju odgovornosti prema svijetu u kojem se nalazi." 21
3.1. Hamlet kao tragedija
"Bibliografija rasprava i studija o Hamletu dva puta je deblja od varavskoga telefonskog imenika. Ni o
jednom Dancu od krvi i kostiju nije napisano toliko koliko o Hamletu, taj ekspirov kraljevi neosporno je
najslavniji Danac. Njegovo ime neto znai ak i za one koji ekspira nikad nisu ni itali ni gledali." 22
U iu svoje tragedije ekspir je stavio ovjeka koji od ivota mnogo ne trai, a svaku nepravdu osjea
kao ljudski pad i poraz. Glavni junak je danski kraljevi izuzetno sloenog lika koji nije poduzeo nita
konkretno da bi se ovetio za smrt svoga oca. Njegovo oklijevanje i pasivnost oduvijek su bila predmet
brojnih kritika. Da on ipak nije slabi pokazuje trenutak kad ubija Polonija, a i Gildensterna i Rozenkranca
alje u smrt, meutim Klaudija ne ubija odmah, to znai da Hamlet postaje ubica onda kada je
neposredno izazvan. Istovremeno, Hamlet smatra da mu osveta nema nikakvog smisla, da su svi ljudi
pokvareni i da ih nita ne moe povrijediti. Razoaran je u ljude oko sebe i u drutvo u kojem ivi. U
susretu s "prijateljima" on svijet naziva tamnicom, jer smatra da je zemlja nastanjena zloincima,
prevarama i svakojakim podlostima. Iskustvo mu je donijelo razoarenje ne samo u egzistenciju, ve i u
ovjeka, a to je samo zbog ljudi kao to su Polonije, Klaudije..."Svi su oni nititelji ljudske istote, istine i
plemenitosti i kao takvi pravi su korov ovoga svijeta." 23 Njegovo razoarenje iri se na majku i Ofeliju jer je
pristala da bude predmet manipulacije oca i kralja. Na posljetku dolazi razoarenje u sve ljude koji su po
njemu, potencijalni grenici.
Hamletov stav prema Ofeliji pokazuje njegov cinizam koji je vrijea iako je voli, ali on ima i drugih
problema. Ta ljubav polako otie iz njega, nema za nju mjesta u tom takvom svijetu. Dramatini Hamletov
uzvik: "Ofelija, idi u manastir" upuen je ne samo njoj nego i onima koji ih prislukuju. To za njih treba da
oznaava potvrdu glumljenog ludila, ali za Hamleta i Ofeliju to znai da u svijetu u kojem vlada zloin nema
mjesta za ljubav.24 Hamletov otac koji je ubijen dok je spavao, bez ispovijesti priea, odlazi na drugi
svijet nepripremljen, njegov duh luta i nema mira. Upravo iz tih razloga Hamlet u jednom trenutku ne ubija
Klaudija jer se molio Bogu, te bi tako ubijanjem na molitvi bio ve pripremljen za drugi svijet.
Socijalni motiv u tragediji vidimo u sluaju kada se Ofelija utapa, poludila je i skoila u rijeku, ali ipak,
poto je ona iz visokih slojeva drutva, sahranjena je uz blagoslov crkve to pokazuje da svi slojevi drutva
nisu jednaki ni pred Bogom ni pred zakonom. Srednjovjekovna atmosfera zapaa se ve u poetku; magla,
no, pojava duhova, iako se radnja deava u renesansno doba.
Hamlet je pripadnik novog doba i teko prihvata izjavu duha da mu je otac ubijen. U njemu se odvija
unutranja drama, jer da bi izvrio osvetu mora da se odrekne svojih ubjeenja. U Hamletovom liku dolazi
do udara dva sistema moralnih i duhovnih vrijednoati gdje osjea odbojnost prema traenju duha da osveti
18

GARDNER H. Posao kritike, 1959, str.163
20
KOT J. ekspir, na savremenik, Beograd, 1963, str.62
21
22
KOT J. ekspir, na savremenik, Beograd, 1963, str. 61
23
24
19
20
oca i sumnja da e biti sposoban da to uradi. "Poslije susreta sa duhom Hamlet ostaje u stanju psiholoke
napetosti, njegov govor je nepovezan, govori sam sa sobom, ima polumahnito ponaanje, i uvijek, i u
svakom trenutku kod njega se ne zna ta je ludilo, a ta je pretvaranje." 25 Kada od duha sazna za zloin,
Hamlet obeava da e sve drugo izbrisati s "pamenja table", brisanje poinje od one koju je najvie volio.
ta e mu Ofelija, kad mu je otac ubijen, a majka je i onako u njemu ve ranila Ofelijinu sliku. Ako je ona
onako brzo zaboravila onakvog ovjeka, ako je "slabosti ime ena" zar i Ofelija nije ista. 26 Meutim, Hamlet
nije potedio ni sebe. I u sebi je otkrio poroke; oholost je crta njegovog bia; ismijava Polonija, grobara
naziva lupeom, a sebe gospodarom Danske, u smrt alje svoje "prijatelje" jer mrzi u njima poslunost i
podanitvo. Sve e to nestati i on e biti ovjek vrlina.
Hamletova uputstva glumcima izraz su njegove iroke kulture, visokog obrazovanja i izvrsno
poznavanje prirode pozorita. Od saznanja da mu je namjenjena smrt, Hamlet poinje da se mjenja,
postaje odluniji, dostojanstveniji, hladniji i misaoniji. Spreman je da postupa bez dilema i lomova u sebi.
Njegova borba nije vie izraz linih obrauna, nije vie pitanje sujete i asti, ona sada postaje in etikog
djelovanja i akcije koja poprima humanistiki smisao. "To vie nije borba protiv kralja, nego je borba protiv
svih slinim njemu, odnosno borba protiv zla koje rui lice na tijelu drutva cijele ljudske zajednice." 27 ivot
na dvoru Hamlet doivljava drugaije, nego to ga doivljavaju dvorjanici. Oni vide sjaj, mo, bogatstvo
dvora i zabave na njemu, i vide samo jedan privid zbilje, dok Hamlet tu istu stvarnost, mo, bogatstvo
danskog dvora doivljava kao nesavren svijet u kojem caruje lukavstvo, sila, spletke, ubojstva. To je svijet
u koji se Hamlet sa svojim ivotnim iskustvom ne moe ukljuiti. "Za njega je taj svijet razglobljen kojem
treba vratiti stari sklad."28 Hamletova bol postaje sve vea duhovna muka od koje se njegov ivot raspada.
"I taj bol-neprebol, umom izotren, daje neodoljivost i dubinu ljudskosti Hamletovom i hamletovskom
glasu."29 "Hamletu nije dato ak ni ono to ipak tjei ovjeka. Ljudi tad pritre, stisnu se jedan uz drugog,
kao da podmetnu svoju duu pod teret bola da bi onaj kome je najtee nekako izdrao, a najobinija
ljudska rije nikada ne znai toliko kao tada."30 Tako je Hamletova bol sve vie samo njegova stvar. Svako
drugi na mjestu Hamleta shvatio bi zadatak kao pitanje asti, kao akt line osvete. Hamlet na to gleda
mnogo ire, on ne da se sveti zbog zloina, ve eli da otkrije zlointvo drutva u kome se on kree, pa
ak i cijelog svijeta, u tom smislu on proiruje svoj zadatak. To najbolje pokazuje izgovorenim rijeima
nakon susreta sa duhom:
"Cijeli svijet je razriven i trebalo je da se dogodi nesrea, da mene sudbina oznai da se borim sa zlobom
dana"
U pojedinanom zloinu Hamlet prije svega vidi dubinu zla u koju je potonuo svijet. "Hamlet nije lien
sposobnosti da odluno djeluje, on oklijeva ubojstvo ne zato to nema snage da ga izvri, ve zato to
hoe da to uini s najveom koriu za viu pravdu kojoj je on pozvan da slui." 31 Njemu nije dovoljan
dokaz same rijei, on pokuava utvrditi zloin psiholokim putem, ili putem pozorinog komada, ali ni to mu
nije dovoljno, ispituje kralja na sve mogue naine. Njegova je elja da osveta bude to potpunija, on eka
momenat kad kralj bude pijan ili u nekom gnjevu, u rodoskrvnoj slasti postelje ili bilo kojem drugom inu u
kojem nema ni truna opratanja. "Hamlet neprestalno stvara odluke da neto uini, a opet ne ini nita,
osim to stvara odluke, pa ak i onda kad na kraju tragedije Hamlet ubija kralja, ne ubija ga prema nekom
planu, nego u nastupu gnjeva, otkrivi da ga je kralj htio otrovati". 32
Ali ivot kao to znamo, za svakog se pobrine da mu donese ulogu koja mu najmanje odgovara, i
zrelost moda nije nita drugo nego spremnost da se takva uloga prihvati, jednostavno zato to nema
ivota koji je uvijek po naoj mjeri. "Imajui to na umu Hamletove monologe itamo iskljuivo zbog toga to
tako dobro opisuju izvjesnu duhovnu oblast kroz koju je nas veina prola, i kroz koju svako u njegovim
okolnostima vjerovatno mora da proe, a ne zato to bismo htjeli da razumijemo kako je i zato je ba ovaj
ovjek dospio u nju."33
3.2. Hamletova osveta
Nije samo Hamletova neodlunost da se osveti kobna i trgina, ak i kad pone da djeluje, on ne moe
da stane iza svog nekog definitivnog ina, niti da iz njega izvue neki drugi in, a pogotovo ne onaj
osvetniki. Hamlet je vie puta doveden u priliku da osveti oca, nego to sam stvara tu priliku. I zamjena
bodea je sluajna, a osveta dolazi tek u trenutku kada Hamlet saznaje da je upao u klopku iz koje nema
izlaza, i kao da je pod takvim okolnostima primoren na osvetu, a ne kao da je time konano ostvaruje, kao
i da Klaudija ubija u trenutnom afektu, pritisnut svijeu da i sam umire, pa stoga nije ni udo to su se
25
KOLJEVI N. ekspir tragiar, Sarajevo, 1981, str.60

27
28
29
30
31
KOHAN P.S. Istorija zapadnoevropske knjievnosti, Sarajevo, 1962, str.94
32
KOHAN P.S. Istorija zapadnoevropske knjievnosti, Sarajevo,1962, str.95
33
26
21
toliki komentatori bavili "labavou" Hamletove osvete i njeno sasvim sluajno uklapanje u emu
osvetnikog zadatka koji je u poetku postavljen. "Poto je ve osudio kralja Hamlet uopte ne pokuava
da ga kazni, do njegove smrti na kraju dovodi dogaaj u ijem stvaranju Hamlet nije imao nikakvu ulogu." 34
"Neminovnost osvete u Hamletu je tek serija sluajnosti, u njoj nema nikakve transcedentnosti, i od svih
moguih prognoza izgledalo bi da je najmanje vjerovatna ta, da e Hamlet ba na taj nain poginuti i da e
na taj nain osvetiti oca."35 Pa nije li nesavrenost Hamletove osvete moda znak neke njegove druge
savrenosti koja nije osvetnika ali je prisiljena da se ostvari u osvetnikoj situaciji? Osvetnik je ovjek u
situaciji koja mu je nametnuta, on ne moe da bira okvir svog postojanja, ve samo da se odreuje unutar
njega. Otud je Hamlet suprostavljen ne samo stricu-ubici i truloj Danskoj, nego i osveti kao prisilnoj situaciji
u kojoj ne moe da bira oblik i smisao ivota. Hamlet se zaklinje na osvetu, obeava da e sve drugo
izbrisati s "pamenja table",
Zapise lude, sve izreke knjike
Sve oblike, sve utiske prole
to mladost i posmatranje upisa
ali ve u sljedeoj sceni vidimo da Hamlet ne moe i ne brie sve te zapise, i umjesto da ti zapisi blijede,
oni sve snanije izbijaju u toku drame, i vuku ga u pravcu koji je suprotan osvetnikom cilju. Tako
osvetnikova uloga sa ekanjem postaje ustvari uloga sa krajnjim otporom. Uzalud Hamlet eka da mu
gluma da zamku i uzalud pokuava da na lice navue masku ludila, ni jedno ni drugo ne moe i pored
njegove najbolje volje da dovoljno efikasno otkloni njegov unutranji otpor u svijetu opte manipulacije, jer
osveta nije stvar trenutka i samoobrane ve odluka koja podrazumjeva smiljenost i neko odreenje iza
kojeg je ovjek u stanju da stane. "Osveta je je ubistvo s predumiljajem, a Hamlet ne moe upravo taj
predumiljaj da poduzme. Njegova brojna premiljanja znak su njegovog otpora takvom predumiljaju, dok
je Klaudije bio spreman na precizno smiljen zloin." 36 "Hamletovo smiljanje miolovke i gluma ludila nije
nita drugo nego uzaludni pokuaj da bude na nivou lukavosti protivnika." 37 "Jasno mu je s kim ima posla i
dobro su mu tu, poznate metode pretvaranja i manipulacije, ali Hamlet tu ulogu koju umije da igra,
jednostavno ne moe da prihvati kao model stvarnog ponaanja, i to je ono to moralno iskupljuje
Hamletovu osvetu na kraju, i ona cijela serija sluajnosti na kraju, na koju su se namjerili mnogi
komentatori, jeste cijeli sklop okolnosti koji je ekspir stvorio da bi za Hamleta osveta uopte bila mogua,
jer osvetnik ne moe da izvri svoj zadatak istih ruku." 38 Ali Hamlet shvata da nikad nee, kao na dlanu,
saznati krajnju istinu. Otkriva da je smisao neto to poinje od najmanjeg, i to je neodvojivo od ovjeka.
Sva njegova razmiljanja i premiljanja zavravaju sa kratkom rijeju odnosno pristankom "neka bude". U
situaciji u kojoj e se desiti osveta Hamlet ne ulazi s osvetnikim predumiljajem, ve je spreman da
prihvati akciju u onim oblicima u kojima se najneposrednije nude. Prihvata dvoboj kao takvu akciju, a tek u
tom okviru prihvata i osvetu kada otkrije prevaru i klopku. Osveta se deava kad pokuava da i sam bude
davalac smisla, sveti se ne samo kada je svima otkriveno da je Klaudije zloinac, ve i kada sam umire.
"Njegova smrt je posljednje i najlinije iskupljenje njegove osvete." 39 Naravno, ni ekspir nije uspio da
predstavi osvetu kao visoko moralni in, iz prostog razloga to je to nemogue, to borba protiv zla ne
moe da bude dobroiniteljska. Ipak, ovakvom Hamletovom osvetom prikazano je neto drugo. Iz odnosa
izmeu ovakve osvete i cijeloga niza ubistava u drami, proizilazi da ima jo neto tee od pojedinanog,
sluajnog ili iznuenog ubojstva. Stranije je opravdanje ubojstva makar postojao i najvei politiki razlog
kao to postoji u Hamletu, jer ako pone kao opravdavanje onda tek ubijanju nema kraja. Znai,
Hamletova osveta ima moralni smisao jer nije posljedica osvetnike ideologije. Ona je sva u traginom
otporu toj ideologiji, izvedena u znaku i trenutku potvrde najneposrednijih vrijednosti akcije. "Otud je i
Hamletovo "oklijevanje", u stvari njegovo herojsko posrtanje u mraku sa kojima se ne miri." 40 "Osveta je
ipak osveta, ali obliku Hamletove osvete imali bismo pravo neto zamjeriti tek onda kada bismo sami mogli
smisliti neto bolje, kada bi u datim i analognim okolnostima postojala neka moralno idealnija alternativa." 41
4. FILOZOFSKI ASPEKTI U TRAGEDIJI "HAMLET"
Prve Hamletove sumnje u istinu i ispravnost svijeta dolaze sa smru njegovoga oca pod
nerazjanjenim okolnostima. Svijet i ljudi odjednom su mu se ukazali u svoj svojoj sloenosti i
nepredvidivosti jer ljudi nisu ono zato se izdaju, a svijet nije ono to svi mislimo da jeste. Hamlet oko sebe
otkriva egoizam, dvolinost, nemoral. Njegovo bie je istraumatizirano u svojoj moralnoj istoi,
34

36
37
38
KOLJEVI N. ekspir tragiar ,Sarajevo, 1981, str.82
39
40
41
35
22
zateenosti i nemoi, i bilo ta da uini Hamlet je lien vjetine snalaenja u okruenju koje nastanjuju
licemjerje, brutalnost, zloini, podanitvo, la... Tada dolazi do potpunog zaokreta u njemu, poinje da se
povlai u sebe, postaje tajanstvena, nepristupana i nepovjerljiva linost. On je taj koji svijet posmatra iz
prikrajka, sa nespokojstvom i velikim razoarenjem, i koliko god raste sumnja u istinitost oeve smrti, toliko
jaa i vlastita suvinost u takvom svijetu, i vei je intenzitet drame u njegovoj dui. Hamletove predstave o
svijetu, i saznanje da je "vrijeme izalo iz zgloba", sve se sada rui jer uvia da je taj svijet pun lai,
prevara, a on je nemoan da bilo ta uradi da bi taj isti svijet vratio u nekadanju sliku. Tu poinje
Hamletovo oklijevanje, sumnja u smisao osvete pod izgovorom da su mu potrebni dokazi, a da bi doao do
dokaza Hamlet kao dobar poznavalac glume poinje glumiti ludilo. Iz korijena mjenja izgled, pokret, izraz
lica, odijevanje, jezik. Njegove rijei i jezik nisu vie izraz mudrosti i znanja, ve su sredstvo osmiljenog
ludila. S tim "ludilom" on moe da se kree slobodno, da slua, da stupi u dijaloge, da provocira.
Hamletovu promjenu najbolje opisuju rijei kralja Klaudija: "Ni unutranji ovjek, niti spoljni, ne lii vie na
ono to bijae". I Hamletova smrt nije neizbjena. On umire u dvoboju od rane koja ga je mogla i zaobii,
kao to ga je zaobiao i otrov iz pehara.
Smrt traginog junaka predstavlja posljednju i vjerovatno najteu u nizu nevolja koje su se dogaale,
da bi se junak na njima okuao i potvrdio ono to ga ini velikim ovjekom. "Hamlet je mogao ivjeti, da je
samo svoju ulogu ovjeka i svoj zadatak shvatio manje ozbiljno, s manje mrnje i savjesnosti, da se
nagodio sa stricem i pristao ivjeti u njegovoj milosti, ili da je sebi dopustio da strica ubije prvom prilikom,
sve je to Hamlet mogao, ali onakav kakav je, ili nije htio ili nije mogao." 42 "Tragini junak je uvijek jedna
vrsta samoubojice, izmeu dvije mogunosti uvijek bira onu koja ga vodi u smrt, ali ipak Hamlet nije tek lik
u nekoj klinikoj povijesti bolesti, nego je tragini junak velikih razmjera." 43 "Hamlet je istraiva novog
doba, odlikuje se opreznou i ozbiljnim potovanjem svakog logikog rada, i eto kao takvom sudbina je
zadala rijeenje takvog zadatka koji je svojim karakterom zahtijevao brzinu i odlunost." 44 "ekspir je htio
da naslika takvu linost za koju bi spoljni svijet, svi dogaaji i predmeti u njemu, bili relativno neupeatljivi i
beznaajni po sebi, a poeli bi da ga zanimaju samo onda kad postanu slika u ogledalu njegovog uma." 45
Hamlet nije kukavica, on je jedan od najhrabrijih meu hrabrima, ne iz nedostatka predumiljaja ili sporosti
shvatanja, jer on vidi u duu sve to ga okruuje, ve zbog odnosa prema akciji, to postoji samo kod onih
to nose svijet u samima sebi. Hamlet je od samoga poetka bio ovjek pa tek onda danski kraljevi.
Takav je bio i njegov otac, jer kad Horacije kae za kralja: "Divan je to bio kralj, Hamlet ga ispravlja: "Bio je
ovjek". Humanost je od poetka jedna od bitnih karakteristika njegovog karaktera. "Njegov razvoj od
tipinog renesansnog uvjerenja da se svijet nekako moe popraviti, pa do filozofskog prihvatanja ljudskih
ogranienja, ljudskog neznanja i uasne injenice smrtnosti, ne predstavlja samo kritiku svjetonazora
ranije renesanse, ve i stanje ovjeka u sva vremena i na svim mjestima." 46
Hamlet pripada svim vremenima i svim zemljama svijeta, ali ipak teko je predvidjeti hoe li ljudi u
budunosti imati mnogo razumjevanja za Hamleta, i da li Hamlet i danas privlai podjednaku pozornost u
svim krajevima svijeta. Nema dvojbe, Hamlet je ve gotovo etiri stoljea svoga postojanja privukao vee
zanimanje i sklonost nego bilo koji drugi knjievni lik. U XIX stoljeu postojale su teze kako ovjek i drutvo
postaju sve bolji a sukobi kao to su ratovi sve rijei. "To je bio dovoljan povod pretpostavkama da
ovjeanstvo ulazi u fazu mudrosti i zrelosti, ali dva svjetska rata u naem stoljeu dokazala su da su to
iluzije i da je ovjek nepredvidivo bie o kojem ne valja praviti brzoplete optimistine zakljuke." 47
U tijeku vremena, Hamlet je doivio bezbroj tumaenja, bio je filozof i malodunik, ponosan princ i
frustrirani prestonasljednik. U njemu se istie prevlast analize, filozofiranja, refleksije, a kao posljedica toga
javlja se tuga i melanholija koje proizilaze iz sukoba novih ideala s grubom stvarnou. Tako je njegova
snaga ograniena, a on je sputan mreom podlosti u pokvarenom drutvu. Hamlet je sanjar samo toliko
to mata o drugim, boljim ljudskim odnosima i to vjeruje u ovjeka i vidi u njemu neiscrpnu snagu, te ga
visoko cijeni. "U Hamletu dolazi do punog izraza ekspirova ovjenost, njegova humanost, i njegov
humanizam. Svaka njegova tragedija je kao neko proienje, svlaenje akcidentalija, skidanje kruna,
mitara, naslova, odora, maska dok na kraju ne ostane gol ovjek!" 48 Na klasino pitanje, da li Hamlet ludilo
glumi ili je zaista lud, krakovska predstava odgovara da Hamlet ludilo glumi, krije se iza maske ludila da bi
izvrio dravni udar, lud je, jer je i sama politika veliko ludilo. Hamlet ne odustaje od dravnog udara, a zna
da je dravni udar teka stvar. "Biti" za Hamleta znai ovetiti oca i ubiti kralja, a "ne biti" odustati od
borbe.49 "Rajhenbah je u Hamletovom monologu vidio unutranji dijalog logike i politikog radnika, to je
raun vjerovatnoe moralne opravdanosti ina".50
42

44
KOHAN P. S. Istorija zapadnoevropske knjievnosti, Sarajevo, 1962, str.93-94
45
KORLID S.T. (Iz predavanja o Hamletu 1811-1812)
46
PANTI M. Humanizam i renesansa, Sarajevo, 1964, str.8
47
48
HERGEI I. ekspir, Moliere, Gete, Zagreb, 1978, str.148
49
50
43
23
Hamlet je kao spuva, u sebe upija cijelu savremenost, to je najudniji komad koji je ikad napisan,
zbog svojih rupa, zbog nedoreenosti. "Hamlet je veliki scenarij u kome svaka linost ima traginu i
okrutnu ulogu."51 Breht je u Hamletu prije svega vidio vojske koje su pustoile zemlju, armije u pokretu,
osvajake ratove, bespomonost razuma, tako da je lina Hamletova tragedija ili nesrea njene Ofelije
ostajale male pred veliinom historije. U Hamletu privlaila ga je politika, vie su ga interesovali prizori
historijskog konflikta, nego duevni ponori mladog kraljevia. "Tuni djeak sa knjigom u ruci" tako je o
Hamletu pisao Stanislav Vispjanjski, naredio je poljskom Hamletu da krupno koraa po renesansnim
galerijama kraljevskog zamaka u Krakovu. "Historijski scenarij nametnuo je poljskom Hamletu dunost da
se bori za osloboenje naroda."52
Najsavremeniji Hamlet vratio se u zemlju u trenutku napetosti, oev duh zahtijeva osvetu, a prijatelji
oekuju da e povesti borbu za prijesto. Svi ga uvlae u politiku. Naao se u situaciji koja mu je
nametnuta, najzad i prihvata izbor koji mu je nametnut, ali ga prima samo u sferi ina odnosno u
djelovanju. Angairan je, ali samo u onome to radi, a ne u onom to misli. ivot smatra za stvar unaprijed
izgubljenu, vie bi volio da se izgubi iz te velike igre, ali je lojalan njenim pravilima. Zna da "iako ovjek ne
radi ono to hoe, odgovara za svoj ivot" i da nije vano ta je uinjeno s nama, vano je jedino ta smo
sami uinili s onim to je uinjeno nama. Ponekad mu se ini da je egzinstencijalista, a ponekad samo
pobunjeni moralista, ali zna da "smrt mjenja ivot u predodreenje". "Hamletiranje ovog savremenog
Hamleta je odbrana unutranje slobode, koju on zove slobodnim razmakom i taj Hamlet navie od svega
boji se jednoznanog odreenja, ali ipak mora da djeluje." 53 I Ofelija takoe zna da je ivot unaprijed
izgubljen i u svoju partiju sa ivotom nee da ulae mnogo. Dogaaji je prisiljavaju da zaigra iznad svojih
mogunosti, njen Hamlet umjeao se u veliku politiku, spavala je s njim, ali ona je ministrova ki i posluna
ki jer se slae s tim da otac prislukuje njene razgovore s Hamletom. Moda eli da ga spase. Dogaaji
su je gurnuli u oak iz kojeg nema izlaza, to znai da je obinoj djevojci koja je voljela svoga dragana,
scenarij historije odredio traginu ulogu.
"Klasina hamletologija XIX stoljea gotovo iskljuivo je pretresla pitanje ko je ustvari
Hamlet, i zamjerala je ekspiru da je napisao remek djelo nesreeno, nelogino i pretjerano ravo
graeno."54 Zajednika crta modernih studija o Hamletu je pozorino gledite. "Hamlet nije ni traktat
filozofije, ni moralni ni psiholoki prirunik, Hamlet je pozorini komad." 55 Da li je Hamlet politiki komad,
zavisi od toga ta je Danska za troje mladih ljudi, Ofelije, Learta i Hamleta, a moda to ipak zavisi od toga
ko je ustvari Fortinbras? U novijim analizama Hamleta, linost Fortinbrasa istie se u prvi plan.
Fortinbras je nasljednik danskog prijestolja, onaj koji je prekinuo lanac zloina i osvete, i koji je
danskom kraljevstvu vratio red. Taj red moemo shvatiti kao povratak moralnog reda. Uloga Fortinbrasa se
neda zaobii, iako se u drami pojavljuje samo dva puta, on je u samom tekstu drame jedva skiciran. Prvi
put pojavljuje se kad sa svojom vojskom prolazi za Poljsku, a drugi put kad ve dolazi na gotovo, poslije
opteg pokolja, no ipak o njemu se govori vie puta. Njegovog oca ubio je u dvoboju Hamletov otac, tako
da svako od mladih ima ubijenog oca, i Ofelija, i Leart, i Hamlet, a i Fortinbras, tako da se gledalac gubi u
praenju njihovih sudbina. Ipak Fortinbrasu pripada posljednja rije u drami. "Sklanjajte ove leeve, Hamlet
je bio dobar momak, ali je umro. Sada u ja biti va kralj." On reprezentuje slijepu sudbinu, besmisao
svijeta, ili pobjedu pravde. ekspirolozi su redom branili sve tri interpretacije. Odigrala se velika drama, na
sceni su bili ljudi, borili se, kovali zavjeru, uzajamno se ubijali, iz ljubavi su vrili zloine i iz ljubavi ludili.
Govorili su potresne stvari o ivotu, smrti i ljudskoj sudbini, postavljali su jedno drugom zamke i u te
zamke upadali, branili su svoju vlast, ili su se protiv te vlasti bunili. Svima je bilo do neeg stalo, ak i
njihovi zloini imali su neku veliinu, da bi poslije svega toga doao momak mlad i krepak koji sa
osmijehom govori: "Sklanjajte ove leeve, sada u ja biti va kralj"!
Ono to Hamleta pribliuje naem vremenu, to mu daje svjetski znaaj, to je ona vjeno nemirna i
puna stradanja, misao. Sruivi crkveni autoritet, misao je svoju djelatnost zapoela sumnjom. "Bilo je
vrijeme kada je razum proglaen za jedinog boga, ali ovjeanstvo je ponovo poelo da se koleba,
starajui se da opredjeli sferu, dostupnu znanju naeg ogranienog uma i eto zato se u razmiljanjima
Hamlet, koji se mui nad rijeenjem jednog od najveih pitanja novoga vremena, mnogi nalaze i jo dugo
e nalaziti odjek svojih sopstvenih misli, sumnji i kolebanja." 56
4.1. Pojam hamletovtvine
Pojam "hamletovtvina" doao je sa Hamletom, sa njegovom linom duhovnom kulturom i u nizu
vjekova i knjievnih razdoblja pokretala nove rasprave i tumaenja to je donijelo na hiljade pisanih
51

53
54
55
56
52
24
radova. U osnovi hamletovtvina nije nita drugo nego stalno odlaganje akcije da se izvri osveta, to se
smatra, da je ona neodlunost, razmiljanje umjesto djelovanja, odsutnost volje, i sposobnosti za in,
odnosno bjeanje od svijeta i ivota.
Ono to je bitno za Hamleta, jeste da je on ovjek vrlina koje su kao nebo iste, ali je i ovjek mane svoje
prirode. On bi sa tom manom prirode ostao takav ma ta da se desi i ma kakvi ljudi bili oko njega, jer je to
ipak uroeno stanje duha koje se neda izmjeniti, i grijee oni koji misle da je u Hamletu sadrana
ekspirova kritika neaktivnosti. Zato Hamlet stalno odlae osvetu? Neki misle da je to iz dramaturkih
razloga, jer ako bi bilo osvete, ne bi bilo drame, dok ima odlaganja, ima i isekivanja i radnje, a samim tim
i drame. Neki smatraju da odlaganje osvete proizilazi iz Hamletove neodlunosti, ali ni ta neodlunost nije
dosljedno izvedena jer Hamlet je prema majci aktivan u izricanju svoje mrnje zbog njenog incesta, i
prema Ofeliji on je aktivan u izricanju prezira, nije neodluan ni prema Poloniju ni prema Rozenkrancu i
Gildensternu kao ni prema Leartu kad ga izaziva pored Ofelijinog groba. Hamlet je neodluan samo prema
kralju kojeg najvie mrzi, to znai da je suzdran samo prema osnovnoj radnji odnosno glavnoj akciji. Iako
ga je razotkrio kao zloinca, iako ga je naao samog i bespomonog na molitvi, on ga ne ubija, ostaje
neaktivan.
Hamlet eli da svoju osvetu uini smislenijom, da joj pribavi vee dokaze, da ta osveta bude pred licem
svijeta jedina logina mogunost opravdana i prihvaena od svih, kako ne bi bila doivljena kao lina i
sebina, i kao takva dovela do njegovog prokletstva. A kad su svi uslovi stvoreni, osveta je dola i plaena
je skupo, vlastitim ivotom. Hamletovo kolebanje prestaje onda kada se on uvjerio da je kazna ne samo
pravedna, nego i da bi bilo glupo oprostiti zloin takvom zloincu. Znai, hamletovtvina je neaktivnost,
nesposobnost da se izvri in koji ne bi bio savren po savjesti, zato se Hamlet kao drama ne bi mogla
doivjeti kao drama o ovjeku nesposobnom za akciju, ve kao drama o melanholinom i divnom sanjaru
koji se prvi put u sudaru sa grubim i nepravednim svijetom rastuio nad "izglobljenou svijeta" i koji trai
nain da taj, i takav svijet sa svojom savjeu, popravi.
Hamletov tragizam i njegovu prirodu najbolje je opisao pjesnik Gete koji je Hamleta uporedio sa
skupocjenom vazom u koju je umjesto cvijea posaen hrast, korijen hrasta se razvija i vaza puca, razbija
se. U ovoj figuraciji sadrana je jedna prosta konstatacija na kojoj se gradi cijelo tijelo a to je,
"nesaglasnost izmeu osobina Hamletove due i postavljenog mu zadatka, odnosno umjesto unutranje
senzibilnosti i grubosti spoljanjeg svijeta, kojoj se Hamlet nije mogao prilagoditi." 57
4. 2. Izmeu biti i ne biti
Razoarenje u ljude i svijest o svojoj nemoi dovode Hamleta do oajanja, on dolazi na misao o
samoubojstvu, ipak svijet odlunosti blijedi pod tekim pritiskom misli, i njegov uveni monolog "biti ili ne
biti" nije nita drugo nego filozofsko razmiljanje o samoubojstvu. Gotovo da nema ovjeka koji u sebi i za
sebe nije izgovorio Hamletove rijei. Ovaj stih postao je nosilac evropskog uvjerenja da je ovjek bie
odluke, onaj kome je bilo najtee da odlui, ostavio nam je u amanet najsnaniji izraz potrebe za
odluivanjem.
Biti ili ne biti- pitanje je sad
Je l' lepe da u dui trpimo
Prake i strele sudbe objesne
Il na oruje protiv mora beda
Dii se, i borbom uiniti mu kraj?
im Hamlet kae "biti ili ne biti" on nesvjesno ide u susret smrti kao utoitu koje mu je jedino preostalo.
Pitanje smisla cijelog ivota prvi je znak njegove ugroenosti i prvi vijesnik smrti kao alternative, pa bolje je
ii u smrt kao neto definitivno, nego dalje ivjeti u buri i magli, ali tek kada je ugledao obrise smrti Hamlet
se silovito prebacuje na ispitivanje dviju krajnjih mogunosti ivota: "trpiti" ili "na oruje". "Umjesto
Hamletove jedne misli i mnogih pomisli, ekspir je u monologu stvorio kovanicu u kojoj se iskiva osnova
Hamletovog miljenja."58 Iz pomisli na samoubojstvo Hamlet se strahovito okree ivotu, ali ta je za
Hamleta ivot? U njegovoj svijesti ivot se preobrazio u beskrajnu puinu zla, pa onda nije ni udo to mu
okree lea i hrli u suprotnom smjeru. Hamlet se sada okree smrti:
Umrijeti- spavati- nita vie
To je cilj i predano mu tei tu
Umrijeti, spavati- spavati-moda sanjati
i eto tek u smrti sve postaje izvjesno i cjelovito, kao da se tek tu vraa eho ovjekovoj najdubljoj tenji, kao
da je odziv jo puniji od zova: Umrijeti- spavati, spavati- sanjati. Hamlet je sebe uhvatio u "sanjanju" kao
idealizovanju smrti, i tek tada nema kud, ini se da jedini put vodi nazad u ciniki osmjeh nad svojim
bijednim strahom od smrti, dok samu smrt naziva "zemljom sa ijih mea jo ni jedan putnik vratio se
nije". "ekspir upuuje na vanost duhovnog okvira u kojem Hamlet snano postavlja pitanja. Bez takvog
57
58

25
duhovnog iskustva koje dolazi u monologu, ne bi se moglo zamisliti Hamletovo otkrie povodom
Fortinbrasovog prolaska s vojskom, jer ba tada e iz Hamleta poletjeti strijela davno zaete istine." 59
... da onaj to nas stvori s tako
irokim umom da gledamo naprijed
I nazad, nije sposobnost da nam tu

I taj Bogu slian razum dao tek
Da u nama bude pljesnjiv, neiskoriten.
"Hamlet je prije svoga sredinjeg monologa, mladi koji ne zna gdje udara, i zato udara gdje stigne, za
njega jo ne postoji granica, cjelina i sudbina."60 Po prvi put Hamlet se istinski suoava sa smru: "Tu
moramo stati" od ovog trena on je na pragu zrelosti, otkrio je smrt kao granicu, koja svemu to inimo daje
vrstinu definitivnosti. Zadubljen u tu istinu, rastrgan njenim dejstvom, Hamlet je pomou nje uvukao svijet
u sebe i to je sada "njegov svijet", stravian, krvav, nikakav ali umotan u njegovu misao.
"Biti ili ne biti" temeljac je zgrade na ijem e se vrhu pojaviti geslo: "Biti spreman, to je sve", pokli se
jo uje, ali ve se sprema."61 Hamlet je prvi put duboko, punim pluima udahnuo sav svoj svijet, a onda
progovorio vapajem i bolom. Jednom rjeju Hamletov uveni monolog oznaava taku u kojoj je on
najblie smrti, i nijedna druga njegova rije nee biti u znaku i tonu takvog, gotovo blaenog zanosa, smrt
mu je tu nadohvat ruke, pravo rjeenje, gotovo ideal. "U Hamletu prisustvujemo onoj ivotnoj borbi u kojoj
udarci neprestalno i naizmjenino dolaze i iznutra i spolja, svaki as Hamleta doekuje druga bitka drugim
orujem."62 Kad god Hamlet progovori uje se taj isti gorak i dubok definitivan glas natopljen bolom.
Njegove posljednje rijei su: "Ostalo je utanje", ovo nam zvui kao neka filozofija, takva u kojoj jo treperi
gr bola iz kojeg je roena.
4.3. "Biti ili ne biti" pitanje je sad?
Tragedija postavlja pitanje "biti ili ne biti" koje je svako od nas barem jednom u ivotu upotrijebio ili
ipak osjetio. Ona jednostavno preskae sve barijere moralnog i upuuje na borbu sa samim sobom, jer
najvea Hamletova bitka je borba sa samim sobom, i s pitanjem biti ili ne biti, uiniti ili ne uiniti, ubiti ili ne
ubiti. Hamlet razmilja o samoubojstvu, i zato ali to je Bog zabranio samoubojstvo jer ne eli ivjeti u
svijetu koji mu se ini beskoristan i dosadan, a razlog elje za smru je oeva smrt a neposredno i majina
udaja za strica to je Hamlet smatrao incestom. "Nema niega gospodine,od ega bi se radije elio
oprostiti, osim od ivota svog, osim od ivota- osim od ivota"
"Biti ili ne biti" je monolog odnosno pitanje koji je najpoznatiji i najpopularniji od svih ekspirovih
monologa, i monologa svjetske dramske umjetnosti. Drugi ga esto upotrebljavaju u smislu, sad ili nikad,
uiniti ili ne uiniti, ivjeti ili umrijeti i sl. U "biti ili ne biti" Hamlet je svoju sudbinu izjednaio sa sudbinama
svih ljudi ovog svijeta. Izlaz iz svih tekoa mogao bi potraiti u samoubojstvu, ali ga ipak od takvog
oajnikog ina sprijeava stah od ivota poslije smrti, jer taj bi ivot bio gori od ovog sadanjeg u kojem
ovjek mora da trpi, jer kada Hamlet razmilja o strahu od budueg zagrobnog ivota kao o razlogu
odustajanja od samoubojstva, morali bismo se svjesno ili nesvjesno prisjetiti rijei duha koji je govorio sinu
o velikim mukama i strahotama na onom svijetu koje su mnogo gore od muka i strahota od ovjekovog
zemaljskog svijeta. "Biti ili ne biti" zapravo znai, otkriti srce Hamletove tajne a to je gotovo nemogue,
ipak mogue je naznaiti nekoliko od mnogobrojnih znaenja koje stih oznaava i sadrava: ubiti ili ne ubiti
(strica), poiniti samoubojstvo ili ga ne poiniti, ivjeti ili umrijeti, odnosno prihvatiti ivot onakav kakav
jeste ili ga ne prihvatiti. Ipak ubojstvo se ne deava, Hamlet pusta kralja da "spava", a uzrok njegove
dvojbe moemo traiti u njemu samome, u njegovoj unutranjosti, on pred sebe stavlja pitanje ivota i
smrti. "Biti ili ne biti" je ustvari trilema, Hamlet pokuava da umiri svoju uzavrelu krv, ivei sa spoznajom
da mu je stric na pravdi Boga ubio oca preotevi mu presto i enu, i sve to se preoteti moe, ili da olaka
sebi tako to e se osvetiti zloincu te tako biti zadovoljan, ili ipak da sebi prikrati muke i nemili ivot i
usnije vjean san. U prvi mah prva solucija ini se najneprihvatljivijom, druga se ini pravednom a trea
najlakom i najbezbolnijom, no ipak trea solucija zaudara na kukaviluk i nesposobnost za suoavanje sa
ivotnim neprilikama.
Generacije mladih ljudi irom svijeta su se identificirale sa Hamletom, s ovjekom koji je u ivotu bio
gubitnik i koji je izgovorio zagonetni stih "biti ili ne biti-pitanje je sad? Da li je to zato to su svi ljudi u ivotu
gubitnici, a najlake se identificirati sa gubitnicima jer u ivotu pobjednika ima veoma malo. Ovozemaljski
ivot je jako teak, i u trenucima kad nam se srui sav na svijet, smrt nam se tada uini jedinim spasom,
jer u njoj vidimo izlaz iz bezizlazne situacije,a izlaz nije nita drugo nego bijeg od nevolja koje nam ivot
nosi, jer u ivotu nema onoga koga nije stigla neka nevolja, koji se nije razoarao, koga nije uvrijedila
59

61
62
60
26
nepravda ili koga nisu izdali. Moda su svi ti dogaaji poslani ba zbog toga da osnae ovjeka, da ga
uine otpornijim na ivotne udarce. Ako ipak pribjegnemo smrti kao rjeenju svojih ivotnih problema ili
mislimo da je smrt jedini spas, tada dolazimo do pitanja smisla ivota, ali da li nas poslije tekog ivota
eka neto manje teko? Ma koliko se trudili da kaemo kako je ovaj ivot samo "dolina suza", a kako
poslije smrti moe biti samo bolje, ipak ideja o "kroz smrt u novi ivot" ostat e nam velika nepoznanica, a
poznato je svima da se uvijek bojimo nepoznatog, i taj strah "od tajne zemlje, s ijih mea jo nijedan
putnik vratio se nije" sprjeava nas da smoubojstvom prikratimo sebi ovozemaljske muke, i radije emo
podnositi muke koje su ve tu, nego letjeti onim mukama koje su nam nepoznate, jo.
"Moe li ko oprotaj da trai,
A korist od svoga zloina da dri"
Oprotaj od Boga za poinjeni grijeh, moe se dobiti samo nakon iskrenog pokajanja i ispravljanja
tete koja je nanesena, ako je to mogue. Ipak onaj koji zgrijei da bi dobio neku korist, a zatim da uiva u
njoj i u svojim nedjelima, taj ne bi trebao moliti za oprost, i ne bi ga trebao dobiti, jer kad bi tako bilo,
znailo bi da svako moe uiniti nepravdu, prevaru ili bilo ta to se kosi sa Boijim i ljudskim zakonima.
Svakom se dogodilo da ogrijei duu radei u svoju korist, pa makar to bilo i manjih razmjera, nego to je
bilo zlointvo kralja Klaudija, takoe se svakom dogodilo pa bar i nesvjesno da da zamaha svome
samoljublju i da dopusti da ga ono odvede na krivi put, ipak ne shvati svako da je zaveden i ne poeli
svako da umiri svoju savjest i povrati ljudsko dostojanstvo. Jedno je sigurno, ak i nepravednik zna da je
oprost od Boga i ljudi nemogue dobiti sve dok on uiva u plodovima svog sramnog ina. Jedina pokora
vrijedna oprotenja je odrei se onoga to je nagnulo na grijeenje, a esto to nije samo nekakva
materijalna dobit, nego i osoba od krvi i mesa pa u tom sluaju pitanje grijeenja i iskupljenja znatno se
uslonjava. Samo kajanje je velik i vaan korak, jer svako prvo mora sebi priznati da je nekom nanio zlo i
poaliti zbog toga, pa tek onda krenuti putem odricanja blagodati to mu ih je in nepravde donio.
4.4.Osvrt na ekspirovu tragediju "Hamlet"
"Kad bi se postavilo pitanje ko je u literaturi najvei "titan meu titanima" kojeg je po rijeima Engelsa
porodila epoha renesanse, odgovor bi svakako bio jedan i nepokolebljiv ekspir." 63 Jedna od najznaajnijih
i najdublje utjecajnih vrijednosti koja se u renesansnoj epohi stavlja u ivotni pokret i pretvara u stvaralaku
energiju je ovjek, uzdignut do svijesti o sebi i svojim snagama, on razgoni mrak prolosti i osvjetljuje nove
ivotne puteve, vraa se ivotu i stvarnosti. Renesansni ovjek humanizira ivot i hoe njime da zavlada.
Najpotpuniji izraz tog renesansnoga humanizma je svakako ekspirov Hamlet. O ovom djelu napisana je
mnoga literatura, vea nego i o jednom drugom djelu. Jo i danas Hamlet je savremen u svim zemljama,
nije ostario ni za jedan sat kako je rekao Anatol Frans. Hamlet se visoko uzdie nad mrakom,
predrasudama i nepravdama srednjega vijeka, ima visoko miljenje o ovjeku i divi se njegovim
osobinama: "Kakvo je divno stvorenje ovjek", "kako je plemenit svojim umom", "kako su bezgranine
njegove sposobnosti", "djelima svojim nalik je na anela" itd.. 64 Ovim idealnim shvatanjima o ovjeku,
malo odgovara stvarnost, koja je teka. Izmeu tih Hamletovih ideala s jedne strane, i stvarnosti oko njega
s druge strane, Hamlet oklijeva da izvri oevu zapovijed. On bi to lako uradio, ali on je humanist, i misli na
druge, bori se protiv nepravde, hoe da popravi svijet, a to mu je teak zadatak, koji ne moe rijeiti sam,
zato je njegova veliina upravo u tome to je postavio pitanje. Iako odugovlai, Hamlet sebe grdi za
neaktivnost, suprostavlja se Fortinbrasu koji zbog slamke kada je u pitanju ast vodi u smrt dvadeset
hiljada ljudi, ili glumcu koji se, recitirajui monolog o Hekubi toliko zanio da je sav "problijedio", a Hamlet
kao kakva kukavica sebi olakava duu rijeima. Kao da je postavio sebi zadatak da sazna stvarnost u
svoj njenoj sutini, on sagledava o ovjeku i drutvu svu istinu, skida maske sa svih licemjera, razgoliuje i
razobliava sve predrasude i nepravde, pun je ironije i sarkazma za sve ono to je ravo. Ponekad u svojoj
pretjeranosti izgleda kao pesimista npr: kada savjetuje Ofeliji da ide u manastir kako ne bi "raala
grenike", ipak u osnovi on to nije, on je sposoban i za duboko prijateljstvo to je dokaz njegov odnos sa
Horacijem, i za iskrenu i duboku ljubav, kakva je njegova ljubav prema Ofeliji. U njegovom cjelokupnom
stavu ima i prkosnog i izazivakog to dovodi do njegove elje za pravdom i boljim ivotom. Njegov
optimizam izbija na kraju kada impulsivno ubija kralja, a on umirui pun nade i vjere u budunost moli
Horacija da o njemu pria svijetu istinu.
Od mnogobrojnih tumaenja Hamleta nijedno nije ni priblino opte primljeno. S obzirom na
sloenost Hamletovog lika i itave tragedije, jo i danas postoji ogromna razlika u interpretaciji ove
ekspirove linosti i to ne samo u raznim zemljama nego i u jednoj istoj zemlji a ponekad i u jednom istom
teatru. Jedan tetraolog je rekao prije nekoliko godina: "koliko kritiara, toliko Hamleta, koliko glumaca,
toliko Hamleta, koliko gledalaca i italaca toliko Hamleta". 65 Bez obzira koliko objanjavali i interpretirali
Hamletov lik ostaje injenica koju ne moe opovrgnuti nijedna interpretacija, a to je, da je Hamlet oduvijek
matao o pravednijem i boljem ivotu, strasno teio za pravednijim drutvenim odnosima i borio se za to.
63
BOGDANOVI M. Kritike, Beograd, 1962, str.277

AMI M: Iz strane i uporedne knjievnosti, Sarajevo, 1968, str.339
65
AMI M. Iz strane i uporedne knjievnosti, Sarajevo, 1968, str.341
64
27
"Hamlet, to je pogled ovjeanstva upravljen prema budunosti, i pogledu nade, a ta budunost to smo mi,
Hamlet nas ne predvodi u naoj borbi, mi imamo druge heroje, ali sjenka danskog kraljevia prisutna je i
sada, i zahvalno gleda na nas ljude koji ruimo tvravu mraka u ime pobjede humanistikih ideala iji je
nosilac bio ekspir."66
U Hamletu je dat ivi realizam ovjeka u takvoj potpunosti da mu se malo ravnih primjera moe nai u
literaturi svijeta. ekspir je kroz bezbroj velikih i slavnih likova davao ovjeka svoga vremena u
raznovrsnim psiholokim, drutvenim i drugim vidovima. Svoje je drame ispunio karakteristinim likovima
toga vremena, od zlatoljubca, zelenaa do pustolovnog vojskovoe i osvajaa dalekih prostora, od ljigavog
dvorjanina do smjelo potenoga studenta, od kralja do grobara... Hamlet je olienje onog sloenog ovjeka
koga je renesansa osposobila da se ljudski saznaje. U liku svoga strica bratoubice i ene ubijenoga kraljabrata, Hamlet vidi uopteni lik srednjovjekovnoga vladara i o njemu govori svoje miljenje bez ustuavanja,
a ta je smjelost svojim realizmom zaprepaivala savremenost. On se nigdje ne odreuje ateistiki, niti se
otvoreno suprostavlja religioznom motivu. Kad sagleda kralja-ubicu u stavu molitve, on ak ima respekta
za taj ritualni stav ali njegovo pravo miljenje ekspir tumai kroz rijei pred pokajanje i molitvu izgovara
sam zloinac: "Zar nema dovoljno vode na nemilosrdnim nebesima koja bi ovu moju ruku, ak kad bi bila i
dvostruko gusto oblivena krvlju moga brata, oprala da bude bijela kao snijeg". emu onda nebesko
milosre, ako kralju ne oprata zloin, i ta je molitva, ako nije dvojna sila koja moe da zadri od zloina,
ali i da oprosti zloin kad je ve uinjen? Ovo je veliko ekspirovsko priznanje da je religija povlaena
stvar kojom se opravdavaju svi zloini silnih i monih. Hamlet ima u punoj mjeri pobuenu ljudsku svijest i
savjest koje ga ispunjavaju sarkazmom kad je rije o stvarima vieg svijeta, plemenitou i dobrotom, kad
mu se misao i rije vezuje za ovjeka i njegov jad. To ljudsko i humano je sama sr njegovoga karaktera.
Vjekovni problem u tumaenju Hamleta, i kad je o njemu pisano i kad se ostvarivao na sceni bila je
tzv."hamletovska dilema", i oko toga problema stvorila se legenda i misterija preko kojih je prenijet u
carstvo mistike jedan od najvanijih ljudskih likova koje je literatura mogla da pokae.
Hamlet je potpun ovjek koji se u renesansno doba poeo otkrivati i sagledavati. Svakim povodom
Hamlet izraava divljenje i svoju ljubav za ovjeka "Kako je ovjek divna tvorevina". Hamlet ima i sve
ljudske odlike, muku ljepotu, hrabrost, odlunost, eleganciju, pamet, obrazovanost, karakter i uz to
plemenitost i dobrotu, i sa kvalitetom i plemenitou nosi u sebi strah da ne uini neto ljudski nepristojno, i
tako njegova dilema, ubiti ili ne ubiti strica je traenje u sebi posljednjeg razloga koji bi taj in uinio ljudski
opravdanim.
Mnogi drutveni odnosi koji se raaju, nisu rijeenje za ovjeka, zbog toga pred Hamletovim oima lebdi
neto bezizlazno i posljednje njegove rijei "ostalo je utanje" zvue kao neka misao koja ne zna ta dalje
da kae. Tako Hamlet, taj veliki realistini lik iz epohe renesanse ostaje i danas iv i dostojan divljenja kao
jedno od najveih umjetnikih ostvarenja. "Po onome to je njemu realistino i ljudsko, on je zaista bio
predmet divljenja svih velikih nosilaca napredne umjetnike i drutvene ljudske misli, od Getea i Bjelinskog
koji ga je smatrao "najblistavijim draguljem", pa preko Marksa, Engelsa i Lenjina, do naprednih velikana
naeg vremena."67
5. ZAKLJUAK
Hamlet je u svakom sluaju sretna mjeavina sanjara i realiste. Bez njegove
bujne mate djelo svakako ne bi bilo ni sjena Hamleta kakvog danas poznajemo,
ali ni bez njegove realne strane djelo ne bi imalo nimalo dinaminosti. Hamlet se
skriva u svima nama, jer kad bi svako od nas zavirio u dubinu svoje due,
nesumnjivo bi naao bar jednog malog Hamleta, moda ne tako eksponiranog kao
ekspirovog, ali ipak Hamleta. U njemu otkrivamo ekspirovu borbu protiv svijeta.
66
67
AMI M. Iz strane i uporedne knjievnosti, Sarajevo,1968, str.341

BOGDANOVI M. Kritike, Beograd, 1962, str.281
28
On nam uz pomo Hamletovih monologa, otkriva pokvarenost svijeta, izgleda nam

kao da se i sam ekspir eli suprostaviti svijetu, dok kasnije ipak se miri s takvim
svijetom.
Hamlet je jedna od drama u kojoj glavni junak zaokuplja sav interes i
dominira nad cijelim okoliem. On ima vitalnost mitske prie koja se obraa
najdubljim djelovima svijesti, ne gubei pri tome privlanost zanimljive prie o
izuzetnim doivljajima izuzetnog pojedinca. Veliina Hamleta ne moe se objasniti
samo reljefno isklesanim likovima i raznovrsnou stila. Mogle bi se pomenuti i
druge osobine kao to je vjeto graenje dramske napetosti, vizuelni doivljaji koji
se neizbrisivo urezuju u sjeanje, poetini i razgovjetni iskazi neodreenih titraja
sa sumranih podruja svijesti... Hamlet postavlja ono pitanje koje je svako od nas
barem nekada u ivotu postavio, upotrijebio ili osjetio. Vodi nevjerovatnu bitku da
ouva svoj ponos, ali ipak najveu bitku vodi sa samim sobom i s pitanjem koje je
u njemu i koje je sam sebi postavio. Ne eli ivjeti u beskorisnom svijetu kakav mu
se inio, ali to je Bog zabranio samoubojstvo jer ivot za njega nema smisla,
ipak od oajnikog stanja i ina odvraa ga misao i strah od ivota poslije smrti,
jer moda je taj ivot gori od ovog kakav on ivi u kojem svaki ovjek mora da trpi.
I zaista Hamlet prihvata ivot onakav kakav on doista i jeste..
Generacije mladih ljudi irom svijeta poistovjeivale su se sa Hamletom,
ovjekom koji je u ivotu izgubio, da li zbog toga to su svi ljudi gubitnici, ili to
ne postiu svoje ciljeve, no ipak treba znati da je u ivotu malo pobjednika.Uspio
je da sauva svoju popularnost, i ako je od njegovog prvog izvoenja prolo vie
od
etiri
stotine
godina
(400g.),
jo
uvijek
privlai
publiku,a
njegovo izvoenje je uvijek novo i aktuelno jer u njemu postoji jedno neiscrpno
bogatstvo, jo i danas mnogi raspravljaju o Hamletu i ako su o njemu pisane
gomile knjiga. Svako od nas ko se upozna sa Hamletom, gradi svoju sopstvenu
sliku i o tragediji i o glavnom junaku.
Poznata Hamletova dilema "Biti ili ne biti" je traenje u sebi onog posljednjeg
razloga koji bi taj in uinio ljudski opravdanim. Odlae osvetu jer se nalazi usljed
nesklada izmeu svojih ideala s jedne strane i stvarnosti oko njega s druge strane.
Hamlet je ovjek humanist, misli na druge, bori se protiv nepravde, hoe da
popravi svijet to je vrlo teak zadatak kojeg je on itekako svjestan i kojeg ne
moe sam rijeiti. Najvea Hamletova veliina je u tome to je sebi postavio ono
krajnje pitanje, a istovremeno pati i nezadovoljan je sobom jer neprestalno
odugovlai i razmilja o tom pitanju. Ipak pun je optimizma, mata o onome o
emu ovjek oduvijek mata, o pravednijem i boljem ivotu, teio je za pravednijim
odnosima drutva te se borio za to. Bio je upravljen prema budunosti, prema
pogledu nade. Na kraju nam ostavlja poruku da je ivot ipak vrijedan ivljenja ak i
sa nesavrenim ljudima u nesavrenom svijetu kakav za njega i jeste, i ako je bio
svjestan da ivi u svijetu prepunom bolesti, korupcije, gdje su ljudi spremni na sve
da bi zadovoljili svoje strasti i pohlepu. Premda smo svjesni situacije oko
nas,trebali bismo biti bolji od drugih, i trebali bismo biti upravljeni prema boljoj,
ljepoj i pravednijoj budunosti za koju se je i Hamlet borio.
"Ovo je lo svijet, a ja sam daleko od ljudskoga bia, svi emo na kraju umrijeti, i zato elim neto
ispravno uraditi"
29
Tema: DEJN OSTIN GORDOST I PREDRASUDE

Dejn Ostin (Jane Austen)
Jane Austen (Steventon, 16. decembar 1775. - Winchester, 18. juli 1817.) je bila poznata britanska
knjievnica. Njeni pogledi na ivot ena i divno slaganje ironije uinilo ju je jednom od najznaajnijih
knjievnica njenog doba.
Jane Austen roena je u Steventonu 16.
12. 1775. kao ki Georgea Austena (17311805) i Cassandre Austen (prije Leigh;
1739-1827). Tu je provela vei dio ivota i
nikad se nije udavala. Imala je estoro
brae i stariju sestru Cassandru s kojom je
bila jako bliska. Jedini portret Jane Austen
je loe obojana skica njene sestre koja se
nalazi u Londonu. Njena braa Francis i
Charles otili su na more i postali admirali.
Osnovno obrazovanje dobila je 1783: prvo
u Oxfordu, pa u Southamptonu. Od 1785
do 1786 polazila je kolu za djevojke u
Readingu. Jane Austen je dobila
obrazovanje vee od normalnog koje su
dobivale tadanje djevojke, pa se ve rano
posvetila pisanju i prvu priu objavila je
ve 1789.
Jenain ivot bio je relativno dosadan, bez
nekih posebnih dogaanja. Godine 1801.
njezina obitelj preselila se u Bath, to je
bila scena mnogih njenih djela (iako je Jane
Austen, kao i njezin lik Anne Elliot
"ustrajala u neneklonosti prema Bathu").
Godine 1802 Jane je dobila poudu za brak
od bogatog, ali "krupnog i nezgrapnog"
ovjeka pod imenom Harris Bigg-Wither
koji je bio 6 godina mlai od nje. Takav
brak "osigurao" bi joj i oslobodio je nekih
obiaja i "ovisnosti" koje su odavale
osobnosti usjedilice koja se mora oslanjati na vlastitu porodicu. Takve okolnosti uticale su na nju da
pristane, no idui dan se predomislila i odbila je brak. Bilo je izvjesno da ga nije voljela. Nakon smrti
oca 1805., Jane, njena sestra i majka preselile su se u Southampton sa bratom Francisom i njegovom
porodicom gdje su ivjeli 4 godine, dok se 1809. nisu preselili u Chawton. Tu je njezin brat Edward
imao imanje i kolubu gdje je im je dopustio da ive. Njihova kua danas je otvorena za javnost.
Jane je nastavila miran ivot sa svojom porodicom. Godine 1816. poela je patiti od slabog zdravlja.
Danas se misli da je imala Addisonovu bolest, iji uzrook tada nije bio poznat. Bolest je imala i uspona i
padova, no 1817. se pogorala i Jane je morala otputovati u Winchester. Tu je umrla dva mjeseca
poslije (18. svibnja 1817.) i pokopana je u katedrali. Poto je bila odana suvremenoj kovneciji za
knjievnice, Jane je svoja djela izdavala anonimno. Njena djela doivjela su znatan uspjeh, no njezina
anonimnost ju je udaljavala iz vanih literernih krugova. Iako su sva njezina djela bila ljubavni romani,
pisani pod uticajem romantizma u engleskoj knjievnosti, Jane nije bila romantiar. Snane emocije
uglavnom donose opasnost u romanima Jane Austen i mlada djevojka koja vjeba suzdranost prije e
nai sreu od one koja bjei sa svojim voljenim. Njena djela bila su slinija djelima knjievnika kao to
su David Hume i John Locke nego djelima njenih savremenika kao to su Lord Byron i William
Wordsworth. Meu njenim najjaim inspiracijama smatraju se Samuel Johnson, William Cowper,
Samuel Richardson, George Crabbe i Fanny Burney.
Njezin posmrtno objavljeni roman Opatija Northanger satirizira gotika djela Ann Radcliffe, no Jane je
najpoznatija zbog svojih djela za odrasle koje se danas poprimile oblike socijalno pronicljivih komedija
manira. Ta djela, posebno Emma, esto su citirana zbog svoje savrenosti forme, dok dananji
kritiari pokuavaju iz zemlje iskopati novu prespektivu o Janeinim otrouminm komentarima o
predvidljivosti neudatih prefijnenih ena. Zakon o nasljeivanju i oporuke sav novac i nasljee
uglavnom su davali mukim nasljednicima.
30
Njena djela su jako dobro pimljena kada su izdana, a Sir Walter Scott ju je posebno pohvalio:
"Mlada dama ima talent za opisivanje mijeanja osjeaja i ljudi iz obinog ivota to je meni neto
najljepe s im sam se ikad upoznao."
Jane Austen je zasluila i divljenje Thomasa Babingtona Macaulaya (koji je mislio da nema kompozicija
koje su bile blie savrenstvu), Samuela Taylora Coleridgea, Roberta Southleya, Sydneya Smitha, i
Edwarda FitzGeralda.
Jane je bila jako cijenjen autor mnogo desetljea nakon smrti. Interes prema njezinim djelima oivljen
je pri kraju XIX vijeka. Engleski studenti XX vijeka rangirali su je mau najboljim engleskim
knjievnicima svih vremena, usporeujui je i sa Williamom Shakespeareom. Lionel Trilling i Edward
Said bili su vani Janeini kritiari.
Trilling je u eseju o Mansfield Parku napisao:
"Osoba koja je prva predstavila tano odreeni moderni ljudski karakter i kulturu gdje se nalazila je
Jane Austen. Nikad prije moralni ivot nije prikazan kakav je, nikad prije nije otkriveno da je tako
kompleksan, teak i zamoran. Hegel govori o "sekularizaciji spiritizma", kao primarnu karakteristiku
moderne epohe, a Jane Austen je prva koja nam govori to se pod time podrazumijeva. Ona je prva
knjievnica koja predstavlja drutvo, optu kulturu, kao ulogu u moralnom ivotu, objanjavajui
pojmove kao "otvorenost" i "vulgarnost" koje nijedna era prije te nebi shavatila, i koji su toliko suptilni
da se opiru koritenju, i toliko mone da se nitko ne moe oduprijeti njihovoj vladavini. Ona je prva
koja je postala svjesna terora koja vlada naim moralnim svijetom, svuda pristni anonimni sud na koji
reagiramo, nunost koju osjeamo da pokaemo istinu naeg sekularnog spiritizma, ija su mrana i
dubiozna mjesta brojnija i tamnija od onih u religioznom spiritizmu, koja ispituju na ivot i stil u
pitanje. . ."
Takoer su bile i negativne kritike za njezina djela koje su bile tako otre da su znale govoriti da pie
ne-knjievno, a Charlotte Bront je kritikovala njen uski opus:
"Bilo to kao toplina ili entuzijazam, bilo to energino, jako, iskreno, je krajnje nepotrebno u hvaljenju
ovih djela: sve takve demonstracije autorica bi upoznala sa dobro odglumljenim podsmijehom, bi bilo
"outr" ili ekstravagantno. Svoj posao u kojem ocrtava ivot profinjenih dama u Engleskoj radi
zauujue dobro. U crteu postoji doza Kineske vjernosti i finoe. Ona nabire itaa bez iega
odlunog, uzrujava ga sa niim dubokim. Ona ne poznaje osjeaje o kojima pie: ona odbija i partnera
za razgovor sa tim burnim sestrinstvom...to gleda otroumno, to govori sposobno, hoda fleksibilno,
odgovara joj za prouavanja: no to udara brzo i puno, na oigled sakriveno, to krv projuri kroz to,
to je nevieno sjedalo ivota, to je osjeajna meta smrti -- to gospoica Austen ignorie... Jane
Austen je bila puna i jedna od najvaih osjeajinh ena, no jako nekompletna i neosjetljiva (ne
neosjeajna) ena, ako se to uje -- ne mogu si pomoi !".
Mark Twain ju je jo jae kritikovao:
"Jane Austen ? Ma, ii u toliko daleko da u rei da je svaka knjinica koja nema knjigu od Jane
Austen dobra knjinica, makar ne sadravala nijednu drugu knjigu."
Janeina literarna snaga lei u ocrtavanju likova, posebno ena, sa delikatnim i njenim potezima koji
izlaze iz prirodnih i svakodnevnih incidenata iz srednje i vie klase, odakle uglavnom dolaze njezini
likovi. Njezini likovi, naoko obini, ispunjeni su vrstoom i preciznou, i sa takvim vanim detaljom da
odre svoju idivudualnost kroz cijelu radnju, i neobojani su njezinom vlastitom osobnou. Njezin
pogled na ivot izgleda dobar, sa malim dodatkom njene, ali otroumne ironije.
Neki savremeni itaoci svijet koji opisuje mogu smatrati, u kojem je glavni ljudski cilj avanturistika
udaja, neliberernim i nemirnim. U njenoj eri opcije su bile limitirane, i ene i mukarci su se vjenavali
zbog financijskih razloga. enski autori su pisali u uskom opusu romance. Dio Janeine prominentne
reputacije lei na tome kako dobro ona integrira poglede na ljudsko stanje uz uvjerljivu ljubavnu priu.
Velik dio tenzije u njenim romanima proizlazi iz balansiranja financijskih potreba protiv drugih
problema: ljubav, prijateljstvo i moral.
Jane Austen napisala je est romana, a za ivota objavljena su joj samo etiri, dok su NORTHANGERSKA
OPATIJA i UVJERAVANJE objavljeni posmrtno. Ni jedan od objavljenih romana nije imao njezino ime na
koricama - bili su potpisani By a Lady. U svoje doba nije bila meu najpopularnijim i najcjenjenijim
autorima, ali gotovo dvjesto godina nakon smrti njezina se djela itaju u cijelom svijetu. Englezi je slave
31
kao "proznog Shakespearea", a ostatak svijeta je zna kao autoricu po ijim romanima se snimaju iznimno
uspjeni filmovi i televizijske serije.
Djela Jane Austen smatraju se vanim karikama engleskog literernog kanona. Ui se na sveuilitima i
esta je tema mnogih kolskih satova i kritika. Razum i osjeaji je nedavno dran jako visoko jer su ga
prouavali uenici zbog prezentiranja drutvene strukture i razvoja likova. Romani su takoer itani
diljem svijeta bez ikakvih akademskih obveza, isto iz uitk. Jedna od kua gdje je ivila, u okolici Batha
je danas javni muzej.U popularnoj kulturi Janeini filmovi adaptirani su u filmove i televizijske serije
mnogo puta. Varirajui puto u vjerodostojnosti prema originalu. Ponos i predrasude je sa 6 filmova,
najadaptiraniji od njezinih djela, a zadnja adaptacija bila je 2005. gdje su glumili Keira Knightley,
Donald Sutherland, Matthew Macfadyen i Dame Judi Dench, a poznata je i Bollywoodsku adaptaciju
filma Bride and prejudice iz 2004. Prije toga bilo je 5 BBC-ovih televizijskih serija, a najpoznatija bila je
iz 1995. sa Colinom Firthom i Jennifer Ehle. Film Dnevnik Bridget Jones iz 2001. ima likove koji su
inspirirani djelom.
Emma je adaptirana u film 5 puta: 1932 sa Marie Dressler i Jeanom Hersholtom, 1972 kao televiijska
verzija, 1995 kao teen film Clueless, 1996 sa Gwyneth Paltrow i Jeremyem Northamom i kao
televizijski film sa Kate Beckinsale.'Razum i osjeaji je adaptiran u 4 filma ukljuujui i verziju Anga
Leea iz 1995 sa Kate Winslet i Emmom Thompson (dobio Oscara za najbolji adaptirani scenarij). Pod
tuim utjecajem je adaptiran na televiziji 2 puta i priprema se film pod isim imenom. Mansfield
Park i Opatija Northangeroboje adaptiranu u filmove. Jane Austen in Manhattan (1980) je film koji
govori o rivalima koji ele snimiti film po Janeinoj drami Sir Charles Grandison koje je ponovo
otkriveno 1980 .Glavne linosi njenih romana uvjek su ene ,ali treba istai da je ona stvorila i niz
uspjelih mukih likova. Romani Dejn Ostin su u smislu klasine Horacijeve fraze, zabava i
pouka ujedno, i to velika zabava i velika pouka; a to je zato to se u njima deava ustvari mnogo
vise nego to izgleda na povrini i to su njegov smisao i poruka dublji i ozbiljniji od njihove
spoljanje tematike.
Bibliografija
Romani:
Razum i osjeajnost (izdana 1811)
Gordost i predrasude (1813)
Mansfield Park (1814)
Emma (1815)
Opatija Northanger (1818) nakon smrti
Pod Tuim Utjecajem (1818) nakon smrti
Kraa djela:
Lady Susan
Watsonovi (nedovren roman)
Sanditon (nedovren roman)
Tri sestre
Ljubav i prijateljstvo
Povijest Engleske
Catharine, ili odaja
Lijepa Cassandra
32
GORDOST I PREDRASUDA
U romanu Gordost i predrasude Dejn Ostin je prikazala svoju izuzetnu sposobnost komponovanja; ona je u tome
donekle izuzetna meu enama-piscima, koje se obino nisu isticale snanoma arhitektonikom djela. U ovom romanu
nema tako rei ni jedne suvine rijei; sve je strogo funkcionalno i podreeno cilju, sve se pokazuje kao neophodno
za razumjevanje radnje i likova. Osobito je uspjela ekspozicija; poetak Gordosti i predrasude spada meu
najupeatljivije poetke u romanu uopte. Moe se misliti da je samo ekspir bio sposoban da tako.u nekoliko
jezgrovitih rijei, kae na najefikasniji nain sve to je potrebno znati da bismo uli u radnju.
Kompozicija Gordosti i predrasude je utoliko jaa to se funkcija pojedinih detalja u cjelini djela otkriva postepeno i
tek na kraju sagleda u cjelini. Dejn Ostin odrava itaoevo interesovanje sluei se postupcima koji, opet kao i
Fildingovi , potiu iz komediografske tehnike.Ona nekoliko puta sugerie itaocu mogunost raspleta koja se kasnije
ispostave kao lana: tako itaoci najprije vide Vikhema samo sa lijepe strane i izgleda da e Elizabeta nai u njemu
svog izabranika; zatim, sve do sredine djela, ini se da se Darsi i Elizabeta nepovratno udaljuju jedno od drugoga, i
taj razvoj kulminira u prizor njegove prve prosidbe-ali onda neoekivano i gotov neprimjetno nastaje obrnuti proces,
pribliavanja. Nije potrebno nabrajati druge primjere gdje Dejn Ostin izvanredno vjeto operie dramatinim,
neoekivanim, ali opet psiholoki uvjerljivim obrtima.
Ne moe se ipak rei da su svi romani Dejn Ostin tako dobro komponovani kao Gordost i predrasude . Ona , kao i
njen gospodin Benet , uivaju u podsmijavanu i zato katkad daje suvie mjesta istupima glupih ili izopaenih osoba
koje karikira; recimo uvena ga. Noris u Menfild parku suvie govori, isto tako i gca Bejts u Emmi, a i sam g kolins
ne bi morao da izgovori ba sve svoje besmislice, jer ga vec od prva dva-tri istupanja vidimo kao na dlanu. Ali
velikom piscu treba oprostiti male slabosti; a u krajnjoj liniji to i nije slabost ve razbacivanje snage. Dejn Ostin
kao da nam pokazuje koliko duhovitih varijacija moze da odsvira o istoj situaciji; pa iako takvi djelovi prosjenom
itaocu pomalo dosauju, za poznavaoca oni mogu biti poslastice.
Meutim, Dejn Ostin je od kritike dobivala i ozbiljne prigovore: posebno je isticana kao negativna osobina
ogranienost njenog drutvenog i moralnog vidika.Vidjeli smo, zaista da je krug njenih tema (u doslovnom smislu)
dosta uzak i da on uglavnom prihvata norme onog uskog drutvenog kruga u kome se kretala kao neto
nepromjenjivo. U romanu Gordost i predrasude uz glavni problem veze izmeu Elizabete i Darsija opisan je
predbrani historijat Binglija i Dejn Benet, a uz to imamo i dva sporedna, medusobno vrlo razliita brana
rjeenja: udaju arlote Lukas za g. Kolinsa i udaju Lidije Benet za Vikhema. Takva tematika moze na prvi pogled
izgledati mrava i ogranicena; ali se treba sjetiti da se cijela evropska komedija , od grko-rimske klasike do naih
dana, bavila malo im drugim.A kritika je ve sa razlogom utvrdila da romani Dejn Ostin imaju mnogo slinosti sa
komedijom.
Dejn Ostin uspjeva uspjeva ne samo da naslika svoje licnosti, ve da ih tako rei oivi; u toku itanja mi se ne samo
uivljavamo u njih nego i saivljavamo sa njima, bar sa onim glavnima, kao sa nekim ko nam je blizu u naoj
svakidanjici. Pogledajmo samo Elizabetu Benet iz Gordost i predrasude. Kada je prvi put susreemo doznajemo da
je po godinama druga kerka Benetovih, da je srednje ljepote, da je otac voli a mati ne voli,a poto je mati glupa i
ograniena, a otac, mada ekscentrik, mudar i talentovan, nasluujemo donekle njene osobine
Ni jedna od njih nema bogzna ta to bi je preporuilo
33
Odgovori on; sve su budalaste i neznalicekao i druge djevojke;

Ali Liza je otroumnija od svojih sestara.
Uskoro zatim vidimo njenu duhovitost, sklonost ali, i otroumno ocjenjivanje ljudi; ali punu njenu sliku sagledacemo
tek na kraju knjuge,ka ha nas Dejn Ostin provede, zajedno sa Elizabetom , kroz niz doivljaja, iskuenja i obrta
sudbine.Nijedan od tih dogaaja nije uzalud napisan; svaki doprinosi njenoj karakteristici ili ini etapi u njenom
duhovnom razvitku, i svaki obogauje nae saznanje u ludima i stvarima svijeta u kome se kree radnja. Bolest
Dejn benet i dogaaji oko toga pokazuju nam (pored svega onog ostalog to se odnosi na druge linosti )Elizabetinu
neposrednost, nekonvencionalnost, osjeajnost, privrnost sestri; njen otar um prema Darsiju u prvom dijelu knjige
pokazuje nam da ona ne trpi nadutost i samouvjerenost; njeno odbijanje prosidbe g. Kolinsa pokazuje nam njenu
nezavisnost i zdrav stav prema ljubavi i braku; njeno odbijanje Darsijeve prve prosidbe dodaje svemu tome nove
tonove i jo vie uzdie njen ugled u naim ocima, a u njenom snanom odgovoru na arogantni napad leidi Katarine
izbija hrabrost i dostojanstvo prave junakinje. Na kraju knjige mi smo potpuno oarani tom izvanrednom mladom
enom, ali smo ujedno doznali ta smo i ranije slutili da ona nije nepogreiva i da je njen raniji stav prema
Darsiju, kao i prema Vikhemu , bio predrasuda roena iz ozbiljne zablude. Ali tim je njen lik postao samo jo
ljudskiji i uvjerljiviji.
Glavne pozitivne linosti u romanima Dejn Ostin nisu savrene. One su prikazane u razvoju, u procesu sazrevanja;
njihov put je esto vijugav, sa nepredvienim zaokretom, i u sutini to je put od zablude do istine, od neznanja do
svjesnosti.
34
Jane Austen :Steventon, 16. decembar 1775. - Winchester, 18. juli 1817
UNIVERZITET U BIHAU
Pedagoki fakultet
Odsjek: Bosanski jezik i knjievnost
M AG B E T
WILLIAM SHAKESPEARE
35
BIHA, januar,2008.god.
Student:
SEJARI EILA
IZLAZAK IZ TAMNICE LJUDSKOG DUHA
Svjetovne tendencije koje su bile konstantno prisutne unutar

srednjevjekovne kranske kulture , brojna tehnika otkria /Gutenbergpresa za tampanje/, geografska otkria/otkrie Amerike/politike promjene,
osnivanje prvih sveuilita, banaka, jaanje i razvoj gradova i graanske
klase /naroito u Italiji/, dovele su do promjene srednjovjekovne predstave o
svijetu i ovjekovom mjestu u njemu, razlog su pojavi nove epohe u
ljudskom
razvoju,
pojavi
humanizma
i
renesanse
/XIII-XVI
vijek/.Kopernikovim otkriem da je zemlja planeta u sunevom sistemu,
uzdrmano je crkveno uenje o poretku u kosmosu.ovijek nije vie tek
nemoni posmatra u rukama sudbine, nego akter , mona individua od
koje zavisi i njegova lina srea i sudbina ovjeanstva.On osjea da moe
i nastoji da mijenja svijet. Ideal ove epohe je biti slobodan, uen, stvaralac,
biti univerzalan ovijek /homo univerzale/.
Nije samo nauka zbacila sa sebe poniavajuu ulogu slukinje bogosloviji i
prenijela sve interesovanje na prirodu i ovijeka,umjetnost je postala glavni
saradnik novog vremena, dejstvujui najjae na mase.Razvijanje svih
duhovnih i fizikih sila, napravile su od umjetnosti i poezije sredstvo za
zadovoljstvo.
Druga polovina XVI vijeka u Engleskoj se naziva Elizabetansko doba, po
imenu kraljice Elizabete I ,ija je duga vladavina /1558.-1603./donijela
zamlji relativan mir , blagostanje i bezbjednost od najezdi spolja.Sa
politikom stabilnou doao je i ekonomski napredak i kulturni procvat,
tako da je za nepunih 50 godina Elizabetanske vladavine lice Engleska bilo
preobraeno. Elizabetansko doba naziva se i Zlatno doba engleske istorije.
Ispod takvog neba doao je genij u historiji svjetske knjievnosti,ija su
djela u sebi nosila najznaajniji izraz renesansnog duha, pjesnik i
dramatiar William Shakespeare.
36
WILLIAM SHAKESPEARE IVOT I RAD

Po mudrosti Nestor;
po genijalnosti Sokrat;
po umjetnosti Vergilije.
Zemlja pokriva,
narod tuguje,
a Olimp ga ima.
/natpis iznad ekspirova groba/
Viliam ekspir/William Shakespeare/ roen je 23.aprila,1564.godine u malom mjestu Stratford,u grofoviji

Vorik, na rijeci Evonu /Stratford upon Avon/.Roen je kao tree i najstarije muko dijete od osmoro djece Dona
ekspira, malog trgovca-zanatlije i uglednog lana Optinskog vijea, to e njegovu sinu obezbjediti pohaanje
veoma dobrih kola. Sa 18 godina ekspir se eni sa osam godina starijom Anom Hatavej. Od roenja blizanaca
1585.godine pa do 1592.godine u ekspirovoj biografiji postoji praznina.Postoji nekoliko pria iju vjerodostojnost
je teko provjeriti.Izgleda da je neko vrijeme bio uitelj, a da je u London otiao 1587.godine i tamo se prikljuio
jednoj pozorinoj druini.Godine 1592. jedna pozorina trupa izvela je u Londonu dramu Hari esti za koju se smatra
da bi mogla biti prvi dio ekspirovog Henrija VI. Dramski pisac Robert Grin objavio je 1592.godine jedan spis u
kojem upozorava svoje akademski kolovane drugove da se uvaju glumaca i novih nekolovanih pisaca meu
kojima je i neka skorojevika Vrana uljepana perjem koja zamilja da je jedini Binotresac u zemlji. Aluzija se
odnosi na ekspira, te saznajemo da je on u Londonu i da je dramski pisac.Sljedee godine u Londonu se pojavila
kuga i pozorita su bila zatvorena sve dok se zaraza nije stiala .Za to vrijeme ekspir je napisao poemu Venera i
Adonis. Od 1594.godine bio je lan Druine Lorda komornika, koja je nakon smrti Elizabete dobila naziv Kraljevski
glumci.ekspir je prvenstveno pisao tekstove ali je i glumio.Izveden je velik broj njegovih drama . Godine 1596.
ekspir je bio dovoljno imuan da bi mogao uestvovati u gradnji jednog novog pozorita, uvenog pozorita Glob
na obali Temze u Londonu.Iste godine kupio je kuu u svom rodnom Stretfordu.ekspir je pisao sve manje i manje,
da bi se 1612.godine potpuno povukao u Stretford gdje je i umro 23.aprila, 1616.godine , istog dana i iste godine kada
i Miguel Sertvantes de Savedra.Sahranjen je u mjesnoj crkvi sv.Trojice u blizini oltara gdje i danas poiva njegov
zemni prah.
ekspirov knjievni rad obuhvata period od 20 godina.Pored dvije narativne poeme Venera i Adonis i
Otmica Lukrecije, napisao je zbirku od 154 soneta, 36 drama , komedija, istorija i tragedija.
Po E.Daudenu ekspirova dramska djela nastala su ovim hronolokim redom:
-u prvom razdoblju ekspir je napisao ove drame i komedije: Zabune,Ukroena zloa, Dva viteza iz Verone i
Nenagraeni trud; istorijske drame : Henri VI (tri djela/ i Riard III; i tragedije Tit Andronik i Romeo i ulijeta.
-drugom razdoblju pripadaju velike i vedre komedije: Snovienje u no

ivanjsku,
Mletaki
trgovac,Mnogo
vike
ni
oko
ega,
Kako
vam
drago,
Bogojavljenska no i Vesele ene vindzorske;istorije Riard II, Kralj Don,Henri IV

(dva dijela/ i Henri V.
-tree razdoblje obuhvata velike tragedije:Julije Cezar, Hamlet, Otelo, Kralj Lir, Makbet, Antonije i
Kleopatra, Koriolan i Timon Atinjanin; satirina drama Troil i Kresida i dvije mrane komedije Sve je dobro to se
dobro svri i Mjera za mjeru.
-etvrto posljednje razdoblje sadri tragikomedije ili romantine drame :Simbelin, Zimska bajka,
Bura /Perikle?/ i romantinu istoriju Henri VIII.
U pisanju se ekspir uglavnom sluio jambskim desetercem bez rime.Ta posebna engleska pjesnika forma
nastala je u XVI vijeku.Rimom se sluio veoma rijetko, obino samo u dvostihu /kupletu/ kojim zavrava svaku
scenu ili u nekim kraim dijalozima, koji imaju formalan i pouan, a ponekad i komian karakter.Gotovo svaka
ekspirova radnja obuhvata neko vee vremensko razdoblje i nije vezana za jedno mjesto.Ovim osobinama , kao i
izmjenjivanjem ozbiljnih likova i situacijama sa kominima u istom dijelu, ekspir nastavlja englesku narodnu
tradiciju, a razlikuje se od antikog teatra kao i od pripadnika klasicistike kole u Francuskoj, iji su najvei
predstavnici bili traged Rasin /Racine/ i komediograf Molijer /Moliere/.Djela iz historije temelje se na starijim
kronikama, a za svoje drame iz rimske historije iskoristio je Plutarhove ivotopise.Komedije temelji na motivima iz
starijih drama ili na panjoplskim romanima, na novelama iz talijanskih zbirki ili na romantikim priama engleskih
autora koje su nastale pod talijanskim uticajem.
I u nae vrijeme , kao i u XVII vijeku, ekspirova dijela ostaju jo uvijek izvor mudrosti i ljepote za
ovjeanstvo.*
________
*
P.S.Kohan,Istorija Zapadnoevropske knjievnosti
37
MAGBET
ivot za sebe ili ivot u sebi *
Posljednja od etiri velike ekspirove tragedije je Makbet.Prvi put je prikazana 1606.godine.Thomas

Campbell, romantiki pjesnik, kot rekao je : Smatram Makbeta za najvee blago nae dramske literature...To je na
najvei posjed u dramskoj poeziji.
Grau za svoju najkrau tragediju / pet inova/, ali po strukturi jednostavnu i savrenu , ekspir je pronaao
u mitu, poluhistorijskoj prolosti i blagu keltskih legendi /kotska kronika Rafaelha Holinsheda/.Radnja se odvija u
XI vijeku /spominjanje Edvarda pobonog Edvard Ispovjedioc , 1042.-1066./,u kotskoj, osim u treem prizoru , IV
in gdje se radnja odvija u Engleskoj.
Prve rijei, prvi prizor, grmljavina , sijevanje , neodreeno mjesto na koje dolaze tri vjetice bude u itaocu ,
na samom poetku , crne slutnje,
Runo je lijepo, a lijepo je runo
Lebdimo kroz maglu i uzduje kuno
..od prvih stihova drame sprema nas na zloin**. Na bojnom polju, usred vreve i strke kotskom kralju Dankanu i
njegovim sinovima Malkomu i Donalbejnu u susret dolazi krvavi vojnik i pria o sukobu njihovog hrabrog Makbeta i
norvekog junaka, njihova neprijatelja Mekdonvalda:
...jer div Makbet
(A njemu vrlo dobro pristaje to ime),
Fortuni prkosei, s istrgnutim maem,
Od krvavoga to se klanja puio,
Ko miljenik je slave sebi sjeko put
Dok s robom se ne suoi;
I nit mu ruke stisnu,nit ga pozdravi
Ve ga od pupka pa do grla raspori
I prikova mu glavu na bedeme nae.
Prkos Fortuni-bogovima, miljenik slave zbog tolikog klanja, ne sluti Makbetu nita dobro, njegov tragian kraj je
neizbjean.Na pustom proplanku uz grmljavinu vjetice se opet sastaju i priaju svoje doivljaje.Dolaze kotske
vojskovoe Makbet i Bankvo, a vjetice Makbeta pozdravljaju sa rijeima : glamski tane,tane kodorski i
Makbete koji e poslije biti kralj.One proriu Makbetu kako e postati gospodar Kodora, a zatim i sam kralj, a
Bankvu govore :Rodit e kraljeve, al sam to nee biti;. Vjetice nestaju, a jo iznenaenom Makbetu i Bankvu
dolaze plemii Ross i Angus sa vijeu da ih kralj poziva sebi, a Makbeta , zbog hrabrosti proglaava gospodarem
Kodora. Vidjevi da se vjetiije proroanstvo ostvaruje , Makbet se poinje baviti milju da e biti kralj.Bankvo
primjeuje njegovu zaneenost i govori:
Te nove asti mu,
Ko tue haljine, prianjaju uz tijelo...
_____________________
*Jan Kot,ekspir na savremenik
** Josip Torbarina
Na prijemu u kraljevskoj palai , kralj najavljuje svoj dolazak u Makbetov dvorac i tom prilikom proglaava za svog
nasljednika sina Malkoma koji je sada knez Kamberlandski.uvi to Magbet tiho , za sebe, kae:
Knez kamberlandski!To je stepenica
Koju preskoit moram ili se spotai,
Jer put mi prijei.Zvijezde, skrijte vatre sjajne!
Da svijetlo ne vidi mi elje crne i tajne...
Makbet alje svojoj eni pismo u kojem joj pie o vjetiijem proricanju, da se raduje zajedno s njim , ali da o tome
uti.Lejdi Makbet svoje radovanje prekida milju o suprugovoj dobroti i potenju to bi moglo nauditi tome da
postane kralj, te eli da on to prije doe kako bi ga ona nasavjetovala:
Pouri,da ti duh svoj ulijem u uho
I rastjeram vrlinom svog jezika
Sve to od Zlatnoga te vijenca odvaja...
uvi da Makbet dolazi s kraljem , ona zaziva duhove da je uine vrstom, da je obdare divljinom i okrutnou, da
zatvore put saosjeanjima i uvstvima prirodnim, da je nita ne omete u njenom naumu.Pri susretu sa Makbetom
ona mu povjerava svoje planove, moli ga da bude vedar i oputen, a ona e se za sve pobrinuti jo te noi.Shvativi da
38
e ubiti kralja, Makbet se poinje kolebati, svjestan je posljedica takvog ina, svjestan je da pravda svakog stie, a i
kako ubiti nekoga kom je podanik i rob, nekog koje tako blag i ist.Lejdi Makbet primjeuje njegovu neodlunost:
...Boji li se
U djelu i u hrabrosti da bude isti
Kao u elji?Zar bi htio imati
Ono to cijeni kao ukras sveg ivota,
A ivjet ko kukavelj u vlastitoj cijeni,Doputaju da ne smijem slijedi iza hou,Ko jadni poslovini maak?
Nazivajui ga kukavicom ona direktno vrijea njegovo dostojanstvo, ispituje hrabrost dokazanog junaka i postie
svoj cilj. Kraljevim uvarima daju vino sa uspavljujuim sredstvom, Makbet ubija kralja uvarevim noem te im
onako krvave noeve stavlja pored njih.Zauvi kucanje bjee u svoje odaje.Makbetovo utanje prekida Lejdi : Ne
tonite u svoje misli tako jadno., na to joj on odgovara : Bolje je za se ne znat, nego in taj spoznat.
Ujutro, Makdaf odlazi probuditi kralja, a Lenoks pria Makbetu kako je strana no bila tamo gdje je
spavao:
Oluja dimnjake je sruila, i vele,
U zraku jecanje i udni krici smrti
Odzvanjaju;a mrana ptica stranim glasom
Proriu divlje metee i smuen nered,
Izleen nanovo za zlokobno to vrijeme,
Svu no bogovetnu je krijetala; a neki
Jo kau da se zemlja ko u groznici
Potresla.
Najavljena nesrea i zlo stiu sa povratkom Makdafa. Kralj je ubijen. Vidjevi krvave uvare Makbet ih ubija
opravdavajui se bijesom i estinom ljubavi prema kralju.Kraljevi sinovi su svjesni opasnosti te odluuju odmah
pobjei , a kako bi zameli svoje tragove, jedan odlazi u Englesku, a drugi u Irsku:
...tu gdje smo ,
u smijeku ljudi noevi vire;to je tko
Po krvi blii, to krvaviji.
Kralja sahranjuju u kraljevsku grobnicu, a Makbet odlazi na krunisanje.Bankvo uvia da su se vjetiija proricanja
obistinila, ali se boji da tu ima Makbetove krivice.Makbet je konano kralj, ali nemir u njemu je jo prisutan.Strah ga
je mudrog, smjelog i nesalomivog Bankva iji e porod naslijediti Makbeta, kako vjetice rekoe.On pronalazi ljude
kojima se je Bankvo davno jednom zamjerio te ih nagovara da mu pomognu da se rjee zajednikog neprijatelja.Isto
trebaju uraditi i sa njegovim sinom Fliansom. Odsustvo savijesti, ljudskog morala, te zaluenost vlau i svim to ona
nosi, razlog su da slavljeni junak , uzor svima, postane udovite koje unitava sve to se nae na njegovu putu, sve
to moe iole biti prijetnja njegovu zlatnom prijestolju. Njegove misli su misli ludaka, psihiki nezdravog ovjeka,
ovjeka opasnog za sve oko njega, a to i moemo zakljuiti iz rijei upuenih ubojicama, kada oni , svjesni
opasnosti govore Makbetu da su oni samo obini ljudi, da to oni nee moi:
Da, u katalogu se vodite ko ljudi,
Ko to kuak ,hrt,mjeanac,spanijel,ker,
I vujak,ovar,jazavar,svi imenom
Se pasa zovu, al se dobro razlikuju
U cjeniku, ko spor i hitar,otrouman,
I lovaki i uvar, svaki prema svojstvu
to narav mu ga udahnu dareljiva,
Po kojem prima naslov posebni u nizu
Koji ko jednake ih sve oznauje;
To vrijedi i za ljude.-Ako imate
Svoj poloaj u popisu i niste zadnji
U redu mukosti, tad recite, i ja u
Vam povjeriti onaj poso koji e
Kad svri se, dumana vaeg unititi...
Ljudska savijest koja je Makbetu rekla zbogom, pojavljuje se kod Lejdi Makbet .Shvata uinjenu greku, teina
uinjenog zlodjela je neizdriva, ona se kaje :
Nemamo nita , sve je sjena,
Gdje elja je bez zadovoljstva ispunjena .
S tim to unitavamo bolje u grob lei
39
No s unitenjem sumnjivo veselje stei.

Makbet primjeuje te promjene, te joj preuuje plan za ubistvo Bankva i njegova sina.
Ubojice ubijaju Bankva , ali Flians uspjeva pobjei.
Na veeri , u dvoru, pojavljuje se duh Bankva, koga samo Makbet vidi.Poinje priati s njim, tjera ga iz dvorca, emu
se gosti ude i pomiljaju da je njihov kralj izludio.Lejdi istjerava sve goste van.Izbezumljeni kralj odluuje otii do
vjetica kako bi mu one rekle jo neto o njegovoj sudbini.
Vjetice mu govore da se uva Makdafa, da mu porod ene ne moe nakoditi i da ga niko savladati nee dok ne
krene sva uma Bernamska.
Makdaf je svjestan Makbetova zloina i njegovih daljih namjera, te moli engleskog kralja da mu pomogne sa svojom
vojskom. Svrgnue Makbeta sa kraljevskog prijestolja.
uvi da mu je Makdaf dumanin, Makbet napada na njegov grad i ubija mu cijelu porodicu.
Lejdi Makbet poinje hodati u snu , neprestano trlja ruke i govori : Gubi se ,prokleta mrljo!Gubi se kad ti
kaem!.Pria o kraljevoj krvi, o Makdafovoj eni :
Tu je zadah jo po krvi;svi mirisi Arabije nee ga
sprati s ove male ruke.Oh!Oh!Oh!
Doktor shvata ta je uzrok njene bolesti, te govori da njoj ne treba lijenik nego sveenik i da je paze jer bi sebi
mogla nauditi.
Engleska vojska se pribliava .Makbet je siguran da mu nisu prijetnja, jer bernamske ume se nisu
pokrenule, niti mogu, a tako su vjetice rekle.
Blizu Bernamske ume stie engleska vojska, a Malkom nareuje svakom vojniku da odree po jednu granu i nosi je
pred sobom kako neprijatelj ne bi vidio u kolikom broju dolaze.
Na Makbetovu dvoru se zau zapomaganje ena. Lejdi Makbet je sama sebi oduzela ivot.Kada Makbeta obavijestie
o tome on ree:
I kasnije je mogla umrijeti.
Bilo bi dosta vremena za takvu rijeI sutra;sutra i sutra, iz dana u dan
Polako puzi kraju ovaj sitni hod
Do sloga posljednjeg u knjizi vremena;
I svako jue ludama posvijetlilo
Je put u pranu smrt.Utrni,kratka svijeo!
ivot je samo sjen to luta, bijedni glumac
to se na pozornici razmee,prodrhti
Svoj sat, i ne uje se vie;on je bajka
Koju idiot pria, puna buke i bijesa,
A ne znai nita.
On postaje svjestan da je samo obini ovijek, smrtnik kao i svi drugi.Uzaludan je sav trud i sva nastojanja , svo
razmetanje, jer otii treba tamo gdje kruna ne znai i ne vrijedi nita.
Kada glasnik donosi vijest da se sva uma Bernamska pokrenula prema njima, Makbet se naoruava i priprema kako
bi umro barem pod orujem.
Na bojnom polju se Makbet suoava sa Makdafom te mu govori da se daba maa hvata:
....zaaran je ivot moj i nee
Uzmaknut ni pred kime koga ena rodi.
Makdaf mu na to ree da njega ena nije rodila, njega su prije vremena iz majine utrobe izvadili.Borei se, Makdaf
ga naziva kukavicom,strailom, svjetskim ruglom, udnom nakazom i tiraninom.Makbet je ubijen ,a njegovu glavu na
kolcu Makdaf odnosi u dvorac i pozdravlja Malkoma kao kralja.
ZAKLJUAK
ekspir je pjesnikim jezikom izrazio svu unutranju i vanjsku grozu i tajnovitost umorstva*
Makbet je potonuo u komar kojeg je sam napravio.Na poetku rastrgan izmeu ivota za sebe i ivota u
sebi, izabrao je ivot za sebe, ne znajui da e takav ivot biti ba toliko kratak,a toliko strano i uasno teak .
40
Smatram da je glavni uzrok Makbetova traginog zavretka, njegova iskompleksiranost koja je otila toliko
daleko da je prerasla u najgori mogui vid ludila.Koliko se moe primjetiti, Makbet i njegova Lejdi su jedini
suprunici u njihovom okruenju , koji nemaju svog djeteta.Njegovu nepotpunu mukost spominje i prebacuje sama
Lejdi Makbet.On nema svog nasljednika kao svi njegovi prijatelji,kao sam kralj. U junatvu i slavi e ga uskoro
zamijeniti mlai, hrabriji, a to je bio jedini nain kako se mogao dokazivati, rei da vrijedi , rei da je
muko.Vidjevi da moe postati kralj , naao je svoje novo bojno polje na kom e moi dokazati svu svoju vrijednost
i uzvienost i za vijeke vijekova zaepiti usta onima koji su se pitali da li je muko ili nije.
Ni na jednom mjestu ne moemo naii na dokaz ljubavi izmeu Makbeta i njegove supruge.Pouda je ovdje
strana rije. Lejdi Makbet se osjea poraeno kao majka, manje je vrijedna od ostalih dama, te mogunost da postane
kraljica predstavlja slamku za spas njenoj gotovo mrtvoj dui, svjetlost u mranom tunelu njenog ivota.
Ovako bolesnim umovima , runo je postalo lijepo, a lijepo je postalo runo, pa lebdei kroz maglu prebrzo
dooe do
sloga posljednjeg u knjizi vremena.
________
*
Josip Torbarina
Li t e ra tu ra :
1.William Shakespeare, Magbet, /predgovor i prevod Josip Torbarina/, Biblioteka Dani,Sarajevo, 2004.godina
2.Viljem ekspir, Drame ,/predgovor B.Nedi/, Svjetlost , Sarajevo, 1976.godina
3.Viljem ekspir,Julije Cezar, kolska biblioteka,Svjetlost ,Sarajevo, 1967.g.

4.Viljem ekspir,Kralj Lir,kolska biblioteka,Svjetlost,Sarajevo,1969.g.
5.Jan Kot, ekspir na savremenik, Srpska knjievna zadruga,Beograd,1963.g.
6.M.Solar, Povijest svjetske knjievnosti, Golden marketing,Zagreb, 2003.g.
41
7.Viljem ekspir, Izbor /priredio dr Ivan Vidan, kolska biblioteka , Svjetlost

,Sarajevo, 1963.g.
8.Zdenko Lei, itanka za II razred gimnazije, Sarajevo Publishing, 2005.g.
WILLIAM
SHAKESPEARE
HAMLET
42
Sijamhodi Aida
2008. BIHA
William Shakespeare
Po mudrosti Nestor,
Po genijalnosti Sokrat;
Po umjetnosti Vergilije.
Zemlja pokriva,
Narod tuguje
A Olimp ga ima
(natpis iznad Shakespeareovog groba, lat.)
Gotovo ni o jednom piscu ne znamo tako malo, kao o Williamu

Shakespeareu. Linost pisca, ija su djela poznata cijelom obrazovanom svijetu,
jo uvijek je za nas zagonetni sfinks. itavi periodi njegovog ivota prekriveni su
mrakom neizvjesnosti. Postoji vrlo malo provjerenih podataka o njemu. Mnogi
istraivai su na osnovu tih malobrojnih historijski zabiljeenih podataka pokuali
rekonstruirati ivot ovog velikana. Upravo zbog te neizvjesnosti nastale su mnoge
neosnovane teorije o tome da Shakespeare uope nije pisac svojih mnogobrojnih
djela. Pored teorije da su mnogi tadanji renesansni pisci krili se pod tim imenom
kao grupa, najdue je ivjela teorija da se pod tim imenom krije filozof Francis
Bacon ili dramatiar Christoper Marlowe. Ono to znamo o njemu jeste da je bio
engleski pjesnik (napisao je 154 soneta, dvije duge narativne poeme i nekoliko
drugih poema) i dramski pisac (napisao je 38 pozorinih komada). Roen je 1564.
godine u Stratfordu na rijeci Avon u bogatoj porodici koja se brzo osiromaila,
tako da je jedan od najveih genija renesanse postao mesarskim pomonikom.
William Shakespeare se oenio mlad, sa 18 godina sa est godina starijom Annom
Hathaway i stekao troje djece: kerku Susannu i blizance Hamleta i Judith. Hamlet
umire u jedanaestoj godini iz nepoznatih razloga. Sa 23 godine William prelazi u
London, gdje neko vrijeme obavlja neke beznaajne poslove u kazalitu, sve dok
mu se ne prui prilika da postane glumac, a ubrzo nakon toga i pisac, te
vjerovatno suvlasnik poznatog kazalita Globe i glumake druine Ljudi lorda
Timberlina ( ili emberlena).
William Shakespeare je jo za ivota postao neobino popularan ;
drame su mu se esto izvodile, a do danas su se njegova djela prevela na gotovo
sve jezike i izvode se svud u svijetu ee nego bilo koji drugi pozorini komad.
Da je Shakespeare bio neobino popularan jo za ivota svjedoi jedan zanimljiv
43
dokument toga doba. Taj dokument je predsmrtna poslanica poznatog dramatiara

Roberta Grina. Napominjui drugovima dramatiarima nezahvalnost glumaca koji
su ga prezreli i zaboravili, nekada poznati pisac kae:
Da, ne vjerujte im, jer se meu njih uvukla
vrana, okiena
naim perjem; taj slavoljubac krije pod
glumakim haljinama
tigrovo srce. On sebe smatra majstorom stiha
ne manjim od
svih vas. Kao pravi Yohonnes-Factotum
(majstor za sve),
on se smatra jedinim gospodarem scene
(Shakescene)
68
pod tom slavoljublivom vranom nesumnjivo se porazumijeva

Shakespeare. Izrazom
tigrovo lice pod glumakim haljinamaGrin parodira
stih jedne Shakespeareove drame; a rije
Shakescene je javni nadimak
njegovom porodinom imenu.

Veliki interes za Shakespearova djela, od njihovog nastanka pa sve
do danas, vremenom su u teoriji formirali specifinu nauku ekspirologiju.
Istanan osjeaj prema njegovim djelima pokazali su i suvremeni mediji. Mnogi su
filmski i televizijski autori u XX stoljei posegnuli za motivima iz Shakespeareovih
djela. Do 1999. godine snimljeno je 66 filmova po njegovim dramama, a prvi je bio
Magbeth iz ere nijemog filma 1905. godine. 69
Najvei dio svog knjievnog opusa je napisao izmeu 1590. i
1613.godine. njegova rana djela su uglavnom komedije i istorije- knjievne vrste
68
69
P.S. Kohan ISTORIJA ZAPADNOEVROPSKE KNJIEVNOSTI Veselin Malea, Sarajevo 1957., str. 92
Predgovor Muhameda Delilovia
44
koje je digao do savrenstva do kraja XVI stoljea. Zatim je pisao tragedije do

otprilike 1608. godine, a u poznom periodu tragikomedije.
Tragedije:
Romeo i Julija 1593.
Tit Andronik 1594.
Julije Cezar 1599.
Troilo i Kresida 1602.
Hamlet 1602.
Otelo 1604.
Kralj Lir 1605.
Magbet 1606.
Antonije i Kleopatra 1607.
Koriolan 1608.
Timon Atinjanin 1608.
Komedije:
Uzaludni ljubavni trud 1590.
Dva plemia iz Verone 1591.
45
Komedija nesporazuma 1594.

San ljetne noi 1594.
Mletaki trgovac 1595.
Ukroena goropad 1596.
Mnogo vike ni oko ega 1599.
Vesele ene Vindsorske 1599.
Bogojavljenska no 1600.
Kako vam drago 1600.
Sve je dobro to se dobrim svri 1604.
Mjera za mjeru 1604.
Perikle 1608.
Cimbelim 1610.
Zimska pria 1610.
Bura 1611.
Historijske drame:
Kralj Henri VI 1591.
Kralj Riard III 1593.
Kralj Riard II 1594
Kralj Don 1594.
Kralj Henri IV 1597.
Kralj Henri V 1599.
46
Kralj Henri VIII 1612.
Pjesme:
Soneti 1609.
Venera i Adonis 1593.
Otmica Lukrecije 1594.
Strastveni Hodoasnik
Shakespearovi soneti su toliko cijenjeni da se sonetni oblik sa tri

katrena i jednim dvostihom nazvao elizabetanski ili ekspirov sonet.
Motive i fabule svojih djela Shakespeare je uzimao iz
srednjovjekovnih legendi, antike literature i savremenih kronika. Kao stvaralac je
svestran i sa jednakom
umjetnikom snagom i uvjerljivou vlada kominim,
realistikim i traginim elementima koje u svojim djelima esto i ispreplie.

Njegove tragedije se umnogome razlikuju od grkih, jedino ih povezuje izbor
likova- izuzetni, jaki karakteri i mo strasti i neumitnosti sudbine. One su pisane
za drugaiju publiku i drugaiji tip kazaline izvedbe: publika obuvata nejednako
obrazovane slojeve puanstva, a u kazalitu se ne moe okupiti veliki broj ljudi, no
zato se predstave uestalo ponavljaju. Graa se tako ne oslanja na svima poznatu
mitsku
pozadinunego
na
uglavnom
poznatu
legendarnu
povijest
ili
svakodnevnicu. Motivi djelovanja likova se tako moraju izravno objasniti, a bitan je

naglasak na njihovom djelovanju i meusobnom suprotstavljanju u dijalozima. Pri
tome se tei dojmljivim prizorima, naglaenim izljevima strasti i osjeaja, te na
stvaranju stalne napetosti koja zahtijeva konano rjeenje na kraju. Najee se
47
izmjenjuju stih i proza, a monolozi imaju ponekad i posve samostalnu vrijednost

iznimno vanih refleksija o svijetu i ivotu, te o temeljnim ljudskim postupcima i
naravima.
Hamlet
Hamlet je u samom padu vei od slabog ovjeka koji se podie
(V.G. Bjelinski)
Hamlet je vjerovatno najdublja i najmisaonija tragedija velikog

engleskog pisca Williama Shakespeara. Iz strukture tog djela mogu se naznaiti
temeljne znaajke cjelokupnog Shakespeareovog stvaralatva. No, to nije samo
najvei
Shakespeareov
proizvod,
nego
jedno
od
najznamenitijih
djela
umjetnikog stvaranja uope, jer prodire u najskrivenije kutove ljudske due i

osvjetljava ljudske strasti i duevna stanja i to ne samo svoga vremena i svoda
naroda nego ljude u najopenitijem smislu te rijei. Tema na koju Shakespeare
pie u ovom djelu ima zbiljsku pozadinu u svakodnevnom ivotu. Postojala su dva
sluaja oko 1567. godine da se ena udala za ubicu svoga mua.
Tragedija Hamlet poinje time to danski kraljevi princ
Hamlet tuguje za ubijenim ocem i ne odobrava brzu svadbu svoje majke za oeva
brata Klaudija. Na zidinama se tada javlja duh Hamletova oca koji mu otkriva da ga
je ubio vlastiti brat i zahtijeva osvetu. Hamlet mu povjeruje, ali se ipak koleba, pa
odlui glumiti ludilo i potraiti druge dokaze, pa u tome odbacuje i ljubav Ofelije u
koju je zapravo zaljubljen. To simulirano ludilo koje Hamletu slui za otkrivanje
istine jeste temelj za uvoenje humora- kominosti u tragediju.
48
Elementi humora u djelu:
Hamlet govori Ofeliji za oca Polonija;
Zatvarajte vrata za njim, da nigdje ne bi mogao igrati budalu

osim kod svoje kue
Hamlet govori o Brutovoj ulozi kad ubija Cezara;
Njegova uloga je bila brutalna,

ubiti tako kapitalno tele
dijalog Hamleta i Polonija;
Hamlet:
Vidite li Vi onaj oblak,

koji gotovo da ima oblik kamile?
Polonije:
Boga mi, zaista je nalik na kamilu!
Hamlet:
Meni se ipak ini da lii na lisicu
Hamlet govori za Ozrika (dvoranina);
Ma taj se udvarao i bradavici svoje matere,

prije nego to bi je uzeo da sisa
49
Na dvor stie glumaka ekipa, pa Hamlet glumcima napie tekst

posebne predstave, u kojoj kraljev brat ubija kralja i zavodi njegovu enu. Klaudije
takvu predstavu ne moe gledati do kraja, pa Hamlet dobiva novi posredni dokaz o
njegovoj krivnji, a nakon toga estoko napada majku. uje da pritom neko
prislukuje razgovor iza zastora, pa misli da je Klaudije i probada ga maem, to je
meutim bio Polonije, Ofelijin otac.
Nakon to je Hamlet ubio Polonija, kralj ga ispituje;
Kralj:
Dakle, Hamlete! Gdje je Polonije?
Hamlet:
Na veeri.
Kralj:
Na veeri? Gdje?
Hamlet
Ne gdje on jede, nego gdje njega jedu. Neka
skuptina dravnikih crvi

skupila se upravo oko njega. Crv vam je pravi car,
to se hrane tie.
Mi
tovimo sva
druga stvorenja da utovimo sebe, a sebe
tovimo za crve. Debeo kralji i mrav prosjak samo
su
dvije
razne podvorbe, dva jela, ali za jedan stol to je kraj.

Kralj:
Jao! Jao!
Hamlet:
ovjek moe pecati ribu crvom, koji je jeo kralja, i
jesti ribu koja je pojela

toga crva.
Kralj:
to hoe time da kae?
Hamlet:
Hou samo da vam pokaem, kako Kralj moe poi
na sveano putovanje
kroz prosjaka crijeva.
50
Kralj:
Hamlet:
Gdje je Polonije?
U nebu. Poaljite onamo po njega. Ako ga va
glasnik ondje ne nae,

potraite ga sami na onom drugom mjestu. Ako ga
ne naete ni za mjesec
dana, onda ete ga nanjuiti kada budete uzlazili
uza stepenice na trijem.
Kralj:
Potraite ga tamo.
Hamlet:
ekat e, dok ne doete.
Nakon toga, kralj alje Hamleta u Englesku, s pismom u kojem se

nalae pratiocima da ga tamo pogube. Hamlet, meutim, izmijeni tekst pisma- a
brod napadnu gusari. Pa kada se on od njih izbavi vraa se u dansku upravo na
pokop Ofelije koja se ubila zbog oaja i tuge.na pokop dolazi i Laert- Ofelijin brat,
iz Francuske, pa ga Klaudije nagovara na osvetu. Klaudije e organizirati dvoboj
za njega i Hamleta, otrovat e vrh maa, a za svaki sluaj e i u pehar s vinom
namijenjen borcima staviti otrov. U dvoboju Hamlet i Laert, meutim, sluajno
izmjenjuju maeve, oboje se smrtno ranjavaju a Hamletova majka grekom popije
pehar s otrovom. Hamlet ipak prije nego to umre probode Klaudija.
Iako mu se i ranije dala prilika da ubije kralja, Hamlet ga ubije tek

kad mu je nepravda jasno pred oima, jer ne podnosi nepravdu i ne moe da se
miri sa svijetom u kojem postoji nepravda. A Hamlet nije ubio kralja prvom
prilikom pod izgovorom da ga ne eli ubiti dok se moli, jer bi tada postojala
mogunost da se spasi od pakla.
U tu temeljnu radnju u kojoj ima na pretek ubojstava,
samoubojstava, urota i maevalakih dvoboja, vjeto su upleteni i dojmljivi prizori
Hamletove glume ludila, Ofelijina zbiljska ludila, strastveni dijalozi npr. kada
51
Hamlet optuuje majku za urotu i prebacuje joj enidbu sa Klaudijem. Monolozi pri
tome esto daju svemu simbolino i univerzalno znaenje, pa je tako jedan od
najglasovitijih onaj koji je nazvan biti ili ne biti.
Monolog biti
ili ne biti;
Hamlet:
Bit ili ne bit-to je pitanje!

Je l dinije sve strelice i metke
Silovite sudbine u srcu
Podnositi il zgrabit oruje,
Oduprijet se i moru jada kraj
Uinit? Umrijet usnut, nita vie!
I usnuvi dokonat srca bol
I prirodnih jo tisu potresa,
to batina su tijelu. To je kraj,
Da ga ivo poeli: umrijeti
I usnut! Usnut, pa i snivat moda!
Da to je smetnja sva. Jer snovi, to
U smrtnom tome snu nas mogu snai,
Zemaljske kada muke stresemo,
Da to je, to nam ruku ustavlja,
52
I to je razlog, to je nevolja
Dugovjena. Jer tko bi inae
Podnosit htio svijeta bieve
I poruge i silu tlaitelja
I rug i podsmijeh ljudi oholih
I bol, to kini ljubav prezrenu
I tromost pravde, naprasitost vlasti
I prezir, to ga vrijednost strpljiva
Od nevjernika trpi kada moe
Da samim bodeom svoj raun smiri?
I tko bi tovar nosio u znoju
I stenjao pod teretom ivota,
Kad ne bi volju mutio nam strah
Od neega poslije smrti, neka zemlja
Neotkrivena, kojoj nijedan
S granica se putnik ne vraa,
Te volimo podnosit sva ta zla
No pobjei u nepoznata? Tako
Razmiljanje nas ini kukavicama,
Te sranosti boja prirodna
Izblijedi sva od tunog mozganja,
A vane i goleme zamisli
Iz tijeka svoga zato izlaze
I gube ime djela.
53
Knjievne kritiare, povjesniare knjievnosti, filozofe i

psihologe, ini se da je najvie zanimao Hemletov karakter, kao i razlozi njegova
oklijevanja: vjeruje li on duhu svoga oca i zato nije odmah ubio Klaudija- kad je
imao priliku? ak postoji i teorija o Hamletovom edipovom kompleksu, pa mu je,
po toj teoriji, Klaudije uinio uslugu ubivi njegovog oca.
Hamletov snani moralni protest proima i nosi itavu strukturu
djela. Moe se rei da dokle god u svijetu bude slinih nepravdi i sline moralne
osjetljivosti, dotle e Shakespeareova drama uzbuivati moralnu svijest. Hamlet
sumnja da ljubav postoji: brat je ubio brata, ena se preudala za ubicu svoga
mua, Ofelija koju je iskreno volio okree mu lea, pa ak sumnja i u duha. On
razmilja o smrti: ako ivot doista ne vrijedi, ako prevladava zlo i podlost, zato se
onda svetiti jednom zloincu, kad se zlo ne moe iskorijeniti? Zar ne bi bilo bolje
pobjei iz ivota? Moda samoubojstvo vodi ljudski duh u muke stranije od onih
od kojih si htio pobjei. Gadno je ivjeti, a moda je jo gadnije ivjeti poslije
smrti! Zato onda bilo ta voljeti? Zato se svetiti?
Razgovor majke, Hamleta i kralja; prvi in; raspravljaju o Hamletovom bolu za

izgubljenim ocem i kraljiinom vjenanju;
Kralj:
Sada, dragi Hamlete,

Na roae i sine
Hamlet: (za sebe)
Vie no
Sinovac, manje nego sin.
Kralj:
to znai,
Da oblaci te uvijek zastiru?
54
Hamlet:
Ne, gospodaru; odve sam na suncu.
Kraljice:
O, zbaci nonu boju, Hamlete,

I nek ti oko gleda prijatelja
U danskome kralju. Nemoj vazda vjee
Obarati i traiti u prahu
Svog plemenitog oca. Svatko zna,
Da sve to ivi mora umrijeti
I proi preko prirode u vjenost.
Hamlet:
Da, gospo. Svatko zna.
Kraljica:
Pa zato onda
Neobino se tako tebi ini?
Hamlet:
Ne ini, gospo, nego jest. Ja ne znam

Za ini se. Jer nikad ne moe
Prikazati me vjerno, draga majko,
Ni mrki ovaj plat, ni obino
Odijelo crne boje sveane,
Ni uzdisanje stegnutoga daha,
Ni obilna mi rijeka u oku,
Ni pokunjeno dranje u licu,
Ni drugo nita, to je sjen i vid
I slika bola. To je, to se ini,
Jer ovjek moe svu tu napravu
I glumiti. Al u meni je neto
Od naprave to vie znai te,
Jer samo slika tuge to je sve.
55
Nakon te rasprave svi odlaze, Hamlet ostaje sam;

Monolog:
Hamlet:
O, raspani se okaljano meso
Rasplini se, rastopi se u rosu!
O, zato Vjeni zapovijed je dao:
Ne ubijaj se sam! Ah, Boe, Boe!
Koliko mi je bljutav, nesnosan
I nitav ivot sav na ovom svijetu!
Pi! Gadi mi se! Vrt je to neplijevljen,
Gdje sve u sjeme idenakaznim
I bujnim draem zarastao sav!
Zar dotle doe? Tek dva mjeseca,
to umro je ne, ne toliko, ne dva
On, tako divan kralj, spram ovoga,
Ko Hiperijon prema satiru.
Toliko njean majci mi, da vjetru
Dopustiti nije htio nebeskom,
Da preotro joj takne obraze!
O zemljo i nebesa! Zar se moram
Da sjeam toga? Tako bi se k njemu
Privijala, ko da joj pouda
56
Sve vema raste, to se vie hrani

Pa ipak, mjesec dana! Ne smijem
Ni pomisliti na to. Slabosti,
Ta ime ti je ena! Kratki mjesec!
Jo prije nego to je cipele
Iznosila, u kojima je ila
Za mrtvim tijelom bijednoga mi oca,
U suzama ko Nioba! Da, ona,
Ba ona Boe! Zvijer bez razuma bi
alostila se due pola je
Za mog strica, brata oca mog,
to nije vie nalik na nj no ja
Na Herkula! Za mjesec dana! Prije
No sol je suza lanih prestala
Crvenit oi njene otekle
Ve udala se. Hitnjo prokleta,
S tolikom spretnou i urbom juriti
U rodoskvrnu postelju! To nije
Nit moe biti dobro. Pukni, srce,
Jer moja usta utjet moraju!
Hamlet proklinje Boiji zakon o samoubojstvu, eli umrijeti jer ne

moe podnijeti ovaj nemoralni, pokvareni, zlobni ivot ( on zapravo spada u onu
kategoriju ljudi koju H. Hesse naziva samoubicama). U monologu bit il ne
biton govori o ivotnom apsurdu i spreman je predati mu se, ali samo dok osveti
57
oca. On je sve podredio toj osveti svoj ivot, svoju ljubav, sebe on ivi za
trenutak kada e osvetiti oca, ali odlae tu radnju uvijek i uvijek iznova!
Hamlet govori nakon susreta sa duhom svoga oca:
Da, s ploe svoga pamenja u zbrisat

sve triave i lude zapise,
reenice iz knjiga, slike sve
i dojmove iz prolosti, to na njoj
zapaanje i mladost zapisa,
i samo tvoj e nalog ivjeti
u knjizi mozga mog, nepomijean
s niim stvarima da, neba mi!
Beskrajno mirovanje i oklijevanje, ubjeivanje na akciju,

stalni bijeg od akcije i optuivanje sebe za nemar i nehaj, nije
zbog kukaviluka jer je Hamlet jedan od najhrabrijih meu
hrabrima, nije iz nedostatka predumiljaja
ili sporosti
shvatanja jer Hamlet vidi u duu koji ga optuuju, ve samo

zbog te averzije prema akciji, to postoji kod onih koji nose
svijet u samima sebi 70
70
S.T. Koldride; predgovor
58
Hamlet renesansni ovjek sa srednjovjekovnim zadatkom

Hamlet se kolovao u Virtenbergu; tu je propovijedao svoju
filozofiju Dordano Bruno, slobodni mislilac preporoda. Otud je izaao kao pravi
umni aristokrat svoga vremena; on pie stihove, zanima se muzikom i
recitovanjem, strasno voli dramske umjetnosti; njegovo predavanje glumcima
pred predstavu svjedoi o visokom ukusu. Tu je i razvio sposobnost kritikog
miljenja, svijest o relativnosti naih sudova, strasnu tenju prema istini tj.
sposobnost da se vjeruje samo faktima i njihovim logikim posljedicama. Zbog
toga on ne vjeruje duhu, jer ne moe ovjek tih kvaliteta vjerovati ono to nije sam
ispitao! I ovom opreznom misliocu, koji je usvojio sve sloene pothvate novog
miljenja,
sudbina
je
zadala
rjeenje
takvog
zadatka
koji
je
svojim
srednjovjekovnim karakterom zahtijevao brzinu i odlunost. Svaki drugi na

njegovom mjestu bi zadatak shvatio kao pitanje asti, kao akt line osvete. A to
nam govori i sam Shakespeare kroz likove Laerta i Fortinbrasa koji predstavljaju
kontrast Hamletu! To su plemeniti i hrabri mladii bez sklonosti ka introspekciji,
propitivanju sebe, drugih i svijeta i bez unutarnjih sukoba. Tako, na primjer,
Fortinbras sprema vojsku na Dansku, a kada mu to zabrane ide na Poljsku; a Laert
kada saznaje za smrt oca, na nagovor Klaudija odmah sprema osvetu. Oni su ljudi
od akcije. Njima nisu toliko bitni motivi, ni znaaj djela bitno je samo da oni
reaguju, da djeluju. Hamlet kao mislilac gleda mnogo ire: za njega ubojstvo
Klaudija nije samo osveta za zloin, on otkriva sve zloinstvo drutva u kojem se
on kree, pa ak i cijelog svijeta! Hamlet tako proiruje svoj zadatak. On to i sam
kae nakon susreta sa duhom svoga oca:
Cijeli je svijet razriven i trebalo je da se dogodi nesrea,

59
da mene sudbina oznai da se borim sa zlobom dana
Ta sposobnost uoptavanja, ta tenja ka filozofskom raspoloenju provlai se, kao

crvena nit, kroz sve Hamletove postupke i rijei. Pri pomisli na materin brak , u
njemu je prije svega uvrijeen, ne sin, nego mislilac filozof; on ne govori o svojoj
alosti nego o enskoj niskosti. Za njega je greka jednog ovjeka greka cijelog
ovjeanstva, jer on zna da su ljudi nepopravljivo zlobni i nemoralni. Greka
njegove majke je greka svih ena ovoga svijeta! On ne moe da u Ofeliji vie vidi
ljubljeno bie, olienje njenosti, ljepote i nevinosti, ve vidi enu koja bi bila
sposobna da uradi isto ili gore od onog to je uradila kraljica.
Ali, Hamlet uopte nije lien sposobnosti djelovanja: on ubija

Polonija, alje u sigurnu smrt Gildensterna i Rozenkranca, a ubija i kralja. On
oklijeva jer hoe da uini ubojstvo sa najveom koriu za viu pravdu. Ali, taj
veliki filozof, borac za pravdu u kojem bdije i religiozni duh ipak nije lien strasti i
osjeanja i to je njegov usud. Jer kroz svo nastojanje da razumno prilazi
problemima na koje nailazi, vodi konstantnu borbu sa samim sobom. U njemu se
javlja koliko sukoba sa svijetom toliko i sa samim sobom. Jer svaki pred njega
postavljen problem u njemu budi borbu razuma i osjeanja. Njegova grubost
prema Ofeliji je zapravo grubost prema samome sebi. Sa svakim poinjenim
ubojstvom on ubija i jedan dio sebe Hamlet zapravo strada od borbe sa samim
sobom.
Kritike;
60
Turgenijeva poredba Hamleta i Don Kihota:

Don Kihot izraava, prije svega, vjeru, vjeru u neto vjeno, nerazruivo, u istinu
koja se nalazi izvan ovjeka. Hamlet, nasuprot toga, izraava analizu i bezvjerje.
Don Kihot je altruist, idealist, a Hamlet pesimist, egoist koji se vjeno kree u
samome sebi. Don Kihot djeluje, Hamlet misli.don Kihot se trudi da popravi zlo,
Hamlet nema snage ni da izvri postavljeni zadatak. Iako Don Kihot teti onima
koje brani to ne umanjuje njegovu plemenitost. Oni ak i ljube na razliit nain
Predgovor Nikola Koljevi:

Hamlet je ujedno i najzagonetnije djelo u svjetskoj knjievnosti stalno se pisalo
i jo uvijek se pie zato Hamlet odmah ne poslua duha i tako spasi sedam od
onih osam ivota?! T. S. Eliot upravo zbog toga ovo djelo naziva MONALIZA
LITERATURE!.
U SVAKOM OD NAS MALO HAMLETA!
Univerzitet u Bihau
PEDAGOKI FAKULET
61

Kolegij: Uvod u svjetsku knjievnost
Profesorica: Dr. Azra Verlaevi, docent
ESEJ NA TEMU:
PIERRE CORNEILLE
CID
07.februar 2008. godine
Studentica
Durmi Nerma
PIERRE CORNEILLE CID
62
Jedan od najznaajnijih predstavnika klasicizma u evropskoj

knjievnosti Pierre Corneille (Pjer Kornej) roen je 4. marta 1606.
godine. To je pjesnik moralne veliine, patriotskog i epskog zanosa sa
kojim poinje povijest cijele jedne epohe, epohe klasicizma. Taj slavni
tvorac historijskih linosti je obavljao dunost advokata i istovremeno
se bavio pisanjem dramskih djela. Pisao je komedije i tragedije, kao i
druge pozorine radove, a napisao je vie religioznih poema,
prigodnih pjesama i pozorinih knjievno - teorijskih spisa. Kornej je u
poetku svoga knjievnog rada pisao komedije, ali tek tragedije
"Medeja", "Sid", "Horacije", "Nikomed" i "Sina" osigurale su mu naziv
oca klasicistike tragedije i proslavile ga irom Evrope, u kojoj se i
inae upravo od tada sve vie cijeni francuska knjievnost. Ovaj veliki
francuski knjievnik bio je savremenik jo jednog francuskog
knjievnog velikana, uvenog Jean Racinea. Za razliku od Rasinovog,
Kornejov nain pisanja podilazio je francuskom dvoru i slavljenju i
velianju junaka koji su podsjeali na tadanju vladajuu
aristokraciju. Prilikom svoga knjievnog stvaralatva, Kornej se vezao
iskljuivo za odrednice pseudoklasicizma, koje su: herojske scene,
tragike efekte, neobine junake i vlastoljublje nametale kao tano
precizirane elemente prilikom pisanja dramskog teksta. Karakteristika
njegove drame je da likovi nisu odreeni ni prostorom ni vremenom,
nego su predstavnici opeljudskih osobina, osloboeni svega to bi ih
liilo poasti primjera temeljnih dilema ljudskog djelovanja. Glavna
osobenost tih junaka je to da su u vjenom i nerazrijeivom sukobu
izmeu strasti i dunosti, a ono to Korneja ini osobenim je
savrenstvo u dominaciji i prikazivanju tih likova.
Pjer Kornej je po uzoru na Giljena de Kastra napisao tragediju
"Sid" kojom je stekao svoj prvi uspjeh i koja je do dananjeg dana
zadrala reputaciju njegovog kapitalnog djela. Tu dramu u kojoj razum
dominira nad emocijama Kornej je napisao 1636.godine i prema
opem miljenju to je njegova najuspjelija tragedija, pa ak je u neku
ruku reprezentativan primjer ne samo tragedije nego i cjelokupne
knjievnosti epohe. U svojem stvaralatvu Kornej je imao neto od
romantiarskog duha, smatrajui da predmet tragedije treba da bude
nevjerovatan. Sam priznaje da je njegova drama "Sid" djelo u kojem je
sebi dozvolio najvie slobode. To je drama u kojoj su zadovoljena dva
velika Aristotelova zahtjeva o vjerovatnosti i nunosti fabule, iako je
prekreno takozvano pravilo dolinosti, tipian proizvod klasicistikog
63
naina shvatanja. Njegovo djelo je blie tragikomediji u kojoj je ljubav

u centru zbivanja, praena mnotvom epizoda. Fabula "Sida" temelji
se donekle na epu "Pjesma o Sidu" i nekim panjolskim
dramatizacijama izvedenim iz pojedinih epizoda, to je u to vrijeme
prouzrokovalo polemike oko mogueg plagijata, ali nema nikakve
sumnje da osim grae i nekih osobina likova Kornej nita drugo nije
preuzeo od svojih prethodnika.
Radnja "Sida" poinje time to je don Rodrigo, sin don Diega,
zaljubljen u Himenu, kerku grofa don Gomeza, a njihovi su oevi u
sukobu. Don Diego je na najgori i najuvredljiviji nain obeaen
tako to ga je don Gomez oamario. Time je dovedena u pitanje ast i
naruen njegov viteki ugled koji je dotada uivao. Kako je don Diego
ve star i nemoan, on trai od sina da umjesto njega ide sa don
Gomezom u dvoboj kako bi mu povratio stari ugled i ast. Don Rodrigo
je time stavljen na veliko iskuenje. U stranoj je dilemi i neizrecivim
mukama. ta odabrati, a ne pogrijeiti? Prikloniti se jednom znai
izgubiti drugo, a ostati pasivan, znai biti kukavica! Naalost dilema
je takva da iz nje ne moe proizai nikakvo dobro rjeenje i kakav god
da je njegov izbor, sa sobom e nositi neminovne posljedice. ast
obitelji, odnosno dunosti prema ocu i ljubav prema Himeni dvije su
svetinje u Rodrigovom ivotu. A sada splet nastalih okolnosti iziskuje
ogromnu rtvu. Ljubav ili ast to je pitanje? Himena, svjesna
posljedica koje in odbrane asti sa sobom nosi, pokuava sve kako bi
sprijeila taj dvoboj. Uprkos pokuajima i silnoj elji to joj ne polazi za
rukom. Rodrigo ipak promiljui o svemu tome odlui da brani ast.
Smatra da je dvoboj, nain da se svome ocu odui za sve ono to je
tijekom svih proteklih godina za njega uinio, a u jednu ruku nain da
postane dostojan svoje voljene. U dvoboju asti Rodrigo ubija
Himenina oca i od tog trenutka nita vie nije kao to je nekada bilo,
niti e ikada vie biti. Himena ogorena, bijesna i skrhana trai
osvetu. Njezinim venama protie uzavrela krv, koja trai novu rtvu.
Njezina dua je na vjenim mukama. Himena od kralja zahtjeva
osvetu za oca, a jedinu pravdu vidi u smrti onoga koji je strani zloin
poinio. Budui da kralj nije odluio kazniti ni don Diega, kao
naredbodavca, ni don Rodriga kao izravnog ubojicu i izvrioca oeve
naredbe, don Sancho koji je takoer zaljubljen u Himenu, nudi Himeni
svoju pomo. eli izazvati na dvoboj Rodriga. U tom svemu posebno je
zanimljiv razgovor Himene i don Rodriga, u kojem joj on nudi da ga
64
sama ubije i tako osveti oevu smrt. To najbolje ilustruje sljedei citat:
Dunost ti je stroga ak i kada pati!
Zar mi nee najzad milost smrti dati?
U ime svog oca i nae mladosti,
Ubij me rad krvi il iz samilosti.
Tvojom rukom mreti zar to nije bolje
Nego tvoja mrnja da me veno kolje?
On je spreman umrijeti od njene ruke i u tome vidi spas. U namjeri i
elji da mu ma u ruci voljene skona muke ostaje dosljedan do
samog kraja. Upravo u tome se i ogleda veliina ovog junaka. On je
spreman dostojanstveno umrijeti i ni u jednom trenutku se ne osjea
njegovo kolebanje po tom pitanju. Poslije se zbiva napad Maura, pa
don Rodrigo odlazi u borbu da brani narod. Dok je Rodrigo odsutan,
Himenu jo uvijek razdiru stare dileme. Ona i dalje ivi u svijetu bola i
oaja, nemona i nevjeta da ga se oslobodi. Rodrigo se svojim
djelima i zaslugama proslavi hrabrou do te mjere da mu kralj
dodjeljuje poasni naziv Sid, to na arapskom znai gospodar.
Kastiljski kralj, don Fernando, mu zbog ogromnih zasluga koje je
pruio zemlji i narodu oprata dvoboj sa Himeninim ocem. Ipak,
dileme time nisu u najmanjoj mjeri razrijeene, jer Himena se jo
uvijek koleba i nezadovoljna kraljevom odlukom zahtijeva novi dvoboj,
premda i dalje ljubi don Rodriga. Iako svjesna kako nije dostojan
protivnik Rodrigu, Himena pristaje da je u dvoboju zastupa don
Sancho. Tu se najjasnije ogleda sva neodlunost ove junakinje. Ona
eli osvetu i dvoboj, ali je svjesna da je don Sancho neiskusan i da u
dvoboju sa Rodrigom nema nikakvih izgleda. Tu se nazire njezina
podsvjesna elja da Rodrigo izie kao pobjednik iz te bitke. Rodrigo
pristaje na dvoboj, ali saoptava Himeni da se nee braniti, nego da
e se prepustiti protivniku jer eli umrijeti zbog patnje koju joj je nanio.
On e u dvoboj stupiti samo kako bi se predao smrti. Kako je kralj
odluio, da se Himena mora vjenati sa pobjednikom dvoboja, Himena
moli don Rodriga da se bori i da ne dopusti da pripadne don Sanchu
kojeg ne ljubi. Tako se Rodrigo ipak odluuje boriti. Njezine rijei
vraaju mu izgubljenu nadu i on osjea da je jai nego ikad. Jak do te
mjere da bi cijeli svijet savladao. Nakon dvoboja pred Himenu dolazi
Sancho okrvavljena maa, pa se ona uasne, mislei da je don
65
Rodrigo ubijen. Njezinu zaprepatenost i nezadovoljstvo oslikavaju

njezine rijei upuene don Sanchu:
Jo govori sa mnom
Ti to ubi Sida u dvoboju sramnom!
Prevarom ga ubi: takav junak ne bi
Nikada se mogo potiniti tebi.
Moja dua nee nikad da te ljubi:
Ti me ne osveti, nego ti me ubi.
Don Sancho, jedva doavi do rijei, objanjava Himeni da ga je don
Rodrigo pobijedio , ali ga je potedio smrti i poslao Himeni s maem,
kojim ga ona mora ubiti jer e ipak jedino tako osvetiti oca i ispuniti
svoju dunost prema obitelji. Na kraju kralj dosudi da se don Rodrigo i
Himena moraju vjenati, no vjenanje se odgaa za godinu dana, dok
se don Rodrigo ne vrati iz boja. Tragedija tako zapravo i nije tragedija,
jer nema pravi tragini kraj, ali njen zavretak nije ni nedvojbeno
sretan. Unutarnje dileme koje su slikovito kidale don Rodriga i
Himenu, nisu razrijeene: itatelju je preputeno da sam odlui to se
moglo dogoditi nakon godine dana. Upravo to donosi val novih dilema
kojima nema kraja.
Do krajnje mjere izotrena, veoma bitna za ovu tragediju je
dilema sukoba izmeu ljubavi i dunosti. Te dileme su podjednako
utemeljene u jakim osjeajima i kod don Rodriga i kod Himene.
Rodrigova dilema odrei se voljene ili viteke loze je neto poput onog
uvenog Hamletovog Biti ili ne biti. Ako ne osveti oca on e ga
prezreti, a osveti li ga voljena e ga kleti. Rodrigova odluka da brani
ast i ugled porodice nanijela je i njemu i Himeni mnogo patnje.
Ubojstvom njenog oca, prouzrokovala je oluju u Himeninoj dui. Patnja
ove junakinje za ocem bolna je jednako kao i injenica da voli
zloinca. Rodrigove patnje su rezultat njegovog djela, kojim je
razoarao Himenu i nanijeo joj veliki bol. Bol koji oboje osjeaju zbog
ljubavi u kojoj ne mogu uivati, a niti je potisnuti, ogromnih je
razmjera. Rodrigo ne moe podnijeti da Himenine suze zbog njega liju.
On eli da ona svoj bijes iskali na njemu jer mu je kako kae "tee od
smrti nositi mrnju njenu". On do kraja ostaje ustrajan nudei Himeni
ma pravde da okona njegov bijedni ivot, stalno naglaavajui da e
sretan umrijeti od njene ruke i mrtav pasti na njeno zadovoljstvo.
Himena trai pravdu, a zloinca i ubojicu svoga oca voli. To je ono
66
najstranije. ali to joj druga ruka nije oduzela oca, pa da u Rodrigu

nae utjehu i snagu kojom bi pobijedila bol. Plamen strasti je vue i
mami, te ona uz silne otpore, dileme i kolebanja slijedi zov asti i
donekle uspijeva racio suprotstaviti emocijama. Svjesna da je
izgubivi oca izgubila Rodriga, svjesna je i injenice da gubitkom
Rodriga nestaje smisao postojanja.
Tako je ovaj pisac vrlo vjeto u ovoj tragediji kroz likove prikazao
duh vremena u kojem se tei ouvanju tradicije. Strastvenu odanost
tradiciji, asti i obiajima, te unutarnje napetosti i nerjeive dileme
likova. Upravo ta predanost tradicionalnom je sa jedne strane uzrok
tragedije i unutarnjih drama savjesti kod don Rodriga i Himene. To
dvoje ljudi koji cijene priznate vrijednosti asti i obitelji, u isto vrijeme
se strastveno vole. Ta strastvena i velika ljubav ostavila je otvorena
vrata mogunosti da ipak nije sve izgubljeno i da e se ove napaene
due skrasiti u nekoj mirnoj luci. Ma kako se sve tuno i crno inilo,
Kornej nam je ipak ostavio mogunost da vjerujemo kako je na kraju
ipak prava ljubav pobijedila savladavi i najvee prepreke, ma koliko
se one nekada inile nepremostive.
PEDAGOKI FAKULTET
UNIVERZITET U BIHAU
ODSJEK BOSANSKI JEZIK I KNJIEVNOST
GODINA II
Klasicizam
1)
Povjesniari knjienosti ne slau se ni u nazivu, ni u pojmu, ni u vremenu trajanja knjievne epohe koja
nastupa nakon baroka i traje do romantizma, a to je klasicizam. Javlja se u 17.stoljeu kao knjievni pravac u
Francuskoj.2)Klasicizam, teko je definisati, jer je podloan raznim sociolokim tumaenjima, poto su ga
1)
2)
Povijest svjetske knjievnosti, Golden marketing Zagreb, 2003.godina;Milivoj Solar str.163-183.

Socijalna historija umjetnosti i knjievnosti, Kultura 1966.Beograd;Arnold Hauzer str.120-151.
67
naizmjenino podravali dvorsko-aristokratski i graanski drutveni slojevi i razvili ga na kraju u reprezentativan

umjetniki stil revolucionarne buroazije.
3)
Klasicizam potie od latinske rijei KLASICUS=KLASIAN, rije koja oznaava sve ono to je blisko
antikim piscima i kulturi. Antiki pisci su podravani i u renesansi, ali je to barok prekinuo da bi klasicizam antike
pisce i njihova djela uzeo kao vrhovni uzor stvaraocima tog doba. Klasicizam se proirio na Italiju, Njemaku,
Englesku i Rusiju. Najizrazitiji period klasicizma je 17. i 18. stoljee, ali i u 19. stoljeu nalazimo u nekim
knjievnostima ovaj umjetniki stil. Takav klasicizam se drugaije zove PSEUDOKLASICIZAM (lani li zakanjeli
klasicizam). U Francuskoj knjievnosti pravila knjievnog stvaranja postavio je francuski knjievnik i kritiar Nikola
Boalo. Po njemu osnovni elementi klasicistike estetike su: Gajiti savrenstvo, stvarati kult forme, uzvienost
govora, jasnoa i harmoninost stila. Izloio je i pravila za pojedine pjesnike vrste. Prvi je koji se kritiki osvrnuo
na ovaj umjetniki pravac u svojoj raspravi Pjesnika vjetina.
4)
Klasicizam ne predstavlja ekspanzivnu,
naturalistiku tenju vie nego tipino buroasko gledite, iako esto poinje kao buroaski pokret i izvlai svoja
formalna naela iz prilagoavanja prirodi. 5)Klasicizam se javio kao reakcija na barok koji je bio sklon izvjetaenosti
i sklonosti ka neobinom i udesnom. Klasicizam je drugaiji. On tei ka mirnoi, skladu, jasnoi, preciznosti i
pravilnosti. Ocem francuske klasine tragedije smatra se Pjer Kornej. Najinteresanija linost francuskog klasicizma je
Molijer. Junoslovenske zemlje nisu imale svog izrazitog predstavnika u klasicizmu, ali je on uticao na
junoslavenske knjievnosti u pogledu metrike, strofe (esta je safika i alkejska strofa), eligijski distih i sl.
Klasicizam obnavlja renesansi duh, ali se suprostavlja razuzdanim osjeanjima, ali i naruavanju sklada u baroku. Pri
tome se mora i posebno napomenuti da su neka upravo reprezentativna djela klasicizma nastala usporedno s krajem
baroka, pa ak u nekim sluajevima i neto ranije. Prijelaz baroka u novu epohu, dakako, nije istovremen u svim
knjievnostima, a ne moe se rei ni odrediti kao jasan prekid s tradicijom i nastajanje novog shvaanja svrhe
knjievnosti, novog anrovskog sustava i novih dominirajuih knjievnih postupaka. Klasicizam insistira na skladu i
sistematinosti, tei se lijepom, plemenitom i moralnom, tj. jedinstvu razuma i ljepote kao i morala (to je
posjedovala antika). Nastojei obnoviti uzore antike i povezati to s presudnom ulogom razuma, klasicizam osobitu
pozornost posveuje knjievnoj tehnici i to u smislu utvrivanja odreenih pravila koja bi sluila i kao u uputa
knjievnicima i kao mjerilo odreivanja knjievne vrijednosti odreenim knjievnim vrstama propisuje se tematika,
stil, kompozicija i figure. 6)Klasicizam koji se protee od sredine 18.stoljea do julske revolucije ne predstavlja
jedinstven pokret nego razvoj koji, iako ostvaren bez prekida, prolazi nekoliko jasno odijeljenih faza. Prva od ovih
faza traje priblino od 1750.do 1780.godine i zbog mjeovitog karaktera svog stila obino se naziva rokoko
klasicizam i predstavlja ono to je vjerovatno historijski najvanije u pogledu tenji objedinjenih u stilu Luj XVI,
ali je to samo skrivena struja u stvarnom umjetnikom ivotu tog razdoblja. 7)Osnovni princip klasicizma jeste pisati
sa razumom, ali istinito. Osnovni princip teorije klasicizma su razum, cilj, kult antike, prirodnost i uzvienost.
Klasicistika knjievna tehnika proirila se je u 18.stoljeu praktiki cijelom Europom, pa su tako uticali i na hrvatsku
knjievnost.
Dvije osnovne odlike klasicizma su:
3)

5)
4)
6)
7)

Socijalna historija umjetnosti i knjievnosti, Kultura 1966.Beograd;Arnold Hauzer.
68
1.
racionalno oblikovanje i savreno pravilna forma,
2.
ugledanje na antike uzore.
Nikola Boalo uvodi 3 jedinstva:

1.
jedinstvo mjesta (radnja se odvija na jednom mjestu),
2.
jedinstvo vremena (radnja se odvija u to kraem vremenskom roku)
3.
jedinstvo radnje (bez epizoda, paralelnih zapleta i viestrukih sukoba)

Potujui ova tri jedinstva klasicistika drama je jedna zatvorena struktura koja ima jedan sredinji sukob,
mali broj linosti, u njoj se uzdiu vrline, a poroci kanjavaju. Tragedija i komedija su posebno dominantne knjievne
vrste. Pored tragedije i komedije, od knjievnih vrsta zastupljena je i farsa.
8)
I kao u drami tako i u drugim
umjetnostima, klasicizam je sinonim pobjede naturalizma i racionalizma s jedne strane nad matom i nedostatkom
discipline, s druge strane nad izvjetaenou i konvencionalizmom umjetnosti koja se dotada praktikovala.
Karakteristika klasicizma je da je njegova umjerenost i odmjerenost odvela u osjeanje stila (sve sa stilom), te
njegovanje ukusa pa djelo mora biti zabavno i pouno, ali iznad svega lijepo. Tadanje drutvo je vladalo po
odreenim pravilima. Ta pravila odreivala su sve, od odnosa u drutvu do odnosa u obitelji. Cijelo ovo razdoblje je
proeto filozofijom. Filozofija postaje jedna od najpopularnijih znanosti.
9)
Najznaajnije knjievne vrste ovog
umjetnikog pravca su:

1.
knjievna djela visokog stila (tragedija i ep),
2.
knjievna djela srednjeg stila (satira i elegija),
3.
knjievna djela niskog stila (komedija).

Dok se roman i novela smatraju nesavrenim knjievnim vrstama. U epohi klasicizma roman postupno
zamjenjuje ep i tragediju u smislu vrhunskih knjievnih ostvarenja. Dok ga je klasicizam u skladu s naelima svoje
poetike drao niom knjievnom vrstom. Glavni predstavnici klasicizma su:
1.
Pjer Kornej (dramski pisac klasicizma, obrauje historijske teme)
2.
Molijer (komiar),
3.
Rasin (tragiar),
4.
Gete i Popa (pisci poezije),
5.
prozni pisci Lafonten (basne), Sirano de Bererak (nauna fantastika).

Najutjecajnija osoba cjelokupne epohe, meutim, svakako je Voltaire (pravim imenom Francois Marie
Arouet) filozof, povjesniar, publicist, dramatiar, romanopisac i pjesnik, u irem smislu kao ovjek univerzalnog
znanja i izuzetne nadarenosti. Njegov je uticaj uspored s uticajem Cicerona u rimskoj knjievnosti, a daleko je
nadiao granice Francuske.
Svi se uglavnom slau jedino u tome da se krajem 17.stoljea i najveim dijelom 18.stoljea znatno
promijenio vladajui ukus itatelja i da knjievnici postupno prihvaaju poetiku ije je geslo saeo Nicolac Boileau u
dva stiha svojeg ivotnog djela Pjesniko umijee. Ono to e vrijednosti od kraja 17.stoljea kao vrhunska
knjievna vrijednost uvelike e se oslanjati na tradiciju antike, nastojei je, tovie, tako obnoviti da upravo ona
8)
9)

69
zamijeni barokno pretjerivanje u izrazu. Zbog toga su povjesniari knjievnosti skloni da barem razdoblje, ako ve ne
i cijelu epohu, odrede ka klasicizam prema njezinoj elji da se uzorci nau prije svega u antici. Tijekom ove
knjievne epohe, zapoinje mnogo toga to e se tek u iduim epohama razviti, a u nekim se vrhunskim djelima ve
nazire epohalni preokret cjelokupne knjievnosti koji e donijeti romantizam.
L I T E R AT U R A
1. Povijest svjetske knjievnosti, Golden marketing Zagreb, 2003.godina;Milivoj Solar
2. Socijalna historija umjetnosti i knjievnosti, Kultura 1966.Beograd;Arnold Hauzer
UNIVERZITET U BIHACU
PEDAGOKI FAKULTET
70
TEMA: KLASICIZAM
Klasicizam
Klasicizam je umjetniki pravac, koji je nastao u Francuskoj na kraljevskom dvoru "Kralja
sunca" Luja XIV odakle se proiruje. Prva faza se naziva barokni klasicizam zbog upotrebe
baroknih elemenata u njemu. Ovo se doba svrstava jo u barokno doba. Poslije njega dolazi
rokoko koji se odvraa do neke mjere od klasicizma. Novi nastup klasicizma je donijela
Francuska revolucija.
Klasicizam je knjievni pravac koji se poeo formirati jo u vrijeme renesanse, a dostigao je svoj
puni procvat u Francuskoj, Njemakoj, Engleskoj i Rusiji tokom 17. i 18. stoljea, da bi u prvim
desetljeima 19. stoljea jo uvijek ustrajao u nekim knjievnostima u vidu pseudoklasicizma
(lanog klasicizma).
Glavni predstavnici: Racine, Molire i Kornej.
injenica je da se od 18. vijeka moglo oekivati jedno revolucionarno vrijeme i francuska je
buroazija bila u svom progresivnom kretanju, vidimo kako ona ima svoje drutvene politike
ciljeve i miljenje koje je kao i miljenje antike ideologije prualo graanstvu slobode.
Cjelokupna umjetnost i rimska i grka postala je ideal umjetnosti buroazije. Ljepota se ne nalazi
u prirodi ve su je stvorili Grci. Umjetnici su trebali da zadovolje tenju buroazije u antikom,
rimskom i grkom svijetu. Takove se ideje rasprostiru po cijeloj Evropi.
Klasicizam se trudi da se odvoji od baroka i rokokoa i da postane umjereniji i jednostavniji. U
doba Napoleona Bonaparta se naziva empir koji je preuzimao elemente iz antike grke i
renesanse i davao je naglaske na razum i razumljivost u stvaranju. U njemu se smatra da se
pojedinac mora podvrgavati drutvu.
71
Klasicizam je u najveem zamahu u doba apsolutionistikih monarhija u Evropi. Podravali su se

klasine forme koje su bile inspirisane uzorima iz antike.
Karakterizirao se filozofskim razmatranjima o idealima i o istinama, ljepoti i ljubavi kao i
tenjom vjernog saobraavanja raznih karakternih crta ovjeka (heroj, lopov, prevarant...), ve
kakvi god da su.
Klasicizmom se u francuskoj i engleskoj literaturi naziva neoklasicizam. Klasicizam se razvija u
prvoj polovini 19. vijeka a u narodnim sredinama i mnogo kasnije
Predstavnici
U svijetu predstavnici su bili Nikola Boalo, Kornej, Molijer, Rasin, Gothold Efraim Lesing, La
Fonten, a u Srbiji Lukijan Muicki.
Nikola Boalo
Nikola Boalo (Nicolas Boileau, pseudonim Despraux, 1. novembar 163613. mart 1711) bio je
francuski pisac, pjesnik i teoretiar knjievnosti.
Napisao je kritiko djelo u stihu o knjievnicima savremenicima, pod imenom Pjesniko umee
(L'Art potique, 1669-1674). U njemu je definisao ulogu knjievnog stvaraoca, i kodifikovao
razliite lirske, dramske i epske anrove. Ovo djelo je doivjelo veliki uspjeh, i bilo prihvaeno
kao neka vrsta zakonika u knjievnom stvaralatvu svoje epohe.
Boalo je postao lan Francuske akademije 1684, uz podrku kralja Luja XI
72
MOLIJER
Naslovna strana sabranih djela Molijera iz 1734
Molijer je roen u Parizu 15. januara 1622. godine.

Njegovo pravo ime je an-Batist Poklen (fr. Jean-Baptiste Poquelin). Njegov otac je bio dvorski
dekorater i imao je titulu kraljevskog sobara. Od Molijera, se oekivalo mnogo, ali on nije mogao
odoljeti ljubavi prema knjievnosti i pisanju.
1643. godine mladi Molijer poinje da nosi taj pseudonim, konano okree lea karijeri dvorskog
sobara i dekoratera. Posle djetinjstva i mladosti provedenih u Parizu, Molijer dugo boravi u junoj
i zapadnoj Francuskoj. Tamo se razvija njegov komini genije. Povratak u Pariz 1658. je bio samo
u prvi mah skroman. Ve sljedee godine veliki uspjeh i poetak slave donose mu "Smijene
precioze", prvi znaajniji komad, jer je do tada pisao samo nekoliko lakrdija bez vee vanosti.
Poslije ovog trijumfa poinje u stvari stvaralaki period u Molijerevom ivotu. On sa trupom
dolazi pod neposrednu zatitu dvora i uistinu postaje kraljevski komediograf.
Molijer je pisac, reiser i glumac. Ovaj veliki majstor smijeha, moda najvei u itavoj svjetskoj
knjievnosti, umirao je podsmijavajui se bolesti, ljekarima, ljudskoj gluposti, ak i samoj smrti.
Prije nego to se tog 17. februara 1673. godine zavjesa posljednji put spustila za njim, njemu je
jo ostalo dovoljno snage, njegovog ogromnog genija da i bljedilo i samrtnike greve svoga lica
pretvori u neodoljivo smijene.
73
Klasicizam je, moda, najznaajnija epoha u francuskoj knjievnosti. Ovaj pokret se razvio u
drugoj polovini 17. vijeka na principima antike estetike i jednostavnosti, otro suprotstavljenim
estetici baroka. Umjetnici su se rukovodili umjetnikim principima koje su definisali Aristotel i
Horacije. Omiljena tema je analiza ljudske prirode. Djela se ne stvaraju za iroku publiku, ve za
dvorsku, obrazovanu elitu. Nikola Boalo je sistematizovao i precizno definisao pravila
klasicistike knjievnosti, iz aristotelovske perspektive, u djelu Pjesniko umee.
Kraljevi su titili i pomagali umjetnike ovog doba. U doba vladavine Luja XIV, 1635, kardinal
Rielje osniva Francusku Akademiju kao instituciju za nejgovanje francuskog jezika, i to u velikoj
meri kroz knjievnost.
Teatar je bio dominantna knjievna forma francuskog klasicizma. Klasina tragedija, zasnovana
na antikim ili biblijskim motivima, je najcjenjeniji anr ovoga vremena. uveni pisci poput Pjera
Korneja (Sid), Molijera (Don uan, Tartif, Umiljeni bolesnik) i Rasina (Fedra) bili su vieni
gosti na dvoru u Versaju, gdje su dobili mnoga priznanja za svoja djela.
Moderni francuski roman je nastao u ovo doba kroz djelo Princeza od Kleva gospoe Lafajet.
an de Lafonten je sa svojim uvenim basnama dao jo jedan doprinos francuskoj knjievnoj
kulturi ovoga vremena.
Gajila je stroga estetska pravila, traila je tanost i razumljivost kao i jasnou, te podvlai vanost
i znaaj intelekta, neizbjenost drutvenog reda i dri se vrstih moralnih principa. Odobrava
vladavinu i mo vladara.
"Kult istinitog treba d bude i osnovni princip knjievnog djela, jer je istina jedina razumna forma
ljepote. A istina - to je priroda" (Dragia ivkovi). Priroda je bila jako bitna, ali prvo je trebalo
urediti je, osloboditi od svega to bi je inilo ne tako posebnom, idealizovati je, a onda je
prikazati. Za razliku od baroka, u klasicizmu nije dovoljna genijalnost, ve i znanje.
Za klasicizam su tipini i saloni koji se pojavljuju i koji formiraju miljenja a nikle su i akademije
koje su gajili jezik i preciznost forme.
Literarna forma se dijeli na dva pravca
visoka - epovi, ode, himne, tragedije.

niska - komedije, bajke.
srednja - elegije, satire i didaktiki spisi.
UNIVERZITET U BIHAU
PEDAGOKI FAKULTET
74
William Shakespeare
HAMLET
William Shakespeare je centralna i vrhunska pojava jednog od najsjajnijih i

najbogatijih razdoblja u povijesti svjetskog kazalita. To je doba tzv. elizabetanske
drame. Najblistaviji procvat dramskog razdoblja je vrijeme dramske djelatnosti
Williama Shakespeara ( od 1589 do 1612 ).
Shakespeare se rodio 23. travnja 1564. U malom mjestu

Stratfordu na rijeci Avonu, u engleskoj grofoviji Warwick.
Datum roenja podudara se sa datumom njegove smrti 52
godine kasnije. Prvo i zapravo jedino obrazovanje
Shakespeare je dobio u srednjoj koli u svom rodnom mjestu.
U osamnaestoj godini oenio se Anom Hathawaj, koja mu je
rodila troje djece. Oko 1586. god. preselio se u London gdje
je odmah doao u dodir sa kazalitem, a uskoro je postao lan
jedne od glumakih druina. Oko 1589 poeo se baviti
pisanjem drama, 1593. objavio svoju prvu poemu ,, Venera i
Adon , a godinu dana kasnije spjev ,, Otmica Lukrecije .
Shakespearova kazalina djela podijeljena su na : komedije, ,,historije (tj. drame iz engleske povijesti) i
tragedije. Danas se u posebne skupine stavljaju tri tzv. ,,mrane komedije ili ,, drame ideja i etiri ,, romantine
igre .
Komedije : ,,Komedija zabuna (farsa); ,,Ukroena goropadnica (komedija karaktera );
,, Izgubljeni trud ljubavi .
75
Romantini ,, San ivanjske noi ; ,, Mletaki trgovac ; ,,Mnogo vike ni zato .

Historije: Henrik VI ; drama Rikard III ; i krvava tragedija Tit Andronik ;
Rikard II ; Henrik IV ; Henrik V .
Tragedije : Hamlet ; Julije Cezar ; Otelo ; Kralj Lear ; Macbeth ; Timon Atenjanin ; Antonije i
Kleopatra ; Koriolan .
Mrane komedije : Troilo i Kresida ; Sve je dobro to se dobro svri ; Mjera za mjeru
Romantine igre : Periklo, knez tirski ; Cimbeline ; Zimska pria i Oluja .
Hamlet
Shakespearova tragedija o danskom kraljeviu Hamletu nastala je sasvim pri kraju esnaestoga stoljea.
Legenda o Hamletu potjee iz drevnih skandinavskih saga, a prvi joj je, na samom poetku 13. Stoljea, dao
knjievni oblik danski historiar Saxo Gramaticus u svojoj latinskoj ,, Povijesti Danaca . Na osnovu te legende
Shakespeare napisao tragediju ,, Hamlet .
Nakon iznenadne smrti danskoga kralja, nasljeu je ga brat Klaudije i uzima za enu njegovu udovicu
Gertrudu . Hamletu se javlja oev duh i otkriva da ga je Klaudije otrovao. Da bi saznao istinu Hamlet se pretvara da
je lud. Stari dvorski savjetnik Polonije nalae svojoj keri Ofeliji da odbija Hamletovo udvaranje. Kralj Klaudije i
Polonije ele ispitati Hamletovo ludilo. Na dvoru Hamlet upriliuje predstavu drame koja je po sadraju nalik na
umorstvo njegova oca. Za vrijeme glume Klaudije se izdaje kao krivac. Nakon prekinute predstave Hamlet posjeuje
svoju majku u njezinoj lonici i ubija Polonija koji je sakriven prislukivao njihov razgovor . Nato Klaudije alje
Hamleta u Englesku i moli engleskog kralja da ga tamo dade pogubiti. Ofelija poludi od boli zbog oeve smrti i
rastanka s Hamletom. U meuvremenu njen se brat Laert vraa iz Pariza u Elsinore i hoe da se osveti Hamletu.
Hamlet na putu u Englesku otkriva zamku to mu se sprema, i vraa se u Dansku. Laert s Klaudijem snuje kako e u
dvoboju na prevaru ubiti Hamleta. Za vrijeme borbe Hamlet i Laert pometnjom izmijene maeve, i oba bivaju ranjeni
otrovanom otricom. Kraljica sluajno ispija otrov namijenjen Hamletu. Laert na samrti otkriva spletku , a Hamlet
ubija strica prije nego i sam podlegne otrovu.
U sredite radnje je postavljen Hamlet i njemu je sve podreeno. Ni u kojoj

njegovoj drami nisu ostale osobe tako zasjenjene pojavom glavnog junaka. Lik
Hamleta je bez sumnje najsavrenije Shakespeareovo ostvarenje. Hamlet je ist od
prvog dolaska na pozornicu i od samog poetka on je u prvom redu ovjek, a tek
onda kraljevi danski. Takav je bio i njegov otac, zato ga hamlet toliko voli i
potuje njegovu uspomenu. Hamlet se u toku tragedije
ne ,, humanizira ;
njemu to nije potrebno. Humanost je od poetka jedna od bitnih crta njegovog

karaktera i ona je njemu priroena.
Strastveno tei k istini, nastoji da tu istinu nae empirijskim putem, trai
mogunost da vjeruje samo injenicama i njihovim loginim posljedicama. Ne
nastupa naglo i eli uti sud ljudi koje cijeni.
,, Motri mog strica. Ako skrivena mu krivnja. Za jednog govora ne izae na
javu,
.............
A poslije emo uporedit svoja miljenja .
76
Hamlet je oprezan mislilac, a sudbina mu je dodijelila zadatak koji zahtijeva

odlunost. Kree da ubije strica, ali zatie ga da se moli :
,, Sad bih se mogao osvetiti, kad se moli,
I sad u to uiniti i tako on e u raj ;
I tako ja osveen - to, treba razmotriti.
Lopov skona mog oca ; I zato
Ja, njegov sin jedinac, lopova tog aljem
U nebo.
To je plaa i nagrada, ne osveta.
Ne.
Sad natrag, mau ; strasniji as izaberi.
Kad bude mrtav pijan u snu, ili u bijesu
Ili u rodoskrvnoj slasti postelje .
Po svom ponaanju, Hamleta ne bi bilo ispravno smatrati pukim sanjarem.
On nije slabi, on zna biti i nagao, ubija Polonija dok skriven prislukuje razgovor
Hamleta i kraljice.
,, No, to je ! takor ? (Rine ma kroz zavjesu)
Mrtav ! Dao bih dukat da je mrtav !
Njegova naglost i odlunost se ogleda u postupku kad saznaje da ga
planiraju dati pogubiti, istog trena alje u smrt Rosencrantza i Guildensterna. Za
svoj postupak govori :
,, Ta, ovjee, toj slubi su udvarali ;
Zbog njih me savjest ne pee ;
Njihova propast izvire iz njihova
Mijeanja u spletku.
Opasno je kad nia narav stane
Meu divlje i krute, rasplamtjele
Maeve silnih protivnika .
U Hamletu se istie prevlast analize, filozofiranja, refleksije. Nekadanji
Hamletov drug na sveuilitu, trai od Hamleta da mu se povjeri. Poto su u tom
77
trenu uli glumci sa sviralama Hamlet uzima sviralu i trai od Guildensterna da

svira, na to on odgovara da ne zna svirati.
Hamlet nastavlja :
,, To je lako kao lagati. Pokrijte ove rupice prstom i palcem, puhnite ustima i frula
e
progovoriti najrjeitijom glazbom. Gledajte; tu su rupe.
Guildenstern govori da ich ne moe prisiliti da skladno progovore jer mu

nedostaje vjetina.
Hamlet odgovara :
,, No sad vidite kakvu bezvrijednu stvar od meine inite! Htjeli bi ste svirati na
meni ; htjeli biste se pretvarati da to znati; htjeli biste iupati srce moje tajne;
htjeli biste me ispitati od
najnie note do vrha mog registra. O, ima mnogo
glazbe, izvrsnog zvuka, u ovom malom organu, a ipak ga ne moete navesti da

govori. Krvi mi boje mislite da je na meni lake svirati nego na fruli ?
Kao posljedica svega javlja se tuga i melankolija, koja proizlazi iz sukoba
novih ideala. I tako je njegova snaga ograniena, a on je sputan mreom podlosti u
pokvarenom drutvu. On vidi sav uas toga drutva i zgraava se na lai i
nakaznost u njemu.
Hamlet mrzi kralja iz dubine due, ali ga ne prezire. On je grub ak i prema
svojoj majci i prema Ofeliji, jer u njima vidi tragove opih opaina koje su ovladale
surovim svijetom. U asu kad je pisao ,, Hamleta , Shakespeare je oito imao
osobnih razloga da runo misli o enama.
Hamletova misao vodilja u njegovim odnosima prema majci i Ofeliji je :
,, Krhkosti, ime ti je ena .
Njegova povremena njenost s majkom koju je Frojdovska kritika uveliala
do Edipova kompleksa, ne mijenja mnogo na stvari. U razgovoru s majkom istie
njenu slabost i nepovjerenje prema njoj:
78
,, Neka vas za nekoliko smradnih poljubaca,

I kletom rukom pipkajui vas po vratu,
Natjera da mu razmrsite svu tu priu
O tom da nisam lud nego se ludim inim.
Prema ocu osjea beskrajno potovanje, divljenje, pokazujui majci slike
svoga oca i strica govori :
,, Gledajte kakva dra je krasila to liceHiperiona kosa, elo Jupitera;
Marsovo oko, da zapovijeda i prijeti;
Dranje i milina glasnika Merkura
U jednom liku sloen spoj svih osobina
Gdje ko da svi su bazi udarili peat
Da svijetu prue sliku uzor-ovjeka.
To je bio va mu.
Ne treba ozbiljno shvatiti Hamletovu izjavu nad grobom Ofelije do
,,
etrdeset tisu brae , kakav je bio bezbojni Laert, ne bi moglo dosei njegove
ljubavi prema njoj. Njemu vie smeta Laertovo razmetanje tugom i bolom.
Za Hamleta je karakteristina uglaenost prema onima koji su po rangu nii
od njega. On prezire puzavost dvorana i ulagivanje. Hamlet se okrutno ruga
dvoranima koji nemaju svoga ,, ja , koji slijepo, ropski, neinteligentno i nekritiki
odobravaju sve to im kau njihovi gospodari, samo zato da bi im se dodvorili.
Primjer te okrutne igre je u razgovoru Hamleta i Polonija :
Hamlet: ,, Vidite li onaj tamo oblak
koji gotovo ima oblik deve?
Polonije:,, Mise mi zaista slii devi.
Hamlet: ,, Meni se ini da slii lasici.
Polonije:,, Ima lea poput lasice.
79
Hamlet: ,, Ili poput kita.

Polonije:,, Mnogo je nalik na kita.
Jo jedan primjer te okrutne igre je u razgovoru sa Osricom:
Osric: ,, Zahvaljujem njegovu gospodstvu; veoma je vrue.
Hamlet: ,, Nije, vjerujte mi, veoma je hladno; Pue sjevernjak.
Osric: ,, Da, zaista, moj gospodaru, prilino je hladno.
Hamlet ima jednostavan stili slui se konkretnim rijenikom. On je realist
koji gleda na ivot bez suvinih ukrasa.
Od svih osoba u tragediji Hamletu su po rijeniku i po njegovu stavu prema
okolini najblia dva grobara sa svojim refleksijama o plemiima i plemstvu. Jedan
od njih kae da bi Ofeliju bili pokopali izvan kranskog groblja, da nije bila
plemkinja. U razgovoru sa jednim grobarom Hamlet zakljuuje:
,, Kako je lopov samosvjestan! Moramo govoriti po pravilniku,ili e
nas dvosmislice upropastiti Gospoda mi, Horacije, ima tri godine
kako to primjeujem, svijet je postao tako istanan da se seljakov
noni palac toliko primie peti dvoranina da mu ulja ozebine.
U Shakespearovim se tragedijama katarza sastoji u svoenju svih ljudi na
jednu zajedniku mjeru, na ono bitno ljudsko. U Shakespearovoj tragediji do
samog zavretka kao da nema izgleda da e dobro ikada pobijediti, i onda, na
kraju, dolazi pobornik dobra, o kojem ne znamo gotovo nita, i uspostavlja
ravnoteu izmeu dobra i zla.
80
Zakljuak:
Motiv tragedije je zloin i kazna. Glavni junak je mlai, tanano osjetljiv i duboko misaoni princ Hamlet, koji
je prinuen da i protiv svoje volje i ubjeenja izvri krvavi in osvete. Sklon vie meditaciji nego akciji, prisiljen da
djeluje, i to u svijetu u kojem vidi samo zloin, pokvarenost, licemjerje i izdajnitvo. On je plemenit duh kojeg je
zagluila njegova niska, porona i zla okolina.
Hamlet je sanjar u svijetu, u kojem se trai djelanje, gdje nema vremena za odlaganje, gdje je potrebna brzina i
odlunost. Na kraju uspijeva osvetiti oca, ali i sam strada.
CALDERON DE LA BARCA
1600-1681.
PEDRO CALDERON DE LA BARCA posljednji je veliki dramatiar zlatnog vijeka panjolske knjievnosti.Roen
je u Madridu u porodici nieg plemstva.Studirao je teologiju u Salamanki,ali je nije zavrio.Neko vrijeme bio je i
vojnik.ivio je u jednoj epohi kada je panjolska drava pod vlau nesposobnog Filipa IV naglo poela da propada,a
Calderon je postao veliki pjesnik tog propadanja.Drame je poeo pisati jo kao mladi.Napisao je oko 120 drama i
brojne dramatizacije Biblije(tzv.autos).Te razmjerno velike brojke upozoravaju da su pisci panjolskog kazalita
donekle nalik suvremenim piscima trivijalne knjievnosti:publika je oito traila uvijek nova i nova djela,ali pisana
prema manje ili vie istom uzorku:uivala je rekli bismo,u ponavljanju s varijacijama.Uio je kod jezuita i to je
81
ostavilo trajan trag u njegovim gledanjima.Realni ivot za njega je tek pozornica na kojoj se sve dogaa po
odreenim zakonima,pa mu je i u pisanju drama bilo cilj uhvatiti tu nestvarnu mehaniku svijeta.
Stoga osobitu vanost polae na zanatsku stranu svoga djela.vrste fabule,majstorstvo stiha i retorike,poznavanje
teatarskih zakona ine ga jednim od najsavrenijih majstora panjolske drame;u usporedbi sa sirovim zlatom,kakvo
je bio Lope de Vega,on je majstorski rezbareno srebro.Vega je bio ljubimac puke publike,dok je Calderon pisao za
odabraniju i obrazovaniju publiku,pa se morao prilagoditi takvom ukusu kakav je oito bio na neto vioj razini od
prosjene publike.I u svojim gledanjima Calderon je formalist:dunost i ast,na primjer,za njega su apsolutne
kategorije.Prolaznost ivota on bi htio prevladati u spoznaji konanih istina,do kojih ovjek moe doi,premda one
nisu odve ohrabrujue.Neka vrsta pesimizma tako proima i njegova najbolja djela,no ona su vrlo
stilizirana,dotjerana u obradi i okrenuta prema unutranjem ivotu likova do te mjere da dobivaju neku osobitu
dimenziju dubine i vieznanosti.Monolozi su u njegovim dramama esto vrhunska pjesnika ostvarenja,a dijaloge
redovno proima neka unutarnja napetost izmeu suprostavljenih iskaza,koja se ne moe konano i do kraja
razrijeiti.Zbog toga mnogi dre da je upravo on najbolji dramatiarzlatnog vijeka panjolske knjievnosti,pa
moda i najbolji dramatiar cjelokupnog baroka.
Meutim,u njegovim djelima,ispod tog formalnog oklopa,nalazimo jednu duboku mistiku kontemplativnost,pa iako
je za njega ivot samo san,njegovi junaci esto iskau iz svojih mehanikih,formalnih uloga i progovaraju
strastveno ljudski.U tom neskladu i dvostrukosti njegovih djela,njemaki romantiari,a i Shelley,vide prometejski
napor njegovih junaka da sa sebe stresu okove koje im je nametnula protivreformatorska teologija samog autora.
Svoj osnovni problem sna i realnosti Calderon nam pokazuje u najpoznatijem svom djelu ivot je san,savrenom
primjerku barokne drame.U Stalnom princu daje ovjeka koji radije pogiba nego da se lii asti i preda tvravu
Maurima.U udesnom arobnjaku pie krvavu varijantu Fausta.
Potkraj svog ivota Calderon se potpuno posveuje ceremonijalnim vjerskim igrama,u kojima se u potpunosti
preputa izvjetaenoj formalistikoj retorici.
IVOT JE SAN
(La vida es sueno)
Calderon je dvorski pisac,nastoji da poruku njegovih drama odgovaraju vladajuem svjetonazoru i da potvruju
svojevrsnu obnovu religioznosti,pa i prezir prema tatini ovog svijeta,no njegova djela teko bi se mogla u tom
pravcu izravno tumaiti.Za to je najbolji primjer njegova najpoznatija i naglasovitija drama ivot je san.
Zaplet je u toj drami podosta neobian za Calderonovo doba.Poljskom kralju Baziliju rodi se sin Sigismund,a astrolog
mu ree da e ga sin zbaciti s prijestolja,da e biti okrutan vladar koji e kraljevstvo dovesti do rasula.Zato ga je kralj
vec kao dijete zatvorio u tvravu u pustoj umi i dao mu samo jednog odgojitelja.Tu je Sigizmund proveo cijelu svoju
mladost u poludivljem stanju,ne znajuci nita o vanjskom svijetu.Jednog dana u njegovo stanute dolazi dvoje ljudi
,koje uasava tajanstveno mjesto na koju su sluajno naili.
Klarin:Boe,to to ujem!
Rosaura:Mene proima sad led,sad vatra.
Klarin:uj.lanci zvone!Nek mi glavu skinu ,
ako to nije neka podla hulja
u tekpj kazni,strah moj to mi kae.
Nailaze na Sigismunda,i uvi njegovo rijei saale se nad njim.Sigismund se obraa nevidljivom boanstvu i
postavlja mu pitanja o svojoj krivnji,a taj dijalog je ula Rosaura.
Sigismund:Jao meni nesretnika!Kad me bijes va tako slama,o nebesa, znati hou,rodivi se kakvu zlou ja
pokazah prema vama?No ve time sto sam roen,znam kakvim sam zlom pogoen.
Klotaldo je morao po kraljevoj zapovjedi ubiti sve koji vide zarobljenika,ali kada je shvatio da mu je Rosaura ki
odlui zamoliti kralja za milost.Kralj je odluio potediti ivot Rosauri i Klarinu,poto ga je poela progoniti
savjest,jer nije imao nasljednika i poeo je sumnjati da su zvijezde moda pogrijeile.Zato je odluio dovesti sina u
dvor i sve mu rei,pa ako se ovaj pokae dobar dati mu vlast,a ako bude zao vratit e ga gdje je i bio.Tako su
Sigismunda uspavali i doveli na dvor,gdje su mu rekli istinu o njegovom porijeklu i poloaju.Naavi se odjednom u
novim okolnostima, Sigismund se ponaa kao razmaeno dijete koje odjednom moe svima zapovijedati,ne uvaava
nikoga i ne preza ni od okrutnosti u postupcima sa drugim ljudima,pokazuje ak i prezir prema ocu:ivjet cu bez tog
zagrljaja kao to ivljah i do sada,jer takav otac,koji sa mnom postupa tako nemilosrdno i koji me je tvrda srca od
82
sebe odbacio i drzao me kao zvjerku i kao strano udovite,ele u dui da me nema,pa zar je zbilja sad vano da me
zagrli takav otac koji je mogao liiti me svakod ljudskog dostojanstva.
Bazilije dri da se proroanstvo ispunjuje,ponovno ga uspavljuje i vraa u raniju izolaciju.Odgojitelj ga uvjerava da je
sve samo sanjao,pa on vie ne zna ta je san,a ta java.Sigismund zakljuuje da su sve ljudske tenje uzaludne ,jer je
ivot lana stvarnost.I ja sanjam da sam tu ,sputan u tom kutu bijednom,a snio sam da sam jednom uivao sreu
svu.to je ivot?Mahnitanje.to je ivot? Puste sanje,prazna sjena to nas ovi.O,malen je dar nam dan,jer sav ivot-to
je san,a san su i sami snovi.
Ubrzo se u kraljevstvu digla pobuna,jedan dio naroda je elio osloboditi Sigismunda,vojnici ga oslobaaju i pozivaju
da u pobuni svrgne vlastitog oca,ali on je sumnjao da je to sve samo novi san:Ve sam vidio iste stvari,i to jasno i
razgovjetno ko to ih ,evo,sada gledam pa ipak,sve je bio san.Ipak,je posao sa vojskom sa milju da je to san koji se
mora raspriti.
Sigismund pobjeuje oca,pokazao se velikodusnim i plemenitim,i svojom mudrou i plemenitou zadivi sviju,pa
ak i svog oca.Kao staloeni kraljevski nasljednik ,miri se s ocem i postaje vladar,poruujui svima da se njegovim
postupcima ne treba uditi:emu divljenje i uenje?Zar ne vidite sasvim jasno da je san bio moj uitelj i da jo
uvijek,evo,strepim da u se opet probuditi i opet doi u tamnicu?Pa kad i ne bi bilo tako,samo sanjati ve je dosta,jer
sanjajui spoznao sam da svaka srea ovjekova nestaje kao pusti snovi....
IVOT JE SAN, je psiholoka alegorija o izbavljenju od strasti pomou razuma,i smatra se jednom od
najznaajnijih drama ne samo baroknog teatra ve i ukupne svjetske dramske batine.
To je drama u tri ina .Ta je drama trazenje odgovora na pitanje da li je ovjek zaista nemoan pred onim sto mu vie
sile dosude.Tako eto stvari stoje:Svaki sanja ono to je samo nije svjestan toga.
Romantiari koji su irazito cijenili tu dramu,prepoznali su u njoj sklonost prema nemoci da se odijeli iluzija od zbilje
i da se uspostave podjednako pravo na istinu sna kao kao i jave.
Drugi su opet tumai naglaavali odreena protuslovlja u takvom stajalitu,osobito zato to konzekvencije koje je
Sigismund povukao u drami postavi na kraju razborit i plemenit vladar-ne odgovaraju njegovoj nerazrijeenoj
dilemi:ako je sve samo san,a ovjek ne moe vladati vlastitim snovima,na emu bi se mogla zasnovati njegova
odgovornost.Moda je zato najprimjerenije rei kako Calderon nije napisao ovu dramu da rijei problem odnosa sna i
jave,iluzije i zbilje,istine i privida nego da taj problem na neki nain postavi i time uini predmetom ili graom
za raznolika mogua tumaenja.
Ako me , dakle,ove misli
razoarenju mome vode ,
i ako mi je dobro znano
da je uitak lijepi plamen
koji e pasti u pepeo
im bilo kakav vjetar dune,
slijedimo ono to je vjeno,
traimo slavu neprolaznu,
gdje srea nikad ne poiva
i veliina gdje ne spava.
U svojoj najpoznatijoj drami ivot je san Pedro Calderon de la Barca obradio je jednu od najdrazih tema baroknih
pjesnika:je li ivot samo san i obmana koja se uvijek na kraju raspri i ostavi nas s istim pitanjem bez odgovora.
Odreuje li sudbina ovjekov ivot ili joj je ipak mogue izbjei snagom razuma i slobodnom voljom,koliko odgoj
mijenja ovjeka,to je san,a to java,je li mogue premostiti jaz izmeu ideala i zbilje ,to su pitanja na koja Calderon
trai odgovor u ivotu koji je neuhvatljiv i nestvaran poput sna.
Calderon nam na kraju daje dva odgovora:prvi je da svoju sudbinu ne moemo izbjei,ma koliko bjeali od nje i
drugi da se ovjek svojom upornou i razboritou ipak moe suprostaviti viim silama.
Samo sanjati ve je dosta,
jer sanjajui spoznao sam ,
da svaka srea ovjekova
nestaje kao pusti snovi.
I zato hou da poivim
i da u dobro iskoristim
sve dane svoje,dok mi traju,
a slabosti nam oprostite,
jer due vrle i estite
uvijek s veseljem oprataju.
83
Calderonova je tema univerzalna i vjeno aktualna ,jer slobodno moemo reci da odgovor na isto pitanje trae
umjetnici od pamtivjeka do danas.
LITERATURA:
-Povijest svjetske knjievnosti,Milivoj Solar,Zagreb,2003.
-100 najveih djela svjetske knjievnosti,Antun oljan,Stvarnost,1970.
-www.lektire.net
-itanka za 2.razred gimnazije,Zdenko Lei,Sarajevo Publishing,2003.
MLETAKI TRGOVAC
Kao to se vidi iz samog naslova, glavni cilj diplomskog rada jeste da analizira i predstavi komine i tragine
aspekte Shakespearove drame Mletaki trgovac. U samom uvodu su ponuene injenice koje se odnose na osnovne
karakteristike renesanse, kao i obiljeja Shakespearovog ivota i pisanja. Nakon toga slijedi osvrt na ope osobine
komedije i tragedije. Meutim, da bi sama analiza djela bila jasnija, ponuen je i kratak sadraj same drame.
Glavni dio rada sastoji se iz dva dijela. Prvi dio se bavi analizom i istraivanjem kominih aspekata koji se
javljaju u drami. Drugi dio tie se analize traginih aspekata drame, jer ovo i nije tipina komedija; naprotiv, u njoj su
prisutni i brojni tragini elementi.
Na samom kraju, u zakljuku, ponuen je osvrt na dualizam koji dominira cijelom dramom, naroito
dualizam koji se tie anra kojem drama pripada.
84
Summary
As seen from the title itself, the major objective of this diploma paper has been to discuss comical and tragic
aspects of Shakespeares play The Merchant of Venice. The very beginnig of the paper offers a short account of the
time when Shakespeare lived and wrote, i. e. Renaissance. Next chapters is mostly concerned with the theory
regarding tragedy and comedy as a genre. Before moving to the actual analysis it the plot structure of the play is
presented. The main part of the paper is concered with two aspects of the play, comical and tragic aspect,
recpectively. It tries to explain and prove that the play itself has numerous elements which contribute to regarding it
as a comedy. The analysis continues with the discussion concerning the tragic elements that appear in the play.
Finally, the end of the paper duals which dominates the play, especially dualism regarding the genre.
1.
Uvod
Period Shakespearovog stvaralatva podudara se sa civilizacijskim i duhovnim preobraajem zemlje ije

srednjovjekovno religijsko, privredno i politiko naslijee slabi i zamjenjuje se renesansnom fleksibilnou i
optimizmom, samopouzdanjem u stvaralake sposobnosti pojedinca i cijele nacije. Za razliku od srednjovjekovnog
85
fatalizma, shvatanja ljudskog ivota kao do kraja odreenog boijom providnou i okretanjem kola sree, ovjek
engleske renesanse trai ravnoteu izmeu osjeanja pripadnitva datom poretku i osjeanja moralne autonomije. On
se osjea protagonistom vlastite sudbine i pokuava da je ostvari u postojeem drutvenom prostoru, ali ipak,
raunajui na boansku milost i vlastite sposobnosti, pri emu svoje postupke nastoji da usaglasi sa vaeim
socijalnim normama.
Renesansna ideja moralne autonomije dobiva svoje nalije u tjeskobi ovjeka zabaenog u nemilosrdni i
okrutni svijet, izobliene ljudskosti, daleko od boanske milosti, neosjetljivih na njegov opominjui pogled. To
osjeanje nemoi, beznaa, pomahnitalog zla i zbrkanih vrijednosti oituje se u engleskoj knjievnosti poetkom
sedamnaestog stoljea, a naroito u drami- u satiri gradskog ivota Bena Jonsona i Mesindera, u fatalistikoj
tragediji Marstona, Ternera i Forda. Neto od te sumnje i pesimizma utjecalo je sigurno i na Shakespeara u jednom
periodu njegovog stvaralatva.
Shakespeare je napisao deset povijesnih dramskih kronika u kojima je saeo dogaaje iz engleske povijesti,
graanske ratove i dinastike borbe, doprinosei stvaranju mitologije nacionalne slave i veliine, u doba kraljice
Elizabete, vrijeme koje se smatralo periodom stabilnosti nakon potresa i nemira. Njegovih desetak komedija pokazuju
razvoj od romantinih, dosta konvencionalnih djela, inspiriranih klasinim uzorom ( Komedija zabuna po Plautovim
Blizancima), do zrelih ostvarenja, kao npr. u Kako vam drago, i ironinih, pomalo zagonetnih drama koje izmiu
anrovskoj kvalifikaciji ( Sve je dobro to se dobro svri, Mjera za mjeru, Troil i Kresida). U ovu zadnju podjelu
moemo svrstati i dramu Mletaki trgovac.
Inicira se da je ova drama nastala kada je pogubljen lijenik kraljice Elizabete 1594. godine, pod sumnjom
da je bio u zavjeri sa panjolcima koji su namjeravali da otruju kraljicu. Shakespeare je inspiraciju za ovu komediju
naao u raznim djelima koja su mu bila dostupna, naprimjer, to je zalog funte mesa i potpisivanje ugovora; zatim,
motiv biranja krinje, ali najvie utjecaja na nastanak ima drama Kristofera Marloa. U toj drami bogati i svirepi Jevrej
ima kerku koja voli kranina i pokrtava se. Iako je preuzimao elemente zapleta iz drugih knjievnih i
historiografskih djela, Shakespeare ih je upotpunjavao vlastitim rjeenjima, dodacima i obratima, na taj nain
tretirajui te pozajmice tema samo kao najsiroviju grau. Mletaki trgovac je prvi Shakespearov komad u kojem je on
ispoljio svoju umjetnost u stvaranju likova, a najvie panje posveeno je Porciji i ajloku, gdje Porcija predstavlja
vedru stranu ivota, a ajlok, pak, onu mranu i sumornu.
Ovdje jo moram dodati da se gotovo nita ne zna o poecima njegove karijere, pa tako je i nepoznato kada je
ova njegova drama nastala. Pretpostavlja se da je napisana 1596., a prvi put je tampana 1600. godine. Hronologija
Shakespearovih djela je u znatnoj mjeri hipotetina i zasnovana na razliitim podacima. 71 Jedan od osnovnog
razloga za te nedoumice je injenica da nije sauvan niti jedan originalni Shakespearov rukopis.
Mletaki trgovac je drama koja se svrstava u komedije, ali u sebi sadri i tragine elemente. Jedan od likova u
drami, ajlok, poznat kao lihvar Jerej, na suenju postaje rtva opasne zavjere, jer je tada u Veneciji postojao zakon
koji je imao posebne kazne za strance. ajlok je bio ba to: stranac, Jevrej, k tomu jo i lihvar. Njegov slom na sudu
je taka u kojoj se Mletaki trgovac najvie udaljava od komedije.
Vano je napomenuti injenicu da se Shakespearove drame razlikuju od npr. grkih drama, jer se vie
oslanjaju na poznatu povijest, ili na svakodnevni ivot, a manje na mitove i legende. Poljski teatrolog Jan Kot kae:
Svaka generacija itatelja i gledatelja, kritiara i umjetnika stvara svog Shakespeara, uitava u njegovo djelo znaenja
i vrijednosti, saobraene vlastitim iskustvima. 72 to se tie razumijevanja njegovih drama moramo imati na umu
71
Istorija engleske knjievnosti, Knjiga I, sveska II, Izdavako preduzee narodne republike Srbija, Beograd, 1950.
str. 9.
72
Kot, Jan, ekspir na savremenik, SKZ, Beograd, 1963. str. 61.
86
viesmislenost razumijevanja teksta, jer sam tekst sadri opravdanje i osnovu za mnoga stanovita. Moram ponoviti
ono to je odavno reeno: Stalno moramo imati u vidu koliko je u tumaenjima prisutno Shakespearovo, a koliko
nae.73 On je, dakako, pjesnik i uspjean zabavlja publike u kominim prizorima; tragiar kadar da organizira
radnju kao srljanje u katastrofu i da uklopi u nju prizore emocionalne napetosti. Svaki aspekt prouavanja i tumaenja
njegovog teksta nosi peat generacije iz koje je potekao, pa tako postaje svjedoanstvo svoga vremena i vieznanosti
njegovih djela.
Predmet drame openito je sva sloena skala ivotnih i drutvenih protivrjenosti, poevi od unutarnje
podvojenosti linosti i sukoba dviju oprenih tenji u njoj, preko ovjekove borbe protiv neke vanjske sile, pa sve do
velikih drutvenih sukoba. Otuda drama prikazuje svjesni i voljni ovjekov napor da neku neprijateljsku drutvenu
stihiju humanizira, da je pobjedi i savlada, kao to je naprimjer u tragediji, ili pak, da se pomiri sa njom, kao u
komediji. Zato su dramski likovi, kao olienje jedne ideje, veoma izrazite linosti, izgraene sa dominantnom crtom
karaktera, a puni svjesnog i voljnog htijenja i aktivnosti.
Ta tematika sukoba i borbe najbolje se izraava u obliku radnje i reakcije suprotnih sila. Zato je dramska
radnja jedinstvena i cjelovita, i sva je usmjerena ka svome razrjeenju. Bez obzira na to to tragiki junak strada,
tragedija podrava nau moralnu osjetljivost jer u nama izaziva saaljenje za stradanje tragikog junaka, a pobuuju
osjeanje protesta protiv zla. S druge strane, komedija uvruje tu nau osjetljivost samom pobjedom razumnog
principa u njoj.
Viesmislenost je jedno od obiljeja Shakespearovih drama koja u velikoj mjeri uslovljava naa tumaenja.
Naime, kada pristupamo njegovom tekstu imamo posla sa stoljetnom tradicijom najrazliitijih recepcija. Da bih
mogla u nastavku da piem o njegovom Mletakom trgovcu, napisau ukratko openita obiljeja komedije i tragedije.
Tragedija prikazuje nesretnu sudbinu ovjeka koji zbog nekog neminovnog sticaja okolnosti, ili zbog svoje
prirode, ili zbog tenje ka nekom uzvienom, ali nedostinom cilju rtvuje svoj ivot ili svoju sreu, i tako dobija crte
izrazite veliine, stradanja i plemenitosti. Cilj traginog pjesnika je da u borbi izmeu ovjeka i njegove prirode
tragediju pokae to traginijom, tj. sudbinu to monijom, a nesreu to veom. Tako je bilo sa ajlokovim likom u
Mletakom trgovcu. Po njemu se i javlja pitanje isprepletenosti kominih i traginih elemenata u ovoj drami. Iako je
svrstana meu komedije, neosporno je da ajlok zavrava tragino. ajlok je teio svome cilju za osvetom, koji je
izvirao, kako iz sudbinskog sticaja okolnosti, tako iz njegove tenje ka nekom idealu- tragini junak- ajlok,
nesvjesno, prekrio je mletaki zakon na kojem poivaju odnosi u tadanjem drutveno- pravnom ureenju Venecije.
Iako je nenamjerno prekrio ugovor, ipak je morao biti kanjen svojom propau. To je tzv. tragina krivica junaka
tragedije.74
ajlok je tako izabrao za svoj uzvieni zadatak koji premauje njegove moi, koji je objektivno neostvarljiv:
da porazi Antonija- kranina i tako za osvetu za sve uvrede koje je pretrpio na raun svog jevrejskog porijekla. S
druge strane, komedija prikazuje ono to je prosjeno u ivotu, njegove mane i nedostatke. Komedija se razlikuje od
tragedije svojim kompozicionim sklopom, u komediji postoji vei broj lica, radnja je sloenija i ivlja, zaplet se
sastoji iz nekoliko intriga- u Mletakom trgovcu to su ugovor i funta mesa i izbor koveia koji biraju Porcijini
prosci. Rasplet je uvijek sretan, to se sve svrava mirenjem raznih suprotnosti i pobjedom razumnog principa u
ivotu. ak kada jedan od protagonista u komediji pretrpi slom u svojim pothvatima, kao npr. ajlok. To se smatra za
sretan zavretak, jer su krah doivjeli negativni principi u ivotu, a pravda je pobijedila. Mletaki trgovac kao drama
73
74
Isto, str. 62.

ivkovi, Dragia, Teorija knjievnosti sa teorijom pismenosti, Svjetlost, Sarajevo, 1969. god. Str. 184.
87
u uem smislu je spoj dviju koncepcija ivota koji se ispoljavaju u tragediji i komediji- ova drama u uem smislu
izbjegava da ivot shvati iskljuivo komino, shvata ga ozbiljno. U njoj se postavljaju na rjeavanje znaajni
problemi ovjekova postojanja u drutvu i svijetupoloaj jednog Jevreja u istom kranskom okruenju.
2. Tragini i komini aspekti Shakespearovog Mletakog trgovca

Basanio, mladi iz Venecije, eli putovati u Belmont da zaprosi bogatu nasljednicu Porciju. On moli prijatelja
Antonia, trgovca, da mu posudi 3000 dukata koji su mu potrebni za putovanje u Belmont. Kako su svi Antonijevi
brodovi i roba na moru, Basanio trai novac od lihvara ajloka.
ajlok, koj mrzi Antonija zbog uvrede koju mu je Antonio nanio na raun njegove vjere, prihvata ponudu uz
jedan uslov. U sluaju da Antonio ne bude u mogunosti da vrati novac u predvienom roku, ajlok e mu uzeti funtu
mesa. Iako Basanio ne eli da Antonio prihvati taj uslov, Antonio, iznenaen ajlokovom dareljivosti, prihvata i
potpisuje ugovor. Sa dobijenim novcem Basanio odlazi u Belmont sa prijatelem Gracijanom.
U Belmontu Porcije ne nedostaje udvaraa. Meutim, njen otac je ostavio oporuku u kojoj je rekao da svaki
udvara mora izabrati jedan od tri kovega, zlatni, srebreni ili olovni prije nego dobije ruku njegove kerke. Ali kako
bi dobio mogunost da oeni Porciju, svaki udvara mora prihvatiti uslov da se nikad nee oeniti ukoliko izabere
pogrean koveg. Udvara koji izabere pravi koveg e unutra nai Porcijinu sliku i dobiti e njenu ruku.
88
Nakon to dva udvaraa, prinevi od Marokai Argona, izaberu pogrene kovege, Basanio bira pravi tj.
olovni koveg. Druga dva su sadravala podrugljive stihove, ukljuujui i poznatu poslovicu: Nije zlato sve to sija.
U Veneciji stie vijest da su svi Antonijevi brodovi potopljeni to dovodi Antonia u situaciju da ne moe
otplatiti dug ajloku. ajlok je odluniji nego ikada da se osveti kranima naroito nakon to njegova kerka
Desika pobjegne sa kraninom Lorenzom uzevi pri tom znaajnu koliinu oevog blaga. Pozvavi se na ugovor
koji su potpisali, ajlok dovodi Antonia pred sud. U Belmontu, Porcija i Basanio su se vjenali, kao i Basaniov
prijatelj Gracijano i Porcijina sluavka Nerisa. Do njih stie vijest da e ajlok izvriti odredbe ugovora potpisanog sa
Antoniom. okirani vijeu, Basanio i Gracijano spase Antoniev ivot. Bez iijeg znanja Porcija i Nercisa naputaju
Belmont da potrae Porcijinog roaka Belarija, koji je advokat u Padovi.
Vrhunac drame se odvija u sudnici pred venecijanskim dudom. ajlok odbija Basanijev novac, iako mu je
Basanio posudio duplo veu sumu, tj. 6000 dukata. On samo eli funtu Antonijevog mesa. Rud u elji da spasi
Antonia predaje sluaj Baltazaru, mladom doktoru prava, koji je ustvari preruena Porcija. S Porcijom je i Nerisa
takoe preruena u Porcijinog pomonika. Porcija moli ajloka da pokae milosre ali on to kategorino odbija. Sud
dozvoljava ajloku da uzme funtu mesa. U trenutku kada ajlok eli da to uini, Porcija istie greku u ugovoru.
Ugovor jedino dozvoljava da uzme meso ali bez prolivanja Antonijeve krvi. Ukoliko ajlok prolije jednu kapljicu
Antonijeve krvi svo njegovo imanje e biti predato venecijanskim vlastima. Tada dolazi do aljokovog poraza i on
ponien naputa sudnicu. Da bi nekako zahvalili mladom doktoru prava to ih je spasio, Basanio i Gracijano daju
svoje prstenove, koje su im njihove supruge dale kao dokaz ljubavi, a oni su zauzvrat morali obeati da ih nee
izgubiti ni po cijenu ivota.
Konano, na kraju se svi ponovno vraaju u Belmont, gdje se razrjeava pria oko prstenova, Basanio i
Porcija se mire, a ona mu priznaje da je ona bila preruena u priznatog pravnika. Svi su sretni i zadovoljni, a javljeno
je i da su vraeni Antonijevi brodovi.
2.1.
Komini aspekti Mletakog trgovca (kontraverze anra)
Shakespearove rane komedije bile su u duhu klasinih komedija koje je utjelovio Ben Jonson u djelu Valpone,
(1605. godine), dok su one kasnije bile sa puno humora i emocija. Mletaki trgovac je izmeu ove dvije kategorije.
Zahvaljujui dakako, velikom umijeu, kako u zanatskom smislu dramatiara koji osjea to moe ici u drami, tako i
spretnom vladanju jezikom i stilom, Shakespeare je uspio postii da njegove drame razumiju kako oni iz publike koji
su mogli pratiti jedino zaplete, rasplete i uzbudljive prizore, tako i oni koji su, osim toga ili uz to, mogli uivati u
njegovoj rjeitosti i iznimnoj jezinoj umjetnosti. 75 Za Mletakog trgovca moe se rei da je to vodea komedija na
listi njegovih kominih drama u kojoj ima vie romantiarskih nego klasinih karakteristika. Mletaki trgovac je
sazdan na protivrjenostima, iako ovo obiljeje Shakespeare izostavlja u komedijama. Za nju se moe rei da je ona
meu komedijama ono to je Hamlet meu tragedijama i Bura meu tragikomedijama.76
U ovoj drami osnovu ini sukob dvaju suprotnih stavova koji tee da budu razrjeeni pobjedom jednog od
njih. Ta suprotnost je bitna karakteristika, to dovodi do napetosti situacija i reagiranja protivnikih sila, ime se
radnja drame podstie da tee ivo i dinamino i da tei svome kraju, odnosno, razrjeenju sukoba. Ovdje je to sluaj
75
76
Solar, Milivoj, Povijest svjetske knjievnosti, (kratki pregled), Zagreb: Golden marketing, 2003. str. 139.
Kosti, Veselin, Stvaralatvo Vilijema ekspira, CKZ, Beograd, 1994. god. str. 420.
89
u sudnici izmeu Antonija i ajloka, konkretnije reeno, u razrjeavanju ugovora oko funte mesa, zbog ega je sve i
poelo.
Protivrjenosti u ovoj drami moemo podijeliti na dvije vrste. Prvu vrstu ine vanjske protivrjenosti, a ona
osnovna se odnosi na to da je drama zamiljena kao komedija, ali se ispostavilo da je realizirana sa ozbiljniu i
traginom notom. Ovdje se moe svrstati i odstupanje kompozicije od uobiajenog kominog obrasca. Veina
Shakespearovih komedija poinje u gradu, a nastavlja se u okruenju koje je u izvjesnoj mjeri idealizirano i
pretpostavljeno poetnoj lokaciji. To drugo okruenje je esto, ali ne iskljuivo i u njemu dolazi do razrjeenja
komedije. Zatim se radnja vraa u grad, gdje se obino odrava zavrna svetkovina, najee vjenanje. 77
Meutim, u Mletakom trgovcu ovaj poredak je viestruko naruen. Zavrni in ove drame nas ne vraa u
grad gdje je uspostavljen poetni sukob; posljednji in je smjeten u Belmont, jer je ostvarenje vedrog kominog
razrjeenja nemogu u Veneciji. Ta sredina je zaokupljena drutvenim realitetima kao to su novac, trgovina i rasna
mrnja.78
Romantini junak Basanio sprema se na put u potrazi za nevjestom, a to je jedno od obiljeja tipine
komedije. to se pak tie samog sadraja drame, odmah na poetku moemo iz razgovora izmeu Antonia i Basania
vidjeti da bi se drama mogla razviti u komediju. Naime, Basanio govori Antoniu o lijepoj Porciji:
Bogata jedna nasljednica ima

U Belmontu; i lijepa, i vrh toga,
to je jo ljepe nego ova rije,
Rijetkih vrlina:...79
Napokon, Basanio govori da bi se oenio njome, ali nema novaca, pa mu treba Antonijeva pomo to prije, jer
su brojni prosci oko nje. enidba nekog junaka je jo jedno od obiljeja komedije:
Da imam su im
Da se ponesem, o Antonio,
S kojim od njih , toliki uspjeh srce
Predskazuje mi...80
Pored toga to jasno vidimo da Basanio, kao klasian primjer romantinog junaka, namjerava da krene na put
iji je krajnji cilj enidba, do izraaja dolazi i Antonijeva ljubav prema prijatelju. On je, naime spreman na sve da bi
pomogao Basaniu, pa ak i da potpie ugovor sa ajlokom na vlastitu tetu:
Poi i vidi ta u Mlecima
Moj kredit moe: sve do granica
Napregnuu ga krajnjih da u Belmont
77
Northrop, Frye, Anatomi of Criticism, Princeton University Press, Priceton, 2000.god. str. 175.
Povijest svjetske knjievnosti u VIII knjiga, Knjiga VI, Mladost, Zagreb, 1973. god. str.63.
79
Shakespeare, William, Komedije, Kultura, Beograd, 1966. god. str. 221.
80
Isto, str. 222.
78
90
Porciji lijepoj tebe otpremim.81

Sve to vie nego jasno pokazuje kolika je vanost ostvarenja romantine ljubavi, to nije nita drugo do
karakteristika komedije. Meu pokazateljima da se drama moe svrstati u anr komedije su teme koje dominiraju
djelom, tj. ljubav i prijateljstvo. Kako kae i jedan od brojnih kritiara Shakespearovih drama: Na jednom nivou
Mletaki trgovac je drama o ljubavi i prijateljstvu.82
U drami imamo vie nivoa prijateljstva i razliitih vrsta ljubavi: ljubav oca prema kerki, a to su u ovom
sluaju ajlok i njegova kerka Desika, a nasuprot njima, imamo i kontrastnu ljubav izmeu Porcije i njenog oca
lorda od Belmonta. Nalazimo i primjere romantinih ljubavi to ine centralnu temu drame i to je ono to je
pribliava komediji. Prije svega tu je ljubav izmeu Porcije i Basania, ajlokove kerke Desike i njenog kranskog
ljubavnika Lorenca, kao i ona izmeu Porcijine dvorkinje Nerise i Gracijana. Sve ljubavne veze zavravaju brakom
to je i za oekivati, s obzirom na to da se radi o komediji, ili jo preciznije reeno romantinoj komediji.
Nemogue je govoriti o ljubavi kao centralnoj temi drame bez osvrta na prijateljsku ljubav koja je najbolje
prikazana na primjeru prijateljstva izmeu Antonija i Basania. Kao to je ve prethodno spomenuto u tekstu,
prijateljska ljubav se uzdie na visok nivo koji ak vodi ka velikim rtvama; npr. Antonio potpisuje veoma opasan
ugovor sa ajlokom kako bi pomogao prijatelju. Antonio ne mari za ene, ni za ivotne radosti, ni za bogatstvo radi
bogatstva, nizata na svijetu, do za svoga prijatelja Basania. 83 Isto tako, i Basanio je odan prijatelju, pa ak odlazi sa
vlastite svadbe:
Kad doputate, hitam; al dok ja
Ne doem opet, nit e krivnjom sna
Odsustvo biti izravnano moje,
Nit odmor moj razdvajati nas dvoje.84
On je, takoer, jedan od pozitivnih likova u drami. Veliina njegove due pokazana je mnogo vie na
neposredan nain: u oima Porcijinim, Salanijevim, Salarinovim, Lorencovim; vidimo njegovu krupnu figuru znanja,
vesele mudrosti, odvanosti, plemenitosti.85
Druga scena prvog ina uvodi jo jedan element renesansne komedije. Naime, Porcija razgovara sa svojom
dvorkinjom Nerisom o mnogim udvaraima koji dolaze na njen prag. Ono to je komino u ovoj situaciji jeste sam
nain na koji Porcija opisuje svakog od udvaraa:
Nerisa: Prvo vam je tu onaj napuljski knez
Porcija: Aj, to ti je pravo pravcato drijebe, jer ko ta
Radi, on govori o svom konju; a smatra kao dodatak
svojim preimustvima to to umije sam da ga potkiva.
Sve se bojim da se njegova milostiva gospoa majka
81
Isto, str. 222..

The Riverside Shakespeare, Barton, Anne, The Merchant of Venice, Boston, 1974. str. 252.
83
Popovi, Vladeta, ivot i djela Vilijema ekspira, Srpska knjievna udruga, Pounik X, Beograd, 1953. godine, str.
141.
82
84
85
Shakespeare, Vilijem, navedeno djelo, str. 276.

Popovi, Vladeta, navedeno djelo, str. 141.
91
zabunila sa nekim kovaem.86

Ili, na primjer:
Nerisa: Kako vam se svidi onaj mali Nijemac, neak saksonskog vojvode?
Porcija: Gadi mi se veoma ujutru kad je trijezan; a gadi
mi se dozlaboga popodne kad je pijan; kad je najbolji
gori je za koju trunku od ovjeka, a kad je najgori,
samo je za trunku bolji od zvijeri.87
Jedna veoma zanimljiva injenica koja je vezana za Porciju i njen izbor mua jeste trik sa krinjama. Tu se u
stvari, radi o prii ija tradicija see daleko u prolost. Kako Ane Barton kae: Pria o tri kovega ima svoju tradiciju
ak i prije nego su je Bokao i Gover istraili u etrnaestom stoljeu.88
Samo uvrtavanje jedne ovakve prie u mnogome doprinosi injenici da se Mletaki trgovac smatra radije
komedijom nego tragedijom. Ovdje se radi o tome da je Porcijin otac prije no to je umro postavio uvjet koji se mora
ispuniti ukoliko neko eli oeniti Porciju. On je ostavio tri krinje: zlatnu, srebrenu i olovnu. Svaki prosac mora da
bira jednu od te tri krinje. Onaj koji otvori pravu u njoj e nai Porcijinu sliku. Ukoliko pak odabere pogrenu, mora
se obavezati da e ivjeti u celibatu do kraja ivota. Dakle, Porcijin izbor supruga je ogranien istom sreom:
Porcija: Ja kod izbora
Rukovoena nisam jedino
Uputstvom njenim oka djevojakog;
Lutrija ova o sudbinu moju
Krati mi, izme ostaloga, pravo
Da biram dragovoljno: da me, pak,
Ograniio nije otac moj
I vezao me kad je smislio
Da se za onog udam ko me stee.89
Kao to je za oekivati, svi prethodni prosci biraju pogrnu krinju, tj. zlatnu i srebrenu. Meutim, Basanio,
kao izabranik njenog srca, bira treu, olovnu krinju i time pokazuje da mu je ljubav vana i iznad materijalizma:
Basanio: Te tako moe esto spoljanjost
Ne biti jezgru svom ni nalik; vazda
Nakit ovjeka vara. Malo li je
Na sudu takvih prljavih i gadnih...90
86
Shakespeare, William, navedeno djelo, str. 223.

Isto , str. 225.
88
The Riverside Shakespeare, navedeno izdanje, str. 250.
89
Shakespeare, navedeno djelo str. 235.
90
Isto, str. 266.
87
92
Porcija je jedna od najljupkijih, najplemenitijih i najumnijih ena kod Shakespeara. Oeva volja za nju je
svetinja. Intuicija i njoj kazuje da je njen otac znao ta je radio. 91 Ovdje vidimo da ona i da je htjela drugaije,
izabrala bi onog kojeg joj je otac ak poslije svoje smrti odredio:
Ja niti mogu da izaberem onoga koga bih htjela, niti mogu da odbijem onoga
koji mi se ne svidi; tako volja umrloga oca sputava volju keri
koja je u ivotu.92
Pored tradicionalne prie o krinjama, pred sam kraj drame, Shakespeare uvodi jo jedan, moemo rei,
klasian motiv u renesansnoj komediji, tj. priu o prstenovima, mada neki kritiari smatraju da ona ne stoji u
neraskidivoj povezanosti sa druga dva motivacijska toka, koja su isprepletena uzrono- posljedinim odnosima. Kako
kae Kosti: Ta scena je naknadno dodata zato da zadri dramu u okvirima komedije. 93 Naime, u etvrtom inu, u
kome se razrjeava problem oko ugovora izmeu Antonija i ajloka, Porcija i Nerisa pojavljuju se preruene: Porcija
u doktora prava, a Nerisa u doktorovog pomonika. Osim njih, u djeaka se preruava i Desika, kada treba pobjei
sa Lorencom. Preruavanje je takoer motiv u renesansnim komedijama, a koristilo se s ciljem postizanja humora.
Prisjetimo se samo komedije Dundo Maroje od Marina Dria. Nakon to je spor rijeen u Antonijevu korist, Basanio
eli na neki nain da se odui doktoru, to Porcija iskoritava kao priliku da iskua povjerenje svoga mua:
Porcija: Dovoljno je
Nagraen onaj kom je srce puno;
A, poto sam vas oslobodio,
Srce je meni puno, te sam time
Dovoljno plaen, drim: ud mi nikad
Za novcem preve gramziva ne bijae.
Sjetite me se, molim, kad se opet
Budemo sreli: svako vam dobro elim,
I pratam se sa vama.
Basanio:
Nema druge,
Moram na vas, gospodine moj dragi,

Da navalim i opet: uzmite
togod od nas ko dar za uspomenu,
A ne ko platu. Dvije mi stvari, molim,
Obrecte: prvo da me neete
Odbiti; drugo, da mi opratate.
Porcija: Navaljujete odve, pa nek bude.
( Antoniju)
Rukavice mi svoje dajte da ih
Za vau ljubav nosim. (Basaniu) A od vas
Uzeu prsten taj, za vau ljubav.
91

Shakespeare, navedeno djelo, str. 223.
93
Kosti, Veselin, Stvaralatvo Viljema ekspira, SKZ, Beograd, 1994. godine, str. 421.
92
93
Basanio:
Prsten taj,
Gospodine moj dragi? Ama, to je

Triarija; sramota bi me bilo
Da vam to dam.
Porcija:
A ja to drugo neu;
Reko bih ba da imam volju na nj. 94

Iako je obeao da nizata na svijetu nee dati vjenani prsten, on ipak poklekne pod Antonijevim utjecajem i
poklanja prsten. Na isti nain postupa i Graciano koji predaje svoj prsten doktorovom pomoniku. Dakle, u ovom
sluaju imamo jedan klasian primjer ljubavnog trika kojim se eli provjeriti postojanost ljubavnog obeanja.
Do razrjeavanja dolazi u posljednjem inu, ali mu prethodi scena u kojoj Porcija i Nerisa glume ljutnju i
ljubomoru. Meutim, kada su Basanio i Graciano skoro izgubili nadu u pomirenje, njih dvije otkrivaju pravu istinu o
suenju i naravno, prstenovima:
Porcija: Evo jednog pisma,
Proitajte ga natenane, poto
Iz Padove Belario ga posla.
U njemu ete nai da je doktor
Porcija bila, a da je Nerisa
Bila njen pisar: svjedok je Lorenco
Da sam otila odmah iza vas,
A da sam dola maloas; u dom
Jo i ne kroih.95
Dakle, nakon svih intriga i iskuenja kroz koje glavni likovi prolaze, nastupa razrjeenje svih problema i
sukladno tome sretan kraj to je konaan dokaz da se Mletaki trgovac uprkos svim kontraverzijama moe svrstati u
anr komedije.
2.2. Melankolija mletakog trgovca (hod junaka od komike ka istinskoj tragici)
Kao to je ve spomenuto, Mletaki trgovac je djelo koje ini sponu izmeu Shakespearovih pravih, sretnih i
vedrih komedija, i tzv. mranih problemskih drama. U njoj Shakespeare prvi put nagovjetava tragikominu notu koja
e do punog izraaja doi u kasnijim djelima.
Melankolija mletakog trgovca je motiv kojim se otvara drama. Postoji i objanjenje da je njegova tuga
zapravo intuitivna, jer Antonio moda predosjea nevolju koja e doi, pa iz uvodnih stihova moemo vidjeti prve
naznake da bi se drama mogla razviti u tragediju:
Ja ne znam, zbilja, to sam sjetan;
Titi me mora.
94
95

Isto, str. 314.
94
I tolko sjeta zaglupi me ta,

Da jedva mogu sebe sam da poznam.96
Tu njegovu tugu pokuava da odgonetne Salarino, ali bezuspjeno. ak ga navodi svojim pitanjima, ali
Antonio sve negira, sa posebnom tonom u svojim rijeima, koje sadre traginu notu, lahko prepoznatljivu:
Od sree ove jedne godine
Sve moje stanje: stoga nisam ja
Zbog trgovine svoje sumoran.
Salarino: Zaljubljeni ste onda.
Antonio: Taman! Pfuj!97
S druge strane, vidimo i gaenje prema ljubavi, a uistinu, jedino on od svih likova u drami nije pronaao
ljubav. Kao to je ve reeno, komedije se i sastoje od ljubavnih zavrzlama glavnih junaka, a ovdje to nije sluaj sa
naslovnim junakom drame.
ak je i on sam iznenaen zbog toga to osjea. Analizirajui paljivo cijelo djelo, naznaku tragedije moemo
vidjeti i u drugom inu, u prvoj sceni kada ajlok razgovara sa kerkom Desikom, gdje joj nareuje da pazi na kuu
i dukate, a on mora ii na vanu veeru, na koju mu se ba i ne ide, jer kako kae:
Ba preko volje idem: neko zlo se

Protiv mira moga kuha, jer sam
Vree sa novcem sanjao.98
Ipak odlazi na veeru iako zna da ga ne zovu zato to ga vole, ve zato to hoe da mu time polaskaju. Odlazi
s mrnjom u srcu da bi uestvovanjem na veeri doprinio siromaenju raspusnog hrianina! 99 Jevrej i krani imaju
iste motive glede te veere- da se meusobno poniavaju, kao da to nisi radili dovoljno puta za cijelog svog ivota.
Tragikomian je i Antonio i ajlok, s tom razlikom to je traginost i kominost ajlokova vea. 100
ajlok i Antonio, osim mrnje jednog prema drugom imaju jo jednu zajedniku stvarpredosjeaj da e se neto grozno dogoditi. Dalje, i Desika sama kae da e ii protiv volje oca svoga ako
neto ne krene po zlu i hladnokrvno izgovara rijei kada otac zatvori vrata za sobom:
Izgubiu ja oca svoga, a ti dijete.101
Naravno, osim to je pobjegla, ukrala je i oeve dukate, kao i nakit, koji su ajloku bili sve u ivotu. Kada je
saznao istinu, proklinjao ju je, te bi mu bilo drae da je umrla. I to se moe promatrati kao tragini aspekt drame.
Pretjerani bijes uvijek vodi traginom dogaaju. To je predznak da bi lik mogao postati tragini junak. 102 Jo jedna
96
Shakespeare, nav. djelo, str. 215.

Isto, str.216.
98
99
100
Isto, str. 133.
101
Shakespeare, str. 247.
102
The Age of Shakespeare, Ford, Boris, Elizabhetan and Jacobean comedy, London, 1955.god. str. 65.
97
95
situacija u drami koja je slina ovoj Desikinoj i ajlokovoj je druga scena u drugom inu, gdje Lonselot ismijava
svog starog i slijepog oca:
O nebo! To je moj roeni otac, koji me,
poto je maltene potpuno slijep, te ne vidi gotovo ni prsta
pred okom, nije poznao: sad u da ga zbunjujem i vitlam.103
Iako na prvi pogled aljiva, ako je paljivije razmotrimo vidjeemo da u njoj ima traginih elemenata. Njegova
gluma da je bogati plemi, ini se zanimljiva i smijena samo njemu. A jo je iao iz krajnosti u krajnost, pa je rekao
da je Lonselot mrtav.
Jo jedan od naznaka tragedije je ugovor u funti mesa, jer to znai da bi moglo doi do ubojstva, i to ne na
ba lijep nain, ako se za ubojstvo moe rei tako:
Po ugovoru utvrene, dajte
Da upiemo da sam vlastan ja
Po kile ravno vaeg mesa
S vaega tijela, gdje je meni drago,
Ko globu da odseem i odnesem.104
U ovom sluaju tragina nesrea ne bi bila neka sluajna nesrea, niti nesretan ishod kakvog sukoba u kome
postoje realne mogunosti i za sretan ishod. To je neminovna nesrea koju ovjek ne moe izbjei niti joj moe
odoliti. Sam taj ugovor govori da e doi do tragedije, koja se po njemu trebala dogoditi naslovnom junaku Antoniju.
Meutim, poto je drama zamiljena kao komedija, logian slijed je bio da se to prenese na mletakog Jevreja ajloka
koji je u drami prikazan kao karikaturni zelena. ajlok je tragina figura. Kao Jevrejina, njega preziru i progone a
proganjanja raaju u njemu elju za osvetom.105
Meutim, ovo su samo neke slabo vidljive naznake da drama prerasta u tragediju. Tek od treeg ina nizaju se
dogaaji koji su tipini za ovu vrstu drame. U prvoj sceni treeg ina govori se o potonuu Antonijevih brodova, to
na koncu i dovodi do suenja i raznih peripetija koje su se tamo odigrale. Oni koji su o tome razgovarali i sami su to
predvidjeli:
Salanio: Ali isitna jeda ne duljim vazdan i da ne skreem s pravog puta
Razgovora na stranputicu- da je dobri Antonio, estiti Antonio- o, da mi
Je samo kakav naziv dovoljno dobar da se stavi uz njegovo ime!... Da je on izgubio jedan brod.
Salanio: Dao ti Bog da je to i konac njegovih gubitaka! 106
103
Shakespeare, navedeno djelo, 237.

Isto, str. 232..
105
Istorija engleske knjievnosti, Knjiga I, Sveska II, Izdavako preduzee narodne republike Srbije, Beograd, 1950.
god. str. 28.
106
104
96
ajlok se veoma obradovao kada je to uo, odmah je na neki nain potisnuo to to mu je kerka pobjegla, jer je
u tome vidio svoju priliku da se osveti Antoniju. ajlok nam je okrenut svojom mranom stranom. U svome
koristoljublju on je nemilosrdan. On se pred nama pojavljuje kao ovaploenje pohlepne praktinosti.107
Zatim dolazi etvrti in i konano suenje gdje ajlok doivljava slom, to je i glavni element po kojem se
Mletaki trgovac moe svrstati
u tragediju. Stradanje junaka koji je od samog poetka osuen na propast,
prvenstveno zbog toga to je stranac u sredini gdje ivi i to je htio da uniti ovjeka koji pripada toj sredini, ovdje
konkretno Jevreja protiv kranina.
Rasprava poinje, Basanio nudi ajloku dvostruke novce za otkup prijatelja ali ovaj nee ni da uje za to, jer
misli da je doao trenutak da se osveti za svo zlo koje mu je ovaj uinio:
Da uzima svih est tisua, pa svaki
Dukat od njih na estero isjee,
I svaki dio taj da dukat budeNe trebaju mi; jamevinu traim.108
ajlok je formiran u otroj opoziciji prema kranskoj zajednici koja je iznutra potpuno homogena i
ujedinjena. Od samog poetka nedvosmisleno je pokazano da do pomirenja ne moe doi i da se drama mora
okonati gorkim porazom jedne strane. Venecija, poznata po svom raznolikom stanivnitvu i trgovini, ipak je samo
tit za krane. U njoj ima mjesta za strance, ali ne i za jednakosti izmeu njih i krana. Hriani odista nemaju
milosti prema ajloku.109
Kako suenje tee, Antonio i Basanio su spremni potovati zakon i nemaju mogunosti da ga okrenu u svoju
korist, jer je peat na mjenici jasan. Tada na scenu nastupa Porcija i okree stvari u korist njih dvojice. U mletakoj
sudnici ona sama ita ono to nije napisano, daje novo znaenje onome to se po svim pravnim konvencijama mora
podrazumijevati: Ali ba zbog toga to je taj zakon u stanju da slui kao oruje line osvete, on je lien, - posluit
emo se omiljenom rijeju Shakespearevom, - prirode i predstavlja mrtvo slovo bez stvaralake snage. Da bi se
onemoguile podle zamke takvoga zakona, nisu potrebni argumenti uenoga pravnika; dovoljan je zdrav razum
mlade djevojke. Scena suenja je satira, upravljenja protiv formalistikoga zakona. 110
Zato se spremi da odsjee meso.
Al krv da nisi prosuo; i pazi.
Da ne odsjee manje ili vie,
Ve ravno pola kile.111
Teri Iglton za Porcijino tumaenje zakona kae: Suvie je bukvalno, i ne bi vrijedilo ni u jednoj stvarnoj
sudnici.112
Izricanjem ove oslobaajue injenice u korist Antonia, Porcija izrie presudu ajloku, koja donosi konaan
slom ovog lika; gdje mu se obraa rijeima:
107
Istorija engleske knjievnosti, navedeno izdanje, str. 28.

109
110
Istorija engleske knjievnosti, Navedeno izdanje, str. 29.
111
Shakespeare, navedeno djelo, str 296.
112
Eagleton, Terry, Law: The Merchant of Venice, Measure for Measure, Troilus and Cressida , in William
Shakespeare, basil Blackwell, 1986, str 32.
108
97
Stanite Jevrejine. Nije sve

raune zakon preistio s vama.
Predvia zakon mltaki i ovo:
Dokae li se da je podaniku
Mletakom nekom radio o glavi
Tuinac neki bilo posredno
Ili neposredno, onda ma prava
Taj iji ivot ugroen je bio
Na polovini njegova imanja;
A polovina druga riznici
Povjerljivoj se daje dravnoj;113
Tada se na Porcijine rijei nadovezuje i Antonio koji ide jo dalje u svojim zahtjevima. Osim to e izgubiti
imetak, Antonio nalae da mora promijeniti i vjeru, to i jeste osnovni motiv da ova drama konano pree u tragediju
jer je to sr cijele prie:
Da meni da na raspolaganje,
Pa da je nako smrti njegove,
Ustupim onom plemiu to ker mu
Nedavno ote:
...
Da on za ovu milost, odmah primi
Hriansku vjeru.114
Kada su ajloku oduzeti i novac i vjeroispovijest, spaen je Antonijev ivot, ali je njegov uniten. in
oduzimanja imovine moe biti obrazloeno eljom da se pomogne Lorenzu i Desiki, ali primoravanje ajloka da
prihvati kranstvo moe biti jedino iz osvete. ajlokove sljedee rijei govore same za sebe:
Ne, ivot moj i sve mi uzmite;
Ne pratajte mi nita: ivot ste mi
Uzeli kad ste direk oduzeli
Koji mi kuu dri; ivot ste mi
Uzeli kad mi sredstva oduzmete
Od kojih ivim.115
S obzirom da je u tragediji osnovni cilj da u itatelju ili gledatelju izazove osjeaj saaljenja prema traginom
junaku, na taj nain moe se i gledati lik ajloka. Slobodno se moe postaviti pitanje da li je on rtva ili zloinac?
Njegovu propast moemo promatrati kroz gubitak keri, vjere i bogatstva, u zakljuku drame moemo to smatrati
113

115
Isto, str. 298.
114
traginim krajem ovjeka koji je bio maltretiran od ostalih likova u drami. Gledajui sa ove strane odgovor na gore
postavljeno pitanje je da je ajlok rtva. Nasuprot tome stoji injenica o ajlokovoj drugoj strani linosti, koja
previe udi za osvetom. Ali ako uzmemo u obzir da je cijelo vrijeme udio za osvetom, kao zloinca ga moemo
promatrati kada on trai funtu mesa jer to je nita drugo do ubojstvo. 116 Treba uzeti u obzir i injenicu da u dramama
i negativni junaci nisu samo negativni, imaju neke pozitivne osobine. Njihova tragedija je veinom opsjednutost
svojim ciljevima koje moraju ostvariti po bilo kojoj cijeni. Pri tome valja napomenuti da zlikovci u Shakespearovim
dramama nisu nikada naprosto zli nevaljalci, nego da uvijek imaju odreenu unutarnju a esto i vanjsku
motivaciju.117
Isto tako, s druge strane, Antonio je na neki nain zapravo ostao usamljen. Nita se bitno nije promijenilo u
njegovom osobnom ivotu, ak i za ono za ta se mislio da je izgubio, vraeno mu je. Jedino konstantno to je ostalo
je njegovo prijateljstvo sa Basaniom. U zavrnom inu koji se odrava u Belmontu, meu tri para koji konano mogu
uivati u ljubavi, jedino je Antonio ostao usamljen. Sada on nosi obiljeje stranca koje ga pribliava poraenom
ajloku. Antonijeva otuenost u Belmontu je jo jedan element koji problematizuje prirodu drame. Mletaki trgovac
nije ukljuen u idilu Belmonta. Time ova drama dodiruje samu ivicu komedije i pribliava se tragediji, iji zavrni in
obino obuhvata sve nosioce pobjede. Antonijeva sudbina je unaprijed odreena njegovim sopstvenim rijeima:
Svijet ja, Gracijano,
Za drugo nita ne drim, do za svijet:
Za pozornicu gdje svak tumai
Ulogu svoju; sumorna je moja.118
Postoji jo jedan dogaaj koji govori o tome da se Mletaki trgovac moe gledati s traginog aspekta a to je
razgovor izmeu Desike i Lorenza u petom inu, scena prva, kada su konano bili sretni zajedno, oni su razgovarali
o poznatim ljubavnicima koji su tragino zavrili. Lorenzo je poeo razgovor o jednom takvom paru, zatim se
Desika nadovezala sa drugim primjerom:
Sja mjesec: u ovaku no,
Dokle je njeno povjetarac blagi
Ljubio kronje, a sa njih se um
Odzivo nije- u ovakvu no
Troil119 uz platna trojanska se, drim,
Verao, pa je otud uzdiui,
Odailjao duu adorima
Jelinskim gdje te noi Kresida
Boravila je
...
U ovakvu no
116

Solar, Milivoj, navedeno djelo, str. 137.
118
119
Pria o Troilu i Kresidi je bila veoma popularna u srednjem stoljeu. Trojanski svetenik Kalhas ostavio je svoju
ker Kresidu, nagovorio je Grke da zamjene trojanskog junaka Antenora za nju. Kresidu dovodi u grki logor
Diomed, koga ona pretpostavlja svom ranijem draganu Troilu.
117
S jezom je Tizba120 rosom gazila

Pa spaziv sjenku lava prije njega
S grozom utekla.121
Naravno, zna se da je osobina tragedija nesretna ljubav, koja na kraju najee zavrava smru. Jedinstven
primjer takve tragedije su Romeo i Julija.
Za kraj, vano je napomenuti da Shakespeare nije napisao to se na kraju dogodilo sa ajlokom, moemo
samo nagaati. Uostalom, njegov lik prua veliki broj interpretativnih mogunosti koje bitno uiu na tumaenje
drame u cjelini. Zato su i esta tumaenja koja u ajloku vide tragian lik, o koga se kranska zajednica ogrijeila.
Zbog njega dramu i promatramo kroz tragine aspekte. Tragian je zato, to se njegova zaslijepljenost smatra
jednom istom jevrejskom osobinom, kakva ne postoji kod ljudi koji nisu Jevreji.122
Zapravo, rad bih i zavrila ajlokovim rijeima koje se najee citiraju u svim knjievnim kritikama koje su
napisane o Mletakom trgovcu:
Zar Jevrejin nema oi? Zar Jevrejin nema ruke, organe, udove, ula, naklonosti,
strasti? Zar se ne hrani istim jelima i ne ranjava ga isto oruje? Zar nije podloan istim
bolestima, i zar ga ne iscjeljuju isti lijekovi? Zar mu nije zimi hladno, a ljeti vruina,
kao i kraninu?...123
Po ovom citatu ja bih slobodno nazvala ovu dramu tragedijom, jer je doista, takvo razmiljanje tragino samo
po sebi. Svi smo ljudi od krvi i mesa, bilo koje vjerske, nacionalne ili rasne pripadnosti. Vjerojatno je i Shakespeare
mislio isto, jer inae ne bi stavio ove ajlokove rijei u dramu.
120
Tizba i Piram su bili mladi ljubavnici koji su se kriom sastajali jer je njihova ljubav bila zabranjena. Jednom su se
trebali sastati pored Ninove grobnice. Ona je dola prva i dok je ekala Pirama ugledala je lavicu koja je rastrgla vola.
Uplaila se i pobjegla a pri tom je izgubila dio odjee koji je lavica umrljala krvlju. Kada je on doao pomislio je da
je Tizba ubijena pa se ubio, tada se i ona ubila za njim.
121
122
Popvi, Vladeta, navedeno djelo, str. 140.
123
100
3. Zakljuna razmatranja
Shakespearova komedija opisuje uzbudljive dogaaje koji zavravaju spajanjem razdvojenih ljubavnika.
Brojne su scene koje ovoj drami daju komini oreol. To su prije svega: vjenanje tri ljubavna para, prijateljska
ljubav, preruavanje enskih likova u mukarce, itd. U prilog kominom karakteru drame je i autorovo opredjeljenje
da je svrsta u anr komedije.
S druge strane, ova komedija plijeni ozbiljnou i traginim tonom u obradi teme, te heroinom borbom i
konanim padom glavnog lika. Naravno, taj tragini junak u drami je ajlok, iako nije zamiljen kao glavni lik.
Uzimajui sve reeno u obzir, Mletaki trgovac se s jedne strane moe smatrati komedijom, jer sadri
humoristine prepreke i ironiju, te sretan zavretak, ali postupci svakog od likova nas navode da dramu smatarmo i
tragedijom, a na to nas podstiu neke scene, kao npr. Porcijin odnos prema udvaraima, Lancelotov odnos prema ocu
(Desikin takoer), te moda najjaa scena u sudnici u kojoj ajlok doivljava konaan slom.
U konanoj odluci nam moda mogu pomoi rijei E. K. Chambera koji, komentirajui kraj drame (spaeni su
Antonijevi brodovi, Lorenco i Desika dobijaju nasljedstvo od ajloka, a muzika u Belmontu ini se kao harmonino
rjeenje za sve probleme), veli: To je ostvarenje slatkog sna i nestanak runog sna.
101
an Rasin
an Rasin (Jean Racine, 1639-1699), uz Molijera i Korneja jedan je od velike trojice francuskog klasicnog teatra, u
zanru tragedije najvece je ime u istoriji francuskog pozorista. Autor Andromahe, Britanika, Berenike, Mitridata,
Ifigenije, Fedre, Atalije i drugih dela, vaspitan je u strogoj jansenistickoj sredini opatije Por-Rojal, u kojoj je proveo
prve godine svog skolovanja. Tu su mu ucitelji bili jansenisticki mislilac Nikol, helenista Lanslo i vrsni vaspitac
kakav je bio Antoan Lemetr. Napustivsi Por-Rojal, Rasin je studirao filosofiju na koledzu Arkur u Parizu. Tu se
druzio sa slobodoumnijim duhovima, medju kojima je bio i poznati basnopisac Lafonten. Poceo je da pise za
pozoriste, cime je izazvao negodovanje svojih jansenistickih ucitelja, pa je stupio s njima u ostru polemiku. Niz
njegovih "profanih" tragedija okoncan je njegovim najcuvenijim remek-delom, Fedorom, cija je premijera, medjutim,
pretrpela neuspeh koji su izrezirali njegovi suparnici. Ogorcen, Rasin je prestao da pise za pozoriste, kojemu se vratio
tek posle vise od deset godina, napisavsi dve "biblijske" tragedije, Esteru i Ataliju. U tim svojim poslednjim
pozorisnim delima on se - po vlastitom uverenju - iskupio u ocima svojih nekadasnjih ucitelja, pokoravajuci se
strogim jansenistickim principima.
Stil
Kvalitet Rasinove poezije je verovatno njegov najvei doprions francuskoj knjievnosti. Nain na koji je koristio stih
aleksandrinac je vrhunski, po harmoniji, jednostavnosti i eleganciji.
Djela
Tebanke, 1664
Aleksandar Makedonski, 1665
Andromaha, 1667
Litiganti, 1668 (komedija)
Britanikus, 1669
Berenis, 1670
Bajazit, 1672
Mitridat, 1673
Ifigenija, 1674
Fedra, 1677
Ester, 1689
Atalija, 1691
Istorija Port Roajala (objavljeno posthumno 1767)
LUIS DE GONGORA (15611627)
Rodio se u Cordobi, studirao je u Salamanki, ali se vratio u rodni grad gdje je uivao beneficije od neke
crkve. U pedesetoj godini se zapopio i bio je kapelan kralja Filipa III. u Madridu. Bio je strastven karta i mnogo je
novaca izgubio, da bi na kraju umro u bijedi. Gongora je najznaajniji pjesnik u staroj panjolskoj knjievnosti,,
jer je bio lucidan stvaralac i reformator poetskog jezika, smion i svjesstan svoje poetske avanture, "jedne od najviih
na naem kontinentu". On je vjerojatno prvi lansirao jedan od modernih poetskih principa: "U ljubavi nije vano ta
se kae nego ta se osjea, u poeziji nije vano ta se osjea nego ta se kae". Hladan i sabran duh, bio je majstor
stiha, nenadmaan arhitekt pjesme, tvorac neobinih metafora i velik poznavalac jezika. Spoetka je pisao romance i
letrille u tradicionalnom duhu, suptilne i jednostavne, ali obogaene novim, svjeim izrazima te se ve u njima
oitovao pjesnik izvanredne snage i inventivnosti. Tu vrstu pjesama, kao i sonete, pisao je Gongora do kraja ivota,.
ali je pravu buru izazvao oko 1612. kad su se pojavile njegove poeme Polifem i Galateja (Fabula de Polifemo y
Galatea) i Samoe (Soledades). Tu je dao vrhunac svoje poetske pustolovine stvorivi svoju poetsku kolu
kulteranizam (culto uen) ili gongorizam. Te pjesme izazvale su nezapamene polemike, u kojima je bilo i uvreda
i podvala svake vrste. Najotriji protivnici bili su mu Lope de Vega i Ouevedo, koji su kulteranizmu suprotstavljali
konceptizam, tj. misao i otrinu duha, prije svega. No i oni su mnogo nauili od Gongore. Ali polemike nisu bile bez
razloga. Gngorine poeme zaista su bile osobene i mogli su ih itati samo najueniji ljudi. Sintaksa u njima bila je
latinska, s mnogo latinizama, s bezbroj pojmova iz mitologije; simboli i slike bile su neobine, katkada izvjetaene,
zbijene i mutne. Vidjelo se da ih je^ gradio strastven artist, koji je nastojao da ni u jednom stihu ne bude onakav kakvi
su drugi. Sve je tu hladno, odmjereno, deskriptivno, puno -boja i muzike. Imaju te pjesme i svojih slabosti, ali
Gongora je preko njih dao velik doprinos panjolskoj i evropskoj poeziji. Da predstavljaju veliku tekou za
prevodioca, to nije ni potrebno napominjati.
102
SAMOE
(iz Prve samoe)
Godine bjee doba rascvjetano
kada laljivi otmiar Evrope
mlaak oruje njegova je ela,
sunane zrake njegove su dlake
blistavi ponos neba,
zvijezde izvodi u safirno polje;
tad onaj to bi podvorio bolje
Jupitra piem nego mladi s Ida,
izgubljen, prezren, poslije brodoloma
plaui, slatke ljubavne nevolje
povjeri moru; a ono, ganuto,
prenese vjetru, preda valovima
to cviljenje ljuto,
poput lire to Arion je ima.
Od bora to se vjeno u planini
s junjakom bori io,
ubog odlomljen dio
uzana daska delfin bje dovoljan
za tog putnika, tako nesmotrena
to Libiji valova put svoj dade,
a ivot slabom drvu.
I ocean ga proguta najprije,
a onda ga povrati
kod jedne hridi to bje okrunjena
i toplim perjem i usahlom travom
svud a.lge i svud pjena
i nae zaklon tu gdje gnijezdo vije
ptica Jupitrova.
On pijesak ljubi i ono dijelova
od unitena broda,
to tu ga baci, hridinama poda,
jer ak i hridi jake
primiti vole zahvalnosti znake.
Gol mladi oko odijela se bavi,
da iz njeg pijesku vrati
svu morsku vodu to ju je popilo,
te ga na sunce stavi
neka ga lie milo
jezikom blagim svoje vatre mlake
i da mu sporo i umilnim stilom
iz sitnih niti sie sitne vale.
Tek to primijeti da se sred obzorja
na kojem bjee mutno, nejednako
gorje od vode i beskraj od gorja
svjetlosti zlato gasi,
nesretni stranac obue sve ono
to od okrutna mora jedva spasi,
i kroza trnje gazei sutonom
manje umoran nego to je smeten
krenu uz hridi, gdje ni smjela krila,
to brzim letom lete,
da s njim se mjere, ne bi kadra bila.
103
Stigavi do vrhunca
jakog vladara i vrstoga zida
izmeu mora burna
i nijeme ravni snene
koraka ve sigurna
nizbrdo dolje krene
spram slaba sjaja svjetlosti nejasne:
a to je bila u kolibi svijea
to j' u zaljevu mraka usidrena
da najavljuje luku svjetlost njena.
"O zrake ree niste li drhtava
Ledina djeca, budite mog jada
kraj obasjani!" I boje se da mu
jalna barbarska uma iznenada
prolaz ne sprijei, ako
vjetar mu neku zavjeru ne sprema,
kao to seljak lako
strminom gazi kao ravnini poljem,
i on hodati stane,
paze na onaj kamen,
koji je eto i u tmini krasan,
koji je i pored zvijezda jasan
a taj kamen je nemila tijara
(ako li lana predaja ne vara)
sumrane zvijeri, a elo je njeno
koija sjajna pononoga dana :
tako i mladi gazi
umovitom gustinom
jednako ko istinom
i pozorno prolazi
motrei stalno kroz maglu ledenu
blistavi rubin, pravac igle svoje,
dok uma kripi i dok vjetar poje.
I pas, to vjeno bdije,
ve glasno laje, putnika odgoni,
a svjetlost to je prije
siuna bila, sada, iz blizine
izgleda poput hrasta pregolema,
leptir oboren sred pepela nijema.
Mladi stie i tu ga pozdravili,
bez bunih rijei i bez mnogo slave,
uvari koza koji tu borave
i koji su Vulkanu kruna bili.
John Milton
John Milton je roen u Londonu, kao sin bogatog biljenika, koji je bio ovjek s izraenim osjeajem za kulturu i
glazbenik amater. ivio je jednostavnim ivotom, vjerujui da u ivotu ima izvriti neku osobitu zadau. kolovao se
u St Paul's .Nakon to je zavrio Cambridge nastavio je uiti u oevoj kui u Hortonu, Buckinghamshire. U Christ's
Collegeu u Cambridgeu je zbog takvog naina ivota bio poznat kao "The Lady of Christ's".U Cambridgeu pie i prve
stihove - L'Allegro i Il Penseroso.
Na poetku je pisao veinom poeziju, a onda je poeeo pisati i prozu - njegove tri najpoznatije poeme napisane su u
prozi.
Sa 23 godine jo nije postigao nita veliko u knjievnosti, ali je, sudei po pronaenim biljekama, osim to se malo
bavio i glazbom prouavao djela 80-tak pisaca na engleskom, latinskom, grkom, francuskom i talijanskom jeziku. U
to je doba napisao maskeratu Comus i pastoralnu elegiju Lycidas povodom smrti svog prijatelja Edwarda Kinga.
Milton zatim putuje po Europi, da bi se vratio 1639. zbog sukoba kralja i parlamenta. Posvetio se politikom ivotu najznaajnije su mu rasprave O kolstvu (Of education) i Areopagitica, obranu slobode tiska.
104
Naporan rad je iscrpio Miltona i on je sredinom 1650-tih potpuno oslijepio. Oenio se po drugi put 1656, ali mu je
ena umrla dvije godine kasnije. Njena smrt je bila povod za njegove najbolje i najosobnije sonete. 1667. izdaje
Izgubljeni raj ( Paradise lost), a Vraeni raj ( Paradise Regained) objavljuje skupa sa Samson Agonistes 1671.
John Milton bio je jedan od najveih i zadnji predstavnik engleske renesanse. Utjecao je na Keatsa, Wordswortha,
Shelleya i Tennysona.
Znameniti je esejist, pjesnik i dramatiar. Njegov religiozni ep "Izgubljeni raj" smatra se jednim od najboljih djela
napisanih na engleskom jeziku. Milton se aktivno umijeao i u politike borbe svojega doba. Kad je nakon
pogubljenja kralja u januaru 1649. Milton objavio spis u kojem opravdava taj Cromwellov postupak, imenovan je
tajnikom novoosnovanog dravnog vijea i na tom poslu 1652. izgubio vid. Nakon pobjede kontrarevolucije 1660.,
knjige su mu javno spaljene, a on baen u tamnicu, ali je uskoro puten.
Djela
Comus , 1634.
Lycidas , 1638.
Of Reformation , 1641.
Of Prelatical Episcopacy , 1641.
Animadversions , 1641.
The Reason for Church Government , 1642.
Apology for Smectymnuus , 1642.
Doctrine and Discipline of Divorce , 1643.
Of Education , 1644.
Judgement of Martin Bucer Concerning Divorce , 1644.
Areopagitica , 1644.
Tetrachordon , 1645.
Colasterion , 1645.
Poems of Mr John Milton, Both English and Latin , 1645.
Tenure of Kings and magistrates , 1649.
Eikonoklastes , 1649.
Defensio pro Populo Anglicano , 1651.
Defensio Seconda , 1654.
A treatise of Civil Power , 1659.
The Likeliest Means to Remove Hirelings from the Church , 1659.
Ready and Easy Way to Establish a Free Commonwealth , 1659.
Brief Notes Upon a Late Sermon , 1660.
Paradise Lost , 1667.
Accedence Commenced Grammar , 1669.
History of Britain , 1670.
Samson Agonistes , 1671.
Paradise Regained , 1671.
Art of Logic , 1672.
Of True Religion , 1673.
Poems, &c, Upon Several Occasions , 1673.
Epistolae Familiaries , 1674.
Prolusiones , 1674.
M AG B E T
WILLIAM SHAKESPEARE
105
IZLAZAK IZ TAMNICE LJUDSKOG DUHA
Svjetovne tendencije koje su bile konstantno prisutne unutar

srednjevjekovne kranske kulture , brojna tehnika otkria /Gutenbergpresa za tampanje/, geografska otkria/otkrie Amerike/politike promjene,
osnivanje prvih sveuilita, banaka, jaanje i razvoj gradova i graanske
klase /naroito u Italiji/, dovele su do promjene srednjovjekovne predstave o
svijetu i ovjekovom mjestu u njemu, razlog su pojavi nove epohe u
ljudskom
razvoju,
pojavi
humanizma
i
renesanse
/XIII-XVI
vijek/.Kopernikovim otkriem da je zemlja planeta u sunevom sistemu,
uzdrmano je crkveno uenje o poretku u kosmosu.ovijek nije vie tek
nemoni posmatra u rukama sudbine, nego akter , mona individua od
koje zavisi i njegova lina srea i sudbina ovjeanstva.On osjea da moe
i nastoji da mijenja svijet. Ideal ove epohe je biti slobodan, uen, stvaralac,
biti univerzalan ovijek /homo univerzale/.
Nije samo nauka zbacila sa sebe poniavajuu ulogu slukinje bogosloviji i
prenijela sve interesovanje na prirodu i ovijeka,umjetnost je postala glavni
saradnik novog vremena, dejstvujui najjae na mase.Razvijanje svih
duhovnih i fizikih sila, napravile su od umjetnosti i poezije sredstvo za
zadovoljstvo.
Druga polovina XVI vijeka u Engleskoj se naziva Elizabetansko doba, po
imenu kraljice Elizabete I ,ija je duga vladavina /1558.-1603./donijela
zamlji relativan mir , blagostanje i bezbjednost od najezdi spolja.Sa
politikom stabilnou doao je i ekonomski napredak i kulturni procvat,
tako da je za nepunih 50 godina Elizabetanske vladavine lice Engleska bilo
preobraeno. Elizabetansko doba naziva se i Zlatno doba engleske istorije.
Ispod takvog neba doao je genij u historiji svjetske knjievnosti,ija su
djela u sebi nosila najznaajniji izraz renesansnog duha, pjesnik i
dramatiar William Shakespeare.
106
WILLIAM SHAKESPEARE IVOT I RAD

Po mudrosti Nestor;
po genijalnosti Sokrat;
po umjetnosti Vergilije.
Zemlja pokriva,
narod tuguje,
a Olimp ga ima.
/natpis iznad ekspirova groba/
Viliam ekspir/William Shakespeare/ roen je 23.aprila,1564.godine u malom mjestu Stratford,u grofoviji

Vorik, na rijeci Evonu /Stratford upon Avon/.Roen je kao tree i najstarije muko dijete od osmoro djece Dona
ekspira, malog trgovca-zanatlije i uglednog lana Optinskog vijea, to e njegovu sinu obezbjediti pohaanje
veoma dobrih kola. Sa 18 godina ekspir se eni sa osam godina starijom Anom Hatavej. Od roenja blizanaca
1585.godine pa do 1592.godine u ekspirovoj biografiji postoji praznina.Postoji nekoliko pria iju vjerodostojnost
je teko provjeriti.Izgleda da je neko vrijeme bio uitelj, a da je u London otiao 1587.godine i tamo se prikljuio
jednoj pozorinoj druini.Godine 1592. jedna pozorina trupa izvela je u Londonu dramu Hari esti za koju se smatra
da bi mogla biti prvi dio ekspirovog Henrija VI. Dramski pisac Robert Grin objavio je 1592.godine jedan spis u
kojem upozorava svoje akademski kolovane drugove da se uvaju glumaca i novih nekolovanih pisaca meu
kojima je i neka skorojevika Vrana uljepana perjem koja zamilja da je jedini Binotresac u zemlji. Aluzija se
odnosi na ekspira, te saznajemo da je on u Londonu i da je dramski pisac.Sljedee godine u Londonu se pojavila
kuga i pozorita su bila zatvorena sve dok se zaraza nije stiala .Za to vrijeme ekspir je napisao poemu Venera i
Adonis. Od 1594.godine bio je lan Druine Lorda komornika, koja je nakon smrti Elizabete dobila naziv Kraljevski
glumci.ekspir je prvenstveno pisao tekstove ali je i glumio.Izveden je velik broj njegovih drama . Godine 1596.
ekspir je bio dovoljno imuan da bi mogao uestvovati u gradnji jednog novog pozorita, uvenog pozorita Glob
na obali Temze u Londonu.Iste godine kupio je kuu u svom rodnom Stretfordu.ekspir je pisao sve manje i manje,
da bi se 1612.godine potpuno povukao u Stretford gdje je i umro 23.aprila, 1616.godine , istog dana i iste godine kada
i Miguel Sertvantes de Savedra.Sahranjen je u mjesnoj crkvi sv.Trojice u blizini oltara gdje i danas poiva njegov
zemni prah.
ekspirov knjievni rad obuhvata period od 20 godina.Pored dvije narativne poeme Venera i Adonis i
Otmica Lukrecije, napisao je zbirku od 154 soneta, 36 drama , komedija, istorija i tragedija.
Po E.Daudenu ekspirova dramska djela nastala su ovim hronolokim redom:
-u prvom razdoblju ekspir je napisao ove drame i komedije: Zabune,Ukroena zloa, Dva viteza iz Verone i
Nenagraeni trud; istorijske drame : Henri VI (tri djela/ i Riard III; i tragedije Tit Andronik i Romeo i ulijeta.
-drugom razdoblju pripadaju velike i vedre komedije: Snovienje u no

ivanjsku,
Mletaki
trgovac,Mnogo
vike
ni
oko
ega,
Kako
vam
drago,
Bogojavljenska no i Vesele ene vindzorske;istorije Riard II, Kralj Don,Henri IV

(dva dijela/ i Henri V.
-tree razdoblje obuhvata velike tragedije:Julije Cezar, Hamlet, Otelo, Kralj Lir, Makbet, Antonije i
Kleopatra, Koriolan i Timon Atinjanin; satirina drama Troil i Kresida i dvije mrane komedije Sve je dobro to se
dobro svri i Mjera za mjeru.
-etvrto posljednje razdoblje sadri tragikomedije ili romantine drame :Simbelin, Zimska bajka,
Bura /Perikle?/ i romantinu istoriju Henri VIII.
U pisanju se ekspir uglavnom sluio jambskim desetercem bez rime.Ta posebna engleska pjesnika forma
nastala je u XVI vijeku.Rimom se sluio veoma rijetko, obino samo u dvostihu /kupletu/ kojim zavrava svaku
scenu ili u nekim kraim dijalozima, koji imaju formalan i pouan, a ponekad i komian karakter.Gotovo svaka
ekspirova radnja obuhvata neko vee vremensko razdoblje i nije vezana za jedno mjesto.Ovim osobinama , kao i
izmjenjivanjem ozbiljnih likova i situacijama sa kominima u istom dijelu, ekspir nastavlja englesku narodnu
tradiciju, a razlikuje se od antikog teatra kao i od pripadnika klasicistike kole u Francuskoj, iji su najvei
predstavnici bili traged Rasin /Racine/ i komediograf Molijer /Moliere/.Djela iz historije temelje se na starijim
kronikama, a za svoje drame iz rimske historije iskoristio je Plutarhove ivotopise.Komedije temelji na motivima iz
starijih drama ili na panjoplskim romanima, na novelama iz talijanskih zbirki ili na romantikim priama engleskih
autora koje su nastale pod talijanskim uticajem.
I u nae vrijeme , kao i u XVII vijeku, ekspirova dijela ostaju jo uvijek izvor mudrosti i ljepote za
ovjeanstvo.*
________
*
P.S.Kohan,Istorija Zapadnoevropske knjievnosti
107
MAGBET
ivot za sebe ili ivot u sebi *
Posljednja od etiri velike ekspirove tragedije je Makbet.Prvi put je prikazana 1606.godine.Thomas

Campbell, romantiki pjesnik, kot rekao je : Smatram Makbeta za najvee blago nae dramske literature...To je na
najvei posjed u dramskoj poeziji.
Grau za svoju najkrau tragediju / pet inova/, ali po strukturi jednostavnu i savrenu , ekspir je pronaao
u mitu, poluhistorijskoj prolosti i blagu keltskih legendi /kotska kronika Rafaelha Holinsheda/.Radnja se odvija u
XI vijeku /spominjanje Edvarda pobonog Edvard Ispovjedioc , 1042.-1066./,u kotskoj, osim u treem prizoru , IV
in gdje se radnja odvija u Engleskoj.
Prve rijei, prvi prizor, grmljavina , sijevanje , neodreeno mjesto na koje dolaze tri vjetice bude u itaocu ,
na samom poetku , crne slutnje,
Runo je lijepo, a lijepo je runo
Lebdimo kroz maglu i uzduje kuno
..od prvih stihova drame sprema nas na zloin**. Na bojnom polju, usred vreve i strke kotskom kralju Dankanu i
njegovim sinovima Malkomu i Donalbejnu u susret dolazi krvavi vojnik i pria o sukobu njihovog hrabrog Makbeta i
norvekog junaka, njihova neprijatelja Mekdonvalda:
...jer div Makbet
(A njemu vrlo dobro pristaje to ime),
Fortuni prkosei, s istrgnutim maem,
Od krvavoga to se klanja puio,
Ko miljenik je slave sebi sjeko put
Dok s robom se ne suoi;
I nit mu ruke stisnu,nit ga pozdravi
Ve ga od pupka pa do grla raspori
I prikova mu glavu na bedeme nae.
Prkos Fortuni-bogovima, miljenik slave zbog tolikog klanja, ne sluti Makbetu nita dobro, njegov tragian kraj je
neizbjean.Na pustom proplanku uz grmljavinu vjetice se opet sastaju i priaju svoje doivljaje.Dolaze kotske
vojskovoe Makbet i Bankvo, a vjetice Makbeta pozdravljaju sa rijeima : glamski tane,tane kodorski i
Makbete koji e poslije biti kralj.One proriu Makbetu kako e postati gospodar Kodora, a zatim i sam kralj, a
Bankvu govore :Rodit e kraljeve, al sam to nee biti;. Vjetice nestaju, a jo iznenaenom Makbetu i Bankvu
dolaze plemii Ross i Angus sa vijeu da ih kralj poziva sebi, a Makbeta , zbog hrabrosti proglaava gospodarem
Kodora. Vidjevi da se vjetiije proroanstvo ostvaruje , Makbet se poinje baviti milju da e biti kralj.Bankvo
primjeuje njegovu zaneenost i govori:
Te nove asti mu,
Ko tue haljine, prianjaju uz tijelo...
_____________________
*Jan Kot,ekspir na savremenik
** Josip Torbarina
Na prijemu u kraljevskoj palai , kralj najavljuje svoj dolazak u Makbetov dvorac i tom prilikom proglaava za svog
nasljednika sina Malkoma koji je sada knez Kamberlandski.uvi to Magbet tiho , za sebe, kae:
Knez kamberlandski!To je stepenica
Koju preskoit moram ili se spotai,
Jer put mi prijei.Zvijezde, skrijte vatre sjajne!
Da svijetlo ne vidi mi elje crne i tajne...
Makbet alje svojoj eni pismo u kojem joj pie o vjetiijem proricanju, da se raduje zajedno s njim , ali da o tome
uti.Lejdi Makbet svoje radovanje prekida milju o suprugovoj dobroti i potenju to bi moglo nauditi tome da
postane kralj, te eli da on to prije doe kako bi ga ona nasavjetovala:
Pouri,da ti duh svoj ulijem u uho
I rastjeram vrlinom svog jezika
Sve to od Zlatnoga te vijenca odvaja...
uvi da Makbet dolazi s kraljem , ona zaziva duhove da je uine vrstom, da je obdare divljinom i okrutnou, da
zatvore put saosjeanjima i uvstvima prirodnim, da je nita ne omete u njenom naumu.Pri susretu sa Makbetom
ona mu povjerava svoje planove, moli ga da bude vedar i oputen, a ona e se za sve pobrinuti jo te noi.Shvativi da
108
e ubiti kralja, Makbet se poinje kolebati, svjestan je posljedica takvog ina, svjestan je da pravda svakog stie, a i
kako ubiti nekoga kom je podanik i rob, nekog koje tako blag i ist.Lejdi Makbet primjeuje njegovu neodlunost:
...Boji li se
U djelu i u hrabrosti da bude isti
Kao u elji?Zar bi htio imati
Ono to cijeni kao ukras sveg ivota,
A ivjet ko kukavelj u vlastitoj cijeni,Doputaju da ne smijem slijedi iza hou,Ko jadni poslovini maak?
Nazivajui ga kukavicom ona direktno vrijea njegovo dostojanstvo, ispituje hrabrost dokazanog junaka i postie
svoj cilj. Kraljevim uvarima daju vino sa uspavljujuim sredstvom, Makbet ubija kralja uvarevim noem te im
onako krvave noeve stavlja pored njih.Zauvi kucanje bjee u svoje odaje.Makbetovo utanje prekida Lejdi : Ne
tonite u svoje misli tako jadno., na to joj on odgovara : Bolje je za se ne znat, nego in taj spoznat.
Ujutro, Makdaf odlazi probuditi kralja, a Lenoks pria Makbetu kako je strana no bila tamo gdje je
spavao:
Oluja dimnjake je sruila, i vele,
U zraku jecanje i udni krici smrti
Odzvanjaju;a mrana ptica stranim glasom
Proriu divlje metee i smuen nered,
Izleen nanovo za zlokobno to vrijeme,
Svu no bogovetnu je krijetala; a neki
Jo kau da se zemlja ko u groznici
Potresla.
Najavljena nesrea i zlo stiu sa povratkom Makdafa. Kralj je ubijen. Vidjevi krvave uvare Makbet ih ubija
opravdavajui se bijesom i estinom ljubavi prema kralju.Kraljevi sinovi su svjesni opasnosti te odluuju odmah
pobjei , a kako bi zameli svoje tragove, jedan odlazi u Englesku, a drugi u Irsku:
...tu gdje smo ,
u smijeku ljudi noevi vire;to je tko
Po krvi blii, to krvaviji.
Kralja sahranjuju u kraljevsku grobnicu, a Makbet odlazi na krunisanje.Bankvo uvia da su se vjetiija proricanja
obistinila, ali se boji da tu ima Makbetove krivice.Makbet je konano kralj, ali nemir u njemu je jo prisutan.Strah ga
je mudrog, smjelog i nesalomivog Bankva iji e porod naslijediti Makbeta, kako vjetice rekoe.On pronalazi ljude
kojima se je Bankvo davno jednom zamjerio te ih nagovara da mu pomognu da se rjee zajednikog neprijatelja.Isto
trebaju uraditi i sa njegovim sinom Fliansom. Odsustvo savijesti, ljudskog morala, te zaluenost vlau i svim to ona
nosi, razlog su da slavljeni junak , uzor svima, postane udovite koje unitava sve to se nae na njegovu putu, sve
to moe iole biti prijetnja njegovu zlatnom prijestolju. Njegove misli su misli ludaka, psihiki nezdravog ovjeka,
ovjeka opasnog za sve oko njega, a to i moemo zakljuiti iz rijei upuenih ubojicama, kada oni , svjesni
opasnosti govore Makbetu da su oni samo obini ljudi, da to oni nee moi:
Da, u katalogu se vodite ko ljudi,
Ko to kuak ,hrt,mjeanac,spanijel,ker,
I vujak,ovar,jazavar,svi imenom
Se pasa zovu, al se dobro razlikuju
U cjeniku, ko spor i hitar,otrouman,
I lovaki i uvar, svaki prema svojstvu
to narav mu ga udahnu dareljiva,
Po kojem prima naslov posebni u nizu
Koji ko jednake ih sve oznauje;
To vrijedi i za ljude.-Ako imate
Svoj poloaj u popisu i niste zadnji
U redu mukosti, tad recite, i ja u
Vam povjeriti onaj poso koji e
Kad svri se, dumana vaeg unititi...
Ljudska savijest koja je Makbetu rekla zbogom, pojavljuje se kod Lejdi Makbet .Shvata uinjenu greku, teina
uinjenog zlodjela je neizdriva, ona se kaje :
Nemamo nita , sve je sjena,
Gdje elja je bez zadovoljstva ispunjena .
S tim to unitavamo bolje u grob lei
109
No s unitenjem sumnjivo veselje stei.

Makbet primjeuje te promjene, te joj preuuje plan za ubistvo Bankva i njegova sina.
Ubojice ubijaju Bankva , ali Flians uspjeva pobjei.
Na veeri , u dvoru, pojavljuje se duh Bankva, koga samo Makbet vidi.Poinje priati s njim, tjera ga iz dvorca, emu
se gosti ude i pomiljaju da je njihov kralj izludio.Lejdi istjerava sve goste van.Izbezumljeni kralj odluuje otii do
vjetica kako bi mu one rekle jo neto o njegovoj sudbini.
Vjetice mu govore da se uva Makdafa, da mu porod ene ne moe nakoditi i da ga niko savladati nee dok ne
krene sva uma Bernamska.
Makdaf je svjestan Makbetova zloina i njegovih daljih namjera, te moli engleskog kralja da mu pomogne sa svojom
vojskom. Svrgnue Makbeta sa kraljevskog prijestolja.
uvi da mu je Makdaf dumanin, Makbet napada na njegov grad i ubija mu cijelu porodicu.
Lejdi Makbet poinje hodati u snu , neprestano trlja ruke i govori : Gubi se ,prokleta mrljo!Gubi se kad ti
kaem!.Pria o kraljevoj krvi, o Makdafovoj eni :
Tu je zadah jo po krvi;svi mirisi Arabije nee ga
sprati s ove male ruke.Oh!Oh!Oh!
Doktor shvata ta je uzrok njene bolesti, te govori da njoj ne treba lijenik nego sveenik i da je paze jer bi sebi
mogla nauditi.
Engleska vojska se pribliava .Makbet je siguran da mu nisu prijetnja, jer bernamske ume se nisu
pokrenule, niti mogu, a tako su vjetice rekle.
Blizu Bernamske ume stie engleska vojska, a Malkom nareuje svakom vojniku da odree po jednu granu i nosi je
pred sobom kako neprijatelj ne bi vidio u kolikom broju dolaze.
Na Makbetovu dvoru se zau zapomaganje ena. Lejdi Makbet je sama sebi oduzela ivot.Kada Makbeta obavijestie
o tome on ree:
I kasnije je mogla umrijeti.
Bilo bi dosta vremena za takvu rijeI sutra;sutra i sutra, iz dana u dan
Polako puzi kraju ovaj sitni hod
Do sloga posljednjeg u knjizi vremena;
I svako jue ludama posvijetlilo
Je put u pranu smrt.Utrni,kratka svijeo!
ivot je samo sjen to luta, bijedni glumac
to se na pozornici razmee,prodrhti
Svoj sat, i ne uje se vie;on je bajka
Koju idiot pria, puna buke i bijesa,
A ne znai nita.
On postaje svjestan da je samo obini ovijek, smrtnik kao i svi drugi.Uzaludan je sav trud i sva nastojanja , svo
razmetanje, jer otii treba tamo gdje kruna ne znai i ne vrijedi nita.
Kada glasnik donosi vijest da se sva uma Bernamska pokrenula prema njima, Makbet se naoruava i priprema kako
bi umro barem pod orujem.
Na bojnom polju se Makbet suoava sa Makdafom te mu govori da se daba maa hvata:
....zaaran je ivot moj i nee
Uzmaknut ni pred kime koga ena rodi.
Makdaf mu na to ree da njega ena nije rodila, njega su prije vremena iz majine utrobe izvadili.Borei se, Makdaf
ga naziva kukavicom,strailom, svjetskim ruglom, udnom nakazom i tiraninom.Makbet je ubijen ,a njegovu glavu na
kolcu Makdaf odnosi u dvorac i pozdravlja Malkoma kao kralja.
ZAKLJUAK
ekspir je pjesnikim jezikom izrazio svu unutranju i vanjsku grozu i tajnovitost umorstva*
Makbet je potonuo u komar kojeg je sam napravio.Na poetku rastrgan izmeu ivota za sebe i ivota u
sebi, izabrao je ivot za sebe, ne znajui da e takav ivot biti ba toliko kratak,a toliko strano i uasno teak .
110
Smatram da je glavni uzrok Makbetova traginog zavretka, njegova iskompleksiranost koja je otila toliko
daleko da je prerasla u najgori mogui vid ludila.Koliko se moe primjetiti, Makbet i njegova Lejdi su jedini
suprunici u njihovom okruenju , koji nemaju svog djeteta.Njegovu nepotpunu mukost spominje i prebacuje sama
Lejdi Makbet.On nema svog nasljednika kao svi njegovi prijatelji,kao sam kralj. U junatvu i slavi e ga uskoro
zamijeniti mlai, hrabriji, a to je bio jedini nain kako se mogao dokazivati, rei da vrijedi , rei da je
muko.Vidjevi da moe postati kralj , naao je svoje novo bojno polje na kom e moi dokazati svu svoju vrijednost
i uzvienost i za vijeke vijekova zaepiti usta onima koji su se pitali da li je muko ili nije.
Ni na jednom mjestu ne moemo naii na dokaz ljubavi izmeu Makbeta i njegove supruge.Pouda je ovdje
strana rije. Lejdi Makbet se osjea poraeno kao majka, manje je vrijedna od ostalih dama, te mogunost da postane
kraljica predstavlja slamku za spas njenoj gotovo mrtvoj dui, svjetlost u mranom tunelu njenog ivota.
Ovako bolesnim umovima , runo je postalo lijepo, a lijepo je postalo runo, pa lebdei kroz maglu prebrzo
dooe do
sloga posljednjeg u knjizi vremena.
WILLIAM
SHAKESPEARE
HAMLET
William Shakespeare
Po mudrosti Nestor,
Po genijalnosti Sokrat;
Po umjetnosti Vergilije.
111
Zemlja pokriva,
Narod tuguje
A Olimp ga ima
(natpis iznad Shakespeareovog groba, lat.)
Gotovo ni o jednom piscu ne znamo tako malo, kao o Williamu

Shakespeareu. Linost pisca, ija su djela poznata cijelom obrazovanom svijetu,
jo uvijek je za nas zagonetni sfinks. itavi periodi njegovog ivota prekriveni su
mrakom neizvjesnosti. Postoji vrlo malo provjerenih podataka o njemu. Mnogi
istraivai su na osnovu tih malobrojnih historijski zabiljeenih podataka pokuali
rekonstruirati ivot ovog velikana. Upravo zbog te neizvjesnosti nastale su mnoge
neosnovane teorije o tome da Shakespeare uope nije pisac svojih mnogobrojnih
djela. Pored teorije da su mnogi tadanji renesansni pisci krili se pod tim imenom
kao grupa, najdue je ivjela teorija da se pod tim imenom krije filozof Francis
Bacon ili dramatiar Christoper Marlowe. Ono to znamo o njemu jeste da je bio
engleski pjesnik (napisao je 154 soneta, dvije duge narativne poeme i nekoliko
drugih poema) i dramski pisac (napisao je 38 pozorinih komada). Roen je 1564.
godine u Stratfordu na rijeci Avon u bogatoj porodici koja se brzo osiromaila,
tako da je jedan od najveih genija renesanse postao mesarskim pomonikom.
William Shakespeare se oenio mlad, sa 18 godina sa est godina starijom Annom
Hathaway i stekao troje djece: kerku Susannu i blizance Hamleta i Judith. Hamlet
umire u jedanaestoj godini iz nepoznatih razloga. Sa 23 godine William prelazi u
London, gdje neko vrijeme obavlja neke beznaajne poslove u kazalitu, sve dok
mu se ne prui prilika da postane glumac, a ubrzo nakon toga i pisac, te
vjerovatno suvlasnik poznatog kazalita Globe i glumake druine Ljudi lorda
Timberlina ( ili emberlena).
William Shakespeare je jo za ivota postao neobino popularan ;
drame su mu se esto izvodile, a do danas su se njegova djela prevela na gotovo
sve jezike i izvode se svud u svijetu ee nego bilo koji drugi pozorini komad.
Da je Shakespeare bio neobino popularan jo za ivota svjedoi jedan zanimljiv
dokument toga doba. Taj dokument je predsmrtna poslanica poznatog dramatiara
Roberta Grina. Napominjui drugovima dramatiarima nezahvalnost glumaca koji
su ga prezreli i zaboravili, nekada poznati pisac kae:
112
Da, ne vjerujte im, jer se meu njih uvukla
vrana, okiena
naim perjem; taj slavoljubac krije pod
glumakim haljinama
tigrovo srce. On sebe smatra majstorom stiha
ne manjim od
svih vas. Kao pravi Yohonnes-Factotum
(majstor za sve),
on se smatra jedinim gospodarem scene
(Shakescene)
124
pod tom slavoljublivom vranom nesumnjivo se porazumijeva

Shakespeare. Izrazom
tigrovo lice pod glumakim haljinamaGrin parodira
stih jedne Shakespeareove drame; a rije
Shakescene je javni nadimak
njegovom porodinom imenu.

Veliki interes za Shakespearova djela, od njihovog nastanka pa sve
do danas, vremenom su u teoriji formirali specifinu nauku ekspirologiju.
Istanan osjeaj prema njegovim djelima pokazali su i suvremeni mediji. Mnogi su
filmski i televizijski autori u XX stoljei posegnuli za motivima iz Shakespeareovih
djela. Do 1999. godine snimljeno je 66 filmova po njegovim dramama, a prvi je bio
Magbeth iz ere nijemog filma 1905. godine. 125
Najvei dio svog knjievnog opusa je napisao izmeu 1590. i
1613.godine. njegova rana djela su uglavnom komedije i istorije- knjievne vrste
koje je digao do savrenstva do kraja XVI stoljea. Zatim je pisao tragedije do
otprilike 1608. godine, a u poznom periodu tragikomedije.
124
125
P.S. Kohan ISTORIJA ZAPADNOEVROPSKE KNJIEVNOSTI Veselin Malea, Sarajevo 1957., str. 92
Predgovor Muhameda Delilovia
113
Tragedije:
Romeo i Julija 1593.
Tit Andronik 1594.
Julije Cezar 1599.
Troilo i Kresida 1602.
Hamlet 1602.
Otelo 1604.
Kralj Lir 1605.
Magbet 1606.
Antonije i Kleopatra 1607.
Koriolan 1608.
Timon Atinjanin 1608.
Komedije:
Uzaludni ljubavni trud 1590.
Dva plemia iz Verone 1591.
Komedija nesporazuma 1594.
San ljetne noi 1594.
Mletaki trgovac 1595.
114
Ukroena goropad 1596.

Mnogo vike ni oko ega 1599.
Vesele ene Vindsorske 1599.
Bogojavljenska no 1600.
Kako vam drago 1600.
Sve je dobro to se dobrim svri 1604.
Mjera za mjeru 1604.
Perikle 1608.
Cimbelim 1610.
Zimska pria 1610.
Bura 1611.
Historijske drame:
Kralj Henri VI 1591.
Kralj Riard III 1593.
Kralj Riard II 1594
Kralj Don 1594.
Kralj Henri IV 1597.
Kralj Henri V 1599.
Kralj Henri VIII 1612.
115
Pjesme:
Soneti 1609.
Venera i Adonis 1593.
Otmica Lukrecije 1594.
Strastveni Hodoasnik
Shakespearovi soneti su toliko cijenjeni da se sonetni oblik sa tri

katrena i jednim dvostihom nazvao elizabetanski ili ekspirov sonet.
Motive i fabule svojih djela Shakespeare je uzimao iz
srednjovjekovnih legendi, antike literature i savremenih kronika. Kao stvaralac je
svestran i sa jednakom
umjetnikom snagom i uvjerljivou vlada kominim,
realistikim i traginim elementima koje u svojim djelima esto i ispreplie.

Njegove tragedije se umnogome razlikuju od grkih, jedino ih povezuje izbor
likova- izuzetni, jaki karakteri i mo strasti i neumitnosti sudbine. One su pisane
za drugaiju publiku i drugaiji tip kazaline izvedbe: publika obuvata nejednako
obrazovane slojeve puanstva, a u kazalitu se ne moe okupiti veliki broj ljudi, no
zato se predstave uestalo ponavljaju. Graa se tako ne oslanja na svima poznatu
mitsku
pozadinunego
na
uglavnom
poznatu
legendarnu
povijest
ili
svakodnevnicu. Motivi djelovanja likova se tako moraju izravno objasniti, a bitan je

naglasak na njihovom djelovanju i meusobnom suprotstavljanju u dijalozima. Pri
tome se tei dojmljivim prizorima, naglaenim izljevima strasti i osjeaja, te na
stvaranju stalne napetosti koja zahtijeva konano rjeenje na kraju. Najee se
izmjenjuju stih i proza, a monolozi imaju ponekad i posve samostalnu vrijednost
iznimno vanih refleksija o svijetu i ivotu, te o temeljnim ljudskim postupcima i
naravima.
116
Hamlet
Hamlet je u samom padu vei od slabog ovjeka koji se podie
(V.G. Bjelinski)
Hamlet je vjerovatno najdublja i najmisaonija tragedija velikog

engleskog pisca Williama Shakespeara. Iz strukture tog djela mogu se naznaiti
temeljne znaajke cjelokupnog Shakespeareovog stvaralatva. No, to nije samo
najvei
Shakespeareov
proizvod,
nego
jedno
od
najznamenitijih
djela
umjetnikog stvaranja uope, jer prodire u najskrivenije kutove ljudske due i

osvjetljava ljudske strasti i duevna stanja i to ne samo svoga vremena i svoda
naroda nego ljude u najopenitijem smislu te rijei. Tema na koju Shakespeare
pie u ovom djelu ima zbiljsku pozadinu u svakodnevnom ivotu. Postojala su dva
sluaja oko 1567. godine da se ena udala za ubicu svoga mua.
Tragedija Hamlet poinje time to danski kraljevi princ
Hamlet tuguje za ubijenim ocem i ne odobrava brzu svadbu svoje majke za oeva
brata Klaudija. Na zidinama se tada javlja duh Hamletova oca koji mu otkriva da ga
je ubio vlastiti brat i zahtijeva osvetu. Hamlet mu povjeruje, ali se ipak koleba, pa
odlui glumiti ludilo i potraiti druge dokaze, pa u tome odbacuje i ljubav Ofelije u
koju je zapravo zaljubljen. To simulirano ludilo koje Hamletu slui za otkrivanje
istine jeste temelj za uvoenje humora- kominosti u tragediju.
Elementi humora u djelu:

117
Hamlet govori Ofeliji za oca Polonija;
Zatvarajte vrata za njim, da nigdje ne bi mogao igrati budalu

osim kod svoje kue
Hamlet govori o Brutovoj ulozi kad ubija Cezara;
Njegova uloga je bila brutalna,

ubiti tako kapitalno tele
dijalog Hamleta i Polonija;
Hamlet:
Vidite li Vi onaj oblak,

koji gotovo da ima oblik kamile?
Polonije:
Boga mi, zaista je nalik na kamilu!
Hamlet:
Meni se ipak ini da lii na lisicu
Hamlet govori za Ozrika (dvoranina);
Ma taj se udvarao i bradavici svoje matere,

prije nego to bi je uzeo da sisa
Na dvor stie glumaka ekipa, pa Hamlet glumcima napie tekst

posebne predstave, u kojoj kraljev brat ubija kralja i zavodi njegovu enu. Klaudije
takvu predstavu ne moe gledati do kraja, pa Hamlet dobiva novi posredni dokaz o
118
njegovoj krivnji, a nakon toga estoko napada majku. uje da pritom neko
prislukuje razgovor iza zastora, pa misli da je Klaudije i probada ga maem, to je
meutim bio Polonije, Ofelijin otac.
Nakon to je Hamlet ubio Polonija, kralj ga ispituje;
Kralj:
Dakle, Hamlete! Gdje je Polonije?
Hamlet:
Na veeri.
Kralj:
Na veeri? Gdje?
Hamlet
Ne gdje on jede, nego gdje njega jedu. Neka
skuptina dravnikih crvi

skupila se upravo oko njega. Crv vam je pravi car,
to se hrane tie.
Mi
tovimo sva
druga stvorenja da utovimo sebe, a sebe
tovimo za crve. Debeo kralji i mrav prosjak samo
su
dvije
razne podvorbe, dva jela, ali za jedan stol to je kraj.

Kralj:
Jao! Jao!
Hamlet:
ovjek moe pecati ribu crvom, koji je jeo kralja, i
jesti ribu koja je pojela

toga crva.
Kralj:
to hoe time da kae?
Hamlet:
Hou samo da vam pokaem, kako Kralj moe poi
na sveano putovanje
kroz prosjaka crijeva.
Kralj:
Hamlet:
Gdje je Polonije?
U nebu. Poaljite onamo po njega. Ako ga va
glasnik ondje ne nae,

119
potraite ga sami na onom drugom mjestu. Ako ga

ne naete ni za mjesec
dana, onda ete ga nanjuiti kada budete uzlazili
uza stepenice na trijem.
Kralj:
Potraite ga tamo.
Hamlet:
ekat e, dok ne doete.
Nakon toga, kralj alje Hamleta u Englesku, s pismom u kojem se

nalae pratiocima da ga tamo pogube. Hamlet, meutim, izmijeni tekst pisma- a
brod napadnu gusari. Pa kada se on od njih izbavi vraa se u dansku upravo na
pokop Ofelije koja se ubila zbog oaja i tuge.na pokop dolazi i Laert- Ofelijin brat,
iz Francuske, pa ga Klaudije nagovara na osvetu. Klaudije e organizirati dvoboj
za njega i Hamleta, otrovat e vrh maa, a za svaki sluaj e i u pehar s vinom
namijenjen borcima staviti otrov. U dvoboju Hamlet i Laert, meutim, sluajno
izmjenjuju maeve, oboje se smrtno ranjavaju a Hamletova majka grekom popije
pehar s otrovom. Hamlet ipak prije nego to umre probode Klaudija.
Iako mu se i ranije dala prilika da ubije kralja, Hamlet ga ubije tek

kad mu je nepravda jasno pred oima, jer ne podnosi nepravdu i ne moe da se
miri sa svijetom u kojem postoji nepravda. A Hamlet nije ubio kralja prvom
prilikom pod izgovorom da ga ne eli ubiti dok se moli, jer bi tada postojala
mogunost da se spasi od pakla.
U tu temeljnu radnju u kojoj ima na pretek ubojstava,
samoubojstava, urota i maevalakih dvoboja, vjeto su upleteni i dojmljivi prizori
Hamletove glume ludila, Ofelijina zbiljska ludila, strastveni dijalozi npr. kada
Hamlet optuuje majku za urotu i prebacuje joj enidbu sa Klaudijem. Monolozi pri
tome esto daju svemu simbolino i univerzalno znaenje, pa je tako jedan od
najglasovitijih onaj koji je nazvan biti ili ne biti.
120
Monolog biti
ili ne biti;
Hamlet:
Bit ili ne bit-to je pitanje!

Je l dinije sve strelice i metke
Podnositi il zgrabit oruje,
Oduprijet se i moru jada kraj
Uinit? Umrijet usnut, nita vie!
I usnuvi dokonat srca bol
to batina su tijelu. To je kraj,
Da ga ivo poeli: umrijeti
I usnut! Usnut, pa i snivat moda!
Da to je smetnja sva. Jer snovi, to
Da to je, to nam ruku ustavlja,
I to je razlog, to je nevolja
Dugovjena. Jer tko bi inae
121

I rug i podsmijeh ljudi oholih
I bol, to kini ljubav prezrenu
I tromost pravde, naprasitost vlasti
I prezir, to ga vrijednost strpljiva
Od nevjernika trpi kada moe
Da samim bodeom svoj raun smiri?
I tko bi tovar nosio u znoju
I stenjao pod teretom ivota,
Od neega poslije smrti, neka zemlja
Neotkrivena, kojoj nijedan
S granica se putnik ne vraa,
No pobjei u nepoznata? Tako
Razmiljanje nas ini kukavicama,
Te sranosti boja prirodna
Izblijedi sva od tunog mozganja,
A vane i goleme zamisli
Iz tijeka svoga zato izlaze
I gube ime djela.
122
Knjievne kritiare, povjesniare knjievnosti, filozofe i

psihologe, ini se da je najvie zanimao Hemletov karakter, kao i razlozi njegova
oklijevanja: vjeruje li on duhu svoga oca i zato nije odmah ubio Klaudija- kad je
imao priliku? ak postoji i teorija o Hamletovom edipovom kompleksu, pa mu je,
po toj teoriji, Klaudije uinio uslugu ubivi njegovog oca.
Hamletov snani moralni protest proima i nosi itavu strukturu
djela. Moe se rei da dokle god u svijetu bude slinih nepravdi i sline moralne
osjetljivosti, dotle e Shakespeareova drama uzbuivati moralnu svijest. Hamlet
sumnja da ljubav postoji: brat je ubio brata, ena se preudala za ubicu svoga
mua, Ofelija koju je iskreno volio okree mu lea, pa ak sumnja i u duha. On
razmilja o smrti: ako ivot doista ne vrijedi, ako prevladava zlo i podlost, zato se
onda svetiti jednom zloincu, kad se zlo ne moe iskorijeniti? Zar ne bi bilo bolje
pobjei iz ivota? Moda samoubojstvo vodi ljudski duh u muke stranije od onih
od kojih si htio pobjei. Gadno je ivjeti, a moda je jo gadnije ivjeti poslije
smrti! Zato onda bilo ta voljeti? Zato se svetiti?
Razgovor majke, Hamleta i kralja; prvi in; raspravljaju o Hamletovom bolu za

izgubljenim ocem i kraljiinom vjenanju;
Kralj:
Sada, dragi Hamlete,

Na roae i sine
Hamlet: (za sebe)
Vie no
Sinovac, manje nego sin.
Kralj:
to znai,
Da oblaci te uvijek zastiru?
Hamlet:
Ne, gospodaru; odve sam na suncu.
Kraljice:
O, zbaci nonu boju, Hamlete,

123
I nek ti oko gleda prijatelja

U danskome kralju. Nemoj vazda vjee
Obarati i traiti u prahu
Svog plemenitog oca. Svatko zna,
Da sve to ivi mora umrijeti
I proi preko prirode u vjenost.
Hamlet:
Da, gospo. Svatko zna.
Kraljica:
Pa zato onda
Neobino se tako tebi ini?
Hamlet:
Ne ini, gospo, nego jest. Ja ne znam

Za ini se. Jer nikad ne moe
Prikazati me vjerno, draga majko,
Ni mrki ovaj plat, ni obino
Odijelo crne boje sveane,
Ni uzdisanje stegnutoga daha,
Ni obilna mi rijeka u oku,
Ni pokunjeno dranje u licu,
Ni drugo nita, to je sjen i vid
I slika bola. To je, to se ini,
Jer ovjek moe svu tu napravu
I glumiti. Al u meni je neto
Od naprave to vie znai te,
Jer samo slika tuge to je sve.
124
Nakon te rasprave svi odlaze, Hamlet ostaje sam;

Monolog:
Hamlet:
O, raspani se okaljano meso
Rasplini se, rastopi se u rosu!
O, zato Vjeni zapovijed je dao:
Ne ubijaj se sam! Ah, Boe, Boe!
Koliko mi je bljutav, nesnosan
I nitav ivot sav na ovom svijetu!
Pi! Gadi mi se! Vrt je to neplijevljen,
Gdje sve u sjeme idenakaznim
I bujnim draem zarastao sav!
Zar dotle doe? Tek dva mjeseca,
to umro je ne, ne toliko, ne dva
On, tako divan kralj, spram ovoga,
Ko Hiperijon prema satiru.
Toliko njean majci mi, da vjetru
Dopustiti nije htio nebeskom,
Da preotro joj takne obraze!
O zemljo i nebesa! Zar se moram
Da sjeam toga? Tako bi se k njemu
Privijala, ko da joj pouda
Sve vema raste, to se vie hrani
Pa ipak, mjesec dana! Ne smijem
125
Ni pomisliti na to. Slabosti,

Ta ime ti je ena! Kratki mjesec!
Jo prije nego to je cipele
Iznosila, u kojima je ila
Za mrtvim tijelom bijednoga mi oca,
U suzama ko Nioba! Da, ona,
Ba ona Boe! Zvijer bez razuma bi
alostila se due pola je
Za mog strica, brata oca mog,
to nije vie nalik na nj no ja
Na Herkula! Za mjesec dana! Prije
No sol je suza lanih prestala
Crvenit oi njene otekle
Ve udala se. Hitnjo prokleta,
S tolikom spretnou i urbom juriti
U rodoskvrnu postelju! To nije
Nit moe biti dobro. Pukni, srce,
Jer moja usta utjet moraju!
Hamlet proklinje Boiji zakon o samoubojstvu, eli umrijeti jer ne

moe podnijeti ovaj nemoralni, pokvareni, zlobni ivot ( on zapravo spada u onu
kategoriju ljudi koju H. Hesse naziva samoubicama). U monologu bit il ne
biton govori o ivotnom apsurdu i spreman je predati mu se, ali samo dok osveti
oca. On je sve podredio toj osveti svoj ivot, svoju ljubav, sebe on ivi za
trenutak kada e osvetiti oca, ali odlae tu radnju uvijek i uvijek iznova!
126
Hamlet govori nakon susreta sa duhom svoga oca:
Da, s ploe svoga pamenja u zbrisat

sve triave i lude zapise,
reenice iz knjiga, slike sve
i dojmove iz prolosti, to na njoj
zapaanje i mladost zapisa,
i samo tvoj e nalog ivjeti
u knjizi mozga mog, nepomijean
s niim stvarima da, neba mi!
Beskrajno mirovanje i oklijevanje, ubjeivanje na akciju,

stalni bijeg od akcije i optuivanje sebe za nemar i nehaj, nije
zbog kukaviluka jer je Hamlet jedan od najhrabrijih meu
hrabrima, nije iz nedostatka predumiljaja
ili sporosti
shvatanja jer Hamlet vidi u duu koji ga optuuju, ve samo

zbog te averzije prema akciji, to postoji kod onih koji nose
svijet u samima sebi 126
126
S.T. Koldride; predgovor
127
Hamlet renesansni ovjek sa srednjovjekovnim zadatkom

Hamlet se kolovao u Virtenbergu; tu je propovijedao svoju
filozofiju Dordano Bruno, slobodni mislilac preporoda. Otud je izaao kao pravi
umni aristokrat svoga vremena; on pie stihove, zanima se muzikom i
recitovanjem, strasno voli dramske umjetnosti; njegovo predavanje glumcima
pred predstavu svjedoi o visokom ukusu. Tu je i razvio sposobnost kritikog
miljenja, svijest o relativnosti naih sudova, strasnu tenju prema istini tj.
sposobnost da se vjeruje samo faktima i njihovim logikim posljedicama. Zbog
toga on ne vjeruje duhu, jer ne moe ovjek tih kvaliteta vjerovati ono to nije sam
ispitao! I ovom opreznom misliocu, koji je usvojio sve sloene pothvate novog
miljenja,
sudbina
je
zadala
rjeenje
takvog
zadatka
koji
je
svojim
srednjovjekovnim karakterom zahtijevao brzinu i odlunost. Svaki drugi na

njegovom mjestu bi zadatak shvatio kao pitanje asti, kao akt line osvete. A to
nam govori i sam Shakespeare kroz likove Laerta i Fortinbrasa koji predstavljaju
kontrast Hamletu! To su plemeniti i hrabri mladii bez sklonosti ka introspekciji,
propitivanju sebe, drugih i svijeta i bez unutarnjih sukoba. Tako, na primjer,
Fortinbras sprema vojsku na Dansku, a kada mu to zabrane ide na Poljsku; a Laert
kada saznaje za smrt oca, na nagovor Klaudija odmah sprema osvetu. Oni su ljudi
od akcije. Njima nisu toliko bitni motivi, ni znaaj djela bitno je samo da oni
reaguju, da djeluju. Hamlet kao mislilac gleda mnogo ire: za njega ubojstvo
Klaudija nije samo osveta za zloin, on otkriva sve zloinstvo drutva u kojem se
on kree, pa ak i cijelog svijeta! Hamlet tako proiruje svoj zadatak. On to i sam
kae nakon susreta sa duhom svoga oca:
Cijeli je svijet razriven i trebalo je da se dogodi nesrea,

da mene sudbina oznai da se borim sa zlobom dana
128
Ta sposobnost uoptavanja, ta tenja ka filozofskom raspoloenju provlai se, kao

crvena nit, kroz sve Hamletove postupke i rijei. Pri pomisli na materin brak , u
njemu je prije svega uvrijeen, ne sin, nego mislilac filozof; on ne govori o svojoj
alosti nego o enskoj niskosti. Za njega je greka jednog ovjeka greka cijelog
ovjeanstva, jer on zna da su ljudi nepopravljivo zlobni i nemoralni. Greka
njegove majke je greka svih ena ovoga svijeta! On ne moe da u Ofeliji vie vidi
ljubljeno bie, olienje njenosti, ljepote i nevinosti, ve vidi enu koja bi bila
sposobna da uradi isto ili gore od onog to je uradila kraljica.
Ali, Hamlet uopte nije lien sposobnosti djelovanja: on ubija

Polonija, alje u sigurnu smrt Gildensterna i Rozenkranca, a ubija i kralja. On
oklijeva jer hoe da uini ubojstvo sa najveom koriu za viu pravdu. Ali, taj
veliki filozof, borac za pravdu u kojem bdije i religiozni duh ipak nije lien strasti i
osjeanja i to je njegov usud. Jer kroz svo nastojanje da razumno prilazi
problemima na koje nailazi, vodi konstantnu borbu sa samim sobom. U njemu se
javlja koliko sukoba sa svijetom toliko i sa samim sobom. Jer svaki pred njega
postavljen problem u njemu budi borbu razuma i osjeanja. Njegova grubost
prema Ofeliji je zapravo grubost prema samome sebi. Sa svakim poinjenim
ubojstvom on ubija i jedan dio sebe Hamlet zapravo strada od borbe sa samim
sobom.
Kritike;
Turgenijeva poredba Hamleta i Don Kihota:

129
Don Kihot izraava, prije svega, vjeru, vjeru u neto vjeno, nerazruivo, u istinu
koja se nalazi izvan ovjeka. Hamlet, nasuprot toga, izraava analizu i bezvjerje.
Don Kihot je altruist, idealist, a Hamlet pesimist, egoist koji se vjeno kree u
samome sebi. Don Kihot djeluje, Hamlet misli.don Kihot se trudi da popravi zlo,
Hamlet nema snage ni da izvri postavljeni zadatak. Iako Don Kihot teti onima
koje brani to ne umanjuje njegovu plemenitost. Oni ak i ljube na razliit nain
Predgovor Nikola Koljevi:

Hamlet je ujedno i najzagonetnije djelo u svjetskoj knjievnosti stalno se pisalo
i jo uvijek se pie zato Hamlet odmah ne poslua duha i tako spasi sedam od
onih osam ivota?! T. S. Eliot upravo zbog toga ovo djelo naziva MONALIZA
LITERATURE!.
U SVAKOM OD NAS MALO HAMLETA!
Univerzitet u Bihau
PEDAGOKI FAKULET
Kolegij: Uvod u svjetsku knjievnost
130
Profesorica: Dr. Azra Verlaevi, docent
PIERRE CORNEILLE
CID
PIERRE CORNEILLE CID

Jedan od najznaajnijih predstavnika klasicizma u evropskoj
knjievnosti Pierre Corneille (Pjer Kornej) roen je 4. marta 1606.
godine. To je pjesnik moralne veliine, patriotskog i epskog zanosa sa
kojim poinje povijest cijele jedne epohe, epohe klasicizma. Taj slavni
tvorac historijskih linosti je obavljao dunost advokata i istovremeno
se bavio pisanjem dramskih djela. Pisao je komedije i tragedije, kao i
druge pozorine radove, a napisao je vie religioznih poema,
prigodnih pjesama i pozorinih knjievno - teorijskih spisa. Kornej je u
poetku svoga knjievnog rada pisao komedije, ali tek tragedije
"Medeja", "Sid", "Horacije", "Nikomed" i "Sina" osigurale su mu naziv
oca klasicistike tragedije i proslavile ga irom Evrope, u kojoj se i
inae upravo od tada sve vie cijeni francuska knjievnost. Ovaj veliki
francuski knjievnik bio je savremenik jo jednog francuskog
knjievnog velikana, uvenog Jean Racinea. Za razliku od Rasinovog,
Kornejov nain pisanja podilazio je francuskom dvoru i slavljenju i
velianju junaka koji su podsjeali na tadanju vladajuu
131
aristokraciju. Prilikom svoga knjievnog stvaralatva, Kornej se vezao

iskljuivo za odrednice pseudoklasicizma, koje su: herojske scene,
tragike efekte, neobine junake i vlastoljublje nametale kao tano
precizirane elemente prilikom pisanja dramskog teksta. Karakteristika
njegove drame je da likovi nisu odreeni ni prostorom ni vremenom,
nego su predstavnici opeljudskih osobina, osloboeni svega to bi ih
liilo poasti primjera temeljnih dilema ljudskog djelovanja. Glavna
osobenost tih junaka je to da su u vjenom i nerazrijeivom sukobu
izmeu strasti i dunosti, a ono to Korneja ini osobenim je
savrenstvo u dominaciji i prikazivanju tih likova.
Pjer Kornej je po uzoru na Giljena de Kastra napisao tragediju
"Sid" kojom je stekao svoj prvi uspjeh i koja je do dananjeg dana
zadrala reputaciju njegovog kapitalnog djela. Tu dramu u kojoj razum
dominira nad emocijama Kornej je napisao 1636.godine i prema
opem miljenju to je njegova najuspjelija tragedija, pa ak je u neku
ruku reprezentativan primjer ne samo tragedije nego i cjelokupne
knjievnosti epohe. U svojem stvaralatvu Kornej je imao neto od
romantiarskog duha, smatrajui da predmet tragedije treba da bude
nevjerovatan. Sam priznaje da je njegova drama "Sid" djelo u kojem je
sebi dozvolio najvie slobode. To je drama u kojoj su zadovoljena dva
velika Aristotelova zahtjeva o vjerovatnosti i nunosti fabule, iako je
prekreno takozvano pravilo dolinosti, tipian proizvod klasicistikog
naina shvatanja. Njegovo djelo je blie tragikomediji u kojoj je ljubav
u centru zbivanja, praena mnotvom epizoda. Fabula "Sida" temelji
se donekle na epu "Pjesma o Sidu" i nekim panjolskim
dramatizacijama izvedenim iz pojedinih epizoda, to je u to vrijeme
prouzrokovalo polemike oko mogueg plagijata, ali nema nikakve
sumnje da osim grae i nekih osobina likova Kornej nita drugo nije
preuzeo od svojih prethodnika.
Radnja "Sida" poinje time to je don Rodrigo, sin don Diega,
zaljubljen u Himenu, kerku grofa don Gomeza, a njihovi su oevi u
sukobu. Don Diego je na najgori i najuvredljiviji nain obeaen
tako to ga je don Gomez oamario. Time je dovedena u pitanje ast i
naruen njegov viteki ugled koji je dotada uivao. Kako je don Diego
ve star i nemoan, on trai od sina da umjesto njega ide sa don
Gomezom u dvoboj kako bi mu povratio stari ugled i ast. Don Rodrigo
je time stavljen na veliko iskuenje. U stranoj je dilemi i neizrecivim
mukama. ta odabrati, a ne pogrijeiti? Prikloniti se jednom znai
132
izgubiti drugo, a ostati pasivan, znai biti kukavica! Naalost dilema

je takva da iz nje ne moe proizai nikakvo dobro rjeenje i kakav god
da je njegov izbor, sa sobom e nositi neminovne posljedice. ast
obitelji, odnosno dunosti prema ocu i ljubav prema Himeni dvije su
svetinje u Rodrigovom ivotu. A sada splet nastalih okolnosti iziskuje
ogromnu rtvu. Ljubav ili ast to je pitanje? Himena, svjesna
posljedica koje in odbrane asti sa sobom nosi, pokuava sve kako bi
sprijeila taj dvoboj. Uprkos pokuajima i silnoj elji to joj ne polazi za
rukom. Rodrigo ipak promiljui o svemu tome odlui da brani ast.
Smatra da je dvoboj, nain da se svome ocu odui za sve ono to je
tijekom svih proteklih godina za njega uinio, a u jednu ruku nain da
postane dostojan svoje voljene. U dvoboju asti Rodrigo ubija
Himenina oca i od tog trenutka nita vie nije kao to je nekada bilo,
niti e ikada vie biti. Himena ogorena, bijesna i skrhana trai
osvetu. Njezinim venama protie uzavrela krv, koja trai novu rtvu.
Njezina dua je na vjenim mukama. Himena od kralja zahtjeva
osvetu za oca, a jedinu pravdu vidi u smrti onoga koji je strani zloin
poinio. Budui da kralj nije odluio kazniti ni don Diega, kao
naredbodavca, ni don Rodriga kao izravnog ubojicu i izvrioca oeve
naredbe, don Sancho koji je takoer zaljubljen u Himenu, nudi Himeni
svoju pomo. eli izazvati na dvoboj Rodriga. U tom svemu posebno je
zanimljiv razgovor Himene i don Rodriga, u kojem joj on nudi da ga
sama ubije i tako osveti oevu smrt. To najbolje ilustruje sljedei citat:
Dunost ti je stroga ak i kada pati!
Zar mi nee najzad milost smrti dati?
U ime svog oca i nae mladosti,
Ubij me rad krvi il iz samilosti.
Tvojom rukom mreti zar to nije bolje
Nego tvoja mrnja da me veno kolje?
On je spreman umrijeti od njene ruke i u tome vidi spas. U namjeri i
elji da mu ma u ruci voljene skona muke ostaje dosljedan do
samog kraja. Upravo u tome se i ogleda veliina ovog junaka. On je
spreman dostojanstveno umrijeti i ni u jednom trenutku se ne osjea
njegovo kolebanje po tom pitanju. Poslije se zbiva napad Maura, pa
don Rodrigo odlazi u borbu da brani narod. Dok je Rodrigo odsutan,
Himenu jo uvijek razdiru stare dileme. Ona i dalje ivi u svijetu bola i
133
oaja, nemona i nevjeta da ga se oslobodi. Rodrigo se svojim

djelima i zaslugama proslavi hrabrou do te mjere da mu kralj
dodjeljuje poasni naziv Sid, to na arapskom znai gospodar.
Kastiljski kralj, don Fernando, mu zbog ogromnih zasluga koje je
pruio zemlji i narodu oprata dvoboj sa Himeninim ocem. Ipak,
dileme time nisu u najmanjoj mjeri razrijeene, jer Himena se jo
uvijek koleba i nezadovoljna kraljevom odlukom zahtijeva novi dvoboj,
premda i dalje ljubi don Rodriga. Iako svjesna kako nije dostojan
protivnik Rodrigu, Himena pristaje da je u dvoboju zastupa don
Sancho. Tu se najjasnije ogleda sva neodlunost ove junakinje. Ona
eli osvetu i dvoboj, ali je svjesna da je don Sancho neiskusan i da u
dvoboju sa Rodrigom nema nikakvih izgleda. Tu se nazire njezina
podsvjesna elja da Rodrigo izie kao pobjednik iz te bitke. Rodrigo
pristaje na dvoboj, ali saoptava Himeni da se nee braniti, nego da
e se prepustiti protivniku jer eli umrijeti zbog patnje koju joj je nanio.
On e u dvoboj stupiti samo kako bi se predao smrti. Kako je kralj
odluio, da se Himena mora vjenati sa pobjednikom dvoboja, Himena
moli don Rodriga da se bori i da ne dopusti da pripadne don Sanchu
kojeg ne ljubi. Tako se Rodrigo ipak odluuje boriti. Njezine rijei
vraaju mu izgubljenu nadu i on osjea da je jai nego ikad. Jak do te
mjere da bi cijeli svijet savladao. Nakon dvoboja pred Himenu dolazi
Sancho okrvavljena maa, pa se ona uasne, mislei da je don
Rodrigo ubijen. Njezinu zaprepatenost i nezadovoljstvo oslikavaju
njezine rijei upuene don Sanchu:
Jo govori sa mnom
Ti to ubi Sida u dvoboju sramnom!
Prevarom ga ubi: takav junak ne bi
Nikada se mogo potiniti tebi.
Moja dua nee nikad da te ljubi:
Ti me ne osveti, nego ti me ubi.
Don Sancho, jedva doavi do rijei, objanjava Himeni da ga je don
Rodrigo pobijedio , ali ga je potedio smrti i poslao Himeni s maem,
kojim ga ona mora ubiti jer e ipak jedino tako osvetiti oca i ispuniti
svoju dunost prema obitelji. Na kraju kralj dosudi da se don Rodrigo i
Himena moraju vjenati, no vjenanje se odgaa za godinu dana, dok
se don Rodrigo ne vrati iz boja. Tragedija tako zapravo i nije tragedija,
jer nema pravi tragini kraj, ali njen zavretak nije ni nedvojbeno
134
sretan. Unutarnje dileme koje su slikovito kidale don Rodriga i

Himenu, nisu razrijeene: itatelju je preputeno da sam odlui to se
moglo dogoditi nakon godine dana. Upravo to donosi val novih dilema
kojima nema kraja.
Do krajnje mjere izotrena, veoma bitna za ovu tragediju je
dilema sukoba izmeu ljubavi i dunosti. Te dileme su podjednako
utemeljene u jakim osjeajima i kod don Rodriga i kod Himene.
Rodrigova dilema odrei se voljene ili viteke loze je neto poput onog
uvenog Hamletovog Biti ili ne biti. Ako ne osveti oca on e ga
prezreti, a osveti li ga voljena e ga kleti. Rodrigova odluka da brani
ast i ugled porodice nanijela je i njemu i Himeni mnogo patnje.
Ubojstvom njenog oca, prouzrokovala je oluju u Himeninoj dui. Patnja
ove junakinje za ocem bolna je jednako kao i injenica da voli
zloinca. Rodrigove patnje su rezultat njegovog djela, kojim je
razoarao Himenu i nanijeo joj veliki bol. Bol koji oboje osjeaju zbog
ljubavi u kojoj ne mogu uivati, a niti je potisnuti, ogromnih je
razmjera. Rodrigo ne moe podnijeti da Himenine suze zbog njega liju.
On eli da ona svoj bijes iskali na njemu jer mu je kako kae "tee od
smrti nositi mrnju njenu". On do kraja ostaje ustrajan nudei Himeni
ma pravde da okona njegov bijedni ivot, stalno naglaavajui da e
sretan umrijeti od njene ruke i mrtav pasti na njeno zadovoljstvo.
Himena trai pravdu, a zloinca i ubojicu svoga oca voli. To je ono
najstranije. ali to joj druga ruka nije oduzela oca, pa da u Rodrigu
nae utjehu i snagu kojom bi pobijedila bol. Plamen strasti je vue i
mami, te ona uz silne otpore, dileme i kolebanja slijedi zov asti i
donekle uspijeva racio suprotstaviti emocijama. Svjesna da je
izgubivi oca izgubila Rodriga, svjesna je i injenice da gubitkom
Rodriga nestaje smisao postojanja.
Tako je ovaj pisac vrlo vjeto u ovoj tragediji kroz likove prikazao
duh vremena u kojem se tei ouvanju tradicije. Strastvenu odanost
tradiciji, asti i obiajima, te unutarnje napetosti i nerjeive dileme
likova. Upravo ta predanost tradicionalnom je sa jedne strane uzrok
tragedije i unutarnjih drama savjesti kod don Rodriga i Himene. To
dvoje ljudi koji cijene priznate vrijednosti asti i obitelji, u isto vrijeme
se strastveno vole. Ta strastvena i velika ljubav ostavila je otvorena
vrata mogunosti da ipak nije sve izgubljeno i da e se ove napaene
due skrasiti u nekoj mirnoj luci. Ma kako se sve tuno i crno inilo,
Kornej nam je ipak ostavio mogunost da vjerujemo kako je na kraju
135
ipak prava ljubav pobijedila savladavi i najvee prepreke, ma koliko

se one nekada inile nepremostive.
Klasicizam
1)
Povjesniari knjienosti ne slau se ni u nazivu, ni u pojmu, ni u vremenu trajanja knjievne epohe koja
nastupa nakon baroka i traje do romantizma, a to je klasicizam. Javlja se u 17.stoljeu kao knjievni pravac u
Francuskoj.2)Klasicizam, teko je definisati, jer je podloan raznim sociolokim tumaenjima, poto su ga
naizmjenino podravali dvorsko-aristokratski i graanski drutveni slojevi i razvili ga na kraju u reprezentativan
umjetniki stil revolucionarne buroazije.
3)
Klasicizam potie od latinske rijei KLASICUS=KLASIAN, rije koja oznaava sve ono to je blisko
antikim piscima i kulturi. Antiki pisci su podravani i u renesansi, ali je to barok prekinuo da bi klasicizam antike
pisce i njihova djela uzeo kao vrhovni uzor stvaraocima tog doba. Klasicizam se proirio na Italiju, Njemaku,
Englesku i Rusiju. Najizrazitiji period klasicizma je 17. i 18. stoljee, ali i u 19. stoljeu nalazimo u nekim
knjievnostima ovaj umjetniki stil. Takav klasicizam se drugaije zove PSEUDOKLASICIZAM (lani li zakanjeli
klasicizam). U Francuskoj knjievnosti pravila knjievnog stvaranja postavio je francuski knjievnik i kritiar Nikola
Boalo. Po njemu osnovni elementi klasicistike estetike su: Gajiti savrenstvo, stvarati kult forme, uzvienost
govora, jasnoa i harmoninost stila. Izloio je i pravila za pojedine pjesnike vrste. Prvi je koji se kritiki osvrnuo
na ovaj umjetniki pravac u svojoj raspravi Pjesnika vjetina.
4)
Klasicizam ne predstavlja ekspanzivnu,
naturalistiku tenju vie nego tipino buroasko gledite, iako esto poinje kao buroaski pokret i izvlai svoja
formalna naela iz prilagoavanja prirodi. 5)Klasicizam se javio kao reakcija na barok koji je bio sklon izvjetaenosti
i sklonosti ka neobinom i udesnom. Klasicizam je drugaiji. On tei ka mirnoi, skladu, jasnoi, preciznosti i
pravilnosti. Ocem francuske klasine tragedije smatra se Pjer Kornej. Najinteresanija linost francuskog klasicizma je
Molijer. Junoslovenske zemlje nisu imale svog izrazitog predstavnika u klasicizmu, ali je on uticao na
junoslavenske knjievnosti u pogledu metrike, strofe (esta je safika i alkejska strofa), eligijski distih i sl.
Klasicizam obnavlja renesansi duh, ali se suprostavlja razuzdanim osjeanjima, ali i naruavanju sklada u baroku. Pri
tome se mora i posebno napomenuti da su neka upravo reprezentativna djela klasicizma nastala usporedno s krajem
baroka, pa ak u nekim sluajevima i neto ranije. Prijelaz baroka u novu epohu, dakako, nije istovremen u svim
knjievnostima, a ne moe se rei ni odrediti kao jasan prekid s tradicijom i nastajanje novog shvaanja svrhe
knjievnosti, novog anrovskog sustava i novih dominirajuih knjievnih postupaka. Klasicizam insistira na skladu i
sistematinosti, tei se lijepom, plemenitom i moralnom, tj. jedinstvu razuma i ljepote kao i morala (to je
posjedovala antika). Nastojei obnoviti uzore antike i povezati to s presudnom ulogom razuma, klasicizam osobitu
pozornost posveuje knjievnoj tehnici i to u smislu utvrivanja odreenih pravila koja bi sluila i kao u uputa
knjievnicima i kao mjerilo odreivanja knjievne vrijednosti odreenim knjievnim vrstama propisuje se tematika,
stil, kompozicija i figure. 6)Klasicizam koji se protee od sredine 18.stoljea do julske revolucije ne predstavlja
1)

3)
4)
5)
2)
6)
136
jedinstven pokret nego razvoj koji, iako ostvaren bez prekida, prolazi nekoliko jasno odijeljenih faza. Prva od ovih
faza traje priblino od 1750.do 1780.godine i zbog mjeovitog karaktera svog stila obino se naziva rokoko
klasicizam i predstavlja ono to je vjerovatno historijski najvanije u pogledu tenji objedinjenih u stilu Luj XVI,
ali je to samo skrivena struja u stvarnom umjetnikom ivotu tog razdoblja. 7)Osnovni princip klasicizma jeste pisati
sa razumom, ali istinito. Osnovni princip teorije klasicizma su razum, cilj, kult antike, prirodnost i uzvienost.
Klasicistika knjievna tehnika proirila se je u 18.stoljeu praktiki cijelom Europom, pa su tako uticali i na hrvatsku
knjievnost.
Dvije osnovne odlike klasicizma su:
3.
racionalno oblikovanje i savreno pravilna forma,
4.
ugledanje na antike uzore.
Nikola Boalo uvodi 3 jedinstva:

4.
jedinstvo mjesta (radnja se odvija na jednom mjestu),
5.
jedinstvo vremena (radnja se odvija u to kraem vremenskom roku)
6.
jedinstvo radnje (bez epizoda, paralelnih zapleta i viestrukih sukoba)

Potujui ova tri jedinstva klasicistika drama je jedna zatvorena struktura koja ima jedan sredinji sukob,
mali broj linosti, u njoj se uzdiu vrline, a poroci kanjavaju. Tragedija i komedija su posebno dominantne knjievne
vrste. Pored tragedije i komedije, od knjievnih vrsta zastupljena je i farsa.
8)
I kao u drami tako i u drugim
umjetnostima, klasicizam je sinonim pobjede naturalizma i racionalizma s jedne strane nad matom i nedostatkom
discipline, s druge strane nad izvjetaenou i konvencionalizmom umjetnosti koja se dotada praktikovala.
Karakteristika klasicizma je da je njegova umjerenost i odmjerenost odvela u osjeanje stila (sve sa stilom), te
njegovanje ukusa pa djelo mora biti zabavno i pouno, ali iznad svega lijepo. Tadanje drutvo je vladalo po
odreenim pravilima. Ta pravila odreivala su sve, od odnosa u drutvu do odnosa u obitelji. Cijelo ovo razdoblje je
proeto filozofijom. Filozofija postaje jedna od najpopularnijih znanosti.
9)
Najznaajnije knjievne vrste ovog
umjetnikog pravca su:

4.
knjievna djela visokog stila (tragedija i ep),
5.
knjievna djela srednjeg stila (satira i elegija),
6.
knjievna djela niskog stila (komedija).

Dok se roman i novela smatraju nesavrenim knjievnim vrstama. U epohi klasicizma roman postupno
zamjenjuje ep i tragediju u smislu vrhunskih knjievnih ostvarenja. Dok ga je klasicizam u skladu s naelima svoje
poetike drao niom knjievnom vrstom. Glavni predstavnici klasicizma su:
6.
Pjer Kornej (dramski pisac klasicizma, obrauje historijske teme)
7.
Molijer (komiar),
8.
Rasin (tragiar),
9.
Gete i Popa (pisci poezije),
10. prozni pisci Lafonten (basne), Sirano de Bererak (nauna fantastika).

7)
Socijalna historija umjetnosti i knjievnosti, Kultura 1966.Beograd;Arnold Hauzer.

9)
8)
137
Najutjecajnija osoba cjelokupne epohe, meutim, svakako je Voltaire (pravim imenom Francois Marie
Arouet) filozof, povjesniar, publicist, dramatiar, romanopisac i pjesnik, u irem smislu kao ovjek univerzalnog
znanja i izuzetne nadarenosti. Njegov je uticaj uspored s uticajem Cicerona u rimskoj knjievnosti, a daleko je
nadiao granice Francuske.
Svi se uglavnom slau jedino u tome da se krajem 17.stoljea i najveim dijelom 18.stoljea znatno
promijenio vladajui ukus itatelja i da knjievnici postupno prihvaaju poetiku ije je geslo saeo Nicolac Boileau u
dva stiha svojeg ivotnog djela Pjesniko umijee. Ono to e vrijednosti od kraja 17.stoljea kao vrhunska
knjievna vrijednost uvelike e se oslanjati na tradiciju antike, nastojei je, tovie, tako obnoviti da upravo ona
zamijeni barokno pretjerivanje u izrazu. Zbog toga su povjesniari knjievnosti skloni da barem razdoblje, ako ve ne
i cijelu epohu, odrede ka klasicizam prema njezinoj elji da se uzorci nau prije svega u antici. Tijekom ove
knjievne epohe, zapoinje mnogo toga to e se tek u iduim epohama razviti, a u nekim se vrhunskim djelima ve
nazire epohalni preokret cjelokupne knjievnosti koji e donijeti romantizam.
138
Tema: Molier TVRDICA ( pismeni rad )

TVRDICA
Jean Baptiste Poquelin
Molier je roen 1622. godine u Parizu, kao sin dvorskog tapetara. To je bila
viena i unosna sluba na dvoru, koja je zahtijevala pomo kod dekoriranja
kraljevih odaja, izvedbe zavjesa i zidnih tapeta. Kao sin situirane graanske
porodice upisuje gimnaziju kod Isusovaca u Parizu, a pravo studira u Orleansu.
1643. godine osniva s porodicom Bejart '' uveno kazalite ''. Pod zatitom kraljevske porodice njegova druina je
brzo stjecala veliku slavu. U kraljevskoj palai druina ostaje sve do Molierove smrti. Razbolio se za vrijeme izvedbe
svoje komedije '' Umiljeni bolesnik ''. Nakon njegove smrti pravnicima je trebalo sedam dana da popiu njegovo
bogatstvo. Naslijedio je od oca dobar dio tog bogatstva, ali je svojim radom uveao bogatstvo.
U poetku svog stvaralatva pisao je farse ( vulgarne komedije ).
Prve su mu komedije u stihovima: '' Lakomislenik '' i '' Ljubavna srdba ''.
Djela su mu: '' Kaiperke '', '' kola za ene '', '' Don Juan '', '' Mizantrop '', '' Uene ene ''..
Molier je predstavnik klasicizma ija je glavna karakteristika ovjekova tenja za upotrebom razuma i susprezanja
osjeaja. Tadanje drutvo vladalo je po odreenim pravilima. Ta pravila odreivala su sve, od odnosa u drutvu do
odnosa u porodici. Ta pravila vladaju i u '' Tvrdici '', te su uz razum, jedan od naina postizanja zapleta u duhu onog
vremena, kao na primjer:
'' da se ne smijemo ni skim vezati bez pristanka onih koji su nam dali ivot '' i
'' mnogo bolje vide ta je za nas dobro, jer nisu zaneseni nikakvom ludom strau ''.
U svojim komedijama Molier kritizira drutvo, ljudske mane te pojedine

profesije, na primjer:
'' Zar se lijenici u ta razumiju? Ne bojte se, pokraj njih moete izabrati koju vam drago
bolest, oni e joj pronai razlog i kazati vam zato ste oboljeli ''.
Glumci su u Molierovo doba bili nepotivana grupa ljudi, iskljuivana od strane
crkve jer kvari mlade, pa zbog toga se Molier okomio u svojim djelima na
lijenike, jer su oni u ono doba vrlo cijenjen stale.
Shema njegovih komedija je pomalo tradicionalistika jer obino se radi o

nekom nametnutom braku to ga otac nastoji prisilno nametnuti svojoj keri.
139
Takav otac je gotovo uvijek neobinih karakternih obiljeja, koja tokom dramske
radnje dolaze do punog izraaja.
Molier je smatrao neka dostignua i ostvarenja literature opim i zajednikim
dobrom iz kojeg se mogu crpiti mnogi poticaji.
Najpoznatiji Molierov uzor za '' Tvrdicu '' je Plautova komedija '' Aulularia ''
( komedija o upu ) iz koje je preuzeo niz situacija i scenskih odnosa s jednom
temeljnom razlikom. Plautov Euklion svoje je blago naao, a Molierov Harpagon
do svog bogatstva dolazi postepeno.
U nizu je situacija prikazan onovremeni nain stjecanja kapitala na raun
zaduenih i to nemilosrdnim kamatnjakom i svim moguim novarskim spletkama.
U '' Tvrdici '' moemo nai tri temeljna motiva:
Prvi je nastojanje sinovljevo da uz pomo sluge pokrade oca, to je izazvalo
mnoge polemike;
Drugi je rivalitet oca i sina koji se bore za naklonost iste djevojke;
Dok bi u treem planu bile ljubavi izmeu Valera i Elize te Mariane i Kleanta.
Scenskim dogaanjima oko Harpagonova tvrdiluka, koja se rjeavaju tek na
kraju, gledaoci i itaoci se dre u neprekidnoj napetosti. Hoe li Valer uspjeti u
svojoj namjeri da dobije Elizinu ruku, kako e zavriti spor izmeu oca i sina oko
Marianine naklonosti, te hoe li sin uspjeti oteti ocu krinjicu s blagom?
Molier se u svojim djelima esto koristi metodom quiproque. Bit u toj metodi je ta
da se dva lika svaaju, ali svaki od njih misli da govori o njegovom problemu.
Poznatija scena u kojoj se upotrebljava ova tehnika, je ona u kojoj Valer moli
Elizinu ruku, a Harpagon ga optuuje da mu je ukrao zlato. Mnoge mu komine
situacije slue da bi naglasio neku bitnu karakteristiku nekog lika, kao u ovom
sluaju Harpagonovu krtost. Harpagonovu krtost je pokazao jo nizom primjera
kao na primjer:
'' pregledava svakog tko izlazi iz njegove kue, govori djeci da se raskono oblae,
na hranu troi najmanje mogue tj. ivi s minimalnim potrebama. ''
Molier je svojim djelima obogatio svjetsku knjievnost. Nitko nije znao kao on
voditi svoja lica kroz komediju a izai s jasnom porukom. On je znao iskoristiti sve
mane na svojim likovima kako bi poveao komiku. ak je u prvim predstavama u
kojima je glumio on i njegova druina, iskoristio mane glumaca i ubacio ih u
komediju. Tako je epavost Bejarta koji je glumio La Fleche unio u komediju da bi
140
poveao komini efekt, jer La Flech u prijevodu znai strijela, to upuuje na

brzinu. Isto tako je opravdao svoj kaalj koji ga je muio na scenskim nastupima
dodjeljujui ga Harpagonu. Njegovo je pravilo u pitanju je komedija bilo svidjeti se,
to je uglavnom i postizao.
Molier je, poput Plauta ili ekspira, bio prije svega '' kazalini ovjek '' : glumac,
redatelj, voditelj glumake grupe i autor, te je tako izvrsno poznavao kazalinu
tehniku i one zahtjeve koje mora ispuniti dramsko djelo da bi se svidjelo publici.
On je poznavao i donekle slijedio plautovske komedije, zatim tradiciju commedie
dell'arte i onu velikana panjolskog baroka, no ipak je sve uspio proeti duhom
vlastite epohe, to e rei da se oslanjao na zdrav razum i premda se nastojao
svidjeti publici, onoliko koliko doputa komedija pokuao je tu publiku i pouiti i
odgojiti.
Molierove komedije imaju uvijek u sreditu zanimanja pretjerivanje likova u
nekoj sklonosti, koja zatim prerasta u strast i obuzima ih toliko da biva vidljivo
kako '' gube razum '' zbog opsjednutosti onime to je eventualno prihvatljivo
jedino u '' razumnoj mjeri ''. Izvrstan je prema tome u karakterizaciji : ljudske
slabosti i mane ispijevao je zapaziti, ocrtati i izraziti tako uvjerljivo da njegova
satira nije nikada naprosto poruga i zgraanje, nego je takorei uvijek tek razumna
osuda.
Opsjednutost njegovih likova u komedijama teko obino raste do stupnja kada
gotovo prelazi u tragiku; Harpagon, iz komedije krtac, tako na kraju kae sam za
sebe:
'' Ni za koga ovjek ne moe vie staviti ruku u vatru. Poslije toga mislim da bih i
sam sebe mogao okrasti. ''
Dakako, premda je to i vrhunac komike, kako Harpagon oito vie ne vlada
vlastitom opsjednutou, moemo osjetiti i neto poput suuti. Komedija tako,
upravo zbog izuzetno uspjelog opisa strasti koja zasluuje jedino osudu, sadri i
poneto od onoga ime nas oduevljava tragedija.
Komedija poinje razgovorom Valera i Elize u kojem oni ispoljavaju svoja

osjeanja. Elize saoptava Valeru da nisu samo rijei dovoljne da potvrde ljubav
nego i dijela. Ona kae da zamilja onu stranu opasnost kad su se prvi put vidjeli,
kad ju je spasio od gnjeva talasa, zanemarivi roditelje i domovinu te da pokraj
svega bogatstva ostaje i slui kod njenog oca da bi je viao.
141
'' ona vaa njenost kojom ste me njegovali kad ste me izvukli iz vode i ono postojano
duboko potovanje i vatrena ljubav koji ni vrijeme ni tekoe nisu pokolebali i zbog koje
ste zanemarili i roditelje i domovinu i ostali ovdje, gdje zbog mene tajite svoje porijeklo, i
koja vas je dovela do toga da se preruite i uzmete mjesto upravitelja kue moga oca,
samo da budete blizu mene ''
( 112. str. )
Valer se nada da e dobiti vijesti o svojim roditeljima a ako ne dobije sam e

krenuti u potragu za njima. Kod njezina oca pravi prijatno lice, pretvara se da ga
voli, da bi mu se svidio i da bi zadobio njegovu ljubav. Eliza prije svega njihovu
ljubav eli otkriti Kleantu, njenom bratu. Kleant otkriva Elizi da je on u slinoj
situaciji sa Marianom, te da eli pridobiti oca kako bi se njome oenio. Harpagon
ulazei u dvorac zatie La Flecha, Kleantovog slugu, te sumnja da ga nije pokrao.
Pogleda mu ruke i depove u pomisli da je neto stavio u njih. Harpagon kod La
Flecha nije nita naao te La Fleche odlazi. Bojei se za svoj novac on ne zna da li
je dobro uradio to to ga je zakopao u bai. U tom trenutku se pojavljuju brat i
sestra te on pomisli da se sam odao tj. da su oni uli sve to je on kazao. Na
nesreu Kleanta i Elize Harpagon ima druge planove. Kako bi dobio jo novaca,
eli Kleanta oeniti za bogatu udovicu, a Elize dati Anselmu, koji ne trai miraz. A
on je namjeravao uzeti za enu Marianu, jer je uo da je skromna i lijepa. Zatim
povjerava Valeru ta je odluio, ali ovaj potvruje sve to on govori elei zadobiti
njegovu naklonost. Kleant se nada da e nai La Fleche gdje ga je ostavio, ali ga
ne nalazi, a potom saznaje da ga je njegov otac otjerao. La Fleche pokazuje
Kleantu spisak o posrednika te nakon nekog vremena ovaj pristaje na to, ne
znajui da mu je zajmodavac otac.
'' La Fleche : Od traenih petnaest tisua franaka zajmodavac e moi isplatiti u gotovu novcu samo dvanaest tisua
franaka, a za ostatak '' (127. str. )
Posrednik Simon trai od Harpagona novac za Kleanta, pod izgovorom da je nekom mladiu potreban novac tu se
otkriva da je zajmoprimac Kleant te Harpagon odlazi razoaran na jo jedan ne uspjeli posao.
'' Kleant : Zar ne crvenite to takvim poslovima sramotite svoj stale '' (129. str.)
Frosina misli da e svojom snalaljivou i uslugama koje ini za Harpagona dobiti neto za uzvrat ali ubrzo potom
uvia da nita nee izvui od njega ba kako joj je i La Fleche rekao. Frosine je Harpagonu ispriala kako Mariana
voli stare mukarce i kako je ona vrlo tedljiva, te ne bi troila mnogo.
Harpagon poziva na veeru Marianu i Anselma.
Harpagon dodjeljuje poslove za pripremu veere slugama. Pri tom svakome napominje da tede to bolje umiju.
'' Harpagon : Tvoj e Brindavoine i tvoja La Merluche, dunost biti da perete ae i da toite pie, ali samo kad
bude tko edan '' (136. str.)
Kleant dobiva nareenje da Marianu lijepo i ljubazno doeka.
142
Od svog koijaa a ujedno i kuhara Harpagon eli da uje to svijet o njemu govori, i ako mu njegov koija uporno
govori da e ga to naljutiti. Meutim, Harpagon kae da e mu to biti zadovoljstvo. Prije svega, ovaj mu ree, da se
pria da je tuio sudu maku susjeda koja mu je pojela pare ovetine, te da sam krade zob od svojih konja, zatim da
ga ljudi ismijavaju od glave do pete te da o njemu ne govore drugaije nego : krtac, lupe, gulikoa To ga mnogo
pogodi, e poe da vie na svog koijaa i kuhara, a zatim ode.
Stie Frosina s Marianom. Marianu obuze strah od susreta s Harpagonom. On izlazi prednju s naoarima govorei joj
kako je ona ljepotica i najljepa zvijezda meu zvijezdama.
'' a ja tvrdim i jamim da ste vi zvijezda, i te kakva zvijezda, najljepa zvijezda meu svim zvijezdama '' (143. str.)
Meutim, on Mariani strano izgleda, odvratan joj je, prava ivotinja. Kleant se
obraa Mariani i govori joj da je iznenaen oevom namjerom da je uzme za enu,
te da on ne bi volio da mu ona bude maeha.
Mariana priznaje Frusini da joj je teko udati se za Harpagona, jer prepoznaje u njegova sina, Kleanta, svoju ljubav.
Kleant skida prsten s oeve ruke i daruje ga Mariani.
Kleant, Mariana i Eliza zajedno sa Frosinom smiljaju plan kako da svako od njih ima srean ivot tj. kako bi
sprijeili ne eljena vjenanja. Kleant otkriva svoja osjeanja prema Mariani, Harpagonu. Tu dolazi do sukoba
osjeanja Harpagona i Kleanta prema Mariani. U pravi as dolazi kuhar / koija koji smiruje situaciju. Poslije
njegovog odlaska njihov sukob se nastavlja. Nakon toga La Fleche dolazi kod Kleanta sa vijeu da se domogao
novca njegovog oca. Vanost novca za Harpagona vidi se iz sljedeeg odlomka.
'' ( vie jo iz vrta, dolazi gologlav ) : U pomo ! Lopovi ! Lopovi ! Razbojnici ! Ubojice ! Pomozite mi, milostivi boe ! Propao sam
! Ubili su me ! Prerezali su mi grkljan ! Ukrali su mi moj novac ! Tko je to mogao biti ? Kamo je otiao ? Gdje je ?
'' ( 156. str. )
Dolazi sudski istraitelj i provodi istragu o krai. Prema koijaevim lanim

priznanjima Harpagon okrivljuje Valera za krau. Dok Valer govori o Elizi,
Harpagon ga optuuje za krinjicu.
'' Harpagon : Dobro, reci mi, nisi li je dirao ?
Valer : Ja da je dirnem ? Ah, vrijeate je, jednako kao i mene. Izgaram za njom istom i smjernom ljubavi.
Harpagon : ( tiho ) izgara za mojom krinjicom ! '' ( 162. str. )
Otkrivi da je dolo do zabune, da Valer govori o njegovoj keri a ne o krinjici

nastavlja da ga grdi te govori kako nee biti objeen ve prikovan na toak. Eliza
zatim moli oca da bude malo ovjeni te da malo prieka prije nego li odlui ta e
uiniti. Ona mu takoer govori da ju je on spasio od utopa. Meutim, sve to za
Harpagona nije nita, za njega bi bilo bolje da ju je pustio da se utopi. Nakon toga
dolazi Anselm te mu ovaj saoptava kako mu se u kuu uvukao zlikovac s
namjerom da mu ukrade novac i zavede ker. Harpagon nastavlja da govori loe o
Valeru ali on kae da cijeli Napulj moe da govori o njegovom porijeklu. Anselm se
umijea u njihov razgovor te ree Valeru da mora kazati istinu jer on poznaje
Napulj. Valer kaza da je on Napuljski plemi, sin Don Thomasa Alburcy-a. Anselm
ga upita kako on smije tvrditi da je njegov sin, a ovaj mu odgovara da bi pred
143
cijelim svijetom smio braniti ovu istinu. Anselm ree da je cijela porodica
nastradala na moru, ali Valer kaza da je njegova sina s jednim slugom spasila
panska laa. Poslije toga Mariana priznaje da je on njen brat, te da su nju i njenu
majku prihvatili gusari s olupina njihovog potopljenog broda. Zatim Anselm
izgovara :
'' Boe, kako je udesna tvoja mo ! Priznajem da samo ti moe izvriti takva uda. Zagrlite me, djeco moja, i
ujedinite se u svojoj srei sa mnom. '' (167. str)
Valer uzbuen kae : '' Vi ste na otac ? '' A on odgovara da jest te da se spasio ali
je posljednjih esnaest godina mislio da su svi mrtvi, pa je promijenio ime da bi
odagnao alosne uspomene. Harpagon eli da mu Anselm vrati novac koji je
navodno Valer ukrao. U tom trenutku dolazi Kleant sa vijeu da e novac biti
vraen ako dopusti da se on oeni Marianom. Harpagon prvo eli biti siguran da je
novac ne dirnut. Kleant odgovara da nije nita uzeto.
Anselm sve trokove oko enidbi prima na sebe. Plaa i sudskog istraitelja.
Odlaze da vide njihovu majku.
Harpagon ljuto i sa strahom izgovara rijei :
'' A ja da vidim svoju dragu krinjicu ! ''
UNIVERZITET U BIHAU
PEDAGOKI FAKULTET
(168. str.)
prof.dr.Azra Verlaevi
JEAN RACINE
FEDRA
144
AN RASIN
an Rasin roen je 1639.god. u gradiu Ferte-Milon,Francuska u siromanoj graanskoj porodici.kolovao se u PortRojalu,gdje se i upoznao sa antikom knjievnou,prije svega s djelima velikog grkog tragiara Euripida,koji mu je
bio i uzor u pisanju tragedije.
Rasinove prve tragedije su Tebaida i Aleksandar Veliki(1664.),a prvi njegov tekst koji je imao znaajniji uspjeh
je Andromaha(1667.).
Nakon
toga
slijedi
jo
sedam
drugih
tekstova:komedija
Parniari(1668.),i
tragedije:
Britanik(1669.),Berenika(1670.),Bajazit(1672.),Mitridat(1673.),
Ifigenija(1673.),a prvog januara 1677. prvi put je izvedena tragedija Fedra.
U moru spletki koje su podmetane ovom hvaljenom i osporavanom piscu,a u skladu sa vremenom u kojem je
ivio,jest i optuba iz 1679.god.,da je jedanaest godina ranije otrovao glumicu Di Park, koja je i glumila u njegovim
dramama,zbog ega se morao javno braniti na sudu,ali je bio osloboen optube.Sve je to uzrokovalo da je prekinuo
aktivno pisanje i izazvalo nevjericu prema vrijednosti vlastitih tekstova i uope vrijednosti ivota.
Tek na zahtjev kraljeve tienice,gospoe de Mentenon,Rasin 1688. pie prvu tragediju sa biblijskim motivima
Estera,i 1690. drugu, Ataliju.
Rasin ustanovljava,kako kae njegov sljedbenik Pukin,takozvani anr ljubavno-psiholoke tragedije i postaje
pjesnik zaljubljenih ena i careva.U vrijeme kad on stvara,njegov kralj je mladi sanjar opsjednut ljubavlju i on
odgovara tim njegovim snovima i ukusima ondanjeg dvora.Pie i dvije ode:Za kraljevo ozdravljene(1663.) i
Slava muzama(1664.),to mu je osiguralo kraljevu plau,a kralj Luj XIV proglasio ga je svojim linim
historiografom.
Kao rezultat toga Rasin je napisao Kratku historiju Port-Rojala,historijsko-umjetniki tekst, objavljen 1697.,dvije
godine prije nego to e umrijeti,1699.godine u Parizu.
Rasin i Kornej se veu za iste teme,ali s tom razlikom to je Rasin teio konkretnijem objanjenju postupaka svojih
likova,zalazei u njihove psiholoke probleme.
Njih dvojica ak piu isti pozorini tekst, ija je tema rastanak rimskog cara Tita i judejske kraljice Berenike. Rasinov
tekst nema Kornejevu savrenost u dominaciji i prikazivanju likova, ali zato ima ono to se moe nazvati unutarnja
duhovnost i emocija koja vodi glavnog junaka. Rasinovi likovi prije svega imaju duu koja osjea, pati, preivljava
i posjeduje sve one njene ljudske slabosti i on zaista pokazuje svoje najvee umjetnike vrijednosti kada oslikava
osjeanja boli i strasti.
Rasinovi likovi su uvijek postavljeni izmeu svojih elja i mogunosti.
Iako ovaj pisac ima odrednicu kraljevog miljenika, ipak su u njegovim tekstovima prepoznatljive i politike intrige,
i dvorske spletke i lino nezadovoljstvo glavnih likova onim to im je svakodnevno okruenje.
145
FEDRA
Rasinova tragedija FEDRA ( 1677.) jedan je od najreprezentativnijih tekstova ovog pisca. Vezano je za antike
tragedije: strukturom, pisana je u pet inova; Aristotelovim jedinstvom mjesta, vremena i radnje, uzvienim govorom
i likovima koji predstavljaju aristokratsko drutvo. Sam motiv je preuzet iz opusa grkog tragiara Euripida i
upotpunjen linim doivljajem samoga autora,koji kroz psiholoka previranja Fedre,ene atinskoga kralja Tezeja,koja
svoju neostvareno ljubav prema pastorku Hipolitu,sinu Tezeja i amazonske kraljice A ntiope,doivljava kao vlastito
ponienje i kaznu.
U I inu Hipolit povjerava svom odgajatelju Teramenu da odlazi u potragu za nestalim ocem Tezejem, ime e se
ukloniti i naklonost prema Arisiji. Dadilja Enona istrgne Fedri tajnu o grenoj ljubavi prema Hipolitu zbog koje
nastoji umrijeti. No, nakon to se proirila vijest da je njen mu, kralj Tezej, poginuo Enona je uspijeva nagovoriti da
za nju ima nade.
U II inu Arisija povjerava svojoj pouzdanici ljubav prema Hipolitu.
Hipolit nudi Arisiji vlast nad Atikom i izjavljuje joj svoju ljubav. Fedra zove Hipolita da moli za svog sina, zakonitog
nasljednika prijestola. U toku razgovora ona otkriva svoju ljubav i pokuava se ubiti Hipolitovim maem, to sprijei
Enona.
U III inu Tezej se vraa, pa Fedra koja se ponadala u uspjeh svoje ljubavi ponovo prieljkuje smrt. Enona predlae
Fedri da je bolje da prva baci sumnju na Hipolitove postupke, to Fedra protiv volje uini. Kako se Hipolit ne eli
braniti Tezej postaje sumnjiav i trai od boga Neptuna da ga kazni. Fedra ga moli za svog sina, ali kad saznaje da on
voli drugu ona ne razotkriva istinu , nego se preputa ljubomori, a kasnije i kajanju.
Arisija moli Hipolita da se brani, a on joj predlae da pobjegnu sa dvora. Uznemireni Tezej saznaje da se Enona
prognana od kraljice ubila. No, za spas sina je prekasno, Teramen mu opisuje kako je Neptun kaznio Hipolita smru.
Fedra opravdava Hipolita, otkriva svoju ljubav i umire otrovavi se.
RASINOVI LIKOVI
Fedrina ljubav je do krajnosti istinita i istovremeno bolna, da je zasljepljuje u njenim postupcima i izjavama. Ona
govori samo jezikom ljubavne strasti koja je obuzima i zbog toga je spremna odrei se krune, vlasti, asti.
U potpunosti se predaje tom snanom osjeanju, unaprijed svjesna da je ono osueno na propast.
146
Arisijina ljubav prema Hipolitu biva podreena viim ciljevima kao to je odbrana asti.
Rasinov Tezej je drugaiji od onog antikog Tezeja, uzvienog vladara i ratnika, iji je lik doveden do savrenstva.
Rasinov Tezej je mnogo blii obinom ovjeku koji poputa pod pritiskom iskuenja i nesigurnosti.
Rasin kae da uope nije iznenaen to je Fedra imala toliko uspjeha u Euripidovo vrijeme, i to ima uspjeh jo i u
naem vijeku, jer posjeduje sve osobine koje Aristotel trai od junaka tragedije, koje su u stanju da izazovu saaljenje
i uas. Zaista, Fedra nije ni sasvim kriva, ni sasvim nevina. Ona je upletena, zbog svoje sudbine i srdbe bogova, u
nezakonitu strast koja izaziva uas najprije u njoj samoj. Ona ini sve da je nadvlada. Ona vie voli smrt nego da je
izjavi bilo kome, i kad je prisiljena da je otkrije, ona o njoj govori zbunjeno, tako da se vidi jasno da je njen zloin
prije kazna bogova nego njena volja. Rasin je nastojao da Fedru prikae manje odbojnom nego to je u tragedijama
antike, gdje se ona sama odluuje da optui Hipolita. Mislio je da u kleveti ima neto suvie nisko i previe crno da bi
je stavio u usta vladarici ija su osjeanja, uostalom, tako plemenita i estita. inilo mu se da ta niskost vie prilii
dadilji, koja je izmislila tu lanu optubu da bi spasila ivot i ast svoje gospodarice.
Rasin tvrdi da ni u jednom njegovom djelu hrabrost nije toliko istaknuta kao u ovom. I najmanje greke ovdje su
strogo kanjene: i sama pomisao na zloin ovdje izaziva uas kao i sam zloin; slabosti ljubavi ovdje su prikazane
kao prave slabost; strasti su prikazane ovdje samo da prikau sav nered koji su izazvale; a porok je tu naslikan svim
bojama koje omoguuju da se spozna i zamrzi izopaenost.
To je upravo cilj koji svaki ovjek,koji radi za javnost, treba za postavi sebi, i to je ono to su prvi tragiari imali u
vidu u prvom redu. Njihovo pozorite bilo je kola u kojoj se hrabrost uila isto onoliko koliko i u kolama filozofa.
I Aristotel je dao pravila za dramsko pjesnitvo, a ni Sokrat, najmudriji meu filozofima,nije smatrao nedostojnim da
stavi ruku na Euripidove tragedije.
LITERATURA:
- FEDRA, Jean Racine,......................................................BH MOST; Sarajevo 2006.
TEMA: FRANSOA RABLE '' GARGANTUA I PANTAGRUEL '' ( pismeni

rad )
Fransoa Rable
Gargantua i Pantagruel
Fransoa Rable, veliki francuski humanist XVI vijeka i jedan od najveih pisaca u itavoj svjetskoj knjievnosti, bio
je najpotpuniji i najizrazitiji predstavnik onog grandioznog intelektualnog ( knjievnog, umjetnikog i naunog )
pokreta koji nazivamo Renesansom.
Ovaj pokret nastao je, kao to je poznato, na bazi novih ekonomsko drutvenih i politiko pravnih odnosa,
( ukidanje kmetstva i uvoenje robno novanih odnosa, prijelaz sa esnafskog na kapitalistiki nain proizvodnje,
razvoj trgovine ), i on je zahvatio, krajem XV i poetkom XVI vijeka, itavu Zapadnu Evropu, sruivi u njoj
srednjovjekovni feudalno crkveni i asketsko ropski pogled na svijet i udarivi temelje novoj svjetovnoj kulturi,
zasnovanoj na principima humanizma i ivota. To je bio, po rijeima Englsa, '' najvei progresivni prevrat to ga je
ovjeanstvo dotada doivjelo, doba koje je zahtijevalo dinove i raalo dinove, dinove po moi miljenja, po
strasnosti i karakteru, po mnogostranosti i uenosti ''. Francuski Renesans, po svojoj irini i dubini, po svojim
147
umjetnikim dostignuima, zauzima jedno od prvih mjesta u Evropi. On je dao svjetskoj riznici kulture i misli itav
niz stvaralaca i mislilaca, pjesnika, knjievnika, humanista, filozofa, naunika, kao to su : Ronsar, Rable, Montenj i
dr.
Nesumnjivo, jedan od najveih mislilaca i stvaralaca, jedan od onih strasnih i mnogostruko uenih dinova o kojima
govori Engels jeste Fransoa Rable.
O ovom neobinom i zagonetnom francuskom piscu davno je, jo pred kraj njegova ivota, stvorena legenda, koja ga
prikazuje kao pijanicu i lakrdijaa. I neto zbog te legende, a neto i zbog oskudnih podataka o njegovom ivotu,
biografija ovog velikog humaniste svoena je stoljeima na niz aljivih anegdota o njegovom pijanstvu i
lakardijatvu.
Rable nije bio ni nezasitni pijanica ni bezbrini lakrdija, nego vrlo estit i marljiv ovjek, ljekar neobino velike
erudacije, humanist veoma irokih vidika i kulture.
to je, kako veli jedan francuski naunik, kod njega jedino bilo nezasito, to je onom vremenu svojstvena e za
znanjem i saznanjem, zahvaljujui kojom je on i uspio da stekne tako iroku erudaciju i kulturu.
Roen je u imunoj buroaskoj porodici ( otac mu je bio advokat i krupniji posjednik ), na poljskom imanju svoga
oca, Devinijer, blizu inona ( u pokrajini Tureni ), vjerovatno 1494 ( godina roenja nije sasvim izvjesna ). Stupio je
rano u manastir iz nepoznatih razloga ; pretpostavlja se da je to uinio dijelom po elji roditelja, a jo vie,
vjerovatno, iz ei za znanjem : da bi se u tiini manastirskoj, daleko od buke i vreve, mogao nesmetano odati studiju.
U manastiru, najprije franjevakom pa onda benediktinskom, Rabe je dobro upoznao kaluerski ivot.
U prvom redu, Rable je unio u svoje djelo svoju iroku erudiciju. Humanist velike kulture, dobar poznavalac artike,
uz to pravnik, ljekar i prirodnjak Rable je bio ovjek neobino naitan, i sve svoje znanje, koje je dolo kao
posljedica te naitanosti, on je unosio u svoju knjigu. Rableovo djelo pretstavlja itavu enciklopediju XVI vijeka.
Rableov humanizam dolazi osobito do izraaja u visokoj vjeri i nadi, koje ovaj pisac polae u istinsku nauku ( na
suprot mrnji na skolastiku i njene stubove : teologe, kaluere i papu ). Rableova vjera i nada u novu nauku
provjerava na mnogim mjestima knjige, naroito u planovima o odgoju Pantraguela i Gargantue. Starom odgoju
skolastiara, koji su glave svojih uenika punili besmislenim skolastikim knjigama, koje su oni morali da naue
naizust tako '' prevashodno '' da su ih mogli da '' izdue '' natrake, '' u po dana i po noi '' i od kojih su postojali sve
gluplji, Rable suprostavlja novi odgoj humanista. Osvrui se na prolost i sadanjicu, Rable, kroz usta Gargantue
kae :
'' Vreme je tada jo mrano bilo, i oseala se nevolja i poraznost Gota, koji su
unitili svaku dobru literaturu. Ali, bojom dobrotom, svetlost i dostojanstvo
vraeni su knjievnosti u moje doba, i sad vidim toliku izmenu. Danas su sve
nauke na stranu vraene, jezici su obnovljeni ; jezik greeski, bez koga se niko ne
bi bez stida mogao nazvati uenim, jevrejski, haldejski, latinski ''
Rable voli ivot instiktivno, svim svojim ulima i svom svojom duom, ivot konkretan i osjetljiv, ivot ivih
bia, ivot tijela i ivot duha, sve njegove oblike, lijepe ili rune, sve radne, plemenite ili vulgarne, u kojima se ivot
izraava. Otuda unosi Rable u svoje djelo, pored uzvienih, i niske strane realnosti, ono ulno i surovo, one najgrublje
fizioloke procese ovjekove, i to bez imalo ustruavanja i stida, s otvorenou i iskrenou jednog humaniste koji
smatra da mu nita ljudsko nije strano.
Rable je naslikao itavo drutvo savremene Francuske, sve njene klase i stalee, profesije i zanimanja. Neke od ovih
drutvenih kategorija ocrtao je Rable sa simpatijama ( napr. : ire narodne slojeve : seljake, zanaije, mada on ni
148
njima ne prata neke slabosti : praznovjerje, lakovjernost i sl. ), dok je o drugima dao pravu satirinu grotesknu sliku (
slika svetenika i kaluera, upravnih funkcionera i dr. ).
Svom estinom Rable se okomio naroito na tadanje svetenstvo. ( Satira svetenstva pretstavlja jedno od optih
mjesta u djelima humanista ).
Pisac podvrgava jetkom smijehu i neznanje tadanjih kaluera. U samostanima niko nita ne ui iz straha da ne dobije
zaunice : oni smatraju '' da nema gore pokore no uen takoer ''. A ako ve neto itaju, to su samo '' knjige
pantagruelske '' i to ne zato da se veselo provodi vrijeme, ve da pakosno neko nakode : oni '' okreu, podmeu,
domeu, iskreu, prekreu, zakreu, vraguju, privraguju i idu k vragu, tj. klevetaju
Uopte kaluerski red smatra Rable parazitskim staleom, koji ne radi nita nego ivi na tui raun. ''Kaluer veli
pisac niti ore poput teaka niti brani zemlju poput ratnika, ne lei bolesnike poput lekara, ne propoveda i ne
razgaljuje naukom svet, kao dobri doktor jevanelski i pedagog, ne doprinosi blagostanju drave i ne donosi joj
potrebtine, kao trgovac '' nego, on kao majmun. ''samo balega gdje stigne : kvari sve to nae ''. Otuda kalueru
upuuju '' psovke, grdnja i prokletstva ''.
Rable im dobacuje rijei pune prezira : '' Nazad pasji nakote ! S puta, s mog sunca, avalova gadijo i kukaljadio !
Ama nazad, zakukuljeni licemeri ! Nastrag pastui svojoj, psine ! ''
Posebno otre strijele odapinje Rable na jednu vrstu tadanjeg svetenstva teologe s parikog univerziteta
Sorbone.
Na mnogim mjestima Rableove knjige, naroito u glavi posveenoj '' papamahnitoima '', predmet jetkih satirinih
napada je sam papa i deifikacije njegove linosti. Osim toga, Rable podvrgava smijehu post i ispovijedi, kao i vjerske
namete; on parodira i bibliske mitove, vjerske legende i prie o udesima. Tako u sceni roenja Gargantue, koji se
rodio kroz majino uho, Rable ismijava, kako misli jedan francuski naunik, samu legendu o bezgrenom zaeu i
roenju Isusovu.
'' Zato da ne poverujete? '' veli Rable irovino. Jer, kaete vi, nema nikakvog izgleda. A ja vam kaem, ba na
osnovu toga, treba potpuno da verujete, jer sorbonci kau da je vera dokaz stvari koje nikako takve ne izgledaju. Je li
to protiv naeg zakona, protiv nae vere, protiv pameti, protiv Svetog pisma? Ja sa svoje strane ne nalazim u svetim
knjigama nita ovome protivno. Ako je takva boja volja bila, ko sme rei da bog to nije mogao uiniti?
Dede, tako vam svega, ne muite svoj duh zaludnim mislima te vrste, jer vam kaem: gospodu bogu nita nije
nemoguno, iako mu se prohte sve e ene otsada raati decu na uho.''
Rable se ak nije ustruavao da se naruga i Isusovom raspinjanju na krst: jer posljednju rije Isusovu, koju je, prema
legendi on izgovorio na krstu: s i t i o ( edan sam ), Rable stavlja u usta jednom pijanom gostu na gozbi prilikom
Gargantuinog roenja.
ala je bila smjela za ono vrijeme persekucija, inkvizicija i lomaa.
Pretjerivanje je kod Rablea stalno stilsko sredstvo: figuru koja se naziva '' hiperbola '' Rable je, tako rei, protegnuo
na cjelokupno izlaganje.
Gargantua i Pantagruel su divovi, i to takvi da, primjerice, kada se Pantagruelova kobila pomokri, nastaje u
Francuskoj poplava, a kada on eli zatititi svoju vojsku od kie, isplazi jezik i sve ih pokrije. Pretjerivanja su stalna:
za dojenje Gargantue, recimo treba 17 913 krava, na gozbi su pojedena 367 044 vola, a kada se Gargantua pomokrio,
utopilo se 260 418 Pariana '' ne brojei ene i malu djecu '' .
Tom knjievnim postupkom dakako ne smeta to su u drugim epizodama oba diva bila sasvim obinih dimenzija.
Svaka je knjiga Gargantue i Pantagruela zasebno djelo,povezano jedino istim likovima. Pantagruel je sin Gargantue, a
obje prve knjige zapravo imaju vrlo slinu strukturu: opisuje se njihovo podrijetlo, roenje i djetinjstvo, kolovanje,
rat i gozbe te brojni oivljaji, koji esto prenastaju u opirne epizode.
149
Vrlo esto se umeu i rasprave, a velik dio teksta posveen je Pantagruelovu prijatelju Panurgu, probisvijetu kojeg
nita drugo ne zanima dali ale, dosjetke i podvale. U treoj knjizi tako Pantagruel postaje filozof, a sve se uglavnom
okree oko njegova prijatelja Panurga, koji postavlja bitno pitanje: '' eniti se ili se ne eniti? ''. To pitanje ostaje bez
konanog odgovora, premda su ga potraili ak i u proroitu Boanske Boce, koja im jedino odaje sveopu '' ivotnu
mudrost '', izraenu jednom rijeju: '' Pij '' .
Crtajui predstavnike raznih drutvenih kategorija i grupa, Rable nam je dao itavu galeriju besmrtnih, majstorskih
ocrtanih tipova. Neki od tih tipova ne prelaze okvir skica; ali dati u nekoliko poteza, ti tipovi ive: takav jedan tip je
Janatus de Bregmardo, zvani Janko Klaen Nedoklaen, '' najmatoriji i najglavatiji sa teolokog fakulteta '', sa
svojim kominim izgledom i odijelom, sa svojim mucanjem i kaljanjem, sa makaranskom latinskim jezikom, koji
sav vrvi od skalastikih termina, formula, silogizma, zakljuaka, latinskih citata.
Takav je i sudija uumiga koji donosi presudu kockom, odugovlai parnice, udovoljava svim pravnikim
formalnostima, i iji je govor pun pravnih citata. Takav je i Ojakar Tokonja.
Ali dva su tipa naroito Rableu uspjela: kaluer Jovan i Parurgije. Kaluer Jovan ima mnoge negativne crte svoga
stalea onoga vremena. On je neznalica: kao i ostali kalueri on nita ne ui iz straha da ne dobije zaunice; on je
prodrljiv: njegov eludac '' veno zeva, kao advokatska torba '' ; on je neist: za vrijeme jela iznosa mu curi '' kaplja ''
. Ali za razliku od drugih kaluera on je naslikan kao simpatian ( svako trai njegovo drutvo ), '' srdaan i
predusretljiv '', otvoren i iskren, aktivan i hrabar ( zahvaljujui njegovom podvigu u vinogradu je potueno do nogu ''
oko trinaest hiljada est stotina dvadeset i dva ( ovjeka ), ne raunajui tu ene i malu decu''. Evo ta kae Rable jo
o njemu: '' On nije zatucan i bogomoljac, mantija mu nije odrpana, utiv je, dobar drug, veseo, dobar savetnik. On
radi, vredan je, brani ugnjetavane, tei ucveljene, u pomo priskae nevoljenima '' ; on je '' mlad, budna duha, gizdav,
io, vet, smeo, pustolovan, odluan, visok, mrav, veliki galamdija, nosina da zbilja ima in da se podii, crvene
molitvene asove znao je taj da smandrlja, mise i bdenja za tren oka da posvrava, ukratko da kaem, pravi kale i
kalcen, da ga takvoga nije bilo otkako kalcani kalcanstvo kalcare '' . Naroito je kaluer Jovan brbljiv: on govori
jednim jezikom punim jarskih boja, zainjenim u isto vrijeme citatima i izrekama iz crkvenih knjiga, kalumburima i
psovkama, koje on naziva '' bojama Ciceronove retorike '' i koje upotrebljava '' samo da ukrasi govor '' .
Panurgije to je lik, kako primjeuje jedan knjievni historiar ne onih bijednih konvencionalnih '' vitezova bez
straha i mane '' , - kakve je najee prikazivala francuska i evropska srednjovjekovna knjievnost, - ve lik obinog
ovjeka od duha, kulture i bistre inteligencije, sa svim njegovim raznolikim osobinama i protivrjenostima tijela i
duha. To je ovjek lukav, koji na ezdeset i tri naina dolazi do novaca, od kojih je '' najasniji i najobiniji da neto
zdipi '' ; ali je on imao isto tako '' dvije stotine i etrnaest ( naina ) da ih potroi '' ; on je '' zloest, mamipara,
popilica, prodava zjala, nona lutalica, kakvih samo Pariz ima '', ovjek koji zna da zbilja neukusne ale sa svojim
nastavcima i da se drsko sveti enama, kad one odbijaju njegovu nesrtljivost. Za ovu linost reeno je s pravom da
pretstvalja '' u novoj knjievnosti prvi pokuaj da se razotkrije istinski, bogati i, u ispoljavanju svojih raspoloenja i
osjeanja, promjenjivi unutranji svijet ovjekov ''.
Naroitu ar Rableova djela petstavlja njegov smijeh i komika. Jedan od znaajnih ciljeva
koje je autor sebi postavio u ovom svome djelu jest nasmijati ovjeka. On sam kae, u
posveti itaocima:
'' itai koji itate knjigu,
Jedno vas molim, i od sveg srca,
Vi ne brinite sablazni brigu,
Nije mi knjiga da suza vrca !
150
Jest, savrenstva bog malo dade,

Al' ostavi nam alu i sprdnju;
Kad vidim vae suze i jade,
Ja smehom dajem razlog i tvrdnju:
Smej se, ko hoe da bude ojstven
Smeh je oveku zaista svojstven '' !
Posebnu dra pretstavlja jezik Rableov, koji je neobino raznolik i bogat, pun konkretnih i
ivopisnih izraza i boja. Po miljenju Lansonovu, izuzev stil Viktor Iga, nema u
cjelokupnoj francuskoj knjievnosti stila u kome vibrira na tako intenzivan nain slast
rijei. Robleovo djelo je vrlo raznoliko i puno kontrasta. U njemu se stalno mijea realno
s fantastinim, i ozbiljno s kominim i grotesknim : u njemu ima svih vrsta inspiracije i
tonova, od najuzvienijeg patosa i poezije do najgrublje vulgarnosti i skarednosti.
151
LITERATURA
I. FRANSOA RABLE, '' GARGANTUA I PANTAGRUEL '' SVJETLOST/SARAJEVO
1955.
II. POVIJEST SVJETSKE KNJIEVNOSTI, MILIVOJ SOLAR
BILJEKA O PISCU
Miguel de Cervantes (1547- 1616) roen je u Alkali de Henares u vrijeme kada su Mauri, stari protivnici
panaca, bili ve protjerani s Apeninskog poluostrva ostavivi za sobom udesne arapske graevine i knjige, vrtove i
damije fantastinih oblika i razmijera kao to je, recimo, ona u Kordobi usred koje su krani kasnije podigli svoje
oltare. I zato kada je u Don Kihotu, majstor Pedro, vlasnik pozorita, lutaka, opisuje za vrijeme svoje predstave onu
uzbunu meu Maurima u Saragosi zbog bijekstva jedne lijepe kranke, uzbunu u kojoj su zvonila zvona na svim
damijama, onda to nije samo Servantesovo ismijavanje gluposti popularnog pozorita u kojem on nije imao uspijeha,
nego i groteskna slika koja se nalazi na ivici panske historije i panskog realizma. Jer ta arena slika susreta arapske i
kranske arhitekture, knjievnosti i oblika ivota- slika unutar koje se prvi dio Don Kihota toliko poziva na viteke
romane, a drugi na arapske knjievne izvore- bila je u paniji Servantesovog vremena obiljeena jo i udesnim
susretom poznog feudalizma i ranog kapitalizma. panija je u to vrijeme bila jo uvijek dio habsburke monarhije
koja je obuhvatala razne evropske zemlje od Sicilije i Napulja do Holandije, od Austrije i pojedinih dijelova
Njemake do istone Francuske na razvou Atlantika i Sredozemlja. Unutar tog preivjelog srednjovjekovnog
dravnog udovita panija je imala ulogu tvrave katolianstva i inkvizicije, najotrije knjievne cenzure i
proganjanja ljudi o kojima Don Kihot takoer na mnogim mijestima govori. S druge strane, panija je u isti mah bila
i imperijalno polazite novih kapitalistikih poduhvata u sjevernoj, latinskoj i junoj Americi, poduhvata koji su uveli
panski kao jedan od velikih jezika amerikog tla. I ta panija kao stjecite pustolova i probisvijeta koji su se okretali
ka amerikim obalama i rudnicima zlata takoer ivi na stranicama Don Kihota- jer nije naizad sluajno ni to on ima
tolika obiljeja pikarskog romana, romana pustolovina na drumu i po mejhanama.
Roen u osiromaenoj ali dosta uglednoj porodici, Servantes je ve u djetinjstvu upoznao razne krajeve te
arene panije zahvaljujui estom seljakanju oca koji se bavio veoma ivopisnim, apotekarskim i ljekarskim,
travarskim i trgovakim poslovima i vjetinama. U tom seljakanju Servantes je stekao raznoliko i nesistematino
obrazovanje, humanistiko i vjersko poznavanje srednjovjekovnih romana i pastorala, teoloke i klasine literatureonu neobinu arenu uenost od koje vrvi Don Kihot i koja takoer svijedoi o pievoj neobinoj sposobnosti
152
povezivanja raznorodnih elemenata kranske i svjetovne, arapske i humanistike kulturne tradicije, povezivanju koje
je uvijek na rubu ale i sjete, vedrine i gorine- ukratko u znaku one neobine panske groteske koju Don Kihot
otjelovljuje.
S takvim obrazovanjem kao mladi u slubi kardinala Akvavive, papskog izaslanika u paniji, Servantes je
pisao prigodne dvorske pjesme, recimo o smrti Don Karlosa i krajice Izabele, dovoljno loe da privuku izvjesnu
panju dvorskih krugova i dovoljno vjete da mu kasnije poslue za poneku parodinu stihovanu pastoralu koju
nalazimo u Don Kihotu. Ali izgleda da mladi nije bio dovoljno uglaen da plasira te svoje pjesme recitujui ih lino
po salonima, tako da mu one ipak nisu donijele neku unosniju dvorsku slubu. Moda se i zato latio maa i poao u
jedan od posljednjih krstakih pohoda, u bitku kod Lepanata, 1571 godine koja je oznaila poetak kraja turske
pomorske premoi u Sredozemlju. U bici je stekao velika priznanja za pokazanu hrabrost (prema nekim izvorima
tukao se iako je bio u groznici) i zadobio tri rane, izgubivi i lijevu ruku. S tim oreolom jednog od pobjednika koji su
oslobodili hiljade kranskih robova na turskim galijama, on je uestvovao i u manje uspjenom pohodu u Tunisu koji
je imao za cilj da se oslobodi panska posada u La Goleti. Kada je poslije toga s velikim preporukama krenu nazad u
domovinu zarobili su ga berberski gusari i tih pet godina u njihovom zatoenju, tretiran kao vaan ovjek koji e se
moi dobro unoviti, ponekad kanjavan zbog pokuaja bjekstva, bili su posljednje poglavlje feudalne romantike u
njegovom ivotu.
Kada se 1580. godine vratio u paniju, njegov ivot je krenuo prozainijim putevima. Dobio je vanbrano
dijete, oenio se djevojkom osamnaest godina mlaom od sebe i vei dio branog vijeka proveo odvojeno od nje.
1587. godine skupljao je namirnice za Nepobjedivu armadu- uvenu pansku flotu koju e Englezi slijedee godine
potui do nogu- i drei se strogo zakona i pravde, dirnuo je u crkvenu stoku. Bio je ekskomuniciran- i to vjerovatno
objanjava i mnoge antiklerikalne tonove u Don Kihotu. Kasnije, kao savjestan, ali izgleda prilino neuredan
inovnik, dopao je bez neposrednije line krivice u zatvor zbog neije pronevjere novca, a zatvoru je dobro upoznao
svijet panskog podzemlja koji mu je i jeziki i tematski bio tako znaajno nadahnue u Don Kihotu. Kada je 1605.
godine objavio prvi dio ovog svog romana, djelo je smjesta doivjelo ogroman uspijeh- ismijavanje lude plemenitosti
viteza koji zavodi pravdu na zemlji obraalo se s podjednakom snagom i kapitalistikom cinizmu i feudalnoj
romantici ove arene epohe. Koristei ovaj uspijeh neki drugi literati su pisali nastavke ovog romana, a Servantes ih
je ismijao u drugom dijelu Don Kihota objavljenom 1615. godine. Ovo literarno obraunavanje unijelo je niz aluzija i
rasprava u tkivo romana, kao i napor odreenijih literarnih, alegorijskih stilizacija (na primjer u epizodi u
Montezinosovoj peini i u raspletu u kojem junak umire kad se opameti). Sumorniji i s dubljim filozofskim tonovima,
ovaj drugi dio je esto bio i vie cijenjen, ali lakoa i neposredna zagonetnost prvog dijela u njemu je zauvijek
izgubljena. No u cjelini gledano, Don Kihot je prvi veliki evropski roman koji se nudi najraznovrsnijim pojimanjima:
kao komedija zanosa,
kao tragedija idealizma,
kao narodna mudrost,
kao velika djeija lektira.

Meu drugim Servantesovim djelima najznaajnije su Uzorne prie (1613.) u kojima Servantes u tradiciji
srednjovjekovnih pounih primjera opisuje neobine sluajeve i dogaaje, ali unosi u njih elemente realizma na taj
nain to neke ivotne realnosti presijecaju logiki neminovne rasplete. U drami je imao jo manje sree: njegovo
153
romantino- herojsko osjeanje nesklada ivota onemoguilo mu je da se takmii u prizemnoj i popularnoj

realistinoj komediji, sa veoma ivopisnim realistikim komediografima, meu kojima je najznaajniji bio Lope de
Vega. ak i kasnije kada je ve kao slavan pisac 1615. godine skupio svoje komedije koje je najvie cijenio, po
najznaajnija meu njima je bila hagiografska komedija Blaeni skita koja nastoji da zabavi publiku praenjem
ivotnog puta jednog podvodaa koji e se na kraju zakalueriti i posvetiti. Ni njegova poezija, a ni njegov pastoralni
roman Galateja (1585.) nikada nisu uli u red knjiga koje se itaju.
Najbolja opta studija o Servantesu je knjiga ana Kasua Servantes (Prosvjeta, Beograd, 1952.); zanimljiva
je studija Eriha Auerbaha Zaarana dulsineja u njegovoj knjizi Mimesis (Nolit, Beograd, 1968.), kao i ogled Sretena
Maria Tragina luda (objavljen kao predgovor Prosvjetnom izdanju Don Kihota 1968. godine).
O ROMANU
Roman Don Kihot je tokom etiri vijeka bio predmet mnogih knjievnih istraivanja. Mnogi smatraju da je
glavni junak u stvari Servantesov autoportret: istih godina, ak istog fizikog izgleda, idealist koji eli da popravi
ovaj svijet, esto osujeen u svojim djelima, te moralno oplkakan i razoaran na kraju svog heroinog i traginog
ivotnog puta.
Roman je jedna od najprevoenijih knjiga na svijetu, postigavi do danas vie od dvije i po hiljade izdanja
na svim svjetskim jezicima. O njegovom besmrtnom junaku je takoer napisano bezbroj studija, eseja, feljtona, to
svijedoi o tome koliko je generacija odgajano na najzaudnijoj knjizi u itavoj svjetskoj knjievnosti.
Tema ovog romana je pria o plemiu Alonsu Kihadu, zaluenom itanjem knjiga o vitezovima iz prolih
vremena koji kree u svijet u elji da oivi ideale prolosti. Uzor pronalazi u liku viteza Amadisa iz romana Amadis
iz Galije, pa odredivi izabranicu svog srca Dulsineju, koju pravilima riterske ljubavi nije ni dotle, ni kasnije vidio,
uvjeri seljaka Sano Pansu da kao njegov perjanik krene sa njim.
U nizu ivotnih situacija u koje se njih dvojica upliu upoznajemo galeriju likova iz svih sredina panskog
drutva sa kraja XVI i poetka XVII vijeka.
154
O TEMATICI ROMANA
O tematici ovog romana postoji vie teza: Servantosovi savremenici su prepoznali temu naznaeni i u
rijeima samog pisca Ja nisam imao drugi cilj osim da ulijem ljudima odvratnost prema laljivim i runim riterskim
romanima...
Drugi kritiari izdvajaju kao glavnu temu, temu o ovjeku koji zbog pretjeranog i nekritikog itanja knjiga
gubi razum i elei da donese dobro ljudima postie suprotan efekt.
Ima kritiara koji smatraju da je tema romana sukob izmeu idealizma koji ovdje predstavlja Don Kihot i
materijalizma, kojeg predstvalja Sano Pansa; izmeu dva razliita tipa ljudi: sanjara i praktine osobe.
Neki, pak, kritiari misle da Don Kihot predstavlja roman o panjolskoj knjievnosti pievog vremena.
UKRATKO O RADNJI ROMANA

Servantes je pisao lirske pjesme, objavio je osam drama, od kojih se najboljima smatraju komedije Alirski
dogaaj (El trato de Argel), Pedro de Urdemalas te Opsada Numancije (El cerco de Numancia), pastoralni roman
Galatea, pustolovni ljubavni roman Zgode Persilasa i Sigismunde (Los trabajos de Persiles y Sigismunda) i satiriko-
155
didaktiku poemu Put na Parnas (El viae del Parnaso), ali je izuzetno mijesto u povijesti svjetske knjievnosti stekao
tek zbog dva djela: Uzorne novele (Novelas ejemplares) i Bistri vitez don Quiote od Manche (El ingenioso hidalgo
don Quiote de la Mancha) u dvije knjige. Premda je Don Kihot njegovo ivotno djelo, ve i zbirka Uzorne novele,
moe se mjeriti s Dekameronom, pa ak i shvatiti kao neki vii stupanj u razvitku novele. Novele u toj zbirci
uglavnom su due od Boccacciovih, neke imaju sloen, pa i zamren zaplet, npr. Dareljivi ljubavnik (El amante
liberal), Ciganka (La gitanilla) i Ljubomornik iz Estremadure (El celoso extremeno) koje se meusobno dosta
razlikuju pa ih Servantes po svojoj prilici dri primjerima razliitih tipova novela. Najbolje su, meutim, i danas
zanimljive Licenciat Staklenko (El licenciado Vidriera) i Razgovor pasa (El coloku uio de los perros), jer znae vanu
novinu u oblikovanju novele. Servantes je nenadmaan po tome to je stvorio uzorak romanu prema kojem e se on
razvijati do danas i postati moda i najvanija knjievna vrsta novog doba. Don Kihot se pri tome ne moe pravo
razumijeti ako se nema na umu povijest romana. Ve je reeno da se antika djela samo uvjetno mogu drati
romanima, a spomenuti su i srednjovjekovni viteki romani koji su, meutim, meu gomilanjem slinih epizoda
tipiziranim likovima i jednolinim zapletima i raspletima vie nalik kasnijoj trivijalnoj knjievnosti ili dananjim
televizijskom sapunicama, nego onome to bi obrazovana publika oekivala od knjievnosti. Usporedo s tim
romanima razvija se od polovine XV stoljea i sentimentalni, ljubavni roman, najee sa pastoralnim ugoajem.
Tako talijanski pisac Jacopo Sannazzaro (1456.- 1530.), objavljuje djelo Arkadija (Arcadia), u kojem se mjeavinom
proze i stihova opisuje sudbina pjesnika koji u liku pastira bjei u idilinu utopijsku Arkadiju, zbog neuzvraene
ljubavi.
Servantes doista uvodi pastoralne motive, ugoaje, pa i stihove, pria o pustolovinama i lutanjima, a jedan
od njegovih glavih likova Sano Pansa ima sve osobine pikara, pa i ironizira viteki ideal i podvige. Servantes je
uspio sve to povezati u jedinstvenu cjelinu koja prati razvitak kako na planu izravnih dogaaja- roman poinje kada
Don Kihot umisli da je vitez i krene u pustolovine, a zavrava njegovom smru- tako i na simbolinom planu sudara,
suprostavljanja i konanog proimanja dva temeljna tipa svjetonazora: plemenitog, ali i ludog vitetva, te prizemnog
zdravog razuma, koji ipak osjea da mu neto nedostaje, pa na kraju naui neto i od ludog vitetva.
Don Kihot ima dva dijela. U prvom se opisuje kako je osiromaeni plemi Alonso Quijano toliko itao
viteke romane da su mu oni na kraju pomutili pamet; uzeo je ono to u njima pie zdravo za gotovo i krenuo
sam da se proslavi kao vitez junakim i plemenitim podvizima. Sklepao je od nekih ostataka viteku opremu, neko
staro kljuse nazvao je Rocinanate i krenuo u pustolovinu, posvetivi ih ujedno seljanki Alonzi Lorenzo- koja o tome
dakako nije pojma imala, proglasivi je zaaranom kraljevnom. Prve njegove pustolovine zavravaju tako to mu se
najprije smiju, a zatim ga prebiju. No, kada se nakon prvih pustolovina vratio u selo, uspio je nagovoriti seljaka Sana
Pancu da mu bude perjanik, obeavi mu da e ga postaviti za namjesnika na otoku koji e sigurno osvojiti. Sano je
gunao i nije mu odve vjerovao, ali je potaknut pohlepom, a malo i zbog zdravorazumskog rezoniranja, da bi
moda ipak neto moglo biti, pristao i otada se niu njihove zajednike pustolovine. Pri tome nisu manje zanimljivi
ni njihovi razgovori i nadmudrivanja, kao i pothvati koji se zapravo uvijek na podjednak nain zavravaju. Don
Kihota premlate, a koji i put i Sano dobije batina, premda se uglavnom nastoji mudro izmaknuti. Pustolovine se
uporno nastavljaju, jer Don Kihot uvijek ima obrazloenje: zli su arobnjaci pretvorili divove u mjehove ili u
vjetrenjae, vojsku u stado ovaca, vitezove u razbojnike i slino. U opise pustolovina umetnute su i esto razne prie,
a na kraju prvoga djela upnik i brija, zabrinuti zbog Don Kihotovih ludorija, u kavezu na volovskim kolima dovode
ga kui. U drugom dijelu perspektiva se okree: svi su itali prvi dio romana, pa sada, nakon niza pustolovina Don
Kihot i Sano stiu do vojvode i vojvotkinje, koji prihvaaju igru i ponaaju se prema njima kao prema pravom
156
vitezu i perjaniku. Oni uprilie predstavu sa nimfama i arobnjacima, koju Don Kihot uzima za zbilju. tovie,
vojvoda toboe daje Sanu namjesnitvo nad otokom, zapravo nad jednim selom, pa slijede smijeni opisi njegova
vladanja, u kojima se, meutim, javlja i mudrost rasuivanja kakvu tradicija prepisuje jedino Solomonu. Sano se
razoara vladavinom, podnosi ostavku i obrazlae je injenicom da je na kraju svoje vlasti isto tako siromaan kao i
na poetku. Nakon mnogih novih pustolovina i brojnih umetnutih epizoda- meu kojima je osobito glasovita ona u
kojoj se pojavljuje Dulsineja- Don Kihota prevare tako to se mladi Sanson Carasca preodjene u viteza i poziva ga
na dvoboj, pa ko pobijedi nareivat e pobijeenom. Pobijedivi tada, dakako, Don Kihota, nareuje mu da se vrati
kui i da ne ulazi vie ni u kakve borbene potkvate. Don Kihot ga poslua, ali se uskoro razboli i umre, na veliku
alost Sana Panse koji ga nagovara da se preodjenu u pastire i da pokuaju traiti Dulsineju.
U takvu okvirnu priu Servantes je upleo brojne i raznolike umetnute prie, stihove i dijaloke rasprave,
opise pastoralnog ugoaja i mnoge iskaze Sanove narodne mudrosti. Pri tome su sve tri navedene tradicije ranijih
romana- vitekog, pastoralnog i pikarskog- uspjelo povezane u cjelini, tako to se rabe tri temeljna postupka: niu se
prie uzajamno povezane glavnim junacima, temeljne suprotnosti glavnih junaka- od fizikih do duhovnih i
svjetonazorskih- iskoritene su za neprestane zanimljive razgovore, a okretanjem perspektive, u kojoj fikcija tako rei
ulazi u zbilju, postie se i neko temeljno okretanje bitnih stajalita likova. Sano i Don Kihot ponekad kao da
zamijenjuju gledita, pa je tako postignuto neto poput psiholokog, ali i dubokog svjetonazorskog razvitka.
Temeljnu okosnicu romana ini tako odnos meu likovima, pri emu su oni istovremeno opisani i kao
neponovljivi, jedinstveni pojedinci, i kao tipovi ija se suprotstavljenost i uzajamna povezanost moe tumaiti na
mnogo naina: Don Kihot je predstavnik vitetva, a Sano predstavnik puka; jedan zastupa knjievnu uenost, a drugi
seljako mudrovanje; jedan govori sa stajalita ludosti, a drugi sa stajalita zdravog razuma, pa se tako, u posljednjim
konzekvencijama, sve moe shvatiti i kao sukob ideala i zbilje. Takoer je zanimljivo tumaenje da je Don Kihot
pogrijeio u vremenu: pokuao je ivjeti u prolosti, dok Sano ivi u svagdanjici, pa prema tome svaki od njih na
drugaiji nain eli graditi budunost. Njihove sudbine postaju tako uzorkom svega onoga to e roman obraivati do
dana dananjega: doba u kojem i luda postaje junakom, kojem se moramo i diviti- ako zbog iega, a ono zbog
upornosti kojom pokuava provesti svoju iluziju- dok s druge strane neobrazovani puanin uvia kako ivot ne vrijedi
ako u njemu nema i malo ideala, pa prema tome i ludosti- ini se da je naao knjievni oblik u kojem e se moi sve
njegove dileme izraziti.
A taj je oblik i svojevrsna enciklopedija u koju moe ui sve za to se misli da je nuno znati kako bi se
ivjelo kao povijesni pojedinac, preputen samome sebi i svojim vlastitim odlukama, a da to ipak ne prijee u
nesustavno gomilanje svega i svaega.
ZAKLJUAK
Servantesovo djelo Don Kihot je zacrtalo gotovo sve vrste romana, od parodije i ironije do idealizacije i
stvaranja alternativnih svijetova, potvrdivi ujedno i autonomiju knjievnosti. Roman e upravo od njega postati ak i
suparnik filozofiji po obuhvatu cjeline svijeta i ocjeni vrijednosti ivota, no ujedno e zadrati mnogoznanost i
157
otvorenost prema konanim zakljucima, uspijeno se opirui svakom pokuaju da se sve to je u njemu reeno svede
na bilo kakvu jednoznanu poruku ili nedvosmislenu istinu. Zbog toga je utjecaj Dona Kihota na svjetski roman tako
velik da bi smo gotovo mogli rei kako ga svi kasniji romani samo nastavljaju u razliitim pravcima, naglaavajui
jedanput jednu, a drugi put drugu perspektivu i problematiku.
LITERATURA
Miguel de Cervantes: Don Kihot II, Veselin Maslea, Sarajevo, 1975.
Zejir Hasi i Azra Mujkanovi: itanka za I razred srednjih kola, Svjetlost, Sarajevo, 2006.
Milvoj Solar: Povijest svjetske knjievnosti, Golden marketing, Zagreb, 2003.
158
SADRAJ
Uvod ........................................................................................................... 1
O romanu ................................................................................................... 4
O tematici romana .................................................................................... 5
Ukratko o radnji romana ......................................................................... 6
Zakljuak ................................................................................................. 9
Literatura .............................................................................................. 10
Sadraj .................................................................................................. 11
SEMINARSKI RAD
159
Tema: William Shakespeare
BIOGRAFIJA
Ni o jednom drugom piscu ne zna se tako malo kao o Williamu Shakespeareu. Linost pisca, ija su djela poznata
cijelom obrazovanom svijetu jo uvijek je zagonetka. William Shakespeare rodio se u gradiu Stratford-on-Avon
1564. godine, u grofoviji Warwickshire (u isto vrijeme kada je u Rimu umro Michelangelo), kao tree i najstarije
muko dijete od osmero djece. Krten je 26. aprila 1564. godine, pa se smatra da je roen 23. aprila 1564. godine.
Otac mu je bio John Shakespeare, ugledan i imuan graanin, trgovac-zanatlija, lan Opinskog vijea. O njegovom
dobrom imovinskom statusu govori i podatak da je 1596. godine John Shakespeare mogao platiti da on i njegovo
potomstvo upotrebljava obiteljski grb koji prikazuje sokola i koplje te ima francuski natpis: Non sans droit (Ne bez
prava). Uz sve to John Shakespeare 1571. godine izabran je za gradonaelnika Stratford-on-Avona. Majka Williama
Shakespearea zvala se Mary, a djevojako prezime bilo joj je Arden. Shakespeare je pohaao kolu u svom rodnom
gradu, ipak zna se samo da je u toj istoj koli uio latinski, itao Ovidija, Cicerona, Virgilija, Plauta i Terencija.
Postoje pretpostavke da je William Shakespeare napustio kolu 1578. godine kada su poslovi njegovog oca poli
nagore, te je nazonost etrnaestogodinjeg sina u kui postala neophodna. Od tada, pa do svoje 18 godine, o njemu
ne postoje nikakvi pisani podaci. Tek od 18. septembra 1582. godine postoji dokumenat koji govori o enidbi
Williama Shakespearea s Ann Hathaway iz oblinjeg zaseoka Shotery, a koja je bila osam godina starija od njega. U
braku najvjerovatnije nije bio sretan, jer je esto pisao protiv ranih brakova. Godine 1583. rodila mu se kerka Susan,
a 1585. blizanci - kerka Judith i sin Hamnet. Onda se opet do 1592. godine o Shakespearu nita ne zna, a te se
godine prvi puta spominje kao glumac i dramski pisac. Godine 1596. umire mu sin Hamnet, a 1597. godine u
Stantfordu je kupio imanje zvano New Place i postao, u meuvremenu, suvlasnik kazalita Globe. Nedugo potom,
1601. godine, Shakespearu umire otac, a 1607. udala mu se kerka Susan za poznatog londonskog lijenika Johna
Halla.
Godinu dana kasnije umire mu majka, a iste godine Willliam se povlai iz Londona u svoj rodni grad, premda je
povremeno dolazio u London (npr. 1612. godine kao svjedok u jednoj parnici). Iste godine (1612.) umire mu brat
160
Gilbert, a sljedee 1613. i posljednji brat Richard, kada je u Londonu izgorjelo pozorite Globe. Godine 1616. udala
mu se kerka Judith, a 23. aprila iste godine (istog datuma kada je roen) umro je u 52-oj godini ivota u Stratfordon-Avonu, gdje je i sahranjen u crkvi sv. Trojstva u blizni oltara. Iznad groba postavljena je 1623. godine spomen
bista s latinskim natpisom: Po mudrosti Nestor, po genijalnosti Sokrat, po umjetnosti Vergilije. Zemlja pokriva,
narod plae, a Olimp ga ima. Shakespeareova supruga Ann umrla je 1623. godine, sedam godina poslije smrti svoga
mua. Iste godine u Londonu svjetlo dana ugledalo je prvo izdanje svih Shakespearovih djela. Posljednji neposredni
potomak Shakespearov, njegova unuka Elisabeth, kerka Susan i dr Johna Halla umrla je 1670. godine i loza se
ugasila.
161
STVARALATVO
Shakespeare bijae plodan pisac, pretpostavlja se (jer se ne moe sa sigurnou utvrditi autorstvo svih njegovih
drama) da je napisao 34 drame, 154 soneta i nekoliko pjesama.
Pievo stvaralatvo se uglavnom dijeli na nekoliko kategorija:
rane drame (uglavnom komedije i historije, tj. drame sa sadrajima iz engleske i antike prolosti, i poetni
pokuaji tragedija)
zrelo doba (velike tragedije)
poznije doba stvaralatva (tzv. mrane komedije ili problematske drame i "romance")
Rane drame
Karakteristike ranoga Shakespeareova stvaralatva su sljedee: soan, "renesansni" humor esto protkan
opscenostima nastalima na tlu srednjovjekovnih farsi, to je glavno obiljeje komedija; bujan jezik (sam Shakespeare
je iskovao vie stotina rijei-usporedbe radi, njegov cjelokupni opus ima, po razliitim brojanjima, oko 30.000
razliitih rijei, dok onaj francuskoga dramatiara Racinea oko 4.000) u kojima se mijea visoka retorika i vulgarni
izriaj; te usredotoenost na problematiku vlasti i politikih makinacija (u historijskim dramama), i ljubavnih zapleta
i raspleta u komedijama. U tom razdoblju, koje traje do otprilike 1600, Shakespeare je ostvario neke od gledalitu
najomiljenijih drama: "Romea i Juliju", burlesku koja prerasta u tragediju, veoma popularnu zbog motiva nesretnih
adolescentskih ljubavnika; "Mletakog trgovca", hibridni komad u kojem autor oscilira izmeu karikaturalnoga
prikaza jevrejskoga zelenaa i tragine dimenzije koju Shylock, mletaki trgovac, poprima tokom radnje skoro
usprkos pievoj volji; "Henrika IV.", u kojem je dao jedan od nezaboravnih likova svjetske knjievnosti, zemnoga i
realistikog vitalista Falstaffa- osobu iskriave duhovitosti i mudrosti, pravoga utjelovljenja renesansnoga obilja
ivota; te "Rikarda III.", prethodnika velikih tragedija, heroja-zloinca ili antijunaka koji fascinira makijavelistikim
politikim i osobnim bravurama. U ovom je razdoblju pisac postavio temelje svojim velikim tragedijama, a radou,
vitalnou razigranoga erosa i himnikim raspoloenjem u kojem slavi mladost, zdravlje i slobodu, dao trajno
vrijedna ostvarenja renesansne komedije.
Zrelo doba
Na prijelazu u 17. stoljee poinje veliko "tragino razdoblje". Apsorbiravi i nadvladavi svoje prvotne uticaje,
Chaucera i Christophera Marlowa, Shakespeare u ovom dobu daje jedinstvena ostvarenja kojima je preporodio
evropsku i svjetsku knjievnost, kojih su doseg spoznali tek kasniji narataji. Budui da sljedee drame predstavljaju,
162
u neku ruku, duhovno roenje modernoga zapadnoga ovjeka, potrebno je neto rei i o autorovu svjetonazoru koji
prosijava kroz ta djela.
Shakespeareov je genij esto okarakteriziran kao neopoganski i kvaziamanski: njegova skoro nadnaravna sposobnost
da stvori osobnosti tragine aure za koje se moe rei da bi ih bilo plitko okarakterizirati kliejima da su "vee od
ivota"- nego da utjelovljuju svu veliajnost ivota; sklonost prikazu stanja psihike disocijacije i raskoljenosti,
opsesivnosti i neizmjernosti u strastima, od ljubomore do vlastohleplja; usredotoenost na ljudski kozmos bez
teolokih i spiritualnih ralana- sve to ukazuje na snanu sekularnu i antidogmatsku struju i u pievu karakteru. No,
takoer, paljivije itanje njegovih drama, kao i otkria iz bardove biografije koja su se nagomilala u posljednjih 100
i vie godina, ostavljaju malo sumnje da je Shakespeare bio, ne samo formalno, katolik- iako ne i katoliki
dramatiar. Duh Hamletova oca u istilitu, sakramentalnost braka, suptilne referencije na ikonografiju katolike
kulture koje se provlae kroz cijeli Shakespeareov opus: sve to daje sloenost njegovu djelu koje je apsorbiralo i
skepticizam i prometeizam i humanizam nanovo oivljene antike, srednjovjekovne motive tronosti i munine
tjelesnosti, pojaanu ekspresiju manirizma koji je nagovijestio novi period sumnji i preispitivanja. Ali, prije svega,
Shakespeareova izvornost lei u mnogovrsnosti njegove invencije: niko nije prije njega stvorio tako fascinantne
prikaze personalnosti, niti dao uvjerljivu sliku rastuega i promjenljivoga sebstva; niko nije dao takvo obilje
nezaboravnih scena seksualnosti i ljubavi, strasti koje kolaju u temeljnom krugu ljudskoga drutva, obitelji; niko nije
prikazao proroke nihilizma poput Edmunda ("Kralj Lear") ili Jaga ("Otelo"), a kamoli najveega karizmata svjetske
knjievnosti, Hamleta. Osim navedenih, Shakespeareove su sredinje teme: razorna sila vremena; ambivalentni stav
prema tjelesnosti i seksualnosti, koji se kree od proslavljanja do razjarenoga poricanja; zaslijepljenost i samoobmana
kao bitna znaajka ljudskoga ivota; neprisutnost Boga ili bilo kakvog transcendentnoga naela u njegovu "theatrum
mundi"; nepostojanost i varavost kako sudbine, tako i ljudi- prema drugima i sebi samima. Najvea Shakespeareova
originalnost je u otkriu mutabilnosti ljudske osobnosti i apoteozi misterije koja je skriveni centar ovjekova
postojanja- njegovi likovi izmiu kako psiholokim i socijalnim redukcijama, tako i teolokim ili spiritualnim
tumaenjima. Ostavi pjesnik, a ne analitiar ili filozof do konca, William Shakespeare ostaje univezalni mitograf
trajne uzbudljivosti ljudske sudbine koja se ne moe svesti ni na kakve ablone.
Meu velikim tragedijama se istiu "Hamlet", djelo koje je vie puta prepravljao, a koje prikazom intelektualca kao
herojskog karizmata, te obiljem tema u tekstu i podtekstu ostaje jednim od temeljaca zapadne duhovne kulture;
"Otelo", u kojem je ljubomornoga ratnika herojskih izmjera zasjenio utjelovljeni Satan, Jago; "Antonije i Kleopatra",
s arhetipom fatalne ene Kleopatre, koja je nadrasla svoj historijski uzor; "Macbeth", u kojem dominiraju herojzloinac kralj Macbeth i njegova jo nezaboravnija ena, lady Macbeth; "Kralj Lear", djelo krajnjega naprezanja, za
koje je reeno da, s jo nekoliko djela zapadnoga korpusa, od Platona i Biblije do Dostojevskog i Proustaobjelodanjuje poetak i kraj ljudske naravi i sudbine.
Poznije doba stvaralatva

Zajedno s ovim tragikim vrhuncima supostoje tzv. mrane komedije ili problemske drame ("problem plays"), meu
kojima se istiu "Troilo i Kresida" i "Mjera za mjeru". U tim dramama nema tragine katarze, niti velikih,
nezaboravnih likova. Dominantni tom je cinizam i gnuanje nad ljudskom prevrtljivosti i podlosti, tjelesnim vidovima
163
postojanja, politikim makinacijama i kompromisnom naravi drutvenoga ivota uope. Pune jetke ironije, ove drame
su u neku ruku prethodnice egzistencijalistike vizure kakva je zavladala u 20. vijeku.
Shakespeare je svoj dramski opus dovrio u duhu smirenja. Njegove posljednje drame, "Cimbelin", "Zimska pria" i
"Oluja" su razliito ocjenjivane (dodue, valja rei da su hronoloki posljednje pieve drame "Henrik VIII. " i "Dva
plemia", no, budui da se radi o krparijama kojih je Shakespeare, u najbolju ruku, samo jedan od autora, njegove
pozne "romance" se obino uzimaju kao zadnja djela). U tim dramama, nazvanima "romancama" (to nema veze s
bosanskim znaenjem toga pojma), radi se o fantazijskom svijetu napuenom duhovima i neobinim dogaajima;
zapleti i sukobi potencijalno tragine naravi razrjeuju se na udesan i bajkovit nain; linosti nemaju realistinu
dimenziju nego su vie nalik likovima iz bajki ili narodnih pria. Svretak Shakespeareova stvaralatva je razliito
ocjenjivan: po jednima, autor je rezignirao i iscrpio tvoraku energiju, te pribjegao jeftinim rjeenjima i happyendu
bajkovite naravine imavi vie snage nositi se sa ivotnim realijama. Po drugima, posljednje romance predstavljaju
mudrost izreenu u smiraj ivota (iako je Shakespeare umro tek u svojim pedesetima, zamjetna je zasienost i elja za
poinkom, izraena u vie navrata u kasnijim djelima). To gledite bi se moglo svesti na sljedeu tvrdnju: nakon
bujne i pustopane vitalnosti, komike i optimizma koji karakteriziraju rana djela, dolo je teko tragino razdoblje u
kojem je pisac hodao na rubu ponora ludila (velike tragedije), istovremeno s kojim i malo kasnije slijede
protoegzistencijalistiki muni ironijski problemski komadi, da bi Shakespeare kraj ivota doekao u pomirenosti i
pratanju, te vizionarnom prikazu ivota kao sna (slavni stihovi iz "Oluje"). Bilo kako bilo, posljednje pieve drame
su ostale trajno popularne kod publike, a utemeljile su i tradiciju bajkovito-nadrealnih djela u engleskoj i amerikoj
knjievnosti. on je najveci i najpoznatiji pisac svih vremena.
164
Znaaj William Shakespeare

William Shakespeare je jedan od nekolicine najveih svjetskih imaginativnih knjievnika, autor koji bez sumnje
spada u najuu elitu vrhunskih pisaca. Ne samo autor za usku i naobraenu elitu, Shakespeare je moda i
najpopularniji svjetski spisatelj. Njegova djela predstavljaju okosnicu svjetskih kazalita, a nala su i snanoga odjeka
u drugim umjetnostima, od glazbe do slikarstva i filma. Neprocjenjiv je uticaj koji je izvrio na svjetsku knjievnost,
a sumarno bi se moglo rei da e vjerojatno i dalje uivati popularnost i simpatije, kako kod laike publike, tako i kod
strunjaka i pisaca- i to zbog vie initelja, meu kojima su najvjerojatnije presudni njegov svjetovni i slobodni duh
neokovan dogmama vremena, kao i raznovrsnost u prikazu ljudske doivljajnosti koja se kree od tragedije do
komedije, od pesimizma do optimizma, od naturalistikog egzistencijalizma do vizionarne fantazijske romance.
165
Djela
Tragedije:
Romeo i Julija (Romeo and Giuliett; 1593.)
Tit Andronik (Titus Andronicus; 1594.)
Julije Cezar (1599.)
Troilo i Kresida (Troilus and Cressida; 1601. - 1602.)
Hamlet (1602.)
Othelo (1604.)
Kralj Lear (King Lear; 1605.)
Macbeth (1606.)
Antonije i Kleopatra (1607.)
Koriolan (1608.)
Timon Atenjanin (1608.)
Komedije:
Uzaludni ljubavni trud (Love's Labour's Lost; 1590.)
Dva plemia iz Verone (The Two Gentlmen of Verona; 1591.)
Komedija nesporazuma (The Comedy of Errors; 1593. - 1594.)
San ljetne noi (A Midsummer Night's Dream; 1594.)
Mletaki trgovac (The Merchant of Venice; 1595.)
Ukroena goropadnica (The Taming of the Shrew; 1596.)
Vesele ene vindsorske (The Merry Wives of Windsor; 1599.)
Bogojavljenska no ili Na tri kralja (Twelfth Night; 1599. - 1600.)
Mnogo vike ni za to (Much Ado About Nothing; 1600.)
Kako vam drago (As You Like It; 1600.)
Sve je dobro to se dobro svri (All's Well That Ends Well; 1602. - 1604.)
Ravnom mjerom /Mjera za mjeru (Measure for measure; 1604.)
Periklo (1608.)
Cimbelin (Cymbeline; 1610.)
Zimska pria (1610.)
166
Oluja /Bura (The tempest; 1611.)
Historijske drame:
Kralj Henrik VI (1591.)
Kralj Richard III (1593.)
Kralj Richard II (1594.)
Kralj John (1594.)
Kralj Henrik IV (1596. - 1597.)
Kralj Henrik V (1599.)
Kralj Henrik VIII (1612.)
Pjesme:
Soneti
Venera i Adonis (Venus and Adonis; 1593.)
Napastovanje Lukrecije (The Rape of Lucrece; 1594.)
Strastveni hodoasnik (The Passionate Pilgrim)
UNIVERZITET U BIHAU
PEDAGOKI FAKULTET
-BOSANSKI JEZIK I KNJIEVNOST-
UVOD U SVJETSKU KNJIEVNOST

Doc.dr.Azra Verlaevi
167
PEDRO CALDERON DE LA BARCA

IVOT JE SAN
CALDERON DE LA BARCA
1600-1681.
PEDRO CALDERON DE LA BARCA posljednji je veliki dramatiar zlatnog vijeka panjolske knjievnosti.Roen
je u Madridu u porodici nieg plemstva.Studirao je teologiju u Salamanki,ali je nije zavrio.Neko vrijeme bio je i
vojnik.ivio je u jednoj epohi kada je panjolska drava pod vlau nesposobnog Filipa IV naglo poela da propada,a
Calderon je postao veliki pjesnik tog propadanja.Drame je poeo pisati jo kao mladi.Napisao je oko 120 drama i
brojne dramatizacije Biblije(tzv.autos).Te razmjerno velike brojke upozoravaju da su pisci panjolskog kazalita
donekle nalik suvremenim piscima trivijalne knjievnosti:publika je oito traila uvijek nova i nova djela,ali pisana
prema manje ili vie istom uzorku:uivala je rekli bismo,u ponavljanju s varijacijama.Uio je kod jezuita i to je
ostavilo trajan trag u njegovim gledanjima.Realni ivot za njega je tek pozornica na kojoj se sve dogaa po
odreenim zakonima,pa mu je i u pisanju drama bilo cilj uhvatiti tu nestvarnu mehaniku svijeta.
Stoga osobitu vanost polae na zanatsku stranu svoga djela.vrste fabule,majstorstvo stiha i retorike,poznavanje
teatarskih zakona ine ga jednim od najsavrenijih majstora panjolske drame;u usporedbi sa sirovim zlatom,kakvo
je bio Lope de Vega,on je majstorski rezbareno srebro.Vega je bio ljubimac puke publike,dok je Calderon pisao za
odabraniju i obrazovaniju publiku,pa se morao prilagoditi takvom ukusu kakav je oito bio na neto vioj razini od
prosjene publike.I u svojim gledanjima Calderon je formalist:dunost i ast,na primjer,za njega su apsolutne
kategorije.Prolaznost ivota on bi htio prevladati u spoznaji konanih istina,do kojih ovjek moe doi,premda one
nisu odve ohrabrujue.Neka vrsta pesimizma tako proima i njegova najbolja djela,no ona su vrlo
stilizirana,dotjerana u obradi i okrenuta prema unutranjem ivotu likova do te mjere da dobivaju neku osobitu
dimenziju dubine i vieznanosti.Monolozi su u njegovim dramama esto vrhunska pjesnika ostvarenja,a dijaloge
redovno proima neka unutarnja napetost izmeu suprostavljenih iskaza,koja se ne moe konano i do kraja
razrijeiti.Zbog toga mnogi dre da je upravo on najbolji dramatiarzlatnog vijeka panjolske knjievnosti,pa
moda i najbolji dramatiar cjelokupnog baroka.
Meutim,u njegovim djelima,ispod tog formalnog oklopa,nalazimo jednu duboku mistiku kontemplativnost,pa iako
je za njega ivot samo san,njegovi junaci esto iskau iz svojih mehanikih,formalnih uloga i progovaraju
strastveno ljudski.U tom neskladu i dvostrukosti njegovih djela,njemaki romantiari,a i Shelley,vide prometejski
napor njegovih junaka da sa sebe stresu okove koje im je nametnula protivreformatorska teologija samog autora.
168
Svoj osnovni problem sna i realnosti Calderon nam pokazuje u najpoznatijem svom djelu ivot je san,savrenom
primjerku barokne drame.U Stalnom princu daje ovjeka koji radije pogiba nego da se lii asti i preda tvravu
Maurima.U udesnom arobnjaku pie krvavu varijantu Fausta.
Potkraj svog ivota Calderon se potpuno posveuje ceremonijalnim vjerskim igrama,u kojima se u potpunosti
preputa izvjetaenoj formalistikoj retorici.
IVOT JE SAN
(La vida es sueno)
Calderon je dvorski pisac,nastoji da poruku njegovih drama odgovaraju vladajuem svjetonazoru i da potvruju
svojevrsnu obnovu religioznosti,pa i prezir prema tatini ovog svijeta,no njegova djela teko bi se mogla u tom
pravcu izravno tumaiti.Za to je najbolji primjer njegova najpoznatija i naglasovitija drama ivot je san.
Zaplet je u toj drami podosta neobian za Calderonovo doba.Poljskom kralju Baziliju rodi se sin Sigismund,a astrolog
mu ree da e ga sin zbaciti s prijestolja,da e biti okrutan vladar koji e kraljevstvo dovesti do rasula.Zato ga je kralj
vec kao dijete zatvorio u tvravu u pustoj umi i dao mu samo jednog odgojitelja.Tu je Sigizmund proveo cijelu svoju
mladost u poludivljem stanju,ne znajuci nita o vanjskom svijetu.Jednog dana u njegovo stanute dolazi dvoje ljudi
,koje uasava tajanstveno mjesto na koju su sluajno naili.
Klarin:Boe,to to ujem!
Rosaura:Mene proima sad led,sad vatra.
Klarin:uj.lanci zvone!Nek mi glavu skinu ,
ako to nije neka podla hulja
u tekpj kazni,strah moj to mi kae.
Nailaze na Sigismunda,i uvi njegovo rijei saale se nad njim.Sigismund se obraa nevidljivom boanstvu i
postavlja mu pitanja o svojoj krivnji,a taj dijalog je ula Rosaura.
Sigismund:Jao meni nesretnika!Kad me bijes va tako slama,o nebesa, znati hou,rodivi se kakvu zlou ja
pokazah prema vama?No ve time sto sam roen,znam kakvim sam zlom pogoen.
Klotaldo je morao po kraljevoj zapovjedi ubiti sve koji vide zarobljenika,ali kada je shvatio da mu je Rosaura ki
odlui zamoliti kralja za milost.Kralj je odluio potediti ivot Rosauri i Klarinu,poto ga je poela progoniti
savjest,jer nije imao nasljednika i poeo je sumnjati da su zvijezde moda pogrijeile.Zato je odluio dovesti sina u
dvor i sve mu rei,pa ako se ovaj pokae dobar dati mu vlast,a ako bude zao vratit e ga gdje je i bio.Tako su
Sigismunda uspavali i doveli na dvor,gdje su mu rekli istinu o njegovom porijeklu i poloaju.Naavi se odjednom u
novim okolnostima, Sigismund se ponaa kao razmaeno dijete koje odjednom moe svima zapovijedati,ne uvaava
nikoga i ne preza ni od okrutnosti u postupcima sa drugim ljudima,pokazuje ak i prezir prema ocu:ivjet cu bez tog
zagrljaja kao to ivljah i do sada,jer takav otac,koji sa mnom postupa tako nemilosrdno i koji me je tvrda srca od
sebe odbacio i drzao me kao zvjerku i kao strano udovite,ele u dui da me nema,pa zar je zbilja sad vano da me
zagrli takav otac koji je mogao liiti me svakod ljudskog dostojanstva.
Bazilije dri da se proroanstvo ispunjuje,ponovno ga uspavljuje i vraa u raniju izolaciju.Odgojitelj ga uvjerava da je
sve samo sanjao,pa on vie ne zna ta je san,a ta java.Sigismund zakljuuje da su sve ljudske tenje uzaludne ,jer je
ivot lana stvarnost.I ja sanjam da sam tu ,sputan u tom kutu bijednom,a snio sam da sam jednom uivao sreu
svu.to je ivot?Mahnitanje.to je ivot? Puste sanje,prazna sjena to nas ovi.O,malen je dar nam dan,jer sav ivot-to
je san,a san su i sami snovi.
Ubrzo se u kraljevstvu digla pobuna,jedan dio naroda je elio osloboditi Sigismunda,vojnici ga oslobaaju i pozivaju
da u pobuni svrgne vlastitog oca,ali on je sumnjao da je to sve samo novi san:Ve sam vidio iste stvari,i to jasno i
razgovjetno ko to ih ,evo,sada gledam pa ipak,sve je bio san.Ipak,je posao sa vojskom sa milju da je to san koji se
mora raspriti.
Sigismund pobjeuje oca,pokazao se velikodusnim i plemenitim,i svojom mudrou i plemenitou zadivi sviju,pa
ak i svog oca.Kao staloeni kraljevski nasljednik ,miri se s ocem i postaje vladar,poruujui svima da se njegovim
postupcima ne treba uditi:emu divljenje i uenje?Zar ne vidite sasvim jasno da je san bio moj uitelj i da jo
uvijek,evo,strepim da u se opet probuditi i opet doi u tamnicu?Pa kad i ne bi bilo tako,samo sanjati ve je dosta,jer
sanjajui spoznao sam da svaka srea ovjekova nestaje kao pusti snovi....
169
IVOT JE SAN, je psiholoka alegorija o izbavljenju od strasti pomou razuma,i smatra se jednom od
najznaajnijih drama ne samo baroknog teatra ve i ukupne svjetske dramske batine.
To je drama u tri ina .Ta je drama trazenje odgovora na pitanje da li je ovjek zaista nemoan pred onim sto mu vie
sile dosude.Tako eto stvari stoje:Svaki sanja ono to je samo nije svjestan toga.
Romantiari koji su irazito cijenili tu dramu,prepoznali su u njoj sklonost prema nemoci da se odijeli iluzija od zbilje
i da se uspostave podjednako pravo na istinu sna kao kao i jave.
Drugi su opet tumai naglaavali odreena protuslovlja u takvom stajalitu,osobito zato to konzekvencije koje je
Sigismund povukao u drami postavi na kraju razborit i plemenit vladar-ne odgovaraju njegovoj nerazrijeenoj
dilemi:ako je sve samo san,a ovjek ne moe vladati vlastitim snovima,na emu bi se mogla zasnovati njegova
odgovornost.Moda je zato najprimjerenije rei kako Calderon nije napisao ovu dramu da rijei problem odnosa sna i
jave,iluzije i zbilje,istine i privida nego da taj problem na neki nain postavi i time uini predmetom ili graom
za raznolika mogua tumaenja.
Ako me , dakle,ove misli
razoarenju mome vode ,
i ako mi je dobro znano
da je uitak lijepi plamen
koji e pasti u pepeo
im bilo kakav vjetar dune,
slijedimo ono to je vjeno,
traimo slavu neprolaznu,
gdje srea nikad ne poiva
i veliina gdje ne spava.
U svojoj najpoznatijoj drami ivot je san Pedro Calderon de la Barca obradio je jednu od najdrazih tema baroknih
pjesnika:je li ivot samo san i obmana koja se uvijek na kraju raspri i ostavi nas s istim pitanjem bez odgovora.
Odreuje li sudbina ovjekov ivot ili joj je ipak mogue izbjei snagom razuma i slobodnom voljom,koliko odgoj
mijenja ovjeka,to je san,a to java,je li mogue premostiti jaz izmeu ideala i zbilje ,to su pitanja na koja Calderon
trai odgovor u ivotu koji je neuhvatljiv i nestvaran poput sna.
Calderon nam na kraju daje dva odgovora:prvi je da svoju sudbinu ne moemo izbjei,ma koliko bjeali od nje i
drugi da se ovjek svojom upornou i razboritou ipak moe suprostaviti viim silama.
Samo sanjati ve je dosta,
jer sanjajui spoznao sam ,
da svaka srea ovjekova
nestaje kao pusti snovi.
I zato hou da poivim
i da u dobro iskoristim
sve dane svoje,dok mi traju,
a slabosti nam oprostite,
jer due vrle i estite
uvijek s veseljem oprataju.
Calderonova je tema univerzalna i vjeno aktualna ,jer slobodno moemo reci da odgovor na isto pitanje trae
umjetnici od pamtivjeka do danas.
EKSPIR
WILLIAM SHAKESPEARE
HAMLET
170
UVOD
RENESANSA( francuski renaissance), preporod. Ta je epoha donijela jedan novi
pogled na svijet,koji je bio utemeljen s jedne strane u obnovi antikih humanistikih
vrijednosti ivota, a s druge strane u neposrednom ivotnom iskustvu, u kritikom
preispitivanju svih ivotnih pojava i u empiriskoj filozofiji. Taj renesansni pogled
na svijet dolazio je do izraaja u prirodnim naukama,matematici,fizici i
astronomiji,ali takoer i u novoj renesansnoj umjetnosti,u
arhitekturi,kiparstvu,slikarstvu i knjievnosti. A utemeljivai te
nove,slobodnoumne, humanistiki orijentirane evropske civilizacije bili su brojni
genijalni mislioci,naunici i umjetnici,koji su krajem XV i tokom XVI vijeka
djelovali u razliitim evropskim zemljama. I to je s pravom se moe rei bila
epoha svestranih genija. Jer,tada su u Italiji stvarali takvi svestrani umovi kao to su
bili veliki umjetnici Leonardo da Vinci ( 1452.- 1519.)i Michaelangelo Buonarroti
( 1475.- 1564.) i veliki naunici Giordano Bruno ( 1548.-1600.) i Galileo Galilei
( 1564.-1642.) U Holandiji je u to vrijeme djelovao Erazmo Roterdamski ( 1466.1536.),iji je slavno starino djelo Pohvala gluposti za ono vrijeme predstavljalo
neku vrstu ruenja brane,poslije ega je voda sve odnijela:
pape,kraljeve,skolastike uenjake i teologiju,tj.same temelje srednjovjekovne
kulture i srednjovjekovne slike svijeta. A u Engleskoj su tada svoje ideje razvijali
dravnik i filozof Thomas More ( 1478.- 1535.), autor uvene Utopije, i filozof,
naunik i knjievnik Francis Bacon( 1561.- 1626.),koji je predloio nova sredstva
za saznavanje istine: iskustvo i zakljuivanje na osnovu iskustava ( indukcija). To
doba svojim su djelom obiljeili mnogi drugi mislioci,
astronomi,matematiari,slikari, kipari i graditelji. U knjievnosti najznaajniji izraz
zrelog renesansnog duha bila su djela engleskog pjesnika i dramatiara Williama
Shakespeare ( 1564.- 1616.), najobuhvatnijeg genija u historiji svjetske
knjievnosti, te panskog romansijera i noveliste Miguela Cervantesa ( 1547.1616.), tvorca jednog od najzanimljivijih likova u knjievnosti, viteza Don Kihota, i
autora prvog romana modernog tipa.
Zdenko Lei; itanaka za drugi razred gimnazije
171
GLAVNE KARAKTERISTIKE RENESANSNE KNJIEVNOSTI

Ako su u knjievnosti srednjeg vijeka dominirale one knjievne vrste u kojima se
ovjekov ivot pokazivao prvenstveno u odnosu na vjenost onozemaljskog i
boanskog ( ljetopisi,ivoti svetaca, molitve i pohvalna slova,crkvene himne i
crkvena prikazanja), renesansna knjievnost je u sredite svog interesa ponovo
postavila ovjeka i njegov ivot na ovom svijetu. Zato je ona svoje uzore nalazila ne
u epohi koja je predhodila,ve u davnim i gotovo zaboravljenim vremenima antike
kulture, u ijem je sreditu bio sam ovjek.
GLAVNI OBLICI RENESANSNE KNJIEVNOSTI
Nakon svojih predhodnika humanista, koji su pisali na latinskom jeziku,renesansni
pisci su kao knjievni jezik prihvatili narodni govor, pa su na taj nain dalipodstreka
punom procvatu knjievnosti na jeziku svoga naroda. Piui na narodnom jeziku, a
ugledajui se na antike pisce, oni su tako u nacionalnu knjievnost uveli mnoge
knjievne oblike koji su u srednjem vijeku bili zaboravljeni: ep,lirsku ljubavnu
pjesmu, tragediju, komediju, satiru, posalnicu,epigram,eklogu ( ili pastirski
dijalog), iz kojeg je nastala dramska forma koja se zove pastorala kao i
poznoantike prozne forme,novelu i roman. Imajui u svakom tom anru pred
oima neki klasini uzor ( Homera i Vergilija u epskoj poeziji, Plauta u komediji,
Sofokla i rimskog pisca Seneku u tragediji itd.), renesansni pisci su svjesno
oponaali, ali i znatno modificirali svoje antike uzore, pa su tako na osnovu tih
klasinih modela stvorili vlastite pjesnike forme,u kojima su dovodili do izraaja
svoje estetske tenje i ivotne ideale. U tom smislu renesansna knjievnost
predstavlja organski dio ukupne renesansne kulture, u kojoj su sve umjetnosti igrale
veoma znaajnu ulogu.
Mogu se izdvojiti etiri osnovna stava koja karakteriziraju renesansnu umjetnost i
knjievnost i sutinski ih razlikuju od umjetnosti i knjievnosti u srednjem vijeku:
SENZUALIZAM I HEDONIZAM
172
Za razliku od srednjovjekovne okrenutosti problema onostranosti i ivota due u

zgrobnom svijetu, renesansna umjetnost se okrenula ovozemaljskom ivotu,ovjeku
kao jedinki i njegovom mjestu u prirodi, historiji,drutvu i porodici. A pri tome je
ovjek bio shvaen kao bie prirode, koje ne samo da je okrueno prirodom,ve u
svojoj tjelesnosti afirmira prirodu i njenu neusputanost. Ne stidei se vie svoga
tijela i ne skrivajui ga, renesansni ovjek je u umjetnosti ponovo uveo tjelesnost,
tjelesnu ljepotu i tjelasne porive. Otuda karakteristina senzualnost, putena ulnost,
pa i erotinost renesansne umjetnosti.
INDUVIDUALIZAM. U renesansi je prvi put u novoj eri priznat znaaj

induvidue, tj.ovjeka pojedinca. Nakon hiljadugodinjeg zahtjeva za poniznou
pred Bogom, induvidua je ponovo poela dokazivati svoju veliinu slobodom svoga
duha, snagom svoje induvidualnosti i svestranom razvijenou svoje linosti. Zato
nije udo to su junaci renesansnog epa, tragedije, pa ak i komedije po pravilu
snane induvidualnosti, koje se po silini svojih strasti, po snazi svoje volje ili po
posebnosti svog karaktera izdvajaju iz svoje sredine. A otuda i karakteristini
induvidualizam renesansne knjievnosti.
UGLEDANJE NA PRIRODU
Slijedei svoje antike uzore, renesansni umjetnici su kao mjerilo svih stvari
postavili Prirodu i prirodne zakone. Podravati prirodu bio je osnovni zahtjev
renesansne teorije umjetnosti. A to je bila i bitna karakteristika renesansne
knjievnosti. U stvari, to je znailo da se svijet u umjetnikom djelu mora upravljati
prema odnosima i srazmjerima koji vladaju u prirodi. ( Upravo onako kao to je
Hamlet savjetovao glumcima: Starajte se da nikada ne prekoraite granice
prirode). Ali to nije znailo da su renesansni umjetnici eljeli samo precrtavati i
kopirati stvarnost. Naprotiv, oni su htjeli da se u slikanju stvarnosti takmie s
prirodom i da tako stvaraju jo ljepe i skladnije stvari i oblike nego to ih nalazimo
u prirodi.
173
ARTIZAM
Otuda i etvrta karakteristika renesansne umjetnosti: njen artizam, tj.tenja ka
savrenim,lijepim i skladnim formama. I nije udo to je u to vrijeme u teoriji
umjetnosti ponovo na dnevni red stavljeno pitanje umjetnike
vjetine,tj.sposobnosti umjetnika da stvara na osnovu izvjesnih naela i pravila
svoje umjetnosti. Tako je dolo i do obnove klasine poetike, kao onog naina
miljenja o poeziji po kpjem pjesnik treba znati koji su najsavreniji oblici epa,
tragedije, komedije itd.i da se umije da ih sam stvara. Naravno, u samom stvaranju
kao to to pokazuje ekspirov sluaj pjesnikov genije je jedini koji sebi
odreuje pravila stvaranja. Ali u teorijskom miljenju o pjesnikom stvaranju ta
vjera u umijee bila jedna od temeljnih odlika renesansnog shvatanja knjievnosti i
umjetnosti.
U doba renesanse,dakle,tj.od kraja XIVdo sredine XVI stoljea,knjievnost je kao

i sveukupna ljudska misao- doivjela istinski preporod, u kojem su ovjek i
ovjekov ivot na ovom svijetu opet doli u sredite sveopeg interesovanja i
istovremeno postali glavne teme knjievnog i umjetnikog stvaranja.
F.S. Zdenko Lei; itanka za etvrti razred gimnazije
174
William Shakespeare ( Viljem ekspir, 1564.- 1616.)

- bio je veliki engleski dramski pisac i pjesnik. Roen je u Stradfordu, na
Avonu u obrtnikoj porodici. Ve kao mladi posvetio se pozoritu i radi toga
preselio se u London,gdje je glumio i pisao pozorine komade. Njegova
druina je na obali rijeke Tenze podigla glasovito pozoriteGlobe, u kojem
je scena bila pod krovom, a gledite pod vedrim nebom. Nakon smrti kraljice
Elizabete I na prijesto je stupio arls I koji je bio veliki ljubitelj pozorita i
ekspirova trupa postala je Kraljevsko pozorite, a predstave je poela
izvoditi na dvoru. Godine 1611. ekspir se povukao u rodno mjesto, gdje je
poslije pet godina i umro. Osim knjige Soneta i dvije epsko lirske
poeme, ekspir je pisao problemske drame i tzv.romantine drame. Njegovo
plodno dramsko stvaralatvo se moe podjeliti na dvije faze. Prva do 1600
g. Nastale su sve njegove historijske drame o engleskim kraljevima
( Henrik VI, Richard III, Kralj Don, Richard II i dr.) U istom razdoblju
nastale su i sve njegove prave komedije meu kojima su najpopularnije:
San ljetne noi, Ukroena goropad Vesele ene vindzorske, Kako
vam drago, Bogojavljenska no.
U tom razdoblju nastale su samo dvije tragedije: Krvava drama, i Tit Andronik
i dramska poema o nesretnim ljubavnicima Romeo i Julija.
Poslije toga 1600g. ekspir je napisao 8 svojih velikih tragedija: Julije Cezar,
Hamlet, Otelo, Kralj Lir, Magbet, Timion Atinjanin, Antonije i Kleopatra,
Koridan. Svoj dramski opus ekspir je zavrio nizom romantiarskih drama
koje sadre elemente traginog, ali se sretno zavravaju ( Zimska pria,
Bura i dr.).
- II. Bez obzira na anr, sve njegove drame imaju istu slobodnu otvorenu
formu koja se odlikuje unutarnjim ritmom same radnje, bez ikakvih spoljnjih
ogranienja. S obzirom da je njegov teatar bio otvorena scena, bez dekora i
zavjesa, drama se izvodila u kontinuitetu, a promjene u vremenu i prostoru
oznaene su u govoru linosti, pa je gledateljima preputena da u svojoj mati
slijede te promjene i zamiljaju prostor i vrijeme radnje.
Za svoje drame ekspir je fabule nalazio u engleskim historijskim hronikama, u
talijasnskim renesansnim novelama, u djelima antikih pisaca, ali ih je
preobraavao u svom duhu i mati, pretvarajui ih u duboko osmiljene i
uzbudljive prie o ovjeku u historiji i o ljudskoj dui na vjetrometni historijskih
zbivanja.
Djelo koje se obrauje
- vrsta djela: drama
- doba nastanka:
Elementi kompozicije
175
ekspozicija: pojava duha

zaplet: kad Hamlet saznaje od duha istinu o njemu i njegovom stradanju.
Kuluminacija: Biti ili ne biti?
Tragian rasplet: borba Laerta i Hamleta i pogibija kraljice, kralja, pa i njih
dvojice.
- Tema: Izdaja i osveta
- Ideja: Ideja zadatka; poloenog u duu koja njie u moi da ga ispuni
- Motiv: je sami prekid preporoda; kada se sukobljavaju stara religiska
vjerovanja i nova shvatanja
- Vrijeme radnje: XVI XVIIst.
- Mjesto radnje: danska, dvorac Elsinor
- Glavni lik: Hamlet
- Sporedni likovi: Polonije kraljev komornik, i glavni dravni tajnik
Horacije Hamletov prijatelj
Leart Polonijev sin
Voltimand / danski poslanik norvekom kralju
Kornelije / danski poslanik norvekom kralju
Rosencrantz nekadanji Hamletov drug
Guildenstern Hamletov prijatelj s sveuilita
Osric budalasti dvorski kico
Marcelan asnik na strai
Bernard asnik na strai
Francisko asnik na strai
Reynaldo asnik na strai
Fortinbras norveki kraljevi
Gertruda danska kraljica i Hamletova majka
Ofelija Polonijeva ki
Klaudije - kralj
Kratak sadraj
I in
Marcelo, Bernardo i Horacio su na strai kad njima dolazi duh. To je bio danski
kralj, meutim duh je nestao. Oni odlaze po Hamleta. Leart odlazi, a Polonije
176
govori Ofeliji da ne treba da ima ta sa Hamletom. Hamlet odlazi na strau. Duh

dolazi i stvarno je to bio danski kralj. Tada on otkriva sinu da ga nije ujela zmija,
nego ga je Klaudije otrovao. Jo moli sina da ga osveti. Zatim Hamlet trai od ove
trojice da nikome ne govore ta su vidjeli i uli.
II in
Polonije alje Rolanda da vidi kako je Leart. Ofelija govori ocu da je Hamlet
poludio zbog nje, i to Polonije ode rei kralju. Zbog toga je govorio sa Hamletom i
pitao ga zna li ko je on, a ovaj mu je odgovorio da je ribar. Zatim kraljica alje
Rozenkranca i Gildenstrena da ga ispituju. On je to shvatio pa nita nije priao.
Meutim, tada dolaze glumci i priaju o Eneji. Pita hoe li odglumiti neto to ovaj
napie i on pristane.
III in
Hamlet ulazi govorei: Biti ili ne biti? Ofelija ita molitvenik a Polonije i kralj
prislukuju. On joj govori da ide u manastir. I kralj misli da njega neto mui i hoe
ga poslati u Englesku. Ali Polonije govori da prieka da predstava bude gotova, i
neka razgovara s majkom, pa onda da ga poalje. Tada se izvodi predstava i kada se
desilo ono, kralj je otiao. Tada se Hamlet uvjerio da je ono istina. Kralj je napisao
pismo za Englesku da ga ubiju. On odlazo kod majke, a Polonije prislukuje. On
govori da e joj dati ogledalo, a ona vrisnu, i Polonije vrisnu i on ga ubi.
IV in
Hamlet treba ii u Englesku, a s njim e ii Rozenkranac i Gildenstern koji su znali
za pismo. Ofelija je poludjela kad je ula za oevu smrt. Samo ide i pjeva.ona je
uzela cvijee i svakome daje koje cvijee zasluuje. Ona je otila do potoka i
utopila se. Leart se vratio. I kralj je za sve optuio Hamleta. A Horaciu je dolo
pismo od Hamleta. Kralj i Leart se dogovaraju kako e u borbi Leart pobijediti
Hamleta.
177
V in
Dva grobara razgovaraju o tome da Ofelija ne treba da ima dostojan pogreb. A onda
dolaze Hamlet i Horacio i pitaju iji je to grob, a ovaj odgovori da je njegov. Zatim
gledaju one labnje. Hamlet vidi da je to Ofelijna lobanja. Vraa se kui i dogovaraju
borbu sa Leartom. Oni su napravili klopku sa piem i maem. Borba je poela.
Onda su im ispalili maevi i zamjenili ih, i Leart rani Hamleta, i ovaj njega. Kada
vidi da je u Hamleta onaj ma govori kako je kralj za sve kriv. U isto vrijeme
kraljica je umrla jer je popila ono pie. Tada se Hamlet naljiti, probode kralja i
natjerao ga da popije ono ostalo vino. Dolazi Fortibars i Hamlet na samrtidaje
njemu glas da je drava njegova.
I on onda umire...
Specifinost vrste kojoj djelo pripada

- navesti glavna obiljeija knjievnog roda i vrste
Drama tragedija se razvila iz mita, mitske predaje, ona prikazuje nesretnu
sudbinu ovjeka koji zbog sticanja okolnosti, po svojoj prirodi ili svojoj tenji ka
nekom uzvienom, nedostinom cilju rtvuje svoj ivot i svoju sreu i dobija crte
plemenitosti i stradanja. Teei svom cilju tragiki junak svjesno ili nesvjesno kri
zakone koji vladaju u svijetu i meu ljudima i zbog toga mora da bude kanjen
propau, tzv. TRAGIKA KRIVICA JUNAKA TRAGEDIJE. Junak postaje
178
svjestan da su ga njegova vlastita nastojanja dovela do propasti TRAGIKA

IRONIJA,kad se ve nita ne moe popraviti. Tragiki krivac u tragediji je njen
moralni pobjednik
William Shakespeare; Matica Hrvatske, Zagreb; 1956.g.
Analiza glavne linosti ( obavezan citat)

( analiza lika kroz postupke, atmosferu, jezik, opis prirode, unutranja
preivljavanja)
Hamletova melanholija i pesimizam su nastali na osnovu starih gledita i novih
shvatanja. Hamlet od poetka prestaje da vjeruje u ljude kad mu majka zaboravlja
oca i udaje se i sl.. Biti il' ne biti filozofsko razmiljanje o samoubistvu.
Hamlet ne predstavlja samo umjetniki lik, ve i najtipiniju figuru preporoda kada
se sukobljavaju religiozna predanja i nova ljudska shvatanja i prve sumnje. Misao je
postala svjesna da rjeava apsolutne probleme koje je rjeavala crkva, jer on nije u
moi da ga ispuni. Govori:
Samo po sebi nita nije ravo ni dobro, misao ini to jednim ili drugim.
Shakespeare
Hamlet je opisan kao egoista ( koji se vjeno kree u samom sebi). Hamlet se u
svojim odnosima sa Ofelijom vie bavi sobom. Njegova glavna obiljeija su
filozofiranje i sklonost ka razmiljanju, oklijevanje u rodu, melanholina tuga i
mrani pesimizam. ( Izvor kao posljedica izmeu novih ideala i stvarnosti). Hamlet
moda predstavlja najdublji poetski prodor u duhu i duu ovjeka koji je sklon vie
meditaciji nego akciji, prisiljen da radi, i to u svijetu u kojem vidi samo zloin,
pokvarenost, licemjerije i izdajnitvo.
Zavrni dio:
Analiza neke sporedne linosti
Ofelija je otila do rijeke, a kraj rijeke je bila vrba ( simbol neutjene ljubavi).
Htjela je na savijenu granu objesiti vjenac od koprive,a cure su ga zvale mrtvaki
prsti. Tako je grana pukla i Ofelija je upala u vodu. Pjevala je sve dok se nije
utopila, pa tvrde da se ona samo bacila u vodu.
Cvijee koje je Ofelija dala:
- heruvin straar neba
- rumarin za svadbu i pogreb Leart
179
danno ljubavne misli- ostavlja sebi

miroija laskanje
kandilka- nevjerstvo
rutkvica tuga i kajanje kraljici
krasuljak vjernost nikome
rua savrenstvo i nevinost
Analiza nekog interesantnog problema

Hamlet cinino optuuje Ofeliju, ali je ipak voli. No, kad on kae: sve ste vi
nevjernice, on pred oima vidi samo majinu prevaru ( ne sumnja da e se Ofelija
pretvoriti u lik svoje majke.) Hamlet protestuje protiv nepravde. Kad kae da je
svijet lii na vrt pun neopljivljivljenog korova ili na tamnicu, on zapravo to govori
da bi izrazio svoju bol!
Najljepi dio u djelu ( citat)
Ofelija: Ko bi, sem kraljice, tako lijepe, umne
Ovako vane stvari sakriti.
Od jednog apca, make, slijepog mia?
Ko bi to mogao? Al' uprkos svijesti
I tajne, otvor'te kavez na vrh kue,
Pustite ptice, pa to slavni majmun
Ogleda radi, u kavez uite
I sruivi se izlomite vrat!

Pedro Calderon de la Barka,,ivot je san''
Calderon je trei dramatiar panjolskog baroka.Razlikuje se od svojih
Prethodnika nekom vrstom odluke koja je suprotna don Juanovoj.
Prolaznost ivota on bi htio prevladati u spoznaji konanih istina,do kojih ovjek moe
Doi,premda one nisu odve ohrabrujue.Neka vrsta pesimizma tako proima i njegova
Najbolja djela,no ona su vrlo stilizirana,dotjerana u obradi i okrenuta prema
Unutranjem ivotu likova do te mjere da dobivaju neku osobitu dimenziju dubine i
Vieznanosti.
Stoga,mnogi dre da je upravo on najbolji dramatiar,,zlatnog vijeka''panjolske
Knjievnosti,pa moda i najbolji dramatiar cjelokupnog baroka.
Calderon je dodue,u mladosti imao donekle buran ivot,ali se kasnije smirio.
S pedesetih godina je postao sveenik,a drame su mu tako prihvaene na dvoru da je
Postao ,,dvorski pisac''.
Calderon je pisao za odabraniju i obrazovaniju publiku,pa se morao prilagoditi
Takvom ukusu kakav je oito bio na neto vioj razini od prosjene publike.
Njegov opus ini vie od 400 djela.Od toga sauvano je 108 komedija i 73 crkvene
180
Knjige.
Najpoznatija su njegova djela tzv.komedije maa i plata:,,ena vampir'',
,,Teko je nadzirati kuu sa dvoje vrata'', ,,Lijenik svoje asti'', ,,Ljubavnik u kripcu'',
,,Sudac zalamajski''.
Tragedije:,,Ki zraka'', ,,Najvee udovite na svijetu''.
Religiozne drame:,,Smjerna odanost kriu'', ,,Postojani princ'', ,,udesni vra''.
Calderon je barem neka djela dotjerivao i uspio je u njima postii visok stupanj
Sklada izmeu scenskih efekata i stiliziranog pjesnikog govora.
Monolozi u njegovim dramama tako su esto i vrhunska pjesnika ostvarenja,a
Dijaloge redovito proima neka unutarnja napetost izmeu suprotstavljenih iskaza,
Koje se ne moe do kraja i konano razrijeiti.
On nastoji da poruke njegovih drama odgovaraju vladajuem svjetonazoru ida
Potvruju svojevrsnu obnovu religioznosti,pa i prezir prema tatini ovoga svijeta.
No,njegova najbolja djela teko bi se mogla u tom pravcu izravno tumaiti.
Za to je najbolji primjer njegova najpoznatija i najglasovitija drama,,ivot je san''.
(La vida es sueno).
Djelo je napisano na panjolskom jeziku i spada u knjievnost evropskog kulturnog
Kruga.
Namijenjeno je ozbiljnoj italakoj publici .
To je poetsko-filozofsko-simboliki prikaz dogaaja prepun intelektualne patetike.
Drama je pisana ustihu.
Struktura dramskog teksta:
Dramski tekst se sastoji od dijelova namijenjenih glumcima i reiseru idijelova namijenjenih publici.Ti dijelovi
se nazivaju didaskalije.
Npr. u djelu:(Rosaura obuena u muku odjeu,pojavljuje se u vrhu klisure...)
Na poetku svake drame piu lica i njihove funkcije,tako da se publika obavijesti o likovima koji e izvoditi
radnju.To je pozorina lista.
U drami je to:Rosaura dama,Segizmundo kraljevi,Clotaldo starac,Estrella princeza,Clarin lakrdija,Bazilio
kralj,Astrolfo knez,vonici,sluge,straari...
Struktura dramskog teksta se razlikuje od strukture proznog teksta,jer se fabula u drami ne
pripovijeda,to je sve vidljivo na sceni.
Zaplet je u drami je dosta neobian za Calderonovo doba.
Poljski kralj Bazilije saznao je od astrologa da e ga njegov sin Sigizmund zbaciti s
Prijestola,pa ga je ve kao dijete zatvorio u jednu osamljenu kulu.Tu je Sigizmund proveo cijelu svoju mladost
u poludivljem stanju,ne znajui nita o vanjskom svijetu.
Jedini koji je s njim govorio i obilazio ga bio je starac Clotaldo.
Jednog dana u tamnicu doe dvoje ljudi koje uasava tajanstveno mjesto koje su nali.
To su Clarin i Rosaura.
Saalivi se na Sigizmundovo tamnovanje kralj odlui da provjeri istinitost proroanstva.Starac Clotaldo
uspavljuje princa i prenosi ga iz kule u dvorac.
Probuen okruen sjajem i poastima Sigizmundo se ponaa kao razmaeno dijete i odjednom moe svima
nareivati,ne uvaava nikog,okrutno se odnosi prema drugima i
I napada ih.Bazilijo smatra da se proroanstvo ispunjuje,ponovo ga uspavljuje i vraa u tamnicu. Kad se
probudi Clotaldo ga uvjerava da je sve to bilo samo san,pa Sigizmundo zakljuuje da su sve ljudske tenje
uzaludne,jer je ivot lana stvarnost.
Stihovi njegova monologa nakon prvog povratka u tamnicu navode se esto kao svojevrsno geslo ne samo ove
drame,nego cjelokupnog Calderonovog stvaralatva,pa ak i kao karakteristian izraz knjievnosti baroka:
I ja sanjam da sam tu,
Sputan u tom kutu bijednom,
A snio sam da sam jednom
Uivao sreu svu.
ta je ivot?Mahnitanje,
ta je ivot?Puste sanje,
Prazna sjena to nas ovi.
O,malen je dar nam dan,
Jer sam ivot-to je san,
A san su i sami snovi.
Narod se pobuni i hoe Sigizmunda za kralja,te ga oslobaaju iz tvrave i pozivaju

ga da u pobuni opvrgne oca.On pri tom oklijeva,kasnije prihvata poziv,pobjeuje
oevu vojsku i postaje kralj.
181
Sigizmundo opet misli da sve sanja,pa bojei se da se opet ne probudi u tamnici odluuje
razumno postupati i vladati,jer se uvjerio da se iz sna sree moramo probuditi u
najslaem trenutku.
On se miri s ocem,uspjeno rjeava sve sukobe na dvoru i postaje uzoran vladar.
Poruuje svima da je najvea pobjeda savladati sebe.
Monolog koji govori Sigizmund u svom premiljanju u stalnom sukobu izmeu jave i sna:
Tano je to,moramo
Obuzdati nagone zvjerske
Ovaj bijes i srdbu ovu
Ako ponekad sanjamo.
I ako to uinimo
Jer se u svijetu tako
Jednostavnom nalazimo
Gdje ivjeti znai sanjati...
Idealno zamiljena drama sastoji se iz pet osnovnih dijelova:ekspozicija,zaplet,
Kulminacija,peripetija i rasplet.Drama se sastoji iz tri ina.
Radnja se zbiva na dvoru poljskog kralja i u zamku u kojem je zatoen Sigizmund.
Ekspozicija ili uvod:
Djevojka Rosaura odjevena u muko odijelo i lakrdija Clarin dolaze pod stijenu.
Ona jadikuje nad sudbinom svojom.Unutra pod stijenom ima jedna prostorija i
Iz nje se uje jadikovanje,ulazi i od Sigizmunda saznaje njegovu tunu sudbinu.
Zaplet:
Nastupa kad kralj odlui da Sigizmunda vrati ponovo u

dvor,uspavljuju ga i prenose i
On se budi u dvoru.
Kulminacija:
Saznavi istinu Sigizmundo pobijesni,nasre na oca,napada

slukinju,mauje se s Clota
Ldom.Kralj naredi da ga ponovo uspavaju i vrate u tamnicu.
Peripetija:
Narod trai Sigizmunda za kralja,oslobaa ga ponovo.On misli da sanja.

Rasplet:
Sigizmund se miri s ocem,odluuje biti dobar vladar,bojei se da

se ponovo ne nae
U tamnici,jer misli da sve sanja.
Sigizmundo ipak,svojom voljom i snagom duha pobjeuje proroanstvo i zlo koje mu je ve predodreeno.
Moe li se to shvatiti kao potvrda ispraznosti ivota i tako uskladiti s uenjima protureformacije ostaje
otvoreno pitanje.
Romantiari,koji su izrazito cijenili tu dramu,prepoznali su u tome sklonost prema nemoi da se odijeli iluzija
od zbilje i da se uspostavi podjednako pravo na istinu sna kao i jave.
Drugi su opet tumai naglaavali odreena protuslovlja u takvom stajalitu,osobito
Zato to konzekvencije koje je Sigizmund povukao u drami postavi na kraju razborit i
Plemenit vladar-ne odgovaraju njegovoj nerazrjeenoj dilemi:ako je sve samo san,a
ovjek ne moe vladati vlastitim snovima,na emu bi se mogla zasnovati njegova
Odgovornost?
Moda je za to najprimjerenije rei kako Calderon nije napisao ovu dramu da rijei
Problem odnosa sna i jave,iluzije i zbilje,istine i privida,nego da taj problem na neki
Postavi itime uini predmetom ili graom za raznolika tumaenja.
182
Na osnovu svega pomenutog moemo zakljuiti da je pola naeg ivota samo

San i sve ono emu teimo i za im udimo a nije nam dostino i jo ako igrom
sluaja
Nije nae, a nemogue da bude,moemo samo sanjati. I to nam je jedina utjeha.
I sve ono to ne moemo ostvariti na javi,nadomjeujemo snom.
Pa smo tako i sami esto u dilemi,da li je neto to elimo stvarnost ili zaista samo
pusto
Sanje?!!!
Pedro Calderon de la Barka,,ivot je san''
Calderon je trei dramatiar panjolskog baroka.Razlikuje se od svojih
Prethodnika nekom vrstom odluke koja je suprotna don Juanovoj.
Prolaznost ivota on bi htio prevladati u spoznaji konanih istina,do kojih ovjek moe
Doi,premda one nisu odve ohrabrujue.Neka vrsta pesimizma tako proima i njegova
Najbolja djela,no ona su vrlo stilizirana,dotjerana u obradi i okrenuta prema
Unutranjem ivotu likova do te mjere da dobivaju neku osobitu dimenziju dubine i
Vieznanosti.
Stoga,mnogi dre da je upravo on najbolji dramatiar,,zlatnog vijeka''panjolske
Knjievnosti,pa moda i najbolji dramatiar cjelokupnog baroka.
Calderon je dodue,u mladosti imao donekle buran ivot,ali se kasnije smirio.
S pedesetih godina je postao sveenik,a drame su mu tako prihvaene na dvoru da je
Postao ,,dvorski pisac''.
Calderon je pisao za odabraniju i obrazovaniju publiku,pa se morao prilagoditi
Takvom ukusu kakav je oito bio na neto vioj razini od prosjene publike.
Njegov opus ini vie od 400 djela.Od toga sauvano je 108 komedija i 73 crkvene
Knjige.
Najpoznatija su njegova djela tzv.komedije maa i plata:,,ena vampir'',
,,Teko je nadzirati kuu sa dvoje vrata'', ,,Lijenik svoje asti'', ,,Ljubavnik u kripcu'',
,,Sudac zalamajski''.
Tragedije:,,Ki zraka'', ,,Najvee udovite na svijetu''.
Religiozne drame:,,Smjerna odanost kriu'', ,,Postojani princ'', ,,udesni vra''.
Calderon je barem neka djela dotjerivao i uspio je u njima postii visok stupanj
Sklada izmeu scenskih efekata i stiliziranog pjesnikog govora.
Monolozi u njegovim dramama tako su esto i vrhunska pjesnika ostvarenja,a
Dijaloge redovito proima neka unutarnja napetost izmeu suprotstavljenih iskaza,
Koje se ne moe do kraja i konano razrijeiti.
On nastoji da poruke njegovih drama odgovaraju vladajuem svjetonazoru ida
Potvruju svojevrsnu obnovu religioznosti,pa i prezir prema tatini ovoga svijeta.
No,njegova najbolja djela teko bi se mogla u tom pravcu izravno tumaiti.
Za to je najbolji primjer njegova najpoznatija i najglasovitija drama,,ivot je san''.
(La vida es sueno).
Djelo je napisano na panjolskom jeziku i spada u knjievnost evropskog kulturnog
Kruga.
Namijenjeno je ozbiljnoj italakoj publici .
To je poetsko-filozofsko-simboliki prikaz dogaaja prepun intelektualne patetike.
Drama je pisana ustihu.
Struktura dramskog teksta:
Dramski tekst se sastoji od dijelova namijenjenih glumcima i reiseru idijelova namijenjenih publici.Ti dijelovi
se nazivaju didaskalije.
Npr. u djelu:(Rosaura obuena u muku odjeu,pojavljuje se u vrhu klisure...)
Na poetku svake drame piu lica i njihove funkcije,tako da se publika obavijesti o likovima koji e izvoditi
radnju.To je pozorina lista.
U drami je to:Rosaura dama,Segizmundo kraljevi,Clotaldo starac,Estrella princeza,Clarin lakrdija,Bazilio
kralj,Astrolfo knez,vonici,sluge,straari...
183
Struktura dramskog teksta se razlikuje od strukture proznog teksta,jer se fabula u drami ne

pripovijeda,to je sve vidljivo na sceni.
Zaplet je u drami je dosta neobian za Calderonovo doba.
Poljski kralj Bazilije saznao je od astrologa da e ga njegov sin Sigizmund zbaciti s
Prijestola,pa ga je ve kao dijete zatvorio u jednu osamljenu kulu.Tu je Sigizmund proveo cijelu svoju mladost
u poludivljem stanju,ne znajui nita o vanjskom svijetu.
Jedini koji je s njim govorio i obilazio ga bio je starac Clotaldo.
Jednog dana u tamnicu doe dvoje ljudi koje uasava tajanstveno mjesto koje su nali.
To su Clarin i Rosaura.
Saalivi se na Sigizmundovo tamnovanje kralj odlui da provjeri istinitost proroanstva.Starac Clotaldo
uspavljuje princa i prenosi ga iz kule u dvorac.
Probuen okruen sjajem i poastima Sigizmundo se ponaa kao razmaeno dijete i odjednom moe svima
nareivati,ne uvaava nikog,okrutno se odnosi prema drugima i
I napada ih.Bazilijo smatra da se proroanstvo ispunjuje,ponovo ga uspavljuje i vraa u tamnicu. Kad se
probudi Clotaldo ga uvjerava da je sve to bilo samo san,pa Sigizmundo zakljuuje da su sve ljudske tenje
uzaludne,jer je ivot lana stvarnost.
Stihovi njegova monologa nakon prvog povratka u tamnicu navode se esto kao svojevrsno geslo ne samo ove
drame,nego cjelokupnog Calderonovog stvaralatva,pa ak i kao karakteristian izraz knjievnosti baroka:
I ja sanjam da sam tu,
Sputan u tom kutu bijednom,
A snio sam da sam jednom
Uivao sreu svu.
ta je ivot?Mahnitanje,
ta je ivot?Puste sanje,
Prazna sjena to nas ovi.
O,malen je dar nam dan,
Jer sam ivot-to je san,
A san su i sami snovi.
Narod se pobuni i hoe Sigizmunda za kralja,te ga oslobaaju iz tvrave i pozivaju

ga da u pobuni opvrgne oca.On pri tom oklijeva,kasnije prihvata poziv,pobjeuje
oevu vojsku i postaje kralj.
Sigizmundo opet misli da sve sanja,pa bojei se da se opet ne probudi u tamnici odluuje
razumno postupati i vladati,jer se uvjerio da se iz sna sree moramo probuditi u
najslaem trenutku.
On se miri s ocem,uspjeno rjeava sve sukobe na dvoru i postaje uzoran vladar.
Poruuje svima da je najvea pobjeda savladati sebe.
Monolog koji govori Sigizmund u svom premiljanju u stalnom sukobu izmeu jave i sna:
Tano je to,moramo
Obuzdati nagone zvjerske
Ovaj bijes i srdbu ovu
Ako ponekad sanjamo.
I ako to uinimo
Jer se u svijetu tako
Jednostavnom nalazimo
Gdje ivjeti znai sanjati...
Idealno zamiljena drama sastoji se iz pet osnovnih dijelova:ekspozicija,zaplet,
Kulminacija,peripetija i rasplet.Drama se sastoji iz tri ina.
Radnja se zbiva na dvoru poljskog kralja i u zamku u kojem je zatoen Sigizmund.
Ekspozicija ili uvod:
Djevojka Rosaura odjevena u muko odijelo i lakrdija Clarin dolaze pod stijenu.
Ona jadikuje nad sudbinom svojom.Unutra pod stijenom ima jedna prostorija i
Iz nje se uje jadikovanje,ulazi i od Sigizmunda saznaje njegovu tunu sudbinu.
Zaplet:
Nastupa kad kralj odlui da Sigizmunda vrati ponovo u

dvor,uspavljuju ga i prenose i
On se budi u dvoru.
Kulminacija:
184
Saznavi istinu Sigizmundo pobijesni,nasre na oca,napada

slukinju,mauje se s Clota
Ldom.Kralj naredi da ga ponovo uspavaju i vrate u tamnicu.
Peripetija:
Narod trai Sigizmunda za kralja,oslobaa ga ponovo.On misli da sanja.

Rasplet:
Sigizmund se miri s ocem,odluuje biti dobar vladar,bojei se da

se ponovo ne nae
U tamnici,jer misli da sve sanja.
Sigizmundo ipak,svojom voljom i snagom duha pobjeuje proroanstvo i zlo koje mu je ve predodreeno.
Moe li se to shvatiti kao potvrda ispraznosti ivota i tako uskladiti s uenjima protureformacije ostaje
otvoreno pitanje.
Romantiari,koji su izrazito cijenili tu dramu,prepoznali su u tome sklonost prema nemoi da se odijeli iluzija
od zbilje i da se uspostavi podjednako pravo na istinu sna kao i jave.
Drugi su opet tumai naglaavali odreena protuslovlja u takvom stajalitu,osobito
Zato to konzekvencije koje je Sigizmund povukao u drami postavi na kraju razborit i
Plemenit vladar-ne odgovaraju njegovoj nerazrjeenoj dilemi:ako je sve samo san,a
ovjek ne moe vladati vlastitim snovima,na emu bi se mogla zasnovati njegova
Odgovornost?
Moda je za to najprimjerenije rei kako Calderon nije napisao ovu dramu da rijei
Problem odnosa sna i jave,iluzije i zbilje,istine i privida,nego da taj problem na neki
Postavi itime uini predmetom ili graom za raznolika tumaenja.
Na osnovu svega pomenutog moemo zakljuiti da je pola naeg ivota samo

San i sve ono emu teimo i za im udimo a nije nam dostino i jo ako igrom
sluaja
Nije nae, a nemogue da bude,moemo samo sanjati. I to nam je jedina utjeha.
I sve ono to ne moemo ostvariti na javi,nadomjeujemo snom.
Pa smo tako i sami esto u dilemi,da li je neto to elimo stvarnost ili zaista samo
pusto
Sanje?!!!
Univerzitet u Tuzli
Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli
Studijski odsjek: Bosanski jezik i knjievnost
POETIKA II
(II GODINA)
STUDENT
1.
2.
3.
4.
ehanovi Tanja
Aldin Spahi
Muran Amela
Lendo Fatima
AKTIVNOSTI
Humaniz. I ren. +
+
Klasicizam
Klasicizam
SEM.
DAT.
hir
seminarski
DAT.
USMENI
Pred.sem.
Odbr.
Odbr.
Odbr.
Pred.sem.
Pred.
Pred.
7
9
185
5.
6.
7.
8.
9.
Zvjezdana kobi
Adisa Zuhri
ekspir
Amela ii
Josipa ali
Edina Kopi
Humaniz. I ren. +
odbranila
Pred.sem.
Pred.sem.
Pred.sem.
Pred.sem.
odbranila
odbranila
10. au Almedina
11. ahza Hadi
Odbr.
Pred.sem.
Karada Elna
13.
Burhanisa
14.
Odbr''????
Odbr''????
Pred.sem.
Pred.sem.
15.
Jusufspahi
Lendo Anisa
16. Mirsada Daja

17. Edina Skopljak
18 Merima Jaran
Rumi...
19
Mirza Lendo
20
Mersiha Puri
21
Meli Erna
Humaniz. I ren. +
Pred.sem.
22
Deneta Baruija
Humaniz. I ren. +
Pred.sem.
23
ejvan
Odbr.sem.
Pred.sem.
24
Fuko Sedin
Odbr''????
Pred.sem.
25
Daja Indira
Pred.sem
26
Belma Manduka
Pred.sem.
Pred.sem.
Pred.sem.
Odbr.
27. Belma Adilovi

28. Tahirovi Nermin
29. Grabus Hajrija
Klasicizam
ppetr
Pred.sem
Odbr.
Odbr.
Pred.
186
30. Memi Izet
rable
Pred.,
proirenje-
31. Aida Grabus
Odbr.
Pred.sem.
32. Zekija Karaji-
Odbr.
Pred.sem.
Odbr.
Pred.sem.
Odbr.
Pred.
Vukovi
33
Selma Meli
34
Selma Sijah
35
Belma Hrustanovi
36
Minela Dervii
37
Alma Skopljak
38
Alema Bajri
Odbr''????
Pred.sem.
39
Naida Koloni
Odbr''????
Pred.sem.
40
Sakiba Neslanovi
41
Olja uturi
Odbr.
Pred.sem.
42
Ehlimana Grabus
43
Mediha Deli
Klasicizam
Muamer uo
dante
Edvin Crnki
Rable
Predl.
Proirenje-
Mirsada Jaerevi
molijer
Pred.sem.
Adilovi Aida
molijer
Pred.sem.
odbr
187
III GODINA
Nedmija Hadi
Don Kihot
Destanovi Ismar
Tahirovi Ibrahim
Kornej - Sid
iljak Dino
barok
odbr
Pred.sem.
Odbr.
Pred.sem
Pred.sem.
Odbr.
Odbr.
Kasumovi Amra
Pred.sem.
Pred.sem.
Fifi Edina
Deli Saliha
Pred.sem.
Kanita Jusi
Odbr.
Jasmina Sejmen
Taso
Slavica Sivro
Odbr.sem.
Pred.sem.
Pred.sem.
Talam Azra
Semra Omanovi
lesing
Meliha Elshiekh
Pred.sem.
Vanja Stipi
Pred.sem.
10
Ppred.sem.
Zuhri Adisa
Hasanic Ernesa
Odbr.
Manconi:Zarunici
Popara Maida
188
Enver Lisica
lesing
ODSJEK BOSANSKI JEZIK I KNJIZEVNOST
TUZLA
SEMINARSKI RAD IZ KNJIZEVNIH DJELA, OPUSA

POETIKE
TEMA: DON QUIOTE
189
Mentor: Azra Verlaevi
Student: Denisa Ibrali
Uvod
Za temu ovog seminarskog rada izabrala sam satiricki, viteki roman Miguela de
Servantesa ,,Don Quijote". Mjesto radnje ovog romana je Spanjolska. Radnja se odvija u 16.
stoljecu. Tema ovog romana je pustolovina viteza Don Quijota i njegovoga perjanika (sluge)
Sancha Panze. falavni motivi koji preovladavaju u ovom viteskom romanu su: vrtestvo, zivoti
vitezova srednjeg vijeka, njihove osobine i karakterizacije opceg drustvenog stanja toga doba.
Pisac ovoga djela je uz radnju koja se zasniva na navedenim motivima u fabulu unio obilje
ironije, humora i satire bez kojih djelo ne bi imalo svoju posebnost, a time i svoju posebnost.
Kao problernatika u ovom romanu se pojavljuje flktivni svijet vitestva u kojem Don Ouiiote
vieruie da zivi, te posljedice njegovog djelovanja nod tom zabludom.
127
127
Miguel De Servantes Don Quiote, Sarajevo, 1988. god str. 479
190
Fabula
U malom selu u pokrajini Mancha zivio je pedesetogodisnji plemic Alonso Quijano. Dosadan
i jednolican seoski zivot naveo ga je da zabavu i uzbudenje trazi u citanju viteskih knjiga.
Uronivsi u taj fantastical svijet, "osusi mu se mozak i pamet mu se pomuti" te odluci obnoviti
drevno vilestvo. Nastojeci sto vise sliciti junacima iz svojih knjiga nacini odgovarajucu bojnu
opremu, staro kljuse nazva Rosinante, a sebe Don Quijote od Mance. Kako su svi vitezovilutalice bili zaljubljeni, on za vladaricu svog srca izabra seljanku iz obliznjeg sela, obdarivsi je
svim vrlinama i Ijepotama koje krase plemenite dame.
Lutajuci vitez bez ljubavi bio bi drvo lisca i bez ploda i tijelo bez duse. 2 Nakon obavljenih
priprema Don Quijote jednoga dana kradom napusti svoj dom. Nakon cjelodnevnog jahanja
stigne do male gostionice, koja mu se ucini dvorcem. Krcmar za koga je mislio da je vitez zatrazi
da ga po propisanoj ceremoniji ovitezi, sto krcmar, veliki saljivac, prihvati. Tako Don Quijote
postade pravi vitez.
Tako su se njih dvojca uputili u nove pustolovine, a kada ugledaju u polju tridcsetak
vjetrenjaca, Don Quijoteu se ucine divovima te unatoc Sancovim upozorenjima krece u boj.
191
Don Kihot i Sanco nakon borbe sa vjetrenjacama6
Nakon ega se na vite uputi u potragu za pustolovinama koje nije morao dugo treiti. Ubrzo
naidje na seljaka koji je djeaka, pastirao u njegovoj slubi, kanjavao udarcima remenom zbog
nemara. Te Don Quiote naravno staje na djeakovu stranu, a nasilniku se porugljivo obraca
rijecima : grubi viteze, ruzno ti dolikuje biti onoga koji ne moze da se brani! Pojasi svoga konja
i uzmi svoje koplje ( jer zaista bese jedno koplje naslonjeno na hrast za koji je kobila bila
privezana), pa da ti pokaem da je kukavitvo to sto sada inis.
128
Seljak obeava da platiti
djeakov rad i da ga nee vise maltretirati i Don Quiote povjeruje seljakovom obeanju, krene
dalje, ne znajui da je djeak nakon njegovoga odlaska jo jae kanjen. Zatim se susree sa
grupom mazgara koji nisu htjeli iskazati cast Dulsineji od Tobasa, njegovoj izabranici. Ugledavsi
pred sobom mahnita starca mazgari su ga propisano istukli. Tako ispremlaenoga nadje ga seljak
iz njegovoga mjesta i povede kui. Kada je stigao kui gazdarica i sinovica pozovu upnika i
brijaa ne bi li ga oni priveli pameti. Oni spalie knjige i zazidae prostoriju u kojoj su bile , a
kada se Don Quiote oporavio uvjerili su ga da je zli arobnjak uinio da soba nestane. inilo se da
je Don Quitote doao pameti Medjutim, za to vrijeme salijetae Don Quiote jednoga seljaka,
svoga susjeda, ovjeka valjana ( ako se valjanim moe nazvati onaj koji je siromah), ali sa vrlo
malo mozga u tikvi. Na kraju ga toliko nagovarae i obeavae mu d je siromah seljak pristao d
apodje i d aga slui kao konjuar. Izmedju ostalih stvari ree mu Don Quiote neka se odvai da
dobrovoljno podje s nim, jr moe jedanput da se desi takva pustolovina da, dok bi dlanom o dlan,
128
192
dobije kakva ostrvo, pa e ga namjestiti tamo da bude gubernator. Valja da znas, brat Sano Pansa
da je to uvijek bilo obiaj u starih lutajuih vitezova, da su svoje konjuare pravili gubernatorima
nad ostrvima ili kraljevinama sto su ih dobijali. 129
Nedugo zatim susrecu dva fratra, koji preplaseni pobjegnu, i kociju sa pratnjom. Na Don
Quijotea se razljuti Viskajski konjusar iz pratnje te se njih dvojica sukobe. lako iz dvoboja izlazi
kao pobjednik Don Quijote ostaje bez pola uha.
129
Miguel De Servantes Don Quiote, Sarajevo, 1988. god str.56-57
130
" www. /nanjc.org ; leklire ' 122 / 02 / 02 / IV / 0217 / delo !
193
Nedugo zatim sukobe se s nekim konjusarima te se nanovo isprebijani vracaju do krcme gdje se o
njima brine krcmarica, njena kcerka i sluzavka. Tu se s njima nasao i mazgar s kojim je nocu u
mraku zabunom doslo do tuce zbog sluzavke. Kada Don Quijote ode ne plativsi racun, smatravsi
da mu to ne dopusta viteski red, krcmar se obrati Sancu. Posto ni on nije htio platiti, probisvijeti
koji su se tamo nasli su napali njih dvojcu.
Nakon toga Don Quijote dozivljava nevjerovatne pustolovine u kojima redovito slrada iako su
njegovi ciljevi bili veoma humani. Napada stada ovaca, grupu ljudi koji nose mrtvaca, te
oslobada zarobljenike koji su se uputili na galiju, nakon cega se sa Sancom skriva u
planinama da ih kraljevi cuvari ne uhvate.
Don Quijote salje Sancha sa pismom Dulsineji, a on za to vrijeme ceka u gori.
P1SMO DON KIHOTA

Samodrzavna iprevisoka senjora!
Ranjeni vrhom odsustva i povrijedeni do dna srca, o Dulsinejo od Toboza, zeli ti zdravlje, koje sam
nema. Ako me tvoja Ijepota prezire, ako tvoja vrsnoca nije meni naklonjena, ako mi tvoj nemar
zadaje jade makar da sam dosta podnosio, opet cu tesko moci izdrzati ovu muku, koja ne samo sto
je velika no i suvise traje. Moj dobri konjusar Sanco potanko ce te, o lijepa nezahvalnice, Ijubljena
dusmanko moja, izvijestiti o stanju u home sam zbog tebe. Ako budes htjela da mi priteknes, tvoj
sam; ako U neces, cini sto ti je volja, jer zavrsujuci moj zivot, zadovoljicu ti svirepost i moju zelju.
Tvoj do groba,
Vitez Tuznoga Lica 131
Prijatelji i obitelj su se u medjuvremenu zabrinuli za njegovo zdravlje te seoski upnik i brija

krenu u potragu za njime. Kada su ga konano nasli, uspjeli su ga strpati u kafez i volovskim su
ga kolima vratili kui. Don Quiote, koji je u medjuvremenu prizdravio, ali i ne doao pameti,
praen vrijernim perjanikom, trei put kree u nova uzbudljiva putovanja. Put ih vodi u Toboso,
131
Miguel De Servantes Don Quiote, Sarajevo, 1988. god str.199
194
gdje Don Quiote eli posjetiti Dulsineju. Sancho, koji je trebao udesiti susret, odli se posluiti
lukavstvom, pa mu za prvu seljanku koju sretne kae da je Dulsineja. Don Quiote odgovara da ta
djevojura ne moe biti ona, ve su je sigurno zli arobnjaci pretvorili u tako nesavren i nelijepo
bie. Muen tim mislila, Don Quiote susree Viteza i od Oledala i s njime se zavadi kada ovaj
spomene da je u jednom od brojnih sukoba u kojima je sudjelovao, pobijedio Don Quiotea. Don
Quiote izlazi iz bitke kao pobjednik i tada se ustanovi da je on vitez Sansun Karasko, Don
Quioteov znanac. On je u dogovoru sa upnikom i brijaem odluio odvratiti Don Quotea od
njegovoh ludorija tako da ga pobjedi u dvoboju i kao pobjednik postavi mu uvijet da se vrati kui.
Nakon boja on je, po Don Quiotovoj naredbi morao nastaviti ivjeti skitnikim ivotom. Don
Quijote nastavlja svoj put kqji ga vodi u kucu ljubaznog seljaka cijem sinu Don Quijote daje
savjete o pjesnickom zivotu.
Nakon toga odlaze na vjencanje djevojke Kiterije i bogatasa po imenu Kamaco. Usred
vjencanja mladic Basilio. koji je zaljubljen u Kiteriju, odglumi smrt zabadanjem maca u vlastito
tijelo, a nakon toga se dize na opce cudenje svih prisutnih. Time on ostvaruje svoj cilj jer je za
vrijeme svoje lazne samrti izmolio svecenika da ga pred smrt ozeni sa Kiterijom. Don Quijote staje
na stranu Basilia nakon sto ga ljudi koji su shvatili njegov trik napadnu.
Nedugo nakon vjencanja Don Quijote i njegov vjerni perjanik nastavljaju svoj put na kojemu
dozivljavaju razne zgode i nezgode, a medu najzanimljivijima je ona u kojoj se Don Quijote bori sa
kazalisnim lutkama.
Zatim ih put vodi na posjed vqjvode i vojvotkinje koji su bili dobro upoznati sa njegovim
avanturama te su se odlucili nasaliti na njegov racun. Njihov plan bio je jednostavan:
podanicima su naredili da se ponasaju u skladu sa pricama o vitezovima. Don Quijoteu ukazuju
velike pocasti, dvorjanke se zaljubljuju u njega, a vrhunac je pojava zacarane Dulcineje koja ce biti
oslobodena ako si Sancho sam zada 3300 udaraca bicem.
Vojvoda postavlja Sancha za upravitelja "otoka" Barataria koji posao obavlja mudro na sveopce
iznenadenje. Ali nakon svega desetak dana napusta svoj polozaj i vraca se Don Quijoteu.
Jos jednom susrecu Sansona Karaska koji se taj put predstavlja kao vitez od Bijelog Mjeseca i
pobjeduje Don Quijotea. Tada se Don Quijote odrice zivota skitnika -viteza na godinu dana po
Sansonovoj naredbi.
Na povratku u selo Don Quijote odluci tu godinu dana provesti kao pastir, na uzoru na pastire koje
je u meduvremenu susreo, no vrativsi se kuci, oboli. Iznenedujuce, on se odrice svojih viteskih
195
lutanja kao ludosti te, primivsi posljednju pomast od svecenika i umire kao Alonso Quijano, a ne
kao vitez.
Karakterizacija likova
Don Quijote je na pocetku romana Alonso Quijano, "plemic kqji se po dobi hvatao pedesetih
i bio je snazna rasta, suhovljav, mrsav, suha lieu, veliki ranoranilac i ljubitelj lova". 8 Odjednom
spazi cari citanja starih viteskih romana i poslije i sam, pomucenog uma od tolikog citanja,
odluci postati vitez i odlazi u pustolovine po Spanjolskoj. Postaje hrabar, nepokdlebljiv i
ustrajan, postavlja si cilj od kojeg ne odustaje. lako bezuman u svojim postupcima, plemenit je u
svojim namjerama. Njegova djela, koliko god mahnita, zrace velicinom. On je lud, ali to nije
patolosko ludilo, vec sam nacin njegova postojanja i djelovanja. Stoga nikada nije sveden na
lakrdijasku figuru i pisac mu tijekom cijelog romana nije oduzeo Ijudsko dostojanstvo. On nije
odbacen od okoline, vec uzdignut iznad nje, iako se na prvi pogled ne cini tako. Don Quijote je
utjelovljenje ljudskog sna, ljudske bezumnosti, ljudskih stradanja i uporne borbe za pravdom,
istinom i nedostiznim idealima. On je ludak, ali mudar i vidovit, na trenutke dolazi do bistrih
spoznaja o sebi i svome snu. U bitkama je nemilosrdan, smion i hladnokrvan. Don Kihot nije
jednodimenzionalna licnost, mjenja se on tokom romanesknog zivota, mjenja se i citav stav
prema njemu. On nije statican lik, nego se razvija. Sve sto je procitao shvatio je ozbiljno. sve
postupke vitezova odobravao je i podrzavao, sam je osjetio potrebu da krene u svijet kao vitez koji
ce biti kao zastitnik ponizenih i siromasnih. Njegova psiha je poremecena, ne moze da razlikuje
stvarnost svakodnevnog zivota od izmisljene stvarnosti romana.
Da bi osvqjio srce svoje dame, koja ga jos ne prihvata on polazi i svet kao lutajuci vitez za velikim
podvizima koji ce ga proslaviti i omeksati srce voljene dame kojoj posvecuje zivot. Za njega je
krcma zamak koji treba osvojiti, grupa trgovaca je grupa lutajucih vitezova, vjetrenjace su
divovi koje treba pobjediti, putnicka kolona je skup carobnjaka koje treba unistiti, stada ovaca su
sukobljene neprijateljske vojske, vjetrenjace su divovi. U svim tim situacijama djelovanje Don
KLihota je nerazumno, anarhno i smijesno. Smije mu se pisac, smiju mu se akteri price.
Zanimljivost i slozenost Don Kihot kao knjizevnog junaka nije samo u njegovom mijenjanju kroz
roman. On je veoma zanimljiv zato sto je veoma slozena licnost sa bogatim registrom karakternih
196
crta koje se cesto ispoljavaju u jednoj istoj situaciji. Don Kihot je sav predan idealu, radi
kojeg je spreman da se podvrgne raznim nevoljama, da zrtvuje svoj zivot; svoj sopstveni zivot
on cijeni u onoj mjeri u kojoj moze da mu posluzi kao sredstvo za ostvarivanje ideala, za uvodenje
istine i pravde na zemlji. lako je taj ideal preuzet iz svijeta viteskih romana i cini Don Kihotovu
komicnu stranu; ali ipak sam ideal ostaje u svojoj netaknutoj cistoti. Zivjeti za sebe, brinuti se
samo o sebi -to bi za Don Kihota bilo necasno. Sav on zivi (ako se tako moze reci) izvan sebe,
za druge, za svoju bracu, za iskorjenjivanje zla, za suprodstavljanje covjecanstvu
neprijateljskim silama. Kod njega nema ni traga od egocizma, nije zaokupljen brigom o sebi, nego
je sav u samopozrtvovanju; on vjeruje, vjeruje cvrsto i bez dvoumljenja. Zato je neustrasiv,
istrajan i zadovoljava se najskromnijom hranom i najoskudnijom i najbjednijom odjecom. On
je duhom veliki, on ne sumnja u sebe, u svoje ideale pa cak ni u svoju fizicku snagu; njegova je
volja - napokolebljiva volja. Ovaj ludak i vitez-lutalica najmoralnije je bice na svijetu.
Gotovo je nezamisliva ta promjena zanosa prisutnog u govorima kojima se obraca Dulsineji prije
svakog dvoboja, a dostojan je najvecim Ijubavnicima. Tako on prije borbe sa mazgarom njoj se
obraca rijecima: ,, Priteci mi, gospo moja, u ovoj prvoj pogrdi koja nailazi na ove tebi pokorne
grudi, i neka me ne ostavi tvoja naklonost i potpora u ovom prvom odsudnom casu!"
Cervantes mu pred smrt ipak vraca razum te i sam Don Quijote odbacuje to svoje lazno ime i
odlucno umire kao Alonso Quijano.
132
Sancho Pansa je Don Quiotev perjanik. F iziki izgled mu je opisan vrlo krto, ali
istovremeni i precizno kada se kaze da je imao golemu trbuinu, nizak rast i tanke
noge. I ako se pri prvom spominjanu kae da je bio bez mnogo soli u glavi, u
budunosti se dokazuje suprotno. O n je Don Quioteova ista suprotnost. D ok se Don
Quiote uputio u traenje pustolovina idealistki nastrojen, sancho je to napravio
iskljuivo iz svoje koristi. N asuprot Don Quiotu, on izbjegava fizike sukobe premda je
spreman sebe braniti koliko moe. P ohlepan je i sebian, ne oklijeva opljakati ni fratra.
S klon je citiranju malogradjanskih poslovica i izreka, pa ga ak i sam Don Quiote trai
da se odrekne te navike. S vremenom je Don Quiote Sancha pomalo uvukao u svoj svijet
te e se i on puno puta prepustiti snovima svoga gospodara. S ancho Don Quiotea na
samrti uvjerava da e postati pastiri. T u njegova privrenost po daru dolazi do izraaja
vie nego ikada, jer mu on vie nita ne oe niti eli obeati, a Sancho ga je ipak spreman
podrati u njegovoj zadnjoj
ludosti. S ancho Pansa je seljak i konjuar, nepismen i
neobrazovan, ali trezven , bistar, domiljat i zdrave pameti. I ma kod njega onih osobina
132
197
koje nosi iz siromanjih sredina izloenih svim mnedaama : oprezan je i nepovjerljiv,

lukav i laljiv. S ancho Pansa sposoban da se nadje u svakoj situaciji, prirodan je
pravedan. I ako je realista, materijalista, krenut ivotu on nije koristoljubiv: na kraju
guvernerstva reci ce: Go sam dosao ovdje i go i odlazim.Potenje je mjerilo ivota:
milija mi je mrvica oje due nego svo moje tijelo.
Izvantestovni odnosi
198
Po temi i formi, Don Quiote podsjea na vitek roman sa elemntima pikareskoga, ljubavnoga,
pastoralnoga i italijanskoga romana . nakon mnogoh napisanih studija tokom vise vijekova, na
kraju je zakljuceno da Don Quiote jednostavno ne moze biti svrstan niti u jednu podvrstu romana
koje su tada postojale i da su sve te vrste ustvari objedinjene u njemu. Zbog toga se Don
Quiote smatra prvim modrenim romanom ne samo spanske, vec i evropske knjizevnosti. Riterski
romani bili su veoma popularna lektira u Spaniji Seravantesovoga doba. Njihov utjecaj na
itaoku publiku nije se ogledao samo u popularnosti, nego i u izgradjivanju ukusa i
usposavljanju moralnih vrijednosti pojedinca i drustva. Nudili su izopaenu sliku dostojanstva,
asti ljubavi i ene.
Stil i jezik
199
Prvi dio romana se po svojoj strukturi poprilino podudara sa viteki romanom, ali Servantes u
njega unosi stanovite izmjene. Uz pustolovine glavnoga lika, on u svoje djelo unosi nekoliko
novela, od kojih su, neek vise a neke manje u vezi sa tijekom glavne radnje ( novela o Kiteriji i
Basiliji). On sam objasnjava taj postipak kao nacin razbijanja jednolinosti pripovijedanja o samoj
dvojici glavnih likova. U ovome dijelu ima nekih nedoslijednosti na koje u drugome dijelu
upozorava lik Samsona Karaska.
Drugi dio romana ima jedinstvenu strukturu; u njemu nema umetnutih novela. Po obradi grade
drug! dio je slozeniji i kompaktniji. U prvom dijelu on govori o pisanju romana "Bistri vitez
Don Quijote od Manche", a u drugom dijelu o laznom nastavku romana. Cesto se pojavljuju
latinski izrazi, poslovice kao sto je "nije zlato sve sto sja" i citati. Cervantes upotrebljava poredbe
(skitnik vitez bez ljubavi drvo je bez lisca i ploda i tijelo bez duse) i metafore (zatrpati provaliju
straha; osvjetliti zbrku smetenosti). Sluzi se pripovijedanjm, dijalogom i opisivanjem. Radnja,
odnosno fabula ovog djela veoma je komplicirana zbog mnostva raznovrsnih pustolovina u kojima
glavni junaci sudjeluju.
Gospodar i sluga ispoljavaju i u nacinu misljenja i u jeziku najznacajnije suprotnosti...Po svojim
cesto prostim uzrecicama dobri Sanco u kratkim izrekama iznosi iskustvo prostog naroda. Don
Kihot, naprotiv, govori jezikom obrazovanja, jezikom viseg staleza u lijepom ustrojstvu recenicnog
niza on predstavlja otmjenog viteza.
Zakljucak
Vjerovatno nikada nije opisan tako bogat i neiscrpan roman, koji bi otovrio toliko problema, koji
bi nam postavio toliko zamki i izazova, u kojem bi bilo toliko bistrine i zagonetnsoti te nam se
200
uvijek pricinjava da smo na cistini, a nikad zapravo ne znamo na kojoj. U tome i jeste
Servantesova velicina, jer nam uvijek namee nesto drugo, ozbiljnije i sire od onoga sto kaze.
Njegove rijeci zbivanja i prosori uvijek imaju svoju perspektivu i tezinu. Uvijek nas navodi na
razmisljanje. Zato Ortega kaze da Don Quiotea treba itati unutra, treba itati mislei. Njegovoj
riznici poslovica, narodnjih izreka i primjera ivota, nema kraja. Zato je njegovo djelu blisko
irokom krugu itatelja. Ovo veliko djela nikada niti jedna epoha nije odmacila. U razliitim
vremenima sudilo se o njemu razliito, ali je svako vrijeme u njegovoj bogatoj riznici nalazilo
mnogo toga za sebe. Don Quiote jr od samoga potka bi i ostao iv i kako je vrijeme odmicalo
njegova se vrijednost smao poveala. Poslije Biblije , Don Quiote je dozivio najvie
prevoda. Radnja je zasiena tolikim uzbudjenjem neoekivanim obratima te usto i ironimjom i
humorom. Servantesova polaznica stvaralaka namjera bila je ismijavanje vitkih romana, njihove
praznine i besmislenosti, anarhnostii stetnoga zaludjivanja citalaca. Tako je nastala parodija na
iluzionizam i realizam vitekih romana. Parodija proima cijeli roman, ona je otra, neobuzdana
i nemilosrdna. Ismijava Servantes i vrijeme i ljude, i seljake i plemie. Ruga se svojim junacima,
pisanju i pripovijedanju, izmisljanju pria i njihovom oblikovanju, njegovoj poruzi ne izmiu
vlast i vladaoci, upravljanej i upravljai, crkva i njene dogme. Ostvarujui polaznu zamisao,
Servantes je u roman svoje znanje o naopakom svijetu, praznim iluzijama, surovoj stvarnosti.
Unio je u roman pametne lude i lude mudrace; unio je i mnogo vie nego je i namjeravao, a to nije
mislio rei a rekao je; nije lako dokuiti dvije take podtekst i skrivena znaenja tek nude
iznenadjenja. Servantes je stvarao u vrijeme inkvizicije, kada su spaljivani i pisci i njihove knjige
i naucnici i njihova djela. Dok je pisao Don Quiotea rukovodile su ga dvije stvari: ljudsko
nezadovoljstvo svijetom i zivoto i strah od lomae. U tom procjepu nastajao je Don Quiote
njegova pria i junaci, slika stvarnosti i drutva, nije bez razloga Don Quiote otiao u svijet iluzija
jer nije imao gdje drugo. To najbolje zna Servantes iz svoga zivota: heroj i rodoljub ivi u bijedi i
zdravlju.
Literatura
CITANKA
ZA
4.
RAZRED
GIMNAZIJE,
HADZEM
201
HAJDAREVIC, SVJETLOST, 2001.;

INTERNET STRANA: WWW.CJEPANICA.BA
WWW.ZNANJE.ORG/LEKTIRE
Miguel de Servantes ,,Don Kihot", SOUR ,,VeseIin Maslesa",
IRO ,,Sarajevo", OOUR ,,Izdavacka djelatnost, Sarajevo,
1988. god.
SADRZAJ
Uvod.2
F
abula.............................................................................................................................................4
Karakterizacija likova............................................................................................10
Izvantekstualni odnosi...........................................................................11
Stil I jezik....12
Zakljuca......13
202
Literatura ............................................................................................14
203
SEMINARSKI RAD
POETIKA II: AN-BATIST POKLEN MOLIJER "TARTIF"
STUDENTICE: Mirsada Jaarevi i Aida Adilovi
PROF. Azra Verlaevi
1. KOMEDIJA
Komedija, druga grana grke drame, dobila je u Ateni slubeno priznanje znatno kasnije nego tragedija. "Stara" atika
komedija predstavlja neto osebujno. Arhaine i grube igre o svetkovinama plodnosti udnovato su u njoj isprepletene s
postavljanjem najsloenijih socijalnih i kulturnih problema, koji su stajali pred drutvom. Aristotel izvodi poetak
komedije od " zapoinjaa falikih pjesama, koje su i danas u obiaju mnogim gradovima." "Falike pjesme" jesu
pjesme koje su se izvodile u ophodima u ast bogova plodnosti, osobito u ast boga Dionisa. Za vrijeme takvih ophoda
igrali su se mali podrugljivi mimiki prizori, zbijale ale i govorile pogrdne rijei na adresu pojedinih graana;to su one
iste pjesme, iz kojih se u svoje vrijeme bio razvio satiriki i optubeni knjievni jamb. Naziv "komedija" znai
"pjesmu koma".
Kom jest "hrpa veseljaka", koji poslije gozbe obilaze i pri tome pjevaju pjesme podrugljiva ili pohvalna, a gdjekada i
ljubavna sadraja. U starogrkom ivotu kom je katkada bio sredstvo narodnoga protesta protiv bilo kakvih tlaenja,
pretvarao se u neku vrstu demonstrcije. Koma je bilo i u vjerskim obredima i u svakidanjem ivotu. Knjievna
prethodnica "stare" atike komedije bila je sicilska komedija, koje je najistaknutiji predstavnik bio Epiharmo. Taj je
pjesnik djelovao u Sirakusi na koncu VI. I u prvoj polovici V. stoljea. Aristotel mu pripisuje veliku ulogu u povijesti
razvoja komedije, istiui, da je Epiharmo prvi poeo stvarati komine komade s cjelovitom i zaokruenom radnjom.
Pisao je na domaem dorskom narjeju i razraivao praktino-mitoloku ivotnu tematiku. U njegovim djelima se esto
javljao Heraklo, a takoer i Odisej, koji je postajao komina figura, junak-lopov. Odlomci "Odiseja-bjegunca" naeni na
papurusima u Egiptu pokazuju, da se predmet te komedije osnivao na Homerovu pripovijedanju, kako se Odisej uvukao
kao uhoda u Troju. Kod Epiharma on i ne misli dospjeti u Troju, nego se skriva u rov i ondje izmilja sve one lai, to
e ih poslije ispripovijedati Grcima o svome boravku u neprijateljskom taboru. U komadima na teme iz ivota opaa se
obradba tipinih maski; takva je figura "parazita", tj. ankoliza koji skuplja mrvice po tuim stolovima, zabavljajui
svojim alama drutvo i puui pred domainimakod Epiharma se susreu i prizori "natjecanja", npr. zemlje i mora.
Po opsegu njegovi komadi nisu veliki. Prema jednoj aristotelovoj vijesti, umjetnost graenja komike radnje, koja se
izgradila na Siciliji, imala je stanovita utjecaja na razvoj komedije u Ateni. Atika se komedija slui tipinim
maskama("hvalisavi vojnik", "uenjak-arlatan", "lakrdija", "pijana starica" i sl.), a meu djelima atenskih komikih
pjesnika susreu se komadi s porodino-mitolokim predmetom, ali ni jedno ni drugo ne sainjava lice atike komedije.
"Stara" je komedija poglavito politika i optubena komedija, koja folklorne "podrugljive" pjesme i igre pretvara u
orue politike satire i ideoloke kritike. Druga znaajna crta "stare" komedije, koja je na se svraala panju ve u
kasnijoj antici, jest potpuna sloboda line poruge pojedinim graanima s otvorenim spominjanjem njihovih imena.
Osoba koja se ismijavala izravno se dovodila na pozornicu kao komino licenpr. u Aristofanovim se komedijama
dovode na pozornicu takve osobe, kao to su voa radikalne demokracije Kleon, pa Sokrat i Euripid. Metodom
ismijavanja drutvenih uredaba i pojedinih graana ostaje karikatura. "Stara" komedija obino ne individualizira svoja
lica, ve stvara generalizirane karikirane likove. Predmet komedije veinom je fantastina karaktera. Udruujui kom
sa karikiranim prizorima u okviru jednostavna, ali ipak suvisla predmeta, "stara" komedija ima vrlo osebujnu simetrinu
diobu, vezanu sa starom strukturom pjesama koma. Komiki se kor sastojao od 24 ovjeka, tj. za dvostruko je
nadvisivao kor tragedije iz vremena prije Sofokla. Najvanija je partija kora tzv. parabaza,koja se izvodi u sredini
komedije. Ona se sastoji od dva glavna dijela, prvi to ga izgovara voa itava kora, predstavlja rije publici u ime
pjesnika; drugi dio, pjesma kora, ima strofian karakter i sastoji se od etiri partije: iza lirske ode prvoga polukora
dolazi recitativna epirema voe toga polukora u plesnom trohejskom ritmu; u strogom metrikom skladu s odom i
epiremom razmjetaju se zatim antoda druga polukora i antipirema njegova voe. U prologu se daje ekspozicija
komada i izlae fantastini nacrt junakov. Zatim dolazi parod (ulazak) kora, ivi prizor esto praen kavgom, u kojoj
sudjeluju i glumcikomad se zavrava ophodom koma. Tipina struktura doputa razliita odstupanja, varijante i
premjetanja pojedinih dijelova.
Komedija nema visok statusu klasinoj poetici. Najznaajniji predstavnici komedije su: Jean-Baptiste Poquelin, Carlo
Goldoni, Pierre Caron de Beaumarchais. Molijeru pri tome pripada svakako izuzetno mjesto.
2. AN- BATISTE POKLEN MOLIJER (Jean- Baptiste Poquelin Moliere)

Molijer je ne samo jedan od najveih pisaca francuskog sedamnaestog stoljea koje jedni nazivaju klasinim a drugi
velikim vijekom francuske knjievnisti tako da se on moe svrstati u isti red, kako to podvlai Emile Fabre u svojoj
knjizi Notre Moliere( Na Molijer) sa Sekspirom u Engleskoj, Danteom u Italiji i Geteom u Njemakoj. Jean-Baptiste
Poquelin roen je u Parizu 1622. i ivio je reletivno kratko ili bolje rei, sagorio je u noen ogromnom strau dramskog
pisca i izvanrednog glumca umrijevi u pedeset prvoj godini ivota 1673. u svom rodnom gradu. Njegov otac je bio
glavni kraljevski tapetar, elio je da ga sin naslijedi, ipak ga je dao na kolovanje u tada veoma poznati College de
Clermont (Klermontski kole) u Parizu gdje su se obrazovali mladi pripadnici plemikog stalea i drugih odlinih i
bogatih obitelji. Tu je vrijedno izuavao grki, latinski i knjievnost. U Klermontskom koleu bio je dobar uenik.
Dobro je poznavao latinski tako da je sa lahkoom prevodio latinske tekstove pa je na francuski preveo i spjev Tita
Lukrecija Kara "De Rereum Natura (O prirodi stvari). Prevod je sam unitio, pa je kasnije sjeajui se te svoje prve
prevodilake strasti unio nekoliko stihova iz prevedenog spjeva u svoju satirinu komediju Le Misanthrope.
217
Univerzitet u Orleansu na kojem je stekao znanje pravnika upisap je nakon Klermontskog kolea 1639.godine. Njegov
duhovni horizont je bio veoma irok, njegovo znanje raznovrsno a njegova itanja su ga nauila da ne prihvata
nijedno miljenje iju vrijednost i istinitost nije mogao ocijeniti i iskustvom potvrditi. Godine 1643. upoznaje
mladu Madelaine Bejaurt (Madlen Bear) koja je potjecala iz glumake obitelji i iste godine organizira pozorinu
druinu kojoj daje zvuno ime L'Illustre theatre ( Slavno kazalite) te se prvi puta u junu te godine potpisuje imenom
Moliere. Nije se dugo zadrao u pozoritu, jer se raspalo poslije dvije godine postojanja pa se Moliere prikljuio jednoj
grupi putujuih komedijanata koji su kretali u provinciju da tamo svojom glumom uveseljavaju publiku. Voen
ljubavlju prema svom pozivu on je postao upravo tu, u provinciji, pravi glumac koji e uskoro biti poznat i u Parizu i to
je vanije za njega e znati na samom dvoru mladog kralja Louisa XIV, budueg monog suverena koji e ponijeti
ime Kralj-Sunce. Moliera je njegov unutranji poziv vodio prema kominim ulogama u kojima e ostati neprevazien
do dananjih dana ili kako se jednom prilikom izrazio jeden savremeni interpretator njegovih likova: "Moliere ostaje,
ostali glumci prolaze". Njegov talenat ga je uskoro doveo na elo ove grupe putujuih komedijanata gdje je on
zamijenio starog i iskusnog glumca, svog "efa" Charlesa Dufrema (Sarla Difrena). Moliere meutim, jo nije bio pisac.
On poinje da pie a trupa poinje sa uspjehom da izvodi njegove komade U Lionu grupa izvodi 1655. prvu komediju
L'Etourdi ("Vjetrorogonja") a godinu dana kasnije igraju i drugu koja se zvala Le Depit amoureux ("Ljubavna
razmirica"). Sa trupom se vratio u Pariz gdje je doivio potpuni trijumf. Kralj je naredio da se Molierova trupa preseli u
pozorite Petit Bourbon koje se nalazilo uz samu kraljevu palau. Od tada za Moliera u Parizu poinje period borbi ali i
uspona, period u kojem su nastala njegova najvea djela po kojima e ostati poznat pokoljenjima. 1659. godine napisao
je Les Precieuses ridicules ("Smijene kaiperke"). Tri godine kasnije, 1662. objavljena je i L'Ecole des femmes ("kola
za ene"). Zatim komedije u historijama knjievnosti poznate kao "velike komedije" Tartuffe ("Tartif"-1664.), Don Juan
("Don uan"-1665.), Le Misantrophe ("Mizantrop"-1666.), L'Avarea ("Tvrdica"-1668.). Poslije ovih Moliere pie jo
neke komedije: Le Bourgeoir-Gentilhomme ("Graanin-Plemi"-1670.) i Les Fourberies de scapin ("Skapenove
podvale"-1671.).Na koncu 1673.pie komediju La Manade imaginare ("Uobraeni bolesnik").Doekao je izvoenje
svog poslijednjeg djela.17.februara Molieru je pozlilo na sceni, prenijeli su ga u stan, ali mu spasa nije bilo. Sahranjen
je tek 21. februara na parikom groblju Saint Joseph (Sen ozef), jer je crkva sjeajui se davne satire na njen raun,
odbila da ga sahrani, ali je na intervenciju Kralja-Sunca ipak sahranjen. Iste godine kada je i umro u Parizu izlaze
njegova djela sabrana u sedam tomova.
3. MOLIJEREV LIK
Molijer je u sebi sjedinjavao vie ljudi i profesija: bio je u isti mah glumac, upravitelj pozorita, reditelj, organizator
kraljevih priredaba i iznad svega plodan pisac. Jedan njegov savremenik, Dono de Vize daje o njemu ovu
karakteristiku:"Bio je glumac od glave do pete. Izgledalo je da ima vie glasova. Sve je u njemu govorilo, i jednim
korakom, jednim osmijehom, jednim migom oka i jednim pokretom glave polazilo mu je za rukom da kae vie nego
to je mogao da to uini najvei govornik za jedan sat". Uspio je da stekne ljubav i privrenost svojih glumaca. Jedan od
njih , La Gran, zapisao je o njemu ove znaajne rijei:"Svi su glumci voljeli svoga upravitelja Molijera, koji je sa
svojim izvanrednim kvalitetima i sposobnostima udruivao potenje i takav nain ophoenja da su glumci govorili kako
hoe da dijele njegovu sudbinu, i da ga nee ostaviti ma kakvu ponudu dobili i ma kolike prednosti mogli nai drugdje".
Molijerevi su komadi odlikuju mnogim kvalitetima, kao to su: iroko i duboko poznavanje savremenog ovjeka i
drutva, bogato ivotno iskustvo,fino i otro posmatranje, uzvienost i dubina misli, ivotna istina, bogatstvo tipova i
tana psihologija, zdrava komika i optimizam, izrazitost i sonost jezika, itd. Meu svim njegovim pozitivnim
osobinama i kvalitetima posebno treba istai slijedee:
Njegovu satiru- ona je bila upuena na adresu pojedinca...
4. MOLIJER KOD JUGOSLAVENA

Prvo prevoenje Molijerevog djela preuzeto je od Jugoslavena, to je bio komad or Danden, iji je odlomak preveo na
hrvatski, u tamnici u kojoj je bio baen , s Petrom Zrinskim, zbog zavjere protiv Habzburgovaca. Molijere je naroito
prevoen i igran u Dubrovniku. Tako je npr. or Danden postao bogati seljak Ilija, obuen u narodno odijelo i govori
argonom natrunjenim turcizmima i narodnim izrazima. Takoer je igran u Hrvatskoj, naroito u Zagrebu na latinskome
jeziku, a tanije na kajkavskom narjeju (Uobraeni bolesnik). Poetkom 20. stoljea prikazivan je i u BiH komad
Varalica Hamza, objavljen u Beharu, prevod s turskog Molijerove lakrdije Skapenove podvale.
5. MOLIJEREVA KOMEDIJA TARTIF
Tri verzije djela
Ova Molijerova komedija u pet inova, u stihu, koja ide u red pravih remek- djela dramske knjievnosti, ima svoju
neobinu historiju, koja obuhvata razdoblje od pet- est godina: od 1664.do 1669. U tom razdoblju Molijer je napisao tri
verzije svoga djela: 1664 (prva verzija), 1667.(druga verzija) i 1669.(trea verzija). Tartif, u ovoj prvoj verziji koja se
na alost nije sauvala i o kojoj ne znamo gotovo nita (izuzev toga da je glavno lice, Tartif, bilo obueno u ruho jednog
svetenog lica),- bio je lijepo primljen od mnogih uglednih gledalaca, ukljuujui i samog kralja Luja XIV. Ali njegovo
prikazivanje nailo je na negodovanje i osudu kod izvjesnog broja ljudi , u prvom redu kod nekih bogomoljaca, na koje
je Molijer, ustvari, i aludirao. Zabranili su mu prikazivanje, proglasivi ga opasnim po religiju i naravi, a njegovog
217
autora "demonom u ovjeijoj spodobi". Meutim, Tartif je i dalje igran, ili itan, u kuama nekih uglednih linosti, kao
to su: kraljev brat, Vojvoda Orleanski, Knjeginica De Palatin i dr.
Druga verzija Tartifa Molijer je izvrio neke izmjene, otupivi donekle otricu svoje satire: komad ima pet inova (a
ne tri); naslov mu nije Tartif, nego Varalica; glavna linost se zove Panilf, i ona je obuena u odjeu nekog svjetovnog
lica (a ne svetenog), itd. Ali uprkos tim izmjenama i "ublaavanjima" i uprkos uspjehu koji je ponjela, i ova druga
verzija je bila zabranjena i to odmah sutradan poslije prve predstave, na intervenciju dravnih vlasti.
Najzad, trea verzija, i konana, se uglavnom poistovjeuje sa drugom verzijom, s tom razlikom to je glavna linost,
Tartif, bila obuena, kao i u prvoj verziji, u odjeu jednog svetenika. Ona je kod gledalaca doivjela "triumfalan
uspjeh", to se vidi iz samih uzastopnih prikazivanja. U ovoj konanoj verziji sadraj komada se u glavnim potezima
svodi na slijedee: Imuni graanin Orgon primio je u svoj dom, protiv volje svih ostalih ukuana, Tartifa, koga je
susreo u crkvi. Dok svi lanovi Orgonove porodice- njegova druga ena, Elmira, njegova djeca iz prvog braka, Marijana
i Damis, pa i sluavka Dorina- smatraju Tartifa licemjerom, prepredenjakom i pokvarenjakom, Orgon i njegova majka,
gospoa Pernel, vide u njemu pobonog, "svetog ovjeka", koji moe da svima poslui kao uzor. Orgon je toliko
zaljubljen u Tartifa da eli da mu da kerku Marijanu za enu, iako je ona ve uvjerena, a on to zna, za Valere, koga
iskreno voli. Tartif, meutim, gonjen ulnom eljom, pokuava da osvoji enu svoga dobrotvora, Elmiru. Kada mu
Damis, koji je, skriven, bio oevidac te scene, otkriva svu istinu, Orgon proklinje sina zato to, po njegovom shvatanju,
klevee Tartifa, a Tartifu poklanja kuu i sve svoje imanje. Oi svome muu otvara, konano, sama Elmira: ona skriva
Orgona pod sto, za vrijeme sastanka izmeu nje i Tartifa, kada ponovo pokuava da je osvoji. Uvjerivi se u Tartifovu
pokvarenost, Orgon hoe da ga istjera iz kue.(ORGON: Ostavite na uzbunu nade. Selite se odmah, i to bez parade.)
Meutim, kua i sve drugo, pripada Tartifu, koji pokuava da iz kue otjera Orgona i ostale ukuane. vor komada se
rasplie blagodarei intervenciji samoga kralja i njegove policije, koja je u Tartifu otkrila opasnog lupea i zlikovca:
Tartif biva uhapen, Orgonu je vraeno njegovo imanje, a Marjana se udaje za Valera. (ORGON: Da, tako je: hajd'mo sa
hvalom pred njega,
dug sjajnoj dobroti platimo pre svega.
A tada ubrzo dodajmo jo jedno
Oseanje duga, prijatno vanredno,
I da srenim brakom kruniemo vernu
Valerovu ljubav istu, neizmernu.
6. SVRHA KOMEDIJE
Vezana za polemiku, "komini rat", koji je otpoeo poslije prikazivanja Molijerevog komada kola za ene, i pisana u
tome raspoloenju, komedija Tartif je imala svoj odreeni smisao i cilj: njome je Molijer htio, s jedne strane, da se
osveti svojim protivnicima, meu kojima su se nalazili i svi oni koje je on u ranijim svojim komadima izvrgao ruglu i
ibao; s druge strane, rukovoen svojim naelom da je "zadatak komedije da popravlja ljude zabavljajui ih", on je elio
(kako sam istie u svojo prvoj molbi- placet- kralju) da igoe jedan drutveni porok, koji je bio uhvatio korijena i bio
dosta rairen, a veoma opasan, u njegovo doba:"lano bogomoljstvo", utoliko prije to su se meu protivnicima,
neprijateljima i napadaima njegovim, i pozorita uopte, nalazili upravo i ti "lani bogomoljci", koje je on nazivao
"kovaima lanog novca".
U ovoj komediji, Molijer je naslikao i podvrgao otroj satiri jedan drutveni tip, lik lanog bogomoljca, bigota, koji je u
ovom vijeku katolianstva, zauzimao znaajno mjesto i igrao vanu ulogu, drutvenu i politiku. Molijer je kao sjajan
posmatra, unio u svoj komad izvjesne crte, gestove, situacije, koje je mogao da zapazi u savremenoj stvarnosti, u
savremenom drutvu, kod "izvjesnih tipova bogomoljaca" koji su tada postojali u francuskom drutvu, i od kojih su neki
bili, kao i Tartif, licemjerni i ulni. Molijer je za svoje djelo crpio i grau nekih knjievnika, predhodnika i savremenika.
Sluei se svim tim, i drugim izvorima, Molijer je stvorio iv i orginalan lik svoga Tartifa, i ivo i orginalno djelo.
Molijer je piui svoje djelo, imao u cilju: podvri satiri pripadnike jedne, tada mone, vjerske organizacije (Drube
svete priesti), koja je meu svojim lanovima i pristalicama imala neke istaknute linosti: Ana Austrijska, kraljeva
majka, Knez od Kontija i dr. Ta Druba svete priesti je udruenje koje je bilo sebi postavilo naizgled nevin cilj:
unaprijediti, "restaurirati" vjeru i "strogo praktikovanje vrlina koje vjera zahtijeva". Molijer, izvrgavajui smijehu i
podvrgavajui satiri "lane bogomoljce", vjersko licemjerje i uopte "izvjesni nain shvatanja kranstva", podsmjehnuo
u isti mah religiji uopte, s obzirom da je on, u ovom vijeku bio "manje nego mlak kranin". To se vidi i po tome to su
u komadu pobone linosti, kao Orgon i gospoa Pernel, prikazane kao naivne, glupe i smijene, dok inteligentne,
estite i simpatine linosti, kao Elmira i Kleand, nisu uopte poboni.
Jednom riji, Molijer je svojim Tartifom stvorio jednu snanu komediju drutvenih naravi.
7. KOMEDIJA KARAKTERA I PORODINIH NARAVI
Snana drutvena satira, koja slika savremene drutvene poroke i naravi, Tartif je u isto vrijeme izvrsna komedija
karatera i porodinih naravi, koja slika linosti i naravi u jednoj imunoj graanskoj porodici. Svaka linost u komediji
Tartif naslikana je briljivo, sa svojim sopstvenim karakterom, osobinama, osobenostima. Po svojoj snazi i zanimljivosti
prvo mjasto zauzima, svakako, lik samog Tartifa. To je veoma kompleksan lik, koji se ne moe svesti na neku
jednostavnu formulu, linearno definisati, lik koji svojom sloenou prua glumcu, reiseru, knjievnom kritiaru i
historiaru, iroke mogunosti interpretacije. To je krupan i razvijen ovjek , koji puca od zdravlja (Dorina za njega
217
kae da je:"zadrigao, krepak, sve, usta rumenih"). To je ovjek zdravih apetita (koji moe da pojede za estoricu) i
ulan, ali te svoje osobine mora esto da obuzdava, prikriva, simulira. Uz to, on je grub, neuglaen i
nespretan;nevaljalac koji pokuava da zavede enu onoga koji ga je primio u svoj dom; beskrupulozan, lupe, koji
pokuava da Orgona istjera iz kue, poto se doepao njegovog imanja. Licemjeran i lukav, a pravi se poboan i daje
sebi asketski izgled: pobonost njemu slui kao "sredstvo xa uspjeh". U isti mah to je ovjek jake volje, uporan, koji zna
ta hoe i ide pravo svome cilju.-Ali, uza sve te svoje osobine koje ga ine jakim i snanim, Tartif ima i jednu slabost:
sticanjem prilika, uavi u Orgonov dom, on se zaljubio u njegovu enu, Elmiru. I on, koji inae dobro vlada sobom,
gubi u prisustvu Elmire tu svoju vladu nad sobom i postaje slab i komian. Stoga neki njegovi postupci, i njegov lik
uopte, izazivaju smijeh. U vezi s tim tano primjeuje Antoan Adan:" Ako bi se on hladno trudio da osvoji Elmiru,
njegova pokvarenost ne bi kod nas stvarala nikakvu elju da se smijemo. Ali budui da je on grub, vulgaran, budui da,
kada vidi lijepu enu, gubi glavu, zaboravlja svoju uobiajenu opreznost, budui da upotrebljava nespretno jezik
mistiara, on uspijeva- ne uvijek ali veoma esto- da nas nasmije".
Lijepo je i briljivo, ocrtani pomalo udni neobini, lik Orgonov (to je razumljivo ako se ima u vidu da je ulogu ove
linosti igrao sam Molijer). To je tip jednog u osnovi potenog, ali samouvjerenog naivine i zatucanog bogomoljca,
koga jedan licemjer i lupe obmanjuje u tolikoj mjeri da je spreman da uini, i ini, djela nerazborita, ak
nepotena(proklinjanje vlastitog sina, poklanjanje imanja Tartifu i sl.). Tim i takvim ljudima, iskreno pobonim, ali
naivnim, Molijer je upravo i elio da otvori oi i da ih upozori na opasnost koja im prijeti ako dozvole da ih opsjenie
kojekakvi licemjeri i lupei.
Orgonova ena iz drugog braka, Elmira, prkazana ja sa mnogo simpatija, kao ena estita, inteligentna, hrabra,
snalaljiva i naroito, kao ena puna arma. Neki je knjevni historiari smatraju "jednim od najljepih enskih likova u
itavom Molijerevom pozorinom djelu".
I sve druge linosti nisu neinteresantne, iako uz ocrtane samo sa nekoliko poteza:"bojaljiva i neodluna" Marijana;"
plahoviti, ali simpatini" Damis;"mudri i razboriti" Kleant;"jarkim bojama naslikana i pomalo vulgarna" gospoa
Pernel; i naroito Dorina: tip onih Molijerevih otroumnih sluavki, zdrave pameti i otrog jezika, i toliko odana
porodici u kojoj slui da se smatra njenim lanom.
8. UMJETNIKA VRIJEDNOST KOMEDIJE

Po svojoj umjetnikoj obradi i vrijednosti, Tartif spada meu najviija Molijereva djela. Ovu komediju takvom ini
njena jedinstvena struktura, sa njenom jedinstvenom intrigom, kao i njen dramski pokret, dinamika. Djelo se zavrava
neprirodno, nenadnim rasplitanjem vora: kraljevom intervencijom, i zbog toga su mnogi kritiari uputili Molijeru
kritike primjedbe. Pri tome se ne smije smetnuti sa uma injenica da je to "jedini mogui zavretak da bi Tartif ostao
komedija i da ne bi postao crna drama". O popularnosti ove komedije govori i injenica da je rije tartuffe postala
opta imenica: ona oznaava "lanog bogomoljca, licemjera"; a iz nje je izvedena imenica: tartufferie (tartiferija), koja
znai, prema rjeniku Petit Larousse, "karakter, djelo lanog bogomoljca, Tartifa".
217
LITERATURA
1. Povijest svjetske knjievnosti, Milivoj Solar 2001.Zagreb
2. Povijest antike knjievnosti, prof.I.M.Tronski, Matica Hrvatska Zagreb 1951.
3. Knjiga "Tartif" Molijer
217
SADRAJ:
UVOD
1. Komedija (openito o komediji)
2. an- Batist Poklen Molijer (o piscu)
3. Molijerev lik
4. Molijer kod Jugoslavena
5. Molijerova komedija Tartif (o djelu)
6. Svrha komedije (Molijerove komedije Tartif)
7. Komedija karaktera i porodinih naravi
8. Umjetnika vrijednost komedije
LITERATURA
SADRAJ
J.U. UNIVERZITET U TUZLI

FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA BOSANSKI JEZIK I KNJIEVNOST
217
Predmet: Knjievna djela, opusi, poetike II

Tema: Pretaa Humanizma i Renesanse (kratki prikaz Dantea, Petrarke i Bokaa)
STUDENT: Aldin Spahi
MENTOR: Dr. Sci. Azra Verlaevi
Uvod
O knjievnosti srednjeg vijeka
Trajanje epohe srednjeg vijeka historiari odreuju uglavnom na otprilike hiljadu godina, s time to
se kao poetak najee uzima 476. kao godina propasti Zapadnog Rimskog Carstava, a kraj se
dosta razliito datira: padom Carigrada 1453. otkriem Amerike 1492, ili pak poetkom
reformacije 1517, s tim to mnogi danas s pravom upozoravaju kako se prema nekim bitnim
znaajkama srednji vijek moe shvatiti kao razdoblje koje se zadralo sve do konca 18. stoljea,
primjerice do Francuske revolucije 1789, a u nemalom broju zemalja pa i u Hrvaskoj sve do prije
nekih 150 godina. Tijekom tih hiljadu godina knjievnost se mijenjala, a kako se i prostor na
kojem se odluujue vana knjievnost ostvarivala takoer proirio s obzirom na antiku, knjievna
epoha srednjeg vijeka mora se prije svega opisati kao epoha procesa, u najirem smislu rijei
nastajanja onoga to e postati knjievnost evropskog kulturnog kruga, pa ak u najiroj projekciji
i svjetska knjievnost. Taj proces nije samo proces proimanja biblijske i grke mitologije, nego je,
takorei, i usporedni proces kako ujednaavanja tako i razjednaavanja. Tijekom tih hiljadu godina
knjievnost se, dakako uvelike mijenjala, a kako se i prostor na kojem se odluujue vana
knjievnost ostvarivala takoer proirio s obzirom na antiku, knjievna epoha srednjeg vijeka mora
se prije svega opisati kao epoha procesa nastajanja onoga to e postati knjievnost europskog
kulturnog kruga, pa ak u nekoj najirijoj projekciji i svjetska knjievnost. 133 Svojevrsno
ujednaavanje, naime, zbiva se preuzimanjem kranstva: mnogi i razliiti narodi postupno
naputaju vlastite mitologije i religije te grade daljnju kulturu na osnovici koju ini kranstvo;
nastaje tako knjievnost kojoj je kranska religija, pa time i biblijska tematika i simbolika, uvelike
zajednika. S druge pak strane teku procesi nastajanja knjievnosti na razliitim nacionalnim
jezicima. Grki i latinski jezik na odreeni su nain drali jedinstvo antike knjievnosti, koja je u
tom smislu tada bila zapravo i svjetska knjievnost.
133
217
Povijest svjetske knjievnosti, Milivoj Solar
I u knjievnosti su teme preteno uzimane iz Biblije

i
ivota svetaca i obraivane u religioznom duhu,
obino u obliku alegorija kojima se sugerira
prolaznost i nitavnost ovozemaljskog ivota.
Meutim, i u tim srednjovjekovnim okvirima duboko
religiozne misli ovjek je uspijevao izraziti i svoja
ovozemaljska i svjetovna stremljenja, brige,
nedoumice, enje i strahove. Zato u srednjem
vijeku nalazimo, s jedne strane, zvanine oblike
crkvene kulture, knjievnosti i filozofije, koji su po
cijeloj Zapadnoj Evropi svoj izraz nalazili iskljuivo u
latinskom jeziku, koji je bio zvanini jezik Katolike
crkve. Ali, s druge strane, nalazimo i razne oblike
popularne knjievnosti stvarane na narodnom
jeziku, kao to su bili romani u stihovima o
junakim vitekim poduhvatima, ili prie o raznim
ovozemaljskim dogodovtinama (tzv. fablio), ili
ljubavne pjesme koje su po dvorima pjevali putujui
pjesnici, trubaduri. Te svjetovne tendencije unutar srednjovjekovne kranske kulture dale su
podstreka razvoju nacionalnih knjievnosti stvaranih na narodnom, a ne vie na latinskom jeziku.
One su naroito dole do izraaja u Italiji i VIV vijeku, kada su talijanski gradovi (Firenca, Rim,
Napulj, Venecija, enova) postali bogati trgovaki, pomorski i bankarski centri, sa zaecima
graanskog stila ivota i poetkom novih, robno-novanih oblika privreivanja. U tim gradovima
procvjetala je i nova kultura, koja se sve vie vezivala za svjetovni ivot ovjeka i koja je svoje
uzore ponovo poela traiti u velikoj graditeljskoj, umjetnikoj i pjesnikoj tradiciji antike kulture.
Sklonost srednjovjekovne knjievnosti prema alegoriji bila je oito uvjetovana kranskim uenjem
o dva carstva, svjetovnom i duhovnom, ovostranosti i onostranosti, te s tim u skladu i takvim
tumaenjem Biblije kakvo Stari zavjet izravno tumai Novim zavjetom. Taj rascjep u shvaanju
svijeta i ivota, u kojem se prava stvarnost ovoga ivota uspostavlja tek u onom prekogrobnom,
na nenadmaan je nain proeo i Danteovu Boanstvenu komediju, djelo u kojem se ogleda
217
cjelokupni svijet srednjeg vijeka, na nain usporediv s onim kako se u

Homerovim epovima ogleda svijet antike Grke. 134
DANTE Alighieri
(1265-1321)
Dante Alighieri pripada tako nevelikom broju opepriznatih

velikana svjetske knjievnosti, koji zbog obuhvatne
sloenosti i visoke vrijednosti svojih djela zadaju i najvee
tekoe svim pokuajima razvrstavanja povijesti svjetske
knjievnosti na epohe i razdoblja. Njegova komedija prava
je knjievna enciklopedija srednjovjekovlja, no ona
moda i upravo zato nadilazi okvire srednjeg vijeka; u
njoj se pojavljuju i znaajke koje pripadaju nesamo
humanizmu pokretu okrenutom prema prouavanju i obnovi antike nego i one
koje pripadaju epohi renesanse, epohi koja nastupa tek gotovo stoljee potom.
Preuzimajui alegorijsku formu popularnih srednjovjekovnih vizija, u kojima se
zamiljao zagrobni ivot u raju i paklu, Dante je toj srednjovjekovnoj knjievnoj
vrsti dao oblik klasinog epa, kakav je, po uzoru na
Homera, stvorio rimski pjesnik Vergilije u svojoj
Eneidi. Ali je Dante, pri tome, napustio nepristrasnu
objektivnost homerovog epskog stila, pa je klasini
epski oblik ispunio strastveno izraenim vlastitm
duhovnim iskustvom. Zato je za Boanstvenu
komediju reeno da nije srednjovjekovna vizija, ni
klasini ep, ve povijest pjesnikovog vlastitog
ispatanja i njegove tenje ka savrenstvu. A po toj
subjektivnosti poetskog izraza Dante je prvi moderni
pjesnik.
Dante je tako oito velianstven kraj jedne duge
tradicije, ali je i u nekoj mjeri i poetak nove
tradicije, takve kakva e ga prihvatiti i dugo drati nepremaenim uzorom.
Zaljubio se kao devetogodinji djeak u djevojicu Beatrice Portinari, pa kada ju je
nakon devet godina ponovo sreo, obuzeo je ga ljubavni zanos do te mjere da se
gotovo razbolio. Kada je pak Beatrice umrla, njegov se zanos jo vie pojaao, i
on je odluio da Beatrice proslavi, prema vlastitim rijeima kao to ni jedna ena
nikada nije proslavljena. 135Odmah nakon Beatriine smrti napisao je Novi
ivot, svojevrsnu lirsku autobiografiju, sastavljenu od stihova s proznim
komentarima, koja je visokom umjetnikom vrijednou postal uzorom kole
slatkog novog stila, a koja zatupa ideal uzviene i iste ljubavi dostupne samo
odabranima prema plemenitoj osjeajnosti. Nakon toga napisao je nedovrenu
knjigu filozofskih rasprava Gozba, raspravu O umijeu govora na narodnom
jeziku i politiku raspravu Monarhija u kojioj izlae politike poglede, zalaui
se za univerzalno carstvo koje bi moglo, prema njegovom miljenju, osigurati mir i
pravdu.
Svoje ivotno djelo Dante je nazvao Komedija to u njegova doba bijae
uobiajen opi naziv za djelo koje, u suprotnosti prema tragediji, nije opisano
134
135
217

Slveni o Danteu, Muhamed Filipovi
uzvienim stilom i i ma sretan zavretak. Pridjev boanstvena dodao je

Boccaccio, pa se u izdanju iz 1555. Pojavljuje i kao dio naslova. Prema novijim
shvaanjima knjievnih vrsta to je ep, premda ima mnoge znaajke u knjievnoj
tehnici, jer opisuje proctor vie nego dogaaj u vremenu i premda ima neke
osobine anrova izraslih na tradiciji Apokalipse, koji su se najee nazivali
vienje i opisivali vizije svijeta i ivota nakon smrti. Sastoji se od tri dijela,
Pakao, istilite i Raj, od kojih svaki ima 33 pjevanja, a na poetku je dodano i
uvodno pjevanje, tako da je cjelokupni broj pjevanja 100. Koji u srednjovjekovnoj
mistici brojeva simbolizira cjelovitost i savrenstvo, dok brojevi 3, pa i umnoci 9 i
33 sadre jasne primisli na Sveto Trojstvo. Istih je prilagoen toj simbolici: strofe
su tercine sastavljene od tri jedanesterca s karakteristino povezanim rimama
aba, bcb, ten a kraju pjevanja s jednim stihom, koji se rimuje sa srednjim iz
prethodne strofe, pa tako zaokruuje cjelinu.
Gledano u cjelini, Danteov spjev takose uvelike razlikuje od Ilijade, Odiseje i
Eneide, premda Dante Vergilija uzima ne samo kao uitelja nego i kao vodia u
najveem dijelu svojeg mistinog putovanja. Homer, a na njegovom tragu i
Vergilije, opisuju, naime, svijet ovostranog ivota, obuhvaajui ga u cjelini
ljudskih sudbina koje se zbivaju i opisuju u radnji i dogaajima: ono to se dri
najvanijim u zbilji ljudskog ivota pripovijeda se u irokom obuhvatu odreenog
vremena. Svijet koji opisuje Dante, svijet je vjenosti; ljudski ivoti u njemu su
konano zavreni; svatko je u onostranosti postao onim to doista jest. Njegova je
ivotna pria okonana. Upravo zato Dante moe prikazati galeriju likova koji su
ujedno i tipovi, pa ak i simboli, ali su ipak naprosto ljudi, onakvi kakvi oni doista
zapravo jesu.
Transpozicija ovoga svijeta u onaj svijet omoguila je tako da se na nov nain
knjievno oblikuje ljudska sudbina; omoguila je jednu novu, epohanu knjievno
konvenciju. A ta konvencija obuhvaa knjievnost srednjeg vijeka zapravo gotovo
u cjelini; to je njezina temeljna, sveprisutna i proimajua znaajka koja se dodue
razvijala u mnogim pravcima, koja je prisutna u veoj ili manjoj mjeri, ali koja
ipak, na razini krajnjeg uopavanja, bitno razlikuje epohu srednjeg vijeka od svih
ranijih, pa i kasnijih epoha. Srednjovjekovna knjievnost nije duboko povezana sa
srednjovjekovnim ivotom u cjelini. To jedino znai da knjievnost nije naprosto
odslikavala postojei svijet, nego da je njezina slika svijeta proizala iz
cjelokupne culture srednjovjekovlja, i da je tu kulturu i knjievnost djelomice
oblikovala, izgraujui idealne i samo mogue svjetove, koji bijahu izraz tenji,
strahova i nadanja srednjovjekovnog ovjeka.136
Danteov knjievni obuhvat svijeta u cjelini bez sumnje odgovora svojevrsnom filozofsko-teolokom
obuhvatu znanja u sustavu Tome Akvinskoga; neto poput duha srednjovjekovlja moe se
razabrati podjednako tako u nainu na koji je Dante opjevao konanu zbilju ljudskih sudbina kao i
naina kako je Toma Akvinski i Sumi teologije ocrtao neto poput temeljnog misaonog nacrta kako
je Bog stvorio i uredio svijet. Radi se i o tome da je Dante opisao konanu sudbinu svijeta i ovjeka
uprojekciji vjene tvorevine, pakla, istilita i raja, to je, dakle, svijet video kao artefakt, kao
neto planski ismisleno napravljeno odnosno stvoreno, pa se upravo zato i moe shvatiti,
obrazloiti i opisati u cjelini.
Knjievnost na kraju srednjeg vijeka
Zaeci gotovo svih promjena u knjievnosti osim toga, mogu se dosta lako zapaziti ve krajem
srednjeg vijeka: trubadurska i vagantska lirika uvode nov tip osjeajnosti i nove konvencije,
136
217
njegova izraavanja, pripovijedni anrovi postaju sve vie zabavni nego pouni, ironija sve ee
zamjenjuje ozbiljan i svean ton ranije epike a svjetovna knjievnost potiskuje onu koja je
namjenjena crkvenim potrebama. Knjievna djela, nadalje, piu se da bi se itala, a ne samo
pjevala ili recitirala u sveanim prilikama, pri emu, ini se, veinu itateljstva ine ene, to daje
neku osnovicu za nagaanje o razlozima velianja ljubavi i o svojevrsnom prodoru enskog stila
u knjievnost koju jo uvijek piu mukarci.
Naziv renesansa tako je, ini se, posljedica oduevljenja novom povijesnom epohom, koje je
obuzelo historiare u drugoj polovini devetnaestog stoljea, a koje se zasnivalo vie na njihovom
otporu prema onakvom shvaanju srednjeg vijeka kakvo je obuzelo romantiare nego na
istraivanju injenica. Gotovo bi se moglo rei da je svojevrsnom mitu o srednjem vijeku kojeg
su uspostavili romantiari tada suprostavljen mit o renesansi, od koje dralo se poinje
svjetlost prosvjete, istine i razuma, nasuprot mranom srednjem vijeku, opsjednutom iskljuivo
brigom za spas due i onostranou. I kao svaki mit, i mit o renesansi teio je to irem obuhvatu,
pa se u renesansu pokualo ukljuiti gotovo sve knjievne velikane, ak i Dantea, primjerice, a
izlaz iz tekoa u periodizaciji traen je time to je uveden pojam predrenesanse. Tako se
predrenesansa zajedno sa renesansom protegnila od 13. do 17. stoljea. Renesansa je epoha u
kojoj su neki pisci, nastavljajui tradiciju s kraja srednjeg vijeka, ostvarivali takva djela kakva su
postal ponekad igotovo nennadmaenim uzorcima nekih knjievnih vrsta.
Uz to treba napomenuti da je ak i u opem, kulturnopovijesnom smislu, renesansa epoha u kojoj
se europska civilizacija poinje razvijati u smjeru koji je doveo do njezine svjetske prevlasti.Tako i
u glasovitom Romanu o Tristanu i Izoldi, kojeg je rekonstruirao 1900. Francuski mediavelist Joseph
Bedier, na temelju starih verzija iz 12. i 13. Stoljea, drama grijene ljubavi viteza Tristana i Izolde,
ene njegova kralja Marka, tako je uspjelo opisana da se u njoj moda najbolje mogu razabrati
neke novine koje srednjovjekovlje uvodi u svjetsku knjievnost, kako u shvaanju ljubavi tako i u
knjievnom oblikovanju jednog vanog aspekta cjelokupnog ljudskog ivota. Tristan i Izolda
zaljubili su se kada su grekom popili ljubavni napitak. Fenomen ljubavi tako srednjovjekovni pisac
i ne pokauava objanjavati psiholokim analizama koje su uvijek naelno nedostatne i
neuvjerljive nego ga prihvaa kao sudbinski dogaaj koji odreuje ivote sudionika, jednom za
svagda i u cjelini. Stalna unutranja borba izmeu temeljne viteke vriline vjernosti i sudbinske
ljubavi, koja se ne moe nadvladati, opisana je zapravo stalno izvana nizanjem dogaaja, ali je
ba zato iznimno uvjerljiva.
Ona nije patetina i sentimentalna u iskazima koji tako lako prelaze u plaljivu rijeitost, nego je u
svojoj jednostavnosti, u sklopu stalnih pokuaja da se izbjegne neizbjeivo, i konanoj smrti koja je
jedino ujedinjuje ljubavnike, do te mjere uvjerljiva da je postal u nekom smislu nenadmanim
uzorom mnogim kasnijim djelima na slinu temu. Taj problem ljubavi ujedno nas uvodi u liriku
kasnijeg srednjeg vijeka, kada trubaduri i vaganti zapoinju takvu tradiciju kratkih stihovanih
vrsta kakvu je evropska knjievnost gajila i razvijala sve do najnovijeg vremena, a kakva se i u
irem smislu odrala i do danas. Piui o ljubavi, ali i o ostalim temama koje su i danas u sreditu
zanimanja lirskog pjesnitva poput smrti, religioznog nadahnua i samog pjesnitva oni su uveli
u knjievnost nove oblike jezine i stihovane organizacije, razradili su knjievnu tehniku u kojoj se
osobita pozornost posveuje jedinstvu slike i znaenja, te zasnovali i novi tip osjeajnosti.
Sigurno je ljubavna lirika razvijena ve rano u srednjem vijeku kako na latinskom tako i na
narodnim jezicima, no ini se da ona nije bila cijenjena, pa se nije sauvala. Taka kada su se
krajem 11. stoljea u Francuskoj pojavili nafeudalnim dvorima profesionalni pjevai i autori
pjesama nazvani trubaduri, novi tip lirike poinje se nezadrivo iriti cijelom Evropom. U
znanosti o knjievnosti mnogo se raspravljalo o donekle izuzetnoj pojavi tako naglog procvata
novog tipa pjesnitva i nove osjeajnosti povezane svakako s novim shvaanjima svijeta i ovjeka.
137
137
217
Najvie zanimanja pri tome izazvalo je novi odnos prema eni, tzv. kult dame, koji se oituje u
itavoj skali razraenih postupaka kojima se opisuje kako se pjesnik zaljubljuje, kako mu njegova
gospoa uzvraa, odnosno u pravilu ne uzvraa ljubav, kako je on opisuje, kako se njegov ivot
mijenja zbog ljubavi, i slino. To je svakako novena u svjetskoj knjievnosti, u kojoj je dodue
odnos mukarca i ene, uzvraena i neuzvraena ljubav te osobito tragika ljubavi koja se ne moe
ostvariti osim u smrti bila i tekako razraivana tema, ali ova nova tzv. kurtoazna ljubav ima neke
znaajke koje do tada nisu bile poznate niti cijenjene, a kamo li razraene u isti sustav. Trojanski
se rat dodue vodio zbog Helene, ali se podjednako tako mogao voditi i zbog bili kakvog drugog
povoda, Sapfa je s oduevljenjem opisivala spolnu privlanost svojih uenica, a grki roman u
epohi helenizma od ljubavi je uinio temeljni motiv radnje, no uzdizanje ljubavi na razinu neega
to ima kultno znaenje,kao izamisao da treba poniznos luiti eni koja je redovnosupruga
drugoga, pa ve unaprijed nema nade da se ljubav ostvari, to je svakako novena vana za
razumijevanje cjelokupnog tijeka evropske lirike pa i u nekoj mjeri cjelokupne knjievnosti. Slino
vrijedi i za liriku iz glasovitog zbornika Buranske pjesme, nazvane tako prema bavarskom
samostanu Benedikt-beuren, koji je nastao 1230. Zbornik sadri pjesme preteito na latinskom
(250) i neto pjesama (55) na njemakom ili na kombinaciji njemakog i latinskog jezika. To je
lirika koji su pisali lutajui klerci ili nezavreni student teologije, nazvani vaganti prema vagus
lutalica ili goliardi, prema posebnom eiru koji su nosili. U toj se lirici mijeaju elementi vjerske,
narodne i antike tradicije, u irokoj skali koja ide od karnevalskog okretanja svih vrijednosti i
sarkastineironije do uzvienosti vjerskih osjeaja, od
raskalaene spolnosti, koja podsjeana kultove
plodnosti, do moralistikog pripovijedanja koje
upozorava na toliko esto ponavljano geslo
srednjovjekovne knjievnosti: momento mori (sjeti se
smrti). Vaganti bijahu svojevrsnepretae suvremenih
intelektualaca,
drutvenog sloja koji je bio
obrazovan, ali nije bio ukljuen u institucije dravneili
crkvene vlasti, oni su tako pisali knjievna djela za
sebe i sebi sline, podrugujui se svemu i svaemu,
pa i samima sebi, a njegujui time i stil i izraz koji su
mogli razumjeti samo obrazovani, ali koji ipak,
osloboen
udvornitva,
tei
i
svojevrsnoj
popularnosti. Pisci i njihovi itatelji tada se, ini se,
prvi put ujedinjuju u neku zajednicu iji se lanovi
meusobno dobro razumiju, pa je to vjerovatno
process nastajanja neega to se mnogo kasnije
razvilo u raslojavanje knjievnosti na visoku i
trivijalnu, puku i knjievnost obrazovanih.
FRANCESCO
Petrarca
(1304-
1374)
Drugi veliki pisac, Francesco Petrarca hronoloki gledano dakako propada srednjem vijeku.
Njegova se lirika izravno razvila na tradiciji trubadura i konvencijama tzv. slatkog novog stila,
kojeg njeguje Dante. Svjetsku slavu Petrarca je stekao zbirkom Kanconijer.
217
Kanconijer
je
posveen Lauri de
Noves,
koja
je
takoer zbog togfa
postal
svojevrsnom
legendarnom
osobom
svjetske
knjievnosti.
Laura
nije bila Petrarcina
supruga,
a
opis
njegove ljubavi slijedi
ustaljene konvencije
viteke ljubavi, no
izmeu
Danteova
odnosa
prema
Beatrice i Petrarcina
prema Lauri postiji,
unato gotovo istim
konvencijama, velika
razlika.
I
Laura
dodue
postoji,
njezin opis ipak nema
opis zasnovan na
zapravo tek kao knjievno uoblien ideal, ali

ozraje svetosti; ona je idalna ena, ali je njezin
idealizaciji ovostrane, stvarne ljudske osobe.
U tom opisu dodue nema prave konkretizacije, no odreeno udubljivanje u osobnost, koja vie
nije samo alegorija novog tipa ovjeka, prepoznaje se u tome to je teite pozornosti u
potpunosti prebaeno na unutranjost pjesnika. Kanconijer se najvie bavi nainom kako pjesnik
doivljava vlastitu ljubav, kako ga ona potie ikako ona djeluje na njegov cjelokupni ivot i
shvaanja. Alegorizam Petrarca nije posve napustio, no pojedinana ljudska osoba, analiza
njezinih unutarnjih strasti, kolebanja i osobnih dojmova postaje okosnicom cjelokupnog knji
evnog izraza.
Petrarca je, osim toga, pjesnik koji je na tradiciji slatkog novog stila i trubadurske lirike stvorio
uzorak pjesnitva koje tei formalnom savrenstvu, virtuoznoj jezinoj obradi i u kojoj se ustaljeni
pjesniki oblici Kanconijer se sastoji od 317 soneta, 29 kancona, 9 sestina, 7 balada i 4
madrigala pomno oblikuju prema naelima jedinstva zvuka i znaenja, metaforike i konkretnih,
lako razumljivih opisa.
On je rekli bismo danas majstor pjesnikog zanata, pa je njegova opsjednutost analizom
individualne ljubavi naprosto tema koju je vrhunska pjesnika obrada podigla na razinu uzora svim
onima koji su se eljeli ogledati u pravljenju stihova.on je pretaa modern lirike, zbog toga je
utemelkjitelj i posebne pjesnike kole koje se ubrzi proirila diljem
Evrope i naziva se
Petrarkizam. Kanconijer je ispovijest pjesnika koji se , ivei na izmaku srednjeg vijeka, lomio
nad dilemom: kako pomiritineodoljivu tenju za sreom u ovom ivotu i iracionalni strah od smrti i
vjenog prokletstva, kako usladiti nove, humanistike ideje sa starom, srednjovjekovnom
ideologijom, kako izmiriti tjelesno i boansko.
GIOVANNI Boccaccio
(1313-1375)
Trei veliki pisac Giovanni Boccaccio (1313-1375) premda je pisao i stihove i drame, svjetski se
proslavio zbirkom novella Dekameron. Okvirno bi se pri tome najprije moglo rei ovako: dok je
Dante ovjek srednjeg vijeka u ijem se ivotnom djelu naziru obrisi renesanse, dok je Petrarka
ve ovjek renesanse u kojem jo donekle ivi srednji vijek, dotle je Boccaccio u Dekameronu
potpuno napustio nasljee srednjeg vijeka i postao zaetnikom novih tokova u svjetskoj
knjievnosti.138
138
217
Dodue, i to valja uzeti barem u nekoj mjeri uvjetno, jer se zaeci onog duha donekle
raskalaenog svjetovnog humora i sklonosti prema okretanju svih vrijednosti koje Boccaccio
njeguje mogu nau u srednjem vijeku. Ipak, on je u najmanju ruku utemeljitelj nove knjievne
vrste, novele, koja e zamjeniti legend o ivotima svetaca ikoja e ubudue igrati vrlo vanu
ulogu u sustavu knjievnih vrsta, utakvom sustavu kakvog je uspostavila renesansa, a kakav se
uglavnom zadrao do najnovijeg vremena.
Dekameron je, naime, uspostavivi uzorak kratke prozne vrste, takvoj vrsti pribavio priznanje,
ugled i uticaj, pa je i upravo time i zaet sustav u kojem e roman, novella, esej i filozofska
rasprava dobiti na znaenju kakvo ranije imaju jedino ep, epska pjesma, ljubavna lirikai legend.
Svjetonazor koji se u Dekameronu nazire, i koji ga u dobroj mjeri proima, tako ak inije
presudan. On je, dodue, usko povezan s nainom knjievne obrade, no naglaena svjetovnost i
esto izrugivanje pokvarenom djelu sveenstva, kao i nerijetki elementi onoga to bi se danas
moglo oznaiti kao blaga pornografija, ublaeni su moralizmom kojeg Boccaccio u uvodu
izravno pripovijeda.139
Prie u Dekameronu okreu u velikoj mjeri srednjovjekovni sustav vrijednosti time to pripisuju
znaenje, vanost, pa i pouku, svagdanjim zgodama i nezgodama, to ih ne zanima alegorijski i
transcedentni smisao, nego se svjesno i namjerno
ograniuju na pojedinu zbiljsku osobu i pojedini
zbiljski dogaaj. Kraa proza tako nije vie paradigm
ivota kojeg bi valjalo slijediti kako bi se ovjek
spasio od pakla, nego je novella pouna jedino u
smislu opisa neega to nam se svima i u
svagdanjici moglo dogoditi, a to sada ima neku
vrijednost o sebi, jer kao da govori: ivot je, eto,
takav, pa ako znate neto o iskustvima drugih,
moda i sami moete iz toga neto nauiti, a usput
se i zabaviti. Naziv Dekameron znai knjiga deset
dana, a odnosi se na deset dana u kojima tri
mladia i sedam djevojaka, pobjegavi pred kugom
u Firenci na seosko imanje, priaju svaki dan po
deset pria, uvijek neku unaprijed zadanu temu.
139
217
itanka za drugi razred Gimnazije, Zdenko Lei
Zakljuak
Najznaajniji predstavnici te nove kulture koja je nastala na razmeu srednjeg vijeka i novog doba
bili su Dante (1265.-1321.), Petrarca (1304.-1374.) i Boccaccio (1313.-1375.), koji su u svojim
djelima na narodnom jeziku izraavali svoja vlastita vienja svijata. Pored toga, oni su bili veliki
znalci i potovaoci stare grke i rimske kulture, pa su svojim djelima i kod drugih obrazovanih ljudi
u Evropi pobudili interes za tu kulturu u kojoj je u sreditu panje bio ovjek (lat. Homo) a ne Bog,
ivot na ovom, a ne na onom svijetu. Ta je kultura snano utjecala na misao svih vodeih
evropskih duhova tog doba, na holandskog filozofa Erazma Roterdamskog (1466.-1536.), na
engleskog knjievnika i dravnika Thomasa Morea (1478.-1535.) i na mnoge druge evropske pisce,
filozofe i uenjake, od kojih su i mnogi i dalje pisali na latinskom jeziku, ali su u svojim spisima
izraavali jedan novi pogled na svijet, koji je bio utemeljen ne vie u teologiji ve u tzv.
humanistikim znanostima. Ljudi koji su irili to novo vienje svijeta nazvani su humanistima, a
sam taj pokret dobio je ime HUMANIZaM.
217
LITERATURA
Slaveni o Danteu, Muhamed Filipovi
itanka za drugi razred gimnazije, Zdenko Lei
217
S AD R AJ
O knjievnosti srednjeg
vijeka..
Dante
3
Knjievnost na kraju srednjeg
vijeka. 5
Petrarka
..7
Bokao
.. 8
Zakljuak
. 10
Literatura
11
Sadraj
. 12
217
Univerzitet u Tuzli
Filozofski fakultet, odsjek
Bosanski jezik i knjievnost
Travnik
SEMINARSKI RAD
William Shakespeare
Hamlet
Mentor: prof. dr. Azra Verlaevi
Student: Mirza Lendo
Travnik, 2008.
Biografija i stvaralatvo
217
William Shakespeare je roen 23. travnja 1564. godine u Stratfordu na Avonu u Engleskoj.
Poznat je kao pozorini glumac, redatelj a openito je smatran za najveeg pisca engleskog jezika i
najplodnijeg i najizvoenijeg dramatiara. Njegova su djela prevedena na sve svijetske jezike.
Gotovo ni o jednom drugom piscu ne zna se tako malo kao o Williamu Shakesperaeu. Linost pisca ija
su djela poznata cijelom obrazovanom svjetu jo uvijek je zagonetka.
Roen je kao tree i najstarije muko dijete od osmero djece. Otac mu je bio John Shakespeare, ugledan i
imuan garanin, trgovac-zanatlija, lan Opinskog vijea.
O njegovom dobrom imovinskom stanju govori i podatak da je 1596. godine John Shakespeare mogao
platiti da on i njegovo potomstvo upotrebljavaju porodini grb koji prikazuje sokola i koplje i ima
francuski natpis: Ne bez prava .
Sheakspeare je pohaao kolu u svom rodnom gradu; zna se samo da je u toj koli uio latinski, itao
Ovidija, Cicerona, Vergilija, Plauta i Terencija.
Postoji Pretpostavka da je William Shaekspeare napustio kolu 1578. godine kada su poslovi njegovog oca
poli nagore, te je nazonost etrnaestogodinjeg sina u kui bila neophodna.
Od ta da pa do njegove 18. godine, o njemu ne postoje nikakvi pisani podaci. Tek 18. rujna 1582. godine
postoji dokument koji govori o enidbi Williama Shakesperea s Ann Hataway. Godine 1583. rodila se
kerka Susan, a 1585. blizanci kerka Judith i sin Hamnet.
Onda se opet do 1592. godine o Shakesperaeu nita ne zna, a te se godine prvi put spominje kao glumac i
dramski pisac. Godine 1596. umire mu sin Hamnet. Sljedee godine je u Stratfordu kupio imanj zvano
New Place i postao suvlasnik pozorita Globe.
Shakespeare je umro u 52. godini ivota u Stratfordu na Avonu, gdje je i pokopan u crkvi sv. Trojstva u
blizini oltara. Iznad groba postavljena je 1623. godine spomen-bista s latinskim natpisom: IVDICIO
PYLIUM, GENIO SOCRATEM, ARTE MARONEM. TERRA TEGIT, POPULUS MAERET, OLYMPUS
HABET ( Po mudrosti Nestor, po genijalnosti Sokrat, po umjetnosti Vergilije. Zemlja pokriva, narod
plae, a Olimp ga ima).
Shakespeare je bio plodan pisac. Pretpostavlja se ( jer se sa sigurnou ne mogu utvrditi autorstva svih
njegovih djela ) da je napisao 34 drame, 154 soneta i nekoliko pjesama.
Njegovo se stvaralatvo uglavnom dijeli na nekoliko kategorija:
-rane drame ( uglavnom komedije i historijske drame te poetni pokuaji tragedije).
-zrelo doba ( velike tragedije )
-poznije doba stvaralatva ( tzv. Mrane komedije ili problemske drame tzv. romanse).
Uz dramski opus Shakespeare je autor i spjevova te moda najbolje zbirke poezije u engleskoj i svijetskoj
knjievnosti.
Hamlet
217
Ova drama spada u jedno od Shakespearovih remek djela koja su se proslavila u cijelom svijetu.
Smatra se da je Hamlet ve postojao prije te je Shakespeare samo poboljao, nadopunio Hamlet 140. Ta
drama je moda doivila najraznovrsnija tumaenja ostlih kritiara.
Da se radi o drami to vidimo po nainu pisanja te po zavretku koji u drami uvijek zavrava tragino,
odnosno smru glavnih likova.
Pisac opisuje staru Dansku uglednu, kraljevsku obitelj u kojoj vlada tjeskobna atmosfera. Vrlo jako
dolazi do izraaja nezadovoljstvo i mrnja te su svi osjeaji u negativnom pravcu. Radnja se odvija u
Danskoj u kraljevskom dvorcu. Osim to se radi o spletkama u kraljevskom dvoru, dravi prijeti i
vanjska opasnost od neprijatelja. itajui knjigu moemo primjetiti da je uniten ivot te obitelji jer se
meusobno sukobljavaju. Opis je vrlo detaljan to znai da je i najmanja sitnica zapaena.
-Struktura i kompozicija drameShakespeare se u svojim dramama ne pridrava tzv. Aristotelovog jedinstva mjesta, vremena i radnje. Jedinstvo
radnje proizlazi iz jedinstvenih i prepoznatljivih karaktera. Njegovi junaci iz ina u in mijenjaju zemlje,
kontinente.
esto izmjenjuje tragine i komine trenutke te ne vodi rauna o historijskoj istinitosti dogaaja.
Kompozicija drame obuhvaa 5 inova s prizorima unutar drame. Izmjenjuje se stih i proza. Stih je blanc verse,
redovit u engleskoj drami i epu bez sroka (rime), nevezani jampski pentametar.
Mjesto radnje je dvorac Elsinore u Danskoj. Hamletovog oca, danskog kralja, ubije vlastiti brat Klaudije koji
preuzme prijestolje i oeni se bratovom enom Gertrudom, Hamletovom majkom. Cijelu tajnu oko ubistva
Hamlet saznaje od duha pokojnog kralja koji zahtijeva osvetu. Tu poinje Hamletova dvojba: izvriti zadano
obeanje ocu i osvetiti se ili podnositi i otrpjeti zadanu uvredu i bol?
Biti, ili ne biti to je pitanje.
Da li je asnije u dui trpjeti
Metke i strelice silovite sudbine
Il pograbit oruje protiv mora jad,
Oduprijet im se i pobijedit? Umrijet usnutNita vie; dokonamo li u tom snu
Bol srca i tisue drugih udaraca
Koje tijelo batini, tad je to svretak
to pobono ga treba eljet. Umrijet usnut
Usnut! I moda sanjat. Da, tu je smetnja;
Jer snovi to nas u snu smrti mogu snai,
Kad stresemo sa sebe vrtlog taj zemaljski,
Oklijevati nas ine. Zbog tog obzira
Ta nesrea ivota tako dugo traje.
U meuvremenu hini ludilo. Iz njega izbija oaj, gubitak povjerenja i razoaranje u ljude, osobito ene: vlastitu
majku i Ofeliju, ker dvorskog savjetnika Polonija, kojoj poruuje: Idi u samostan. Zato da raa grenike?
Hamlet uprilii predstavu (Miolovka predstava u predstavi) izraavajui ideju da je svrha glume predstaviti
prirodu metaforom svijeta kao pozorita. Na predstavu pozove kralja i kraljicu te im prikae muko ubojstvo
svoga oca sa svim detaljima poznatih samo Klaudiju. Klaudije shvati Hamletove namjere.
U meuvremenu Hamlet ubije Polonija - probode ga maem jer ga je ovaj uhodio. Klaudije alje Hamleta u
Englesku u smrt. Hamlet se spaava i vraa natrag. Saznaje da se Ofelija utopila. Laert, Ofelijin brat, krivi
Hamleta za sestrinu smrt i eli se osvetiti. Poziva Hamleta na dvoboj. Laertov ma je otrovan, a kao dodatno
140
Izvor djela je legenda iz starih skandinavskih saga, historijskih djela (Povijest Danaca Saxa
Grammaticusa) i knjievnih djela (Ur Hamlet, Thomasa Kyda). Pria o Hamletu, gotovo identine fabule
kao kod ekspira, javlja se jo kod Saksa Gramatikusa, u njegovoj Historiae Danicae, pisanoj krajem XII veka, a
ekspir se sa njom susree najverovatnije preko Belforeovih Histoires Tragiques, ili preko pretpostavljenog
Kidovog Ur-Hamleta, komplementarnog njegovoj panskoj Tragediji.
217
sredstvo ubojstva pripremljen je i pehar s otrovanim vinom. Laert rani Hamleta, ali u dvoboju su maevi
zamijenjeni. Hamlet rani Laerta. Kraljica u meuvremenu uzima pehar s otrovanim vinom i pije. Pada mrtva.
Hamlet probada kralja. Kralj umire. Laert umire. Hamlet moli svog prijatelja Horacija:
ispravno izvijesti neuke
O meni i o mojoj stvari.
Umire. Dolazi Fortinbras, norveki kraljevi, koji ima neka prava na danski tron, nalazi hrpu leeva i zgraa se
nad gordom smrti koja je u svom vjenom dvoru spremila gozbu za Hamleta, Laerta, kralja i kraljicu.
Sama struktura ovog djela je tematski protkana razliitim filozofskim i intelektualnim pitanjima npr.
pitanja o prirodi, svijetu, ovjeku, smislu i besmislu ljudskog postojanja...
Veina ovih pitanja predstavlja manje tematske cjeline koje su jako dobro uklopljene u samu strukturu
ovog knjievnog djela
Moemo dopustiti sebi da kaemo da je sama osnovna radnja Hamleta posluila samo kao kostur za sve
ove egzistencijalne nedoumice i druga filozofska i vjena pitanja , koja je Shakespeare uspio na
majstorski nain da povee.
Shakespeare je uspio da ove razliite teme povee kroz tragediju i iskoristi ih, na neki nai kao lajt motive,
te ih utjelovi u nekim od likova ili njihovim razgovorim ili razmiljanjima.
Kada ve govorimo o likovima niko prije Shakespeara nije stvorio tako fascinantne prikaze personalnosti,
niti dao uvjerljivu sliku rastueg i promjenjivog bivstva; niko nije dao tako obilje nezaboravnih scena
seksualnosti i ljubavi, strasti koje kolaju u temeljnom krugu ljudskog drutva; niko nije prikazao proroke
nihilizma poput Edmunda ( kralj Lir) ili Jaga (Otelo), a kamoli najveeg karizmata svijetske knjievnosti,
Hamleta.
-Hamlet- karakterizacija lika

U petom inu saznajemo da je Hamlet roen na dan pobjede starog Hamleta (tj. Hamletovog oca) nad
starim Fortinbrasom to nam govori o tenji Hamleta da inkarnira i opsesivno prati tog svog apstraktnog
uzora.
Hamlet je cjelo vrijeme razapet izmeu tog svog apstraktnog uzora tj. oca, i tenje da sam modelira svoj
svijet.
Onaj Hamlet koji je ostao u sredini je zbunjen i pun proturjeja. Ofelija ga naziva divnim duhom
trenutak nakon to sam Hamlet o sebi izrie najcrnje misli; od Klaudija saznajemo za njegovu zavist
prema Laertu , zbog izuzetne vjetine maevanja koju Laert posjeduje; od kraljice saznajemo o
promjenjivosti Hamletovog raspoloenja, koji u jednom skoku prelazi skalu od bjesnila do potpune
letargije; on voli i ne voli Ofeliju, proklinje je i oajava zbog nje.
S druge strane, nezavisno od informacija koje o tome daju likovi, ni italac nije u poziciji da proceni
Hamletov pravi karakter: naspram melanholinog, tunog i rezigniranog junaka, koji lamentira nad
sudbinom sveta, imamo cininog, osornog Hamleta, koji se ne ustee da sablazni svakog ko mu se nae na
putu. Njegove provokacije upuene Ofeliji na momente prerastaju u zlobu, i ostavljaju nas u nedoumici u
pogledu njegovih istih namera. Drskog egzibicionistu smenjuje alostivi i rastrojeni Hamlet, spreman da
zaplae pred sumornom prikazom mrtvog oca, a zatim ekstatini Hamlet, koji raspojasano doziva muziare, i
u zanosu deklamuje nekakvu banalnu puku pesmicu, dok sve ove natkriljuje Hamlet-ubica, onaj ija savest
nimalo ne trpi zbog pogubljenja Rozenkranca i Gildensterna, egzekucije koja ni po emu nije bila neizbena
tavie, za koju nema drugog povoda, osim gaenja koje tako nitavna bia izazivaju samim svojim
postojanjem na kugli zemaljskoj.141
to se tie Hamletove osvete, koja je okvirno osnovna tema ove tragedije, moemo rei da je nevjerovatno
dobro upakovana u sam Hamletov lik i koja se razvija kako radnja tragedije odmie. Ono to je
interesantno je sama artikulacija i izbor rijei kojima se Hamlet slui da bi prikazao svoje ludilo. Da bi
oponaao takvo poremeeno stanje duha, Hamlet e koristiti neobine, apsurdne figure jezika i taj
izopaeni govor bie za druge glavni pokazatelj u kombinaciji s njegovim zaputenim izgledom, i
grozniavom gestikulacijom da je definitivno siao s uma. Te iskrivljene rijei i znaenja daju snagu
njegovom ludilu koje je na neki nain samo paravan i koje Hamlet koristi do onog trenutka kad bude
spreman za osvetu, odnosno dok sam ne postane osvetnik iako to po prirodi nije.
141
Preuzeto sa www.freedomfight.net/seminarski/ Vladimir Bogievi
217
Hamlet se slui svojim jezikom i gestikulacijama da bi imaginarno napadao svoje sugovornike i taj njegov
otri jezik e posluiti kao zamjena za fiziki obraun tokom cijele tragedije, sa izuzetcima kada Hamlet
reira predstavu za kralja, tada jezik pozorita preuzima funkcije i postaje glavni medij za Hamletov
napad.
Hamlet je u tragediji prikazan kao intelektualac, ovjek koji jako mnogo panje pridaje razmiljanjima i
razumu i tako ga doivljavaju svi ostali likovi. On se razumom sluio kao alatom i kao posrednikom
izmedju sebe i ostatka svijeta. Na osnovu svog razuma je stvarao sliku o svijetu i o samom sebi.
Jo i pre pojave Duha, svijet se Hamletu ukazivao kao predmet dostojan prezira, kao bljutav i
beskoristan, a ivot kao neto to ne treba cjeniti ni vie od igle. Razlog ovog drastinog razoaranja
bila je, naravno, Gertrudina bestidna i rodoskvrna preudaja, kao i smrt voljenog oca Hamleta, ali isto
tako i ukupno stanje drutvenog ivota i morala u danskoj prestonici, Elsinoru: posvemanja
raskalanost, licemerje, beskrupuloznost,dali su svoj doprinos Hamletovom otuenju. Sve ove
nepodoptine i nitkovluci dovee do toga da, kad se Duh oca neoekivano pojavi, Hamletsin u njemu
prepozna putokaz do onog skrivenog razloga koji bi mogao da bude uzrok evidentnog sveopteg kvarenja,
one moralne bolesti, koja je odnedavno uzela maha na danskom dvoru; on e zapravo prieljkivati da
takav jedan razlog uopte postoji, da ga je mogue ekstrahovati i odrediti kao zaslunog za sve sljedstvene
niskosti.
Hamlet je lik koji odslikava sukob nepraktinog humanistikog uma s materijalnom stvarnou.
Kljuna je dilema Hamletov monolog iz prvog prizora 3. ina: 'Biti, ili ne biti to je pitanje'. ini se da na kraju
blesavi i neodluni pogibaju, a praktiari (Fortinbras) ostaju.
Velike muke Hamletu zadaje i to to je nesposoban da razumije svoju majku, Gertrudu.

On e uzalud ispitivati sve potencijalne razloge koji bi je mogli navesti da se opredjeli za
Klaudija kao ljubavnika, i uvek e na kraju ostajati bez odgovora : ni ljubav, ni razum,
ni ula, ni ludost toliko ne bi zabasala, nieg nema to bi uinilo da neugledni Klaudije
prevagne nad tako plemenitim prethodnikom. Hamletov razum tu kapitulira, on ne
moe da ustanovi motiv za Gertrudinu udaju, kao to nee moi da ustanovi motive ni za
mnoge druge stavke sopstvenih postupaka, pa ni za svoja udna emotivna stanja. A i
Gertruda e sama priznati da u svojoj dui vidi tako mrke, crne mrlje, tamo gdje joj
pogled svraa Hamletova ofanziva, mrlje, to nikad boju izgubiti nee to je izraz
kakav bismo samo poeleti mogli da njim opiemo nepristupanost ljudskih pobuda za
jednu razumsku analizu, za ono precizno uoblienje koje Hamlet nastoji da im da.
Razlog zbog kojeg odugovlai s osvetom Hamletu e isto tako ostajati nepoznat, sve dok
ne bude izgubio elju da ga uopte utvrdi pitae se da li je problem u tome to je on u
dui kukavica, nitkov, bestrasan, ili licemer, ali vidjeemo da nije rije ni o jednom od
ovih razloga: ubistvo Polonija, pogubljenje Rozenkranca i Gildensterna, epizoda na
Ofelijinom grobu, upad na gusarski brod, te najzad, ubistvo Laerta i Klaudija, svjedoe
upravo suprotno moglo bi se ak tvrditi da su hrabrost, strastvenost, i estina, svojstva
kod Hamleta naroito istaknuta. A kada, pak, Hamlet uspjeva da protumai razloge
tuih postupaka, kada uspjeva da doe do tuih motiva, oni u njemu samo produbljuju
distancu prema toj osobi Ofelija je za to najbolji primer ili su razlog njegovog
dubokog prezira, kao to je sluaj sa brojnim dvorskim marionetama poput Ozrika ili
Polonija, koje Hamlet ne proputa da ismeje. Obrazlagati oveka, tamo gdje je to
mogue, znai uiniti ga nezanimljivim i odbojnim jer objektivno um mora da potvrdi
odstupanje stvarnog oveka od apstraktne sutine, koja je jedina predmet moralnog
priznanja, ili da prozre pokuaje njene imitacije koje e sresti kod niskomimetinih,
artificijelnih likova poput ve pomenutih Ozrika i Polonija.
Znanje kao motor koji pokree pokazae se nesuvislim, lanim i beskorisnim, i po svojoj
prirodi i po svojim dometima njegova sfera nesamerljiva je sa sferom aktuelnog
fizikog sveta, te e i svako dostignue u jednoj biti neupotrebljivo i nepouzdano u
drugoj. Mnogo istinitijom ini se ona meditacija u kojoj Hamlet navodi neznanje kao
217
razlog koji oveka odrava u ivotu, dajui mu na jedan apsurdan nain snagu da
istraje pred nedaama, da podnese ibe i hirove sudbine. Strah od nepoznatog zadrava
ovjeka pred smru, uzdrava ga od samoubistva, prisiljava ga na ivot, jer ne zna
kakve ga grozote sa one strane ekaju. Meutim, sve ovo govori ovjek koji ivi kroz
znanje i od znanja, ije muke i bol ivljenja upravo to znanje i potencira. Tako je
neznanje o kojem je rije u sutini nita drugo do mrana projekcija znanja, ono to se
na osnovu znanja upisuje u prazninu Nepoznatog, to se u njemu pretpostavlja po
analogiji sa poznatim. Sve varijante neznanog zagrobnog uasa uobliene su
imaginacijom koja svoju grau crpe iz svijeta ve apsolviranog postojanjem.
I proavi kroz avanturu sa gusarima koja je bila sasvim izvan njegove kontrole, njegove
svakodnevne rutine i obrasca miljenja, a sa kojom je ipak uspio da efektno izae na
kraj , pred nama se sada pojavljuje novi Hamlet Hamlet koji se s lakoom uputa u
lairani dvoboj s Laertom, Hamlet kome je lako da ostavlja, poto ve ne zna ta
ostavlja, Hamlet koji kae neka bude, koji je spreman. Zaista, on vie ne juri za
uvidom u djelo koje hoe da izvri, ne zanima ga kako?, zato?, i emu?, ne
nastoji da u sebi odri plamen osvetnikog gnjeva, niti se razjeda kad mu to ne poe za
rukom. Njega, vrlo jednostavno, u momentu izvrenja zaokuplja pa i to tek na kratko i
nehotice, kao da izvire iz onog prirodnog, neusmerenog toka u kom se odvijaju njegovi
afekti, afekti to spontano prate dogaaje, kao da su prirodno srasli sa njima- samo
kako da fiziki izvri eljeni in, i on ga u jednom mahu, bez razmiljanja i oklevanja,
na najefikasniji nain i izvrava; kao da se radi o dugo zadravanom, prostom telesnom
refleksu, dvaput nasrnuvi na Klaudija, prvo maem, a potom otrovom, Hamlet ga
ubija, bez ikakvog plana, ali ovaj put nepogreivo i neumitno.
-Pitanje tragine krivice ili tragine vrlineinjenica da je Frojd u antikoj tragediji vidio psiholoke slinosti sa prazloinom, a u paricidu i incestu
dvije potisnute elje Edipovog kompleksa, druga je jaka potpora naem uvjerenju da sugestivna mo
knjievnog djela poiva na ambivalenciji odnosa prema autoritetu i da se priroda jednoga drutva
najbolje sagledava u tome kako ono sankcionie "traginu krivicu" pobune.
Hamlet jeste u cijelosti tragiki junak ali za razliku od traginih junaka iz antike knjievnosti, Hamlet
svjesno odlae tu svoju traginu krivicu.
I opet je, kao i u mnogim drugim dramama, sudbina i neka via sila umjeala svoje prste i u sam
Hamletov ivot.
Iz same drame saznajemo da je Hamlet bio tmuran i ojaen i prije nego mu se obratio duh preminulog
oca. Razlog njegove tuge i razoaranosti u ljude lei u ne razumjevanju postupaka svojih najbliih, prije
svega svoje majke koja se odmah nakon kraljeve smrti preudala za njegovog brata.
Tako da je Hamlet ve i prije samog obraanja duha bio predodreen da izvri neke promjene, a samo
obraanje njegovog oca i osvetniki zavjet koji Hamlet pravi samo su katalizator koji ubrzavaju taj cijeli
proces.
Hamlet je bio svjestan teine koju osveta nosi i to njegovo odlaganje osvete govori nam da on nije bio
osvetnika dua, ve je to morao postati. Tako kroz cijelu dramu osjetimo gradaciju njegovog osvetnikog
hira koji eksplodira, ne u nekom ludilu, ve u svjesnom inu ubistva i pomirenosti da tako mora da bude
bez postavljanja pitanja, kako , zato i zbog ega jer je zbog tih pitanja odlagao svoju osvetu.
217
Konstatacija neto je trulo u dravi Danskoj daje savren opis vremena i politike situacije koji
zatiemo na poetku drame. Hamlet je samo lik koji je igrom sudbine i vlastitom eljom za osvetom
predodreen da promjeni to stanje u svojoj zemlji.
Hamletova smrt, taj zaista nepobitan podatak u zbivanju Hamleta, nije neizbjena. On umire u dvoboju,
od rane koja ga je mogla mimoii, kao to ga je mimoiao otrov iz pehara Klaudijevog. No mada neki
komentatori, Tiljard i Harison na primjer, zbog toga Hamletu poriu traginost, ipak ni najsmjelijem
redatelju ne pada na pamet da Hamleta ostavi u ivotu. Zato se, i njima i nama, ini da bi Hamlet iz
gubio od svoje veliine kad bi ostao iv? emu je potrebna ta, vie sluajna nego neminovna, smrt i u
emu je njena smisao?
Mislim da smrt traginog junaka predstavlja posljednju, i vjerovatno najteu, u nizu nevolja koje su
neophodne da bi se junak na njima okuao i potvrdio svoju nesavladivost onoga to ga ini velikim
ovjekom. Nije vano to mora umrijeti- svi to moramo- vano je kako i zato, radi ega i uprkos emu on
umire. Tek poto poloi i taj ispit examen rigorissimum, mi mu priznajemo traginu veliinu.
A poloie taj ispit ako umre ne zbog neke tragine krivice (ne vidim takve krivice ni u Hamletu ni u
Ofeliji), nego zbog svoje tragine vrline. Hamlet je mogao da ivi, da je samo svoju ulogu ovjeka i svoj
zadatak kraljevia shvatio manje ozbiljno, s mkanje strogosti i savjesnosti; da se nagodio sa stricem i
pristao da ivi u njegovoj milosti, ko prvi dvorjanin, sinovac, sin; ili da je sebi dopustio da strica ubije
prvom prilikom, makar i iz linih razloga i rauna, pa da se sam zakralji. Sve je to Hamlet mogao a sve
to, onakav kakav je, nije ni htio ni mogao.
Jer je tragini heroj uvijek i jedna vrsta samoubice: sam izmeu dvije mogunosti, bira onu koja ga vodi u
smrt.142
142
Hugo Klajn (iz ogleda ta se zbiva u Hamletu, 1967.)
217
Literatura
-Shakespeare William, Sarajevo, Svjetlost, 1989.
-Solar Milivoje, Povjest svjetske knjievnosti, 1998.
-www.hr.wikipedia.org
-www.online-literature.com/shakespeare/
Univerzitet u Tuzli
Filozofski fakultet,
Odsjek za Bosanski jezik i knjievnost
Seminarski rad
Kjievna djela,opusi,poetike II
Tema: Humanizam
i renesansa
217
Mentor: dr.sc.Azra Verlaevi,doc.
Studenti:Amela ii,Tatjana
ehanovi,Erna Meli,Deneta Baruija
Uvod
Zaeci humanizma i renesanse u Italiji

Naporedo sa optim preobraajem u 15. i 16. st.nastajali su novi sadraji i
umjetnosti,u nauci i kulturi uopte.Zapaeno je pojaano interesovanje za djela
grkih i latinskih pisaca.Njima se u ovom periodu,pored svetenika,sve vie
bave i svjetovna lica.Smatralo se da to prouavanje starih pisaca i usvajanje
njihovih misli usavrava i oplemenjuje ovjeka,pa su to prouavanje nazvali
ovjeanskom naukom ( humanitatis studia),te je po tome i itav novi pokret
nazvan humanizam Pojam renesansa koji se upotrebljava za humanistiku
kulturu znai obnovu antike kulture. Jo krajem srednjeg vijeka mnoge pojave
u kulturnom ivotu i tenje pojedinaca ocjenjivane su kao otpor prema
sholastikoj uenosti kojom se teilo da se dokae da su vjerske istine u isto
vrijeme i istine razuma.U novom pokretu teilo se da se to bolje shvati duh
antike kulture,pa se onda poelo ugledati na nju i stvarati u tom duhu.Teilo se
da se istovremeno razviju i duevne i tjelesne sposobnosti.Nova kultura
nastojala je da izmiri i spoji humanistike ideje sa duhom hrianstva iji je
uticaj bio veoma velik.Doba humanizma i renesanse jedno je od obiljeja koje
oznaavaju prelaz iz srednjeg u novi vijek.Na tim novim shvatanjima i
osjeanjima razvila se sva novovjekovna kultura,prosvjeta i umjetnost.Italija je
bila ognjite te nove kulture.Humanistike kole odlikovale su se naroito
217
uenjem jezika,knjievnosti i filozofije starih Grka i Rimljana.Ovaj novi i iroki

kulturni pokret,renesansa,dijeli se na ranu renesansu (kvatrocento),koja pripada
15.st.,dakle srednjem vijeku i na kasnu renesansu (cinkvecento),koja pripada
16.st.,dakle novom vijeku.
Duh nove kulture mogao je ovladati i razvijati se zahvaljujui injenici da su
njeni poklonici i zatitnici,mecene,bili i vladari i bogati graani.Nova
knjievnost i umjetnost imala je zatitnike u papama,republikanskim vladama i
vladarima,velikim i malim.Oni su u Italiji i u drugim zemljama Evrope pomagali
humaniste i umjetnike renesanse.Dakle,nosioci nove kulture bili su vii slojevi
drutva,koji su bili u mogunosti da steknu potrebno obrazovanje i da se kreu u
obrazovanim krugovima oekujui da
e biti zapaeni i ovjekovjeeni u djelima istaknutih umjetnika i
knjievnika.Tako se uz pape i vladare obrazovao i krug bogatih graana,i svi
su oni teili da u svojoj sredini to vie razviju novi duh u kulturi,ije je osnovno
obiljeje bilo individualizam u politici i javnom ivotu,empirizam u
nauci,realizam u umjetnosti i nacionalizam u poslovanju.
Ova knjievna epoha javlja se krajem srednjeg veka, kao suprotnost njegovim
spiritualnim tenjama, i oznaava uskrsnue aristotelovske poetike, zaboravljene jo
od antikih vremena. Jo prije 16. vijeka stvaraju se postepeno uslovi koji dovode do
ovoga: slabljenje aristokratije i rast graanskog stalea, velika putovanja i
upoznavanje drugih naroda, razvoj trgovine koji je potakao uvoenje narodnih jezika
u kole, i najvanije, kao posljedica, kultura se postepeno odvaja od crkve i postaje
sve
vie
okrenuta
ovjeku.
Umjetnici se okreu antikim idealima, vraaju isti latinski jezik (Novolatinski),

umjesto iskvarene srednjovekovne verzije, ali takoe piu na svom zaviajnom, tzv.
narodnom jeziku.
Zainteresovanost za materijalno dobro i ovozemaljski ivot preovlauje, a ideal
umjetnike ljepote postaje harmonija svih dijelova i vjernost prirodi. Snano se razvija
i svijest o umjetnikoj linosti, i djela poinju da se potpisuju, za razliku od anonimnog
stvaraoca srednjeg vijeka koji je smatran samo instrumentom boanske volje.
Predstavnici humanizma, ija djela vam preporuujemo su Dante, Petrarka i Bokao,
a od renesansnih umjetnika, trebalo bi da svoju panju posvetite Tasou, ekspiru ili
Servantesu, te naravno, Marinu Driu.
HUMANIZAM
217
Postoji vie tumaenja pojma humanizam:

1. Uenje da sve mora poivati na ovjekovoj prirodi i na ovjeku kao mjeri
svih stvari;
2. Razdoblje obnove klasine kulture ( poetak 14. do kraja 15. stoljea) u
skladu s uenjem renesansnih humanista;
3. ovjenost,ljudskost u najirem smislu, suosjeanje za tekoe drugoga
ovjeka i drugih ljudi, spremnost da se pomogne drugima.
Humanizam ( lat. humanus-ljudski,uljudan) je kulturni pokret, prema nekim
povjesniarima knjievnosti posebno razdoblje,krajem srednjeg vijeka i
poetkom renesanse (14.-15.st.) kojeg karakterizira izuzetno zanimanje za
antiku i pokuaj obnove cjelokupne kulture po uzoru na antiku kulturu.
Neki ga povjesniari knjievnosti smatraju i posebnim razdobljem izmeu
srednjeg vijeka i renesanse kojoj predhodi, dok ga drugi povezuju s renesansom
pa se esto rabi i dvojni naziv knjievne epohe nakon srednjeg vijeka,
humanizam i renesansa.
U irem smislu naziv se rabi i u znaenju ope filozofske ili kulturne orijentacije
koja je upravljena iskljuivo prema ljudskim vrijednostima.
Naziv je nastao krajem srednjovjekovlja, kada su knjievnici i znanstvenici, koji
su se intenzivno bavili prouavanjem antike kulture, sebe poeli nazivati
humanistima.
Oduevljenje antikom kulturom obuzelo je najprije neke istaknute pojedince
ve krajem 13. stoljea, osobito u Italiji gdje je antiko naslijee bilo najvie
sauvano, da bi u 14. i 15. st. preraslo u duhovni pokret i kulturnu orijentaciju
kakva uvelike proima cjelokupnu epohu renesanse.
U tom je smislu humanizam ve prisutan u djelima Dantea, a Franesko Petrarka
i ovani Bokao ve su njegovi izraziti predstavnici.Dakle, humanizam je bilo
koji sustav miljenja i djelovanja koji na prvo mjesto stavlja ovjeka i njegove
potrebe.
U periodu kada je buroazija bila jo progresivna klasa,istupili su njezini
predstavnici pod zastavom humanizma protiv feudalizma, kmetstva i religioznog
mranjatva.Nakon pobjede buroazije, ideje humanizma postaju oruje u
rukama proletarijata u borbi protiv graanskog drutva.
Dakle, postoji vie tumaenja humanizma, te se u tom smislu autori s kraja

srednjeg vijeka, kao F. Petrarka( 1304.-1374.) i . Bokao(1313.-1375-)
217
smatraju prema strukturnim osobinama mnogih svojih djela vie renesansnim

nego srednjovjekovnim piscima.Ipak treba rei da su miljenja u tom pogledu
podijeljena kada se radi o cjelini njihova opusa, jer premda Petrarkina lirika
doista znai poetak novovjekovne lirike i premda Bokaova glasovita zbirka
novela "Dekameron" doista odgovara mnogo vie srednjovjekovnom shvaanju
ivota, mnoga djela; i jednog i drugog autora imaju i srednjovjekovnih
karakteristika.
RENESANSA
Renesansa (prema francuskoj rijei preporod,obnova) kljuna je epoha za

razumijevanje novije povijesti evropskih knjievnosti,jer je u njoj uspostavljen
odnos umjetnike knjievnosti i drugih ljudskih djelatnosti.Renesansa je jedna
od najkreativnijih razdoblja u knjievnosti i umjetnosti koje je oznailo prekid
sa srednjim vijekom.Vremenski se odreuje u 14.st.u Italiji,a u 16.st. u ostatku
Evrope.
Ona je jedan od najkrupnijih pokreta u kulturi zapadne Evrope koji je doveo do
preokreta u znanosti,filozofiji,knjievnosti i likovnim umjetnostima.Italija je
zemlja u kojoj je umjetnost renesanse nala svoj najvii izraz,jer je u njoj
najprije dolo do razvoja gradova i gomilanja bogatstva u pojedinim graanskim
porodicama.Renesansna knjievnost je blia i razumljivija od knjievnosti
antike i srednjeg vijeka,ona istie i naglaava one vrijednosti koje su se do danas
u gotovo istom obliku zadrale,knjievne konvencije koje je ona prihvatila i
razvila i danas su prihvaene i same po sebi razumljive.Mnoga djela pisana u
renesansi moemo itati bez tekoe kao da su juer napisana.
Okvirno se uzima da renesansa traje od kraja 15.st.do poetka 17.st,,ali se pri
tome javlja problem razvrstavanja knjievnih epoha.Kao to smo ve rekli
renesansa se u Italiji javila znatno ranije nego u ostalim evropskim
zemljama.Tako smo ve napomenuli kako se glasoviti Kanconijer(Francesco
Petrarka) i Dekameron(Giovanni Boccaccio) mogu shvatiti kao u potpunosti
renesansna djela,dok se mnoga druga djela,koja hronoloki stoje na prijelomu
srednjeg vijeka i renesanse mogu uvrstiti bilo u kasni srednji vijek ,bilo u ranu
renesansu ovisno o odreenjima koji pojedini autori pridaju tim dvijema
knjievnim epohama.
Kada je u 19.st.uspostavljen kulturnopovijesni pojam renesanse,isticale su se u

prvom redu suprotnosti izmeu srednjeg vijeka i renesanse,pa je tako i sama
renesansa shvaena kao prijelomna epoha i kao epoha u kojoj dolazi do
preporoda i procvata znanosti i umjetnosti.
Smatralo se da se kultura naglo oslobaa srednjovjekovne dogmatike i oblikuje
217
nov ideal slobodnog stvaralakog pojedinca.Pokazalo se da ve krajem srednjeg

vijeka postoje u zaecima mnoge osobine koje su se pripisiivale iskljuivo
renesansi,no neka temeljna odreenja renesanse kao
knjievne epohe u kojoj poinje razvoj mnogih nacionalnih knjievnosti i u
kojoj knjievnost ne samo slijedi nego i uspostavlja nova,moderna shvaanja
svijeta i ovjeka,razvijajui se uporedo sa znanostima i novijom filozofijom
nisu se bitno promijenila.
Renesansna knjievnost uvjetuje promjene u drutvenom ivotu koje se oituju
u postupnom jaanju gradova i gradske kulture,zatim promjene u shvaanju
znanosti i filozofije,te promjene u religijskom ivotu koje se oituje kako u
procesima sekularizacije tako i odnos ovjeka prema Bogu i vodi do slabljenja
autoriteta crkvene organizacije.Renesansna knjievnost odlikuje se naglaenou
individualizma.
Za razliku od sveca i viteza renesansna knjievnost razvija ideal ovjeka, koji u
ovozemaljskom ivotu mora razviti sve svoje sposobnosti;koji se treba
rukovoditi iskljuivo vlastitim uvjerenjima ,osjeajima i strastima,te koji treba
ivjeti vlastiti ivot bez obzira na sve prepreke,uklanjajui sve to ga sputava u
namjeri da istakne ono to ga ini neponovljivom, po sebi vrijednom osobom.
Knjievno-znanstveni opis epohe oslanja se tako najee na prepoznatljive
promjene u knjievnim vrstama i anrovima: lirika Franeska Petrarke i ep
L.Ariosta Bijesni Orlando i die se tako novim uzorcima u lirskoj i epskoj
pjesmi.
Stvaralatvo W.hakespeare otvara novu epohu cjelokupnoj dramskoj
knjievnosti a tome valja dodati i novi tip komedije koji ostvaruje N.Makiaveli i
najvei hrvatski komediograf Marin Dri.Prozne vrste dobijaju u renesansi
status visoko cijenjene umjetnike knjievnosti.Roman Miguela de Servantesa
Don Qujiote utemeljili su naine na koji e se oblikovati roman sve do naih
dana.Boccaccio sa Dekameronom utemeljuje novelu.
Francis Bakou utemeljili su esej kao cijenjenu knjievnu vrstu.Sporovi oko
glavnih predstavnika i opeg pojma renesanse traju i danas.
Renesansni individualizam vezan je s novim shvaanjem univerzalizma:
pojedinac, ako nosi u sebi stvaralaku mo, treba se ostvariti i potvrditi na svim
poljima ljudske djelatnosti, pa je tako univerzalni genij ideal renesansne
knjievnosti, a zbiljski lik Leonarda da Vinija (1452-1519), koji je bio genijalni
slikar, skulptor, znanstvenik na nizu podruja, te izumitelj, moe se shvatiti kao
uzor renesansnog duha i renesansnog ovjeka.
Knjievne konvencije(dogovori) u renesansi takoer istiu odreeni stupanj vee
slobode u obradi, pa se u renesansi prvi put jasno obrazlau stajalita o
individualnosti i originalnosti knjievnih djela.
217
Konvencije knjievnih vrsta postaju tako okviri unutar kojih se moe izraziti
posebnost autora i njegovog naina oblikovanja ivota i svijeta, pa tako
renesansa i kada preuzima ustaljene knjievne vrste, uvodi u njih i knjievne
postupke koji do tada nisu bili uobiajeni.
Tako u talijanskoj knjievnosti ep Lodovica Ariosta (1474-1533) Mahniti
Orlando dodue slijedi tradiciju velikog vitekog epa, ali srednjovjekovne
vitezove oblikuje kao karaktere s renesansnim strastima i osjeajima,
pripovijedajui o njihovim pustolovinama s odreenom suptilnom ironijom.143
U renesansnoj se epskoj poeziji redovno ispreplee kranska tradicija i
simbolika s odreenim naglaavanjem individualnosti likova, uoavanjem tada
savremene problematike te usvajanjem i razradom posebnih tradicija pojedinih
naroda, kao to je to sluaj u prvom velikom autorskom djelu hrvatske
knjievnosti, Marulievoj Juditi (napisana 1501, prvi put pisana 1521).
Takoer roman, koji ve ima odreenu tradiciju u kasnoantikom ljubavnom
romanu i srednjovjekovnim vitekim romanima, tek u renesansi postaje
reprezentativnom144 knjievnom vrstom cjelokupne evropske knjievnosti, a to
je Gargantua i Pantagruel , autora Francoisa Rabelaisa i Don Quijote,
autora Miguela de Servantesa, koji ine dva u mnogo emu nepremaena uzora,
a ujedno dva tipa na temelju kojih e se, uz najrazliitije naine preoblikovanja,
razvijati pripovjedna knjievnost sve do najnovijeg vremena.
to se tie djela Don Quijota to je roman koji po unutranjem ustrojstvu pripada
pikarskom romanu145. U romanu se sukobljavaju realnost i mata. Glavni likovi
su prikazani u suprotnosti. Don Quijot je lik koji je smijean , uporan, ali u
svojim namjerama plemenit (ima renesansna obiljeja meu kojima su vjera u
sebe, u svoju snagu, i dobro koje mora pobijediti).
Sancho Pansa je tipian ovjek novog vremena, realist je, dakle on svijet
doivljava onakav kakav uistinu i jest. Cijeli roman je nastao na suprotnostima
dvaju svjetova (Don Quijote u suprotnosti na Sancho Pansu: ludost / razum,
mata / stvarnost, ideali /sebinosti, hrabrost / oprez, portvovanje / lukavost).
Sam pisac je smatrao da je moda itanja vitekih romana, te da moe pogubno
utjecati na ljude. Roman upuuje na injenicu da kota vremena ne moe vratiti,
dakle to je napredak neto to nije upitno. Don Quijotova plemenita elja (u
duhu renesanse) je bila osloboditi svijet od nepravde i nasilja.
U drami, opet barem jedan dio stvaralatva najveeg svjetskog dramatiara
Williama Shakespearea najbolje upuuje na renesansno shvaanje ovjeka i
znai najvee domete renesansne dramske knjievnosti, premda se
143
To bi znailo blago ismjehivanje, pri kojem se govori obratno od onoga to bi trebalo rei
Reprezentativan, ugledan, uzoran, koji se moe ponaati kao na
jbolji, izabran, biran, tipian...
145
Vrsta romana koja obrauje ivot pustolova.
144
217
Shakespeareaovo cjelokupno djelo na neki nain izdie iznad moguih

epohelnih karakterizacija, pa mnogi smatraju da ono u najbolju ruku pripada
iduoj velikoj knjievnoj epohi, baroku.
William Shakespear je pisao na prvom mjestu drame, izdao zbirku soneta
(pjesama). Njegova dramska djela dijelimo na: tragedije ( Hamlet, Otelo,
Machbeth, Kralj Lir, Romeo i Juliet ), komedije (Vesele ene Vindsorske,
Ukroena goropadica, San ljetne noi, Tri kralja ili Kako hoete, Kako vam
drago ), povijesne drame ( u njima se spominju kraljevske osobe iz Engleske
povijesti, a i iz Rimske ( Rikard III, Henrik V, Henrik VI, Julie Cezar).
Neophodno je spomenuti Shakespeareaovog velikog lika- Hamleta koji je tip
intelektualca novog vremena koji je osloboen predrasuda i koji traga za istinom
i pravdom. Takav kakav jest, okruen je zlim ljudima tj. Dvorskim ivotom
podlim, sebinim, punim pakosti, izdajstva itd., stvorit e od njega rastrganog i
namuenog ovjeka koji e s pravom postaviti pitanje biti ili ne biti?
Hamlet je u dilemi kako rijeiti nastali problem, jer je preosjeajan, jer se
ubojstvo (koje sprema) ne uklapa u njegove moralne principe, zato jer je on
previe vezan uz majku i zato najtee podnosi majinu udaju za strica, pa u tom
kontekstu oeva smrt gubi djelomino na vanosti.
U komediji renesansa rezvija novu tehniku oblikovanja kominih karaktera i
satirike analize drutvenog stanja146. Tako autori kao to su Nikolo Machiavelli
kao i najvei hrvatski komediograf Marin Dri izuzetnom originalnou, te
vjetinom u stvaranju zapleta i komici kako rijei tako i situacije, zacrtali su
puteve kojima se kree i savremena komedija.
U renesansnoj lirici osjea se otpor prema srednjovjekovnoj poeziji, ali i traenje
uzora u antici i zalaganje za razvoj narodnih jezika to naglaava kola
PLEJADE ( prema zvijeu Pleiade, koje se u nas zovu Vlaii, iji su
najglasovitiji predstavnici Joachim Du Bellay i Pierre de Ronsard
Glavna podruja renesansne kulture i njeni predstavnici

Humanizam i renesansa najprije su zahvatili italijanske gradove : Firencu, Rim,
Napulj, Milano, Feraru, Urbino, Rimini, Veneciju, i druge, ali su se brzo proirili
i na ostale evropske zemlje; Francusku, Englesku, Poljsku, esku, Ugarsku,
Austriju, Dubrovnik, Nizozemsku, paniju, Njemaku i druge zemlje.
Od ranih istaknutih humanista treba pomenuti Franeska Petrarku i ovanija
Bokaa, koji su ivjeli i stvarali jo u 14. vijeku. Dobro su poznavali staru
rimsku knjievnost i pisali na latinskom jeziku, ali se Petrarka ipak proslavio tek
146
Ona ismijava negativne pojave stvarnosti
217
svojim lirskim pjesmama na italijanskom jeziku. Bokao je uao u red velikih

pisaca svoji poznatim djelom na italijanskom jeziku. To je zbirka novela ili pria
iz ivota, Dekameron ( 100 pria isprianih za 10 dana: grci deka-10, homeradan ).
Ipak novi duh i novi izraz u umjetnikom stvaralatvu najvie su se ispoljili u
likovnoj umjetnosti. Uprkos promjenama u privrednom ivotu Evrope i jaanju
ekonomske moi buroazije, poetkom 16. vijeka dvorovi italijanskih vladara
dugo su uvali svoj sjaj, ali su i bogati graani posjedovali zamana sredstva
koja su mogli da uloe u graevinsku djelatnost, da ukraavaju svoje trgove,
podiu crkve i javne zgrade i uljepsavaju ih djelima istaknutih umjetnika
renesanse-graditelja, slikara i vajara.
U arhitekturi, umjetnici su nastojali da se oslobode francuskog stila, koji su iz
prezira nazivali gotskim. Iznad crkava podizali su velike kupole za koje su uzor
nalazili u rimskom Panteonu. U stilu renesanse podizane su iroke, etvrtaste i
svijetle graevine pogodne ne samo za hramove ve i za javne zgrade i palate.
Graevine toga stila bile su praktinije za gradski zivot i drzvne ustanove. Nad
vratima i prozorima primenjeni su polukruni lukovi i dorski, jonski i korintski
stubovi, a izmeu spratova izboen rub ili vijenac.
Zaetnik graevinskog stila rane renesanse bio je Filipo Bruneleski ( + 1447 ) a
kasne Bramante ( + 1514).
On je postavio temelje Crkvi sv. Petra u Rimu. Graenje i oslikavanje su
nastavili znameniti umjetnici Rafael, pa Mikelandjelo, koji je podigao uveno
centralno kube. Graenje je dovrio Bernini ( + 1680), koji je sagradio kolonade
pred crkvom.
U vajarstvu, umjetnici za svoje statue, esto nage, trae idealne proporcije
posmatrajui prirodu i prouavajui sklop ovjekovog tijela. Oni usvajaju
antike ideale lepote. Pored smisla za isticanje ljepote ovekovog tijela uoljiv
je i smisao za prirodu i njene raskone ljepote. Ljepote prirode su sve ese
predmet slikanja umetnika renesanse. Usavreno je slikanje na jo vlanom zidu,
ali i slikanje uljanim bojama. Slike na vlaznom zidu nazvane su freske. Najvei
slikari kasne renesanse i svestrani umjetniki geniji bili su Mikelanelo,
Leonardo da Vini, Rafael Santi i Ticijan Veceli.
Mikelanelo Buonaroti (1475-1564), vajar, graditelj, slikar i pjesnik, dao je
svojim likovima izraz praiskonske snage, pune ivota i dostojanstva. Meu
mnogim njegovim djelima istiu se statue Mojsije, David,Robovi, freska Strani
sud u sikstinskoj kapeli ( Vatikan ) i prerada plana koji je za baziliku Sveti Petar
u Rimu izradio Bramante. Leonardo da Vini (1452-1518) bio je porijeklom iz
firentinske drave kao i Mikelaelo. I Leonardo je bio svestrana priroda,
217
genijalan i univerzalan covjek. Najslavniji je kao slikar, ali je bio i odlian vajar,
arhitekta, ininjer, matematiar, geometar, pjesnik, muziar, anatom i mehaniar,
umjetnik i talentovani naunik. Malo je njegovih dijela sauvano, meu njima su
Mona Liza ( okonda ), Tajna veera ( u Milanu ) i dr. Brojni sauvani rukopisi
i crtei svedoe sa kakvom je naunom tanosu prouavao svaki predmet i
svaku pojavu. Pokuao je da pronae ak i spravu za letenje po uzoru na let
ptica. Osim u Italiji, radio je i u Francuskoj, gdje je uzivao pomo francuskog
kralja. U Francuskoj je i umro.
Rafael Santi ( 1483-1520), jeste trei veliki umjetnik ovog perioda. Slikarska
umjetnost "boanstvenog Urbinjanina", kako su ga zvali, puna je vedre i vesele
lepote, kao sto mu je i ivot bio. On je svojim kompozicijama prekrio zidove
papskog dvora u Vatikanu. Njegove slike, osobito mnogobrojne madone
( Bogorodice ) odiu ljupkou i milinom.Papa Lav X poverio mu je i gradnju
Petrove crkve. Od njegovih brojnih slika posebno se istie Sikstinska madona.
Rafael Santi bio je veliki majstor u slaganju boja i grupisanju velikog broja
likova na slici.
Najslavniji slikar mletake kole je Ticijan Veceli (1490-1576), veoma plodan
umjetnik. Bavio se portretom, alegorijom, pejzaem, historijskim i crkvenim
slikarstvom. Smatra se da je u svom gotovo stogodinjem ivotu naslikao vie
od 4000 slika.
Umjetnika vrijednost Leonardove Mona Lize

oro Vizari (1511-1574) u djelu ivoti slavnih slikara,vajara i arhitekata
daje biografiju Leonarda da Vinija. Navodimo odlomak o Leonardovom djelu
Mona Liza.
217
"Primio se Leonardo da za Franceska okonda izradi portret njegove ene Mona

Lize i, mada je radio etiri godine, nije uspio da ga zavri; ovo se djelo danas
nalazi kod francuskog kralja Fransoa u Fontenblou; onaj ko eli da vidi u kojoj
mjeri umjetnost moe podraavati prirodu lako ce to razumjeti na ovoj slici;
ovde su izraene i najmanje pojedinosti koje se mogu naslikati samo velikom
vjetinom. Oi imaju sjaj i vlanost ivih bia, a okruene su crvenkastomodrom bojom i trepavicama, sto se moe izvesti samo krajnjom tananou. I
obrve su izraene slicno, i kao da dlake rastu iz mesa, negde gue, a negde
rijee, rasporeene prema porama koze,tako da izgledaju ne moze biti
prirodnije. Nos sa onim lijepim ruicastim i nlenim otvorima izgleda kao u
ivog ovleka. Malo otvorena usta, koja se svojim krajevima i crvenilom spajaju
sa bojom lica, ostavljaju utisak istinitog mesa i krvi a ne boje. U udubljenju na
vratu paljivi posmatra ce primjetiti kucanje ile kucavice; i zaista se moze rei
da je ova slika naslikana tako da ce pred njom zadrhtati i uzmai svaki odvaniji
umletnik ili bilo ko drugi; Leonardo je pribegao i ovom nainu rada; kako je
Mona Liza bila vrlo lijepa; on ju je za vrijeme slikanja okruivao raznim
sviraima,pjevaima i lakrdijaima koji su je uveseljavali da bi se izbjegao onaj
melanholini izraz, obino neizbjean na portretima; na Leonardovoj slici je
osmijeh toliko prijatan da izgleda prije boanski nego ljudski, i zbog toga je
portret ove ene smatran izvanrednom tvorevinom, jer ona ni u ivotu nije
izgledala drukije."
217
Pretvranje srednjovjekovnog graanskog stalea u graansku klasu doveli

su do novih pojava i u kulturi.
Ta srednjevjekovna preteno crkvena kultura nije mogla da zadovolji potrebe
novonastale gradjanske klase kojoj su bila potrebna stvarna nauna saznanja.
Zato je graanstvo pomagalo razvitak prirodnih nauka koje su bile zapostavljene
u srednjem vijeku. Javljaju se nova filozofija, knjievnost i umjetnost. Za
italijanske humaniste sredite univerzuma vise nije bog nego ovjek. Razvijena
samosvijest i samopouzdanje omoguili su im da slobodno biraju uzore, koje
nalaze u antici i u prirodi, da donose zakljuke i da ih analitiki obraduju.
217
Stvoreno je nauno i racionalno shvatanje svijeta i ojaala je individualnost

italijanskog i evropskog gradanina. Humanizam se zalagao za pravo pojedinca
da se slui svojim razumom i da vjeruje u ispravnost svojih zakljuaka. U
Humanizmu su ukinute privilegije i time su prekinute mnoge borbe.
Renesansna kultura u drugim zemljama

Humanizam i renesansa Italije uticali su i na kulturni razvoj dr zemalja.
Italijanski knjievnici i umjetnici putovali su van Italije. Tamo su ivleli i radili i
ostavljali brojna umjetnika djela. U Francuskoj je plemstvo prihvatilo spoljni
sjaj renesanse i gradilo je u novom stilu velelepne zamkove-dvorce. Novi stil je
primjenjivan prvenstveno na svetovnim graevinama, dok su crkve i dalje
graene u gotskom stilu. Fransoa I je prema planovima Pjera izgradio kraljevsku
palatu u Luvru u Parizu, jednu od najljepsih graevina renesanse. U likovnim
umjetnostima Francuska stoji uz Italiju, kao i u knjievnosti, u kojoj je Fransoa
Rable (+1553) u satirinom romanu Gargantua i Pantagruel izvrgao ruglu
plemie i monahe. Kao humanist, Rable je bio pristalica nove nauke.
Iz Italije renesansa je neto kasnije prodrla i u Nemaku, gde je trajala do
polovine XVII vijeka. I tamo je u graevinarstvu novi stil primjenjivan vie na
svetovne gradjevine a manje na crkve. Umetnost renesanse u Nemackoj najvise
je dosla do izraza u slikarstvu. U toj grani umjetnosti najvie su se istakli
Albreht Direr, Hans Holbajn i Luka Kranah, portretisti Lutera i drugih vjerskih
reformatora.
U Nizozemskoj je renesansno slikarstvo bilo razvijeno u isto vrijeme kad i u

Italiji. Dok su italijanski slikari vie prikazivali ljepotu ljudskog tijela, u
nizozemskom slikarstvu osobito je prikazivana ljepota prirode i graanskog
ivota. U slikarskoj tehnici primjenjivane su masne ili uljane boje.
Od ranih istaknutih humanista treba pomenuti Franeska Petrarku i ovanija
Bokaa, koji su ivjeli i stvarali jos u 14. stoljeu.Dobro su poznavali staru
rimsku knjievnost i pisali na latinskom jeziku, ali se Petrarka ipak proslavio tek
svojim lirskim pjesmama na italijanskom jeziku.Bokao je uao u red velikih
pisaca svojim poznatim djelom na italijanskom jeziku.To je zbirka novela ili
pria iz ivota,"Dekameron".
FRANCESCO PETRARCA (1304~1374) je italijanski pjesnik koji se

217
smatra zaetnikom humanizma u Italiji.Pravo mu je prezime bilo Petracco, ali ga

je kasnije latinizirao u Petrarka.Mnogo je putovao i obiao mnoge evropske
zemlje.Neko je vrijeme proveo u Parizu i Pragu kao ambasador milanske
velikake porodice Viskonti.Za njega je bio sudbonosan susret s udatom enom
Laurom de Sades u Avignonu.Ona je postala glavno lice "Kanconijera".
Pisao je svoja djela na latinskom i italijanskom jeziku. Osim "Kanconijera " jo
je napisao na talijanskom jeziku pjesniko djelo u danteovskim tercinama I
TRIONFI.Ostala djela su mu na latinskom jeziku. Meu njima se istiu: De
remedis utriskue fortunac,De vita solitaria, a narocito se istie ep "Africa" od
kojeg je oekivao slavu i besmrtnost. Godine 1341. bio je okrunjen lovorovim
vijencem u Rimu, a htio ga je kao pjesnika i pisca istim takvim vijencem
okruniti i Pariz.
uveni italijanski humanista Franesko Petrarka je roen u malom gradiu
Arecu u junoj Italiji kao sin dvorskog notara. Otac Petrarke se vao Pietro di
Parenco, sebe je provao Petrako, otud Petrarka. Svoje rano detinjstvo je proveo
u selu Incisa blizu Firence. Otac Petrarke je pobegao iz Firence 1302.zajedno sa
Danteom zbog kuge koja je tada vladala Italijom.Najvei period svog detinjstva
Petrarka provodi u Avinjonu gde se itava porodica preselila na insistiranje pape
Klimenta V., koji je 1309.doao u ovaj grad poslije raskola u papstvu.
Petrarka je studirao u gradu Montpelijeru(1316-1320)i Bolonji(1320-1326) na

insistiranje svog oca pravo. Ipak, Petrarka se prevashodno interesovao za pisanje
i za itanje latinske poezije. Nakon smrti oca, vraa se u Avinjon i radi kao
dvorski savetnik. Rad mu je obezbeivao i dosta vremena da se posveti pisanju.
Bio je vezan a porodicu Kolona, sa ovanijem dela Kolona koji je kardinal,
dosta putuje.
Na tim putovanjima uvijek trai stare rukopise. Otkrio je par Ciceronovih
govora i knjiga epistola. Imao je vrlo cijenjenu i veliku biblioteku. Uskoro mu
umire i majka i tada pie svoju prvu pjesmu, elegiju na latinskom jeziku.
6.Aprila 1327.godine u crkvi Santa Kjara u Avinjonu uponao je Lauru, da li je
ona zaista postojala nije sigurno. Dosta podataka je ostavio o sebi, bilo mu je
bitno ta e potomci o njemu misliti, ato je dao zapravo idealizovanu sliku
sebe.
Prvo njegovo djelo "Africa",(Afrika)je bila neka vrsta latinskog epa o rimskom
vojskovoi Scipionu Afrikancu. 1341.krunisan je lovorovim vjencem, i postao
prvi ovjek kome je pripala ta ast. Krunisan je potom to je polagao ispit pred
Robertom Anujskim u Napulju itajui djelove svog epa "Afrika". Lovor je
primio na Kapitolu (Rimu) a dobio je i dozvolu da predaje na univerzitetu. U to
doba bio je popularan i poinje njegovo premjetanje sa dvora na dvor. Bio je u
217
Milanu u porodici Viskonti, na emu mu fiorentinsku prijatelji zamjeraju,

naroito Bokao. Putuje i u Pariz ali omiljena mjesta su mu Venecija i Padova.
Venecija mu daje predivnu palatu i on obeava da e sve svoje knjige ostaviti
Veneciji, to se smatra zaetkom prve moderne biblioteke. Matao je o
ujedinjenju Itlije, pa je tu svoju elju izrazio u pjesmi "Moja Italija", i pozdravio
je ustanak Kole di Rijencija 1347. godine. Petrarka je putovao po cijeloj Evropi
radio je kao papski izaslanik jedno vrijeme. Prilikom svojih putovanja sakupljao
je latinske dopise, citate i preraivao ih. Objavio je prvi prevod Homera na
latinskom jeziku, kao i Ciceronova pisma, za koje se sumnjalo da uopte
postoje. Otkrie tih pisama navodi i njega da pie pisma, epistole
Njegovo najuvenije istorijsko djelo jeste "De Viris Illustribus"(Poznati ljudi).
Tu je Petrarka spomenuo 21. heroja rimske historije od Romula do Cezara i od
Aleksandra Velikog,Pira i Hanibala.Djelo je poslije njegove
smrti upotpunio njegov uenik Lombardo, koji je dodao jo 12 biografija, i tako

zakljuio hronoloku seriju sa carem Trajanom.
Drugo njegovo istorijsko djelo je bilo "Rerum Memorandarum Libri" (Knjiga
Sjeanja). Tu je Petrarka objavio prikupljene historijske anegdote, ali mu je
djelo ostalo nedovreno. 26.aprila.1336.Petrarka, zajedno sa svojim bratom i
svojim prijateljima se penje na vrh Mont Ventoksa u Italiji na 1.909 m
nadmorske visine. Uskoro je pisao svom prijatelju Franesku Dionoiju i
obavestio ga da mu je polo za rukom da osvoji vrh Mont Ventoksa. Ovo
penjanje Petrarke na vrh Mont Ventoksa 26.aprila se smatra i preteom
alpinizma, a sam Petrarka prvim alpinistom.
Zbog uea u crkvenom ivotu, zabranjen mu je brak. Uskoro je raistio sa
crkvom i vjenao se sa jednom nepoznatom enom koja mu je rodila sina i
erku.
Petrarkim sin je roen u Avinjonu i zvao se ovani, a erka Franeska se rodila
u Vakluzi. erka mu je bila udata za plemia Franeska Brosana, koji e kasnije
proitati prvi Petrarkin testament.1362.. erka dolazi u posjetu svome ocu u
Veneciji da bi se spasla kuge.
Poslije kraeg boravka u Veneciji, Petrarka boravi jedno vrijeme u Padovi, da bi
se zatim zauvijek uklonio iz drutvenog ivota. Do kraja svog ivota se bavio
pisanjem u malom mjestacu Arki gde je i umro1374.. Po svojoj elji biva
sahranjen tu u maloj crkvi.
Petrarka je prvi moderan evropski pjesnik zbog sumnje, nemira, stalnog muenja
217
izmeu Boga i Zemlje, izmeu toga kakav je i kakav bi trebao da bude. Mnogo
ga stvari odvlai (najvanija je Laura). To je njegov raskol linosti i o tome
najbolje govori u "Secretum meum ". Petrarka je svestan da je ta ljubav grijeh.
Do druge strasti koja ga odvaja od Boga vodi i samo ime Laura-LAURO- lovor,
simbol slave. Njegova elja da bude slavan. Slavu kao pjesnik-humanista
Petrarka je stekao svojim zbirkama kancona i soneta gde opisuje svoju ljubav
prema Lauri, na jedan drugaiji nain nego to je Dante opjevao svoju Beatrie.
Sva Petrarkina djela su na latinskom osim Kanconijera i Trijumfa. Meu
brojnim Petrarkinim djelima istiu se sljedea:Kanconijer, Trijumfi, Moja tajna,
O usamljenikom zivotu, te historijska;O poznatim ljudima, O pobonoj
dokolici, pastirski spjev, Afrika te Knjiga sjeanja.
GIOVANNI BOCCACCIO (1313~1375) se rodio u Parizu kao plod sluajne ljubavi

jedne francuske plemkinje i firentinskog trgovca.
Otac ga je nakon povratka u Firencu poslao u Napulj (1325)da stekne trgovaka
znanja,sto on nije elio,ne prihvativsi ni ocev zahtjev da studira pravo,jer je vec od
rane mladostio osjecao sklonost knjizevnosti,a u Napulju ga je privukla i
raskosna,galantna sredina anzujskog dvora.
Zabavan zivot i ljubav prema nezakonitoj kceri kralja Roberta ,Mariji
Akvinskoj,ostavili su dubokih tragova u njegovoj licnosti i stvaralastvu.Tu je napisao
nekoliko djela, koja su oblikom i gradjom znacila novost u talijanskoj knjizevnosti
(roman uprozi ljubavno pustolovnog sadrzaja "filocolo" i dva romana ustihu
"filostrato " i "teseida").Kako je 1340. g. propala banka kojoj engleski kralj nije
mogao platiti dugove, a zajedno sa njom i bogastvosto ga je nju bio ulozio Bokacev
otac,pjesnik se morao vratiti u Firencu.
Tu je stupio u sluzbu republike i napisao nekoliko knjizevnih dijela kojima stice sve
veci ugled pa i prijateljstvo sa pjesnikom Petrarke(spjevovi:"Ninfale
fiesolno","Ninfale d Ameto", ljubavni roman u prozi "Elegija di Madonna
Fiammetta" i kasnije niz filoloskih i eruditskih latinskih dijela,Danteovu biografiju i
komentar prvih 17 pjevanja "Bozanstvena komedija","Dekameron" najvece
Bokacovo ostvarenje i prvo veliko djelo talijanske pripovedacke proze,nastalo kao
plod svestranog zivotnog iskustva i neposredna dodira sa zivotom i zdravom
firentinskom sredinom odakle je autor preuzeoi i umjetnicki oblikovao brojne
anegdote i kazivanja ,ambiente i kokretne likove,sklonost podvali i sali, lucidan
kriticki duh i slobodan i otvoren mentalitet trgovackog staleza.
217
Njemaka je upoznala humanizam preko velikih koncila u XIV vijeku. a voe su

mu bili: Erazmo Roterdamski, Rajhlin i Melanhton.
Humanizam je oivio laiko obrazovanje, potisnuo skolastiku, latinski jezik je
popravljen po klasinim uzorima itd. U vezi s humanizmom je i reformacija, jer
je predstavljala pobunu linosti protiv crkvene stege i dogmi. U njemakoj
knjievnosti znaajan doprinos su dali: Lesing, Herder, Vilau, Gete, iler i dr. su
pod uticajem antike. Cijeli pokret je teio da uzdigne individuu na visinu iste
ovjenosti.
Novi duh i novi izraz u umjetnikom stvaralatvu najvie su se ispoljili u
likovnoj umjetnosti. U arhitekturi, umjetnici su nastojali da se oslobode
francuskoga stila, koji su iz prezira nazivali gotskim.Iznad crkava podizali su
velike kupole za koje su uzor nalazili rimskom Panteonu.
Zaetnik graevinskog stila bio je Filipo Bruneleski(1447.) te
Bramante(1514.).U vajarstvu umjetnici za svoje statue, esto nage, trae idealne
proporcije posmatrajui prirodu i prouavajui sklop ovjekovog tijela.Oni
usvajaju antike ideale ljepote. Uoljiv je smisao za prirodu i njene raskone
ljepote.Usavreno je slikanje na jo vlanom zidu.
Nove pojave u drutvenom ivotu
217
Nove ideje i nova znanja, nastala u vrijeme i posijle otkria novih zemalja, kao i
nova shvatanja uloge ovjeka kao jedinke i drutvenog bia koja su istakli
djelatnici renesanse, unijeli su velike promjene u javni i privatni ivot u mnogim
zemljama Evrope. Darovite i snane linosti javljaju se u raznim granama
kulture, nauke, kao i u proizvodnji. Novi vidici i nove mogunosti podstiu i
pojedince i drustvo da sto prije stvore uslove koji ce omoguiti bolji, udobniji i
sretniji zivot.
Bilo je jasno da mnogo sta zavisi od organizacije i rezultata proizvodnje.
Manufakturna proizvodnja bila je znaajna grana. Njen organizator i nosilac bilo
je graanstvo, kome je bilo jasno da proizvodnja moe da se unaprijedi samo u
uslovima u kojima e postojati jake dravne ustanove i jaka centralna vlast.
Graanstvo je raunalo s tim da ce uz ojaanu kraljevsku vlast i njegova snaga i
ekonomski i politiki ojaati; da ce se u novoj organizaciji drave izboriti za
vei uticaj. Meutim, nove ideje i novi pogledi potresli su i plemstvo.
U ojaanom graanstvu ono osjea opasnost za svoje privilegije, koje jaka
kraljevska vlast moze ouvati. Obini graani i sitni proizvoai ele bolji ivot,
ali razjedinjeni nemoni su da bitnije na poboljanje svog poloaja. Seljatvo i
gradska sirotinja nezadovoljni su feudalnim poretkom, ali njihov poloaj nije
poboljan u absolutistikoj monarhiji nastaloj savezom vladara i plemstva. U
takvim uslovima, ekonomski ojaano gradjanstvo nastoji da se prikaze kao
zatitnik sitnih proizvoaa i predstavnik nacionalnih interesa. Takvim tenjama
graanstva, koje su bile sve odlunije, apsolutistika monarhija se
suprotstavljala pretvarajui se u ustanovu koja je koila razvoj industrije i
trgovine postajui vremenom orue plemike diktature. Zato je graanstvo u
pojedinim zemljama Evrope poelo da prua otpor apsolutizmu, koji e prerasti
u buroaske revolucije: u Nizozemskoj ( Holandiji ) u XVI, Engleskoj u XVII i
Francuskoj u XVIII veku.
Zakljuak
Doba humanizma i renesanse jedno je od obiljeja koje oznaavaju prelaz iz

srednjeg vijeka u novi vijek.Na tim novim shvatanjima i osjeanjima razvila se
217
sva novovjekovna kultura,prosvjeta i umjetnost.Italija je bila ognjite te nove

kulture.
Pomno prouavanje srednjeg vijeka pomaknulo je s jedne strane njegove
granice u najmanju ruku do polovine petnaestoga stoljea, a uspostavljanje
baroka kao relativno nove velike knjievne epohe, s druge strane, ustvrdilo je
da i u djelima pisca poput Shakespearea ili Cervantesa postoje jaki barokni
elementi ,pa da i oni ne pripadaju,barem ne sasvim renesansi koja je time
skraena na esnaesto stoljee.
Renesansa je ipak velika,pa po mnogo emu jedna od temeljnih epoha svjetske

knjievnosti u kojo je vrijednost i znaenje knjievnosti kao umjetnosti
prepoznati i narodi koji prema ustaljenom miljenju nisu mogli imati veu
ulogu u svjetskoj povijesti
LITERATURA:
1.Teorija
knjievnosti,Milivoj Solar,kolska knjiga,Zagreb 2001.godine
2.Citanka,I gimnazije,Fahrudin Rizvanbegovi,Sarajevo 1996.godine

3. Knjievni leksikon,Milivoj Solar,Matica Hrvatska 2007.godine
4.Rjenik stranih rijei,Bratoljub Klai,Zagreb 1983.godine
217
5.Milivoj Solar,Povijest svjetske knjievnosti,Zagreb2003.godine

6. Humanizam i renesansa,Doba otkria,Velika povijest svijeta,br.8,2007.godine
7. ivojinovi,Dragoljub
R., Uspon Evrope (1450-1789).Matica srpska,Novi
Sad.1985.
8. Panti, Miroslav, Humanizam i renesansa,Cetinje,1963.
9. Povijest svijeta II, Marijan tisak, Split 2005
10. Burhardt, J., Kultura renesanse u Italiji, Zagreb,1953.
UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET
BOSANSKI JEZIK I KNJIEVNOST
217
SEMINARSKI RAD
Predmet: Knjievna djela, opusi, poetike III
Tema: CHARLES DICKENS
Mentor
Dr.sc. Azra Verlaevi, doc.
Student
Meliha Elshiekh
Travnik, 2008.
UVOD
U Engleskoj se kritiki odnos prema stvarnosti bujno i ivopisno ogleda u Dickensovim romanima.
Slikajui pojedinane, karakteristine ljudske sudbine, esto s velikim smislom za karikaturu, Dickens prikazuje
teke drutvene nepravde i razliite oblike izopaavanja ljudskog ivota u epohi ranog kapitalizma, s poetka i
sredine 19. vijeka. Djeca u sirotitu ili na tekom radu, bespomoni i neduni ljudi u zatvoru, ogavni debelani i
lopue kao najugledniji ljudi u drutvu, svemoni pravnici koji pretvaraju zakon u niz smicalica to su neki od
tipinih junaka Dickensove umjetnosti. Renta, prihod za koji se ne mora nita raditi, predstavlja osnovni,
parazitski ideal tog svijeta, a posjedovanje ljudi kao stvari osnovnu normu drutvenog ponaanja. Pipova
"velika oekivanja" su, u stvari, oekivanja rentijerskog izvora prihoda za ivot upravo zato Pip, nekada
bezazleno seosko dijete, dolazi dotle da se stidi svog seoskog porijekla, dobrog kovaa Doa kod koga je
217
odrastao. On se uzaava ak i svog dobrotvora, negdanjeg robijaa, koji mu daje novac da se obrazuje i postane
otmjen uasava se upravo zato to je postao "dentlmen". A zar i sam Magvi, robija, koji tako irokogrudno
pomae Pipa ne prima surovu logiku robno-novanih odnosa kad zaeli da posjeduje jednog obrazovanog
londonskog dentlmena? Kao da svi ljudski odnosi dobijaju ovdje peat svijeta u kojem se odvijaju. No, kako se
takve i sline pojave javljaju, na razne naine, i trajnu umjetniku aktuelnost. Dickens je, ukratko, veliki
umjetnik upravo zato to ne slika samo jedan sistem, nego, kako to ree jedan kritiar, "jedan izraz ljudskog
lica".147
IVOT CHARLESA DICKENSA

Charles Dickens (1812-1870) je roen u siromanoj inovnikoj porodici, upoznao je ve kao dijete teinu tvornikog
rada, a kao odvjetniki pisar i parlamentarni izvjestitelj imao je mnogo prilike upoznati se sa ivotom svih drutvenih
slojeva u slavnom razdoblju engleske povijesti, nazvanom prema kraljici Vikotoriji "viktorijanskim dobom". 148
Dickens je bio dijete kada je Bajron naao u Grkoj svoj prijevremeni kraj. Samo etvrt vijeka dijeli godine roenja ovih
pisaca, a meutim kakva se karakteristina promjena odigrala u ovom periodu u poloaju onih koji su pozvani da u
umjetnikim likovima izraavaju svoje misli, plodove iskustva steenih u sukobu sa ivotom. Sudbina pieva, uslovi u
kojima on mora da djeluje, prepreke koje ga ekaju na njegovom putu, odnos drutva prema njemu isto tako ivo
osvijetljavaju epohu kao i samo njegovo stvaralatvo. Naravno, samo pod uslovom da je on tipian za svoje vrijeme, da
ga je masa uinila svojim kumirom, da je vladao duhovima i da su njegove ideje i likove prihvatili savremenici.
Zaboravljena predanja staroga zamka, preivjela, ali draga slika poetine prolosti, lebdjela su nad Bajronovom
kolijevkom, aptala mu stare prie o bezumnim doivljajima junakih predaka, o mranim ali primamljivim tajnama koje
su se odigravale u sjenovitim alejama prastarog parka, o strasnim poljupcima i dubokim uzdasima pod ravnodunim
lukovima sumornih gotskih svodova. Neimatina i nemilosrdna borba za opstanak bili su prvi utisci maloga Charlesa.
Bajrona je sve odvajalo od stvarnosti, odvlaolo ga u sferu fantazije; Dickensa je od najranijeg dijetinjstva sudbina
gurnula usred ivota, primorala ga da se duboko zamisli nad njegovim vanim problemima. Sin skromnog, ekonomskog
propalog inovnika, budui romanopisac, tek to je prevalio deset prvih godina ivota, dospjeva u fabriku. Cijelog ivota
on e se sjeati sobe sa mranim zidovima, crvotonih stepenica po kojima piskavo cijuui tre ogromni sivi pacovi, i
147
itanka za drugi razred srednjeg usmjerenog obrazovanja, Svetozar Koljevi, Branko Milanovi, Rajka
Boovi, 1989. str. 17.
148
Milivoj Solar, Povijest svjetske knjievnosti, Zagreb, 2003., str. 234.
217
vlanog podruma, i praine, i plesni, kojih je bilo svuda. Cijelog ivota on nee moi da zaboravi besmisleni posao na koji
su ga osudili u najnjenijem uzrastu, - njega, ivog, punog entuzijazma, svestrano obdarenog, prefinjenog i osjetljivog.
Njegov se posao sastojao u tome to je morao da pokriva teglice s mau za obuu, najprije masnom pa onda plavom
hartijom, zatim da ih uvee vrpcom i podsijee krajeve.
"Ja sam" pisao je on poslije dugo godina - "tako duboko u sebi sauvao uspomenu na osjeanje zanemarenosti i
nemoi; itavo moje bie bilo je do te mjere proeto svijeu o uniavajuoj nepravdi, ija sam rtva bio u to doba, da me
ak i danas ta mrska sjenka sramnog djetinjstva esto natjera da zadrhtim ... Ja zaboravljam da sam slavan, srean,
voljen, da imam divnu enu i divnu dijecu ... Sve zaboravljam ... i mrani me snovi prenose slomljenog u prve dane moga
ivota".149
Jedna od prvih pouka koje je on uo od oca bio je praktian savjet, dat mu pod takvim okolnostima koje su samo
ilustrovale ljudsku bezdunost i mo cifara. Mali Charles posjetio je svog oca u zatvoru za dunike, gdje je ovaj dospio
zahvaljujui zelenaima kreditorima. "Savjetovao mi je, sjeam se, da se uvam zatvora" pisao je kasnije Dickens; "zapamti, rekao mi je, ako ovjek dobija dvadeset ilinga i est pensa, moe da bude srean. Ali jedan iling preko toga
upropastie ga".150
Dickens dugo nee zaboraviti tamnicu za dunike, i kasnije, ponovie kroz Mikoberova usta u Koperfildu ovu kratku ali
rjeitu pouku, tu prostu ivotnu mudrost. On nikad nee zaboraviti da su hiljade zlosrenika obuzete jednom brigom
odrati svoj materijalni opstanak, da je ivot za njih beskrajan aritmiki zadatak.
Dickensov izdavaki rad

Romantiari su proklinjali vijek statistike i politike ekonomije, bjeali su pred njegovom prozainom bijedom u brda
i nalazili umirenje na beskrajnoj irini okeana. Dickens je smjelo prihvatio izazov ivota, on nije pobjegao pred njim, ve
se upustio u borbu s tekim okolnostima. Mi ga vidimo kako uporno radi. On ui jednu od najnezahvalnijih stvari
stenografiju, savladava njene tekoe, koje je kasnije opisao u Davidu Koperfildu. Kad mu se, najzad, sudbina osmjehuje i
prva izdanja Pikvikovog kluba donose i materijalna sredstva i gromku slavu, on se opet sukobljava s tekim uslovima
kapitalistikog ureenja zasnovanog na egoizmu i konkurenciji, koje duh cjenjkanja i eksploatacije prenosi i u knjievne
odnose. Kapitalistiki nain proizvodnje, koji uesnike u proizvodnji svodi na dvije osnovne grupe poslodavce i
radnike, tei da potini ovome optem poretku sve odnose i da pisca uini izdavaevim najamnikom. Dickens potpisuje
ugovore s raznim izdavaima, koji ga opsjedaju sa svih strana. Nanjuivi u njemu primamljiv plijen, oni tee da iz njega
izvuku to je mogue vie koristi. Dickens prima obaveze, pie romane do odreenih rokova. udljivog romantiara,
dokoliara, pjesnika koji se pokorava samo poletu svoga nadahnua, smjenjuje pisac novog tipa, zanatlija koji radi za
pare hljeba. Dickensovi se romani prodaju u hiljadama primjeraka, a lavlji dio dobiti ostaje izdavaima. Godine 1837.
Dickens od svojih djela nije dobio vie od 60.000 franaka, dok su njegovi izdavai apman i Gal imali iste dobiti
600.000 franaka.151
Ti utisci iz djetinjstva i mladosti odredili su put kojim e krenuti Dickensova knjievna djelatnost. To je bio put savjesno
ivanja, a pola od publicistike. S usrodnou i svjesnou pravoga naunika Dickens prikuplja i prouava ivotne pojave.
S elanom vatrenog publiciste on brani zakljuke izvedene iz tog rada. Do njega dopiru strani glasovi o jorkirskim
149
A. Pleejev, Dikensov ivot, Sev. V., 1890., str. 72.

Strani pisci Knjievni leksikon, Zagreb 1961., str. 99.
151
P.S. Kohan, Istorija zapadnoevropske knjievnosti (Socijalna i realistina knjievnost u Engleskoj), knjga II
150
217
kolama, o neovjenim muenjima kojima tamo kanjavaju nesrenu djecu; proces koji pokree otac jednog maliana
otkriva grozni poredak ovih ustanova. Dickens odlazi samo u Jorkir; stvarnost prevazilazi sve opise, i veliki umjetnik
donosi sa sobom straan dokazni materijal. Nikola Niklbi, roman koji je plod ovoga puta, izaziva senzaciju. Nevaljalci su
poznali sebe. Lik zvijeri uitelja tako je bio iv i tipian da su desetine lica Skvirsa smatrale pakvilom protiv sebe. Cilj je
bio postignut: godinu dana poslije izlaska Nikole Niklbija nestale su sve jorkirske ekonomske kole. Jedne su
dobrovoljno raspustili sami vlasnici, a druge je zatvorila sudska vlast.152
Dickens se proslavio humoristikim romanom Posmrtni spisi Pickwickova kluba (The Posthumous Papers of the
Pickwick Club), a nakon toga se potpuno posvetio knjievnom radu, ostvarivi neumornom energijom i radinou golem
opus, napisavi brojne pripovijetke i romane, od kojih su slavu koja je prela granice Engleske osobito stekli Oliver Twist,
Nicholas Nickleby, Sumorna kua (Bleak House), Dombey i sin (Dombey and son), David Copperfield i Velika
oekivanja ( Great Expectations).153
Dickensovo putovanje u Ameriku
Dickens ne bi bio pravi Englez da je cijeli ivot proivio u Engleskoj.Svaki je Englez po prirodi putnik. Januara 1842.
godine Dickens je sjeo na brod i otiao u Ameriku, gdje je uivao jedinstvenu slavu i kamo su ga toliko puta pozivali
njegobi prekookeanski drugovi i oduevljeni potovaoci. Dok je Bajron naputao domovinu muen neodreenom tugom,
Dickens odlazi iz Engleske io i snaan. On je traio nova spoznanja, dodir s novim ljudima. On pokazuje dirljivu brigu
za enu, djecu, svoje itaoce. Njegov je put rezultat ozbiljnih razmiljanja i smiljene odluke. On polazi preko Okeana s
odreenim ciljevima. Iako mu je teko da se rastane s drugovima, "koristi koje e imati od ovoga puta bie, po njegovom
raunu, tako velike da ga on smatra kao izvanredno vanu stvar". 154 Ovaj trezveni praktini Dickensov um ispoljava se i
za vrijeme putovanja. Malo je onih koji bi na Dickensovom mjestu umjeli da sauvaju moralnu ravnoteu u onakvom
prijemu kakav su mu priredili zemlji dolara. Njegov obilazak amerikih gradova bio je trijumfalan pohod. Balovi,
predstave, sveani rukovi i ceremonijani susreti bili su kao nekakva beskrajna vilinska arolija. Visoki dravnici,
istaknuti naunici i umjetnici su jedan za drugim da izraze svoje potovanje Pikvikovog kluba. Hiljade i hiljade ljudi
ispunjavale su ulice kojima je prolazio veliki umjetnik. Trebalo je imati tako ozbiljan pogled na ivot, tako plamenu
tenju ka istini kao to je to imao Dickens, pa uoiti mrane strane amerike stvarnosti kroz zasljepljujui bljesak, uti
vapaj i jecanje nesrenih i potlaenih u zaglunom horu sveopteg likovanja.
I s onu stranu Okeana, kao i u domovini, njega vodi humana misao. On svuda vidi dokaze socijalne nesreenosti.
Privlana strana amerikog ivota ne moe pred njim da sakrije i drugu tiine. Njegovo stranu medalje. U jednoj tamnici
on vidi lijepog djeaka od 10-12 godina. Romanopisac je zapanjen nesrenim izgledom mladog zatoenika usljed mrtve
uenje jo vie raste kada saznaje iz straarevih rijei da djeak nije uinio nikakav prijestup. On je sin ubice i dre ga
ovdje samo radi toga da bi na sudu mogao da svjedoi protiv svoga oca. I prva misao koja obuzima pjesnika pred takvom
groznom injenicom jest misao o besmislenosti i surovosti ovakvog postupka sa svjedocima. On dolazi u tamnicu samca.
Potresen je izgledom ovih za ivota sahranjenih ljudi.
"Osuenika dovode u tamnicu usred noi. Kupaju ga, oblae mu zatvoreniko odijelo, na glavu i lice mu nabacuju veliku
crnu kapuljau pa ga odvode u eliju iz koje e izii onoga dana kada mu istekne rok odsluenja kazne. Gledao sam neke
od ovih ljudi kao to se gleda ovjek koga ivog sputaju u grob. Ruao sam u tamnici s direktorima i rekao sam im do
koje me mjere potreslo ono to sam vidjeo. Pitao sam ih da li su sudije dovoljno ubjeene u svoje poznavanje ljudskog
152
A. Pleejev, Dikensov ivot, Sev. V., 1890., str. 127.

Milivoj Solar, Povijest svjetske knjievnosti, Zagreb, 2003., str. 235.
154
100 NAJVEIH djela svjetske knjievnosti, Zagreb, 1980., str. 434.
153
217
srca i da li oni shvataju sav uas kazne koju izriu. Dvije godine u samici to je po mom miljenju najvie na ta se moe
osuditi ovjek; ali deset, jedanaest, dvadeset godina, dodao sam, - to je neoprostiva surovost. Bolje je bilo objesiti ih". 155
Ali slike ljudske bezbrinosti i surovosti ne odbijaju Dickensa od ivota kao to je to bilo s romantiarima i pjesnicima
svjetskoga bola. Dickens je tipian predstavnik sitnoburoaskog pogleda na svijet. Ako se ne moe jednim udarcem
unititi zlo koje vlada u svijetu, onda piscu ostaje jo put djeliminih poboljanja i postepenih reformi.
Kada je Dickens doao u one amerike drave u kojima je jo vladalo ropstvo, njegovom negodovanju nije bilo kraja.
Slavni pisac smatrao je sramotom one sveane doeke koje su mu pripremili. On je odbio da primi bilo kakvu poast dok
god se nalazio u oblasti ropstva.
Po povratku u domovinu Dickens izdaje A m e r i k e c r t i c e, i ovo znaajno djelo predstavlja spomenik njegove
nepristrasnosti i nepotkupljivosti. On se mogao ponositi time to oduevljen doek Amerikanaca nije uticao na njegovo
djelo. Mrane strane ivota mladog naroda dobile su u njemu nemilosrdnog i pravednog kritiara. Ova je knjiga doekana
burom negodovanja s one strane Okeana. Samopouzdani Amerikanci, zaslijepljeni uspjehom tehnike i trgovine, porastom
bogatstva i stanovnitva, optuivali su pisca za nezahvalnost i pakost zato to je otkrivao rane koje su se gnojile u
njihovom drutvenom organizmu, osuivao prakticizam mlade nacije, ukazivao na to da u njoj nema urnalistike, jarko
osvijetlio mrani ivot njenih tamnica, skriven od ljudskih pogleda, i vatreno optuivao ropstvo to nasljeje varvarske
epohe prenjeto u Novi svijet.
Dickens kao publicist
Publicista je potisnuo u Dickensu umjetnika. On je pripadao rodu slavnih umjetnika XIX vijeka koji su zaboravljali
poeziju pred borbenim pokliem, bacali paletu i etkice da uzmu ma i oklop. Godine 1845. Dickens je obuzet planovima
za izdavanje dnevnog lista. Njegov drug Forster ga odgovara od toga; on se boji da e se novinarska djelatnost loe
odraziti na stvaralatvo i zdravlje Dickensovo. Ali slavni romanopisac osjea potrebu da stupi u odbranu interesa naroda i
vjeruje u njegovu podrku. U vremenu kada su u Irskoj estoko proganjani borci za nacionalnost, a u samoj Engleskoj
partije se pripremale na odlunu bitku zbog itnih zakona. Dickens nije mogao ostati ravnoduan i u tiini kabineta pisati
velike romane. On osjea da vrijeme zahtjeva brz odgovor na pitanja i zadatke koji su sa svih strana okruili misaonog
ovjeka i da epohu mirnih snova smjenjuje epoha rada. Istina, Dickens nije bio publicista i pripadnik neke politike
partije u dananjem smislu rijei. On nije mogao da se zatvori u okvire odreenog programa. Bio je humanist u smislu
radikalne inteligencije i pitanjima je prilazio s gledita filantropije. U njegovoj se propovijedi ne mogu uti pozivi na
borbu. On je bio blizak sanjalicama koji su apelovali na srca monih i bogatih i u buenju njihove uspavane savjesti
vidjeli spas za slabe i siromane.
Dickens je edo bune i bogate prijestolnice, sin centra u kome se fabrikuju mode i ideje. Buran ivot prijestolnice
napajao ga je i podravao. On je jedan od prvih pisaca grada. I u ovom smislu Dickens je pisac novoga tipa, puna
suprotnost romantiarima, koji su iz grada bjeali u zagljaj prirode ili u egzotine zemlje. Dickens osjea snagu i svjeinu
samo u najpunijem ivotu.156
Dickens je umro 9. juna 1870. godine, ne doekavi svoju ezdesetogodinjicu. Posljednja elja mu je bila da ga sahrane
bez buke i da na grobu ne bude spomenika. elja mu je ispunjena. Na hrastovom sanduku, u kome je poivalo pjesnikovo
155
A. Pleejev, Dikensov ivot, Sev. V., 1890. str. 127
156
P.S. Kohan, Istorija zapadnoevropske knjievnosti (Socijalna i realistina knjievnost u Engleskoj), knjga II
217
tijelo, bila je pribijena bakarna ploica sa skromnim natpisom: Charles Dickens. Rodio se 7. februara 1812, umro 9.
juna 1870. godine. Poslije nedjelju dana doktor Douent rekao je o pokojniku: "Nema vie Charlesa Dickensa. Nema
vie toga dobrog, blagog, monog pokrovitelja svih naputenih, utjeitelja svih tuga, zatitnika svih potlaenih, prijatelja
svih stradalnika! Nema ga vie, i nama se ini da se ugasila blistava svijetlost, zdrava i radosna, i da je u svijetu postalo
mranije."157
Dickensovi romani
Karakter Dickensovog stvaralatva odreuju njegova linost i zahtjevi koje je epoha postavljala literaturi. Dickens je
prije svega sentimentalan pisac. On je potresen nepravednou i postavio je sebi cilj da svuda trai njene tragove i bira
slike koje najdublje paraju srce.
Kritika uglavnom dri da je sklonost prema sentimentalnosti i melodramskim zapletima Dickens uspio prevladati u dva
romana koji su i najuspijeliji kao kompozicijske cjeline: David Copperfield i Velika iekivanja. Oba opisuju proces
odrastanja, odnosno tekoe s kojim se susree pojedinac koji eli postii vlastitu osobenost u sredini koja takvu osobnost
ako ve ne sprjeava, a ono u svakom sluaju odve ne cijeni.158
U predstavljanju ljudske pokvarenosti on je neiscrpan kao i u slikanju ljudske nesree.
Dickens nije revolucionar. Njegova satira nije grmljavina revolucionarne trube, nije poziv na pobunu i borbu. Njegovi
ponieni i ovjeeni ivotopisci i u slikanje patnje unosi isto toliko njene osjeajnosti koliko jada i mrnje u slikanje
poroka. Kao ni mnogi veliki satiriari, ni on nije imao odreenog pozitivnog programa. I ako je postavljao sebi neki
zadatak, to je bio zadatak ispravljanja ljudskog srca. On je vjerovao da e, otkrivajui mrane strane ljudske due,
natjerati zlikovce da uzdrhte, a vladu da zamisli.Pitanja koja Dickens dodiruje i tipovi koje on daje neobino su
raznovrsni. U njegovim romanima ovijekovjeena je epoha surove konkurencije, epoha prozainih praktinih tenji,
ovijekovjeene su nadmene i hladne figure njenih miljenika i tuni likovi njenih rtava. Sloen ivot industrijskog vijeka
odvija se u ovim romanima u svoj svojoj irini. Prolo je vrijeme fantastinih snova, iz literature su nestali bajronovski
pirati istonjakih odalisci. Nestvarne romantiarske junake smjeli su bakali i fabrikanti; huka velikih gradova prodrla je
u knjievnost i naruila velianstvenu tiinu vajcarskih planina, u kojima je Manfred razvijao svoje oajnike misli.
Teka vremena
Jednim od svojih najtipinijih romana, dijelom Teka vremena, Dickens nas prenosi u centar bunog fabrikog ivota.
Mi smo u gradu punom maina i visokih dimnjaka, za kojima se vuku repovi dima. U gradu Koktaunu sve je nosilo peat
neobine praktinosti. Slova na firmama se nisu ni po emu razlikovala jedna od drugih.
To je spoljni izgled grada. A kakvi su bili ljudi koji su upravljali ivotom ovih maina, pretvoreni u iva udovita, i ovih
radnika, pretvorenih u maine? Prolost mistera Bonderbija mranih je i svirepih boja. Bila je to surova borba. Bondrebi
157
158
A. Pleejev, Dikensov ivot, Sev. V., 1890. str. 127.

Milivoj Solar, Povijest svjetske knjievnosti, Zagreb, 2003. str. 234.
217
je volio da preuveliava svoje nesree. Volio je da pria kako je roen u jarku i kako je dane provodio u jarku, a noi u
svinjcu. On je tvrdio da nikad nije ni zavirio u pansione i kole. Porastao je meu odrpancima. London je upoznao pod
rukovodstvom sakatog pijanca, profesionalnog lopova i nepopravljivog skitnice. Da li je to mogao prije stotinu godina
takav ovjek da sanja o moi, bogatstvu i srei? Bondrebi je napravio karijeru. On je postepeno proao hijerarhijsku
ljestvicu. Od skitnice je postao pokuar, zatim je postao farmer, pisar, inovnik, upravnik, najzad vlasnik.
Njegova enidba je komercijalan posao, prost, matematiki proraun. Leopardi i idealisti s poetka ovoga vijeka
proklinjali su statistiku i politiku ekonomiju. Gradgrind, Bonderbijev tast, priznaje samo ove nauke. Misteru Bonderbiju
je pedeset godina, Lujzi, njegovoj nevjesti, dvadeset, ali statistika o brakovima u Engleskoj i Velsu pokazuje da je veina
brakova sklopljena izmeu lica vrlo razliite starosti. Kako daleko ide snaga ovoga "zakona", pokazuje "ova znaajna
injenica da meu uroenicima engleskih kolonija u Indiji, zatim u znaznom dijelu Kine i kod Kalmika tani statistiki
podaci dovode do istih zakljuaka".
U ovim ljudima ne ivi samo samilost i milosre, za koje ne znaju Bonderbi i Gradgrind, - u njima ivi iskreno osjeanje,
poezija, fantazija. Kakva duboka razlika izmeu dirljive ljubavi Stefana i Rahele, s jedne strane, i poslovnog
Bonderbijevog braka, kada nesreni radnik, koga su odbacili drugovi i otpustio gazda, naputa Koktaun 159.
Oliver Tvist
Dickens je vjet pripovjeda, njegove esto sloene i zapletene fabule lako je pratiti i one uglavnom sretno
zavravaju, pa je tako Oliver Twist jedna od svjetski najpoznatijih knjiga za djecu. Glavna je odlika njegova stvaralatva
ipak u ivim, esto i ivopisnim likovima, ocrtanim s ponekad i ganutljivom suuti, ali vrlo esto i s blagim humorom
koji ublaava patetiku. Likovi su dodue dobroduni i plemeniti ili su pak zlikovci i nitarije, no obino imaju i neku
karakteristinu osobinu koja ih ini donekle grotesknim ako su zli, a ako su dobriine nisu idealizirani. Tako Pickwick, iz
Dickensova prvog vanog djela, gotovo nalik Don Quijoteu koji se naao u svagdanjim okolnistima, a njegov sluga, Sam
Wellwr, spaava svojega gospodara iz nezgoda kao Sancho Panza svojega u Cervantesovom romanu. U drugim njegovim
djelima humor nije tako stalno prisutan, ali se esto javlja u opisima pojedinih zgoda, nekih sredina i nekih likova.
Najee ipak prevladava osjeajan ton, osobito ton suuti s djecom, preputenoj siromatvu,k iskoritavanju i ulici koja
ih neminovno vodi u kriminal. Opisujui sudbinu siromane djece Dickens je uspio izuzetno dojmljivim primjerima
upozoriti na nalije gospodarskog uspjeha Engleske. Engleska je tada, naime, privredno najrazvijenija drava, ona se brzo
industrijalizira i stvara svjetski imperij, pa okrutnost procesa u kojem se stanovnitvo poinje radikalno dijeliti na bogate
posjednike i siromane radnike nigdje ne dobiva tako drastine posljedice kao u toliko estoj prisili djece da zarauju za
ivot prije nego to odrastu. ini se da Dickens tako u neku ruku eli igrati i ulogu socijalnog reformatora: njegovi
romani u tom smislu odgovaraju temeljnim zahtjevima realizma prema kojima knjievnost mora upozoriti na
nezadovoljavajue stanje drutvenog ivota.160
159
itanka za drugi razred srednjeg usmjerenog obrazovanja, Svetozar Koljevi, Branko Milanovi, Rajka
Boovi, 1989. str. 27.
160
Milivoj Solar, Povijest svjetske knjievnosti, Zagreb, 2003. str. 235.
217
Velika oekivanja
U ovom romanu Dickens iznosi sudbinu siromanog engleskog djeaka Pipa. Izgubivi roditelje, on provodi mladost kod
svoje sestre koja je s njim postupala grubo, ali nalazi zatitu kod njezina mua, dobrodunog potenjaine Joea. Prvi
doivljaj koji je u djeaku ostavio bio je odbjeglim robijaem, kom je potajno donio hranu i alat da skine okove.
Posjeivanje ekscentrine gospoe Havisham i njezine tienice, lijepe i ohole Estelle, predstavljalo je drugu presudnu
etapu u djeakovom ivotu. Upoznavi ivot bogatih krugova i zablijeten otmjenou Estelle, Pip je, radei za Joea u
kovanici postajao sve nesretniji. Nagli obrt u njegovu ivotu poinje u trenutku kada se o njemu poeo brinuti nepoznati
dobroinitelj. Oprostivi se s Joeom i svojom prijateljicom Biddy, Pip odlazi u London. ivot u otmjenoj gradskoj sredini
bio je za Pipa pun nemira i nezadovoljstva, ponajvie zbog toga jer je stalno donosio nove potrebe, elje i nade. Prvi
ozbiljan udarac ambicijama mladia, koji je u sebi podravao uvjerenje da mu novac alje gospoa Havisham i da ga je
ona namijenila Estelli za mua, bio je iznenedni posjet njegovog starog znanca, odbjeglog robijaa Abela Magwitcha, koji
ustvari bijee njegov dobroinitelj. Odvratnost koju je osjeao prema Magwitchu Pip nije mogao sakriti, ali malo-pomalo
svladao je svoj uas pred tim surovim, ali zahvalnim ovjekom, i poduzeo sve mjere da ga spasi od tamnice. No, policija
hvata Magwitcha pri pokuaju bijega iz zemlje i osuuje ga kao viestukog krivca na smrt. Magwitch umire prije
izvrenja osude, a Pipu, koji nije imao novaca da isplati dugove i bio teko bolestan, pomae Joe. Oekivanja su se
sruila, ali u Pipu je jo tinjala elja za sreom i on odlui da se vrati kui i oeni Biddy. No Biddy se u meuvremenu
udala za Jaea, koji je nakon smrti Pipove sestre ostao sam. Tek nakon mnogo godina pojavljuje se u Pipovom ivotu novi
traak nade; on ponovo susree Estellu i oboje, izmijenjeni nakon tekih iskustava, nalaze svoju zajediku sudbinu. 161
Romani David Copperfild i Velika iekivanja opisuju proces odrastanja, odnosno tekoe s kojima se susree pojedinac
koji eli postii vlastitu osobnost u sredini koja takvu osobnost ako ve ne sprjeava, a ono u svakom sluaju odve ne
cijeni. Opis Davidova naukovanja iz prvog romana ima pri tome mnogo autobiografskih crta, pa mu i to daje neku
prisnost izlaganja, a dirljiva pria o siromanom djeaku Pipu i njegovom nepoznatom, bogatom zatitniku, koji je
zapravo odbjegli robija, u Velikim iekivanjima, vjetim oblikovanjem likova i skladnom kompozicijom prerasta u
vjerodostojan i dojmljiv opis razoarenja i svojevrsnog otrnjenja mladog ovjeka, koji - poput Rastignaca eli uspjeti,
a susree se s podcjenjivanjem ljudskih i precjenjivanjem statusnih vrijednosti. Taj je roman zanimljiv i u smislu
knjievne tehnike, jer pripada tzv. memoarskom romanu, pisanom u prvom licu, u kojem se ostarjeli ovjek, Pip, sjea
vlastitog ivota i pripovijeda ga na takav nain da to izaziva znatielju itatelja. On, naime, jedino u slutnjama i
naznakama daje neke nagovjetaje onoga to e se u daljem tijeku fabule zbivati162.
ZAKLJUAK
161
162
100 NAJVEIH knjievnih djela svjetske knjievnosti, Zagreb, 1980., str.435.

Milivoj Solar, Povijest svjetske knjievnosti, Zagreb, 2003., str. 235. i 236.
217
Engleska nije samo zemlja velikih trgovaca, tu nije samo stvoreno povoljno tlo za njihovo neogranieno gospodarenje.
Engleska buroazija i plemstvo su sredina klasinog licemijerstva, puritanstva i spoljne pristojnosti. Veliki pisci su toliko
puta slikali ovaj porok engleskog "drutva" u umjetnikim likovima punim komike. ekspir je ismijao naduvenu
nakaznost lanog purizma u liku Malvolija. Bajron se cijelog ivota borio sa ceremonijalnou svojih sunarodnjaka.
Pakost londonskih licemjernika zatvorila je zauvijek vrata Engleske gordome i nezavisnome pjesniku. Ona je kasnije
bacila u tamnicu Oskaja Vajlda. Dickens je stvorio odlian tip engleskog Tartifa.
U Engleskoj se kritiki odnos prema stvarnosti bujno i ivopisno ogleda u Dickensovim romanima.
Romantiari su proklinjali vijek statistike i politike ekonomije, bjeali su pred njegovom prozainom bijedom u brda i
nalazili umirenje na beskrajnoj irini okeana. Dickens je smjelo prihvatio izazov ivota, on nije pobjegao pred njim, ve
se upustio u borbu s tekim okolnostima.
LITERATURA
1. P.S. Kohan "Istorija zapadnoevropske knjievnosti", knjiga II

2.
A. Pleejev "Dikensov ivot", 1890.
3. Milivoj Solar "Povijest svjetske knjievnosti", Zagreb, 2003.
217
4.
Svetozar Koljevi, Branko Milanovi, Rajka Boovi, itanka za drugi razred srednjeg usmjerenog obrazovanja,
Beograd, 1989.
5.
Nusret Voloder, itanka za trei razred, Sarajevo, 2003.
6.
Strani pisci Knjievni leksikon, Zagreb, 1961.
7.
Antun oljan 100 Najveih djela svjetske knjievnosti, Zagreb, 1980.
SADRAJ
Uvod ................................................................................................. 1
ivot Charlesa Dickensa ................................................................... 2
Dickensov izdavaki rad ....................................................................4
Dickensovo putovanje u Ameriku ......................................................6
Dickens kao publicist ..........................................................................8
Dickensovi romani .............................................................................10
Teka vremena ..............................................................................11
Oliver Twist ..................................................................................12
Velika oekivanja............................................................................13
Zakljuak ............................................................................................15
Literatura ............................................................................................16
217
Univerzitet u Tuzli
Filozofski fakultet,
Odsjek za Bosanski jezik i knjievnost
Seminarski rad
Kjievna djela,opusi,poetike II
Tema: Humanizam
i renesansa
Mentor: dr.sc.Azra Verlaevi,doc. Studenti:Amela ii,Tatjana

ehanovi,Erna Meli,Deneta Baruija
217
Uvod
Zaeci humanizma i renesanse u Italiji
Naporedo sa optim preobraajem u 15. i 16. st.nastajali su novi sadraji i umjetnosti,u nauci i kulturi
uopte.Zapaeno je pojaano interesovanje za djela grkih i latinskihpisaca.Njima se u ovom
periodu ,pored svetenika,sve vie bave i svjetovna lica.Smatralo se da to prouavanje starih pisaca i
usvajanje njihovih misli usavrava i oplemenjuje ovjeka,pa su to prouavanje nazvali ovjeanskom
naukom ( humanitatis studia),te je po tome i itav novi pokret nazvan humanizam.Pojam renesansa
koji se upotrebljava za humanistiku kulturu znai obnovu antike kulture.Jo krajem srednjeg vijeka
mnoge pojave u kulturnom ivotu i tenje pojedinaca ocjenjivane su kao otpor prema sholastikoj
uenosti kojom se teilo da se dokae da su vjerske istine u isto vrijeme i istine razuma.U novom
pokretu teilo se da se to bolje shvati duh antike kulture,pa se onda poelo ugledati na nju i stvarati
u tom duhu.Teilo se da se istovremeno razviju i duevne i tjelesne sposobnosti.Nova kultura nastojala
je da izmiri i spoji humanistike ideje sa duhom hrianstva iji je uticaj bio veoma velik.Doba
humanizma i renesanse jedno je od obiljeja koje oznaavaju prelaz iz srednjeg u novi vijek.Na tim
novim shvatanjima i osjeanjima razvila se sva novovjekovna kultura,prosvjeta i umjetnost.Italija je bila
ognjite te nove kulture.Humanistike kole odlikovale su se naroito uenjem jezika,knjievnosti i
filozofije starih Grka i Rimljana.Ovaj novi i iroki kulturni pokret,renesansa,dijeli se na ranu renesansu
(kvatrocento),koja pripada 15.st.,dakle srednjem vijeku i na kasnu renesansu (cinkvecento),koja
pripada 16.st.,dakle novom vijeku.
Duh nove kulture mogao je ovladati i razvijati se zahvaljujui injenici da su njeni poklonici i
zatitnici,mecene,bili i vladari i bogati graani.Nova knjievnost i umjetnost imala je zatitnike u
papama,republikanskim vladama i vladarima,velikim i malim.Oni su u Italiji i u drugim zemljama
Evrope pomagali humaniste i umjetnike renesanse.Dakle,nosioci nove kulture bili su vii slojevi
drutva,koji su bili u mogunosti da steknu potrebno obrazovanje i da se kreu u obrazovanim
krugovima oekujui da e biti zapaeni i ovjekovjeeni u djelima istaknutih umjetnika i
knjievnika.Tako se uz pape i vladare obrazovao i krug bogatih graana,i svi su oni teili da u svojoj
sredini to vie razviju novi duh u kulturi,ije je osnovno obiljeje bilo individualizam u politici i javnom
ivotu,empirizam u nauci,realizam u umjetnosti i nacionalizam u poslovanju.
HUMANIZAM
Postoji vie tumaenja pojma humanizam:
1. Uenje da sve mora poivati na ovjekovoj prirodi i na ovjeku kao mjeri svih stvari;
2. Razdoblje obnove klasine kulture ( poetak 14. do kraja 15. stoljea) u skladu s uenjem
renesansnih humanista;
3. ovjenost,ljudskost u najirem smislu, suosjeanje za tekoe drugoga ovjeka i drugih ljudi,
217
spremnost da se pomogne drugima.

Humanizam ( lat. humanus-ljudski,uljudan) je kulturni pokret, prema nekim povjesniarima knjievnosti
posebno razdoblje,krajem srednjeg vijeka i poetkom renesanse (14.-15.st.) kojeg karakterizira
izuzetno zanimanje za antiku i pokuaj obnove cjelokupne kulture po uzoru na antiku kulturu.
Neki ga povjesniari knjievnosti smatraju i posebnim razdobljem izmeu srednjeg vijeka i renesanse
kojoj predhodi, dok ga drugi povezuju s renesansom pa se esto rabi i dvojni naziv knjievne epohe
nakon srednjeg vijeka, humanizam i renesansa.
U irem smislu naziv se rabi i u znaenju ope filozofske ili kulturne orijentacije koja je upravljena
iskljuivo prema ljudskim vrijednostima.
Naziv je nastao krajem srednjovjekovlja, kada su knjievnici i znanstvenici, koji su se intenzivno bavili
prouavanjem antike kulture, sebe poeli nazivati humanistima.
Oduevljenje antikom kulturom obuzelo je najprije neke istaknute pojedince ve krajem 13. stoljea,
osobito u Italiji gdje je antiko naslijee bilo najvie sauvano, da bi u 14. i 15. st. preraslo u duhovni
pokret i kulturnu orijentaciju kakva uvelike proima cjelokupnu epohu renesanse.
U tom je smislu humanizam ve prisutan u djelima Dantea, a Franesko Petrarka i ovani Bokao ve
su njegovi izraziti predstavnici.Dakle, humanizam je bilo koji sustav miljenja i djelovanja koji na prvo
mjesto stavlja ovjeka i njegove potrebe.
U periodu kada je buroazija bila jo progresivna klasa,istupili su njezini predstavnici pod zastavom
humanizma protiv feudalizma, kmetstva i religioznog mranjatva.Nakon pobjede buroazije, ideje
humanizma postaju oruje u rukama proletarijata u borbi protiv graanskog drutva.
2
Dakle, postoji vie tumaenja humanizma, te se u tom smislu autori s kraja srednjeg vijeka, kao F.
Petrarka( 1304.-1374.) i . Bokao(1313.-1375-) smatraju prema strukturnim osobinama mnogih
svojih djela vie renesansnim nego srednjovjekovnim piscima.Ipak treba rei da su miljenja u tom
pogledu podijeljena kada se radi o cjelini njihova opusa, jer premda Petrarkina lirika doista znai
poetak novovjekovne lirike i premda Bokaova glasovita zbirka novela "Dekameron" doista odgovara
mnogo vie srednjovjekovnom shvaanju ivota, mnoga djela; i jednog i drugog autora imaju i
srednjovjekovnih karakteristika.
Glavna podruja renesansne kulture i njeni

predstavnici
Humanizam i renesansa najprije su zahvatili italijanske gradove : Firencu, Rim, Napulj, Milano, Feraru,
Urbino, Rimini, Veneciju, i druge, ali su se brzo proirili i na ostale evropske zemlje; Francusku,
Englesku, Poljsku, esku, Ugarsku, Austriju, Dubrovnik, Nizozemsku, paniju, Njemaku i druge
zemlje.
Razvoj robonovane privrede u okvirima feudalnog drutva i postepeno pretvranje srednjovjekovnog
gradanskog stalea u gradansku klasu doveli su do novih pojava i u kulturi. Ta srednjevjekovna
preteno crkvena kultura nije mogla da zadovolji potrebe novonastale gradjanske klase kojoj su bila
potrebna stvarna nauna saznanja.
Zato je graanstvo pomagalo razvitak prirodnih nauka koje su bile zapostavljene u srednjem vijeku.
Javljaju se nova filozofija, knjievnost i umjetnost. Za italijanske humaniste sredite univerzuma vise
nije bog nego ovjek. Razvijena samosvijest i samopouzdanje omoguili su im da slobodno biraju
uzore, koje nalaze u antici i u prirodi, da donose zakljuke i da ih analitiki obraduju. Stvoreno je
nauno i racionalno shvatanje svijeta i ojaala je individualnost italijanskog i evropskog gradanina.
Humanizam se zalagao za pravo pojedinca da se slui svojim razumom i da vjeruje u ispravnost svojih
zakljuaka. U Humanizmu su ukinute privilegije i time su prekinute mnoge borbe.
Od ranih istaknutih humanista treba pomenuti Franeska Petrarku i ovanija Bokaa, koji su ivjeli i
stvarali jos u 14. stoljeu.Dobro su poznavali staru rimsku knjievnost i pisali na latinskom jeziku, ali se
Petrarka ipak proslavio tek svojim lirskim pjesmama na italijanskom jeziku.Bokao je uao u red velikih
217
pisaca svojim poznatim djelom na italijanskom jeziku.To je zbirka novela ili pria iz
ivota,"Dekameron".
FRANCESCO PETRARCA (1304~1374) je italijanski pjesnik koji se smatra zaetnikom humanizma u

Italiji.Pravo mu je prezime bilo Petracco, ali ga je kasnije latinizirao u Petrarka.Mnogo je putovao i
obiao mnoge evropske zemlje.Neko je vrijeme proveo u Parizu i Pragu kao ambasador milanske
velikake porodice Viskonti.Za njega je bio sudbonosan susret s udatom enom Laurom de Sades u
Avignonu.Ona je postala glavno lice "Kanconijera".
Pisao je svoja djela na latinskom i italijanskom jeziku. Osim "Kanconijera " jo je napisao na
talijanskom jeziku pjesniko djelo u danteovskim tercinama I TRIONFI.Ostala djela su mu na latinskom
jeziku. Meu njima se istiu: De remedis utriskue fortunac,De vita solitaria, a narocito se istie ep
"Africa" od kojeg je oekivao slavu i besmrtnost. Godine 1341. bio je okrunjen lovorovim vijencem u
Rimu, a htio ga je kao pjesnika i pisca istim takvim vijencem okruniti i Pariz.
GIOVANNI BOCCACCIO (1313~1375) se rodio u Parizu kao plod ljubavi jedne francuske plemkinje i
firentinskog trgovca.Zabavan ivot i ljubav prema nezakonitoj keri kralja Roberta, Mariji Akvinskoj,
ostavili su dubokih tragova u njegovoj linosti i stvaralatvu.Napisao je nekoliko djela koja su oblikom i
graom znaila novost u talijanskoj knjievnosti.
Danteovu biografiju i komentar prvih 17 pjevanja "Boanstvena komedija","Dekameron" najvee
Bokaovo ostvarenje i prvo veliko djelo talijanske pripovedake proze, nastalo kao plod svestranog
ivotnog iskustva i neposredna dodira sa ivotom i zdravom firentinskom sredinom odakle je autor
preuzeo i i umjetniki oblikovao brojne anegdote i kazivanja ,ambijente i kokretne likove,sklonost
podvali i ali, lucidan kritiki duh i slobodan i otvoren mentalitet trgovakog stalea.
Njemaka je upoznala humanizam preko velikih koncila u XIV vijeku. a voe su mu bili: Erazmo
Roterdamski, Rajhlin i Melanhton.
Humanizam je oivio laiko obrazovanje, potisnuo skolastiku, latinski jezik je popravljen po klasinim
uzorima itd. U vezi s humanizmom je i reformacija, jer je predstavljala pobunu linosti protiv crkvene
stege i dogmi. U njemakoj knjievnosti znaajan doprinos su dali: Lesing, Herder, Vilau, Gete, iler i
dr. su pod uticajem antike. Cijeli pokret je teio da uzdigne individuu na visinu iste ovjenosti.
Novi duh i novi izraz u umjetnikom stvaralatvu najvie su se ispoljili u likovnoj umjetnosti. U
arhitekturi, umjetnici su nastojali da se oslobode francuskoga stila, koji su iz prezira nazivali
gotskim.Iznad crkava podizali su velike kupole za koje su uzor nalazili rimskom Panteonu.Zaetnik
graevinskog stila bio je Filipo Bruneleski(1447.) te Bramante(1514.).U vajarstvu umjetnici za svoje
statue, esto nage, trae idealne proporcije posmatrajui prirodu i prouavajui sklop ovjekovog
tijela.Oni usvajaju antike ideale ljepote. Uoljiv je smisao za prirodu i njene raskone
ljepote.Usavreno je slikanje na jo vlanom zidu.
217
Renesansa
Renesansa (prema francuskoj rijei preporod,obnova) kljuna je epoha za razumijevanje novije
povijesti evropskih knjievnosti,jer je u njoj uspostavljen odnos umjetnike knjievnosti i drugih ljudskih
djelatnosti.Renesansa je jedna od najkreativnijih razdoblja u knjievnosti i umjetnosti koje je oznailo
prekid sa srednjim vijekom.Vremenski se odreuje u 14.st.u Italiji,a u 16.st. u ostatku Evrope.
Ona je jedan od najkrupnijih pokreta u kulturi zapadne Evrope koji je doveo do preokreta u
znanosti,filozofiji,knjievnosti i likovnim umjetnostima.Italija je zemlja u kojoj je umjetnost renesanse
nala svoj najvii izraz,jer je u njoj najprije dolo do razvoja gradova i gomilanja bogatstva u pojedinim
graanskim porodicama.Renesansna knjievnost je blia i razumljivija od knjievnosti antike i srednjeg
vijeka,ona istie i naglaava one vrijednosti koje su se do danas u gotovo istom obliku
zadrale,knjievne konvencije koje je ona prihvatila i razvila i danas su prihvaene i same po sebi
razumljive.Mnoga djela pisana u renesansi moemo itati bez tekoe kao da su juer napisana.
Okvirno se uzima da renesansa traje od kraja 15.st.do poetka 17.st,,ali se pri tome javlja problem
razvrstavanja knjievnih epoha.Kao to smo ve rekli renesansa se u Italiji javila znatno ranije nego u
ostalim evropskim zemljama.Tako smo ve napomenuli kako se glasoviti Kanconijer(Francesco
Petrarka) i Dekameron(Giovanni Boccaccio) mogu shvatiti kao u potpunosti renesansna djela,dok se
mnoga druga djela,koja hronoloki stoje na prijelomu srednjeg vijeka i renesanse mogu uvrstiti bilo u
kasni srednji vijek ,bilo u ranu renesansu ovisno o odreenjima koji pojedini autori pridaju tim dvijema
knjievnim epohama.
5
Kada je u 19.st.uspostavljen kulturnopovijesni pojam renesanse,isticale su se u prvom redu
suprotnosti izmeu srednjeg vijeka i renesanse,pa je tako i sama renesansa shvaena kao prijelomna
epoha i kao epoha u kojoj dolazi do preporoda i procvata znanosti i umjetnosti.
Smatralo se da se kultura naglo oslobaa srednjovjekovne dogmatike i oblikuje nov ideal slobodnog
stvaralakog pojedinca.Pokazalo se da ve krajem srednjeg vijeka postoje u zaecima mnoge osobine
koje su se pripisiivale iskljuivo renesansi,no neka temeljna odreenja renesanse kao knjievne
epohe u kojoj poinje razvoj mnogih nacionalnih knjievnosti i u kojoj knjievnost ne samo slijedi nego
i uspostavlja nova,moderna shvaanja svijeta i ovjeka,razvijajui se uporedo sa znanostima i
novijom filozofijom nisu se bitno promijenila.
Renesansna knjievnost uvjetuje promjene u drutvenom ivotu koje se oituju u postupnom jaanju
gradova i gradske kulture,zatim promjene u shvaanju znanosti i filozofije,te promjene u religijskom
ivotu koje se oituje kako u procesima sekularizacije tako i odnos ovjeka prema Bogu i vodi do
slabljenja autoriteta crkvene organizacije.Renesansna knjievnost odlikuje se naglaenou
individualizma
.Za razliku od sveca i viteza renesansna knjievnost razvija ideal ovjeka ,koji u ovozemaljskom ivotu
mora razviti sve svoje sposobnosti;koji se treba rukovoditi iskljuivo vlastitim uvjerenjima ,osjeajima i
strastima,te koji treba ivjeti vlastiti ivot bez obzira na sve prepreke,uklanjajui sve to ga sputava u
namjeri da istakne ono to ga ini neponovljivom, po sebi vrijednom osobom. Knjievno-znanstveni
opis epohe oslanja se tako najee na prepoznatljive promjene u knjievnim vrstama i anrovima:
lirika Franeska Petrarke i ep L.Ariosta Bijesni Orlando i die se tako novim uzorcima u lirskoj i epskoj
pjesmi.
Stvaralatvo W.hakespeare otvara novu epohu cjelokupnoj dramskoj knjievnosti a tome valja dodati
i novi tip komedije koji ostvaruje N.Makiaveli i najvei hrvatski komediograf Marin Dri.Prozne vrste
dobijaju u renesansi status visoko cijenjene umjetnike knjievnosti.Roman Miguela de Servantesa
Don Qujiote utemeljili su naine na koji e se oblikovati roman sve do naih dana.Boccaccio sa
Dekameronom utemeljuje novelu.
Francis Bakou utemeljili su esej kao cijenjenu knjievnu vrstu.Sporovi oko glavnih predstavnika i
opeg pojma renesanse traju i danas.
Renesansni individualizam vezan je s novim shvaanjem univerzalizma: pojedinac, ako nosi u sebi
stvaralaku mo, treba se ostvariti i potvrditi na svim poljima ljudske djelatnosti, pa je tako univerzalni
genij ideal renesansne knjievnosti, a zbiljski lik Leonarda da Vincija (1452-1519), koji je bio genijalni
slikar, skulptor, znanstvenik na nizu podruja, te izumitelj, moe se shvatiti kao uzor renesansnog
duha i renesansnog ovjeka.
217
Knjievne konvencije(dogovori) u renesansi takoer istiu odreeni stupanj vee slobode u obradi, pa
se u renesansi prvi put jasno obrazlau stajalita o individualnosti i originalnosti knjievnih djela.
6
Konvencije knjievnih vrsta postaju tako okviri unutar kojih se moe izraziti posebnost autora i
svijeta, pa tako renesansa i kada preuzima ustaljene

knjievne vrste, uvodi u njih i knjievne postupke koji do tada nisu bili uobiajeni .
njegovog naina oblikovanja ivota i
Tako u talijanskoj knjievnosti ep Lodovica Ariosta (1474-1533) Mahniti Orlando dodue slijedi tradiciju
velikog vitekog epa, ali srednjovjekovne vitezove oblikuje kao karaktere s renesansnim strastima i
osjeajima, pripovijedajui o njihovim pustolovinama s odreenom suptilnom ironijom. 163
U renesansnoj se epskoj poeziji redovno ispreplee kranska tradicija i simbolika s odreenim
naglaavanjem individualnosti likova, uoavanjem tada savremene problematike te usvajanjem i
razradom posebnih tradicija pojedinih naroda, kao to je to sluaj u prvom velikom autorskom djelu
hrvatske knjievnosti, Marulievoj Juditi (napisana 1501, prvi put pisana 1521).
Takoer roman, koji ve ima odreenu tradiciju u kasnoantikom ljubavnom romanu i
srednjovjekovnim vitekim romanima, tek u renesansi postaje reprezentativnom 164 knjievnom vrstom
cjelokupne evropske knjievnosti, a to je Gargantua i Pantagruel , autora Francoisa Rabelaisa i
Don Quijote, autora Miguela de Servantesa, koji ine dva u mnogo emu nepremaena uzora, a
ujedno dva tipa na temelju kojih e se, uz najrazliitije naine preoblikovanja, razvijati pripovjedna
knjievnost sve do najnovijeg vremena.
to se tie djela Don Quijota to je roman koji po unutranjem ustrojstvu pripada pikarskom romanu 165.
U romanu se sukobljavaju realnost i mata. Glavni likovi su prikazani u suprotnosti. Don Quijot je lik
koji je smijean , uporan, ali u svojim namjerama plemenit (ima renesansna obiljeja meu kojima su
vjera u sebe, u svoju snagu, i dobro koje mora pobijediti).
Sancho Pansa je tipian ovjek novog vremena, realist je, dakle on svijet doivljava onakav kakav
uistinu i jest. Cijeli roman je nastao na suprotnostima dvaju svjetova (Don Quijote u suprotnosti na
Sancho Pansu: ludost / razum, mata / stvarnost, ideali /sebinosti, hrabrost / oprez, portvovanje /
lukavost).
Sam pisac je smatrao da je moda itanja vitekih romana, te da moe pogubno utjecati na ljude.
Roman upuuje na injenicu da kota vremena ne moe vratiti, dakle to je napredak neto to nije
upitno. Don Quijotova plemenita elja (u duhu renesanse) je bila osloboditi svijet od nepravde i nasilja.
U drami, opet barem jedan dio stvaralatva najveeg svjetskog dramatiara Williama Shakespearea
najbolje upuuje na renesansno shvaanje ovjeka i znai najvee domete renesansne dramske
knjievnosti, premda se Shakespeareaovo cjelokupno djelo na neki nain izdie iznad moguih
epohelnih karakterizacija, pa mnogi smatraju da ono u najbolju ruku pripada iduoj velikoj knjievnoj
epohi, baroku.
William Shakespear je pisao na prvom mjestu drame, izdao zbirku soneta (pjesama). Njegova
dramska djela dijelimo na: tragedije ( Hamlet, Otelo, Machbeth, Kralj Lir, Romeo i Juliet ), komedije
(Vesele ene Vindsorske, Ukroena goropadica, San ljetne noi, Tri kralja ili Kako hoete, Kako vam
drago ), povijesne drame ( u njima se spominju kraljevske osobe iz Engleske povijesti, a i iz Rimske (
Rikard III, Henrik V, Henrik VI, Julie Cezar). Neophodno je spomenuti Shakespeareaovog velikog likaHamleta koji je tip intelektualca novog vremena koji je osloboen predrasuda i koji traga za istinom i
pravdom. Takav kakav jest, okruen je zlim ljudima tj. Dvorskim ivotom podlim, sebinim, punim
pakosti, izdajstva itd., stvorit e od njega rastrganog i namuenog ovjeka koji e s pravom postaviti
pitanje biti ili ne biti?
Hamlet je u dilemi kako rijeiti nastali problem, jer je preosjeajan, jer se ubojstvo (koje sprema) ne
uklapa u njegove moralne principe, zato jer je on previe vezan uz majku i zato najtee podnosi
majinu udaju za strica, pa u tom kontekstu oeva smrt gubi djelomino na vanosti.
U komediji renesansa rezvija novu tehniku oblikovanja kominih karaktera i satirike analize
drutvenog stanja166. Tako autori kao to su Nikolo Machiavelli kao i najvei hrvatski komediograf Marin
163
To bi znailo blago ismjehivanje, pri kojem se govori obratno od onoga to bi trebalo rei
Reprezentativan, ugledan, uzoran, koji se moe ponaati kao na
jbolji, izabran, biran, tipian...
165
Vrsta romana koja obrauje ivot pustolova.
7
166
Ona ismijava negativne pojave stvarnosti
164
217
Dri izuzetnom originalnou, te vjetinom u stvaranju zapleta i komici kako rijei tako i situacije,
zacrtali su puteve kojima se kree i savremena komedija.
U renesansnoj lirici osjea se otpor prema srednjovjekovnoj poeziji, ali i traenje uzora u antici i
zalaganje za razvoj narodnih jezika to naglaava kola PLEJADE ( prema zvijeu Pleiade, koje se u
nas zovu Vlaii, iji su najglasovitiji predstavnici Joachim Du Bellay i Pierre de Ronsard.
Zakljuak
Doba humanizma i renesanse jedno je od obiljeja koje oznaavaju prelaz iz

srednjeg vijeka u novi vijek.Na tim novim shvatanjima i osjeanjima razvila se
sva novovjekovna kultura,prosvjeta i umjetnost.Italija je bila ognjite te nove
kulture.
Pomno prouavanje srednjeg vijeka pomaknulo je s jedne strane

njegove granice u najmanju ruku do polovine petnaestoga stoljea, a
uspostavljanje baroka kao relativno nove velike knjievne epohe, s druge
strane, ustvrdilo je da i u djelima pisca poput Shakespearea ili
Cervantesa postoje jaki barokni elementi ,pa da i oni ne
pripadaju,barem ne sasvim renesansi koja je time skraena na
esnaesto stoljee.
Renesansa je ipak velika,pa po mnogo emu jedna od temeljnih epoha
8
217
svjetske knjievnosti u kojo je vrijednost i znaenje knjievnosti kao

umjetnosti prepoznati i narodi koji prema ustaljenom miljenju nisu
mogli imati veu ulogu u svjetskoj povijesti
LITERATURA:
1.Teorija knjievnosti,Milivoj Solar,kolska knjiga,Zagreb 2001.godine
2.Citanka,I gimnazije,Fahrudin Rizvanbegovi,Sarajevo 1996.godine
3. Knjievni leksikon,Milivoj Solar,Matica Hrvatska 2007.godine
4.Rjenik stranih rijei,Bratoljub Klai,Zagreb 1983.godine
5.Milivoj Solar,Povijest svjetske knjievnosti,Zagreb2003.godine
217
10
UNIVERZITET U TU
FILOZOFSKI FAKULTET
SEMINARSKI RAD
PREDMET:
SEMINARSKI RAD III
TEMA: WILLIAM SHAKESPEARE KRALJ RICHARD III
PROFESOR:
Dr.sc. Azra Verlaevi, doc. Student:
Saliha Deli
TUZLA, 2008.
217
Premda su nazivi i tonija odredenja pojedinih knjievnih epoha uveliko sporni,a rasprave se o temeljnim
naelima periodizacije uvijek nanovo otvaraju,u savremenoj znanosti o knjevnosti prevladava miljenje da se
bez pojmpva velikih meunarodnih knjievnih epoha u najmanju ruku tesko moemo orijentirati u prouavanju
knjevnosti.
Pokuaji da se sve velike knjevne epohe odrede prema posve istim naelima nisu uspijevali; ini se da su
razlike izmeu epoha koje sun am vremenski blize i onih koje su nam udaljene tako velike da ih je u najmanju
ruku neprikladno zanemariti.
Zato uglavnom vrijedi ono sto smo istaknuli i kod sinkronijske klasifikacije: razdioba po epohama prilagouje se
aspektima s kojih joj pristupamo,a redovno je rezultat i mnogih kompromisa.
RENESANSA-prema francuskom renaissance,sto znai preporod,obnova,kljuna je epoha za
razumijevanje novije povijesti evropskih knjevnosti i drugih ljudskih djelatnosti,kao I sustav dominantnih
knjievnih vrsta,utvrdeni i odredeni tako da cine nedvojbeni pocetak od kojeg se uglavnom neprekinuti razvoj
moze pratiti sve do nasih dana.
Renesansna knjizevnost u tom nam je smislu i kao cjelina i u pojedinim ostvarenjima bliza i razumljivija:ona
istice i naglasava one vrijednosti koje su se do danas u gotovo istom obliku zadrzale,a knjizevne konvencije,koje
je ona prihvatila i razvila i danas su do te mjere prihvacene da nam se cine same po sebi razumljivima.
Mnoga djela nastala u renesansi mozemo,tako rei,citati bez teskoa,kao da su juer napisana. Uglavnom se
okvirno uzima da renesansa traje od kraja XV do poetka XVII
vijeka,ali se pritom javlja izrazito problem koji inace prati razvrstavanje knjievnih epoha.
Renesansna se djela u Italiji javljaju znatno prije nego u ostalim evropskim zemljama.
Tako treba napomenuti kako glasoviti Kanconijer - Franceska Petrarke ili Dekameron -Giovanija
Boccacija,mogu se shvatiti u potpunosti kao renesansna djela ,dok se mnoga druga djela ,koja hronoloski stoje na
prijelomu srednjega vijeka i renesanse,mogu uvrstiti bilo u ranu renesansu,vec prema odredenjima koje pojedini
autori pripadaju tim dvjema knjievnim epohama.
Renesansnu knjievnost uvjetuju promjene u drutvenom zivotu, koje oituju u postupnom jacanju gradova i
graanske kulture,te promjene u shvaanju znnosti i filozofije.
Renesansu odlikuje naglaseni INDIVIDUALIZAM,za razliku od sradnjovjekovnih ideala sveca i viteza. Ona
razvija ideal ovjeka koji u ovozemaljskom ivotu mora razviti sve svoje sposobnosti,te zivjeti vlastiti zivot bez
obzira na sve prepreke,uklanjajuci sve sto ga sputava u namjeri da istakne upravo ono sto ga cini
neponovljivom,po sebi vrijednom osobom.
Tek u renesansi roman postaje reprezentativnom knjizevnom vrstom cjelokupne evropske knjizevnosti,jer
Gargantua i Pantagruel -Francoisa Rabelaisa i Don Kihot-Miguela de Cervantesa ine dva u mnogo cemu
nepremasena uzora,a ujedno dva tipa na temelju kojih cese,uz najrazliitije nacine preoblikovanja razvijati
pripovijedna knjievnost sve do najnovijega doba.
Najznaajniji, pak dramatiar i pjesnik toga doba bio je Wiliam Shakespear ( 1564-1616).167
ekspir i dramska tradicija

U drami najveega svetskoga dramatiara Vilijama ekspira, najbolje upuuje na renesansno shvaanje
ovjeka i znai najvee domete renesansne dramske knjievnosti, premda za ekspirovo cjelokupno djelo na
neki nain izdie iznad moguih epohalnih karakterizacija,pa mnogi smatraju da ono u najmanju ruku pripada i
iducoj velikoj knjievnoj epohi.
Bez obzira na anr, sve njegove drame imaju istu slobodnu, otvorenu formu, koja se odlikuje unutarnjim
ritmom same radnje, bez ikakvih spoljnih ogranienja.168
167
Milivoj Solar, Teorija knjievnosti, Zagreb,1990,str.149-151.

Naziv drama( prema gr. drama sto znai radnja) upotrebljava se za oznaku velike skupine knjievnih
djela ,odnosno knjievnoga roda,takve knjievne tekstove osobite vrste koji su izravno ili su posredno
namojenjeni za izvedbu na sceni.Dramski tekst sastoji se od dijelo namijenjenih publici I dijelova namijenjenih
168
217
S obzirom da je njegov teatar bio otvorena scena, bez dekora i zavjese , drama se izvodila u kontinuitetu,a
promjene u vremenu i prostoru oznaene su u govoru linosti,pa je gledateljima dopusteno da u svojoj masti
slijede te promjene i zamisljaju prostor i vrijeme radnje.
Za svoje drame Sekspir je fabule nalazio u engleskim historijskim hronikama,u italijanskim renesansnim
novelama,u djelima antickih pisaca,ali ih je preobrazavao u svom duhu I masti, pretvarajui ih u duboko
osmiljene i uzbudljive prie u historiji i ljudskoj dui na vjetrometini historijskih zbivanja. Kako radnja u
smislu bilo kakve radnje naprosto uzete iz stvarnosti ne bi bila nuzno cjelovita, dramsko djelo razvija se
,naelno reeno, od nekog
poetka prema nekom zavretku u smislu od zapleta do raspleta. U klasicistikoj teoriji drame u Francuskoj
(XVII st.) vladao je kompozicijski zakon o trima jedinstvima u drami:o jedinstvu radnje,mjesta i vremena. 169
irok raspon sagledavanja problematike ljudskih strasti i psiholoko produbljivanje karaktera ini ekspirove
drame nepremasenim uzorima dramske knjievnosti koja svu puninu ljudskoga ivota zahvaa i oblikuje
upravo i iskljuivo onim sredstvima izraza kojima raspolau drama i kazalite. Kada su pak poetkom XIX
vijeka romantiari poeli da se oduevljavaju ekspirovim dramama,u kojima nije bilo triju jedinstava,u kojima
su se tragini elementi preplitali s komicnim,drama sve vise osvaja pozornicu i potiskuje i tragediju i
komediju,priblixavajuci se tematikom i tumacenjem zivota realistickom i psiholoskom romanu. 170
Ve vie od dva i po stoljea, njegova djela su predmet brojnih knjievnopovijesnih, dramaturkih i drugih
specijalistikih istrazivanja. Suoavanje sa ekspirovim djelom,sa njegovim bezbrojnim i slozenim
aspektima,kod istrazivaca,itatelja i gledatelja esto izaziva neizmjerna divljenja,a i ponekada i zestoke
polemike,pa i osporavanja. Mnogima ne bi bilo dovoljno posvetiti sav svoj ivot i radni vijek itanju i kritikom
sagledavanju ekspirovih djela,uticaja kroz historiju,sve do naih dana.
Zahvaljujui tako velikom interesu prema ekspiru i njegovom djelu, vremenom se u teoriji knjievnosti i
dramaturgiji formirala,odnosno izdvojila specifina nauka pod nazivom ekspirologija.
Teme njegovih dramskih djela toliko su raznovrsne da ih je tesko i pobrojati,a sloboda i inadahnutost u
strukturiranju drama takve su da se te drame jednako izvode i u cijelome svijetu kao da su pisane danas.
Engleski glumci donosili su u Njemaku i vulgarizirane ekspirove drame, udesene za njihove potrebe, a
prenijeli su i vec vrlo rano i dramu o Faustu. Naroit uspjeh su postizali time sto su i u najkrvavije tragedije
uvodili lik komicara, veseo lik, kako se onda zvao u Njemakoj,a nosio je razlicita ustaljena imena. Ideja
povijesnih mijena najdalekoseznije se oitovala u knjievnoj kritici. Vec je u svom prvom radu u Fragmentima
Herder naglasio da nema apsolutnih mjerila kritikog suda, mjesto da se povodi za krutim normama (koje su
zapravo,takoder samo norme nekoga razdoblja) kriticarev je zadatak da se uzivi u duh I oblik po svom postanku
raznorodnih pjesnickih ocitovanja. Ta je misao koja je u knjizevnoj kritici i estetici napose u Njemackoj,zivi i
danas razradena u znamenitu eseju o ekspiru (1773.) jednom od temeljnih spisa nove antiklasiciske poetike. 171
Ovaj genijalni pisac stvorio je izuzetan broj izvanrednih likova, bez obzira jesu li to junaci anticke prolosti,
engleskoga srednjega vijeka ili su iz njegova vremena.
Svi su oni psiholoki izuzetno profilirani i utemeljeni, realistiki i vrlo raznoliki.
ekspir je kreativno obradio mnoge teme koje tiste i klasini i savremeni svijet i duboko pronikao u svoje
likove, u ljudske njihove sudbine i karaktere koji da sobom nose klicu zla,licemjerstva,patolisku zelju
vladanja nad drugima, ali i nesaglediva prostranstva ljubavi,dobrocinstva vedrine i maste. Izmedu
ostaloga,Sekspirova se velicina zasniva na tome sto nijednoga svog junaka nije zatvorio u krug njegove pocetne
pozicije. Umjesto toga , on je uvijek ispitivao i pokazivao sta od jednoga covjeka ,sa datim karakterom I
prirodnim sklonostima moze da postane, u sta je on stanju da se preobrazi i izraste.
Ali zivot, kao sto znamo,za svakoga se pobrine dam u donese ulogu koja mu najmanje odgovara. i zrelost
mozda nije nista drugo nego osvajanje spremnosti da se Iitakva uloga prihvati. Jednostavno zato sto nema
zivota izvan zivota,niti ima zivota koji je uvijek po nasoj mjeri. Kod Sekspira tragicna nesreca proizlazila je iz
karaktera licnosti-npr. ambicija upropastava Magbeta i Richarda III ,ocinska ljubav kralja Lira, ljubomora Otela;
te sto znaci da sudbina i njena zrtva cine jedno jedinstvo ukoliko je covjek rob svoga karaktera. 172
Jer tragicno ne dolazi toliko do izrazaja u samome raspolozenju koliko u tokovima zbivanja u kome se covjek
zapleo i koji neminovno dovede do njegovoga stradanja. A pri tome je tragicna ne samo konacna propast
glavnoga junaka vec i patnja koja joj pradhodi, a koja je i sama nesretan ishod onih tokova dogadaja sto ih je
sam junak pokrenuo ili u ciji je vrtlog i protiv volje upao. Izgleda neizbjezno da masta i osjecanje stvaraju
mitove oko likova neobicnih i velikih ljudi,te ih toliko katkada preobraze da ovi imaju malo,ili nemaju
nimalo,slicnosti sa originalom. Odista,neki put se u tome ide tako daleko da se odrice I postojanja originala,ili
samo redatelju,odnosno glumcima.
169
Taj zakon prvi je formulisao talijanski filolog Skaliger u svojoj Poetici 1561.godine
170
Dragia ivkovi,Teorija knjievnosti sa teorijom pismenosti,str.183.
171
Povijest svetske knjievnosti, Izdavako poduzee Mladost ,Zagreb,str.75.
172
Dragia ivkovi ,Teorija knjievnosti sa teorijom pismenosti,str.184.
217
se bar sumnja u njegov identitet. Tako se dogodilo da se I oko ekspirovih imena i lika stvori mit i uprkos
cinjenicama,stvorene su ,pa se i danas stvaraju fantasticne price o pravome autoru pozorisnih komada koje
prolaze u svijetu pod imenom Vilijema ekspira. ekspirova uobrazilja poinje da zahvata iz stvarnoga
zivota,da razumijeva svijet i ljude u njemu ,a njegova djela postaju snazna i jedra. On istrazuje i ispituje
najmranije i najtuznije strane ljudskoga srca I proucava veliku tajnu zla.
ekspirove drame ,kao i druga dramska djela bile su pozornica,koja je odista sluzila kao izvod i kratka hronika
vremena i bila je zivi komentar dogadaja,raspolozenja I atmosphere koji su vladali na velikoj pozornici ivota.
U svojim djelima, ekspir je davao tu atmosferu vremena,raspoloenja i interesovanja sirokog kruga gledalaca,a
ona se mogla podudarati i sa njegovim vlastitim.
ekspirova tragedija KRALJ RIARD III

Kralj Riard III je jedna od deset ekspirovih , tzv. Historija ili kraljevskih drama, kojima su glavna lica
engleski kraljevi iz XIII, XIV I XV vijeka.Cetiri od historija obraduju borbu kue Lankaster za prijestolje ,te
njenu pobjedu i slavu ( Ricarda II ,Henrika IV u dva dijela i Henrika V ).
Kako u Kralju Riardu III ima vrlo mnogo historijskih aluzija reminiscencija iz predasnjih vremena,potrebno
je,da citalac poznaje barem glavne crte engleske historije onoga doba tzv.borbe izmeu crvene i bijele rue .
Kralj Eduard III, koji je vladao od god.1327-1377. imao je sedam sinova.Drugi i sedmi
umrijee bez
nasljednika ,te ostaje dakle pet loza i to:
1. Eduard Wales tzv. crni princ,a njegov je sin bio kralj Riard II ;
3. Lionele,vojvoda Clarence,nije imao muskih potomaka;
4. John Gaunt,vojvoda Lancaster,a njegovi su potomci bili kraljevi Henrik IV,Henrik V I Henrik VI ;5.
Edmund Langley,vojvoda York,a njegovi su praunuci bili kraljevi Eduard IV i Riard III ;
5. TOMA Woodstock,vojvoda Gloster. Njegov je praunuk bio Henrik Stafford,vojvoda Buckingham,koji glumi
vaznu ulogu u ovoj tragediji.
Historijsko vrelo, iz kojega je ekspir crpio gradu za Riarda III ,bila je Hallova ili Holinshedova hronika ilil
obje,sto je dosta indiferentno,jer medu njima neme mnogo razlike.
Obje su te hronike pisane prema biografiji Ricarda III od Tome Morea. 173
Kod ekspira dolazi do izrazaja prebacivanje radnje s realistickoga na simbolicki plan,u dovodenje vezu u
pojedinacnog i opcega, u smjenjivanju doslovnoga i alegorijskog.
To dalje dovodi do specificnoga odnosa lika i radnje ,jer se javljaju likovi koji u cjelini ili samo u pojedinim
postupcima i govorima prevazilaze okvire svoje uloge u dramskome zapletu. Ako stanemo ispitivati,na koji
nacin je Sekspir upotrijebio gradu nadenu u hronikama,naci cemo posve isti process,koji smo mogli pratiti i u
Juliju Cezaru.
Kao sto je ondje iz Plutarhovih biografija, tako je ovdje iz Hallove hronike upotrebio gotovo sve do najmanjih
sitnica, uinivi samo neke neznatne izmjene, za koje je drao da su potrebne.
Toma More se rodio 1478, godine, te je u mladosti bio paz biskupa Johna Mortona, A poslije kancelar kralja
Henrika VIII. Kada je Riard III umro,bilo je Moreu tek 7.godina,pa zato nije nista znao iz autopsije,nego je
svoje djelo mogao napisati samo po pripovijedanju starijih ljudi,napose nadbiskupa Mortona.
John Morton,koji u ovoj drami glumi ulogu biskupa od Ely-a,bio je pristasa Lankaster,te je zato morao osjecati
mrnju prema Richardu III I nije mogao da bude objektivan prema njemu.174
173
To je onaj Toma Morus,koji je napisao znamenito djelo Deoptimostatu reipublicae deque nova insula
Utopia
W.S.Kralj Richard III,Zagreb,1923, Matica Hrvatska,komentar Milan Bogdanovi,str.15.
174
Nema sumnje da je to razlog,sto je Richard III u Moreovoj biografiji prikazan kao strahovita fizika I moralna
nakaza
217
Kasnije je bilo pisaca,koji su odbacivali Moreovu biografiju ( vec Horace Walpole,1759. godine ),proglasio ju
je izmisljotinom i romanom,te su isli za tim da rehabilituju Ricarda III .
Da li je Ricard bio ili nije onakav kako ga prikazuju More,a po njemu Hall I Holinshed i kako ga je od njih
preuzeo Sekspir,kako je obradio historijsku gradu koju je imao gotovu pred sobom,koju nije mogao ,niti morao
kriticki prosudivati.
Mnogo se cak raspravljalo o tome da li je Sekspir upotrebljavao te dvije hronike , a bit ce da sum u obje sluzile
,jer u drami ima mjesta za koja je mogao naci podlogu samo u Hallovoj hronici,ali i mjesta koja odgovaraju
Holinsgedovoj.
E.E.Rose ( 1876 ),veli da je Sekspir vjernije postupao nego moderni dramatizator kakve povijesti. Kako se
Sekspir u nekim sporednim momentima do minucioznosti vjerno drzao svoga vrela,ali se isto tako u drugu
ruku esto se u veim stvarima vrlo malo obazirao na historijsku istinu i vjernost,kada je trebalo nai
snaznijih dramatskih motive i postii jae tragine efekte. Tako je npr. itavo nastupanje kraljice Margarete
posve izmiljeno i protivno historijskoj istini.
Dakako- snaga se ekspirova genija ne pokazuje ni u vjernom obradivanju historije ni u uzmisljanju dramatskih
dogadaja,nego u nenatkriljivom crtanju znacenja i u samostalnoj i snaznoj pjesnickoj obradbi pojedinig
momenata u dramskoj radnji.
Ni za Riarda III , ne zna se pouzdano,kada je nastao. Prvo Quarto-izdanje je od 1597. godine, napisan je
valjda god. 1593. ili 1594. i to ,kako misle ,odmah iza Henrika VI ,s kojim cini jednu historijsku i idejnu
cjelinu,pa se te cetiri drame mogu smatrati nekom tetralogijom.
Neki pisci, koji misle da ekspir nije napisao,nego samo preradio Henrika VI ,drze pak, da je Ricard III
ekspirovo djelo, a oni koji hoce da dokazu,kako je ekspir napisao i Henrika VI ,
dokazuju to upravo na temelju jakih veza izmedu Ricarda III i trecega dijela Henrika VI .
A.W.Schlegel veli, da je karakter Ricarda III vidljiv u Henriku VI i da on vec tamo vraba kao mrk oblak na
horizontu.175
Prije ekspirova Riarda III ,bila je napisana neka latinska drama Richardus Tertius.
Ne zna se da li je ekspir poznavao tu dramu,ali u prizorima prosidbe ima slicnosti.
ekspirov Riard III , bio je vec za pjesnikova zivota pet puta stampan, a u prvih 37.godina zivota, izasao je
10. puta ( Quarto I dva Folijo-izdanja ), sto je svakako znak da jest ,a drama bila jako popularna i da su je rado
gledali i citali.
Kako je ekspir pisao Riarda III u mladim godinama ( bilo mu je onda 29. ili 30. god.)nalazimo u njemu
sve one mane,koje karakterizuju njegova prva djela. Nema u njemu one mirnoce i trijezne sredenosti,koju odaju
kasnija djela,nego sve jos bukti i vri.
Oechelhauser ( 1894 ), veli da je Riard III ,kamen-medas izmedu djela ekspirove mladosti I njegove
sjajne periode.U njemu jos prevladava osjecaj i teznja za pretjerivanjem.
Ricard III je za ekspira ono sto je za Schilera Razbojnici .
Ima ih koji drze,da je Riard III vise cijenjen nego zasluzuje.
Prigovara se ovoj drami da ima mnogo pogresaka,jer je valjda prabrzo pisana.
Neobicno je,gotovo apsurdno,sto Ricard prosi Anu nasred ulice i kraj mrtvoga tijela Henrika VI ( 1,2 ), ili je isto
tako nemoguce da bi prognana kraljica Margareta mogla dolaziti u
kraljevsku palacu i grditi citav dvor.
ekspir je napisao tehnicki mnogo boljih djela od Riarda III , ali zato ima pak u ovoj drami prizora, koji
djeluju neodoljivom snagom i dokazuju da ovu dramu nije mogao da napise nitko drugi do autor Otela ,
Kralja Lira i Hamleta
Uope je ekspir ovdje kao i u drugim dramama jai, kada sam izmislja, nego kada se vjerno drzi svoga vrela.
Prikazujui likove pretezno u ekstremnim situacijama u ekstazama volje I osjeaju koji krse norme uobicajeni
ljudskih reakcija,dramatiari I jezik likova oslobadaju mimetike obaveze. Poput ekspirovih ili klasista ne
pitaju se za realistiku uvjerljivost dramskoga govora, jer poetska stilizacija dopusta sve od neartikulisanoga
krika do strogoga metrikoga sloga.176
Ambicija kao rob karaktera

175
176
W.S. Kralj Richard III ,Zagreb 1923,Matica Hrvatska,str.17-20.

Povijest svjetske knjievnosti,Izdavako poduzee Mladost,Zagreb,str.139.
217
Karakterizacija likova je u ovoj drami mnogo jasnija i jednostavnija nego u kasnijim djelima. ekspir je u
svojim djelima prikazao mnogo teskih zloinaca,cinika i bezdunika, ali Riard III je bez sumnje jedan od
najstrasnijih. Od vanijih se lica moe u zloi s njim usporediti jedino Jago u Otelu , ali u njihovim
znaenjima ima dosta razlika.
Dok je Jago neki artist koji cini zlo za zabavu, Riard nasuprot ne ubija niposto za zabavu,nego samo zato da
zadovolji svoju jedinu teznju,da se naime popne na najvisu stepenicu ljudske moci i vlasti. Sve sto mu na tome
putu smeta,treba da ukloni. Ali pri tome se on ne igra svojim zrtvama,kao maka miem,prije nego ce ih umoriti
on se ne nasladuje njihovim smrtnim mukama,nego gleda da ih sto brze smakne. Kada je to ucinio,ne obazire se
vise na njih,nego ide dalje svojim putem.
Za Ricarda znamo da mu se javlja savjest,koja mora da je sakrivena negdje u nekom dalekom kutu njegove duse
i senju njegovih kobnih namisli,njegovih krvavih zelja i teznja.
U njega nema nimalo ljubavi,ni prema bratu,ni prema nevinoj djecici, ni prema zeni,niti prema najintimnijem
prijatelju.
Sve ih on ubija bez milosti i bez kajanja,za svoj cilj.
. ....
Svojom sinovicom oeniti se moram
Jer inae mi stoji kraljevstv
Na slabu staklu. Brata joj umorit,
A onda nju za enu uzeti
Ba nepouzdan put-al tako sam
Ve zagrezao u krv, da ce grijeh
Iz grijeha u grijeh voditi me sam
Jer ne znaju za suzu saaljenja
TE MOJE OI . . .
Neki pisci dre da je pretjerano i neprirodno sto Riard u pvom monologu veli da je
namislio da bude nitkov .177
Ali te se rijei nemaju shvatiti,kao da bi Riard namjeravao raditi ono sto bi sam drao za nitkovluk,jer on ne
poznaje granice izmeu zla i dobra,izmeu morala i nemorala.
.....
Tek dovren,nepotpun,tako ruan
I nagren,da pseto na me laje . . .
.....
Pa kada ne mogu biti ljubavnik
Te slatko tratit razgovorljive
I lijepe ove dane namislih
Da budem nitkov sad I da zamrzim
Na taste slasti ovog vremena
Zasnovah, smislih kobne pripreme . . .
( prvi in,prvi prizor )
Kralj Riard III ,str.38.
Ove su rijei, kao i mnoge druge Riardove,samo ironija i sarkazam. On je u svojoj mladosti bio navikao
vojevati, pa je u bojevima mogao razvijati svoju veliku i ekspanzivnu dusevnu snagu,ali sada gdje se divlja
bojna buka pretvorila u veselo zborovanje, a on je tako ruzan i nagrden,ne moze on biti ljubavnik i slatko
provoditi i tratiti dane,pa zato ako hoce nesto da radi ( a bez rada ne moze da bude tako aktivan duh ), mora da
bude nitkov, tj. Da radio no sto je po misljenju drugih ljudi nitkovluk, a njemu je samo sredstvo z velike ciljeve.
Svi Riardovi prijatelji i pomagaci njemu su samo orude,kojim se on sluzi, da dode do svoga cilja, a kada mu
177
Monolog-prema gr. Monos,sam,j edan, u kojem jedan akter drame iznosi vlastito stajalite,
raspoloenje,namjere I sl.Funkcija mu je razgovor sa samim sobom.
217
vise ne trebaju i kada hoce samo malo drukcije dam isle ,moraju pasti. Njemu ne teba prijatelj kojemu bi
otkrivao svoju dusu i povjeravao svoje skrovite misli-ON JE ON-SAM.
S koliko prezira postupa u prizoru sa svojim najodanijim pomagacem Buckinghamom u prizoru,gdje on trazi od
Riarda herefordsku grofoviju.
Kao da ga i ne uje,nego govori posve druge stvari.178
.....
Jer ti
Ko lik na satu drzi udarac
Izmeu svoje molbe te I mog
Razmiljanja.Ja nemam danas volje
Za davanje
( etvrti in,drugi prizor )
Kralj Riard III ,str.172.
S prezirom govori ne samo o ljudima koji mu nisu sasvim blizu( Hastingsa,Buckinghama-zove ih prostim
glupanima ),nego i o svojoj braci, a vrhunac prezira,kakav cemo rijetko naci i
Napose je zanimljiv prizor,gdje Riard u casu kada se radi o vaznom drzavnom poslu, o krunidbi mladoga
Eduarda,salje biskupa Mortona po jagode.
Riard je nenatkriljiv umjetnik u pretvaranju,on je glumac i to sjajan glumc,koji glumi mnogo raznih uloga,a
cesto i po vise njih u isti cas.
U sljedeem monologue nam veli da se gradi svetac, gdje je najvei davo, a pred drugima govori:
.....
O da je meni srce kameno
Ko Edvardovo ili Edvardovo
Da meko je i milosno ko moje,
Jer ja sam odve djetinjast i lud
Za ovaj svijet
( I, 3. )
.....
Jer za me smrt je bit u omrazi
I mrsko mije to,te elim ljubav
Svih dobrih ljudi
( II , 1 . )
Kako se vjeno pretvara,te glumi skromna i ponizna ovjeka,ne proziru njegovu zlocu oni,koji je jos nisu osjetili.
Tako govore o njemu dobro i Hastings i Clarence i sinovi jos u casu kada im on vec radi o glavi. Clarence,koji
mu je brat,pa bi ga mogao,ili morao bolje poznavati,veli o njemu,branei ga o klevetanja ubica.
.....
Povratite se natrag. Glosteru u,
Svom bratu,poslat vas I on e bolje
Za ivot moj naplatit vas no Edvard
Za glas o mojoj smrti
Ne klevei ga-on je blag
( I , 4. )
178
W,S.Kralj Richard III,Matica Hrvatska,Zagreb 1923.,str.25.
217
To je dodue naoko odvec naivno, ali moramo uzeti da Clarence mozda i ne misli bas sasvim tako,nego je to
samo kao neko pomagalo njegovoj retorici,kao bi svoje krvnike odvratio od njihova strasnoga djela.179
Lose ( i istinito ) govore o njemu samo oni,kojima je ucinio kakvo zlo,kao Ana, Margarita i Ricmond.
.....
Kad mase repom, grize, a kad grize,
U zubu mu je otrovnome smrt
(I,3.)
KOLIKO IZVRNE KARAKTERIZACIJE U TIH NEKOLIKO RIJEI !!!
Od onih koji su mu blizu,poznaje ga samo dobro mati,koja ga je u mukama rodila I koja je gledala i osjecala
njegovu tvrdoglavost,obijest i drskost za mladih dana, a poslije njegovu oholost,podlost,okrutnost
Ricard sam za sebe veli da u njega nema ni sazaljenja,ni ljubavi,niti straha.
On se ruga njeznosti Henrika VI I vrlinama Ricmondovim,ne poznaje savjesti (barem u svojim normalnim i
budnim casovima ),nego veli :
.....
A rijeju savjest kukavci se slue
I ona je tek zato izmiljena,
Da njome se junaci ustrae
(V.3.)
Kada bi tkogod pred Riardom glumio koje od njegovih umorstava,kao sto to cini Hamlet pred svojim stricem
Klaudijem,koji je poput Ricarda,ubio brata i spremio smrt svome sinovcu,ne bi Riard,gledajuci glumu,zadrhtao
i zastrepio kao Klaudije,nego bi zacijelo dobacio nekoliko humoristickih rijei,a u dusi bi samo snovao,kako ce
sto prije ukloniti onoga,koji na taj nain u njega dira.
Bilo je Tirana ( kao Neron ),koji nisu sami sebe smatrali onako strasnima,kakvi su uistinu bili.
Riard nam nasuprot govori bez uvijanja I s neki jovijalnim humorom o svojoj tjelesnoj i dusevnoj rugobi.
U prvom monologu veli ne samo da je nakazan,nego i himben i podmukao izdajnik.
Pitanje je sada,kako je mogue,da takav neovjek,takav bezdunik,podlac,pretvorica,cinik,tiranin i
krvnik u nama budi ne dodue saaljenje kao drugi ekspirovi junaci,ali ipak toliko zanimanja,da se
Riard III u svako doba mnogo prikazivao,napose na engleskim i njemakim pozornicama.
Odgovor na to pitanje moe da bude samo jedan ! ! !
Riard je zloinac,ali veliki zloinac. Svojom golemom dusevnom snagom dominira on,nad itavom svojom
okolinom. I onaj osjeaj groze,sto nam ga ulijevaju njegova strasna zloinstva,tako je velik,da nas ta velicina
oarava i fascinira.
U tome se bas i pokazuje snaga ekspirova genija,sto je od onoga podlog zlikovca,sto ga naso u svom
historijskome vrelu,ucinio tako mocnu individualnost.180
Poznato je da su cesto najveci zloinci,osobito razbojnici,pored svih svojih strasnih i krvavih nedjela bili kadri u
obicnih ljudi probuditi mnogo simpatija,te u njima pronaci jatake.
Takav je zloinac i Riard-sran,hrabar,neustrasiv.
On nema savjesti,ali nije kukavica,nego junak. Kada mu u boju pogine konj,on se bori pjeke I vice :
- O konja ! Kraljevstvo za konja !
Ali ne zato da pobjegne,nego da nastavi junaku borbu,jer je na jednu kocku ivot stavio I tu ce kocku do kraja
da kusa.
Zato e I u buduih ljudskih narastaja ekspirov Riard buditi zanimanje i ova ce se tragedija uvijek, u vecim ili
manjim razmacima javljati na svjetskim pozornicama.
Nijedno drugo musko lice u ovoj drami nije prikazano takvim zivim bojama kao Riard.
Sva ta lica poznajemo vise po slici,koju vidimo u Ricardovom ogledalu,nego po njihovoj rodenoj fizionomiji I
vise sun am poznata po tome,kako se Riard prema njima vlada,nego kako se sama vladaju. Ako ekspirovi
komadi nisu nista drugo ,nego umjetnicko oblikovanje klasne borbe u epohi prvobitne akumulacije,ako
179
180
W.S. Kralj Richard III,navedeno izdanje,str.22.

Isto,str.25.
217
renesansna palata nije nista drugo nego izraz klasne moci kapitalisticke burzuazije u doba njenoga raddanja,
onda je pitanje zasto se te socijalne pojave,koje egzistiraju same po sebi I nezavisno od umjetnosti,moraju
otkrivati jos jednom i umjetnosti, I to u obliku koji je skrivanje njihovoga stvarnoga karaktera i koji u izvjesnom
smislu,kako prikriva ,tako I otkriva njihovu pravu osnovu. U toj koncepciji se pretpostavlja da se istina koju
izrazava umjetnost moze dostici I drugim putem,s tom razlikomjedino sto umjetnost tu istinu daje umjetnicki,u
culno umjetnickim slikama,dok bi u drugom vidu ta istina bila daleko manje djelotvorna. 181
U ekspirovim tragedijama,koje bi bez reformacije bile nezamislive,anticku sudbinu i srednjovjekovne Kristove
strasti potiskuju individualne ljudske strasti: ljubav,ljubomora,osvetoljubiva pohlepa,dusevna razbijenost.
No u svakoj ekspirovoj drami licna je strast dovedena do takvoga stupnja intenziteta kada prerasta covjeka,kada
osim toga postaje osobnom,te se pretvara u neku vrstu sudbine.
ekspirova tradedija je individualisticna i u tome smislu nema takvo opce znacenje kao kralj Edip,koji je
izrazavao opcenarodnu svijest.
Uza sve to Sekspir predstavlja golem korak naprijed,a ne nazad,usporedi li se sa Sofoklom.
ekspirova je umjetnost ljudskija.182
ekspir u ovoj drami pokazuje da je ovladao I vjestinom slikanja karaktera, jer glavni junak je do danas ostao
jedan od najfascinantnijih njegovih dramskih likova. Osvjedoceno je pero iskusnoga dramaticara koji sa
lakocom istovremeno stvara ili ozivljava zive likove ,namece dramski oblik istorijskih zbivanja,slika
panoramu drustvenoga zivota Engleske I unosi eticko osmisljeno u sire istorijske tokove. 183 Premda je
nesumljivo da pjesnicko djelo obicno nosi pecat I obiljezje pjesnikove licnosti,njegov pogled na svijet I zivot,a
cesto I spomen na licni dozivljaj,ipak uzroke promjeni u karakteru ekspirovih drama, koja je upadljiva poslije
1600,treba traziti I drugdje;u promjenjenim drustvenopolitickim prilikama,sibama I ruganju vremena koje je
izislo iz zloba kao I o promjenjenom ukusu gledalaca u pozoristu.184
H,Reed ( 1855 ),veli da bas Ricardovoj dusevnoj osamljenosti odgovara,sto on ( jedini od Sekspirovih junaka
),otvara dramu monologom.
Ono sto nam sam o sebi kazuje,ne bi smo mogli ni od koga drugoga da doznamo,jer on nema nikoga,kome bi se
mogao I htio povjeriti.
Vrlo je zanimljiva paralela izmedu dva Sekspirova junaka,koji sun a prvi pogled vrlo slicni. To su Ricard III I
Macbeth. Tu je paralelu povukao vec englez
T.Whateley (1785 ),te vrlo lijepo prikazao razliku izmedu ta dva lica.
Obojica su vojnici I uzurpatori,obojica postizu krunu izdajstvom I umorstvom,obojica se gube na isti
nacin,boreci se junacki na bojnom polju.
Pa ipak-kolike li razlike !
Od zenskih lica ima opsegom najvecu ( a po Oechelhauseru iza Ricarda najvazniju) ulogu kraljica
Elizabeta,alit a je uloga vise pasivna nego aktivna,te se najvise iscrpljuju u jadikovkama.
Margareta je kako veli H. N. Hudson (1872 ),kao visoko I krosnjato stablo,koje je ostalo bez lisca,ali je zato
zgodnije za udarce bijesne prirode,koji kroza nj urlaju I zvizde.
O prizoru Ane I Riarad kada sotona isprosi sveticu , ostajemo zapanjeni,pa tako
C. Knight (1868 ),veli da je taj prizor jedan od najsmionijih u Sekspirovim djelima I da se neprestano krece
nakrajnjoj granici mogucnosti.
Georg Brandes-veli da taj prizor djeluje tako kao da je napisan za okladu ili zato da se nadbije neki stariji
pisac.
181
Marksizam I umjetnost II,Izdavaki centarKomunist,Beograd,1976.str.169.

Isto,str.221.
183
Vilijem ekspir,Cjelokupna djela,Kultura,Beograd,1963.str.18.Izdanje posveeno cetiristotoj godinjici
roenja W.S.
184
Don Maningam zapisao je 1600. jednu veselu I nesasnu anegdotu o ekspiru,koja je u isti mah I jedina
autentina anegdota koja je o njemu sauvana:13. mart 1600.godine;jednom kada je Berbedz igrao Richarda
III,on se toliko svidio jednoj grazanki dam u je zakazala dad ode k njoj te noci pod imenom Richard III.Sekspir
je cuvsi njihov razgovor izasao ranije iz pozorista,bio je ugoscen I pri svojoj zabavi,prije no sto je Berbedz
dosao.Kada prijavise da je Richard III pred vratima,ekspir rece neka mu odgovore da je Vilijem Osvaja dosao
prije Richarda III,ekspirovo je ime Vilijem.
182
217
Richmond je najidealnije lice u drami,on je hrabar I plemenit mladic,koji osjeca u sebi veliki poziv,da oslobodi
svoju nesretnu domovinu od dugotrajnih krvavih bojeva I da joj donese zudeni mir.185
ekspir je kreativno obradio mnoge teme koje tiste I klasini I savremeni svijet,duboko je pronikao u
ljudske sudbine I karaktere koji sa sobom nose klicu licemjerstva,patolosku zelju vladanja nad drugima, ali I
nesaglediva prostranstva ljubavi,vedrine I maste.
Slavni ameriki ekspirolog poljskoga porijekla-Jan Kott posvetio je brojne eseje o znaenjima I utjecajima
ekspirovoga djela I njegovih ideja u modernism vremenima.
Sva danasnja popularnost ekspira podjednako je rezultat publiciteta publike.
Javnost koja pokusava bez kritike tvdeci da sama zna sta hoce I sta joj se svida,pretvara
umjetnost u nesto
divlje I gubi svoje kulturno pamcenje
Kritiar je u takvoj viziji nosilac kulturnog pamcenja I oblikovatelj kulturne tradicije. Trezveno
govoreci,nije sam ekspir stvorio svoje visoko mjesto u evropskoj kulturi.
O knjievnome ugledu koji je ekspir uzivao kod svojih savremenika svjedoce mnogobrojna prikazivanja
njegovih dramskih djela,u pozoristu I na dvoru;mnoga izdanja njegovih pjesnikih I dramskih
djela;pokroviteljstvo velikasa I prijateljstvo knjizevnika,kao I mnogobrojni iskazi o njemu njegovih
savremenika. Romantiarska kritika 19.st. razmatrala je samo djelo I trudila se da objasni tajnu ekspirova
genija, njegovu vidovitost,te da psiholoki protumaci I eticki ocjeni njegove likove. Ta kritika,kojoj je na celu
stajao I kritiar S.T. Kolridz,ucinila je vrlo mnogo da se stviri kult ekspira, zadivljeno gledanje koje pjesnika
uznosi u nadljudske visine. Englez koji je bez potovanja,ponosnog I punog ljubavi,moe da izusti ime Vilijema
ekspira,postaje diskvalifikovan za svoje znanje,veli taj inae izvrsni kritiar.186
IZBOR IZ KRITIKE
ekspir slika strast do njenih najdubljih ponora, a da I ne zna kako !
tvrdi Herder
ekspir nije bio velika knjizevnost koju su knjizevni kriticari sretnim slucajem otkrili. No, EKSPIR JE
VELIK ZATO sto ga je knjizevna ustanova cini velikim.
Ovo ne znaci da Sekspir nije doista velik-pitanje je tek kako ljudi o njemu misle.
Jer nema knjizevnosti koja bi bila zaista velika ili zaista bilo kakva nezavisno od nacina na koji se tretira unutar
specificnih oblika drustvenog I institucionalnoga zivota,
Bezbrojni su nacini na koje mozemo govoriti o Sekspiru,ali ih kritika nece sve prihvatiti kao knjizevnokriticko Tery Eagleton
Nikada ljudski genij nije dublje prodro u ponor ovjekovoga srca,a nikada ljudske strasti nisu govorile
prirodnijim jezikom.
Plodan kao priroda,on svojim licima daje zaudno raznolike karakteristike,upravo kao sto ih podjeljuje priroda
ljudima,dok ih stvara.
On je rastvorio sve bore ljudskoga srca - Letourner
ekspir je uzimao gradu bez ogranienja svih povijesnih razdoblja I drutvenih slojeva.
Stvarao je dramu I dramske situacije na temelju izravnoga,neposrednog sagledavanjazivota I sila koje u njemu
djeluju.
Uz tragino unosio je I komicne situacije I groteskne ugodaje. Odstupao je klasinih naela,jer su njegovi
dramski oblici oslobodeni antikih uzora. - Tvrtko Cubelic
Ono sto trebamo oponaati kod toga velikoga ovjeka,jeste nain prouavanja svijeta u kome ivimo I
vjetina,da se suvremenicima da upravo onaj zanr tragedije,koji im je potreban. Kao sto njegovo djelostoji kao
veliki uzor I velika skola pred interpretivnom scenskom umjetnoscu ,tako I njegov tekst,scenska irina I dubina
njegovih zahvata u stvarnost svoga vremena ostaje I uzor I skola za savremene dramatike.- Stendel
Kada masta ne bi radala stvari koje ce razumu zauvijek ostati zagonetne,ona bi prilicno malo
vrijedila.
On kae da su ga prve stranice ekspira nacinile njegovim dozivotnim ljubiteljem,a u Vilhelmu Majsteru,on veli:
Ne mogu da dozovem u sjeanje nijednu knjigu,nijednu osobu,nijedan dogadaj u zivotu koji je izazvao u meni
185
186
W.S. Kralj Richard III ,Matica Hrvatska,Zagreb,1923,str.29.

Vilijem ekspir,Cjelokupna djela,Kultura,Beograd,1963.str.23.
217
tako veliki utisak kao sto su to ucinili ovi odlicni komadi ekspirameni oni izgledaju kao djelo nekoga
nebeskog genija koji je sisao medu ljudeovjeku se cini kao da stoji pred otvorenim strasnim knjigama
sudbine kroz koje vitlaju vihori strasnoga zivota. Svako predosjecanje koje sam ikada iskusio u pogledu
ovjeanstva I njegove sudbine,I koje sam od djetinstva pa nadalje gajio u skrivenome kutu svoje duse nalazim
ispunjeno I razvijeno u ekspirovim dramama. Izgleda kao da je on za nas rijesio sve probleme,premda ovjek
ne moe rei da se ovdje ili ondje nalazi stvarna rije-zagonetka-Gete187
Dzon Beilli kae ,da ako su red i poslusnost politika doktrina ovih istorijskih drama,njihov pisac nije bio ni
najmanje slijep ljubitelj ranga ili polozaja,Sekspir nam u svojim istorijama daje galeriju likova zlocinaca i
ludaka,ubica ,djecoubica, vjerolomnika, nasilnika i slabica, a kaze da nijedan republikanac ne bi mogao traziti
bolji tekst za besjedu protiv monarhije i aristokratije nego sto pruzaju Sekspirovi komadi.
Sa tim se slagala i veina romantiara,koji su EKSPIROVU VELIINU vidjeli u tome
Sto je on
Neshvatljiv kao i sam ivot - Novalis
Slegel u analizi ekspirovih drama,je neprestano isticao jedinstvo i nedjeljivost,meusobno odredenost cjeline
i dijelova,takvo prozimanje sadrzaja I oblika da nismo u stanju da to dvoje razlikujemo.
Kod njega svekolika ljudska tajna predstavljena je upravotako-kao tajna-Slegel
Istu je misao izrazio i Viktor Igo na ovaj nain: Kod velikih pjesnika nita nije tako nerazdvojivo,nita tako po
prirodi istovjetno kao ideja i izraz ideje,ubijte formu ivi gotovo ivijek ubijete ideju. Prije donosenja suda o
valjanosti i razloznosti pojedinih dijelo pjesnickoga djel treba otkriti unutarnji princip cjeline,tj.onu unutarnju
klicu iz koje se razvijalo djelo.188
Njegove likove kao i one u stvarnome zivotu,italac mora otkriti vlastitim zakljuivanjem- Kolridz
Esejist I kritiar Carls Lem paradoksalno smatra da su ekspirovi komadi manje sraunati na prikazivanje na
pozornici nego djela bezmalo ma kojega drugog dramskoga pisca,a njegov razlog za to je njihova osobita
odlinost U njima ima tako mnogo onog sto ne dolazi u oblast glume,sto nema nikakve veze sa okom,glasom
ili pokretom. Kada gledamo predstavu,vidimo na svoju stetu da smo ,umjesto ostvarenja jedne ideje,samo
materijalizovali I svukli jednu lijepu viziju na mjerilo od krvi I mesa,ispustili smo jedan san u potrazi za
nedokucivim sustastvom.
Njemacki pisci i pjesnici,ustajuci protiv okvira istega klasicizma i u zelji za vracanjem u prirodi,uznoseci
nepravilnost forme,mastu,osjecajnost I nagon,osobine koje su klasicari upravo osudivali,vidjeli su u ekspiru
svoj pravi uzor.
Lesing je u svojoj Hamburskoj dramaturgiji,1767. isticao ekspira ne samo iznad Korneja,Rasina i Voltera vec i
iznad svih ostalih klasicnih I modernih dramskih pjesnika,ocem Sofokla.
Herder je isto tako bio odusevljen ekspirom i svoje odusevljenje prenio je I na Getea.
Sa
Greska je ekspirovih drama,sto su tek slike pune dramske snage,a ne sluze nigdje jedinstvenijoj ideji.
ekspirovi kraljevi skroz su subjektivne tvorevine njegova genija-giganti veliinom svoje individualnosti ili
svojih grijeha,ali slabi odraz svoga doba,nipoto nisu rezultat motive,koji se nalaze u onodobnoj engleskoj
povjesnici.
BILJEKA O PISCU
187
188
Isto navedeno djelo,str.24.

Moderna tumaenja knjievnosti,grupa autora,Svjetlost,Sarajevo.1988.str.9.13,17.
217
O ivotu WILIJEMA SHAKESPEARA (1564-1616), najveega evropskoga dramskog pisca,kao ni o

vremenu nastanka njegovih djela,ne postoje dovoljni ni sigurni podaci. Za ekspira znamo da je roden u
Stratfordu na Evonu u prilicno imunoj graanskoj porodici.
Stradford je tada imao oko hiljadu i pet stotina stanovnistva koji su se bavili zanatima koji su odgovarali
potrebaam okolnoga seoskog stanovnitva. Prema jednom savremenom opisu,to je bio lijep i uredan trzni
gradi. Knjievni rad ekspira obuhvata dvadeset godina,priblino od 1592. do 1612.;za to vrijeme napisao je
dvije velike narativne poeme:Veneru iAdonisa,Otmicu Lukrecije,zbirku od 154 soneta i 36.
drama,komedija,istorija I tragedija. Zaljubljeni poklonik (1599) je zbirka od dvadeset i jedne pjesme,Feniks I
grlica (1601) je misticna poema koja je objavljena u dodatku jedne knjige stihova Cestera. Tuzbalica zeljubljene
(1609) objavljena je na kraju zbirke ekspirovih Soneta.
Godine 1595. je postao akcionar pozorisne trupe Lorda Cemberlejna,koja je 1599.izgradila cuveno pozoriste
Glob. Za ovu trupu koja je kasnije postala Kraljevska trupa ,ekspir je pisao sve svoje drame I povremeno
glumio,sve do 1610.,kada se povukao u Stratford,gdje je umro.
Osim knjige Soneta i dvije lirsko-epske poeme,pisao je samo drame i to najprije komedije i historijske
hronike,a zatim tragedije,problemske drame.
Njegovo plodno dramsko stvaralastvo moze se podijeliti na dvije faze.
-Do 1600. god. Nastale su sve njegove historijske drame o engleskim kraljevima: Henrik VI , Ricard III ,
Riard II ,,Henrik IV I Henrik V . U istom razdoblju nastale su i sve njegove prave komedije : San ljetne noci ,
Ukrocena goropad , Bogojavljenska noc idr.
Zatim su nastale I dvije tragedije:Tit Andronik I poema o nesretnim ljubavnicima Romeo I Julija.
Poslije 1600. godine, ekspir je napisao osam svojih tragedija:Julije Cezar , Hamlet , Otelo , Kralj Lir , Magbet
Svoj dramski opus ekspir je zavrsio nizom romantinih drama koje sadre elemente traginoga,ali se sretno
zavravaju: Zimska pria, Bura.
ekspirovo dramsko djelo,napisano priblino uzev u toku posljednje decenije 16. st. i prve polovine 17.
st.,nastalo je za vrijeme vladavine kraljice Elizabete 91558-1603) I za vrijeme kralja Demsa I (1603-1618).
Opsta atmosfera ovih dviju vladavina veoma je razliita. Elizabetino doba,nazvano zlatno,oznaava uspon
narodne snage,vedrinu I optimizam,a Demsovo doba,pak karakterisu malaksavanje,sjeta I sumor.
ekspir je sahranjen u crkvi sv.Trojice u Stratfordu. Na ploci koja pokriva grob urezani su sljedei stihovi:
Prijatelju dobri,Hrista radi,ne diraj prah koji je pokopan ovdje,
Blagosloven neka je onaj ko postedi ovaj kamen,
A proklet ko pomjeri moje kosti
ZAKLJUAK
Riard III ide medu one ekspirove drame , koje se cesto javljaju na veim pozornicama.
Riardova uloga je toliko zahvalna,koliko I teska, pa su se veliki glumci u svako doba rado prihvaali toga
muckog zadatka. Riard je u svakome prizoru sve do katastrofe pun vedroga,lupeskog humora I tako trba da
bude glumljen
.....
Pa ako kraljevstvo
Oduzeh vasim sinovima,ja u
To popraviti I dat ga vasoj keri.
I AKO UBIH POROD VAEG KRILA
Oivit u potomstvo vae,te u
Od vae krvi,s vaom kerju rodit
Svoj porod. Ime bake drago je
Toliko ko i slatko ime majke
217
( IV , 4 . )
Toliko cinizma i osobite slike zloinca,jer on svoja djela opravdava i svi ostali su njegove lutke
Sta moemo rei,no da je Richard zloinac I to onaj veliki,on svojom snagom dominira nad svima,nad cijelom
okolinom,nad cijelom dramom. Onaj osjeaj groze to nam ga ulijevaju njegova grozna djela,vidimo I snagu
ekspirova genija da od podlog zlikovca sto ga je nasao u svome historijskome vrelu uini tako monim I
individualnim. Niti jedan muski lik u drami nije opisan tako ivim bojama kao on,jer bas njegovim ocima I
ponasenjem prema drugima otkrivamo njihove karaktere,koje on slama svojim ponasanjem. Za njega je vlast
ono njvise sto se moze dokuciti,zato on ne preza od toga koga treba ukloniti da bi dosao do nje. On sve to radi
postepeno,ide korak po korak u svome naumu,ne razmosljajuci da to nece postici. Njegove su rijeci samo puka
ironija I sarkazam da bi ostvario sto zeli,nije kukavica,pa da poklekne u zadnjemu casu njegove propasti,naprotiv
on umire kao junak.
ekspirova djela,golema riznica umjetnikih istina,nepresuseni izvor zivotnih podataka,oblikovanih rukom
genija,stoji pred nasim kazalistima,pred nasim piscima kao najdragocjenija bastina klasne umjetnike istorije
ovjeanstva. Ozivljavati njegove mracne tragedije,koje presjecaju kao i u zivotu jednostavne I u toj
jednostavnosti goleme istine I sitne zivotne radosti,znaci razvijati scensku umjetnost do realistickih otkrica.
Razlika izmedu Sekspira i najjacih pisaca 19.st.,nije u tome sto je opisivao tragedijekraljevskih obitelji,a onih
malogradanskih,nego upravo u tome sto je Sekspirov teatar obuhvatio sarolikost zivota,sto je dubok I dulji od
kazalista najjacih gradanskih pisaca-psihologa,ujedno mnogo,mnogo siri I u toj sirini zivotniji I nijansiraniji I
potpuniji.
Pisac RENESANSE ,osvita graanske klase,otkrit ce ta klasa kao svoga pisca neposredno prije svoga
revolucionarnog dozrijevanja u 18.st.,da upravo njegovim tekstovima razbije posljednje ostatke feudalnodvorskog pseudoklasistickoga kazalista,te s njima izdvoji punu pobjedu svojih principa u kazalisnoj umjetnosti
od Diderota i Lesinga do Silera,Getea,Stendela,Puskina traje neprekidna bitka za Sekspira,koj logino svrava u
trem deceniju 19.st.( doba romantike) punom njegovom pobjedom,upravo u casu,kada graanska klasa postaje
dominantna na socijalno-ekonomskoj I politikoj evropskoj platformi.
Tema jos uvijek nije iscrpljena u bogatoj stoljetnoj literature,unato nekim nepobitnim otkriima,unato svim
velikim scenskih tema ekspira i socijalistic ko revolucionarno vrijeme tek je naceta u kritici,a podloga se sve
vise razvija. Ne samo da je zahvaljujuci marljivom i upornome radu ekspirologa svih nacija,njegov tekst
ociscen od svih naknadnih zahvata,sto su otkriveni svi uticaji,rekonstruirana njegova pozornica Globe
teatra,nego sun eke komponente njegova genijalnoga djela u to vrijeme bili scenski i idejno razraden do
savrsenstva. Ako je ma u cemu danasnje covjecanstvo nepodijeljenoga misljenja o vrijednosti njegovoga
djela,kao vrhunske tvorevine razborite misli,poetskoga nadahnica i prorocke vidovitosti,djela koje dublje no i
jedno drugo ponire u tajne uma i srca i vise uzlijece u predjele maste i snova,vjernije,ociglednije slika dobro I zlo
u svijetu;sa vedrijim humorom idobrocudnim smijehom prikazuje komiku sitnih ljudskih slabosti i zabluda i sa
dirljivim i uzvisenijim patosom slika bol ipatnju i stadanje; i pri tome donosi konacnu poruku: da zlo i kada
pobjeduje nosi u sebi svoj poraz i propast i da zrtva nikada nije uzaludna,no iz nje proizlazi dobro i da dobro
konacno pobjeduje- to djelo su Sekspirove drame. Otuda njihova univerzalnost,razumljiva su i prisna svim
ljudima svijeta i vijeka i arolijom svoje umjetnosti njihov tvorac. 189
Dokle god ekspirov jezik ne bude mrtav,dokle god njegov jezik postoji i ljudi ga razumiju,besmisleno je
izrazavati sumnju u tradicionalno primljene injenice o ekspirovom toku ivota
Fridrih Slegel kaze: ekspir je umjetnik koji je vie nego ijedan drugi bio svestan svijih namjera
189
Vilijem ekspir,Cjelokupna djela,Kultura,Beograd,1963.str.28.
217
LITERATURA :
1. - Povijest svjetske knjievnosti, Izdavako drutvo Mladost, Zagreb
2. -W.S. Kralj Riard III, Matica Hrvatska, Zagreb,1923.
3. W.S.Cjelokupna djela, Kultura, Beograd,1963.
4.
Milivoj Solar Teorija knjievnosti, Zagreb,1990.
5.
Dragia ivkovi Teorija knjievnosti sa teorijom pismenosti, Svjetlost

Sarajevo,1969.
6.
Terry Eagleton Knjievna teorija ,Zagreb,1987.
7.
Moderna tumaenja knjievnosti , II izdanje , M.Durinovi, N.Koljevi, N.Kova. T.

Kulenovi, Z,Lei, N.Petkovi, Svjetlost, Sarajevo,1988.
8. Marksizam I umjetnost II, Ixdavacki centar Komunist,Beograd,1976.

Svift, Defo, Volter, Stern, Lesing,
JU UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK:BOSANSKI JEZIK I KNJIEVNOST
217
S E M I N AR S K I R AD
TEMA: GIOVANNI BOCCACCIO DEKAMERON
Mentor: Dr.sc. Azra Verlaevi, doc.

Student: Vanja Stipi
Travnik, 2008. godine
UVOD
1. O PISCU
Giovanni Boccaccio roen je 1313.godine najvjerojatnije u Firenci. kolovao se u Napulju. Zajedno sa Danteom
i Petrarkom ini trolist najveih talijanskih predrenesansnih knjievnika. Okvirno bi se to moglo rei ovako:dok
je Dante jo ovjek srednjeg vijeka u ijem se ivotnom djelu naziru obrisi renesanse, dok je Petrarka ve ovjek
renesanse u kojem jo donekle, ivi srednji vijek, dotle je Boccaccio u Dekameronu 1 potpuno napustio naslijee
srednjeg vijeka i postao zaetnikom novih tokova u svjetskoj knjievnosti. Dodue, i to treba uzeti u obzir barem
u nekoj mjeri uvjetno jer se zaeci onog duha donekle raskalaenog svjetovnog humora i sklonosti prema
okretanju svih vrijednosti koje Boccaccio njeguje mogu nai u srednjem vijeku. Iako je on u najmanju ruku
utemeljitelj nove knjievne vrste, novele, koja e izmijeniti legendu o ivotu svetaca i koja e ubudue igrati vrlo
vanu ulogu u sastavu knjievnih vrsta, u takvom sustavu kakav je uspostavila renesansa 2, a kakav se uglavnom
zadrao sve do novijeg vremena. Dekameron je, naime, uspostavivi uzorak kratke prozne vrste, takvoj vrsti
pribavio priznanje, ugled i utjecaj, pa je upravo time i zaet sustav u kojem e roman, novela, esej i filozofska
rasprava dobiti na znaenju kakvo ranije imaju jedino ep, epska pjesma, ljubavna lirika i legenda.
Svjetonazor koji se u Dekameronu nazire i koji ga u dobroj mjeri proima, tako ak i nije presudan. On je,
dodue, usko povezan s nainom knjievne obrade no naglaena svjetovnost i esto izrugivanje pokvarenom
dijelu sveenstva, kao i nerijetki elementi onoga to bi se sanas moglo oznaiti kao 'blaga pornografija' ublaeni
su moralizmom kojeg Boccaccio u uvodu izravno propovijeda.
Njegova satira3 ne djeluje drastino, niti ima namjeru ikoga vrijeati. Ipak, prie u Dekameronu okreu u velikoj
mjeri srednjovjekovni sustav vrijednosti time to pripisuju znaenje, vanost, pa i pouku, svagdanjim zgodama i
nezgodama, to ih ne zanima alegorijski i transcendentni 4 smisao, nego se svjesno i namjerno ograniavaju na
1
Dekameron je talijanizirani oblik grke rijei (deka hemeron), to znai knjiga, deset dana, jer je knjiga koja
ima 100 novela zaokruenih jedinstvenim okvirom podijeljena na deset dana.
2
Renesansa potjee od francuske rijei renessanse, a znai preporod.
3
Satira je latinska rije satira, satura- mjeavina, smjesa, vrsta knjievnog djela koje je podrugljivo, duhovito i
najee otro karikirano osuuje opeljudske ili drutvene mane.
217
pojedinu zbiljsku osobu i pojedini zbiljski dogaaj. Kraa proza tako nije vie paradigma 5 ivota kojeg bi valjalo
slijediti kako bi se ovjek spasio od pakla, nego je novela pouna jedino u smislu opisa neega to nam se svima
i u svagdanjici moglo dogoditi, a to sada ima neku vrijednost 'o sebi' jer kao da govori: ivot je lijep, eto, takav,
pa ako znate neto o iskustvima drugih, moda i sami moete iz toga nauiti, a usput se i zabaviti. 6 Boccaccio je
ostavio opsean opus u kojem su, osim djela na latinskom, i djela na talijanskom jeziku. Kao i Petrarka,
Boccaccio je svoje nadahnue i vjenu ljubav na prvi pogled pronaao u Mariji, kraljevoj, koja u Dekameronu
predstavlja Fiammettu. Godine, 1357.u Firenci je njegovom zaslugom osnovana katedra za prouavanje Homera,
a iz tog studija izrastao je humanistiki evropski pokret u cjelini. Poznatija djela su mu: O propasti glasovitih
mueva, O znamenitim enama, Rime, Dijanin lov, Komedija o firentinskim nimfama, Korka, Dekameron (koje
je Boccacciovo najpoznatije djelo i najznaajnije djelo nastalo izmeu 1348 1351), a 1357. i 1362. godine
napisao je dva djela u kojima komentira prvih 17 pjevanja Boanstvene komedije, a to su Izlaganja o
Boanstvenoj komediji i Raspravica o pohvali Dantea.
Giovanni Boccaccio je umro u Certaldu 1375. godine.
Budui da pripovijedanje u prozi nije odvie cijenjeni nain knjievnog izraavanja i da svakodnevnica rijetko
stjee status knjievnih motiva, ne udi da je Boccaccio jo neafirmiranom anru novele namijenio razonodu kao
svrhu. Dijelom je ostao vjeran srednjovjekovnim poetikim odrednicama zabave i pouke, ali je istodobno
izborom novele kao i tematikom iz svakodnevnog gradskog ivota ostvario vaan pomak.
2. O DJELU
2. 1. KOMPOZICIJA I STIL
Lako se moe uiniti da je Dekameron, zbog skladne strukture i uestalosti broja deset, sastavljen u
srednjovjekovnoj tradaciji simbolike brojeva, njegove tematske odrednice okupljene oko ljubavi, fortune i
inteligencije pripadaju sloenom razdoblju premjetanja i preoblikovanja misaonih sustava koji su organizirali
dugu povijest srednjeg vijeka. Iako Dekameron ima sto novela, taj broj sto, za razliku od Boanstvene komedije,
iako pridonosi vanjskom jedinstvu i simetrinosti, nema nikakvu simboliku. Pojedine novele imaju moralistiki
uvod i zakljuak. Tako je Boccaccaio stvorio zanimljivu i jedinstvenu arhitekturu, u kojoj novele imaju potpunu
umjetniku zaokruenost i autonomiju, a sve zajedno opet povezuje jedinstvo nadahnua i temeljnih znaajki
pieve slike svijeta. Radnja se odvija dva tjedna, ali petak i subota se preskau iz vjerskih razloga, pa se novele
priaju samo deset radnih dana. Stil je zauujue otvoren i nesputan za srednji vijek. Naime, uz inkvizici 7,
dogmu 8 i sline tvorevine tog vremena, ljubavni podvizi nisu bili ba svakodnevna literatura.
2. 2. NADAHNUE I TEMA
Boccacciov je pripovjedni svijet, posebice, kad su posrijedi novele iz firentinskog ivota, sastavljen od motiva
svakodnevnice, odakle je on, na temelju ivotnog iskustva i ivotne bujne firentinske sredine preuzeo i
umjetniki oblikovao mnogobrojne anegdote i kazivanja, prostore i likove, a nadasve slobodan i otvoren
mentalitet trgovakog stalea. U Dekameronu dominiraju zemaljske ljudske osobine koje uveliko pripadaju
kasnom srednjem vijeku. Boccaccio je u Dekameronu izrazio pravu, hedonistiku stranu ovjeka prikazujui
svoje likove kao ljude kao ljude sumnjivog i dvojbenog morala i moralnih naela. Takvim slobodnim nainom
pisanja, prvi je pobio miljenje o bezgrenom ivotu i pokazao ljudima njihovu pravu, prirodnu stranu. On
shvaa i uzima ovjeka kakav je u stvarnosti, uope ne pokazuje kajanje zbog ruenja nekih osnovnih crkvenih
principa. Bez grinje savjesti prikazuje fiziku ljubav u svoj njezinoj prirodnosti. Boccaccio zapoinje
pripovijedanje monim realistinim opisom tragine poasti crne kuge koja je harala u Firenci 1348.godine, ali
4
Transcendentni onaj koji prelazi granice iskustva, koji se nalazi izvan granica prirodnog svijeta, koji prelazi
podruje ovjekove svijesti.
5
Paradigma je grka rije paradeigma to znai primjer, uzorak, primjer po kojem se treba ravnati.
6
Milivoj Solar, Povijest svjetske knjievnosti, Zagreb, 2003. godine.
7
Inkvizicija je latinska rije inquisitio (traenje, istraga), u 13. stoljeu stvoren istrani i kazneni organ katolike
crkve za borbu protiv nazora i protiv neugodnih i neprijateljskih osoba. Inkvizicija je bila rasprostranjena u
zapadnoj Europi, osobito u romanskim zemljama i djelovala je putem tajne pijunae.
8
Dogma je grka rije, a znai miljenje, u antiko doba: odluka, priredba, vlast, temeljna taka u nauci vjere,
tvrdnja ili tvrdnja iznesena bez dokaza, uope nepredvidiv, nekritian, apsolutiziran stav, sud (kome nema
prigovora).
217
reakcija na straan dogaaj nije, kao to bi se u ono doba moglo oekivati, mistina skruenost u strahu od
zemaljskih nedaa i kazne Boje na drugom svijetu, nije pesimistino nijekanje vrijednosti i ljepote ivota, ve
naprotiv, to je pohvala vitalnoj mladosti i neunitivoj
svjeini prijateljske prirode.
Prie su tematski, a u nekoj mjeri i stilski raznolike: neke su poune, neke

sentimentalne, neke su obrade ve ranije poznatih pria primjerice iz Zlatnog
magarca, no veina je ironina, podrugljiva, pa ak i sklona raskalaenoj
erotici. Sve je uokvireno temeljnom priom o Firenci koja je nenadmano
opisana. Sve bi se novele tematski mogle smjestiti na zajedniki nazivnik, no
njihova je temeljna struktura uvijek ista: na poetku je naveden kratki nacrt
fabule, napominju se kratki uvodi za svaki dan, a svaka pria poinje
ekspozicijom u kojoj su naznaeni glavni likovi i njihovi odnosi, nastavlja se
zapletom, koji najee nosi u sebi i neku poentu. Sie je saet i uglavnom
ogranien na jedan glavni lik i jedan dogaaj, no stil je bogat ukrasima, ritmiki
ogranien i prilagoen likovima i situacijama.
3. KRATAK SADRAJ
U Firenci, pogoeni kugom, u crkvi Santa Marija Novela, nau se sedam

djevojaka i tri mladia koji se dogovore da skupe svoje stvari i zajedno odu na
neko mirno i povueno mjesto u okolini. Savreno organizirajui vrijeme, oni
tako zajedno, provedu dva tjedna. Provode dane dostojne otmjenih i
obrazovanih mladia i djevojaka visokog roda, a drugi dio dnevnog rasporeda
ini prianje pria. Svako od njih deset dana, osim petka i subote, ispria po
jednu svoju priu iju temu odreuju tog dana kralj o kraljica.
Prvi i deveti dan nemaju zadanu temu, pa priaju to im je volja. Na kraju svakog dana pripovijedanja ispjeva se
po jedna balada. Tako se u toku deset dana ispria po deset novela 9 i ispjeva po deset balada. Okvir ine uvodi i
komentari pojedinih pria, kao i pokuaj nijansiranja likova samih pripovjedaa. Cijeli taj okvir ini organsku i
harmoninu cjelinu sa novelama. Okvir pokazuje i stav autora i stav umjetnika, prema kome umjetniko
oblikovanje svijeta suprotstavlja njegovom rasulu. Na anrovska obiljeja pripovjednih tekstova od kojih se
sastoji Dekameron u Proslovu upuuje Boccaccio na etiri pripovjedne vrste.
Prva je novela, druga je pria vezana uz krae komine pripovjedne tekstove u stihu, trea je parabola 10 koja je
oznaavala krai tekst u kojem se alegorijski i pomou usporedbe iznosi neki moralni i pouni sadraji i
posljednja pripovijest, tj. vrsta novele u kojem su likovi osobe visokog roda u prepoznatljivom povijesnom
kontekstu.
Novela (vjerojatno prema lat. novellus, nov) u irem smislu oznaava pripovijetku uope, pa se u tom smislu
moe odnositi i na jednu vrstu narodne prie. U uem smislu novela oznaava jednu specifinu vrstu umjetnike
pripovijetke, koja se kao nova knjievna forma afirmirala najprije u Boccacciovom ' Dekameronu', a zatim u
knjievnosti XVI i XVII st.
10
Parabola (gr. parabole ,usporedba)
217
3. 1. LIKOVI
Dioneo razbludnik
Filostrato slomljen od ljubavi
Pamfilo ljubavnik
Elisa djevica
Emilia umiljata
Fiammetta najvea Boccacciova ljubav
Filomena ona koja voli pjesmu
Lauretta Lovorka
Neifille zaljubljena djevojka
Pampinea ponosna
3. 2. TEME, ZADACI DANA:
Prvi dan nema teme (Pampinea);
Drugi dan o ljudima koji su padali u neprilike, a dobro se zavrilo (Filomena);
Trei dan o ljudima koji su domiljatou pronali izgubljeno ili pribavili sebi
ono to su to jako eljeli (Neifille);
etvrti dan je o onima kojima se ljubav nesretno zavrila (Filostrato);
Peti dan je o zgodama ljubavnika koji su nakon mnogih potekoa i neprilika

napokon postali sretni (Fiammetta);
esti dan je o onima koji su izazvani zgodnom dosjetkom vratili nekom 'milo za
drago' ili s promiljenim odgovorom i dosjetljivou izbjegli gubitak, opasnost
ili sramotu (Elisa);
Sedmi dan je o tome kako su ene zbog ljubavi ili da sebe spase prevarile svoje mueve, a oni su katkad saznali,
a katkad i nisu (Dioneo);
Osmi dan je o alama to ih svakog dana zbijaju ili ene s mukarcima ili mukarci sa enama (Laureta);
Deveti dan nema teme (Emilija);
217
Deseti dan je o tome kako je u ljubavi ili emu drugome velikoduno i plemenito postupio (Pannfilo)
4. ZAKLJUAK
Dekameron je zbirka od sto novela talijanskog autora Giovannija Boccaccia koja je najvjerojatnije napisana
negdje izmeu 1350. i 1353. godine. Dekameron je srednjovjekovno alegorijsko djelo najpoznatije po svojim
opisima ljubavi, koji se javljaju u svim moguim oblicima, od erotinih do traginih. Za mnoge se velike pisce
poput Shakespearea i Chaucera smatra da su posuivali od Dekamerona. Kao zbirka novela, Dekameron je
graen tako da sve novele uokviruje jedna glavna pria, a to je crna kuga koja je harala u Firenci izmeu 1348. i
1351. godine. Odreeno raspoloenje okrenuto jedino prema svjetovnosti oito tako mora biti neka pozadina
Boccacciova umijea: cijenjeni predmet knjievne obrade postaje jedino na samog sebe upuen pojedinac koji
takorei, sam po sebi biti podjednako i zabavan i pouan. Boccaccio je tako stvorio uzorak pripovjedne vrste koji
se obraa iroj publici, ini se preteito enskoj, s namjerom u kojima je prisutan kako svojevrsni moralizam,
tako i naprosto zadovoljstvo u vrsnom pripovijedanju. Boccaccio zapoinje to pripovijedanje realistinim opisom
crne kuge, ali se ne osjea pesimizam, ve vitalna mladost i svjeina prirode koja predstavljaju sredstva kojim se
bori protiv kuge. Boccaccio u Dekameronu likove prikazuje kao ljude sumnjivog morala i moralnih naela. Za
razliku od Petrarkinih stidljivih izljeva idealizirane ljubavi i romantike iz bajke Boccaccio nudi potpuno
jednostavan, komian- zanimljiv opis i pristup svakodnevnog ovjeka, koji rijetko mari i tei za iskrenom
platonskom ljubavlju, upakiran u kratke zanimljive prie. Boccaccio je u Dekameronu stvorio nepreglednu
galeriju neposrednih psiholokih, istinskih likova iz svih drutvenih slojeva i opisao razne sredine, od feudalnih
dvorova i samostana do gradskih kua, ulica i trgova. Ne odajui izravne tenje namjerno satirikog
pripovijedanja ljudskih poroka, pjesnik graanske komune, opredjeljuje se za prirodnu jednakost ljudi koji se
razlikuju samo po vrlini i inteligenciji.
5. LITERATURA
1.Giovanni Boccaccio, Dekameron
2. Milivoj Solar Povijest svjetske knjievnosti, Zagreb, 2004.godine
3. Milivoj Solar Knjievni leksikon, Zagreb,2007. godine
4. P. S. Kohan Istorija zapadnoevropske knjievnosti, Sarajevo, 1954. godine
5. Ani, Klai, Domovi Rjenik stranih rijei, Zagreb, 2002.godine
217
UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK BOSANSKI JEZIK I KNJIEVNOST
SEMINARSKI RAD IZ POETIKE

ivot je san
Calderon de la Barca
Student : iljak Dino
Prof.dr.Azra Verlaevi.doc
Datum: 17.05.2008.godine u Tuzli.

217
BAROK
Barok (prema panskom baruecco, portugalskom barocco, to izvorno znai
nepravilan,neobraen biser) jeste knjievna epoha koja nastaje nakon
humanizma i renesanse, a prema nekim svojim osobinama suprostavlja se u
velikoj mjeri renesansi190.
Poznato je da se barok raa u vrijeme katolike obnove, kada se u mnogim
zemljama javlja reakcija na protestantizam, pa se i u knjievnosti veoma dobro
primjeuje vei utjecaj religioznosti i misticizma, to opet u velikoj mjeri
odudara od renesansne naglaenosti ka svjetovnom , a manje ili gotovo nikakve
prema transcedentnoj ili religijskoj sferi.
Renesansa je teila za jasnoom u izlaganju i skladom u kompoziciji, dok se za
barok moe rei da je sklon pretjeranom ukraavanju izraza., koji na kraju
postaje sam sebi svrhom.
Barokna knjievnost razvija smisao za neobino, tajanstveno, mistino, bizarno
i u velikoj mjeri paradoksalno. Sklona je povratku na srednjovjekovni
alegorizam i prepuna je odreene simbolike, itekako religiski motivirane.
Raznolikost te iste simbolike i raznovrsnost u nainima na koji se knjievni izraz
kadkada stilizira do krajnjih granica razumljivosti, kao i esto nastojanje da se
izraavanje i oblikovanje razvija unutar nerijeenih protuslovlja, oteava da se
barok shvati i opie kao konzistentna epoha.
Ipak, upravo tim naglaavanjem vrhunske vrijednosti knjievnog stila, kao i
sklonou da se subjektivnoj stvarnosti mate, snova i vizija umjetnikim
oblikovanjem daje karakter nove, umjetnike stvarnosti, barok uvodi u evropske
knjievnosti upravo ona shvaanja i one knjievne tehnike koje e uveliko
slijediti i razvijati moderna knjievnost. Trajanje baroka , uostalom kao svih
knjievnih epoha, nije mogue decidno utvrditi, no postoji neko zajedniko
miljenje da bi se okvirno moglo uzeti vremensko razdoblje izmeu 1570. i
1670. godine. Barok se kao to smo rekli, uveliko oslanja na srednjovjekovna
naela i poglede na ivot,u kome je religija centripetalna sila, i koja ideoloki
utjee na sve sfere ivota tog vremena. to se tie knjievnosti pa i same
umjetnosti baroknog doba ona se bitno razlkuje od prethodne epohe, i u mnogim
segmentima, osim te naglaenosti ka religioznosti. anrovska situacija baroka
bitno je razliita od one u renesansi i kasnijih razdoblja, i oituje se u broju
anrova, njihovom znaenju i meusobnom odnosu. U baroku postoji novo
190
Milivoje Solar, Teorija knjievnosti, kolska knjiga, Zagreb, 1976.
217
shvaanje anra, i on je odrediv i odreen svojom svrhom, koja ja redovno izvan

knjievna, te je anr u baroku prepoznatljiv iskljuivo kao didaktiki, poboni i
narativni, to je uveliko razliito u odnosu na renesansu. anrovi u baroku su
normirani na sadrajnom nivou (norme odreuju to se u nekom dijelu treba
pojaviti, i na tematskoj i na motivskoj razini), ali ipak je piscu ostavljeno kako
e te elemente kombinirati i kojim sredstvima. Baroknog pjesnika ne privlai
toliko tema sama po sebi. Ona je mogunost ,poticaj da se pokae retoriko
umijee, bravuroznost stila. Od srednjovjekovne i renesansne poezije barokni
pjesnici su naslijedili stereotipni opis enske ljepote, uz upotrebu metafora. Da
bi zaudili itaoca, pjesnici na novi nain kombiniraju i mijenjaju petrarkistine
teme i ve poznate pratee formule. Mijenjaju poredak ve standardnog opisa,
umjesto idealne ljepote, sada opisuju i rugobe, ljude u sasvim obinim
situacijama, ak ne granici odvratnog.
U baroki egzistiraju etiri osnovna anra, od kojih su dva naslijeena i bitno
modificirana (ep i lirika), a dva su stvorena u baroku ( melodrama i poema).
Poloaj lirike u baroku je specifian.U petrarkistinom smislu lirika je
neprihvatljiva.U odnosu na renesanu prisutni su paradoksi, sklonost antitezi,
spoj religioznog i svjetovnog, duhovnog i senzualnog. Prisutan je prodor
duhovne lirike, revidiranje pojma ljubavi, ljubav prema boanstvu biva slina
onoj zemaljskoj. Izraz je ostao gotovo isti kao u renesansi, prisutne su metafore i
tradicija je ostala gotovo nepromijenjena. Ep kao najprihvatljiviji anr, zbog
svoje narativne prirode postaje svrsishodan pogotovo kada su u pitanju moralne
i religijske naravi ili teme. Prisutna je borba za kranstvo, uzdizanje nacije,
patriotizam, ratnika mudrost, spretnost u dvobojima.Veina epova se zasniva na
istinitim dogaanjima. Melodrama i poema su izrazito barokne tvorevine. Ipak,
melodrama nastaje krajem 16. stoljea i jo je uveliko proizvod renesansnog
razmiljanja, naina ivota, produkt nastojanja da se u sistem anrova na prazno
mjesto uvede pandam klasinoj tragediji. Poema nastaje kao potreba da se
uoblie neki novi sadraji i ona zadovoljava neke ideoloke potrebe. U
melodrami se oponaaju klasini uzori, s toga je ona sva okrenuta pitanju
forme, dok je poema u centar stavila pitanje sadraja, jer kroz sadraj se najbolje
manifestira sama ideologija.
Premda u raznovrsnosti barokne knjievnosti prevladava subjektivizam,
hipertrofija stila i sklonost ka izobiavanju, ona je takoe u mnogim
ostvarenjima sklona pouavanju, moralizmu, pa ak i naglaenoj
tendencioznosti. Razvijen smisao za knjievno oblikovanje i visoko kultiviran
knjievni izraz odlikuju baroknu knjievnost, bez obzira na to da li ona tei
moralizmu ili pouavanju, ili se okree prema subjektivnom izoblienju
stvarnosti i dojmovima koje izaziva preokretanje uobiajnih naina, shvaanja ,
pri emu se zbiva mijeanje sna i jave , istine i fikcije, mudrosti i ludosti,
Barok je posebno u panskoj knjievnosti izuzetno bogata i vana epoha, za koji
se esto vee naziv zlatni vijek, a u kojoj dramatiari Lope de Vega, Tirso de
Molina, Pedro Calderon de la Barca stvaraju djela od kojih su mnoga
217
reprezentativna ostvarenja kako barokne tako i visoko vrijedne knjievnosti

cjelokupnog evropskog kulturnog kruga.
ivot je san
Pedro Calderon de la Barca
Pedro Calderon de la Barca je roen u Madridu 1600.godine, a umro 1681.

godine takoe u Madridu. Bio je najvei dramatiar panjolskog baroka i
posljednji pisac zlatnog vijeka panjolske knjievnosti. U mladosti se odluio za
vojniku karijeru, a 1651. godine se zaredio i neko vrijeme ivio na dvoru kao
kraljev kapelan. Isusovaki ak i svjedok propadanja panjolske moi, Calderon
je pjesnik epohe koja je ivjela u obmanama slavne prolosti, te mu nedostaje
spontanost i vitalna snaga jednog Lopea de Vege, ali je nadoknauje poniranjem
u psihu svojih junaka i majstorskom dramskom tehnikom. Njegove komedije se
mogu podijeliti na religiozne, filozofske i tragine. Napisao je oko 200
pozorinih komada u kojima obrauje motive iz starog i novog zavjeta. Od
svjetovnih dramskih ostvarenja ,najpoznatije mu je djelo ivot je san1653., te
Zalamejski sudac 1652. godine. Jo uvijek se njegove predstave izvode irom
svijeta.
Drama ivot je san spada u poetsko- filozofsku dramu.
Kratki sie :
- Poljskom kralju Baziliju rodio se sin Sigismund. On je bio presretan
roenjem sina. Ipak, zvijezde vodilje ,kojima je vjerovao kralj Bazilije
rekoe mu da e njegov roeni sin kada odraste postati zao i okrutan, te
da e upropastiti kraljevstvo. Bazilije odlui da svog sina zatvori u
tvravu i ne puta nikako van. Uz njegova sina postavi u tvravu svog
slugu odgajatelja, koji e Sigismunda odgajati i kolovati. Godine su
prolazile i kralj neimavi legalnog nasljednika, sem svog zatvorenog sina,
217
odlui da provjeri istinitost proroanstva zvijezda, te ukoliko bi se

ispostavilo da su zvijezde pogrijeile, onda bi kralj imao legalnog i
pravog nasljednika. Zato kralj napravi jedan plan. Sina e dovesti u dvor
i sve e mu rei, pa ako se pokae da je dobar, dat e mu vlast,a ako bude
zao , vratiti e ga nazad gdje je i bio. I tako Sigismunda uspavaju nekim
napitkom i dovedu na dvor. Kad se probudio i saznao istinu od svog oca,
Sigismund se toliko razbjesnio, da su ga morali ponovo uspavati i vratiti
u tvravu. Kada se probudio u tvravi, njegov odgajatelj i uvar ga je
uvjerio da je sve sanjao i da ipak i u snu treba initi dobre a ne loe
stvari. Tada se u Sigismunda poinje javljati sumnja i on poinje vjerovati
da je ivot samo san, i da emo jedino kada umremo biti budni. Zbog
svega toga prvo treba pobijediti sebe i zlo u sebi. Dok je on tako
razmiljao u kraljevstvu se digla pobuna i kralj biva svrgnut. Vojnici
dolaze u tvravu i oslobaaju Sigmunda sa eljom da im on bude voa i
kralj. Sigismund ponovo poinje da sumnja, da li je ovo opet samo san,
nova obmana koja e opet donijeti samo bol. Pita se ta je stvarnost a ta
san. Da li je ivot jedno buenje izmeu dva sna, ili san izmeu dva
buenja? I on ni tada ni poslije ne uspijeva pronai nikakve vrste dokaze
da bi mogao rijeiti tu zagonetku ivota. Ako je ivot san ,hajde da onda
sanjamo rei e Sigmund. Ipak i u tom snu, potrebno je imati u vidu da
se svaki san rasprava. Mladi kraljevi odlui krenuti s vojskom i u borbi
pobijedi oca svoga, i pokaza se velikodunim i plemenitim, jer mu oprosti
sve to ovaj uini protiv njega. Sigismundov uitelj bijae san, koga se on
i dalje plaio , jer se moe ponovo nai u svojoj tvravi usamljen i otuen,
posebno jer je shvatio da u ivotu sve nestaje poput sna.
U samom Sigismundu utjelovljena je drama ljudske linosti, drama samog
ljudskog postojanja, ljudske linosti i ljudske egzistencije. Na samom poetku
drame , u glasovitom monologu, Sigismundo e nevidljivom boanstvu uputiti
pitanje o svojoj krivnji. to je on to zapravo zgrijeio da ga prati tako zla
sudbina? Je li njegov grijeh u tome to se rodio? Jer ako nerazumne ribe,
zvijeri i ptice ive slobodnim ivotom, ato je to uskraeno njemu, kao
razumnom biu, sa slobodnomljudskom voljom? To je bitno pitanje ove
drame, pitanje o ljudskom pravu na slobodu. Da li smije jedan ovjek
upotrijebiti svoju slobodu da bi oduzeo slobodu drugome ovjeku.191
Odmah zatim ppostavlja se pitanje i ljudske sudbine, da li je ovjek zaista
nemoan pred onim to mu vie sile dosude?
Da li on zaista mora biti rob one mrane kobi, koju nosi u sebi, ili snagom
svoje volje moze nadvladati sudbinu i svoj ivot usmjeriti drugaije?
191
www.webangelfire.com
217
Na ovo pitanje Calderon daje dvojak odgovor. U sluaju Klarina, mladia koji
indirektno uestvuje u kreiranju radnje, kada ovaj na kraju pogine, rei e da
sudbinu ne moemo mijenjati, izbjei,makar koliko bjeali od nje. Na drugom
e mjestu rei da se ovjek svojom upornou moe suprostaviti viim silama.
A to znai da ih moe nadvladati svojom slobodom samo ako je zna usmjeriti.
Stigismund je izvojevao pobjedu pobjedivi samog sebe. To je jedino mogao
uiniti samo spoznajom da je sve na ovom svijetu prolazno, da je slava
kratkotrajna, da je ivot zapravo samo san koji se brzo raspri i ba zbog toga,
umjesto ovozemaljskih treba traiti trajnije i dublje duhovne vrijednosti.192
Calderon de la Barca je zaista vjet dramski pisac. Njegova vjetina se ogleda
u zaista zanimljivom komponiranju neobinih , didaktiih zapleta ,proetih
religijskim karakterom. Iako se vrijeme baroka u potpunosti poistovjeivalo s
vremenom srednjeg vijeka i njegovom zatvorenou, prava istina je da barok
kao knjievno umjetniki i drutveni pravac i epoha, donio mnogo inovacija,
koje su i do dan danas ostale u upotrebi, a uz to su jako cijenjene.
Barok je ne samo u knjievnosti, ve i u arhitekturi, slikarstvu i u svim
ostalim granama umjetnosti ostavio djeli sebe, i nudi nam jake dokaze da je i
taj period ljudske egzistencije potrebno pamtiti i uvaavati.
192
www.webangelfire.com
217
LITERATURA:
1. Milivoje Solar, Teorija Knjievnosti, kolska knjiga, Zagreb,1976.
2. Web stranica, www.webangelfire.com
3. Web stranica, http://www.ffri.hr/datoteke/10-2008.pps.
4. Web stranica, http://www.google.com/search?
q=cache:rgooy0vfl2AJ:www.ffri.hr/datoteke/102008.pps+knjizevnost+baroka&hl=hr&ct=clnk&cd=15&gl=ba
UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET
Odsjek za bosanski jezik i knjievnost
SEMINARSKI RAD
Tema: Klasicistika komedija
217
Mentor: Prof. dr. Azra Verlaevi

Kandidati: Aida ejvan, Belma Manduka, Belma Adilovi,
Indira Daja
Travnik, maj 2008.
KLASICISTIKA KOMEDIJA
Klasicizam (lat.clasicus-prvorazredan)
Historiari knjievnosti ne slau se ni u nazivu, ni u pojmu, ni u vremenu
trajanja knjievne epohe koja nastupa nakon baroka i traje do romantizma. Svi
se uglavnom slau jedino u tome da se krajem sedamnaestoga i najveim
dijelom osamnaestoga stoljea znatno promijenio vladajui ukus italaca i da
knjievnici postepeno prihvataju poetiku ije je geslo saeo Nikolas Boileau u
dva stiha svog ivotnog djela Pjesniko umijee:
Stog ljubite razum: spisi vam u svemu
nek svoj sjaj i vrijednost crpe tek u njemu.
Prijelaz baroka u novu epohu, svakako, nije istovremen u svim knjievnostima,
a ne moe se ni odrediti kao jasan prekid s tradicijom i nastajanje novog
shvaanja svrhe knjievnosti, novog anrovskog sistema i novih dominirajuih
knjievnih postupaka.Ipak, navedeni stihovi upuuju na zdrav razum, koji je,
prema miljenju velikana tadanje filozofije Renea Descartesa, svojstven svim
ljudima, jer se niko ne ali da ga ima premalo, i koji je sada shvaen kao
osnovica i knjievnog umijea: ko ne zna misliti, ne zna ni pisati. ini se tako da
je doista cijelo stoljee tada povjerovalo Descartesovu zakljuku, koji-usput
reeno-zapravo i ne stoji, jer to to svi misle da imaju dosta zdravog razuma ne
znai da ga doista i imaju. Racionalizam je otada uobiajen naziv za vladajui
nain miljenja, ali bi ipak bilo pretjerano zakljuiti kako racionalistika poetika
otada nastupa kao neki posve nov nain razmiljanja o knjievnosti. Boileau se,
naime, i te kako oslanja na tradiciju, u Pjesnikom umijeu posebno na
Horacijevu poetiku, pa bi moda bilo bolje rei da on prije zahtijeva svojevrstan
povratak na staro nego to trai bilo kako zamiljenu stvarnu novinu. I, doista,
ono to e vrijediti od kraja sedamnaestog stoljea kao vrhunska knjievna
tvorevina uveliko e se oslanjati na tradiciju antike, nastojei je tako obnoviti da
upravo ona zamijeni barokno pretjerivanje u izrazu. Knjievnosti je postavljen
217
novi zahtjev: ona mora ponovo vie poduavati nego zabavljati, jer u jedinstvu
jednoga i drugoga- kakvo je zahtijevao Horacije- lako naglasak zbog ukusa
publike prijee na drugo. Knjievnost svakako takvu uputu nije mogla do kraja
posluati, odnosno kada ju je, i ako, doslovno posluala, prestala je biti
umjetnika knjievnost. Ipak je injenica da je takvim shvaanjem zasnovani
pokret, nazvan prosvjetiteljstvo, do te mjere obuhvatio najvei dio i doista velike
umjetnike knjievnosti osamnaestoga stoljea da je obiljeio cjelokupnu epohu
od baroka do romantizma u najmanju ruku podjednako tako kao i tenja za
naslijeivanjem antike u izrazu.
Ova jedinstvena i posebna epoha, ne samo u umjetnikom i stilskom ve i u
kulturnom i civilizacijskom smislu, izdvaja francusku tradiciju u odnosu na
ostali dio zapadne Evrope, u kojoj je to vrijeme obiljeeno barokom. Umjesto
uznemirene, nejasne i kitnjaste umjetnosti baroka, klasicizam nudi ostvarenja
reda, discipline i sklada, postignuta zahvaljujui ravnotei izmeu dominacije
apsolutistike monarhije i klasicistike nadgradnje izraene kroz ideju o
vanvremenskom, vjeitom ovjeku. Univerzalnost razuma i vjere izraeni su u
kartezijanskom racionalizmu. To je ujedno i doba uzdizanja finansijski mone
buroazije, trgovaca i bankara, koji sve vie napreduju na drutvenoj ljestvici.
Smanjujui privilegije plemstva, nova monarhija miri drutvene slojeve, pa se
klasicizam obraa vjeitom, vanvremenskom ovjeku, pripadniku svih klasa.
Stoga se u domenu etike i humanizma konstituie pojam astan, estiti ovjek,
koji ujedno izraava pogled na svijet klasicizma i polahko potiskuje do tada
vladajui herojski ideal. Zahvaljujui apsolutistikoj monarhiji olienoj prije
svega u linostima kardinala Rieljea i Luja XIV, Kralja Sunca, nudi se sigurnost
kojoj je garant vlast. Vlast kontrolie sve, pa tako i kulturu i knjievnost, ali
zauzvrat nudi mecenatstvo. Zlatna sredina asnog ovjeka nije obezbjeena
aparatom prinude, inkvizicijom i reformacijom, ona ga obavezuje sada i ovdje,
tj. trenutnom moi carstva. Premda se mogu naslutiti otpori takvom ureenju
svijeta, sama pobuna, npr. jansenizma, bila je pasivna, vie unutranja i znaila
je tek povlaenje iz drutvenog ivota. S druge strane, alternativu dvoru i
njihovom uticaju predstavljali su domovi nekada monog plemstva, u kojima su
se kao zasebna kultura i umjetnika institucija osnivali saloni i privatne
akademije. Zahvaljujui salonima, knjievnost dobija novi drutveni znaaj.
Tako se u jednom od njih, salonu madam De Rambuje, okupljaju najvieniji
umjetnici toga doba(Malerb, Kornej, Voatir) i u njima predstavljaju svoja nova
djela. Kao vaan inilac drutvenog ivota, saloni nisu samo medij
predstavljanja i recepcije umjetnosti, oni su istovremeno tvorci knjievnog
ukusa. Umijee konverzacije ili voenja dijaloga postaje presudno mjerilo
uspjeha u drutvu. U njemu su objedinjeni literatura i drutvenost, moral i
estetika. Salonima vladaju ene, to dobrim dijelom odreuje teme rasprava, ali i
stil i nain izraavanja. Pokreu se pitanja psihologije i morala, a aksnije se
diskutuje i o poetici i tekuoj knjievnoj produkciji. U njima vlada duh
prefinjenosti i istananosti. Iako je ukus neposredno povezan sa estetikom,
217
njegovo ispoljavanje u umjetnosti podrazumijevalo je precioznost, potovanje

kanona i suptilnost. Ma koliko bili sputani obavezujuim formalnim pravilima,
pisci klasicizma imali su odrijeene ruke u izboru izraajnih sredstava. Ideal
ovjenosti sazdan je na kompromisu, a refleksija o postignutom podrazumijeva
promiljanje dosadanjih epoha, posebno antike i renesanse. Time se uspostavlja
novi kritiki bilans: preuzima se drevno i strano naslijeee prilagoava
nacionalnom duhu i jeziku. Stvara se kanon francuskog knjievnog jezika, piu
se prvi rjenici(1694) i gramatike. Puno se panje poklanja i obrazovanju i
izboru lektire sainjene mahom od starih, klasinih pisaca. S tim je povezan i
uspon nauke, ojaan ne samo osnivanjem Akademije (1635) ve i metodolokim
prijelomom. Renesansna opta erudicija zamjenjena je novim metodom saznanja
zasnovanom na ljudskom razumu. Dekartova maksima- cogito ergo sum
(mislim, dakle postojim)ukazuje i na tenju da se linim saznanjem dostigne
sistemi sinteza uma.
Nastojei obnoviti uzore antike i povezati to s presudnom ulogom razuma,
klasicizam posebnu pozornost posveuje knjievnoj tehnici, i to u smislu
utvrivanja odreenih pravila koja bi sluila i kao uputa knjievnicima i kao
mjerilo odreivanja knjievne vrijednosti: odreenim knjievnim vrstama
propisuje se tematika, stil, kompozicija i figure. Klasicistika poetika tako nije
opisna ve naredbodavna u mjeri koja se dosta rijetko javlja u svjetskoj
knjievnosti. Ta poetika uspostavlja i vrstu hijerarhiju knjievnih anrova, pa
je tako tragedija vrhunski vrijedna knjievna vrsta, i upravo njoj su i pripisana
najstroa pravila: ona mora biti pisana u stihu, njen stil nuno je uzvien,
karakteri su plemeniti i u smislu osobina karaktera i u doslovnom smislu
pripadaju plemstvu a kompozicija je odreena podjelom radnje u pet inova.
Zahtijevalo se, zatim, potivanje jedinstva radnje, mjesta i vremena to je
izvedeno iz nekih napomena u Aristotelovoj poetici a na sceni se moe
prikazati samo ono to ne vrijea dobar ukus, a to odgovara odreenom
shvatanju pristojnog ponaanja, pa ak i dvorske etikete. Svrha je, pak, tragedije
da prije svega poui gledatelja, a moralne vrijednosti morale su biti izrazito
naglaene: osuuje se zlo i porok, hvali se vrlina, a dunost je uvijek vanija od
strasti i osjeaja.
Klasicizam propagira kult zakona, meu kojima se istiu opta aristotelovska
naela, shvaena svakako na nov nain tako da propisuju vjerovatnost i nunost,
prikladnost i dolinost, i posebno jasno razgraniavaju zakone pojedinanih
knjievnih rodova. U klasicizmu se njeguju razliiti rodovi i vrste, iako se
prednost daje tzv. velikim anrovima klasine knjievnosti- tragediji, epu i
komediji. U reprezentativne pisce najee se ubrajaju Pierre Corneille, Jean
Racine, Moliere, Lessing i J.W.Goethe.
Klasicistika komedija
217
Kako komedija nema visok status u klasicistikoj poetici, ini se donekle i

neobinim to prema opem miljenju tri komediografa ostvaruju djela koja
obiljeavaju epohu toliko sklonu uzvienom stilu i dolinosti onoga to se
opisuje i prikazuje na sceni. Razlog bi tome moda mogao biti u velikim
mogunostima kritike drutvenih obiaja i naravi, koje se kriju u komediji, a
koje tako uporno zagovara prosvjetiteljstvo. Takvu su kritiku gotovo
nenadmano uspjeli knjievno izraziti Moliere(pravim imenom Jean-Baptiste
Poquelin), Carlo Goldoni i Pierre-Augustin Caron de Beaumarchais.
Moliereu pri tome pripada svakako izuzetno mjesto. Njegove brojne komedije,
od kojih se danas dre najuspjelijima Smijene precioze, poznata kod nas i pod
naslovom Kaiperke, kola za ene, Tartuffe, Don Juan, Mizantrop, Georges
Dandin, Graanin-plemi, krtac, Scapinove spletke, Uene ene i Umiljeni
bolesnik, izvode se i danas na svim pozornicama svijeta i nisu izgubile nita od
izvornog smisla za humor i razrade takve tematike kakva, ini se, nikad ne
zastarijeva. Bezbrojni prijevodi i prerade, koji te komedije prate od Molierova
vremena do danas, ine vjerodostojnim esto izricano miljenje da je on
najpopularniji komediograf svih vremena. To potvruje i injenica da su imena
njegovih likova ula u svakidanji govor, kao i u knjievnoznanstvenu
terminologiju: Harpagon je postao naziv za krca, Tartif je gotovo sinonim za
hipokrita i licemjera, a naziv precioznost oznaka je za odreeni vid manirizma.
Moliere je, poput Plauta ili Shakespearea, bio prije svega kazalini ovjek:
glumac, reiser, voditelj glumake grupe i autor, te je tako izvrsno poznavao
kazalinu tehniku i one zahtjeve koje mora ispuniti dramsko djelo da bi se
svidjelo publici. On je poznavao i donekle slijedio tradiciju plautovske
komedije, zatim tradiciju commedie dell'arte i onu velikana panjolskog baroka,
no ipak je sve uspio proeti duhom vlastite epohe, to e rei da se oslanjao na
zdrav razum i, premda se nastojao svidjeti publici, onoliko koliko doputa
komedija pokuao je tu publiku i pouiti i odgojiti. Njegova originalnost ne
potuje vrsta pravila, pa ne duguje mnogo slovu klasicistike poetike, ali dosta
toga duguje duhu te poetike, jer su njegove komedije vjeto komponirane,
pregledne i jednostavne u slijedu zapleta, peripetija i raspleta. Likovi su pak
ocrtani poput tipova koji ipak ne gube svoju individualnost, a neke su mu
komedije, kao Mizantrop, u skladu s klasicistikom tradicijom ak i pisane u
stihovima. tovie, ni pravilo dolinosti Moliere zapravo nije krio. Njega su
napadali i vrijeali iskljuivo zbog dogmatski shvaenog moralizma, a po svoj
prilici i zbog toga to su se mnogi u njegovim komedijama ''prepoznali'', a ne
zbog toga to bi se odve prilagodio pukom smislu za humor koji tako esto
prelazi u neukusnu lakrdiju i primitivnu bezobratinu.
Moliereove komedije imaju uvijek u sreditu zanimanja pretjerivanje likova u
nekoj sklonosti, koja zatim prerasta u strast i obuzima ih toliko da biva vidljivo
kako gube razum zbog opsjednutosti onim to je eventualno prihvatljivo jedino
u razumnoj mjeri. Izvrstan je pri tome u karakterizaciji: ljudske slabosti i mane
217
uspijevao je zapaziti, ocrtati i izraziti tako uvjerljivo da njegova satira nije

nikada naprosto podruga i zgraanje, nego je takorei uvijek tek razumna osuda.
Opsjednutost njegovih likova u komedijama tako obino raste do stepena kada
gotovo prelazi u tragiku; Harpagon iz komedije krtac tako na kraju kae sam za
sebe: Ni za koga ovjek ne moe vie staviti ruku u vatru. Poslije toga mislim da
bih i sam sebe mogao pokrasti.Svakako, premda je to i vrhunac komike, kako
Harpagon oito vie ne vlada vlastitom opsjednutou, moemo osjetiti i neto
poput saaljenja. Komedija tako, upravo zbog izuzetno uspjelog opisa strasti
koji zasluuje jedino osudu, sadri i poneto od onoga ime nas oduevljava
tragedija.
Molierea su tako, lako je primjetiti, vodila drugaija naelaoblikovanja nego
njegove velike prethodnike. krtac , naprimjer, raen na predloku Plautove
komedije, ima neto i od tragedije, a Don Juan, raen na predloku tragedije
Tirsa de Moline, dobiva brojne znaajke komedije: enskaro i zavodnik,
opsjednut potrebom za osvajanjem, koji ostavlja svaku enu koju je osvojio i
odmah tri za drugom, nije vie naprosto grijenik obuzet porokom, nego je ak
i pomalo simpatian pobunjenik koji svjesno bira porugu i ironiju prema svemu i
svaemu, pretjerujui u tome do te mjere da strada jer naprosto ne moe nazad u
oskudnom trenutku. Poznavanje zakonitosti dramatike i izuzetna vjetina u
oblikovanju likova vodila je Molierea u smjeru kojim e kasnije krenuti gotovo
cjelokupno dramsko stvaralatvo, pa valja napomenuti kako je on ve uveliko
ostvario i ono to danas nazivamo multimedijskim spektaklom. Tako je Umiljeni
bolesnik , drama o hipohondru, koja se ruga tadanjim lijenicima i cjelokupnoj
medicini, popraena muzikom i baletom, a vjeto povezuje gotovo sve elemente
kako tradicionalne komedije tako i commedie dell'arte, satire i farse, pa ak i
pastorale.
Moliere je, prema mnogim miljenjima, najpopularniji francuski pisac u
svjetskoj knjievnosti.
Tek neto manju svjetsku slavu stekao je u osamnaestom stoljeu italijanski
pisac Carlo Goldoni, prije svega komedijama Krmarica Mirandolina,
Grubijani, Kafana, Poljana i ozotske svae, poznate kod nas kao Ribarske
svae, a napisao je i komade s tematikom Dalmacije i Dubrovnika: Dalmatinka,
Mamac srca i Varalica.
Goldoni dodue nije dosegao Molierea- na kojeg se ugledao- u vjetini
ocrtavanja karaktera i u sloenoj raznovrsnosti problematike, ali je uspio
reformirati talijansko pozorite, oslobodivi ga ve maniristikog utjecaja
commedie dell'arte i prilagodivi ga ukusu nove, graanske publike. Posebno
Mirandolina , Ribarske svae i Kafana tako uspijevaju na sceni doarati ugoaje
i tipove koji karakteriu osobito mletake kafane, zatim trgove i ribarska naselja.
On takoer vrlo vjeto vodi radnju, u komedijama se smjenjuju dijalozi i skupni
prizori u ritmu kojih pojaava i smisao za upotrebu lokalnih govora i pukih ala
kakve esto proimaju i cijela djela. S prosvjetiteljstvom ga pak vee odreeni
optimizam i visok stepen razumijevanja prema graanima i puanima, kao i
217
blaga ironija koja vjeruje da se mnogo toga u ivotu moe ispraviti ako samo
shvatimo i smijenu stranu ivotnih napetosti i sukoba.
Trei veliki komediograf epohe, Beaumarchais, nije ostavio velik opus kao
njegovi prethodnici. U njegovom burnom i pustolovnom ivotu knjievnost, ini
se, i nije zauzimala prvo mjesto. Ipak je napisao trilogiju Seviljski brija,
Figarova enidba i Porona majka, od koje su prva dva djela doivjela svjetsku
slavu, vjerovatno djelomice i zato to su posluila kao libreto Rossinijevoj i
Mozartovoj operi. Iako nije dosegao Molierea, uspjeno je ostvario sloeni
zaplet, s iznenadnim zaokretima i brzim ritmom radnje, s nenametljivim
prosvjetiteljskim porukama u smislu kritike plemstva, sudstva, vjerske
hipokrizije te otvorenog ili pikrivenog nemorala. Premda je satira u njegovim
djelima danas donekle izgubila na vanosti, ona publiku ipak osvajaju
svojevrsnom razigranom veselou i zanimljivim karakterizacijama likova, u
kojima se ve nazire kasnija sklonost prema tzv. psiholokoj analizi.
Kazaline dvorane bile su pravokutnog oblika, okruene s dvije strane loama i
galerijama. Na uim stranicama nalazila se pozornica, odnosno ulaz, esto i on
nadsvoen nekim loama. U parketu nije bilo stolaca, ve je opinstvo tamo
stajalo. Za parket su ulaznice bile jeftinije, i to je bilo stjecite obine, proste ali
upuene publike, koja je esto za vrijeme predstave dobacivala, komentirala, pa
i glasno prosvjedovala protiv, po njenom miljenju, loih glumaca. Otmjena
publika, plemii i dame, sjedili su u loama sa strane. Mala pozornica bijae
osvjetljena s dva visea svijenjaka, a posebnu zanimljivost valja vidjeti u
injenici da su s obje strane pozornice, odvojeni od sjedita rezerviranog za
glumaku igru, sjedili u dva uzduna reda osobito otmjeni plemii. Oni su tek u
osamnaestom stoljeu uklonjeni s pozornice, i to na osobnu intervenciju
znamenitog glumce Lekaina. Sve predstave igraju se u kostimu onog vremena,
bez obzira na povijesnu podlogu dramskoga djela. Tako grki i rimski heroji
kroe pozornicom u galantnom ruhu versajskih dvorjanika, s perikom na glavi te
tapom i rukavicama. I enski kostimi odraz su mode onog doba. iroka
krinolina i vlasulja obiljeje je glumice koja interpretira Grkinju Fedru jednako
tako kao i one koja se kree u Moliereovu graanskom salonu. Pravila
klasicistike dramaturgije, jedinstvo mjesta, vremena i radnje, propisi koje su
tadanji teoretiari ustanovili pozivajui se proizvoljno na Aristotelovu poetiku,
nisu doputali bogatstvo scenografije. Kako se jedinstvo mjesta gotovo uvijek
apsolutno potovalo(jedna je od najpoznatijih iznimaka upravo Moliereova
komedija Don Juan), u svim dramskim djelima sedamnaestoga stoljea potrebna
je bila za svaku predstavu samo jedna dekoracija. Za tragediju predvorje
kraljevske palae, proelje hrama ili kakva sveana odaja; trg uokviren kuama
ili graanska soba za komediju.
Komedije-baleti, specifina djela na granici drame i opere, esta su prigoda za
goleme dvorske kazaline sveanosti koje Luj XIV. Prireuje u Versaillesu,
nastupajui i sam u nekim spektaklima gdje se scenska umjetnost esto mijeala
s velikim plesovima, lovakim prizorima, vatrometima i raznim igrama na vodi.
217
Dva poznata Moliereova djela svrstavamo danas meu komedije-balete. To su

Graanin plemi i Umiljeni bolesnik, u kojima uz osnovnu dramsku radnju i
pastoralne intermedije nalazimo niz muziko-baletnih umetaka.
Valja u pogledu francuskog kazalinog ivota sedamnaestoga stoljea na kraju
spomenuti da je jo od vremena Firentinke Marije Medici(koja je dola 1600.
godine u Francusku udajom za kralja Henrika IV) posvuda snano prisutan
teatar talijanskih glumaca, tzv. commedia dell'arte ili improvizirana komedija,
gdje nadasve vjeti talijanski umjetnici improviziraju, na zadani sadraj,
scenario predstave. Mnoge tipove talijanske komedije preuzeo je u svoje
komediografsko stvaralatvo i Moliere, da spomenemo samo Scapina iz
Scapinovih spletki i Sganarellea iz Don Juana, dodajui njihovim izvornim
obiljejima novu literarno-psiholoku dimenziju.
Jean-Baptiste Poquelin-MOLIERE
Roen je u Parizu 1622. godine. injenica da je Parianin nikako nije bez
znaaja, jer je taj grad u francuskoj kulturi uvijek predstavljao simbol ivog,
pronicljivog, vedrog, kritikog duha, onog neodoljivog duha, as dobroudnog,
as zajedljivog. Istina, pariski duh je dio francuskog duha uope, ali je isto tako
istina da njega nigdje nema u toj mjeri kao u Parizu, tako da ga je Molijer sa
izvora upijao u sebe od najranijeg djetinjstva.
Molijerov otac je bio dvorski dekorater i imao je titulu kraljevskog sobara, to je
za jednog graanina toga doba predstavljalo znatan drutveni uspjeh. To je bila
viena i unosna sluba na dvoru, a sastojala se u dekoriranju kraljevih odaja,
izvedbi zavjesa, baldahina, zidnih tapeta i mnogobrojnih presvlaka za
pokustvo. Budui, dakle, da je bila ugledna i imuna, porodica je mladom an
Batistu bila u stanju da prui temeljno srednje i vie obrazovanje i da mu, kao
najstarijem sinu i nasljedniku oeve privilegije na dvoru, potpuno obezbjedi
budunost. Polazi gimnaziju kod isusovaca u Parizu, a pravo studira u Orleansu.
No nemirnog mladia, kakav je bio Molijer, koji je jo kao dijete s ushienjem
promatrao vaarske lakrdijae, neizmjerno je vie privlaio bljetavi sjaj
umjetnikog ivota punog borbe, neizvjesnosti, ali i velikih nada i snova, od
mirne i sretne monotonije graanske sudbine.
Zbliio se jo u mladosti s lijepom i mladom Madlenom Bear i njenom
boemskom porodicom, koja je vodila veseo i dosta raspustan ivot, a sve ih je
vezivala osobita ljubav prema pozoritu, ona silna strast prema daskama i
kulisama koja vie ne puta svoje rtve kad ih jednom uhvati. Godine 1643.
mladi Molijer, koji od te godine tek i poinje nositi ovaj pseudonim, konano
okree lea karijeri dvorskog dekoratera i kraljevskog sobara, i s Bearima
osniva Slavno pozorite , no to pozorite neslavno zavrava svoje postojanje
ve poslije nepune dvije godine. Bilo je vie ljubavi nego iskustva, vie elja
217
nego mogunosti. Meutim, ovaj neuspjeh nije ugasio strast za teatrom u

Molijeru, koji e sa vjernim Bearima ubrzo nakon toga stupiti u jednu putujuu
trupu, u kojoj e provesti skoro trinaest godina i za to vrijeme upoznati sve
nedae i svu ar glumakog poziva.
Poslije djetinjstva i mladosti provedenih u Parizu, taj dugogodinji boravak u
provinciji predstavlja u Molijerovu ivotu nov i izvanredno znaajan momenat.
S jedne strane, razvio je svoj glumaki rad, stekao scensko iskustvo, a s druge
strane, a to je mnogo vanije, njegov jo neispoljeni komini genije je sazrio,
obogatio se ba tu u provinciji, gdje se vie nego u Parizu uvala galska tradicija
i gdje je onaj sirovi, ali zdravi i iskonski smijeh rase ivio u srednjovjekovnim
radovima, satirinoj lakrdiji i farsi isto tako intenzivno kao i u kikotu, rijeima i
gestu naroda. Provincija je, dakle, za Molijera bila kola pozorine umjetnosti i
kola ivota.
Povratak u Pariz 1658. godine bio je samo u prvi mah skroman. Ve sljedee
godine veliki uspjeh i poetak slave donose mu Smijene precioze , prvi
znaajniji Molijerov komad, jer je dotad pisao samo nekoliko lakrdija bez vee
vanosti. Poslije ovog trijumfa poinje stvaralaki period u Molijerovu ivotu.
Postaje kraljevski komediograf. Moliereov brak s Armandom Bear, za koju jo
nije utvreno je li bila kerka ili samo vrlo mlada sestra Madlenina, s kojom je
Moliere putovao provincijom, izazvao je gotovo skandal u parikim krugovima.
Pisac, stariji od svoje supruge dvadeset godina, pie kolu za ene, posve
sigurno autobiografski inspiriranu, u kojoj s mnogo gorine govori o ljubavi
zrela, postarijega mukarca prema mladoj djevojci, o ljubavi koja mu, posve
naravno, ne moe biti uzvraena. Uspjeh predstave i polemike o njoj toliko su
uzdigle Molierea u oima javnosti da se i kralj osobno zauzeo za njeg,
dodijelivi mu, kao prvom francuskom glumcu, mjesenu apanau, svojevrsnu
stalnu novanu pomo. Moliere sudjeluje u organizaciji i araniranju velikih
dvorskih scenskih priredbi, koje su svojom spektakularnou i kienou
nadmaivale sve to je dotada bilo vieno na polju kazalita, plesa, vatrometa i
drutvenih dogaaja. Pod nazivom Uici zaarana otoka dvorske sveanosti
doivljavale su u Versaillesu 1664. godine vrhunac raskoi. Tu je, meu ostalim
priredbama, prikazana i prva verzija Tartifa. Godine 1665. Moliereova druina
postaje slubeno i kraljevom, privilegij koji e poslije njegove smrti izgubiti na
neko vrijeme. Molijere osjea prve simptome svoje bolesti plua(tuberkuloze) i
primoran je napustiti pozornicu na gotovo godinu dana. Od 1667. godine
poinju bitke za doputenje javnog izvoenja Tartifa, koje e zavriti uspjeno
za Molierea tek na izriitu kraljevu naredbu 1669. godine. Tijekom etvrte
izvedbe svoga Umiljenoga bolesnika, gdje je nastupao u glavnoj ulozi Argana,
1673. teko se pogorala njegova bolest. Krvarei uspio je doi kui, ali je iste
veeri umro. etiri su dana trajali pregovori i intervencije o njegovu sprovodu.
Na izriit nalog kraljev smio je biti pokopan na groblju, a ne izvan njega,
zajedno sa samoubicama-jer pariki je nadbiskup odricao pravo na kranski
ukop ovjeku koji se nikada nije odrekao svoje zazorne glumake profesije.
217
Sprovod je odran uz svjetlo bakljonoa, u devet sati uveer, uz prisustvo gotovo

hiljadu ljudi, ali ipak u onom dijelu groblja koje je pripadalo mrtvoroenimadakle nekrtenima. Velikom komediografu crkveni autoriteti nisu mogli oprostiti
mnoge opaske izreene upravo na njihov raun.
Prema zapisima suvremenika i nekim sauvanim bakrorezima, Molierea nije
krasila naoitost. Bio je nizak i pomalo zdepast, okruglih nogu, jake glave
usaene u ramena. Znaaja bijaa otvorena i potena, to mu je u svim
krugovima, napose na dvoru, stvorilo vrlo mnogo prijatelja i zatitnika, pa ak je
uivao i izuzetnu naklonost Luja XIV. Kao izvanredan glumac karakternog tipa,
Moliere je interpretirao gotovo sve svoje glavne junake, istaknuvi se posebice
kao Orgon u Tartifu, Alceste u Mizantropu, Argan u Umiljenom bolesniku,
Harpagon u krcu, Arnolphe u koli za ene i Sganarelle u Don Juanu. Bio je i
reditelj vlastite druine, ije predstave i mnoge druge dogaaje unutar njezinoga
nescenskog, dakle privatnoga ivota, poznajemo iz hronike glumca i
administrativnog njenog voe La Grangea, koga je Registar-kako se naziva taj
dnevnik-ostao izvanrednim dokumentom jedne kazaline epohe, upoznajui nas
danas s mnogim umjetnikim, organizacijsko-tehnikim, pa naposljetku i
finansijskim problemima onovremenoga kazalita. U razdoblju od 1659. do
1673. godine Moliere je napisao preko trideset komada, ustvari sva svoja djela.
Tako intenzivno stvaranje brzo ga je sagorjelo. Iscrpljen radom, ali jo mnogo
vie zavistima i intrigama, koje su se s uspjesima samo udvostruavale, izmuen
porodinim i branim nedaama i potpuno iscrpljen tekom boleu koja ga je
godinama muila, Molijer je umro ismijavajui se bolesti, ljekarima, ljudskoj
gluposti, ak i samoj smrti. Ovaj veliki majstor smijeha, moda najvei u itavoj
svjetskoj knjievnosti, prije nego to se 1673. godine zavjesa posljednji put
spustila za njim, imao je dovoljno snage ogromnog kominog genija da i
blijedilo i samrtnike greve svoga lica pretvori u neodoljivo smijene grimase.
O Molijerovim djelima
U XVI i XVII vijeku moda nijedan knjievni rod nije kao komedija bio toliko
pod uticajem tradicije, prije svega antike i italijanske, a potom i panske, toliko
proet konvencionalnim temama i linostima.
Molijer nije prekinuo tradiciju; njegov dug Aristofanu, Plautu, Terenciju i
drugim velikim prethodnicima u Italiji, paniji i Francuskoj, veliki je i odavno
utvren. Potpuno u skladu s klasinim shvatanjem originalnosti, on je, kao to je
i sam govorio, uzimao ono to mu je moglo koristiti tamo gdje ga je mogao
nai . Pa ipak, s razlogom je reeno da u sutini Molijer nema pretea, bar ne u
evropskoj knjievnosti poslije antike.
Molijer ne odbacuje ni komediju zapleta, ni komediju situacije, pa ak
ponekad ni romaneskne neoekivanosti u radnji i raspletu, ali se time ni izdaleka
ne iscrpljuje njegov komediografski repertoar. Njegovo pozorite je prije svega i
iznad svega skup duboko istinitih slika ovjeka i ljudskih naravi. On nije nikad
217
izvrgavao ruglu ljudske strasti i smijene osobine izvuene iz ovjeka i obuene

u sjajno i areno ruho pozorinih junaka, ve je uvijek slikao ive ljude kojima
vladaju te strasti, koji nose u sebi te smijene osobine. Ismijavao je ondanje
drutvo, staleke predrasude, pokvarenost aristokracije i gramzivost buroazije,
a nije prezao ni od osude licemjernog katolikog sveenstva. Moliere je razvio
talijansku komediju intrige u drutvenu komediju i komediju obiaja sa
tragikominom pozadinom u kojima veliina kominog dosee dimenzije
traginoga.
Vie od trideset Moliereovih djela, koliko ih danas poznajemo(a pretpostavlja
se da nisu sauvane sve kratke komedije iz razdoblja dok je putovao pokrajinom
i na brzinu, za potrebe svoje druine, sklapao krae farseskne dramske oblike),
moemo podijeliti u nekoliko skupina:
a)Farse Danas poznajemo etiri komedije s obiljejima farse, burleskne
scenske igre temeljene na esto drastinim efektima, zamjenama osoba i
grubljom komikom. Najpoznatije od njih su Sganarelle ili Umiljeni
rogonja(1660) i Lijenik protiv volje(1666).
b)Komedije-baleti, operni libreti, prigodnice za kraljevske sveanosti,
komine pastorale i herojske komedije- Tipine komedije-baleti jesu Graanin
plemi(1670) i Umiljeni bolesnik(1673), koje tematskom podlogom zapravo
preteu prema pravim karakternim komedijama, ali se zbog svojih plesnomuzikih umetaka(to ih pojedine savremene scenske prikazbe
izostavljaju!)ubrajaju u ovu skupinu. Ovdje pripadaju jo slijedea poznata
djela:enidba na silu(1664), Gospodin de Pourceaugnac(1669), zatim
melodrama Dom Garcie od Navarre(1659)te niz baleta i prigodnica, posebice
onih za spektakl Uici zaarana otoka(1664).
c)Polemike komedije - Branei se od napada, Moliere je pisao u vlastitu
odbranu kazalina djela. Dananji bi pisac odgovorio u tampi. Moliere uzvraa
udarce- komedijom. Odbijajui lane optube nakon kole za ene, podvale koje
su ga i lino vrijeale, pie Kritiku kole za ene(1663) te iste godine
Versaillesku improvizaciju, komad s matricom kazalita u kazalitu u kojemu
brani svoju teatarsku poetiku od neutemeljenih invektiva.
d)Komedije temeljene na zapletima - Po uzoru na predloke talijanske
improvizirane komedije, Moliere je napisao etiri takve scenske igre, od kojih su
najpoznatije Ljubavni spor(1656) i Scapinove spletke(1671).
e)Komedije u kojima se kritiki promatra drutvo i pojedini ljudski
znaajevi Svih devet djela iz ove skupine najvii su domet Molierova
knjievno-dramskoga stvaralatva. To su: Kaiperke(1659), kola za
mueve(1662), kola za ene(1662), Don Juan ili Kameni gost(1665),
Mizantrop(1666), George Dandin(1668), Tartuffe ili Varalica(1664) u tri ina,
konana verzija(1669), krtac(1668) te Uene ene(1672).
Poput svih velikana klasinoga stoljea i Moliere se u estetiko-dramaturkim
pitanjima povodi za temeljnim knjievnim postulatom vremena svidjeti se i
ganuti. Boileau je to-dodue poslije svih velikih djela klasicizma(a poetike od
217
Aristotela do danas nastaju poglavito kao komentari remek-djelima, a nisu

putokazi pomou kojih valja kretati u nepoznato!)- nazvao''tajnom'' svekolikoga
kazalinog uspjeha, koju su mnogi dramatici uvrstili do gotovo doktriniranog
stava. Potujui klasicistika pravila gotovo uvijek, Moliere ipak kadkada
odstupa i od njih(primjer Don Juana gdje se ne dri jedinstva mjesta),
smatrajui da je opinstvo jedino mjerodavno u procjeni njegova djela, pa ako se
smijalo, nije bitno da se smijalo po pravilima(iz predgovora angrizavcima).
Publika je onaj vrhovni sudac u svim dramaturkim sporovima, onoj u parketu, a
ne onoj u loama, obraa se u svojim djelima Moliere veoma esto, izravno
priznajui da je udan posao nasmijavati estite ljude(iz Versailleske
improvizacije). S toga razloga nalazimo u njega toliko mnotvo tema i sadraja,
esto posuenih ili preuzetih od drugih autora, toliko razliitih anrova dramskih
djela, od gotovo posve groteskne farse do komedije koja je to samo
podnaslovom i konvencionalnim shvaanjem, a rije je zapravo o istinskoj
tragediji- to je, primjerice, sluaj Mizantropa.
Neka vam ljudska priroda bude predmetom ispitivanja preporuivao je Boileau
1701. godine u konanoj verziji svoga Pjesnikog umijea, govorei o komediji
kao dramskom obliku. Moliere se ve pedesetak godina prije toga opredijelio za
to naelo, slikajui ljudsku prirodu u najraznovrsnijim varijantama, sve do
karikaturske izopaenosti i opake zloe. Uvijek je odricao svako priznavanje na
poznata oblija i viene osobe, odgovarajui svojim protivnicima koji ga
ubjeivahu da nedoputeno slika uglednike ovako: Meni je slikati moral,
ponaanje, obiaje i znaajeve a da ne diram ni u koga izravno. Sve osobe koje
prikazujem osobe su ''u zraku'', lutke to ih odijevam po svojoj mati samo da
bih zabavio gledaoce. A treba li rei ima li ega to bi me odvratilo od daljega
pisanja komedija, onda su to slinosti koje moji protivnici u njima uvijek ele
pronai., zlonamjerno nastojei probuditi zavist kod nekih osoba na koje nikada
nisam mislio(iz Versailleske improvizacije).
U takvim je odrednicama Moliere pisao svoja brojna djela, najraznovrsnije se
koristei svojom golemom nadarenou. Tako emo u njega nai posve kratke,
zabavljake komedije, u kojima majstorstvo u zamrenostima zapleta stvara
neunitivu motoriku i pokretaku snagu cjelokupnoga dramaturkog sistema,
stvara niz prigodnih, polemikih i djela nastalih po narubi, esto pomodno
obiljeenih, ali i ona su posve u stilu svoga vremena, uklapajui se vrsto u
cjelokupnu kazalinu sliku XVII. stoljea. Posebice su znaajna njegova
polemika dramska djela, iz kojih najizravnijim putem saznajemo sve optube
to su se nadvile nad velikoga pisca, ali i bistrinu britkoga odgovora kojom se
obarao na mnoge protivnike, esto zavidne njegovoj knjievnoj reputaciji.
U tzv. velikim komedijama Moliere naputa takav dramaturki princip pri
kojemu se pokretaka snaga komedije usredotouje na zaplet, te se posveuje
sve veem oblikovanju najraznovrnijih likova, prouava sve njihove
karakteristike, esto prodirui svojom analitikom metodom u najzapretanije
emanacije ljudske psihe. Shema tih komedija jo se ini pomalo
217
tradicionalistikom- jer obino je rije o nekom nametnutom braku to ga otac

nastoji prisilno nametnuti svojoj keri. Takav otac je gotovo uvijek neobinih
karikaturnih obiljeja, koja tokom dramske radnje dolaze do punog izraaja.
Oko tako obiljeenih osoba nalazimo niz spletkara, slugu i pomonika mladih
ljubavnika, koji nastoje napakostiti starom udaku, a pomoi mladu i prirodnu
ljubav. Uprkos Moliereovoj temeljnoj zamisli da obiljei karakter kao sredite
svojih dramaturkih nastojanja, zaplet temeljen na situacijskoj i verbalnoj
komici est je i u tim komedijama. Orgonovo propitivanje o Tartifovom
zdravlju iz Tartifa i dijalog izmeu Harpagona i Valera nakon nestanka krinjice
iz krca tipini su primjeri takva dramaturkog postupka.
Raspleti Moliereovih djela su raznovrsni. Poznajemo tako prirodne i
neoekivane, gotovo umjetne rasplete. To su ve esto iskoritena
''prepoznavanja'', na primjer na zavretku krca ili Scapinovih spletaka. Moliere
upotrebljava i nadnaravne sile koje mu pomau u dramaturkom rjeavanju
zapleta. Posebnu skupinu tipova zavretaka Moliereovih komedija ine oni
pesimistiki intonirani. Gorak okus ostavlja finale Georgea Dandina, a Alceste u
Mizantropu djeluje gotovo poput cjelovite tragine osobnosti. Odlaskom u
osamu on najrjeitije prosvjeduje protiv pokvarena drutva:
A ja u obmanut i slomljen prijevarama
Izai iz tog svijeta poroka i srama,
I traiti na zemlji kutak, u zabiti,
Gdje s potpunom slobodom mogu poten biti.
Svoje komedije Moliere je pisao u stihu i prozi. Stih kojim se sluio jest
klasian francuski stih, a nazivamo ga aleksandrincem, po starofrancuskom
spjevu o Aleksandru Velikom. U XVII. stoljeu taj je pjesniki izraz postao
dominantnim za cjelokupno francusko pjesnitvo, ne samo dramsko.
Treba se izbliza zagledati u bilo koji vei Molijerov lik, i u njemu e se, uprkos
izvjesnim dominantnim crtama dovedenim do kominog apsurda, otkriti
sloenost i dubina ljudske prirode. Njegov Harpagon nije samo simbol
tvrdienja koji je dat pomalo apstraktno, van vremena i prostora, ve je to
imuan graanin svoga doba koji, uprkos tome to ga njegova bezumna strast za
novcem najee dovodi do najgorih ponienja, ipak dri prilino veliku
poslugu, koji uz to ima i drugih strasti; njega mui udnja za jednom
siromanom djevojkom kojom, neuviajui svu besmislenost i smijenost
postupka, hoe da se oeni. uvajui u svojoj kominoj viziji kompleksnost
ovjekove psihologije, Molijer se nije ograniavao samo na spajanje razliitih
poroka u jednoj linosti, iji sukobi daju unutranju osnovu i opravdanost
izvjesnih kominih efekata, ve neki od njegovih najveih likova predstavljaju
spoj, katkad udan i dvosmislen spoj dobra i zla, vrline i mane. Don uan je npr.
sinonim amoralnog zavodnika ena, ali ovaj do sri pokvareni razvratnik nikako
nije kod Molijera lien neke cinine gordosti slobodoumnog ovjeka i
aristokratski otmjenog arma.
217
Grandiozna je i zamrena kao kakav lavirint palata Molijerove komike. U

njenim galerijama, odajama i njaskrivenijim kutovima odjekuju svi tonovi
njegove izvandredno bogate skale smijeha: od razuzdanog pukog kikota u
prizemlju, pa prema smijanju dubljeg i diskretnijeg, ali ne mnogo manje
veselog, sve do onih finih osmijeha u salonima na najviem spratu, osmijeha
punih humora, ironije, pa i gorke rezignacije. Ui u ovu palatu i snai se u njenoj
zamrenoj arhitekturi nije lahko. Pa ipak, ako i ne mogu da otvore sva vrata, od
kojih su mnoga skrivena u zidu i vode u tajne hodnike, kljuevi koji bar otvaraju
glavne ulaze i omoguuju pristup u glavne galerije koje spajaju mnoge odaje,
zovu se zdrav razum i prirodnost.
Bitan je nain na koji Molijer postie da sukobi izazivaju smijeh. I ba u tom
nepresunom izvoru naina poiva snaga njegova kominog genija. Mimika,
gest, igra, rijei, smijeno zapletene situacije i prije svega iskrivljena, ali ipak
istinita slika samoga bia. Mada je vie nego iko u njegova doba bio vezan za
galsku tradiciju i renesansni duh, Molijer je u najveoj mjeri bio psiholog i
moralist, i smatrajui tako ovjeka najdostojnijim i najviim predmetom
stvaralakog interesovanja, on je bio sin i predstavnik, jedan od najboljih sinova
i najboljih predstavnika francuske klasine knjievnosti XVII vijeka.
Nijedno djelo nije Molijeru donijelo toliko tekoa, toliko muka i, na kraju,
poslije konanog trijumfa, toliko uspjeha kao '' Tartif ''. To je komedija sa
aktuelnom temom koja na pozornicu izvodi savremene tipove.
Sve Molijerove komedije su vjeto komponirane, pregledne i jednostavne u
slijedu zapleta, peripetija i raspleta, velika je veina u prozi, a nekoliko u
stihovima. U motivima i nainima obrade esto slijede tradiciju Plauta i
''commedie dell' arte'' posebice velikana panjolskog baroka, no uvijek su i
samosvojna, originalna ostvarenja.
krtac
Glavni lik ove komedije, Harpagon je najuniverzalniji Molierov karakter: ona
je tovie tip krca po sebi .Moliere je stvorio tip apsolutnog sebinjaka, ija
nastrana strast za zgrtanjem novca podie zid imeu njega i drugih ljudi ( pa i
njegovih najbliih )- zid grijeha imeu Boga i ovijeka , kazali bi teolozi- tako
da sva njegova beutnost , okrutnost , sumnjiavost , podlost i paranoina
217
strepnja od krae izviru iz toga temeljnog poroka , koji Harpagonovu krtost

izjednauje i sa senilnim nagonom za samodranjem.
Zbog svoje krtosti on ne mari ni za koga nego samo za novcem , tako da on u
jednom trenutku iskazuje svu svoju zlobu tj.on bi vie volio da mu se ker utopi
nego da mu neko uzme njegovo zlato:
...Da , oe , upravo me on spasio od velike opasnosti , kako vam je poznato , kad
se umalo ne utopih, i upravo njemu dugujete ivot te iste keri...
HARPAGON : Sve to nije vano i bilo bi kudikamo bolje za mene da te je pustio
da se utopi , nego da je poinio to to je poinio .
Moliere u djelu uspostavlja odreenu dinamiku u trenutku kada dolazi do
nesporazuma izmeu Harpagona i Valera .Harpagon govori o ukradenoj krinjici
dok Valere govori s velikim zanosom o svojoj ljubavi Elise:
VALERE: Sva moja udnja zadovoljila se uitkom da je gledam, i nikakva
nepristojnost nije uprljalo arku ljubav koju su mi udahnule njezine lijepe oi.
HARPAGON : Lijepe oi moje krinjice ! Govori kao ljubavnik o ljubavnici .
Na kraju djela Harpagon poputa tj. ljubav mladih ipak pobijeuje ali njegovoj
krtosti nikad kraja:
HARPAGON :Nemam novca koji bih dao djeci za vjenanje .
ANSELME : Pa dobro , imam ja , neka vas to nimalo ne uznemiruje.
HARPAGON : Obavezujete se da ete podmiriti sve trokove tih dviju svadbi?
ANSELME: Da, obeajem. Jeste li zadovoljni?
HARPAGON : Jesam, pod jednim uvijetom da mi za pir date saiti novo odijelo.
Harpagon je predstavljen i kao lik
kojemu je sve mogue, kao veliki
sebinjak. U trenutku sukoba izmeu Harpagona i Cleanta on njega tjera iz

kue i baca prokletstvo na njega jer Cleante kae da se nikad nee odrei
Marijane:
HARPAGON : Kako ? Pa ti si obeao da e je se odrei.

CLEANTE: Ja? Da u se nje odrei ?
HARPAGON: Da.
CLEANTE :Ni govora.
HARPAGON : Zar nisi odustao od toga da je oeni?
CLEANTE: Naprotiv , tome sam sklon vie no ikad.
HARPAGON :Pokazat u ti tvoje , nitkove .
CLEANTE: inite to god vam drago.
HARPAGON : Zabranjujem ti da me ikad vie vidi.
217
CLEANTE : U dobar as.

HARPAGON : Naputam te .
CLEANTE: Napustite me.
HARPAGON : Ne priznajem te za svog sina.
CLEANTE: Neka bude.
HARPAGON :Razbatinit u te.
CLEANTE: Radite to god vas volja.
elimo li odrediti neke temeljne osobitosti krca, odmah e nam se nametnuti
pitanje uzora. Najpoznatiji Moliereov uzor za krca je svakako Plautova
komedija Aulularia(komedija o upu), odakle je na autor preuzeo niz situacija i
scenskih odnosa, tek s jednom temeljnom razlikom. Plautov Euklion svoje je
bogatstvo naao. Moliereov Harpagon, meutim, svoje bogatstvo stjee
postepeno, lihvom. I dok je Plautovo djelo uglavnom kao sredite zanimanja
uzelo pojedinca, njegov lik, tek s nekim upletanjem autorovih intencija u
drutvene odnose njihova doba, Moliere je tom bitnom injenicom, odnosno
porijeklom Harpagonovih zlatnika, vrlo profilirano istakao sliku posve tano
odreenih drutvenih zbivanja i pulsiranja. Uz crtanje karaktera, krtac je
istodobno i kritika slika Moliereova vremena, odnosno onoga njegova odsjeka
u kome se ogleda svemo novca i odnosa prema njemu.
U krcu bismo mogli opaziti tri temeljna sadraja radnje. Prvi je, bez sumnje,
sinovo nastojanje da uz pomo sluge pokrade oca. Taj drastini motiv bio je
esta meta napada nekih kritiara. Sljedei smjer radnje mogli bismo ustanoviti
u rivalitetu oca i sina koji se bore za naklonost iste djevojke, a u trei bi plan
dola romantina ljubav Valera i Marijane.
Valja, svakako, primjetiti da je Moliere krcem, obnovivi poznatu Plautovu
temu, posve odgovorio novom imperativu vremena u kojem je ivio i iji je puls
osjeao. U mladosti, i sam dunik kod mnogih lihvara, on je jasno osjeao
opasnost pokvarena okolia koji nije mogao odoljeti zovu i zveketu zlatnika,
podlijeui u odreenim svojim slojevima novim odnosima koje je stvaralo
drutvo s prvim jasnije vidljivim pojavama onih kategorija to e jedini svoj
smisao vidjeti u zgrtanju bogatstva po svaku cijenu.
217
217
Literatura: -Jean-Baptiste Poquelin Moliere, Tvrdica, Tartif, Nolit, Beograd,

1966.god., predgovor
-Povijest svjetske knjievnosti, Milivoj Solar-Klasicizam i
prosvjetiteljstvo
UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFKI FAKULTET
ODSJEK : BOSANSKI JEZIK I KNJIEVNOST
SEMINARSKI RAD
WILLIAM SHAKESPEARE
ROMEO I JULIA
217
STUDENT: Olja uturi
MENTOR: Prof.
Azra Verlaevi
TRAVNIK, 2008.
William Shakespeare 1564. - 1616.
Gotovo ni o jednom drugom piscu ne zna se tako malo kao o Williamu Shakespeareu.
Linost pisca, ija su djela poznata cijelom obrazovanom svijetu jo uvijek je zagonetka.
William Shakespeare rodio se u gradiu Stratford-on-Avon 1564. godine, u grofoviji
Warwickshire (u isto vrijeme kada je u Rimu umro Michelangelo), kao tree i najstarije
muko dijete od osmero djece. Krten je 26. travnja 1964. godine, pa se smatra da je
roen 23. travnja 1564. godine. Otac mu je bio John Shakespeare, ugledan i imuan
graanin, trgovac-zanatlija, lan Opinskog vijea. O njegovom dobrom imovinskom
statusu govori i podatak da je 1596. godine John Shakespeare mogao platiti da on i
njegovo potomstvo upotrebljava obiteljski grb koji prikazuje sokola i koplje te ima
francuski natpis: Non sanz droict (Ne bez prava). Uz sve to John Shakespeare 1571.
godine izabran je za gradonaelnika Stratford-on-Avona. Majka Williama Shakespearea
zvala se Mary, a djevojako prezime bilo joj je Arden. Shakespeare je pohaao kolu u
svom rodnom gradu, ipak zna se samo da je u toj istoj koli uio latinski, itao Ovidija,
Cicerona, Virgilija, Plauta i Terencija.
Postoje pretpostavke da je William Shakespeare napustio kolu 1578. godine kada su
poslovi njegovog oca poli nagore, te je nazonost etrnaestogodinjeg sina u kui
postala neophodna. Od tada, pa do svoje 18 godine, o njemu ne postoje nikakvi pisani
podaci. Tek od 18. rujna 1582. godine postoji dokument koji govori o enidbi Williama
Shakespearea s Ann Hathaway iz oblinjeg zaseoka Shotery, a koja je bila osam godina
starija od njega. U braku najvjerovatnije nije bio sretan, jer je esto pisao protiv ranih
brakova. Godine 1583. rodila mu se kerka Susan, a 1585. blizanci - kerka Judith i sin
Hamnet. Onda se opet do 1592. godine o Shakespearu nita ne zna, a te se godine prvi
puta spominje kao glumac i dramski pisac. Godine 1596. umire mu sin Hamnet, a 1597.
godine u Stantfordu je kupio imanje zvano New Place i postao, u meuvremenu,
suvlasnik kazalita Globe. Nedugo potom, 1601. godine, Shakespearu umire otac, a
1607. udala mu se kerka Susan za poznatog londonskog ljenika Johna Halla.
Tragian niz nastavlja se naredne godine (1608.) kada mu umire majka, a iste godine
217
Willliam se povlai iz Londona u svoj rodni grad. Povremeno ipak dolazi u London (npr.
1612. godine kao svjedok u jednoj parnici). Niz traginih dogaaj nastavlja se te 1612.
kada umire Williamov brat Gilbert, a sljedee (1613.) i posljednji brat Richard, a iste
godine u Londonu je izgorjelo kazalite Globe. Godine 1616. udaje se kerka Judith, a 23.
travnja iste godine (istog datuma kada je roen) umro je u 52-oj godini ivota u
Stratford-on-Avonu, gdje je i sahranjen u crkvi sv. Trojstva u blizni oltara. Iznad groba
postavljena je (1623.)e spomen bista s latinskim natpisom: Po mudrosti Nestor, po
genijalnosti Sokrat, po umjetnosti Vergilije. Zemlja pokriva, narod plae, a Olimp ga ima.
Shakespeareova supruga Ann umrla je 1623. godine, sedam godina poslije smrti svoga
mua. Iste godine u Londonu svjetlo dana ugledalo je prvo izdanje svih Shakespearovih
djela. Posljednji neposredni potomak Shakespearov, njegova unuka Elisabeth, kerka
Susan i Johna Halla umrla je 1670. godine i loza Shakespearovih se ugasila.
Djela Williama Shakespearea:
Uzaludni ljubavni trud (Love's Labour's Lost; 1590.);
Venera i Adonis (Venus and Adonis; 1593.);
Romeo i Julija (Romeo and Giuliett; 1593.);
Dva plemia iz Verone (The Two Gentlmen of Verona; 1591.);
Kralj Henrik VI (1591.);
Kralj Richard III (1593.);
Komedija nesporazuma (The Comedy of Erros; 1593. - 1594.);
Napastovanje Lukrecije (The Rape of Lucerce; 1594.);
Kralj John (1594.);
Kralj Richard II (1594.);
Tit Andronik (Titus Andronicus; 1594.);
San Ivanjske noi (A Midsummer Night's Dream; 1594.);
Mletaki trgovac (1595.);
Ukroena goropad (The Taming of the Shrew; 1596.);
Kralj Henrik IV (1596. - 1597.);
Mnogo vike ni za to (1599.);
Julije Cezar (1599.);
Vesele ene vindsorske (1599.);
Bogojavljenska no (Twelfth Night; 1599. - 1600.);
Tri kralja (1600.);
Kako vam drago (As You Like It; 1600.);
Toril i Kresida (Troilus and Cressida; 1601. - 1602.);
Hamlet (1602.);
Sve je dobro to se dobro svri (All's Well That Ends Well; 1602. - 1604.);
Ottelo (1604.);
Ravnom mjerom /Mjera za mjeru (Measure for measure; 1604.);
Kralj Lear (King Lear; 1605.);
Macbeth (1606.);
Antonije i Kleopatra (1607.);
Koriolan (1608.); Periklo (1608.);
Timot Atenjanin (1608.);
Zimska pria (1610.);
Simbelin (Cymbeline; 1610.);
Crna Dama (Dark Lady);
Bura;
Zmijska bajka;
Kralj Henrik VIII;
Soneti;
Vindzorski pakosnici.
217
ROMEO I JULIA
Shakespearova tragedija Romeo i Julia pisana je u poznatom Shakespearovom sonetu i
na uzoru na Petrarcu. Ova tragedija koja je pisana za izvoenje, da bi se na taj nain
osjetila sva bol i ljubav dvoje mladih, je obiljeila odmak od klasinih tragedija. Radnja se
zbiva u Veroni, i neka scena se odvija u sobama, neka na ulicama, neka na groblju i to je
jedan od znakova odmaka klasinog poimanja tragedija. U samom prologu koji hor pjeva
moemo vidjeti temu djela:
Prolog
U lijepom gradu Veroni, gdje ova

Radnja se zbiva, dva doma uvena
Svoj krvav stari spor naee snova,
Te mnoga skupa krv bi prolivena.
Dumanske kue te na svijet donese,
Na jad njih samih, ljubavnika dvoje,
to spor taj smru svojom tek zatre
I roditelje pomirie svoje.
Ta ljubav koja sve do smrti traje,
Tu kavgu roditelja nevienu,
Kojoj na put tek djeja propast stajeZbita emo mi u glumu dvosatnu1.
Poujte s panjom nju; a greke sve
ispravit rado mi to prije.
Julia ima tek 14 godina, Romeo je tek dvije godine stariji od nje, ali upoznavi se na
sveanom prijemu, i dodirnuvi se osjetili su kako su jedno za drugo.
Ta mladalaka ljubav o kojoj Shakespeare pie je vjerojatno njegovo iskustvo mladalake
ljubavi, i eli kroz ovu tragediju prikazati kako se brzo zna desiti i to je pretoio kroz
kratki vremenski period odvijanja radnje(svega sedam dana), ali jaina ljubavi izmeu
njih dvoje, ta strast koju su meusobno prepoznali ih je i ubila u biti. Njihova brzopletost
i strast u kojoj gore tolikom jainom da sagore zajedno tjera na suze, oni odrastaju preko
noi, Julia postaje ena, Romeo mukarac i zajedno odlaze u smrt.
Kroz djelo se provlai mala galerija likova, i svaki lik na jasan nain ima svoju ulogu,
dojkinja izaziva podsmjeh u publici, Paris skrivenu antipatiju jer eli udati Juliju, dok je
ona ve u braku s Romeom, Kapuletiji su slika roditelja koji se brinu za kerinu
217
budunost, Merkucio i Benvoljo su likovi mladia eljnih zabave i sukoba te prikazuju

bratsku ljubav meu roacima.
Shakespeare na zanimljiv nain aludira na seksualnost, posebno u dijelu kada podbadaju
Romea zato je zaljubljen, a i prvi je napisao javni poljubac izmeu Romea I Julije na
balu pod maskama, vjerojatno u to vrijeme nije bilo zabranjeno izjavljivati javno ljubav.
(Ovdje se postavlja pitanje kako se izvodila ta scena s obzirom da su mukarci glumili
ene, tj. enske uloge).
Djelo, napisano u pet inova dri itatelja i gledatelja uz djelo upravo zbog te kratkoe i
brzine odvijanja, ta dinamika je upravo i potrebna da bi se osjetilo uzbuenje
zaljubljenosti.
Kao to smo ve rekli na poetku, uvod u djelo obiljeava sukob izmeu dviju porodica,
Montecchi i Capuletti. Dojkinja se prisjea Julije kao djeteta i ponavlja svoju priu
nekoliko puta, to aludira na njenu starost i senilnost te izaziva podsmjeh publike.
Pripremajui Juliju za svadbu i da joj izaberu za koga e se udati, njen otac priprema bal
na kojem se Julia i Romeo upoznaju. Tada Romeo i shvata smisao svog ivota-ljubav.
Od tada oni apuu jedno s drugim u samoi, u snovima, i ak i kad saznaju da su djeca
zavaenih porodica njihova ljubav jaa jo vie.
Julijin roak Tibaldo biva ubijen od strane Romea, i on je zbog toga prognan iz Verone u
Montavu. Tek tada poinju njihovi jadi. Julia oplakuje Romeovu udaljenost od sebe kroz
masku tuge za roakom, dok ujedno njeni roditelji spremaju svadbu sa Parisom. Ova
zapovijed za udajom je prekretnica Julijinog ivota-uz pomo monaha Lorenca eli
pobjei kod Romea. Kako ih je Lorenco vjenao, tko im je iziao u susret. Lorenco je
jedini zdrav glas razuma u ovom djelu, on Romeu kae da je lud, ali ih ujedno i podrava.
Tako pomae Juliji da popije napitak od trava koji e ju uiniti 42 sata privremeno
mrtvom, bit e kao u dubokom snu, a tijelo hladno. Romeu e poslati poruku o svom
planu. Naalost, glasnik ne stie poslati poruku Romeu, i dok Lorenco uri u grobnicu
Capulettijevih gdje Julia lei toboe mrtva, Romeo dobiva glas o njenoj smrti, kupuje
otrov od apotekara, lijee kraj nje i ispija otrov:
.....napijam dragoj svojoj! O poteni
apotekaru! Lijek ti je `o munja.
S poljupcem tako duu Bogu dajem....
Julia se budi kraj njega, nalazi ga mrtvog i uzima bode te se ubije. (Bode su
vjerojatne mlade nosile u ono vrijeme ispod vjenane haljine, tj. kratki ma).
...O, nevaljalko! Sve si ispio;
drugarsku nisi kapljicu nijednu
ostavio mi da pomogne
za tobom poi. Daj da usnice
poliubim tvoje ;moda je na njima
ostala koja kaplja otrova,
da umrem okrepljenje pijui...
...usne su tvoje tople...
Pomirenje koje dolazi izmeu dviju porodica nakon Lorencovog objanjenja njihove
ljubavne prie odraava ljudske greke i svojstvenost ovjeka da kasno shvati svoje
postupke;
217
....kip to slavi divnu Juliju

najskuplji bude kip na ovom svijetu.
....Romeu ja u dii kip kraj nje
dvije jadne rtve nae mrnje dvije...
....bolnije prie usud ne isplete,
no kod Romea i Julijete....
Svijet koji je Shakespeare stvorio je svijet epohe humanizma i renesanse, nestala je
kranska religijska mistika i okrenutost ovjeka prema Bogu, to moemo vidjeti u
odnosima s likovima, kao u Lorenca, (on nije poput pravog sveenika da osuuje njihove
postupke ve im i pomae ali dodaje im metaforiku poredbu da se naglo uzbuktala
ljubav naglo i gasi, pa bismo ovo moglo nazvati proroanskim miljenjem u djelu,
uputnicom kako e zavriti), sloboda ponaanja, zabave, te podjela mladih od starih
aristokrata...
Unutranja analiza djela pokazuje da je djelo napisano u njegovom ranom stvaralatvu,
imao je oko 30 godina kada ga je napisao, u djelu je stavljao novije dogaaje da bi se na
taj nain pribliio publici pa je zbog toga bilo esto izvoeno.
U djelu ima mnogo rimovanih stihova, distiha, i dijaloga. Mnogo igre rijeima!
( to pokazuje britanski smisao za humor, koji je i danas ljudima pomalo teak), zatim
pjesnikih ukrasa, ak i soneta. To sve pokazuje njegovo eksperimentiranje u raznim
oblicima poetskog izraavanja.
Pria o nesretnoj ljubavi je pisana da bi ljudi iskazali svoju tugu, i to bi bio imaginarni
odgovor zato uivamo u ovakvoj tragediji.
217
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK: BOSANSKI JEZIK
I KNJIEVNOST
217
SEMINARSKI RAD
TEMA: Roman,openito,viteki roman- parodija
Don Kihot (Miguel Cervantes)
Dr.sc. Azra Verlaevi,prof.
au Almedina
Puri Mersiha
Grabus Aida
Meli Selma
ROMAN je dobio svoje ime tek u XII st. u Francuskoj prema nazivu
Linqua romana ( romanski tj. francuski jezk ) kojim su pisana djela na
narodnom jeziku za razliku od uenih djela, koja su pisana latinskim jezikom
linqua latina . Nazivom le roman breton ( bretonski roman ) oznaavana su
217
djela keltskog i bretonskog porijekla, pisana i u pozi i u stihu, u kojima su opisivane

ljubavne I ratnike pustolovine hrianskih vitezova .
Od kraja XII st. ta djela bila supisana samo u prozi. U Francuskoj su ta djela bila
rado itana , i francuski pisci su ih dopunjavali dogaajima koje su sami
izmiljali,tako da se postepeno razvija tip vitekog romana ne samo u Francuskoj
nego I u ostalim zapadnim zemljama.
Najuveniji roman tog tipa je Persifal njemakog pisca Volframa fon Eenbaha
iz poetka XIIst., u kome je spojen motiv o svetom Gralu s motivom o kralju Arturu
, vitekom voi keltskog naroda . Kasnije viteki romani , kao to je Amadis
Galski porijeklom iz panije posveeni su ljubavnim i ratnikim podvizima svojih
junaka, to je uglavnom i bio predmet satire i parpodije uvenog Servantesovog
romana Don Kihot (poetak XIIst.).
Karikatura Don Kihota izvrgla je podsmijehu apsurdne podvige vitekih romana,
dok su likovi ljudi iz naroda predstavljali zaetke realistikog renesansnog slikanja
ivota. Tako se Don Kihot smatra prvim romanom,
koji je ispoljio osobine novijeg evropskog romana XVIII i XIX st.
Meutim koji se moe nazvati roman linosti, jer svog junaka Don Kihota
i njegovog pratioca Sanu Pansu, Servantes je prikazao u nizu situacija u
kojima se otkriva njihov karakter ispoljavaju njihove tenje.
U romanu linosti fabula slui piscu kao sredstvo prikazivanja likova i
njihovih odnosa i za prikazivanje njihove ivotne sudbine. Poto se ovjekova
linost najdivnije oituje upravo u njegovom djelovanju i u njegovim postupcima
,onda upravo fabula omoguava piscu da otkrije dublju prirodu linosti o kojima
goori, zato je ameriki romansijer Henri Dejmz rekao:
ta je slikanje karaktera ako ne objanjavanje dogaaja?
A ta je prikazivanje dogaaja ako ne razvijanje karaktera
Spanskog je porijekla i pikarski roman (picaro,panski-probisvijet), koji je bio

iroko rasprostranjen u Evropi XII-XVIII st. i koji je humoristiko-satiriki
(smijeno i podrugljivo) prikazivao nalije svijeta herojsko vitekih romana.
U XVII st. roman je poeo da potiskuje i smanjuje epopeju tj. ( skupu slualaca
pjesnik je priao o nekom dogaaju koji se odavno dogodio i koji je imao velikog
217
znaaja za njegov narod ili itavo ovjeanstvo . To prianje je bilo u uzvienom

tonu). Smatra se da je toj vitalnosti romana doprinjeo kako duh vremena tako
razvitak tampe i tampanih knjiga. Razvitak tampe uinio je da pjesnik vie ne
pria svima (skupu slualaca), ve da pie knjige koje su upuene pojedincu itaocu
.
italac postaje pojedinaan,individualan i onda i pjesnik treba da pria o linim
doivljajima pojedinca. Ti doivljaji moraju biti interesantni i zato predmetom
romana postaje arolik ivot ljubavnika, umjetnika, razbojnika, vitezova.
Roman je, dakle, postao prianje o privatnom svijetu i intimnijem tonu nasuprot
irokoj slici cjelovitog svijeta u epopeji i njenom uzvienom tonu.
Pri tome sudbina pojedinca ne prikazuje u jednoj izdvojenoj i zatvorenoj radnji kao
u drami, ve se iroko povezuje sa ivotom drutva, ime I roman zadrava epsku
irinu. Umjetnike slike pojedinih likova u romanu dobijaju u XVIII i XIX st. sve
iri znaaj slika koje uoptavaju bitne crte jedne sredine i epohe (tipinost likova i
situacija), tako da roman na jedan nov nain postaje
epopeja graanskog drutva (Hegel)
Roman je preuzeo na sebe da prikae ivot jednog drutva sluei se historijom
sudbine pojedinaca kao ilustracijom za potvrivanje onih zakonitosti koje jasno
izbijaju iz slike toga ivota.
Roman je na taj nain postao historija naravi jedne drutvene sredine.
U XX st. roman dobija neke nove crte. Modernog romansijera poeo je da
interesuje sve vie sam ovjek s njegovom psihom i promjenama u njoj koje
nastaju kao posljedica djelovanja drutva i svijeta na ovjeka i ovjekovih reakcija
protiv tih djelovanja. U vezi s tim bitno se izmijenila i forma pripovijedanja u
modernom romanu.
Tako je roman ,od prvobitnojedne knjievno-zabavne vrste u antiko doba ,preko
slike drutvenoga stanja ovjekovog u XVIII i XIX st. ,postao danas zaista jedna
knjievna vrsta koja ima pretenziju da u sebi spojine samo sve
knjievne rodove i vrste nego i knjievnost s naukom i filozofijom i da postane
univerzalno sredstvo izraza ovjekovog duha.On nije samob epopeja naih dana
ve i filozofsko-umjetniki traktat modernog ovjeka ,koji se sve vie jednai sa
pojmom poezije (knjievnosti) uopte i ima najvei broj italaca.
VRSTE I TIPOVI ROMANA
Nijedna klasifikacija romana ne zadovoljava sasvim potrebu da se pojedine vrste ili tipovi romana opiu i
objasnekao knjievne vrste sa strogo odreenim bitnim osobinama. Razlog je tome kako spominjana otvorenost
romana tako i tekoe svakog pokuaja da se utvrdi samo jedno jedino naelo prema kojem bi bilo mogue
razvrstati uglavnom sve postojee romane i odrediti njihove bitne osobine. Prema tome knjievnost na
dananjem stepenu razvoja mora priznati da postoji vie moguih naina klasifikacije romana, i da svaki od njih
zahvata samo neke tipove ili neke vrste te tako pokriva tek dio podruja romana. Ipak, o potrebi i korisnosti
klasifikacije romana nema nikakve sumnje. Ona s jedne strane omoguuje lake razumjevanje cjelokupnog
217
sistema umjetnike proze, sistema u kojem se pojedine vrste romana javljaju kao relativno esto odreene
zasebne knjievne vrste, a s druge strane olakava naelnu analizu romana kao velike prozne vrste, takve vrste
koja svoj konkretni oblik dobiva u nizu pojedinanih ostvarenja unutar kojih prirodno postoje velike meusobne
slinosti kao i znatne razlike.
Najstrija i najpoznatija klasifikacija romana je tematska klasifikacija. Prema toj klasifikaciji kao vrste romana
najee se spominju drutveni, porodini, psiholoki, viteki, pikarski, povjesni, pustolovni, ljubavni i
kriminalistiki roman.Takva je klasifikacija neodreena jer ona s jedne strane moe se proirivati u nadogled, a s
druge strane brojni romani istim pravom mogu pripadati u vie grupa npr. Braa Karamazovi mogu se svrstati
u drutveni, porodini, psiholoki, filozofski i kriminalistiki roman. Ipak, tematska klasifikacija moe u
pojedinim sluajevima biti korisna, posebno onda kada se oko izbora teme stvara niz konvencionalnih postupaka
u njenom oblikovanju, pa temom odreen naziv za vrstudobiva i ire oblikovno znaenje npr. takav je sluaj s
kriminalistikim romanom.
Drugi je nain klasifikacije romana vezan sa stavom autora i opim tonom romana. U tom smislu najee se
govori o sentimentalnom, humoristikom, satirikom, didaktikom i tendencioznom romanu. Premda to
razvrstavanje zacijelo ima smisla unutar nekih pojedinanih analiza, lahko je uoiti da navedene kategorje ne
pripadaju upravo romanu nego se mogu primijeniti na sva knjievna djela, te takva klasifikacija nije klasifikacija
romana nego nain klasifikacije knjievnosti u cjelini.
Za razliku od takvih pokuaja razvrstavanja postojeih romana, razliite tipologije romana pokuavaju utvrditi
neke osnovne tipove koji se mogu razabrati u nainu komponiranja ili nekim drugim elementima strukture
romana. Tako Wolfgang Kayser predlae tipologiju romana prema vladajuim iniocima integracije svih
elemenata pojedinog romana. On smatra da svaki roman, kao i svako epsko djelo, govori o nekom zbivanju koje
se dogaa na nekom prostoru i u kojem sudjeluju odreeni likovi. Tako razlikuje roman zbivanja u kojem
opisano zbivanje ujedinjuje sve ono to roman obrauje npr. veina kriminalistikih romana, zatim roman lika u
kojem jedan lik ili nekoliko uzajamno povezanih likova dominira strukturom romana ostvarujui jedinstvo svih
ostalih elemenata u romanu npr. Don Quijot, Gospoa Bovari. Zatim imamo roman prostora u kojem je neki
imaginirani ili stvarni prostor veza izmeu svega onog to roman opisuje npr. Andrieva Na Drini uprija.
Ruski formalisti pokuali su opet razvrstati romane prema nainu izgradnje siea, smatrajui da postoje tri
osnovna tipa na koja se novele kao djelovi romana nadovezuju i to lanani ili stepenasti roman, prstenasti i
paralelni roman. U prvom tipu roman se izgrauje na taj nain to se novele kao dijelovi romana nadovezuju
jedna na drugu, s tim to je kraj jedne novele ujedno poetak idue. Povezivanje se postie razliitim stilskim
sredstvima, kao to su npr.odlaganje stvarnog zavretka, prividni ili lani zavretak i sl. takvi su najee
pustolovni romani. U prstenastom tipu jedna okvirna novela obuhvaa sve ostale poput prstena na taj nain to
neki dogaaj omoguuje onaj okvir unutar kojeg se pria itav roman. Paralelni roman graen je tako to se
nekoliko fabularnih nizova razvija usporedno npr. ljubav Levina i Kiti te Ane i Vronskog u Ani Karenjinoj.
Postoje mnogi pokuaji da se romani klasificiraju s obzirom na odnos pripovjedaa prema prii. Tako
npr.austrijski teoretiar Franz Stanzel razlikuje tri tipa i to autorski roman u kojem pripovjeda najblii autoru i
pria priu koja je na neku ruku na pragu romana, zatim ja-roman u kojem je jedan od likova pripovjeda, te
personalni roman u kojem kao pripovjeda nastupaju iskljuivo pojedini likovi u romanu. Za primjer prvog tipa
moemo navesti Stendhalov roman Crveno i crno, za drugi tip Demone Dostojevskog, a za trei tip
Faulknerov Krik i bijes.
Kada je rije o takvim tipovima romana, ne smije se misliti da tipove romana treba tako shvatiti kaoda se veina
napisanih romana mora bezuvjetno svrstati upravo u ovaj ili onaj tip. Ne samo da postoje brojni mjeoviti tipovi,
ne samo da postoje brojna djela koja zapravo izravno ne pripadaju nijednom tipu, nego i sama vrijednostp
tipologije nije u tome da se iskljuivo i bez ostatka razvrstavaju postojea djela .Vrijednost tipologije je u tome
to ona omoguuje shvatanje nekih temeljnih naela prema kojima se oblikuje roman, a tek uvjetno se odreeni
tipovi, npr.roman lika, mogu shvatiti i kao zasebna vrsta romana. Najvanije je pri tom slijedee:tipologija
romana treba da olaka analizu pojedinih romana, jer na osnovi poznavanja tipova romana moemo lake utvrditi
konvencije unutar kojih se ostvaruje svaki roman i odnosi koji prema tim konvencijama zauzima svako pojedino
djelo. Naela integracije, nain izgradnje siea i gledita pripovjedaa tako mogu u mnogo emu pomoi i u
analizi pojedinih romana.
217
Osim navedenih mogunosti klasifikacije valja spomenuti da se u studiju romana, posebno povjesnog razvoja
romana upotrebljava naziv za neke vrste i tipove romana koji su uglavnom nastali na osnovi karakterizacije
romana prema pojedinim epohama knjievnosti. Tako se realistiki roman moe suprostaviti modernom romanu,
jer se u romanu epohe realizma razvio niz konvencija prikazivanja koje realistiki roman upotrebljava do te
mjere da se moe razlikovati kao poseban tip ili vrsta romana . Realistikiroman, naime, karakterizira vrsta
fabula, psiholoka analiza karaktera, nastojanje da se slijedi prirodan tok zbivanja i da se karakteri i njihovi
postupci tumae prije svega uzrono- posljedinim odnosima izmeu stvari i pojava, te relativna pouzdanost
pripovjedaa. Moderni roman se moe shvatiti kao svjesno i namjerno odustajanje od ovih konvencija koje
karakteriziraju realistiki roman. Na slian nain govori se o ve spomenutom romanu struje svijesti kao o
posebnom tipu romana te o romanu-eseju tj. takvom romanu u koji izravno ulazi znanstvena problematika, ili
koji se komponira prema naelima logikog razvijanja pojedinih misli. Struktura tog romana ,meutim, biva
jasnija tek ako imamo na umu i suprotnosti izmeu knjievno-umjetnike i znanstvene proze, te prijelazne oblike
koji takoer omoguuju uvid u jednu moguu klasifikaciju umjetnike proze.
Meli Selma
Struktura knjievnog djela

Da bismo umjetniko djelo shvatili i razumjeli kao umjetniko potrebno je da ga shvatimo kao smislenu
cjelinu, koje ima vlastitu organizaciju nekih dijelova koja se naziva struktura.
Struktura ( lat. structura gradnja, graa ) je neka cjelina sloena od dijelova koji samo u toj cjelini imaju
odreeno znaenje. Vano je da knjievnu strukturu razlikujemo od jezike strukture. Knjievna struktura se
razlikuje se razlikuje od jezine strukture zbog toga to se u njoj pojavljuju novi elementi, tako moemo rei da
je knjievna struktura nadograena na jeziku strukturu.
Npr. poslovica Mladost ludost sadri samo dvije rijei, a ipak ini sloenu umjetniku strukturu.
Postoji zvukovno ponavljanje glasova L i DOST i zbog toga to je isputeno sve to je suvino ova poslovica ima
smisao koji e svako prihvatiti, s obzirom na vlastito iskustvo. U ovoj poslovici rije MLADOST moe se
razumjeti kao pohvala mladosti ili ak neka pokuda, rije LUDOST se slae s iskustvom mladosti. Ova
poslovica tj. njeno znaenje zavisi od konteksta u kojem je reena, tako su iroke mogunosti razumjevanja
otvorene nizu italaca.
Savremene analize knjievnog djela najee polaze od slojeva tog djela. Ingarden je postavio tezu od etiri
sloja knjievnog djela uope; dva generalna nivoa: nivo jezika se dijeli na sloj zvuanja i sloj znaenskih
jedinica; nivo svijet djela se dijeli na svijet konkretnih predmeta i svijet shematizirani aspekata ( perspektiva ).
Sloj zvuanja
Ovaj sloj ini glasovni oblik rijei tzv. tijelo rijei, a tu spadaju: eufonija, ritam, metar, rima, melodija reenice
i sl.
Sloj znaenskih jedinica
Najvanija funkcija znanja je u namjernom proizvoenju predmeta koji su zavisni od cjeline znaenja teksta i
koji se razlikuje od van knjievnih predmeta jer oni su nezavisni od znaenja i postoje izvan rijei. Znaenje
rijei moe biti objektivno ( rije u rjenicima ) i subjektivna kao proizvod namjerne tvorevine ( jer pripada
induvidui ).
Sloj konkretnih predmeta
Knjievno djelo prizvodi predmete ( stanja, situacije, zbivanja, predjele itd. ). Ti predmeti obino nisu
prikazani u jednoj vremenskoj fazi i jednom stanju, nego se preobraavaju, ulaze stalno u nove odnose i tako
ine jedan svijet kvazi stvarnost. Knjievna djela sadre mjesta neodreenosti, jer predmeti u tekstu nikad ne
mogu biti detaljno opisani, prikazani. Ta mjesta neodreenosti autor namjerno pravi.
Sloj shematizirani aspekata ( perspektiva )
Budui da se predmeti ne pojavljuju u potpunoj odreenosti realnih predmeta, njihova pojava je svedena na
odreene aspekte tj. ono to italac opaa i doivljava.
217
Struktura romana proznog knjievnog djela

Umjetnost u umjetnikoj prozi moe biti ostvarena na nain koji se ne razlikuje od proze obinog govora. To
ne znai da prozno knjievno djelo nema vlastiti stil, nego da se prozno knjievno djelo moe oblikovati i u
njemu se iskoritava maksimalna sloboda u izboru jezikih sredstava. Znai prozno knjievno djelo ima stil koji
se razlikuje od drugih stilova npr. novinskog, naunog itd.
Za shvaanje strukture romana veoma je vano izbor teme, graa pa ak i izvori odakle je pisac crpio grau za
svoje djelo. Pri izboru teme romana treba se voditi briga o interesu italaca kojima je to djelo namjenjeno.
Graom se nazivaju svi elementi djela koji se mogu zamisliti u stvarnosti, izvan romana ( dogaaji, likovi,
zbivanja ), a izvorima se nazivaju prije romana neka zabiljeena iskustva o grai (zapisi o linostima, dnevnici,
legende ). Izbor teme je vaan za analizu strukture romana zbog mogunosti da se umjetniki oblikuje graa tog
djela koja ve unaprijed posjeduje neku fabularnu strukturu. U nefabularnim romnima kompozicija djela e
zavisiti o nainu uspjenog povezivanja logikih veza pojedinih motiva.
Veliku vanost pri analizi ima uloga pripovjedaa, odnos siea prema fabuli, tehnika iznoenja prie, tehnika
oblikovanja karaktera i nain na koji se pojedini dijelovi romana ubacuju u cjelinu. Postoje razliite mogunosti
odnosa pripovjedaa prema fabuli i karakterima pa tako razlikujemo objektivno pripovjedanje, ukojem
pripovjeda nastoji da njegova osoba ne doe do izraaja i da zadri nepristran stav prema svemu isprianom.
Subjektivno pripovjedanje je u kojem se pripovjeda izjednauje s osobom u romanu, komentira dogaaje sa
svog stajalita i nastupa kao tzv. fiktivni pripovjeda, a pripovjedaev lik se moe pomicati s jednog lika na
drugi. Kompozicijski je nejjednostavniji sluaj kada sveznajui pripovjeda pria dogaaje redom od poetka
do kraja, tako da predhodni objanjava idui. Takav sluaj je veoma est u realistikim romanima 19. st. U
modernim romanima jednostavni oblik zamjenjuje se sloenim sastavom pripovjedaevih perspektiva. Isti
dogaaji se prikazuju s razliitih aspeketa, pri emu dobivamo obuhvatniju cjelinu isprianoga. U kompoziciji
romana imaju vanu ulogu opis, razgovor i monolog. Poseban oblik monologa je tzv. unutarnji monolog, na taj
nain iznoenja misli nastoji se postii potpuna istvjetnost pripovjedaa i karaktera, a izlaganje struja svijesti tj.
sve ono to pretpostavljenoj osobi pada na pamet bez ikakvih napora da se itaocu olaka razumjevnja.
Tip romana 20. st.je roman struje svijesti, on je u savremenu prozu uveo novu tehniku pripovjedanja, neku
vrstu analize svijesti, odnosno sadraja svijesti. Osim toga u prozna knjievna djela ulazi i izvan knjievna gaa
tj. nauna, filozofska ili politika razmatranja, izvjetaji o stvarnim dogaajima i sl.
MIGUEL DE CERVANTES SAAVEDRA-DON QUIJOTEA

Pisac koji je znaio najvii uspon i sintezu panjolskog duha stvarnosti svoga vremena bio je Miguel de
Servantes (1547 1616),roen u Alcala de Henares.
kolovao se u rodnom mjestu,u Sevilli i Madridu i ve sa dvadeset godina otiao u Italiju gdje je bio vojnik.Tu je
upoznao talijansku knjievnost i ivot,bujniji i slobodniji nego u svojoj domovini to mu je kasnije bilo od velike
koristi.Godine 1571. Servantes uestvuje u velikoj pomorskoj bitci protiv Turaka,kod Lepanta,u kojoj se junaki
borio te je bio teko ranjen,od ega mu se osuila lijeva ruka. Taj dogaaj je za Servantesa znaio poetak
njegovih nesrea,ali ga je isto tako do kraja ivota ispunjavao ponosom.
Godine 1575.kad se vraao u panjolsku zajedno sa svojim bratom,bili su zarobljeni i odvedeni u Alir.
Nekoliko puta je pokuao bjeati i jedva je izbjegao smrtnu kaznu,ali je 1580.god bio otkupljen i vraen u
panjolsku.
217
Poto se ve ranije okuao u kjievnim poslovima,nadao se da e moda zabavnim romanima i komedijama doi
do nekakvih zarada ali od pera nije mogao ivjeti i ovaj veliki duh morao se prihvatiti najubogijih poslova
:putuje na mazgi od sela do sela,skuplja porez i po Andaluziji otkupljuje ulje i ito za vojsku.
Kako nije bio ni prepreden ni dobar raundija,zbog manjkova je nekoliko puta bio u zatvoru.
I u najveim tekoama nalazio je snage da se podsmijehne,bez zajedljivosti,na svoj i na tui raun. U zavisti i
zloi vrijeali su ga nemilosrdno(pisci),a on se uvijek branio smireno i dostojanstveno,s priguenom gorinom i
ponosom.
Umro je siromaan,ali slavan i siguran u sebe,22.4.1616 god.u Madridu.
DJELA
217
Godine 1585.objavio je pastirski roman La Galatea,a takvi su romani bili u modi te se ni Servantes ne udaljava
mnogo od ve poznatih kalupa:pastirskih ljubavi,pjesama,plesa i zabave u idilinim pejzaima.
U doba kad je objavio Galateju Servantes kae da je mnogo pisao za pozorite(oko 30 djela)i da su njegovi
komadi bili s uspjehom izvoeni.
Bile su to komedije i drasme u renesansnomn stilu,pisane prema klasinim uzorima,a sauvane su samo
dvije,obje u stihu:Alirski dogaaj i Opsada Numancije.
U prvoj je prikazao ivot zarobljenika,a djelo je zanimljivo i kao svjedoanstvo,jer pisac i sebe uvodi u radnju.
Druga knjiga je istorijska tragedija.
Godine 1615 objavio je Osam komedija i osam meuigara koje nikada nisu bile izvedene.
Od komedija izdvajaju se panjolski delija,s maursko-kranskom tematikom,Alirske uze,gdje se ponovo vraa
danima svog robovanja,al s tehniki savrenijim i dubljim zahvatom.Godine 1613 napisao je prozno djelo
Uzorite novele.
Kada je spremio za tampanje Uzorite novelebio je ve slavan pisac.
Dugo podcjenjivan kao slab pjesnik i osrednji autor komedija,najednom,1605 u pedesetosmoj godini ivota,kad
se pojavio prvi dio Bistrog Viteza don Quiotea od Manche. On stupa u prvi kjievni red,na zaprepatenje
pisaca koji ga nisu podnosili.
Uspjeh knjige bio je nezapamen.
RENESANSA
(franc.renaissance;tal.rinascimento-preporod,obnova)
Velika knjievna epoha izmeu srednjeg vijeka i baroka,nazvana prema opekulturnom pokretu i velikom
povijesnom razdoblju,otprilike od sredine 14.-16 st. koji je zapoevi u Italiji obuhvatio cjelu Evropu.Ovo
razdoblje podrazumijeva novo razumijevanje antike,zapoeto pokretom humanizma,slobodniji odnos prema
Crkvi i religiji te shvaanje ovjeka kao slobodnog stvaralakog pojedinca iji ivot ovisi o vlastitim odlukama.
Osobito prozne vrste dobivaju u doba renesanse status visoko cijenjene umjetnike knjievnosti u kojoj se i
ubraja i M.de Cervantes s Don Quijoteom.
BAROK
(panj.baruecco;port.barocco-nepravilan,neobraen biser)
Knjievna epoha izmeu renesanse i klasicizma,obuhvaa otprilike razdoblje od 1570 do 1670.,a obiljeja su joj
pridavanje vanosti stilskim negoli tematskim vrijednostima.
Povjesniari knjievnosti skloni su ga s jedne strane povezivati s pokretom protureformacije i obnovom smisla
za duhovne vrijednosti religije a s druge strane jasnoi izlaganja,preglednosti kompozicije i svjetovnoj tematici,
zbog naglaavanja nestvarnog,izmiljenog,te zbog intuicije,slutnje i osjeaja nasuprot razumskim objanjenjima.
U djelima velikana svjetske knjievnosti W.Shakespearea i M.de Cervantesa mogu razabrati i naglaene barokne
osobine.
DON KIHOT
217
Nakon svih nedaa,nesrea i nepravdi u seviljskom zatvoru,pun jada i gorine,Cervantes poinje pisati svoju
istoriju o mananskom luaku Don Kihotu.
Mnogi misle da pisac u prvi mah nije imao pred sobom neki iroki plan o pustolovinama svog junaka.Da bi
utukao zatvorsku amotinju namjeravao je sloiti jednu zabavnu novelu,ali kad je pokrenuo svog viteza,pred
njim se otvorila iroka perspektiva,s velikim i raznovrsnim mogunostima. Tako je njegov junak,iz poglavlja u
poglavlje,iz zbivanja u zbivanje rastao i uobliavao se u sloen i potpun ljudski lik,koji je i smijean i tragian i
plemenit i velik u svojoj nesebinosti.
Tu potpunost i veliinu don Kihot dobiva tek u drugom dijelu romana kiji je izaao 1615.to znai da mu je
Cervantes mogao dati punou i vrste obrise tek nakon dugog bavljenja njime:don Kihot se u njemu raao
postepeno,ali sigurno.
Druga je knjiga savrenija,i stilom i kompozicijom i jasnoom perspektive koju je pisac imao pred sobom.
Cervantes i na poetku i na kraju svoga djela istie da mu je glavna namjera napisati satiru1 na viteke
romane,ismijati njihove matarije i besmislice.
Teko je rei je li mu to zaista bio glavni cilj ili je to isticao da bi prikrio dublje i ozbiljnije namjere,ali injenica
je da je don Kihot neto mnogo vie od toga.
Polazite je romana vrlo jednostavno:jedan nepoznati seoski plemi iz Manche (Alonso Quijano),u dosadi,itao
je viteke romane,itao ih je u tolikoj mjeri i s takvim uivljavanjem da mu se od toga pomutilo u glavi. Jednog
dana obue neku starinsku viteku odjeu,naorua se ,uzme ime don Kihot,uzjae konja Rocinanta i krene u
svijet kao skitnica vitez,eljan pustolovina i junakih djela,kakvih je nalazio u svojim romanima. Zamislio je i
svoj ljubavni ideal,Dulcineju od Tobosa.
Na prvom putovanju nije stigao daleko.
Doao je do neke krme koju je smatrao dvorcem.Tu su ga,u smijuriji proglasili vitezom.
Potukao se s mazgarima i vratio se natrag da nae titonou i da se bolje pripremi.
Na povratku je oslobodio momka kojega je gospodar mlatio;napao je toledske trgovce
koji ga pretukoe i ostavie.
Tu ga nae neki njegov susjed i dovede kui.Kad se oporavio nagovori seljaka Sancha
Panzu da mu bude titonou i da poe s njim.I od tada,oni su nerazdvojivi.Dva svijeta,koliko suprotna,toliko i
povezana,putuju zajedno:ludost i razum,mata i stvarnost,ideali i sebinost,trvovanje i lukava
promuurnost;sudaraju se i stapaju,odudaraju i privlae,isprepleu i tvore onu duboko jedinstvo to se
zove ivot,u svoj njegovoj sloenosti.Nali su se zato da bi od poetka do kraja vodili razgovor,da bi
se prepirali i uvjeravali jedan drugoga.
Oni su predstavnici dvaju suprotnih svjetova,ali jedan bez drugoga ne mogu.
Sva snaga i veliina knjige poiva na njihovim dijalozima,na njihovom unutranjem
sukobu i okraju kojem nema kraja.
Sancho je zato tu da bi svojom priprostom logikom,svojom domiljatou dao pravo osvjetljenje don Kihotovim
ludostima i matarijama.
Don Kihot je zato tu da bi pokazao Sanchu kao moda nije sve u njegovoj logiunosti i praktinosti,kako
ljudskoj dui treba neto vie od toga.
A Cervantes e ih voditi u tako savrenoj mjeri te, unato trenutanim nadmoima jednoga ili drugoga,u biti ni
jedan ni drugi nee izai kao pobjednik.
Njihov e sukob ostati otvoreni problem,jer je i ljudska stvarnost oduvijek bila i ostala problematina.
Don Kihotove pustolovine su poznate i nije ih potrebno ponavljati.
Ludi je vitez iao iz okraja u okraj i gotovo uvijek je bio pobijeen i ismijan.
Sancho ga je neprestano upozoravao i dozivao pameti,ali uzalud.On je postavio sebi cilj od kojeg nije
odustajao.Bio je bezuman u svojim postupcima,ali je bio dobar i
Plemenit u svojim namjerama.Njegova je svrha bila da na svijetu uspostavi kraljevstvo pravde,da ispravlja
krivice,da osveuje nepravde,da pomae nemonima.
Zati njegova djela,koliko kod bila sumanuta,zrae veliinom.Dobro je neko primjetio da manchanski vitez jest
lud,ali da to nije bolesno ludilo,nego nain postojanja i djelovanja.Zato ga Cervantes nikad ne svodi na
lakrdijaku figuru.
Svom nesretnom vitezu,zbog toga jer predstavlja simbol ljudske tragike,pisac uvijek uva
ljudsko dostojanstvo.
217
Iako lud,on je uzdignut iznad svoje okoline,a nikad nije pogaen ni odbaen od nje.
Jer don Kihot je utjelovljenje ljudskog sna, ljudske bezumnosti, ljudskih stradanja i uporne borbe za pravdu,
istinu i nedostine ideale. Bio je luak, ali lucidan i vidovit, koji je na trenutke dolazio do bistrih
spoznaja o sebi i svome snu.
Kad mu vojvotkinja izrazi sumnju u Dulcinejino postojanje, on e rei: o tome bi se moglo govoriti. Bog bi
znao imali ili nema Dulcineje na svijetu; da li je iz mate ili nije iz mate; i to su takve stvari koje se ne
mogu do kraja provjeriti Zato mu Cervantes pred smrt vraa razum. On nee da njegov dobri junak
ode sa ovog svijeta kao luak.Sancho je don Kihotova suprotnost:on predstavlja stvarnost,oprez i
egoizam. Ali on je i dio don Kihotova svijeta. Opominje gospodara ali i sudjeluje u njegovim inima pa
esto i sam dobija po leima, ali ni on ne odustaje. Vodi ga sebinost i gospodareva obeanja,ali Sancho
je dobriina i potenjaina.I jednom je rekao:sve da mi i ne pokloni otok,ja sam onaj koji jesam.
Taj priprosti seljak mnogo puta e se prepustiti snovima svoga gospodara i radovat e se ponovnom odlasku u
svijet,na poetku druge knjige.Na kraju,don Kihot,poto mu se vratila pamet,rei e Sanchu:oprosti
mi,prijatelju,to sam te naveo da se ini ludim kao i ja....
Tako su njih dvojica razliiti,ili zajedno.
Ortega kae da don Kihota treba itati unutra,a to znai:itati ga mislei.
Sasvim je sigurno da je Cervantes u svoju knjigu i svog ludog heroja pretoio mnogi svoj jad i mnogo
ogorenje.Bio je nezadovoljan,u sebi i oko sebe,i imao je dovoljno razloga za ironiju,za sarkazam
najotriju satiru.
Bio je ovjek blage naravi i dobra srca,koji je nauio strpljivo podnositi nedae.
Na mnogim mjestima ak naglaava svoje potene kranske namjere,a to radi zbog straha od cenzure i
inkvizicije.Tim su strahom bili opsjednuti svi panski pisci i
mislioci njegova vremena,a mi zapravo ne znamo ta je sve cenzura izbrisala iz Cervantesovih knjiga,jer je
brisala iz svih,to je poznato.
U jednoj noveli ak kae da pravi kranin ne smije oajavati,jer da je oajanje najvei ljudski grijeh.
Z A K LJ U A K
U ovom svom djelu nastupa kao narodni mudrac,koji je sve vido i sve proivio,koji u svakoj prilici zna rei ono
ta treba,koji o svemu zna suditi razborito,kako ga je ivot nauio.esto navodi velike ljude i njihove
misli ali je u biti njegovo rasuivanje puko i njegovi zakljuci uvijek se zasnivaju na iskustvu,na
zdravoj logici i na onome to je ivot u praksi i potvrdio.
Zato je njegovo djelo blisko irokom krugu italaca, a toga je i on bio svjestan,kad u predgovoru pie:Nastoj da
tvoja pripovijest...priprostomu ne bude na dosadu,razborit ovjek neka se divi invenciji,ozbiljan je neka
je ne odvrgne,a umnik neka je svagda hvali.
I to je jo jedna potvrda Cervantesove velike knjievne i stvaralake svijesti.
L I T E R AT U R A
1.Teorija knjievnosti,Milivoj Solar,kolska knjiga,Zagreb 2001 god.
217
2.Knjievni leksikon ,Milivoj Solar,Matica Hrvatska.2007 god.

3.Povijest svjetske knjievnosti, Milivoj Solar,Zagreb,2003 god.
4.itanka,II razred gimnazije,Zdenko Lei,Sarajevo publishing,Sarajevo,2003 god.
5.panjolska knjievnost-Matica Hrvatska,Zagreb,1964 god.
L I T E R AT U R A
Univerzitet u Tuzli
Filozofski fakultet Bosanski jezik i knjievnost
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA:

KNJIEVNA DJELA, OPUSI, POETIKE II
TEMA:FRANOIS RABELAIS
Mentor: Dr. sci. Azra Verlaevi

Studenti: Edvin Crnki i Izet Memi
Franois Rabelais
Franois Rabelais (1494.- 1553.) je glavni francuski pisac iz perioda Renesanse, a osim toga bio je i doktor i
humanista i smatran je kao avantgardni pisac fantazija, satire, crnog humora. Iako su mjesto i datum njegovog
roenja nedokumentovani postoji vjerovatnoa da je roen 1949. god. blizu Chinona ( vjerovatno negdje blizu
217
Pariza gdje je njegov otac bio advokat. Kasnije je napustio manastir da bi studirao na Univerzitetu Poitieresa,
Univerzitetu u Montepellieru. 1532. god. se preselio u Lyon, jedan od intelektualnih centara Francuske, ali nije
samo uio medicinu nego je i pisao i prevodio latinske radove za tampara Sebastiana Gryphuisa. Kao doktor je
koristio svoje slobodno vrijeme za pisanje i objavljivanje humoristikih pampleta. Koristei se pseudonimom
Alcofribac Nasier, 1532. god. objavio je svoju prvu knjigu Pantagruel koja e biti poetak njegovog serijskog
djela Gargantua. U svojoj knjizi Rabelais opjevava uzvienje vinove loze njegovog rodnog grada, Chinona,
kroz opise jela, te opijanja glavnih likova, diva Pantagruela i njegovih prijatelja. Rabelaisova trea knjiga je bila
javno objavljena pod njegovom pravim imenom. S podrkom lanova poznate porodice Bellay primio je dozvolu
od kralja Francoisa 1. da nastavi objavljivati svoju kolekciju. Nakon smrti obrazovanog kralja, Rabelais nije
zadovoljio akademsku elitu, a francuski Parlament je suspendovao prodaju njegove etvrte knjige. Nakon togs,
Rabelais je esto putovao u Rim sa du Bellayem te je kratko vrijeme ivio u Torinu sa Guillameom du Bellayem.
Vjerovatno se Rebelais neko vrijeme i krio zbog toga to je bio prozvan heretikom. Spasila ga je du Bellayeva
zatita. Rabelais je kasnije studirao medicinu u Montpellieru 1537. i 1538. god., a 1547. god. postao je voditelj a
otkaz je dao neposredno prije smrti u Parizu, 1553. god. prema nekima, napisao je poznati citat Ja nemam
nita, posjedujem samo sjajan dogovor, a ostatak ostavljam siromasima. , a njegove posljednje rijei su bile :
Vie ne traim ono veliko moda.
Gargantua i Pantagruel
Gargantua i Pantagruel je pria o dva diva, ocu Gargantui i njegovom sinu Pantagruelu, te o njihovim
avanturama. Dok se prve dvije knjige odnose na ivote dva diva, ostatak te serije se veinom odnosi na avanture
Pantagruelovih prijatelja, kao to su Panurge i Brat Jean. Iako je veina poglavlja smijena, divlje fantastina, a
nekada i apsurdna, neki dijelovi su postali poznati zbog opisa humanistikih ideala toga vremena. Ustvari,
Gargantuino pismo Pantagruelu i poglavlje o Gargantuinom djetinjstvu predstavljaju detaljnu viziju obrazovanja.
U prvoj knjizi Rabelais opisuje Manastir u Thelmi, koji je izgradio div Gargantua. Ta crkvena institucija izaziva
alu kada njegov manastir dobiva bazen, te i to da toranj nema zvona. Gargantua i Pantagruel utemeljuje tip
romana koji nee prevladati u daljem razvitku, ali e stalno biti prisutan u nekoj vrsti opozicije i uvijek e iznova
nadahnjivati mnoge ak i drugaije orijentisane autore, kao npr. Balzaca a danas ga izuzetno cijene i modernisti i
postmoddernisti. Temeljno naelo integracije cijelog djela nije, kao u kasnijim romanima, sudbina lika ili
porodice, nego se sve temelji na osobotim knjievnim postupcima koji se stalno ponavljaju, izazivajui dojam
komike i ironine kritike. Najvaniji i najprisutniji postupci u ovom djelu su preuveliavanje, izokretanje,
izobliavanje i ponavljanje s varijacijama. Pretjerivanje je pri tome stalno stilsko sredstvo, figuru koja se naziva
hiperbola, Rabelais je protegnuo na cjelokupno izlaganje. Gargantua i Pantagruel su divovi, i to takvi da,
primjera radi, kada se Pantagruelova kobila pomokri, nastaje u Francuskoj poplava, a kada on eli zatititi svoju
vojsku od kie, isplazi jezik i sve ih pokrije. Pretjerivanja su stalna, za dojenje Gargantue, recimo, treba, 17 913
krava, na gozbi su pojedena 367 044 vola, a kada se Gargantua pomokrio, utopilo se 260 418 Pariana, ne
brojei ene i djecu. Drugi temeljni postupak je izokretanje, pri emuparodija igra bitnu ulogu. U vjetim
dijalozima i navodima neprestano se parodira skolastiki nain dokazivanja, odgoj, uenje, razliiti tipovi
govora. Izobliavanje je prisutno ne samo u u izvrtanju vrijednosne hijerarhije nego i u svojevrsnom povezivanju
visokog i niskog, smijenog i gorko ozbiljnog, boanskog i ivotnjskog. Gargantua i Pantagruel su divovi, dakle
udovita, jedu i piju te se odaju iskljuivo tjelesnim uicima, no oni su ujedno dobroudni, esto plemeniti i
razumni, imaju nadljudske sposobnosti i koriste ih kako na korist ljudima tako i zato da ljudima pokau kako
nisu puno iznad ivotinja. Ponavljanje s varijacijama je postupak koji moda najvie smeta savremenim
itaocima. Ponavljaju se najee motivi, skraene konstrukcije i opisi, a esto se nabrajaju knjige, imena,
postupci, vrste jela i slino, pri emu se u sve uplie komika i parodija. Da je u svemu tome prisutno i mnogo
simbolike te da se neto moe shvatiti i kao alegorija, teko je osporiti, iako i sam Rabelais to odbacuje u
predgovoru Gargantue.
Njega zanima jedino komika, pa on pie djelo koje komikom eli izrei ono to se na drugaiji nain na bi
moglo iskazati. Zato je njegovo djelo uzor jednog tipa knjievnog oblikovanja. On je skupio iskustvo kako uene
komedije tako, tako i iskustvo uline knjievnosti, psovanja, rugalica, nadijevanja smijenih nadimaka i
prianja svih vrsta ala. Na temelju svega toga on je stvorio djelo koje je bilo stalno zabranjivano i ocrnjivano,
ali koje je i stoljeima nadahnjivalo kominu i alternativnu knjievnost u svim njezinim vidovima. Knjievna
vrsta kakvu je on oblikovao na neki nain je ula i u novi sistem knjievnih vrsta renesansne knjievnosti.
Francuska renesansa je bila vrijeme lingvistikih kontroverzi. Bilo je kolskih debata o pitanju izvora i porijekla
jezika. Koji jezik je bio prvi jezik? Da li je jezik neto s im se ovjek rodi ili se to mora uiti? Poetak 16.st.
217
predstavlja period inovacija i promjena za francuski jezik, posebno za pisanu formu. Prva gramatika bila je
objavljena 1530. god., a 1539. god. izlazi prvi rjenik. Svaki autor je imao svoju ortografiju. Rabelais je sam sebi
razvio linu zbirku kompleksnih pravila. Rabelaisevo koritenje njegovog narodnog jezika je bilo originalno i
kreativno. Upoznao je grke, latinske i italijanske posuenice a koristio je i mnotvo dijalekata i izmiljao je
nove rijei i metafore od kojih se neke koriste i u dananjem standardnom jeziku. Rabelais je jedan od onih
autora koji su dosegli francuski jezik na najudnovatiji nain.
Izuzetno obrazovan, oduevio se idejama humanizma, dobro je poznavao klasinu kulturu i nadahnut novim
duhom renesanse otro se suprotstavio sresnjovjekovnom odgoju i orazovanju, skolastici i obiajima te nainu
ivota, kakav je, prema njegovom miljenju, sputavao izvorne ljudske potrebe i radost ivota. ivotno djelo,
Gargantua i Pantagruel, objavljivao je u dijelovima, izazivajui stalne progone, zabranjivanje i une osude zbog
opscenosti, ismijavanja savremenika i svih priznatih vrijednosti. Peta kjinga ciklusa nije njegova, no kako se
nastavlja po svoj prilici sluio nedovrenim rukopisom, ili barem iscrpnim nacrtom, a izvrsno je poznavao
prethodne knjige, uklapa se u cjelinu i danas se objavljuje zajedno s ostalima. Djelo se svrstava u vrhunska
ostvarenja svjetske komike, u izrazu se oslanja na karnevalsko iskrivljavanje i obrtanje svih priznatih vrijednosti,
pa i na cjelokupnu srednjovjekovnu usmenu kulturu, koja je postojala, i razvijala se uporedo s uenom dvorskom
i crkvenom kulturom obrazovanih. Danas se u njemu prepoznaju mnogobrojni knjievni postupci
hiperbolizacije, ironije, fantastike i zaudnosti, ponavljanja, igre s citatima i skepticizam, koji su postali omiljeni
u postmodernizmu. ivotom i djeom Rabelais je postao legendarna figura na koju se kao na utemeljitelja esto
poziva cjelokupna europska komina knjievnost nakon srednjeg vijeka.
Literatura:
- Gargantua i Pantagruel, predgovor
- Povijest svjetske knjievnosti, Milivoj Solar, Zagreb, 2003
- Knjievni leksikon, Milivoj Solar, 2007
- http://en.wikipedia.org/wiki/Fran%C3%A7ois_Rabelais
- http://www.newadvent.org/cathen/12619b.htm
- http://www.kirjasto.sci.fi/rabela.htm
- http://www.quotationspage.com/quotes/Francois_Rabelais/
UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET
217
SEMINARSKI RAD
TEMA:VILIJAM EKSPIR
BURA
STUDENT:AMRA
KASUMOVI
PROFESOR:
DR.SC.AZRA VERLAEVI,DOC.
I UVOD
1.1 RENESANSA
U velikim prijelomnim historijskim dogaajima razvio se jedan novi pogled na svijet, koji je bio utemeljen
u neposrednom ivotnom iskustvu u kritikom preispitivanju svih ivotnhi pojava i u empirijskoj
filozofiji. Taj renesansni pogled na svijet dolazio jedo izraaja u prirodnim naukama,matematici,fizici i
astronomiji,ali takoer i u novoj umjetnosti u arhitekturi,kiparstvu,slikarstvu i knjievnosti. A
utemeljiva te nove,slobodoumne,humanistike orijentirane evropske civilizacije bili su brojni genijalni
mislioci, naunici,umjetnici koji su krajem 15.st. i tokom 16.st. djelovali u razliitim evropskim zemljema.
I to je s pravom se moe rei bila epoha svestranih genija. Jer tada su u Italiji stvarali takvi svestrani
umovi kao to su bili veliki umjetnici Leonardo Da Vinci(1452-1519) i Michelangelo Buonarotti(1475-
217
1564) i veliki naunici Giordano Bruno(1548-1600) i Galileo Galilei(1564-1642). U Holandiji je u to

vrijeme djelovao Erazmo Roterdamski(1466-1536) ije je slavno satirino djelo Pohvala glupostiza ono
vrijeme predstavljlo neku vrstu ruenja brane poslije ega je voda sve
odnijel:pape,kraljeve,skolastike uenjake i teologiju, tj. Same temelje srednjovjekovne kulture i
srednjovjekovne slike svijeta. A u Engleskoj su tada svoje ideje razvijeli dravnik i filozof,naunik i
knjievnik Francis Bacon (1561-1626),koji je predloio nova sredstva za saznavanje istine:iskustvo i
zakljuivanje na osnovu iskustva (indukcija). To doba svojim su djelom obiljeili i mnogi drugi mislioci, u
knjievnosti najznaajniji izraz zrelog renesansnog duha bila su djela engleskog pjesnika i dramatiara
Vilijama ekspira (1564-1616) najobuhvatnijeg genija u historiji svetske knjievnosti. Ako su u
knjievnosti srednjeg vijeka dominirale one knjievne vrste u kojima se ovjekov ivot pokazivao
prvenstveno u odnosu na vjenost onozemaljskog i boanskog(ljetopisi,ivoti svetaca molitve i pohvalna
slova,crkvene himne i crkvena prikazivanja) renesansna knjievnost je u sreditu svog interesa ponovo
postavila ovjeka i njegov ivot na osnovu svijeta. Zato je ona svoje uzore nalazila ne u epohi koja joj je
predhodila ve u davnim i gotovo zaboravljenim vremenima antike kulture u ijem je sreditu takoer
bio sam ovjek. Nakon svojih predhodnika humanista koji su pisali na latinskom jeziku renesansni pisci
su kao knjievni jezik prihvatili narodni govor pa su na taj nain dali podstreka punom procvatu
knjievnosti na jeziku svog naroda. Piui na narodnom jeziku,a ugledajui se u antike pisce,oni su tako
u nacionalnu knjievnost uveli mnoge knjievne oblike koji su u srednjem vijeku bili
zaboravljeni:ep,lirsku pjesmu,tragediju,komediju,satiru,poslanicu,epigram,eklogu( ili pastirski dijalog
iz kojeg je nastala dramska forma koja se zove pastorala) kao i punoantike prozne forme:novele i roman.
Imajui u svakom tom anru pred oima neki klasini uzor(Homera i Vergilija u epskoj poeziji, Plauta u
komediji, Sofokla i rimskog pisca seneku u tragediji itd.) renesansni pisci su svjesno oponaali ali i znatno
modificirali svoje antike uzore pa su tako na osnovu tih klasinih modela stvarali vlastite pjesnike
forme,u kojima su dovodili do izraaja svoje estetske tenje i ivotne ideale. U tom smislu mogu se
izdvojiti etiri osnovna stava koja karakteriziraju renesansnu knjievnost i sutinski je razlikuje od
knjievnosti srednjeg vijeka:
Senzualizam i Hedonizam. Prije svega za razliku od srednjovjekovne okrenutosti problemima
onostranosti i ivota due u zagrobnom svijetu,renesansna knjievnost se okrenula ovozemaljskom
ivotu,ovjeku kao jedinki i njegovom mjestu u prirodi,historiji,drutvu,porodici. A pri tome je ovjek bio
shvaen kao bie prirode,koje ne samo da je okrueno prirodom ve u svojoj tjelesnosti afirmira prirodu i
njemu nesputanost. Ne stidei se vie svoga tijela i ne skrivajui ga reneasnsni ovjek je u umjetnost
ponovo uveo tjelesnost,tjelesnu ljepotu i tjelesne porive. Otuda karakteristina senzualnost,putena
ulnost,pa i erotinost renesansne umjetnosti i knjievnosti.
Individualizam. Osim toga u renesansi je prvi put u novoj eri priznat znaaj individue
tj.ovjeka,pojedinca. Nakon hiljadugodinjeg zahtjeva za poniznou pred Bogom,individua je ponovo
poela dokazivati svoju veliinu slobodom svoga duha,snagom svoje individualnosti i svestranom
razvijenou svoje linosti. Zato nije udo to su junaci renesansnog epa,tragedije,pa ak i komedije po
pravilu snane individualnosti,koje se po silini svojih strasti po snazi svoje volje ili po posebnosti svog
karaktera izdvajaju iz svoje sredine. A otuda i karakteristini individualizam renesansne knjievnosti.
Ugledanje na prirodu. Najzad slijedei svoje antike uzore,renesansni umjetnici su kao mjerilo svih stvari
postavili Prirodu i prirodne zakone. Podravati prirodu bio je osnovni zahtjev renesansne teorije
knjievnosti. Ustvari,to je znailo da se svijet u umjetnikom djelu mora upravljati prema odnosima i
srazmjerama koji vladaju u prirodi.193 Ali to nije znailo da su renesansni umjetnici eljeli samo
precrtavali i kopirati stvarnost. Naprotiv, ono su htjeli da ae u slikanju stvarnosti takmie s prirodom i da
tako stvaraju jo ljepe i skladnije stvari i oblike nego to ih nalazimo u prirodi.
Artizam. Otuda i etvrta karakteristika renesansne umjetnosti,njen artizam tj.tenja ka savrenim,lijepim
i skladnim formama. I nije udo to je u to vrijeme u teoriji umjetnosti ponovo na dnevni red stavljeno
pitanje umjetnike vjetine tj.sposobnosti umjetnika da stvara na osnovu izvjesnih naela i pravila svoje
umjetnosti. Tako je dolo do naina miljenja o poeziji po kojem pjesnik treba znati koji su najsavreniji
oblici epa tragedije,komedije itd. I da umije da ih i sam stvara. Naravno,u samom stvaranju kao to
pokazuje ekspirov sluaj pjesnikov genij je jedini koji sebi odreuje pravila stvaranja. Ali je u
193
Upravo onako kao to je Hamlet savjetovao glumcima:Starajte se da nikada ne prekroite granice prirode
217
teorijskom miljenju o pjesnikom stvaranju ta vjera u umjee bila jedna od temeljnih odlika renesansnog
shvatanja knjievnosti.
U doba renesanse tj, od kraja 14.st.do sredine 16.st.knjievnost je kao i sveukupna ljudska misao,doivjela
istinski preporod(to znai francuska rije RENAISSANCE) u kojem su ovjek i ovjekov ivot na ovom
svijetu opet doli u sreditu sveopeg interesovanja i istovremeno postali glavne teme knjievnosti i
umjetnikog stvaranja.
1.2. Razvoj drame

Kako struktura dramskog djela uveliko ovisi o nainu na koji se djelo izvodi na sceni,prirodno je da su
razliiti tipovi pozornice,razliita scenska sredstva i razliiti zahtjevi publike u pojedinim povjesnim
razdobljima uvjetovali i razliite tipove drame. Razvoj kazalita tako uvjetuje razvoj drame te se u
pojedince povjesno odreene dramske vrste mogu razumjeti jedino u okviru cjelokupnog kazalinog
ivota odnosno svih tipova kazalinih predstava koje dominiraju u vremenskom razdoblju i na neke
geografske prostore. Razvoj dramske knjievnosti mora se razmatrati u sloenom spletu razvoja
drutvenog ivota njegova specifinog izraza u kazalinim predstavama te razvoj iskljuivo knjievnih
sredstava izraavanja. Grka tragedija i komedija imale su mnogo emu presudan utjecaj na razvoj
drame u svim evropskim knjievnostima. Pored spomenutih prvaka tragedije Eshila,Sofokla,Euripida te
klasika komedije Aristofana na rimsku dramsku knjievnost djelovala je osobito tzv.novija grka
tragedija koje je najznaajniji predstavnik Menandar(oko 342-292. p.n.e.). takvu komediju u kojoj
nastaje kora,a tematika se orjentira iskljuivo prema privatnom ivotu,oponaala je rimska
komedija,koja osobito preko Plauta8(oko 254-184.p.n.e.) djeluje na razvoj komedije sve do naih dana.
Takav tip komedije stvara niz tipinih karaktera(krtac,zajedljivac,zavidljavac,hvalisavac,ljubavnik) i
tipinih odnosa koji se razrjeavaju na tipine naine ( lukavi rob pri tome ima obino veliku ulogu)
renesansna komedija u Italiji slijedi u velikoj mjeri tradiciju a na nju se oslanja i na najvei komediograf
Marin Dri.
Novela od Stanca,Skup i Dundo Maroje ine vrhunac te knjievne vrste u cjelokupnoj evropskoj
knjievnosti. Neovisno o grkoj i rimskoj tradiciji u srednjem vijeku razvija se poseban tip drame koji
nastaje na osnovi kranski obreda. Cijela liturgija dobiva postupno dramski oblik u dijalozima,pjevanju
i u izmjenjivanju dramskih situacija odnosno pojedinih prizora i postepeno se odvaja od obreda u
samostalne dramske prestave. Takve predstave nazivaju se misteriji(takoer:mirakuli,pasije,moraliteti) a
u nas prikazanja ili skazanja. U njima se obrauju dogaaji iz biblijske mitologije, osobito iz Kristova
ivota ili osobe odnosno dogaaji iz ivota pojedinih svetaca i muenika. Postupno u takve drame ulaze i
prizori iz svakidanjice,a esto i komini elementi 194
Kompozicija je redovno labava radnja nije koncentrirana,a tekstovi su ponekad tako opseni da je
izvedba trajala i nekoliko dana. U renesansi takva dramska knjievnost dolazi u drugi plan,a pored
komedije po uzoru na Plauta javlj se i poseban oblik dramske umjetnosti tzv.commedia dell arte. U opreci
prema odve uenoj drami raenoj po uzoru na grka i rimska djela takva komedija gradi se na
improvizaciji glumaca koji se tek okvirno pridravaju utvrenog razvoja ranje. Likovi imaju stalna
imena i karakteristike(npr.stari krtac Pantalone,lukavi Pulcinella,pohlepni Harlekin).
Vrhunac dramske umjetnosti u renesansi ak i u cjelokupnoj dramaturgiji evropskih knjievnosti vezan je

za stvaralatvo Vilijama ekspira. ekspirove tragedije i komedije razlikuju se tematski i oblikovano od
antikih uzora,ali koncentracija radnje izvornoj dramskoj napetosti i dubini ljudske problematike koju
194
Milivoj Solar Teorija knjievnosti, kolska knjiga, Zagreb,2001.
217
dramski oblikuju,ne zaostaju za antikim klasicima. One su pisane i u stihovima i u prozi,broj je osoba
naelno neogranien,u dramske situacije uvode esto pored traginih i komine elemente,a kompozicija
im je mnogo slobodnija od kompozicija antikih drama. irok raspon sagledavanja problematike ljudskih
strasti i psiholoko produbljivanje karaktera ini ekspirove drame nepremaenim uzorcima dramske
knjievnosti koja svu puninu ljudskog ivota zahvaa i oblikuje upravo i iskljuivo onim sredstvima
izraza kojima raspolau drama i kazalite. Po rijeima dra Tvrtka ubelia evropsko pa i svjetsko
dramsko stvaralatvo,a poslije antikog i srednjovjekovnog imaju najvee znaenje i predstavljaju
najvee dostignue djela engleskog dramatiara i pjesnika Vilijama ekspira koji je uzimao grau bez
ogranienja svih povjesnih razdoblja i drutvenih slojeva. Pisao je u stihu i prozi i nije se pridravao
naela triju jedinstva. Stvarao je dramu i dramske situacije na temelju izravnog neposrednog
sagledavanja ivota i sila koje u njemu djeluju uz tragino unosio je i komine situacije i groteskne
ugoaje. Odstupao je od klasicistikih naela jer su njegovi dramski oblici osloboeni antikih uzora.
Glavno izraajno sredstvo drame dramski dijalog razvio je do najveeg savrenstva. 195 Njegovi likovi su
neposrednom razgovorno funkcionalnom dijalogu na sceni,pozornici,izrastaju u velike svestrano i duboko
razraene karaktere,nosioci velikih ljudskih strasti i ideja.Dramski tekst se sastoji od dijelova
namjenjenih publici i dijelova namjenjenih samo redatelju odnosno glumcima.dijelovi namjenjeni publici
sadre to glumci govore koji slue za oznaku onog ko izgovara tekst i upute o tome ta glumci trebaju
raditi ti dijelovi zovu se didaskalijama. Fabula se u drami ne pripovjeda nego se njeno odvijanje postie
izmjenom dramskih situacija. Jedino na poetku dramskog dijela nalazi se tekst koji ne izgovaraju glumci
a koji ipak nije namjenjen samo redatelju i glumcima nego i publici. Taj dio naslovljen je obino osobe
odnosno lica.
Najprikladnije stilsko sredstvo za izraavanje suprotnosti izmeu karaktera odnosno suprotnosti
misaonih stavova u drami je dijalog. Pored dijaloga upotrebljava se i monolog u kojem jedan akter drame
iznosi vlastito miljenje stajalite,raspoloenje, namjere i slino. Svaka drama ima svoj poetak,sredinu i
zavretak i isto tako jedinstvo radnje,mjesta i vremena gdje je stvoreno uenje o trima jedinstvima.
Mnogi teoretiari smatraju idealno zamiljenu dramu koja se sastoji od pet osnovnih dijelova koji ine
etape u razvoju radnje. To su: ekspozicija,zaplet,kulminacija,peripetija i rsaplet. Formalna podjela drame
je na inove,slike i prizore.
1.3.Dramska tradicija ekspira

ekspirova dramska djelatnost moe se podijeliti u tri perioda:
-rani
-srednji
-prozni
U ranom periodu koji je trajao od 1590-1601.god.nastale su komedije skoro sve drame iz Engleske
nacionalne historije i tri rane tragedije-TIT ANDRONIK,ROMEO I JULUJA,JULIJE CEZAR. Njegova
najranija komedija Pometinji pisana je po uzoru na latinskog komediografa Plauta. Druga ekspirova
rana komedija Dva viteza iz Verone,napisana je u istoj tradiciji romantine komedije. Ukroena goropad
jo jedna komedija iz prvih godina ekspirovog stvaralatva pripada vrsti koja je takoer bila poznata iz
ranije drame-scenskoj obradi popularnih folklornih pria. Od oko 1595.god. ekspir poinje da pie
komade u kojima su elementi tih ranijih tradicija tako uspjeno asimilovani da se skoro i ne zapaaju i on
stvara vlastiti komini svijet u kome se na jedinstven nain prepliu zbilja i mata,poetinost i
195
Dr.Tvrtko ubeli Knjievnost,Panorama,Zagreb,1965.str,117.
217
komika,romantinost i realizam. Komadi iz tih godina SAN LJETNE NOI,MLETAKI

TRGOVAC,KAKO VAM DRAGO,BOGOJAVLJENSKA NO-spadaju u ekspirova komediografska
ostvarenja. Prvi ekspirovi komadi u kojima su prikazana zbivanja iz engleske historije tri drame o
Henriju VI iz samog su poetka njegovog dramskog rada,ali pokazuju da je i on u to vrijeme ve
posjedovao sposobnost da amorfnu historijsku grau uoblii u lanac dobro povezanih dramskih epizoda i
niz upeatljivih scenskih prizora. U slijedeoj historijskoj drama RiarduIII ekspir pokazuje da je
ovladao i vjetinom slikanja karaktera. Glavni junak u tom komadu do danas je ostao jedan od
najfascinantnijih ekspirovih dramskih likova. U daljim historijskim dramama a naroito u dvije drame o
Henriju IV koje su najbolje meu njima osvjedoeno je pero iskusnog dramatiara koji sa lakoom
istovremeno stvara ive likove,namee dramski oblik historijskih zbivanja,slika panoramu drutvenog
ivota Engleske i unosi etiko osmiljene u ire historijske tokove. Tragedije
TIT ANDRONIK- spada kao i Hamlet,u tragedije osvete,ali je ne odlikuju istancanost i sklad djelovanja;
Romeo i Julija- nastala nekoliko godina kasnije izvrsno pokazuje ekspirovu novosteenu sposobnost da
dramski izrazi prozne lirizmom ali u prvoj polovini razvija vie kao komedija nego kao tragedija;
Julije Cezar- nema takvu neujednaenost u pogledu tona,ali se osjea kolebanje u pogledu likova,u prvoj
polpvini drame panja je usredsreena na Cezara,a u drugoj na Bruta.
Srednji period ekspirovog stvaralatva(1601-1608) jeste razdoblje velikih tragedija i tzv.problemskih

drama. Tragedije koje je ekspir tada pisao pokazuju velik napredak u odnosu na komade te vrste
nastale u ranijem periodu. To su ostvarenja zrelog genija koja se odlikuju snanom poetinou,velikom
dubinom misli,prodornou vizije i gromadno sazadnim likovima. Iako svaka od etiri velike tragedije
(Hamlet,Otelo,Kralj Lir,Makbet) predstavlja jedinstveno ostvarenje,one imaju zajednike crte. Kao
najznaajniji moe se pomenuti dovoenje traginog ishoda u neposrednu vezu sa karakterom glavnog
junaka. U ranijoj engleskoj drami tragini kraj je esto posljedica djelovanja spoljanjih inilaca,sudbina
ili sluaj196. U ekspirovim zrelim tragedijama radnju ine djela koja izviru iz karaktera uesnika,a
naroito glavnog junaka, i ta djela neminovno vode traginom ishodu. Oni nisu rtve spoljanjih okolnosti
inilaca oni sami doprinose konanoj katastrofi onim to jesu,svojim karakterom,nekom svojom slabou
ili manom odnosno svojom traginom grekom. Time ekspir naputa raniju koncepciju tragedije kao
povijesti o iznenadnom padu monika,o nesigurnosti ovozemaljske sree i nepredvidljivim udima
Fortune,ostvarujui neto slino antikoj traginoj viziji. Od problemski drama najbolje su Mera za
meru,Troli i Krisida. Nazvane su tako zato to se u njima i u vezi s njima postavljaju mnogi
problemi,poevi od toga kako odrediti pojedine likove ,pa do ttoga kakav tip drame uopte predstavljaju.
One nisu vedre ali se ne zavravsju tragino. Sve su proete ironijom,koja ponekad prelazi u satiru. U
njima se na sve to se smatra valjanim i dobrim-duhovno
blagostanje,pravinost,milosre,ljubav,heroizam-gleda kritiki,ponekad i cinino. Po mnogo emu to su
drame s graninih podruja one ispituju tamne strane ljudske prirode a nisu ni komine ni tragine. Dvije
najranije oblikovane dramske vrste u povijesti knjievnosti evropskog kulturnog kruga su tragedija i
komedija.
Tragedija je dramska vrsta u stihovima koja se razvila u staroj Grkoj. Osniva je tragedije prema grkoj
predajiTespis,a najvei su grki tragiari Eshil, Euripid, Sofoklo. Karakteristike tragedije su tragiki
junak, tragika krivnja, tragian zavretak i uzvien stil. Aristotel prvi teoretar tragedije smatrao je da
tragedija treba izazvati strah i saaljenje te tako proistii osjeaje gledatelja. To proienje zove on
katarzom.197
ekspirove drame i nama danas govore o naim problemima i o naem ivotu. Samo zbog toga sva velika
knjievna djela prolosti nose u sebi mogunost uvijek novih i novih shvaanja i tumaenja. Zbog odnosa
prema budunosti knievna djela ne zastarjevaju na onaj nain na koji zastarjevaju ak i velika djela
znanosti.
196
197
Primjer imamo i u ekspirovoj ranoj tragediji o ljubavnicima iz Verone

Od grkog katharsis, prema kathairo-istim
217
II GLAVNI DIO
2.1. Tragikomedija
U posljednjem periodu (1608-1612) ekspir je pisao uglavnom tragikomedije ozbiljne komade sa sretnim
zavretkom,od kojih su najpoznatije Zimska bajka i Bura. To su istancane i potine drame s mnogo
scenskih spektakla,a bave se temama gubitka i ponovnog nalaenja uvrede i pratanja,sagresenja
iskupljenja,zrelog iskustva i mladalake nevinosti. Radnju ine pustolovine,udesna
zbivanja,putovanja,sjedinjavanje s bliskim osobama za koje se vjerovalo da su zauvijek izgubljene ili
mrtve. Pominju se arobna djela i uvode se nadprirodni elementi. Atmosfera je sanjarska,neodreena i
daleka. Osjea se prigueno ali uporno prisustvo simbolikih i mitskih nagovjetaja i poruka. Ti komadi
kojima je zaokrueno djelo velikog dramatiara su bez estokih prizora i snanih strasti, a odiu dahom
smirene vedrine koja dolazi poslije sukoba i trpljenja.
2.2. Tragikomedija BURA

U Buri ekspir izraava glavna stremljenja svoga doba.ekspirova Engleska najvie se interesovala za
prekomorska putovanja,kolonizaciju,politiku i drutveni poredak. Sve su ta interesovanja izraena u
Buri. ekspir tri osnovna jedinstva mjesto,vrijeme,radnju, smatrao je nepotrebnim stegama. Bura je
izuzetak,gdje radnja traje etiri sata,i uglavnom se deava na ostrvu, a sva radnja zavisi od volje jedne
osobe,linosti-od volje Prospera,on je olienje mudrosti. Preko njega nam ekspir saoptava svoje
najdublje misli,nagovjetava nam da eli napustiti dramu i vratiti se u svoje rodno mjesto. San Ljetne
noi, Hamlet; i Bura su tri drame koje se izdvajaju od ostalih u pogledu autobiografskog elementa
sadranog u njima. Bura poinje scenom broba na moru sa kapetanom,kraljom Napulja,sa
grmljavinom i munjama,gdje brod tone.
Antonio: Potonimo s kraljem
Sebastijan: Oprostimo se s njim
Goncalo: Sad bih dao etiri stotine hiljada ari mora za
etrdeset ari pustare,vresita,polja utilovke,tipalice
Ili ma ega drugog. Neka bude volja vinjih. Ali bih vie
Voleo da umrem suvom smru.198 (prvi in,scena prva)
198
Vilijam ekspir Celokupna dela ,Kultura, Beograd, 1963.st.5.
217
Samu buru i grmljavinu prouzrokuje arobnjak Prosper uz pomo svoga duha Arijela. To je dokaz
pominjanja arobnih djela i natprirodnih bia u tragikomediji.
Prosper ima cilj da se osveti bratu to ga je izdao,ili namjeru da se pomiri s njim dovodei ga na otok,ali
isto tako da ker da sinu kralja Napulja iz ljubavi a isto tako i zbog vraanja mjesta koje mu je pripadalo.
Prosper je u Napulju bio zakoniti vojvoda milanski,ali ga je njegov brat izdao:
On me je za vladu dravom smatrao
Nesposobnim,pa je ugovor
Toliko je udan vlasti bio ve
Sa napuljskim kraljem da mu danak plaa
I bude podanik,da potini svoju
Vojvodsku krunu kraljevskoj mu kruni
I da vojvodinu nikad pokorenu
Vaj,jadni Milano- u sraman jaram da.199
(prvi in,scena druga)
Nema ni jednog ekspirovog djela u kojem se ljubav ne pojavljuje:bilo kao zahvalna tema
razgovora,pokretaka snaga likova ili najee kao preporodilako osjeanje koje vraa radost prvog
vienja ljepote u svijetu. U ogromnoj veini djela tuga ili radost zaljubljenika vraaju njegove
usamljenike u na svijet, a nas pribliavaju njima. Tako se Prospanova ker Miranda zaljubljuje u sina
napuljskogs kralja i to na njihov prvi susret,mada je to i bila sama elja Prospera:
Miranda: Mogla bih ga nazvati boanskim
Biem jer ne videh u prirodi jo
Nita tako plemenito
......................................................
vidim
Da sve ide kako sam eleo...
(Prosper za sebe)
Ferdinand se istom jainom zaljubljuje u Mirandu i spreman je na sve da bude njegova ena,da podnese
bilo kakav teret pa da nosi i klade to je bilo udno za buduega kralja. U ovoj drami su teme gubitke
kada kralj Napulja misli da mu je sin mrtav u vrijeme bure jer ne mogu da ga pronau zatim ponovnog
naleenja gdje e pronai svoga sina i to srenog zaljubljenog i zadovoljnog. To je ustvari sjedinjenje s
bliskom osobom za koju se misli da je izgubljena ili ak mrtva. Duh Arijel koji je bio posluan Prosperu za
bilo koje djelo koje je potrebno da uini predstavljen je u ovoj drami kao posluan,dobar duh. On ak
izaziva buru na nagovor Prospera zatim zarobljava sve ljude koji treba da postanu zarobljenici,sam cilj
njegovih djela je bio poztivan.on spaava ivot Goncalu od Antonija i Sebastijana:
Dok ovde hre ti,
Zavera budna bdi
I vreba as svoj:
Ko ivotu udi
199
Vilijam ekspir Celokupna dela ,Kultura, Beograd,1963.str.11.
217
Nek se prene budi:

Probudi se,hoj
(pjeva mu na uho)
(drugi in,scena prva)
Duh ovih posljednjih komada je duh vedrine koja proizilazi iz priznanja ljudske slabosti svi oni
izraavaju duboko osjeanje potrebe kajanja i dunost pratanja.
Lik Prospera je predstavljen kao olienje mudrosti. Sam cilj kojim on izaziva buru je pozitivan,zbog toga
to na kraju prata izdaju roenom bratu,samom kralju i njegovim ljudima,pa i nakaznom
robu,lakrdijai i pijanom podrumaru to su ga htjeli opljakati:
A tebi,najvei nitkove
ijim bi imenom brat kuio usta,
Pratam to nedelo i ostala sva..........
Prijatelju vrli
Dopusti da te zarlim moj stari
Tvojoj asti nema granice ni mere
(peti in,scena prva)
Zbog svega kaemo da je ova drama tragikomedija ili romantina drama jer su njeni glavni dogaaji
romantini,ima dosta tunih djelova i misli su im odve ozbiljnije za komedije,a nisu ni tragedija jer ne
zavravaju tragino,ni smru,zavravaju sreno.
Arijele mili,to je tvoj posao
Pa u elemente,u slobodu. Nek te
Srea prati200
Ovim djelom se mire neprijatelji,a Prosper daje slobodu svom duhu koji i tako slobodan ostaje uz svogo
arobnjaka.
2.3. Ispitivanje i nastanak djela Bura

U posljednjem preiodu od 1608.god. do 1612.god. ekspir je pisao tragikomedije ozbiljnije komade sa
sretnim zavretkom. Tragikomedije ili romantine drame,bile su tumaene kao izraz filozofske smirenosti
i vedrine koje su ozarile pjesnika u posljednjem periodu njegova ivota. Mraan oblak je proao, kae
Dauden i nebo je vedrije i njenije nego ikad. Utisak koji na itaoce ostavljaju tragikomedije jeste ovaj:
ma kakva bila njegova iskuenja i tuge i pogreke on je iziao iz njih mudar,iroka srca,spokojne
due...duh ovih posljednjih komada je duh vedrine koja proizilazi iz priznanja ljudske slabosti. Svi oni
izraavaju duboko osjeanje potrebe kajanja i dunosti pratanja.
Zabluda je,meutim,rairena i popularna,uspostavljati paralelizam izmeu hronologije pjesnikovih
djela i hronike njegovog linog ivota
Liton strei je dao zakljuak na ekspirove tragikomedije da je sam pisac u ovom posljednjem periodu
ivota osjeao dosadu prema drami,dosadu u stvari prema stvarnom ivotu,dosadu prema svijetu,dosadu
prema svemu sem prema poeziji i poetskim snovima. S jedne strane nadaunut je poletom mate da pjeva
eterine pjesme,a s druge strane,nagnan je optim gaenjem da povremeno izlije svoju apatinost u rijei
ogorenja i estine. Tragikomedije obojene su onom istom atmosferom sumora i nezadovoljstva koja
karakterie drugu deceniju pjesnikova stvaralatva,premda se sklopom umetnutih
zabava,pjesme,plesa,muzike i arobnih prizora kao i svojim srenim zavrecima razlikuju od tragedije
koje su im predhodile one su ustvari izraz istog sumornog i traginog raspoloenja koje se osjea poslije
1600.god.
Zanjimljivo bi bilo znati ta je prouzrokovalo tu ogromnu promjenu raspoloenja. Da li je posredi neko
pjesnikovo opako oboljenje,nesrena ljubav, smrt u porodici ili razoarenje u prijatelja? Godine 1596.
umro je ekspirov jedinac Hamnet; 1601. pogubljen je erl Eseks a sa njim zajedno bio je osuen na smrt
pa pomilovan i osuen na doivotno zatoenje mladi erl Sautempton,ekspirov prijatelj i mecena; 1601.
200
Vilijam ekspir Celokupna dela, kultura, Beograd,1963.str.80.
217
umro je pjesnikov otac Don; 1603. umrla je kraljica Elizabeta; iste godine osuen je na zatoenje
vojnika,moreplovac i pjesnik ser Volter Rali; 1605. otkrivena je barutna zavjera katolika; 1607. izbila je
u Midlandu buna zbog ograivanja zemljita; najzad ekspirovi Soneti objavljeni 1609. no napisani
mnogo ranije ako bi bili autobiografske ispovjesti a ne konvencije poetske mode bili bi dokaz o tome da je
pjesnik u vrijeme kad je sonet pisao bio nesrean u ljubavi i razoaran u prijateljstvo. Vrlo je mogue da
su neki nemili dogaaji imali uticaja na promjenjeno pjesnikovoraspoloenje, i da strana mizantropija
Timona Atinjanina nije bez unutranjeg razloga. Historija ne zna koji su to nemili dogaaji u ivotu
pjesnika.201
2.4. Kritika
Nikada ljudski genij nije dublje prodro u ponor ovjejega srca, a nikada ljudske strasti nisu govorile
prirodnijim jezikom. Plodan kao prirodan, on svim svojim licima daje zaudno raznolike karakteristike
upravo kao to ih podjeljuje priroda ljudima,dok ih stvara. On je raztvorio bore ljudskog srca.
LETOURNEUR
Bilo je to oko 18.st. kad ekspirov opus prvi put postaje evropski kulturni bajrak pod kojim e se u
Francuskoj javljati prvi glasovi protiv mrtvog pseudoklasicizma,a u Njemakoj otra Lessingova opozicija
protiv utjecaja dvorskog i shematiziranog francuskog dramaturkoga utjecaja, a za graansko
kazalite.
Pisac Renesanse,osvita graanske klase,otkri e ta klasa kao svog pisca neposredno prije svog
revolucionarnog dozrijevanja u 18.st.,da upravo njegovim tekstovima razbije posljednje ostatke feudalnodvorskog pseudoklasicistikog kazalita te s njima izdvoji punu pobjedu svojih principa u kazalinoj
umjetnosti. Od Diderota i Lessinga do Shillera,Goethea,Hugoa,Stendala,Pukina traje neprekidna bitka
za ekspira koja logino svrava u treem deceniju 19.st.(doba romantike) punom njegovom pobjedom
upravo u asu kad graanska klasa postaje dominantna na socijalno-ekonomskoj i politikoj evropskoj
platformi.
Tema jo uvijek nije iscrpljena u bogatoj stoljetnoj literaturi unato nekim nepobitnim otkriima,unato
svim velikim scenskih tema ekspira i socijalistiko revolucionarno vrijeme tek je naeta u sovjetskoj
kritici, a podloga te nove socijalistike literature koja se sve vie razvija. Ne samo da je zahvaljujui
marljivom i upornom radu ekspirologa svih nacija njegov tekst oien od svih naknadnih zahvata to su
otkriveni svi utjecaji rekonstruirana njegova pozornica Globe-teatra nego su neke komponente njegova
genijalnog djela u to vrijeme bili scenski i idejno razraen do savrenstva. Kratka studija Mozorova o
ekspiru,a jo vie reijski komentari Stanislavskog jasno dokazuju da se upravo tim putem razvija
socijalistika ekspirologija. Razlika izmeu ekspira i najjaih pisaca devetnaestog graanskog vijeka
nije u tome to je opisivao tragedije kraljevskih obitelji, a oni malograanskih nego upravou tome to je
ekspirov teatar obuhvtio arolikost ivota,to je dubok i dulji od kazalita najjaih graanskih pisacapsihologa, ujedno mnogo mnogo iri i u toj irini ivotniji i nijansiraniji i potpuniji. ekspirovo djelo
golema riznica umjetnikih istina nepresuni izvor ivotnih podataka oblikovanih rukom genija stoji pred
naom socijalistikom kulturom, pred naim kazalitem pred naim piscima kao najdragocjenija batina
klasne umjetnike historije ovjeanstva. Oivljavati mrane njegove tragedije koje presjecaju kao i u
ivotu jednostavne i u toj jednostavnosti goleme istine i sitne ivotne radosti,znai razvijati scensku
umjetnost do realistikih otkria. Kao to njegovo djelo stoji kao veliki uzor i velika kola pred
interpretivnom socijalistikom scenskom umjetnou tako i njegov tekst scenska irina i dubina njegovih
zahvata u stvarnost svog vremena ostaje i uzor i kola za suvremene socijalistike dramatike.
201
Vilijam ekspir Celokupna dela, Kultura, beograd, 1963.str.15.
217
Ono to treba oponaati kod tog velikog ovjeka jeste nain prouavanja svijeta u kome ivimo i vjetina
da se svojim suvremenicima dade upravo onaj anr tragedije koji im je potreban202 STENDHAL
ekspir slika strast do njenih njadubljih ponora,a da i ne zna kako
HERDER
Fridrih legel je ve bitno korigovao tu sliku o ekspiru kao 2spontanom prirodnom geniju tumaei ga
uostalom kao i Tik i eling kao samosvjesnog pjesnika: ekspir je umjetnik koji je vie nego ijedan drugi
bio svjestan svojih namjera
Kada mata ne bi raala stvari koje e razum zauvijek ostati zagonetne, ona bi prilino malo vrijedila
GETE
S tim se slagala i veina romanitara koji su ekspirovu veliinu vidjeli u tome to je on:
-neshvatljiv kao i sam ivot
NOVALIS
-kod njega svekolika ljudska tajna predstavljena upravo tako-kao tajna
LEGEL
njegove likove,kao i one u stvarnom ivotu italac mora otkriti vlastitim zakljuivanjem
KOLRID
legel u analizi ekspirovih drama je neprestano isticao 2jedinstvo i nedjeljivost meusobno odreenost
cjeline i djelova takvo proimanje sadraja i oblika da nismo u stanju da to dvoje razlikujemo. Viktor Igo
je istu misao izrazio na ovaj nain :
Kod velikih pjesnika nita nije tako nerazdvojivo nita tako po prirodi istovjetno kao ideja i izraz ideje.
Ubijte formu i vi gotovo uvijek ubijete ideju
Prije donoenja suda o valjanosti i razlonosti pojedinih djelova pjesnikog djela treba otkriti unutarnji
princip cjeline tj. onu unutarnju klicu iz koje se razvijalo djelo. Unutarnji princip djela esto nam
nagovjetava ak i jedna rije, jedan stih ili slika jer svaki detalj moe nositi otisak one predominantne
misli ili osjeanja203
Kritiar je u takvoj viziji nosilac kulturnog pamenja i oblikovatelj kulturne trdicije. Jer trezevno,
govorei nije sam ekspir stvorio svoje visoko mjesto u evropskoj kulturi. Sva dananja popularnost
ekspira podjednako je rezultat publiceta kritike. Javnost koja pokuava bez kritike tvrdei da sama zna
ta hoe i ta joj se svia, pretvara umjetnost u neto divlje i gubi svoje kulturno pamenje.
Nijedan ovjek,nijedna zemlja,nijedan narod,nijedna narodna historija,nijedna drava ne lii na druge.
Prema tome nije jednako ni ono istinito lijepo i dobro u njima. Ako se to ne istrauje,ako se slijepo uzima
neka druga nacija kao obrazac sve se ugui.
202
203
Marijan Matkovi Dramaturki eseji, Hrvatska, Zagreb, 1949.str.53.

Grupa autora Moderna tumaenja , Svjetlost, Sarajevo, 1988. str.9.,13.,17.
217
ekspirova drama ija se specifina ljepota razlikovala od apsolutizovanog klasinog stila i

protuslovila klasicistikoj vjeri u nepromjenjive i vjene zakone razuma i ljepote.zajedniki cilj svim
priama i svim pjesmama da niz preobraze u cjelinu tj.da dogaaje koji se u stvarnoj ili izmiljenoj
povijesti kreu pravolinijski predstave naem duhu u krunom kretanju.
Romantiarska kritika devetnaestog vijeka razmatrala je samo djelo i trudila se da objasni tajnu
ekspirovog genija njegovu vidovitost i boansku mo i da psiholoki protumai i etiki ocjeni njegove
likove. Ta kritika kojoj je na elu stajao pjesnik i kritiar Kolrid uinila je vrlo mnogo da se stvori kult
ekspira zadivljeno oboavanje koje pjesnik uznosi maltene u nadljudske visine. Englez koji bez
potovanja,ponosnog i punog ljubavi potovanja moe da izusti ime Vilijema ekspira postaje
diskvalifikovan za svoje zvanje veli taj inae izvrstan kritiar. Tako i oboavalac heroja Tomas Karlajl
kae da e se Englezi prije odrei svojih najveih dostojanstvenika i indijskog carstva negoli ovog seljaka
iz Straforda i doputajui da je takvo miljenje kao malo idolopokloniki izraeno ipak dodaje
moemo kazati bez uvrede da se iz tog ekspira die neka vrsta univerzalnog psalma ne nedostojnog da
se uje i meu jo svetijim psalmimm. Esejist i kritiar arls Lem otiao je valjda najdalje u ovoj vrsti
romantiarske kritike. On paradoksalno smatra da su ekspirovi komadi manje sraunati za prikazivanje
na pozornici nego djela bez malo ma kojeg drugog dramskog pisca a njegov razlog za to je njhova osobita
odlinost. U njima ima tako mnogo onog to ne dolazi u oblast glume,to nema nikakve veze sa okom
glasom ili pokretom. Kad gledamo predstavu veli on vidimo na svoju tetu da smo umjesto ostvarenja
jedne ideje samo materijalizovani i svukli jednu lijepu viziju na mjerilo od krvi i mesa. Ispustili sma jedan
san u potrazi za nedokuivim suastvom.
Izvan Engleske ekspirovo djelo je najprije prodrlo u Njemaku u drugoj polovini osamnaestog vijeka.
Njemaki pisci i pjesnici ustajui protiv okvira i stega klasicizma i u elji za vraanjem prirodi uznosei
nepravilnost forme matu,osjeajnost i nagon osobine koje su klasiari upravo osuivali vidjeli su u
ekspiru svoj prvi uzor. Lesing je u svojoj Hamburkoj dramaturgiji isticao ekspira ne samo iznad
Korneja,Rasina i Voltera ve i iznad svih ostalih klasinih i modernih dramskih pjesnika osim Sofokla.
Herder je isto tako bio oduevljen i svoje oduevljenje prenio je na Getea,koji kae:
ne mogu da dozovem u sjeanje nijednu knjigu,nijednu osobu,nijedan dogaaj u ivotu koji je izazvao u
meni tako veliki utisak kao to su to uinili ovi odlini komadi ekspira........meni oni izgledaju kao djelo
nekog nebeskog genija koji je siao meu ljude........
ovjeku se ini kao da stoji pred otvorenim stranim knjigama sudbine kroz koje vitlaju vihori strasnoga
ivota. Svako predosjeanje koje sam ikada iskusio u pogledu ovjeanstva i njegove sudbine i koje sam
od djetinstva pa nadalje gajio u skrivenom kutu svoje due nalazim ispunjeno i razvijeno u ekspirovim
dramama.izgleda kao da je on za nas rijeio sve probleme premda ovjek ne moe rei da se ovdje ili
ondje nalazi stvarna rije-odgonetka.204
U Francuskoj je uticaj ekspira doao preko Voltera koji je prouavao pjesnika ali je njegov stav kritian
i mjerei djelo krutim mjerilima klasicizma napada ga zbog nedostatka ukusa u umjetnosti. Njegov je
genjie plodan i pun snage,prirodnosti i uzvienosti,ali i bez najmanje iskre dobrog ukusa i bez najmanjeg
poznavanja pravila.
Preko francuskih prevoda ekspir je doao u Rusiju u osamnaestom vijeku i romantiarski pokret u
Rusiji duguje mnogo ekspiru. Pukin i Ljermontov kau uili su engleski da bi itali ekspira u
orginalu. Meutim napad na ekspira ei i potpuniji nego onaj Volterov izvrio je Lav Tolstoj 1906.god.
on kae da je itajui ekspirova djela osjetio neodoljivo odbijanje i dosadu i smatra da je neosporna
slava koju ekspir uiva kao veliki genij.........jedno veliko zlo.....kao svaka la. Tolstoj je ovo kao i Volter
pisao u starosti i na to se moe odgovoriti samo ovo:
Da je ekspir kao i svaki pisac pripadao svome vremenu esnaestom vijeku i da je njegovo shvatanje
historije i politike bilo onakvo kakvo je vladalo i kod njegovih savremenika i kakvo je potreba vremena
zahtjevala stabilnost drutvenog poretka jaanje sredinje dravne vlasti mir i red u zemilji i
bezbjednost.205
204
Ovako miljenje Geteove i prvodi legelovi,1797-1810.,za koje neki kau da se najznaajnije djelo
njemakog romantizma,doprinjeli su potpunoj pobjedi ekspira u Njemakoj
205
Vilijam ekspir Celokupna dela, Kultura, Beograd, 1963.str.25-27.
217
III ZAVRNI DIO

3.1. O Piscu
William Shakespeare(1564-1616) veliki engleski dramski pisac i pjesnik. O njemu i nastanku njegovih
djela ne postoje dovoljni ni sigurni podaci. Roen je u Strafordu na Avonu, u obrtnikoj porodici ve kao
mladi posvetio se pozoritu i radi toga se preselio u London gdje je glumio i pisao pozorine komade.
Godine 1582. ekspir se oenio Anom Hatavej i ve slijedee godine dobio kerku Suzanu. Tri godine
kasnije roeni su blizanci Hamnet i Dudita. Od tada pa do odlaska u London ne znamo ta se deavalo ali
po pismu Roberta Grina(1592) vidimo da je u Londonu postao ozbiljan konkurent univerzitetski
obrazovanim piscima. Njegova je druina na obali rijeke Temze podigla glasovito pozorite Globe u
kojem je scena bila pod krovom a gledite pod vedrim nebom. Kada je nakon smrti kraljice Elizabete I, na
prijesto stupio arls I, koji je bio veliki ljubitelj pozorita ekspirova trupa postala je Kraljevsko
pozorite i predstave je poela izvoditi na dvoru. Godine 1611. ekspir se povukao u rodno mjesto gdje je
poslije pet godina umro. Osim knjige Soneti i dvije lirsko-epske poeme,ekspir je pisao same drame i to
najprije komedije i historijske hronike,a zati tragedije problemske drame i tzv.romantine drame.
Njegovo plodno dramsko stvaralatvo se moe podijeliti u dvije faze. Do 1600.god. nastale su njegove
historijske drame o engleskim kraljevima:
Henrik VI, Riard III, Kralj Don, Riard II, Henrik IV, Henrik V i dr. U istom razdoblju
nastale su i sve njegove prave komedije meu kojima su najpopularnije: San ljetne noi, Ukroena
goropad, Vesele ene vindozorske, Kako vam drago, Bogojavljenska no.
U tom razdoblju nastale su samo dvije tragedije:
KRVAVA DRAMA Tit Andronik, i dramska poema o nesretnim ljubavnicima Romeo i Julija.
Poslije 1600.god.napisao je osam svojih tragedija:
Julije Cezar, Hamlet, Otelo, Kralj Lir, Magbet, Timom Atinjanin, Antonije i Kleopatra,
Koriolan.
Svoj dramski opus on zavrava nizom romantinih drama koje sadre elemente traginog ali se sretno
zavravaju:Zimska pria, Bura.
Bez obzira na anr sve njegove drame imaju istu slobodu,otvorenu formu,koja se odlikuje unutarnjim
ritmom same radnje bez ikakvih spoljnih ogranienja. S obzirom da je njegov teatar bio otvorena
scena,bez dekora i zavjese drama se izvodila u kontinuitetu,a promjene u vremenu i prostoru oznaene su
u govoru linosti pa je gledateljima preputeno da u svojoj mati slijede te promjene i zamiljaju prostor i
vrijeme radnje. Za svoje drame je fabule nalazio u engleskim historijskim hronikama u u talijanskim
renesansnim novelama u djelima antikih pisaca ali ih je preobraavao u svom duhu i mati,pretvarajui
217
ih u duboko osmiljene i uzbudljive prie o ovjeku u historiji i o ljudskoj dui na vjetrometini historijskih
zbivanja.
ekspir je sahranjen u Crkvi sv.Trojica kod oltara u Strafordu. Na sjevernom zidu crkve a iznad groba
nalazi se pjesnikov poprsje izraeno i postavljeno poslije njegove smrti. Epitaf ima najprije latinski
dvostih koji glasi:
Po mudrosti Nestor,po genijalnosti Sokrat,po umjetnosti Vergilije
Zemlja pokriva,narod tuguje,Olimp ga ima.
Onda slijedi est nespretnih stihova na engleskom:
Stani,prolaznie,zato hiti tako?
itaj,ako ume,koga je zlobna smrt stavila
Pod ovaj spomenik:ekspira s kim je
iva priroda umrla:ije ime krasi ovaj grob
Mnogo vie nego cijena:jer sve to je on napisao
Ostavlja ivoj umjetnosti da bude samo slue njegovom duhu
Na najljepu pohvalu pjesniku napisao je njegov drug i prijatelj,pjesnik i dramski pisac Ben Donson:
Uspomeni mog voljenog pisca g.vilijama ekspira i onome to nam je on ostavio2, objavljeno u prvom
izdanju Celokupnih ekspirovih dramskih dela,1623.:
Duo ovog doba.
Hvala. Radosti. udo pozornice.
Moj ekspire..............
Spomenik ti si bez nadgrobnog kama
I uvek ivi dok tvoja lnjiga ivi.
I dok je u nas duha da je itamo.
...........................................................
Likuj,Britanijo,ti ima pesnika.
Kome sve scene Evrope poto duguju.
On nije pripadao jednom dobu
Ve svim vremenima.
Dokle god ekspirov jezik ne bude mrtav dokle god engleski jezik postoji i ljudi ga razumiju,besmisleno
je izraavati sumnju u tradicionalno primljene injenice o ekspirovom toku ivota.
3.2. Zakljuak
Drama zavrava epilogom:
217
Izgubih sve to maija mi dala

Ostala mi samo snaga mala
Sad moete da me ovde zadrite
Il da me u Napulj opet otpravite
Sad kad sam dobio vojvodinu staru
I kad oprosti svome opsenaru
Ne drite me vie sred pustinje ove
No rukama dobrim skinite mi okove
Moja jedra neka va neni dah vodi
Il propada plan to eljah da vam godi
Duhova vie da mi slue vie nema
Niti vjetine da maije spremam
Moj kralj e biti u mom oajanju
Ako mi molitva ne pomogne stanju
A ona je tako prodorna da stie
Do milosti same i greh sa nas die
I ko to elite da s vas gresi odu
Tako i vi meni darujte slobodu
Premda je nesumnjivo da pjesniko djelo obino nosi peat i obiljeje pjesnikove linosti njegov opgled na
svijte i ivot a esto i spomen na lini doivljaj ipak uzorke promjeni u karakteru. ekspirovih
djela,drama koja je 1600.god.treba traiti i drugdje,u promjenjenim drutveno-politikim
prilikama,ibama i ruganju vremena koje je izilo iz zgloba kaoi u promjenjenom ukusu gledalaca u
pozoritu.
LITERATURA:
1. GRUPA AUTORA MODERNA TUMAENJA, SVJETLOST, SARAJEVO,1988.
2.MILIVOJ SOLAR TEORIJA KNJIEVNOSTI, KOLSKA KNJGA, ZAGREB, 2001.
3. VILIJAM EKSPIR CELOKUPNA DELA, KULTURA, BEOGRAD, 1963.
4. MARIJAN MATKOVI DRAMATURKI ESEJI, MATICA HRVATSKA, ZAGREB, 1949.
5. BRANKO GAVELLA KNJEVNOST I KAZALITE, BIBLIOTEKA KOLO, ZAGREB, 1970.
217
SADRAJ
I UVOD
1.1.RENESANSA................................................................................2
1.2.RAZVOJ DRAME.......................................................................4
1.3.DRAMSKA TRADICIJA EKSPIRA.......................................6
II UVOD
2.1. TRAGIKOMEDIJA....................................................................8
2.2.TRAGIKOMEDIJA BURA.....................................................8
2.3.ISPITIVANJE I NASTANAK DJELA BURA.....................11
2.4.KRITIKA.....................................................................................12
III ZAVRNI DIO
3.1. O PISCU......................................................................................16
3.2.ZAKLJUAK..............................................................................18
LITERATURA..................................................................................19
FILOZOFSKI FAKULTET
217
ODSJEK ZA: BOSANSKI JEZIK I KNJIEVNOST

ODJELJENJE U TRAVNIKU
SEMINARSKI RAD
TEMA:Klasicistika tragedija
PREDMET:Knjievna djela, opusi, poetike I
MENTOR:Dr.sc.Azra Verlaevi,doc.
STUDENTI:
Burhanisa Jusufspahi
Naida Koloni
Elna Karada
Alema Bajri
TRAVNIK, 2008.god.
UVOD
217
Openito o klasicizmu
Pjesniari knjievnosti ne slau se ni u nazivu, ni u pojmu, ni u vremenu trajanja knjievne epohe koja nastupa
nakon baroka i traje do romantizma.
Pogreno je, naime , a to se dugo prakticiralo, poisovjeivati klasicizam s itavim razdobljem 17.st. S tim
poistovjeenjem se valjda htjelo opravdati i osnaiti uobiajnu podjelu na stoljea, kao to se htjelo svesti na
nebitni akcident sve ono to se suprotstavljalo neprikosnovenoj supstanciji klasicizma. A u itavoj prvoj polovici
stoljea knjievna doktrina klasicizma, tada u nastajanju suprostavlja se poetikama s mnogo manjim narativnim
nabojem, koje su takoer dale znaajna knjievna djela, naravno ne klasicistika ve djela s raznim obiljejima
neuhvatljivog baroka. Izmeu jednih i drugih, struja preciznosti bila je s jedne strane od krajnjih i zavrnih
konsekvencija baroka, dok je s druge strane, klasicizam od te iste
preciznosti preuzeo neka od svojih obiljeja. Sama doktrina, tj.poetika klasicizma, dovrena je
i ope priznata do 1660.god. kada Boilean i veina velikih klasicista tek poinju pisati.
No njihov odnos prema doktrini nee biti nimalo ropski:oni e doktrinu i potovati i kriti.
Oni e strogim pravilima doktrine dodati praviloukusa, to nije nita drugo do koeficijent
stanovite stvaralake slobode, koja e se prvenstveno oitavati u slobodnijem izboru
izraajnih sredstava knjievnosti.
Veliko stoljee;klasicistiko stoljee reda, discipline, metode, ravnotee-to su samo
neka od vrlo rasprostranjenih opih mjesta kojima se jo donedavno etiketiralo francusko 17.st. To su uvijek bila
obiljeja koja kao da su se podjednako odnosila kako na drutveno-politiku, stvarnost, tako i na racionalizam
Descartesa ili na kjievne ideale i praksu Racinea i
Boileaua. U situaciji tako uspostavljenog sklada izmeu apsolutne monarhije i klasicistike
nadgradnje, veliki pisci, klasicisti, uspjeli su navodno ocrtati u svojim djelima na neponovljiv nain ovjeka, u
njegovoj biti, vanvremenskog i vjenog. Klasicisti naime ne nastupaju s
nekim vanvremenskim idealima, nego djeluju u ime univerzalnog razuma. Klasicistiki pisac obraa se ne
ovjeku svih vremena, nego ovjeku raznih klasa svoga vremena , estitom
ovjeku, kako se u to vrijeme nazivalo odreeni ideal ovjenosti, ideal koji je bio nov.
Bogatstvo knjievnosti toga doba, njena originalnost i ljepota, svjeina kojom i danas odie,
plod u njezina pasioniranog bavljenja problemima svoga vremena, i to ne samo na podruju slubeno
doputenog, ve i u smislu proiravanja tog podruja. Jedno od osnovnih obiljeja
17.st.je refleksija o dosegnutom, o tekovinama renesanse i samim tim refleksijama o grko-ruskoj antici.
Klasicistiki pisci navodno vjerno oponaaju antiku i gotovo sprva pravila njihove doktrine pozivaju se na
Aristotelovu poetiku. Dakle, iva znanost epohe raskida sa Aristotelom, dok se knjievnost i dalje poziva na
Aristotela i antiku.
No to je samo prividan paradoks.
Knjievnici i svi oni koji razmiljaju o knjievnosti obuhvaeni su novom duhovnom atmosferom svoga
vremena.
Ali oni u kartezijanizmu ne mogu nai pravu hranu za svoje estetske preokupacije, dok e je u mnogo veoj
mjeri nai u paljivom prouavanju antike kjievnosti. To prouavanje oni e obaviti kao racionalisti 17.st. i
Aristotelova e pravila zasnivati na novom racionalizmu. Nije sluajno to je u tom pogledu Aristotelova
poetika, opreznija od ostalih antikih poetika sazdana na oslukivanju javnug mjenjanja i u potrazi za zlatnom
sredinombila prilino pogodna u radu na knjievnosti.
Meutim oponaanje antike knjievnosti nije bilo doputeno na starim jezicima, ve na modernom, narodnom
jeziku. To je ve oiti prvi znak suvremenosti te knjievnosti, a njen procvat u tom vremenu oblikuje i drugim
znacima. Ona dobija potpuno novo mjesto u ivotu drutva i sve drutvene grupe kako i unutar aristokracije tako
i unutar graanstva moraju sudjelovati u ivotu knjievnosti. Tako se knjievna publika nevieno iri, a pisac
djeluje tjesnoj vezi s njom. Knjievnost ivi kao nerazdvojni dio novog i univerzalnog ideala estitosti ,
doivljava nevien procvat, osvaja nove vrste kojih nema ni u Aristotelovoj ni u novoj klasicistikoj doktrini.
estit ovjek zahvaljujui svojoj racionalistikoj zasnovanosti
postat e postepeno filozofski 18.st. Tu evoluciju moemo pratiti od La Bruyerae preko
Baylea do Valtairea. Kad estit ovjek postane konano filozof ,nee se vie ustruavati da
pred vrhovni sud Razuma izvede i morale i religiju i institucije drutva , a taj preobraaj
proistjee iz kontinuinalnog drutvenog i materijalnog uspona buroazije.
217
Stog
ljubite razum:
spasi vam
u
svemu
nek svoj sjaj

i
vrijednost
crpe
tek
u njemu.
Preveo:Mirko Tomasovi
Citat uz djelaPjesniko umijee,Nicolas Boileau,str.163.
Navedeni stihovi upuiju na zdrav razum, koji je , prema miljenju velikana tadanje filozofije Renea
Descartesa, svojstven svim ljudima jer se niko ne tui da ga ima premalo, i koji je sada shvaen kao osnovica i
knjievnog umijea: ko ne zna misliti, ne zna ni pisati. ini se da je tada cijelo stoljee povjerovalo
Deskartesovu zakljuku, koji usput reeno zapravo i ne stoji, jer to to svi misle da imaju dosta zdravog razuma
ne znai da ga doista imaju. Tada je racionalizam uobiajeni naziv za vladajui nain miljenja, ali ipak bi bilo
pretjerano zakljuiti kao racionalistika poetika. Boileau se, oslanja na tradiciju u Pjesnikom umijeu,
osobito na tradicijevu poetiku, pa bi bilo bolje rei da on prije zahtjeva svojevrstan povratak na staro nego o
trai bilo kako zamiljenu stvarnu novinu. Ono to e vrijediti do kraja 17.st. kao vrhunska knjievna vrijednost
oslanja se veinom na tradiciju antike, nastojei je to vie obnoviti da upravo ona zamjeni barakno pretjerivanje
u izrazu
.
Povjesniari eurpski svjetske knjievnosti suoeni su tako s dva temeljna pitanja: prvo, mogu li se klasicizam i
prosvjetiteljstvo odijeliti kao dva zasebna razdoblja ili ih treba spojiti u jednu epohu? Drugo, treba li dati
prednost knjievnoj tehnici, to bi vodilo prema mogunosti da se ipak sve smjesti u okvire klasicizma, koji od
knjievnosti zahtjeva i odreeni duh stvaralatva, to vodi do toga da sve uokvirimo prosvjetiteljstvom? U
takvim nedoumicama povjesniari knjievnosti dosta esto se odustaju od uobiajnih naziva velikih epoha, pa se
odluuju za tek hronoloki odreeno osamnaesto stoljee.
217
Klasicistika tragedija
Pojam klasicistika tragedija (franc.tragedie classic) je onaj model drame koji su stvorili
Francuski klasicisti.To je drama vrste, zatvorene forme, zasnovana vie na rijei nego na radnji, s tenjom ka
uzvienom. U njoj se obrauju siei koje pjesnik nalazi u historiji ili, pak.
u antikim legendama. Za razliku od renesanse i ekspirove tragedije, u kojoj se obino cijela
radnja prikazuje na sceni, ukljuujui i one njene dijelove koji sadre grubosti nasilje (tue, dvoboje,muenja,
ubistva i sl.), u klasicistikom teatru linosti samo govore, a o dogaajima koji su se dogodili izvan scene saznaje
se iz njihovog monologa. Zato je dramski interes pomjeren sa fizikih zbivanja na psiholoka stanja, koja same
linosti analiziraju u svom govoru. A taj govor je visoko poetiziran , u jedinstvenom uzvienom tonu, u
pravilnim rimovanim stihovima od dvanaest slogova. Dramska radnja je od poetka usmjerena prema tragikom
ishodu, jedinstvena i bez epizoda, a odvija se u kratkom vremenskom razdobljui na jednom mjestu (tzv.pravilo
tri jedinstva). Stekavi poularnost u Francujskoj u XVII vijeku,
naroito s djelima Pierra Corneillea i Jean Racina , tragedie classic je brzo osvojila aristokratska pozorita u
Engleskoj, Italiji, Njemakoj, Rusiji i drugim Evropskim zemljama.
Tek u XIX.st. protiv njenih pravila s uspjehom su se pobunili romantiki pjesnici i dramatiari. Za
klasicistiku poetiku naroito je karakteristino pravilo tri jedinstva, koje je
vailo za dramska djela. Naime, u svojoj tenji za redom i disciplinom, kao i prirodnou i uvjerljivou,
klasicisti su u drami zahtjevali ne samo jedinstvo radnje (bez epizoda, pararelnih zapleta i viestrukih sukoba)
ve i da se radnja od poetka do kraja odvija na jednom mjestu (jedinstvo mjesta) i u to kraem vremenskom
periodu, najdue u jednom danu (jedinstvo vremena). To pravilo o tri jedinstva, kao racionalno i zato, ponjima
nuno, prihvatili su svi veliki dramski pisci klasicizma, kao Pierr Corneill , Jean Racin, a u velikoj mjeri i
Molijer u svojim komedijama.
Upravo zbog prihvatanja tri jedinstva klasicistika drama je dobila specifian karakter: ona predstavlja vrsto
zatvorenu dramskun strukturu, koja je koncentrirana na jedan sredinji sukob, u koji je ukljuen mali broj
linosti; u njoj se strogo odrava jedinstvo tona (uzvienost i patost tragedije, obian ivot i komika komedije); u
njoj se izlae jasna misao i jasna moralna pouka (uzdie se vrlina, a kanjava porok).
Corneille Pierre (1606.-1684.)

Francuski dramatiar. Porijeklom iz graanske porodice, kolovao se u isusovakoj koli, studirao pravo, kasnije
se posvetio knjievnom radu i pozoritu. Povijest knjievnosti dri ga najvanijim predstavnikom klasicistike
tragedije.
Pozorinu djelatnost poeo je komedijama, od kojih su najzanimljivije Kraljevki trg, i Kazalina iluzija,
koje se i danas izvode kao primjer sloenog prepletanja elemenata pastorale,tragedije i komedije s postupkom
modernizma. Kasnije se posvetio tragedijama, od kojih je najglasovitija CID, a u potpunom sklidu s poetikom
klasicizma Horacije Pompejeva smrt. Pisane su izvrsnim stihovima,uzvienim stilom koji esto prelazi u
naglaenu poetiku, potuje jedinstvo radnje, mjesta i vremena, u sreditu je zanimanja sukob strasti i dunosti, a
likovi su plemii visokog roda, jakih osjeanja i sposobni da energiju ljubavi upotrijebe i u plemenite ciljeve
ostvarenja slobode. Radnja na sceni i govor likova potuju pravilo dolinosti-na sceni se ne smije sve prikazati,
govor mora biti uglaen i uljudan.
217
Pierre Corneille autor ija su djela

nadivjela i svoje stoljee i prigovore
teoretiara klasicizma
Tri stoljea nas dijele od njegova vremena: u njima se nakupila opasno obilna bibliografija
koja sadri moda vie mrtvih dijelova nego to je to sluaj s bilo kojom od naih klasicista
rekao je G.Coton u svojoj knjizi o PIERREU CORNEILLEU(1606-1684).
Najnovija prouavanja kazalita prve polovice 17.st.oduzela su P. Corneillu ono uzvieno mjesto petrificiranog
knjievnog velikana, incijatora i inkarnacije volje i dunosti u francuskoj tragediji, koje mu je dodijelila kolska i
kritiarska tradicija 19.st., a za uzvrat nam otkrila nove dimenzije njegova djela. Treba rei da su njegovi
suvremenici u njemu vidjeli i cijenili toplinu,polet, zanos. A ono to konano daje vizu trajanja pravom
umjetnikom pa i knjievnom, a pogotovo kazalinom djelu, nakon to je njegov autor napisao svoju posljednju
reenicu, jest samostalnost njegova daljeg postojanja i trajanja bez obzira na pieve intencije.
Kad je rije o Corneilleovu djelu, valja rei da ga je kritika, sve do naih dana,ograniavajui
se na tzv.velike tragedije, osiromaila za itavo kompleksno kreativno bogatstvo iz mladenakih dana, kao i za
ono iz posljednjeg razdoblja ivota. To znai da se njegovo djelo nije prouavalo u kontinuitetu . Dodue, moda
je i sam Corneille pridonio zanemarivanju mladenakog, komediografskog razdoblja, kad je za svoje komedije
rekao...postoji tako zamjetna razlika izmeu njih i djela koja su slijedila, da na tu nejednakost ne mogu gledati
bez neke vrste zbunjenosti.
A to se tie stvaralatva poznijih godina, ono je nepravedno zanemareno. Suvremena francuska kritika ne samo
da je ispravila uinjene propuste, nego je, odbacujui ranije sudove, Cornielleovo djelo vratila u drutveno idejni
kontekst, ili mu je,u jednom obrnutom postupku, pristupila u okviru filozofsko-kritikih postupaka 20.st.
Prva grupa suvremenih frncuskih kritiara smatra, dakle kad je rije o Corneolleu ali i ostalim dramatiarima
17.st.da je vano uz brigu o socijalnom kontekstu spomenuti i postojee idejno-moralne rezonance toga
razdoblja. Corneillea emo sagledavati u svjetlu aristokratsko-herojskog morala. Mogue je zakljuiti da se ve
od Corneilleovih komedija (1629-1636) nazire tenja prema individualnoj afirmaciji, prikazivanju slobodnih
linosti, herojskih likova, to e ostvariti tek prijelazom u jedini za to mogui svijet, svijet tragedije. To je ujedno
prijelaz od uskog vidokruga privatnog ovjeka prema irim horizontima povijesnog ovjeka koji ne gubi
individualne osobine i tenje. Ako se Corneilleovo djelo sagleda u toj dvostrukoj dijalektikoj udruenosti
mogue je u njegovu djelu uoitinekoliko razvojnih cjelina. Prva etapa, etapa komedija i tragikomedija, zavrava
sa Cidom.
Druga i najoznatija bila bi etapa velikih tragedija. Trea moe dobiti naziv etapa povijesnih rimskih
tragedija, a posljednja bi bila ona iz posljednjih godina stvaranja. Razdoblje velikih tragedija odgovara
privremenoj drtveno - politikoj ravnotei i vjeri graanstva u mogunosti postojanja drutva koje objedinjuje
217
kralj. Razdoblje povjesnih rimskih tragedijaodgovara opadanju homogenosti drutva, a pogotovo kad se nakon
fronde sve vie oituje politika i drutvena frustracija plemstva i graanstva koje je u toj uroti sudjelovalo.
Corneilleova zasluga i njegov lini doprinos to je herojska koncepcija, iako nastala na osnovu aristokratskog
morala 17. st., u njegovim tragedijama dobila univrezalnije, transcendentalno znaenje. Od afirmacije svojih
likova na moralno-akcionom planu, Corneille zato i prelazi na moralno-uvstveni plan. Francusko je drutvo
proivjelo bitne promjene u toku 45 godina Corneillova kazalinog rada.
Imajui to u vidu, nee nas iznenaditi ni injenica Corneille prerasta aristokratsko-monarhistike okvire od kojih
je poao. Aristokratska, pomalo donkihotska borba proiv apsolutizma pretvara se kod njega u borbu protiv
prisile, u optimistiku viziju o ovjekovim mogunostima. U takvom shvaanju ni smrt traginog junaka ne mora
znaaiti njegov poraz.
Dakle i ovdje, kao i uope u cijelom svom djelu, ak kad je i najjae vezan za svoje vrijeme, Corneille je to
uvijek na svoj nain to mu omoguava de se uzdigne do trajnijih, univerzalnijih vrednota. Corneille je mnogo
vie od ostalih dramatiara 17. st. Piso o kazalinim estetsko-teoretskim problemima. Trajno intimno nemiran, on
je u dramskim postupcima pokazivao smionost i raznolikost koja mu je moda manjkala u ivotu.
O Corneilleovoj estetsko-teoretskoj aktivnosti svjedoe njegovi pregovori i Razmatranja uz pojedina djela a
posebno tri teksta, poznatija pod naslovom Rasprave. Reklo bi se da Rasprave pie u razdoblju krize; tada se
uvije vie mobjanjava crta ak opravdava, a manje kreira. Spominjemo to da bi smo upozorili na injenicu da
Rasprave kao saetak Corneilleova dramskog sistema ne moraju biti u skladu sa njegovom bogatom ranijom
kazalinom praksom. Coneille se u to vrijeme usuuje izraziti miljenja koja se moda ranije nije usudio izrei.
Velianjem vieznane herojske egzaltacije Corneille eli ne Aristotelovo stahovanje i samilost ve
udivljenje.
Corneille istie da se u Aristotelovoj Poetici, osim vjerodostojnosti, govori i o nunom i potrebnom, dakle o
neemu to ne ovisi o naem ukusu nego se namee svojim postojanjem.
Nije vjerodostojno da je Medeja ubila svoju djecu. Povijest kae da ih je ubila-to je onda ta nunost. Povijest ima
dakle mo uvjerljivosti, a vjerodostojnost se zasniva na povijesti, odnosno toj nunosti. Corneille se ak usuuje
izrei na oko heretiku i paradoksalnu misao da sadraj lijepe tragedije ne mora biti vjerodostojan.
Tu ipak treba protumaiti znaeneje rijei vjerodostoja u 17. st. Tada ona ne znai mogue, lakozamislivo,
ve ono to je istinito u opem znaenju, u skladu sa racionalnim navikama.
A istina je za Corneilleova junaka upravo ono to je suprotno opoj , obinoj istini. Dok je Aristotel smatrao da
junak tragedije ne treba biti ni pravednik, ni potpun prestupnik, Corneille zaobilaznim putem kae da ne vidi
zapreka da se na sceni prikau ili vrlo kreposni ili vrlo zli likovi, jer najvaniji su sjajni i uzvieni karakteri
jedne kreposne ili zloinake navike.
Kao ovjek skroman, kao dramatiar pun skrupula, kao pjesnik Corneille je bio svjestan svoje veliine. Najvei
uspjeh Corneille je doivio 1636/37. tragikomedijom Cid.
Publika je oduevljeno prihvatila ovu dramu mladosti, ljubavi i asti, prvi put izraenu skladnim pjesnikim
jezikom. Prevodi se na sve evropske jezike osim na jezike naih krajeva, bie iskupljen ve poetkom 18. st.
prijevodom Dubrovanina Petra Bokovia.
Cid je napisan koa tragikomedija sa svim slobodama koje je ta vrsta doputala. injenica je da je rasprava oko
Cida potakla Corneillea da razmisli o prigovorima i pravilima i da ih prihvati ne mijenjajui bitno svoju
koncepciju dramskog, odnosno taginog junaka. Nakon utnje od etiri godine Corneille e se potpuno posvetiti
tragediji. Tragediojom Horacije, prvom iz rimske povijesti, Corneille eli doktrinarima pokazati da moe
ostvariti tragfediju u skladu sa pravilima prikazivanjem velikana koji ilustriraju njegovu koncepciju ljudske
veliine.
Od Horacija zapravo datira klasicistika tragedija. U njoj se Corneille najjasnije prilagoava Aristotelu i njegovu
zatjevu da tragini junak mora izazvati samilost, mjeavinom veliine i slabosti. Horacije je kalsicistika
tragedija ne samo po primjeni pravila nego i po izvnrednoj povezanosti svih njenih elemenata u organsku
217
umjetniku cjelinu, ali istovremeno to je i moderna tragedija- ne samo po sadraju, nego i po dramskoj dinamici
i izraanojsti likova.
Tragedija Polijekt uvodi nas u podruje uzdizanja heroizma do boanske apsolutizacije.
Heroizam je dakle zajedniki element ovih triju velikih tragedija, u kojima je Corneille dao nesvakidanje
likove i sudbine izvnuobiajenih. Upravo to im daje dramsku ljepotu i zato nisu u pravu oni koji u njima vide
samo olienje dunosti. Nakon velikih tragedija slijedi novo razdoblje povijesnih, odnosno rimskih tragedija
za koje bi se moglo rei da ne znae daljnji Corneilleov uspon i cijela bi herojska koncepcija mogla biti
dovedena u pitanje da Corneille nije Nikomedom izrazio jednu novu varijantu moralne veliine stoiki obojene.
Nikomed je ista klasicistika tragedija s traginim junakom koji posjea na likove iz suvremenih romana, jer je
i on sav okrenut slavi i ljubavi i odgovara zapravo predodbi koja o heroju postoji u Corneilleovih suvremenika.
Neuspjeh tragedije Pertarit, posljenje iz ove skupine, mogli bismo oznaiti kao razdoblje krize u Corneilleovu
stvaranju, kad ne bismo uzeli u obzir da se oko 1650 (nakon fronde) parika prestaje zanimati za tragediju, ime
se moe protumaiti njeova sedmogodinja utnja, kao i utnja nekih drugih dramatiara koji ak trae utoite u
komediji.
Nakon 1660. ponovo se vraa povijesti, i to je posljednje razdoblje kada Corneille uz sentimetalna pitanja dotie
i pitanja vlasti. Corneille zavrava svoju bogatu karijeru dramatiara tragedijom Sirena, u kojoj ljubav ima
posljednju rije. To se pripisivalo Racineovu utjecaju i rivalstvu s njim, meutim, zaboravlja se da je Corneille tu
osjeajnost dao na svoj nain i u vlastitom kontekstu-herojskom svijetu slsobodne egzistencije. Kroz sve
prikazane povijesne linosti i situacije, ponavljamo to na kraju Corneille je svom poimanju ovjekove
vrijednosti, proisteklom iz aristokratske koncepcije 17. st., dao ire ljudsko znaenje.
Corneilleovi suvremenici
Najistaknutiji predstavnik nove generacije dramatiara i bujanja kazalinog ivota u vrijeme Richelieua uz
Corneilla bio je JEAN DE ROTROU (1609-1650).
Uz Rotroua valja spomenuti THOMASA CORNEILLEA (1625-1709), mlaeg brata Pierrea Corneillea, koji je
doivio veliki uspjeh kod suvremenika. Za nadarenog mladia skromnog graanskog podrijetla PHILIPPEA
QUINAULTA (1635-1688) zainteresirali su se Tristan i Rotrou koji se brinu za njegov knjievni odgoj.
CID
Meu tragedijama, Cid je prema opem miljenju najuspjelija, pa ak u nekom smislu i reprezentativan primjer
ne samo tragedije nego i cjelokupne knjievnosti epohe.
Drama u stihovima francuskog knjievnika Pierrea C. Prvi put izvedena 1636. god. Tematski se oslanja na
epizode panjolsko epa Pjesma o Cidu , i na neke dramatizacije izvedene iz tih epizoda. Danas se smatra
jednim od najveih ostvarenja klasicistike poetike, ne odgovara posve takvim pravilima jer ne zavrava
tragino, pa ju je pisac nazvao tragikomedijom. Radnja poinje time to naslovni junak don Rodrigo, koji e
kasnije stei poasni nadima Cid (gospodar), ljubi Himenu, i njihovi oevi su zavaeni i on vlastitog oca mora
zamjeniti u dvoboju u kojem ubije Himeninog oca. Kralj ne odobrava dvoboje i morao bi kazniti Don rodriga,
nego se dogaa napad Maura, don Rodrigo se proslavi u borbi a Himena ga ljubi i trai novi dvoboj.
Pierre Corneille: 'Cid'
217
SADRAJ
Radnja tragedije zbiva se u Sevilji, na jugu panjolske, u
vrijeme maurskih osvajanja. Glavni lik je don Rodrigo,
legendarni panjolski junak, vitez i pobjednik mnogih
bitaka.
Tragedija u pet inova

Don Rodrigo se ne eli boriti nego kae da e umrijeti od patnje koju je nanio Himeni. Nakon dvoboja pred
Himenu dolazi Sancho s krvavim maem, pa se Himena uasne jer misli da je don Rodrigo ubijen, no don
Sancho objanjava da ga je don Rodrigo pobijedio ali ga je potetio i poslao Himeni da ga ubije.
Kralj na kraju presuuje da se unato svemu Himena i don Rodrigo moraju vjenati, no vjenanje odgaa za
godinu dana dok Rodrigo ne protjera sve Maure s Pirinejskog poluotoka, a Himena preboli izgubljenog oca.
Omiljenja klasicistika problematika sukoba izmeu osjeanja i dunosti odlikuje se vjetinom izlaganja brojnih
sudbinskih obrata u odnosima i unutarnjim dilemama likova. Cid i danas privlai i zanima publiku zbog vie
raazloga.
Prvi a moda i najvaniji je, vrsta stihova - aleksandrinac s parnim rimama-i uvjerljivo izraene unutarnje
napetosti, kao i ne rjeive dileme likova. Istovremeno je sauvana i ivotna individualnost likova kao i njihova
zaokupljenost moralnim problemima, a sauvana je takva vieznanost kakva zapravo odlikuje sva velika
knjievna djela.
Tumaenja se zapravo bave bilo razlikom izmeu don Rodrigove odlunosti i Himenina kolebanja, koja
zanimaju teoretiare sklone problematizaciji knjievnog prikazivanja odnosa meu spolovima i povijesno
uvjetovanog shvatanja, osjeajnosti i pasivnosti ene, a razumnou i aktivnou mukarca, bilo to analizom
odluka koje su podjednako utemeljene u jakim osjeanjima: i don Rodrigo kao i Himena, vole svoje oeve, ali se
vole podjednako jako meusobno.
Duh vremena u kojem se tei ouvanju tradicije sauvan je tako osobito u don Diegovu razgovoru s Himenom,
no cijela drama istovremeno daje jasan naglasak na injenicu kao bitna dilema sukoba izmeu ljubavi i dunosti
zapravo i nikada ne moe biti razrijeena.
Tragedija koja nema pravi tragian kraj tako otvara problematiku kojom e se baviti dobar dio visoko vrijedne
knjievnosti iduih razdoblja.
Milivoj Solar: Knjievni leksikon , Matica Hrvatska Zagreb MMVII, str. 61.
Milivoj Solar; Povjest svjetske knjievnosti, Golden marketing, Zagreb 2003 god. Str.168
Ovdje, u ovom prolaznom svijetu

Moja kruna je pokrivena
217
Velom tuge
Tamo gdje mi je
kao nagrada
Iz milosti postavljena
Ona je slobodna
i
Sva oarena.
Citat Tragedija i alosna igra, Valter Benjamin, str.166.
Jean Racine(1639-1699)
Francuski dramatiar. Ostao rano bez roditelja, odgajan je u samostanima, rano je postao priznati knjievnik i
osvetio se pozoritu. Uz Corneilla najznaajniji je predstavnik klasicistike drame, ali se nije uvijek pridravao
klasicistike poetike. Objavio je vie tragedija meu kojima su najznaajnije: Andromaha, Britanik,
Ifigenija i Fedra. Tematika i likovi prema klasicistikom su obiaju preuzeti iz grke i rimske povijesti i
knjievnosti, radnja se razvija zapletima i peripetijama, a govor je oblikovan u dotjeranim stihovima , a rasplete
prati dojam neizbjene sudbinske tragedije. Sukob osjeanja i dunosti varira se u razliitim situacijama, a
najee dobiva i metafiziku pozadinu. Prema jasenizmu ovjek je, po prirodi zao i nemoan, da se popravi bez
milosti u biti neshvatljivog Boga, a strasti nuno vode u propast, dok sklonost prema antikim tragedijama vodi
do uvaavanja dubokih osjeaja i razumjevanja sloenih motivacija ljudskih postupaka. Zbog izuzetne ljepote,
izraza, Racineove se tragedije i danas izvode na svjetskim pozornicama i dre vrhunskim ostvarenjima jednog
tipa europske drame.
217
Jean Racine
1667.god. bit e jasno da se pojavio dramatiar sposoban da svojom kreativnou ostvari neophodno suglasje
izmeu umjetnikog oblika i umjetnikog sadraja. Te godine, Dakle 30 godina nakon Cida, Jean Racine osvaja
publiku svojom tragedijom Andromaha, nakon to se kao dvadesetopetogodinji mladi, okuao u tragedijama
Tebaida i Aleksandar. U asu kad mladi Racine poinje pisati za kazalite, u tragediji se iskazuju dvije tenje:
prva u znaku Corneillea, druga u znaku Quinaultovom galantnom duhu. Andromaha predstavlja prijelaz k novom
traginom izrazu Racinea dramatiara. Slijedeih deset godina (1667-1677) Racine e ostvariti svoju viziju
traginog svijeta i traginog junaka u tragedijama Britanik, Berenika, Bajazid, Mitridat, Ifigenija, Fedra. Od
1677. do 1689. Racine, postavi kraljevim historiografom, ne pie za kazalite. Nakon dvanaest godina utnje
ostvaruje dvije sakralne tragedije: Esteru i Ataliju. Neuspjeh s Tebaidom i Aleksandrom samo je dokaz da mladi
Racine tei za brzim uspjehom i slijedi ukus vremena, vrei svjesno ili nesnvesno, nasilje nad unutarnjim
porivom, a taj je, kako e se pokazati, vezan uz njegov jansenistiki odgoj i njegovu pravu prirodu. Racineovi
biografi istiu tri biografska podatka: Racineov jansenistiki odgoj, povezanost s dvorom i Lujem XIV i njegovu
strastvenu prirodu. Ostavi kao dijete bez roditelja, odgojen u jansenistikim kolama, a najistaknutiji jansenisti
bili su mu uiteljima.
Do devetnaeste godine njegov intelektualni i afektivni ivot razvija se pod utjecajem jansenizma. Postoji
miljenje da je jansenizam trajno prisutan u njegovu djelu, a oituje se u pesimistikoj viziji, u koncepciji
traginog junaka, ak i u samoj strukuri njegove tragedije. Druga skupina kritiara pak istie Racineovu
povezanost s dvorom i kraljem, njegov prekid s kazalitem i prihvaanje funkcije kraljevog historiografa.
217
Drugim rijeima, oni u Racineu vide dvoranina Luja XIV. Trea skupina smatra da se Racine nakon dolaska u
Pariz ubrzo oslobodio neposrednog utjecaja jansenista, i da ve tada izbija njegova neobuzdana, strastvena
priroda. U vezi s tim spominju njegove veze s poznatim glumcima, posebno sluaj iznenadne smrti glumice Du
Parc, kada je Racine bio osumnjeen da ju je otrovao iz ljubomore.
ini nam se da se Racineova intimna drama, ali i drama njegovih likova, oituje u dilemi jansenistikog
intransigentnog stava. Racine je jansenist a istodobno nije jansenist. To nas navodi na pomisao da je ve od
poetka Racine projicirao podvojenost vlastite linosti u tragini svijet svojih junaka. U tom svijetu s jedne
strane susreemo elju za ispunjenjem jakih strasti koje ne cenzuriranikakav aristokratsko-herojski moral, a s
druge strane istodobno drutveni pesimizam, prevlast zla i nemogunost da se strasti potpuno realiziraju.
Za tu Racineovu podvojenost nalazimo potvrdu u stihovima iz njegovih Duhovnih pjesama u kojima kae:
Boe moj kakav je to okrutan rat! / U meni se nalaze dva ovjeka. / Jedan hoe, punu ljubav za te / da ti moje
srce bude uvijek vjerno; / Drugi, protivljei se tvojoj volji / buni se protiv tvojih zakona. Nakon to je s
uspjehom kreativno transponirao podvojenost vlastite linosti u tragini svijet, moda je zbog nje i napustio
kazalite nakon svega desetak godina rada u njemu, nakon pomirenja s jansenistikim prijateljima i promjene
naina ivota. Bilo kako bilo, Andromaha, prvi Racineov kazalini uspjeh znai prekid s tradicijom
aristokratsko-herojske koncepcije ljubavi, unoenjem nesublimiranih osjeaja, a time i nove psihologije strasti,
tragedije. Racine nam sugerira i Aristotelovo strahovanje i suut, ali i Corneilleovo udivljenje. Osim toga,
Racine pjesnik uspio je u Andromahi evocirati svijet grke legende, Homerovu razruenu Troju i njezine
junake.Vie se inspirirao Vergilijem i Senekom, nego Euripidom. Moe ak rei da Britanik, predstavlja sutu
suprotnost Corneilleovoj povijesnoj tragediji.
Tragedija nosi naslov Britanik, ali junak tragedije je Neron koji kada dobije vlast zavrava u zloinu im potpunoj
degradaciji ljudskih kvaliteta. Dakle, prisutna je ve ideja o pogubnosti vlasti jer niko ne vlada neduan.
Odnos rtve i krvnika iskazuje se na relaciji Neron-Junija. Ambicije i dvostruka igra Agripine, Neronove majke,
daju nadu Juniji i Britaniku. Ali Neron bre djeluje i Britanik umire od otrova. Junija ija ljubav prema Britaniku
ima znaajke nepobjedivog otpora prema tiraninu odbija ivot na dvoru i sklanja se u hram vestalki. Sadraj
posuen od Tacida djeluje kao da ga je Racine naao na dvoru Luja XIV.Slijedeom tragedijom, Berenika,
Racine se direktno suprostavlja Corneulleu. Kod Racinea sve je u znaku elegine poezije i patetine dirljivosti
odricanja. Tema ljubavi koja se ne moe ostvariti zbog drutvenih prisila ula je ve u knjievnost. Bajazid,
okrutna ljubavna drama s krvavim zavretkom, a odigrava se na nekom orijentalnom dvoru, na obalama
Bospora.
U toj tragediji Racine je otiao najdalje u prikazu tiranina i prisile te ljubavi koja im se suprostavlja i izlazi kao
moralni pobjednik. Bajazid spada meu najbolja Racineova ostvarenja. Suprotno svojoj dotadanjoj
praksi,Racine kao da je htio s Mitridatom dati pravu kornejevsku tragediju.No, Mitridat je podvojena
linost,heroj koji se stavlja u slubu nezavisnosti vlastite zemlje, ali i zaljubljeni starac koji se slui laima i
lukavstvom jer voli Monimu koju vole i oba njegova sina. Da ne bi pao u ruke napadaa Rimljana, koje dovodi
sin izdajica, Mitridat ispija otrov a Monimu sjedinjuje sa sinom koji mu je ostao vijeran do kraja. Posebno
treba istai uspjeli enski lik Monimu.
Racine se vraa grkoj tragediji, i s Ifigenijom doivljava najvei uspjeh u svojoj karijeri. Racine je uveo i
kreirao lik Erifile koja umjesto Ifigenije postaje rtvom fatalnosti. Moda je u toj tragediji, to moe izgledati
paradoksalno, Racine dao najvjerniju sliku svoga vremena. Postoji identinost zakona koji vladaju u toj tragediji
i u drutvu 17.st. u Francuskoj.U tragediji se stoga fatalnost dvostruko oituje: s jedne strane jansenistiki
nevidljivi bog, nerazumljiv i svojoj pravdi i izboru, s druge strane svemona vlast kraljeva isto tako nerazumljiva
i proizvoljna.
No suvremenici su u toj tragediji, ba naprotiv, vidjeli apologiju kraljevske veliine i dravnog interesa, pobjedu
vladarevih ambicija nad osjeajima. Dvije godine nakon Ifigenije Racine pie Fedru. Fedra,Tezejeva ena
osjeajui se od njega naputenom, svu svoju ljubavnu matu usmjeruje na njegova sina Hipolita. Na lani glas o
Tezejevoj smrti, ona svoju ljubav priznaje Hipolitu, ali kad se Tezej vraa, kad negativni naboji strasti ili
fatalnost poinju svoju igru, ona ne preza pred lanom optubom pastorka, potaknuta ljubomorom na tek
217
otkrivenu ljubav Hipolita prema Ariciji. Skrivivi Hipolitovu smrt, Fedra se na kraju osveuje i izlaz nalazi u
smrti.
Publika dobro prihvaa Fedru. Fedra postaje kranka kojoj je uskraena milost. Racine je napisao i jednu
komediju Parniar.Racine e se vratiti tragediji 1689,kada po nagovoru Madame de Maintenon pie za
pitomice odgojne ustanove u Saint-Cyru. Posljednja tragedija Atalija kao da sjedinjuje Racineove misli i
opsesije o pogubnosti vlasti izraene kroz jedini mogui, sakralni sadraj. Nakon ovog pregleda Racineovih
tragedija mogue je zakljuiti da je Corneilleova dijalektika heroja ustupila mjesto dijalektici strasti u
Racineovoj tragediji.
Fedra, plakat za kazalinu

predstavu.
Ako je mogue govoriti o dvije boje epohe, onda se ova druga, Racineova, suprotstavlja Corneilleovoj svojim
tamnim tonovima, svojom pesimistikom vizijom. I Racine je duboko vezan uz svoje vrijeme i svoju sredinu,
samo to je konsolidancijom apsolutizma u njima dolo do velikih promjena. Racineov junak je stoga
osamljeniksve vie zaokupljensvojim strastima, i na tom nivou trai informaciju. No, unato toliko spominjanoj
217
slabosti njgeovih traginih junaka, koji ne posjeduju snagu i borbenost Cornilleovih likova, unato ulozi
fatalnosti ili jansenistike predodreenosti, ne treba zaboraviti da Racineovi junaci nisu spremni na kompromis
te s toga, poput Fedre, pokazuju svoju ali i ovjekovu bijedu iveliinu. Govorei o pogubnim strastima svojih
junaka, naravno u duhu jansenistikih gledanja, Racine je neminovno morao dotai neke konstate ovjekova
postojanja uope.
Kao i kod Corneilleovih likova, kroz Recineove junake progovara ovjekova priroda. Kao i u ostalih silovitih
Racinovih likova i kod Fedre nakon osvjeenja dolazi na kraju isti zavrni in, odlazi svojevoljno u smrt. Za
njih nema drugog rjeenja jer razapeti izmeu krajnosti: sve ili nita u duhu jansenistikog gledanja, oni vre
svoj izbor. Kod Racinea strasti stalno negiraju svjesnost pa i volju. Kod Racinea izmeu rijei i ina postoji
uvijek raskorak. Rijei kod Racineovih junaka ne znae uvijek ono to iskazuju. Ispod njih je uvije skriven
podsvjesni poriv. No nije se Racine ograniio samo na ove silovite likove. U njegovim djelima ima i umjerenih
strasti, ublaene estine, prihvatljivih, njenih, rezigniranih ljubavi, pa ak i galantnosti. Racine je ostvario itav
niz njenih posebno uspjelih enskih likova. Cijeli Racinoeov sistem temelji se na elji za jednostavnou, u
emu on potpuno prihvaa d`Aubignacove sugestije.
Kako je rije o tragediji odbijanja, kao to smo ve rekli njezina struktura je jednostavna, logini odrazi tog
fatalnog ne nasluenog ve od poetka tragedije. Racine i sam govori o radnji s malo dogaaja i malo
materije, poput one koja se dogaa u jednom danu i kree se postepeno prema zavretku, a odravaju je samo
zanimljivost, osjeaji i strasti likova.
Po Racineu sva se inventivnost sastoji da se stvori neto ni iz ega, a sav onaj veliki broj nezgoda uvijek je bio
utoite pjesnika koji u svojoj genijalnosti nisu osjeali dosta bogatstva, ni dovoljno snage da bi kroz pet inova
vezali gledaoce jednom jednostavnom radnjom, koju odrava estina strasti, ljepota osjeaja i elegancija izraza.
Zatvorenik prostora, Racineov junak je istodobno zatvorenik vremena, a to znai svojih strasti, jer on traje koliko
i njegove strasti.
Jedinstvo vremena svodi se na Aristotelova dvadeset i etiri sata. Ali taj Racineov dan je zaustavljeno vrijeme,
obiljeeno blijedom svjetlou svitanja, kad zapoinje radnja, i blijedom svjetlou noi kad radnja zavrava.
Dramska radnja gotovo se ne odvija neposreno u vremenu. Kad radnja poinje, kad se zastor die, sve je ve
odlueno, tragini junak je ve donio odluku i za njega vrijeme nema vrijednosti. Nije s toga sluajno
Andromaha kae svojoj pratilici: Cefizo, poimo ga pogledati posljednji put, mislei na svog sina. Ili kad
Fedra u poetku tragedije kae: Sunce, dolazim te pogledati posljednji put, a na kraju tragedije kae Tezeju:
Trenutci su dragocjeni, sluajte me Tezeju. Dakle, tragedija zavrava istom negacijom vremena kao to je
zapoeta.
217
LI T E R AT U R A
1. Milivoj Solar: Knjievni leksikon, Matica Hrvatska, Zagreb MMVII str. 61

2. Milivoj Solar: Povijest svjetske knjievnosti, Golden marketing, Zagreb
2003. god. str.168
3. Zdenko Lei: itanka za drugi razred Gimnazije
4. Valter Benjamin: Citat Tragedija i alosna igra str. 166
5. Grupa autora: Teorija tragedije
6. Teorijska misao knjievnosti
IVOT I DJELO WILLIAMA SHAKESPEAREA
William Shakespeare je roen aprila 1564. godine, u malenoj varoici Stratfordu
na Evonu, u grofoviji Vorik, u srcu seoske Engleske. On je bio tree od osmoro
djece svojih roditelja, Dona Shakespearea i Meri, roene Arden, potomaka
farmera iz oblinjih sela Sniterfilda i Volmkota. Knjievni rad Shakespeareov
obuhvata priblino dvadeset godina od 1592. do 1612. godine. Za to vrijeme
napisao je: DVIJE VELIKE POEME, VENERA I ADONIZA (1593.),
OTMICU LUKRECIJE (1594.), ZBIRKU OD 154 SONETA objavljenu
1609., ali napisanu prije 1600. godine i 36 DRAMA, HISTORIJA, KOMEDIJA
I TRAGEDIJA. ZALJUBLJENI POKLONIK (1590) je zbirka od dvadeset i
jedne pjesme, od kojih je samo pet nesumljivo Shakespeareovih. FENIKS I
GRLICA (1601.), je mistina poema koja je objavljena u dodatku jedne knjige
stihova Roberta estera, i tek je mogue, ali ne i izvjesno da je Shakespeare
autor te poeme. TUBALICA ZALJUBLJENE (1609.) objavljena je na kraju
zbirke Shakespeareovih soneta; to ili je njegovo vrlo rano djelo ili je tui
217
pjesniki sastav. Shakespearov kanon priznaje trideset i est drama iz prvog

folija, kao njegovo autentino djelo.
Prvi originalan Shakespeareov komad, NENAGRAENI LJUBAVNI
TRUD, vjerovatno je bio prikazan tek 1594., kada je njemu bilo trideset
godina. Uskoro poslije toga, napisao je tragediju ROMEO I GIULIETTA i bio
je odmah pozdravljen kao veliki dramski pjesnik. Mirs, u svojoj pohvali, 1593.,
pominje Romea i Giuluettu meu onim djelima sa kojima je Shakespeare
najodluniji meu Englezima. Dramski pisac D. Morson, 1599.,
kae:Zaljubljeni sada samo govore o Romeu i Giulietti.
Ubrzo Shakespeare je stekao podrku i prijateljstvo mladog Erla od
Sautemptona, kome je posvetio svoje poeme, i koji je bio jedan od
najobrazovanijih mladih ljudi na Elizabetinom dvoru.
Ima dokaza da su u toku Shakespeareova ivota i sve do 1642. godine, kada su
naredbom puritanskih vlasti, sva pozorita u Londonu bila zatvorena, njegovi
komadi u pozorite privlaili mnogobrojne gledaoce, koji su ispunjavali
pozorite do posljednjeg mjesta. To pozorite podignuto je 1599. pod nazivom
GLOB. A po tvrenju savremenika, moglo je da primi dvije do tri hiljade
gledatelja.
Hronoloki, Shakespeareovo djelo, po E. Daudenu, nastalo je ovom redom: u
prvom razdoblju, priblino od 1590. godine do 1595. godine, Shakespeare za
pozornicu stvara naroito djela dramske hronike, ali i pie prve samostalne
komedije: ZABUNE, UKROENA ZLOA, DVA VITEZA IZ
VERONE, i NENEGRAENI LJUBAVNI TRUD; historijske drame:
HENRIK VI (tri dijela), i RIARD VII; tragedije: TIT ANDRONIK i
ROMEO I GIULIETTA
Drugom razdoblju pripadaju velike i vrijedne komedije: SNOVIE U NO
IVANJSKU, MLETAKI TRGOVAC, MNOGO VIKE NI OKO EGA,
KAKO VAM DRAGO, BOGOJAVLJENSKA NO i VESELE ENE
VINDZORSKE;historije: RIARD II, KRALJ DON, HENRIK IV
(dva dijela) i HENRIK V.
Tree razdoblje, od 1601. do 1603., istie se dubokim sumornim osjeanjem
traginosti ivota koji prolazi, ogorenim pesimizmom. Tu spadaju velike
tragedije: JULIJE CEZAR, HAMLET, OTELO, KRALJ LIR,
MAKBET, ANTONIJE I KLEOPATRA, KORIOLAN i TIMON
ATINJANIN. Isto tako i satirina drama TROIL I KRESIDA i dvije mrane
komedije.
etvrto razdoblje od 1609. do 1612. godine, nazvano romantino i
posljednje, sadri tragikomedije ili romantine drame: SIMBELIN,
ZIMSKA BAJKA, BURA i romantinu historiju HENRIK VIII.
217
Shakespeareovo dramsko djelo, napisano priblino u toku posljednje decenije

esnaestog i prve decenije sedamnaestog vijeka, nastalo je za vrijeme vladavine
kraljice Elizabete i za vrijeme vladavine kralja Dejmsa. Promijenjena opta
atmosfera jedne i druge vladavine ogleda se iu Shakespeareovom dramskom
djelu. Pred kraj vijeka napisane su sve velike komedije i historije (a ove druge,
iako sve tragine, imale su svoj politiki i patriotski smisao, kao i romantine
tragikomedije.
1600. godina je prekretnica u Shakespeareovom stvaralatvu i dijeli ga u dvije
grupe drama koje veoma razliito slikaju pozornicu ivota. Najprije vedrina i
srdaan smijeh; onda sjeta, pa strepnja, uas i oajanje. Dvije komedije koje
pripadaju drugoj deceniji, SVE JE DOBRO TO SE DOBRO SVRI i
MJERA ZA MJERU, nevesele su i tragine. Jedna dirljivo slika bol prezrene
ljubavi, a druga licemjerstvo i okrutnost vlasti, te raspravlja o moralu.
Sa krajem stoljea gasio se i veliki zanos renesanse, jenjavale su one snage
narodnog ivota koje su, u toku esnaestog vijeka, preobrazile lice Engleske.
Drama ovog perioda prikazuje, sa podsmijehom ili gaenjem, sukobljavanje u
drutvenim redovima, pohlepu i licemjerstvo, sujetu i rasipnitvo, ne tedei pri
tome ni samog vladara.
U svojim komedijama i tragedijama, Shakespeare je davao tu atmosferu
vremena, raspoloenja i interesovanja irokog kruga gledatelja, a ona se mogla
podudariti i sa njegovim vlastitim osjeajima. Kad je atmosfera bila vedra, vedre
su i vesele bile i komedije, a kad nastane promjena dolaze mrane i teke
tragedije.
Kad je Shakespeareovo djelo steklo popularnost i kad je i sam stekao, u vidu
nagrade, znatan dio prihoda pozorine druine kojoj je pripadao kao glumac i
kao pisac, vratio se u svoj rodni gradi i povukao u miran ivot. Ve ranije,
1597. godine, kupio je, za svotu od ezdeset funti, drugu po veliini kuu u
Stratfordu, kao i zemlju i panjake. Godinu dana prije toga dobio je i grb i pravo
da se nazove dentlmenom.
Najstariji od Shakespeareovih biografa, u sedamnaestom vijeku, Don Obri,
rekao je: NJEGOVE KOMEDIJE IVJET E DOKLE GOD LJUDI BUDU
RAZUMIJEVALI ENGLESKI JEZIK, JER PRIKAZUJE MORES
HOMINUM.206
Najljepu pohvalu Shakespeareu napisao je njegov prijatelj, pjesnik i dramski
pisac Ben Donson : Uspomeni mog voljenog pisca, g. W. Shakespeareu i
onome to nam je on ostavio,objavljenoj u prvom izdanju cjelokupnih
Shakespeareovih dramskih djela, 1623. godine:
206
W. Shakespeare, prouavanje problema i injenica, Edmund embers, 1930. god.
217
Duo ovog doba

Hvalo radosti! udo pozornice!
Moj Shakespeare!
Spomenik ti si bez nadgrobnog kama,
I uvijek ivi dok tvoja knjiga ivi,
. . .
Llikuj Britanijo, ti ima pjesnika,
Kome srce scene Evrope potu duguje!
On nije pripadao jednome dobu
Ve svim vremenima.
Takav je, u kratkom pogledu, bio ivot i rad Williama Shakespearea, sagledan na
osnovu utvrenih injenica i podataka.
Takva Shakespeareova biografija slae se uglavnom i sa sauvanim predanjem o
pjesnikovom ivotu, pa zato, kao to kae jedan od najvjerodostojnijih njegovih
biografa, ser Sidni Li: Dokle god Shakespeareov jezik ne bude mrtav, dokle
god engleski jezik postoji i ljudi ga razumijevaju, besmisleno je izraavati
sumnju u tradicionalno primljene injenice o Shakespeareovom toku ivota.
217
Izvan Engleske, Shakespeareovo djelo je najprije prodrlo u Njemaku, u drugoj

polovini osamnaestog vjeka. Njemaki pisci i pjesnici ustajui protiv okvira i
stega klasicizma i u elji za vraanjem prirodi, uznosei nepravilnost forme,
matu, osjeajnost i nagon (osobine koje su, upravo klasiari osuivali), vidjeli
su u Shakespeareu svoj pravi uzor.
Lasing je u svojoj Hamburkoj dramaturgiji, 1767. i 1768., isticao
Shakespearea ne samo iznad Korneja, Rasina i Voltera, ve i iznad svih ostalih
klasinih i modernih dramskih pjesnika, osim Sofokla.
Herder je isto tako bio oduevljen Shakespeareom i svoje oduevljenje je prenio
na Getea. Sam Gete kae da su ga prve stranice iz Shakespeareovih djela
nainile njegovim doivotnim oboavaocem. U Wilhelmu Majsteru, Gete, za
Shakespearea, kae: Meni njegovi komadi izgledaju kao djelo nekog nebeskog
genija koji je siao meu ljude...ovjeku se ini kao da stoji pred otvorenim
stranim knjigama Sudbine kroz koje vitlaju vihori strasnog ivota.207
Shakespeare se prvi put u srpsko-hrvatskim prevodima javlja sredinom prolog
vijeka. Jovan Hadi objavio je u Djelima II, 1858., svoje prerade dva
odlomka iz Makbeta i Henrija IV. No, najzasluniji za prevoenje i
uvoenje Shakespearea u srpsku knjievnost je Laza Kosti. Kosti je,1859.
objavio u Srpskom letopisu svoj prevod jednog odlomka iz Romea i
Guliette. 1864. god. Organizovao je u Novom Sadu proslavu tristogodinjice
Shakespeareova roenja. Spjevao je za tu priliku odu Naem Williju i preveo
je dvije scene iz Richarda III, koje su na proslavi bile izvedene. Naizad,
preveo je sa originala: Romeo i Giulietta, 1876. i 1907., Hamleta, 1884.,
Cara Lira, 1873. i 1894., i Richarda III, 1898. osim toga, Kosti je u raznim
Shakespeareovim dramama naao obrazac za jampski stil koji je upotrijebio i
u svijim originalnim dramama, kao i za svoju prozodiju, dikciju i opti pjesniki
stil.
Kod Hrvata Shakespeare se javlja gotovo u isto vrijeme. Ukroena
goropadnica je prikazana u Zagrebu 1863.god., a zatim slijede Mletaki
trgovac, 1867., Mnogo vike, 1868., Romeo i Giulietta, 1870.
Sve su to, meutim bile prerade Shakespearea sa njemakog jezika, a od
1894. god. Daju se Shakespeareove drame u svome pravome obliku, no i to su
opet prevodi sa njemakog jezika. Prvi prevod sa originala bio je prevod
Otela, prikazan 1919. god., a prevodilac je M. Bogdanovi koji e, u toku
slijedeih nekoliko godina, prevesti ukupno sedamnaest Shakespeareovih drama.
Iako je prolo vie od sto godina otkad su se kod nas pojavili prvi prevodi
nekih Shakespeareovih drama, i mada je bilo vie prevodilaca i vie prevoda
pojedinih djela, tek 1964. god. objavljena su cjelokupna dramska i poetska
Shakespeareova djela. Sa izuzetkom dvije drame Kako vam drago i
207
Borivije Nedi, Predgovor- Komedije W. Shakespeare, Kultura, Beograd, 1963.god.
217
Hamlet, koje su bile objavljene prije 1964. god., svi drugi prevodi nastali su
poslije revolucije, a neki od njih objavljuju se prvi put 1964. god.
U osamnaestom vijekurad strunjaka u Engleskoj bio je usmjeren na
uredniki posao utvrivanja teksta krnjih i nejasnih kvarto i folio
izdanja.marljivom i srenom domiljanju ovih urednika svijet duguje zahvalnost
za dananji potpuni i jasni tekst ovih drama.
Romantiarska kritika devetnaestog vijeka razmatrala je samo djelo i trudila
se da objasni tajnu Shakespeareovog genija, njegovu vidovitost i boansku
mo i da psiholoki protumai i etiki ocjeni njegove likove. Ta kritika, kojoj je
na elu stajao S.T. Kolrid, uinila je mnogo da se stvori kult Shakespeare,
zadivljeno oboavanje koje pjesnika uznosi na nadljudske visine.
Jedan engleski kritiar je rekao da Englez koji bez potovanja, ponosnog i punog
ljubavi moe da izusti ime Williama Shakespearea, postaje diskvalifikovan za
svoje zvanje. Thomas Karlaj, takoe kritiar kae da e se Englezi prije odrei
svojih najveih dostojanstvenika, nego li ovog seljaka iz Stratforda.
Izgleda neizbjeno da mata i osjeanja stvaraju mitove oko likova neobinih i
velikih ljudi, i toliko ih katkad preobraze da ovi imaju malo ili, nemaju nimalo,
slinosti sa originalom.208
Doista, ponekad se u tome ide tako daleko da se odrie i postojanje originala,
ili se bar sumnja u njegov identitet.
- Ko je na primjer bio Sokrat; je li on, zaista, postojao ili je samo fikcija iz
prie?
- Ili da li je ba slijepi Homer spjevao besmrtne epove koje mu pripisujemo,
ili je ipak to uinio neko drugi?
Jedan humorista duhovito je primjetio da ljudi rado pale svijee pred likom
velikana, ali da ta osvjetljenja, kao svijee i kandila pred ikonama, tvore takvu
pusto da se od velikog dima, lik vie ne moe raspoznati.
Tako se dogodilo da se i oko Shakespeareovog imena i lika stvori mit i uprkos
injenicama, stvorene su, pa se i danas stvaraju fantastine prie o pravome
autoru pozorinih komada, koji su prihvaeni u svijetu pod imenom Williama
Shakespearea.
Jer izgleda udesno i nepojmljivo da je jedan djeak iz provincije, sin
nepismenih roditelja koji nije zavrio ni mjesnu gramatiku kolu, jer ga je
otac morao uzeti kod sebe na zanat, koji je nekolovan znao malo latinski i jo
manje grki i koji se uputio u London u pozorite. ini se, eto, besmisleno da
je taj stratfortski seljak mogao da postane najvei pjesnik, koji je po rijeima
Viktora Igoa:POSLIJE BOGA NAJVIE STVORIO!!! Shakespeareova
208
217
tragedija o danskom kraljeviuHamletu nastala je sasvim pri kraju esnaestoga

stoljea ili u prvoj godini sedamnaestog, i prama tome zauzima mjesto u sreditu
njegova stvaralatva. Posljednjih dvanaestak godina 16. stoljea on je gotovo
iskljuivo pisao komedije i historijske drame iz engleske povijesti, takozvane
historije (histories). Od tragedija u tom su periodu nastale jedino Tit
Andronik, Romeo i Giulietta i, posve na kraju, Julije Cezar. Hamlet
otvara period velikih tragedija;poslije njega, kroz sedam godina, niu se jedna za
drugom tragedije Otelo, Kralj Lear, Macbeth, Timon Atenjanin,
Antonije i Kleopatra i Koriolan. Osim tragedija, na samom poetku ovog
perioda, izmeu Hamleta i Otela, nastale su tri drame koje imaju izrazito
traginih prizvuka. To su Troilo i Kresida, Sve je dobro to se dobro svri i
Mjera za mjeru. Engleski su ih kritiari nekada zvali mranim komedijama
(dark comedies), ali danas je za njih openito prihvaen naziv problem plays
to bi se moglo prevesti modernim izrazom drame ideja.
ini se da je Shakespeareov izvor za Hamleta bila starija, danas
izgubljena, drama koja se u literaturi o Shakespeareu obino naziva UrHamlet, a pretpostavlja se da ju je napisao Thomas Kyd (1558.-1594.), autor u
svoje vrijeme veoma popularne panske tragedije, (1589.) iz koje je
Shakespeare upotrijebio neke pojedinosti u svom Hanletu. Ta starija drama o
Hamletu mora da je bila dobro poznata u Londonu ve 1589. godine, a
pouzdano se zna da je jo 1594. godine prikazana u londonskom predgrau
Newington Butts. Kako je taj Ur-Hamlet izgledao moemo donekle naslutiti
po sauvanoj njemakoj drami iz 17. stoljea koja ima naslov Kanjeno
bratoubojstvo (Der bestrafte Brudermord) i koja je oito bila prerada ili
slobodan prijevod Shakespeareova predloka. Prema raspoloivim
svjedoanstvima ini se da je Shakespeare dosta vjerno slijedio zaplet svog
izvora.
Inae, legenda o Hamletu potjee iz drevnih skandinavskih saga, a prvi joj
je, na samom poetku 13.stoljea, dao knjievni oblik danski historiar Saxo
Gramaticus u svojoj latinskoj Povijesti Danaca (Gesta Danorum ili
Historiae Danicae). Odatle je historiju o Amlethu uzeo francuski pjesnik i
prevodilac Francois de Belleforest (1530.-1583.) i ukljuio je u svoje Tragine
historije (Histoires Tragiques) koje su u sedam knjiga objavljene u Parizu
izmeu 1559. i 1582. godine. Danas se smatra da je Shakespeare, direktno ili
posredno preko Ur-Hamleta,poznavao legendu o Hamletu kako ju je prikazao
Saxo Gramaticus; a jo bolje kako je nalazimo u Belleforestovoj verziji.
Kao inspiracija Shakespeareu je posluila i savremena historija, to jest ono to
se deavalo na kraljevskom dvoru u vidu intriga i borbi za vlast. Dakle, okvir,
atmosfera i lik glavnog junaka bili su unaprijed uslovljeni raspoloenjem
pjesnika, drutveno-politikim prilikama i pozajmljenom bajkom, odnosno
ranijom dramom o Hamletu. Prema tome,svi elementi dati su unaprijed:ubistvo,
preljuba, pojava duha ubijenog koji vapi da bude osveen, politika i ljubavna
217
intriga, simulirano i pravo ludilo, jo smrti i ubistava,samoubistvo i,

naizad,krvava osveta i smrt osvetnika.
Drama Hamlet prvi put je prikazana u londonu 1602. godine, a prvi put je
tampana naredne, 1603. godine. Djelo je pisano u stihu, mada u njemu ima i
proznih mjesta. Sastoji se iz pet inova. Lica u komadu su mnogobrojna:
-danski kraljevi Hamlet (sin ubijenog danskog kralja)
-kraljica Gertruda (Hamletova majka i udovica ubijenog kralja)
-kralj Klaudije (njen novi mu i roeni brat ubijenog kralja)
-Hamletov prijatelj Horacio
-oficiri Marcelo i Bernardo
-kraljev savjetnik Polonije
-njegova ker Ofelija
-njegov sin Laert
-te nekoliko sporednih likova.
Sie drame je dosta sloen i njena kompozicija je izuzetno bogata promjenama
mjesta (ak dvadeset puta), temama i situacijama. Ima dosta epizoda,koje su vie
u funkciji Shakespeareove filozofije poimanja ovjeka i ivota, a manje u
funkciji pokretanja dogaaja na kojima se gradi i razvija sama radnja.
Evo ta se u najkraim crtama dogaa u Shakespeareovoj tragediji:
Nakon iznenadne smrti danskoga kralja, nasljeuje ga brat Klaudije i uzima za
enu njegovu udovicu Gertrudu. Njenom sinu Hamletu javlja se oev duh i
otkriva mu da ga je Klaudije otrovao. Da bi saznao istinu, Hamlet se pretvara da
je lud. Stari dvorski savjetnik Polonije nalae svojoj keri Ofeliji da odbija
Hamletovo udvaranje.kralj Klaudije i Polonije ele ispitati Hamletovo ludilo. Na
dvoru Hamlet upriliuje predstavu drame koja je po sadraju nalik na umorstvo
njegova oca. Za vrijeme glume Klaudije se izdaje kao krivac. Nakon prekinute
predstave Hamlet posjeuje svoju majku u njenoj lonici i ubija Polonija koji je
sakriven prislukivao njihov razgovor. Radi toga Klaudije alje Hamleta u
Englesku i moli engleskog kralja da ga tamo dadne pogubiti. Ofelija poludi od
boli zbog smrti oca i rastanka sa Hamletom. U meuvremenu njen se brat Laert
vraa iz Pariza u Elsinore i eli da se osveti Hamletu. Hamlet na putu u
Englesku otkriva zamku to mu se sprema, i vraa se u Dansku. Laert sa
Klaudijem snuje kajo e u dvoboju na prevaru ubiti Hamleta. Za vrijeme borbe
Hamlet i Laert zabunom zamijene maeve, i oba bivaju ranjena otrovnom
otricom. Kraljica sluajno ispija otrov namijenjen Hamletu. Laert na samrti
otkriva spletku, a Hamlet ubija strica prije nego i sam podlegne otrovu.
Od ovakve krvave i melodramatine fabule, dostojne kakva modernoga
kriminalnog romana, Shakespeare je stvorio jednu od najpotresnijih tragedija
svijeta.
217
Shakespeare je u sredite radnje postavio Hamleta i njemu sve podredio. Ni u

kojoj njegovoj drami nisu ostale osobe tako zasjenjene pojavom glavnog lika.
Lik je Hamleta bez sumnje najsavrenije Shakespeareovo ostvarenje.
Kraljevi Hamlet ima trideset godina, i u tih trideset godina postoje dva
razdoblja: prvo obuhvata godine njegovog ivota do definitivnog povratka iz
Vitenberga, gdje je studirao (ovo razdoblje nije Shakespeare ne poetizira u djelu,
ali se da naslutiti na osnovu iskaza drugih o njemu); drugo razdoblje poinje od
smrti oca pod dosta nejasnim okolnostima. Prema tome, oeva smrt je prelomna
taka od dvojakog znaenja: ona dijeli Hamletov ivot na onaj prije i onaj
poslije ubistva i ona je ino mjesto na kome se gradi cijeli komflikt u
biu,povod za unutranju dilemu,za promjenu miljenja o svijetu i ovjeku i
osnovni razlog za tragian ishod drame.
Hamlet je, nasuprot varvarskoj,licemjernoj prirodi kralja Klaudija i dvorana,bio
otmjenog duha. Znanje je sticao u Vitenbergu, na Luterovom univerzitetu. Svoj
duh je bogatio pozorinim predstavama, itanjem poezije, izuavanjem
filozofije; bio je dobar maevalac, odijevao se po modi, a odlikovali su ga
trezvenost, pravednost, istoa duha i misli, emotivnost, humanost, astoljublje i
racionalnost. ivei na dvoru,okruen lanim sjajem moralnog i materjalnog
bogatstva, o svijetu je nosio idealnu sliku,bolje rei iluziju. Bio je ubijeen da
svijet poiva na besprijekornoj ravnotei dobra i zla i da njegovom ustrojstvu
neme ta da se doda ili oduzme. Autentina slika ovjeka i misli srednjeg vijeka.
Vjerujui u harmoniju spoljanjeg svijeta i sam je osjeao zadovoljstvo,
bezbrinost, polet i unutranji sklad. U takvim okolnostima ivljenja on nije
znao za napor ovladavanja problemima i nevoljama to ih obian ivot nudi, pa
zato nije vjebao volju da istrajava, brzo odluuje i stupa u akciju. Njegova mo
zapaanja i kritikog promiljanja pojava, stvari i odnosa u drutvu zaista su
impresivni, ali je lien neeg drugog- praktinih koraka i vjetine snalaenja u
okruenju koje nastanjuje licemjerje, brutalnost, zloini, nemoral,servilnost i la.
Prve Hamletove sumnje u istinu i ispravnost svijeta dolaze sa smrti njegova oca
pod jo nerazjanjenim okolnostima. Svijet i ljudi odjednom su mu se ukazali u
svoj svojoj sloenosti i nepredvidivosti;ljudi nisu ono za ta se izdaju, a svijet
nije ono to mi mislimo da jeste. Poeo je da otkriva oko sebe
egoizam,gramzivost, dvolinost i nemoral. Hamletovo bie biva
istraumatizovano u svojoj moralnoj istoi, zateenosti i nemoi da bilo ta
uini. Dolazi do potpunog zaokreta u njemu. Poinje da se povlai u sebe, da
promilja o sebi i ljudima oko sebe. Postaje introvertna linost; tajanstvena,
nepristupana i nepovjerljiva. On je sada onaj koji svijet posmatra iz prikrajka,
sa nespokojstvom i velikim razoarenjem. I ukoliko vie raste sumnja u istinitost
oeve prirodne smrti, utoliko vie jaa predstava o vlastitoj suvinosti u tom
svijetu, utoliko je vei intenzitet drame u njegovoj dui. Njegova predstava o
svijetu, saznanjem da je vrijeme izilo iz zgloba biva sasvim sruena.
217
Tamo gdje se ranije nalazila prividna saglasnost izmeu ideala i stvarnosti, sad
se potpuno otvara ponor meu njima.
U Hamletu je olien duh renesanse ; on je predstavnik filozofije
ovjeanstva koje je na pomolu. Umjesto crkvenog autoriteta postavlja se
slobodna kritika misao koja dolazi u sukob sa silama mraka i zabluda. Nakon
dogmatnosti srednjeg vijeka javlja se saznanje o relativnosti naih sudova i
sumnja. U Shakespeareovim djelima uinjen je golem korak naprijed u carstvu
misli i osjeanja ali, dok su misao i mata ve prekinule sve veze sa srednjim
vijekom, drutvo, politika i ekonomija jo su uvijek vie nalik na prilike
etrnaestoga nego na one dvadesetog stoljea209.
U vrijeme kada su se sruili srednjovjekovna znanost i stari pogled na svijet,
Hamlet strastveno tei ka istini,nastoji da tu istinu nae empirijskim putem i
njihovim loginim posljedicama. On je oprezan mislilac, a sudbina mu je
povjerila rjeenje zadatka koji zahtjeva odlunost. Za njega taj zadatak nije samo
pitanje asti i osobne osvete; on eli u prvom redu otkriti opainu drutva u
kojem se kree. Da bi to napravio Hamlet uzima ludilo za masku. Uivljen u
ulogu ludaka, on iz korijena mijenja izgled, pokret, izraz lica, odijevanje i jezik.
Rije i jezik nisu vie izraz mudrosti i znanja, ve sredstvo osmiljenog ludila.
Kao ludak Hamlet moe da se kree, da slua, da stupa u dijaloge, da
provocira. Tu uspjenu promjenu na Hamletu najbolje opisuju rijei kralja
Klaudija: ...ni unutranji ovjek, niti spoljni, ne lii vie na ono bee210.
Hamlet dobro zna ko je kriv za opainu u tom drutvu. To se jasno vidi iz
njegova vladanja prema razliitim osobama u tragediji. On se drukije odnosi
prema kralju i dvoranima, a drukije prema Horaciju, prema glumcima, pa ak i
prema grobarima. Za Hamleta je karakteristina uglaenost prema onima koji su
po rangu nii od njega. Kad Horacije, pozdravljajui ga, za sebe kae da je
njegov sluga uvijek, Hamlet ga ispravlja: MOJ PRIJATELJ; TAJ U NAZIV
IZMIJENOTI S VAMA211, drugim rijeima: Kakav sluga! Ti si moj prijatelj,
kao to sam ja tvoj. taj je njegov stav prema Horaciju, kao i prema Marcelu i
Bernardu, jo jasnije izraen na kraju istoga prizora, kad se sva trojica oprataju
od Hamleta rijeima: Vaoj milosti pokornost, a Hamlet opet odgovara:
VAA LJUBAV, KAO MOJA VAMA212, to jest:
Ne govorite mi o pokornosti. Neu da moj odnos prema vama bude odnos

kneza prema slugama, nego prijatelja prema prijateljima.
209
G. M. Travelyan, English Social History, drugo eng. izd., 1946. god., str. 98
Hamlet, William Shekespeare, Dani Sarajevo, 2004. god., str. 71.
211
Hamlet, W.Shakespeare, Dani Sarajevo, 2004. god., str.35.
212
Hamlet, W. Shakespeare, Dani Sarajevo, 2004. god., str. 41.
210
217
Hamlet je jo srdaniji prema glumcima koji dolaze na dvor da ga razonode. On

ak ni Rosencrantzu i Guildensternu, koje e poslije hladnokrvno poslati u smrt,
ne doputa da se nazivaju njegovim slugama, ve ih moli da s njim govore kao
prijatelji.
Velika je razlika izmeu ovog Hamletova ophoenja s podinjenima i
njegova stava prema kralju i dvoranima koji su njemu ravni. On je grub ak i
prema svojoj majci i prema Ofeliji, jer u njima vidi tragove opih opaina koje
su ovladale surovim svijetom.
KRHKOSTI, IME TI JE ENA213 Hamletova je misao vodilja u njegovim
odnosima prema majci i Ofeliji. Njegova povremena njenost s majkom koju je
frojdovska kritika uveliala do Edipova kompleksa, ne mijenja nita na stvari.
Neki kritiari i prouavaoci Shakespeareovog lika i djela smatraju da je u
vrijeme kad je pisao Hamleta, imao osobnih razloga da loe misli o enama. Te
da zbog toga ne treba ozbiljno shvatiti njegovu izjavu nad grobom Ofelije da
ETRDESET TISU BRAE214, kakav je bezlini Laert, nebi moglo dosei
njegovu ljubav prema njoj.
Hamlet mrzi kralja iz dna due,ali ga ne prezire. On prezire puzavost dvorana i
njihovu servilnost. Shakespeare je izabrao poseban nain da prikae kako
Hamlet prezire servilnost i ulagivanje. Hamlet se okrutno ruga dvoranima koji
nemaju svoga ja, koji slijepo, ropski, neinteligentno i nekritiki odobravaju
sve to im kau njihovi gospodari, samo zato da bi im se dodvorili. Najbolji je
primjer te okrutne igre, kad u razgovoru izmeu Hamleta i Polonija ovaj
posljednji vidi jedan isti oblak u obliku deve i lasice i kita, prema tome to mu
Hamlet sugerira. Shakespeare je tu karakteristiku puzavosti dvorana elio
osobito istaknuti, a kad on hoe neto naroito istaknuti, onda to ponavlja.
Tako je, na primjer, u Kralju Learu motiv nezahvalnosti njegovih keri
Regane i Gonerile (kao kontrast dobroj keri Cordeliji) ponovljen u
nezahvalnosti Gloucesterova nezakonitoga sina Edmunda (kao suprotnost
dobrom sinu Edgaru).
Isto tako u posljednjem prizoru Hamleta, da se naruga smijenom dvoraninu
Osriku, Hamlet se slui identinom taktikom kojom se prije posluio da se
grubo naali sa Polonijem. Osric u jednom dahu kae da mu je i hladno i vrue i
sparno, ve prema tome ta Hamlet od njega iziskuje.
Taj Hamletov stav prema dvoranima dvoru dostie svoju kulminaciju kad u
razgovoru on implicite naziva Osrika ivinom, a kraljevski dvor talom:Nek
je ivina gospodar ivina, njegove e jasle stajati do kraljeva

stola, drugim rijeima: Dovoljno je da vo ili magarac (Shakespeare
jednostavno kae BEAST) ima toliko i toliko glava stoke, i on e dobiti pristup
na dvor.
213
214
Hamlet, W. Shakespeare; Dani Sarajevo, 2004.god.

Hamlet, W. Shakespeare, Dani Sarajevo, 2004. god., str.199.
217
Posljedica je ovoga Hamletovog stava prema ponienima i vrijeanim s

jedne strane, a prema upljim i pokvarenim dvoranima s druge, da njega
oboavaju iroki slojevi naroda. U dramu kralj Klaudije dva puta to posebno
istie kad kae da je Hamlet OMILIO PREVRTLJIVOME MNOTVU, a
zatim kad govori o ljubavi TO PUK JE PREMA NJEMU GOJI. Ima i jedan
poseban razlog zato narod Hamleta voli. U studiji gdje pruava sredstva
pomou kojih Shakespeare individualizira stil govora pojedinih osoba u drami,
M. M. Morozov pokazuje kako je Hamlet blizak narodu po jednostavnom stilu i
konkretnom rjeniku kojim se slui. On je realist koji gleda ivot bez suvinih
ukrasa. Morozov upozorava one koji odve istiu kontrast izmeu
blagog,misaonog hamleta i Fortinbrasa, ovjek akcije, da Hamlet nije nikakav
tankoutan i njean knez, jer je Shakespeare tim rijeima opisao upravo
Fortinbrasa, a Hamlet GLEDA IVOT OTVORENIH OIJU.215
Od svih osoba u tragediji Hamletu su po rjeniku i po njegovom stavu prema
okolini najblia dva grobara sa svojim refleksijama o plemiima i plemstvu.
Jedan od njih kae da bi bili pokopali izvan kranskog groblja, da nije bila
plemkinja , a drugi tvrdi da nema starih plemia osim vrtlara, kopaa jaraka i
grobara, jer oni NASTAVLJAJU ADAMOV ZANAT216, a Adam je bio prvi
ovjek koji je ikada nosio oruje ( arms, to u igri rijeima moe biti orue,
a na engleskom znai i grb).
Ve smo rekli da ne bi bilo ispravno smatrati Hamleta pukim sanjarom. On nije
slabi, on zna biti i nagao: ubija Polonija, alje u smrt Rosencrantza i
Guildensterna, ali hoe da njegov glavni in, ubojstvo kralja, bude potpuno
opravdan s gledita savremene misli. U njemu se istie prevlast analize,
filozofiranja, refleksije, a kao posljedica toga javlja se tuga i melanholija koje
prizilaze iz sukoba novih ideala sa grubom stvarnou.
I tako je njegova snaga ograniena, a on je sputan mreom podlosti u
pokvarenom drutvu. On vidi sav uas tog drutva i zgraa se na la i nakaznost
u njemu. On je sanjar samo utoliko to mata o drugim boljim,ljudskim
odnosima i to vjeruje u ovjeka, vidi u njemu neiscrpne snage i visoko ga
cijeni. U svom drugom govoru Rosencrantzu i Guildensternu on oduevljeno
klie:
KAKVO JE REMEK-DJELO OVJEK!217
Upravo u Hamletu dolazi do punog izraza Shakespeareova
ovjenost,njegova humanost, njegov HUMANIZAM. GOTOVO JE SVAKA
NJEGOVA TRAGEDIJA KAO NEKO PROIENJE, SVLAENJE
215
Shakespeare Survey, 2; Cambridge, 1949. god., str. 93. 101.

217
Ibidem; str. 86.
216
217
AKCINDENTALIJA, SKIDANJE KRUNA, MITARA, NASLOVA, ODORA,

MASKI, DOK NA KRAJU NE OSTANE GOL OVJEK. O Henriku V, svom
omiljenom junaku u nizu kraljevskih drama, on kae:
His ceremonies laid by, in his nakedness he appears but a
man218, to jest:
Kad on odloi regalije, simbole kraljevske asti i vlasti (krunu, ezlo, plat, itd.)
u svojoj nagosti pojavljuje se samo kao ovjek.
U SHAKESPEAREOVIM SE TRAGEDIJAMA KATARZA SASTOJI U
NIVELIRANJU, U SVOENJU SVIH LJUDI NA JEDNU ZAJEDNIKU
MJERU, NA ONO BITNO LJUDSKO (Kralj Laer postaje ovjek tek onda kada
ga patnje u oluji dovedu do bezumlja). Tek onda se u njemu budi sposobnost da
shvati muke ovjeanstva i da osjeti tugu zbog nepravde koja jedne postavlja u
rasko, a druge liava zaklona ak i u buri i nepogodi. To je proienje jo
jasnije naglaeno u Antoniju i Kleopatri. Tek nakon Antonijeve smrti,
poluboanska Kleopatra, ki faraona, moe rei:
(sad sam) samo ena i robujem tako jadnoj strasti kao djevojka
to muze obavlja najnie poslove.219
No more but e*en a woman, and commanded
By such poore passion as the maid that milks
And does the meanest chares...
I kad u posljednjem prizoru tragedije ona kae:
MOJ OAJ POINJE DA STVARA BOLJI IVOT220,
My desolation does begin to make

A better life,
ne radi se tu o zagrobnom ivotu nego o spoznaji najplemenitijih osobina u
ovjeku. Tu je rije o ivotu u kojemu su darovi sree ispravno ocijenjeni i
prezreni, a kontemplacija jednog vrhovnog, oslobaajueg ina (samoubistva)
vraa Kleopatri osjeaj samopouzdanja i nadmoi nad miljenikom sree.221
Miljenik sree je Oktavije Cezar koji svladavi Antonija, kani trijumfalno
odvesti Kleopatru kao ropkinju u Rim; a kad ona to dozna oduzme sebi ivot.
218
Henrik V, IV, 1.110

Antonije i Kleopatra, IV, 15
220
Antonije i Kleopatra, V, 2
221
M. R. Ridley
219
217
U odnosu prema spomenutim junacima i promatran sa ovoga stanovita,

HAMLET JE IST OD PRVOG DOLASKA NA POZORNICU; OD SAMOGA
POETKA ON JE U PRVOM REDU OVJEK, A TEK ONDA KRALJEVI
DANSKI.
Takav je bio i njegov otac; zato ga Hamlet toliko voli i potuje njegovu
uspomenu. Kad Horacije za pokojnog kralja lae: Divan je to bio kralj!,
Hamlet ga ispravlja: BIO JE OVJEK222 (He was a man!).
Za razliku od gore navedenih junaka (Henrik V, Lear, Kleopatra), Hamlet se u
toku tragedije ne humanizira; njemu to nije potrebno. Humanost je od poetka
jedna od bitnih crta njegova karaktera; ona je njemu priroena. Upravo ta
osobina daje Hamletu posebno mjesto u galeriji Shakespeareovih junaka. Ona, i
naravno,poetinost i muzika Shakespeareova stiha i njegove proze, ine
tragediju o Hamletu najslavnijom i najpopularnijom dramom u svijetskoj
knjievnosti.
Kada se govori Hamletu, nije mogue da se ne pokrene i problem takizvane
hamletovtine: kako se ona manifestuje, ta je to to je odreuje i koji je njen
osnovni smisao.
Hamletovtina kao pojam doao je sa Hamletom, sa njegovom osobitom
duhovnom strukturom koja je, u nizu vjekova i knjievnih razdoblja, pokretala
nove rasprave i tumaenja, esto i protivrjena, a to je za posljedicu imalo na
hiljade pisanih radova. Prvo, ono to je u osnovi hamletovtine jeste stalno
odlaganje akcije. Zato se i smatralo da hamletovtina nije nita drugo do
neodlunost, razmiljanje umjesto delanja (djelovanja), odsutnost volje i
sposobnosti za in, mizantropsko bjeanje od svijeta i ivota.... u tom smislu
su i neki ekspirolozi izvlaili zakljuak da je sam Shakespeare u liku Hamleta
prikazao jednu vrstu negativnog ideala. Drugi smatraju da Shakespeare velia
aktivnu prirodu ovjeka time to u prvi plan stavlja njenu suprotnost (aktivna
priroda je Fortinbras, a njena suprotnost Hamlet). Meutim, ono to je bitno za
Hamleta, a to i on sam priznaje, jeste da je on ovjek vrlina koje su kao nebo
iste, ali i ovjek mane svoje prirode, da on roenjem nosi peat jednog
nedostatka, kako kae. On bi sa tom manom prirode ostao takav ma ta da se
desi i ma kakvi bili ljudi oko njega, jer to je, ipak, uroeno stanje duha koje se
ne da izmijeniti.
Apsolutno grijee oni koji misle da je u Hamletu sadrana Shakespeareova
kritika neaktivnosti. U pitanju je neto drugo, vrjednije: OSUDA
NEOVJENE AKTIVNOSTI SEBINIH, NESAVJESNIH, UBICA.
U vezi sa ovim problemom, postavlja se i kljuno pitanje: ZATO HAMLET
NEPRESTANO ODLAE OSVETU?
Formalisti misle da je to iz praktinih dramaturkih razloga:
Ako bi bilo osvete ne bi bilo drame, jer dok ima odlaganja, ima i iekivanja,
ima radnje, pa samim tim i drame. Neki misle da odlaganje osvete proizilazi iz
222
217
Hamletove neodlunosti. Ni ova Hamletova neodlunost nije dosljedno

sprovoena. On je prema nekima aktivan, a prema nekima ne.konkretno, prema
majci je aktivan u izricanju svoje mrnje, prezira i osude njenog incesta i izdaje.
I prema Ofeliji, u izricanju prezira, takoer je aktivan, ak i agresivan. Nije
neodluan ni prema Poloniju, Rosencrantzu, Guildensternu, ak ni prema
Laertu, kad ga izaziva pored Ofelijinog groba. On je neodluan i neaktivan samo
prema kralju, kojeg i najvie mrzi. On je, dakle, sputan samo u osnovnoj radnji,
u glavnoj akciji. Pred duhom svog oca se zarekao na osvetu; u sebi
neprekidno akumulira mrnju prema stricu. Iako ga je, dajui predstavu
Miolovka, potpuno razotkrio kao zloinca, iako ga je samog i bespomonog
naao u molitvi, na koljenima,on ga ne ubija. Ostaje neaktivan. ZATO?
Zato to eli da svoju osvetu uini smislenijom, da joj pribavi vee dokaze i
etiko opravdanje, da ta osveta bude pred licem svijeta jedina logina
mogunost, opravdana i prihvaena od svih, kako ne bi bila doivljena kao
odve lina, sebina, i kao takva dovela do njegovog prokletstva. Kada je taj
uslov ispunjen, sprovedena je i osveta u djelo, ali plaena skupo, vlastitim
ivotom. Znai, Hamletovo kolebanjeprestaje onda kada se on nesumljivo
uvjerio,ne samo da je kazna pravedna, nego da bi bio zloin oprostiti je
nepopravljivom zloincu.
Shodno ovome, hamletovtina je neaktivnost, nesposobnost da se izvri
in koji ne bi bio savren po savjesti. Zato se drama o Hamletu ne bi mogla
tretirati kao drama o ovjeku nesposobnom za akciju, ve kao drama o
melanholinom i divnom sanjaru koji se,prvi put u sudaru sa grubim i
nepravednim svijetom, rastuio nad globljenou svijeta, i koji trai nain da
taj i takav svijet, u skladu sa svojom savjeu,popravi.
Hamletov tragizam i njegovu prirodu najbolje je okarakterisao pjesnik Gete
uporedivi Hamleta sa skupocjenom vazom u koju je, umjesto cvijea, posaen
hrast. Korijen hrasta se razvija i vaza puca. RAZBIJA SE !
MACBET
Magbet je posljednja od etiri velike ekspirove tragedije. Nastala je nakon Hamleta, Otela i Kralja Leara, a prvi
put je prikazana oko polovine 1606. godine. A Makbetu, kao ranije u Hamletu i u Kralju Learu, ekspir je za
svojim materijalom posegao u anale iz mitske, poluhistorijske prolosti. Prizor na dvoru engleskog kralja
postavlja radnju drame u sredinu 11. stoljea. Temu za Makbeta naao je u blagu keltskih legenda, poglavito u
kotskoj hronici Raphaela Holinsheda. Materijal koji se obrauje u Magbetu do ekspirovih je dana dolazio do
izraaja samo u kotskim baladama, u narodnim pjesmama. ekspir je u svojoj drami sauvao svu mistiku i strast
kotskog mita i dao mu moralno znaenje o kojem keltski bardi nisu ni sanjali. Njegova je tema tako divovska da
je on, protiv svog obiaja, ne komplicira sporednim, epizodnim ili paralelnim radnjama, ve je razvija u svojoj
njenoj osamljenoj veliini. Zato je Makbet od svih ekspirovih tragedija najkraa i po strukturi jednostavna i
savrena.
Radnja: Magbet i Banko, dvojica vojskovoa kotskog kralja Dunkana, vraaju se kao pobjednici iz odlune
bitke. Putem sretnu tri vjetice koje proriu da e Makbet postati kralj, a Banko otac kraljeva. Dunkan posjeuje
Makbeta u njegovom dvorcu i tamo ga Makbet, na poticaj svoje ene, ubije. Makbet postaje kralj i nemiran zbog
proroanstva vjetica, odluida ubiju Bankoa i njegovog sina jedinca Flancea. Banko je ubijen, a Flance je
217
pobjegao. Te iste veeri Makbetu se na gozbi pojavi duh ubijenog Bankoa. Cijela kotska je nezadovoljna jer je
Makbetova vladavina bila okrutna. Makbeta postepeno naputaju svi prijatelji i on ostaje potpuno sam. Opet se
obraa vjeticama koje mu proriu u zagonetkama. Pod vodstvom Malkolma, sina ubijenog kralja Dunkana,
proroanstva vjetica neoekivano se ispunjuju, a Magbet je poginuo na bojnom polju
Magbet je drama o ubistvu koja je napeta. Ubistvo je na pozornici uvijek zanimljivo, a u Magbetu ubistvo kao
takvo igra vanu ulogu. Dunkanovo ubistvo u Makbetu ivlje je i romantinije zamiljeno nego ubistva u ostalim
ekspirovih tragedijama. Primjena tragine ironije ve od prvih stihova drame sprema nas na zloin. I sam
glavni junak, kao ni jedan drugi ubica u ekspira, otkriva pred nama svoje tajne misli i bojazni. U ovoj drami
ekspir ne proputa nita to bi moglo poveati uinak straha i napetosti.
MAKBET ILI ZARAENI SMRU

Ko je taj ovjek iskrvavljeni?
U Makbetu dalje djeluje isti Veliki Mehanizam kao i u Riardu III. Moda je ak ogoljeniji. Uguenje pobune
dovelo je Makbeta blie prijestolu. Moe da postane kralj, znai mora da postane kralj. Ubija zakonitog
vladaoca. Mora pobiti svjedoke zloina i one koji u njega sumnjaju. Mora pobiti sinove i prijatelje onih koje je
prethodno pobio. Poslije mora ubijati sve, jer su svi protiv njega:
Da se u zemlju svuda ispolje
to vie konjanika, da je svu
Pretrae
( V, 3 )
Na kraju e sam biti ubijen. Preao je cijeli put po velikim stepenicama historije. Makbet, isprian ukratko, niim
se ne razlikuje od kraljevskih drama. Nasuprot hronikama, historija u Makbetu nije pokazana kao Veliki
Mehanizam. Pokazana je kao komar. Mehanizam i komar samo su razliite metafore jedne iste borbe za vlast i
krunu. Historija pokazana kao mehanizam opinjava ako niim drugim, a ono samom stravom i neopozivou.
Komar iznenauje i plai. U Makbetu historija je pokazana kroz lino iskustvo. I zloin se pokazuje kroz lino
iskustvo. On je odluka, izbor i prisila, ide na sopstven raun i mora biti izvren sopstvenim rukama. Makbet sam
ubija Dankana.
Historija u Makbetu neprozirna je kao komar. I kao u komaru, svi u nju upadaju. Mehanizam se sputa u
pokret, zatim je ovjek u opasnosti da ga taj isti mehanizam pregazi. Tone se kroz komar i on dolazi do grla.
Govori Makbet:
Jas am i onako
U krv toliko ogrez'o da svako
Uzmicanje je zalud: ba nimalo
Ne bi mi, da sad stamen, lake palo.
( III, 4 )
Historija u Makbetu ljepljiva i gusta kao glib i krv. Poslije prologa s tri vjetice prava radnja Makbeta poinje
od Dankanovih rijei:
217

( I, 2 )
Iskrvavljeni su ovdje svi: ubice i rtve. Svijet je umrljan krvlju. Govori Donalbejn, Dankanov sin:
u osmehu e ljudi
Nositi no: ukol'ko krvlju blii,
Utol'ko krvoedniji
( II, 2 )
Krv u Makbetu nije samo metafora, nego je materijalna i fitika tee iz tijela pobijenih. Ostaje na rukama i
licima, na bodeima i maevima. Ledi Makbet govori:
delo to sa nas
Oprae malo vode, pa e ono
Biti tad lako.
( II, 3 )
Ali se ta krv ne da oprati ni s ruku, ni s lica, ni sa bodea. Makbet poinje i zavrava se klanjem. Krvi ima sve
vie. Svi po njoj gaze. Smrt, zloin, ubistva u Makbetu su konkretni. I historija u Makbetu je konkretna,
opipljiva, tjelesna i pridavljujua; ona je ropac samrtnika, zamah maa, udarac bodea. Pisano je da je Makbet
tragedija ambicije, i pisano je da je Makbet tragedija straha. To nije tano. U Makbetu ima samo jedna tema,
mono tema. Ta tema je ubistvo. Historija je svedena na svoju najprostiju formu, na jednu sliku i jednu podjelu:
na one koji ubijaju, i one koje ubijaju. Ambicija je tu namjera ubijanja i plan ubijanja. Strah je pamenje bivih
ubijanja i uasavanje od neophodnosti novog zloina. Veliko ubistvo, pravo ubistvo, ubistvo kojim poinje
historija je ubistvo kralja. Poslije ve treba ubijati. Toliko dugo dok onaj koji je ubijao sam ne bude ubijen. Novi
kralj bie onaj koji je ubio kralja. Tako je u Riardu III i u kraljevskim dramama. Tako je i u Makbetu. Ogromni
valjak historije puten je u pokret i mrvi redom sve. Ali u Makbetu taj niz ubistava nije logika mehanizma, nego
ima u sebi neto od uasnog razrastanja snovne grozomornosti.
Makbet:
Koliko u no smo zali?
Ledi Makbet:
No se sa danom bori;
Bezmalo da se izjednauju.
( III, 4 )
Veina scena dogaa se nou. Tu su sva doba noi: prozno vee, pono i blijedo svitanje. No jet u stalno
prisutna, na nju podsjeaju i prizivaju je neprestano i nametljivo; u metaforici: O, ne sagledalo nikad sunce ovo
sutra
( I, 5 )
Ni u jednoj od ekspirovih tragedija ne govori se toliko o snu. Makbet je ubio san. Makbet vie ne moe da
zaspe. U cijeloj kotskoj niko vie ne moe da zaspe. Nema vie sna, postoje samo komari.
pa kad k'o mrtvaci
Leali budu tako opijeni,
Uspavani k'o svinje
( I, 7 )
Od toga gustog i ljepljivog sna u kome se vraa java i koji ne daje zaborava, od sna koji je mono misao o
zloinu, od sna koji nije san nago komar, ne brane se samo Makbet i Ledi Makbet. Taj isti san komar mui i
Banka.
217
Legla je na mene
Olovno teka potreba za snom;
A sve se neto opirem da spavam.
O, sile samilosne sputajte
U meni misli grene kojima
Na volju puta priroda u snu
( II, 1 )
Otrovan je san i otrovno jelo. U Makbetovom svijetu, opsesivnijim od svih svjetova koje je ekspir stvorio,
ubistvo i strah od ubistva proima sve. U tragediji ima samo dvije velike uloge, ali tree lice drame je svijet.
Makbetov svijet je vrsto zatvoren i iz njega se ne moe pobjei. ak i priroda ima u njemu karakter
grozomornosti. I ona je isto tako neprozirna, gusta i ljepljiva. Od blata je i privienja.
Banko:
Mehure zemlja ima k'o i voda;
kud ih nesta?
Makbet:
U vazduhu: to telesno po svome
Izgledu bee, to se rasplinu
K'o dah na vetru.
( I, 3 )
Vjetice u Makbetu spadaju u predio i od iste su materije kao i svijet. Krie na raskru i tjeraju na ubijanje.
Zemlja drhti kao u groznici, sokola u letu, sova komada kljunom, konji lome prepreke, jure kao bijesni, bacaju se
jedan na drugog i grizu. U Makbetovom svijetu nema nikakvog predaha, nema ljubavi ni prijateljstva, ak nema
ni poude. Ili, tanije, i pouda je zatrovana milju o ubistvu.
Izmeu Makbeta i Ledi Makbet ima mnogo mranih problema. Svaki od velikih ekspirovih likova ima vie od
jednog dna, ekspir nikad nije jednoznaan. Ona trai od Makbeta da izvri ubistvo kako bi potvrdio mukost,
malte ne kao ljubavni in. U svim obraanjima Ledi Makbet stalno se vraa ta tema- opsesija:
Takvom u i tvoju
Ljubav da cenim odsad.
---------------------------Imajui za ovo
Smjelosti onda, vi ste ovek bili,
Pa biste ovek bili jo i vie
Kad biste bili vie no to beste.
( I, 7 )
Izmeu njih dvoje postoji seksualna zamrzlost i veliki erotski poraz. Ali to nije najvanije za tumaenje
tragedije.
Makbet je svjestan komara. U tome svijetu gdje se ubistvo namee kao sudbina, prisila i unutranja nunost,
postoji samo jedan san: san o ubistvu koje e prekinuti niz ubistava, ubistvu koje e biti izlaz iz grozomornosti i
osloboenje. Jer od samog ubistva gora je misao o ubistvu koje titi, koje treba poiniti, od koga nema naina da
se pogne.
Poslije prvog ubistva Makbet govori:
Jer od trenutka ovog nieg nema
Na ovom smrtnom svetu dostojnog,
Sve su tek trice; umrlaje slava
I blagorodstvo, vino ivotno
Istoilo se.
( II, 3 )
217
Makbet je ubio da bi se izjednaio sa svijetom, u kome ubistvo postoji i ubistvo je mogue. Makbet je ubio ne
samo zato da bi postao kralj. Makbet je ubio da bi potvrdio samog sebe. Izabrao je izmeu Makbeta koji je ubio.
Ali Makbet koji je ubio ve je drugi Makbet. Ve zna ne samo da je mogue ubiti; zna da se mora ubijati.
Zloin je ljudska stvar. ta moe ovjek? To nieovsko pitanje prvi put je postavljeno u Makbetu:
Ledi Makbet:
Strah te zar
Da i na delu i u srdanosti
Bude onakav isti kakav bee
Kad se u tebi elja zametala?
---------------------------Makbet:
Molim te, uti! Smem ja ono sve
to dolikuje oveku; ko sme
Vie od toga, nije ovek.
Ledi Makbet:
Kakva
Nagna vas onda zver da pothvat taj
Dostavljate mi?
( I, 7 )
To je razgovor prije Dankanova ubistva. Poslije ubistva Makbet e ve znati. Nije da ovjek moe samo ubiti.
ovjek je onaj koji ubija. Samo taj. Kao to ivotinja koja se umiljava i laje jeste pas.
Makbet je ubio kralja, jer nije mogao pristati na Makbeta koji se plai da ubija ktalja.
Ali Makbet koji je ubio ne moe da pristane na Makbeta koji je ubio. Makbet je ubio da bi iziao iz komara, da
bi ga okonao. Ali komar je upravo potreba za ubistvom. Komarno obiljeje komara ba je u tome to nema
kraja. Strana je samo takva no poslije koje ne nastaje dan. No u koju tone Makbet sve je dublja. Makbet je
ubio iz straha i dalje ubija iz straha. To je drugi dio istine o Makbetu, ali ni to jo nije cijela istina.
Makbet je moda psiholoki najdublja ekspirova tragedija. Ali sam Makbet nije karakter. Nije karakter bar u
onom znaenju u kakvom je karakter shvatao 19. vijek.
Takav karakter je Ledi Makbet. Sve u njoj je izgorjelo osim udnje za vlau. Sveti se za svoj poraz ljubavnice i
majke. Ledi Makbet nema mate. Zato od poetka pristaje na samu sebe. I zatim ne moe da pobjegne od sebe.
Makbet ima mate. I postavlja sebi ista pitanja kakva je sebi postavljao Riard III. Ali od prvog trenutka. Od
prvog ubistva.
Biti to si
To nije nita; nego bezbedno
Biti to jesi.
( III, 1 )
To be thus is nothing; but to be safely thus. Makbet od prvih scena odreuje sebe kroz negaciju; za sebe je
onaj koji nije; nije onaj koji jeste. Utonuo je u svijet kao u nitavilo, samo je onaj koji bi mogao da bude. Makbet
bira samo sebe, ali poslije svakog od tih izbora je sam sebi vie tu i sve straniji. sve to je u njemu sebe
proklinje zbog toga to je tu. ( V, 2 ). Biti - ima za Makbeta vieznano ili bar dvojako znaenje: znai
neprestajui, razjarenu suprotnost izmeu egzistencije i esencije, izmeu bivstva za sebe i bivstva po sebi.
Te nieg i nema osim onog
to ne postoji.
( V, 2 )
U zlom snu istovremeno i jesmo ono to smo, i nismo to; ne moemo pristati na sebe, jer primiti sebe oznailo
bi primiti stvarnost komara, primiti da van komara nema nieg, da se poslije noi ne raa dan.
Poslije Dankanovog ubistva kae Makbet:
Bolje da ne znam za se, no da znam
To to uinih.
( II, 2)
Makbet preivljava prividnost sopstvene egzistencije, poto nee da prizna da je svijet u kojem ivi neopoziv.
Taj svijet je za njega komar. Biti za Riarda znai osvojiti krunu i pobiti sve pretendente. A za Makbeta biti
znai pobjei, ivjeti u drugom svijetu gdje:
Pa digni glavu prevratnitvo kivno
- -----------------------A na e Makbet, nadvisivi sve,
Arendu dotle da uiva, koju
217
Darova njemu priroda, i svoju

Predaeduu tek kad red i tok
ivota samog odredi mu rok.
( IV, 1 )
Makbet sanja o svijetu u kojem vie nee biti ubistava i u kojem e sva ubistva biti zaboravljena, u kojem e
umrli jedom zauvijek biti pogrebeni u zamlju, i sve e poeti iznova. Makbet sanja o kraju komara i sve dublje
tone u komar. Makbet sanja o svijetu bez zloina, i sve dublje tone u zloin. Posljednja Makbetova nada je da
mrtvi nee vaskrsnuti:
Ledi Makbet:
Al'tapija od prirode im data
Veita nije.
Makbet:
To je uteha.
Udarcima su dostupni; pa zato
Vesela budi.
( III, 2 )
Ali umrli ustaju. Pojavljivanje na gozbi duha ubijenog Banka spada u najzaudnije scene u Makbetu.
Bankanovog duha zapaa samo Makbet. Makbet je sanjao o posljednjem ubistvu, o ubistvu koje e biti kraj
ubistava. Sada ve zna: takvog ubistva nema.
Makbet mnogostruki ubica, Makbet umrljan krvlju nije se mogao pomiriti sa svijetom u kojem postoji ubistvo.
Na tome moda poiva mrana veliina toga lika i pravi tragizam Makbetove historije. Makbet dugo nije htio da
primi stvarnost i neopozivost komara, nije mogao da se pomiri sa sopstvenom ulogom. Osjeao je kao tuu.
Sada ve zna sve. Zna da iz komara nema bjekstva, da je on ljudska kob i sudbina.
Za direk su me vezali; pobei
Ne mogu nikud, ve, k' o medved svezan,
Moram da bijem boj s hukaima.
( V, 7 )
Makbet prije prvog zloina, Makbet prije nego to je ubio Dankana, vjerovao je da smrt moe doi prerano ili
prekasno.
Da sam umro
as jedan samo pre tog udesa
Moji bi dani bili blaeni.
( II, 3 )
Sada Makbet ve zna da smrt nita ne mijenja da ne moe nita da promijeni, da je jednako apsurdna kao ivot.
Ni manje ni vie. Makbet se prvi put ne boji.
Ve sam ja
Zaboravio skoro ukus straha.
( V, 5 )
Nema vie ega da se boji. Najzad moe da se pomiri sa sobom, jer je razumio da je svaki izbor apsurdan ili
tanije da nema nikakvog izbora.
Makbet je proao kroz sva iskustva do kraja. Ostao mu je samo prezir. Rasuo se pojam ovjeka i nije ostalo nita.
Na zavretku Makbeta nema catharsis- a ( katarze ). Samoubistvo je protest, ili priznanje krivice. Makbet se ne
osjea krivim i nema protiv ega da protestuje. Moe samo prije sopstvene smrti da povue u nitavilo to vie
ivih. To je posljednji zakljuak iz apsurdnosti svijeta. Makbet jo ne moe da digne svijet u vazduh. Ali moe,
sve do kraja, da ubija.
to da budalu rimsku igram ja
I umrem od maa vlastitog, kad vidim
Da ima ivih bia kojima
Pristaju rane bolje.
( V, 7 )
U ovoj drami, kao ni u jednoj drugoj, ekspir je pjesnikim jezikom izrazio svu unutranju i vanjsku grozu i
tajnovitost ubistva. Na niem planu Makbet moda najvie duguje svoju popularnost upravo tom osjeaju jeze i
tajanstva koji proima cijelu dramu.
UNIVERZITET U TUZLI
217
Filozofski fakultet
Akademska godina 2007/08
SEMINARSKI RAD
Predmet: Knjievna djela, opusi, poetike
Tema: William Shakespear:
- LIK I DJELO W. SHAKESPEARE
- MAKBET
- ROMEO I GIULIETTA
- HAMLET
Pofesor: Dr.sc.Azra Verlaevi, doc.
Studenti:Vukovi Zekija
Kopi Edina
ali Josipa
kobi Zvjezdana
T r a v n i k, maj 2008.
217
LJUBAV PO EKSPIRU
Nema ni jednog velikog ekspirovog djela u kojem se ljubav ne pojavljuje: bilo
kao zahvalna tema razgovora, pokretaka snaga likova ili, najee, kao
preporodilako osjeanje koje vraa radost prvog vienja ljepote u svijetu. U
ogromnoj veini ekpirovih djela tuga ili radost zaljubljenika vraaju njegove
tragine usamljene u na svijet, a nas pribliuju njima.
Kada se ini da je ve zaboravio Ofeliju zbog sudbinskih preih i vanijih stvari,
kad nam ve izgleda da je sve to samo zbog toga to mu je srce prestalo da kuca,
Hamlet u Ofelijinom grobu izaziva bijes njenog brata svojim bolom. U tom
trenutku sve hamletovsko u Hamletu ustupa mjesto njegovoj ljubavi.
Kako u njemu zaplamsa to na silu odstranjeno osjeanje tako se u nama rodi
novo razumjevanje za njegovu sudbinu: obrvan besmislom u svijetu i sebi on je
uz sve to i nesretni ljubavnik koji ne moe ad suzdri svoju bol. Njegovi
problemi postaju i tei i stvarniji zbog toga to ih svojom ljubavlju plaa.
U drugim ekspirovim velikim tragedijama svojim sjajem ljubav isto tako
zabljesne i osvjetli najgui ljudski mrak.No, vie tranutak nego tok, vie bljesak
nego postojanaj svjetlost, ljubav je tu u pozadini i na margini.Ljubav je u Otelu
u samom sreditu interesovanja i ona ustupa mjesto ljubomoriu Magbethu je
sam zloin omoguen ogromnom potrebomMagbethove ledi da pomogne svome
muu bez obzira na ogromnu moralnu cijenu, i nita manje Magbethovom
eljom da pred njom odglumi odvana ovjeka( II verzija U Magbethu mora da
se ustuknepred zloinakim planovima).A u Kralju Liru, ljubav se pretvara u
mitsku temu i biva predstavljenakao jedini hranitelj ivota, nasuprot
pretvornosti, samoivosti, mrnji, elji za vlau i vladanjem nad drugim.
U eskpirovim komedijama caruje ljubav jedino je ona ta koja je u stanju da
razmrsi sve spetljane konce ivota.
U komedijama je za ljubavnike stvoren jo vei prostor .Svijet ekspirove zrele
tragedijepokreu sile koje su jae od ljubavi i najee u sukobu s njom.Zbog
toga ljubav tu neme priliku da se rasplamsa i predstavi u punoj snazi. U
komedijama, meutim, ljubav je i sredinje osjeenje i sredite radnje .Ako od
ljubavnika i napravi magarce kao u Snu ljetne noi ona i tu u kominu istinu
obasjava ljepotom zanosa.
U Ukroenoj goropadnici, ljubavnici se oslobaaju svojim maski i poinju da
udiu ivot punim pluima bez straha da e izgubiti seba ako se predaju jedno
drugom.
A u komediji Kako vam drago, ljubav je moan odgovor na sve filozofske
probleme pa i one koji vode tzv filozofiji apsurda.
217
Kao Hamletov polubrat i pretea, melanholini Dekviz bi htio samo da

razmilja i putuje, a zaljubljena i razdragana Rozalina mu ironino dobacuje:
Vidjeti mnogo, a nemati nita isto je to i pune oi, a prazne ruke.
U ekspirovim poznim tragikomedijama, ljubav je uz sve to, jo i
preporodilaka, mitska, ivotna snaga. Ljubav mladih nie i cvijeta pred ooma
starih, vraajui ih ivotu.
U skadu sa prirodnim ciklusom proljetnog raanja ona donosinovoroena
stvari i ispira ljepljivi talog prolosti.
Nova i zanosna u srcima mladih koji se sreu i obavezno zaljubljuju na prvi
pogled, za oeve ona jo mnogo vie znai jer ih oslobaa gorine iskustva i
pritubi na ivot.Tako je ekspir u gotovo svim svojim djelima opisivao ivotnu
mo i ivotvorno dejstvo ljubavi.
Ljubav je po ekspiru, prije svega, ona snaga koja ovjeka vee za date oblike
ivota, zacjeljuje stare rane i otvara prostore novih mogunosti. U komimnom
svijetu svakodnevnice, jednako kao i traginimprostorima ovjekove sudbine,
takva funkcija ljubavi je i neizmjerna i nezamjenjiva.
VELIKA LJUBAV U MALOM SVIJETU
Drugaije je, meutim, kada ovjek poeli da se vine ka nebu i kada ga sama
ljubavponese izvan datog i zadatog. U tom smislu, Romeo i Julija predstavljaju
poseban ljubavni sluaj u ekspirovom stvaralatvu.
Sredinju temu svojih tragedija, ekspir je uzdigao do visina za koje njegovi
drugi ljubavnici i ne mare ba mnogo.
Njima je najee dovoljno to to imaju jedno drugo i to su uklonili prepreke
koje im je komedija postavila.A Romeu i Jiliji to nikako nije dovoljno, niti oni
mogu da uklone prepreku mrnje koja ih dijeli.
ekspir se Romeom i Julijom pribliio onoj ovjekovoj ei za apsolutom koja
e biti u sreditu njegovih tragikih remek-djela.
Samo to je ovdje ljubav, a neto drugo znamen toga apsoluta i snaga koja ka
njemu vodi, jer ljubav ovih mladih iz Verone nije tragina samo zbog onog to
se deava u Veroni i izmeu njihovih porodica.
Ona u sebi nosi tragiku klicu jer je tolika da joj je svijet premalen, jer bi za
ivota da se uzdigne iznad njega.
Sve je u Romeu i Juliji odnosno u njihovoj ljubavi, u znaku obeanja beskraja.
Sve je poput zore iju rumenu nadu nikakav sunani dan ne moe dovoljno
snano da ostvari.Sve lii na trenutak kada providne kapi jutarnje rose nestaju,
privuene prvim zracima suneve ljubavi.
Sve se tu, deava samo jednom i po prvi put. Sve je bez tereta prolosti, noeno
krilima obeanja vjenosti, koju svaki trenutak samo uveava.
Julija nije Romeova prva ve druga ljubav.Zajebno sa Benvolijom, na poetku
zatiemo Romea kako uzdie za nekom djevojkompo imenu Rozalina koju, kao i
on sam lako zaboravimo.Jadikujui za njom, Romeo filozofira o ljubavi i naziva
217
je sjetnim lakoumljem, lakrdijom tunom, bezlinim haosom naizgled

lijepih oblika, olovnim perom, bolesnim zdravljem, i drugim olako
skovanim paradoksima.
Umjesto istinskog osjeanja pred nama je plod Romeovog, tipino renesansnog,
knjievnog obrazovanja. Meutim, u svom retorikom zanosu kojim je Rozalina
samo povod, Romeo nasluuje pravu istinu kada kae:
Ljubav je dim stvoren parom uzdisaja;
Ali, podstaknuta,ona ima sjaja
Vatre u oima zaljubljenih
No, sve e to presuiti istog trenutka kada Romeo ugleda Juliju. Takvu Romeovu
paru uzdisajarastjerat e sjaj vatre iz Julijinog oka.
Od prvog trenutka susreta, in prave ljubavi ukinut e ispraznu filozofiju
ljubavi, upravo po tome to se svaka njihova rije i misao ne zavrava u sebi i u
trenutku kada je izgovorena.
Sreli su se na balu.I Julijina maska nije mogla da sakrije ono to je Romeo
vidio.To je bio ve dovoljan podsticaj da joj prie.
A im je priao, i ne znajui ko je, Romeo je uzima za ruku.I tek to ju je uzeo
za ruku, njegove rijei e pohrliti Juliji u susret:
Ako mi tu svetu ikonu skrnavi
Nedostojna ruka, ja u rado znati
Da otkajem; kao poklonici pravi
Usne e poljubcem greni dodir sprati..
( I,5)
Dok izgovara ove rijei, Romeo dri Juliju za ruku. Njegove rijei su slikovite, a
slike u njima pobone.Ali umjesto da ga takve rijei odnesu u neku paru
uzdisaja, one ga samo pribliavaju Juliji.Na krilima svojih rijei on je ve
stigao do poljubca.Rijei su tu takva igra koja e samo za tren zadrati i
obogatiti tok njegove ljubavi, koji je ve krenuo u nedogled.Ako je Julija sveta
ikona, ko je onda Romeo?Pa to ve kae i samo ime: na italijanskom romeo
znai poklonik ili hodoasnik koji ide u Rim. Eto sretne sluajnosti!
I Julija e ga nazvati hadijom dobrim; ali ne samo zbog igre rijei ve i zbog
igre osjeanja koja se raaju.Julija kae Romeu da poljubac nije potreban jer ve
i dodir rukom kazuje isto.Poljubac je pomenuo Romeo a sada ga ponovo
pominje Julija.Nainom na koji odbija, ona ga, ustvari, ohrabruje u onom
najkritinijem poetnom trenu. Shvatajui taj jezik kao vrstan knjievni kritiar,
Romeo e se odmah odvaiti i zamoliti za poljubac. Kako se na to pristaje a da
ne zvui vulgarno ve prirodno, istinski uzvieno a ne tek tako? Da bi izrazili
svoja osjeanja, sebe su uporedili sa hodoasnikom i svetom ikonom.Kao
hodoasnik, Romeo se pred ikonom i ikoni moli.A ikona? Julija to zna..
Ikona uti i kad usliava.
Time je sve rijeeno, bar to se tie poetka. Romeo poljubi Juliju, pa da bi
vratio grijeh koji je ostavio na njenim usnama ljubi je ponovo.A tada vie
nikakava metafora nije potrebna.Kako ljubi divno- odgovorit e Julija
217
jednostavno i iskreno, kao to samo ekspirove heroine umiju.Uostalom, ve je i

krajnje vrijeme za jednostavnost, ako i njihova ljubav nee da se zapetlja u
petrarkistiku retoriku. Takav je Romeov i Julijin prvi,i odmah poslije njega
drugi poljubac. Takva je i njena ljubav. Stvarna i velika po tome to je
nezaustavljiva igra ivota u kojoj svaki trenutak donosi nove, nesluene prostore
srca i uma. Iste noi u bati,preko balkonske ograde koja e uzalud pokuati da
ih razdvoji, Romeo i Julija e jedva stizati jedno drugom u zakovitlanom kolu
svoje ljubavi. Plaei se da je moda Romeo ne voli,Julija ga moli da se zakune.
Da bi to prije ispunio takvu divnu molbu, Romeo samo malo skrene pogledom
sa balkona i bre-bolje zakune se mjesecom to srebrom krasi sve krune
drvea. A Julija e na to:
O, ne kuni se nestalnim Mjesecom
to mjeseno mijenja svoj nestalni lik
Da i tvoja ljubav ne postane takva.
( II , 1 )
U svojoj igri uzimanja- davanja oni vie i ne mogu da stignu jedno drugo.
Romeo se pourio da to prije ispuni Julijinu molbu. A ona mu odbija zakletvu
zato to je u njenoj mati svaka Romeova rije toliko stvarna da ne valja kad i u
detaljima nije potpuno precizna. im je to rekla, Julija e uvidjeti da su oboje
bespomoni u traenju pravog izraza svojoj ljubavi. Ona je tolika da nema
nijedne slike koja je moe izraziti, izuzev samog Romea. Zato e Julija i rei :
Nemoj se ni kleti;
Il, ako hoe, zakuni se svojim
Divotnim biem koje mi je bog
Oboavanja pa u vjerovati.
Na isti nain, u jutarnjem asu kada Romea eka progonstvo, Romeo i Julija se
igraju igre san- stvarnost. Najprije Julija bude san. Ona nee da zna za zoru i
kae da se slavuj uo a ne eva. Romeo je stvarnost koja vidi sunce i uje
glasnicu zore. San stvarnosti odgovara da sunce nije sunce ve meteor. A to je
toliko lijepo da Romeo vie nee da bude stvarnost ve sad on postaje san. Sad
je njegov red da kae: Razgovarajmo jer jo nije dan. Sada Julija zbog svoje
ljubavi i brige, mora da promijeni ulogu i da kae kako dan sve svjetlije
zrai. U toj igri svako od njih moe da se zadovolji sa pola istine. Ono to
nedostaje bit e popunjeno im se nedostatak javi. Kao u staroj Platonovoj prii
o postanku ljubavi dijeljenjem jednog potpunog bia na dvije polovine koje se
trae, i Romeo i Julija tek zajedno ine cjelinu. Zato mogu da se prepuste svojoj
nedovoljnosti i njom da hrane svoju ljubav. Kada je u pitanju prava ljubav- kae
Tolstoj- onda je ona uvijek i apsolutna sadanjost . Ta istina se ogleda i u
ovom ekspirovom djelu. Romeo i Julija su ve od prvog susreta tu gdje jesu,
samo tu i do kraja tu. Sa svojim paradoksima i parom uzdaha za Rozalinom,
217
Romeo je bio rasturen u knjigama, i to na raznim i razbacanim mjestima. No, od

prvog susreta sa Julijom, pa do posljednje njene rijei, kada Romeovom nou u
svojim grudima kae: Poivaj tu, pusti da umrem-
ljubavnici iz Verone potpuno su obuzeti trenutkom ispunjenja svoje ljubavi.
Sadanjost te ljubavi jeste ona najljepa sadanjost koja se neprestano iri,
uvlaei u sebe jednu novu budunost. Tako imamo utisak da je svaki tren
njihove ljubavi vei od sebe samog, idealan po tome to se ne iscrpljuje u
stvarnosti,u onom to je ve ostvareno. im su se pogledali, Romeo i Julija su se
zaljubili. Kada su osjetili ljubav, smjesta su je i izjavili jedno drugom. Onda su
poljupcem rije preobrazili u djelo. Iste noi zavjetovat e se jedno drugom a
ve sljedeeg dana vjenati. Jednom e se svega posvaati, jednom oprostiti,
jednu jedinu no provesti zajedno i sljedeeg jutra osjetiti bol prvog rastanka.
Takvom stalnom rastu njihove ljubavi preostaje jo samo sjedinjenje u smrt.
Stoga e Romeo sav sretan zahvaliti estitom apotekaru to mu je otrov brz
. A Julija e Romeovom dobrom nou da nae ljepe korice u svojim
grudima. Tako je svaki trenutak ove ljubavi jedinstven i neponovljiv i, u isti
mah, nova grana na stablu koje u nebo gleda. Otud i na utisak da njihova smrt
nije njihov kraj, ve krajnje ispunjenje njihove ljubavi kao potpuno stapanje
onih Platonovih raspoluenih bia. Iz svijeta koji ne bi mogao da ih razumije
ak i kada bi to htio, Romeo i Julija su otili tamo gdje izgleda jedino do kraja
mogu da budu jedno: sami, neometani u nepomuenoj ekstazi svoje ljubavi koja
je, posljednjim inom samoubistva iz ljubavi, dostigla svoj zemaljski vrhunac.
Ljubav Romea i Julije jeste velika, prava, romantina ljubav koja ne zna za
granice ni kompromise. Po onome kako nam je ekspir predstavio Veronu i
njene itelje ini se da ovakva ljubav nije od ovoga svijeta. Jo manje je po
njegovoj mjeri. Takva ljubav je jednostavno prevelika da ne bi bila tragina.
Zatitnik ljubavnika, otac Lavrentije, i njihov najbolji prijatelj, zna to i zbog
toga bi htio da stia bujicu Romeove strasti. On moli Romea da voli
umjereno jer tako ini ljubav koja dugo traje. Na manje produhovljen, ali
zato prostosrdaan narodski nain, i Julijina dadilja pokuava da urazumi
nerazumljive. Konano, kojim putem vodi isto, nekontrolisano osjeanje
vidimo i u onom trenutku kada Romeo tragino ubija Julijinog roaka Tibalta, a
Julija ga, bar za trenutak, mrzi istom snagom kojom ga voli. A traginog kraja ne
bi ni bilo bez tog Romeovog fatalnog ina. No, ako to baca izvjesnu sjenku na
ovakvu ljubav, jo je mnogo vea sjenka kojom njihova ljubav prekriva Veronu.
U ogledalu te ljubavi vide se sitne are sitniave svakodnevice i zatrovanih
ljudskih odnosa. U ekspirovim djelima svijet izgleda onako kako ga vide oi
onih ija su osjeanja najjaa. U poreenju sa Romeom i Julijom svim drugim
iteljima Verone nedostaje izvorna ivotna strast i plemenitost duhovne veliine.
ekspirova Verona je mala, zaguljiva provincija u kojoj najbolji ljudi, poput oca
Lavrentija, ive jednostavno mimo nje. Otac Lavrentije je najblii ljubavnicima i
najvie u stanju da suosjea s njima. Lavrentije je najsretniji kada bere svoje
trave i kada, pomou tih istih trava, pokuava da spasi Romea i Juliju od zamke
217
koju im je postavila mrnja njihovih porodica. ak i Julijina dadilja i Romeov

Merkucio blii su takvoj Veroni nego svijetu ljubavnika. Narodski prostosrdana
i narodski praktina, Dadilja je Parisov zagovara koliko i Romeov tienik.
Za nju su oni isti zato to ne osjea ta njena Julija osjea i zato to ba i ne mari
mnogo za osjeanja. Bez obzira na osjeanja, ona bi jednostavno htjela da se sve
to praktinije i bez mnogo problema rijei. Sa svoje strane, Merkucijo ciniki
ismijava ljubav kao takvu. Njemu smeta Julija jer mu odvlai prijatelja iz
mukog drutva, u kojem su momake doskoice i provod sve i svja.
Merkucijevi vicevi su po pravilu odlini i bez izuzetka masni. On Romea
zaklinje majunim stopalom ili pravom nogom njegove drage, drhtavom
butinom i oblinjim mjestom. Ismijavajui ne samo Romea ve i renesansnu
ljubavnu liriku, on e rei da je Petrarkina Laura prema Romeovoj gospi obina
sudopera . Kao i za sve druge ekspirove cinine veseljake, ni za Merkucija
ne postoji nita na ovom svijetu sem aljivih i zemnih stvari. Ali polet zanosa
Romeovih i Julijinih rijei otkriva njihovu unutarnju pusto, cinizam u
nedostatku neeg boljeg, prozu u nedostatku poezije. Konano, na vrhuncu
prizemnosti zatiemo Romeove i Julijine roditelje. Oni se ak ni ne mrze
strasno, ve slijepo i bez pravog i dubokog ivotnog razloga, ta mrnja se hrani
pukom eljom za vanou i prestiom. Julijinog oca ne interesuje njena srea
ve dobra partija . Suze njegovog eda, za koje se toliko brine , starom
Kapuletu su jednostavno smijene.
Svijet bez ljubavi za kakvu znaju samo Romeo i Julija- osvijetljen i oprljen
njihovim arom- predstavljen nam je ovdje kao polumrtav, bez pravog poleta i
razloga postojanja, koji jedino jaka osjeanja mogu dati. Ako osjeanja u tom
svijetu i ima, ona su ili mala ili mutna kao u mrnje i zavisti koji jedino znaju
za psovku i ma.
Ko je onda kriv za smrt Romea i Julije? Ljubavnici koji nisu umjeli da sebi nau
mjesto u takvom svijetu, ili taj svijet u kojem nema mjesta za neto tako lijepo i
snano kao to je njihova ljubav?
Na ovo pitanje kritiari su najee odgovarali pozivajui se na druge, takozvane
zrele ekspirove tragedije. Vladajue je miljenje da je Romeo i Julija
ekspirovo poetniko djelo napisano u periodu (od 1590.do 1600.godine) u
kojem on sam zamagljuje sredite i nikako se ne odluuje do kraja ko treba da
bude kanjen i zbog ega. Za razliku od ljubavnika iz Verone, Hamlet, Magbet,
Otelo i Lir su sami stvaraoci svoje propasti. Romeo i Julija ne lie na njih zato
to niti upravljaju svojim svijetom niti ratuju s njim. Oni bi jednostavno htjeli da
se vole u njemu ili, kad to ne moe, bar mimo njega. Naravno,moe se rei da je
njihova ljubav tragina u svojoj neuzdrljivosti, da je u pitanju opasan kult
ispijanja svake ae do dna. Neto od toga se vidi kada Romeo tako naprasno i
tragino ubija Tibalta, nastavljajui svojim inom zapoeti lanac mrnje i
ubistava. Otac Lavrentije oinski to Romeu i izriito kae:
Nagle sree naglo i zavre
217
I umru u svom trijumfu ko vatra

I barut to se u poljupcu nite.
( II , 6 )
Uporediti eksplozivnost Romeove i Julijine ljubavi sa barutom nije nikako
pretjerano. Ali zbog nje same oni nikad ne bi morali da odu iz ovog svijeta, kada
u Veroni ne bi vladale sile koje pucanj radosti i sree tako lako mogu da uine
ubistvenim. Romeo nije pokrenuo vrzino kolo mrnje ve se samo nesmotreno u
njega uhvatio. Zbog toga i jeste nemogue odgovoriti na pitanje ko je kriv .
Mogue je, meutim, neto drugo. U ovom svom djelu, ekspir je razdvojio
svoje junake od njihovog svijeta. Oni se tek djelimino i usljed nesretnog sluaja
ukrtaju. Dok su razdvojeni, tragedije nema. im se sretnu, nesrea je
neizbjena. A takvim postupkom nam ekspir ne zamagljuje sredite ve ga
samo jasno pomjera na drugo mjesto,u namjeri da pokae koliko je svako
idealno stremljenje nespojivo sa silama koje pokreu sve svakodnevice. Idealno
i realno, u ovjeku i svijetu, ovdje idu svako svojim putem da bi se na kraju
neminovno sukobili. Kada bi imala sluha za Merkucijevu pornografiju,
Dadiljinu praktinost ili ak Lavrentijev oinski poziv na strpljivost, ljubav
Romea i Julije ne bi bila ono to jeste: neugasivi ar koji se sam sobom hrani.
Mi ak ne bismo mogli ni da zamislimo tu ljubav u sretnom braku. Samo
trajanje je najvei neprijatelj zanosa. Smrt je, spasila ljubavnike da se soue sa
vremenom koje svaki ar rashlauje. U isti mah, sa pravom bi se mogli upitati:
zar bi to bila idealna ljubav kada bi ljubavnici mogli ivjeti jedno bez drugog?
Naravno, da ne bi. Romeovo i Julijino samoubistvo je, u stvari, posljednji i
vrhunski izraz njihove ljubavi. Da bi ostala ono to jeste, i bila vie od toga,
njihova ljubav mora prestati da postoji u svom zemaljskom vidu. Meutim, iza
njihovog odlaska ostaje jedno osjeanje i jedno saznanje. Posmatrajui tuni
prizor roditelja nad mrtvim tijelima svoje djece, knez na kraju kae:
Sumoran mir jutro donosi nam ovo,
Sunce od tuge ne moe da sine .
( V , 3 )
Iza smrti Romea i Julije ostaje osjeanje praznine i saznanje da ivot koji nimalo
ne lii na njihov nije ivot. Da bi se mogli idealno voljeti, Romeo i Julija moraju
da umru. A da bi mogla ivjeti- to znai krenuti putevima njihove ivotne
strasti- Verona mora da se mijenja. Tragina veliina Romeove i Julijine ljubavi
otkriva taj imperativ njihovim oevima, kada u prekasnom asu pomirenja
pruaju jedno drugom ruku.
217
Najvei ljubavnici svih vremena, upoznaju se, zavole i zajedno umru u Veroni
koja je prepuna obinih i sasvim stvarnih ljudi. Njima nije dosuen svijet
prirode i sna za ljubavnike stvoren, ve obini, svakodnevni svijet dadiljinog
zvocanja, Merkucijevih masnih viceva, svijet komijskih svaa koje su
vremenom rodile potpunu netrepeljivost njihovih dviju porodica. U tome i jeste
izuzetnost ovog ekspirovog djela. Za razliku od mukih tragedija, u kojima
ljubav mora da ostane malo po strani, ovdje je ekspir stavlja u sredite a sva
svjetla svoje pjesnike i dramske vjetine na nju usredsreuje. A za razliku od
brojnih komedija u kojima ljubavnici uvijek imaju svoj kutak gdje im niko ne
smeta, Romeo i Julija su okrueni svijetom svakodnevice i ugroeni silama
mrnje. Nad poezijom njihove ljubavi nadnio se ma proznih sila onih od kojih
zavise. Otud nam se i tema ovog djela predstavlja gotovo kao sudski sluaj:
Romeo i Julija protiv Verone; ili djeca u ljubavi protiv roditelja u mrnji; mladi
protiv starih koji su zaboravili na mladost i onih mladih koji nee za nju da
znaju. Ukratko, rije je o sukobu izmeu velike i idealne ljubavi sa malim i
stvarnim svijetom.
217
IVOT I DJELO WILLIAMA SHAKESPEAREA

William Shakespeare je roen aprila 1564. godine, u malenoj varoici Stratfordu
na Evonu, u grofoviji Vorik, u srcu seoske Engleske. On je bio tree od osmoro
djece svojih roditelja, Dona Shakespearea i Meri, roene Arden, potomaka
farmera iz oblinjih sela Sniterfilda i Volmkota. Knjievni rad Shakespeareov
obuhvata priblino dvadeset godina od 1592. do 1612. godine. Za to vrijeme
napisao je: DVIJE VELIKE POEME, VENERA I ADONIZA (1593.),
OTMICU LUKRECIJE (1594.), ZBIRKU OD 154 SONETA objavljenu
1609., ali napisanu prije 1600. godine i 36 DRAMA, HISTORIJA, KOMEDIJA
I TRAGEDIJA. ZALJUBLJENI POKLONIK (1590) je zbirka od dvadeset i
jedne pjesme, od kojih je samo pet nesumljivo Shakespeareovih. FENIKS I
GRLICA (1601.), je mistina poema koja je objavljena u dodatku jedne knjige
stihova Roberta estera, i tek je mogue, ali ne i izvjesno da je Shakespeare
autor te poeme. TUBALICA ZALJUBLJENE (1609.) objavljena je na kraju
zbirke Shakespeareovih soneta; to ili je njegovo vrlo rano djelo ili je tui
pjesniki sastav. Shakespearov kanon priznaje trideset i est drama iz prvog
folija, kao njegovo autentino djelo.
Prvi originalan Shakespeareov komad, NENAGRAENI LJUBAVNI
TRUD, vjerovatno je bio prikazan tek 1594., kada je njemu bilo trideset
godina. Uskoro poslije toga, napisao je tragediju ROMEO I GIULIETTA i bio
je odmah pozdravljen kao veliki dramski pjesnik. Mirs, u svojoj pohvali, 1593.,
pominje Romea i Giuluettu meu onim djelima sa kojima je Shakespeare
najodluniji meu Englezima. Dramski pisac D. Morson, 1599.,
kae:Zaljubljeni sada samo govore o Romeu i Giulietti.
Ubrzo Shakespeare je stekao podrku i prijateljstvo mladog Erla od
Sautemptona, kome je posvetio svoje poeme, i koji je bio jedan od
najobrazovanijih mladih ljudi na Elizabetinom dvoru.
Ima dokaza da su u toku Shakespeareova ivota i sve do 1642. godine, kada su
naredbom puritanskih vlasti, sva pozorita u Londonu bila zatvorena, njegovi
komadi u pozorite privlaili mnogobrojne gledaoce, koji su ispunjavali
pozorite do posljednjeg mjesta. To pozorite podignuto je 1599. pod nazivom
217
GLOB. A po tvrenju savremenika, moglo je da primi dvije do tri hiljade

gledatelja.
Hronoloki, Shakespeareovo djelo, po E. Daudenu, nastalo je ovom redom: u
prvom razdoblju, priblino od 1590. godine do 1595. godine, Shakespeare za
pozornicu stvara naroito djela dramske hronike, ali i pie prve samostalne
komedije: ZABUNE, UKROENA ZLOA, DVA VITEZA IZ
VERONE, i NENEGRAENI LJUBAVNI TRUD; historijske drame:
HENRIK VI (tri dijela), i RIARD VII; tragedije: TIT ANDRONIK i
ROMEO I GIULIETTA
Drugom razdoblju pripadaju velike i vrijedne komedije: SNOVIE U NO
IVANJSKU, MLETAKI TRGOVAC, MNOGO VIKE NI OKO EGA,
KAKO VAM DRAGO, BOGOJAVLJENSKA NO i VESELE ENE
VINDZORSKE;historije: RIARD II, KRALJ DON, HENRIK IV
(dva dijela) i HENRIK V.
Tree razdoblje, od 1601. do 1603., istie se dubokim sumornim osjeanjem
traginosti ivota koji prolazi, ogorenim pesimizmom. Tu spadaju velike
tragedije: JULIJE CEZAR, HAMLET, OTELO, KRALJ LIR,
MAKBET, ANTONIJE I KLEOPATRA, KORIOLAN i TIMON
ATINJANIN. Isto tako i satirina drama TROIL I KRESIDA i dvije mrane
komedije.
etvrto razdoblje od 1609. do 1612. godine, nazvano romantino i
posljednje, sadri tragikomedije ili romantine drame: SIMBELIN,
ZIMSKA BAJKA, BURA i romantinu historiju HENRIK VIII.
Shakespeareovo dramsko djelo, napisano priblino u toku posljednje decenije
esnaestog i prve decenije sedamnaestog vijeka, nastalo je za vrijeme vladavine
kraljice Elizabete i za vrijeme vladavine kralja Dejmsa. Promijenjena opta
atmosfera jedne i druge vladavine ogleda se iu Shakespeareovom dramskom
djelu. Pred kraj vijeka napisane su sve velike komedije i historije (a ove druge,
iako sve tragine, imale su svoj politiki i patriotski smisao, kao i romantine
tragikomedije.
1600. godina je prekretnica u Shakespeareovom stvaralatvu i dijeli ga u dvije
grupe drama koje veoma razliito slikaju pozornicu ivota. Najprije vedrina i
srdaan smijeh; onda sjeta, pa strepnja, uas i oajanje. Dvije komedije koje
pripadaju drugoj deceniji, SVE JE DOBRO TO SE DOBRO SVRI i
MJERA ZA MJERU, nevesele su i tragine. Jedna dirljivo slika bol prezrene
ljubavi, a druga licemjerstvo i okrutnost vlasti, te raspravlja o moralu.
Sa krajem stoljea gasio se i veliki zanos renesanse, jenjavale su one snage
narodnog ivota koje su, u toku esnaestog vijeka, preobrazile lice Engleske.
Drama ovog perioda prikazuje, sa podsmijehom ili gaenjem, sukobljavanje u
217
drutvenim redovima, pohlepu i licemjerstvo, sujetu i rasipnitvo, ne tedei pri

tome ni samog vladara.
U svojim komedijama i tragedijama, Shakespeare je davao tu atmosferu
vremena, raspoloenja i interesovanja irokog kruga gledatelja, a ona se mogla
podudariti i sa njegovim vlastitim osjeajima. Kad je atmosfera bila vedra, vedre
su i vesele bile i komedije, a kad nastane promjena dolaze mrane i teke
tragedije.
Kad je Shakespeareovo djelo steklo popularnost i kad je i sam stekao, u vidu
nagrade, znatan dio prihoda pozorine druine kojoj je pripadao kao glumac i
kao pisac, vratio se u svoj rodni gradi i povukao u miran ivot. Ve ranije,
1597. godine, kupio je, za svotu od ezdeset funti, drugu po veliini kuu u
Stratfordu, kao i zemlju i panjake. Godinu dana prije toga dobio je i grb i pravo
da se nazove dentlmenom.
Najstariji od Shakespeareovih biografa, u sedamnaestom vijeku, Don Obri,
rekao je: NJEGOVE KOMEDIJE IVJET E DOKLE GOD LJUDI BUDU
RAZUMIJEVALI ENGLESKI JEZIK, JER PRIKAZUJE MORES
HOMINUM.223
Najljepu pohvalu Shakespeareu napisao je njegov prijatelj, pjesnik i dramski
pisac Ben Donson : Uspomeni mog voljenog pisca, g. W. Shakespeareu i
onome to nam je on ostavio,objavljenoj u prvom izdanju cjelokupnih
Shakespeareovih dramskih djela, 1623. godine:
Duo ovog doba

Hvalo radosti! udo pozornice!
Moj Shakespeare!
Spomenik ti si bez nadgrobnog kama,
I uvijek ivi dok tvoja knjiga ivi,
. . .
Llikuj Britanijo, ti ima pjesnika,
Kome srce scene Evrope potu duguje!
On nije pripadao jednome dobu
Ve svim vremenima.
223
W. Shakespeare, prouavanje problema i injenica, Edmund embers, 1930. god.
217
Takav je, u kratkom pogledu, bio ivot i rad Williama Shakespearea, sagledan na
osnovu utvrenih injenica i podataka.
Takva Shakespeareova biografija slae se uglavnom i sa sauvanim predanjem o
pjesnikovom ivotu, pa zato, kao to kae jedan od najvjerodostojnijih njegovih
biografa, ser Sidni Li: Dokle god Shakespeareov jezik ne bude mrtav, dokle
god engleski jezik postoji i ljudi ga razumijevaju, besmisleno je izraavati
sumnju u tradicionalno primljene injenice o Shakespeareovom toku ivota.
217
Izvan Engleske, Shakespeareovo djelo je najprije prodrlo u Njemaku, u drugoj

polovini osamnaestog vjeka. Njemaki pisci i pjesnici ustajui protiv okvira i stega
klasicizma i u elji za vraanjem prirodi, uznosei nepravilnost forme, matu,
osjeajnost i nagon (osobine koje su, upravo klasiari osuivali), vidjeli su u
Shakespeareu svoj pravi uzor.
Lasing je u svojoj Hamburkoj dramaturgiji, 1767. i 1768., isticao Shakespearea
ne samo iznad Korneja, Rasina i Voltera, ve i iznad svih ostalih klasinih i
modernih dramskih pjesnika, osim Sofokla.
Herder je isto tako bio oduevljen Shakespeareom i svoje oduevljenje je prenio na
Getea. Sam Gete kae da su ga prve stranice iz Shakespeareovih djela nainile
njegovim doivotnim oboavaocem. U Wilhelmu Majsteru, Gete, za Shakespearea,
kae: Meni njegovi komadi izgledaju kao djelo nekog nebeskog genija koji je
siao meu ljude...ovjeku se ini kao da stoji pred otvorenim stranim knjigama
Sudbine kroz koje vitlaju vihori strasnog ivota.224
Shakespeare se prvi put u srpsko-hrvatskim prevodima javlja sredinom prolog
vijeka. Jovan Hadi objavio je u Djelima II, 1858., svoje prerade dva odlomka iz
Makbeta i Henrija IV. No, najzasluniji za prevoenje i uvoenje
Shakespearea u srpsku knjievnost je Laza Kosti. Kosti je,1859. objavio u
Srpskom letopisu svoj prevod jednog odlomka iz Romea i Guliette. 1864. god.
Organizovao je u Novom Sadu proslavu tristogodinjice Shakespeareova roenja.
Spjevao je za tu priliku odu Naem Williju i preveo je dvije scene iz Richarda
III, koje su na proslavi bile izvedene. Naizad, preveo je sa originala: Romeo i
Giulietta, 1876. i 1907., Hamleta, 1884., Cara Lira, 1873. i 1894., i Richarda
III, 1898. osim toga, Kosti je u raznim Shakespeareovim dramama naao obrazac
za jampski stil koji je upotrijebio i u svijim originalnim dramama, kao i za svoju
prozodiju, dikciju i opti pjesniki stil.
Kod Hrvata Shakespeare se javlja gotovo u isto vrijeme. Ukroena
goropadnica je prikazana u Zagrebu 1863.god., a zatim slijede Mletaki trgovac,
1867., Mnogo vike, 1868., Romeo i Giulietta, 1870.
Sve su to, meutim bile prerade Shakespearea sa njemakog jezika, a od 1894.
god. Daju se Shakespeareove drame u svome pravome obliku, no i to su opet
prevodi sa njemakog jezika. Prvi prevod sa originala bio je prevod Otela,
prikazan 1919. god., a prevodilac je M. Bogdanovi koji e, u toku slijedeih
nekoliko godina, prevesti ukupno sedamnaest Shakespeareovih drama.
Iako je prolo vie od sto godina otkad su se kod nas pojavili prvi prevodi nekih
Shakespeareovih drama, i mada je bilo vie prevodilaca i vie prevoda pojedinih
djela, tek 1964. god. objavljena su cjelokupna dramska i poetska Shakespeareova
djela. Sa izuzetkom dvije drame Kako vam drago i Hamlet, koje su bile
objavljene prije 1964. god., svi drugi prevodi nastali su poslije revolucije, a neki od
njih objavljuju se prvi put 1964. god.
224
U osamnaestom vijekurad strunjaka u Engleskoj bio je usmjeren na uredniki

posao utvrivanja teksta krnjih i nejasnih kvarto i folio izdanja.marljivom i srenom
domiljanju ovih urednika svijet duguje zahvalnost za dananji potpuni i jasni tekst
ovih drama.
Romantiarska kritika devetnaestog vijeka razmatrala je samo djelo i trudila se da
objasni tajnu Shakespeareovog genija, njegovu vidovitost i boansku mo i da
psiholoki protumai i etiki ocjeni njegove likove. Ta kritika, kojoj je na elu
stajao S.T. Kolrid, uinila je mnogo da se stvori kult Shakespeare, zadivljeno
oboavanje koje pjesnika uznosi na nadljudske visine.
Jedan engleski kritiar je rekao da Englez koji bez potovanja, ponosnog i punog
ljubavi moe da izusti ime Williama Shakespearea, postaje diskvalifikovan za svoje
zvanje. Thomas Karlaj, takoe kritiar kae da e se Englezi prije odrei svojih
najveih dostojanstvenika, nego li ovog seljaka iz Stratforda.
Izgleda neizbjeno da mata i osjeanja stvaraju mitove oko likova neobinih i
velikih ljudi, i toliko ih katkad preobraze da ovi imaju malo ili, nemaju nimalo,
slinosti sa originalom.225
Doista, ponekad se u tome ide tako daleko da se odrie i postojanje originala, ili
se bar sumnja u njegov identitet.
- Ko je na primjer bio Sokrat; je li on, zaista, postojao ili je samo fikcija iz
prie?
- Ili da li je ba slijepi Homer spjevao besmrtne epove koje mu pripisujemo, ili
je ipak to uinio neko drugi?
Jedan humorista duhovito je primjetio da ljudi rado pale svijee pred likom
velikana, ali da ta osvjetljenja, kao svijee i kandila pred ikonama, tvore takvu
pusto da se od velikog dima, lik vie ne moe raspoznati.
Tako se dogodilo da se i oko Shakespeareovog imena i lika stvori mit i uprkos
injenicama, stvorene su, pa se i danas stvaraju fantastine prie o pravome autoru
pozorinih komada, koji su prihvaeni u svijetu pod imenom Williama
Shakespearea.
Jer izgleda udesno i nepojmljivo da je jedan djeak iz provincije, sin nepismenih
roditelja koji nije zavrio ni mjesnu gramatiku kolu, jer ga je otac morao uzeti
kod sebe na zanat, koji je nekolovan znao malo latinski i jo manje grki i koji
se uputio u London u pozorite. ini se, eto, besmisleno da je taj stratfortski
seljak mogao da postane najvei pjesnik, koji je po rijeima Viktora
Igoa:POSLIJE BOGA NAJVIE STVORIO!!! Shakespeareova tragedija o
danskom kraljeviuHamletu nastala je sasvim pri kraju esnaestoga stoljea ili u
prvoj godini sedamnaestog, i prama tome zauzima mjesto u sreditu njegova
stvaralatva. Posljednjih dvanaestak godina 16. stoljea on je gotovo iskljuivo
225
391
pisao komedije i historijske drame iz engleske povijesti, takozvane historije

(histories). Od tragedija u tom su periodu nastale jedino Tit Andronik, Romeo i
Giulietta i, posve na kraju, Julije Cezar. Hamlet otvara period velikih
tragedija;poslije njega, kroz sedam godina, niu se jedna za drugom tragedije
Otelo, Kralj Lear, Macbeth, Timon Atenjanin, Antonije i Kleopatra i
Koriolan. Osim tragedija, na samom poetku ovog perioda, izmeu Hamleta i
Otela, nastale su tri drame koje imaju izrazito traginih prizvuka. To su Troilo i
Kresida, Sve je dobro to se dobro svri i Mjera za mjeru. Engleski su ih
kritiari nekada zvali mranim komedijama (dark comedies), ali danas je za njih
openito prihvaen naziv problem plays to bi se moglo prevesti modernim
izrazom drame ideja.
ini se da je Shakespeareov izvor za Hamleta bila starija, danas izgubljena,
drama koja se u literaturi o Shakespeareu obino naziva Ur-Hamlet, a
pretpostavlja se da ju je napisao Thomas Kyd (1558.-1594.), autor u svoje vrijeme
veoma popularne panske tragedije, (1589.) iz koje je Shakespeare upotrijebio
neke pojedinosti u svom Hanletu. Ta starija drama o Hamletu mora da je bila
dobro poznata u Londonu ve 1589. godine, a pouzdano se zna da je jo 1594.
godine prikazana u londonskom predgrau Newington Butts. Kako je taj UrHamlet izgledao moemo donekle naslutiti po sauvanoj njemakoj drami iz 17.
stoljea koja ima naslov Kanjeno bratoubojstvo (Der bestrafte Brudermord) i
koja je oito bila prerada ili slobodan prijevod Shakespeareova predloka. Prema
raspoloivim svjedoanstvima ini se da je Shakespeare dosta vjerno slijedio zaplet
svog izvora.
Inae, legenda o Hamletu potjee iz drevnih skandinavskih saga, a prvi joj je,
na samom poetku 13.stoljea, dao knjievni oblik danski historiar Saxo
Gramaticus u svojoj latinskoj Povijesti Danaca (Gesta Danorum ili Historiae
Danicae). Odatle je historiju o Amlethu uzeo francuski pjesnik i prevodilac
Francois de Belleforest (1530.-1583.) i ukljuio je u svoje Tragine historije
(Histoires Tragiques) koje su u sedam knjiga objavljene u Parizu izmeu 1559. i
1582. godine. Danas se smatra da je Shakespeare, direktno ili posredno preko UrHamleta,poznavao legendu o Hamletu kako ju je prikazao Saxo Gramaticus; a jo
bolje kako je nalazimo u Belleforestovoj verziji.
Kao inspiracija Shakespeareu je posluila i savremena historija, to jest ono to se
deavalo na kraljevskom dvoru u vidu intriga i borbi za vlast. Dakle, okvir,
atmosfera i lik glavnog junaka bili su unaprijed uslovljeni raspoloenjem pjesnika,
drutveno-politikim prilikama i pozajmljenom bajkom, odnosno ranijom
dramom o Hamletu. Prema tome,svi elementi dati su unaprijed:ubistvo, preljuba,
pojava duha ubijenog koji vapi da bude osveen, politika i ljubavna intriga,
simulirano i pravo ludilo, jo smrti i ubistava,samoubistvo i, naizad,krvava osveta i
smrt osvetnika.
392

-njegov sin Laert
mjesta (ak dvadeset puta), temama i situacijama. Ima dosta epizoda,koje su vie u
funkciji Shakespeareove filozofije poimanja ovjeka i ivota, a manje u funkciji
pokretanja dogaaja na kojima se gradi i razvija sama radnja.
Nakon iznenadne smrti danskoga kralja, nasljeuje ga brat Klaudije i uzima za enu
njegovu udovicu Gertrudu. Njenom sinu Hamletu javlja se oev duh i otkriva mu da
ga je Klaudije otrovao. Da bi saznao istinu, Hamlet se pretvara da je lud. Stari
dvorski savjetnik Polonije nalae svojoj keri Ofeliji da odbija Hamletovo
udvaranje.kralj Klaudije i Polonije ele ispitati Hamletovo ludilo. Na dvoru Hamlet
upriliuje predstavu drame koja je po sadraju nalik na umorstvo njegova oca. Za
vrijeme glume Klaudije se izdaje kao krivac. Nakon prekinute predstave Hamlet
posjeuje svoju majku u njenoj lonici i ubija Polonija koji je sakriven prislukivao
njihov razgovor. Radi toga Klaudije alje Hamleta u Englesku i moli engleskog
kralja da ga tamo dadne pogubiti. Ofelija poludi od boli zbog smrti oca i rastanka sa
Hamletom. U meuvremenu njen se brat Laert vraa iz Pariza u Elsinore i eli da se
osveti Hamletu. Hamlet na putu u Englesku otkriva zamku to mu se sprema, i
vraa se u Dansku. Laert sa Klaudijem snuje kajo e u dvoboju na prevaru ubiti
Hamleta. Za vrijeme borbe Hamlet i Laert zabunom zamijene maeve, i oba bivaju
ranjena otrovnom otricom. Kraljica sluajno ispija otrov namijenjen Hamletu.
Laert na samrti otkriva spletku, a Hamlet ubija strica prije nego i sam podlegne
otrovu.
svijeta.
Shakespeare je u sredite radnje postavio Hamleta i njemu sve podredio. Ni u kojoj

njegovoj drami nisu ostale osobe tako zasjenjene pojavom glavnog lika. Lik je
Hamleta bez sumnje najsavrenije Shakespeareovo ostvarenje.
razdoblja: prvo obuhvata godine njegovog ivota do definitivnog povratka iz
393
Vitenberga, gdje je studirao (ovo razdoblje nije Shakespeare ne poetizira u djelu, ali
se da naslutiti na osnovu iskaza drugih o njemu); drugo razdoblje poinje od smrti
oca pod dosta nejasnim okolnostima. Prema tome, oeva smrt je prelomna taka od
dvojakog znaenja: ona dijeli Hamletov ivot na onaj prije i onaj poslije
ubistva i ona je ino mjesto na kome se gradi cijeli komflikt u biu,povod za
unutranju dilemu,za promjenu miljenja o svijetu i ovjeku i osnovni razlog za
tragian ishod drame.
otmjenog duha. Znanje je sticao u Vitenbergu, na Luterovom univerzitetu. Svoj duh
je bogatio pozorinim predstavama, itanjem poezije, izuavanjem filozofije; bio je
dobar maevalac, odijevao se po modi, a odlikovali su ga trezvenost, pravednost,
istoa duha i misli, emotivnost, humanost, astoljublje i racionalnost. ivei na
dvoru,okruen lanim sjajem moralnog i materjalnog bogatstva, o svijetu je nosio
idealnu sliku,bolje rei iluziju. Bio je ubijeen da svijet poiva na besprijekornoj
ravnotei dobra i zla i da njegovom ustrojstvu neme ta da se doda ili oduzme.
Autentina slika ovjeka i misli srednjeg vijeka. Vjerujui u harmoniju spoljanjeg
svijeta i sam je osjeao zadovoljstvo, bezbrinost, polet i unutranji sklad. U takvim
okolnostima ivljenja on nije znao za napor ovladavanja problemima i nevoljama
to ih obian ivot nudi, pa zato nije vjebao volju da istrajava, brzo odluuje i
stupa u akciju. Njegova mo zapaanja i kritikog promiljanja pojava, stvari i
odnosa u drutvu zaista su impresivni, ali je lien neeg drugog- praktinih koraka i
vjetine snalaenja u okruenju koje nastanjuje licemjerje, brutalnost, zloini,
nemoral,servilnost i la. Prve Hamletove sumnje u istinu i ispravnost svijeta dolaze
sa smrti njegova oca pod jo nerazjanjenim okolnostima. Svijet i ljudi odjednom su
mu se ukazali u svoj svojoj sloenosti i nepredvidivosti;ljudi nisu ono za ta se
izdaju, a svijet nije ono to mi mislimo da jeste. Poeo je da otkriva oko sebe
egoizam,gramzivost, dvolinost i nemoral. Hamletovo bie biva istraumatizovano u
svojoj moralnoj istoi, zateenosti i nemoi da bilo ta uini. Dolazi do potpunog
zaokreta u njemu. Poinje da se povlai u sebe, da promilja o sebi i ljudima oko
sebe. Postaje introvertna linost; tajanstvena, nepristupana i nepovjerljiva. On je
sada onaj koji svijet posmatra iz prikrajka, sa nespokojstvom i velikim
razoarenjem. I ukoliko vie raste sumnja u istinitost oeve prirodne smrti, utoliko
vie jaa predstava o vlastitoj suvinosti u tom svijetu, utoliko je vei intenzitet
drame u njegovoj dui. Njegova predstava o svijetu, saznanjem da je vrijeme izilo
iz zgloba biva sasvim sruena.
Tamo gdje se ranije nalazila prividna saglasnost izmeu ideala i stvarnosti, sad se
potpuno otvara ponor meu njima.
U Hamletu je olien duh renesanse ; on je predstavnik filozofije ovjeanstva
koje je na pomolu. Umjesto crkvenog autoriteta postavlja se slobodna kritika
misao koja dolazi u sukob sa silama mraka i zabluda. Nakon dogmatnosti srednjeg
vijeka javlja se saznanje o relativnosti naih sudova i sumnja. U Shakespeareovim
djelima uinjen je golem korak naprijed u carstvu misli i osjeanja ali, dok su
misao i mata ve prekinule sve veze sa srednjim vijekom, drutvo, politika i
394
ekonomija jo su uvijek vie nalik na prilike etrnaestoga nego na one dvadesetog

stoljea226.
njihovim loginim posljedicama. On je oprezan mislilac, a sudbina mu je povjerila
rjeenje zadatka koji zahtjeva odlunost. Za njega taj zadatak nije samo pitanje asti
i osobne osvete; on eli u prvom redu otkriti opainu drutva u kojem se kree. Da
bi to napravio Hamlet uzima ludilo za masku. Uivljen u ulogu ludaka, on iz
korijena mijenja izgled, pokret, izraz lica, odijevanje i jezik. Rije i jezik nisu vie
izraz mudrosti i znanja, ve sredstvo osmiljenog ludila. Kao ludak Hamlet moe
da se kree, da slua, da stupa u dijaloge, da provocira. Tu uspjenu promjenu na
Hamletu najbolje opisuju rijei kralja Klaudija: ...ni unutranji ovjek, niti spoljni,
ne lii vie na ono bee227.
Hamlet dobro zna ko je kriv za opainu u tom drutvu. To se jasno vidi iz
njegova vladanja prema razliitim osobama u tragediji. On se drukije odnosi
prema kralju i dvoranima, a drukije prema Horaciju, prema glumcima, pa ak i
prema grobarima. Za Hamleta je karakteristina uglaenost prema onima koji su po
rangu nii od njega. Kad Horacije, pozdravljajui ga, za sebe kae da je njegov
sluga uvijek, Hamlet ga ispravlja: MOJ PRIJATELJ; TAJ U NAZIV
IZMIJENOTI S VAMA228, drugim rijeima: Kakav sluga! Ti si moj prijatelj, kao
to sam ja tvoj. taj je njegov stav prema Horaciju, kao i prema Marcelu i Bernardu,
jo jasnije izraen na kraju istoga prizora, kad se sva trojica oprataju od Hamleta
rijeima: Vaoj milosti pokornost, a Hamlet opet odgovara: VAA LJUBAV,
KAO MOJA VAMA229, to jest:
Ne govorite mi o pokornosti. Neu da moj odnos prema vama bude odnos kneza
prema slugama, nego prijatelja prema prijateljima.
Hamlet je jo srdaniji prema glumcima koji dolaze na dvor da ga razonode. On ak
ni Rosencrantzu i Guildensternu, koje e poslije hladnokrvno poslati u smrt, ne
doputa da se nazivaju njegovim slugama, ve ih moli da s njim govore kao
prijatelji.
Velika je razlika izmeu ovog Hamletova ophoenja s podinjenima i
njegova stava prema kralju i dvoranima koji su njemu ravni. On je grub ak i prema
svojoj majci i prema Ofeliji, jer u njima vidi tragove opih opaina koje su ovladale
surovim svijetom.
226
G. M. Travelyan, English Social History, drugo eng. izd., 1946. god., str. 98
Hamlet, William Shekespeare, Dani Sarajevo, 2004. god., str. 71.
228
Hamlet, W.Shakespeare, Dani Sarajevo, 2004. god., str.35.
229
227
395
KRHKOSTI, IME TI JE ENA230 Hamletova je misao vodilja u njegovim

Neki kritiari i prouavaoci Shakespeareovog lika i djela smatraju da je u vrijeme
kad je pisao Hamleta, imao osobnih razloga da loe misli o enama. Te da zbog toga
ne treba ozbiljno shvatiti njegovu izjavu nad grobom Ofelije da
ETRDESET TISU BRAE231, kakav je bezlini Laert, nebi moglo dosei
njihovu servilnost. Shakespeare je izabrao poseban nain da prikae kako Hamlet
prezire servilnost i ulagivanje. Hamlet se okrutno ruga dvoranima koji nemaju
svoga ja, koji slijepo, ropski, neinteligentno i nekritiki odobravaju sve to im
kau njihovi gospodari, samo zato da bi im se dodvorili. Najbolji je primjer te
okrutne igre, kad u razgovoru izmeu Hamleta i Polonija ovaj posljednji vidi jedan
isti oblak u obliku deve i lasice i kita, prema tome to mu Hamlet sugerira.
Shakespeare je tu karakteristiku puzavosti dvorana elio osobito istaknuti, a kad on
hoe neto naroito istaknuti, onda to ponavlja.
Tako je, na primjer, u Kralju Learu motiv nezahvalnosti njegovih keri Regane i
Gonerile (kao kontrast dobroj keri Cordeliji) ponovljen u nezahvalnosti
Gloucesterova nezakonitoga sina Edmunda (kao suprotnost dobrom sinu Edgaru).
Osriku, Hamlet se slui identinom taktikom kojom se prije posluio da se grubo
naali sa Polonijem. Osric u jednom dahu kae da mu je i hladno i vrue i sparno,
ve prema tome ta Hamlet od njega iziskuje.
razgovoru on implicite naziva Osrika ivinom, a kraljevski dvor talom:Nek je
ivina gospodar ivina, njegove e jasle stajati do kraljeva stola,

drugim rijeima: Dovoljno je da vo ili magarac (Shakespeare jednostavno kae
BEAST) ima toliko i toliko glava stoke, i on e dobiti pristup na dvor.
Posljedica je ovoga Hamletovog stava prema ponienima i vrijeanim s jedne
strane, a prema upljim i pokvarenim dvoranima s druge, da njega oboavaju iroki
slojevi naroda. U dramu kralj Klaudije dva puta to posebno istie kad kae da je
Hamlet OMILIO PREVRTLJIVOME MNOTVU, a zatim kad govori o ljubavi
TO PUK JE PREMA NJEMU GOJI. Ima i jedan poseban razlog zato narod
Hamleta voli. U studiji gdje pruava sredstva pomou kojih Shakespeare
individualizira stil govora pojedinih osoba u drami, M. M. Morozov pokazuje kako
je Hamlet blizak narodu po jednostavnom stilu i konkretnom rjeniku kojim se
slui. On je realist koji gleda ivot bez suvinih ukrasa. Morozov upozorava one
koji odve istiu kontrast izmeu blagog,misaonog hamleta i Fortinbrasa, ovjek
akcije, da Hamlet nije nikakav tankoutan i njean knez, jer je Shakespeare tim
230
231
Hamlet, W. Shakespeare; Dani Sarajevo, 2004.god.

Hamlet, W. Shakespeare, Dani Sarajevo, 2004. god., str.199.
396
rijeima opisao upravo Fortinbrasa, a Hamlet GLEDA IVOT OTVORENIH

OIJU.232
od njih kae da bi bili pokopali izvan kranskog groblja, da nije bila plemkinja , a
drugi tvrdi da nema starih plemia osim vrtlara, kopaa jaraka i grobara, jer oni
NASTAVLJAJU ADAMOV ZANAT233, a Adam je bio prvi ovjek koji je ikada
nosio oruje ( arms, to u igri rijeima moe biti orue, a na engleskom znai i
grb).
slabi, on zna biti i nagao: ubija Polonija, alje u smrt Rosencrantza i Guildensterna,
ali hoe da njegov glavni in, ubojstvo kralja, bude potpuno opravdan s gledita
savremene misli. U njemu se istie prevlast analize, filozofiranja, refleksije, a kao
posljedica toga javlja se tuga i melanholija koje prizilaze iz sukoba novih ideala sa
grubom stvarnou.
I tako je njegova snaga ograniena, a on je sputan mreom podlosti u pokvarenom
drutvu. On vidi sav uas tog drutva i zgraa se na la i nakaznost u njemu. On je
sanjar samo utoliko to mata o drugim boljim,ljudskim odnosima i to vjeruje u
ovjeka, vidi u njemu neiscrpne snage i visoko ga cijeni. U svom drugom govoru
Rosencrantzu i Guildensternu on oduevljeno klie:
KAKVO JE REMEK-DJELO OVJEK!234
Upravo u Hamletu dolazi do punog izraza Shakespeareova ovjenost,njegova
humanost, njegov HUMANIZAM. GOTOVO JE SVAKA NJEGOVA TRAGEDIJA
KAO NEKO PROIENJE, SVLAENJE AKCINDENTALIJA, SKIDANJE
KRUNA, MITARA, NASLOVA, ODORA, MASKI, DOK NA KRAJU NE
OSTANE GOL OVJEK. O Henriku V, svom omiljenom junaku u nizu
kraljevskih drama, on kae:
His ceremonies laid by, in his nakedness he appears but a man235,
to jest:
Kad on odloi regalije, simbole kraljevske asti i vlasti (krunu, ezlo, plat, itd.) u
svojoj nagosti pojavljuje se samo kao ovjek.
MJERU, NA ONO BITNO LJUDSKO (Kralj Laer postaje ovjek tek onda kada ga
patnje u oluji dovedu do bezumlja). Tek onda se u njemu budi sposobnost da shvati
muke ovjeanstva i da osjeti tugu zbog nepravde koja jedne postavlja u rasko, a
druge liava zaklona ak i u buri i nepogodi. To je proienje jo jasnije naglaeno
232
Shakespeare Survey, 2; Cambridge, 1949. god., str. 93. 101.

234
Ibidem; str. 86.
235
Henrik V, IV, 1.110
233
397
u Antoniju i Kleopatri. Tek nakon Antonijeve smrti, poluboanska Kleopatra, ki

faraona, moe rei:
(sad sam) samo ena i robujem tako jadnoj strasti kao djevojka to
muze obavlja najnie poslove.236
MOJ OAJ POINJE DA STVARA BOLJI IVOT237,

A better life,
ne radi se tu o zagrobnom ivotu nego o spoznaji najplemenitijih osobina u ovjeku.
Tu je rije o ivotu u kojemu su darovi sree ispravno ocijenjeni i prezreni, a
kontemplacija jednog vrhovnog, oslobaajueg ina (samoubistva) vraa Kleopatri
osjeaj samopouzdanja i nadmoi nad miljenikom sree.238
Miljenik sree je Oktavije Cezar koji svladavi Antonija, kani trijumfalno odvesti
Kleopatru kao ropkinju u Rim; a kad ona to dozna oduzme sebi ivot.
DANSKI.
Takav je bio i njegov otac; zato ga Hamlet toliko voli i potuje njegovu uspomenu.
Kad Horacije za pokojnog kralja lae: Divan je to bio kralj!, Hamlet ga ispravlja:
BIO JE OVJEK239 (He was a man!).
Za razliku od gore navedenih junaka (Henrik V, Lear, Kleopatra), Hamlet se u toku
tragedije ne humanizira; njemu to nije potrebno. Humanost je od poetka jedna
od bitnih crta njegova karaktera; ona je njemu priroena. Upravo ta osobina daje
Hamletu posebno mjesto u galeriji Shakespeareovih junaka. Ona, i
naravno,poetinost i muzika Shakespeareova stiha i njegove proze, ine tragediju o
Hamletu najslavnijom i najpopularnijom dramom u svijetskoj knjievnosti.
236
Antonije i Kleopatra, IV, 15

Antonije i Kleopatra, V, 2
238
M. R. Ridley
239
237
398

osnovni smisao.
Hamletovtina kao pojam doao je sa Hamletom, sa njegovom osobitom duhovnom
strukturom koja je, u nizu vjekova i knjievnih razdoblja, pokretala nove rasprave i
tumaenja, esto i protivrjena, a to je za posljedicu imalo na hiljade pisanih
radova. Prvo, ono to je u osnovi hamletovtine jeste stalno odlaganje akcije.
Zato se i smatralo da hamletovtina nije nita drugo do neodlunost,
razmiljanje umjesto delanja (djelovanja), odsutnost volje i sposobnosti za in,
mizantropsko bjeanje od svijeta i ivota.... u tom smislu su i neki ekspirolozi
izvlaili zakljuak da je sam Shakespeare u liku Hamleta prikazao jednu vrstu
negativnog ideala. Drugi smatraju da Shakespeare velia aktivnu prirodu ovjeka
time to u prvi plan stavlja njenu suprotnost (aktivna priroda je Fortinbras, a njena
suprotnost Hamlet). Meutim, ono to je bitno za Hamleta, a to i on sam priznaje,
jeste da je on ovjek vrlina koje su kao nebo iste, ali i ovjek mane svoje
prirode, da on roenjem nosi peat jednog nedostatka, kako kae. On bi sa tom
manom prirode ostao takav ma ta da se desi i ma kakvi bili ljudi oko njega, jer
to je, ipak, uroeno stanje duha koje se ne da izmijeniti.
Apsolutno grijee oni koji misle da je u Hamletu sadrana Shakespeareova kritika
neaktivnosti. U pitanju je neto drugo, vrjednije: OSUDA NEOVJENE
AKTIVNOSTI SEBINIH, NESAVJESNIH, UBICA.
Ako bi bilo osvete ne bi bilo drame, jer dok ima odlaganja, ima i iekivanja, ima
radnje, pa samim tim i drame. Neki misle da odlaganje osvete proizilazi iz
Hamletove neodlunosti. Ni ova Hamletova neodlunost nije dosljedno sprovoena.
On je prema nekima aktivan, a prema nekima ne.konkretno, prema majci je aktivan
u izricanju svoje mrnje, prezira i osude njenog incesta i izdaje. I prema Ofeliji, u
izricanju prezira, takoer je aktivan, ak i agresivan. Nije neodluan ni prema
Poloniju, Rosencrantzu, Guildensternu, ak ni prema Laertu, kad ga izaziva pored
Ofelijinog groba. On je neodluan i neaktivan samo prema kralju, kojeg i najvie
mrzi. On je, dakle, sputan samo u osnovnoj radnji, u glavnoj akciji. Pred duhom
svog oca se zarekao na osvetu; u sebi neprekidno akumulira mrnju prema stricu.
Iako ga je, dajui predstavu Miolovka, potpuno razotkrio kao zloinca, iako ga
je samog i bespomonog naao u molitvi, na koljenima,on ga ne ubija. Ostaje
neaktivan. ZATO?
Zato to eli da svoju osvetu uini smislenijom, da joj pribavi vee dokaze i etiko
opravdanje, da ta osveta bude pred licem svijeta jedina logina mogunost,
opravdana i prihvaena od svih, kako ne bi bila doivljena kao odve lina, sebina,
i kao takva dovela do njegovog prokletstva. Kada je taj uslov ispunjen, sprovedena
je i osveta u djelo, ali plaena skupo, vlastitim ivotom. Znai, Hamletovo
kolebanjeprestaje onda kada se on nesumljivo uvjerio,ne samo da je kazna
pravedna, nego da bi bio zloin oprostiti je nepopravljivom zloincu.
399
Shodno ovome, hamletovtina je neaktivnost, nesposobnost da se izvri in

koji ne bi bio savren po savjesti. Zato se drama o Hamletu ne bi mogla tretirati
kao drama o ovjeku nesposobnom za akciju, ve kao drama o melanholinom i
divnom sanjaru koji se,prvi put u sudaru sa grubim i nepravednim svijetom, rastuio
nad globljenou svijeta, i koji trai nain da taj i takav svijet, u skladu sa svojom
savjeu,popravi.
MACBET
Magbet je posljednja od etiri velike ekspirove tragedije. Nastala je nakon Hamleta, Otela i Kralja Leara, a prvi put
je prikazana oko polovine 1606. godine. A Makbetu, kao ranije u Hamletu i u Kralju Learu, ekspir je za svojim
materijalom posegao u anale iz mitske, poluhistorijske prolosti. Prizor na dvoru engleskog kralja postavlja radnju
drame u sredinu 11. stoljea. Temu za Makbeta naao je u blagu keltskih legenda, poglavito u kotskoj hronici
Raphaela Holinsheda. Materijal koji se obrauje u Magbetu do ekspirovih je dana dolazio do izraaja samo u
kotskim baladama, u narodnim pjesmama. ekspir je u svojoj drami sauvao svu mistiku i strast kotskog mita i dao
mu moralno znaenje o kojem keltski bardi nisu ni sanjali. Njegova je tema tako divovska da je on, protiv svog
obiaja, ne komplicira sporednim, epizodnim ili paralelnim radnjama, ve je razvija u svojoj njenoj osamljenoj
veliini. Zato je Makbet od svih ekspirovih tragedija najkraa i po strukturi jednostavna i savrena.
Radnja: Magbet i Banko, dvojica vojskovoa kotskog kralja Dunkana, vraaju se kao pobjednici iz odlune bitke.
Putem sretnu tri vjetice koje proriu da e Makbet postati kralj, a Banko otac kraljeva. Dunkan posjeuje Makbeta u
njegovom dvorcu i tamo ga Makbet, na poticaj svoje ene, ubije. Makbet postaje kralj i nemiran zbog proroanstva
vjetica, odluida ubiju Bankoa i njegovog sina jedinca Flancea. Banko je ubijen, a Flance je pobjegao. Te iste veeri
Makbetu se na gozbi pojavi duh ubijenog Bankoa. Cijela kotska je nezadovoljna jer je Makbetova vladavina bila
okrutna. Makbeta postepeno naputaju svi prijatelji i on ostaje potpuno sam. Opet se obraa vjeticama koje mu
proriu u zagonetkama. Pod vodstvom Malkolma, sina ubijenog kralja Dunkana, proroanstva vjetica neoekivano
se ispunjuju, a Magbet je poginuo na bojnom polju
Magbet je drama o ubistvu koja je napeta. Ubistvo je na pozornici uvijek zanimljivo, a u Magbetu ubistvo kao takvo
igra vanu ulogu. Dunkanovo ubistvo u Makbetu ivlje je i romantinije zamiljeno nego ubistva u ostalim
ekspirovih tragedijama. Primjena tragine ironije ve od prvih stihova drame sprema nas na zloin. I sam glavni
junak, kao ni jedan drugi ubica u ekspira, otkriva pred nama svoje tajne misli i bojazni. U ovoj drami ekspir ne
proputa nita to bi moglo poveati uinak straha i napetosti.
MAKBET ILI ZARAENI SMRU

U Makbetu dalje djeluje isti Veliki Mehanizam kao i u Riardu III. Moda je ak ogoljeniji. Uguenje pobune dovelo
je Makbeta blie prijestolu. Moe da postane kralj, znai mora da postane kralj. Ubija zakonitog vladaoca. Mora
400
pobiti svjedoke zloina i one koji u njega sumnjaju. Mora pobiti sinove i prijatelje onih koje je prethodno pobio.
Poslije mora ubijati sve, jer su svi protiv njega:
Da se u zemlju svuda ispolje
to vie konjanika, da je svu
Pretrae
( V, 3 )
Na kraju e sam biti ubijen. Preao je cijeli put po velikim stepenicama historije. Makbet, isprian ukratko, niim se
ne razlikuje od kraljevskih drama. Nasuprot hronikama, historija u Makbetu nije pokazana kao Veliki Mehanizam.
Pokazana je kao komar. Mehanizam i komar samo su razliite metafore jedne iste borbe za vlast i krunu. Historija
pokazana kao mehanizam opinjava ako niim drugim, a ono samom stravom i neopozivou. Komar iznenauje i
plai. U Makbetu historija je pokazana kroz lino iskustvo. I zloin se pokazuje kroz lino iskustvo. On je odluka,
izbor i prisila, ide na sopstven raun i mora biti izvren sopstvenim rukama. Makbet sam ubija Dankana.
Historija u Makbetu neprozirna je kao komar. I kao u komaru, svi u nju upadaju. Mehanizam se sputa u pokret,
zatim je ovjek u opasnosti da ga taj isti mehanizam pregazi. Tone se kroz komar i on dolazi do grla.
Govori Makbet:
Jas am i onako
U krv toliko ogrez'o da svako
Uzmicanje je zalud: ba nimalo
Ne bi mi, da sad stamen, lake palo.
( III, 4 )
Historija u Makbetu ljepljiva i gusta kao glib i krv. Poslije prologa s tri vjetice prava radnja Makbeta poinje od
Dankanovih rijei:
( I, 2 )
Iskrvavljeni su ovdje svi: ubice i rtve. Svijet je umrljan krvlju. Govori Donalbejn, Dankanov sin:
u osmehu e ljudi
Nositi no: ukol'ko krvlju blii,
Utol'ko krvoedniji
( II, 2 )
Krv u Makbetu nije samo metafora, nego je materijalna i fitika tee iz tijela pobijenih. Ostaje na rukama i licima, na
bodeima i maevima. Ledi Makbet govori:
delo to sa nas
Oprae malo vode, pa e ono
Biti tad lako.
( II, 3 )
Ali se ta krv ne da oprati ni s ruku, ni s lica, ni sa bodea. Makbet poinje i zavrava se klanjem. Krvi ima sve vie.
Svi po njoj gaze. Smrt, zloin, ubistva u Makbetu su konkretni. I historija u Makbetu je konkretna, opipljiva, tjelesna
i pridavljujua; ona je ropac samrtnika, zamah maa, udarac bodea. Pisano je da je Makbet tragedija ambicije, i
pisano je da je Makbet tragedija straha. To nije tano. U Makbetu ima samo jedna tema, mono tema. Ta tema je
ubistvo. Historija je svedena na svoju najprostiju formu, na jednu sliku i jednu podjelu: na one koji ubijaju, i one koje
ubijaju. Ambicija je tu namjera ubijanja i plan ubijanja. Strah je pamenje bivih ubijanja i uasavanje od
neophodnosti novog zloina. Veliko ubistvo, pravo ubistvo, ubistvo kojim poinje historija je ubistvo kralja. Poslije
ve treba ubijati. Toliko dugo dok onaj koji je ubijao sam ne bude ubijen. Novi kralj bie onaj koji je ubio kralja.
Tako je u Riardu III i u kraljevskim dramama. Tako je i u Makbetu. Ogromni valjak historije puten je u pokret i
mrvi redom sve. Ali u Makbetu taj niz ubistava nije logika mehanizma, nego ima u sebi neto od uasnog razrastanja
snovne grozomornosti.
401
Makbet:
Koliko u no smo zali?
Ledi Makbet:
No se sa danom bori;
Bezmalo da se izjednauju.
( III, 4 )
Veina scena dogaa se nou. Tu su sva doba noi: prozno vee, pono i blijedo svitanje. No jet u stalno prisutna, na
nju podsjeaju i prizivaju je neprestano i nametljivo; u metaforici: O, ne sagledalo nikad sunce ovo sutra
( I, 5 )
Ni u jednoj od ekspirovih tragedija ne govori se toliko o snu. Makbet je ubio san. Makbet vie ne moe da zaspe. U
cijeloj kotskoj niko vie ne moe da zaspe. Nema vie sna, postoje samo komari.
pa kad k'o mrtvaci
Leali budu tako opijeni,
Uspavani k'o svinje
( I, 7 )
Od toga gustog i ljepljivog sna u kome se vraa java i koji ne daje zaborava, od sna koji je mono misao o zloinu,
od sna koji nije san nago komar, ne brane se samo Makbet i Ledi Makbet. Taj isti san komar mui i Banka.
Legla je na mene
Olovno teka potreba za snom;
A sve se neto opirem da spavam.
O, sile samilosne sputajte
U meni misli grene kojima
Na volju puta priroda u snu
( II, 1 )
Otrovan je san i otrovno jelo. U Makbetovom svijetu, opsesivnijim od svih svjetova koje je ekspir stvorio, ubistvo i
strah od ubistva proima sve. U tragediji ima samo dvije velike uloge, ali tree lice drame je svijet. Makbetov svijet je
vrsto zatvoren i iz njega se ne moe pobjei. ak i priroda ima u njemu karakter grozomornosti. I ona je isto tako
neprozirna, gusta i ljepljiva. Od blata je i privienja.
Banko:
Mehure zemlja ima k'o i voda;
kud ih nesta?
Makbet:
U vazduhu: to telesno po svome
Izgledu bee, to se rasplinu
K'o dah na vetru.
( I, 3 )
Vjetice u Makbetu spadaju u predio i od iste su materije kao i svijet. Krie na raskru i tjeraju na ubijanje. Zemlja
drhti kao u groznici, sokola u letu, sova komada kljunom, konji lome prepreke, jure kao bijesni, bacaju se jedan na
drugog i grizu. U Makbetovom svijetu nema nikakvog predaha, nema ljubavi ni prijateljstva, ak nema ni poude. Ili,
tanije, i pouda je zatrovana milju o ubistvu.
Izmeu Makbeta i Ledi Makbet ima mnogo mranih problema. Svaki od velikih ekspirovih likova ima vie od
jednog dna, ekspir nikad nije jednoznaan. Ona trai od Makbeta da izvri ubistvo kako bi potvrdio mukost, malte
ne kao ljubavni in. U svim obraanjima Ledi Makbet stalno se vraa ta tema- opsesija:
Takvom u i tvoju
Ljubav da cenim odsad.
---------------------------Imajui za ovo
402
Smjelosti onda, vi ste ovek bili,

Pa biste ovek bili jo i vie
Kad biste bili vie no to beste.
( I, 7 )
Izmeu njih dvoje postoji seksualna zamrzlost i veliki erotski poraz. Ali to nije najvanije za tumaenje tragedije.
Makbet je svjestan komara. U tome svijetu gdje se ubistvo namee kao sudbina, prisila i unutranja nunost, postoji
samo jedan san: san o ubistvu koje e prekinuti niz ubistava, ubistvu koje e biti izlaz iz grozomornosti i osloboenje.
Jer od samog ubistva gora je misao o ubistvu koje titi, koje treba poiniti, od koga nema naina da se pogne.
Poslije prvog ubistva Makbet govori:
Jer od trenutka ovog nieg nema
Na ovom smrtnom svetu dostojnog,
Sve su tek trice; umrlaje slava
I blagorodstvo, vino ivotno
Istoilo se.
( II, 3 )
Makbet je ubio da bi se izjednaio sa svijetom, u kome ubistvo postoji i ubistvo je mogue. Makbet je ubio ne samo
zato da bi postao kralj. Makbet je ubio da bi potvrdio samog sebe. Izabrao je izmeu Makbeta koji je ubio. Ali
Makbet koji je ubio ve je drugi Makbet. Ve zna ne samo da je mogue ubiti; zna da se mora ubijati.
Zloin je ljudska stvar. ta moe ovjek? To nieovsko pitanje prvi put je postavljeno u Makbetu:
Ledi Makbet:
Strah te zar
Da i na delu i u srdanosti
Bude onakav isti kakav bee
Kad se u tebi elja zametala?
---------------------------Makbet:
Molim te, uti! Smem ja ono sve
to dolikuje oveku; ko sme
Vie od toga, nije ovek.
Ledi Makbet:
Kakva
Nagna vas onda zver da pothvat taj
Dostavljate mi?
( I, 7 )
To je razgovor prije Dankanova ubistva. Poslije ubistva Makbet e ve znati. Nije da ovjek moe samo ubiti. ovjek
je onaj koji ubija. Samo taj. Kao to ivotinja koja se umiljava i laje jeste pas.
Makbet je ubio kralja, jer nije mogao pristati na Makbeta koji se plai da ubija ktalja.
Ali Makbet koji je ubio ne moe da pristane na Makbeta koji je ubio. Makbet je ubio da bi iziao iz komara, da bi ga
okonao. Ali komar je upravo potreba za ubistvom. Komarno obiljeje komara ba je u tome to nema kraja.
Strana je samo takva no poslije koje ne nastaje dan. No u koju tone Makbet sve je dublja. Makbet je ubio iz
straha i dalje ubija iz straha. To je drugi dio istine o Makbetu, ali ni to jo nije cijela istina.
Makbet je moda psiholoki najdublja ekspirova tragedija. Ali sam Makbet nije karakter. Nije karakter bar u onom
znaenju u kakvom je karakter shvatao 19. vijek.
Takav karakter je Ledi Makbet. Sve u njoj je izgorjelo osim udnje za vlau. Sveti se za svoj poraz ljubavnice i
majke. Ledi Makbet nema mate. Zato od poetka pristaje na samu sebe. I zatim ne moe da pobjegne od sebe.
Makbet ima mate. I postavlja sebi ista pitanja kakva je sebi postavljao Riard III. Ali od prvog trenutka. Od prvog
ubistva.
Biti to si
To nije nita; nego bezbedno
Biti to jesi.
( III, 1 )
To be thus is nothing; but to be safely thus. Makbet od prvih scena odreuje sebe kroz negaciju; za sebe je onaj
koji nije; nije onaj koji jeste. Utonuo je u svijet kao u nitavilo, samo je onaj koji bi mogao da bude. Makbet bira
samo sebe, ali poslije svakog od tih izbora je sam sebi vie tu i sve straniji. sve to je u njemu sebe proklinje
zbog toga to je tu. ( V, 2 ). Biti - ima za Makbeta vieznano ili bar dvojako znaenje: znai neprestajui, razjarenu
suprotnost izmeu egzistencije i esencije, izmeu bivstva za sebe i bivstva po sebi.
403
Te nieg i nema osim onog

to ne postoji.
( V, 2 )
U zlom snu istovremeno i jesmo ono to smo, i nismo to; ne moemo pristati na sebe, jer primiti sebe oznailo bi
primiti stvarnost komara, primiti da van komara nema nieg, da se poslije noi ne raa dan.
Poslije Dankanovog ubistva kae Makbet:
Bolje da ne znam za se, no da znam
To to uinih.
( II, 2)
Makbet preivljava prividnost sopstvene egzistencije, poto nee da prizna da je svijet u kojem ivi neopoziv. Taj
svijet je za njega komar. Biti za Riarda znai osvojiti krunu i pobiti sve pretendente. A za Makbeta biti znai
pobjei, ivjeti u drugom svijetu gdje:
Pa digni glavu prevratnitvo kivno
- -----------------------A na e Makbet, nadvisivi sve,
Arendu dotle da uiva, koju
Darova njemu priroda, i svoju
Predaeduu tek kad red i tok
ivota samog odredi mu rok.
( IV, 1 )
Makbet sanja o svijetu u kojem vie nee biti ubistava i u kojem e sva ubistva biti zaboravljena, u kojem e umrli
jedom zauvijek biti pogrebeni u zamlju, i sve e poeti iznova. Makbet sanja o kraju komara i sve dublje tone u
komar. Makbet sanja o svijetu bez zloina, i sve dublje tone u zloin. Posljednja Makbetova nada je da mrtvi nee
vaskrsnuti:
Ledi Makbet:
Al'tapija od prirode im data
Veita nije.
Makbet:
To je uteha.
Udarcima su dostupni; pa zato
Vesela budi.
( III, 2 )
Ali umrli ustaju. Pojavljivanje na gozbi duha ubijenog Banka spada u najzaudnije scene u Makbetu. Bankanovog
duha zapaa samo Makbet. Makbet je sanjao o posljednjem ubistvu, o ubistvu koje e biti kraj ubistava. Sada ve
zna: takvog ubistva nema.
Makbet mnogostruki ubica, Makbet umrljan krvlju nije se mogao pomiriti sa svijetom u kojem postoji ubistvo. Na
tome moda poiva mrana veliina toga lika i pravi tragizam Makbetove historije. Makbet dugo nije htio da primi
stvarnost i neopozivost komara, nije mogao da se pomiri sa sopstvenom ulogom. Osjeao je kao tuu. Sada ve zna
sve. Zna da iz komara nema bjekstva, da je on ljudska kob i sudbina.
Za direk su me vezali; pobei
Ne mogu nikud, ve, k' o medved svezan,
Moram da bijem boj s hukaima.
( V, 7 )
Makbet prije prvog zloina, Makbet prije nego to je ubio Dankana, vjerovao je da smrt moe doi prerano ili
prekasno.
Da sam umro
as jedan samo pre tog udesa
Moji bi dani bili blaeni.
( II, 3 )
Sada Makbet ve zna da smrt nita ne mijenja da ne moe nita da promijeni, da je jednako apsurdna kao ivot. Ni
manje ni vie. Makbet se prvi put ne boji.
Ve sam ja
Zaboravio skoro ukus straha.
( V, 5 )
Nema vie ega da se boji. Najzad moe da se pomiri sa sobom, jer je razumio da je svaki izbor apsurdan ili tanije
da nema nikakvog izbora.
404
Makbet je proao kroz sva iskustva do kraja. Ostao mu je samo prezir. Rasuo se pojam ovjeka i nije ostalo nita. Na
zavretku Makbeta nema catharsis- a ( katarze ). Samoubistvo je protest, ili priznanje krivice. Makbet se ne osjea
krivim i nema protiv ega da protestuje. Moe samo prije sopstvene smrti da povue u nitavilo to vie ivih. To je
posljednji zakljuak iz apsurdnosti svijeta. Makbet jo ne moe da digne svijet u vazduh. Ali moe, sve do kraja, da
ubija.
to da budalu rimsku igram ja
I umrem od maa vlastitog, kad vidim
Da ima ivih bia kojima
Pristaju rane bolje.
( V, 7 )
U ovoj drami, kao ni u jednoj drugoj, ekspir je pjesnikim jezikom izrazio svu unutranju i vanjsku grozu i
tajnovitost ubistva. Na niem planu Makbet moda najvie duguje svoju popularnost upravo tom osjeaju jeze i
tajanstva koji proima cijelu dramu.
UNIVERZITET U TUZLI
Filozofski fakultet
Akademska godina 2007/08
SEMINARSKI RAD
Predmet: Knjievna djela, opusi, poetike
Tema: William Shakespear:
- LIK I DJELO W. SHAKESPEARE
- MAKBET
- ROMEO I GIULIETTA
- HAMLET
405
Pofesor: Dr.sc.Azra Verlaevi, doc.
Studenti:Vukovi Zekija
Kopi Edina
ali Josipa
kobi Zvjezdana
T r a v n i k, maj 2008.
LJUBAV PO EKSPIRU
Nema ni jednog velikog ekspirovog djela u kojem se ljubav ne pojavljuje: bilo kao
zahvalna tema razgovora, pokretaka snaga likova ili, najee, kao preporodilako
osjeanje koje vraa radost prvog vienja ljepote u svijetu. U ogromnoj veini
ekpirovih djela tuga ili radost zaljubljenika vraaju njegove tragine usamljene u
na svijet, a nas pribliuju njima.
Kada se ini da je ve zaboravio Ofeliju zbog sudbinskih preih i vanijih stvari,
kad nam ve izgleda da je sve to samo zbog toga to mu je srce prestalo da kuca,
Hamlet u Ofelijinom grobu izaziva bijes njenog brata svojim bolom. U tom
trenutku sve hamletovsko u Hamletu ustupa mjesto njegovoj ljubavi.
Kako u njemu zaplamsa to na silu odstranjeno osjeanje tako se u nama rodi novo
razumjevanje za njegovu sudbinu: obrvan besmislom u svijetu i sebi on je uz sve to
i nesretni ljubavnik koji ne moe ad suzdri svoju bol. Njegovi problemi postaju i
tei i stvarniji zbog toga to ih svojom ljubavlju plaa.
U drugim ekspirovim velikim tragedijama svojim sjajem ljubav isto tako zabljesne
i osvjetli najgui ljudski mrak.No, vie tranutak nego tok, vie bljesak nego
postojanaj svjetlost, ljubav je tu u pozadini i na margini.Ljubav je u Otelu u samom
sreditu interesovanja i ona ustupa mjesto ljubomoriu Magbethu je sam zloin
omoguen ogromnom potrebomMagbethove ledi da pomogne svome muu bez
obzira na ogromnu moralnu cijenu, i nita manje Magbethovom eljom da pred
njom odglumi odvana ovjeka( II verzija U Magbethu mora da se ustuknepred
zloinakim planovima).A u Kralju Liru, ljubav se pretvara u mitsku temu i biva
predstavljenakao jedini hranitelj ivota, nasuprot pretvornosti, samoivosti, mrnji,
elji za vlau i vladanjem nad drugim.
U eskpirovim komedijama caruje ljubav jedino je ona ta koja je u stanju da
razmrsi sve spetljane konce ivota.
U komedijama je za ljubavnike stvoren jo vei prostor .Svijet ekspirove zrele
tragedijepokreu sile koje su jae od ljubavi i najee u sukobu s njom.Zbog toga
ljubav tu neme priliku da se rasplamsa i predstavi u punoj snazi. U komedijama,
meutim, ljubav je i sredinje osjeenje i sredite radnje .Ako od ljubavnika i
406
napravi magarce kao u Snu ljetne noi ona i tu u kominu istinu obasjava ljepotom
zanosa.
U Ukroenoj goropadnici, ljubavnici se oslobaaju svojim maski i poinju da udiu
ivot punim pluima bez straha da e izgubiti seba ako se predaju jedno drugom.
A u komediji Kako vam drago, ljubav je moan odgovor na sve filozofske
probleme pa i one koji vode tzv filozofiji apsurda.
Kao Hamletov polubrat i pretea, melanholini Dekviz bi htio samo da razmilja i
putuje, a zaljubljena i razdragana Rozalina mu ironino dobacuje: Vidjeti mnogo, a
nemati nita isto je to i pune oi, a prazne ruke.
U ekspirovim poznim tragikomedijama, ljubav je uz sve to, jo i preporodilaka,
mitska, ivotna snaga. Ljubav mladih nie i cvijeta pred ooma starih, vraajui ih
ivotu.
U skadu sa prirodnim ciklusom proljetnog raanja ona donosinovoroena stvari i
ispira ljepljivi talog prolosti.
Nova i zanosna u srcima mladih koji se sreu i obavezno zaljubljuju na prvi pogled,
za oeve ona jo mnogo vie znai jer ih oslobaa gorine iskustva i pritubi na
ivot.Tako je ekspir u gotovo svim svojim djelima opisivao ivotnu mo i
ivotvorno dejstvo ljubavi.
Ljubav je po ekspiru, prije svega, ona snaga koja ovjeka vee za date oblike
ivota, zacjeljuje stare rane i otvara prostore novih mogunosti. U komimnom
svijetu svakodnevnice, jednako kao i traginimprostorima ovjekove sudbine, takva
funkcija ljubavi je i neizmjerna i nezamjenjiva.
VELIKA LJUBAV U MALOM SVIJETU
Drugaije je, meutim, kada ovjek poeli da se vine ka nebu i kada ga sama
ljubavponese izvan datog i zadatog. U tom smislu, Romeo i Julija predstavljaju
poseban ljubavni sluaj u ekspirovom stvaralatvu.
Sredinju temu svojih tragedija, ekspir je uzdigao do visina za koje njegovi drugi
ljubavnici i ne mare ba mnogo.
Njima je najee dovoljno to to imaju jedno drugo i to su uklonili prepreke koje
im je komedija postavila.A Romeu i Jiliji to nikako nije dovoljno, niti oni mogu da
uklone prepreku mrnje koja ih dijeli.
ekspir se Romeom i Julijom pribliio onoj ovjekovoj ei za apsolutom koja e
biti u sreditu njegovih tragikih remek-djela.
Samo to je ovdje ljubav, a neto drugo znamen toga apsoluta i snaga koja ka njemu
vodi, jer ljubav ovih mladih iz Verone nije tragina samo zbog onog to se deava u
Veroni i izmeu njihovih porodica.
Ona u sebi nosi tragiku klicu jer je tolika da joj je svijet premalen, jer bi za ivota
da se uzdigne iznad njega.
Sve je u Romeu i Juliji odnosno u njihovoj ljubavi, u znaku obeanja beskraja. Sve
je poput zore iju rumenu nadu nikakav sunani dan ne moe dovoljno snano da
ostvari.Sve lii na trenutak kada providne kapi jutarnje rose nestaju, privuene
prvim zracima suneve ljubavi.
407
Sve se tu, deava samo jednom i po prvi put. Sve je bez tereta prolosti, noeno
krilima obeanja vjenosti, koju svaki trenutak samo uveava.
Julija nije Romeova prva ve druga ljubav.Zajebno sa Benvolijom, na poetku
zatiemo Romea kako uzdie za nekom djevojkompo imenu Rozalina koju, kao i on
sam lako zaboravimo.Jadikujui za njom, Romeo filozofira o ljubavi i naziva je
sjetnim lakoumljem, lakrdijom tunom, bezlinim haosom naizgled lijepih
oblika, olovnim perom, bolesnim zdravljem, i drugim olako skovanim
paradoksima.
Umjesto istinskog osjeanja pred nama je plod Romeovog, tipino renesansnog,
knjievnog obrazovanja. Meutim, u svom retorikom zanosu kojim je Rozalina
samo povod, Romeo nasluuje pravu istinu kada kae:
Ljubav je dim stvoren parom uzdisaja;
Ali, podstaknuta,ona ima sjaja
Vatre u oima zaljubljenih
No, sve e to presuiti istog trenutka kada Romeo ugleda Juliju. Takvu Romeovu
paru uzdisajarastjerat e sjaj vatre iz Julijinog oka.
Od prvog trenutka susreta, in prave ljubavi ukinut e ispraznu filozofiju ljubavi,
upravo po tome to se svaka njihova rije i misao ne zavrava u sebi i u trenutku
kada je izgovorena.
Sreli su se na balu.I Julijina maska nije mogla da sakrije ono to je Romeo vidio.To
je bio ve dovoljan podsticaj da joj prie.
A im je priao, i ne znajui ko je, Romeo je uzima za ruku.I tek to ju je uzeo za
ruku, njegove rijei e pohrliti Juliji u susret:
Nedostojna ruka, ja u rado znati
Da otkajem; kao poklonici pravi
Usne e poljubcem greni dodir sprati..
( I,5)
Dok izgovara ove rijei, Romeo dri Juliju za ruku. Njegove rijei su slikovite, a
slike u njima pobone.Ali umjesto da ga takve rijei odnesu u neku paru
uzdisaja, one ga samo pribliavaju Juliji.Na krilima svojih rijei on je ve stigao
do poljubca.Rijei su tu takva igra koja e samo za tren zadrati i obogatiti tok
njegove ljubavi, koji je ve krenuo u nedogled.Ako je Julija sveta ikona, ko je
onda Romeo?Pa to ve kae i samo ime: na italijanskom romeo znai poklonik ili
hodoasnik koji ide u Rim. Eto sretne sluajnosti!
I Julija e ga nazvati hadijom dobrim; ali ne samo zbog igre rijei ve i zbog
igre osjeanja koja se raaju.Julija kae Romeu da poljubac nije potreban jer ve i
dodir rukom kazuje isto.Poljubac je pomenuo Romeo a sada ga ponovo pominje
Julija.Nainom na koji odbija, ona ga, ustvari, ohrabruje u onom najkritinijem
poetnom trenu. Shvatajui taj jezik kao vrstan knjievni kritiar, Romeo e se
odmah odvaiti i zamoliti za poljubac. Kako se na to pristaje a da ne zvui vulgarno
ve prirodno, istinski uzvieno a ne tek tako? Da bi izrazili svoja osjeanja, sebe su
uporedili sa hodoasnikom i svetom ikonom.Kao hodoasnik, Romeo se pred
ikonom i ikoni moli.A ikona? Julija to zna..
408
Ikona uti i kad usliava.

Time je sve rijeeno, bar to se tie poetka. Romeo poljubi Juliju, pa da bi vratio
grijeh koji je ostavio na njenim usnama ljubi je ponovo.A tada vie nikakava
metafora nije potrebna.Kako ljubi divno- odgovorit e Julija jednostavno i iskreno,
kao to samo ekspirove heroine umiju.Uostalom, ve je i krajnje vrijeme za
jednostavnost, ako i njihova ljubav nee da se zapetlja u petrarkistiku retoriku.
Takav je Romeov i Julijin prvi,i odmah poslije njega drugi poljubac. Takva je i
njena ljubav. Stvarna i velika po tome to je nezaustavljiva igra ivota u kojoj svaki
trenutak donosi nove, nesluene prostore srca i uma. Iste noi u bati,preko
balkonske ograde koja e uzalud pokuati da ih razdvoji, Romeo i Julija e jedva
stizati jedno drugom u zakovitlanom kolu svoje ljubavi. Plaei se da je moda
Romeo ne voli,Julija ga moli da se zakune. Da bi to prije ispunio takvu divnu
molbu, Romeo samo malo skrene pogledom sa balkona i bre-bolje zakune se
mjesecom to srebrom krasi sve krune drvea. A Julija e na to:
O, ne kuni se nestalnim Mjesecom
to mjeseno mijenja svoj nestalni lik
Da i tvoja ljubav ne postane takva.
( II , 1 )
U svojoj igri uzimanja- davanja oni vie i ne mogu da stignu jedno drugo. Romeo
se pourio da to prije ispuni Julijinu molbu. A ona mu odbija zakletvu zato to je u
njenoj mati svaka Romeova rije toliko stvarna da ne valja kad i u detaljima nije
potpuno precizna. im je to rekla, Julija e uvidjeti da su oboje bespomoni u
traenju pravog izraza svojoj ljubavi. Ona je tolika da nema nijedne slike koja je
moe izraziti, izuzev samog Romea. Zato e Julija i rei :
Nemoj se ni kleti;
Il, ako hoe, zakuni se svojim
Divotnim biem koje mi je bog
Oboavanja pa u vjerovati.
Na isti nain, u jutarnjem asu kada Romea eka progonstvo, Romeo i Julija se
igraju igre san- stvarnost. Najprije Julija bude san. Ona nee da zna za zoru i kae
da se slavuj uo a ne eva. Romeo je stvarnost koja vidi sunce i uje glasnicu
zore. San stvarnosti odgovara da sunce nije sunce ve meteor. A to je toliko lijepo
da Romeo vie nee da bude stvarnost ve sad on postaje san. Sad je njegov red da
kae: Razgovarajmo jer jo nije dan. Sada Julija zbog svoje ljubavi i brige, mora
da promijeni ulogu i da kae kako dan sve svjetlije zrai. U toj igri svako od njih
moe da se zadovolji sa pola istine. Ono to nedostaje bit e popunjeno im se
nedostatak javi. Kao u staroj Platonovoj prii o postanku ljubavi dijeljenjem jednog
potpunog bia na dvije polovine koje se trae, i Romeo i Julija tek zajedno ine
cjelinu. Zato mogu da se prepuste svojoj nedovoljnosti i njom da hrane svoju ljubav.
Kada je u pitanju prava ljubav- kae Tolstoj- onda je ona uvijek i apsolutna
sadanjost . Ta istina se ogleda i u ovom ekspirovom djelu. Romeo i Julija su ve
od prvog susreta tu gdje jesu, samo tu i do kraja tu. Sa svojim paradoksima i
409
parom uzdaha za Rozalinom, Romeo je bio rasturen u knjigama, i to na raznim i

razbacanim mjestima. No, od prvog susreta sa Julijom, pa do posljednje njene rijei,
kada Romeovom nou u svojim grudima kae: Poivaj tu, pusti da umrem-
ljubavnici iz Verone potpuno su obuzeti trenutkom ispunjenja svoje ljubavi.
Sadanjost te ljubavi jeste ona najljepa sadanjost koja se neprestano iri, uvlaei
u sebe jednu novu budunost. Tako imamo utisak da je svaki tren njihove ljubavi
vei od sebe samog, idealan po tome to se ne iscrpljuje u stvarnosti,u onom to je
ve ostvareno. im su se pogledali, Romeo i Julija su se zaljubili. Kada su osjetili
ljubav, smjesta su je i izjavili jedno drugom. Onda su poljupcem rije preobrazili u
djelo. Iste noi zavjetovat e se jedno drugom a ve sljedeeg dana vjenati.
Jednom e se svega posvaati, jednom oprostiti, jednu jedinu no provesti zajedno i
sljedeeg jutra osjetiti bol prvog rastanka. Takvom stalnom rastu njihove ljubavi
preostaje jo samo sjedinjenje u smrt. Stoga e Romeo sav sretan zahvaliti
estitom apotekaru to mu je otrov brz . A Julija e Romeovom dobrom nou
da nae ljepe korice u svojim grudima. Tako je svaki trenutak ove ljubavi
jedinstven i neponovljiv i, u isti mah, nova grana na stablu koje u nebo gleda. Otud
i na utisak da njihova smrt nije njihov kraj, ve krajnje ispunjenje njihove ljubavi
kao potpuno stapanje onih Platonovih raspoluenih bia. Iz svijeta koji ne bi
mogao da ih razumije ak i kada bi to htio, Romeo i Julija su otili tamo gdje
izgleda jedino do kraja mogu da budu jedno: sami, neometani u nepomuenoj
ekstazi svoje ljubavi koja je, posljednjim inom samoubistva iz ljubavi, dostigla
svoj zemaljski vrhunac. Ljubav Romea i Julije jeste velika, prava, romantina
ljubav koja ne zna za granice ni kompromise. Po onome kako nam je ekspir
predstavio Veronu i njene itelje ini se da ovakva ljubav nije od ovoga svijeta.
Jo manje je po njegovoj mjeri. Takva ljubav je jednostavno prevelika da ne bi bila
tragina. Zatitnik ljubavnika, otac Lavrentije, i njihov najbolji prijatelj, zna to i
zbog toga bi htio da stia bujicu Romeove strasti. On moli Romea da voli
umjereno jer tako ini ljubav koja dugo traje. Na manje produhovljen, ali zato
prostosrdaan narodski nain, i Julijina dadilja pokuava da urazumi nerazumljive.
Konano, kojim putem vodi isto, nekontrolisano osjeanje vidimo i u onom
trenutku kada Romeo tragino ubija Julijinog roaka Tibalta, a Julija ga, bar za
trenutak, mrzi istom snagom kojom ga voli. A traginog kraja ne bi ni bilo bez tog
Romeovog fatalnog ina. No, ako to baca izvjesnu sjenku na ovakvu ljubav, jo je
mnogo vea sjenka kojom njihova ljubav prekriva Veronu. U ogledalu te ljubavi
vide se sitne are sitniave svakodnevice i zatrovanih ljudskih odnosa. U
ekspirovim djelima svijet izgleda onako kako ga vide oi onih ija su osjeanja
najjaa. U poreenju sa Romeom i Julijom svim drugim iteljima Verone nedostaje
izvorna ivotna strast i plemenitost duhovne veliine. ekspirova Verona je mala,
zaguljiva provincija u kojoj najbolji ljudi, poput oca Lavrentija, ive jednostavno
mimo nje. Otac Lavrentije je najblii ljubavnicima i najvie u stanju da suosjea s
njima. Lavrentije je najsretniji kada bere svoje trave i kada, pomou tih istih trava,
pokuava da spasi Romea i Juliju od zamke koju im je postavila mrnja njihovih
porodica. ak i Julijina dadilja i Romeov Merkucio blii su takvoj Veroni nego
svijetu ljubavnika. Narodski prostosrdana i narodski praktina, Dadilja je
410
Parisov zagovara koliko i Romeov tienik. Za nju su oni isti zato to ne osjea ta
njena Julija osjea i zato to ba i ne mari mnogo za osjeanja. Bez obzira na
osjeanja, ona bi jednostavno htjela da se sve to praktinije i bez mnogo problema
rijei. Sa svoje strane, Merkucijo ciniki ismijava ljubav kao takvu. Njemu smeta
Julija jer mu odvlai prijatelja iz mukog drutva, u kojem su momake doskoice i
provod sve i svja. Merkucijevi vicevi su po pravilu odlini i bez izuzetka masni. On
Romea zaklinje majunim stopalom ili pravom nogom njegove drage,
drhtavom butinom i oblinjim mjestom. Ismijavajui ne samo Romea ve i
renesansnu ljubavnu liriku, on e rei da je Petrarkina Laura prema Romeovoj gospi
obina sudopera . Kao i za sve druge ekspirove cinine veseljake, ni za
Merkucija ne postoji nita na ovom svijetu sem aljivih i zemnih stvari. Ali polet
zanosa Romeovih i Julijinih rijei otkriva njihovu unutarnju pusto, cinizam u
nedostatku neeg boljeg, prozu u nedostatku poezije. Konano, na vrhuncu
prizemnosti zatiemo Romeove i Julijine roditelje. Oni se ak ni ne mrze strasno,
ve slijepo i bez pravog i dubokog ivotnog razloga, ta mrnja se hrani pukom
eljom za vanou i prestiom. Julijinog oca ne interesuje njena srea ve dobra
partija . Suze njegovog eda, za koje se toliko brine , starom Kapuletu su
jednostavno smijene.
Svijet bez ljubavi za kakvu znaju samo Romeo i Julija- osvijetljen i oprljen
njihovim arom- predstavljen nam je ovdje kao polumrtav, bez pravog poleta i
razloga postojanja, koji jedino jaka osjeanja mogu dati. Ako osjeanja u tom
svijetu i ima, ona su ili mala ili mutna kao u mrnje i zavisti koji jedino znaju za
psovku i ma.
Ko je onda kriv za smrt Romea i Julije? Ljubavnici koji nisu umjeli da sebi nau
mjesto u takvom svijetu, ili taj svijet u kojem nema mjesta za neto tako lijepo i
snano kao to je njihova ljubav?
Na ovo pitanje kritiari su najee odgovarali pozivajui se na druge, takozvane
zrele ekspirove tragedije. Vladajue je miljenje da je Romeo i Julija ekspirovo
poetniko djelo napisano u periodu (od 1590.do 1600.godine) u kojem on sam
zamagljuje sredite i nikako se ne odluuje do kraja ko treba da bude kanjen i zbog
ega. Za razliku od ljubavnika iz Verone, Hamlet, Magbet, Otelo i Lir su sami
stvaraoci svoje propasti. Romeo i Julija ne lie na njih zato to niti upravljaju
svojim svijetom niti ratuju s njim. Oni bi jednostavno htjeli da se vole u njemu ili,
kad to ne moe, bar mimo njega. Naravno,moe se rei da je njihova ljubav tragina
u svojoj neuzdrljivosti, da je u pitanju opasan kult ispijanja svake ae do dna.
Neto od toga se vidi kada Romeo tako naprasno i tragino ubija Tibalta,
nastavljajui svojim inom zapoeti lanac mrnje i ubistava. Otac Lavrentije oinski
to Romeu i izriito kae:
Nagle sree naglo i zavre
I umru u svom trijumfu ko vatra
I barut to se u poljupcu nite.
( II , 6 )
411
Uporediti eksplozivnost Romeove i Julijine ljubavi sa barutom nije nikako

pretjerano. Ali zbog nje same oni nikad ne bi morali da odu iz ovog svijeta, kada u
Veroni ne bi vladale sile koje pucanj radosti i sree tako lako mogu da uine
ubistvenim. Romeo nije pokrenuo vrzino kolo mrnje ve se samo nesmotreno u
njega uhvatio. Zbog toga i jeste nemogue odgovoriti na pitanje ko je kriv .
Mogue je, meutim, neto drugo. U ovom svom djelu, ekspir je razdvojio svoje
junake od njihovog svijeta. Oni se tek djelimino i usljed nesretnog sluaja ukrtaju.
Dok su razdvojeni, tragedije nema. im se sretnu, nesrea je neizbjena. A takvim
postupkom nam ekspir ne zamagljuje sredite ve ga samo jasno pomjera na
drugo mjesto,u namjeri da pokae koliko je svako idealno stremljenje nespojivo sa
silama koje pokreu sve svakodnevice. Idealno i realno, u ovjeku i svijetu, ovdje
idu svako svojim putem da bi se na kraju neminovno sukobili. Kada bi imala sluha
za Merkucijevu pornografiju, Dadiljinu praktinost ili ak Lavrentijev oinski poziv
na strpljivost, ljubav Romea i Julije ne bi bila ono to jeste: neugasivi ar koji se
sam sobom hrani. Mi ak ne bismo mogli ni da zamislimo tu ljubav u sretnom
braku. Samo trajanje je najvei neprijatelj zanosa. Smrt je, spasila ljubavnike da se
soue sa vremenom koje svaki ar rashlauje. U isti mah, sa pravom bi se mogli
upitati: zar bi to bila idealna ljubav kada bi ljubavnici mogli ivjeti jedno bez
drugog? Naravno, da ne bi. Romeovo i Julijino samoubistvo je, u stvari, posljednji i
vrhunski izraz njihove ljubavi. Da bi ostala ono to jeste, i bila vie od toga, njihova
ljubav mora prestati da postoji u svom zemaljskom vidu. Meutim, iza njihovog
odlaska ostaje jedno osjeanje i jedno saznanje. Posmatrajui tuni prizor roditelja
nad mrtvim tijelima svoje djece, knez na kraju kae:
Sunce od tuge ne moe da sine .
( V , 3 )
Iza smrti Romea i Julije ostaje osjeanje praznine i saznanje da ivot koji nimalo ne
lii na njihov nije ivot. Da bi se mogli idealno voljeti, Romeo i Julija moraju da
umru. A da bi mogla ivjeti- to znai krenuti putevima njihove ivotne strastiVerona mora da se mijenja. Tragina veliina Romeove i Julijine ljubavi otkriva taj
imperativ njihovim oevima, kada u prekasnom asu pomirenja pruaju jedno
drugom ruku.
Najvei ljubavnici svih vremena, upoznaju se, zavole i zajedno umru u Veroni koja
je prepuna obinih i sasvim stvarnih ljudi. Njima nije dosuen svijet prirode i sna za
412
ljubavnike stvoren, ve obini, svakodnevni svijet dadiljinog zvocanja,

Merkucijevih masnih viceva, svijet komijskih svaa koje su vremenom rodile
potpunu netrepeljivost njihovih dviju porodica. U tome i jeste izuzetnost ovog
ekspirovog djela. Za razliku od mukih tragedija, u kojima ljubav mora da
ostane malo po strani, ovdje je ekspir stavlja u sredite a sva svjetla svoje
pjesnike i dramske vjetine na nju usredsreuje. A za razliku od brojnih komedija u
kojima ljubavnici uvijek imaju svoj kutak gdje im niko ne smeta, Romeo i Julija su
okrueni svijetom svakodnevice i ugroeni silama mrnje. Nad poezijom njihove
ljubavi nadnio se ma proznih sila onih od kojih zavise. Otud nam se i tema ovog
djela predstavlja gotovo kao sudski sluaj: Romeo i Julija protiv Verone; ili djeca u
ljubavi protiv roditelja u mrnji; mladi protiv starih koji su zaboravili na mladost i
onih mladih koji nee za nju da znaju. Ukratko, rije je o sukobu izmeu velike i
idealne ljubavi sa malim i stvarnim svijetom.
413
UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET

Tema: Giovnni Boccaccio - "Dekameron"
Prof: dr. sc. Azra Verlaevi, doc.

Sedin
Student: Fuko
UVOD
414
Srednji vijek oznaava sredinje razdoblje u tradicionalnoj emi razdoblja evropske historije.
Naziv potjee od latinskih rijei u znaenju srednje doba (Medium aevum). Nauna oblast koja
se bavi srednjim vijekom naziva se medievalistika, a naunici medievalisti.
Da bi lake i jasnije sagledavali razvoj ljudskog drutva naunici su prolost podijelili na kraa
razdoblja. To je periodizacija ljudske prolosti ili periodizacija historije. Birani su prijelomni
dogaaji koji karakteriu ira podruja ljudskog djelovanja ispoljenog na veem prostoru.
Nijedna ponuena periodizacija nije precizna. Mi u BiH smo u evrocentrinoj podjeli koja ima
primat u razvoju prouavanja prolosti, ali ni ona nije bez odstupanja. Osnovna podjela
historije je na Stari, Srednji i Novi vijek te Savremeno doba.
Za granice Srednjeg vijeka uzimaju se u donjoj granici kraj antike i antikog svijeta, a u
gornjoj poetak novog doba. Preciznije, za poetak Srednjeg vijeka uzima se propast
Zapadnog Rimskog Carstva, koja se dogodila u 5. vijeku(476) i osnivanje prvih barbarskih
drava germanskih naroda. Za kraj Srednjeg vijeka uzima se otkrie novog kontinenta
Amerike 1492. g. od strane Kristofora Kolumba. Taj dogaaj se smatra poetkom Srednjeg
vijeka.
Odstupanje u ovim granicama pokazuju se injenicom da je Rimsko carstvo i prije 476.g. bilo
u raspadnutom stanju, da je robovlasnitvo i od ranije izgubilo oblike klasinosti staroga
svijeta. Na drugoj strani Humanizam je poeo znatno prije 1492.g. a i pad Carigrada 1453. g.
u ruke Osmanlija (Mehmed II Osvaja) je prijeloman dogaaj koji je bitan u razvoju ljudskog
drutva.
Period
Srednjeg vijeka karakterizira feudalizam i feudalni drutveni odnos. Drutvo se dijeli u
Porjeklo
dva osnovna sloja, na feudalce i kmetove a odnos meu njima se definira kao odnos vazala
prema senioru. Srednji vijek ima svoju podjelu koja se zasniva na pregledu razvoja glavnih
karakteristika Srednjeg vijeka. Dijeli se na:
rani srednji vijek

razvijeni srednji vijek
kasni srednji vijek
I tu postoje odstupanja u pojedinim granicama. Uzima se da ranom srednjem vijeku pripada

izgraivanje srednjovjekovnih obiljeja, a razvijenom srednjem vijeku pripada razvoj
karakteristika, dok kasnom srednjem vijeku pripada proimanje srednjovjekovnih i
novovjekovnih karakteristika ljudske prolosti.
Ljubav
prema Mariji
BOCCACCIO (1313-21.12.1375):
Prijateljstvo s
Francescom
Petrarkom
Koliko je sigurna godina njegova

roenja (potkraj 1313), toliko je sporno ostalo mjesto gdje je doao na
svijet: sam je pisac pridonio predaji prema kojoj se rodio u Parizu kao
plod ljubavi neke francuske plemkinje imenom Gianne i trgovca
Boccaccia di Chelina iz toskanskog grada Certalda; noviji biografi,
paksmatraju da se kao nezakoniti sinrodio u oinskoj kui u Certaldu.
Godine 1325, ili neto prije, otac ga je poslao u Napulj da stekne
trgovaka znanja, pa je tako potratio est godina prve mladosti, a jo
est godina, privoljevi na to oca, studirao je, iz praktinih razloga,
kanonsko pravo. Ali budui da je Boccaccio za sebe smatrao da je ve u
majinoj utrobi od neravi bio odreen za pjesnika razmatranja, sav se
posvetio bavljenju pjesnitvom i sam je uei stekao znanja o
pjesnikom umijeu. U napuljskom razdoblju njegova ivota, u kojem su
se uglavnom oblikovali njegova intelektualna fizionomija i knjievna
kultura, pievoj je naravi osobito pogodovala raskona, galantna
sredina anujskog dvora, gdje je bio prihvaen zahvaljujui vezama koje
415
je ve njegov otac imao s monom bankarskom kuom Bardi. U

rafiniranu drutvu uenih ljudi i otmjena svijeta, u atmosferi sveanih
zabava, erotske slobode i duhovnih uitaka, ljubavnih i prolaznih
mondenih pustolovina, osobito dubok trag u Boccacciovu ivotu i
knjievnom radu ostavila je strast prema nezakonitoj keri kralja
Roberta, Mariji, koju je otac udao za jednog plemia na svom dvoru,
grofa Akvinskog. Bila je to njegova Fiemmetta, opjevana u stihovima i
prozi, lijepa, vatrena i nepostojana ena s kojom je pjesnik doivio
trenutke sree u ljubavnom zanosu, ali zatim i svijest o tome da je
okrutno ostavljen. Budui da je, naime, 1340. propala banka spomenute
obitelji Bardi zato to joj je kralj nije mogao platiti dugove, a zajedno s
bankom i novac koji je u nju bio uloio Boccacciov otac, pjesnik je bio
primoran vratiti se u Firenzu i posvetiti se korisnijem poslu. Iako nije
imao odluujuu ulogu u politikim zbivanjima, njegovi su ga sugraani
veoma cijenili, a tome su dokazom razne slube i zaduenja koje mu je
komuna povjeravala i razliita putovanja u svojstvu poklisara, u Ravenu,
Rim, Avignon i drugdje. Jedan od spomena najvrednijih podataka jest
Boccaccievo prijateljstvo s Francescom Petrarkom, s kojim se susretao u
Firenzi, Padovi, Milanu i Veneviji, s kojim su ga povezale spone
intelektualnog razumijevanja, zajedniko humanistiko zanimanje za
klasinu starinu i za pjesnitvo uope. Kad je 1362. Boccaccio doivio
duhovnu krizu izazvanu pozivom nekog redovnika da misli ne smrt i da
se odrekne svjetovnih interesa pa i knjievnosti, utjehu i pomo pruio
mu je Petrarca savjetom da ne spaljuje svoja talijanska djela i poukom
da humanistika i pjesnika djelatnost nisu u suprotnosti s kranskim
naukom. A to je ve bio izrazit doprinos nastajuim shvaanjima o
umjetnosti u talijanskom humanizmu. Poslijednje godine pjesnikove
pratila je gorina bolesti i oskudice; nisu uspjeli njegovi pokuaji da
dobije sigurne i unosne slube u Napulju, kamo je vie puza putovao, te
se sklonio u Certaldo. Odatle se odazvao pozivu firentinske komune da
javno tumai Danteovu Boansko komediju, ali je tu zadnju svoju
znaajnu djelatnost zbog bolesti morao prekinuti. Povukao se zatim u
Certaldo, i tu umro 21. prosinca 1375. Pisac prvih spojeva u talijanskim
oktavama
TEMA, STIL, INSPIRACIJE:
Boccaccio cijelim biem ostaje vrsto na zemlji

uzvisujui spontan prirodni nagon, vitalnu sposobnost i inteligenciju kojoj su jedina norma
iskrenost, odmjerenost i kultura.
Osobine zrelog proznog Boccaccievog izraza: sloen i bogat reenini period prema uzoru
Osobine
na klasine i kasnorimske pisce i na latinsku srednovjekovnu prozu, te sklonost irokom i
Boccaccevog
ivopisnom pripovjedanju. U Boccaccievom svijetu nije odsutna duboka ljubav i smisao za
portvovanje, koje ide do najveeg prijegora, ali ipak nadvladava tjelesna ljubav prikazana
izraza
u najrazliitijim situacijama i epizodama. Neiscrpna je, s druge strane, pjesnikova sklonost
za alu i porugu onih koji nisu dorasli nesmiljenim zakonitostime graanskog svijeta,
Tema
ljubavihirui sluaja i sree, no podjednako i besklupuroznoj, slobobnoj inteligenciji
podvrgnuta
ljudi, koje Boccaccio opisuje s uivanjem i simpatijom. Dvije su, dakle, temeljne sastavnice
inteligencije
kojima se nadahnjuje piev pripovijedaki svijet: tema ljubavi i tema inteligencije; ljubavi,
koja zaokuplja pjesnikovo zanimanje i kad se prikazuje u svojim golim izravnim putenim
aspektima i kad je nepredvidljiva igra iskrenosti, himbe, plamenitosti, komike; inteligencije,
koja se ne predouje samo kao suprotnost ljudskoj gluposti, nego je takoer uzveliana u
svim svojim kao i ivot raznolikim pojavama, bilo da resi i najokorlijeg zloinca, bilo da
upravlja ponaanjem vitekih i etiki uzvienih pojedinaca, u kakvima je Boccacciova
humanost vidjela pravi ideal novoga ovjeka.
416
DECAMERON:
Ljudska
komedij
a
Vrijeme
Naslov
Tema
Mladii i
djevojke
Kompozicija
Teme u
Decameronu
Likovi
Vrjednost
Pa, ako je Danteova Komedija nazvana boanskom, Boccacciov

Decameron, kao to se to esto istie, s razlogom nosi ne manje uzvien
naziv ljudske komedije. To je djelo posve lieno metafizikih
preokupacije srednjovjekovnog ovjeka.
Decameron je najvee Boccacciovo ostvarenje, prvo veliko djelo
talijanske pripovjedake proze, nastalo izmeu 1348. I 1353. Kao plod
svestrana ivotnog iskustva i neposredna dodira sa ivotom i bujnom
firentinskom sredinom, odakle je pisac preuzeo i umjetniki oblikovao
mnogobrojne aegdote i kazivanja, prostore i likove, svje jezik, sklonost
poruzi i ali, lucidan kritiki duh, a nadasve slobodan i otvoren
mentalitet trgovakog stalea. Poto su se u pievu duhu sredili
mladenaki doivljaji, a strast prema Fiammetti postala, kao neki
intiman mit, smireno sjeanje lieno patnje, remek-djelo sabire i
superiornom umjetnou prevladava sve one suvie neposredne
elemente autobiografije oito nazone u manjim djelima.
Boccaccio zapoinje pripovijedanje monim realistinim opisom tragine
poasti crne kuge koja je harala i u Firenci 1348. Ali pjesnikova reakcija
na straan dogaaj nije, kao to bi se moglo u ono doba oekivati,
mistina skruenost u strahu od zemaljskih apokaliptinih nedaa i
kazne Boje na drugom svijetu, nije pesimistino nijekanje vrijednosti i
ljepote ivota; naprotiv, to je pohvala vitalnoj mladosti i neunitivoj
svjeini prijateljske prirode. Zato on zamilja da se u opustjelu gradu, u
crkvi Santa Maria Novella, sastalo sedam djevojaka i tri mladia: Panfilo,
koje je prikazan kao sretan ljubavnik; Filostrato, prevaren i oajan
ljubavnik; Dioneo, veseo i bez skrupula (a sva trojica kao da
simboliziraju tri aspekta pieve osobnosti); razumna i u ljubavi sretna
Pampinea; vatrena Filomena; zatim Elissa, djevojica koju mui estoka
ljubav; naivna i putena mladica Neifile; u sebe zaljubljena Emilia;
ljubomorna Lauretta; napokon, Fiammetta, sretna i brina zlob
uzvraene ljubavi (a u svima njima sabrane su znaajke Erosa kakovo je
Boccaccio prikazao u svojim djelima). Odlue oni, dakle, napustiti
tijesne ulice pune bolesti i smrti pa se sklonie u idilinu i zdravu
ladanjsku sredinu, gdje provode dane u gozbama, plesu, glazbi, igrama i
u skladnu razgovoru. Da bi im bre prolo vrijeme, pripovijedaju
raznolike vesele i tune zgode: svatko od njih mora ispriati svakog
dana po jednu novelu; budui da iz vjerskih razloga subotu i nedjelju
posveuju drugim poslovima, za etrnaest dana ispripovijedaju stotine
novela, dakle tono toliko koliko ima i pjevanja u Boanstvenoj komediji,
samo to taj savreni broj, iako pridonosi vanjskom jedinstvu i
simetrinosti, ne znai vie od pukog obola srednjovjekovnoj poetici.
Svaki dan zavrava baladom, a pojedine novele imaju moralistiki
uvod, kadto i zakljuak. Tako je Boccaccio stvorio zanimljivu i
jedinstvenu arhitekturu, u kojoj pojedine novele imaju potpunu
umjetniku zaokruenost i autonomiju, a sve zajedno opet povezuje
jedinstvo nadahnua i temeljnih znaaji pjesnikove slike svijeta.
Svaki je dan posveen odreenom temi koju zadaje kralj odnosno
kraljica bezbrinog skupa. Prvi i deveti dan nemaju odreene teme; u
drugom se pripovijeda o hirovima Fortune (sree); u treem o
ostvarenim,preteno ljubavnim eljama; etvrti sadri uglavnom
tragine novele o ljubavi i smrti, a peti novele o ljubavima koje
zavravaju sretno nakon mnogih nezgoda; esti je dan posveen brzim i
duhovitim odgovorima, a sedmi podvalama to ihprave spretne ene na
raun glupih mueva; u osmome danu ponovno se govori o razliitim
alama i podvalama u kojima stradaju glupaci ili muevi rogonje, a
trijumfiraju lukavi i okretni ljudi; deseti, zakljuni dan, obuhvaa novele
o velikim i plemenitim djelima.
417
Boccaccio je u Decameronu stvorio nepreglednu galeriju neposrednih,

psiholoki istinitih likova iz svih drutvenih slojeva i opisao niz sredina,
od feudalnih dvorova i samostana do gradskih kua, ulica i trgova.
Klasina ljepota Boccacciova stila i skladna kompozicija, a nadasve
nagovjetaj renesansnih shvaanja, bili su razlogom da je Decameron za
talijansku prozu koja mu je slijedila postao ono to i Petrarkin Kanconijer
za liriku: vrelo nadahnua i nenadmaen uzor. Istanana pripovjedaka
proza remek-djela izvanredno je raznolika, realistino prilagoena
likovima i situacijama, elegantna i iroko sintaktiki razvedena u
reeninim strukturama koje su stvaralaki izrasle iz poznavanja antike
i srednjovjekovne tradicije, uravnoteena ritmom, simetrina po
rasporedu pojedinih dijelova i bogata ukrasima.
MOJE MILJENJE O DIJELU:

Na ovo dijelo, odnosno dijela nemam niti jednu primjedbu. Svia mi se jer je pisano vrlo
jezgrovito, bez nekog nepotrebnog opisivanja. Ali mi se zapravo najvie od svega svidjelo to
to su uvijek glavni likovi neki spletkaroi i mutikae. Drago mi je to je Boccaccio shvatio da
se ponekad u ivotu treba sluiti i laima da bi uspjeli u nekom naumu ili da bi se izvukli iz
neke kee u koju nismo htijeli biti uvueni. Jedino mi je ao to ipak i u nekim njegovim
dijelima (novelama) laci ne pobijede uvijek, kao na primjer u prii o arhanelu Gabrijelu i
gospi Lisetti Mletakoj. Svia mi se kako je Boccaccio upisivao svoje likove, realistino i tano
je prodirao u njihovu bit, u njihovu duu. Mislim da bi trebalo biti vie ovakih pisaca kao to je
Boccaccio i dijela kao to je Decameron 240.
240
Naslov djela (Il Decameron) znai knjiga deset dana, jer je knjiga, koja ima stotinu novela zaokruenih
jedinstvenim okvirom, podijeljena na deset dana.
418
Literatura:
1. Teorija knjievnosti, Milivoj Solar, Zagreb, 2001.
godina
2. itanka, Fahrudin Rizvanbegovi, Sarajevo,
1996. godina.
3. http://www.google.net/
4. Povijest svjetske knjievnosti, Milivoj Solar,
Zagreb, 2003. godine
419
Sadraj:
Uvod.................................................................................
...................................2
Boccaccio..........................................................................
.................................3
Tema, stil,
inspiracije.........................................................................
..............4
Dekameron.......................................................................
..........................5 6
Moje miljenje o
djelu.................................................................................
....7
Literatura.........................................................................
..................................8
Sadraj.............................................................................
..................................9
UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET
420
Predmet: Seminarski rad III

Tema: PIERRE CORNEILLE ( Pjer Kornej) - "CID"

Ibrahim Tahirovi
Student:
Tuzla, 2008. godine
PIERRE CORNEILLE
421
Pisac klasicizma i prosvjetiteljstva i otac francuske tragedije rodio se 1606. godine u Rouenu u
Normandiji kao sedmo djete u skromnoj graanskoj obitelji koja se uzdigla vrei pravne i
druge slube. kolovao se kod isusovaca, gdje uz vjersku stjee i knjievnu kulturu. Od 1622.
do 1624. godine studira pravo i postaje odvjetnik, no kako je bio srameljiv i plah nije se
bavio tim poslom. Godine 1629 izlazi mu prvo djelo - komedija Melita, a krae je vrijeme bio i
lan Udruenja petorice, grupe dramatiara koju je oformio kardinal Richelieu. Postigavi
zavidan uspijeh njegova daljna djela bila su vrlo poznata i esto izvoena te se on definitivno
seli u Pariz, ali oko 1643 poinje opadanje, dekadansa, koja iz godine u godinu biva sve oitija
te naposlijetku Corneille naputa kazalite. Nakon stanke od nekoliko godina ponovno se daje
ne posao, ali doivljava samo sporadine uspijehe. Tjei se prevoenjem nabonih djela i
analizama svojih komada koje izlaze kao predgovori velikom izdanju 1660. Tu su objavljene tri
Corneilleove rasprave o tragediji uope. Mlada slava novih pisaca gura ga sve vie u
pozadinu. Roeni provincijalac, ovjek koji nije nimalo promuuran nego nespratan i
nesiguran u drutvu, ali ponosan i samosvjestan - Corneille se ponovno povlai u svoj zaviaj,
gdje e svoje poslijednje godine provesti gotovo u bijedi. Mada su odjeci o njegovom
siromatvu romantino obojeni i pomalo legendarni, nema sumnje da je trpio oskudicu.
Prihodi njegovih drama nikada nisu bili veliki, a imao je na leima i brojnu familiju. Uz to je
mirovina koju mu je odobrio Luj XIV plaana dosta neuredno, dok na koncu nije sasvim
izostala pa je valjani Boileau izrazio spremnost da se u korist Corneillea odrekne svoje. Nato
je pravda ispravljena, ali tek nekoliko dana prije pjesnikove smrti godine 1684.
1
DJELA:
Karijeru pisca zapoeo je finim drutvenokarakternim komedijama, od kojih je
najinteresantnija OBMANA (Lillusion, 1636), a najslavnija LAAC (Le menteur, 1643), dok mu
je prvo djelo MELITA (1629). Laac je raen po panjolskom uzoru: Alarconova SUMNJIVA
ISTINA posluila je kao pradloak, ali je Corneille stvorio samostalno djelo, kao i Goldoni koji
se - u XVIII stoljeu piui svog BUGIARDA (Laca) - nadahnuo Corneilleom. Od velikog broja
tragedija kojima je stekao slavu neke su i danas na repertoaru, a itaju se i ue po kolama.
Njegova remek - djela nastala su u razmjerno kratkom vremenskom razboblju. Seriju otvara
CID (1636) kojem se prigovaralo da ne potuje aristotelovu poetiku, to je inae vrlina
klasicizma. Pouen tim iskustvom Corneille pie HORACIJA (Horace, 1640) i CINA (Cinna,
1641), te POLIJEKT (Polyeucte, 1641 - 43) i stvara prototip francuske klasicistike trabedije, ali
nijednom od njih nije dosegao uspijeh CIDA. Poslijednje mu je djelo PERATRIA (Pertharite) koje
ga je razoaralo svojim loim uspijehom, te je bilo neizravan uzrok njegova naputanja
kazalita. Nakon toga preveo je par nabonih djela i napisao nekoliko analiza svojih djela.
1660 izdaje tri svoje rasprave o tragediji uope.
422
FRANCUSKI KLASICIZAM
Francuski je klasicizam u prvom redu znaio renesansu za kazalite i to s jedne strane obnavljajuu klasine tragedije, a s druge - raanje prave komedije. Obno se doba
francuskog klasicizma poistovjeuje s razdobljem apsolutistike vladavine Luja XIV; na
klasicizam obuhvaa znatno dulji period nego to je bila njegova vladavina (1660 - 1715), ali
ako se najvii uspona klasicizma podudara s prvim djelom njegova apsolutizma, onda je sve
to je tome predhodilo zapravo ilo tom visokom cilju, to jest da se ostvari klasini ideal
umjetnosti rjei. Djela su morala svojim savrenstvom i karakterom vjenosti odravati
veliinu, sjaj i autoritet kako neprikosnovenog vladara, tako i njegova doba. Klasicizam se
oblikuje i usavrava u toku itavog 17 stoljea, a njega omoguavaju pogodne drutvene i
politike prilike u Francuskoj. Ni jedna knjievna epoha nije pokazala zrelost u tolikim vrstama
i nije dala toliko raznorodnih remek - djela kao to je to bio sluaj s francuskim klasicizmom,
ali klasicizam ipak predstavlja jedno ograniavanje, "uklupljivanje", no na te kalupe mnogi
autori pristaju dragovoljno. Ve je istaknuto da je francuski klasicizam znaio renesansu za
kazalite kojemu u prvom redu treba publika da bi postojalo. Razvijaju se oni knjievni rodovi
koji zahtjevaju sveanu, nimalo intimnu atmosferu, od umjetnika biran izraz i plemenitu
misao, a od publike visoku kulturu i prijemljivost. Pravi izraz francuskog klasicizma je
kazalite, i to vie tragedija kao "visoki anr" nego komedija kao"niski anr". Meutim ovo
kazalite nema nipoto popularan karakter. To nije spektakl koji privlai mase, to je kazalite
koje od publike zahtjeva naobraenost i izgraen ukus.
2
Povijesana podloga djela

To je viteko vrijeme iz 11. stoljea, dakle dubokog srednjeg vijeka u doba kad je panjolska bila u vlasti
maurskih osvajaa koji su u 8. stoljeu preko Gibraltara preli u Europu i ostali tamo sve do 14. st. To je
vrijeme neprestanih borbi, a ponajvie u najjunijoj panjolskoj pokrajini Andaluziji i gradovima Sevilji, Cordobi
i
Granadi.
Inspiraciju je Corneille dobio iz srednjovjekovnog vitekog epa 'Pjesme o Cidu' koja potjee iz panjolske, iz
prve polovice 12. stoljea. To je prvo djelo na kastiljskom jeziku koji je kasnije postao knjievni jezik cijele
panjolske. U to vrijeme je panjolska bila uglavnom pod vlau Maura, muslimana s podruja dananjeg
Maroka. Sadraj ovog junakog epa vezan je za panjolskog nacionalnog junaka Rodriga Diaza de Vivara kojeg
su
Mauri
nazivali
Cid
(gospodin),
a
panjolci
el
Campeador(borac).
Bio je borben, ali i nepouzdan vitez i plemi, vazal kastiljskog kralja, a njegov je lik u pjesmi idealiziran,
odnosno u pjesmi je, na literarni nain, ispripovijedana njegova biografija. Nastradao je u borbi s fanatinim
muslimanom Jusufom za vrijeme opsade Valencije. Praznovjerni Mauri su ga se bojali, jer su mislili da vlada
arolijama. Stoga su vitezovi njegovo mrtvo tijelo u oklopu uvrstili da stoji u sedlu, a neprijatelji, kad su to
vidjeli, u strahu pobjegoe. Tako je Cid i mrtav spasio Valenciju. Cida je tako putem pjesme o njemu postao u
cijelom
svijetu
uzor
plemenitog
ponaanja.
CID
Drama u stihovima, prvi put je izvedena 1636. godine. Tematski se oslanja na epizode
panjolskog epa Pjesma o Cidu i na neke panjolske dramatizacije izvedene od tih epizoda.
Dans se samtra jednim od najveih ostvarenja klasistike poetike, ne odgovara posve takvim
pravilima jer ne zavrava tragino, pa ju je i sam pisac prvobitno nazvao tragikomedijom 241. U
Cidu on velia patriotizam u skladu sa duhom vremena i Deskartesovom filozofijom, osjeaj
dunosti, volja i razum rukovode postupcima glavnih junaka. Djelo je nailo naizvjestan prijem
kod publike, no slubena ga je kritika osudila jer je Kornej, inspiriui se dramom panjolca de
Kastra zanemario pravila o tri jedinstva242 i uz to dao djelu antiapsolutistiki karakter.
241
Naziv je uveo rimski komediograf Tit Makcije Plaut za dramsku vrstu u kojoj se na razliite naine i u razliitoj
mjeri prepliu elementi targedije i komedije. Naziv koji je zapravo svojevrstan oksimoron, koristio se esto i u
baroku, a njime su se kasnije ponekad oznaavala neka djela W. ekspira i Moliera. Ponekad se smatralo da je
primjeran upravo paradoksalnoj strukturi kazalita apsurda, ali se u savremenoj teoriji knjievnosti i teatrologiji
uglavnom izgubio iz upotrebe
242
Pravilo "trojnog jedinstva" iskazivalo je da radnja u trgediji bude jedinstvena, to jest bez digresije i epizodnih
uloga koje odvlae panju s glavnog predmete (jedinstvo radnje). Mjesto zbivanja je trebalo biti jedno npr. javni trg,
423
Popularnost ove drame lei u zanosnoj strasti mladih ljubavnika Himene i Rodriga. Ljubav,
ast, dunost i lojalnost su pokretai njihova ivota. Disciplirani upravljanjem svojih osjeaja i
razboritou svog odgoja uspijeva im da zadovolje svaku od tih vrlina. Kao to smo rekli ova
drama je je po vrsti tragikomedija odnosno kao podanr klasistike tragedije, citat:
"Klasicistika tragedija mora biti pisana u stihovima, njezin stil je nuno uzvien, karakteri su
plemeniti, a kompozicija odreena razvojem u pet inova. Zahtjeva se osim toga potivanje
naela jedinstva radnje mjesta i vremena, a strogo je propisano to se dolikuje prikazivanju
na sceni ()
Francuska je klasicistika dramau cjelini racionalna, jer trai jasnou izloenih ideja i strogo
razumsku motivaciju, didaktina, jer eli pouiti gledatelja i u nekoj mjeri moralistika, jer
osuuje zlo i porok, a hvali vrline i pobjedu dunosti nad strau."243
Sadraj djela
Njegova zarunica je lijepa Himena, ki grofa Gormaza, no u njega je zaljubljena i infantkinja - kraljeva ki,
princeza Uraka. Zaplet nastaje iz svae njihovih oeva, Rodrigovog oca don Diega i Himenina oca, grofa
Gormaza. U jednom je asu Himenin otac uvrijedio don Diega - optuio ga je da je dvorski spletkar koji je svoj
uspjeh postigao na neastan nain te mu je jo, na vrhuncu svae, i opalio pljusku.
Don Diego je odmah potegao ma da opere svoju ast, ali je bio odvie star da bi se borio u ravnopravnom
dvoboju. Bijesan i osramoen, zatraio je od svog sina Rodriga da to napravi umjesto njega smatrajui da je to
njegova
sveta
dunost
prema
ocu.
Tako se Rodrigo naao u tekoj situaciji da mora ili ubiti oca svoje zarunice ili ne posluati svog osramoenog
oca. Raunajui da e svakako u tim okolnostima ostati bez zarunice, odluuje se ipak na osvetu. I kralj
Fernando je ljut na grofa Gormaza te trai da se ovaj ispria don Diegu i da se strasti smire, no grof ne
poputa
i
Rodrigo
ga
izaziva
na
dvoboj.
U dvoboju je u prednosti Rodrigova mladost i snaga i, premda je bio neiskusan, uskoro stie vijest da je grof
smrtno
stradao,
a
uvreda
asti
ispravljena.
Sad, meutim, nastaju novi problemi. Grofova ki Himena trai svoju pravdu, no njen je najvei problem
emotivne naravi: ona time trai smrt onoga koga voli najvie na svijetu. Njen je zarunik ujedno i ubojica
njena oca. Kralj joj ne eli ispuniti taj zahtjev i kazniti Rodriga, ve naprotiv, savjetuje Himeni da se smiri i
prihvati don Diega kao drugog oca. asni Diego bi ak i pristao da ga Himena ubije svojom rukom, ali ona trai
iskljuivo Rodrigovu smrt po naelu 'oko za oko, zub za zub'. U njenu se slubu stavlja i vitez don Sancho koji
je
u
nju
zaljubljen
i
eli
izvriti
svaku
njenu
zapovijed.
Nedugo nakon dvoboja Rodrigo kriomice dolazi Himeni i, poput svog oca, nudi Himeni mogunost da ga sama
ubije. No ona na to ne pristaje ve ostaje pri uvjerenju da izvritelj mora biti netko drugi, a ona sama da je
tuitelj i progonitelj. To baca don Rodriga u oaj, gotovo na rub samoubojstva, a otac ga tjei da ena ima
mnogo, ali da je ast samo jedna. Rodrigo, meutim, smatra da je takoer pitanje njegove asti da ostane
vjeran
Himeni
bez
obzira
to
se
dogodilo.
U tom se trenutku proula vijest da su kraljevinu Andaluziju napali Mauri. To se pokazalo kao odlina prilika da
Rodrigo malo zaboravi na svoje probleme i da jo k tome iskupi u borbi svoju ast.
Rat je kratko trajao i iz njega se Rodrigo vratio kao trijumfalni pobjednik i spasitelj zemlje. Zarobio je dvojicu
neprijateljskih voa i dobio od kralja nadimak El Cid - to znai gospodar. Pored toga, kralj mu je dodijelio i
potpuni oprost zbog dvoboja s grofom. U opem oduevljenju jedino Himena i dalje zahtijeva Rodrigovu smrt,
no u tome je nitko ne podrava. Ona poduzima oajniki korak i obeava da e dati sebe za enu onome tko
ubije Rodriga.
Odmah se javio u nju zaljubljeni don Sancho i izazvao Rodriga na dvoboj. Prije dvoboja Rodrigo unaprijed
najavljuje Himeni da se uope nee boriti nego da e se prepustiti don Sanchu da ga ovaj ubije. No u Himeni
se takoer lome osjeaji dunosti i ljubavi. Ona zapravo ne moe zamisliti da bi bila Sanchova ena, ve
zahtijeva od Rodriga da bude astan do kraja i da se junaki bori za njenu ruku.
dvorana u palai, pred hramom, i nije se smjelo mjenjati (jedinstvo mjesta); konano, vrijeme trajanja nije smijelo
prijei 24, odnosno 12 sati (jedinstvo vremena). Sva ta ogranienja vrede za tragediju koja je "visoki anr", a ne
ukljuuje komediju - "niski anr".
3
243
Teorija knjievnosti, Milivoj Solar, kolska knjiga Zagreb, 2001. godine, str. 245 246
4
424
U jednom trenutku Sancho dolazi s Rodrigovim krvavim maem i ona odmah pomisli da je Rodrigo mrtav i
odluuje radije poi u doivotni samostan nego se udati za Sancha. No nakon kraeg razjanjavanja, ispalo je
ipak da je pobijedio Rodrigo, i to tako da je Sancha samo razoruao, a svoj ma poslao njoj kao zavjet. Sad se
u Himeni ponovno javlja prijanja nerijeena dilema koju na mudar kompromisni nain razrjeava kralj
Fernando. On presuuje da se Himena dodue mora udati za Rodriga, ali kako bi je potedio boli zbog
rastrganih strasti, nareuje da se s vjenanjem prieka godinu dana.
LICA U CORNEILLEOVIM DJELIMA:

Svi likovi su junaci plemenita srca i due, i svima im se moramo diviti. Openito, moemo rei
da u svijetu Corneillea ne postoje podlaci i slabii, postoje samo udovita ljudske prirode,
utjelovljenja ambicije ponosa i patriotizma.
LICA I NJIHOVO ZNAENJE:

Iako se radnja odvija u XI stoljeu, karakteri su tipini za apsolutiku monarhiju.
Srednjovjekovni sadraj nita ne umanjuje aktualnost lica i njihova ponaanja. Don Diego
predstavlja vjernog podanika ija je hrabrost simbol vjernosti monarhu. Don Gormas je jo
neukroeni feudalac s kojim se ne moe raunati i kojega upropatava gordost. Infantkinja
pradstavlja prevlast volje i raszuma nad strastima i slui kao primjer svim enskim lanovima
dinastije, svojim dostojanstvenim svladavanjem svih osjeaja koji bi mogli naruiti njezin
ugled. Don Fernando je tip plemenitog, strogog i mudrog vladara. Taj lik e Corneille u
tragadiji "Cinna" razviti da jedinstvene veliine. Rodrigova mladost, njegova hrabrost i
neposrednost, njegov takt prema ljudima i odanost domovinistvorili su iz njega tip mladia
koji je kroz stoljea sluio kao uzor francuskoj omladini, kao veza izmeu generacija i kao
nacionalni ideal.
OSOBE:
DON FERNANDO, prvi kastilski kralj
DONA URAKA, kastilska infantkinja
DON DIEGO, don Rodrigov otac
DOM GOMEZ, grof Gormaz, Himenin otac
DON RODRIGO, Himenin dragi
DON SANCHO, zaljubljen u Himenu
DON ARIJA, kastilski plemi
DON ALONSO, kastilski plemi
HIMENA, don Gomezova ki
LEONORA, infantkinjina odgojiteljica
ELVIRA, Himenina odgojiteljica
PA infantkinjin
425
DON RODRIGO - CID

CID = arapski Sajjid = gospodar velikan
Glavni lik djela. Sin Don Diega, legendarni panjolski srednjovjekovni junak. Po porijeklu je
plemi. Rodrigova mladost, njegova hrabrost i neposrednost, njegov takt prema ljudima i
odanost domovini stvorili su iz njega tip mladia koji je kroz stoljea sluio kao uzor
francuskoj omladini, kao veza izmeu generacija i kao nacionalni ideal.
On je vjeran i smion, uzvien, vrst i hrabar. Strastveno voli Himenu. To doznajemo u ovome
citatu:
"Pogotovu te crte, to Rodrigov lik tvore
O uzvienom,vrstom i hrabrom muu zbore
O domu koji dade tolike borce vrle,
Gdije lovor-vjenav djeca pri porodu ve grle
I ocu mu je nekad svu hrabrost svijet priznavao
Dok bijae jo u snazi, on bijae udo pravo
I nabori na elu - sve urezana djela
Dokazuju tko bijee taj ovjek srca smijela.
Vrline iste rese, ja mislim i Rodriga"244
TOLIKO VOLI HIMENU DA E RADIJE UMRIJETI NEGO GLEDATI NJEZINU MRNJU:
"Zbog osvete me kazni il bar iz samilovanja!
Ta radije u pasti od tvoje ruke drage
No tvoju mrnju gledat jer za to nemam snage"245
Ovaj lik je sluio stoljeima kao uzor francuskoj omladini, kao veza izmeu generacija i kao
nacionalni ideal zbog svojih vrlina, kao to su: lojalnost, dunost, ast, hrabrost,
neposrednost, takt prema ljudima, odanost domovini.
OTAC OD NJEGA TRAI DA GA OSVETI:
"Moj sine, speri s mene tu ljagu neuvenu
Osveti me"
"Osveti me, osveti, u borbi ravno stoj,
Pokai, da si vrijedan svog oca, sine moj"246
No astan i disciplirani don Rodrigo to nee moi odbiti, ali se ipak kao i svaki normalan
ovijek pita. Tu vidimo osobine klasicizma; lik ima uzviene, ali nadasve ljudske osjeaje koji
ga razdiru, ali uvijek po klasicistikoj shemi pobjeuju osjeaji
dunosti i asti. Sve seto oituje u Rodrigovome monologu na kraju prvoga ina, gdje on
razmilja ak i samoubojstvu.
DVOJBA:
244
Corneille, Cid, Konzor, Zagreb, 1992. godine

246
Corneille, Cid, Konzor Zagreb, 1992. godine
245
426
"Da svojoj dragoj skrivim?

Osramoen da ivim?
Taj izbor stvar je uka!
Sve, sve je udna muka
Uvreditelj mog oca - otac njen!
Zar zato mora ostat nekanjen?"
**********
"Da spasim ljubav ili oca svog"247
RAZMILJANJE O SAMOUBOJSTVU:
"Moj jad sve raste - muka ia.
Dok traim lijek - bol dvostruk biva.
Pa hajde, duo, sad u smrt kreni,
Utedjet e bar uvredu Himeni.
No u toj smrti nema smisla jasna,
Ta smrt, tovie, i ne bi bila asna.
Svoj rod on kalja ovako odlazei"248
POBJEUJU OSJEAJI DUNOSTI I ASTI:

Himenu gubim, svoju nje`nu strast,
No desnicom u spasit barem ast.
Moj duh se vara, smuen sam i tuan.
Svom ocu sve sam prije svega duan.
A ma i tuga smrt e dati istu."
"Sad hitim, hou da se borim.
Himenin otac skrivi sve to,
Oklijevao sam, stid me, eto."249
HIMENA
Glavni enski lik u djelu, Gormasova ki. Strastveno zaljubljena u Rodriga. Himena je lik, kao i
Rodrigo, odgajana u strogoj obiteljskoj atmosferi. Iako je ljubav velika, ubistvo oca namee joj
dunost osvete. U to doba dobiva se utisak, da mladi nemaju pravo na obine ljudske
slabosti, ve prevladavaju dunost, krepost, odanost i lojalnost koji su na prvom mjestu. Kod
ovih mladih ljudi pobjeuje i dunost i lojalnost.
MORA OSVETITI OCA USPRKOS SVOJIM OSJEAJIMA:
"Ma kako bila jaka ta moja njena strast,
Ja sluam samo dunost kao svoju prvu vlas"
**************
"Ta osveta je, eto, stvar asti sad za mene!
Pa vukla nas tu ljubav i enja ne znam kamo,
Sve isprike su jadne, ponizuju me samo."
**************
"Osvetit u svog oca, uinit u to mogu.
No strano je, Rodrigo, to trai kruta stega
Pa elim da se nita ne ostvari od svega."
**************
247

249
248
8
427
"Ja elim ast sauvat i premda strano patim,

Progonit u ga, smaknut i umrijeti zatim jadna" 250
UZVIENOST HIMENINIH OSJEAJA Draga koju njezina dunost sili da trai smrt svojega
dragoga i koja ujedno strepi da e biti usliana pokazuje strast ivlje i vatrenije od svega to
moe da bude izmeu mua i ene, majke i sina, brata i sestre. Velika krepost kao i vrlina
kojoj ona ostavlja svu svoju snagu da bi je jo slavnije pobijedila, predstavlja neto
ganutljivije, uzvienije i drae od prosjene dobrote sklone da padne u slabost, pa ak i u
zloin. Ona ipak toliko voli Rodriga da to ne moe sakriti pred drugima.
"Ah, pogledajte kralju! U nesvjesticu pada!
Prosudite tu ljubav po boli to ju zada.
Razotkriva nam tajinu ta njena muka nijema.
Rodriga ona ljubi, tu sumnje vie nema."251
UZVIENOST
ODNOSA
RODRIGA
HIMENE
RAZLOG
PRERANOG
SRETNOG
ZAVRETKA U nastavku imamo daljnje razmatranje neobinog i jedinstvenog odnosa don

Rodriga i Himene. Osjeajui da je to slaba toka komada, Corneille se brani zbog mogueg
sretnog zavretka i pravda se ovako:.
Istina je, tu se treba zadovoljiti time da Rodrigo bude izbavljen iz smrtne opasnosti a da ne
bude gurnut u enidbu s Himenom. Povijesno je to tako i to se publici u ono vrijeme svialo;
naoj dananjost publici to se, meutim, zacijelo ne bi svidjelo.
mi je to muno gledati kako Himena daje svoj pristanak kod panjolskog pisca premda on u
svojoj komediji daje vremenski raspon tri godine. Da ne zapadnem u pruturjeje s povijeu,
drao sam da moram nabaciti koju misao, ali s neizvjenou u pogledu djelovanja: samo sam
tako mogao uskladiti zahtjeve pozornice s povijesnom istinom.
M.M. Ja mislim da se ovdije vidi nedostatak pravilao jedinstvu vremena, to jest da se radnja
mora odvijati unutar 24 sata. Himena je morala u tom vremenu prije prako svojih osjeaja
dunosti prema ocu, i dunosti da se ouva ast,a ja ipak smatram da se za tako neto treba
ipak malo vie vremena.
INFANTKINJA - DONA URAKA:

Ki kastilskog vladara koja je silno zaljubljena u don Rodriga, ali to ne moe priznati jer je on
nieg stalea i to bi onitilo njezin dobar glas.
"Ta kraljeva ste kerka, a on je vitez samo!
I to bi na kralj ne to? to Kastilja? to?"252
to se tie samog jedinstva radnje, mnogi su prigovarali Corneilleu to je, stvorivi lik
Infantkinje s njenom tajnom neuslianom ljubavi, zapravo poremetio jedinstvenost zapleta i
unio elemente digresije. Stoga su sve scene gdje se pojavlljuje Infantkinja izostavljane
prilikom prikazivanja u 18 pa ak i u 19 stoljeu! danas se smatra da je njezina uloga i te kako
vana i da njezina unutranja borba, zbog ljubavi prema Rodrigu i nemogunosti da se ona
ostvari, prua jo jednu ilustraciju tog osnovnog principa Corneilleove koncepcije svijeta: ast
i dunost vaniji su od ljubavi.
Grof Gormaz, ovjek koji je skupo platio to to nije znao suspregnuti svoju zavist prema don
Diegu.
Iako
velik
ratnik
vitez,
gubi
ivot
dvoboju
koji
je
sam
izazvao.
250

252
251
10
428
Don Diego, Himenin otac, izraava ono to se u Corneilleovo vrijeme najvie cijenilo i to potjee iz
ranog feudalnog doba kad se i odigrava ova drama (11. st.), a to je poslunost prema kralju, odnosno vazalska
odanost
jednog
plemia
prema
drugom
koji
je
vii
na
hijerarhiji.
Don Sancho izraava takoer jedan segment vitekog naina ponaanja, a to je sluenje dami
bez obzira na nagradu ili rtvu koju pritom treba podnijeti.
TRI JEDINSTVA U TRAGIKOMEDIJI "CID"

JEDINSTVO VREMENA: Ne mogu zanjekati da pravilo o 24 sata previe pouruje dogaaje u
ovome komadu. Grofova smrt i dolazak Maura dogaaji su kojji se nisu mogli
odigratineposredno jedan za drugim jer je taj dolazak iznenaenje koje nije ni u kakvoj vezi s
ostalim. Nije, meutim. Tako s borbom don Sancha. Kralj, njegov gospodar, mogao je za nju
izabrati drugo vrijeme, a ne dva sata po bijegu Maura. Isto pravilo pouruje i Himenu da po
drugi put trai pravdu kod kralja. Ona je to ve bila uinila dan prije, uvee, pa nije bilo
potrebno da ujutru drugoga dana ponovo dodijava time kralju. Roman joj je dao sedam ili
osam dana strpljenja prije nego to bi je ponovno tjerao. Pravilo o radnji u 24 sata neje to,
meutim, dopustilo: to je nedostatak tog pravila.
JEDINSTVO MJESTA: Sve se dakle dogaa u Sevilji te se na neki nain openito potuje pravilo
jedinstva mjesta. Mjesto se, pojedinano, ipak mijenja od prizora do prizora. Radnja se odvija
sad u kraljevoj palai, sad u Infantkinjinu stanu, sad u Himeninoj kui, sad na ulici ili javnom
mjestu.lako je odrediti mjesta po pojedinim prizorima, ali je teko odrediti jedno mjesto koje
bi odgovaralosvima u poslijednjim prizorima prvoga ina. Grof i don
Diego sukobljuju se po izlasku iz palae. Taj sukob moe se odigrati na ulici ali don Diego ne
moe pretrpjevi pljusku ostati u toj ulici, jadikovat i ekati na dolazak svojega sina a da ga
odmah ne okrui puk i da mu se odmah ne ponudi koji prijeatelj. Mogue je misliti da su se
ova dvojica izlazei iz kraljeve palae neprestano svaaju hodajui i dolaze do kue prvoga.
Tu on dobiva pljusku i biva prisiljen ui unutra i zatraiti pomo. Ako vas ta pjesnika
prividnost ne zadovoljava, moemo ga ostaviti na javnome mjestu gdje mu se nude prijatelji;
ali sitne radnje, koje ne slue niemu to bi zadiralo u glavnu radnju, pjesnik ne mora, muei
se, iznositi na pozornicu. Horacije ga od taga oslobaa ovim stihovima: "Profinjen, paljiv u
izboru rijei, nek prigrli jedino tvorac pjesnikog djela, a za drugo ne haje mnogo".
Zakljuak
Oprenost osjeaja i razuma, strasti i dunosti. Gradei svoje djelo na motivu sukoba izmeu
dunosti i ljubavi, Corneille je svojim suvremenicima progovorio o vrijednosti rtve, o kultu
volje i o asti, koja je mjera svake vrijednosti. Prva velika drama francuskog klasicizma
izazvala je brojne polemike i rasprave, no publika je tragediju odlino primila pa je u to
vrijeme nastala uzreica "Lijep kao Cid".
Meu tragedijama, Cid je prema opem miljenju najuspjelija, pa ak je u neku ruku i
reprezentativan primjer ne samo tragedije nego i cjelokupne knjievne epohe 253
U njegovo vrijeme vladale su polemike oko mogueg plagijata no nema nikakve sumnje da
osim grae i nekih osobina likova Kornej nita nije drugo preuzeo od prethodnika. Osim toga,
upravo je karakteristika njegove drame a ona je zajednika cijelom klasicizmu da likovi
nisu odreeni ni prostorom niti vremenom.
Oni su reprezentanti opeljudskih osobina, osloboeni svega to ih ne bi inilo primjerima
temeljnih ideja ljudskog djelovanja, a to su prema miljenju klasicizma vjeni i nerazrjeivi
sukobi izmeu strasti i dunosti 254.
253 Povijest svjetske knjievnosti, Milivoj Solar, Zagreb, 2003. god. Str.166
254
11
Povijest svjetske knjievnosti, Milivoj Solar, Zagreb, 2003. god. Str.166
429
Tragedija tako zapravo i nije tragedija, ali njen zavretak nije niti nedvojbeno sretan.
Unutarnje dileme, koje su silovito kidale don Rodriga i Himenu, nisu razrijeene: itatelju,
odnosno gledatelju, preputeno je da sam odlui ta e se dogoditi nakon godine dana. A
upravo to je, ini se najvie smetalo tadanjim kritiarima: knjievna vrsta nije se mogla jasno
odrediti sretnim ili nesretnim svretkom, pa je bilo teko rei prema kakvim je naelima sve u
djelu, kao stil, kompozicija, likovi i njihovi postupci, figure i tehnika iskaza, dostatno
usklaeno. S vremenom se pokazalo kako su takvi prigovori besmisleni: Kornejeva drama
prihvaena je kao uzrok upravo klasicistike tragedije, jer njezina odstupanja od zadanih
pravila nipoto nisu odstupanja od onoga i onakvog duha kakav je proimao klasicizam, a
kakav je unekoliko i nadilazio granice vlastite epohe.
Cid je ostao, naime, sve do danas predmetom razliitih tumaenja. On i danas privlai publiku
i zanima kritiku zbog vie razloga. Prvi, a moda i najvaniji, vrsnoa je stihova aleksandrinac255 s parnim rimama i uvjerljivo izraene unutranje napetosti, kao i nerjeive
dileme likova. Klasicistiki zahtjev da se drama ne bavi ni s ime to nije od bitne vanosti
vanosti u odlukama ljudi koje pokreu jedino temeljna pitanja dubokih strasti i podjednako
tako strastvene odanosti tradiciji, asti i obiajima, pokazao se ovdje izuzetno uspjeno
ostvarenim: unutarnja je drama svijesti podjednako don Rodriga i Himene prikazana tako da
to mora potresti i savremenog gledatelja. Istovremeno je pri tome sauvana i ivotna
individualnost likova, kao i njihova zaokupljenost opim moralnim problemima, a sauvana je
i takva vieznanost kakva zapravo odlikuje sva velika knjievna djela.
Tumaenja se zato bave bilo razlikom izmeu don Rodrigove odlunosti i Himenina kolebanja,
koja zanimaju teoretiare sklone problematizaciji knjievnog prikazivanja odnosom meu
polovima i povijesno uvjetovanog shvaanja osjeajnosti i pasivnosti ene, a razumnou i
aktivnou mukarca, bilo pak analizom odluka koje su podjednako utemeljene u jakim
osjeajima: i don Rodrigo, kao i Himena, vole svoje oeve, ali se vole podjednako jako i
meusobno.
12
Oboje cijene priznate vrijednosti asti i obitelji, ali se ne mogu othrvati svojoj ljubavi prema
izboru, koja znai slobodu pojedinca, kao sada sve vie prihvaenu vrhunsku vrijednost. Duh
vremena u kojem se tei ouvanju tradicije sauvan je tako osobito u don Dijegovom
razgovoru s Himenom, no cijela drama istovremeno daje jasan naglasak na injenicu
kakobitna dilema sukoba izmeu ljubavi i dunosti zapravo nikada i ne moe biti uistinu
razrijeena. Tragedija koja nema pravi tragian kraj tako otvara problematiku kojom e se
baviti dobar dio svekolike visoko vrijedne knjievnosti iduih razdoblja.
255
Francuski silabiki stih od dvanaest slogova, s cezurom nakon estog sloga, stalnim naglaskom na estom i na
dvanaestom slogu te s parnom ili ukrtenom rimom. Prvi put se javio u junakim pjesmama (putovanja Karla
Velikoga) poetkom 12. st., ali je ime dobio prema popularnom Romanu o Aleksandru Velikom, iz 1180. Dosta je
rijedak sve do renesanse, kada se zahvaljujui francuskom uticaju proirio i na ostale evropske knjievnosti. U
klasicizmu se drao reprezentativnim stihom poezije i tragedije, a od romantizma se upotrebljava u mnogo
slobodnijem obliku.
430
13
LITERATURA
1. TEORIJA KNJIEVNOSTI, Milivoj Solar, kolska knjiga,
Zagreb 2001. god.
2. KNJIEVNI LEKSIKON, Milivoj Solar, Matica Hrvatska,
2007. god.
3. ITANKA, I RAZRED GIMNAZIJE, Fahrudin
Rizvanbegovi, Sarajevo, 1996. god.
4. POVIJEST SVJETSKE KNJIEVNOSTI, Milivoj Solar,
Zagreb, 2003. god.
5. FRANCUSKI KLASICISTI- Matica Hrvatska,
Zagreb 1964. god.

6. Corneille, Cid, Konzor, Zagreb, 1992. god.
7. www.google.com Corneille,Cid
431
14
SADRAJ
Piere
Corneille................................................................
...................1
Djela, francuski
klasicizam.............................................................
2
Povijesna podloga djela,
Cid...........................................................3
Sadraj
djela......................................................................
...........4 - 5
Licau corneilleovim djelima, lica i njihovo znaenje,
osobe.......6
432
Don Rodrigo
Cid.......................................................................7
-8
Himena..................................................................
.............................9
Infantkinja Dona
Uraka..............................................................10
Tri jedinstva u tragikomediji Cid,
zakljuak........................11 - 13
Literatura..............................................................
...........................14
Sadraj..................................................................
...........................15
15
UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET
433

Tema: PIERRE CORNEILLE ( Pjer Kornej) - "CID"

Ibrahim Tahirovi
Student:
Tuzla, 2008. godine
PIERRE CORNEILLE
Pisac klasicizma i prosvjetiteljstva i otac francuske tragedije rodio se 1606. godine u Rouenu u
Normandiji kao sedmo djete u skromnoj graanskoj obitelji koja se uzdigla vrei pravne i
434
druge slube. kolovao se kod isusovaca, gdje uz vjersku stjee i knjievnu kulturu. Od 1622.
do 1624. godine studira pravo i postaje odvjetnik, no kako je bio srameljiv i plah nije se
bavio tim poslom. Godine 1629 izlazi mu prvo djelo - komedija Melita, a krae je vrijeme bio i
lan Udruenja petorice, grupe dramatiara koju je oformio kardinal Richelieu. Postigavi
zavidan uspijeh njegova daljna djela bila su vrlo poznata i esto izvoena te se on definitivno
seli u Pariz, ali oko 1643 poinje opadanje, dekadansa, koja iz godine u godinu biva sve oitija
te naposlijetku Corneille naputa kazalite. Nakon stanke od nekoliko godina ponovno se daje
ne posao, ali doivljava samo sporadine uspijehe. Tjei se prevoenjem nabonih djela i
analizama svojih komada koje izlaze kao predgovori velikom izdanju 1660. Tu su objavljene tri
Corneilleove rasprave o tragediji uope. Mlada slava novih pisaca gura ga sve vie u
pozadinu. Roeni provincijalac, ovjek koji nije nimalo promuuran nego nespratan i
nesiguran u drutvu, ali ponosan i samosvjestan - Corneille se ponovno povlai u svoj zaviaj,
gdje e svoje poslijednje godine provesti gotovo u bijedi. Mada su odjeci o njegovom
siromatvu romantino obojeni i pomalo legendarni, nema sumnje da je trpio oskudicu.
Prihodi njegovih drama nikada nisu bili veliki, a imao je na leima i brojnu familiju. Uz to je
mirovina koju mu je odobrio Luj XIV plaana dosta neuredno, dok na koncu nije sasvim
izostala pa je valjani Boileau izrazio spremnost da se u korist Corneillea odrekne svoje. Nato
je pravda ispravljena, ali tek nekoliko dana prije pjesnikove smrti godine 1684.
1
DJELA:
Karijeru pisca zapoeo je finim drutvenokarakternim komedijama, od kojih je
najinteresantnija OBMANA (Lillusion, 1636), a najslavnija LAAC (Le menteur, 1643), dok mu
je prvo djelo MELITA (1629). Laac je raen po panjolskom uzoru: Alarconova SUMNJIVA
ISTINA posluila je kao pradloak, ali je Corneille stvorio samostalno djelo, kao i Goldoni koji
se - u XVIII stoljeu piui svog BUGIARDA (Laca) - nadahnuo Corneilleom. Od velikog broja
tragedija kojima je stekao slavu neke su i danas na repertoaru, a itaju se i ue po kolama.
Njegova remek - djela nastala su u razmjerno kratkom vremenskom razboblju. Seriju otvara
CID (1636) kojem se prigovaralo da ne potuje aristotelovu poetiku, to je inae vrlina
klasicizma. Pouen tim iskustvom Corneille pie HORACIJA (Horace, 1640) i CINA (Cinna,
1641), te POLIJEKT (Polyeucte, 1641 - 43) i stvara prototip francuske klasicistike trabedije, ali
nijednom od njih nije dosegao uspijeh CIDA. Poslijednje mu je djelo PERATRIA (Pertharite) koje
ga je razoaralo svojim loim uspijehom, te je bilo neizravan uzrok njegova naputanja
kazalita. Nakon toga preveo je par nabonih djela i napisao nekoliko analiza svojih djela.
1660 izdaje tri svoje rasprave o tragediji uope.
FRANCUSKI KLASICIZAM
Francuski je klasicizam u prvom redu znaio renesansu za kazalite i to s jedne strane obnavljajuu klasine tragedije, a s druge - raanje prave komedije. Obno se doba
francuskog klasicizma poistovjeuje s razdobljem apsolutistike vladavine Luja XIV; na
klasicizam obuhvaa znatno dulji period nego to je bila njegova vladavina (1660 - 1715), ali
ako se najvii uspona klasicizma podudara s prvim djelom njegova apsolutizma, onda je sve
to je tome predhodilo zapravo ilo tom visokom cilju, to jest da se ostvari klasini ideal
umjetnosti rjei. Djela su morala svojim savrenstvom i karakterom vjenosti odravati
veliinu, sjaj i autoritet kako neprikosnovenog vladara, tako i njegova doba. Klasicizam se
oblikuje i usavrava u toku itavog 17 stoljea, a njega omoguavaju pogodne drutvene i
politike prilike u Francuskoj. Ni jedna knjievna epoha nije pokazala zrelost u tolikim vrstama
i nije dala toliko raznorodnih remek - djela kao to je to bio sluaj s francuskim klasicizmom,
ali klasicizam ipak predstavlja jedno ograniavanje, "uklupljivanje", no na te kalupe mnogi
autori pristaju dragovoljno. Ve je istaknuto da je francuski klasicizam znaio renesansu za
kazalite kojemu u prvom redu treba publika da bi postojalo. Razvijaju se oni knjievni rodovi
435
koji zahtjevaju sveanu, nimalo intimnu atmosferu, od umjetnika biran izraz i plemenitu
misao, a od publike visoku kulturu i prijemljivost. Pravi izraz francuskog klasicizma je
kazalite, i to vie tragedija kao "visoki anr" nego komedija kao"niski anr". Meutim ovo
kazalite nema nipoto popularan karakter. To nije spektakl koji privlai mase, to je kazalite
koje od publike zahtjeva naobraenost i izgraen ukus.
2
Povijesana podloga djela
To je viteko vrijeme iz 11. stoljea, dakle dubokog srednjeg vijeka u doba kad je panjolska bila u vlasti
maurskih osvajaa koji su u 8. stoljeu preko Gibraltara preli u Europu i ostali tamo sve do 14. st. To je
vrijeme neprestanih borbi, a ponajvie u najjunijoj panjolskoj pokrajini Andaluziji i gradovima Sevilji, Cordobi
i
Granadi.
Inspiraciju je Corneille dobio iz srednjovjekovnog vitekog epa 'Pjesme o Cidu' koja potjee iz panjolske, iz
prve polovice 12. stoljea. To je prvo djelo na kastiljskom jeziku koji je kasnije postao knjievni jezik cijele
su
Mauri
nazivali
Cid
(gospodin),
a
panjolci
el
Campeador(borac).
Bio je borben, ali i nepouzdan vitez i plemi, vazal kastiljskog kralja, a njegov je lik u pjesmi idealiziran,
odnosno u pjesmi je, na literarni nain, ispripovijedana njegova biografija. Nastradao je u borbi s fanatinim
muslimanom Jusufom za vrijeme opsade Valencije. Praznovjerni Mauri su ga se bojali, jer su mislili da vlada
arolijama. Stoga su vitezovi njegovo mrtvo tijelo u oklopu uvrstili da stoji u sedlu, a neprijatelji, kad su to
vidjeli, u strahu pobjegoe. Tako je Cid i mrtav spasio Valenciju.Lik Cida je tako putem pjesme o njemu postao
u
cijelom
svijetu
uzor
plemenitog
ponaanja.
CID
Drama u stihovima, prvi put je izvedena 1636. godine. Tematski se oslanja na epizode
panjolskog epa Pjesma o Cidu i na neke panjolske dramatizacije izvedene od tih epizoda.
Dans se samtra jednim od najveih ostvarenja klasistike poetike, ne odgovara posve takvim
pravilima jer ne zavrava tragino, pa ju je i sam pisac prvobitno nazvao tragikomedijom 256. U
Cidu on velia patriotizam u skladu sa duhom vremena i Deskartesovom filozofijom, osjeaj
dunosti, volja i razum rukovode postupcima glavnih junaka. Djelo je nailo naizvjestan prijem
kod publike, no slubena ga je kritika osudila jer je Kornej, inspiriui se dramom panjolca de
Kastra zanemario pravila o tri jedinstva257 i uz to dao djelu antiapsolutistiki karakter.
Popularnost ove drame lei u zanosnoj strasti mladih ljubavnika Himene i Rodriga. Ljubav,
ast, dunost i lojalnost su pokretai njihova ivota. Disciplirani upravljanjem svojih osjeaja i
razboritou svog odgoja uspijeva im da zadovolje svaku od tih vrlina. Kao to smo rekli ova
drama je je po vrsti tragikomedija odnosno kao podanr klasistike tragedije, citat:
"Klasicistika tragedija mora biti pisana u stihovima, njezin stil je nuno uzvien, karakteri su
plemeniti, a kompozicija odreena razvojem u pet inova. Zahtjeva se osim toga potivanje
naela jedinstva radnje mjesta i vremena, a strogo je propisano to se dolikuje prikazivanju
na sceni ()
Francuska je klasicistika dramau cjelini racionalna, jer trai jasnou izloenih ideja i strogo
razumsku motivaciju, didaktina, jer eli pouiti gledatelja i u nekoj mjeri moralistika, jer
osuuje zlo i porok, a hvali vrline i pobjedu dunosti nad strau."258
256
Naziv je uveo rimski komediograf Tit Makcije Plaut za dramsku vrstu u kojoj se na razliite naine i u razliitoj
mjeri prepliu elementi targedije i komedije. Naziv koji je zapravo svojevrstan oksimoron, koristio se esto i u
baroku, a njime su se kasnije ponekad oznaavala neka djela W. ekspira i Moliera. Ponekad se smatralo da je
primjeran upravo paradoksalnoj strukturi kazalita apsurda, ali se u savremenoj teoriji knjievnosti i teatrologiji
uglavnom izgubio iz upotrebe
257
Pravilo "trojnog jedinstva" iskazivalo je da radnja u trgediji nude jedinstvena, to jest bez digresije i epizodnih
uloga koje odvlae panju s glavnog predmete (jedinstvo radnje). Mjesto zbivanja je trebalo biti jedno npr. javni trg,
dvorana u palai, pred hramom, i nije se smjelo mjenjati (jedinstvo mjesta); konano, vrijeme trajanja nije smijelo
prijei 24, odnosno 12 sati (jedinstvo vremena). Sva ta ogranienja vrede za tragediju koja je "visoki anr", a ne
ukljuuje komediju - "niski anr".
3
258
Teorija knjievnosti, Milivoj Solar, kolska knjiga Zagreb, 2001. godine, str. 245 246
4
436
Sadraj djela
Stari ratnik don Diego postaje, radi svojih zasluga, odgojiteljem sina kralja Fernanda.
Nepobjedivi i gordi don Gormas, zavidan na toj asti, zavadi se sa starcem i u neobuzdanoj
srdbi daje mu pljusku. Starac pada u oaj jer ne moe sam da se osveti i trai od svog
mladog sina Rodriga da na sebe preuzme tu dunost - umri ili ubij. Don Rodrigo, iako mlad vrlina ne ovisi o broju godina - ubija u svom prvom dvoboju iskusnog protivnika. Infantkinja,
Fernandova ki ljubi u potaji Rodriga ali svladava svoju ljubav jer Rodrigo nije kraljevskog
porijekla. Don Rodrigo je zaljubljen u Himenu, ker ubienog Gormasa. Himena ljubi Rodriga.
Tu poinje dramski zaplet. Iznenadno ubistvo oca namee himeni dunost da se osveti. Ona
ljubi vie nego prije, ali ast ju tjera da trai glavu ljubljenog Rodriga. On joj prua svoj ma
da se dama osveti, ali ona nema snage da ga do te mjere zamrzi. Rodrigo odlazi u rat protiv
Maura i vraa se kao pobjednik, zarobivi dva kralja i dobivi naslov "Cid" to znai "velikan".
Himena i dalje ustraje u svojoj dunosti da se osveti. U svakom kritinom asu koji se
pojavljuje u odnosu izneu Himene i Rodriga, infantkinja osijea kako se u njoj budi nada u
mogunost sree sa Rodrigom, naroito otkada je postao Cid, ali ipak uzdie za smirenjem.
Javlja se don Snacho koji takoer ljubi Himenu i spreman je da ju osveti. Ona pristaje da bude
nagrada za pobjednika. Rodrigo dolazi da s s njom oprosti, jer, kako ga ona ne ljubi, on e se
dati ubiti od protivnika. Kada mu Himena odaje svoju ljubav, poslije neobino zanosne tirade
u kojoj izraava svoje neogranieno oduevljennje, on odlazi u dvoboj i prvim udarcem
razoruava protivnika. Infantkinja, svladavi konano svoju strast, predaje don Rodriga
Himeni. Kralj Fernand, sretan je to je sauvao dragocjen ivot mladog heroja, odgaa
vjenanje na godinu dana radi smrti don Gormasa.
LICA U CORNEILLEOVIM DJELIMA:

Svi likovi su junaci plemenita srca i due, i svima im se moramo diviti. Openito, moemo rei
da u svijetu Corneillea ne postoje podlaci i slabii, postoje samo udovita ljudske prirode,
utjelovljenja ambicije ponosa i patriotizma.
LICA I NJIHOVO ZNAENJE:

Iako se radnja odvija u XI stoljeu, karakteri su tipini za apsolutiku monarhiju.
Srednjovjekovni sadraj nita ne umanjuje aktualnost lica i njihova ponaanja. Don Diego
predstavlja vjernog podanika ija je hrabrost simbol vjernosti monarhu. Don Gormas je jo
neukroeni feudalac s kojim se ne moe raunati i kojega upropatava gordost. Infantkinja
pradstavlja prevlast volje i raszuma nad strastima i slui kao primjer svim enskim lanovima
dinastije, svojim dostojanstvenim svladavanjem svih osjeaja koji bi mogli naruiti njezin
ugled. Don Fernando je tip plemenitog, strogog i mudrog vladara. Taj lik e Corneille u
tragadiji "Cinna" razviti da jedinstvene veliine. Rodrigova mladost, njegova hrabrost i
neposrednost, njegov takt prema ljudima i odanost domovinistvorili su iz njega tip mladia
koji je kroz stoljea sluio kao uzor francuskoj omladini, kao veza izmeu generacija i kao
nacionalni ideal.
OSOBE:
DONA URAKA, kastilska infantkinja
DON DIEGO, don Rodrigov otac
DOM GOMEZ, grof Gormaz, Himenin otac
DON RODRIGO, Himenin dragi
DON SANCHO, zaljubljen u Himenu
DON ARIJA, kastilski plemi
437

HIMENA, don Gomezova ki
LEONORA, infantkinjina odgojiteljica
ELVIRA, Himenina odgojiteljica
PA infantkinjin
DON RODRIGO - CID

CID = arapski Sajjid = gospodar velikan
Glavni lik djela. Sin Don Diega, legendarni panjolski srednjovjekovni junak. Po porijeklu je
plemi. Rodrigova mladost, njegova hrabrost i neposrednost, njegov takt prema ljudima i
odanost domovini stvorili su iz njega tip mladia koji je kroz stoljea sluio kao uzor
francuskoj omladini, kao veza izmeu generacija i kao nacionalni ideal.
On je vjeran i smion, uzvien, vrst i hrabar. Strastveno voli Himenu. To doznajemo u ovome
citatu:
"Pogotovu te crte, to Rodrigov lik tvore
O uzvienom,vrstom i hrabrom muu zbore
O domu koji dade tolike borce vrle,
Gdije lovor-vjenav djeca pri porodu ve grle
I ocu mu je nekad svu hrabrost svijet priznavao
Dok bijae jo u snazi, on bijae udo pravo
I nabori na elu - sve urezana djela
Dokazuju tko bijee taj ovjek srca smijela.
Vrline iste rese, ja mislim i Rodriga"
TOLIKO VOLI HIMENU DA E RADIJE UMRIJETI NEGO GLEDATI NJEZINU MRNJU:
"Zbog osvete me kazni il bar iz samilovanja!
Ta radije u pasti od tvoje ruke drage
No tvoju mrnju gledat jer za to nemam snage"
Ovaj lik je sluio stoljeima kao uzor francuskoj omladini, kao veza izmeu generacija i kao
nacionalni ideal zbog svojih vrlina, kao to su: lojalnost, dunost, ast, hrabrost,
neposrednost, takt prema ljudima, odanost domovini.
OTAC OD NJEGA TRAI DA GA OSVETI:
"Moj sine, speri s mene tu ljagu neuvenu
Osveti me"
"Osveti me, osveti, u borbi ravno stoj,
Pokai, da si vrijedan svog oca, sine moj"
No astan i disciplirani don Rodrigo to nee moi odbiti, ali se ipak kao i svaki normalan
ovijek pita. Tu vidimo osobine klasicizma; lik ima uzviene, ali nadasve ljudskeosjeaje koji
ga razdiru, ali uvijek po klasicistikoj shemi pobjeuju osijeaji dunosti i asti. Sve seto
oituje u Rodrigovome monologu na kraju prvoga ina, gdje on razmilja ak i samoubojstvu.
6
438
DVOJBA:
"Da svojoj dragoj skrivim?
Osramoen da ivim?
Taj izbor stvar je uka!
Sve, sve je udna muka
Uvreditelj mog oca - otac njen!
Zar zato mora ostat nekanjen?"
**********
"Da spasim ljubav ili oca svog"
RAZMILJANJE O SAMOUBOJSTVU:
"Moj jad sve raste - muka ia.
Dok traim lijek - bol dvostruk biva.
Pa hajde, duo, sad u smrt kreni,
Utedjet e bar uvredu Himeni.
No u toj smrti nema smisla jasna,
Ta smrt, tovie, i ne bi bila asna.
Svoj rod on kalja ovako odlazei"
POBJEUJU OSJEAJI DUNOSTI I ASTI:

Himenu gubim, svoju nje`nu strast,
No desnicom u spasit barem ast.
Moj duh se vara, smuen sam i tuan.
Svom ocu sve sam prije svega duan.
A ma i tuga smrt e dati istu."
"Sad hitim, hou da se borim.
Himenin otac skrivi sve to,
Oklijevao sam, stid me, eto."
HIMENA
Glavni enski lik u djelu, Gormasova ki. Strastveno zaljubljena u Rodriga. Himena je lik, kao i
Rodrigo, odgajana u strogoj obiteljskoj atmosferi. Iako je ljubav velika, ubistvo oca namee joj
dunost osvete. U to doba dobiva se utisak, da mladi nemaju pravo na obine ljudske
slabosti, ve prevladavaju dunost, krepost, odanost i lojalnost koji su na prvom mjestu. Kod
ovih mladih ljudi pobjeuje i dunost i lojalnost.
MORA OSVETITI OCA USPRKOS SVOJIM OSJEAJIMA:
"Ma kako bila jaka ta moja njena strast,
Ja sluam samo dunost kao svoju prvu vlas"
439
**************
"Ta osveta je, eto, stvar asti sad za mene!
Pa vukla nas tu ljubav i enja ne znam kamo,
Sve isprike su jadne, ponizuju me samo."
**************
"Osvetit u svog oca, uinit u to mogu.
No strano je, Rodrigo, to trai kruta stega
Pa elim da se nita ne ostvari od svega."
**************
"Ja elim ast sauvat i premda strano patim,
Progonit u ga, smaknut i umrijeti zatim jadna"
UZVIENOST HIMENINIH OSJEAJA Draga koju njezina dunost sili da trai smrt svojega
dragoga i koja ujedno strepi da e biti usliana pokazuje strast ivlje i vatrenije od svega to
moe da bude izmeu mua i ene, majke i sina, brata i sestre. Velika krepost kao i vrlina
kojoj ona ostavlja svu svoju snagu da bi je jo slavnije pobijedila, predstavlja neto
ganutljivije, uzvienije i drae od prosjene dobrote sklone da padne u slabost, pa ak i u
zloin. Ona ipak toliko voli Rodriga da to ne moe sakriti pred drugima.
"Ah, pogledajte kralju! U nesvjesticu pada!
Prosudite tu ljubav po boli to ju zada.
Razotkriva nam tajinu ta njena muka nijema.
Rodriga ona ljubi, tu sumnje vie nema."
UZVIENOST
ODNOSA
RODRIGA
HIMENE
RAZLOG
PRERANOG
SRETNOG
ZAVRETKA U nastavku imamo daljnje razmatranje neobinog i jedinstvenog odnosa don

Rodriga i Himene. Osjeajui da je to slaba toka komada, Corneille se brani zbog mogueg
sretnog zavretka i pravda se ovako:.
Istina je, tu se treba zadovoljiti time da Rodrigo bude izbavljen iz smrtne opasnosti a da ne
bude gurnut u enidbu s Himenom. Povijesno je to tako i to se publici u ono vrijeme svialo;
naoj dananjost publici to se, meutim, zacijelo ne bi svidjelo.
8
mi je to muno gledati kako Himena daje svoj pristanak kod panjolskog pisca premda on u
svojoj komediji daje vremenski raspon tri godine. Da ne zapadnem u pruturjeje s povijeu,
drao sam da moram nabaciti koju misao, ali s neizvjenou u pogledu djelovanja: samo sam
tako mogao uskladiti zahtjeve pozornice s povijesnom istinom.
M.M. Ja mislim da se ovdije vidi nedostatak pravilao jedinstvu vremena, to jest da se radnja
mora odvijati unutar 24 sata. Himena je morala u tom vremenu prije prako svojih osjeaja
dunosti prema ocu, i dunosti da se ouva ast,a ja ipak smatram da se za tako neto treba
ipak malo vie vremena.
INFANTKINJA - DONA URAKA:

Ki kastilskog vladara koja je silno zaljubljena u don Rodriga, ali to ne moe priznati jer je on
nieg stalea i to bi onitilo njezin dobar glas.
"Ta kraljeva ste kerka, a on je vitez samo!
I to bi na kralj ne to? to Kastilja? to?"
to se tie samog jedinstva radnje, mnogi su prigovarali Corneilleu to je, stvorivi lik
Infantkinje s njenom tajnom neuslianom ljubavi, zapravo poremetio jedinstvenost zapleta i
unio elemente digresije. Stoga su sve scene gdje se pojavlljuje Infantkinja izostavljane
prilikom prikazivanja u 18 pa ak i u 19 stoljeu! danas se smatra da je njezina uloga i te kako
vana i da njezina unutranja borba, zbog ljubavi prema Rodrigu i nemogunosti da se ona
ostvari, prua jo jednu ilustraciju tog osnovnog principa Corneilleove koncepcije svijeta: ast
i dunost vaniji su od ljubavi.
440
TRI JEDINSTVA U TRAGIKOMEDIJI "CID"

JEDINSTVO VREMENA: Ne mogu zanjekati da pravilo o 24 sata previe pouruje dogaaje u
ovome komadu. Grofova smrt i dolazak Maura dogaaji su kojji se nisu mogli
odigratineposredno jedan za drugim jer je taj dolazak iznenaenje koje nije ni u kakvoj vezi s
ostalim. Nije, meutim. Tako s borbom don Sancha. Kralj, njegov gospodar, mogao je za nju
izabrati drugo vrijeme, a ne dva sata po bijegu Maura. Isto pravilo pouruje i Himenu da po
drugi put trai pravdu kod kralja. Ona je to ve bila uinila dan prije, uvee, pa nije bilo
potrebno da ujutru drugoga dana ponovo dodijava time kralju. Roman joj je dao sedam ili
osam dana strpljenja prije nego to bi je ponovno tjerao. Pravilo o radnji u 24 sata neje to,
meutim, dopustilo: to je nedostatak tog pravila.
JEDINSTVO MJESTA: Sve se dakle dogaa u Sevilji te se na neki nain openito potuje pravilo
jedinstva mjesta. Mjesto se, pojedinano, ipak mijenja od prizora do prizora. Radnja se odvija
sad u kraljevoj palai, sad u Infantkinjinu stanu, sad u Himeninoj kui, sad na ulici ili javnom
mjestu.lako je odrediti mjesta po pojedinim prizorima, ali je teko odrediti jedno mjesto koje
bi odgovaralosvima u poslijednjim prizorima prvoga ina. Grof i don
Diego sukobljuju se po izlasku iz palae. Taj sukob moe se odigrati na ulici ali don Diego ne
moe pretrpjevi pljusku ostati u toj ulici, jadikovat i ekati na dolazak svojega sina a da ga
odmah ne okrui puk i da mu se odmah ne ponudi koji prijeatelj. Mogue je misliti da su se
ova dvojica izlazei iz kraljeve palae neprestano svaaju hodajui i dolaze do kue prvoga.
Tu on dobiva pljusku i biva prisiljen ui unutra i zatraiti pomo. Ako vas ta pjesnika
prividnost ne zadovoljava, moemo ga ostaviti na javnome mjestu gdje mu se nude prijatelji;
ali sitne radnje, koje ne slue niemu to bi zadiralo u glavnu radnju, pjesnik ne mora, muei
se, iznositi na pozornicu. Horacije ga od taga oslobaa ovim stihovima: "Profinjen, paljiv u
izboru rijei, nek prigrli jedino tvorac pjesnikog djela, a za drugo ne haje mnogo".
Zakljuak
Oprenost osjeaja i razuma, strasti i dunosti. Gradei svoje djelo na motivu sukoba izmeu
dunosti i ljubavi, Corneille je svojim suvremenicima progovorio o vrijednosti rtve, o kultu
volje i o asti, koja je mjera svake vrijednosti. Prva velika drama francuskog klasicizma
izazvala je brojne polemike i rasprave, no publika je tragediju odlino primila pa je u to
vrijeme nastala uzreica "Lijep kao Cid"
441
10
LITERATURA
8. TEORIJA KNJIEVNOSTI, Milivoj Solar, kolska knjiga,
Zagreb 2001. god.
9. KNJIEVNI LEKSIKON, Milivoj Solar, Matica Hrvatska,
2007. god.
10.
ITANKA, I RAZRED GIMNAZIJE, Fahrudin
Rizvanbegovi, Sarajevo, 1996. god.
Milivoj Solar, Povijest svjetske knjievnosti,

Zagreb, 2003. god.
11.
Francuski klasicisti - Matica Hrvatska,

Zagreb 1964. god.
12.
13.
Corneille, Cid, Konzor, Zagreb, 1992. god.
14.
www.google.com Corneille,Cid
11
442
SADRAJ
Piere
Corneille................................................................
...................1
Djela, francuski
klasicizam.............................................................
2
Povijesna podloga djela,
Cid...........................................................3
Sadraj
djela......................................................................
................4
Licau corneilleovim djelima, lica i njihovo znaenje,
osobe.......5
Don Rodrigo
Cid.......................................................................6
-7
Himena..................................................................
.............................8
Infantkinja Dona
Uraka................................................................9
Tri jedinstva u tragikomediji Cid,
zakljuak................................10
Literatura..............................................................
...........................11
443
Sadraj..................................................................
...........................12
12
UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET
KNJIEVNA DJELA, OPUSI, POETIKE II
SEMINARSKI RAD
AN RASIN: FEDRA
444
Mentor:
Azra Verlaevi
Student:
Slavica Sudar-Sivro
Tuzla, maj/svibanj 2008.

an Rasin (Jean Racine)
Meu velikim piscima francuske knjievnosti an Rasin je jedan od najslavnijih. Pribliivi se idealu,
harmoniji teorije i knjievne prakse, iako u svoje vrijeme esto osporavan, nametnuo se kao jedan od najdarovitijih
pjesnika i dramatiara. Lakoa jednostavnog izraavanja sloenih sadraja osigurala mu je literarnu besmrtnost. Rije
je o velikom autoru u velikom stoljeu.
Moemo rei da je 17.stoljee doba smjene evropskih uzora. Do kraja
16.stoljea evropsku modu diktiralo je panjolsko kraljevstvo, a onda otpoinje
tzv. francuska era s novim omjerom politikih, ali i kulturnih snaga. Evropa se
okree novom velikom kraljevstvu koje e nametnuti i nov nain ponaanja,
izraavanja, oblaenja stil a la francaise.
Duh svojega vremena na najpotpuniji nain svojim djelom ilustrira
zvuni trolist Kornej Rasin Molijer. Njihova remek-djela ine zasebno veliko
poglavlje francuske knjievnosti koje bismo mogli nazvati zlatno doba francuske
drame. U svojoj generaciji Rasin je postao nositelj najuzvienije vrste u tadanjoj
knjievnoj hijerarhiji, tragedije. A u doba vladavine Luja XIV ona je esto bila
najue povezana uz kralja i dvor.259
VLADAVINA KRALJA SUNCA
Luj XIV (1638-1715), Kralj Sunce, jedan je od
najslavnijih vladar francuske civilizacije u svjetskim
razmjerima. Slubeno je postao kraljem poslije smrti
svog oca Luja XIII, 1643, kad mu je bilo svega pet
godina. Maloljetnog kralja zastupa i upravlja zemljom
njegova majka Ana Austrijska i njen prvi ministar,
kardinal Mazarin. Tek poslije njegove smrti,
1661.godine Luj postaje istinski vladar svojega
kraljevstva. Ukida funkciju prvog ministra, uzima
vlast potpuno u svoje ruke i u historiji ostaje zapamen
kao vladar koji se gotovo u potpunosti pribliio idealu
apsolutne monarhije. Okruuje se iskljuivo strunim
ministrima za pojedina podruja, mahom iz graanskih
slojeva. Zahvaljujui njima, a prvenstveno i
sposobnom ministru Kolbertu i njegovim mudrim i
dalekovidim potezima, razvija snanu pomorsku
trgovinu, otvara luke i carinskim propisima titi
francusku proizvodnju, fuzionira unutranju politiku i
finansije. U cilju proirenja francuskih granica otvara
nove frontove, stvara ratnu mornaricu, a naseljenicima
otvara francuske kolonije na amerikom kontinentu.
259
Cvijeta Pavlovi u: Fedra, Jean Rasine, SysPrint. Zagreb, 2000. str.7.
445
Novoosvojena zemlja preko okeana dobija ime prema svome kralju Lujzijana. Kolbert, vjet i pouzdan ekonomist,
osigurava dovoljna novana sredstva da kralj zapanjenom svijetu pokae veliinu francuskoga naroda.
Luj je naroito sklon umjetnosti, te ulae velika sredstva i u poticaj francuske kulture, pomae Francusku
akademiju, koju je jo 1635.godine, u vrijeme vladavine njegovog oca, osnovao kardinal Rielje. Osniva nove
akademije, gradi dvorac Versaj, a kao mecena pomae mnogobrojnim i raznovrsnim umjetnicima. Uvodi rafinirani
dvorski ceremonijal koji e postati prepoznatljiv i slavan kao ophoenje a la francaise, pa e ga kao modu uvesti
mnoge evropske zemlje, zajedno sa stilom oblaenja i izraavanja.
Dvorac Versaj, koji je dao izgraditi Luj XIV

Dvor je bio najvei kulturni centar u zemlji i stjecite najuglednijih pisaca, muziara, umjetnika koje je Luj okupljao
oko sebe da ga opsluuju svojim djelima, a zauzvrat su dobijali osobno kraljevo pokroviteljstvo, nagraivani su
poklonima, plaama, dvorskim dunostima i titulama. Stoga su knjievnost i umjetnost u najboljem periodu vladavine
Luja XIV nuno dobile izvjestan dvorski peat.
Razdoblje izmeu 1661. i 1685.godine smatra se vrhuncem francuske prevlasti u Evropi. Ministar Kolbert
umire 1683. nakon ega se poinje raspadati finansijska konstrukcija drave, zemlja se nalazi na rubu steaja i njena
mo poinje osjetno opadati. Otpoinje druga, mrana faza vladavine Luja XIV, koja je povezana s utjecajem
fanatino pobone gospoe Maintenon, odgojiteljice Lujeve djece a kasnije i njegove supruge. Kralj ukida Nantski
edikt, donijet krajem 16.stoljea, kojim je dotada protestantima bilo osigurano pravo na vjeroispovijest, a oko pola
miliona protestanata naputa Francusku i odlazi u Nizozemsku i Brandenburg. Ovaj odlazak je nuno pratio i odliv
ogromnog kapitala to je nanijelo teak udarac francuskoj proizvodnji i trgovini. Istovremeno se Luj, u svojoj novoj
pobonosti estoko okomio i na vjerski pokret jansenizma, koji je u Francuskoj posebno uzeo maha u 17.stoljeu i
kojem su se prikljuili brojni intelektualci. Brojni ratovi i vjerski progoni potpuno su oslabili donedavno snanu
monarhiju, a u posljednjim godinama svoje vladavine Luj je u narodu postao gotovo potpuno omraeni kralj.
Rijei Drava, to sam ja! (L' Etat, c'est moi!), koju on sam vjerovatno nikada nije izrekao, najbolje
izraava organizaciju drave, koja je potpuno u rukama samovoljnoga vladara. Apsolutna monarhija, uz izrazitu
frankocentrinost, ostvarila je staleku dravu s nizom nezadovoljnika, ali ujedno i najvelianstvenije razdoblje svoje
povijesti.
JANSENIZAM
Tridesetih godina 17.stoljea u Francuskoj se proirio novi religiozni i intelektualni pokret jansenizam.
Ime je dobio po holandskom katolikom profesoru bogoslovije Kornelijusu Jansenu (1585-1638) koji je u svome
uenju obnovio stari spor o znaenju predestinacije. 260 Jansen je negirao slobodnu volju ovjeka i dokazivao da je
vjenost predestinirala ljudske postupke, pa je potpuno besmislena tenja Katolike crkve da priprema vjerne za
rajsko blaenstvo svim sredstvima. Crkvena je doktrina, naime, doputala u djelu spasenja ljudske due nekakvu
saradnju Boanske milosti i ovjeka. ovjek grenik, izgubljen po istonom grijehu, mogao je biti spaen samo po
zaslugama Isusa Krista. Spasenje koje je Krist donio ovjeku vri se djelovanjem milosti Boije, ali je ovjeku
260
Ibidem, str.8.
446
ostavljen slobodan izbor da prihvati taj Boiji dar ili ga ne prihvati. Jansenov nauk ponitio je, pak, slobodu izbora da
bi sve prepustio Boijoj milosti, nauavajui predestinaciju, koja apsolutnom i neopozivom odlukom Boijom odvaja
odabrane od prokletih u vjenosti. Iako su formalno ostajali katolici jansenisti su sebe u biti stavljali izvan slubene
religije pribliivi se kalvinizmu koji je heretiki tumaio da su ljudi predodreeni za spasenje ili za prokletstvo prije
roenja. Naglasak je na Boijem odabiru, koji je neshvatljiv ljudskom razumu. Jansenisti prihvaaju kalvinistiku
strogost i smatraju da milost nije dana svim ljudima i da ona ovisi o Boijem milosru.
Najotriji neprijatelji jansenistima bili su jezuiti, koji se s njima nisu slagali u miljenju oko puta due i
odgoja djece. Naspram miljenju jezuita, koji su nudili optimistiku teologiju o problemu spasenja, zasnovanu na
uenju da Bog svima nudi spasenje po svojoj beskrajnoj i svemonoj milosti, a da je ovjek slobodni arbitar koji je
samovoljno prihvaa ili odbija, jansenisti su, nauavajui predestinaciju, iskazivali duboki pesimizam. Bog unaprijed
odreuje koje e due spasiti, a Boija se milost ne moe zadobiti ljudskim zaslugama. Smatrati da se ovjek sam
moe spasiti po jansenistima znai negiranje Boije svemoi i obezvrjeivanje muke Kristove.
Jansenizam jeste po obliku religiozan, ali je i politiki
pokret, uperen protiv papinstva, duhovne monarhije i
klerikalizma, a teoloke su se prepirke jansenista o
svemogunosti Boga i pravima ovjeka, koje su stekle iroku
popularnost u krugovima francuske buroazije, postepeno
pretvorile u politike diskusije o prirodi i granicama
svjetovnog autoriteta. Luj XIV je osjetio opasnost i
dalekosenost ovakvoga religioznog nauka, pa ga je upravo na
kraljev zahtjev papa Klement XI osudio posebnom bulom
(1713), a kralj je u Francuskoj rastjerao jansenistike opine i
unitio njihov centar, samostan Port-Rojal, nakon ega su
mnogi jansenisti pobjegli u Holandiju.
Uprkos progonima i zabranama jansenizam je
trijumfovao kao filozofija ili vizija svijeta meu elitom.
Janseniki pesimizam je tako postao svjetovan i natopio je
djela francuske knjievnosti 17.stoljea. Zahvaljujui njemu,
moralisti i psiholozi protjeruju u analizama ljudske slabosti, razotkrivaju ispraznosti mitova i ideala. U vezi sa tim
pokretom posrednoj ili neposrednoj bilo je i nekoliko najveih pisaca 17.stoljea, meu kojima i an Rasin.
IVOT I DJELO ANA RASINA
Vrlo rano je ostao bez roditelja u drugoj godini je izgubio majku, a u etvrtoj i oca i odrastao je u
samostanu Port-Rojal, sreditu francuskih jansenista. Tamo je, uz strogi religiozni odgoj, dobio i visokohumanistiko
obrazovanje. Proslavio se najprije lirskim pjesmama, sonetima, madrigalima, odama i prigodnicama pritom je imao
podrku kralja i njegovog ministra koji ga esto i novano nagrauju. U potrazi za boljom zaradom poinje pisati i
scenska djela, suprotno uenju jansenista koji su odbacivali pozorite, a nakon optubi Port Rojala prekida sa
jansenizmom. Dramski prvijenac Amazija bio mu je odbijen, kao i Ovidijeva ljubav. Prvi izvedeni komadi bili su
Tebaida ili braa neprijatelji (1664), tragedija koju je izvela Molijerova druina, ali bez velikog uspjeha, te tragedija
Aleksandar (1665), prvi uspjeh koji je zavrijedio i posebnu kraljevu pohvalu. Narednih deset godina (1667-1677)
Rasin e ostvariti svoju viziju traginog svijeta i traginog junaka u tragedijama Britanik (1670), Berenika (1670),
Bajazit (1672), Mitridat (1673), Ifigenija (1674), Fedra (1677). Jedina Rasinova komedija Parniari, nije imala
posebnog uspjeha. lan Francuske akademije postao je 1673.godine.
Neuspjeh s Tebaidom i Aleksandrom samo je dokaz da mladi Racine tei za brzim uspjehom i slijedi ukus
vremena, vrei, svjesno ili nesvjesno, nasilje nad unutarnjim porivom, a taj je, kako e se pokazati, vezan uz
njegov jansenistiki odgoj i njegovu pravu prirodu. () Zato imaju pravo oni Racineovi biografi koji istiu njegov
jansenistiki odgoj, bez obzira na to to e Racine, odluivi se za kazalinu karijeru, prekinuti sa Port-Royalom i
jansenistima koji smatraju da je dramski pisac javni trova. Postoji i miljeje da je jansenizam trajno prisutan u
njegovu djelu, a oituje se u pesimistikoj viziji, u koncepciji traginog junaka, ak i u samoj strukturi njegove
tragedije.261
Iako uiva punu podrku kralja, sve njegove komade prati pakost zavidnika, a broj protivnika neprestano raste. Oni
uurbano piu parodije njegovih tragedija (Andromaha), konkurentne nove komade
(Kornej, Tit i Berenika; Lekler i Koras, Ifigenija; Pradon, Fedra i Hipolit). Ogoreni
predgovori kojima je Rasin propratio sve svoje tragedije od Aleksandra pa nadalje,
svjedoe o tome kako su kritiari neprestano muili autora. Njegovo je remek-djelo Fedra
na premijeri izvidano po narudbi, a suparnika tragedija Fedra i Hipolit Nikolasa
261
Povijest svjetske knjievnosti, knjiga III, Mladost, Zagreb, str. 233. i 234.
447
Pradona, izvedena samo dva dana poslije premijere Rasinove tragedije, ubrala kupljeni aplauz. Nakon Fedre,
razoarani se Rasin potpuno povlai iz svijeta pozorita. te ona ostaje ne samo najvea nego i njegova posljednja
svjetovna tragedija.
Godine 1674. Rasin postaje slubeni kraljev historiograf, zasniva porodicu i izmiruje se sa Port-Rojalom. Nakon
dvanaest godina utnje ostvaruje dvije sakralne tragedije: Esteru (1689) i Ataliju (1691). Ne prestaje pisati poeziju
(1694.objavljuje etiri duhovne pjesme), a autor je i nekoliko proznih radova meu kojima se istie Kratka povijest
Port-Rojala (1693). U novonastalim odnosima povezanim sa enidbom kralja Luja, nije vie mogao ostati blizak
kralju. Meutim, on nije nikada bio u nemislosti, samo se njegov jansenizam nije sviao kralju.
Umire u Parizu kao pravi jansenist, pokopan na vlastiti zahtjev u samostanu Port-Rojal, a nakon to je u progonu
jansenista samostan razoren (1710), njegovi su posmrtni ostaci preneseni u pariku crkvu Saint-Etiene-de Mont.
Crkva Saint-Etienne-du Mont u Parizu

u koju su 1711. preneseni Rasinovi posmrtni ostaci
POETIKA KLASICIZMA
U vrijeme kad Rasin otpoinje svoju literarnu djelatnost u Francuskoj je zavladao literarni stil poznat pod
nazivom klasicizam (lat. classicus, uzoran, izvrstan, prvorazredan; classici scriptores, dobri, uzorni pisci).
Klasicizam njeguje jednostavnost, jasnou i ravnoteu, oslanjajui se na razum kao osnovno naelo ljudskog
djelovanja. Pjesnik se raa s prirodnim darom, a vrhunska djela ostvaruje u trenutku nadahnua. No dar nije dovoljan
da bi nastalo dobro djelo . potrebna je metoda, uporan rad, dobro poznavanje materije, to potpunije znanje i teorijsko
obrazovanje.262 Prirodna nadarenost mora se podvrgnuti disciplini koju namee razum, obuzdavajui pretjerani
zamah mate i osjeajnosti, pa moemo rei da knjievnost klasicizma podrazumijeva izvjesni intelektualizam.
Knjievnost je, kao i ostale umjetnosti, tumaena kao zanat, umijee, vjetina, kojom je potrebno ovladati uz uloeni
napor. Knjievnost se, dakle, ui. Kao i svaki zanat, tako i pisanje zahtijeva potivanje pravila, a o pravilima se
raspravlja u prvoj polovini 17.stoljea da bi u Rasinovo vrijeme ve bila jasno postavljena. U njima su preuzete teze
dvojice najveih autoriteta teorije klasicizma, Aristotela i Horacija. Prevladavajua poetika zahtijeva strogo
pridravanje pravila, koja su razraena osobito u odnosu na tragediju koja se smatra vrhunskom knjievnom vrstom.
Ta se pravila oslanjaju na staru retoriku i njezine zahtjeve stroge usklaenosti tematike, stila, kompozicije i figura s
pojedinim knjievnim vrstama, a visoko cijenjene vrste uglavnom obrauju plemenite likove, sukob strasti i dunosti
izloen visokim stilom, u dotjeranoj ali jednostavnoj kompoziciji s jasnim moralistikim porukama. 263 Da malo
262
263
Cvijeta Pavlovi u: Nav djelo, str.12.

Milivoj Solar: Knjievni leksikon, Matica hrvatska, Zagreb, MMVII, str. 185.
448
pojasnimo - do tanina razraena teorija rodova u dramskom rodu zahtijeva tano razlikovanje vrsta: tragedije,
komedije, tragikomedije, herojske komedije itd. za svaku pojedinu vrstu postoje do tanina razraeni savjeti i pravila
koja se odnose kako na njihovu formu, tako i na sadraj. Tragedija, jedna od najuzvienijih knjievnih vrsta, ima
najstroije upute i pravila.
Klasicistika pravila upuuju autore da sadraj tragedije preuzimaju iz prolosti, iz povijesti i legende, a
naroito se preporuuju grke legende i rimska povijest. U izboru likova za tragediju vai tzv. staleka klauzula
junaci pripadaju visokom staleu i bez iznimke su plemenita roda. Uz to, prema Aristotelovoj poetici, oni ne smiju
biti ni suvie dobri niti suvie zli, nego takvi da gledatelji mogu suosjeati s njima dok iz stanja sree u stanje nesree
padaju ne po zloinu, ve po pogreci. Radnja tragedije mora biti izloena na jednostavan nain, rasporeena u pet
inova, a sva panja usmjerena prikazivanju strasti uz mjereno uplitanje intrige.
Sadraj mora biti vjerodostojno prikazan to ne znai da mora biti istinito, stvarno, niti ak vjerovatno,
mogue, nego ono u to se vjeruje da je mogue. Osim vjerodostojnosti, izrazito vana u dramskom rodu je dolinost.
To je zahtjev da se potuje ukus vremena, da se udovolji moralnim principima toga doba i galantnost ophoenja. Iz
ovog je pravila proizaao obiaj da su kostimi za predstavu, bez obzira na vrijeme i mjesto u kojem se radnja odvija,
izraeni po suvremenoj modi, onoj 17.stoljea, pa su antike junakinje hodale po pozornici u krinolinama, a junaci
nosili impozantne perike. Takoe, u skladu sa ovim zahtjevom, bilo je zabranjeno prikazivanje ubistava na pozornici.
I na kraju, posljednji i jednako vaan zahtjev klasicizma, koji je strogo oblikovao tragediju, bilo je i pravilo o
jedinstvima. Jedinstvo radnje odnosi se na prikazivanje jednog dogaaja u ivotu jednog junaka, a sporedne radnje
moraju biti povezane sa glavnom na homogen i logian nain i upotrijebljene samo radi napredovanja glavne radnje.
Jedinstvo vremena odreuje da se radnja odvija unutar 24 sata. Uz ovo, tijesno je povezano i jedinstvo mjesta, koje
ograniava prikazivanje na jedan grad, jedan dvorac i sl., odnosei se najee na jedan dekor. Jedinstvo tona
zabranjuje mijeanje tonova, otmjenog i uzvienog sa suvie familijarnim, odnosno mijeanje visokog i niskog
stila.
Uzvieni rod, kakav je tragedija, uzvieni i ozbiljni sadraj takvog roda, zahtijevaju i uzvieni stil i izraz.
Klasicistike su tragedije pisane stihom koji pripada francuskoj drevnoj i potovanoj tradiciji, svani aleksandrinac,
stih duge metrike vrijednosti, koji se sastoji od dvanaest slogova, a povezan je parnom rimom (aabbcc itd).
sveanost i duina ovog stiha daju tragediji dodatno dostojanstvo.
Klasicizam je teio iskazati ono to je ope, univerzalno, zajedniko, vjeno. U sreditu zanimanja bio je
ovjek i njegova priroda, pa otuda i izraziti psihologizam klasicistikih djela. Radnja je liena svakoga nepotrebnog
vanjskog efekta. To su sve redom prikazi jednog traginog dana junaka, u trenutku sukoba snanih strasti i slabih
karaktera, nesposobnih da im se odupru, po nedostatku volje ili morala. 264 U tome je psiholoki realizam
klasicistike tragedije, a posebno rasinijanske.
RASIN I KLASICIZAM
Klasicistika poetika nala je najsavreniji izraz u Rasinovim tragedijama. Sve Rasinove tragike radnje bez
iznimke su zatvorene jedinstvima, a razvijane kroz vrsto vezane dramske prizore. Pravila za Rasina nisu
predstavljala ni najmanji problem, on nikad ne raspravlja o njima ona su suvie vrsto ustanovljena, a i nimalo ga
ne smetaju. Odlino se snalazio u njima, upotrebljavajui ih ne kao ogranienja nego kao veliku pomo da iskae ono
to je bitno, da se ne izgubi u prekomjernosti i pojedinostima. Za polazinu taku uzima mjesto koje je izrazito blizu
zavrnoj taki, pa radnja, prostor i vrijeme sadre sasvim mali krug ljudi i dogaaja. U prvoj sceni svie, a rasplet se
odvija prije zalaska sunca. Radnja se u tom kratkom periodu odvija s vjerodostojnou. Rasinijanska je tragedija,
dakle, jednostavna, optereena manjom materijom, to je mogue proienija. Njegov ideal je odsustvo intrige,
ogoljenost antike tragedije. Obino je Rasinova tragedija jedan dogaaj, jedno stanje, obilna potrebnost po karakteru
likova; svaki od njih postavljen je na poetku u jednu situaciju, pod pritiskom. Sukob njihovih osjeanja ispunjava
pet inova, dok se ne dovri u jedinstvenom i nepopravljivom stanju, u raspletu. 265 Da bi se lik unutar 24 sata
prikazao u njegovoj kompletnosti mora ga pokretati neka snana pobuda, zato je, smatra Rasin, potrebno obuhvatiti i
stegnuti likove u njihovoj strasti, ak u izrazitoj krizi strasti. Zanimanje je usmjereno u izraavanje karaktera,
osloboeno svih beskorisnih manifestacija.
Rasin je prihvatio granice postavljene za radnju, vrijeme i prostor, kao i prirodne zakonitosti umjetnosti koja
se fokusira na krizu pojedinca od vanosti za cijelu zajednicu.
Po vokaciji u prvom redu pjesnik, pisao je sve svoje tragedije u prvorazrednim aleksandrincima, dokazujui
se ne samo kao vrsni dramatiar nego i kao jedan od prvih pjesnika doba klasicizma i vrsni, ako ne i prvi, liriar u
vrijeme vladavine Luja XIV.
Rasinov pjesniki jezik odlikuje se velikom misaonou, tenjom ka maksimalnoj konkretnosti izraavanja.
Stihovi djeluju jednostavni, gotovo poput reenica, ali izgovarani u uzvienom tonu i suptilnom ritmu. Jednostavnost
Rasinova stila neusporedivo je oruje psiholoke analize.
264
265
Cvijeta Pavlovi u : Navedeno djelo, str. 14.

Isto, str. 15
449
Bio je to najuspjeliji izraz novog doba. Tragediju karaktera, kakvu je pisao Kornej, Rasin zamjenjuje
tragedijom strasti. Ako je mogue govoriti o dvije boje epohe, onda se ova druga, Racineova, suprotstavlja
Corneilleovoj svojim tamnim tonovima, svojom pjesnikom vizijom. 266 Odgojen u strogom duhu jansenizma,
duboko je uvjeren da je ljudska priroda pokvarena, a da sva zasluga, sve dobro u ovjeku, dolazi od milosti Boije.
Stoga je naslikao jednu slabu ljudsku prirodu, nemonu da vlada sama sobom, razapetu izmeu svojih nagona, strasti
i nesigurne ili poraene volje. Tamo gdje prevladava strast, nuno slijede zloin i nesrea. Rasijanski junaci uzalud se
bore protiv nerazrjeivih protivrjeja svoje prirode. To su slaba bia razdirana snanim strastima i, posve instinktivni,
oni nemaju ni volje ni moralne energije. Takva je tragika psihologija duboko pesimistina, Rasin ne vjeruje u
ovjeka od trenutka kada strast obuzme bie, ono je izgubljeno. No, unato toliko spominjanoj slabosti njegovih
traginih junaka, koji ne posjeduju snagu i borbenost Corneilleovih likova, unato ulozi fatalnosti ili jansenistike
predodreenosti, ne treba zaboraviti da Racineovi junaci nisu spremni na kompromis te stoga, poput Fedre, pokazuju
svoju ali i ovjekovu bijedu i veliinu.267
Njegov scenski svijet je svijet u kojemu su i najmanje pogreke ozbiljno kanjene (Rasin u predgovoru Fedri), gdje
ljudska stvorenja uhodi sakriveni Bog koji nita ne oprata i ije su odluke neshvatljive. Unutranji svijet likova
obiljeen je krivicom i tenjom vrlini ili dobru, koje ostaje izvan domaaja. To je svijet u kojem je ljubav grijeh, gdje
je ovjek, pao i jadan, uprkos vlastitoj volji predodreen nesrei i smrti u ovom, a vjenom prokletstvu u onom
drugom svijetu. Takav univerzum predstavlja iroku dramatiku metaforu mrane koncepcije svijeta i ljudskog bia.
Jansenizam je naglasio bijedu ljudske sudbine.
Rasinove tragedije se mogu razvrstati u
nekoliko skupina, razlikujui grke tragedije
(Andromaha, Ifigenija, Fedra) i rimske
tragedija (Britanik, Berenika, Mitridat), zatim,
po
drugom kriteriju, politike tragedije (takoer
Mitridat) ili svjetovne i religiozne tragedije
(Ifigenija, Estera i Atalija). Unutar toga opusa
otkrivaju se oscilacije izmeu bunog i
raskonog optimizma dvora i mranog
pesimizma jansenistike inspiracije, izmeu
romanesknog ili mitskog i gorkog psiholokog
realizma, izmeu legende i povijesti, izmeu
drame i pjesme.
Glavne Rasinove teme su ljubav i
politika, a osnovne su vrijednosti krvi, roda,
slave i asti. Junaci su kraljevi i kraljevii,
velikai, dvorjani, sa svojim interesima,
strastima i spletkama. Na svoj je nain u
pozoritu slavio kult vladara, jer je kraljevanje,
po
njemu, na stanovit odraavalo ljudsku sudbinu:
Tragiki ovjek u pravom smislu rijei, to je
kraljevi! Rasinovo djelo predstavlja jedan
dugi dijalog sa Lujem XIV. Ukazuje mu na
prednosti i mane, uspjehe i poraze ljudi koji su
na
zemlji najblii Bogu.268 Kralj, lik svemoan,
ali
izloen svim iskuenjima, izabran od boga, ali
ponekad id njega i odbaen, u modernoj je
tragediji ono to je junak ili polubog bio u
Euripidovom djelu: egzemplarni ovjek, jer je
saimao zajednicu za koju je odgovarao, u mogunosti da radikalnije od drugih izabere Dobro ili Zlo, i nosei vie
nego drugi teret odgovornosti.
Kralju su se sviali Rasinovi savjeti izreeni u tragedijama, a posebno je volio Mitridata, dok je Fedra ve u
Rasinovo doba, bez obzira na brojne napade, proglaena njegovim najboljim djelom, pa moda i remek-djelom
itavoga stoljea.
266
Povijest svjetske knjievnosti, knjiga III, Mladost, Zagreb, str. 239.

Isto, str. 239.
268
Cvijeta Pavlovi u: Navedeno djelo, str. 16.
267
450
FEDRA
Prvog januara 1677.godine odrana je praizvedba Fedre, posljednje Rasinove profane tragedije. Sadraj je
preuzeo iz nekoliko izvora od kojih je najvaniji Euripid, ali je pritom bitno izmijenio grki izvornik. Euripidova
tragedija Hipolit razvija se kroz dvoboj dviju boica, Afrodite i Artemide, koje smrtnike navode, jedna da se
zaljubljuju, druga da odolijevaju ljubavi, a glavni je junak Hipolit, ijom smru tragedija zavrava. Rasin pak
zadrava tek diskretno i nevidljivo prisutnu Afroditu-Veneru te preuzima svega dva, ali kljuna prizora Fedrino
priznanje grene ljubavi dadilji i pouzdanici Enoni te prizor u kojem Tezej proklinje svoga sina. Kao drugi vaan
izvor za Fedru Rasinu je posluio seneka: njemu duguje vanost Fedrina lika, prizor u kojem Fedra sama priznaje
svoju ljubav Hipolitu, Teramenovo pripovijedanje Hipolitove pogibije i zavretak tragedije Fedrino samoubistvo.
Tragedija ima svoju predhistoriju
bogovi se djeci osveuju za grijehe
roditelja i predaka. Minos, mitski kralj
otoka Krete, uzeo je za enu Pasifaju s
kojom je imao dvije kerke, Fedru i
Arijadnu. Minos odbija rtvovati
bogovima udesnog bijelog bika, pa ga
Neptun i Venera kanjavaju tako to
njegovoj supruzi udahnu strastvenu i
neprirodnu ljubav prema tom bijelom
biku. Iz toga nastranog odnosa s bikom
Pasifaja raa udovite Minotaura,
bika s gornjim dijelom tijela kao u
ovjeka.
Otprilike u isto vrijeme Atenom vlada
Egej. Njegov sin Tezej uzima
amazonsku kraljicu Antiopu za enu i
ona mu raa sina Hipolita. Potom se
Tezej eni Fedrom, s kojom ima
drugog sina. Ali bogovi se i dalje svete
Minosovom rodu, ovaj put Fedri.
Nakon Egejeve smrti u Ateni je Tezej trebao postati kralj, ali Palantidi, sinovi Egejevog brata Palanta, diu
bunu i u krvavoj bici svi izginu. Jedina ostaje na ivotu njihova sestra Aricija, kojoj tezej zabranjuje udaju i
potomstvo, kako bi taj rod izumro s njom.
Fedra dolazi u Atenu kao Tezejeva ena i zaljubljuje se u svoga pastorka Hipolita, Tezejevog sina iz prvog
braka. Pretvarajui se da ga, kao maeha, mrzi, a ustvari prikrivajui svoju ljubav, Fedra moli Tezeja da protjera sina
u Trezenu, u kojoj je Hipolit zakoniti vladar po majci. Tamo se Hipolit zaljubljuje u Ariciju iz protivnikog roda
Palantida. Poslije nekog vremena Tezej dolazi sa Fedrom u Trezenu, a onda odlazi da pomogne prijatelju Piritoju u
otmici Persefone, ene Plutona, boga podzemnog svijeta. Odsustvuje ve est mjeseci. U prisustvu Hipolita oivljava
Fedrina strast ona se vie ne moe oduprijeti Veneri i njenim igrama. Tragedija poinje.
1.in: Hipolit je zaljubljen u Ariciju, a Fedra u Hipolita. Zbog svoje ljubavi Hipolit eli otii iz Trezene, a Fedra zbog
svoje eli umrijeti. Stie glas o navodnoj Tezejevoj smrti, ime se postavlja pitanje nasljednika Atene. Enona
savjetuje Fedru da svoju ljubav potini brizi sa sudbinu svoga sina.
2.in: Hipolit i Aricija priznaju jedno drugom svoju dugo skrivanu ljubav. Na Enonim savjet Fedra poziva Hipolita na
razgovor o nasljedstvu Atene i moli ga da zatiti njezinoga sina. Ali, savladava je strast i ona mu priznaje ljubav, a
nakon toga se toliko stidi da eli sebi oduzeti ivot Hipolitovim maem. Prekida ih Enona i ma ostaje u Fedrinim
rukama. Atena izabire svoga novog kralja, Fedrinog sina.
3.in: Fedra je oajna jer je Hipolitu priznala svoju stranu tajnu, a naila na zaprepaenje i prezir. Tezej je iv i
vraa se u Atenu. Fedra je vrsto odluila da umre, ali je Enona uspijeva odvratiti.
4.in: Enona je Tezeju ispriala iskrivljenu istinu i optuila Hipolita za ljubav prema Fedri, vjeto iskoristivi
Hipolitov ma kao dokaz da se Fedra branila od navodne Hipolitove neasne ljubavne ponude. Tezej proklinje sina i
zaziva Boga Neptuna da ga osveti. Hipolit se pokuava braniti, ali ne eli ocu rei pravu istinu o Fedrinoj grenoj
ljubavi, da bi sauvao njegovu ast. Priznaje mu, u svoju odbranu, ljubav prema Ariciji, ali mu Tezej ne vjeruje. Kada
Fedra doznaje da Hipolit voli Ariciju, oajava muena ljubomorom i protjeruje Enonu zbog njezinih savjeta.
451
5.in: Hipolit i Aricija dogovaraju bijeg i vjenanje.

Stie vijest da se Enona ubila bacivi se u more. Tezej
zove sina da jo jednom uje njegovu priu, ali je ve
kasno. Teramen javlja Hipolitovu pogibiju: Neptun je
pourio da izvri Tezejevu kletvu Hipolit gine.
Teramen prenosi Tezeju Hipolitovu posljednju elju,
da Ariciju primi u obitelj. Fedra, kad uje za
Hipolitovu smrt, priznaje istinu, svoj grijeh i
Hipolitovu
nevinost, te umire popivi otrov. Tezej ispunjava
Hipolitovu elju i uzima Ariciju za ker.
Fedra je remek-djelo klasicizma. Vieslojna pria
ispripovijedana je na jednostavan nain. Radnja se odvija u Trezeni (jedinstvo mjesta), u jednom danu (jedinstvo
vremena), u samom trenutku krize kada Fedrina ljubav i sramota izlaze na vidjelo od trenutka kada Fedra, muena
stranom tajnom prvi put odluuje oduzeti sebi ivot, do trenutka kada to ini (jedinstvo radnje). Po zakonu po
zakonu dolinosti s pozornice su uklonjeni spektakularni i okrutni prizori, rijeeni uvoenjem glasnika: Panopa
donosi vijest o Enoninom samoubistvu, a Teramen pripovijeda Hipolitovu smrt.
Rasin opravdano mijenja naslov Euripidove tragedije Hipolit u novi, Fedra. Radnja je u potpunosti
podreena njezinoj osobi, svaki in donosi za nju novi znaajan dogaaj. U prvom inu ona priznaje Enoni svoju
ljubav prema Hipolitu. Tada stie glas da je Tezej mrtav i put joj se otvara. Stoga u drugom inu priznaje Hipolitu
svoje osjeaje, a trei in donosi i trei veliki dogaaj, Tezejev povratak. U etvrtom inu, etvrta vana vijest, Fedra
saznaje za Hipolitovu ljubav prema Ariciji. To je ujedno i vrhunac tragedije. U petom inu, nakon to je dosegla dno
zloina, die ruku na sebe i tako izvrava ono to je htjela i na poetku tragedije. No iako se radnja odvija oko nje,
ona njome ne upravlja, nego je trpi. Fedrinom sudbinom upravljaju bogovi. Ona je, kao i njena majka Pasifaja i sestra
Arijadna, rtva Venerina bijesa. Tezej, Hipolit i Aricija samo su orue kojim se bogovi slue protiv Fedre.
Psiholoka analiza razliitih osoba u slubi je analize naslovne osobe. Tezej ilustrira snagu ljubavi koja
unitava veliinu junaka i strovaljuje ih u propast. Zaslijepljen bijesom, proklinje Hipolita i postaje sudionikom u
kazni koja e ga samog zadesiti. On nosi biljeg pogreaka iz mladosti. Savez s neptunom okree se protiv njega i
postaje koban za njegovoga sina.
Osnova Hipolitovog karaktera je borba izmeu mladenake gordosti i zabranjene ljubavi. On jedini ne
vjeruje u glasine o oevoj smrti i iskreno se raduje njegovom povratku. Budui da iznad svega cijeni svoga oca, on
potuje njegove odluke i naredbe, pa na svoju ljubav prema Ariciji gleda kao na zloin. Aricija, rtva i sudionica u toj
ljubavi, najudaljenija je i najbezbojnija osoba u tragediji. I ona kod svoga zarunika cijeni iznad svega uzvieni ponos
i plemeniti osjeaj dunosti. Od trenutka kada Tezej proklinje sina, Hipolitova ljubav prestaje biti pogreka i prelazi u
nevinost, a Aricija postaje ista, dirljiva i uzviena rtva. Njihovo je proienje i svojevrsno izbavljenje na kraju
tragedije razrijeeno u smrti jednoh (Hipolit) i tuzi drugog (Aricija), previsokoj cijeni za vraenu ast i zakonsko
Aricijino pravo.
Fedra je izdvojen od ostalih osoba satelita. Fedra nije ni potpuno kriva, ni potpuno nevina. Ona je
uvuena, svojom sudbinom i bijesom bogova, u nedoputenu ljubav od koje se ona prva uasava. Ona je svim
snagama nastoji svladati. Radije bi umrla nego je ikome priznala. A kada je prisiljena otkriti je, o njoj govori smeteno,
to ukazuje da je njezina krivnja prije kazna bogova nego
voljna pobuda (Rasin u predgovoru Fedri).269 Fedra je
utjelovljenje jansenistikoga pesimistikog uvjerenja u
ovjekovu zlokobnu sudbinu.
Fedra i Hipolit kao dvije suprotstavljene osobe
imaju i svoje saveznike pouzdanike koji neprestano
pokuavaju uspostaviti ravnoteu i zajedno s
gospodarima izbjei neizbjeno izbjei tragediju.
Savjetnici Teramen i Enona potpuno su odani svojim
gospodarima i jedini im je cilj brinuti se za njihove
ivote. Njihov je savjet uvijek razuman i nesebian, no
razum je po ljudskoj prirodi nemoan u sukobu sa
strastima. Kad fedra odbacuje portvovnu Enonu, ona
nema drugog izlaza do smrti. A Teramen potpuno
nemono gleda pogibiju ovjeka ijem ivotu je posvetio
svoj.
269
Jean Racine: Fedra, SysPrint, Zagreb, 2000. str. 20.
452
Ovakvim je sadrajem i odnosom osoba Rasin najistaknutije izdvojio vrlinu. I najmanje pogreke ozbiljno su
kanjene. Antiki bogovi iz grke legende, transponirani u Rasinovu suvremenost, djeluju poput jansenistikog BogaOsvetnika, Boga koji ne prata.
Fedra, Hipolit i Enona
UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET
SEMINARSKI RAD
Tema: Klasicistika komedija
Mentor: Prof. dr. Azra Verlaevi

Kandidati: Aida ejvan, Belma Manduka, Belma Adilovi,
Indira Daja
Travnik, maj 2008.
453
Klasicizam (lat.clasicus-prvorazredan)
Historiari knjievnosti ne slau se ni u nazivu, ni u pojmu, ni u vremenu trajanja
knjievne epohe koja nastupa nakon baroka i traje do romantizma. Svi se uglavnom
slau jedino u tome da se krajem sedamnaestoga i najveim dijelom osamnaestoga
stoljea znatno promijenio vladajui ukus italaca i da knjievnici postepeno
prihvataju poetiku ije je geslo saeo Nikolas Boileau u dva stiha svog ivotnog
djela Pjesniko umijee:
Navedeni stihovi upuuju na zdrav razum, koji je, prema miljenju velikana
tadanje filozofije Renea Decartesa, svojstven svim ljudima, jer se niko ne ali da
ga ima premalo, i koji je sada shvaen kao osnovica i knjievnog umijea: ko ne
zna misliti, ne zna ni pisati. Boileau se, naime, i te kako oslanja na tradiciju, u
Pjesnikom umijeu posebno na Horacijevu poetiku, pa bi moda bilo bolje rei da
on prije zahtijeva svojevrstan povratak na staro nego to trai bilo kako zamiljenu
stvarnu novinu. I, doista, ono to e vrijediti od kraja sedamnaestog stoljea kao
vrhunska knjievna tvorevina uveliko e se oslanjati na tradiciju antike, nastojei je
tako obnoviti da upravo ona zamijeni barokno pretjerivanje u izrazu. Knjievnosti
je postavljen novi zahtjev: ona mora ponovo vie poduavati nego zabavljati, jer u
jedinstvu jednoga i drugoga- kakvo je zahtijevao Horacije- lako naglasak zbog
ukusa publike prijee na drugo.
Ova jedinstvena i posebna epoha, ne samo u umjetnikom i stilskom ve i u
kulturnom i civilizacijskom smislu, izdvaja francusku tradiciju u odnosu na ostali
dio zapadne Evrope, u kojoj je to vrijeme obiljeeno barokom. Umjesto
uznemirene, nejasne i kitnjaste umjetnosti baroka, klasicizam nudi ostvarenja reda,
discipline i sklada, postignuta zahvaljujui ravnotei izmeu dominacije
apsolutistike monarhije i klasicistike nadgradnje izraene kroz ideju o
vanvremenskom, vjeitom ovjeku. To je ujedno i doba uzdizanja finansijski mone
buroazije, trgovaca i bankara, koji sve vie napreduju na drutvenoj ljestvici. Vlast
kontrolie sve, pa tako i kulturu i knjievnost, ali zauzvrat nudi mecenatstvo.
klasicizam posebnu pozornost posveuje knjievnoj tehnici, i to u smislu
utvrivanja odreenih pravila koja bi sluila i kao uputa knjievnicima i kao mjerilo
odreivanja knjievne vrijednosti: odreenim knjievnim vrstama propisuje se
tematika, stil, kompozicija i figure. Klasicistika poetika tako nije opisna ve
naredbodavna u mjeri koja se dosta rijetko javlja u svjetskoj knjievnosti.
Klasicizam propagira kult zakona, meu kojima se istiu opta aristotelovska
naela, shvaena svakako na nov nain tako da propisuju vjerovatnost i nunost,
prikladnost i dolinost, i posebno jasno razgraniavaju zakone pojedinanih
knjievnih rodova. U klasicizmu se njeguju razliiti rodovi i vrste, iako se prednost
daje tzv. velikim anrovima klasine knjievnosti- tragediji, epu i komediji. U
reprezentativne pisce najee se ubrajaju Pierre Corneille, Jean Racine, Moliere,
Lessing i J.W.Goethe.
454
Klasicistika komedija
Kako komedija nema visok status u klasicistikoj poetici, ini se donekle i
neobinim to prema opem miljenju tri komediografa ostvaruju djela koja
obiljeavaju epohu toliko sklonu uzvienom stilu i dolinosti onoga to se opisuje i
prikazuje na sceni. Razlog bi tome moda mogao biti u velikim mogunostima
kritike drutvenih obiaja i naravi, koje se kriju u komediji, a koje tako uporno
zagovara prosvjetiteljstvo. Takvu su kritiku gotovo nenadmano uspjeli knjievno
izraziti Moliere(pravim imenom Jean-Baptiste Poquelin), Carlo Goldoni i PierreAugustin Caron de Beaumarchais.
Moliereu pri tome pripada svakako izuzetno mjesto. Njegove brojne komedije, od
kojih se danas dre najuspjelijima Smijene precioze, poznata kod nas i pod
naslovom Kaiperke, kola za ene, Tartuffe, Don Juan, Mizantrop, Georges
Dandin, Graanin-plemi, krtac, Scapinove spletke, Uene ene i Umiljeni
bolesnik, izvode se i danas na svim pozornicama svijeta i nisu izgubile nita od
izvornog smisla za humor i razrade takve tematike kakva, ini se, nikad ne
zastarijeva. Bezbrojni prijevodi i prerade, koji te komedije prate od Molierova
vremena do danas, ine vjerodostojnim esto izricano miljenje da je on
najpopularniji komediograf svih vremena. To potvruje i injenica da su imena
njegovih likova ula u svakidanji govor, kao i u knjievnoznanstvenu
terminologiju: Harpagon je postao naziv za krca, Tartif je gotovo sinonim za
hipokrita i licemjera, a naziv precioznost oznaka je za odreeni vid manirizma.
Moliere je, poput Plauta ili Shakespearea, bio prije svega kazalini ovjek: glumac,
reiser, voditelj glumake grupe i autor, te je tako izvrsno poznavao kazalinu
tehniku i one zahtjeve koje mora ispuniti dramsko djelo da bi se svidjelo publici.
Njegova originalnost ne potuje vrsta pravila, pa ne duguje mnogo slovu
klasicistike poetike, ali dosta toga duguje duhu te poetike, jer su njegove komedije
vjeto komponirane, pregledne i jednostavne u slijedu zapleta, peripetija i raspleta.
Likovi su pak ocrtani poput tipova koji ipak ne gube svoju individualnost, a neke su
mu komedije, kao Mizantrop, u skladu s klasicistikom tradicijom ak i pisane u
stihovima. tovie, ni pravilo dolinosti Moliere zapravo nije krio. Njega su
napadali i vrijeali iskljuivo zbog dogmatski shvaenog moralizma, a po svoj
prilici i zbog toga to su se mnogi u njegovim komedijama ''prepoznali'', a ne zbog
toga to bi se odve prilagodio pukom smislu za humor koji tako esto prelazi u
neukusnu lakrdiju i primitivnu bezobratinu.
Moliereove komedije imaju uvijek u sreditu zanimanja pretjerivanje likova u nekoj
sklonosti, koja zatim prerasta u strast i obuzima ih toliko da biva vidljivo kako gube
razum zbog opsjednutosti onim to je eventualno prihvatljivo jedino u razumnoj
mjeri. Izvrstan je pri tome u karakterizaciji: ljudske slabosti i mane uspijevao je
zapaziti, ocrtati i izraziti tako uvjerljivo da njegova satira nije nikada naprosto
podruga i zgraanje, nego je takorei uvijek tek razumna osuda. Opsjednutost
njegovih likova u komedijama tako obino raste do stepena kada gotovo prelazi u
455
tragiku; Harpagon iz komedije krtac tako na kraju kae sam za sebe: Ni za koga
ovjek ne moe vie staviti ruku u vatru. Poslije toga mislim da bih i sam sebe
mogao pokrasti.Svakako, premda je to i vrhunac komike, kako Harpagon oito vie
ne vlada vlastitom opsjednutou, moemo osjetiti i neto poput saaljenja.
Komedija tako, upravo zbog izuzetno uspjelog opisa strasti koji zasluuje jedino
osudu, sadri i poneto od onoga ime nas oduevljava tragedija.
Moliere je, prema mnogim miljenjima, najpopularniji francuski pisac u svjetskoj
knjievnosti.
Tek neto manju svjetsku slavu stekao je u osamnaestom stoljeu italijanski pisac
Carlo Goldoni, prije svega komedijama Krmarica Mirandolina, Grubijani,
Kafana, Poljana i ozotske svae, poznate kod nas kao Ribarske svae, a napisao
je i komade s tematikom Dalmacije i Dubrovnika: Dalmatinka, Mamac srca i
Varalica.
Goldoni dodue nije dosegao Molierea- na kojeg se ugledao- u vjetini ocrtavanja
karaktera i u sloenoj raznovrsnosti problematike, ali je uspio reformirati talijansko
pozorite, oslobodivi ga ve maniristikog utjecaja commedie dell'arte i
prilagodivi ga ukusu nove, graanske publike. Posebno Mirandolina , Ribarske
svae i Kafana tako uspijevaju na sceni doarati ugoaje i tipove koji karakteriu
osobito mletake kafane, zatim trgove i ribarska naselja. On takoer vrlo vjeto
vodi radnju, u komedijama se smjenjuju dijalozi i skupni prizori u ritmu kojih
pojaava i smisao za upotrebu lokalnih govora i pukih ala kakve esto proimaju i
cijela djela. S prosvjetiteljstvom ga pak vee odreeni optimizam i visok stepen
razumijevanja prema graanima i puanima, kao i blaga ironija koja vjeruje da se
mnogo toga u ivotu moe ispraviti ako samo shvatimo i smijenu stranu ivotnih
napetosti i sukoba.
Trei veliki komediograf epohe, Beaumarchais, nije ostavio velik opus kao njegovi
prethodnici. U njegovom burnom i pustolovnom ivotu knjievnost, ini se, i nije
zauzimala prvo mjesto. Ipak je napisao trilogiju Seviljski brija, Figarova enidba i
Porona majka, od koje su prva dva djela doivjela svjetsku slavu, vjerovatno
djelomice i zato to su posluila kao libreto Rossinijevoj i Mozartovoj operi. Iako
nije dosegao Molierea, uspjeno je ostvario sloeni zaplet, s iznenadnim zaokretima
i brzim ritmom radnje, s nenametljivim prosvjetiteljskim porukama u smislu kritike
plemstva, sudstva, vjerske hipokrizije te otvorenog ili pikrivenog nemorala. Premda
je satira u njegovim djelima danas donekle izgubila na vanosti, ona publiku ipak
osvajaju svojevrsnom razigranom veselou i zanimljivim karakterizacijama
likova, u kojima se ve nazire kasnija sklonost prema tzv. psiholokoj analizi.
Jean-Baptiste Poquelin-MOLIERE
Roen je u Parizu 1622. godine. injenica da je Parianin nikako nije bez znaaja,
jer je taj grad u francuskoj kulturi uvijek predstavljao simbol ivog, pronicljivog,
vedrog, kritikog duha, onog neodoljivog duha, as dobroudnog, as zajedljivog.
Istina, pariski duh je dio francuskog duha uope, ali je isto tako istina da njega
456
nigdje nema u toj mjeri kao u Parizu, tako da ga je Molijer sa izvora upijao u sebe
od najranijeg djetinjstva.
Molijerov otac je bio dvorski dekorater i imao je titulu kraljevskog sobara, to je za
jednog graanina toga doba predstavljalo znatan drutveni uspjeh. Budui, dakle, da
je bila ugledna i imuna, porodica je mladom an Batistu bila u stanju da prui
temeljno srednje i vie obrazovanje i da mu, kao najstarijem sinu i nasljedniku
oeve privilegije na dvoru, potpuno obezbjedi budunost. No nemirnog mladia,
kakav je bio Molijer, koji je jo kao dijete s ushienjem promatrao vaarske
lakrdijae, neizmjerno je vie privlaio bljetavi sjaj umjetnikog ivota punog
borbe, neizvjesnosti, ali i velikih nada i snova, od mirne i sretne monotonije
graanske sudbine.
Zbliio se jo u mladosti s lijepom i mladom Madlenom Bear i njenom boemskom
porodicom, koja je vodila veseo i dosta raspustan ivot, a sve ih je vezivala osobita
ljubav prema pozoritu, ona silna strast prema daskama i kulisama koja vie ne
puta svoje rtve kad ih jednom uhvati. Godine 1643. mladi Molijer, koji od te
godine tek i poinje nositi ovaj pseudonim, konano okree lea karijeri dvorskog
dekoratera i kraljevskog sobara, i s Bearima osniva Slavno pozorite , no to
pozorite neslavno zavrava svoje postojanje ve poslije nepune dvije godine. Bilo
je vie ljubavi nego iskustva, vie elja nego mogunosti. Meutim, ovaj neuspjeh
nije ugasio strast za teatrom u Molijeru, koji e sa vjernim Bearima ubrzo nakon
toga stupiti u jednu putujuu trupu, u kojoj e provesti skoro trinaest godina i za to
vrijeme upoznati sve nedae i svu ar glumakog poziva.
Poslije djetinjstva i mladosti provedenih u Parizu, taj dugogodinji boravak u
provinciji predstavlja u Molijerovu ivotu nov i izvanredno znaajan momenat. S
jedne strane, razvio je svoj glumaki rad, stekao scensko iskustvo, a s druge strane,
a to je mnogo vanije, njegov jo neispoljeni komini genije je sazrio, obogatio se
ba tu u provinciji, gdje se vie nego u Parizu uvala galska tradicija i gdje je onaj
sirovi, ali zdravi i iskonski smijeh rase ivio u srednjovjekovnim radovima,
satirinoj lakrdiji i farsi isto tako intenzivno kao i u kikotu, rijeima i gestu naroda.
Provincija je, dakle, za Molijera bila kola pozorine umjetnosti i kola ivota.
Povratak u Pariz 1658. godine bio je samo u prvi mah skroman. Ve sljedee godine
veliki uspjeh i poetak slave donose mu Smijene precioze , prvi znaajniji
Molijerov komad, jer je dotad pisao samo nekoliko lakrdija bez vee vanosti.
Poslije ovog trijumfa poinje stvaralaki period u Molijerovu ivotu. Postaje
kraljevski komediograf. U razdoblju od 1659. do 1673. godine napisao je preko
trideset komada, ustvari sva svoja djela. Tako intenzivno stvaranje brzo ga je
sagorjelo. Iscrpljen radom, ali jo mnogo vie zavistima i intrigama, koje su se s
uspjesima samo udvostruavale, izmuen porodinim i branim nedaama i
potpuno iscrpljen tekom boleu koja ga je godinama muila, Molijer je umro
ismijavajui se bolesti, ljekarima, ljudskoj gluposti, ak i samoj smrti. Ovaj veliki
majstor smijeha, moda najvei u itavoj svjetskoj knjievnosti, prije nego to se
1673. godine zavjesa posljednji put spustila za njim, imao je dovoljno snage
ogromnog kominog genija da i blijedilo i samrtnike greve svoga lica pretvori u
neodoljivo smijene grimase.
457
O Molijerovu djelu
U XVI i XVII vijeku moda nijedan knjievni rod nije kao komedija bio toliko pod
uticajem tradicije, prije svega antike i italijanske, a potom i panske, toliko proet
konvencionalnim temama i linostima.
Molijer nije prekinuo tradiciju; njegov dug Aristofanu, Plautu, Terenciju i drugim
velikim prethodnicima u Italiji, paniji i Francuskoj, veliki je i odavno utvren.
Potpuno u skladu s klasinim shvatanjem originalnosti, on je, kao to je i sam
govorio, uzimao ono to mu je moglo koristiti tamo gdje ga je mogao nai . Pa
ipak, s razlogom je reeno da u sutini Molijer nema pretea, bar ne u evropskoj
knjievnosti poslije antike.
Molijer ne odbacuje ni komediju zapleta, ni komediju situacije, pa ak ponekad ni
romaneskne neoekivanosti u radnji i raspletu, ali se time ni izdaleka ne iscrpljuje
njegov komediografski repertoar. Njegovo pozorite je prije svega i iznad svega
skup duboko istinitih slika ovjeka i ljudskih naravi. On nije nikad izvrgavao ruglu
ljudske strasti i smijene osobine izvuene iz ovjeka i obuene u sjajno i areno
ruho pozorinih junaka, ve je uvijek slikao ive ljude kojima vladaju te strasti, koji
nose u sebi te smijene osobine. Treba se izbliza zagledati u bilo koji vei Molijerov
lik, i u njemu e se, uprkos izvjesnim dominantnim crtama dovedenim do kominog
apsurda, otkriti sloenost i dubina ljudske prirode. Njegov Harpagon nije samo
simbol tvrdienja koji je dat pomalo apstraktno, van vremena i prostora, ve je to
imuan graanin svoga doba koji, uprkos tome to ga njegova bezumna strast za
novcem najee dovodi do najgorih ponienja, ipak dri prilino veliku poslugu,
koji uz to ima i drugih strasti; njega mui udnja za jednom siromanom djevojkom
kojom, neuviajui svu besmislenost i smijenost postupka, hoe da se oeni.
uvajui u svojoj kominoj viziji kompleksnost ovjekove psihologije, Molijer se
nije ograniavao samo na spajanje razliitih poroka u jednoj linosti, iji sukobi
daju unutranju osnovu i opravdanost izvjesnih kominih efekata, ve neki od
njegovih najveih likova predstavljaju spoj, katkad udan i dvosmislen spoj dobra i
zla, vrline i mane. Don uan je npr. sinonim amoralnog zavodnika ena, ali ovaj do
sri pokvareni razvratnik nikako nije kod Molijera lien neke cinine gordosti
slobodoumnog ovjeka i aristokratski otmjenog arma.
Grandiozna je i zamrena kao kakav lavirint palata Molijerove komike. U njenim
galerijama, odajama i njaskrivenijim kutovima odjekuju svi tonovi njegove
izvandredno bogate skale smijeha: od razuzdanog pukog kikota u prizemlju, pa
prema smijanju dubljeg i diskretnijeg, ali ne mnogo manje veselog, sve do onih
finih osmijeha u salonima na najviem spratu, osmijeha punih humora, ironije, pa i
gorke rezignacije. Ui u ovu palatu i snai se u njenoj zamrenoj arhitekturi nije
lahko. Pa ipak, ako i ne mogu da otvore sva vrata, od kojih su mnoga skrivena u
zidu i vode u tajne hodnike, kljuevi koji bar otvaraju glavne ulaze i omoguuju
pristup u glavne galerije koje spajaju mnoge odaje, zovu se zdrav razum i
priridnost.
458
Bitan je nain na koji Molijer postie da sukobi izazivaju smijeh. I ba u tom

nepresunom izvoru naina poiva snaga njegova kominog genija. Mimika, gest,
igra, rijei, smijeno zapletene situacije i prije svega iskrivljena, ali ipak istinita
slika samoga bia. Mada je vie nego iko u njegova doba bio vezan za galsku
tradiciju i renesansni duh, Molijer je u najveoj mjeri bio psiholog i moralist, i
smatrajui tako ovjeka najdostojnijim i najviim predmetom stvaralakog
interesovanja, on je bio sin i predstavnik, jedan od najboljih sinova i najboljih
predstavnika francuske klasine knjievnosti XVII vijeka.
Nijedno djelo nije Molijeru donijelo toliko tekoa, toliko muka i, na kraju, poslije
konanog trijumfa, toliko uspjeha kao '' Tartif ''. To je komedija sa aktuelnom
temom koja na pozornicu izvodi savremene tipove.
Sve Molijerove komedije su vjeto komponirane, pregledne i jednostavne u slijedu
zapleta, peripetija i raspleta, velika je veina u prozi, a nekoliko u stihovima. U
motivima i nainima obrade esto slijede tradiciju Plauta i ''commedie dell' arte''
posebice velikana panjolskog baroka, no uvijek su i samosvojna, originalna
ostvarenja.
Literatura: -Jean-Baptiste Poquelin Moliere, Tvrdica, Tartif, Nolit, Beograd,
1966.god., predgovor
-Povijest svjetske knjievnosti, Milivoj Solar-Klasicizam i
prosvjetiteljstvo
HAMLET
Shakespeareova tragedija o danskom kraljeviuHamletu nastala je sasvim pri kraju

esnaestoga stoljea ili u prvoj godini sedamnaestog, i prama tome zauzima mjesto
u sreditu njegova stvaralatva. Posljednjih dvanaestak godina 16. stoljeaon je
gotovo iskljuivo pisao komedije i historijske drame iz engleske povijesti,
takozvane historije (histories). Od tragedija u tom su periodu nastale jedino Tit
Andronik, Romeo i Giulietta i, posve na kraju, Julije Cezar. Hamlet otvara
period velikih tragedija;poslije njega, kroz sedam godina, niu se jedna za drugom
tragedije Otelo, Kralj Lear, Macbeth, Timon Atenjanin, Antonije i
Kleopatra i Koriolan. Osim tragedija, na samom poetku ovog perioda, izmeu
Hamleta i Otela, nastale su tri drame koje imaju izrazito traginih prizvuka. To
su Troilo i Kresida, Sve je dobro to se dobro svri i Mjera za mjeru.
Engleski su ih kritiari nekada zvali mranim komedijama (dark comedies), ali
danas je za njih openito prihvaen naziv problem plays to bi se moglo prevesti
modernim izrazom drame ideja.
ini se da je Shakespeareov izvor za Hamleta bila starija, danas izgubljena,
drama koja se u literaturi o Shakespeareu obino naziva Ur-Hamlet, a
pretpostavlja se da ju je napisao Thomas Kyd (1558.-1594.), autor u svoje vrijeme
veoma popularne panske tragedije, (1589.) iz koje je Shakespeare upotrijebio
neke pojedinosti u svom Hanletu. Ta starija drama o Hamletu mora da je bila
dobro poznata u Londonu ve 1589. godine, a pouzdano se zna da je jo 1594.
godine prikazana u londonskom predgrau Newington Butts. Kako je taj UrHamlet izgledao moemo donekle naslutiti po sauvanoj njemakoj drami iz 17.
459
stoljea koja ima naslov Kanjeno bratoubojstvo (Der bestrafte Brudermord) i

koja je oito bila prerada ili slobodan prijevod Shakespeareova predloka. Prema
raspoloivim svjedoanstvima ini se da je Shakespeare dosta vjerno slijedio zaplet
svog izvora.
Inae, legenda o Hamletu potjee iz drevnih skandinavskih saga, a prvi joj je,
na samom poetku 13.stoljea, dao knjievni oblik danski historiar Saxo
Gramaticus u svojoj latinskoj Povijesti Danaca (Gesta Danorum ili Historiae
Danicae). Odatle je historiju o Amlethu uzeo francuski pjesnik i prevodilac
Francois de Belleforest (1530.-1583.) i ukljuio je u svoje Tragine historije
(Histoires Tragiques) koje su u sedam knjiga objavljene u Parizu izmeu 1559. i
1582. godine. Danas se smatra da je Shakespeare, direktno ili posredno preko UrHamleta,poznavao legendu o Hamletu kako ju je prikazao Saxo Gramaticus; a jo
bolje kako je nalazimo u Belleforestovoj verziji.
Kao inspiracija Shakespeareu je posluila i savremena historija, to jest ono to se
deavalo na kraljevskom dvoru u vidu intriga i borbi za vlast. Dakle, okvir,
atmosfera i lik glavnog junaka bili su unaprijed uslovljeni raspoloenjem pjesnika,
drutveno-politikim prilikama i pozajmljenom bajkom, odnosno ranijom
dramom o Hamletu. Prema tome,svi elementi dati su unaprijed:ubistvo, preljuba,
pojava duha ubijenog koji vapi da bude osveen, politika i ljubavna intriga,
simulirano i pravo ludilo, jo smrti i ubistava,samoubistvo i, naizad,krvava osveta i
smrt osvetnika.
-njegov sin Laert
mjesta (ak dvadeset puta), temama i situacijama. Ima dosta epizoda,koje su vie u
funkciji Shakespeareove filozofije poimanja ovjeka i ivota, a manje u funkciji
pokretanja dogaaja na kojima se gradi i razvija sama radnja.
Nakon iznenadne smrti danskoga kralja, nasljeuje ga brat Klaudije i uzima za enu
njegovu udovicu Gertrudu. Njenom sinu Hamletu javlja se oev duh i otkriva mu da
ga je Klaudije otrovao. Da bi saznao istinu, Hamlet se pretvara da je lud. Stari
dvorski savjetnik Polonije nalae svojoj keri Ofeliji da odbija Hamletovo
udvaranje.kralj Klaudije i Polonije ele ispitati Hamletovo ludilo. Na dvoru Hamlet
upriliuje predstavu drame koja je po sadraju nalik na umorstvo njegova oca. Za
460
vrijeme glume Klaudije se izdaje kao krivac. Nakon prekinute predstave Hamlet
posjeuje svoju majku u njenoj lonici i ubija Polonija koji je sakriven prislukivao
njihov razgovor. Radi toga Klaudije alje Hamleta u Englesku i moli engleskog
kralja da ga tamo dadne pogubiti. Ofelija poludi od boli zbog smrti oca i rastanka sa
Hamletom. U meuvremenu njen se brat Laert vraa iz Pariza u Elsinore i eli da se
osveti Hamletu. Hamlet na putu u Englesku otkriva zamku to mu se sprema, i
vraa se u Dansku. Laert sa Klaudijem snuje kajo e u dvoboju na prevaru ubiti
Hamleta. Za vrijeme borbe Hamlet i Laert zabunom zamijene maeve, i oba bivaju
ranjena otrovnom otricom. Kraljica sluajno ispija otrov namijenjen Hamletu.
Laert na samrti otkriva spletku, a Hamlet ubija strica prije nego i sam podlegne
otrovu.
svijeta.
Shakespeare je u sredite radnje postavio Hamleta i njemu sve podredio. Ni u kojoj

njegovoj drami nisu ostale osobe tako zasjenjene pojavom glavnog lika. Lik je
Hamleta bez sumnje najsavrenije Shakespeareovo ostvarenje.
Kraljevi Hamlet ima trideset godina, i u tih trideset godina postoje dva razdoblja:
prvo obuhvata godine njegovog ivota do definitivnog povratka iz Vitenberga, gdje
je studirao (ovo razdoblje nije Shakespeare ne poetizira u djelu, ali se da naslutiti na
osnovu iskaza drugih o njemu); drugo razdoblje poinje od smrti oca pod dosta
nejasnim okolnostima. Prema tome, oeva smrt je prelomna taka od dvojakog
znaenja: ona dijeli Hamletov ivot na onaj prije i onaj poslije ubistva i ona je
ino mjesto na kome se gradi cijeli komflikt u biu,povod za unutranju dilemu,za
promjenu miljenja o svijetu i ovjeku i osnovni razlog za tragian ishod drame.
otmjenog duha. Znanje je sticao u Vitenbergu, na Luterovom univerzitetu. Svoj duh
je bogatio pozorinim predstavama, itanjem poezije, izuavanjem filozofije; bio je
dobar maevalac, odijevao se po modi, a odlikovali su ga trezvenost, pravednost,
istoa duha i misli, emotivnost, humanost, astoljublje i racionalnost. ivei na
dvoru,okruen lanim sjajem moralnog i materjalnog bogatstva, o svijetu je nosio
idealnu sliku,bolje rei iluziju. Bio je ubijeen da svijet poiva na besprijekornoj
ravnotei dobra i zla i da njegovom ustrojstvu neme ta da se doda ili oduzme.
Autentina slika ovjeka i misli srednjeg vijeka. Vjerujui u harmoniju spoljanjeg
svijeta i sam je osjeao zadovoljstvo, bezbrinost, polet i unutranji sklad. U takvim
okolnostima ivljenja on nije znao za napor ovladavanja problemima i nevoljama
to ih obian ivot nudi, pa zato nije vjebao volju da istrajava, brzo odluuje i
stupa u akciju. Njegova mo zapaanja i kritikog promiljanja pojava, stvari i
odnosa u drutvu zaista su impresivni, ali je lien neeg drugog- praktinih koraka i
461
vjetine snalaenja u okruenju koje nastanjuje licemjerje, brutalnost, zloini,

nemoral,servilnost i la. Prve Hamletove sumnje u istinu i ispravnost svijeta dolaze
sa smrti njegova oca pod jo nerazjanjenim okolnostima. Svijet i ljudi odjednom su
mu se ukazali u svoj svojoj sloenosti i nepredvidivosti;ljudi nisu ono za ta se
izdaju, a svijet nije ono to mi mislimo da jeste. Poeo je da otkriva oko sebe
egoizam,gramzivost, dvolinost i nemoral. Hamletovo bie biva istraumatizovano u
svojoj moralnoj istoi, zateenosti i nemoi da bilo ta uini. Dolazi do potpunog
zaokreta u njemu. Poinje da se povlai u sebe, da promilja o sebi i ljudima oko
sebe. Postaje introvertna linost; tajanstvena, nepristupana i nepovjerljiva. On je
sada onaj koji svijet posmatra iz prikrajka, sa nespokojstvom i velikim
razoarenjem. I ukoliko vie raste sumnja u istinitost oeve prirodne smrti, utoliko
vie jaa predstava o vlastitoj suvinosti u tom svijetu, utoliko je vei intenzitet
drame u njegovoj dui. Njegova predstava o svijetu, saznanjem da je vrijeme izilo
iz zgloba biva sasvim sruena.
Tamo gdje se ranije nalazila prividna saglasnost izmeu ideala i stvarnosti, sad se
potpuno otvara ponor meu njima.
U Hamletu je olien duh renesanse ; on je predstavnik filozofije ovjeanstva koje
je na pomolu. Umjesto crkvenog autoriteta postavlja se slobodna kritika misao
koja dolazi u sukob sa silama mraka i zabluda. Nakon dogmatnosti srednjeg vijeka
javlja se saznanje o relativnosti naih sudova i sumnja. U Shakespeareovim djelima
uinjen je golem korak naprijed u carstvu misli i osjeanja ali, dok su misao i
mata ve prekinule sve veze sa srednjim vijekom, drutvo, politika i ekonomija
jo su uvijek vie nalik na prilike etrnaestoga nego na one dvadesetog stoljea.
njihovim loginim posljedicama. On je oprezan mislilac, a sudbina mu je povjerila
rjeenje zadatka koji zahtjeva odlunost. Za njega taj zadatak nije samo pitanje asti
i osobne osvete; on eli u prvom redu otkriti opainu drutva u kojem se kree. Da
bi to napravio Hamlet uzima ludilo za masku. Uivljen u ulogu ludaka, on iz
korijena mijenja izgled, pokret, izraz lica, odijevanje i jezik. Rije i jezik nisu vie
izraz mudrosti i znanja, ve sredstvo osmiljenog ludila. Kao ludak Hamlet moe
da se kree, da slua, da stupa u dijaloge, da provocira. Tu uspjenu promjenu na
Hamletu najbolje opisuju rijei kralja Klaudija: ...ni unutranji ovjek, niti spoljni,
ne lii vie na ono bee.
Hamlet dobro zna ko je kriv za opainu u tom drutvu. To se jasno vidi iz njegova
vladanja prema razliitim osobama u tragediji. On se drukije odnosi prema kralju i
dvoranima, a drukije prema Horaciju, prema glumcima, pa ak i prema grobarima.
Za Hamleta je karakteristina uglaenost prema onima koji su po rangu nii od
njega. Kad Horacije, pozdravljajui ga, za sebe kae da je njegov sluga uvijek,
Hamlet ga ispravlja: MOJ PRIJATELJ; TAJ U NAZIV IZMIJENOTI S VAMA,
drugim rijeima: Kakav sluga! Ti si moj prijatelj, kao to sam ja tvoj. taj je
njegov stav prema Horaciju, kao i prema Marcelu i Bernardu, jo jasnije izraen na
462
kraju istoga prizora, kad se sva trojica oprataju od Hamleta rijeima: Vaoj
milosti pokornost, a Hamlet opet odgovara: VAA LJUBAV, KAO MOJA
VAMA, to jest:
1. G. M. Trevelyan, English Social History, drugo eng. izd., 1946. god., str. 98
2.
3.
4.
5.
Ne govorite mi o pokornosti. Neu da moj odnos prema vama bude odnos kneza
prema slugama, nego prijatelja prema prijateljima.
Hamlet je jo srdaniji prema glumcima koji dolaze na dvor da ga razonode. On ak
ni Rosencrantzu i Guildensternu, koje e poslije hladnokrvno poslati u smrt, ne
doputa da se nazivaju njegovim slugama, ve ih moli da s njim govore kao
prijatelji.
Velika je razlika izmeu ovog Hamletova ophoenja s podinjenima i njegova
stava prema kralju i dvoranima koji su njemu ravni. On je grub ak i prema svojoj
majci i prema Ofeliji, jer u njima vidi tragove opih opaina koje su ovladale
surovim svijetom.
KRHKOSTI, IME TI JE ENA Hamletova je misao vodilja u njegovim
Neki kritiari i prouavaoci Shakespeareovog lika i djela smatraju da je u vrijeme
kad je pisao Hamleta, imao osobnih razloga da loe misli o enama. Te da zbog toga
ne treba ozbiljno shvatiti njegovu izjavu nad grobom Ofelije da
ETRDESET TISU BRAE, kakav je bezlini Laert, nebi moglo dosei
njihovu servilnost. Shakespeare je izabrao poseban nain da prikae kako Hamlet
prezire servilnost i ulagivanje. Hamlet se okrutno ruga dvoranima koji nemaju
svoga ja, koji slijepo, ropski, neinteligentno i nekritiki odobravaju sve to im
kau njihovi gospodari, samo zato da bi im se dodvorili. Najbolji je primjer te
okrutne igre, kad u razgovoru izmeu Hamleta i Polonija ovaj posljednji vidi jedan
isti oblak u obliku deve i lasice i kita, prema tome to mu Hamlet sugerira.
Shakespeare je tu karakteristiku puzavosti dvorana elio osobito istaknuti, a kad on
hoe neto naroito istaknuti, onda to ponavlja.
463
Tako je, na primjer, u Kralju Learu motiv nezahvalnosti njegovih keri Regane i
Gonerile (kao kontrast dobroj keri Cordeliji) ponovljen u nezahvalnosti
Gloucesterova nezakonitoga sina Edmunda (kao suprotnost dobrom sinu Edgaru).
Osriku, Hamlet se slui identinom taktikom kojom se prije posluio da se grubo
naali sa Polonijem. Osric u jednom dahu kae da mu je i hladno i vrue i sparno,
ve prema tome ta Hamlet od njega iziskuje.
6.
7.
razgovoru on implicite naziva Osrika ivinom, a kraljevski dvor talom:Nek
je
ivina gospodar ivina, njegove e jasle stajati do kraljeva stola,
drugim rijeima: Dovoljno je da vo ili magarac (Shakespeare jednostavno kae
BEAST) ima toliko i toliko glava stoke, i on e dobiti pristup na dvor.
Posljedica je ovoga Hamletovog stava prema ponienima i vrijeanim s jedne
strane, a prema upljim i pokvarenim dvoranima s druge, da njega oboavaju iroki
slojevi naroda. U dramu kralj Klaudije dva puta to posebno istie kad kae da je
Hamlet OMILIO PREVRTLJIVOME MNOTVU, a zatim kad govori o ljubavi
TO PUK JE PREMA NJEMU GOJI. Ima i jedan poseban razlog zato narod
Hamleta voli. U studiji gdje pruava sredstva pomou kojih Shakespeare
individualizira stil govora pojedinih osoba u drami, M. M. Morozov pokazuje kako
je Hamlet blizak narodu po jednostavnom stilu i konkretnom rjeniku kojim se
slui. On je realist koji gleda ivot bez suvinih ukrasa. Morozov upozorava one
koji odve istiu kontrast izmeu blagog,misaonog hamleta i Fortinbrasa, ovjek
akcije, da Hamlet nije nikakav tankoutan i njean knez, jer je Shakespeare tim
rijeima opisao upravo Fortinbrasa, a Hamlet GLEDA IVOT OTVORENIH
OIJU.
od njih kae da bi bili pokopali izvan kranskog groblja, da nije bila plemkinja , a
drugi tvrdi da nema starih plemia osim vrtlara, kopaa jaraka i grobara, jer oni
NASTAVLJAJU ADAMOV ZANAT, a Adam je bio prvi ovjek koji je ikada
nosio oruje ( arms, to u igri rijeima moe biti orue, a na engleskom znai i
grb).
slabi, on zna biti i nagao: ubija Polonija, alje u smrt Rosencrantza i Guildensterna,
ali hoe da njegov glavni in, ubojstvo kralja, bude potpuno opravdan s gledita
savremene misli. U njemu se istie prevlast analize, filozofiranja, refleksije, a kao
posljedica toga javlja se tuga i melanholija koje prizilaze iz sukoba novih ideala sa
grubom stvarnou.
464
8.
9.
10.
11. Shakespeare Survey, 2; Cambridge, 1949; str. 93.-101.
12.
I tako je njegova snaga ograniena, a on je sputan mreom podlosti u pokvarenom
drutvu. On vidi sav uas tog drutva i zgraa se na la i nakaznost u njemu. On je
sanjar samo utoliko to mata o drugim boljim,ljudskim odnosima i to vjeruje u
ovjeka, vidi u njemu neiscrpne snage i visoko ga cijeni. U svom drugom govoru
Rosencrantzu i Guildensternu on oduevljeno klie:
KAKVO JE REMEK-DJELO OVJEK!
Upravo u Hamletu dolazi do punog izraza Shakespeareova ovjenost,njegova
humanost, njegov HUMANIZAM. GOTOVO JE SVAKA NJEGOVA TRAGEDIJA
KAO NEKO PROIENJE, SVLAENJE AKCINDENTALIJA, SKIDANJE
KRUNA, MITARA, NASLOVA, ODORA, MASKI, DOK NA KRAJU NE
OSTANE GOL OVJEK. O Henriku V, svom omiljenom junaku u nizu
kraljevskih drama, on kae:
His ceremonies laid by, in his nakedness he appears but a man, to
jest:
Kad on odloi regalije, simbole kraljevske asti i vlasti (krunu, ezlo, plat, itd.) u
svojoj nagosti pojavljuje se samo kao ovjek.
MJERU, NA ONO BITNO LJUDSKO (Kralj Laer postaje ovjek tek onda kada ga
patnje u oluji dovedu do bezumlja). Tek onda se u njemu budi sposobnost da shvati
muke ovjeanstva i da osjeti tugu zbog nepravde koja jedne postavlja u rasko, a
druge liava zaklona ak i u buri i nepogodi. To je proienje jo jasnije naglaeno
u Antoniju i Kleopatri. Tek nakon Antonijeve smrti, poluboanska Kleopatra, ki
faraona, moe rei:
(sad sam) samo ena i robujem tako jadnoj strasti kao djevojka to
muze obavlja najnie poslove.
465
13.
14. Henrik V, IV, 1.110
15.Antonije i Kleopatra,IV, 15
MOJ OAJ POINJE DA STVARA BOLJI IVOT,

A better life,
ne radi se tu o zagrobnom ivotu nego o spoznaji najplemenitijih osobina u ovjeku.
Tu je rije o ivotu u kojemu su darovi sree ispravno ocijenjeni i prezreni, a
kontemplacija jednog vrhovnog, oslobaajueg ina (samoubistva) vraa Kleopatri
osjeaj samopouzdanja i nadmoi nad miljenikom sree.
Miljenik sree je Oktavije Cezar koji svladavi Antonija, kani trijumfalno odvesti
Kleopatru kao ropkinju u Rim; a kad ona to dozna oduzme sebi ivot.
DANSKI.
Takav je bio i njegov otac; zato ga Hamlet toliko voli i potuje njegovu uspomenu.
Kad Horacije za pokojnog kralja lae: Divan je to bio kralj!, Hamlet ga ispravlja:
BIO JE OVJEK (He was a man!).
Za razliku od gore navedenih junaka (Henrik V, Lear, Kleopatra), Hamlet se u toku
tragedije ne humanizira; njemu to nije potrebno. Humanost je od poetka jedna
od bitnih crta njegova karaktera; ona je njemu priroena. Upravo ta osobina daje
Hamletu posebno mjesto u galeriji Shakespeareovih junaka. Ona, i
naravno,poetinost i muzika Shakespeareova stiha i njegove proze, ine tragediju o
Hamletu najslavnijom i najpopularnijom dramom u svijetskoj knjievnosti.
16. Antonije i Kleopatra, V, 2

17.M. R. Ridley
18.
466

osnovni smisao.
Hamletovtina kao pojam doao je sa Hamletom, sa njegovom osobitom duhovnom
strukturom koja je, u nizu vjekova i knjievnih razdoblja, pokretala nove rasprave i
tumaenja, esto i protivrjena, a to je za posljedicu imalo na hiljade pisanih
radova. Prvo, ono to je u osnovi hamletovtine jeste stalno odlaganje akcije.
Zato se i smatralo da hamletovtina nije nita drugo do neodlunost,
razmiljanje umjesto delanja (djelovanja), odsutnost volje i sposobnosti za in,
mizantropsko bjeanje od svijeta i ivota.... u tom smislu su i neki ekspirolozi
izvlaili zakljuak da je sam Shakespeare u liku Hamleta prikazao jednu vrstu
negativnog ideala. Drugi smatraju da Shakespeare velia aktivnu prirodu ovjeka
time to u prvi plan stavlja njenu suprotnost (aktivna priroda je Fortinbras, a njena
suprotnost Hamlet). Meutim, ono to je bitno za Hamleta, a to i on sam priznaje,
jeste da je on ovjek vrlina koje su kao nebo iste, ali i ovjek mane svoje
prirode, da on roenjem nosi peat jednog nedostatka, kako kae. On bi sa tom
manom prirode ostao takav ma ta da se desi i ma kakvi bili ljudi oko njega, jer
to je, ipak, uroeno stanje duha koje se ne da izmijeniti.
Apsolutno grijee oni koji misle da je u Hamletu sadrana Shakespeareova kritika
neaktivnosti. U pitanju je neto drugo, vrjednije: OSUDA NEOVJENE
AKTIVNOSTI SEBINIH, NESAVJESNIH, UBICA.
Ako bi bilo osvete ne bi bilo drame, jer dok ima odlaganja, ima i iekivanja, ima
radnje, pa samim tim i drame. Neki misle da odlaganje osvete proizilazi iz
Hamletove neodlunosti. Ni ova Hamletova neodlunost nije dosljedno sprovoena.
On je prema nekima aktivan, a prema nekima ne.konkretno, prema majci je aktivan
u izricanju svoje mrnje, prezira i osude njenog incesta i izdaje. I prema Ofeliji, u
izricanju prezira, takoer je aktivan, ak i agresivan. Nije neodluan ni prema
Poloniju, Rosencrantzu, Guildensternu, ak ni prema Laertu, kad ga izaziva pored
Ofelijinog groba. On je neodluan i neaktivan samo prema kralju, kojeg i najvie
mrzi. On je, dakle, sputan samo u osnovnoj radnji, u glavnoj akciji. Pred duhom
svog oca se zarekao na osvetu; u sebi neprekidno akumulira mrnju prema stricu.
Iako ga je, dajui predstavu Miolovka, potpuno razotkrio kao zloinca, iako ga
je samog i bespomonog naao u molitvi, na koljenima,on ga ne ubija. Ostaje
neaktivan. ZATO?
467
Zato to eli da svoju osvetu uini smislenijom, da joj pribavi vee dokaze i etiko
opravdanje, da ta osveta bude pred licem svijeta jedina logina mogunost,
opravdana i prihvaena od svih, kako ne bi bila doivljena kao odve lina, sebina,
i kao takva dovela do njegovog prokletstva. Kada je taj uslov ispunjen, sprovedena
je i osveta u djelo, ali plaena skupo, vlastitim ivotom. Znai, Hamletovo
kolebanjeprestaje onda kada se on nesumljivo uvjerio,ne samo da je kazna
pravedna, nego da bi bio zloin oprostiti je nepopravljivom zloincu.
Shodno ovome, hamletovtina je neaktivnost, nesposobnost da se izvri in koji
ne bi bio savren po savjesti. Zato se drama o Hamletu ne bi mogla tretirati kao
drama o ovjeku nesposobnom za akciju, ve kao drama o melanholinom i divnom
sanjaru koji se,prvi put u sudaru sa grubim i nepravednim svijetom, rastuio nad
globljenou svijeta, i koji trai nain da taj i takav svijet, u skladu sa svojom
savjeu,popravi.
FILOZOFSKI FAKULTET
468
KLASICIZAM
(Seminarski rad)
Mentor:Dr.sc.Azra Verlaevi
Studenti:Muran Amela
Skopljak Alma
Grabus Hajrija
Lendo Fatima
Travnik, april 2008.
UVOD
-Kako je klasicizam reakcija na barokni stil, prvo bismo trebali neto rei o
odlikama baroka da bismo mogli napraviti usporedbu ova dva pravca u knjievnosti
i umjetnosti uope. U esnaestom i sedamnaestom stoljeu dolazi do velikih
promjena u pogledu na svijet, tj. svjetonazoru, u ukusu i nainu knjievnog
stvaralatva, a to se javlja kao reakcija na reformaciju. Crkva uzima umjetnost pod
kontrolu, pa se i knjievnost okree ka duhovnosti. Stil koji se tada razvio u
arhitekturi,
slikarstvu i drugim granama umjetnosti nazivamo barokom
(portugalsko-panska rije baroque=neobraen biser). Budui da barok nastaje u
vrijeme tzv. katolike obnove, u knjievnosti moemo primjetiti pojaanu sklonost
prema duhovnosti, odnosno prema religioznosti, pa ponekad i misticizmu, to
moemo vidjeti i po temama koje su preteno religiozne, ali i omiljenoj krilatici:
MEMENTO MORI270! Iz ovog vidimo da je barok bio okrenut ka smrti, a ivot je
270
Sjeti se smrti
469
smatran samo kao priprema za vjenost, dok je to u klasicizmu sasvim suprotno. U

stilskom pogledu naglaeno je ukraavanje i prekomjernost izraza, to ga
suprotstavlja klsicizmu koji tei za jasnoom i skladom. Glavni predstavnici baroka
su: Lope Felix de Vega, Pedro Calderon de la Barca, Giovanni Battista Marino-po
ijem je imenu oznaen itav pjesniki pokret-marinizam; Luis de Gogora y Argote,
koji je takoer osniva pjesnikog pokreta-gongorizma.
Problem sa prouavanjem doba koje slijedi poslije baroka javlja se ve u
odreivanju samog naziva, jer se pridjev klasian koristi u oznaavanju antikih
knjievnosti. Takoer je bitno i to da u osamnaestom stoljeu nastaje jak kulturni
pokret kiji ima velikog izraaja u knjievnosti, a naziva se prosvjetiteljstvo. Osim
toga nazire se i poetak stvaralatva sa odlikama romantizma. Probleme oko naziva
ovog perioda u umjetnosti, kao i njegove odlike i predstavnike izloit emo u
daljem tekstu naeg rada.
KLASICIZAM U KNJIEVNOSTI I UMJETNOSTI

-Kao reakcija na dinamiki i razigrani stil baroka, na njegovu izvjetaenost i
na sklonost prema neobinom i udesnom, u umjetnosti sedamnaestog stoljea
razvio se jedan drukiji stil, koji je teio mirnoj ljepoti, uravnoteenosti,
skladnosti i pravilnosti. Taj je stil nazvan klasicizam, jer su se umjetnici ponovo,
kao u renesansi, okrenuli klasici, tj. velikim djelima antike umjetnosti i u njoj su
traili inspiraciju za vlastito stvaranje. U klasicizmu je antika posluila samo kao
uzor umjetnikog savrenstva, tj. kao uzor pravilnog i skladnog umjetnikog
oblikovanja. Mnogi naunici ovu epohu nazivaju neoklasicizam ili
pseudoklasicizam, kako bi se istakla razlika prema epohi antike knjievnosti. S
druge stane, u ovom periodu javlja se jak kulturni pokret, koji utie i na
knjievnost, a to je prosvjetiteljstvo, pa se ovo razdoblje esto naziva klasicizam i
prosvjetiteljstvo. Kako se opet u osamnaestom stoljeu javljaju poeci romantizma,
postoji i termin predromantizam. Zbog svih ovih potekoa u odabiru imena za ovu
epohu, mnogi naunici je jednostavno oznaavaju kao knjievnost osamnaestog
stoljea. U knjevnosti klasicizam je najvie doao do izraaja u Francuskoj, jer je
bio u skladu sa dominantnim filozofskim uenjem toga doba, tzv. racionalizmom.
Naime, francuski mislioci sedamnaestog stoljea smatrali su da je razum (lat. ratio)
i razumsko, racionalno miljenje glavni instrument spoznaje i da se pomou njega
470
mogu otkriti univerzalni, vjeni i nepromjenljivi zakoni istine, morala i ljepote.

Klasicisti su takoer vjerovali da postoje vjena i nepromjenljiva naela umjetnosti
i da se ona mogu racionalno izvesti iz remek-djela klasike. U tom pogledu
klasicizam karakteriziraju dvije osnovne odlike: racionalno oblikovana i savreno
oblikovana forma, te ugledanje na antike uzore i to kako u pogledu pjesnikih
vrsta i oblika, tako i u pogledu tema i siea. Svi se uglavnom slau jedino u tome da
se krajem sedamnaestog i najveim dijelom osamnaestog stoljea znatno
promijenio vladajui ukus itatelja i da knjievnici postupno prihvataju poetiku ije
je geslo saeo Nicolas Boileau u dva stiha svog ivotnog djela Pjesniko umijee:
nek svoj sjaj i vrijednost crpe tek u njemu.271
Navedeni stihovi upuuju na zdrav razum, koji je prema miljenju velikana
tadanje filozofije Renea Descartesa svojstven svim ljudima, jer se niko ne tui da
ga ima premalo, i koji je tada shvaen kao osnovica i knjievnog umijea: ko ne
zna misliti, ne zna ni pisati.
Problemi s odreenjem cijele epohe meutim, nastaju i zato to svojevrsni
povratak jasnoi izlaganja, velikim temama i preglednosti u kompoziciji-nasuprot
baroknoj sklonosti da se sve podredi raskono ukraenom izrazu-prati i takav nain
miljenja. Sa stajalita razuma sve je podvrgnuto kritici, pa se sve, od ureenja
drave i zakona do religijskih dogmi i tradicionalne filozofske metafizike pokazalo
kao nerazumno. Zato je i knjievnosti postavljen nov zahtjev: ona mora ponovo vie
pouavati nego zabavljati, jer u jedinstvu jednoga i drugoga-kako je zahtijevao
Horacije-lahko naglasak zbog ukusa publike prijee na drugo, tj. zabavljanje.
Zajedno sa idejama francuske racionalistike filozofije, klasicizam se irio i u
drugim zemljama Evrope, pa je jo i u osamnaestom stoljeu bio vodea umjetnika
kola u Njemakoj, Engleskoj, Rusiji i nekim drugim evropskim zemljama.
Nasuprot baroku, koji je afirmirao slobodu fantazije, klasicizam je isticao znaaj
razuma, tj. jasnog i logikog miljenja, koje treba da upravlja svime, pa i
pjesnikim stvaranjem.
klasicizam posebnu panju posveuje knjievnoj tehnici, i to u smislu utvrivanja
odreenih pravila, koja bi sluila i kao uputa knjievnicima i kao mjerilo
odreivanja knjievne vrijednosti: odreenim knjievnim vrstama propisuje se
tematika, stil, kompozicija i figure. Klasicistika poetika tako nije opisna, ve
naredbovna u mjeri koja se dosta rijetko javlja u svjetskoj knjievnosti. Ta
poetika uspostavlja vrstu hijerarhiju knjievnih anrova, pa je tako tragedija na
prvom mjestu kao najuzvienija i upravo njoj su pripisana najstroa pravila. Za
klasicistiku poetiku veoma je znaajno pravilo o tri jedinstva. Naime, u svojoj
271
Teorijska misao o knjievnosti;Petar Milosavljevi;Svetovi-Novi Sad;1991.str.132.
471
tenji za za redom i disciplinom, kao i prirodnou i uvjerljivou, klasicisti su u

drami zahtijevali ne samo jedinstvo radnje, ve i vremena i mjesta. To pravilo
prihvatili su svi veliki dramski pisci ove epohe, kao Pierre Corneille i Jean Racine,
a u velikoj mjeri i Moliere u svojim komedijama. Zbog prihvatanja ovog pravila
klasicistika drama je dobila specifian karakter: ona predstavlja vrsto zatvorenu
dramsku strukturu, koja je koncentrisana na jedan sredinji sukob, u koji je ukljuen
mali broj linosti; u njoj se strogo odrava jedinstvo tona (uzvienost i patos
tragedije i komika komedije); izlae se jasna misao i jasna moralna pouka (uzdie
se vrlina, a kanjava porok). Smatrajui da je ta njihova pravilna struktura drame
jedino ispravna, klasicisti su prezirali Shakespearea kao barbarina koji nije znao
pravila svoje umjetnosti i nije potivao ni zakon o tri jedinstva, ni zakon o
uzvienosti tona u tragediji, ni druge vjene zakone savrenstva i ljepote.
Meutim,kasnije se desilo da su pjesnici devetnaestog stoljea prezreli klasiciste
upravo zbog tih zakona, kojima su ograniili slobodu pjesnikog stvaranja i
suprotstavili im upravo ekspira kao primjer nesputane stvaralake snage genija.
Zajednika karakteristika cijelom klasicizmu je da likovi nisu odreeni ni
prostorom, niti vremenom: oni su reprezentanti opeljudskih osobina, osloboeni
svega to ih ne bi inilo primjerima temeljnih dilema ljudskog djelovanja, a to su
prema miljenju klasicizma vjeni i nerazrjeivi sukobi izmeu stasti i dunosti. Sve
osobine klasicizma najbolje su definisane i opisane u Boileauovoj Poetici, pa je
bitno iznijeti sve ono o emu nam ona govori.
Poetika Nicolasa Boileaua (1636-1711)

Nicolas Boileau francuski je klasicistiki pjesnik, kritiar i teoretiar poezije.
Najpoznatije mu je djelo Pjesnika umjetnost iz 1674.godine. U njoj je Boileau
iznio pravila knjievnog stvaranja, po uzoru na Aristotela, ali mnogo vie
oslanjajui se na Horacijevu Poetiku.
Kako je ova normativna poetika nastala po uzoru na Aristotela, jasna je njena
glavna poruka, a to je da se umjetnost pisanja moe nauiti, tj. umjetnost=techne. U
svom djelu Boileau daje upute kako pisati i biti dobar pjesnik, svime treba vladati
razum, to vidimo iz njegovih rijei:
Stog ljubite razum:spisi vam u svemu
nek svoj sjaj i vrijednost crpe tek u njemu.272
272
Teorijska misao o knjievnosti;Petar Milosavljevi;Svetovi-Novi Sad;1991.;str.132.
472
Iz ovog citata vidimo da on upuuje na zdrav razum, tj. ko ne zna misliti ne

zna ni pisati. Pjesnik smatra da ne treba ii u krajnosti, treba izbjegavati niskosti,
teiti jasnoi i istoi. Jezik mora biti svetinja i on se zalae za jezino istunstvo:
Jezik ko ne ceni,zalud nadahnue273
Djelo se mora dugo dotjerivati, i po dvadeset puta pisati polahko, esto brisati
i ponekad dodavati. Dakle, potrebna je dotjeranost u formalnom smislu. Takoer je
bitno da je djelo cjelovito, dosljedno i da ima jasnu i vrstu strukturu. Treba biti
samokritian, ali i prihvatiti ozbiljne kritike drugih, a ne hvalospjevove. Jo treba
dodati i emocije, jer bez njih pjesma nije prava. Boileau insistira i na uzvienosti
pjesme, pa kae:
Stihovima svojim s bogovima opti274
Prianje treba biti ivo i hitro, opisivanja bogata i sjajna, stih otmjen bez
niskih okolnosti, poetak prost i neusiljen, a djelo uljepano raznim figurama.
Osim opih pravila pisanja, u Poetici su iznesena i i pravila za pojedine pjesnike
vrste: tragediju, ep, komediju, elegiju, idilu, eklogu ,odu ,satiru, i druge forme. Po
uzoru na antiku je uspostavljena i hijerarhija knjievnih anrova, a tragedija je
najvie pozicionirana, kao vrhunska knjievna vrsta i pripisana su joj najstroija
pravila: mora biti pisana u stihu, stil je uzvien, karakteri plemeniti, a radnja je
podijeljena u pet inova. Svrha tragedije je da poui gledaoce, s naglaavanjem
moralnih vrijednosti. Kako za antiku, tako i za klasicistiku dramu znaajno je
pravilo tri jedinstva: jedinstvo radnje (bez epizoda, paralelnih zapleta i viestrukih
sukoba); jedinstvo mjesta (radnja se od poetka do kraja odvija na jednom mjestu); i
jedinstvo vremena (radnja se odvija najdue u toku jednog dana).
Nicolas Boileau smatra da pisanje nije za svakoga i da trebamo raditi ono to
nam odgovara:
Budite pre zidar ako vam to lei,
Uvaeni majstor korisne vetine,
Nego pisac puki i prostaki pesnik.275
Poetika Nicolasa Boileaua veoma je znaajna za klasicizam jer najbolje
predstavlja sve njegove odlike, i njegovu vezu sa antikom knjievnou.
273
Ibidem
Teorijska misao o knjievnosti;Petar Milosavljevi;Svetovi-Novi Sad;1991;
275
Teorijska misao o knjievnosti;Petar Milosavljevi;Svetovi-Novi Sad;1991;str.150.
274
473
KLASICISTIKA TRAGEDIJA
Klasicistika tragedija (franc. tragedie classic) je model drame koji su stvorili
francuski klasicisti.To je drama vrste,zatvorene forme,zasnovana vie na rijeima
nego na radnji i tei ka uzvienou.Teme su ili historijske,ili iz antikih
legendi.Dramski interes je pomjeren sa fizikih zbivanja na psiholoka stanja,pa
linosti samo govore,a za dogaaje van scene saznajemo iz monologa.Taj govor je
visoko poetiziran,u uzvienom tonu pravilnim rimovanim stihovima od dvanaest
slogova,tzv.aleksandrincima.Radnja drame je jedinstvena i bez epizoda,odvija se na
jednom mjestu i u to kraem vremenskom periodu (pravilo tri
jedinstva).Najpoznatiji pisci klasicistikih tragedija su: Jean Racine i Pierre
Corneile.
Jean Racine
Racine je veliki francuski dramatiar,jedan iz velike trojke francuskih
pisaca sedamnaestog stoljea uz Molierea i Corneilea.Roen je 22.decembra
1639.godine u La Ferte Milonu,a umro 21.aprila 1699.godine.Maturirao je u PortRojalu u kranskoj ustanovi koja je imala veliki utjecaj na njegove
suvremenike.Napustivi ovu ustanovu studirao je filozofiju na koledu Arkur u
Parizu. Poeo je da pie za pozorite,ime je izazvao negodovanje svojih
jesenistikih uitelja pa je stupio s njima u otru polemiku. Kvalitet Racineove
poezije je vjerovatno njegov najvei doprinos francuskoj knjievnosti. Nain na koji
je koristio stih aleksandrinac276 je vrhunski,po harmoniji,jednostavnosti i
276
Francuski silabiki stih od dvanaest slogova,s cezurom nakon estog sloga,stalnim naglaskom na na estom i na
dvanaestom slogu,te s parnom ili ukrtenom rimom.U klasicizmu se drao reprezentativnim stihom poezije i
tragedije.
474
eleganciji. Svi kritiari i povjesniari slau se da su Racineovi stihovi vrhunska

dostignua francuske versifikacije.
Njegove prve dvije tragedije Thebaide i Alexandre su imale klasine teme,ali
su ve bile kontraverzne,napadajui optube da zagauje umove svoje publike.
Nastavio je s tragedijama Andromaha (Andromaque) u kojoj pie o
Andromahi,Hektorovoj udovici i njezinoj sudbini nakon Trojanskog rata. Tu su i
tragedije Britanik (Britannicus), Berenika (Berenice), Mitridat (Mithridate),
Ifigenija (Iphigenie),a posebno se izdvaja Fedra (Phedre).
FEDRA-nije toliko tragedija odricanja od strasti zbog dunosti koliko je
tragedija zavaravanja i pokuaja da se bitna pitanja ljudskog ivota rijee
kompromisom. Raena je prema grai Euripidove drame,te istoimene Senekine
drame pa u njoj-uostalom kao i u drugim Racineovim djelima dolazi do izraaja
klasicistika tenja za svojevrsnom obnovom antike,no ujedno s namjerom da se u
antikim,veinom mitolokim i povijesno-legendarnim likovima,prepoznaju uzorci
bitnih tipova ponaanja i opeljudskih moralnih dilema. Racine temeljnu pozornost
posveuje karakteru Fedre i njezinim uzaludnim pokuajima da prevlada vlastitu
bezumnu strastvenu ljubav prema pastorku Hipolitu. Fedra,ki kralja Minosa i
unuka boga Zeusa,smrtno se zaljubila u svog pastorka,mladog i lijepog
Hipolita,sina njenog mua Tezeja. Tu ljubav je krila i nosila kao svoj grijeh sve dok
joj nije stigla vijest da joj je mu poginuo u ratu. Smatrajui da sada smije otkriti
svoja osjeanja,Fedra,sa stidom,izjavljuje Hipolitu ljubav,ali je on s ogorenjem
odbija. A vijest o Tezejevoj smrti je bila lana,i Fedra se morala suoiti sa svojim
muem. Zbunjena i oajna,ona pristaje da njena drubenica Enona optui Hipolita
da je htio zavesti svoju maehu. U bijesu Tezej proklinje sina i priziva boga
Neptuna da ga kazni. Fedra eli umilostiviti mua,ali kad sazna da Hipolit zapravo
voli princezu Arisiju,obuzme je ljubomora i bijes. Tezej na kraju saznaje istinu,ali je
sve ve bilo kasno:morska neman mu je ubila sina. Fedra se otruje i pred smrt
prizna Tezeju svoj grijeh.
Glavna junakinja, Fedra, nije mogla savladati svoje strasti, uprkos snanoj
volji da potuje moralne zakone. U njenoj sudbini Racine je vidio onaj sukob
razuma i stasti koji je bio jedna od sredinjih tema ne samo klasicistike
knjievnosti nego i racinalistike filozofije, jer, po tom uenju, jedino razum treba
da upravlja ljudskim ivotom, dok preputanje strastima nuno vodi grijehu i
stradanju. Tu temu Racine je obradio prema svim pravilima klasicistike
tragedije: u pet inova, s jedinstvom radnje (Fedrina unutranja borba), vremena
(jedan dan) i mjesta (Terzina), a tema ove drame je sukob strasti i razuma, s
uzvienim govorom junaka, u pravilnim deseterakim rimovanim stihovima
(aleksandrincima). Ta formalna strogost mu je omoguila da se potpuno usredsredi
na unutranju dramu glavne junakinje, ija duevna stanja predstavljaju glavnu
temu svakog prizora.
475
Kako je u tadanje vrijeme sve bilo ispolitizirano,Racineovi suparnici su

namjestili da premijera Fedre doivi neuspjeh.Ogoren ovim,Racine je prestao da
pie za pozorite,kojemu se vratio tek nakon dvanaest godina napisavi dvije
biblijske tragedije: Esteru i Ataliju. U tim svojim posljednjim pozorinim djelima
on se, po vlastitom uvjerenju iskupio u oima svojih nekadanjih uitelja,
pokoravajui se strogim jasenistikim principima.
Jean Racine je dobio epitet najveeg i najdisciplinovanijeg predstavnika
klasicistike tragedije pisane u aleksandrincima.Pisao je ljubavno-psiholoka
djela,za razliku od drugog velikog pisca klasicistike tragedije-Pierrea
Corneilea,koji je pisao herojske i historijsko-politike tragedije.
Pierre Corneile
Corneile je roen u Ruanu 1606.godine u graanskoj porodici,kolovao se u
isusovakoj koli,zatim studirao pravo i postao advokat,a umro je 1684.Iako se nije
elio odrei svog unosnog posla i graanskih privilegija,bavio se i pisanjem
dramskih djela.Nastojei da svoja djela unovi on ih tampa,nagovjetavajui tako
modernog pisca koji prekida tradiciju mecenata.Pisao je tragedije i komedije,a
napisao je i vie religioznih poema,prigodnih pjesama i knjevnoteorijskih
spisa.Prvi uspjeh stekao je izvoenjem tragedije Cid (Le Cid),koja je kapitalno djelo
Pierrea Corneilea.Uslijedile su zatim i druge tragedije: Medeja (Medee), Horacije
(Horace), Sina (Cinna), Pompejeva smrt (La Mort de Pompee), Rodogin
(Rodogune), Heraklije (Heraclius), i Nikomed (Nicomede);komedije Laljivac,
Kraljevski trg (La Place Royale) i Kazalina iluzija (L Illusion comique) i
razmatranje o dramskoj umjetnosti Rasprave i Analize.Svoje tragedije pisao je
izvrsnim stilom koji esto prelazi u naglaenu patetiku,potujui klasicistika
pravila,likovi su redovno plemii visokog roda i jakih osjeaja.Motivacije likova
proizilaze iz njihove strastvene prirode i jakog osjeaja odgovornosti,a otvoreno se
zalau za visoke moralne vrijednosti. Njegova djela osigurala su mu naziv oca
francuske klasicistike tragedije,i proslavila ga u cijeloj Evropi.
Najpoznatije djelo ovog velikog knjievnika je tragedija Cid.Fabula ove
trgedije se donekle temelji na epu Pjesma o Cidu,ali je uzeta samo graa i neke
osobine likova iz ovog epa.Ali,likovi u Corneileovih djela su predstavnici
opeljudskih osobina,nisu ogranieni ni prostorom,ni vremenom-to je dakako
osobina klasicizma277. Radnja poinje kada se don Rodrigo, sin don Diega,
zaljubljuje u u Himenu, kerku don Gomeza, a njihovi oevi su u sukobu.Don
Diego ima zadatak da zamijeni svog starog i nemonog oca u dvoboju s don
277
klasicistiko pravilo tri jedinstva
476
Gomezom, pa tako mora birati izmeu asti porodice i ljubavi prema Himeni, a ona
pokuava sve da bi sprijeila taj dvoboj, ali to joj ipak ne uspijeva.Iako don Rodrigo
voli Himenu, ipak se odluuje za ast i dunost, pa ubije Himeninog oca.Ona tada
eli osvetu, pa joj se za to nudi drugi udvara-don Sancho, elei izai na dvoboj sa
don Rodrigom.Don Rodrigo nudi Himeni da ga ona ubije i tako osveti oevu smrt,
ali joj i objanjava zato je morao ubiti njenog oca: da to nije uinio, ne bi imao
asti i ne bi je bio dostojan.Zatim Mauri napadaju i don Rodrigo odlazi u borbu,
zarobi dva kralja, a za hrabrost dobiva poasni nadimak Cid 278, a kralj mu oprata
dvoboj.Himena iako voli don Rodriga, ipak trai dvoboj.Na oprotaju joj Cid kae
kako se nee braniti, jer eli umrijeti zbog patnje koju joj je nanio.Ali to se mijenja
kada sazna da e pobjednik dvoboja oeniti Himenu.Nakon dvoboja dolazi don
Sancho sa krvavim maem, a Himena misli da je Cid mrtav.Don Sancho joj govori
da ga je don Rodrigo pobjedio, ali ga je poslao Himeni da ga ona ubije, jer e samo
tako osvetiti oevu smrt.Kako je don Rodrigo pobjednik dvoboja kralj nareuje da
se mora vjenati sa Himenom, ali se vjenanje odgaa za godinu dana.
Zavretak ove drame pokazuje da ona i nije tragedija, ali isto tako zavretak
nije ni sretan, a itatelju je ostavljeno da sam odlui ta se moglo desiti nakon
godinu dana.Upravo zbog ove neodreenosti, tragedija se nije sviala tadanjim
kritiarima.Meutim, i pored odstupanja koja nalazimo, ovo djelo se moe
okarakterisati kao prava klasicistika tragedija, jer je proeta duhom vremena u
kojem je nastala-klasicizma.
Tragedija Cid napisana je u aleksandrincima,sa parnom rimom.U ovom djelu
zanimljiva je dilema likova izmeu strasti i ljubavi,koja nikada i ne moe biti
rijeena,pa zato ova tragedija i nema tragian zavretak,i zato je i bila tema svih
slijedeih razdoblja u knjievnosti,a to predstavlja svu njenu veliinu.
278
Cid=gospodar
477
-U antici, pa i u samom klasicizmu komedija nema visok status u
hijerarhijskoj klasifikaciji knjievnih vrsta,za razliku od tragedije.Nicolas Boileau
za pisce klasicistikih komedija kae da im priroda treba biti jedini uzor:
Od prirode nikad skrenuti ne valja279
Ali ipak,u ovom periodu, kojeg karakterizira sklonost uzvienom
stilu,izuzetnu svjetsku slavu su stekla tri vrhunska komediografa.Razlog bi moda
mogao biti u velikim mogunostima kritike vladajuih drutvenih slojeva i
obiaja,koje nalazimo u komediji,a koje su odlike prosvjetiteljstva.Vrhunski pisci
klasicistikih komedija su: Jean-Baptiste Poquelin Moliere, Carlo Goldoni i PierreAugustin Caron de Beaumarchais.
Jean-Baptiste Poquelin MOLIERE
- MOLIERE je roen u Parizu 15. januara 1622.godine.Pohaao je uveni

Klermonski koled u Parizu,a pravo je studirao na Orleanu.Umro je 17. februara
1673.godine,nakon to mu je pozlilo na na sceni.Napisao je tridesetak dramskih
djela,a najznaajnija su: Smijene precioze ili Kaiperke (Les Precieuses ridicules),
kola za ene (L Ecole des femmes), Tartif (Tartuffe), Don uan (Dom Juan),
Mizantrop (Le Misanthrope), Graanin-plemi (Les Bourgeois gentilhomme),
krtac (L Avare), Scapinove spletke (Les Furberies de Scapin),Uene ene (Les
Femmes savantes) i Umiljeni bolesnik (Le Malade imaginare).
Sudei po izvoenju i prevoenju njegovih djela moemo ga opravdano
smatrati jednim od najpopularnijih komediografa svih vremena.Kako mu je glavni
uzor bio Plaut i on je bio ne samo vrstan autor svojih djela,ve i glumac,redatelj i
voditelj glumake ekipe.U njegovim djelima vidimo utjecaje plautovske
komedije,zatim panske barokne komedije,ali ponajvie utjecaje klasicizma
(dosljednost, jednostavnost, preglednost, tenja zdravom razumu, itd.),a neke je
279
Ibidem;str.149.
478
komedije kao npr. Mizantrop pisao u stihovima,u skladu s klasicistikom

tradicijom.Moliere je u svojim komedijama na genijalan nain prikazivao ondanje
francusko drutvo,borei se protiv klasnih predrasuda,pokvarenosti aristokratije i
licemjerja klera,a njihove nedostatke podvrgavao je smijehu i poruzi.U sreditu
zanimanja njegovih komedija je pretjerivanje likova u nekoj sklonosti,koji postaju
opsjednuti time,a ta opsjednutost gotovo prelazi u tragiku,pa tako Harpagon iz
komedije krtac na kraju kae:Ni za koga ovjek ne moe staviti ruku u
vatru.Poslije toga mislim da bih i sam sebe mogao okrasti.
Sve ove osobine moemo pronai u najpoznatijem Moliereovom
djelu-krtac,koje je napisao 1668.godine,po uzoru na Plauta.Radnja ove
komedije je smjetena u Francusku,deava se u jednom danu,a glavna tema je kako
vidimo i iz naslova krtost.Radnja je podijeljena u pet inova,i jednostavna je:
Harpagon je krtac koji je opsjednut strahom da neko ne otkrije gdje je
njegov skriveni novac,sumnja u cio svijet,sviju grdi i vrijea,ukljuujui i njegovu
djecu.On se zaljubljuje u Marijanu,koja je pak u ljubavnoj vezi s njegovim sinom
Kleantom.Njegova kerka Eliza je zaljubljena u Valera koji glumi Harpagonovog
slugu,samo da bi bio blizu Elize.krtac priprema gozbu na kojoj treba ugostiti
Marijanu da bi je upoznao sa svojom djecom,ali nastaje svaa kada Kleant otkriva
svoju ljubav prema njoj.Harpagon eli kerku udati za bogatog Anselma,za kojeg se
ispostavlja da je Marijanin i Valerov otac.Kleant krade blago iz bate,a krtac misli
da je to uradio Valer jer mu je priznao da je poinio grijeh,mislei pri tome na
ljubav prema Elizi,pa zbog toga nastaje haos.Ali pojavi se Kleant i nudi Harpagonu
da izabere izmeu blaga i Marijane,a on naravno bira blago.Dogovori se vjenanje
Kleanta i Marijane,a Valera i Elize,ali samo pod uslovom da Anselmo plati sve
trokove vjenanja.
Teme Molierovih djela su ljubav,krtost,nesposobnost, ali i drugi poroci,
odnosno obian ljudski ivot sa svim njegovim negativnim stranama. Njegove
drame su pisane u pet inova, gdje opet vidimo utjecaje klasicistike poetike.
Takoer se pridrava i pravila o tri jedinstva:jedinstvo mjesta,vremena i radnje.
Sudei po njegovom bogatom opusu mnogi Molierea opravdano smatraju
najpopularnijim francuskim piscem u svjetskoj knjievnosti.
Carlo Goldoni (1707-1793)

479
-Carlo Goldoni je poznati talijanski pisac iz osamnaestog stoljea.kolovao

se u Rimu,Perugi i Riminiju,pozoritu se posvetio u Veneciji,a kasnije je otiao u
Francusku,gdje ga je Luj XV imenovao uiteljem svoje kerke.Pisao je komedije,a
najpoznatije su:Krmarica Mirandolina (La locandiera),Grubijani (I
rusteghi),Kafana (La bottega del caffe),Poljana (Il campielo) i Ribarske svae (Le
baruffe chiozzote);a tu su i djela s tematikom Dubrovnika i Dalmacije: Dalmatinka
(La Dalmatina),Mamac srca (La calmita de cuori) i varalica (L impostore).
Goldoni se ugledao na Molierea,ali nije uspio dostii njegovu slavu.Ono to
je uspio je reformisati talijansko pozorite i prilagoditi ga ukusu nove,graanske
klase.Postupno je zamijenio tradiciju commedie dell arte280,takvom komedijom koja
se u potpunosti temeljila na utvrenom tekstu,oslanjajui se na svakidanji ivot i
uobiajene ljudske tipove s izraenim karakternim osobinama.Komika se postie
situacijama i uspjelim dijalozima s elementima satire,i dojmom da su svi ljudi
podloni manama i samo ih zdrav razum moe spasiti-klasicistiki stav.On u svojim
komedijama vrlo uspjeno doarava ugoaje i tipove koji se pojavljuju.Takoer
vjeto vodi radnju,smjenjuju se dijalozi i skupni prizori sa dosta upotrebe lokalnih
govornih obiljeja.Optimizam i razumijevanje graana,ali i ironija ga vezuju za
prosvjetiteljstvo.
Pierre-Augustin Caron de Beaumarchais(1732-1799)

-Beaumarchais je bio veliki komediograf klasicizma,ali nije ostavio veliki
opus kao Goldoni i Moliere.Osim to je pisao komedije,bio je urar,uitelj
muzike,politiar i tampar,tako da nije mogao posvetiti punu panju
knjievnosti.Napisao je trilogiju Seviljski brija (Le Barbier de Seville), Figarov pir
(Le Mariage de Figaro) i Porona majka (La mere coupable),a prva dva djela su
doivjela svjetsku slavu.Ni Beaumarchais kao ni Goldoni nije dostigao slavu
Molierea,ali je u svojim djelima uspjeno ostvarivao zaplet s iznenadnim obrtima i
brzom radnjom.Kritikovao je aristokratiju,nemoral,sudstvo i kler,to je bilo u duhu
prosvjetiteljstva.
KLASICISTIKI ROMANOPISCI
U klasicizmu roman nije bio izuzetno cijenjen,ali u njegovim posljednjim
decenijama on postaje sve popularnije tivo irokih narodnih masa,ali i obrazovanih
280
tal.komedija umijea ili profesionalna komedija;vrsta talijanske renesansne pozorine igre kominog karaktera,bez
utvrenog teksta,ali sa stalnim likovima.
480
graana,posebno u Engleskoj,gdje klasicistika norma nije u tolikoj mjeri dolazila

do izraaja kao u Francuskoj.Ukus publike se bitno promijenio i upravo tada dolazi
do raslojavanja knjievnosti na visoku i trivijalnu. Najpoznatiji romanopisci epohe
klasicizma su: Francois-Marie Arouet Voltaire, Daniel Defoe, Johnathan Swift,
Henry Fielding, Laurence Sterne, Denis Diderot.
Francois-Marie Arouet VOLTAIRE (1694-1778)

Voltaire je bio najutjecajnija linost epohe,filozof,historiar,publicist,
dramatiar,romanopisac i pjesnik.Bio je ovjek koga smatramo sveznalcem,a imao
je izuzetno velik utjecaj na sve svoje savremenike.Iako slavljen,bio je ak i u
zatvoru i u prognanstvu u Engleskoj zbog stalnih sukoba i neslaganja sa vladajuim
institucijama drave i crkve.Kritikovao je sve to mu se inilo nerazumnim:dravne
institucije i ureenje, religijski dogmatizam, metafiziku, ustaljene obiaje,a posebno
glupost.Zalagao se za ljudsku slobodu i slobodu izraavanja.Nije u potpunosti
zastupao nikakva kruta pravila,pa se zato ini da nije uvijek bio dosljedan.Zbog
toga,istovremeno je bio ugledan i slavljen,i osporavan i zabranjivan.Ostavio je velik
i raznovrstan opus.Iz podruja filozofije znaajna djela su:Filozofski rjenik (Le
Dictionnaire Philosophique), Filozofska pisma ili Engleska pisma (Les Lettres
philisophiques ou Lettres anglaises) i Rasprava o toleranciji (Les Traite sur la
tolerance), od epova nacinalna epopeja Henrijada (La Henriade),od pedesetak
drama znaajne su Zaire i Merope,a od romana i pripovijedaka
Candide,Zadig,Micromegas i Naivko (L Ingenu).Uz ova,napisao je i veliki broj
naunih djela,te korespodenciju od oko 10 000 pisama.Od ovog vrlo velikog i
znaajnog opusa najvie se cijene romani i pripovijetke, koje je Voltaire lino
smatrao trivijalnom knjievnou281.
Candide ili optimizam (Candide ou l optimisme),je kratki roman,koji se
smatra vrhunskim dostignuem svjetske knjievnosti.Nakon naslova naveden je
izmiljeni podatak da ga je preveo s njemakog gospodin doktor Ralph.Ime
junaka iz naslova-Candide282 upuuje na njegove osobine,a optimizam upuuje na
ironiju poruke,jer je to pojava kada neko tvrdi da je sve dobro,iako mu ide
loe.Candide se odreuje kao filozofski roman,a Voltaire se ruga optimizmu kao
odreenom pogledu na svijet i smatra da je to besmislica.Ritam radnje u ovom
romanu je dosta brz,a stalno se smjenjuju dogodovtine glavnog junaka.On je ivio
u dvorcu svog strica,uitelj mu je bio Panglos-sljedbenik Leibnizove filozofije
optimizma,a nakon to se zaljubio u svoju rodicu Cunegondu stric ga istjera iz
dvorca.Na silu ga otjeraju u vojsku, i tada poinju njegove dogodovtine.Doivljava
potres u Lisabonu,osuuje ga inkvizicija, dvorac njegovog strica biva poruen u
281
Knjievnost prilagoena ukusu svih slojeva publike,najee na tetu umjetnike vrijednosti,a anrovi su
krimi,ljubi,porni.
282
candide,franc.=iskren,otvoren,ist
481
ratu,sree Cunegondu koju mu ele preoteti Veliki inkvizitori i neki idov,kojeg

ubije,pa nakon toga bjei s Cunegondom u Junu Ameriku.Tu se rastanu, a zatim se
vraa, sree ljudodere, dospijeva u utopijsku zemlju Eldorado,a zatim putuje u
Evropu,traei dragu, s prijateljem Martinom,koji je filozof.Nakon prolaska kroz
mnoge zemlje,pri emu je vie puta bio opljakan i prevaren,dolazi u Carigrad i
nalazi ostarjelu Cunegondu i svog uitelja Panglossa,koji uprkos svim nedaama
ostaje pri svom optimistinom uvjerenju da je ovaj svijet najbolji od svih
moguih.Zavrni komentar je uvena izreka kako je najbolje jedino obraivati
vlastiti vrt.
Uz mnotvo dogaaja,zanimljive su i dosta kritine i duhovize rasprave koje
nalazimo u ovom romanu,a tiu se tadanjih aktuelnih tema o knjievnim
vrijednostima, etikim pitanjima, vjerskom dogmatizmu, gluposti, politici,itd.
Ironija obuhvata sve ove rasprave i uperena je protiv svega i svaega,tako da niko
nije poteen,a ozbiljna ivotna pitanja su obraena kroz neku vrstu humora.
Kolika je popularnost ovog romana bila govori podatak da je za ivota
Voltirea doivio etrdeset izdanja.Ovo upozorava na promjenu vladajueg ukusa
publike,posebno u Engleskoj,gdje je klasicizam bio manje utjecajan.Roman
postepeno osvaja iru publiku,a zatim i obrazovanu.Romani koji se tada javljaju
imaju visoku umjetniku vrijednost,iako su neki shvaeni kao knjievnost za
djecu.Najvaniji pisci romana tadanjeg vremena su: Daniel Defoe i Jonathan
Swift.
Daniel Defoe(1660-1731)
Defoe je bio engleski pripovjeda.ivio je burnim ivotom,putovao Europom
i bavio se raznim poslovima,a tek kasnije je poeo pisati kao novinar i publicist, jo
kasnije je poeo pisati romane,po kojima je najvie poznat.Njegova najpoznatija
djela su: ivot i udne i neviene pustolovine Robinsona Crusoea (The Life and
Strange Suprising Adventures of Robinson Crusoe, of York, Mariner) i Zgode i
nezgode glasovite Moll Flanders (The Fortunes and Misfortunes of the Famous
Moll Flanders).Uz ova dva velika romana napisao je i Kapetan Singleton (Captain
Singleton), Pukovnik Jack (Colonel Jack) i Roxana,a zanimljiva je i historijska
hronika Dnevnik kugine godine (A Journal of the Plague Year).
482
Moll Flanders je zanimljivo djelo u tradiciji pikarskog romana, u kojem je

glavni junak ena,tako da se od ovog djela ustalila tradicija pisanja romana sa
naslovnim junakom enom,ali te romane uglavnom piu mukarci.Dakle,ovo je
potresna pria u stilu pikarskog romana,a kasnija kritika je cijenila uvjerljivost
pripovijedanja i karakterizacije likova,to se smatralo temeljnim vrijednostima
kasnijeg romana epohe realizma.
Robinson Crusoe283 je objavljen 1719.godine.Roman je zasnovan na
istnitom dogaaju,na sudbini mornara Aleksandra Selkrika,koja je bila opisana u
avanturistikom putopisu Vudsa Rodersa.Avanture kao avanture,avanture radi
avantura njega nisu zanimale toliko koliko mogunost sticanja imovine koja se u
njima prualakao i mogunost da ovjek u takvim situacijama pokae svoje
lice,svoj karakter,svoju borbenost i istrajnost.Sasvim paradoksalno u odnosu na
avanturistiku osnovu,glavne emocije romana su domainske,kuenike,a kad se
pojavi Petko,Robinson Crusoe postaje ak neka vrsta porodinog romana.
Fabula ovog romana je prilino jednostavna:opisuju se pustolovine mladia
Robinsona,koji je udio za pustolovinama i nije sluao oca da mirno sjedi kod
kue.Krenuo je na putovanje brodom,doivio oluju,a brod su mu napali
gusari.Odveli su ga u ropstvo,uspijeva pobjei u Brazil,gdje postaje vlasnik
plantae.Meutim,i dalje je volio putovanje,pa je jednom dolo do
brodoloma,nakon kojeg je kao jedini preivjeli naao na pustom otoku.Veina
romana je opis njegova snalaenja u preivljavanju:izgrauje kuicu,uzgaja
povre,izrauje pokustvo,a time mu ivot postaje podnoljiviji.Tada na otok dolaze
ljudoderi,a Robinson spasi njihovu rtvu,kojeg naziva Petko,jer ga je pronaao u
petak.Zatim se opisuje njihov zajedniki ivot,kako ga Robinson pokuava
obrazovati i odgojiti i kako podnose osamljenost.Na kraju,nakon 28 godina spaava
ih brod koji je sluajno naiao pored otoka.
Osim to je jednostavna fabula,i stil je takoer jednostavan,veliki dijelovi su
nalik izvjetajima.Upravo zbog jednostavnosti,zanimljivih pustolovina i etike,ovo
djelo se smatra uzorom djeije knjievnosti.Ipak, u ovom romanu moemo
pronai i prosvjetiteljske ideje-sve nedae koje su ga pogodile Crusoe rijeava
svojim razumom i upornou.Ono to je novina u ovom romanu je to to je glavni
junak obian ovjek,a ne plemi.Zbog izuzetne recepcije roman je postao
uzrokom brojnih djela s ovom temom u europskoj knjievnosti,pa je prema
naslovnom liku nazvan popularan anr robinzonijada.
283
Kompletan naslov:ivot i neobino udne pustolovine Robinsona Crusoa,mornara iz Yorka,koji je dvadeset i

osam godina godina ivio sasvim sam na nenaseljenom ostrvu kraj amerike obale,blizu ua velike rijeke
Orinoko,poto je bio izbaen na obalu poslije brodoloma,prilikom kojeg je stradala sva posada osim njega;sa
povijeu kako su ga najzad isto tako udesno spasili gusari.
483
Jonathan Swift (1667-1745)

Englesko-irski pisac.Zavrio je studij teologije u Dablinu,zaredio se za
anglikanskog sveenika i naizmjenino boravio u Engleskoj i Irskoj.Najprije je
zapaen sa kraim satirinim djelima o savremenim politikim,vjerskim i
knjievnim sporovima u Irskoj i Engleskoj,o katolianstvu,anglikanstvu i
puritanizmu,te o suparnitvu izmeu trdicije i modernih tenji u knjievnosti
njegovog doba.To su djela: Pria o bavi (A Tale of the Tub) i Bitka knjiga (The
Battle of Books).Pisao je i pjesme,a poslije njegove smrti objavljena je zbirka
njegovih pisama i satira Skromni prijedlog (A Modest Proposal).Ipak,svjetsku slavu
Swift je stekao svojim glavnim djelom Gulliverova putovanja (Gullivers Travels).
Gulliverova putovanja284 smatra se knjievnou za djecu,ali u velikoj mjeri
nadilazi okvire zanimljive i poune prie,i predstavljaju otru i sveopu
satiru.Fabula je dosta sloena,sastoji se iz niza putovanja,ali roman ima etiri dosta
samostalna dijela,a u svakom se opisuje po jedno putovanje.Gulliver najprije dolazi
u zemlju patuljaka,pa u zemlju divova,pa na lebdei otok naseljen udnim
uenjacima i na kraju dolazi u zemlju gdje ive razumni konji,a ljudi su postali
ivotinje.Posebno dobro su opisana prva dva putovanja,zbog okreta perspektive
pripovijedaa,gdje je on jednom div,a drugi put siuan.Patuljci-Liliputanci ga
zarobe,a onda prihvaaju,pa se zbog zbivanja na dvoru Swift ismijava spletkarenju i
ratovima koji pokreu politiku i zbivanja,a koja se pokazuju beznaajnima i
siunima.A kada je Gulliver u zemlji divova,okree sav sistem vrijednosti,pa uvia
kakvo moe biti mjesto pojedinca u odnosu na one koji su nadmoni.Znanstvenici
na lebdeem otoku,posluili su Swiftu da ismije cjelokupnu tadanju nauku,u kojo
prevladavaju besmislena istraivanja.A kada konji postaju ljudi,a ljudi
konji,pokazuje kako je ovjeanstvo neto posebno.
Pisac se koristi svim sredstvima ironije: poigrava se stalnim znaenjima,
mijenja perspektive pripovjedaa i preuveliava.Njegove ironije i satire su toliko
sveobuhvatne da se mogu porediti sa Aristofanovim Pticama. Gulliverova
putovanja je komini roman, isprepleten elementima pustolovnog romana i
fantastine proze.
Henry Fielding (1707-1754)
284
Puni naziv:Putovanje u nekoliko udaljenih zemalja svijeta.Napisao Lemuel Gulliver,najprije hirurg,a zatim
kapetan vie brodova (Travels into Several Remote Nations of the World by Lemuel Gulliver,First a Surgeon,and then
a Captain of Severals Ships).
484
Engleski pisac,kolovao se na koledu Eton i na sveuilitu u

Leydenu.Pisanje je poeo satirinim politikim dramama,a kasnije se posvetio
romanu,sa naglaenom satirom i ironijom.Njegova najpoznatija djela su: Historija
zgoda Josepha Andrewsa i njegova prijatelja g. Abrahama Adamsa (The History of
the Adventures of Joseph Andrews and his Friend M. Abraham Adams), ivot
Jonathana Wilda Velikoga (The Life of Jonathan Wilde the Great), Histrija
nahoeta Toma Jonesa (The Historyof Tom Jones, Foundling) i Amelia.Svi ovi
naslovi imaju u nazivu historiju i ivot,to upozorava na hronoloki slijed
radnje.Takva kompozicija omoguava da se opiu brojni likovi,a glavni junak je
obuhvaen kroz cijeli svoj ivot.Junaci se snalaze u nizovima kominih
pustolovina,satira je uperena protiv ondanjeg drutvenog morala i obiaja.Sve je
puno dosjetki,ala i kominih obrata u sudbinama likova.Razgranate fabule slijede
ivote glavnih junaka i porodica,likovi su najee opisani u suprotnosti izmeu
dobrodune otvorenosti i licemjerne sebinosti, a knjievna se tehnika oslanja na
tradiciju pikarskog romana i Cervantesovog Don Quiotea.
Laurence Sterne (1713-1768)

Engleski pisac,studirao je teologiju na Cambridgeu,bio upnik i kapelan,a
pred kraj ivota boravio je u Parizu.Posebno mjesto u knjievnosti stekao je
romanom ivot i misli Tristrama Shandya,dentlmena (The Life and Opinions of
Tristram Shandy,Gentleman) i neobinim nedovrenim putopisom Sentimentalno
putovanje po Francuskoj i Italiji (A Sentimental Journey through France and Italy).
Sterne u svom romanu svjesno i namjerno kri sve ustaljene konvencije u
dotadanjem pisanju romana,ali i konvencije onih koji su mu prethodili i koji e
postati uzorom pisanja romana u realizmu.Glavni lik romana, Yorick, u obliku
monologa opisuje svoju porodicu i okolinu, i to prije nego se uope rodi.Kad se
rodi-a to je polovica romana-nastavlja pripovijedanje sa brojnim digresijama,a este
su stanke,pojavljuju se i prazne stranice,umjesto rijei navedene su
zvjezdice,takice i krnje reenice,izmijean je redoslijed poglavlja i kre se osnovna
pravila pravopisa.Pri tome je i tematski naglasak na stalnim nesporazumima i
zabunama,a ivot je prikazan kao stalni tok besmislenih sitnica i kolebanja
likova.Zanimljivo je to to se roman bavi i samim sobom,i upozorava na tekoe
knjievnog stvaranja, pri tome tvrdi da nema stalnih konvencija kojih se treba
pridravati.
485
U svom putopisu, Sterne umjesto opisa mjesta, predjela i dogaaja, naglasak

stavlja na zapaanja,refleksije i osjeaje pisca.Potpisan je imenom Yorick. Za
Sternea moemo rei da je u romanu pretea modernizma,a u putopisu pretea
romantizma.
Denis Diderot (1713-1748)

Diderot je francuski pisac i filozof.Roen je u graanskoj porodici, kolovao
se kod isusovaca,ali se nije htio zarediti,pa je radio razliite poslove i postao
profesionalni knjievnik.Bio je glavni urednik Enciklopedije,za koju je napisao i
brojne lanke o raznim oblastima i djelatnostima.Pisao je i filozofske rasprave,a
najznaajnije su: Filozofske misli (Pensees philosophiques) i Pismo o slijepcima za
one koji vide (Lettre sur les aveugles a l usage de ceux qui voient).U ovim
raspravama zalagao se za materijalizam-zbog ega je bio i u zatvoru-a kasnije se
bavio umjetnikom kritikom i pozorinom teorijom.Od proznih umjetnikih djela
najpoznatiji su romani : Rameauov neak (Le Neveu de Rameau)i Jacques fatalist
(Jacques le Fataliste) i jedna dua pripovijetka Redovnica (La Religieuse).Od
drama najpoznatije su mu Nezakoniti sin (Le Fils naturel) i Glava obitelji (Le Pere
de famille).
U historiji knjievnosti smatra se da je Diderot bio bolji teoretiar nego
stvaralac jer su njegova djela o dramskoj umjetnosti i danas vrlo aktuelna, a to su:
Paradoks o glumcu (Paradoxe sur le comedien), Razgovori (Entretiens) i O
dramskoj poeziji (De la poesie dramatique).Njegovi romani su uveliko posveeni
pitanjima morala i drutvene nepravde-to je odlika prosvjetiteljstva. Za njegove
drame smatra se da nisu osobito uspjele.
Gottholm Ephraim Lessing (1729-1781)

Njemaki dramatiar,filolog,publicist, didaktiki pisac i kritiar. Studirao je u
Leipzigu, a nakon to se preselio u Berlin posvetio se drami, pozorinoj kritici i
filologiji. Najvanija su njegova dramska ostvarenja,i smatra se najuspjenijim
486
dramatiarem epohe,a ta djela su: Miss Sara sampson,Mirna von Barnhelm, Emillia
Galotti i Mudri Nathan (Nathan der Weise).
Lessingove drame se ni u kom sluaju ne pridravaju klasicistikih pravila,a
preporuuje da se u svemu treba ugledati na Shakespearea.Miss Sara Sampson
smatra se graanskom tragedijom,novim anrom u kojem su zadrane tek
odreene postavke o kompoziciji,likovi vie nisu kraljevi i plemii,nema uzvienog
stilaa zaplet je smjeten u graansku sredinu u Engleskoj,koja je ve tad shvaena
kao zemlja sa graanskom tradicijom.Emillia Galotti je tragedija u kojoj je naglaen
protest protiv nasilja i neumoljivih vladara.Komedija Minna von Barnhelm se
smatra njegovim najuspjelijim djelom,a tu on iznosi svoje prosjetiteljske stavove da
praktini razum dobiva prednost pred apstraktnim moralnim naelima.Drama
Nathan Mudri smatra se izuzetnim djelom o potrebi ravnopravnosti religije i
svjetonazora,te o naelu tolerancije.
Osim drama pisao je i kritika djela,od kojih valja spomenuti: Laokoonrasprava o razlikama pjesnitva i likovnih umjetnosti i Hamburka dramaturgija
(Hamburgische Dramaturgie)-zbirka pozorinih kritika.Lessing je takoer pisao i
basne,ali u tome je puno uspjeniji bio Jean de La Fontaine.
Jean de La Fontaine (1621-1695)
Francuski pjesnik,prozaist i dramatiar.Iako je pisao razne knjevne vrste
(pjesme,drame,pripovijetke), svjetsku slavu su mu omoguile Prie i pripovijesti u
stihu (Contes et nouvelles en vers) i Basne (Fables) u dvanaest knjiga.Prvo djelo je
zbirka pria kojima se vjeto oblikovanim stihovima govori o ljubavnim i
porodinim zgodama,uz mnogo smisla za komiku.
Basne su objavljene u dvije velike zbirke, meu kojima postoje razlike:prva
se sastoji od adaptacija i prerada ponajvie Ezopovih basni,a u drugoj se nalaze i
autorske prie,s vidljivim orijentalnimutjecajem.La Fontaineove basne su pisane u
metriki raznolikim i slobodnim stihovima,imaju kratku potpunu fabulu,a
kompozicija je kao u malih komedija,s ekspozicijom,zapletom i raspletom,a pouka
je u samom izlaganju.Iako je pruzeo ve utvren oblik,ipak je vjetom obradom
uveo sopstveni stil:prie su uglavnom neto due,zapaaju se detalji,u porukama
pronalazimo i tadanju moralnu problematiku,a cjelokupna struktura odgovara
klasicistikoj odmjerenosti.
487
RACIONALIZAM I PROSVJETITELJSTVO
Jo u humanizmu i renesansi esto se javlja misao da ovjekov razum treba
da postane osnovna pokretaka sila ljudskog progresa. Mislioci sedamnaestog i
osamnaestog stoljea su poeli racionalno (tj. uz pomo svog razuma) shvatati ivot
ovjeka i njegovu prirodnu okolinu i izvoditi svoje zakljuke iz vlastitog
promatranja prirode i ivota,i iz sopstvenog slobodnog razmiljanja o ovjeku i
svijetu.Taj duh misaone smjelosti i racionalistikog tumaenja svijeta otvorio je
novu veliku epohu u razvoju evropske misli,koju nazivamo dobom prosvijeenosti
ili prosvjetiteljstva.Francuski filozofi Paul Holbach (1723.-1789.) i Denis Diderot
(1713.-1784.) tumaili su svijet i prirodu kao rezultat sloenih procesa same
materije.Tom razvoju filozofske misli u sedamnaestom i osamnaestom stoljeu
najvie su doprinijeli Francuz Rene Decartes (1596.-1651.), Englez John Locke
(1632.-1704.) i David Hume (1711.-1767.), Holananin Baruch de Spinoza (1632.1677.) i Nijemac G.W. Leibniz (1646.-1716.).
Jedna od ideja mislilaca tog doba bila je da se ovjek raa po prirodi dobar i
da mu je dua ista kao neispisan list papira (tabula rasa), a da od njegovih
iskustava u ivotu i od drutva u kojem ivi zavisi ime e taj list biti ispisan,tj.
kakav e ovjek postati.Zato su ti tzv. prosvijeeni mislioci smatrali da pravilan
odgoj predstavlja glavno sredstvo formiranja ovjekove linosti,ureenja njegovog
ivota i uspostavljanja razumnog poretka u drutvu.I oni su postavili sebi zadatak
da obrazuju i odgajaju itaoce,da im proiruju vidike i da ih na taj nain oslobode
neznanja,religiozne iskljuivosti i duhovne potinjenosti.Tenje pokreta pokazuje
poduhvat francuskih prosvjetitelja,tzv. enciklopedista,meu kojima su bili najvei
umovi onoga vremena:Denis Diderot,Montesquien,Voltaire i Jan Jacques
Rousseau,koji su u 35 knjiga prvi put sakupili i sredili sva dotad steena znanja o
488
ovjeku i prirodi (Enciklopedija 1751.-1772.).O znaenju tzv. enciklopedista

govori moda vie od svega i to to su oni postali velikim dijelom tvorci i pokretai
onog duha koji je doveo do Francuske revolucije 1789.godine,koja je izmijenila
evropsku,pa i svjetsku historiju.Enciklopedisti su u znatnoj mjeri nadahnuli i
politika zbivanja u ostalim zemljama,takva zbivanja koja su dovela do sloma
feudalizma i nastanka novog,graanskog drutva.Historiari evropske i svjetske
knjievnosti suoeni su tako sa dva temeljna pitanja:prvo,mogu li se klasicizam i
prosvjetiteljstvo odijeliti kao dva zasebna razdoblja,ili ih valja spojiti u jednu
epohu?I drugo,valja li dati prednost knjievnoj tehnici,to bi vodilo prema
mogunosti da se ipak sve smjesti u okvire klasicizma?Ni na jedno od tih pitanja
nema usaglaenog odgovora.
Dosljedni postavljenom zadatku,pisci su najvie pisali didaktike
spise,filozofske rasprave,trktate o odgoju i ureenju drutva.U isto vrijeme,oni su
naroito njegovali satiru,jer su shvatili da ona predstavlja efikasno sredstvo
obraunavanja sa svim ljudskimi drutvenim manama,a naroito s
glupou,zaostalou,mranjatvom i tiranijom.Najznaajniji satiriari tog vremena
svakako su engleski romansijer Jonathan Swift (1667.-1745.), sa svojim satirinim
fantastino-alegorijskim romanom Guliverova putovanja (1726.g.), francuski
pisac i filozof Voltaire i ruski basnopisac Ivan A. Krilov (1768.-1844.).Poto je na
historijsku scenu stupilo graanstvo,kao nova i snana drutvena klasa,u
knjievnosti su se javila mnoga djela koja govore o ivotu graana.Upravo u to
vrijeme dolo je do punog procvata romana i tzv. graanske drame,koji su
postepeno sasvim potisnili velike klasicistke forme u stihu:ep i tragediju.
Jedan od prvih romansijera,Daniel Defoe (1660.-1731.) objavio je
1719.godine svoj poznati roman Robinson Crusoe,u kojem je u prii o
brodolomniku na pustom ostrvu izloio osnovnu tezu prosvijeenosti:ovjek svojim
razumom i iskustvom moe savladati sce prepreke u ivotu.Osim Defoa,razvoju
romana kao sve popularnije knjievne vrste doprinijeli su i drugi engleski
romansijeri tog vremena:Samuel Richardson,iji je roman Pamela (1740.g.)
postao najitanije tivo engleske graanske klase osamnaestog vijeka;Henry
Fielding,iji je roman Tom Jones (1749.g.) postao uzor kasnijih pikarskih
romana,koji govore o skitnicama i probisvijetima i prikazuju razliite sredine kroz
koje se kree njihov glavni junak; i Tomas Sterne,iji je roman Tristan Shandy
(1764.g.) postao prototip romana o odgoju.U isto vrijeme u Francuskoj je djelovao
Jean Jacque Rousseau,otar protivnik feudalizma i apsolutizma i neumoljivi kritiar
drutvene nejednakosti,koji je objavio niz romana (Emil ili O odgoju, Nova
Eloiza,i dr.), u kojima se zalagao za ovjekovo osloboenje od svih stega i
predrasuda savremene civilizacije zasnovane na nejednakosti i drutvenim
nepravdama.Tu svoju ideju on je dosljedno razvio,pa se zaloio za ovjekov
povratak u prirodno stanje, tj. u slobodnu prirodu,u kojoj vladaju prirodni odnosi
meu biima.Te ideje su po njemu dobile ime rusoizam. U epohi klasicizma i
prosvjetiteljstva tako,posebno u kasnijem razdoblju,roman postepeno zamjenjuje ep
489
i tragediju u smislu vrhunskih knjievnih ostvarenja. Dok ga je klasicizam u skladu

s naelima svoje poetike drao niom knjievnom vrstom,posebno prosvjetiteljstvo
daje mu velike mogunosti uvoenja komentara koji odgovaraju naelima razumske
kritike analize drutvenog ivota,pri emu se moe lahko ouvati moralizam. Ukus
se oito do kraja sedamnaestog i poetka osamnaestog stoljea postepeno
mijenjao,pa su najvei pisci sve vie naputali zamisao o strogim pravilima u
knjievnom umijeu i oponaanju antike.
Tokom ove velike knjievne epohe,zapoinje mnogo toga to e se tek u
iduim epohama razviti,a u nekim se djelima ve nazire epohalni preokret
cjelokupne knjievnosti koji e donijeti romantizam.
PROSVJETITELJSTVO U JUNOSLAVENSKIM ZEMLJAMA
Sredinom osamnaestog stoljea prosvjetiteljske ideje su poele prodirati

meu June Slavene. U uvjetima krajnje zaostalosti i nepismenosti irokih slojeva
naroda,pisci su preuzeli na sebe ulogu prosvjetitelja,pa su nastojali popularizirati
napredne ideje savremenih zapadnoevropskih mislilaca. Tako je Dositej
Obradovi,najznaajniji predstavnik prosvjetitelja kod Srba,isticao:
Knjige,brao moja,knjige,a ne zvona i praporce! Knjige,predragi i
neprecenjeni dar neba,prosvetenih umova ponosite keri!
Prosvjetiteljstvo u Hrvatskoj
U to vrijeme su mnogi hrvatski pisci pisali i tampali knjige namijenjene
narodu,s ciljem da ga izvedu iz neukosti i bijede. Tako je Slavonac Antun Matija
Reljkovi (1732.-1736.) objavio moralistiko-didaktiki spjev Satir iliti divji
ovik (Drezden,1762.g.),u kojem je htio da u svojoj Slavoniji ukloni s puta
pridsude i zle obiaje,koji,duboko ukorijenjeni,ovaki plemenit vilajet naruili
jesu,kako je sam pisao u svom predgovoru. On se posvetio podizanju kola i
unapreivanju seoskog gospodarstva,a napisao je i Novu slavonsku i njemaku
490
gramatiku (1767.g.),da bi svoje Slavonce nauio pisati maternjim jezikom,jer je

znao da samo obrazovani ljudi mogu svoju zemlju unaprijediti i u kulturnom i u
gospodarskom pogledu.
U istom duhu djelovao je i dalmatinski franjevac Andrija Kai Mioi,koji je
1756.g. u Veneciji objavio svoj Razgovor ugodni naroda slovinskog,s ciljem da
tim svojim prostim itateljima priblii burnu historiju slavenskih naroda,i to u formi
narodne epske pjesme. Namijenivi svoju Pismaricu najirim slojevima
naroda,ovaj Starac Milovan,kako je sam sebe nazivao,oponaao je narodne
guslare i u formi narodne pjesme opjevao je dogaaje iz dalje i blie historije
naroda slovinskog,i to sa irokog prostora od Skadra do Zadra,od Mostara do
Kotara,kako je to sam oznaio. Ali za razliku od narodnih pjevaa,on je siee
svojih pjesama nalazio u historijskim dokumentima i starim ljetopisima,pa je
opjevao uglavnom istinite dogaaje,i to s tenjom da o njima kae punu istinu. Duh
narodne pjesme i narodne predaje,najee je bio jai od njegove tenje za
historijskom istinom,pa veina pjesama u njegovom Razgovoru ugodnom naroda
slovinskog ipak najvie nalii na usmene narodne legende.
Racionalistiki i prosvjetiteljski karakter ima knjievno djelo Zogrca Tita
Brezovakog (1757.-1805.),ije su komedije Matija grabancija dijak (1804.g.)
i Diogene (1832.g.) napisane u ivom govoru kajkavskih krajeva oko Zagreba.
Prosvjetiteljstvo u Sloveniji
U Sloveniji su se prosvjetiteljske ideje pojavile oko 1750.g.,izazvavi pravi
procvat knjievnog stvaranja na narodnom jeziku. Slobodoumni pravnik Anton
Toma Linhart (1756.-1795.g.) posvetio se prouavanju slovenske historije,a slavu
je stekao kao prvi slovenski dramatiar,premda su njegove komedije Matiek se
eni i upanova Micka zapravo prerade stranih komada (Rihtera i Bomarea). U
to vrijeme djelovao je i Valentin Vodnik (1758.-1819.g.),koji se razvio u vrlo
plodnog pisca i najboljeg slovenskog pjesnika tog vremena. On je skupljao i
narodne pjesme,pripremao razliite knjige za narod,pisao udbenike za kole,a
pokrenuo je i prve slovenske novine,tj. Ljubljanske novice. Svi slovenaki
prosvjetitelji ulagali su mnogo truda da bi postigli jedinstven knjievni jezik i
pomou njega ujedinili svoj narod,koji je tada bio podijeljen,jer je ivio u vie
austrijskih pokrajina.
491
Prosvjetiteljstvo u Srbiji
Stavljajui se u slubu naroda i njegovog napretka,prosvjetitelji su nastojali
svoja djela pisati na narodnom jeziku. A to je na poseban nain bilo znaajno za
srpske pisce,jer je srpski knjievni jezik dotad bio tu narodu. Srpska knjievnost je
do poetka osamnaestog stoljea bila pisana na srpskoj redakciji staroslavenskog
jezika,a onda je,pod uticejem ruskih uitelja koji su doli u Junu Ugarsku
(dananju Vojvodinu),u upotrebu ula ruska redakcija staroslavenskog jezika,tzv.
ruskoslavenski jezik. Njim su pisali i govorili obrazovani slojevi srpskog
drutva,naroito u Vojvodini,koja je tada bila centar srpske kulture. Tek s prodorom
prosvjetiteljskih ideja srpski pisci su poeli svoj jezik prilagoavati narodnom
govoru,iako se nisu mogli potpuno osloboditi uticaja slavenosrpskog jezika,jer oni
jezik svog naroda nisu dobro ni poznavali. ak ni najznaajniji knjievnik meu
njima,Dositej Obradovi (1742.-1811.g.),nije uspijevao pisati na istom narodnom
jeziku,ve je upotrebljavao mnoge izraze iz slavjanoserbskog jezika.
ZAKLJUAK
492
Epohu koja se javlja krajem sedamnaestog i traje najvei dio osamnaestog

stoljea,dakle epohu klasicizma i prosvjetiteljstva,moemo smatrati veoma
znaajnom u evropskoj,ali i svjetskoj knjievnosti,i to iz vie razloga.Jedan od njih
je svakako veliki broj uspjenih umjetnika,time svakako i knjievnika,ali i
naunika.Najznaajniji pisci su:Pierre Corneille,Jean Racine,Moliere,Goldoni,
Voltaire,Defoe,Swift,Sterne,Diderot,Lessing i La Fontaine.Tu su naravno i djela tih
velikana umjetnosti,a ona su mnogobrojna.I knjievnike i djela predstavili smo u
naem seminarskom radu.
Ono po emu je klasicizam prepoznatljiv je oslanjanje na zdrav razum,ega
su se pridravali svi pisci ove epohe,ali ne samo oni,ve i vodei mislioci i
naunici.Osnove i uzore svoje poetike knjievnici tadanjeg vremena traili su
antici,u Aristotelovoj i Horacijevoj Poetici,koje je uspjeno preradio Nicolas
Boileau.U njegovoj Poetici moemo pronai sve naputke za dobro knjievno
stvaranje,kako se smatralo u klasicizmu.Ipak tih pravila najvei pisci najee se
nisu u potpunosti pridravali,a moda je ba u tome njihova veliina,jer kako kae
Felix Lope de Vega:Jer ponekad ono to je protivno pravilima ba zato
zadovoljava ukus285.Ono to je zanimljivo za ovu epohu je razdvajanje knjievnosti
na visoku i nisku,prvo u smislu tragedije i komedije,a ve pred kraj
epohe,javljanjem romana,posebno u Engleskoj.Upravo tu dolazi do javljanja
osobina epohe koja e uslijediti-romantizma.
LITERATURA:
285
Teorijska misao o knjievnosti;Petar Milosavljevi;Svetovi-Novi Sad;1991;str.121.
493
1.Lei, Zdenko: itanka za drugi razred gimnazije, Sarajevo Publishing; Sarajevo,

2001.
2.Milosavljevi, Petar: Teorijska misao o knjievnosti, Svetovi-Novi Sad, 1991.
3.Solar, Milivoj: Knjievni leksikon, Matica Hrvatska, Zagreb, 2007.
4.Solar, Milivoj: Povijest svjetske knjevnosti, Golden marketing, Zagreb, 2003.
5.Solar, Milivoj: Teorija knjevnosti, kolska knjiga, Zagreb, 2001.
6.Vujaklija, Milan: Leksikon stranih rei i izraza, Prosveta, Beograd, 1980.
SADRAJ:
UVOD.................................................................................................................1
494
KLASICIZAM U KNJIEVNOSTI I UMJETNOSTI.......................................2

KLASICISTIKA TRAGEDIJA........................................................................6
KLASICISTIKA KOMEDIJA........................................................................10
KLASICISTIKI ROMANOPISCI..................................................................13
RACIONALIZAM I PROSVJETITELJSTVO.................................................21
PROSVJETITELJSTVO U JUNOSLAVENSKIM ZEMLJAMA.................23
ZAKLJUAK...................................................................................................26
LITERATURA.................................................................................................27
SADRAJ.........................................................................................................28
FILOZOFSKI FAKULTET
ESEJ
PREDMET: Umjetnost eseja
TEMA: Kritiki prikaz Baagievog eseja o Omeru Chajjamu
MENTOR:
Dr. sc. Azra Verlaevi, doc.
STUDENT:
Amira Osmanievi
495
TUZLA, 2008.
OMER CHAJJAM
Baagiev esej o Omeru Hajamu zapoinje opisivanjem ulice Telali, gdje se obavljaju licitacije, a vidjet emo i zato.
Na poetku ovog eseja izraeno je pjesnikovo razoarenje jer ba na tom mjestu upoznaje golotinju ivota, jer se
upravo tu bezobzirno i jeftino prodaje ono to se cijeloga ivota i za skupe pare nabavljalo.
Baagi vidno zapaa da se oko ostavtine siromaha okupi tek nekoliko siromaha, a oko ostavtine bogatih okupi se
itava svjetina da se ne moe ulicom proi. Baagi se 1915. prvi put zaustavio kada je vidio telalbau kako dri dvije
knjige i vie: Kuran prvi put. Opazio je da su to spisi i kao iz ale dobacio: dvije krune. Neko dodade jo
dvadeset filira a Baagi digne na dvije krune. Nakon tree ponude spisi su bili u rukama naeg pjesnika. Dok je
ekao na kusur on je otvorio spise i proitao Rubbijati Omer Chajjam. Sav u udu, on je elio saznati ko je vlasnik
imetka. Tad je sanao da je to bio neki esnaf po zanatu kazanija. Istovremeno, od jednog starca saznaje da je esnafov
djed bio hoa i da je pouavao djecu i imao puno itaba. Baagi ali to nije upitao starca kako se zvao prijanji
vlasnik dragocjenih rukopisa koji je itao klasina djela prvih reprezenata perzijske mistike. Ali je ipak preko ale i za
tri krune otkrio umijee velikog perzijskog pjesnika, kojeg e preko vlastitog poetskog zanosa prenjeti na nae
prostore. Baagi, izmeu ostalog saznaje da je taj vrsni poznavalac perzijske mistike imao marljivosti da proita
stotinu djela i bio sposoban da izabere najljepe lanke i stihove. U spisima koji su se nali u rukama Baagia bilo je
370 rubija od Chajjama, koje je ovaj na duak proitao. Od prije je pjesnik poznavao Chajjama, jo iz njemakih i
drugih prijevoda. Meutim, ove u njemu rubije izazvae neko vie uvstvo, koje nije osjetio niti prema jednom
drugom pjesniku. Chajjamove rubije u orginalu, gdje su izlivene sve tajne srca i due u jednom zvunom jeziku
drukije osvajaju nego najsavreniji prijevodi. Taj jezik i danas slui perzijskim pjesnicima kao uzor-jezik, a rubija
kao forma u kojoj se odijevaju poletne filozofske misli. Na je vrijedni pjesnik od tada elio saznati sve o njemu,
njegovom ivotu i stvaralatvu, te se obrati istonom knjiaru i zamoli ga da mu nabavi to vie izdanja i rasprava o
njegovom djelu. Doao je do tri orginala i tri prijevoda. Toliko impresioniran ovim pjesnikom Baagi misli da je
ovaj slavni ovjek treba biti poznat i na Slavenskom Jugu.
* Baagi o ivotu i djelu Omera Chajjama *

Perzijanac iz XI vijeka, koga Istok slavi kao astronoma, a Zapad kao pjesnika filozofa:
Njegovo puno ime Gijasuddin Ebalfettah Omer b. Ibrahim s prijevodom Chajjam. Rije Chajjam oznaavalo je u
arapskom jeziku ovjeka koji tka i gradi adore. Tkanje adora bio je zanat Omerove porodice. Ebu Tahir, dobrotvor,
koji je u njemu otkrio talenat prui mu materijalnu pomo da pohaa kolu i temeljito se naobrazi. Pripravne i vie
nauke sluao je u zaviaju. U ono vrijeme niabursko sveuilite bilo je na glasu, a na njemu je predavao glasoviti
profesor Imami Muveffak, koji je kao uenjak slovio na cijelom Istoku. Na istom sveuilitu kod istog profesora
sluali su predavanja jo dva slavna ovjeka: Ebul- Kasim i Hasan Sabbah. Predaja govori da su se ova trojica
zavjetovali: koji god od njih trojice doe na poloaj da e se ovoj dvojici od pomoi nai. Ebul- Kasim se prvi
496
progurao u dvor Selduka i za vlade sultan Alp Arslana postao prvi vezir. Ni Chajjam ni Sabbah nisu propustili
priliku da biveg kolegu podsjete na aki zavjet. Kod jednog profesora sjede sva trojica i sluaju predavanje. Jedan
od njih ( Ebul- Kasim) postaje veliki dravnik i protektor znanosti i umjetnosti, drugi ( Hassan- Sabbah) fantastini
ismaelit i utemeljitelj anarhistike sekte Assasina, a trei (Omer Chajjam) glasoviti pjesnik filozof i astronom XI
vijeka.
to se tie pouzdanih podataka o njegovom ivotu, zna se da se pjesnik isticao u svim znanostima koje su se tada na
Istoku predavale. Godine 1074. po nagovoru Nizamul Mulaka pozvao ga je Delalludin Melekah u Merv i povjeri
mu da sastavi komisiju od astronoma koji e sastaviti kalendar. Taj kalendar zvao se Takvimi Delakli i on jo i
danas vrijedi u Perziji. U Bagdadu je izradio Melekahove astronomske tabele. Tokom boravka u Bagdadu bio je
izvrgnut napadima ortodoksne uleme, koji ga optuuju za neznabostvo. Da se ispria pred javnosti i uutka
protivnike, odlui se na teko putovanje, da hodoasti Meku i Medinu. Kada je umro Melekah, Chajjamovu boravku
u Bagdadu i njegovim astronomskim studijama doao je kraj. Chajjam se sklonio u svoj zaviaj gdje se borio sa
nepogodama vremena i oskudice. Za to je vrijeme izradio glasovito djelo o algebri, u kojem nam je rekao mnogo o
svome tekom poloaju u vrijeme propadanja drave Selduka u graanskim ratovima. U predgovoru djela stoji:
Mi smo bili svjedoci kako su propali ueni ljudi i spanuli na neznatnu esticu. Broj im je tako malehan, kako su
veliki njegovi ljudi. Kruta sudbina uprtila ih je meusobnom obvezom, dok ive da rade na usavravanju znanosti. Nu
veinu njih koji se dan- dananji izdaju za
uenjake, taje istinu laima i ne prolaze okvir nazovi- uiteljstva, jer svoje znanje stavljaju u slubu materijalnim i
niskim svrhama. Ako sretnete ovjeka koji tei za istinom i ljubi istinitost, koji odbija pretvaranje i la, a kloni se
opsjena i sljeparija, on postaje predmetom prezira i rugla.
On je, najvjerovatnije, bojei se Assasina druio se samo sa nekoliko prijatelja. Jedan od njih je i Abdurrezak, a meu
njima je bila i Muza, vjerna drugarica kako kae Bodenstendt, - kojoj je u svjetlim i crnim danima povjeravao sve
tajne duha i srca u lijepom i zvunom jeziku, koji je u ono doba najljepe cvao i kojim je Chajjam dobro baratao. Kad
su se stiali graanski ratovi doli su za njega bolji dani. U osamdeset treoj godini ivota 1123. umro je u Niaburu.
Umro je nakon veernje molitve i nakon to je prozborio: Boe, zaista sam nastojao da te upoznam koliko sam bio u
stanju. Oprosti mi! Moja spoznaja Tebe neka bude moj zagovornik kod tebe. Kad je to rekao rastao se vjeno sa
duom, pripovjeda ehrizuri. elja mu je bila da se ukopa kraj stabala koja dva puta godinje cvjetaju (eftelija i
kruka), tako je i uinjeno. Prijatelji i uenjaci dali su mu poasni naziv Huddetul- hakk, to znai dokaz istine.
Taj je naslov doista i zasluio, jer se nije ustruavao rei istinu pa makar ona bila gorka i ulemi i narodu. Ljubav
prema istini pribavila mu je prijatelje i meu protivnicima.
Bio je struan u tumaenju Kurana i tradicije, u poznavanju arapske i perzijske poezije i kapacitet na polju filozofije
i egzaktnih znanosti.
Iza sebe je ostavio, veinom na arapskom pisana sljedea djela:
Demonstracije algebarskih problema.
O nekim potekoama u djelu Euklidovu.
Jedna metafizika disertacija.
Rubije
Ta su djela do danas sauvana a naredna su poznata samo po imenu
Priruna knjiga o prirodnim znanostima
Mizanul- hukm
497
Levazimul emleine (o godinjim dobima i klimi)
El vudul i El kevnu teklif.
Ljudi sa Zapada, ako nisu dugo boravili i kretali se meu raznim drutvima na Istoku ne razumiju nain ivota i
uivanja Istonih pjesnika i uenjaka, koji su bili odani epikurejstvu. Po predaji i prii Baagi nam daje kratke
slike tog uivanja i ivota: Zamislite momenat:
Sunce plamti u rumenilu i zadnje zrake ostavlja na terasi, pod kojom se stara baa pod kojom se stere baa,
gdje cvjetaju rue i jasmini, pjevaju ptice pjevice i ubore bistri adervani. Na toj terasi sjedi pjesnik sa nekoliko
prijatelja, pred njima je vr malvazije, nekoliko suda biranih za mezeta. Ski stoji podvi ruke i pazi na svaki mig
pojedinog gosta, da smjesta izvruje zapovijedi. U takvom drutvu obino se nareuje pokretom ghlave ili ruke,
da se razgovor ne prekida.
Kad svagdanjim radom izmuenim gostima i domainu vino ulije energije i dade poleta, obino se jezik
razvee uenim i neukim ljudima. Neuki pjevanjem narodnih pjesama daju oduka svome veselju, a ueni
otvaraju razgovor o aktuelnim i znanstvenim pitanjima. Zamislite Chajjama u takvom drutvu, pa e vam odmah
sinuti pred oima: kako su nastale rubije. Branio je ivom rijei svoje nazore, dok je mogao da ne prekorai
granice erijata, a kad je doao u kripac, dozvao je Muzu u pomo i jednom rubijom rekao to ne bi mogao rei
u nevezanom govoru.
Momenat i razgovor stvarao je rubije, a ta e dalje biti s njih pjesnik se nije brinuo. Prijatelji biljeili su ih za
uspomenu, a protivnici prepisivali ih da ga kompromituju u javnosti. Eto tako ih je sauvano nekoliko stotina, a
sigurno ih je dosta izglodao zub vremena i unitila ortodoksna ulema, koja je znala takve i sline umotvorine
predati vjenoj zaboravi.
Chajjamove se rubije smatraju, danas, encikopedijom umnog razvia islamskih naroda.
Chajjama su prevodili mnogi, ali on je ostao nezapaen sve dok nije 1859., engleski pjesnik Edward Fitzgerald u
klasinom jeziku preveo 1001 rubiju i objelodanio pod naslovom Rubaiyat of Omar Khayyam, poela se za
njega zanimati ira javnost u Evropi i Americi. Kraljica je Viktoria pozdravila prevodioca pjesmom u kojoj veli:
Tvoj zlatni istonjak, tvoj prostoduni neznaboac Omar je zvijezda prethodnica, koja se sa suncem moe
takmiti kad izlazi na horizont.
Klasini Fitzgeralov prijevod Chajjamovih rubija upozorio je i druge evropske narode a velikog Perzijanca.
Meu prvim istie se francuski konzul u Teheranu J. B. Nicolas, koji u drutvu perzijskih uenjaka sakupi 464
rubije i prevede ih u prozi na francuski nain. Na zapovijed Napoleona III zajedno orginal i prijevod budu
objelodanjeni u dravnoj tampariji 1867. Theophil Gautijer iznio je vrijednost rubija i dokazao ivom rijei
veliinu Chajjama kao pjesnika filozofa.
Na odbranu Chajjamovih umotvorina ustao je i glasoviti orijentalist James Darmesteter. Francuska knjievnost
pokazuje na nekoliko prijevoda njegovih rubija u pjesmi i prozi.
Premda su Hammer i Rckert davno upozorili Njemce na Chajjama, istom su 1878. prvi prijevod od 336. rubija
dobili od grofa A. F. Schacka pod naslovom: Strophen des Omar Chijam. Tri godine kasnije preveo je Fr.
Bodenstendt 467 rubija i objelodanio ih pod nazivom: Die Lieder und Sprche des Omer Chajjam.
Prevoen je jo na danski, ruski, maarski i turski jezik.
498
Francuz Tailhade napisao je omanu raspravu : Omar Khayyam i otrov inteligencije.

Za svoj pronalazak Baagi e napisati:
Prizivajui Chajjamov duh u pomo izabrao sam iz moga rukopisa i carigradskog izdanja 1001 rubiju, koje
neosporivo drim da su autentine, i preveo ih drei se orginala kao pijana plota. Ako nau odziva u naoj
javnosti, nastaviu rad i prema najboljem uvjerenju prevaati samo autentine umotvorine simpatinog
Perzijanca, koji me s dana na dan sve vie zadivljuje i privlai u kolo oboavatelja, kojih imade, kako smo uli,
svuda po svijetu.
*Hajjam kao izvor Baagieve pjesnike poetike i ideologije*

Prevodei Hajjamove Rubije Baagi je otkrio izvore jednog dijela vlastite pjesnike poetike i ideologije,
meu kojima je i : rubaijski oblik, slobodu duha, slobodan pristup vjeri, zastupanje ljudske slobode i
misticizam. Izmeu Hafiza i Hajjama moe se situirati znatan dio Baagieve intimne poetike.
Postoji itav niz Baagievih pjesama koje odiu ivou i neposrednou perzijskog poetskog hedonizma sa
ambijentom ulistana, vina, drage i ljubavnih snova, totalitetom uivanja u ljubavi, te sa duhovnom
porukom onima koji stoje izvan pjesnikog kruga, to podsjea na Hajjama. To se moe vidjeti iz sljedeih
stihova:
Boe mio na svemu ti hvala

Ima l ita ljepe na svijetu,
Ve rumena kad procvate lala
A polete pele po cvijetu.
Zatim:
Vi uzalud proljevate
Kad mi vinsku burad razbijamo;
Vi muite umorene ljude
Kad mi burno u kolu igramo.
Nestanim i ivim ritmom stihova, konkretnou slika i jasnoom izraza Baagi je u ciklusu Aiklije uspio
ostvariti utisak lepravosti, eterinosti i lahkoe, to je obiljeje Baagieve ljubavne lirike uope.
Prototip ovakve Baagieve lirske strukture je pjesma : Na krilaca:
Na krilaca pjesme lahke
Sjedi, duo moje due
Da te nosim u Perziju
Gdje mirisni zefir pue.
Pjesma doarava umjetniki ivi ambijent Perzije kao pjesnikog carstva, idilinu atmosferu ruinjaka i
slavuja, mladosti i vina:
Gdjeno vale Raknabada
499
ulistani arni krue,

Gdjeno mlade ulijanke
Pjesnicima vino slue.
Refleksivno mistina poezija

Baagi je prevodei i prouavajui djela Hajjama i drugih orijentalnih pjesnika, neke elemente iz te poezije
nastojao da unese i u svoju poetiku to se, kao to smo vidjeli, osjetilo najprije u njegovoj ljubavnoj lirici, da
bi se proirilo u Bekrijankama i u poemi Harabat, te se konano uobliilo u poetsko- filozofskom ciklusu
Na puini svjetla.
Hedonizam se kao emocionalna sklonost i etiko stanovite po kome je tjelesni uitak najvia ivotna
vrijednost razliito shvata u poeziji evropskog Zapada i u poeziji islamskog Istoka. Iako su evropski
romantiari nastojali da proniknu u tajne istonjake poezije, nisu nikada do kraja shvatili mistiku
simboliku i duhovnu alegorinost hedonistike poezije, zbog toga to u ovoj poeziji vino nije alkoholno pie,
nego ljubavna opijenost prema boanstvu, a ena draga je samo to boanstvo.
ovjek se na toj realistiko mistikoj relaciji od pia do drage ustvari liava svoga ja i nestaje u
boanstvu.
U Baagievom ciklusu Bekrijanke vino i dijonizijski zanos pokazuju se u itavom nizu poetskih
formulacija. Na ideji hedonizma Istoka, da se mistini pjesnik nalazi u prisustvu boanstva, stvorena je i
mistiko poetska metafora, odnosno alegorija o harabatu, krmi u kojoj su pjesnici predstavljeni kako
piju vino, a slue ih mlade krmarice koje doaravaju unutranju spoznaju ljepote.
Safvet- beg Baagi je sljedei svoje uzore, prije svega Hajjama, bio jedan od naih najveih pjesnika
istonih bogastava duhovnog stvaralatva.
FILOZOFSKI FAKULTET
500
S E M I N A R S K I
R A D
Tema: Hamlet Viljema ekspira

Predmet: Knjievna djela, opusi i poetike II
Mentor: dr.sc. Azra Verlaevi, doc.

Student: Meliha Elshiekh
Tuzla.april 2008 godine
POETIKA RENESANSE I HUMANIZMA
GLAVNE KARAKTERISTIKE RENESANSNE

KNJIEVNOSTI
Ako su u knjievnosti srednjeg vijeka dominirale one knjievne vrste u kojima se
ovjekov ivot pokazivao prvenstveno u odnosu na vjenost onozemaljskog i
boanskog (ljetopisi, ivoti svetaca, molitve i pohvalna slova), renesansna
knjievnost je u sredite svog interesa ponovo postavio ovjeka i njegov ivot na
501
ovome svijetu. Zato je ona svoje uzore nalazila ne u epohi koja joj je prethodila, ve
u davnim i gotovo zaboravljenim vremenima antike kulture, u ijem je sreditu
takoer bio sam ovjek.
Renesansni pisci su kao knjievni jezik prihvatili narodni govor, pa su na taj nain
dali podstreka punom procvatu knjievnosti na jeziku svoga naroda. Piui na
narodnom jeziku, oni su tako u nacionalne knjievnosti uveli mnoge knjievne
oblike koji su u srednjem vijeku bili zaboravljeni: ep, lirsku ljubavnu pjesmu,
tragediju, komediju, satiru, poslanicu, epigram, eklogu (ili pastirski dijalog), iz
kojega je nastala dramska forma koja se zove pastorala, kao i poznoantike prozne
forme, novelu i roman. Renesansni pisci su svjesno oponaali, ali i znatno
modificirali svoje antike uzore, pa su tako na osnovu tih klasinih modela stvarali
vlastite pjesnike forme, u kojima su dovodili do izraaja svoje estetske tenje i
ivotne ideale.
Mogu se izdvojiti etiri osnovna stava koji karakteriziraju renesansnu umjetnost i
knjievnost:
Senzualizam i hedonizam. Za razliku od srednjovjekovne okrenutosti problemima
onostranosti i ivota due u zagrobnom svijetu, renesansna umjetnost se okrenula
ovozemaljskom ivotu, ovjeku kao jedinki i njegovom mjestu u prirodi, historiji,
drutvu i porodici. A pri tome je ovjek shvaen kao bie prirode, koje ne samo da
je okrueno prirodom ve u svojoj tjelesnosti afirmira prirodu i njenu nesputanost.
Ne stidei se svoga tijela, renesansni ovjek je u umjetnosti ponovo uveo tjelesnost,
tjelesnu ljepotu i tjelesne porive. Otuda karakteristina senzualnost, putena ulnost,
Individualizam. U renesansi je prvi put u novoj eri priznat znaaj individue, tj.
ovjeka pojedinca. Individua je ponovo poela dokazivati svoju veliinu slobodom
svoga duha, snagom svoje individualnosti i svestranom razvijenou svoje
linosti.Zato su junaci renesansnog epa, tragedije, pa ak i komedije po pravilu
snane individualnosti, koje se po silini svoje strasti, po snazi volje ili po posebnosti
svog karaktera izdvajaju iz svoje sredine.
Ugledanje na prirodu. Renesansni umjetnici su kao mjerilo svih stvari postavili
Prirodu i prirodne zakone. Podraavati prirodu bio je osnovni zahtijev renesansne
teorije umjetnosti. A to je bila i bitna karakteristika renesansne knjievnosti. Svijet u
umjetnikom djelu je morao da se upravlja prema odnosima i srazmjerama koji
vladaju u prirodu.
Artizam. Artizam tenja ka savrenim, lijepim i skladnim formama. Ponovo je na
dnevni red stavljeno pitanje umjetnike vjetine, tj. sposobnosti umjetnika da
502
stvarana osnovu izvjesnih naela i pravila svoje umjetnosti. Naravno, u samom

stvaranju, pjesnikov genij je jedini koji sebi odreuje pravila stvaranja.
Biljeka o piscu
WILLIAM SHAKESPEARE (Viljem ekspir. 1564.-1616.) veliki engleski
dramski pisac i pjesnik. Roen je u Stratfordu na Avonu, u obrtnikoj porodici; ve
kao mladi posvetio se pozoritu i radi toga preselio i London, gdje je glumio i
pisao pozorine komade. Njegova druina je na obali rijeke Temze podigla
glasovito pozorite Globe, u kojem je scena bila pod krovom, a gledalite pod
vedrim nebom. Nakon smrti kraljice Elizabete I na prijesto je stupio arls I, koji je
bio veliki ljubitelj pozorita i ekspirova trupa postala je Kraljevsko pozorite, a
predstave je poela izvoditi na dvoru. Godine 1611. ekspir se povukao u rodno
mjesto, gdje je poslije pet godina i umro.
Osim knjige Soneta i dvije lirsko-epske poeme, ekspir je pisao samo drame, i to
nabolje komedije i historijske hronike, a zatim tragedije, problemske drame i tzv.
romantine drame. Njegovo plodno dramsko stvaralatvo se moe podijeliti u dvije
faze. Do 1600. godine nastale su sve njegove historijske drame o engleskim
kraljevima. U istom razdoblju nastale su i njegove prave komedije, meu kojima su
najpopularnije San ljetne noi, Ukroena goropad, Vesele ene vindzorske, Kako
vam drago i Bogojavljenska no. U tom razdoblju nastale su samo dvije tragedije:
Tit Andronik i Romeo i Julija. Poslije 1600. godine ekspir je napisao osam svojih
velikuh tragedija: Julije Cezar, Hamlet, Otelo, Kralj Lir, Magbet, Timon Atinjanin,
Antonije i Kleopatra i Koriolan. Svoj dramski opus ekspir je zavrio nizom
romantinih drama, koje sadre elemente traginog, ali se sretno zavravaju,
Zimska pria, Bura i dr.
U V O D
Tragedija koja je u osnovi ovoga djela, uz sve ono to se odvija pred nama, u
kojoj dominira smrt, odnos ovozemaljskog i onozemaljskog ivota, odnos
materijalnog i spiritualnog (duhovnog) je ono to daje kompleksnost i dubinu ovom
djelu. Za vrlo kratko vrijeme, kroz prizmu deavanja, razotkrivaju nam se osjeanja,
spoznaje, karakter glavnog lika Hamleta, kao i onih koji su oko njega i usko su
povezani sa njim, i uvjetuju njegovo djelovanje i postupke. I ta lepeza osjeanja:
zla, mrnje, ljubavi, prijetvornosti, estoke potrebe za vlau i moi, otvaraju nam
bezbroj pitanja, ouenja, i u tim postupcima i emocijama pokuavamo da
spoznamo i razumijemo postupke samoga Hamleta. Takvi postupci se projiciraju
503
izmeu: otac-sin, otac-ki, sestra-brat, ena-mukarac, suprug-supruga, momakdjevojka. Iz svih tih odnosa i meusobnih relacija kristalizira se frustracija koja na
povrinu izbacuje nemo jednog ovjeka da svoj ideelizam nadredi drutvu. U
istoti svoga odgoja, u bezbrojnim redovima proitanih knjiga, u jednoj zatienoj
sredini, Hamlet se odjednom nalazi i udie zrak koji je sve nego ist. Zrak odie
prljavim ljubavnim odnosom, ubojstvima, osvetama, otkrivanjem tajnog, briljivo
uvanog u najmranijim dijelovima ljudskoge uma, incestima, neispunjenim
ciljevima, ratovima, providnostima koji sudbinski odreuju tok radnje, dogaajima
prema kojima e se poslije ravnati historijski tokovi i odrediti sudbine mnogih ljudi.
I nije zato udo to se Hamlet zaklonio u ludilo. Jer njegov um i njegova svijest nije
mogla sve to primiti i pohraniti. Zauen i ouen slijedom dogaaja on nije vie
gospodar svojih postupaka, i koliko god se trudio da ne bude kao oni
ambivalentnost njegove linosti ga gura u krajnosti i postupke koje ni u snu ne bi
mogao ni da predvidi, a kamoli da bude njihov direktni akter.
SLIJED DOGAAJA
Nakon iznenadne smrti danskog kralja Hamleta na prijestolu ga naslijeuje njegov
brat Klaudije i ni ekajui ni asa eni se Hamletovom udovicom, koja je majka
mladog Hamleta.
Hamlet: Izgleda, gospo? Ne, nego ba jeste.
Ja ne znam ta to znai izgleda.
Ne prikazuju me, dobra majko, verno
Ni moj ogrta crni, niti ova
Uobiajena sveana crnina,
Ni stegnutog daha vetrovit uzdisaj,
Ne, - nit u oku potoci suza,
Niti utuen izgleda lica mog
Sa svima nainima, oblicima tuge.
To sve, doista, samo izgleda,
Jer sve bi se to moglo glumiti.
Al u meni je neto izvan glume;
Sve ovo je samo ruho, oprema tuge.286
Hamlet je ogoren postupkom svoje majke i posmatra njenu udaju za oevog brata
kao i rodoskrvnue i svetogre. Njen postupak u njemu sukobljava osjeanje
ljubavi, koju kao sin osjea prema majci, a s druge strane, odbacivanje crnine kao
dokaz alosti prema umrlom ocu i pristajanje na tako brzo vjenanje izaziva
gaenje u njemu. On postaje bolno svjestan da njegova majka nije voljela njegovog
oca i da joj je potrebno mjesto kraljice i mo koju taj poloaj sa sobom nosi. Sve se
to Hamletu razotkriva nakon dolaska na danski dvor, odnosno u svoj dom. On je
286
Viljem ekspir, Hamlet,Nolit,Beograd.,1966.,str.24-25.
504
pun jeda do te mjere da u svakom vidi sauesnika. Jedini pravi prijatelj je njegov
drug Horacije koji ga slijedi kao sjena, iskreno i bez ikakvih kalkulacija.
Hamlet: O da se to vrsto, prevrsto meso stopi,
U jednu rosu sklopni, rastvori se!
Il da Veni nije dao zakon svoj
Protiv ubistva sebe! Boe! Boe!
to jadan, prazan, bljutav, beskoristan
Izgleda meni sav rad ovog sveta!
Gada! O gada! Neoplevljen vrt
To je, gde korov, bilje otrovno
I runo sasvim je ovladalo njim.
Da dotle doe! Dva meseca tek
Mrtav! Ni tolko. Ni dva! Pa jo takav
Kralj to na ovog lii ko Apolon
Na satira!287
U meuvremenu, pored udesa Hamletova koji je stigao i na oev pogreb, ali i na
svadbu majinu, njega eljno eka Ofelija. To je kerka Polonija, koji je najvjerniji
sluga Kraljev. Njen brat Laert ubjeuje svoju sestru da je ljubav Hamletova
pomodna i kratkotrajna i savjetuje je da je ne shvata ozbiljno.
Laert:A to se tie Hamleta, njegova
Udvaranja, - to smatraj za modu,
Za prohtev krvi, il ko ljubiicu
U mlade dane prolene prirode,
Ranu ne stalnu, slatku al ne trajnu,
Miris, razonodu jednog trenutka,
Al nita vie.288
Ofelija na rijei bratove odgovara srcem u kojem je ljubav Hamletova nala svoje
mjesto.
Ofelija: uvau vrednost tog dobrog saveta
Ko strau srca svog. Al dobri brate,
Nemoj, ko kakav bezboni svetenik,
Trnovit put mi k nebu pokazivat,
Dok sam ko drzak, nadut raspusnik
Koraa cvetnom stazom zadovoljstva
A ne haje za svoju propoved.289
287
Isto, str.26.
Viljem ekspir, Hamlet,Nolit, Beograd,1966.,str.32.
289
Isto, str.33.
288
505
U svojoj djevojakoj naivnosti, sputanou ogojem i istovremeno uplaenou

onoga to se deava u njenom srcu, Ofelija svoje misli i osjeanja dijeli i sa svojim
ocem Polonijem, smatrajui da on, kao njen roditelj, mora znati ta se to deava s
njom i kako bi trebala postupiti.
Ofelija: Ja ne znam, oe, ta bih mislila.
Polonije: Pouiu te. Znaj: ludo si dete,
Kad za gotov novac prima znake te
Koji nisu zlato. Ceni sebe vie
Il jadnu frazu da ne prekinem, Darivae me nevinacetom.
Polonije, sluga svojih gospodara, koji posmatra postupke i slua njihova miljenja
je ubijeen da meu ljudima kojima je potinjen ne moe biti iskrene i iste ljubavi,
ljubavi liene koristoljublja i prijetvornosti, i ne vjeruje da je Hamlet izuzetak i da
gaji iskrena osjeanja prema njegovoj kerki.
ivot na danskom dvoru Elsinoru, kako ga doivljava i spoznaje Hamlet, bitno je

drugaiji od onoga kako ga doivljavaju dvorjani. Oni vide sjaj, mo i bogastvo
dvora, i zabave u njemu, vide samo jedno lice zbilje, i samo pojedini, poput
Polonija, mogu da donekle spoznaju i nalije toga bogastva i sjaja, ali bez uplitanja
i komentiranja njihovih postupaka. On savreno dobro zna gdje je njegovo mjesto.
Taj raspolueni svijet izmeu Kralja i njegovih podanika, izmeu Kralja i Hamleta
ima dvije dimenzije idealistinu i realistinu. Idealistine one koje Hamlet nosi
u svom srcu i one realistine Kraljevo, sa kojom se sudara Hamletova svijest kada
dolazi na Dvor i suoava se sa svim deavanjima na njemu.
Pokretaa svih dogaanjima predstavlja pojava Duha u liku Hamletova oca koji
razotkriva Hamletu pozadinu njegovog ubojstva. On konkretno od Hamleta trai
osvetu.
Da li se Duh stvarno pojavljuje? Da li je Hamlet trebao duha kao materijalizaciju
svojih slutnji o ubojstvu i opravdanje za svoje kasnije postupke?
On pojavom Duha i saznanjem o onome to je uinio njegov stric zbog poloaja i
moi koji je dobio, kasnije koncipira svoje ponaanje. Zaklanjajui se iza svoga
ludilo, koje u jednom momentu smatramo hinjenim, a u drugom, stvarnim,
dospijevamo u dilemu da li ono to je Hamlet spoznao moe stati u njega, i da li on,
poslije takvih saznanja, moe nastaviti sa, iole, normalnim ivotom.
Da bi Hamlet, na mudar i obilazan nain dokazao krivicu, i majinu i strievu, on
angaira dvorske glumce, umjetnike, da izvedu predstavu iji bi tekst on sam
napisao.
Za angairanje glumaca se najvie zalau Rozenkranc i Gildenstern, koje Kralja
smatra Hamletovim prijateljima, a koje Hamlet svojim ironinim primjedbama
pokuava da razotkrije.
506
Kralj je ubjeen, a po miljenju Polonija, da Hamletovo ludilo potjee od njegove

ljubavi prema Ofeliji. Na osnovu tog ubjeenja zapoinje analiziranje Hamletova
ponaanja. A da bi dokazali te tvrdnje, u svoje igre uvlae i samu Ofeliju koja
pristaje da se sretne sa Hamletom i dobije potvrdu od njega da gaji ljubav prema
njoj i da njegovo ludilo i zanesenost potjeu od toga.
Tako, i Kralj i Kraljica i Polonije oskrnavljuju ljubav koju Hamlet gaji prema
Ofeliji i rabei je, uvlae i nju samu u njihove dnevnopolitike igre i spletke.
A Kralj je i, muen griom savjeu onim to je uinio, eli da svojom brigom
odobrovolji Hamleta. On je glavni inicijator dolaska glumaca, za koje misli da e
razveseliti Hamleta. Tako glumaka skupina postaje katalizator odnosa izmeu
Hamleta i Kralja.
S druge strane, Hamlet svu svoju energiju usmjerava da napie takav tekst
glumcima koji e u toku predstave razotkriti strica i njegovu majku. On, izmeu
ostaloga, kae:
Hamlet: Matom svojom moe da prisili duu
Da od njenog dejstva prebledi mu lik,
U oku budu suze, licem strah,
Jecanje u glasu, i dranje sve
S njegovom matom da doe u sklad?
A sve ni za ta? Za Hekubu? ta je
Hekuba njemu, ili on Hekubi,
Da plae za njom! ta bi radio
Taj da ima povod, pobude za bol
Ko ja?
Potopio bi scenu suzama,
Jezivom rei cepo svetu sluh,
Da kriv poludi, nevin da pobledi,
Neprosveen se zbuni i da ula
Samoga sluha i vida se zgroze.
A ja?
Glup, maloduan nitkov amujem
Ko sanjalo i tup za roenu stvar;
Nita ne znam rei ni za kralja tog,
Na ije blagi i ivot dragocen
Pakleni jedan zloin je izvren.
Jesam li ja straljivac? Ko me zove
Nitkovom? Ko me po temenu lupa?
upa mi bradu duva mi u lice?
Za nos me vue? U grlo mi la
Do plua gura? Ko to ini?
Ha!
507
Krsta mi, ja bih podneo to sve,

Jer mora da sam golubije jetre,
I nemam u, da uvredu zagora;
Il inae bih nagojio bio
Sve nebeske vrane ovog roba strvlju!
O, krvavi i bludni nitkove!
Besavesni, pohotni, neprirodni!
Izdajnika huljo! Osveto!
Ah, kakav sam magarac! Jest hrabro,
Da ja ubijenog, dragog oca sin,
Nebom i paklom na osvetu gonjen,
Moram ko kurva da srcu olakam
Reima, pa sam dao se u psovke,
Ko prava rita, ko sudopera.
Gadim se na to, pfuj!
Na posao, moja misli! - Sluao sam
Da krivci gledaju kakvu predstavu,
Vetinom samom glume behu tolko
Potreseni do srca, da bi odmah
Priznali javno svoja nedela.
Ubistvo, iako nema jezika,
Progovori organom udnijim.
Prirediu da glumci igraju
Neto to lii ubistvu oca mog
Pred mojim stricem. Ja u paziti
Na njegov pogled, prozirat do sri.
Trgne li se samo, znau ve svoj put!
Duh koji videh moda je neastiv,
A avo moe na sebe uzeti
Dopadljiv oblik; tavie i moda,
Zbog slabosti mi i sumornosti
A on na takve ima silnu mo
Na zlo me vodi, da me upropasti.
Ja hou da imam stvarnije razloge
No ovaj. Gluma zamku nek mi dadne,
U koju e savest kraljeva da padne.290
Dok Hamlet svu svoju energiju usmjerava na pisanje teksta, Kralj, Kraljica i
Polonije se trude da izreiraju susret izmeu Ofelije i njega.
Polonije: Ofelija, proetaj ovuda;

A vas, velianstvo, molim: sklonimo se.
(Ofeliji)
290
Viljem ekspir,Hamlet,Nolit,Beograd,1966.,str.73-74.
508
Evo, itaj ovu knjigu; ta prividna

Pobonost nek ti opravda samou.
Zbog toga smo esto za ukor; jer to je
Ve isuvie poznato da licem
Na molitvu spremnim, izrazom pobonim,
Poeerimo i samog avola.
Kralj (za sebe):
To je isuvie istinito, vaj!

Kako divno iba savest moju sad
Ovaj ukor. Obraz jedne bludnice,
Ulepan to je vetinom mazanja,
Runiji ispod maske svoje
No moje delo pod arenom rei.
O, terete teki!
(Kralj i Polonije odlaze)
Hamlet: Biti il ne biti? pitanje je sad.

Je l lepe u dui trpeti
Prake i strele sudbe obesne,
Ili na oruje protiv mora beda
Dii se i borbom uiniti im kraj?
Umreti spavati nita vie (reci,
Da spavanjem se svri srca bol
I hiljadama ivotnih potresa
Naslednih mesu), eto to je cilj
I predano mu tei ti. Umreti,
Spavati spavati moda sanjati!
Da, tu je vor! Jer u tom spavanju
Smrtnom kakvi bi snovi mogli doi,
Kad ivota ovo klupe odmotamo?
Tu moramo stati; to je obzir taj
to bedi naoj produava vek!291
U samom pitanju Biti il ne biti Hamlet je zamjenice ja, moj, meni zamjenio
zamjenicama mi, na nama i tako sveo na jednu opu razinu svoj lini sluaj,
podigao ga na vii, semantiki nivo, ovoovjeansku ravan i svoju sudbu izjednaio
sa sudbinama svih ljudi ovoga svijeta.
U kolopletu pitanja biti ili ne biti nalazi se itava lepeza dilema, spoznaja, izlaza i
bezizlaza. Od bezizlaza u kojemu se naao Hamlet on izlaz vidi u samoubojstvu, jer
se njegovo duevno stanje znatno pogoralo i zbog prijeloma u ljubavnoj vezi sa
Ofelijom. Ljubav, koju je trebao da u nju pobjegne, da nae utoite, moda
odgovore na pitanja, odjednom je uprljana, s jedne strane, Ofelijinom nesigurnou,
291
Viljem ekspir, Hamlet,Nolit, Beograd,1966.,str.77-78.
509
a s druge strane, uplitanjem Ofelijinog oca. On shvata da jednostavno nema snage

da tu ljubav prihvati, da se bori za nju, jer ni sam ne vidi svoju budunost.
I tako, izlaz iz ivotnih tekoa Hamlet vidi u samoubojstvu, ali ga od tako
oajnikog ina odbija strah od ivota poslije smrti, jer bi taj ivot mogao biti gori
od ovoga sadanjeg.
Takvo Hamletovo razmiljanje umnogome kreira i Duh Hamletova oca koji je svom
sinu govorio o neopisivim strahotama i mukama na onome svijetu, koje su mnogo
gore od muka i strahota u zemaljskom ivotu.
U tom vrtlogu deavanja, spoznaja, dilema, znailo bi otkriti srce Hamletove tajne,
Hamletov rebus humanis, a to je nemogue. Te dileme su: ubiti ne ubiti strica, i
openito, poiniti ubojstvo, poiniti samoubojstvo ili ga ne poiniti; kako ivjeti i
nositi se sa svime to se desilo i deava oko i u Hamletu, ivjeti ili umrijeti, ili
prihvatiti ivot onakav kakav jeste, prilagoditi se, pokuavati izvui iz situacije
korist za sebe?
Istovremeno, nad Hamletom stalno visi zapovijed Duha da ubije, da zloin kazni
zloinom, ubojstvo ubojstvom, nasilje nasiljem, tj. da postane poinitelj istoga djela
zbog kojega bi trebao da kazne druge. Da bi se osvetio ubojici i Hamlet mora
postati ubojica? A poiniti ubojstvo protivi se Boijoj zapovijedi!
Hamlet se, sutinski, raspoluuje, razdvaja i te dileme ga dovode do stanja koje nije
daleko od ludila, jer hoda po jednoj tankoj liniji, po otrici maa, i svaki pogrean
korak moe donijeti bol i unitenje. Tu se Hamlet moe izjednaiti sa
Raskoljnikovim, odnosno da li bi zbog dobra koje bi nastalo uklanjanjem onoga
koji to dobro sprijeava vrijedi okrvaviti ruke?
On zato eksplicitno odbija i Ofelijinu ljubav, jer nije spreman za nju. On je alje u
manastir rijeima:
Hamlet: Idi u manastir! Zato da raa grenike? Ja sam prilino sam poten; pa
ipak bih sebe mogao optuiti za takve stvari, da bi bolje bilo da me mati nikada nije
rodila. Ja sam vrlo ohol, osvetoljubiv, sa vie grehova to ekaju na moj mig, no to
imam misli da ih njime odenem, ili mate da im dam oblik, ili vremena da ih
izvedem. to e ovakva stvorenja, kao to sam ja, da se unjaju izmeu zemlje i
neba? Svi smo mi ovejani nitkovi svi! Ne veruj ni jednom od nas. Idi pravo u
manastir! Gdje vam je otac?
Ako se uda, dau ti ovu kletvu za svadbeni dar: Budi nevina ko led, ista kao sneg,
- nee izmai kletvi. Idi u manastir, idi! Zbogom! Ali ako ba hoe da se uda,
poi za budalu. Jer pametni ljudi znaju vrlo dobro kakva udovita pravite vi od
njih. U manastir! Idi, i to brzo. Zbogom!292
Iz Hamletova govora Ofeliji izbija oaj, a istovremeno, Hamlet joj predlae odlazak
u manastir jer je svjestan da joj ne moe uzvratiti ljubav. Ne moemo se oteti dojmu
da Hamlet pokuava vidjeti i Ofeliju kroz prizmu svoje majke i njenih postupaka, i
zato joj i predlae odlazak u manastir.
292
Viljem ekspir, Hamlet,Nolit,Beograd,1966.,str.79-80.
510
Hamleta mue drugi, vaniji problemi. U svom srcu Hamlet ne eli krvnu osvetu:
svjesno zna da mora ubiti Kralja, a podsvjesno da ne mora. Ili je nekad situaciju u
razmiljanju obrnuta. ovjekova svjesnost, njegov razum, samo je povrinski dio
ovjekova duhovnoga ustroja koji obuhvaa i njegovu podsvijesnost i nesvjesnost.
Hamlet je i vjernik koji vjeruje da bi duh preminule osobe mogao doi iz istilita
na zemlju, kao duh njegova oca. A duhovi bi mogli biti i avoli koji se javljaju
ljudima na zemlji i ele im nauditi. Sve se to deava u periodu kada je crkvena
dogma veoma jaka i bogobojaznou je vladajua oligarhija drala podanike na
okupu radi postizanja svojih ciljeva.
Iz dananje perspektive bi pojavljivanje duha moglo znaiti objektivizaciju onoga
to bi kasnije uslijedilo, ili pak persionalizaciju glasina, a to je bilo dio
Hamletovog nasluivanja ili intuicije. To je povezano sa statusom koji ima Hamlet,
odnosno onim na to je on obavezan u odbrani obiteljske asti i onoga to mu po
roenju u kraljevskoj porodici pripada.
Podsvijst ili Duh su oni koji kanaliu Hamletovo razmiljanje. Oblije Duha mu
otkriva onu zastraujuu dimenziju ivota u kojoj je lukavstvo, osveta, spletke,
ubojstva ono to pokree ljude i na taj nain razbija Hamletovu sliku o idealnom
svijetu koju je Hamlet prije spoznao. Ispostavlja se da je taj Hamletov svijet fikcija.
On hoe da mu stvarnost pokae drugaiju sliku, i da se njegove slutnje ne
obistinjuju. On zato, uz svesrdnu podrku svoga jedinog prijatelja Horacija, uiz
vlastiti napisan tekst kreira predstavu.
Hamlet: Okolnosti o kojima ti priah
Povodom smrti mog oca. Molim te,
Kad vidi da se izvodi taj in,
Ti s punom panjom duha posmatraj
Mog strica. Ako njegov skriven greh
Ne bude jednim govorom otkriven,
Onda je duh, kog videsmo, neastiv,
A pretpostavke moje crne su
Ko kovanica vulkanova. Pazi
Otro, a ja u upreti pogled svoj
U njegovo lice, pa emo zajedno
Udruiti svoje opaske za sud
O njegovom izgledu.
Horacije:
Dobro, knee.
Ako mi on, dok se igra gluma ta,
Ukrade ita, i ja ne opazim,
Platiu celu tetu.
Hamlet: Dolaze.
Da igraju. Moram praviti se lud.
Zauzmi jedno mesto.293
293
Viljem ekspir,Hamlet,Nolit,Beograd,1966.,str.85
511
Na upit Kraljev kako je Hamlet odgovara.

Hamlet: Izvanredno dobro, vere mi: na kameleonovoj hrani; jedem vazduh, kljukaju
me obeanjima. Tako ne biste mogli gojiti ni kopuna.294
Predstavu koju je Hamlet kreirao on naziva Miolovka,a po reakcijama svoga strica
on e saznati da li su njegove slutnje i rijei Duha tane.
U toku predstave Kralj je prestravljen onim to glumci govore i onim to se
predstavom eli postii. Demonstrativno ustaje i naputa predstavu. Hamletu je
jasan njegov postupak i prijetvornost i majke i strica, i postaje bolno svjestan da je
ono to je Duh govorio istina. On hini oduevljenje, ali je je to oduevljenje
poraavajue.
I njegova majka koja je naslutila ta se deava i na koji nain je izgubila mua, ne
odstupa od svoje glumljenje brinosti dobre majke i zove Hamleta da s njim
razgovara, preko navodnih prijatelja Rozenkranca i Gildensterna.Ali Hamlet nije
ubjeen u dobre namjere svoje majke i to joj otvoreno izraava.
I pozorite se nastavlja i u stvarnom ivotu. I Kralj, i Kraljica ele publiku. Iza brige
i ljubavi krije se pakleni strah za svoj poloaj.
Intimnost susreta izmeu Hamleta i njegove majke ne smije ostati neprimjeena.
Tako Kralj alje Polonija da prislukuje razgovor izmeu njih dvoje.
Hamlet: No, mati, sada, u emu je stvar?
Kraljica:Hamlete, ti teko uvredi oca svog.
Hamlet: Majko, uvrediste teko oca mog.
Kraljica: Hajd! Ti budalstim jezikom odgovara.
Hamlet: Hajd, hajd! Vi pitate jezikom me zlim.
Kraljica: Hamlete, ta znai to?
Hamlet: Pa ta je sad?
Kraljica: Jesi li zaboravio ko sam ja?
Hamlet: Nisam.
Vere mi, nisam; vi ste kraljica,
I ena brata muevljevog, da,
I kam da niste! vi ste moja mati.295
Ironija i gluma kraljice-majke biva razotkrivena i Kraljica je toga svjesna.
A u Hamletu ona dva sukobljena glasa: biti-ne biti, ubiti-ne ubiti, osvetiti-ne osvetiti
su sve jai i glasniji za ubiti i osvetiti se.On, mislei da je iza zavjese Kralj koji
prislukuje razgovor, ga ubija. Ispostavlja se da je iza zavjese Kraljev najvjerniji
sluga Polonije.
Nakon ubistva Polonija, vodi se teak razgovor izmeu majke i Hamleta. Majka
Hamleta ubjeuje u ludilo, a Hamlet kroz mrnju i osvetu govori majci da je izdala
294
295
Isto, str.85
512
oca i da ga nikada nije ni voljela. I da je on taj koji mora da odbrani obiteljsku ast.
I samom mu se privia otac u odijelu i on sve vie pada u bunilo. Iako je svjestan da
se to ludilo savreno iskristalisalo u bolno saznanje o svim deavanjima, Hamlet je
pun gorine.
A Kraljica je u panici. Hitno zove Kralja koji dolazi i vidjevi ta je Hamlet uradio
je osupnut. Odluuju, da uz pratnju Rozenkranca i Gildensterna, poalju Hamleta u
Englesku. Sam kralja daje nalog svojim slugama da u toku puta prema Engleskoj
ubiju Hamleta,uz obrazloenje da je on prijetnja cjelokupnom kraljevstvu.
Nakon saznanja o pogibiji svoga oca Ofelija je skrhana. I ona pokazuje znakove
ludila , koji joj je jedini izlaz u bolu koji proivljava. Za pogibiju svoga oca saznaje
i Laert, sin Polonija, koji sav razjaren dolazi na dvor da se odmah obrauna sa
Kraljem kojeg smatra oevim ubicom. Kralj ga smiruje i govori mu da je Hamlet taj
koji je ubica Polonijev, ali da e se on ve obraunati sa njim. Laertovo srce se
cijepa kada vidi sestru skrhanu od bola.
Hamlet je ve na putu za Englesku.Meutim, u toku puta Hamlet shvata da je
namjera Kraljeva da on nikada ne doe u Englesku, i razotkrivi njegovu zavjeru
Hamlet alje pismo Kralju.
Kralj:
(ita):
Laerte, da ih ujete. Ostavi nas.

(Glasnik odlazi)
Visoki i moni! Znajte da sam go pao na vae kraljevstvo.
Sutra u moliti za doputenje da vidim vae kraljevsko lice.
I onda u, zamolivi vas najprije za oprotaj, ispriati vam prilike i
Udese moga iznenadnog i vrlo udnovatog povratka. Hamlet296
I Laerta, u njegovom bolu, Kralj uvlai u svoje spletke predlaui mu da se

otvoreno ne sukobi sa Hamletom nego da to uini na lukav nain. Kralj laskajui
Laertu o njegovoj vjetini sa maem ga nagovara da se sukobi sa Hamletom. Ne
sumnjajui u vjetinu Laertovu, a da bi se osigurali da e Hamlet iz toga boja izai
kao gubitnik, Laert predlae da svoj ma namae otrovnim travama da bi bili
sigurni da e Hamlet svakako podlei od zadobijenih rana.
Ali jedna nesrea uvijek prati drugu. Kraljica dolazi sa vjestima da se Ofelija
utopila. Laert shvata da njegova sestra nije mogla podnijeti bol zbog gubitka oca i
da je izabrala smrt kao jedino rijeenje svojih patnji. On je jo vie razjaren i
ubjeen je jo vie u krivnju Hamletovu za sva deavanja. Time se njegova potreba
da ga ubije jo vie pojaava.
A Hamlet je ve u Danskoj i sa svojim drugom Horacijem se krije na groblju.
Sluajui razgovor izmeu grobara on shvata da je smrt normalna stvar, kao i
296
Viljem ekspir, Hamlet,Nolit,Beograd,1966.,str.129.
513
roenje i da se tako prema njom treba i odnositi. Sa ironijom, podsmjeljivo, on

razgovara sa grobarima i Horacijem o svim ljudima koji su tu ukopani. Izmeu
ostalog, grobari mu kau da je na jednom mjestu ukopan i Aleksandar koji je bio
njegova dadilja i koji se igrao sa njim. On shvata da je Aleksandar ivio, umro, da
je sahranjen, da se pretvorio u prainu, a da je praina zemlja, od zemlje da pravimo
blato. I da niko nije izuzetak od toga slijeda, pa bio on sluga, kralj ili plemi.
U tom njegovom razmiljanju ga prekida tuna povorka koja dolazi sa lijesom. Iz
razgovora koje vode sveenici on shvata da je to tijelo mrtve Ofelije koja je sebi
prekratila ivot utapajui se.
On , u svom bolu, ne razmilja o posljedicama i skae u grob u namjeri da ga
zajedno ukopaju ivoga sa Ofelijom. On i Laert se sukobljavaju, to Kralju
odgovara da bi mogao da ugovori susret izmeu njih dvojice. Njih dvojicu
razdvajaju i smiruju.
Nakon toga Hamlet pria Horaciju slijed dogaaja na brodu i otkriva mu da ga je
Kralj htio pogubiti. Horacije, u svojoj dobroj i neiskvarenoj dui, ne moe da
vjeruje da bi Kralj uinio takvo to.
Hamlet:
Misli da mi nije slobodno da tog

to mi ubi oca, a mater uprlja,
to se me presto i me moje nade
Uguro, udicu na moj ivot sam
Bacio, pa jo s podlou tolikom, Da ne bi savesno bilo ovom rukom
Nagraditi ga? I zar ne bih bio
Proklet kada bih pistio taj ir
Na naem telu da raste daljim zlom?297
Kralj alje Hamletu svoga slugu koji mu uvijeno i lukavo, iako je Hamlet sve to
spoznao, iznosi prijedlog o dvoboju izmeu njega i Laertu. Sluga hvali Laertove
vjetine. I Hamlet pristaje da se njih dvojica sukobe, jer je svjestan da nema nita
izgubiti. Sve to je imao je i izgubio. I majku, i oca, i svoju ljubav.
Dobri Horacije ga nagovara da odustane od svoje nakane jer ima loe predskazanje,
ali Hamlet je odluan. Stie se dojam da je Hamlet umro prije svoje stvarne smrti i
on alje svoj pozitivan odgovor Kralju.
Jo jednom se pokazuje prijetvornost Kralja i njegova beskompromisna spremnost
da u svakom pogledu osigura Hamletovu smrt pa u au koji bi Hamlet trebao da
ispije u toku boja kako bi utalio e stavlja otrov.
U toku dvoboja koji je, koliko opasan i ozbiljan, toliko i morbidan i smijean,
Kraljica je zabrinuta za ivot svoga sina i u jednom trenutku posee za aom vina
297
Viljem ekspir,Hamlet,Nolit;Beograd,1966.,str.149.
514
koju ispija. U svom uasu Kralj shvata da je njegova ena ta koja je popila au sa
otrovanim vinom.
U toku same borbe jedan drugog ranjavaju, a Kraljica uspijeva rei da je i ona
otrovana. I Laert priznaje Hamletu da je vrh njegova maa otrovan i da mu nema
spasa. Posljednjim naporom snage Hamlet ubada maem Kralja. Vjerni Horacije je
izbezumljen, a Hamlet od njega u svojim posljednjim momentima trai da svima
pria o onome to se desilo na danskom Dvoru i njegovoj stvari pravedno.
U tim posljednjim trenucima, kao jedini, jo ivi nasljednik krune, daje svoj
umirui glas Fortinbrasu da ga naslijedi. I umire. Tako dolazi kraj svim dilemama i
slutnjama Hamletovim. Njegovi glasovi za i protiv su utiani, i kroz Horacijevu
priu mogu sluiti kao putokaz generacijama.
FILOZOFSKI FAKULTET ODSJEK
ZA BOSANSKI JEZIK I KNJIEVNOST
515
SEMINARSKI RAD,
knjievna djela, opusi, poetike II
Lope de Vega
drama plata i maa
Mentor: prof. dr. Azra Verlaevi, doc.

Student: Ismar Destanovi
UVOD
Nastanak i razvoj knjievnih epoha i pravaca u svjetskoj knjievnosti se moe pratiti
kroz sukob Aristotelove i Platonove poetike. Naime, po rijeima Miloa uria prije
Aristotelove poetike morala je postojati bar jedna poetika, Platonova poetika, a do te se
tvrdnje dolazi jer Aristotel svoju poetiku pie kao implicitnu polemiku sa Platonom. I jo kod
Homera imamo zastupljenost platonovske, entuzijastike poetike, naime on tvrdi da pjesnika
nadahnjuju muze. A kod Aristofana u komediji abe vidljiv je taj sukob u kome se nadmeu
i kritiki nadmudruju dramski pjesnici Eshil i Euripid, koji imaju razliite stavove o pjesnitvu i
drugim umjetnostima. Njemaki filozof Friedrich Nietzsche u svojoj knjizi Roenje tragedije
predstavlja dva razliita pola, dva meusobna opozita, linije po kojima se razvijalo drutvo
antike Grke. Naime, Nietzsche je za ta dva razliita pola uzeo za metafore dva lika, boga,
Dionizija i Apolona. A mi danas moemo cjelokupni razvoj knjievnosti po epohama pratiti
prema ta dva meusobno suprotstavljena shvaanja svijeta i ivota. Na primjer treba zamisliti
516
jedno klatno koje se kree izmeu dva pola. Na jednoj strani se nalazi Platon sa svojom
entuzijastikom, dionizijskom poetikom dok je na drugoj Aristotel sa svojom poetikom
vjetine, apolonska. I tako kako se klatno kree naizmjence tako nastaju razliite knjievne
epohe, jedna drugoj suprotstavljene. Na primjer, pri nastanku renesanse kao knjievne epohe
klatno se nalazilo na strani Aristotela, a za vrijeme baroka polako se vratilo na stranu Platona
(iracija), itd. pa sve do pojave postmodernizma; tako da se sada javlja niz dilema: ta se sad
deava sa tim klatnom, da li ono ide prevelikom brzinom sa jedne na drugu stranu i mi nismo
u stanju da njegov poloaj percipiramo, ili pak stoji na samoj sredini izmeu ta dva pola, i
tako dalje moe da uslijedi niz takvih retorikih pitanja na koja nema odgovora
Prema rjenicima i leksikonima knjievnih termina naziv jedne knjievne epohe
BAROK
se danas uglavnom izvodi iz panjolske rijei baruecco ili portugalske barocco
nepravilan, neobraen biser. I prema M. Solaru to tumaenje naziva jedne epohe doziva
primisli na sjaj i na oblik. Heinrich Wolfflin, njemaki teoretiar likovnih umjetnosti, vrio je
usporedbu likovnih djela iz razliitih razdoblja - njegov primjer je ba renesansa i barok i
doao do zakljuka kako umjetnici iz razliitih razdoblja naprosto razliito vide svijet pa ga i
tako u svojim djelima razliito opisuju, prikazuju i oblikuju. 298
Prvenstveno treba imati na umu da zaista postoje velike razlike izmeu renesanse i
baroka, ali one ni priblino ne nastupaju istovremeno u raznim nacionalnim knjievnostima,
niti se mogu zadovoljavajui opisati u svim knjievnostima doista iste stilske karakteristike. U
veini europskih knjievnosti je evidentno da u XVI i XVII stoljeu dolazi do veih promjena u
pogledu knjievnosti. Prema M. Solaru renesansnu svjetovnost zamjenjuje neka nova
duhovnost, renesansnu racionalnost mijenja sklonost prema iracionalnom, a renesansnu
tenju za jasnoom izraza i tematike zamjenjuje sklonost prema nejasnom, tajnovitom, pa i
mistinom. to se tie svjetonazora u baroku dolazi do katolike obnove, tj. organiziranim
otporom katolike crkve prema protestantizmu.
Sve ove pojave ujedinjuje neka pretjerana potreba za naglaavanje stila i izraza. Takve
pojave su u panjolskoj i Italiji nazvane prema piscima gongorizam 299 prema L. de
Gongoray Argote, te marinizam300
prema Giambattistu Marinu, u Engleskoj euphuis, prema jednoj pripovijesti Eupheus Johna
Lylyja, a u Francuskoj preciznost, prema nadimku dama koje Molier ismijava u komediji
Smijene precioze, a danas se dri da se svi ovi pravci mogu obuhvatiti zajednikim
pojmom i nazivom manirizam.
298
Milivoje Solar: Povijest svjetske knjievnost; Golden marketing, Zagreb 2003.

Za vrijeme kasnog baroka u panjolskoj naziv knjievnog pokreta. Karakterizira ga hermetizam u izrazu,
naglaeno umjetni pjesniki jezik s mnotvom neologizama, sloenom sintaksikom strukturom i bogatom upotrebom
figura, kao i virtuozno oblikovanje stiha s osobitom sklonou prema eufoniji. Teio je postizanju umjetnike
stvarnosti u kojoj nema razlike izmeu sna i jave, mate i zbilje, a koju mogu razumjeti samo obdareni i obrazovani
pojedinci. Zbog naglaavanja sloenih sredstava stilskog ukraavanja srodan je preciznosti i manirizmu
300
Takoer kao i gongorizam knjievni pravac unutar baroka. Karakterizira ga izrazita suprotstavljenost renesansi za
preglednom jasnoom u stihu i kompoziciji, i nastojanju da tematiku podredi oblikovnoj virtuoznosti do te mjere da
itatelja zadivljuje neobinim hiperbolama, alegorijama, antitezama, igrama rijei, poetskim slikama. Odbacuje pri
tome vanost bilo kakva znaenja pored uivanja u stilskim efektima, detaljima, a gomilanje ukrasa esto je samo
sebi svrhom.
299
517
Najee se uzima da je pretea baroka talijanski pjesnik Torquato Tasso (1544.

1595.) sa svojim ivotnim djelom epom Osloboeni Jeruzalem. Njegov ep se ubraja u
vrhunska djela svjetske etike, a ujedno i namee usporedbu sa Ariostovim epom Bijesni
Orlando. Razlika izmeu ta dva epa je takva da teoretiari knjievnosti smatraju kako je
usporedba ta dva epa najbolji nain da se opiu i epohalne i stilske razlike. Tasov ep, kao i
Ariostov, opisuje borbe krana i muslimana,
u njegovom je sreditu opsada, i on slijedi
epsku tradiciju gomilanja brojnih epizoda i digresija koje zadravaju radnju, te mijea
mitoloka bia i udesne predjele s povijesno utvrdivim lokacijama i injenicama. Takoer su
mu glavni likovi ponovo vitezovi, ijim se ratnim i
ljubavnim pustolovinama posveuje
najvea pozornost. Najvea je razlika samo u knjievnoj obradi: Osloboeni Jeruzalem opet
je pisan u oktavama, a podijeljen je u dvadeset pjevanja, dok je opi ton koji proima itavo
djelo ipak je bitno drugaije nego u Ariosta. Bijesni Orlando je pomalo ironian i on je sklon
sve obuhvatiti ponesen nekim zadovoljstvom u pripovijedanju, Osloboeni Jeruzalem, tj.
Tasso je uvijek gotovo tragino ozbiljan. Ariostova mitologija je neto poput matovitog
ukrasa, a kod Tassa se izravno pokuava povezati s kranstvom, pa osvajanje Jeruzalema i
osloboenje Kristova groba dobiva transcendentno, obvezujue znaenje pouke nametnute
kranskom svijetu, ugroenom tada nadiruim turskim osvajanjima.
PANIJA U XVI. I XVII STOLJEU

U XVI stoljeu, za razliku od Italije, panija je vie modifikovala nego odbacivala oblike
srednjovjekovnog ivota pa i oblike srednjovjekovnog pozorita. Zato ni ono oduevljenje
antikom koje je bilo prisutno u renesansnoj Italiji nije moglo u paniji proeti sve sfere ivota.
Za paniju je karakteristino da se srednjovjekovna liturgijska drama u XVI stoljeu razvila u
jedan specifian panski dramski anr auto sakramental (in sakramenta) koji e panski
dramatiari njegovati sve do XVIII stoljea, a meu njima i Lope de Vega koji je prvi otkrio
bogate dramaturke mogunosti tog anra i prenio ih u svjetovnu dramu, i Pedro Kalderon de
la Barka (1600 1681), najvei pjesnik panskog baroka, koji je na osnovu tog anra stvorio
najbolja svoja djela, s naslovima koji
dovoljno rjeito govore o njihovom dramaturkom
obliku: ivot je san, Veliko pozorite svijeta. Drame anra auto sacramental, kako kae
Zdenko Lei ,koje su u poetku bile jednoinke, izvodile su se tokom tjelovske procesije na
kolima koja su se kretala ulicama, predstavljale su alegorijsku dramatizaciju kranskih
uenja, sa stiliziranim likovima koji su personificirali ideje. Aranirani kao spektakularni tabloi
autos su bili nezaobilazni dijelovi svake javne priredbe (crkvenih praznika gradskih
svetkovina, dvorskih proslava), pa nije ni udo to su uivali veliki ugled, naroito otkada su
njihovo izvoenje preuzele profesionalne trupe, a njihovo finansirane gradske vlasti. 301
301
Zdenko Lei: Teorija drame kroz stoljea I; Svjetlost Sarajevo 1977.; str. 166
518
U vrijeme kada je za scenu poeo pisati Lope de Vega u panskom pozoritu se ve

uveliko osjeao utjecaj talijanske komedije dell'arte, iji su glumci ve od 1548. putovali
panijom podstiui svojim izvedbama razvoj svjetovnog pozorita u toj zemlji. Ono to je
specifino za ovaj anr u paniji je to da je rije comedia poela oznaavati svaki svjetovni
komad, pa i ozbiljnu dramu. A i inae po svim drugim pitanjima svjetovni panski teatar se
oslanjao na savremeno talijansko profesionalno pozorite, koje su panski pisci, sluei kao
vojnici u Italiji dobro upoznali
Knjievni opus Lope de Vege nam ponajbolje pokazuje razvoj panske drame koja se
razvijala i bitno razlikovala od uene drame Aristotelovih sljedbenika u renesansnoj Italiji. I
kao to kae Z. Lei preuzimajui labavu kompoziciju auto sacramentala i ispunjavajui je
svjetovnim sadrajem, Lope de Vega rasporeuje dramsku radnju u tri ina od kojih se svaki
deava u razliite dane, tako da se ostvaruje dosta slobodna realizacija vremena i prostora.
Velik broj linosti iz raznih drutvenih slojeva uvuen je u sloene i prepletene zaplete, koji
imaju karakter matovite igre sa lakim prelazima iz realnog u fantastino, iz lirskog u
groteskno, iz traginog u komino.302
Zlatni vijek, je naziv za XVII stoljee u paniji, naime, to stoljee tako nazivaju
historiari panjolske knjievnosti na osnovu velikog obima stvaranja knjievnih djela u tom
periodu. Svjetsku slavu u zlatnom vijeka su ve veoma rano stekli Lope de Vega, Tirso de
Molina (1584. 1648.) i Pedro Calderon de la Barca (1600. 1681.). Procvat ove trojice
velikana vezan je za procvat teatra u panjolskoj. U to vrijeme u paniji su svi ili u pozorite,
glumci i dramatiari su bili slavljeni. Predstave su sa jednakim arom gledali svi ljudi iz svih
slojeva panjolskog
U paniji predstave su se odravale na otvorenom prostoru, kojeg ograuju zgrade, sa
ijih balkona su takoer gledatelji pratili predstavu. Na jednom dijelu toga prostora bila je
pozornica, gledatelji su bili raspodijeljeni prema staleima; sjedili su sa strane i sprijeda u
gledalitu, a straga su stajali. A kako M. Solar o samoj drami kae: prizori su morali biti
dojmljivi, radnja relativno brza i puna preokreta, dijalozi i monolozi dopadljivo oblikovani,
vrlina nagraena, a zlo kanjeno. Svojevrsni puki moralizam, koji danas poznajemo iz velikog
dijela trivijalne knjievnosti, tako je naprosto morao proeti sve drame; u suprotnom publika
bi ih izvidala, a to ne valja. Takoer je odreeni shematizam morao biti obiljeje dramske
proizvodnje: prosjena publika voli tada kao i sada predvidivo ponavljanje varijacijama. 303
U kontekstu ovih tvrdnji Milivoja Solara o panjolskoj drami, moemo izloiti par
tvrdnji, razmiljanja samog Lope de Vege o panjolskoj drami i o ukusu panske publike. Tekst
Lopea de Vege Nova vjetina pisanja komedija Z. Lei naziva Antihoracijevskom
poslanicom. Naime, de Vega u svom tekstu navodi kako zna stare poetike, poetike antike, ali
302
303
Ibidem. str. 167

Milivoje Solar: Povijest svjetske knjievnost; Golden marketing, Zagreb 2003.
519
isto tako smatra da u njegovo vrijeme u paniji nije mogue pisati komedije po pravilima
Terencija i Plauta, jer takav pisac ostaje bez ikakve slave i zarade, ve po pravilima, kako on
kae onih koji aplauze vole, puk voli one komedije koje stvaraju mnogobrojni varvari i
takvi zadobiju slavu i zaradu:
Istina je da sam poneka dela pisao sledei vetinu koju mali broj poznaje. Ali im
se na drugu stranu okrenuh, videh udovine sastave pune privida, ka kojima se
slegnu puk i ene to tunu tu pojavu pozdravljaju; tako se i ja prikloni surovom
obiaju. I kada treba da piem komedije, pravila zakljuavam sa est kjlueva,
Terencija i Plauta odstranim iz sobe da ne prave galamu, jer i iz nemih knjiga
istina ume da vie, pa piem vetinom koju izmislie oni koji ude samo za
aplauzom svetine. Jer ako nas svetina plaa, pravedna je da joj damo lakrdije
koje joj se sviaju ()
Prije svega valja rei da je Lope bio nenadmaan poznavalac ukusa publike, a
istovremeno je tako vrstan stvaralac da je mogao i u nekim granicama prevazii okvire koji su
mu time budu nametnuti. Za njega je Cervantes napisao da je udovite prirode, zbog
kojeg je on sam prestao pisati drame, jer sa njim se nitko nije mogao natjecati. I to je zbilja
tano jer samo kada se uzme u obzir koliina djela koja je ostavio iza sebe, to je neto
monstruozno na emu mu mogu pozavidjeti i dananji pisci koji imaju dostupnu svakojaku
tehniku koja im moe samo pomagati.
Tematiku je crpio iz najrazliitijih izvora, od Biblije i grke mitologije, starih kronika,
narodnih legendi, vitekih romana i ranijih komediografa pa sve do svagdanjeg ivota i tada
aktuelnih dogaaja koje je danas vrlo teko prepoznati te shvatiti na to se sve odnose
odreene aluzije. M. Solar kae: Zbog takve raznolikosti i opi se ton u dramama dosta
mijenja, pa neke, kao Vitez iz Olmeda, na primjer, djeluju tajanstvenom i mranom
atmosferom slutnji, proroanstava neumitnou sudbine, a druge, kao to je Ovje vrelo to je ime sela sadre i neku za njegovo doba dosta neobinu socijalnu poruku; seljaci,
naime, ubiju feudalca koji ih je tlaio, a kada doe do istrage i kada ih na mukama ispituj tko
ga je ubio, svi ogovaraju Fuente Ovejuna, gospodine! 304
Ono ta je zanimljivo u ovoj drami je to to znatno odudara od tog nekog moralizma Lope de
Vege, naime, on potuje razliku meu slojevima, koju objanjava stalno napetim odnosima
izmeu feudalca i kralja, a on sam uvijek staje na stranu kralja, kako najbolje govori naslov
jedne njegove drame Najbolji sudac je kralj.
304
Ibidem.
520
MOTIV SEVILLSKOG ZAVODNIKA DON JUAN

Motiv Don Juan, motiv pustolova i zavodnika je vrlo esto obraivan od strane
mnogih pisaca svjetske knjievnosti. Prva knjievna obrada ovog motiva je uraena od
panjolskog pisca Tirsa de Moline, kojeg je neto kasnije zasjenila obrada, pa moda jednog
od najboljih dramskih pisaca, Francuza Moliera. Ovaj motiv je vrlo esto obraivan u
knjievnosti, a naroito pojavom romantizma sevillski zavodnik postaje naroito privlaan.
Obradili su ga engleski pjesnik Byron, zatim Pukin, a u konanom razvitku umjetnike obrade
motiv don Juana nije vie obraivan kao primjer obinog pustolova i raskalaenog zavodnika,
nego kao pojava snane ulnosti osamljenog ovjeka, koji trai najsavrenije uitke ulnog
ivota.
Legenda o don Juanu, zavodniku ena potjee iz june panije (Sevilla), a nastala je u
XVI stoljeu. I Lope de vega u svojoj komediji Vitez udesa je obradio ovaj motiv, i naravno
bez umjetnikih i psiholokih crta koje su navedene u odlomku prije. De Vega oblikuje taj
motiv na nivou sevilske legende, a prvenstveno je on htio u svojoj obradi pustolova i
zavodnika nasmijati gledaoce, a na kraju im ipak pokazati kako se taj varalica sam zaplete u
vlastite mree. A i ta skromna pouka treba da prije svega gledaoca na raun prevarenog
varalice.
Lope de Vega pri obradi ovog motiva odreuje novo mjesto radnje naspram legende,
naime, on je mjesto radnje smjestio u Rim u XVI stoljeu. U tadanji Rimu u kome su za
vrijeme
renesanse i baroka postojale velike socijalne razlike i koji je bio poznat po
neobuzdanom, veselom ivotu, avanturama i raskalaenosti bogataa i pustolova - nastupaju

u naoj komediji pustolov i zavodnik, sluge, vojnici, plemii itd.
Lik Luzmana, koji je realizacija motiva don Juana, prvenstveno je zabrinut oko svoje
vanjtine, kako bi lake mogao pridobiti povjerenje svojih rtava, te se prevarom okoristiti,
a u prvom redu raskono, bezbrino i raskalaeno uivati sva dobra tog svijeta. Njegov sluga
Tristan mu pomae, da bi se i sam okoristio. Taj sluga je sa literarne strane veoma
interesantna pojava. On nije vie isti tip sluge iz renesansne komedije, koji slijepo prati svog
gospodara i osuen je na primitivnija ivotna uivanja. Tristan, sluga Luzmanov je onaj tip
sluge kojeg kasnije vidimo kod Moliera, naime, to su ljudi iz naroda koji su veoma dosjetljivi i
esto pametniji od svojih gospodara.
BIOGRAFIJA LOPE DE VEGE

Lope Felix de Vega Carpio rodio se u Madridu 1562. Sam je o sebi rekao, da je dijete
ljubomore. Njegov je otac naime prije nego se on rodio zbog neke mlade ene pobjegao od
521
njegove majke, koja ga je ila traiti. kasnije su se njegovi opet pomirili, ali su mu uskoro
umrli. Otada se za njega brinuo inkvizitor don Miguel de Carpio.
Kada je de Vegi bilo pet godina ve je neto znao latinski, a sa dvanaest godina
pokuao je da pie prve komedije. U petnaestoj godini uestvovao je u ratu protiv Portugala.
Zatim je doao u Alcalo na univerzitet i htio da postane sveenik, ali se zaljubio. Otada
poinju njegove poznate i razliite ljubavne i druge avanture. Bio je ekstreman u svemu. Dva
puta se vjenao, poesto sudjelovao u dvobojima i mnogo puta bio u ratovima. Tako je 1588.
godine sudjelovao kao panjolski vojnik i u ratu protiv Engleske. 1611. godine po drugi put
postaje udovac, pristupio je bratovtini Sv. Franciska. Tada je prividno nastupio najsjajnije
vrijeme njegova ivota. Pred kraj ivota mnogo je zaraivao svojim knjievnim radom. I tada
postaje poprilian hipohondar i veliki vjernik, a 1655. je ustupila smrt.
Do 1614. pisao je poeziju sa religijskom tematikom, a otprilike u to vrijeme je napisao i
roman Arkadia i spjevove Angelikina ljepota i Osvojeni Jeruzalem. On sam je skoro
pred smrt tvrdio da je napisao oko - zajedno sa sveanim vjerskim igrama - 1800 pozorinih
djela, od ega je sauvano preko 400 komedija to objavljenih pa i u rukopisima.
Lope de Vega je napisao drame Zvijezda iz Seville, Od svega najnemogunije itd.
historijske drame Columbos, Kako je planuo Rim itd., komedije od kojih su najznaajnije:
Ovji izvor, udo podcjenjivanja, Vitez udesa, Dosjetljiva djevojka itd.
Lope de Vega bio je tijesno vezan uz vladajuu klasu. Bio je povjerenik Svete
inkvizicije. Na jednoj strani ga je vezalo kruto aristokratsko shvaanje asti, a na drugoj strani
bio je pun avanturizma, neobuzdanosti, ivotne bujnosti i radosti, te je po nainu svog ivota i
u svom knjievnom stvaranju izraavao pravo na slobodu osjeaja, to je u to doba
predstavljalo ve sasvim revolucionarne tenje i moral graanske klase u borbi protiv
feudalne aristokracije. On je u svojim dramskim djelima sebi, svom temperamentu i
optimistinim shvaanjima ivota i ljudi davao velikog oduka. De Vega sa tim odukom je
vrlo esto dolazio do samih granica, ispitujui ih, to svjesno i nesvjesno, vrlo esto je bio
ekstreman, a ta ekstremnost ga je inila u njegovom poslu jako naprednim. Iako je u jednom
od svojih tekstova, o kojem e neto kasnije biti rijei, govorio da pie lakrdije samo da bi ga
obini puk volio i pljeskao mu. I upravo u tome Lope de Vega je bio uspjean, narod je volio
njegove komediji, uivali su gledajuih, voljeli su njega. U njegovim komedijama su osjeali
ivotnu radost i pravo na puni individualni ivot, koji je u to vrijeme guio katoliko-feudalni
drutveni sistem.
Knjievni lik Lope de Vege predstavlja kulminaciju panjolskog baroknog teatra i baroknog ivota i kao
takav je uz Cervantesa, Tirsa de Moline, Calderona i dr. klasik panjolske drame i teatra.
522
Svoju knjievnu karijeru Lope de Vega je zapoeo kao Pjesnik. Prvi stihovi koji su privukli
panju bili su niz balada napisanih na nov, pastoralni nain, u kojima se govori o ljubavi
Belarda i Filis drugim rijeima, njega samog i Elene. Naime kao poneki humanistiki pjesnici
tako i par desetljea kasnije i Lope de Vega biva zaljubljen u Elenu koja je bila udata za
jednog od glumaca sa kojima je Lope suraivao. U Eleni otprilike kao i Laura kod Petrarke u
ovom sluaju bi mogla biti prepoznata kao jedna od muza koje su koristile svojoj svrsi kod
ovog izuzetnog panjolskog pjesnika. Poslije Elene je bilo jo mnogo velikih Lopeovih ljubavi
od kojih su dvije bile svedene u brak. I upravo taj razuzdani ljubavnik je stvarao mnogo djela
koja su prepuna tematike
Za pozorite je poeo da pie oko 1587. Ali njemu je nekoliko
godina bilo zabranjeno da ivi u Madridu, pa je tek u posljednjoj deceniji stoljea, bez sumnje
za potrebom za zaradom; svoju panju je ozbiljno usmjerio na pisanje pozorinih komada.
ZAKLJUAK
etiri velikana panjolske knjievnosti su Cervantes, Lope de Vega, Pedro Kalderon de
la Barka i Tirso de Molina. to se tie dramske knjievnosti Lope de Vega je od preostale
trojice najvei. Cervantes, koji je svjetsku slavu i status klasika svjetske knjievnosti stekao sa
svojim romanom Don Kihot za Lope de Vegu govorio kako je on udovite prirode i da se
ba zbog njega povukao iz pozorita i prestao pisati drame.
Po nekim osobinama Lope de Vega je gotovo jedinstvena pojava u svjetskoj
knjievnosti. Napisao je, prema vlastitim rijeima, 1800 drama pri emu je moda i malo
pretjerao, ali historiari knjievnosti dre da ih je napisao najmanje 1500 emu valja
pribrojati tridesetak opsenih knjiga lirskih pjesama, spjevova, pripovijedaka i romana.
Tematiku je crpio iz najrazliitijih izvora, od Biblije i grke mitologije, starih kronika,
narodnih legendi, vitekih romana i ranijih komediografa sve do svagdanjeg ivota i tada
aktuelnih dogaaja koje je danas vrlo teko prepoznati te shvatiti na to se sve odnose
odreene aluzije.
Lope de Vega je u svom kratkom tekstu Nova vetina pisanja komedija na neki nain
vri svoju obranu, odnosno, obranu svojih djela, tj. njihove kvalitete ili ne kvalitete. On u tom
523
svom tekstu tvrdi kako nema naina da taj obini puk zainteresira sa kvalitetnim komedijama,
nego mora da im dadne ono to oni trae a to je obini und, jer u protivnom nema aplauza,
slave, pa i novca. I on u tom tekstu navodi jednu jako zanimljivu reenicu: I kada treba da
piem komediju, pravila zakljuavam sa est kljueva, Terencija i Plauta odstranim iz sobe da
ne prave galamu, jer i iz nemih knjiga istina ume da vie, pa piem vetinom koju izmislie
oni koji ude samo za aplauzom svetine. Jer ako nas svetina plaa, pravedno je da joj damo
lakrdije koje joj se sviaju
LITERATURA:
Milivoje Solar, Povijest svjetske knjievnosti; Golden marketing, Zagreb, 2003.
Milivoje Solar, Knjievni leksikon; Matica hrvatska, Zagreb 2007.
Zdenko Lei, Teorija drame kroz stoljea I; Svjetlost, Sarajevo 1977.
Zdenko Lei, Teorija knjievnosti; Sarajevo Publishing, Sarajevo 2005.
Miroslav Panti, Humanizam i renesansa I II; Prosveta, Beograd 1963.
524
Dzerard Brenan, panska knjievnost; Nolit, Beograd 1968.

Erih Auerbah, Mimesis, Nolit, Beograd 1968.
Lope de Vega; Dvije komedije; Nakladno poduzee Glas rada, Zagreb 1950.
SADRAJ
Uvod
panija u XVI. i XVII. stoljeu . 5

Motiv Sevillskog zavodnika Don Juan 9
Biografija Lope de Vege 10
Zakljuak 13
Literatura 15
ODJELJENJE TRAVNIK
FILOZOFSKI FAKULTET
BOSANSKI JEZIK I KNJIEVNOST II
525
SEMINARSKI RAD
Tema: Dante Alighieri
Student:
Muamer uo
Mentor:
Dr. sci. Azra Verlaevi, prof.
Mart/Oujak 2008.
DANTE ALIGHIERI
(1265-1321)
Danteov ivot
Rodio se u Firenci u maju/svibnju 1265., bodatom trgovakom gradu koji je postao simbolom renesansne kulture
i umjetnosti, a kojeg su osobito u njegovo doba potresale borbe plemikih stranaka. Borio se na strani gvelfa,
pobornika slobode graanskih republika, a protiv gibelina, koji su zastupali krupno plemstvo i koji su uz pomo
njemakih careva vladali njegovim gradom. Podjelom gvelfa na bijele i crne, stao je na stranu bijelih, koji su bili
vie vezani za graane i neprijateljski su se odnosili prema Crkvi. Crni su predstavljali bahato plemstvo i uivali
526
podrku pape. U takvoj situaciji Dante nije mogao da ostane po strani. Budunost Firence mu je leala na srcu i on se
aktivno ukljuuje u politiki ivot grada, eljan da doprinese njegovom miru i blagostanju. U gradskoj opini sluio
je kao konjaniki glasnik, borio se u bici kod Campaldina (1289), bio lan Vijea stotine, a neko vrijeme i jedan od
gradskih priora (nadstojnika). Za Firencu je vrio razne diplomatske slube, a kao pristaa bijelih pruao je otpor
papinim nastojanjima da podvrgne Toscanu crkvenoj dravi. Kako su se papine pristae (crni) domogli vlasti (1302.)
osuen je na progonstvo, a presudom od 10. marta/oujka iste godine zaprijeeno mu je lomaom ukoliko se zatekne
na teritoriju opine. Tada poinju Danteova lutanja, ispunjena danima tekih borbi i razoarenja. Lutanja su mu dala
priliku da upozna teku situaciju svoje zemlje: ona se grila u nevoljama, unitavana nepomirljivim suprotnostima.
Karakter te historijske epohe obiljeen je paradoksalnim pojavama. U svim oblastima ivota susretale su se
protivnosti: uz razvrat je ila askeza, uz rasipnitvo tednja, uz jalovu borbu partija zdrav i poletan rad zanatlija i
trgovaca. Ti kontrasti najvie su se isticali u borbi oko slobode misli: dok su napredni, slobodnoumni duhovi smjelo
ispoljavali nove znaajne naune istine, dotle je Crkva na lomaama spaljivala nosioce svega to je podrivalo njene
temelje. Kao izbjeglica ivio je u Arezzu, Veroni, a neko vrijeme i u Parizu. Obijajui tue pragove i kuajui gorki
okus tueg kruha Dante nije gubio nadu da e se jednog dana vratiti u Firencu. Godine 1315. ponueno mu je da se
vrati pod odreenim uvjetima, no Dante je to odbio smatrajui uvjete poniavajuim. Materijalna nesigurnost i teke
ivotne prilike prisiljavaju ga da trai utjecajne saveznike. Napustio je sve stranke i pokuao razviti vlastita politika
gledita, koja su se opet donekle pribliila gibelinima, pa je pozdravio pohod cara Henrika VII, koji je pokuao
pokoriti gvelfske gradove. Smru Henrika VII izgubio je sve izglede da bi neka vanjska intervencija mogla izmjeniti
politiko stanje u gradu. Razoaran, udaljavao se od ranijih pristaa i istomiljenika inei stranku za sebe. Od
1318. trajno se nastanio u Ravenni, gdje je kako se misli predavao retoriku, a jedne prilike, putujui u Veneciju se
razbolio i po povratku u Ravennu 1321. godine u noi s 13. na 14. septembra/rujna umro.
-1Firenca koja ga je doivotno prognala i osudila na lomau, pedeset godina nakon pjesnikove smrti, poziva jednog
drugog pisca Boccaccia da dri predavanja o znaenju Danteove Komedije. Njegova tuga, gnjev, bol, prezir i
slava poinju prvim politikim javnim istupanjima kojima je stekao i prve okorjele neprijatelje a meu njima i papu
Bonificija VIII. Njegovo politiko djelovanje zasjenila je njegova intimna ljubavna pria, najue povezana s
njegovim knjievnim stvaranjem. Kao devetogodinjak zaljubio se u djevojicu Beatrice Portinari, pa kad ju je poslije
devet godina ponovno sreo, obuzeo ga je ljubavni zanos do te mjere da se gotovo razbolio. Kad je Beatrice umrla,
njegova ljubav i zanos su se jo vie pojaali, i Dante odluuje da proslavi Beatrice, prema vlastitim rijeima, tako
kao to nijedna ena nikada nije proslavljena.
Dante kao pjesnik, filozof (prouavao je Aristotela, Cicerona Tomu Akvinskoga), neuspjeli politiar, posljednji
pjesnik srednjega vijeka i prvi pjesnik novoga doba, oznaava velianstven kraj jedne duge tradicije, epohe u
povijesti svjetske knjievnosti, ali i poetak nove tradicije, takve kakva e ga prihvatiti i dugo drati nenadmaenim
uzorom.
Danteovo djelo
Odmah poslije smrti Beatricine napisao je Novi ivot (Vita nuova pisano: 1292.-1293.),
svojevrsnu lirsku autobiografiju, sastavljenu od stihova s proznim komentarima, koja postaje uzor
kole slatkog novog stila (dolce stil nuova), a koja zastupa ideal uzviene i iste ljubavi
dostupne samo odreenima prema plemenitoj osjeajnosti. U njoj je sakupio sve mladenake
snove posveene ljubavi prema Beatrici. Po idealiziranoj koncepcij ljubavi, Beatrice je uzdignuta
do nadzemaljskog simbola: blaen je onaj ko moe posvjedoiti o njezinoj ljepoti (Beato, anima
bella, chi te vede!). Ona ak postaje mistini voa ljudske due ka Bogu. Po svojoj moralnofilozofskoj koncepciji i originalnoj konstrukciji i mladenakoj svjeinito je bio prvi jaki akord
koji nagovjetava autora Boanstvene komedije.
Rime su Danteov kanconijer nastao istovremeno ili poslije Novog ivota, u kome on pjeva o ljubavi prema
Beatrici i drugim enama, ali i o moralnim i filozofskim pitanjima. Rime se mogu podijeliti: Mladalacke rime i
polemika, Kamene rime i Filozofske rime i rime izgnanstva. Mladalacke rime sastavljene su od Danteovih
mladalackih stihova pisanih dijelom "na toskanski nain" a dijelom "u novom stilu" i polemike pisane u stihovima.
Kamene rime, napisane oko 1296. godine, sastavljene su od niza kancona i sekstina posvecenih zeni kojoj je dao
alegorijsko ime Petra (ital. pietra = kamen), sa jasnom aluzijom na njenu bezosjecajnost i odbijanje ponudjene
527
ljubavi. Filozofske rime i rime izgnanstva sainjene su od filozofskih pjesama i pjesama u kojima utjehu zbog
svog nezasluenog izgnanstva Dante trai u sopstvenom moralnom integritetu i istoi.
-2Nakon toga je napisao nedovrenu knjigu filozofskih rasprava Gozba (Convivio) pisanu u izgnanstvu i zamiljeno
je kao cjelina od 14 kancona (lirskih pjesama) i 15 traktata (rasprava). Zamiljeno kao enciklopedijski pregled
dotadanje znanosti te kao filozofski komentar kanconama nadahnutim ljubavlju i vrlinom, Convivio je pohvala
narodnom jeziku (novo svjetlo, novo sunce) i gradu Rimu, po Danteu voljom providnosti odreenom sreditu. O
potrebi da se u raznolikosti 14 italijanskih dijalekata pronae ono to je zajedniko, takav lingvistiki tip koji bi
harmonizirao sve ono to je dotad bolo regionalno, da jedinstven narodni jezik postupno ali neizbjeno doe na
mjesto latinskog izjasnio se u spisu O umijeu govora na narodnom jeziku (De vulgari eloquentia). U politikoj
raspravi Monarhija (De Monarchia) zalae se za monarhistiki oblik politikog ureenja, istiui uzajamnu
nezavisnost i ravnopravnost Carstva i Crkve.
Ma kakvo bilo zanimljivo Danteovo djelo prije Boanstvene komedije, ono nije suma ve prije nagovjetaj
Danteovog pjesnikog genija. Djelo koje je za Danteove komentatore bilovjena muzika, udo, iroka rijeka u koju
se ulijevaju mnogi pritoci, sistem moralnih istina i glas nakon 10 stoljea utnje. Dante je djelo zamislio nakon
Beatricine smrti, zapoeto je 1307. (neki smatraju i 1313.), a dovreno one iste godine u kojoj Dante umire.
Boanstvena komedija sastoji se od tri dijela (inferno, purgatorio, paradiso tj. pakao, istilite i raj) te obuhvaa
stotinu pjevanja u rimovanim jedanaesterakim tercinama.
O Komediji
Svoje ivotno djelo Dante je nazvao Komedija (Commedia) drei se tadanjih shvatanja da su tragedije djela koja
ponu tragino i tragino se zavre, a komedije djela, koja u suprotnosti prema tragediji, nisu pisane uzvienim stilom
i imaju sretan zavretak. Pridjev boanstvene (divina) dodao je Boccaccio, pa se u izdanj iz 1555. pojavljuje i kao
dio naslova. Prema novim shvaanjima knjievnih vrsta to je ep, iako ima nove znaajke u knjievnoj tehnici, jer
opisuje prostor vie nego dogaaj u vremenu i ima osobine anrova izraslih na tradiciji Apokalipse, koji su se
najee nazivali vienje i opisivali vizije ivota i svijeta nakon smrti.
Poema se sastoji od 14233 stiha u jedanaestercu i rimovanim tercinama, koje su lanano povezane. Sastoji se od tri
dijela, Pakao, istilite i Raj, od koji svaki ima 33 pjevanja, a na poetku je dodano i uvodno pjevanje, tako da je
cjelokupni broj pjevanja 100, koji u srednjovjekovnoj mistici brojeva simbolizuje cjelovitost i savrenost, dok brojevi
3, pa i njegovi umnoci 9 i 33 sadre jasne primisli na Sveto Trojstvo. I stih je podreen toj simbolici: tercine od tri
jedanaesterca sa rimama aba, bcb, te na kraju pjevanja s jednim stihom koji se rimuje sa srednjim iz prethodne strofe,
pa tako zaokruuje cjelinu. To je pria u prvom licu o putovanju kroz tri onozemaljska kraljevstva, zapoetom na
Veliki petak 7. ili 8. aprila/travnja, odnosno po drugima, 25. marta/oujka 1300. godina, na dan prvog Jubileja.
-3Uvod poinje opisom duevne krize, simbolizirane umom u koju je Dante (simbol grjenog ovjeanstva) zalutao
na pola ivotnoga puta, to prema srednjovjekovnoj tradiciji takoer znai 33 godine. Izlaz iz ume, odnosno krize,
mogu je jedino ako vidi sve stupnjeve puta ljudske due od patnje do spasa, a to znai da on mora proi kroz pakao,
istilite i raj. Javlja se tada Beatrice kao simbol ljubavi i milosti, koja mu alje Vergilija kao simbol razuma, koji nas
vodi kroz pakao i istilite, a sama ga vodi kroz raj, da bi ga pred samo lice Boga, doveo mistik sv. Bernard. Cijeli put
simbolizira kakao osobni put pojedinca, Dantea, tako i put cijelog ovjeanstva preko beznadnosti grijeha do
konanog spasa vjernika u raju. Tim glavnim likovima-simbolima pridruuju se i drugi simboli-alegorije: tamni
kraj je ovjekov zamaljski ivot ispunjen grijesima i zabludama, brijeg u svjetlosti put koji vodi izvrenju dobrih
i plemenitih djela, tri zvijeri, koje mu prijee put pri izlazu iz ume, kao simboli ljudske strasti: pantera
sladostrae, porok mladosti, lav gordost i vlastoljublje, gladna vuica pokvarenost, koristoljublje.
Dante se koleba pa ipak krene za Vergilijem. Opis puta razlomleni su u brojne epizode, koje se uglavnom sastoje
od Danteovih susreta s mitskim, fiktivnim (izmiljenim, prividnim) i povijesnim osobama. U predvorju pakla borave
nekrtena djeca i velikani antike mitologije i knjievnosti, roeni prije Kristova roenja, kao Homer, Hektor, Eneja,
Platon i Aristotel, koji nisu osueni na muke, ali su ipak kanjeni time to ne mogu vidjeti lice Boga. Pakao je opisan
kao lijevak od devet krugova, u kojima su grijenici razvrstani prema teini svojih grijeha i trpe strane muke.
Skale teine grijeha odgovara kako tradiciji srednjovjekovlja tako i osobnom Danteovom miljenju: grijeni
ljubavnici, prodrljivci, krci i rasipnici, srditi, krivovjerci, nasilnici i varalice te na kraju izdajice. U samom sreditu
pakla Lucifer osobno mui Judu, koji je izdao Krista, te Bruta i Kasija koji su izdali Rimsko Carstvo. Dok je pakao
528
opis beznaa na njegovim vratima stoji glasovit natpis: Napustite svaku nadu, vi koji ulazite istilite opisuje
patnje onih koji se ipak mogu nadati. U paklu su due u stanju zla; Dante upoznaje zlo u njegovoj prirodi i njegovim
vrstama. Da bi ovjek doao do spasenja ne trai se samo razum nego i vjera, ne samo ljubav nego i milost. u paklu
caruje zlo koje izobliava ljude i stvari. Zlo nije samovoljna pojava, nego ga izazivaju strast, elje, prohtjevi, nagoni.
U otsustvu razuma sve ove napasti vode ovjeka neizbjeno grijehu.
Grijeh se kanjava, jer se suprostavlja
moralnom dobru, koje bi moralo vladati svijetom. Teina grijeha uslovljava dubinu, tj. krug u kojem se dua mora
oputati. Svaki krug doekuje se spremnom kaznom.
Zlo se dijeli na kategorije: nesuzdranost, pakost i
predumiljaj. Najtee je kanjeno izdajstvo, u kojem je zloupotrebljena volja poinila najveu nepravdu. Pakao je
svijet iskvaren strastima, izoblien mukama. I kada se ne vide ljudi, lako je sagledati strahote mjesta. rtve pakla nisu
jednako pokorne, pa nametnute patne ne podnose bez reagovanja.
-4-
Neke plau i pobjeuju simpatije (Francesca i Paolo), drugi se dre dostojanstveno, kao Farinata delli Umberti
kao da je paklu prkositi htio, trei mole za razumijevanje kao Pier dela Vinha, ili pak ispoljavaju svoj bijes i
uvrijeenost kao grof Ugolino. Svi likovi, koji se uzdiu iznad te bezimene gomile koja predstavlja samo nepoznatu
brojku, su simboli npr., Francesca je simbol slobodnog ispoljavanja osjeanja, Farinata ukazuje na politiku podjelu
Italije itd. Ove gorostasne figure, pored ostalih, svjedoe o Danteovoj koncepciji individue. On je oslobaa
srednjovjekovnih okvira i poniavanja, uzdie je kao stvaraoca; ali istovremeno joj daje ljudsko: ona je sklona
grijehu, jer nije uspjela da uskladi zahtjeve tijela sa zakonima razuma, linu slobodu sa postavkom religijskih dogmi
(osnovna zasada neke religije). Grijenici u paklu su slijedili nagone i zapostavljali duh. Stiga ih je vjena kazna, koja
im je oduzela svaku nadu u oslobaanje due. Postoji toliko scena muenja, odnosno ispatanja grijeha i svaka od njih
je na sebi svojstven nain strasna, ali je najubjedljivija ona iz drugog pojasa devetog kruga gdje se nalaze izdajice. Tu
grof Ugolino gloe potiljak nadbiskupu Rueriju. Rueri je zatvorio Ugolina, njegova tri sina i unuke u kulu (kasnije
529
nazvanu Kulom gladi) gdje su oni umrli od gladi. Najdirljivija scena je kada jedan od Ugolinovih sinova kae: "Oe,
nas e mnogo manje da boli ako bude jeo nas, ti si nam dao ovo bijdno meso, pa nam i uzmi ivot goli."
-5Takoe znaajno je i to to je Dante ovim djelom nastojao usmjeriti itaoce ka pravom putu - ka Bogu. Na ulazu u
pakao nalaze se oni koji "...ni pokudu ni pohvalu ne zasluuju...", ljudi koji su itavog ivota bili neodluni, nisu se
okrenuli ni dobru ni zlu, kukaviki bjeei od svake odgovornosti.
Na istiliste, visoki brijeg koji se die iz mora, Dante stie kroz dugi podzemni hodnik koji polazi od Luciferovih
nogu. Tu stiu na barci koju vozi aneo do brijega istilista, mjesta gdje dospijevaju due dostojne odlaska na nebo
poslije ispatanja i pokajanja. Dante se uspinje, sa Vergilijem uz brijeg, gdje poslije predistilista idu u istiliste koje
ima sedam pojaseva kao simbol sedam glavnih grijehova, a redoslijed im je obrnut od rasporeda koji imaju u paklu.
Blai grijehovi se ispataju na veoj visini, odnosno blie Bogu. U svakom pojasu se nalaze grijnici koji ispataju
odreeni grijeh, a na kraju svakog pojasa je aneo koji brie sa ela znak slovo "P", simbol grijeha (sedam slova
"P" simbolizuju sedam glavnih grijehova, a slovo "P" je poetno slovo latinske rijei peccato-grijesi). Te znake
plamenim maem urezuje aneo na ulazu u istiliste. Ovdje, za razliku od pakla, grijenik nije osuen na vjeno
ispatanje grijeha i nije vezan za isto mjesto, ve se kree kroz istiliste, zadravajui se da ispata u onim
pojasevima u kojima se ispata neki od grijehova koje je poinio. I kada se izbrie svih sedam "P", stie se na vrh
gdje se nalazi zemaljski raj, odreen za ovjeka koji ga je izgubio zbog Adamovog grijeha.
Na vrhu se Dante oprata od Vergilija, simbola zemaljske nauke, jer se oistio od grijeha, a i zato to Vergilije,
poto nije vjerovao ni u Hrista koji je doao niti u dolazeeg Hrista, ne moe u raj. Njegovo vjeno mjesto je u
Limbu. Zato se u zemaljskom raju pojavljuje Beatrice, simbol ljubavi, Boije i teoloke nauke i otkrovenja
U istilitu redosljed grijeha je sada obrnut, jer je istilite za razliku od pakla u kojem se silazi sve dublje, planina
kojom se penjemo sve vie: oholi, zavodnici, srditi, nemarni, krti i rasipni, prodrljivi i grjeni ljubavnici. I u tom
dijelu se opisuju susreti s mitskim, povijesnim i knjievnim likovima. Grijenici razmjeteni u sedam krugova
istilita, svjesni su poinjenih grijeha i osjeaju potrebu da izvre kaznu, kako bi dospjeli na nebo, gdje ih eka
smirenje i blaenstvo. Na to ih podstie Katon, koji je milostiv i pravedan, kao simbol ljudskih vrlina on djeluje
staloeno i blago. Due su ovdje sklone pjevanj, udruivanju u hor, prijateljskim izlivima. Linosti su se stiale, ne
prkose jedna drugoj, ne stre kao jedinke i ne rugaju se jedna drugoj. Njih pokree ljubav i sjeta. Stih ih prati tihim
ritmom, skoro lirskim tonom. Ritam postaje ubueniji i snaniji kada se Dante sjeti svoje naputene Firence.
Pjesnikova ruka drhti od uvrijeenosti i jakog bola. U istilitu pjesnikov smijeh, gnjev, ironiju zamjenjuju ekstaze
(stanje najveeg zanosa pri kojem se gubi veza sa stvernou), snovi, lijepi prizori, idilini (bezbrini) momenti i
dirljivi susreti.
Svijet istilita nije uspio da potpuno nadvlada svoje strasti, ali je uspio da sagleda zlo i da barem trenutno
uzdigne duh iznad tjelesnih prohtjeva. Mune vizije pakla ustupaju mjesto idealiziranoj slici ivota za kojim Dante
ezne. U istilitu ga naputa Vergilije, kojeg zamjenjuje Beatrice. Vergilije vodi Dantea sve dok se on, ispovjeen,
raskajan i oien od svake zemaljske mrlje, ne predaje Beatrici.
-6Raj se sastoji od devet neba: u prvom su due pravednika koji su ispunili zavjet istoe, u drugom due djelatnih, u
treem due ljubavnika, u etvrtom due uenih, u petom due boraca, u estom pravednika, u sedmom mislilaca, u
osmom pobjednika, a u devetom se nalaze aneoski zborovi. Na vrhu je Empirej, u kojem stoluje sam Bog. Neba su
odreena i astroloki, odnosno astronomski: Mjesec, Merkur, Venera, Sunce, Mars, Jupiter, Saturn i zvijezde
stajaice. Stil se u tom dijelu znatno mijenja: prema svojevrsnom realizmu Pakla, odlikuje ga apstraktna simbolika
u kojoj najveu ulogu igraju tradicija opisa mistinih doivljaja, a prisutnost Boga objavljuje se kao ljubav, svjetlost i
radost.
Na Zvjezdanom nebu Dante vidi trijumf blaenih dua odnosno Hristov trijumf, a na Prvom
pokretnom nebu vidi Boga u sreditu aneoskih hijerarhija. Aneli prve hijerarhije, serafimi,
kerubini i andjeli prijstolja nalaze se na odgovarajuim nebesima (Empireju, Prvom pokretnom
nebu i Zvjezdanom nebu). Aneli druge hijerarhije, odnosno aneli poglavarstva, moi i
gospodarstva borave na Jupiterovom, Marsovom i Sunevom nebu, a aneli tree hijerarhije,
odnosno aneli kneevi, arhaneli i aneli su na Venerinom, Merkurovom i Mjeseevom nebu.
Dakle, sve due se nalaze na desetom nebu, Empireju, rasporeene u obliku rajske rue oko
Bogorodice. Na osmom nebu Dantea ispituju sveti Petar i sveti Jovan o tri teoloke vrline. Posto
je pokazao da potpuno shvata i prihvata vjeru, nadu i ljubav, prelazi preko Prvog pokretnog neba
u Empirej, i tu ga ne vodi vie Beatrice ve sveti Bernard. On tu posmatra tajanstvenu Rajsku
ruu. Sveti Bernard moli Bogorodicu da oslobodi Dantea bilo kakve smrtne sijenke i tako pjesnik
moe da se priblizi Bogu, da razumije najvee tajne vjere - duboko jedinstvo stvorenog svijeta,
530
jedinstvo tri bozanske linosti u jednoj, spajanje boanskog i ljudskog u Hristu, sve dok se na
vrhuncu ekstaze, izvan sebe, ne izgubi u Bogu i potpuno uklopi u harmoniji univerzuma stopivi
se sa ljubavlju koja pokrece Sunce i ostale zvijezde.
U paklu due sa sobom
vuku omrznuto tijelo, u istilitu one su postale sjene, ali su sauvale svoj ljudski oblik, u Raju
postale su prozirne, lagane, jer ih nosi ljubav i srea. Rajske ljepote uivaju pretstavnici aktivnog i
misaonog ivota. Njihova se srea manifestuje kroz pjesmu, ne usamljenu ve horsku, jer je ovdje
nestao svaki trag individue. Nestankom linosti, nestala su i sva osjeanja koja prate ovjeka na
njegovom smrtnom, grnom putu. Linosti su se spojile sa mnotvom, mnotvo sa Bogom od
koga crpe zajedniku radost. Figure koje Dante ovdje susree nisu odreene kao u Paklu. ujemo
ih, ali su gotovo nevidljive. Njihove su rijei jasne, odmjerene, ali nepopustljive i otre prema
ljudskim slabostima. Poevi od Kaccagvida, koji je Firentincima predoio poroke i amoral, do
sv. Tome i sv. Benedikta, ije su rijei uperene protiv franjevaca i benediktanaca, zvuale strogo,
do prekora sv. Petra upuenog papi, svi junaci kranstva pravedno sude i optuuju pokvarenost
vjerskih i ljudskih izroda. U Raju Dante slavi, hvali i osuuje u isto vrijeme. Tu osobitu snagu mu
daje Beatrice. Ona je olienje intelektualne djelatnosti, ljubavi, milosti, ukratko, ona je simbol
plemenitih ideala pjesnika. Bez njene pomoi Dante ne bi mogao da izrekne toliko filozofskih
definicija, da otjelotvori toliko intelektualnih vizija.
-7Vidjei u istilitu put iskupljenja, osloboenje od materijalnih zavisti i mogunost

usavravanja, Dante otkriva Raj kao harmoniju, jedinstvo ovjeka i svemira, misterij one ljubavi
koja pokree sunce i ostale zvijezde. Svijet koji opisuje Dante je vjean; ljudski su ivoti u
njemu konano zavreni; svako je u onostranosti postao ono to zaista jest. Zato Dante moe
prikazati galeriju likova koji su ujedno i tipovi, pa i simboli, ali su ipak i naprosto ljudi.
Transpozicija ovoga svijeta u onaj svijet omoguila je da se na nov nain knjievno oblikuje
ljudska sudbina; omoguila je jednu novu, epohalnu knjievnu konvenciju. Danteov knjievni
svijet u cjelini odgovara svojevrsnom filozofsko-teolokom obuhvatu znanja u sastavu Tome
Akvinskog; nain na koji je Dante opjevao konanu zbilju ljudske sudbine kao i naina na koji je
Toma Akvinski u Sumi teologije ocrtao neto poput temeljnog misaonog nacrta kako je Bog
stvorio i uredio svijet.
Njegova komedija prava je enciklopedija srednjovjekovlja, ona ak nadilazi okvire srednjeg vijeka; u njoj se
pojavljuju znaajke koje pripadaju ne samo humanizmu pokretu okrenutom prema prouavanju i obnovi antike
nego one koje pripadaju epohi renesanse, epohi koja nastupa tek stoljee potom.
BAHTIN O VREMENU I PROSTORU

Koncepciju vremena i prostora u Boanstvenoj komediji, Mihail Bahtin nalazi u vrlo otrom pjesnikovom
osjeanju protivrijenosti epohe i osjeanju kraja epohe. Dakle, u kranskoj koncepciji vremena. Bahtin pridodaje
kvalitet koji srednjovjekovna tradicija pridodaje Danteu, a to je podizanje svijeta na nezamaljsku vertikalu. Na toj
vertikali itav se prostornovremenski svijet podvrgava simbolizaciji. Vrijeme u samoj akciji potpuno je iskljueno.
Jer, privienje, koje traje u realnom vremenu veoma kratko, ima smisao, oito, vanvremenski. Mire Eliade govori o
ciklinom vremenu u arhainoj svijesti, naspram linearno-historijskom u savremenoj svijesti, a jedini put po kojem
se arhaina svijest moe kretati je krunica. Grki hronos, latinski tempus podrazumijevaju segmente prolosti i
budunosti i sadanjosti kao prelaz budunost u prolost u stalnom pomicanju. Dolaskom Krista, kranstvo
usrediuje vrijeme ne vie s kosmikim ciklusima, ve u linearnu vremensku dimenziju. Kranstvo se tako
oslobaa ciklinog vremena, ali istovremeno u sebi nosi jedan apokaliptini fragment tenziju prema kraju vremena.
Zagrobni svijet je realizovani in Boije volje. Taj svijet je svet, a da bi u potpunosti bio svet, neophodno je jo neto
ukidanje vremena. Ukinuem vremena prostorna organizacija Danteovog spjeva stupa u prvi plan, sa svom svojom
vrstinom i dugotrajnou do najsitnijih detalja. ostvarena je borba ivog historijskog vremena sa vanvremenskom,
vanzemaljskom idealnou. Kao da vertikala saima u sebi horizontalu koja se snano otima naprijed.
531
-8-
LOTMAN: STRUKTURA KOMEDIJE

Dvojnost Danteove literarne pozicije, koji pozajmljuje ugao gledanja Tvorca, ali ne zanemaruje gledite ovjeka,
odreuje Lotmanovu (Jurij Mihajlovi Lotman) analizu osnovne konstrukcije Boanstvene komedije ose gore
dole. Ova osa je prisutna takoer u dva aspekta. Jedan je relativan i funkcionie samo u granicama Zemlje. Tu se
dole identifikuje sa sreditem zemaljske kugle, a gore s bilo kojim pravcem iz ovog sredita. Ali kosmika
graevina Dantea lei, i na apsolutnom gore i dole. Ta apsolutna osa presjeca Zemlju tako to svojim donjim
krajem pada na Jeruzalim, presjeca Pakao, prolazi kroz sredite Zemlje, zatim kroz istilite, i produava se dalje
prema Empireju. To je osa po kojoj je s neba baen Lucifer. Problem suprotnosti izmeu prostora realnog i kosmikotranscendentalnog. Dante i Vergilije, kreui se po zemaljskoj, relativnoj osi gore dole u Paklu, prema dnu Pakla
zapravo se kreu i po apsolutnoj osi i to po njoj se kreu dole. Po Lotmanu, rjeenje tog paradoksa je osnovni
zadatak dantoloke semiotike (teorija znakova). Osa gore dole cjelokupno znaenje arhitektonike (harmonika
cjelina) teksta: svi dijelovi i pjevanja iz aspekta lokalizacije (njihovog mjesta) imaju svoje zasebno znaenje i,
istovremeno, znaenje u odnosu nacjelinu.
Lotman, izmeu ostalog, govori i o izvjesnom neskladu grijehova u odnosu na krugove kazne. Laljivci u osmom
krugu, heretici daleko iznad (dakle lake kanjni) u estom krugu, a ubice (prvi dio osmog kruga) kanjeni blae od
kradljivaca ili falsifikatora novca (deseti dio osmog kruga). Konvencionalna priroda Boijih znakova krije u sebi
mogunost dvojake primjene: mogu posluiti kao sredstvo pravde i u svrhu pravde, ili u svrhu lai. avo otac lai
caruje tom vjetinom. Falsifikatori i laljivci tee su kanjeni od heretika i ubica, jer idu protiv jednog kosmikog
principa.
Lotmana e analiza prostornog konstruktivnog principa Boanstvene komedije dovesti do odnosa likova Odiseja
i Danea, a taj odnos do modela dvije kultura, antike i renesansne s jedne i srednjovjekovne s druge. Odisej, kao i
Dante, preodreen je za individualni, samostalni put, i oba su heroja pravog puta. Obojica polaze od mjesta otvorenog
pravca prema beskonanosti, polaze iz taaka zemaljskih i prelaze granice poznatog svijeta. Dante i Odisej tee istom
cilju: razliitim putevima ele do oienja. Dvojnost izmeu njih postoji, kao i razliitosti.. Odisej je putnik za sebe,
a Dante je putnik kojeg vode. Put Odiseja u Komediji realizuje se u horizonzalnoj ravni. Naruavanje strukture radi
njenog aktiviranja predstavlja uvoenje u nju vanstrukturalnog elementa. Tako u prvi plan stupa Odisej. Horizontala
u vertikali.
-9-
MEREOVSKI: IDEJA TROJSTVA

Osnovnu ideju i znaaj Boanstvene komedije Dimitrij Sergejevi Mereovski je pokuao nai u broju tri, kao
temeljnom matematikom simbolu svijeta. Nimalo sluajno, jer gledano iz perspektive simbolike poezije, i sama
poezija je trei svijet. Po Mereovskom, poetska rije povezuje svijet bez rijei koji se roji u dubinama pjesnikove
linosti sa svijetom bez rijei koji se roji izvan njegovog bia. Nesavrenost historijskog svijeta proizilazi iz
nemogunosti da se svijet privede tom broju. Utoliko Dante privodi svijet jednom novom jedinstvu. Komedija jest
vizija jednog takvog konanog smiraja historijskog svijeta kao beskonanog niza sukoba. Kad bi ljudi shvatili tu
osnovnu poruku iz Dantea, poeli bi proces prema kosmiko-historijskom dejstvu Treega.
MIHALSKI I DANTEOVA LJUBAV

532
Konstantin Mihalski poeo je od tri Danteove ljubavi koje kao teme dominiraju njegovim opusom: Dante je
ljubio svom duom Beatricu, Firencu, oblik ideje kranskog carstva, ali Beatrice je otila u smrt, Firenca ga je
prognala, ideja kranskog carstva ostala je u grobu zajedno s Henrikom VII. Ostala mu je samo etvrta ljubav, ljubav
Boga, kroz koje su tri prethodne dobile jedno novo znaenje i izdigle se do vizije ideala. Takva ljubav pokree nebo
i sve zvijezde. Dante poziva na ljubav, ali ta ljubav mora biti u granicama razuma. Franceska i Paolo su ljubavnici u
paklu kod kojih je strast, tjelesna strana ljubavi, prevagnula prije nego je eros uspio da zazove Logos. ak i kada
postoji ljubav, ona je grijeh jer nije bila spregnuta sa razumom, te je utoliko i nemoralna.
Eros i Logos predstavljaju i princip rasporeda dua, od grijenika bez spasa u Paklu, grijenika koji se iskupljuju
u istilitu, do blaenih dua u Raju. Eros i Logos kod Dantea ostaju trajno zdrueni sve do samog Boga koji i
nije nita drugo do ista spoznaja i ista ljubav.
MORAVSKI: DANTEOV STIL

Boanstvena komedija je napisana kao rekonstrukcija vizije Danteovog putovanja, a nju je
pjesnik ostvario svim onim to je realno bilo prisutno u njegovom biu kao doivljaj, kao
iskustvo, kao znanje, kao spoznaja... sve ono to se u njemu sabralo za dugih izgnanikih
putovanja po Italiji. Danteov stil kao sinteza realizma i mistike u tolikoj mjeri da nas krajnjom
uvjerljivou uvlai u svoj svijet kojeg realno doivljavamo, i gledamo zajedno s njim. U
jednom trenutku kada Vergilije stavlja ruku na Danteove oi, zatvara i oi italaca. Ali slika koju
pjesnik gradi, pratei logiku zvuka, jo je realistinija. Jezik i stil, Danteov, neprestano se mijenja
i prilagoava temi. Umjetniki svijet Boanstvene komedije je slika zagrobnog svijeta koji ne
lii na ovaj stvarni, ali je iznutra logiki toliko vrst da funkcionie kao stvarni svijet.
Stil je vrlo razliit, ve prema potrebi kazivanja.
-10Moe se rei da koristi veliku skalu stilova - od traginog do kominog, od poniznog do
sveanog, od grotesknog do narodnog. Kroz svoj plurilingvizam i pluristilizam Dante uspijeva da
pokae stvarne mogunosti vulgarnog, odnosno narodnog italijanskog jezika. Taj jezik je uao u
upotrebu tek koju deceniju ranije, a prije Dantea korien je samo za ljubavnu liriku, sa ponekim
izuzetkom u religioznoj i didaktickoj poeziji i u nekim proznim djelima. Dante se s pravom
smatra ocem italijanskog jezika, jer iako nije prvi koristio narodni jezik za pisanje, on ga je
osposobio da se na njemu moe napisati bilo koje knjievno djelo. Pojava Danteovog djela
znaila je pobjedu toskanskog dijalekta, koji postaje zajedniki jezik svih Italijana.
U alegorijskoj formi zagrobnog ivota data je monumentalna (velianstveno, nezaboravno)
slika jedne epohe u njenim socijalnim, politikim i moralnim stremljenjima. Alegorijski izraz
kojeg Dante prihvata iz duge tradicije srednjovjekovlja, uspio je da oivi vlastitom matom u
tolikoj mjeri da ga uopte ne doivljavamo kao alegoriju. U jedinstvenoj poetskoj doktrini
njegova metafora uspjeva obuhvatiti horizontalni i vertikalni odnos ostvarenih slika prema
idejnoj koncepciji cijelog spjeva. Nemogue je tako odvojiti metaforu od alegorije, iako su to
razliite stilske figure. Alegorija podrazumijeva pjesniku sliku ispred koje vrsto stoji ideja, koja
je oigledna, mada ne i direktno kazana. Nasuprot njoj, metaforika slika ivi mnogo samostalnim
ivotom sa punom otvorenou znaenja.
I sam Dante, u svom traktatu Convivo, govori o etiri smisla pisane rijei. Prvi je doslovni,
koji ne ide dalje od onoga to sama rije kazuje. Drugi se zove alegoriki i to je onaj smisao
koji se skriva pod platom ovih pria i predstavlja istinu uvijenu u plat lijepe lai... Trei smisao
se zove moralni, na koji itaoci moraju obratiti posebnu panju pri itanju svetih spisa. etvrti
smisao zove se anagoki, tj. natulni, i taj smisao nalazimo onda kada se jedan spis izlae sa
spiritualnog aspekta, iako se ve u doslovnom znaenju ukazuje na nebeske stvari kojima pripada
vjena slava. Nemogue je doprijeti do drugih znaenja, naroizo do alegorikog, a da se pritom
533
ne doe do doslovnog. Kako je doslovno znaenje uvijek supstrat (osnova) i materija drugih
znaenja, nemogue je prodrijeti do drugih znaenja prije doslovnog.
Dante je uspio stvoriti pjesniki svijet koji po snanim slikama i dubokim strasnim osjeanjima sadrava povijest
pjesnikova ispatanja i savrenstva. Dante razotkriva ljudske strasti i poroke vremena, ne tedei ni Crkvu ni njene
predstavnike.
Dante je svojim djelom izvrio dalekosean utjecaj na europsku i svjetsku literaturu, bio i ostao, ako ne najvei,
jedan od najveih pjesnika svijeta.
-11-
SADRAJ:
Danetov ivot.......................................................................................................................1
Danteovo djelo.....................................................................................................................2
O Komediji.......................................................................................................................3
Bahtin o vremenu i prostoru................................................................................................8
Lotman: Struktura Komedije............................................................................................9
Mereovski: Ideja Trojstva................................................................................................10
Mihalski i Danteova ljubav................................................................................................10
Moravski: Danteov stil.......................................................................................................10
534
LITERATURA:
Milivoj Solar, Povijest svjetske knjievnosti, Zagreb, 2003.
Muhamed Delilovi, Slaveni o Danteu, Sarajevo, 1991.
Petar Milosavljevi, Teorijska misao o knjievnosti, Novi Sad, 1991.
Marijan Filipovi, Rjenik stranih rijei, Zagreb, 1995.
INTERNET, mart/oujak 2008.
Knjievna djela, opusi, poetike II

Studenti
Avdi Sanela
Guliv.
Brbutovi Edina
put.
Fedra
+
Odb
r.
Pre
ed.s
em.
Buli Minela
erkezovi
otelo
Nermina
Pre
ed.s
em
Dervievi Faruk
Dafi Admir
Halilagi Nusmira
kandi
Pre
d.
Odb
Heri Minela
otelo
r.
Pre
d.se
m
535
Hodi Muhamed
Husari Ernestina
Pre
d.se
m.
Pre
Ibrahimovi Nizama
d.se
Ikanovi Edina
Kandi
m.
Pre
d.
volter
Odb
r.
Josi Ruica
Junuzovi Veldina
Joldi Emina
Krasni Larisa
Kurtovi Azur
Kalde
Dug.
ron+
Sem.
eksp
Pre
ir
d.se
Boka
m.
Pre
o+
d.se
m.
Pre
Mahmutovi Selma
d.se
m.
Pre
Mehi Merima
d.se
m
Memi Merima
Mei Aldijana
Muharemovi Adisa Serva
Pre
ntes
d.se
m.
Mujagi Emina
Mujagi Sadika
Kralj
Pre
Lir
d.se
m.
Muji Irma
gong
Odb
ora
r.
Mustaevi Mirna
Bandi Nadela
536
Omerovi Emina
Osmi Nihada
Pred.sem.
Gul.p
ut.
Odb
Pre
r.
d.ws
e.
Pai Nehrudin
abanovi
Manir
Pre
Ehlimana
iz.
d.se
m.
ari Nermina
Silajdi Meliha
Smajlovi Indira
fedra
renes
Pre
ansa
d.se
m
Pre
Softi Hanka
d.se
Sulji Merima
Petra
m.
Pre
rka
d.se
m.
Taindi Lejla
Torkv
ato
Trumi Selma
Taso
Mizan
trop
Trumi Enisa
Vrtagi Mukadesa
Numanovi
Vahdeta
Ahmetovi Merima
Pre
d.se
Avdi Inela
Avdi Maida
Serva
m.
Pre
ntes
d.se
Boka
m
Pre
o+
d.se
m.
Bonjakovi Emira
Buli Alma
Buli Melisa
krtac
Volter
manirizam
Pred.sem.
537
oli Mersida
Deronji Maida
Filipovi Zdenka
Volter.
Pre
d.se
m.
HAlilevi Ajid
Halilkanovi Admir
Hodi Muhamed
Hodi Munevera
klasici
Pre
zam
d.se
m.
Hrnji Nermina
Husi Sead
Molije
Pre
r+
d.se
m
Ibrali Denisa
Kalesi Samira
Pre
d.se
Konki Sabina
petrar
m.
Pre
ka
d.se
m.
Pre
Kukuruz Hasiba
d.se
m.
Kuljani Melisa
Kuljanin Senada
krtac
Pre
d.se
m.
Pre
Kurti Semir
d.se
Lai Anida
gongo
Odb
m.
Pre
ra
r.
d.se
m.
Pre
Mehi Alma
d.se
Mehi Mirnesa
Rac. I
m.
Pre
Prosv.
d.se
538
m.
Mehii Maida
Mehinovi Adela
Maniri
Pre
z.
d.se
m.
Mudrov Nina
Petrar
ka
Mujabai Emir
Omi Erna
Pamuki Irma
Rehi Almedina
Salihovi ulsa
Sarajli Jasmin
ari Jasmin
Torkv
Pre
ato
d.se
Taso
m.
Kalde
Pre
ron
d.se
Haml
m.
Pre
et
d.se
renes
m
Pre
ansa
d.se
m
Spahi Almira
uni Omer
Molije
Pre
r+
d.se
m
Osmanovi Eldina
Bjeli Samra
Vruak Selma
6
barok
Pre
d.se
ogi Nihada
m.
Pre
d.se
Lejla Taindi
m.
Pre
d.se
Maida Mehii
m.
Pre
d.se
m.
539
Jasmina Kari
Gen
erac
ija?
fusn
Almira Dautovi
Gener
ote
Pre
acija?
d.se
m.
SEMINARSKI RAD
Iz nastavnog predmeta
Knjievna djela, opisi, poetike II
Tema seminarskog rada:
Kandid
Studenti: Edina Ikanovi

Nusmira Halilagi
Mentor:Prof. dr. sc. Azra verlaevi
540
Tuzla, maj 2008
Klasicizam i prosvjetiteljstvo
Krajem sedamnaestog i najveim dijelom osamnaestog stoljea znatno se promijenio vladajui ukus
itatelja i knjievnici postupno prihvaaju poetiku ije je geslo saeo Nikolas biolean u dva stiha svojeg ivotnog
djela Pjesniko umijee:
nek svoj sjaj i vrijednost erpe tek u njemu.
Navedeni stihovi upuuju na zdrav razum, koji je svojstven svim ljudima jer se niko ne tui da ga ima premalo, i
koji je shvaen kao osnovica i knjievno umijee: ko ne zna misliti, ne zna ni pisati. ini se da ja doista cijelo stoljee
tada povjerovalo tom zakljuku, koji zapravo i ne stoji, jer to to svi misle da imaju dosta zdravog razuma ne znai da
ga doista i imaju.
Racionalizam je otada uobiajen naziv za vladajui nain miljenja, ali bi ipak bilo pretjerano zakljuiti kako
racionalistika poetika otada nastupa kao neki posve nov nain razmiljanja o knjievnosti. Biolean se, naime, i te
kako oslanja na tradiciju, osobito na Horacijevu poetiku pa bi moda bilo bolje rei da on prije zahtijeva svojevrstan
povratak na staro nego to trai bilo kako zamiljenu stvarnu novinu: 1 I doista ono to e vrijediti do kraja
sedamnaestog stoljea kao vrhunska knjievna vrijednost uvelike e se oslanjati na tradiciju antike nastojei je tako
obnoviti da upravo ona zamijeni barokno pretjerivanje u izrazu. Zbog toga su povjesniari knjievnosti skloni da to
razdoblje odrede kao klasicizam prema njezinoj elji da se uzori nau prije svega u antici.
Problemi s odreenjem cijele epohe nastaju, meutim, zato to svojevrsni povratak jasnoi izlaganja velikim temama
i preglednosti u kompoziciji nasuprot baroknoj sklonosti da se sve podredi raskono ukraenom izrazu ' prati i takav
nain miljenja, pa uvelike i svetonazor kakav je, potaknut osobito uspjesima prirodnih znanosti, vodio do uvjerenja
kako se svi bitni problemi filozofije, umjetnosti, pa i religije, ne samo mogu nego i moraju rijeiti tako da seoslonimo
na pravilnu uporabu zdravog razuma.
Sa stajalita razuma sve je podvrgnuto kritici, pa se sve, od ureenja drave i zakona do religijskih dogmi i
tradicionalne filozofske metafizike i na njoj izgraenespekulativne znanosti pokazalo kao nerazumno. Zato je i
knjievnosti postavljen nov zahtjev:ona mora ponovno vie pouavati nego zabavljati, jer u jedinstvu jednoga i
drugoga kakvo je zahtijevao Horacije lako naglasak zbog ukusa publike pree na drugo. Knjievnost, dakako,
takvu uputu nije mogla do kraja posluati, odnosno kada ju je, iako doslovno posluala, prestala je biti umjetnika
knjievnost.
Ipak je injenica da je takvim shvaanjem zasnovan pokret, nazvan prosvjetiteljstvo, do te mjere obuhvatio najvei
dio i doista velike umjetnike knjievnosti osamnaestog stoljea da je obiljeio cjelokupnu epohu od baroka do
romantizma u najmanju ruku podjednako tako kao i tenja za naslijeivanjem antike u izrazu.
Nastojei obnoviti uzore antike i povezati to sa presudnom ulogom razuma, klasicizam sa presudnom ulogom
razuma, klasicizam osobitu pozornost posveuje knjievnoj tehvici i to u smislu utvrivanja odreenih pravila koja bi
sluila i koa uputa knjievnicima i koa mjerilo odreivanja knjievne vrijednosti: odreenim knjievnim vrstama
propisuje se tematika, stil, kompozicija i figure.
1.
2.
Solar, Milivoj: Povjest svjetske knjievnosti, Zagreb 2003, str. 163, 164
Solar, Milivoj: Povjest svjetske knjievnosti, Zagreb 2003, str. 165
Klasicistika poetika tako nije opisna ve naredbonosna u mjeri koa se dosta rijetko javlja u svjetskoj knjievnosti.
Ta poetika uspostavlja i vrastu hijerarhiju knjievnih anrova, pa je tako tragedija vrhunski vrijedna knjievna vrsta
i upravo njoj su i pripisana najstroa pravila: ona mora biti pisana u stihu, njezin stil nuno je uzvien, karakteri su
plemeniti i u smislu osobina karaktera i u doslovnom smislu da pripadaju plamstvu a kompozicija je odreena
podjelom radnje u pet inova.3 Zahtijevalo se zatim, potivanje jedinstva radnje, mjesta i vremena to je izvedeno
iz nekih napomena u Aristotelovoj Poetici a na sceni se moe prikazati samo ono to ne vrijea dobar ukus, a
to odgovara odreanom shvaanju prisutnog ponaanja, pa ak i dvorske estetike. Svrha je pak tragedije da prije
svega poui gledatelja a moralne vrijednosti morale su biti izrazito naglaene: osuuje se zlo i porok , hvali se vrlina,
a dunost je uvijek vanija od strasti i osjeaja.
541
3.
Solar, Milivoj: Povjest svjetske knjievnosti, Zagreb 2003, str. 166
Biografski podaci o Voltaireu

Najutjecajnija osoba cjelokupna epohe, meutim, svakako je Voltaire ( pravim imenom Francois
Marie arouet, 1964 1778), filozof, povjesniar,romanopisac, pjesnik, to e rei enciklopedist i u izravnom smislu
kao suradnik pothvata izdavanja Enciklopedije i u irem smislu kao ovjek univerzalnog znanja i izuzetne
nadarenosti. Njegov je utjecaj usporediv s utjecajem Cicerona u rimskoj knjievnosti, a daleko je nadiao granice
Francuske. 4 Bio je nenadmaan kritiar i pamfletist, podjednako je tako slavljen i obasut poastima kao i napadan,
zatvaran i prognan, u neprestanim obratima sudbine i stalnim svaama s predstavnicima vladajuih inastitucija drave
i crkve. Bio je u zatvoru, kao i prognanik u engleskoj, gost na dvoru Fridrich II. u Njemakoj, ali i dvorski pisac i
povjesniar, slavljen i ugledan u Parizu, no estoko osporavan, ocrnjivan i zabranjivan gotovo istovremeno.
Ostavio je golem opus koji pripada razliitim podrujima i kjnievnim enrovima. Od filozofskih dijela
i danas se cijene Filozofski rjenik ( Le Dictionnalre philosophique), Filozofska pisma ili Engleska pisma (les Letters
philosophique ou Letters anglaises) i Rasprava o toleranciji (Le Traite sur la tolerance), od epova nacionalna
epopeja Henrijada (La Henriade), od povijesnih dijela osobito Esej o obiajima (Essais sur les moerus), od pedesetak
drama osobito Zaire i Merope, os satira Siromani avo (Le pauvre diable) i Le Mondain, a roman i pripovjetka
Candide, Zadig, Micromegas i Naviko (L'Ingenu). Tome valja pribrojiti mnoga znanstvena dijela, recimo o
Newtonovoj fizici, brojne polemike i publicistiku te korespodenciju od oko 10000 pisama.
Voltaire je prije sbega veliki borac perpm. Otrom je kritikom napadao sve to mu se inilo
nerazumnim:drutveno ureenje, dravne institucije, religijski dogmatizam, metafiziku koju je smatrao oprenom
iskustvu, ustaljene obiajei, - ponad svega , glupos na svim razinama postupanja, miljenja i pisanja.
Branio je prije svega neelo slobode, poijedinca, dostojanstvo ljudske osobe i pravo na slobodu izraavanja. Nije
kruto zastupao nikakva opa naela, koja tako lako prelaze u dogmatiku ak i kada su uvjerljivo zasnovana. 5
Zbog toga se ini da i nije bio uvijekodve dosljedan;u znatnoj je mjeri mijenjao filozofska i politika stajalita.
Uvijek je, meutim, bio na visokoj razini znanja o onome to pie i umijea da pie tako da zasluuje visoku
premda uvijek ne i najviu knjievnu ocijenu. A u svemu tome najee je bio nenadmano ironian, ironija je
542
njemu bila najmilije orue i oruje.Zanimljivo je meutim, da se od njegova golemog i u njegovo vrijeme vrlo
utjecajnog opusa danas najvie cijene romani i pripovjetke koje on sam nije drao osobito vrijednima, mislio je da je
to neto to bismo danas nazvali trivijalna knjievnost. ini se da je to bio danak tada vladajuem ukusu; danas
osobito Candide dri vrhunskim dostignuem svjetske knjievnosti.
U osnovi jedino je Volteir u svojoj linosti i u svojoj stvaralakoj djelatnosti bogatstvo galske
duhovnosti, ljubavi za sve ovozemaljsko, tj. ljudsko, i dubokog smisla za humor i kritiku, sa upornou i
realistikiom smislom za upoznavanje stvarnosti i za djelatnost koju je otkrio boravei u Engleskoj.
4. Solar, Milivoj: Povjest svjetske knjievnosti, Zagreb 2003, str. 173

6. Volteir: Kandid, Biblioteka Re i misao, beograd 1963,str. 117
Iznad svega, najznaajniji faktor Volteirove linosti, ili bolje reeno, njegovog talenta, koji je stvarno bio nepresuni
izvor, ironije, lucidnosti, duhovnosti , smisla za humor ikritiku, a uz to obrazovan solidnim poznavanjem najveih
dijela svjetske filozofije i knjievnosti, poevi od Hiljadu i jedne noi, pa do Lokovih filozofskih dijela.
Nije teko dakle objasniti, zato je Volteir bio osobito jak u satiri i zato je volio da pie tzv. filozofske romane ili
filozofske pripovijetke, meu kojima je Kandid zauzeo posebno mjesto. Taj rod knjievnosti pretvorio je on u
satiru naravi, za koju je najkarakteristinije to da linosti samo personifikuju izvjesna obiljeja (naravi) i pojmove
da bi se vidjelo koliko one nose u sebi opravdanja i istinitosti pred ludom razuama. 7
Kritikujui druge, Volteir je bio neumoljiv, nemilosrdan, ne iznevjerivi nikad i nigdje svoj smisao za humor.
Neumoljiv je bio i prema nauci koja nije htjela da zna za progres.
Naime, Volteir je dozvolio Kandidu da se iskupi za sve filozofske grijehove, koje je poinio vjerujui
lanim iluzijama o predodreenoj harmoniji i o maksimalnoj dobroti ovoga svijeta. A to ubjedljivo pokazuje da je
Volteirov Kandid u svojoj sutini humanistiko djelo i da Volteirova kritika ljudskih poroka i slabosti ipak na kraju
tei idealu ovjenosti. Upravo zbog toga volteir danas nalazi svoje itaoce kao i prije dva stoljea.
7.
Volteir: Kandid, Biblioteka Re i misao, beograd 1963,str. 118
Ipak sve je u Candidu podreeno vrsnom ironinom pripovjedanju. Brzim ritmom izmijenjaju se
dogodovtine glavnog junaka: on je ivio u dvorcu svog strica, baruna
543
Thunder ten Tronekka, poduavao ga je sljedbenik Leibnizove filozofije Pangloss, zaljubio se u svoju sestrinu
Cunegondu, pa ga je barun istjerao. Unovaili su ga tada na silu u vojsku i poinje niz njegovih pustolovina, od kojih
svaka pokazuje kako u svijetu vlada tek zlo, nepravda i nesrea. Doivljava potres u Lisabonu, osuuje ga inkvizicija,
saznaje da je dvorac njegova strica razoren u ratu, susree Cunegondu koju mu ele preoteti Veliki inkvizitor i neki
idov, kojeg Candide ubije, pa nakon toga bjei sa Cunegondom u Junu Ameriku. Tu se, meutim rastaju, pa
Candide susree ljudodere, dospijeva u utopijsku zemlju Eldorado, a zatim se opet vraa i putuje natrag u Europu,
treei Cunegondu. Pri tome ga prati novi prijatelj, skeptini filozof Martin. Nakon to prolaze mnoge zemlje, pri
emu je Candide vie puta ponovnoi prevaren i okraden, stieu Carigrad, gdje susree ostarjelu i porunjalu
Cunegondu te, nakon daljih pustolovina i nhedaa , preivjelog uitelja Panglossa. Umetnute prie o sudbinama
ostalih likova sa Candidovim pustolovinama: svi su prolazili jedino slijed nedaa i nesrea, a jedino Pangloss pri
tome ostaje unato svemu uvjeren da je ovaj svijet najbolji od svih moguih. Candideov je zavrni komentar glasovita
izreka kako je najbolje jedino obraivati vlastiti vrt.
Puni je naslov tog kratkog romana Candide ili optimizam (Candide ou l'optimisme), a nakon naslova u
djelu je naveden izmiljeni podatak da ga je toboe preveo s njemakog Gospodin doktor Ralph. Ime
naslovnog junaka upuuje na njegove osobine (prema latinskom candidus, iskren, otvoren, ist), a optimizam
upuuje na ironiju poruke, jer je odreen kao pojava kad neko strastveno tvradi da je sve dobro, iako mu ide
zlo, kako to u romanu izjavljuje sam Candide. S obzirom na jasno izraeno stajalite Voltaire se ruga
optimizmu kao svojstvenom svjetonazoru uobiejeno je da se Candide odreuje koa filozofski roman. To
ipak valja uzeti uveliko uvjetno: Voltaireu je doista predet ironije filozofija Gottfrieda Leibniza, koja polazi od
stajalita da, ako je Bog prema bitnom odreenjima dobar, onda je on morao stvoriri i najbolji od moguih
svjetova, ali u romanu nije prisutna filozofska polemika kao to je to u nekim kasnijim filozofskim romanimanego se u njemu opisuje zbilja na takav nain i s takvim zapaanjima da itatelj mora zakljuiti kako iskustvo
pokazuje kako je stajalite optimizma zapravo besmislica. Aluzije na krvave ratove, potres u Lisabonu i
nepravedna smaknua pri tome slue kao neka vrsta zbiljske potvrde u samoj grai.
U brz ritam dogaaja upletenae su vjeto i kratke, najee izuzetno kritine i duhovite rasprave o tada
prevladavajuim temama:o knjievnim vrijednoastima, o etikim pitanjima, o dogmatizmu i o gluposti, o politici,
o drutvenom ureenju i o smislu cjelokupne kulture. Ironija je pri tome as sveobuhvatna, as uperena prema
pojedinim likovima postupcima, dogaajima, as prema svakoj filozofiji, a as prema svakidanjici i naivnim
uvjerenjima obinih ljudi. Voltaire, takorei nikoga nije potedio, no u njegovom pripovjedanju nema
zagriljivog tona niti jednostavnih moralistikih poruka, nego se sve kree u nekoj lakoi izlaganja koja
544
istovremeno izaziva kako dojam humora tako i razmiljanje o najozbiljnijim pitanjima ljudske sudbine. U anru
koji u njegovo doba nije bio visoko cijenjen Voltaire je tako izraziop ne samo ideje svog vremena nego i mnoge
od onih kojima se danas bave i knjievnost i filozofija. Na slian nain to mu je uspjelo, premnda u neto manjoj
mjeri, i u drugim pripovjetkama, od kojih je primjerice Zadig neka vrsta alegorije, a Micromegas se svrtava u
poetke danas rairenog anra znanstvene fantastike.
Izuzetna popularnost Voltairevih romana Candide je samo za pieva ivota imao etrdesetak izdanja takoer upozorava kako je u toj epohi postupno dolazilo do sve vee promjene u anrovskom sustavu. U
Francuskoj, gdje su tradicija klasicizma te tradicija stare poetike i retorike izuzetno jake, to se dodue zbivalo
neto sporije, no u Engleskoj, gdje je takva tradicija bila neto manje izraena, roman postupno osvaja najprije
iru, a zatim i obrazovnu publiku. Upravo zato u Engleskoj i zapoinje zamjetljiv proces raslojavanja
knjievnosti, kojeg su posljedice danas jo uvijek priznata razlika izmeu visoke i trivijelne knjievnosti.
Univerzitet u Tuzli
Filozofski fakultet
Tuzla: 2007/2008.
SEMINARSKI RAD
Iz nastavnog predmeta
Knjievna djela, opisi, poetike II
Tema seminarskog rada:
Kandid
Studenti: Edina Ikanovi

Nusmira Halilagi
Mentor:Prof. dr. sc. Azra verlaevi
545
Tuzla, maj 2008
Klasicizam i prosvjetiteljstvo
Krajem sedamnaestog i najveim dijelom osamnaestog stoljea znatno se promijenio vladajui ukus itatelja i
knjievnici postupno prihvaaju poetiku ije je geslo saeo Nikolas biolean u dva stiha svojeg ivotnog djela
Pjesniko umijee:
nek svoj sjaj i vrijednost erpe tek u njemu.
Navedeni stihovi upuuju na zdrav razum, koji je svojstven svim ljudima jer se niko ne tui da ga ima premalo, i
koji je shvaen kao osnovica i knjievno umijee: ko ne zna misliti, ne zna ni pisati. ini se da ja doista cijelo stoljee
tada povjerovalo tom zakljuku, koji zapravo i ne stoji, jer to to svi misle da imaju dosta zdravog razuma ne znai da
ga doista i imaju.
Racionalizam je otada uobiajen naziv za vladajui nain miljenja, ali bi ipak bilo pretjerano zakljuiti kako
racionalistika poetika otada nastupa kao neki posve nov nain razmiljanja o knjievnosti. Biolean se, naime, i te
kako oslanja na tradiciju, osobito na Horacijevu poetiku pa bi moda bilo bolje rei da on prije zahtijeva svojevrstan
povratak na staro nego to trai bilo kako zamiljenu stvarnu novinu: 1 I doista ono to e vrijediti do kraja
sedamnaestog stoljea kao vrhunska knjievna vrijednost uvelike e se oslanjati na tradiciju antike nastojei je tako
obnoviti da upravo ona zamijeni barokno pretjerivanje u izrazu. Zbog toga su povjesniari knjievnosti skloni da to
razdoblje odrede kao klasicizam prema njezinoj elji da se uzori nau prije svega u antici.
Problemi s odreenjem cijele epohe nastaju, meutim, zato to svojevrsni povratak jasnoi izlaganja velikim temama
i preglednosti u kompoziciji nasuprot baroknoj sklonosti da se sve podredi raskono ukraenom izrazu ' prati i takav
nain miljenja, pa uvelike i svetonazor kakav je, potaknut osobito uspjesima prirodnih znanosti, vodio do uvjerenja
kako se svi bitni problemi filozofije, umjetnosti, pa i religije, ne samo mogu nego i moraju rijeiti tako da seoslonimo
na pravilnu uporabu zdravog razuma.
Sa stajalita razuma sve je podvrgnuto kritici, pa se sve, od ureenja drave i zakona do religijskih dogmi i
tradicionalne filozofske metafizike i na njoj izgraenespekulativne znanosti pokazalo kao nerazumno. Zato je i
knjievnosti postavljen nov zahtjev:ona mora ponovno vie pouavati nego zabavljati, jer u jedinstvu jednoga i
drugoga kakvo je zahtijevao Horacije lako naglasak zbog ukusa publike pree na drugo. Knjievnost, dakako,
takvu uputu nije mogla do kraja posluati, odnosno kada ju je, iako doslovno posluala, prestala je biti umjetnika
knjievnost.
Ipak je injenica da je takvim shvaanjem zasnovan pokret, nazvan prosvjetiteljstvo, do te mjere obuhvatio najvei
dio i doista velike umjetnike knjievnosti osamnaestog stoljea da je obiljeio cjelokupnu epohu od baroka do
romantizma u najmanju ruku podjednako tako kao i tenja za naslijeivanjem antike u izrazu.
Nastojei obnoviti uzore antike i povezati to sa presudnom ulogom razuma, klasicizam sa presudnom ulogom
razuma, klasicizam osobitu pozornost posveuje knjievnoj tehvici i to u smislu utvrivanja odreenih pravila koja bi
sluila i koa uputa knjievnicima i koa mjerilo odreivanja knjievne vrijednosti: odreenim knjievnim vrstama
propisuje se tematika, stil, kompozicija i figure.
________________________________________________________________
1 Solar, Milivoj: Povjest svjetske knjievnosti, Zagreb 2003, str. 165
Klasicistika poetika tako nije opisna ve naredbonosna u mjeri koa se dosta rijetko javlja u svjetskoj knjievnosti.
Ta poetika uspostavlja i vrastu hijerarhiju knjievnih anrova, pa je tako tragedija vrhunski vrijedna knjievna vrsta
i upravo njoj su i pripisana najstroa pravila: ona mora biti pisana u stihu, njezin stil nuno je uzvien, karakteri su
plemeniti i u smislu osobina karaktera i u doslovnom smislu da pripadaju plamstvu a kompozicija je odreena
podjelom radnje u pet inova.3 Zahtijevalo se zatim, potivanje jedinstva radnje, mjesta i vremena to je izvedeno
iz nekih napomena u Aristotelovoj Poetici a na sceni se moe prikazati samo ono to ne vrijea dobar ukus, a
to odgovara odreanom shvaanju prisutnog ponaanja, pa ak i dvorske estetike. Svrha je pak tragedije da prije
svega poui gledatelja a moralne vrijednosti morale su biti izrazito naglaene: osuuje se zlo i porok , hvali se vrlina,
a dunost je uvijek vanija od strasti i osjeaja.
546
___________________________________________________________________________
2
Biografski podaci o Voltaireu

Najutjecajnija osoba cjelokupna epohe, meutim, svakako je Voltaire ( pravim imenom Francois
Marie arouet, 1964 1778), filozof, povjesniar,romanopisac, pjesnik, to e rei enciklopedist i u izravnom smislu
kao suradnik pothvata izdavanja Enciklopedije i u irem smislu kao ovjek univerzalnog znanja i izuzetne
nadarenosti. Njegov je utjecaj usporediv s utjecajem Cicerona u rimskoj knjievnosti, a daleko je nadiao granice
Francuske. 4 Bio je nenadmaan kritiar i pamfletist, podjednako je tako slavljen i obasut poastima kao i napadan,
zatvaran i prognan, u neprestanim obratima sudbine i stalnim svaama s predstavnicima vladajuih inastitucija drave
i crkve. Bio je u zatvoru, kao i prognanik u engleskoj, gost na dvoru Fridrich II. u Njemakoj, ali i dvorski pisac i
povjesniar, slavljen i ugledan u Parizu, no estoko osporavan, ocrnjivan i zabranjivan gotovo istovremeno.
Ostavio je golem opus koji pripada razliitim podrujima i kjnievnim enrovima. Od filozofskih dijela
i danas se cijene Filozofski rjenik ( Le Dictionnalre philosophique), Filozofska pisma ili Engleska pisma (les Letters
philosophique ou Letters anglaises) i Rasprava o toleranciji (Le Traite sur la tolerance), od epova nacionalna
epopeja Henrijada (La Henriade), od povijesnih dijela osobito Esej o obiajima (Essais sur les moerus), od pedesetak
drama osobito Zaire i Merope, os satira Siromani avo (Le pauvre diable) i Le Mondain, a roman i pripovjetka
Candide, Zadig, Micromegas i Naviko (L'Ingenu). Tome valja pribrojiti mnoga znanstvena dijela, recimo o
Newtonovoj fizici, brojne polemike i publicistiku te korespodenciju od oko 10000 pisama.
Voltaire je prije sbega veliki borac perpm. Otrom je kritikom napadao sve to mu se inilo
nerazumnim:drutveno ureenje, dravne institucije, religijski dogmatizam, metafiziku koju je smatrao oprenom
iskustvu, ustaljene obiajei, - ponad svega , glupos na svim razinama postupanja, miljenja i pisanja.
Branio je prije svega neelo slobode, poijedinca, dostojanstvo ljudske osobe i pravo na slobodu izraavanja. Nije
kruto zastupao nikakva opa naela, koja tako lako prelaze u dogmatiku ak i kada su uvjerljivo zasnovana. 5
Zbog toga se ini da i nije bio uvijekodve dosljedan;u znatnoj je mjeri mijenjao filozofska i politika stajalita.
Uvijek je, meutim, bio na visokoj razini znanja o onome to pie i umijea da pie tako da zasluuje visoku
premda uvijek ne i najviu knjievnu ocijenu. A u svemu tome najee je bio nenadmano ironian, ironija je
547
njemu bila najmilije orue i oruje.Zanimljivo je meutim, da se od njegova golemog i u njegovo vrijeme vrlo
utjecajnog opusa danas najvie cijene romani i pripovjetke koje on sam nije drao osobito vrijednima, mislio je da je
to neto to bismo danas nazvali trivijalna knjievnost. ini se da je to bio danak tada vladajuem ukusu; danas
osobito Candide dri vrhunskim dostignuem svjetske knjievnosti.
U osnovi jedino je Volteir u svojoj linosti i u svojoj stvaralakoj djelatnosti bogatstvo galske duhovnosti, ljubavi za
sve ovozemaljsko, tj. ljudsko, i dubokog smisla za humor i kritiku, sa upornou i realistikiom smislom za
upoznavanje stvarnosti i za djelatnost koju je
otkrio boravei u Engleskoj.
3
10. Volteir: Kandid, Biblioteka Re i misao, beograd 1963,str. 117
Iznad svega, najznaajniji faktor Volteirove linosti, ili bolje reeno, njegovog talenta, koji je stvarno bio nepresuni
izvor, ironije, lucidnosti, duhovnosti , smisla za humor ikritiku, a uz to
obrazovan solidnim poznavanjem najveih dijela svjetske filozofije i knjievnosti, poevi od Hiljadu i jedne noi,
pa do Lokovih filozofskih dijela.
Nije teko dakle objasniti, zato je Volteir bio osobito jak u satiri i zato je volio da pie tzv. filozofske romane ili
filozofske pripovijetke, meu kojima je Kandid zauzeo posebno mjesto. Taj rod knjievnosti pretvorio je on u
satiru naravi, za koju je najkarakteristinije to da linosti samo personifikuju izvjesna obiljeja (naravi) i pojmove
da bi se vidjelo koliko one nose u sebi opravdanja i istinitosti pred ludom razuama. 7
Kritikujui druge, Volteir je bio neumoljiv, nemilosrdan, ne iznevjerivi nikad i nigdje svoj smisao za humor.
Neumoljiv je bio i prema nauci koja nije htjela da zna za progres.
Naime, Volteir je dozvolio Kandidu da se iskupi za sve filozofske grijehove, koje je poinio vjerujui
lanim iluzijama o predodreenoj harmoniji i o maksimalnoj dobroti ovoga svijeta. A to ubjedljivo pokazuje da je
Volteirov Kandid u svojoj sutini humanistiko djelo i da Volteirova kritika ljudskih poroka i slabosti ipak na kraju
tei idealu ovjenosti. Upravo zbog toga volteir danas nalazi svoje itaoce kao i prije dva stoljea.
___________________________________________________________________________
4
548
4.Volteir: Kandid, Biblioteka Re i misao, beograd 1963,str. 118
"Kandid": kratak sadraj
Ipak sve je u Candidu podreeno vrsnom ironinom pripovjedanju. Brzim ritmom izmijenjaju se
dogodovtine glavnog junaka: on je ivio u dvorcu svog strica, baruna
Thunder ten Tronekka, poduavao ga je sljedbenik Leibnizove filozofije Pangloss, zaljubio se u svoju sestrinu
Cunegondu, pa ga je barun istjerao. Unovaili su ga tada na silu u vojsku i poinje niz njegovih pustolovina, od kojih
svaka pokazuje kako u svijetu vlada tek zlo, nepravda i nesrea. Doivljava potres u Lisabonu, osuuje ga inkvizicija,
saznaje da je dvorac njegova strica razoren u ratu, susree Cunegondu koju mu ele preoteti Veliki inkvizitor i neki
idov, kojeg Candide ubije, pa nakon toga bjei sa Cunegondom u Junu Ameriku. Tu se, meutim rastaju, pa
Candide susree ljudodere, dospijeva u utopijsku zemlju Eldorado, a zatim se opet vraa i putuje natrag u Europu,
treei Cunegondu. Pri tome ga prati novi prijatelj, skeptini filozof Martin. Nakon to prolaze mnoge zemlje, pri
emu je Candide vie puta ponovnoi prevaren i okraden, stieu Carigrad, gdje susree ostarjelu i porunjalu
Cunegondu te, nakon daljih pustolovina i nhedaa , preivjelog uitelja Panglossa. Umetnute prie o sudbinama
ostalih likova sa Candidovim pustolovinama: svi su prolazili jedino slijed nedaa i nesrea, a jedino Pangloss pri
tome ostaje unato svemu uvjeren da je ovaj svijet najbolji od svih moguih. Candideov je zavrni komentar glasovita
izreka kako je najbolje jedino obraivati vlastiti vrt.
___________________________________________________________________________
5
Volterov " Kandid"
549
Puni je naslov tog kratkog romana Candide ili optimizam (Candide ou l'optimisme), a nakon naslova u djelu
je naveden izmiljeni podatak da ga je toboe preveo s njemakog Gospodin doktor Ralph. Ime naslovnog
junaka upuuje na njegove osobine (prema latinskom candidus, iskren, otvoren, ist), a optimizam upuuje na
ironiju poruke, jer je odreen kao pojava kad neko strastveno tvradi da je sve dobro, iako mu ide zlo, kako to u
romanu izjavljuje sam Candide. S obzirom na jasno izraeno stajalite Voltaire se ruga optimizmu kao
svojstvenom svjetonazoru uobiejeno je da se Candide odreuje koa filozofski roman. To ipak valja uzeti
uveliko uvjetno: Voltaireu je doista predet ironije filozofija Gottfrieda Leibniza, koja polazi od stajalita da, ako
je Bog prema bitnom odreenjima dobar, onda je on morao stvoriri i najbolji od moguih svjetova, ali u romanu
nije prisutna filozofska polemika kao to je to u nekim kasnijim filozofskim romanimanego se u njemu
opisuje zbilja na takav nain i s takvim zapaanjima da itatelj mora zakljuiti kako iskustvo pokazuje kako je
stajalite optimizma zapravo besmislica. Aluzije na krvave ratove, potres u Lisabonu i nepravedna smaknua pri
tome slue kao neka vrsta zbiljske potvrde u samoj grai.
U brz ritam dogaaja upletenae su vjeto i kratke, najee izuzetno kritine i duhovite rasprave o tada
prevladavajuim temama:o knjievnim vrijednoastima, o etikim pitanjima, o dogmatizmu i o gluposti, o politici,
o drutvenom ureenju i o smislu cjelokupne kulture. Ironija je pri tome as sveobuhvatna, as uperena prema
pojedinim likovima postupcima, dogaajima, as prema svakoj filozofiji, a as prema svakidanjici i naivnim
uvjerenjima obinih ljudi. Voltaire, takorei nikoga nije potedio, no u njegovom pripovjedanju nema
zagriljivog tona niti jednostavnih moralistikih poruka, nego se sve kree u nekoj lakoi izlaganja koja
istovremeno izaziva kako dojam humora tako i razmiljanje o najozbiljnijim pitanjima ljudske sudbine. U anru
koji u njegovo doba nije bio visoko cijenjen Voltaire je tako izraziop ne samo ideje svog vremena nego i mnoge
od onih kojima se danas bave i knjievnost i filozofija. Na slian nain to mu je uspjelo, premnda u neto manjoj
mjeri, i u drugim pripovjetkama, od kojih je primjerice Zadig neka vrsta alegorije, a Micromegas se svrtava u
poetke danas rairenog anra znanstvene fantastike.
Izuzetna popularnost Voltairevih romana Candide je samo za pieva ivota imao etrdesetak izdanja takoer upozorava kako je u toj epohi postupno dolazilo do sve vee promjene u anrovskom sustavu. U
Francuskoj, gdje su tradicija klasicizma te tradicija stare poetike i retorike izuzetno jake, to se dodue zbivalo
neto sporije, no u Engleskoj, gdje je takva tradicija bila neto manje izraena, roman postupno osvaja najprije
iru, a zatim i obrazovnu publiku. Upravo zato u Engleskoj i zapoinje zamjetljiv proces raslojavanja
knjievnosti, kojeg su posljedice danas jo uvijek priznata razlika izmeu visoke i trivijelne knjievnosti.
________________________________________________________________
6
Uticaj Lajbnicove filozofske misli

Lajbnic je primjer razlonog i umjerenog filozofa ije uenje nastoji da pomiri suprotstavljena stanovita.
Ipak je ba njegova ideja o najboljem od svih svjetova doivjela otru kritiku u Volterovom djelu Kandid. Volter nije
elioda se ta ideja shvati kao odvraanje pogleda od nesavrenstva svijeta. Evo jednog citata koji to pokazuje:
Kandid, uasnut, zapanjen, izgubljen, sav krvav, drui cijelim tijelom, mislio je u sebi: 'Ako je ovo najbolji svijet
kakvi li su tek oni drugi? Jo se moe podnijeti to su me ibali, to su mi priredili i Bugari. Ali, o dragi Panglose,
najvai meu filozofima, zato sam morao gledati kako vas vjeaju, a da neznam zasto? O dragi anabaptiste, najbolji
ljudski stvore, zato ste se udavili u pristanitu? O gospoice Kunigundo, biseru meu djevojkama, zato su vam
rasporili trbuh!' (Volter, Kandid, str. 20).
Lajbnicova filozofija se ne moe objasniti bez pozivanja na drugi pravac u modernoj filozofiji - empirizam koji se
razvijao uporedo saracionalizmom. Iako emo lako uoiti njihove razlike - recimo, racionalizam vjeruje da postoje
uroene ideje; empirizam ne ovi pravci dijele isti duh vremena i iste osnovne principe. I racionalizam i empirizam
pokuavaju da opiu ovjeka, smjeste ga u prirodni svijet i rijei stare probleme, na, da tako kaemo demokratski
nain. Sada kriterijumi istine moraju biti takvi da su u principu dostupni svima.
550
7
Jezik i stil:
O jrziku i knjievnim rodovima Didro je stalno govorio da je Volter uvijek drugi po redu, onda svakako treba
nainiti izuzetak kad je rije o Volterovoj satiri. Zato to je vrlo malo pisaca imalo talent za satiru, kakav je on imao.
Taj talent je obogatio svestranim knjievnim i filozofskim obrazovanjem kao i bogatom stvaralakom djelatnou,
koja se esto iscroljivala u malim romanima. Iako je karakteristino shvaanjeda svaki metafiziki sistem stvari je
ustvari jedan metafiziki roman. U tome se koristio metafizikim sistemima Dekarta, Malbrana, Spinonce i Galilea.
Ustvari, Volter je odluno bio protiv filozofskih sistema a inilo mu se da je najprirodnije da se filozofija izlae u
knievnim elementima. Taj tip filozofije odrao se u Francuskoj i do dananjih dana. Svoje druge utjacaje Volter je
naao i kod Rabilea, Fenelona, a i panjolskoj knjievnosti (Servantesa i Grasiana). A tu su i engleski utjecaji poevi
od Ben onsona i ekspira do Svifta. On se predano trudio da spozna i sve ono to je najznaajnije u nauci. U osnovi
svog stvaralatva Volter je sjedinio i galsku duhovitost, ljubav za sve to je ovozemaljsko, za realistiki smisao, za
upoznavanje stvarnosti i djelatnosti. Volter je osobito jak u satiri. Taj knjievni rod Volter je pretvorio u satiru naravi,
a glavna karakteristika tog stila je to da linosti koriste samo personifikaciju, izvjesna obiljeja i pojmove da bi se
vidjelo koliko one u sebi nose istinitosti i razuma. Volteirovi pripovijedni tekstovi u prozi skupljeni su pod nazivom
Romani i Pripovijesti. U njima prevladava autorov postupak da kroz priu provjerava, zagovara i ismijava odreene
filozofske zamisli. Stoga se Volteirovi tekstovi poblie odreuju kao filozofski romani ili filozofske pripovijesti. U
njima je rije o nekoliko filozofskih ideja koje su pojednostavljeno prikazane u obliku ivotnih uputa.
551
Zakljuak:
Iz do sada navedenog sadraja o Volteru i njegovom Kandidu uoava se da je to do sada jedno od najveih
djela jedne knjievne i duhovne epohe klasicizma i prosvjetiteljstva. Ono sto oduevljava i zapanjuje itatelje, i jeste
Volterova sloboda i smjelost u kritikovanju, ne samo filozofa, ve i cjelokupnog, prvenstveno, vladajueg sloja
drutva, odnosno reima, pa i niih slojeva prikazujui njihovu golu bijedu onako kakva ona doista jeste, naravno
uz dodatak satirinih opisa i detalja, to je osnovna karakteristika njegovog stvaralakog duha. Budui da, kako
filozofi tako i svi naunici, istaivai, umjetnici i drugi, zaista znaju da pretjeraju u organizovanju svoga ivota i
poslovnih postupaka, da (ukoliko smijemo iznijeti u javnost svoje lino miljenje, uz izvinjenje onima koji se u ovoj
kritici pronau) doista zasluuju da budu kritikovani od strane ljudi kakav je bio Volter. Otrom je kritikom napadao
sve to mu se inilo nerazumnim: drutveno ureenje, dravne institucije, religijski dogmatizam, metafiziku koju je
smatrao oprenom iskustvu, ustaljene obiaje i, pored svega,glupost na svim razinama postupanja miljenja i
pisanja.itatelji se nadaju da e se pojaviti jo neko ko e, upravo na Volterov nain, otro iskritikovati dananje
stanje haosa i bijede ljudske, upravo na satirian nain. Branio je prije svega naelo slobode pojedinca, dostojanstvo
ljudske osobe i pravo na slobodu izraavanja. Ove osobine voltera zaista ine jedinstvenim.
___________________________________________________________________________
9
552
Literatura:
1.
2.
3.
4.
Povijest svjetske knjievnosti, Golden marketing, recezenti: Pavao Pavlii i Andrea Zlatar, Zagreb, 2003.
Roman Kandid, Volter.
Studije o francuskom prosvjetiteljstvu, Dakula Branko, Sarajevo, 1970., (Internet).
Volterov Kandid, (Internet).
___________________________________________________________________________
10
SADRAJ:
1.
2.
3.
4.
Klasicizam i prosvjetiteljstvo___________________________________________ 1
Biografski podaci o Voltaireu___________________________________________ 3
Kandid: Kratak sadraj______________________________________________ 5
Volterov Kandid____________________________________________________6
553
5.
6.
7.
8.
9.
Uticaj Lajbnicove filozofske misli________________________________________7

Jezik i stil___________________________________________________________ 8
Zakljuak___________________________________________________________ 9
Literatura___________________________________________________________10
Sadraj_____________________________________________________________11
11
ODSJEK BOSANSKI JEZIK I KNJIZEVNOST
TUZLA
554
SEMINARSKI RAD IZ KNJIZEVNIH DJELA, OPUSA

POETIKE
TEMA: DON QUIOTE
Mentor: Azra Verlaevi
Student: Denisa Ibrali
Uvod
555
Za temu ovog seminarskog rada izabrala sam satiricki, viteki roman Miguela de
Servantesa ,,Don Quijote". Mjesto radnje ovog romana je Spanjolska. Radnja se odvija u 16.
stoljecu. Tema ovog romana je pustolovina viteza Don Quijota i njegovoga perjanika (sluge)
Sancha Panze. falavni motivi koji preovladavaju u ovom viteskom romanu su: vrtestvo, zivoti
vitezova srednjeg vijeka, njihove osobine i karakterizacije opceg drustvenog stanja toga doba.
Pisac ovoga djela je uz radnju koja se zasniva na navedenim motivima u fabulu unio obilje
ironije, humora i satire bez kojih djelo ne bi imalo svoju posebnost, a time i svoju posebnost.
Kao problernatika u ovom romanu se pojavljuje flktivni svijet vitestva u kojem Don Ouiiote
vieruie da zivi, te posljedice njegovog djelovanja nod tom zabludom.
305
Fabula
305
556
U malom selu u pokrajini Mancha zivio je pedesetogodisnji plemic Alonso Quijano. Dosadan
i jednolican seoski zivot naveo ga je da zabavu i uzbudenje trazi u citanju viteskih knjiga.
Uronivsi u taj fantastical svijet, "osusi mu se mozak i pamet mu se pomuti" te odluci obnoviti
drevno vilestvo. Nastojeci sto vise sliciti junacima iz svojih knjiga nacini odgovarajucu bojnu
opremu, staro kljuse nazva Rosinante, a sebe Don Quijote od Mance. Kako su svi vitezovilutalice bili zaljubljeni, on za vladaricu svog srca izabra seljanku iz obliznjeg sela, obdarivsi je
svim vrlinama i Ijepotama koje krase plemenite dame.
Lutajuci vitez bez ljubavi bio bi drvo lisca i bez ploda i tijelo bez duse. 2 Nakon obavljenih
priprema Don Quijote jednoga dana kradom napusti svoj dom. Nakon cjelodnevnog jahanja
stigne do male gostionice, koja mu se ucini dvorcem. Krcmar za koga je mislio da je vitez zatrazi
da ga po propisanoj ceremoniji ovitezi, sto krcmar, veliki saljivac, prihvati. Tako Don Quijote
postade pravi vitez.

557
Nakon ega se na vite uputi u potragu za pustolovinama koje nije morao dugo treiti. Ubrzo
naidje na seljaka koji je djeaka, pastirao u njegovoj slubi, kanjavao udarcima remenom zbog
nemara. Te Don Quiote naravno staje na djeakovu stranu, a nasilniku se porugljivo obraca
rijecima : grubi viteze, ruzno ti dolikuje biti onoga koji ne moze da se brani! Pojasi svoga konja
i uzmi svoje koplje ( jer zaista bese jedno koplje naslonjeno na hrast za koji je kobila bila
privezana), pa da ti pokaem da je kukavitvo to sto sada inis.
306
Seljak obeava da platiti
djeakov rad i da ga nee vise maltretirati i Don Quiote povjeruje seljakovom obeanju, krene
dalje, ne znajui da je djeak nakon njegovoga odlaska jo jae kanjen. Zatim se susree sa
grupom mazgara koji nisu htjeli iskazati cast Dulsineji od Tobasa, njegovoj izabranici. Ugledavsi
pred sobom mahnita starca mazgari su ga propisano istukli. Tako ispremlaenoga nadje ga seljak
iz njegovoga mjesta i povede kui. Kada je stigao kui gazdarica i sinovica pozovu upnika i
brijaa ne bi li ga oni priveli pameti. Oni spalie knjige i zazidae prostoriju u kojoj su bile , a
kada se Don Quiote oporavio uvjerili su ga da je zli arobnjak uinio da soba nestane. inilo se da
je Don Quitote doao pameti Medjutim, za to vrijeme salijetae Don Quiote jednoga seljaka,
svoga susjeda, ovjeka valjana ( ako se valjanim moe nazvati onaj koji je siromah), ali sa vrlo
malo mozga u tikvi. Na kraju ga toliko nagovarae i obeavae mu d je siromah seljak pristao d
apodje i d aga slui kao konjuar. Izmedju ostalih stvari ree mu Don Quiote neka se odvai da
dobrovoljno podje s nim, jr moe jedanput da se desi takva pustolovina da, dok bi dlanom o dlan,
dobije kakva ostrvo, pa e ga namjestiti tamo da bude gubernator. Valja da znas, brat Sano Pansa
da je to uvijek bilo obiaj u starih lutajuih vitezova, da su svoje konjuare pravili gubernatorima
nad ostrvima ili kraljevinama sto su ih dobijali. 307
306
307

Miguel De Servantes Don Quiote, Sarajevo, 1988. god str.56-57
558
Nedugo zatim susrecu dva fratra, koji preplaseni pobjegnu, i kociju sa pratnjom. Na Don
Quijotea se razljuti Viskajski konjusar iz pratnje te se njih dvojica sukobe. lako iz dvoboja izlazi
kao pobjednik Don Quijote ostaje bez pola uha.
Nedugo zatim sukobe se s nekim konjusarima te se nanovo isprebijani vracaju do krcme gdje se o
njima brine krcmarica, njena kcerka i sluzavka. Tu se s njima nasao i mazgar s kojim je nocu u
mraku zabunom doslo do tuce zbog sluzavke. Kada Don Quijote ode ne plativsi racun, smatravsi
da mu to ne dopusta viteski red, krcmar se obrati Sancu. Posto ni on nije htio platiti, probisvijeti
koji su se tamo nasli su napali njih dvojcu.
Nakon toga Don Quijote dozivljava nevjerovatne pustolovine u kojima redovito slrada iako su
njegovi ciljevi bili veoma humani. Napada stada ovaca, grupu ljudi koji nose mrtvaca, te
oslobada zarobljenike koji su se uputili na galiju, nakon cega se sa Sancom skriva u
planinama da ih kraljevi cuvari ne uhvate.
Don Quijote salje Sancha sa pismom Dulsineji, a on za to vrijeme ceka u gori.
308
" www. /nanjc.org ; leklire ' 122 / 02 / 02 / IV / 0217 / delo !
559
P1SMO DON KIHOTA

Samodrzavna iprevisoka senjora!
Ranjeni vrhom odsustva i povrijedeni do dna srca, o Dulsinejo od Toboza, zeli ti zdravlje, koje sam
nema. Ako me tvoja Ijepota prezire, ako tvoja vrsnoca nije meni naklonjena, ako mi tvoj nemar
zadaje jade makar da sam dosta podnosio, opet cu tesko moci izdrzati ovu muku, koja ne samo sto
je velika no i suvise traje. Moj dobri konjusar Sanco potanko ce te, o lijepa nezahvalnice, Ijubljena
dusmanko moja, izvijestiti o stanju u home sam zbog tebe. Ako budes htjela da mi priteknes, tvoj
sam; ako U neces, cini sto ti je volja, jer zavrsujuci moj zivot, zadovoljicu ti svirepost i moju zelju.
Tvoj do groba,
Vitez Tuznoga Lica 309
Prijatelji i obitelj su se u medjuvremenu zabrinuli za njegovo zdravlje te seoski upnik i brija

krenu u potragu za njime. Kada su ga konano nasli, uspjeli su ga strpati u kafez i volovskim su
ga kolima vratili kui. Don Quiote, koji je u medjuvremenu prizdravio, ali i ne doao pameti,
praen vrijernim perjanikom, trei put kree u nova uzbudljiva putovanja. Put ih vodi u Toboso,
gdje Don Quiote eli posjetiti Dulsineju. Sancho, koji je trebao udesiti susret, odli se posluiti
lukavstvom, pa mu za prvu seljanku koju sretne kae da je Dulsineja. Don Quiote odgovara da ta
djevojura ne moe biti ona, ve su je sigurno zli arobnjaci pretvorili u tako nesavren i nelijepo
bie. Muen tim mislila, Don Quiote susree Viteza i od Oledala i s njime se zavadi kada ovaj
spomene da je u jednom od brojnih sukoba u kojima je sudjelovao, pobijedio Don Quiotea. Don
Quiote izlazi iz bitke kao pobjednik i tada se ustanovi da je on vitez Sansun Karasko, Don
Quioteov znanac. On je u dogovoru sa upnikom i brijaem odluio odvratiti Don Quotea od
njegovoh ludorija tako da ga pobjedi u dvoboju i kao pobjednik postavi mu uvijet da se vrati kui.
Nakon boja on je, po Don Quiotovoj naredbi morao nastaviti ivjeti skitnikim ivotom. Don
Quijote nastavlja svoj put kqji ga vodi u kucu ljubaznog seljaka cijem sinu Don Quijote daje
savjete o pjesnickom zivotu.
309
560
Nakon toga odlaze na vjencanje djevojke Kiterije i bogatasa po imenu Kamaco. Usred
vjencanja mladic Basilio. koji je zaljubljen u Kiteriju, odglumi smrt zabadanjem maca u vlastito
tijelo, a nakon toga se dize na opce cudenje svih prisutnih. Time on ostvaruje svoj cilj jer je za
vrijeme svoje lazne samrti izmolio svecenika da ga pred smrt ozeni sa Kiterijom. Don Quijote staje
na stranu Basilia nakon sto ga ljudi koji su shvatili njegov trik napadnu.
Nedugo nakon vjencanja Don Quijote i njegov vjerni perjanik nastavljaju svoj put na kojemu
dozivljavaju razne zgode i nezgode, a medu najzanimljivijima je ona u kojoj se Don Quijote bori sa
kazalisnim lutkama.
Zatim ih put vodi na posjed vqjvode i vojvotkinje koji su bili dobro upoznati sa njegovim
avanturama te su se odlucili nasaliti na njegov racun. Njihov plan bio je jednostavan:
podanicima su naredili da se ponasaju u skladu sa pricama o vitezovima. Don Quijoteu ukazuju
velike pocasti, dvorjanke se zaljubljuju u njega, a vrhunac je pojava zacarane Dulcineje koja ce biti
oslobodena ako si Sancho sam zada 3300 udaraca bicem.
Vojvoda postavlja Sancha za upravitelja "otoka" Barataria koji posao obavlja mudro na sveopce
iznenadenje. Ali nakon svega desetak dana napusta svoj polozaj i vraca se Don Quijoteu.
Jos jednom susrecu Sansona Karaska koji se taj put predstavlja kao vitez od Bijelog Mjeseca i
pobjeduje Don Quijotea. Tada se Don Quijote odrice zivota skitnika -viteza na godinu dana po
Sansonovoj naredbi.
Na povratku u selo Don Quijote odluci tu godinu dana provesti kao pastir, na uzoru na pastire koje
je u meduvremenu susreo, no vrativsi se kuci, oboli. Iznenedujuce, on se odrice svojih viteskih
lutanja kao ludosti te, primivsi posljednju pomast od svecenika i umire kao Alonso Quijano, a ne
kao vitez.
Don Quijote je na pocetku romana Alonso Quijano, "plemic kqji se po dobi hvatao pedesetih
i bio je snazna rasta, suhovljav, mrsav, suha lieu, veliki ranoranilac i ljubitelj lova". 8 Odjednom
spazi cari citanja starih viteskih romana i poslije i sam, pomucenog uma od tolikog citanja,
561
odluci postati vitez i odlazi u pustolovine po Spanjolskoj. Postaje hrabar, nepokdlebljiv i

ustrajan, postavlja si cilj od kojeg ne odustaje. lako bezuman u svojim postupcima, plemenit je u
svojim namjerama. Njegova djela, koliko god mahnita, zrace velicinom. On je lud, ali to nije
patolosko ludilo, vec sam nacin njegova postojanja i djelovanja. Stoga nikada nije sveden na
lakrdijasku figuru i pisac mu tijekom cijelog romana nije oduzeo Ijudsko dostojanstvo. On nije
odbacen od okoline, vec uzdignut iznad nje, iako se na prvi pogled ne cini tako. Don Quijote je
utjelovljenje ljudskog sna, ljudske bezumnosti, ljudskih stradanja i uporne borbe za pravdom,
istinom i nedostiznim idealima. On je ludak, ali mudar i vidovit, na trenutke dolazi do bistrih
spoznaja o sebi i svome snu. U bitkama je nemilosrdan, smion i hladnokrvan. Don Kihot nije
jednodimenzionalna licnost, mjenja se on tokom romanesknog zivota, mjenja se i citav stav
prema njemu. On nije statican lik, nego se razvija. Sve sto je procitao shvatio je ozbiljno. sve
postupke vitezova odobravao je i podrzavao, sam je osjetio potrebu da krene u svijet kao vitez koji
ce biti kao zastitnik ponizenih i siromasnih. Njegova psiha je poremecena, ne moze da razlikuje
stvarnost svakodnevnog zivota od izmisljene stvarnosti romana.
Da bi osvqjio srce svoje dame, koja ga jos ne prihvata on polazi i svet kao lutajuci vitez za velikim
podvizima koji ce ga proslaviti i omeksati srce voljene dame kojoj posvecuje zivot. Za njega je
krcma zamak koji treba osvojiti, grupa trgovaca je grupa lutajucih vitezova, vjetrenjace su
divovi koje treba pobjediti, putnicka kolona je skup carobnjaka koje treba unistiti, stada ovaca su
sukobljene neprijateljske vojske, vjetrenjace su divovi. U svim tim situacijama djelovanje Don
KLihota je nerazumno, anarhno i smijesno. Smije mu se pisac, smiju mu se akteri price.
Zanimljivost i slozenost Don Kihot kao knjizevnog junaka nije samo u njegovom mijenjanju kroz
roman. On je veoma zanimljiv zato sto je veoma slozena licnost sa bogatim registrom karakternih
crta koje se cesto ispoljavaju u jednoj istoj situaciji. Don Kihot je sav predan idealu, radi
kojeg je spreman da se podvrgne raznim nevoljama, da zrtvuje svoj zivot; svoj sopstveni zivot
on cijeni u onoj mjeri u kojoj moze da mu posluzi kao sredstvo za ostvarivanje ideala, za uvodenje
istine i pravde na zemlji. lako je taj ideal preuzet iz svijeta viteskih romana i cini Don Kihotovu
komicnu stranu; ali ipak sam ideal ostaje u svojoj netaknutoj cistoti. Zivjeti za sebe, brinuti se
samo o sebi -to bi za Don Kihota bilo necasno. Sav on zivi (ako se tako moze reci) izvan sebe,
za druge, za svoju bracu, za iskorjenjivanje zla, za suprodstavljanje covjecanstvu
neprijateljskim silama. Kod njega nema ni traga od egocizma, nije zaokupljen brigom o sebi, nego
je sav u samopozrtvovanju; on vjeruje, vjeruje cvrsto i bez dvoumljenja. Zato je neustrasiv,
istrajan i zadovoljava se najskromnijom hranom i najoskudnijom i najbjednijom odjecom. On
562
je duhom veliki, on ne sumnja u sebe, u svoje ideale pa cak ni u svoju fizicku snagu; njegova je
volja - napokolebljiva volja. Ovaj ludak i vitez-lutalica najmoralnije je bice na svijetu.
Gotovo je nezamisliva ta promjena zanosa prisutnog u govorima kojima se obraca Dulsineji prije
svakog dvoboja, a dostojan je najvecim Ijubavnicima. Tako on prije borbe sa mazgarom njoj se
obraca rijecima: ,, Priteci mi, gospo moja, u ovoj prvoj pogrdi koja nailazi na ove tebi pokorne
grudi, i neka me ne ostavi tvoja naklonost i potpora u ovom prvom odsudnom casu!"
Cervantes mu pred smrt ipak vraca razum te i sam Don Quijote odbacuje to svoje lazno ime i
odlucno umire kao Alonso Quijano.
310
Sancho Pansa je Don Quiotev perjanik. F iziki izgled mu je opisan vrlo krto, ali
istovremeni i precizno kada se kaze da je imao golemu trbuinu, nizak rast i tanke
noge. I ako se pri prvom spominjanu kae da je bio bez mnogo soli u glavi, u
budunosti se dokazuje suprotno. O n je Don Quioteova ista suprotnost. D ok se Don
Quiote uputio u traenje pustolovina idealistki nastrojen, sancho je to napravio
iskljuivo iz svoje koristi. N asuprot Don Quiotu, on izbjegava fizike sukobe premda je
spreman sebe braniti koliko moe. P ohlepan je i sebian, ne oklijeva opljakati ni fratra.
S klon je citiranju malogradjanskih poslovica i izreka, pa ga ak i sam Don Quiote trai
da se odrekne te navike. S vremenom je Don Quiote Sancha pomalo uvukao u svoj svijet
te e se i on puno puta prepustiti snovima svoga gospodara. S ancho Don Quiotea na
samrti uvjerava da e postati pastiri. T u njegova privrenost po daru dolazi do izraaja
vie nego ikada, jer mu on vie nita ne oe niti eli obeati, a Sancho ga je ipak spreman
podrati u njegovoj zadnjoj
ludosti. S ancho Pansa je seljak i konjuar, nepismen i
neobrazovan, ali trezven , bistar, domiljat i zdrave pameti. I ma kod njega onih osobina
koje nosi iz siromanjih sredina izloenih svim mnedaama : oprezan je i nepovjerljiv,
lukav i laljiv. S ancho Pansa sposoban da se nadje u svakoj situaciji, prirodan je
pravedan. I ako je realista, materijalista, krenut ivotu on nije koristoljubiv: na kraju
guvernerstva reci ce: Go sam dosao ovdje i go i odlazim.Potenje je mjerilo ivota:
milija mi je mrvica oje due nego svo moje tijelo.
310
563
Izvantestovni odnosi
Po temi i formi, Don Quiote podsjea na vitek roman sa elemntima pikareskoga, ljubavnoga,
pastoralnoga i italijanskoga romana . nakon mnogoh napisanih studija tokom vise vijekova, na
kraju je zakljuceno da Don Quiote jednostavno ne moze biti svrstan niti u jednu podvrstu romana
koje su tada postojale i da su sve te vrste ustvari objedinjene u njemu. Zbog toga se Don
Quiote smatra prvim modrenim romanom ne samo spanske, vec i evropske knjizevnosti. Riterski
romani bili su veoma popularna lektira u Spaniji Seravantesovoga doba. Njihov utjecaj na
itaoku publiku nije se ogledao samo u popularnosti, nego i u izgradjivanju ukusa i
usposavljanju moralnih vrijednosti pojedinca i drustva. Nudili su izopaenu sliku dostojanstva,
asti ljubavi i ene.
564
Stil i jezik
Prvi dio romana se po svojoj strukturi poprilino podudara sa viteki romanom, ali Servantes u
njega unosi stanovite izmjene. Uz pustolovine glavnoga lika, on u svoje djelo unosi nekoliko
novela, od kojih su, neek vise a neke manje u vezi sa tijekom glavne radnje ( novela o Kiteriji i
Basiliji). On sam objasnjava taj postipak kao nacin razbijanja jednolinosti pripovijedanja o samoj
dvojici glavnih likova. U ovome dijelu ima nekih nedoslijednosti na koje u drugome dijelu
upozorava lik Samsona Karaska.
Drugi dio romana ima jedinstvenu strukturu; u njemu nema umetnutih novela. Po obradi grade
drug! dio je slozeniji i kompaktniji. U prvom dijelu on govori o pisanju romana "Bistri vitez
Don Quijote od Manche", a u drugom dijelu o laznom nastavku romana. Cesto se pojavljuju
latinski izrazi, poslovice kao sto je "nije zlato sve sto sja" i citati. Cervantes upotrebljava poredbe
(skitnik vitez bez ljubavi drvo je bez lisca i ploda i tijelo bez duse) i metafore (zatrpati provaliju
straha; osvjetliti zbrku smetenosti). Sluzi se pripovijedanjm, dijalogom i opisivanjem. Radnja,
565
odnosno fabula ovog djela veoma je komplicirana zbog mnostva raznovrsnih pustolovina u kojima
glavni junaci sudjeluju.
Gospodar i sluga ispoljavaju i u nacinu misljenja i u jeziku najznacajnije suprotnosti...Po svojim
cesto prostim uzrecicama dobri Sanco u kratkim izrekama iznosi iskustvo prostog naroda. Don
Kihot, naprotiv, govori jezikom obrazovanja, jezikom viseg staleza u lijepom ustrojstvu recenicnog
niza on predstavlja otmjenog viteza.
Zakljucak
Vjerovatno nikada nije opisan tako bogat i neiscrpan roman, koji bi otovrio toliko problema, koji
bi nam postavio toliko zamki i izazova, u kojem bi bilo toliko bistrine i zagonetnsoti te nam se
uvijek pricinjava da smo na cistini, a nikad zapravo ne znamo na kojoj. U tome i jeste
Servantesova velicina, jer nam uvijek namee nesto drugo, ozbiljnije i sire od onoga sto kaze.
Njegove rijeci zbivanja i prosori uvijek imaju svoju perspektivu i tezinu. Uvijek nas navodi na
razmisljanje. Zato Ortega kaze da Don Quiotea treba itati unutra, treba itati mislei. Njegovoj
riznici poslovica, narodnjih izreka i primjera ivota, nema kraja. Zato je njegovo djelu blisko
irokom krugu itatelja. Ovo veliko djela nikada niti jedna epoha nije odmacila. U razliitim
vremenima sudilo se o njemu razliito, ali je svako vrijeme u njegovoj bogatoj riznici nalazilo
mnogo toga za sebe. Don Quiote jr od samoga potka bi i ostao iv i kako je vrijeme odmicalo
njegova se vrijednost smao poveala. Poslije Biblije , Don Quiote je dozivio najvie
prevoda. Radnja je zasiena tolikim uzbudjenjem neoekivanim obratima te usto i ironimjom i
humorom. Servantesova polaznica stvaralaka namjera bila je ismijavanje vitkih romana, njihove
praznine i besmislenosti, anarhnostii stetnoga zaludjivanja citalaca. Tako je nastala parodija na
iluzionizam i realizam vitekih romana. Parodija proima cijeli roman, ona je otra, neobuzdana
566
i nemilosrdna. Ismijava Servantes i vrijeme i ljude, i seljake i plemie. Ruga se svojim junacima,
pisanju i pripovijedanju, izmisljanju pria i njihovom oblikovanju, njegovoj poruzi ne izmiu
vlast i vladaoci, upravljanej i upravljai, crkva i njene dogme. Ostvarujui polaznu zamisao,
Servantes je u roman svoje znanje o naopakom svijetu, praznim iluzijama, surovoj stvarnosti.
Unio je u roman pametne lude i lude mudrace; unio je i mnogo vie nego je i namjeravao, a to nije
mislio rei a rekao je; nije lako dokuiti dvije take podtekst i skrivena znaenja tek nude
iznenadjenja. Servantes je stvarao u vrijeme inkvizicije, kada su spaljivani i pisci i njihove knjige
i naucnici i njihova djela. Dok je pisao Don Quiotea rukovodile su ga dvije stvari: ljudsko
nezadovoljstvo svijetom i zivoto i strah od lomae. U tom procjepu nastajao je Don Quiote
njegova pria i junaci, slika stvarnosti i drutva, nije bez razloga Don Quiote otiao u svijet iluzija
jer nije imao gdje drugo. To najbolje zna Servantes iz svoga zivota: heroj i rodoljub ivi u bijedi i
zdravlju.
Literatura
CITANKA
ZA
4.
RAZRED
GIMNAZIJE,
HADZEM
HAJDAREVIC, SVJETLOST, 2001.;

WWW.ZNANJE.ORG/LEKTIRE
Miguel de Servantes ,,Don Kihot", SOUR ,,VeseIin Maslesa",
IRO ,,Sarajevo", OOUR ,,Izdavacka djelatnost, Sarajevo,
1988. god.
567
SADRZAJ
Uvod.2
F
abula.............................................................................................................................................4
Karakterizacija likova............................................................................................10
Izvantekstualni odnosi...........................................................................11
Stil I jezik....12
Zakljuca......13
Literatura ............................................................................................14
568
JU UNIVERZUTET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET
SEMINARSKI RAD
Tema: Pierre Corneille: CID
Mentor:
Prof.dr.Azra Verlaevi
Student:
Sadina irak
Tuzla, 2008.god.
569
I UVOD
Pierre Corneille pisac klasicizma i prosvjetiteljstva i otac francuske komedije, rodio se 1606.god.
u Rouenu u Normandiji kao sedmo dijete u skromnoj graanskoj obitelji koja se uzdigla vrei pravne i
druge slube. kolovao se kod isusovaca, gdje uz vjersku stie i knjievnu kulturu. Od 1622. 1624.god.
studira pravo i postaje odvjetnik, no kako je bio srameljiv i plah nije se bavio tim poslom. Tridesete i
etrdesete godine su razdoblje njegovog najveeg uspjeha, nakon ega je dolo svojevrsno propadanje i
redanje neuspjeha od kojeg je najvei bio izvedba Peratrite. Godine 1629. izlazi njegovo prvo djelo
komedija Melita, a krae je vrijeme bio i lan udruenja petorice, grupe dramatiara koju je oformio
kardinal Richelieu postigavi zavidan uspjeh njegova daljna djela bila su vrlo poznata i esto izvoena te se
on definitivno seli u Pariz, ali oko 1643.god. poinje opadanje, dekadansa, koja iz godine u godinu biva sve
oitija te naposlijetku Corneille naputa kazalite.311
Nakon stanke od nekoliko godina ponovo se daje na posao, ali doivljava samo sporadine uspjehe. Vie se
bavi prevoenjem nabonih djela i analizama svojih komada koje izlaze kao predgovori velikom izdanju
1660.god. tu su objavljene tri Corneillove rasprave o tragediji uope. Mlada slava novih pisaca gura ga sve
vie u pozadinu. Roeni provincijalac, ovjek koji nije nimalo promuuran nego nespretan i nesiguran u
drutvu, ali ponosan i samosvestan Corneille se ponovo povlai u svoj zaviaj, gdje e svoje posljednje
godine provesti gotovo u bijedi. Corneille se u svom djelu strogo pridravao utvrenih pravila klasicistike
poezije, to u principu predstavlja povratak na staro, tj. nastoji se obnovoti uzore antike i povezati to s
presudnom ulogom razuma. Mada su odjeci u njegovom siromatvu romantino obojeni i pomalo
legendarni, nema sumnje da je trpio oskudicu. Prihodi njegovih drama nikada nisu bili veliki, a imao je na
leima i brojnu familiju. Uz to je mirovina koju mu je odobrio Luj XIV bila plaena dosta neuredno, dok na
koncu nije sasvim izostala pa je valjani Boileau izrazio spremnost da se u korist Corneilla odrekne svoje.
Time je pravda ispunjena, ali tek nekoliko dana prije pjesnikova smrti. Corneille je umro 1684.god.
zaboravljen i jadan od svih. 312
Znaajna djela:
Karijeru pisca Corneille je zapoeo finim drutveno karakternim komedijama, od kojih je najinteresantnija
Obmana ( Lillusion,1636.), a najslavnija Laac (Lementeur1643.), dok mu je prvo djelo Melita (1629.) .
Laac je raen po panjolskom uzoru,: Alarconova Sumnjiva istina posluila je kao predlpak, ali je Cornneille
stvorio samostalno djelo, kao i Goldoni koji se u XVIIIst. Piui svog Bugiarda (Laac) nadahnuo
Corneilleom.2
311
312
Predgovor djela Cid, Pierre Corneille,str.4.

Milivoj Solar-povijest svjetske knjievnosti, str. 163., 164.
570
Od velikog broja tragedija kojima je stekao slavu neke su i danas na repertuaru, a itaju se i ue u kolama.
Njegova remek djela nastala su u razmjerno kratkom vremenskom razdoblju. Seriju otvara CID (1636.) kojem se
prigovaralo da ne potuje Aristotelovu poetiku, to je inae vrlina klasicizma. Pouen tim iskustvom Corneille
pie Horacija (Horace, 1640.) i Cina (Cinna, 1641.), te Polijekt (Polyeucte, 1641-1643.9 i stvara prototip
francuske klasicistike tragedije, ali ni jednom od njih nje dosegao uspjeh Cida. Posljednje mu je djelo Peratria
( Pertharite) koje ga je razoaralo svojim loim uspjehom, te je bilo neuzravan uzrok njegova naputanja
kazalita. Nakon toga preveo je par nabonih djela i napisao nekoliko analiza svojih djela. 1660. god. Izdaje tri
svoje rasprave o tragediji uope. 313
II Kritika drame CID

Corneillovo djelo izvorno se zove LE CID to znai gospodar i poasni je naslov koji su Mauri nadjenuli
don Rodrigu zbog njegove hrabrosti i virtuoznosti u borbi. Kao izvor Corneilleu je posluila drama Cidova
mladost Guillena de Castra. Igrom sluaja ne zna se tano kada je bila praizvedba, krajem prosinca 1636. god. ili
poetkom sijenja 1637.god. Publiku je drama oduevila, a u jednom pismu ravnatelj kazalita Marais, u kojem
je bila praizvedba Cida, napisao je knjievniku Jeanu Balzacu: ''...Cid je oarao cijeli Pariz. On je tako lijep, da
je izazvao naklonost i u najsuzrdanijih gospoja...''. 314
U djelu Cid, pismo krvi prodrlo je iz panjolskog manirizma u francusku klasiku. Tako u Cornneillovu
Cidu Himena kae: '' Njegova krv na praini ispisa moju dunost'', prema uzoru Guillea de Castra. Njegovo
najuspjenije djelo je povijesna drama napisana u dva dijela: Cidova mladost i Cidova junaka djela. Prema
prvom dijelu Corneille je napisao svoga Cida razraujui samo opeljudske konflikte a izbjegavajui panjolske
nacionalne elemente koji su posebno naglaeni kod panjolskih pisaca. 315
313
Pierre Corneille cid, predgovor, str. 4,5.

br.259. , 2004.god.
314
Evropska knjievnost i latino srednjovjeklje-Matica Hrvatska , str. 28, 29.
315
Povijest knjievnih teorija Miroslav Beker , Zagreb, str. 357,359.
3Vijenac,
571
Polovinom stoljea neoklasicisti u ime razuma, dobrog ukusa i jedinstva mjesta i vremena, poinju
napadati cijeli teatar prolog vijeka smatrajui njegove stvaraoce kvariteljima estetskih i moralnih normi. Svi ti
kritiari su pokazali posvemanje nerazumijevanje za nacionalnu tradiciju i prave knjievne vrijednosti. Mjesto
toga poelo je veliko slavljenje i oponaanje francuske tragedije i komedije. Ali ma koliko se ti pisci trudili da
udovolje klasicistikim normama, njihov je posao bio gotovo jalov. Tako mnoga dramska djela panjolskih
pisaca 18 st. osim vrlo rijetkih iznimki, nisu imala ni prave inspiracije, ni ljudske topline, ni duha, ni ivota, pa ih
ni publika nije mogla ni prihvatiti. Promotrimo li brojne teorijske indikacije ove skupine uoit emo njezino
eminentno klasicistiko opredjeljenje. Corneille kae u jednoj epistuli: ''Stare treba oponaati, ali ne servilno,
uzimajui od njih ono to je vjeno, ostavljajui ono to je sluajno i prolazno.''316
III Sadraj drame CID

Radnja tragedije zbiva se u Sevilji, na jugu panjolske, u vrijeme maurskih osvajanja. Glavni lik je don Rodrigo,
legendarni panjolski junak, vitez i pobjednik mnogih bitaka. Njegova zarunica je lijepa Himena, ki grofa
Gormaza, no u njega je zaljubljena i infantkinja-kraljeva ki, princeza Uraka. Zaplet nastaje iz svae njihovih
oeva, Rodrigovog oca don Diega i Himeninog oca, grofa Gormaza. U jednom je asu Himenin otac uvrijedio
don Dijega-optuio ga da je dvorski spletkar koji je svoj uspjeh postigao na neastan nain, te mu je jo na
vrhuncu svae i opalio pljusku. Don Diego je odmah potegao ma da opere svoju ast, ali je bio suvie star da bi
se borio u ravnopravnom dvoboju. Bijesan i osramoen, zstraio je od svog sina Rodriga da to uradi umjesto
njega smatrajui da je to njegova sveta dunost prema ocu. Tako se Rodrigo naao u tekoj situaciji da mora ili
ubiti oca svoje zarunice ili ne poosluati svog osramoenog oca. Raunajui da e svakako u tim okolnostima
ostati bez zarunice, odluuje se ipak na osvetu. I kralj Fernando je ljut na grofa Gormazate trai da se ovaj
ispria don Diegu i da se strasti smire, no grof ne poputa i Rodrigo ga izaziva na dvoboj. U dvoboju je u
prednosti Rodrigova mladost i snaga, i premda je bio neiskusan, uskoro stie vijest da je grof smrtno stradao, a
uvreda asti ispravljena.
Sad meutim nastaju novi problemi. Grofova ki Himena trai svoju prasvdu, no njen je jajvei problem
emotivne naravi: ona time trai smrt onoga koga voli i najvie na svijetu.
Njen je zarunik ujedno
i ubojica njenog oca. Kralj joj ne eli ispuniti taj zahtjev i kazniti Rodriga, ve naprotiv savjetuje Himenu da se
smiri i prihvati don Diega kao drugog oca. asni Diego bi ak i pristao da ga Himena ubije vlastitom rukom, ali
ona trai iskljuivo Rodrigovu smrt po naelu ''oko za oko, zub za zub''.U njenu se slubu stavlja i vitez don
Sancho koji je u nju zaljubljen i eli izvriti svaku njeni zapovijed. Nedugo nakon dvoboja Rodrigo dolazi
Himeni i poput svog oca nudi Himeni mogunost da ga sama ubije. No onsa na to ne pristaje ve ostaje pri
uvjerenju da izvritelj mora biti netko drugi, a ona sama da je tuitelj i progonitelj. To baca Rodriga u oaj,
gotovo na rub samoubojstva, a otac ga tjei da ena ima mnogo, ali da je ast samo jedna. Rodrigo, meutim
smatra da je takoer pitanje njegove asti da ostane vjeran Himeni bez obzira na sve to se dogodilo. U tom se
trenutku proula vijest da su kraljevinu Andaluziju napali Mauri. To se pokazalo kao odlina prilika da Rodrigo
316
Internet, svjetska knjievnost
572
malo zaboravi na svoje probleme i da jo time iskupi u borbi svoje asti. Rat je kratko trajao i iz njega se
Rodrigo vratio kao trijumfalni pobjednik i spasitelj zamlje. Zarobio je dvojicu neprijatelja i dobio od kralja
nadimak El Cid to znai gospodar. Pored toga kralj mu je dodojelio i potpuni oprost zbog dvoboja s grofom. U
opem oduevljenju jedino
Himena i dalje zahtijeva Rodrigovu smrt, no u tome je nitko ne podrava. Ona poduzima oajniki korak i
obeava da e dati sebe za enu onome tko ubije Rodriga. Odmah se javio u nju zaaljubljeni don Sancho i
izazvao Rodriga na dvoboj. Prije dvoboja Rodrigo unaprijed najavljuje Himeni da se uope nee boriti nego da
e se prepustiti don Sanchu da ga ubije. No u Himeni se takoer lome osjeaji dunosti i ljubavi. Ona zapravo ne
moe zamisliti da bi bila Sanchova ena, ve zahtijeva od Rodriga da bude astan do kraja i da se junaki bori za
njenu ruku. U jednom trenutku Sancho dolazi s Rodrigovim krvavim maem i ona odmah pomisli da je Rodrigo
mrtav i odluuje radije poi u doivotno samostan nego se udati za Sancha. 317No nakon kraeg razjanjavanja,
ispalp je da je ipak pobijedio Rodrigo, i to tako da je Sancha samo razoruao, a svoj ma poslao njoj kaao zavjet.
Sad se u Himeni ponovo javlja prijanja nerijeena dilema koju na mudar kompromisan nain razrjeava kralj
Fernando. On presuuje da se Himena mora udati za Rodriga, ali kako bi je potedio yboli zbog rastrzanih
strasti, nareuje da se s vjenanjem prieka godinu dana. 318
Likovi u drami:
DONA URACCA, kraljeva ki
DON DIEGO, Rodrigov otac
DON GOMEZ, Himenin otac
DON RODRIGO, don Diegov sin i Himenin ljubavnik
DON SANCHO, Himenin zaljubljenik
DON ARIAS, kastilski plemi
HIMENA, Rodrigova ljubavnica i don Gomezova kerka
LEONORA, infantkinjina odgojateljica
ELVIRA, Himenina odgojateljica i pratilja
IV Karakterizacija likova:
317
318
Povijest svjetske knjievnosti, Miroslav Beker,str. 281.

Pierre Corneille Cid
573
Svi likovi u tragediji podvrgnuti su istom naelu samodiscipliniranja i podreivanja svojih strasti
odreenim viim naelima i krutim obrascima ponaanja. Temeljne rijei tog obrasca su ast i ponos. Zbog asti
svog oca Rodrigo ubija grofa Gormasa, a zbog svoje asti dozvolio bi da ga sama Himena ubije. Ponos ne
dozvoljava kraljevoj kerci da uzrazi svoju ljubav prema Rodrigu, ponos zahtijeva od Sancha da slui Himeni,
ponos trai od Himene da rtvuje ljubav za pravdu itd. U cijeloj toj igri asti, ponosa, osvete, plemenitosti,
srama, vjernosti i odanosti bolje prolazi onaj tko snanije uspije zagospodariti sam nad sobom i podrediti svoje
strasti razumu.
DON FERNANDO je kastiljski kralj i uspjean je vladar, a prijestolnicu je radi lake odbrane od Maura
prenio u Sevilju. On je razuman i mudar, postupa promiljeni i sve to radi, radi u korist drave i naroda. Tako
kad Himena trai da Rodrigo plati za svoja nedjela kraljnju nagovara da odustane jer zna da je Rodrigo
neeustraiv i velik ratnik, dostojna zanjena za grofa Gomeza. Kraljn je i suosjeajan, ali mrtvog grofa iako je on
sasm nepromiljenim ponaanjem priredio sebi takvu sudbinu. Shvaa Himeninu alost zbog gubitka oca pa
nastupa zatitniki i smiruje ju rijeima:
''Priberi mi se dijete, od danas nai e u meni svog oca, to te arko i voli i cijeni...''
Kada se Rodrigo vraa iz borbe s Maurima kao pobjednik, kralj mu se ponizno zahvaljuje i iskazuje poast:
'' Ja nisam kadar da ti dobro dobrim vratim,
ni dosta moan da ti za sve asno platim,
ni zemlja, slobodna od zlih zavojevaa,
ni moje ezlo, to uz tvoju pomo jaa,
ni Mauri suzbijeni prije nogo to sam
i znak za borbu dao, kakav sam i tko sam,
sve to jo nije dosta, da ti kralj tvoj prui
za uzvrat, a da mu na ast i diku slui.''319
Odluuje da nee udovoljiti Himeni i dopustiti da se Rodrigo kazni smru za ubojstvo grofa:
''...Ja potujem tvoj ar, osveti svoga oca;
Himana moe od sad govoriti ta hoe, ja u je posluati tek iz utjene dobroe.''
No, budui da je kralj pravedan ovjek na kraju ipak pronalazi nain kako e zadovoljiti pravdu, a ujedno svima
udovoljiti. Kralj je vrlo mudar ovjek, a to dokazuje sentencija koju koristi u ovom govoru:
'' I samo onaj to se sav , svim srcem daje,
Tek taj na sam vrh stigne, a na njemu i traje.''
DON DIEGO je stariji ovjek, Rodrigov otac i kraljev podanik. Kada mu kralj povjerava dunost kraljevieva
odgojitelja ljubomorni grof Gormaz ga otro napada:
'' Pobijedili ste dakle, kralj vas iznenada
319
Internet analiza likova
574
Uzvisio do astito samo meni spada

I sad ste kraljeviev odgojitelj, no krasno.''
Na to se don Diego brani:
'' Taj izbor je priznanje, pravino i asno
Priznanje mojemu radu, i dokaz da kralj shvaa
I pamti davni dug svoj i dostojno ga vraa.''
Nakon to se naizmjenice verbalno vrijeaju, grof se razjari i pljusne don Diega na ta mu ovaj kae:
'' Hajd ubij me, tko moj dom ovako blati,
Nek me i dokraji, ili sam iviotom plati.''
Iako je svjestan da mu je sin zaljubljen u grofovu kerku i da bi tu ljubav mogli ugroziti bilo kakvi sukobi dviju
obitelji, moli sina da ga rijei sramote i ubije grofa:
'' Zbog uvrede. Sramote.
Sto i meni i tebi ast i ugled ote,
Zbog pljuske, drznik bi je platio ivotom,
No izdala me snaga,uji vie o tom,
A ovaj ma ve teak za moju ruku,eto,
U tvoju ruku dajem, osveti me za sve to.''320
DON GOMEZ je Himenin otac i veliki ratnik koji je izvojevao mnoge pobjede u ast svoje zemlje. Kada uje da
je kralj za odgojitelja svoga sina odabrao don Diega ostaje povrijeen jer smatra da je on zasluio tu dunost:
''A moje vam je ime predzie Kastiliji,
Da nema mene, vas bi spleo ropski lanac,
A vladar bi vam bio neki mrski stranac,
A moja slava stalno, iz dana u dan raste,
Uz brojne lovor-vijence, svi me redom aste,
A kraljevi bi tako u sjeni moje ruke,
Iskusio i hrabrost i stravu ratne buke,
Nauio bi ta je pobjeda uz mene.''321
Nakon to otrim rijeima, a potom i fiziki, napadne don Diega pronalazi ga don Rodrigo koji eli osvetiti oca i
izaziva ga na dvoboj. Grof i dalje nastupa vrlo samouvjereno i nagovara Rodriga da odustane od borbe:
''Potedi svoju mladost od nejake borbe,
S ovakvom pobjedom se rijetko slava sprema,
Gdje nema pogibije, ni prave slave nema,
Govorkat e se da si bez prave borbe pao,
I meni bi te mrtva, bilo ipak ao.''322
320
Pierre Corneille CID, str. 34,35.

Miroslav Beker: povijest knjievnih teorija,Zagreb,str. 357,281.
322
Teorija drame: renesansa i klasicizam, str.164.
321
575
Nakon dvoboja gubitnik ipak ostaje umiljeni grof, a hrabri, mladi vitez uspijeva osvetiti oca. Taj nesretni
dogaaj uznemiruje cijeli dvor.
DON RODRIGO je mladi vitez sin don Diega. Jako voli Himenu i zato se nae u velikoj nedoumici kadas ga
otac zamoli da se osveti Himeninom ocu:
''O kako izdrati ovu muku?
Ja gubim ljubav da ocu spasim ast i snagu,
Osvetit u si oca a pri tom gubim dragu,
Otac mi srce lomi, a draga grabi ruku
Da izbor mi je uzak-da gasim plamen ploti
Il otrpim sramotu.''
Nakon dueg razmiljanja ipak odlui postupiti prema dunosti i udovoljiti ocu.
'' Hajd ruko spasimo bar ast, neka im bude,
Ja vie dugujm svom ocu negodragoj.''
Nakon to je osvetio oca i ubio grofa dolazi kod Himene i trai da ga kazni:
'' Osveti mi se, kazni me, bar iz samilosti,
Tvoj voljeni e lake od tvoje ruke pasti,
No trpjeti tvoj prezir, bez ponosa, bez asti,
Razoaran ivotom i zlom sudbinom eli umrijeti,
Kanjavajui drugog ja kaznih sebe,
Na mogu sa Himenom a ni bez Himene,
Pa neka smrt me spasi te boli nesmiljene.''323
Nakon pobjede Rodrigo se vraa kui gdje mu kralj zahvaljuje i odaje mu priznanje na to Rodrigo skromno
odgovara:
''O Velianstvo vi me posremkjujete hvalom
Za zaslugu to mene doima se malom,
Te evo i crvenim pred svojim vladarom
Jer tu ast cijenim posve nezaslunim darom
Ja znam da ovoj zamlji dugujem i vie
Zbog krvi kojom trajem, zbog zraka kojim diem,
323
Evropska knjievnost i latino srednjovjeklje, Matica Hrvatska,str.408.409.
576
Pa ak da izgubim i njih u asnom boju

Za kralja vrio bih samo dunost svoju.''324
Kada Himena uje Rodrigovu izjavu da e se predati u boju, ona mu priznaje da ga voli i da prieljkuje da on
pobijedi, kako e na kraju i biti.
HIMENA je ki grofa Gormaza a u nju su zaljubljeni i Rodrigo i Don Sancho. Ona svoju ljubav iskazuje don
Rodrigu a veza s njim naizgled nema nikakvih prepreka. Sve je upravo savreno, sve do trena kad se grof i don
Diego ne zavade.Kada uje o njihovoj svai, brina Himena se uznemiri a njena odgajateljica je uzalud pokuava
smiriti:
'' Ah moje srce vie nema nade
Jer utiha se razbi, snop munja nebom leti,
A olujno nam vrijeme brodolomom prijeti
U samoj luci mrijem, o kako nade lau,
Moj divni san se stade
Ve rasipati u prah.''
Jo traginija vijest o oevoj snrti dodatno ju uznemirava, jer voli i oca a i Rodriga:
'' Moj otac je mrtav, a ubio ga
Rodrigov prvi ma,
Oj... oi, isplaite sve suze u toj stravi
Gdje jedne moja pola drugu u grob stavi,
A svetit se moram to li Bogu skrivih,
Zbog one koje nema, onoj koja ivi.''
Himena je kao i veina Corneillovih likova svojevrsni nadovjek kod kojeg volja i um nadmauju osjeaje:
''Moja je ljubav jaka, no ljubav nije dunost,
Jer je potiskujem i vrim svoju dunost,
Bez dvojbe idem kud me ast i dunost vode.''325
Na kraju nakon mnogo patnje i raznilanja Himena predlae kralju da rijei njen problem:
''Jer on me samo maem uvrijedi i blati,
A ja u samo maem svemu na kraj stati,
Sve vitezove zovem, za njegovu sam glavu
I sebe spremna dati, po naem drevnom pravu
Pa nek se bore, kralju, ako Rodrigo padne
Nek pobjednik me uzme za enu.''326
324
Povijest svjetske knjievnosti, miroslav Beker ,str. 461,462.

Pierre Corneille CID str. 75.76.
326
Corneille cid, str. 89.90
325
577
Kada u razgovoru s Rodrigom saznaje da e se on bez borbe predati na tren zaboravlja ponos i smjelo mu kae:
'' Rodrigo voli li bar malo ove zjene,
O ne daj me don Sanchu bori se za mene.''327
Nakon dvoboja u uvjerenju da je njen dragi mrtav, u svom obraanju kralhu pokazuje kako, krhka, zapravo nije
spremna podnijeti jo jedan udarac:
''Jer osvetu bjeh duna roditeklju svome,
A ove suze svetim svom dragom, umrlom,
Moj osvetnik, don Sancho, mene samu smae
A ubojitoj ruci ja postadoh znak plae,
O, kralju ako znate to je smilovanje
povucite svoj strani zakon, okrutan je,
A pobjedniku to mi ljubav ubi,
Nudim svo blago, pusti li me...''328
Na sreu Rodrigo ipak nije umro pa Himena mirno i sretno prihvata injenicu da e uskoro postati njegova
supruga.
V ZAKLJUAK
Povijesna podloga -viteko vrijeme iz 11.st. dakle dubokog srednjeg vijeka, u doba kada je panjolska bila u
vlasti maurskih osvajaa koji su u 8 st. preli u Evropu, i ostali tamo sve do 14.st. To je vrijeme neprestalnih
borbi a ponajvie u junoj panjolskoj pokrajini Andaluziji i gradovima Sevilji i Cordobi.
Inspiraciju je Corneille dobio iz srednjovjekovnog vitekog epa ''Pjesme o Cidu'' koja potjee iz panjolske, iz
prve polovine 12.st. To jw prvo djelo na kastiljskom jeziku koji je kasnije postao knjievnoi jezik cijele
327
328
Corneille pierre cid, str. 143.

Pierre Corneille Cid str. 162.
578
su Mauri nazivali Cid (gospodin)a panjolci (borac).
Tema djela je suzdravanje vlastitih strasti i njihovo podvrgavanje razumu u svrhu napretka: To je u skladu sa
filozofijom Renea Descartesa koji je isticao naelo razuma; odnosno racionalistiku filozofiju kao temeljni
preduvjet drutvenog napretka: Racionalisti su smatrali da su najrazumniji ljudi bili stari Grci i Rimljani sa
svojom filozofijom i organizacijom ivota te su njihov nain oinaanja smatrali klasinim ( najizvrsnijim).
Delo je komponirano u pet inova i pisano je u stihovima. U djelu je ostvareno Aristotelovsko pravilo o
jedinstvu vremena, mjesta i radnje. Ima rime uglavnom uzastopne, stil je izrazito uzvien; ton svean; izraz
bogat, a reenicerazumljive to ujedno dramu ini zanimljivijom. Pojedini dijelovi naprosto osvajaju svojom
rjeitou i sardajem. Corneille koristi brojna stilska sredstva a od pripovjednih tehnika prisutni su dijalog i
monolog.
Budui da je Cid moralistika drama,osuuje zlo i porok a hvali vrline i pobjedu dunosti nad strau. Moglo bi
se shvatiti da su likovi ije ponaanje nije bilo u skladu s time na neki nain kanjeni. Tako je don Diego kod
kojeg je u krivom trenutku prevladao osjeaj ljutnje i zavisti platio to ivotom, dok su oni kod kojih su prevladali
um i volja, poput Himene i Rodriga, uzvieni. Na kraju likovi dobijaju priliku za ljubav.329
LITERATURA:
1.Milivoj Solar Povijest svjetske knjievnosti, Zagreb,2003.god.
2. Miroslav Beker - Povijest knjievnih teorija, Zagreb,1979.god:
3. Teorija drame: renesansa i klasicizam, Beograd
4. Evropska knjievnost i latino srednjovjeklje, Matica Hrvatska
5. Mladost; povijest svjetske knjievnosti
6. Beker Miroslav Uvod u komparativnu knjievnost
7. Internet
329
Internet; povijest svjetske knjievnosti
579
VI SADRAJ
I UVOD
2.
- O PISCU
- ZNAAJNA DJELA
3.
II KRITIKA DRAME CID
4.
III SADRAJ DRAME CID
5.
- LIKOVI
6.
IV KARAKTERIZACIJA LIKOVA
7.
- Don Fernando
8.
- Don Diego
- Don Gomez
9.
- Don Rodrigo
10.
- Himena
11.
V ZAKLJUAK
13.
VI LITERATURA
14.
580
FILOZOFSKI FAKULTET

Prosvjetiteljstvo u Evropi
MENTOR:
prof.dr. Azra Verlaevi
STUDENTI:
Senada Kuljanin
Merima Ahmetovi
Uvod
581
Kriza zapadne teologije, koja je imala svoje zametke u 4. vijeku , poevi od filozofa
Avgustina, potom preko raskola Istone i Zapadne crkve , u 11. vijeku, kulminirala je u
srednjovjekovnom uenju Tome Akvinskog i dala direktne posljedice na dalji razvoj
zapadnoevropske teoloke i filozofske misli. Sa svjedoenja istine vjere u ivotu Crkve,
teite se prebacilo na intelektualno uobliavanje teolokog nauka i njegovo ukalupljivanje u
racionalne sheme. Pokolebana vjera traila je pokrie za svoje postojanje i tako su se pojavili
razliiti logiki dokazi o postojanju Boga. To je vjeri zapadnih hriana koji su se osjetili
ugroenim pred razvojem empirijskih nauka u doba humanizma i renesanse, a naroito poslije
dalo racionalno opravdanje.
Skolastikom racionalizmu Rimokatolike crkve otro se suprotstavio Martin Luter u 16.
vijeku, koji je pretea do danas postojee Protestantske crkve. On je insistirao na vjeri i
ljubavi kao jedinim putevima bogopoznanja, kao i na individualnom iskustvu pojedinca.
Meutim, insistirajui na subjektivnom doivljaju vjere, on nije uspio da izbjegne da
propovijed o takvoj vjeri ne padne u pijetizam subjektivna i emotivna ''uitavanja'' i
matanja kojima je sklon svaki ovjek i koja esto nemaju veze sa realnou. Duhovnu krizu u
Evropi je krajem 17. vijeka i u 18. vijeku pokuao da rijei jedan sveopti pokret u kulturi i
nauci nazvan prosvjetiteljstvom . Prosvjetiteljstvo je na izvjestan nain pokualo da povrati
vjeru u ljudski razum kao osnovni organ spoznaje ovjeka, koji bi kao takav mogao direktno
da utie na uroenu ljudsku potrebu za pravom, slobodom i sreom i da joj omogui to bolju
konkretnu realizaciju. Prvi nosioci prosvjetiteljstva javljaju se u Holandiji, zatim u Engleskoj ,
gdje filozofi Hobs, Lok i Hjum razvijaju empirijsku filozofiju. Francusko prosvjetiteljstvo je
obiljeeno radom Voltera, Holbaha i itave grupe tzv. enciklopedista, a u Njemakoj Volfa,
Lesinga i pomalo filozofa Emanuela Kanta. U teolokom smislu, svi zapadnoevropski filozofi
do Niea, pa tako i prosvjetitelji, bili su i svojevrsni teolozi, jer niko nije negirao postojanje
Boga, nego ga je objanjavao kako je ko umio i znao, uglavnom proizvoljno i apstraktno.
Objava Niea krajem 19. vijeka: Bog je mrtav , bila je samo prirodna konstatacija onoga to je
ve vijekovima postojalo kao realnost u drutvu i njegovim institucijama zapadne Evrope.
Prosvjetiteljstvo u Evropi
Prosvjetiteljstvo je graanski pokret koji zahvata evropske zemlje u 18. stoljeu.
Najvii svoj domet dostigao je u filozofiji, nauci i prosvjeti Prvo se javio u Engleskoj i
Francuskoj, a kasnije se proirio na mnoge evropske zemlje.
582
Termin ustvari vie upuuje na intelektualni pokret "Prosvjetiteljstvo" koji je zastupao

ideju da razum treba da postane polazina taka na kojoj se zasniva autoritet. Nastao u
Francuskoj, Britaniji i Njemakoj utjecao je na cijelu Evropu ukljuujui i Rusiju kao i
Skandinaviju. Ovo razdoblje je takoer obiljeeno promjenama u politikom smislu kao to je
konsolidacija u ustroju vlade kao organa upravljanja dravom, stvaranjem nacija-drava,
veim pravima obinih ljudi kao i znakovit pad utjecaja izrazito autoritarnih institucija tog
vremena kao to je bilo crkveno plemstvo. Pri razmatranju ideje prosvjetiteljstva ne treba
zaboraviti Immanuela Kanta, njemakog filozofa, koji je jasan u svom vienju do kojeg dolazi
kada traga za izvorom ovjekova istinskog napretka. Jo 1784. godine Kant objavljuje lanak
u kojem odgovara na pitanje ta je prosvijeenost, dajui svojim miljenjem poticaj tadanjim
revolucionarnim socijalnim kretanjima. Kant kae:
Prosvijeenost je izlazak ovjekov iz stanja samoskrivljene nezrelosti. Nezrelost je
nemo da se svoj razum upotrebljava bez vostva nekog drugog. Ta nezrelost je
samoskrivljena onda kad njen uzrok ne lei u nedostatku razuma, nego u pomanjkanju
odlunosti i hrabrosti da se njime slui bez tueg rukovoenja.
Prosvjetiteljstvo prvobitno oznaava duhovni pokret evropske inteligencije s kraja 18.
vijeka. Znaajka tog pokreta je povjerenje u razum kao odluujui izvor svih spoznaja, kao
pravac djelovanja svih ljudskih jedinki i mjeru svih vrijednosti. U razmiljanju i u djelovanju
koje proizilazi iz zdravog, prosvijeenog, (raz)uma prosvjetitelji su vidjeli garanciju stalnog
napretka drutva koji opet proizlazi iz pozitivistikog, naunog odnosa spram prirode i koji bi
mogao da implicira nadolazak pravednijeg drutva, reda u njemu.
Kada se rekonstruie vrijeme u kojem je Kant deklamovao prve stavove o kursu kojim bi
ovjeanstvo trebalo poi postaje razumljivo zato su odreene intelektualne struje bile
noene idejom revolucionarne promjene koja treba da potrese kulturu ivljenja, kulturu
uopte. Na putu je stajala dogma koje se vrsto drala inertna masa. Socijalno-povijesna
pozadina prosvjetiteljstva je privredni i socijalni uspon graanstva, ija je elja za
emancipacijom kroz prosvjetiteljstvo, opet, dobijala vane impulse. Prosvjetiteljstvo je bilo
kao duhovna priprema za vremena koja e doi. Idejno-duhovni korijeni prosvjetiteljstva lee
u humanizmu, u reformaciji i u racionalno filozofskim sistemima 16. i 17.vijeka. Nade
prosvjetiteljskih mislilaca odrazile su se u francuskoj revoluciji, a naslijedili su ih politiki
filozofi Comte, Durkheim, Weber, Marx.
583
Na prosvjetiteljstvo veoma je uticao racionalizam. U Prosvjetiteljstvu um je vrhovno

naelo, i rjeenja svih pitanja vezana su za svjetla uma (pro-svjetiteljstvo). Prosvjetiteljstvo
daje optimistini pogled na budunost; smatra da e ovjeanstvo u budunosti ostvariti ono
to je racionalno. Ono daje kritiku prolosti, posebno Srednjeg vijeka kojeg su smatrali
vijekom neznanja i predrasuda. Ciljevi u prosvjetiteljstvu su: prirodno pravo, prirodni odgoj,
prirodna religija. Prosvjetitelji sakupljaju korisna znanja u cilju poduavanja i odgoja. Tako
nastaje znaajno djelo u historiji kulture "Enciklopedija ili obrazloeni rjenik nauke,
umjetnosti i zanata". Enciklopedija je pisana od 1751. do 1780. godine i objavljena je u 35
knjiga.
Centar ovog pokreta je Francuska. Odlika prosvjetitelja je ta to se oni usmjeravaju na
praktine ivotne probleme (drava, vlast, vjera, odgoj, moral i drugo). Prosvjetiteljstvo
karakterie suprotstavljanje apsolutistikoj vlasti aristokratije i dogmatizmu. ivot, priroda,
prirodni i drutveni zakoni posmatraju se i donose na osnovu vlastitih kritikih preispitivanja i
zakljuivanja. Razum je osnovna pokretaka sila ljudskog progresa. Prosvjetitelji su ostavili
svoj peat u filozofiji i knjievnosti osobitim preispitivanjem drutvenog poretka te
ovjenosti, sluei se pritom idejama "prirode", "slobode" i "razuma" (ovaj je blii zdravoj
pameti nego racionalistikome razumu). Svojim suprotstavljanjem religioznim, moralnim i
politikim opresijama prosvjetitelji su teili obnavljanju znanja, etike i estetike svoga
vremena: prosvjetiteljski ideal ovjeka je onaj koji djeluje po principima, a ne samo po
navikama, obiajima i tradiciji. Sebe su smatrali naprednom elitom koja se bori protiv
iracionalnosti, praznovjerja i tiranije prolih stoljea i ujedno djeluje za svjetski napredak.
Pisci sebi stavljaju u zadatak da ljude oslobode neznanja i stege crkve, a da ih obrazuju,
odgaja i proiri vidike. Prosvjetitelji se, dakle, zalau za pravilan odgoj i obrazovanje ljudi jer
je to najbolji nain formiranja ovjekove linosti. Iako knjievnost nije imala dometa kao
filozofija i nauka knjievnici u skladu sa zahtjevima piu didaktike spise, rasprave, traktate o
vaspitanju i ureenju drutva. Posebno se primjeuje procvat graanskog romana i graanske
drame, koji polako potiskuju ep i tragediju.
Predstavnici prosvjetiteljstva
584
an ak Ruso
Jean-Jacques Rousseau (an ak Ruso 28. juni 1712 - 2. juli 1778), bio je vicarskofrancuski filozof, pisac, politiki teoretiar i samouki kompozitor iz doba prosvjetiteljstva.
an ak Ruso je bio najuticajniji filozof prosvjetiteljstva. On je smatrao da je savremena
kultura negacija prirode i zato je govorio da se ljudi trebaju vratiti prirodi - slobodi i
jednakosti. Za Rusoa nejednakost je nastala sa privatnom imovinom, a drava ugovorom. Za
an aka Rusoa, kao prosvjetitelja, odgoj je bio temelj drutva.
Rusoov neizmjeran uticaj je u tome to je bio prvi pravi filozof romantizma. Kod
njega se prvi put pominju mnoge teme koje su dominirale intelektualnim ivotom narednih
stotinu godina, kao to su: uzdizanje osjeanja i nevinosti i umanjivanje znaaja intelekta;
izgubljeno jedinstvo ljudskog roda i prirode; dinamina koncepcija ljudske historije i njenih
razliitih nivoa; vjera u teologiju i mogunosti obnavljanja iezle slobode.
585
Volter
Voltaire (Pariz, 21. novembar 1694. - Pariz, 30. maj 1778.), francuski knjievnik, historiar i
filozof.
Voltaire ili pravim imenom - Franois Marie Arouet - roen je 21. novembra 1694. godine.
Pohaao je jezuitsku gimnaziju, poeo studirati pravo ali je uskoro napustio studij. Kao
talentiran pisac epigrama, duhovit kozer i satiriar, od ranog doba je uao u mondene parike
salone. U tom krugu, veselo i bezbrino provodei ivot, kod Voltairea se rano razvila tenja
za nesputanim, slobodnim odnosima kao i skeptiki pogled na svijet.
Zbog uvrijede regenta Filipa Orleanskog baen je u tamnice Basteille, gdje je proveo godinu
dana. U tamnici pie tragediju O Edipe, a ve njena prva izvedba uinila ga je popularnim.
Tada se ve o njemu govorilo kao nasljedniku francuskih knjievnika Corneillaa i Racinea. U
periodu od 1717. - 1726. godine u Parizu doivljava velike knjievne uspjehe. Slavljen je na
dvorovima i meu narodom kao prvi pjesnik Francuske, ali je zbog svae s vitezom Rohanom
(koji je naredio svojim lakejima da izbatinaju Voltairea) morao napustiti Francusku. Godine
586
1726. odlazi u Englesku gdje se upoznaje s filozofskim idejama Popea, Newtona, Lockea i
Shaftesburyja. U Engleskoj se posebno oduevljava visokim mjestima koje tamo zauzimaju
umjetnici, filozofi i uenjaci. Kasnije e u svakoj prilici isticati kako su u Engleskoj Locke i
mnogi drugi obnaali znaajne dravne funkcije i uivali veliko potovanje, dok su u
Francuskoj pisci ivjeli od bijedne milostinje koju su primali od kraljeva i dvorjanina, a
filozofi su se gotovo stalno nalazili pod policijskom prismotrom. U to vrijeme napisao je i
filozofsko djelo Letters philosophiques sur les Anglais koje je pariki sud proglasio
skandaloznom knjigom koja sablanjava, koja je u suprotnosti s religijom i s uvaavanjem
vlasti, pa je naredio da bude spaljena.
U Engleskoj objavljuje ep La Henriade u kojem prikazuje vjerske ratove iz vremena
francuskog kralja Henrika IV, a koji je istovremeno spjev protiv religijskog fanatizma. Godine
1733. pie duhovito-frivolni ep o Ivani Orleanskoj - La Pucelle pun malih erotinih scena u
kojima se ugroava djevianstvo glavne junakinje. Nakon to su spaljena Letters
philosophiques sur les Anglais, boravak u Parizu mu je opet onemoguen i on odlazi u Cirey
na imanje svoje prijateljice, duhovite i obrazovane markize de Chatelet. Boravak u Cireyu je
najplodnije razdoblje Voltaireova stvaranja. Tu se desetak godina bavi historijskim,
filozofskim i prirodnoznanstvenim studijama (lments de la philosophie de Newton; Trait
de Mtaphysique, Discours sur l'homme), pie svoje uvene tragedije (Zaire, Alzire, Mrope,
Mahomet), a dopisuje se i s Fridrikom Velikim.
Godine 1744. vraa se opet u Pariz gdje je imenovan dvorskim pjesnikom i historiarem
Ljudevita XV. Obasipan milostima dvora i kurtizana pie libreto za operu La princesse de
Navarre, koja mu je donijela veu slavu meu aristokracijom nego njegova najbolja
umjetnika djela, premda ju je sam nazvao sajamskom lakrdijom. Meutim, uskoro zbog
svoje slobodoljubne i sarkastine prirode pada u nemilost, ovaj puta kraljeve ljubavnice i
nekadanje svoje zatitnice markize de Pomapadour. Njoj su spletkalori prepriali neke
Voltaireove ale na njen raun i mora se ponovo seliti iz Pariza. Na poziv Fridrika Velikog
odlazi u Potsdam, u dvorac Sans-Souci (u prijevodu: "Bez brige"), gdje susree svoje
zemljake, prosvjetitelje Maupertuisa i Lamettriea i gdje igra ulogu duhovnog savjetodavca
Fridrika Velikog. Prisno prijateljstvo s kraljem-prosvjetiteljem, s kojim je esto u etnjama i
veerama duhovito razgovarao ikoji je traio da Voltaire ispravlja njegove spise, uskoro je
,meutim, ohladnjelo. Nakon Fridrikovih progona (u Frankfurtu je bio zatvoren oko mjesec
587
dana) koje je Voltaire sarkastino nazvao tipinim njemakim gostoprimstvom, neko se

vrijeme smiruje na imanju Ferney. Do tog vremena (Voltaire je napustio Potsdam 1753.) i
neposredno nakon toga nastali su njegovi romani Zadig (1747.), Micromga (1752.) i
Candide (1759.). U tom razdoblju pie pamflete i pisma, ogoreno se bori protiv fanatizma
Crkve i brani nevino osuene (sluaj Calas). Svoje borbene antiklerikalne rasprave pie pod
pseudonimima: rabin Akiba, Aleksej, arhiepiskop Novogorski, opat Basin i njegov roak,
Duhovnici pruskog kralja i sl.
Godine 1778. vraa se trijumfalno u Pariz, obasipan cvijeem i aklamacijama itavog grada.
Za vrijeme izvoenja njegove tragedije Irne njegova je bista na otvorenoj bini ovjenana
lovorovim vijencem. Tri mjeseca kasnije, 30. maja, umire. Prvo je sahranjen potajno kako bi
se izbjegle demonstracije, a 1791. godine revolucionari njegovo tijelo prenose u Panthon.
Voltaire se cinino rugao itavoj Evropi, nadmonim kraljevima, sveenicima, filozofima koji
su vjerovali da je ovaj svijet najbolji od svih moguih svijetova, nadrilijenicima s titulama
akademika, ali ne manje i sebi i svojim mladenakim zanosima i bezumljima. Bio je strastveni
protivnik Crkve, borac iji je radikalni pokli Unitite bestidnicu! (erasez l'infme!) snano
odjeknuo itavim stoljeem. Voltaire je ,ipak, ostajui nedosljedni deist, smatrao kako su Bog
i religija potrebni: "Kad Bog ne bi postojao, valjalo bi ga izmisliti". Voltaireova paradoksalna
pozicija ogleda se i u ostatku njegova ivota i djela: mrzio je kraljeve i monike, a dobar dio
ivota proveo je na dvorovima i bogatim apanaama; prezirao je plemie i izrugivao se
posjednicima, a kupovao je imanja diljem Francuske; borio se zajedno s enciklopedistima, a
ostao je neprijatelj materijalizma.
588
Denis Didero
Denis Diderot, (Langres, 5. oktobar 1713. - Pariz, 31. juli 1784.), francuski filozof i
knjievnik.
Uao je u krugove filozofa, literata i slobodnih mislilaca koji su u 18. vijeku odigrali golemu
ulogu u ideolokom pripremanju "treeg stalea" za obraun s encient regimeom. Postao je
pokreta monumentalnog pothvata koji je bio sinteza znanja epohe, ali i plan za obaranje
jednoga preivjelog sistema. Oko Enciklopedije okupio je najbolje umove svog vremena.
Osobno je redigirao svaki svezak, te napisao vie stotina lanaka. Uz intenzivan 20-godinji
rad na Enciklopediji, napisao je niz vanih filozofskih radova u kojima razvija svoj
materijalistiki pogled na svijet. Analizirajui u djelu "Saloni" slikarstvo epohe osniva je
umjetnike kritike, a prvi je iznio misao o transformizmu organizama i prirodnoj selekciji, te
je time pretea Lamarcka i Darwina.
Djela
"D'Alambertov san",
"Elementi fiziologije",
"Misli o objanjenju prirode",
589
"Razgovor izmeu D'Alamberta i Diderota",
"Redovnica",
"Pismo o slijepcima"...
Rene Dekart
Ren Descartes (Rene Dekart, 1597-1651.), bio je francuski matematiar i filozof. U
matematici je poznat po koordinatnom sistemu i po tome to je dao temelje modernoj
geometriji (analitikoj geometriji). Dekart u svojoj filozofiji traga za najboljom naunom
metodom. Po njegovom miljenju ta metoda mora da se pridrava etiri pravila:
1.
Nita ne treba prihvatiti kao istinito ako nam to nije jasno i razgovijetno (pogledati jasni i razgovijetni
pojmovi).
2.
Pravilo analize; svaki problem treba rastaviti na manje probleme
3.
Pravilo sinteze; nae misli treba usmjeriti odreenim redom- od najjednostavnijih do najsloenijih.
4.
Prebrojavanje i kontrola
On polazi od sumnje, uzima sve za neistinito i lazno. Sumnjati se moe u sve. Ako sumnjam,
onda mislim. Dekart kae da jedino ne sumnja u to da misli, to je jedino sigurno. To je jedino
postojano. Za Dekarta ovjek je misaono bie, pa je jasno i razgovijetno tvrditi: "Mislim,
590
dakle postojim (jesam)" (Cogito ergo sum). Prema ovome vidimo da je Dekart bio
racionalista. Takoer smatrao je da je svijet graen od dvije supstance: duha i tijela (bio je
dualista).
Dekart je tvrdio da se ovjek raa sa idejama i da nije tabula rasa (kritikovao je Johna Locka koji je govorio da
se ljudi raaju kao tabula rasa).
Monteskje
Charles-Louis de Secondat Montesquieu (La Brede kraj Bordeauxa, 18. sijenja

1689. - Pariz, 10. veljae 1755.), francuski politiki mislilac i pisac.
Zavrio je pravne znanosti i postao predsjednik Vrhovnog suda u Bordeauxu. Za Academie
des Sciences u Bordeauxu napisao je mnogo rasprava s podruja fizike, fiziologije, politike
ekonomije i filozofije, koje su znaajne za formiranje njegova racionalistikog pogleda na
svijet.
Teorija o podjeli vlasti
U svom kapitalnom djelu "O duhu zakona" predlae politiki sustav u kojemu je vlast
podijeljena na zakonodavnu, izvrnu i sudsku. Time je postao tvorac tzv. teorije o podjeli
vlasti koja je temelj graanske demokracije.
591
Razlikuje tri tipa vladanja:

1.
republiku
2.
monarhiju
3.
despociju
Razlike izmeu njih objanjive su diferencijacijom izmeu principa i prirode vlasti.

Izmeu prirode vlasti i naela vlasti razlika je u tome to je njezina priroda ono to je ini
takvom kakva jest, dok je njezino naelo ono to je stavlja u djelovanje.
Priroda vlasti odraava oblike vladanja te odreuje opseg u kojem se priznaju politika
prava stanovnitvu tj. ona varira prema tome tko je suveren - tako u republici vlast pripada ili
svima (demokracija) ili dijelu naroda (aristokracija), u monarhiji se suverenitet uobliuje u
osobi vladara, a despocija je oblik u kojemu vlada pojedinac bez zakona i ogranienja u
skladu sa svojom udljivom voljom.
Naelo vlasti je ono to pokree vladavinu, to ini drutvo harmoninim, to su unutarnja
obiljeja ljudi i njihova nastojanja da postignu moralno prihvatljiv poredak u osobitom obliku
drave u kojem ive npr. monarhija se oslanja na ast podanika, despocija postoji na strahu
podanika, a graanska vrlina je princip republike, to ne znai da su svi obdareni tom vrlinom
nego da republika postoji samo ako postoji vrlina kod njezinih graana.
Montesquieu smatra da postoje vanjski uzroci koji utjeu na vladavine, u prvom redu fizika
okolina, zatim religija, obiaji ili meuodnosi tih elemenata. Prije svega postoji utjecaj
geografskog faktora: klime i zemlje engleska klima stvara kod stanovnika nestalnost duha i
nesklonost podvrgnua samovolji, azijska klima je dovela do fizike i duhovne tromosti.
Osim ovih prirodnih, postoje i drutveni faktori: trgovina, komunikacija, oblici vlasnitva i
razmjene. Religija je takoer od velikog znaenja islamska potie nastanak despocije,
katolicizam apsolutnu monarhiju, a protestantizam demokratsku republiku.
S vremenom slabi znaaj prirodnih, a raste drutvenih faktora. Iz ovoga slijedi da je mogue
svjesno stvarati duh naroda, a naroito da dravno ureenje potie ili zaustavlja progres
nacije.
592
Donatan Svift
Jonathan Swift (Dublin, 30. studenog 1667. - Dublin, 19. listopada 1745.), irski
knjivenik
Nakon kolovanja na Trintiy Collegeu i smrti ujaka koji ga je izdravao od oeve smrti
naputa Irsku. Radio je kao tajnik politiara Eilliama Templea i instruktor djevojice Esthere,
koja e odigrati znaajnu ulogu u njegovu ivotu i djelu (Stella u "Dnevniku"). Strastveno se
zanimao za suvremene dogaaja i sudjelovao u politikom ivotu otim lancima. Oko 1710.
napustio je vigovce i preao u tabor torijevaca. Kao pisac bezobzirnih lanaka u torijevskom
asopisu Examiner, za kratko vrijeme potao je najistaknutija linost tadanjeg engleskog
novinarstva. Kad vigovci ponovo dolaze na vlast, Swift 1714. odlazi u Dublin u progonstvo.
Bez sudjelovanja u javnom ivotu, bez prijatelja proivljava gorke i mrane dane, a
uznapredovala je i teka bolest (tumor na mozgu) te je umro u dubokoj apatiji, slijep, gluh i
gotovo nijem. Predmet njegove razotkrivajue i razorne poruge nisu odreeni pojedinci,
sredine, stalei, dogaaji ve ljudska narav koja se valja u moru gluposti.
Djela:
"Pinarske ode",
"Gulliverova putovanja",
"Boj knjiga",
593
"Pria u bavi",
"Obrana Isaaca Bickerstaffa",
"Suknareva pisma",
"Legion Club",
"Razmiljanja o drku metle".
Danijel Defo
Danel Defoe (Cripplegate, 1660. - Moorgate, 16. april 1731.), engleski pisac i novinar.
Iako roen kao Danail Foe, sin Jamesa Foea, mesara iz Londona, on je sebi kasnije dodao
ispred prezimena "De" kako bi mu ime zvualo kao imena tadanjih aristokrata. Postao je
poznati pisac u vrijeme prvih novela na engleskom jeziku.
Najpoznatije Defoeova novela, Robinson Crusoe (1719.), pria je o ovjeku je jedini preivio
brodolom, te stgao na pusti otok. Pokuao je preiviti prolazei kroz mnoge avanture.
Pretpostavlja se da je autor dobio inspiraciju kada je uo za istiniti dogaaj o Alexanderu
Selkirku.
Defoe je poznat po jo dvije novele:
Kapetan Singlton (Captain Singleton) (1720.)
Moll Flenders (Moll Flanders) (1722.)
594
Krilov
Ivan Andrejevi Krilov (rus. , 13. veljae 1768. - 21. studenog 1844.) je bio
ruski basnopisac. On se pomou basni na satirian i alegorijski nain suprotstavljao ljudskim i drutvenim
manama.
I.A. Krilkov (1768-1844) ruski basnopisac, satiriar i komediograf. Proslavio se

prvenstveno svojim basnama, u kojima je esto uz opeljudske mane i poroke
istodobno ibao i aktualna ruska drutvena i kulturna zbivanja po emu se
razlikovao od La Fontainea, kojega je mnogo prevodio i preraivao i u kojeg se
u mnogoem i ugledao. Krilkoljeve basne, pisane gipkim i jampskim stihovima
i narodu bliskim jezikom, uspjele su prodrijeti i do europskih italaca i do
ruskog puka, te pojedine Krilkoljeve sentencije ive i danas kao narodne
poslovice. Navest u jednu njegovu basnu:
Labud, rak i tuka

Tri prijatelja, labud, rak i tuka imaju naizgled jednostavnu zadau, odvui nakrcana kola preko brda i dola.
Meutim kreui se svako na svoju stranu i unato njihovom trudu i htjenju da zadau uspjeno obave, nisu
uspjeli pomaknuti kola. Rak unatrag vue, labud pod oblak, a tuka u vodu zaroni i nestane.
Tko je kriv, ja ne znam - nisu brige moje, i kola tamo jo i danas stoje.
595
Svako od naih junaka imao je dobru namjeru da ispuni svoju zadau. Jedina nesrea je u tome to se svatko
kretao na svoj nain: rak je vukao unatrag, labud uvis, a tuka pod vodu. Oigledno da njihova dobra volja nije
bila dovoljna, njima nedostaje zajednitvo, dogovor i koordinacija pokreta. Na njima bi se dobro primijenila ona
narodna poslovica da Sloga kuu gradi.
Imanuel Kant
Immanuel Kant (Imanuel Kant 22. april 1724 - 12. februar 1804), bio je njemaki filozof,
esto smatran jednim od evropskih najuticajnijih mislilaca i posljednjim velikim misliocem
prosvjetiteljstva. On je imao veliki uticaj na romantike i idealistike filozofe devetnaestog
stoljea, i njegov rad je bio polazna taka za Hegela. Zajedno sa Hegelom, Fichteom i
elingom pripadao je klasinom njemakom idealizmu ili u njegovom linom sluaju
transcendentalnom idealizmu. Kantova filozofija se moe podijeliti u dva perioda: "do kritiki
period" i "kritiki period".
U do-kritikom periodu Kant se bavi materijalistikim tumaenjem svijeta. Svoju teoriju o nastanku
kosmosa iznio je u djelu "Opa historija prirode i teorija neba" (Allgemeine Naturgeschichte und
596
Theorie des Himmels, 1755). U ovom djelu on je predvidio postojanje planete Uran, koja e 1881.
godine biti i otkrivena.
U kritikom periodu on daje kritiku predhodne filozofije (filozofije svojih predhodnika) i potpuno
prelazi na idealizam. U ovom periodu je napisao svoja najvea djela:
1.
Kritika istog uma - o spoznaji
2.
Kritika praktinog uma - o etici
3.
Kritika rasudne snage/Kritika moi suenja- o umjetnosti
Zakljuak
Prosvjetiteljstvo prvobitno oznaava duhovni pokret evropske inteligencije s kraja 18.
vijeka. Znaajka tog pokreta je povjerenje u razum kao odluujui izvor svih spoznaja, kao
pravac djelovanja svih ljudskih jedinki i mjeru svih vrijednosti. Na prosvjetiteljstvo veoma je
uticao racionalizam. U Prosvjetiteljstvu um je vrhovno naelo, i rjeenja svih pitanja vezana
su za svjetla uma (pro-svjetiteljstvo). Prosvjetiteljstvo daje optimistini pogled na budunost;
smatra da e ovjeanstvo u budunosti ostvariti ono to je racionalno. Navela sam nekoliko
glavnih i najpoznatijih predstavnika ovog pravca, poput Didroa, Voltera, Rusoa, Defpa, Svifta,
Krilova.
597
Robinzon Kruso Daniijela Defoa, svojim razumom savladava sve prepreke. Donatan
Svift se u romanu Guliverova putovanja na sitirian i alegorijski nain suprostavio ljudskim i
drutvenim mahanama. Ba kao i ruski pisac Krilov u svojim basnama. Mnogi se zalau za
osloboenje od svih stega i predrasuda. an ak Ruso je jedan od njih. Vie o svemu moete
vidjeti u prethodnom tekstu.
Literatura
1.
Povijest svjetske knjievnosti (u osam knjiga); urednitvo LIBER, Zagreb uredio Viktor mega
2.
ITANKA
za 2.
razred
tehnikih
srednjih
strunih
kola /
Amira
Bosanska rije, 2005.

3.
www.lektira.org
4.
POVIJEST SVJETSKE KNJIEVNOSTI; kratki pregled; Milivoj Solar; Zagreb 2003.
5.
www.google.ba
6.
www.wikipedia.org
598
Dibri. Tuzla:
Sadraj
Uvod ___________________________________________________________ 2
Prosvjetiteljstvo u Evropi ___________________________________________ 3
Zakljuak _______________________________________________________ 19
Literatura _______________________________________________________ 20
Sadraj _________________________________________________________ 21
599
FILOZOFSKI FAKULTET
S E M I N AR S K I R AD
GIOVANNI BOCCACCIO "DEKAMERON"
Mentor: Dr.sc. Azra Verlaevi, doc.

Student: Vanja Stipi
600
S A D R A J
Str.:
SAETAK..........................................................................................................1
KNJIEVNOST SREDNJEG VIJEKA..........................................................2
PRIJELAZ U NOVO DOBA............................................................................3
DANTE, PETRARCA, BOCCACCIO............................................................5
DEKAMERON..................................................................................................7
ZAKLJUAK..................................................................................................17
LITERATURA I BIBLIOGRAFIJA.............................................................18
601
KNJIEVNOST SREDNJEG VIJEKA

Trajanje epohe srednjeg vijeka historiari odreuju uglavnom na otprilike
hiljadu godina, s time to se kao poetak najee uzima 476. kao godina
propasti Zapadnog Rimskog Carstva, a kraj se dosta razliito datira: padom
Carigrada 1453.godine. Otkriem Amerike 1492. ili pak
Poetkom reformacije 1517. s tim to mnogi danas s pravom upozoravaju kako
se prema nekim bitnim znaajkama srednji vijek moe shvatiti kao razdoblje
koje se zadralo sve do konca 18. stoljea, primjerice do Francuske revolucije
1789.godine. Tokom tih hiljadu godina knjievnost se mijenjala, a kako se i
'prostor' na kojem se odluujue vana knjievnost ostvarivala takoer proirio
s obzirom na antiku, knjievna epoha srednjeg vijeka mora se prije svega
opisati kao epoha procesa, u najirem smislu rijei nastajanja onoga to e
postati knjievnost evropskog kulturnog kruga, pa ak u najiroj projekciji i
svjetska knjievnost. Taj proces nije samo proces proimanja biblijske i grke
mitologije, nego je, takorei, i usporedni proces kako ujednaavanja tako i
razjednaavanja. Svojevrsno ujednaavanje, naime, zbiva se preuzimanjem
kranstva: mnogi i razliiti narodi postupno naputaju vlastite mitologije i
religije te grade daljnju kulturu na osnovici koju ini kranstvo; nastaje tako
knjievnost kojoj je kranska religija, pa time i biblijska tematika i simbolika,
uvelike znaajka. S druge pak strane teku procesi nastajanja knjievnosti na
razliitim nacionalnim jezicima. Grki i latinski jezik na odreeni su nain drali
jedinstvo antike knjievnosti, koja je u tom smislu tada bila zapravo i svjetska
knjievnost.
U knjievnosti su teme preteno uzimane iz Biblije i ivota svetaca i obraivane u religioznom duhu, obino u
obliku alegorija kojima se sugerira prolaznost i nitavnost ovozemaljskog ivota. Meutim, i u tim
srednjovjekovnim okvirima duboko religiozne misli ovjek je uspijevao izraziti i svoja ovozemaljska i svjetovna
stremljenja, brige, nedoumice, enje i strahove. Zato u srednjem vijeku nalazimo, s jedne strane, zvanine
oblike crkvene kulture, knjievnosti i filozofije, koji su po cijeloj Zapadnoj Europi svoj izraz nalazili iskljuivo u
latinskom jeziku, koji je bio zvanini jezik Katolike crkve. Ali , s druge strane, nalazimo i razne oblike
popularne knjievnosti stvarane na narodnom jeziku, kao to su bili romani u stihovima o junakim vitekim
poduhvatima, ili prie o raznim ovozemaljskim dogodovtinama (tzv. fablio), ili ljubavne pjesme koje su po
dvorima pjevali putujui pjesnici, trubaduri. Te svjetovne tendencije unutar srednjovjekovne kranske kulture
dale su podstreka razvoju nacionalnih knjievnosti stvaranih na narodnom, a ne vie na latinskom jeziku.
602
One su naroito dole do izraaja u Italiji u XIV vijeku, kada su talijanski gradovi (Firenca, Rim, Napulj,
Venecija, enova) postali bogati trgovaki, pomorski i bankarski centri, sa zaecima graanskog stila ivota i
poetkom novih, robno novanih oblika privreivanja. U tim gradovima procvjetala je i nova kultura, koja se
sve vie vezivala za svjetovni ivot ovjeka i koja je svoje uzore ponovno poela traiti u velikoj graditeljskoj,
umjetnikoj i pjesnikoj tradiciji antike kulture.
PRIJELAZ U NOVO DOBA

Humanizam i renesansa
Poput "srednjega vijeka" tako ni "renesansa" nije odve sretno izabrano ime velike knjievne epohe, jer gotovo
patetino izaziva primisli ne samo o obnovi nego i o novome poetku neega to se izravno nastavlja sve do
danas. Premda je, dodue, tano da se neki slijed, gotovo nalik svojevrsnom razvitku, moe znatno lake pratiti
upravo od renesanse do danas, o pravom poetku i preporodu mnogo je tee govoriti. Neto poput preporoda, u
smislu ponovnog raanja i preoblikovanja staroga, nastupa znatno ranije nego to se redovno odreuje trajanje
epohe renesanse: pokret koji je nazvan "humanizam" vrlo se proirio tokom XIII i XIV stoljea, a upravo se on
zasniva na uvjerenju da se ponovnim otkriem antike, te iscrpnim studijem antike knjievnosti moe postii
obnova cjelokupne kulture. Zaeci gotovo svih promjena u knjievnosti, osim toga, mogu se dosta lako zapaziti
ve krajem srednjeg vijeka: trubadurska i vaganska lirika uvode novi tip osjeajnosti i nove konvencije njegova
izraavanja, pripovjedni anrovi postaju sve vie zabavni nego pouni, ironija sve ee zamjenjuje ozbiljan i
svean ton ranije epike, a svjetovna knjievnost potiskuje koja je namijenjena crkvenim potrebama. Knjievna
djela piu se da bi se itala, a ne samo pjevala ili recitirala u sveanim prilikama, pri emu, ini se, veinu
itateljstva ine ene, to daje neku osnovicu za nagaanje o razlozima velianja ljubavi i o svojevrsnom prodoru
'enskog stila' u knjievnost koju jo uvijek piu preteno mukarci.
Naziv "renesansa" tako je , ini se, posljedica oduevljenja novom povijesnom epohom, koje je obuzelo
povjesniare u drugoj polovini XIX stoljea, a koje se zasnivalo vie na njihovom otporu prema ovakvom
shvaanju srednjeg vijeka kakvo je obuzelo romantiare nego na istraivanju injenica. Gotovo bi se moglo rei
da je svojevrsnom "mitu o srednjem vijeku" kojeg su uspostavili romantiari tada suprotstavljen 'mit o
renesansi', od koje dralo se poinje svjetlost prosvjete, istine i razuma, nasuprot mranom srednjem vijeku,
opsjednutom iskljuivo brigom za spas due i onostranou. I kao svaki mit, i mit o renesansi teio je to irem
obuhvatu, pa se u renesansu pokualo ukljuiti gotovo sve knjievne velikane, ak i Dantea, a izlaz iz tekoa u
periodizaciji traen je time to je uveden pojam predrenesanse. Tako se u ovom sluaju predrenesansa zajedno
603
sa renesansom protegnula sve od 13. do 17. stoljea. Tekoe s odreenjem renesanse kao knjievne epohe, osim
toga, velike su zbog nejednakog kulturnog i gospodarskog razvitka u Europi, pa se tako bogati trgovaki gradovi
u Italiji jedva mogu usporeivati sa siromanim sjeverom. Religiozni pokret reformacije, takoer, podijelio je
Europu na katoliki jug i protestantski sjever, a on je djelovao izravno ili posredno na svjetsku knjievnost.
Temeljne ideje protestantizma, s tezama o povratku izvornom kranstvu i traenju inspiracije u osobnom
shvaanju Biblije mogu se dodue povezati sa sklonostima renesansnih autora prema svojevrsnom
subjektivizmu, nasuprot objektivnom tumaenju objave kakvo je zastupala Katolika crkva, ali o jedinstvenoj
'duhovnoj pozadini' cjelokupne renesansne ipak je dosta teko govoriti.
DANTE, PETRARCA, BOCCACCIO

Dante, Petrarca i Boccaccio ine trolist najveih predrenesansnih knjievnika. Okvirno bi se
to moglo rei
ovako: dok je Dante jo ovjek srednjeg vijeka u ijem se ivotnom djelu naziru obrisi renesanse, dok je
Petrarca ve ovjek renesanse u kojem jo donekle ivi srednji vijek, dotle je Boccaccio u Dekameronu330
potpuno napustio naslijee srednjeg vijeka i postao zaetnikom novih tokova u svjetskoj knjievnosti.
GIOVANNI BOCCACCIO
Giovanni Boccaccio roen je 1313.godine najvjerojatnije u Firenci. kolovao se u Napulju, a najvei dio ivota
je proveo u Firenci. Njegovo djelo nastalo je u sintezi jedne epohe koja je u XIV stoljeu tek u najavi i duge
srednjovjekovne, u sutini eklektike tradicije, teko je svodivo na jednostavne premise i uobiajene definicije.
Naime, ispod prividne jednostavnosti nailazimo na sloen opus u kojem se susreu vrlo razliite duhovne linije,
ili kako kae Franesko de Sanktis, stapa se nekoliko nedovoljno stopljenih ljudi: naunik, umjetnik, trubadur,
330
Dekameron je talijanizirani oblik grke rijei (deka hemeron) to znai knjiga, deset dana, jer je knjiga koja
ima 100 novela zaokruenih jedinstvenim okvirom podijeljena na deset dana.
604
knjievnik i svjetski ovjek. Osim toga, Boccaccio je ivio i stvarao u jednom od onih zamrenih perioda koje
zovemo prelaznim dobima. Prouavajui antike autore bio je okrenut i srednjovjekovnoj knjievnosti, isto
onoliko koliko i suvremenim autorima na talijanskom jeziku. Njegov je pogled bio usmjeren istovremeno i na
knjievnost visokog stila, ali knjievnosti srednjeg i niskog stila, te narodnim priama i poalicama. Klasini
grki i rimski pisci, srednjovjekovni avanturistiko viteki romani, bretonski ciklus, slatko novi stil, narodne
prie, grube farse i jo mnogo toga iz tradicije, sve to ini dio Boccacciove knjievne kulture kojom se obilato
koristio u svom opusu.
S obzirom na ovu raznovrsnost Boccacciu je bilo potrebno puno vremena da u svom knjievnom stvaranju
pronae svoj, vlastiti izraz. U njegovom opusu je primjetljivo lutanje, ponekad i nesklad izmeu tema i
oiglednih inspiracija, stilska kolebanja, kao i neuspjenost u razaranju naslijeenih formi mitolokih i vitekih
tema. No, najznaajnija i uoljiva dilema u Boccacciovim ranim djelima kretala se izmeu dva pola koja je on
uporno pokuavao pomiriti izmeu tenje za objektivnom epskom distancom, s jedne strane i tenje za
objektivnom epskom distancom, s druge.
Traenje manje ili vie uspjenog kompromisa izmeu ove dvije stvari, tj. traenje vlastitog stila, koji je bio u
skladu sa inspiracijom, temeljnim ivotnim shvaanjima, temama koje su ga zanimale i njegovom sklonou
prema pukom i kominom, bez obzira na sve, uspjeno se zavrilo upravo sa Dekameronom. Taj krajnji rezultat
postat e izuzetno uspjena inspiracija za dalji razvoj evropske knjievnosti. Uz Boccacciovo ime se vezuju dvije
forme nove knjievnosti: u poeziji oktava i u prozi novooblikovani stil reenice karakteristian za Dekameron.
Ni oktavu ni novelu Boccaccio nije izmislio, postojali su i ranije i on ih je zatekao u knjievnosti, ali on im je
udahnuo jedan sasvim novi ivot i time ih uinio modelima za one koji e pisati poslije njega.
Od oktave Boccaccio je stvorio organsku cjelinu i metar koji e smijeniti prvenstvo srednjovjekovne tercine.
Originalnom reenicom u prozi i zbirkom novela predstavljat e uzor brojnim kasnijim europskim prozaistima.
Boccacciov opus se moe podijeliti u dva perioda: poetski, u kome on pie djela u stihu, i prozni, na narodnom,
talijanskom jeziku i u kojem moemo razlikovati dvije faze napuljsku i toskansku i period koji predstavlja
njegov okret prema iskljuivo humanistikim studijama na latinskom jeziku. Poznavao je Petrarcu koji je imao
velik utjecaj na njega i s kojim ga je povezivalo intelektualno razumijevanje i humanistiko zanimanje za
klasinu starinu i za pjesnitvo uope. Dvije su velike knjievne linosti izuzetno utjecale na Boccacciov
duhovni svijet: s jedne strane ogromno i iskreno divljenje prema Danteovom djelu, i s druge strane, njegovo
dugogodinje prijateljstvo s Petrarcom, puno potovanja prema pjesnikoj i humanistikoj misiji. Divljenje
prema Danteu je iskazivao time to je vie puta prepisivao njegova djela Novi ivot i Boanstvenu komediju (koja
se tada zvala samo Komedija, a upravo joj je Boccaccio dodao atribut 'boanstvena'.
605
DEKAMERON
Iako je on u najmanju ruku utemeljitelj nove knjievne vrste, novele, koja e izmijeniti legendu o ivotu svetaca
i koja e ubudue igrati vrlo vanu ulogu u sastavu knjievnih vrsta, u takvom sustavu kakav je uspostavila
renesansa 2, a kakav se uglavnom zadrao sve do novijeg vremena. Dekameron je, naime, uspostavivi uzorak
kratke prozne vrste, takvoj vrsti pribavio priznanje, ugled i utjecaj, pa je upravo time i zaet sustav u kojem e
roman, novela, esej i filozofska rasprava dobiti na znaenju kakvo ranije imaju jedino ep, epska pjesma, ljubavna
lirika i legenda.
Svjetonazor koji se u Dekameronu nazire i koji ga u dobroj mjeri proima, tako ak i nije presudan. On je,
dodue, usko povezan s nainom knjievne obrade no naglaena svjetovnost i esto izrugivanje pokvarenom
dijelu sveenstva, kao i nerijetki elementi onoga to bi se danas moglo oznaiti kao "blaga pornografija"
ublaeni su moralizmom kojeg Boccaccio u uvodu izravno propovijeda. Njegova satira3 ne djeluje drastino, niti
ima namjeru ikoga vrijeati. Ipak, prie u Dekameronu okreu u velikoj mjeri srednjovjekovni sustav vrijednosti
time to pripisuju znaenje, vanost, pa i pouku, svagdanjim zgodama i nezgodama, to ih ne zanima alegorijski
i transcendentni4 smisao, nego se svjesno i namjerno ograniavaju na pojedinu zbiljsku osobu i pojedini zbiljski
dogaaj. Kraa proza tako nije vie paradigma 5 ivota kojeg bi valjalo slijediti kako bi se ovjek spasio od pakla,
nego je novela pouna jedino u smislu opisa neega to nam se svima i u svagdanjici moglo dogoditi, a to sada
ima neku vrijednost "o sebi" jer kao da govori: ivot je lijep, eto, takav, pa ako znate neto o iskustvima drugih,
moda i sami moete iz toga nauiti, a usput se i zabaviti. 6 Boccaccio je ostavio opsean opus u kojem su, osim
djela na latinskom, i djela na talijanskom jeziku.
Kao i Petrarca, Boccaccio je svoje nadahnue i vjenu ljubav na prvi pogled pronaao u Mariji, kraljevoj, koja u
Dekameronu
predstavlja Fiammettu. Godine, 1357.u Firenci je njegovom zaslugom osnovana katedra za
prouavanje Homera, a iz tog studija izrastao je humanistiki evropski pokret u cjelini.

Satira je latinska rije satira, satura- mjeavina, smjesa, vrsta knjievnog djela koje je podrugljivo, duhovito i
najee otro karikirano osuuje opeljudske ili drutvene mane.
4
Transcendentni onaj koji prelazi granice iskustva, koji se nalazi izvan granica prirodnog svijeta, koji prelazi
podruje ovjekove svijesti.
5
Paradigma je grka rije paradeigma to znai primjer, uzorak, primjer po kojem se treba ravnati.
6
3
606
Poznatija djela su mu: O propasti glasovitih mueva, O znamenitim enama, Rime, Dijanin lov, Komedija o
firentinskim nimfama, Korka, Dekameron (koje je Boccacciovo najpoznatije djelo i najznaajnije djelo nastalo
izmeu 1348 1351), a 1357. i 1362. godine napisao je dva djela u kojima komentira prvih 17 pjevanja
Boanstvene komedije, a to su Izlaganja o Boanstvenoj komediji i Raspravica o pohvali Dantea.
Giovanni Boccaccio je umro u Certaldu 1375. godine.
Budui da pripovijedanje u prozi nije odvie cijenjeni nain knjievnog izraavanja i da svakodnevnica rijetko
stjee status knjievnih motiva, ne udi da je Boccaccio jo neafirmiranom anru novele namijenio razonodu kao
svrhu. Dijelom je ostao vjeran srednjovjekovnim poetikim odrednicama zabave i pouke, ali je istodobno
izborom novele kao i tematikom iz svakodnevnog gradskog ivota ostvario vaan pomak.
Lako se moe uiniti da je Dekameron, zbog skladne strukture i uestalosti broja deset, sastavljen u
srednjovjekovnoj tradaciji simbolike brojeva, njegove tematske odrednice okupljene oko ljubavi, fortune i
inteligencije pripadaju sloenom razdoblju premjetanja i preoblikovanja misaonih sustava koji su organizirali
dugu povijest srednjeg vijeka.
Iako Dekameron ima sto novela, taj broj sto, za razliku od Boanstvene komedije, iako pridonosi vanjskom
jedinstvu i simetrinosti, nema nikakvu simboliku. Pojedine novele imaju moralistiki uvod i zakljuak. Tako je
Boccaccio stvorio zanimljivu i jedinstvenu arhitekturu, u kojoj novele imaju potpunu umjetniku zaokruenost i
autonomiju, a sve zajedno opet povezuje jedinstvo nadahnua i temeljnih znaajki pieve slike svijeta. Radnja
se odvija dva tjedna, ali petak i subota se preskau iz vjerskih razloga, pa se novele priaju samo deset radnih
dana. Stil je zauujue otvoren i nesputan za srednji vijek. Naime, uz inkviziciju 7, dogmu 8 i sline tvorevine
tog vremena, ljubavni podvizi nisu bili ba svakodnevna literatura.
NADAHNUE
Boccacciov je pripovjedni svijet, posebice, kad su posrijedi novele iz firentinskog ivota, sastavljen od motiva
svakodnevnice, odakle je on, na temelju ivotnog iskustva i ivotne bujne firentinske sredine preuzeo i
umjetniki oblikovao mnogobrojne anegdote i kazivanja, prostore i likove, a nadasve slobodan i otvoren
mentalitet trgovakog stalea. U Dekameronu dominiraju zemaljske ljudske osobine koje uveliko pripadaju
kasnom srednjem vijeku. Boccaccio je u Dekameronu izrazio pravu, hedonistiku stranu ovjeka prikazujui
svoje likove kao ljude kao ljude sumnjivog i dvojbenog morala i moralnih naela. Takvim slobodnim nainom
pisanja, prvi je pobio miljenje o bezgrenom ivotu i pokazao ljudima njihovu pravu, prirodnu stranu. On
shvaa i uzima ovjeka kakav je u stvarnosti, uope ne pokazuje kajanje zbog ruenja nekih osnovnih crkvenih
principa. Bez grinje savjesti
prikazuje fiziku ljubav u svoj njezinoj prirodnosti. Boccaccio zapoinje
Inkvizicija je latinska rije inquisitio (traenje, istraga), u 13. stoljeu stvoren istrani i kazneni organ katolike
crkve za borbu protiv nazora i protiv neugodnih i neprijateljskih osoba. Inkvizicija je bila rasprostranjena u
zapadnoj Europi, osobito u romanskim zemljama i djelovala je putem tajne pijunae.
8
Dogma je grka rije, a znai miljenje, u antiko doba: odluka, priredba, vlast, temeljna taka u nauci vjere,
tvrdnja ili tvrdnja iznesena bez dokaza, uope nepredvidiv, nekritian, apsolutiziran stav, sud (kome nema
prigovora).
607
pripovijedanje monim realistinim opisom tragine poasti crne kuge koja je harala u Firenci 1348.godine, ali
reakcija na straan dogaaj nije, kao to bi se u ono doba moglo oekivati, mistina skruenost u strahu od
zemaljskih nedaa i kazne Boje na drugom svijetu, nije pesimistino nijekanje vrijednosti i ljepote ivota, ve
naprotiv, to je pohvala vitalnoj mladosti i neunitivoj
svjeini prijateljske prirode.

sentimentalne, neke su obrade ve ranije poznatih pria primjerice iz Zlatnog
magarca, no veina je ironina, podrugljiva, pa ak i sklona raskalaenoj
erotici. Sve je uokvireno temeljnom priom o Firenci koja je nenadmano
opisana. Sve bi se novele tematski mogle smjestiti na zajedniki nazivnik, no
njihova je temeljna struktura uvijek ista: na poetku je naveden kratki nacrt
fabule, napominju se kratki uvodi za svaki dan, a svaka pria poinje
ogranien na jedan glavni lik i jedan dogaaj, no stil je bogat ukrasima, ritmiki
ogranien i prilagoen likovima i situacijama.
OKVIRNA PRIA
U jednom od svojih tekstova Borhes je naveo kako je Hiljadu i jedna no sutinski narativni obrazac cjelokupne
svjetske knjievnosti. Ova Borhesova misao usko je vezana za njegovu ideju sveukupne historije knjievnosti
kao pisanja jedne jedine knjige u bezbroj nastavaka i stilski varijanti. Prie koje se meusobno nadovezuju i
obavezno zavravaju eherzadinim rijeima da to nije nita prema onome to u vam ispriati naredne noi,
uistinu stvaraju veliki univerzum, jednu vrstu kozmike slike svih ljudskih duhovnih napora u povijesti. Teko je
nai usporediv obrazac sa Hiljadu i jednom noi, ali ako bismo traili europski pandan takvoj zamisli, to bi
svakako bio Boccacciov Dekameron.
U Firenci, pogoeni kugom, u crkvi Santa Marija Novela, nau se sedam

djevojaka i tri mladia koji se dogovore da skupe svoje stvari i zajedno odu na
neko mirno i povueno mjesto u okolini. Savreno organizirajui vrijeme, oni
608
tako zajedno, provedu dva tjedna. Provode dane dostojne otmjenih i

obrazovanih mladia i djevojaka visokog roda, a drugi dio dnevnog rasporeda
ini prianje pria. Svako od njih deset dana, osim petka i subote, ispria po
jednu svoju priu iju temu odreuju tog dana kralj o kraljica.
Prvi i deveti dan nemaju zadanu temu, pa priaju to im je volja. Na kraju svakog dana pripovijedanja ispjeva se
po jedna balada. Tako se u toku deset dana ispria po deset novela 9 i ispjeva po deset balada. Okvir ine uvodi i
komentari pojedinih pria, kao i pokuaj nijansiranja likova samih pripovjedaa. Cijeli taj okvir ini organsku i
harmoninu cjelinu sa novelama. Okvir pokazuje i stav autora i stav umjetnika, prema kome umjetniko
oblikovanje svijeta suprotstavlja njegovom rasulu. Na anrovska obiljeja pripovjednih tekstova od kojih se
sastoji Dekameron u Proslovu upuuje Boccaccio na etiri pripovjedne vrste.
Prva je novela, druga je pria vezana uz krae komine pripovjedne tekstove u stihu, trea je parabola 10 koja je
oznaavala krai tekst u kojem se alegorijski i pomou usporedbe iznosi neki moralni i pouni sadraji i
posljednja pripovijest, tj. vrsta novele u kojem su likovi osobe visokog roda u prepoznatljivom povijesnom
kontekstu.
Dioneo razbludnik
Filostrato slomljen od ljubavi
Pamfilo ljubavnik
Elisa djevica
Emilia umiljata
Fiammetta najvea Boccacciova ljubav
Filomena ona koja voli pjesmu
Lauretta Lovorka
Neifille zaljubljena djevojka
Pampinea ponosna
Drugi dan o ljudima koji su padali u neprilike, a dobro se zavrilo (Filomena);
Trei dan o ljudima koji su domiljatou pronali izgubljeno ili pribavili sebi
ono to su to jako eljeli (Neifille);
Novela (vjerojatno prema lat. novellus, nov) u irem smislu oznaava pripovijetku uope, pa se u tom smislu
moe odnositi i na jednu vrstu narodne prie. U uem smislu novela oznaava jednu specifinu vrstu umjetnike
pripovijetke, koja se kao nova knjievna forma afirmirala najprije u Boccacciovom ' Dekameronu', a zatim u
knjievnosti XVI i XVII st.
10
Parabola (gr. parabole ,usporedba)
609
Peti dan je o zgodama ljubavnika koji su nakon mnogih potekoa i neprilika

esti dan je o onima koji su izazvani zgodnom dosjetkom vratili nekom 'milo za
drago' ili s promiljenim odgovorom i dosjetljivou izbjegli gubitak, opasnost
ili sramotu (Elisa);
Sedmi dan je o tome kako su ene zbog ljubavi ili da sebe spase prevarile svoje mueve, a oni su katkad saznali,
a katkad i nisu (Dioneo);
Osmi dan je o alama to ih svakog dana zbijaju ili ene s mukarcima ili mukarci sa enama (Laureta);
Deveti dan nema teme (Emilija);
Deseti dan je o tome kako je u ljubavi ili emu drugome velikoduno i plemenito postupio (Pannfilo)
PRVI DAN
Zapoinje se prvi dan Dekamerona , u kojem pisac kazuje zato se druba koju emo upoznati sastala na skupni
dogovor, a potom se pod vladanjem Pampinee raspravlja o onom to se svakom najvie mili.
PRVA NOVELA PRVOGA DANA

Ser Ciapperello
Poto je bogati i ugledni trgovac Musciatto Francesi 11 postao vitezom, morao

je na poziv pape Bonifacija12
poi u Toskanu s gospodinom Karlom Bez
Zemlje, bratom francuskog kralja. Kako to biva kod trgovaca, njegovi su

poslovi bili zamreni i ratrkani, i on ih nije mogao ni brzo ni lako rijeiti. Zato
odlui, da ih povjeri nekolicini ljudi, i za sve je naao rjeenje, samo ostade u
11
Musciatto Francesi, historijska linost, obitelj mu se obogatila lihvarstvom. Spominje ga fiorentinski kroniar
Dino Compagni (1275-1324) u svom djelu 'Cronaca'. S Karlom Valois, nazvan Bez Zemlje, bratom francuskog
kralja Filipa IV Lijepog (1285-1314 ) doao, u Italiju, na poziv pape Bonifacija VIII
12
Bonifacije VIII, rimski papa od 1294-1303, znamenit po svojim borbama s Filipom IV Lijepim. Dante ga
optuuje sa simonije (Boanstvena komedija, Pakao).
610
nedoumici, koga da nae dovoljno sposobna da ubere ono, to mu je dugovalo

nekoliko Burgunana.
Bio je uo, da su Burgunani svadljivi, nepoteni i vjerolomni, te se nije mogao
sjetiti ovjeka, koji bi bio toliko nevaljao, da se moe uspjeno suprotstaviti
njihovom nevaljalstvu.
Dugo je o tom izboru razmiljao, dok mu ne pade na pamet neki
ser
Ciapperello13 de Prato, koji je esto posjeivao njegovu kuu u Parizu. Taj je

ovjek bio malen rastom i vrlo napirlitan, a Francuzi, kako nisu znali to znai
Ciapperello, pomislili su, da ta rije odgovara njihovom nazivu za eir
(cappello), odnosno vijenac. Pa kako je bio malen, kako rekosmo, nisu ga zvali
Cappellom, ve Ciappellettom 14, i kao Ciappelleta su ga svugdje poznavali, a za
Ciapperella je malo ko i znao.
Taj je Ciappelletto bio na takvo brdo tkan: bio je notar, ali se vrlo stidio, kad bi
ko pronaao, da
neka njegova isprava nije krivotvorena (inae i nije ba
mnogo isprava sastavljao).
Krivotvorenih papira bi toliko izradio, koliko bi od njega zatraili, i to radije

takve na dar, nego druge uz visoku naplatu. Kriva je svjedoanstva polagao s
najveim uitkom, i traen i netraen. U to su doba u Francuskoj pridavali
mnogo vjere zakletvama, a kako se on nije acao da krivo prisee, dobio bi na
nepoten nain toliko parnica, na koliko su ga pozivali da pod zakletvom
govori istinu.
Osobito je volio zavaditi prijatelje, roake i druge ljude, i trudio se da izazove
meu njima svae i sablazni, a to je vie zla iz toga proizlazilo, to je on vie
uivao. Nikad nije odbijao poziv da sudjeluje u ubojstvu ili kojem drugom
zloinu, ve se rado odazivao. Tako se dogodilo vie puta, da je dragovoljno
svojim rukama ubio ili ranio ovjeka. Strano je kleo Boga i svece, i to zbog
svake sitnice, jer je bio neobino razdraljiv. U crkvu nije iao nikad, i njezinim
se sakramentima izrugivao pogrdnim rijeima, kao da se radi o triarijama.
13
14
Ciapperello je Cepparello Diotrinti iz Prata.

Cappello-talijanski: eir, chapel-francuski: vijenac; ciappelletto-deminutiv od ciappello.
611
Zato je rado i revno posjeivao krme i druga zloglasna mjesta. ene su mu se

milile, kao psima stupovi; a i u neprirodnom je grijehu vie uivao nego ikoji
nepoten ovjek. Bio bi krao i otimao savjeu sveta ovjeka. Dodajmo tome,
da je bio prodrljivac i velika ispiutura, tako da mu je znalo neprilino pozliti.
Usto je bio kockar, i to velika varalica na kocki. On je vjerojatno bio najgori
ovjek, koji se ikada rodio. Dugo je gospar Musciatto svojim ugledom i
utjecajem podravao njegovo nevaljalstvo, te su ga tedjeli pojedinci, kojima je
nanio nepravde, pa i vlasti, kojima se takoer zamjerio.
Kad se dakle gospar Musciatto sjetio tog ser 15 Ciapperella, koga je poznavao
kao lani gro, pomisli, da je ba onakav ovjek, kakva iziskuje nevaljalstvo
Burgunana.
Zato ga pozove, i ree mu:
Ser Ciappelletto, kako zna, ja se namjeravam zauvijek povui odavde. Meu
inim, imam posla i s Burgunanima, koji su velike varalice, pa ne znam kome
bih prikladnijem od tebe mogao povjeriti, da utjera od njih moje novce. I sad,
ako ba nema drugog posla, i ako se hoe toga latiti , ja bih ti pribavio milost
vlasti, i dao odgovarajui dio onoga, to ubere. Ser Ciappelletto je upravo bio
bez posla i bez sredstava, pa kad je vidio da odlazi ovjek, koji ga je toliko
titio i podravao, nije se dugo skanjivao. Nuda ga je natjerala, i on pristane.
Poto su se sporazumjeli, dobije ser Ciappelletto punomo i pismenu
preporuku kralja, te nakon odlaska gospara Musciatta otputuje u Burgundiju,
gdje ga gotovo nitko nije poznavao. Protivno svome obiaju, pone on ondje
nekako dobroudno i blago ubirati novce i ureivati posao, zbog kojeg je
doao, kao da srdbu ostavlja za konac.
Za vrijeme tog posla nastanio se kod dva brata Fiorentinca, koji su se ondje
bavili lihvarstvom. Gospodinu Musciattu za ljubav, oni su ga lijepo primili.
Meutim, on se ondje iznenada razbolio. Braa odmah pozovu lijenike i sluge,
da ga dvore, i nabave sve to bi mu moglo koristiti zdravlju.
No sve je bilo uzalud. Dobar je ovjek bio ve star, i neuredno je proivio svoj
vijek, te mu je, prema rijeima lijenika, bivalo iz dana u dan sve gore, jer je bio
15
Ser, gospodin, u Toskani uz ime sveenika ili biljenika.
612
na smrt bolestan. Braa su se tome alostila. Jednog dana stanu razgovarati

vrlo blizu sobe , u kojoj je ser Ciappelletto bolovao.
-to da radimo s njime upita jedan drugoga. Nastradat emo zbog njega. Bila
bi ludost otjerati ga tako bolesna iz nae kue. Ljudi bi nam jako zamjerili, kad
bi vidjeli, da smo ga najprije primili i dali briljivo dvoriti i lijeiti, a sad ga
iznenada na smrt bolesna, gonimo iz kue, a da nam se on niim nije mogao
zamjeriti. S druge pak strane, on je bio tako lo ovjek, da se nee htjeti
ispovjediti ni primiti sveto otajstvo. Ako umre bez ispovijedi, nikoja crkva nee
htjeti primiti njegovo tijelo. Bacit e ga u jamu kao psa. A da se i ispovjedi
toliko i tako stranih grijeha ima na dui, da bi opet bilo isto. Nee se nai ni
fratar, ni pop, koji bi mu htio i mogao dati odrjeenje, a ako ne bude odrijeen
bacit e ga u jamu. Dogodi li se to, narod ovog kraja, neto zbog naeg zanata,
koji mu se ini nepotenim i uvijek ga ogovara, a neto zbog elje da nas
opljaka, uzbunit e se i vikati: "Neemo vie trpjeti te lombardske 16 pse, koji
nemaju pristupa u crkvu 17", i navalit e na nau kuu i opljakat e nas, a
moda ak i ubiti. Eto, na svaki nain emo nastradati, ako ovaj umre.
Ser Ciappelletto je uo sve to su o njemu govorili, te ih je pozvao k sebi i
rekao im:
-Neu da se zbog mene uznemirujete, niti da se bojite, da ete imati kakve
tete. uo sam, to ste o meni govorili, i uvjeren sam, da bi se tako dogodilo
kako kaete, da stvari pou onim tokom, koji vi predviate. Ali bit e drugaije.
Ja sam za ivota vrijeao gospoda boga, da jedna uvreda vie ili manje pred
smrt ne igra nikakve uloge. Zato nastojte da mi poaljete najpobonijeg i
najsvetijeg fratra, to ga naete, ako takvi uope postoje. Ostalo prepustite
meni. Ja u svakako vau i svoju stvar urediti, da e sve biti dobro i da ete biti
zadovoljni. Braa se nisu ba mnogo pouzdala u to, ali su ipak otila do nekog
samostana i zatraila sveta i mudra ovjeka, koji bi ispovjedio bolesnog
Lombaranina u njihovoj kui.
Dadoe im starog fratra, sveta i neporona ivota, koji je izvrsno poznavao
Sveto pismo, i koga su svi graani osobito potivali i cijenili, te ga braa
odvedu kui.
16
17
Lombardske, pridjev od Lombaranin; tako su u Francuskoj nazivali sve Italijane.

U ono vrijeme lihvari nisu imali pristupa u crkvu.
613
Stigavi u bolesniku sobu, fratar sjede uz ser Ciappelletta. Najprije ga je blago

tjeio, a zatim ga upita, kad se posljednji put ispovjedio. Ser Ciappelletto, koji
se uope nikad nije ispovjedio, odgovori:
-Oe, moj je obiaj da se inae ispovijedam bar jedanput svakog tjedna, a
katkada i ee, ali otkako sam obolio pred vie od osam dana, nisam se
nikako ispovijedao, toliko me bolest shrvala.
Fratar mu ree:
- Sine moj, dobro si uinio, pa tako i nadalje ini. Vidim da u imati malo muke
sa sluanjem i ispitivanjem, kad se tako esto ispovijeda.
Ali ser Ciappelletto odgovori:
- Nemojte tako govoriti, gospodine. Koliko god sam se esto ispovijedao, svaki
put sam elio da ispovjedim sve grijehe, kojih se sjeam od dana roenja pa do
dana ispovijedi. Zato Vas molim, dobri oe, da me ba o svakom grijehu dobro
ispitate, kao da se jo nikad nisam ispovjedio. Nemojte me tedjeti zato, to
sam bolestan, jer ja vie volim muiti tijelo, negoli zbog njegove udobnosti
upropastiti duu, koju je na Spasitelj otkupio svojom dragocjenom krvlju.
Te se rijei vrlo svide svetom ovjeku , jer je smatrao, da su dokaz pravedne
due, i pohvali ser Ciappelletta zbog njegove navike. Zatim ga upita, je li
sagrijeio bludno s nekom enom.
-Stidim se, oe, da vam kaem istinu, jer se bojim da zgrijeim tatinom. No sveti ovjek mu ree:
-Samo ti reci , jer se istinom ni u ispovijedi, ni u bilo emu drugome nikad ne grijei.
Onda ree ser Ciappelletto:
- Poto ste me umirili, rei u vam: ja sam nevin, kao od majke roen.
Bog te blagoslovio! ree fratar. Dobro si uinio, a tvoja je zasluga vea, to si

mogao, da si htio, slobodnije initi protivno, nego mi ili bilo koji drugi ljudi, koji
su vezani propisima.
Zatim ga upita, je li zgrijeio prodrljivou.
Ser Ciappelletto teko uzdahne i odgovori da jest i to esto, jer da je on, osim
korizme, kad poste svi poboni ljudi, imao jo obiaj da svakog tjedna barem
po tri dana ivi o kruhu i vodi. Tada, osobito nakon naporne pokore i
hodoaa, pio bi vodu tako slasno, kako obino pijanice piju vino. esto je
poelio da jede svjeu salatu, kakvu prireuju ene na ladanju, a katkad mu je
614
jelo ilo vie u tek, no to mu se inilo da bi smjelo onome, tko posti iz

pobonosti, kao on.
Ali fratar mu odvrati:
-Sine moj, ovi su grijesi prirodni, i vrlo su laki, pa neka te savjest ne pee
suvie zbog njih. Svakome, pa i najsvetijem ovjeku dogodi se, da mu godi jelo
nakon dugog posta i pie nakon napora ...
( Ciappelletto je nakon smrti pokopan uz najvee poasti, a narod ga je poeo tovati kao sveca).
Prva novela (prva pripovijest) otkriva glavne znaajke Boccacciove proze. Kao to je ve ranije reeno,
Boccacciov knjievni svijet u Dekameronu je iva raznovrsnost: raznovrsnost stalea, ljudskih karaktera i
situacija. U tom svijetu ima mjesta za portvovanost i plemenitost, za lukavost i naivnost, za snalaljivost i
beskrupuloznost. U noveli Ser Ciappelletto, srednji vijek nije samo negiran nego je i ismijan. Ser Ciapelletto je
za nekoliko stoljea anticipiran Tartuffe, samo s ovom razlikom: Moliere izaziva gaenje i odvratnost s
namjerom da uzbudi sluaoce protiv Tartuffova licemjerja, dok se Boccaccio zabavlja, njegova je namjera manje
da raspali itatelja protiv licemjerja, a vie da ga nasmije na raun dobroga ispovjednika, lakovjernih fratara i
praznovjerna puka.
ZAKLJUAK
615
Dekameron je zbirka od sto novela talijanskog autora Giovannija Boccaccia koja je najvjerojatnije napisana
negdje izmeu 1350. i 1353. godine. Dekameron je srednjovjekovno alegorijsko djelo najpoznatije po svojim
opisima ljubavi, koji se javljaju u svim moguim oblicima, od erotinih do traginih. Za mnoge se velike pisce
poput Shakespearea i Chaucera smatra da su posuivali od Dekamerona. Kao zbirka novela, Dekameron je
graen tako da sve novele uokviruje jedna glavna pria, a to je crna kuga koja je harala u Firenci izmeu 1348. i
1351. godine. Odreeno raspoloenje okrenuto jedino prema svjetovnosti oito tako mora biti neka pozadina
Boccacciova umijea: cijenjeni predmet knjievne obrade postaje jedino na samog sebe upuen pojedinac koji
takorei, sam po sebi biti podjednako i zabavan i pouan. Boccaccio je tako stvorio uzorak pripovjedne vrste koji
se obraa iroj publici, ini se preteito enskoj, s namjerom u kojima je prisutan kako svojevrsni moralizam,
tako i naprosto zadovoljstvo u vrsnom pripovijedanju. Boccaccio zapoinje to pripovijedanje realistinim opisom
crne kuge, ali se ne osjea pesimizam, ve vitalna mladost i svjeina prirode koja predstavljaju sredstva kojim se
bori protiv kuge. Boccaccio u Dekameronu likove prikazuje kao ljude sumnjivog morala i moralnih naela. Za
razliku od Petrarkinih stidljivih izljeva idealizirane ljubavi i romantike iz bajke Boccaccio nudi potpuno
jednostavan, komian- zanimljiv opis i pristup svakodnevnog ovjeka, koji rijetko mari i tei za iskrenom
platonskom ljubavlju, upakiran u kratke zanimljive prie. Boccaccio je u Dekameronu stvorio nepreglednu
galeriju neposrednih psiholokih, istinskih likova iz svih drutvenih slojeva i opisao razne sredine, od feudalnih
dvorova i samostana do gradskih kua, ulica i trgova. Ne odajui izravne tenje namjerno satirikog
pripovijedanja ljudskih poroka, pjesnik graanske komune, opredjeljuje se za prirodnu jednakost ljudi koji se
razlikuju samo po vrlini i inteligenciji. Zbog svega ovoga mogue je rei da je Dekameron djelo nadnacionalno i
kozmopolitsko. Ono je prolo od grae usko vezane za ivot talijanskih kraljevina, ali je iz nje izvueno ono to
je univerzalno vrijedi za ljudsku sudbinu, barem u toku dva ili tri stoljea. Stoga su u pravu oni koji tvrde da u
datim uslovima kulture Boccacciovog vremena i u tada postojeoj situaciji duhovne skuenosti u novelama ovog
autora ima vie nauke nego u svim raspravama cjelokupnog XIV stoljea. Ali iznad svega Boccacciov
Dekameron predstavlja veliki pripovjedaki napor u izgradnji ideala jednog novog ovjeka.18
L I T E R A T U R A I B I B LI O G RAFI J A
1.Giovanni Boccaccio, Dekameron, Sarajevo, 2000.godine

2. Milivoj Solar Povijest svjetske knjievnosti, Zagreb, 2004.godine
3. Milivoj Solar Knjievni leksikon, Zagreb,2007. godine
4. P. S. Kohan Istorija zapadnoevropske knjievnosti, Sarajevo, 1954. godine
18
Muhamed Delilovi, Predgovor u Dekameronu, 'Svjetlost', Sarajevo,2000.
616
5. Ani, Klai, Domovi Rjenik stranih rijei, Zagreb, 2002.godine

6. Rosandi, Hrvatski jezik i knjievnost, Zagreb, 2001.godine.
1.
Internetske stranice:
www.knjigice.com
2.
www.lektire.com
3.
www.literatureanalysis.gb
4.
www.literaturereinuse.org
5.
www.haroldbloomscripts.org
6.
www.literatureexcerpts.com
J. U. UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET
STUDIJSKI ODSJEK: Bosanski jezik i knjievnost
Maja Luki
DIPLOMSKI RAD
Tema: Tragini i komini aspekti Shakespearovog Mletakog trgovca
617
Tuzla, juli, 2008. godine
Mentor: dr. sc. Azra Verlaevi, doc.

Rad ima:
Redni broj diplomskog rada: 997
Rezime
Kao to se vidi iz samog naslova, glavni cilj diplomskog rada jeste da analizira i predstavi komine i
tragine aspekte Shakespearove drame Mletaki trgovac. U samom uvodu su ponuene injenice koje se odnose
na osnovne karakteristike renesanse, kao i obiljeja Shakespearovog ivota i pisanja. Nakon toga slijedi osvrt na
ope osobine komedije i tragedije. Meutim, da bi sama analiza djela bila jasnija, ponuen je i kratak sadraj
same drame.
Glavni dio rada sastoji se iz dva dijela. Prvi dio se bavi analizom i istraivanjem kominih aspekata koji
se javljaju u drami. Drugi dio tie se analize traginih aspekata drame, jer ovo i nije tipina komedija; naprotiv, u
njoj su prisutni i brojni tragini elementi.
Na samom kraju, u zakljuku, ponuen je osvrt na dualizam koji dominira cijelom dramom, naroito
dualizam koji se tie anra kojem drama pripada.
618
Summary
As seen from the title itself, the major objective of this diploma paper has been to discuss comical and
tragic aspects of Shakespeares play The Merchant of Venice. The very beginnig of the paper offers a short
account of the time when Shakespeare lived and wrote, i. e. Renaissance. Next chapters is mostly concerned with
the theory regarding tragedy and comedy as a genre. Before moving to the actual analysis it the plot structure of
the play is presented. The main part of the paper is concered with two aspects of the play, comical and tragic
aspect, recpectively. It tries to explain and prove that the play itself has numerous elements which contribute to
regarding it as a comedy. The analysis continues with the discussion concerning the tragic elements that appear
in the play. Finally, the end of the paper duals which dominates the play, especially dualism regarding the genre.
1.
Uvod
619
Period Shakespearovog stvaralatva podudara se sa civilizacijskim i duhovnim preobraajem zemlje ije

srednjovjekovno religijsko, privredno i politiko naslijee slabi i zamjenjuje se renesansnom fleksibilnou i
optimizmom, samopouzdanjem u stvaralake sposobnosti pojedinca i cijele nacije. Za razliku od
srednjovjekovnog fatalizma, shvatanja ljudskog ivota kao do kraja odreenog boijom providnou i
okretanjem kola sree, ovjek engleske renesanse trai ravnoteu izmeu osjeanja pripadnitva datom poretku i
osjeanja moralne autonomije. On se osjea protagonistom vlastite sudbine i pokuava da je ostvari u postojeem
drutvenom prostoru, ali ipak, raunajui na boansku milost i vlastite sposobnosti, pri emu svoje postupke
nastoji da usaglasi sa vaeim socijalnim normama.
Renesansna ideja moralne autonomije dobiva svoje nalije u tjeskobi ovjeka zabaenog u nemilosrdni i
okrutni svijet, izobliene ljudskosti, daleko od boanske milosti, neosjetljivih na njegov opominjui pogled. To
osjeanje nemoi, beznaa, pomahnitalog zla i zbrkanih vrijednosti oituje se u engleskoj knjievnosti poetkom
sedamnaestog stoljea, a naroito u drami- u satiri gradskog ivota Bena Jonsona i Mesindera, u fatalistikoj
tragediji Marstona, Ternera i Forda. Neto od te sumnje i pesimizma utjecalo je sigurno i na Shakespeara u
jednom periodu njegovog stvaralatva.
Shakespeare je napisao deset povijesnih dramskih kronika u kojima je saeo dogaaje iz engleske
povijesti, graanske ratove i dinastike borbe, doprinosei stvaranju mitologije nacionalne slave i veliine, u
doba kraljice Elizabete, vrijeme koje se smatralo periodom stabilnosti nakon potresa i nemira. Njegovih desetak
komedija pokazuju razvoj od romantinih, dosta konvencionalnih djela, inspiriranih klasinim uzorom (
Komedija zabuna po Plautovim Blizancima), do zrelih ostvarenja, kao npr. u Kako vam drago, i ironinih,
pomalo zagonetnih drama koje izmiu anrovskoj kvalifikaciji ( Sve je dobro to se dobro svri, Mjera za mjeru,
Troil i Kresida). U ovu zadnju podjelu moemo svrstati i dramu Mletaki trgovac.
Inicira se da je ova drama nastala kada je pogubljen lijenik kraljice Elizabete 1594. godine, pod
sumnjom da je bio u zavjeri sa panjolcima koji su namjeravali da otruju kraljicu. Shakespeare je inspiraciju za
ovu komediju naao u raznim djelima koja su mu bila dostupna, naprimjer, to je zalog funte mesa i potpisivanje
ugovora; zatim, motiv biranja krinje, ali najvie utjecaja na nastanak ima drama Kristofera Marloa. U toj drami
bogati i svirepi Jevrej ima kerku koja voli kranina i pokrtava se. Iako je preuzimao elemente zapleta iz
drugih knjievnih i historiografskih djela, Shakespeare ih je upotpunjavao vlastitim rjeenjima, dodacima i
obratima, na taj nain tretirajui te pozajmice tema samo kao najsiroviju grau. Mletaki trgovac je prvi
Shakespearov komad u kojem je on ispoljio svoju umjetnost u stvaranju likova, a najvie panje posveeno je
Porciji i ajloku, gdje Porcija predstavlja vedru stranu ivota, a ajlok, pak, onu mranu i sumornu.
Ovdje jo moram dodati da se gotovo nita ne zna o poecima njegove karijere, pa tako je i nepoznato
kada je ova njegova drama nastala. Pretpostavlja se da je napisana 1596., a prvi put je tampana 1600. godine.
Hronologija Shakespearovih djela je u znatnoj mjeri hipotetina i zasnovana na razliitim podacima. 331 Jedan
od osnovnog razloga za te nedoumice je injenica da nije sauvan niti jedan originalni Shakespearov rukopis.
Mletaki trgovac je drama koja se svrstava u komedije, ali u sebi sadri i tragine elemente. Jedan od
likova u drami, ajlok, poznat kao lihvar Jerej, na suenju postaje rtva opasne zavjere, jer je tada u Veneciji
postojao zakon koji je imao posebne kazne za strance. ajlok je bio ba to: stranac, Jevrej, k tomu jo i lihvar.
Njegov slom na sudu je taka u kojoj se Mletaki trgovac najvie udaljava od komedije.
331
Istorija engleske knjievnosti, Knjiga I, sveska II, Izdavako preduzee narodne republike Srbija, Beograd,
1950. str. 9.
620
Vano je napomenuti injenicu da se Shakespearove drame razlikuju od npr. grkih drama, jer se vie
oslanjaju na poznatu povijest, ili na svakodnevni ivot, a manje na mitove i legende. Poljski teatrolog Jan Kot
kae: Svaka generacija itatelja i gledatelja, kritiara i umjetnika stvara svog Shakespeara, uitava u njegovo
djelo znaenja i vrijednosti, saobraene vlastitim iskustvima. 332 to se tie razumijevanja njegovih drama
moramo imati na umu viesmislenost razumijevanja teksta, jer sam tekst sadri opravdanje i osnovu za mnoga
stanovita. Moram ponoviti ono to je odavno reeno: Stalno moramo imati u vidu koliko je u tumaenjima
prisutno Shakespearovo, a koliko nae.333 On je, dakako, pjesnik i uspjean zabavlja publike u kominim
prizorima; tragiar kadar da organizira radnju kao srljanje u katastrofu i da uklopi u nju prizore emocionalne
napetosti. Svaki aspekt prouavanja i tumaenja njegovog teksta nosi peat generacije iz koje je potekao, pa tako
postaje svjedoanstvo svoga vremena i vieznanosti njegovih djela.
Predmet drame openito je sva sloena skala ivotnih i drutvenih protivrjenosti, poevi od unutarnje
podvojenosti linosti i sukoba dviju oprenih tenji u njoj, preko ovjekove borbe protiv neke vanjske sile, pa
sve do velikih drutvenih sukoba. Otuda drama prikazuje svjesni i voljni ovjekov napor da neku neprijateljsku
drutvenu stihiju humanizira, da je pobjedi i savlada, kao to je naprimjer u tragediji, ili pak, da se pomiri sa
njom, kao u komediji. Zato su dramski likovi, kao olienje jedne ideje, veoma izrazite linosti, izgraene sa
dominantnom crtom karaktera, a puni svjesnog i voljnog htijenja i aktivnosti.
Ta tematika sukoba i borbe najbolje se izraava u obliku radnje i reakcije suprotnih sila. Zato je dramska
radnja jedinstvena i cjelovita, i sva je usmjerena ka svome razrjeenju. Bez obzira na to to tragiki junak strada,
tragedija podrava nau moralnu osjetljivost jer u nama izaziva saaljenje za stradanje tragikog junaka, a
pobuuju osjeanje protesta protiv zla. S druge strane, komedija uvruje tu nau osjetljivost samom pobjedom
razumnog principa u njoj.
Viesmislenost je jedno od obiljeja Shakespearovih drama koja u velikoj mjeri uslovljava naa
tumaenja. Naime, kada pristupamo njegovom tekstu imamo posla sa stoljetnom tradicijom najrazliitijih
recepcija. Da bih mogla u nastavku da piem o njegovom Mletakom trgovcu, napisau ukratko openita
obiljeja komedije i tragedije.
Tragedija prikazuje nesretnu sudbinu ovjeka koji zbog nekog neminovnog sticaja okolnosti, ili zbog
svoje prirode, ili zbog tenje ka nekom uzvienom, ali nedostinom cilju rtvuje svoj ivot ili svoju sreu, i tako
dobija crte izrazite veliine, stradanja i plemenitosti. Cilj traginog pjesnika je da u borbi izmeu ovjeka i
njegove prirode tragediju pokae to traginijom, tj. sudbinu to monijom, a nesreu to veom. Tako je bilo sa
ajlokovim likom u Mletakom trgovcu. Po njemu se i javlja pitanje isprepletenosti kominih i traginih
elemenata u ovoj drami. Iako je svrstana meu komedije, neosporno je da ajlok zavrava tragino. ajlok je
teio svome cilju za osvetom, koji je izvirao, kako iz sudbinskog sticaja okolnosti, tako iz njegove tenje ka
nekom idealu- tragini junak- ajlok, nesvjesno, prekrio je mletaki zakon na kojem poivaju odnosi u
tadanjem drutveno- pravnom ureenju Venecije. Iako je nenamjerno prekrio ugovor, ipak je morao biti
kanjen svojom propau. To je tzv. tragina krivica junaka tragedije. 334
332
Kot, Jan, ekspir na savremenik, SKZ, Beograd, 1963. str. 61.

Isto, str. 62.
334
ivkovi, Dragia, Teorija knjievnosti sa teorijom pismenosti, Svjetlost, Sarajevo, 1969. god. Str. 184.
333
621
ajlok je tako izabrao za svoj uzvieni zadatak koji premauje njegove moi, koji je objektivno
neostvarljiv: da porazi Antonija- kranina i tako za osvetu za sve uvrede koje je pretrpio na raun svog
jevrejskog porijekla. S druge strane, komedija prikazuje ono to je prosjeno u ivotu, njegove mane i
nedostatke. Komedija se razlikuje od tragedije svojim kompozicionim sklopom, u komediji postoji vei broj lica,
radnja je sloenija i ivlja, zaplet se sastoji iz nekoliko intriga- u Mletakom trgovcu to su ugovor i funta mesa i
izbor koveia koji biraju Porcijini prosci. Rasplet je uvijek sretan, to se sve svrava mirenjem raznih
suprotnosti i pobjedom razumnog principa u ivotu. ak kada jedan od protagonista u komediji pretrpi slom u
svojim pothvatima, kao npr. ajlok. To se smatra za sretan zavretak, jer su krah doivjeli negativni principi u
ivotu, a pravda je pobijedila. Mletaki trgovac kao drama u uem smislu je spoj dviju koncepcija ivota koji se
ispoljavaju u tragediji i komediji- ova drama u uem smislu izbjegava da ivot shvati iskljuivo komino, shvata
ga ozbiljno. U njoj se postavljaju na rjeavanje znaajni problemi ovjekova postojanja u drutvu i svijetupoloaj jednog Jevreja u istom kranskom okruenju.
2. Tragini i komini aspekti Shakespearovog Mletakog trgovca
622
Basanio, mladi iz Venecije, eli putovati u Belmont da zaprosi bogatu nasljednicu Porciju. On moli
prijatelja Antonia, trgovca, da mu posudi 3000 dukata koji su mu potrebni za putovanje u Belmont. Kako su svi
Antonijevi brodovi i roba na moru, Basanio trai novac od lihvara ajloka.
ajlok, koj mrzi Antonija zbog uvrede koju mu je Antonio nanio na raun njegove vjere, prihvata ponudu
uz jedan uslov. U sluaju da Antonio ne bude u mogunosti da vrati novac u predvienom roku, ajlok e mu
uzeti funtu mesa. Iako Basanio ne eli da Antonio prihvati
taj uslov, Antonio, iznenaen ajlokovom
dareljivosti, prihvata i potpisuje ugovor. Sa dobijenim novcem Basanio odlazi u Belmont sa prijatelem
Gracijanom.
U Belmontu Porcije ne nedostaje udvaraa. Meutim, njen otac je ostavio oporuku u kojoj je rekao da
svaki udvara mora izabrati jedan od tri kovega, zlatni, srebreni ili olovni prije nego dobije ruku njegove
kerke. Ali kako bi dobio mogunost da oeni Porciju, svaki udvara mora prihvatiti uslov da se nikad nee
oeniti ukoliko izabere pogrean koveg. Udvara koji izabere pravi koveg e unutra nai Porcijinu sliku i
dobiti e njenu ruku.
Nakon to dva udvaraa, prinevi od Marokai Argona, izaberu pogrene kovege, Basanio bira pravi tj.
olovni koveg. Druga dva su sadravala podrugljive stihove, ukljuujui i poznatu poslovicu: Nije zlato sve to
sija.
U Veneciji stie vijest da su svi Antonijevi brodovi potopljeni to dovodi Antonia u situaciju da ne moe
otplatiti dug ajloku. ajlok je odluniji nego ikada da se osveti kranima naroito nakon to njegova kerka
Desika pobjegne sa kraninom Lorenzom uzevi pri tom znaajnu koliinu oevog blaga. Pozvavi se na
ugovor koji su potpisali, ajlok dovodi Antonia pred sud. U Belmontu, Porcija i Basanio su se vjenali, kao i
Basaniov prijatelj Gracijano i Porcijina sluavka Nerisa. Do njih stie vijest da e ajlok izvriti odredbe
ugovora potpisanog sa Antoniom. okirani vijeu, Basanio i Gracijano spase Antoniev ivot. Bez iijeg znanja
Porcija i Nercisa naputaju Belmont da potrae Porcijinog roaka Belarija, koji je advokat u Padovi.
Vrhunac drame se odvija u sudnici pred venecijanskim dudom. ajlok odbija Basanijev novac, iako mu
je Basanio posudio duplo veu sumu, tj. 6000 dukata. On samo eli funtu Antonijevog mesa. Rud u elji da
spasi Antonia predaje sluaj Baltazaru, mladom doktoru prava, koji je ustvari preruena Porcija. S Porcijom je i
Nerisa takoe preruena u Porcijinog pomonika. Porcija moli ajloka da pokae milosre ali on to kategorino
odbija. Sud dozvoljava ajloku da uzme funtu mesa. U trenutku kada ajlok eli da to uini, Porcija istie greku
u ugovoru. Ugovor jedino dozvoljava da uzme meso ali bez prolivanja Antonijeve krvi. Ukoliko ajlok prolije
jednu kapljicu Antonijeve krvi svo njegovo imanje e biti predato venecijanskim vlastima. Tada dolazi do
aljokovog poraza i on ponien naputa sudnicu. Da bi nekako zahvalili mladom doktoru prava to ih je spasio,
Basanio i Gracijano daju svoje prstenove, koje su im njihove supruge dale kao dokaz ljubavi, a oni su zauzvrat
morali obeati da ih nee izgubiti ni po cijenu ivota.
Konano, na kraju se svi ponovno vraaju u Belmont, gdje se razrjeava pria oko prstenova, Basanio i
Porcija se mire, a ona mu priznaje da je ona bila preruena u priznatog pravnika. Svi su sretni i zadovoljni, a
javljeno je i da su vraeni Antonijevi brodovi.
2.1.
Komini aspekti Mletakog trgovca (kontraverze anra)
623
Shakespearove rane komedije bile su u duhu klasinih komedija koje je utjelovio Ben Jonson u djelu
Valpone, (1605. godine), dok su one kasnije bile sa puno humora i emocija. Mletaki trgovac je izmeu ove dvije
kategorije. Zahvaljujui dakako, velikom umijeu, kako u zanatskom smislu dramatiara koji osjea to moe
ici u drami, tako i spretnom vladanju jezikom i stilom, Shakespeare je uspio postii da njegove drame razumiju
kako oni iz publike koji su mogli pratiti jedino zaplete, rasplete i uzbudljive prizore, tako i oni koji su, osim toga
ili uz to, mogli uivati u njegovoj rjeitosti i iznimnoj jezinoj umjetnosti. 335 Za Mletakog trgovca moe se rei
da je to vodea komedija na listi njegovih kominih drama u kojoj ima vie romantiarskih nego klasinih
karakteristika. Mletaki trgovac je sazdan na protivrjenostima, iako ovo obiljeje Shakespeare izostavlja u
komedijama. Za nju se moe rei da je ona meu komedijama ono to je Hamlet meu tragedijama i Bura meu
tragikomedijama.336
U ovoj drami osnovu ini sukob dvaju suprotnih stavova koji tee da budu razrjeeni pobjedom jednog
od njih. Ta suprotnost je bitna karakteristika, to dovodi do napetosti situacija i reagiranja protivnikih sila, ime
se radnja drame podstie da tee ivo i dinamino i da tei svome kraju, odnosno, razrjeenju sukoba. Ovdje je
to sluaj u sudnici izmeu Antonija i ajloka, konkretnije reeno, u razrjeavanju ugovora oko funte mesa, zbog
ega je sve i poelo.
Protivrjenosti u ovoj drami moemo podijeliti na dvije vrste. Prvu vrstu ine vanjske protivrjenosti, a
ona osnovna se odnosi na to da je drama zamiljena kao komedija, ali se ispostavilo da je realizirana sa
ozbiljniu i traginom notom. Ovdje se moe svrstati i odstupanje kompozicije od uobiajenog kominog
obrasca. Veina Shakespearovih komedija poinje u gradu, a nastavlja se u okruenju koje je u izvjesnoj mjeri
idealizirano i pretpostavljeno poetnoj lokaciji. To drugo okruenje je esto, ali ne iskljuivo i u njemu dolazi
do razrjeenja komedije. Zatim se radnja vraa u grad, gdje se obino odrava zavrna svetkovina, najee
vjenanje.337
Meutim, u Mletakom trgovcu ovaj poredak je viestruko naruen. Zavrni in ove drame nas ne vraa
u grad gdje je uspostavljen poetni sukob; posljednji in je smjeten u Belmont, jer je ostvarenje vedrog
kominog razrjeenja nemogu u Veneciji. Ta sredina je zaokupljena drutvenim realitetima kao to su novac,
trgovina i rasna mrnja.338
Romantini junak Basanio sprema se na put u potrazi za nevjestom, a to je jedno od obiljeja tipine
komedije. to se pak tie samog sadraja drame, odmah na poetku moemo iz razgovora izmeu Antonia i
Basania vidjeti da bi se drama mogla razviti u komediju. Naime, Basanio govori Antoniu o lijepoj Porciji:
Bogata jedna nasljednica ima

335
Solar, Milivoj, Povijest svjetske knjievnosti, (kratki pregled), Zagreb: Golden marketing, 2003. str. 139.
Kosti, Veselin, Stvaralatvo Vilijema ekspira, CKZ, Beograd, 1994. god. str. 420.
337
Northrop, Frye, Anatomi of Criticism, Princeton University Press, Priceton, 2000.god. str. 175.
338
Povijest svjetske knjievnosti u VIII knjiga, Knjiga VI, Mladost, Zagreb, 1973. god. str.63.
336
624
U Belmontu; i lijepa, i vrh toga,

to je jo ljepe nego ova rije,
Rijetkih vrlina:...339
Napokon, Basanio govori da bi se oenio njome, ali nema novaca, pa mu treba Antonijeva pomo to
prije, jer su brojni prosci oko nje. enidba nekog junaka je jo jedno od obiljeja komedije:
Da imam su im
Da se ponesem, o Antonio,
S kojim od njih , toliki uspjeh srce
Predskazuje mi...340
Pored toga to jasno vidimo da Basanio, kao klasian primjer romantinog junaka, namjerava da krene na
put iji je krajnji cilj enidba, do izraaja dolazi i Antonijeva ljubav prema prijatelju. On je, naime spreman na
sve da bi pomogao Basaniu, pa ak i da potpie ugovor sa ajlokom na vlastitu tetu:
Poi i vidi ta u Mlecima
Moj kredit moe: sve do granica
Napregnuu ga krajnjih da u Belmont
Porciji lijepoj tebe otpremim.341
Sve to vie nego jasno pokazuje kolika je vanost ostvarenja romantine ljubavi, to nije nita drugo do
karakteristika komedije. Meu pokazateljima da se drama moe svrstati u anr komedije su teme koje dominiraju
djelom, tj. ljubav i prijateljstvo. Kako kae i jedan od brojnih kritiara Shakespearovih drama: Na jednom
nivou Mletaki trgovac je drama o ljubavi i prijateljstvu.342
U drami imamo vie nivoa prijateljstva i razliitih vrsta ljubavi: ljubav oca prema kerki, a to su u ovom
sluaju ajlok i njegova kerka Desika, a nasuprot njima, imamo i kontrastnu ljubav izmeu Porcije i njenog
oca lorda od Belmonta. Nalazimo i primjere romantinih ljubavi to ine centralnu temu drame i to je ono to je
pribliava komediji. Prije svega tu je ljubav izmeu Porcije i Basania, ajlokove kerke Desike i njenog
kranskog ljubavnika Lorenca, kao i ona izmeu Porcijine dvorkinje Nerise i Gracijana. Sve ljubavne veze
zavravaju brakom to je i za oekivati, s obzirom na to da se radi o komediji, ili jo preciznije reeno
romantinoj komediji.
Nemogue je govoriti o ljubavi kao centralnoj temi drame bez osvrta na prijateljsku ljubav koja je
najbolje prikazana na primjeru prijateljstva izmeu Antonija i Basania. Kao to je ve prethodno spomenuto u
tekstu, prijateljska ljubav se uzdie na visok nivo koji ak vodi ka velikim rtvama; npr. Antonio potpisuje
veoma opasan ugovor sa ajlokom kako bi pomogao prijatelju. Antonio ne mari za ene, ni za ivotne radosti,
339
Shakespeare, William, Komedije, Kultura, Beograd, 1966. god. str. 221.

Isto, str. 222.
341
Isto, str. 222..
342
The Riverside Shakespeare, Barton, Anne, The Merchant of Venice, Boston, 1974. str. 252.
340
625
ni za bogatstvo radi bogatstva, nizata na svijetu, do za svoga prijatelja Basania. 343 Isto tako, i Basanio je odan
prijatelju, pa ak odlazi sa vlastite svadbe:
Kad doputate, hitam; al dok ja
Ne doem opet, nit e krivnjom sna
Odsustvo biti izravnano moje,
Nit odmor moj razdvajati nas dvoje.344
On je, takoer, jedan od pozitivnih likova u drami. Veliina njegove due pokazana je mnogo vie na
neposredan nain: u oima Porcijinim, Salanijevim, Salarinovim, Lorencovim; vidimo njegovu krupnu figuru
znanja, vesele mudrosti, odvanosti, plemenitosti.345
Druga scena prvog ina uvodi jo jedan element renesansne komedije. Naime, Porcija razgovara sa
svojom dvorkinjom Nerisom o mnogim udvaraima koji dolaze na njen prag. Ono to je komino u ovoj situaciji
jeste sam nain na koji Porcija opisuje svakog od udvaraa:
Nerisa: Prvo vam je tu onaj napuljski knez
Porcija: Aj, to ti je pravo pravcato drijebe, jer ko ta
Radi, on govori o svom konju; a smatra kao dodatak
svojim preimustvima to to umije sam da ga potkiva.
Sve se bojim da se njegova milostiva gospoa majka
zabunila sa nekim kovaem.346
Ili, na primjer:
Nerisa: Kako vam se svidi onaj mali Nijemac, neak saksonskog vojvode?
Porcija: Gadi mi se veoma ujutru kad je trijezan; a gadi
mi se dozlaboga popodne kad je pijan; kad je najbolji
gori je za koju trunku od ovjeka, a kad je najgori,
samo je za trunku bolji od zvijeri.347
Jedna veoma zanimljiva injenica koja je vezana za Porciju i njen izbor mua jeste trik sa krinjama. Tu
se u stvari, radi o prii ija tradicija see daleko u prolost. Kako Ane Barton kae: Pria o tri kovega ima
svoju tradiciju ak i prije nego su je Bokao i Gover istraili u etrnaestom stoljeu. 348
Samo uvrtavanje jedne ovakve prie u mnogome doprinosi injenici da se Mletaki trgovac smatra
radije komedijom nego tragedijom. Ovdje se radi o tome da je Porcijin otac prije no to je umro postavio uvjet
343
Popovi, Vladeta, ivot i djela Vilijema ekspira, Srpska knjievna udruga, Pounik X, Beograd, 1953.
godine, str. 141.
344
Shakespeare, Vilijem, navedeno djelo, str. 276.

346
Shakespeare, William, navedeno djelo, str. 223.
347
Isto , str. 225.
348
345
626
koji se mora ispuniti ukoliko neko eli oeniti Porciju. On je ostavio tri krinje: zlatnu, srebrenu i olovnu. Svaki
prosac mora da bira jednu od te tri krinje. Onaj koji otvori pravu u njoj e nai Porcijinu sliku. Ukoliko pak
odabere pogrenu, mora se obavezati da e ivjeti u celibatu do kraja ivota. Dakle, Porcijin izbor supruga je
ogranien istom sreom:
Porcija: Ja kod izbora
Rukovoena nisam jedino
Uputstvom njenim oka djevojakog;
Lutrija ova o sudbinu moju
Krati mi, izme ostaloga, pravo
Da biram dragovoljno: da me, pak,
Ograniio nije otac moj
I vezao me kad je smislio
Da se za onog udam ko me stee.349
Kao to je za oekivati, svi prethodni prosci biraju pogrnu krinju, tj. zlatnu i srebrenu. Meutim,
Basanio, kao izabranik njenog srca, bira treu, olovnu krinju i time pokazuje da mu je ljubav vana i iznad
materijalizma:
Basanio: Te tako moe esto spoljanjost
Ne biti jezgru svom ni nalik; vazda
Nakit ovjeka vara. Malo li je
Na sudu takvih prljavih i gadnih...350
Porcija je jedna od najljupkijih, najplemenitijih i najumnijih ena kod Shakespeara. Oeva volja za nju
je svetinja. Intuicija i njoj kazuje da je njen otac znao ta je radio. 351 Ovdje vidimo da ona i da je htjela
drugaije, izabrala bi onog kojeg joj je otac ak poslije svoje smrti odredio:
Ja niti mogu da izaberem onoga koga bih htjela, niti mogu da odbijem onoga
koji mi se ne svidi; tako volja umrloga oca sputava volju keri
koja je u ivotu.352
Pored tradicionalne prie o krinjama, pred sam kraj drame, Shakespeare uvodi jo jedan, moemo rei,
klasian motiv u renesansnoj komediji, tj. priu o prstenovima, mada neki kritiari smatraju da ona ne stoji u
neraskidivoj povezanosti sa druga dva motivacijska toka, koja su isprepletena uzrono- posljedinim odnosima.
Kako kae Kosti: Ta scena je naknadno dodata zato da zadri dramu u okvirima komedije. 353 Naime, u
349
Shakespeare, navedeno djelo str. 235.

Isto, str. 266.
351
352
353
Kosti, Veselin, Stvaralatvo Viljema ekspira, SKZ, Beograd, 1994. godine, str. 421.
350
627
etvrtom inu, u kome se razrjeava problem oko ugovora izmeu Antonija i ajloka, Porcija i Nerisa pojavljuju
se preruene: Porcija u doktora prava, a Nerisa u doktorovog pomonika. Osim njih, u djeaka se preruava i
Desika, kada treba pobjei sa Lorencom. Preruavanje je takoer motiv u renesansnim komedijama, a koristilo
se s ciljem postizanja humora. Prisjetimo se samo komedije Dundo Maroje od Marina Dria. Nakon to je spor
rijeen u Antonijevu korist, Basanio eli na neki nain da se odui doktoru, to Porcija iskoritava kao priliku da
iskua povjerenje svoga mua:
Porcija: Dovoljno je
Nagraen onaj kom je srce puno;
A, poto sam vas oslobodio,
Srce je meni puno, te sam time
Dovoljno plaen, drim: ud mi nikad
Za novcem preve gramziva ne bijae.
Sjetite me se, molim, kad se opet
Budemo sreli: svako vam dobro elim,
I pratam se sa vama.
Basanio:
Nema druge,
Moram na vas, gospodine moj dragi,

Da navalim i opet: uzmite
togod od nas ko dar za uspomenu,
A ne ko platu. Dvije mi stvari, molim,
Obrecte: prvo da me neete
Odbiti; drugo, da mi opratate.
Porcija: Navaljujete odve, pa nek bude.
( Antoniju)
Rukavice mi svoje dajte da ih
Za vau ljubav nosim. (Basaniu) A od vas
Uzeu prsten taj, za vau ljubav.
Basanio:
Prsten taj,
Gospodine moj dragi? Ama, to je

Triarija; sramota bi me bilo
Da vam to dam.
Porcija:
A ja to drugo neu;
Reko bih ba da imam volju na nj. 354

Iako je obeao da nizata na svijetu nee dati vjenani prsten, on ipak poklekne pod Antonijevim
utjecajem i poklanja prsten. Na isti nain postupa i Graciano koji predaje svoj prsten doktorovom pomoniku.
354
628
Dakle, u ovom sluaju imamo jedan klasian primjer ljubavnog trika kojim se eli provjeriti postojanost
ljubavnog obeanja.
Do razrjeavanja dolazi u posljednjem inu, ali mu prethodi scena u kojoj Porcija i Nerisa glume ljutnju i
ljubomoru. Meutim, kada su Basanio i Graciano skoro izgubili nadu u pomirenje, njih dvije otkrivaju pravu
istinu o suenju i naravno, prstenovima:
Porcija: Evo jednog pisma,
Proitajte ga natenane, poto
Iz Padove Belario ga posla.
U njemu ete nai da je doktor
Porcija bila, a da je Nerisa
Bila njen pisar: svjedok je Lorenco
Da sam otila odmah iza vas,
A da sam dola maloas; u dom
Jo i ne kroih.355
Dakle, nakon svih intriga i iskuenja kroz koje glavni likovi prolaze, nastupa razrjeenje svih problema i
sukladno tome sretan kraj to je konaan dokaz da se Mletaki trgovac uprkos svim kontraverzijama moe
svrstati u anr komedije.
2.2. Melankolija mletakog trgovca (hod junaka od komike ka istinskoj tragici)
Kao to je ve spomenuto, Mletaki trgovac je djelo koje ini sponu izmeu Shakespearovih pravih,
sretnih i vedrih komedija, i tzv. mranih problemskih drama. U njoj Shakespeare prvi put nagovjetava
tragikominu notu koja e do punog izraaja doi u kasnijim djelima.
Melankolija mletakog trgovca je motiv kojim se otvara drama. Postoji i objanjenje da je njegova tuga
zapravo intuitivna, jer Antonio moda predosjea nevolju koja e doi, pa iz uvodnih stihova moemo vidjeti
prve naznake da bi se drama mogla razviti u tragediju:
Ja ne znam, zbilja, to sam sjetan;
Titi me mora.
I tolko sjeta zaglupi me ta,
Da jedva mogu sebe sam da poznam.356
Tu njegovu tugu pokuava da odgonetne Salarino, ali bezuspjeno. ak ga navodi svojim pitanjima, ali
Antonio sve negira, sa posebnom tonom u svojim rijeima, koje sadre traginu notu, lahko prepoznatljivu:
355
356
Isto, str. 314.

629
Od sree ove jedne godine

Sve moje stanje: stoga nisam ja
Zbog trgovine svoje sumoran.
Salarino: Zaljubljeni ste onda.
Antonio: Taman! Pfuj!357
S druge strane, vidimo i gaenje prema ljubavi, a uistinu, jedino on od svih likova u drami nije pronaao
ljubav. Kao to je ve reeno, komedije se i sastoje od ljubavnih zavrzlama glavnih junaka, a ovdje to nije sluaj
sa naslovnim junakom drame.
ak je i on sam iznenaen zbog toga to osjea. Analizirajui paljivo cijelo djelo, naznaku tragedije
moemo vidjeti i u drugom inu, u prvoj sceni kada ajlok razgovara sa kerkom Desikom, gdje joj nareuje da
pazi na kuu i dukate, a on mora ii na vanu veeru, na koju mu se ba i ne ide, jer kako kae:
Ba preko volje idem: neko zlo se

Protiv mira moga kuha, jer sam
Vree sa novcem sanjao.358
Ipak odlazi na veeru iako zna da ga ne zovu zato to ga vole, ve zato to hoe da mu time polaskaju.
Odlazi s mrnjom u srcu da bi uestvovanjem na veeri doprinio siromaenju raspusnog hrianina! 359 Jevrej i
krani imaju iste motive glede te veere- da se meusobno poniavaju, kao da to nisi radili dovoljno puta za
cijelog svog ivota.
Tragikomian je i Antonio i ajlok, s tom razlikom to je traginost i kominost ajlokova vea. 360
ajlok i Antonio, osim mrnje jednog prema drugom imaju jo jednu zajedniku stvarpredosjeaj da e se neto grozno dogoditi. Dalje, i Desika sama kae da e ii protiv volje oca svoga ako
neto ne krene po zlu i hladnokrvno izgovara rijei kada otac zatvori vrata za sobom:
Izgubiu ja oca svoga, a ti dijete.361
Naravno, osim to je pobjegla, ukrala je i oeve dukate, kao i nakit, koji su ajloku bili sve u ivotu. Kada
je saznao istinu, proklinjao ju je, te bi mu bilo drae da je umrla. I to se moe promatrati kao tragini aspekt
drame. Pretjerani bijes uvijek vodi traginom dogaaju. To je predznak da bi lik mogao postati tragini
junak.362 Jo jedna situacija u drami koja je slina ovoj Desikinoj i ajlokovoj je druga scena u drugom inu,
gdje Lonselot ismijava svog starog i slijepog oca:
O nebo! To je moj roeni otac, koji me,
357
Isto, str.216.
359
360
Isto, str. 133.
361
Shakespeare, str. 247.
362
The Age of Shakespeare, Ford, Boris, Elizabhetan and Jacobean comedy, London, 1955.god. str. 65.
358
630
poto je maltene potpuno slijep, te ne vidi gotovo ni prsta

pred okom, nije poznao: sad u da ga zbunjujem i vitlam.363
Iako na prvi pogled aljiva, ako je paljivije razmotrimo vidjeemo da u njoj ima traginih elemenata.
Njegova gluma da je bogati plemi, ini se zanimljiva i smijena samo njemu. A jo je iao iz krajnosti u
krajnost, pa je rekao da je Lonselot mrtav.
Jo jedan od naznaka tragedije je ugovor u funti mesa, jer to znai da bi moglo doi do ubojstva, i to ne
na ba lijep nain, ako se za ubojstvo moe rei tako:
Po ugovoru utvrene, dajte
Da upiemo da sam vlastan ja
Po kile ravno vaeg mesa
S vaega tijela, gdje je meni drago,
Ko globu da odseem i odnesem.364
U ovom sluaju tragina nesrea ne bi bila neka sluajna nesrea, niti nesretan ishod kakvog sukoba u
kome postoje realne mogunosti i za sretan ishod. To je neminovna nesrea koju ovjek ne moe izbjei niti joj
moe odoliti. Sam taj ugovor govori da e doi do tragedije, koja se po njemu trebala dogoditi naslovnom junaku
Antoniju. Meutim, poto je drama zamiljena kao komedija, logian slijed je bio da se to prenese na mletakog
Jevreja ajloka koji je u drami prikazan kao karikaturni zelena. ajlok je tragina figura. Kao Jevrejina, njega
preziru i progone a proganjanja raaju u njemu elju za osvetom.365
Meutim, ovo su samo neke slabo vidljive naznake da drama prerasta u tragediju. Tek od treeg ina
nizaju se dogaaji koji su tipini za ovu vrstu drame. U prvoj sceni treeg ina govori se o potonuu Antonijevih
brodova, to na koncu i dovodi do suenja i raznih peripetija koje su se tamo odigrale. Oni koji su o tome
razgovarali i sami su to predvidjeli:
Salanio: Ali isitna jeda ne duljim vazdan i da ne skreem s pravog puta
Razgovora na stranputicu- da je dobri Antonio, estiti Antonio- o, da mi
Je samo kakav naziv dovoljno dobar da se stavi uz njegovo ime!... Da je on izgubio jedan brod.
Salanio: Dao ti Bog da je to i konac njegovih gubitaka! 366
ajlok se veoma obradovao kada je to uo, odmah je na neki nain potisnuo to to mu je kerka pobjegla,
jer je u tome vidio svoju priliku da se osveti Antoniju. ajlok nam je okrenut svojom mranom stranom. U
svome koristoljublju on je nemilosrdan. On se pred nama pojavljuje kao ovaploenje pohlepne praktinosti. 367
363
Shakespeare, navedeno djelo, 237.

Isto, str. 232..
365
Istorija engleske knjievnosti, Knjiga I, Sveska II, Izdavako preduzee narodne republike Srbije, Beograd,
1950. god. str. 28.
366
367
Istorija engleske knjievnosti, navedeno izdanje, str. 28.
364
631
Zatim dolazi etvrti in i konano suenje gdje ajlok doivljava slom, to je i glavni element po kojem
se Mletaki trgovac moe svrstati u tragediju. Stradanje junaka koji je od samog poetka osuen na propast,
prvenstveno zbog toga to je stranac u sredini gdje ivi i to je htio da uniti ovjeka koji pripada toj sredini,
ovdje konkretno Jevreja protiv kranina.
Rasprava poinje, Basanio nudi ajloku dvostruke novce za otkup prijatelja ali ovaj nee ni da uje za to,
jer misli da je doao trenutak da se osveti za svo zlo koje mu je ovaj uinio:
Da uzima svih est tisua, pa svaki
Dukat od njih na estero isjee,
I svaki dio taj da dukat budeNe trebaju mi; jamevinu traim.368
ajlok je formiran u otroj opoziciji prema kranskoj zajednici koja je iznutra potpuno homogena i
ujedinjena. Od samog poetka nedvosmisleno je pokazano da do pomirenja ne moe doi i da se drama mora
okonati gorkim porazom jedne strane. Venecija, poznata po svom raznolikom stanivnitvu i trgovini, ipak je
samo tit za krane. U njoj ima mjesta za strance, ali ne i za jednakosti izmeu njih i krana. Hriani odista
nemaju milosti prema ajloku.369
Kako suenje tee, Antonio i Basanio su spremni potovati zakon i nemaju mogunosti da ga okrenu u
svoju korist, jer je peat na mjenici jasan. Tada na scenu nastupa Porcija i okree stvari u korist njih dvojice. U
mletakoj sudnici ona sama ita ono to nije napisano, daje novo znaenje onome to se po svim pravnim
konvencijama mora podrazumijevati: Ali ba zbog toga to je taj zakon u stanju da slui kao oruje line osvete,
on je lien, - posluit emo se omiljenom rijeju Shakespearevom, - prirode i predstavlja mrtvo slovo bez
stvaralake snage. Da bi se onemoguile podle zamke takvoga zakona, nisu potrebni argumenti uenoga
pravnika; dovoljan je zdrav razum mlade djevojke. Scena suenja je satira, upravljenja protiv formalistikoga
zakona.370
Zato se spremi da odsjee meso.
Al krv da nisi prosuo; i pazi.
Da ne odsjee manje ili vie,
Ve ravno pola kile.371
Teri Iglton za Porcijino tumaenje zakona kae: Suvie je bukvalno, i ne bi vrijedilo ni u jednoj stvarnoj
sudnici.372
Izricanjem ove oslobaajue injenice u korist Antonia, Porcija izrie presudu ajloku, koja donosi
konaan slom ovog lika; gdje mu se obraa rijeima:
368

370
Istorija engleske knjievnosti, Navedeno izdanje, str. 29.
371
Shakespeare, navedeno djelo, str 296.
372
Eagleton, Terry, Law: The Merchant of Venice, Measure for Measure, Troilus and Cressida , in William
Shakespeare, basil Blackwell, 1986, str 32.
369
632
Stanite Jevrejine. Nije sve

raune zakon preistio s vama.
Predvia zakon mltaki i ovo:
Dokae li se da je podaniku
Mletakom nekom radio o glavi
Tuinac neki bilo posredno
Ili neposredno, onda ma prava
Taj iji ivot ugroen je bio
Na polovini njegova imanja;
A polovina druga riznici
Povjerljivoj se daje dravnoj;373
Tada se na Porcijine rijei nadovezuje i Antonio koji ide jo dalje u svojim zahtjevima. Osim to e
izgubiti imetak, Antonio nalae da mora promijeniti i vjeru, to i jeste osnovni motiv da ova drama konano
pree u tragediju jer je to sr cijele prie:
Da meni da na raspolaganje,
Pa da je nako smrti njegove,
Ustupim onom plemiu to ker mu
Nedavno ote:
...
Da on za ovu milost, odmah primi
Hriansku vjeru.374
Kada su ajloku oduzeti i novac i vjeroispovijest, spaen je Antonijev ivot, ali je njegov uniten. in
oduzimanja imovine moe biti obrazloeno eljom da se pomogne Lorenzu i Desiki, ali primoravanje ajloka
da prihvati kranstvo moe biti jedino iz osvete. ajlokove sljedee rijei govore same za sebe:
Ne, ivot moj i sve mi uzmite;
Ne pratajte mi nita: ivot ste mi
Uzeli kad ste direk oduzeli
Koji mi kuu dri; ivot ste mi
Uzeli kad mi sredstva oduzmete
Od kojih ivim.375
373

375
Isto, str. 298.
374
633
S obzirom da je u tragediji osnovni cilj da u itatelju ili gledatelju izazove osjeaj saaljenja prema
traginom junaku, na taj nain moe se i gledati lik ajloka. Slobodno se moe postaviti pitanje da li je on rtva
ili zloinac? Njegovu propast moemo promatrati kroz gubitak keri, vjere i bogatstva, u zakljuku drame
moemo to smatrati traginim krajem ovjeka koji je bio maltretiran od ostalih likova u drami. Gledajui sa ove
strane odgovor na gore postavljeno pitanje je da je ajlok rtva. Nasuprot tome stoji injenica o ajlokovoj
drugoj strani linosti, koja previe udi za osvetom. Ali ako uzmemo u obzir da je cijelo vrijeme udio za
osvetom, kao zloinca ga moemo promatrati kada on trai funtu mesa jer to je nita drugo do ubojstvo. 376
Treba uzeti u obzir i injenicu da u dramama i negativni junaci nisu samo negativni, imaju neke pozitivne
osobine. Njihova tragedija je veinom opsjednutost svojim ciljevima koje moraju ostvariti po bilo kojoj cijeni.
Pri tome valja napomenuti da zlikovci u Shakespearovim dramama nisu nikada naprosto zli nevaljalci, nego da
uvijek imaju odreenu unutarnju a esto i vanjsku motivaciju.377
Isto tako, s druge strane, Antonio je na neki nain zapravo ostao usamljen. Nita se bitno nije promijenilo
u njegovom osobnom ivotu, ak i za ono za ta se mislio da je izgubio, vraeno mu je. Jedino konstantno to je
ostalo je njegovo prijateljstvo sa Basaniom. U zavrnom inu koji se odrava u Belmontu, meu tri para koji
konano mogu uivati u ljubavi, jedino je Antonio ostao usamljen. Sada on nosi obiljeje stranca koje ga
pribliava poraenom ajloku. Antonijeva otuenost u Belmontu je jo jedan element koji problematizuje
prirodu drame. Mletaki trgovac nije ukljuen u idilu Belmonta. Time ova drama dodiruje samu ivicu komedije i
pribliava se tragediji, iji zavrni in obino obuhvata sve nosioce pobjede. Antonijeva sudbina je unaprijed
odreena njegovim sopstvenim rijeima:
Svijet ja, Gracijano,
Za drugo nita ne drim, do za svijet:
Za pozornicu gdje svak tumai
Ulogu svoju; sumorna je moja.378
Postoji jo jedan dogaaj koji govori o tome da se Mletaki trgovac moe gledati s traginog aspekta a to
je razgovor izmeu Desike i Lorenza u petom inu, scena prva, kada su konano bili sretni zajedno, oni su
razgovarali o poznatim ljubavnicima koji su tragino zavrili. Lorenzo je poeo razgovor o jednom takvom paru,
zatim se Desika nadovezala sa drugim primjerom:
Sja mjesec: u ovaku no,
Dokle je njeno povjetarac blagi
Ljubio kronje, a sa njih se um
Odzivo nije- u ovakvu no
Troil379 uz platna trojanska se, drim,
376

Solar, Milivoj, navedeno djelo, str. 137.
378
379
Pria o Troilu i Kresidi je bila veoma popularna u srednjem stoljeu. Trojanski svetenik Kalhas ostavio je
svoju ker Kresidu, nagovorio je Grke da zamjene trojanskog junaka Antenora za nju. Kresidu dovodi u grki
logor Diomed, koga ona pretpostavlja svom ranijem draganu Troilu.
377
634
Verao, pa je otud uzdiui,

Odailjao duu adorima
Jelinskim gdje te noi Kresida
Boravila je
...
U ovakvu no
S jezom je Tizba380 rosom gazila
Pa spaziv sjenku lava prije njega
S grozom utekla.381
Naravno, zna se da je osobina tragedija nesretna ljubav, koja na kraju najee zavrava smru. Jedinstven
primjer takve tragedije su Romeo i Julija.
Za kraj, vano je napomenuti da Shakespeare nije napisao to se na kraju dogodilo sa ajlokom, moemo
samo nagaati. Uostalom, njegov lik prua veliki broj interpretativnih mogunosti koje bitno uiu na tumaenje
drame u cjelini. Zato su i esta tumaenja koja u ajloku vide tragian lik, o koga se kranska zajednica
ogrijeila. Zbog njega dramu i promatramo kroz tragine aspekte. Tragian je zato, to se njegova
zaslijepljenost smatra jednom istom jevrejskom osobinom, kakva ne postoji kod ljudi koji nisu Jevreji. 382
Zapravo, rad bih i zavrila ajlokovim rijeima koje se najee citiraju u svim knjievnim kritikama
koje su napisane o Mletakom trgovcu:
Zar Jevrejin nema oi? Zar Jevrejin nema ruke, organe, udove, ula, naklonosti,
strasti? Zar se ne hrani istim jelima i ne ranjava ga isto oruje? Zar nije podloan istim
bolestima, i zar ga ne iscjeljuju isti lijekovi? Zar mu nije zimi hladno, a ljeti vruina,
kao i kraninu?...383
Po ovom citatu ja bih slobodno nazvala ovu dramu tragedijom, jer je doista, takvo razmiljanje tragino
samo po sebi. Svi smo ljudi od krvi i mesa, bilo koje vjerske, nacionalne ili rasne pripadnosti. Vjerojatno je i
Shakespeare mislio isto, jer inae ne bi stavio ove ajlokove rijei u dramu.
380
Tizba i Piram su bili mladi ljubavnici koji su se kriom sastajali jer je njihova ljubav bila zabranjena. Jednom
su se trebali sastati pored Ninove grobnice. Ona je dola prva i dok je ekala Pirama ugledala je lavicu koja je
rastrgla vola. Uplaila se i pobjegla a pri tom je izgubila dio odjee koji je lavica umrljala krvlju. Kada je on
doao pomislio je da je Tizba ubijena pa se ubio, tada se i ona ubila za njim.
381
382
Popvi, Vladeta, navedeno djelo, str. 140.
383
635
3. Zakljuna razmatranja
Shakespearova komedija opisuje uzbudljive dogaaje koji zavravaju spajanjem razdvojenih ljubavnika.
Brojne su scene koje ovoj drami daju komini oreol. To su prije svega: vjenanje tri ljubavna para, prijateljska
ljubav, preruavanje enskih likova u mukarce, itd. U prilog kominom karakteru drame je i autorovo
opredjeljenje da je svrsta u anr komedije.
S druge strane, ova komedija plijeni ozbiljnou i traginim tonom u obradi teme, te heroinom borbom i
konanim padom glavnog lika. Naravno, taj tragini junak u drami je ajlok, iako nije zamiljen kao glavni lik.
Uzimajui sve reeno u obzir, Mletaki trgovac se s jedne strane moe smatrati komedijom, jer sadri
humoristine prepreke i ironiju, te sretan zavretak, ali postupci svakog od likova nas navode da dramu
smatarmo i tragedijom, a na to nas podstiu neke scene, kao npr. Porcijin odnos prema udvaraima, Lancelotov
odnos prema ocu (Desikin takoer), te moda najjaa scena u sudnici u kojoj ajlok doivljava konaan slom.
U konanoj odluci nam moda mogu pomoi rijei E. K. Chambera koji, komentirajui kraj drame
(spaeni su Antonijevi brodovi, Lorenco i Desika dobijaju nasljedstvo od ajloka, a muzika u Belmontu ini se
kao harmonino rjeenje za sve probleme), veli: To je ostvarenje slatkog sna i nestanak runog sna.
636
UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET
SEMINARSKI RAD
TEMA:VILIJAM EKSPIR
BURA
637
STUDENT:AMRA
KASUMOVI
PROFESOR:
DR.SC.AZRA VERLAEVI,DOC.
UVOD
U velikim prijelomnim historijskim dogaajima razvio se jedan novi pogled na svijet,
koji je bio utemeljen u neposrednom ivotnom iskustvu u kritikom preispitivanju svih
ivotnhi pojava i u empirijskoj filozofiji. Taj renesansni pogled na svijet dolazio jedo izraaja
u prirodnim naukama, matematici, fizici i astronomiji, ali takoer i u novoj umjetnosti u
arhitekturi, kiparstvu, slikarstvu i knjievnosti. A utemeljiva te nove, slobodoumne,
humanistike orijentirane evropske civilizacije bili su brojni genijalni mislioci, naunici,
umjetnici koji su krajem 15.st. i tokom 16.st. djelovali u razliitim evropskim zemljema.
I to je s pravom se moe rei bila epoha svestranih genija. Jer tada su u Italiji stvarali
takvi svestrani umovi kao to su bili veliki umjetnici Leonardo Da Vinci(1452-1519) i
Michelangelo Buonarotti(1475-1564) i veliki naunici Giordano Bruno(1548-1600) i Galileo
Galilei(1564-1642). U Holandiji je u to vrijeme djelovao Erazmo Roterdamski(1466-1536)
ije je slavno satirino djelo Pohvala glupostiza ono vrijeme predstavljlo neku vrstu
ruenja brane poslije ega je voda sve odnijel:pape, kraljeve, skolastike uenjake i
teologiju, tj. Same temelje srednjovjekovne kulture i srednjovjekovne slike svijeta. A u
Engleskoj su tada svoje ideje razvijeli dravnik i filozof, naunik i knjievnik Francis Bacon
(1561-1626),koji je predloio nova sredstva za saznavanje istine:iskustvo i zakljuivanje na
osnovu iskustva (indukcija).
To doba svojim su djelom obiljeili i mnogi drugi mislioci, u knjievnosti najznaajniji izraz zrelog
renesansnog duha bila su djela engleskog pjesnika i dramatiara Vilijama ekspira (1564-1616)
najobuhvatnijeg genija u historiji svetske knjievnosti. Ako su u knjievnosti srednjeg vijeka dominirale
one knjievne vrste u kojima se ovjekov ivot pokazivao prvenstveno u odnosu na vjenost
onozemaljskog i boanskog(ljetopisi ivoti svetaca molitve i pohvalna slova, crkvene himne i crkvena
prikazivanja) renesansna knjievnost je u sreditu svog interesa ponovo postavila ovjeka i njegov ivot na
osnovu svijeta.
Zato je ona svoje uzore nalazila ne u epohi koja joj je predhodila ve u davnim i gotovo zaboravljenim
vremenima antike kulture u ijem je sreditu takoer bio sam ovjek. Nakon svojih predhodnika
humanista koji su pisali na latinskom jeziku renesansni pisci su kao knjievni jezik prihvatili narodni
govor pa su na taj nain dali podstreka punom procvatu knjievnosti na jeziku svog naroda. Piui na
narodnom jeziku,a ugledajui se u antike pisce,oni su tako u nacionalnu knjievnost uveli mnoge
knjievne oblike koji su u srednjem vijeku bili zaboravljeni:ep, lirsku pjesmu, tragediju, komediju, satiru,
poslanicu, epigram, eklogu( ili pastirski dijalog iz kojeg je nastala dramska forma koja se zove
pastorala) kao i punoantike prozne forme:novele i roman.
638
Imajui u svakom tom anru pred oima neki klasini uzor(Homera i Vergilija u epskoj poeziji, Plauta
u komediji, Sofokla i rimskog pisca seneku u tragediji itd.) renesansni pisci su svjesno oponaali ali i
znatno modificirali svoje antike uzore pa su tako na osnovu tih klasinih modela stvarali vlastite
pjesnike forme, u kojima su dovodili do izraaja svoje estetske tenje i ivotne ideale.
U tom
smislu mogu se izdvojiti etiri osnovna stava koja karakteriziraju renesansnu knjievnost i sutinski je
razlikuje od knjievnosti srednjeg vijeka:
Senzualizam i Hedonizam- Prije svega za razliku od srednjovjekovne okrenutosti
problemima
onostranosti i ivota due u zagrobnom svijetu, renesansna knjievnost se okrenula ovozemaljskom
ivotu,ovjeku kao jedinki i njegovom mjestu u prirodi, historiji, drutvu, porodici. A pri tome je ovjek
bio shvaen kao bie prirode, koje ne samo da je okrueno prirodom ve u svojoj tjelesnosti afirmira
prirodu i njemu nesputanost. Ne stidei se vie svoga tijela i ne skrivajui ga reneasnsni ovjek je u
umjetnost ponovo uveo tjelesnost,tjelesnu ljepotu i tjelesne porive. Otuda karakteristina senzualnost,
putena ulnost, pa i erotinost renesansne umjetnosti i knjievnosti.
Individualizam- Osim toga u renesansi je prvi put u novoj eri priznat znaaj individue
tj.ovjeka,pojedinca. Nakon hiljadugodinjeg zahtjeva za poniznou pred Bogom, individua je ponovo
poela dokazivati svoju veliinu slobodom svoga duha, snagom svoje individualnosti i svestranom
razvijenou svoje linosti. Zato nije udo to su junaci renesansnog epa, tragedije, pa ak i komedije po
pravilu snane individualnosti, koje se po silini svojih strasti po snazi svoje volje ili po posebnosti svog
karaktera izdvajaju iz svoje sredine. A otuda i karakteristini individualizam renesansne knjievnosti.
Ugledanje na prirodu- Najzad slijedei svoje antike uzore,renesansni umjetnici su kao mjerilo svih stvari
postavili Prirodu i prirodne zakone. Podravati prirodu bio je osnovni zahtjev renesansne teorije
knjievnosti. Ustvari, to je znailo da se svijet u umjetnikom djelu mora upravljati prema odnosima i
srazmjerama koji vladaju u prirodi.384 Ali to nije znailo da su renesansni umjetnici eljeli samo
precrtavali i kopirati stvarnost. Naprotiv, ono su htjeli da ae u slikanju stvarnosti takmie s prirodom i da
tako stvaraju jo ljepe i skladnije stvari i oblike nego to ih nalazimo u prirodi.
Artizam- Otuda i etvrta karakteristika renesansne umjetnosti, njen artizam tj.tenja ka savrenim,
lijepim i skladnim formama. I nije udo to je u to vrijeme u teoriji umjetnosti ponovo na dnevni red
stavljeno pitanje umjetnike vjetine tj.sposobnosti umjetnika da stvara na osnovu izvjesnih naela i
pravila svoje umjetnosti. Tako je dolo do naina miljenja o poeziji po kojem pjesnik treba znati koji su
najsavreniji oblici epa tragedije, komedije itd. I da umije da ih i sam stvara. Naravno,u samom stvaranju
kao to pokazuje ekspirov sluaj pjesnikov genij je jedini koji sebi odreuje pravila stvaranja. Ali je u
teorijskom miljenju o pjesnikom stvaranju ta vjera u umjee bila jedna od temeljnih odlika renesansnog
shvatanja knjievnosti.
U doba renesanse tj, od kraja 14.st.do sredine 16.st.knjievnost je kao i sveukupna ljudska misao,
doivjela istinski preporod(to znai francuska rije RENAISSANCE) u kojem su ovjek i ovjekov ivot
na ovom svijetu opet doli u sreditu sveopeg interesovanja i istovremeno postali glavne teme knjievnosti
i umjetnikog stvaranja.
Razvoj drame
Kako struktura dramskog djela uveliko ovisi o nainu na koji se djelo izvodi na sceni, prirodno je da su
razliiti tipovi pozornice,razliita scenska sredstva i razliiti zahtjevi publike u pojedinim povjesnim
384
Upravo onako kao to je Hamlet savjetovao glumcima:Starajte se da nikada ne prekroite granice prirode
639
razdobljima uvjetovali i razliite tipove drame. Razvoj kazalita tako uvjetuje razvoj drame te se u
pojedince povjesno odreene dramske vrste mogu razumjeti jedino u okviru cjelokupnog kazalinog
ivota odnosno svih tipova kazalinih predstava koje dominiraju u vremenskom razdoblju i na neke
geografske prostore. Razvoj dramske knjievnosti mora se razmatrati u sloenom spletu razvoja
drutvenog ivota njegova specifinog izraza u kazalinim predstavama te razvoj iskljuivo knjievnih
sredstava izraavanja. Grka tragedija i komedija imale su mnogo emu presudan utjecaj na razvoj
drame u svim evropskim knjievnostima.
Pored spomenutih prvaka tragedije Eshila,Sofokla,Euripida te klasika komedije Aristofana na rimsku
dramsku knjievnost djelovala je osobito tzv.novija grka tragedija koje je najznaajniji predstavnik
Menandar(oko 342-292. p.n.e.). takvu komediju u kojoj nastaje kora,a tematika se orjentira iskljuivo
prema privatnom ivotu,oponaala je rimska komedija,koja osobito preko Plauta8(oko 254-184.p.n.e.)
djeluje na razvoj komedije sve do naih dana. Takav tip komedije stvara niz tipinih
karaktera(krtac,zajedljivac,zavidljavac,hvalisavac,ljubavnik) i tipinih odnosa koji se razrjeavaju na
tipine naine ( lukavi rob pri tome ima obino veliku ulogu) renesansna komedija u Italiji slijedi u velikoj
mjeri tradiciju a na nju se oslanja i na najvei komediograf Marin Dri.
Novela od Stanca,Skup i Dundo Maroje ine vrhunac te knjievne vrste u cjelokupnoj evropskoj
knjievnosti. Neovisno o grkoj i rimskoj tradiciji u srednjem vijeku razvija se poseban tip drame koji
nastaje na osnovi kranski obreda. Cijela liturgija dobiva postupno dramski oblik u dijalozima,pjevanju
i u izmjenjivanju dramskih situacija odnosno pojedinih prizora i postepeno se odvaja od obreda u
samostalne dramske prestave. Takve predstave nazivaju se misteriji(takoer:mirakuli,pasije,moraliteti) a
u nas prikazanja ili skazanja. U njima se obrauju dogaaji iz biblijske mitologije, osobito iz Kristova
ivota ili osobe odnosno dogaaji iz ivota pojedinih svetaca i muenika. Postupno u takve drame ulaze i
prizori iz svakidanjice,a esto i komini elementi 385
Kompozicija je redovno labava radnja nije koncentrirana,a tekstovi su ponekad tako opseni da je
izvedba trajala i nekoliko dana. U renesansi takva dramska knjievnost dolazi u drugi plan,a pored
komedije po uzoru na Plauta javlj se i poseban oblik dramske umjetnosti tzv.commedia dell arte. U opreci
prema odve uenoj drami raenoj po uzoru na grka i rimska djela takva komedija gradi se na
improvizaciji glumaca koji se tek okvirno pridravaju utvrenog razvoja ranje. Likovi imaju stalna
imena i karakteristike(npr.stari krtac Pantalone,lukavi Pulcinella,pohlepni Harlekin).
Vrhunac dramske umjetnosti u renesansi ak i u cjelokupnoj dramaturgiji evropskih knjievnosti

vezan je za stvaralatvo Vilijama ekspira. ekspirove tragedije i komedije razlikuju se tematski i
oblikovano od antikih uzora, ali koncentracija radnje izvornoj dramskoj napetosti i dubini ljudske
problematike koju dramski oblikuju, ne zaostaju za antikim klasicima. One su pisane i u stihovima i u
prozi, broj je osoba naelno neogranien, u dramske situacije uvode esto pored traginih i komine
elemente, a kompozicija im je mnogo slobodnija od kompozicija antikih drama. irok raspon
sagledavanja problematike ljudskih strasti i psiholoko produbljivanje karaktera ini ekspirove drame
nepremaenim uzorcima dramske knjievnosti koja svu puninu ljudskog ivota zahvaa i oblikuje upravo
i iskljuivo onim sredstvima izraza kojima raspolau drama i kazalite.
Po rijeima dra Tvrtka ubelia evropsko pa i svjetsko dramsko stvaralatvo,a poslije antikog i
srednjovjekovnog imaju najvee znaenje i predstavljaju najvee dostignue djela engleskog dramatiara
i pjesnika Vilijama
ekspira koji je uzimao grau bez ogranienja svih povjesnih razdoblja i
drutvenih slojeva. Pisao je u stihu i prozi i nije se pridravao naela triju jedinstva. Stvarao je dramu i
dramske situacije na temelju izravnog neposrednog sagledavanja ivota i sila koje u njemu djeluju uz
tragino unosio je i komine situacije i groteskne ugoaje.
Odstupao je od klasicistikih naela jer su njegovi dramski oblici osloboeni antikih uzora. Glavno
izraajno sredstvo drame dramski dijalog razvio je do najveeg savrenstva. 386 Njegovi likovi su
385
Milivoj Solar Teorija knjievnosti, kolska knjiga, Zagreb,2001.
386
Dr.Tvrtko ubeli Knjievnost,Panorama,Zagreb,1965.str,117.
640
neposrednom razgovorno funkcionalnom dijalogu na sceni, pozornici, i zrastaju u velike svestrano i

duboko razraene karaktere, nosioci velikih ljudskih strasti i ideja.Dramski tekst se sastoji od dijelova
namjenjenih publici i dijelova namjenjenih samo redatelju odnosno glumcima. Dijelovi namjenjeni
publici sadre to glumci govore koji slue za oznaku onog ko izgovara tekst i upute o tome ta glumci
trebaju raditi ti dijelovi zovu se didaskalijama. Fabula se u drami ne pripovjeda nego se njeno odvijanje
postie izmjenom dramskih situacija. Jedino na poetku dramskog dijela nalazi se tekst koji ne izgovaraju
glumci a koji ipak nije namjenjen samo redatelju i glumcima nego i publici. Taj dio naslovljen je obino
osobe odnosno lica.
Najprikladnije stilsko sredstvo za izraavanje suprotnosti izmeu karaktera odnosno suprotnosti
misaonih stavova u drami je dijalog. Pored dijaloga upotrebljava se i monolog u kojem jedan akter drame
iznosi vlastito miljenje stajalite,raspoloenje, namjere i slino. Svaka drama ima svoj poetak,sredinu i
zavretak i isto tako jedinstvo radnje,mjesta i vremena gdje je stvoreno uenje o trima jedinstvima.
Dramska tradicija ekspira
William Shakespeare(1564-1616) veliki engleski dramski pisac i pjesnik.

O njemu i nastanku njegovih djela ne postoje dovoljni ni sigurni podaci. Roen je u Strafordu na Avonu,
u obrtnikoj porodici ve kao mladi posvetio se pozoritu i radi toga se preselio u London gdje je glumio i
pisao pozorine komade.
Godine 1582. ekspir se oenio Anom Hatavej i ve slijedee godine dobio kerku Suzanu. Tri godine
kasnije roeni su blizanci Hamnet i Dudita. Od tada pa do odlaska u London ne znamo ta se deavalo ali
po pismu Roberta Grina(1592) vidimo da je u Londonu postao ozbiljan konkurent univerzitetski
obrazovanim piscima.
Njegova je druina na obali rijeke Temze podigla glasovito pozorite Globe u kojem je scena bila pod
krovom a gledite pod vedrim nebom. Kada je nakon smrti kraljice Elizabete I, na prijesto stupio arls I,
koji je bio veliki ljubitelj pozorita ekspirova trupa postala je Kraljevsko pozorite i predstave je
poela izvoditi na dvoru. Godine 1611. ekspir se povukao u rodno mjesto gdje je poslije pet godina umro.
Osim knjige Soneti i dvije lirsko-epske poeme,ekspir je pisao same drame i to najprije komedije i
historijske hronike,a zati tragedije problemske drame i tzv.romantine drame.
ekspirova dramska djelatnost moe se podijeliti u tri perioda:
-rani
-srednji
-prozni
U ranom periodu koji je trajao od 1590-1601.god.nastale su komedije skoro sve drame iz Engleske
nacionalne historije i tri rane tragedije-TIT ANDRONIK,ROMEO I JULUJA,JULIJE CEZAR.
Njegova najranija komedija Pometinji pisana je po uzoru na latinskog komediografa Plauta. Druga
ekspirova rana komedija Dva viteza iz Verone,napisana je u istoj tradiciji romantine komedije.
641
Ukroena goropad jo jedna komedija iz prvih godina ekspirovog stvaralatva pripada vrsti koja je
takoer bila poznata iz ranije drame-scenskoj obradi popularnih folklornih pria.
Od oko 1595.god. ekspir poinje da pie komade u kojima su elementi tih ranijih tradicija tako uspjeno
asimilovani da se skoro i ne zapaaju i on stvara vlastiti komini svijet u kome se na jedinstven nain
prepliu zbilja i mata, poetinost i komika, romantinost i realizam. Komadi iz tih godina SAN
LJETNE NOI,MLETAKI TRGOVAC,KAKO VAM DRAGO,BOGOJAVLJENSKA NO-spadaju u
ekspirova komediografska ostvarenja.
Prvi ekspirovi komadi u kojima su prikazana zbivanja iz engleske historije tri drame o Henriju VI iz
samog su poetka njegovog dramskog rada,ali pokazuju da je i on u to vrijeme ve posjedovao sposobnost
da amorfnu historijsku grau uoblii u lanac dobro povezanih dramskih epizoda i niz upeatljivih
scenskih prizora. U slijedeoj historijskoj drama RiarduIII ekspir pokazuje da je ovladao i vjetinom
slikanja karaktera. Glavni junak u tom komadu do danas je ostao jedan od najfascinantnijih ekspirovih
dramskih likova.
U daljim historijskim dramama a naroito u dvije drame o Henriju IV koje su najbolje meu njima
osvjedoeno je pero iskusnog dramatiara koji sa lakoom istovremeno stvara ive likove, namee
dramski oblik historijskih zbivanja, slika panoramu drutvenog ivota Engleske i unosi etiko osmiljene
u ire historijske tokove. Tragedije
TIT ANDRONIK- spada kao i Hamlet, u tragedije osvete, ali je ne odlikuju istancanost i sklad djelovanja;
Romeo i Julija- nastala nekoliko godina kasnije izvrsno pokazuje ekspirovu novosteenu sposobnost da
dramski izrazi prozne lirizmom ali u prvoj polovini razvija vie kao komedija nego kao tragedija;
Julije Cezar- nema takvu neujednaenost u pogledu tona, ali se osjea kolebanje u pogledu likova, u prvoj
polpvini drame panja je usredsreena na Cezara, a u drugoj na Bruta
Srednji period ekspirovog stvaralatva(1601-1608) jeste razdoblje velikih tragedija i
tzv.problemskih drama. Tragedije koje je ekspir tada pisao pokazuju velik napredak u odnosu na
komade te vrste nastale u ranijem periodu. To su ostvarenja zrelog genija koja se odlikuju snanom
poetinou, velikom dubinom misli, prodornou vizije i gromadno sazadnim likovima. Iako svaka od
etiri velike tragedije (Hamlet,Otelo,Kralj Lir,Makbet) predstavlja jedinstveno ostvarenje, one imaju
zajednike crte. Kao najznaajniji moe se pomenuti dovoenje traginog ishoda u neposrednu vezu sa
karakterom glavnog junaka. U ranijoj engleskoj drami tragini kraj je esto posljedica djelovanja
spoljanjih inilaca, sudbina ili sluaj 387. U ekspirovim zrelim tragedijama radnju ine djela koja izviru
iz karaktera uesnika,a naroito glavnog junaka, i ta djela neminovno vode traginom ishodu. Oni nisu
rtve spoljanjih okolnosti inilaca oni sami doprinose konanoj katastrofi onim to jesu,svojim
karakterom, nekom svojom slabou ili manom odnosno svojom traginom grekom. Time ekspir
naputa raniju koncepciju tragedije kao povijesti o iznenadnom padu monika, o nesigurnosti
ovozemaljske sree i nepredvidljivim udima Fortune, ostvarujui neto slino antikoj traginoj viziji.
Od problemski drama najbolje su Mera za meru,Troli i Krisida. Nazvane su tako zato to se u
njima i u vezi s njima postavljaju mnogi problemi,poevi od toga kako odrediti pojedine likove ,pa do
ttoga kakav tip drame uopte predstavljaju. One nisu vedre ali se ne zavravsju tragino. Sve su proete
ironijom, koja ponekad prelazi u satiru.
U njima se na sve to se smatra valjanim i dobrim-duhovno blagostanje,pravinost, milosre, ljubav,
heroizam-gleda kritiki, ponekad i cinino. Po mnogo emu to su drame s graninih podruja one ispituju
tamne strane ljudske prirode a nisu ni komine ni tragine. Dvije najranije oblikovane dramske vrste u
povijesti knjievnosti evropskog kulturnog kruga su tragedija i komedija.
Tragedija je dramska vrsta u stihovima koja se razvila u staroj Grkoj. Osniva je tragedije prema
grkoj predajiTespis, a najvei su grki tragiari Eshil, Euripid, Sofoklo. Karakteristike tragedije su
tragiki junak, tragika krivnja, tragian zavretak i uzvien stil. Aristotel prvi teoretar tragedije
smatrao je da tragedija treba izazvati strah i saaljenje te tako proistii osjeaje gledatelja. To proienje
zove on katarzom.388
ekspirove drame i nama danas govore o naim problemima i o naem ivotu. Samo zbog toga sva velika
knjievna djela prolosti nose u sebi mogunost uvijek novih i novih shvaanja i tumaenja. Zbog odnosa
prema budunosti knievna djela ne zastarjevaju na onaj nain na koji zastarjevaju ak i velika djela
znanosti
ekspir je sahranjen u Crkvi sv.Trojica kod oltara u Strafordu. Na sjevernom zidu crkve a iznad groba
nalazi se pjesnikov poprsje izraeno i postavljeno poslije njegove smrti. Epitaf ima najprije latinski
dvostih koji glasi:
387
388
Primjer imamo i u ekspirovoj ranoj tragediji o ljubavnicima iz Verone

Od grkog katharsis, prema kathairo-istim
642
Po mudrosti Nestor,po genijalnosti Sokrat,po umjetnosti Vergilije

Zemlja pokriva,narod tuguje,Olimp ga ima.
Onda slijedi est nespretnih stihova na engleskom:
Stani,prolaznie,zato hiti tako?
itaj,ako ume,koga je zlobna smrt stavila
Pod ovaj spomenik:ekspira s kim je
iva priroda umrla:ije ime krasi ovaj grob
Mnogo vie nego cijena:jer sve to je on napisao
Ostavlja ivoj umjetnosti da bude samo slue njegovom duhu
Na najljepu pohvalu pjesniku napisao je njegov drug i prijatelj,pjesnik i dramski pisac Ben Donson:
Uspomeni mog voljenog pisca g.vilijama ekspira i onome to nam je on ostavio2, objavljeno u prvom
izdanju Celokupnih ekspirovih dramskih dela,1623.:
Duo ovog doba.
Hvala. Radosti. udo pozornice.
Moj ekspire..............
Spomenik ti si bez nadgrobnog kama
I uvek ivi dok tvoja lnjiga ivi.
...........................................................
Likuj,Britanijo,ti ima pesnika.
Kome sve scene Evrope poto duguju.
On nije pripadao jednom dobu
Ve svim vremenima.
Dokle god ekspirov jezik ne bude mrtav dokle god engleski jezik postoji i ljudi ga razumiju,besmisleno
je izraavati sumnju u tradicionalno primljene injenice o ekspirovom toku ivota.
Tragikomedija
U posljednjem periodu (1608-1612) ekspir je pisao uglavnom tragikomedije ozbiljne komade sa sretnim
zavretkom, od kojih su najpoznatije Zimska bajka i Bura. To su istancane i potine drame s mnogo
scenskih spektakla, a bave se temama gubitka i ponovnog nalaenja uvrede i pratanja, sagresenja
iskupljenja, zrelog iskustva i mladalake nevinosti. Radnju ine pustolovine, udesna zbivanja, putovanja,
sjedinjavanje s bliskim osobama za koje se vjerovalo da su zauvijek izgubljene ili mrtve. Pominju se
arobna djela i uvode se nadprirodni elementi. Atmosfera je sanjarska, neodreena i daleka. Osjea se
prigueno ali uporno prisustvo simbolikih i mitskih nagovjetaja i poruka. Ti komadi kojima je
zaokrueno djelo velikog dramatiara su bez estokih prizora i snanih strasti, a odiu dahom smirene
vedrine koja dolazi poslije sukoba i trpljenja.
643
Tragikomedija BURA
U Buri ekspir izraava glavna stremljenja svoga doba. ekspirova Engleska najvie se interesovala za
prekomorska putovanja, kolonizaciju, politiku i drutveni poredak. Sve su ta interesovanja izraena u
Buri. ekspir tri osnovna jedinstva mjesto, vrijeme, radnju, smatrao je nepotrebnim stegama. Bura je
izuzetak, gdje radnja traje etiri sata, i uglavnom se deava na ostrvu, a sva radnja zavisi od volje jedne
osobe, linosti-od volje Prospera,on je olienje mudrosti. Preko njega nam ekspir saoptava svoje
najdublje misli, nagovjetava nam da eli napustiti dramu i vratiti se u svoje rodno mjesto. San Ljetne
noi, Hamlet; i Bura su tri drame koje se izdvajaju od ostalih u pogledu autobiografskog elementa
sadranog u njima. Bura poinje scenom broba na moru sa kapetanom, kraljom Napulja, sa
grmljavinom i munjama, gdje brod tone.
Antonio: Potonimo s kraljem
Sebastijan: Oprostimo se s njim
Goncalo: Sad bih dao etiri stotine hiljada ari mora za
etrdeset ari pustare,vresita,polja utilovke,tipalice
Ili ma ega drugog. Neka bude volja vinjih. Ali bih vie
Voleo da umrem suvom smru.389 (prvi in,scena prva)
Samu buru i grmljavinu prouzrokuje arobnjak Prosper uz pomo svoga duha Arijela. To je dokaz
pominjanja arobnih djela i natprirodnih bia u tragikomediji.
Prosper ima cilj da se osveti bratu to ga je izdao, ili namjeru da se pomiri s njim dovodei ga na otok, ali
isto tako da ker da sinu kralja Napulja iz ljubavi a isto tako i zbog vraanja mjesta koje mu je pripadalo.
Prosper je u Napulju bio zakoniti vojvoda milanski, ali ga je njegov brat izdao:
On me je za vladu dravom smatrao
Nesposobnim,pa je ugovor
Toliko je udan vlasti bio ve
Sa napuljskim kraljem da mu danak plaa
I bude podanik,da potini svoju
Vojvodsku krunu kraljevskoj mu kruni
I da vojvodinu nikad pokorenu
Vaj,jadni Milano- u sraman jaram da.390
Nema ni jednog ekspirovog djela u kojem se ljubav ne pojavljuje: bilo kao zahvalna tema razgovora,
pokretaka snaga likova ili najee kao preporodilako osjeanje koje vraa radost prvog vienja ljepote
u svijetu. U ogromnoj veini djela tuga ili radost zaljubljenika vraaju njegove usamljenike u na svijet, a
nas pribliavaju njima. Tako se Prospanova ker Miranda zaljubljuje u sina napuljskogs kralja i to na
njihov prvi susret, mada je to i bila sama elja Prospera:
Miranda: Mogla bih ga nazvati boanskim
Biem jer ne videh u prirodi jo
Nita tako plemenito
......................................................
389
390
Vilijam ekspir Celokupna dela ,Kultura, Beograd, 1963.st.5.

Vilijam ekspir Celokupna dela ,Kultura, Beograd,1963.str.11.
644
vidim
Da sve ide kako sam eleo...
(Prosper za sebe)
Ferdinand se istom jainom zaljubljuje u Mirandu i spreman je na sve da bude njegova ena,da podnese
bilo kakav teret pa da nosi i klade to je bilo udno za buduega kralja. U ovoj drami su teme gubitke
kada kralj Napulja misli da mu je sin mrtav u vrijeme bure jer ne mogu da ga pronau zatim ponovnog
naleenja gdje e pronai svoga sina i to srenog zaljubljenog i zadovoljnog. To je ustvari sjedinjenje s
bliskom osobom za koju se misli da je izgubljena ili ak mrtva. Duh Arijel koji je bio posluan Prosperu za
bilo koje djelo koje je potrebno da uini predstavljen je u ovoj drami kao posluan,dobar duh. On ak
izaziva buru na nagovor
Prospera zatim zarobljava sve ljude koji treba da postanu zarobljenici,sam cilj njegovih djela je bio
poztivan.on spaava ivot Goncalu od Antonija i Sebastijana:
Dok ovde hre ti,
Zavera budna bdi
I vreba as svoj:
Ko ivotu udi
Nek se prene budi:
Probudi se,hoj
(pjeva mu na uho)
(drugi in,scena prva)
Duh ovih posljednjih komada je duh vedrine koja proizilazi iz priznanja ljudske slabosti svi oni
izraavaju duboko osjeanje potrebe kajanja i dunost pratanja.
Lik Prospera je predstavljen kao olienje mudrosti. Sam cilj kojim on izaziva buru je pozitivan, zbog toga
to na kraju prata izdaju roenom bratu, samom kralju i njegovim ljudima, pa i nakaznom robu,
lakrdijai i pijanom podrumaru to su ga htjeli opljakati:
A tebi,najvei nitkove
ijim bi imenom brat kuio usta,
Pratam to nedelo i ostala sva..........
Prijatelju vrli
Dopusti da te zarlim moj stari
Tvojoj asti nema granice ni mere
(peti in,scena prva)
Zbog svega kaemo da je ova drama tragikomedija ili romantina drama jer su njeni glavni dogaaji
romantini, ima dosta tunih djelova i misli su im odve ozbiljnije za komedije, a nisu ni tragedija jer ne
zavravaju tragino ,ni smru, zavravaju sreno.
Arijele mili,to je tvoj posao
Pa u elemente,u slobodu. Nek te
Srea prati391
Ovim djelom se mire neprijatelji,a Prosper daje slobodu svom duhu koji i tako slobodan ostaje uz svogo
arobnjaka.
391
Vilijam ekspir Celokupna dela, kultura, Beograd,1963.str.80.
645
Ispitivanje i nastanak djela Bura

U posljednjem preiodu od 1608.god. do 1612.god. ekspir je pisao tragikomedije ozbiljnije komade sa
sretnim zavretkom. Tragikomedije ili romantine drame, bile su tumaene kao izraz filozofske smirenosti
i vedrine koje su ozarile pjesnika u posljednjem periodu njegova ivota. Mraan oblak je proao, kae
Dauden i nebo je vedrije i njenije nego ikad. Utisak koji na itaoce ostavljaju tragikomedije jeste ovaj:
ma kakva bila njegova iskuenja i tuge i pogreke on je iziao iz njih mudar, iroka srca, spokojne
due...duh ovih posljednjih komada je duh vedrine koja proizilazi iz priznanja ljudske slabosti. Svi oni
izraavaju duboko osjeanje potrebe kajanja i dunosti praZabluda je, meutim, rairena i popularna,
uspostavljati paralelizam izmeu hronologije pjesnikovih djela i hronike njegovog linog ivota
Liton strei je dao zakljuak na ekspirove tragikomedije da je sam pisac u ovom posljednjem
periodu ivota osjeao dosadu prema drami, dosadu u stvari prema stvarnom ivotu, dosadu prema
svijetu, dosadu prema svemu sem prema poeziji i poetskim snovima. S jedne strane nadaunut je poletom
mate da pjeva eterine pjesme, a s druge strane, nagnan je optim gaenjem da povremeno izlije svoju
apatinost u rijei ogorenja i estine. Tragikomedije obojene su onom istom atmosferom sumora i
nezadovoljstva koja karakterie drugu deceniju pjesnikova stvaralatva, premda se sklopom umetnutih
zabava, pjesme, plesa, muzike i arobnih prizora kao i svojim srenim zavrecima razlikuju od
tragedije koje su im predhodile one su ustvari izraz istog sumornog i traginog raspoloenja koje se osjea
poslije 1600.god.
Zanjimljivo bi bilo znati ta je prouzrokovalo tu ogromnu promjenu raspoloenja. Da li je posredi
neko pjesnikovo opako oboljenje,nesrena ljubav, smrt u porodici ili razoarenje u prijatelja? Godine
1596. umro je ekspirov jedinac Hamnet; 1601. pogubljen je erl Eseks a sa njim zajedno bio je osuen na
smrt pa pomilovan i osuen na doivotno zatoenje mladi erl Sautempton, ekspirov prijatelj i mecena;
1601. umro je pjesnikov otac Don; 1603. umrla je kraljica Elizabeta; iste godine osuen je na zatoenje
vojnika, moreplovac i pjesnik ser Volter Rali; 1605. otkrivena je barutna zavjera katolika; 1607. izbila
je u Midlandu buna zbog ograivanja zemljita; najzad
ekspirovi Soneti objavljeni 1609. no
napisani mnogo ranije ako bi bili autobiografske ispovjesti a ne konvencije poetske mode bili bi dokaz o
tome da je pjesnik u vrijeme kad je sonet pisao bio nesrean u ljubavi i razoaran u prijateljstvo. Vrlo je
mogue da su neki nemili dogaaji imali uticaja na promjenjeno pjesnikovoraspoloenje, i da strana
mizantropija Timona Atinjanina nije bez unutranjeg razloga. Historija ne zna koji su to nemili dogaaji
u ivotu pjesnika.392
392
Vilijam ekspir Celokupna dela, Kultura, beograd, 1963.str.15.
646
Kritiari o ekspiru
Nikada ljudski genij nije dublje prodro u ponor ovjejega srca, a nikada ljudske strasti nisu govorile
prirodnijim jezikom. Plodan kao prirodan, on svim svojim licima daje zaudno raznolike karakteristike
upravo kao to ih podjeljuje priroda ljudima, dok ih stvara. On je raztvorio bore ljudskog srca.
LETOURNEUR
Bilo je to oko 18.st. kad ekspirov opus prvi put postaje evropski kulturni bajrak pod kojim e se u
Francuskoj javljati prvi glasovi protiv mrtvog pseudoklasicizma, a u Njemakoj otra Lessingova
opozicija protiv utjecaja dvorskog i shematiziranog francuskog dramaturkoga utjecaja, a za graansko
kazalite.
Pisac Renesanse,osvita graanske klase, otkri e ta klasa kao svog pisca neposredno prije svog
revolucionarnog dozrijevanja u 18.st., da upravo njegovim tekstovima razbije posljednje ostatke
feudalno-dvorskog pseudoklasicistikog kazalita te s njima izdvoji punu pobjedu svojih principa u
kazalinoj umjetnosti. Od Diderota i Lessinga do Shillera,Goethea,Hugoa,Stendala,Pukina traje
neprekidna bitka za ekspira koja logino svrava u treem deceniju 19.st.(doba romantike) punom
njegovom pobjedom upravo u asu kad graanska klasa postaje dominantna na socijalno-ekonomskoj i
politikoj evropskoj platformi.
Tema jo uvijek nije iscrpljena u bogatoj stoljetnoj literaturi unato nekim nepobitnim
otkriima,unato svim velikim scenskih tema ekspira i socijalistiko revolucionarno vrijeme tek je naeta
u sovjetskoj kritici, a podloga te nove socijalistike literature koja se sve vie razvija. Ne samo da je
zahvaljujui marljivom i upornom radu ekspirologa svih nacija njegov tekst oien od svih naknadnih
zahvata to su otkriveni svi utjecaji rekonstruirana njegova pozornica Globe-teatra nego su neke
komponente njegova genijalnog djela u to vrijeme bili scenski i idejno razraen do savrenstva. Kratka
studija Mozorova o ekspiru, a jo vie reijski komentari Stanislavskog jasno dokazuju da se upravo tim
putem razvija socijalistika ekspirologija.
Razlika izmeu ekspira i najjaih pisaca devetnaestog graanskog vijeka nije u tome to je opisivao
tragedije kraljevskih obitelji, a oni malograanskih nego upravou tome to je ekspirov teatar obuhvtio
arolikost ivota,to je dubok i dulji od kazalita najjaih graanskih pisaca-psihologa, ujedno mnogo
mnogo iri i u toj irini ivotniji i nijansiraniji i potpuniji. ekspirovo djelo golema riznica umjetnikih
istina nepresuni izvor ivotnih podataka oblikovanih rukom genija stoji pred naom socijalistikom
kulturom, pred naim kazalitem pred naim piscima kao najdragocjenija batina klasne umjetnike
historije ovjeanstva. Oivljavati mrane njegove tragedije koje presjecaju kao i u ivotu jednostavne i u
toj jednostavnosti goleme istine i sitne ivotne radosti,znai razvijati scensku umjetnost do realistikih
otkria. Kao to njegovo djelo stoji kao veliki uzor i velika kola pred interpretivnom socijalistikom
scenskom umjetnou tako i njegov tekst scenska irina i dubina njegovih zahvata u stvarnost svog
vremena ostaje i uzor i kola za suvremene socijalistike dramatike.
Ono to treba oponaati kod tog velikog ovjeka jeste nain prouavanja svijeta u kome ivimo i vjetina
da se svojim suvremenicima dade upravo onaj anr tragedije koji im je potreban393 STENDHAL
ekspir slika strast do njenih njadubljih ponora, a da i ne zna kako
HERDER
Fridrih legel je ve bitno korigovao tu sliku o ekspiru kao spontanom prirodnom geniju tumaei ga
uostalom kao i Tik i eling kao samosvjesnog pjesnika: ekspir je umjetnik koji je vie nego ijedan drugi
bio svjestan svojih namjera
Kada mata ne bi raala stvari koje e razum zauvijek ostati zagonetne, ona bi prilino malo vrijedila
GETE
393
Marijan Matkovi Dramaturki eseji, Hrvatska, Zagreb, 1949.str.53.
647
S tim se slagala i veina romanitara koji su ekspirovu veliinu vidjeli u tome to je on:
-neshvatljiv kao i sam ivot
NOVALIS
-kod njega svekolika ljudska tajna predstavljena upravo tako-kao tajna
LEGEL
njegove likove,kao i one u stvarnom ivotu italac mora otkriti vlastitim zakljuivanjem
KOLRID
legel u analizi ekspirovih drama je neprestano isticao jedinstvo i nedjeljivost meusobno odreenost
cjeline i djelova takvo proimanje sadraja i oblika da nismo u stanju da to dvoje razlikujemo. Viktor Igo
je istu misao izrazio na ovaj nain :
Kod velikih pjesnika nita nije tako nerazdvojivo nita tako po prirodi istovjetno kao ideja i izraz ideje.
Ubijte formu i vi gotovo uvijek ubijete ideju
Prije donoenja suda o valjanosti i razlonosti pojedinih djelova pjesnikog djela treba otkriti unutarnji
princip cjeline tj. onu unutarnju klicu iz koje se razvijalo djelo. Unutarnji princip djela esto nam
nagovjetava ak i jedna rije, jedan stih ili slika jer svaki detalj moe nositi otisak one predominantne
misli ili osjeanja394
Kritiar je u takvoj viziji nosilac kulturnog pamenja i oblikovatelj kulturne trdicije. Jer
trezevno, govorei nije sam ekspir stvorio svoje visoko mjesto u evropskoj kulturi. Sva dananja
popularnost ekspira podjednako je rezultat publiceta kritike. Javnost koja pokuava bez kritike tvrdei
da sama zna ta hoe i ta joj se svia, pretvara umjetnost u neto divlje i gubi svoje kulturno pamenje.
Nijedan ovjek, nijedna zemlja, nijedan narod, nijedna narodna historija, nijedna drava ne lii na
druge. Prema tome nije jednako ni ono istinito lijepo i dobro u njima. Ako se to ne istrauje,ako se slijepo
uzima neka druga nacija kao obrazac sve se ugui.
ekspirova drama ija se specifina ljepota razlikovala od apsolutizovanog klasinog stila i
protuslovila klasicistikoj vjeri u nepromjenjive i vjene zakone razuma i ljepote.zajedniki cilj svim
priama i svim pjesmama da niz preobraze u cjelinu tj.da dogaaje koji se u stvarnoj ili izmiljenoj
povijesti kreu pravolinijski predstave naem duhu u krunom kretanju.
Romantiarska kritika devetnaestog vijeka razmatrala je samo djelo i trudila se da objasni tajnu
ekspirovog genija njegovu vidovitost i boansku mo i da psiholoki protumai i etiki ocjeni njegove
likove. Ta kritika kojoj je na elu stajao pjesnik i kritiar Kolrid uinila je vrlo mnogo da se stvori kult
ekspira zadivljeno oboavanje koje pjesnik uznosi maltene u nadljudske visine. Englez koji bez
potovanja,ponosnog i punog ljubavi potovanja moe da izusti ime Vilijema ekspira postaje
diskvalifikovan za svoje zvanje veli taj inae izvrstan kritiar. Tako i oboavalac heroja Tomas Karlajl
kae da e se Englezi prije odrei svojih najveih dostojanstvenika i indijskog carstva negoli ovog seljaka
iz Straforda i doputajui da je takvo miljenje kao malo idolopokloniki izraeno ipak dodaje
moemo kazati bez uvrede da se iz tog ekspira die neka vrsta univerzalnog psalma ne nedostojnog da
se uje i meu jo svetijim psalmimm. Esejist i kritiar arls Lem otiao je valjda najdalje u ovoj vrsti
394
Grupa autora Moderna tumaenja , Svjetlost, Sarajevo, 1988. str.9.,13.,17.
648
romantiarske kritike. On paradoksalno smatra da su ekspirovi komadi manje sraunati za prikazivanje

na pozornici nego djela bez malo ma kojeg drugog dramskog pisca a njegov razlog za to je njhova osobita
odlinost. U njima ima tako mnogo onog to ne dolazi u oblast glume,to nema nikakve veze sa okom
glasom ili pokretom. Kad gledamo predstavu veli on vidimo na svoju tetu da smo umjesto ostvarenja
jedne ideje samo materijalizovani i svukli jednu lijepu viziju na mjerilo od krvi i mesa. Ispustili sma jedan
san u potrazi za nedokuivim suastvom.
Izvan Engleske ekspirovo djelo je najprije prodrlo u Njemaku u drugoj polovini osamnaestog
vijeka. Njemaki pisci i pjesnici ustajui protiv okvira i stega klasicizma i u elji za vraanjem prirodi
uznosei nepravilnost forme matu, osjeajnost i nagon osobine koje su klasiari upravo osuivali vidjeli
su u ekspiru svoj prvi uzor. Lesing je u svojoj Hamburkoj dramaturgiji isticao ekspira ne samo iznad
Korneja, Rasina i Voltera ve i iznad svih ostalih klasinih i modernih dramskih pjesnika osim Sofokla.
Herder je isto tako bio oduevljen i svoje oduevljenje prenio je na Getea,koji kae:
ne mogu da dozovem u sjeanje nijednu knjigu,nijednu osobu,nijedan dogaaj u ivotu koji je izazvao u
meni tako veliki utisak kao to su to uinili ovi odlini komadi ekspira........meni oni izgledaju kao djelo
nekog nebeskog genija koji je siao meu ljude........
ovjeku se ini kao da stoji pred otvorenim stranim knjigama sudbine kroz koje vitlaju vihori
strasnoga ivota. Svako predosjeanje koje sam ikada iskusio u pogledu ovjeanstva i njegove sudbine i
koje sam od djetinstva pa nadalje gajio u skrivenom kutu svoje due nalazim ispunjeno i razvijeno u
ekspirovim dramama.izgleda kao da je on za nas rijeio sve probleme premda ovjek ne moe rei da se
ovdje ili ondje nalazi stvarna rije-odgonetka.395
U Francuskoj je uticaj ekspira doao preko Voltera koji je prouavao pjesnika ali je njegov stav
kritian i mjerei djelo krutim mjerilima klasicizma napada ga zbog nedostatka ukusa u umjetnosti.
Njegov je genjie plodan i pun snage, prirodnosti i uzvienosti,ali i bez najmanje iskre dobrog ukusa i bez
najmanjeg poznavanja pravila.
Preko francuskih prevoda ekspir je doao u Rusiju u osamnaestom vijeku i romantiarski pokret u
Rusiji duguje mnogo ekspiru. Pukin i Ljermontov kau uili su engleski da bi itali ekspira u
orginalu. Meutim napad na ekspira ei i potpuniji nego onaj Volterov izvrio je Lav Tolstoj 1906.god.
on kae da je itajui ekspirova djela osjetio neodoljivo odbijanje i dosadu i smatra da je neosporna
slava koju
ekspir uiva kao veliki genij.........jedno veliko zlo.....kao svaka la. Tolstoj je ovo kao i
Volter pisao u starosti i na to se moe odgovoriti samo ovo:
Da je ekspir kao i svaki pisac pripadao svome vremenu esnaestom vijeku i da je njegovo shvatanje
historije i politike bilo onakvo kakvo je vladalo i kod njegovih savremenika i kakvo je potreba vremena
zahtjevala stabilnost drutvenog poretka jaanje sredinje dravne vlasti mir i red u zemilji i
bezbjednost.396
395
Ovako miljenje Geteove i prvodi legelovi,1797-1810.,za koje neki kau da se najznaajnije djelo
njemakog romantizma,doprinjeli su potpunoj pobjedi ekspira u Njemakoj
396
Vilijam ekspir Celokupna dela, Kultura, Beograd, 1963.str.25-27.
649
ZAKLJUAK
Drama zavrava epilogom:
Izgubih sve to maija mi dala
Ostala mi samo snaga mala
Sad moete da me ovde zadrite
Il da me u Napulj opet otpravite
Sad kad sam dobio vojvodinu staru
I kad oprosti svome opsenaru
Ne drite me vie sred pustinje ove
No rukama dobrim skinite mi okove
Moja jedra neka va neni dah vodi
Il propada plan to eljah da vam godi
Duhova vie da mi slue vie nema
Niti vjetine da maije spremam
Moj kralj e biti u mom oajanju
Ako mi molitva ne pomogne stanju
A ona je tako prodorna da stie
Do milosti same i greh sa nas die
I ko to elite da s vas gresi odu
Tako i vi meni darujte slobodu
Premda je nesumnjivo da pjesniko djelo obino nosi peat i obiljeje pjesnikove linosti njegov
pogled na svijet i ivot a esto i spomen na lini doivljaj ipak uzorke promjeni u karakteru. ekspirovih
djela, drama koja je 1600.god. treba traiti i drugdje, u promjenjenim drutveno-politikim prilikama,
ibama i ruganju vremena koje je izilo iz zgloba kaoi u promjenjenom ukusu gledalaca u pozoritu.
Tragikomedije su istancane i poetine drame s mnogo scenskih spektakla, a bave se temama gubitka i
ponovnog nalaenja uvrede i pratanja, sagresenja iskupljenja, zrelog iskustva i mladalake nevinosti. Ti
komadi kojima je zaokrueno djelo velikog dramatiara su bez estokih prizora i snanih strasti, a odiu
dahom smirene vedrine koja dolazi poslije sukoba i trpljenja. Monolozi imaju ponekad i posve samostalnu
vrijednost iznimno vanih refleksija o svijetu i ivotu te o temeljnim ljudskim postupcima i naravima.
Da li je sam pisac u ovom posljednjem periodu ivota osjeao dosadu prema drami, dosadu u stvari
prema stvarnom ivotu, dosadu prema svijetu, dosadu prema svemu sem prema poeziji i poetskim
snovima. S jedne strane nadaunut je poletom mate da pjeva eterine pjesme, a s druge strane, nagnan je
optim gaenjem da povremeno izlije svoju apatinost u rijei ogorenja i estine. Tragikomedije obojene
su onom istom atmosferom sumora i nezadovoljstva koja karakterie drugu deceniju pjesnikova
stvaralatva, premda se sklopom umetnutih zabava, pjesme, plesa, muzike i arobnih prizora kao i svojim
srenim zavrecima razlikuju od tragedije koje su im predhodile one su ustvari izraz istog sumornog i
traginog raspoloenja koje se osjea poslije 1600.god. Ovo je jedno od ozbiljnih djela pred sam kraj
pjesnikovog ivota. Sve je u knjievnosti otvoreno, pa premda se moe ustvrditi da se u tzv.romantinoj
drami BURA-OLUJA, moe razabrati neko stajalite koje je drugaije nego u mranim tragedijama
neko stajalite mogueg pomirenja ideala i zbilje u ravnotei ivotne mudrosti, ipak se ne moe shvatiti
kao neka nova, presudna vana poruka, niti kao obogaenje onoga to je prisutno u ranijim djelima:
ekspirova veliina je uvijek samo u tome to je on nepremaeni majstor dramske umjetnosti.
LITERATURA:
650
1. MILIVOJ SOLAR POVIJEST SVJETSKE KNJIEVNOSTI GOLDEN MARKETING, ZAGREB,

2003.
2. GRUPA AUTORA MODERNA TUMAENJA, SVJETLOST, SARAJEVO,1988.
3. MILIVOJ SOLAR TEORIJA KNJIEVNOSTI, KOLSKA KNJGA, ZAGREB, 2001.
4. VILIJAM EKSPIR CELOKUPNA DELA, KULTURA, BEOGRAD, 1963.
5. MARIJAN MATKOVI DRAMATURKI ESEJI, MATICA HRVATSKA, ZAGREB, 1949.
6. BRANKO GAVELLA KNJEVNOST I KAZALITE, BIBLIOTEKA KOLO, ZAGREB, 1970.
SADRAJ
UVOD............................................................................................2
RAZVOJ DRAME.......................................................................4
DRAMSKA TRADICIJA EKSPIRA.......................................6
TRAGIKOMEDIJA.....................................................................9
TRAGIKOMEDIJA BURA.....................................................9
651
ISPITIVANJE I NASTANAK DJELA BURA.....................12

KRITIARI O EKSPIRU........................................................13
ZAKLJUAK..............................................................................17
LITERATURA............................................................................ 18
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK: Bosanski jezik i knjievnost
Dekameron
Mentor:
Student:
652
prof.Azra Verlaevi
Dautovi
Almira
Uvod
Renesansa (fr. renaissance ponovno raanje) je kulturno-istorijski pojam koji je najprije
oznaavao doba od 1350. do 16 vijeka kao period u kome je dolo do ponovnog interesovanja za
klasinu antiku i procvata umjetnosti, da bi se zatim ovim pojmom oznaavalo kulturno stanje
prelaznog doba od srednjeg vijeka do novog doba, naroito u Italiji.
Pojam renesansa je u uzajamnom odnosu sa pojmom humanizam. Humanizam se odnosio na nauno
- duhovni sadraj ovog razdoblja, a renesansa na cjelokupnu kulturu tog vremena. Pored toga, ovaj
pojam se primjenjuje i da oznai srednjovjekovne pretee renesanse karolinka renesansa. Od 19.
vijeka se u istoriografiji koristi da oznai epohu.
Renesansa zanimanjem za prirodu kod ovjeka ponovo oivljava antiku, u kojoj je u sreditu panje
takoer bio ovjek. Posle humanizma, koji je oivio antiku knjievnost, poetkom 15. vijeka dolazi do
obnove te tradicije i u likovnoj umjetnosti. Renesansa se najintenzivnije razvijala u Italiji, a zatim i u
Njemakoj i Holandiji.
Knjievnost renesanse, bitna stvar kod ove epohe je da je knjievnost stvarana na
narodnom jeziku, za razliku od humanizma gdje je postojala doza nastojanja ka uenosti, to znai da
je humanizam obuhvatao samo one koji su ivjeli u gradovima i uene. Renesansa je ira i znatno
otvorenija od humanizma. Osim to su djela pisana na narodnom jeziku, u njima je predstavljen obian
ivot i ovjek u njemu. Iskazivane su ovjekove neskrivene emocije. Od slovenskih zemalja najvie se
osjetila u Poljskoj. Predstavnici humanizma i renesanse u Italiji su:
Dante Aligijeri (1256 1321) Boanstvena komedija, Franesko Petrarka (1304 1374)
Kanconijer, ovani Bokao (1313 1375) Dekameron.
U pojedinim vrstama umjetnosti nastajali su novi elementi, ali su neke odlike bile tipine za
umjetnost koju je stvarao renesansni ovjek.
3
individualizam - ovjek postaje svestrana i razvijena linost;
humanizam;
renesansa se okree unatrag;
nauna osnova umjetnosti - mnogi umjetnici su se bavili anatomijom, optikom, tehnologijom,

koje su upotrebljavali u svom stvaralatvu, tipini primjer je perspektiva u slikarstvu i odlivanje
kipova u bronzi;
653
realizam - iako su renesansni umjetnici proklamovali vraanje ka prirodi njihov realizam se

ticao upotrebljenih tema i javljaju se npr. novela ili komedija;
individualnost - nastaju autobiografije i autoportreti slikara i slikari potpisuju svoja djela;
nacionalizacija umjetnosti;
10 sakupljatvo i
11 mecenatvo
Bokao je bio veliki Petrarkin prijatelj. Pet puta su se sreli, te su ti susreti bitno odredili Bokaov
humanizam. Njegov humanizam je poseban po tome to ne iskljuuje gotovo militantno vrednovanje
tek zapoete velike knjievnosti na talijanskom jeziku. Njegov humanizam u djelu se oituje
otvaranjem strukturalnih procjepa: npr. Danteova komedija se sastoji od uvodnog i 3 puta po 33
pjevanja, dakle 100 pjevanja, a Bokaove novele se temelje na 10 dana po 10 novela. Preuzevi
srednjovjekovno, mistino numeriko savrenstvo Bokao u njega stavlja svoje iznimke (tijekom dva
dana pripovijedaju se novele na slobodnu temu s time da Dioneo ima povlasticu da uvijek pripovijeda
slobodnu temu, ali etvrtog dana odustaje pridruujui se zadanoj temi (tragine novele)). Bokao je
imao svoju veliku ljubav kao i Dante i Petrarca, ali je Fiammetta nakon nekog vremena ostavila
Bokaa i usreila drugog.
O piscu
Giovani Boccaccio
Giovani Boccaccio roen je 1313. najvjerojatnije u Firenci. kolovao se u Napulju, a najvei dio
ivota proveo je u Firenci. Zajedno sa Danteom i Petrarkom ini trolist najveih talijanskih
predrenesansnih knjievnika. Ostavio je opsean knjievni opus u kojem su osim djela na latinskom i
djela na talijanskom jeziku. Poznavao je Petrarku koji je imao velik utjecaj na njega i s kojim ga je
povezivalo intelektualno razumijevanje i humanistiko zanimanje za klasinu starinu i za pjesnitvo
uope. I on je svoje nadahnue i vjenu ljubav na prvi pogled pronaao u Mariji, kraljevoj keri, koja u
Dekameronu predstavlja Fiammettu. 1357. u Firenci je njegovom zaslugom osnovana katedra za
prouavanje Homera, a iz tog studija izrastao je humanistiki europski pokret u cjelini. Poznatija djela
su mu: O propasti glasovitih mueva, O znamenitim enama, Rime, Dijanin lov, Komedija o
firentinskim nimfama, Spjev o fjezolanskim nimfama, Korba, a izmeu 1357. i 1362. napisao je dva
djela u kojima komentira prvih 17 pjevanja Boanstvene komedije, a to su Izlaganja o boanstvenoj
komediji i Raspravica o pohvalu Danteu. Njegovo najpoznatije i najznaajnije djelo je Dekameron koji
je nastao izmeu 1348. -1351. Umro je u Certaldu 1375.
654
Knjiga deset dana - Dekameron

U Dekameronu (gr. deka hemeron, tj. deset dana) Bokao govori o ugodnosti i uivanju to je
ujedno i tema svih pripovijetki ove zbirke. Svi likovi su iz svakidanjeg ivota 14. stoljea i iz svih
drutvenih slojeva kako bi Bokao to jasnije prikazao ono to je zajedniko ovim novelama, a razlike
jo vie istaknuo kako bi dokazao da one nisu zapreka ugodnosti i uivanju. Bokao u vijencu
pripovijetki
Dekameron
povezuje
arolikost
bujnost
firentinskog
ivota
svekolik
kraj
srednjovjekovnog vremena s tipovima, sudbinama i ljudskim porocima. Poanta je neoekivani razvoj

situacije u odnosu na tijek radnje.
Dekameron, tj. knjiga deset dana, zapoinje epidemijom kuge u Firenci 1348. godine. Sedam
djevojaka i tri mladia odluuju otii iz oboljelog grada na selo. Kako je na selu prilino dosadno svatko
mora svakog dana ispriati po jednu priu. Kako su subota i nedjelja vjerski dani u 14 dana ispriaju
tono sto pria. Svaki dan je posveen nekoj osnovnoj temi; npr. drugi dan se pripovijeda o hirovima
Fortune, trei dan o ljubavnim hirovima, etvrti o traginim ljubavima i smrtima itd. do zakljunog
desetog dana kada su novele posveene velikim i plemenitim djelima.
Bokao je u Dekameronu izrazio pravu, hedonistiku, stranu ovjeka prikazavi svoje likove
kao ljude sumnjivog i dvojnog morala i moralnih naela. Takvim slobodnim nainom pisanja prvi je
pobio miljenje o bezgrenom ivotu i pokazao ljudima njihovu pravu, prirodnu stranu.
Tema: Nesputane prie mladih ljudi o ljudskoj prirodi.
Ideja: Ideja djela je pokazati kako ljudi nisu aneli ve najobiniji grenici, kako sveenici tako i
svakodnevni ljudi. Pa na kraju krajeva ni ispovijest nije izmiljena za ukras.
Stil i kompozicija:
Stil je zauujue otvoren i nesputan za srednji vijek. Naime, uz inkviziciju, dogmu i sline tvorevine
tog vremena, ljubavni podvizi nisu bili ba svakodnevna literatura.
Kompozicija je jo uvijek uobiajeno proraunata (kao kod Dantea, Petrarke...). Djelo se sastoji od sto
novela podijeljenih u deset cjelina podijeljenih po danima.
Fabula:
Upravo takav stil ini fabulu zanimljivom. Za razliku od Petrarkinih stidljivih unutranjih izljeva
idealizirane ljubavi i romantike iz bajke, Bokao nudi potpuno jednostavan, komino-zanimljiv opis i
pristup svakodnevnog ovjeka, koji rijetko mari i tei za iskrenom platonskom ljubavlju, upakiran u
kratke i zanimljive priice.
655
Razotkrivanje prave ovjekove prirode:

Bokao shvaa i uzima ovjeka kakav je u stvarnosti, i uope ne pokazuje kajanje zbog ruenja nekih
osnovnih crkvenih principa. On bez grinje savjesti prikazuje fiziku ljubav u svoj njezinoj prirodnosti,
na kojoj bi mu i danas mogli pozavidjeti mnogi scenaristi ljubavnih i erotskih filmova i, pisci erotskih
knjiga.
Bokaova shvaanja:
U svijetu kojeg je stvorio Bokao, ne nedostaje ljubavi i portvovanja, ali prevladava tjelesna ljubav
koja je prikazana s odreenom dozom humora u najrazliitijim aspektima. Pisac kritizira lanu
moralnost klera i to jasno navodi ...da dokaem kakvo je i koliko licemjerje redovnika..., a velia
inteligenciju ljudi koji se po njemu ne razlikuju po staleu i imovini ve po sposobnostima:
A mi koji se rodismo i raamo jednaki, samo se po vrlinama razlikujemo.
Erotika u Bokaovim priama:
Ideal slobodne ljubavi koju Bokao velia i opisuje u najrazliitijim situacijama je odraz pieva ivota i
shvaanja tog vremena. Bokao to jasno navodi u svojim djelima ...su sve miline ovoga svijeta
nitavne prema milini koja enu obuzme u mukarevu zagrljaju....
Ta strast zahvaa pripadnike razliitih stalea plemstva, graanstva, seljatva i klera. Ljubav je po
Bokau raj premda on moda ne postoji Ti si Puccia potaknuo na pokajanje pomou koga smo
nas dvoje uli u raj.
Likovi:
On zamilja da se u opustjelu gradu, u crkvi Santa Maria Novella, sastalo sedam djevojaka i tri
mladia : Panfilo, koji je prikazan kao sretan ljubavnik, Filostrato, prevaren i oajan ljubavnik, i veseli
Dioneo, razumna i u ljubavi sretna Pampinea, vatrena Filomena, Elisa, djevojica koju mui estoka
ljubav, naivna i putena Neifile, u sebe zaljubljena Emilia, ljubomorna Lauretta, i napokon, Fiammetta,
sretna i brina zlob uzvraene ljubavi.
Nego, sigurna sam da vam je znano kako zakoni valja da su jednaki za sve i da su stvoreni
s privolom onih na koje se odnose, to ovdje nije sluaj, jer ovaj kanjava samo nas jadnice,
koje bismo mnogo bolje mogli negoli mukarci mnogima udovoljiti.
U ovom citatu Bokao istie zapostavljenost ena, te pokuaj ene da ispravi tu nepravdu, da se
obrani, i da na raun zakona prikae kako su mukarci i ene pred oima zakona jednaki.
Teme po danima:
1
1. dan - nema utvrenu temu, kraljica je Pampinea
2. dan - neprilike sa sretnim krajem, kraljica je Filomena
3. dan - o domiljatim ljudima, kraljica je Nemfile
4. dan - o nesretnim ljubavima, kralj je Filostrato
656
5. dan - o sretnim ljubavima, kraljica je Fiameta
6. dan - o onima koji su se vjetom dosjetkom osvetili ili spasili, kraljica je Eliza
7. dan - o enama koje su prevarile mueve, kralj je Diones
8. dan - ale ena sa mukarcima i obratno, kraljica je Laureta
9. dan - slobodna tema, kraljica je Emelija
10 10. dan - o plemenitim postupcima, kralj je Pamfil
Zakljuak
Dekameron je zbirka od 100 pripovjedaka koju je napisao italijanski autor ovani Bokao.
Vjerojatno je zapoeta 1350, a zavrena 1353. godine. To je srednjovjekovni alegorijski rad ije prie
imaju oblike od erotskih od traginih. Teme su ljubavne ili o lukavosti i raznim neslanim alama. Iako je
to veliko umjetniko djelo sa elementima zabavnog karaktera, ipak je to vaan istorijski dokument
ivota u 14. vijeku. Dekameron u prijevodu znai 10 dana.
Svaka pria je proeta porukom da treba uivati u svakom trenutku, kao i kritikom lanog morala. Sve
prie su povezane jednom okvirnom koja govori kako su se sedam djevojaka i tri mladia sklonili od
kuge koja je harala Firencom na oblinjem imanju, gdje su proveli 10 dana tako to je svako ispriao
po jednu priu. Posle svake prie se nalazi podatak kog dana je ispriana pria i koja je bila po redu
toga dana. Bokao je ovu zbirku pripovjedaka posvetio svojoj dragoj Fjameti.
657
Literatura
3. F. ale i M. Zori, Dekameron, Zagreb, 2000. godine.
4. Boccaccio, Giovani, Dekameron (izbor), Zagreb, 2000. godine
5. Grupa autora, itnaka za drugi razred gimnazije, kolska knjiga, Zagreb, 1997.
6. Grupa autora, Dekameron Izvaci iz kritike, Zagreb, 2000. godine.
7. www.lektire.ba/
658
Sadraj
Uvod ------------------------------------------------------------------- 2
O piscu ---------------------------------------------------------------- 4
Knjiga deset dana Dekameron ------------------------------- 5
Zakljuak ------------------------------------------------------------- 9
Literatura ----------------------------------------------------------- 10
Sadraj -------------------------------------------------------------- 11
Sadraj:
I.
II.
III.
IV.
V.
VI.
VII.
VIII.
Renesansni i predrenesansni period.....................................................3

O piscu.................................................................................................4
Tragedija Hamlet..............................................................................6
Tragedijska deavanja..........................................................................8
Temeljna radnja Hamlet....................................................................9
Tragini lik Hamlet..........................................................................10
Likovi u traginom Hamletu...........................................................11
Literatura.............................................................................................12
659
Renesansa
U renesansi dolazi do obnove duhovnih bogatstava antike koja su jedan

milenij bila potiskivana. Izvrena je prestrukturalizacija vrijebnosti.
U renesansi su se pisali teorijski tekstovi ,ali nema posebnog
djela,tj.reprezentativne poetike itavog razdoblja. Stoga je renesansa ostala sva u
tokovima mijenjanja srednjovjekovne misli.
Aristotelova poetika je objavljena 1498.god. na latinskom to je
podijelilo procese prestrukturalizacije miljenja o knjievnosti ima dva dijela
a)predrenesansni
b)renesansni
660
Na duhovnom planu raspada se jedan praksis-logos u Platonizmu i u

platonizam logosa.
Srednjovjekovno jedinstvo praksisa koje je sjedinjavalo
pjesnika,filozofa,teologa,filologa se poinje razdvajati u 13.i14.st.u
predrenesansi,to podsjea na homerska vermena kad se poezija poela odvajati
od religije.
Za predrenesansu karakteristian je platonistiki stav postojanju dvaju
stvarnosti: onosvjetske (metafizike) i ovosvjetske (empirijske).
Tim stavom uspostavit e se ideja o postojanju dvaju istina:
1. dubinska,stvarna
2. povrinska,koja nudi ulima i kojoj je potrebno da se na razne naine
ukraava,ime se bave pjesnitvo,filologija i retorika.
Predstavnici su: Petrarka,Bokao,Skalier i Gvarini koji je tvorac prve
znaajnije genoloke teorije.
Za osnov podjele poezije Gvarini uzima odnos pjesnika prema kazivanju:
1) lirika (pjesnik govori sam)
2) drama (pjesnik puta druge da govore)
3) ep (pjesnik govori sam ,ali puta i druge da govore).
Poetika renesanse nije uspjela da se struktuira u sistem konzistentnih stavova i
nije dala ni jedno znaajnije poetiko djelo.
O piscu:
ekspir je roen 1564. god.u Stratfordu,na Evonu,maloj varoici u srcu
seoske Engleske,kao tree i najstarije muko dijete od osmoro djece Dona
ekspira,malog trgovca i zanatlije i uglednog lana Opinskog vijea i
Marije,roene Arden.Vjerovatno je osnovna znanja stekao u mjesnoj koli,gdje
je bilo dobrih uitelja humanistikih nauka,ali misli se da ovu kolu nije
zavrio,jer je morao pomagati ocu kada su im poslovi krenuli,,niz brdo,,.Krajem
1582.god.,u osamnaestoj godini,oenio se Anom Hatevej,iz oblinjeg zaseoka
oterija,djevojkom osam godina starijom od sebe,sa kojom je imao troje
djece.Kerku Suzanu,i blizance Hamneta i Duditu.Ana je umrla 1623
god.,sedam godina poslije smrti svog mua,a posljednji neposredni potomak
ekspirov,njegova unuka Elizabeta,ki Suzane Dona Hola,umrla je 1670.god.i
ekspirova loza se, na alost ,ugasila.Od roenja blizanaca do 1592.god.postoji
661
praznina u ekspirovoj biografiji,historija ne posjeduje podatke o tome ta se

deavalo toku tih sedam,osam godina.
Meutim,ono to danas znamo i cijenimo jeste da Viljem ekspir vai i
vrijedi za najveeg svjetskog dramatiara,koji se proslavio svojim sonetima,koji
se nazivaju ekspirovskim ili elizabetanskim, s obzirom da se,
Za razliku od standardnog soneta, sastoje iz tri katrena i jednog distiha.
Upe,njegov knjievni rad,obuhvata dvadeset godina,od1592 do1612.god.za
koje je napisao dvije velike narativne poemeVeneru i Adona iz 1593.god.i
Otmicu Lukresije iz 1594,zbirku od 154 soneta,objavljenu 1609.god.,ali
napisanu prije kraja stoljea,i trideset est drama,komedija,historija i
tragedija.Neke od tih drama tampane su vie puta za pjesnikova ivota,a sve
zajedno objavljene su prvi put u tzv.prvom folio izdanju iz 1623 god.zaslugom
dvojice ekspirovih drugova.
Jako su ga cijenili
kao dramskog pisca,ovjeka koji je u svojim dramama znao pokazati i dokazati
koliko su sutinu cjelokupne vrijednosti i izraza. njegova djela izraavala kroz
opu postojanost.
Bio je lan najbolje pozorine
druine u Londonu,suvlasnik pozorita koje je moglo da primi oko dvije hiljade
gledalaca i svakoga je dana odavalo djela pisaca koji su ih napisali.ekspir je u
vidu nagrade stekao lijep imetak i godine,i povukao se u svoj rodni gradi.
U svom rodnom gradiu je ivio jo etiri godine u miru i umro u krugu

svoje porodice u Statfordu u 1616 god. u pedeset i treoj godini ivota.
U vezi sa njegovim djelima danas se ne moe utvrditi taan broj drama koje je
ekspir napisao,ali se pouzdano zna za njegovih 37 drama,koje se obino dijele
u etiri grupe
1. tragedije: ''Hamlet'', ''Romeo i Julija'', ''Magbet'', ''Otelo'', ''julije Cezar'',
''Kralj Lir'' i dr.;
2. romantine drame: ''Oluja'', ''Zimska pria'';
3. komedije: ''San Ivanjske noi'', ''Mletaki trgovac'', ''Komedija
zablude'',
''Na Tri kralja ili kako hoete'' i dr.;
4. historijske drame: ''Henrik IV'',''Henrik VI'',''Riard III'', ''Kralj Don''i
dr
ekspir je najpoznatiji prvenstveno po svojim tragedijama koje se u svakom
Smislu razlikuju od srarogrkih i starorimskih, a jedino ih povezuju izuzetni,jaki
likovi. Naime, ekspir se, za razliku od antikih dramatiara, nije oslanjao na
mitsku pozadinu,ve,prije svega, na poznatu legandarnu historiju ili na
svakodnevnicu.
O EKSPIROVOM ivotu napisana je gomila knjiga ,nagaalo se da su djela
izdana s njegovim imenom zapravo napisao filozof Franc Bacon ili poznati
662
dramatiar Cristofer Marlowe,pa o tome postoje itave teorije koje su se ,osim

toga,pomijeale i isprepetale sa legendama.
Tragedija ''Hamlet''
Tragedija ''Hamlet'' je sigurno najpoznatije djelo svjetske knjievnosti,za
koje postoje vjerodostojne pretpostavke da je napisano 1601.god.,iako se
miljenja historiara knjievnosti u vezi s tim uveliko razilaze.
Pored ovog datuma,kao godina nastanka ''Hamleta'' najee se spominje
naredna 1602.god.,pa bi u tom smislu moda najispravnije bilo rei da je ova
tragedija nastala u prvoj deceniji 17.stoljea.
Pouzdano se zna samo to da je ''Hamlet'' prva drama u sklopu njegove tzv. faze
tragedija,gdje spadaju i nita manje poznate tragedije ''Romeo i Julija'',
''Magbet'', ''Otelo'' i dr.
Bitno je rei i to da ni za jedno njegovo djelo nije pronaen autograf,tj.
originalni primjerak koji je pisan pievom rukom pa su dananje verzije
njihovih drama zapravo nastale usklaivanjem vie razliitih tekstova. Bez
obzira na to,u kranskom svijetu su njegova dramska ostvarenja imala tako
veliki utjecaj da se danas,pored Biblije, smatraju najvanijim duhovnim
dokumentima u vjerskom ivotu.
U tom smislu ''Hamlet'' je ustvari nastao usklaivanjem triju tekstova:
1. Prvi kvart iz 1903.godine;
2. Drugi kvart iz 1604.godine to je najdua verzija ove drame za koju se
663
pretpostavlja da je utemeljena na ekspirovom rukopisu;

3. Prvi folio iz 1623.godine to je pozorina verzija drame koja je nastala
prema Drugom kvartu i aptalakoj knjizi.
____________________________
ekspirova tragedija ''Hamlet'' nastala je u prvoj deceniji 17.stoljea.
ekspirova tragedija Hamlet je kao linost i prije ekspira bio predmet

zanimanja brojnih historiara ,knjievnika i filozofa. Naime, sama legenda o
danskom kraljeviu Hamletu potie jo iz 9. stoljea,a u knjievnom smislu ju je
prvi uobliio poznati danski historiar Sakso Gramatikus jo u 12. stoljeu.
Pretpostavlja se da da se na taj nain ekspir i upoznao sa Hamletovim
ivotom,iako se veoma esto spominje i drama ''Pra-Hamlet'',iji je autor Tomas
Kid,a koja nikad nije objavljena. Neki smatraju da je na ekspira najvei utjecaj
imala upravo ta verzija Hamleta, s obzirom da izmeu te dvije drame postoje
brojne slinosti. To se, prije svega, odnosi na prisustvo lika duha, anra tzv.
osvetnike i poetske drame, ubistvo prije poetka radnje, oklijevanje junaka,
tema osvete i tragine ljubavi i sl.
Hamlet je najslavnije djelo engleske knjievnosti vie nego i jedno drugo
ono je postalo svojina prosvijeenog ovjeanstva.irom svijeta ljudi su ga sa
oduevljenjem gledali i radovali se njegovom ostvarenju.S druge strane vidljiv
je i utjecaj Miela de Montenja,ali i slino sa nekim dramama hrvatskog
renesansnog komediografa Marina Draia.
664
_____________________
O Hamletu se poelo govoriti jos mnogo ranije(u 9.stoljeu) nego je to je objavljen kao djelo.
Tragedijska deavanja
'ekspirova tragedija Hamlet svoj poetak prikazuje tako to glavni junak
tuguje za ubijenim ocem i buni se protiv majine udaje za oevog brata
Klaudija.
HAMLET: O da se to vrsto,prevrsto meso stopi
U jednu rosu skopni,rastvori se!
Protiv ubistva sebe! Boe!Boe!
...Da dotle doe!Dva mjeseca tek mrtav!
Ni tolko.Ni dva!...
...A ona mu je bila odana,
Ko da je glad joj rasla hranjenjem.
Pa ipak tek mjesec...Da mi je ne misliti na to
-Slabosti,tvoje je ime ena!...O boe!Stoka bez razuma pa bi alila due.Ona se udaje za strica mog.za brata oevog....
Javlja mu se oev duh i govogi mu da ga je ubio vlastiti brat i zahtjeva
osvetu. Hamlet mu povjeruje,ali se istovremeno i dvoumi,pa poinje da glumi
ludilo i odbacuje ljubav Ofelije u koju je ludo zaljubljen.
DUH: Ja sam oca tvoga duh
Osuen da neko vreme nou lutam,
A danju u ognju gladujem i ednim...
uj,uj,o uj ako si ikada voleo svog dragog oca...
DUH:...Tako sam rukom bratovljevom,u snu,
Lien ivota,krune,kraljice...
...Uasno,grozno!O najgroznije!!!...
Citat u kojem Hamlet odbacuje ljubav svoje voljene Ofelije :
665
HAMLET:Niste mi trebali verovati.Vrlina se ne moe tako primiti na

vaem starom deblu da mu oduzme sav zadah.-Ja vas nisam voleo.
Zatim Hamlet igrom sluaja ubija njenog oca Polonija, pa i Ofelija zbog
tuge i oaja poini samoubistvo. Nadalje,Klaudije nagovara Polomijevog sina
Laerta na osvetu i organizuje dvoboj izmeu njega i Hamleta,s tim da e otrovati
vrh maa kojim Laetr treba da ubije Hamleta,a za svaki sluaj e i u pehar za
pie staviti otrova. Meutim, u dvoboju njih dvojica zamjenjuju maeve,obojica
bivaju smrtno ranjeni, a Hamletova majka popije otrovno pie. Prije nego umre,
Hamlet ipak ubija Klaudija.
Temeljna radnja ''Hamlet''
U takvu temeljnu radnju koja sadri dosta ubitstava,samoubitstava,spletki

i dvoboja,vjeto su upleteni dojmljivi prizori Hamletove glume ludila,Ofelijinog
stvarnog ludila i strastvenih dijaloga i monologa,naroito onda kada Hamlet
optuuje svoju majku za spletkarenje i buni se protiv njene tako brze udaje za
oevog brata.
Meutim, ogromnu vrijednost u ovoj drami ipak daju monolozi koji esto
imaju univerzalno i simbolino znaenje,pa je tako jedan od najglasovitijih onaj
koji poinje rijeima: ''Biti ili ne biti-pitanje je sad...'' To je istivremeno i
najpoznatija dilema u svjetskoj knjievnosti, koja se i u kolokvijalnom jeziku
upotrebljava u smislu: sad ili nikad uiniti ili ne uiniti i sl.
Meutim, u ovoj dilemi u samoj kompoziciji drame postoje brojna tumaenja,
pa neki tvrde da se to odnosi na pitanje ubiti ili ne ubiti,poiniti samoubistvo ili
ne poiniti,ivjeti ili umrijeti isl.
Tokom itave radnje dominira Hamletov lik pa se moe rei da on ovdje
ima funkciju moralnog gledita, a mnogi knjievni kritiari tvrde da je upravo
on i glavna tema ove tragedije. Pored toga, najee teme koje se spominju
vezane za ovu dramu su: smrt,korupcija,ubistvo,osveta,oklijevanje,razotkrivanje
tajne,odnos izmeu duha i svijeta u kojem taj duh obitava, ali je prisutna i tema
tragine ljubavi.
Tokom itave radnje dominira motiv zloina i kazn, na kojem je ustvari cijela
radnja i zasnovana i koji je kasnije bio dominantan motiv u mnogim velikim
djelima evropske knjievnosti.
666
__________________________
Hamlet je pokuavao ludilom da sprijei osvetu,ali do tragedije je ipak dolo.
Tragini lik ''Hamlet''

''Hamlet je bio predmet zanimanja brojnih knjievnih kritiara, historiara
knjievnosti, psihologa i filozofa,ali se ipak moe rei da je sve te prouavatelje
najvie zanimao Hamletov lik i razlozi njegovog oklijevanja, odnosno vjeruje li
on ili ne vjeruje duhu svog oca.
Prema mekim statistikama, ak svake sedmice nastane barem po jedan
tekst ili studija o ovoj drami.
Glavna veliina djela je upravo u Hamletovom liku,koji je jedan od nekoliko
besmrtnih likova umjetnosti i poezije.Tumaenja Hamleta su raznovrsna,ak i
oprena,jer je on sloen iz mnogih sastojaka. Kao svi ekspirovi tragini junaci,i
on unosi svoju kob,svoju traginu krivicu u svom karakteru,on je kao takav
uman, plemenit,osjeajan,idealist i sanjar,nemoan u svijetu delanja,jer su misao
i umovanje sputali njegovu volju.
To nam daje volju zbuni,
I ini da rae podnosimo zla
Koja su ve,nego da letimo,
Onima drugim,nepoznatim jo.
Tako svest straljivce pravi od svih nas;
I tako prirodnoj boji odluke
Bledilo misli da boleljiv lik
Te preduzea velika i smjela
Otuda krivo okrenu svoj tok,
I gube ime dela.
Tragedijom o Hamletu, kae Kolrid: ekspir je eleo da nam pokae istinu: da
je rad glavna svrha ivota-da se nikakve sposobnosti intelekta, ma koliko sjajne
ne mogu smatrati korisnim, ni drukijim odista nego nedoama, ako nas
odvraaju od delanja, ili ine nam delanje mrskim, i navode nas da mislimo i
premiljamo o delanju, dok vreme ne protekne i vie ne moemo nita valjano
da inimo.
667
Likovi u radnji traginog Hamleta:
Klaudije- danski kralj;

Gertruda- danska kraljica, mati Hamletova;
Hamlet- sin predhodnog, sin dananjeg kralja;
Polonije- veliki doglavnik;
Laert- Polonijev sin;
Horacio- Hamletov priljatelj;
Voltimand
Kornelie
dvorani
Rozenkranc
Gildenstern
Francisko- vojnik;
Rejnaldo-sluga Polonijev;
Duh- od oca Hamleta;
Fortinbras-norveki kraljevi
Radnja se dogaa u Elsinoru.
668
Literatura:
Borivoje Nedi: Hamlet danski kraljevi, Beograd 1964;
Beker, Miroslav: Povijest knjevnih teorija, Zagreb 1979.
Univerzitet u Tuzli
669
Filozofski fakultet
Odsjek : Bosanski jezik i knjievnost
Seminarski rad
Traginost Hamleta u sukobu ivotnih

stradanja
Mentor:Dr. sc. Azra Verlaevi

Melisa Buli
Almira Spahi
670
Studentice:
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK: BOSANSKI JEZIK I KNJIZEVNOST
SEMINARSKI RAD
PREDMET: Knjizevna djela, opusi i poetika II

TEMA: Tragedija William Shakespeare Romeo i Julija
Prof.dr. Azra Verlaevi
Student:Jasmina Kari
Tuzla, juni, 2008.god.
671
I UVOD
I 1. O PISCU
O zivotu Viljema ekspira (roen 1564.god. a umro 1616.god.) najveeg
dramskog pisca, kao i o vremenu nastanka njegovih djela ne postoje dovoljni
ni sigurni podaci. Za ekspira znamo da je najvei engleski i svjetski
dramatiar, roen u Stratfordu, na Evonu, u prilino imunoj graanskoj
porodici i da je gimnaziju pohaao u rodnom mjestu. 1595.god. ekspir je
postao akcionar pozorine trupe LORDA EMBERLEJNA , koja je 1599. god.
izgradila uveno pozorite GLOB. Za ovu trupu koja je kasnije postala
Kraljevska trupa, ekspir je pisao sve svoje drame i povremeno glumio sve do
1610.god. kada se povukao u Stratford gdje je i umro. Osim dvije poeme i
zbirke pjesama (Venera i Adam 1593.god., Otmica Lukrecije 1594.god., Soneti
1609.god. ) ekspir je napisao 36.drama za koje se smatra da su u cjelini
njegove.
Osam
ekspirovih
historijskih
drama ( napisanih
od
1590.-1600.god.)
obuhvataju period engleske historije od Riarda II do Riarda III.

U istom poetnom periodu ekspirovog stvaralatva nastale su i njegove rane
tragedije Romeo i Julija, Julije Cezar, Hamlet, Otelo, Magbet,
razne komedije od kojih su
kao i mnoge
najpoznatije San ljetne noi, Mletaki trgovac,
Kako vam drago, Sve je dobro to se dobro svri, tradikomedije Zimska bajka i
Bura.
Osim drama pisao je i poeme i sonete.
I 2. O TRAGEDIJI
Tragedija je nastala u antiko doba i svoj veliki umjetniki uspon dostigla je
ve u djelima starih grkih tragiara Eshila, Sofokla i Euripida. Na toj klasinoj
672
tradiciji tragedija je obnovljena u renesansi. Tada je na jednoj strani prije svega

u Italiji oponaan Sofoklovski model vrsto komponirane dramske forme, sa
potpunim jedinstvom radnje, mjesta i vremena, a na drugoj strani, naroito u
Engleskoj stvoren je -ne bez utjecaja srednjovjekovnog pozorita- jedan
otvoren dramski oblik u kojem se radnja slobodno odvija u vremenskoj
isprekidanosti i na razliitim mjestima i u kijem se isto tako slobodno mijea
uzvieno sa prostim i patetino sa kominim. Tragedija je u renesansnoj
knjizevnosti ostala ona vrsta drame u kojoj najpopularnije dolazi do izrazaja
ono osjeanje svijeta koje nazivamo tragikim. U tragediji se junaci nalaze u
sukobu sa silama koje su daleko jae od njih, pa je njihovo stradanje
neizbjezno. Zato u tragediji radnja izaziva osjeanje sudbonosnog i kobnog
tako zbivanja, koje ovjeka neminovno vodi u propast.
Radnja drame Romeo i Julija dogaa se u Veroni pod kraj srednjeg vijeka. U
gradu se neprestalnmo sukobljavaju lanovi dvaju najutjecajnijih obitelji
Capulettija i Montacchija, koji su do krvi zavaeni. U toj mrznjom ispunjenoj
atmosferi dogaa se ljubav dvoje mladih : Romea iz obitelji Montecchi i Julije
uz obitelji Capuletti. Uprkos mrznji koja razdvaja njihove obitelji oni se tajno
vjenavaju. Meutim, ve sutradan u jednoj ulinoj svai Romeo je izazvan na
dvoboj i u tom dvoboju je ubio Julijinog roaka, zbog ega je morao pobjei iz
grada. Stvari su se zavrile loe po dvoje zaljubljenih i oni su nali smrt jedno
kraj drugog. Tek nad njihovim mrtvim tijelima veronski knez je uspio izmiriti
njihove obitelji.
Povijest svjetske knjievnosti-Milivoj Solar- str. 135.-136.
I 3.O DJELU ''ROMEO I JULIJA''

Raanje velike mladalake ljubavi u nepovoljnim okolnostima, njen razvitak,
njenu borbu sa tekoama i njen pobjedonosni ali i nesretni svretak, to je
predmet drame Romeo i Julija . Romeova sentimentalna ljubav prema
Rozalini iznijeta je samo da bi se pokazala ogromna razlika izmeu istinske i
sentimentalne ljubavi. Moglo bi se rei da je istinska ljubav glavna linost,
673
sentimentalna ljubav i bezumna mrznja, sporedne linosti, a Romeo, Julija,

Rozalina, Tibolt, Stari Kapulet, Stari Monteki i svi ostali, sredstva kojima se
razni vidovi i mrnje slue za svoju svrhu i svijest. U ekspirovim tragedijama
glavne linosti ne znaju za strah. Njihove volje tee svojim metama kao da u
zivotu nema nikakvih prepreka niemu kao da smrt ne postoji. U Romeu i Juliji
volje glavnih linosti su mlade i tako pune snage da se gue od nje. Bujnost je
njihova glavna osobina i izliva se kroz stotine stihova.
Tibolt samo to ne kaze: Ima li neprijatelja koga ne bih mogao ubiti? A
neprijatelj mu je svaki Monteki, pa i najsmjerniji, Merkucio bi slobodno mogao
rei: Ima li ikoga meu ljudima koji bi se smio namrtiti na mene?
Iz Romeovog svakog postupka vidi se da ivot znai biti zaljubljen, a ne moi
voljeti gore je nego ne ivjeti. ak ni Julija koja nije jo kako treba ni prela
preko praga ivota, a moda ba zato s osmijehom ide u smrt jer nee ivot koji
ne bi bio po njenoj volji. Zato ba najvea ljubav da nailazi na najvee smetnje
i od ljudi i od bogova? Moda zato to blaenstvo od takve ljubavi nije za due
dok ive u tijelu ve za due kad se oslobode tijela. U tragediji Romeo i Julija
nema ne traga od vjere u ivot due poslije smrti, ali radost sa kojom Romeo i
Julija idu u smrt dolazi moda iz nasluivanja velike tajne: da je dua besmrtna
i da se velike tenje ne ostvaruju prije smrti, nego se ostvaruju u ivotu poslije
smrti.
Velika ljubav Romea i Julije u atmosferi velike mrnje koja okruuje njihove
porodice. Romeo i Julija se prije zaljubljenja nisu poznavali, nisu se ak nikada
ni vidjeli, zaljubili su se ne poznajui se. Njihovi roditelji, rodbina, sluge, mrze
se meusobno, bezumno i smrtno. Romeo je zaljubljen u Julijinu roaku
Rozalinu koja ne mari za njega. Luta nou po umi, uzdie, lije suze, izbjegava
drutvo, nikom ne pria o svojoj ljubavi, zatvara se preko dana u svoju
zamraenu sobu. Ipak, njegova ljubav nije prava. To se vidi po onome to se o
njoj govori Benvoliju, koji uspijeva da ga nagovori da objasni svoje udno
ponaanje. Govor Romeov je sentimentalan, kao nekog nedovoljno obdarenog
pjesnika. Ljubav je za Romea dim od uzdisaja vatra koja sija u ljubavnikim
suzama, gorina i slast u isti mah. Oigladno je da Romeo njeguje svoju
674
ljubavnu tugu, razmilja o njoj i govori o njoj s obzirom na umjetniki efekat

koji e uiniti.
Samo to ne kaze: ''Mlad sam i red je da se ljubim, i da procvilim tugu. '' Samo
to ne zapita: '' Zar ne igram sentimentalnog i poetikog ljubavnika po svim
pravilima?''
Pod maskama, Romeo, Merkucio, Benvolio,ulaze u dom krvnog neprijatelja
Kopuleta, na porodinu zabavu. Drski vragolasti mladii hoe da omogue
zaljubljenom Romeu da uporedi Rozalinu sa ostalim ljepoticama, da li se
izlijeio od ljubavi kad vidi da ona nije najljepa zena na svijetu. Romeo ulazi
protiv volje jo pod utiskom nekog sna koji pretskazuje nesreu. Sluti da neto
kobno ima da se desi te noi. Meu igraima opaza neku nepoznatu djevojku.
Ne moze oka skinuti sa nje, ne zna ko je ona: apue:
''ini mi se visi niz obraz noi
kao dragi kamen o uhu Etiopke''
Viljem ekspir- Drame-Romeo i Julija, str. 35.

Zdenko Lei- itanka za srednje kole str. 53.
Romeo joj prilazi kao u snu ; rukom je dodiruje; mijenja nekoliko rijei s njom;
ljubi je; i ona ve zna, kao to zna i on da ih obuzima ljubav od koje lijeka
nema.
Kao da su se njihove due prije vie vijekova znale i voljele i poele se traiti u
ovom zivotu, i ekati jedno drugo i sad su se nale. Na pozornici njihov susret
izaziva suze kod gledalaca, suze pred ednom ljepotom koju ljubav kao vihor
ima da baci u provaliju smrti. Romeo nema namjeru da osramoti dom
neprijatelja svoje porodice. Ne zna koja je to djevojka koju ljubi, kao to ni
Julija ne zna ko je on. Takva ljubav nije doputena na zemlji i sudbina joj
sprema niz prepreka. Romeo doznaje ko je djevojka koja ga je osvojila, a Julija,
ko je mladi koji ju je oarao. Ali to saznanje je prepreka preko koje se odmah
prelazi onako lahko i neobazrivo kao to Romeo preskae preko Julijinog vrta,
da bi iako u smrtnoj opasnosti od Kapuleta, bio u blizini Julije, i moda je vidio.
Samo da je vidi. I vidi je, ona stoji na balkonu i misli o njemu. Ljubav je slijepa
ali i vidovita i dovela ih jedno pred drugo. Romeove rijei su prava poezija, a
675
ne kao rijei koje je buncao o Rozalini. Romeo je sada pravi romantini

ljubavnik. Kako da izrazi ono to osjea, dole na balkonu gleda Juliji, koja ga
ne primjeuje? Kako, ako ne ovim stihovima:
Dve najlepe zvijezde celog neba,
Imajui posla, male njene oi,
Da mesto njih posvetle, dok se vrate.
ta bi bilo kad bi njene oi
Bile tamo, a zvezde u njenoj glavi?
Sjaj njenih obraza postideo bih zvezde,
Kao dan lampe: oi joj na nebu
Kroz vazduni prostor zraile bi tako
Da bi ptice zapevale, misle zora je.
Julijina ljepota rasplamtala je matu Romeovu, i taj plamen se vie ugasiti
nee. Isti takav plamen zahvatio je Julijinu duu. Mui je misao to je Romeo iz
porodice krvnih neprijatelja. Kad joj se Romeo javlja, prva
pomisao je da mu u njenom vrtu prijeti smrtna opasnost od njene porodice.
Romeo strahuje samo od jedne opasnosti, od njene mogue nenaklonosti. Ali
Julija ga ne odbija, svjesna da od ljubavi nema spasa. Ako su mu namjere
asne udae se za njega jo sutra,svoju sreu baciti mu pred noge i za njim
poi u svijet. Sem fra Lavrentija koji ih vjenava idueg dana samo jo Julijina
dadilja zna za njihovu tajnu. Te noi Romeo e kriom ui u Julijinu sobu i
poeti brani zivot. Poslije e se nekako izdejstvovati i blagoslov roditelja. Ali
sudbina sastavlja novu prepreku. Tibalt izaziva Romea na dvoboj da ga kazni
to je ulazio u dom Kapuleta na bal. Merlucio ne moze da snosi uvrede koje
Tibalt upuuje Romeu, koji ne zeli da se bije sa Julijinim roakom. Tibalt
podmuklo ubija Merlucija, Romeo zaboravlja i sebe i Juliju, i ubija Tibalta. Zato
je prognan iz Verone.
Julija o tome nita ne zna, ezne za Romeom oekujui s nestrpljenjem no:
Hodi, noi oh hodi Romeo.
Hodi beli dane u crnoj noi.
Jer e lezati na krilima noi
676
Bjelji neg sneg na leima gavrana.

Hodi blaga noi; a kada umre,
Uzmi ga, u zvezdice ga skri.
I od njega e se nebo prolepati
Da e se svet zeljubiti u no
I nee vie oboavati sunce.4
Vilem ekspir- Drame ''Romeo i julija'' str.58.
4 Vilem ekspir Drame ''Romeo i Julija'' str.108.
II LIKOVI
JULIJA vidimo je najprije kao nevinu djevojku, neprobuene ljubavi, zatim kao
oaranu ljubavlju, otvorenu i iskrenu prema Romeu od prvog trenutka. Ona nije
sentimentalna ve djevojka od mesa i krvi, koja zna da ljubav ima i tjelesnu
stranu. Od roditelja krije svoju ljubav iz dva razloga: zato to su neprijatelji
Montellija, i zato to su odluili da je udaju za Parisa.Ima neeg oajnog u
njenoj brzoj odluci da se tajno vjena ali i to zato to je zaljubljena ljubavlju od
koje se ide u smrt ili pred oltar. Svakako da se nadala da e se situacija
raistiti i da e njeni roditelji morati odobriti brak. Ljubav njena za Romea je
takva da u njemu prestaje gledati ubicu svog dragog roaka, im saznaje da je
Tibalt bio kriv. ta su njeni roditelji drugo i zasluili nego da ih vara? Htjeli su
da se uda protiv svoje volje, postupali su s njom kao da je stvar, a ne ivo bie.
I ona je odvana kao Romeo, i ona pomilja na samoubistvo kao i Romeo.
Treba mnogo odvanosti i ljubavi, pa ispiti otrov od koga e se probuditi u
grobnici. Treba jo vie odvanosti pa se probosti noem. I to kako probosti ne
u izbezumljenosti nego u punoj svijesti sa veselou. Zar da ne bude vesela pri
pomisli da nju i Romea vie nikakva sila ne moe rastaviti. ta je s tim to e
biti mrtva? I onako bi jednog dana umrla. Ovako bar umire u punoj snazi i
bujnosti, poto su okusili od najveeg blaenstva mogueg na zemlji.
Realni su i Romeo i Julija iako ih znamo gotovo iskljuivo kao romantine

ljubavnike.
677
Sluge, dadilje, Merlucio, Benvolio, stari Kapulet izgledaju realniji ali ipak
nisu. Sluge su grube, priglupe ali vjerne.
Milivoj Solar - Povijest svjetske knjievnosti

Vilem ekspir Drame ''Romeo i Julija'' Predgovor
III ZAKLJUAK
U povijesti svjetske drame ekspir je vjerovatno najglasovitiji i

najutjecajniji dramatiar. Njegove se drame uvijek nanovo prikazuju,
prevode, prerauju i pokuavaju osuvremeniti na najrazliitije naine, a da
pri tome nikada ne izgube prepoznatljivost i sugestivnost koja unato
svemu ostaje samo njegova. ekspirove tragedije uveliko se razlikuju od
grkih, jedino ih povezuju izbor likova- izuzetni, jaki karakteri- mo strasti
i neumitnost sudbine. Motivi djelovanja likova uvijek se moraju izravno
objasniti, a bitan je naglasak na njihovom djelovanju i na meusobnom
suprotstavljanju u dijalozima. Sadraj tragedije ini vjeiti sukob izmeu
ovjeka i sudbine, slobode i drutvenih normi, pravde i ljubavi sa
predrasudama. Radnja drame Romeo i Julija dogaa se u Veroni, gradu
vjenih sukoba izmeu porodica Montagi i Kapuleti. Na jednoj strani
Julija, djevojka ve obeana Parisu, a na drugoj Romeo,pripadnik porodice
Montagi. Dovoljan je bio kratkotrajan susret, pa da izmeu njih bukne
ljubav koju ni svijest o dugogodinjem i estokom sukobu izmeu njihovih
porodica, ne spreava da progovore jezikom mladosti, prirode i zanosa. Na
kraju ipak oboje umiru ali u punoj snazi i bujnosti, sretni i zadovoljni to
su okusili najvee blaenstvo mogue na zemlji pravu ljubav.
678
III SADRAJ
I UVOD
2.
I 1. O piscu
I 2. O tagediji
3.
I 3. O djelu
4.
II LIKOVI
8.
II 1.JULIJA
II 2.ROMEO
9.
III ZAKLJUAK
10.
679
680
FILOZOFSKI FAKULTET
SEMINARSKI RAD
PREDMET: KNJIEVNA DJELA, OPUSI, POETIKE II

TEMA: KLASICIZAM
STUDENTI:
MUNEVERA HODI, EMINA OMEROVI
PROFESOR:
dr. sc. AZRA VERLAEVI
KLASICIZAM
681
Klasicizam (lat. Classicus, koji pripada prvom razredu,prvorazredan).Kalsicizam se javlja krajem sedamnaestog
i poetkom osamnaestog stoljea. U tom periodu se znatno promijenio vladajui ukus itatelja, te knjievnici
postupno prihvaaju poetiku ije je geslo saeo Nicolas Boileau u dva stiha svojega ivotnog djela Pjesniko
umijee:
Nek svoj sjaj i vrijednost crpe tek u njemu.397
Boileau se oslanja na tadiciju, osobito Horacijevu poetiku, I zapravo I on zahtijeva svojevrstan povratak na staro
nego to trai bilo kako zamiljenu stvarnu novinu. U skladu s ovom poetikom, klasicizam je uspostavio hijerarhijski
organiziran sistem knjievnih vrsta, u kojem postoji odreeni sklad itmeu tematike, vrste stila I naina izraavanja.
Tako sue p I tragedija visoki stil, a komedija pripada niskom stilu.
Pridjev klasian upotrebljava se za oznaku antikih knjievnosti, zapravo se cijela epoha svaa kao tenja prema
oponaanju antikim uzorima, naroito uzorima rimske knjievnosti. Knjievni razvoj se teko raziumijeva, pa se
uvode pojmovi kao predromantizam, da bi se naglasila epoha izmeu baroka I romantizma.
Problemi s odreenjem cijele epohe nastaju I zato to svojevrsni povratak jasnoi izlaganja, velikim temama I
preglednosti u kompoziciji, prati takav nain miljenja, pa uvelike I svjetonazor kakav je, potaknut osobito uspjesima
prirodnih znanosti, vodio do uvjerenja kako se svi bitni problemi filozofije, umjetnosti, pa I religije, ne samo mogu
nego I moraju rijeiti tako da se oslonimo na pravilnu upotrebu ZRAVOG RAZUMA. Time je knjievnosti postavljen
nov zahtjev, da knjievnost mora pouavati vie nego zabavljati, jer u jedinstvu jednog I drugog, kakvo je zahtijevao
Horacije, lako naglasak zbog ukusa publike prijee na drugo 398
Razlozi da se klasicizam shvati kao posebna epoha mogu se nai u kulturnom utjecaju francuske knjievnosti toga
doba na sve ostale europske knjievnosti, ali I klasicistikoj poetici, koja je svojim racionalizmom, razraenim
uenjem o knievnim konvencijama I o nainima knjievne proizvodnje djelovala i na autore koji se idejno I stilski
dosta razlikuju od pravog klasicizma. Njegova epohalna vanost se moe razumjeti na temelju njegova
suprostavljana s jedne strane baroku, a s druge romantizmu.
Povijest cijele epohe se moe zapoeti s dva najvea pisca klasicistikih tragedija, a to su Pierre Corneille I J ean
Racine.
Corneile je u poetku svog knjievnog rada pisao komedije, ali su tragedeije Medeja, Pompejeva smrt, Cid,
Horacije osigurale corneillu naziv oca klasicistike tragedije i proslavile ga diljem Europe. Cid je, prema
opem miljenju, najuspjelija, ali i reprezentativan primjer cjelokupne knjievnosti epohe.
Fabula Cida temelji se na spomenutom epu Pjesma o Cidu. Karakteristika njegove drame, a ona je zajednika
cijelom klasicizmu, da likovi nisu odreeni ni prostorom niti vremenom, oni su reprezentanti opeljudskih osobina,
osloboeni svega to ih ne bi inilo primjerima temeljnih dilema ljudskog djelovanja, vjeni i nerazrjeivi sukobi
izmeu strasti i dunosti.
Radnja Cida:don rodrigo, sin don Diega, zaljubljen je u Himenu, kerku don Gomeza, anjihovi su oevi u sukobu.
Don Diego, star i nemoan, trai od sina da ga zamijeni u dvoboju s don Gomezom. Time don Rodrigo mora birati
izmeu asti obitelji i ljubavi prema Himeni. Himena je pokuala uiniti sve da sprijei dvoboj, ali joj nije uspjelo.
Unato ljubavi prema Himeni, don Rodrigo odluuje braniti ast i dunost porodice, te u dvoboju ubija Himenina
oca. Himena tada trai osvetu, pa don Sancho, koji je zaljubljen u Himenu odluuje pozvati don Rodriga na
dvoboj,Kralj nije kaznio ni don Diega, ni don Rodriga za ubistvo Himeninog oca.
Naroito je zanimljiv razgovor izmeu Himene i don Rodriga, u kojem joj on nudi da ga ona sama ubije, i
objanjava joj da je morao ubiti njjenog oca kako zbog asti, tako i zbog ljubavi prema njoj: da nije uinio ono to
mu nalae ast, ne bi je bio dostojan.
Nakon to je nastupio napad Maura, u kojem don Rodrigo odlazi u borbu, zarobi dva kralja i tako se proslavi
hrabrou da dobiva poasni naziv Cid (GOSPODAR), a kastiljski mu kralj oprata dvoboj protiv Himenina oca.
Time Himenine dileme nisu razrijeene, ona se i dalje koleba, ali i ona eli da odbrani ast svoje porodice, zahtijeva
397
398
Povijest svjetske knjievnosti 2; klasicizam i prosvjetiteljstvo str.163

Isto,str.164
682
novi dvoboj, iako i dalje ljubi don Rodriga. On se ne eli braniti u dvoboju, jer eli umrijeti zbog patnje koju joj je
nanio. Meutim, mijenja svoju odluku kad sazna da je kralj odluio da se Himena mora udati za pobjednika. Nakon
dvoboja, don Sancho dolazi Himeni sa krvavim maem, ime se ona uasne, mislei da je ubijen don Rodrigo, ali joj
don Sancho objanjava da ga je don Rodrigo potedio i poslao ga s maem Himeni, kojim ga ona mora ubiti, jer e
jedino tako osvetiti oca. Kralj na kraju odluuje da se Himena i don Rodrigo moraju vjenati, ali vjenanje odgaa
tek za godinu dana.
Time tragedija i nije tragedija, ali nema ni nedvojbeno sretan zavretak. Unutarnje dileme glavnih likova nisu
razrijeene itatelju, nego itatelj sam treba da pretpostavi ta se dogodilo nakon godinu dana. S obzirom na
odstupanja naela tragedije, ne moe se rei da je sve usklaeno, ali njena odstupanja uopte nisu odstupanja od duha
kakav je proimao klasicizam. Cid je iz vie razloga ostao tema mnogobrojnih tumaenja, i privlai publiku iz vie
razloga: vrsnoa stiha, nerijeene dileme likova, te unutarnje napetosti.
Unutarnja je drama savjesti podjednako don Rodriga i Himene prikazana tako da to mora potresti i savremenog
gledatelja. Tumaenja se bave razlikom izmeu don Rodrigove odlunosti i Himenina kolebanja, kaja zanimaju
teoretiare sklone problematizaciji knjievnog prikazivanja odnosa meu spolovima i povijesno uvjetovanog
shvaanja osjeajnosti i pasivnosti ene, a razumnou i aktivnou mukarca.
RACINE je drugi veliki klasicistiki tragiar, i njegovo stvaralatvo slijedi sukob i neprestano ga varira u
razliitim situacijama, jedino to on u djelima dobiva i svojevrsnu metafiziku pozadinu kao sukob i dvaju
protuslovnih svjetonazora: uenja takozvanog jansenizma, prema kojem je svijet isprazan, a ovjek po prirodi zao i
nemoan da se popravi bez milosti u biti nedohvatljivog i neshvatljivog Boga s jedne strane i potovanja prema moi
ljubavi, koju se ne moe naprosto negativno odrediti, pa prema tome proizilaze i posljedice za svjetonazor koje se ne
moe zapostaviti, s druge strane.399
Meu najuspjelijim njegovim tragedijama smatraju se Andromaha, Berenika, Ifigenija, Britanik, i posebno
Fedra.
Fedra je tragedija zatvaranja i pokuaja dase bitna pitanja ljudskog ivota rijee kompromisom.Raena je prema
grai Euripidove drame, te istoimene Senekine drame, te i toj tragediji dolazi do izraaja klasicistika tenja za
svojevrsnom obnovom antike, no ujedno s namjerom da se u antikim, veinom mitoloki i povijesno-legendarnim
likovima, prepoznaju uzorci bitnih tipova ponaanja i opeljudskih moralnih dilema.
Racine temeljnu pozornost posveuje karakteru Fedre i njezinim uzaludnim pokuajima da prevlada vlastitu
strastvenu ljubav prema pastorku Hipolitu. Za razliku od Cida Fedra ima zavrenu radnju, iako ni u njoj nisu u
potpunosti ispotovana pravila klasicistike poetike, s tim to likovi ako ne mogu svladati vlastite strasti, onda sami
sebi presuuju. No i racinova fedra je vieznana, pa su mogua razliita tumaenja ponaanja likova: starda li Fedra
zato to prikriva osjeaje i glumi mrnju kada ljubi, ili zato to se uistinu preputa osjeajima, ili pak sve likove vode
podsvjesni poticaji, protiv kojih se oni bore, ali ih ne mogu izbjei.
Svi se kritiari i poovjesniari slaiu oko jednog: Racineovi stihovi vrhunska su dostignua francuske
versifikacije.400
U klasicistikoj poetici komadija nema visok status, pa prema tome se donekle ini neobinim to tri komediografa
ostvaruju djele koja obiljeavaju epohu toliko sklonuuzvienom stilu i dolinosti onoga to se opisuje i prikazuje na
sceni. Razlog tome se navodi u velikim mogunostima kritike drutvenih obiaja i naravi koje se kriju u komediji, a
koje tako uporno zagovara prosvjetiteljstvo. Takvu su kritiku skoro nenadmano uspjeli knjievno izraziti JeanBaptiste Poquelin (Moliere), Carlo Goldonj i Pierre-Augustin Caron de Beaumarchais.
Molieru pri tome svakako pripada izuzetno mjesto. Meu njegovim najuspjelijim komedijama danas se dre
Smijena precioze, kola za ene, Don Juan, Tartuffe, krtac. Prije svega Molier je bio kazalini ovjek.
Poznavao je i donekle slijedio plautovsku tradiciju. Molierove komedije imaju uvijek u sreditu zanimanja
pretjerivanje likova u nekoj sklonosti, koja zatim prerasta u strast i obuzima ih toliko da biva vidljivo kako gube
razum zbog opsjednutosti onime to je eventualno prihvatljivo jedino u razumnoj mjeri. Tako je drama krtac
raena na predloku Plautove komedije, a Don Juan raen na predloku tragedije Tirsa de Molina, dobiva znaajke
komedije: enskar i zavodnik, koji ostavlja svaku enu koju je osvojio i odmah tri za drugom, te time dobiva
elemente simpatinog pobunjenika koji svjesno bira porugu i ironiju prema svemu.
Prema miljenju veine, Molier je najpopularniji francuski pisac u svjetskoj knjievnosti.
399
400
Povijest svjetske knjievnosti 2, str.168

isto,str.169
683
Izuzetno bogat i raznolik knjievni opus u u kojem se isprepleu knjieevne osobitosti klasicizma s filozofijom
prosvjetiteljstva, proet slobodoumljem i vjerom u zdrav razum, ine Voltaira (Francois-Marie Arouet) izrazitim
predstavnikom cjelokupne knjievnosti osamnaestog stoljea. Voltair pripada kulturnom pokretu ije se osobine
najbolje ogledaju u pothvatu izdavanja Enciklopedije. Njegov je utjecaj usporediv s utjecajem Cicerona u rimskoj
knjievnosti, a daleko je nadiao granice Francuske. Bio je nenadmaan kritiar, podjednako tako slavljen i obasut
poastima kao i napadan, zatvaran i prognan u neprestanim obratima sudbine i stalnim svaama s predstavnicima
vladajuih institucija drave i crkve. Bio je i u zatvoru, kao i prognanik u Engleskoj, gost na dvoru Friedricha II u
Njemakoj.
Ostavio je golem opus koji pripada razliitim podrujima i knjievnim anrovima. Od filozofskih djela se cijene
Filozofski rjenik, Filozofska pisma i Rasprava o toleranciji, od epova nacionalna epopeja Henrijada, a od
pedesetak drama naroito Zaire i Merope, od satira Siromani avo, a od romana i pripovjedaka Candide,
Zadig, Naivko.
Prije svega bio je veliki borac perom.Otrom je kritikom napadao sve to mu es inilo nerazumnim: drutveno
ureenje, dravne institucije, religijski dogmatizam, metafiziku koju je smatrao oprenom iskustvu. Branio je prije
svega naelo slobode pojedinca, dostojanstvo ljudske osobe i pravo na slobodu izraavanja. 401
Najee je bio nenadmano ironian, ironija je njemu bla najmilije orue.
Iako nije drao osobito vrijednim romane i pripvijetke, danas es njegov roman Candide dri vrhunskim
dostignuem svjetske knjievnosti.
Puni naslov romana je CANDIDE ILI OPTIMIZAM. Ime naslovnog junaka upuuje na njegove osobine (lat.
candidu iskren, otvoren, ist), a optiimizam upuuje na ironiju poruke, jer je odreen kao pojava kad neko
strastveno tvrdi da je sve dobro, iako mu ide zlo. Voltaire se ruga optimizmu kao svojevrsnom svjetonazoru.
Candide kao cjelina uperen je protiv Leibniza, jednog od najuniverzalnijih duhova; Leibniz smatra da sve sile u
svijetu djeluju spontano, a da meu njima postoji pretpostavljena harmonija, koja ih sve vodi sk istom cilju.On
misli da je sve dobro, iako niko ne moe osporiti da postoji zlo, zlo je samo granica dobra, gdje je bog prisiljen da se
zaustavi u stvaranju. Dok se Voltaire otro rugao Leibnizovu optimizmu, Rousseau ga je naivno branio, a branio ga je
i Victor Hugo.402
U Candidu je sve podreeno ironinom pripovijedanju. U brz ritam izmjene dogaaja upletene su vjeto i kratke,
najee izuzetno kritine i duhovite rasorave o tada prevladavajuim temama: o knjievnim vrijednostima, o etikim
pitanjima, o politici, o dogmatizmu. Ironija je pri tome as svoebuhvatna, as uperena prema pojedinim likovima,
postupcima i dogaajima, as prema svagdanjici.
Candide je za vrijeme pieva ivota imao etrdesetak izdanja, takoer upozorava kako je u toj epohi postupno
dolazilo do veih promjena u anrovskom sitemu
Roman je u Engleskoj postigao uspjeh na razini ostvarenja koja sadre i sve znaajke visoko vrijedne umjetnike
knjievnosti. Dva su pisca u tome smislu od svjetske vanosti :Daniel Defoe i Jonathan Swift.
Daniel je bio novinar, publicist, trgovac i politiar. Dva romana su mu donijela svjetsku slavu ivot i udne i
neviene pustolovine Robinsona Crusoea i Zgode i nezgode glasoviteMoll Flanders.
Roman Robinson Crusoe je stekao slavu i popularnost da se brojnim preradama i opnaanjima oblikovao itav
anr, nazvan robinzonijade. Fabula je tog romana prilino jednostavna: opisuju se pustolovine mladia
Robinsona, koji je arko udio za pustolovinama i nije sluao savjete oca da mirno ivi udobnim graanskim
ivotom. Stil je romana podosta jednostavan , veliki su dijelovi nalik izvjetajima, a upleteni su i opisi Robinsonovih
kriza savjesti s naglaenim moralnim poukama. Upravo es zbog jednostavnosti, zanimljivosti pustolovina i
moralizma dri kao prikladno djelo, ali i kao uzor djeije knjievnosti.
Ali roman sadri i jednu simboliku dimenziju, on je novina u oblikovanju roman, zbog toga to u pustolovnu
fabulu uvodi temu obinog ovjeka, ali taj ovjek kada ostane sam mora proi sve faze koje je prolo ovjeanstvo
u borbi s prirodom od lova do pravljenaj orua, preko poljoprivrede do obrta.
401
402
Povijest svjetske knjievnosti 2, str.173

Voltaire, Candidi, str.96
684
Drugi roman je Putovanje u nekoliko udaljenih zemalja svijeta. Napisao Lemuel Gulliver, najprije kirurg, a zatim
kapetan na vie brodova. Iako se dri prikladnim za knjievnou za djecu, on nadilazi okvire zanimljive i pone
prie.
Gulliverova putovanja su otra i sveopa satira. Fabula je znatno sloenija, jer premda je sve isprepleteno u
jedinstven niz pustolovina, roman zapravo ima etiri samostalna dijela.
Gulliver najpriej dolazi u zemlju patuljaka, zatim u zemlju divova, pa na lebdei otok nastanjen udnim
uenjacima, i na kraju u zemlju gdje ive razumni konji, a ljudi su postali ivotinje. Njegova ironija i satira se tako
sveobuhvatno mogu usporeivati s Aristofanovim Pticama ili Rabelaisovim Gargantua i Pantagruel. Swiftu se
donekle pripisuje i mrzovoljni pesimizam, ali je on samo pisao komini roman, isprepleten elementima pustolovnog
romanai fantastine proze.
Vrhunske komine romane pisao je i Henry Fielding, mada on vie slijedi tradiciju pikarskog roman, pa i
Cervantesa. Njegova djela tako imaju vru fabulu i strogom integracijom ispripovijedanog zacrtavaju pravac u
kojem e se kasnije oblikovati osobito roman realizma.
Drugaiji tip kominog roman ostvaruje Laurence Sterne u djelu ivot i miljenja Tristrama Shadyja.
Teoretiari su najvie proslavili taj roman jer im je posluio kao primjer analize tehnike romana. Stern svjesno i
namjerno kri sve ustaljene konvencije u dotadanjem pisanju romana, pa ak i konvencije vremena onih koji su mu
prethodili.
ZAKLJUAK
U epohi klasicizma, osobito u kasnijem razdoblju, roman postupno zamjenjuje ep i tragediju u smislu vrhunskih
knjievnih ostvarenja. Dok ga je klasicizam u skladu s naelima svoje poetike drao niom knjievnom vrstom,
osobito mu prosvjetiteljstvo daje veu vanost, jer njegov prozni obuhvat cjeline i velike mogunosti uvoenja
komentara odgovaraju neelima razumske kritike analize drutvenog ivota, pri emu se moe lako ouvati
moralizam i naelo dolinosti. Ukus se oito do kraja sedamnasetog i poetka osamnaesto stoljea postupno
mijenjao, pa su najvei pisci sve vie naputali zamisao o strogim pravilima u knjievnosti.
Tijekom te knjievne epohe, kako se moglo i zapaziti, zapoine mnogo toga to e tek u kasnijim epohama razviti,
a u nekim se vrhunskim djelima ve nazire epohalni preokret cjelokupne knjievnosti koji e donijeti romantizam.
Klasina se knjievna tehnika proirila cijelom Europom.
685
LITERATURA:
1..Lei, Zdenko, Teortije knjievnosti, Sarajevo 2005.
2.Povijest svjetske knjievnosti 2, Zagreb 2003.
3. Solar, Milivoj, Teorija knjieevnosti, Zagreb 2001.
4.Voltaire, Candide, Zadig, sarajevo 2004.
FILOZOFSKI FAKULTET
SEMINARSKI RAD
PREDMET: Knjievna djela, opusi, poetike II
TEMA: Knjievne epohe- Barok
686
MENTOR:
dr sc. Azra Verlaevi
STUDENT:
Maida Mehii
UVOD
Naziv barok izvodi se danas uglavnom iz panjolske rijei barrueco, odnosno portugalske barooco, koje znae
nepravilan, neobraen biser. To doziva primisli na sjaj i na oblik, a barok je doista prva velika knjievna epoha
koju povjesniari knjievnosti pokuavaju odrediti koje bi bile svojstvene iskljuivo nainu umjetnikog
oblikovanja. to je barok shvaen kao velika knjievna epoha zasluan je njemaki teoretiar
likovnih
umjetnosti Heinrich Wolfflin, koji je poetkom 20. stoljea usporeivao djela likovnih umjetnosti i ustvrdio kako
se neovisno o motivima i temama moe primjetiti da umjetnici razliitih razdoblja naprosto vide svijet na
razliite naine, pa ga tako i u svojim djelima razliito opisuju, prikazuju i oblikuju. Donekle je paradoksalno to
Wolfflin nije imao u vidu epohe, nego je govorio jedino o stilovima, ak je, tovie, drao da se barokni i
renesansni stil mogu razabrati i razlikovati potpuno izvan povijesno uvjetovanih razdoblja. Kada se radi o
baroku, opreka prema renesansi i tu moe biti polazite ali i neke zajednike nove osobenosti, koje bi pripadale
jedino i iskljuivo knjievnosti epohe baroka, mnogo je tee na zadovoljavajui nain odrediti. U epohi baroka
nastavlja se proces decentralizacije evropskih knjievnosti, zapoet u renesansi, pa mnoge nacionalne
knjievnosti razmjenjuju knjievna iskustva i njeguju meunarodne stilove, knjievne vrste i oblike, usavrivi
vjetinu knjievnog oblikovanja na svojim vlastitim jezicima.
687
1.
O BAROKU
U povijesti knjievnosti, dodue, rano je zapaeno da otprilike u esnaestom i najveem dijelu sedamnasetog
stoljea dolazi do veih promjena u dominirajuem svjetonazoru, u ukusu i u nainu knjievnog oblikovanja.
Renesansnu svjetovnost kao da zamjenjuje neka nova duhovnost, renesansnu racionalnost sklonost prema
iracionalnom,
a renesansnu tenju za jasnoom izraza i tematikom koja je izravno bliska svagdanjici
zamjenjuje sklonost prema nejasnom, tajnovitom, pa i mistinom, to se sa svagdanjicom moe povezati jedino
sloenim alegorijskim tumaenjima. Ne tako davno, povjesniari knjievnosti bijahu skloni baroknu
prekomjernost izraza, naprosto shvatiti kao kvarenje i izroivanje velanstvene knjievnosti renesanse.
Barok je tako zapoeo kao gotovo pogrdan naziv, da bi ga tek tokom druge polovine dvadesetoga stoljea
teoretiari i povjesniari prihvatili kao vrijednosno neutralnu oznaku. Spor oko baroka i renesanse, meutim,
jedino pokazuje kako nije dobro izricati vrijednosne ocjene cjelokupnih epoha: I renesansa i barok podjednako
su vrijedne epohe, a jedino prouavanje kao njihovih razlika tako i slinosti moe pokazati u kojoj se mjeri one
mogu i zasebno zadovoljavajue opisati. Uzmemo li epohu baroka vrlo uvjetno, svjesni da se njene znaajke, ak
i kada su shvaene neodreeno i vrlo uopeno ne pojavljuju istovremeno u razliitim zemljama pa se esto
govori i o razlici izmeu baroka sjevernih, protestantskih zemalja i baroka junih, katolikih drava. Na razini
iskljuivo stila i knjievnog oblikovanja primjeene su opet iste ili vrlo sline pojave, koje su, meutim, u
razliitim nacionalnim knjievnostima dobile razliita imena. Sve ih je ipak dosta lahko svesti na zajedniki
nazivnik.Najznaajniji svjetski predstavnici baroka su: italijanski pjesnik Torquato Tasso(1544-1595), koji se
smatra jednim od utemeljitelja knjievnog baroka, italijanski pjesnik Giovanni Battista Marino (1569-1625),
prema ijem imenu je stvoren naziv marinizam, jedan od najveih panjolskih pjesnika Luis de Gongora y
Argote (1561-1627), veliki panjolski dramatiari Lope Felix de Vega Carpio (1562-1635), Tirso de Molina
(1584-1648) i Pedro Calderon de al Barca (1600-1681), takoer u hrvatskoj knjievnosti veliki dramatiar Ivan
Gunduli (1589-1638).
2.
MANIRIZAM
688
Sve pojave u periodu baroka ujedinjuje neko pretjerano naglaavanje stila i izraza, koje koje da zanemaruje
tematiku i ono to bismo mogli nazvati temaljnom problematikom ljudskog ivota. U Itliji i panjolskoj takve
su pojave nazvane prema piscima: marinizam prema Marinu i gongorizam prema Gongori, u Engleskoj
euphuism prema jednoj pripovjesti, Euphues, Johna Lylyja, a u Francuskoj precioznost, prema nadimku
dama koje je Moliere ismijao u komedji Smijene precioze (Les precieuses redicules). Danas se uglavnom dri da
se sve mogu okupiti zajednikim pojmom i nazivom manirizam. Odnos izmeu manirizma i baroka ostao je
otvoreno pitanje o znanosti o knjievnosti. Povjesniari knjievnosti bijahu najprije manirizam shvatiti kao
razdoblje koje nastupa nakon renesanse; obino se govorilo o kraju esnaestog i poetkom sedamnaestog
stoljea. To bi razdoblje, onda, postupno prelo u barok, koji bi obuhvaao uglavnom sedamnaesto stoljee.
Kasnije, meutim, manirizam je sve vie prouavan kao izvan vremenski pojam stila, pa su mnogi teoretiari
upozoravali kako se neka vrsta opreke izmeu sklonosti prema klasicizmu, to e rei jasnoi i razumljivosti s
jedne strane, a nejasnoi te sklonosti prema onome to je neobino, izoblieno i zbog toga nestvarno s druge
strane. Pri tome se ak zakljuivalo kako se autonomni razvitak umjetnosti u cjelini kree od svojevrsne
sklonosti prema naglaavanju tematike i oponaanju zbilje do sklonosti prema naglaavanju iskljuivo stilskih
vrijednosti izraza i neobinog, pa ak i protuslovnog odnosa prem,a zbilji, da bi nakon pretjerivanja u jednom
pravcu nastupilo opet pretjerivanje. U povijesti knjievnosti doista mogu pratiti i takve promjene kakve
pripadaju naprosto zakonitostima razvitka svake institucije, pa tako i institucije knjievnosti, no podjednako tako
nema sumnje pa u povijest knjievnosti na promjene djeluju i vanjski faktori, od opih okolnosti drutvenog
ivota i cjelokupne kulture do na onaj ili ovaj nain, manje ili vie, izraenog pritiska politike, religije ili
ideologije403. Talijanski pjesnik Giovanni Battista Marino je ako ne zaetnik, a ono najizrazitiji predstavnik
cjelokupnog onog stila koji se naziva manirizmom, a koji e postepeno zahvatiti gotovo sve evropske
knjievnosti i koji se uglavnom dri jednim od temeljnih obiljeja cjelokupne knjievne epohe baroka. Temeljna
je namjera, da izraz postane svrhom sam sebi i da potpuno prevladava nad onim to bismo mogli nazvati
sadrajem. Tema Marinu nije bila vana, njega zanimaju stilski efekti a poenta je reena u stihu koji poinje:
Cilj je pjesnikov zauditi.
3.
TORQUATO TASSO (1544- 1595)
tTorquato Tasso je italijanski pjesnik roen 11. III . 1544. u Sorrentu, a umro je 25. IV .
1595 godine u Rimu. Rano je upoznao lutalaki ivot prognanika. Boravi neko vrijeme
na dvoru u Urbinu, a studira u Bologni i Padovi. Kardinal Luigi de Este dovodi ga u
Ferraru ( 1565. ) gdje prelazi u slubu vojvode Alfonsa II, i tu provodi najbolje godine.
Pjesnik bez djetinjstva, obitelji i zaviaja, upoznaje i tamnu stranu dvorskog ivota, dok
se nad Italijom nadvila polit, kriza, suton renesansnih ideala i strah to ga je donijela
protureformacija. Tek to je zavrio Osloboeni Jeruzalem ( 1575. ) pokazuje znakove
duevne poremeenosti. Maniju proganjanja, uivanje u vlastitoj patnji, neprimjereni
vjerski zanos, koji ga tjera da se sam optuuje pred Inkvizicijom. Zatoen, bjei u Sorrento. Poto mu je
doputen povratak u Ferraru, vraa, ali je ubrzo zatoen u tvravi sv. Ane, gdje tamnuje godinu. U trenucima
403
Danas uglavnom preovladava miljenje kako bi marinizam valjalo shvatiti u smislu nekog tipa stila koji u
velikoj mjeri prevladava u epohi baroka ili barem ini jednu njezinu bitnu osobenost.
689
lucidnosti pie dirljiva pisma i nova djela. Osloboen 1586. luta Italijom i konano se smiruje u Rimu. Ve za
ivota nastala je legenda o pjesniku progonjenom zbog ljubavi prema vojvodinoj sestri Eleonori, a grob mu je
ubrzo postao stjecitem pjesnikih hodoaa 404. Pisao je mnogo, slijedei gotovo sve knjievne vrste. Od
njegovih djela uzorna su mu Aminta
( 1586. ), religiozni spjev
405
( 1573.) pastirska igra u stihovima, tragedija Kralj Torrismondo
Monte Oliveto, Sama Francisa privatna zbirka ( 1588. ) , te spjev Sedam dana
stvaranja svijeta ( 1594. ). Ali od svih njegovih djela najglasovitiji mu je epski spjev Osloboeni Jeruzalem.
4.
O DJELU OSLOBOENI JERUZALEM
Osloboeni Jeruzalem je najglasovitiji epski spjev Tarquata Tassa, pa ak i najvrijednije djelo baroknog
stvaralatva. Ovo djelo je nastalo 1575. godine. To je barokni ep koji je napisan u 22 pjevanja. Jedna je osnovna
radnja sa brojnim epizodama. Strofa je sastavljena od osam stihova, odnosno stanca ili ottava rima. Neki u epu
prepoznaju maniristike elemente. Tassova prokupacija u spjevu bili su elementi preuzeti od njegovih uzora, a to
su Homer i Vergilije, jer kroz djelo nailazimo na smjenu stvarnih i fantastinih dogaaja ( kao kod samog
Vergilija ). On je htio dati Italiji modernu epopeju utemeljenu na vjeri i kranstvu, odnosno na jedinstvu to ga
je aktualizirala borba s islamom. Tema epa je Prvi kriarski rat kojom Tasso naglaava potrebu ujedinjena
krana. Ep prikazuje borbu kranskih vitezova oko Jeruzalema s predstavnicima muslimanskog svijeta.
Sukobljene strane predstavljaju dakle dva svijeta: kranski i muslimanski, a simbol su za sukob dobra i zla.
Poetsko teite djela je ipak na intimnim autobiografskim dramama. Naravi, npr. kontrastu strasti i dunosti
( Armida i Rinaldo ),na motivu ljubavi i smrti koju vitez zadaje voljenoj ( Tancredi i Clorinda ) ili skrovitih,
neuslianih osjeaja ( Erminia ), na doivljaju krajolika i noi, bijega u pastoralnu idilu, na opisima dvoboja,
bitaka, nonih okraja.
4 . 1. FABULA DJELA
Pria, utemeljena na povijesno-religioznoj temi, obogaena je elementima fantastike. U tok borbe upliu se
nebeske i paklene sile. Paklene sile upuuju Armidu, istonjaku arobnicu, u kranski tabor s namjerom da
zavede kranske vitezove i zavadi ih. Armida u tome uspijeva. Meu kranskim vitezovima dolazi do krvavog
obrauna. Glavni junak Rinaldo ubija norvekog kraljevia i naputa tabor. Krani ne mogu osvojiti Jeruzalem
jer ih u tome sprjeavaju arolije. Poboni Gotfred u snu saznaje da je Bog odredio Rinalda kao spasitelja
kriarske vojske. Meutim, Rinaldo je zarobljen draima arobnice Armide koja ga je arobnom muzikom i
mirisima namamila u amac u kojem je zaspao. Ona boravi s njim na Sretnim otocima koji se nalaze nasred
jedva pristupna mora. Po Gotfredovu nareenju dva viteza oslobaaju Rinalda i on se vraa u tabor. Svladavi
404
Tasso je najprije bio rtvom zahtjeva da se umjetnost podvrgne cenzuri crkve i utilitarnoj poetici, no bio je
dobrovoljna rtva , jer je i sam htio zadovoljiti moralistike cenzore, iako svjestan da u sebi nosi dvojstvo
hedonistike batine renesanse i stroge protureformacijske religioznosti.
405
spjev mu je ostao nedovren, a bio je religioznog karaktera.
690
sve zapreke, oslobaaju grad. Za vrijeme muslimanskog poraza Rinaldo uhvati Armidu, pokrsti je i oeni se
njome.
ZAKLJUAK
Barok kao knjievna epoha traje od kraja 16. do polovine 18 stoljea. Naziv barok potie od portugalske rijei
BAROCCO, odnosno panjolske rijei BARRUECO to znai biser nepravilnog oblika.Glavne osobine baroka
su: kienost, razigrana duhovitost, neobina metaforika, mnotvo epiteta, kontrasta, a nastao je kao reakcija je na
renesansu. U epohi baroka se poasebno istie onaj poseban stil koji se naziva manirizmom, a koji e
postepeno zahvatiti gotovo sve evropske knjievnosti i koji se uglavnom dri jednim od temeljnih obiljeja
cjelokupne knjievne epohe baroka.A ta temeljna namjera je, da izraz postane svrhom sam sebi i da potpuno
prevladava nad onim to bismo mogli nazvati sadrajem. Najvie se uvrstio u europskim katolikim zemljama
(panjolskoj, Italiji, Francuska,..) Najznaajniji predstavnici baroka su: Torquato Tasso(1544-1595), italijanski
pjesnik Giovanni Battista Marino (1569-1625), panjolski pjesnik Luis de Gongora y Argote (1561-1627), veliki
panjolski dramatiari Lope Felix de Vega Carpio (1562-1635), Tirso de Molina (1584-1648) i Pedro Calderon
de al Barca (1600-1681), takoer u hrvatskoj knjievnosti veliki dramatiar Ivan Gunduli (1589-1638). Tasso
kao jedan od utemeljivaa baroka sudei po knjievnim historiarima i kritiarima je najvei barokni pjesnik. Sa
epom Osloboeni Jeruzalem obiljeio
je baroknu epohu. Kako se u njegovom djelu susreu lirska i
melodramska poetika, barokna religioznost i rafinirani maniristiki izraz, Kristovi vitezovi i gotovo enstvena
senzibilnost mnogih likova, nije ni udo da se njegovo djelo proglasilo kao popularno, jer je bilo blisko i uenom
i pukom itatelju. A bilo je i inspiracija mnogim kasnijim piscima, pa ak i slikarima.
LITERATURA
1.
691
2.
UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET
SEMINARSKI RAD
TEMA: Guliverova putovanja
Mentor:
Dr.sc. Azra Verlaevi
Studenti:
Nihada Osmi
Sanela Avdi
692
Biljeka o piscu
Jonathan Swift rodio se 1667.godine u Dablinu, glavnom gradu Irske, kamo je

njegov otac u potrazi za poslom doselio iz Engleske nekoliko godina prije
Swiftova roenja. Roditelji su mu bili veoma siromani, pa se kolovao od krtih
darova raznih roaka i tako ve veoma rano osjetio ponienja i odricanja kojima
su bila izloena sva sposobna i talentirana djeca niih drutvenih slojeva.
Pisati je ve poeo kao ak, no pravim stvaralakim radom poinje se baviti u
vrijeme kad postaje osobni tajnik engleskog velikaa i dravnika Williama
Templama u iju je obranu i napisao svoju prvu satiru. Poslije Swift sudjeluje u
politikim borbama te pie niz pamfleta i satira na politiku, religiju i politike
stranke koje su se tada meusobno borile i izmjenjivale na vlasti.
Kad je Swift uzeo pero u ruke da se nekomu naruga - odjeknuo bi smijeh irom
zemlje. Godine 1726., kad je Swiftu bilo ve pedeset i devet godina, izdao je
svoje najljepe i najslavnije djelo Guliverova putovanja k raznim narodima u
svijetu. Posljednje godine svog ivota proveo je veoma alosno.
Razoaran u ivotu jer nije doekao ostvarenje svojih snova i naela, za koje se
borio, sam, gluh i bolestan, Swift je umro 1745. u 78. godini.
Na njegovu se grobu nalazi natpis koji je sam sastavio: Proi, putnie, i ako
moe, ugledaj se na revnovg pobornika slobode!
693
Swiftovo satiriko remek- djelo Guliverova putovanja
Swiftovo satiriko remek djelo Guliverova putovanja objavljeno je 1726.

godine pod naslovom Putovanja u nekoliko dalekih zemalja svijeta. U svakoj
od etiri knjige tog romana glavni junak Lemuel Guliver, koji se predstavlja
kao pisac, kree na putovanje morem, ali se zbog brodoloma ili neke druge
nezgode mora iskrcati na kopno gdje upoznaje neke udne zemlje. U Prvoj
knjizi to je Liliput, kamo ga je more poslije brodoloma onesvijetenog izbacilo
na obalu: idueg jutra probudio se kao vrsto svezani zatoenik patuljastih
Liliputanaca. On nekako uspije da odobrovolji male, ali uobraene i u svojim
oima vrlo vane Liliputance i njihovog samoljubivog i despotskog cara, pa ga
oni najzad oslobode406. Lemuel Gulliver najprije je bio poznat kao kirurg, a zatim
kapetan na vie brodova dri se prikladnom knjievnou za djecu (osobito u
skraenim izdanjima), dok zapravo nadilazi okvire zanimljive i poune prie.
Swift je inae autor i glasovitih satirinih alegorija, Pria o buretu i Bitka knjiga
no svjetsku je slavu ipak stekao jedino Guliverovim putovanjima, koja su
postala jednom od najpoznatijih svjetskih knjiga.
Fabula je znatno sloenija, jer premda je sve isprepleteno u jedinstven niz
pustolovina, roman ima zapravo etiri dosta samostalna dijela. U svakom se
opisuje po jedno putovanje: Guliver najprije dolazi u zemlju patuljaka, zatim u
zemlju divova, pa na lebdei otok nastanjen udnim uenjacima i na kraju u
zemlju gdje ive razumni konji, a ljudi su postali ivotinje. Osobito su pri tome
uspjelo opisana dva prva putovanja, odnosno zemlje patuljaka i divova. Takav
jednostavan okret perspektive pripovjedaa, naime, u kojem je on jednom div, a
drugi put siuan, omoguuje izvanredne satirine efekte. Posve mali ljudi,
Liliputanci ije je ime, zahvaljujui popularnosti romana, ulo u svagdanji
govor najprije ga zarobe, a zatim ga i prihvauju, opisi njegovih pustolovina i
zbivanja na liliputanskom dvoru omoguuje Swiftu da se ruga spletkarenju,
tatinama i ratovima koje pokreu politiku i zbivanja, a da se ona, im okrenemo
perspektivu, pokazuje beznaajnima, besmislenima i u svakom pogledu zapravo
siunima. A kada je opet u zemlju divova sam Guliver siuan, okree se
potpuno cijeli sustav vrijednosti, pa on sada zapaa kako moe biti mjesto
pojedinca u njemu nadmonim strukturama vlasti. Uenjaci na lebdeem
otoku, opet, slue Swiftu da ismije cjelokupnu tadanju znanost, u kojoj
prevladava beskorisna, pa esto i besmislena metafizika, ili pak podjednako
besmislena istraivanja. Zavrni obrat, kada su konji ljudi, pa prema tome ljudi
zapravo konji, radikalnom promjenom perspektive upozorava se vrlo uspjelo na
406
itanka za drugi razred gimnazije- Zdenko Lei,Sarajevo Publishing,Sarajevo,2003.
694
relativnost uvjerenja kako je ovjeanstvo nae potpuno izuzetno u prirodi.

Swift se vjeto koristi poznatim sredstvima ironije i satire:407
preuveliava, poigrava se u ustaljenim znaenjima, mijenja perspektive
pripovjedaa, pa ak i zapravo stalno ponavljanje s varijacijama uvijek istu
temeljnu misao:
ljudi bi morali shvatiti da je s drugog motrita veina njihovih postupaka
naprosto smijena. Njegova ironija i satira tako su do te mjere sveobuhvatne da
se mogu usporeivati s Aristofanovim Pticama ili Rabelaisovim Gargantuom i
Pantagruelom. Na neki nain, moe se rei, cijelo se ovjeanstvo sa svim
svojim institucijama i vjerovanjima pokazuje kao pretjerano uvjereno da sve
moe mjeriti mjerilo svojih uvijek odve uskih i uvjek parcijalnih mjerila. Zbog
toga se ponekad Swiftu pripisuje i donekle mrzovoljni pesimizam, no takva
ocjena daje preveliko znaenje neemu poput svjetonazora. A Swift je ipak pisao
samo komini roman, isprepleten elementima pustolovnog romana i fantastine
proze. Njegovu vrsnou tako se ne smije traiti u idejama, nego jedino u moi
takve fikcije kakva nam omoguuje da svijet i ivot vidimo i u dimenziji koja
je svagdanjici uglavnom skrivena.408
407
Satira- (lat.satura-mjeavina,smjesa),kjievno djelo u kojem se ismijavaju drutvene i politike pojave i

pojedinci iz ivotne zbilje odreene sredine; Sva moja lektira; Prof.dr.Muhidin Danko, mr.Mirsad Kuni
408
Povijest svjetske knjievnosti, 1-7, Zagreb, 1974-1982.
695
Gulliver
Otac mu je imao malo seosko imanje, a Gulliver mu je bio jedan od pet sinova.
Sa 14 godina poslao ga je u Cambridge gdje se kolovao, bavio se znanou.
Ono malo to je Gulliver dobijao od oca troio je na bavljenje raznim
znanostima.
Citat:
Otac mi je imao malu farmu u Nottinghamshireu 409, a ja sam mu bio trei od pet
sinova. Kad mi je bilo 14 godina, poslao me u Cambridge 410 gdje sam se bavio
znanostima. Premd sam dobivao veoma oskudnu opskrbinu, moje je uzdravanje
bilo preskupo za njegov mali imetak, pa su me dali na nauk gospodinu Jamesu
Batesu...411
Liliputanci
Vrlo su majuni, visoki oko est palaca, a biljke i druge stvari nisu im nimalo
vie od ljudi. Imaju izotren vid, ali nevide na daljinu. Gulivera se vrlo dojmilo
nekoliko stvari koje nije vidio golim okom. Kad su ga bili uhvatili, evo ta je
zapazio:
Citat:
Uini mi se da je to ovjek srednjh godina i vii od one trojice to ga prate.
Kako su stanovnici te zemlje visoki neto manje od est palaca, u istom su
takvom razmjeru i sve druge ivotinje i biljke. Priroda je Liliputancima ugodila
oi da im sve stvari budu zgodne za vid, ali ne vide na daljinu. Vidio sam i kako
mlada dama udijeva nevidljivu svilu u nevidljivu iglu.412
Hram
Vrlo je star i smatra se najveom graevinom u kraljevini. Tu su Gulivera strpali
na neko vrijeme dok ga nisu pustili:
Citat:
Velika vrata prema sjeveru bila su oko etiri stope iroka...Na prozor s lijeve
strane prikovao je kraljevski kova dvadeset i jedan lanac, nalik na lance koje se
o Evropi vjeaju enski satovi.413
409
Nottinghamshire-(it.Notingemir) pokrajina u Engleskoj

Cambridge(it.Kembrid) sveuilini grad u Engleskoj
411
Str.9. Putovanje u Liliput, I glava
412
413
410
696
Mildendo
Mildendo je prijestolnica Liliputanaca, u kojoj se nalazi careva palaa. Grad je
opasan zidinama oko dvije do tri stope i do jedanaest palaca irokima. Na
razmaku svakih deset stopa nalaze se tornjevi. Ima vie glavnih ulica od kojih je
Guliver najmanje dvije mogao prekoraiti jednim korakom. Prozori su bili
zgusnuti, naikani liliputancima te je izgledalo poput najnaseljenijeg mjesta na
zemlji.
Citat:
Ceste u tom gradu iroke su oko pet stopa, to je dovoljno da se po njima moe
savim sigurno voziti u koiji. Zgrade i ulice u koje nisam mogao stupiti bile su
vrlo male, iroke oko dvanaest do osamnaest palaca. U grad se moe smjestiti
pet stotina tisua ljudi: kue su na katove, a duani i ostale trgovine obilno su
opskrbljeni. Careva palaa bila je usred grada okruena zidom. Vanjsko je
dvorite toliko veliko da obuhvaa i jo dva druga dvorita. U unutarnjem su
dvoritu kraljevske odaje koje sam jako elio vidjeti, ali sam razabrao da je to
izvanredno teko jer su velika vrata iz jednog kuta u drugi samo osamnaest
palaca visoka i sedam palaca iroka.414
Lik pravde
Pravda se prikazuje sa est oiju,dva oka sprijeda,dva straga, i jo jedno oko na
svakoj strani glave. Time se, liliputancima,oznauje opreznost, s otvorenom
vreom zlata u desnij ruci i s maem i ljijevoj ruci kao znak kako je voljnija da
nagrauje nego kanjava.
Nasukavanje u Liliput dne 5. studenog, kad u onim krajevima

poinje ljeto, u gustoj magli opazi kormilar
hrid na pedeset seanja od broda; ali je vjetar
bio tako jak da nas je natjerao ravno na nju, i
brod nam se razbije. Nas estorica spustimo
amac i uspijemo nekako da se otisnemo od
broda i od hridine.415
Krajolik kod starog hrama Kraj oko mene uinio mi se samim

vrtom, a ograene njive, ponajvie po
edrdeset etvornih stopa, nalikuju na same
cvjetne lijehe.Te su njive izmijeane
sa umama od pol stanga, a najvie je
drvee, koliko sam mogao rasuditi,
414
415
Str.39, Putovanje u Liliput, IV glava,

Str.11, Putovanje u Liliput, I glava
697
visoko sedam stopa. 416

Jedna njihova igra Ima jo jedna zabava, koja se prikazuje jedino pred
carem i caricom i ministrom predsjednikom, u osobitim
zgodama.Car polae na stol tri tanka svilena konca, duga
est palaca;jedan je modar,drugi crven,trei zelen.Ti se
konci odreuju za nagrade onma koje car izvoli
odlikovati osobiitm znakom svoje milosti. Ceremonija se
izvrava u sveanoj dvorani njegova velianstva, gdje se
kandidati moraju podvri ispitu o svojoj vjetini, koja je
posve drugaija nego preanja, i takva da ni izdaleka
slinu nisam vidio ni u kojoj drugoj zemlji u novom
ili starom svijetu.417
Careva palaa Vanjsko je dvorite etvorina od etrdeset stopa te

obuhvaa dva druga dvorita: u unutarnjem su
dvoritu kraljevske odaje,koje sam jako elio da vidim
ali sam saznao da je to teko,jer su zgrade u tom prostoru
visoke najvie pet stopa, pa ih nebi mogao prekoraiti,a da
ih ne otetim,premda su zidovi graeni od klesna kamena
etiri palaca debeli.418
ovjek po imenu Guliver brodskom nesreom dolazi u Liliput zemlju patuljaka.

Tamo ga zarobljavaju i odvode u njihov grad. On ui njihov jezik i Liliputanci
spremaju ugovor s pravilima kojih se Guliver mora pridravati da bi ga
oslobodili. Dali su mu jesti i piti, a on je obeao da nita nee uiniti.
Priznaje, esto ga je snalazila napast, dok su mu gore dolje hodali po tijelu,
da zgrabi prvu etrdesetoricu i tresne s njima o pod..., ali ga je pekla savjest jer
je vrlo poten i dri do svojih obeanja. Lilipitanci su dobro postupali s njim i
dali mu slobodu. Postavili su mu uvjete za slobodu, a on ih je potpisao s velikm
veseljem. Poto je vrlo volio itati i uiti, a dobro je i pamtio, brzo je nauio
liliputanski. Njegovu dosjetljivost pokazao je kad je uspio ugasiti poar
mokraom. Vedra su bila premala da bi liliputanci uspjeli ugasiti poar, a
Guliver se jednostavno pomokrio. Njegova dobrota i potenje nije dobro
prolo jer je kraljeva pohlepa rasla te je htio vie. Pomagao je liliputancima u
ratovanju s blefuanima ( ukrao im ratne brodove), a kralj je htio potpunu
pobjedu na to Guliver nije pristao jer je pravedan i ne eli se mijeati u
416

Str.33. Putovanje u Liliput, III glava
418
Str.40. Putovanje u Liliput,IV glava
417
698
politike probleme dvaju drava. Nakon osuenja saznajemo da se ak i u njemu

moe pojaviti strah od malih ljudi, pa bjei u Blefuscu od kuda se vraa doma.
Ovim djelom upoznajemo pomorca Gulivera koji se suoava s nesvakidanjom

situacijom. Guliver doivljava brodolom i zavri na udnovatnom otoku, na
kojem ga oekuju pustolovine. Mislim da je tom priom Jonathan Swift na
satirian nain iznio svoje miljenje o Engleskoj i njezinoj politici. Fantastina
pria o pomorcu Guliveru i njegovim pustolovinama posluila je ujedno i kao
okvir u kojem je dao svoju kritiku cjelokupnog engleskog ivota. Skladnost toga
dvostrukog smisla Guliverovih putovanja osigurala je tome djelu besmrtnu
vrijednost, a Jonahtana Swifta uinila je jednim od najpoznatijih i najslavnijih
svjetskih pisaca. Djelo je vrlo zanimljivo, dri nas u stalnoj neizvjesnosti, puna
je zbivanja, ali po meni ima previe opisa, isto tako bih eljela rei da je u djelu
mjestimice problem to da pisac spominje neke stvari, pa kae da e o njima
poslije govoriti i to dovodi u zbrku. Najuzbudljiviji dio knjige po mom miljenju
je kada izbije poar. Guliver tada iskazuje svoju domiljenost. Jako je dobro
opisan i vidi se koliko je pisac truda uloio u tekst.
699
Sadraj
Biljeka o piscu.................................................................
Swiftovo stiriko remek- djelo.............................................
Opisi likova, gradova i graevina .......................................
Karakterizacija.....................................................................
Zakljuak ............................................................................
700
Literatura
1. itanka za drugi razred gimnazije Zdenko Lei

Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2003.
2. itanka za etvrti razred gimnazije Vedad Spahi
3. Povijest svjetske knjievnosti, 1-7, Zagreb, 1974 1982.
4. Guliverova putovanja Jonahtan Swift, Prosveta Beograd
5. Sva moja lektira prof.dr. Muhidin Danko, mr. Mirsad Kuni
FILOZOFSKI FAKULTET
701
SEMINARSKI RAD IZ POETIKE II

TEMA: Tematska slinost Rasinovih tragedija sa tragedijama Sofokla i Euripida
Profesor:
Dr.sc.Azra Verlaevi
Studenti:
Selma Mahmutovi
Merima Mehi
UVOD:
Osvrnemo li se na povijesni tok knjievnosti, od njenih samih poetaka do danas, nemogue je da ne
primjetimo kako su knjievni pravci, koji su se smjenjivali, bivali u nekoj vrsti oprenih odnosa. Naime,
svaki novi pravac oznaavao je neku vrstu negiranja poetike i tehne predhodnog pravca. Novi pravac sa
sobom je donosio novo vienje svijeta, novije tehne pisanja, drugaije teme. Kroz povijest knjievnosti
smjenjivale su se dvije vrste poetike, a to su poetika tehne i entuzijastika poetika, koje su takoe bile
702
oprene. Poetici tehne ili Platonovoj poetici svijet se sastoji od dvije stvarnosti: stvarnosti ideja i
stvarnosti odnosatih ideja u objektima sa kojima se svakodnevno susreemo. Prema tome umjetnici lau i
obmanjuju, jer oni u svojim djelima daju sliku o slici tj.sliku stvarnosti koja je i sama slika u odnosu na
svijet ideja koji je jedini stvoren . On takoe smatra da se pjesnitvo moe nauiti. Nasuprot njemu
Aristotel smatra da umjetnici nisu oni koji kopiraju stvarnost, nego oni stvaraju kao to stvara priroda.
Sama smjena ovih poetika kroz pravce oznaavala je potpuni zaokret i veliko razlikovanje meu tim
pravcima. Takoe veliki uticaj ima crkva, koja ponekad potpuno dominira nekim pravcima, kao to je
sluaj sa srednjim vijekom. Nasuprot crkvi nalazi se ovjek i svjetovno koji su okupacija npr.humanizma
i renesanse. Jo su mnogi manji uticaji na knjievnost uinili da se ona vremenom i kroz pravce mijenja i
razlikuje. Ipak, neke teme; knjievni oblici opstojali su bez obzira na vrijeme i ove smjene knjievnih
pravaca. Knjievnici su se uvijek ugledali na neke svoje dalje predhodnike i onda i kada su nastojali da
naprave zaokret od onoga to su radili njihovi blii predhodnici ili savremenici.Neki knjievni pravci su
oznaavali upravo povratak ka neemu starom kao to je to npr.sluaj sa klasicizmom.Klasicizam se javio
u 17.st. I oznaio je reakciju na dinamian i razigran stil baroka. Naziv je dobio upravo po tome to se
umjetnici ponovo okreu klasici, starogrkoj i rimskoj umjetnosti. Gotovo sve klasicistike ideje o
knjievnosti javile su se u vrijeme grke i rimske antike i prema tome klasicizam oznaava jednu vrstu
reaktualizacije starih ideja. Znai klasicisti se ugledaju na antike uzore u pogledu tema i siea. Od
knjievnih vrsta dominantna je tragedija kao i u antici.U ovom seminarskom radu emo govoriti upravo o
tom ugledanju slavnog francuskog knjievnika an Rasina na antike uzore, naruito na Euripida, ijih
tema je stvarao u klasicistikom duhu, svoje slavne tragedije.
O tragediji i traginom:
Grka tragedija
Buduci da cemo govoriti o tematskoj slicnosti tragedija dva razliita vremenska razdoblja, o njihovim
slinostima i razlikama, o strukturnom ureenju tj. o tome u kojoj mjeri je tragedija napredovala,ta je
izmijenjeno i usavrseno, a sta je ostalo isto,potrebno je da se upoznamo sa nekim osnovnim podatcima o
tragediji. U slijedeem pregledu emo se upoznati sa pojmom tragedije kao knjievne vrste, sa njenim
nastankom i razvojem,te sa velikanima tragedije koji su zasluni za njen napredak I zahvaljujui kojima
se tragedija stoljeima nakon njih ponovo obrauje ostaje omiljenom knjievnom vrstom.
Dakle, tragedija je nastala u 6.st., a svoj veliki umjetniki uspon dostigla je u djelima starih grkih
tragiara: Ashila, Sofokla i Euripida. Naime, iz Aristotelove Poetike 419 (4. st. p.n.e), saznajemo da je
postala iz improviziranog poetka ditiramba. Ditiramb je bila strastvena pjesma koju je u ast Dionizu uz
pratnju tragiko-frigijske frule pjevao hor i uz to plesao. U vezi sa Dionizovim kultom razvila se u Ateni
do savrenstva posve orginalna helenska tvorevina-antika drama u sva tri oblika:
satirska drama, tragedija I komedija.
419
Aristotelova Poetika je djelo posveeno knjievnim problemima-O pjesnikom umijeu.

U sredinji i naj najiscrpniji dijelu Aristotel obrauje bit i znaenje tragedije.
703
U ovom seminarskom radu koji slijedi posvetit emo se jednom od ova tri oblika helenske tvorevine i to
tragediji. Rije tragikos u vezi je sa rijei tragos to znai jarac, pa s tim u vezi tragedija znai pjesma
jarca. Razvoj grke tragedije tekao je od ditiramba, preko satirske drame do konanog oblika tragedije.
Ocem grke tragedije smatra se Eshil, najstariji od tri velikana grke tragine poezije. Napisao je
dvadesetak tragedija od kojih je sauvano samo sedam. Njegova najizrazitija osobina je bila obuzetost
mitom, tj. obradom mitskih pria, pomou kojih oblikuje novu knjievnu vrstu. On crpi grau za svoje
tragedije iz pria o bogovima i herojima. Stvaralaki geniji velike snage Eshil otkriva putem likova svojih
tragedija, povijesni sadraj antikog razdoblja. Predmet njegovih tragedije je takoe i ljudska sudbina
nad kojom lebde srea i nesrea.
U tragediji se junaci nalaze u sukobu sa silama koje su daleko jae od njih, pa je njihovo stradanje
neizbjeno. Zato u tragediji radnja izaziva osjeanje sudbonosnog i kobnog toka zbivanja, koji ovjeka
neminovno vodi u propast.
Ukoliko su junaci uzvieniji utoliko je i njihova propast stranija. Poto se u tragediji prikazuje
neminovnost ovjeije sudbine i nerazrijeivost njegovih sukoba sa svijetom ili sa samim sobom, onda se
na osnovu takvog prikaza ivota rauja u nama sliena i mjeovita osjeanja: strah pred onim to ovjeka
moe zadesiti u ivotu, saaljenje meu ljudima koji zasluuju bolji ivot, a bezizlazno srljaju u propast,
strahopotovanje prema veliini njihove patnje. Uistinu, tragika slika svijeta, koja je na tako potpun
nain izraena u velikim tragedijama, izaziva kod itatelja, najdublji i najsloeniji estetski doivljaj,
doivljaj katarze420, kako ga je nazvao grki filozof Aristotel. On kae da pjesnitvo tragedije ne treba
osuivati sto izaziva strah jer time pjesnitvo vri veoma plemenitu dunost.421 Stil Eshilovih tragedija je
metaforian, uzvien i dostojanstven, a pjesniki tj:lirski jezik pun zanosa, patosa, stilskih figura i zvunih
efekata. Radnja drame je prilino oskudna, patetina, epski pravolinijska bez dramskih elemenata,
koncentrirana oko jedne situacije ili dogaaja. On je usavrio dramsku tehniku i uveo drugog glumca na
scenu, te time pojaao dramski element tragedije jer je proirio dijalog na raun horskih pjesama. Likovi
su vrlo jednostavni, dati u nekoliko grubih poteza sugestivno I snano. Temeljna problematika koju Eshil
razdvaja u prikazivanju ljudske sudbine i patnje, sastoje se u tanom utvrivanju odnosa izmeu krivnje i
kazne, izmeu boanske osvete i slobodne ljudske volje. Veliki je pjesnik do posljednjeg asa vodio
religioznu, moralnu i politiku bitku za ideale koji su mu bili dragi kao pjesniku koji se ponosio to je bio
sudionok u velikoj pobjedi svog naroda na bojnom polju. Nesveani stil i slaba dramatinost u poreenju
sa Sofoklovim I Euripidovim djelima uinili su ga ve pri kraju 5. st., pomalo arhainim. Zato su ga I u
kasnije vrijeme itali manje od Sofokla I Euripida.Bitno je poznavati cinjenice o Eshilu koje smo
predhodno naveli, upravo zbog toga to je on jako bitan za poetke tragedije. U nastavku slijedi prikaz
njegova dva nasljedika tj.Sofokla i Euripida koji su tragediju doveli na vii stupanj razvijenosti i koje
dovodimo u vezu sa ak Rasinom, tragiarem koji dolazi mnogo vijekova kasnije, u knjievnom pravcu
nazvanom klasicizam.
Sofoklo I Euripid:
420
421
Katarza-vrsta proicenja tj oienje afekata saljenjem i strahom

Poetika Aristotel
704
Sofoklo: je reformisao tragediju u tom smislu da je uveo treeg glumca i poveao hor sa dvanaest na
petnaest inova. Donekle je umanjio ulogu hora, a naglasio je dramsku radnju i dijaloge. Te je upravo
time grka tragedija dobila one osobine zbog kojih je postala uzor velikog dijela svjetskog dramskog
stvaralatva: preglednu i jasnu kompoziciju, napetost koja postepeno raste do tragikog razrijeenja,
dijaloko suprostavljanje likova koji zastupaju suprotne misaone stavove I koji potiu suprostavljeni
osjeaj, te dojam da se sve zbiva prema nekoj unutarnjoj logici koju lake moemo osjetiti nego to je
moemo razumski obrazloiti. Sa aspekta povijesti knjievnosti najvanije je to je Sofokle razvio dramu
kao knjievnu vrstu do stupnja u kojem je ona, prema rijeima Aristotela, prvog i najvanijeg teoretiara
drame, postigla savrene oblike. Sofokle je oblikovao do kraja zasebnu knjievnu vrstu u kojoj likovi
govore i djeluju na pozornici. Sledea vana novina bilo je sastavljanje trilogija, u kojima ja svaka
tragedija inila zasebnu cjelinu, te nije morala biti svojim sadrajem ni u kakvoj vezi sa druge dvije. U
centar svojih drama postavio je ovjeka I njegovu slobodnu volju za razliku od dotanjih drama, gdje su
voljom i sudbinom ljudi upravljali iskljuivo bogovi. Sofoklove drame se odlikuju jasnoom dramske
kompozicije; radnja sad raste, sad se usporava dok ne stigne do prekretnice, a nakon omanjeg
zakanjenja nastupa katastrofa koja naglo dovodi do konanog raspleta. Svi njegovi likovi slini su
meusobno, svi su obuzeti jednom strau, nepoputaju ni pred kakvom nesreom. Junaci trpe i
velikoduno podnose svoju nesreu iako su nevine. Da bi to jae istakao glavnog junaka suprostavljeno
lice suprotna karaktera. Osobitu panju posveuje enama. Da je svjesno idealizirao svoje likove pokazuje
Aristotel u svojoj Poetici gdje kae: Sofoklo ree da on prikazuje ljude kakvi treba da budu, a Euripid
kakvi jesu.422 . Jezik njegovih drama je lijep, dikcija jasna, lahka i gipka. Njegove najpoznatije tragedije
su: Antogona, Kralj Edip, Elektra, koje su preureivane i u novijoj evropskoj knjievnosti. Uz Euripida
Sofokle je mnogo uticao na razvoj italijanske drame.
Euripid: je trei od velike trojice grkih tragiara. On koristi mitoloku gra, ali ipak on najvie
pozornosti posveuje onome to se damas naziva psihologija likova, te je on zaetnik kasnije tzv.
psiholoke drame.. Prvenstveno ga zanima duevna borba osoba koje razdiru suprostavljenje strasti i koji
stradaju od ruke sudbine. Opisuje osjeanja koja postepeno prerastaju u strasti, pa likovi ne mogu vie
njima vladati. Euripid nas uvodi u duevnu borbu ovjeka s tolikom tragikom i slobodom kakve poslije
nisu dostignute. Aristotel ga je ocijenio najtraginijim od svih pjesnika. Euripid je u svojim dramam
zahvatio problematiku koju je tadanji drutveni razvoj nametao: pitanje religije i morala, problem ene,
braka i porodice, politike i socijalne probleme, ratne strahote, borbu za mir itd. Osobito ga zanimaju
enski likovi, ali ene u njegovim dramama ba i nisu opisana u tako svijetlim tonovima. Razoarenje,
tuga i strast koju potiu osjeaji nikada nije bezrazlona i nikada ne izvire samo iz ljudske slabosti ili
sklonosti prema zlu. Jezik drame je jednostavan i lijep , a stil prividno jasan. Euripid je postao uzor
mlaoj tragediji, oponaali su ga i prevodili rimski tragiari, posebno Seneka, putem kojeg su ga upoznali
i preraivali najprije u Italiji za vrijeme renesanse, te kasnije u Njemakoj gdje se ugledaju na njega ili
ga prerauju Geothe, Schiler I drugi, a u Francuskoj Rasin I Kornej.
422
Poetika Aristotel-djelo najglasovitijeg grkog filozofa koje govori o pjesnikom umijeu, te posebno i
veoma opirno obrauje tragediju.
705
Kroz ovaj pregled vidimo razvoj tragedije od njenih poetaka, tj. od vremena Eshila, kada je bila samo
prerada mitskih pria bez razvijenih elemenata savremene drame, te kako se usavravala preko Sofokla i
Euripida zahvaljujui kojima je dobila oblik koji je obuhvatao potpuno razraenu cjelinu sa mnotvom
likova, osjecanjima koja su iznoena bez imalo ustruavanja i koja su uveliko bila uzrok traginog ishoda
drame. Likovi vie nisu samo lutke na koncu kojima upravljaju vie sile tj. bogovi kojima su oni
podreeni. Lik u tragediji postaje osoba koja spletom okolnosti i svojim nekontrolisanim strastima zapada
u tragine situacije. Sada su sve vie iznoena psiholoka stanja likova to dovodi do pojave tzv psiholoke
drame. Eshilov I Sofoklov trend pisanja drama nastavio se sa manjim izmjenam i u narednim
vremenima, te su njihove drame postale materjial za obradu mnogim kasnijim dramskim pisacima. Za
nas je posebno zanimljiv francuski pisac an Rasin iz vremena klasicizma koji je na svoj nain obradio
glasovite tragedije ovih velikana, a to su Fedra,Ifigenija i Andromaha.
Ove tragedije Rasin je obradio u klasicicstikom duhu, u formi tzv. Klasicistike tragedije. To su drame
zatvorene i vrste klasicistike forme, zasnovane vie na rijei nego na radnji, linosti samo govore, a o
dogaajima koji su se dogodili izvan scene saznaje se iz njihovih monologa. Drama potuje tri jedinstva:
jedinstvo radnje, (bez epizoda, paralelnih zapleta i viestrukih sukoba), jedinstvo mjesta, (tj.radnja se od
poetka do kraja odvija na jednom mjestu), jedinstvo vremena, (koje podrazumijeva trajanje radnje u
najkraem periodu od jednog dana). Zbog ta tri jedinstva klasicistika drama predstavlja vrstu
zatvorenu strukturu koja je koncentrisana na jedan sredinji sukob u koji je ukljuen mali broj linosti; u
njoj se izlae jasna misao I jasna moralana poruka.
706
EURIPID I RASIN
Tematska slinosti I strukturne razlike antike I klasicistike tragedije
Kao to smo ve napomenuli klasicizam karakteriziraju dvije osnovne odlike, a to su racionalno
oblikovanje i saveena forma, te ugledanje na antike uzore i to kako u pogledu pjesnikih vrsta i
oblika tako i u pogledu tema i siea. to se tie ove prve osobine, klasicisti su je ispotovali u tom
pogledu to su se pridravali strogo odreenih pravila. Kada je rije o tragediji to je neminovno
pravilo tri jedinstva.
Ugledanje na antike uzore se vidi u dominiranju tragedije kao vrhunski vrijedne knjievne vrste i
crpljenje tematike iz mitskih pria. Tako je npr.an Rasin u svojim tragedijama obraivao iste prie
koje u svojim tragedijama obraivali Eshil i Sofokle. Uzimamo za primjer Eshilovog Hipolita i
Rasinovu Fedru. Naime, u ovim tragedijama je opisana ista mitska pria o Fedri drugoj eni
kralja Tezeja. Euripid je uradio dvije redakcie ove mitske prie. U prvoj redakcioji Hipolita
Euripid daje psiholoku sliku patoloke strasti, koja mui Fedru koja je zaljubljena u svog posinka
Hipolita tj.sina svog mua Tezeja iz prvog braka. U ovoj verziji Hipolita Fedra iskazuje svom
posinku svoju ogromnu ljubav i strast, te gotovo da zapada u ludilo od ljubavi i silnih uzaludnih
pokuaja da joj ljubav bude uzvraena. Ova drama biva loe prihvaena od strane publike koja je
ocjenjuje nemoealnom jer Fedra zaokupljena ljubavlju ne strepi ni od ega, ni od kakvih drutvenih
normi i nema nikakvih moralnih predrasuda, to je u Euripidovo vrijeme bilo neprihvatljivo. Nakon
ovoga takorei neuspjeha, Euripod ponovno modificira ovu tragediju. On sada Fedrine ljubavne
muke predstavlja u daleko veem i jaem tonu nego u prvom dijelu. Sada prikazuje Fedru kao
osobu koja nastoji obuzdati svoju strast i kako vodi stranu bitku sa tim probuenim mahnitim
osjeajima u sebi . Meutim, Fedra i dalje nema jaku moralnu snagu koja bi sasjekla u korijenu to
nedopustivo osjeanje. Ona je slaba, kolebljiva i zavisna od tueg uticaja. Ipak, za razliku od prve
verzije ona ima osjeaj stida i dostojanstva, pa vodi rauna o svom ugledu i ugledu Tezejevog doma.
To se najbolje vidi u drugaijem obratu tragedije kada Fedra da bi sauvala svoj dobar glas, klevee
pred smrt svog posinka. Tako se Fedra zavodnica, iz prve, izgubljene tragedije, pretvorila u Fedru
rtvu. itajui ovu tragediju ini nam se da je pjesnikova panja u veoj mjeri okrenuta Hipolitu.
Naime, i sama tragedija se zove po njemu, ali nakon itanja djela uviamo da je kljuni lik zapravo
Fedra. Hipolit je samo obrazac orginalnog ivota posve razliitog od opeg i ustaljenog naina. On s
prezirom odbija Fedru, odbija ono seksualno koje se nalazi u ljudskoj naravi, s nevjerovatnom
ravnodunou. On ne podlijee pred nagonom i strasti, nego se okree istoi i djevianstvu
tj.askezi. Prema tome su Fedra i Hipolit dva potpuno oprena lika.
Ovom tragedijom nametnut je seksualni problem koji od tada biva sve vie prisutan u knjievnosti.
Ono po emu je Euripid najpoznatiji u svjetskoj knjievnosti jeste njegovo nastojanje da svoje likove
uini to ljudskijima, to pristupanijim i to strastvenijim. Zato se nije ustruavao ni preformulirati
redoslijed dogaaja u opepoznatoj mitolokoj tragediji, i to sve u svrhu stvaranja okoline bliske
obinom ovjeku. Temeljno pitanje Euripidovih drama nisu ostavljena boanskim biima,
karakterno i moralno istim, ve pravim ljudima, od krvi i mesa, sa svojim problemima i manama.
Drugi sauvani Euripidov Hipolit posluio je kao graa za Rsinovu Fedru, jednu od najboljih
tragedija francuskog klasicizma. Jednako kao i Euripid i Rasin tei da se u antikim, veinom
mitoloki i povjesno-legendarnim likovima prepoznaju uzorci bitnih tipova ponaanja i opeljudskih
moralnih dilemma. Za razliku od Euripida Rasin temeljnu pozornost posveuje karakteru Fedre i
njezinim uzaludnim pokuajima da prevlada vlastitu bezumnu ljubav. Sie je ostao isti s tim to
Rasin za glavnu junakinju uzima Fedru te tako I naziva svoju tragediju. Prema zakonima klasicizma
Rasin pie ovu tragediju u strogo odreenoj formi: u pet inova sa potivanjem sva tri jedinstva
(jedinstvo radnje, mjesta i vremena) sa uzvienim govorom junaka, u pravilnim dvanaesterakim
rimovanim stihovima. Ovim je ispotovao jednu vanu odliku klasicizmu, a upotpunio je
klasicistiku formu uvodei sukob razuma i strasti,kao sredinju temu. Naime, klasicizan je u
Francuskoj bio u skladu sa dominatnim filozofskim uenjem toga doba tzv.racionalizmom. To znai
da su oni smatrali da je razum i razumsko, te racionalno miljenje glavni instrument spoznaje i da se
pomou njega mogu otkriti univerzalni, vjeni i nepromjenljivi zakon istine, morala i ljepote.
Ono to je suprostavljeno razumu i to rastrzava ovjeka od njegovog samog postanka tj. jo od
Adama i Eve jeste strast. Strast tjera ovjeka da radi mnogo nepromiljene postupke zbog kojih
ponekad i zaali. Razum je ta snaga u nama koja kontrolie i sputava strasti I jedino je bitno koja od
ove dvije sile ima prevlast,koja je jaa I koja upravlja nama. Upravo jedna takva krvava bitka vodi
se u Fedri;ona ne moe savladati svoje strasti uprkos snanoj volji da potuje moralne zakone. Ove
dvije struje se smijenjuju u Fedr, tako da ona nikada ne moe u potpunosti ostati na jednoj strani.
Prvo je Fedra krila svoju ljubav prema Hipolitu, pa je ak i glumila da ga mrzi kako bi ga njezin
mu Tezej udaljio iz njene blizine, ali kada do nje dolazi vijest da joj je mu poginuo u ratu ona
poklekne. Fedra otkriva svoja osjeanja Hipolitu ali sa stidom koji predstavlja uticaj razuma. Tezej
biva zaprepaten tim priznanjem, te odbija Fedru , a u meuvremenu se saznaje da je vijest o
Tezejevoj smrti bila lana te se Fedra nespremna i uz to jako povrijeena morala suoit e sa svojim
muem.
U Fedri ponovo proradi ono razumsko te ona radi svoje samoodbrane optuuje Hipolita da ju je
pokuao zavesti. Ova informacija silno rasrdi Tezeja koji proklinje svog sina. Osjeanja ne miruju u
Fedri te ona pokuava umilostiviti svog mua i spasiti Hipolitu ivot, ali kada saznaje da ju je Hipolit
odbacio zbog druge ene obuzima je ljubomora i bijes. Sve se zavrava tako to Hipolit gine, a Fedra
nemona da se pomiri sa tim i sa svim to je u navalama strasti i ljubomore ped kojima je bila
nemona uinila. Pije otrov i pred smrt priznaje Tezeju svoj grijeh. Iz ovog svega vidimo da je ova
tragedija ljubavno-psiholoka.
Rasin je psiholog koji slika ljude velikih strasti i vjerno prikazuje njihovu duevnu borbu i
stradanje. Fedra je neka vrsta podvojene linosti, ona u isto vrijeme umije I a razmilja racionalno,
svjesna je svojih pogreaka, ali nije u stanju da njima upravlja. To npr.najprije vidimo u dijeli kada
iskazuje Hipolitu ljubav:
HIPOLIT: O, bozi, to sam uo ! Ta drite na pameti,
Taj Tezej mi je otac ! S njim brak vas vee sveti.
FEDRA:to mislite ? Po emu da zaboravljam te stvari?
Za svoje dostojanstvo da Fedra malo mari ?423
Iz ovog kratkog isjeka njihovog dijaloga uviamo Ferdinu svjesanost situacije u kojoj se nalazi I
ludosti koju cini,ona zna da to njoj ide na tetu. Fedra ima dostojanstvo ali neo veoma jako u njoj
tjera je da gazi preko njega. Iako Hipolit misli da je ona zaluena i da ne razmilja o njegovom ocu i
njihovom braku, da je bestidnica koja nema nimalo dostojanstva i morala, Fedra to usutini nije, ona
duboko u sebi ali zbog ovakvog razvoja situacije. Iz ovog sveg uviamo da je tragedija kao
dramska vrsta u modernoj knjievnosti znatno izmijenila svoj karakter. Ona se u velikoj mjeri
izjednaila sa dramom u kojoj su junaci postali obini ljudi i izgubili onaj uzvieni status koji su
imali u tragediji. Meutim to ne znai da u modernoj knjievnosti ne dolazi do izraaja tragiko
osjeanje svijeta. Kao to i vidimo ono je sada podjednako izraeno. Na kraju moemo zakljuiti da
je slinost izmeu Hipolita i Fedre u jednakom tematskom okviru, tj sieu koji je nastao iz
mitske prie. Sledea slinost je u tome sto obojica tragiara rade na psiholokom prikazu lika s tim
da je kod Rasina ta osobina daleko izrazenija i dovedena na daleko vei stupan nego je to sluaj kod
Euripida. Ono po emu se razlikuju jeste forma ili oblik tragedije; dok Rasinova tragedija ima tano
ureenu strukturu po klasicistikim normama koje su se morale potivati, forma Euripidovog
Hipolita je daleko slobodnija, to je posljedica tog sto je nastala u nekom drugom vremenu sa
daleko jednostavnijim i oskudnijim oblikom. Takoer kada je rije o jeziku i tu postoje primijetne
razlike, jezik antike tragedije je svakodnevni govor tadanjeg ovjeka dok klasicistika tragedija
zahtijeva uzvieniji i inferiorniji govor.
Po slinom konceptu je Rasin obradio i druge Euripidove drame kao to su Ifigenija i Andromaha.
423
Fedra an Rasin Iiin, 5. scena prijevod Tomislav Prpi
ZAKLJUAK:
Na kraju napravimo li kratak prikaz ovog seminarskog rada uviamo da se poeci antike
knjievnosti nalaze jo u 4.st. p.n.e u njenom klasinom dobu. U tom periodu djeluju i velikani
tragedije Eshil, Sofokl i Euripid. Klasicizam se javlja mnogo stoljea kasnije, ali bez obzira na
ogromnu vremensku razliki klasicisti de ugledaju na svoje klasine uzore.
Okrenemoli se samoj temi ovoga izlaganja primjeujemo da je sam naziv tematska slinost
Rasinovbih tragedija, sa trageijama Sofokla i Eurupida, gotova pa u potpunosti opravdan. To smo
pokuali prikazati uporeivajui paralelno tokove tragedija ovih velikih tragiara. Pa smo tako doli
do zakljuka da je radnja izmeu Eshilovog Hipolita, i Rasinove Fedre, zaista slina. Meutim,
iako su nastala jedna od druge, dakle Fedra od Hipolita one su ipak u jednoj velikoj razlici. I pored
ovoga Fedra je na svoj nain orginalna i nama itaocima mnogo blia nego Eshilova.
LITERATURA:
1.
Povjest svjetske knjievnosti KNjIGA 2 - Milivoj Sironi-Damir Salopek GRKA

knjievnost
2.
Povjest svjetske knjievnosti Milivoje Solar
3.
Povjest antike knjievnosti M. Tronski
4.
itanka za 2. razred gimnazije Zdenko Lei
SADRAJ:
UVOD ... 2
O TRAGEDIJI I TRAGINOM
Grka tragedija .. 3
SOFOKLO I EURIPID
Sofoklo. 5
Euripid..6
EURIPID I RASIN
Tematske slinosti i strukturne razlike antike i klasicistike tragedije. ..8
ZAKLJUAK ... 12
LITERATURA13
FILOZOFSKI FAKULTET
Ernestina Husari i Nizama Ibrahimovi
ENSKI LIKOVI U EKSPIROVIM TRAGEDIJAMA

-Seminarski rad-
Mentor: Dr. sc.. Azra Verlaevi
Tuzla, maj 2008.
UVOD
Shakespeare ide u red rijetkih dramatiara kojima podjednako uspijevaju komedije, tragedije i
drame, pri emu valja napomenuti da su mnoga njegova djela zapravo na nekoj razmei tih tipova, jer esto
nose u sebi podjednako komine kao i tragine elemente, a osim toga vrlo su raznolika u nainima obrade,
pa u nekoj mjeri i u knjievnoj vrijednosti.
Shakespeareove tragedije uvelike se razlikuju od grkih, jedino ih povezuje izbor likova
izuzetni, jaki karakteri mo strasti i neumitnost sudbine. Pisane su za drugaiju publiku i drugaiji tip
kazaline izvedbe: publika obuhvaa nejednako obrazovane slojeve puanstva, a u kazalitu se ne moe
okupiti veliki broj ljudi, no zato se predstave uestalo ponavljaju. Graa se tako ne oslanja na sasvim
poznatu mitsku pozadinu, nego na uglavnom poznatu legendarnu povijest ili na svagdanjicu. Motivi
djelovanja likova tako se uvijek moraju izravno objasniti, a bitan je naglasak na njihovom djelovanju i na
meusobnom suprotstavljanju u dijalozima. Pri tome se tei dojmljivim prizorima, naglaenim izljevima
strasti i osjeaja te na stvaranju stalne napetosti koja zahtijeva konano rjeenje na kraju. Najee se
izmjenjuju stih i proza, a monolozi imaju ponekad i posve samostalnu vrijednost iznimno vanih refleksija
o svijetu i ivotu te o temeljnim ljudskim postupcima i naravima.
Kako je Hamlet jedno od najglasovitijih, a takoer i najvie i najrazliitije tumaenih djela u
svjetskoj knjievnosti, nacrt njegove strukture moe naznaiti i temeljne znaajke cjelokupnog
Shakespeareova dramskog stvaralatva.
Knjievnost ne eli dati nikakve konane odgovore, nego da se svjesno i namjerno poigrava
odnosima izmeu zbilje i privida, zahtijevajui da se uvijek nanovo zapitamo to je zapravo zbilja i istina.
Takva mnogoznanost nazire se u svim Shakespeareovim dramama, pa se njegovi likovi uvijek mogu
tumaiti na vie razliitih naina i na mnogo razina. Njihova je tragedija pri tome redovito opsjednutost
nekom vrstom egzistencijalne odluke, a njihovu sudbinu u nekoj mjeri odreuje i svojevrsna naivnost, pa
ak i niz sluajnosti. Valja napomenuti da zlikovci u njegovim dramama nisu nikada naprosto zli
nevaljalci, nego da uvijek imaju odreenu unutarnju a esto i vanjsku motivaciju. Ni igra dobra i zla nije
nikad sasvim jednoznana; ivot kao da ima mnoge i raznolike dimenzije, a Shakespeare je uvelike
svjestan da su mjerila uvijek relativna. A upravo to je i jedna od osobina koja Shakespearea ini i velikim
komediografom. Strukturno su Shakespeareove komedije dosta raznolike.
Nema ni jednog ekspirovog djela u kojem se ljubav ne pojavljuje: bilo kao zahvalna tema
razgovora, pokretaka snaga likova ili, najee, kao preporodilako osjeanje koje vraa radost prvog
vienja ljepote
u svijetu. U
ogromnoj
veini
ekspirovih
djela tuga ili
radost
zaljubljenika
vraaju
njegove
tragine
usamljenike u
na svijet, a
nas
pribliavaju
njima.
O PISCU
William Shakespeare424
424
Viljem ekspir; Romeo i ulijeta; Lektira za I godinu zajednikih osnova srednjeg usmenog
obrazovanja; Beograd; preuzeto iz Predgovora (Predgovor i prireivanje Borivoje Nedi)
VILIJAM EKSPIR
William Shakespeare, najvei dramski pjesnik te velike epohe, i svijeta i vijeka, roen je 1564. u
Stratfordu na Evonu, varoici u srcu seoske Engleske, kao tree i najstarije od osmoro djece Dona
ekspira, malog trgovca-zanatlije i uglednog lana Opinskog vijea, i Marije, roene Arden. Krajem 1582.
u osamnaestoj godini, oenio se Anom Hatevej, iz oblinjeg zaselka oterija, djevojkom osam godina
starijom od sebe, sa kojom je imao troje djece: ker Suzanu i blizance Hamleta i Duditu. Ana je umrla
1623. poslije smrti svoga mua, a posljednji neposredni potomak ekspirov, njegova unuka Elizabeta, ki
Suzane i dr. Dona Hola, umrla je 1670. i loza se ugasila.
Od roenja blizanaca do 1592. postoji praznina u ekspirovoj biografiji: historija ne zna ta je on
radio u toku tih sedam-osam godina. Kasnije saznajemo da je u Londonu i da je dramski pisac.
Knjievni rad ekspirov obuhvata dvadeset godina, priblino od 1592. do 1612; za to vrijeme
napisao je dvije velike narativne poeme, Veneru i Adona i Otmicu Lukrecije; trideset est drama, komedija,
dramskih hronika i tragedija. ekspir prepravlja za pozornicu stara, tua djela, naroito historijske hronike,
ali pie i prve samostalne drame, komedije: Komedija pometnja, Ukroena goropadnica, Dva viteza iz
Verone, i Uzaludan je ljubavni trud; historijske drame: Henri VI i Riard III i tragedije: Tit Andronik i
Romeo i Julijeta. Ova djela pripadaju prvom razdoblju 425. Drugom razdoblju426, pripadaju velike i vedre
komedije: San ljetne noi, Mletaki trgovac, Mnogo vike ni oko ega, Kako vam drago, Bogojavljenska
425
426
Hronoloki po E. Daudenu
Isto
no, i Vesele ene vindzorske; historijske drame: Riard II, Kralj Don, Henri IV, i Henri V. Tree
razdoblje427, istie se dubokim sumorom i osjeanjem traginosti ivota, pesimizmom; tom razdoblju
pripadaju velike tragedije: Hamlet, Otelo, Magbet, Julije Cezar, Antonije i Kleopatra, Kralj Lir, Koriolan, i
Timon Atinjanin; isto tako i satirina drama Troil i Kresida i dvije mrane komedije, Sve je dobro to se
dobro svri i Mjera za mjeru. etvrto razdoblje428, nazvanoromantino i posljednje, sadri
tragikomedije ili romane drame: Simbelin, Zimska bajka, Bura i Perikle, i romantinu historiju Henri
VIII.
Umro je u Stratfordu 1616. godine. Iznad groba postavljena je spomen bista, sa latinskim
natpisom:
''Po mudrosti Nestor; po genijalnosti Sokrat; po umjetnosti Vergilije. Zemlja

pokriva, narod tuguje, a Olimp ga ima.''
ENSKI LIKOVI U EKSPIROVIM TRAGEDIJAMA

Govorit u o tri po meni najzanimljivija i najpoznatija enska lika u ekspirovim tragedijama. Ta
tri enska lika su: Julija kojoj smrt doe kao mogunost sree, jer e jedino tako bez problema biti sa
svojim dragim. Ofelija koja nije uspjela da ostane pri sebi u rascjepu izmeu dunosti i elje, tj. obaveze i
ljubavi, i na kraju ali ne manje vana Dezdemona koja je napustila sve i riskirala da je osude i njeni i
drutvo.
U ovim djelima ekspir je razdvojio svoje junake od njihovog svijeta. Oni se tek
djelomino i uslijed nesretnog sluaja ukrtaju. Dok su razdvojeni, tragedije nema. im
se sretnu, nesrea je neizbjena. A takvim postupkom nam ekspir ne zamagljuje sredite
ve ga samo sasvim jasno pomjera na drugo mjesto, u namjeri da pokaze koliko je svako
idealno stremljenje nespojivo sa silama koje pokreu sve svakodnevice. Idealno i realno,
u ovjeku i svijetu, ovdje idu svako svojim putem da bi se na kraju neminovno sukobili.
Sve tri ove protagonistice ive u realnom svijetu, punom obaveza i zakona, ali i u
idealnom gdje je ljubav najbitnija, gdje pokree i unitava.
Smrt je, tako reci, spasila ljubavnike da se suoe sa vremenom koje svaki ar rashlauje. U isti mah, sa
pravom bi se mogli upitati: zar bi to bile idealne ljubavi kada bi ljubavnici mogli ivjeti jedno bez drugog?
Naravno da ne bi. Niti bi prie bile zanimljive da su mogli ivjeti zajedno. Smrt je jedini nain da se ti
427
428
Isto
Isto
ljubavnici spoje bez problema. Spomenula bi Lejdi Magbet, koju kao i njenog supruga Magbeta pokreu
sile koje oni ne mogu kontrolisati. Ukratko u rei neto o itavom djelu Magbet.
U ekspirovom opusu tragedija Makbet zauzima jedno od vrhunskih

mjesta. Kao najkraa meu velikim i najznaajnijim njegovim tragedijama,
meu koje ubrajamo Hamleta, Kralja Lira, Otela i Koriolana, Makbet je u isti
mah sa dramaturkog stanovita najzgusnutija, uprkos tome to je sva u
izuzetnim poetskim uzletima, koji joj daju posebno obiljeje i obezbijeuju
mjesto meu remek-djelima svjetske drame. Saetost djela i akciona
usredsreenost na dva lika, na Makbeta i Lejdi Makbet, iji dijalozi ine onu
izuzetno vrijednu poetsku osnovu tragedije. ekspir poetskim sredstvima
ponire u psihu zloinaca, ukazujui na tamne puteve to odvode ovjeka
zloinu, ije su posljedice nemjerljive, a povodi samo dijelimino jasni, pa i
kada su zaogrnuti platom vlastoljublja i slave. Kao jedna od posledica
zloina, onog prvoga umorstva to ga ini Makbet, jeste njegovo potonje
sroavanje sa metodom podmuklih ubistava, njegovo definitivno mirenje
sa zloinakim akcijama kao neizbjenim, kao jedino mogunim reenjima.
I upravo to prikazivanje psihike evolucije Makbetove od neodlunosti da
se prikloni zloinu do opredjeljenja, fatalnog i definitivnog, za zloin kao za
sistem u ostvarivanju vlastitih ciljeva, prikazivanje ostvareno raskonim
poetskim
sredstvima,
ini
danas Makbeta izuzetno
zanimljivim
za
savremeni teatar. Prisustvo smrti u veini prizora tragedije Makbet daje joj
poseban ton. Smrt je u ovom djelu prisutna i kao neposredno ubistvo na
sceni, i kao opis neijeg stradanja, i kao zloslutna pretpostavka, tako da se
moe govoriti kako smrt ima svoje realne konture. Smrt je okvir tragedije:
ovo
djelo
poinje
tajanstvenim
nagovjetajima
vjetica
uspravnom smrti Tana Kodora, ijem:

ivotu ne bje nita ljepe nego kraj;
Ko ovjek umrije to na smrt se pripremio.
Da najdrae to ima moe baciti. Ko tricu nevanu.
herojski
Tan je traio oprotaj za poinjeno izdajstvo i, poto ga od Dankana nije

dobio, dostojanstveno se pomirio sa sudbinom. Ali, ne treba zaboraviti da
ovo djelo i zavrava smru Makbetovom. I to je smrt junaka, ali se ipak,
kako primjeuje Jan Kot, u mnogo emu razlikuje od smrti Tana Kodora. I
dok je smrt Tana Kodora senekinska i stoika, te on, umirui, spaava
ono to se jo moe spasti: gest i dostojanstvo, Makbet na svom kraju
nema ta da spase, jer je tokom tragedije dolo do potpune metamorfoze
njegove linosti u smislu degradacije. Tako smrt ima svoje razliite vidove
u ovom ekspirovom djelu. Ali, ono to ovu tragediju ini mranom i
tajanstvenom nisu samo ubistva izvrena zloinaki okrutno. Takvom je ne
ine ni zloslutne vjetice, ti tajanstveni vjesnici neumitne sudbine, jer
dramaturki posmatrano te nestvarne linosti predstavljaju otjelotvorenje,
izvor i utoku ambicija samoga Magbeta. Pa ak ni oivljavanje mrtvog
Bankva, koga, istina, vidi samo Makbet, ne ini ovo djelo tako avetinjski
tamnim, kao to ga ine druge pojedinosti, koje je ekspir nenametljivo
utkao u tkivo svoga djela. Tajanstveno i nenadano kucanje na vrata, posle
izvrenoga zloina, krikovi sova i drugih nonih ptiurina, vremenske
nepogode u kobnoj po Dankana noi, sve to pojaava atmosferu smrti,
dajui
joj
izuzetno
jezive
akcente.
Smrt, zloin, ubistva u Makbetu su konkretni. I istorija je u Makbetu

konkretna, opipljiva, tjelesna i pridavljujua; ona je ropac smrtnika, zviduk
maa, udarac bodea. Pisano je da je Makbet tragedija ambicije, i pisano je
da je Makbet tragedija straha. To nije tano. U Makbetu ima samo jedna
tema, monotema. Ta tema je ubistvo.
Ledi Makbet, lijepa i hladna, dostojanstvena i odluna u isti mah, bila je ubijedljiva u emanaciji elje da
vlada i energina u iskazivanju te namjere. Izmeu Makbeta i ledi Makbet ima mnogo mranih problema.
Svaki od velikih ekspirovih likova ima vie od jednog dna. ekspir nikad nije jednoznaan. Ovdje, u ovoj
vezi gdje nema djece ili ija su djeca pomrla, mukarac je ona. Zahtjeva od Makbeta da izvri ubistvo da bi
potvrdio mukost, maltene kao ljubavni in.
Zato nisam govorila o lejdi Magbet jasno je iz prethodnog, ona je za razliku od Julije, Ofelije, Dezdemone,
hladna, jedina im je zajednika odlunost, koja je kod Ofelije malo slabija. Lejdi Magbet nema onu istu
ljubav i savrenstvo, iako zavrava tragino. Ona je eljna moi, ona je kao muko, upravlja, zahtjeva. Za
nju je in ljubavi ubistvo, to je ini hladnom i mranom. Ostale ekspirove junakinje su iste, bez elje za
osvetom, nemaju mrnje u sebi. Zato sam vie obraivala ova tri lika, jer ih povezuje nemogua ljubav, i
smrt kao jedini izlaz iz svega. To su iste, nemogue ljubavi dok kod lejdi Magbet i njenog mua imamo
dosta mranih problema, tajni i zla a toga u istim ljubavima nema.
1.
JULIJA
Karakterizira je upornost, istrajnost, borbenost, mladost, strast, jaka

elja. Ona je zaljubljena ena, iako je mnogi jo posmatraju kao djevojicu,
ona zna da voli, da osjea, ona zna da se bori i da istraje u svojim
namjerama. Ona se ne ubija jer je kukavica, ona umire da bi voljela, jer
ivot bez ljubavi i jeste smrt. A to niko osim nje i njenog Romea do njihove
smrti nije svetio. I danas postoje, rijetko, ali postoje, po neka Julija i njen
Romeo.
ROMEO I JULIJA
Julija je glavni enski lik u ekspirovom djelu Romeo i Julija. Zbog
njene i Romeove ljubavi nastaje itav niz traginih situacija, da je jedino
isto u toj tragediji zapravo ljubav i Julijina istrajnost i upornost da ostvari
ono to eli. Ona eli ljubav i mir. eli Romea kojeg voli, njoj nije bitno
prezime niti ime. On moe imati bilo koje ime, ali isto izgledati, i ona e ga
isto voljeti.
Ljubav Romea i Julie je velika, prava, romantina ljubav koja ne zna za granice ni
kompromise. Po onome kako nam ekspir predstavlja Veronu i njene itelje, to
istovremeno znai da tako neto nije od ovoga svijeta ni po njegovoj mjeri. Romeova i
Julijina ljubav je prevelika da ne bi bila tragina. Otac Lavrentije, zatitnik ljubavnika i
njihov najbolji prijatelj, zna to i zbog toga bi htio da stia bujicu Romeove strasti. On
moli Romea da voli umjereno jer tako ini ljubav koja dugo traje. Na manje
produhovljen, ali na prostosrdaan nain, i Julijina dadilja pokuava da ih urazumi. Otac
Lavrentije je najblii ljubavnicima i najvie u stanju da saosjea sa njima. Kada bere
svoje trave, on i sam o prirodi govori jezikom ulne ljubavi:
Zemlja je i grob i ta majka rodna
prirode; taj grob je i utroba plodna:
raznovrsnu djecu te utrobe svoje
prirodne grudi bez prestanka doje.
Ali ljubav je tu opisana u svom krajnjem ishodu a ne u buri poetka, kroz koju
prolaze Romeo i Julija. Svijet bez ljubavi za kakvu znaju samo Romeo i Julija osvijetljen i ophrljen njihovim arom - predstavljen je kao polumrtav, bez pravog poleta i
razloga postojanja, koji jedino jaka osjeanja mogu dati. Ako osjeanja u tom svijetu i
ima, ona su ili mala ili mutna kao u mrnje i zavisti koji jedino znaju za psovku i ma.
U ovom djelu ekspir je razdvojio svoje junake od njihovog svijeta. Oni se tek
djelomino i uslijed nesretnog sluaja ukrtaju. Dok su razdvojeni, tragedije nema. im
se sretnu, nesrea je neizbjena. A takvim postupkom nam ekspir ne zamagljuje srediste
ve ga samo sasvim jasno pomjera na drugo mjesto, u namjeri da pokaze koliko je svako
idealno stremljenje nespojivo sa silama koje pokreu sve svakodnevice. Idealno i realno,
u ovjeku i svijetu, ovdje idu svako svojim putem da bi se na kraju neminovno sukobili.
Smrt je, tako rei, spasila ljubavnike da se suoe sa vremenom koje svaki ar
rashlauje. U isti mah, sa pravom bi se mogli upitati: zar bi to bila idealna ljubav kada bi
ljubavnici mogli ivjeti jedno bez drugog? Naravno da ne bi. Romeovo i Julijino
samoubistvo je, ustvari, posljednji i vrhunski izraz njihove ljubavi. Da bi ostala ono to
jeste i bila vie od toga, njihova ljubav mora prestati da postoji u svom zemaljskom vidu.
Meutim, iza njihovog odlaska ostaje jedno osjeanje i jedno saznanje. Posmatrajui
tuni prizor roditelja nad mrtvim tijelima svoje djece, knez na kraju kae:
sunce od tuge ne moe da sine.
Iza Romea i Julije je ostalo osjeanje praznine i saznanje da ivot koji ne lii na
njihov nije ivot. A tim nam ekspir ipak neto sasvim odreeno kae. Ideali moda nisu
stvari po mjeri ovog svijeta, ali svijet bez njih ne vrijedi ni piljiva boba. Da bi se mogli i
dalje voljeti, Romeo i Julija moraju da umru. A da bi mogla ivjeti - to znai bar neto
malo poprimiti od njihovog ivotnog sjaja - Verona mora da se mijenja. U prekasnom
asu pomirenja, to osjeaju njihovi oevi pruajui ruku jedan drugome.
Julija je jedan od enskih likova, koji je najmlai ali i najborbeniji lik. Ona je
simbol ljubavi i rtvovanja za ono to se eli. Ona je tek poela da ivi, ali je spremna na
sve da odbrani ono to joj srce eli. Spremna je dati ivot za ljubav, koju su svi na samom
poetku osudili na propast. Ona jeste zavrila tragino, ali je junakinja jer je vjerovala u
sebe, i u Romea, u ljubav. Iako na kraju umire ona nastavlja ivjeti kroz generacije i
generacije ena koje su spremne dati ivot da bi makar u smrti bile sa dragima ako to za
ivota nisu mogle. Julija je uporna, zrela, strastvena, ona je jednostavno ena koja voli i
koja je spremna umrijeti zbog ljubavi koja joj je istom mjerom i pokazana i uzvraena.
Da nije umrla to ne bi bila idealna ljubav niti bi ona bila junakinja, jer junaci se bore a
neodustaju. Ona je morala umrijeti da bi je drugi razumjeli, da bi nastao mir, da bi njena

ljubav mogla ivjeti. Da je ostala iva, situacija bi se nastavila, ne bi bilo promjena niti
poruke.
2.
OFELIJA
Za razliku od ostalih ekspirovih enskih likova Ofelija je jedini lik koji je

poludio zbog nastale situacije. Ona nije kao Julija spremna napustit sve zbog ljubavi,
zanemariti zakon i principe, ona nije ni kao Dezdemona koja je voljela nekoga ko je
razliit bez obzira na sve, Ofelija sumnja, voli Hamleta ali ne bori se za njega. Trebala je
ustrajati, zanemariti i oeve i Hamletove rijei, jer je oigledno da Hamlet u tom periodu
nije bio pri sebi. Ljubav i jeste stalna borba, borba u kojoj mora pobijediti da bi bio
sretan.
HAMLET I OFELIJA
Odnos Ofelije i Hamleta uvijek je bio obavijen velom tajne, ili barem nedoreenosti. U pitanju je strasna
ljubavna veza, to saznajemo iz Hamletovog govora nad Ofelijinim grobom, i Ofelijinih nekoherentnih, ali
duboko simbolinih izjava, u stanju pomuenog uma (IV, 5).
itajui tekst, nismo sigurni kakve je prirode njihov odnos: jesu li ljubavnici, ili ju je zaista asnim
nainom salijetao. Poznate su nam posljedice, ali ne i uzroci. U flebeku nam se prikazuju prizori strasnog
voenja ljubavi ovo dvoje. Ovo je bitno, ne samo za karakterizaciju Hamleta i Ofelije, ve i Polonija, koji
je i te kako u pravu kada grdi kerku to je povjerovala Hamletovom udvaranju:
Ah! Zamke da se ljuke hvataju!
Znam kad krv uzavri, kako izdano
Zakletve srce zajmi jeziku.
Ovi strasni prizori pojaavaju u Ofeliji rascjep izmeu ljubavi prema Hamletu i dunosti prema ocu.
Dunost naizgled prevladava, i ona posluno raskida s Hamletom na oev zahtjev. Originalno je rjeenje
scene u kojoj Polonije ita Klaudiju i Gertrudi Hamletovu poruku Ofeliji (II, 2). Polonije ne ita poruku
lino, ve dovodi samu Ofeliju, da Njihovim Velianstvima proita intimnu poruku upuenu samo njoj.
Ona pokuava, ali joj se vraaju slike njihove ljubavi. Od ponienja i tuge, rasplae se i izlazi. Dalje
Polonije ita pismo sam. Dakle, odnos meu njima postojao je na najintimnijem nivou, i ona ga je voljela,
kao i on nju. Sam prelazak Ofelije u ludilo je prikazan akcionom scenom u kojoj vojnici u potjeri za
Hamletom upadaju u njenu spavau sobu i pretresaju je, a potom dok odnose Polonijevo tijelo ona istrava
u
spavaici
vriti
videi
ubijenog
oca.
Ofelija pantomimom prikazuje karikaturu seksualnog odnosa. Pomuenog uma, ona se osjea izdato. Ne
treba zaboraviti da od smrti oca ona nije vidjela Hamleta. On ak i ne zna za njeno ludilo, a vraa se tek na
njenu sahranu. Ona osjea duboko oajanje, i malo je ostavljeno sumnji: da li se, ili nije sama utopila.
Ofelijin lik ima jako malo zajednikog sa bledunjavim junakinjama prerafaelitskih slika. Ona je strasna i
osjeajna, ali se kao i Hamlet, nalazi u rascjepu izmeu svojih osjeanja i dunosti.
3.
DEZDEMONA
OTELO I DEZDEMONA
Dezdemona je jedan od najtraginijih llikova, premam mom miljenju, jer
ona je voljela nekoga, tko je ni u jednom smislu nije bio dostojan.
Vjerovatno zbog toga i kau da je ljubav slijepa. I ona se kao i veina
ekspirovih likova pobunila protiv zakona, roditelja, drutva i izabrala
ljubav. A zbog ega, zbog kratke sree, patnje i na kraju smrti? Dezdemona
prima Otelove ljubomorne uvrede i udarce. Smrt je postupak vraanja
nevinosti: mrtva ena prestaje da bude seksualno bie ija je elja
nespoznatljiva i van kontrole mukarca. Smrt ukida opasnu i zloslutnu

seksualnost njenog tijela koja raa grijeh. Zarad zadjevienja Otelo ubija
Dezdemonu iako je taj postupak bio nepotreban. Ona je bila nevina, ne u
smislu djevianskog, ve u smislu da je pripadala jednom ovjeku, tj.
njemu. Naalost Otelo kasno svata svoju greku.
Otelo je bio mnogo stariji od nje i Maur. Njoj to nije smetalo. Njega je bio
glas da hoda sa enama, ali ona mu je ipak vjerovala i voljela ga, a njemu je
trebao samo Jago kao povod da sumnja i da se poeli osvetiti jedinoj osobi
koja ga je iskreno i isto voljela. Dezdemona je znala da e umrijeti ako joj
on ne povjeruje i opet je stavila ivot u njegove ruke. Ona je poput Julije
spremna umrijeti iz ljubavi, Julija da dokae drugima kolika je njena ljubav
prema Romeu, a Dezdemona umire da bi tom smru dokazala Otelu da ga
voli. Evo nekih citata iz samog djela koji dokazuju Dezdemoninu ljubav,
Jaginu ogorenost i Otelovu glupost:
Na samom poetku vidimo Dezdemoninu svjesnost i ljubav prema Otelu.
No, u taj as dolazi Dezdemona i objanjava ocu da se ona svojom voljom udala
za Otela. Naime, Otelo ju je zaveo svojim pripovijetkama. Ona jo trai da ide sa svojim
muem na Cipar, i to joj bi udovoljeno.
''Sva prava moje ljubavi i ja u do povratka
predragoga moga pretrpjeti,
zato me pustite s njim!''
Jagina nesigurnost, i njegova sumnja:
''Sumnjam da je bludni taj crnac
i u moje sedlo skako!
Ta misao mi gloe utrobu, i ja
moram uiniti neto u vezi toga...''
Jago tada navodi Otela da posumnja u vjernost svoje ene. Govori mu da pazi na Cassija.
''Ne govorim o dokazu jo, ali
na svoju enu pazite dobro

i motrite kad je s Cassijem to radi.''
Dezdemona kae da na prijateljski nain voli Cassija, a Otelo ju udari i govori joj neka ide u krevet i neka
ga tamo eka. On joj ree:
''Bog znade da si nevjerna ko pako!
Prokleta - ej, zakuni mi se da si potena,
ajde!''
Zadnje Otelove rijei:
''Cjelivah tebe prije no te ubih,

i umirui usne ti poljubih...''
i tada umre...
Da li su ove tri djevojke zaista postojale, ostaje nepozanto; da li su voljele i umrle zbog te ljubavi,
i to je upitno. A da li su ostavile utjecaj na mnoge mlade,to je vrlo jasno. Generacije i generacije itaju
ekspirova djela i svi jasno vide, tragediju zavaenih porodica, neumoljivost sumnje i ljubomore, ljudskog
zla, bratoumorstva i izdaje, ludilo kako Hamleta tako i Ofelije.
ZAKLJUAK
Shakespeare ide u red rijetkih dramatiara kojima podjednako uspijevaju komedije, tragedije i
drame. Najvei dramski pjesnik te velike epohe, i svijeta i vijeka. Nijedno stanje ljudske psihe mu nije bilo
nepoznato, strano ili nedokuivo. Ponovit u jo jednom rijei koje piu na njegovoj nadgrobnoj ploi jer
smatram da ga idealno opisuju:
''Po mudrosti Nestor; po genijalnosti Sokrat; po umjetnosti Vergilije. Zemlja pokriva,

narod tuguje, a Olimp ga ima.''
Jasno vidimo da je bio mudar, genijalan, dosjetljiv. Iako mrtav, nije zaboravljen, naprotiv, jo je vrlo iv.
ivi kroz svoja djela, koja se generacijama itaju. Napisao je dosta dijela, komedija, tragedija, drama,
romana. U mojoj interpretaciji pisala sam o enskim likovima koji su veoma interesantni kao i muki
likovi. Ta tri lika kako sam ve pomenula u interpretacij su Julija, Ofelija i Dezdemona. Sve tri su voljele i
zbog toga stradale, utjeha jeste to su im ljubavi bile uzvraene. Ali te ljubavi koje su ih pokretale i vodile
kroz ivot, bile su takoer i razlog njihove propasti i unitenja. Na samom kraju rekla bih da je vjerovatno
bolje voljeti i osjeati, pa makar i kratko, nego nikako. Jer ovjek koji ne spozna ljubav, protratio je ivot.
LITERATURA
1. IVOT I DELA VILJEMA EKSPIRA; drugo izdanje; Vladeta Popovi; Beograd 1953.
2. ROMEO I ULIJETA; VILJEM EKSPIR; Lektira za I godinu zajednikih
osnova srednjeg usmenog obrazovanja; Predgovor i prireivanje Borivoje Nedi;
Beograd 1983.
3. POVIJEST SVJETSKE KNJIEVNOSTI; kratki pregled; Milivoj Solar; Zagreb
2003.
4. www.lektire.org.
5. www.google.ba/slike/
6. www.wikipedia.org
SADRAJ
UVOD ............................ 2
O PISCU; William Shakespeare ................................. 4
ENSKI LIKOVI U EKSPIROVIM TRAGEDIJAMA .............................6
ZAKLJUAK ............................ 17
LITERATURA ............................... 18
SADRAJ ............................... 19
UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK BOSANSKI JEZIK I KNIEVNOST
SEMINARSKI RAD
PREDMET: KNJEVNA DJELA, OPUSI I POETIKE 2
TEMA: BAROK
PROFESOR :
AZRA VERLAEVI
STUDENT:
SELMA VRUAK
TUZLA, MAJ 2008.g.
UVOD
esnaesto stoljee, i renesansa, zavravaju smru Filipa II (1598. godine), sposobna i

stroga vladara, koji je doivio i veliki uspon ali i poetak pada svoje jake drave.
Moemo kazati da je umro u pravi as, na razmeu dva vijeka, i da ne mora gledati jo
vee nevolje koje su zadesile njegovu dravu, njegov narod. Ali ostao je, da gleda, njegov
sin Filip III i Filip IV koji se nisu pokazali sposobnim voama, ve naalost
nesposobnim. Pa je na samom kraju od panjolske ostao samo kostur diva kako ree
jedan pisac.
Sedamnaesto stoljee je panjolskoj donijelo jedno sveope propadanje, politiko,
materijalno i duhovno. U prvoj polovini tog vijeka zemlja je izgubila polovinu svoga
stanovnitva i u njoj je bilo oko 150 000 prosijaka. Vii drutveni slojevi su tarili rasko
i uitak, a vrlo malo je bilo onih koji su radili. Nakon protjerivanja i one male skupine
koja je radila nestalo je i svih ideala slave i asti, platonske ljubavi i junatva. Nii slojevi
zapadaju u veliku bijedu i neimatinu zbog nebrige vlasti i velikih ratova. I tu dobijamo
jedno oitu sliku i nikad bolje oslikanu. Sliku idealizma na jednoj strani i realizma na
drugoj. Tipina podvojenost duha.
BAROK
Quevedov gorki pesimizam i otra satira i Gongorin gospodski artizam i zatvoreni
individualizam, koji nee da vidi stvarne probleme. Lopeova komedija, zanimljiva, iva,
zabavna, povezana sa ivotom na svoj nain ali ujedno i slijepa za njegove gorue
probleme, a s druge strane pikareskni roman, pun najcrnjih i realistii slika tekog ivota.
Dok je na drugoj starni protestantizam pobijedio u mnogim evropskim zemljama, ali
protureformacija ne prestaje djelovati, ona uporno plai ovjeka ljudskim nitavilom,
smru i paklom. U takvom sklopu prilika i problema javlja se u panjolskoj knjievnosti
barok, koji dolazi kao raspadanje svega onoga to je donijela renesansa. Smiraj duha
okree se u nemir i podvojenost linosti. Sigurnost pred svijetom i ivotom, vjera u
vrijednosti ovozemaljskih dobara okree se u unutranje nezadovoljstvo, u misao na
prolaznost i smrt, u pesimizam.
ivot je samo obman i san i traje koliko i cvijet koji ujutro procvate a uveer uvehne, i to
je motiv koji e barokni pjesnici neprestano ponavljati. Trae se kratkotrajni uici, ali
ovjeku neprestano crv savjesti ne da mira i donosi mu samo gorinu i kajanje. U svemu
se nazire i prisutna je grozniavost, napetost i nemir. Uz sve slabosti , panjolska
knjievnost iz vremena baroka, vie nego iakda, ima izrazito nacionalno obiljeje pa su
neki to razdoblje nazvali i nacionalnom epohom.
Cervantes
Pisac koji je znaio najvii uspon i sintezu panjolskog duha i stvarnosti tog vremena.
Miguel de Cervantes Saavedra, roen u Alcale de Henares. Kao vojnik u Italiji upoznao
je italijansku knjievnost, te ivot puno slobodniji i jednostavniji nego u svojoj dravi, to
e mu kasnije bite od znatne pomoi i koristi. U ratu je izgubio lijevu ruku, to je znailo
poetak njegovih nesrea ali e ga do kraja ivota ispunjavati ponosom.
Ovu ranu, ma koliko se inila runom, smatra lijepom, jer ju je zadobio u
najznamenitijoj i najuzvienijoj zgodi.429
I u najveim tekoama nalazio je snage za humor, bez zajedljivosti, na svoj il tui raun.
Nije gubio strpljivost, nadu i dobrotu. U zavisti i zloi vrijeali su ga nemilosrdno a on se
uvijek branio smireno i dostojanstveno. Nekoliko dana prije smrti pisao je posvetu i
predgovor za svoj posljednji roman, jedan od najpotresnijih i najdivnijih predgovora to
su ikada napisani. Umro je 22. Travnja 1616. godine, siromaan ali slavan i siguran u
sebe.
On je pisac jednog prelaznog vremena, na razmeu renesan se i baroka. Proivio je
protureformaciju, inkviziciju i mistiare. U sebi je nosio odlije herojstva ali je
svakodnevno prolazio kroz nedae i morao je gledati patnje i kunje drutva kojem
izmie tlo pod nogama. Slave i vitetva vie nije bilo.
Kao ak poeo je pisati stihove ali to mnogi nisu smatrali vanim. ak su to smatrali i
neim bezvrijednim. Lope de Vega kae Nema nijednog pjesnika tako loeg kao to je
Cervantes ni tako glupog da bi pohvalio Don Kihota430
Iako, nije pjesniki velikan on je dobar pjesnik, samo to mnogi nisu vidjeli, jer su u
njemu gledali dobrog pisca. On se knjievnim radom intenzivnije poeo baviti tek po
povratku iz zarobljenitva. Njegov prvi roman , nekoliko godina po dolasku zvao se La
Galatea.
Njegove reenice imaju izraz ritma, jezik je bogat i tean. Planirao je nastaviti roman
Galatea ali nije uspio. Proza je bio njegov najbolji uspjeh i tu je pronaao sebe. Osim
glasovitog Don Quijotea, tu je i Uzorite novele po kojima je zasluio glas velikog pisca,
jer i tu emo nai njegove dobre osobine: majstorstvo u jeziku i pripovijedanju, jakim
dijalozima i bogatsvu rijei, doskoicama, zapaanjima, finu ironiju, gorinu prelivenu
humorom, misaonost i ivotno iskustvo. On je vei broj svojih novela uklopio u svoje
romane. Devet ih je u Don Kihotu a dvanaest u Persilesu.
Don Kihot je rezultat tog vremena pa i samih Cervantesovih zbivanja. Dogaaj izmeu
dvaju vijekova, dviju epoha, izmeu herojskih dana svoje mladosti i kasnijih poraza i
propadanja. Izmeu bogatstva povlatenih i siromatva obespravljenih, okruen propalim
429
430
Povijest svjetske knjievnosti, Mladost, Zagreb, 244 str.

plemiima i starhom od inkvizicije. On je izrazio sve te suprotnosti, sve bogatstvo i

arenilo svijeta i ivota. Sve je to kao i sam njegov ivot podvojeno, rastrgano i tragino.
Pun je iskustva, pun je ivog i proivljenog. Njegovo poznavanje ljudi, njihovih dua i
sudbina neiscrpno je. Zbog te njegove jednostavnosti i uloge narodnog mudraca njegovo
djelo je razumljivo velikom broju italaca i kao takvo rado je itano. Zato njegovo djelo
nije odbacila ni jedna epoha. Nailazilo je na posebne i razliite komentare, ali je svako
vrijeme u njegovoj riznici nalazilo mnogo toga za sebe.
O ovome piscu i njegovim djelima eljela sam govoriti jer je na razmeu izmeu dvije
epohe i samim tim predhodi epohi baroka to je veoma vano za pisce i djela koja su
nastajala poslije Cervantesa.
Marino i marinisti
Barokna knjievnost se javila kao krajnja posljedica politikih i gospodarskih prilika u
povijesnom razdoblju talijanske dekadencije i panjolske prevlasti. Zbog toga je tematska
orijentacija baroknih pisaca bila dvojaka. S jedne strane su se nadahnjivali doivljenim
vjerskim motivima, osjeajem smrti i prolaznosti svega, traginom vizijom vremena i
izgubljenosti pojedinca na nesigurnoj pozornici svijeta, a sa druge strane karakteristian
je senzualizam. Razbijena je renesansna ravnotea izmeu prirode i ovjeka kao sredita
svemira, a novi pogledi na svijet privukli su panju pjesnika za neposrednu, osjetilno
uoenu, prolaznu i promjenljivu zbilju koju ovjek eli posjedovati i u kojoj eli uivati
ali je nemoan da je nadvlada uspostavljanjem nekadanjeg optimistikog sklada. Odnos
prema zbilji u baroknoj poetici odaje se tenjom pjesnika da sredstvima izraza, itatelja
zaude, sluei se nenadanim, udnim, neobinim analogijama, na kojima poiva
metafora koja je jedna od dominantnih figura baroknog pjesnitva.
Neposredan izvor sudova o tematici barokne poetike pruio je Emanuel Tesauro, pisac
koji se bavio osobito kritikom, povijeu i filozofijom. Svoje doba je nadivio knjigom
Aristotelovski dalekozor, u kojoj je govorio o iskustvu marinistikog pjesnitva.
Iako polazi od Aristotela i onda kada metaforu definira kao prenoenje izraza s njegova
predmeta na tui, ipak antiko shvatanje obogauje tipinim baroknim ukusom,
insistirajui na napetosti to se u rijei razvija u krugu novih fantazijskih spojeva. Svi su
elementi metafore jedinstven organizam, munjevito otkrie i stvaralaka sinteza.431
Giambatista Marino, najvei predstavnikpjesnikog pravca, nazvanog marinizmom.

Svoju poetiku i jednu od bitnih osebujnosti barokne poezije izrazio je stihom;
Cilj je pjesnikov da zaudi
Nastojei itatelja zapanjiti, to i jeste odlika baroknog pjesnitva, on je unio
neuobiajene motive ,inpresivne zvune uinke, sloene metafore, itd.
Moemo navesti neke od imresivnih metafora; krijesnica je baklja polja, iva krilata
iskra!
431
Njegova lirika obiluje bizarnom imaginacijom i raznovrsnim stilskim pretjerivanjem.

Njegova najopsenija zbirka je Lira, u kojoj su utkani dijelovi dvorskog, vjerskog i
moralnog nadahnua, s poznatom pjesmom o poljupcima. Marinova poezija izazvala je
polemike i protivnike.
Znanstvena i povijesna proza

Kao to se knjievnost druge polovice prethodnog stoljea ne iscrpljuje u poeziji Tassa,
Guarinija i njihovih epigona, nego u njoj djeluju i mislioci, pisci nepokolebljivih ideja i
jake osobenosti, tako je i Seicento uz Marina i njegov marinizam imao vrijednu prozu u
dijelu jednog velikog znanstvenika.
Galileo Galilej, astronom fiziar i matematiar, o svom je knjievnom obrazovanju

posvjedoio spisima o svojim najdraim pjesnicima Ariostu i Danteu. Studirao je i bio
profesor u rodnom gradu gdje je otkriima stekao neprijateljstvo dogmatskih pripadnika.
On svoje protivnike, kao profesor matematike u sveuilitu u Padovi tue novim
genijalnim otkriima (dalekozor, povrina Mjeseca, pjege na Suncu, Venerine faze,
Jupiterovi mjeseci), o kojima je latinski pisao u djelu Zvjezdani glasnik. Crkva ga
optuuje, osuuje, mui i odvodi na doivotni zatvor, a zatim na progonstvo. Prisilili su
ga da ustvrdi da Zemlja miruje, i kako e uvijek mirovati, ali njegovo djelo odgovara
(ipak se kree).
U posljednjim godinama svog ivota ostao je predan otkriima i radu. Umro je slijep.
vrstina njegove proze temeljila se na samoj stvarnosti, prema kojem se veliki uenjak i
pisac naao. Njegovo knjievno djelo poezija istine koja je u samoj prirodi, poezija koja
se odlikuje jedinstvom rijei i misli, stila i osjeaja, uzbuenjem istraivaa pred
veliinom svemira, smirenou u ravnotei znanstvenog kazivanja, a kadto i finom
ironijom prema protivniku, zastupniku apstraktnog dogmatizma.432
On je pisac koji je elegantan u izrazu, autor ive, jasne proze, koju odlikuje borbenost i
ar spoznaje, a oplemenjuje preglednost uvjerljivog, loginog izlaganja. Nastavio je
veliku tradiciju renesansnih pisaca, koji su se posvetili realnom. Njegovo uenje i
zanimjanje za prirodne znanosti odlike su razvijene znanstvene spoznaje i knjievne
proze u kojoj su mnogi uenjaci iznosili svoja otkria.
U okvirima knjievne povijesti treba razmatrati bogatu historijsku literaturu, za koju je
karakteristino da je bila obiljeena slinom politikom motivacijom kao i brojna nastala
djela. Naslijee renesanse osjealo se u interesu za psiholoke, moralne i neposredne
politike, diplomatske imbenike povijesnog zbivanja, za spletke, lukavstva, individualne
probitke, a iz tog sadraja proishodila je barokna slika povijesti, kao jedna slikovita
pozornica velikih dogaaja, koji svojom zanimljivou ispunjavaju zadau magistrae
vitae.
Neke od takvih crta proimaju djelo najveeg tadanjeg povijesnika Paola Sarpija, koji je
stekao golemu znanstvenu, teoloku, pravnu i povijesnu kulturu, te obavio vana otkria
u podruju prirodnih znanosti. Njegovo najvanije djelo Povijest Tridentinskog sabora,
koje je tampano 1619.g. govori o sarpijevom miljenju da vani dogaaji u povijesti
432
crkve nisu ostavili svoju namjeru, nego su crkvu kao politiku instituciju izolirali i
udaljili od evanjeoskih ideala.tu do izraaja dolazi njegova vrsta strukturirana misao,
strog i odmjeren znanstveni stil, te kao najvanije, odsutnost barokne retorike.
Ostali pisci i knjievne vrste

Temeljna drutvena, povijesna i moralna situacija, te barokni stil, nali su izraz u radu
mnogih razliitih pisaca. Oblik satire njegovali su Salvator Rosa, slikar i glazbenik koji
je u sedam satira kritikovaotematske i formalne pretjeranosti u
savremenim
umjetnostima i pokazivao zanimanje za bijedu niih slojeva drutva.
Drugi je bio Benedetto Manzini, pisac moralistikih i poleminih Satira u tercinama.
Srodna satirinoj knjievnosti a uvjetovana istim razlozima nastala je i jedna nova
knjievna vrsta, junako komini spjev, koji je razobliio izvjetaenost junakog epa. Tu
se posebno istakao jedan vrlo borben, bizaran i vrlo zajedljiv duh, koji je osudio
panjolsku politiku i prevlast u Italiji. To je bio Alessandro Tassoni.
Kao jos jedna nova knjievna vrsta javlja se barokni roman, koji se dijeli na: herojski,
galantni, povijesni,uvstveni, roman naravi i obiaja. Pripovjedai su se obilno
koristilitradicionalnom i modernom graomi motivom. Poetika nije poznavala mjeru
jednostavnosti, a struktura je puna usporednih pripovijedanja. Bez znaajnih granica u
izboru sadraja, ta vrsta zauzima i zanimanje za neposrednu ivotnu zbilju i za idilini
ukus marinizma. Mnogi su izvojili dvije bitne odlike baroknog romana:tenja da se
gradivo oblikuje kao istina pripovijesti ili kao kulturno knjievno iskustvo.
Roman se razvio na tetu junakog spjeva i novele, koji su izrazito ostali vjerni tradiciji.
Najpoznatija zbirka novela bila je Arcadija u Brenti. Tragedija je ipak ostala u pravcu
koji su zacrtali Trissino, Giraldi i posebno Tasso. Meu mnogim tragiarima izdvaja se
Carlo Dottori
Koji je dao jednu od najboljih otvarenja dramske knjievnosti tog doba. Tragedije
proete pravim duhom poezije napisao je Federico Della Valle.
Jedan od najzanimljivijih aspekata barokne knjievnosti ogledao se u umjetnikoj prozi,
koju su obiljeavale vrlo znaajne stamenitosti kao to su: metaforinost, sntiteze i igre
rijei, ritmiki i zvukovni uinci, rjenik sloen od starih i novih elemenata, te posebna
zainteresovanost za za pojavnu zbilju. Znaajan pisac te vrste bio je Daniello Bartoli.
Njegovo najvanije djelo je bilo Povijest Drube Isusove, napisana po narudbi njegova
reda.
Raznolikost vrsta i oblika i traenje novog ogledala su se u dijalektnoj knjievnosti, koja
nije bila otkrie ovog stoljea ali se u njemu najvie razvila. Ostvarenja u dijalektu
posebno su cvala u napuljskoj sredini gdje je prvi poticaj dao Giulio Cesare Cortese, a
najbolji rezultat dao je Giambattista Basile.
Kako barok nastaje u vrijeme katolike obnove, kada se osjea reakcija na
protestantizam, pa se u knjievnosti moe primjetiti odreena sklonost prema
religioznosti, u mnogim sluajevima i misticizmu, to je u nekoj opreci prema u renesansi
naglaenoj svjetovnosti.
U stilskom pogledu barok je sklon ukraavanju i odreenoj prekomjernosti izraza, to je u
suprotnosti renesansnoj tenji za jasnoom u izlaganju i skladom u kompoziciji. Izrazito
zaokupljena knjievnim izrazom barokna knjievnost razvija smisao za neobino,
tajanstveno, bizarno i paradoksalno, a sklonost ka povratku na srednjovijekovni

alegorizam povezuje se u njoj. Razliita simbolika i raznovrsnost u nainima, na koje se
knjievni izraz stilizira do granica razumljivog, kao i nastojanje da se izraavanje i
oblikovanje razvija unutar nerijeenih protuslovlja, oteava da se barok shvati kao
konzistentna epoha. Iako raznovrsnost barokne knjievnosti odlikuje subjektivizam i
sklonost prema izobliavanju, ona je takoer u mnogim ostvarenjima sklona prouavanju
moralizma. Razvijen smisao za knjievno oblikovanje, i visoko kultiviran knjievni izraz,
oblikuju baroknu knjievnost, bez obzira tei li ona moralizmu i pouavanju, ili se okree
prema subjektiviranom izobliavanju zbilje.
Zakljuak
Barok (prema panjolskom baruecco, to je izvorno znailo nepravilan neobraen biser),
knjievna je epoha, koja je nastala nakon renesanse, a prema nekim se osobinama mogla
suprostaviti renesansi. Trajanje baroka se dosta razliito odreuje, ali preovladava
miljenej da bi se moglo uzeti vremensko razdoblje izmeu 1570. i 1670. godine s tim da
su poeci vidljivi ve polovinom esnaestog stoljea.
Mnogi teoretiari smatraju da se u epohi baroka moe opisati jedna jaka stilska
tendencija, koju su nazvali manirizam, o kojoj smo ve neto kazali, a koja se
smatraesto temeljnom stilsko oznakom cijeloga baroka. Manirizam se u sutini
suprotstavlja renesansnoj racionalnosti i objektivizmu. Barok je u panjolskoj
knjievnosti izuzetno bogata i vana epoha, koja se esto naziva i zlatni vijek koji je
ostavio u mnogim, pa gotovo svim, kulturama odijek , te mnogo dobrih pisaca i pjesnika
koji su iza sebe ostavili mnoga vrijedna djela.
Literatura
Povijest svjetske knjievnosti, grupa autora, Mladost, Zagreb, Knjiga
4
Sva moja lektira, Muhidin Danko, Mirsad kuni, Herceg tisak,
2004.g.
Teorija knjievnosti, Milivoj Solar, Zagreb, 1997.g.
itanka za drugi razred Gimnazije, Vedad Spahi, Mirsad Kuni,
Sarajevo publishing, 2003.g.
S A D R A J
UVOD.......................................................................................................2
BAROK....................................................................................................3
Cervantes..................................................................................................3
Marino i marinisti..............................................................................5
Znanstvena i povijesna proza.............................................................6
Ostali pisci i knjievne vrste................................................................7
ZAKLJUAK....................................................................................9
LITERATURA.................................................................................10
FILOZOFSKI FAKULTET
SEMINARSKI RAD
TEMA:TORQUATO TASSO
MENTOR:
_________________________
Dr.sc. AZRA VERLAEVI
STUDENT:
_________________________________
LEJLA TAINDI
ERNA OMI
Tuzla, 28.05.2008.godine
TORQUATO TASSO (1544-1595)

1.
U V O D
Rodio se u Sorentu,1544 godine.Njegov otac Bernardo Tasso bio je uveni knjievnik i epski
pjesnik,poticao je iz bergamske plemike porodice,a sluei salernskog kneza Sanseverina poao je zajedno
sa svojim gospodarem u progonstvo kada je ovaj bio protjeran od strane panjolskog potkralja.Tada je te
1554.godine posljednji put vidio svoju majku koja je dvije godine kasnije umrla.Taj rastanak ostat e
neizbrisiv u Tassovu sjeanju:u jednoj od svojih najljepih lirskih pjesama(Rijeci Metauru) sjetit e se
majinih suza i preporuka,tunog djetinjstva i te nezacijeljene rane,koja e ga boljeti itavog ivota
provedena u znaku nepravedne i zle,okrutne i slijepe boginje Fortune.
Ipak,godine 1557,otac i sin naoe sigurno i udobno utoite na raskonom dvoru urbinskog vojvode.Tako
je zapoeo pjesnikov novi ivot,usko vezan za dvorski ambijent koji e on i voljeti i mrziti,zaljubljen u
njegov sjaj i ljepotu,no i duboko svjestan mranih strana takvog ivota punog intriga,zavisti i dobroj ili
looj volji monika.U to doba Italija je dobrim dijelom ve podvrgnuta panjolskoj vlasti i crkvenoj
inkviziciji a jedino dvorovi domaih knezova bili su jedina sredita relativno mirnog i lagodnog ivota koji
je privlaio brojne pjesnike,umjetnike i naunike.U Urbinu,pokraj oca pjesnika,uz odline uitelje
humanistikih disciplina i uz druenje sa vojvodskim sinovima,mladi Tasso je bio uveden u ivot dvora ali i
u svijet literata ,humanistikih ktitiara.Za studija u Padovi i Bologni upoznao je sljedbenike Aristotelove
Poetike,zatupnike rafinirane poezije,zasnovane na odlinom poznavanjuvjenih pravila knjievne
strukture.
Zavrio je studij filozofije godine 1565. u Padovi a potom odlazi u Ferraru kod zatitnika, karrdinala
Luigija d'Este,jedno od najsjajnijih kulturnih sjedita tadanje Italije.U Ferrari e provesti oko dvadeset
godina.Tu je napisao,osim brojnih lirskih pjesama,udesno lijepu pastrisku igru Amintu te remek djelo
Osloboeni Jeruzalem,koje je dovrio 1575.g.
Ali,tek to je zavrio svoje veliko djelo(Osloboeni Jeruzalem) pokazuje znakove duevne
poremeenosti:maniju proganjanja,uivanja u vlastitoj patnji,neprimjereni vjerski zanos,koji ga tjera da se
sam optuuje pred Inkvizicijom.Zatoen,bjei u Sorrento.Potom se vraa u Ferraru.
Ali je ubrzo ponovo uhapen i zatoen u tvravi sv.Ane gdje tamnuje vie godina.U asovima lucidnosti
pie dirljiva pisma i nova djela.Osloboen 1586.godine,luta Italijom i konano se smiruje u Rimu.U ovom
razdoblju napisao je izmeu ostalog jo nekoliko dijaloga,niz lirskih pjesama i tregediju Trrismondo o
incestuoznoj ljubavi i uzaludnosti svih ljudskih htijenja osuenih na neminovnu propast.Objavio je tada
Osvojeni Jeruzalem i zapoeo novi spijev,Stvoreni svijet,potpuno u dogmatskom duhu
Protureformacije.Tasso je umro u Rimu 25.04.1595.godine.Tassov grob ubrzo je postao stjecite pjesnikih
hodoaa.
-strana 1 -
2. B A R O K
Sam naziv barok izvodi se danas uglavnom iz panjolske rijei barrueco odnosno portugalske
barooco,koje znae nepravilan,neobraen biser.Barok je doista prva velika knjievna epoha koju
povjesniari knjievnosti pokuavaju odrediti znaajkama koje bi bile svojstvene iskljuivo nainu
umjetnikog oblikovanja.To to je barok shvaen kao velika knjievna epoha najvie zasluga ima njemaki
teoretiat likovne umjetnosti Heinrich Wolfflin,koji je poetkom dvadesetog stoljea usporeivao djela
likovnih umjetnosti i ustvrdio kako se neovisno o motivima i temama moe primjetiti da umjetnici razliitih
razdoblja-on uzima za primjer upravo renesansu i barok-naprostovide svijet na razliite naine,pa ga tako
i u svojim djelima razliito opisuju,pokazuju i oblikuju.Paradoksalno je to to Wolfflin nije imao u vidu
epohe,nego je govorio jedino o stilovima,ak je, tovie,smatrao da se ta dva stila mogu razabrati i
razlikovati potpuno izvan povijesno uvjetovanih razdoblja.Meutim, njegove su analize vremenom uvjerile
i povjesniare knjievnosti da bi se stilske rezlike mogle primjeniti i na razlike meu epohama.
U povijesti knjievnosti jo je u esnaestom vijeku dolo do veih promjena u dominirajuem
svjetonazoru,u ukusu i u nainu knjievnog oblikovanja.Renesansnusvjetovnostzamjenjuje neka nova
duhovnost,renesansnu racionalnost zamjenjuje sklonost ka iracionalnom,a renesansnu tenju za jasnoom
izraza i tematikom zamjenjuje sklonost prema nejasnom,tajnovitom pa i mistinom,to se sa svagdanjicom
moe povezati jedino sloenim alegorijskim tumaenjima.
Druge su se znaajke baroka pokuavale uzvesti iz svjetonazora,pa ak i izravno iz ideolokih razloga.
Ipak se moe okvirno zakljuiti da otprilike izmeu 1570. i 1670.godine,barem u jednom veem broju
nacionalnih knjievnosti,dominira sklonost prema religioznosti,misticizmu i u nekom obliku onome to
odgovara onostranosti u tematici,a u stilu pak sklonost prema prebujnisti izraza,naglaenom
ukraavanju,pa i time da izraz na neki nain postane sam sebi svrhom.Tako odlike baroka jesu smisao za
neobino,tajanstveno,bizarno i paradoksalno,pa ak i izvrnuto i izoblieno,kao i sklonost prema
odreenom povratku srednjovjekovnom alegorizmu,jedino to se on sada vrlo esto povezuje s osobnom
simbolikom i s aluzijama na izravne povjesne dogaaje. 1*
2.1. BAROK U KNJIEVNOSTI
Najee se uzima da je pretea,a prema nekim miljenjima i jedan od utemeljitelja knjievnog baroka
talijanski pjesnik Torquato Tasso,jer se njegovo ivotno djelo,ep Osloboeni Jeruzaeim,ubraja u vrhunska
ostavrenja svjetske epike,a ujedno namee usporedbu s Ariostovim Bijesnim Orlandom,koja pokazuje
promjene kakve su se u knjievnosti dogodile u dosta kratkom vremenu.
Osloboeni Jeruzalem razlikuje se od Bijesnog Orlanda na taj nain i u takvoj mjeri da su monogi
teoretiari-ukljuujui i Wolfflina-smatrali kako je usporedba ta dva epa najbolji nain da se opiu i
epohalne stilske razlike,teko je rei do koje je to mjere opravdano,no usporedba se svakako namee
najprije i zbog slinosti:i Tassov ep,kao i Aristov,opisuje borbe
krana i muslimana,i u njegovom sreditu je opsada,i on slijedi epsku tradiciju gomilanja i digresija koje
zadravaju radnju,i on mjea mitoloka bia i udesne predjele s povijesno utvrdivim lokacijama i
injenicama.takoer su mu glavni likovi i opet vitezovi,ijim se ratnim i ljubavnim pustolovinama
posveuje najvea pozornost.
___________________________________
1*-Povijest svjetske kjievnosti,Zagreb 2003.g.
recezenti prof.dr.sc.Pavao Pavlii,prof.dr.sc. Andrea Zlatar,str.147,148.
-strana 2Najvea je razlika tako samo u knjievnoj obradi:osloboeni Jeruzalem i opetje pisan u oktavama,a
podjeljen je u dvadeset pjevanja,a neto poput opeg tona koji proima itavo djelo ipak je bitno drugaije
nego u Ariosta i za razliku od Ariosta koji uvijek govori pomalo ironino i koji je sklon sve obuhvatiti
ponesen nekim zadovoljstvom u pripovjedanju,tasso je uvijek gotovo tragino ozbiljan. 2*
3.LIRIKA
Tasso je napisao oko 2000 lirskih pjesama preteno ljubavnih s nazivom Stihovi(Rime), mladenaki spjev
Rinaldo i posmrtno objavljen spjev Stvoreni svijet(Il mondo creato),tragediju Kralj Torismondo(Re
Torrismondo) i mnoge dijaloge te vrlo zanimljiva Razmatranja o junakom spjevu (Discorsi del poema
eroico).Zbog naglaavanja znaenja nadahnua i individualnih vrijednosti izraza mnogi teoretiari Tassa
dre svojevrsnim preteom romantiarskih uenja o geniju,odnosno barem jednim od kljunih teoretiara
od kojih poinje shvaanje knjievnosti kao stvaralatva,za razliku od antikikih teorija koje su govorile o
knjievnosti kao o svojevrsnom zanatu.
Njegovo lirsko djelo koje se po uspjehu gotovo moe mjeriti sa Osloboenom Jeruzalemom pastirska je
drama Aminta.To je lirska pastorala u kojoj je konvencija bijega od svakodanjice u zamiljeni idilini
ivot pastira uobliena na nain koji su stoljeima oponaali mnogi pisci.
U njoj on u atmosferi sna i i ljepote velia slobodni hedonizam pastira,mladenaku ljubav Aminte i Silvije,i
gdje iznimna muzikalnost izraza potiskuje prigodne motive.
Ja sam izabrala njegove najpoznatije ljubavne pjesme :
LJUBITE ME
Ljubite me, o draga,
jer srce druge sree
nema,i ivjet bez ljubavi nee.
Ljubit u,ljubljen,dok ivi
moj ivot,i prestati
nee mi ljubav,ve s njim e nestati.
Ne uzljubite l' i vi,
oaj e mene ubit
to ne mogu,jer nisam ljubljen,ljubit.
EPIGRAM
Da mi je biti pela,
gospo lijepa i stroga,
da iz vas siem soka medenoga;
i ne moe li do srca doprijeti,
pela bi bar smjela
da vas ubode u ta prsa bijela
i na taj naun da vam se osveti,
pa u toj slatkoj rani
da ostavi svoj ivot okonani.
_______________________________
2*. Povijest svjetske knjievnosti,Zagreb 2003.g
strana 145.
strana 3MADRIGAL
ute ume i rijeke,
more bez vala sniva,
vjetar u spilji smiren otpoiva,
a tamna no je puna
tiine,koju stvara bijela luna:
svu ljubavnu milinu
mi sakrismo u tminu:
nek ljubav naa veeras ne die
i neka se ne glasi,
nek su nijemi poljupci i moji uzdasi.
URBINSKOJ VOJVODKINJI
U nezreloj dobi,plavoj rui slina,
Bila si,koja na sunane zrake,
Ne otvara grudi,neg sred svoje lake
Zelene halje,nije svijetu vina!

Ili jo bolje sliila si Zori,
(Smrtna stvar nije poreenje za te),
S koje polja blijete,a brda se zlate
I ista rosa kao dijamant gori.
Sad iako nisi k'o prije zelena,
Iako ti prva mladost nije dana,
Jo si uvijek svjea,mila i rumena.
Tako se i cvijet vie krasan raji,
Kad otvori ake,a sunce sred dana
Vie nego s jutra svjetluca i sjaji.
ZORA
Ta lijepa zora to kroz crno tkanje
osvijetli no mi ogrezlu u stravi
i oivi mi duha cijet ubavi,
to nitila ga ega i plakanje,
budi me,zove na novo pjevanje,
kao to ptica,im se svjetlodt javi,
pozdravlja dan i pjesmom sunce slavi,
i ja nju slavim i njeno svitanje.
A jezik je samo u bol sivu
zaodjenuti znao svako slovo,
sad pjeva svjetlost i veselje novo:
-strana 4Preslavnu zraku Boju,ljepost ivu,
to gore traje,a sunce nam dijeli
ljubavi novi plod i mir veseli.
IVJEH
ivjeh.Spoetka i Ljubav i Nada
otvarahu mi divne,cvjetne pute;
sada su nade moje povenute,
bez njih i ivot u mrtvilo pada.
A elja,koja bojaljivo drijema,
ne moe dii iznemoglu snagu,
i zato smrt bih,meni tako dragu,
dosei htio,kad ljubavi nema.
O Smrti,spasu od sveg to nas mori,
suha sam biljka to se s vjetrom bori,
koju zalijevam,a nee da zene.
Daj,doi,Smrti,zovem te jaukom,
doi,milosna,i milosnom rukom
pokrij mi oi i ude ledene.
DON ANGELU GRILLU

Drugi poanju ono to sijem,
a moda nisam sija nedostojan;
drugi plod beru,ja gnjevan i zdvojan
utim i,plaljiv,bol u srcu krijem.
Ja teret nosim i morima plovim
valove sijeem,drugi korist vuku.
Otkud ta pravda?Tko e pruit ruku,
vidi li da se pod hridima davim?
Dok tako starim i dok bolnu meni
snaga se gasi i umor me stee,
jo patnji mojoj ravne slave nema,
nit na Parnasu za me zeleni
posveen lovor,a da bude tee,
tuih pobjeda ja sam truba nijema.
3*
- strana 5_______________________________
3 *.Prijevodi uzeti sa www.poezijaonline.Developed By Petar Tomaevi
4.EPIKA- OSLOBOENI JERUZALEM
Osloboeni Jeruzalem je najpoznatije djelo Tarquata Tassa,nastalo 1575.godine.To je barokni ep u dvadeset
pjevanja karakteristine strofe (Stanca) ili (ottava rima).To je tipina strofa talijanskog epa petnaestog i
esnaestog stoljea.Stanca je sastavljena od jedanaesteraca,ee jampski intoniranih,s rasporedom rima
abababcc.
Tassov uzor je Virgilije(karakteristine izmjene stvarnih i fantastinih dogaaja).
Tema je Prvi kriarski rat kojom Tasso naglaava potrebu ujedinjenja krana.Ep prikazuje borbu
krenskih vitezova oko Jeruzalema s predstavnicima muslimanskog svijeta.Sukobljene strane predstavljaju
dva svijeta:kranski i muslimanski,a simbol su za sukob dobra i zla.Napadnut od inkvizicije da je u
religiozno-historijsku tematiku unio previe ljubavi i magije,prerauje svoj spjev i pie Osvojeni
Jeruzalem(1587-1592),koji mnogo zaostaje za prvom verzijom.
Pria,utemeljena na povijesno-religioznoj temi,obogaena je elementima fantastike.U tijeku borbe upliu se
nebeske i paklene sile,paklene sile upuuju Armidu,istonjaku arobnicu,u kranski tabor s namjerom da
zavede kranske vitezove i zavadi ih.Armida u tome uspijeva.Meu kranskim vitezovima dolazi do
krvavog obrauna.Glavni junak Rinaldo ubija norvekog kraljevia i naputa tabor.Krani ne mogu
osvojiti Jeruzalem jer ih u tome sprijeavaju arolije.Poboni Gotffred u snu saznaje da je Bog odredio
Rinalda kao spasitelja kriarske vojske.Meutim,Rinalda je zarobljen draima arobnice Armide koja ga
arobnom muzikom i mirisima namamila u amac u kojem je zaspao.Ona boravi s njim na Sretnim otocima
koji se nalaze nasred jedva pristupna mora.Po Gotffrdovu nareenju dva viteza oslobaaju Rinalda i on se
vraa u tabor.Savladavi sve zapreke,oslobaaju grad.Za vrijeme muslimanskog poraza Rinaldo je uhvatio
Armidu,pokrsti je i oeni se njom.
ini se da neka neumitnost tragine sudbine prati ivot i pustolovine vitezova u Osloboenom Jeruzalemu
toliko da ak ni osloboenje Kristova groba na kraju ne daje dojamsretnog zavretka.
Njegovi su vitezovi uvijek odve samo ljudski,a svetost njihova poslanja kao da se stalno pomie u
pozadinu.On je duboko proivljavao unutranje sukobe trenutka obuzetosti mistinom religioznou i istog
zadovoljstva u umjetnikom stvaranju,koje ga je vodilo u drugom smjeru.Upravo zbog toga je,prema nekim
tumaenjima,i zavrio u duevnoj bolesti,a njegova je sudbina obavijena legendama,pa je ak postala i
graom jedne Getheove tragedije. 4*
Osloboeni Jeruzalem moe se shvatiti i kao pokuaj da se klasini ep,oslonjen na tradiciju Homera i
Vergilija,uskladi s novom kranskom mitologijom i novim nainom knjievnog izraza.
Tasso slijedi neku pravilnost oblikovne organizacije,pa je i sam zaplet neto jednostavniji:opsada i
oslobaanje Jeruzalema,ogranien broj epizoda i upletanje Neba i Pakla.-umjesto grkih bogova-vode
zbivanja koje zavravaju na unaprijed poznat nain.Voa vitezova,Goffredo,odgovara donekle
Agamnenonu,njegovi vitezovi se posvaaju kao i Agamnenonovi Grci,no njih ipak uveliko vode samo
tragine ljubavi:Erminija beznadno ljubi Tancredija,koji ljubi Clorindu koju zabunom ubija,a arobnica
Armida zavodi sve vitezove da bi ih na kraju pretvorila u ribe.
Najvea panja pri tome je posveena opisu oruja,bitki,dvoboja i opreme vojske,kao i zbivanjima u
protivnikom taboru.Majstorski su opisani prizori ideala pastorskog ivota u epizodi o Ermeniji meu
pastiricama.
_______________________________
4*Povijest svjetske knjievnosti,Zagreb 2003.god, strana 148
-strana 6Prema Tassovoj definiciji ( u Razgovoru o pjesnikoj umjetnosti) epski spjev je mali svijet u kojem
italac nalazi opise vojske,kopnenih i pomorskih bitaka i opsada gradova,okraja,dvoboja i turnira gladi i
ei,oluja,poara i udesa,spominju se tu nebski i paklenski sabori ,pobune,nesloge,zablude,pustolovine i
arolije,pa okrutna, smiona,plemenita djela i udvornost vitezova;konano ima tu i ljubavnih zgoda,sad
sretnih sad nesretnih,kadto vedrih a kadto i takvih koje izazivaju suut..No da bi bio savren,taj fiktivni
svijet treba da je vjeto organiziran u nedjeljivu i neizmjneljivu strukturu s jedinstvenom fabulom i
ujednaenim pjesnikim oblikom.Svi dijelovi moraju biti u strogo meusobnoj ovisnosti. 5*
Zbog toga se Tassov ep esto dri uzorom nove varijante epa-barokni ep,koji e postati primjer mnogim
piscima irom Evrope jer je on zasigurno najsubjektivniji meu velikim epovima talijanske
knjievnosti.Njegova bujna i kontradiktorna duevnost izbija na svakoj stranici,proimajui subjektivnim i
elegijskim lirizmom najljepe dijelove epa.To je autobiografsko djelo,istinska povijest pjesnikove linosti i
njegova unutarnjeg svijeta.Stoga su ve suvremenici prepoznavali u pojedinim junacima Tassove prijatelje i
neprijatelje,ene koje je volio ili se bar pretpostavljalo da su bile bliske njegovom srcu.On je jedan od prvih
pjesnika koji su osjetili melanholian ar ruevina i ugaenih civilizacija a istovremeno i veliinu
Kolumba,otkrivaa novih svjetova.
Lirsko melanholian ton i tjeskobnu elju za bijegom u idilini svijet prirode,daleko od lai i okova
savremene civilizacije,najbolje je izrazio u opisu Ermenijinih lutanja i privremenog utoita kod pastira.
Stil njegovog govora je maniristiki bogat sugestivnim zvunim efektima,logikim simetrijama i
antitezama,a nerijetko i sklonost ekspresivnoj eleganciji i virtuoznosti pa njegovi junaci govore najee
uzvienim,retoriko-akademskim patosom,kao da ih stalno slua rafinirana dvorska publika navikla na
birano izraavanje.Tasso je odlino poznavao pravila vitekog ivota i plemenitog ophoenja,obiaje oko
dvoboja i vojnu vjetinu,to je takoer pridonijelo velikom uspjehu kod tadanje publike.
Znao je sugestivno evocirati oluju,zaaranu umu i, prvenstveno,none krajolike neodreenih obrisa i pune
tajanstva.Njegovi pejzai se ne odlikuju plastinom deskripcijom,bojom i realistikom detaljima ali zato su
duboko proeti neizrecivom muzikom lirskog raspoloenja.
5.ZAKLJUAK
Kada je rije o Tassovoj poeziji bitna je injenica da je on jedan od prvih velikih pjesnika
koji neposredno izraavaju dramatian konflikt pojedinca s vanjskom stvarnou.U njegovom sluaju nije
se radilo o svjesnom otporu ideolokim i drutvenim strukturama ve je taj otpor ugraen u temelje jednog
ljudskog i poetskog stava koji je on doivljavao kao osobnu sudbinu i nemilost okrutnog Fatuma.Zato je
Tasso doivio i proivio likputnika lutalice,sudbinu nepriznatog i nepoznatog genija i zato je svoj ivot
modelirao prema tom osnovnom konfliktu subjektivnog ideala i svega to se moglo initi obinim i
nedostojnim genijalnog pjesnika.
Takoer,najvaniji dogaaji pjesnikove mladosti neminovno su vodili dubokoj psihilokoj,idejnoj i
poetskoj krizi koja je njegov ivot presjekla na dva dijela;prvi,pun pouzdanja i vlastite stvaralake
mogunosti i ivotne,ulne radosti i drugi,u kojem je trajan unutarnj nemir rezultirao duevnom
boleu,pretjeranim moralistikim i religioznim skrupulama i nepouzdanjem u sam smisao egzistencije i
umjetnikog djelovanja.
_________________________________
5*-Tasso-Osloboeni Jeruzalem,Zora,Matica Hrvatska,Zagreb 1965,strana 602.
-strana 7Samo pjesniko djelo nije priozvod velike kulturne epohe,obiljeene klasinom puninom humanosti i
bujnim,nesputanim procvatom svih ljudskih aktivnosti.Nastalo je u nepovoljnim okolnostima za slobodno
umjetniko stvaranje,pa je tim vei morao biti pjesnikov napor da postigne poetsku i racionalnu ravnoteu
koja je bila neophodan preduslov tako ambicioznom djelu.
No uprkos svemu,Tassov spjev svojom pjesnikom ljepotom i humanom vrijednou trajno svjedoi o
neunitivoj snazi istinske poezije koja se hrani podjednako i radou i patnjom ovjeka.
STUDENT:
Taindi Lejla
-strana 8-
6.LITERATURA
1.Povijest svjetske knjievnosti Izdava,Golden marketing,Zagreb 2003,godine

Autor: Milivoj Solar
2. Povijest svjetske knjievnosti u osam knjiga,knjiga 4.Izdava: Mladost Zagreb,
Urednik: Mate Zori, gupa autora
3. Teoija knjievnosti XVIII izdanje,Izdava:kolska knjiga,Zagreb 1997.godine
Autor: Milivoj Solar
4. Povijest talijanske knjievnosti Zagreb,1955.godine
Autor: Francesco De Sanctis
5. Historija zapadnoevropske knjievnosti 1-3,Sarajevo 1954-1958.godine
Autor:P.S. Kogan
6. Svjetska knjievnost zapadnog kruga Zagreb, 1999.godine
Autor: Slaming Ivan
7. Svijet kao labirint Zagreb,1991.godine
Autor: Hocke Gustav Rene
8. Osnovni pojmovi istorije umjetnosti Sarajevo,1974.godine
Autor: Heinrich Wolfflin
9.Osloboeni Jeruzalem Matica Hrvatska,Zora,Zagreb 1965.godine
Autor:Torquato Tasso
-strana 97.
S AD R AJ
1. UVOD ............................................................1
2. BAROK..........................................................2
2.1.BAROK U KNJIEVNOSTI.......................2
3. LIRIKA..........................................................3
4.
5.
6.
7
EPIKA-OSLOBOENI JERUZALEM......6
ZAKLJUAK................................................7
LITERATURA...............................................9
SADRAJ ....................................................10
-strana 10-
UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET
SEMINARSKI RAD
PREDMET:Knjievna djela, opusi, poetike II
TEMA: Racionalizam i prosvjetiteljstvo
PROFESOR:
Azra Verlaevi
STUDENT:
Mirnesa Mehi
Tuzla,2008.
UVOD
"Povijest svjetske knjievnosti bez knjievnih epoha bi bila samo
popis velikih pisaca i njihovih djela, bez ikakva konteksta koji bi
barem upozorio da su ona nastala u okvirima drugaijim nego to
je onaj u kojem razmiljamo o svrsi, znaenju i konanom dosegu
knjievnih vrijednosti".433Svaka epoha, koja je smjenjivala
433
Solar, Milivoj: Povijest svjetske knjievnosti, str. 16
prethodnu, svojim odlikama bila je suprotstavljena odlikama te

prethodne epohe. Tako se nasuprot baroknoj duhovnosti,
iracionalnosti, sklonosti prema naglaenom ukraavanju, nejasnom,
tajnovitom, mistinom i religioznom pojavio klasicizam i otada je
racionalizam uobiajen naziv za vladajui nain miljenja. Svim
problemima su nalazili rjeenja u "pravilnoj upotrebi zdravog
razuma".Takvim stavom su i knjievnosti postavili novi zahtjev-da
njena uloga bude samo didaktika,tj. da ona treba pouavati a ne
zabavljati. Time je zasnovan novi pokret nazvan prosvjetiteljstvo.
Racionalizam
Racionalizam434 je filozofski nazor koji smatra da se objektivna
stvarnost moe istinito spoznati samo miljenjem, da je spoznaja
svijeta i samospoznaja ovjeka sadrana jedino u ljudskom umu,
intelektu, razumu.Racionalizam u toku historije filozofije izrazuje
trajnu tendenciju da se sigurnost spoznaje moe temeljiti bitno na
razumu i da postoje istine koje su nezavisne od svakog osjetilnog
434
lat. ratio to znai um, razum
iskustva. Pod pojmom se racionalizma u uem smislu razumije

obino nain filozofiranja koji je otpoeo Descartesovom tezom o
jasnoj i razgovijetnoj spoznaji435 i sigurnosti utvrivanja
egzistencije subjekta samo miljenjem.436
Descartes je zaetnik racionalizma.On vjeruje
da svako posjeduje "prirodno svjetlo razuma",
odnosno "uroene ideje" pomou kojih moe
doi do sigurnih istina. On ustanovljava etiri
pravila metode kojih se treba pridravati u
nauci:
1. Treba prihvatati samo one istine koje saznajemo potpuno jasno i
razgovijetno.
2. Sloenije probleme treba razloiti na jednostavne i lake
shvatljive dijelove.
3. Ono to ostane neobjanjeno treba objasniti pomou ovih
prostijih stvari.
4. Na kraju treba jo jednom prei cio proces, da bi se izbjegle
mogue greke.
Po njemu je svijet podijeljen na dvije supstancije-misaonu i

prostiruu (materijalnu) supstanciju. Misaona supstancija sadri
sve ono ime se bavimo dok mislimo, ali takoer i osjeanja,
htjenja i matu. Prostirua supstancija odlikuje se time da zauzima
prostor, ima teinu i kree se, u njoj djeluju fizike sile.
Descartesov uenik Spinoza nastavlja i dalje razvija njegove
racionaljstike teze, a Leibniz naglauje da u samom umu postoji
osnova za mogunost njegove samodjelatne aktivnosti, i da stoga
435
436
lat. clare et distincte

lat. Cogito ergo sum to znai Mislim, dakle jesam
spoznaja ne mora imati svoj izvor u osjetilima.Racionalna spoznaja

kao kriterij istine, zdrav ljudski razum, suprotstavljenost
religijskom mistificiranju stvarnosti i isticanje samosvijesti kao
prave ljudske esencijalnosti postaje osnova kako mnogim
materijalistikim tako i idealistikim filozofskim koncepcijama. I
dok francuski materijalisti437 otricu svoje racionalne,
zdravorazumske logike upravljaju na razliite oblike izopaenosti
ovjeka i drutva, i na apsurdne tradicionalne predrasude, Hegel je,
na zavretku klasine filozofije, samo principijelno utvrdio
identinost uma i zbilje i pokazao u toj idealnoj sferi kako
"zatvorena bit univerzuma nema u sebi snage koja bi se mogla
oduprijeti ljudskoj spoznajnoj moi". Hegel je izgradio sistem
apsolutnog objektivnog idealizma, koji je zatvorio mogunost
daljnjeg razvoja graanskog filozofiranja.
Crkva je bila protiv racionalizma koji je traei istinu posve
zaobilazio vjeru.Teili su da zbace racionalizam jer sam razum bez
vjere zabluuje, i traili su da njihovim ivotima vladaju vjera i
razum zajedno.
Prosvjetiteljstvo
Prosvjetiteljstvo je opi duhovni pokret graanstva u evropskim
zemljama XVIII st. protiv dogmatskog autoriteta, za pobjedu
kritikog uma u knjievnosti, umjetnosti, filozofiji, politici i
javnom ivotu. Ideologija graanskog drutva postaje u XVII st.
sve potpunija i obuhvatnija, i svjetovnu afirmaciju svojih principa
shvaa kao irenje svjetlosti u mraku, kao prosvjetljivanje ili
prosvjeivanje svijeta. "Prosvijeenost je izlazak ovjekov iz stanja
437
Diderot, Holbach, Helvetius i dr.
samoskrivljene nezrelosti. Nezrelost je nemo da se svoj razum

upotrebljava bez vostva nekog drugog.Ta nezrelost je
samoskrivljena onda kad njen uzrok ne lei u nedostatku razuma,
nego u pomanjkanju odlunosti i hrabrosti da se njime slui bez
tueg rukovoenja".438 To je temeljno uvjerenje ovoga pokreta.
Kao kulturno-politiki pokret prosvjetiteljstvo se temelji na
filozofiji zdrava razuma i tako oni zastupaju ideju da razum treba
da postane polazina taka na kojoj se zasniva autoritet. Na
prosvjetiteljstvo je veoma uticao racionalizam. Um je vrhovno
naelo i rjeenja svih pitanja vezana su za svjetla uma. Sve to se
ne moe legitimirati pred zdravim razumom, proglauje se
zabludom, predrasudom i praznovjerjem pa mora biti odbaeno.
Knjievna i propagandna djelatnost prosvjetitelja poinje u
Engleskoj; odande prelazi u Francusku, a zavrava u
Njemakoj.Utjecali su na cijelu Evropu ukljuujui i Rusiju i
Skandinaviju. Filozofija je popularna i nadasve ugledna u tom
stoljeu, koje je i nazvano "filozofskim". Svaki slobodoumni
ovjek smatrao se "filozofom",odnosno oni su se smatrali elitom
koja se bori protiv iracionalnosti, praznovjerja i tiranije prolih
stoljea. Udio evropskih naroda u prosvjetiteljskom pokretu nije
jednak. Ako je prosvjetiteljstvo u cjelini, kao pokret i kulturna
epoha, danas u Evropi i svijetu poznato i cijenjeno, onda to
zahvaljuje u prvome redu svome francuskom obliku. Francuski
jezik i duh, ukus i obiaji pretvorili su rimsko-latinsku Evropu u
francusku Evropu.
Djela pisaca kao to su Montesquieu, Rousseau i Diderot, nastala
sakupljajui korisna znanja u cilju poduavanja i odgoja, pronala
su svoj zajedniki izraz u "Enciklopediji".439 "Prosvijeeno" ili
"filozofsko" stoljee ako je po emu i danas ivo i suvremeno onda
je to po svom voltaireovskom duhu. Voltaire ostaje francuskom
narodu najprimjereniji pisac. On je branio prije svega naelo
slobode pojedinca, dostojanstvo ljudske osobe i pravo na slobodu
izraavanja. U toj epohi dolazi do promjena u anrovskom sustavu,
438
439
Iz lanka njemakog filozofa Kanta, 1784. g.

Objavljena u 35 knjiga; pisana 1751.-1772.
gdje roman sve vie zamjenjuje ep i tragediju. Pa se kao

najznaajniji primjer prosvjetiteljskih nazora uzima roman
Robinson Crusoe. Diderotovi romani su u skladu s
prosvjetiteljskim nazorima uveliko bili posveeni pitanjima morala
i drutvene nepravde.On je bio vrstan stilist, sklon iznenaujuim
obratima u izlaganju, paradoksima i vjeto voenim
dijalozima.Treba napomenuti da u ovom stoljeu dolazi i do
procvata basni, koje su komponirane poput malih komedija, s
kratkom ekspozicijom, zapletom i raspletom u kojem je pouka
sadrana u samom izlaganju. Kad bi se iz velike produkcije
evropskog prosvjetiteljstva odabirala tri najzrelija djela, to bi bile
knjige:Diderotov Le Neveu de Rameau, Voltaireov Candide i
Rousseauov Contrat Social.
Odlika prosvjetitelja je ta to se oni usmjeravaju na praktine
ivotne probleme-drava, vlast, vjera, odgoj, moral...Francusko je
prosvjetiteljstvo brzo prestalo da bude duhovita igra te se naglo
pretvorilo u strastvenu borbu protiv religije i svih oblika
klerikalizma. Bio je to uvod u revoluciju. Francuskom graanskom
revolucijom(1789.) sruen je srednjovjekovni feudalni poredak i
svi su graani proglaeni jednaki pred zakonom.Istiui mo uma i
prirodnu dobrotu ovjekovu, prosvjetiteljstvo je prvo postavilo
demokratske principe graanske politike jednakosti.
Prosvjetiteljstvo daje optimistini pogled na budunost, jer su
prosvjetitelji u razmiljanju i u djelovanju koje proizilazi iz
zdravog, prosvijeenog uma vidjeli garanciju stalnog napretka
drutva.Oni podjednako vjeruju u neogranieni politiki, drutveni,
znanstveni, moralni i tehniki napredak ovjeanstva.
Prosvjetiteljstvo je probudilo svijest o jednakosti svih graana,
budi se nacionalna svijest, razvija se znanost.
Prosvjetitelji su ostavili svoj peat u filozofiji i knjievnosti
osobitim preispitivanjem drutvenog poretka te ovjenosti, sluei
se pritom idejama "prirode", "slobode" i "razuma".Suprotstavljali
su se religioznim, moralnim i politikim opresijama a teili su
obnavljanju znanja, etike i estetike svoga vremena. Prosvjetiteljski
ideal ovjeka je onaj koji djeluje po principima, a ne po navikama,

obiajima i tradiciji.
Najvaniji primjeri prosvjetiteljske knjievnosti u Hrvata i Srba
jesu Reljkoviev Satir i Obradovievi Sovjeti zdravago razuma,
mada oni danas znae vie kulturno-historijsku nego knjievnu
batinu.
LITERATURA
-Solar, Milivoj: Povijest svjetske knjievnosti, Zagreb, 2003.
-Enciklopedija leksikografskog zavoda(5 P-SJO), Zagreb,
MCMLXIX
SADRAJ
Uvod.....................................................................................
Racionalizam........................................................................
Prosvjetiteljstvo....................................................................
Literatura..............................................................................
2
3
5
8
FILOZOFSKI FAKULTET
SEMINARSKI RAD
TEMA: Marinizam i gongorizam u baroknoj knjievnosti
Profesor:
Kandidat:
Dr. Sc. Azra Verlaevi
Adela Mehinovi
Ehlimana
abanovi
Tuzla, maj 2008. god.
Sadraj:
1.Knjievnost baroknog doba.....................................................................................................2
1.1. Marino i marinisti (manirizam)...........................................................................................2
1.2. Znanstvena i povijesna proza...............................................................................................4
1.3. Gongora i nova poezija (gongorizam).................................................................................5
Literatura.....................................................................................................................................8
1. Knjievnost baroknog doba

esnaesto stoljee, a s njim i renesansa, zavravaju smru Filipa II
(1598), sposobna i stroga vladara, koji je doivio i velik uspon i poetak
pada svoje mone drave. Tako je taj vladar u posljednim godinama ivota
morao uvidjeti da mu je zemlja iscrpljena, narod osiromaio, privreda
zaputena i da je poetak propasti na pomolu. I umro je u pravi as, na
razmeu dvaju vjekova, da ne bi morao gledati jo vee nevolje, koje e
naglo navirati jedna za drugom, pod vlau njegova ne naroito sposobna
sina Filipa III (1599-1621) i jo vie za vrijeme posve nesposobna Filipa IV
(1621-1665), da bi za vrijeme Karla II (1665-1700), podkraj stoljea,
panjolska liila na "kostur diva", kako ree jedan pisac. Sedamnaesto je
stoljee donijelo panjolskoj sveope propadanje, politiko, materijalno i
duhovno. U prvoj polovini toga vijeka zemlja je izgubila polovicu svoga
stanovnitva i u njoj je bilo, kau, oko 150.000 prosjaka. Nekadanji obrt,
kada je u pojedinim gradovima bilo po nekoliko hiljada tkaonica svile i
drugih radionica (Toledo, Sevilla), sada je gotovo sasvim iezao, naroito
poslije izgona Morisk, pokrtenih arapa (1609), koji su zapravo jedini u
panjolskoj radili i proizvodili. Nii slojevi zapadaju u veliku bjedu, zbog
tolikih ratova i nebrige vlasti. Tipina podvojenost duha izmeu idealizma i
realizma sada e biti oitija nego ikad: Quevedov gorki pesimizam i otra
satira i Gngorin gospodski artizam i zatvoreni individualizam, koji nee da
vidi probleme stvarnosti. Lopeova komedija, zanimljiva, iva, zabavna,
povezana sa ivotom (na svoj nain), ali u biti slijepa za njegove gorue
probleme, i s druge strane pikareskni roman, pun najcrnijih i posve
realistikih uhvaenih slika ivota.
Protestatizam je u mnogim evropskim zemljama pobjedio i stekao svoja
prava, ali protureformacija ne prestaje djelovati: ona upravo plai ovjeka
ljudskim nitavilom, smru i paklom. U takvom sklopu prilika i problema
javlja se u panjolskoj knjievnosti barok, koji dolazi kao raspadanje svega
onoga to je donijela renesansa: staloenost duha okree se u nemir i
podvojenost linosti; ona sigurnost pred svijetom i ivotom, vjera u
vrijednosti ovozemaljskih dobara okree se u unutranje nezadovoljstvo, u
misao na prolaznost i smrt, u pesimizam. ivot je samo obmana i san i traje
koliko i ruin svijet koji ujutro procvate, uvee povene, i to je motiv koji e
barokni pjesnici neprestano ponavljati. Trae se kratkotrajni uici, ali
ovjeka neprestano podgrizava crv savjesti i sve mu donosi samo gorinu i
kajanje.
Ona klasina ravnotea i mjera u izrazu pretvara se u stilske
pretjeranosti, artistike igre, neprirodnost i afektaciju: trai se to je rijetko
i tei se za orginalnou pod svaku cijenu. U svemu je vidljiva
grozniavost, napetost, nemir. Pa ipak, usprkos oitom propadanju, prva
polovina stoljea donosi nezapamen procvat knjievnosti i umjetnosti.
Javlja se desetak velikana, kakvih panjolska nije dala ni prije ni kasnije i
ini nam se da su se pojavili kao labui pjev jedne snane rase, jedne
snage u naglom usponu, koja je jedanput morala zablistati svim
bogatstvom svoga duha. Uza sve slabosti, panjolska knjievnost iz
vremena baroka, vie nego ikada, ima izrazito nacionalno obiljeje pa su
neki to razdolje nazvali nacionalnom epohom.
1.1. Marino i marinisti (marinizam)
Barokna knjievnost javila se kao krajnja posljedica politikih i gospodarskih prilika u povijesnom
razdoblju talijanske dekadencije i panjolske prevlasti i kao izraz specifine prilagodbe
protureformacijskom podneblju, crkvenoj kontroli nad duhovnim stvaralatvom i utilitarnoj poetici koju je
nametala meuzavisnost apsolutistike moi i religioznog dogmatizma. Stoga je tematska orjentacija
baroknih pisaca bila uglavnom dvojaka: s jedne su se strana nadahnjivali pompuzno i popvrno doivljenim
vjerskim motivima, osjeajem smrti i prolaznosti svega, traginom vizijom vremena i izgubljenosti
pojedinca na nesigurnoj pozornici svijeta; s druge strane, karakteristian je u njihovim djelima naglaeni
senzualizam, koji se meutim ne iscrpljuje u erotskoj slobodi pa i morbidnosti, nego ispunja i njihovo
zanimanje za najrazliitije pojave vanjske zbilje, njihovo shvaanje prirode i sam njihov stil. Razbijena je
renesansana ravnotea izmeu prirode i ovjeka kao sredita svemira, a novi pogled na svijet, na koji su
djelovala i znanstvena otkria, omoguavajui, npr. dalekozorom i mikroskopom, spoznaju beskonanog i
najmanjeg, privukao je pozornost pjesnika za neposrednu, osjetilno uoenu, prolaznu promjenljivu zbilju
koju ovjek eli posjedovati i uivati, ali je nemoan da je nadvlada uspostavljanjem nekadanjeg
optimistikog stava.
Odnos prema zbilji u baroknoj se poetici odaje tenjom pjesnika da sredstvima izraza itatelja zaude
sluei se neobinim, nenadanim, udnim analogijama, na kojima poiva metafora kao dominantno i
pertrofirano sredstvo baroknog pjesnitva. Klasini lirski oblici stilski su artikulirani s pomou udnih
slika, nametljivih aliteracija, igara rijei, forsiranih inverzija i traenih zvunih uinaka; ostaju, meutim, u
dojmu, na rubu kominog, unato intelektualnom naporu i ozbiljnosti poze ili zahvaljujui njoj, obratno od
onoga to svjesno postiu burleskni i parodini pjesnici.
"Afirmaciji seicentizma, novog ukusa ne samo u Italiji nego i u drugim zemljama najvie je pridonio
Napolitanac GIAMBATTISTA MARINO (1569-1625). Za burna i pusolovna ivota koji je proveo na
borovima talijanskih mogunika i u Parizu stekao je veliku slavu i popularnost kao zatitnik i najvei
predstavnik pjesnikog pravca nazvana marinizmom. Svoju poetiku i jednu od bitnih osebujnosti barokne
poezije izrazio je programatskim stihom cilj je pjesnikov da zaudi (E del poeta il fin la maraviglia). " 440
Nastojei itatelja zapanjiti Marino je u talijansko pjesnitvo unio neuobiajne motive, impresivne zvune
uinke, gomilanje slonih metafora i zvukovnih ponavljanja: za njega je Bog konjanik koji vodi i obuzdava
ovjeka-konja dajui mu kao nagradu zob vjenosti, konjunicu zvijezda (biade d'eternit, stalla di
stelle); krijesnica je baklja polja, letea munja, iva krlata iskra; sunce je krvnik to sjekirom zraka
sjee sjenama vrat, itd. Marinova lirika obiluje bizarnom imaginacijom i raznovrsnim stilskim
pretjerivanjem li je siromana uvstvom, mjesto kojega se poput glavne niti provlai senzualnost u
predoavanju prirode i ljubavi, to je zapravo najizvornija znaajka tog pjesnitva. Meu Marinovim
zbirkama najopsenija je Lira (1602-1614), u kojoj su sastavci dvorskog, vjerskog i moralnog nadahnua s
poznatom pjesmom o poljupcima. Za ukus doba karakteristina je i zbirka Gallerija (1620), gdje preteno
opisuje slike, kipove, medalje i crtee, a senzualnost, rasko slika i sonorsnost svojstvene su pjesmama u
Gajdi (Sampogna, 1620). Pjesnik je, meutim, najvie pozornosti posvetio Adonisu (Adone, 1623),
mitolokom spjevu 20 pjevanja s nita manje nego 45.000 stihova, kojemu manka prva epska radnja, a
najveim se djelom sastoji od mnogobrojnih epizoda, autobiografskih, znanstvenih i filozofskih digresija i
knjievnih reminiscencija preuzetih iz antikih i italijanskih pjesnika od Homera i Apoleja do Petrarke i
Tassa. Neuspjelo kao cjelina, djelo ipak ima bljetavih odlomaka, npr. Kad opjeva ruu, ili kad opisuje
natjecanje ljubavnika i slavuja, ili raskone vrtove i dvorove.
Marinova je poezija izazvala polemike i protivnike, meu kojima je otar kritiar Adonisa bio Tommaso
Stigliani (1573-1655), ali jo vie branitelja i sljedbenika to su se takoer nadahnjivali slinim poticajima
kao i Marino, od sjetilnosti do razmiljanja o ispraznosti ivota, opredjeljujui se za tipine motive groba,
sata koji simbolizira prolaznost vremena, pauna, svih vrsta enske ljepote i runoe, raskonih predmeta,
dragog kamenja i dr. Seientizam nije dao velikih pjesnika, jer to nije bio ni sam Marino a od
mnogobrojnih marinista izrazitijom su se osebujnou istaknuli CLAUDIO ACHILLINI (1574-1640),
GIROLAMO PRETI (1582-1626), CIRO DI PERS BRANO (1619-1692), GIUSEPPE ARTALE (16281679).
Stanovit vlastiti put slijedio je naprotiv Gabriello Chiabrera (1552-1638), plodan pisac spjevova,
pastorala, melodrama i drugih sastavaka, koji je najbolje plodove, meutiim, ostavio u prigodnoj odi prema
uzoru na Pindara karakteristinoj zbog mitskih elemenata, metrike raznolikosti. Kratkih kitica i stihova, i u
melodinim anakreontskim kanconetama. Njegova je vanost osobito u metrikim eksperimentima i
umjeu ime je ostavio traga u buduem pjesnitvu, sve do Carduccija. Antimarinist je bio Chiabrerin
oponaatelj FULVIO TESTI (1593-1646), koji je takoer pisao moralistike ode ugledajui se na Pindara i
Horacija, a posebnog je spomena vrijedan kratki spjev Pla Italije (Pianto dell'Italia) o propadanju Italije,
panjolskoj dominaciji i o nadi da e joj donijeti spas Karlo Emanuele Savojski. Tragom Chiabrere i Testija
proli su i VINCENZO DA FILICAIA (1642-1707) I ALESANDRO GUIDI (1650-1712), koji e poslije
prei u krug arkadijskih pjesnika.
440
Povijest svjetske knjievnosti, knjiga IV, Zagreb, Mladost, 1997; str.97.
1.2. Znanstvena i povjesna proza

Kao to se knjievnost druge polovice prethodnog stoljea, odnosno tzv. razdoblje marinizma, ne
iscrpljuje u poeziji Tassa, Guarinia i njihovih epigona, njego u njoj djeluju i mislioci Bruno i Campanella,
pisci nepokolebljivih ideja i jake osobnosti, Seicento uz Marina i marinizam imao vrijednu prozu u djelu
jednoga velikog znanstvenika. Galieo Galilei (1564-1642), astronom, fiziar i matematiar, o svom je
knjoevnom obrazovanju zarana posvjedoio spisima o svojim najdraim pjesnicim Ariostu i Danteu, dok
ga Tasso nije oduevio. Znameniti pisanac studirao je i bio profesor u rodnom gradu, gdje je otkriima, npr.
Izokronsti nihaja i zakona prostok pada protumaenog u latinskim dijalozima O gibanju (De motu) te
suprostavljanjem Aristotelovoj fizici, stekao neprijateljstvo dogmatskih peripatetiara. 1610. godine poinje
Galileova obrana Kopernikova nazora o heliocentrinom sustavu i sukob sa arisotelovcima i sa Crkvom.
Pretea moderne znanosti, posebno mehnike i statike, s strau otkrivaa istine branio je svije nauavanje u
Pismu don Benedettu Chastelliju (Lettera a don Benedetto Castelli, 1613), Pismu monsinjoru Pjeru Diniju
(Lattera a monsignor Pjero Dini, 1615).
I u iduim djelima, osobito u polemikoj, Finoj tezulji (Sagijatore, 1623), sve slobodnije zastupa osueni
Kopernikov sustav, i poslije opbjavljivanja Dijaloga o dvama glavnim sustavima svijeta (Dialogo sopra i
due massimi sistemi del mondo, 1632) Crkva ga optuujue, mui i osuuje najprije na doivotni zatvor,
zatim na progonstvo. Prisilili su ga da ustvrdi kako Zemlja miruje i kako e uvijek mirovato, ali je njegovo
djelo odgovorilo: Eppur si muove (Ipak se kree). I u posljednjim godinama ostao je predan otkriima i
radu, napisavi jo Dijaloge o novim znanostima (Dijaloghi delle nuove scienze, 1638). Umro je slijep.
vrstina se Galilejeve proze temelji na samoj stvarnosti to se u novoj spoznaji objavila svijetu i stoljeu,
prema kojemu se veliki uenjak i pisac naao poput Bruna i Campanelle, u dramatinoj izoliranosti.
Njegovo knjievno djelo poezija istine koja je u samoj prirodi, poezija koja se odlikuje jedinstvom rijei i
misli, stila i osjeaja, uzbuenjem istraivaa pred veliinom svemira, smirenou u ravnotei znanstvenog
kazivanja, a kadto i finom ironijom prema protivniku, zastupniku apstraktnog dogmatizma.
Stran svakoj retorici pa ipak elegantan u izrazu, autor ive, jasne proze koju nadahnjije borbenost i ar
spoznaje a oplemenjuje preglednost uvjerljivoga, loginog izlaganja, Galilej je nastavio veliku tradiciju
onih renesansnih pisaca koji su se posvetili realnom a ne metafizikom tumaenju svijeta: ostao je u
znanosti vrsto vezan za zbilju kao to su ti Machiavelli i Guicciardini bili na podruju politike misli i
povijesti. Ggalilejevo uenje, zanimanje za prirodne znanosti, protuaristotelovski stav i eksperimentalna
metoda obiljeja su razvijene znanstvene spoznaje i knjievne proze u kojoj su mnogi drugi uenjaci
iznosili svoja otkria, npr. EV ANGELISTA TORRICELLI (1622-1703), MARCELLO MALPIGHI (16281694)i drugi, od kojih nas, meutim,kao knjievnik vie zanima FRANCESCO REDI (1628-1698), pisac
znanstvenih spisa.
Machiavellijeve teorije doivjele su velik otpor i osudu u protureformacijsko doba, iako su ba tada u
politikoj praksi imale najiru primjenu.U polemici s njima nastala je cijela politika knjievnost koja je
nastojala pomiriti misao o dravnom probitku (ragion di stato) i politikom cilju koji opravdava sredstva
vlasti s moralistikom idejom o pobonom i estitom vladaru.Od velikog broja pisaca vano je spomenuti
PAOLA PARUTU (1540-1598),koji se u knjigama O savrenosti politikog ivota (Della perfezione della
vita politica, 1579) i Politike rasprave (Discorsi politici,1599) zalagao za dravu utemeljenu na vrlini
graana predlaui kao uzor rodne Mletke.Vaniji politiki pisac bio je GIOVANNI BOTERO (15441617), ija najvanija knjiga, rasprava O naelima dravne politike (Della ragion di stato,1589),polemizira
s Machiavellijevim stavovima u ime moralnih razloga i sa sljedbenicima Tacita, koji se odve zanose
okrutnim postupcima vladara.irina i novost knjige oita je u obuhvaanju mnogobrojnih pojava i
problema vezanih za ureenje drave.
Na tzv. tacitizam i na makijavelizam obarao se i TRAIANO BOCCALINI (1556-1613) u Politikim
primjedbama o Korneliju Tacitu. Nezavisan stav, kritiku apsolutistikih vladara i suvremene kulture
Bocalini je sugestivno izrazio u Izvjeima s Parnasa (Ragguagli di Parnaso,1612-1613),gdje je izmeu
ostalog,bio zaetnik teorije prema kojoj su Tacit i Machiavelli razobliili postupke tirana, a takvo e se
tumaenje zadrati sve do Foscolovih Grobova.LUDOVIC ZUCCOLA (1568-1630), koji je takoer
napisao ogled O naelima dravne politike (Della ragion di stato,1621), kao to e se par godina
poslije(1627) nazvati i opsenija knjiga LUDOVICA SETTALE(oko 1555-1633); te TORQUATA
ACCETTA, koji je u kratkoj raspravi O potenju licemjerju.1641.g. izrazio pesimizam u odnosu prema
mogunosti ovjekova djelovanja u drutvu i povijesti preopruujui rezigniranu umjetnost strpljenja.
U okvirima knjievne povijesti valja razmatrati i bogatu historiografsku literaturu, za koju je

karakteristino da je bila proeta slinom politikom motiviranou kao i spomenuta djela.Nasljee
renesanse osjealo se u interesu za psiholoke,moralne i neposredne politiko-diplomatske imbenike
povijesnog zbivanja; za spletke, lukavstva, individualne probitke koji ga odreuju, a iz takva sadraja
proishodila je barokna slika povijesti kao slikovite pozornice grandioznih dogaaja koja spektakularnom
zanimljivou ispunjava zadau magistrae vitae.PAOLO SARPIJA(1552-1623),stekao golemu znanstvenu,
teoloku, pravnu i povijesnu kulturu i obavio vana otkria na podruju prirodnih znanosti.Bio je od 1606.
teolog i kanonist rodne Venecije, u polemici s Vatikanom branio je njezinu nezavisnost u pitanjima
crkvenog prava navukavi na sebe neprijateljstvo papinske kurije koja ga je izopila, osudila njegove knjige
na lomau i 1607. organizirala atetant na njega ne podnosei njegovo oporbenjatvo, njegovu kritiku
jezuita, papinske politike, crkvine raskoi i upletanja kurije u dravne poslove.Kao i niz drugih spisa tom je
borbom bilo nadahnuto i njegovo najvanije djelo Povijest Tridentinskog sabora.
1.3. Gongora i nova poezija (gongorizam)
LUIS DE GONGORA (1561.-1627.), panski pjesnik, rodom iz Kordobe. Bio je kapelan kralja Filipa
III.U svojim pjesmama izraava jako osjeanje rastrzanosti izmeu enje za ovozemaljskim radostima i
saznanja da je ovozemaljski ivot samo nitavilo i sjena.U stihove unosi mitoloke slike, arhaine izraze,
smjele reenike obrte i neoekivane stilske figure, stvarajui tzv. hermetiku poeziju,ija su znaenja
teko razumljiva i zatvorena u vlastitim slikama koje lie na snove. 441
Gongora je openito poznat kao glavni predstavnik nove poetske kole na poetku 17.st., koju su zvali
culteranismo (culto-uen), a kasnije je dobila i naziv gongorismo. Iako se ta kola odvajala od najbitnijih
karakteristika baroka , ona ipak pripada njemu,ak tovie, kulteranizam je znaio najekstremniji izraz
baroka i srodan je slinim kolama u drugim knjievnostima tog vremena: talijanskom marinizmu,
francuskom preciozizmu, engleskom eufuizmu.(Granada, Sevilla) na prijelazu stoljea, kod kojih je vidna
tenja prema naroitoj kienosti izraza.Jedan od najboljih bijae PEDRO DE ESPINOSA(1578-1650),
umjeren i profinjen pjesnik, koji je 1605. objavio jednu izvanrednu antologiju pjesnika svoga vremena, pod
naslovom Flores de poetas ilustres.Za budui razvoj pjesnikog izraza bio je mnogo znaajniji LUIS
CARRILLO Y SOTOMAYOR(1582-1610),asnik ratne mornarice, koji je umro mlad te mu je djelo ostalo
nedotjerano, ali ipak vrlo zanimljivo.
Pored ostalih pjesama (koje je njegov brat objavio 1611) on je napisao poemu u oktavama Fabula de
Acis i Galatea, za koju mnogi kau da je Gongori sluila kao uzor kod pisanja Polifema i Galateje.
Sotomayor je i teoretski pokuao pokuao obrazloiti svoje poglede na poeziju u raspravi Libro de
erudicion poetica i tu se ve nalazi itav program kulteranizma. Meu ostalim, on kae da je najvaniji
vanjski ukras pjesme, da izrazi moraju biti uzvieni, teki i zagonetni (tajnoviti). Prema njegovom
miljenju, poezija nije za puk nego za uene ljude i njen jezik mora biti drugiji od obinoga, jer ljepota
trai teinu. Taj se stil sastojao u obilju novih rijei, koje su veinom uzimane iz latinskog, u neobinoj
sintaksi, takoer prema latinskom jeziku (a to je utjecaj renesansa i humanizma koji su u prvi plan stavljali
grke i rimske klasike). Naroito je bio u modi hiperbaton, neobian rad rijei u reenici. Zatim bogatstvo
metafora, smionih i orginalnih, i mnotvo pojmova iz mitologije.
Na izvanrednom Velazpuezovom portretu vidi se da je don Luis imao poneto smrknut izgled, visoko
elo, ive oi i orlovski nos, na temelju ega su neki zakljuivali da je moda u sebi imao idovske krvi.U
pedesetoj godini Gongora se zapopio te je, na preporuku vojvode od Lerme, dobio kapelaniju na
kraljevskom dvoru i tako je preselio u Madrid 1617.Slavni je pjesnik u svojoj oporuci mogao nabrojiti
samo dugi niz imena ljudi kojima je ostao duan.Za sukobe i nevolje mora da je i sam bio mnogo kriv.Prije
svega , dosta je novaca gubio na kartama, a osim toga je, kau, bio vrlo prgava karaktera i pogana jezika,
zajedljiv, uljiv, zavidan i tat, to se vidi u mnogim njegovim podrugljivim pjesmama. Gongora je
najznaajniji pjesnik u staroj panjolskoj knjievnosti, jer je bio lucidan stvaralac i reformator poetskog
jezika, smion i svjestan svoje poetske avanture, jedne od najviih na naem kontinentu 442, kako se izrazio
neki francuski hispanist. On je vjerojatno prvi lansirao moderno poetsko naelo:U ljubavi nije vano to se
kae nego to se osjea, u poeziji nije vano to se osjea nego to se kae.Hladan i sabran duh, bio je
majstor stiha, nenadmaan arhitekt pjesme, ljubitelj muzike, tvorac neobinih metafora i pravi arobnjak u
441
442
itanka za drugi razred gimnazije; Zdenko Lei; 2003. godina; Sarajevo Publishing; str.92.
Povijest svjetske knjievnosti, knjiga IV, Zagreb, Mladost, 1997; str. 254.
jeziku .Spoetka je pisao romance i letrille u tradicionalnom duhu, suptilne i jednostavne, ali obogaene
novim, svjeim izrazima te se u njima oitovao pjesnik izvanredne snage i inventivnosti.
Tu vrstu pjesama pisao je Gongora do kraja ivota kao i savreno graene sonete, koji su formalno
besprijekorni, ali mnogo puta hladni i mutni.Najotriji su mu protivnici bili Lope de Vega i Quevedo, koji
su kulteranizmu suprotstavljali konceptizam, tj. misao i otrinu duha, prije svega.Lope posebnu krivicu
baca na njegove sljedbenike, koji su, kae, poeli tamo gdje je on zavrio .Nasuprot njemu, jedan od
Gongorinih pristaa istie da pjesnik mora pisati biranim jezikom, s mnogo novih rijei i izraza koji su
nedostupni puku, tako da se ini kao da pie na stranom jeziku.Gongori nije bio cilj da nas potrese , ni da
nas zamisli, ni da nam kae neto naroito duboko i ljudsko. Njemu ni inae misaonost nije bila
svojstvena.Svrha mu je da ugodi ulima, naroito sluhu, da opije, da izazove divljenje.Gongora je imao
namjeru napisati etiri poeme, ali je naopisao samo dvije (svaka otprilike po 1000 stihova), a druga nije
dovrena.Poema je pisana ustrofama talijanske kancone, razliitih duina, s izmijeanim jedanaestercima i
sedmercima.Na kraju spomenimo da je Gongoru 18. i 19.stoljee sasvim odbacivalo.Gongora je imao velik
broj sljedbenika, talentiranih i netalentiranih, kojin su samo kompromitirali njegova nastojanja.Meu
najznaajnijima je ve spomenuti JUAN DE JAUREGUI(1583-1641), rodom iz Seville,koji je najprije
napadao Gongoru, da bi ga kasnije branio u raspravi Apologija istine.
I PEDRO SOTO DE ROJAS (1585-1658), iz Granade, u tacije. Rekosmo da je ovaj pisac ivio na
razmeu dvaju vjekova, dviju epoha, izmeu herojskih dana svoje mladosti i kasnijih poraza i propadanja,
izmeu bogatstva povlatenih i siromatva obespravljena puka, okruen propalim plemiima, strahom od
inkvizicije, sveopom hipokrizijom i cinizmom probisvijeta (picaro).U jednoj noveli kae da pravi kranin
ne smije oajavati, jer da je oajanje najvei ljudski grijeh.Pun je iskustva, pun je ivog, proivljenog
ivota.On u svom djelu nastupa kao narodni mudrac, koji je sve vidio i sve proivio, koji u svakoj prilici
zna rei ono to treba, koji o svemu zna suditi razborito, kako ga je ivot nauio.Zato je njegovo djelo
blisko irokom krugu italaca.A toga je i on bio svjestan, kad u predgovoru pie:Nastoj da tvoja
pripovijest... priprostomu ne bude na dosadu, razborit ovjek neka se divi invenciji, ozbiljan neka je ne
odvrgne, a umnik neka je svagda hvali.Zbog svega toga, ovo veliko djelo nikada nijedna epoha nije
odbacila.U razliitim vremenima sudilo se o njemu razliito, ali je svako vrijeme u njegovoj bogatoj riznici
nalazilo mnogo toga za sebe.
Literatura:
1.Povijest svjetske knjievnosti;knjiga IV;Zagreb;Mladost;
2.itanka za drugi razred gimnazije;Zdenko Lei;Sarajevo;Publishing,2003.g.
Sadraj:
1.Knjievnost baroknog doba.....................................................................................................1
1.1. Marino i marinisti (manirizam)...........................................................................................1

1.2. Znanstvena i povijesna proza...............................................................................................3
1.3. Gongora i nova poezija (gongorizam).................................................................................4
Literatura.....................................................................................................................................7
UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET
SEMINARSKI RAD
Razlike likova u romanu Don Quijote
(don Quijote i Sancho Panza)
STUDENTI:
HASIBA KUKURUZ
VERLAEVI
HANKA SOFTI
PROFESOR:
DR.SC.AZRA
UVOD
Ovaj roman je prvi moderni roman u renesansi koji je parodija na
srednjovjekovni roman. U vitekom srednjovjekovnom romanu junaci su
tipizirani, visok je stupanj predvidljivosti romana ( vitez=lutalica koji je
obuen u viteko odijelo,bori se za ideale, ak se znala i djeva koju e
spasiti). U renesansi to se tie vitekog romana javlja se napetost, likovi
su u razvoju, uvjek nas iznenauju, parodija na viteki roman. Don Quijote
stalno ita viteke romane, trag je komian. Iz tog svijeta ponio je on ideju
dobru za koju se on bori. Miguel de Cervantes iznosi junaka djela
plemenita viteza. Pisajui ovaj roman Miguel de Cervantes nastojao je da
se itanjem ove historije melankolik nasmije, smjeljivac da puca od
smjeha, priprostomu da ne bude na dosadu, umnik neka je svagda hvali
razborit ovjek neka se divi invenciji, ozbiljan neka je ne odvrgne
Don Quijote
Don Quijote bio je itelj kraja na Montielskom polju. ivio je sa

gazdaricom koja je prevalila etrdesetu i sinovica koja jo nije
navrila dvadesetu, te momak za poljski i kuni rad, koji mu je
sedlao konja i kosijerom rabotao. Po dobi se na plemi hvatao
pedesetih i bio je snana rasta, suhonjav, mrav u licu, veliki
ranoranilac i ljubitelj lova. Kazuju da mu je prezime bilo Quijada
ili Quesada, premda se po nasluivanju moe dokuiti da se zvao
Quejana. S tolikim arom i slau odavao se itanju viteki knjiga
te ga je zaokupila tolika radoznalost i ludost da je prodavao orae
zemlje i kupovao viteke knjige, da ih ita. I lice i cijelo tijelo bilo
mu je posuto brazgotinama i oiljcima. Imao je uljudan i smiren
glas. esto se sa upnikom svojega sela prepirao o tome tko je bio
vei vitez: Palmerin od Engleske ili Amadis od Galije. Iao je
prisnog prijatelja, aon je bio seoski brija Nicolas. Od silnih
romana uini mu se potrebnim za veu ast svoju i za korist
dravnu da se premetne u skitnika viteza i krene svijetom oruan i
na konju. Oisto je bojnu opremu pradjdovsku davno baenu, te od

ljepenke sadljelja neto nalik na pol ljema s vizirom. Uzeo je svog
konja koji je bio kao gladna godina te ga prozove Rocinante. Sebe
prozva don Quijote od Manche. Blizu njegova sela bila je seljaka
djevojka, jako lijepa u koju je on bio zaljubljen zvala se Aldonza
Lorenzo ali on je prozva Dulcineja od Tobosa.Davajui imena
svima onima koji su bili potrebni u njegovim vitekim borbama
davao je uvena imena. Tako ime koje je dao svome konju
Rocinante sastavljeno je od rocin ( kljuse ) i ante ( prije ). Don
Quijote je vitez koji gleda na ivot i na ovjeka kroz prizmu svojih
ideala, taj ispravlja krivica praktina priinja tetu gdje dolazi da
uspostavi pravicu. Za perjanika uzeo je svojega susjeda Pedra
Alonsa. Lutao je poljima te sve to god misli, vidi i to mu se
stvara priinjavao je zgodom koja se zbivala onako kako je on
itao; ludost mu je bila jaa od ikoje razlotosti.
Tako je esto izgovarao rijei:
Oruje je nakit meni,
a borba je odmor moj42
U tim njegovim pohodima esto je znao biti
crn i prljav kao i njegovo
oruje. Prilikom tih pohoda pratio ga je njegov vjerni perjanik, susjed kojeg
je on nazvao Sancho Panza. esto mu se hvalio da ima veu sranost u
napadanju, veu snagu u ustrajnosti, veu vjetinu u udaranju, ili veu
hitrou u obaranju od svih viteza. esto znao govoriti Sanchu kako on
slabo razumije jer nije proitao tolike kronike kao on, kad bi Sancho
spomenuo jelo on bi odgovorio: Znaj, Sancho skitnicama vitezovima dika
je ako po mjesec nikakvo jelo ne okuse, a kad jedu, jedu ono to im se ba
nae. Pored tog hvalisanja on je bio veliki vjernik. Kunem se
Stvoriteljem svega na svijetu i zaklinjem u sva etiri Evaelja, gdje su
najopirnije napisana 82
42
Don Quijote uzima stih iz poznate romance.

82
U orginalu: donde maslargamente estan escritos,neto izmijenjena duga pravna

formula, kojom se oznauju kojekakve mogunosti.
Don Quijote ivio je u zabludi i kad god bi mu se neto dogodilo u njegovim

borbama on je to poredio sa situacijam u knjigama, te je mislio da ni jedan
vitez nije bio poput njega. O udnom nainu kako je zaaran Don Quijote
od Manche sam je progovorio: Mnoge sam slavne povijesti o skitnicima
vitezovima itao, no nikada jo nisam ni itao, ni vidio, ni uo da ovako
vode zaarane vitezove, i jo ovako polagano, kako ve znao ii ove trome i
spore ivotinje. Prilikom tih borbi naao bi se pak neko koga bi don
Quijote uvjeravao da ita viteke knjige. Po njemu te knjige razbijale bi tugu
koja bi vas muila i vedrila vam volju ako vam se moda natmurila.
Otkad sam skitnik vitez,otad sam hrabar,

edan, daraljiv, velikoduan, uljudan,
neustraiv, blag, strpljiv.
im bi pomislio ovaj vitez rije pustolovina njemu kao skitniku vitezu
jedina dunost bila je da se u tu pustolovinu upusti. U jednoj od svojih
pustolovina zamalo je zavrio tragino jer je stigao na pokorniku
procesiju, htio je da spasi gospou to je nose na podnoju. Mislio je da je
vode preko njene volje a poto je on doao na svijet da ispravlja takve
krivice nije smio dopustiti tu nepravdu. Don Quijota su tada proglasili ludim
ovjekom. Jedan od nosaa je poletio don Quijotu u susret te se on skljusi
na zemlju. Ubrzo se nakon vike svog perjanika Sancha prenuo. Nakon to
je trei puta krenuo od kue don Quijote nije imao sree jer se vratio
nemoan, jadan. U alosti su bile njegova gospodarica i sinovica. Pisac ove
historije nije mogao nita doznati o njegovoj smrti ali ga je srea namjerila
na velikoga starca lijnika, u koga bijae olovni kovei. U tom koveiu
nalo se nekoliko pergamenata, ispisanih u gotskim slovima, u kojima se
priaju mnoga junaka djela don Quijotova, spominje se krasota Dulcineje
od Tobosa, strpljivost Rocinantova, vjernost Sancha Panze i pokop samoga
don Quijota, s razliitim nadgrobnicima i hvalama njegovu ivotu i
ponaanju. Prve rijei napisane na pergamentu to se naao u davnom
koveiu bile su ove:
AKADEMICI U ARGAMASILLI, 286

MJESTO U MANCHI,
IVOTU I SMRTI JUNAKOGA DON QUIJOTA
OD MANCHE
Hoc scripserunt.
286
Zanimljivo je miljenje iznio Cervantes Jose Maria Asensio: oni bi akademici mogli biti
graani Argamasille koji se sastajahu u ljekarnika, itelja u onome istome mjestu; Asensio je
epitafe i sonete uzima kao dokaz vie da je Cervantes bio u Argamasilli.
Sancho Panza
Sancho Panza bio je susjed don Quijotov, seljanin kojeg je on uzeo za svog
perjanika. Bio je siromah i imao je djecu, za njega je on bio vrlo zgodan za
perjaniku slubu viteza. Sancho Panza bio je seljanin iz njegova sela i
esto je nosio vree penica u mlin. Ustvari zvao se Pedro Alonso ali ga je
don Quijote preimenovao u Sancho Panza. Sancho Panza nadjenuto je i
ime Zancos, valjda za to to je imao golemu trbuinu a nizak rast i tanke
noge; i sovim se dvama nadimcima spomonje on nekoliko puta u ovoj
histori. Bio je nepismen, nije znao pisati ni itati. Nije znao za
neprijateljstvo te za svoga ivota ni s kim se nije sneprijateljio. Bio je uvjern
da Sveto bratstvo pazi na one koji se po polju tuku, a za drugo nije mario.
Slabo je razumijevao don Quijota, te bi mu ovaj esto zamjerio na tome.
Sancho Panza bio je ovjek miroljubiv, blag, tih i znao je otrpjeti svaku
uvredu. Imao je enu koja se zvala Juana Panza i djecu koju je morao
izdravati i hraniti. Kada ga je don Quijote uzeo za svog perjanika zahvalio
se bogu na milosti koju mu iskazuje te je bio siguran da e ubrati plod
svojih dobrih nakana. On je imao i svojega magarca, koji je jako valjan, jer
on, seljanin pripoljac, i nije navian mnogo pjeaiti i tako je Sancho Panza
jahao magarca kao patrijarh, sa svojim dvojaama i vinskim mijehom i sa
silnom eljm da bude namjesnik otoka to mu ga je gospodar obeao.
Udovoljavao je u svemu don Quijotu. Seljanin Pedro Alonso esto je brkao
osobe pa tako npr, rije homicilio ( ubojstvo ) razumije kao homecillo
( neprijateljstvo, mrnja ).
Sancho Panza
Ja konjuar Sancho PanU manchanca Don QuijoHvatao sam svagda magDa poivim razboriJer utljivi VilladieDravnu je snu mudroNa uzmaku osnovaTako veli CelestiA u knjizi boanstveNo prepunoj ljudskih stva-23
28
Quijote znai eljust, Quesada je sirnjaa, a ime Quejana bilo bi po prilici jadovi. Quijote je
sklop na nogama u svu du.
73
Panza znai trbuh, a zanca-tanka ili kriva noga, krak aporak
23
Onaj Villadiego, ako i bijae neki ovjek, ovdje je spomenut u smislu fraze: podbrusiti pete
Sonet Sanchu Panzi
U tijelu je Sancho Panza malen,

No velik junak uda neviena!
Konjuar benast, srca bezazlena,
Na svijetu jedin, krivonog al stamen.
I zamalo se nije zagrofio,
Al protiv njega svi se zavjerie
Bezobratine, zloa, a tovie,
I magarcu je svijet zloban bio.
Blag perjanik taj jahao ( oprosti )!
Na magarcu za preblagim konjicem,
Za Rocinantom i za gospodarom.
Oh tate nade ljudske oholosti!
Iezavate s varavijem licem
I nestajete sjenom, snom i parom.
Slinosti i razlike izmeu don Quijota i Sancha Panze

Don Quijote je imao gospodaricu i sinovicu, bio je zajubljen u jednu
djevojku koju je nazvao Dulcineja od Tobosa, imao je i dva prijatelja,
seoskog brijaa Nicolasa i upnika, a Sancho Panza imao je enu i djecu.
ivio je ugodnije za razliku od Sancha Panze koji je bio seljanin, siromah.
Skoro su bili istih godina. Don Quijote bio je snana rasta, a Sancho Panza
niskog rasta. Prvi je bio suhonjav, mrav u licu, a drugi je imao golemu
trbuinu i tanke noge. Sancho Panza uvijek je bio gladan te bi ga ovaj zbog
toga esto kritikovao. Don Quijote je rano ustajao i iao u lov, a za to
vrijeme Sancho Panza je nosio vree penice u mlin. Sancho Panza je bio
nepismen i zbog toga je slabo razumijevao don Quijota, a don Quijote je bio
pismen i naitan te uvjeravao i druge da itaju knjige. Obojica su bili blagi i
strpljivi; Sancho Panza znao je otrpjeti svaku uvredu. Don Quijote mu se
hvalio da je najbolji i najhrabriji vitez. Sancho Panza nije znao za
neprijateljstvo, a i don Quijote bio je veoma edan, dareljiv, velikoduan i
uljudan. I jedan i drugi bili su veliki vjernici, u svojim pohodima Sancho je
jahao magarca a don Quijote konja. Don Quijota su mnogi smatrali ludim
jer mu je ludost bila jaa od bilo koje razloitosti, a Sancho Panza je bio
srca bezazlena. Kroz cijeli roman i jedan i drugi ivjeli su u zabludi; don
Quijote se borio za pravdu a Sancho Panza da jednog dana postane bogat i
tako omogui bolji ivot svojoj porodici.
ZAKLJUAK
Ovaj prvi modernistiki roman nastao u renesansnom periodu

oduevio je mnoge itaoce diljem svijeta pa i nas same. Iako je
Cervantes svoje djelo pisao u zatvoru u Sevilji ono je ipak remekdjelo, a glavni likovi tijekom vremena postali su opa mjesta
kulture i hispanskom svijetu i izvan njega. Neki obiavaju
osuivati ovaj roman s velikom krutou i manjom pravednou, a
za nas je don Quijote bio ovjek pravedan i borio se za svijet oko

sebe pa iako je mnogo puta grijeio ne moemo ga osuditi.
JU Univerzitet u Tuzli
Filozofski fakultet
Seminarski rad
(Knjievna djela, opusi, poetike II)
Tema:
Poetika i poezija Luisa de Gongore
AUTORI:
MENTOR:
Anida Lai
Verlaevi, doc.
Irma Muji
Dr. sc. Azra
Uvod
1.0
Kulturno-historijski kontekst
esnaesto stoljee, a s njim i renesansa, zavrava smru Filipa II (1598),

sposobnog i strogog vladara, koji je doivio i velik uspon i poetak pada svoje mone
drave. U neprestanim ratovima doivio je i sjajnih pobjeda i katastrofalnih poraza.
Umro je u pravi as, na razmeu dvaju vjekova, da ne bi morao gledati jo vee
nevolje, koje e naglo navirati jedna za drugom, pod vlau njegova ne naroito
sposobna sina Filipa III (1599-1621) i jo vie za vrijeme Filipa IV (1621-1665), da bi
za vrijeme Karla II (1665-1700), krajem stoljea, panija liila na ''kostur diva'', kako
ree jedan pisac.
Sedamnaesto je stoljee donijelo paniji sveope
propadanje: politiko, materijalno i duhovno. Vii drutveni slojevi traili su rasko i
uitak, uvali stare obmane asti i dostojanstva, dok nii slojevi zapadaju u veliku
bijedu, zbog velikog broja ratova i nebrige vlasti. Tipina podvojenost duha izmeu
idealizma i realizma bila je oitija nego ikad: Quevedov gorki pesimizam i otra satira
i Gongorin gospodski artizam i zatvoreni individualizam, koji nee da vidi probleme
stvarnosti. Protestantizam je u mnogim evropskim zemljama pobijedio i stekao svoja
prava, ali protureformacija443 nije prestajala djelovati: ona uporno plai ovjeka
ljudskim nitavilom, smru i paklom. U takvom sklopu prilika i problema javlja se u
panjolskoj knjievnosti barok. ivot je samo obmana i san i traje koliko i ruin cvijet
koji ujutro procvate, uvee uvene, i to je motiv kojeg e barokni pjesnici neprestano
ponavljati.
Ipak, uprkos oitom propadanju, prva polovina stoljea donosi nazapamen procvat
knjievnosti i umjetnosti. Javlja se desetak velikana, kakvih panija nije dala ni prije ni
kasnije; ini se da su se pojavili kao labui pjev jedne snane rase, jedne snage u
naglom usponu, koja je jedanput morala zablistati svim bogatstvom svoga duha. Uz
sve slabosti, panjolska knjievnost iz vremena baroka, vie nego ikada, ima izrazito
nacionalno obiljeje pa su neki to razdoblje nazivali i nacionalnom epohom.
Inae, baroku je prethodio jedan drugi stil, koji se razvio najprije u Italiji, koji je bio
zasnovan na imitiranju formalnih aspekata velikih renesansnih umjetnika, naroito
Rafaela i Mikelanela. Taj stil je nazvan manirizam, jer je formalno savrenstvo
renesansnih umjetnika samo po sebi postalo predmet oponaanja, pa je pretvoreno u
umjetniki manir, u kojem su dekorativni smisao umjetnikog djela i virtuozna izrada
postali vaniji od njegovog sadraja. Nakon manirista, pravi barokni umjetnici jo su
odlunije odbacili mirnu i jednostavnu skladnost i proporcionalnost renesansne
umjetnosti, teei ka dinamikoj neuravnoteenosti formi, to njihovim djelima esto
daje karakter fantastike. Religiozna poema je postala dominantan anr, s tim da je
bitno rei da ni barokni pjesnici nisu odustajali od ovozemaljskih tema. ulna,
senzualna ljubav ostala je poetska preokupacija i u ovo vrijeme, ali se tada ve u
stilskom smislu drugaije obraivala. Osim ljubavi, u poeziji se esto izraavalo i
rodoljublje.
Glavni predstavnici baroka u evropskoj poeziji bili su: u Italiji Giambattista Marino, u
paniji Luis de Gongora, te veliki dramski pisac Pedro Calderon de la Barka.
Najznaajniji hrvatski barokni pjesnik bio je Dubrovanin Ivan Gunduli.
443
protureformacija reakcija Katolike crkve, s ciljem suzbijanja protestantizma kao vjerskog pokreta, ali
i svakog vida religije koji nije bio u skladu s njenim uenjem
Luis
gongorizam
II
de
Gongora
2.0 Osnovni biografski podaci o Luisu de Gongori

Luis de Gongora (1561-1627) roen je u Kordobi. Studirao je u Salamanki etiri
godine, ali nauke nije zavrio nego se vratio u rodni grad, gdje je, kao klerik, uivao
beneficije neke crkve. Kau da se vie od svega bavio pisanjem pjesama, kartanjem,
posjeivanjem kazalita, borbi s bikovima, zbog ega je bio prekoravan od crkvenih
vlasti. U pedesetoj godini se zapopio i bio je kapelan kralja Filipa III u Madridu. Bio je
strastven karta i mnogo je novaca izgubio da bi na kraju umro u bijedi. Gongora je
najznaajniji pjesnik u staroj panjolskoj knjievnosti, jer je bio lucidan stvaralac i
reformator poetskog jezika, smion i svjestan svoje poetske avanture, "jedne od
najviih na naem kontinentu".
On je vjerojatno prvi lansirao jedan od modernih poetskih principa: U ljubavi nije
vano to se kae nego to se osjea, u poeziji nije vano to se osjea nego to se
kae. Hladan i sabran duh, bio je majstor stiha, nenadmaan arhitekt pjesme, tvorac
neobinih metafora444 i velik poznavalac jezika.
Na samom poetku je pisao romanse 445 i u tradicionalnom duhu, suptilne i
jednostavne, ali obogaene novim, svjeim izrazima te se ve u njima oitovao
pjesnik izvanredne snage i inventivnosti. Tu vrstu pjesama, kao i sonete, pisao je
Gongora do kraja ivota, ali je pravu buru izazvao oko 1612. godine kad su se pojavile
njegove poeme Polifem i Galateja i Samoe. Tu je dao vrhunac svoje poetske
pustolovine stvorivi svoju poetsku kolu kulteranizam 446 ili gongorizam. Te pjesme
izazvale su nezapamene polemike447, u kojima je bilo i uvreda i podvala svake vrste.
Najotriji protivnici bili su mu Lope de Vega i Ouevedo, koji su gongorizmu
suprotstavljali konceptizam, tj. misao i otrinu duha, prije svega. No i oni su mnogo
nauili od Gongore. Dodue, polemike nisu bile bezrazlone.
Gongorine poeme zaista su bile osobene i mogli su ih itati samo najueniji ljudi.
Sintaksa u njima bila je latinska, s mnogo latinizama, s bezbroj pojmova iz mitologije;
simboli i slike bili su neobini, katkada izvjetaeni, zbijeni i mutni. Vidjelo se da ih je
gradio strastven artist, koji je nastojao da ni u jednom stihu ne bude onakav kakvi su
drugi. Sve je tu hladno, odmjereno, deskriptivno, puno boja i muzike.
Svakako, imaju te pjesme i svojih slabosti, ali Gongora je preko njih dao velik
doprinos panjolskoj i evropskoj poeziji. Da predstavljaju veliku tekou za
prevodioca, to nije ni potrebno napominjati.
2.1
Knjievne struje u vrijeme gongorizma
Luis de Gongora je, openito, poznat kao glavni predstavnik nove poetske kole na
poetku 17. stoljea koju su zvali culteranismo, a kasnije je dobila i naziv gongorismo.
Iako se ta kola poneto odvajala od najbitnijih karakteristika baroka, ona ipak
444
metafora, gr. jeziki izraz koji ima preneseno (slikovito) znaenje

romansa, franc. 1. kompozicija lirskog karaktera bez odreene formalne strukture; 2. kraa pjesma za
glas uz muziku pratnju; 3. u knjievnosti epsko-lirska pjesma porijeklom iz panije, koja je po temi i po
opem tonu vedrija od balade (Bratoljub Klai: Rjenik stranih rijei, Zora, Zagreb, 1978.)
446
culto - uen
447
polemika rasprava, diskusija
445
pripada njemu, tavie, moe se rei da je kulteranizam znaio najekstremniji izraz

baroka i srodan je slinim kolama u drugim knjievnostima tog vremena :
talijanskom marinizmu, francuskom preciozizmu, engleskom eufuizmu.
Mogue je da je talijanski marinizam poneto utjecao na panjolce, ali ne bitno, jer
su prethodna poetska gibanja u paniji nuno vodila prema raanju onoga to je
znaio kulteranizam. To se prije svega oitovalo kod Fernanda de Herrere, u drugoj
polovici 16. stoljea, a onda, jo izrazitije, kod itavog niza pjesnika u Andaluziji na
prijelazu stoljea, kod kojih je vidna tenja prema naroitoj kienosti izraza.
Jedan od najboljih bio je Pedro de Espinosa (1578-1650), umjeren i profinjen
pjesnik, koji je 1605. godine objavio jednu izvanrednu antologiju pjesnika svoga
vremena, pod naslovom Flores de poetas ilustres.
Za budui razvoj pjesnikog izraza bio je mnogo znaajniji Luis Carrillo y Sotomayor
(1582-1610), asnik ratne mornarice, koji je umro mlad te mu je djelo ostalo
nedotjerano, ali ipak vrlo zanimljivo. Pored ostalih pjesama (koje je njegov brat
objavio 1611. godine), on je napisao poemu u oktavama Fabula de Acis i Galatea,
za koju mnogi kau da je Gongori sluila kao uzor pri stvaranju Polifema i Galateje.
Neki opet misle da se kod jednog i drugog podudara samo ono to su obojica preuzeli
od Ovidija.
Osim toga, Sotomayor je i teoretski pokuao obrazloiti svoje poglede na poeziju u
raspravi Libro de erudicion poetica i tu se ve nalazi itav program kulteranizma.
Meu ostalim, on kae da je najvaniji vanjski ukras pjesme, da izrazi moraju biti
uzvieni, teki i zagonetni. Prema njegovu miljenju, poezija nije za puk nego za
uene ljude i njen jezik mora biti drukiji od obinog, jer ljepota trai teinu. Bio je to
izrazit poetski aristokratizam, bacanje teita na artistiku, formalnu stranu pjesme, u
emu e najdalje otii Gongora, apostol novoga stila.
Taj se stil sastojao u obilju novih rijei, koje su veinom uzimane iz latinskog u
neobinoj sintaksi, takoer prema latinskom jeziku 448. Naroito je bio u modi
hiperbaton, neobian red rijei u reenici, zatim bogatstvo metafora, smionih i
originalnih, i mnotvo pojmova iz mitologije.
2.2
Uloga pozorita u Gongorino vrijeme
U 17. stoljeu pozorite ni u jednoj zemlji uivalo toliku popularnost kao u paniji;
ono je bilo jedna od velikih panjolskih strasti kao i borbe s bikovima. ak i u crkvi
predstave su igrale veliku ulogu i panjolska je jedina zemlja u kojoj je nastavljena
tradicija srednjovjekovnih crkvenih prikazivanja, koja su se sada, u novom obliku,
zvala autosacramentales. Pozorini gledaoci bili su strastveno zainteresovani za
predstave i spontano su sudjelovali u prikazivanju. Neki nepoznati hroniar je
zabiljeio da je udesno gledati ih kako ponavljaju iste pokrete, krikove i pla
glumaca s pozornice. Oni iz odjeljka za stajanje nosili su sa sobom egrtaljke i
klepetue i njihovo je reagiranje bilo nepodnoljivo. Gotovo da nije bilo pisaca koji sa
stanovitom jezom ne aludira na njih. Zbog toga su autori morali voditi radnju i
rjeavati zaplete i probleme onako kako je publika bila naviknuta, odnosno, prema
njenim moralnim uvjerenjima.
Tako je npr. svaka okaljana ast ili uvreda morala biti osveena i nije li bilo tako,
komad je bio nemilosrdno izvidan. Pozorite je bilo na otvorenom, u kakvom
gradskom dvoritu to ga zatvara blok zgrade te se i s okolnih balkona moglo
promatrati. U Madridu i drugim gradovima bio je veliki broj takvih pozorita.
Predstave su poinjale u ranim popodnevnim satima, a pozornice su bile vrlo
jednostavne, gotovo bez ikakve inscenacije449.
448
U tom smislu, evidentan je utjecaj humanizma i renesanse iji su predstavnici u prvi plan stavljali grke i
rimske klasike.
449
inscenacija rediteljevo ostvarenje pozorinog djela na pozirnici; preneseno znaenje: fingirati,
simulirati neki dogaaj s odreenom namjerom
Na dvoru je postojala zatvorena dvorana za predstave, a tek od 1620. godine

poinje se posveivati panja dekoriranju pozornice i doaravanju ambijenta. Filip IV
je radi toga dovodio arhitekte iz Italije. Zbog tolike popularnosti pozorita bio je
potreban veliki broj djela i glumake su druine bile nezasitne. Pisci su morali pisati
brzo i stvarali su toliko da je to danas teko i zamisliti. Nikada ni u jednij zemlji nije
napisano toliko tekstova za pozornicu: taj broj vjerovatno dosee preko etiri hiljade
samo u toku 17. stoljea.
Poseban je problem predstavljala sudbina tekstova. Kako su direktori druina jedva
ekali da komad bude zavren, pisac nije imao vremena da ga prepisuje nego je
davao unikat; primao je honorar (600-800 reala) i time su bila prodana sva njegova
prava.
2.3
Neshvaeni Gongora u okvirima baroknog

poimanja svijeta i umjetnosti
Na izvanrednom Velazquezovom portretu vidi se da je Gongora imao poneto

smrknut izgled, visoko elo, ive oi i orlovski nos, na temelju ega su neki zakljuili
da je moda u sebi imao idovske krvi. Tako je Quevedo pjevao (ciljajui na injenicu
da Jevreji ne jedu svinjetinu): Namazat u stihove slaninom,da mi ih ne
grize,Gongorilla.
U pedesetoj godini Gongora se zapopio te je, na preporuku vojvode od Lerme, dobio
kapelaniju na kraljevskom dvoru i tako je preselio u Madrid 1617. godine. Ve od
ranije poele su otre polemike oko njegovih kulteranistikih poema, a sad su ga
ekali i osobni sukobi s piscima, svae, ogovaranja, bolesti, neimatina te se, ojaen i
klonuo, vratio u rodni grad 1626. godine gdje je i umro.
Slavni je pjesnik u svojoj oporuci mogao nabrojati dugi niz imena ljudi kojima je
ostao duan. Za sukobe i nevolje mora da je i sam bio mnogo kriv. Prije svega, dosta
je novaca gubio na kartama a osim toga je, kau, bio vrlo prgava karaktera i pogana
jezika, zajedljiv, uljiv, zavidan i tat, to se vidi u mnogim njegovim podrugljivim
pjesmama. Koliko je dijelio udarce, toliko ih je i primao sa svih strana pa ako je u
sukobima s Lope de Vegom jo nekako izlazio na kraj, sa strahovitim i brutalnim
Quevedom uvijek je prolazio loe. Taj veliki pjesnik i veliki humanist ponio se prema
Gongori upravo bezduno. Meu ostalim kupio je za inat kuu u kojoj je Gongora
stanovao i bez milosti ga izbacio iz nje, i to u asu kad je bio bolestan i bez novaca. A
kad je slavni Kordovljanin umro, i njegovi neprijatelji su ga oalili, jedini mu je
Quevedo napisao upravo odvratnu pjesmu-epitaf u kojoj ga i mrtvog nemilo vrijea.
2.4
Osnovne karakteristike Gongorinog knjievnog
stvaralatva
Gongora je najznaajniji pjesnik u staroj panjolskoj knjievnosti jer je bio lucidan
stvaralac i reformator poetskog jezika. Jedan od Gongorinih pristaa isticao je da
pjesnik mora pisati biranim jezikom, s mnogo novih rijei i izraza koji su nedostupni
puku, tako da se ini kao da pie na stranom jeziku. Jedan drugi je dao naslov
svojoj zbirci Raj zatvoren za mnoge, vrtovi otvoreni za pojedince.
Izmeu dvije Gongorine poeme postoji velika razlika. Polifem i Galateja je
graena na temelju poznate Ovidijeve Metamorfoze i u njoj je mnogo preuzeto od
rimskog pjesnika. Ali za Gongoru je bilo vano da on tom poznatom sadraju da
savren kastiljanski oblik, da ga izrazi u besprijekornom jeziku, punom muzike,
kolorita, slika i izraajnog umijea. Poema je pisana u oktavama i svaka je od njih
graena kao savrena i zaokruena cjelina, a sve zajedno tvore nevjerovatno
hermonian niz, pun birane ljepote i uzviena sklada. Gongori nije bio cilj da nas
potrese, ni da nas zamisli, ni da nam kae neto naroito duboko ljudsko. Njemu ni
inae misaonost nije bila svojstvena. Svrha mu je da ugodi ulima, naroito sluha, da
opije, da izazove divljenje. Usprkos bogatu koloritu, bujnoj metaforici i stanovitim
zaletima, ta poema nema veih nejasnoa i nije ju teko pratiti. Njene vrste, zvonke i
skladne strofe pruaju izvanredan estetski uitak.
Samoe se, meutim, znatno razlikuju od Polifema. Gongora je imao namjeru
napisati etiri poeme, ali je napisao samo dvije (svaka otprilike po 1 000 stihova) ,a
druga nije dovrena. Sadraj je beznaajan: nekog mladia more je izbacilo na
nepoznatu obalu i on dolazi meu pastire gdje, uz ostalo, prisustvuje i jednoj svadbi.
U drugoj mladi silazi na obalu i radnja se dogaa meu ribarima. Pjesnik je posve
deskriptivan, opisuje prizore prirode i ivota i sav je u slikama,u bojama i glazbi. U
doaravanju boja esto se slui rijeima srebro, kristal, bjelokost, sedef,
mramor, dijamant. Poema je pisana u strofama talijanske kancone, razliitih
duina, s izmijeanim jedanaestercima i sedmercima. Tu je ovaj pjesnik otiao
najdalje u svojim poetskim traganjima. Evidentan je nasilno ispremijean red rijei,
bezbroj originalnih metafora, zgusnutih i mutnih, mnogo aluzija na mitoloke pojmove
pa se dolazi do zakljuka da je to djelo gradio strastven artist koji je nastojao da
nijedan stih ne bude kao drugi. Formalno je savren, muzikalan, koloraturan, ali
nejasan do te mjere te je Damaso Alonso, u novije doba, te pjesme morao prenijeti u
obian prozni jezik, s obiljem komentara, kako bi olakao itanje.
Tu se Gongora zaista previe osmjelio te se naao na bespuu i poema kao cjelina
nije uspjelo poetsko djelo, iako ima izvanrednih ulomaka i pojedinih stihova. Njemaki
hispanist Pfandl kae da je to nepovezan vijenac dojmova iz prirode. Pa ipak, i za
panjolsku i za evropsku poeziju Samoe su znaile veliki pokus i veliko iskustvo. One
su otvorile otre polemike koje do danas nisu zavrene niti e ikada zavriti, jer uvijek
e biti onih koji su za hladan artizam i onih koji su prije svega za ljudski smisao
pjesme.
Gongora je taj problem doveo do vrhunca, a to je mogao izvesti samo genijalan
duh. Poslije ovih poema jo se jednom i jo vie osmjelio u Panegiriku vojvodi od
Lerme. Ta pjesma ima oko 600 stihova, u oktavama, a mutnija je od prijanjih i
manje uspjela.
Na kraju treba spomenuti da je Gongoru 18. i 19. stoljee sasvim odbacivalo. Prvi
ga je poeo spominjati Verlaine pa Ruben Dario, a punu rehabilitaciju doivio je tek u
20. stoljeu, naroito 1927. godine kada se slavila 300-godinjica njegove smrti.
Gongora je imao veliki broj sljedbenika, talentiranih i netalentiranih, koji su samo
kompromitirali njegova nastojanja. Meu najznaajnijima je ve spomenuti Juan de
Jauregui (1583-1641), rodom iz Seville, koji je najprije napadao Gongoru, da bi ga
kasnije branio u raspravi Apologija istine. Objavio je i knjigu pjesama pod izrazitim
Gongorinim utjecajem, s mnogo umijea i ukusa, ali s malo pravog nadahnua. I
Pedro Soto de Rojas (1585-1658) , iz Granade, u tananim i paljivo doraenim
stihovima slijedi Gongoru. Objavio je zbirku Ljubavno razoarenje u rimama i
poemu u otavama pod kulteranistikim naslovom Raj zatvoren za mnoge...
Ali,uz cijelu plejadu pjesnika u panjolskoj, moda je Gongora najjaeg sljedbenika
naao u Meksikanki Sor Juani Nes de la Cruz (1651-1695) , koja je zaista bila istinska
pjesnikinja, izvanrednog talenta i rijetke snage. Ona je ujedno bila i posljednje
znaajno ime stare panjolske knjievnosti.
2.5
Usporedba Gongorinog soneta u originalnoj i
prevedenoj verziji
U prepjevnom pristupu panjolskomu sonetu trebalo je ak pojaati
napore za pratnju formalnih elemenata. To vie to mu je auktor Don
Lus de Gngora y Argote (1561-1627), zaetnik nove pjesnike kole,
tzv. kulteranizma ili kultizma, poslije nazvane i gongorizam. Valja ipak
istaknuti da je ovaj sonet nastao 1583, u ranijoj fazi njegova
pjesnikovanja, dok je spomenuta tendencija pjesmotvorbe na

barokistiki nain stekla pristae tek nakon 1600. Gongorizam je dobro
poznata pojava iz povijesti europskoga baroka, zapravo je skrajnji izraz
kulta forme i artistike elokvencije u lirici, te u tom pogledu
egzemplarna. Don Lus je, meutim, od svojih pjesnikih poetaka gajio
la pompa ornamental (ukrasnu rasko) kao poetiku dominantu, kao
to je bio od mladenakih dana i sklon sonetu, kojemu je ostao vjeran
do kraja ivota. Napisao je dvjestotinjak zvonjelica, koje se dre
vrhuncem sonetistikoga umijea u panjolskomu jeziku. Na izbor pao
je na ovu zbog vie razloga. Pozadina joj je petrarkistika, no
elaboracija tipino gongorijanska (mitoloka i zakuasta metaforika,
bujnost epiteta, kontrasti boj, invokacija svjetlosti i dragocjenosti). Uz
to ima prvorazrednu komparatistiku popudbinu: prvi je stih uzet iz
tree ekloge Garcilasa de la Vega. Prelijepa je Maria iz obitelji Cristbal
de Heredia. Zavrni stih je geslo iz renesansnog svjetonazora (carpe
diem), a tu izreku iz jedne Horacijeve ode mnogi su pjesnici varirali,
antologijski, primjerice, Lorenzo Medici, Pierre de Ronsard. Jorge Guilln
dri taj stih (Goza, goza el calor, la luz, el oro) Gngorinim etikim
naelom450.
Ilustre y hermossima Maria,
mientras se dejan ver a cualquier hora
en tus mejillas la rosada Aurora,
Febo en tus ojos, y en tu frente el da,
y mientras con qentil descortesia
mueve el viento la hebra voladora
que la Arabia en sus venas atesora
y el rico Tajo en sus arenas cra:
antes que de la edad Febo eclipsado,
y el claro da vuelto en noche obscura,
huya la Aurora de el mortal nublado;
antes que lo que hoy es rubio tesoro
venza a la blanca nieve su blancura,
goza, goza el color, la luz, el oro.
1583.
450
Naveden je sonet Luisa de Gongore u njegovom originalnom i prevedenom obliku, odnosno na

autohtonom panskom jeziku i u prijevodu na bosanski, hrvatski, srpski jezik. Openito, o potekoama
koje mogu nastati pri prevoenju poezije ovog velikog knjievnika, ne treba ni priati, a naroito ukoliko
se uzme u obzir injenica da se ovdje radi o sonetu, koji vai za veoma zahtjevan i teak pjesniki oblik. U
tom smislu, navedene su razlike, oprenosti i slinosti izmeu dvije verzije jedne pjesnike forme.
Kad se susretnete s jednim takvim izazovom, morate, unato

uobiajenim zamkama u transpoziciji soneta, imati na umu i posebne,
kada je posrijedi Gngorin predloak. To znai da morate donijeti
odluku hoete li reproducirati njegovu metaforiku, na nekim mjestima
na granici razumljivosti, ili ete je, jasnoe radi, demetaforizirati ili
zamijeniti novom. U potonjem sluaju iznevjerili biste izvorni stil, i to
gongorijanski, pa biste tako dezidetificirali u prepjevnoj tvorevini
samog auktora, a tvorevina bi samim tim poprimila nerazlikovno
obiljeje u prispodobi s morem galantnih soneta iz potkrajstoljetnoga
razdoblja na razmeu renesanse i baroka, ili iz manirizma. Odluku nije
lako donijeti, jer se svodi na stanovitu iskljuivost: ili biti dosljedan
cjelovitim sastojcima originala, ili odustati, aut-aut, kako su govorili
stari Rimljani. Vrijedi barem pokuati i liiti se staroga kompleksa da
ste u sueljavanju s Gngorinom poezijom nemonik:
Marijo dina, divna, savrena,
dok svakog trena oi gledat smiju
na tvojem licu Zoru najrujniju,
dan na tvom elu i Feba sred zjen,
i dok od vjetra, njeno nesmotrena,
vlakanca ta se leprava viju,
tono ih ile Arabije kriju
i tka u pijesku bujnog Taga pjena:
prije neg Feb se pomrai pak dobi
i vrne jasni dan u nonu tminu,
pobjegne Zora smrtnoj magli kobi;
prije neg ovo plavo blago svlada
snijeg onaj bijeli kroz svoju bjelinu,
sjaj, boju, zlato godi, godi sada.
1583.
Ostali su, dakle, mitologizmi poput Feba (tj. Sunce), jer je u njih
Gngora bio ludo zaljubljen (culto = uen, obrazovan). Dok, vjerojatno,
bez tekoe raspoznajemo komplimentiranje Marijinu licu (rumeni
obraii, glatko, svijetlo elo, sunani sjaj u oima), za njezine zlatne
kose pjesnik je uporabio birane epitete i atribute: slikovito ih je nazvao
vlakancima, kakvih ima samo u dalekim istonjakim riznicama i kakve
mitska rijeka Tajo (Tago) ispire na iberijskim alima, poput zlatnih
zrnaca. Tonus inkantacije podignut je u viziji lepranja gospojinih vlasi,
koje je njeno neuljudni vjetar uzbibao. Marija je plavokosa poput
Laure, kojoj je povjetarac takoer mrsio frizuru (glasoviti sonet iz
Kanconijera: Eramo i capei d'oro a l'aura sparsi); prisjeaj na
Petrarku Gngora je zaodjenuo u svoje novo metaforiko ruho. Poruka

je takoer nova: uivati u mladosti, dok nas ne prekriju boje starosti.
Bjelina, inae oznaka istoe, obiljeava i poodmaklu ljudsku dob
(Petrarca: Movesi 'l vecchierel canuto e bianco), ali kod Gngore ne u
smislu mudrosti i pobonosti, ve u smislu hedonistike uskrate u
antitezi prema uitcima mladosti. Pri pokuaju ovakvog prevoenja nije
se smio zanemariti i moni Gngorin srokovni instrumentarij, s
vokalnim rimama. Budui da je njegov jedanaesterac sukladniji
talijanskom modelu od S de Mirandina, hrvatska verzija, to se tie
izvornog metra je primjerenija.
Predoen je, dakle, jedan sonet s poetka, drugi s kraja XVI stoljea,
oba ispjevana na prostorima Pirenejskog poluotoka. Makar su u istomu
metriko-strofikom obliku, strogo njegovane sonetne forme i pjesniki
ostvareni gotovo podjednako, makar su sljedbenici Petrarkine
sonetotvorbe, razlikuju se, drugaije zvone. S de Mirandina zvonjelica
nosi teret izgubljenih iluzija, pomirbe sa svakidanjom jadikovkom;
Gngorina je pak himna mladosti, ljepoti ivljenja i enskim arima,
koje treba uivati dok traju. Uz razumljive razlike u stilskim i
auktorskim rezonancijama, ta dva soneta mogu nam posluiti i za
nasluivanje razlika izmeu luzitanskoga i hispanskoga pjesnikoga
subjekta. Portugalski se senzibilitet oituje u nostalginoj evokaciji, u
tunim uspomenama, panjolski u bunoj euforiji i oduevljenim
usklicima (Gngora je rado posjeivao koridu, S de Miranda je spokoj
traio u seoskoj zabiti). Te dvije pjesme veu niti sanetoljublja na
poseban nain, koje je, ovi primjeri nam takoer pokazuju, dovodilo do
antologijskih pjesnikih tekstova, ne samo u iberijskim literaturama.
Petrarkin uzorak bio je faktorom europeizacije i modernizacije
raznojezinih poezija, dio novovjekovnoga pjesnikoga razvoja,
sonetizam se tovie nije izgubio u mijeni knjievnih epova i stilova,
obnovio se u artizmu Moderne i, ini se, oivio u postmodernistikim
opcijama. Dio je, bez sumnje, europske pjesnike sudbine, pa smo
ponudili jo dva znakovita izloka sonetnih varijacija iz pirenejskih
radionica uz hrvatsku legendu.
2.6
Lijepa Leonora
Lijepa Leonora
Za rujnom zorom sunce pozlaeno
pomaljalo se kroz vrata istoka:
ona u cvijeu, ljubiasta oka,
ono u zrake sjajne okrunjeno.
Kao da sreu il bol svoju slave,
ova umilnim, ona bolnim glasom,
malene ptice pri tom svjetlu jasnom,

u svjeem zraku i sred rosne trave.
A kad poelje lijepa Leonora
da tijelo prui vjetru, duh kamenju,
pa poju sie iz svojega grada,
ne uh ve ptice i ieznu zora,
jer sve postade nijemo u uenju,
(il moda ja sam obnevidjeh tada! ?)
Analiza i interpretacija pjesme:
III
1.
2.
Literatura
Milivoj Solar: Povijest svjetske knjievnosti, Golden marketing, Zagreb,
2003.
Zdenko Lei: itanka za drugi razred gimnazije, Sarajevo Publishing,
Sarajevo, 2003.
3.
4.
IV
Luis de Gongora: Poeme i soneti, Biblioteka Re i misao, Izdavako

preduzee Rad, Beograd, 1980.
Zdranko Lei: Teorija knjievnosti, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2005.
Sadraj
UVOD..............................................................................................................................
..............2
Kulturno-historijski
kontekst.....................................................................................................2
LUIS
DE
GONGORA
I
GONGORIZAM..................................................................................3
Osnovni
biografski
podaci
o
Luisu
de
Gongori......................................................................3
Knjievne
struje
u
vrijeme
gongorizma...................................................................................4
Uloga
pozorita
u
Gongorino
vrijeme......................................................................................4
Neshvaeni
Gongora
u
okvirima
baroknog
poimanja
svijeta
i
umjetnosti.........................5
Osnovne
karakteristike
Gongorinog
knjievnog
stvaralatva..............................................6
Usporedba
Gongorinog
soneta
u
originalnoj
i
prevedenoj
verziji.......................................7
Interpretacija
i
analiza
soneta
Lijepa
Leonora.........................................................................9
LITERATURA.....................................................................................................................
........11
SADRAJ.........................................................................................................................
........... 12
...
Poetika II (III GODINA)

STUDENT
AKTIVNOSTI
BR.
STUDENT
AKTIVNOSTI
1.
Sulejmanovi
Adila
okevi Josip
Forakovi
Nadira
Bjeli Samra
Numanovi
Vahdeta
Dubur Merima
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
Dervievi
Samira
Erna Pozderovi
Omeragi Alma
Alji Nerma
Imamovi
Sandra
Dubravi Erna
15.
Oki Sabina
Mujkanovi
Samila
Krako Suada
16.
17.
Bei Amela
ljivo Jasmina
parcijalni
DAT.
I II III
aktivnosti
Sem.rad
Konani
ispit
Pred.sem
Pred.sem.
7
9
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25
26
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.
38.
39.
40.
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51.
52.
53
54
55.
56
57
58
Bukvi Amela
Deli Semira
Sekuli Sanela
Duri Fahrudina
Vrtagi
Mukadesa
Zulfalari Almina
Dananovi Ajka
Kovaevi Dijana
Nurki Azra
Smajlovi Amra
Alibali Harisa
Akelji Denana
Bedak Erduana
Memi Nermina
Karajbi Sedina
Mustafi Lejla
Omerovi
Rusmira
Raevi Zijada
Mujezinovi
Damira
Pulji Indira
Amir Muminovi
Mui Edina
aldi Merima
Salihbai Mirela
Vildi Suada
orali Dijana
Aganovi Amra
Avdi Adela
Musi Vahida
Avdi Mirnes
Jasmina ljivo
Amra Duranovi
Imirovi Sadina
Hodi Mirnesa
irak Sadina
Balagija Emir
Tanji Eldina
Kalesi Samira
ehi Velisa
Omerovi Avdo
05.02.08.
04.02.08.
Pred.sem.
Pred.sem. 6
59
60
61.
62
63.
64.
65.
66.
67.
68.
69.
70.
71.
Nakievo Adnan
Almir Smajlovi
Edina Kudi
Dijana Huri
Belma Hamzi
Arnela Jai
Jasmin Hasi
Azra Softi
Berita Alispahi
Armina Bai
Mersida oli
irak Sadina
J. Mekovi Aida
72.
73.
Zlati Nermina
Almedijana
Zlati
Alma Turkovi
Almira Dautovi
Gari Fatima
Sanela Omeragi
Osmanovi
Nedada
Komi Edina
Eldina Dini
Denana Akelji
Armina Bai
Erduana Bedak
Amir Muminovi
III
Ali Mirela
74.
75.
76.
77.
78.
79.
80.
81.
82.
83.
FILOZOFSKI FAKULTET
Pred.sem. 7
Pred.sem.
Pred.sem.
Pred.sem.
Pred.sem
Pred.sem.
Pred.sem
Pred.sem
Pre.sem.
6
7
6 - 18.02.
7
SEMINARSKI RAD


Kari
Student:Jasmina
Tuzla, juni, 2008.god.
I UVOD
I 1. O PISCU
dramskog pisca, kao i o vremenu nastanka njegovih djela ne postoje
dovoljni ni sigurni podaci. Za ekspira znamo da je najvei engleski i

svjetski dramatiar, roen u Stratfordu, na Evonu, u prilino imunoj
graanskoj porodici i da je gimnaziju pohaao u rodnom mjestu. 1595.god.
ekspir je postao akcionar pozorine trupe LORDA EMBERLEJNA ,
koja je 1599. god. izgradila uveno pozorite GLOB. Za ovu trupu koja je
kasnije postala Kraljevska trupa, ekspir je pisao sve svoje drame i
povremeno glumio sve do 1610.god. kada se povukao u Stratford gdje je i
umro. Osim dvije poeme i zbirke pjesama (Venera i Adam 1593.god., Otmica
Lukrecije 1594.god., Soneti 1609.god. ) ekspir je napisao 36.drama za koje
se smatra da su u cjelini njegove.
Osam ekspirovih historijskih drama ( napisanih od 1590.-1600.god.)
U istom poetnom periodu ekspirovog stvaralatva nastale su i njegove
rane tragedije Romeo i Julija, Julije Cezar, Hamlet, Otelo, Magbet, kao i
mnoge razne komedije od kojih su najpoznatije San ljetne noi, Mletaki
trgovac, Kako vam drago, Sve je dobro to se dobro svri, tradikomedije
Zimska bajka i Bura.
I 2. O TRAGEDIJI
ve u djelima starih grkih tragiara Eshila, Sofokla i Euripida. Na toj
klasinoj tradiciji tragedija je obnovljena u renesansi. Tada je na jednoj
strani prije svega u Italiji oponaan Sofoklovski model vrsto komponirane
dramske forme, sa potpunim jedinstvom radnje, mjesta i vremena, a na
drugoj
strani,
naroito
Engleskoj
stvoren
je
-ne
bez
utjecaja
srednjovjekovnog pozorita- jedan otvoren dramski oblik u kojem se radnja

slobodno odvija u vremenskoj isprekidanosti i na razliitim mjestima i u
kijem se isto tako slobodno mijea uzvieno sa prostim i patetino sa
kominim. Tragedija je u renesansnoj knjizevnosti ostala ona vrsta drame u
kojoj najpopularnije dolazi do izrazaja ono osjeanje svijeta koje nazivamo
tragikim. U tragediji se junaci nalaze u sukobu sa silama koje su daleko
jae od njih, pa je njihovo stradanje neizbjezno. Zato u tragediji radnja
izaziva osjeanje sudbonosnog i kobnog tako zbivanja, koje ovjeka
Radnja drame Romeo i Julija dogaa se u Veroni pod kraj srednjeg
vijeka. U gradu se neprestalnmo sukobljavaju lanovi dvaju najutjecajnijih
obitelji Capulettija i Montacchija, koji su do krvi zavaeni. U toj mrznjom
ispunjenoj atmosferi dogaa se ljubav dvoje mladih : Romea iz obitelji
Montecchi i Julije uz obitelji Capuletti. Uprkos mrznji koja razdvaja njihove
obitelji oni se tajno vjenavaju. Meutim, ve sutradan u jednoj ulinoj
svai Romeo je izazvan na dvoboj i u tom dvoboju je ubio Julijinog roaka,
zbog ega je morao pobjei iz grada. Stvari su se zavrile loe po dvoje
zaljubljenih i oni su nali smrt jedno kraj drugog. Tek nad njihovim mrtvim
tijelima veronski knez je uspio izmiriti njihove obitelji.

Raanje velike mladalake ljubavi u nepovoljnim okolnostima, njen
razvitak, njenu borbu sa tekoama i njen pobjedonosni ali i nesretni
svretak, to je predmet drame Romeo i Julija . Romeova sentimentalna
ljubav prema Rozalini iznijeta je samo da bi se pokazala ogromna razlika
izmeu istinske i sentimentalne ljubavi. Moglo bi se rei da je istinska
ljubav glavna linost, sentimentalna ljubav i bezumna mrznja, sporedne
linosti, a Romeo, Julija, Rozalina, Tibolt, Stari Kapulet, Stari Monteki i svi
ostali, sredstva kojima se razni vidovi i mrnje slue za svoju svrhu i
svijest. U ekspirovim tragedijama glavne linosti ne znaju za strah.
Njihove volje tee svojim metama kao da u zivotu nema nikakvih prepreka
niemu kao da smrt ne postoji. U Romeu i Juliji volje glavnih linosti su
mlade i tako pune snage da se gue od nje. Bujnost je njihova glavna
osobina i izliva se kroz stotine stihova.
neprijatelj mu je svaki Monteki, pa i najsmjerniji, Merkucio bi slobodno
mogao rei: Ima li ikoga meu ljudima koji bi se smio namrtiti na mene?
Iz Romeovog svakog postupka vidi se da ivot znai biti zaljubljen, a ne
moi voljeti gore je nego ne ivjeti. ak ni Julija koja nije jo kako treba ni
prela preko praga ivota, a moda ba zato s osmijehom ide u smrt jer
nee ivot koji ne bi bio po njenoj volji. Zato ba najvea ljubav da nailazi
na najvee smetnje i od ljudi i od bogova? Moda zato to blaenstvo od
takve ljubavi nije za due dok ive u tijelu ve za due kad se oslobode
tijela. U tragediji Romeo i Julija nema ne traga od vjere u ivot due poslije
smrti, ali radost sa kojom Romeo i Julija idu u smrt dolazi moda iz
nasluivanja velike tajne: da je dua besmrtna i da se velike tenje ne
ostvaruju prije smrti, nego se ostvaruju u ivotu poslije smrti.
porodice. Romeo i Julija se prije zaljubljenja nisu poznavali, nisu se ak
nikada ni vidjeli, zaljubili su se ne poznajui se. Njihovi roditelji, rodbina,
sluge, mrze se meusobno, bezumno i smrtno. Romeo je zaljubljen u
Julijinu roaku Rozalinu koja ne mari za njega. Luta nou po umi, uzdie,
lije suze, izbjegava drutvo, nikom ne pria o svojoj ljubavi, zatvara se
preko dana u svoju zamraenu sobu. Ipak, njegova ljubav nije prava. To se
vidi po onome to se o njoj govori Benvoliju, koji uspijeva da ga nagovori
da objasni svoje udno ponaanje. Govor Romeov je sentimentalan, kao
nekog nedovoljno obdarenog pjesnika. Ljubav je za Romea dim od uzdisaja

vatra koja sija u ljubavnikim suzama, gorina i slast u isti mah. Oigladno
je da Romeo njeguje svoju ljubavnu tugu, razmilja o njoj i govori o njoj s
obzirom na umjetniki efekat koji e uiniti.
Samo to ne kaze: ''Mlad sam i red je da se ljubim, i da procvilim tugu. ''
Samo to ne zapita: '' Zar ne igram sentimentalnog i poetikog ljubavnika
po svim pravilima?''
izlijeio od ljubavi kad vidi da ona nije najljepa zena na svijetu. Romeo
ulazi protiv volje jo pod utiskom nekog sna koji pretskazuje nesreu. Sluti
da neto kobno ima da se desi te noi. Meu igraima opaza neku
nepoznatu djevojku. Ne moze oka skinuti sa nje, ne zna ko je ona: apue:

Romeo joj prilazi kao u snu ; rukom je dodiruje; mijenja nekoliko rijei s
njom; ljubi je; i ona ve zna, kao to zna i on da ih obuzima ljubav od koje
lijeka nema.
Kao da su se njihove due prije vie vijekova znale i voljele i poele se
traiti u ovom zivotu, i ekati jedno drugo i sad su se nale. Na pozornici
njihov susret izaziva suze kod gledalaca, suze pred ednom ljepotom koju
ljubav kao vihor ima da baci u provaliju smrti. Romeo nema namjeru da
osramoti dom neprijatelja svoje porodice. Ne zna koja je to djevojka koju
ljubi, kao to ni Julija ne zna ko je on. Takva ljubav nije doputena na zemlji
i sudbina joj sprema niz prepreka. Romeo doznaje ko je djevojka koja ga je
osvojila, a Julija, ko je mladi koji ju je oarao. Ali to saznanje je prepreka
preko koje se odmah prelazi onako lahko i neobazrivo kao to Romeo
preskae preko Julijinog vrta, da bi iako u smrtnoj opasnosti od Kapuleta,

bio u blizini Julije, i moda je vidio. Samo da je vidi. I vidi je, ona stoji na
balkonu i misli o njemu. Ljubav je slijepa ali i vidovita i dovela ih jedno pred
drugo. Romeove rijei su prava poezija, a ne kao rijei koje je buncao o
Rozalini. Romeo je sada pravi romantini ljubavnik. Kako da izrazi ono to
osjea, dole na balkonu gleda Juliji, koja ga ne primjeuje? Kako, ako ne
ovim stihovima:
nee. Isti takav plamen zahvatio je Julijinu duu. Mui je misao to je
Romeo iz porodice krvnih neprijatelja. Kad joj se Romeo javlja, prva
Romeo strahuje samo od jedne opasnosti, od njene mogue nenaklonosti.
Ali Julija ga ne odbija, svjesna da od ljubavi nema spasa. Ako su mu
namjere asne udae se za njega jo sutra,svoju sreu baciti mu pred noge
i za njim poi u svijet. Sem fra Lavrentija koji ih vjenava idueg dana samo
jo Julijina dadilja zna za njihovu tajnu. Te noi Romeo e kriom ui u
Julijinu sobu i poeti brani zivot. Poslije e se nekako izdejstvovati i
blagoslov roditelja. Ali sudbina sastavlja novu prepreku. Tibalt izaziva
Romea na dvoboj da ga kazni to je ulazio u dom Kapuleta na bal. Merlucio
ne moze da snosi uvrede koje Tibalt upuuje Romeu, koji ne zeli da se bije
sa Julijinim roakom. Tibalt podmuklo ubija Merlucija, Romeo zaboravlja i

sebe i Juliju, i ubija Tibalta. Zato je prognan iz Verone.
Julija o tome nita ne zna, ezne za Romeom oekujui s nestrpljenjem
no:
II LIKOVI
JULIJA vidimo je najprije kao nevinu djevojku, neprobuene ljubavi, zatim
kao oaranu ljubavlju, otvorenu i iskrenu prema Romeu od prvog trenutka.
Ona nije sentimentalna ve djevojka od mesa i krvi, koja zna da ljubav ima
i tjelesnu stranu. Od roditelja krije svoju ljubav iz dva razloga: zato to su
neprijatelji Montellija, i zato to su odluili da je udaju za Parisa.Ima neeg
oajnog u njenoj brzoj odluci da se tajno vjena ali i to zato to je
zaljubljena ljubavlju od koje se ide u smrt ili pred oltar. Svakako da se
nadala da e se situacija raistiti i da e njeni roditelji morati odobriti brak.
Ljubav njena za Romea je takva da u njemu prestaje gledati ubicu svog
dragog roaka, im saznaje da je Tibalt bio kriv. ta su njeni roditelji drugo
i zasluili nego da ih vara? Htjeli su da se uda protiv svoje volje, postupali
su s njom kao da je stvar, a ne ivo bie. I ona je odvana kao Romeo, i ona
pomilja na samoubistvo kao i Romeo. Treba mnogo odvanosti i ljubavi,

pa ispiti otrov od koga e se probuditi u grobnici. Treba jo vie odvanosti
pa se probosti noem. I to kako probosti ne u izbezumljenosti nego u punoj
svijesti sa veselou. Zar da ne bude vesela pri pomisli da nju i Romea vie
nikakva sila ne moe rastaviti. ta je s tim to e biti mrtva? I onako bi
jednog dana umrla. Ovako bar umire u punoj snazi i bujnosti, poto su
okusili od najveeg blaenstva mogueg na zemlji.
Realni su i Romeo i Julija iako ih znamo gotovo iskljuivo kao

romantine ljubavnike.
Sluge, dadilje, Merlucio, Benvolio, stari Kapulet izgledaju realniji ali
ipak nisu. Sluge su grube, priglupe ali vjerne.

III ZAKLJUAK

prevode, prerauju i pokuavaju osuvremeniti na najrazliitije naine, a
da pri tome nikada ne izgube prepoznatljivost i sugestivnost koja unato
grkih, jedino ih povezuju izbor likova- izuzetni, jaki karakteri- mo
strasti i neumitnost sudbine. Motivi djelovanja likova uvijek se moraju
izravno objasniti, a bitan je naglasak na njihovom djelovanju i na
meusobnom suprotstavljanju u dijalozima. Sadraj tragedije ini

vjeiti sukob izmeu ovjeka i sudbine, slobode i drutvenih normi,
pravde i ljubavi sa predrasudama. Radnja drame Romeo i Julija
dogaa se u Veroni, gradu vjenih sukoba izmeu porodica Montagi i
Kapuleti. Na jednoj strani Julija, djevojka ve obeana Parisu, a na
drugoj
Romeo,pripadnik
porodice
Montagi.
Dovoljan
je
bio
kratkotrajan susret, pa da izmeu njih bukne ljubav koju ni svijest o

dugogodinjem i estokom sukobu izmeu njihovih porodica, ne
spreava da progovore jezikom mladosti, prirode i zanosa. Na kraju
ipak oboje umiru ali u punoj snazi i bujnosti, sretni i zadovoljni to su
okusili najvee blaenstvo mogue na zemlji pravu ljubav.
III SADRAJ
I UVOD
2.
I 1. O piscu
I 2. O tagediji
3.
I 3. O djelu
4.
II LIKOVI
8.
II 1.JULIJA
II 2.ROMEO
9.
III ZAKLJUAK
10.
UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET
SEMINARSKI RAD
PREDMET:
SEMINARSKI RAD III
TEMA: WILLIAM SHAKESPEARE KRALJ RICHARD III
PROFESOR:
Dr.sc. Azra Verlaevi,doc.
Student: Saliha Deli
TUZLA,2008.
I UVOD
Premda su nazivi i tocnija odredenja pojedinih knjizevnih epoha uveliko sporni,a rasprave se o
temeljnim nacelima periodizacije uvijek nanovo otvaraju,u savremenoj znanosti o knjizevnosti prevladava
misljenje da se bez pojmpva velikih medunarodnih knjizevnih epoha u najmanju ruku tesko mozemo
orijentirati u proucavanju knjizevnosti.
Pokusaji da se sve velike knjizevne epohe odrede prema posve istim nacelima nisu uspijevali; cini se da su
razlike izmedu epoha koje sun am vremenski blize i onih koje su nam udaljene tako velike da ih je u
najmanju ruku neprikladno zanemariti.
Zato uglavnom vrijedi ono sto smo istaknuli i kod sinkronijske klasifikacije: razdioba po epohama
prilagoduje se aspektima s kojih joj pristupamo,a redovno je rezultat i mnogih kompromisa.
RENESANSA-prema francuskom renaissance,sto znaci preporod,obnova,kljucna je epoha za
razumijevanje novije povijesti evropskih knjizevnosti i drugih ljudskih djelatnosti,kao I sustav dominantnih
knjizevnih vrsta,utvrdeni i odredeni tako da cine nedvojbeni pocetak od kojeg se uglavnom neprekinuti
razvoj moze pratiti sve do nasih dana.
Renesansna knjizevnost u tom nam je smislu i kao cjelina i u pojedinim ostvarenjima bliza i
razumljivija:ona istice i naglasava one vrijednosti koje su se do danas u gotovo istom obliku zadrzale,a
knjizevne konvencije,koje je ona prihvatila i razvila i danas su do te mjere prihvacene da nam se cine same
po sebi razumljivima.
Mnoga djela nastala u renesansi mozemo, tako reci, citati bez teskoca,kao da su jucer napisana.
Uglavnom se okvirno uzima da renesansa traje od kraja XV do pocetka XVII vijeka,ali se pritom javlja
izrazito problem koji inace prati razvrstavanje knjizevnih epoha. Renesansna se djela u Italiji javljaju
znatno prije nego u ostalim evropskim zemljama. Tako treba napomenuti kako glasoviti Kanconijer Franceska Petrarke ili Dekameron -Giovanija Boccacija,mogu se shvatiti u potpunosti kao renesansna
djela ,dok se mnoga druga djela ,koja hronoloski stoje na prijelomu srednjega vijeka i renesanse,mogu
uvrstiti bilo u ranu renesansu,vec prema odredenjima koje pojedini autori pripadaju tim dvjema knjizevnim
epohama.
Renesansnu knjizevnost uvjetuju promjene u drustvenom zivotu,koje ocituju u postupnom jacanju
gradova i gradanske kulture,te promjene u shvacanju znnosti i filozofije.
Renesansu odlikuje naglaseni INDIVIDUALIZAM,za razliku od sradnjovjekovnih ideala sveca i viteza.
Ona razvija ideal covjeka koji u ovozemaljskom zivotu mora razviti sve svoje sposobnosti,te zivjeti vlastiti
zivot bez obzira na sve prepreke,uklanjajuci sve sto ga sputava u namjeri da istakne upravo ono sto ga cini
neponovljivom,po sebi vrijednom osobom. Tek u renesansi roman postaje reprezentativnom knjizevnom
vrstom cjelokupne evropske knjizevnosti,jer Gargantua i Pantagruel -Francoisa Rabelaisa i Don KihotMiguela de Cervantesa cine dva u mnogo cemu nepremasena uzora,a ujedno dva tipa na temelju kojih
cese,uz najrazlicitije nacine preoblikovanja razvijati pripovijedna knjizevnost sve do najnovijega doba.
Najznacajniji,pak dramaticar i pjesnik toga doba bio je Wiliam Shakespear ( 1564-1616).451
2. ekspir i dramska tradicija452
451
Milivoj Solar,Teorija knjizevnosti,Zagreb,1990,str.149-151.

Naziv drama (prema grc.drama-radnja) upotrebljava se za oznaku velike skupine knjizevnih
djela,odnosno knjizevnoga roda, takve knjizevne tekstove osobite vrste,koji izravno ili su posredno
namijenjeni izvedbi na sceni. Dramski tekst sastoji se od dijelova namijenjeni publici i dijelova
namijenjenih samo reditelju,odnosno glumcima. Fabula se u drami ne pripovijeda,nego se njeno odvijanje
postize izmjenom dramskih situacija,tj. Odnosa izmedu likova u nekom trenutku i njihovim govorom koji
se odnosi na ono sto je bilo,sto ce biti ili sto jest kako unutar,tako i izvan prostora scene.
452
Kako radnja u smislu bilo kakve radnje naprosto uzete iz stvarnosti ne bi bila nuzno cjelovita,dramsko
djelo razvija se,nacelno receno,od nekoga pocetka prema nekom zavrsetku,u smislu od zapleta do raspleta .
U drami najvecega svetskoga dramaticara Vilijama Sekspira,najbolje upucuje na renesansno
shvacanje covjeka i znaci najvece domete renesansne dramske knjizevnosti,premda za Sekspirovo
cjelokupno djelo na neki nacin izdize iznad mogucih epohalnih karakterizacija,pa mnogi smatraju da ono u
najmanju ruku pripada i iducoj velikoj kjizevnoj epohi.
Bez obzira na zanr,sve njegove drame imaju istu slobodnu,otvorenu formu,koja se odlikuje unutarnjim
ritmom same radnje,bez ikakvih spoljnih ogranicenja.
Sobzirom da je njegov teatar bio otvorena scena,bez dekora i zavjese ,drama se izvodila u kontinuitetu,a
promjene u vremenu i prostoru oznacene su u govoru licnosti,pa je gledateljima dopusteno da u svojoj
masti slijede te promjene i zamisljaju proctor i vrijeme radnje.
Za svoje drame Sekspir je fabule nalazio u engleskim historijskim hronikama,u italijanskim
renesansnim novelama,u djelima antickih pisaca,ali ih je preobrazavao u svom duhu I masti,pretvarajuci ih
u duboko osmisljene i uzbudljive price u historiji i ljudskoj dusi na vjetrometini historijskih zbivanja.
Sirok raspon sagledavanja problematike ljudskih strasti i psiholosko produbljivanje karaktera cini
Sekspirove drame nepremasenim uzorima dramske knjizevnosti koja svu puninu ljudskoga zivota
zahvaca i oblikuje ypravo i iskljucivo onim sredstvima izraza kojima raspolazu drama i kazaliste.
Kada su pak pocetkom XIX vijeka romanticari poceli da se odusevljavaju Sekspirovim dramama,u
kojima nije bilo triju jedinstava,u kojima su se tragicni elementi preplitali s komicnim,drama sve vise
osvaja pozornicu i potiskuje i tragediju i komediju,priblixavajuci se tematikom i tumacenjem zivota
realistickom i psiholoskom romanu.453 Vec vise od tri i po stoljeca,njegova djela su predmet brojnih
knjizevnopovijesnih,dramaturskih i drugih specijalistickih istrazivanja.
Suocavanje sa Sekspirovim djelom,sa njegovim bezbrojnim i slozenim aspektima,kod istrazivaca,citatelja i
gledatelja cesto izaziva neizmjerna divljenja,a i ponekada i zestoke polemike,pa i osporavanja.
Mnogima ne bi bilo dovoljno posvetiti sav svoj zivot i radni vijek citanju i kritickom sagledavanju
Sekspirovih djela,uticaja kroz historiju,sve do nasih dana.
Zahvaljujuci tako velikom interesu prema Sekspiru I njegovom djelu,vremenom se u teoriji
knjizevnosti i dramaturgiji formirala,odnosno izdvojila specificna nauka pod nazivom sekspirologija.
Teme njegovih dramskih djela toliko su raznovrsne da ih je tesko i pobrojati,a sloboda Iinadahnutost
u strukturiranju drama takve su da se te drame jednako izvode i u cijelome svijetu kao da su pisane danas.
Ovaj genijalni pisac stvorio je izuzetan broj izvanrednih likova,bez obzira jesu li to junaci anticke
proslosti,engleskoga srednjega vijeka ili su iz njegova vremena.
Svi su oni psiholoski izuzetno profilirani i utemeljeni,realisticki i vrlo raznoliki.
Sekspir je kreativno obradio mnoge teme koje tiste i klasicni i savremei svijet i duboko pronikao u svoje
likove, u ljudske njihove sudbine i karaktere koji da sobom nose klicu zla,licemjerstva,patolisku zelju
vladanja nad drugima, ali i nesaglediva prostranstva ljubavi,dobrocinstva vedrine i maste.
Izmedu ostaloga,Sekspirova se velicina zasniva na tome sto nijednoga svog junaka nije zatvorio u
krug njegove pocetne pozicije.
453
Dragisa Zivkovic,Teorija knjizevnosti sa teorijom pismenosti,str.183.
Umjesto toga , on je uvijek ispitivao i pokazivao sta od jednoga covjeka ,sa datim karakterom I prirodnim
sklonostima moze da postane, u sta je on stanju da se preobrazi i izraste.
Ali zivot, kao sto znamo,za svakoga se pobrine dam u donese ulogu koja mu najmanje odgovara. I zrelost
mozda nije nista drugo nego osvajanje spremnosti da se Iitakva uloga prihvati.
Jednostavno zato sto nema zivota izvan zivota,niti ima zivota koji je uvijek po nasoj mjeri.
Kod Sekspira tragicna nesreca proizlazila je iz karaktera licnosti-npr. ambicija upropastava Magbeta i
Ricarda III ,ocinska ljubav kralja Lira, ljubomora Otela; te sto znaci da sudbina i njena zrtva cine jedno
jedinstvo ukoliko je covjek rob svoga karaktera.454
Jer tragicno ne dolazi toliko do izrazaja u samome raspolozenju koliko u tokovima zbivanja u kome se
covjek zapleo i koji neminovno dovede do njegovoga stradanja. A pri tome je tragicna ne samo konacna
propast glavnoga junaka vec i patnja koja joj pradhodi, a koja je i sama nesretan ishod onih tokova
dogadaja sto ih je sam junak pokrenuo ili u ciji je vrtlog i protiv volje upao.
II GLAVNI DIO
2.1.Tragedija KRALJ RICHARD III
Kralj Richard III je jedna od deset Sekspirovih , tzv. Historija ili kraljevskih drama,kojima su glavna
lica engleski kraljevi iz XIII, XIV I XV vijeka.Cetiri od historija obraduju borbu kuce Lankaster za
prijestolje ,te njenu pobjedu i slavu ( Ricarda II ,Henrika IV u dva dijela i Henrika V ).
Kako u Kralju Richardu III ima vrlo mnogo historijskih aluzija reminiscencija iz predasnjih
vremena,potrebno je,da citalac poznaje barem glavne crte engleske historije onoga doba tzv.borbe izmedu
crvene i bijele ruze .
Kralj Eduard III,koji je vladao od god.1327-1377. imao je sedam sinova.Drugi i sedmi umrijese bez
nasljednika ,te ostaje dakle pet loza i to:
2. Eduard Wales tzv. crni princ,a njegov je sin bio kralj Ricard II ;
3. Lionele,vojvoda Clarence,nije imao muskih potomaka;
4. John Gaunt,vojvoda Lancaster,a njegovi su potomci bili kraljevi Henrik IV,Henrik V I Henrik VI ;5.
Edmund Langley,vojvoda York,a njegovi su praunuci bili kraljevi Eduard IV i Ricard III ;
5. TOMA Woodstock,vojvoda Gloster. Njegov je praunuk bio Henrik Stafford,vojvoda Buckingham,koji
glumi vaznu ulogu u ovoj tragediji.
Historijsko vrelo, iz kojega je Sekspir crpio gradu za Ricarda III ,bila je Hallova ili Holinshedova hronika
ilil obje,sto je dosta indiferentno,jer medu njima neme mnogo razlike.
Obje su te hronike pisane prema biografiji Ricarda III od Tome Morea.455
Kod Sekspira dolazi do izrazaja prebacivanje radnje s realistickoga na simbolicki plan,u dovodenje
vezu u pojedinacnog i opcega, u smjenjivanju doslovnoga i alegorijskog.
To dalje dovodi do specificnoga odnosa lika i radnje ,jer se javljaju likovi koji u cjelini ili samo u
pojedinim postupcima i govorima prevazilaze okvire svoje uloge u dramskome zapletu.
454
Isto ,str.184.
To je onaj Toma Morus,koji je napisao znamenito djelo Deoptimostatu reipublicae deque nova insula
Utopia
W.S.Kralj Richard III,Zagreb,1923, Matica Hrvatska,komentar Milan Bogdanovic,str.15.
455
2.2. Ispitivanje ekspirove grae za Richard III

Ako stanemo ispitivati,na koji nacin je Sekspir upotrijebio gradu nadenu u hronikama,naci cemo posve
isti process,koji smo mogli pratiti i u Juliju Cezaru.
Kao sto je ondje iz Plutarhovih biografija,tako je ovdje iz Hallove hronike upotrebio gotovo sve do
najmanjih sitnica,ucinivsi samo neke neznatne izmjene,za koje je drzao da su potrebne.
Toma More se rodio 1478,godine,te je u mladosti bio paz biskupa Johna Mortona,Aposlije kancelar kralja
Henrika VIII. Kada je Ricard III umro,bilo je Moreu tek 7.godina,pa zato nije nista znao iz autopsije,nego
je svoje djelo mogao napisati samo po pripovijedanju starijih ljudi,napose nadbiskupa Mortona.
John Morton,koji u ovoj drami glumi ulogu biskupa od Ely-a,bio je pristasa Lankaster,te je zato morao
osjecati mrznju prema Ricrdu III I nije mogao da bude objektivan prema njemu. 456
Kasnije je bilo pisaca,koji su odbacivali Moreovu biografiju ( vec Horace Walpole,1759.
godine ),proglasio ju je izmisljotinom i romanom,te su isli za tim da rehabilituju Ricarda III .
Da li je Ricard bio ili nije onakav kako ga prikazuju More,a po njemu Hall I Holinshed i kako ga je od njih
preuzeo Sekspir,kako je obradio historijsku gradu koju je imao gotovu pred sobom,koju nije mogao ,niti
morao kriticki prosudivati.
Mnogo se cak raspravljalo o tome da li je Sekspir upotrebljavao te dvije hronike , a bit ce da sum u obje
sluzile ,jer u drami ima mjesta za koja je mogao naci podlogu samo u Hallovoj hronici,ali i mjesta koja
odgovaraju Holinsgedovoj.
E.E.Rose ( 1876 ),veli da je Sekspir vjernije postupao nego moderni dramatizator kakve povijesti.
Kako se Sekspir u nekim sporednim momentima do minucioznosti vjerno drzao svoga vrela,ali se isto tako
u drugu ruku cesto se u vecim stvarima vrlo malo obazirao na historijsku istinu i vjernost,kada je
trebalo naci snaznijih dramatskih motive i postici jace tragicne efekte.
Tako je npr. citavo nastupanje kraljice Margarete posve izmisljeno i protivno historijskoj istini.
Dakako- snaga se Sekspirova genija ne pokazuje ni u vjernom obradivanju historije ni u uzmisljanju
dramatskih dogadaja,nego u nenatkriljivom crtanju znacenja i u samostalnoj i snaznoj pjesnickoj obradbi
pojedinig momenata u dramskoj radnji.
2.3. Kada je nastalo djelo Kralj Richard III
456
Nema sumnje da je to razlog,sto je Richard III u Moreovoj biografiji prikazan kao strahovita fizicka I
moralna nakaza
Isto ,str.17.
Ni za Ricarda III , ne zna se pouzdano,kada je nastao. Prvo Quarto-izdanje je od 1597. godine,

napisan je valjda god. 1593. ili 1594. i to ,kako misle ,odmah iza Henrika VI ,s kojim cini jednu historijsku
i idejnu cjelinu,pa se te cetiri drame mogu smatrati nekom tetralogijom.
Neki pisci, koji misle da Sekspir nije napisao,nego samo preradio Henrika VI ,drze pak, da je Ricard III
Sekspirovo djelo, a oni koji hoce da dokazu,kako je Sekspir napisao i Henrika VI ,
dokazuju to upravo na temelju jakih veza izmedu Ricarda III i trecega dijela Henrika VI .
A.W.Schlegel veli, da je karakter Ricarda III vidljiv u Henriku VI i da on vec tamo vraba kao mrk oblak
na horizontu.457
Prije Sekspirova Ricarda III ,bila je napisana neka latinska drama Richardus Tertius.
Ne zna se da li je Sekspir poznavao tu dramu,ali u prizorima prosidbe ima slicnosti.
Sekspirov Ricard III , bio je vec za pjesnikova zivota pet puta stampan, a u prvih 37.godina zivota,
izasao je 10. puta ( Quarto I dva Folijo-izdanja ), sto je svakako znak da jest ,a drama bila jako popularna i
da su je rado gledali i citali.
Kako je Sekspir pisao Ricarda III u mladim godinama ( bilo mu je onda 29. ili 30. god.)nalazimo u
njemu sve one mane,koje karakterizuju njegova prva djela. Nema u njemu one mirnoce i trijezne
sredenosti,koju odaju kasnija djela,nego sve jos bukti i vri.
Oechelhauser ( 1894 ), veli da je Ricard III ,kamen-medas izmedu djela Sekspirove mladosti I
njegove sjajne periode.U njemu jos prevladava osjecaj i teznja za pretjerivanjem.
Ricard III je za Sekspira ono sto je za Schilera Razbojnici .
Ima ih koji drze,da je Ricard III vise cijenjen nego zasluzuje.
Prigovara se ovoj drami da ima mnogo pogresaka,jer je valjda prabrzo pisana.
Neobicno je,gotovo apsurdno,sto Ricard prosi Anu nasred ulice i kraj mrtvoga tijela Henrika VI ( 1,2 ), ili
je isto tako nemoguce da bi prognana kraljica Margareta mogla dolaziti u
kraljevsku palacu i grditi citav dvor.
Sekspir je napisao tehnicki mnogo boljih djela od Ricarda III , ali zato ima pak u ovoj drami prizora,
koji djeluju neodoljivom snagom i dokazuju da ovu dramu nije mogao da napise nitko drugi do autor
Otela , Kralja Lira i Hamleta
Uopce je Sekspir ovdje kao i u drugim dramama jaci,kada sam izmislja,nego kada se vjerno drzi svoga
vrela.
2.4. RICHARD III
Karakterizacija likova je u ovoj drami mnogo jasnija i jednostavnija nego u kasnijim djelima.
Sekspir je u svojim djelima prikazao mnogo teskih zlocinaca,cinika i bezdusnika, ali Ricard III je bez
sumnje jedan od najstrasnijih.
Od vaznijih se lica moze u zloci s njim usporediti jedino Jago u Otelu , ali u njihovim znacenjima ima
dosta razlika.
457
W.S. Kralj Richard III ,Zagreb 1923,Matica Hrvatska,str.17-20.
Dok je Jago neki artist koji cini zlo za zabavu, Ricard nasuprot ne ubija niposto za zabavu,nego samo zato
da zadovolji svoju jedinu teznju,da se naime popne na najvisu stepenicu ljudske moci i vlasti.
Sve sto mu na tome putu smeta,treba da ukloni. Ali pri tome se on ne igra svojim zrtvama,kao macka
misem,prije nego ce ih umoriti on se ne nasladuje njihovim smrtnim mukama,nego gleda da ih sto brze
smakne. Kada je to ucinio,ne obazire se vise na njih,nego ide dalje svojim putem.
Za Ricarda znamo da mu se javlja savjest,koja mora da je sakrivena negdje u nekom dalekom kutu njegove
duse i senju njegovih kobnih namisli,njegovih krvavih zelja i teznja.
U njega nema nimalo ljubavi,ni prema bratu,ni prema nevinoj djecici, ni prema zeni,niti prema
najintimnijem prijatelju.
Sve ih on ubija bez milosti i bez kajanja,za svoj cilj.
. ....
Svojom sinovicom ozeniti se moram
Jer inace mi stoji kraljevstv
Na slabu staklu. Brata joj umorit,
A onda nju za zenu uzeti
Bas nepouzdan put-al tako sam
Vec zagrezao u krv, da ce grijeh
Iz grijeha u grijeh voditi me sam
Jer ne znaju za suzu sazaljenja
TE MOJE OCI . . .
Neki pisci drze da je pretjerano i neprirodno sto Ricard u pvom monologu veli da je
namislio da bude nitkov .458
Ali te se rijeci nemaju shvatiti,kao da bi Ricard namjeravao raditi ono sto bi

sam drzao za nitkovluk,jer on ne poznaje granice izmedu zla i dobra,izmedu
morala i nemorala.
.....
Tek dovrsen,nepotpun,tako ruzan
I nagrden,da pseto na me laje . . .
.....
Pa kada ne mogu biti ljubavnik
Te slatko tratit razgovorljive
I lijepe ove dane namislih
Da budem nitkov sad I da zamrzim
Na taste slasti ovog vremena
Zasnovah,smislih kobne pripreme . . .
( prvi in,prvi prizor )
Kralj Ricard III ,str.38.
458
Monolog-prema grc. Monos,sam,jedan, u kojem jedan akter drame iznosi vlastito

stajaliste,raspolozenje,namjere I sl.Funkcija mu je razgovor sa samim sobom.
Ove su rijeci,kao i mnoge druge Ricardove,samo ironija i sarkazam. On ne u svojo mladosti bio navikao
vojevati,pa je u bojevima mogao razvijati svoju veliku i ekspanzivnu dusevnu snagu,ali sada gdje se divlja
bojna buka pretvorila u veselo zborovanje, a on je tako ruzan i nagrden,ne moze on biti ljubavnik i
slatko provoditi i tratiti dane,pa zato ako hoce nesto da radi ( a bez rada ne moze da bude tako aktivan
duh ), mora da bude nitkov, tj. Da radio no sto je po misljenju drugih ljudi nitkovluk, a njemu je samo
sredstvo z velike ciljeve.
Svi Ricardovi prijatelji i pomagaci njemu su samo orude,kojim se on sluzi, da dode do svoga cilja, a kada
mu vise ne trebaju i kada hoce samo malo drukcije dam isle ,moraju pasti.
Njemu ne teba prijatelj kojemu bi otkrivao svoju dusu i povjeravao svoje skrovite misli-ON JE ON-SAM.
S koliko prezira postupa u prizoru sa svojim najodanijim pomagacem Buckinghamom u prizoru,gdje on
trazi od Ricarda herefordsku grofoviju.
Kao da ga i ne cuje,nego govori posve druge stvari.
.....
Jer ti
Ko lik na satu drzis udarac
Izmedu svoje molbe te I mog
Razmisljanja.Ja nemam danas volje
Za davanje
( etvrti in,drugi prizor )
Kralj Ricard III ,str.172.
S prezirom govori ne samo o ljudima koji mu nisu sasvim blizu( Hastingsa,Buckinghama-zove ih

prostim glupanima ),nego i o svojoj braci, a vrhunac prezira,kakav cemo rijetko naci i
Napose je zanimljiv prizor,gdje Ricard u casu kada se radi o vaznom drzavnom poslu, o krunidbi mladoga
Eduarda,salje biskupa Mortona po jagode.
Ricard je nenatkriljiv umjetnik u pretvaranju,on je glumac i to sjajan glumc,koji glumi mnogo raznih
uloga,a cesto i po vise njih u isti cas.
U sljedecem monologue nam veli da se gradi svetac,gdje je najveci davo, a pred drugima govori:
.....
O da je meni srce kameno
Ko Edvardovo ili Edvardovo
Da meko je i milosno ko moje,
Jer ja sam odvec djetinjast i lud
Za ovaj svijet
( I, 3. )
.....
Jer za me smrt je bit u omrazi
I mrsko mije to,te zelim ljubav

Svih dobrih ljudi
( II , 1 . )
Kako se vjecno pretvara,te glumi skromna i ponizna covjeka,ne proziru njegovu zlocu oni,koji je jos nisu
osjetili.
Tako govore o njemu dobro i Hastings i Clarence i sinovi jos u casu kada im on vec radi o glavi.
Clarence,koji mu je brat,pa bi ga mogao,ili morao bolje poznavati,veli o njemu,braneci ga o klevetanja
ubica.
.....
Povratite se natrag. Glosteru cu,
Svom bratu,poslat vas I on ce bolje
Za zivot moj naplatit vas no Edvard
Za glas o mojoj smrti
Ne kleveci ga-on je blag
( I , 4. )
To je doduse naoko odvec naivno, ali moramo uzeti da Clarence mozda i ne misli bas sasvim tako,nego je
to samo kao neko pomagalo njegovoj retorici,kao bi svoje krvnike odvratio od njihova strasnoga djela.459
Lose ( i istinito ) govore o njemu samo oni,kojima je ucinio kakvo zlo,kao Ana, Margarita i Ricmond.
.....
Kad mase repom,grize,a kad grize,
U zubu mu je otrovnome smrt
(I,3.)
KOLIKO IZVRSNE KARAKTERIZACIJE U TIH NEKOLIKO RIJEI !!!
Od onih koji sum u blizu,poznaje ga samo dobro mati,koja ga je u mukama rodila I koja je gledala i
osjecala njegovu tvrdoglavost,obijest i drskost za mladih dana, a poslije njegovu
oholost,podlost,okrutnost
Ricard sam za sebe veli da u njega nema ni sazaljenja,ni ljubavi,niti straha.
On se ruga njeznosti Henrika VI I vrlinama Ricmondovim,ne poznaje savjesti (barem u svojim normalnim
i budnim casovima ),nego veli :
.....
A rijecju savjest kukavci se sluze
I ona je tek zato izmisljena,
Da njome se junaci ustrase
(V.3.)
Kada bi tkogod pred Ricardom glumio koje od njegovih umorstava,kao sto to cini Hamlet pred svojim
stricem Klaudijem,koji je poput Ricarda,ubio brata i spremio smrt svome sinovcu,ne bi Ricard,gledajuci
glumu,zadrhtao i zastrepio kao Klaudije,nego bi zacijelo dobacio nekoliko humoristickih rijeci,a u dusi bi
samo snovao,kako ce sto prije ukloniti onoga,koji na taj nacin u njega dira.
Bilo je Tirana ( kao Neron ),koji nisu sami sebe smatrali onako strasnima,kakvi su uistinu bili.
Ricard nam nasuprot govori bez uvijanja I s neki jovijalnim humorom o svojoj tjelesnoj i dusevnoj rugobi.
459
W.S. Kralj Richard III,navedeno izdanje,str.22.
U prvom monologu veli ne samo da je nakazan,nego i himben i podmukao izdajnik.

Pitanje je sada,kako je moguce,da takav necovjek,takav bezdusnik,podlac,pretvorica,cinik,tiranin i
krvnik u nama budi ne doduse sazaljenje kao drugi Sekspirovi junaci,ali ipak toliko zanimanja,da se
Ricard III u svako doba mnogo prikazivao,napose na engleskim i njemackim pozornicama.
Odgovor na to pitanje moze da bude samo jedan ! ! !
Ricard je zlocinac,ali veliki zlocinac. Svojom golemom dusevnom snagom dominira on,nad citavom
svojom okolinom.
I onaj osjecaj groze,sto nam ga ulijevaju njegova strasna zlocinstva,tako je velik,da nas ta velicina ocarava i
fascinira.
U tome se bas i pokazuje snaga Sekspirova genija,sto je od onoga podlog zlikovca,sto ga naso u svom
historijskome vrelu,ucinio tako mocnu individualnost.460
Poznato je da su cesto najveci zlocinci,osobito razbojnici,pored svih svojih strasnih i krvavih nedjela bili
kadri u obicnih ljudi probuditi mnogo simpatija,te u njima pronaci jatake.
Takav je zlocinac i Ricard-srcan,hrabar,neustrasiv.
On nema savjesti,ali nije kukavica,nego junak. Kada mu u boju pogine konj,on se bori pjeske I vice :
- O konja ! Kraljevstvo za konja !
(V.4.)
Ali ne zato da pobjegne,nego da nastavi junacku borbu,jer je na jednu kocku zivot stavio I tu ce kocku do
kraja da kusa.
Zato ce I u buducih ljudskih narastaja Sekspirov Ricard buditi zanimanje i ova ce se tragedija uvijek, u
vecim ili manjim razmacima javljati na svjetskim pozornicama.
Nijedno drugo musko lice u ovoj drami nije prikazano takvim zivim bojama kao Ricard.
Sva ta lica poznajemo vise po slici,koju vidimo u Ricardovom ogledalu,nego po njihovoj rodenoj
fizionomiji I vise sun am poznata po tome,kako se Ricard prema njima vlada,nego kako se sama vladaju.
Ako Sekspirovi komadi nisu nista drugo ,nego umjetnicko oblikovanje klasne borbe u epohi
prvobitne akumulacije,ako renesansna palata nije nista drugo nego izraz klasne moci kapitalisticke
burzuazije u doba njenoga raddanja, onda je pitanje zasto se te socijalne pojave,koje egzistiraju same po
sebi I nezavisno od umjetnosti,moraju otkrivati jos jednom i umjetnosti, I to u obliku koji je skrivanje
njihovoga stvarnoga karaktera i koji u izvjesnom smislu,kako prikriva ,tako I otkriva njihovu pravu osnovu
U toj koncepciji se pretpostavlja da se istina koju izrazava umjetnost moze dostici I drugim putem,s tom
razlikomjedino sto umjetnost tu istinu daje umjetnicki,u culno umjetnickim slikama,dok bi u drugom
vidu ta istina bila daleko manje djelotvorna.461
U Sekspirovim tragedijama,koje bi bez reformacije bile nezamislive,anticku sudbinu i srednjovjekovne
Kristove strasti potiskuju individualne ljudske strasti: ljubav,ljubomora,osvetoljubiva pohlepa,dusevna
razbijenost.
No u svakoj Sekspirovoj drami licna je strast dovedena do takvoga stupnja intenziteta kada prerasta
covjeka,kada osim toga postaje osobnom,te se pretvara u neku vrstu sudbine.
Sekspirova tradedija je individualisticna i u tome smislu nema takvo opce znacenje kao kralj Edip,koji je
izrazavao opcenarodnu svijest.
Uza sve to Sekspir predstavlja golem korak naprijed,a ne nazad,usporedi li se sa Sofoklom.
460
461
Isto,str.25.
Marksizam I umjetnost II,Izdavacki centarKomunist,Beograd,1976.str.169.
Sekspirova je umjetnost ljudskija.462
2.5. IZBOR IZ KRITIKA
H,Reed ( 1855 ),veli da bas Ricardovoj dusevnoj osamljenosti odgovara,sto on ( jedini od Sekspirovih
junaka ),otvara dramu monologom.
Ono sto nam sam o sebi kazuje,ne bi smo mogli ni od koga drugoga da doznamo,jer on nema nikoga,kome
bi se mogao I htio povjeriti.
Vrlo je zanimljiva paralela izmedu dva Sekspirova junaka,koji sun a prvi pogled vrlo slicni. To su
Ricard III I Macbeth. Tu je paralelu povukao vec englez
T.Whateley (1785 ),te vrlo lijepo prikazao razliku izmedu ta dva lica.
Obojica su vojnici I uzurpatori,obojica postizu krunu izdajstvom I umorstvom,obojica se gube na isti
nacin,boreci se junacki na bojnom polju.
Pa ipak-kolike li razlike !
Od zenskih lica ima opsegom najvecu ( a po Oechelhauseru iza Ricarda najvazniju) ulogu kraljica
Elizabeta,alit a je uloga vise pasivna nego aktivna,te se najvise iscrpljuju u jadikovkama.
Margareta je kako veli H. N. Hudson (1872 ),kao visoko I krosnjato stablo,koje je ostalo bez lisca,ali je
zato zgodnije za udarce bijesne prirode,koji kroza nj urlaju I zvizde.
O prizoru Ane I Ricarad kada sotona isprosi sveticu , ostajemo zapanjeni,pa tako
C. Knight (1868 ),veli da je taj prizor jedan od najsmionijih u Sekspirovim djelima I da se neprestano
krece nakrajnjoj granici mogucnosti.
Georg Brandes-veli da taj prizor djeluje tako kao da je napisan za okladu ili zato da se nadbije neki
stariji pisac.
Richmond je najidealnije lice u drami,on je hrabar I plemenit mladic,koji osjeca u sebi veliki poziv,da
oslobodi svoju nesretnu domovinu od dugotrajnih krvavih bojeva I da joj donese zudeni mir.463
Sekspir je kreativno obradio mnoge teme koje tiste I klasicni I savremeni svijet,duboko je pronikao u
ljudske sudbine I karaktere koji sa sobom nose klicu licemjerstva,patolosku zelju vladanja nad drugima, ali
I nesaglediva prostranstva ljubavi,vedrine I maste.
Slavni americki sekspirolog poljskoga porijekla-Jan Kott posvetio je brojne eseje o znacenjima I
utjecajima Sekspirovoga djela I njegovih ideja u modernism vremenima.
Herder je tvrdio : Sekspir slika strast do njenih najdubljih ponora,a da I ne zna kako.
462
463
Isto,str.221.
W.S. Kralj Richard III ,Matica Hrvatska,Zagreb,1923,str.29.
Fridrih Slegel je vec bitno korigovao tu sliku o Sekspiru koja spontanom prirodnom geniju ,tumaceci
ga uostalom kao I Tik I Seling kao samosvjesnoga pjesnika.
SEKSPIR JE UMJETNIK KOJI JE VISE NEGO IJEDAN DRUGI BIO SVJESTAN
SVOJIH NAMJERA.464
Sva danasnja popularnost Sekspira podjednako je rezultat publiciteta publike.

Javnost koja pokusava bez kritike tvdeci da sama zna sta hoce I sta joj se svida,pretvara
nesto divlje I gubi svoje kulturno pamcenje.
umjetnost u
Kriticar je u takvoj viziji nosilac kulturnog pamcenja I oblikovatelj kulturne tradicije.

Trezveno govoreci,nije sam Sekspir stvorio svoje visoko mjesto u evropskoj kulturi.
Sekspir nije bio velika knjizevnost koju su knjizevni kriticari sretnim slucajem otkrili. No, EKSPIR
JE VELIK ZATO sto ga je knjizevna ustanova cini velikim.
Ovo ne znaci da Sekspir nije doista velik-pitanje je tek kako ljudi o njemu misle.
Jer nema knjizevnosti koja bi bila zaista velika ili zaista bilo kakva nezavisno od nacina na koji se tretira
unutar specificnih oblika drustvenog I institucionalnoga zivota,
Bezbrojni su nacini na koje mozemo govoriti o Sekspiru,ali ih kritika nece sve prihvatiti kao
knjizevnokriticke.
Terry Eagleton
Nikada ljudski genij nije dublje prodro u ponor covjekovoga srca,a nikada ljudske strasti nisu govorile
prirodnijim jezikom.
Plodan kao priroda,on svojim licima daje zacudno raznolike karakteristike,upravo kao sto ih podjeljuje
priroda ljudima,dok ih stvara.
On je rastvorio sve bore ljudskoga srca
Letourner
Sekspir je uzimao gradu bez ogranicenja svih povijesnih razdoblja I drustvenih slojeva.
Stvarao je dramu I dramske situacije na temelju izravnoga,neposrednog sagledavanjazivota I sila koje u
njemu djeluju.
Uz tragicno unosio je I komicne situacije I groteskne ugodaje.
Odstupao je klasicnih nacela,jer su njegovi dramski oblici oslobodeni antickih uzora.
Tvrtko Cubelic
Ono sto trebamo oponasati kod toga velikoga covjeka,jeste nacin proucavanja svijeta u kome zivimo I
vjestina,da se suvremenicima da upravo onaj zanr tragedije,koji im je potreban
Stendhal
464
Moderna tumacenja knjizevnosti II,grupa autora,Svjetlost,Sarajevo,1988.str.9.
Kada masta ne bi radala stvari koje ce razumu zauvijek ostati zagonetne,ona bi prilicno malo vrijedilaupozoravao je Gete.
Sa tim se slagala I vecina romanticara,koji su SEKSPIROVU VELICINU vidjeli u tome sto je on
neshvatljiv kao I sam zivot.465
Novalis
Greska je Sekspirovih drama,sto su tek slike pune dramske snage,a ne sluze nigdje jedinstvenijoj ideji.
Sekspirovi kraljevi skroz su subjektivne tvorevine njegova genija-giganti velicinom svoje individualnosti ili
svojih grijeha,ali slabi odraz svoga doba,niposto nisu rezultat motive,koji se nalaze u onodobnoj engleskoj
povjesnici.
III
ZAVRNI DIO
3.1. BILJEKA O PISCU

O zivotu WILIJEMA SHAKESPEARA (1564-1616), najvecega evropskoga dramskog pisca,kao ni o
vremenu nastanka njegovih djela,ne postoje dovoljni ni sigurni podaci.
Za Sekspira znamo da je roden u Stratfordu na Evonu u prilicno imucnoj porodici.
Godine 1595. je postao akcionar pozorisne trupe Lorda Cemberlejna,koja je 1599.izgradila cuveno
pozoriste Glob.
Za ovu trupu koja je kasnije postala Kraljevska trupa ,Sekspir je pisao sve svoje drame I povremeno
glumio,sve do 1610.,kada se povukao u Stratford,gdje je umro.
465
Moderna tumacenja knjizevnosti II,grupa autora,Svjetlost,Sarajevo,str.13.
Osim knjige Soneta I dvije lirsko-epske poeme,pisao je samo drame I to najprije komedije I historijske
hronike,a zatim tragedije,problemske drame.
Njegovo plodno dramsko stvaralastvo moze se podijeliti na dvije faze.
-Do 1600. god. Nastale su sve njegove historijske drame o engleskim kraljevima:
Henrik VI , Ricard III , R icard II ,,Henrik IV I Henrik V .
U ISTOM RAZDOBLJU NASTALE SU i sve njegove prave komedije :
San ljetne noci , Ukrocena goropad , Bogojavljenska noc idr.
Zatim su nastale I dvije tragedije:
Tit Andronik I poema o nesretnim ljubavnicima Romeo I Julija.
Poslije 1600. godine, Sekspir je napisao osam svojih tragedija:
Julije Cezar , Hamlet , Otelo , Kralj Lir , Magbet
Svoj dramski opus Sekspir je zavrsio nizom romanticnih drama koje sadrze elemente tragicnoga,ali se
sretno zavrsavaju:
Zimska prica, Bura.
3.2. ZAKLJUAK
Richard III ide medu one Sekspirove drame , koje se cesto javljaju na vecim pozornicama.
Ricardova uloga je toliko zahvalna,koliko I teska, pa su se veliki glumci u svako doba rado prihvacali toga
muckog zadatka.
Ricard je u svakome prizoru sve do katastrofe pun vedroga,lupeskog humora I tako trba da bude
glumljen
.....
Pa ako kraljevstvo
Oduzeh vasim sinovima,ja cu
To popraviti I dat ga vasoj kceri.
I AKO UBIH POROD VASEG KRILA
Ozivit cu potomstvo vase,te cu

Od vase krvi,s vasom kcerju rodit
Svoj porod. Ime bake drago je
Toliko ko I slatko ime majke
( IV , 4 . )
Toliko cinizma I osobite slike zlocinca,jer on svoja djela opravdava I svi ostali su njegove lutke
LITERATURA :
Povijest
1.
W.S. Kralj Richard III, Matica Hrvatska,Zagreb,1923.
2.
Milivoj Solar Teorija knjievnosti,Zagreb,1990.
3.
Dragia ivkovic Teorija knjizevnosti sa teorijom pismenosti,Svjetlost

Sarajevo,1969.
4.
Terry Eagleton Knjievna teorija ,Zagreb,1987.
5.
Moderna tumaenja knjievnosti , II izdanje , M.Durinovi, N.Koljevi, N.Kova. T.

Kulenovi, Z,Lei, N.Petkovi, Svjetlost, Sarajevo,1988.
6. Marksizam i umjetnost II, Izdavacki centar Komunist,Beograd,1976.
UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET
SEMINARSKI RAD
Predmet:
Tema:
ovani Bokao Dekameron
Mentor:
Studenti:
Maida Avdi
Azur Kurtovi
Tuzla, maj 2008.
Uvod
Dekameron je knjiga koja je mnogo itana, ali su njen sadraj i njen autor
u vrijeme kada je izala bili otro osuivani. Dekameron je knjiga koju su
mnogi itali, analizirali, poistovjeivali se s njenim likovima; ali je bilo i

onih koji su osuivali Dekameron i Bokaa, tvrdei da je on pokvario
talijanski duh. Razlog tome lei u injenici da je Dekameron nastao na
prijelazu iz srednjeg vijeka u rensansu. Dekameron je znaio revoluciju tu
je srednji vijek ne samo negiran, nego i ismijan. Erotski elementi dominiraju
u ovom djelu i to je zapravo jedan od glavnih razloga zbog kojih je Bokao
bio osporavan i negiran.
Ipak, malo je knjiga koje su na tako loem glasu, ali koje su toliko itane.
Sam Bokao je o Dekameronu rekao: Ko hoe da ita ove prie, neka
izostavi sve one koje su mu odvratne, pa neka proita one koje mu se
sviaju. Meutim, to je nemogue. Sve prie u Dekameronu su meusobno
povezane, iako se na prvi pogled ne ini tako. I samo onaj ko proita
Dekameron od poetka do kraja moi e donijeti svoj sud o umjetnikoj i
moralnoj vrijednosti ove knjige.
Bokao je u Dekameronu stvorio nepreglednu galeriju neposrednih,
psiholoki istinitih likova iz svih drutvenih slojeva i opisao niz sredina, od
feudalnih dvorova i samostana do gradskih kua, ulica i trgova. Klasina
ljepota Bokaovog stila i skladna kompozicija, a posebno nagovjetaj
renesansnih shvatanja bila su razlog da Dekameron za talijansku prozu
postane ono to je Petrarkin Kanconijer za liriku: vrelo nadahnua i
nenadmaen uzor. A ako je Danteova Komedija nazvana boanstvenom,
Dekameron moe s pravom nositi ne manje uzvien naziv ljudske
komedije.
Ope karakteristike renesanse

Sredinom XIV st., u Italiji poinje irok kulturni pokret koji je doveo do
odlunog preokreta u knjievnosti, umjetnosti, nauci i filozofiji. Taj pokret
zove se preporod ili renesansa. Zapoet u Italiji, on se, od druge polovine

XV st. proirio i na druge evropske zemlje. Objektivni historijski smisao
renesansne epohe sastoji se u pokuaju da se stvori nova svejtska kultura,
koja se suprotstavlja feudalno-crkvenoj kulturi ranog srednjeg vijeka.
Osnovu te nove kulture inio je princip slobodnog razvitka autonomije
ljudske linosti, njeno oslobaenje od potinjavanja crkvenim autoritetima
od tutorskih stega religije i crkve. U pojam renesansa ulazi i snaan razvoj
individualnosti i kult realnog zemaljskog ivota otkrie svijeta i ovjeka.
Otadbina cijele evropske renesanse je Italija, jer su se u Italiji stvorili za
taj pokret jaki socijalno-ekonomski uslovi, koji su se sastojali u ranom
procvatu gradova i nove gradske kulture. Italijanska kultura svoj najvei
bljesak dostie ba u tom periodu. Dovoljno je rei da u to vrijeme rade
najvei geniji italijanske, ali i svjetske umjetnosti: Leonardo da Vinci,
Mikelanelo, Raffaelo, Ticijan i dr. Italija je dala zvuna imena i na podruju
knjievnosti: Ariost, Makijaveli, Aretin, Tas i dr. Najznaajniji i najpoznatiji
predstavnici renesansne knjievnosti, koji su stvarali na samom njenom
poetku, su Dante Aligijeri, ovani Bokao i Franesko Petrarka.
Karakteristika osobina renesansnog stila jeste da se iroko pokae
stvarnost, a da se u isti mah ona obuhvati lakonski i koncentrisano.
Renesansni pisci prikazuju samo savremen ivot, ije tipine crte daju
drugim hitsorijskim epohama. U tome renesansni pisci nastavljaju
srednjovjekovnu tradiciju.
Osobenost i snaga renesansne umjetnosti jeste njen ogroman pozitivni
patos. ak i ljudska tjelesna priroda, u svim njenim vulgarnim pojavama,
slika se u uzvienim crtama, zbog pomenutog pozitivnog patosa renesansne
umjetnosti.
O Bokau
Mlai Petrarkin savremenik bio je ovani Bokao (1313-1375).
Kao i Petrarka, on je u isti mah pisac, umjetnik i naunik filolog. Razvijao se
pod dvostrukim utjecajem - Danteovim i Petrarkinim. Bokao je bio darovit
talijanski pisac koji je razradio niski, po ondanjem shvatanju, anr novele
i upravo zbog toga u Bokaovu stvaraltvu su se punije i neposrednije
izrazile osobine prve demokratske etape italijanske renesanse te njeni duboki

narodni korijeni.
Bokao je bio Firentinac, nezakoniti sin firentinskog trgovca i jedne
Francuskinje. Rodio se u Parizu, ali je jo kao dijete otiao u Firencu i nakon
toga se vie nikada nije vraao u Pariz. Prvenstveno se bavio trgovinom, a
zatim izuavao pravo. Meutim, to nije bila njegova strast, pa se okrenuo
onome to ga je zaista zanimalo, a to je izuavanje antikih pisaca. Kada je
imao etrnaest godina, otac ga je poslao u Napulj, gdje je proveo najbolje
godine svoje mladosti. U tome gradu Bokao se upoznao sa napuljskim
knjievnicima i preko njih dobio pristup i u dvor Roberta Anujkog, gdje je
imao veliki uspjeh. Tu se upoznao s Marijom dAkvino, vanbranom
kerkom kralja Roberta, u koju se strasno zaljubio i opisao ju u svojim
djelima pod imenom Fiamette. Ona je postala njegova dama nadahnue,
kao Beatrie za Dantea i Laura za Petrarku. Za razliku od Petrarke i Dantea,
on je savladao platonizam i egzaltaciju, stavivi u prvi plan prirodnu stranu
ljubavi. Bokaova ljubav prema Mariji nije samo literarni, nego i ivotni,
biografski fakt, vaan dogaaj iz njegove mladosti proveden u Napulju.
Idejni i stvaralaki Bokaov razvoj snano se odrazio u njegovim
mladalakim romanima i spjevovima. Po vremenu, prvo od tih djela je
Filokolo. Odmah nakon ovog djela Bokao je napisao omanji spjev
Filostrato. Tree Bokaovo mladalako djelo je Tezejida, zatim Ameto
(pastirska idila). Bokao je napisao i slijedea djela: Ljubavna vizija,
Fjezolanska nimfa, Fiameta i dr. Njegovo najpoznatije i najzanajnije djelo ,
na kome poiva njegova svjetska slava, je zbirka novela Dekameron.
O Dekameronu
Dekameron je prvo meu malobrojnim velikim djelima pripovjedake
proze u talijanskoj knjievnosti. Nastalo je 1348. odnosno 1353.god., kao
plod svestranog ivotnog iskustva i neposrednog dodira sa ivom i bujnom
firentinskom sredinom, odakle je pisac preuzeo i umjetniki oblikovao
anegdote i kazivanja, prostore i likove, svje jezik, sklonost poruzi i ali,
lucidan kritiki duh, a nadasve slobodan i otvoren mentalitet trgovakog
stalea. U toj sjajnoj knjizi, kojom poinje historija italijanske umjetnike

proze, Bokao zadaje katastrofalan udar religiozno-asketskom pogledu na
svijet i daje neobino pun, reljefan i raznovrstan odraz savremene italijanske
stvarnosti.
Naslov djela, Il Decameron, znai knjiga deset dana, jer je knjiga, koja
ima stotinu novela zaokruenih jedinstvenim okvirom, podijeljena na deset
dana. Bokao zapoinje pripovijedanje realistinim opisom kuge koja je
harala i Firenci 1348. godine. Ali pjesnkova reakcija na straan dogaaj nije,
kao to bi se u ono doba moglo oekivati, mistina skruenost u strahu od
zemaljskih apokaliptinih nedaa i kazne Boije na drugom svijetu, nije
pseimistino nijekanje vrijednosti i ljepote ivota; naprotiv to je pohvala
vitalnoj mladosti i neunitivoj svjeini prijateljske prirode. Zato on zamilja
da se u naputenom gradu, u crkvi Santa Maria Novella, sastalo sedam
djevojaka i tri mladia:
Pamfilo, koji je prikazan kao sretan ljubavnik;
Filostrato, prevaren i oajan ljubavnik;
Dioneo, veseo i bez skrupula;
Pampinea, razumna i sretna u ljubavi;
Filomena, vatrena djevojka;
Elisa, djevojka koju mui estoka ljubav;
Neifile, naivna i putena mladica;
Emilia, zaljubljena u sebe;
Laureta, ljubomorna djevojka i
Fiammetta, sretna zbog uzvraene ljubavi. 466
Ova tri mladia simboliziraju tri aspekta pieve osobnosti, dok su u
djevojkama sabrane znaajke erosa kakav je Bokao prikazao u svojim
prijanjim djelima.
Dakle, naavi se u crkvi, ova grupa mladia i djevojaka odlui napustiti
Firencu te se sklonie u idilinu i zdravu ladanjsku sredinu, u neki
ljetnikovac izvan Firence, gdje su provodili dane u gozbama, plesu, glazbi,
igrama i u skladnom razgovoru. Da bi im bre prolo vrijeme, pripovijedaju
raznolike vesele i tune zgode: svako od njih mora ispriati svakoga dana po
jednu novelu; budui da iz vjerskih razloka subotu i nedjelju posveuju
drugim poslovima, za estrnaest dana ispripovijedaju stotinu novela, dakle
koliko imaju i pjevanja u Boenstvenoj komediji, samo to taj savreni
466
Povijest svjetske knjievnosti, knjiga 4, Mladost, Zagreb, 1974., str. 44
broj, iako pridonosi vanjskom jedinstvu i simetrinosti, ne znai vie od

pukog formalnog obola srednjovjekovnoj poetici. Svaki dan zavrava
baladom, a pojedine novele imaju moralistiki uvod, katkad i zakljuak.
Tako je Bokao stvorio zanimljivu i jedinstvenu arhitekturu, u kojoj novele
imaju potpunu umjetniku zaokruenost i autonomnost, a sve zajedno opet
povezuje jedinstvo nadahnua i temeljnih karakteristika pjesnikove slike
svijeta. Svaki je dan posveen odreenoj temi, koju zadaje kralj, odnosno
kraljica bezbrinog skupa. Prvi i deveti dan nemaju odreene teme; u
drugom se pripovijeda o hirovima Fortune; u treem o ostvarenim, preteno
ljubavnim eljama; etvrti sadri uglavnom tragine novele o ljubavi i smrti,
a peti novele o ljubavima koje zavravaju sretno nakon mnogih nezgoda.
esti je dan posveen brzim i duhovitim odgovorima, a sedmi prevarama to
ih prave spretne ene na raun glupih mueva; u osmome danu ponovo se
govori o razliitim alama i podmetanjima u kojima stradaju glupaci ili
muevi rogonje, a trijumfiraju lukavi i okretni ljudi; deseti, zakljuni dan
obuhvata novele o velikim i plemenitim djelima.
Pripovjedai Dekamerona proprauju svoje novele moralnim
sentencijama, koje proizilaze iz njihovih pria. Tako osma novela desetog
dana treba da dokae snagu istinskog prijateljstva, peta novela prvog dana
treba da ilustruje znaaj brzog i sretnog odgovora itd. Ipak, kod Bokaa
moral istie obino iz novele ne logiki, kao kod srednjovjekovnih pounih
pria, ve psiholoki. To daje noveli nov idejno-umjetniki kvalitet.
Sve to pokazuje glavne pravce Bokaove mate i njegovih slobodnih
shvaanja. U tom svijetu nije odsutna duboka ljubav niti se u njemu zapaa
pomanjkanje smisla za portvovanje koje ide i do najveeg samoprijegora,
ali ipak prevladava tjelesna ljubav, prikazana u najrazliitijim situacijama i
epizodama. Neiscrpiva je, s druge strane, pjesnikova sklonost za alu i
porugu na raun onih koji nisu dorasli nesmiljenim zakonitostima
graanskog svijeta, podvrgnuta hiru sluaja i sree, ali podjednako i
beskrupuloznoj, slobodnoj inteligenciji ljudi koje Bokao opisuje s
uivanjem i simpatijom. Dvije su, dakle, temeljne sastavnice kojima se
nadahnjuje piev pripovjedaki svijet: teme ljubavi i teme inteligencije;
ljubavi, koja zaokuplja pjesnikovo zanimanje i kada se prikazuje u svojim
golim izravnim putenim aspektima, i kada je nepredvidiva igra iskrenosti,
himbe, plemenitosti, komike; inteligencija koja se ne prikazuje samo kao
suprotnost ljudskoj gluposti, nego je takoer uzveliana u svim svojim
pojavama, raznolikim kao i ivot, bilo da resi najokorjelijeg zloinca, bilo da
upravlja ponaanjem vitekih i etiki uzvienih pojedinaca, u kakvima je

pieva humanost vidjela pravi ideal novoga ovjeka.
U Dekameronu je autor kao kod kue: slika svijet, u kojemu ivi, u kojem
sudjeluje sa najveom simpatijom,sav uronjen u taj svijet, Bokao odbacuje
bilo kakvu umjetnu ljuturu. U njemu je neto vie nego knjievnik: to je
ovjek koji se kupa u toj materiji, igra se, prska se i uiva. Iz toga izlazi
forma koja je upravo taj svijet, iji poticaj Bokao osjea na vlastitom tijelu i
u vlastitoj mati. Tako je nastala prozna forma poznata pod imenom
Bokaov period (periodo boccaccevole).467
Bokao je u Dekameronu stvorio nepreglednu galeriju neposrednih,
psiholoki istinitih likova iz svih drutvenih slojeva i opisao niz sredina, od
feudalnih dvorova i samostana do gradskih kua, ulica i trgova. Istanana
pripovjedaka proza remek-djela izvanredno je raznolika, realistino
prilagoena likovima i situacijama, elegantna i sintaktiki iroko razvedena
u reeninim strukturama koje su stvaralaki izrasle iz poznavanja antike i
srednjovjekovne tradicije, uravnoteena ritmom, simetrina u rasporedu
pojedinih dijelova i bogata ukrasima.
Pobjedniko firentinsko graanstvo, koje je bilo svjedokom i sudionikom
propadanja feudalizma i stvaranja novih drutvenih odnosa, svijet u kojemu
su nadarenom i djelatnom pojedincu bila otvorena vrata prema uspjehu i u
kojemu je nastala velika gospodarska mo Firence praena samosvijeu,
optimizmom, ivotnom radou ponosnih graana komune, ali i drutvenim
protuslovljima dobili su u Bokau tumaa svojih ideala, a u njegovih
stotinu novela pravu epopeju mnogostranih aspekata vlastite zbilje.
Okvirna pripovijetka
Okvirno pripovijedanje je forma. Okvirna pripovijetka je jedna literarna
forma, i to ne jednostavna nego komplikovana forma. Osim toga, okvirna
pripovijetka je ilustracija morala i mudrosti ivota. Za razliku od okvirne
pripovijetke, okvirna pria je mlaa literarna forma, gdje se u okviru opisuju
samo osobe i sredina u kojoj one ive. 468 Takva konstrukcija je postojala i
prije Bokaa, u istonim zbornicima pria (arapskom Hiljadu i jedna no,
467
468
ovani Bokao, Dekameron, prev. J.Belan, pogovor De Sanctis, Matica Hrvatska, 1964. god., str. 589
ovani Bokao, Dekameron, prev. M. Dobri i M.Pavlovi, Knjiga-Komerc Beograd, 1997., str. 11
hinduskom Panatantra, perzijskom Tuti Home) i u srednjovjekovnoj

zapadnoj knjievnosti, popularnoj Knjizi sedmorice mudraca, koja takoer
vodi porijeklo od istonih izvora. No u svim pomenutim zbornicima davana
je ivotna motivacija zato se te prie pripovjedaju, a razlog je taj da se
odloi smrtna kazna, da se ljudi ubijede u neto i sl. Bokao je prvi napustio
utilitarni motiv i zamijenio ga prianjem radi prianja. Pri takvoj
kontrsukciji, pripovjedai pojedinih novela su uesnici uvodne prie koja
daje zajedniki okvir cjelini. Okvir Dekamerona je po formi deskriptivan, a
po sadraju izmiljena novela.
U Firenci bjesni crna kuga. Svi odreda umiru, sve se veze kidaju, niko se
ne osjea sigurnim, niko vie ne osjea potrebu da se pokorava dravnim
drutvenim zakonima. U to muno vrijeme nalazi se jednog jutra u crkvi
Santa Maria Novella sedam mladih djevojaka i tri mladia i odluuju da
napuste zaraeni grad i izbjegnu muke i strahovanje, koje ne mogu snositi
vie. Hoe da odu u polje, da tamo asno ive, da uivaju i provode se, ali ne
prekoraujui granicu doputenog. I Pampinea, djevojka koja je smislila taj
plan, na tom prvom sastanku govori: Tamo emo, ako nas smrt ne iznenadi,
da ostanemo dogod ne vidimo da je nebo tome zlu uinilo kraj.Ovdje smo u
starom okviru.
Prie to e ih oni potom ispriati slue, ako ne direktno, a ono indirektno,
tome da se prevali fatalni rok koji odluuje o smrti i ivotu. Ovih deset
mladih osoba, u vremenu kada njihovi sugraani snose najveu muku i
nevolju, odlaze u polje gdje je nebo slobodnije i gdje ih ono, ak i onda
kada se u crninu uvije, ne liava vjeite ljepote. Tu jasno osjeamo onu silu,
spasonosnu priu, priu koja pobjeuje smrt. Tako Dekameron stoji na
granici izmeu starije i mlae forme, jer je u ovoj motiv roka mahom
iezao.
Pripovijetke Dekamerona
U ona vremena mnogo je priano. Prianje je bilo vjetina, kao to su
vjetine bili a i sada su pjevanje, crtanje, igranje ili pisanje pjesama. Tako je,
u Bokaovo vrijeme prianje bilo drutvena vjetina. Bokao se od svoje
mladosti morao razumijevati u toj vjetini i ona je moda njemu pripomogla
da ue u napuljske dvorske krugove, ali samo u pogledu forme. Za pravim
bajkama nije teio njegov duh. U samim pripovjetkama gotovo sasvim
nedostaje tog elementa. Motive bajki nalazimo samo u dvije pripovijetke iz
posljednjeg dana. Zapravo, Bokau nije stalo ni do bajke ni do legende, ve

je ono to on pie zapravo novela. Pod novelom podrazumijevamo izlaganje
nekog sluaja ili dogaaja od velikog znaaja, koji nam se dopada kao
istinit. Taj dogaaj iznosi nam novelu u jednoj formi u kojoj nam izgleda
vaniji nego osobe to ga doivljavaju. Glavno je ono to se zbilo;
psihologija, karakteri osoba to sudjeluju u radnji i to pate ne isturuju nas
same po sebi, nego ukoliko je njima uslovljeno ono to se zbiva. Time se
novela razlikuje od romana. Ko pregleda cjelokupnu oblast ove literarne
vrste, morat e da zae duboko, i premda rije novela znai novost, na
jednoj strani stajat e samo umjetnici, koji su iznijeli predanjem dobiveni
materijal; na drugoj strani naprotiv nai emo one kojima prvobitnost
sadrine izgleda umjetnika pogodba.
Bokao u Dekameronu dovodi do savrenstva novelu, koja je u italijasnkoj
knjievnosti postojala i prije Bokaa. Taj anr vodi porijeklo od pripovijedne
knjievnosti ranog srednjeg vijeka, od knjievnosti legendi, bajki, povijesnih
pripovijedaka i lutalakih predanja, djelimice istonog porijekla.
U svojim novelama Bokao slika ogromno mnotvo dogaaja, lica,
motiva, situacija. On daje itavu galeriju linosti uzetih iz razliitih slojeva
savremenog drutva, sa crtama koje su tipine za njih. I pored takve
raznovrsnosti u sadraju, Bokaove novele mogu biti podijeljene na
nekoliko grupa.
Prvu, po sieu najjednostavniju grupu, ine kratke prie u kojima se
pripovijeda o nekoj otroumnoj izreci, kratakom i brzom odgovoru, koji
pomae junaku da se izvue iz tekoe.
U drugu grupu dolaze novele o velikim vrlinama i dubokim pokretima
due. Takve novele su naroito karakteristine za deseti dan Dekamerona. U
njima se slavi rasko dvora panskog kralja Alfonsa, velikodunost Karla
Anujskog i sl.Novele iz te grupe esto su posveene glorifikovanju vitekih
vrlina, kurtoaziji. uvena novela iz te grupe je pria o Grizeldinim
iskuenjima (dan deseti, novela deseta). U ime glorifikovanja supruanske
vjernosti i pokornosti muu, Bokao primorava Grizeldu da ugui u sebi i
samoljublje, i ljudsko dostojanstvo, i enski ponos, i ljubomoru prema
supranici, i materinsko osjeanje. Grizelda izlazi kao pobjednica iz svih tih
poniavajuih iskuenja i na kraju novele biva nagraena za svoju smjelost,
pokornost i portvovanu ljubav. Ta novela, posljednja u Dekameronu, sadri
u sebi moralnu pouku u stilu srednjovjekovnih pria, malo tipinu za

Bokaa.
U treu grupu idu novele u kojima se pripovijeda o neobinim obrtima
sudbine, koje bacaju ljude iz jednih uslova ivota u druge, sasvim suprotne.
Na tu prevrtljivost sree Bokao i njegovi junaci gledaju s optimizmom,
karakteristinim za ljude iz epohe renesanse. Takvih novela je najvie u
drugom i petom danu. U nekim novelama Bokao nagomilava obrte sudbine
koji nevjerovatno pogaaju njegove junake. Takva je novela o Landolfu
Rufolu (dan drugi, novela etvrta), koji je bogat trgovac pa izgubio svo
imanje, postao gusar te ponovno doao do imetka tako to je opljakao
Turke. Kada je odluio da se vrati mirnom ivotu, enovljani su ga zarobili,
meutim on se spasio na sanduku i polumrtav doplovi na ostrvo Krf. Kada je
otvorio sanduk u njemu nae silno blago i po trei put postade bogat.
Novela o Andreuu pribliava nas sasvim grupi bufonskih novela, u
kojima se pripovijeda o eretlucima veselih bekrija, aljivina, ljubitelja
veselih ala, koji se koriste sluajem da se zabave na tui raun. Ti Firentinci
ereti odlikuju se velikim posmatrakim darom, otroumnou i neiscrpnom
energijom, koju oni raspipaju na svakojake smijene dosjetke.
Moral svih novela iz te grupe moe se izraziti rijeima: teko slabim,
kratkovidim, lakovjernim ljudima! Bokao sa simpatijom gleda na eretluke
i podvale svojih aljivdina. Sasvim drugog karaktera su podvale popova i
monaha, arlatana u mantiji, koji iskoritavaju religioznost i sujevjerje mase
u svoje line ciljeve.
Bokao zajedljivo otkriva niske nagone, prodrljivost i pohotljivost tih
protuha. Tako se komina novela pretvara u satirinu, koja diskredituje
pastire katolike crkve.
Iako je stalno demaskirao razvratne monahe, Bokao je bio daleko od toga
da negira monatvo i katoliku crkvu uope. On je ostajao pravovjerni,
katolik, koji prima sve vjerske norme. Njegova antiklerikalna satira nije
prelazila u antireligijsku i svrha joj je bila da ispravi nedostatke koje je on
zapaao u crkvi. Ipak, objektivni rezultat satirinih napada Bokaovih
znatno je nadmaivao njegove subjektivne misli. U svijesti buduih
pokoljenja, satira Dekamerona je dobila jasno izraen antireligijski ton.
Bokaove antiklerikalne novele obino sadre erotian element. Erotina
tematika u tim novelama motivie se demaskiranjem asketizma koje je kroz
njih sprovedeno. Meutim, i pored toga, erotina tema mnogih novela u
Dekameronu ima duboko principijelan karakter. Ona proizilazi iz borbe
Bokaa protiv zastarjelih normi feudalne porodice, protiv poslovnog braka,

uslovljenog porodinim interesima, a ne linom sklonou branih drugova,
protiv guenja prirodnih tenji i tiranije kunih pravila. Shodno svom novom
ideolokom stavu, Bokao na potpuno nov nain tretira temu o branoj
nevjernosti. On je obino na strani ena. Bokao ljubav smatra prorodnim
zakonom koji ne podnosi nikakva ograniavanja i okvire.
U Dekameronu se stapaju dvije prastare forme poezije: okvirno prianje i
verina pjesma, i poto oboje imaju dubok korijen u narodnom moralu,
neemo pogrijeiti ako kaemo kako je Dekameron zapravo moralna knjiga.
Izvori Dekamerona
Bokao skoro nikada nije izmiljao fabule svojih novela. On je obraivao
poznate siee, ponekad vrlo stare. Izvori Dekamerona su francuski fablioi,
srednjovjekovni romani, antike istone legende, srednjovjekovne hronike,
prie, novele preanjih novelista, aktuelne anegdote. Meutim, Bokao se
pozajmljenim materijalom koristio vrlo slobodno, mijenjajui situacije,
unosei nove crte, iz osnova preinaujui cijelu pripovijetku. Na kraju
krajeva, cio iskorieni materijal je dobio kod njega reljefan, individualan

ig.
Izvori Dekamerona su jedna lijepa i veoma nauna knjiga, gdje nam je
navedeno otprilike devedeset od stotine pripovijedaka prethodnica iz drugih
zemalja i vremena, i gdje nalazimo opisan put kojim su se neke od njih
kretale iz zemlje u zemlju i iz stoljea u stoljee. 469 Samo u veoma rijetkim
sluajevima moe se dokazati da je Bokao, stvarajui svoje prie, imao
knjigu iz koje je crpio materijal, ili da je on nju, to u njegovo vrijeme nije
bilo rijetkost, djelimice znao napamet. Kudikamo vei dio ovdje onako
otroumno sabranog materijala slui samo kao dokaz koliko su davni i uope
proireni bili, a jo i sada su, graa iz koje je bio sastavljen Bokaov
repertoar. Jedan dio tih pripovijedaka i dan danas ivi u narodnim ustima.
Kao to su se te priice to s kruile odnosile prema Dekameronu, tako se
Dekameron odnosi prema onima prije njega: sadraj im je isti, ali ne moe se
dokazati da je ba taj oblik predanjem dobivenih pria pjesniku pomogao da
saini svoje djelo. Zapravo, nije glavno to da se utvrdi odakle su njemu
pojedine prie dole ili mogle doi, nego mi moramo potraiti njegove
duhovne pretke, kulturne krugove iz kojih je u toku vremena izala jedna
figura kao to je on. I onda, ako hoemo da te krugove oznaimo pravim
imenima, zovu se: antika, francuska poezija XII i XIII stoljea, i Dante.
Jezik i stil
Jedan talijanski kritiar je jednom rekao da je Bokaov jezik odlian, ali da
mu je stil sasvim odvratan. Vidljivo je kod okvira kolko je izvrsno Bokao
umio da izvede svoj stil ali, u pogledu pripovijedaka u tom tvrenju ima
istine. Stil, u smislu jedinstvenog, usklaenog naina izraavanja koji vezuje
ono to je heterogeno, takoer je karakteristika pisca. Kod pripovjedaa
umjesto toga stila nalazimo glas on je samo rijetk lino on, on prelazi u
svoje linosti, on govori kao oni mali jarii i kao ona stara koza, i kao vuk
469
koji je progutao kredu. Tako Bokao mijenja glas iz dana u dan, od novele
do novele, od linosti do linosti. Najvea pohvala moe mu se dati ako se
kae da je njegov jezik odlian, jer taj jezik je novo sredstvo da se
neprestano donose promjene i raznolikosti. Ton i boja njegovog jezika slau
se uvijek sa pojedinim karakterima: mi ujemo izafektirano unjaknje sujetne
usidjelice, jadikovku prevarene ene, egrtavi organ arlatana, prostako
laparanje svodnika. Ali izuzevi linosti, jezik pojedinih pria ima drugi
kolorit.
Ogromno bogatstvo ideja, linosti i situacija u Dekameronu odrazilo se i u
stilu kojim je to djelo napisano. Bokaove novele se odlikuju rijetko bogatim
i ivopisnim jezikom. On je u njima stvorio stil italijanske umjetnike proze,
koja je prije njega bila primitivna i neumjetnika. Bokao ju je prvi
podvrgao knjievnoj obradi, ugledajui se na antike pisce. Tenja da, po
konstrukciji, priblii italijansku prozu latinskoj, dovela ga je do izvjesne
govorne monotonije, koja ini kontrast njenoj ivoj i aktuelnoj sadrini.
Ipak, taj manir kod Bokaa jo nije hladan kao kod njegovih podraavalaca.
Kada ga sie ponese, Bokao prelazi na govorni firentinski jezik, kojim je o
savreno vladao. Takvim ivim narodnim jezikom govore kod Bokaa, u
prvom redu, komine linosti. Taj dijalog postaje brz, dinamian, pun
prikladnih narodnih uzreica, poslovica, kalambura; ovi posljednji najee
slue za maskiranje erotinih situacija. Veina Bokaovih erotikih novela
konstruisana je na kalamburima.
Bokaovoj prozi esto je prebacivano prekomjerno cifranje, koje je
nepovoljno utjecalo na kasniju italijansku prozu. Ipak, cifrast jezik je samo
ondje gdje je cifranje zaista potrebno, svako kienje ima svoga znaaja,
svaki sintatiki pokret odgovara nekom raspoloenju.
Zakljuak
Dekameron je prvo meu malobrojnim velikim djelima pripovjedake
proze u talijanskoj knjievnosti. Naslov djela, Il Decameron, znai knjiga
deset dana, jer je knjiga, koja ima stotinu novela zaokruenih jedinstvenim
okvirom, podijeljena na deset dana. U toj sjajnoj knjizi, kojom poinje
historija italijanske umjetnike proze, Bokao zadaje katastrofalan udar
religiozno-asketskom pogledu na svijet i daje neobino pun, reljefan i

raznovrstan odraz savremene italijanske stvarnosti.
Bokao je bio sin svoga vremena, a sve to znamo o njegovom ivotu i
ono to nam on sam pria u svojoj knjizi dokazuje nam da ni lini uspjesi ni
sklonost da ini koncesije ukusu svoga vremena nisu bili pokretai da stvori
Dekameron onakvim kakvog nam je on dao. Dekameron je knjiga koja je
ponikla iz jedne nesretne ljubavi.
Svekolika moja elja svodila se na to da dokuim koliko je vjetina u
duhovitom sastavljanju rijei, pisanju stihova, kadra da potrese ovjeje
srce; revnosno sam se ja odavao toj vjetini, svoj stil sam usavravao
najbirljivije, i nisam proputao ni druga sredstva, koja bi mi se uinila
pogodna da postignem svrhu svoje elje, rekao je ovani Bokao.470
Pri pisanju Dekamerona Bokao se ugledao na svoga velikog uitelja
Dantea: on je svoje najbolje poglede na svijet i ivot sauvao za posljednje
uspinjanje i iz pakla nas odveo u nebo.
Literatura
ovani Bokao, Dekameron, prev. M. Dobri i M.Pavlovi, KnjigaKomerc Beograd, 1997.god.
ovani Bokao, Dekameron, prev. J.Belan, pogovor De Sanctis,
Matica Hrvatska, 1964. god.
Istorija zapadno-evropskih knjievnosti, M.P.Aleksejev, V.M.
irmunski, S.S. Mokuljski, A.A. Smirnov, Nolit, Beograd, 1956.
470
Povijest svjetske knjievnosti, knjiga 4, Mladost, Zagreb, 1974.
Sadraj
Uvod..................................................................................................... 2
Ope karakteristike renesanse................................................................ 3
O Bokau............................................................................................... 4
O Dekameronu........................................................................................ 5
Okvirna pripovijest................................................................................. 8
Pripovijetke Dekamerona....................................................................... 9
Izvori Dekamerona............................................................................... 12
Jezik i stil.............................................................................................. 13
Zakljuak.............................................................................................. 14
Literatura.............................................................................................. 15
Filozofski fakultet
Profesor :Azra Verlaevi
S E M I NAR S K I R AD
Tema: Jean Baptiste Poquelin Moliere
KRTAC
Tuzla , Maj 2008.
Studentica:
Selma Trumi
Jean Baptiste Poqelin roen je 1622. g. u Parizu kao sin dvorskoga tapetara. Kao sin situirane graanske
obitelji polazi gimnaziju kod isusovaca u Parizu, a pravo studira u Orleansu. Vrlo kratko slubuje kao
odvjetnik, a 1643. g. osniva zajedno sa obitelji Bejart kazalinu druinu Illustre Theatre (uveno
kazalite).
1644. g. uzima umjetniko ime Moliere, po kojemu je poznat i danas. Nakon nekih financijskih potekoa
Moliere, sada ve voa druine, odlazi
na dugo putovanje po Francuskoj koje traje od 1645. do 1658.
godine, pod zatitom jednog monog plemia. Na tim putovanjima Moliere pie i izvodi svoje prve kratke
komedije. 1658. godine nastupa pod zatitnitvom kraljeva brata u Parizu. Sljedee godine izvedene su
Kaiperke, prvi veliki Moliereov knjievni i kazalini uspjeh, i otada je on poznata i viena osoba
kazalinog Pariza.
Nakon izvedbe kole za ene i kralj se osobno zauzima za njega, dodijelivi mu kao prvom francuskom
glumcu stalnu novanu pomo.
Umro je 1673. godine od tuberkuloze, nakon etvrtog izvoenja
Umiljenog bolesnika. etiri dana nakon smrti trajali su pregovori oko njegova sprovoda. Tek je kraljevim
nalogom smio biti pokopan na groblju, a ne izvan njega. Ipak je pokopan u onom dijelu groblja koji je
pripadao mrtvoroenima, dakle nekrtenima, jer se nikada nije odrekao glumake karijere. Prema zapisima
suvremenika, Moliere je bio nizak i pomalo zdepast, okruglih nogu i jake glave usaene u ramena. Bio je
otvoren i poten, to mu je u svim krugovima stvorilo vrlo mnogo prijatelja i zatitnika, ak i naklonost
Luja XIV. Kao izvanredan glumac karakternoga tipa
interpretirao je gotovo sve svoje glavne junake.
Francuska u XVII. stoljeu:

Klasicizam u Francuskoj zapoinje 1610. godine smru Henrika IV. a zavrava 1715. smru Luja XIV. U
tom razdoblju Francuska dominira Europom jakou svoje vanjske politike i snanim utjecajem
knjievnosti i umjetnosti. U velikom broju u Francuskoj se razvijaju razne umjetnike grane, a kralj
usredotouje djelovanje gotovo svih knjievnika, glazbenika, slikara i graditelja oko svoje rezidencije u
dvorcu Versailles kraj Pariza.
Od mnogih imena koja su pridonijela slavi francuske knjievnosti i
umjetnosti treba istaknuti kazaline
pisce Corneillea i Racinea, basnopisca La Fontainea, kritiara i
knjievnog teoretika Boileaua, povijesnika i kroniara Saint-Simona, knjievnice Gospou de la Fayette i

Gospou de Sevigne, duhovitog autora Maksima La Rochefoucaulda, arhitekta Mansarta, projektanta
znamenitoga versailleskog parka Le Notrea, slikara Poussina i skladatelja Couperina.
Poeci kazalita:
Poetkom XVII. stoljea Francuskom putuju mnoge putujue druine koje nastupaju po sajmovima i
gostionicama na improviziranim pozornicama.
Takva je bila i Moliereova druina. Nakon to se ta
druina vratila sa svojih putovanja po francuskoj pokrajini 1658. i poto se predstavila kralju izvedbom
jedne Corneilleove tragedije, postie ast da je kraljev brat uzima pod zatitu, to je znailo da dobiva
stalnu novanu pripomo, kao i pravo nastupa u javnim dvoranama.
Nakon Moliereove smrti 1673. g. njegova druina, koja je bila u neprestanim umjetnikim sukobima sa
druinom Hotel de Bourgogne, spaja se sa trupom kazalita Marais, ali glumci ne dobivaju nikakve
privilegije niti poasni naslov kraljevi glumci. 1680. g. kralj Luj XIV. spaja bivu Moliereovu druinu
ujedinjenu s kazalitem Marais i glumce Hotel de Bourgognea, pomiruje ih i osniva Comedie-Francaise.
Tako je nastalo prvo stalno dravno kazalite u Europi, koje je imalo svoj status i bilo materijalno
osigurano. Zadaa im je bila svakodnevno prikazivanje ponajboljih francuskih dramskih djela.
Moliereova djela:
Vie od trideset Moliereovih djela koliko su nam danas poznata moemo podijeliti u nekoliko stilskih
skupina:
Farse:
Temelje se na esto drastinim efektima, zamjenama osoba i grubljom komikom. Najpoznatije od njih su
ganarelle ili Umiljeni rogonja (1660.) i Lijenik protiv volje (1666).
Komedije-baleti, operni libreti prigodnice za kraljevske sveanosti, komine astorale i herojske komedije:
Tu pripadaju komedije Graanin plemi (1670.), Umiljeni bolesnik (1673.), enidba na silu (1664.),
Gospodin de Porceaugnac (1669.), zatim melodrama Dom Garcie od Navarre (1659.),
te niz baleta i prigodica.
Polemike komedije:
To su djela koje Moliere pie u vlastitu obranu. Tako, odbijajui lane optube nakon kole za ene, pie
Kritiku kole za ene (1663.), te Versaillesku improvizaciju - iste godine.
Komedije temeljene na zapletima:
Po uzoru na improvizirane talijanske komedije, Moliere pie etiri takve scenske igre, od kojih su
najpoznatije Ljubavni spor (1656.) i Scapinove spletke (1671).
Komedije u kojima se kritiki promatra drutvo i pojedini izopaeni znaajevi:
Ove komedije ulaze u najvii domet Moliereova knjievno-dramskog stvaralatva. To su Kaiperke (1659.),
kola za mueve (1662.), kola za ene (1662.), Don Juan ili Kameni gost (1665.), Mizantrop (1666.),
George Dandin (1668.), Tartuffe ili Varalica (1669.), krtac (1668.) te Uene ene (1672).
Sadraj:
Prvi in
Na samom poetku upoznajemo se sa situacijom oko Valera i Elise. Elisa je zaljubljena u Valerea, te eli
pridobiti bratovo i oevo doputenje da se uda za njega. Valere se uspio ugaanjem uvui u Harpagonovu
slubu i pridobivati njegovo povjerenje. Cleante otkriva Elisei da je on u slinoj situaciji sa Marianeom, te
da eli pridobiti oca kako bi se njome oenio.
Na njihovu nesreu Harpagon ima druge planove. Kako bi dobio jo novaca, eli Cleantea oeniti za bogatu
udovicu, a Eliseu dati Anselmu, koji ne trai miraz. Harpagon je namjeravao uzeti za enu Marianeu, jer je
uo da je skromna i lijepa.
Drugi in
Cleante zaduuje La Flechea da mu pronae zajmodavca koji bi mu dao zajam od petnaest tisua franaka.
La Fleche pronalazi zajmodavca preko posrednika Simona. Ne znajui da mu je to otac odluuje pristati na
sastanak i na velike kamatnjake. Na kraju se otkriva da je zajmoprimac Claude, te Harpagon odlazi
razoaran na jo jedan neuspjeli posao. Dolazi Frosine, koja je trebala nagovoriti Marianeinu majku da
pristaje dati svoju ker Harpagonu. Ispriala je zatim Harpagonu kako Mariane voli stare mukarce i kako
je ona vrlo tedljiva, te ne bi troila mnogo. Harpagon poziva na veeru Marianeu i Anselma.
Trei in
Harpagon dodjeljuje poslove za pripremu veere slugama. Pri tom svakome napominje da tede to bolje
umiju.
Citat:
Harpagon:
...Tvoja e, Brindavoine, i tvoja, La Merluche, dunost biti da perete ae i da toite pie, ali samo kad
bude tko edan, a ne, kako to imaju obiaj neke neotesane sluge, koje izazivaju goste i nude ih da piju kad
oni uope na to i ne misle. ekajte dok vas nekoliko puta zamole i nikad nemojte zaboraviti da donesete
mnogo vode. 471
Mariane priznaje Frosini da joj je teko udati se za Harpagona, jer u njegovom sinu, Cleanteu, prepoznaje
svoju ljubav. Cleante skida prsten s oeve ruke i daruje ga Marianei.
etvrti in
Valere, Elise, Cleante i Mariane razmiljaju kako bi sprijeili neeljena vjenanja. Pretvarajui se da ne eli
Marianeu Harpagon otkriva Cleanteove osjeaje prema njoj, te se sav bijesan odrie sina i proklinje ga.
Citat:
Cleante:
Dakle tako me hoete izigrati, oe! Dobro, kad je stvar dola dotle, objavljujem vam da neu odustati od
svoje ljubavi za Marianeu i da u upotrijebiti sva krajnja sredstva da vam je preotmem.
472
Dok se otac i
sin svaaju, La Fleche pronalazi krinjicu sa deset tisua kuda te je pokazuje Cleantu. Ubrzo Harpagon
otkriva da nema svog blaga te poinje sumnjati u sve.
Peti in
Dolazi sudski istraivatelj i provodi istragu o krai. Prema Jacquesovim lanim priznanjima, Harpagon
okrivljuju Valerea za krau. Dok Valere govori o Elisei, Harpagon ga optuuje za krinjicu.
471
472
Moliere, krtac str. 136.

Moliere, krtac str.152.
Citat:
Harpagon: Dobro, reci mi, nisi li je dirao? Valere: Ja da je dirnem? Ah, vrijeate je jednako kao i mene.
Izgaram za njom istom i smjernom ljubavi. Harpagon (tiho): Izgara za mojom krinjicom? Valere: Radije
bih umro nego da joj pokaem i najmanju uvredljivu nakanu. Ona je za to odvie razumna i odvie
potena. Harpagon (tiho): Moja krinjica odvie potena? 473
Otkrivi da je dolo do nesporazuma, Valere otkriva da je napuljski plemi, sin Don Thomasa dAlburcya.
Anselmo priznaje da je Don Thomas dAlburcy zapravo njegovo pravo ime, a po tome Valere i Mariane
njegova djeca.
Harpagon pristaje da prepusti Marianeu Cleanteu u zamjenu za njegovu krinjicu, i doputa im da se
vjenaju, kao i Elisei i Valereu, ako Anselmo preuzme sve trokove i ako mu kupi novo odijelo, na to on
rado pristane.
Jean Baptiste Poquelin Moliere je najvei francuski komediograf koji je svojim besmrtnim djelima
obogatio svjetsku knjievnost. Bio je promatra i slikar ljudske naravi. Nitko nije znao kao on voditi
svoja lica kroz komediju, a izai sa jasnom poukom. On je znao iskoristiti sve mane na svojim likovima
kako bi poveao komiku. ak je, u prvim predstavama u kojima je glumio on i njegova druina, iskoristio
mane glumaca i ubacio ih u komediju. Tako je epavost Louisa Bejarta, koji je glumio La Flechea, unio u
komediju poveavi komini efekt, jer La Fleche u prijevodu znai strijela, to upuuje na brzinu. Isto je
tako opravdao svoj kaalj, koji ga je muio na scenskim nastupima, dodjeljujui ga Harpagonu.Njegovo je
pravilo u pisanju komedija bilo svidjeti se, a to je postizao esto grotesknom komedijom.
Harpagon
Najvei krtac u gradu, nitko u njegovoj kui nije dobro obuen pa ak ni njegova djeca, iako u kui dri 15
000 dukata koji su mu najvea briga. Mislim da Harpagon i zna da je krt, ali on to ne smatra manom nego
vrlinom jer on sebe ne vidi kao izopenika iz drutva nego uglednom i uzornom osobom.
Harpagon je veliki sebinjak jer, iako zna za sinove osjeaje prema Mariane, on je se ni po koju cijenu nee
odrei zbog svoje velike sebinosti. U trenutku sukoba izmeu Harpagona i Cleanta on njega tjera iz kue i
baca prokletstvo na jega zato jer Cleante kae da se nikad nee odrei Mariane.
Citat:
473
Harpagon: Kako? Pa ti si obeao da e je se odrei.

Cleante: Ja? Da u se nje odrei?
Harpagon: Da.
Cleante: Ni govora.
Harpagon: Zar nisi odustao da je snubi?
Cleante: Naprotiv, tome sam sklon vie no ikad.
Harpagon: Pokazat u ti svoje, nitkove.
Cleante: inite to god vam drago.
Harpagon: Zabranjujem ti da me ikad vie vidi.
Cleante: U dobar as.
Harpagon: Naputam te.
Cleante: Napustite me.
Harpagon: Ne priznajem te za svog sina.
Cleante: Neka bude.
Harpagon: Razbatinit u te.
Cleante: Radite to god vas volja.474
Potpuno Cleatea to je ljut na svojeg oca da Harpagon ni po emu nije zasluio Mariane. U poetku se
Cleante inio kao posluan sin koji se nikada ne bi izravno usprotivio ocu, ali kada saznaje za njegovu
suludu ideju da se oeni s Mariane on postaje pomalo buntovnik i bori se za svoju ljubav.
Pred kraj djela dogaa se nesporazum izmeu Harpagona, koji je poludio u potrazi za krinjicom, i Valerea,
koji misli da je Harpagon saznao za njegovu i Elisinu tajnu ljubav, gdje se vidi to je za Harpagona
najvanije u ivotu. Ovakav nesporazum se moe nai i u Plautovom krcu.
Citat:
Valere:
Sva moja udnja zadovoljila se uitkom da je gledam, i nikakva nepristojnost nije oskvrnula arku ljubav
koju su mi udahnule njezine lijepe oi.475
Harpagon:
Lijepe
oi
moje
krinjice!
Govori
kao
ljubavnik
ljubavnici.
Zbog svoje krtosti Harpagon ne mari za nikoga nego samo za novac, tako da on u jednom trenutku
iskazuje svu svoju zlobu tj. on bi vie volio da mu se ker utopi nego da mu netko uzme njegovo zlato.
Citat:
Elise:
474
475

Da, oe, upravo me on spasio od velike opasnosti, kako vam je poznato, kad se umalo ne utopih, i upravo
njemu dugujete ivot te iste keri. 476
Harpagon:
Sve to nije vano i bilo bi kudikamo bolje za mene da te je pustio da se utopi, nego da je poinio to to je
poinio. 477
Na kraju djela Harpagon poputa tj. ljubav mladih ipak pobjeuje, ali njegovoj krtosti nikad nema kraja.
Citat:
Harpagon: Nemam novca koji bih dao djeci za vjenanje. Anselme: Pa dobro, imam ja, neka vas to nimalo
ne uznemiruje.
Harpagon: Obavezujete se da ete podmiriti sve trokove tih dviju svadbi?
Anselme: Da, obeajem. Jeste li zadovoljni?
Harpagon: Jesam, pod uvjetom da mi za pir date saiti novo odijelo.478
Cleante
Harpagonov sin, voli Marianu, spreman se za nju zaduiti kako bi joj omoguio pristojan ivot, veoma
pametan i lukav.
Valere
Anselmov sin, voli Eliseu. Uspio se ugaanjem svidjeti Harpagonu.
Citat:
Vidite kako sam u tome spretan i kako sam mu vjeto morao ugaati da mu se uvuem u slubu; kako se
sakrivam pod maskom simpatija i duevne srodnosti da mu se svidim, i kako se svaki dan pred njim
pretvaram da steknem njegovu sklonost. 479
Mariane
Anselmova ki. ivi sa svojom bolesnom majkom, zaljubljena je u Cleantea. Njena majka eli da se uda za
bogatog ovjeka kako bi se rijeili bijede. Frosine joj predlae Harpagona, jer je ve u ezdesetoj.
Anselme
Valereov i Mariasein otac. Mislio je da su mu djeca i ena stradali u oluji na brodu. Frosine spletkarica,
uvijek uspijeva u svojim poslovima, osim sa Harpagonom.
Jacques
Harpagonov kuhar i koija. Vrlo dobro zna kakav mu je gospodar, koji ga esto tue.
Komika:
476

478
Moliere, krtac str. 85-86.
479
477
Molierova uvijek zanimljiva i originalna komika (koja je uvijek komina) gledaocu ivo doarava moralne
osobine likova i pievu misao. Moliere se u svojim djelima esto koristi metodom quiproquo, tj. kad se
dva lika svaaju zbog razliite stvari a oboje misle da govore o jednoj stvari. Jedna od poznatijih scena u
kojoj se upotrebljava ta tehnika je ona u kojoj Valere moli Elisinu ruku a Harpagon ga optuuje da mu je
ukrao zlato (novac = Elise). Mnoge mu komine situacije slue da bi naglasio bitnu karakteristiku nekog
lika, kao u ovom sluaju Harpagonovu krtost, to je pokazano nizom primjera (Harpagon pregledava sve
na izlazu iz kue, kori djecu da se previe raskono oblae (a jedva da nau neku
pristojnu odjeu), Harpagonovo lihvarenje itd.
Harpagon ili ti krtac:

Gdje? U Parizu. Zato? Samo Bog zna. Kako bilo da bilo, Harpagon je tu i kani ostati gdje je. Namjerava
do kraja vjenosti gomilati novac u svojoj krinjici i terorizirati sve oko sebe svojom krtou. Njegova je
krtost epska i protee se kroz stoljea od Plauta preko Dria i Moliera pa sve do dananjih dana. Ta je
krtost centralna tema Moliereve drame, ona pokree sve likove u njihovim kretanjima i razmiljanjima i
dovodi gledatelja do smijeha, a istovremeno ga potiu da razmilja i da si postavi pitanje, jesam li ja takav?
Za njega je novac njegova ljubav i jedina religija koju priznaje. Iskoritavanje tueg jada da bi to vie
zaradio za njega je nain ivota,a krtost njegovo bie u cijelosti. Svatko je za njega sumnjiv, a san da je na
svijetu sam njegov je najslai san. Gospodin je Harpagon ovjek koji je od svih ljudi najmanje ovjek,
smrtnik, koji je od svih smrtnika najtvri i najnedareljiviji. Nema te usluge koja bi dirnula njegovu
zahvalnost tako da razvee kesu. Pohvala, potovanja, dobronamjernosti i prijateljstva na jeziku koliko ti
srce eli, ali novaca ni pomirisati. Nita nije tako suho i jalovo kao njegovo zahvaljivanje i njegova
ljubaznost. A rije dati tako mu je mrska da nikad ne kae: Dajem vam ruku, nego: Posuujem vam ruku.
Zakljuak:
Jean Baptiste Poquelin Moliere je najvei francuski komediograf koji je svojim besmrtnim djelima
svoja lica kroz komediju, a izai sa jasnom poukom. On je znao iskoristiti sve mane na svojim likovima
kako bi poveao komiku. ak je, u prvim predstavama u kojima je glumio on i njegova druina, iskoristio
mane glumaca i ubacio ih u komediju. Tako je epavost Louisa Bejarta, koji je glumio La Flechea, unio u
komediju poveavi komini efekt, jer La Fleche u prijevodu znai strijela, to upuuje na brzinu. Isto je
tako opravdao svoj kaalj, koji ga je muio na scenskim nastupima, dodjeljujui ga Harpagonu. Njegovo je
pravilo u pisanju komedija bilo svidjeti se, a to je postizao esto grotesknom komedijom.
SEMINARSKI RAD
PREDMET: KNJIEVNA DJELA, OPUSI I POETIKE

II
TEMA: Tvrdica
MENTOR:
-Uvod-
STUDENTI:
Sead Husi, Omer uni
Uvod
TUZLA, aprila 2008. god.
U uvodnome dijelu upoznat emo se sa nekim injenicama iz Molijerevog ivota. Molijer potjee iz
imune graanske obitelji, a otac mu stupa u kraljevu slubu u svojstvu zapetara. Nikakav dokument nije
sauvan kao svjedoanstvo o njegovom intimnom ivotu, no ostalo je djelo koje govori o univerzalnom
kazalinom ovjeku, direktoru, glumcu, piscu. Po svojoj redateljskoj kreativnosti Molijer je pretea
Copeaua, Dullina i Batyja, velikih kazalinih linosti s poetka naeg stoljea. Nakon 1643. god, Molijer e
sljedeih 13 godina troiti svoj talent po francuskim provincijskim mjestima. 1669. god, kada dobiva
dozvolu za izvodjenje Tartuffea, bie openito priznat i prihvaen... 1
Molijereov Tvrdica je snana komedija, remek-djelo, u punom smislu rijei.Pisan je u prozi i
ima pet inova. Kao glavni izvor za djelo Molijeru je posluila, pored ostalog, komedija Aulularija
(Lonac) od latinskog komediografa Plauta, koja obrauje slian predmet i kojoj autor Tvrdice duguje
neke pozajmice.
Najzanimljivija linost u Molijerovom komadu je lik samog tvrdice, Harpagona, to jest jednog vrlo
bogatog, starog ovjeka koji ne eli apsolutno nita da potroi i koji nastavlja da se bogati lihvarstvom.
Strast za tvrdienjem i gomilanjem novca je kod njega dobila takav oblik i intezitet da mu je priguila
najprirodnija osjeanja (ljubav prema roenoj djeci, iju sreu on lahko rtvuje svome tvrdiluku) i
izopaila svaki moralni smisao(on se odaje najprljavijem i najbesramnijem lihvarstvu).
Ali, s druge strane, Harpagon je zaljubljen u mladu i ljepukastu djevojku bez miraza, Marijanu,
koju voli i njegov sin, i iji on postaje suparnik.
U Harpagonu se sukobljava nagon za uivanjem s njegovom dominantnom strasti za bogaenjem.Glavnu
brigu Harpagonu zadaje to to Marijana nema novaca da mu ga donese u miraz, a srce mu se kida zbog
trokova oko veere koju eli da priredi u njezinu ast.
Ta njegova ljubav ne samo da dovodi u iskuenje njegovu strast tvrdiluka ve ona pomae da Harpagon
razotkrije, razgoliti svu svoju duu i naroito da doe do izraaja sve lakrdijatvo ovoga tiranina porodice.
Harpagonov lik pored sveg onog to on sadri u sebi prljavog, ostaje u osnovi i u najveem stepenu,
komian, smijean, lakrdijaki lik jednog manijaka ijim se nastranostima i lakrdijatvu od srca smijemo.
Komedija je bila prvi put prikazana 9.septembra 1668. godine u uvenom kazalitu Palais
Royal.Molijere je u njoj igrao ulogu Harpagona.2
Molijere je oko sebe vjerovatno vidio mnoge Harpagone, a neki misle da je u Tvrdici opisao svoju oinsku
kuu, iz koje je pobjegao, kao to je to namjeravao da uini i Cleante, i svoga oca, bogatog trgovca, koji je
takoer davao novac u zajam uz visoke kamate.
1 Grupa autora, Povijest svjetske knjievnosti, Knjiga 3., Mladost, Zagreb 1982. god., str 245
2 Molijer, Tvrdica, Sarajevo, Svjetlost 2000. god u: predgovor, dr. Muhamed Nezirovi
Prvi in
Na samom poetku upoznajemo se sa situacijom oko Valera i Elise. Elisa je zaljubljena u Valera, te eli
pridobiti bratovo i oevo doputenje da se uda za njega. Valer se uspio ugaanjem uvui u Harpagonovu
slubu
i
pridobivati
njegovo
povjerenje.
Cleant otkriva Elisi da je on u slinoj situaciji sa Marijanom, te da eli pridobiti oca radi nje.
Na njihovu nesreu Harpagon ima druge planove. Kako bi dobio jo novaca, eli Cleanta oeniti za bogatu
udovicu, a Elisu dati Anselmu, koji ne trai miraz. A on je namjeravao uzeti za enu Marijanu, jer je uo da
je skromna i lijepa.
Drugi in
Cleant zaduuje La Flechea da mu pronae zajmodavca koji bi mu dao zajam od petnaest hiljada franaka.
La Fleche pronalazi zajmodavca preko posrednika Simona. Ne znajui da mu je to otac odluuje pristati na
sastanak i na velike kamate. Na kraju se otkriva da je zajmoprimac Cleant, te Harpagon odlazi razoaran na
jo
jedan
neuspjeli
posao.
CLEANTE: Zar ne crvenite to takvim poslovima sramotite svoj stale, to ast i ugled rtvujete
nezasitnoj elji za gomilanjem bogatstva i to ste se po svom kamatnjaku nadmaili i najprljavije prijevare
to
su
ih
ikada
izmislili
najslavniji
lihvari? 3
Dolazi Frosine, koja je trebala nagovoriti Marijaninu majku da pristaje dati svoju ker Harpagonu. Ispriala
je zatim Harpagonu kako Marijana voli stare mukarce i kako je ona vrlo tedljiva, te ne bi troila mnogo.
Harpagon poziva na veeru Marijanu i Anselma.
Trei in
Harpagon dodjeljuje poslove za pripremu veere slugama. Pri tom svakome napominje da tede to bolje
umiju.
HARPAGON: ...Tvoja e, Brindavoine, i tvoja, La Merluche, dunost biti da perete ae i da toite pie,
ali samo kad bude tko edan, a ne, kako to imaju obiaj neke neotesane sluge, koji izazivaju goste i nude ih
da piju kad oni uope na to i ne misle. ekajte dok vas nekoliko puta zamole i nikad nemojte zaboraviti da
donesete mnogo vode.4
Mariane priznaje Frosini da joj je teko udati se za Harpagona, jer prepoznaje u njegova sina, Cleanta,
svoju
ljubav.
Cleant
skida
prsten
s
oeve
ruke
i
daruje
ga
Marijani.
etvrti in
Valer, Elisa, Cleant i Marijana, razmiljaju kako bi sprijeili neeljena vjenanja.
Pretvarajui se da ne eli Marijanu, Harpagon otkriva Cleantove osjeaje prema njoj. Te se sav bijesan
odrie sina i proklinje ga.CLEANTE:
Dakle tako me hoete izigrati, oe! Dobro, kad je stvar dola dotle, objavljujem vam da neu odustati od
svoje ljubavi za Marijanu i da u upotrijebiti sva krajnja sredstva da vam
je
preotmem.5
3 Molijer, Tvrdica, Sarajevo, Svjetlost 2000. god str. 39 (svi citati su preuzeti iz iste knjige u inovima)
4 Tvrdica, str. 47
5 Ibid, str.67
Dok se otac i sin svaaju, La Fleche pronalazi kutijicu sa deset hiljada zlatnika, te je pokazuje Cleantu.
Ubrzo Harpagon otkriva da nema svog blaga te poinje sumnjati u sve.
Peti in
Dolazi sudski istraitelj i provodi istragu o krai. Prema akovim lanim priznanjima, Harpagon
okrivljuje Valera za krau. Dok Valer govori o Elisi, Harpagon ga optuuje za krau kutije sa zlatnicima.
HARPAGON:
Dobro,
reci
mi,
nisi
li
je
dirao? 6
VALERE: Ja da je dirnem? Ah, vrijeate je jednako kao i mene. Izgaram za njom istom i smjernom
ljubavi.7
HARPAGON
(tiho)
:
Izgara
za
mojom
kutijicom?8
VALERE: Radije bih umro nego da joj pokaem i najmanju uvredljivu nakanu. Ona je za to odvie
razumna
i
odvie
potena.9
HARPAGON
(tiho)
:
Moja
kutijica
odvie
potena?10
Otkrivi da je dolo do nesporazuma, Valere otkriva da je Napuljski plemi, sin Don Thomasa dAlburcy.
Anselmo priznaje da je Don Thomas dAlburcy zapravo njegovo pravo ime, pa po tome Valer i Marijana
su
njegova
djeca.
Harpagon pristaje da prepusti Marijanu, Cleantu u zamjenu za njegovu kutijicu sa zlatnicima. Te doputa
da se vjenaju, kao i Elisu za Valera, ako Anselmo preuzme sve trokove i ako mu kupi novo odjelo, na to
on
rado
pristane.
-Osobenosti TvrdiceKoliko god nam Tvrdica svojom osobenou na svjetlo dana iznosi svoj tvrdiluk, on je nama ipak drag.
Sve to obino ne prihvaamo Tvrdica olahko prisvaja, naravno, ne obazirui se puno na okolicu. No,
moramo znati da je Tvrdica, tj. Harpagon vie proizvod drutva i sistema nego to on to zaista jeste. Njegov
nain i pristup ivotu (previe paljiv prema novcu) dovodi do mnotva kominih situacija koje naem
vremenu nedostaju.
Moralne odlike pronalazimo kod Valera i Elize, te Marijane i Cleanta, dok je ak svojom pronicljivou
slian Harpagonu.
Najzanimljivija linost u Molijerovom komadu je lik samog tvrdice, Harpagona, kod koga se manifestuje
ono to je Marks nazvaofaustovskim sukobom izmeu nagona za akomulacijom i nagona za uivanjem. 11
Ako bi napravili podrobniju usporedbu mogli bi kazati da kod Harpagona imamo i samo animaciju-Faust je
odvaniji...
Animacija kod Harpagona ogleda se u petom inu, gdje on poputa zarad novca (tvrdiluka) i oivljava
mlade ivote (kao to to radi glumac sa lutkama na pozornici, u parku i sl.) i ne ostavlja nas ravnodunima.
6 Molijer, Tvrdica, Svjetlost, Srajevo, 2000. god. Str. 67

7, 8, 9, 10 Ibid, str. 67
11 Tvrdica, Svjetlost, Sarajevo, 2000. god. u: izbor iz kritika, Midhat ami, str. 88
TrumiZakljuak
Jean Baptiste Poquelin- Molijere je najvei francuski komediograf koji je svojim besmrtnim djelima
svoja
lica
kroz
komediju,
a
izai
sa
jasnom
poukom.
On je znao iskoristiti sve mane na svojim likovima kako bi poveao komiku. ak je, u prvim predstavama
u kojima je glumio on i njegova druina, iskoristio mane glumaca i ubacio ih u komediju.
Tako je epavost Louisa Bejarta, kojeg je glumio La Fleche, unio u komediju poveavi komini efekt, jer
La Fleche u prijevodu znai strijela, to upuuje na brzinu. Isto je tako opravdao svoj kaalj, koji ga je
muio
na
scenskim
nastupima,
dodjeljujui
ga
Harpagonu.
Njegovo je pravilo, u pisanju komedija, bilo svidjeti se, a to je postizao esto grotesknom komedijom .
Moliere je smatrao neka dostignua i ostvarenja literature opim i zajednikim dobrom iz kojeg se mogu
crpiti
mnogi
poticaji.
Najpoznatiji Molijereov uzor za Tvrdicu je Plautova komedija Aulularija, iz koje je preuzeo niz
situacija i scenskih odnosa, s jednom temeljitom razlikom.
U nizu je situacija prikazan onovremeni nain stjecanja kapitala na raun zaduenih, i to nemilosrdnim
kamatnjakom
i
svim
moguim
novarskim
spletkama.
U Tvrdici moemo nai tri temeljna motiva. Prvi je nastojanje sinovljevo da uz pomo sluge pokrade oca,
to je izazvalo mnoge polemike.
Drugi je rivalitet oca i sina koji se bore za naklonost iste djevojke, dok bi u treem planu bile ljubavi
Valera
i
Elise,
te
Marijane
i
Cleanta.
Scenskim zbivanjima oko Harpagonove krtosti, koja se rjeavaju tek na kraju, gledaoca dre u neprekidnoj
napetosti.
Hoe li Valer uspjeti u svojoj namjeri da dobije Elisinu ruku, kako e zavriti spor izmeu oca i sina oko
Marijanine naklonosti, te hoe li sin uspjeti oteti ocu kutijicu s novcem?
Molijere je krcem opisao vrijeme u kojem je ivio i kojeg je osjeao.
I sam dunik u mladosti, osjeao je pokvarenost okolia koje nije moglo odoljeti zovu zlatnika ni po kojoj
cjeni.
Stoga ovo Molijerovo djelo pored sve svoje svireposti i gorine,koje iz njega mjestimino izbijaju,ostaje u
osnovi jedna komedija koja upeatljivo slika poroke jednog buruja i svu moralnu pusto i raspadanje koje
ti poroci izazivaju u porodici i drutvu uopte.
-Biljeka o piscu Jean-Baptiste Poqelin roen je 1622, u Parizu, kao sin dvorskoga tapetara. Kao sin situirane graanske
obitelji polazi gimnaziju kod isusovaca u Parizu, a pravo studira u Orleansu.
Vrlo kratko slubuje kao odvjetnik, a 1643 osniva zajedno sa obitelji Bejart kazalinu druinu Illustre
Theatre
(uveno
kazalite).
S Bejartovima nastupa u pokrajini i Parizu i 1644. uzima umjetniko ime Molijere, po kojemu je poznat i
danas.
Nakon nekih financijskih potekoa Molijere, sada ve voa druine, odlazi na dugo putovanje po
Francuskoj koje traje od 1645. do 1658. godine, pod zatitom jednog monog plemia.
Na tim putovanjima Molijere pie i izvodi svoje prve kratke komedije.
1658. godine nastupa pod zatitnitvom kraljeva brata u Parizu. Slijedee godine izvedene su Kaiperke,
prvi veliki Molierov knjievni i kazalini uspjeh, i otada je on poznata i viena osoba kazalinog Pariza.
Nakon izvedbe kole za ene i kralj se osobno zauzima za njega, dodijelivi mu kao prvom francuskom
glumcu
stalnu
novanu
pomo.
Umro je 1673. godine, od tuberkuloze, nakon etvrtog izvoenja Umiljenog bolesnika. etiri dana nakon
smrti trajali su pregovori oko njegova sprovoda.
Tek je kraljevim nalogom smio biti pokopan na groblju, a ne izvan njega. Ipak je pokopan u onom djelu
groblja koji je pripadao mrtvoroenima, dakle nekrtenima, jer se nikada nije odrekao glumake karijere.
Prema zapisima suvremenika, Molijere je bio nizak i pomalo zdepast, okruglih nogu i jake glave usaene u
ramena. Bio je otvoren i poten, to mu je u svim krugovima stvorilo vrlo mnogo prijatelja i zatitnika, pa
ak i naklonost Luja XIV. Kao izvanredan glumac karakternoga tipa, interpretirao je gotovo sve svoje
glavne junake.21.februara 1673.,ukopan je na pariskom groblju Sen ozef. Napisao je ukupno 34
djela.Iste godine 1673.izlaze u Parrizu njegova djela sabrana u sedam tomova. 12
12 Tvrdica, Sarajevo, Svjetlost, 2000. god. u biljeka o piscu, str.93

Literatura:
-Tvrdica,Jean Baptiste Poquelin Moliere,Svjetlost,Sarajevo, 2000.
- Povijest svjetske knjievnosti,Milivoj Solar,Zagreb,2003.
- Povijest svjetske knjievnosti, knjiga 3., mladost, Zagreb 1982. god (grupa autora)
Sadraj:
Uvod.....................................................................................................2
Prvi, drugi, trei, etvrti in..................................................................3
Peti in, Osobenosti Tvrdice.................................................................4
Zakljuak...............................................................................................5
Biljeka o piscu......................................................................................6
Literatura...............................................................................................7
J U Univerzitet u Tuzli
Filozofski fakultet
SEMINARSKI RAD
Tema: Vilijam ekspir Otelo (William Shakespeare Othelo)
Mentor: dr. sc. Azra Verlaevi, doc.

Ali
Tuzla, maj 2008. god.
Student: Mirela
I UVOD
U historiji svjetske knjievnosti
Shakespeare je vjerovatno najglasovitiji i najutjecajniji
dramatiar. Njegove se drame uvijek nanovo prikazuju, prevode, prerauju i pokuavaju osavremeniti na
najrazliitije naine, a da pri tome ipak nikada ne izgube prepoznatljivost i sugestivnost koja unato svemu
ostaje samo njegova.
O Shakespearovom ivotu napisana je gomila knjiga, nagaalo se da je djela s njegovim imenom
zapravo napisao filozof Francis Bacon ili poznati dramatiar Christopher Marlowe, pa o tome postoje
itave teorije koje su se, osim toga, ispreplele s legendama.
Kritiari su puno raspravljali o razlozima Shakespearova uspjeha, premda takav uspjeh bijae
dosta dugo relativno ogranien, a tek je od romantizma dobio svjetske razmjere. Upozoravalo se tako na
nenadmanu zanatsku vjetinu i prilagodbu onome to publika oekuje, no takvo obrazloenje teko da se
moe u cjelini odrati: mnoge su Shakespearove drame znatno due no to se to po svoj prilici moglo
izvesti na pozornici; on je, ini se, morao imati u vidu i itatelje. Osim toga, Shakespeare raspolae
iznimnim jezinim bogatstvom, a mnogi se dijelovi njegovih drama mogu ocijeniti kao samostalna
vrhunska dostignua stilskog oblikovanja. to se pak tie kompozicije, sklon je gomilanju prizora, i ona
nipoto nije besprijekorna u smislu zapleta i raspleta, to je i izazvalo otru kritiku kasnijega klasicizma.
No, zamjerke kompoziciji, kao i izboru karaktera, primjerice, ne mogu osporiti izuzetnu uvjerljivost koju
Shakespeare uvijek postie, a koju neki teoretiari nalaze i u tome to je uspio povezati i uskladiti sva tri
dominirajua tipa renesansnog kazalita.
U doba renesanse, naime, crkvena je drama izgubila popularnost (osim u panjolskoj), pa tek
druga dva tipa dominiraju kazalinom umjetnou. To je tzv. commedia erudita, uena komedija, koja
slijedi uglavnom uzore klasika, ali nije odve popularna ni proirena, i tzv. commedia dell'arte, koja se
svodi na improvizaciju glumaca, tek okvirno se pridrava utvrenog razvitka radnje, a oslanja se zapravo
na stalne likove, kao to su stari krtac Pantalone, lukavi Pulcinella ili pohlepni Harlekin, na primjer.
Elizabetanska drama, nazvana tako prema vladavini kraljice Elizabete, prema kojoj se odreuje i
knjievna epoha u engleskoj knjievnosti kojoj pripada i Shakespeare, razlikuje se od svih tipova, ali je,
ini se, upravo Shakespeare uspio u nju unijeti i poneto od crkvenih prikazanja izmjenu prostora i
nizanje dojmljivih prizora te neto od uene komedije vrsne stilski dotjerane monologe i dijaloge a i
neto od commedie dell'arte odreene, prepoznatljive tipove kojima se jedino dodaju detalji u
individualizaciji. Zahvaljujui dakako velikom umijeu, kako u zanatskom smislu dramatiara koji
osjea to moe ii u drami, tako i spretnom vladanju jezikom i stilom, Shakespeare je uspio postii da
njegove drame razumiju kako oni iz publike koji su mogli pratiti jedino zaplete, rasplete i uzbudljive
prizore, tako i oni koji su, osim toga ili uz to, mogli uivati i u njegovoj rjeitosti i iznimnoj jezinoj
umjetnosti.
Pri tome moda vrijedi i napomenuti da je tako njegova dramatika skromnim sredstvima u
tehnikoj izvedbi uspjela zapoeti neto to e tek mnogo kasnije moi ostvariti jedino filmska umjetnost:
redanje prizora bez obzira na vremenska i prostorna ogranienja, mogunost da se poigra i s tvorevinama
mate, koncentraciju na osobe i naelo integracije koje proizilazi jedino iz djelovanje likova.
II O EKSPIRU
2.1. Biografija
Ni o jednom drugom piscu ne zna se tako malo kao o Williamu Shakespeareu.

Linost pisca, ija su djela poznata cijelom obrazovanom svijetu jo uvijek je zagonetka.
William Shakespeare rodio se u gradiu Stratford-on-Avon 1564. godine, u grofoviji
Warwickshire (u isto vrijeme kada je u Rimu umro Michelangelo), kao tree i najstarije
muko dijete od osmero djece. Krten je 26. aprila 1564. godine, pa se smatra da je roen
23. aprila 1564. godine. Otac mu je bio John Shakespeare, ugledan i imuan graanin,
trgovac-zanatlija, lan Opinskog vijea. O njegovom dobrom imovinskom statusu
govori i podatak da je 1596. godine John Shakespeare mogao platiti da on i njegovo
potomstvo upotrebljava obiteljski grb koji prikazuje sokola i koplje te ima francuski
natpis: Non sans droit (Ne bez prava). Uz sve to John Shakespeare 1571. godine izabran
je za gradonaelnika Stratford-on-Avona. Majka Williama Shakespearea zvala se Mary, a
djevojako prezime bilo joj je Arden. Shakespeare je pohaao kolu u svom rodnom
gradu, ipak zna se samo da je u toj istoj koli uio latinski, itao Ovidija, Cicerona,
Virgilija, Plauta i Terencija.
Postoje pretpostavke da je William Shakespeare napustio kolu 1578. godine kada
su poslovi njegovog oca poli nagore, te je prisustvo etrnaestogodinjeg sina u kui
postala neophodna. Od tada, pa do svoje 18 godine, o njemu ne postoje nikakvi pisani
podaci. Tek od 18. septembra 1582. godine postoji dokumenat koji govori o enidbi
Williama Shakespearea s Ann Hathaway iz oblinjeg zaseoka Shotery, a koja je bila osam
godina starija od njega. U braku najvjerovatnije nije bio sretan, jer je esto pisao protiv
ranih brakova. Godine 1583. rodila mu se kerka Susan, a 1585. blizanci - kerka Judith i
sin Hamnet. Onda se opet do 1592. godine o Shakespearu nita ne zna, a te se godine prvi
puta spominje kao glumac i dramski pisac. Godine 1596. umire mu sin Hamnet, a 1597.
godine u Stantfordu je kupio imanje zvano New Place i postao, u meuvremenu,
suvlasnik pozorita Globe. Nedugo potom, 1601. godine, Shakespearu umire otac, a
1607. udala mu se kerka Susan za poznatog londonskog lijenika Johna Halla.
Godinu dana kasnije umire mu majka, a iste godine Willliam se povlai iz
Londona u svoj rodni grad, premda je povremeno dolazio u London (npr. 1612. godine
kao svjedok u jednoj parnici). Iste godine (1612.) umire mu brat Gilbert, a sljedee 1613.
i posljednji brat Richard, kada je u Londonu izgorjelo pozorite Globe. Godine 1616.
udala mu se kerka Judith, a 23. aprila iste godine (istog datuma kada je roen) umro je u
52-oj godini ivota u Stratford-on-Avonu, gdje je i sahranjen u crkvi sv. Trojstva u blizni
oltara. Iznad groba postavljena je 1623. godine spomen bista s latinskim natpisom: Po
mudrosti Nestor, po genijalnosti Sokrat, po umjetnosti Vergilije. Zemlja pokriva, narod
plae, a Olimp ga ima. Shakespeareova supruga Ann umrla je 1623. godine, sedam
godina poslije smrti svoga mua. Iste godine u Londonu svjetlo dana ugledalo je prvo
izdanje svih Shakespearovih djela. Posljednji neposredni potomak Shakespearov, njegova
unuka Elisabeth, kerka Susan i dr Johna Halla umrla je 1670. godine i loza se ugasila.
2.2. Stvaralatvo
Shakespeare bijae plodan pisac, pretpostavlja se (jer se ne moe sa sigurnou
utvrditi autorstvo svih njegovih drama) da je napisao 34 drame, 154 soneta i nekoliko
pjesama.
Pievo stvaralatvo se uglavnom dijeli na nekoliko kategorija:
rane drame (uglavnom komedije i historije, tj. drame sa sadrajima iz engleske i antike prolosti,
i poetni pokuaji tragedija)
zrelo doba (velike tragedije)
poznije doba stvaralatva (tzv. mrane komedije ili problematske drame i "romance")
Uz dramski opus, Shakespeare je i autor spjevova, te moda najbolje zbirke

ljubavne poezije u engleskoj i svjetskoj knjievnosti.
2.2.1. Rane drame
Karakteristike
ranoga
Shakespeareova
stvaralatva
su
sljedee:
soan,
"renesansni" humor esto protkan opscenostima nastalima na tlu srednjovjekovnih farsi,

to je glavno obiljeje komedija; bujan jezik (sam Shakespeare je iskovao vie stotina
rijei-usporedbe radi, njegov cjelokupni opus ima, po razliitim brojanjima, oko 30.000
razliitih rijei, dok onaj francuskoga dramatiara Racinea oko 4.000) u kojima se mijea
visoka retorika i vulgarni izraz; te usredotoenost na problematiku vlasti i politikih
makinacija (u historijskim dramama), i ljubavnih zapleta i raspleta u komedijama. U tom
razdoblju, koje traje do otprilike 1600, Shakespeare je ostvario neke od gledalitu
najomiljenijih drama: "Romea i Juliju", burlesku koja prerasta u tragediju, veoma
popularnu zbog motiva nesretnih adolescentskih ljubavnika; "Mletakog trgovca",
hibridni komad u kojem auktor oscilira izmeu karikaturalnoga prikaza jevrejskoga

zelenaa i tragine dimenzije koju Shylock, mletaki trgovac, poprima tokom radnje
skoro usprkos pievoj volji; "Henrika IV.", u kojem je dao jedan od nezaboravnih likova
svjetske knjievnosti, zemnoga i realistikog vitalista Falstaffa- osobu iskriave
duhovitosti i mudrosti, pravoga utjelovljenja renesansnoga obilja ivota; te "Rikarda III.",
prethodnika
velikih
tragedija,
heroja-zloinca
ili
antijunaka
koji
fascinira
makijavelistikim politikim i osobnim bravurama. U ovom je razdoblju pisac postavio

temelje svojim velikim tragedijama, a radou, vitalnou razigranoga erosa i himnikim
raspoloenjem u kojem slavi mladost, zdravlje i slobodu, dao trajno vrijedna ostvarenja
renesansne komedije.
2.2.2. Zrelo doba
Na prijelazu u 17. stoljee poinje veliko "tragino razdoblje". Apsorbiravi i
nadvladavi svoje prvotne uticaje, Chaucera i Christophera Marlowa, Shakespeare u
ovom dobu daje jedinstvena ostvarenja kojima je preporodio evropsku i svjetsku
knjievnost-no, kojih su doseg spoznali tek kasniji narataji. Budui da sljedee drame
predstavljaju, u neku ruku, duhovno roenje modernoga zapadnoga ovjeka, potrebno je
neto rei i o autorovu svjetonazoru koji prosijava kroz ta djela.
Shakespeareov je genij esto okarakteriziran kao neopoganski i kvaziamanski:
njegova skoro nadnaravna sposobnost da stvori osobnosti tragine aure za koje se moe
rei da bi ih bilo plitko okarakterizirati kliejima da su "vee od ivota"- nego da
utjelovljuju svu veliajnost ivota; sklonost prikazu stanja psihike disocijacije i
raskoljenosti, opsesivnosti i neizmjernosti u strastima, od ljubomore do vlastohleplja;
usredotoenost na ljudski kozmos bez teolokih i spiritualnih ralana- sve to ukazuje na
snanu sekularnu i antidogmatsku struju i u pievu karakteru. No, takoer, paljivije
itanje njegovih drama, kao i otkria iz bardove biografije koja su se nagomilala u
posljednjih 100 i vie godina, ostavljaju malo sumnje da je Shakespeare bio, ne samo
formalno, katolik- iako ne i katoliki dramatiar. Duh Hamletova oca u istilitu,
sakramentalnost braka, suptilne referencije na ikonografiju katolike kulture koje se
provlae kroz cijeli Shakespeareov opus: sve to daje sloenost njegovu djelu koje je
apsorbiralo i skepticizam i prometeizam i humanizam nanovo oivljene antike,

srednjovjekovne motive tronosti i munine tjelesnosti, pojaanu ekspresiju manirizma
koji je nagovijestio novi period sumnji i preispitivanja. Ali, prije svega, Shakespeareova
izvornost lei u mnogovrsnosti njegove invencije: niko nije prije njega stvorio tako
fascinantne prikaze personalnosti, niti dao uvjerljivu sliku rastuega i promjenljivoga
sebstva; niko nije dao takvo obilje nezaboravnih scena seksualnosti i ljubavi, strasti koje
kolaju u temeljnom krugu ljudskoga drutva, obitelji; niko nije prikazao proroke
nihilizma poput Edmunda ("Kralj Lear") ili Jaga ("Otelo"), a kamoli najveega karizmata
svjetske knjievnosti, Hamleta. Osim navedenih, Shakespeareove su sredinje teme:
razorna sila vremena; ambivalentni stav prema tjelesnosti i seksualnosti, koji se kree od
proslavljanja do razjarenoga poricanja; zaslijepljenost i samoobmana kao bitna znaajka
ljudskoga ivota; neprisutnost Boga ili bilo kakvog transcendentnoga naela u njegovu
"theatrum mundi"; nepostojanost i varavost kako sudbine, tako i ljudi- prema drugima i
sebi samima. Najvea Shakespeareova originalnost je u otkriu mutabilnosti ljudske
osobnosti i apoteozi misterije koja je skriveni centar ovjekova postojanja- njegovi likovi
izmiu kako psiholokim i socijalnim redukcijama, tako i teolokim ili spiritualnim
tumaenjima. Ostavi pjesnik, a ne analitiar ili filozof do konca, William Shakespeare
ostaje univezalni mitograf trajne uzbudljivosti ljudske sudbine koja se ne moe svesti ni
na kakve ablone.
Meu velikim tragedijama se istiu "Hamlet", djelo koje je vie puta prepravljao,
a koje prikazom intelektualca kao herojskog karizmata, te obiljem tema u tekstu i
podtekstu ostaje jednim od temeljaca zapadne duhovne kulture; "Otelo", u kojem je
ljubomornoga ratnika herojskih izmjera zasjenio utjelovljeni Satan, Jago; "Antonije i
Kleopatra", s arhetipom fatalne ene Kleopatre, koja je nadrasla svoj historijski uzor;
"Macbeth", u kojem dominiraju heroj-zloinac kralj Macbeth i njegova jo nezaboravnija
ena, lady Macbeth; "Kralj Lear", djelo krajnjega naprezanja, za koje je reeno da, s jo
nekoliko djela zapadnoga korpusa, od Platona i Biblije do Dostojevskog i Proustaobjelodanjuje poetak i kraj ljudske naravi i sudbine.
2.2.3. Poznije doba stvaralatva

Zajedno s ovim tragikim vrhuncima supostoje tzv. mrane komedije ili
problemske drame ("problem plays"), meu kojima se istiu "Troilo i Kresida" i "Mjera
za mjeru". U tim dramama nema tragine katarze, niti velikih, nezaboravnih likova.
Dominantni tom je cinizam i gnuanje nad ljudskom prevrtljivosti i podlosti, tjelesnim
vidovima postojanja, politikim makinacijama i kompromisnom naravi drutvenoga
ivota uope. Pune jetke ironije, ove drame su u neku ruku prethodnice
egzistencijalistike vizure kakva je zavladala u 20. vijeku.
Shakespeare je svoj dramski opus dovrio u duhu smirenja. Njegove posljednje
drame, "Cimbelin", "Zimska pria" i "Oluja" su razliito ocjenjivane (dodue, valja rei
da su hronoloki posljednje pieve drame "Henrik VIII. " i "Dva plemia", no, budui da
se radi o krparijama kojih je Shakespeare, u najbolju ruku, samo jedan od autora, njegove
pozne "romance" se obino uzimaju kao zadnja djela). U tim dramama, nazvanima
"romancama" (to nema veze s bosanskim znaenjem toga pojma), radi se o fantazijskom
svijetu napuenom duhovima i neobinim dogaajima; zapleti i sukobi potencijalno
tragine naravi razrjeuju se na udesan i bajkovit nain; linosti nemaju realistinu
dimenziju nego su vie nalik likovima iz bajki ili narodnih pria. Svretak
Shakespeareova stvaralatva je razliito ocjenjivan: po jednima, autor je rezignirao i
iscrpio tvoraku energiju, te pribjegao jeftinim rjeenjima i happyendu bajkovite naravine imavi vie snage nositi se sa ivotnim realijama. Po drugima, posljednje romance
predstavljaju mudrost izreenu u smiraj ivota (iako je Shakespeare umro tek u svojim
pedesetima, zamjetna je zasienost i elja za poinkom, izraena u vie navrata u
kasnijim djelima). To gledite bi se moglo svesti na sljedeu tvrdnju: nakon bujne i
pustopane vitalnosti, komike i optimizma koji karakteriziraju rana djela, dolo je teko
tragino razdoblje u kojem je pisac hodao na rubu ponora ludila (velike tragedije),
istovremeno s kojim i malo kasnije slijede protoegzistencijalistiki muni ironijski
problemski komadi, da bi Shakespeare kraj ivota doekao u pomirenosti i pratanju, te
vizionarnom prikazu ivota kao sna (slavni stihovi iz "Oluje"). Bilo kako bilo, posljednje
pieve drame su ostale trajno popularne kod publike, a utemeljile su i tradiciju
bajkovito-nadrealnih djela u engleskoj i amerikoj knjievnosti. on je najveci i

najpoznatiji pisac svih vremena
2.3. Uticaj
William Shakespeare je jedan od nekolicine najveih svjetskih imaginativnih
knjievnika, autor koji bez sumnje spada u najuu elitu vrhunskih pisaca. Ne samo auktor
za usku i naobraenu elitu, Shakespeare je moda i najpopularniji svjetski spisatelj.
Njegova djela predstavljaju okosnicu svjetskih pozorita, a nala su i snanoga odjeka u
drugim umjetnostima, od muzike do slikarstva i filma. Neprocjenjiv je uticaj koji je
izvrio na svjetsku knjievnost, a sumarno bi se moglo rei da e vjerovatno i dalje
uivati popularnost i simpatije, kako kod laike publike, tako i kod strunjaka i pisaca- i
to zbog vie initelja, meu kojima su najvjerovatnije presudni njegov svjetovni i
slobodni duh neokovan dogmama vremena, kao i raznovrsnost u prikazu ljudske
doivljajnosti koja se kree od tragedije do komedije, od pesimizma do optimizma, od
naturalistikog egzistencijalizma do vizionarne fantazijske romance.
Tragedije
1.
Romeo i Julija (Romeo and Giuliett; 1593.)
2.
Tit Andronik (Titus Andronicus; 1594.)
3.
Julije Cezar (1599.)
4.
Troilo i Kresida (Troilus and Cressida; 1601. - 1602.)
5.
Hamlet (1602.)
6.
Othelo (1604.)
7.
Kralj Lear (King Lear; 1605.)
8.
Macbeth (1606.)
9.
Antonije i Kleopatra (1607.)
10. Koriolan (1608.)

11. Timon Atenjanin (1608.)
Komedije
1.
Uzaludni ljubavni trud (Love's Labour's Lost; 1590.)
2.
Dva plemia iz Verone (The Two Gentlmen of Verona; 1591.)
3.
Komedija nesporazuma (The Comedy of Errors; 1593. - 1594.)
4.
San ljetne noi (A Midsummer Night's Dream; 1594.)
5.
Mletaki trgovac (The Merchant of Venice; 1595.)
6.
Ukroena goropadnica (The Taming of the Shrew; 1596.)
7.
Vesele ene vindsorske (The Merry Wives of Windsor; 1599.)
8.
Bogojavljenska no ili Na tri kralja (Twelfth Night; 1599. - 1600.)
9.
Mnogo vike ni za to (Much Ado About Nothing; 1600.)
10. Kako vam drago (As You Like It; 1600.)

11. Sve je dobro to se dobro svri (All's Well That Ends Well; 1602. - 1604.)
12. Ravnom mjerom /Mjera za mjeru (Measure for measure; 1604.)
13. Periklo (1608.)
14. Cimbelin (Cymbeline; 1610.)
15. Zimska pria (1610.)
16. Oluja /Bura (The tempest; 1611.)
Historijske drame
1.
Kralj Henrik VI (1591.)
2.
Kralj Richard III (1593.)
3.
Kralj Richard II (1594.)
4.
Kralj John (1594.)
5.
Kralj Henrik IV (1596. - 1597.)
6.
Kralj Henrik V (1599.)
7.
Kralj Henrik VIII (1612.)
Pjesme
1.
Soneti
2.
Venera i Adonis (Venus and Adonis; 1593.)
3.
Napastovanje Lukrecije (The Rape of Lucrece; 1594.)
4.
Strastveni hodoasnik (The Passionate Pilgrim)
III OTELO
OTELO
Autor
William Shakespeare
Originalni naziv
Othello, the Moor of Venice
Jezik
engleski
anr
tragedija
Vrsta djela
drama
Vrijeme i mjesto
1601-1604, Engleska
nastanka
Vrijeme radnje
kraj 16. st.
Mjesto radnje
Venecija i Kipar
Glavni lik
Otelo
Vrhunac
Otelo se zaklinje na krvavu

osvetu
Teme
ljubomora, opasnost od izolacije
Likovi
Dezdemona
Kasio
Jago
Emilija
Dud
Brabancio (i drugi sporedni likovi).

Otelo je zasnovan na preraenim dogaajima iz jedne intijeve prie, tragedija je
ljubomore izazvane izvana, klevetama i podmetanjima.
Sve glavne linosti u Otelu imaju dvojaku prirodu: jednu svakodnevnu, obinu,
ope poznatu, uglavnom vrlo ugodnu i drugu koja nije poznata i koja iznenauje
svakoga. Brabancio je poraen kada doznaje da je Dezdemona pobjegla sa Otelom. 480
Postavlja se pitanje zar se tako fina i njena djevojka, lijepo vaspitana moe zaljubiti u
480
Oca, ija bi se ki udala bez njegove dozvole, smatrali bi obeaenim.
jednog Maura, mnogo starijeg od nje? Zar Dezdemona moe skrivati od oca svoja
osjeanja? Moe li se pretvarati da je sve uredu da bi iz oeve kue pobjegla sa jednim
strancem? Vidimo da je sve to mogue. Zato smo iznenaeni, kao i Lodoviko kada vidi
Otela kako je grub prema Dezdemoni, kako je udara rukom. Lodoviko jedva vjeruje
svojim oima. Zar je to onaj Mavar o kome se misli u Mlecima da je plemenit, priseban i
uravnoteen? Montano se udi kada vidi otmjenok Kasija kako se pod utjecajem pia
ponaa kao prostak i budala. Emilija vjeto skriva svoje nevjerstvo, mada se o njemu
potajno pria. Jago je za sve koji ga poznaju poten, astan, valjan ovjek i prijatelj.
Mnogi misle da im je odan prijatelj. Tek kraj mrtve Dezdemone pokazuje se sutina
Jagovog bia, ovjeka s Janusovim licem.481
Postoji ogromna razlika izmeu ostalih linosti i Jaga: niko nije zao sam od sebe,
sam iz svoje vlastite volje sem Jaga. Kod drugih linosti, druga nevidljiva priroda
mirno spava, dok je neka vanjska sila ne probudi. Te linosti uglavnom i ne slute ta u
njima spava. Potrebno je da Otelo probudi ljubav u Dezdemoninom srcu pa da ona
prevari oca. Potrebno je da Jago podmuklim podvalama probudi ljubomoru kod Otela, pa
da se divlja priroda pokae. Da nije bilo Jaga, nikada se ne bi probudila! Potrebno je da
Jago navede Kasija na pie, da nagovori Rodriga da izazove Kasija, pa da se Kasio
pokae glupim. Kasiova glupost spavala bi takoer, Kasio je sam ne bi budio. ak i kada
bi je sam probudio, ne bi bilo stranih posljedica, jer bi ga poteni ljudi odvraali od zla, a
ne gurali u zlo kao to to ini Jago. I Emilija nikome ne ini zlo. Smatra da Jago zasluuje
da ga vara, ako ga uope vara to se ne moe pouzdano rei. Jago je jedini svjestan svoje
druge, nevidljive prirode i svjesno radi da je zadovolji. Ona kod njega ne spava budna
je, iako skrivena. Njegova nadmo nad ostalima je u tome to poznaje i svjesni i
nesvjesni dio sebe. I ba zato to poznaje sebe poznaje i druge, zna ta se krije u njihovoj
podsvijesti. Jago e se ponuditi Otelovoj podsvijesti za vou. Ako niko sem Jaga ne radi
svjesno o glavi nikome niko i ne zasluuje osudu sem njega.
Otelo je izvrstan ratnik, hrabar, ovjek od vrlina i plemenitosti. To mu priznaju svi
koji ga poznaju i nemaju razloga da ga mrze. Niko ga ne klevee i ne osuuje.
481
Janus je starorimsko boanstvo vremena, svakog poetka i svretka; prikazivalo se sa dva lica okrenutim
na razliite strane; u prenesenom smislu: dvolian ovjek.
Dezdemona je tip moderne djevojke koja se udaje za onoga koga ona voli, a ne za onoga
koga joj nameu. Ona se udaje za Otela iz ljubavi, a ne iz razvrata, osim ako je razvrat
voljeti svog mua duom i tijelom. Jago govori kako e se Dezdemona brzo zasititi
Maura i potraiti zadovoljstva na drugoj strani, ali to su samo Jagove pretpostavke. Od
prve do posljednje stranice Dezdemona je edna u pravom smislu te rijei. Jago zna da je
ona edna i vjerna Otelu, ali je nemilosrdan prema njoj zbog svoje mrnje prema Otelu.
Za Otelovo pomraenje uma kriv je samo Jago i niko vie.
Jago je pokreta radnje u Otelu, vinovnik svih ubistava. Jago mrzi Otela i bez
rezerve mu se sveti. Zato to ini, zato radi o glavi Otelu, Dezdemoni, Kasiju i Rodrigu?
Mrzi Otela barem iz dva razloga: zato to ga Otelo nije uzeo za svog porunika i zato to
podozrijeva da je ovaj nekada imao bludnih odnosa sa njegovom enom Emilijom. Otelo
je ve ranije izabrao Kasija za porunika. Jago se zbog toga eli osvetiti i Kasiju, a
sumnja da je i on imao ljubavnu vezu sa Emilijom. Jago je olienje dvolinosti. Ljubazan
je prema svakome, samo ponekad njegov cinizam koji obino uzimaju kao alu, pokazuje
da mu je dua paklena.
Imajui u vidu temu, anr, i dramsku strukturu, moe se rei da je Otelo viestruka
tragedija: tragedija nevinosti (Dezdemona),tragedija lakovjernosti i prostodunosti
(Otelo), tragedija satanske volje i monstrouzne inteligencije (Jago). Da Dezdemona nije
bila previe bezazlena ne bi moda ni stradala; da Otelo nije toliko lakovjeran ne bi je
moda ni ubio; da Jago nije bio satanske prirode, ne bi ni pomiljao na tako stranu
osvetu za tako male uvrede, koje mu jednim dijelom moda nisu bile ni nanesene. U
svemu tome jedna obina maramica postaje glavni predmet manipuliranja i u podlim
rukama snano sredstvo destrukcije ljudskih osjeanja iskrenosti, ljubavi i povjerenja.
Ovdje vidimo razliku izmeu ope ljubomore i jedne surove ljubomore. To, vie nije
obina ljubomora, ve tragika ljubomora i kao takva ona je i herojska ljubomora sa
jasnom porukom.
KRATAK SADRAJ:
Jago i Rodrigo priaju, a Jago mu se tui kako mrzi svog generala, svog vou
Otela.
Njih dvojica odlaze do senatora i govore mu kako mu ker zasigurno nije u kui, ve je sa
svojim ljubavnikom crncem Otelom. Brabanzio se naljuti zbog toga i odlui potraiti
svoju
ker.
Jago
se
povlai
na
stranu.
Otelo je u svojoj sobi, a Jago mu se uvlai govorei mu kako je Roderigo senatoru rekao
mnoge
neistine
njemu
(Otelu).
U taj tren dolazi Cassio, Otelov pomonik, i govori mu kako ga dud hitno treba jer je na
Cipru izbio rat protiv Turaka pa ga se mora suzbiti. Otelo odlazi tamo, no tamo se
pojavljuje i Brabanzio i stade ga napadati da mu je oteo ker Dezdemonu. No, u taj as
dolazi Dezdemona i objanjava ocu da se ona svojom voljom udala za Otela.
Naime, Otelo ju je zaveo svojim pripovijetkama. Ona jo trai da ide sa svojim muem na
Cipar, i to joj bi udovoljeno.
''Sva prava moje ljubavi i ja u do povratka
predragoga moga pretrpjeti,
zato me pustite s njim!''482
Na
Cipar
se
polazi
jo
noas.
Brabanzio
govori
Otelu
da
pazi
na
njegovu
ker.
Roderigo se eli ubiti jer je zaljubljen u Dezdemonu, ali mu Jago to ne doputa te mu govori neka pokupi
svo svoje imanje i neka krene i on na Cipar pa e moda zadobiti Dezdemoninu ljubav i povjerenje.
Cipar
Montano vidi kako je more uzburkano i boji se da dolaze Turci. No, gospoda mu govore kako su Turci
uniteni,
nek'
ive
Otelo
Cassio.
Dolazi Cassio na lai te slavi pobjedu. No, on se brine za Otela jer ga dugo nema. Cassio pripovijeda svima
kakav
je
junak
Otelo,
te
da
se
Otelo
oenio
prelijepom
Dezdemonom.
Dolazi Dezdemona sa Emilijom, Jagovom enom, te priaju s Jagom. Jago se ali na raun ena openito.
482
Otelo
''Lijepa i glupa!''483
''Ljepota nije nikad glupa bila
Jer glupost joj je edo pribavila.''484
Tada se uz zvuk trublja sretno vraa Otelo, kojeg je zadrala oluja na moru. Svi ga sretno doekuju, osim
Jage.
Dezdemona
mu
skae
zagrljaj!
Jago govori Roderigu da ona nee jo dugo voljeti tog crnca te da e se ona zaljubiti u Cassija.
Jago misli da je Otelo bio s Emilijom i zato se eli osvetiti.
''Sumnjam da je bludni taj crnac
i u moje sedlo skako!
Ta misao mi gloe utrobu, i ja
moram uiniti neto u vezi toga...''485
Glasnik
javlja
da
je
vrijeme
za
slavlje
na
otoku.
Jago i Cassio za vrijeme strae priaju o Dezdemoninoj neizmjernoj ljepoti. Jago napije Cassija te ga
poalje na strau. Kao po dogovoru, doe Roderigo do Cassija i pone ga vrijeati. Cassio ga pretue, ali se
u gradu digne velika uzbuna. Doao je i sam Otelo te, vidjevi to se dogodilo, smijeni Cassija sa mjesta
svog
pomonika.
Cassio se kaje zbog svog ponaanja. Jago mu se ulizuje i govori mu da pokua od Dezdemone traiti
oprost.
To
je
zapravo
Jagov
tajni
plan.
I napokon, Cassio pria s Dezdemonom, ali dolazi Otelo pa Cassio brzo pobjegne. Dezdemona moli Otela
da
oprosti
Cassiju.
Jago tada navodi Otela da posumnja u vjernost svoje ene. Govori mu da pazi na Cassija.
''Ne govorim o dokazu jo, ali
na svoju enu pazite dobro
i motrite kad je s Cassijem to radi.''486
Dezdemoni sluajno pada rubac koji joj je poklonio Otelo kao znak svoje ljubavi. Spletom okolnosti rubac
dolazi
Jagove
ruke,
koji
odmah
smisli
to
njim
napraviti.
Otelo sve vie sumnja u Dezdemoninu vjernost jer mu Jago truje um bolesnim priama kako Cassio stalno
u snu doziva Dezdemonu. Jago mu ree kako je onaj njezin rubac sada kod Cassija.
Otelo jo samo trai vidljivi znak prjevare te stalno vie:
''Ubij!
Krvi!
Krvi!''
Po tim se rijeima vidi koliko je ljut! Njih dvojica se tada dogovaraju kako da ubiju ljubavnika.
Otelo razgovara s Dezdemonom i pita ju gdje joj je onaj rubac. Ona ne zna gdje je pa Otelo odlazi ljut.
483
Otelo
Otelo
485
Otelo
486
Otelo
484
Dezdemona
govori
Emiliji
kako
je
zadnje
vrijeme
Otelo
iznimno
ljubomoran.
Dolazi Bianca, Cassijeva draga, i pita ga gdje je bio ovih tjedan dana. On joj govori neka uti i neka mu
izveze
jo
jedan
rubac
kao
onaj
to
ga
je
naao
svojoj
sobi.
Ona
ga
poslua.
Jago ima plan kako da raskrinka Cassija. Naime, Jago razgovara s Cassijem i Cassio govori kako ne osjea
nita prema Bianci. Uto dolazi Bianca, uje sve to i baca Casiiju onaj rubac u lice govorei mu da ga mrzi.
Otelo, koji je sve to promatrao, spazi rubac i poludi. Dolo m je da ubije Dezdemonu.
Kasnije
dolazi
Lodovico
nosi
vijesti
od
duda.
Dezdemona kae da na prijateljski nain voli Cassija, a Otelo ju udari i govori joj neka ide u krevet i neka
ga tamo eka. On joj ree:
''Bog znade da si nevjerna ko pako!
Prokleta - ej, zakuni mi se da si potena,
ajde!''487
Cijela stvar zavrava tako to Roderigo, na Jagov nagovor, napada Cassija ispred Biancine kue, pa
Roderigo
Kada
Ranije
umre,
je
doao
je
jo
a
kui,
umro
Cassio
ogoren
Brabanzio,
biva
ljut
Otelo
Dezdemonin
otac,
teko
ranjen.
zadavi
Dezdemonu.
umire
od
tuge.
Emilija otkrije Otelu da ga je Jago prevario. Jago ree:

''Lae, bludnice!''488
te
probode
Emiliju
maem
pobjegne
van.
I na samome se kraju nau pisma koja je Jago pisao Roderigu te svi Jagovi planovi izau na vidjelo.
Otelo ree nazonima da priaju o njemu buduim generacijama bez nekog uljepavanja. tada se probode i
pade mrtav. Zadnje Otelove rijei:
''Cjelivah tebe prije no te ubih,
i umirui usne ti poljubih...''489
i tada umre...
487
Otelo
Otelo
489
Otelo
488
IV ZAKLJUAK
Otelo je prvenstveno drama o zamrenim odnosima privida i zbilje i potpune
nepouzdnosti oitog dokaza. Njegov je junak uniten zato to je privid kojim sotonski
manipulira beskrajno zanimljiv i na kraju neprotumaiv Jago djeluje na cijeli niz vidova
njegove osobe: na njegovu ivahnu imaginaciju, njegov poetski temperament, njegovu
nesigurnost koja dolazi do svijesti da ne shvaa venecijansko drutvo, njegovu
lakovjernost kad je rije o obiajima talijanske gospode i dama, njegove vlastite
sudbonosne navike da i sebe i druge gleda u teatarskim ulogama. Otelo nam predstavlja
svijet u kojem je neublaeno zlo, utjelovljeno u Jagu, opipljiva i opaka stvarnost.
Prikazuju nam svijet u kojem enska svojstva djeluju samo u pasivnom smislu. Tragiki
se efekt ovog djela sastoji napokon u uasnoj jasnoi kojom junak poima propast i svoje
ljubavi i sebe sama.
Otelo je jedan od etiri najbolja i najslavnija ekspirova komada. Podjednako
snaan i za itanje i za gledanje: radnja se kree brzo, scene su izvaene iz ivota, s tom
razlikom to se sadrina due opaa kao da su tjelesni omotai providni. Sem toga,
jedinstvo radnje savreno, bez epizoda; ekspirova inteligencija u bijelom usijanju, a
mata razbuktana; rijei u slubi radnje, pa ipak pune muzike, slika, misaonosti; pune, ali
nepatvorene; svaka scena od poetka do kraja remek djelo za sebe; sve zajedno savren
umjetniki sklad. Ipak i meu takvim scenama ima ih koje se naprosto istiu: scena u
kojoj Rodrigo i Jago javljaju Brabanciju da mu je kerka pobjegla i da se vjenala za
Otela; scena u kojoj Kasijo i Brabancio dolaze sa straarima da, u suprotne svrhe, vode
Otela pred duda; scena kad Jago uspjeva da opije Kasija, da posredno izazove uzbunu,
da baci Kasija u nemilost, da daje prividno dobre savjete Kasiju, kojima e ga ustvari jo
dublje gurnuti u nesreu i sl.
Kleveta kao otrov, ljubomora i smrt kao rezultat, klevetnik kao trova, to je
sutina ove tragedije.
V LITERATURA
Povijest svjetske knjievnosti Milivoj Solar, Zagreb, 2003.
www.wikipedia.com
Povijest svjetske knjievnosti, Knjga 6 Grupa autora,

Mladost, 1976.
ivot i dela Viljema ekspira Vladeta Popovi, Beograd 1953.
VI SADRAJ
I
UVOD...........................................................................................
..3
II
EKSPIRU............................................................................... 5
2.1.
Biografija...................................................................................5
2.2.
Stvaralatvo................................................................................6
2.2.1.
Rane
drame.............................................................................6
2.2.2.
Zrelo
doba...............................................................................7
2.2.3.
Poznije
doba
stvaralatva........................................................8
2.3.
Uticaj..........................................................................................9
TRAGEDIJE.................................................................................
....9
KOMEDIJE..................................................................................
...10
HISTORIJSKE
DRAME................................................................10
PJESME........................................................................................
..11
III
OTELO......................................................................................1
2
Likovi............................................................................................
..13
Kratak
sadraj.................................................................................15
IV
ZAKLJUAK............................................................................1
9
V
LITERATURA............................................................................2
0
VI
SADRAJ..................................................................................2
1
FILOZOFSKI FAKULTET
Dekameron
Mentor:
prof.Azra Verlaevi
Dautovi
Student:
Almira
Uvod
Renesansa (fr. renaissance ponovno raanje) je kulturno-istorijski
pojam koji je najprije oznaavao doba od 1350. do 16 vijeka kao period u kome
je dolo do ponovnog interesovanja za klasinu antiku i procvata umjetnosti, da
bi se zatim ovim pojmom oznaavalo kulturno stanje prelaznog doba od srednjeg
vijeka do novog doba, naroito u Italiji.
Pojam renesansa je u uzajamnom odnosu sa pojmom humanizam. Humanizam
se odnosio na nauno - duhovni sadraj ovog razdoblja, a renesansa na
cjelokupnu kulturu tog vremena. Pored toga, ovaj pojam se primjenjuje i da
oznai srednjovjekovne pretee renesanse karolinka renesansa. Od 19. vijeka
se u istoriografiji koristi da oznai epohu.
Renesansa zanimanjem za prirodu kod ovjeka ponovo oivljava antiku, u kojoj
je u sreditu panje takoer bio ovjek. Posle humanizma, koji je oivio antiku
knjievnost, poetkom 15. vijeka dolazi do obnove te tradicije i u likovnoj

umjetnosti. Renesansa se najintenzivnije razvijala u Italiji, a zatim i u Njemakoj i
Holandiji.
Knjievnost renesanse, bitna stvar kod ove epohe je da je knjievnost
stvarana na narodnom jeziku, za razliku od humanizma gdje je postojala doza
nastojanja ka uenosti, to znai da je humanizam obuhvatao samo one koji su
ivjeli u gradovima i uene. Renesansa je ira i znatno otvorenija od humanizma.
Osim to su djela pisana na narodnom jeziku, u njima je predstavljen obian ivot
i ovjek u njemu. Iskazivane su ovjekove neskrivene emocije. Od slovenskih
zemalja najvie se osjetila u Poljskoj. Predstavnici humanizma i renesanse u
Italiji su:
Dante Aligijeri (1256 1321) Boanstvena komedija, Franesko Petrarka (1304 1374)
Kanconijer, ovani Bokao (1313 1375) Dekameron.
U pojedinim vrstama umjetnosti nastajali su novi elementi, ali su neke odlike

bile tipine za umjetnost koju je stvarao renesansni ovjek.
individualizam - ovjek postaje svestrana i razvijena linost;
humanizam;
renesansa se okree unatrag;
nauna osnova umjetnosti - mnogi umjetnici su se bavili anatomijom, optikom,

tehnologijom, koje su upotrebljavali u svom stvaralatvu, tipini primjer je perspektiva u
slikarstvu i odlivanje kipova u bronzi;
realizam - iako su renesansni umjetnici proklamovali vraanje ka prirodi njihov realizam

se ticao upotrebljenih tema i javljaju se npr. novela ili komedija;
individualnost - nastaju autobiografije i autoportreti slikara i slikari potpisuju svoja djela;
nacionalizacija umjetnosti;
sakupljatvo i
mecenatvo
Bokao je bio veliki Petrarkin prijatelj. Pet puta su se sreli, te su ti susreti bitno
odredili Bokaov humanizam. Njegov humanizam je poseban po tome to ne
iskljuuje gotovo militantno vrednovanje tek zapoete velike knjievnosti na

talijanskom jeziku. Njegov humanizam u djelu se oituje otvaranjem strukturalnih
procjepa: npr. Danteova komedija se sastoji od uvodnog i 3 puta po 33 pjevanja,
dakle 100 pjevanja, a Bokaove novele se temelje na 10 dana po 10 novela.
Preuzevi srednjovjekovno, mistino numeriko savrenstvo Bokao u njega
stavlja svoje iznimke (tijekom dva dana pripovijedaju se novele na slobodnu temu
s time da Dioneo ima povlasticu da uvijek pripovijeda slobodnu temu, ali etvrtog
dana odustaje pridruujui se zadanoj temi (tragine novele)). Bokao je imao
svoju veliku ljubav kao i Dante i Petrarca, ali je Fiammetta nakon nekog vremena
ostavila Bokaa i usreila drugog.
O piscu
Giovani Boccaccio
Giovani Boccaccio roen je 1313. najvjerojatnije u Firenci. kolovao se u Napulju, a najvei dio
ivota proveo je u Firenci. Zajedno sa Danteom i Petrarkom ini trolist najveih talijanskih
predrenesansnih knjievnika. Ostavio je opsean knjievni opus u kojem su osim djela na
latinskom i djela na talijanskom jeziku. Poznavao je Petrarku koji je imao velik utjecaj na njega i s
kojim ga je povezivalo intelektualno razumijevanje i humanistiko zanimanje za klasinu starinu i
za pjesnitvo uope. I on je svoje nadahnue i vjenu ljubav na prvi pogled pronaao u Mariji,
kraljevoj keri, koja u Dekameronu predstavlja Fiammettu. 1357. u Firenci je njegovom zaslugom
osnovana katedra za prouavanje Homera, a iz tog studija izrastao je humanistiki europski
pokret u cjelini. Poznatija djela su mu: O propasti glasovitih mueva, O znamenitim enama,
Rime, Dijanin lov, Komedija o firentinskim nimfama, Spjev o fjezolanskim nimfama, Korba , a
izmeu 1357. i 1362. napisao je dva djela u kojima komentira prvih 17 pjevanja Boanstvene
komedije, a to su Izlaganja o boanstvenoj komediji i Raspravica o pohvalu Danteu. Njegovo
najpoznatije i najznaajnije djelo je Dekameron koji je nastao izmeu 1348. -1351. Umro je u
Certaldu 1375.
Knjiga deset dana - Dekameron
U Dekameronu (gr. deka hemeron, tj. deset dana) Bokao govori o ugodnosti i uivanju
to je ujedno i tema svih pripovijetki ove zbirke. Svi likovi su iz svakidanjeg ivota 14. stoljea i iz
svih drutvenih slojeva kako bi Bokao to jasnije prikazao ono to je zajedniko ovim novelama,
a razlike jo vie istaknuo kako bi dokazao da one nisu zapreka ugodnosti i uivanju. Bokao u
vijencu pripovijetki Dekameron povezuje arolikost i bujnost firentinskog ivota i svekolik kraj
srednjovjekovnog vremena s tipovima, sudbinama i ljudskim porocima. Poanta je neoekivani
razvoj situacije u odnosu na tijek radnje.
Dekameron, tj. knjiga deset dana, zapoinje epidemijom kuge u Firenci 1348. godine.
Sedam djevojaka i tri mladia odluuju otii iz oboljelog grada na selo. Kako je na selu prilino
dosadno svatko mora svakog dana ispriati po jednu priu. Kako su subota i nedjelja vjerski dani
u 14 dana ispriaju tono sto pria. Svaki dan je posveen nekoj osnovnoj temi; npr. drugi dan se
pripovijeda o hirovima Fortune, trei dan o ljubavnim hirovima, etvrti o traginim ljubavima i
smrtima itd. do zakljunog desetog dana kada su novele posveene velikim i plemenitim djelima.
Bokao je u Dekameronu izrazio pravu, hedonistiku, stranu ovjeka prikazavi svoje
likove kao ljude sumnjivog i dvojnog morala i moralnih naela. Takvim slobodnim nainom pisanja
prvi je pobio miljenje o bezgrenom ivotu i pokazao ljudima njihovu pravu, prirodnu stranu.
Tema: Nesputane prie mladih ljudi o ljudskoj prirodi.
Ideja: Ideja djela je pokazati kako ljudi nisu aneli ve najobiniji grenici, kako sveenici tako i
svakodnevni ljudi. Pa na kraju krajeva ni ispovijest nije izmiljena za ukras.
Stil i kompozicija:
Stil je zauujue otvoren i nesputan za srednji vijek. Naime, uz inkviziciju, dogmu i sline
tvorevine tog vremena, ljubavni podvizi nisu bili ba svakodnevna literatura.
Kompozicija je jo uvijek uobiajeno proraunata (kao kod Dantea, Petrarke...). Djelo se sastoji
od sto novela podijeljenih u deset cjelina podijeljenih po danima.
Fabula:
Upravo takav stil ini fabulu zanimljivom. Za razliku od Petrarkinih stidljivih unutranjih izljeva
idealizirane ljubavi i romantike iz bajke, Bokao nudi potpuno jednostavan, komino-zanimljiv opis
i pristup svakodnevnog ovjeka, koji rijetko mari i tei za iskrenom platonskom ljubavlju, upakiran
u kratke i zanimljive priice.
Razotkrivanje prave ovjekove prirode:

Bokao shvaa i uzima ovjeka kakav je u stvarnosti, i uope ne pokazuje kajanje zbog ruenja
nekih osnovnih crkvenih principa. On bez grinje savjesti prikazuje fiziku ljubav u svoj njezinoj
prirodnosti, na kojoj bi mu i danas mogli pozavidjeti mnogi scenaristi ljubavnih i erotskih filmova i,
pisci erotskih knjiga.
Bokaova shvaanja:
U svijetu kojeg je stvorio Bokao, ne nedostaje ljubavi i portvovanja, ali prevladava tjelesna
ljubav koja je prikazana s odreenom dozom humora u najrazliitijim aspektima. Pisac kritizira
lanu moralnost klera i to jasno navodi ...da dokaem kakvo je i koliko licemjerje
redovnika..., a velia inteligenciju ljudi koji se po njemu ne razlikuju po staleu i imovini ve po
sposobnostima:
A mi koji se rodismo i raamo jednaki, samo se po vrlinama razlikujemo.
Erotika u Bokaovim priama:

Ideal slobodne ljubavi koju Bokao velia i opisuje u najrazliitijim situacijama je odraz pieva
ivota i shvaanja tog vremena. Bokao to jasno navodi u svojim djelima ...su sve miline
ovoga svijeta nitavne prema milini koja enu obuzme u mukarevu zagrljaju....
Ta strast zahvaa pripadnike razliitih stalea plemstva, graanstva, seljatva i klera. Ljubav je po
Bokau raj premda on moda ne postoji Ti si Puccia potaknuo na pokajanje pomou koga
smo nas dvoje uli u raj.
Likovi:
On zamilja da se u opustjelu gradu, u crkvi Santa Maria Novella, sastalo sedam djevojaka i tri
mladia : Panfilo, koji je prikazan kao sretan ljubavnik, Filostrato, prevaren i oajan ljubavnik, i
veseli Dioneo, razumna i u ljubavi sretna Pampinea, vatrena Filomena, Elisa, djevojica koju mui
estoka ljubav, naivna i putena Neifile, u sebe zaljubljena Emilia, ljubomorna Lauretta, i napokon,
Fiammetta, sretna i brina zlob uzvraene ljubavi.
Nego, sigurna sam da vam je znano kako zakoni valja da su jednaki za

sve i da su stvoreni s privolom onih na koje se odnose, to ovdje nije sluaj,
jer ovaj kanjava samo nas jadnice, koje bismo mnogo bolje mogli negoli
mukarci mnogima udovoljiti.
U ovom citatu Bokao istie zapostavljenost ena, te pokuaj ene da ispravi tu
nepravdu, da se obrani, i da na raun zakona prikae kako su mukarci i ene
pred oima zakona jednaki.
Teme po danima:
1. dan - nema utvrenu temu, kraljica je Pampinea
2. dan - neprilike sa sretnim krajem, kraljica je Filomena
3. dan - o domiljatim ljudima, kraljica je Nemfile
4. dan - o nesretnim ljubavima, kralj je Filostrato
5. dan - o sretnim ljubavima, kraljica je Fiameta
6. dan - o onima koji su se vjetom dosjetkom osvetili ili spasili, kraljica je Eliza
7. dan - o enama koje su prevarile mueve, kralj je Diones
8. dan - ale ena sa mukarcima i obratno, kraljica je Laureta
9. dan - slobodna tema, kraljica je Emelija
10. dan - o plemenitim postupcima, kralj je Pamfil
Zakljuak
Dekameron je zbirka od 100 pripovjedaka koju je napisao italijanski autor
ovani Bokao. Vjerojatno je zapoeta 1350, a zavrena 1353. godine. To je
srednjovjekovni alegorijski rad ije prie imaju oblike od erotskih od traginih.
Teme su ljubavne ili o lukavosti i raznim neslanim alama. Iako je to veliko
umjetniko djelo sa elementima zabavnog karaktera, ipak je to vaan istorijski
dokument ivota u 14. vijeku. Dekameron u prijevodu znai 10 dana.
Svaka pria je proeta porukom da treba uivati u svakom trenutku, kao i kritikom
lanog morala. Sve prie su povezane jednom okvirnom koja govori kako su se
sedam djevojaka i tri mladia sklonili od kuge koja je harala Firencom na

oblinjem imanju, gdje su proveli 10 dana tako to je svako ispriao po jednu
priu. Posle svake prie se nalazi podatak kog dana je ispriana pria i koja je
bila po redu toga dana. Bokao je ovu zbirku pripovjedaka posvetio svojoj dragoj
Fjameti.
Literatura
1. F. ale i M. Zori, Dekameron, Zagreb, 2000. godine.

2. Boccaccio, Giovani, Dekameron (izbor), Zagreb, 2000. godine
3. Grupa autora, itnaka za drugi razred gimnazije, kolska knjiga, Zagreb, 1997.
4. Grupa autora, Dekameron Izvaci iz kritike, Zagreb, 2000. godine.
5. www.lektire.ba/
Sadraj
Uvod ------------------------------------------------------------------- 2
O piscu ---------------------------------------------------------------- 4
Knjiga deset dana Dekameron ------------------------------- 5
Zakljuak ------------------------------------------------------------- 9
Literatura ----------------------------------------------------------- 10
Sadraj -------------------------------------------------------------- 11
U. J. Univerzitet u Tuzli
Filozofski fakultet
Seminarski rad
Predmet: Knjievna djela, opusi i
poetike ll
Tema : Magbet
Mentor
Student
prof.dr. Azra Verlaevi, doc.
Handali
Inela
Uvod
Autor tragedije Magbet Villiam Shakespeare ( 1564-1616) je najvei engleski
dramski pisac i najznaajnije ime u povijesti svjetskog kazalita, autor
mnogih tragedija i komedija490.
Jedno knjievno djelo, pisano sa etikim tenjama, moe biti bez ikakve umjetnike
vrijednosti: etike tenje nisu dovoljne da ga uine umjetnikim znaajnim. Ali ako
je jedna umjetnika tvorevina u osnovi etika, onda etike osobine samo
poveavaju vrijednost umjetnikih. Magbet je savrenstvo dramske umjetnosti, a
zasniva se na jednom od najvanijih naela etike, te je sasvim prirodno to je
ponekad istican kao najbolja drama svijetske knjievnosti.
Etika misao na kojoj se Magbet zasniva, i koja baca svoje zrake kroz atmosferu
mranog pesimizma, jeste : Zlo koje ovjek ini drugome, ini sebi. To je sutina
490
itanka, 8.razred osnovne kole, Muris Idrizovi- Irena Vidovi, Sarajevo, 1996., str. 124.
misli, koju izraava sam Magbet, kad se, u tiini, rijeava da li da ubije Dankana ili
ne. Njegove rijei su :
"Nepristrasna pravda prinosi napitak naeg otrovnog pehara naim vlastitim
usnama".
Od trenutka kad, pod uticajem svoje ene, ubija pravednog Dankana, i postaje
kralj pa do trenutka kad izdie od osvetnikog maa,- Magbet ini zlo sebi, inei
ga drugima. Kad zabada no u Dankana, ini mu se kao da zabada no u svoju
savjest, i kao da ubija svoje spokojstvo i svoj san. Zavidi mrtvome Dankanu to u
grobu mirno spava. Kad ubija Bankva, ubija i posljednji ostatak ovjenosti u sebi,
i shvata da e otada, sem vidljivih i opipljivih neprijatelja, imati i nevidljive i
neopipljive iz svijeta duhova. Kad ledi Magbet vri samoubistvo, ne mogui da
snosi teret svoga zloina, Magbet je kao sjenka koja hoda, bez ijedne trunke ljubavi
za ivotom.
Ubijajui tuu sreu, ubija zauvijek svoju.
Interpretacija
Magbetova dua je poprite na kome se bore sile zla i sile dobra. Izvori sile zla su u
njegovom vlastoljublju, u zluradosti vjetica i u vlastoljublju Ledi Magbet. Sile
dobra su tajanstvenije : nasluuju se samo u nekim Magbetovim mislima i u
postupcima potenih ljudi. Pobjedu najprije odnose sile zla, ali kad se borba
prenosi u narod, sile zla pretrpljuju poraz. Da borba tu nije zavrena, prenijela bi
se i u kosmos: toliko je ekspiru stalo da pravda pokae svoju nadmo.
Cijela druga scena drugoga ina je vjerna slika sa svim znaajnim pojedinostima
onog to se deava u duama Ledi Magbet i Magbetovoj za vrijeme izvrenja
zloina i odmah posle njega.
Dok Magbet vri gnusno djelo, Ledi Magbet, u dvoritu, strepi, eka, misli, i
oslukuje. Makbet, prestravljen svojim djelom, odnekud iz mraka vie :"Ko je to?
Hej tamo!" Ledi Magbet strepi da se rtve nisu probudile, da se pokuaj nije
izjalovio; ne zna da se to njen mu plai od neeg u samom sebi. Ona se prisjea da
je maeve straara spremila da ih Magbet lahko nae, da bi, okrvavljeni
Dankanovom krvlju, posluili kao dokazi zloina njihovih sopstvenika. Ulazi
Magbet. Posre kao da mu se neto srano desilo; kao da je neto uasno samome
sebi uinio.
-Izvrih djelo. Ne uh li neki um?
-uh sovu kako kreknu i popca gdje zacvra. Zar nisi ti to rekao?
-Kad?
-Sad.
-Kad sam silazio?
-Da.
-Pst! Ko spava u drugoj sobi?
-Donalben.
-Grozan izgled. (Magbet gleda svoju krvavu ruku).
-Glupost je rei grozan izgled.
Njegova ena ne razumije nita;ne shvata iji glas je to uo. Magbet nasluuje da je
taj glas doao iz njegove due; da je to bila presuda njegove savesti, presuda neke
tajanstvene sile, za koju nije bio dotle uveren da postoji. Sad se samo udi kako se
Magbet mogao toliko zbuniti i donijeti krvave maeve koji su trebali ostati kod
zaspalih straara. Podsjea ga da treba odmah da ih vrati, i da straare namae
krvlju.
Na kapiji zamka kuca Magdaf, koji, sa Lenoksom, dolazi da probudi kralja.
Makdaf prvi otkriva ubistvo, i vie:"O uase!uase!uase! ni jezik ni srce ne mogu
te shvatiti ni opisati!" .
Kucanje je, dakle, stvarno, ali je i simbolino; Magbet tumai njegov dublji smisao.
Magbet postaje kralj, ali ne nalazi sreu. Naprotiv postaje toliko nesrean da zavidi
Dankanu to mirno u grobu spava. Zato je nesrean? Zato to njemu, Magbetu,
neka nevidljiva ptiurina kljuje i razdire srce i mozak, te ne moe da spava. Koliko
je Magbet pometen, najbolje se vidi iz toga to vjeruje u sudbinu kad se tie njega
samoga, a ne vjeruje ukoliko se ona tie Bankva. Isti proroci koji su njemu,
Magbetu, pretkazali da e biti kralj, pretkazali su i Bankvu da e biti roditelj
kraljeva:
-raat e kraljeve, a nee biti kralj.
Prema tome, uzaludno je pokuavati ubiti Bankvovog sina.

Ubistvo Bankva ne vraa mu spokojstvo; samo ga ini nespokojnijim. Protiv sebe
sada ima jo jednog nevidljivog neprijatelja: Bankvov duh ga poinje goniti.
Magbetu se ini da za takav strah nikada nije znao; zaboravlja strah prilikom
ubistva Dankana. Ali kao to je preivio strah od mrtvog Dankana, preivit e strah
i od mrtvog Bankva.
Srce mu se sksmenilo. I kad bi htio, ne bi mogao se vratiti na obalu spokojstva:
-
U krv sam
Tako daleko zarazio da, kad bih stao,
Povratak bi bio isto tako gadan
Kao i prelazak.
Prvi put se vjetice same javljaju Magbetu; drugi put ih on trai. Objavljuju mu da
se uva Makdafa; da se ne boji niega, dokle god ne vidi Bernamsku umu da
ustaje na njega; i da se ne boji nikoga ko je od majke roen. U Makdafa je ve bio
poeo sumnjati ; sad se rijeava da ga ubije. Nareuje da se iskasapi Makdafova
porodica; ali Makdaf se ve bio sklonio u Englesku, gdje je bio i Dankanov sin
Malkom. Vojska engleska bila mu je ve stavljena na raspoloenje za upad u
kotsku, gdje ga je sve to je bilo poteno u narodu udno oekivalo. Magbet je bio
-
Zreo za stresanje, i vinje sile

Potsticale su svoje slubenike.
Engleska vojska se pribliuje Magbetovom zamku, vojvode i vojnici naputaju

Magbeta u gomilama; Ledi Magbet vri samoubistvo. To je bilo jedino bie koje
je volio, pa i za to bie nije imao suza. Izdahnula je u najnezgodnijem trenutku;
to nije jo malo priekala? A i da je priekala, ta bi to vrijedilo? Zato iviti?
- ivot je samo sjen koja hoda, bijedni glumac
- koji se epuri i esti na bini za asak,
- pa onda zauti : on je bajka
- koju glupak pria, puna zvuka i besa,
- a ne znai nita.
Meutim, jo se nije prelila aa, imat e da vidi kako se Bernamska uma kree
ka njegovom zamku; imat e da se osjeti kao medvjed koga su vezali za kolac, da se
tako vezan brani od opora krvodenih pasa; imat e da se nae pred Makdafom, i
da od njega dozna da on , Magdaf, nije od majke roen, ve ljekarskim noem iz
utrobe izvaen; imat e da dozna najgoru istinu: da je bio igraka u rukama zlih
inteligencija. Zna da mu je kucnuo posljednji as; predao bi se, ali jo ima ponosa;
juria na Makdafa, i gine.
Epizodne scene su malobrojne i veinom kratke. Kao radnja, jednostavni su i

karakteri. Glavni su Magbet i Ledi Magbet. Glavne crte Magbetovog karaktera su
hrabrost, plemenitost, poetinost. Niko nije tako slavan sa hrabrosti, kao Magbet.
Njegovoj hrabrosti dive se vojnici, dive vojvode, divi kralj :"O hrabri roae, estiti
vitee". Od njegovog junatva strepe neprijatelji. Ali to je prije nego postane
zloinac.
- Ja smijem sve ono to lii ovjeku, ko smije vie nije ovjek
Plemenitost njegova se pokazala u nesebinom junatvu prilikom borbe protiv
Dankanovih neprijatelja. Ali ta plemenitost nije bila jaka, jer od nje uskoro nita
nije ostalo. Ipak, ono to je kod Magbeta zadivljujue, jeste njegova snaga; snaga
njegovog vlastoljublja, snaga njegove volje, snaga njegove pjesnike mate. Kao to
krupna djela izlaze iz njegove volje, nekada plemenita, poslije zla, - tako iz njegove
mate proizilaze strahotne ili velianstvene slike krvavog noa, tajanstvenoga
sudije, krvavog mora, blijede sjene ubijenog Bankva, ivota kao sjenke koja se
kree.
Ledi Magbet je neplemenita od prvog trenutka. Vie i od svoga mua udi za vlau
radi vlasti, nego zbog dobra onih kojima e vladati:
-Ali se ipak ja plaim zbog tvoje prirode: odve je prepuna ljudske ljubaznosti
-Al se vie ti plai od takvog djela, nego li to eli
Odlunost, prisebnost, bistrina uma to su njene glavne osobine, i njima
nadmauje svoga mua; nadmauje ga i pameu, ali ga ne nadmauje ni
poznavajui sebe, ni matom.
Saaljenja prema njoj osjeamo samo utoliko, ukoliko je smatramo kao nesvjesnu
rtvu svoje sopstvene zle volje.
Ostali karakteri izraeni su sa manje pojedinosti, ali opet veoma ivo i veoma
snano. Bankvo, mnogo plemenitiji ovjek od Magbeta, a isto tako junaan; samo
manje inteligentan. Makdaf, po plemenitosti u junatvu ravan Bankvu, po
inteligenciji iznad njega. Dankan, suta dobrota, sazdan prije za vladiku, nego za
kralja. Malkom, inteligentan, odluan, hrabar, karakteran, upuen u znanja o
ljudskim duama. Svaki karakter, sporedan ili glavni nosi sudbinu u sebi. Svaki je
nesavren, i kada se ogrijei o neki zakon ivota, plaa velikom veliinom svoga
grijeha.
Nisu samo dobri ljudi u Magbetu slijepi za dublji smisao rijei; niko nije tako slijep
kao Magbet. Kad je ubio Dankana, i kad pred gostima igra ucvijeljenog domaina,
kazuje rijei ijeg pravog smisla nije svjestan :
da umreh sat pre ovog sluaja,

ivot bi mi blaen bio; jer od ovog trena,
nieg ozbiljnog nema u smrtnosti :
sve je igraka : ugled i milost su mrtvi.
Ugled i milost su mrtvi: Magbet misli na mrtvog Dankana, a pravi smisao

odnosi se na njega. Kao to ne razumije smisao svojih rijei, sve do pred svoju
smrt ne razumije pravi smisao rijei vjetica, i to nerazumijevanje ga
upropauje.
Zakljuak
ta je Magbet, u nekoliko rijei? Savreno komponovana tragedija, sa karakterima
koji su ivlji od ivih ljudi, sa najdubljom moguom psihologijom, nizovima
genijalnih pjesnikih misli i slika, koje odgovaraju karakterima i okolnostima ;
tragedija zasnovana na jednom od najvanijih naela ivota.
To naelo je : ljudski ivoti su povezani na neki tajanstveni nain tako da kad jedan
ovjek unitava drugog, unitava sebe.
U Hamletu i Liru radnja je razgranatija nego u Otelu i Magbetu, ali ni u Otelu ona
nije tako koncentrisana, tako jednostavna kao u Magbetu.
Postignut je jedan cilj: kruna, ali nije postignut drugi, vaniji cilj: srea. Vjetice
govore :
-Danju, nou san mu nee zaklopiti one kapke
-i ko uklet ivit e
Srea bjei u nedoglednu daljinu, a put je zaprijeen itavom umom potenih
ljudi, koji su edni pravedne osvete.
Iz tih viestrukih razloga, Magbet je jedan od pozorinih komada koji su najvie
puta predstavljeni u Evropi.
Literatura
1) itanka, 8. razred osnovne kole, Muris Idrizovi, Irena Vidovi,

Sarajevo, 1996.
2) ivot i djela Villiam Shakespeare, Vladeta Popovi
FILOZOFSKI FAKULTET
SEMINARSKI RAD
Tema: Romeo i Julija
Mentor:
Azra Verlaevi
Student:
Samira Kalesi
Tuzla, maj 2008.
1. UVOD
Nema ni jednog ekspirovog djela u kojem se ljubav ne pojavljuje:

bilo kao zahvalna tema razgovora, pokretaka snaga likova ili, najee, kao
preporodilako osjeanje koje vraa radost prvog vienja ljepote u svijetu. U
ogromnoj veini ekspirovih djela tuga ili radost zaljubljenika vraaju
njegove tragine usamljenike u na svijet, a nas pribliavaju njima. Za

razliku od brojnih komedija u kojima ljubavnici uvijek imaju svoj kutak gdje
im niko ne smeta, Romeo i Julija su okrueni svijetom svakodnevice i
ugroeni silama mrnje. Nad poezijom njihove ljubavi nadnio se ma
proznih sila onih od kojih zavise. Otud nam se i tema ovog djela predstavlja
gotovo kao sudski sluaj: Romeo i Julija protiv Verone; ili djeca u ljubavi
protiv roditelja u mrnji; mladi protiv starih koji su zaboravili na mladost i
protiv onih mladih koji nee za nju da znaju... Ukratko, rije je o sukobu
izmeu velike i idealne ljubavi sa malim i stvarnim svijetom.
2. William Shakespear
O ivotu Viljema ekspira, najveeg evropskog dramskog pisca, kao
ni o vremenu nastanka njegovih djela, ne postoje dovoljni ni sigurni podaci.
Za ekspira se zna da je roen u Stratfordu na Evonu u prilino imunoj
graanskoj porodici i da je gimnaziju pohaao u rodnom mjestu.
Godine 1582. ekspir se oenio Anom Hatavej i ve sljedee godine

dobio kerku Suzanu. Tri godine kasnije roeni su blizanci Hamlet i
Dzudita. Od tada pa do ekspirovog odlaska u London ne znamo ta se
deavalo, ali po pismu Roberta Grina (1592) vidimo da je u Londonu postao
ozbiljan konkurent univerzitetski obrazovanim piscima (Marlou, Pilu, Nesu i
Lodzu).Godine 1595. ekspir je postao akcionar pozorine trupe Lorda
Cemberlejna, koja je 1599.godine izgradila uveno pozorite Glob. Za ovu
trupu, koja je kasnije postala Kraljevska trupa, ekspir je pisao sve svoje
drame i povremeno glumio sve do 1610.god, kada se povukao u Stratford,
gdje je i umro.
Osim dvije poeme i zbirke pjesama (Venera i Adon 1593, Otmica
Lukrecije 1594, Soneti 1609), ekspir je napisao 36 drama za koje se smatra
da su u cjelini njegove. Osam ekspirovih istorijskih drama (napisanih od
1590. do 1600) obuhvataju period engleske istorije od Riarda II do Riarda
III. U istom, poetnom periodu ekspirovog stvaralatva nastale su i njegove
rane tragedije (Titus Andronikus, Romeo i Julija), kao i mnoge rane
komedije od kojih su najpoznatije San ljetnje noi i Mletaki trgovac. Od
1600-1606.god. ekspir je napisao svoje najpoznatije tragedije (Julije Cezar,
Hamlet, Otelo, Magbet, Kralj Lir) i komedije (Kako vam drago i
Bogojavljenska no). Od djela stvorenih u posljednjem periodu (1606-1613)
najpoznatije su ljubavna tragedija Antonije i Kleopatra i tragikomedije
3. ROMEO I JULIJA
Likovi:
1. ESKALUS, veronski knez
2. PARIS, mladi plemi, kneev roak

3. GROF MONTAGI, starjeine dviju zavaenih kua
4. GROF KAPULET, - II 5. GROFICA MONTAGI, Montagijeva supruga
6. GROFICA KAPULET, Kapuletova supruga
7. JULIJA, Kapuletova ki
8. JULIJINA DADILJA
9. STARAC, Kapuletov roak
10.ROMEO, Montagijev sin
11.MERKUCIO, kneev roak i Romeov prijatelj
12.BENVOLIO, Montagijev sinovac i Romeov prijatelj
13.TIBALT, bratanac gospoe Kapulet
14.MONAH LAVRENTIJE, franjevac
15.MONAH JOVAN, franjevac
16.VALTAZAR, Romeov sluga
17.SAMSON, Kapuletov sluga
18.GREGORIO, Kapuletov sluga
19.PETAR, sluga Julijine dadilje
20.AVRAM, Montagijev sluga
21.APOTEKAR
22.TRI MUZICARA
23.PARISOV PAZ, JOS JEDAN PAZ, CASNIK
24.Graani, rodbina obje kue, maske, uvari, straari, sluge i
pratioci.
Radnja
Monteki i Kapuleti su dvije zavaene veronske porodice. Na glavnom
veronskom trgu izbija svaa koja zavrava kneevim upozorenjem.
Nasluuje se da je Romeo zaljubljen u Rozalinu, djevojku iz roda

Kapuletija.Glava obitelji Kapuleti organizira zabavu, a Romeova ljubav
prema Rozalini navede ga da doe na zabavu. Na zabavi Romeo susree
Juliju. Izmeu njih se raa ista i iskrena ljubav, bez ogranienja koje
namee mrnja izmeu njihovih obitelji. Romea i Juliju tajno vjena
sveenik.
Kapuletijev sinovac Tibaldo u svai ubija Merkucija, Romeovog
prijatelja. elei osvetiti smrt svog dobrog prijatelja, Romeo ubija Tibalda.
Zatim mora pobjei, jer uskoro dolazi knez. Preneraen prizorom, knez
osuuje Romea na progonstvo u Mantovu, ali njegovi osjeaji prema Juliji
prijee ga u tome i on se skriva kod franjevca Lorenca.
Otac i majka ele Juliju udati za Parisa, uglednog i bogatog plemia.
Zbog vjene ljubavi na koju se zavjetovala udajom za Romea, ona radije
izabere smrt nego udaju za Parisa. Fratar Lorenzo, elei sprijeiti tragediju,
daje Juliji napitak koji bi je trebao uspavati, a alje poruku Romeu da je ona
zapravo iva. Naalost, glasnik ne dospijeva na vrijeme rei Romeu istinu
zbog epidemije kuge koja je izolirala grad. On odlazi u grobnicu Kapuletija
i, mislei da mu ivot bez Julije vie nema smisla, ispije otrov i umre.
Neposredno nakon toga budi se Julija. Vidjevi da joj se mu ubio, iz tuge
uzima bode i oduzima sebi ivot.
Nakon tragedije u grobnicu dolaze ostali lanovi dviju porodica. Nad
mrtvim tijelima njihove djece oni se mire, jer shvaaju da je uzrok tragedije
nerazumna mrnja koja je nametnula granice istinskoj i istoj ljubavi, a time
donijela svima golemu nesreu.
Susret Romea i Julije
im se Romeo i Julija sretnu imat emo priliku da vidimo kako

izgleda - sjaj vatre - u poreenju sa - parom uzdisaja-. Sjenkom koju baca na
tu uvertiru ljubavi, prava ljubav smjesta ocrtava svoje obrise. Ona se raa iz
vatre Romeovih i Julijinih podsticanja, postajui neto stvarno zahvaljujui
njima. Od prvog trenutka to je in ljubavi a ne filozofija ljubavi, upravo po
tome sto se svaka njihova rije i misao ne zavrava u sebi i u trenutku kada
je izgovorena. Ljepa i vea, ona se vraa sa druge strane. Kada na obali
ugleda Juliju, kada jo ne znajui ko je ona prie i uzme je za ruku, Romeo
kae:
nedostojna ruka, ja u rado znati
da okajem; kao poklonici pravi
usne e poljupcem greni dodir sprati.
Ako je Julija sveta ikona, ko je onda Romeo? Pa to ve kae i samo ime: na
italijasnkom romeo znaci hodoasnik. Julija e ga odmah nazvati
hodoasnikom dobrim, ali ne samo zbog igre rijei ve i zbog igre osjeanja
koja se raaju. Julija kae Romeu da poljubac nije potreban jer ve i dodir
rukom kazuje isto. Nainom na koji odbija, ona ga, ustvari, ohrabruje u
onom najkritinijem poetnom trenu. Shvatajui taj jezik kao vrstan
knjievni kritiar, Romeo e se odmah odazvati i zamoliti za poljubac. Kao
hodoasnik, Romeo se pred ikonom moli. A ikona? Julija to zna:
Ikona uti i kao usliava.
Tim je sve svreno. Romeo je poljubi prvi put, pa da bi vratio grijeh koji je
ostavio na njenim usnama, ljubi je ponovo. Takav je Romeov i Julijin prvi i
odmah poslije njega drugi poljubac. Takva je i njihova ljubav.
Ljubav
Ljubav Romea i Julije je velika, prava, romantina ljubav koja ne zna

za granice ni kompromise. Po onome kako nam ekspir predstavlja Veronu i
njene itelje, to istovremeno znaci da tako neto nije od ovoga svijeta ni po
njegovoj mjeri. Romeova i Julijina ljubav je prevelika da ne bi bila tragina.
Otac Lavrentije, zatitnik ljubavnika i njihov najbolji prijatelj, zna to i zbog
toga bi htio da stia bujicu Romeove strasti. On moli Romea da voli
umjereno jer tako ini ljubav koja dugo traje. Na manje produhovljen, ali na
prostosrdaan nain, i Julijina dadilja pokuava da ih urazumi. Otac
Lavrentije je najblii ljubavnicima i najvie u stanju da saosjea sa njima.
Kada bere svoje trave, on i sam o prirodi govori jezikom ulne ljubavi:
Zemlja je i grob i ta majka rodna
prirode; taj grob je i utroba plodna:
raznovrsnu djecu te utrobe svoje
prirodne grudi bez prestanka doje.
Ali ljubav je tu opisana u svom krajnjem ishodu a ne u buri poetka,
kroz koju prolaze Romeo i Julija. Svijet bez ljubavi za kakvu znaju samo
Romeo i Julija - osvijetljen i ophrljen njihovim arom - predstavljen je kao
polumrtav, bez pravog poleta i razloga postojanja, koji jedino jaka osjeanja
mogu dati. Ako osjeanja u tom svijetu i ima, ona su ili mala ili mutna kao
u mrnje i zavisti koji jedino znaju za psovku i ma.
Tragian kraj
U ovom djelu ekspir je razdvojio svoje junake od njihovog svijeta.

Oni se tek djelomino i uslijed nesretnog sluaja ukrtaju. Dok su
razdvojeni, tragedije nema. im se sretnu, nesrea je neizbjena. A takvim
postupkom nam ekspir ne zamagljuje srediste ve ga samo sasvim jasno
pomjera na drugo mjesto, u namjeri da pokaze koliko je svako idealno
stremljenje nespojivo sa silama koje pokreu sve svakodnevice. Idealno i
realno, u ovjeku i svijetu, ovdje idu svako svojim putem da bi se na kraju
neminovno sukobili.
Smrt je, tako reci, spasila ljubavnike da se suoe sa vremenom koje svaki
ar rashlauje. U isti mah, sa pravom bi se mogli upitati: zar bi to bila
idealna ljubav kada bi ljubavnici mogli ivjeti jedno bez drugog? Naravno
da ne bi. Romeovo i Julijino samoubistvo je, ustvari, posljednji i vrhunski
izraz njihove ljubavi. Da bi ostala ono to jeste i bila vie od toga, njihova
ljubav mora prestati da postoji u svom zemaljskom vidu. Meutim, iza
njihovog odlaska ostaje jedno osjeanje i jedno saznanje. Posmatrajui tuni
prizor roditelja nad mrtvim tijelima svoje djece, knez na kraju kae:
sunce od tuge ne moe da sine.
Iza Romea i Julije je ostalo osjeanje praznine i saznanje da ivot koji ne lii
na njihov nije ivot. A tim nam ekspir ipak neto sasvim odreeno kae.
Ideali moda nisu stvari po mjeri ovog svijeta, ali svijet bez njih ne vrijedi ni
piljiva boba. Da bi se mogli i dalje voljeti, Romeo i Julija moraju da umru.
A da bi mogla ivjeti - to znai bar neto malo poprimiti od njihovog
ivotnog sjaja - Verona mora da se mijenja. U prekasnom asu pomirenja, to
osjeaju njihovi oevi pruajui ruku jedan drugome.
4. ZAKLJUAK
ekspir je bio jedan od najboljih knjievnika, ija se djela i dan danas

itaju i priznaju. Meutim, jedno od najboljih, i najljepih dijela jeste
tragedija od dvoje zaljubljenih, tj. o Romeu i Juliji.
Sjajna, udesna, neiscrpna, duboka i velianstvena ljubav dvoje mladih koja
kao da kroz cijelu priu strmoglavo ide ka propasti i zloj kobi. To je ljubav
koja probija hladne zidine dvaju svjetova, ljubav koja istovremeno spaja i
razdvaja.
Ljubav je temelj na kojem se gradi ivot, ali naalost i polae kao rtva
besmislenim ljudskim slabostima. U romanu o Romeu i Juliji ovo je na prvi
pogled tragedija koja se nepotrebno desi. To je konac ogromne i bogate
ljubavi i poetak najvee tragedije koja moe zadesiti roditelje. Ona je sama
po sebi besmislena, ali je na neki nain bila nuna da se nadvladaju ljudske
slabosti. Ne kae se uzaludno da ljubav pobjeuje mrnju. Romeo i Julija su
imali neto savreno u nesavrenom svijetu, njihova ljubav je velika upravo
jer je tragina. Da oni nisu umrli njihove porodice nikada ne bi otvorile oi.
Kako kau ljudi:
Nikada ne zna ta si imao dok ne bude kasno. Tek kad neto izgubi
shvati koliko ti je znailo.
5.ZANIMLJIVOSTI
Uklanjaju se romantine poruke s Julijine kue

Tisue poruka i grafita koji krase zidove kue u Veroni, u kojoj je
navodno ivjela Julija, bit e uklonjeni velikim ienjem iji e trokovi
iznositi 100.000 funti. Kua koja je nakon Vatikanskih muzeja druga
najposjeenija turistika destinacija u Italiji i koju posjeuju milijuni ljudi
svake godine bit e spremna za najvaniji dan u godini za sve zaljubljene
Valentinovo
Tijekom godina, posjetitelji su ispisali ljubavne poruke koje su prekrile
gotovo cijelu povrinu zidova i pri tome su koristili ak i vakae gume
kako bi na 800 godina stare zidove zalijepili poruke.
Stoga e se kua morati istiti snanim mrkovima, specijalnim etkama i
posebnom masti kojom e se vratiti stari sjaj ovom zdanju iz 12. stoljea, za
koje legenda kae da je u njemu ivjela Julija. Kua je to u kojoj ju je
Romeo zavodio.
Prije tri godine uveden je i kompjutorski sustav slanja poruka koje su se
pokazivale na ekranima kako bi se smanjilo unitavanje osjetljive buke.
Poruke se moglo poslati e-mailom ili SMS-om.
Zidovi Julijine kue u Veroni prekriveni su ljubavnim porukama i grafitima

Ipak, mnogi romantiari poruke su nastavili ostavljati po zidovima.
Glasnogovornica grada Verone Giovanna Crippa izjavila je da su
posjetiteljima htjeli olakati ostavljanje poruka, no priznaje da se time ipak
izgubio jedan dio romantike.
Sada je najvanije da obnavljanje kue bude zavreno do Valentinova kada
obino ima i najvie posjetitelja.
Tradicija ostavljanja ljubavnih pisama datira jo iz 1937. kada je pronaeno
prvo pismo za Juliju. Osim ostavljanja poruka, posjetitelji imaju jo jedan
ritual. Naime, u dvoritu kue nalazi se bronana Julijina statua, na iju
desnu dojku posjetitelji stavljaju ruku jer to navodno donosi sreu.
6.LITERATURA
1. Shakespear, William: Romeo i Julija

2. http://www.lektire.com.ba/#R
3. Povijest svjetske knjievnosti (u osam knjiga); grupa autora
4. http://www.tportal.hr/lifestyle/putovanja/fset.html
SADRAJ
1. Uvod ........... 2
2.William Shakespear ..... 3
3. Romeo i Julija (likovi, radnja, susret Romea i Julije,
ljubav, tragian kraj)............... 4
4. Zakljuak .........9
5. Zanimljivosti..........................................................................10
6.Literatura ........12
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK, BOSANSKI JEZIK I KNJIEVNOST
SEMINARSKI
RAD
PREDMET: Seminarski rad III
TEMA: ''Don Kihot'' Migel de Servantes
MENTOR: Dr. sc. Azra Verlaevi, doc.
STUDENT
Nedmija Hadi
Travnik, april 2008. g.
UVOD
Zamiljen kao satira na preivjele, ali u to doba jo popularne viteke

romane Don Kihot je u toku stvaranja prerastao pieve intencije i postao
dijelom opeljudske vrijednosti, u kojem u likovima Don Kihota i Sancha
Panze oivljavaju dva nivoa panjolske, dvije povijesne epohe i dvije vjene
dileme ovjeanstva sukob izmeu ideala i stvarnosti. Plastino ocrtani
likovi , stilska iznijansiranost, jednostavan, zdrav i topao humor kojim je
proeto cijelo djelo i koji nasmijava i dananjeg itaoca, optimizam i duboki
humanzam koji izbija iz tragine figure viteza tunoga lika, stvorili su od
Don Kihota ne samo jednu od najvrijednijih ve i jedno od najpoznatijih i
najitanijih djela svijetske knjievnosti.
Ovo djelo je pisano jednostavno. Ima opisivanja i pripovijedanja uz koje
se pojavljuje i dijalog. U djelu ima i usporedbi, epiteta i metafora. Cijelo
djelo je pisano u razini pripovjedaka.
1.1 KRATAK SIEJ ''DOH KIHOTA''
Don Kihot i njegov sluga Sancho Pansa putovali su u klanac Lepice u

potrazi za pustolovinama. Na jednom dijelu puta Don Kihot je rekao Sanchu
da on nije vitez i da mu on ne smije pomagati u borbi ni ak kada se nae u
opasnosti.
Put kojim su prolazili naili su na vjetrenae, te je Don Kihot mislei da su
to divovi vrsto primio koplje uzase i zaletio se na njih u nadi da e ih
poraziti u ime Dulcineje od Tabosa. Zaletivi se prekinuo je njeno krilo koje
ga je skupa sa kopljem i bacilo na pod. Vidjevi to Sancho je hitro doao do
svoga gospodara da bi mu pomogao.
Nakon toga su nastavili svoje putovanje traei nove pustolovine, te je Don
Kihot odluio napraviti novo koplje. Stigavi u klanac Lepice sreli su dva
fratra za koje je Don Kihot smatrao da su arobnjaci te ih napao. Kada ih je
potukao rekao im je da idu do Dulcineje i kau joj kako se on hrabro bori.
Don Kihot i Sancho nastavie put. Pustolovine su se nizale jedna za drugom.
Tako je jednom Don Kihot izbavio deset svezanih galijasa drei da su
nepravedno osueni. Drugi je put napao redovnike koji su nosili lijes na
groblje slutei mraan zloin, dok je trei put napao stado ovaca i usmrtio
sedam ovnova. Stigavi u krmu koja ima je bila na putu, jednu no Don
Kihot je maem izbio vinske bave to su se nalazile u krmi mislei da su
to divovi. Nakon nekoliko godina u grad su stigli redarstvenici koji su
uhvatili Don Kihota i odveli kui, da bi on nakon samo nekoliko dana
pobjegao ponovo. Ovoga je puta iao u Zaragozu na veliki turnir na kojem je
silno elio pobijediti. Tamo je naiao na drugog viteza koji je imao srebreni
mjesec nacrtan na titu. Vitez ga izazvao, porazio i rekao da mora otii kui i
tamo biti godinu dana.
Vrativi se kui obradovali su sve tamonje mjetane, kojima su ispriali
sve svoje doivljaje. No jednoga dana legne Don Kihot u postelju, oprosti
se od sviju posebno od Sancha, zatvori oi i vie se nikada ne probudi. Umro
je sa svojim snom.
Roman panjolskoga knjievnika Miguela de Cervantesa y Saavedre.

Opisuje pustolovine siromanog plemica (Alonsa Quijana) koji je umislio da
je vitez, nagovorio seljaka Sancha Pansu da mu bude perjanik i obilazio
panjolsku u potrazi za vitekim podvizima u vrijeme kada je viteko doba
postojalo samo jo u knjievnosti. Temeljna se strukura sastoji od ulananih
epizoda u kojima se Don Kihot susree sa zamiljenim neprijateljima od
vjetrenjaa vidi divove, od stada ovaca vojsku i sl. hrabro se s njimaa
sukobljava, ali na kraju biva pretuen i ponien, no to pripisuje zlim
arobnjacima i nastavlja dalje. U pripovijedanje dogaaja ukljueni su i
njegovi razgovori s perjanikom, koji je najprije privuen obeanom
nagradom, no kasnije vjerno slijedi gospodara, pa premda uvia njegovu
ludost, sve vie zapaa i njegovu doljednju plemenitost u fikciji kakvu dri
pravom stvarnou. U drugom dijelu slijedi obrat: svi s kojima se sada
susreu glavni likovi itali su prvi dio romana i prihvataju igru s umiljenim
vitezom i njegovim perjanikom, pa ih u nizu epizoda dovode u smijene
situacije u kojima se njihova iluzija naizgled potvruje kao tobonja zbilja.
Na kraju, Don Kihot prije smrti shvaa svoju zabludu, Sancho Pans ga
dirljivo uvjerava kako bi trebali krenuti u nove pustolovine. U linearnu
fabulu umetnute su mnoge epizoe i digresije, a kontrast izmeu dva lika,
idealista zaluena itanjem i vlastitom fikcijom i realista koji se oslanja na
zdrav razum i ivotnu mudroat usmene kulture, stalno je naglaen, ali i
varira do odreenih promijena: oni djeluju jedan na drugoga, ak do mjere
da se ini kako mogu zamijeniti gledita. Uz prevladavajuu tehniku
pripovijedanja i dijaloga uporebljavaju se u mnogim epizodama i postuoci
okretanja perspektive, prepletanja zbilje fikcije te uvoenje razliitih stilova
i motiva iz drugih anrova, pa roman u tom smislu zapoinje gotove sve
knjievne tehnike kakve e razvijati novovjekovni europski roman. Parodija
vitekih romana pri tome uveliko prelazi u univerzalnu simboliku odnosa
idealizma i realizma, tipinih ljudskih stajalita, fikcije i zbilje, razliitih
kultura i vremena, kao i tragike i komike u ljudskim postupcima, to je
izazvalo brojna i raznolika tumaenja koja se izuzetnom uestalou
nastavljaju sve do danas. (1)
1 Milivoj Solar, Knjievni leksikon, Matica hrvatska, Zagreb, 2007. g., str. 38.
1.2. OPRENOST DON KIHOTA I SANCHE PANSE

Razlikuju se u: obratovanju, porijeklu, drutvenom statusu, fizikom
izgledu, duhovnim i karakternim osobinama, interesu, govoru...
''Kakvi gorostasi?'' zapita Sancho Pans.
''Oni to ih vidi.'' odgovori mu gospodar ''oni sa dugakim rukama, koje e
u nekojih biti od ''gotovo dvije milje.''
''Pazite gospodaru'' odvrati mu Sancho Pans ''ono to se tamo javlja nisu
gorostasi nego vjetrenjae, a to se ini da su ruke, to su krila, pa ih vjetar
vitla da vrte kamen u mlinu.''
''Jasno se vidi'' odgovori Don Kihot ''da nisi vjet ovakvim pustolovinama.
Ovo su gorostasi.''
Pa ako se ne tuim na bolove, to je stoga to skitnicama vitezovima ne
dolikuje na ikakvu se ranu tuiti, sve da im se utroba kroz ranu istresa.
to se mene tie, ja u se poaliti im me neto zaboli, samo ako nije sa
perjanicima isto onako kao sa skitnicama, pa se ni oni ne smiju tuiti.
Cijele te noi nije Don Kihot spavao, nego je promiljao o svojoj vladarici
Dulcineji, da udesi po onome to je itao u svojim knjigama, kako su vitzovi
bez sna provodili mnoge noi po umama i pustinjama zabavljeni mislima
na odabranice svoga srca.
Ali nije tako proveo no Sancho Pans, jer je on ljudski napunio eludac pa je
cijelu no prespavao.
Dva svijeta, toliko suprotna toliko i povezana, putuju zajedno: ludost i
raum, mata i stvarnost, ideali i sebinost, bezumna smionost i oprez,
rtvovanje i lukava promuurnost; sudaraju se i stapaju, odudaraju i privlae,
isprepliu i tvore ono duboko jedinstvo to se zove ivot, u svoj njegovoj

sloenosti.
1.3. KARAKTERIZACIJA LIKOVA

Don Kihot je na poetku romana Alonso Quijano, ''plemi koji se po
dobi hvatao pedesetih i bio je snana rasta, suholjav, mrav u licu, veliki
ranoranilac i ljubitelj lova''. Odjednom spazi ari itanja starih vitekih
romana i poslije sam, pomuenog uma od tolikog itanja, odlui postati vitez
i odlazi u pustolovine po panjolskoj. Postaje hrabar, nepokolebljiv i
ustrajan, postavlja sebi cilj od kojeg ne odustaje. Iako bezuman u svojim
postupcima, plemenit je u svojim namjerama. Njegova djela, koliko god
mahnita, zrae veliinom. On je lud, ali to nije patoloko ludilo, ve samo
nain njegova postojanja i djelovanja. Stoga nikada nije sveden na
lakrdijaku figuru i pisac mu tokom cijeloga romana nije oduzeo ljudsko
dostojanstvo. On nije odbaen od okoline, ve uzdignut iznad nje. Don
Kihot je utjelovljenje ljudskog sna, ljudske bezumnosti, ljudskih stradanja i
uporne borbe za pravdom, istinom i nedostinim idealima. U bitkama je
nemilosrdan, smion i hladnokrvan. Gotovo je ne zamislivo da ta promjena
zanosno prisutnog u govorima kojima se obraao Dulceji prije svakog
dvoboja.
Servantes mu je pred smrt vraao razum te i sam Don Kihot odluuje to
svoje ime i odluno umire kao Alonso Quijano.
Sancho Pans je Don Kihotov perjanik. Fiziki izgled mu je opisan vrlo
krto, ali i istovremeno precizno kada se kae da je ''imao golemu trbuinu, a
nizak rast i tanke noge'' iako se pri prvom spominjanju kae da je bio bez
mnogo ''soli u glavi'', u budunosti se dokazuje suprotno. On je Don
Kihotova ista suprotnost. Dok se Don Kihot uputio u traenje pustolovina
idealistiki, nastrojen to je napravio iskljuivo iz svojih koristi. Nasuprot

Don Kihota, on izbjegava fizike sukobe. Pohlepan je i sebian, neoklijeva
opljakati ni fratra. Sklon je citiranju malograanskih poslovica i izreka.
S vremenom je Don Kihot i Sanchos pomalo uvukao u svoj svijet te e se
on mnogo puta prepustiti snovima svoga gospodara. Sanchos Don Kihota na
samrti uvjerava da e postati pastir. Ta njegova privrenost vladaru dolazi do
izraaja vie nego ikada. Jer mu on vie nita ne moe niti eli obeati, a
Sanchos ga je ipak spreman podrati u njegovoj zadnjoj ludosti.
1.3. STIL I JEZIK

Prvi dio romana se po svojoj strukturi prilino podudara sa vitekim
romanima, ali Servantes u njega unosi strahovite izmjene. Uz pustolovine
glavnog lika, on u svoje djelo unosi nekoliko novela od kojih su neke vie, a
neke manje u vezi sa tokom glavne radnje (novela o Kteriji i Basiliju). On
samo objanjava taj postupak kao nain razbijanja jednolinosti i
pripovijedanje o samoj dvojici glavnih likova. Drugi dio romana ima
jedinstvenu strukturu; u njemu nema umetnuti novela. Po odabiru grae
drugi dio je sloeniji i kompaktniji. Sui se pripovijedanjem, dijalogom i
opisivanjem.
1.4. DONKIHOTIZAM
U estoj je upotrebi pojam DONKIHOTIZAM (donkihotstvo,

donkihoterija) koja potjee od imena Don Kihota glavnog lika
Servantesevog romana, znai smijean, nesavremen, besmislen poduhvat.
DONKIHOTERIJE- ( p. Don Quijote) mn. pustolovni (avanturistiki) ludi
podvizi, pustolovine; donkihotijade. (2)
2 Ani, Klai i Domovi, Rjenik stranih rijei, SANI PLUS, Zagreb, 2002. g., str. 322.
ZAKLJUAK
Vjerovatno nikada nije pisan tako bogat i neiscrpan roman, koji bi otvorio
toliko problema, koji bi nam postavljao toliko zamki i izazova, u kojim bi
bilo toliko bistrine i zagonetnosti te nam se uvijek priinjava da smo na
istini; a nikada zapravo neznamo na kojoj. U tome i jeste Servantesova
veliina. Njegove rijei, zbivanja prostor uvijek imaju svoju perspektivu i
teinu. Uvijek nas navodi na razmiljanje. Zato Ortega kae da Don Kihota
treba itati unutra, mislei. Njegovoj riznici poslovica narodnih izreka i

primjera iz ivota nma kraja. Ovo veliko djelo nikada nijedna epoha nije
odbacila. U razliitim vremenima sudilo se o njemu razliito, ali je svako
vrijeme u njegovoj bogatoj riznici mnogo toga nalazilo za sebe. ''Don Kihot''
je od samoga poetka bio i ostao iv i kako je vrijeme odmicalo njegova se
vrijednost samo poveavala.
LITERATURA
1 . ANI, N. KLAI, . DOMOVI Rjenik stranih rijei, SANI

PLUS, Zagreb, 2002. g.
2 M. SOLAR Knjievni leksikon, Matica hrvatska, Zagreb, 2007. g.
3 website a ''Knjigice. com. ''
4 ''Lektire Network a ''
SADRAJ
UVOD.......................................................................................2
1.1 KRATAK SIEJ ''DON KIHOTA''....................................3
1.2 OPRENOST DON KIHOTA I SANCHE PANSE..........4
1.3 KARAKTERIZACIJA LIKOVA.......................................6
1.4 STIL I JEZIK......................................................................7
1.5 DONKIHOTIZAM.............................................................7
ZAKLJUAK...........................................................................8
LITERATURA.........................................................................9
SADRAJ................................................................................10
FILOZOFSKI FAKULTET
SEMINARSKI RAD


irak
Student: Sadina
Tuzla, april 2008.god.
I UVOD
I 1. O PISCU
dramskog pisca, kao i o vremenu nastanka njegovih djela ne postoje
dovoljni ni sigurni podaci. Za ekspira znamo da je najvei engleski i
svjetski dramatiar, roen u Stratfordu, na Evonu, u prilino imunoj
graanskoj porodici i da je gimnaziju pohaao u rodnom mjestu. 1595.god.
ekspir je postao akcionar pozorine trupe LORDA EMBERLEJNA ,
koja je 1599. god. izgradila uveno pozorite GLOB. Za ovu trupu koja je
kasnije postala Kraljevska trupa, ekspir je pisao sve svoje drame i
povremeno glumio sve do 1610.god. kada se povukao u Stratford gdje je i
umro. Osim dvije poeme i zbirke pjesama (Venera i Adam 1593.god., Otmica
Lukrecije 1594.god., Soneti 1609.god. ) ekspir je napisao 36.drama za koje
se smatra da su u cjelini njegove.
Osam ekspirovih historijskih drama ( napisanih od 1590.-1600.god.)
U istom poetnom periodu ekspirovog stvaralatva nastale su i njegove
rane tragedije Romeo i Julija, Julije Cezar, Hamlet, Otelo, Magbet, kao i
mnoge razne komedije od kojih su najpoznatije San ljetne noi, Mletaki
trgovac, Kako vam drago, Sve je dobro to se dobro svri, tradikomedije
I 2. O TRAGEDIJI
ve u djelima starih grkih tragiara Eshila, Sofokla i Euripida. Na toj
klasinoj tradiciji tragedija je obnovljena u renesansi. Tada je na jednoj
strani prije svega u Italiji oponaan Sofoklovski model vrsto komponirane
dramske forme, sa potpunim jedinstvom radnje, mjesta i vremena, a na
drugoj
strani,
naroito
Engleskoj
stvoren
je
-ne
bez
utjecaja
srednjovjekovnog pozorita- jedan otvoren dramski oblik u kojem se radnja

slobodno odvija u vremenskoj isprekidanosti i na razliitim mjestima i u
kijem se isto tako slobodno mijea uzvieno sa prostim i patetino sa
kominim. Tragedija je u renesansnoj knjizevnosti ostala ona vrsta drame u
kojoj najpopularnije dolazi do izrazaja ono osjeanje svijeta koje nazivamo
tragikim. U tragediji se junaci nalaze u sukobu sa silama koje su daleko
jae od njih, pa je njihovo stradanje neizbjezno. Zato u tragediji radnja
izaziva osjeanje sudbonosnog i kobnog tako zbivanja, koje ovjeka
Radnja drame Romeo i Julija dogaa se u Veroni pod kraj srednjeg
vijeka. U gradu se neprestalnmo sukobljavaju lanovi dvaju najutjecajnijih
obitelji Capulettija i Montacchija, koji su do krvi zavaeni. U toj mrznjom
ispunjenoj atmosferi dogaa se ljubav dvoje mladih : Romea iz obitelji
Montecchi i Julije uz obitelji Capuletti. Uprkos mrznji koja razdvaja njihove
obitelji oni se tajno vjenavaju. Meutim, ve sutradan u jednoj ulinoj
svai Romeo je izazvan na dvoboj i u tom dvoboju je ubio Julijinog roaka,
zbog ega je morao pobjei iz grada. Stvari su se zavrile loe po dvoje
zaljubljenih i oni su nali smrt jedno kraj drugog. Tek nad njihovim mrtvim
tijelima veronski knez je uspio izmiriti njihove obitelji.
Raanje velike mladalake ljubavi u nepovoljnim okolnostima, njen

razvitak, njenu borbu sa tekoama i njen pobjedonosni ali i nesretni
svretak, to je predmet drame Romeo i Julija . Romeova sentimentalna
ljubav prema Rozalini iznijeta je samo da bi se pokazala ogromna razlika
izmeu istinske i sentimentalne ljubavi. Moglo bi se rei da je istinska
ljubav glavna linost, sentimentalna ljubav i bezumna mrznja, sporedne
linosti, a romeo, Julija, Rozalina, Tibolt, Stari Kapulet, Stari Monteki i svi
ostali, sredstva kojima se razni vidovi i mrnje slue za svoju svrhu i
svijest. U ekspirovim tragedijama glavne linosti ne znaju za strah.
Njihove volje tee svojim metama kao da u zivotu nema nikakvih prepreka
niemu kao da smrt ne postoji. U Romeu i Juliji volje glavnih linosti su
mlade i tako pune snage da se gue od nje. Bujnost je njihova glavna
osobina i i izliva se kroz stotine stihova.
neprijatelj mu je svaki Monteki, pa i najsmjerniji, Merkucio bi slobodno
mogao rei: Ima li ikoga meu ljudima koji bi se smio namrtiti na mene?
Iz Romeovog svakog postupka vidi se da ivot znai biti zaljubljen, a ne
moi voljeti gore je nego ne ivjeti. ak ni Julija koja nije jo kako treba ni
prela preko praga ivota, a moda ba zato s osmijehom ide u smrt jer
nee ivot koji ne bi bio po njenoj volji. Zato ba najvea ljubav da nailazi
na najvee smetnje i od ljudi i od bogova? Moda zato to blaenstvo od
takve ljubavi nije za due dok ive u tijelu ve za due kad se oslobode
tijela. U tragediji Romeo i Julija nema ne traga od vjere u ivot due poslije
smrti, ali radost sa kojom Romeo i Julija idu u smrt dolazi moda iz
nasluivanja velike tajne: da je dua besmrtna i da se velike tenje ne
ostvaruju prije smrti, nego se ostvaruju u ivotu poslije smrti.
porodice. Romeo i Julija se prije zaljubljenja nisu poznavali, nisu se ak
nikada ni vidjeli, zaljubili su se ne poznajui se. Njihovi roditelji, rodbina,

sluge, mrze se meusobno, bezumno i smrtno. Romeo je zaljubljen u
Julijinu roaku Rozalinu koja ne mari za njega. Luta nou po umi, uzdie,
lije suze, izbjegava drutvo, nikom ne pria o svojoj ljubavi, zatvara se
preko dana u svoju zamraenu sobu. Ipak, njegova ljubav nije prava. To se
vidi po onome to se o njoj govori Benvoliju, koji uspijeva da ga nagovori
da objasni svoje udno ponaanje. Govor Romeov je sentimentalan, kao
nekog nedovoljno obdarenog pjesnika. Ljubav je za Romea dim od uzdisaja
vatra koja sija u ljubavnikim suzama, gorina i slast u isti mah. Oigladno
je da Romeo njeguje svoju ljubavnu tugu, razmilja o njoj i govori o njoj s
obzirom na umjetniki efekat koji e uiniti.
Samo to ne kaze: ''Mlad sam i red je da se ljubim, i da procvilim tugu. ''
Samo to ne zapita: '' Zar ne igram sentimentalnog i patetinog ljubavnika
po svim pravilima?''
izlijeio od ljubavi kad vidi da ona nije najljepa zena na svijetu. Romeo
ulazi protiv volje jo pod utiskom nekog sna koji pretskazuje nesreu. Sluti
da neto kobno ima da se desi te noi. Meu igraima opaza neku
nepoznatu djevojku. Ne moze oka skinuti sa nje, ne zna ko je ona: apue:

Romeo joj prilazi kao u snu ; rukom je dodiruje; mijenja nekoliko rijei s
njom; ljubi je; i ona ve zna, kao to zna i on da ih obuzima ljubav od koje
lijeka nema.
Kao da su se njihove due prije vie vijekova znale i voljele i poele se
traiti u ovom zivotu, i ekati jedno drugo i sad su se nale. Na pozornici
njihov susret izaziva suze kod gledalaca, suze pred ednom ljepotom koju
ljubav kao vihor ima da baci u provaliju smrti. Romeo nema namjeru da
osramoti dom neprijatelja svoje porodice. Ne zna koja je to djevojka koju
ljubi, kao to ni Julija ne zna ko je on. Takva ljubav nije doputena na zemlji
i sudbina joj sprema niz prepreka. Romeo doznaje ko je djevojka koja ga je
osvojila, a Julija, ko je mladi koji ju je oarao. Ali to saznanje je prepreka
preko koje se odmah prelazi onako lahko i neobazrivo kao to Romeo
preskae preko Julijinog vrta, da bi iako u smrtnoj opasnosti od Kapuleta,
bio u blizini Julije, i moda je vidio. Samo da je vidi. I vidi je, ona stoji na
balkonu i misli o njemu. Ljubav je slijepa ali i vidovita i dovela ih jedno pred
drugo. Romeove rijei su prava poezija, a ne kao rijei koje je buncao o
Rozalini. Romeo je sada pravi romantini ljubavnik. Kako da izrazi ono to
osjea, dole na balkonu gleda Juliji, koja ga ne primjeuje? Kako, ako ne
ovim stihovima:
nee. Isti takav plamen zahvatio je Julijinu duu. Mui je misao to je
Romeo iz porodice krvnih neprijatelja. Kad joj se Romeo javlja, prva
Romeo strahuje samo od jedne opasnosti, od njene mogue nenaklonosti.
Ali Julija ga ne odbija, svjesna da od ljubavi nema spasa. Ako su mu
namjere asne udae se za njega jo sutra,svoju sreu baciti mu pred noge
i za njim poi u svijet. Sem fra Lavrentija koji ih vjenava idueg dana samo
jo Julijina dadilja zna za njihovu tajnu. Te noi Romeo e kriom ui u
Julijinu sobu i poeti brani zivot. Poslije e se nekako izdejstvovati i
blagoslov roditelja. Ali sudbina sastavlja novu prepreku. Tibalt izaziva
Romea na dvoboj da ga kazni to je ulazio u dom Kapuleta na bal. Merlucio
ne moze da snosi uvrede koje Tibalt upuuje Romeu, koji ne zeli da se bije
sa Julijinim roakom. Tibalt podmuklo ubija Merlucija, Romeo zaboravlja i
sebe i Juliju, i ubija Tibalta. Zato je prognan iz Verone.
Julija o tome nita ne zna, ezne za Romeom oekujui s nestrpljenjem
no:
II LIKOVI
JULIJA vidimo je najprije kao nevinu djevojku, neprobuene ljubavi, zatim
kao oaranu ljubavlju, otvorenu i iskrenu prema Romeu od prvog trenutka.
Ona nije sentimentalna ve djevojka od mesa i krvi, koja zna da ljubav ima
i tjelesnu stranu. Od roditelja krije svoju ljubav iz dva razloga: zato to su
neprijatelji Montellija, i zato to su odluili da je udaju za Parisa.Ima neeg
oajnog u njenoj brzoj odluci da se tajno vjena ali i to zato to je
zaljubljena ljubavlju od koje se ide u smrt ili pred oltar. Svakako da se

nadala da e se situacija raistiti i da e njeni roditelji morati odobriti brak.
Ljubav njena za Romea je takva da u njemu prestaje gledati ubicu svog
dragog roaka, im saznaje da je Tibalt bio kriv. ta su njeni roditelji drugo
i zasluili nego da ih vara? Htjeli su da se uda protiv svoje volje, postupali
su s njom kao da je stvar, a ne ivo bie. I ona je odvana kao Romeo, i ona
pomilja na samoubistvo kao i Romeo. Treba mnogo odvanosti i ljubavi,
pa ispiti otrov od koga e se probuditi u grobmici. Treba jo vie
odvanosti pa se probosti noem. I to kako probosti ne u izbezumljenosti
nego u punoj svijesti sa veselou. Zar da ne bude vesela pri pomisli da
nju i Romea vie nikakva sila ne moe rastaviti. ta je s tim to e biti
mrtva? I onako bi jednog dana umrla. Ovako bar umire u punoj snazi i
bujnosti, poto su okusili od najveeg blaenstva mogueg na zemlji.
Realni su i Romeo i Julija iako ih znamo gotovo iskljuivo kao

romantine ljubavnike.
Sluge, dadilje, Merlucio, Benvolio, stari Kapulet izgledaju relniji ali
ipak nisu. Sluge su grube, priglupe ali vjerne.

III ZAKLJUAK

prevode, prerauju i pokuavaju osuvremeniti na najrazliitije naine, a
da pri tome nikada ne izgube prepoznatljivost i sugestivnost koja unato

grkih, jedino ih povezuju izbor likova- izuzetni, jaki karakteri- mo
strasti i neumitnost sudbine. Motivi djelovanja likova uvijek se moraju
izravno objasniti, a bitan je naglasak na njihovom djelovanju i na
meusobnom suprotstavljanju u dijalozima. Sadraj tragedije ini
vjeiti sukob izmeu ovjeka i sudbine, slobode i drutvenih normi,
pravde i ljubavi sa predrasudama. Radnja drame Romeo i Julija
dogaa se u Veroni, gradu vjenih sukoba izmeu porodica Montagi i
Kapuleti. Na jednoj strani Julija, djevojka ve obeana Parisu, a na
drugoj
Romeo,pripadnik
porodice
Montagi.
Dovoljan
je
bio
kratkotrajan susret, pa da izmeu njih bukne ljubav koju ni svijest o

dugogodinjem i estokom sukobu izmeu njihovih porodica, ne
spreava da progovore jezikom mladosti, prirode i zanosa. Na kraju
ipak oboje umiru ali u punoj snazi i bujnosti, sretni i zadovoljni to su
okusili najvee blaenstvo mogue na zemlji pravu ljubav.
III SADRAJ
I UVOD
2.
I 1. O piscu
I 2. O tagediji
3.
I 3. O djelu
4.
II LIKOVI
8.
II 1.JULIJA
II 2.ROMEO
9.
III ZAKLJUAK
10.
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK:BOSANSKI JEZIK
I KNJIEVNOST
SEMINARSKI RAD
Predmet:Knjievna djela,opusi poetike II
Tema:HAMLET
Mentor:
Prof.dr.sc.Azra Verlaevi
ogi
Student:
Nihada
Tuzla,2007.g.
Biljeke o piscu:
Willijam Shakespeare je roen 1564.god.,bio je pjesnik i dramatiar. Mnogi
tvrde da je najvei dramski stvaratelj svih vremena. Rodio se i umro u
Stratfordu u Engleskoj. Oko 1585.god.odlazi u London gdje djeluje kao
glumac,reditelj i kazalisni pisac. Napisao je trideset i est drama koje
dijelimo na:
1.Tragedije:Hamlet, Julije Cezar, Antonije i Kleopatra, Otelo, Koriolan,
Kralj
Lear, Macbeth
2.Komedije:Ukroena gospodarica, San Ivanjske noi, Na Tri kralja, Mjera
za
mjeru, Mnogo vike nizasto
3.Romanse:Romeo i Julija, Zimska pria i oluja
4.Povijesne drame:Kralj John, Richar drugi, Henrik etvrti, Henrik peti,
Henrik
esti, Richard trei, Henrik sedmi
Willijam Shakespeare je svoje dramske tekstove tvorio podacima iz usmene

knjievnosti, iz starije pisane knjievnosti, iz povijesti, iz svoje
suvremenosti, ali i iz svakidanjeg pripovijedanja. Sve to znai da svi podaci
potjeu iz ljudskog ponaanja, neovisno o tome gdje i kada ovjek ivi.
1609.god.izali su njegovi soneti, zbirka od 154 pjesme. Veina tih soneta
nastala je mnogo prije njihova objavljvanja. Zna se da je svoje prie za svoje
drame pouzimao od drugih autora. To vrijedi i za Hamleta pretposravljlo se
da je postojao pra-Hamlet i da mu je autor bio Shakespeareov nesto mlai
suvremenik Thomas Kyd. To je samo pretpostavka, neki izvori su dobro
poznati, npr.legenda o Hamletu danskog povijesniara iz ranog 13.st.Saxa
Grammaticusa, odakle ju je preuzeo francuski pjesnik Francois de Bellforest.
Shakespeareove drame pa i Hamlet satkane su od bezbrojnih estica
preuzetih iz najraznovrsnijih izvora umro je 1616.god.
Kraljevi Hamlet
razdoblja: prvo obuhvata godine njegovog zivota do definitivnog povratka iz
Vitemberga, gdje je studirao. Drugo razdoblje poinje od smrti oca pod dosta
nejasnim okolnostima. Prema tome oeva smrt je prelomna taka od
dvostrukog znaaja: ona dijeli Hamletov ivot na onaj prije i onaj poslije i
ona je ino mjesto na kome se gradi cijeli konflikt u biu, povod za
unutranju dilemu, za promjenu miljenja o svijetu i ovjeku i osnovni
razlog za tragian ishod drame. Hamlet je bio uvjeren da svijet poiva na
besprijekornoj ravnotei dobra i zla i da njegovom ustrojstvu nema ta da se
doda niti oduzme. Vjerujui u harmoniju spoljanjeg svijeta, i sam je osjeao
zadovoljstvo, bezbrinost, polet, neki unutranji sklad. U takvim
okolnostima ivljenja, on nije znao za napor ovladavanja problemima i
nevoljama to ih obino ivot nudi, pa zato nije vjebao volju da se istraje,
brzo odluuje i stupa u akciju.
Prve Hamletove sumnje u istinu i ispravnost svijeta dolaze sa smrti njegovog
oca pod jo nerazjanjenim okolnostima. Svijet i ljudi odjednom su mu se
ukazali u svojoj sloenosti i nepredvidivosti: ljudi nisu ono za ta se izdaju, a
svijet nije ono to mi mislimo da jeste. Poeo je da otkriva oko sebe
egoizam, dvolinost i nemoral. Dolazi do potpunog zaokreta u njemu:
poinje povlaenje u sebe, promiljanje i sebe i ljudi oko sebe.
Kad duh zatrai osvetu, Hamlet, pun mrnje prema kralju i kraljici izrie
zakletvu da e osvetit svog oca. Da bi doao do novih dokaza o ubistvu oca,
Hamlet, vrlo uman i dobar poznavalac glume i njenog funkcionisanja, uzima
ludilo za masku. Uivljen u ulogu ludaka, on iz korijena mijenja izgled,
pokret, izraz lica, odjevanje i jezik. Rijei i jezik nisu vie izraz mudrosti i
znanja, va sredstvo osmiljenog ludila. Nemoan za akciju da mijenja svijet
i da nae rjeenje za svije psiholoke tjeskobe i nesanice, Hamlet bi da
potone u san, dubok i trajan, to i nije nita drugo do bjekstvo od surove
stvarnosti, od problema i vlastitog muenja.
Hamletovo razoarenje se sve vie iri. Prvo razoarenje u majku, strica i
Polonija, a zatim i u Ofeliju to je pristala da bude predmet manipulacije oca
i kralja. Na kraju dolo je do razoarenja u sve ljude koji su, po njemu
potencijalni grenici. Iskren i okrenut istini, Hamlet nije potedio ni sebe
Hamletova smrt
Hamletova smrt, taj zaista nepobitan podatak u zbivanju Hamleta, nije
neizbjean. On umire u dvoboju od rane koja ga je mogla zaobii, kao to ga
je zaobiao i otrov iz pehara. Mislim da smrt traginog junaka predstavlja
posljednju, i vjerovatno najteu u nizu nevolja koje su se dogaale da bi se
junak na njima okuao i potvrdio nesavladljivost onoga to ga ini velikim
ovjekom. Hamlet je mogao ivjeti da je samo svoju ulogu ovjeka i svoj
zadatak kraljevia shvatio manje ozbiljno, s manje mrnje i savjesnosti; da
se nagodio sa stricem i pristao ivjeti u njegovoj milosti ili da je sebi
dopustio da strica ubije prvom prilikom, makar i iz osobitih razloga, sve je
to Hamlet mogao. Sam izmeu dvije mogunosti bira onu koja vodi u smrt.
Klaudije
Hamletov stric, pohlepan ovjek. Ubija svog brata kako bi se domogao vee
moi, a kad mu ni to nije bilo dovoljno eni njegovu enu. To da mu ljudske
rtve nimalo ne znae pokazuje i to da je na sve naine pokuao ubiti svog
neaka Hamleta. Hamlet je znao od poetka kakav mu je stric, no vie zbog
svega toga prebacuje krivnju na majku. Klaudije na kraju dobiva sigorno
ono to je zasluio-"sigorno mjesto u 9 krugu pakla".
Gertruda
Danska kraljica i Hamletova majka. Sam sin ju vie krivi zbog oeva
ubojstva nego strica. On ne svaa kako mu je majka tako brzo mogla
zaboraviti oca i ak tovie, udati se za njegova brata ako ga je tako snano
voljela. Ona ispija otrov iako zna sto je u ai, a to ini vjerovatno zbog
osjeaja krivnje i sinova prebacivanja koje vie nije mogla podnositi, a i

cjelokupna zbrka na dvoru dovodi je do ruba smrti.
Ofelija
Hamletova ljubav. Lijepa i mlada djevojka, oprata Hamletu iako se on
prema njoj ponaa surovo. Grubim rijeima je tjera od sebe. Grdi nju a i
cijeli enski rod na dvoru zbog minke koju stavljaju na sebe. Smatra da bi
ljepota i potenciranje ljepote mogli dovesti do krivog puta. On je neizravan
krivac zbog toga to se ona utopila. Ofelija s ispletenim vijencem odlazi na
potok, pa kad se htjela popeti na vrbu da na nju objesi svoj vijenac,
prelomila se grana na koju se bila naslonila i pala u vodu zajedno s cvijeem
koje je sa sobom ponijela.
Likovi:
Klaudije-Danski kralj
Hamlet-Sin pokojnog i sinovac sadanjeg kralja
Polonije-Kraljev komornik i glavni dravni tajnik
Horacije-Hamletov prijatelj
Laret-Polonijev sin
Voltimande
Kornelije-Danski poklisar u Norvekoj
Rosencrantz
Guildenstern-Nekadanji Hamletov prijatelj na sveuilitu
Osric-Smijeni dvoranin
Marcel
Bernardo-asnik na strai
Francisco-vojnik
Reynaldo-Polonijev sluga
Fortinbras-Norveki kraljevi
Gertruda-Danska kraljica, Hamletova majka
Ofelija-Polonijeva ki
Jedan gospodin
Jedan sveenik
Norveki kapetan
Engleski poklisari
Plemii, plemkinje, asnici, vojnici, mornari, glasnici i pratnja, Duh
Hamletova oca.
Sadraj:
Bernardo i Marcelo straarili su preko noi na kraljvskom dvoru kralja

Klaudija koji je nedavna vladao Danskom jer je njegov brat Hamlet "nekim
nesretnim sluajem" umro. Klaudije se odmah prihvatio kraljevstva i eni se
enom ubijenog kralja Hamleta, udovicom Gertrudom. To je najvie smetalo
Hamletu, sinu pokojnog kralja. Nije mogao gledati strieve greke, a
posebno stupanje u vezu s njegovom majkom odmah nakon oeve smrti.
Nije volio ni o emu priati i ivio je mirno. Straarima Bernardu i Marcelu
se, oko ponoi, poeo javljati duh koji je liio na pokojnog kralja Hamleta.
Straari su to rekli Hamletu i Horaciju (Hamletovu prijatelju). Jedne noi
Hamlet odlazi sa straarima na strau, duh ubijenog kralja javlja se na
zidinama i Hamlet hrabro istupi pred duha pitajii ga tko je i zato dolazi.
Duh ga je odveo na stranu i rekao da je duh pokojnog kralja i da Hamlet nije
umro prirodnom smru, nego ga je ubio vlastiti brat Klaudije nalivi mu
otrov u uho dok je spavao u vrtu. Rekavi mu to zatraio je od Hamleta da
se osveti. Hamlet obea da e se ravnati prema uputama duha u svemu, a
duh se izgubi. Kad je Hamlet ostao sam donio je odluku da e smjesta
zaboraviti sve to se nalazi u njegovom sjeanju, sve to je nekad nauio iz
knjiga ili opaanja i da mu u pameti nee ostati nita drugo osim onoga to
mu je duh rekao i zamolio da uini. Hamlet nije pojedinosti svoga razgovora
nikom rekao nego samo svom dragom prijatelju Horaciju i naredio njemu i
Marcelu neka se zakunu da e utjeti o onom to su vidjeli te noi. U strahu
da bi se to moglo primijetiti i da bi stric Klaudije mogao postati oprezan ako
posumnja da Hamlet neto sprema protiv njega, ili da je doista vie saznao o
smrti svoga oca nego to se moglo misliti, Hamlet je odluio da se pravi lud.
Mislio je da e pri tome izvaditi manju sumnju ako ga stric bude smatrao za
bilo kakav ozbiljniji in, a da e tajnu pojave duha najbolje skriti njegova
ludost. Od tog se vremena Hamlet poeo oblaiti veoma udno i neobino,
govoriti i vladati se tako je savreno glumio luaka .Kralj i kraljica bili su
prevareni, no nisu vjerovali da je oeva smrt bila jedini razlog za njegovu
ludost (jer nisu nita znali o pojavi duha), nego su zakljuili da je razlog
tome zlu zacijelo ljubav i mislili su da su pronali predmet njegove ludosti.
Prije nego to se Hamlet poeo pretvarati da je lud bio je jako zaljubljen u
lijepu djevojku Ofeliju, ker Polonija, glavnog kraljevog savjetnika. Slao joj
je pisma i prstenje i iskazivao joj svoje osjeanje navaljujui na nju, to je
njoj bilo drago. Ali ludost koja ga je nedavno zaokupila, uinila je da ju je
zanemario i prema njoj vladao dosta surovo, no ona, dobra srca, umjesto da
ju zamjeri to ju je iznevjerio, opravdala ga je pred sobom. Hamlet se ne
moe pomiriti sa ljupkim udvaranjem lijepe Ofelije te joj je napisao pismo u
kojem je bilo puno divnih skokova strasti i neobinih rijei, koje su se
poklapale sa njegovom tobonom ludou. Ofelija je po svojoj dunosti
pokazala to pismo svom ocu, a on je smatrao svoju dunost da ga pokae

kralju i kraljici, koji od tog vremena nisu vie sumnjali da je uzrok
Hamletovoj ludosti ljubav. Od tog dana kralj i kraljica bili su uvjereni da je
Hamletova ludost araena Ofelijinom ljepotom. Dok se Hamlet tako borio,
pretvarao, stigoe na dvor neki glumci u kojima je on uivao. Srano ih je
pozdravio, a njihova gluma navela ga je na misao da na dvoru napravi gozbu
koja bi liila na umorstvo njegovog oca.
Sljedei dan bila je predstava:
Ulaze "Kralj i kraljica" (glumci Gonzago i njegova ena Baptista) kao njeni
zaljubljenici;Kraljica grli njega, a on nju. Ona klekne i u nijemoj igri
iskazuje mu ljubav. On je pridigne i nasloni svoju glavu na njezin vrat, zatim
legne na cvijetnu lijehu;kad je vidi da je usno, ostavi ga sama. Odmah zatim
ue naki ovjek (glumac Luvijan), uzme kraljevu krunu, poljubi je, ulije
otrov u kraljevo uho ( u uho glumca Gonzaga) i izae. Kraljica se vrati, nae
kralja mrtvog i prenemae se. Trova opet ue sa dva-tri statista i pretvara se
da tuguje s kraljicom. Statisti iznose mrtvo tijelo. Trova snubi kraljicu
darovima; neko se vrijeme ini da se ona opire, ali na kraju prihvata njegovu
ljubav.
Vidjevi to kralj Klaudije naputa predstavu i izaavi iz dvorane predstava
se prekinula. Hamlet je dovoljno vidio i uvjerivi se da su rijei duha bile
istinite. Nakon prekinute predstave Hamlet posjeuje majku elei joj neto
vano rei i mislei da kralj prislukuje iza zavjese, ubija Polonija koji se
tamo sakrio. Lukavi kralj sluti da mu prijeti opasnost od Hamleta te ga alje
brodom u Englesku uz tajni nalog da ga tamo smaknu. Hamlet, slutei
izdajstvo, izvadi potajno pismo nou, izbrie svoje ime i mjesto njega
postavi imena dvojice dvorjanina koji su ga pratili. Stigavi kui, pred oi
prijavio mu se tuan prizor, obavljao se pokop lijepe i mlade Ofelije,
nekadanje njegove ljubavi, koja je vjeajui vijenac na vrbi iznad potoka
pala u njega i utopila se. Lukavi kralj je, kad je vidio da Laretova tuga i
mrnja za njegovim ocem Polonijem i njegovom sestrom Ofelijom
prevelika, htio to da iskoristi nagovorivi da za vrijeme natjecanja na dvoru
izazove Hamleta na dvoboj. Povod tom izazovu bilo je to to je Klaudije
rekao da je Hamlet kriv za ubojstvo njegovog oca i smrt njegove sestre.
Hamlet je pristao na dvoboj neznajui to ga eka.
Na dan natjecanja:
Tom natjecanju prisustvovao je cijeli dvor, a Laret je po kraljevskoj uputi

pripremio otrovno oruje. Dvorani su se kladili za visoke svote tko e
pobijediti, budui da su obadvojica bili poznati kao vrsni maevaoci. Hamlet
je izabrao sablju ne sumnjajui u Laret ne brinui se da ispita Laretovo
oruje, koji je mjesto tupe sablje, kakva se uzima po propisima maevanja,
uzeo otru i otrovnu. Na poetku se Laret sa Hamletom igrao i dopustio mu
da ga nekoliko puta posijee. Nakon nekoliko prekida Laret napada estoko
na Hamleta otrovnim maem i zada mu smrtonosan udarac. Hamlet se
razbijesni i neznajui za podmetnuto izdajstvo u sukobu zamijeni svoju
sablju sa Laretovim maem. U taj as kraljica vikne da su ga otrovali.
Neoprezno je ispila pehar, koji je kralj pripremio za Hamleta ako u borbi
oedni, no zaboravio je upozoriti kraljicu na pehar, koji je ona ispila i
smjesta pala mrtva. Hamlet sumnjajui u izdajstvo, zapovijedi da se sva
vrata pozatvaraju dok ne pronae izdajnike. Laret mu ree da ne trai dalje,
jer je on izdajnik i osjeajui da umire od rane koju mu je zadao Hamlet,
prizna kakvom se izdajom posluio i kako je i on bio rtva svoje izdaje.
Ree Hamletu da je vrh maa bio otrovan i da Hamletu preostaje samo pola
sat ivota jer nema naina da bi ga mogao izlijeiti od otrova. Umirui Laret
zadnjim rijeima optuuje kralja Klaudija kao tvorca te nesree. Hamlet
kada je saznao kako mu je blizu kralj i da je jo ostalo malo otrova na mau i
naglo se okrenu prema svom podlom stricu i zabode mu iljak maa u srce.
Hamlet osjeajui da mu ponestaje daha i da ga ivot naputa, obrati se
svom prijatelju Horaciju koji je bio svjedok te kobne tragedije, i umirui ga
zamoli neka ostane u ivotu i da svijetu ispria taj dogaaj. Horacije obea
da e sve vjerno ispriati svim tajnama koje su potakle taj dogaaj. Tim
obeanjem "pue" plemenito Hamletovo srce.
JU UNIVEZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA:

BOSANSKOHERCEGOVAKA KNJIEVNA
KRITIKA I ESEJISTIKA
TEMA:
Misticizam i utjecaj Perzijanaca na tursko

pjesnitvo
STUDENTICA:
MENTOR:
ARMINA FOI
VERLAEVI
Dr. sc. AZRA
Misticizam i utjecaj Perzijanaca na tursko pjesnitvo
Musa azim ati se rodio u Odaku kod Modrie 12. marta 1878. godine gdje je pohaao mekteb i
osnovnu kolu, a nakon oeve smrti i majine preudaje seli u Teanj, ui brijaki zanat, upisuje se u
medresu i ui kod teanjskom muftije Mesud ef. Smailbegovia arapski, turski i perzijski jezik.
1898. godine odlazi u Carigrad, gdje se upoznaje s Osmanom ikiem, a ve slijedee godine vraa se kui
i potom tri godine slui vojsku u Tuzli i Budimpeti. 1902. u Carigradu pohaa medresu Mektebi Numunci
Terreki, a potom prelazi u gimnaziju. Bez materijalne potpore slijedee godine se vraa i u Sarajevu upisuje
erijatsku sudaku kolu. Surauje u brojnim asopisima i listovima, ponajvie u Beharu. Nakon to je
zbog bohemskog ivota iskljuen iz kolskog internata, 1907. godine preuzima urednitvo Behara, a
slijedee godine diplomira uz posebnu dozvolu, jer je u meuvremenu iskljuen i iz kole. Odlazi potom u
Zagreb, upisuje se na Pravni fakultet, kreui se u Matoevu i potom Ujevievu drutvu. 1910. godine opet
se vraa u Bosnu, bez ikakve materijalne sigurnosti esto mijenja mjesta boravka (Bijeljina, Teanj,
Sarajevo, opet Teanj), a 1912. odlazi u Mostar i postaje urednik i glavni saradnik asopisa Biser. To je
vrijeme njegova najintenzivnijeg rada: pie pjesme, eseje i kritike, prevodi brojne studije i knjige za
Kalajdievu Muslimansku biblioteku. 1914. godine biva mobiliziran i nakon kratkotrajnog boravka u
Tuzli prebaen je u rkeny u Maarskoj. Teko bolestan, obolio od tuberkuloze, nakon lijeenja u
Budimpeti vraa se u Teanj krajem marta 1915. godine. Umro je 6. aprila iste godine i sahranjen na
teanjskom groblju.491
M. . ati je bio pjesnik po vokaciji i emotivnoj strukturi, koji je poetski doivljavao i matovito
sublimirao sve ono sa im je dolazio u dodir. atiu je poezija bila ivot, smisao egzistiranja, atmosfera
stvarnosti, medijum u kome se neprekidno kretao njegov duh.
491
http://www.icentar.com/showthread.php?t=2554
Pjesnika tematika atieva situirana je, uglavnom, izmeu dva pola, na relaciji izmeu erotike i mistike.
Erotici je pjesnika vukao nagon, mistici duhovno nastojanje.
Musa azim ati je pjevao o sebi, eni, prirodi, svijetu jednom rijeju, pjevao je ivot. A on je za njega
znaio ljubav, ljubav kao spiritualis, kao mistini put ekstaze i iznesenja, kao boansku ljubav i sl. Ona je u
prvom planu, ona je praktino dominantan motiv. Sva druga, tako brojna i razliita raspoloenja
pjesnikova, samo su posljedice neostvarene ljubavi, u najirem smislu te rijei: bol, tuga, patnja, oaj,
nesrea, krik. ati je naspram plaa i jecaja postavio "bolnost". Svaki neuspjeh u ljubavi, u potrazi za
sreom, za ljepotom, za trenutanim mirom, za materijalnom sigurnou, strano je zabolio M. . atia.
Svi njegovi soneti ispjevani nesreama i porazima, nedosezima ljubavi i nezagrljajem sree, i svom
istotom
doivljaja
ispisane
su
tuge
jadi.
No, zanimljivo je osvrnuti se na pjesniko rodoljublje, najneostvarenije, kao i pjesnikovo nacionalno

lutanje,
traenje
neke
svoje
mogue
okvirne
odredbe.
Ljubav prema eni u atievom pjesnitvu opjevana je u irokom dijapazonu, od platonskog drhata i
nasluivanja do gotovo posve erotskih slika koje su po svom poloaju u pjesmama u razliitoj funkciji:
simbolikoj,
ak
mistinoj,
jedne
strane
gotovo
socijalnoj,
druge.
Naporedo sa pjesmama u kojima se ulna ljubav slavi bez zazora ili mistike dvosmislenosti, u atievoj
poeziji se javio i itav niz pjesama u kojima je lirski subjekt izraavao bolno osjeanje pokajanja i
obraanja, traei azil u okrilju religijskog autoriteta. U takvim bi se pjesmama opi ton religijske poruke i
pouke pretvarao u duboko lini doivljaj nadmonosti duhovnog nad prolaznim strastima i zabludama
svakodnevice. Pjesma Teubei nesuh po miljenju A. Isakovia ova pjesma ne spada u krug religiozne
poezije: "Ona je bolno iskrena i dirljiva ovjekova ispovjest - ovjeku, mada priziva Gospoda; a mogla bi
tako pozivati i sotonu i ne biti bogohulna."
Najznaajniji esej koji pokazuje atievo iroko poznavanje kulturno-historijskih i knjievnih prilika
osmanskog vremena je, bez sumnje, Misticizam i utjecaj Perzijanaca na tursko pjesnitvo. Koliko je ati
poznavao divansko tesavvufsko pjesnitvo, njegov komplikovan stil, te zadatu rimu i metar, najbolje
svjedoi ovaj esej. U spomenutoj vrsti pjesme motiv je sakriven i sve je kazano metaforom, kao to na
pjesnik objanjava: Dakle njima nije svrha kako rekosmo u svojim duevnim izlivima hvaliti objekte,
nego slaviti Boga kao prauzrok tih objekata, koji su samo oblici boanskih atributa. Ovaj tekst, kao kruna
atieve proze, ustvari je sukus njegovih eseja o pojedinim pjesnicima i proznim piscima tesavvufskog
usmjerenja.
ati je, u ovom tekstu, u kraim naznakama, pisao, izmeu ostalih, i o ejhu iraziju (14.st.), koji je na
turski jezik preveo Razijin cvjetnjak i objasnio sve dvoznane i vieznane termine sufijske poezije. Tu
ati, nudei dosta argumenata, tvrdi da je puno toga preuzeto od Aristotela i drugih grkih filozofa, koji
posmatraju u nesavrenom vide savreno, jer, da bi se uoila manjkavost, trebalo bi sagledati savrenost. 492
Utjecaj Perzijanaca na ivot i razvoj turskog naroda opaa se u svim elementima osmanlijske civilizacije, a
doao je do njih preko seldukih Turaka koji su ga primili od turkomanskih plemena kad su se iz Irana
preselili u Malu Aziju.
Tako najvei turski pjesnik, Fuzulija, prikazuje nam se u svojoj pjesnikoj pripovijesti Lejla i Mednun
kao potpuna perzijska individualnost.
Toj velikoj ljubavi prema jeziku potomaka Zoroastrvovih i njihovu duhovnom uticaju na osmanlijske
pjesnike, najglavniji je uzrok perzijski misticizam.
Misticizam je grka rije, a znai; tajanstvenost; tajna.udnovata vjera; vjerovanje da se ljudi mogu s
Bogom opiti; zatim duevna bolest, kada se neko preputa nepravilnoj igri mate, koja ga mami u
nadnaravni svijet.493
Svaku lijepu stvar u ivotu, dakle sve ono to dre za lijepo i uzvieno smatraju vidljivom vezom izmeu
Boga i ovjeka.
Razlog zbog kojeg mistici svakoj rijei daju poseban smisao i posebnu interpretaciju, jeste taj to im nije
svrha u svojim duevnim izlivima hvaliti objekte pojavnog svijeta nego slaviti Boga kao prauzrok tih
objekata.
Misticizam navodi ovjeka na razmiljanje o Boijem bivstvu, o duhovnim stanjima ovjeka, dakle nije
ljudski um zaustavio samo na materiji i pojavama konkretnog svijeta.
U grkoj kulturi takoer je zastupljena mistina fiolzofija.
Mistici koji su ivjeli u prvim stoljeima islama, veliku su vanost polagali na posvemanju nabonost i
slijepu odanost naelima objave. Kasniji, pak, istoni mistici velikom voljom i jasnoom opravdavahu
panteistiku teoriju o jedinstvu egzistencije, koju je prvi meu njih prenio Perzijanac rodom Bajezid
Bistamija.494
U turskoj knjievnosti misticizam su najvie rairili derviki redovi.
Pjesnici su bili ulema i obrazovani ejhovi koji su temeljito poznavali arapsku i perzijsku literaturu, svoje
duevne produkte obogatili su mistinim idejama i tako postizali uspjeh u oponaanju perzijskih knjievnih
djela.
Utjecaj Iranaca i njihova misticizma nije mogao vjeito trajati, on se poeo gubiti ve u doba Ne'fije
(17.stoljee), a naroito u vrijeme elegantnog i raskalaenog carigradskog pjesnika Nedima, kada se poela
ivo osjeati potreba turske drutvene reformacije i to blieg odnoaja Osmanlija sa Zapadom.
492
http://ibn-sina.net/index.php?
option=com_content&task=view&id=57&Itemid=41&limit=1&limitstart=6
493
ANTOLOGIJA BONJAKOG ESEJA XX VIJEKA, ALIJA ISAKOVI, Misticizam i utjecaj
Perzijanaca na tursko pjesnitvo, Musa azim ati, 36.str.
494
Tada se misticizam u pjesnitvu poeo vrlo runo shvaati i tumaiti: mistina se ljubav stala pretvarati u
erotike izlive, a vino koje bijae simbol Boijih tajni, opjevalo se i slavilo kao izvor tjelesne ugode i
naslade bekrijske.495
Pjesnitvo ostaje na smrtnoj postelji, biva zapostavljeno od tada pa sve do ejha Galiba, autora Ljepote i
ljubavi.
I ovaj veliki mistini pjesnik i filozof, nosio je u svojoj dui intelektualni upliv Perzijanaca, naroito od
Mevlana Delaludina Rumija.
Izloena valovima napretka i svjetlosti turska je literarna umjetnost poslije Galiba (umro 27.dan
Ramazana1212. po hidretu), prola kroz kritinu fazu, perzijski je utjecaj jenjavao i napokon u doba
inasije, Zija-pae i Namik Kemala iezao i ostavio svoje mjesto uplivu Zapada, naroito Francuske.
Misticizam i utjecaj perzijski u turskoj knjievnosti je stvorio mnogo umjetnih djela, kojim bi se mogli
ponositi i daleko kulturniji narodi, nego su Osmanlije; stoga on potpunim pravom zasluuje, da mu se
dadne posebno odjeljenje u kulturnoj povijesti turskog naroda. 496
UNIVERZITEET U BOSNI I HERCEGOVINI

PEDAGOKI FAKULTET
Seminarski rad
Tema:Klasicizam
495

496
Mentor:
Prof. Azra Verlaevi
Nura
Student:
Muhi
Biha, 2008. godina
1. Klasicizam
Klasicizam je umjetniki pravac, koji je nastao u Francuskoj na kraljevskom dvoru "Kralja sunca"
Luja XIV odakle se proiruje. Prva faza se naziva barokni klasicizam zbog upotrebe baroknih elemenata u
njemu. Ovo se doba svrstava jo u barokno doba. Poslije njega dolazi rokoko koji se odvraa do neke mjere
od klasicizma. Novi nastup klasicizma je donijela Francuska revolucija.
injenica je da se od 18. vijeka moglo oekivati jedno revolucionarno vrijeme i francuska je
buroazija bila u svom progresivnom kretanju, vidimo kako ona ima svoje drutvene politike ciljeve i
miljenje koje je kao i miljenje antike ideologije prualo graanstvu slobode. Cjelokupna umjetnost i
rimska i grka postala je ideal umjetnosti buruazije. Ljepota se ne nalazi u prirodi ve su je stvorili Grci.
Umjetnici su trebali da zadovolje tenju buruazije u antikom, rimskom i grkom svijetu. Takve se ideje
rasprostiru po cijeloj Evropi.
Klasicizam se trudi da se odvoji od baroka i rokokoa i da postane umjereniji i jednostavniji. U
doba Napoleona Bonaparte se naziva empir koji je preuzimao elemente iz antike grke i renesanse i davao
je naglaske na razum i razumljivost u stvaranju. U njemu se smatra da se pojedinac mora podvrgavati
drutvu.
Klasicizam je u najveem zamahu u doda apsolutionistikih monarhija u Evropi. Podravali su
klasine forme koje su bile inspirisane uzorcima iz antike.
Karakterizirao se filozofskim razmatranjima o idealima i o istinama, ljepoti i ljubavi kao i tenjom
vjernog isticanja raznih karakternih crta ovjeka (heroj, lopov, prevarant...), ve kakvi god da su.
Klasicizmom se u francuskoj i engleskoj literaturi naziva neoklasicizam. Klasicizam se razvija u
prvoj polovini 19. vijeka a u narodnim sredinama i mnogo kasnije.
1.1.
Arhitektura klasicizma
Arhitektonski objekti su jednostavni sa pojednostavljenom dekoracijom, imaju trouglaste titove,

ravne i iste linije, upotrebljavaju stilske antike stupove u arhitekturi i grade se objekti kao banke, uredi,
bolnice, pozorita, dok se ne grade sakralni objekti u ovo doba. Tipini su francuski parkovi koji se
karakteriu simetrinim stazama, alejama, vodoskocima i u kojim se stabla iaju u geometrijskim
formama. Sve se odlikuje strogim redom i vrstim pravilima.
U klasicistikoj arhitekturi 16. vijeka je italijanski arhitekta Andrea Paladio (1508.- 1580. )
razvijao paladionizam u kome se trudi za ustanovljavanjem proporcija graevina i njenih elemenata a izraz
je dostojanstven i hladan. Ovaj pravac je preneen u druge zemlje Evrope (Francuska, Engleska, Holandija
i Njemaka- u jednom dijelu).
Veliko pozorite u Varavi
Slino kao i u arhitekturi i slikarstvo se zasniva na proporciji i kompozicijskim kanonima. Osnov

slikarske kompozicije je jasno razdvajanje slikarske povrine i uprednoavanje kompozicionih linija.
Klasicizam se u slikarstvu formirao u prvoj polovini 17. vijeka sa slikarima Klod ele zvani Klod
Loren (1600. - 1682. ) koji slika velike kompozicije po uzoru na antiku i renesansu, prirodne ambijente sa
bljetavom svjetlou, kao i Nikola Pusen (1594.- 1665.) koji je najistaknutiji slikar 17. vijeka i iji je ideal
sklad oblika i strogost kompozicije. Pored ovog klasicizma razvijao se i akademski klasicizam.
Nikola Pusen Autoportret, (1650), Luvr, Pariz

dArcadie)
Nikola Pusen Arkadijski pastiri (Les Bergers
U 19. vijeku se klasicizam u potpunosti odvojio i preko pokuaja restauracije klasicizma i

pojedinih znaajnih pojava (Engr) postao je reakcionarni pravac. an Dominik Engr (1780. - 1867. ) ,
savremenik i protivnik Eena Delakroa (1978. - 1863. ) koji je imao naprednija shvatanja, i za razliku od
njega Engr je teio za historijskim slikarstvom i historijskim motivima i bio je slikar i aktova kao i portreta,
odnosno u oblasti koju je uskoro zamijenila fotografska kamera.
Filozofski smjer klasicizma je bio racionalizam, i kao primjer miljenja i shvatanja moe biti citat
Renea Dekarta: " Mislim, dakle postojim".
1.2. Knjievnost
Knjievnost je gajila stroga estetska pravila, traila je tanost i razumljivost kao i jasnou, te
podvlai vanost i znaaj intelekta, neizbjenost drutvenog reda i dri se vrstih moralnih principa.
Odobrava vladavinu i mo vladara.
"Kult istinitog treba da bude i osnovni princip knjievnog djela, jer je istina jedina razumna forma
ljepote. A istina - to je priroda" (Dragia ivkovi). Priroda je bila jako bitna, ali prvo je trebalo urediti je,
osloboditi od svega to bi je inilo ne tako posebnom, idealizovati je, a onda je prikazati. Za razliku od
baroka, u klasicizmu nije dovoljna genijalnost, ve i znanje.
Klasicizam esto odreuje i kao samo jedna jaka knjievna orijentacja, ili kao jedan knjievni pravac,
njegova epohalna vanost moe se razumijeti uglavnom na temelju njegova suprostavljanja s jedne
strane baroku, a s druge romantizmu. Klasicizam naglaava uzor i autoritet antikih knjievnosti,
knjievnost samu shvaa kao djelatnost podvrgnutu odreenim pravilima, zahtijeva da se potuje
prirodnost u stlu i u kompoziciji te da se nadahnue, matovitost i osjeajnot mogu razviti iskljuivo na
takav nain kakav se razumom i miljenjem moe uskladtii s idealima jedinstva i dobrote, ljepote i
istine.
Za klasicizam su tipini i saloni koji se pojavljuju i koji formiraju miljenja a nikle su i akademije
koje su gajili jezik i preciznost forme.
Literarna forma se dijeli na dva pravca:
visoka epovi, ode, himne i tragedije
niska - komedije, bajke,
srednja elegije, satire didaktiki spisi.
U svijetu predstavnici su bili:

1.
2.
3.
4.
5.
6.
Nikola Boalo,
Kornej,
Molijer,
Gothold Efraim Lesing
Gete,
La Fonten,
7.
u Srbiji Lukijan Muicki.
2. Molijer
Molijer je roen u Parizu 15. januara 1622. godine. Njegovo pravo ime je an-Batist Poklen (fr.
Jean-Baptiste Poquelin). Njegov otac je bio dvorski dekorater i imao je titulu kraljevskog sobara. Od
Molijera se oekivalo mnogo, ali on nije mogao odoljeti ljubavi prema knjievnosti i pisanju.
Molijer
1643. godine mladi Molijer poinje da nosi taj pseudonim, konano okree lea karijeri dvorskog
sobara i dekoratera. Poslije djetinjstva i mladosti provedenih u Parizu, Molijer dugo boravi u junoj i
zapadnoj Francuskoj. Tamo se razvija njegov komini genije. Povratak u Pariz 1658. je bio samo u prvi
mah skroman. Ve slijedee godine veliki uspjeh i poetak slave donose mu "smijene precioze", prvi
znaajniji komad, jer je do tada pisao samo nekoliko lakrdija bez vee vanosti. Poslije ovog trijumfa
poinje u stvari stvaralaki period u Molijerevom ivotu. On sa trupom dolazi pod neposrednu zatitu dvora
i uistinu postaje kraljevski komediograf.
Molijer je pisac, reiser i glumac. Ovaj veliki majstor smijeha, moda najvei u itavoj svjetskoj
knjievnosti, umirao je podsmijavajui se bolesti, ljekarima, ljudskoj gluposti, ak i samoj smrti. Prije nego
to se tog 17. februara 1673. godine zavjesa posljednji put spustila za njim, njemu je jo ostalo dovoljno
snage, njegovog ogromnog genija da i bljedilo i samrtnike greve svoga lica pretvori u neodoljivo
smijene.
3. Literatura:
1.
Milivoj Solar, Teorija knjievnosti, kolska knjiga, Zagreb, 2001.
2.
Wikipedia, slobodna enciklopedija
3.
Vedad Spahi, itanka za drugi razred gimnazije, Publishing, Srarajevo, 2003.
4. Sadraj:
1.
1. KLASICIZAM
........................................................................................
2.
1.1. ARHITEKTURA KLASICIZMA ..................................................... 3
3.
1.2. KNJIEVNOST .............................................................................
4.
2. MOLIJER
5.
3. LITERATURA
6.
4. SADRAJ
.........................................................................................
.............................................................................
.........................................................................................
Univerzitet u Bihau
Pedagoki fakultet
6
7
8
SEMINARSKI RAD
Tema:Grki tragiari
Profesor:Azra Verlaevi dr.doc.

Gubeli
Student:Edina
Uvod
Tragedija je dramska vrsta u stihovima koja se razvila u staroj Grkoj, postignuvi

najvei procvat u V stoljeu p.n.e. Prema Aristotelovu miljenju (koje je danas uglavnom
prihvaeno) nastala je iz obreda posveenih bogu Dionizu na taj nain to se horovoa u
horskim pjesmama odvojio od hora, poeo govoriti samostalne stihove i voditi razgovor s
horom. Osniva tragedije prema grkoj predaji je Tespis,a najvei su grki tragiari Eshil
(525-456. p.n.e.), koji je dodao drugog glumca, Sofokle (496-406. p.n.e.), koji je dodao
treeg glumca, i Euripid (485-406. p.n.e.). Naziv "tragedija" potjee od grkih rijei
tragos, jarac, i ode, pjesma, a do njega je dolo vjerovatno zbog toga to su u najstarije
vrijeme lanovi kora bili zaogrnuti jarjom koom, predstavljajui tako mitske pratioce
boga Dioniza-satire.
Tespis
Prvim tragikim pjesnikom se smatra Tespis koji je u 6. st. pr.n.e izveo prvu tragediju. Meutim, ova rana
antika tragedija jo nije imala pravi oblik drame u kasnijem i dananjem smislu. Jo uvijek je pripadala
horskim izvedbama uz par iznimki. Jedna od njih je bio glumac koji je istupio iz hora i s predvodnikom
toga hora, korifejem, vodio dijalog "deklamovao horejske ili jambske stihove ". Druga iznimka je bio
sam hor, koji se tu nije nalazaio da bi samo popunio prazninu, ve je " uestvovao u igri, prikazujui
grupu lica koja stoje u siejnoj vezi sa onim koga pretstavlja glumac ". Smatra se da je ovog
glumca iz hora izdvojio sam Tespis. Njegove dionice, u samoj drami, jo nisu bile velike, ali je on bio
nosilac radnje budui da je silazio sa scene za vrijeme predstave i donosio nove infromacije vezane za samu
radnju.
Starogrka tragedija imala je obredni smisao. Njezina je tematika uzeta iz mitova, a u

izvedbi hor igra vanu ulogu. Izvodili su je posebno odjeveni glumci koji su nosili maske.
Njezini su glavni dijelovi bili prolog (prema gr. prologos, rije-govor na poetku,
predgovor), zatim epizodij (od gr. episodion, naknadni ulazak glumca ka horu) koji je
oznaavao dijaloki dio izmeu korskih pjesama, stasim (prema gr. stasimon, stajaa
pjesma hora), tj, korska pjesma izmeu dijalokih dijelova i eksod (prema gr. eksodos,
izlazak) koji oznaava izlaznu pjesmu hora na kraju tragedije. Dijalozi su se u tragediji
recitirali, a pjesme su se pjevale uz ples i muziku pratnju koju je komponirao sam
pjesnik.
U razvoju dramske knjievnosti tragedija je izgubila obredni smisao, uloga hora s
vremenom je manja ili je hor potpuno naputen, kompozicija je postala slobodnija, a
iskljuivo mitsku tematiku zamjenjuje povijesna tematika ili tematika aktualnih
drutvenih sukoba. Ostaju, meutim, ipak neke karakteristike na temelju kojih se moe
govoriti o tragediji kao posebnoj dramskoj vrsti u svim knjievnim razdobljima.
Ope karakteristike tragedije

Ope karakteristike tragedije: tragiki junak, tragika krivnja, tragiki zavretak, katarza
i uzvien stil.
Tragiki junak u najirem smislu rijei rtva je vlastite nesretne sudbine. On se
sukobljava sa drugim karakterima ili sa svojom okolinom zbog nekih ideala koje
suprotstavlja zbilji, zbog vlastite plemenitosti, vrijednosti, nekim moralnim naelima ili
zbog osobnog stjecanja ivotno vanih okolnosti. Njegova tragika krivnja zato nije
namjerna pogreka ili krenje zakona, nego je rezultat sudbinske zablude, neminovnog
sukoba ideala i zbilje, ili pak njegove unutarnje moralne nadmoi nad drugima koji pak
zastupaju jedno mogue etiko stajalite, ali npr. ono koje se odnosi na prolost, dok
tragiki junak zastupa naela novog morala budunosti. Tragiki zavretak je tako
konana cijena koju junak plaa za vlastitu dosljednost, a njegova je rtva najvea rtva
koju ovjek moe dati, vlastiti ivot. Uzvienim stilom, pak, naziva se takav izbor jezinih
sredstava izraza u kojem prevladavaju elementi sveanog, dostojanstvenog govora.
Aristotel, prvi teoretiar tragedije, smatrao je da tragedija treba izazivati strah i saaljenje
te tako proistiti osjeaje gledatelja. To proienje zove on katarzom (od gr. katharsis,
prema kathairo, istim). Na temelju Aristotelova miljenja o katarzi razvile su se kasnije
mnoge teorije o katarktikom djelovanju tragedije ili drame u cjelini, pa i takve teorije
koje svrhu cjelokupne knjievnosti tumae u smislu proienja odnosno oplemenjivanja
osjeanosti.
Eshil
Eshil je bio veliki starogrki dramatiar. Smatra se ocem grke tragedije i jedan je od
trojice slavnih tragiara, uz Sofokla i Euripida.Osim tragedija pisao je i satirske igre, njih
20, a takoer i elegije. Napisao je oko 90 drama od kojih je sauvano ovih 7 tragedija:
Perzijanci ( 472. p.n.e )

Sedmorica protiv Tebe (467 p.n.e)
Hiketide (Pribjegarke) (463 p.n.e)
Okovani Prometej
Orestija (trilogija) (458 p.n.e.)
o Agamemnon
o Hoefore (rtvonoe, rtva na grobu)
o Eumenide (Milostive).
Pjesnici su naime morali predati za prikazivanje tri tragedije, koje su obino sainjavale
cjelinu, i jednu satirsku dramu. Te se tri tragedije zovu trilogija, a sa satirskom dramom
tetralogija.
Zajedno s djelom Okovani Prometej, dio trilogije bile su i tragedije Osloboeni
Prometej te Prometej vatronoa. Od potonje dvije sauvani su mali fragmenti, a o
satirskoj se drami, koja je slijedila nakon njih, ne zna nita.
Eshilov zivot
Eshil stvara u vrijeme kada demokratski poredak u Ateni odnosi pobjedu nad tiranijom. U
djelu Hiketide velia demokraciju i slobodu. Pjesnik je sudjelovao u bitki kod
Salamine, bitki kod Plateje i bitki na Maratonskom polju kao hoplit. Salaminsku je
pobjedu opjevao u tragediji Perzijanci.
esto je putovao te je nastojao proiriti svoje znanje i iskustvo. Dva puta posjetio je
Sirakuzu gdje ga je ugostio tiranin Hijeron koji je na svoj dvor pozivao najslavnije
umjetnike i mislioce svoga vremena. Hijeron je osnovao grad Etnu 476. p.n.e. i na njeno
je elo postavio svoga sina Dinomena. Tada je Eshil napisao i prikazao svoju tragediju
Etnjanke. U drugom je posjetu prikazao Perzijance.
Izmeu Eshila i naroda dolo je do nesporazuma i svaa, najvjerojatnije uzrokovanih
Eumenidama, tako da posljednje godine svoga ivota provodi izvan domovine na
Siciliji na kojoj je i prije prikazivao svoje drame. Na Siciliji, u gradu Geli na posljetku i
umire, a o njegovoj smrti postoji nekoliko anegdota.Eshil je na raznim pjesnikim
natjecanjima pobijedio 13 puta. Njegov se sin sin Euforion nastavio baviti pisanjem kao i
njegov otac te je pobijedio Sofokla i Euripida na pjesnikom takmienju 431.
p.n.e.Svojevrstan portret i opise Eshila ostavio je Aristofan u svome djelu abe
Eshilove dramske inovacije
Eshil (prema Aristotelu) uvodi drugog glumca u tragediju te time moguuje dramski
sukob. Sve su mu tragedije temeljene na mitovima ili Homerovim epovima. Likovi su mu
idealizirana bia, a radnja vrlo jednostavna. Radnju potie prijestup, grijeh ili neposluh,
kako ljudi, tako i bogova. Tako nastaju otpor i dramski sukob.
Smanjio je ulogu kora te uveo drugog glumca. Takoer je pojaao znaenje dijaloga,
upotrebljavao je i ukraavanje, a pripisuje mu se i izum teatralnih maski koje je uinio
izraajnijima. Uveo je bolje kostime i uklonio prizore krvoprolia sa same pozornice.
Karakteristike Eshilove drame
Eshil je grau za svoje tragedije preuzimao iz mitova, odnosno iz Homerovih epova,
Hesiodovih djela i korske lirike. U tragedijama postavlja pitanja o odnosu ovjeka i
bogova, drave i pojedinca, sudbine i slobode. Nad ovjekovim je djelovanjem stalno
prisutna via boanska volja i mudrost. No, za razliku od homerskog antropomorfizma
(prikazivanja bogova s ljudskim obiljejima), Eshil boanstva (posebice Zeusa) prikazuje
kao moralna savrenstva te istie njihovu mudrost, pravednost i nepogreivost.
Djelovanje bogova nije izraz samovolje, nego pravednosti kojom oni uspostavljaju
naruenu ravnoteu u poretku stvari.
Eshil prikazuje ovjekovu krivnju, pokajanje, pobune protiv zakona i naela te gnjev
bogova, zatitnika pravde i osvetnika zloina. Krivnja ne mora biti samo ovjekova, tako
u Okovanom Prometeju titan Prometej trpi muke u okovima jer se pobunio protiv
Zeusa. Prometej simbolizira vjenu ljudsku tenju za napretkom ("Umijea sva su
smrtnom od Prometeja"). Kod Eshila se krivnja predaka prenosi i na potomstvo
(Orestija, Sedmorica protiv Tebe), tako da se grijesima predaka pridruuju i grijesi

potomaka. ovjekovu sudbinu, kae Eshil, odreuje karakter.
Eshilov je pjesniki izraz bogat slikama, metaforama i novotvorenicama. Aristofan
opisuje Eshilov jezik kao grandiozan i pun patosa, ali i teke razumljivosti. Eshil je
raspolagao itavom lepezom brojnih stilskih razina, ali je najee ukraavao i pojaavao
izraajnost jezika. esto je volio koristiti komplicirane novotvorenice, arhaizme,
dijalektizme te i neke strane rijei (baris, egipatski naziv za jednu vrstu lae). Koristio je
takoer i brojne poredbe.
Sofokle
Sofokle (492 p.n.e. - Atena, 406 p.n.e.) bio je starogrki dramatiar. Jedan je od trojice
velikih grkih tragiara, zajedno s Eshilom i Euripidom. Napisao je oko 130 drama, od
ega 20 satirskih. Sauvano je sedam tragedija:
Antigona
Elektra
Kralj Edip
Trahinjanke
Ajant
Filoktet
Edip na Kolonu
Sauvan je i odlomak satirske drame Sljednici (Tragai, Lovaki psi) koji je 1911.
pronaen na jednom egipatskom papirusu.
Sofokleov ivot
Sofokle je bio na prilino visokim dravnim poloajima. U ratu sa Samom bio je lan
stratekog saveza zajedno s Periklom. Radio je kao diplomat, politiar i sveenik.
Osnovao je zajednicu za Muze koja je okupljala najslavnije umjetnike toga doba.
Epitaf mu glasi: "Krijem u ovom grobu Sofokla, koji je prvi mjesto stekao tragikom
umjetnou, najasniji ukras."Kao i Eshila, Aristofan ga je portretirao u svojim
abama, a takoer i Frinih u svojim Muzama.
Plutarh opisuje kako se Sofokle prvi put naticao i odmah odnio prvu nagradu, a Eshil je
teko podnio taj poraz. Stari izvori tvrde da Sofokle nikad nije bio posljednji u naticanju
te da je imao dvadesetak pobjeda (Eshil ih je imao 13, a Euripid 5, od ega je jedna
posmrtna). S Filoktetom je takoer dobio prvu nagradu, a tragedija je znaajna po tome
to se junak pokuava ubiti na samoj pozornici, to je za tadanje poimanje tragedije bilo
neuveno.
Drameske inovacije Sofokle
Sofokle u tragediju uvodi treeg glumca i pojaava dramsku radnju. Poveava hor s 12 na
15 osoba, ali mu smanjuje uticaj. Njegov hor ne utie na radnju, on je samo pasivni
promatra koji sa zanimanjem prati radnju, a u svom se sudu ne uzdie nad obinim
ljudima. Sofokle je prvi tragiar koji je uveo junakinje u svoje tragedije.
Njegovi likovi nisu vie bogovi i idealizirana bia kao kod prijanjih pisaca, nego su to
stvarni ljudi koji sami odluuju o svojoj sudbini. Iz svih njegovih tragedija izvire duboka
humanost i visoki moralni principi koji upravljaju postupcima likova. Radnju pokree
slobodna ljudska volja. Sofoklovi su likovi psiholoki produbljeniji od likova njegova
prethodnika Eshila.
Kae se da je Sofokle jednom rekao: "Ja prikazujem ljude kakvi bi trebali biti, a Euripid
kakvi jesu."
Karakteristike-Sofoklo
Sofoklovo se shvaanje ivota temelji na religiji i mitovima. Bitno je potovanje bogova
molitvom i rtvama te izvravanje njihovih naredbi. Njegovu religioznost odlikuje
moralna strogost koja se zasniva na pokoravanju i potovanju boanskih autoriteta, ija je
volja apsolutna i odreuju to je pravedno i moralno. ovjekova samostalnost,
nezavisnost i vlastito miljenje podloni su boanskoj volji i zakonima. ovjekovim
ivotom upravlja iracionalna, tajanstvena sila te potpuna mo bogova, on ne moe uticati
na svoju sudbinu i buniti se protiv nje:
"Ne eli nita vie jer dosuenoj
Sudbini smrtnik umaknuti ne moe." (Antigona)
ovjek mora podnositi sve to mu dosude bogovi. Tako i Edip pada kao rtva
proroanstva, volje bogova i zle sudbine.
Tematiku je preuzimao iz mitova i Homerovih djela. Za razliku od Eshila, bogovi nisu u

sreditu dramske radnje. Osnovu tragine radnje kod Sofokla ini slobodna ljudska volja,
a radnja se pokree aktivnou samih protagonista. Oni su odluni i do kraja slijede svoje
ideale. Njegovi su tragini junaci idealizirani. Njihove karaktere naglaava i uvoenjem
junaka sa suprotnim karakternim crtama od protagonista, primjerice, suprotnost hrabroj i
odlunoj Antigoni jest plaljiva Izmena.
Euripid
Euripid (480 p.n.e. - Aretusa, Makedonija, 405. p.n.e.) bio je starogrki dramatiar. Dio
je velike trojice, uz Eshila i Sofokle. Smatralo ga se i sljedbenikom sofista.
Napisao je oko 90 drama (neki izvori tvrde 74, a neki 92). Na naticanjima je pobijedio
etiri puta i jednom posmrtno. Prvi je put pobijedio 441 p.n.e. nepoznatom tetralogijom.
Njegov je istoimeni sin prikazao tetralogiju i poslije oeve smrti te je njome jo jednom
pobijedio. Sastojala se od djela Ifigenija u Aulidi, Alkmeon u Korintu (nesauvano
djelo) i Bakhantice (Bakhe). Sauvano je 17 njegovih tragedija, a autentinost
osamnaeste tragedije Res nije potvrena:
Alkestida ,Andromaha ,Bakhantice ,Elektra ,Feniani ,Hekaba ,Helena ,Heraklo ,Heraklide (Heraklova
djeca) ,Hiketide (Pribjegarke) ,Hipolit ,Ifigenija meu Taurijcima ,Ifigenija u Aulidi ,Ijon ,Mahniti Heraklo
,Medeja ,Orest ,Trojanke ,Res
Sauvana je i satirska igra Kiklop, jedina potpuna satirska igra iz stare Grke.
Euripidov ivot
Euripid je bio vrlo obrazovan i prilino imuan. Bio je jedan od prvih ljudi koji su imali
privatnu biblioteku. esto se kao njegovi uitelji spominju Arhelaj, Anaksagora i Sokrat.
408 p.n.e. dolazi u Pelu, jer ga je makedonski kralj Arhelaj pozvao na svoj dvor zajedno s
ostalim velikim umjetnicima, gdje na posljetku i umire, najvjerojatnije od hladne
makedonske zime.Za razliku od Aristotelovih pohvala, Aristofan ga je volio ismijavati.
Pojavljuje se u Arhanjanima i Thesmophoriazusae te posebice u abama. U njima
Dioniz putuje u Had kako bi vratio Euripida u svijet ivih, no nakon pjesnikog naticanja,
bog vraa Eshila, a ne njega.
Zaslueno je priznanje dobio tek poslije smrti, a i danas je jedan od najveih pjesnika,
dramatiara, tragiara i pisaca svih vremena.
Euripidove dramske inovacije
Euripid liava moi svemogue bogove koji postaju puko dramsko sredstvo. Bitna je
deheroizacija ljudi i antropomorfiziranje bogova koji nisu savreni nego dobivaju ljudske
vrline i mane. Zbog toga ga je pratio glas unitavaa tragedije, to se pokazalo dalekim
od istine.Uvodi psiholoku karakterizaciju likova, prvi je na pozornicu uveo enu kojoj je
razotkrio njenu unutarnju psihu, a takoer i robove prikazuje kao pametne ljude.
Openito ga se smatra tvorcem psiholoke drame.
Takoer uvodi dulji monolog u prologu i deux ex machina sustav, boanstvo koje
nenadano rasplee dramski vor. Posebnom se napravom sputa bog na pozornicu koji
svojim naredbama i intervencijom razrjeava ili spreava katastrofu. Uvodi govor
suvremenih ljudi, izbjegava suhoparnost, ukraavanje i apstrakciju te se time pribliava
gledateljima.
Euripidove karakteristike drame
Kod Euripida radnjom ne upravljaju bogovi, nego neobrazloeni i esto okrutni postupci
bogova. Euripid se suprotstavlja tradicionalnim i antropomorfnim bogovima koji su
moralno nedosljedni i prevrtljivi te ne mogu ni biti moralni uzor ljudima. Euripid najvie
panje posveuje psihologizaciji likova te se smatra zaetnikom psiholoke drame.
Traginu radnju Euripidovih drama pokreu iracionalne sile strasti koje obuzimaju
njegove junake. Prikazuje kako osjeaji postupno prerastaju u strasti koje junaci vie ne
mogu kontrolirati. Prvi na pozornici prikazuje traginu ljubav sa svim njenim strastima.
Otkrivajui ljudsku duu prikazuje i njene tamne strane, njenu patologiju. Euripid govori
da se borba za sreu odvija u ovjeku, a ne izvan njega. Za Euripida je Sofokle rekao da
prikazuje ljude kakvima jesu, a da ih on sam prikazuje kakvima bi trebali biti.Grau
preuzima iz mitologije; njegovi su junaci mitski kraljevi i kraljice i ljudi visokog roda.
No, lieni su mitske snage i veliine te su prikazani kao obini ljudi, slini Euripidovim
suvremenicima, sa svim manama i vrlinama. U mitsku grau unosi graanske probleme
te tako svojim dramama daje aktualnu socijalnu i politiku dimenziju i pokree religiozna
i etika pitanja.
Smatrali su ga enomrscem, a on je prvi put na pozornicu izveo enu kao psiholoki

problem i pozabavio se njenom specifinom duhovnou. ena ak i postaje dominantniji
i jai spol, primjerice, Medeja pobijedi Jazona, a Hekaba natjera mukarce da se priklone
njenoj volji.
Svojim je realizmom i dramskim obradama erotike sablanjavao svoje suvremenike.
Aristofan ga je smatrao ruiteljem morala, a Aristotel najtraginijim od svih
pjesnika.esto koristi postupak prepoznavanja kao sredstvo stvaranja novih situacija ili
za postizanje dramskih efekata. Ovu je tehniku prvi uporabio Eshil u svojim
Hoeforama (rtvonoe), a o njoj i Aristotel raspravlja u svojoj Poetici te govori da
je to prijelaz iz nepoznavanja u poznavanje, a zatim u prijateljstvo ili neprijateljstvo s
onim osobama koja su odreena za sreu ili nesreu.
Univerzitet u Bihau
Pedagoki fakultet
SEMINARSKI RAD
Tema:Grki tragiari
Profesor:Azra Verlaevi dr.doc.

Gubeli
Student:Edina
Uvod
Tragedija je dramska vrsta u stihovima koja se razvila u staroj Grkoj, postignuvi

najvei procvat u V stoljeu p.n.e. Prema Aristotelovu miljenju (koje je danas uglavnom
prihvaeno) nastala je iz obreda posveenih bogu Dionizu na taj nain to se horovoa u
horskim pjesmama odvojio od hora, poeo govoriti samostalne stihove i voditi razgovor s
horom. Osniva tragedije prema grkoj predaji je Tespis,a najvei su grki tragiari Eshil
(525-456. p.n.e.), koji je dodao drugog glumca, Sofokle (496-406. p.n.e.), koji je dodao
treeg glumca, i Euripid (485-406. p.n.e.). Naziv "tragedija" potjee od grkih rijei
tragos, jarac, i ode, pjesma, a do njega je dolo vjerovatno zbog toga to su u najstarije
vrijeme lanovi kora bili zaogrnuti jarjom koom, predstavljajui tako mitske pratioce
boga Dioniza-satire.
Tespis
Prvim tragikim pjesnikom se smatra Tespis koji je u 6. st. pr.n.e izveo prvu tragediju. Meutim, ova rana
antika tragedija jo nije imala pravi oblik drame u kasnijem i dananjem smislu. Jo uvijek je pripadala
horskim izvedbama uz par iznimki. Jedna od njih je bio glumac koji je istupio iz hora i s predvodnikom
toga hora, korifejem, vodio dijalog "deklamovao horejske ili jambske stihove ". Druga iznimka je bio
sam hor, koji se tu nije nalazaio da bi samo popunio prazninu, ve je " uestvovao u igri, prikazujui
grupu lica koja stoje u siejnoj vezi sa onim koga pretstavlja glumac ". Smatra se da je ovog
glumca iz hora izdvojio sam Tespis. Njegove dionice, u samoj drami, jo nisu bile velike, ali je on bio
nosilac radnje budui da je silazio sa scene za vrijeme predstave i donosio nove infromacije vezane za samu
radnju.
Starogrka tragedija imala je obredni smisao. Njezina je tematika uzeta iz mitova, a u

izvedbi hor igra vanu ulogu. Izvodili su je posebno odjeveni glumci koji su nosili maske.
Njezini su glavni dijelovi bili prolog (prema gr. prologos, rije-govor na poetku,
predgovor), zatim epizodij (od gr. episodion, naknadni ulazak glumca ka horu) koji je
oznaavao dijaloki dio izmeu korskih pjesama, stasim (prema gr. stasimon, stajaa
pjesma hora), tj, korska pjesma izmeu dijalokih dijelova i eksod (prema gr. eksodos,
izlazak) koji oznaava izlaznu pjesmu hora na kraju tragedije. Dijalozi su se u tragediji
recitirali, a pjesme su se pjevale uz ples i muziku pratnju koju je komponirao sam
pjesnik.
U razvoju dramske knjievnosti tragedija je izgubila obredni smisao, uloga hora s
vremenom je manja ili je hor potpuno naputen, kompozicija je postala slobodnija, a
iskljuivo mitsku tematiku zamjenjuje povijesna tematika ili tematika aktualnih
drutvenih sukoba. Ostaju, meutim, ipak neke karakteristike na temelju kojih se moe
govoriti o tragediji kao posebnoj dramskoj vrsti u svim knjievnim razdobljima.

Ope karakteristike tragedije: tragiki junak, tragika krivnja, tragiki zavretak, katarza
i uzvien stil.
Tragiki junak u najirem smislu rijei rtva je vlastite nesretne sudbine. On se
sukobljava sa drugim karakterima ili sa svojom okolinom zbog nekih ideala koje
suprotstavlja zbilji, zbog vlastite plemenitosti, vrijednosti, nekim moralnim naelima ili
zbog osobnog stjecanja ivotno vanih okolnosti. Njegova tragika krivnja zato nije
namjerna pogreka ili krenje zakona, nego je rezultat sudbinske zablude, neminovnog
sukoba ideala i zbilje, ili pak njegove unutarnje moralne nadmoi nad drugima koji pak
zastupaju jedno mogue etiko stajalite, ali npr. ono koje se odnosi na prolost, dok
tragiki junak zastupa naela novog morala budunosti. Tragiki zavretak je tako
konana cijena koju junak plaa za vlastitu dosljednost, a njegova je rtva najvea rtva
koju ovjek moe dati, vlastiti ivot. Uzvienim stilom, pak, naziva se takav izbor jezinih
sredstava izraza u kojem prevladavaju elementi sveanog, dostojanstvenog govora.
Aristotel, prvi teoretiar tragedije, smatrao je da tragedija treba izazivati strah i saaljenje
te tako proistiti osjeaje gledatelja. To proienje zove on katarzom (od gr. katharsis,
prema kathairo, istim). Na temelju Aristotelova miljenja o katarzi razvile su se kasnije
mnoge teorije o katarktikom djelovanju tragedije ili drame u cjelini, pa i takve teorije
koje svrhu cjelokupne knjievnosti tumae u smislu proienja odnosno oplemenjivanja
osjeanosti.
Eshil
Eshil je bio veliki starogrki dramatiar. Smatra se ocem grke tragedije i jedan je od
trojice slavnih tragiara, uz Sofokla i Euripida.Osim tragedija pisao je i satirske igre, njih
20, a takoer i elegije. Napisao je oko 90 drama od kojih je sauvano ovih 7 tragedija:

Okovani Prometej
o Agamemnon
o Eumenide (Milostive).
Pjesnici su naime morali predati za prikazivanje tri tragedije, koje su obino sainjavale
cjelinu, i jednu satirsku dramu. Te se tri tragedije zovu trilogija, a sa satirskom dramom
tetralogija.
Zajedno s djelom Okovani Prometej, dio trilogije bile su i tragedije Osloboeni
Prometej te Prometej vatronoa. Od potonje dvije sauvani su mali fragmenti, a o
satirskoj se drami, koja je slijedila nakon njih, ne zna nita.
Eshilov zivot
Eshil stvara u vrijeme kada demokratski poredak u Ateni odnosi pobjedu nad tiranijom. U
djelu Hiketide velia demokraciju i slobodu. Pjesnik je sudjelovao u bitki kod
Salamine, bitki kod Plateje i bitki na Maratonskom polju kao hoplit. Salaminsku je
pobjedu opjevao u tragediji Perzijanci.
esto je putovao te je nastojao proiriti svoje znanje i iskustvo. Dva puta posjetio je
Sirakuzu gdje ga je ugostio tiranin Hijeron koji je na svoj dvor pozivao najslavnije
umjetnike i mislioce svoga vremena. Hijeron je osnovao grad Etnu 476. p.n.e. i na njeno
je elo postavio svoga sina Dinomena. Tada je Eshil napisao i prikazao svoju tragediju
Izmeu Eshila i naroda dolo je do nesporazuma i svaa, najvjerojatnije uzrokovanih
Eumenidama, tako da posljednje godine svoga ivota provodi izvan domovine na
Siciliji na kojoj je i prije prikazivao svoje drame. Na Siciliji, u gradu Geli na posljetku i
umire, a o njegovoj smrti postoji nekoliko anegdota.Eshil je na raznim pjesnikim
natjecanjima pobijedio 13 puta. Njegov se sin sin Euforion nastavio baviti pisanjem kao i
njegov otac te je pobijedio Sofokla i Euripida na pjesnikom takmienju 431.
p.n.e.Svojevrstan portret i opise Eshila ostavio je Aristofan u svome djelu abe
Eshil (prema Aristotelu) uvodi drugog glumca u tragediju te time moguuje dramski
sukob. Sve su mu tragedije temeljene na mitovima ili Homerovim epovima. Likovi su mu
idealizirana bia, a radnja vrlo jednostavna. Radnju potie prijestup, grijeh ili neposluh,
kako ljudi, tako i bogova. Tako nastaju otpor i dramski sukob.
Smanjio je ulogu kora te uveo drugog glumca. Takoer je pojaao znaenje dijaloga,
upotrebljavao je i ukraavanje, a pripisuje mu se i izum teatralnih maski koje je uinio
izraajnijima. Uveo je bolje kostime i uklonio prizore krvoprolia sa same pozornice.
Eshil je grau za svoje tragedije preuzimao iz mitova, odnosno iz Homerovih epova,
Hesiodovih djela i korske lirike. U tragedijama postavlja pitanja o odnosu ovjeka i
bogova, drave i pojedinca, sudbine i slobode. Nad ovjekovim je djelovanjem stalno
prisutna via boanska volja i mudrost. No, za razliku od homerskog antropomorfizma
(prikazivanja bogova s ljudskim obiljejima), Eshil boanstva (posebice Zeusa) prikazuje
kao moralna savrenstva te istie njihovu mudrost, pravednost i nepogreivost.
Djelovanje bogova nije izraz samovolje, nego pravednosti kojom oni uspostavljaju
Eshil prikazuje ovjekovu krivnju, pokajanje, pobune protiv zakona i naela te gnjev
bogova, zatitnika pravde i osvetnika zloina. Krivnja ne mora biti samo ovjekova, tako
u Okovanom Prometeju titan Prometej trpi muke u okovima jer se pobunio protiv
Zeusa. Prometej simbolizira vjenu ljudsku tenju za napretkom ("Umijea sva su

smrtnom od Prometeja"). Kod Eshila se krivnja predaka prenosi i na potomstvo
(Orestija, Sedmorica protiv Tebe), tako da se grijesima predaka pridruuju i grijesi
potomaka. ovjekovu sudbinu, kae Eshil, odreuje karakter.
Eshilov je pjesniki izraz bogat slikama, metaforama i novotvorenicama. Aristofan
opisuje Eshilov jezik kao grandiozan i pun patosa, ali i teke razumljivosti. Eshil je
raspolagao itavom lepezom brojnih stilskih razina, ali je najee ukraavao i pojaavao
izraajnost jezika. esto je volio koristiti komplicirane novotvorenice, arhaizme,
dijalektizme te i neke strane rijei (baris, egipatski naziv za jednu vrstu lae). Koristio je
takoer i brojne poredbe.
Sofokle
Sofokle (492 p.n.e. - Atena, 406 p.n.e.) bio je starogrki dramatiar. Jedan je od trojice
velikih grkih tragiara, zajedno s Eshilom i Euripidom. Napisao je oko 130 drama, od
Antigona
Elektra
Kralj Edip
Trahinjanke
Ajant
Filoktet
Edip na Kolonu
Sauvan je i odlomak satirske drame Sljednici (Tragai, Lovaki psi) koji je 1911.
pronaen na jednom egipatskom papirusu.
Sofokleov ivot
Sofokle je bio na prilino visokim dravnim poloajima. U ratu sa Samom bio je lan
stratekog saveza zajedno s Periklom. Radio je kao diplomat, politiar i sveenik.
Osnovao je zajednicu za Muze koja je okupljala najslavnije umjetnike toga doba.
Epitaf mu glasi: "Krijem u ovom grobu Sofokla, koji je prvi mjesto stekao tragikom
umjetnou, najasniji ukras."Kao i Eshila, Aristofan ga je portretirao u svojim
abama, a takoer i Frinih u svojim Muzama.
Plutarh opisuje kako se Sofokle prvi put naticao i odmah odnio prvu nagradu, a Eshil je
teko podnio taj poraz. Stari izvori tvrde da Sofokle nikad nije bio posljednji u naticanju
te da je imao dvadesetak pobjeda (Eshil ih je imao 13, a Euripid 5, od ega je jedna
posmrtna). S Filoktetom je takoer dobio prvu nagradu, a tragedija je znaajna po tome
to se junak pokuava ubiti na samoj pozornici, to je za tadanje poimanje tragedije bilo
neuveno.
Sofokle u tragediju uvodi treeg glumca i pojaava dramsku radnju. Poveava hor s 12 na
15 osoba, ali mu smanjuje uticaj. Njegov hor ne utie na radnju, on je samo pasivni
promatra koji sa zanimanjem prati radnju, a u svom se sudu ne uzdie nad obinim
ljudima. Sofokle je prvi tragiar koji je uveo junakinje u svoje tragedije.
Njegovi likovi nisu vie bogovi i idealizirana bia kao kod prijanjih pisaca, nego su to
stvarni ljudi koji sami odluuju o svojoj sudbini. Iz svih njegovih tragedija izvire duboka
humanost i visoki moralni principi koji upravljaju postupcima likova. Radnju pokree
slobodna ljudska volja. Sofoklovi su likovi psiholoki produbljeniji od likova njegova
prethodnika Eshila.
Kae se da je Sofokle jednom rekao: "Ja prikazujem ljude kakvi bi trebali biti, a Euripid
kakvi jesu."
Sofoklovo se shvaanje ivota temelji na religiji i mitovima. Bitno je potovanje bogova
molitvom i rtvama te izvravanje njihovih naredbi. Njegovu religioznost odlikuje
moralna strogost koja se zasniva na pokoravanju i potovanju boanskih autoriteta, ija je
volja apsolutna i odreuju to je pravedno i moralno. ovjekova samostalnost,
nezavisnost i vlastito miljenje podloni su boanskoj volji i zakonima. ovjekovim
ivotom upravlja iracionalna, tajanstvena sila te potpuna mo bogova, on ne moe uticati
ovjek mora podnositi sve to mu dosude bogovi. Tako i Edip pada kao rtva
proroanstva, volje bogova i zle sudbine.
Tematiku je preuzimao iz mitova i Homerovih djela. Za razliku od Eshila, bogovi nisu u
sreditu dramske radnje. Osnovu tragine radnje kod Sofokla ini slobodna ljudska volja,
a radnja se pokree aktivnou samih protagonista. Oni su odluni i do kraja slijede svoje
ideale. Njegovi su tragini junaci idealizirani. Njihove karaktere naglaava i uvoenjem
junaka sa suprotnim karakternim crtama od protagonista, primjerice, suprotnost hrabroj i
odlunoj Antigoni jest plaljiva Izmena.
Euripid
Euripid (480 p.n.e. - Aretusa, Makedonija, 405. p.n.e.) bio je starogrki dramatiar. Dio
je velike trojice, uz Eshila i Sofokle. Smatralo ga se i sljedbenikom sofista.
Napisao je oko 90 drama (neki izvori tvrde 74, a neki 92). Na naticanjima je pobijedio
etiri puta i jednom posmrtno. Prvi je put pobijedio 441 p.n.e. nepoznatom tetralogijom.
Njegov je istoimeni sin prikazao tetralogiju i poslije oeve smrti te je njome jo jednom
pobijedio. Sastojala se od djela Ifigenija u Aulidi, Alkmeon u Korintu (nesauvano
djelo) i Bakhantice (Bakhe). Sauvano je 17 njegovih tragedija, a autentinost
osamnaeste tragedije Res nije potvrena:
Alkestida ,Andromaha ,Bakhantice ,Elektra ,Feniani ,Hekaba ,Helena ,Heraklo ,Heraklide (Heraklova
djeca) ,Hiketide (Pribjegarke) ,Hipolit ,Ifigenija meu Taurijcima ,Ifigenija u Aulidi ,Ijon ,Mahniti Heraklo
,Medeja ,Orest ,Trojanke ,Res
Sauvana je i satirska igra Kiklop, jedina potpuna satirska igra iz stare Grke.
Euripidov ivot
Euripid je bio vrlo obrazovan i prilino imuan. Bio je jedan od prvih ljudi koji su imali
privatnu biblioteku. esto se kao njegovi uitelji spominju Arhelaj, Anaksagora i Sokrat.
408 p.n.e. dolazi u Pelu, jer ga je makedonski kralj Arhelaj pozvao na svoj dvor zajedno s
ostalim velikim umjetnicima, gdje na posljetku i umire, najvjerojatnije od hladne
makedonske zime.Za razliku od Aristotelovih pohvala, Aristofan ga je volio ismijavati.
Pojavljuje se u Arhanjanima i Thesmophoriazusae te posebice u abama. U njima
Dioniz putuje u Had kako bi vratio Euripida u svijet ivih, no nakon pjesnikog naticanja,
bog vraa Eshila, a ne njega.
Zaslueno je priznanje dobio tek poslije smrti, a i danas je jedan od najveih pjesnika,
dramatiara, tragiara i pisaca svih vremena.
Euripid liava moi svemogue bogove koji postaju puko dramsko sredstvo. Bitna je
deheroizacija ljudi i antropomorfiziranje bogova koji nisu savreni nego dobivaju ljudske
vrline i mane. Zbog toga ga je pratio glas unitavaa tragedije, to se pokazalo dalekim
od istine.Uvodi psiholoku karakterizaciju likova, prvi je na pozornicu uveo enu kojoj je
razotkrio njenu unutarnju psihu, a takoer i robove prikazuje kao pametne ljude.
Openito ga se smatra tvorcem psiholoke drame.
Takoer uvodi dulji monolog u prologu i deux ex machina sustav, boanstvo koje
nenadano rasplee dramski vor. Posebnom se napravom sputa bog na pozornicu koji
svojim naredbama i intervencijom razrjeava ili spreava katastrofu. Uvodi govor
suvremenih ljudi, izbjegava suhoparnost, ukraavanje i apstrakciju te se time pribliava
gledateljima.
Kod Euripida radnjom ne upravljaju bogovi, nego neobrazloeni i esto okrutni postupci
bogova. Euripid se suprotstavlja tradicionalnim i antropomorfnim bogovima koji su
moralno nedosljedni i prevrtljivi te ne mogu ni biti moralni uzor ljudima. Euripid najvie
panje posveuje psihologizaciji likova te se smatra zaetnikom psiholoke drame.
Traginu radnju Euripidovih drama pokreu iracionalne sile strasti koje obuzimaju
njegove junake. Prikazuje kako osjeaji postupno prerastaju u strasti koje junaci vie ne
mogu kontrolirati. Prvi na pozornici prikazuje traginu ljubav sa svim njenim strastima.
Otkrivajui ljudsku duu prikazuje i njene tamne strane, njenu patologiju. Euripid govori
da se borba za sreu odvija u ovjeku, a ne izvan njega. Za Euripida je Sofokle rekao da
prikazuje ljude kakvima jesu, a da ih on sam prikazuje kakvima bi trebali biti.Grau
preuzima iz mitologije; njegovi su junaci mitski kraljevi i kraljice i ljudi visokog roda.
No, lieni su mitske snage i veliine te su prikazani kao obini ljudi, slini Euripidovim
suvremenicima, sa svim manama i vrlinama. U mitsku grau unosi graanske probleme
te tako svojim dramama daje aktualnu socijalnu i politiku dimenziju i pokree religiozna
i etika pitanja.
Smatrali su ga enomrscem, a on je prvi put na pozornicu izveo enu kao psiholoki
problem i pozabavio se njenom specifinom duhovnou. ena ak i postaje dominantniji
i jai spol, primjerice, Medeja pobijedi Jazona, a Hekaba natjera mukarce da se priklone
njenoj volji.
Svojim je realizmom i dramskim obradama erotike sablanjavao svoje suvremenike.
Aristofan ga je smatrao ruiteljem morala, a Aristotel najtraginijim od svih
pjesnika.esto koristi postupak prepoznavanja kao sredstvo stvaranja novih situacija ili
za postizanje dramskih efekata. Ovu je tehniku prvi uporabio Eshil u svojim
Hoeforama (rtvonoe), a o njoj i Aristotel raspravlja u svojoj Poetici te govori da
je to prijelaz iz nepoznavanja u poznavanje, a zatim u prijateljstvo ili neprijateljstvo s
onim osobama koja su odreena za sreu ili nesreu.
Grka knjievnost
Grka knjievnost obuhvata knjievno stvaralatvo na grkom jeziku koje zapoinje
Homerovim epovima oko 8. veka pne., a zavrava se okvirno 529. godine nove ere, kada
je vizantijski car Justinijan zatvorio Platonovu Akademiju u Atini, poslednju filozofsku
kolu u antici. Grka je knjievnost ne samo presudno uticala na formiranje rimske
knjievnosti, nego je izvrila ogroman uticaj i na celokupnu potonju evropsku
knjievnost, kako u tematici tako i u oblikovanju gotovo svih knjievnih vrsta. U
vremenskom rasponu od trinaest vekova u antici osam pre nove ere i pet nove ere
stvarali su mnogi pesnici i prozni pisci, koji su jezikom i kulturom Grci, ali nisu svi
rodom bili Grci: osvajanja Aleksandra Velikog proirila su grku civilizaciju van granica
Helade, te su glavni gradovi Aleksandrovih naslednika Aleksandrija, Antiohija i drugi
postali vea sredita grke civilizacije od starih grkih polisa. S obzirom na drutvene,
politike i knjievne prilike, moe se celokupna antika grka knjievnost podeliti na
etiri perioda:
1.
2.
3.
4.
Arhajsko razdoblje (od prvih pisanih spomenika do kraja 6. veka pne.);

Klasino razdoblje (5. i 4. vek pne.);
Aleksandrijsko razdoblje (od 3. do 1. veka pne.);
Rimsko razdoblje (od 30. pne. do 529. nove ere).
Arhajsko razdoblje
Najstarije poznato grko pismo jeste mikenski silabiki linear B, koji nam je ostao
sauvan na glinenim tablicama iz toga doba. Te tablice sadre zapise, najee
jednostavno u vidu razliitih spiskova, koji se odnose na trgovinu: prave knjievnosti tu
nema, a njeno odsustvo objanjava se na razliite naine. Prema jednoj teoriji, mikenska
se knjievnost, kao to je sluaj i s kasnijim Homerovim i drugim delima kikline epike,
prenosila usmenim putem, posebno s obzirom na to da linear B nije bio sasvim
prilagoen glasovima grkoga jezika. Prema drugoj teoriji, knjievna dela budui
element drutvene elite bila su zapisana na nekom finijem materijalu, koji se meutim
nije sauvao.
Epsko pesnitvo
Na poetku grke knjievnosti tako stoje dva njena najvea dela, Homerovi epovi Ilijada
i Odiseja, te nekoliko neznatnih metrikih zapisa iz 8. veka pne. Ali te dve pesnike
tvorevine svojom sloenom strukturom i stilizacijom daleko odskau od svakoga
poetnitva: jasno je da one, zapravo, predstavljaju vrhunac jedne epske tradicije iji
poeci i razvitak ostaju u tami onih vekova koji se nazivaju mranim dobom Grke (od
12. do 8. veka pne.). Homer () je prvi pisac grke knjievnosti i istovremeno
najvei epski pesnik svih vremena. Pretpostavlja se da je iveo negde u 8. veku pne., ali
pouzdanih podataka o njemu i njegovom ivotu zapravo nema. Antika tradicija nam
kazuje da je Homer bio slepi peva, ali to je najverovatnije samo preslikavanje lika
slepoga pevaa Demodoka iz Odiseje na linost samoga pesnika. Stoga se jo od antike
pa sve do naih dana stvorio itav korpus veoma razliitih teorija o prvom helenskom
pesniku, koji obrauje tzv. homersko pitanje.
Homer
Homerova se dela tako moraju shvatiti kao vrhunac dugogodinjeg razvoja usmene
narodne knjievnosti u Maloj Aziji. Danas se pretpostavlja da su Homerovi prethodnici
moda bili pevai rapsodi (), koji su lutali od grada do grada i zabavljali
stanovnike pesmama o "slavnim delima junaka" ( ) i meu koje tradicija
obino ubraja i samoga Homera, te aedi (), koji bi se smestili na dvoru kakvog
vladara i onde na zabavama ili po potrebi pevali o junakim delima junaka mitskoga
razdoblja. Prema nekim razmiljanjima, ti su rapsodi i aedi prenosili junake pesme kroz
mnoge vekove. Da je u Helena i pre Homera cvetala epska poezija, potvruju i Homerovi
epovi, u kojima nalazimo savrenu epsku tehniku, umetniki izraz, knjievni jezik,
okretan stih, mnotvo ukrasnih prideva, tzv. stalnih epiteta, za koje nema opravdanja u
Homerovom tekstu (npr. "brzonogi Ahilej", premda nijedna scena u epovima ne
opravdava taj epitet), oblike (formule) koje se uvek ponavljaju kad god se u pripovedanju
doe do odreenog mesta u opisu bitke, plovidbe lae, i na kraju tipine brojeve. Sve te
pojave nesumnjivo su plod dugotrajne umetnike prakse. Moe se pretpostaviti da su
helenskoj herojskoj epopeji prethodile krae pesme u kojima se uz pratnju muzikog
instrumenta pevalo o junakim delima. Te su pesme, kako se ini, bile delo Eoljana
Ahejaca, koji su doli iz Tesalije i drugih delova grkoga kopna i prvi se uvrstili na
maloazijskom primorju, u Troadi i susednim ostrvima. Pesme s likovima i motivima iz
kopnene Grke meale su se s onima u novoj domovini, a bile su podreene jednoj
osnovnoj temi borbi sa stanovnicima u novom kraju. Negovanjem tih pesama tokom
vekova stvoren je vrst temelj za veliku narodnu epopeju koja je najvie umetniko
ostvarenje dobila u Ilijadi i Odiseji otprilike u 8. veku pne.
Ilijada (, 24 knjige, 15.693 heksametra) nosi ime po Iliju (), drugom imenu
grada Troje. Sadraj joj je uzet iz ciklusa pria o trojanskom ratu, ali pesnik nije obradio
dugo vremensko razdoblje, nego je ograniio grau prikazavi dogaaje koji su se
dogodili tokom 51 dana u desetoj godini rata. Glavna je tema ovoga epa svaa izmeu
Ahileja i Agamemnona zbog otmice robinje Briseide, a zatim Ahilejev gnev na

trojanskog junaka Hektora, koji je ubio Ahilejevog prijatelja Patrokla.
Odiseja (, 24 knjige, 12.110 heksametara) nosi ime prema glavnom junaku
Odiseju i opeva Odisejev povratak na Itaku. Nakon desetogodinjeg ratovanja pod trojom
Odisej luta deset godina po raznim morima i doivljava mnogo opasnih pustolovina.
Izgubivi u brojnim opasnostima sve prijatelje, vraa se na Itaku, gde se uz pomo sina
Telemaha osveuje proscima koji su maltretirali njegovu vernu enu Penelopu i na
gozbama rasparavali njegovu imovinu. Tako okosnicu ovoga speva ine Odisejev
povratak i osveta proscima, ali su ti motivi obogaeni sintetikim i dramatskim prikazom
prethodnih junakovih desetogodinjih lutanja, a pripoveda ih sam junak na dvoru
feakoga kralja Alkinoja (912. pevanja). Osim toga, u spev je umetnut i motiv o sinu
koji kree u potragu za ocem (14. pevanje). Prema tome, kompozicija Odiseje je
perpletena, za razliku od kompozicije Ilijade, koja je jednostavna, a to je primetio jo
Aristotel, koji u Poetici 1459b kae: "Svaka mu je naime od pesama sastavljena: Ilijada
jednostavna i puna trpnje, a Odiseja prepletena i mirna". Homer je genijalni pesnik kome
je uspelo da narodnu epsku poeziju uzdigne na umetniku visinu, koju otada vie niko
nije dostigao. Homerova poezija je puna ivog pripovedanja, jasnog izraavanja,
paljivog crtanja ljudskih karaktera, svee ivotne dinamike i humanizma. Nijedno delo
svetske knjievnosti nije izvrilo tako snaan i dugotrajan uticaj kao Homerovi epovi.
Prvobitno su se u antici Homeru pripisivala ne samo ova dva epa, nego gotovo celokupno
epsko stvaralatvo arhajskoga razdoblja, premda je problem Homerovih dela ve od 5.
veka pne. podstakao ozbiljnu kritiku, koja i danas traje, a naziva se homerskim pitanjem.
Pod tzv. Malim Homerom podrazumevaju se manja pesnika dela koja su se pripisivala
Homeru. Meu njima je svakako najznaajniji zbornik od 33 homerske himne ()
napisane u heksametrima i epskom stilu, u vremenskom rasponu od 7. do 5. veka pne.,
koje proslavljaju razliita boanstva. Ove su se himne prvobitno zvale "uvodi"
(), to govori da to zapravo i nisu bile himne, nego su sluile rapsodima kao
uvod u njihovo recitovanje epskih pesama. Neke od njih su po broju stihova prave male
poeme. Tako Himna Demetri obrauje priu o otmici Persefone i tekoj boli Demetre
koja luta po svetu traei kerku. Himna Apolonu opeva roenje ovoga boga na Delosu i
njegove doivljaje tokom osnivanja proroita u Delfima. Himna Afroditi obrauje
ljubavnu avanturu ove boginje s Anhizom, dok je Himna Hermesu puna humora i pria o
tome kako je tek roeni Hermes nestanim lukavstvom prevario svoga brata Apolona.
Pored himni, ovamo pripadaju Boj aba i mieva (, 303 stiha) koja
parodira sadrinu i stil epske pesme, ali koja je verovatno nastala tek u helenistiko doba,
Margit (, od = budala) koja na podsmeljiv nain govori o nekom
junakubudali koji je mnogo znao ali sve naopako, te Kerkopi () koja je
prikazivala dva brata veta kradljivca koje je uhvatio Herakle, ali su ga oni tako
nasmejali svojim dosetkama da ih je pustio na slobodu.
Epska je poezija nastavila da cveta u Joniji i celom helenskom svetu i nakon Homera,
tako da je nastao veliki broj pesama koje su se takoe, bar neko vreme, pripisivale
Homeru. Te se pesme nazivaju kiklinim epovima jer ine nekoliko epskih ciklusa: u
njima je, naime, hronoloki prikazan neprekinut krug () mitskih dogaaja u
sadrajnoj celini. Kiklike pesme su se takoe nalazile na recitatorskom repertoaru

rapsoda i pruile su bogatu mitoloku grau lirskim, horskim i dramskim pesnicima.
Meutim, Ilijada i Odiseja potisnule su kikline pesme u drugi plan, pa su nam se ove
uglavnom izgubile i do danas su nam se sauvale samo u oskudnim fragmentima, premda
nam je njihov sadraj poznat. Tebanskom ciklusu pripadale su pesme Edipodija
(, 6.600 stihova) o Edipovom ubistvu vlastita oca, pobedi nad Sfingom,
incestuoznom braku s majkom i smrti Edipovoj, zatim Tebaida (, 7.000 stihova) o
ratu sedmorice junaka protiv Tebe i izvrenju Edipovog prokletstva meusobnim
ubistvom Polinika i Eteokla, i najzad Epigoni (, 7.000 stihova) o ratu sinova
sedmorice junaka protiv Tebe.
Trojanskom ciklusu pripadala je Kiparska pesma (, 11 knjiga) koja je opevala
dogaaje koji su se dogodili pre radnje Ilijade, zatim Etiopida (, 5 knjiga) koja je
opisivala dogaaje nakon Ilijade, ukljuujui kako Ahilej ubija amazonku Pentesileju,
etiopskog vou Memnona ali i kako sam gine od Parisove strele, zatim Mala Ilijada
( , 4 knjige) koja je opisivala nadmetanje za Ahilejevo oruje izmeu Ajanta i
Odiseja, Ajantovo samoubistvo, pogibiju Parisa od Filoktetove strele, dolazak Ahilejeva
sina Neoptolema koji ubija Telefova sina Euripila, gradnju drvenog konja i pad Troje.
Pesma Razorenje Ilija ( , 2 knjige) obuhvatala je prizor o drvenom konju,
Laokoontovu smrt, Enejin beg, zauzee Troje, smrt Prijama i Astijanakta, oskvrnjenje
Kasandre, podelu plena, poar grada i rtvovanje Poliksene na Ahilejevom grobu.
Povratak (, 2 knjige) opevala je povratak helenskih junaka iz Troje, dok se
Telegonija naslanjala na sadraj Odiseje i zapoinjala opisom sahrane Penelopinih
prosaca, a nazvana je po Telegonu, sinu Odiseja i Kirke, koji u potrazi za ocem dolazi na
Itaku i u neznanju ubija Odiseja, uzima Penelopu za enu, a Telemah Kirku.
Velike drutvene i ekonomske promene koje su zahvatile gotovo celu Heladu u drugoj
polovini 8. veka pne. jasno se ogledaju u delu drugog znamenitog pesnika arhajske epike.
Hesiod (, moda kraj 8. v. pne.), iz sela Askre u Beotiji, prvi je grki pesnik koji
o sebi daje biografske podatke te se moe smatrati prvom individualizovanom pojavom u
grkoj knjievnosti. Njegova Teogonija ( = Postanak bogova, 1022 heksametra)
predstavlja prvu grku mitoloku sintezu u kojoj je prikazana istorija postanja sveta i
genealogija bogova. Ideja joj je da prikae Zevsa kao simbol pravednosti, koji pobedom
nad Titanima i drugim nemanima iz prolosti postaje svemogui uvar pravde. Isticanje
moralnih problema i tenja za sistemskim shvatanjem sveta najavljuju poetak ruenja
tradicionalnog pogleda na svet. Moralna pitanja i vladavina pravde u svetu idejna su
osnova i Hesiodovog drugog dela koje nosi naziv Poslovi i dani ( , 828
heksametara). To je poema rada, u kojoj pesnik svome bratu rasipniku upuuje opomene i
savete o tome kako e stei imovinu na astan nain. Meutim, pesnikovo obraanje
bratu samo je okvir za pouke koje upuuje svojim savremenicima o tome da se ovek
moralnom energijom i radom mora osloboditi bede, a to se ilustruje mitom o Prometeju i
Pandori te mitom o pet rodova koji govore da je ljudski ivot nekada bio sladak, a sada je
gorak. Rad i pravda temelj su Hesiodove etike, a u svakoj dravi koja eli biti utemeljena
na poretku i napretku moraju vladati rad, pravda i moral, a ne la, prevara i nasilje
vladara. Premda je Hesiodov pogled na ivot pesimistian velikim delom upravo zbog
prilika koje su tada vladale ipak se on u svojoj duboko vaspitnoj poeziji pokazuje kao
nosilac novih, gotovo revolucionarnih drutvenih stremljenja u odnosu na prethodni

ratniki ideal herojske epohe.
Lirsko pesnitvo
Grki svet oko 550. pne.

Postanak i ujedno najvii domet helenske lirike pada u 7. i 6. vek pne., kada je epska
poezija bila ve na zalasku. Ona je zapravo melodiki i ritmiki usavreno narodno
pesnitvo. Razvoj umetnike grke lirike uslovila su dva kljuna uzroka. Prvi ine nove
drutvene prilike tokom kojih dolazi do dubokih promena u politikim, socijalnim i
ekonomskim odnosima, do pokretanja zamane grke kolonizacije irom Mediterana te
do izgradnje i uvrivanja polisa kao osnovnog dutvenog i dravnog okvira u Heladi.
Drugi uzrok nalazimo u epohalnoj promeni u muzici otkrie harmonije i usavravanje
muzikih instrumenata. Kada su Grci prodrli u tajne muzike, ona je kod njih u irem
smislu obeleavala razvitak velikog dela duevnog ivota, pa je izraz (=
muziki ovek) nasuprot izraza (= nemuziki ovek) oznaavao
obrazovanog oveka. Muzika je imala vaan poloaj u grkoj kulturi, i sva se grka lirika
razvijala uz nju: u najstarije vreme nema pesme bez muzike niti muzike bez pesme.
Celokupna je helenska muzika naalost propala, ali znamo da su meu najeim
muzikim instrumentima bili lira, kitara, forminga i frula.
Naziv lirika stvoren je u vreme aleksandrijskih filologa i oznaava prvobitno samo one
starogrke pesme koje su se pevale uz pratnju ianih instrumenata, i to pre svega lire sa
sedam ica sami Grci arhajskoga doba umesto ovoga imena koristili su stari naziv
melika (od = pesma). Ta se melika delila na monodijsku liriku i horsku liriku: osim
to su se razlikovale po metrima koji su se u njima obino upotrebljavali, ove dve vrste
lirike karakterisalo je to to je prva bila namenjena solo pevanju, a druga horskom
izvoenju. Aleksandrijski su filolozi, dakle, u svom kanonu starogrke lirske poezije
obuhvatili samo meliku, tj. monodijske liriare Alkeja, Sapfu i Anakreonta i horske
liriare Alkmana, Stesihora, Ibika, Simonida, Bakhilida i Pindara. Meutim, mi danas u
helensku liriku ubrajamo i recitativne oblike poezije: elegiju i jamb.
Elegija
Spoljanja oznaka elegije kojom se razlikovala od drugih pesnikih vrsta jeste posebna
metrika graa, tzv. elegijski distih. Elegija, kako se ini, nastaje u Maloj Aziji kao
tubalica i naricaljka, da bi se u kopnenoj Grkoj esto preobrazila u svojevrsni bojni
pokli. Grka se elegija najpre i razvila u onom kraju i plemenu gde je epska poezija
dostigla vrhunac, tj. kod maloazijskih Jonjana. Iz epa je uzela oblik, a iz svakodnevnog
ivota sadraj. Ratni uas i navala severnog naroda Kimerana u Malu Aziju podstakli su
pesniko stvaralatvo Kalina (), koji se ubraja meu najstarije elegiare i koji je
iveo negde u prvoj polovini 7. veka pne. Od njega nam se sauvao, osim nekoliko
fragmenata, poetak jedne elegije u kojoj je pozivao svoje sugraane na oruje protiv
neprijatelja: to je pravi, glasan i estok ratni pokli, a sadri ujedno sjajnu pohvalu
dobrom borcu koji se ne plai smrti, te junaki pada u borbi. Ratniku elegiju pisao je i
Tirtej (), koji se prema legendi preselio iz Atine u Spartu i tamo tokom drugog
mesenskog rata (645628. pne.) svojim pesmama tako raspalio vojnike da su Spartanci
njemu pripisivali zasluge za pobedu nad Mesenjanima. Tirtej je, osim elegija koje je
pisao u dorskom dijalektu, pisao i opomene ili savete (), i to u jonskom
dijalektu s neto dorizama. Njegova je poezija ratna i graanska: glavni su mu motivi
odluna borba protiv neprijatelja, smrt za domovinu i poreenje junaka s kukavicom i
njihove razliite sudbine.
Sasvim je drugaiji elegiar Mimnermo (, druga polovina 7. veka pne.),
najverovatnije iz Kolofona, ija je poezija usredsreena na lina oseanja koja su bila
uslovljena i prilikama u kojima je pesnik iveo. Njegova je poezija melanholina i
ljubavna. Ljubav, uivanje i radost za pesnika su eljena dobra kojima se on veseli, dok
se melanholija uvlai kada on pomisli da je lepoj mladosti sueno da precvate i proe, a
umesto nje e doi starost, bolest i smrt. Zbirka Mimnermovih intimnih pesama nazvana
je po sviraici Nani () koju je pesnik snano ljubio. Mimnermovi stihovi, napisani
uglavnom epskim dijalektom, puni su enje i odzvanjaju muzikom.
Solon
Pesmama s drutveno-politikom tematikom vraa se Atinjanin Solon (, oko 638
558. pne.), veliki zakonodavac i reformator atinskoga ustava. On je u elegijama i
jambima izloio svoje etike ideje i refleksije, objanjenja i opravdanje vlastitoga
politikog rada. Pre no to se 594. pne. kao arhont eponim prihvatio reformatorskoga
posla, svojom elegijom Salamina podstakao je Atinjane da zauzmu ostrvo Salaminu koje
su tada drali Megarani i suzbijali slobodu atinske trgovine. Ukupan Solonov pesniki
rad obuhvatao je oko 5.000 stihova, danas sauvanih samo fragmentarno, koji su pisani
uglavnom u jonskom i epskom dijalektu s dosta atikih elemenata. Pored Salamine, u
njegov pesniki opus ulaze Opomene Atinjanima, elegije u kojima Solon opravdava i
objanjava svoj reformatorski rad, te Opomene samome sebi, u kojima izlae svoja etika
shvatanja.
U drugoj polovini 6. veka pne. ivi i deluje Teognid (), elegijski pesnik iz
Megare, od kojeg nam je sauvano 1.389 stihova. To su sentencije i fragmenti koje je
neko sakupio iz njegovih elegija, s gnomskom i moralnom tendencijom, ali ni ti stihovi
nisu svi Teognidovi, nego su vremenom bili njima dodati i neki stihovi drugih pesnika. O
Teognidu se zna tek toliko da je bio aristokratskog porekla i uverenja, te da je uestvovao
u sukobima izmeu aristokrata i demosa koji su razdirali njegovu zemlju. Kako je iz tih
sukoba na kraju demokratska stranka izala kao pobednik, aristokrati su morali beati iz
Megare, a meu njima i Teognid, koji otada ivi na Siciliji, na Eubeji i u Sparti. Sve ove
politike borbe i tekoe nale su odraza u Teognidovim elegijama, iji glavni deo ine
(= opomene), koje su upuene mladom plemiu Kirnu, pesnikovom
eromenosu, i koje su ponegde ispunjene arom, strau i bolom zbog iskustva oveka koji
je ivot proveo u neprekidnoj borbi, u nevolji i siromatvu. Moralna pouka Teognidova
uglavnom je pesimistina: mladost i sam ivot su nestalna dobra, smrt i siromatvo
vrebaju na svakom koraku, dobri propadaju, a zli trijumfuju. Ipak, pomisao na smrt
izaziva kod pesnika uivanje u radosti i mladosti, pa u njegovoj poeziji nalazimo i veselih
trenutaka.
Savremenik je Teognidov bio Fokilid (), ije elegije i pesme u tetrametrima
imaju didaktiki karakter, ali se ne odlikuju dubokim sadrajem kao Solonove ili
Teognidove elegije. U sauvanom fragmentu od osam stihova oponaa Semonida
Amorginca i u satiri na ene razlikuje etiri vrste ena: jedna je nastala od kuje, druga od
pele, trea od svinje, a etvrta od kobile, pri emu je dakako najbolja ona koja potie od
pele. Na osnovu malog broja fragmenata ne moe se dati prava i potpuna karakteristika
Fokilidove poezije. U drugoj polovini 6. veka pne. iveo je i prvi helenski pesnik-filozof,
Ksenofan iz Kolofona ( , oko 565 oko 473. pne.), koji je po
tradiciji bio osniva elejske filozofske kole. Pored epskih poema Osnivanje Kolofona i
Naseljavanje Eleje, pisao je elegije te prvi u grku knjievnost uveo novu vrstu poezije
pod nazivom (= Rugalice), gde je na satiriki nain otro kritikovao i ironisao
narodna verovanja i ljudske mane. Ksenofan nije veliki pesnik, ali je otrom kritikom
tradicionalne percepcije antropomorfnih boanstava i religijskih verovanja i obreda
uopte jaao veru ljudi u njihove vlastite snage i podsticao ih na samopromiljanje.
Jambografija
Jampsku poeziju pratila je muzika, ali se nije pevalo: to je bila tzv. , tj.
ritmika recitacija s muzikom pratnjom, a muziki instrumenti bili su jambika i
klepsijamb. Svi jambografi bili su poreklom Jonjani, pa je i njihov dijalekt jonski, ali vrlo
blizak atikom dijalektu. Jamb doputa itav niz razliitih tonova, od smeha do poruge i
prezira, s lirizmom u kojem linost dolazi do takvog izraaja kakav elegija nije
poznavala. Najstariji je i istovremeno najsnaniji pesnik jamba bio Arhiloh () s
ostrva Parosa, koji je iveo u 7. veku pne., burnim i nemirnim ivotom, punim nevolja i
pustolovina, kako se vidi i iz sauvanih fragmenata. Izgubivi svu imovinu, preselio se na
Tasos i tamo stupio kao plaenik u vojsku Tasoana koji su ratovali s Traanima, ali
bezuspeno, pa se pesnik vratio na Paros. Zna se da je ponovo bio vojnik i da je poginuo
u borbi protiv Naksoana. ovek estoke udi, nagle i iskrene, uvek spreman da napada
jambima, esto i otrim, protivnike i sve one koji su mu se zamerili takav utisak
stiemo o Arhilohu iz sauvanih fragmenata. Pesnik zna biti i duboko oseajan i
plemenit, ali strasna i neuzvraena ljubav prema Neobuli, kerki paroskog aristokrata
Likamba, koja je proizvela istinski nene i oseajne ljubavne pesme, pretvorila se u besnu
mrnju kad je Likamb odbio pesniku dati svoju kerku za suprugu. Otada ih je Arhiloh
oboje napadao tako otrim i zajedljivim pesmama, da im prema legendi nije preostalo
drugo do da se obese. Arhilohova poezija bila je raznovrsna i kretala se od draesnih i
plemenitih slika do najee ironije i prostote. Arhilohov uticaj na potonje grke liriare
bio je ogroman, a meu rimskim pesnicima posebno se na njega ugledao Horacije.
U 7. veku pne. iveo je i Arhilohov savremenik Semonid Amorginac (
), roen na Samosu i osniva kolonije na ostrvu Amorgosu. Pisao je elegije i
jambe, od kojih su sauvani fragmenti, iz kojih se vidi da mu je poezija bila pouna i
refleksivna. Najpoznatiji je ipak po jampskoj satiri O enama ( ), gde
duhovito i ironino ocrtava deset tipova enskog karaktera, koje izvodi iz razliitih
ivotinja i elemenata: prljava ena potie od svinje, lukava od lisice, brbljiva od kuje,
troma i lenja od zemlje, prevrtljiva od mora itd. Pogled na ivot to ga iskazuje ovaj
mizogini pesnik prilino je pesimistian: bolest, starost, rat, brodolomi i samoubistva to
je preovlaujui okvir njegove ivotne stvarnosti. Otprilike jedan vek kasnije iveo je
Hiponakt () iz Efesa, ije je stvaralatvo cvetalo oko polovine 6. veka pne. On je
prvi sasvim izgraeni pesnik realista, pravi i iskreni pesnik-prosjak, oznaen kao pesnik
najbednijih drutvenih slojeva. Od njegove pesnike produkcije najznaajniji su jambi, od
kojih su sauvani samo fragmenti, ali se iz njih moe rekonstruisati niz situacija i tipova,
npr. gozba gde se pije iz vedra, javne kue s prostitutkama, smrdljive krme pune
insekata, trg s prizorima telesnih kazni. Pesmama kao glavni likovi provejavaju siromasi,
surovi i goli koji drhte od hladnoe, meu njima i sam pesnik. Hiponaktova poezija je
nesporedna, silovita, otro individualizovana, realistina, gorka, ponekada podrugljiva i
ironina, pa se moe smatrati dalekim prethodnikom kinikog morala.
Monodija
Uporedo s elegijom i jambom prilagoavale su se i druge vrste narodne poezije temama
koje je isticalo doba raslojavanja helenskoga drutva. Tako se i grka melika razvijala u
vezi sa ivotom naroda i folklornim pesmama, a korak dalje u obradi subjektivnih
oseanja i crta line biografije nainili su eolski pesnici, ije je knjievno i muziko
sredite bilo ostrvo Lezbos. S ovog ostrva je i Alkej (, roen oko 630. pne.), iji
su rodni grad Mitilenu razdirale unutranje borbe, te se aristokratska oligarhija jedva
odupirala demokratskoj stranci. U tim je borbama uestvovao i aristokrata Alkej, koji se
borio protiv demokratskih tirana i uestvovao u zaveri koja je dovela do ubistva tiranina
Melanhra 612. pne., ali je novi tiranin Mirsil prognao Alkeja. Kad je i Mirsil pao i na
vlast doao mudri Pitak, pesnik je nastavio s borbom i zaverama. Pitak se, meutim,
nakon deset godina dobrovoljno odrekao vlasti, te se Alkej vratio u domovinu gde je
mirno iveo do kraja ivota. Njegove su pesme filolozi podelili na politike i ratnike
pesme (), ljubavne (), vinske ( ili ) i himne
bogovima, ali nijedna njegova pesma nije do nas dola potpuna. Ipak, iz oko 150
sauvanih fragmenata, vidimo da je Alkejev stil bio uzvien i kratak, draestan i snaan,
posebno u politikim pesmama koje su u sebi imale govorniku estinu (plerumque
oratori similis, kae rimski pisac Kvintilijan), ali iskrenu i bez optereujue retorike. U
politikim pesmama estok, vatren, neobuzdan i beskompromisan, Alkej u drugim
pesmama peva i o veselju na gozbama i o ljubavi: boanska Dionisova tenost nala je u
njemu sjajnoga i vatrenoga pristalicu. Mnoge njegove pesme ispevane su u alkejskoj
strofi, nazvanoj po njemu.
Sapfa
I najslavnija grka pesnikinja Sapfa (, druga polovina 7. veka pne.) bila je s ostrva
Lezbosa. Njena je porodica pripadala aristokratiji, pa se Sapfa, kada je oko 596. pne.
vladajua demokratija proterala plemstvo, sklonila na Siciliju, odakle se vratila kada je
Mitilenom zavladao Pitak. O Sapfi su kolale mnoge legende: da je runa, da se bacila s
Leukadske stene jer joj mladi Faon nije uzvraao ljubav, te da je naprotiv bila lezbejka
po njoj je, najzad, i nazvana istopolna ljubav izmeu ena. Nevezano za legende, iz njene
je poezije vidljivo kako je Sapfa znala snano ljubiti. Okupljala je oko sebe mlade
devojke koje je pouavala muzici i poeziji, pa je zato svoj dom nazvala "kuom Muza".
Alkej ju je zvao "istom" (), Platon ju je nazvao "desetom Muzom", a Strabon
"neim udnovatim" ( ). Njene su pesme antiki filolozi svrstali
prema metru u devet knjiga, uz zasebnu knjigu epitalamija (svadbenih pesama). Najbolje
su joj i umetniki svakako najvrednije bile ljubavne pesme, pisane u safikoj strofi,
nazvanoj po njoj. Sapfina poezija odie dubokim ljubavnim arom, proeta je lepim
mislima, puna ljupkih slika i ispevana lepim jezikom i savrenim stilom. Ljubav, cvee,
no puna meseine, priroda, zvuk, boja to su motivi i slike koji se skladno razlivaju u
njenim stihovima.
Nakon eolske melike javlja se jonska s Anakreontom (, roen oko 570. pne.),
Jonjaninom iz grada Teosa na maloazijskoj obali. Kad je Kir Stariji osvojio Teos oko 545.
pne., iselio se Anakreont s jo nekim sugraanima u grad Abderu u Trakiji, a kasnije ga
nalazimo na dvoru samoskog tiranina Polikrata, koji je tada bio na vrhuncu moi i sjaja.
Nakon Polikratova ubistva, doveo je Anakreonta u Atinu Hiparh, Pizistratov sin, a kada je
oko 514. pne. i Hiparh pao s vlasti, o Anakreontovu ivotu ne znamo nita pouzdano: po
nekima je iveo kod Aleuada Ehekratida u Tesaliji, a po drugima opet u Teosu. Po
predaji, umro je kao starac u 85. godini u Abderi. Premda Jonjanin, Anakreont je bio
pravi nastavlja subjektivne eolske poezije Alkejeve i Sapfine, iako ne s tako dubokom
oseajnou. Njegova poezija, od koje je sauvano samo oko 100 kratkih fragmenata, ima
preteno erotski i simpotiki karakter i slavi Dionisa i Erosa. Dva sauvana fragmenta
bila su deo himni posveenih Dionisu i Artemidi, a pisao je i elegije, jambe i epigrame.
Sadraj Anakreontovih pesama je bezbrino uivanje ivota, ali erotika mu nije
neposredna i duboko proivljena kao kod Eoljana: ar njegove strasti je veliki, ali brzo
gasne. Ipak, Anakreontovo pesnitvo vedrog i ugodnog raspoloenja steklo je veliku
popularnost ve u antici, pa su se kasniji pesnici ugledali na njega pevajui pesme istoga
sadraja: sauvano je oko 60 takvih pesmica lagodnog sadraja nazvanih Anacreontea
(). Na njega se ugledao i veliki rimski pesnik Horacije.
Horska lirika
Iz Sarda u Lidiji bio je Alkman (, druga polovina 7. veka pne.), ali je iveo u
Sparti, gde je sastavljao himne, peane (sveane obredne pesme u Apolonovu ast),
hiporheme (vesele i ivahne plesne pesme uz pratnju kitare ili frule), skolije (gozbene
pesme) i erotske pesme, ali se najvie proslavio partenijima, pesmama koje su u ast
bogova pevali devojaki horovi. Od oskudnih fragmenata koji su doli do nas najdui je
odlomak od stotinu stihova iz pesme koja je, kako se ini, spevana u ast Dioskura i
Artemide, ali u kojoj pesnik od pohvale boginji naglo prelazi na pohvalu ljupke lepote
devojaka, uesnica hora, proetu sjanim slikama iz njihovih svakodnevnih ivota. Ni o
Stesihoru (, kraj 7. i poetak 6. veka pne.), koji se moda rodio u Metauru u
junoj Italiji ali je iveo u Himeri na Siciliji, nije mogue dati neki odreeni sud, jer se
sauvalo premalo fragmenata, od kojih najdui ima est stihova. Ovaj pesnik, kome se
pripisuju inovacije u muzici i metrici meu kojima je najvanija bila podela horske
pesme na trijade koje ine strofa, antistrofa i epoda obraivao je i narodne prie
lokalnog karaktera o strastvenim i nesrenim ljubavima, npr. o pastiru Dafnisu koga je
zbog nevere oslepila ljubomorna nimfa. Iz june Italije bio je i Ibik (, poetak 6.
veka pne.) iz grada Regija, koji je meutim veliki deo ivota proveo na dvoru samoskog
tiranina Polikrata, gde je upoznao i Anakreonta. Uz vrlo oskudne fragmente sauvan je
jedan vei odlomak na papirusu koji sadri pohvalu Polikratova mladog sina. U antici je
Ibik bio cenjen kao pesnik enkomija, tj. pohvalnih pesama u ast znamenitih
savremenika, i homoerotskih pesama u kojima je iznosio vatrenu ljubavnu strast prema
mladiima.
Simonid Kejanin (, 556468. pne.) rodio se na ostrvu Keosu, iveo na

dvorovima razliitih tirana (Pizistratidi u Atini, Skopadi u Kranonu i Aleuadi u Larisi u
Tesaliji) i umro u dubokoj starosti u Agrigentu na Siciliji. Na poetku grko-persijskih
ratova nalazio se u Atini, gde je postao pesnikom borbe helenskog naroda protiv
Persijanaca: opevao je sve grke pobede i proslavio u elegijama junake poginule u
borbama kod Termopila, Maratona, Salamine i Plateje. Horske pak pesme zahvatale su
sve dotada poznate vrste: enkomije, ditirambe (pesme u ast Dionisa), partenije, peane i
himne, a bio je poznat i kao jedan od stvaralaca nove vrste poezije epigrama. U antici je
Simonid bio naroito poznat po dubini oseaja koje je svojim tualjkama umeo pobuditi
kod slualaca.
Pindar
Simonidova lirika s jasnim i jednostavnim stilom te ivim slikama i jakim oseajima,
zadahnutim blagim pesimizmom, otvorila je u grkoj knjievnosti novi horizont na kome
blistaju Bakhilid i Pindar. Bakhilid (, oko 518450. pne.), neak Simonida
Kejanina, rodio se na ostrvu Keosu. O njegovom se ivotu ne zna mnogo, ali izgleda da
je bio u Atini, u Tesaliji, na Egini i u Sirakuzi na dvoru Hijerona, gde se nadmetao s
Pindarom u slavljenju Hijeronovih pobeda u grkim narodnim takmienjima. Sve do
kraja 19. veka od njegovih smo pesama imali tek neznatne fragmente, ali je 1896. na
egipatskim papirusima pronaeno 14 epinikija (pesama u ast pobednika na atletskim
takmienjima) i 6 ditiramba, pa nam je sada Bakhilid posle Pindara najbolje poznati
horski liriar. Bakhilidov epinikij ima istu strukturu kao i Pindarov, tj. aktuelnost (hvali se
pobednik u nekom takmienju, njegovi preci i grad) mit (govori se o nekom heroju kao
pretku pobednika ili se obrauje neki mit vezan za grad pobednika ili mit o lokalitetu
takmienja ili o uvoenju takmienja) aktuelnost (gnomski saveti i opomene kojih se
pobednik treba drati). Bakhilidovi ditirambi nalikuju baladama jer se u njima epizode iz
mitova razrauju na lirski nain. Zanimljiv je ditiram Tezej (), koji je ceo u obliku
dijaloga izmeu Tezejeva oca Egeja i hora koji ine Atinjani.
Pindar (, 522. ili 518442. pne.) iz Kinoskefala kod Tebe poticao je iz ugledne
aristokratske porodice, pa mu je itavo pesnitvo duboko proeto duhovnim idealima
helenske aristokratije. Pindarov pesniki rad, vrlo bogat i raznolik, obuhvatao je sve vrste
horske lirike: himne, peane, ditirambe, prozodije (ophodne pesme), partenije, hiporheme,
enkomije, trenose (tubalice za mrtvima) i epinikije. U potpunosti je, pored fragmenata,
sauvano 44 epinikija ili oda, koje se prema mestu na kome je postignuta pobeda dele u
etiri grupe: Olimpijske (), Pitijske (), Nemejske () i
Istamske (). Pindarove ode, koje odlikuje velika raznolikost ritma i metrikih
oblika, strukturisane su redovno prema uobiajenoj shemi aktuelnost mit aktuelnost.
Ali pesnikova panja zaustavlja se na spoljanjim obelejima atletske pobede: samo
takmienje nikada ne opisuje, jer njega pobeda zanima samo kao ispoljavanje vrline koju
slavi kod pobednika. Sledi nagli prelaz u podruje mita (tzv. pindarski let), koji zahvata
najdui deo ode i gde najvie dolazi do izraaja pesnikov duh, njegovi pogledi na ivot i
njegovi ideali. Duboko religiozan, Pindar iz mita uklanja sve negativne crte heroja i
bogova. Veliku slavu postigao je ve u antici, smatran esto najveim helenskim liriarem
kome je pripalo prvo mesto u kanonu alkesandrijskih filologa, a neposredan njegov uticaj
naroito je vidljiv u horskim delovima tragedije.
Prozno stvaralatvo
Poeci knjievne helenske proze padaju u 6. vek pne., premda se ona upotrebljavala i
ranije za potrebe svakodnevnog ivota, pisanje zakona, ugovora, za spiskove pobednika
na narodnim igrama, spiskove svetenika i inovnika te za natpise svake vrste. Proza je
nastala u Joniji, gde su se tada nalazili najnapredniji i najbogatiji gradovi u celom grkom
svetu. Jonjani su bili paljivi posmatrai prirode i prvi su, u obliku kratkih sinteza,
pokuali ponuditi odgovore na teke probleme koje im je postavljala priroda: tako su
nastale filozofija i nauka. Jonski filozofi otvorili su novu eru u filozofiji pitanjem o
prapoetku svega to postoji, pitanjem o bitku. Jonjani kao prvi prozni pisci piu svojim
jonskim dijalektom, koji se ustalio kao jezik najstarije grke proze. Ve se u antici
raspravljalo da li je prvi prozni pisac bio istoriar Kadmo iz Mileta (poetak 6. veka pne.)
koji je sastavio spis Osnivanje Mileta i cele Jonije ili njegov savremenik, filozof Ferekid
sa Sirosa sa svojim kosmogonijskim spisom Heptamih (= Peina sa sedam skrovita).
Prvi pravi grki filozofi i zaetnici nauke bila su trojica Mileana, ija uenja ine tzv.
miletsku kolu. Prvi od njih, Tales ( ili , 624547. pne) koji izgleda nije
ostavio nita napisano kae da je prauzrok svega u prirodi voda, Anaksimen
(, sredina 6. veka pne.) smatra da sve stvari nastaju zgunjavanjem i
razreivanjem vazduha, dok je najapstraktniji odgovor dao Anaksimandar
(, 610547), koji prauzrokom svega smatra neodreenu materiju zvanu
apeiron (), iz koje usled suprotnosti toplo-hladno nastaje svet. Anaksimandar je
neto stariji od Anaksimena i sastavio je prvi filozofski spis, pod naslovom O prirodi
( ), a zatim je i Anaksimen svoje misli zapisao u jednom spisu istoga
naslova. estom veku pripada i Pitagora (), koji nije ostavio nita napisano i
koji smatra da harmonija, koja vlada svetom, proizlazi iz odreenih brojevnih odnosa koji
vladaju svetom: broj je savrenstvo. Pitagora je izvrio ogroman uticaj na antiku
filozofiju i nauku, to neposredno to preko svoje pitagorejske kole.
Najstariji grki istoriografi i geografi obino se nazivaju logografima ( =

prozni pisac), a tako su se u Atini nazivali i oni govornici koji su za svoje klijente
sastavljali sudske govore. Najvaniji logograf bio je Hekatej () iz Mileta, koji je
iveo za vreme persijskog kralja Darija (vladao 525485. pne.) i koji je napisao dva dela:
Genealogije () sa priama o mitskim junacima gde je nastojao uneti i nekog
hronolokog reda i naivnim racionalizmom ukloniti pojedinosti koje su mu se inile
neverovatnima, te Opis Zemlje ( ) s geografskim opisima Evrope i Azije te
podacima o narodima i njihovim obiajima.
Prvim piscem evropske basne smatra se Ezop (, 6. vek pne.), premda se koreni
basne kao knjievne vrste nalaze u dalekoj prolosti i moda su nastali u Indiji. Ezop je
bio rodom iz Frigije u Maloj Aziji i kao rob sluio je vie gospodara. Kako se ini, on
svoje basne nije pisao, ve ih je priao u prozi, a kasnije su se irile usmenom predajom i
u svojoj jezgri sauvale su se u dosta neiskvarenom obliku. Meutim, tokom vekova
svaka se basna poela pripisivati njemu, pa je pod Ezopovim imenom sauvan itav
zbornik basana. Svaka Ezopova basna je prava mala drama sa zapletom, kulminacijom i
raspletom, esto odie sveim humorom, a svoju etiku i pedagoku vrednost uva i
danas.
Klasino razdoblje
Atinski pomorski savez oko 450. pne.

U drugoj polovini 6. veka pne. Jonija pada pod persijsku vlast i gubi prvenstvo u
kulturnom razvoju grkoga sveta, koje e otada pa tokom itavog 5. i 4. veka pne.
pripadati Atini. Kulturna hegemonija Atine tako se potpuno podudara s njenom
politikom hegemonijom, koja je zapoela sjajnim atinskim pobedama kod Maratona,
Salamine i Plateje tokom grko-persijskih ratova i uvrstila se izgradnjom Atinskog
pomorskog saveza. Atika knjievnost u 5. veku pne. obrauje razliita pitanja koja su
postavljale savremene drutvene i politike prilike dravnu politiku, moral, vaspitanje,
privredu a u sreditu svih tih pitanja nalazi se ovek, njegov poloaj i uloga u drutvu,
kao i njegova moralna odgovornost za odluke koje donosi. Osnovna su obeleja klasine
knjievnosti bliska povezanost s narodom, obrada svakodnevnih ivotnih problema,
monumentalnost i humanizam. Od knjievnih vrsta glavno mesto zauzima drama
tragedija i komedija koja, uz Homerove epove, predstavlja najvaniji doprinos Helena

evropskoj knjievnosti.
Tragedija
Postanci grke drame padaju u 6. vek pne., a njeni vrhunci u 5. i 4. vek pne. Najstarije i
gotovo jedine podatke o postanku tragedije nalazimo u Aristotelovoj Poetici, gde itamo
da je nastala od improvizovanog poetka, i to od onih koji su zapoinjali pevati ditiramb,
da je prola kroz mnogo promena dok je zadobila svoj uobiajeni oblik. Prikazivanje
tragedije u staroj je Grkoj bila sluba boanstvu, deo dravnoga kulta. Dva bitna
obeleja tragedije jesu kult boga Dionisa i mit. Na razvitak tragedije posebno je uticalo
uspostavljanje tiranije u mnogim polisima, jer su se tirani posebno oslanjali na seljatvo,
meu kojima je popularno boanstvo bio Dionis, koji nije pripadao "aristokratskom"
Olimpu. Herodot kae da je Arion iz Metimne "prvi spevao ditiramb, dao mu naslov i
prikazao ga u Korintu", a Suidina enciklopedija: "Kau da je Arion izumeo tragiki nain,
i da je prvi sastavio hor i spevao ditiramb, i prozvao tako ono to je hor pevao, i uveo da
satiri govore stihovima". Dakle, on je od ditiramba stvaorio satirsku pesmu kada je uveo
obiaj da Dionisa slavi njegova pratnja, tj. satiri, koji se u prenesenom smislu, zbog brade
i bludnosti, a moda i zbog kostima, nazivaju (= jarci). Odatle je i postala re
tragedija, tj. pesma koju su pevali ljudi preodeveni u satire.
Atinski tiranin Pizistrat uveo je dve vane svetkovine: Panateneje i Velike Dionisije, za
vreme kojih je 534. pne. prvi put prikazana jedna tragedija pesnika Tespida, koga
tradicija smatra "ocem tragedije". On je prema horu postavio jednog silena kao glumca,
koji je horu govorio neto to je hor podsticalo na pevanje ili je s horovoom zametao
razgovor. Za govor toga glumca, koji je poeo prikazivati viestruke likove, upotrebljen
je oblik jampske pesme, tj. trohejski tetrametar i jampski trimetar. Moe se, dakle,
zakljuiti da je tragedija postala u Atini od satirskog ditiramba, koji je u nju doao s
Peloponeza. Ali tragedija svoj prirodni oblik dobija tek posle pada Pizistratida, jer ono to
je stvorio Tespid jo uvek ima vie karakter satirske igre.
Drugi atiki tragiki pesnik, nakon Tespida, bio je Heril, za koga Suida kae da je napisao
oko 160 drama, ali je poznat samo naslov jedne drame: to je Alopa, sa graom iz
eleusinskog mita. Najvaniji tragiki pesnik pre Eshila bio je Frinih iz Atine, za koga
Suida kae da je prvi tragiku poeziju izneo na pozornicu, prvi uveo enski lik, izumeo
tetrametre (to znai da aleksandrijski filolozi nisu imali tragiarskih tekstova starijih od
Frinihovih) te napisao devet tragedija. Meu ovih devet tragedija su i dve s istorijskom
tematikom: Zauzee Mileta i Fenianke (koja slavi salaminsku pobedu). Frinihova
tragedija ve ima umetniki doteran govor, kako pokazuju dva odlomka iz njegovih
Pleuronjanki, ali prave radnje jo uvek nema mnogo, jer postoji samo jedan glumac.
Tragiki pesnik bio je i Frinihov sin Polifrasimon, za koga Suida pominje da je naposao
tetralogiju Likurgija. Peti tragiar bio je Pratina, koji je navodno napisao 50 drama, od
kojih 32 satirske igre. Po imenu su poznate dve njegove drame: Satiri rvai i Dismene ili
Karijatide. Misli se da se u ovoj drugoj drami radilo o dva hora koji se prepiru: naime,
Karijatidama su se nazivale igraice u kultu Artemide u Kariji na severnoj granici
Lakonije i Arkadije, a Dismenama seoske bakhantkinje u Sparti, pa bi ova drama
prikazivala sukob izmeu apolonsko-kitaristike i dionizijsko-auletske muzike. I Pratinin

sin Aristija pisao je tragedije: 467. pne. prikazao je oevu satirsku igru Satiri rvai, a po
naslovu su poznate njegove drame Persej, Tantal, Antej, Atalanta, Kiklop i Orfej.
Pravim tvorcem helenske tragedije smatra se Eshil (, 525456. pne.), roen u
Eleusini blizu Atine, koji je uveo drugoga glumca i smanjio ulogu hora, a kasnije je od
Sofokla preuzeo i treega glumca. Grau za svoje tragedije uzimao je iz bogate riznice
grke mitologije, a naroito je rado obraivao domete ljudske sudbine kojom upravljaju
boanska pravda i veni zakoni kojima se ljudi moraju pokoravati. Pored Sedmorice
protiv Tebe ( ) o borbi Edipovih sinova Eteokla i Polinika i Okovanog
Pometeja o kazni koju Prometej trpi od Zevsa zbog svoje pomoi ljudskom rodu, Eshil je
autor i jedine sauvane trilogije u helenskoj knjievnosti, pod naslovom Orestija
(), koja obrauje tragediju Atrejeva roda, gde grozni zloini uzrokuju nove
zloine. Prvi deo trilogije je Agamemnon () koja govori o tome kako
Agamemnona po povratku iz Troje ubijaju njegova ena Klitemnestra i njen ljubavnik
Egist, zatim sledi rtva na grobu ili Hoefore () o tome kako Agamemnonov sin
Orest na Elektrin nagovor ubija majku da bi osvetio mrtvoga oca, a trilogija se zavrava
tragedijom Eumenide () koja govori o tome kako Oresta zbog ubistva majke
proganjaju Erinije, koje na nagovor Atene i nakon izmirenja i zadovoljenja pravde
postaju blage (Eumenide).
Eshil
Mlai savremenik Eshilov bio je Sofokle (, 495406. pne.), roen u Kolonu
blizu Atine, pravi predstavnik Periklova doba. Na scenu je uveo i treega glumca, ime je
poveao dramatiku radnje, a broj lanova hora poveao je sa dvanaest na petnaest. U
odnosu na Eshila, Sofokle karaktere svojih likova crta s mnogo vie panje i trudi se da
im d to vie ljudskih svojstava te sloeniji i bogatiji duevni ivot. Tragedija Elektra
() govori o Agamemnonovoj kerki Elektri koja ivi za osvetu uekujui brata
Oresta da ubije majku Klitemnestru. Najbolja mu je drama Kralj Edip (o

o) koja govori o tome kako je tebanski kralj Edip u neznanju ubio svog oca,
oenio se vlastitom majkom te na vrhuncu slave i moi, istraujui uzroke kuge, otkriva
straan greh u kojem ivi te oslepljuje sama sebe i odlazi u dobrovoljno izgnanstvo.
Antigona () govori o Edipovoj kerki Antigoni koja nakon smrti brae Eteokla i
Polinika eli po boanskom zakonu sahraniti brata Polinika koji se borio protiv grada, to
kralj Kreont zabranjuje i Antigonu kanjava smru, to prouzrokuje i njegovu vlastitu
propast. Edip na Kolonu (O o ) govori o slepom izgnaniku Edipu koji,
po Apolonovom uputstvu, kod Kolona trai smirenje i oienje od greha, i to na samrti i
dobija, zahvaljujui i atinskom kralju Tezeju. Sauvane su jo drame Ajant () o
ludilu koje je spopalo Ajanta nakon to je Ahilejevo oruje dosueno Odiseju,
Trahinjanke (T) o tome kako Dejanira nehotice ubija svoga mua Herakla, te
Filoktet () o tome kako Grci polazei na Troju ostave Filokteta na ostrvu
Lemnosu jer mu se iz rane iri nepodnoljiv smrad, ali kasnije shvate da ne mogu osvojiti
Troju bez Heraklova luka i strela koje se nalaze kod Filokteta, te ga poseuju Odisej i
Neoptolem, koji meutim ne uspeju dobiti to vano oruje, pa se pojavljuje sam Herakle
kao deus ex machina i nareuje Filoktetu da im preda oruje i sam poe u Troju.
Trei veliki tragiki pesnik Euripid (, oko 480406. pne.) rodio se na Salamini,
ali je vei deo ivota proveo u Atini. Euripid je predstavnik novog doba koje nastupa oko
sredine 5. veka pne., kada poinje kriza atinske demokratije i kada nastupa nova
generacija koja je pod uticajem naprednog uenja sofistike i materijalistiko-atomistike
filozofije. ovek i sudbina ostaju glavni problemi kod Euripida, ali ih on reava u duhu
svog vremena. Jedan odlomak iz Euripidovog Belorofonta glasi: "Ako bogovi ine neto
sramotno, nisu bogovi": Euripid, dakle, religiju meri moralom i vodi teomahiju, tj. borbu
protiv konvencionalnih i antropomorfnih bogova, koji su moralno prevrtljivi i nedosledni.
Ali to nije nije ateizam, nego religiozna prosveenost, koja ima istije i uzvienije
predstave o sutini boanstva. Euripid prvi u dramu unosi psiholoku analizu likova,
otkrivajui dotad nepoznat svet duevnog i emocionalnog ivota, u kome se strast
pojedinca sukobljava sa optim principima ve ustaljenog obiaja i miljenja. Poseban
Euripidov znaaj za svetsku knjievnost zasniva se na njegovim enskim likovima. Pored
jedne satirske igre, sauvalo nam se njegovih sedamnaest tragedija, meu kojima se
posebno izdvajaju etiri. Medeja () obrauje temu strastvene ene ija se ljubav
pretvara u mrnju, koja je podstie na grozna dela, ukljuujui ubistvo vlastite dece.
Motiv strasti obrauje i Hipolit ovenani ( ), koji govori o tome
kako Tezejevu enu Fedru mui ljubav prema svom posinku Hipolitu, koja na kraju i nju i
Hipolita odvodi u propast. Ifigenija u Tauridi ( ) sagraena je na
intrigi: Agamemnonova kerka Ifigenija trebalo je da bude rtvovana u Aulidi, ali ju je
spasila Artemida i uinila je svojom svetenicom u Tauridi, kamo sad stie i njen brat
Orest u pratnji prijatelja Pilada da bi se oistio od greha zbog ubistva majke Klitemnestre.
Ifigenija ga je, kao i svakoga stranca, morala rtvovati, ali dolazi do prepoznavanja i oni
se zajedno vraaju u domovinu. Zanimljiva je Euripova Elektra jer obrauje istu tematiku
kao i Eshilove Hoefore i Sofoklova Elektra, ali na drugaiji nain: Eshil se pita o
opravdanosti ubistva majke, Sofokle to opravdava voljom bogova, a Euripid ubice Oresta
i Elektru prikazuje ne kao junake nego kao kolebljive i prestraene nesretnike dostojne
saaljenja. Euripid se ubraja meu najvee pesnike svih vremena.
Komedija
Premda je u antici postojalo i miljenje da je re komedija () postala od dorske
rei (= selo), zbog ega su Dorani iz Megare sebi prisvajali prvenstvo u
pronalaenju ove pesnike vrste, ipak je danas opte prihvaeno drugo tumaenje, prema
kojem taj termin potie od rei = buna druina veseljaka koji pripiti nakon gozbe
u dionisijskoj razuzdanosti idu po gradu i pevaju pesme podrugljiva sardraja. Komedija,
dakle, nastaje od improvizovanih poetaka, i to od pevanja falikih pesama tokom
ophoda u kojima se nosio falos ( = muki polni organ, napravljen od duguljastog
komada drveta presvuenog crvenom koom) kao simbol plodnosti i raanja ljudi,
ivotinja i zemlje. Meutim, pre razvoja komedije u Atini nezavisno od nje razvila se
megarska farsa i dorska ili sicilijska komedija, koje su izvrile odreeni uticaj i na atiku
komediju. Od 6. veka pne. javljaju se u dorskim krajevima tipovi komikih izvoaa, koji
se na Siciliji i u junoj Italiji zovu flijaci ( = brbljivac kojem govor provaljuje na
usta). Ti izvoai prikazivalu su radnju zasnovanu na improvizovanom oponaanju
hromih i grbavih staraca i starica, kradljivaca, lekara arlatana, budala, izjelica, seljaka
itd. Tako se radnja i komika flijake farse zasnivala uglavnom na fizikim
karakteristikama, razuzdanoj ali, prederavanju, batinanju i svakodnevnim zgodama.
Megarska je komedija u osnovi flijaka, anonimna i prilino gruba, ali je dobila i svoju
umetniku obradu u delima Epiharma (, 528438. ili 431. pne.) iz Sirakuze,
kojem je Platon davao prvenstvo ispred atikih komediografa. Od njegovih drama ostalo
je 37 natpisa i oko 200 fragmenata. Neke su drame bile inspirisane Heraklom, npr.
Herakle na osvajanju pojasa ( ), druge Odisejem, npr.
Odisej dezerter ( ), a bilo je i drama vezanih za mit o Dionisu, za
trojansku priu, kao i za Tezeja, Edipa i druge mitoloke likove. Neke drame obraivale
su prizore iz svakodnevnog ivota, npr. Seljanin (), Grabei (),
Megaranka () itd. Osnovne razlike izmeu sicilijske i atike komedije jesu u
tome to sicilijska nema hora i to njen obim ne prelazi 300400 stihova. Svojevrstan
Epiharmov nastavlja bio je Sofron (, roen oko 480. pne.) iz Sirakuze, o kome
znamo vrlo malo. Sastavljao je mime, vrstu narodne lakrdije, u kojoj je oponaao smene
i ponekad ozbiljne prizore iz svakodnevnog ivota. On je mimu dao umetniki oblik i
svoje mime podelio na muke i enske, prema likovima koji se u njima javljaju.
U razvoju atike komedije razlikuju se tri perioda: stara, srednja i nova komedija. Glavne
odlike stare komedije jesu hor kostimiran u neobine kostime, parabaza, otra lina
poruga te obrada tema iz savremenog politikog i drutvenog ivota. Svoj umetniki
oblik komedija je dobila nakon tragedije, pa je i njena struktura delimino oblikovana po
uzoru na tragediju. O najstarijim atikim komediografima, Hionidu i Magnetu, ne znamo
gotovo nita, dok je malo bolja situacija sa Kratinom i Eupolidom, starijim Aristofanovim
savremenicima. Kratin (, 519423. pne.) iz Atine napisao je 21 komediju, od
kojih su sauvani neki fragmenti. U nekim komedijama otro je napadao Perikla i krug
oko njega, dok u nekima parodira mitoloke teme. Najoriginalnija mu je komedija Flaa
(), u kojoj je prikazao samoga sebe: njegova zakonita ena Komedija preti mu
razvodom braka jer ju je prevario s ljubavnicom Pijanstvom (Flaom), meutim
posredovanjem prijatelja dolazi do izmirenja. Kratin je bio osniva politike komedije
koga je krasila velika i originalna pesnika snaga. Atinjanin Eupolid (, 446411.

pne.) napisao je 17 komedija, od kojih su takoe sauvani neki fragmenti. Uglavnom je
pisao komedije s politikom tematikom, napadajui Perikla i demagoga Hiperbola. Satira
na drutvene i politike obiaje onoga vremena bila je komedija Gradovi () koja je
kritikovala atinsku politiku prema saveznicima. Prema nekima, jedna od najboljih bila
mu je komedija Optine (): iz Hada dolaze Solon, Miltijad, Aristid i Perikle i
pomau tekom poloaju Atine kanjavajui zloince i dounike.
Aristofan
Najvei grki komediograf bio je Aristofan (, oko 445385. pne.) iz Atine,
glavni predstavnik stare atike komedije. Po svojim politikim i etikim shvatanjima
Aristofan je konzervativan i brani stare obiaje, kritikuje novotarije i sofistiku prosvetu.
Politiki napadi upereni su uglavnom na demokratske dravnike, a posebno su otroj
poruzi izvrgnuti demagozi voe radikalne demokratije. Predmet komedije ima
fantastini karakter: najee se ostvaruje neki nemogui plan izmene drutvene
stvarnosti, a satira se izlae u obliku utopije, pa neverovatnost radnje stvara izrazito jak
komiki efekat. Od 44 komedije koje su se pripisivale Aristofanu sauvano je jedanaest.
Komedija Aharnjani (, 425. pne.) proeta je jakim antiratnim duhom i
pesnikovom strasnom eljom za okonanjem peloponeskog rata, a govori o tome kako
neki seljak sklapa za svoju porodicu separatni mir sa Spartom i uiva sve ivotne radosti.
U Vitezovima (, 424. pne.) otro se napada voa radikalne demokratije Kleon koji je
tada bio na vrhuncu moi. Oblaci (, 423. pne.) kritikuju sofistiko obrazovanje,
predstavljajui Sokrata kao karikaturu sofistike i prikazujui nadmetanje Pravednog i
Krivinog govora, gde prvi hvali staro i strogo vaspitanje, a drugi dokazuje da nema
pravde i da se zakoni mogu kriti. Ose (, 422. pne.) ismejavaju strast Atinjana za
parnienjem prikazujui sudski proces protiv psa koji je ukrao sir. Komedija Mir
(, 421. pne.) prikazana je nekoliko dana pre Nikijinog mira: jedan seljak odlazi na
nebo da oslobodi boginju mira koju zarobljenu dri bog rata, oslobaa je i donosi za
zemlju uprkos protivljenju proizvoaa oruja. Najduhovitija je komedija Ptice
(, 414. pne.) koja parodira politike, socijalne i verske planove o poboljanju
sveta: dva Atinjanina lete prema pticama i izmeu neba i zemlje osnivaju ptije carstvo,
odakle e ptice vladati ljudima i bogovima. enska skuptina u Tesmoforiju
(, 411. pne.) parodira moderne tragike pesnike, posebno Euripida,
kojeg ene osuuju na smrt zbog njegove mizoginije. Lizistrata ( = ona koja
rasputa vojsku, 411. pne.) prikazana je posle atinskog poraza kod Sirakuze i ima
antiratnu tendenciju: ene zaraenih strana uskrauju spolne odnose svojim muevima i
time ih prisiljavaju na sklapanje mira. abe (, 405. pne.) su napisane nakon
Euripidove smrti: Dionis, zabrinut zbog sudbine tragedije, odlazi u Had da dovede na
svet Euripida, a u drugom delu komada nadmeu se Eshil i Euripid citatima iz svojih
tragedija, gde pobedu odnosi Eshil. Komedija ene u narodnoj skiptini
(, 392. pne.) ismeva ene, koje umesto narodnih demagoga preuzimaju
dravnu upravu i uspostavljaju zajednitvo imovine, ena i mueva: to je jedini
eksperiment kae pesnik koji Atina jo nije probala. U komediji Pluto ( =
Bogatstvo, 388. pne.) ali se pesnik na nepravedno raspodeljeno bogatstvo, a naroito je
uspela scena nadmetanja Bogatstva i Siromatva.
Menandar
O srednjoj komediji, koja otprilike obuhvata razdoblje od 385. do 330. pne., ne znamo
gotovo nita, ali je produkcija bila veoma bogata, sa oko 800 komedija od 57 pisaca. Od
svega toga, osim sasvim kratkih fragmenata i mnogo naslova, nije nam se sauvalo nita.
ini se da su najpoznatiji pisci srednje komedije bili Antifan (), Anaksandrid
() i Aleksis (). Tematika srednje komedija bila je raznovrsna:
mitoloka parodija, intrige i ljubavne zgode, prizori iz svakodnevnog ivota.
U novoj komediji, koja obuhvata razdoblje od oko 330. pne. do oko 260. pne., hor vie ne
uestvuje u radnji nego svojim pesmama ispunjava razmake izmeu inova, lini napadi
su rei i bezazleniji, upereni redovno protiv parazita, hetera i filozofa. Na strukturu radnje
nove komedije posebno je uticala tragedija, i to naroito Euripid. Osnovni motivi nove
komedije su svakodnevni porodini ivot i ljubav: zaljubljeni mladi mora savladati
razne prepreke kako bi doao do devojke koju voli, a u tome mu pomae njegov lukavi
rob, koji nalazi izlaz iz svake tekoe. Motiv spaavanja devojke spaja se s motivom
izloenog i naenog deteta: silovana devojka raa i izlae dete koja biva spaeno i na toj
osnovi razvija se zamrena intriga koja dovodi do srenog zavretka. Najvei pesnici
nove komedije bili su Filemon, Difil i Menandar, ali od prve dvojice sauvani su previe
kratki fragmento da bi se mogla dati ocena o njihovoj umetnosti. Menandar (,
oko 343oko 291. pne.) iz Atine napisao je 105 komedija, od kojih su sauvani brojni
kratki fragmenti, znatniji odlomci komedija Samljanka (), Devojka s podrezanom
kosom () i Parniari (), ali i jedna cela komedija
ovekomrzac (, 317316. pne.). Osnovni motiv Menandrovih komedija jeste
privatni ivot atinskih graana, naroito ljubav i savlaivanje raznih prepreka ka srenom
zavretku. Pesnikova originalnost sastoji se u pronalaenju neoekivanih reenja i
manevrisanju u strogim okvirima nove komedije. Pesnik uspeva da individualizuje tipske
likove (starca, mladia, roba, hetere, parazita itd.) i uini ih umetniki uverljivim.
Komedije esto odiu sentimentalnou i romantikom, humor je blag i diskretan, s malo
isto akcionih scena. Menandar je, posebno preko svojih rimskih podraavalaca Plauta i
Terencija, snano uticao na evropsku dramsku tradiciju do modernih vremena.
Filozofija
U klasinom razdoblju antika filozofija doivljava svoje najvee vrhunce. Od
presokratskih filozofa hronoloki je prvi Heraklit (, oko 535oko 475. pne.),
koji je smatrao da je praelement svega vatra i da se osnovni zakon prirode sastoji u
neprestanom nastajanju, u neprestanoj promeni i kretanju koje se vri sukobom
suprotnosti, i koji premda je pisao u prozi svoje misli izraava u pravim pesnikim
slikama kratkim i jedrim stilom. Parmenid (, oko 515. pne.), glavni
predstavnik elejske kole, svoje miljenje o jednom, venom, nepokretnom i
nepromenljivom bitku izloio je u poemi O prirodi ( ), od koje su sauvani
oskudni fragmenti iz kojih se vidi da je bio osrednji pesnik ali veliki mislilac. Zenon iz
Eleje branio je i tumaio filozofsku misao svog uitelja Parmenida i u poznatim
aporijama nastojao dokazati nemogunost kretanja. Empedokle (, oko 495
435. pne.) iz Agrigenta na Siciliji smatra se osnivaem atomizma, a pripisuju mu se dva
epa u heksametrima: O prirodi ( ) i Oienja (), gde objanjava da
se sve postojee sastoji od etiri elementa zemlje, vode, vatre i vazduha, koje u pokret
stavljaju dva suprotstavljena principa ljubav i mrnja. Na ovu misao naslanja se
Anaksagora (, oko 500428. pne.), ali je razvija u apstraktnije tumaenje:
svet se sastoji iz jednako deljivih i nepromenljivih estica koje on zove homeomerije (
), a koje su nekada bile sastavljene u jednu masu, u celinu, ali ih je u pokret
stavio svetski um (), prvi pokreta. Anaksagora je pripremio teren atomizmu
Leukipa (), o kome ne znamo nita pouzdano, i Demokrita (, oko
470oko 360. pne.), koji za bitak uzimaju atome ( = nedeljiv, termin koji potie
od njih), koji se razlikuju po obliku, redu i poloaju i nalaze se neprekidno u kretanju. Od
Demokritovih 60 dela u jonskom dijalektu sauvani su fragmenti. Svojom
materijalistikom flozofijom Demokrit je preko Epikura uticao na sva duhovna strujanja
u grkom svetu do kraja helenizma, a mnogo je pristalica imao i u Rimu. Njegov je
savremenik bio i najvei antiki lekar Hipokrat (, oko 460oko 377. pne.),
otac naune medicine, pod ijim su imenom sauvana 52 spisa, ali ne potiu svi od
Hipokrata. U njima se mogu nai i genijalna predvianja koje je moderna nauka
potvrdila, npr. teorija o ustrojstvu ljudskog organizma, koja se zanova na teoriji o etiri
soka (krv, sluz, uta i crna u) od kojih zavisi karakter i zdravlje svakog oveka;
moderne teorije o hormonima predstavljaju svojevrsni povratak Hipokratu. Znameniti su
njegovi Aforizmi (), koji su bili raireni u srednjem velu ("ivot je kratak, a
umee dugo") i spis O vazduhu, vodi i mestima ( , , ) u kojem se
ispituju odnosi izmeu klime i zdravlja.
Sokrat
Na dalji razvoj filozofije snano su uticale drutvene, politike i ekonomske prilike.
Nakon pobede nad Persijancima razvio se u Atini vrlo iv privredni, politiki i prosvetni
rad. Filozofsko razmiljanje tada naputa problematiku prirode i usredsreuje se na na
oveka () i celokupnu drutvenu problematiku time poinje antropoloki
period grke filozofije. Drutvena previranja unuar same demokratske Atine, zatim
peloponeski rat, odvodili su interes ljudi od od pitanja kosmosa i njegovih zakona, a u
prvi plan stavljali oveka, njegovu drutvenost, sposobnost njegove spoznaje, njegovu
optu vrednost itd. U toj situaciji pojavljuju se sofisti (), putujui uitelje koji su
sebi uzeli u zadatak da govorima, predavanjima i polemikama obrazuju slobodne grke
graane. Najznamenitiji sofist bio je Protagora (, oko 481411. pne.) iz
Abdere u Trakiji, iji je stav da je "ovek merilo svih stvari, postojeih da jesu, a
nepostojeih da nisu" izazvao je jo u staroj Grkoj velike polemike: jedni su smatrali da
Protagora misli da je mnenje jedini stupanj u mogunosti ljudske spoznaje i da je s tim u
vezi istinito samo ono to neki pojedinac moe spoznati, dok su drugi drali da je pod
"ovekom" Protagora ipak mislio na oveka kao generiko bie, a ne individualno. U
polemikama je Protagora argumentima i protivargumentima izotravao misli zadivljujui
tom svojom sposobnou sve prisutne. Sve dok je jedan argument podnosio
protivargument, Protagora nije smatrao da je doao do istine. Taj je moment do krajnjih
granica izotrio sofist Gorgija (, oko 480oko 370. pne.) iz Leontina na Siciliji,
koji je bio vie govornik nego sofist. On je smatrao da se uopte nita ne moe dokazati,
izrazivi time krajnju skepsu u mogunost dolaenja do istine. Relativizmu i skepsi u
spoznaji odgovara kod svih sofista relativizam i skepticizam u etici: nema optevaeih
etikih normi, one se razlikuju od naroda do naroda, od vremena do vremena.
Glavni protivnik Sofista bio je Atinjanin Sokrat (, oko 470399. pne.) koji je,
kao i sofisti, oveka uinio sreditem svoga prouavanja. ini se da on nikada nije
zapisao svoje misli, tako da njegovo uenje poznajemo iz Ksenofontovih, Platonovih i
Aristotelovih dela. Zainteresovan u prvom redu za etiku problematiku, koja je kao
"etika" bila ugroena sofistikim tumaenjem moralnih normi, Sokrat je nastojao da
utvrdi pojmovnu vrednost pojedinih moralnih normi, ime je eleo da pobije sofistiki
relativizam u etici, koji se zasnivao na ulno-pojedinanom kriteriju. Postupak je pritom
bio dijalektiki, to znai da je u toku razgovora (dijaloga) tako dugo argumentima i
protivargumentima obarao pojedine stavove (svoje ili sagovornikove) dok ne bi na kraju
iskristalisao potpuno jasnu definiciju odreenog pojma. Njegove javne diskusije, u
kojima je induktivnom metodom "ironije" () iskuavao neproverene etike
stavove u cilju jasnog definisanja pojmova, predstavljale su otru kritiku sofistikog
naina filozofiranja. A sofisti su, objektivno uzevi, bili ideolozi demokratije, koja je tada
u Atini predstavljala nastupajuu snagu i upravo proivljavala tekoe uspona.
Najgenijalniji Sokratov uenik i jedan od najveih svetskih idealistikih filozofa uopte
bio je Atinjanin Platon (, 427347. pne.), utemeljitelj Akademije, koji je
uglavnom pisao dela u obliku dijaloga. On nije samo veliki mislilac, nego i originalni
umetnik. Premda se dijalog kao knjievni postupak javlja i ranije, ipak je filozofski
dijalog pravu umetniku obradu dobio tek u Platonovim spisima. U njegovim dijalozima
raspravljaju filozofi, pesnici i mladi ljudi iz Sokratovog drutva. Sva ta lica su istorijske
linosti, i dijalog obino nosi naziv po nekome od njih, a glavni lik u veini dijaloga je
upravo Sokrat, i ti su dijalozi meu najuspelijima s knjievne take gledita (Gozba,
Fedon, Fedar). Platonovi dijalozi pokazuju autorovu sposobnost za ivo postavljanje
scene, kojoj ne nedostaje ni dramatike, kao to je okupljanje graana povodom dolaska
jednog uvenog sofiste u Protagori, gozba posle pobede na tragikim takmienjima u
Gozbi, izlet za vreme vrueg letnjeg dana u Fedru, Sokratov sastanak s prijateljima pred
smrt u Fedonu. Platon je veliki majstor potretisanja likova: sva su lica potpuno
individualizovana, ime se istiu njihovi meusobni kontrasti. Mnoga su, posebno
Platonu mrski sofisti, dati satiriki. Od svih likova najuspeliji je Sokratov. Dijalozi su
proeti sjajnim pesnikim slikama i poreenjima, koje esto predstavljaju sredstvo
Platonovog knjievnog stila, posebno u motivima koje ispunjavaju praznine u njegovom
filozofskom sistemu. Meu knjievno najuspelijim dijalozima jesu: Odbrana Sokratova,
koji je ceo duboko poetian i proet herojskim arom Sokrata koji ide u smrt ostajui
veran svojoj misiji; Fedon, u kome prevladava tuga koju Sokrat svojom vedrinom uspeva
ublaiti; Fedar, koji sadri mnogo pesnikih slika, od pejzaa do drugog Sokratovog
govora; te Gozba, verovatno najbolje Platonovo delo s knjievnog stanovita, u kome
filozofija zauzima samo malo mesta i u kome se uz ive iskre ivotne radosti pria o
ljubavi.
Aristotel
Najuniverzalniji filozof antike bio je Aristotel (, 384322. pne.), uenik
Platonov i osniva peripatetike filozofske kole. Napisao je ogroman broj spisa koji su
se bavili svim podrujima znanja. U njegovom duhovnom razvoju mogu se razlikovati tri
razdoblja: u prvom on je sledbenik i nastavlja Platona, u drugom podvrgava Platonovu
filozofiju otroj kritici, posebno teoriju ideja, dok u treem razdoblju razrauje svoju
vlastitu filozofiju i posveuje se prouavanju prirodnih nauka. Od filozofskih spisa
najznaajniji mu su Organon ( = Orue filozofiranja), gde se pokazuje kao
osniva formalne logike, te Metafizika gde se raspravlja o odnosu materije i forme i o
sutini entelehije, dakle o najoptijim principima koji su osnova svega pojedinanoga. Za
istoriju knjievnosti posebno su znaajna dva Aristotelova spisa: Retorika (
), gde se daju uputstva za govornitvo, i znamenita Poetika ( =
O pesnikom umeu), gde se daje opti uvod o pesnitvu, razmatra se epika i najzad
analizira sutina i znaenje tragedije. Kao i za Platona, i za Aristotela umetnost je
oponaanje () ljudi i prirode, ali ne ropsko, nego ono koje je stvaralako i kreira
tipove, dakle ono opte, koje je bolje i vie od pojedinanoga. Cela Poetika, posebno deo
o katarzi, tj. oienju afekata saaljenjem i strahom, ime tragedija postie svrhu,
proeto je protestom protiv Platonove negacije umetnosti. Najznaajniji je Aristotelov
uenik bio Teofrast (, oko 372oko 287. pne.) koji se nakon Aristotela dugo
vremena nalazio na elu peripatetike kole. Za knjievnost mu je najznaajnije delo
Karakteri ( ), u kojem je skicirao trideset tipinih nosilaca neke
ljudske mane ili slabosti (laskavac, brbljivac, klevetnik, pristalica oligarhije, praznoveran
ovek itd.), a zatim dao primere kako odreeni tip postupa u svakodnevnom ivotu. Ovim
su delom udareni prvi temelji karakterologije.
Istoriografija
Tukidid
Prvim pravim istoriografom smatra se Herodot (484oko 425. pne.) iz Halikarnasa.
Osnovna tema njegove Istorije ( , tj. izlaganje onoga to je ispitivanjem
saznao) jeste grko-persijski sukob, ali u tom okviru pria nam Herodot i ono to je tom
sukobu prethodilo i ono to mu je usledilo, unosei i mnoge ekskurse o drugim narodima
i zemljama, od kojih je najpoznatiji onaj o Egiptu, koji zauzima itavu drugu knjigu. Delo
je podeljeno na devet knjiga, nazvanih prema imenima Muza, ali ta podela potie od
aleksandrijskih filologa. Herodot je ovim delom znatno obogatio spoznaje iz etnografije,
geografije i istorije onih podruja koja opisuje. Opisujui grko-persijske ratove nastoji
prikazati Atinu kao spasiteljicu Helade. Sa stanovita naune istoriografije Herodot, i
pored svih nedostataka, daleko premauje svoje prethodnike jonske logografe, a sa
knjievne take gledita, Herodotov se stil odlikuje jednostavnou i jasnoom, te se
moe uporediti sa stilom narodnih pripovedaka. Herodotovo pripovedanje odvija se
mirno, bez estine ili strasti. Plastinost slikanja, iva karakterizacija i jasan stil ine
Herodota velikim majstorom pripovedanja, to je naroito vidljivo u novelistikim
delovima njegove istorije.
Pravi nauni istoriar je Tukidid (, oko 460oko 399. pne.). Naslov
njegovog dela: Istorija peloponeskog rata (
) izvodi se iz prve reenice uvoda, a podela na osam knjiga
pripada aleksandrijskim filolozima. Tukidid je nameravao opisati ceo peloponeski rat, ali
ga je u tome spreila smrt, pa se njegovo delo zavrava dogaajima iz 411. pne. Tukidid u
istoriografsko pripovedanje unosi strogu kritiku, koja razlikuje istinito od lanoga,
dokazano od verovatnoga, te otkriva veze izmeu razliitih dogaaja. Da bi to bolje
dokumentovao dogaaje, uneo je u delo i neke isprave. Posebno su vani govori
dravnika i vojskovoa, jer sadre komentar istorijskih zbivanja, a pievom izlaganju
daju dramatinost i ivost. Posebnu vrednost daju saeti i plastini opisi, od kojih je
najznamenitiji opis kuge u Atini u drugoj knjizi.
Plodan pisac bio je Ksenofont (, oko 430354. pne.) iz Atine, iji je ivot bio
obeleen prijateljstvom sa Sokratom, kako se posebno vidi u njegovom delu Uspomene
na Sokrata (). Kao pisac nije samo istoriar, nego i filozof, politiar i
didaktiar. Uestvovao je u Pohodu deset hiljada koji je Kir Mlai pokrenuo protiv svoga
brata Artakserksa 401. pne., o emu pie u svom delu Anabaza ( = tj.
uspinjanje), u kojem opisuje Kirovu smrt i povratak grkih plaenika kroz Persiju. U
Helenskoj istoriji () nastavlja prikaz grke istorije na mestu gde je Tukidid
zavrio, tj. od 411. do 362. pne., slavei Spartu i kralja Agesilaja. Sliku idealnog vladara
prikazao je u delu Kirupedija ( = Kirovo vaspitanje), gde prikazuje ivot
Kira Starijeg (558529. pne.), osnivaa velike persijske drave, kao uzora vladara i
vojskovoe. Ksenofont pie atikim dijalektom, jednostavnim i jasnim jezikom. Njegov
je izraz pun elegancije i istoe, pa su ga zato nazvali atikom muzom ili pelom. Samo
oskudni fragmenti sauvani su od dela manjih istoriara 4. veka pne., meu kojima su se
najvie isticali Efor (, oko 400330. pne.), koji je prvi napisao veliku optu
istoriju cele Grke, i Teopomp (, oko 375306. pne.), koji je, izmeu
ostaloga, u delu Helenska istorija () dao nastavak Tukididove istorije od 410.
pne. do bitke kod Knida 394. pne.
Govornitvo
Najstariji atiki govornik bio je Antifont (, 480411. pne.), koji je bio logograf,
odnosno pisao je govore za druge ljude, koji su morali govoriti na sudu. Iz sauvanih
petnaest govora, od kojih je njih dvanaest napisano za izmiljene sluajeve, vidi se da je
po jezgrovitom stilu i antitetinou rei i mislio bio Tukididov pretea. Vie istorijski
nego knjievni dokument predstavljaju nekoliko sauvanih govora Atinjanina Andokida
(, 440385. pne.). Poreklom iz Sirakuze bio je Lisija (, oko 445oko
380. pne.), koji se rano preselio u Atinu i tu iveo kao metek, tj. stranac bez graanskih
prava. U govoru Protiv Eratostena (' , 403. pne.) optuio je Eratostena,
jednog od Tridesetorice tirana, kao ubicu svoga brata. Jednostavnim prianjem
izvranredno jasno izlae Lisija svu pohlepu, nasilje i okrutnost Tridesetorice. Kao metek i
logograf radio je u Atini i Isej () iz Halkide na Eubeji, koji je bio Iskoratov uenik i
Demostenov prijatelj i ija delatnost pada u period izmeu 390. i 344. pne.. Uzor mu je
bio Lisija kojemu je slian po jasnoi i kratkoi stila, a po snazi izlaganja, saetosti i
izbruenom izrazu on je bio uzor Demostenu. Meu najpoznatijim govornicima i
najveim proznim piscima uopte bio je Isokrat (, 436338. pne.), koji je kao
uenik sofista stekao dobro obrazovanje i zatim 390. pne. u Atini otvorio svoju kolu, gde
se pored opteg obrazovanja pouavala i teorija i praktina primena govornitva. Od
sauvanih dela (21 govor i 9 pisma) najuveniji je govor Panegirik (, 380.
pne.) u kojem se svi Heleni pozivaju na slogu i podstiu da pod vodstvom Atine krenuo u
rat protiv Persije. Govor je pohvala Atine, a u antici je smatran stilistikim remek-delom.
U Panatenejskom govoru (, 399. pne.) ponovo zanosno hvali Atinu, ali i
tato velia samoga sebe. Najvea je Isokratova zasluga u tome to je usavrio umetniku
prozu i uticao na sve potonje antike pisce, a posebno na Cicerona.
Demosten
Najvei grki govornik bio je Demosten (, 384322. pne.), koji je meu
prvima naslutio opasnost koju je za nezavisnost Helade predstavljao Filip II Makedonski,
pa se strasno upustio u politiku borbu i sav ivot povezao s istorijom svoga grada.
Najpoznatija su mu tri govora Protiv Filipa ( ), koja su kod nas poznata
kao Filipike, u kojima otro napada makedonskog kralja i podstie Atinjane na otpor
njegovim osvajakim ambicijama. Protiv Filipa i promakedonske stranke u samoj Atini
uperena su i tri Olintska govora ( ' ' '). uveni govor O vencu (
) za povod ima odbranu nekog Ktesifonta, koji je bio optuen da je nezakonito
predloio da Demosten bude odlikovan zlatnim vencem, ali zapravo ovim svojim
najduim govorom Demosten je ne samo odbranio svoga klijenta, ve i sebe samoga i
svoju politiku delatnost. Govornika veliina Demostenova lei u snazi njegovog
patriotizma, usredsreenosti na cilj dokazivanja, tonu duboke ozbiljnosti i blagoj
dramatici, kao i u lucidnoj upotrebi argumenata.
Iz Atine je bio i Eshin (, roen oko 390. pne.), govornik i politiar
konzervativnih ubeenja, koji je bio pristalica Filipa II i voa promakedonske stranke u
Atini. Odlikovao se jednostavnom elegancijom svojih govora, od kojih je najvaniji
govor O krenju poslanike dunosti ( ), u kojem se branio, i
odbranio, od Demostenovih optubi da je prekrio poslaniku dunost pri sklapanju tzv.
Filokratovog mira time to se dao podmititi i to je podneo netaan izvetaj. U govoru
Protiv Ktesifonta ( ) optuio je ovoga da je nezakonito predloio da
Demosten bude ovenan zlatnim vencem, ali se Demosten uspeno odbranio govorom O
vencu, pa je Eshin morao otii u progonstvo. Govornik Likurg (, oko 390
324. pne.) bio je vatreni pristalica Demostenove politike. Od 75 njegovih govora sauvan
je samo onaj Protiv Leokrata ( ), koga optuuje za izdaju. Nedostatak
govornikog dara nastoji da nadoknadi uenou, pa su mu govori bili puni citata iz
pesnika. Od ostalih manjih govornika ovoga razdoblja znaajni su jo Hiperid
(, 389322. pne.) iji je Nadgrobni govor () znaajan kao jedini
nadgrobni govor koji je zaista i odran, zatim Dinarh (, roen oko 360. pne.),
koji je bio pripadnik promakedonske stranke u Atini i iji je govor Protiv Demostena o
Harpalovom blagu znaajan jer je pun istorijskih podataka, i najzad Demad ()
koji je posle atinsko-tebanskog poraza kod Heroneje 338. pne. kao pristalica Makedonaca
snano uticao na politike prilike u Atini, i koji svoje govore nikada nije objavio.
Aleksandrijsko razdoblje
Carstvo Aleksandra Velikog

Helenizam obuhvata razdoblje od 3. veka pne. do prve treine 6. veka nove ere, ali u
grkoj knjievnosti u okviru ovog dugog razdoblja treba zapravo razlikovati dva perioda,
od kojih se prvi najee naziva aleksandrijskim, zbog toga to Aleksandrija postaje
sreditem ekonomske i kulturne moi tadanjeg helenskog sveta, koji traje do osvajanja
Egipta od strane Oktavijana Avgusta 30. pne., dok se drugi period naziva rimskim, koje
traje sve do 529. nove ere. Porazom kod Heroneje 388. pne. grka su polisi izgubili svoju
nezavisnost i potpali pod vlast Makedonije, koja meutim nije dirala u kulturne tekovine
osvojene zemlje jer je i sama stajala pod njenim jakim uticajem. Osvajanja Aleksandra
Velikog proirila su grku kulturu sve do Indije i Etiopije. Nakon Aleksandrove smrti
323. pne. raspala se njegova ogromna drava na Egipat Ptolemeida, Siriju Seleukida te
mnoge manje dravice, od kojih su najznaajnije bile Bitinija, Antiohija i Pergam. Atina
gubi sav politiki znaaj, ali uz Aleksandriju i Pergam, ostaje jednim od kulturnih sredita
helenizma. Uz izuzetak Atine i demokratske republike Rodosa, sve su helenistike drave
bile monarhije, u kojima nestaje aktivne uloge graanina, pa stoga ovek, s jedne strane,
od graanina skuenog polisa postaje "graaninom sveta", a s druge se okree samome
sebe i svom intimnom ivotu: tako su kosmopolitizam i individualizam osnovne odlike
helenistike kulture i provejavaju kroz sve vane filozofske pravce toga vremena
epikureizam, stoicizam, kinizam. Do velikih promena dolazi i na podruju religije:
tradicionalna mitologija gubi aktuelnost i shvata se kao kulturna vrednost prolosti, a
njeno mesto zauzimaju razliiti mistini kultovi koji obeavaju spas nakon smrti. Zato
egzaktne nauke doivaljavaju veliki procvat, sve vie se izdvajajui iz krila filozofije i
stupajui u blii dodir s naunim dostignuima Vavilona i Egipta. U ovom je razdoblju
nauno zasnovana i filologija, i to pre svega u Aleksandrijskoj biblioteci. Menja se i
sadraj knjievnosti: u uslovima helenistikih monarhija govornitvo nestaje ili se u
retorskim kolama bavi izmiljenim predmetima, ali se zato obogauje patetikom.
Knjievnost s politikih i drutvenih tema prelazi na porodinu tematiku, privatni ivot i
individualne oseaje.
Pesniko stvaralatvo
Na poetku aleksandrijskog razdoblja grke knjievnosti stoji poezija koja zbog toga to
su njeni najistaknutiji predstavnici iveli i radili u Aleksandriji nosi naziv aleksandrijska
poezija. Ta poezija obrauje uene i mitoloke teme s preteno ljubavnim sadrajem, a
zaetnikom se smatra Fileta sa Kosa (, oko 340285. pne.), koji je pisao
melanholine elegije posveene voljenoj Bitidi. Elegije takve sadrine pisao je i njegov
uenik Hermesijanakt (, roen oko 300. pne.), dok je Fanokle () u
elegijama opevao ljubav bogova i heroja prema lepim deacima. Najznaajniji je elegiar
toga doba bio Kalimah (, oko 310240. pne.), koji u elegijama pod naslovom
Uzroci (, 4 knjige) pie o poreklu obiaja i kultova vezanih za mit. Posebno je
znaajna elegija Berenikina kosa, sauvana fragmentarno, ali poznata po obradi rimskog
pesnika Katula (carm. 66). Smatrajui "veliku knjigu velikim zlom" stvara mali ep, tzv.
epilij, Hekala (), u kojem praktino ostvaruje svoje teorijske nazore o knjievnosti:
mali obim, neobinost i novost predmeta i briljivu i originalnu tehniku obradu.
Kalimah je veliki majstor stila, ali zbog tenje ka "uenou" i erudiciji ve je njegovim
savremenicima bio potreban komentar.
Meu najvee pesnike ovoga razdoblja pripada Teokrit (, oko 300oko 250.
pne.), koji je stvorio posebne pesnike kompozicije idile, kojih nam je sauvano oko
trideset i koje se dele na dve grupe. Prvu ine pastirske ili bukolske pesme, u kojima
grubi i neuki, ali slobodni i bezbrini pastiri postaju idealni likovi koji vreme provode
uvajui svoja stada i pevajui o svojim draganama. Ove su idile prava mala remek-dela,
u kojima se Teokrit pokazuje kao majstor u slikanju ljubavnih zanosa, ali i u dinaminom
opisivanju prirode. Druga grupa pesama predstavlja male prizore iz gradskog ivota s
obinim ljudima kao glavnim likovima. Teokrit je snano uticao na Vergilija u njegovim
Eklogama, ali i na kasnije pesnike pastoralne lirike. Neposredno se na Teokritovo
pesnitvo nastavljaju Bion iz Smirne (, kraj 2. veka pne.), od koga je sauvano 17
manjih pesama, i Mosho (, oko 150. pne.), koji je pored idila napisao i omanji
epilij Europa ().
Ponovni procvat u ovom razdoblju doivljava i mim, iji je glavni predstavnik bio
Heronda (, 3. vek pne.). Premda je u svoje mime nastojao uneti odreenu dozu
"uenosti", ipak nije zazirao od vulgarnosti karakteristine za mimsku poeziju. Najee
su mu teme svodnici, ljubomorne ene, zanatlije, malograanke itd.
Kalimahov uenik Apolonije Roanin (, oko 300230. pne.) krenuo je
sasvim suprotnim putem od svoga uitelja te je stvorio najobimnije delo helenistike
knjievnosti spev Doivljaji Argonauta (, 4 knjige sa 5.835 heksametara),
koji za osnovu ima priu o putovanju Argonauta u Kolhidu po zlatno runo i o njihovom
povratku. Ep nema unutranjeg jedinstva i radnja nije kao kod Homera koncentrisana oko
jednog dogaaja. Osim toga, Apolonije u svoje delo unosi mnotvo "uenih" digresija,
fantastinih geografskih i etnografskih podataka, tumai manje poznate etimologije.
Sluei se istovremeno lakim i jasnim pripovedanjem te ivim i slikovitim opisima, ova
je poema pobudila znatan interes, posebno kod rimskih epiara. Najistaknutiji pesnik
didaktike epike ovog doba bio je Arat (, oko 305oko 240. pne.), koji je napisao
astronomski ep Pojave () delo suvoparno i bez pesnikog zanosa, ali zbog
zanimljivosti teme veoma popularno u antici. Nikandar (, 2. vek pne.) svojim
Preobraenjima (), u kojima pie o pretvaranju ljudi u ivotinje i bilje,

uticao je na Ovidija (Metamorfoze), a svojim Georgikama () na Vergilija
(Georgike).
Karakteristian oblik u kome je svoj izraz nala helenistika poezija bio je epigram, koji
obrauje najraznovrsnije teme: filozofske, gozbene, ljubavne. Do nas su epigrami doli u
dve velike zbirke nastale u Vizantiji. Prva je i poznatija Palatinska antologija, nastala
poetkom 10. veka, sa oko 4.000 epigrama na grkom jeziku od vremena grkopersijskih ratova pa sve do vizantijskog srednjeg veka. Druga i manje poznata je
Planudska antologija, koju je u 14. veku sastavio monah Maksim Planud. Meu mnogim
epigramatiarima aleksandrijskoga razdoblja nalaze se i dve ene: Anita (, oko
300. pne.), predstavnica peloponeske kole, i Nosida () ije su pesme uglavnom
vezane za kult Afrodite. Uz Asklepijada, Leonidu i mnoge druge, ipak je navei
helenistiki epigramatiar bio Meleagar iz Gadare (, 1. vek pne.), koji je
sastavio zbirku epigrama pod naslovom Venac (). Od oko 130 sauvanih
epigrama veina je ljubavnog karaktera. On je, uz Filodema (, oko 11040.
pne.), takoe epigramatiara te epikurejskog filozofa i teoretiara umetnosti, izvrio jak
uticaj na rimske elegijske pesnike.
Od drugih posrednika izmeu aleksandrijske i rimske knjievnosti istiu se Euforion
(, roen oko 276. pne.) koji je pisao epilije i elegije optereene uenou i
nejasnoom, i Partenije (, 1. vek pne.) koji je kao zarobljenik doao u Rim, a
zatim bio osloboen i postao Vergilijev prijatelj, i od koga su nam sauvane samo
ljubavne pripovesti u prozi, pod naslovom Ljubavne patnje ( ), to ih
je sakupio od razliitih autora i posvetio Korneliju Galu.
Prozno stvaralatvo
Za razliku od pesnike, prozna produkcija ovoga razdoblja sauvana je u vrlo malom
obimu, pa se nae znanje o njoj uglavnom zasniva na vestima iz antike i na izvodima i
odrazima u rimskoj knjievnosti. U prozi su pre svega pisali istoriografi, geografi,
filozofi, govornici, gramatiari, naunici, dakle uglavnom oni koji su se vie zanimali za
naunu stranu nego za umetniku obradu odreenog predmeta, ali ima i onih koji se i u
proznom stvaralatvu pribliavaju svojim pesnikim savremenicima. Osvajanja
Aleksandra Velikog proirila su znanje Helena o novim i nepoznatim zemljama, pa raste
zanimanje za istoriju, geografiju, etnografiju i sline discipline, ali i u tim delima
prevladava "uenost" u vezi sa zanimljivim detaljima. Istorija prestaje biti ispitivanje
istine i ispunjava se novelistikim, retorikim i dramatskim elementima.
Meu onima koji su pratili Aleksandra na njegovim pohodima izdvaja se Aristotelov
neak Kalisten (), koji u Helenskoj istoriji () obrauje period od
387. pne. do 357. pne., i pod ijim se imenom sauvao i spis O Aleksandrovim delima
( ). Ovo Pseudo-Kalistineovo delo postalo je veoma popularno i
tokom mnogih vekova preraeno je na mnoge druge jezike. Tu se Aleksandrov ivot
pretvara u legendu, a njegovi pohodi u putovanja po bajkovitim i legendarnim krajevima.
Lokalnu istoriju obradio je Timej (, oko 345250. pne.), ija je Istorija Sicilije
() u 38 knjiga obuhvatala razdoblje od najstarijih vremena do 289. pne. U Atini

su tzv. atidografi analistiki beleili dogaaje u Atini i u Atici. Slinoga su oblika bile i
hronike, meu kojima je vaan tzv. Parski mermer (Marmor Parium), mramorna ploa
naena 1627. na ostrvu Parosu, na kojoj su ispisani dogaaji u Atici od mitskog kralja
Kekropa do 263. pne.
Najznaajniji je istoriar ovoga doba bio Polibije (, oko 201120. pne.), jedan
od retkih koji je tada shvatio ulogu Rima u svetskoj istoriji. Za vreme treeg
makedonskog rata (171168. pne.) aktivno je delovao u Ahejskom savezu pa je nakon
poraza stigao kao zarobljenik u Rim, gde se upoznao sa aristokratskim porodicama i uao
u krug Scipiona Mlaeg. Uz manje spise glavno mu je delo Istorija (, 40 knjiga),
gde je opisao istoriju Rima i Kartagine od 266. pne. do 221. pne., zatim optu istoriju
Grke, Azije, Italije i severne Afrike, irenje Rima i sukobe s Hanibalom i Antiohom, te
najzad osvajanje Grke i pad Kartagine. U celini je sauvano prvih pet knjiga, a ostale
fragmentarno. Posebno je zanimljiva Polibijeva analiza ustava Rimske Republike i
njegova teorija pragmatike istoriografije: smatrao je, naime, da je za istoriara osnovno
prouavanje dokumenata, ali i lino upoznavanje s popritem istorijskih zbivanja i lino
politiko iskustvo.
Promenom politikih prilika govornitvo gubi svoj raniji znaaj i karakter i povlai se u
retorske kole, gde postaje veba u raspravljanju o temama esto sasvim udaljenih od
stvarnog ivota. U nedostatku sadraja retori tee za formalnim efektima, pa su se na toj
osnovi razlikovala dva osnovna pravca u govornitvu: azijski i atiki. Prvi se posebno
negovao u Maloj Aziji, pa mu odatle i ime, i bio je kien, pun patetike i traenih
metafora.
Do velikih promena dolo je i na polju filozofije. Sve filozofske kole toga doba u
sredite panje postavljaju probleme etikog delovanja oveka, traenje smisla ivota i
puta do njega. Najsnanija linost helenistike filozofije bio je Epikur (, 341
270. pne.), koji je prihvatio Demokritov atomizam i zastupao materijalistipko shvatanje
sveta, odbacujui mitoloka i religijska verovanja, te smatrajui da samo osloboen
zabluda i neznanja ovek moe postii nepomuenost (). Izvrio je snaan uticaj
na rimskog pesnika i filozofa Lukrecija. Stoicizam, koji je zaeo Zenon iz Kitija (,
331264. pne.), u etici je dosta slia Epikuru, premda polazi od drugaijih osnova. Stoici
postavljaju zahtev za povratkom prirodi i spoznajom prirode i njenih zakona kako bi
ovek mogao iveti u skladu s njom, jer je i sam deo te stvaralake i umne prirode.
Od brojnih znaajnih naunika, filologa, geografa i drugih uenjaka toga vremena meu
kojima su matematiku proslavili Euklid (, oko 300. pne.) i Arhimed
(, oko 237212. pne.) najsvestraniji je bio Eratosten (, oko 275
195. pne.), ije je glavno delo Geografija (, 3 knjige), gde je raspravljao i o
obliku Zemlje, koju je smatrao kuglom i pokuao odrediti njen poluprenik izmerivi luk
jednog meridijana od Aleksandrije do Sijene.
Na istorijskoj, poluistorijskoj i mitolokoj tradiciji (Odiseja) razvila se pripovedna proza.
Euhemer (, poetak 3. veka pne.) pie Sveti zapis ( ), neku vrstu
utopije koja govori o idealnom ureenju ostrva Panheje, koje je Euhemer navodno
posetio. Aristid iz Mileta (, kraj 2. veka pne.) sastavio je jednu od prvih zbirki
ljubavnih pripovedaka lascivno-erotskog sadraja, pod naslovom Miletske prie
(). Poseban knjievni oblik, koji je po njemu dobio i ime, stvorio je Menip iz
Gadare (, 3. vek pne.), koji je pisao spise sa satirinom notom, i to meavinom
proze i stiha, pa se taj oblik naziva menipskom satirom. U tom je obliku napisan poznati
Petronijev Satirikon.
Rimsko razdoblje
Rimsko razdoblje grke knjievnosti zapoinje padom Egipta pod rimsku vlast 30. pne. i
traje sve do 529. pne., kada su po Justinijanovom nareenju u Atini bile zatvorene i
poslednje filozofske kole, premda hrianske pisce ovoga razdoblja iz vie razloga treba
zapravo smatrati delom vizantijske knjievnosti. Ve u 2. veku pne., a naroito od 1. veka
pne. (Grka je pokorena 146. pne.) poinje ekspanzija Rima na helenistiki Istok.
Helenistike drave jedna za drugom postaju rimske provincije, a na elo im umesto
dotadanjih monarha dolaze rimski prokonzuli. ivot u provincijama polako zamire, a
grka inteligencija poinje da se seli u Rim i meu Rimljanima iri interes za grka
kulturna dostignua. S propau republike i s osnivanjem principata nastaje dugotrajni
mir koji postepeno vraa odreenu ekonomsku snagu istonim provincijama. To se
naroito osetilo u doba Antonina u 2. veku, kada je Italija izgubila ekonomski primat u
Rimskom carstvu.
Veliki deo proznoga stvaralatva u ovom razdoblju pripada istoriografiji. Diodor Sicilijski
(, 1. vek pne.), koji je iveo u Rimu, napisao je opseno delo u 40 knjiga pod
naslovom Biblioteka (), od kojeg nam je u potpunosti sauvano samo 15
knjiga, i koje je nazvano tako jer je prenosila odlomke iz razliitih drugih dela, a
analistiki je obraivala razdoblje od mitskih vremena do polovine 1. veka pne. Meu
grkim piscima koji su obraivali rimsku istoriju bio je i Dionisije Halikarnaanin
( , 1. vek), koji je napisao Staru rimsku istoriju (
) koja je obraivala period do prvog punskog rata, dakle do poetka
Polibijeve Istorije. Od 20 knjiga sauvano je prvih deset i prvi deo jedanaeste, iz kojih
vidimo da je voleo kieni stil i da je na istoriju gledao kao na vrelo primera za ljudsko
delovanje. Pisao je i spise o istoriji i teoriji govornitva, te rasprave o Demostenu i
Tukididu. Teorijom govornitva bavi se i anonimni spis O uzvienom ( ),
verovatno s polovine 1. veka, u kome se osuuje i suvoparnost aticistikog stila i bujnost
azijanizma, pa i "uenost" helenistikih pisaca, te se promovie povratak na obrasce
klasine epohe helenske knjievnosti. Vie geografijom nego istoriografijom bavio se
Strabon (, oko 64. pne.19. n.e.), koji je napisao Istorijske napomene o vremenu
pre i posle Polibijeve Istorije, ali koji je mnogo poznatiji po svojoj Geografija
(, 17 knjiga) gde je opisao tada poznate krajeve Evrope, Azije i Afrike.
Jevrejsku istoriju obradio je Josip Flavije (, oko 3797), koji je napisao delo O
judejskom ratu ( ), gde opisuje Vespazijanove i Titove
pobede u tzv. judejskom ratu (6470), te spis Stara judejska istorija (
), gde nastoji pokazati kako je Biblija starija od grke istorije.
Plutarh, Johann Rudolf Holzhalb (17231806)

Jedan od najpopularnijih pisaca, ne samo helenistike, nego itave antike knjievnosti
bio je Plutarh (, 46posle 120), iz Heroneje u Beotiji, ija se velika knjievna
batina od preko 120 naslova deli na dve velike grupe. Prvu ine Etiki spisi (, lat.
Moralia), u kojima sa stanovita etike problematike obrauje najraznovrsnije teme
filozofiju, religiju, knjievnost, politiku, muziku, vaspitanje ali bez vlastite misaone
orginalnosti, ve na osnovi goleme naitanosti. Drugu grupu naslova ine Paralelni
ivotopisi ( ), paralelne biografije po jedne rimske i jedne grke istotrijski
znaajne linosti, od kojih je sauvano ukupno 46 biografija (23 para) i 4 bez para.
Ponegde su se poreenja nametala sama od sebe (npr. Ciceron i Demosten), ali veinom
su vetaka (npr. Tezej i Romul), premda to nema znaaja jer svaka biografija ini
zasebnu celinu. Prema izvorima koje koristi Plutarh se ne odnosi kritiki. Meutim,
Plutarh i nije istoriograf, niti je on to sam hteo biti: svaka linost iji ivot opisuje treba
zapravo da posluio kao jedan moralni primer, bilo lo bilo dobar. Zbog toga su linosti
koje opisuje previe statine s ve izgraenim karakternim osobinama, ali nadareno
pripovedanje, interes za zanimljive anegdotske detalje i isticanje etikih vrednosti doneli
su Plutarhovim ivotopisima veliku slavu u potonjim vremenima.
Dugotrajni mir i procvat istonih provincija u 2. veku nove ere doveli su do kulturnog
oivljavanja koje se naziva "drugom sofistikom" ili "grkim preporodom", tokom kojega
se budi interes za starinu, za oivljavanje starih kultova i obiaja, a otvaraju se i slubene
filozofske i retorske kole koje potpomae drava. Ponovo se razvija javno govornitvo, a
putujui uitelji, koji sebe nazivaju sofistima, pouavaju deklamatorskoj vetini
raspravljanja. I premda je druga sofistika podstakla interes za stare atike govornika, bila
je previe sadrajno isprazna i izvetaena da bi znaajnije doprinela knjievnosti.
Najpoznatiji sofista toga doba bio je Dion Hrizostom ( , umro oko
112), od koga je sauvano oko 80 govora o raznim moralnim i knjievnim temama.
Filozofska misao ovog razdoblja, preteno eklektika, ivotari bez originalnosti u
filozofskim kolama: novih sistema nema, ve se obnavljaju stari pravci. Filon (,
roen oko 20. pne., umro izmeu 41. i 54) pokuao je povezati Mojsijevo uenje s
grkom filozofijom, pre svega Platonom.
Filozof i istoriar Flavije Arijan (, 95175), Epiktetov uenik, objavio je svoje
beleke s predavanja, na kojima se uglavnom i zasniva nae znanje o ovom filozofu.
Glavno je Arijanovo delo Aleksandrova anabaza ( , 7 knjiga), koja
je na trezven nain i s osloncem na pouzdane istorijske izvore obraivala itav ivot
Aleksandra Velikog. Indijska istorija () vie je geografija nego istorija Indije,

Taktika ( ) obrauje vojnu vetinu, dok je spis O lovu () dopuna
istoimenog Ksenofontovog dela. Stoika je filozofija imala mnogo pristalica u Rimu, pa
je tako na tragovima stoicizma i car Marko Aurelije (121180) napisao u obliku
aforizama u 12 knjiga delo Razmiljanja sa samim sobom ( ). Popularna je
bila i filozofija skeptika, iji je glavni predstavnik Sekst Empirik (, oko 200) koji
je prikazao filozofiju Pirona, osnivaa skepticizma, u delu Pironove postavke
( ). Za istoriju filozofije od velikog je znaaja zbornik Diogena
Laertija ( , 2. vek) ivoti i miljenja znamenitih filozofa (
, 10 knjiga).
Jedan od najjaih filozofskih pravaca ovoga doba jeste neoplatonizam, koji stoji pod
jakim uticajem raznih religioznih shvatanja i na kraju zapada u misticizam. Zaetnik
neoplatonizma je Plotin (, 204270), ije je spise sredio i izdao Porfirije
(, 233304) pod naslovom Eneade ( = devetice, po 9 knjiga).
Poslednji znaajni neoplatoniari bili su Jamblih (, oko 330), Porfirijev uenik i
osniva neoplatonike kole u Siriji, zatim Proklo (, 410485), koji je uglavnom
pisao komentare na Platonova dela, te Simplikije (, 6. vek), poznati
komentator Aristotelovih spisa.
Istoriografija 2. i 3. veka dala je, osim Arijana, jo nekoliko imena, ali ona nemaju veliku
vrednost za istoriju knjievnosti, premda su za istoriju veoma znaajne. Apijan
(, 2. vek) napisao je Rimsku istoriju () obradivi dogaaje od Enejina
dolaska u Italiju pa sve do svoga vremena. Najistaknutiji grki istoriar carskog razdoblja
bio je Dion Kasije (, oko 150235), ija je Rimska istorija ( ) u 80
knjiga najopsenija rimska istorija. Ovo je delo vaan izvor za poznu republiku i rano
carstvo i pisano je plastinim stilom, s oiglednim uticajima Tukidida. Veliki je znaaj
Pausanijinog (, 2. vek) putopisnog dela Opis Helade (
, 10 knjiga), koje donosi opis spomenika, graevina, skulptura, slika itd. iz
razliitih delova Grke, koje je veinom sam video. Glavni izvor za istoriju 4. veka je
Zosim (, 6. vek) koji je obradio rimsku istoriju od Oktavijana Avgusta do
Teodosija II.
Lukijan
Ovom razdoblju pripada najpoznatiji grki satiriar Lukijan (, oko 120180) iz
Samosate u Siriji, koji je kao uitelj retorike proputovao veliki deo carstva. Sauvano
nam je vie od 80 njegovih spisa, veinom u dijalokom obliku, koji obrauje razliite
strane ivota: filozofiju, umetnost, knjievnost, religiju, moral itd. U poetku aljov i
duhovit, Lukijan u starosti postaje otar kritiar i sarkastiar. Glavni predmeti njegove
kritike su glupost, sujeta, licemerje, filozofska pretencioznost, praznoverice, verski
fanatici, ukljuujui i hriane. Na primer, Razgovori bogova ( ) prikazuju
bogove kao nemoralne i nitavne linosti koji sve vreme samo spletkare jedni protiv
drugih; Tragini Zevs ( ) je najsnanija satira protiv praznoverja gde se
prepiru po jedan epikurejac i stoiar; Istinite pripovesti ( ) satira su na
raun neverovatnih pria raznih romanopisaca o udesima bogova i heroja.
Meu naunim piscima ovoga razdoblja vani su geograf Klaudije Ptolemej
(, 2. vek), autor Velikog sistema astronomije u kojem zastupa geocentrini
sistem i lekar Klaudije Galen (, 2. vek), uz Hipokrata najpoznatiji antiki lekar,
iji spisi sadrinski predstavljaju vrhunac antike medicine.
U 4. veku sofistika je zastupljena jo nizom istaknutih imena od kojih su najznaajniji
Libanije (, 314393), Temistije (), Himerije (, oko 315386) i
car Julijan Apostata (, 331363).
Tematika privatnog ivota i intimnih oseaja obrauje novi oblik, koji su antiki
teoretiari nazvali "pripoveu o osobama", a koja je danas, pomalo anahrono, dobila
naziv roman. Od grkih romana sauvani su uglavnom oni koji obrauju ljubavnu
tematiku: tu se veinom opisuju izmiljena lica, i to zaljubljeni par koji se mora rastati, a
zatim nakon mnogih pustolovina i muka ponovo nalaze jedno drugo i nastavljaju sraan
ivot. Najvaniji od sauvanih antikih grkih romana jesu Haritonova (, 2 vek)
Povest o Hereji i Kaliroji ( ) te Efeske prie ()
Ksenofonta iz Efesa (, 2 vek). Sredinom 2. veka na roman poinje uticati druga
sofistika, pa on postaje jedan od oblika sofistike proze, kako se najbolje vidi iz dela
Longa (, 23. vek), autora pastirskog ljubavnog romana Dafnis i Hloja (
). Novina u prikazu ljubavnih zgoda sastoji se tu u tome to je za pozadinu
radnje uzeta pastirska sredina i to se umesto uobiajenih lutanja i pustolovina opisuju
etape otkrivanja ljubavnih oseaja. Meu sofistike romane pripadaju jo Heliodorove
(, 3. vek) Etiopske prie o Teagenu i Harikleji i Prie o Leukipi i Klitofontu
Ahileja Tatija ( , 3. vek).
Dominacija proze na gotovo svim knjievnim poljima potisnula je u drugi plan poeziju.
Na kratko je u 4. veku zablistala epska poezija. Kvint Smirnjanin ( )
sastavio je poduu poemu Posle Homera ( ' ) o dogaajima u trojanskom
ratu nakon Ilijade, Nono () je napisao veliki ep o Dionisu (, 48
knjiga), a Muzej sastavio je Priu o Heroji i Leandru ( ' )
draesnu priu o mladiu Leandru koji je s azijske obale Helesponta svake noi plivao na
evropsku obalu svojoj voljenoj Leandri, ali se jednom prilikom utopio, pa je u smrt za
njim krenula i njegova dragana. Od lirskih vrsta najdue se zadrao epigram, a
polovinom 6. veka sastavio je Agatija () zbirku njemu savremenih epigrama, od
kojih 100 iz njegovog pera, koja je posluila kao jedan od izvora za Palatinsku
antologiju.
kola neoplatonizma bila je uperena protiv hrianstva, koje je sve vie prodiralo u sve
slojeve helenistikog drutva, pa je car Justinijan 529. godine naredio zatvaranje
filozofskih kola u Atini. Time se zavrava antika grka knjievnost, hrianstvo postaje
drutveni i kulturni pokret novog doba koje je upravo nastupilo, a Evropa ubrzano
zaboravlja gotovo svu kulturnu batinu stare Helade. Proi e skoro hiljadu godinu pre no
to e ueni ljudi na Zapadu ponovo otkriti grku knjievnost i, oduevljavajui se njome,
njene vrednosti odluno uperiti protiv hrianskih dogmi u nastojanju da od religije
emancipuju drutvo, kulturu, nauku i filozofiju, zapoinjui tako period humanizma i
renesanse.
KLASICIZAM U KNJIEVNOSTI
Klasicizam je knjievna epoha koja se javlja kao reakcija

na dinamiki i razigrani stil baroka, na njegovu estu
izvjetaenost i na pretjeranu sklonost prema neobinom i
udesnom. Javlja se u XVII vijeku, a nazvan je klasicizam jer
su se umjetnici ponovo, kao u renesansi, okrenuli klasici, tj.
velikim djelima antike umjetnosti, i u njoj traili inspiraciju
za vlastito stvaranje. Ali dok je u renesansi to dovelo do
preporoda cjelokupnog duhovnog ivota, u klasicizmu je
klasika posluila samo kao uzor umjetnikog savrenstva, tj.
kao uzor pravilnog i skladnog umjetnikog oblikovanja.
Nastojei obnoviti uzore antike i povezati to s presudnom
ulogom razuma, klasicizam osobitu pozornost posveuje
knjievnoj tehnici, i to u smislu utvrivanja odreenih pravila
koja bi sluila i kao uputa knjievnicima i kao mjerilo
odreivanja knjievne vrijednosti: odreenim knjievnim
vrstama propisuje se tematika, stil, kompozicija i figura.
Klasicistika politika tako nije opisana ve ''naredbodavna'' u
mjeri koja se dosta rijetko javlja u svjetskoj knjievnosti. Ta
poetika uspostavlja i vrstu hijerarhiju knjievnih anrova, pa
je tako tragedija vrhunski vrijedna knjievna vrsta, i upravo
njoj su pripisana najstroa pravila: ona mora biti pisana u
stihu, njezin stil nuno je uzvien, karakteri su plemeniti i u
smislu osobina karaktera i u doslovnom smislu da pripadaju
plemstvu a kompozicija je odreena podjelom radnje u pet

inova.
Za klasicistiku poetiku naroito je karakteristino pravilo tri
jedinstva, koje je vailo za dramska djela. Naime, u svojoj
tenji za redom i disciplinom, kao i prirodnou i
uvjerljivou, klasicisti su u drami zahtijevali ne samo
jedinstvo radnje (bez epizoda, paralelnih zapleta i viestrukih
sukoba) ve i da se radnja od poetka do kraja odvija na
jednom mjestu (jedinstvo mjesta) i u to kraem
vremenskom periodu, najdue u jednom danu (jedinstvo
vremena). Kako to, meutim, uvijek biva kada se knjievnosti
pokuaju odrediti stroga pravila, tek su ih se prosjena i
danas uglavnom zaboravljena djela vrsto pridravala.
Najbolja su ih ostvarenja u manjoj ili veoj mjeri uglavnom
krila, pa su tako postupila i dva najvea pisca klasicistikih
tragedija, s kojima se moe zapoeti povijest cijele epohe, a
to su Pierre Corneille (1606. 1684.) i Jean Racine (1639.
1699.), a u velikoj mjeri i Moliere u svojim komedijama.
Upravo zbog prihvatanja tri jedinstva klasicistika drama

je dobila specifian karakter: ona predstavlja vrsto
zatvorenu dramsku strukturu, koja je koncentrirana na jedan
sredinji sukob, u koji je ukljuen mali broj linosti; u njoj se
strogo odrava jedinstvo tona (uzvienost i patos tragedije,
obian ivot i komika komedije); u njoj se izlae jasna misao i
jasna moralna pouka (uzdie se vrlina a kanjava porok).
Smatrajui da je ta njihova ''pravilna'' struktura drame jedino
ispravna, klasicisti su prezirali ekspira kao ''barbarina'' koji
nije znao pravila svoje umjetnosti i nije potivao ni zakon o
tri jedinstva, ni zakon o jedinstvu tona u tragediji i komediji,
a ni druge toboe ''vjene'' zakone savrenstva i ljepote.
Kasnije, meutim, dogodilo se da su pjesnici XIX vijeka
prezirali klasiciste upravo zbog tih ''zakona'', kojima su
ograniili slobodu pjesnikog stvaranja, i suprotstavili im
upravo ekspira kao primjer nesputane stvaralake snage

genija.
Corneille je, u poetku knjievnog rada pisao komedije, no
tek tragedija Medeja, Cid, Horacije, Pompejeva smrt
osigurale su mu naziv oca francuske klasicistike tragedije i
proslavile ga diljem Europe, u kojoj se i inae upravo od tada
sve vie cijeni francuska knjievnost. Meu tragedijama, Cid
je prema opem miljenju najuspjelija, pa ak je u neku ruku
i reprezentativan primjer ne samo tragedije nego i
cjelokupne knjievnosti epohe.
Najuspjenijim Racineovim tragedijama danas se
smatraju Andromaha, Britanik, Berenika, Mitridat, Ifgenija, i,
osobito, Fedra.
Jean Racine roen je 1639. godine u gradiu Ferte-Milon,
Francuska u siromanoj graanskoj porodici. kolovao se u
Port-Rojalu, koli jansenistike sekte (ija je etika bila
''principi linog usavravanja, unutranjeg posmatranja,
odgajanja u sebi visokih duhovnih osobina''), u kojoj se i
upoznao sa antikom knjievnou, prije svega sa djelima
velikog grkog tragiara Euripida, koji mu je bio uzor u
pisanju tragedije , i s filozofskim tekstovima i odrednicama
Seneke (koji je napisao takoer tekst Fedra). Nakon
zavretka ove kole i koleda Boveu i Arkur u Parizu, on se
okrae samom dvoru i pridruuje dvorskim krugovima , ali se
istovremeno poinje baviti i pozorinom umjetnou. U to
vrijeme susree se i sa tadanjim najpoznatijim francuskim
pozorinim piscem, Molijerom.
U moru spletki koje su podmetane ovom hvaljenom i
osporavanom piscu, a u skladu sa vremenom u kojem je
ivio, jest i optuba iz 1679. godine, da je jedanaest godina
ranije otrovao glumicu Di Park, koja je i glumila u njegovim
dramama, zbog ega se morao javno braniti na sudu. Sve je
to uzrokovalo da je prekinuo aktivno pisanje i izazvalo
nevjericu prema vrijednosti vlastitih tekstova i uope
vrijednosti ivota.
Racine pie i dvije ode: ''Za kraljevo ozdravljenje'' (1663.)

i ''Slava muzama'' (1664.), to mu je osiguralo kraljevu
plau, a kralj Luj XIV proglasio ga je svojim linim
historiografom. Kao rezultat toga Racine je napisao ''Kratku
historiju Port-Rojala'', historijsko-umjetniki tekst, objavljen
1697., dvije godine prije nego to e umrijeti, 1699.godine u
Parizu.
Kao predstavnik '' nove kole'', Racine je ve za ivota
izazvao otar sukob izmeu svog savremenika Korneja,
predstavnika stare ere, iji je nain pisanja podilazio
francuskom dvoru i velianju junaka koji su u glavnom
podsjeali na tadanju vladajuu aristokraciju. Ova dva pisca
se veu za iste teme, ali s tom razlikom to je Rasin teio
konkretnijem objanjenju postupaka svojih likova, zalazei u
njihove psiholoke probleme, i nije se, kao Kornej, vezivao
iskljuivo za odrednice pseudoklasicizma, koje su nametale
odreene elemente u pisanju dramskog teksta: herojske
scene, tragiki efekti, neobini junaci i vlastoljublje. Rasinovi
likovi prije svega imaju ''duu'' koja osjea, pati, preivljava i
posjeduje sve one ''njene ljudske slabosti'' i on zaista
pokazuje svoje najvee umjetnike vrijednosti kada oslikava
osjeanja boli i strasti.
Rasinova tragedija ''Fedra'' (1677.) jedan je od
najreprezentativnijih tekstova ovog pisca. Vezana je za
antike tragedije: strukturom, pisana je u pet inova;
Aristotelovim jedinstvom mjesta, vremena i radnje;
uzvienim govorom i likovima koji predstavljaju aristokratsko
drutvo.
Sam motiv je preuzet iz opusa grkog tragiara Euripida i
upotpunjen linim doivljajem samoga autora, koji kroz
psiholoka previranja Fedre, ene atinskog kralja Tezeja, koja
svoju neostvarenu ljubav prema pastorku Hipolitu, doivljava
kao vlastito ponienje i kaznu.
Fedrina ljubav je do krajnosti istinita i istovremeno bolna, da
je zasljepljuje u njenim postupcima. Nasuprot liku Fedre koji
dominira cijelom dramskom priom, jeste drugi enski lik
Arisije, zanosne djevojke, kneginje, koja po moralnim

naelima zasluuje i treba da dobije Hipolitovu ljubav. Ali
njena ljubav prema ovom mladom kraljeviu biva podreena
viim ciljevima kao to je odbrana asti. Rasinova Fedra je
ena koja svim svojim biem voli, pati, grijei i svoju kaznu
prihvata kao posljedicu vlastite odluke. Nasuprot njenim
strastima koje je vode ka linom osjeanju krivice i
traginom kraju, jeste nepokolebljiva ustrajnost prema
izlivima emocija mladog ratnika i potomka uvenog kralja i
osvajaa Hipolita.
U drugi plan se u potpunosti potiskuje lik atinskog kralja
Tezeja, koji po antikoj tradiciji ima najznaajniju ulogu u ovoj
dramskoj prii. Njegova junatva, ratnike i osvajake
sposobnosti, njegova vladavina i poloaj su postavljeni u
drugi plan.
Rasinove scene ne pokazuju herojske bitke i velika
junatva, krv i pokolje, nema patetinih izljeva emocija; jer je
sve to ve vieno i reeno. On nastavlja priu o borbi i
stradanjima, ali onim koji se deavaju duboko u ovjekovoj
dui. Sukob je postavljen na relaciji izmeu linog doivljaja
glavnog junaka i drutveno zadanih okvira. Tako je an Rasin
prvi pisac koji u dramu uvodi elemente psiholokog realizma.
U oajnikoj duevnoj borbi koju preivljavaju njegovi likovi,
raspolueni izmeu ljubavnih strasti i normi drutva u kojem
ive, oni svjesno polau svoje oruje i preputaju se bolnom
traginom kraju. U nastojanju da postigne ''ton tragine
deklamacije'', koji je posebno bio potovan u periodu
francuskog klasicizma, Rasin je teio ka neposrednom
izraavanju osjeanja na sceni.
Specifinost pristupa u obradi teme, osigurala je ovom
velikom piscu epohe francuskog klasicizma, an Rasin,
mogunost da taj njegov tekst i danas bude na sceni mnogih
svjetskih pozornica.
Kurjakovi Ida
Univerzitet u Bihau
Pedagoki fakultet
SEMINARSKI RAD
TEMA: FRANCUSKA KNJIEVNOST
Profesor:
Azra
Verlaevi,
dr.doc.
Student: Muhamedagi Ismet
Francuska knjievnost
Francuska knjievnost smatra se jednom od najbogatijih i
najraznolikijih
knjievnosti,
najznaajnija
zbog
svog
istraivanja ljudskog drutva i pozicija individualca u drutvu.
Francuska
knjievnost
ne
obuhvaa
frankofonijsku
knjievnost djela pisana na francuskom, no u drugim
zemljama kao to su Kanada i Senegal.
Francuska knjievnost reflektira kulturnu i politiku povijest
Francuske. Do Francuske revolucije 1789, Francuska je imala
drutveno ureenje prema klasnom statusu, sa pravilima
koja su odreivala kako se pripadnici jedne klase trebaju
odnositi prema lanovima druge klase. Pogled kulture i
drutva slijedio je hijerarhijsku strukturu drutva, ukljuujui i

knjievne anrove i stilove. Hijerarhija anrova imala je epiku
na vrhu, a prozne anrove, kao romane, na dnu.
Francuska revolucija, koja je trajala od 1789 do 1799., bila je
kljuni period u francuskoj povijesti, a oznaila je i temeljitu
promjenu u francuskoj knjievnosti. Povedena u ime
jednakosti i slobode, donijela je demokratski duh koji je
izjednaio klase, privilegije i hijerarhijsku podjelu u vladi i
svim drugim podrujima drutva. No, knjievnici iz ranih
1800-ih, koji su pisali pod periodom romantizma, traili su
razrijeenje svih pravila koje je postavila Acadmie Franaise
vrhovno tijelo za postavljanje literarnih regulacija u to
doba.
Od
vremena
revolucije,
francuska
knjievnost
okarakterizirana je kao kreativno slobodna i inovativna. Te
inovacije kulminirale su najvie u 20 stoljeu, gdje su se
razvili stilovi kao dadaizam, nadrealizam, egzistencijalizam,
teatar apsurda, novi roman i postmodernizam. Paradoksalno,
unato tim ekperimentima i inovacijama, francuske literarne
tradicije opstale su, kao i stari poredak. No, rebeliozni i
inovativni Albert Camus usporeivao je sebe sa
klasicistikom knjievnicom Marie Madeleine La Fayette, dok
se glavni predstavnik francuskog egzistencijalizma Jean-Paul
Sartre usporeivao sa tragiarom Pierreom Corneilleom.
Srednji vijek
Francuska srednjovjekovna knjievnost obuhvaa 6 drava,
vie nego danas preostalih perioda francuske knjievnosti
skupa. Poinje sa ivotom svete Eulaile (La squence de
Sainte Eulalie), crkvenom pjesmom iz 800-ih godina. Period
francuske srednjovjekovne knjievnosti zavrava tiskanjem
kompletnih djela pjesnika Franoisa Villona 1489. Mnoga
djela iz francuske srednjovjekovne knjievnosti su sveta u
tom smislu da se bavi ivotom svetaca i domenom crkvenih
mirakula i misterija. U isto vrijeme, mnogi knjievnici su
pisali od djelima francuskih kraljeva i plemia, ali i o
Kriarskim ratovima. Fokusirajui se i na politike i religiozne
teme, knjievnost je bila u harmoniji sa tadanjim
svjetonazorom, koji je jednake ovlasti i mo dao i Crkvi i

dravi.
Francusko politiko stanje bilo je relativno stabilno u
srednjem vijeku, no nakon smrti Karla Velikog 814.,
epidemije, glad i borbe voa meu velikim voama skoro su
razorile dravu. Vladavina kralja Huga Capeta, koja je
zapoela 987., donijela je odreenu stabilnost Francuskoj i
uspostavila hijerarhiju, sa Capetom na vrhu, koja je jamila
politiku i socijalnu stabilnost. Njegovi nasljednici uveli su
Francusku u digotrajne ratne kampanje: Kriarski ratovi
(1096. - 1271.) i Stogodinji rat (1337. - 1451.).
Feudalne i socijalne institucije srednjovjekovne Francuske
temeljeni su na paktu izmeu nieg vazala i vieg vladara:
vladar je vazalu dao sigurnost i zemlju, dok je vazal vladaru
obeao vjernost i slubu. Socijalna i politika hijerarhija je na
vrhu imala kralja, a ispod njega grofove i vojvode, pa su
slijedili nii plemii, buroazija (srednja klasa) i seljaci. Ova
odredba reflektirala je srednjovjekovni pogled da je sve dolo
od Boga i rajske prirode i zemaljskog svijeta. Neki anrovi su
afirmirali socijalnu hijararhiju, a neki su je ispitivali.
Skolastine potrage za vjenom istinom, liturgijske drame
prema biblijskim motivima i epske pjesme znane kao
Chansons de Geste, svi su ovi anrovi afirmirali socijalnu
hijerarhiju. Dvorska knjievnost (kultivirana knjievnost
pisana na francuskom dvoru) i satirika knjievnost su je
ispitivali, iako na razliiti nain.
Rane knjievne forme
Skolasticizam je naziv dan srednjovjekovnom nainu uenja i
predavanja. Sastojao se od pruavanja Biblije, Lombardove
etiri knjige osuda (Sententiarum libri quator) iz 12. stoljea,
te ostalih tekstova koji su smatrani autoritativnim. Te knjige
su otkrivale svete istine kako su one razumijevane od strane
srednjovjekovnog svjetskog poretka, a skolasticisti su ih
prouavali piui komentare na mjestima na kojima su
osjeali da se tekst razvija neadekvatno ili nisu uope
pokrivali.
Liturgijske drame, pisane na latinskom, prikazivale su prie o
Boiu, Uskrsu, Uskrsnuu i ostalim biblijskim dogaajima.
Izvedbe tih drama datiraju jo iz 10. stoljea. Kako bi privukle

vie publike, te drame su postajale sve teatrinije, a od 12.
stoljea izvoene su i na francuskome. U dodatku, izvedbe su
se kretale od ispred oltara, pa do ispred same crkve. Pri kraju
12. stoljea, sveenici su u drame ubacivali komine, pa ak
i groteskne elemente kako bi u dramama prikazali Pakao i
Vraga. Sofisticiranija scenografija predstavljala je Raj,
Jeruzalem i ostala biblijska mjesta. Adamova drama (Le jeu
d'Adam) i Sveta obnova (La sainte rsurrection), obje
napisane sredinom 12. stoljea, su dvije prominentne
liturgijske drame.
Sveti teatar je skoro nestao tijekom Stogodinjeg rata, no
oivljen je u 15. stoljeu u obliku mirakula. Mirakuli su bili
bazirani na pisanim tekstovima sa prosjeno 20.000
pjesama, preteno o biblijskim temama. Imali su enormne
scenografije i glumaku postavu koja je brojala na stotine
glumaca. Drame su uglavnom bile dijelovi veih festivala koji
su slavili ivot lokalnog sveca zatitnika ili osnivanje grada.
Chansons de Geste iz 11., 12. i 13. stoljea su epske pjesme
koje su opjevale Kriarkse ratove i ratove meu
aristokracijom. Prva i najpoznatija od njih je Pjesma o
Rolandu Chanson de Roland, 1100.?). Pjesma o Rolandu
opisuje sveti rat Karla Velikog protiv Saracena, njegove
odnose sa vazalima, feudalne rivalitete u vojsci i putovanje
heroja Rolanda, koji je po tradiciji bio Karlov neak. Oko 80
Chansons de Gestea su napisane, i iako je njihova vanost
negirana nakon 13. stoljea, prozne verzije su se nastavile
pisati nakon 15. stoljea.
Oblici protesta
Nisu sva srednjovjekovna djela francuske knjievnosti
uspostavljala
socijalni
poredak
u
srednjovjekovnoj
Francuskoj. Dvorska knjievnost protestirala je protiv
restrikcija feudalnog sistema i njegovih vrijednosti, a
satirika knjievnost govorila je o njegovoj looj strani.
Dvorska knjievnost istraivala je socijalne i osobne
posljedice sistema koji je podravao dogovorene brakove i

advokatirao pokornost individualca prema viim biima i
silama. Satirika knjievnost je realno, humoristino i nekad
gorko iznosila realnost ivota koji se skriva iza feudalne idile,
najee se fokusirajui na nie stalee.
Vie rafinirana kultura poela je izlaziti iz dvorova plemstva
pri kraju 11. stoljea, periodu mira i nekakve ekonomske
sigurnosti. Godine 1137. Elonora Akvitanska postala kraljica i
donijela je na pariki dvor bogatu i elegantnu kulturu
njezinog rodnog kraja (june Francuske). Jedna tradicija koju
je njezina vladavina njegovala bila je ona trubadura, lirskih
pjesnika iz Provancea ije su se pjesme usredotoivale na
ljubav.
Elonorine keri, Aelis i Marie, udale su se za francuske
aristokrate te su svoj vlastiti provanceski okus donijele na
francuske dvore. Mariein dvor u Troyesu postao je sredite
diskusija o tenzijama izmeu vanbrane ljubavi i institucija
Crkve i braka. O tome je na latinskome pisao Andreas
Capellanus u svom djelu Nain dvorske ljubai (De Amore,
1185?) i Chrtien de Troyes u svojim arturijanskim priama
Gawain, ili Vitez od Lava (Yvain, ou le chevalier au lion,
1170?), Lancelot, ili Vitez od Kola (Lancelot, ou le chevalier
de la charrette, 1170?) i Precival, ili pria o Gralu (Perceval,
ou le conte du graal, 1190?). Ove prie dale su vjean ivot
imenima i priama vitezova Gawaina, Lancelota i Percivala.
U dvorsku knjievnost spadaju pjesma Lais (1175.?), prve
francuske pjesnikinje Marie de France, verzije Tristana i
Izolde (kraj 12. stoljea), napisane od strane Thomas
d'Angleterrea i Broula, te anonimna Auccassin et Nicolette
(1225.?). Zajedno sa priama Chrtiena de Troyesa, ova djela
konstituiraju dvorsku knjievnost. Iako se koncepti ljubavi i
odnos izmeu zaljubljenih i socijalnih institucija razlikuju u
svakom djelu, sredinja ideja koja se iznosi u dvroskoj
knjievnosti je ta da ljubav ne moe postojati u braku i da je
Crkva u krivu kad osuuje zrele ljubavnike. U priama o
Tristanu i Izoldi, na primjer, pripovjeda podrava ljubavnike,
unato tome to je zavedeni mukarac kralj i to Crkva ne
podrava njihovu ljubav. Pripovjeda govori da je njihova
ljubav suena i da Bog, ako ne Crkva, to razumije. Mnogi
heroji i heroine iz laisa, kratkih pripovjednih pjesama Marie

de France su takoer zreli ljubavnici.
Romansa rue (Roman de la Rose), koju je zapoeo
Guillaume de Lorris oko 1235., je alegorijska pjesma u kojoj
rua simbolizira voljenog, a vrt dvorsku ljubav. Prikazuje
svijet u kojem ljubav asocira na dvorsku ljubav u knjievnosti
tog vremena. Drugi dio djela, kojeg je izmeu 1275. i 1280.
dovrio Jean de Meun, je uvelike razliit. Iako nastavlja
alegoriju ljubavi, sadri duge enciklopedijske digresije koje
obuhvaaju skoro cijeli bit srednjovjekovnog razmiljanja.
Chansons de geste i dvorske romanse, unato razliitim
poloajima u feudalnom drutvu, su pisane za istu
aristokratsku publiku. No, srednji stale je razvila knjievnost
koja je predstavljala njihov vlastiti ukus i preokupacije. To je
bila narativna, satirina, slikovita, realistina i katkad
seksualno
eksplicitna
knjievnost.
Remek-djelo
te
knjievnosti, Reynardova romansa (Le Roman de Renart ), je
zapravo zbirka pria u kojima je glavni lik Lisica Reynard, a
opisuju njegove doivljaje u ivotinjskom svijetu koji je
organiziran kao francusko srednjovjekovno druvo. Prie o
Reynardu pisane su na francuskome od 12. pa do 14.
stoljea. U priama iz 12. stoljea, literarna parodija i
socijalna satira su u granici dobre zabave. No, poevi sa 13.
stoljeem, u djelima kao Reynard licemjer (Renart le
bestourn) od Rutebeufa i Reynard novi (Renart le nouvel)
od Jacquemarta Gelea, autori se snano odriu feudalnih
obiaja, iskoritavanja pravde i religijskog licemjerstva.
Jo jedna srednjostalena forma bila je fabliau, kratka pria u
stihovima koja je procvjetala tijekom 13. i 14. stoljea. Danas
je preivjelo oko 150 fabliaua. Sadravale su contes rire
(prie za smijeh) i contes moraux ou edifiants (moralne
prie). Prie za smijeh (contes rire) su smijene, realsitine
i katkad vulgarne. No, moralne prie (contes moraux ou
edifiants), u drugu ruku, ciljaju da naue itaa moralne
principe ili da kritiziraju drutvene nepravde i licemjerstvo.
Lirika
Poevi sa 13. stoljeem, francuska knjievnost poela se
sve vie odvajati od starih formi. Ta promjena moe se vidjeti
u transformaciji lirske poezije, koja je tradicionalno bila

praena glazbom i izricala je misli i emocije individualca koji
je sebe definirao kao "Ja". U veini bogatih francuskih
srednjovjekovnih pjesama, od 12. do 15. stoljea, to "Ja"
zauzelo je konvencionalnu formu. U aristokratskim
pjesmama sjevernjaka (trouvres) i junjakih trubadura, to
"Ja" bio je standardni lik koji je predstavljao ili savrenog
ljubavnika ili idelnog ljubljenika.
U 13. stoljeu Jean Bodel, Colin Muset, i Rutebeuf pisali su
manje konvencionalnu poeziju u kojem pjesnikova osobnost
igrala esencijalnu ulogu i uspostavlja distinktivni glas. Djela
tih pjesnika signalizirala su evoluciju u lirskoj poeziji prema
vie osobnoj ekspresiji. Promjena je kulminirala u djelima
najveeg liriara tog doba, Franoisa Villona iji je Testament
(1461) remek-djelo francuske knjievnosti. To djelo oivljava
Villonov boemski ivot i povezuje ga sa ljudskim ivtom
openito. Villonov radikalni individualizam u predsjavljanju
sebe kao glavnog lika svojih djela najavljuje sljedei period
kulturne povijesti - renesansu i humanizam.
16. stoljee
Renesansa u Francuskoj zapoela je u 16. stoljeu. Bilo je to
doba velike intelektualne i umjetnike aktivnosti tijekom
kojih su pisci istraivali nove ideje i literare forme. Renesansa
je prvobitno zapoeta u Italiji u 14. stoljeu, kada su utjecajni
intelektualci izazvali dugogodinja vjerovanja u svim
djelovima drutva. Sa izazovom dogme dola je nova svijest
o ljubavi. Novi nain razmiljanja poeo je prodirati u
Francusku po poetku Talijanskih ratova 1494. Francuski
vojnici koji su se vratili iz Italije donijeli su znanje o talijanskoj
renesansi, ukusu i luksuznom nainu ivota talijanskog
plemstva i o novim vrijednostima humanizma. Renesansni
chteaux, izgraen u dolini rijeke Loire, svjedoi o utjecaju
talijanske kulture i renesansne u Francuskoj.
Humanizam
Mislilaki pravac znan kao humanizam promovirao je rimske i grke
umjetnike i filozofske modele koji su slavili vrijednost individualca.
Plemiki dvori Franje I i njegove sestre Margarite od Navarre s

ponajvie udomljavale humanistiki duh. Na tim dvorima su umjetnici,
pjesnici i filolozi dobivali podrku za njihov rad. Godine 1530., Franjo I
je osnovao instituciju za uenje antikih jezika. Prouavanje
humanosti bilo je sredite humanistikog uenja, a zamijenilo je
formalnu logiku skolasticizma. Taj institut kasnije je postao prestini
Collge de France.
Dolazak renesense u Francusku nije odmah producirao djela u
renesansnom duhu. Rhtoriqueurs, grupa pjesnika koji su se posvetili
starim idejama retorike (pravila kompozicije) forme, su dominirali
prvom etvrtinom stoljea. Clment Marot, sin jednog od tih pjesnika,
je bio prvi veliki pjesnik tog stoljea. Mnoga njegova djela pripadaju
srednjovjekovnim anrovima, kao alegoriji, no bio je i inovator. U
odreenom smisli bio je posljednji predstavnik srednjeg vijeka i prvi
predstavnik renesanse. Njegov primarni uspjeh bilo je uvoenje
soneta, kojeg su razvili Talijani, u francusku knjievnost.
Prvi veliki francuski pisac renesansne proze, Franois Rabelais,
spojio je u svojim renesansnim djelima humanistiku elju za
znanjem i talijansku ljubav prema ljepoti i zadovoljstvu. Gigantska
glad i e njegovih mitskih divova Pantagruela i Gargantue
simbolizira neutaivi apetit za uenjem i zadovoljstvima osjetila. U
svojim djelima Pantagruel (1532.), Gargantua (1534.), Trea knjiga
(Le tiers livre , 1546.) i etvrta knjiga(Le quart livre, 1552.), Reblais je
satirizirao stupidnost, snobizam, praznovjerje, kontemporarne
institucije, te ponuene poglede na obrazovanje, rat, pravdu i religiju.
U isto vrijeme je uzdigao kultivizaciju i cvjetanje svih ljudskih
sposobnosti i potencijala.
Jo dva pisca Reblaisove generacije vrijedna su spomena: Margarita
od Navarre i Maurice Scve. Margarita od Navarre, sestra Franje I,
napisala je Heptameron (L'heptamron, 1559.). Inspirirano
Dekameronom (1353.) Giovannia Boccaccia, djelo je zbirka pria
navodno isprianih od strane putnika koji su zbog loeg vremena
zadrani na Pirinejima. Scve je bio glavni predstavnik L'Ecole
lyonnaisea, koja je ukljuivala i dvije vane pjesnikinje, Louise Lab i
Pernette du Guillet. Ta dvije pjesinjikinje su inspirirale Scveovo
remek-djelo - kolekciju pjesma naslovljenu Dlie (1544.). Lyonski
pjesnici pisali su o spiritualnoj ljubavi i udnji, i njihove pjesme
indiciraju novo prihvaanje ljudske emocije u knjievnim djelima.
Ostali trendovi
Godine 1549. pjesnik Joachim du Bellay izdao je manifest
naslovljen Obrana i ilustracija francuskog jezika (Deffence et
illustration de la langue franoyse). Taj manifest je zapravo
bio manifest pjesnike skupine La Pliade. Skupina je ime
uzela od sedam keri boga Atlasa i od sedam helenistikih
pjesnika iz Aleksandrije iz 3. stoljea p.n.e koji su to ime
adaptirali za svoju pjesniku kolu. Dva najvanija pjesnika
koja su odabrala ime su sam du Bellay i Pierre de Ronsard, a
sudjelovalo je i 5 manjih pjesnika (Pontus de Tyard, Jacques
Peletier du Mans, Rmy Belleau, Jean-Antoine de Baf,
tienne Jodelle). Du Bellayova Obrana najavila je plan
skupine da razvije francuski jezik i knjievnost najmanje na
onu razinu na koju su vlastiti jezik i knjievnost uzdigli Stari
Grci, Rimljani i Talijani. U vremenu od oko 30 godina, od
1549. do 1580., La Pliade je dominirala francuskom
knjievnou pogotovo kroz Ronsardove sonete i ode.
Graanski rat izmeu rimokatolika i protestanata od 1562.
do 1598. unitio je Francusku. Tako zvani Religijski ratovi
urotili su obitelj protiv obitelji, vladara protiv vladara, a
najvanije, katolike vladare protiv njihovog protestantskog
kralja. Najnasilniji i najstraniji dogaaj rata je bio 1572.,
kada su katolici ubili oko 2000 hugenota u Parizu. Taj dogaaj
danas je znan kao Bartolomejska no. Iako je kraljevska
obitelj bila protestantska, veina Francuza bili su katolici i
nasilje nije zavrilo sve dok se kralj Henrik IV nije krstio i
postao katolik 1593. i izdao Edikt iz Nantesa 1598., davi
francuskim protestantima slobodu tovanja Boga. Veliki
pjesnik Religijskih ratova bio je Thodore-Agrippa d'Aubign
iji su epski Tragiari (Les tragiques, 1616.) obuhvatili patnje
tog vremena i kritizirali su okrutnost rata. Djela Jeana de
Spondea i Jean-Baptistea Chassigneta takoer reflektiraju
patnje tog doba, esto se fokusirajui na patnju i smrt.
Jedan francuski pisac izdigao se iznad problema tog
vremena, Michel de Montaigne. Iako je bio aktivan kao
diplomat u svojim ranim godinama i kao gradonaelnik
Bordeauxa jedno vrijeme, Montaigne je veinu svog vremena
proveo u svom tornju gdje je itao, reflektirao i pisao svoje
Eseje (Essais, 1580.). Rije essai znai testiranje ili pokuaj.
U Montaigneovim Esejima ta rije se odnosi na njegove

pokuaje u potrazi za, uenjem, tumaenjem samog sebe i
proireno na ljudsko stanje. Dok je pisao svoje Eseje,
Montaigne je stvorio moderni osobni esej i ostavio je
neizbrisiv primjer renesansnog individualizma.
17. stoljee
Za Francusku, 17. stoljee je bilo le grand sicle (veliko
stoljee), lge classique (klasicizam) i stoljee le roi soleila
(Kralja Sunca), Luj XIV. Luj XIV, koji je vladao od 1643. do
1715., ostvario je ideju apsolutne monarhije, sa svom moi i
ovlastima prenesenim na kralja. Rijeio je postojei sukob
meu plemstvom i izmeu plemstva i kralja dovevi ih sve
na svoj dvor u Versaillesu, gdje ih je mogao drati na oku.
No, stabilnost doneena centralizacijom dola je na princa.
Velikake obitelji nastavile su rivalstvo, a Luj XIV dao je do
znanja da e se nemilosrdno pozabaviti sa svima onima koji
ne potuju njegov autoritet naredivi egzekuciju par plemia.
Francuska kultura je cvjetala pod vlau Luja XIV, te se
francuska kultura, maniri i razmiljanja proirila diljem
Europe. Individualizam i liricizam koji je karakterizirao
francusku renesansnu knjievnost prepustio je mjesto
klasicizmu i emfazama o klasinim idejama poretka, zabrana,
istoe i razuma koji su se javili u 17. stoljeu. Prema ovome
su francuski uenjaci formulirali pravila o knjievnom stilu.
Glavne literarne forme tog perioda bile su drama, satira i
roman. U tom periodu su se razvila 2 jako vana pitanja koja
su dominirala francuske literarne diskusije:
1. Koja je istina ljudskog srca ?
2. Koji bi ideal drutvo trebalo imati za svoje lanove ?
Oba pitanja dovela su do velike preokupacije tog stoljea:
odnos izmeu ljudske strasti i ljudskog razuma.
Barok
Umjetnost i kultura koja se razvila u prvoj polovici 17.
stoljea uvelike se razlikovala od klasicizma koji je uslijedio.
Period prije klasicizma znan je kao barok. Dok su istoa,
racionalnost, red, jedinstvo i simetrija karakterizirali
klasicizam, iluzija, misterija, emocije, viestrukost, dinamika i
dubina su bile glavne odlike baroka.
Godine 1600. Francuska je tek izala iz Religijskih ratova, te
je njezin kulturni i drutveni ivot bio slab. Ta situacija
uvelike se promijenila kada su privatni saloni postali sredita
okupljanja aristokracije gdje je ona raspravljala o knjievnosti
i filozofiji. Aristokracija je priala na posebno kultiviran nain
nazvan prciosit. Taj nain postao stil koji je potpuno
predstavljao barok. Najivlji pariki salon bio je Htel de
Rambouillet, iji je domain bila Catherine de Vivonne
Rambouillet. Iako je komediograf Molire ismijavao
prciosit u svojem djelu Kaiperke (1659.), taj stil je
predstavljao elju Francuza za bogatijim i finijim kulturnim
ivotom.
Vaniji pisci iz tog perioda ukljuuju Franoisa de Malherbea,
koji je pomogao u stvaranju jezika francuskog klasicizma,
Jacquesa-Bnignea
Bossueta,
poznatog
po
svojim
propovjedima i Marie de Rabutin-Chantal Svign. Marie de
Rabutin-Chantal Svign najpoznatija je po svojim pismima
keri, koja daju jako dobar pogled na francusko drutvo.
Mau djelima o kojima se prialo u francuskim salonima
istaknuta su Pria o Astreu (L'Astre, 1607. - 1627.)
Honora dUrfa i Cllie (1654. - 1660.), duga sentimentalna
romansa koju je napisala Madeleine de Scudry. Cllie sadri
mapu njenosti (Carte de Tendre, alegorijsku mapu koja
pokazuje put za osvajanje enskih osjeaja.
Klasicizam
Kulturni ivot u francuskoj postao je centraliziran za
vladavine Luja XIII, oca Luja XIV
i njegova premijera
kardinala Richelieua. Meu aspektima kulturnog ivota koje
je Richelieu elio kontrolirati su francuski jezik i francuska
knjievnost. Godine 1634., Richelieu je zamolio neke
francuske knjievnike koji su se sastajali informalno da
osnuju Francusku akademiju. Povelja za tu novu organizaciju
izdana je sljedee godine.
Akademija je radila na kompiliranju francuskog rjenika, a
kasnije i gramatike, retorike i poezije koje bi iznijele osnovna
pravila knjievne kompozicije. No veu pozornost stekla je
zbog svojih pravila vezanih uz kazalite, najvaniji knjievni
anr tog doba, koja su potakla veliku literarnu debatu. Pravila
su bila usredotoena na katarzi (moralno proienje) kao
funkciji tragedije; tu ideju je ve prije iznio grki filozof
Aristotel. Katarza je znaila da su gledatelji gledajui
predstavu trebali imati razliite aspekte (suosjeanje sa
likom...) u razliitim situacijama. Kako bi se ovo dogodilo
publika je trebala vjerovati ba u svaki detalj koji vidi, a to je
bilo mogue, kako kae Akademija, samo ako bi se primjenile
tri Aristotelove dramske cjeline. Ono predstavljeno mora biti
jednostavno (cjelina akcije), mora se zbivati na jednom
mjestu (cjelina mjesta) i mora se dogaati u kratkom
vremenskom periodu (cjelina vremena). Akademija je
vjerovala da su ova pravila racionalna i da dovode do
racionalno eljenog kraja: otklanjanje strasti. Idealno ljudsko
bie, prema analogiji, je bio neko ko je mogao kontrolirati
strast koristei razum.
Godine 1638. Akademija je izdala Akademijinu osudu Cida
(Sentiments de l'Acadmie sur le Cid), kritiku na Corneilleovu
tragediju. lanovi Akademije kritizirali su gramatiku i stil, ali i
neka odstupanja od pravila drame izvuena iz Aristotelovih
pravila. Parika publika je oboavala djelo kakvo je bilo u
originalu i nije se slagala sa kritiarima. Kontroverza koja je
izbila iz svega ovog nazvana je Svaa Cida. Corneille je bio
toliko uvrijeen Akademijinom kritikom da 4 godine nije
napisao nijedno kazalino djelo. No, 1640. napisao je dvije
drame (Horacije i Cinna) koje su slijepo pratile pravila koja je

nalagala Akademija. Ba kada je Richelieu pobijedio u svojoj
viziji politikog reda nametnutog apsolutnom monarhijom,
Akademijin novi klasicizam pobijedio je kada je Corneille
prilagodio svoje pisanje Akademijinim pravilima.
Filozof Ren Descartes je razvijao svoje ideje u tom periodu i
one su uglavnom pratile jednaku formu klasicizma.
Descartes je predloio filozofiju temeljenu na razumu i
advokatirao je koritenje znanstvenih principa u pronalaenju
istine. U svojoj Raspravi o strasti (Trait des passions, 1649.),
Descatres opisuje borbu izmeu koritenja razuma u
kontroliranju strasti, iskustvo dramatizirano u Corneilleovom
Cidu i jo nekim njegovim dramama. Descartes i Corneille bili
su optimitini po pobjedniku te borbe i vjerovali su da ljudska
bia mogu utjecati na vlastitu sudbinu. Ostali pisci nisu bili
ba previe optimistini o kontroliranju ljudske sudbine.
Blaise Pascal je reflektirao doputanje jansenista, njegovih
uitalja u Port Royalu, u svojim Provincijskim pismima
(Lettres provinciales, 1656. - 1657.) i Pascalovim
razmiljanjima (Les penses, 1670.). Jensenisti su vjerovali
da ljudi trebaju blagoslov Boga kako bi se rijeili grene
prirode svoje strasti.
Dramatiar Jean Baptise Racine takoer je bio uenik
jansenista. Utjecaj jansenista jasno se vidi u njegvom remekdjelima
Andromaha
(Andromaque,
1667.),
Ifigenija
(Iphignie, 1674.) i Fedra (Phdre, 1677.), koja su
optereena konceptom da ljudi ne mogu pobjei svojoj
sudbini vlastitim akcijama.
Trei veliki dramatiar iz ovog perioda (uz Corneillea i
Racinea), bio je i Jean-Baptiste Poquelin Molire, koji je, za
razliku od ove dvojice, bio majstor komedije. I on je bio
zainteresiran radom ljudskog srca, idealnim lanom drutva i
odnosom izmeu razuma i strasti. Molireovi likovi inspirisani
su licemjerstvom, pretjeranou, tatinom, tiranijom i
pohlepom, iako u njegovim djelima, kvalitete koje pobjede na
kraju su autentinost, umjerenost i potovanje koje slijedi
prirodne planove ili promie ljudsku slobodu. U Molireovom
remek-djelu Mizantrop (Le misanthrope, 1666.), centralni lik,
Alceste, koji vjeruje u apsolutnu istinu i totalno potenje, voli
Climne, laljivicu i varalicu. Ostali likovi djela predstavljaju

toke oko serije dogaaja izmeu to dvoje, te djelo istrauje
stupanj umjerenosti ka kojem bi ljudi trebali teiti.
Prelazak na pesimizam koji je vidljiv u Pascalovim i
Racineovim djelima popraen je u jo dva djela iz 1670-ih. U
svojim Maksimama (Maximes, 1665. - 1678.), Franois de La
Rochefoucauld iznosi u kratkim, esto jednoreeninim
pogledima, da ljubav prema sebi motivira veinu ljudskog
ponaanja, ak i u onim situacijama u kojima je virtuoznost
naoko prisutna. "Ljubav prema pravdi", predlae La
Rochefoucauld, "je u mnogim mukarcima samo strah od
doivljavanja nepravde". Jo jedan pesimist, Marie Madeleine
La Fayette, napisala je djelo koje moderni uenjaci smatraju
prvim psiholokim romanom, Princeza Clvesa (La princesse
de Clves , 1678.). Realizam knjige u portretiranju likova
odvaja je od ostalih knjiga iz tog perioda. Djelo opisuje dugu
borbu Madame de Clves sa svojim osjeajima prema
Monsieur de Nemoursu, borbu stvorenu iz navodno
pravednog vjerovanja da ljubav ne traje, te da je zbog toga
nije vrijedno ni osjeati.
Taj rastui pesimizam o ljudskoj prirodi i ljudskoj sudbini
povezan je sa strujom skepticizma koji se razvio u XVII.
stoljeu meu liberalima. Predstavnik tog skepticizma bio je
Thophile de Viau, koji je iz Pariza protjeran dvaput zbog
ateizma i nedolinog ivota. Njegove Le Parnasse satyrique
(1622.) zanemaruju moralne i seksualne kodove, i mnoge
njegove pjesme, kao i od njegovog kolege liberala MarcAntoinea de Grard Saint-Amanta, protive se religioznim
doktrinama i drutvenim moralnim konvencijama. Liberali su
otvorili put kritinom i upitnom Voltaireu i enciklopedistima
sljedeeg stoljea tako to su prenijeli kritini duh i
oslanjanje na logini duh renesanse.
Moda je elegantni skepticizam Louisa de Rouvroya, koji je
svoj ivot proveo na Versaillesu, bio najbolji svjedok
pesimizma 1600-ih. Njegovi Memoari (tiskani 1829.) iznose
istu sliku licemjerstva, okrutnosti i korupcije koja je bila zla
istina ispod draesnih iluzija na kraju le grand siclea.Prema
kraju XVII. stoljea, Sukob antikih i modernih (Querelle des
anciens et des modernes) podijelio je autore u dva kampa po
kriteriju kome se koji kamp divio: antikim ili tadanjim

autorima. "Moderni" kao Charles Perrault i Bernard Le Bovier
de Fontenelle drali su da su njihovi savremenici predstavljali
zrelost ljudskog intelekta. Vjerovali su da su ljudska misao i
kultura uznapredovali i da su tadanji intelektualci prevazili
one iz antikih vremena. "Antiari" su vjerovali da su rimska i
grka kultura jo uvijek superiorne i da predstavljaju cilj ka
kojem bi tadanji pisci i intelektualci trebali teiti.
Europa je u 18. stoljeu doivjela preporod u obliku
prosvjetiteljstva. Taj period intelektualne znatielje i
eksperimentisanja je baziran na dugotrajnoj sudbini u moi
ljudskog razuma kako bi otkrili misterije prirode i drutva.
Jedna manifestacija je bila vrsto vjerovanje o ljudskom
napredovanju
kroz
znanstveni
napredak.
elja
za
poboljanjem generalnog ljudskog stanja kroz toleranciju,
slobodu i jednakost je iznijeta od strane francuskih pisacamislioca znanih kao les philosophes (filozofi). Svoju panju su
vie posvetili korisnim razmiljanjima nego apstraktnim
mislima i spekulacijama. Najambiciozniji projekt tog stoljea
je bio i najreprezentativniji tog naina razmiljanja. Taj
projekt je bilo tiskanje Enciklopedije (Encyclopdie, 1751. 1772.) u 35 svezaka sa dodacima iz 1776. i 1777. i indeksom
iz 1780. Taj projekt vodila su dvojica pisca-mislioca koji se
smatraju zaetnicima prosvjetiteljstva - Denis Diderot i Jean
d'Alembert. Specifino dizajnirana da bude praktika i
korisna, Enciklopedija je ujedinila napredna miljenja tog
vremena o filozofiji, politici, religiji i drugim temama. Takoer
je obraivala i manje vanije teme u lancima o temama kao
to su parade i izrada satova, ali i o praktinim temama
politike ekonomije i graanskom pravu.
Jedan od rezultata novootkrivene intelektualne energije u
Francuskoj je bilo preispitivanje autoriteta u svakom smislu,
ukljuujui i apsolutnu monarhiju. Tijekom zadnjih godina
vladavine Luja XIV, koji je preminuo 1715. godine, i perioda
kada je Luj XV preuzeo prijestolje 1723., Francuska je bila u
krizi. Taj period je obiljeen sukobom izmeu francuskog
kralja i pape, prohibicijom jansenista iz Port Royala,
revokacijom edikta iz Nantesa koja je rezultirala novim
progonima protestanata i poveanom patnjom niih stalea.
Politiki nered i slabljenje plemike moi kao posljedica

omoguili su jaanje sumnji u trenutnu vladu i kulturu.
Kulminacija ovih sumnji je Francuska revolucija koja je izbila
na kraju 18. stoljea.
Promjene u francuskom drutvu reflektirane su promjenama
u francuskim literarnim pogledima. Ba kada je drutvo
poelo biti inspirirano sverastuim srednjim staleom
(buroazijom), tradicionalna literarna hijerarhija promijenjena
je u skladu sa novim formama. Roman i kratka pria, koji su
postali popularni kod buroazije, postajali su sve vaniji. Svi
vani filozofi tog doba - Charles de Montesquieu, Jean
Jacques Rousseau, Voltaire i Denis Diderot - pisali su i fikciju,
ali i nefikcijske eseje o raznim temama. Dijelili su vrsto
vjerovanje u koritenje razuma i znanstvenih metoda za
izvoenje zakljuaka iz zapaanja, proces koji zapaatelja
dovodi od obinih injenica do vanih zakona. Ovi mislioci su
takoer vjerovali u popularizaciju ideja meu narodom kako
bi promovirali napredak i poboljali drutvo i indicidualni
ivot. Kako bi podrali ove misli, ti filozofi su bili neprijateljski
orijentisani prema mislima baziranim na autoritetu,
predrasudama, fanaticizmu, praznovjerju i pretpostavci da
jedan princip moe objasniti sve.
Charles de Montesquieu je vjerojatno najpoznatiji po svom
djelu Duh zakona (De l'esprit des lois, 1748.), koje je ujedno i
prvo veliko djelo politike sociologije. U djelu on istrauje tri
glavna tipa vlade (republika, monarhija i despotizam) i tvrdi
da postoji veza izmeu klime, geografije i generalnih uvjeta
jednog podruja i oblika vlade koji tu vlada. Njegovo
knjievno remek-djelo su Perzijska pisma (Les lettres
persanes, 1721.), niz fiktivnih pisama koje izmjenjuju dva
Perzijanca koji borave u Parizu sa svojim prijateljima iz
Perzije. Charles de Montesquieu je koristio ba tu tehniku
kako bi satirizirao tadanje francusko drutvo i institucije, pa
ak i samog kralja. Teme o posjetiteljima iz drugih zemalja,
europskim posjetiteljima u drugim zemljama, pa ak i o
posjetiteljima iz svemira bile su popularne u 18. stoljeu i
iznosile su interes tog vremena u razlici izmeu kultura.
Voltaire je ve kao mladi iskusio kulturalne razlike kada je
zbog sukoba sa jednom uglednom francuskom obitelji na tri
godine boravio u Engleskoj. Bio je impresioniran engleskom

konstitucionalnom monarhijom, te engleskim liberalizmom i
tolerancijom. U svojim Filozofskim pismima (Lettres
philosophique, 1734.), Voltaire je hvalio i divio se engleskim
institucijama i obiajima, dok je napadao francuske. Voltaire
je takoer znan i po svojim napadima na religiju, te je zbog
toga esto nazivan deistom (osobom koja vjeruje da je Bog
stvorio svijet i njegove prirodne zakone, no da ne igra
nikakvu ulogu u daljnjem funkcioniranju svijeta). To
vjerovanje iznio je u svom literarnom remek-djelu, filozofskoj
prii Candide (1759.), koja govori o velikim nesreama na
svijetu u ime religije.
Voltaire je stvorio novi anr piui svoje filozofske prie, a i
njegov suvremenik Denis Diderot je takoer eksperimentirao
sa knjievnim formama. Najsuptilniji mislioc od svih
prosvjetitelja, Denis Diderot napisao je epistolarni roman
(roman napisan kao niz pisama), nazvan Redovnica (La
religieuse, 1760.). Ovo djelo vidiljivo reprezentira i kritizira
ivot u samostanu.
Diderotov Rameauov neak (Neveu de rameau, 1761. 1774.) slijedi neuobiajenu formu dijaloga. Dva govornika,
moi (ja) i lui (on), predstavljaju Diderota i neaka slavnog
francuskog skladatelja Jeana Philippea Rameaua. Knjiga
obuhvaa diskontinuitet, nepredvidivost i fragmentaciju
ivota i misli. Fatalist Jacques i njegov gospodar (Jacques le
fataliste, 1796.) je roman napisan kao serija dijaloga izmeu
autora-pripovjedaa i itaa, a u ovom sluaju, izmeu
Jacquesa i njegovog gospodara. Ova knjiga se bavi
problemom slobode, fatalizma i odnosa izmeu ovo dvoje. U
svojim djelima Diderot se izmjenjuje izmeu straha da e
osjeaji potpuno preuzeti kontrolu nad ljudskim radnjama i
sigurnosti da je isti razum sam po sebi slijep i
nezainteresiran. Priroda odnosa izmeu ljudskog srca u glave
preokupirala je mnoge mislioce toga doba.
Jean Jacques Rousseau je takoer bio zaokupljen ljudskim
sentimentom i intelektom, no generalno se protivio kritikom
i ateistikom pogledu filozofa i njihovom vjerovanju u
materijalni napredak. Rousseau je vjerovao u Boga, mislio je
da je ljudska priroda dobra, no da ju je drutvo korumpiralo,
te je propovjedao o povratku prirodi i jednostavnom ivotu.

Njegov Drutveni ugovor (Le contrat social, 1762.) pomogao
je u davanju filozofske baze za Francusku revoluciju. U ovom
djelu on predlae pravo jednakosti i slobode za svakog
individualca i demokratsku vladu.
Kao i filozofi, i Rousseau je pisao romane. Njegova Nova
Heloiza ili Julija (La nouvelle Hlose, 1761.), dui epistolarni
roman, dramatizira borbu izmeu likova Saint-Preux i
Heloize, koji ive pod istim krovom kao i Heloizin suprug, da
svoju strastvenu ljubav pretvore u platonsko prijateljstvo.
Roman je bio enormno uspjean, pogotvo meu viim
staleima, koji su bili dirnuti frustriranom strau i osjeajima
likova.
U
njegovim
autobiografskim
Ispovijestima
(Confessions, 1781.), Rousseau opisuje borbu sa vlastitim
osjeajima i njegovu doivotnu borbu da zatiti, njeguje i
izrazi svoj vlastiti genij. Rousseauva djela imala su velik
utjecaj na romantistiki pokret koji se razvio na poetku XIX.
stoljea.
Djela koja su napisali Alain-Ren Lesage, Pierre Carlet de
Marivaux i Abb Prvost otvorila su nove mogunosti za
roman. Lesageov Gil Blas (1715. - 1735.), koji govori o
sjeanjima starog panjolskog varalice, je bio rani i utjecajni
realistiki roman. Ostala realistika fikcija iz tog doba
ukljuuje i Marivauxov Mariannein ivot (La vie de Marianne,
1731. - 1741.) i Prvostov Manon Lescaut (1731.). Roman 19.
stoljea mnogo je dugovao svom prethodniku iz 18. stoljea.
Pri kraju stoljea, tiskan je epistolarni roman Pierrea
Choderlosa de Laclosa nazvan Les liaisons dangereuses
(1782.). Bila je to domiljata, skandalozna pria o
korumpiranoj aristokraciji spremnoj za pad. Pierre Augustin
Caron de Beaumarchais je jako slinu priu pokazao u svojoj
drami Figarov pir (Le mariage de Figaro, 1784.) koja govori o
sluzi pametnijom nego njezin gospodar, to simbolizira pad
starog reima u tadanjoj Francuskoj. Najpoznatiji liriar iz
18. stoljea bio je Andr Chnier, a njegova sudbina je
postala simbol tekog ivota pjesnika tijekom Francuske
revolucije. Chnier je u poetku hvalio ranu revoluciju, no
nakon to je poeo kritizirati njezino nasilje, osuen je na
smrt giljotinom.
19. stoljee
Povijest Francuske u XIX. stoljeu prikazuje povijest drave
koja se bori sa posljedicama revolucije. Dvje republike,
nekoliko revolucija i coups d'tata, carstva Napoleona I i
Napoleona III, te obnova monarhije su dogaaji koji su
usljeivali tijekom tog perioda bez kakvog reda sa izmjenom
mnogih voa, ideologija i politikih filozofija. Slino tome,
francuska kjievna povijest 19. stoljea nastojala je zamjenti
klasicizam 17. i 18. stoljea i njegove emfaze o redu, razumu
i istoi. Romantizam, realizam, naturalizam, Le Parnasse i
simbolizam su koncepti i pravci koji su dominirali u 19.
stoljeu. Roman je nastavio dominirati u 19. stoljeu, te je
proizveo
neka
od
najveih
remek-djela
francuske
knjievnosti. Roman su sainjavali preeminentni demokratski
anr, dokumentirajui detalj i injenice prije nego generalni i
univerzalni principi koje su nalagali filozofi 18. stoljea.
Osloboen hijerarhije starog reima, roman 19. stoljea
mogao je izraziti distinktivnost individualca. Pisci su sve vie
portretirali protagonise iz razliitih stalea, ak i iz onih
najniih.
Romantizam
Romantizam, prvi od knjievnih pokreta 19. stoljea, je
propagirao zahtjev za slobodu u politikoj sferi. Romantizam
je pridavao vanost ulozi imaginacije i subjektivnom pristupu
kreativnosti, zajedno sa slobodom misli i govora. U svojim
uvodnicima, manifestima i lancima romantiari su eljeli
ukinue pravila postavljenih jo u 17. stoljeu od strane
Acadmie franaise. Protivili su se bilo kakvim restrikcijama
koje su politike i kulturne sile stavljale na umjetnika
pojedinca.
Francuski romantizam zapoeo je sa Knjievnosti (De la
littrature , 1800.), djelom koje je napisala Anne Louise
Germaine de Stal. Ovo izdanje kritike upoznalo je francuske
itatelje sa razvojem romantizma u drugim europskim
drava, pogotovo u Engleskoj i Njemakoj. Madame de Stal

je definiera romantizam kao odbijanje klasicizma, te predlae
liriku - pjesniki i emocionalni izraz entuzijazma - kao glavnu
karakteristiku romantizma.
Franois-Ren de Chateaubriand je po mnogima smatran
prvim pravim francuskim romantiarom. Njegove novele
Atala (1801.) i Ren (1802.) opisuju lutanja neumorivog
mladog plemia. Renova nejasna melanhonija, elja i
nezadovoljstvo portretiraju generalnu situaciju u Francuskoj
nakon revolucije, kada se mlada generacija nala bez ideja i
voe. U Renu glavni lik pronalazi svoja vlastita
raspoloenja, strasti i neumorivost reflekitrana u prirodi.
Koritenje prirode kao ogledala ljudskih osjeaja postalo je
putokaz romantizma.
Grupa znana kao Romantiarska kola zapoela je sa radom
1823. u literarnom salonu Charlesa Nodiera, sa estim
posjetima od strane etiri najvea fracuska romantiara, a
oni su Victor Hugo, Alfred de Vigny, Alfred de Musset i
Alphonse de Lamartine. Svi ti pisci su intenzivno iskazivali
svoje osjeaje i zabrinutost zbog ljudskog odnosa prema
prirodi i svemiru.
U svojoj pjesmi Le Lac (1820.), na primjer, de Lamartine se
dogovara sa jezerom Bourget da ponovno dobije svoja
sjeanja i osjeaje od svoje ranije ljubavne afere s tog
mjesta. Ovakva projekcija ljudskih osjeaja kroz intimnu
prirodu znana je kao romantina patetina varka.
Kazalite je, za razliku od ostalih grana, bila velika bojninica
u prelasku na romantizam. Victor Hugo je bio voa onih
dramatiara koji su se protivili mnogim pravilima koje je
klasicizam postavio kazalitu. Uvod u Hugovu dramu
Cromwell (1827.) objasnio je i podupro novi duh u
umjetnosti, molei za "slobodu umjetnosti od despotizma
sistema pravila i kodova". Premijera Hugove drame Hernani
(1830.) je esto zvana i bitka za Hernani (la bataille
d'Hernani) zbog tunjave koja je izbila izmeu onih koji su
podravali dramu i kritiara kojima se drama nije svidjela.
Od ostalih istaknutijih romantiarskih drama treba spomenuti
Stendhalovu Racine i Shakespeare (Racine et Shakespeare,
1823., 1825.), Henrika III i njegov dvor (Henri III et sa cour,
1829.) Alexandra Dumasa starijeg i de Vignyevu verziju

Otela (1829.). Povijesni roman koji se bavio francuskom
povjeu bio je posebno popularan u to vrijeme. Pojam
couleur locale (lokalna boja) odnosio se na koritenje
distinktivnih detalja u radnji, opisu likova, a ponajvie u opisu
obiaja, dogaanja i predmeta kako bi se osigurala povijesna
tonost.
Meu bolje povijesne romane iz tog perioda ubrajaju se
Hugovi Jadnici (Les misrables, 1862.) i Zvonar crkve NotreDame (Notre Dame de Paris, 1831.), Tri muketira (Les trois
mousquetaires, 1844.) Alexandra Dumasa starijeg i de
Vignyev roman Cinq-Mars (1826.).
Hugovi Jadnici portretiraju tada savremeno francusko
drutvo, dok njegov Zvonar crkve Notre-Dame govori o
ivotu u srednjem vijeku, a i Dumasov i de Vignyev roman
svoju radnju smjetaju u 17. stoljee.
Realizam
elja za tanim i detaljnim opisom postala je glavni element
realizma, knjievnog pravca koji je uslijedio nakon
romantizma u francuskoj knjievnosti. Potraga za naunom
tanou moe se vidjeti ve tijekom 1830-ih u
Stendhalovom romanu Crveno i crno (Le rouge et le noir,
1831.), ali i u Balzacovim romanima Eugnie Grandet (1833.)
i ia Goriot (Le Pre Goriot, 1834.). Balzac je tvrdio
socioloku vrijednost svojih djela u uvodu svog remek-djela
Ljudska komedija (La comdie humaine, izdavana od 1842.
do 1848.). Ljudska komedija je zbirka od oko 90 romana i
pria koja detaljno opisuje razliitost francuskog drutva u
prvoj polovici 19. stoljea. Balzac je bio prvi veliki
romanopisac koji je ba detaljno opisao ivot svojih fiktivnih
likova.
Realizam je dominirao francuskom knjievnosti ve na
polovici stoljea. Zbirka eseja Realizam (Le ralisme, 1857.)
od Champfleurya se smatra manifestom realizma, no
Gustave Flaubert je od mnogih realista smatran ocem tog
pokreta. Njegov precizni pristup knjievnosti najbolje se vidi

u Gospoi Bovary (Madame Bovary, 1857.), koja opisuje
tragini ivot ene ija se monotona svakodnevnica brutalno
skuobljava sa njezinim romantinim snovima. Flaubertov
izraeni cilj je da sakrije bilo kakve tragove autora, isto kao
to je i smatrao da Bog nije prisutan u prirodi. itatelj
susree likove koji su zapanjujue mediokretski i stupidni, no
nikakav ih pripovjeda ne osuuje niti savjetuje itatelju kako
bih trebalo osuditi. Flaubertov oslonac na objektivu i
artikularnom pripovjedau kako bi prenio tone misli lika,
zapoeo je revoluciju u knjievnosti. Sam Flaubert je tu
tehniku koristio kako bi pokazao i kritizirao nemogunost
romantistikog temperamenta da ivi u realnom svijetu.
Naturalizam
Iste godine kada je izala Gospoa Bovary, Hippolyte Taine je
izdao svoje djelo Klasini francuski filozofi XIX: stoljea (Les
philosophes classiques du XIXe sicle en France). U tom
djelu on je postavio plan za aplikaciju znanstvenih metoda za
prouavanje ljudske prirode i povijesti. Taine je uveliavao
vanost formativnih utjecaja kao to su la race, le milieu, et
le moment (rasa, priroda i trenutak) za ljudski karakter i
drutvo. Meu oboavateljima su bili braa Edmond i Jules de
Goncourt, koji si napravili most izmeu realizma i
ekstremnog oblika realizma, naturalizma, koji je uslijedio.
Naturalisti su takoer teili ka objektivnom opisu ivota.
Vjerovali su da je ljudsko ponaanje odreeno hereditarnim
instinktima i emocijama i ekonomskim i socijalnim
okruenjem, prije nego samom ljudskom voljom. Braa
Goncourt su rekla da roman treba predstavljati povijest kako
se ona moda dogodila i tvrdili su da se fikcija treba
dokumentirati jednako kao i povijest, te da treba imati
jednaku vrijednost po pitanju istine. Njihov roman Germinie
Lacerteux (1864.) je bio najava naturalizma.
mile Zola se izdigao kao voa naturalizma. Njegova serija

Rougon-Macquartovi ili Prirodna i drutvena povijest jedne
obitelji pod Drugim carstvom (Les Rougon-Macquart Histoire
naturelle et sociale d'une famille sous le Second Empire,
1871. - 1893.) od 20 romana sadri neka od remek-djela
naturalizma kao to su Jazbina (L'assomoir, 1877.) i
Germinal (1885.). U svojim djelima, Zola primjenjuje naune
metode u svojim istraivanjima o alkoholizmu, prostituciji,
incestu i jadima siromatva. Da bi pisao svoja djela i stvarao
svoje likove, Zola je morao posjetiti mjesta gdje se radnja
njegovih djela dogaa, dobro promatrati i voditi biljeke.
Meu ostalim istaknutim naturalistima treba spomenuti
autore kao to su Guy de Maupassant, Alphonse Daudet,
Joris-Karl Huysmans i Henry Card. Vrane (Les corbeaux ,
1882.), drama Henrija Becquea, smatra se najboljom
naturalistikom dramom.
Le Parnasse
Odvajanje od romantizma koje je rezultiralo pokretima kao
to su realizam i naturalizam, izrodilo je i pjesniku kolu
nazvanu Le Parnasse. Ta kola je svoje ime preuzela iz imena
istoimene grke planine gdje su se Apolon i muze nastanili.
Thophile Gautier i Leconte de Lisle se smatraju glavnim
utjecajima meu pokretom. Gautierova teorija o umjetnosti
za samu dobrobit umjetnosti i de Lisleova ideja o istoj
umjetnosti anticipiraju revolt lanova Le Parnassea protiv
emocionalizma i romantizma u korist tehnike perfekcije i
impersonalnog stava. Sljedbenici kole Le Parnasse objavili
su svoju prisutnost 1866. sa izdavanjem novina Le Parnasse
contemporain. Njihove pjesme su karakterizirane savrenom
formom,
tehnikom
briljantnou,
te
piktoralnim
i
skulpturalnim slikama koje esto bude sjeanja iz grkorimske ili arheoloke povijesti. Meu istaknutim anovima Le
Parnassea treba spomenuti pjesnike kao to su Thodore de

Banville, Franois Coppe i Jos Mara Heredia.
Simbolizam
Nasljednici kole Le Parnasse znani su kao simbolisti.
Simbolizam je zapoeo sa zbirkom Romanse bez rijei
(Romances sans paroles , 1874.) Paula Verlainea i zbirkom
Faunovo poslijepodne (L'aprs-midi d'un faune, 1876.)
Stphanea Mallarma. Simbolisti su radije eljeli pobuditi
nego opisivati. Kako bi to izveli, koristili su tekuu i glazbenu
versifikaciju, impresije, intuicije i senzacije. Simbol nije imao
ulogu da simbolizira ideju, stvar, osobu ili mjesto, nego da u
razliitim itateljima pobudi razliite asocijacije.
Moda i najvei simbolist bio je Arthur Rimbaud, koji je sve
svoje pjesme napisao do svoje 19. godine. Njegova poema
Pijani brod (Le bateau ivre, 1871., koju je napisao sa 16
godina, usporeuje kaotino stanje ljudskog duha sa brodom
kojeg je oluja izbacila na otvoreno more, daleko od kopna.
Rimbaudovo koritenje bizarnih slika i njegovo odvano
eksperimentiranje sa jezikom uvelike je utjecalo na kasnije
generacije francuskih pjesnika, pogotovo na nadrealiste iz
1920-ih i 1930-ih.
U ostale isteknute simboliste spadaju Jules Laforgue, Henri
de Rgnier, Jean Moras, Tristan Corbire i Jean Marie
Mathias Philippe Auguste Villiers de l'Isle-Adam. Belgijski
pjesnici Emile Verhaeren i Maurice Maeterlinck (koji je dobio i
Nobelovu nagradu), takoer su vani simbolisti, kao to su i
dva amerika emigranta u Francuskoj Francis Vil-Griffin i
Stuart Merrill.
Iako se Charles Baudelaire smatra voom simbolistikog
pokreta, njegovo pjesniko remek djelo Cvjetovi zla (Les
fleurs du mal, 1857.) ostaje neklasificirano. Misterij prirodnog
svijeta, elja za dalekim, tema ennui (nervoza zbog
beznaajnosti) i velika strast u ovom djelu podsjea na
romantizam. Baudelaireova savrena forma, klasina
versifikacija i briljantne piktoralne slike asociraju na

pjesniku kolu Le Parnasse. On je duboko utjecao na
simboliste
kroz
njegov
koncept
i
koritenje
les
correspondancesa (podudarnosti) izmeu boja, mirisa i
zvukova ovog svjeta, i njeihove podudarnosti sa drugim
svjetom. Takoer je zapamen zbog svoje emfaze na
muzikalnost poezije.
Unato mnogim inovacijama pri kraju XIX. stoljea, segment
populacije okretao se prema ranijim periodima. U svom
romanu Iskorijenjeni (Les dracins, 1897.), Maurice Barrs
je predloio da rjeenje beznaajnosti koju je osjeao velik
dio francuske mladosti bude povratak njihovim rodnim
krajevima gdje su se mogli stopiti sa njihovim obiajima,
tradicijama i povijesti. U romanu rebours (1884.), Jorisa
Karla Huysmana, glavni junak, Des Esseintes, je jedini
preivjeli iz velike i izmorene plemike loze. On se bori protiv
svoje oslabljujue dosade vodei ivot sistematino suprotan
tadanjem modernom ivotu demokratske horde. Kao to je
pokazano na dva prethodna primjera, Francuska je i u 19.
stoljeu bila progonjena od strane starog reima.
20. stoljee
Belle Epoque
Prije perioda pesimizma koji je zavladao Francuskom ve
tijekom 1920-ih, u Francuskoj je vladao period optimizma.
Poetne godine 20. stoljea, prije Prvog svjetskog rata, znane
su u Francuskoj kao belle epoque (lijepa epoha) jer su
obuhvaale period ekonomske sigurnosti i napretka. Izumi
kao to su telefon, automobil, avion i kinematograf ubrzali su
i uzdigli moderni ivot. Poeme Guillaumea Apollinairea
opisuju taj sretni period. Iznio je neukus drutva prema
stilovima kao to su naturalizam, te entuzijazam drutva
prema novom i uzbudljivom Eiffelovom tornju, kubizmu, te
veselim svjetima kabareta i glazbenih dvorana. Sam
Apollinaire je radio odvane eksperimente sa stilom i
formom, eliminirajui punktaciju i izjednaavajui naoko
nepovezane slike.
Neki knjienici su i dalje slijedili forme iz 19. stoljea,

naroito dramatiari Edmond Rostand (drama Cyrano de
Bergerac) i Jules Renard, no mnogi drugi su slijedili
Apollinairea i stvarali nove forme. Ekstravagandna farsa
Kralja Ubua (Ubu roi, 1896.) Alfreda Jarrya i visoko poetine i
gusto skupljene drame Paula Claudela izazvale su konvencije
drame. Roman Lutalica (Le grand meaulnes, 1913.) AlainaFourniera je poetino i misteriozno odbijanje limitacija koje
su realisti i naturalisti postavili ljudskoj mati. Slino tome,
filozof Henri Bergson je odbio naturalistiki pogled da je
ljudska sudbina oblikovana predodreenim faktorima i
predloio je da ljudi imaju slobodnu volju i neogranienu
kreativnu energiju.
Dadaizam i nadrealizam
Nakon poetka Prvog svjetskog rata mnogi francuski
knjienici pobjegli su u neutralnu vicarsku. U Zrichu su,
pod vodstvom Tristana Tzare, osnovali pokret znan kao
dadaizam. Godine 1920., nakon zavretka do tada
najdestruktivnijeg rata, dadaisti su Pariz uinili svojim
sreditem. Iako je dada dijeji izraz da igraku konja, Tzara je
rije sluajno odabrao, itajui rjenik, kao ime za novi
pokret. Dadaistima je besmisleno ime pokreta predstavljalo
napad koji su zapoeli na razum. Njihov slogan: "Plus rien,
rien, RIEN, RIEN, RIEN" ("Nita vie, nita, nita, NITA,
NITA, NITA"), reflektira njihov nihilizam, ili nedostatak
povjerenja u bilo to. Taj pogled na svijet izrodio se iz
besmislenog pokolja tijekom rata.
Dadaizam je doveo do nadrealizma, pokreta koji se pojavio
tijekom 1920-ih. Nadrealizam je u poetku vodio Andr
Breton, a ukljuivao je pjesnike kao to su Paul luard i Louis
Aragon. Nadrealisti su vjerovali da iznad nae postoji jo
jedna realnost i oni su tu svoju iracionalnu nadrealnost eljeli
izraziti u svojim djelima korz sredstva kao to su automatsko
pisanje, u kojem su pisali koje god rijei su im pale na pamet.

Duboko pod utjecajem ideja Sigmunda Freuda, oca
psihoanalize, pokuali su dotaknuti nesvjesnu misao kroz
slike snova i slobodan tok svjesne misli. Nadrealsiti su se
uvelike razlikovali od "angairanih" pisaca tog vremena koji
su svoja djela iskoristili kako bi prikazali odanost svrsi. Meu
te pisce spadaju Maurice Barrs, koji je izdao svoje poglede o
mnogim politikim problemima, Charles Pguy, koji je bio
posveen pitanju drutvene pravde, Andr Gide, koji je
postao zainteresiran za komunizam i Sidonie Gabrielle
Colette, koja je feministike poglede iznosila u romanima kao
to su Vagabundo (La vagabonde, 1910.) i Chri (1920.). Ve
do 1938., nadrealistiki pokret poeo je pucati. Jednu granu i
dalje je vodio Andr Breton, koji je postao komunist, a drugu
je vodio Philippe Soupault, koji nije vjerovao ni u jedan drugi
smisao osim umjetnosti.
Izmeu dva rata
I izmeu dva Svjetska rata, roman je ostao dominantni
literarni anr. Sidonie Gabrielle Colette, Jean Cocteau,
Raymond Radiguet, Franois Mauriac i drugi su pisali romane
sline tradicionalnim psiholokim romanima Marie Madeleine
La Fayette. No, zbivala se i znatna eksperimentacija, dijelom
utjecana rastuim utjecajem kina. etiri najvea romana tog
perioda bili su radikalni eksperimenti.
Roman Andra Gidea Krivotvoritelji novca (Les fauxmonnayeurs, 1926.) izaziva samu mogunost koritenja
sveznajueg pripovjedaa ili pisanja tradicionalnog romana u
tada kompleksnim vremenima. Gideova knjiga imala je
znatan utjecaj na nouveau roman (novi roman) koji se razvio
tijekom 1950-ih.
Drugi od etiri romana je roman Louisa-Ferdinanda Clinea
Putovanje nakraj noi (Voyage au bout de la nuit, 1932.), koji
govori o Clineovim vlastitim iskustvima kao vojnik u Prvom
svjetskom ratu, lijenik u Parizu i putnik u SAD i Afriku.
Narativni glas koristi nasilan, no svakodnevan govor kako bi
osudio nepravde i patnje obinog ovjeka na svijetu.
ivot ljudski (La condition humaine, 1933.) Andra Malrauxa
je trei od etiri velika francuska romana iz meuratnog
perioda. Radnja se dogaa tokom jednog ustanka u Kini

tijekom 1920-ih i stvara novi tip junaka, revolucionarnog
avanturista upletenog u patnje zlostavljanih.
Fasciniran filmom, Malraux je adaptirao svoj roman Nada
(L'espoir, 1937.), koji govori o njegovim vlastitim iskustvima
tijekom panjolskog graanskog rata, na film. Oba
Malrauxova djela bave se borbom individualca da trijumfira
nad sudbinom.
Najvei od ta etiri djela, ujedno i jedan od najveih u Europi,
je ciklus U potrazi za izgubljenim vremenom ( la recherche
du temps perdu, 1913. - 1927.) Marcela Prousta.
U sedam dijelova svog remek-djela, Proust je istraio dubine
ljudske psihe, podsvjesnih motivacija i iracionalnosti ljudskog
ponaanja, pogotovo u ljubavi. Povijesni i socioloki interes
djela proizlazi iz njegovog jasnog portretiranja Francuske
prije i poslije Prvog svjetskog rata. Umjetniki interes djela
lei u Proustovoj tvrdnji da osvoji vrijeme i smrtnost kroz
sjeanja koje pokrivaju povrinu nevolonterno i kroz
umjetnost.
Vrijeme je zabiljeeno u pojmovima slinim teorijama Henrija
Bergsona: u konstantnoj promjeni, tako da i dogaaji iz
prolosti i iz sadanjosti imaju jednaku realnost.
Teatar izmeu dva rata karakteriziran je povratkom na
antike mitove, jer su dramatiari vidjeli univerzalne i
bezvremenske vrijednosti i istine koje kontriraju nihilizmu
njihovog vlastitog vremena. Najpoznatiji primjeri oivljavanja
mita su Cocteauova verzija prie o Edipu predstavljena u
Infernalnom stroju (La machine infernal, 1934.) i Tigru na
vratima (La guerre de Troie n'aura pas lieu, 1935.) Jeana
Giraudouxa. Taj trend se nastavio i nakon Drugog svjetskog
rata, sa grupom dramatiara koje je Jean-Paul Sartre nazvao
"krivotvoritelji mitova". Meu te dramatiare spadali su Jean
Anouilh, Albert Camus i sam Sartre.
Egzistencijalizam
Veliki dio francuske knjievnosti poslije Drugog svjetskog rata
je bila reakcija njemakoj okupaciji Francuske tijekom rata.
Djela autora koji si kolaborirali ili simpatizirali Nijemce tokom
rata - ukljuujui i Clinea, Drieu La Rochellea, i Roberta
Brasillacha - su ignorirana. No mnogi knjievnici koji su
sudjelovali u pokretu otpora su nakon osloboenja smatrani
herojima. Meu njima su se istakli Jean-Paul Sartre, Andr
Malraux, Simone de Beauvoir, Ren Char i pogotovo Albert
Camus. Za ove knjievnike, iskustvo okupacije probudilo je
ideju o apsurdnosti ljudske egzistencije. U isto to vrijeme,
otpor i kolaboracija, i suenja kolaboratorima nakon
osloboenja, emfazirali su ideju da je svatko osobno
odgovoran za svoja djela. Teka pozicija u kojoj su se ljudi
nali tijekom i nakon rata je istraivana u filozofiji znanoj kao
egzistencijalizam.
Mau istaknutim djelima egzistencijalizma treba spomenuti
Camusov roman Stranac (L'tranger, 1942.), Sartreovo
remek-djelo Munina (La Nause, 1938.) i roman Simone de
Beauvoir L'invite (1943.).
Camus, Sartre i de Beauvoir su nastavili dominirati romanom
i teatrom i nakon rata.
Ostali poslijeratni anrovi
Mnogi pjesnici poslijeratnog perioda duboko su utjecani
nadrealistinim pokretom, te su veinom bili i njegovi
lanovi. Meu njih ubrajamo i pjesnike luarda, Chara,
Henria Michauxa, Raymonda Queneaua i Francisa Pongea.
Svaki taj pjesnik je bio distinktivan, te oni dijele samo
koncept poezije kao sredstvo za istraivanje misterija svjeta i
samoga sebe. Ve na sredini, ali i na kraju 20. stoljea
moderna poezija u Francuskoj (kao i drugim zemljama), je
postala sve vie opskurnija, osobnija i nerazumljivija.
Najznaajniji poslijeratni razvoj u teatru doao je tijekom
1950-ih, a znan je kao thtre de labsurde (teatar apsurda).
Apsurdne drame ukazuju na neadekvatnost jezika u
komunikaciji i odsutnost znaaja u svakodnevnom ivotu.

Kako bi ovo potkrijepili, apsurdisti koriste kontradiktorne, pa
ak i zamijenjive likove, nelogian i nestalan razvoj radnje, te
parodiraju konvencije teatra. elava pjevaica (La Cantatrice
chauve, 1950.) Eugnea Ionescoa i U oekivanju Godota (En
attendant Godot, 1952.) Samuela Becketta predstavljaju
remek-djela teatra apsurda. Meu ostale autore iz ovog
pokreta spadaju i Arthur Adamov, Jacques Audiberti, Jean
Genet i Jean Tardieu.
Termin nouveau roman (novi roman) odnosi se na seriju
romana napisanih tijekom 1950-ih.
Meu glavnim karakteristikama istiu se fragmentacija
radnje, kronologije i likova, koritenje inovativne narativne
tehnike, zamagljivanje granica izmeu poezije, drame i
romana i koritenje teme nekomunikativnosti jezika.
Meu remek-djela novog romana spadaju Beckettov Molloy
(1952.), Moderato cantibile (1958.) Marguerite Duras,
Planetarij (Le plantarium, 1959.) Nathalie Sarraute, RobbeGrilletova Ljubomora (La jalousie, 1957.), La modification,
1957.) Michela Butora i Flandrijska cesta (La route des
Flandres, 1960.) Nobelovca Claudea Simona.
Svi, i moderna francuska poezija, i teatar apsurda, i novi
roman, imaju jednu zajedniku karakteristiku: duboki
skepticizam, ak i pesimizam o poznavanju "realnosti",
pogotovo kroz koritenje jezika. Prema tome, knjievnost 20.
stoljea se uvelike kretala ka tiini.
Teatar apsurda je, u svom izazivanju tradicionalnih dramskih
formi i emfaziranju neadekvatnosti jezika, je ostavio jako
malo alternativa za budunost, dok je novi roman odluio
stati na put tome da roman bude sredstvo prepriavanja.
Raymond Queneau je vodio pokrez koji se protivio tom
zastoju napretka zvan kao Ouilpo.
Ouilpo je predlagao da striktna forma i pravila (esto
matematika) primjene na knjievnost, da se sva kreativnost
rtvuje u korist kalkulacije, te da knjievnost postane neka
vrsta intelektualne igre.
Knjievna kritika
Kriza u knjievnosti, koja je postala evidentna tijekom 1960ih, rezultirala je krizom za one koji su ju prouavali. Prve
bitke sa la nouvelle critique (nova kritika) zapoele su sa
konfrontacijom izmeu akademske ili sveuiline kritike, iji
je glavni predstavnik bio Raymond Picard, i Nove kritike, koju
je u poetku vodio Roland Barthes. Kod razumijevanja i
interpretiranja teksova, sveuilina je kritika davala vanost
biografskim, povijesnim, kulturalnim i knjievnim podacima.
No, Nova kritika je koristila metode i konceptualne sheme iz
lingvistike i drutvenih znanosti (antropologija, sociologija,
psihologija) kako bi prouavala tekstove.
Knjievna kritika je onda prola kroz niz pokreta i filozofija
kako bi iskoristila knjievnost za istraivanje svijeta na nov
nain. Meu te pokrete i filozofije spadaju: strukturalizam,
poststrukturalizam, semiotika, feministika teorija i tako
zvana queer teorija. Na neki nain su voe ovih pokreta Roland Barthes, Jacques Derrida, Michel Foucault, Jacques
Lacan i Julia Kristeva - zamjenili kreativne pisce prolih
stoljea kao prominentne knjievne figure u Francuskoj.
Savremena knjievnost
Unato nestabilnom i pesimistinom pogledu koji se nalazi u
intelektualnom drutvu, francuski itatelji i dalje vole
proitati dobar roman, time osiguravajui trajuu vitalnost
francuske knjievnosti. Stendhal je postao popularniji nego
ikad. Roman Marguerite Duras, Ljubavnik (L'Amant, 1984.),
prodan je u vie od 1,5 milijuna primjeraka u samo 18
mjeseci i preveden je na vie od 20 jezika. Tournierov roman
Le roi des aulnes (1972.) je smatran modernim remek-djelom
, a itateljstvo je jako dobro prihvatilo Diega i Friedu (Diego
et Frieda, 1993.) i ostale romane Jean-Mariea Gustavea Le
Clzioa, te roman Patricka Modiana Vestiaire de l'enfance
(1989.). Romani kasnog 20. stoljea karakterizirani su
povratkom na tradicionalnu naraciju, aluzijama na druga

djela, fokusiranjem na problem identiteta u postmodernom
svijetu, te govori o temama multikulturalnosti i ekologije. No,
oni jo uvijek dodaju nove elemente i probleme nastavljajui
dodavati ono to Francuzi cijene jo od 685. - zanimljivu i
smislenu priu.
Francuski dobitnici Nobelove nagrade za knjievnost
Ovi francuski knjievnici su zbog svog rada na tom podruju
nagraeni Nobelovom nagradom za knjievnost:
1901 - Sully Prudhomme (prva Nobelova nagrada)

1904 - Frdric Mistral
1911 - Maurice Maeterlinck (Belgijanac)
1915 - Romain Rolland
1921 - Anatole France
1927 - Henri Bergson
1937 - Roger Martin du Gard
1947 - Andr Gide
1952 - Franois Mauriac
1957 - Albert Camus
1960 - Saint-John Perse
1964 - Jean-Paul Sartre (odbio nagradu)
1969 - Samuel Beckett (Irac, pisao na engleskom i
francuskom)
1985 - Claude Simon
2000 - Gao Xingjian (pie na kineskom)
Pedagoki fakultet
Odsjek:Bosanski jezik i knjievnost
Student:Handanagi Fahreta
OKOVANI PROMETEJ
(Eshil)
Doc.dr.Azra
Verlaevi
Okovani Prometej
1. BILJEKE O PISCU:
ESHIL
Eshil se rodio u Eleuzini blizu Atene oko 525. godine prije

Krista, u uglednoj eupatridskoj obitelji. Ve se kao mladi
ogledao u tragikim natjecanjima. Prema Parskoj kronici prvi
put je pobijedio u dramskom natjecanju godine 484. pr. K. , a
472. god. pr. K. dobio je prvu nagradu tetralogijom od koje je
sauvana samo drama Perzijanci. Tri puta boravio je na Siciliji
i na dvoru sirakukog tiranina Hijerona prikazao je dramu
Etnjanke sastavljenu za proslavu grada Etne, koji je utemeljio
Hijeron. Umro je u Geli na Siciliji, gdje je i pokopan456. god.
pr. K. Na njegov grob hodoastili su poklonici njegove
umjetnosti, a Atenjani ga osobiti poastie odredbom kojom
se svakome doputa da se moe pojavljivati na tragikim
natjecanjima s njegovim tragedijama.
U povijesti helenske knjievnosti najstariji od tri velikana
tragikog pjesnitva zauzima osobito mjesto. Eshil nije samo
obian promatra povijesnih zbivanja kroz koja prolazi njegov
narod u prvim desetljeima petog
stoljea pr. K. , nego je aktivni sudionik u njima. Istakao se
osobitom hrabrou kao borac u presudnim bitkama kod
Maratona, Salamine i Plateje u kojima je njegov narod u borbi
protiv perzijskog osvajaa obranio slobodu i nezavisnost. To
je u Heladi razdoblje narodnog oduevljenja i iskrenog
domoljublja.
Kao stvaralaki genij velike snage Eshil otkriva kroz likove
svojih tragedija povijesni sadraj tog presudnog razdoblja.
On je pjesnik atenske demokracije, a grandiozni likovi
njegovih
drama
odgovaraju
maratonsko-salamnijskoj
herojskoj epohi. Unaprijedio je dramsku umjetnost usavrivi
dramsku tehniku. Uveo je u igru drugog glumca i time
pojaao dramski element tragedije proirujui dijalog na
raun korskih pjesama. O toj njegovoj novini s priznanjem
govori i Aristotel u Poetici. Tako je od prvobitno lirske kantate
stvorio pravu dramu i postao ocem tragedije. Dotjerao je
sceneriju i opremu. Bio je uitelj kora i glumaca, sastavljao je
melodije za korske pjesme i plesne figure, a u poetku
kazaline tragedije bio je i glumac. Od mlaek suvremenika
Sofokla preuzeo je uvoenje treeg glumca u igru.
Grau za tragedije uzima iz mitologije, tj. Iz pria o

bogovima i herojima. Tragedije ralanjuju ljudsku sudbinu
nad kojom lebde srea i nesrea. Tom oprekom upravlja
mudro naelo boanske pravde koja kroz trpnju upuuje ljude
da se pokore vjenim zakonima. To Eshilovo nauavanje ne
moe se shvatiti ako gledamo na pojedinano djelo koje se
odigrava pred naim oima, ve ga valja uklopitina mjesto
koje mu u slijedu zbivanja pripada. Postoji, naime, uzajamna
odgovornost meu naratajima koji slijede jedan za drugim
jer i djeca okajavaju krivice otaca. No te krivice ne prelaze s
pokoljenja na pokoljenje tako da guraju u propast nevine, ve
i potomci krivicama predaka pridruuju svoje krivice, koje
postaju uzrokom njihovih tragedija. Prema tome ovjek sam
sebi stvara sudbinu. Boanska se osveta pojavljuje tek kad je
ovjek moralno okaljan. Eshilu se problem ivota ne
zaustavlja na pojedincu nego zahvaa obitelj, generacije i
ak cijelu rasu. Zato sudbinu junaka ili itava roda najee
prikazuje u tri tragedije. One ine sadrajnu i idejnu cjelinuorganiku triologiju. Na nju se nadovezuje satirska drama iz
istog mitolokog kruga. Zamisao triologije doputa pjesniku
da u grandioznom troptihu razvije niz zbivanja i u cjelini
prikae kako se od krivice kroz patnju dolazi do spoznaje.
U rukopisnoj tradiciji navodi se 79 naslova Eshilovih
tragedija, a u Leksikonu Suda rije je o 90 drama. Od tog
bogatog opusa sauvano je sedam tragedija i mnogo
fragmenata izgubljenih drama. U novije vrijeme egipatski su
papirusi iznijeli na vidjelo mnoge fragmente iz razliitih
njegovih tragedija i satirskih drama. Najpoznatija Eshilova
djela su: Perzijanci, Sedmorica protiv Tebe, Pribjegarke,
Agamnenon, rtva na grobu i Eumenide.
Temeljna problematika, koju Eshil razvija u prikazivanju

ljudske osobnosti i patnje, sastoji se u tonom utvrivanju
odnosa izmeu krivnje i kazne, izmeu boanske osvete i
slobodne ljudske volje. Pjesnik vjeruje u boanske sile i
njihovu neogranienu mo, vjeruje u punu zavisnost ovjeka
o sudbini. Bogovi zadiru u ivot ovjeka i postaju osvetnici za
prijestupe. Odgovornost ovjeka dosta je umanjena jer ga u
akciji sputava nepobjediva sudbina. U triologiji autor
analitiki razglaba u cjelini kako se od krivice kroz patnje
dolazi do spoznaje. Duboko religiozan, Eshil nije mogao u
prilikama svoga vremena posve otkriti revolucionarnu
problematiku, snano zacrtanu u Prometeju, ali njegov strogi
pogled na ivot temelji se na iskrenom i dubokom
suosjeanju za ljudske patnje. To je poezija patnikog
ovjeanstva, koje kroz svoje postupke i trpnje trai smisao i
apsolutnu vrijednost.
2. KRATAK SADRAJ DIJELA:
Radnja se zbiva u brdskoj pustoi na kraju svijeta, uz obale
Okeana. Kraj je povrno smjeten u Skitiji. Osueni Prometej
hoda izmeu Vlasti i Sile, Zeusovih vjernih slugu. Za njima
ide Hefest s lancima i tekim ekiem. Rijei koje Vlast
upuuje Hefestu otkrivaju mjesto na kojem e se obaviti
muenje, govore o nepokolebivoj Zeusovoj odluci i razlozima
koji su do nje doveli. Vlast ne moe sakriti da se raduje
Prometejevoj muci. On mrzi saveznika ljudi i veseli se osveti.
Hefest preko volje izvrava Zeusovu zapovijed i iskreno
saaljeva prometeja. Vlast nadzire Hefestov posao, otro kori
njegovo kolebanje i upozorava ga na propuste. Zadnji
Hefestov udarac i rijei kojima se Vlast izruguje pribijenom
Prometeju prekinula je duga utnja. Hefest, Sila i Vlast
odlaze.
Okovani Titan uje pjevanje. To su glasovi mladih

djevojaka, Okeanida, keri Okeanovih. U morskim dubinama
ule su Hefestove udarce i dole su u krilatim kolima. Izmeu
Prometeja i zbora Okeanida razvija se razgovor. Njenom i
prijateljskom saaljenju Okeanida odgovara Prometejev
strani oaj. Prijateljske rijei djevojaka otvaraju polako
zatvorenu duu muenika koji im se poinje povjeravati. Prvi
osjeaj koji dolazi do izraaja u Prometeju je teko povrijeen
njegov ponos. On ali zbog kazne koja je nad njim izvrena.
Dok Okeanide pokazuju strah pred Zeusovom vlau,
Prometej izazvan imenom svoga neprijatelja izjavljuje da
Zeusova pobjeda nije konana. Doi e dan kada e Zeus
morati sa njim pregovarati. Odgovarajui na pitanja
Okeanida, Prometej govori o sebi i svojoj ulozi u borbi protiv
Titana. Doznajemo kakvu je uslugu uinio Zeusu i kako mu
se otro suprotstavio iz ljubavi prema ljudskom rodu. Govori
kako je on svjesno uinio svoj in premda je znao da e za to
biti kanjen. Prometej postaje rtva koja je primila na sebe
uasnu patnju za spas i sreu ljudskog roda.
Dolazi Okean na konju sa krilima. On nagovara Prometeja
da se ponizi i pokori Zeusu i da e se sa tim zavriti sve
njegove patnje. Sama pomisao na pomirenje sa Zeusom
izaziva bijes u Prometejevoj dui. Zeus se je pokazao u
pravom svjetlu i od njega se ne moe oekivati nita dobro.
Okean je jo vie uzrujao Prometeja i zatim je otiao.
Poslije Okeanova odlaska zbor Okeanida oplakuje zlosretan
Prometejev usud. Tada dolazi prometejev monolog u kojem
govori na koje je sve naine pomogao ljudima. Ljudi su od
njega nauili graditeljstvo, diobu poslova prema godinjem
dobu, raunanje, pripitomljavanje ivotinja, brodogradnju i
njegovanje bolesnika. Nauili su proricati budunost i
pronalaziti i vaditi iz zemlja sve vrste metala. Zadivljene
Prometejevim rijeima Okeanide uzvikuju na usta zborovoe
da e se Titan osloboditi svojih okova i eda e opet postati po
moi jednak Zeusu.
Kod Prometeja dolazi Inahova ki Ija, jo jedna nevina rtva

Zeusove zle udi. Ona je i zaetnica roda od kojega je poslije
vie generacija morao potei Prometejev spasilac. im je
opazila na stijeni pribitog Prometeja i Okeanide, poinje
postavljati pitanja, ali je obuzme neka potajna mora. Ona se
pokuava oteti uasnoj opsesiji i moli smrt da dokraji
njezine patnje. Na pitanje Okeanida, Ija pripovijeda kako je
postala plijenom Zeusova egoizma. Njoj se u snu ukazao
Zeus mamei je u svoje mree. Ona je to povjerila ocu. On je
upitao za savjet proroita, ali su odanle dolazili neshvatljivi i
udni odgovori. Na kraju je stigla okrutna zapovijed koja je
prisilila njezina oca da je otjera od kue i prepusti na milost i
nemilosz Zeusu. Ija govori kako je pretvorena u kravu. Kad je
Hermo na Zeusovu zapovijed ubio Ijina uvara, ljubomorna
Zeusova ena Hera natjerala je na nju obada koji ju svojim
ubodima tjera u ludilo i goni po itavom svijetu. Ijina je tuna
i ganutljiva pria otra optuba Zeusa. Ija moli Prometeja da
joj otkrije sva njezina budua lutanja i patnje. Prometej,
naime, ima sposobnost da u prorokojviziji vidi budunost.
Spremno udovoljava Ijinoj molbi i govori joj sve to je eka.
Nabraja zemlje i narode i upozorava je na opasnosti. Ija
prieljkuje smrt, a Prometej je tjei govorei joj o svojoj
daleko stranijoj sudbini i u ljutini nagovjeta Zeusov pad.
Kad je Ija ula spominjati Zeusov pad, ivnula je i odmah pita
za objanjenje. Prometej joj u ogorenju otkriva tajnu, ali ne
navodi ime ene koja e upropastiti Zeusovu vlast. Ime te
ene je jedino Prometejevo oruje. Zeus e nastojati saznati
tajnu. Prometej, u prorokoj viziji izlae Iji, na njezino
traenje, sva njezina lutanja i zavretak muka. Na uu Nila
nai e svoje smirenje. Tu e joj Zeus povratiti razum, taknut
e je rukom i od toga e dodira zaeti plod i roditi sina Epafa.
Od njegova e roda petei i njegov spasitelj. Obuzeta novim
napadima delirija, Ija nestaje. Okeanide pjevaju pune straha
o jadnoj sudbini ena koje raspaljuju ljubav bogova.
Ogorenje koje se skupilo u Prometejevoj dui potie ga da
iza Ijina odlaska sveano izgovara otvorene prijetnje Zeusu.
Ovaj puta Zeus mora reagirati. Zeusov izaslanik Hermo

dolazi k Prometeju. On nastoji otrim prijetnjama prisiliti
Titana da otkrije Zeusu svoju tajnu o pogubnom braku. Raa
se sukob uzrokovan suprotnim osjeajima. Na jednoj strani
Zeus pun samoga sebe i svoje vlasti i ne moe trpjeti
buntovnitvo, a na drugoj Prometejev duboko povrijeeni
ponos i silno ogorenje koje pojaava spoznaja da je kanjen
zato jer je inio dobro. Zeus brani svoju ugroenu vlast, a
Prometej trpi i svjestan je da mu predstoje jo gore muke.
Iako je trenutano po snazi slabiji, Prometej je moralno jai.
Plemeniti karakter i mo da vidi budunost uzdiu ga nad
Zeusa. Herm, es se obraa Prometeju izazovnim i uvredljivim
rijeima. Prijetnjama nastoji iupati Prometejevu tajnu. Titan
prihvaa dijalog i u sukobu miljenja njihove se rijei
ukrtaju. Bijes raste na jednoj i na drugoj strani. Prometej
odgovara prezirom i postupa s Hermom kao s nezrelim
djeakom i robom. Kad Hermo pokuava pokolebati
Prometeja, on ga ponovno odbija. Prometej se nee poniziti
pred Zeusom, nee prihvatiti ulogu molitelja ni roba. On eli
sporazum u kojem e raspravljati ravnopravno sa sebi
ravnopravnim. Hermo objavljuje Prometeju njegovu sudbinu.
Zeus e snagom groma smrviti hridinu o koju je prikovan.
Bacit e ga u mranu utrobu zemlje, ali e ga opet izvui na
svijet. Zeusov e mu orao kljuvati danju jetru i drob, a oni e
mu u noi opet zarasti. Njegove muke e zavriti tek onda
kad se jedan besmrtnik odrekne svoje besmrtnosti i poe
dobrovoljno u Had kao Prometejev zamjenik.
Iz daljine dopire potmula grmljavina i munje obasjavaju
okovanog Titana. Hermes se obraa Okeanidama i savjetuje
im da se to prije povuku. No, iako su one pune straha, nee
napustiti svoga prijatelja u tekoj nevolji. Te njene djevojke,
koje su stalno nagovarale Premeteja na pokornost, u
odlunom asu nalaze u svojoj ljubavi i prijateljstvu snagu da
se suprotstave Zeusu i da podijele sudbinu sa Prometejem.
Zapoinje uas. Nebom se vuku tmasti oblaci, fijuu vjetrovi,
sijevaju munje, praskaju gromovi i trese se zemlja. Kidaju se
hridine i u toj lomljavi uju se posljednje rijei Titana koji do
zadnjeg asa promatra sve to se oko njega dogaa.
Prometej nestaje u bezdanu.
3. ANALIZA LIKOVA:
a)PROMETEJ - On je jedini od bogova koji se toliko pribliio

ljudima da mu je bilo lako pripisati i ljudske osobine. Zato je i
njegova patnja blia ljudima i moe ganuti. Naputen od
Zeusa, ljudski je rod bio osuen na neznanje i bijedu.
Prometej je ljudskom rodu donio vatru, izvor obrta i
blagostanja. Pouio je ljude u obrtu i tako im osigurao
sredstva za ivot. Njegovao je i ljudski umni razvoj i time
otvorio put prema napretku. Titan Prometej, predstavnik
starijeg pokoljenja bogova, uinio je sve to na vlastitu
pogibao predviajui otru Zeusovu reakciju. Po tome je
Prometej, prema Eshilu, dobroinitelj i spasitelj koji sam sebe
rtvuje da bi spasio one koje iskreno voli. Njegov in ga
izjednauje sa idejom svih religija koje su ba takav lik
postavile pred svoje vjernike. Slobodoljubivi Prometej,
kojemu su i najstranije muke drae od ropstva, postao je
utjelovljenje razuma i borac protiv svake sile koja hoe
zarobiti ljudski duh. Postao je simbol borbe za osloboenje i
napredak ovjeanstva. Zato je prometejska misao uvijek
aktualna.
OKOVANI PROMETEJ-slika J. Jordansa
b)ZEUS -
On je bio bog nad svim bogovima, tj. imao je vlast nad

svima. On nije mogao trpjeti da mu se netko suprotstavlja.
Vodio je svoj zakon vladanja. Mrzio je ljudsku populaciju i
elio je istrijebiti ljude i na njihovo mjesto staviti drutvo koje
bi on napravio. Zeus je tiranin koji dolazi na vlast poslije
revolucije i nastoji uvrstiti apsolutistiku vlast. Sve mora biti
podreeno njegovim zakonima. On je spreman vladati silom i
terorom. Zato se njegova vlast oslanja na krvnika i na
muenje. Tek kasnije, uei se na vlastitim pogrekama, i
Zeus je doao do spoznaje da sila raa silu i da moe vladati
nad drugima samo onaj koji je sposoban biti gospodarom
svojih strasti. Zeus je smatrao da je Prometej malo previe
proao od njegovih zakona, jer se je suprotstavio Zeusu, i
zato je bio kanjen sramotnom kaznom. Ipak, kada se je
trebalo obraunati sa Prometejem, Zeus nije doao osobno,
ve je poslao nekoga od svojih sluga. Zbog nekih Zeusovih
reakcija, mogli bi ga prozvati ak i kukavicom, a ne ga samo
hvaliti. Vlast mu zasigurno nije bila oduzeta samo iz jednoga
jedinog razloga, a taj je da su bogovi u Zeusovoj slubi i ljudi
u ono vrijeme vrijeme previe strahovali od bogova i bojali
su im se suprotstaviti. U knjizi doznajemo kako je Zeus tek
kasnije shvatio da ne radi dobro za dobrobit svega. To znai
da je u njemu ostalo i ono malo dobroga to je potaknulo
njegov moralni preobraaj.
c)HEFEST, sin Zeusov - On je jedan od dvojice Zeusovih
sinova iz ovoga djela. Po mojem miljenju njegov karakter je
mnogo bolji nego karakter Herma, drugog Zeusovog sina.
Hefest nije okrutan. Dokaz za to je njegovo saaljevanje nad
Prometejem prije nego ga je morao prikovati. Da uza njega
nije stajao Vlast, sluga Zeusov, Prometej moda nikada ne bi
bio prikovan. Hefest je vrlo osjeajna osoba, koja osjea
prema mnogim osobama ljubav i saaljenje. Njemu je bilo
ao ljudi kada ih je njegov otac Zeus htio istrijebiti. On bi
moda bio i sasvim suprotnog karaktera od Zeusa, da u
njemu nije prevladao strah od oca. Bez ikakve sumnje
moemo slobodno rei da je Hefest u Okovanom Prometeju
pozitivna osoba.
d)HERMO, sin Zeusov, glasnik - On nije samo obian Zeusov

glasnik, ve je on i Zeusov sin koji strastveno brani oca. Za
njega je Prometej poguban sofist i revolucionar koji ugroava
itav Olimp. Zato se on i obraa Prometeju izazovnim i
uvredljivim rijeima, to se je pokazalo da nije pravi nain
saznavanja tajne od Prometeja. Za karakterizaciju Herma
najbolje bi ga bilo usporediti sa Hefestom, takoer Zeusovim
sinom. Za razliku od Hefesta koji se saalijeva nad
Prometejem, ovaj ne pokazuje niti malu dozu saaljevanja
nad njim. Dapae, on pokazuje vrlo veliku okrutnost prema
njemu i iskoritava svoj status na vrlo lo nain. Herma nije
uope bilo briga za ljude, a najvei razlog toga je veliki strah
od Zeusa. Hermovo razmiljanje zacijelo je bilo da ako bude
vjerni i pokorni sluga Zeusov, imati e vrlo veliki poloaj i
status i biti e mu vrlo ugodno u ivotu. Takvo ponaanje
moe se nazvati kukavikim. Hermo je jedan od negativnih
likova u ovom djelu.
e)IJA, ki Inahova -Vanjski opis doarava i unutranje
razoaranje u njoj. Ona je sva poderana, upava, neuredna,
a na glavi ima dva kravlja roga. Ona je jo jedna nevina rtva
Zeusove zle udi. Ona je zaetnica roda od kojega je morao
potei Prometejev spasilac. Ona je vrlo njena i naivna i kao
takva je rtva Zeusovog egoizma. Njezina sudbina vrlo je
slina sa Prometejevom sudbinom, ali su im zato karakteri
uvelike razliiti. Ija je dola u odreenim trenucima ak i do
stanja iznemoglosti elei se rastati od ivota na bilo kakav
nain. Prometej joj ipak u tim trenucima vraa volju za ivot
govorei joj kako e doi i kraj te tragine sudbine i poeti e
ljepi dio ivota. Ona e nesvjesno postati borac protiv svoga
neprijatelja, Zeusa, pomou svojih potomaka koji e zapravo
biti Zeusova djeca. Tako e joj se napokon ostvariti elja da
dobije bitku sa Zeusom.
f)VLAST, sluga Zeusov - On je jo jedan od negativnih likova

iji je osnovni cilj sluiti Zeusu i osigurati si na taj nain to
bolji poloaj. On se pojavljuje na poetku tragedije gdje
podgovara Hefesta da prikuje Prometeja. Ondje se otkriva da
pri trenutku kada je Prometej bio okovan, nije mogao sakriti
svoju okrutnu zluradost. Po karakteristikama mogli bismo ga
usporediti sa Hermom. On nema uope svojega miljenja, ,
jer su sve misli to ih javno izrekne Zeus i njegove misli. On
je osoba bez autoriteta i bez ikakvog razmiljanja za njega
moemo rei da je njegov ivot podreen nekome drugom,
to je, po mojem miljenju, neto najtee to ovjek moe
doivjeti.
g)OKEAN, titan, bog mora - On je bog koji se u razmiljanjima
slae sa Prometejem takoer dri do toga da ljudi moraju
imati barem nekakva prava. U tragediji Okean dolazi ba u
nezgodnom trenutku kao usluan savjetnik da nagovara
Prometeja da se ponizi i pokori Zeusu. Kako je ve navedeno,
njegove misli i razmiljanja su gotovo ista kao i Prometejeva,
koji je njegov prijatelj, ali se kod Okeana osjea puno vie
osjeaja straha prema Zeusu nego kod Prometeja koji uope
nema tih strahova. U ovom djelu on je pozitivan lik jer ima
neka razmiljanja sukladna Prometejevim. Za njega ne
moemo rei da je negativan lik jer ipak svaka osoba ima
pravo da osjea neke strahove prema nekom, ali ti strahovi
ne bi smjeli prijei u trajnu podreenost toj osobi.
h)OKEANIDE, keri Okeanove, zbor - U Okeanidama je Eshil
umjetniki prikazao mlade i njene djevojke pune osjeaja.
Njihova ljupkost i svjeina pune su mladenake naivnosti i
drai. No ljupkost Okeanida ima i loe strane. One smanjuju
Prometejevu hrabrost i otpor time to mu savjetuju
pokornost. Uporno istiu da je svaki otpor uzaludan i da je
Zeus neumoljiv. Te naivne djevojke nisu svjesne da svojim
postupkom postaju tetne. ini se kao da je pjesnik htio
prikazati kako enska njenost moe katkada biti pogubna za
muku odrjeitost. No kao kontrast Prometeju Okeanide jae
istiu neslomivu Prometejevu volju.
4. TEMA i OSNOVNA MISAO:
a)TEMA ove tragedije je okovanje Prometeja i nagovjetanje

njegove osvete Zeusu
b)OSNOVNA MISAO: Eshil poruuje ovjeanstvu da pravda,
za kojom ljudi uvijek tee, nije sila koja postoji izvan ljudi i
koja e odmah doi na njihov poziv. Ona je u samim ljudima
koji je mogu stvoriti i poveavati strpljivim uenjem najvie
vrline - mudre umjetnosti.
5. JEZIK i STIL:
Struktura ove Eshilove tragedije vrlo je jednostavna. Radnja
je usredotoena na jednu situaciju ili dogaaj, ali taj mora
biti straan, da potrese duu itaoca. U poetku drame
pjesnik stvara atmosferu i opirno tumai injenice, a zavrni
prizori puni dramatike nezadrivo idu prema raspletu,
katastrofi. Likovi su vrlo jednostavni, dani u nekoliko grubljih
poteza, sugestivno i snano. Istaknuto mjesto imaju zborske
pjesme. U njima pjesnik otkriva svoje duboke filozofske misli.
On je stvaratelj dramskog jezika i stila. Jezik mu je svean i
bogat originalnim i smionim metaforama, a stil bujan i
uzvien. Toplom simpatijom prati svoje likove u agoniji
njihovih strasti. Hranjen iskustvom prolosti i posve predan
sadanjosti, Eshil je obnovio mit i stvorio likove izvanredne
snage. Temeljna problematika, koju Eshil razvija u
prikazivanju ljudske sudbine i patnje, sastoji se u tonom
utvrivanju odnosa izmeu krivnje i kazne, izmeu boanske
osvete i slobodne ljudske volje. Eshilov pogled na ivot
temelji se na iskrenom i dubokom suosjeanju za ljudske
patnje. To je poezija patnikog ovjeanstva, koje kroz svoje
postupke i trpnje trai smisao i apsolutnu vrijednost.
Stilska izraajna sredstva koja su upotrebljavana su:

a)poredba:- i stoga e na ovoj stijeni da ko straar
bdi
O jao, kakav li to ujem um, kao od ptica, i ljulja se zrak.

b)personifikacija:sa hrastom zbori krast i jasan im je
glas
c)epiteti:neumolna, estit, vrsto, silni, , promiljeni, brz,

laganih, prikovan, drai
6. KOMPOZICIJA:
1. PROMETEJEVO OKIVANJE:Vlast, Sila i Hefest vode
Prometeja da ga prikuju uz stijene i da ga izoliraju od svijeta.
Hefest nema ba preveliku volju da prikuje nevinu rtvu koja
je optuena pod kaznom da je pomagalan ljudima, ali ga ipak
okuje.
2. DOLAZAK OKEANIDA:Okeanide dolaze i govore Prometeju
kako su one uz njega i kako e mu uvijek pomagati. Na
njihov upit zato je okovan, dobile su ve poznati odgovor da
je razlog taj to se Zeusu nije svialo njegovo pomaganje
ljudima.
3. DOLAZAK OKEANA:Okean dolazi i govori Prometeju da mu
je on prijatelj i da e uvijek stati na njegovu stranu, ali da bi
ipak bilo pametno posluati Zeusa i prikloniti se njegovim
zakonima, a uza sve to ivjeti bez problema. Prometeju se
Okeanovo razmiljanje uope ne svia.
4. DOLAZAK IJE:K prometeju dolazi Ija, nesuena Zeusova
ena, koja je razoarana svojom sudbinom i trai od
Prometeja pomo koju e dobiti u kazivanju svoje daljne
sudbine. Prometej joj je rekao da je njegovo osloboenje u
rukama njenih i Zeusovih nasljednika.
5. HERMO U PREPIRCI SA PROMETEJEM:Po nagovoru Zeusa, k
Prometeju dolazi Hermo, glasnik i sin Zeusov, ne bi li doznao
tajnu o Prometejevom osloboenju. Prometej to nije nikako
htio odati i Hermo je otiao uz napomenu Prometeju da e
doivjeti nesretan zavretak.
6. BEZDAN:Ostvarila se Hermova procjena budunosti. Poeo
je uas:vihori, munje, gromovi; oblaci se vuku nebom, zemlja
se trese. I rijei su postale djelom. Stijene su se poele
uruavati. Bezdan proguta sve.
Univerzitet u Bihau
Pedagoki fakultet
SEMINARSKI RAD
Tema:Grki tragiari
Profesor: Azra Verlaevi dr.doc.

Student: Edina Gubeli
Uvod
Tragedija je dramska vrsta u stihovima koja se razvila u

staroj Grkoj, postignuvi najvei procvat u V stoljeu p.n.e.
Prema Aristotelovu miljenju (koje je danas uglavnom
prihvaeno) nastala je iz obreda posveenih bogu Dionizu na
taj nain to se horovoa u horskim pjesmama odvojio od
hora, poeo govoriti samostalne stihove i voditi razgovor s
horom. Osniva tragedije prema grkoj predaji je Tespis,a
najvei su grki tragiari Eshil (525-456. p.n.e.), koji je dodao
drugog glumca, Sofokle (496-406. p.n.e.), koji je dodao
treeg glumca, i Euripid (485-406. p.n.e.). Naziv "tragedija"
potjee od grkih rijei tragos, jarac, i ode, pjesma, a do
njega je dolo vjerovatno zbog toga to su u najstarije
vrijeme lanovi kora bili zaogrnuti jarjom koom,
predstavljajui tako mitske pratioce boga Dioniza-satire.
Tespis
Prvim tragikim pjesnikom se smatra Tespis koji je u 6. st.
pr.n.e izveo prvu tragediju. Meutim, ova rana antika
tragedija jo nije imala pravi oblik drame u kasnijem i
dananjem smislu. Jo uvijek je pripadala horskim izvedbama
uz par iznimki. Jedna od njih je bio glumac koji je istupio iz
hora i s predvodnikom toga hora, korifejem, vodio dijalog
"deklamovao horejske ili jambske stihove". Druga iznimka je
bio sam hor, koji se tu nije nalazaio da bi samo popunio
prazninu, ve je "uestvovao u igri, prikazujui grupu lica
koja stoje u siejnoj vezi sa onim koga pretstavlja glumac".
Smatra se da je ovog glumca iz hora izdvojio sam Tespis.
Njegove dionice, u samoj drami, jo nisu bile velike, ali je on
bio nosilac radnje budui da je silazio sa scene za vrijeme
predstave i donosio nove infromacije vezane za samu radnju.
Starogrka tragedija imala je obredni smisao. Njezina je
tematika uzeta iz mitova, a u izvedbi hor igra vanu ulogu.
Izvodili su je posebno odjeveni glumci koji su nosili maske.
Njezini su glavni dijelovi bili prolog (prema gr. prologos,
rije-govor na poetku, predgovor), zatim epizodij (od gr.
episodion, naknadni ulazak glumca ka horu) koji je
oznaavao dijaloki dio izmeu korskih pjesama, stasim

(prema gr. stasimon, stajaa pjesma hora), tj, korska
pjesma izmeu dijalokih dijelova i eksod (prema gr.
eksodos, izlazak) koji oznaava izlaznu pjesmu hora na kraju
tragedije. Dijalozi su se u tragediji recitirali, a pjesme su se
pjevale uz ples i muziku pratnju koju je komponirao sam
pjesnik.
U razvoju dramske knjievnosti tragedija je izgubila obredni
smisao, uloga hora s vremenom je manja ili je hor potpuno
naputen, kompozicija je postala slobodnija, a iskljuivo
mitsku tematiku zamjenjuje povijesna tematika ili tematika
aktualnih drutvenih sukoba. Ostaju, meutim, ipak neke
karakteristike na temelju kojih se moe govoriti o tragediji
kao posebnoj dramskoj vrsti u svim knjievnim razdobljima.

Ope karakteristike tragedije: tragiki junak, tragika krivnja,
tragiki zavretak, katarza i uzvien stil.
Tragiki junak u najirem smislu rijei rtva je vlastite
nesretne sudbine. On se sukobljava sa drugim karakterima ili
sa svojom okolinom zbog nekih ideala koje suprotstavlja
zbilji, zbog vlastite plemenitosti, vrijednosti, nekim moralnim
naelima ili zbog osobnog stjecanja ivotno vanih okolnosti.
Njegova tragika krivnja zato nije namjerna pogreka ili
krenje zakona, nego je rezultat sudbinske zablude,
neminovnog sukoba ideala i zbilje, ili pak njegove unutarnje
moralne nadmoi nad drugima koji pak zastupaju jedno
mogue etiko stajalite, ali npr. ono koje se odnosi na
prolost, dok tragiki junak zastupa naela novog morala
budunosti. Tragiki zavretak je tako konana cijena koju
junak plaa za vlastitu dosljednost, a njegova je rtva
najvea rtva koju ovjek moe dati, vlastiti ivot. Uzvienim
stilom, pak, naziva se takav izbor jezinih sredstava izraza u
kojem prevladavaju elementi sveanog, dostojanstvenog
govora.
Aristotel, prvi teoretiar tragedije, smatrao je da tragedija

treba izazivati strah i saaljenje te tako proistiti osjeaje
gledatelja. To proienje zove on katarzom (od gr.
katharsis, prema kathairo, istim). Na temelju Aristotelova
miljenja o katarzi razvile su se kasnije mnoge teorije o
katarktikom djelovanju tragedije ili drame u cjelini, pa i
takve teorije koje svrhu cjelokupne knjievnosti tumae u
smislu proienja odnosno oplemenjivanja osjeanosti.
Eshil
Eshil je bio veliki starogrki dramatiar. Smatra se ocem

grke tragedije i jedan je od trojice slavnih tragiara, uz
Sofokla i Euripida.Osim tragedija pisao je i satirske igre, njih
20, a takoer i elegije. Napisao je oko 90 drama od kojih je
sauvano ovih 7 tragedija:

Okovani Prometej
o Agamemnon
Eumenide (Milostive).
Pjesnici su naime morali predati za prikazivanje tri tragedije,

koje su obino sainjavale cjelinu, i jednu satirsku dramu. Te
se tri tragedije zovu trilogija, a sa satirskom dramom
tetralogija.
Zajedno s djelom Okovani Prometej, dio trilogije bile su i
tragedije Osloboeni Prometej te Prometej vatronoa. Od
potonje dvije sauvani su mali fragmenti, a o satirskoj se
drami, koja je slijedila nakon njih, ne zna nita.
Eshilov zivot
Eshil stvara u vrijeme kada demokratski poredak u Ateni
odnosi pobjedu nad tiranijom. U djelu Hiketide velia
demokraciju i slobodu. Pjesnik je sudjelovao u bitki kod
Salamine, bitki kod Plateje i bitki na Maratonskom polju kao
hoplit. Salaminsku je pobjedu opjevao u tragediji Perzijanci.
esto je putovao te je nastojao proiriti svoje znanje i
iskustvo. Dva puta posjetio je Sirakuzu gdje ga je ugostio
tiranin Hijeron koji je na svoj dvor pozivao najslavnije
umjetnike i mislioce svoga vremena. Hijeron je osnovao grad
Etnu 476. p.n.e. i na njeno je elo postavio svoga sina
Dinomena. Tada je Eshil napisao i prikazao svoju tragediju
Izmeu Eshila i naroda dolo je do nesporazuma i svaa,
najvjerojatnije
uzrokovanih
Eumenidama,
tako
da
posljednje godine svoga ivota provodi izvan domovine na
Siciliji na kojoj je i prije prikazivao svoje drame. Na Siciliji, u
gradu Geli na posljetku i umire, a o njegovoj smrti postoji
nekoliko anegdota.Eshil je na raznim pjesnikim natjecanjima
pobijedio 13 puta. Njegov se sin sin Euforion nastavio baviti
pisanjem kao i njegov otac te je pobijedio Sofokla i Euripida
na pjesnikom takmienju 431. p.n.e.Svojevrstan portret i
opise Eshila ostavio je Aristofan u svome djelu abe

Eshil (prema Aristotelu) uvodi drugog glumca u tragediju te
time moguuje dramski sukob. Sve su mu tragedije
temeljene na mitovima ili Homerovim epovima. Likovi su mu
idealizirana bia, a radnja vrlo jednostavna. Radnju potie
prijestup, grijeh ili neposluh, kako ljudi, tako i bogova. Tako
nastaju otpor i dramski sukob.
Smanjio je ulogu kora te uveo drugog glumca. Takoer je
pojaao znaenje dijaloga, upotrebljavao je i ukraavanje, a
pripisuje mu se i izum teatralnih maski koje je uinio
izraajnijima. Uveo je bolje kostime i uklonio prizore
krvoprolia sa same pozornice.
Eshil je grau za svoje tragedije preuzimao iz mitova,
odnosno iz Homerovih epova, Hesiodovih djela i korske lirike.
U tragedijama postavlja pitanja o odnosu ovjeka i bogova,
drave i pojedinca, sudbine i slobode. Nad ovjekovim je
djelovanjem stalno prisutna via boanska volja i mudrost.
No, za razliku od homerskog antropomorfizma (prikazivanja
bogova s ljudskim obiljejima), Eshil boanstva (posebice
Zeusa) prikazuje kao moralna savrenstva te istie njihovu
mudrost, pravednost i nepogreivost. Djelovanje bogova nije
izraz samovolje, nego pravednosti kojom oni uspostavljaju
Eshil prikazuje ovjekovu krivnju, pokajanje, pobune protiv
zakona i naela te gnjev bogova, zatitnika pravde i
osvetnika zloina. Krivnja ne mora biti samo ovjekova, tako
u Okovanom Prometeju titan Prometej trpi muke u okovima
jer se pobunio protiv Zeusa. Prometej simbolizira vjenu
ljudsku tenju za napretkom ("Umijea sva su smrtnom od
Prometeja"). Kod Eshila se krivnja predaka prenosi i na
potomstvo (Orestija, Sedmorica protiv Tebe), tako da se
grijesima predaka pridruuju i grijesi potomaka. ovjekovu
sudbinu, kae Eshil, odreuje karakter.
Eshilov je pjesniki izraz bogat slikama, metaforama i

novotvorenicama. Aristofan opisuje Eshilov jezik kao
grandiozan i pun patosa, ali i teke razumljivosti. Eshil je
raspolagao itavom lepezom brojnih stilskih razina, ali je
najee ukraavao i pojaavao izraajnost jezika. esto je
volio koristiti komplicirane novotvorenice, arhaizme,
dijalektizme te i neke strane rijei (baris, egipatski naziv za
jednu vrstu lae). Koristio je takoer i brojne poredbe.
Sofokle
Sofokle (492 p.n.e. - Atena, 406 p.n.e.) bio je starogrki

dramatiar. Jedan je od trojice velikih grkih tragiara,
zajedno s Eshilom i Euripidom. Napisao je oko 130 drama, od
Antigona
Elektra
Kralj Edip
Trahinjanke
Ajant
Filoktet
Edip na Kolonu
Sauvan je i odlomak satirske drame Sljednici (Tragai,

Lovaki psi) koji je 1911. pronaen na jednom egipatskom
papirusu.
Sofokleov ivot
Sofokle je bio na prilino visokim dravnim poloajima. U
ratu sa Samom bio je lan stratekog saveza zajedno s
Periklom. Radio je kao diplomat, politiar i sveenik. Osnovao
je zajednicu za Muze koja je okupljala najslavnije umjetnike
toga doba.
Epitaf mu glasi: "Krijem u ovom grobu Sofokla, koji je prvi
mjesto stekao tragikom umjetnou, najasniji ukras."Kao i
Eshila, Aristofan ga je portretirao u svojim abama, a
takoer i Frinih u svojim Muzama.
Plutarh opisuje kako se Sofokle prvi put naticao i odmah
odnio prvu nagradu, a Eshil je teko podnio taj poraz. Stari
izvori tvrde da Sofokle nikad nije bio posljednji u naticanju te
da je imao dvadesetak pobjeda (Eshil ih je imao 13, a Euripid
5, od ega je jedna posmrtna). S Filoktetom je takoer
dobio prvu nagradu, a tragedija je znaajna po tome to se
junak pokuava ubiti na samoj pozornici, to je za tadanje
poimanje tragedije bilo neuveno.
Sofokle u tragediju uvodi treeg glumca i pojaava dramsku
radnju. Poveava hor s 12 na 15 osoba, ali mu smanjuje
uticaj. Njegov hor ne utie na radnju, on je samo pasivni
promatra koji sa zanimanjem prati radnju, a u svom se sudu
ne uzdie nad obinim ljudima. Sofokle je prvi tragiar koji je
uveo junakinje u svoje tragedije.
Njegovi likovi nisu vie bogovi i idealizirana bia kao kod
prijanjih pisaca, nego su to stvarni ljudi koji sami odluuju o
svojoj sudbini. Iz svih njegovih tragedija izvire duboka
humanost i visoki moralni principi koji upravljaju postupcima
likova. Radnju pokree slobodna ljudska volja. Sofoklovi su
likovi psiholoki produbljeniji od likova njegova prethodnika

Eshila.
Kae se da je Sofokle jednom rekao: "Ja prikazujem ljude
kakvi bi trebali biti, a Euripid kakvi jesu."
Sofoklovo se shvaanje ivota temelji na religiji i mitovima.
Bitno je potovanje bogova molitvom i rtvama te
izvravanje njihovih naredbi. Njegovu religioznost odlikuje
moralna strogost koja se zasniva na pokoravanju i
potovanju boanskih autoriteta, ija je volja apsolutna i
odreuju to je pravedno i moralno. ovjekova samostalnost,
nezavisnost i vlastito miljenje podloni su boanskoj volji i
zakonima.
ovjekovim
ivotom
upravlja
iracionalna,
tajanstvena sila te potpuna mo bogova, on ne moe uticati
ovjek mora podnositi sve to mu dosude bogovi. Tako i Edip
pada kao rtva proroanstva, volje bogova i zle sudbine.
Tematiku je preuzimao iz mitova i Homerovih djela. Za razliku
od Eshila, bogovi nisu u sreditu dramske radnje. Osnovu
tragine radnje kod Sofokla ini slobodna ljudska volja, a
radnja se pokree aktivnou samih protagonista. Oni su
odluni i do kraja slijede svoje ideale. Njegovi su tragini
junaci idealizirani. Njihove karaktere naglaava i uvoenjem
junaka sa suprotnim karakternim crtama od protagonista,
primjerice, suprotnost hrabroj i odlunoj Antigoni jest
plaljiva Izmena.
Euripid
Euripid (480 p.n.e. - Aretusa, Makedonija, 405. p.n.e.) bio je

starogrki dramatiar. Dio je velike trojice, uz Eshila i Sofokle.
Smatralo ga se i sljedbenikom sofista.
Napisao je oko 90 drama (neki izvori tvrde 74, a neki 92). Na
naticanjima je pobijedio etiri puta i jednom posmrtno. Prvi
je put pobijedio 441 p.n.e. nepoznatom tetralogijom. Njegov
je istoimeni sin prikazao tetralogiju i poslije oeve smrti te je
njome jo jednom pobijedio. Sastojala se od djela Ifigenija u
Aulidi, Alkmeon u Korintu (nesauvano djelo) i
Bakhantice (Bakhe). Sauvano je 17 njegovih tragedija, a
autentinost osamnaeste tragedije Res nije potvrena:
Alkestida ,Andromaha ,Bakhantice ,Elektra ,Feniani
,Hekaba ,Helena ,Heraklo ,Heraklide (Heraklova djeca)
,Hiketide (Pribjegarke) ,Hipolit ,Ifigenija meu Taurijcima
,Ifigenija u Aulidi ,Ijon ,Mahniti Heraklo ,Medeja ,Orest
,Trojanke ,Res
Sauvana je i satirska igra Kiklop, jedina potpuna satirska
igra iz stare Grke.
Euripidov ivot
Euripid je bio vrlo obrazovan i prilino imuan. Bio je jedan

od prvih ljudi koji su imali privatnu biblioteku. esto se kao
njegovi uitelji spominju Arhelaj, Anaksagora i Sokrat. 408
p.n.e. dolazi u Pelu, jer ga je makedonski kralj Arhelaj pozvao
na svoj dvor zajedno s ostalim velikim umjetnicima, gdje na
posljetku i umire, najvjerojatnije od hladne makedonske
zime.Za razliku od Aristotelovih pohvala, Aristofan ga je volio
ismijavati.
Pojavljuje
se
u
Arhanjanima
i
Thesmophoriazusae te posebice u abama. U njima
Dioniz putuje u Had kako bi vratio Euripida u svijet ivih, no
nakon pjesnikog naticanja, bog vraa Eshila, a ne njega.
Zaslueno je priznanje dobio tek poslije smrti, a i danas je
jedan od najveih pjesnika, dramatiara, tragiara i pisaca
svih vremena.
Euripid liava moi svemogue bogove koji postaju puko
dramsko
sredstvo.
Bitna
je
deheroizacija
ljudi
i
antropomorfiziranje bogova koji nisu savreni nego dobivaju
ljudske vrline i mane. Zbog toga ga je pratio glas unitavaa
tragedije, to se pokazalo dalekim od istine.Uvodi psiholoku
karakterizaciju likova, prvi je na pozornicu uveo enu kojoj je
razotkrio njenu unutarnju psihu, a takoer i robove prikazuje
kao pametne ljude. Openito ga se smatra tvorcem
psiholoke drame.
Takoer uvodi dulji monolog u prologu i deux ex machina
sustav, boanstvo koje nenadano rasplee dramski vor.
Posebnom se napravom sputa bog na pozornicu koji svojim
naredbama i intervencijom razrjeava ili spreava katastrofu.
Uvodi govor suvremenih ljudi, izbjegava suhoparnost,
ukraavanje i apstrakciju te se time pribliava gledateljima.
Kod Euripida radnjom ne upravljaju bogovi, nego
neobrazloeni i esto okrutni postupci bogova. Euripid se
suprotstavlja tradicionalnim i antropomorfnim bogovima koji
su moralno nedosljedni i prevrtljivi te ne mogu ni biti moralni

uzor ljudima. Euripid najvie panje posveuje psihologizaciji
likova te se smatra zaetnikom psiholoke drame.
Traginu radnju Euripidovih drama pokreu iracionalne sile
strasti koje obuzimaju njegove junake. Prikazuje kako osjeaji
postupno prerastaju u strasti koje junaci vie ne mogu
kontrolirati. Prvi na pozornici prikazuje traginu ljubav sa
svim njenim strastima. Otkrivajui ljudsku duu prikazuje i
njene tamne strane, njenu patologiju. Euripid govori da se
borba za sreu odvija u ovjeku, a ne izvan njega. Za
Euripida je Sofokle rekao da prikazuje ljude kakvima jesu, a
da ih on sam prikazuje kakvima bi trebali biti.Grau
preuzima iz mitologije; njegovi su junaci mitski kraljevi i
kraljice i ljudi visokog roda. No, lieni su mitske snage i
veliine te su prikazani kao obini ljudi, slini Euripidovim
suvremenicima, sa svim manama i vrlinama. U mitsku grau
unosi graanske probleme te tako svojim dramama daje
aktualnu socijalnu i politiku dimenziju i pokree religiozna i
etika pitanja.
Smatrali su ga enomrscem, a on je prvi put na pozornicu
izveo enu kao psiholoki problem i pozabavio se njenom
specifinom duhovnou. ena ak i postaje dominantniji i
jai spol, primjerice, Medeja pobijedi Jazona, a Hekaba
natjera mukarce da se priklone njenoj volji.
Svojim je realizmom i dramskim obradama erotike
sablanjavao svoje suvremenike. Aristofan ga je smatrao
ruiteljem morala, a Aristotel najtraginijim od svih
pjesnika.esto koristi postupak prepoznavanja kao sredstvo
stvaranja novih situacija ili za postizanje dramskih efekata.
Ovu je tehniku prvi uporabio Eshil u svojim Hoeforama
(rtvonoe), a o njoj i Aristotel raspravlja u svojoj Poetici
te govori da je to prijelaz iz nepoznavanja u poznavanje, a
zatim u prijateljstvo ili neprijateljstvo s onim osobama koja
su odreena za sreu ili nesreu.
PEDAGOSKI FAKULTET
BOSANSKI JEZIK I KNJIZEVNOST
DANTE ALIGHIERI
PAKAO
PROFESOR:
AZRA
VERLASEVIC
STUDENT: SUADA HAJRLAHOVIC
BILJESKA O PISCU:
DANTE ALIGHIERI se rodio u Firenci 1265.godine,u porodici
koja je pripadala skromnom plemstvu.cak i pored relativno
skromnog drustvenog polozaja Dante je mogao da kod
najboljih ucitelja tog doba stekne nova znanja i ove retorske
vjestine koji su bili neophodno potrebni svakom ko je htio
aktivno da ucestvuje u javnom i politickom zivotu.
U zivotu Firence Dante je ucestvovao od rane mladosti.
Za Firencu se borio 1289.god.u konjanickoj miliciji. U politicki
zivot se umjesao svojim kjizevnim djelom dostojnim jednog
gradjanina zaljubljenog u domovinu.
Svakog trenutka nastojao je da doprinese dobru svoga
grada. Bila su mupovjerovana poslanstva.
Pjesnik je jos kao nladic ozenjen mladom Demom Donati i
od nje je imao bar troje djece.
Sve do smrti ,koja je nastupila izmedju 13, i 14. septembra
1321 u Roveni (gdje se i danas nalazi njegov grob) Dante je
lutao od jednog do drugog italijanskog grada,u bolnom
siromastvu,srca
uvijek
prepuna
nostalgijeza
rodnim
gradom,iskusivsi svu gorcinu gotovo prosjackog potucanja po
tudjim pragovima.
Sa sigurnoscu se zna da je prije aprila 1314.god bile
sacinjene dvije epske pjesme i Komedije Pakao i Cistiliste.
Dok je treca Raj bila sacinjena u posljednjim godinama
pjesnickog ivota.
Ako je Dante zapoinjui svoju pjesmu mislio na
Beatrie(idealizovan lik zene koja je liila anelu,predmet
jedne sasvim
produhovljene oplemenjene ljubavi,koja
pjesniku prua pomo i uzvisuje njegov put iznad uskogrudih
i niskih ovosvjetskih interesa.
Dante je cijelog zivota vidio Beatrie kao sopstveni ideal
ljubavi i uzvisene cistote. Njoj je posvetio svoje djelo svoje
osjecanje osloboeno od tjelesnog bremena.
U njoj je prisutan cijeli srednjovjekovni svijet pa svojim esto
traginim
drutvenim politikim kulturnim i filozofskim
promjenama u njoj su ljudski zivot i strast tog
srednjovjekovnog svijeta protresenog vrenjima modernog
zivota koji je na pragu.
Od srednjovjekovne tradicije Dante je preuzeo formu
alegorine foneme ali je osjetio da sto iroj javnosti mora
pokazati uase zablude tadanjeg stanja i oznaiti neki put
koji je vodio spasenju.
Osjetio je da mora pouavati i da mora iriti svoja moralna i
politika ubjeenja. Da bi izvrio svoju misiju progonjeni
izgnanik je odluio da ne upotrebi latinski jezik koji je ostao
jezik samo obrazovanih ljudi nego narodni italijanski jezik koji
je omoguio da shvate i manje obrazovani ljudi.
Rekli smo da je Dantoeva BOANSTVENA KOMEDIJA
alegoricna poema. Kakvo je njeno alegorino znaenje?
ovjek koji je sruen u mrak zabluda i grijeha da bi se spasio
mora da upozna runou grijeha i poloaj kanjenih
nesrenika(PAKAO)
Zatim da se oisti od krivice (ISTILITE) i najzad ist od
grijeha i s duom pravednika da se popne u kraljevstvo
boanstva(RAJ).
U PAKLU odzvanja njegov moni glas ovjeka i
pjesnika,topliji i manje priguen filozofskim prizvucima,cak
postajuci krik srdbe i gradnja koja osuuje,ak pretvarajui
se u bolni i muki poziv na slogu i na pravednost as se
uzbuuje u jednoj molbi punoj nostalgije ili u nespokojnoj
ei za mirom i blagostanjem.
PAKAO je najdramatinije ostvarenje bogato strastvenom
ovjenou. Pakao je svijet bola u ijem se tminama izvajaju
iz gomile mitoloke bia avoli i grijenici i veliki likovi koji
jo obuzimaju strasti i zemaljske ljubavi.
Cijelo uzdrhtalo ovjeanstvo sa svojim njenostima svojim

bolovima svojim grijesima svojim dramama u jednom svijetu
beskrajne patnje i oajanja.
PAKAO:
NA POLA NAEG IVOTNOG PUTA
U MRANOJ MI SE UMI NOGA STVORI
JER S RAVNE STAZE SKRENUVSI ZALUTA
Prema Danteovu shvacanju traje prosjean ivot 7O

godina,kako razlae u svojem spisu CONVIVO(GOZBA),pa je
prema tome ovjek na polovini svojeg ivotnog puta u
35.godini .
uma se obino alegorijski shvaca kao grean ivot, dok se
pod ravnom stazom razumjeva staza kreposti i vjere.
Panter mae i vuica su tri ivotinje koje pjesnika sputavaju
na putu te se zbog toga i po nekoliko puta vraa a znae 3
grijeha: putenost,oholost i lakomost.
AL ISTOM DA U UZBRDO,KAD ENO
ODNEKUD PANTER BRZ I GIBAK PAO
S KRZNOM,TO BIJAE OD PJEGA ARENO.
BIJAE JUTROM TE SE SUNCE ZAE

DA DIE S ISTIM ZVIJEZDAMA KO TADA
KAD BOJA LJUBAV PO PRVI PUT MAE.
I VUICA TO IZGLEDAE SVIJU

POUDA SITA U SVOJOJ SUHOI
I ZBOG KOJE MNOGI VE SUZE LIJU

Pjesnik u nekoliko stihova opisuje program putovanja:
pakao,istilite,raj.
STOG DRIM,DA JE DOBRO ZA TE,AKO
ZA MNOME POE,A JA VOOM U TI
BITI,I PROI E VJENIM MJESTOM TAKO.
GDJE UZVIKE E OAJANJA UTI
DUHOVA DREVNIH,TO SE BOLOM GUE
KLIUI DRUGOJ SMRTI,DA IH SPUTI
VIDJET E NEKI SE U OGNJU SKRUE
ZADOVOLJNI,JER NADAJU SE STII
MA KUDA BILO,ME BLAENE DUE
A K POTONJIMA HTJEDNE LI SE DII
DOSTOJNIJA E DUA DOI TADA
S NJOM U TE PUSTIT,KAD MI BUDE II
JER ONAJ CAR,TO TAMO GORE VLADA
ZATO,TO NJEGOVE NISAM ZNAO VJERE
NE PUSTA SAMNOM DO SVOJEGA GRADA
NJEGOVO SE CARSTVO NA SVE STRANE STERE
AL ONDJE SU MU PRIJESTO,VLAST I DVORI
A SRETAN LI JE KOGA ODABERE.
Prema sistemu kojeg se drao Dante zemlja je u sredistu
svijeta i u sreditu 9 pokretnih nebesa od kojih je najmanje
mjeseevo. To sredite,tj.pakao, kojeg je jedan dio i limb
nalazio se Vergilije,meu nepravednim kranima,ne
uivajui blaenstva ali i ne podnosei druge muke osim
enje.
Pojavljuje se i plemenita ena koju Dante iznimno cijeni a to

je sv.Lucija. pored Lucije javljaju se i beatrie i bogorodica.
Raj nee grijenike,nee ih ni dublji dio pakla jer bi oni
grijenici koji su se zaista bunili protiv boga osjetili neko
nezadovoljstvosto su s njima jednako kanjeni i oni koji se
nisu bunili.
NE BIJEE SUMNJE DA SAM STIGAO
NA RUB DOLINE,GDJE JE BEZNADNO PLANO
TO VJENIM VRISKOM ODZVANJA I TUGOM.
Dante spoznaje da je stigao na rub doline u kojoj je pakao.
Dri se kranske teoloke nauke i shvaa limb kao dio pakla.
Vergilije je umro god,19p.n.e.pa prema tome nije bio jo
dugo u limbu kad je Hrist tamo siao.
K NAMA NEKI SILNI GREDE
OVJENAN VIJENCEM POBJEDNIKOG SJAJA.
Drutvo koje se sastojalo od 6 pjesnika smanjilo se za dvojicu
jer Vergilije i Dante odlaze.
Sto se dublje silazi u pakao sve manji bivaju krugovi.
Minos,mudar i strog mitski kralj na Kreti,Vergilije ga je
smjestio u podzemlje kao jednog od trojice sudaca, dok je
Dante od njega uinio demona koji sudi na ulazu u pravi
pakao.
Vergilije je uzrujan zbog nedolaenja nebeskog poslanika i
sam pomilja da nije Beatrie ta obeala to on je krivo
shvatio.
Dante je, da bi Vergilija prikazao kao iskusna vou koji je ve
jednom prolazio ovim putevima, upotrijebio je Lukanovo
prianje o tesalskoj arobinici Erihto, koja je znala vraati
due u njihova tijela.
Judin krug je deveti i najdublji krug pakla u kojem se nalazi
Juda. Grad boli je grad Dis.
Grobovi e se zatvoriti kad heretici stignu iz doline Jozefat
gdje e biti posljednji sud.Aluzija na neto,to je Dante
preutioodnosi se zacijelo na Danteovu elju,da dozna,ima li
tu njegovih sugraana. Poslije stranog suda nee vie biti

budunosti,ve samo vjenost.
MI EMO,VIDI,SVI JEDNOG SATA
OSTATI SLIJEPI U TMINAMA SIVIM
IM ZATVORE SE BUDUNOSTI SE VRATA.
Okrugla strmina,kojom se iz sredine Disa silazi u 7.krug,ima
sa svojim rasprsnutim stijenema iznad ruevine nastale od
potresa prigodom silaenja Hristova u limb.
Kretska grdoba je Minotaur kojeg je Minosova ena Pasifaja
zaela sa bikom zavukavi se u vjetaku kravu, nainjenu
od Dedala.
udovite, koje je tako dolo na svijet, zatvorio je Minos u
labirint. Atena je svake godine morala Minotauru rtvovati 7
mladia i 7 djevojaka sve dok ga atenski kralj Tezej nije ubio.
Tezej se zaljubio u Minotaurovu sestru Arijadnu, i ova mu je
pomogla da ubije Minotaura davi mu nit s pomou koje je
izaao iz labirinta.
Konopac je simbol istoe, njime se Danta hvatao u kotac
sa napastovanjem puti (arenim panterom).
U paklu grob znai isto to i rov, Dante isporeuje na dnu i
po stranama rova okrugle upljine u crkvi San Gibu u Firenci i
tom prilikom se brani od sumnjienja da je radio iz
nepotovanja kad je razbio jednu od tih udubina.
S Vergilijem i Danteom ide s grebena na grebena odnosno iz
jednog kruga pakla u drugih deset krugova.
Rastaju se na sljedeem grebenu. Potom Dante moli Vergilija
da iz 7 og kola preu u 8.
Kad grijenici u plamenu ponu govoriti, njihov je glas u
poetku slian govoru vatre, tj. umu plamena ustalasana od
vjetra, ali kad se glas probije do vrka plamena i prenese na
njega kretanje jezika, um vatre pretvori se u ljudske rijei.
Jedan od grjenika misli da su Dante i Vergilije grjenici
osueni na kaznu na zadnjem mjestu pakla, u 9 om krugu.
Dante e ionako stii na dno pakla.
Ve su stigli u posljednji pojas 9 og kruga. To su kanjeni
izdajnici svojih dobroinitelja.
Lucifer je neko bio slijep. Dante po uzoru na Vergilija daje

ime Dite Luciferu kao vladaru podzemlja.
Na zemaljskoj je hemisferi vee. To znai da su pjesnici
pakao proli za 24 h.
Prije no to ode do pakla, dante moli Vergilija da mu objasni
neobinu promjenu koju je doivio. Vergilije se najprije
spustio s njim, ali kad se Lucifer okrenu, dante se prepade
dase opet ne vraaju u pakao.
Dante je zbunjen i misli da e opet vidjeti Lucifera, pa mu
Vergilije sve objanjava.
Kad je na sjevernoj hemisferi vee, na junoj svie to je
odgovor na Danteovo pitanje.
*************************************************************
*******************************
Sva tri djela Danteove KOMEDIJE zavravaju
rijeju zvijezde
VO POE SA MNOM PO TOJ SKRITOJ STAZI
DA U SVIJET BIJELI VRATIMO SE TUDA
TE UZGOR TA BEZ ODMORA DA GAZI
PRVI, JA ZA NJIM , DOK NE VIDJEH UDA
OD LIJEPIH STVARI TO SE NEBOM GNIJEZDE
KROZ OKRUGAO OTVOR JEDAN, KUDA
IZIOSMO, DA UGLEDAMO ZVIJEZDE .
Univerzitet u Bihau
Prof. dr. Azra Verlaevi
Pedagoki fakultet u Bihau

Jean Racine
PHDERE
Faji Emina
Biha, 13.04.2008.
Jean Racine- ivot i djela
Jean Racine najznaajniji pisac tragedija u doba klasicizma je roen

1639. godine. On je uz Corneillea i Moliera vrhunski predstavnik "zlatnog
vijeka"
francuske drame u 17. stoljeu. Siroe graanskog porijekla,
odgojen je u staroj koli jasenistike sekte ija su prouavanja tada bila

prodrla u neke slojeve opozicionog plemstva i vieg graanstva. U toj se
koli temeljito upoznao sa antikom knjievnosti u kojoj e se u prvom
redu Euripida i Seneke obraati za teme svojih djela. Prvi veliki uspjeh je
postigao tragedijom Andromaha 1667.godine za kojom kroz deset godina
slijedi jo sedam sredinjih ostvarenja: komedija Parnjiari; i tragedije:
Britanik, Berenika, Bajazet, Mitridat, Ifigenija i Fedra. Osim priznanja, ta
djela su mu donijela mnogo zavisti i neprijateljskih spletaka. to dovodi do
dugog prekida njegovog rada. Kasnije je napisao biblijske drame Ester
1689. i Atalija 1691. Atalija je jedna od najzanimljivijih Rasinovih djela.
Nakon veoma plodonosnog i uspjenog djelovanja najveeg pisca tog
perioda. Kroz anr komedije- Molijera,koji je "naslikao rune strane
francuskog drutva svoga doba; za Rasina se moe rei da se okrenuo
temama koje su vie podilazile tom istom drutvu,veliajui ga i pokazujii
njegov vanjski sjaj, stoga je i logino da ovog pisca : Rasin,dvorski pjesnik
Luja XIV.
Teme koje Rasin obrauje specifine su po tome to su prije svega vezane
za klasine motive i likove iz antikog perioda. I Seneka je npr. napisao
Fedru. Rasinova Fedra je prvi put izvedena 1. januara 1677. godine. 1697.
godine su optuili Rasina da je otrovao glumicu Di Park koja je glumila u
njegovim komadima (a otrovana je 11. godina ranije). Rasin ustanovljava
anr tzv. ljubavno-psiholoke drame i postaje zaljubljenih ena i careva. U

vrijeme kada on stvara, njegov je kralj mladi sanjar i opsjednut s ljubavi. On
pie dvije ode: Za kraljevo ozdravljenje 1663., Slava muzama 1667., to mu
osigurava kraljevu plau. A Luj XIV ga proglaava svojim linim
historiografom. Kao rezultat toga Rasin je napisao Kratka historija PortRojala historijsko umjetniki tekst, objavljen 1697. godine dvije godine
prije nego to e umrijeti 1699. godine u Parizu.
O stvaranju djela
Rasinovi su likovi stavljeni od samog poetka u odreenu
jedinstvenu situaciju (jedinstvo mjesta, vremena i radnje), iju kulminaciju,
razrjeenje predouje sam komad. Njegovi lini osjeaji u sukobu sa
neraskidivim okvirom vlasti vladalake i podanike dunosti ispunjavaju
pet inova radnjom gvozdene logike gotovo nekom mehanikom suprotnih
impulsa i sila. Ti likovi nisu sentimentalni, ve strasni, te iza strogoga
klasicistiki uzvienog oblika Rasinova stila- aleksandrinca (dvanaest
slogova s etiri naglaska i cezurom) i slijeda inova proviruju svakodnevno
krvave stvarnosti politike borbe, dvorske intrige i line nesree u vrlogu
slubenih nudi. Napetost izmeu takva sredita panje i okoline, izmeu
linih poriva i drutveno zadanih okvira, glavni izvor energije i psiholoke
produbljenosti Rasinovih tragedija. Tragini rasplet samo je mjera koliko je
vjerodostojna Rasinova umjetnost.
O Rasinovim djelima i likovima
Kao predstavnik Nove kole, Rasin je ve za ivota izazvao otar sukob sa
svojim savremenikom Kornejem, predstavnikom stare ere, iji je stil
podilazio francuskom dvoru i velianju junaka koji su uglavnom podsjeali
na tadanju vladajuu aristokraciju. Ova dva pisca veu se za iste teme, ali
s tom razlikom to je Rasin teio konkretnijem objanjenju postupaka
svojih likova, nije se kao Kornej vezivao iskljuivo za odrednice

pseudoklasicizma koje su nametale odreene odrednice u pisanju
dramskog teksta: herojske scene, tagiki efekti, neobini junaci i
vlastoljublje. Njih dvojica piu ak isti dramski tekst ija je tema rastanak
rimskog cara Tita i judejske kraljice Berenike. Rasinov tekst nema
Kornejevu savrenost u dominaciji i prikazivanju likova, ali zato ima ono
to se moe nazvati unutarnja duhovnost i emocija koja vodi glavnog
junaka.
Rasinovi likovi, prije svega, imaju duu koja osjea, pati, preivljava i
posjeduje sve one "njene"ljudske slabosti" i on doista, pokazuje svoje
najvee umjetnike vrijednosti kada oslikava "osjeanja boli i strasti".
Rasinovi likovi su uvijek postavljeni izmeu svojih elja i mogunosti. Oni
su negdje na razini izmeu osjeanja: krivnje, rtvovanja, vladalakih i
podanikih obaveza i vlastitih unutarnjih emocija koje ih neminovno vode
traginom kraju. Rasin je pokuao da realno pokae svoje likove, sa svim
slabostima i vrlinama udaljujui se ponekad od onog to bi trebalo
dosljedno
slijediti
njihovu
uroenu
aristokratsku
otmjenost
izvjetaenost. Iako je odreen kao "kraljev umjetnik" ipak su u njegovim

djelima prepoznatljive i politike intrige i dvorske spletke i lino
nezadovoljstvo glavnih likova onim to im je svakodnevno okruenje.
FEDRA
1677.
Rasinova tragedija Fedra jedan je od

najreprezentativnijih tekstova ovog pisca vezana je za
antike tragedije: strukturom- pisana je u pet inova;
Aristotelovim jedinstvom mjesta, vremena i radnje;
uzvienim govorom i likovima koji predstavljaju aristokratsko
drutvo. Sam motiv je preuzet iz opusa grkog tragiara
Euripida i upotpunjen linim doivljajem samog autora, koji
kroz psiholoka previranja same Fedre, ene atinskog kralja
Tezeja, koja svoju neostvarenu ljubav prema pastorku
Hipolitu, sinu Tezeja i amazonske kraljice Antiope, doivljava
kao vlastito ponienje i kaznu.
KRATAK SADRAJ DJELA

-CITATI-
Radnja djela se odvija u Trzeni, peloponeskom

gradu.
Kao i antike tragedije radnja poinje kad je ve sve rijeeno,
na samom poetku Tezej povjerava svom odgajatelju
Teramenu da odlazi u potragu za nestalim ocem Tezejem
ime e se ukloniti i naklonost prema Arisiji. Dadilja Enona
istrgne Fedri tajnu o grenoj ljubavi prema Hipolitu, zbog koje
nastoji umrijeti. No nakon to se proirila vijest da je njen
mu, kralj Tezej, poginuo, Enona uspijeva uvjeriti Fedru da za
nju ima nade. U drugom inu Arisija priznaje svojoj pratilici
da i ona voli Hipolita. On nudi Arisiji vlast nad Atikom i
povjerava joj svoju ljubav. Zove ga Fedra da moli za svog
sina, zakonitog nasljednika prijestola. No u toku razovoa ona
odaje svoju strast i pokuava se ubiti Hipolitovim maem, to
sprijei Enona. U meuvremenu se proulo da Tezej ivi. U
trem inu se on zaista vraa, a Fedra, koja se ponadala u
uspjeh svoje ljubavi, opet prieljkuje smrt. Enona je ubjeuje
da je bolje da prva baci sumnju na postupke Hipolita, to
Fedra protiv volje uini. Kako se ovaj ne eli braniti, Tezej

postaje sumnjiav. Enona mu klevee Hipolita, i on trai od
boga Neptuna da ga kazni. Fedra ga moli da potedi sina, ali
kad sazna da ovaj voli Arisiju, ne razotkriva istinu, ve se
preputa ljubomori, a zatim kajanju. Arisija trai od Hipolita
da se brani, a on je moli da zajedno odu s dvora. Uznemireni
Tezej saznaje da se Enona, prognana od gospodarice ubila.
No za spas sina je prekasno: Teramen mu opisuje kako je
ovoga Neptun kaznio smru. Fedra priznaje svoju ljubav i
opravdava Hipolita, te izdie otrovavi se otrovom kojeg je
donijela Medeja.
-CITATIPrvi in, drugi prizor; opis Fedrinog duevnog stanja:

Enona: Avaj! Gospodaru, ija alost moe biti
Ista mojoj? Kraljica samo to nije

Umrla. Zalud na nju pazim na nju no i dan;
Ona umire na mojim rukama od
Boli koju skriva. Vjeni nemir
Vlada u njenom duhu;ona ne eli
Vidjeti svjetlost dana, i njena
Duboka tuga nalae mi da je
Udaljim od svih ona odlazi
Hipolit: Dosta: ostavljam je ovdje, i neu joj
Pokazati svoje mrsko lica.
Prvi in, trei prizor; isprva Fedra doziva smrt, da potom

priznala Enoni ljubav prema Hipolitu:
Fedra: O, Venerina mrnjo! O, kobni bijesu!
U kakav ljubavni blud moju majku baci!
O, moja sestro Arijano, povrijeena

Kakvom ljubalju ti si umrla
Na obalama na kojima si
Ostavljena!
Enona: Vi ljubite?
Fedra: Ja strahujem zbog ljubavi!
Enona: Koga?
Fedra: Sad sluaj vrhunac te strahote.
Ja ljubim tresem se, drhtim kad
ujem to kobno ime.
Ja ljubim
Enona: ije ime?
Fedra: Ime amazonkinog sina,
Tog princa koga sam tako dugo progonila.
Enona: Hipolita? O, bozi!
Fedra: Ti kaza njegovo ime!
Enona: Nebesa! Sva se krv zaledi u
Mojim venama! O, taj oaj! O,
Taj zloin! O, bijedna krvi!
Nesretnog li puta! Jadna
Obalo, to smo se pribliili
Tim opasnim obalama?
Fedra: O vrhuncu moje patnje! U oevu
Liku sam nalazila njega
Fedra: zamrzila sam svoj ivot, svoj plamen;
Htjela sa da umirui pobijedim
Tu strast i otrgnem od svijetlosti
Dana tu tamu.
Drugi in, drugi prizor, Hipolitovo priznanje da voli Arisiju:
Hipolit: Suvie sam rekao, vidim da me
Razum poputa pred ljubavnom

Strau. Poto sam ve prekinuo
utnju, Gospo, trebam govoriti i dalje,
Trbam vam rei tajnu koju moje
Srce ne moe vie skrivati. Vi gledate
Jednog jadnog princa, koji stoji
Pred vama, kao primjer vrijedan
Pamenja zbog oholosti svoje, ja
Koji sam se snano protivio ljubavi

ije sam okove tako dugo vrijeao, i
alio slabost tih jadnih smrtnika,
Oduvijek mislei da u sa obale
Promatrati te oluje, ali sad i
Ja podlijeem tim zakonima.
Kakva me nesrea pogodila kad
Sam se izmijenio toliko? Jedan tren je
Pobijedio moju nesmotrenu hrabrost;
A ova dua tako ponosna naizad je
Postala ovisna. Ve est mjeseci, posramljen
Oajan, nosim posvuda crte lica koje
Me razdire, protiv vas, protiv sebe,
Uzalud se borim. Kad ste tuBjeim od vas, kad vas nemaJa vas traim; u dnu tamne
ume va lik me slijedi; svijetlost
Dana none sjene sve doarava mi
Drai koje izbjegavam, i evo vam
Sada roba a ne ponosnog Hipolita!
Drugi in, peti prizor; Ferda priznaje svoju ljubav Hipolitu:
Fedra: Ah, okrutnie, isuvie si uo! Dosta sam ti
Rekla, da bi ti to pogreno shvatio. Eh,

Dobro! Onda upoznaj Fedru i svu njenu
Ludost. JA VOLIM! Nemoj misliti da, kad te
Zavoljeh, da sam bila neduna i da sam to
Odobravala, moja luda ljubav to mi muti
Razum, moja luda strast otrovom se hrani.
Ja sam jadni predmet boanske osvete.
Ja se zgroavam od sebe same vie nego
to me ti mrzi. Bogovi su mi svjedoci,
Bogovi koji u meni upalie taj kobni
Plamen moje krvi; ti bogovi kojima je
ast bila da zavedu srce slabe smrtnice.
Prisjeti se sam prolosti. Malo je to
Sam te otjerala. Ja sam te tjerala:
eljela sam da me smatra odbojnom,
Neljudskom, da bih ti odoljela, traila
Sam da me mrzi. I kakva mi korist od
Uzaludnih briga? Ti si me mrzio vie,
A ja te nisam voljela manje. Zbog
Nesrea jo si privlaniji bio. Ja sam
Patila, venula sam, u plamenu, u
Suzama. Bilo je dovoljno da bi me tvoje oi
Pogledale bar ne trenutak i da se uvjeri u
To. ta ja to govorim? To priznanje koje
Sam ti upravo rekla, to tako sramno
Priznanje, zar misli da je dobrovoljno?
Drhtim zbog sina, kojeg se ne usuujem
Iznevjeriti, dola sam da te molim da
Ga ne mrzi
Tei in, prvi prizor, Fedra ali za uinjenim i reenim;
Fedra: moje strasti su se usudile izii
Na vidjelo: Rekla sam ono to se nikad
Nije smjelo uti. Nebo! Kako me
Sluao! Kako je okoliao, nesretnik je
Tako dugo izbjegavao znaenje mojih

Rijei! Samo je elio to prije pobjei!
Kako je samo njegovo crvenilo udvostruilo
Moj stid!
Fedra: O ti to vidi moju sramotu u kojoj se nalazim,
Neumoljiva Venero, zar me nisi dovoljno
Ponizila? Zar mora i dalje biti tako
Okrutna? Tvoja pobjeda je savrena,
Sve su tvoje strelice pogodile svoju metu.
Okrutnice, ako eli novu slavu napadni
Neprijatelja koji ti prkosi snano. Hipolit
Ti je pobjegao, i prezirui tvoj gnjev, on
Nikad nije kleknuo na koljena pred tvojim

Oltarima. Tvoje ime, ini se vrijea njegove
Junake ui. Boice, osveti se; povod nam
Je isti. Neka voli ma vrati se ve,
Enono? On me mrzi, nije te sluao
etvrti in, esti prizor; Fedra tuguje zbog suparnice Arisije:
Fedra: Ja sam kao tuni izrod itave

Prirode, skrivala sam se od dana,
Bjeala od svijetla. Smrt je jedini
Bog koga sam se usuivala zvati.

ekala sam trenutak kada u
Izdahnuti. Hranei se gorinom i

Ronei suze. Jo sam morala skriti
Svoju tugu. Ni guiti se u suzama
Nisam mogla slobodno
Razvoj Fedrinih strasti kao temelj fabule Rasinovog

vrhunskog djela
Tragedija Fedra smatra se vrhunskim Rasineovim postignuem u
stvaranju psiholoki uvjerljivog sredinjeg lika, pogotovo strasnoga enskog lika.
Pisana u vrijeme estokih progona jansenista, to je tragedija koja preko sudbine
Fedre i njena pastorka Hipolita izraava nevjericu u mogunost ivotne sree i
usklaivanju ovjekovih tenji s njegovom sudbinom. Fabula se temelji na
razvoju Fedrinih strasti- neostvarive ljubavi prema Hipolitu, te srama, nade,
grinje savjesti, to izvire iz nje. Zato prema izrazitom glavnom liku blijede svi
ostali.
Fedrina ljubav je do krajnosti istinita i istovremeno

bolna, da je zasljepljuje u njenim postupcima i izjavama. Ona
govori samo jezikom ljubavne strasti koja je obuzima i zbog
toga je spremna odrei se krune, vlasti i asti. U potpunosti
se predaje tom snanom osjeaju, unaprijed svjesna da je
ono osueno na propast. Rasin namjenski i prefinjeno
odabire enske likove u svojim tekstovima, slijedei svog
uzora Euripida, istovremeno napominjui da je- enama, u
veem stepenu nego mukarcima, svojstveno da rukovode
prije osjeanjem nego razumom. Ali, Fedra nije antika
tragina junakinja, ve ena koja pati zbog neuzvraene
ljubavi i grinje savjesti, zbog svoje smjelosti da pokae tu
zabranjenu ljubav.
Fedra i Arisija strast i razum!

Hipolit antiki i Rasinov junak
Nasuprot liku Fedre, koji dominira cijelom dramskom

priom jeste drugi enski lik: Arisija- zanosna djevojka,
kneginja- koja po moralnim naelima treba da dobije,
zasluuje Hipolitovu ljubav. Ali, njena ljubav prema mladome
kraljeviu biva podreena viim ciljevima kao to je odbrana
asti! Izrazito racionalna, Arisija ostaje vrlo povrno prikazan
lik, koji ne izaziva gotovo nikakve emocije. Racionalizacija
njenih postupaka i komentara ne izaziva gotovo nikakve
osjeaje kod publike i ona ostaje gotovo potpuno u sjeni
"velianstvene" Fedre. S toga je i opravdano to drama nosi
naziv Fedra (prvobitno je naslovljena Hipolit po uzoru na
Euripida). Rasinova Fedra je ena koja svim svojim biem
voli, pati, grijei i svoju kaznu prihvata kao posljedicu vlastite
odluke. Nasuprot njenim strastima koje je vode ka linom
osjeanju krivice i traginom kraju, jeste nepokolebljiva
ustrajnost prema izljevima emocija mladog ratnika i potomka
uvenog kralja Tezeja. On, dokazujui svoju odanost prema
kralju i domovini, sagorijeva i u nastojanjima da prevlada
iskuenja, skona tragino. Dva lika koja neposredno iniciraju
i prate emotivne uspone i padove Fedre i Hipolita su njihovi
sljedbenici i lini povjerenici, Fedrina povjerenica Enona i
Hipolitov odgajatelj Teramen. Oni su nerijetko pokretai
intrige, svjedoci svih dogaanja i oni jedini znaju pravu
istinu. Meutim, slijedei uzor antikih tragedija oni nisu u
stanju zaustaviti tragini slijed dogaanja i postaju i sami dio
tog slijeda. Rasin se odaljava od onog to su herojski
postupci kao glavni motivi djelovanja njegovih junaka. Oni se
udaljavaju od onog to mu je osnovna odrednica
aristokratsko nasljee i pravila po kojima bi trebalo da se
ponaaju i djeluju . tako se u drugi plan potiskuje kralj Tezej
koji po antikoj tradiciji ima najznaajniju ulogu u drami.
Njegovo junatvo, ratnike i osvajake sposobnosti,
vladavina i poloaj- sve je postavljeno u drugi plan. Uzvieni
lik atinskog vladara sveden je na njegova unutarnja
razmiljanja
optereena
sumnjom,
nepovjerenjem,
ljubomorom i lahkomislenou, svim osobinama koje olahko
podlijeu obini smrtnici. Po tome se razlikuje od antikog
Tezeja iji je lik doveden do savrenstva. Rasinov Tezej je

blii obinom ovjeku koji poputa pod pritiskom iskuenja i
nesigurnosti. Nagli obrti u dramskoj fabuli koji najavljuju
naizmjenino tamnu i vedru stranu ljudske sudbine, pod
pritiskom trenutka u kojem se razotkriva istina, da Hipolit
strada, nevino, pod lanom optubom, rtvujui se i
dokazivajui svoju odanost Tezeju, dobivaju parabolu koja
vodi konanoj, apsolutnoj tragediji.
Psiholoki realizam i harmatia
U predgovoru za Fedru 1677. Rasin obnavlja pitanje sudbine kao
pokretaa tragike radnje i na nov nain postavlja problem tragike krivice.
Ukoliko su o tome uope govorili, teoretiari su ranije svodili Aristotelov pojam
harmatia na znaenje gijeha i moralne krivice, zbog koje junak tragedije treba da
bude na kraju kanjen. Nasuprot tome, Rasin traginoj krivici pridaje znaenje
fatalne greke koju tragiki junak ne ini svojom voljom i zbog ega on postaje
rtva sudbine. Tako se onda i itav problem moralnog znaenja tragedije javlja na
drukiji nain, jer se na samu pomisao o prestupu gleda sa isto onoliko uasa s
koliko na sam prestup. Rasinove scene ne pokazuju herojske bitke i velika
junatva, krv i pokolje, nema patetinih izljeva emocija jer je sve to ve vieno i
reeno. On nastavlja priu o borbi i stradanjima, ali onim koji se deavaju duboko
u ovjekovoj dui. Sukob je postavljen na relaciji izmeu linog doivljaja glavnog
junaka i drutveno zadanih okvira. Tako je an Rasin prvi pisac koji u drame
uvodi elemente psiholokog realizma. U oajnikoj duevnoj borbi koju
preivljavaju njegovi likovi, raspolueni izmeu ljubavnih strasti i normi drutva u
kojem ive, oni svjesno polau svoje oruje i preputaju se bolnom traginom
kraju. U nastojanju da postigne ton tragine deklamacije koji je posebno bio
potovan u periodu francuskog klasicizma, Rasin je teio ka neposrednom
izraavanju osjeaja na sceni. Detaljno psiholoko koloriranje jednog lika
osiguralo je ovom velikom piscu da taj tekst bude na sceni mnogih svjetskih
pozornica.
Euripidova drama " Hipolit" i Rasinova drama

"Fedra"
paralele i razlike
" Zaista, Fedra nije ni sasvim kriva, ni sasvim nevina.
Ona je upletena zbog svoje sudbine i srdbe bogova, u
nezakonitu
strast koja izaziva uas najprije njoj samoj.
Ona vie voli smrt nego da je izjavi bilo kome, i kad je
prisiljena da je govori
ona o njoj govori zbunjeno, tako da se vidi jasno,
da je njen zloin prije kazna bogova nego njena volja "
ovako Rasin naglaava simpatiju prema glavnom junaku svoje

tragedije, pa je s toga razumljivo da nije mogao dopustiti da Fedra optui Hipolita
kao to je to sluaj u Euripidovoj tragediji Hipolit. Rasin smatra da su njena
osjeanja isuvie plemenita za takvo neto. On taj in preslikava na dadilju koja
tim inom eli spasiti ivot svoje gospodarice. Fedra na to pristaje zbog
uzbuenja koje je stavlja van sebe, ali odmah trenutak kasnije eli da svjedoi o
nevinosti i da iskae istinu.
Hipolit je optuen za namjeru nasilja nad

maehom, a kod Euripida zbog nasilja nad maehom. Kod
Euripida je Hipolit pokazan kao filozof bez mana, a kod
Rasina kao zaljubljeni filozof (u Arisiju). Autor sam govori da
ni u jednom djelu nije hrabrost istaknuta koliko je u ovom. I
najmanje greke, su strogo kanjene, a sama pomisao na
zloin je zloin, slabosti izazivaju nerede, a poroci omoguuju
da se zamrzi izopaenost.
Grka tragedija Hipolit ima dvije verzije: prva

verzija, u kojoj Hipolit odgovara na ljubav maehe, je naila
na estoke kritike i s toga je Euripid napisao drugu verziju.
Postoje mnoga razilaenja u Rasinovoj i Euripidovoj tragediji.
Prvo, kod Euripida se u jednom trenutku javlja strah od
zagrobnog svijeta, a kod Rasina je Fedra vrsto odluila ubiti
se i ne vidi dalje od injenice da jedino smrt moe da je spasi
od ovog ivota. Drugo, kod Euripida Hipolit strastveno
reaguje da ga Fedra voli, a kod Rasina je on do kraja
razuman, ak je donekle razumije i osjea samilost.
Hipolit: I nua oca enu za me svetinju!
Tree, kod Euripida Fedrinu ljubav Hipolitu

priznaje sluavka, a kod Rasina sama Fedra. Lik Arisije uope
ne postoji u Euripidovoj tragediji; Hipolit se zaklinje da nikad
nee voljeti, a Fedra ne osjea suparnitvo i ljubomoru- tako
da se njezine strasti nisu mogle razviti u Euripidovoj tragediji
na nain na koji ih je majstorski oblikovao Rasin uvodei u
djelo lika koji postaje predmet zavisti i ljubomore za Fedru- ta
injenica je "prelila au" kod Fedre, ona je od tog trenutka
zaboravila ljubav i strast, osjea samo zavist, mrnju i
ljubomoru.
U Euripidovoj tragediji se najprije ubije
Fedra. Ona se objesi i ostavlja pismo Tezeju, u kojem svoj
grijeh prebacuje na Hipolita ime on postaje nosilac tragine
krivice- s toga je i naziv djela Hipolit. A kod Rasina Fedra
popije otrov kojim je i Medeja otrovala svoju djecu. U
Euripidovu tragediju se upliu i bogovi.
Zakljuna razmatranja
Fedra nije toliko tragedija odricanja od strasti zbog dunosti, koliko
je tragedija zavaravanja i pokuaja da se bitna pitanja ljudskog ivota rijee
kompromisom. Raena je prema Euripidovom Hipolitu i Senekovoj Fedri tako da
u Rasinovoj Fedri dolazi do izraaja klasicistika tenja za svojevrsnom obnovom

antike, no ujedno s namjerom da se u antikim, veinom mitoloki i povijesnolegendarnim likovima prepoznaju uzorci bitnih tipova ponaanja i opeljudskih
moralnih dilema. Rasin za razliku od Euripida, temeljnu pozornost posveuje
Fedri i njenim uzaludnim pokuajima da prevlada vlastitu bezumnu strastvenu
ljubav prema pastorku Hipolitu. Problematika ove tragedije izravno odgovara
klasicizmu zbog unutarnjih dilema koje zavravaju time to akteri, ako ne mogu
savladati vlastite strasti, sami sebi presuuju.
Nakon svega reenog, smatram da bi se Fedrin "zloin" mogao
oprostiti samo u prvoj verziji Euripidove tragedije kada Hipolit odgovara na
njenu ljubav, iako se "ostaci" takvog osjeaja donekle osjeaju i kod Rasina- jer
Hipolit se ne eli pravdati, on ne otkriva Fedru ni sa posljednjim dahom to
moemo tumaiti ili kao veliku, gotovo nadovjenu plemenitost ili kao utjecaj
prve Euripidove verzije.
UNIVERZITET U BIHAU
PEDAGOKI FAKULTET
ODSJEK:BOSANSKI JEZIK i KNJIEVNOST
PREDMET:UVOD U SVIJETSKU KNJIEVNOST
Tema:Vilijem ekspir-Hamlet
(seminarski rad)
Profesor:
Studentica:
doc.dr.
Mirela Begi
Azra
Verlaevi
Biha,2008
Uvod:
Biljeka o piscu:
Vilijem ekspir,jedan je od najveih dramskih pisaca svih
vremena,rodio se 1564 godine,u Strdfordu na Evonu,gdje je i
umro 1616.
1585 godine otisao je u London i bio je glumac i teatarski
pisac. Vec 1595 godine ekspir je postao akcionar teatarske
trupe Lorda emberlejna koja je 1599 sagradila slavni
teatar Glob. Za ovu trupu,koja ce kasnije postati Kraljevska
trupa,ekspir je pisao sve svoje drame i povremeno glumio
sve do 1610 a po nekima i do 1613 kada se povukao u svoj
rodni kraj.
Postojale su pretpostavke prema kojima ekspir nije napisao
djela koja mu se pripisuju,nego su autorima tih djela
smatrani neki njegovi savremenici,najee dramski pisac
Kristofer Marlo ili filozof Francis Bakon.Medjutim,dovoljno je
uporediti njihova djela sa ekspirom,da bi se ustanovila ne
samo ogromna razlika meu njima,nego izuzetnost i snaan
lini peat neponovljivog ekspirovog dramskog genija.
Njegovo djelo nije samo slika Engleske tog doba,nego i
monumentalni zbornik svega to je ljudsko,jer u sebi sadri

nepregledan registar ljudskih karaktera,strasti i dubine.
Zato ekspirovo dramsko djelo nije vremenski ogranieno i
posjeduje mo vjeitog prilagoavanja.
Pored i dvije poeme i zbirke pjesama (Venera i Adon
1593;Otmica Lukrecije 1594;Soneti 1609). ekspir je napisao
36 drama za koje se smatra da su u cjelini njegove. Tokom
17 i 18 stoljea ekspirova dramska djela bila su adaptirana
kako bi zadovoljila vladajui ukus (poznata je Teitova verzija
Kralja Lira sa Hepiendom).
Tek u doba romantizma ekspirova djela su resaturirana,tako
da je ovaj pravac i najzasluniji za ekspirov utjecaj na
modernu evropsku i svjetsku knjievnost.
ekspir je pisao drame,komedije,tragedije i tragikomedije.
Interpretacija:
Kratki sadraj djela:
Hamlet
Drama poinje kad se zloin vec dogodio:danskog kralja iz

potaje ubio je njegov brat Klaudije,zauzeo je njegovo prijesto
i oenio se njegovom enom,kraljicom Gertrudom. Duh
ubijenog kralja javlja se mladom kraljeviu Hamletu i
zahtjeva osvetu.
Pogoen stranim saznanjem o stricu i majci,a isto tako i
strasnim zadatkom Hamlet se sklanja u ludilo,krijui tako od
svoje okoline teret koji nosi na dui i plan koji ima na umu.
Kraljev prvi ministar Polonije pripisuje to ludilo Hamletovoj
ljubavi prema njegovoj kerci Ofeliji pomou koje eli otkriti
pravi razlog Hamletovog udnog ponaanja.
Na kraljev zahtjev to nastoje doznati i Hamletovi prijatelji
Gliderstern i Rozenkranc.
Osjetivi da je okruen dounicima,Hamlet sve vie oajava i
gubi vjeru u ljude i smisao ivota. Dolazak jedne glumake
trupe Hamlet korist da na dvoru priredi predstavu o ubistvu
koje se dogodilo na isti nain kao i ubistvo njegovog oca.
Tokom predstave po reakcijama majke i strica Hamlet se
uvjeri u njihovu krivicu. Hamlet odgadja in osvete,ali ga
dogaaji ponesu tako da on na kraju ipak kanjava ubicu,ali i
sam gine.
Likovi:
Hamlet-predstavlja mozda najdublji poetski prodor u duh i
duu ovjeka koji je skolon vie meditaciji nego akciji,prisiljen
na
djela,i
to
u
svijetu
u
kojem
vidi
samo
zloin,pokvarenost,licemjerje i izdajnitvo. U osnovi te drame
je motiv zloina i kazne.
A glavni junak je mladi,tanano osjetljiv i duboko misaon princ
Hamlet koji je prinuen i protiv svoje volje i ubjeenja da
izvri krvavi in osvete.
Kralj Klaudije-ovjek od akcije,ak kad je ona zloinaka u

najpaklenijem smislu te rijei. Dostojanstven je po svom
govoru,prepreden,poznavalac ljudi,licemjer. Kod njega sve je
gluma i alost za bratom i njenost prema Hamletu i
ljubaznost i kraljevsko dranje i religioznost.
Polonije-izhlapjeli starac,koji je nekad bio mudar. Nije zao,ali
je nepronicljiv i slijepo posluan svom gospodaru. Usljed te
nepronicljivosti i slijepog shvatanja dunosti,dejstvuje protiv
Hamleta,za raun kralja zloinca.
Rozenkranc i Gilderstern-su neka vrsta automata. Slusaju
Kraljevu volju,u nadi da e se okoristiti njegovom milocu.
Zato to su nepoteni prema Hamletu on ih bez ustezanja
alje u smrt.
Ofelija-je sva njenost i osjetljivost. To su njene vrline i
slabost. Voli oca,ali voli i Hamleta. Otac joj zadaje bol
nareujuci joj da prestane voljeti Hamleta. Hamlet joj zadaje
bol ubijajui joj oca. Njeno srce dobija dva snana udarca,od
dva ovjeka koja,sem brata voli najvie na svijetu. Ta dva
udarca pomuuju joj um.
Kraljica-nije zla,ali nije ni uzviena. Ljubav prema prvom
muu bez muke prenosi na drugog. Ipak nije toliko grena da
bi sina rtvovala drugom muu.
Kad joj sin probudi savjest,srce joj razdire bol:ljubav prema
prvom muu i ljubav prema sinu,sukobljava se sa ljubavlju
prema drugom muu. Nesvjesna rtva kao i Ofelija,sluajem
sudbine,nalazi svoj kraj.
HAMLET-isljeivanje istine!
Tragedija Hamlet,ekspirovo je najslavnije djelo,ali i jedno

od najslavnijih i najuzvienijih u cjelokupnoj dramskoj
knjievnosti. Sam Hamlet izraava mnogo od onog to je
lino ekspira moralo titati,a to lino toliko je od ope
ovjeanskog znaaja da mnogi kritiari,tumaei Hamletov
karakter,tumae i svoj stav prema ivotu.
Hamlet je zacjelo drama koja se,najvie od drugih
ekspirovih djela predstavlja kao zagonetka. Na sve postoji
izvjestan odgovor,ali djelovanje tih odgovora kao da se
iznova,u reputacijama obustavlja,odlae za povoljiniju priliku.
Ono to dovodi Hamleta u teak problematian odnos prema
sopstvenom inu,ono to mu ini djelanje mrskim,zapravo je
njegova elja. Kada bi Hamlet odmah nasrnuo na svog ouha

moglo bi se tad rei da on nalazi priliku da sopstveno
osjeanje krivice utai negdje izvan sebe.
Hamletova drama je susret sa smru. On ide ka svom inu
okolinim putem. Za njega ipak nema sumnje da je ubistvo
sav zakon,da je ono pravedno,da ga treba poiniti.
Hamletova istina je istina bez nade. Pod udarcima
razoarenja u ljubav,ljepotu i istinu Hamlet doivljava
psiholoki prevrat od uravnoteenog ovjeka od misli i
akcije,postaje introvertan. Nagla oeva smrt,nagla preudaja
majke,Ofelijino odbijanje njegove ljubavi,podlost dvorana i
bivih drugova,okreu njegov pogled unutar sebe toliko da
Hamlet gubi dodir sa stvarnou. Sve Hamletove osobine su
pozitivne,velike,ali on ne izlazi iz borbe sa svojom okolinom
kao pobjednik.
Gorka Hamletova duhovitost i sva njegova misaona nadmo
nad ljudima koji ga okruuju urezani su u itaevo
pamenje,zahvaljujui scenama kakve su ona u kojoj Polonije
razgovara sa Hamletom u uvjerenju da je on lud,ili uveni
Hamletov monolog biti ili ne biti u kome se saima veliki
dio povjesti ljudskih i planetarnih dilema:
Hamlet:
Biti ili ne biti-to je pitanje!
Je l dinije sve strelice il metke
Podnosit il zgrabit oruje,
Oduprijeti se i moru jada kraj
Uinit?Umrijet-usnut,nita vie!
I usnuvi dokonati,srca bol
to batine su tijelu.To je kraj,
Da ivo ga poeli:umrijeti
I usnut!Usnut,pa i snivat moda!
Da to je smetnja sva.Jer snovi,sto

Da-to je,to nam ruku ustavlja,
I to je razlog,to je nevolja
Dugovjena.Jer ko bi inae
I rug i podsmijeh ljudih oholih
I bol to kini ljubav prezrelu
I tromost pravde,naprasitost vlasti
I prezir,to ga vrijednost strpljiva
Od ne vrijednika trpi-kada moe
Da samim bodeem svoj raun smiri?
I ko bi tovar nosio u znoju
I stenjao pod teretom ivota
Od neeg poslije smrti,neka zemlja
Neotkrivena,kojoj ni jedan
Sa granica se putnik ne vraa,
No pobjei u nepoznata?
Mnogi stihovi u Hamletu imaju mo univerzalnih

sentenci,neporecivih ivotnih i filozofskih istina kojima se
uvijek moemo vraati kao mudrim poukama,ali i sudbinskim
predodreenjima. Hamlet je uzor tragike iluzije,ali je njgov
lik univerzalan jer u proces svog isljeivanja ta je prava
istina uvijek moe ukljuiti dva pitanja: ta je bila prolost
i,zatim,odgovornost za to?
Hamlet se,pa onda i sam
ekspir,neprestano angaira za ljudsko postojanje koje e biti
autentino,pa stoga i slobodno.
Hamlet je svojevrsni simbol ljudskog duha koji ide dalje i
stalno se bori za svoje pravo. Bilo bi loe kada bi se Hamlet
povukao,jer bi to bio poraz duha koji treba mijenjati
sadanjost i osmiljavat put u budunost.
Zakljuak:
ekspir je kreativno obradio mnoge teme koje tite i
klasini i savremeni svijet,duboko je proniknuo u ljudske
sudbine i karakter koji sobom nose klicu zla,raznovrsne
dogme,licemjerstvo,patoloku elju vladanja nad drugima,ali
nesaglediva prostranstva ljubavi,dobroinstva,vedrine i
mate kao konstante humanog i optimistinog ovjekovog
bia.
ekspir je zasigurno klju itave Engleske knjievnosti,on
je utjecao na tok,dubinu i vitalnost te knjievnosti na tako
snaan nain da se teko moe i zamisliti kakav bi na
imagitivni ivot,moda ak i moralne vrijednosti bile bez
njega,naglaava John Lehman. Meutim ekspir je,moe se
rei slian utjecaj izvrio i na itavu svijetsku knjievnost,jer
je njegovo djelo ogledalo u ijem odrazu moemo najbolje
ocjeniti kritike reakcije jedne generacije,a po svemu izgleda
da se ovaj proces nastavlja i dalje,kako kae Aron Y.
Stavisky.
I zato kada itamo ili gledamo bilo koje ekspirovo djelo,ono
u nama spontano odzvanja kao da je nedavno
nastalo,odnosno itamo ga ili gledamo obavezno i iz rakursa
sadanjosti,iz rakursa nae stvarnosti.
Tu vjenu aktualnost i prilagodljivost mogu imati samo ona
umjetnika djela koja proglaavamo genijalnim.
Literatura:
William Shakespeare Hamlet,Romeo i Julia,Otelo
Svijetlost Sarajevo 1999
UNIVERZITET U TUZLI
Filozofski fakultet
Prikaz eseja
Predmet: Umjetnost eseja
Tema: UNIVERZUM HILJADU I JEDNE NOI- Esad Durakovi
Student: Belma Hodi

Verlaevi
Mentor: Prof.dr. Azra
Tuzla, april 2008.

Zapadni civilizacijski krug nikada nije dobio potpunu sliku arapske
knjievne tradicije. Ve u 6. vijeku arapska poezija je bila dovedena do
perfekcije. Uzbudljiva je injenica da tu bogatu knjievnu tradiciju ne
predstavlja na Zapadu niti jedno pojedinano pjesniko djelo ili u poezija u
cjelini, ve prozne umjetnike vrste. Djelo Hiljadu i jedna no je sabralo u
svojoj matici na velianstven nain mnoge tadanje tokove. Ovo djelo uz

neuporedivu boanstvenost Kur ana predstavlja stalan prevodilaki izazov,
tako da je doivio mnotvo prijevoda na evropske jezike. Jedina Nobelova
nagrada za knjievnost u tom dijelu svijeta dodijeljena je egipatskom piscu
Nagibu Mahfuzu za romansijerski opus. itanje arapskih italaca ne izaziva
jednako ushienje kao kod italaca na Zapadu.
Djelo Hiljadu i jedna no imalo je istu sudbinu. Status koji danas ima u
arapskoj knjievnosti mogue je tumaiti i kao djelimini povratni uticaj
njegove nesluene afirmacije na Zapadu- proces koji iznaavamo kao
orijentalizaciju Orijenta. Hiljadu i jednu no su preputali pukome ukusu,
pomalo uvrijeeni jezikim nemarom eherzadinog pripovijedanja, dok su
se najvei knjievnici na Zapadu diili odsjajima kojima je ovo uistinu
neponovljivo djelo ozarilo njihovu umjetniku imaginaciju.
Hiljadu i jedna no postala je na Istoku na kome je apsorbirala sve najvee
knjievne vrijednosti, ali je puni sjaj i afirmaciju doivjela tek kada se
predstavila Zapadu. Tek u novom okruenju njena ljepota je valjano
sagledana.
Jedna od prvih odlika ovog djela koju italac sa Zapada primjeuje i
doivljava kao senzaciju je saradnja poezije i proze na jednom mjestu u
univerzumu Hiljadu i jedne noi gdje se klasina arapska poezija utkiva u
uzbudljivu rasko eherzadinog svijeta. Stihovi su bogatiji u priama erotske
sadrine. Tako se najvrednija djela umjetnike proze i najljepi predjeli
ljudskih osjeanja pozlauju stihovima i uznose tonusom perfektne poezije.
Pripovjedai su pored ve ubaenih stihova u priu ubacivali nove stihove
nastale kasnije. U arapsko-islamskom svijetu dvorovi su se nalazili usred
grada. Ta injenica imala je posljedicu koju ne smijemo zanemariti a to je
velika popularnost umjetnikih vrsta u tzv. obinom narodu kao i na
dvorovima. Pojedini likovi ne bi mogli svoja osjeanja izraziti u proznom

obliku kao to su Lijepa Zumruda ili arkan. Poezija za orijentalce je
neotklonjiv dio mentaliteta, posebno u uzvienim emocionalnim stanjima.
Stihovi imaju dvojak cilj i to da adekvatnom formom izraze junakovo
odreeno stanje i da ga u isti mah podstiu na kultiviranje tog stanja. Zato ne
iznenauje da u Hiljadu i jednoj noi ima pria u kojoj proza podreena
poeziji. Postoji jedan znamenit problem u prevoenju na evropske jezike jer
su prevodioci nerijetko u prevoenju ovog djela prenosili stihove zaista
nemutim proznim zapisima, bez rime, bez ritma, bez poetskog patosa.
Zvonki arapski stihovi odjekuju u prijevodu muklo i emerno. Osim poezije
prepoznatljiva je i rimovana proza, uzbudljive erotske prie, nezaboravne
anegdota, antologijske basne.
Osnovna okvirna pria je eherzadino pripovijedanje caru ahrijaru mnotva
pria kojima tokom hiljadu noi uspjeno odlae svoje smaknue. Samo
dovoljno zanimljiva i uzbudljiva pria joj garantoje da e dpivjeti slijedee
jutro. To joj uspijeva zahvaljujui uzletima mate nemoguim i neostvarivim
na dnevnoj svjetlosti, i ta njena mudrost nadvladava zbilju dnevnih odluka i
carevu surovu rijeenost za vjenu osvetu enama. Ona znamenita reenica
eherzadu zatee jutro, te ona prekine priu zapoetu po carevom
odobrenju.. hiljadu je puta ponovljena a nikada ne zvui monotono.
itanje Hilhadu i jedne noi
predstavlja putovanje u kome se jedva
obuzdava nestrpljivost i iekivanje nesluenih avantura koje e uslijediti.

Oaranost savrenom priom je velika ali italac nema vremena da se zadri
na njoj jer radoznalost iziskuje daljnje itanje. Uzbueju nema kraja. Rasplet
se odlae do one take na kojoj je itaoeva radoznalost dovedena u stanje
blisko neizdrivosti. Onaj ko je proitao priu ili dvije ima sasvim drukiji,
kvalitativno inferiorniji doivljaj ovog djela od itaoca koji je proitao cijelo
djelo. Prvom izmie ono drhtavo uzbuenje za kojim svjesno ide putnik kroz
svijet zbornika.
Brzo se neviknete na izneneenja koja se deavaju tako da za vas postanu
sve stvari mogue. Najraznovrsnije i najtegobnije ivotne situacije spretno
se razrjeavaju pripovjedakim inom, te se itaocu brzo ukazuje udesna
inverzija u kojoj je pria vanija od samog ivota jer je uvijek kadra da
odluuje o njemu. Ovdje je ivot u prii i radi nje, a svako ljudsko bie ija
dua je sauvala dovoljno irine za uzvienu umjetniku stlizaciju ivota kao
plemeniti dio same sebe,
naprosto e prihvatiti u zagrljaj eherzadinu
sranost i pripovjedakom umijee.

Ideja prie u Hiljadu i jednoj noi vrhovna je ideja i princip na kome je i radi
koga je sazdan taj univerzum. U skladu s tim nisu u pravu povrni itaoci
koji bi htjeli dokazati nesavrenstvo zdog obrta neprihvatljivih trezvenom
prosuivanju. Takva velianstena ideja prie-sna mogla je nastati jedino
tamo gdje je i nastala, na Istoku, ishoditu svekolikog religijskog, gdje je
nebo mnogo blie zemlji nego to je na Zapadu i gdje nema vrte barijere
izmeu ratia i imaginacije.
Univerzum Hiljadu i jedne noi koji pokuavamo bar skicom predstaviti
mnogo je obiniji i blii ovjeku Istoka nego onome sa Zapada. Ovaj drugi
oaran je svijetom djela moda ponajvie zbog toga to u tom djelu
prepoznaje nesavrenstvo vlastite due u ijim se tamnim dubinama
ugnijezdio strah zbog one prevelike udaljenosti neba i zemlje.
Gallandov prijevod je blizak interpretaciji, isto kao i kasniji Mardrusov
francuski prijevod (1899), koji je imao veliki uspjeh, Laneov engleski
prijevod (1839-1841), srameljiv i nedoputeno puritanski, podstakao je
britanskog konzula R. F. Burtona za traganje za prevodilakim rjeenjima
(1872); Littmannov prijevod (1923-1928) na njemaki jezik germanski
disciplinira eherzadinu lijepu neobuzdanost, a talijanski prevodilac

Francesco Gabrieli (1948), uspijevajui da kao naunim uspjeno prevede
prozni dio teksta, ini pravo nasilje nad stihovima inei ih filolokim
zapisima.
Univerzitet u Tuzli
Filozofski fakultet
Odsjek bosanski jezik i knjievnost
Seminarski rad
Tema: Fedra tragedija francuskoga dramatiara ana Rasina
Profesor:
Student:
Dr. sc. Azra Verlaevi
Edina Brbutovi
Zlatno doba francuske drame
Francuska drama u 17. stoljeu je dominantan oblik knjievnog

izraavanja i ovaj period knjievni kritiari najee nazivaju zlatno doba
francuske drame. Ona posebno procvat doivljava u drugoj polovini 17.
stoljea i veoma je esto nazivaju epoha Luja XIV, francuskog kralja koji je
zaveo apsolutistiku vladavinu. To je vrijeme kada Francuska dominira
Evropom, pokazujui svoj vanjski bljesak raskonim palaama i stilom
ivota, kome se dive i oponaaju. Meutim, to je samo prividna slika lanog
bogatstva koju je ovaj kralj stvarao potinivi sve klase svojoj apsolutnoj
vlasti. Dominacija njegovog uticaja se osjea ak i u knjievnom
izraavanju, jer je zadatak pisca da pokae svijetli izraz ukusa i tenji
dvorskog drutva, koje se ropski prikrivalo iza svoga kralja i tonulo u
zracima njegove veliine. Literarne forme koje se u ovo doba razvijaju tee
ka najsavrenijim i najistijim oblicima izraavanja. U tom periodu se
javljaju dva toka u knjievnoj obradi. Jedan se odnosi na komediografa i
najveeg prikrivenog satiriara, koji smjelo upuuje na mranu stranu
vladavine Luja XIV, a drugi se odnosi na pisce koji njegovi savremenici i
pristalice dvorskih krugova i kralja, uglavnom tragiari, koji veliaju
aristokratsko druvo, an Rasin i Pjer Korne. Za Rasina se moe rei da se
okrenuo temama koje su vie podilazile tom drutvu, veliajui ga i
pokazujui njegov vanjski sjaj, pa je i logino da ga nazivaju Rasin,
dvorski pjesnik Luja XIV.
U svojoj generaciji Jan Rasin postao je nositeljem najuzvienije vrste u

tadanjoj knjievnoj hijerarhiji. Pribliivi se idealu, harmoniji teorije i
knjievne prakse, iako u svoje vrijeme esto osporovan, nametnuo se kao
jedan od najdarovotijih dramatiara. Lahkoa jednostavnog izraavanja
sloenih sadraja donijela mu je literarnu besmrtnost. Rije je o velikom
autoru u velikom stoljeu.
ivot i stvaralatvo ana Rasina

an Rasin roen je u gradu Ferte Milon u siromanoj graanskoj
porodici. Ostavi rano bez roditelja, Rasin je odgojen u Port - Rojalu uz
strogi religiozni nadzor. Port - Rojal je bio sredite francuskih jansenista.
Jansenizam predstavlja novi religiozni i intelektualni pokret u Francuskoj
tridesetih godina 17. stoljea. Etika ove kole je bila princip linog
usavravanja, unutranjeg posmatranja, odgajanja u sebi visokih duhovnih
osobina, u kojoj se upoznao sa antikom knjievnou, prije svega
djelima velikog grkog tragiara Euripida. U posrednoj ili neposrednoj vezi
sa ovim pokretom koji je bio zabranjen bilo je nekoliko najveih pisaca 17.
stoljea, meu njima i an Rasin. Dakle, uz strogi religiozni odgoj u Port Rojalu,
sreditu
francuskih
jansenista,
Rasin
je
stekao
visoko
humanistiku naobrazbu. Nakon zavretka ove kole i kolea Boveu i

Arkur u Parizu, on se okree samom dvoru i pridruuje dvorskim
krugovima, ali se istovremeno poinje baviti i pozorinom umjetnou. U to
vrijeme susree se i sa francuskim pozorinim piscem Molijerom. an
Rasin se najprije proslavio lirskim pjesmama, madrigalima, sonetima,

odama, prigodnicama (Nimfa Seine, Oda kraljevu ozdravljenju, Slava
muzama). U potrazi za to boljim prihodima, Rasin poinje pisati scenska
djela, suprotno uenju jansenista koji su odbacivali kazalite, te nakon
zgraanja i optubi Port - Rojala prekida s jensenizmom. Mada je imao punu
kraljevu podrku, sve njegove komade prati pakost zavidnika, a broj
protivnika neprestano raste. U moru spletki koje su podmetane ovom
hvaljenom i osporavanom piscu, a u skladu s vremenom u kojem je ivio,
jest i optuba iz 1679. godine, da je jedanaest godina ranije otrovao
glumicu Di Park, koja je glumila u njegovim dramama, zbog ega se morao
braniti javno na sudu, ali je bio osloboen optibi. Svi ti dogaaji su
prouzrokovali da Rasin prekine aktivno pisanje, to je takoe za posljedicu
izazvalo sumnju u vrijednost vlastitih tekstova i uope vrijednosti ivota.
Tek na zahtjev kraljeve tienice, gospoe de Metenon, Rasin 1688. godine,
pie prvu tragediju sa biblijskim motivima Estera i drugu 1690. godine,
pod imenom Atalija.
Rasinove prve tragedije su Tebaida i Aleksandar Veliki, a prvi tekst koji
je imao znaajniji uspjeh je Andromaha. Nakon toga slijedi jo sedam
drugih tekstova: komedija Parniari i tragedije: Britanik, Berenika,
Bajazit, Ifigenija, a prvog januara 1677. godine, prvi put je izvedena
tragedija Fedra.
Rasin ustanovljava, kako kae njegov sljedbenik Pukin anr ljubavnopsiholoke tragedije i postaje pjesnik zaljubljenih ena i careva.
Poetika klasicizma i Rasin
U doba kada Rasin otpoinje svoju knjievnu djelatnost u Francuskoj je
zavladao literarni stil poznat pod nazivom klasicizam (lat. classicus uzoran, prvorazredan). Klasicizam njeguje jednostavnost, jasnou i
ravnoteu, oslanjajui se na razum kao osnovno naelo ljudskog
djelovanja. Pjesnik se raa s prirodnim darom, a vrhunska djela stvara u
trenutku nadahnua. Prirodna darovitost mora se podvrgnuti disciplini koja

namee razum, obuzdavajui pretjerani zamah mate i osjeajnosti. Tako
da
knjievnost
klasicizma
podrazumijeva
odreeni
intelektualizam.
Knjievnost, kao uostalom i druge vrste umjetnosti, tumaena je kao

umijee, zanat, vjetina kojom je potrebno ovladati
uz uloeni napor.
Knjievnost se, dakle, ui. Kao i svaki zanat i pisanje zahtijeva potivanje
pravila. O tim pravilima se raspravlja u prvoj polovici 17. stoljea, a u
Rasinovo doba ta pravila su ve jasno postavljena. U tim pravilima
preuzete su teze najveih autoriteta klasicizma, Aristotela i Horacija. Za
svaku pojedinu vrstu postoje do detalja razraeni savjeti i pravila koja se
odnose kako na njihovu formu tako i na sadraj. Tragedija kao jedna od
najuzvienijih knjievnih vrsta ima najstroa pravila kojih se treba
pridravati. Klasicistika pravila upuuju autore da sadraj tragedije
preuzimaju iz povijesti i legendi, a naroito se preporuuju grke tragedije,
legende i rimska povijest. U izboru likova za tragediju vrijedi tzv. staleka
klauzula, junaci treba da pripadaju visokom staleu, a plemenita su roda.
Radnja tragedije mora biti izloena na jednostavan nain, rasporeena u
pet inova, a sva panja da se usmjeri na prikazivanje strasti uz umjereno
uplitanje intrige.
Klasicistka poetika svoj najsavreniji izraz nala je u Rasinovim
tragedijama. Svaka Rasinova tragina radnja je zatvorena jedinstvom, a
razvijena je kroz vrsto vezane dramske prizore. Rasin kao polaznu taku
uzima mjesto koje je izrazito blizu zavrnoj taci, taci odredita, pa radnja
prostor i vrijeme sadre sasvim mali krug ljudi i dogaaja.
Rasinijanska tragedija i likovi

Rasinijanska tragedija je dakle jednostavna, optereena manjom materijom,
to je mogue proienija. Njegov ideal je odsutnost intrige. Rasinova
tragedija je jedan dogaaj, jedno stanje sa likovima koji su postavljeni u
neku situaciju pod pritiskom. Sukob njihovih osjeanja ispunjava pet

inova, dok se ne dovri u jedinstvenom i nepopravljivom stanju, u
raspletu tragedije. Interesovanje je usmjereno na izraavanje karaktera,
osoboeno svih beskorisnih manifestacija.
Rasin je u svojim tragedijama prihvatio i ispotovao granice postavljene za
radnju, vrijeme i prostor, kao prirodne zakonitosti umjetnosti koja se
usredotouje na krizu pojedinca od vanosti za cijelu zajednicu. Rasinov
pjesniki jezik odlikuje se velikom misaonou, tenjom ka maksimalnoj
konkretnosti izraavanja. Stihovi mu djeluju jednostavnima, gotovo poput
reenica, ali koje su izgovorene u uzvienom tonu i suptilno. Rasinov stil je
jednostavan i neusporedivo je oruje psiholoke analize. Pojavom Rasina,
dotadanju tragediju karaktera, kakve je pisao Kornelije, zamjenjuje
Rasinova tragedija strasti. Budui da je odgojen u strogom duhu
jensenizma, duboko je uvjeren da je ljudska priroda pokvarena, a da sva
zasluga, sve dobro u ovjeku, dolazi od milosti Boije. Stoga u tragediji
slika slabu ljudsku prirodu, nemonu da vlada sama sobom, razapeta
izmeu svojih nagona, strasti i nesigurne ili poraene volje. Tamo gdje
preovladava neobuzdana strast, nuno slijede zloin i nesrea. Rasin ne
vjeruje u ovjeka od trenutka kada strast obuzme njegovo bie, ono je
izgubljeno. Njegovi junaci se uzalud bore protiv nerazjanjenih proturjeja
svoje prirode. To su tada slaba bia razdirana snanim strastima, posve
instinktivno djeluju, nemajui ni volje ni energije. Unutranji svijet likova
obiljeen je krivicom i tenjom vrlini ili dobru, koje ostaje izvan domaaja.
To je svijet u kojem je ljubav grijeh, gdje je ovjek jadan, unaprijed
predodreen nesrei i smrti, a vjenom prokletstvu u onom drugom svijetu.
Takav
univerzum
predstavlja
iroku
dramatinu
metaforu
mrane
koncepcije svijeta i ljudskog bia. Glavne teme Rasinovog stvaralatva su

ljubav i politika, a osnovne su vrijednosti rod, slava i ast. Junaci su
kraljevi i kraljevii, velikai, dvorjani, sa svojim interesima i spletkama. Na
svoj nain slavio je kult vladara, jer je vladanje po njemu na neki nain
odraavalo ljudsku sudbinu: Tragiki ovjek u pravom smislu rijei, to je

kraljevi!
Rasinovi likovi imaju duu koja osjea i pati, preivljavajui i posjedujui
sve one njene ljudske slabosti i on zaista pokazuje svoje najvee
umjetnike vrijednosti kada oslikava ta osjaanja boli i strasti.
U Rasinovoj tragediji lik je uvijek postavljen izmeu svojih elja i
mogunosti, negdje na razini osjeanja krivnje, rtvovanja, obaveza i
vlastitih unutarnjih emocija koje ih neminovno vode traginom kraju.
FEDRA tragedija francuskoga dramatiara ana Rasina

Kao i veina tragedija 17. stoljea, Rasinova Fedra se temelji na antikim
izvorima - Euripidovom Hipolitu i Senekinoj Fedri. Dakle, sam motiv je
preuzet iz opusa grkog tragiara i upotpunjen linim doivljajem samog
autora, koji kroz psiholoka previranja Fedre, doivljava kao vlastito
ponienje i kaznu. Kao drugi vaan izvor Rasinu je posluio Seneka, te
njemu duguje vanost Fedrina lika, prizor u kojem Fedra priznaje svoju
ljubav, pripovjedanje o Hipolitovoj tragediji i Fedrino samoubojstvo.
Tragedija ima svoju prethistoriju: bogovi se zapravo na djeci osveuju za
grijehe roditelja ili predaka. Naime, Neptun i Venera se preko Fedre
osveuje Minosovom rodu, zato to je Minos odbio bogovima rtvovati
udesnoga
bijeloga bika. Tako su zapravo ta dva boanstva pokretai
radnje Rasinove tragedije.

U predgovoru za Fedru (1677.) Rasin obnavlja pitanje sudbine kao
pokretaa tragike radnje i na nov nain postavlja problem tragike
krivice. Ukoliko su o tome uope govorili, teoretiari su ranije svodili
Aristotelov pojam hamartia na znaenje grijeha i moralne krivice, zbog koje
junak tragedije, treba da bude na kraju kanjen. Nasuprot tome, Rasin
tragikoj krivici pridaje znaenje fatalne greke, koju tragiki junak ne
ini svojom voljom i zbog ega on postaje rtva sudbine. Tako se onda i
itav problem moralnog znaenja tragedije javlja na drugaiji nain, jer se
na samu pomisao o prestupu gleda sa isto onoliko uasa s koliko i sam
prestup.
Takav
Rasinov
stav nesumnjivo
je
u vezi
sa
njegovim
jensenistikim, strogo moralno-religioznim uvjerenjem. 497

Fedra je remek djelo klasicizma, koje govori o strasnoj ljubavi. Glavni lik je
ena, jer je ujedno Rasinu bilo najprikladnije preko lika ene da prikae
497
Zdenko Lei, Teorija drame kroz stoljea I, Svjetlost, Sarajevo, 1977. god., str. 258.
slabost ljudske prirode u sudaru s jakim i fatalnim osjeanjima. To je

umjetnika analiza ene raskidane strau i osjeajem krivice. Vezana je za
antike
tragedije:
strukturom,
pisana
pet
inova,
Aristotelovim
jedinstvom mjesta, vremena i radnje, uzvienim govorom i likovima koji

predstavljaju aristokratsko drutvo.
Radnja se zbiva u peloponeskom gradu Trezeni. Protagonistica tragedije
Fedra, zaljubljena je u svoga pastorka Hipolita. Radnja je u potpunosti
podreena njenoj linosti. Svaki in za nju donosi za nju novi znaajan
dogaaj. Da bi prikrila svoje osjeaje, ona se odnosi prema njemu
neprijateljski i s mrnjom. Hinei maehinsku mrnju da bi prikrila svoju
ljubav, moli Tezeja da protjera sina u Trezenu, u kojoj je Hipolit vladar po
majci. Tamo se Hipolit zaljubljuje u Ariciju iz protivnikog roda Palantida.
Tezej nakon nekog vremena dolazi s Fedrom u Trezenu, a onda odlazi
pomoi prijatelju Piritoju u otmici Persefone, ene Plutona, boga
podzemlja. Odsutan je est mjeseci. Blizina Hipolita oivljava Fedrinu strast
i ona vie ne moe da izdri Venerinu igru. Tragedija otpoinje.
Fedra se lomi izmeu grene strasti prema Hipolitu i dunosti prema
suprugu, otkriva svoju tajnu dadilji Enoni. Ona je umiruje i tjei govorei da
moda ta ljubav i nije beznadna, jer je stigao glas da je kralj Tezej mrtav.
Jer je va plamen ljubavi postao uobiajen.
Tezej je, umirui, upravo prekinuo vorove,
Va plamen, koji je bio zloin i uzrok vae sramote,
Hipolit nije vie za vas tako opasan,
I moete ga gledati a da se ne osjeate krivom. 498
Fedrina ljubav je do krajnosti istinita i istovremeno bolna, tako da je
zasljepljuje u njenim postupcima i izjavama. Ona govori samo jezikom
ljubavne strasti koja je obuzima i zbog toga je spremna odrei se krune,
498
Rasin an, Fedra, str. 49.
vlasti, asti. U potpunosti se predaje tom snanom osjeanju, unaprijed

svjesna da je ono osueno na propast.
Fedra na Enonin savjet poziva Hipolita na razgovor o nasljedstvu Atene i
moli ga da zatiti njenog sina. No, svladava je strast i ona mu priznaje
ljubav, nakon ega, zbog sramote eli oduzeti sebi ivot Hipolitovim
maem. Prekida ih Enona i ma ostaje u Fedrinim rukama. Ona oajava, jer
je Hipolitu priznala svoju stranu tajnu, a naila na zaprepatenje i prezir.
Kasno je. On zna za moju ludu ljubav.

Preene su granice strogog srama.
Priznala sam svoju sramotu pred mojim pobjednikom,
I nada se unato meni samoj uvukla u moje srce.499
Mogue je istai nekoliko razloga Fedrine traginosti, od kojih bi svaki bio
dovoljan da je uini nesretnom. Prije svega, to je, beznadna udnja zrele
ene prema mladiu koji je odve poroan za nju i koji voli potajno drugu.
Raanje i umiranje nade bili bi dovoljni da objasne sav nezin bijes,
ljubomoru, oaj, osjeaj ponienosti, mrnju, osvetoljubivost, ali njezina
strast uz to je grene prirode: brakolomna i rodoskrvna.
Tezej je iv i vraa se u Trezenu. Fedra je posve odluna umrijeti, ali je
Enona uspijeva da odvrati. Enona je Tezeju ispriala izokrenutu istinu i
optuila Hipolita za ljubav prema Fedri. Tezej proklinje sina i zaziva boga
Neptuna da ga osveti. Hipolit se pokuava braniti, ali ne eli priznati ocu
Fedrinu grenu ljubav, u elji da sauva oevu ast. Priznaje mu u svoju
obranu, ljubav prema Ariciji, ali mu Tezej ne vjeruje. Kada Fedra sazna da
Hipolit voli Ariciju, oajava muena ljubomorom. Protjeruje Enonu zbog
njenih savjeta. To je ujedno i vrhunac tragedije. Nakon to je dosegla dno
499
zloina, die ruku na sebe i tako izvrava ono to je htjela na poetku

tragedije.
Ja ivim u incestu i lai;
moje ubilake ruke, spremne da me svete,
u nedunoj krvi ele da se utope.
...
Avaj! Zbog stranog zloina sramota me prati,
nikada moje tuno srce nije imalo koristi od tog grijeha,
do posljednjeg daha, praena tugom,
ja zavravam u mukama svoj jadni ivot. 500
Fedra je ena koja svim svojim biem voli, pati , grijei i svoju kaznu
prihvata kao posljedicu vlastite odluke. Od trenutka kada Tezej proklinje
sina, Hipolitova ljubav prestaje biti pogreka i prelazi u nevinost. Motiv
antikog prokletstva nad Hipolitovom porodicom u odnosu na legalnu
nasljednicu atinske krune Arisiju, Rasin u ovom segmentu provodi do
kraja. Meutim, ono to bi se moglo definirati kao antiki idol,
predskazanje ili sudbina, kod Rasina ne odreuju vie sile, nego je ono u
samom srcu glavnog junaka, koji se bori s njim i pobjeuje ili gubi. ovjek
tako dolazi u situaciju da sam sebe uniti pokua li se suprotstaviti
ivotnim odreenjima.
Fedra i Hipolit kao dvije suprotstavljene osobe imaju i svoje saveznike,
pouzdanike koji neprestano pokuavaju uspostaviti ravnoteu i zajedno s
gospodarima izbjei neizbjeno izbjei tragediju. Dva lika neprestano
iniciraju i prate emotivne uspone i padove Fedre i Hipolita. To su njihovi
sljedbenici i lini povjerenici, Fedrina dadilja i povjerenica Enona i
Hipolitov odgajatelj Teramen. Oni su pokretai intrige, svjedoci svih
dogaanja i oni jedini znaju pravu istinu. Rasin se udaljava od onog to su
herojski postupci kao glavni motivi djelovanja njegovih junaka. Oni se
500
udaljuju od onog to im je osnovna odrednica aristokratsko naslijee i

pravila po kojim bi trebalo da se ponaaju i djeluju.
Fedra nije potpuno kriva, ni potpuno nevina. Ona je uvuena, svojom
sudbinom i bijesom bogova, u nedoputenu ljubav od koje se ona prva
uasava. Ona se svim snagama nastoji savladati. Radije bi umrla nego je
ikome priznala. A kada je prisiljena otkriti je, o njoj govori smeteno, to
ukazuje da je njezina krivnja prije kazna bogova nego voljna pobuda
(Rasin u predgovoru Fedri).501
Literatura:
1. Rasin an, Fedra, BH Most, Sarajevo 2006. god.

2. Francis Mauriac, ivot ana Rasina, 1928. god.
3. Gustav Lanson, Povijest francuske knjievnosti, 1898. god.
501
Autorov predgovor prvom izdanju Fedre, an Rasin
4. Povijest svjetske knjievnosti, sveska 3., 1982. god.
FILOZOFSKI FAKULTET
SEMINARSKI RAD
IZ KNJIEVNIH DJELA, OPUSA I POETIKA II
TEMA: KLASICIZAM
STUDENTICA:
MENTOR:
Nadira Forakovi
Verlaevi
Doc. dr. Azra
UVOD
Epoha klasicizma502 javlja se krajem 17. i poetkom 18. stoljea. To je razdoblje kada u evropskim
knjievnostima usporedo postoji nekoliko podjednako vanih pravaca razvoja. Pridjev klasian
upotrebljava se za oznaku antikih knjievnosti, pa stoga mnogi ovu epohu, kako bi se naglasila razlika
prema epohi antike knjievnosti, nazivaju neoklasicizam, ili ak pseudoklasicizam. U knjievnosti
osamnaestog stoljea dolazi do znaajnog izraaja i kulturni pokret koji se naziva prosvjetiteljstvo, pa se
epoha esto odreuje i nazivom: klasicizam i prosvjetiteljstvo.
Klasicizam, ipak, moemo shvatiti kao zasebnu i vrlo znaajnu epohu, a razlozi za to mogu se nai u
velikom kulturnom utjecaju francuske knjievnosti na skoro sve druge evropske knjievnosti, kao i u
klasicistikoj poetici. Ova poetika je svojim racionalizmom, kao i svojim uenjem o knjievnim
konvencijama i nainima knjievnog stvaranja djelovala i na autore ija djela pokazuju vidljivu stilsku i
idejnu distinkciju od pravog klasicizma.
Klasicizam treba posmatrati kao negaciju i sintezu onoga to mu je prethodilo i to mu je dugo bilo
savremeno. Tako je primjetna njegova negacija i suprotstavljanje baroku, koji u nekim knjievnostima
postepeno gotovo prelazi u klasicizam, kao i odupiranje i opreka prema nadolazeem romantizmu, iji se
nagovjetaji takoer razabiru u ovoj imanentnoj epohi.
502
Klasicizam-prema lat. classicus, koji pripada prvom razredu, prvorazredan, izvrstan.
PROBLEM PRAVILA
ovjekova tenja za upotrebom razuma i susprezanjem osjeaja pokazuje se kao glavna karakteristika
ovog razdoblja. Za klasicizam se tako moe rei da kao normu priznaje antiku umjetnost i smatra da valja
oponaati uzore te umjetnosti, a u isto vrijeme ih nastoji povezati s tom presudnom ulogom razuma.
Reprezentativno djelo klasicistike poetike je Pjesniko umijee Nicolasa Boileau-Despreauxa (16361711), u kome je on, u dva stiha, saeo geslo ove poetike:
Navedeni stihovi upuuju na zdrav razum, koji je, prema miljenju velikana tadanje filozofije Renea
Descartesa svojstven svim ljudima, jer se nitko ne tui da ga ima premalo, i koji je i sada shvaen kao
osnovica knjievnog umijea: tko ne zna misliti ne zna ni pisati! Racionalizam je od tada uobiajen naziv
za vladajui nain miljenja, ali bi ipak bilo pretjerano zakljuiti kako racionalistika poetika od tada
nastupa kao neki posve nov nain razmiljanja o knjievnosti.503
Poetika klasicizma se i suvie esto svodi na kult neprikosnovenih pravila. Istina je da je kruti
dogmatizam, fetiizam pravila neuporedivo vie karakteristian za doktrinarnu fazu, nego za klasicizam u
njegovom potpuno razvijenom i usavrenom vidu. Poev od kraja dvadesetih godina apelein i njegovi sve
brojniji istomiljenici vjerovali su, veina nepokolebljivo, da je sva tajna umjetnikog stvaranja u
poznavanju i striktnom primjenjivanju pravila, da iskljuivo preko njih vodi put ka umjetnikom
savrenstvu. Ekstremna forma ovakvog dogmatizma je nerijetko ila do apsurdnog uvjerenja da je
pravilnost najvii kvalitet svakog umjetnikog djela. Zato u pretjeranoj revnosti, Skideri u jednom od
predgovora nadmjeno izjavljuje da bi vie volio da napie savreno pravilno djelo, pa makar njime pretrpio
neuspjeh, nego da se svidi nekim spisom u kome bi se ogrijeio o pravila. Rije je o pretjerivanju, ali koje
nipoto nije netipino za generaciju pionira doktrine klasicizma. Kao i povodom veine drugih teorijskih
pitanja, o kojima je do sada bilo rijei, i u odnosu na problem pravila Corneille se u svojoj epohi izdvaja
nezavisnou i originalnou stava. Poslije poetnog kolebanja, bez trajnijeg znaaja, on se ne izjanjava
protiv pravila, naprotiv, paljivo ih prouava i primjenjuje. Ali on odluno ustaje protiv dogmatizma. Za
njega, koji u ovom sluaju kao pravi i veliki stvaralac poima stvari dublje od apeleina i drugih dogmatskih
doktrinara, pravilnost nije nikada estetiki kvalitet po sebi. Cilj umjetnosti je izazvati estetiko uivanje u
najirem i najpotpunijem smislu rijei, dopadanje, kako kae Corneille, a pravila su samo sredstva, samo
pouzdan put koji vodi ostvarenju tog cilja. Prema tome, iako su veoma vana, i to sutinski a ne formalno,
503
Milivoj Solar, Povijest svjetske knjievnosti, Zagreb, 2003., str. 163-164
pravila nikako nisu dovoljna. Boileauova generacija u osnovi prihvata i dalje razvija Corneilleovu
koncepciju. Niti jedan klasiar ne odbacuje pravila, tavie, svi vjeruju da je umjetnost koliko stvar
nadahnua toliko i stvar metoda. Ali poziv na striktnu pravilnost vie nije borbeni pokli epohe, jer njihovu
vanost vie niko znaajan radikalno ne osporava. Umjetnici se prvenstveno trude da zadovolje ukus
otmjenih i obrazovanih ljudi, koji, i ne mislei na pravila, uspijevaju da sude potpuno u skladu s bitnim
naelima estetike klasicizma. Na samom poetku ezdesetih godina, Moliere se prvi od velikih klasiara
odluno pozvao na ukus ljudi osloboenih od predubjeenja i otro ustao protiv dogmatizma pravila, bilo
da ga zastupaju nedaroviti uenjaci, bilo njihove dosta brojne i nadmjene pristalice u mondenskim
krugovima.504 U jednom od predgovora za Prie i novele u stihovima La Fontaine kae: Tajna svianja
ne lei uvijek u dotjerivanju, niti ak u pravilnosti; potrebni su dra i prijatnost ako neko hoe da izazove
utisak. Koliko sreemo pravilnih ljepota koje ne diraju i koje niko ne vidi! Ili u predgovoru Basnama:
U Francuskoj se cijeni samo ono to se svia; to je znaajno pravilo, i takorei jedino.
U stvari, niti jedan klasiar ne prelazi utke preko pravila, ne porie njihovu vanost, ne trai neogranienu
pjesniku slobodu kao veina baroknih autora i realista prethodne generacije. Svi klasiari misle isto to i
Rapen, koji kae: Iako je poezija djelo nadahnua, ipak, ako to nadahnue nije podvrgnuto pravilima, ono
je samo ista fantazija, koja nije u stanju da stvori bilo ta razumno. Iz ovoga je sasvim jasno da
umjetniko djelo, po koncepciji poetike klasicizma, predstavlja rezultat dejstva dvaju suprotnih principa:
principa nadahnua i principa metoda. Nadahnue je zapravo princip stvaralake energije, sklone
nekontrolisanoj ekspanziji, stihiji mate, i ako mu se snano ne suprotstavi princip disciplinovanja,
obuzdavanja, usmjeravanja, stvaralaka energija e se rasuti i pravog, snanog umjetnikog djela nee ni
biti. Estetika sutina pravila lei u tome da ona moraju da uestvuju u procesu stvaranja predstavljajui u
njemu metod, oslonac stvaraoevog razuma, njegove svijesti. Za klasiare ukus i nije nita drugo do
istananost razuma dovedena do savrenstva, to jest estetiki vid postojanja razuma. 505
VODEE KNJIEVNE VRSTE KLASICIZMA

Klasicizam, nastojei oponaati uzore antike umjetnosti i u isto vrijeme ih povezati s presudnom
ulogom razuma, posveuje naroitu pozornost knjievnoj tehnici, i to u smislu utvrivanja odreenih
pravila koja treba da slue i kao uputa knjievnicima i kao mjerilo za odreivanje knjievne vrijednosti:
odreenim knjievnim vrstama propisuje se tematika, stil, kompozicija i figure. Zbog toga klasicistika
poetika djeluje kao naredbodavna, a ne opisna, u mjeri koja se vrlo rijetko javlja u svjetskoj knjievnosti.
Ova poetika tako uspostavlja hijerarhijski organiziran sistem knjievnih anrova.
504
505
Slobodan Vitanovi, Poetika Nikole Boaloa i francuski klasicizam, Beograd, 1971., str. 133-134
Ibid, str. 136-137
TRAGEDIJA pripada visokom stilu, i kao knjievna vrsta najvie je cijenjena. Upravo njoj su i
propisana najstroa pravila: ona mora biti pisana u stihu, njen stil nuno je uzvien, karakteri su plemeniti,
a kompozicija je odreena podjelom radnje u pet inova. 506 Visoko vrednovanje tragedije osiguralo je da se
Pierre Corneille (1601-1684) i Jean Racine (1639-1699) smatraju uzornim autorima klasicizma. S njihovim
djelima francuska klasina tragedija postaje nova, sasvim originalna tvorevina. Oni pak puno toga duguju
antikim, a prije svega rimskim uzorima. Pored tragedije, cjelokupan francuski klasicizam u djelima ovih
autora dostie svoj vrhunac i maksimalnu zrelost. U sedamnaestom stoljeu tragedija je, kao centralni rod
itave epohe, predmet cijelog jednog niza rasprava. Boileau se razlikuje od veine ranijih teoretiara,
premda se i on kree utabanim stazama, po tome to su oni preteno bili Aristotelovi komentatori, ili jo
ee komentatori komentatora, dok je on istovremeno i potpuno okrenut stvaranju svojih savremenika.
Boileauov plan se moe svesti na etiri glavna odjeljka: sutina, pravilaposebna i opa, historijat i
unutranji sklop tragedije. Aristotel kae: Tragedija je, dakle, podraavanje ozbiljne i zavrene radnje koja
ima odreenu veliinu, govorom koji je otmjen i poseban za svaku vrstu u pojedinim dijelovima, licima
koja djelaju, a ne pripovijedaju, a izazivanjem saaljenja i straha vri proiavanje takvih afekata. Sutina
tragedije je u prikazivanju bolnih dogaaja i bolnih duevnih stanja. Oni su bitan predmet pjesnikog
podraavanja, pa samim tim i bitan predmet estetikog uivanja gledalaca. Zato je prvi cilj oarati, pruiti
zadovoljstvo izmamljivanjem suza. Cilj je, dakle, dvostruk: ljepota i uzbuenje. 507
EPOPEJA
Osnovnu definiciju epopeje Boileau saima u tri stiha:
Izgledom jo vea poezija epska
u opirnoj prii dugotrajne radnje
na fabuli stoji, od funkcije ivi.
U poreenju s tragedijom, epopeja mnogo vie tei veliini i uzvienosti; ona pjeva znaajna djela slavnih
ljudi. Zbog izrazito narativnog karaktera nju mora da odlikuje dui pjesniki dah. Snanim poletom
imaginacije epski pjesnik prenosi itaoca iz obine stvarnosti, iz svijeta vjerovatnosti u svijet funkcija, pun
neobinosti i uda. Na pitanja kompozicije i stila u epopeji Boileau dosljedno primjenjuje estetika naela.
Radnja mora biti ne samo jedinstvena, nego i jednostavna, oiena od svega sporednog i suvinog.
Epopeja prevashodno spada u uzviene rodove i zato stil u njoj vie no igdje mora da bude otmjen, svean,
herojski.508
KOMEDIJA
Komedija u doba klasicizma ne sadri nikada elemente otre drutvene, politike satire. Pravi predmet
komike, onaj koji klasiari stavljaju u prvi red, jeste ljudska priroda. Komediograf mora iznad svega biti
njen veoma dubok poznavalac; on mora biti pronicljiv psiholog, otrouman posmatra i vjeran slikar.
Komedija izvodi na pozornicu ljude iz naroda, najee kao sporedna lica, sluge, zatim graane, koji ine
506

Slobodan Vitanovi, Poetika Nikole Boaloa i francuski klasicizam, Beograd, 1971., str.173
508
Ibid, str. 183-186
507
apsolutnu veinu, i sasvim izuzetno plemie. Komika poiva na naglaenoj prirodnosti, ak naivnosti igre,
te joj mnogo vie odgovaraju jednostavniji, manje sveani i maskirani, psiholoki prozirni tipovi. Komediju
ne zanima izuzetnost i drutvena ogranienost, ve obinost i rasprostranjenost tipa. Tako se pred oima
gledalaca pojavljuju smijeni portreti rasipnika, tvrdica, glupaka, pohotljivih staraca... 509
Pierre Corneille u svojoj raspravi o trima jedinstvima u drami pokuava ta jedinstva elastino tumaiti.
Termin jedinstvo radnje ne znai da treba biti samo jedna radnja u drami. Ono to pjesnik odabire za svoj
predmet treba imati poetak, sredinu i kraj. Mora postojati jedna cjelovita radnja koja gledaoevu svijest
ostavlja smirenom. Potrebno je da pisac na kraju svakog ina vodi posebnog rauna da radnja bude
kontinuirana. Premda radnja dramske pjesme treba imati jedinstvo, moramo smatrati kao da ima dva
elementa: stvaranje zapleta ili komplikaciju i rasplet. U raspletu treba izbjegavati dvije stvarijednostavan
preokret u liku i upotrebu deusa ex machina. Aristotel ne propisuje broj inova. Horacije ograniuje broj
inova na pet... Pravilo o jedinstvu vremena ima svoju osnovu u Aristotelovoj izjavi da tragedija treba
ograniiti svoju duinu radnje unutar jednog okreta sunca, ili da je mnogo ne premai. No radnju je
potrebno ograniiti na najkrae mogue vrijeme kako bi prikazivanje bilo to slinije i savrenije...
Jedinstvo mjesta nema nikakvo pravilo ni u Aristotelu, ni u Horaciju. to god se dogodilo u jednom
gradu ima jedinstvo mjesta. Tako Corneille predlae da autor nikada ne mijenja mjesto prizora u istom inu,
nego samo od jednog ina do drugog. Vrlo su karakteristine posljednje rijei njegove rasprave kojima
istie da je lako teoretiarima proglasiti jasna i ista pravila, te da politiar, ovjek koji stvara umjetnika
djela, zna kako je teko pridravati se istih i nametnutih okvira... 510
509
510
Ibid, str. 187

Miroslav Beker, Povijest knjievnih teorija, 1979., str. 155-156
ZAKLJUAK
Klasicizam se razvija u Evropi, u zemljama u kojima nije bila razvijena renesansa, ni barok (Engleska,
Francuska...). Za razliku od baroka, on je teio uravnoteenosti, skladnosti i pravilnosti. Umjetnici su
ponovo inspiraciju za svoje stvaranje traili u klasici tj. Velikim djelima antike knjievnosti. Aristotelova
pravila tada postaju pravila obaveze. Ta pravila predstavljala su normu, a priroda je bila sadraj umjetnosti.
Razum se izdvajao kao princip koji je inio pjesnika i kritiara. I knjievni rodovi preuzeti su iz grke i
rimske knjievnosti, sa tragedijom i komedijom kao reprezentativnim anrovima.
Nicolas Boileau je sve rasturene ideje sakupio i dao im upeatljivu formu stiha u svome
reprezentativnom djelu Pjesniko umijee, koje se sastoji od etiri pjevanja.
Moglo bi se zakljuiti da klasicizam karakteriziraju dvije osnovne osobine: 1. racionalno oblikovana i
savreno pravilna forma, 2. ugledanje na antike uzore, kako u pogledu pjesnikih vrsta i oblika, tako i u
pogledu tema i siea.
LITERATURA
1. Milivoj Solar, Povijest svjetske knjievnosti, Zagreb, 1993.
2. Miroslav Beker, Povijest knjievnih teorija, 1979.
3. Slobodan Vitanovi, Poetika Nikole Boaloa i francuski
klasicizam, Beograd, 1971.
4. Internet
SADRAJ
UVOD................................................................................................
...2
PROBLEM
PRAVILA..........................................................................3
VODEE
KNJIEVNE
VRSTE
KLASICIZMA.................................5
ZAKLJUAK....................................................................................
...8
LITERATURA...................................................................................
...9
SADRAJ..........................................................................................
.10
ODSJEK BOSANSKI JEZIK
TUZLA
SEMINARSKI RAD IZ KNJIEVNIH DJELA, OPUSA

POETIKE
TEMA: DON QUIJOTE
Mentor:
Studenti:
Dr. Sc. Azra Verlaevi
Adisa Muharemovi i Inela
Avdi
TUZLA, 2008
Najtunija od svih pria, jo tunija
Moda stoga to nas u smijeh tjera. Junak ima pravo,
I jo pravdu ganja...Stalo mu je samo
Da svo zlo obuzda. Bezizgledni bije boj,
A kako je astan nije sav svoj.
Jo tuniji nauk pria pripovjeda Onome ko misli i ume da gleda.511
511
Miguel de Servantes Don Kihot, SOUR VeseliN Maslea, IRO Sarajevo, OOUR Izdavaka
djelatnost, Sarajevo, 1988. god. Str.479.
Uvod
Za temu ovog seminarskog rada izabrale smo satiriki, viteki roman Miguela de
Servantesa Don Quijote. Mjesto radnje ovog romana je panjolska. Radnja se
odvija u 16. stoljeu. Tema ovog romana je pustolovina viteza Don Quijota i
njegovoga perjanika (sluge) Sancha Panze. Glavni motivi koji preovladavaju u ovom
vitekom romanu su: vitetvo, ivoti vitezova srednjeg vijeka, njihove osobine i
karakter, te ope drutveno stanje toga doba. Pisac ovoga djela je uz radnju koja se
zasniva na navedenim motivima u fabulu unio obilje ironije, humora i satire bez kojih
djelo ne bi imalo svoju posebnost, a time i veliinu. Kao problematika u ovom
romanu se pojavljuje fiktivni svijet vitetva u kojem Don Quijote vjeruje da ivi, te
posljedice njegovog djelovanja pod tom zabludom.
Fabula
U malom selu u pokrajini Mancha ivio je pedesetogodinji plemi Alonso
Quijano. Dosadan i jednolian seoski ivot naveo ga je da zabavu i uzbuenje trai u
itanju vitekih knjiga. Uronivi u taj fantastini svijet, "osui mu se mozak i pamet
mu se pomuti" te odlui obnoviti drevno vitetvo. Nastojei to vie sliiti junacima iz
svojih knjiga naini odgovarajuu bojnu opremu, staro kljuse nazva Rosinante, a sebe
Don Quijote od Mane. Kako su svi vitezovi-lutalice bili zaljubljeni, on za vladaricu
svog srca izabra seljanku iz oblinjeg sela, obdarivi je svim vrlinama i ljepotama
koje krase plemenite dame.
Lutajui vitez bez ljubavi bio bi drvo lia i bez ploda i tijelo bez due. 512
Nakon obavljenih priprema Don Quijote jednoga dana kradom napusti svoj dom.
Nakon cjelodnevnog jahanja stigne do male gostionice, koja mu se uini dvorcem.
Krmar
za koga je mislio da je vitez zatrai da ga po propisanoj ceremoniji ovitei, to
krmar, veliki aljivac, prihvati. Tako Don Quijote postade pravi vitez.
Krmarovo proglaenje Don Kihota za viteza 513

Nakon ega se na vitez uputi u potragu za pustolovinama koje nije morao
dugo traiti. Ubrzo naie na seljaka koji djeaka, pastira u njegovoj slubi, kanjavao
udarcima remenom zbog nemara. Te Don Kihot naravno staje na djeakovu stranu, a
nasilniku se podrugljivo obraa rijeima:
512
djelatnost, Sarajevo, 1988. god. Str. 23.
513
www. znanje.org / lektire / 122 / 02 / 02 / IV / 0217 / delo 1
Grubi vitee, runo ti dolikuje biti onoga koji ne moe da se brani! Pojai
svoga konja i uzmi svoje koplje ( jer zaista bee jedno koplje naslonjeno na hrast za
koji je kobila bila privezana), pa da ti pokaem da je kukavitvo to to sada ini. 514
Seljak obeava da e platiti djeakov rad i da ga nee vie maltretirati i Don Kihot
povjeruuje seljakovom obeanju, krene dalje, ne znajui da je djeak nakon njegova
odlaska jo jae kanjen.
Zatim se susree sa grupom mazgara koji nisu htjeli iskazati ast Dulsineji od
Tobosa, njegovoj izabranici. Ugledavi pred sobom mahnita starca mazgari su ga
propisno istukli. Tako ispremlaenog nae ga seljak iz njegova mjesta i povede kui.
Kada je stigao kui gazdarica i sinovica pozovu upnika i brijaa ne bi li ga
oni priveli pameti. Oni spalie knjige i zazidae prostoriju u kojoj su bile, a kada se
Don Quijote oporavio uvjerili su ga da je zli arobnjak uinio da soba nestane. inilo
se da je Don Quijote doao pameti.
Meutim, za to vrijeme salijetae Don Kihot jednog seljaka, svoga susjeda,
ovjeka valjana (ako se valjanim moe nazvati onaj koji je siromah), ali sa vrlo malo
mozga u tikvi. Nakraju ga toliko nagovarae i obeavae mu da siromah seljak
pristade da poe i da ga slui kao konjuar. Izmeu ostalih stvari ree mu Don Kihot
neka se odvai da dobrovoljno poe s njim, jer moe jedanput da se desi takva
pustolovina da, dok bi dlanom od dlan, dobije kakvo ostrvo, pa e ga namjestiti tamo
da bude gubernator. Valja da zna, brat Sano Pansa da je to uvijek bilo obiaj u starih
lutajuih vitezova da su svoje konjuare pravili gubernatorima nad ostrvima ili
kraljevinama to su ih dobijali. 515
Tako su se njih dvojca uputili u nove pustolovine, a kada ugledaju u polju

tridesetak vjetrenjaa, Don Quijoteu se uine divovima te unato Sanovim
upozorenjima kree u boj.
514
djelatnost, Sarajevo, 1988. god. Str.37.
515
djelatnost, Sarajevo, 1988. god. Str 56. 57.
Don Kihot i Sano nakon borbe sa vjetrenjaama 516

Nedugo zatim susreu dva fratra, koji preplaeni pobjegnu, i koiju sa
pratnjom. Na Don Quijotea se razljuti Viskajski konjuar iz pratnje te se njih dvojica
sukobe. Iako iz dvoboja izlazi kao pobjednik Don Quijote ostaje bez pola uha.
Nedugo zatim sukobe se s nekim konjuarima te se nanovo isprebijani vraaju
do krme gdje se o njima brine krmarica, njena kerka i sluavka. Tu se s njima
naao i mazgar s kojim je nou u mraku zabunom dolo do tue zbog sluavke. Kada
Don Quijote ode ne plativi raun, smatravi da mu to ne doputa viteki red, krmar
se obrati Sanu. Poto ni on nije htio platiti, probisvijeti koji su se tamo nali su
napali njih dvojcu.
Nakon toga Don Quijote doivljava nevjerovatne pustolovine u kojima
redovito strada iako su njegovi ciljevi bili veoma humani. Napada stada ovaca, grupu
ljudi koji nose mrtvaca, te oslobaa zarobljenike koji su se uputili na galiju, nakon
ega se sa Sanom skriva u planinama da ih kraljevi uvari ne uhvate.
516
Don Quijote alje Sancha sa pismom Dulsineji, a on za to vrijeme eka u gori.

PISMO DON KIHOTA
Samodravna i previsoka senjora!
Ranjeni vrhom odsustva i povrijeeni do dna srca, o Dulsinejo od Toboza, eli
ti zdravlje, koje sam nema. Ako me tvoja ljepota prezire, ako tvoja vrsnoa nije meni
naklonjena, ako mi tvoj nemar zadaje jade makar da sam dosta podnosio, opet u
teko moi izdrati ovu muku, koja ne samo to je velika no i suvie traje. Moj dobri
konjuar Sano potanko e te, o lijepa nezahvalnice, ljubljena dumanko moja,
izvijestiti o stanju u kome sam zbog tebe. Ako bude htjela da mi pritekne, tvoj sam;
ako li nee, ini to ti je volja, jer zavrujui moj ivot, zadovoljiu ti svirepost i
moju elju.
Tvoj do groba,
Vitez Tunog Lica517
Prijatelji i obitelj su se u meuvremenu zabrinuli za njegovo zdravlje te seoski
upnik i brija krenu u potragu za njime. Kada su ga konano nali, uspjeli su ga
strpati u kavez i volovskim su ga kolima vratili kui.
Don Quijote, koji je u meuvremenu prizdravio, ali ne i doao pameti, praen
vjernim perjanikom, trei put kree u nova uzbudljiva putovanja.
Put ih vodi u Toboso, gdje Don Quijote eli posjetiti Dulsineju. Sancho, koji je
trebao udesiti susret, odlui se posluiti lukavstvom pa mu za prvu seljanku koju
sretnu kae da je Dulsineja. Don Quijote odgovara da ta djevojura ne moe biti ona,
ve su je sigurno zli arobnjaci pretvorili u tako nesavreno i nelijepo bie. Muen
tim mislima, Don Quijote susree Viteza od Oledala i s njime se zavadi kada ovaj
spomene da je u jednom od brojnih sukoba u kojima je sudjelovao, pobjedio Don
Quijotea. Don Quijote izlazi iz bitke kao pobjednik i tada se ustanovi da je vitez
517
Sanson Karasko, Don Quijoteov znanac. On je u dogovoru sa upnikom i brijaem,

odluio odvratiti Don Quijotea od njegovih ludorija tako da ga pobjedi u dvoboju i
kao pobjednik postavi mu uvjet da se vrati kui. Nakon boja on je, po Don Kihotovoj
naredbi morao nastaviti ivjeti skitnikim ivotom.
Don Quijote nastavlja svoj put koji ga vodi u kuu ljubaznog seljaka ijem
sinu Don Quijote daje savjete o pjesnikom ivotu.
Nakon toga odlaze na vjenanje djevojke Kiterije i bogataa po imenu
Kamao. Usred vjenanja mladi Basilio, koji je zaljubljen u Kiteriju, odglumi smrt
zabadanjem maa u vlastito tijelo, a nakon toga se die na ope uenje svih
prisutnih. Time on ostvaruje svoj cilj jer je za vrijeme svoje lane samrti izmolio
sveenika da ga pred smrt oeni sa Kiterijom. Don Quijote staje na stranu Basilia
nakon to ga ljudi koji su shvatili njegov trik napadnu.
Nedugo nakon vjenanja Don Quijote i njegov vjerni perjanik nastavljaju svoj
put na kojemu doivljavaju razne zgode i nezgode, a meu najzanimljivijima je ona u
kojoj se Don Quijote bori sa kazalinim lutkama.
Zatim ih put vodi na posjed vojvode i vojvotkinje koji su bili dobro upoznati
sa njegovim avanturama te su se odluili naaliti na njegov raun. Njihov plan bio je
jednostavan: podanicima su naredili
da se ponaaju u skladu sa priama o
vitezovima. Don Quijoteu ukazuju velike poasti, dvorjanke se zaljubljuju u njega, a

vrhunac je pojava zaarane Dulcineje koja e biti osloboena ako si Sancho sam zada
3300 udaraca biem.
Vojvoda postavlja Sancha za upravitelja "otoka" Barataria koji posao obavlja
mudro na sveope iznenaenje. Ali nakon svega desetak dana naputa svoj poloaj i
vraa se Don Quijoteu.
Jo jednom susreu Sansona Karaska koji se taj put predstavlja kao vitez od
Bijelog Mjeseca i pobjeuje Don Quijotea. Tada se Don Quijote odrie ivota skitnika
- viteza na godinu dana po Sansonovoj naredbi.
Na povratku u selo Don Quijote odlui tu godinu dana provesti kao pastir, na
uzoru na pastire koje je u meuvremenu susreo, no vrativi se kui, oboli.
Izneneujue, on se odrie svojih vitekih lutanja kao ludosti te, primivi posljednju
pomast od sveenika i umire kao Alonso Quijano, a ne kao vitez.
Don Quijote je na poetku romana Alonso Quijano, "plemi koji se po dobi
hvatao pedesetih i bio je snana rasta, suhovljav, mrav, suha licu, veliki ranoranilac i
ljubitelj lova".518 Odjednom spazi ari itanja starih vitekih romana i poslije i sam,
pomuenog uma od tolikog itanja, odlui postati vitez i odlazi u pustolovine po
panjolskoj. Postaje hrabar, nepokolebljiv i ustrajan, postavlja si cilj od kojeg ne
odustaje. Iako bezuman u svojim postupcima, plemenit je u svojim namjerama.
Njegova djela, koliko god mahnita, zrae veliinom. On je lud, ali to nije patoloko
ludilo, ve sam nain njegova postojanja i djelovanja. Stoga nikada nije sveden na
lakrdijaku figuru i pisac mu tijekom cijelog romana nije oduzeo ljudsko
dostojanstvo. On nije odbaen od okoline, ve uzdignut iznad nje, iako se na prvi
pogled ne ini tako. Don Quijote je utjelovljenje ljudskog sna, ljudske bezumnosti,
ljudskih stradanja i uporne borbe za pravdom, istinom i nedostinim idealima. On je
luak, ali mudar i vidovit, na trenutke dolazi do bistrih spoznaja o sebi i svome snu.
U bitkama je nemilosrdan, smion i hladnokrvan. Don Kihot nije jednodimenzionalna
linost, mjenja se on tokom romanesknog ivota, mjenja se i itav stav prema njemu.
On nije statian lik, nego se razvija. Sve to je proitao shvatio je ozbiljno, sve
postupke vitezova odobravao je i podravao, sam je osjetio potrebu da krene u svijet
kao vitez koji e biti kao zatitnik ponienih i siromanih. Njegova psiha je
518
poremeena, ne moe da razlikuje stvarnost svakodnevnog ivota od izmiljene

stvarnosti romana.
Da bi osvojio srce svoje dame, koja ga jo ne prihvata on polazi i svet kao lutajui
vitez za velikim podvizima koji e ga proslaviti i omekati srce voljene dame kojoj
posveuje ivot. Za njega je krma zamak koji treba osvojiti, grupa trgovaca je grupa
lutajuih vitezova, vjetrenjae su divovi koje treba pobjediti, putnika kolona je skup
arobnjaka koje treba unititi, stada ovaca su sukobljene neprijateljske vojske,
vjetrenjae su divovi. U svim tim situacijama djelovanje Don Kihota je nerazumno,
anarhno i smijeno. Smije mu se pisac, smiju mu se akteri prie. Zanimljivost i
sloenost Don Kihot kao knjievnog junaka nije samo u njegovom mijenjanju kroz
roman. On je veoma zanimljiv zato to je veoma sloena linost sa bogatim registrom
karakternih crta koje se esto ispoljavaju u jednoj istoj situaciji.
Don Kihot je sav predat idealu, radi kojeg je spreman da se podvrgne raznim
nevoljama, da rtvuje svoj ivot; svoj sopstveni ivot on cijeni u onoj mjeri u kojoj
moe da mu poslui kao sredstvo za ostvarivanje ideala, za uvoenje istine i pravde
na zemlji. Iako je taj ideal preuzet iz svijeta vitekih romana i ini Don Kihotovu
kominu stranu; ali ipak sam ideal ostaje u svojoj netaknutoj istoti. ivjeti za sebe,
brinuti se samo o sebi - to bi za Don Kihota bilo neasno. Sav on ivi (ako se tako
moe rei)
izvan sebe, za druge, za svoju brau, za iskorjenjivanje zla, za
suprodstavljanje ovjeanstvu neprijateljskim silama. Kod njega nema ni traga od

egocizma, nije zaokupljen brigom o sebi, nego je sav u samoportvovanju; on vjeruje,
vjeruje vrsto i bez dvoumljenja. Zato je neustraiv, istrajan i zadovoljava se
najskromnijom hranom i najoskudnijom i najbjednijom odjeom. On je duhom veliki,
on ne sumnja u sebe, u svoje ideale pa ak ni u svoju fiziku snagu; njegova je volja
napokolebljiva volja. Ovaj ludak i vitez-lutalica najmoralnije je bie na svijetu.
Gotovo je nezamisliva ta promjena zanosa prisutnog u govorima kojima se
obraa Dulsineji prije svakog dvoboja, a dostojan je najveim ljubavnicima. Tako on
prije borbe sa mazgarom njoj se obraa rijeima: Priteci mi, gospo moja, u ovoj
prvoj pogrdi koja nailazi na ove tebi pokorne grudi, i neka me ne ostavi tvoja
naklonost i potpora u ovom prvom odsudnom asu!519
Cervantes mu pred smrt ipak vraa razum te i sam Don Quijote odbacuje to svoje
lano ime i odluno umire kao Alonso Quijano.
Sancho Panza je Don Kihotov perjanik. Fiziki izgled mu je opisan vrlo krto,
ali istovremeno i precizno kada se kae da je "imao golemu trbuinu, a nizak rast i
tanke noge". Iako se pri prvom spominjanju kae da je bio bez mnogo "soli u glavi", u
budunosti se dokazuje suprotno. On je Don Kihotova ista suprotnost. Dok se Don
Kihot uputio u traenje pustolovina idealistiki nastrojen, Sano je to napravio
iskljuivo iz svoje koristi. Nasuprot Don Quijoteu, on izbjegava fizike sukobe
premda je spreman sebe braniti koliko moe. Pohlepan je i sebian, ne oklijeva
opljakati ni fratra. Sklon je citiranju malograanskih poslovica i izreka, pa ga ak i
sam Don Quijote trai da se odrekne te navike. S vremenom je Don Quijote Sana
pomalo uvukao u svoj svijet te e se i on mnogo puta prepustiti snovima svog
gospodara. Sano Don Quijotea na samrti uvjerava da e postati pastiri. Tu njegova
privrenost vladaru dolazi do izraaja vie nego ikada, jer mu on vie nita ne moe
niti eli obeati, a Sano ga je ipak spreman podrati u njegovoj zadnjoj ludosti.
Sano Pansa je seljak i konjuar, nepismen i neobrazovan, ali trezven, bistar,
domiljat i zdrave pameti. Ima kod njega onih osobina koje nosi iz siromanih sredina
izloenih svim moguim nedaama: oprezan je i nepoverljiv lukav i laljiv. Sano
Pansa sposoban je da se snae u svakoj situaciji, prirodan je i pravedan. Iako je
realista, materijalista, okrenut ivotu, on nije koristoljubiv: na kraju guvernerstva rei
e: "Go sam doao ovde i go i odlazim". Potenje je mjerilo ivota: Milija mi je
mrvica moje due nego sve moje tijelo".
Najbolja pozitivna potvrda karaktera Sano Panse su rijei njegovog
gospodara Don Kihota: "Ono to sam ja , dok sam bio lud, htio da mu dam
namjesnitvo nad ostrvom, sad, kad sam pri zdravoj pameti, dao bih mu i kraljevstvo,
da mogu, jer to zasluuje njegova dobrodunost i njegova vrijednost". Odnos Don
519
Kihota i Sana Panse je sloen. Iz istog su sela i razliitog su socijalnog stanja,

razliitog intelektualnog nivoa. Sano Pansa ne odobrava sve postupke svoga
gospodara Don Kihota, ali on nema naina da se kao sluga suprodstavi tim
postupcima jer je sluga koji mora da slua. Zato e Sano da guna, gunanjem da
izraava svoje nezadovoljstvo, da kritikuje gospodara. Svjesni su nedostataka onoga
drugog, dobronamjerne rijei upuuju obojica onom drugom sa namjerom da
posavjetuju i pomognu. Sano kao siromah i seljak, prije svega kao trezven i
realistian ovjek, potpuno je prozaian. Ba zato se oni skladno dopunjavaju i
uspjevaju da budu prvreni jedan drugome i vjerni uprkos povremenim nesuglasicama
i verbalnim sukobima.
Ostali likovi :gazdarica, sinovica, brija, pop, Don Roland, vojvoda,
vojvodkinja, upnik, kanonik, fratri, krmar, krmarica, seljanke, Tome Cecial,
Kiterija, Basilio, Tereza, Don Pedro Recio, Don Antonio, Sanson Karasko, mazgari,
galijai, glumci itd.
Izvantekstovni odnosi
Po temi i formi, Don Kihot podsea na viteki roman sa elementima pikareskog,
ljubavnog, pastoralnog i italijanskog romana. Nakon mnogih napisanih studija tokom
vie vekova, na kraju je zakljueno da Don Kihot jednostavno ne moe biti svrstan ni
u jednu podvrstu romana koje su tada postojale i da su sve te vrste u stvari
objedinjene u njemu. Zbog toga se Don Kihot smatra prvim modernim romanom ne
samo panske, ve i evropske knjievnosti.
Riterski romani bili su veoma popularna lektira u paniji Servantesovog doba.
Njihov uticaj na italaku publiku nije se ogledao samo u popularnosti, nego i u
izgraivanj ukusa i uspostavljanju moralnih vrijednosti pojedinaca i drutva. Nudili su
izopaenu sliku dostojanstva, asti ljubavi i ene. Raspirivali su matu omladine
podsticali neprimjerno ponaanje koje se kvalifikovalo kao budalatina ili ludilio.Ima
mnogo anegdota koje svjedoe o poraznom djelovanju riterskih romana na pojedinca,

porodicu i drutvo. Jedan riter vraajui se iz lova, zauo je viku svoje ene i djece.
Preplaen i zabrinut pitao je slugu da li je umro neko od lanova porodice. Dobio je
vijest da je umro Onazis junak tada popularnog riterskog romana. I vlast je
reagovala na riterski roman: Zakon Karla Petoga zabranila je prodavanje i tampanje
riterskih romana u paniji. Servantes je krenuo protiv ove poasti romanom Don
Kihot. Don Kihot je veliki roman: 900 stranica velikog formata. Fabula je veoma
razvijena i razgranata u mnogo digresija. Veliki je broj likova preko 600 likova iz
razliitih stalea i profesija. Sve to govori o epskoj irini romana. Romanska pria
nije iz jednog komada, monolitna i vrsta. Postoji osnovna linija prie koja prati
glavne protagoniste romana Don Kihota i Sano Pansu. Ova pria nema kulminaciju,
liniju razvoja ,ve je mozaina. U romanu ima mnogo price koja ima ulogu epizodnu
digresiju u odosu na ostalu priu.
Npr.
-o zabavnom i velikom istraivanju koje su upnik i berberin obavili u biblioteci
naeg otroumnog plemia.
-u kojoj se dovrava pria o pastirici Marseli,s drugim dogaajima;
-u kojoj se kazuje "Novela o nerazumnom radoznalcu";
-u kojoj se nastavlja pustolovina Viteza od ume;
-u kojoj se kazuje o svadbi bogatih Kamaa
Ovakvo konponovanje romana ini ga lahkim, oputenim i primamljivim. Tome
doprinosi i odsustvo dramske tenzije i emotivnih sudara.
Uz glavnu fabulu koja je poznata, pisac ovoga djela uvodi dodatnu radnju koja
se ne vidi iz glavne, ve stoji u njenoj pozadini. Naime, Don Quijotea kroz cijelu
radnju potajno, na trenutke, prate njegovi mjetani bakalar Sanson Karaska, upnik,
brija i drugi zabrinuti za njegovo zdravlje i poljuljanu pamet. Skrivajui se uvijek
pod drugim lanim imenima i ulogama, pokuavaju Don Quijotea odvesti kui da
tamo ostane i nastavi normalno ivjeti. To na kraju i uspjeva bakalar Karasko. Osim te
skrivene radnje pisac nam esto daje uvid u samu ironiju djela, te u to da glavne
junake mnogi "vuku za nos", tj. pretvaraju se da ih cijene i potuju. Ovi to, naravno, u
svojoj zasljepljenosti ne vide . U ovom romanu Don Quijote je sanjar i idealista koji
se uzalud predstavlja surovoj stvarnosti. Te kao takav djeluje dosta smijeno u
romanu.
Don Kihot se esto spominje kao najbolje djelo fikcije svih vremena. On se
nalazi u jedinstvenoj poziciji izmeu srednjovjekovne kavaljerske romanse i
modernog romana. Kavaljerske romanse (viteki romani) su gotovo uvijek ne
povezane prie sa malo istraivanja unutarnjeg ivota glavnog lika. Moderni roman,
naravno, gotovo je uvijek fokusiran na psiholoku evoluciju pojedinanih likova. U
prvom dijelu romana, Kihot se namee drutvu i okolini. U drugom dijelu, on vie
nije fiziki sposoban, ali ga ljudi znaju, poto su proitali njegove avanture, pa mora
raditi manje da bi odrao svoj ugled. Do svoje smrti, on je poeo da preuzima novi
identitet, ukljuujui i nadimak, Dobri. 520
Stil i jezik
Prvi dio romana se po svojoj strukturi prilino podudara s vitekim romanom,
ali Servantes u njega unosi stanovite izmjene. Uz pustolovine glavnog lika, on u svoje
djelo unosi nekoliko novela, od kojih su, neke vie a neke manje u vezi sa tijekom
glavne radnje (novela o Kiteriji i Basiliju). On sam objanjava taj postupak kao nain
520
razbijanja jednolinosti pripovjedanja o samoj dvojici glavnih likova. U ovom dijelu

ima nekih nedosljednosti na koje u drugom djelu upozorava lik Sansona Karaska.
Drugi dio romana ima jedinstvenu strukturu; u njemu nema umetnutih novela.
Po obradi grae drugi dio je sloeniji i kompaktniji. U prvom dijelu on govori o
pisanju romana "Bistri vitez Don Quijote od Manche", a u drugom dijelu o lanom
nastavku romana. esto se pojavljuju latinski izrazi, poslovice kao to je "nije zlato
sve to sja" i citati. Cervantes upotrebljava poredbe (skitnik vitez bez ljubavi drvo je
bez lia i ploda i tijelo bez due) i metafore (zatrpati provaliju straha; osvjetliti zbrku
smetenosti). Slui se pripovijedanjm, dijalogom i opisivanjem. Radnja, odnosno
fabula ovog djela veoma je komplicirana zbog mnotva raznovrsnih pustolovina u
kojima glavni junaci sudjeluju.
Gospodar i sluga ispoljavaju i u nainu miljenja i u jeziku najznaajnije
suprotnosti...Po svojim esto prostim uzreicama dobri Sano u kratkim izrekama
iznosi iskustvo prostog naroda. Don Kihot, naprotiv, govori jezikom obrazovanja,
jezikom vieg stalea u lijepom ustrojstvu reeninog niza on predstavlja otmjenog
viteza.
Zakljuak
Vjerovatno nikada nije opisan tako bogat i neiscrpan roman, koji bi otvorio
toliko problema, koji bi nam postavio toliko zamki i izazova, u kojem bi bilo toliko
bistrine i zagonetnosti te nam se uvijek priinjava da smo na istini, a nikad zapravo

ne znamo na kojoj. U tome i jest Cervantesova veliina, jer nam uvijek namee neto
drugo, ozbiljnije i ire od onoga to kae. Njegove rijei, zbivanja, prostori uvijek
imaju svoju perspektivu i teinu. Uvijek nas navodi na razmiljanje. Zato Ortega i
kae da Don Quijotea treba itati unutra, treba itati mislei. Njegovoj riznici
poslovica, narodnih izreka i primjera iz ivota nema kraja. Zato je njegovo djelo
blisko irokom krugu itatelja. Ovo veliko djelo nikada nijedna epoha nije odbacila. U
razliitim vremenima sudilo se o njemu razliito, ali je svako vrijeme u njegovoj
bogatoj riznici nalazilo mnogo toga za sebe. "Don Quijote" je od samog poetka bio i
ostao iv i kako je vrijeme odmicalo njegova se vrijednost samo poveavala. Poslije
"Biblije", "Don Quijote" je doivio najvie prijevoda. Radnja je zasiena tolikim
uzbuenjem, neoekivanim obratima te uz to i ironijom i humorom.
Servantesova polazna stvaralaka namera bila je ismijavanje vitekih romana,
njihove praznine i besmislenosti anarhnosti i tetnog zaluivanja italaca. Tako je
nastala parodija na iluzionizam i irealizam vitekih romana. Parodija proima cijeli
roman, ona je otra, neobuzdana i nemilosrdna. Ismijava Servantes i vrijeme i ljude,i
seljake i plemie. Ruga se svojim junacima, ruga se pisanju i pripovjedanju
izmiljanju pria i njihovom oblikovanju. Njegovoj poruzi ne izmiu vlast i vladaoci,
upravljanje i upravljai, crkva i njene dogme. Ostvarujui polaznu zamisao, Servantes
je u roman svoje znanje o naopakom svetu, praznim iluzijama, surovoj stvarnosti.
Unio je u roman pametne lude i lude mudrace; unio je i mnogo vie nego je
namjeravao, a to nije mislio re a rekao je; nije lako dokuiti: podtekst i skrivena
znaenja tek nude iznenaenja. Servantes je stvarao u vrijeme inkvizicije, kada su
spaljivani i pisci i njihove knjige, i naunici i njihova djela. Dok je pisao Don Kihota
rukovodile su ga dvije stvari: ljudsko nezadovoljstvo svijetom i ivotom i strah od
lomae. U tom procjepu nastajao je Don Kihot, njegova pria i junaci, slika
stvarnosti i drutva, nije bez razloga Don Kihot otiao u svijet iluzija jer nije imao
gdje drugo. To najbolje zna Servantes iz svog ivota: heroj i rodoljub ivi u bijedi i
zdravlju
Biljeka o piscu
Miguel de Cervantes Saavedra(1547.-1616.)
On je bio pisac koji je znaio najvii uspon i sintezu panjolskog duha i
panjolske stvarnosti svojega vremena. Roen je u gradiu Alcala de Henares,
nedaleko od Madrida, kao etvrto od sedmero djece siromana hirurga. Tokom rane
mladosti esto je sa svojom obitelji mijenjao mjesto boravka. kolovao se u rodnom
mijestu, Sevilli i Madridu, gdje je poeo pisati svoje prve pjesme. Sa dvadeset godina,
kao lan pratnje kardinala Acqavive, papina legata u panjolskoj, odlazi u Italiju. Tu
je upoznao i talijansku knjievnost i ivot, bujniji i slobodniji nego u svojoj domovini.
Uestovao je u mnogim borbama te je bio i zarobljen i odveden u Alir. Nakon pet
godina otkupljen je i vraen u panjolsku, ali ni u domovini ga nije doekala srea.
Nitko nije mario ni za zasluge ni za patnje isluenog vojnika. U 37. godini se eni, a
od 1582. godine okree literaturi, no njegovi kazalini komadi i pjesme ne nalaze
izdavaa. Godine 1585. izdao je pastoralni roman "Galatea". Unato popularnosti
takvih romana, ovo Cervantesovo djelo nije doekalo slavu i novac kojima se on
nadao. Tada ga steaj bankara, kod kojega je poloio svoj novac, upropatava i dovodi
u zatvor. U tamnici pie prva poglavlja "Don Quijotea" koji e biti objavljen 1605.
pod naslovom "Otroumni vitez Don Quijote od Manche, prvi dio" i postie veliki
uspijeh. Cervantes razvija vrlo ivu knjievnu djelatnost. Izdaje zbirku od dvanaest
novela "Uzorne novele", kojom tu proznu vrstu uvodi u panjolsku knjievnost;
satiriko didaktiku poemu "Put na Parnas" i "Osam komedija i osam novih
meuigri". Potaknut objavljivanjem nastavka romana "Don Quijote" Alonza
Fernandeza de Avellaneda, Cervantes objavljuje svoj nastavak romana. Zadnje
Cervantesovo djelo bio je herojsko-viteki roman "Persiles i Sigismunda", objavljen
posmrtno. Cervantes je umro u Madridu iste godine kada i Shakespeare.
LITERATURA
TEORIJA KNJIEVNOSTI, XIX. IZDANJE, MILIVOJ
SOLAR, ZAGREB, 2001.;
ITANKA ZA 4. RAZRED GIMNAZIJE, HADEM
HAJDAREVI, SVJETLOST, 2001.;
WWW. ZNANJE.ORG / LEKTIRE
Miguel de Servantes Don Kihot, SOUR Veselin
Maslea, IRO Sarajevo, OOUR Izdavaka djelatnost,
Sarajevo, 1988. god.
SADRAJ
Uvod .................................................................................................................
....2
Fabula................................................................................................................
....3
Karakterizacija
likova...........................................................................................8
Izvantekstualni
odnosi.........................................................................................11
Stil
jezik.............................................................................................................13
Zakljuak ...........................................................................................
.14
Biljeke
piscu...................................................................................................15
Literatura ..........................................................................................................
..16
Sadraj ..............................................................................................................
.17
Filozofski fakultet
ODSJEK: Bosanski, hrvatski, srpski jezik i knjievnost
Seminarski rad
Tema: Hamletove tragine dileme
Autor: Jasmin Sarajli

Verlaevi, doc.
Mentor: Dr. sc. Azra
Tuzla, 2008.
Uvod
1. 0 ivot i knjievni rad Vilijema ekspira

O ivotu velikog engleskog dramatiara i pjesnika Vilijema ekspira napisana je gomila knjiga. ak se
svojevremeno nagaalo da je djela koja su izala potpisana njegovim imenom zapravo napisao filozof
Francis Bacon ili poznati dramatiar Christopher Marlowe, pa su se o tome razvile itave teorije, koje su se
vremenom poele isprepletati sa legendama. O ekspirovom ivotu tek je nekoliko poudanih podataka.
Roen je godine 1564. u malom gradu Stratfordu 521 na rijeci Avonu, gdje je i preminuo 1616. godine. U
rodnom gradu je zavrio kolu koja, u odreenom smislu, odgovara dananjoj klasinoj gimnaziji. Veoma
se rano oenio i imao troje djece, a zatim se odselio u London gdje je radio u pozoritu kao glumac i pisac.
521
danas predgrae Londona
Kasnije e mladi ekspir imati udjela i u vlasnitvu uglednog pozorita Globe. Poznato je i to da se pred
smrt povukao u rodni grad, gdje je, kako je ve naglaeno, i preminuo.
ekspir danas svakako vai za moda najveeg svjetskog dramatiara. Osim anra sa kojim se ponajvie
proslavio, ekspir je napisao i poeme Venera i Adonis i Otmica Lukrecije, te Sonete, koji bi mu u svakom
sluaju osigurali visoko mjesto u historiji engleske knjievnosti da nita drugo nije ni napisao. Ti su soneti
cijenjeni do te mjere da se njegov sonetni oblik danas u teoriji knjievnosti naziva elizabetanskim ili
ekspirovskim sonetom522.
Kada su u pitanju njegove drame, postoje velike potekoe u vezi sa utvrivanjem njihovog originalnog
teksta, s obzirom da su mnoge od njih zapisane u raznim verzijama koje su sluile iskljuivo za izvedbu, s
moguim dodacima i promjenama, pa se danas ak ne moe utvrditi ni taan broj ekspirovih autentinih
drama. Ipak, poudano se zna za njegovih trideset i sedam dramskih tekstova. Historiari knjievnosti
razvrstavaju ih na nekoliko naina, a najei je da se razlikuju tri tipa: tragedije, komedije i historije ili se,
s druge strane, rasporeuju u ranu, srednju, zrelu i kasnu fazu. Meutim, mnoga njegova djela su na
razmeu svih tih tipova jer u sebi esto podjednako nose i tragine i komine elemente. Osim toga, vrlo su
raznolika u nainima obrade, pa i u knjievnoumjetnikoj vrijednosti. Moe se rei da su sljedea djela
ujedno i njegova najpoznatija:
TRAGEDIJE: Hamlet, Otelo, Magbet, Julije Cezar, Romeo i Julija, Antonije i Kleopatra,
Koriolan, Kralj Lir, Timon Atenjanin;
ROMANTINE DRAME: Oluja, Zimska pria;
KOMEDIJE: San Ivanjske noi, Vesele ene vindsorske, Mletaki trgovac, Komedija zabluda,
Mnogo vike nizata, Kako vam drago, Na Tri kralja ili kako hoete;
HISTORIJSKE DRAME: Henrik VI, Riard III, Kralj Don, Riard II, Henrik IV, Henrik V;
ekspirove tragedije se u velikoj mjeri razlikuju od grkih - jedino ih povezuju izuzetni, jaki karakteri.
Naime, one su pisane za drugaiju publiku i drugaiji tip pozorine izvedbe. U tom smislu, graa
ekspirovih drama se ne oslanja na tzv. mitsku pozadinu, ve na poznatu legendarnu historiju ili na
svakidanjicu. ekspir pri tome tei ka dojmljivim prizorima, naglaenim izlivima strasti i osjeaja, ali i ka
stvaranju stalne napetosti koja zahtijeva konano rjeenje na kraju. Najee se izmjenjuju stih i proza, a
monolozi ponekad imaju i sasvim samostalnu vrijednost veoma vanih refleksija o svijetu i ivotu, ali i o
temeljnim ljudskim postupcima i naravima.
II
Hamlet
2. 0 Pretpostavke nastanka tragedije o Hamletu

ekspirova tragedija Hamlet je vjerovatno najpoznatije knjievno djelo svjetske knjievnosti, za koje
postoje vjerodostojne pretpostavke da je napisano 1601. godine, iako se u vezi sa tom injenicom miljenja
mnogih povjesniara knjievnosti i knjievnih kritiara uveliko razilaze 523. Meutim, pouzdano se zna da je
to prvo djelo u sklopu ekspirove tzv. faze tragedija, gdje pored Hamleta spadaju i nita manje poznate
drame Otelo, Magbet, Romeo i Julija.
U vezi sa preciznim vremenskim odreenjem nastanka Hamleta, ali i mnogih drugih drama ovog velikog
dramatiara i pjesnika postoje brojne nejasnoe, koje su jo vee iz tog razloga to ni za jedno ekspirovo
djelo nije pronaen autograf 524. Bez obzira na to, njegova su knjievna ostvarenja imala tako veliki utjecaj
da se danas, pored Novog zavjeta, smatraju najvanijim duhovnim dokumentima u vjerskom ivotu.
522
Za razliku od standarnog soneta, koji se sastoji iz dva katrena i isto toliko tercina, soneti koje je pisao ekspir sastoje se iz tri
katrena i jednog distiha.
523
U razliitim ogledima i studijama o ovoj tragediji pojavljuju se razliiti podaci o vremenu njenog nastanka. Najei su da je
napisana 1601. ili 1602. godine, ali ni ostali previe ne odudaraju od takvog vremenskog odreenja. U tom bi smislu najbolje bilo rei
da je Hamlet nastao u prvoj deceniji 17. stoljea.
524
autograf - originalni primjerak koji je napisan pievom rukom
Hamlet je kao junak i prije ekspira bio predmet zanimanja brojnih historiara, knjievnika pa i filozofa.
Naime, bitno je rei da legenda o Hamletu i njegovom ivotu potie jo iz 9. stoljea, a da ju je knjievno
uobliio najprije poznati danski historiar Sakso Gramatikus u 12. stoljeu. Pretpostavlja se da se na taj
nain ekspir i upoznao sa traginim Hamletovim ivotom. Meutim, bitno je spomenuti i neobjavljenu
dramu Pra-Hamlet, iji se autor ne zna, ali postoje pretpostavke da ju je napisao Tomas Kid.
Veoma utjecajni historiari knjievnosti tvrde da je na ekspira najvei utjecaj upravo imala ova verzija
Hamleta, s obzirom da izmeu ekspirove i Kidove drame postoje brojne i nesumnjive slinosti. Prije
svega, to se odnosi na lik duha, anr tzv. osvetnike drame, ubistvo prije poetka radnje, oklijevanje junaka,
tema osvete i zabranjene ljubavi. S druge strane, vidljiv je i utjecaj Miela de Montenja 525, ali i slinost sa
nekim djelima Marina Dria526.
Kao to je ve naglaeno, ni za jedno ekspirovo djelo nije sauvan autograf. Iz tog razloga danas postoje
brojne nejasnoe u vezi sa originalnim tekstovima njegovih drama. U tom smislu, mnoga djela koja danas
itamo, a koja su potpisana ekspirovim imenom, nastala su usklaivanjem razlitih verzija, koje su se
tokom historije nudile publici i itateljima.
Moe se rei da je dananji tekst Hamleta, koji je jedinstven u svim novijim izdanjima 527 irom svijeta,
nastao usklaivanjem triju tekstova:
1. Prvi (lo) kvart iz 1903. godine;
2. Drugi (dobar) kvart iz 1604. godine, koji ujedno predstavlja i najduu verziju ove drame koja je
temeljena na ekspirovom rukopisu i
3. Prvi folio iz 1623. godine, koji podrazumijeva pozorinu verziju nastalu prema Drugom kvaru i
aptalakoj knjizi.
2. 1 Nacrt Hamletove strukture

S obzirom da je Hamlet jedno od najglasovitijih i najvie tumaenih djela u svjetskoj knjievnosti, nacrt
njegove strukture moe naznaiti i temeljne karakteristike cjelokupnog ekspirovog dramskog stvaralatva.
Hamlet, naime, poinje tako to danski princ Hamlet tuguje za ubijenim ocem i ne odobrava tako brzu
svadbu svoje majke Gertrude za oevog brata Klaudija. Na zidinama se tada javlja duh Hamletovog oca,
koji otkriva da ga je ubio vlastiti brat i zahtijeva brzu osvetu zbog tog ina. Hamlet mu povjeruje, ali se
ipak u odreenoj mjeri i koleba. Iz tog razloga odluuje da glumi ludilo i potrai druge dokaze, pa u tome
odbacuje i ljubav Ofelije u koju je zapravo zaljubljen.
Tada na dvor stie glumaka druina, pa
Hamlet koristi priliku i glumcima napie tekst posebne predstave u kojoj kraljev brat ubije kralja i zavodi
njegovu enu. Klaudije takvu predstavu ne moe izgledati do kraja, pa Hamlet dobija jo jedan posredni
dokaz o njegovoj krivici, a nakon toga estoko napada vlastitu majku. Pri tome uje da neko prislukuje
razgovor iza zastora. Misleu da se radi o Klaudiju, probada ga maem, da bi se ispostavilo da je ubio ne
Klaudija, ve Ofelijinog oca Polonija.
Nakon toga kralj alje Hamleta u Englesku s pismom u kojem se nalae pratiocima da ga tamo pogube.
Hamlet, meutim, lukavo mijenja tekst pisma, brod napadnu gusari, pa kada se od njih izbavi, Hamlet stie
natrag u Dansku upravo na sahranu Ofelije koja je izvrila samoubistvo zbog tuge i oaja.
Polonijev sin Laert se vraa iz Francuske na sestrin pogreb pa mu Klaudije objanjava da mu je Hamlet
ubio oca i nagovara ga na osvetu; on e organizirati dvoboj maevima izmeu njega i Hamleta, otrovat e
vrh maa, a za svaki sluaj e i u pehar za pie, koji je namijenjen borcima, takoer staviti otrov. Meutim,
u dvoboju Laert i Hamlet sluajno izmjenjuju maeve, obojica se smrtno ranjavaju, a Hamletova majka
grekom popije pehar s otrovnim piem. Prije nego to umre, Hamlet ipak ubija Klaudija maem.
U takvu temeljnu radnju u kojoj je dosta ubistava, samoubistava, urota i dvoboja, vjeto su upleteni
dojmljivi prizori Hamletove glume ludila, Ofelijinog realnog ludila i strastvenih dijaloga, naroito onda
525
Miel de Montenj utemeljitelj je eseja kao zasebne knjievno-naune vrste. Montenj je, naime, osnovao kratku proznu vrstu
oslanjajui se na rimske autore, naroito na Seneku, ali ju je oblikovao kao poseban tip knjievnog iskaza. Nain izvoenja u eseju je
obrazlaganje i dokazivanje primjerima, bez potrebe da se sve podredi nekom misaonom sistemu. Iz tog razloga, njegovi eseji
istovremeno pripadaju i filozofiji i umjetnikoj prozi.
526
Marin Dri je najvei hrvatski komediograf, ija se djela mogu porediti sa najveim svjetskim komediografskim dostignuima.
Od njegovih brojnih djela, veina je sauvana u fragmentima, ali su ipak tri najbitnija sauvana u cjelini: Novela od Stanca, Skup i
Dundo Maroje.
527
podrazumijevaju se sva izdanja koja su izlazila tokom 20. stoljea i kasnije
kada, naprimjer, Hamlet optuuje majku za urotu i buni se protiv njene udaje za Klaudija. Pri tome
monolozi esto svemu daju simbolino i univerzalno znaenje, pa je tako jedan od najglasovitijih upravo
onaj koji poinje rijeima: Biti ili ne biti...
Biti ili ne biti? - pitanje je sad.
Je l' ljepe u dui trpjeti
prake i strijele sudbe obijesne,
ili na oruje protiv mora bijeda
dii se i borbom uiniti im kraj?
Umrijeti, spavati - nita vie (reci,
da spavanjem se svri srca bol
i hiljadama ivotnih potresa
nasljednih mesu), eto to je cilj
i predano mu tei ti. Umrijeti,
spavati - spavati - moda sanjati
smrtnom kakvi bi snovi mogli doi,
kad ivota ovo klupe odmotamo?
to bijedi naoj produava vijek!
Jer ko bi podnio svjetske ibe, ruge,
nepravde silnih i zlostave gordih,
bol prezrene nam ljubavi, nasilja,
i obijest vlasti, ponienja koja
od nevrijednih trpi strpljiva zasluga, kad sam sebi moe slobodu da da
i golim noiem? ...
2. 2 Osnovni strukturalni elementi
528
ekspirov Hamlet je svakako najpoznatija tragedija u svjetskoj knjievnosti, koja se istovremeno moe
svrstati i u grupu poetskih drama. Kako i sam naslov govori, tokom itave radnje dominira Hamletov lik, pa
se, u tom smislu, moe rei da je on u ovoj knjievnoj strukturi ima funkciju moralnog gledita ili
svjetonazora. ak bi se, u odreenom smislu, moglo rei da je lik Hamleta zapravo i glavna tema ove
tragedije.
Kako je Hamlet bio predmet brojnih i veoma razliitih studija, iskristalisalo se nekoliko znaajnih tema
koje dominiraju u ovom djelu.
Teko je, u tom smislu, odrediti koja je od njih dominantna, ali su knjievni kritiari u tematskom smislu
uglavnom navodili sljedee fakte: smrt, odnos ovozemaljskog i onozemaljskog ivota, odnos ovjeka i
svijeta, zlo, frustracija, korupcija, ubistvo, osveta, oklijevanje, otkrivanje tajnog, rat, neispunjeni cilj, odnos
izmeu duha i svijeta u kojem taj duh sudjeluje, a svakako nije izostavljena ni tema tragine ljubavi.
Drama o Hamletu nedvosmisleno pokazuje kako nijedan ovjek ne moe ostati savren ni idealan. Djelo
je napisano u vremenu kada su ljudi vjerovali u duhove i kada su rasprave o tome
bile este teme intelektualnih i drutvenih slojeva. U tom smislu, Hamlet ne sumnja u duha, ali sumnja u
njegov identitet; izraa se dvojba o tome da li se zaista radi o duhu njegovog oca ili je to duh sotone ili
anela. Iz dananje perspektive, moe se rei da je duh u ovoj tragediji ustvari objektivizacija ili
personalizacija Hamletove podsvijesti, koja samom Hamletu otkriva zlo u svijetu, lukavost, ubistva i
spletke.
U sutini, moe se rei da je u osnovi ove tragedije motiv zloina i kazne 529, a da je glavni junak mladi,
tanano osjetljiv i duboko misaoni princ, koji je prinuen da i protiv svoje volje i ubjeenja izvri krvavi in
osvete.
528
tema, poenta, likovi, kompozicija

Motiv zloina i kazne je, inae, veoma est motiv u svjetskoj knjievnosti. Pored ekspira, sa velikim uspjehom je na temelju tog
motiva ruski knjievnik Fjodor Mihajlovi Dostojevski napisao roman Zloin i kazna, kriminalistiki roman sa realistikim i
modernistikim elementima.
529
U Hamletu mi prisustvujemo onoj ivotnoj borbi u kojoj udarci neprestano i naizmjenino dolaze i
iznutra i spolja. Jednom rijeju, ekspir nam svog junaka prikazuje i stvara kao ovjeka koji nijednog
trenutka ne moe da odahne, ali se istovremeno ne moe niti uvrstiti na jednoj poziciji. U tom smislu, to je
knjievno djelo ije su dimenzije nesagledive, a ivotni problemi u njemu nezaobilazni i za nas same.
Uostalom, ekspirova veliina se i zasniva na tome to nijednog svog junaka nije zatvorio u krug njegove
poetne pozicije. Umjeto toga, on je uvijek ispitivao i pokazivao ta od jednog ovjeka, saa datim
karaktrom i prirodnim sklonostima, moe da postane. Moe se slobodno rei da se Hamlet u svakom
smislu obraa najdramatinijim trenucima nae psiholoke historije, jer on u nama priziva ba one trenutke
u kojima smo se najdublje dvoumili, poklekli, pa se ranjeni digli i poli dalje.
Pri tome, ova drama istovremeno predstavlja i moda najdublji poetski prodor u duh i duu ovjeka koji
je, sklon vie meditaciji nego akciji, prisiljen da djela i to u svijetu u kojem vidi samo zloin, pokvarenost,
licemjerje i izdajnitvo.
2. 3 Psiholoka pozadina Hamletovih postupaka

Ukoliko se sistematski pogleda interes za ekspirovo cjelokupno knjievno djelo, ini se da je knjievne
kritiare i historiare, filozofe i psihologe najvie zanimao Hamletov karakter, ali i razlozi njegovog
oklijevanja: vjeruje li on ili ne vjeruje duhu svog oca i zato nije odmah ubio Klaudija, s obzirom da je u
drami ak i imao priliku koju nije iskoristio sa prilino naivnim i neuvjerljivim razlogom. Naime, tvrdio je
da ga nee ubiti dok se moli jer bi se tako mogao spasiti pakla.
U tom smislu, predstavnici psihoanalize530 su tvrdili da se radi o prikrivenom Edipovom kompleksu,
odnosno da je Hamlet podsvjesno zaljubljen u majku i da mrzi oca, pa je Kaludije zapravo uinio ono to je
on sam elio, ali to nije mogao ni samom sebi da prizna.
S druge strane, formalisti531 su tvrdili da je umijee drame u tome to se mora odlagati konano
razrjeenje. Takoer, raspravljalo se o moguem sukobu pesimizma i optimizma, kao o dva temeljna
oprena svjetonazora koja cijelu dramu neprestano proimaju, kao i o Hamletu kao primjeru renesansnog
ovjeka, koji ima svu veliinu odlunog karaktera, ali koji istovremeno eli i sve provjeriti i o svemu se
lino osvjedoiti.
Prema takvim tumaenjima, duboka sumnja u trancendenciju 532 i u bit vlastite linosti se uvlai i u
novovjekovnog ovjeka, usporavajui njegovo djelovanje. Rasprave ovakvog tipa nisu zavrene ni do
dananjih dana. ini se samo da one po ko zna koji put potvruju da knjievnost nije filozofija, odnosno da
ona ne eli dati nikakve konane odgovore, ve da se eli svjesno i namjerno poigravati odnosima izmeu
stvarnosti i privida.
Takva poliznanost533 je uoljiva u svim ekspirovim tragedijama, pa se njegovi likovi uvijek mogu
tumaiti na vie razliitih naina i na nekoliko razina. Pri tome je njihova tragedija redovno opsjednutost
nekom vrstom egzistencijalne odluke.
Tragina, dodue, nije samo konana propast glavnog junaka, ve i patnja koja joj prethodi, a koja je i
sama nesretan ishod onih tokova dogaaja to ih je sam junak pokrenuo ili u iji je vrtlog i protiv svoje
volje upao. Sami njegovi postupci upuuju na injenicu da se radi, prije svega, o jednoj plemenitoj dui,
koja odjednom doivljava ono to je izgledalo tako strano i daleko. Duh njegovog oca mu govori istinu i
zahtijeva osvetu:
DUH: Osveti njegovo podlo, neprirodno ubistvo.

530
psihoanaliza - teorija psihikog ivota na kojoj je zasnovana psihoterapija iji je zaetnik Sigmund Freud (Muris Idrizovi,
Abdulah Jasenkovi, Vladimir Knor: Rjenik stranih rijei, Knjievna zajednica drugari, Sarajevo, 1989., str. 297)
531
formalisti - predstavnici formalizma, ljudi koji se dre samo forme; formalizam - 1. pretpostavljanje oblika sadraju; 2. filozofsko
uenje prema kojem su istine odreene nauke samo formalne; odvajanje sadraja od oblika; 3. knjievni pravac koji priznaje kao
vrijednost samo formu (Muris Idrizovi, Abdulah Jasenkovi, Vladimir Knor: Rjenik stranih rijei, Knjievna zajednica Drugari,
Sarajevo, 1989., str. 112)
532
transcendancija - ono to prekorauje neko podruje, granicu, to je s one strane iskustva; u skolaristikoj terminologiji, termin koji
nadilazi Aristotelove kategorije (Muris Idrizovi, Abdulah Jasenkovi, Vladimir Knor: Rjenik stranih rijei, Knjievna zajednica
Drugari, Sarajevo, 1989., str. 371)
533
vieznanost
HAMLET: Ubistvo?
DUH: Da, podlo ubistvo,
jer svako je takvo i sa manje grijeha;
ali je ovo od svih najgnusnije,
najudnije, najmanje prirodno.
HAMLET: Pohitaj da ga saznam, da na kril'ma
brzim k'o mis'o il' ljubavne elje
osveti svojoj pojuriti mogu.
DUH: Vidim da si voljan za to. A bio bi
tei od gustog korova to mirno
na obalama Lete truli, kad se
pokrenuo ne bi. uj me, Hamlete!
Razglasili su da me je u vrtu
ujela zmija na spavanju. Tako
cijelo je mnjenje Danske prevareno
o smrti mojoj izmiljenom priom.
Al' znaj, moj vrli sine, zmija ta
to oca tvoga ubi, nosi sad
njegovu krunu.
HAMLET: O. moja proroka duo!
Moj stric?
DUH: Da, ta preljubna, rodoskrvna zvijer. (...)
2. 4 Hamlet - nosilac crne ui

U okviru osnovnih strukturalnih karakteristika drame Hamlet ve je naglaeno da mnogi knjievni
kritiari samog Hamleta smatraju i centralnom temom ove drame.
Kao danski kraljevi i za razliku od ostalih "lanova" dvora, Hamlet dvore doivljava kao nesavren
svijet u kojem vladaju lukavstvo, sile i spletke. To je svijet u kojeg se Hamlet ne moe ukolopiti, svijet
kojem, prije svega, treba vratiti sklad, naroito nakon tragine smrti Hamleta starijeg. Za ostale likove,
takav je ivot pun sjaja, moi, bogatstva i zabave, s obzirom da oni mogu vidjeti samo jedan dio realnosti.
Meutim, iako tako izgleda, Hamlet nije jedini koji osjea svojevrsnu otpornost prema takvom savrenom
svijetu; ak i novi kralj Kaludije ponekad osjea grinju savjesti, ali i Hamletova majka Gertruda.
Hamletov solilokvij poinje pitanjem Biti ili ne biti - to je pitanje, to je ujedno i najpoznatija dilema u
svjetskoj knjievnosti. ak je ula i u standardne jezike irom svijeta, a upotrebljava se u smislu "sad ili
nikad", "uiniti ili ne uiniti", "ivjeti ili umrijeti" i sl. Meutim, bitno je rei i to da Hamletovom
solilokviju nedostaje logika i sintaksika kohezija i povezanost, pa je teko odrediti na ta ustvari on
aludira. Odgovoriti na ovo pitanje bi zapravo znailo otkriti srce Hamletove tajne, a to je nemogue.
Svoju dilemu on opravdava savjeu kao putokazu moralnih zasada u idealnoj dimenziji stvarnosti prema
kojoj Hamlet prusuuje svijet i prema kojoj bi elio da ivi.
O njegovoj dilemi u strukturi i kompoziciji same drame postoji dosta interpretacija. Prema nekim od njih,
ona se odnosi na pitanje ubiti ili ne ubiti, poiniti samoubistvo ili ne, ivjeti ili umrijeti, prihvatiti ivot
onakvim kakav on jest ili ne prihvatiti.
Hamlet oklijeva da poini ubistvo kako mu nalae oev duh jer je to suprotnost Boijoj zapovijedi: Ne
ubij! To je, naime, Jahve naredio Izraelcima preko Mojsija i na toj se injenici temelji cjelokupna
zapadnoevropska kranska civilizacija. Dakle, duh trai od Hamleta da zloin kazni zloinom, odnosno da
postane poinilac istog djela zbog kojeg bi trebao kazniti drugoga, to znai da i on mora postati ubica da bi
se osvetio ubici.
S druge strane, Hamlet u svom srcu ne eli osvetu; on svjesno zna da mora ubiti Klaudija, a podsvjesno
da ne mora. On, dakle, neprestano donosi odluke da neto uini, a ipak ne ini nita. U tome lei odreena
paradoksalnost534 i kontradikcija535 utemeljena u ovoj drami.
Prema nekim filozofskim stajalitima, koja su poznata jo iz antike Grke, stvarni svijet se sastoji od
etiri temeljna elementa: zemlja, voda, zrak i vatra. Ti se elementi u ljudskom tijelu pretvaraju u etiri
ivotna soka: crna u (melanholinost536), sluz (flegmatinost537), krv (sangvininost538) i uta u
(kolerinost539). Sutina je u tome da su kod savrenog ovjeka svi ovi sokovi pomijeani, dok kod Hamleta
preovladava crna u, u emu i lei traginost njegove linosti.
On je, naime, jedan od najsloenijih likova u svjetskoj knjievnosti. Po svojoj izuzetnosti on prevazilazi
sve okvire renesansnog vremena i renesansnog doivljaja svijeta. Dodue, mnogi su ga kritiari
okarakterisali upravo kao predstavnika renesansnog ovjeka, ali on ipak prema mnogim svojim
karakteristikama nadilazi okvire tadanjih shvatanja svijeta i ivota. Upravo iz razloga to je izuzetno
sloen mnogi su ga evropski romantiari u 19. stoljeu smatrali svojim junakom i uzorom, a itatelji i
pozorite naeg vremena doivljavali ga kao ovjeka modernog doba. Ustvari, tumai ovog ekspirovog
lika nikad se nisu sasvim sloili oko toga kakav je on zapravo, pa su se i u tom smislu razvile itave teorije.
Dodue, za takvu sloenu linost svakako da i ne treba traiti jedinstvenu definiciju njegovog karaktera, ali
su ipak prouavatelji tokom historije tvrdili da je Hamlet:
osjeajni intelektualac, nesposoban za akciju;

pobunjenik protiv zla u dravi i porodici;
skeptik540 koji sumnja da se svijet moe popraviti;
apatian541 ovjek kojem je povjeren preteak zadatak;
ovjek suoen sa prljavim svijetom praktine politike;
ovjek izmuen opim apsurdom ovjekovog poloaja u svijetu;
oklijevalo koje stalno trai nova opravdanja za odlaganje onoga to treba da uini;
plemenit duh kojeg se zaguila njegova niska, porona i zla okolina;
sanjar u svijetu u kojem se trai djelanje itd.
Potrebno je, prije svega, zapitati se i ta je ekspir ustvari htio da predstavi likom Hamleta. Moe se rei
da mu je cilj bio da naslika takvu linost za koju bi spoljanji svijet, svi dogaaji i predmeti u njemu, bili
relativno neupeatljivi i beznaajni po sebi, a poeli bi da ga zanimaju samo kada postanu slika u ogledalu
njegovog uma. U tom smislu, bitno je rei da Hamlet posmatra spoljanje stvari na isti nain kao ovjek
ive mate kada zatvori oi i pred sobom vidi ono to je prethodno ostavilo naroit utisak na njegova ula.
ekspir je Hamleta smjestio u najstimulativnije 542 okolnosti u koje jedno ljudsko bie moe biti
smjeteno. Odlikuje ga, izmeu ostalog, i beskrajno razmiljanje i oklijevanje, stalno negodovanje i
ubjeivanje na akciju, ali istovremeno i stalni bijeg od akcije; neprestano optuivanje samog sebe za nemar,
sve dok sva energija odlunosti ne ispari u tim optubama. Ali bitno je rei da se to ne deava zbog
kukaviluka, jer je Hamlet jedan od najhrabrijih meu hrabrima i zbog toga to ima tu sposobnost da
534
paradoks, gr. - iskaz suprotan oekivanom, uobiajenom; neoekivana pojava koja ne odgovara oekivanom (Muris Idrizovi,
Abdulah Jasenkovi, Vladimir Knor: Rjenik stranih rijei, Knjievna zajednica Drugari, Sarajevo, 1989., str. 269)
535
kontradikcija, lat. - protivrjenost, logina suprotnost, opreka (Muris Idrizovi, Abdulah Jasenkovi, Vladimir Knor: Rjenik
stranih rijei, Knjievna zajednica Drugari, Sarajevo, 1989., str. 188)
536
melanholinost - osobina onoga koji je melanholian; melanholija - bolesno stanje tuge, alosti i potitenosti, osjeaja krivnje,
samooptuivanja, neodlunosti, u osnovi depresivno i esto sa suicidnim nakanama; stanje ope potitenosti, slabljenja volje,
neambicioznosti (Vladimir Ani: Veliki rjenik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb, 1998.)
537
flegmatinost - osobina onoga koji je flegmatian; flegamtian - onaj koji je pun flegme, koji nema emocija i koji ne podlijee
emocijama; koji je hladnokrvan, miran (Vladimir Ani: Veliki rjenik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb, 1998.)
538
sangvininost - osobina onoga koji je sangvinian; sangvinik - onaj koji je vatrenog temperamenta, lako razdraljive, emocionalne
i estoke udi (Vladimir Ani: Veliki rjenik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb, 1998.)
539
kolerinost; kolerik - onaj koji je po temperamentu sklon brzom i snanom uzbuivanju; koji je nagle udi i krvi; uljiv, naprasit,
prgav (Vladimir Ani: Veliki rjenik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb, 1998.)
540
skeptik - onaj koji je skeptian; skepticizam - sklonost uzdrljivosti ili skepsi; sumnjiavost, nepovjerljivost (Vladimir Ani: Veliki
rjenik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb, 1998.)
541
apatija - bezvoljnost, pad zainteresovanosti za svijet oko sebe, otupjelost osjeaja, gubitak volje (Vladimir Ani: Veliki rjenik
hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb, 1998.)
542
stimulativno - poticajno, ohrabrujue (Vladimir Ani: Veliki rjenik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb, 1998.)
proita duu svih onih koji ga okruuju. Istovremeno, on je i oit izraz slabog duha. Njegova slabost
podrazumijeva slom, prijelaz iz djetinjske nesvjesne harmonije i samonaslaivanja duha u disharmoniju i
borbu to je neophodan uslov da se pree u zrelu i svjesnu harmoniju. To, ustvari, i jeste smisao njegove
slabosti, a u munu borbu sa samim sobom ga je dovela prvenstveno protivrjenost izmeu stvarnosti i
njegovih ivotnih ideala. U sutini, on je po prirodi jak ovjek, a njegovu energiju i veliinu due potvruju
njegova ironija, trenutan gnjev, strasni ispadi u razgovoru sa majkom, ponosni prezir i otvorena mrnja
prema stricu; on je velik i silan u svojoj slabosti, iz tog razloga to je jedan ovjek jakog duha i u svom
najveem padu vei od slabog ovjeka koji se podie.
2. 5 Hamletovi izbori
543
Jo jedno pitanje koje se esto nametalo u vezi je sa Hamletovim izborima. Iako na prvi pogled ovo
pitanje izgleda i suvie jednostavno, s obzirom da Hamlet, u tom smislu, moe da ubije ili da ne ubije,
odnosno da osveti oevu smrt ili da ode iz grada, pozadina je ipak dosta sloenija.
Naime, stvarni izbor pred kojim se nalazi Hamlet je potpuno drugaiji i samo je u prividnoj vezi sa
osvetom. On, ustvari, mora da bira izmeu Hamleta koji e ubiti i Hamleta koji nije ubio, pa se moe rei
da se on nalazi u prisilnoj situaciji dviju uloga koje nije sam izabrao, ve su mu obje nametnute spolja.
Problem se izraa iz te injenice to nijedna od te dvije uloge za mladog kraljevia nije prihvatljiva, s
obzirom da ga obje uklanjaju iz drutva kao onoga koji je poinio ubistvo ili kao sina koji nije osvetio
oevu smrt.
Otuda i misao o samoubistvu kao jedinom rjeenju za novonastalu situaciju, jer za njega nijedna od
nametnutih odluka nije autentina544. Iz tog razloga donekle i zauava nain njegove smrti, ali i nain na
koji je osvetio svog oca.
On je inkarnacija545 evropskog ovjeka koji smatra da je jedno ljudsko bie odreeno da vlada svijetom
asno i ispravno. Po toj koncepciji ovjekove dunosti i sudbine, Hamlet je uvuen u tragine dileme sa
kojim je i nae vrijeme veoma dobro upoznato.
2. 6 Hamlet u tokovima knjievnih epoha

Najpoznatiji predstavnici knjievnih epoha koje su se izraale od baroka ka postmodernizmu su se sa
razliitim stavovima izjanjavali o Hamletu i o njegovom glavnom junaku.
Svakako, ovu ekspirovu tragediju nisu zaobile ni negativne kritike, pa je u engleskom klasicizmu 546
Samjuel Donson pisao da je Hamlet vie instrument nego nosilac radnje, a naroito negativna kritika se
odnosila na Hamletovu osvetu, koja je na kraju, prema Donsonovim rijeima, vie ispala jedna sluajnost
nego posljedica njegove aktivne uloge. Volter, zastupnik prosvjetiteljstva 547, izjavio je da je drama nastala
kao plod mate jednog pijanog divljaka.
543
"(...) Kroz Hamletovo posrtanje i crninu kojom je odjenuta Hamletova misao, mi ipak vidimo da se on latio jednog, moda i
najvanijeg zadatka. Hamlet bi da ostane vjeran svom osjeanju i u isti mah otvoren prema svijetu. On bi da svoju ivotnu ulogu
prihvati iz cijelog sebe, i da on 'ne biti' stigne do takvog 'biti' u kojem e biti sadran bez ostatka. Dakako, ekspir je i znao i pokazao
da je takva ovjekova tenja tragina. Ba zato to su joj mete tako visoko postavljene." (Nikola Koljevi: Izmeu biti i ne biti, u:
Vilijem ekspir: Hamlet, IRO "Veselin Maslea", OO Izdavaka djelatnost, Sarajevo, 1980. str.str. 15)
544
autentinost - ono to se moe potvrditi kao autentino; izvornost, vjerodostojnost, istinitost (Vladimir Ani: Veliki rjenik
hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb, 1998.)
545
inkarnacija - utjelovljenje, olienje; slika i prilika nekog svojstva, osobine (Vladimir Ani: Veliki rjenik hrvatskoga jezika, Novi
Liber, Zagreb, 1998.)
546
klasicizam - smjer u umjetnostima u 18. stoljeu koji za uzore uzima rimsku i grku antiku umjetnost (Vladimir Ani: Veliki
rjenik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb, 1998.)
547
prosvjetiteljstvo - filozofski pokret u 18. stoljeu kojeg je obiljeila vjera u mo ljudskog razuma i inovacije u politikoj, vjerskoj i
ekonomskoj doktrini (Vladimir Ani: Veliki rjenik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb, 1998.)
Ve u romantizmu548 su se poela zaotravati i suprotstavljati razliita miljenja, pa su se romantiari

irom Evrope negativno ponijeli prema klasicizmu i prosvjetiteljstvu, proglasivi Hamleta i Prometeja 549
glavnim junacima svoje mate.
U epohi realizma, Tolstoj je tvrdio da ekspirova djela pogubno djeluju na itaoce i gledaoce, odnosno na
tadanju rusku inteligenciju, koja je upravo u Hamletu vidjela prototip slavenski osjetljivog i bespomonog
ovjeka.
Sve to ukazuje na to da je Hamlet ne samo jedno od najveih, ve i jedno od najzagonetnijih djela
svjetske knjievnosti, a upravo je ta zagonetnost navela i velikana moderne engleske poezije Eliota da
Hamleta proglasi Mona Lizom knjievnosti.
2.7 Rekli su o Hamletu...

Osim brojnih kritika i studija o najveoj ekspirovoj drami, poznati evropski knjievnici su pisali i
zasebna knjievna djela na tu temu.
Moda bi, u tom smislu, za razumijevanje ove tragedije od velike pomoi bila i pjesma Hamlet, iji je
autor Boris Pastarnak.
Boris Pasternak Hamlet
agor stade. Ve sam usred bine.
O dovratak naslonjen: ja lovim
u odjeku nekom iz dubine
ta e biti sa ivotom ovim.
Na mene je uperen mrak noi
kroz hiljadu dvogleda na osi.
Ave, oe, ako si u moi,
mimo mene ovu au nosi.
Volim tvoju zamisao i ja
i slaem se da me rola vodi.
Al' se druga drama sad odvija
i ovog me puta oslobodi.
No redosled ima svako dejstvo
i kraj puta nee se izbei.
Sam sam, tone sve u farisejstvo.
Proi ivot - nije polje proi.
Da li je Hamlet, naime, doista tragiki junak koji je velik u svom bolu, kao to su ga uzdizali
romantiari? Ili je on samo ovjek suoen sa prljavim svijetom praktine politike i izmuen optim
apsurdom ovjekovog poloaja u svijetu, kao to je u nae vrijeme mislio poljski kritiar Jan Kot. Ili je ak
"poslanik smrti" koji ne pristaje na ivotna ogranienja, ve teei idealnom unitava same osnove svoga i
tuih ivota. (...) Otud u svim Hamletovim krizama, i uprkos njima, ima neke udesne, negativne veliine.
Te krize postaju mjera njegovog bola, njegove sposobnosti za bol ako se tako moe rei. A visine do kojih
se uzdie Hamletova misao neprestano se ogledaju u dubini ponora koji on svojim biem mora da izmjeri..
(Nikola Koljevi: Izmeu biti i ne biti)
(...) Hamlet je jedan od najhrabrijih meu hrabrima, ne iz nedostatka predumiljanja ili sporosti
shvatanja, jer Hamlet vidi u duu sve koji ga okruuju, ve samo zbog te averzije prema akciji, to postoji
kod onih koji nose svet u samima sebi.
( S. T. Kolrid: Iz predavanja o Hamletu)
548
romantizam - pokret u umjetnostima krajem 18. i poetkom 19. stoljea, koji istie snagu emocija, individualizam i kult prirode, a
razvija i zanimanje za nacionalne jezike i narodno blago (Vladimir Ani: Veliki rjenik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb, 1998.)
549
Prometej - Titan koji je ukrao bogovima vatru s Olimpa i predao je ljudima (Vladimir Ani: Veliki rjenik hrvatskoga jezika, Novi
Liber, Zagreb, 1998.)
Dakle, evo Hamletove ideje: slaba volja ali jedino usled sloma a ne po prirodi. Hamlet je po prirodi jak
ovek, njegova una ironija, njegov trenutan gnjev, njegovi strasni ispadi u razgovoru sa majkom, ponosni
prezir i otvorena mrnja prema stricu - sve to potvruje energiju i veliinu due. On je velik i silan u svojoj
slabosti, zato to ovjek jaka duha i u samom svom padu vei od slabog ovjeka koji se podie.
(V. G. Bjelinski: Studija o Hamletu)
Drama Hamlet se neprestano vraa na pomisao o samoubistvu i iskuenje da se napusti ivotna borba.
Prvi Hamletov monolog zapoinje jadikovanjem da je gospod "uperio svoj zakon protiv samoubistva", a
njegov posljednji akt je kada sa Horacijevih usana ugrabi au sa otrovom. (...)Hamlet se izdie iznad
ostalih drama iste vrste junatvom i plemenitou glavnog junaka, nenadmanom moi pronicanja i
razmiljanja o prilikama u kojima se nalazi, njegovim sposobnostima da ispata bol koji donosi moralna
odgovornost.
(Helen Gardner: Posao kritike)
III
Rezime
Pria o danskom kraljeviu Hamletu potie iz jedne stare legende, koju je u 12. stoljeu zabiljeio danski
historiar Sakso Gramatikus, iji je tekst, u latinskom originalu ili u prijevodu na francuski jezik,
vjerovatno u rukama imao i veliki engleski dramski pjesnik Vilijem ekspir.on je 1601. ili 1602. godine na
osnovu te prie napisao jedno od najslavnijih djela engleske, pa i svjetske knjievnosti, tragediju Hamlet.
U osnovi ove drame je motiv zloina i kazne, a glavni junak je mladi, tanano osjetljiv i duboko misaoni
princ hamlet, koji je prinuen da i protiv svoje volje i ubjeenja izvri krvavi in osvete.
Drama poinje kada se zloin ve dogodio: danskog kralja iz potaje je ubio njegov brat Kaludije, zauzeo
je njegov prijesto i oenio se njegovom enom, kraljicom Gertrudom. Duh ubijenog kralja javlja se mladom
kraljeviu Hamletu i zahtijeva osvetu. Smuen stranih saznanjem o stricu i majci i isto tako stranim
zadatkom koji mu je postavljen, Hamlet se sklanja u ludilo, krijui tako od svoje okoline teret koji nosi na
dui i plan koji ima na umu. Kraljev prvi ministar Polonije pripisuje to ludilo Hamletovoj ljubavi prema
njegovoj kerki Ofeliji, pomou koje eli otkriti pravu prirodu Hamletovog udnog ponaanja. To isto
nastoje, na kraljev zahtjev, doznati i Hamletovi prijatelji Gildenstern i Rozenkranac. Osjetivi da je okruen
dounicima, Hamlet sve vie oajava i gubi vjeru u ljude i smisao ivota. Dolazak jedne glumake trupe
Hamlet koristi da na dvoru priroedi predstavu o ubistvu koje se dogodilo na isti nain kao i ubistvo
njegovog oca. Iako se u toku predstave, po reakcijama majke i strica, konano uvjerio u njihovu krivicu,
Hamlet jo jednom odgaa in osvete, ali ga dogaaji ponesu tako da on na kraju ipak kanjava strica, ali i
sam gine.
Hamlet svakako predstavlja moda najbolji poetski prodor u duh i duu ovjeka koji je, sklon vie
meditaciji nego akciji, prisiljen da djela, i to u svijetu u kojem vidi samo zloin, pokvarenost, izdajnitvo i
licemjerstvo.
IV
Literatura
Milivoj SOLAR: Povijest svjetske knjievnosti, Golden marketing, Juriieva 10, Zagreb, 2003.,
str. 134-138
Zdenko LEI: itanka za drugi razred gimnazije, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2003., str.
54-67
Vilijem EKSPIR: Hamlet, SysPrint doo, Zagreb, Vurovice 38, 1996.
Vilijem EKSPIR: Hamlet, IRO Veselin Malea, OO Izdavaka djelatnost, Sarajevo, 1980.
Nikola KOLJEVI: Izmeu biti i ne biti, u: Vilijem ekspir: Hamlet, IRO Veselin Maslea, OO
Izdavaka djelatnost, Sarajevo, 1980., str. 5-15
S. T. KOLRID: Hamletov lik, u: Vilijem ekspir: Hamlet, IRO Veselin Maslea, OO Izdavaka
djelatnost, Sarajevo, 1980., str. 159
V. G. BJELINSKI: Hamletova slabost, u: Vilijem ekspir: Hamlet, IRO Veselin Maslea, OO
Izdavaka djelatnost, Sarajevo, 1980., str. 160-161
Helen GARDNER: Hamlet i tragedija osvetnika, u: Vilijem ekspir: Hamlet, IRO Veselin
Maslea, OO Izdavaka djelatnost, Sarajevo, 1980., str. 162-163
Jan KOT: Hamletovi izbori, u: Vilijem ekspir: Hamlet, IRO Veselin Maslea, OO Izdavaka
djelatnost, Sarajevo, 1980., str. 164
Muris IDRIZOVI, Abdulah JASENKOVI, Vladimir KNOR: Rjenik stranih rijei,
Knjievna zajednica Drugari, Sarajevo, 1989.
Vladimir ANI: Veliki rjenik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb, 1998.
Sadraj
I Uvod..........................................................2
1.0 ivot i knjievni rad Vilijema ekspira...................2
II Hamlet.......................................................3
2.0 Pretpostavke nastanka tragedije o Hamletu.................3
2.1 Nacrt Hamletove strukture.................................4
2.2 Osnovni strukturalni elementi.............................5
2.3 Psiholoka pozadina Hamletovih postupaka..................5
2.4 Hamlet - nosilac crne ui................................7
2.5 Hamletovi izbori..........................................8
2.6 Hamlet u tokovima knjievnih epoha........................9
2.7 Rekli su o Hamletu........................................9
III Rezime.....................................................11
IV Literatura..................................................12
V Sadraj......................................................13
1. 00. Uvod;
Svi veliki umovi slono i jednoduno govore o barbarstvu srednjega vijeka koje su
ostavili za sobom, i o kulturnom zamiranju koje su prebrodili, o mraku kojeg su
odagnali i svjetlosti koju su donijeli. Oni sebe vide u asnoj ulozi oslobodilaca
dragocjenog antikog naslijea koje je, oni to istiu, vijekovima umiralo i trunulo
u praini i mraku, kao u tamnici. I, tada su osjetili da ivot nije samo neprekinuti
lanac bijede i da ovjek nije samo crv pred svemoguim Bogom, da radoznalost
nije opasna, da smjelost duha nije uvijek pogubna, da priroda nije uvijek tetna po
ljudsku duu da veselost nije grijena, da je ovjekovo tijelo ne samo izvor
mnotvene ljepote ve i izvor mnotvene sree, i da ljudsko stvorenje ima isto
onoliko prava na uitak koliko i na vazduh, sunce, jelo i san. Kada se to dogodilo,
popucali su mnogi obrui koji su se stoljeima srednjega vijeka spleli oko ovjeka,
njegove misli i njegove umjetnosti. Osloboen i najzad uspravljen, ovjek je
poeo da na nove i drukije osnove postavlja svoj odnos prema svijetu i ivotu,
prema prirodi i Bogu, prema tradiciji i autoritetima, da zamilja i postupno
izgradjuje jedno novu kulturu, koja ce sluiti njemu i njegovoj srei i koja nee
zavisiti od autoriteta, da stvara jednu umjetnost prema sebi, vedru, prirodnu,
ivahnu i zemaljsku, u kojoj ljudsko dominira u punoj svojoj ljepoti, i u kojoj
tjelesno i ulno doivljavaju svoj trijumf, da istrauje i otkriva u nauci, tehnici,
prirodi i u samome sebi, da putuje i mjenja podneblja ili cijeli svijet i cijelo
drutvo.
2. 00. Humanizam i
renesansa- pojam, znaenje i
karakteristike;
2. 10. Humanizam;
Zametke svojega postojanja renesansa stvara ranije no to se inae odreuje
trajanje njene epohe. Naime, pokret nazvan humanizam proirio se tokom 13. i 14.
stoljea, a zasniva se na uvjerenju da se ponovnim otkriem i iscrpnim studijem
njegove knjievnosti moe postii obnova cjelokupne kulture. Zaeci promjena
uoljivi su ve krajem srednjega vijeka: trubadurska lirika uvodi novi tip
osjeajnosti, pripovjedni anrovi postaju sve vie zabavni nego pouni, ironija
sve ee zamjenjuje ozbiljan i svean ton ranije epike, a svjetovna knjievnost
potiskuje onu namjenjenu crkvenim potrebama.
Ljudi na koje e se novo drutvo osloniti i koji e ga podsticati u njegovu daljnjem
napredovanju nisu, ili nisu u najveoj mjeri, sveenici i monasi, ve laici i graani
koji to ostaju shvatanjima i duhom i kada formalno laici nisu. Oni postaju
kancelari republika, ugledni notari, istiu se kao ambasadori i dravnici, oni sluze
kao nastavnici u kolama i profesori na univerzitetima, oni blistaju kao filozofi i
pjesnici, naunici i umjetnici. Nameu se i kao ideolozi sa mislima o svetu i
ivotu, o ovjekovim mogunostima i o njegovoj svrsi. Sebe oni nazivaju
humanistima pa je zato i cijelo duhovno i intelektualno strujanje koje su izazvali i
koje su usmjerili prozvano humanizmom. To su ime izabrali, odnosno, dobili jer
su u sredite svojega interesovanja stavili studije o ovjeku u nadi, i sa ciljem da
sebe i blinje oplemene i usavre, i da tako postignu svoj vrhunski idealhumanitas- najviu moguu mjeru ovjenosti. U tome je sva sutina njihovog
pokuaja i upravo time oni su se odvajali od mraka i tame srednjovjekovlja u
kojima su se nauka i ljudska misao nale usredsreene iskljuivo na teolokim
studijama.
Humanisti se nisu mogli osloniti jedino na svoje nedovoljne snage, a nisu se htjeli
osloniti na literaturu i filozofiju srednjega vijeka koje su odreito proglaavali
barbarskim i s kojima su osjeali malo ega zajednikoga. Zato je bilo neminovno
da se u svojoj borbi za nove oblike ivota i miljenja, i u svojoj polemici sa
srednjim vijekom, obrate za pomo svijetu davno minulom- svijetu antike. Iz tih
humanistikih bdijenja nad knjievnim i filozofskim spomenicima Staroga svijeta
nastaje jedna nova i u potpunosti optimistika vizija ivota i ovjeka , koja nee
imati vie nieg zajednikog s vizijom ivota i ovjeka u srednjem vijeku. Lika tog
novoga ovjeka ima u sebi svojstva najuzvienijeg i najplemenitijeg dostignua

prirode.
Suprotno srednjovjekovnim misliocima koji ljudsku degradiraju isticanjem njenih
slabosti, bijede, nitavilosti i ogranienja, humanisti piu nadahnute i egzaltirane
traktate na temu dostojanstva i openito ovjekovih mogunosti i misli koje pri
tome izlau nisu nita drugaije od onih koje je ekspir, jedan od najveih
predstavnika ovoga vremena, stavio u usta svome Hamletu:
Kako je divan stvor ovjek. Kako je plemenit umom. Neogranien po
sposobnostima. Kako su divni i izraziti njegovi pokreti i njegovo tijelo. Kako po
razumu nalii na boga. Ukras svijeta, uzor svega ivota.
Tako su humanisti definirali ovjeka koji je aktivan ali ne kontemplativan, koji je
vjeito na bojnome polju, u sreditu zbivanja i u srcu ivota, a ne ovjek koji se
povlai u osamu svoje monake elije ili u izolovanosti svoje isposnike peine,
ovjek koji je graditelj vlastite sudbine i kova svoje sree, ovjek koji je u
vjeitom dodiru, u neprekidnom komuniciranju i u nekprekidnoj konverzaciji sa
svojim blinjima. Toga ovjeka humanisti uvjeravaju da mi nismo roeni radi nas
samih, ve mnogo vie da sluimo ljudskome drutvu, ali mu ne nastoje utisnuti u
glavu da je grijeh u traenju line sree, a smisao u odricanju, ve mu naprotiv,
savjetuju da tu sreu potrai dok je jo na zemlji i meu ivima, mjesto da je
oekuje u neizvjesnosti onoga to se otvara grobom.
Jedina ozbiljnija problematika pod obruom humanizma lei na periodu njegova
trajanja. Svojevrsnom mitu o srednjem vijeku, kojeg su uspostavili
romantiari, suprostavljen je mit o renesansi koji ve poinje sa svjetlou
istine i razuma naspram mranom srednjem vijeku opsjednutom brigom za spas
due i onostranou. I kao svaki mit, i mit o renesansi treio je to irem
obuhvatu knjievnih velikana, ak je u novu epohu bio svrstan i Dante, Petrarca
i Boccacco. Problem periodizacije donekle je rijeen uvoenjem pojma
predrenesanse. Tako se predrenesansa zajedno sa renesansom protee od 13. do
17. stoljea.550
550
Milivoj Solar, Povjest svjjetske knjievnosti, Zagreb 2001. str. 117.
2.20. Renesansa;
Oigledno rije je metaforina i korijeni su joj daleki-biblijski. Skovana je, kao sto
je optepoznato, prema glagolu iz francuskoga jezika renaitre, to znai
preporoditi se, iznova se roditi,vratiti se u ivot, vaskrsnuti. Istovjetno znaenje
ima i glagol iz italijanskoga jezika rinascere. Neslaganja zapoinju im se postavi
pitanje: to se to preporaa ili vaskrsava? Jedni su drali da to biva antika
kultura koja je poslije dugih vremena zaborava iznenada zablistala pred
zadivljenim oima ovjeanstva. Drugi su drali da je to bio preporod umjetnosti,
odnosno, kulture poslije sirovih i mranih srednjovjekovnih dana. Nema sumnje
da su to jednostrani i nedovoljno tani odgovori. Poslije se pribliilo istini, naime,
poelo se govoriti o renesansi kao o jednom ogranku vremena, jednoj epohi,
periodu u postepenom razvoju ljudskog duha kada su promjene uslovile da ovjek
i ovjekov ivot na ovome svijetu ponovno dou u sredite sveopeg interesovanja
i istovremeno postanu glavne teme knjievnog i umjetnikog stvaranja.
Taj ovjek pred kojim su se otvorile neizmjerne mogunosti i koji je , jednu za
drugom, odbacio mnogobrojne stege, koji je u punoj veliini i slobodi stao pred
Boga i pred Sudbinu, a ne samo sam pre sebe, kome su doli u ruke bogatstvo,
mo i vlast nad drugima i koga su uobiavali dramatini dogaaji, burna
previranja, strasne borbe svakoga sa svakim, taj ovjek nije uvijek izrastao u ono
savrenstvo za koje su pokuavali da ga odueve humanisti. Njegovo uivanje u
trenutanosti i nebriga za ono to e doi sutra izobliavali su se ponekad u
najvulgarniji hedonizam, u kome su se olako zaboravljale i osnovne norme
morala, a ne samo humanistiki ideal harmonije i ravnotee osjeanja. Njegov
individualizam je znao da se izrodi u najcrnji egoizam koji se, slijep u svojoj
svestranosti, ne zaustavlja ni na granici od koje poinju svirepost i zloin. Zato je
jako ustala pojava da renesansni likovi na dui imaju i nekoliko ubistava i tone
samo ubistava u samoodbrani, nego, ee ubistva iz pretjerane oholosti,
plahovitosti ili ejfa. Osloboen crkvenih stega i antiklerikalno usmjeren a
vaspitan u koli nimalo mistine antike filozofije, ovjek tog doba zauzeo je
prema vjerskim pitanjima stav pune ravnodunosti i ak otvorenog paganskog
bezbotva.
Renesansa je prema vie od jednoga stoljea starim rijeima francuskoga

historiara ila Milea: ...otkrie svijeta i ovjeka, vek svetlosti i sjaja- svetlost
razuma i sjaja kulture, posle jednog varvarskog i mranog veka u kome su
trijumfovali surovost i neznanje, veka protiv koga je ustala i sa kojim je na svim
linijama odluno prekinula.551
Renesansa je bila najvei progresivni prevrat to ga je ovjeanstvo dotada
doivljelo, doba koje je zahtijevalo dinove, dinove po moi miljenja i slobodi
linosti, koji preziru autoritet, a slave pobjedu obrazovanosti nad tamnilom
poretka. Taj slobodni i stvaralaki duh se krajem 14. stoljea javlja uglavnom u
bogatim talijanskim gradovima a tokom 15. stoljea se poinje iriti po svim
razvijenim zemljama Evrope a kojoj je poslije hiljadugodinjeg srednjeg vijeka
otpoela nova, svjetlija i svjea epoha. Glavne karakteristike nove epohe, u
pogledu drutva su, svakako, bogaenje graanske klase a slabljenje vlasti, moi i
utjecaja Crkve, te jaanje samointegriteta i samopotivanja kod ljudi koji su
osjetili da ivot nije samo neprekinuti lanac bijede i da ovijek nije samo crv pred
svemoguim Bogom, da radoznalost nije opasna, da smjelost duha nije uvijek
pogubna, da priroda nije uvijek tetna po ljudsku duu da veselost nije grijena, da
je ovjekovo tijelo ne samo izvor mnotvene ljepote ve i izvor mnotvene sree, i
da ljudsko stvorenje ima isto onoliko prava na uitak koliko i na vazduh, sunce,
jelo i san. Kada se to dogodilo, popucali su mnogi obrui koji su se stoljeima
srednjega vijeka spleli oko ovjeka, njegove misli i njegove umjetnosti. Osloboen
i najzad uspravljen, ovjek je poeo da na nove i drukije osnove postavlja svoj
odnos prema svijetu i ivotu, prema prirodi i Bogu, prema tradiciji i autoritetima,
da zamilja i postupno izgradjuje jedno novu kulturu, koja ce sluiti njemu i
njegovoj srei i koja nee zavisiti od autoriteta, da stvara jednu umjetnost prema
sebi, vedru, prirodnu, ivahnu i zemaljsku, u kojoj ljudsko dominira u punoj svojoj
ljepoti, i u kojoj tjelesno i ulno doivljavaju svoj trijumf, da istrauje i otkriva u
nauci, tehnici, prirodi i u samome sebi, da putuje i mjenja podneblja ili cijeli svijet
i cijelo drutvo.
2. 21. Glavni oblici renesansne knjievnosti;

Nakon svojih prethodnika humanista, koji su pisali na latinskome jeziku- jeziku
Crkve, renesansni pisci su kao knjievni jezik prihvatili narodni govor, pri tome su
se ugledali na antike pisce pa su u nacionalnu knjievnost uveli mnoge knjievne
oblike koji su u srednjem vijeku bili zaboravljeni: ep, lirsku ljubavnu pjesmu,
tragediju, komediju, satiru, poslanicu, eklogu iz koje je nastala dramska forma
koja se zove pastorala, kao i pozno antike prozne forme, novelu i roman. Imajui
u svakom tom anru neki klasini uzor, najee Homera i Vergilija u poeziji te
551
Humanizam i renesansa, Miroslav Panti, Cetinje 1967. str.6.
Plauta i Sofokla u komediji i tragediji, renesansni pisci su svjesno oponaali ali i

znatno modificirali svoje antike uzore, pa su na osnovi tih klasinih modela
stvarali nove pjesnike forme u kojima su dovodili do izrazaja svoje estetske
tenje i ivotne ideale. Mogu se izdvojiti etiri osnovna stava koja karakteriziraju
renesansnu umjetnost i knjievnost i sutinski ih razlikuju od umjetnosti i
knjievnosti u srednjem vijeku:
-
Senzualizam i hedonizam: za razliku od srednjovjekovne orjentiranosti

prema religijskim dogmama, ivotu due u zagrobnome svijetu, renesansna
umjetnost se okree ka ovozemaljskom ivotu, ovjeku kao jedinki i
njegovom mjestu u prirodi, historiji, drutvu i porodici. A pri tome je
ovjek shvaen kao bie prirode koje ne samo d aje okrueno prirodom ve
u svojoj tjelesnosti afirmira prirodu i njenu nesputanost. Ne stidei se vie
svojega tijela i ne skrivajui ga, renesansni je ovjek u umjetnost ponovno
uveo pojam tjelesnosti, tjelesne ljepote i tjelesnih poriva. Otuda
karakteristine senzualnost, putena ulnost pa i erotinost renesansne
umjetnosti.
Individualizam: u renesansi je, prvi put u novoj eri, priznat znaaj

individue. Nakon hiljadugodinjeg zahtjeva za poniznou pred Bogom,
individua je ponovno poela dokazivati svoju veliinu slobodom svojega
duha, snagom svoje individualnosti i svestranom razvijenou svoje
linosti. Tipine junake renesansnog epa, tragedije i komedije karakterie
snana individualnost jer se oni, naime, istiu po silini svojih strasti, po
snazi svoje volje ili po posebnosti svog karaktera, i zato se izdvajaju iz
sredine.
Ugledanje na prirodu: slijedei antike uzore, renesansni su umjetnici kao
mjerilo stvari postavili Prirodu i sve podinili prirodnim zakonima.
Podravati prirodu- bio je osnovni zahtjev renesansne teorije umjetnosti a
samim tim i knjievnosti. U skladu sa tim je i Hamlet savjetovao glumcima:
Starajte se da nikada ne prekoraite granice prirode. Ali to nije znailo da
su renesansni umjetnici eljeli samo precrtavati i kopirati stvarnost.
Naprotiv, oni su htjeli da se u slikanju stvarnosti takmie sa prirodom i da
tako stvaraju jo ljepe i skladnije stvari i oblike nego to ih nalazimo u
prirodi.
Artizam: iz prethodno napisanoga proistie i etvrta karakteristika
renesansne umjetnosti: njen artizam tj. tenja ka savrenim, ljijepim i
skladnim formama. Na dnevni red ponovno je stavljeno pitanje umjetnike
vjetine, tj. sposobnosti umjetnika da stvara na osnovu izvjesnih naela i
pravila svoje umjetnosti. Tako dolazi do obnove klasine poetike. Naravno,
u samom stvaranju, kao to to pokazuje ekspirov sluaj, pjesnikov genij je
jedini koji sebi odreuje pravila stvaranja, ali je u teorijskom smislu o
pjesnikom stvaranju ta vjera u umjee bila jedna od temeljnih oblika

renesansnog shvatanja knjievnosti i umjetnosti.
3. 00. Razvoj i osnovne

odlike pripovjedake proze;
Epu i epskoj pjesmi odgovaraju u novom vremenu roman i pripovijetka, koje
zajedno nazivamo pripovjedaka proza. Ona se nekada naziva i epska poezija u
prozi, ime se eli istai njen epski karakter, jer i u njoj kao i u epici nalazimo
prianje o ljudima i dogaajima, opirnost u izlaganju pojedinosti i kazivanje u
prolom vremenu, to je bilo karakteristino za epsku poeziju. Ali za razliku od
epa i epske pjesme koji su prvobitno bili upueni skupu sluatelja, romani
pripovijetka se od poetka upuuju pojedinanom itatelju. Te knjievne vrste se i
poinju razvijati kada se poela razvijati pismenost a naroito onda kada se poela
razvijati tampa i kada su i iri krugovi itatelja mogli nabavljati knjige. Zbog
toga se pripovjedaka proza zasniva na prisnijem odnosu izmeu pisca i itatelja
nego sto je to bio slucaj u epskoj poeziji. Pisac se sada neposredno obraa itatelju
kao pojedincu. Dok se u epskoj poeziji u uzvienom tonu govori o dogaajima i
linostima znaajnim za cijeli narod, u pripovjedakoj prozi se u intimnom tonu
govori o ivotu ovjeka kao pojedinca. Likovi u pripovjedakoj prozi zato nemaju
onaj openarodni znaaj kakav imaju epski junaci. Likovi u romanima i
pripovijetkama su sasvim individualizirane linosti sa sopstvenim sudbinama.
3. 10. Novela;
Krai oblik pripovjedake proze naziva se pripovijetka ili novela. Nju je u
umjetniku knjievnost uveo talijanski pisac iz 14. stoljea ovani Bokao. Zbog
njene kratkoe obrauje se samo jedan dogaaj koji obino predstavlja bitan
momenat u ivotu glavne linosti. U tom dogaaju otkriva se priroda te linosti ili
se prelama njena ivotna sudbina. Iako pripovijetka esto predstavlja samo isjeak
iz ivota ona po pravilu tei da suoi itatelja s nekim sutinskim pitanjima
ovjekova ivota.
3. 20. Roman;
Dui oblik pripovjedake proze predstavlja roman. Za razliku od pripovijetke, koja
je usredsreena na jedan lik ili dogaaj, u romanu susreemo mnotvo likova ije
su ivotne sudbine isprepletene, i mnoge dogaaje koji zajedno ine jedinstvenu i
sloenu sliku jednog ljudskog ivota, ili ire, jednog drutva, pa ak i cijelog
jednog vremena. Roman je nastao u kasnoj helenskoj knjievnosti, u 1. stoljeu
nove ere. Tada je imao zabavni karakter i u njemu se pripovijedalo o ljubavi i
pustolovinama. U srednjem vijeku roman dobija i svoje ime, i to u Francuskoj
prema izrazu lingua romana (romanski tj. francuski jezik), jer su ve tada djela
pisana na narodnom jeziku, za razliku od uenih spisa koji su zadrali u uporabi
latinski jezik. Prvi romani su po tipu bili romani zbivanja: viteki i pikarski i po
pravilu su spadali u djela tzv. trivijalne knjievnosti. Parodiju romana zbivanja u
njegovom srednjovjekovnom obliku, dao je Servantes u svom Don Kihotu, gdje je
ismijao apsurde junaka vitekog romana a narugao se i itateljima tih romana. On
je u isto vijeme stvorio i prvi roman modernog tipa koji se moze nazvati : roman
linosti. Svog junaka Don Kihota i njegovog pratioca Sanu Pansu, Servantes je
prikazao u nizu situacija u kojima se otkriva njihov karakter i ispoljavaju njihove
ivotne tenje. Tako je u sredite romana prvi put dola ljudska linost u svoj
sloenosti njene prirode.
4. 00. Sa stranica velikih

knjievnih spomenika epohe;
Utemeljivaima te nove slobodoumne, i humanistiki orjentirane evropske
civilizacije bili su brijni genijalci, mislioci, naunici i umjetnici, koji su krajem 15.
i poetkom 16. stoljea djelovali u razliitim evropskim zemljama. Takvi svestrani
umovi su bili: engleski pjesnik i dramatiar Wiljam ekspir, panski romansijer i
novalista Migel Servantes tvorac jednog od najznaajnijih likova u knjievnosti,
vitez Don Kihot i autora prvog romana modernog tipa, fancuski pisci Fransoa
Rable i Miel de Montenj.
4. 10. Viljam ekspir ( William Shakespeare, 1564.-1616.), odlike renesansnog
ovjeka;
Renesansa znai buenje linosti koja je dotle kao u polusnu tratila dane u
srednjovjekovnoj kranskoj zajednici. ekspir je Hamletom ukazao na svu
udesnu ljepotu toga to se budilo iz sna. ivjeti na javi, odazivati se svim
intenzitetom svoje due na sve to se zbiva oko tebe, stvarati ivot prema zakonu
vlastite prirode, to su zahtjevi svakog istinskog, plemenitog individualizma.
Hamlet ivi tako. Njegov duh stvaralaki ureuje njegov ivot, vatren je i budan,
ne budan u smislu niskih materijalnih bia okoline, ve u uzvienom smislu
ljepotom zanesenog ovjeka. Mnogi ga nazivaju duom vremena. Hamlet je
prva linost u literaturi, ali i pravi predstavnik renesansnog ovjeka zajedno sa
njegovim negativostima. Hamlet zna samo za svoju nadlinu osvetu i viu istinu,
za njegove protivnike postoji samo istina njihovih strasti i nagona kojima se
pokoravaju bez pomisli i grinje savjesti.
Kralj Lir i Makbet su zajedno sa Otelom troglavi vrhunac ekspirove dramatike.
Povrno literarno tumaenje oznaava Otela kao dramu erotke ljubomore,
meutim, ovo bi ipak trebali zavest pod opseg duhovne ljubomore. Otelo je crnac,
ovjek uzviene, blagorodne udi. Viteki je postojan u samome sebi zbog ega ne
poznaje svijet oko sebe. Jago je odlika pravog renesansnog ovjeka.- Pronicljiv je,
poznaje svijet i cijeli zapleteni mehanizam ljudskih odnosa i postupaka. ud mu je
potrovna i zla.
Jagova je jedina snaga pronicljiv razum kojim zavire u ljude oko sebe vodei
ih pomou njihovih slabosti, kao na lancu. Jago je ateist koji potuje
boanstvenost, ali i poklonik amoralne sile. Njemu je ivot igra a ljudska bia
tek figure koje on zna da rasporedi u situaciju iz koje umije da igru u kratkim
potezima dovede do kraja. 552
4. 20. Migel Servantes ( Cervantes Miguel de Saavedra, 1547.-1616 ), prvi

roman modernog tipa- sinteza individua rastrzanih izmeu iluzija i stvarnosti;
552
Josip Vidmar, Literarni eseji; Sarajevo, 1963.
Jo od antikih vremena pisci su esto parodirali djela drugih pisaca, da bi im se

narugali ili s njima naalili. Parodiko izoblienje moe se ticati samo stilskih
karakteristika jednog pisca, ali moe pogaati i samo duh jedne vrste knjievnosti,
kao sto je to sluaj sa Servantesovim romanom Don Kihot, koji je izvrgao ruglu
onovremene vrlo popularne viteke romane. Servantes je ismijao apsurde junaka
vitekog romana a narugao se i itateljima tih romana. On je u isto vijeme stvorio i
prvi roman modernog tipa koji se moze nazvati : roman linosti. Svog junaka Don
Kihota i njegovog pratioca Sanu Pansu, Servantes je prikazao u nizu situacija u
kojima se otkriva njihov karakter i ispoljavaju njihove ivotne tenje. Tako je u
sredite romana prvi put dola ljudska linost u svoj sloenosti njene prirode.
Sano je Kihotova suprotnost: on predstavlja stvarnost, razbor, oprez i
egoizam. Istodobno, on je i dio Kihotova svijeta. Opominje gospodara ali i
sudjeluje u njegovim inima... Sano je dobrijan i potenjaina. Jednom e rei:
Sve i da mi ne poklomi otok, ja sam onaj koji jesam. I taj priprosti seljak
mnogo puta ce se prepustiti snovima svoga gospodara i radovat ce se ponovnom
odlasku u svijet, na poetku druge knjige: Krenut emo u bijeli svijet da
zatiremo nepravde i ispravljamo krivice- veli on. A na kraju don Kihot, poto
mu se vratila pamet, rei e Sanu: Oprosti mi prijatelju, to sam te naveo da
se ini ludim kao ja. Tako su njih dvojica, razliiti, ili zajedno. Iznad svega
vezala ih je dobrota, od koje je sazdano itavo genijalno djelo.553
4. 30. Fransoa Rable ( Francois Rabelais, 1494.-1553.) od fantastine burleske
preko groteske do otre drutvene satire;
Rable se suprostavio zvaninim, ozbiljnim i sveanim tonovim asrednjovjekovne
crkvene i feudalne kulture. Svojim humorom on je afirmirao jednu suprotnu
kulturu, zasnovanu na pukom, narodnom, demokratskom uzivanju u
ovozemaljskom ivotu, u neobuzdanom smijehu, u igri kao vitalnoj ivotnoj
funkciji. Rableove matovite komike sadre bruleskne554 i groteskne555 slike, te
travestirane556 srednjovjekovne vizije u kojima se ozbiljno doaravaju prirodne
nesree koje pogaaju ljude zbog njihovih grijeha. Koristivi se narodnim
legendama, farsama i srednjovjekovnim vitekim romanima, kao i graom iz
553
N. Milievi, Sadraji knjievnih djela, Vodi kroz lektiru za srednje kole.

bruleska- vrsta knjievnog, pozorinog ili filmskog djela koje karakterizira komino pretjerivanje i
karikaturalno iskrivljavanje stvari s ciljem da se izazove smijeh; ozbiljne stvari pokazuju se na aljiv nain,
a smijenom se daje ozbiljan izgled.
555
groteska- izraz koji se prvobitno upotrebljavao za dekorativne forme u skulpturi, slikarstvu i arhitekturi
koje su bile karakteristine po fantastikom predstavljanju ljudskih i ivotinjskih oblika s apsurdnim,
runim ili karikaturalnim izopaenjima. Kasnije to je naziv za sve oblike u umjetnosti koje imaju
neprirodne, nemoralne, izopaene ili apsurdne karakteristike.
556
travestija- knjievni tekst koji svojim neusklaenim stilskim postupkom ismijava neto to je samo po
sebi ozbiljno. U knjievnosti se obino javlja kao reakcija nove generacije koja se podsmijava ozbiljnim
temama starih.
554
antike kulture i suvremene talijanske knjievnosti, Rable je stvorio

monumentalno knjievno djelo Gargantua i Pantagruel, koje se razvija od
fantastine burleske preko groteske do otre drutvene satire. Njegova komika
pretjerivanja, ismijavanja digmatskog srednjovjekovnog miljenja, ivotopisan
nain pripovjedanja, neobino bogat rjenik pun kovanica i neologizama, sve to
ini da mnogi s pravom smatraju da je Gargantua i Pantagruel jedno od
najznaajnijih djela s kojim je otpoela nova era.
4. 40. Miel de Montenj ( Michel de Montaigne, 1533.-1592.), esej- novi
knjievni anr;
Esej ili ogled je krai knjievni oblik koji ima karakter rasprave. Ime mu je dao
francuski knjievnik Montenj svojom knjigom Eseji (1580.) Eseji po svojoj
duhovnoj otvorenosti daju potpun fiziki, emocionalni i intelektualni portret svog
autora, na nain na koji to niko ranije nije postigao. U eseju nalazimo ne samo
intelektualnu, znanstvenu obradu teme ve i osobni stav pisca prema njoj, i ne
samo njegove ideje ve i njegovo raspoloenje, ne samo njegovo znanje ve i
njegov lini stav. Dobar esej se odlikuje brilijantnim stilom, ivim asocijacijama,
inventivnim usporedbama, duhovitim i pronicljivim opaskama. Montenj je u
svojim Esejima pisao o: dokolici, laljivcima, vaspitanju djece, prijateljstvu,
samoi, mirisima, knjigama, vjetini razgovaranja, tatini, iskustvu itd.
5. 00. Zakljuak;
Renesansa je bila najvei progresivni prevrat to ga je ovjeanstvo dotada
doivljelo, doba koje je zahtijevalo dinove, dinove po moi miljenja i slobodi
linosti, koji preziru autoritet, a slave pobjedu obrazovanosti nad tamnilom
poretka. Utemeljivaima te nove slobodoumne, i humanistiki orjentirane
evropske civilizacije bili su brijni genijalci, mislioci, naunici i umjetnici, koji su
krajem 15. i poetkom 16. stoljea djelovali u razliitim evropskim zemljama.
Takvi svestrani umovi su bili: engleski pjesnik i dramatiar Wiljam ekspir,
panski romansijer i novalista Migel Servantes tvorac jednog od najznaajnijih
likova u knjievnosti, vitez Don Kihot i autora prvog romana modernog tipa,
fancuski pisci Fransoa Rable i Miel de Montenj. Dakle, renesansni ovjek pred
kojim su se otvorile neizmjerne mogunosti i koji je , jednu za drugom, odbacio
mnogobrojne stege, koji je u punoj veliini i slobodi stao pred Boga i pred
Sudbinu, a ne samo sam pre sebe, kome su doli u ruke bogatstvo, mo i vlast nad
drugima i koga su uobiavali dramatini dogaaji, burna previranja, strasne borbe
svakoga sa svakim, taj ovjek nije uvijek izrastao u ono savrenstvo za koje su
pokuavali da ga odueve humanisti. Njegovo uivanje u trenutanosti i nebriga za
ono to e doi sutra izobliavali su se ponekad u najvulgarniji hedonizam, u kome
su se olako zaboravljale i osnovne norme morala, a ne samo humanistiki ideal
harmonije i ravnotee osjeanja. Njegov individualizam je znao da se izrodi u
najcrnji egoizam koji se, slijep u svojoj svestranosti, ne zaustavlja ni na granici od
koje poinju svirepost i zloin. Zato je jako ustala pojava da renesansni likovi na
dui imaju i nekoliko ubistava i tone samo ubistava u samoodbrani, nego, ee
ubistva iz pretjerane oholosti, plahovitosti ili ejfa. Osloboen crkvenih stega i
antiklerikalno usmjeren a vaspitan u koli nimalo mistine antike filozofije,
ovjek tog doba zauzeo je prema vjerskim pitanjima stav pune ravnodunosti i ak
otvorenog paganskog bezbotva.
6. 00. Vanija literatura;

Miroslav Panti, Humanizam i renesansa, Cetinje 1967. str.6.
Milivoj Solar, Povjest svjjetske knjievnosti, Zagreb 2001.
Nikola Koljevi, ekspir, tragiar, Sarajevo 1981
N. Milievi, Sadraji knjievnih djela, Vodi kroz lektiru za srednje kole.
Josip Vidmar, Literarni eseji; Sarajevo 1963.
7. 00. Sadraj;
1. 00. Uvod;
2. 00. Humanizam i renesansa- pojam, znaenje i karakteristike;
2. 10. Humanizam;
2.20. Renesansa;
2. 21. Glavni oblici renesansne knjievnosti;
3. 00. Razvoj i osnovne odlike pripovjedake proze;
3. 10. Novela;
3. 20. Roman;
4. 00. Sa stranica velikih knjievnih spomenika epohe;
4. 10. Viljam ekspir ( William Shakespeare, 1564.-1616.), odlike
renesansnog ovjeka;
4. 20. Migel Servantes ( Cervantes Miguel de Saavedra, 1547.1616 ), prvi roman modernog tipa- sinteza individua rastrzanih
izmeu iluzija i stvarnosti;
4. 30. Fransoa Rable ( Francois Rabelais, 1494.-1553.) od
fantastine burleske preko groteske do otre drutvene satire;
4. 40. Miel de Montenj ( Michel de Montaigne, 1533.-1592.),
esej- novi knjievni anr;
5. 00. Zakljuak;
6. 00. Vanija literatura;
7. 00. Sadraj;
UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK: BOSANSKIJEZIKI KNJIEVNOST

PREDMET: KNJIEVNA DJELA,OPUSI I POETIKE 2
SEMINARSKI RAD
FRANESKO PETRARKA NA GRANICI IZMEU DVIJE RAZLIITE KULTURE
Mentor:
Studentice:
Merima Sulji i Sabina

Konki
Tuzla, 2008.
UVOD
IVOT FRANESKA PETRARKE
Francesco Petrarca roen je u Arecu 1304. godine. Tri godine kasnije roen je i njegov brat Gerardosvetenik, koji je imao veliki duhovni uticaj na Petrarkin ivot. Zajedno sa bratom Gerardom,Petrarka je
studirao pravne nauke u Bolonji. Svoje politike stavove o tome kako nema slobode ni u jednom
politikom reimu i kako jedinu vrijednost ima lina sloboda, propagirao jepo mnogim dvorovima. Najvei
dio svogaivota proveo je u Avignonu (Avinjonu), tadanjem sjeditu papinskog dvora, gdjese intimnije
upoznao sa provansalskom trubadurskom lirikom i preuzima njihove pjesnike forme, razvija ih do
savrenstva i unosi u njih novi duh. Za vrijeme ivota provedenog u Avinjonu, Petrarka postaje istanani
pjesnik italijanske lirike,postao je najzanimljiviji pjesnik rafiniranih aristokratskih krugova, crkvenih i
svjetovnih monika.
Jedan od najznaajnijih datuma u njegovom ivotu, datum kojeg esto navodi i u svojim pjesmama, je 6.
april 1327. godine, kada je prvi put vidio Lauru. Ljubav prema Lauri je glavni motiv njegovog Kanconijera.
U ovom djelu on Lauru uzdiedo simbola slave, nadahnua; ona za njega predstavlja neispunjenu,
opsesivnu i fatalnu ljubav. Pretpostavlja se da je Laura bila supruga Huga de Sade, meutim njeno stvarno
postojanje nikada nije dokazano. Petrarka u jednom pismu upuenom njegovom prijatelju pie: " ta, dakle,
ti kae? Da sam izmislio lijepo ime Laurino kako bih mogao o njoj govoriti i kako bi ona mnogima dala
povod da priaju, ali da mi zapravo u srcu ne stoji nikakva Laura osim onog pjesnikog lovora prema
kojemu ja neumornim nastojanjem teim; i da je sve o toj ivoj Lauri, koja je mene navodno samo toboe
obuzela, izmiljeno, da su lani moji stihovi, lani uzdasi. Htio bih u vezi s tim da seti zaista ali, i da je
zbilja u meni samo gluma a ne pomama! Vjeruj mi, niko bez velikog truda ne moe dugo glumiti, i najvea
je ludost nekorisno se truditi da izgleda lud..."557 Iako nema pouzdanih podataka o Laurinom stvarnom
postojanju, ona je u Kanconijeru stekla besmrtnost i postala je ne samo Petrarkin mit nego i uzor brojnim
evropskim pjesnicima u stoljeima kojasu uslijedila.
1340. godine Petrarka je okrunjen na Kapitolu u Rimu jedinstvenim pjesnikim lovorom od Roberta
Anujskog. On u tome vidi simbolinu potvrdu obnove drevnog kulta poezije i ukazivanja kraljevskih
poasti pjesnicima. Nakon toga okree se politikim interesim, na brojnim dvorovima propagira svoje
stavove o individualizmu.
Pisao je i na italijanskom i na latinskom jeziku. Smatrao je vanijim djela pisana latinskim jezikom (ep
Afrika, zbirke poslanica: O domaim stvarima, O stvarima iz starosti). Meutim, dok njegova djela
na latinskom jeziku padaju u zaborav, zbirka pjesama na italijanskom jeziku, koju je sakupio pred kraj
557
Kanconijer, Franesko Petrarka, str.88, Svjetlost, Sarajevo,2000.
svoga ivota, poznata kao Kanconijer osigurava mu slavu i postaje jedno od najuticajnijih evropskih
djela. Ovo
djelo dovelo je i do razvijanja tzv. Petrarkizma (pjesnike orijentacije nastale ugledanjem na Petrarku).
Petrarkisti su svoja ljubavna osjeanja poistovijetili sa ljubavnim osjeanjima Petrarke koje je on izrazio u
svom Kanconijreu , prihvatajui njegove pjesnike oblike, platonistiku ideju ljubavi i njegov ideal enske
ljepote. irenje petrarkizma po Evropi pomoglo je oslobaanju poezije od stega srednjovjekovne
religioznosti i da se na narodnom jeziku izrazi duh i dua ovozemaljskog ovjeka. Kasnije se razvijaju dvije
vrste petrarkizma: KARITEANSKI petrarkizam- prema imenu katalonskog pjesnika Karitea koji je vie
slijedio trubadursku tradiciju i BEMBISTIKI petrarkizam- prema imenu italijanskog knjievnika Pijetra
Bemba. On je zagovarao strogo slijeenje Petrarke, povratak oponaanju klasine Petrarkine lirike.
1374. godine, u okolini Padove, Franesko Petrarka umire.
FRANESKO PETRARKA- JEDAN OD ZAETNIKA NOVE KULTURE
Kao i sve druge vrste umjetnosti srednjeg vijeka i knjievnost je bila podreena teologiji i crkvi. U
srednjovjekovnoj knjievnosti nije se cijenio nikakav subjektivni doprinos, ve se cijenila sutina
umjetnikog teksta. Izraziti sutinu znailo je otkriti Boije prisustvo u njoj. Nije se cijenila nikakva
individualnost, ve samo ope. Zbog toga veliki broj pisaca srednjeg vijeka ostaje nepoznat.
Nasuprot ove kulture razvijala se i narodna kultura. Ova kultura je bila glavni inilac destrukturalizacije
srednjovjekovne kulture i strukturalizacije renesansne kulture. Korijene renesanse nalazimo u Italiji, to
nije sluajnost, jer je Italija bila sredite velikog i monog Rimskog Carstva. Ruevine antikih graevina,
vajarska i slikarska ostvarenja iz antikog doba, sauvani rukopisi, podseali su na drevnu civilizaciju koju
su na Apeninskom poluostrvu unitile najezde varvarskih plemena. Italijani su govorili latinskim jezikom...
i oseali su se potomcima starih Rimljana. Izuavanje antike, traganje za ostacima prolosti, bilo je izraz
njihove elje da upoznaju vlastitu zaboravljenu kulturnu tradiciju kako bi nali izlaz iz mraka neznanja u
kojem je ivela srednjovjekovna Evropa.558
Jedan od prvih Italijana koji je teio ka stvaranju neega novog bio je Franesko Petrarka. Kritiari
Petrarku svrstavaju redove predrenesansnih pisaca, jer njegova djela sadre i odlike srednjovjekovne
knjievnosti i odlike renesansne knjievnosti. Perid predrenesanse poznat je jo i pod nazivom
Humanizam, prema latinskoj rijei humanus- ljudski, ovjeanski. Glavni faktor koji je doveo do podjele
knjievnosti na predrenesansni i renesansni period izvrila je ARISTOTELOVA POETIKA TECHNE. Ova
poetika za razliku od Platonove ENTUZIJASTIKE POETIKE, razloge pisanja nalazi u samom inu,
vjetini pisanja. Ova poetika je tek 1498. godine prevedena sa arapskog na latinski jezik. Dakle, period
558
Humanizam i renesansa u Evropi,str.12, Vladislava Ribnikar-Perii, Prosveta, Nolit, Zavod za

udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1978.
prije objavljivanja ove poetike zovemo predrenesansni period, a period poslije objavljivanja POETIKE
TECHNE renesansni period.
Za predrenesansu, period kome pripada i Petrarka, karakteristian je platonistiki stav o svijetu. Naime,
rije je o postojanju dvije stvarnosti: onosvjetska stvarnost- metafizika, koja je jedina stvarna, duboka i
vana; ovosvjetska stvarnost- empirijska, koja je samo kopija, koja se nudi ulima i kojoj je bitno da se
neprestano kiti i ukraava.
Osim to je bio pjesnik, petrarka se ubraja i meu najznaajnije knjievne kritiare ovog perioda. U
svojim je djelima najee govorio o potrebi individualizma i originalnosti u knjievnim djelima. On
smatra da pisac kada ne moe dase zadovolji onim to je njegovo, moe da se koristi i djelima drugih
pisaca, ali treba da se stara da onoto napie bude slino, a ne isto. Volim da se pokatkadsluim spisima
drugih ljudi i to ne kriom, i samo za neko vreme, ali jo vie volim da se sluim svojima, kad god mi je to
moguno; takav sam dame raduje slinost a ne istovetnost, ak ne ni suvina slinost: to je slinost u kojoj
se istie svetlo duha, a ne slepoai siromatvo onoga koji sledi... 559
O domaim stvarima, god.1359.

U jednom pismu ovaniju iz ertalda, Petrarka pie: Treba se, najzad, pridravati Senekinog gledita,
koje je i pre Seneke zastupao Flacije, da pisati treba, naravno, kao to pele skupljaju med, ne uvajui
cvee nego ga pretvarajui u sae, to jest tako da od mnogog i razliitog postane jedno, i da to bude neto
novo i bolje.560
Ovom reenicom Petrarka govori da pjesnici, kao pele, treba da vrijedno sakupljaju i prouavaju razno
cvijee, odnosno djela drugih pisaca. Treba da usvajaju njihove stihove i da zajedno sa svojim vlastitim
stilom stvore neto jedinstveno, novo i bolje od prethodnog. Sam Petrarka mnogo se ugledao na djela
antikih pisaca: Horacija, Cicerona, Vergilija, Platona i dr. U jednom autobiografskom zapisu Petrarka
navodi: "Vie nego iemu drugomu u svojoj sam se djelatnosti posvetio upoznavanju antikog svijeta, jer se
meni ovo sadanje doba nigda nije svialo, pa da me nije drugaije usmjeravala ljubav spram svojih dragih,
uvijek bih volio da sam se u nekom drugom vremenu rodio, i trudio sam se da ovo doba zaboravim i da u
duhu ivim s antikom."561
Petrarkino djelo Kanconijer nadovezuje se na tradiciju srednjovjekovne ljubavne poezije. Glavni motiv u
Kanconijeru je ljubav prema eni. U srednjovjekovnoj knjievnoj tradiciji potovao se kult ene, ali
potovala se bestjelesna ljubav, ljubav bez putenog grijeha i ta ljubav je bila samo etapa na putu do
konanog cilja- Boga, a poznato je da je prema srednjovjekovnom shvatanju put do Boga mogu samo kao
559
Isto, str. 222.

Teorijska misao o knjievnosti, Radoslav Milosvljevi, str. 78
561
Humanizam i renesansa u Evropi,str.10,Vladislava Ribnikar- Periic, Prosveta, Nolit, Zavod za
560
put ljubavi. Meutim, Petrarka unosi i neto novo! On pie o konkretnoj eni, koja ga svojom ljepotom i
fiziki
privlai. Na osnovu toga prikazuje svoju unutarnju razapetost izmeu srednjovjekovnih moralnih naela i
ovozemaljskih tenji za sreom.
KANCONIJER
Franesko Petrarka je kao istaknuti humanist napisao mnogo knjievnih djela, ali besmrtnu slavu je
stekao Kanconijerom- zbirkom pjesama u kojoj je iznio kroz stihove intimni lirski dnevnik svoje nesretne
ljubavi. Naziv Kanconijer potie od italijanske rijei canzoniere- pjesmarica, ili zbirka pjesama. U Italiji se
za ovu zbirku koristi i naziv Rime sparse (Rasute rime) prema poetnim stihovima prvog soneta.
Vi to sluate zvuk rasut u rime

Hranu srca to se zove uzdah,
Sred moje prve mladalake zime
Kad neki drugi ovjek bijah.
Za vrst moje misli i mojiga plaa
Sred zaludnog bola i zaludnih nada
Nek svako srce kojeljubav shvaa
Milosno bude i oprosti sada.
Dugo sam svima, sad to dobro vidim
Bio predmet pria, zbog ega se i sad
Pred sobom i drugima samog sebe stidim.
Plod mojih tlapnji i mojih stidova
I pokajanja ijasnih spoznaja
Tek e su svijeta iza mojih snova.
Ovaj sonet nastao je u pjesnikovim zrelim godinama i najbolji je uvod u lirsku ispovijest pjesnika, a
napisao ga je iz pozicije umne zrelosti bogate iskustvima koja su ga udaljila od osnovnih ciljeva pozicije. U
njemu su nagovijeteni svi osnovni motivi Kanconijera. Rasutim rimama pjesnik naziva svoju rasutu
emocionalnost pretoenu u stihove afektivnim izrazima. Petrarka je iz ljubavi prema knjievnosti razvio
elju da svoj ivot prilagodi literaturi, samoi, potovao je tzv. kult otiuma, tj. plemenite dokolice
provedene u samoi i knjievnim studijama.Otium je pretpostavljen svakoj drugoj praktinoj aktivnosti.
Tako Petrarkin humanizam, njegova okrenutost antici, koja je na poetku bila intimno osjeanje, postaje
njegova literarna doktrina i filozofski stav. To nampotvruje i drugi stih prve strofe hranu srca to se zove
uzdah. Na osnovu ovoga stiha vidimo da se pjesnik hranio uzdasima, vremenom provedenim u samoi, tj.
da je potovao kult otiuma. niz pesama govori o pesnikovom bekstvu u samou; stanje usamljenosti
odgovara optoj Petrarkinoj orijentaciji ka samoispitivanju, ka udubljivanju u vlastiti unutranji svet, u
kojem se otkrivaju neskladi, sukobi oprenih sila, nemiri za koje nije znala ranija poezija. 562 U zadnjim
stihovima ovoga soneta javljaju se motivi stida i pokajanja. Ovi motivi su bili jedni od centralnih
religioznih motiva koji su se pojavljivali u srednjovjekovnim knjievnim djelima. Na osnovu njih moemo
jasno zakljuiti da je Petrarka, ipak, bio veoma religiozan ovjek i da se na kraju svoga ivota pred strahom
562
Humanizam i renesansa u Evropi, Vladislava Ribnikar- Perii, str.66, Prosveta, Nolit, Zavod za
od Apsoluta, ipak, okrenuo religiji. Posljednji stih prve strofe, takoer nam nagovjetava motiv pokajanja:
kada neki drugi ovjek bijah. Ovaj stih nam govori da
je pjesnik bio u drugaijem stanju nego to je bio u trenutku pisanja ovog stiha. Ovim stihovima pjesnik
nam je iznio cjelokupan svoj ivot i otvorio nam vrata svoga svijeta. Ovakav vid rasutih rima je vrhunski
izraz rasutih osjeaja i postao je uzor velikom broju pjesnika petrarkistike pjesnike kole.
Ova kola okupljala je sljedbenike Petrarkinog stila stvaranja poezije, tj. Platonistiki ideal ljubavi, ideal
enske ljepote, obraivanje faza ljubavnog osjeanja...
Postoje dvije varijante petrarkizma: kariteanski i bembistiki tradicija srednjovjekovne ljubavne poezije je
polazila od teolokog principa: put do Boga mogu je samo kao put ljubavi. Zato kult ene u
srednjovjekovnoj knjievnoj tradiciji nije sluajnost. Naime, ljubav iskazana prema eni, bestjelesna,
predstavljala je ljubav prema Apsolutu. Ovakva
knjievnost graena je iskljuivo u retorikom maniru, a skonava na groblju mnotva ubijenih ivih
poetskih metafora. Ve sa humanizmom javlja se potreba da se na istu temu pjeva na drugaiji nain i na
narodnom jeziku, a na tu tradiciju se oslanja i Petrarka. Tako je on najvei broj stihova napisao nadahnut
voljenom Laurom de Noves. U svojoj poeziji Petrarka je Lauru uzdigao do simbola slave i inspiracije, kao
idealnu, fatalnu, platonsku ljubav. Naime, ne zna se pouzdano da li je Laura uistinu postojala ili je to samo
pjesnika fantazma, ali je u njegovim stihovima postala besmrtna. Neke injenice ukazuju da je to bila
stvarna linost, supruga Huga de Sade. Njegovu ljubav prewma Lauri moemo posmatrati kao skup
psiholokih, moralnih i filozofskih naela vremena u kome je trajao, skup njegovih duevnih nemira i
nepomirljivih tenji. Tako je Laura esto posmatrana kao poetska linost u kojoj se stapaju srednji vijek i
ideali humanizma. Njegov opis ljubavi prema Lauri slijedi ustaljene konvencije viteke ljubavi (intezitet,
odanost, vjernost, istrajnost....). ali uporedimo li Danteov odnos prema Beatrie i Petrarkin prema Lauri
vidjet emo da tu postoji velika razlika. Dante je Beatrie u svom djelu smjestio u najviu sferu Raja gdje
ona poprima ozraje svetosti, dok je Lauru
Petrarka opisao kao ovostranu, stvarno bie i idealnu enu, tj. opisuje ljubav prema konkretnoj eni koja ga
svojom ljepotom i fiziki privlai u emu prepoznajemo duh novog vremena i njegovu unutranu razapetost
izmeu srednjovjekovnih moralnih naela i ovozemaljskih tenji zta sreom ime naglaava renesansu.
Sonet 15.
Neka su blaeni dan, mjesec i ljeto

I doba, i sat i vrijeme i as
I lijepi kraj gdje ugledah spas
To lijepo oko to postade sveto.
I blagoslovljeni neka su prvi jadi
to ih osjeti kao Amorovo breme
I luk i strijele to zgodie mene
I ona rana to dno srca hladi.
Glasovi brojni i blaeni koje
Dok zovem ime moje gospe irim
I uzdasi suze i sve enje moje
I blaeni nek su svi moji papiri
Njoj u slavu i moja misao to ju
Njoj a ne drugoj kao dug namjenih.
Tema soneta je momenat kada je pjesnik prvi put vidio Lauru koja je zarobila njegovo srce. Ovaj sonet se
ubraja meu najbolje i njime su bili oduevljeni brojni sljedbenici petrarkistike pjesnike kole. U
pretjeranom nabrajanju ne treba gledati samo tehniku vjetinu ve emfatian izraz osjeanja u pomalo
retorikom obliku. To je stil kojim se iskazuje ono neizrecivo u istinskom ljubavnom osjeanju. U drugom
katrenu slikovito predstavlja motive slatke patnje, ljubavnih jada, Amorove strijele... Ushieno govori o
suzama, uzdasima i enji za Laurom(kult otiuma), a posljednja tercina je vrsta izjava vjene vjernosti
onoj kojoj pripadaju pjesnikove misli. U njegovim stihovima vidimo snano smjenjivanje emocija, u nekim
pokazuje ushienje ljubavno, a u nekim pesimizam i oaj zbog neuzvraene ljubavi i uzaludnih nada. Tako
u sonetu 20. pjesnik se obraa vlastitim oima imperativom Plaite oi da se srce die, tozbog nae
greke sada smetno strada okrivljujui vlastite oi to su uopte ikada ugledale Lauru koja mu je zadala
toliko jada.
Sonet 7.
Za razliku od soneta 15. ovaj sonet je protkan krajnjim pesimizmom, sjetom, sumornou ovjeka koji
osjea da mu se blii konac, ovjeka koji vidi u smrti izbavljenje od munih jada, uzaludnih nadanja,
nepodnoljivih osjeanja. U posljednjoj tercini koja obino nosi i poentu soneta pjesnik zakljuuje da ljudi
esto u ivotu eznu za nedostinim, nemoguim shvativi na koncu da su zaneseni ispraznim stvarima
proputali vanije anse u ivotu.
to god sam blii zadnjem danu, kada
Ljudski se jad ini kratkotrajnim
I to se vrijeme ini lakim, brim
To glupljom i glupljom postaje mi nada
Mislima kaem: neemo jo dugo
O ljubavi govoriti jer teini
Zemaljskog bia, toj snjenoj bjelini
Trag se topi, mir postaje drugom
Jer i prozne nade sa tijelom bjee
to ovjek dugo nije gajit presto
I smijeh, i pla, i strah i srdba ljuta
Bie nam jasno kakoljudi esto
Ka stvarima ispraznim tee
I zalud uzdiu mnogo puta.
Kada je u pitanju struktura Kanconijera moemo govoriti o njegovoj cjelovitosti koja nije izraena u
unaprijed smiljenoj koncepciji niti u ostvarenoj poetskoj strukturi, ve je nastala postepeno kao slika
bogatog pjesnikovog unutranjeg iskustva, pa je zbirku nemogue dijeliti na bilo kakve cikluse.
Kanconijer se sastoji od 317 soneta, 29 kancona, 9 sestina, 7 balada i 4 madrigala. Neke forme preuzeo je
od provansalskih trubadura i predstavnika slatkog novog stila te ih majstorski razvija do savrenstva
unosei u njih duh novog vremena. Preovladavaju soneti ( ital. sonetto- skup glasova, zvuanje, u prasl.
sonet- vrsta pjesme). Sonet jelirskapjesma provansalskog porijekla, kao oblik nastao u Italiji u 13. st. U
nekim knjievnim epohama toje preovladavajua forma, a u nekim se odbacuje. Osnovni oblik soneta je
tzv. italijanski ili Petrarkin sonet- lirska pjesma od 2 katrena i 2 tercine sa osobitom rimom abba, abba, cdc,
cdc. Katreni su jedna, a tercine druga cjelina. U posljednjoj tercini je poenta soneta. U kanconijeru nema
pretjerane mistine simbolinostikao u Danteovoj komediji naroito kad su u pitanju broj i raspored
pjesama. Pjesme se jedino mogu podijeliti na dva dijela: one koje pjevaju o ivoj Lauri i o njoj mrtvoj, a
rasporeene su i hronoloki i prema pjesnikom estetskom kriteriju.
Sonet 54.
Nisam bio muen od sudbinske ruke

Bez suza zavisti i uz dobru volju
Jer ako drugi vojen ima sreu bolju
Hiljdu radosti ne vrijedi jedne muke.
Sad lijepe oi zbog kojih se ne kajem
Muke moje to nita ne skriva
Neka teka i mrana magla pokriva
Sunce mi je ugaeno to priznajem.
Prirodo majko, okrutna i blaga
otkud ti elje suprotne i snaga
ljupkosti takve i ruit i stvarat?
Sve se snage s istog izvora toe
Al kako ti puta, o vinji Oe,
Da nas lie Tvojih malih dara.
U ovom sonetu pjesnik sa osobitom tugom saoptava da je umrla njegova voljena. On priznaje da je
njegova muka zbog voljenja one koja mu ne uzvraa ljubav bila zapravo slatka muka. Poput oajnika koji
je izgubio neto dragocjeno krivi majku prirodu i Svevinjeg to uzee ivot tako ljupkom biu. I u
narednim sonetima nastavlja se njegova agonija, al za umrlom Laurom dokrajila je pjesnika koji priziva
smrt koja e mu dati spokoj.
Sonet 73.
Ja svoje prole oplakujem dane

Kje sam ljube smrtnom biu dao
Imadoh krila, letjet nisam znao
Da dobar primjer od mene ostane.
Nevidljivi vjeni kralju koji mane
Sve mi s neba vidi, ivot zao
Nek ti je grene, krhke due ao
I milost Tvoja nek se nad njom grane
Pa ako ivjeh burno i opasno
Da miran mrem u luci, na svijetu
Ako zalud ivjeh, bar da umrem asno.
Za ovo malo jo ivota moga
Na smrti mi prui svoju ruku svetu
Ti zna da nemam nade u drugoga.
Kao i svaki ovjek ve tako blizu konca, pjesnik baca pogled unatrag na vlastiti ivot, na uzaludne enje,
za nedostinim, na proputene izazove. Priznaje da je mnogo toga poropustio imadoh krila, letjet nism
znao, bio je zaslijepljen ljubavlju.u drugom katrenu obraa se Milostivom koji nas voli i pratanam,
molei se za oprotaj i spokoj njegove namuene due, videi sada u njemu jedino svjetlo u mranom
ivotu. U ovom sonetu pjesnik spoznaje svoju tragiku krivicu timeto je svoje dane posvetio smrtnom
biu, a ne Apsolutu, zbog toga se kaje i teko mu je.
ZAKLJUAK
Poezija u Kanconijeru izraava zbilju ljudski doivljenog i elegino pjesnikovo svjedoenje o sebi u
alegorijskoj formi.
Njegova poezija vana je za razvoj slobodoumlja i individualizma u knjievnosti, kao i za njeno
oslobaanje opsesivne srednjovjekovne religioznosti i teolokih principa. Petrarka je svojim stihovima
proslavio sudbonosnu i svugdje prisutnu ljubav kao jedini izlaz pred vlastitom milju o smrti.
Pjesme u Kanconijeru nisu jednostavna ljubavna ispovijest. Ove pjesme su izraz jedne duevne drame
nastale kao rezultat sukoba osjeanja i razuma, strasti i savjesti i nesklada izmeu tenje ka nebeskom
blagostanju i tenje za ovozemaljskom sreom.
LITERATURA:
1.
Kanconijer, Franesko Petrarka.
2.
Humanizam i renesansa u Evropi, Vladislava Ribnikar- Perii.
3.
Teorija knjievnosti, Milivoj Solar.
4.
Teorijska misao knjievnosti, Radoslav Milosavljevi
.
SADRAJ
1.
Uvod
ivot Franeska Petrarke.........................................................................................1
2.
Franesko Petrarka- jedan od zaetnika nove kulture..............................................3
3.
Kanconijer................................................................................................................6
4.
Zakljuak................................................................................................................15
5.
Literatura................................................................................................................16
6.
Sadraj....................................................................................................................17
UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET
OTHELLO,
TRAGEDIJA SUROVE LJUBOMORE
Prof: Azra Verlaevi

erkezovi,
Studenti: Nermina
Minela Heri
Tuzla, 2008.
UVOD
1. WILLIAM
SHAKESPEARE (1564.1616.)
William Shakespeare (1564.-1616.) je veliki engleski dramski pisac i pjesnik. Roen je u StratfordOn-Avonu, i ve kao mladi posvetio se pozoritu gdje je glumio i pisao pozorine komade. I u svjetskoj
knjievnosti ekspir je najvei umjetnik i dramatiar.
U osnovi njegovih drama je njegova filozofija ivota, koja je etika i iz koje izbija njegova kritika ivota,
njegova romantina drama-Zimska bajka, kao da jednim svojim dijelom simbolizuje samog ekspira,
njegov svijet i ivot. I ekspir kao da se pokajao i oprostio svijetu i ivotu, a svijet i ivot kao da je oprostio
njemu, i kao da ga je ponovo prigrlio i izveo ga iz sumraka pesimizma, na put svjetlosti, ljubavi i
radosti.563
ekspir je pisao i sonete, a njegovi soneti su najbolji odgovor onima koji usljed neobavijetenosti sumnjaju
u identitet pisca Hamleta, Otela, Lira itd.
Pisac Soneta i pisac drama koje nose ekspirovo ime, jedna je linost, a ta linost nije bila plemi, ve
glumac koji je esto osjeao teinu ivota na svojim pleima. Vide se mnoge slinosti izmeu soneta i
najranijih drama, ukratko vidi se sve ono to se o ekspiru zna na posredan nain, i to se nalazi u svakoj
njegovoj biografiji koju je pisao strunjak.
ekspir je pisac, dramaturg, pjesnik koji pripada epohi renesanse.
2. POJAM RENESANSE
Naziv renesansa (ije je znaenje preporod) nagovjetava da je odnos kulture epohe o kojoj govorimo
prema prethodnim razdobljima evropske historije od presudnog znaaja za razumijevanje. Sam naziv
epohe, upuuje na zakljuak da je ona doba preporoda, doba obnove i oivljavanja neega to je bilo
potisnuto i zaboravljeno u prethodnom historijskom razdoblju. Raanje nove epohe ispoljilo se
najoiglednije kroz oitovanje interesovanja za antiku kulturu i umjetnost. Renesansa obuhvata period od
poetka XV st. do kraja XVI st.U Italiji, doba renesanse nastupilo je neto ranije-jo u XIV st. dok je
renesansa u Engleskoj nastupila relativno kasno. Tokom XVI st. renesansna kultura razvijala se i u:
Francuskoj, paniji, Njemakoj, Poljskoj itd. Renesansa je epoha koja je dola poslije srednjeg vijeka i
potpuno je izmijenila evropsku kulturnu historiju. U doba renesanse dolo je do procvata kulture i
umjetnosti, do razvoja filozofije i nauke. U svom djelu Dijalektika prirode, Fridrih Engels kae da je
renesansa najvei prevrat to ga je ovjeanstvo do tada doivjelo. 564
Revizija tradicionalne predstave o suprotnosti srednjeg vijeka i renesanse (najee se izraavalo antitezom
mraka i svjetlosti) ne podrazumijeva da je potrebno odrei se miljenja da je doba preporoda doba
563
564
ivot i dela Viljema ekspira, Vladeta Popovi, Beograd, 1953.,str.54.

Humanizam i renesansa u Evropi, Vladislava Ribnikar-Perii, Prosveta, Beograd, 1978.,str.73.
revolucioniranih promjena u kulturi, umjetnosti i cjelokupnom drutvenom ivotu. Marsilio Fiino utvrdit
e s ponosom da je ovaj period, slian zlatnom dobu, ponovo oivio slobodne umjetnosti koje su bile
gotovo ugaene: poeziju, gramatiku, retoriku, slikarstvo, arhitekturu itd. U preporodu stvoren je ideal
potpunog, univerzalnog ovjeka, koji je ravnomjerno razvio sve svoje sposobnosti i koji ima irok obim
znanja iz raznih nauka.
3.
KNJIEVNOST U RENESANSI
Pisci epohe preporoda shvatili su svoje doba kao vrijeme obnove duhovnog naslijea antike Grke i
Rima. Renesansnu knjievnost uvjetuju promjene u drutvenom ivotu, zatim promjene u shvaanju
znanosti i filozofije, koje se oituju u bitno novim filozofskim orijentacijama i bitno novom shvaanju
znanosti. Renesansnu knjievnost odlikuje naglaeni individualizam. Konvencije knjievnih vrsta postaju
okviri unutar kojih se moe izraziti posebnost autora i njegova naina oblikovanja ivota i svijeta, pa
renesansa, i kada preuzima ustaljene knjievne vrste, uvodi u njih knjievne postupke koji do tada nisu bili
uobiajni.565
Renesansna knjievnost je u sredite svog interesa postavila ovjeka i njegov ivot na ovom svijetu. Zato je
ona svoje uzore nalazila, ne u epohi koja joj je prethodila, ve u davnim i gotovo zaboravljenim vremenima
antike kulture, u ijem je sreditu takoer bio sam ovjek. Renesansni pisci su kao knjievni jezik
prihvatili narodni govor. Bitan elemenat renesansne knjievnosti jeste imitacija talijanskih knjievnih
anrova i tehnika.
Raznovrsnost orijentacija postojala je u evropskoj renesansnoj knjievnosti. U epohi renesanse djelovali su
veliki stvaraoci snane individualnosti i osobenog umjetnikog usmjerenja kakvi su: Petrarka, Bokao,
Rable, Servantes, ekspir.
U zavisnosti od drutvenih i kulturnih prilika, od literarne tradicije i knjievnih jezika u razliitim
evropskim zemljama renesansna knjievnost dobijala je i razliite karakteristike.
U knjievnosti najznaajniji izraz renesansnog duha bila su djela Williama Shakespearea, najobuhvatnijeg
genija u historiji svjetske knjievnosti.
4.
POECI RENESANSNE DRAME
Robert Greene je zaduio englesku scenu svojim komedijama. Greenove su komedije pripremile put
ekspiru svojom kombinacijom realizma i romantike, kao i svojim zanatskim umijeem. U sluaju tragine
drame, predominacija starorimskog elementa u engleskoj renesansi neizbjeno je dovela do toga da se kao
najznaajniji poetni uzor pojavi latinski pisac Seneca.
Od drugih knjievnih vrsta drama se razlikuje po tome to se ne zavrava tekstom, ve zahtijeva da se
realizira u glumakom izvoenju na pozorinoj sceni. Dijalog je glavni dio dramskog teksta i njegovo
osnovno anrovsko obiljeje. Za dramu je karakteristina jasna moralna poruka. Drama je isto dijaloka
565
Teorija knjievnosti, Milivoj Solar, kolska knjiga, Zagreb, 2001.,str.145.
forma u kojoj se potovalo pravilo tri jedinstva: vrijeme, mjesto i radnja. ekspir je smatrao dramu
umjetnikim djelom koje je vie uvjetovano mogunostima scenske prezentacije, nego zakonima logike.
On je bio jedini renesansni dramatiar koji nije mario za neke dramske konvencije, izmeu ostalog, za
pravilo o tri jedinstva. Zbog nepotivanja normi klasicisti su ga smatrali barbarinom.
S obzirom da je njegov teatar bio otvorena scena, bez dekora i zavjese, drama se izvodila u kontinuitetu, a
promjene u vremenu i prostoru oznaene su u govoru linosti.
Kristopher Marlowe je preobrazio jezik engleske drame i stvorio gipki nerimovani jampski pentametar, a
koji e ekspira kasnije dovesti do savrenstva. Vrhunci ekspirove tragike umjetnosti pripadaju poecima
XVII st. Autor gotovo nikad nije-niti je ikada bio taj koji ima posljednju rije.U ekspirovo vrijeme, istie
Stephen Orgel, dramski pisac uope nije bio u sreditu suradnje; on je bio uposlenik pozorine trupe, i kad
je jednom predao svoj rukopis, njegova uloga nad njim bila je zavrena. 566
5.
EKSPIR I NJEGOVE DRAME
U povijesti svjetske knjievnosti ekspir je vjerovatno najutjecajniji dramatiar. On je bio glumac,

reditelj i pisac drama u kojima je igrao i koje je reirao.
Napisao je trideset sedam dramskih djela koje historiari knjievnosti dijele na etiri manje ili vie
odreene faze: faza lirske drame (1594-1595), faza velikih komedija (1596- 1600), faza velikih tragedija
(1600-1608) te faza kasnijih komedija ili romansi (1609-1611). Za djela ekspirove lirske faze
karakteristina je rasko jezika, te prefinjenost uvstava i esto idealistika karakterizacija likova. 567
Njegove najpoznatije drame su one sa historijskom podlogom iz engleske prolosti: Riard III (1592),
Henrik IV (1590), Henrik V (1598). ekspirove najpoznatije komedije su: Ukroena goropad (1593-4),
San ljetne noi (1595-6), Vesele ene (1600-1), Mletaki trgovac (1596-7) i mnoge druge. Najpoznatije
tragedije su: Romeo i Julija (1594-5), Hamlet (1600-1), Magbet (1605-6), Kralj Lir (1605-6), Antonije i
Kleopatra (1606-7), Otelo (1604-5) itd.
ekspir je stvorio izuzetan broj izvanrednih likova bez obzira jesu li to junaci antike prolosti, engleskog
srednjeg vijeka, ili su iz njegova vremena. Svi su oni psiholoki izuzetno profilirani, realistiki i vrlo
raznoliki. U ekspirovim dramama likovi se mogu tumaiti na vie razliitih naina i na mnogo razina.
Tragedija njegovih junaka je opsjednutost nekom vrstom egzistencijalne odluke, npr: Magbet se odluuje
za vlast i mo, Romeo i Julija za ljubav, Timon Atenjanin za osvetu, a njihovu sudbinu u nekoj mjeri
odreuje i naivnost kao kod Otela ili Lira568
Zlikovci u ekspirovim dramama nisu nikada naprosto zli, nego uvijek imaju odreenu motivaciju za to
to rade. Teme njegovih dramskih djela toliko su raznovrsne da ih je teko pobrojati, a sloboda i
nadahnutost u strukturiranju drama takve su da se te drame jednako izvode u cijelom svijetu, a skoro da
nema ekspirove drame po kojoj nije snimljena pozorina predstava ili film. Za svoje drame ekspir je
566
Teorija knjievnosti, Zdenko Lei, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2005.,str.128.

Povijest svjetske knjievnosti, knjiga 6, Ivo Vidan, Breda Kogoj-Kapetani, Mladost, 1976.,str.112.
568
Povijest svjetske knjievnosti, Zdenko Lei, Zagreb, 2003.,str.130.
567
fabule nalazio u engleskim historijskim hronikama, u italijanskim renesansnim novelama, u djelima

antikih pisaca, ali ih je preobraavao u svom duhu i mati, pretvarajui ih u duboko osmiljene i
uzbudljive prie o ovjeku u historiji i o ljudskoj dui na vjetrometini historijskih zbivanja.
Fabule njegovih drama su od opteg i vjenog interesa. Radnja je organska cjelina, koja ima svoj poetak,
sredinu i kraj. Prizori su nanizani po nekom ritmu; mrano pa svijetlo, tuno pa veselo, gorko pa slatko,
buno pa tiho, grubo pa njeno. Sadre samo ono to je bitno i ivo, tako da radnja nikad ne staje i tako da
se uvijek pomie naprijed.
to se pak tie kompozicije, sklon je gomilanju prizora, i ona nipoto nije besprijekorna u smislu zapleta i
raspleta.569 Dikcija je veinom pjesnika, a lirski pasusi puni su raskonih slika, nisu nakalemljeni, ve
izviru spontano.
Bez obzira na anr, sve ekspirove drame imaju slobodnu, otvorenu formu, koja se odlikuje unutarnjim
ritmom same radnje, bez ikakvih spoljnih ogranienja. Nijedno ekspirovo dramsko djelo nije vremenski
ogranieno i posjeduje mo vjeitog prilagoavanja.
Njegove se drame uvijek nanovo prikazuju, prevode i prerauju na najrazliitije naine, a da pri tome
nikada ne izgube prepoznatljivost i sugestivnost koja pripada samo njemu.
6.
EKSPIROV IVOT
ekspir je najvei engleski pjesnik, najslavniji i najglasovitiji dramski pisac u historiji

svjetske knjievnosti. O njegovom ivotu napisana je gomila knjiga. Nagaalo se da je djela izdana pod
njegovim imenom zapravo napisao Francis Bacon ili Christopher Marlowe, pa su se o tome razvile itave
teorije, koje su se ispreprele sa legendama. Zato je teko rei koliko tanosti ima u svim tim brojnim
priama, ali se pouzdano zna da je roen 1564. u Stratford- On- Avonu, gdje je i umro 1616.570
ekspir- vjeiti i jedini predstavnik neizbjene renesanse, iao je u kolu, ali je, po tvrenju Nikole Poa,
prvog ekspirovog biografa, morao rano prekinuti kolovanje, po elji svoga oca. Stoga, ekspir ne samo
da nikada nije studirao na univerzitetu, nego nije zavrio ni srednju kolu. Da je proao kroz sve te
obrazovne procese i ustanove, nauio bih bolje latinski, ali bi, moda, izgubio neto od svoje genijalnosti,
svjeine i bujnosti. Vjerovatno bi i on postao rtva pravila, konvencija, normi i teorija koje su ograniavale
i sputavale umjetnika. Sudei po rezultatima, sudbina je povela ekspira pravim putem, putem koji je bio
najbolji za njega, Rano se oenio i imao je troje djece, a poznato je i da je 1592. bio glumac, dramski pisac
i reditelj u Londonu. Izgleda da se ekspir poeo baviti dramom 1590., i to preraivanjem tuih komada.
Najprije je preradio neke sonete u drugom dijelu Henrija VI, pa u treem dijelu, i najzad u prvom. Ti
preraeni komadi su sluili kao novi, a i kod publike su imali mnogo veeg utjecaja nego prethodni.
ekspir je tada bio novi dramatiar, ije ime jo nije bilo poznato, ali mu se posveivala sve vea panja.
Zato je Grin za toga nepoznatog pisca, kome se ukazivala vea panja nego priznatim dramaturzima,
569
570
Povijest svjetske knjievnosti, Zdenko Lei, Zagreb, 2003.str.134.

Teorija knjievnosti, Milivoj Solar, kolska knjiga, Zagreb, 2001.,str.125.
kazao da je Skorojevi vrana koja se kiti tuim perjem. Da je Grin kazao da je neki mlad orao zakitio
svojim perjem neku beznaajnu vranu, bio bi u pravu. Da je Grin iveo jo godinu dana, doekao bi da vidi
Riarda III na pozornici, i odmah bi se uvjerio da je novi dramatiar genijalan, i da su glumci bili u pravu
to su mu ukazivali mnogo panje... Posle velikog uspeha sa Riarda III,
od ekspira je verovatno traeno da to pre da jo neki komad, jer je njegovo ime steklo privlanu slavu. 571
Srednjovjekovni ivot bio je zamijenjen idejama renesanse, koja je uzimala antiku kao uzorni model. ivot
je bio lijep i raskalaan za one koji se ne boje smrti. Drama je ponovo postala vladajui anr, a pozorite je
imalo mnogobrojne i strasne ljubitelje, veinom iz vieg i nieg stalea. Srednjovjekovni platonizam je
smijenjen od strane aristotelizma. Pozorite vie nije smatrano mjestom gdje se iri nemoral, kao u
srednjem vijeku, ve, pod utjecajem antike i aristotelizma, smatrano je mjestom gdje se ovjek isti od
negativnih emocija i stvara prostor za pozitivna osjeanja. Aristotel, prvi teoretiar drame u historiji
svjetske knjievnosti, smatrao je da ovjek, gledanjem tragedije, doivljava katarzu, duhovno proienje,
jer se javlja u njemu empatija, sposobnost uivljavanja u emocionalno stanje dramskoga junaka i
sposobnost saosjeanja s njegovom patnjom. Puritanci, zastupnici srednjovjekovnih ideja, bili su otri
protivnici drame i pozorita. ekspirovo ime je najjae vezano za najslavnije pozorite Glob, gdje je
najdue radio i gdje je bio jedan od glavnih akcionara. To pozorite bilo je narodno, to znai da su ire
narodne mase imale pristup. Scena je bila pod krovom, a gledalite pod vedrim nebom. ekspirove
tragedije uveliko se razlikuju od grkih tragedija. Zapravo, jedino ih povezuje izbor likova. U oba sluaja
rije je o izuzetnim, strasnim, jakim karakterima.
ekspir ne zna za tajnu, niti hoe da je uva, ve se uvijek trudi da sve do kraja ispolji, ne prezajui od
sredstava koja mu se ine pogodna za to ispoljavanje, a jo manje plaei se da mu se ne zamjeri da je
bukvalan ili prost, jer je bez tajne. Njegovi dramski junaci kao da imaju providna tijela, pa je sav sadraj
njihove due vidjiv.572
GLAVNI DIO
571
572

uvari sveta, Stanislav Vinaver, Budunost, Novi Sad, 1965.,str.38.
7. OTELO - TRAGEDIJA SUROVE LJUBOMORE
Otelo je drama zasnovana na preraenim dogaajima iz jedne intijeve prie, tragedija o

zamrenim odnosima stvarnosti i privida, i potpune nepouzdanosti onoga to izgleda kao oit dokaz. To je
tragedija ljubomore, koja se raa iz samoobmane i izazvana je izvana, klevetama, obmanama i
podmetanjima. Sve glavne linosti u Otelu (OTHELLO) imaju dvojaku prirodu: jednu svakodnevnu,
obinu, ope poznatu, uglavnom vrlo ugodnu i drugu- koja poznanicima i rodbini nije poznata i koja
iznenauje svakoga. Brabancio je poraen kad doznaje da je Dezdemona pobjegla sa Otelom. Zar se tako
njena i fina i lijepo vaspitana djevojka moe zaljubiti u jednog Mavra, koji je mnogo stariji od nje? Zar
Dezdemona moe skrivati od svoga oca svoja osjeanja, svoje namjere? Moe li se pretvarati kao da je sve
uredu, da bi pobjegla iz oeve kue sa jednim strancem?573
Zar je to njeno, edno bie moglo da obeasti oca? U to vrijeme je otac, ija bi se kerka udala bez
njegove dozvole, smatran obeaenim:
BRABANCIO: Odve istinska je
Ta nesrea.Da, otila! to ima
Da doe jo od sramnog mi ivota,
Gorina tek je... 574
Otelo biva potpuno zaslijepljen ljubomorom, te se ponaa kao sasvim drugi ovjek.
Lodoviko ne moe da vjeruje svojim oima kada ga vidi kako rukom udara Dezdemonu i pita se ta se to
desilo sa onim plemenitim Otelom, koji je uvijek bio uzor prisebnosti i uravnoteenosti:
LODOVICO: Je l ovo crnac plemeniti to ga
Na cijeli senat zove uzorom
Vrsnoe? Narav koju ne moe
Potresti strast, i iju snanu duu
Jo nikad nisu strijele udesa
Ni udarci sudbine mogli taknut
Ni probiti?575
Montano, upravitelj na Kipru prije Otela, neprijatno se iznenadi kada vidi Otelovog otmjenog porunika
Kasija kako se ponaa nedolino pod utjecajem pia:
573
Hamlet,Romeo iJulija, Otelo, Willam Shakespeare, Svjetlost, Sarajevo, 1999.,str.130.

575
574
MONTANO: teta, opasno je

to plemeniti crnac daje mjesto
Svog doglavnika ovjeku u kojeg
Tolika je ukorijenjena slabost
I crncu rei bilo bi poteno.576
I Emilija, Jagova supruga, skriva svoje nevjerstvo vjeto, iako se o tome pria potajno.
Meutim, Jago je olienje dvolinosti. Za sve koji ga poznaju, on je estit, poten, valjan ovjek i odan
prijatelj. Otelo ga smatra potenim ovjekom i vjernim prijateljem:
OTELO: Poten je od glave
Do pete on,a iskusni mu duh
Zna svaku stranu ljudskog djelovanja.577
Tek kada se nae pored mrtve Dezdemone, pokazuje se prava sutina Jagovog bia, ovjeka sa Janusovim
licem. Janus je starorimsko boanstvo vremena, koje se prikazivalo sa dva lica, mladenakim i starakim,
koja su bila okrenuta na razliite strane. U metaforikom smislu, ovjek s Janusovim licem je dvolian
ovjek. William Warburton je dobro zapazio da je Janus Jagovo boanstvo. Jago se s razlogom kune u
Janusa. Tim njegovim inom, ekspir-ovjek koji ne zna za tajnu, dodatno naglaava tu Jagovu skrivenu
prirodu. Postoji ogromna razlika izmeu ostalih linosti i Jaga: Niko nije zao sam od sebe, sam po sebi,
sam iz svoje vlastite volje, sem Jaga. Kod drugih linosti, druga, nevidljiva priroda mirno spava, dok je
neka spoljna sila ne probudi. Te linosti veinom ne slute ta u njima spava. Potrebno je da Otelo probudi
ljubav u Dezdemoninom srcu, pa da Dezdemona prevari svoga oca. Potrebno je da Jago svojim podmuklim
podvalama probudi ljubomoru kod Otela, pa da se divlja, surova priroda pokae; da nije bilo Jaga ne bi se
nikad probudila. Potrebno je da Jago navede Kasija na pie, da nagovori Rodriga da izazove Kasija pa da se
Kasio pokae kao glup deran. Kasiova glupost spavala bi takoe; Kasio je sam ne bi budio. ak i kad bi je
sam probudio, ne bi bilo stranih posledica, jer poteni ljudi bi ga zadravali od zla, ne gurali u zlo, kao to
to ini Jago.
I Emilija nikom ne ini zla. Smatra da Jago zasluuje da ga vara (ako ga uopte vara, a to se ne moe
pouzdano rei), jer i on nju vara. Jago je jedini svestan svoje druge, 'nevidljive' prirode i svesno radi da je
zadovolji. Ona kod njega ne spava; budna je, iako skrivena. Njegova nadmo nad ostalima je u tome to
poznaje i svesni i nesvesni deo sebe; i ba zato to poznaje sebe, poznaje i druge; zna ta eli u podsvesti
drugih. Kad se reio na svoju nerazumnu osvetu, glavno mu je u prvi mah da kod svojih rtava probudi
skrivenu prirodu, uzdajui se da a se ona ponaati kako on eli, tj. zlo po svoje nosioce. Kad u Otelu
576
577

probudi ljubomoru, sva Otelova iracionalnost e buknuti. Podsvest je iracionalna, slepa, Jago e se ponuditi
Otelovoj podsvesti za vou. Razume se da a je odvesti u propast.
Kod Kasija je dovoljno da probudi deransku svest, i da je navede na stranputicu. Zato to niko sem Jaga ne
radi svesno o glavi nikome; zato to niko sem Jaga nema namere da ikome priini i najmanje neprijatnosti,
niko ne zasluuje osudu sem Jaga.578
Dezdemona i Otelo svojim vjenanjem priinjavaju bol Brabanciju, ali nije im namjera da bilo kome
priinjavaju bol. Brabancijeva nastrana shvatanja da roditelji imaju pravo da nameu djeci svoju volju u
svemu, pa i u izboru mua, uzrok su njegovog bola.
Samo Jago radi sa svjesnom namjerom da drugima nanese bol za neznatne i nedokazane uvrede. To je
razlika izmeu Jaga i ostalih linosti. Jago sam za sebe kae Rodrigu:
...Jer kad bih svojim vanjskim vladanjem
Pokazo pravu sliku srca svog
U spoljanjosti, zamalo bih ja
Na pazar svoje srce nosio
Da avke mi ga raskljuju. Ja nisam
to jesam. 579
Vinovnika svih tragedija, svih ubistava i samoubistava- Jaga, sustie zasluena kazna, ali tek poto je
gurnuo u provaliju sve svoje nevine rtve, i poto je pokazao da zlo koje u sebi nosi jedan intrigant, koji je i
izvrstan psiholog, moe, makar i privremeno, da trijumfuje.
Otelo je izvrstan ratnik, iskusan vojskovoa i hrabar ovjek. Na poloaj vojskovoe digao se svojom
sposobnou, a ne spletkama i podvalama. Uravnoteen je, pravian i poten. Njegovi potinjeni ga vole
zato to je zapovjednik od dara i zanata. Samo oni koji ga mrze kao Jago i Rodrigo, i ono koji su na njega
ljuti, kao Brabancio, opisuju ga kao ovjeka runog na oko. Jago ga naziva starim crnim ovnom i
berberskim konjem, ali Jagovim rijeima ne treba nikada vjerovati ako su upuene drugima, jer njemu
istina nikad nije svrha; on se rijeima slui kao sredstvom; sredstva podeava prema svrsi. Njegove rijei
treba uzimati za istinu samo kada ih upuuje samome sebi. Rodrigo Otela naziva debelo-usnati; Otelo je
za njega tuinac i skitnica. Meutim, Rodrigo mrzi Otela zato to on uiva u Dezdemoninim zagrljajima.
Uostalom, ma ta rekao o Otelu, Rodrigo ostaje budala, ije rijei nemaju nikakvoga znaaja kada daje
ocjene o drugima.
Brabancio je, prije Otelovog tajnog vjenanja sa Dezdemonom, volio ovoga dobrodunog Mavra i esto ga
pozivao u svoj dom. Fina i edna Dezdemona zaljubila se u njegovu duu, ali je i Otelovo lice moralo
izraavati neto od te due. Najvanije o Otelu jeste ono to Jago misli u sebi, jer on samo tada govori
istinu:
578
579
ivot i dela Viljema ekspira, Vladeta Popovi, Beograd, 1953.

Hamlet,Romeo iJulija, Otelo, Willam Shakespeare, Svjetlost, Sarajevo, 1999.
JAGO:Mavar, ma koliko ga ja ne trpio, postojane je plemenite naravi i pun ljubavi;

i smijem misliti da e se pokazati prema
Dezdemoni kao divan mu.
(II,I,300-303)
Svakako bi se pokazao kao divan mu, da nije bilo Jaga da ga otruje ljubomorom i da mu pomuti razum.
Priajui senatoru Brabanciju i njegovoj kerki Dezdemoni o svojoj prolosti, o opasnostima kroz koje je
prolazio od najranijega djetinjstva, o borbama u kojima je uestvovao, o udnim ljudima i udnim
zemljama, Otelo je zanio Dezdemonu. Njihova ljubav bila je sudbonosna. Neizmjerna ljubav je jedini
razlog zbog kojeg Dezdemona odluuje da slijedi svoje srce.
Dezdemona je tip moderne djevojke koja se udaje za onoga koga voli, a ne za onoga koga joj nameu
roditelji. Iako je Brabancio cijenio i volio Otela, nesumnjivo je smatrao da nije prilino za jednu finu i
dobro vaspitanu Venecijanku, kakva je bila Dezdemona, da se uda za starijega ovjeka druge rase.
Predviajui te smetnje sa oeve strane, Dezdemona odluuje da se tajno vjena sa Otelom. Ona je edna u
pravom smislu te rijei od prve do posljednje stranice Otela. Za vrijeme svoga kratkog ivota zna samo
za Otela i voli samo Otela. To zna i Kasio, a i Emilija to potvruje u svojoj samrtnikoj postelji:
EMILIJA:Ti si nesmotren ko vatra
Kad veli da je bila nevjerna.
Ko nebo bjee vjerna.
(V,II,471)
Pomou lai i klevete Jago ubacuje u Otelovo srce misao da izmeu Kasija i Dezdemone postoji tajna
ljubavna veza.
Kasio je lijep, uglaen, galantan ovjek, enskaro zaljubljive prirode, ali, mada Dezdemonu smatra
boanstvenom, mada osjea svu ljepotu njenoga lica i tijela i ar njenoga temperamenta i karaktera, nema
osvajakih namjera prema njoj. Njegov odnos prema Dezdemoni je korektan, jedno zato to ona svojim
ponaanjem izaziva korektnost kod ljudi od asti, i drugo-zato to je ona ena njegovog starjeine. Na
osnovu svega to Kasio govori u komadu, vidi se da je Otelov odan prijatelj i da mu se divi. Dezdemona je
imala priliku da se uvjeri u Kasijevu odanost prije nego to se udala, kad je on bio njihov povjerenik i
pomaga. Kasio je, dakle, bio ovjek koji ljude ne smatra neprijateljima, ovjek koji voli ljude, ovjek koji
moe biti pravi prijatelj. On nema Jagovu inteligenciju, niti Jagovo ratniko iskustvo, ali ima teorijsko
znanje, koje bi dopunio iskustvom; ima osjeanje asti i dunosti.580
O Rodrigu ima vrlo malo da se kae. On je samo slijepo orue u Jagovim rukama. Jago mu izmamljuje
novac, vara ga, upotrebljava ga da gurne Kasija u propast; nagovara ga ak da ubije Kasija. Rodrigo je
580
budala koja ini gluposti iz ljubavi prema Dezdemoni, koja ga i ne primjeuje. Ta njegova ljubav nema
niega uzvienog u sebi. On prosto eli da se nauiva Dezdemoninog tijela. Zato ga ta ljubav vue sve
nie i nie. Jago Rodriga finansijski iskoritava; cilj mu je da mu izvue to vie novaca i da ga najzad ubije
kad mu postane potpuno nesnosan. Vidimo da je Jago ne samo podlac i nitkov, nego i gnusan ubica:
JAGO:Od lude tako vazda kesu gradim.
Oskvrnio bih svoje iskustvo
Da traim vrijeme s takvom blunom-osim
Za korist sebi i za zabavu.
(I,III,372)
Jagova ena Emilija je u osnovi dobra, bez trunke zla, iako je, moglo bi se rei, priglupa, to se vidi
najbolje kada daje Dezdemoninu maramicu Jagu. Ona zna da je ta maramica dragocjena; vidi da Otelova
ljubomora biva sve vea i intenzivnija, pa ipak ne kazuje Dezdemoni ta se zapravo desilo sa maramicom.
Meutim, kada vidi Dezdemonu mrtvu, svjesno rtvuje svoj ivot da bi dokazala nevinost svoje
gospodarice. Njena naivnost ne bi kodila nikome, da nije Jaga da tu njenu osobinu iskoristi u svrhu zla.
Dezdemona i Otelo nisu tako otroumni i inteligentni kao Jago, ali oni nikome ne rade o glavi, nikome ne
ele nanijeti zlo. Jago je kao ovjek-nitkov, laov, podlac, ubica, ali je, kao tvorevina ekspirove mate,
savren-inteligentan i sposoban. On je pokreta svih radnji u Otelu i vinovnik svih ubistava i
samoubistava. Neublaeno zlo, utjelovljeno u Jagu, opipljiva je i opaka stvarnost. Tragiki efekt Otela
sastoji se u uasnoj jasnoi kojom Otelo poima svoju propast i propast svoje ljubavi. On je uniten zato to
privid koji manipulira beskrajno zanimljivi, inteligentni i bezduni Jago, djeluje na svaki vid njegove osobe
i stvara mu neutemeljenu nesigurnost i surovu ljubomoru koja ga vodi u propast. Jago mrzi Otela iz dva
razloga: zato to ga Otelo nije uzeo za svoga porunika i zato to je sumnjao da je Otelo nekada imao
bludnih odnosa sa njegovom enom Emilijom. Na samome poetku prvoga ina, Jago nam otkriva ta dva
razloga njegove razarajue mrnje:
JAGO: Tri gradska su ga odlinika lino
Moljakala i skidala mu kapu
Da uini me svojim zamjenikom.
Ja znadem svoju cijenu, vjere mi.
I vrijedan sam ne manje vrijedna mjesta.
Al on, to voli samo svoju gordost
I svoje tenje, izmicao im se
evrdajui amo tamo, nadut
I krcat pustih rijei ratnikih...
(I,I,347)
JAGO: Na crnca mrzim; raznosi se glas

Da moju on je slubu vrio
U mojoj postelji. Ja ne znam je li
To istina, al ipak u postupat
Zbog puke sumnje, ko da zaista se
Dogodilo...
(I,III,372)
Ta njegova mrnja je glavni pokreta radnje u Otelu. Ve u samoj tolikoj mrnji ima neeg neljudskog,
posebno kad se ima na umu da Jago nema nikakvih dokaza da ga je Emilija varala sa Otelom, pa ak i sa
Kasijem. Razlozi koje on navodi za svoju mrnju slue mu samo kao neka vrsta opravdanja za zlo koje
ini. On je zapravo satansko bie koje djeluje iz iste potrebe da drugima ini zlo.
I ljudi i ene su za Jaga samo sredstvo za postizanje nekog zadovoljstva; sredstva koja za Jaga sama po
sebi nemaju nikakvog znaaja. Jago je olienje dvolinosti, i svu svoju dvolinost stavlja u slubu svojoj
osveti. Spolja, Jago je ljubazan prema svakome; samo
pokatkad njegov cinizam pokazuje da je njegova
dua paklena. Ali njegov cinizam se uzima kao njegova ala. Ono to Jago ini izgleda kao plod dobrote,
plemenitosti, prijateljstva, odanosti svome pozivu, svome starjeini... Svi imaju najljepe miljenje o Jagu.
Otelo mu povjerava Dezdemonu da je otprati do Kipra; naziva ga javno ovjekom potenim, dostojnim
povjerenja. Onako kako ga naziva, tako ga i smatra, jer Otelo obino govori ono to misli. Jago je tako
savreno dvolian, da ukoliko vie ini zla Otelu potajno, utoliko vie ga Otelo voli i cijeni. Dezdemona
gubi ivot i ne slutei da je Jago vara i iskoriuje... Prije no to umire od Jagovog maa, Rodrigo shvata da
je rtva jednog nitkova, podlaca, lopova, ubice. Emilija uvia tek na nekoliko asaka pred svoju smrt da je
njen mu pravo udovite. Od svih rtava samo Kasio saznaje da je ovjek koji se pravi njegov prijatelj,
ustvari njegov zakleti neprijatelj;saznaje i sluajno ostaje iv.581
Jago je mlad ovjek, koji ima svoju filozofiju ivota, i u stanju je da je izrazi lijepim rijeima. Jedino
osjeanje koje ispunjava njegovo bie je mrnja- satanska mrnja, koja ga odvodi u propast, zajedno sa
svima onima koje mrzi. Njegova inteligencija je izvanredna, nezavisno od svrhe kojoj slui. Priseban je,
bistar, mone volje, brz da smisli neto i da zamisao sprovede u djelo.
Otelo je jedan od ekspirova etiri najslavnija komada. Radnja drame kree se brzo, a scene su kao
preslikane iz ivota. Jedna od razlika izmeu ekspirovih i grkih traqgedija je u tome to se graa
ekspirovih tragedija ne oslanja na poznatu mitsku pozadinu, nego uglavnom na svakidanjicu. Svaka
scena u Otelu je savrena, a sve zajedno ine jedan savren umjetniki sklad. Pod zracima ekspirove
mate, tjelesni omotai postaju providni, pa je sva sadrina due vidljiva: vidi se kako Jago, polako i
581
Hamlet,Romeo iJulija, Otelo, Willam Shakespeare, PREDGOVOR-Muhamed Delilovi , Svjetlost,

Sarajevo, 1999.,str.10.
strpljivo, sipa otrov ljubomore u Otelovo srce, kako taj otrov djeluje i kako se raa surova ljubomora, koja
e probuditi u Otelu ubilaku misao.
I u Otelu, kao i u drugim ekspirovim, smjenjuje se stih i proza, a monolozi su jako uestali i iz njih
najvie saznajemo kakvo je stanje due i svijesti dramskih junaka. Ono to dramski junak ne izrazi, bilo
svojim rijeima, bilo postupcima, to i nije dio njegove linosti. Na kraju petoga ina u postelji se vide dva
mrtva tijela: Dezdemona i Otelo, igrake u rukama satanskog bia. Svjestan toga da je poinio kobnu
greku, jer je bio lakovjeran, Otelo sebi oduzima ivot. Ovdje strada jedan poten i plemenit ovjek zato to
je naivan i lakovjeran, i jedna divna ena zato to je savrenstvo od bezazlenosti.
Moemo sasvim sigurno rei da je Otelo viestruka tragedija: tragedija nevinosti (Dezdemona), tragedija
lakovjernosti (Otelo), tragedija satanske inteligencije (Jago). Da Dezdemona nije bila toliko bezazlena, ne
bi stradala. Da Otelo nije bio toliko lakovjeran i da nije dopustio da ljubomora upravlja njegovim biem, ne
bi ubio ednu i vjernu Dezdemonu, pa ne bi ni sam stradao. Da Jago nije bio satanske prirode, ne bi svjesno
gurao druge u propast.582
Sutina ove tragedije, kako navodi Milo Trivunjac u svojoj knjizi Iz ekspira, jeste kleveta kao otrov,
klevetnik kao trova, ljubomora kao rezultat klevete, i smrt kao rezultat ljubomore i klevete.
ZAKLJUAK:
Najvei dramatiar u historiji svjetske knjievnosti- ekspir, stvarao je u vremenu i u duhu renesanse i
smatra se najveim i jedinim pravim predstavnikom te epohe.
Svojom izvanrednou, genijalnou, svjeinom i bujnou, moemo rei da se ekspir uzdie iznad svih
moguih podjela i klasifikacija.
Bjeei od svih moguih pravila i normi stvaranja knjievnoga djela, dopustio je da bude voen jedino
vlastitom matom.
Barbarin bez tajne, koji rui sva pravila i konvencije, tek je kasnije proglaen jedinim genijem renesanse.
582
Svako njegovo djelo razni gledaoci razliito doivljavaju.Njegovo stvaralatvo je teko smjestiti u jednu
odreenu epohu.
Istina je da se u ekspirovim djelima najbolje odraava onaj bezbrini renesansni duh, ali se njegovo
stvaralatvo uzdie iznad svih moguih epohalnih karakterizacija.
Drame pisane njegovom rukom predstavljaju najsjajniji kulturni proizvod renesansne Engleske i uope
najvea ostvarenja svjetske knjievnosti.
Od svih njegovih tragedija, jedino u Otelu (Jago) imamo neublaeno zlo, utjelovljeno u ovjeku, satansko
zlo kojem nije potreban motiv i neki opravdan razlog da bi djelovalo.
REKLI SU O EKSPIRU:
T.S.Eliot: Svako ekspirovo djelo razni gledaoci doivljavaju razliito.
Goethe: ekspirov genij ima tu osobinu da duhu uvijek daje nove pobude.
V.Hazlit:Osobenost i vrline ekspirove poezije su u tome to se ini kao da je njegova mata sluavka
prirode, a priroda igraka njegove mate.
LITERATURA:
1. Lei, Zdenko: Povijest svjetske knjievnosti, Zagreb, 2003.

2. Lei, Zdenko: Teorija knjievnosti, Sarajevo Publishing, 2005.
3. Popovi, Vladeta: ivot i delo Viljema ekspira, Beograd, 1953.
4. Ribnikar-Perii, Vladislava: Humanizam i renesansa u Evropi,
Prosveta,
Beograd, 1978.
5. Shakespeare, William: Hamlet, Romeo i Julija, Othello, Svjetlost,
Sarajevo, 1999.
6. Solar, Milivoj: Teorija knjievnosti, kolska knjiga, Zagreb, 2001.

7. Srpska knjievna zadruga: Pounik X
8.
Vidan, Ivo, Kogoj- Kapetanovi, Breda: Povijest svjetske

knjievnosti,
Mladost, knjiga 6, 1976.
9. Vinaver, Stanislav: uvari sveta, Budunost, Novi Sad, 1965.

MENTOR:
prof.dr.Mirsad Kuni
STUDENT:
Larisa Krasni
Uvod
Prigodne pjesme
U oveu skupinu narodnih lirskih pjesama idu one pjesme koje se pjevaju samo u posebnim prilikama,
zgodama, vezanim za odreene datume i dogaaje. Zovu se prigodne pjesme, jer se u stalnim utvrenim
prigodama mogu pjevat samo odreene pjesme stvorene upravo za tu prigodu.
Od najdublje starine ustaljene prigode, u kojima se pjevaju uvijek iste pjesme i u odreeno vrijeme, jesu
narodni obredi i obiaji, kojih osnovni sadraj potjee iz prastarog doba. Vezani su izvorno uz godinja,
kalendarska zbivanja, ali se vrlo usko povezuju s razliitim vjerovanjima.
U dalekoj su prolosti obredi i obiaji bili iv sadraj ljudskog ivota,

ljudskih osjeaja, miljenja, tenji. U narodnim obredima i obiajima
posebno su mjesto osvojila zbivanja oko prijelaza iz Stare u Novu godinu,
zatim pojave proljea i novog ivota, zazivanja kie u sunim, proljetnim i
ljetnim danima, poljoprivredni poslovi, i meu njima ponajvie etveni
rituali. U svim tim prigodama sustizala su se sadrajnija, pa i presudnija
zbivanja u ovjekovu linom i drutvenom ivotu. A tada nije mogla ni
pjesma izostati, jer je ona uvijek bila izraz duevnog i osjeajnog lika
ovjekova.
Pjesme nastale uz i oko ovih znaajnih prigoda povezujemo zbog izrazitih, naglaenih obiljeja u jednu
povezanu grupu i nazivamo ih pjesme uz narodne obrede i obiaje.
Zasebna podskupina prigodnih pjesama jesu uspavanke. Nema ih mnogo,

ali su vrlo lijepe. Najvie iznose radost majke (ili roditelja) nad roenim
djetetom, brigu i nizvjesnost nad njegovom budunou. Ne pjevaju ih
samo djeci, nego se pjevaju i odraslima. Uspavanku poznaju svi narodi
svijeta u raznim oblicima: od najjednostavnijeg oblika (s nekoliko rijei
samo) do bogatijeg i dotjeranog teksta. Pjesma je vrlo stara, vjerovatno
jedna od najstarijih cjelovitih i zatvorenih pjesama. Sadri u sebi redovito i
takve rijei (odbojne) kojima majka eli odbiti sve mogue sile od svog
djeteta i doarati san o sjajnoj budunosti.
Izvorna narodna uspavanka

Uvidi u svjetska, zatim u junoslavenska usmena narodna stvaranja
potvruju injenicu da u obradi tema i izboru oblika postoji zakonomjerni
distributivni red koji se oituje u slijedeem: izbor motiva i tematike, nain
obrade i zakoni umjetnikog oblikovanja izvedeni su u posebnoj i
autonomnoj logici i psihologiji specifinog stvaralatva.
Moj zadatak je da vam govorim o uspavanci, kao o jednom od najstarijih i
klasinih oblika usmenog narodnog stvaralatva.
Prema provjerenim i pristupanim podacima bila je uspavanka kao oblik
recitirane i pjevane pjesme uskog i odreenog opsega prisutna i u
najstarijim, bogato razvijenim i danas ve iezlim kulturama. Tragove i
potvrde o njenom postojanju nalazimo ve u vjerskim indijskim knjigama, a
izvanredno svjedoanstvo o davnim kulturama u podruju Mezopotamije,
sjajni babilonsko-asirski ep Gilgame, ostavio je nedvojbeni dokaz o
trajanju i postojanju uspavanke. Ilijada i Odiseja velikog Homera iznose
uspavanku pred svoje sluaoce i itaoce kao utvren, uporan i znaajan
oblik pjevanog i recitiranog saopavanja 583.
Teko bi bilo shvatit najrazliitije sudbine o kojima itamo u knjievnim
tekstovima, kad bi smo vjerovanjim skinuli upravo onu patinu koja im je
najbitnija, najautonomnija: a to je vjerovanje, slutnja, pomisao, mutna
enja, neista raunica, prljave misli, naivni planovi, neproraunati afekti,
nedozvoljene aluzije i grijene tenje.
U uspavankama je rije o vjerovanjima u jednom irem smislu, bez obzira
na razliite vjerske sisteme, s kojima bi se one mogle povezati, ili s kojim
one interferiraju. Uspavanke imaju zajedniku osnovnu karakteristiku, bez
obzira na svoja vrela i korijene.
583
U nae najneposrednije vrijeme dobijamo nove, gotovo jo uvjerljivije potvrde. Prodor meu dosada
nepoznate narode i u njihove kulture, npr. na podruju June Amerike, nekih djelova Azije i posebno u
neotkrivene praume Bornea, nedvojbeno pruaju uvid u zadivljujue trajanje ovog oblika, a osobito u
smisao i vrijednost njegove uloge.
Zato smatram opravdanim584 da za sva vjerovanja uvedemo i primjenimo

termin mitoloka vjerovanja ili uvjerenja, jer njihovu osnovnu crtu i njihove
bitne pretpostavke najbolje uoava taj i takav termin koji prvenstveno
naglaava crtu mitosa i mitema, te mitolokog, mitologije i mitologema.
Ta vjerovanja, predstavljaju odreeni odnos prema ivotu i svim njegovim
potrebama i tenjama te odreuju stvarno neke istine o njemu, ili ih barem
uvjetuju. Ona predodreuju dio izvornih, ivotnih kriterija kojih se ljudi dre
svjesno ili nesvjesno. Vjerovanja su prisutna i kada ih ljudi nisu potpuno
svjesni585. Nemogue je ne vidjeti i ne uoiti prisutnost vjerovanja u fazama
i etapama ljudskog drutva i ivota, jer su obilne potvrde nazone na
svakom mjestu i u svakom krupnijem sluaju. Tako shvaena vjerovanja
kao oblici spoznaja i spoznavanja trae specijalna mjesta u razliitim
usmenim i pisanim tekstovima. Ne mogu se bilo kako i bilo gdje smjestiti.
Svoje, a to znai znaajno mjesto mogu nai samo u nekim kompozicionim
postupcima i obradama, i to samo tamo gdje se mogu ostvariti dva bitna
preduvjeta:
1. Da vjerovanja budu oitovanja odreenih i ustaljenih spoznaja i
znanja o uvotu i svijetu, to postiu samo u odabranim poetskim
ostvarenjima;
2. Da izbore ono mjesto gdje e ouvati i zadrati rezidualni karakter
kao istine i vjerovanja o jednom dobu ili o jednoj etapi ivota i
drutva, koje je jednom i u odreenom vremenskom rasponu bilo
upravo takvo kakvo je bilo.
Vjerovanja recimo mitoloka uvjerenja 586, sloeni su logiki i psiholoki
procesi koji trae svoje uvjete i mogunosti trajanja i nastajanja,
oblikovanja i odravanja. Ali u knjievni (usmeni jednako kao i pisani)
kontekst i u poetsku sliku moe se uklopiti samo neto i samo neznatni
torzo o onom svijetu i ivotu koji se nalazi i odrava u vjerovanjima.
584
TVRTKO UBELI, Korijeni i staze izvornog, narodnog, usmenog stvaralatva; Studije I. i II.,
rasprave, kritike, prikazi; drugo izdanje, Zagreb, 1993.
585
Ona su iva u najdubljim i najtamnijim slojevima svijesti i sfere motiva, upravo i pogotovu onda, kada ih
ljudi nee da priznaju.
586
Bez pejorativnih primisli kad kaemo termin mitoloki
Uspavanka kao tradicionalni, utvreni i vrlo uskog raspona knjievni

oblik mogla je dati samo mali, zapravo vrlo mali i oskudni prostor
vjerovanjima i svemu onome to su ona oko sebe motivirala, odreivala i
konstituirala. Kako se ona stvarno javlja u zavrnoj fazi porodnih obiaja i
obreda, izbor samih vjerovanja bio je odreen oblikom i strukturom samog
oblika.
Uspavanke
SANAK IDE UZ ULICU
Sanak ide uz ulicu,
vodi Jova za ruicu:

- Ajde, Jovo, ajde, duo,
ajde, Jovo, da spavamo!
Hoe tvoja majka spati

i na krilo tebe zvati,
jere volja malo spati,
tvojoj majci uraniti
i pendere otvoriti,
svoje drago probuditi,
sina Jova molovati.
Jova sanak prevario
te do zore boravio.
Magijski elementi iz raznolikih porodnih obiaja i obreda i u uspavanci e nai odreeno mjesto. Povezat
e se i organizirati upravo oni koji treba da odbiju sve zle sile i nepredviene uzroke, da bi se vlastiti porod
to potpunije ouvao. Uspavanke prvenstveno slue da bi se dijete zatitilo od negativnih utjecaja, zlih sila.
U njih se unose odabrani predmeti kojima je zadatak da odbiju prisustvo zlonamjernih sila.
Uspavanka Sanak ide uz ulicu govori o umoru majke koja eli spavati jer ustaje rano ali ne moe zaspati
prije nego uspava sina. Lagani recitativ te ljuljanje djeteta bitni su elementi vjerovanja u uspavanci. Oni su
prisutni u uspavanci s posebnim zadatkom da oko djeteta stvaraju zaarani krug, nedostupan zlim silama.
Takoer ti elementi su bitni da bi dijete to prije zaspalo.
TAUN, TAUN, TAUNA

Taun, taun, tauna,
Pala maca s tavana,
ogrebala Hasana.
uti, uti, Hasane,

sutra nam je nedilja,
eniemo medjeda,
medjed e nam igrati,
mi emo se smijati.
Ova uspavanka je porijeklom s Kiseljaka. Kao i svaka uspavanka, govori o

otklanjanju zla, tuge od roenog djeteta. Uspavanka ne mora imati neku
poruku kao druge usmene vrste, njen zadatatak je otjerati zle sile od
djeteta, razveseliti i oraspoloiti djete, smiriti ga i naposlijetku ga uspavati.
PEEM, PEEM CICVARU

Peem, peem cicvaru,
ne dam pai ni caru.
Okreni, obrni,
prevrni, zavrni,
da vidim je li peena
Malo dijete koje ve hoda ili pue obuhvati se za noge oko lanaka, i pomie se u leeem stavu na
posteljini ili ilimu cijelim tijelom gore dolje, a uz to se pjevaju (prva dva stiha), a dalje se govori ostalo.
Pri tome se djetetu prebacuje lijeva noga preko desne i obratno, a onda mu se zagrne koulja, a onaj koji ga
ljulja pritisne usne na djeji trbuh u predjelu eluca i puta neartikulisan zvuk kakav nastaje kad se kroz
stisnute usne silom progoni zrana struja. Tada se dijete smije, pogotovu ako ga kaklju neobrijani brkovi
ili naunice587.
Peem, peem cicvaru,
ne dam pai ni caru.

okreni, obrni,
prevrni, zavrni,
pomasti, posoli,
pobiberi, pokajmai,
pomedi pa jedi, jedi.
Pjevaju se prva dva stiha, a kada se govori: okreni, obrni, prevrni, zavrni premeu mu se noge jedna
preko druge. Kad se govori dalji tekst, desna ruka sa skupljenim prstima prema dolje izdigne se iznad
trbuha i, kao da se njome pomauje ili soli, prave se horizontalne krunice, da bi se, pri rijeima jedi,
jedi, prstima kakaljao djeji trbuh i kao da bi se od njega uzimalo a stavljalo sebi u usta 588.
Literatura
587
588
Ova verzija potjee iz Mostara

Verzija iz Sarajeva
1. TVRTKO UBELI, Korijeni i staze izvornog, narodnog, usmenog stvaralatva;

Studije I. i II., rasprave, kritike, prikazi; drugo izdanje, Zagreb, 1993.
2. TVRTKO UBELI, Povijest i historija, Usmene narodne knjievnosti, Zagreb,
1988.
3. Sabrao: Alija Nametak, Od beike do motike, Narodne lirske i pripovijedne
pjesme bosansko hercegovakih muslimana, Sarajevo, 1970.
Sadraj
Uvod - Prigodne
pjesme..2
Izvorna narodna uspavanka.3
Uspavanke...5
Literatura.7
GLAVNE
KARAKTERISTIKE
KNJIEVNOSTI
RENESANSNE
Ako su u knjievnosti srednjeg vijeka dominirale one knjievne vrste u

kojima se ovjekov ivot pokazivao prvenstveno u odnosu na vjenost
onozemaljskog i boanskog (ljetopisi, ivoti svetaca, molitve i pohvalna
slova), renesansna knjievnost je u sredite svog interesa ponovo postavio
ovjeka i njegov ivot na ovome svijetu. Zato je ona svoje uzore nalazila ne
u epohi koja joj je prethodila, ve u davnim i gotovo zaboravljenim
vremenima antike kulture, u ijem je sreditu takoer bio sam ovjek.
Renesansni pisci su kao knjievni jezik prihvatili narodni govor, pa su na taj
nain dali podstreka punom procvatu knjievnosti na jeziku svoga naroda.
Piui na narodnom jeziku, oni su tako u nacionalne knjievnosti uveli
mnoge knjievne oblike koji su u srednjem vijeku bili zaboravljeni: ep,
lirsku ljubavnu pjesmu, tragediju, komediju, satiru, poslanicu, epigram,
eklogu (ili pastirski dijalog), iz kojega je nastala dramska forma koja se
zove pastorala, kao i poznoantike prozne forme, novelu i roman.
Renesansni pisci su svjesno oponaali, ali i znatno modificirali svoje antike
uzore, pa su tako na osnovu tih klasinih modela stvarali vlastite pjesnike
forme, u kojima su dovodili do izraaja svoje estetske tenje i ivotne ideale.
Mogu se izdvojiti etiri osnovna stava koji karakteriziraju renesansnu

umjetnost i knjievnost:
Senzualizam i hedonizam. Za razliku od srednjovjekovne okrenutosti
problemima onostranosti i ivota due u zagrobnom svijetu, renesansna
umjetnost se okrenula ovozemaljskom ivotu, ovjeku kao jedinki i
njegovom mjestu u prirodi, historiji, drutvu i porodici. A pri tome je ovjek
shvaen kao bie prirode, koje ne samo da je okrueno prirodom ve u
svojoj tjelesnosti afirmira prirodu i njenu nesputanost. Ne stidei se svoga
tijela, renesansni ovjek je u umjetnosti ponovo uveo tjelesnost, tjelesnu
ljepotu i tjelesne porive. Otuda karakteristina senzualnost, putena ulnost,
Individualizam. U renesansi je prvi put u novoj eri priznat znaaj
individue, tj. ovjeka pojedinca. Individua je ponovo poela dokazivati svoju
veliinu slobodom svoga duha, snagom svoje individualnosti i svestranom
razvijenou svoje linosti.Zato su junaci renesansnog epa, tragedije, pa ak
i komedije po pravilu snane individualnosti, koje se po silini svoje strasti,
po snazi volje ili po posebnosti svog karaktera izdvajaju iz svoje sredine.
Ugledanje na prirodu. Renesansni umjetnici su kao mjerilo svih stvari
postavili Prirodu i prirodne zakone. Podraavati prirodu bio je osnovni
zahtijev renesansne teorije umjetnosti. A to je bila i bitna karakteristika
renesansne knjievnosti. Svijet u umjetnikom djelu je morao da se upravlja
prema odnosima i srazmjerama koji vladaju u prirodu.
Artizam. Artizam tenja ka savrenim, lijepim i skladnim formama.
Ponovo je na dnevni red stavljeno pitanje umjetnike vjetine, tj.
sposobnosti umjetnika da stvarana osnovu izvjesnih naela i pravila svoje
umjetnosti. Naravno, u samom stvaranju, pjesnikov genij je jedini koji sebi
odreuje pravila stvaranja.
O piscu
WILLIAM SHAKESPEARE (Viljem ekspir. 1564.-1616.) veliki engleski
dramski pisac i pjesnik. Roen je u Stratfordu na Avonu, u obrtnikoj
porodici; ve kao mladi posvetio se pozoritu i radi toga preselio i London,
gdje je glumio i pisao pozorine komade. Njegova druina je na obali rijeke
Temze podigla glasovito pozorite Globe, u kojem je scena bila pod krovom,
a gledalite pod vedrim nebom. Nakon smrti kraljice Elizabete I na prijesto
je stupio arls I, koji je bio veliki ljubitelj pozorita i ekspirova trupa

postala je Kraljevsko pozorite, a predstave je poela izvoditi na dvoru.
Godine 1611. ekspir se povukao u rodno mjesto, gdje je poslije pet godina i
umro.
Osim knjige Soneta i dvije lirsko-epske poeme, ekspir je pisao samo
drame, i to nabolje komedije i historijske hronike, a zatim tragedije,
problemske drame i tzv. romantine drame. Njegovo plodno dramsko
stvaralatvo se moe podijeliti u dvije faze. Do 1600. godine nastale su sve
njegove historijske drame o engleskim kraljevima. U istom razdoblju nastale
su i njegove prave komedije, meu kojima su najpopularnije San ljetne noi,
Ukroena goropad, Vesele ene vindzorske, Kako vam drago i
Bogojavljenska no. U tom razdoblju nastale su samo dvije tragedije: Tit
Andronik i Romeo i Julija. Poslije 1600. godine ekspir je napisao osam
svojih velikuh tragedija: Julije Cezar, Hamlet, Otelo, Kralj Lir, Magbet,
Timon Atinjanin, Antonije i Kleopatra i Koriolan. Svoj dramski opus ekspir
je zavrio nizom romantinih drama, koje sadre elemente traginog, ali se
sretno zavravaju, Zimska pria, Bura i dr.
U V O D
Tragedija koja je u osnovi ovoga djela, uz sve ono to se odvija pred nama,
u kojoj dominira smrt, odnos ovozemaljskog i onozemaljskog ivota, odnos
materijalnog i spiritualnog (duhovnog) je ono to daje kompleksnost i
dubinu ovom djelu. Za vrlo kratko vrijeme, kroz prizmu deavanja,
razotkrivaju nam se osjeanja, spoznaje, karakter glavnog lika Hamleta, kao
i onih koji su oko njega i usko su povezani sa njim, i uvjetuju njegovo
djelovanje i postupke. I ta lepeza osjeanja: zla, mrnje, ljubavi,
prijetvornosti, estoke potrebe za vlau i moi, otvaraju nam bezbroj
pitanja, ouenja, i u tim postupcima i emocijama pokuavamo da spoznamo
i razumijemo postupke samoga Hamleta. Takvi postupci se projiciraju
izmeu: otac-sin, otac-ki, sestra-brat, ena-mukarac, suprug-supruga,
momak-djevojka. Iz svih tih odnosa i meusobnih relacija kristalizira se
frustracija koja na povrinu izbacuje nemo jednog ovjeka da svoj
idelaizam nadredi drutvu. U istoti svoga odgoja, u bezbrojnim redovima
proitanih knjiga, u jednoj zatienoj sredini, Hamlet se odjednom nalazi i
udie zrak koji je sve nego ist. Zrak odie prljavim ljubavnim odnosom,
ubojstvima, osvetama, otkrivanjem tajnog, briljivo uvanog u najmranijim
dijelovima ljudskoge uma, incestima, neispunjenim ciljevima, ratovima,
providnostima koji sudbinski odreuju tok radnje, dogaajima prema kojima
e se poslije ravnati historijski tokovi i odrediti sudbine mnogih ljudi.
I nije zato udo to se Hamlet zaklonio u ludilo. Jer njegov um i njegova

svijest nije mogla sve to primiti i pohraniti. Zauen i ouen slijedom
dogaaja on nije vie gospodar svojih postupaka, i koliko god se trudio da ne
bude kao oni ambivalantnost njegove linosti ga gura u krajnosti i postupke
koje ni u snu ne bi mogao ni da predvidi, a kamoli da bude njihov direktni
akter.
SLIJED DOGAAJA
Nakon iznenadne smrti danskog kralja Hamleta na prijestolu ga naslijeuje
njegov brat Klaudije i ni ekajui ni asa eni se Hamletovom udovicom,
koja je majka mladog Hamleta.
Hamlet: Izgleda, gospo? Ne, nego ba jeste.
Ja ne znam ta to znai izgleda.
Ne prikazuju me, dobra majko, verno
Ni moj ogrta crni, niti ova
Uobiajena sveana crnina,
Ni stegnutog daha vetrovit uzdisaj,
Ne, - nit u oku potoci suza,
Niti utuen izgleda lica mog
Sa svima nainima, oblicima tuge.
To sve, doista, samo izgleda,
Jer sve bi se to moglo glumiti.
Al u meni je neto izvan glume;
Sve ovo je samo ruho, oprema tuge.589
Hamlet je ogoren postupkom svoje majke i posmatra njenu udaju za oevog
brata kao i rodoskrvnue i svetogre. Njen postupak u njemu sukobljava
osjeanje ljubavi, koju kao sin osjea prema majci, a s druge strane,
odbacivanje crnine kao dokaz alosti prema umrlom ocu i pristajanje na tako
brzo vjenanje izaziva gaenje u njemu. On postaje bolno svjestan da
njegova majka nije voljela njegovog oca i da joj je potrebno mjesto kraljice i
mo koju taj poloaj sa sobom nosi. Sve se to Hamletu razotkriva nakon
dolaska na danski dvor, odnosno u svoj dom. On je pun jeda do te mjere da u
svakom vidi sauesnika. Jedini pravi prijatelj je njegov drug Horacije koji ga
slijedi kao sjena, iskreno i bez ikakvih kalkulacija.
Hamlet: O da se to vrsto, prevrsto meso stopi,
589
Viljem ekspir, Hamlet,Nolit,Beograd.,1966.,str.24-25.
U jednu rosu sklopni, rastvori se!

Protiv ubistva sebe! Boe! Boe!
to jadan, prazan, bljutav, beskoristan
Izgleda meni sav rad ovog sveta!
Gada! O gada! Neoplevljen vrt
To je, gde korov, bilje otrovno
I runo sasvim je ovladalo njim.
Da dotle doe! Dva meseca tek
Mrtav! Ni tolko. Ni dva! Pa jo takav
Kralj to na ovog lii ko Apolon
Na satira!590
U meuvremenu, pored udesa Hamletova koji je stigao i na oev pogreb, ali
i na svadbu majinu, njega eljno eka Ofelija. To je kerka Polonija, koji je
najvjerniji sluga Kraljev. Njen brat Laert ubjeuje svoju sestru da je ljubav
Hamletova pomodna i kratkotrajna i savjetuje je da je ne shvata ozbiljno.
Laert:A to se tie Hamleta, njegova
Udvaranja, - to smatraj za modu,
Za prohtev krvi, il ko ljubiicu
U mlade dane prolene prirode,
Ranu ne stalnu, slatku al ne trajnu,
Miris, razonodu jednog trenutka,
Al nita vie.591
Ofelija na rijei bratove odgovara srcem u kojem je ljubav Hamletova nala
svoje mjesto.
Ofelija: uvau vrednost tog dobrog saveta
Ko strau srca svog. Al dobri brate,
Nemoj, ko kakav bezboni svetenik,
Trnovit put mi k nebu pokazivat,
Dok sam ko drzak, nadut raspusnik
Koraa cvetnom stazom zadovoljstva
A ne haje za svoju propoved.592
590
Isto, str.26.
Viljem ekspir, Hamlet,Nolit, Beograd,1966.,str.32.
592
Isto, str.33.
591
U svojoj djevojakoj naivnosti, sputanou ogojem i istovremeno

uplaenou onoga to se deava u njenom srcu, Ofelija svoje misli i
osjeanja dijeli i sa svojim ocem Polonijem, smatrajui da on, kao njen
roditelj, mora znati ta se to deava s njom i kako bi trebala postupiti.
Ofelija: Ja ne znam, oe, ta bih mislila.
Polonije: Pouiu te. Znaj: ludo si dete,
Kad za gotov novac prima znake te
Koji nisu zlato. Ceni sebe vie
Il jadnu frazu da ne prekinem, Darivae me nevinacetom.
Polonije, sluga svojih gospodara, koji posmatra postupke i slua njihova
miljenja je ubijeen da meu ljudima kojima je potinjen ne moe biti
iskrene i iste ljubavi, ljubavui liene koristoljublja i prijetvornosti, i ne
vjeruje da je Hamlet izuzetak i da gaji iskrena osjeanja prema njegovoj
kerki.
ivot na danskom dvoru Elsinoru, kako ga doivljava i spoznaje Hamlet,

bitno je drugaiji od onoga kako ga doivljavaju dvorjani. Oni vide sjaj, mo
i bogastvo dvora, i zabave u njemu, vide samo jedno lice zbilje, i samo
pojedini, poput Polonija, mogu da donekle spoznaju i nalije toga bogastva i
sjaja, ali bez uplitanja i komentiranja njihovih postupaka. On savreno dobro
zna gdje je njegovo mjesto. Taj raspolueni svijet izmeu Kralja i njegovih
podanika, izmeu Kralja i Hamleta ima dvije dimenzije idealistinu i
realistinu. Idealistine one koje Hamlet nosi u svom srcu i one realistine
Kraljevo, sa kojom se sudara Hamletova svijest kada dolazi na Dvor i
suoava se sa svim deavanjima na njemu.
Pokretaa svih dogaanjima predstavlja pojava Duha u liku Hamletova oca
koji razotkriva Hamletu pozadinu njegovog ubojstva. On konkretno od
Hamleta trai osvetu.
Da li se Duh stvarno pojavljuje? Da li je Hamlet trebao duha kao
materijalizaciju svojih slutnji o ubojstvu i opravdanje za svoje kasnije
postupke?
On pojavom Duha i saznanjem o onome to je uinio njegov stric zbog
poloaja i moi koji je dobio, kasnije koncipira svoje ponaanje.
Zaklanjajui se iza svoga ludilo, koje u jednom momentu smatramo
hinjenim, a u drugom, stvarnim, dospijevamo u dilemu da li ono to je

Hamlet spoznao moe stati u njega, i da li on, poslije takvih saznanja, moe
nastaviti sa, iole, normalnim ivotom.
Da bi Hamlet, na mudar i obilazan nain dokazao krivicu, i majinu i
strievu, on angaira dvorske glumce, umjetnike, da izvedu predstavu iji bi
tekst on sam napisao.
Za angairanje glumaca se najvie zalau Rozenkranc i Gildenstern, koje
Kralja smatra Hamletovim prijateljima, a koje Hamlet svojim ironinim
primjedbama pokuava da razotkrije.
Kralj je ubjeen, a po miljenju Polonija, da Hamletovo ludilo potjee od
njegove ljubavi prema Ofeliji. Na osnovu tog ubjeenja zapoinje
analiziranje Hamletova ponaanja. A da bi dokazali te tvrdnje, u svoje igre
uvlae i samu Ofeliju koja pristaje da se sretne sa Hamletom i dobije
potvrdu od njega da gaji ljubav prema njoj i da njegovo ludilo i zanesenost
potjeu od toga.
Tako, i Kralj i Kraljica i Polonije oskrnavljuju ljubav koju Hamlet gaji
prema Ofeliji i rabei je, uvlae i nju samu u njihove dnevnopolitike igre i
spletke.
A Kralj je i, muen griom savjeu onim to je uinio, eli da svojom
brigom odobrovolji Hamleta. On je glavni inicijator dolaska glumaca, za
koje misli da e razveseliti Hamleta. Tako glumaka skupina postaje
katalizator odnosa izmeu Hamleta i Kralja.
S druge strane, Hamlet svu svoju energiju usmjerava da napie takav tekst
glumcima koji e u toku predstave razotkriti strica i njegovu majku. On,
izmeu ostaloga, kae:
Hamlet: Matom svojom moe da prisili duu
Da od njenog dejstva prebledi mu lik,
U oku budu suze, licem strah,
Jecanje u glasu, i dranje sve
S njegovom matom da doe u sklad?
A sve ni za ta? Za Hekubu? ta je
Hekuba njemu, ili on Hekubi,
Da plae za njom! ta bi radio
Taj da ima povod, pobude za bol
Ko ja?
Potopio bi scenu suzama,
Jezivom rei cepo svetu sluh,
Da kriv poludi, nevin da pobledi,

Neprosveen se zbuni i da ula
Samoga sluha i vida se zgroze.
A ja?
Glup, maloduan nitkov amujem
Ko sanjalo i tup za roenu stvar;
Nita ne znam rei ni za kralja tog,
Na ije blagi i ivot dragocen
Pakleni jedan zloin je izvren.
Jesam li ja straljivac? Ko me zove
Nitkovom? Ko me po temenu lupa?
upa mi bradu duva mi u lice?
Za nos me vue? U grlo mi la
Do plua gura? Ko to ini?
Ha!
Krsta mi, ja bih podneo to sve,
Jer mora da sam golubije jetre,
I nemam u, da uvredu zagora;
Il inae bih nagojio bio
Sve nebeske vrane ovog roba strvlju!
O, krvavi i bludni nitkove!
Besavesni, pohotni, neprirodni!
Izdajnika huljo! Osveto!
Ah, kakav sam magarac! Jest hrabro,
Da ja ubijenog, dragog oca sin,
Nebom i paklom na osvetu gonjen,
Moram ko kurva da srcu olakam
Reima, pa sam dao se u psovke,
Ko prava rita, ko sudopera.
Gadim se na to, pfuj!
Na posao, moja misli! - Sluao sam
Da krivci gledaju kakvu predstavu,
Vetinom samom glume behu tolko
Potreseni do srca, da bi odmah
Priznali javno svoja nedela.
Ubistvo, iako nema jezika,
Progovori organom udnijim.
Prirediu da glumci igraju
Neto to lii ubistvu oca mog
Pred mojim stricem. Ja u paziti
Na njegov pogled, prozirat do sri.

Trgne li se samo, znau ve svoj put!
Duh koji videh moda je neastiv,
A avo moe na sebe uzeti
Dopadljiv oblik; tavie i moda,
Zbog slabosti mi i sumornosti
A on na takve ima silnu mo
Na zlo me vodi, da me upropasti.
Ja hou da imam stvarnije razloge
No ovaj. Gluma zamku nek mi dadne,
U koju e savest kraljeva da padne.593
Dok Hamlet svu svoju energiju usmjerava na pisanje teksta, Kralj, Kraljica i
Polonije se trude da izreiraju susret izmeu Ofelije i njega.
Polonije: Ofelija, proetaj ovuda;

A vas, velianstvo, molim: sklonimo se.
(Ofeliji)
Evo, itaj ovu knjigu; ta prividna
Pobonost nek ti opravda samou.
Zbog toga smo esto za ukor; jer to je
Ve isuvie poznato da licem
Na molitvu spremnim, izrazom pobonim,
Poeerimo i samog avola.
Kralj (za sebe):
To je isuvie istinito, vaj!

Kako divno iba savest moju sad
Ovaj ukor. Obraz jedne bludnice,
Ulepan to je vetinom mazanja,
Runiji ispod maske svoje
No moje delo pod arenom rei.
O, terete teki!
(Kralj i Polonije odlaze)
Hamlet: Biti il ne biti? pitanje je sad.

Je l lepe u dui trpeti
Prake i strele sudbe obesne,
Ili na oruje protiv mora beda
593
Viljem ekspir,Hamlet,Nolit,Beograd,1966.,str.73-74.
Dii se i borbom uiniti im kraj?

Umreti spavati nita vie (reci,
Da spavanjem se svri srca bol
I hiljadama ivotnih potresa
Naslednih mesu), eto to je cilj
I predano mu tei ti. Umreti,
Spavati spavati moda sanjati!
Smrtnom kakvi bi snovi mogli doi,
Kad ivota ovo klupe odmotamo?
to bedi naoj produava vek!594
U samom pitanju Biti il ne biti Hamlet je zamjenice ja, moj, meni zamjenio
zamjenicama mi, na nama i tako sveo na jednu opu razinu svoj lini sluaj,
podigao ga na vii, semantiki nivo, ovoovjeansku ravan i svoju sudbu
izjednaio sa sudbinama svih ljudi ovoga svijeta.
U kolopletu pitanja biti ili ne biti nalazi se itava lepeza dilema, spoznaja,
izlaza i bezizlaza. Od bezizlaza u kojemu se naao Hamlet on izlaz vidi u
samoubojstvu, jer se njegovo duevno stanje znatno pogoralo i zbog
prijeloma u ljubavnoj vezi sa Ofelijom. Ljubav, koju je trebao da u nju
pobjegne, da nae utoite, moda odgovore na pitanja, odjednom je
uprljana, s jedne strane, Ofelijinom nesigurnou, a s druge strane,
uplitanjem Ofelijinog oca. On shvata da jednostavno nema snage da tu
ljubav prihvati, da se bori za nju, jer ni sam ne vidi svoju budunost.
I tako, izlaz iz ivotnih tekoa Hamlet vidi u samoubojstvu, ali ga od tako
oajnikog ina odbija strah od ivota poslije smrti, jer bi taj ivot mogao
biti gori od ovoga sadanjeg.
Takvo Hamletovo razmiljanje umnogome kreira i Duh Hamletova oca koji
je svom sinu govorio o neopisivim strahotama i mukama na onome svijetu,
koje su mnogo gore od muka i strahota u zemaljskom ivotu.
U tom vrtlogu deavanja, spoznaja, dilema, znailo bi otkriti srce Hamletove
tajne, Hamletov rebus humanis, a to je nemogue. Te dileme su: ubiti ne
ubiti strica, i openito, poiniti ubojstvo, poiniti samoubojstvo ili ga ne
poiniti; kako ivjeti i nositi se sa svime to se desilo i deava oko i u
Hamletu, ivjeti ili umrijeti, ili prihvatiti ivot onakav kakav jeste,
prilagoditi se, pokuavati izvui iz situacije korist za sebe?
Istovremeno, nad Hamletom stalno visi zapovijed Duha da ubije, da zloin
kazni zloinom, ubojstvo ubojstvom, nasilje nasiljem, tj. da postane
594
poinitelj istoga djela ubog kojega bi trebao da kazne druge. Da bi se osvetio

ubojici i Hamlet mora postati ubojica? A poiniti ubojstvo protivi se Boijoj
zapovijedi!
Hamlet se, sutinski, raspoluuje, razdvaja i te dileme ga dovode do stanja
koje nije daleko od ludila, jer hoda po jednoj tankoj liniji, po otrici maa, i
svaki pogrean korak moe donijeti bol i unitenje. Tu se Hamlet moe
izjednaiti sa Raskoljnikovim, odnosno da li bi zbog dobra koje bi nastalo
uklanjanjem onoga koji to dobro sprijeava vrijedi okrvaviti ruke?
On zato eksplicitno odbija i Ofelijinu ljubav, jer nije spreman za nju. On je
alje u manastir rijeima:
Hamlet: Idi u manastir! Zato da raa grenike? Ja sam prilino sam
poten; pa ipak bih sebe mogao optuiti za takve stvari, da bi bolje bilo da
me mati nikada nije rodila. Ja sam vrlo ohol, osvetoljubiv, sa vie grehova
to ekaju na moj mig, no to imam misli da ih njime odenem, ili mate da
im dam oblik, ili vremena da ih izvedem. to e ovakva stvorenja, kao to
sam ja, da se unjaju izmeu zemlje i neba? Svi smo mi ovejani nitkovi svi!
Ne veruj ni jednom od nas. Idi pravo u manastir! Gdje vam je otac?
Ako se uda, dau ti ovu kletvu za svadbeni dar: Budi nevina ko led, ista
kao sneg, - nee izmai kletvi. Idi u manastir, idi! Zbogom! Ali ako ba
hoe da se uda, poi za budalu. Jer pametni ljudi znaju vrlo dobro kakva
udovita pravite vi od njih. U manastir! Idi, i to brzo. Zbogom!595
Iz Hamletova govora Ofeliji izbija oaj, a istovremeno, Hamlet joj predlae
odlazak u manastir jer je svjestan da joj ne moe uzvratiti ljubav. Ne
moemo se oteti dojmu da Hamlet pokuava vidjeti i Ofeliju kroz prizmu
svoje majke i njenih postupaka, i zato joj i predlae odlazak u manastir.
Hamleta mue drugi, vaniji problemi. U svom srcu Hamlet ne eli krvnu
osvetu: svjesno zna da mora ubiti Kralja, a podsvjesno da ne mora. Ili je
nekad situaciju u razmiljanju obrnuta. ovjekova svjesnost, njegov razum,
samo je povrinski dio ovjekova duhovnoga ustroja koji obuhvaa i
njegovu podsvijesnost i nesvjesnost.
Hamlet je i vjernik koji vjeruje da bi duh preminule osobe mogao doi iz
istilita na zemlju, kao duh njegova oca. A duhovi bi mogli biti i avoli koji
se javljaju ljudima na zemlji i ele im nauditi. Sve se to deava u periodu
kadaje crkvena dogma veoma jaka i bogobojaznou je vladajua oligarhija
drala podanike na okupu radi postizanja svojih ciljeva.
Iz dananje perspektive bi pojavljivanje duha moglo znaiti objektivizaciju
onoga to bi kasnije uslijedilo, ili pak persionalizaciju glasina, a to je bilo
595
Viljem ekspir, Hamlet,Nolit,Beograd,1966.,str.79-80.
dio Hamletovog nasluivanja ili intuicije. To je povezano sa statusom koji

ima Hamlet, odnosno onim na to je on obavezan u odbrani obiteljske asti i
onoga to mu po roenju u kraljevskoj porodici pripada.
Podsvijst ili Duh su oni koji kanaliu Hamletovo razmiljanje. Oblije Duha
mu otkriva onu zastraujuu dimenziju ivota u kojoj je lukavstvo, osveta,
spletke, ubojstva ono to pokree ljude i na taj nain razbija Hamletovu sliku
o idealnom svijetu koju je Hamlet prije spoznao. Ispostavlja se da je taj
Hamletov svijet fikcija. On hoe da mu stvarnost pokae drugaiju sliku, i
da se njegove slutnje ne obistinjuju. On zato, uz svesrdnu podrku svoga
jedinog prijatelja Horacija, uiz vlastiti napisan tekst kreira predstavu.
Hamlet: Okolnosti o kojima ti priah
Povodom smrti mog oca. Molim te,
Kad vidi da se izvodi taj in,
Ti s punom panjom duha posmatraj
Mog strica. Ako njegov skriven greh
Ne bude jednim govorom otkriven,
Onda je duh, kog videsmo, neastiv,
A pretpostavke moje crne su
Ko kovanica vulkanova. Pazi
Otro, a ja u upreti pogled svoj
U njegovo lice, pa emo zajedno
Udruiti svoje opaske za sud
O njegovom izgledu.
Horacije:
Dobro, knee.
Ako mi on, dok se igra gluma ta,
Ukrade ita, i ja ne opazim,
Platiu celu tetu.
Hamlet: Dolaze.
Da igraju. Moram praviti se lud.
Zauzmi jedno mesto.596
Na upit Kraljev kako je Hamlet odgovara.
Hamlet: Izvanredno dobro, vere mi: na kameleonovoj hrani; jedem vazduh,
kljukaju me obeanjima. Tako ne biste mogli gojiti ni kopuna.597
596
597
Viljem ekspir,Hamlet,Nolit,Beograd,1966.,str.85
Isto, str.85
Predstavu koju je Hamlet kreirao on naziva Miolovka, a po reakcijama

svoga strica on e saznati da li su njegove slutnje i rijei Duha tane.
U toku predstave Kralj je prestravljen onim to glumci govore i onim to se
predstavom eli postii. Demonstrativno ustaje i naputa predstavu. Hamletu
je jasan njegov postupak i prijetvornost i majke i strica, i postaje bolno
svjestan da je ono to je Duh govorio istina. On hini oduevljenje, ali je je to
oduevljenje poraavajue.
I njegova majka koja je naslutila ta se deava i na koji nain je izgubila
mua, ne odstupa od svoje glumljenje brinosti dobre majke i zove Hamleta
da s njim razgovara, preko navodnih prijatelja Rozenkranca i
Gildensterna.Ali Hamlet nije ubjeen u dobre namjere svoje majke i to joj
otvoreno izraava.
I pozorite se nastavlja i u stvarnom ivotu. I Kralj, i Kraljica ele publiku.
Iza brige i ljubavi krije se pakleni strah za svoj poloaj.
Intimnost susreta izmeu Hamleta i njegove majke ne smije ostati
neprimjeena. Tako Kralj alje Polonija da prislukuje razgovor izmeu njih
dvoje.
Hamlet: No, mati, sada, u emu je stvar?
Kraljica:Hamlete, ti teko uvredi oca svog.
Hamlet: Majko, uvrediste teko oca mog.
Kraljica: Hajd! Ti budalstim jezikom odgovara.
Hamlet: Hajd, hajd! Vi pitate jezikom me zlim.
Kraljica: Hamlete, ta znai to?
Hamlet: Pa ta je sad?
Kraljica: Jesi li zaboravio ko sam ja?
Hamlet: Nisam.
Vere mi, nisam; vi ste kraljica,
I ena brata muevljevog, da,
I kam da niste! vi ste moja mati.598
Ironija i gluma kraljice-majke biva razotkrivena i Kraljica je toga svjesna.
A u Hamletu ona dva sukobljena glasa: biti-ne biti, ubiti-ne ubiti, osvetiti-ne
osvetiti su sve jai i glasniji za ubiti i osvetiti se.On, mislei da je iza zavjese
Kralj koji prislukuje razgovor, ga ubija. Ispostavlja se da je iza zavjese
Kraljev najvjerniji sluga Polonije.
Nakon ubistva Polonija, vodi se teak razgovor izmeu majke i Hamleta.
Majka Hamleta ubjeuje u ludilo, a Hamlet kroz mrnju i osvetu govori
majci da je izdala oca i da ga nikada nije ni voljela. I da je on taj koji mora
598
da odbrani obiteljsku ast. I samom mu se privia otac u odijelu i on sve vie

pada u bunilo. Iako je svjestan da se to ludilo savreno iskristalisalo u bolno
saznanje o svim deavanjima, Hamlet je pun gorine.
A Kraljica je u panici. Hitno zove Kralja koji dolazi i vidjevi ta je Hamlet
uradio je osupnut. Odluuju, da uz pratnju Rozenkranca i Gildensterna,
poalju Hamleta u Englesku. Sam kralja daje nalog svojim slugama da u
toku puta prema Engleskoj ubiju Hamleta,uz obrazloenje da je on prijetnja
cjelokupnom kraljevstvu.
Nakon saznanja o pogibiji svoga oca Ofelija je skrhana. I ona pokazuje
znakove ludila , koji joj je jedini izlaz u bolu koji proivljava. Za pogibiju
svoga oca saznaje i Laert, sin Polonija, koji sav razjaren dolazi na dvor da se
odmah obrauna sa Kraljem kojeg smatra oevim ubicom. Kralj ga smiruje i
govori mu da je Hamlet taj koji je ubica Polonijev, ali da e se on ve
obraunati sa njim. Laertovo srce se cijepa kada vidi sestru skrhanu od bola.
Hamlet je ve na putu za Englesku.Meutim, u toku puta Hamlet shvata da
je namjera Kraljeva da on nikada ne doe u Englesku, i razotkrivi njegovu
zavjeru Hamlet alje pismo Kralju.
Kralj:
(ita):
Laerte, da ih ujete. Ostavi nas.

(Glasnik odlazi)
Visoki i moni! Znajte da sam go pao na vae kraljevstvo.
Sutra u moliti za doputenje da vidim vae kraljevsko lice.
I onda u, zamolivi vas najprije za oprotaj, ispriati vam prilike
i
Udese moga iznenadnog i vrlo udnovatog povratka. Hamlet599
I Laerta, u njegovom bolu, Kralj uvlai u svoje spletke predlaui mu da se
otvoreno ne sukobi sa Hamletom nego da to uini na lukav nain. Kralj
laskajui Laertu o njegovoj vjetini sa maem ga nagovara da se sukobi sa
Hamletom. Ne sumnjajui u vjetinu Laertovu, a da bi se osigurali da e
Hamlet iz toga boja izai kao gubitnik, Laert predlae da svoj ma namae
otrovnim travama da bi bili sigurni da e Hamlet svakako podlei od
zadobijenih rana.
Ali jedna nesrea uvijek prati drugu. Kraljica dolazi sa vjestima da se Ofelija
utopila. Laert shvata da njegova sestra nije mogla podnijeti bol zbog gubitka
599
Viljem ekspir, Hamlet,Nolit,Beograd,1966.,str.129.
oca i da je izabrala smrt kao jedino rijeenje svojih patnji. On je jo vie

razjaren i ubjeen je jo vie u krivnju Hamletovu za sva deavanja. Time se
njegova potreba da ga ubije jo vie pojaava.
A Hamlet je ve u Danskoj i sa svojim drugom Horacijem se krije na
groblju. Sluajui razgovor izmeu grobara on shvata da je smrt normalna
stvar, kao i roenje i da se tako prema njom treba i odnositi. Sa ironijom,
podsmjeljivo, on razgovara sa grobarima i Horacijem o svim ljudima koji
su tu ukopani. Izmeu ostalog, grobari mu kau da je na jednom mjestu
ukopan i Aleksandar koji je bio njegova dadilja i koji se igrao sa njim. On
shvata da je Aleksandar ivio, umro, da je sahranjen, da se pretvorio u
prainu, a da je praina zemlja, od zemlje da pravimo blato. I da niko nije
izuzetak od toga slijeda, pa bio on sluga, kralj ili plemi.
U tom njegovom razmiljanju ga prekida tuna povorka koja dolazi sa
lijesom. Iz razgovora koje vode sveenici on shvata da je to tijelo mrtve
Ofelije koja je sebi prekratila ivot utapajui se.
On , u svom bolu, ne razmilja o posljedicama i skae u grob u namjeri da ga
zajedno ukopaju ivoga sa Ofelijom. On i Laert se sukobljavaju, to Kralju
odgovara da bi mogao da ugovori susret izmeu njih dvojice. Njih dvojicu
razdvajaju i smiruju.
Nakon toga Hamlet pria Horaciju slijed dogaaja na brodu i otkriva mu da
ga je Kralj htio pogubiti. Horacije, u svojoj dobroj i neiskvarenoj dui, ne
moe da vjeruje da bi Kralj uinio takvo to.
Hamlet:
Misli da mi nije slobodno da tog

to mi ubi oca, a mater uprlja,
to se me presto i me moje nade
Uguro, udicu na moj ivot sam
Bacio, pa jo s podlou tolikom, Da ne bi savesno bilo ovom rukom
Nagraditi ga? I zar ne bih bio
Proklet kada bih pistio taj ir
Na naem telu da raste daljim zlom?600
Kralj alje Hamletu svoga slugu koji mu uvijeno i lukavo, iako je Hamlet sve
to spoznao, iznosi prijedlog o dvoboju izmeu njega i Laertu. Sluga hvali
600
Viljem ekspir,Hamlet,Nolit;Beograd,1966.,str.149.
Laertove vjetine. I Hamlet pristaje da se njih dvojica sukobe, jer je

svjestan da nema nita izgubiti. Sve to je imao je i izgubio. I majku, i oca, i
svoju ljubav.
Dobri Horacije ga nagovara da odustane od svoje nakane jer ima loe

predskazanje, ali Hamlet je odluan. Stie se dojam da je Hamlet umro prije
svoje stvarne smrti i on alje svoj pozitivan odgovor Kralju.
Jo jednom se pokazuje prijetvornost Kralja i njegova beskompromisna
spremnost da u svakom pogledu osigura Hamletovu smrt pa u au koji bi
Hamlet trebao da ispije u toku boja kako bi utalio e stavlja otrov.
U toku dvoboja koji je, koliko opasan i ozbiljan, toliko i morbidan i
smijean, Kraljica je zabrinuta za ivot svoga sina i u jednom trenutku
posee za aom vina koju ispija. U svom uasu Kralj shvata da je njegova
ena ta koja je popila au sa otrovanim vinom.
U toku same borbe jedan drugog ranjavaju, a Kraljica uspijeva rei da je i
ona otrovana. I Laert priznaje Hamletu da je vrh njegova maa otrovan i da
mu nema spasa. Posljednjim naporom snage Hamlet ubada maem Kralja.
Vjerni Horacije je izbezumljen, a Hamlet od njega u svojim posljednjim
momentima trai da svima pria o onome to se desilo na danskom Dvoru i
njegovoj stvari pravedno.
U tim posljednjim trenucima, kao jedini, jo ivi nasljednik krune, daje svoj
umirui glas Fortinbrasu da ga naslijedi. I umire. Tako dolazi kraj svim
dilemama i slutnjama Hamletovim. Njegovi glasovi za i protiv su utiani, i
kroz Horacijevu priu mogu sluiti kao putokaz generacijama.
A stavljajui u opoziciju sluaj dvojice mladia, Laerta i Hamleta, ekspir
neizravno ali i nedvosmisleno kae: A to bi tek uinio prijestonasljednik
Hamlet, ljubimac danskog puka, samo da je podignuo svoj mali prst. Hamlet
nije mogao planirati ubojstvo. Hamlet neprestano stvara odluke da neto
uini, ali ipak ne ini nita osim to stvara odluke. Pa ak i na kraju, kada na
kraju tragedije Hamlet ubija Kralja, ne ubija ga prema nekom planu, nego u
nastupu gnjeva, otkrivi da ga je Kralj, namamivi ga u stupicu, dao
otrovati.
I tako se tragino zavrava sudbina mladia koji nije nita drugo htio nego
da mu pripadne ono to mu roenjem pripada, koji je htio da pravedno vodi
svoj narod koji je volio onoliko koliko je narod volio njega, da se oeni sa
onom koju je volio, da raa svoje nasljednike i da ivi u miru. Drugi su ti
koji su svojom pohlepom i eljom za vlau unitili njegov ivot i ivote
ljudi koji su bili vezani za Hamleta.
I moemo samo rei da pobjednika u ivotu ima veoma malo.
J JU UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET
SEMINARSKI RAD iz
Knjievna djela, opusi i poetike II
Tema: Hamlet: Viljem ekspir
Student:
Gari Fatima
doc.
Mentor:
Dr. sc. Mirsad Kuni,
Tuzla, decembar, 2007.
Kratka biografija
Viljem ekspir (1564-1616)

Viljem ekspir rodio se 23.4.1564.godine (na dan sv. ora, sveca zatitnika
Engleske) u engleskom provincijskom gradiu Stratfordu na Ejvonu u pokrajini
Vorskir. O godinama ekspirovog djetinjstva ne zna se nita. Pretpostavlja se da je
pohaao osnovnu i srednju kolu u svom rodnom mjestu, ali o tome nema
nikakvih podataka.
Bio je oenjen sa Anom Hatavej.1583.godine on je krstio svoje prvo dijete, kerku
Suzanu, a dvije godine kasnije i blizance Hamleta i Duditu.
ekspir je bio polodan pisac, pretpostavlja se da je napisao 34 drame, 154 soneta i
nekoliko pjesama. Bio je jedan od nekoliine najveih svjetskih imaginativnih
knjievnika, autor koji bez sumnje spada u najuu elitu vrhunskih pisaca. Njegova
djela pretstavljaju okosnicu svjetskih kazalita, a nala su i snanog odjeka u
drugim umjetnostima, od glazbe do slikarstva i filma.
Umro je u Stratfordu 1616.godine i sahranjen u mjesnoj crkvi u kojoj je krten
skoro na isti dan 52.godine ranije.
Njegovo stvaralatvo se dijeli na nekoliko kategorija:
- rane drame (uglavnom komedije i historije, tj.drame sa sadrajima iz
engleske i antike prolosti, i poetni pokuaj tragedija);
- zrelo doba (velike tragedije) i
- poezije doba stvaralatva (tzv.mrane tragedije ili problematske drame i
"romance").
Rane drame
Karakteristike ranog ekspirovog stvaralatva su slijedee: soan, renesansni
humor esto protkan openitostima nastalim na tlu srednjovjekovnih farsi, to je
glavna karakteristika komedija: bujan jezik, retorika i vulgarni izraaji, ljubavni
zapleti i raspleti u komedijama.
-1-
U ovom razdoblju ekspir je ostavio nekoliko najomiljenijih drama: Romea i

Juliju, Mletakog trgovca, Henrika IV,Rikarda III. U ovom razdoblju on je
postavio temelje svojim velikim tragedijama, a radou, vitalnou razigranog
erosa i himnikim ugoajem u kojem slavi mladost, zdravlje i slobodu, dao trajno
vrijedna ostvarenja renesansne komedije.
Zrelo doba
ekspir u ovom dobu daje jedinstvena ostvarenja kojima je preporodio evropsku i
svjietsku knjievnost. ekspirove sredinje teme u ovim djelima su: razorne sila
vremena, ambivalentni stav prema tjelesnosti i seksualnosti, zaslijepljenosti i
samoodbrana kao bitna karakteristika ljudskog ivota, nepostojanost sudbine, tako
i ljudi prema sebi samima. Najvea ekspirova orginalnost je u outkriu
mutabilnosti ljudske sposobnosti i apoteozi misterije koja je skriven centar
ovjekovog postojanja. Meu velikim tragedijama ovog doba istiu se Hamlet,
Otelo, Antonije i Kleopatra, Machbeth, Kralj Lear.
Doba poezije
Zajedno sa tragikim vrhuncima postoje tzv.mrane komedije ili problemske
drame, meu kojima se istie Troilo i Kresida i Mjera za mjeru. U ovim
dramama nema tragine katarze, niti velikih nezaboravnih likova. Njegove
posljednje drame Cimbelin, Zimska pria i Oluja su razliito ocjenjivanje.
U njima, nazvanim romancama radi se o fantazijskom svijetu na napuenim
duhovima i neobinim stvarima; zapleti i sukobi potencijalno tragine naravi
razrjeuju se na udesan i bajkovit nain; linosti nemaju realistinu dimenziju
nego su vie nalik likovima iz bajki ili narodnih pria.
Svretak ekspirova stvaralava je razliito ocjenjivan: pojednima, autor je
rezignirao i iscrpio tvoraku energiju, te pribjegao jeftinim rjeenjima i heppyendu
bajkovite naravi.
Tragedije
Romeo i Julija (1593.), Tit Andronik ( 1594.), Julije Cezar (1599.), Troilo i
Kresida (1601. 1602.), Hamlet (1602.), Otelo (1604.), Kralj Lear (1605.),
Macbeth (1606.), Antonije i Kleopatra (1607.), Koriolan (1608.), Timon Atenjanin
(1608.) .
Komedije
Uzaludni ljubavni trud (1590.), Dva plemia iz Verone (1591.), Komedija
nesporazuma (1593. 1594.), San Ivanjske noi (1594.), Mletaki trgovac
(1595.), Ukroena goropadnica (1596.), Mnogo vike ni za to (1599.), Vesele ene
vindsorske (1599.), Bogojavljenska no
(1599. 1600.), Kako vam drago
(1600.),Sve je dobro to se dobro svri (1602. 1604.), Ravnom mjerom /Mjera za
mjeru (; 1604.),Periklo (1608.), Cimbelin (1610.), Zimska pria (1610.), Oluja
/Bura (1611.).
Povijesne drame
Kralj Henrik VI. (1591.), Rikard II. (1593.), Rikard II. (1594.), Kralj Ivan (1594.),
Henrik IV. (1596. 1597.), Henrik V. (1599.), Henrik VIII. (1612.)
Pjesme
Soneti ,Venera i Adonis (Venus and Adonis; 1593.), Napastovanje Lukrecije (The
Rape of Lucrece; 1594.), Strastveni hodoasnik (The Passionate Pilgrim).
-2-
Uvod
Hamlet je prva od ekspirove etri velike tragedije, napisana 1601. godine na
samom poetku njegovog traginog perioda. Promjenu u optem tonu ekspirovih
djela, koja i uoljivo poinje sa Hamletom, vjerovatno treba pripisati optem
duhovnom stanju u Engleskoj krajem XVI i poetkom XVII vijeka.601
Iako je nastanak Hamleta povezan sa krizom duhovnih vrijednosti na smjeni dva
vijeka, bilo bi pogreno smatrati da je ta drama samo odraz mjesta i vremena u
kome je napisana. Hamlet je jedno od najsloenijih djela svjetske knjievnosti. Ta
tragedija je postala vrlo popularna, proivjela je sve smjene knjievnog ukusa i do
danas je ostala meu najitanijima. Jedan od razloga te privlanosti je sama pria o
danskom kraljeviu, koja je do te mjere ljudskog da i najrazliitiji itaoci nalaze u
njoj neto to ih uzbuuje.
Hamlet ima vitalnost mitske prie koja se obraa najdubljim dijelovima svijesti, ne
izgubei pri tome privlanost zanimljive prie o izuzetnim doivljajima izuzetnog
pojedinca. Odavno je ve primijeeno da svaka generacija, pa i svaki ovjek imaju
svog Hamleta.
Hamlet moda nije ekspirovo najsavrenije djelo, ali je svakako njegovo
najslavnije, i jedno od najuzvienijih u cjelokupnoj dramskoj knjievnosti. Bolna i
tuna osjeanja koja izaziva mada su esto veoma gorka, ne truju duu itaoevu
ili gledaoevu, ve je prooavaju i osposobljavaju da bolje snosi tragiku ivota.
Hamlet izraava mnogo od onoga to je ekspira lino moralo tititi, a to lino
toliko je od opteovjenosti znaaja da mnogi kritiari, nehotice tumae svoj stav
prema ivotu. Bezbroj dobrih kritiara pokuali su da objasne Hamletov karakter,
ali je on i pored svih tih napora najzagonetnija linost u svijetu drame.
Hamlet se moe bezbroj puta itati i gledati, pa da ne izgubi nita od svoje
svjeine. Linost su toliko ive, da se o njima pria ne kao o tvorevinama mate,
nego kao o najprisnijim poznanicima iz ivota. Gotovo svaka scena je zanosna ili
601
ivot i djela Villiam Shakespeare, Vladeta Popovi
-3-
snagom kojom su karakteri naslikani, ili ozbiljnom misaonou, ili duhovnou,

odnosno nagovjetenom osjeajnou i strau.
Hamlet
O, biti ili ne biti - to je pitanje:
Da li je ljudskog duha dostojnije
Trpjeti prake i strijele sudbine nasilne,
Ili oruje dii na more muka
I otporom ih sve zauvijek okonati?
Umrijeti, samo usnuti - i nita vie;
I tim snom rei da smo prekinuli
Nae due bol i hiljade onih jada
to ih priroda ljudska nasljeuje.
To bi nestanak bio da ga ovjek
Svim srcem svojim samo proeljeti moe.
Umrijeti, moda usnuti - a usnuti Sanjti moda? E, tu je prepreka!
Jer zbog tih snova - koji bi nam u samrtnom
Spavanju mogli dolaziti kad se
Iz ove buke i zbrke ivota smrtnog
Izvuemo - mi moramo oklijevati.
Zbog toga jadni ivot na i jeste
Toliko dug, jer ko bi mogao da snosi
Sve ibe i sve poruge ovoga svijeta,
Nepravde tlaitelja, prezire oholih,
Patnje zbog nipodatavane ljubavi,
Bezakonje i drskost vlasti , uke
to ih zasluga krotka od bezvrijednih trpi Kad bi svako sebi mogao mir i spokoj
Da obezbijedi golim noem prostim?
Ko bi nosio breme ivota tekog,
Stenjao i znoj lio, kad nam volju
Sputav'o ne bi strah od neeg
Poslije smrti - da, te zemlje neotkrivene
Iz ijih mea jo se ni jedan putnik
Vratio nije - strah koji nas tjera
Da radije sva ona zla trpimo
to nas ve mue, nego da hrlimo drugim
O kojima ba nita ne znamo?
Tako svijest stvara kukavice od sviju nas;
I, tako, zdrava i prirodna boja
Sve odlunosti nae boleljivo ili
Kad na nju padne taj blijedi prisenak misli;
A poduhvati nai, veliki i smjeli,

U strahu, zato, skreu struje svoje,
602
I onda gube sam smisao djela.
"O, Boe, ja se mogu smjestiti u orahovu ljusku i smatrati se kraljem

beskrajnoga prostora."
Inrerpretacija
O samubistvu, kau jedni. Uvodni stih tumae kao Hamletov strah od mogue
smrti prilikom izvrenja osvete. im kae Biti ili ne biti Hamlet nesvjesno ide u
susret smrti kao utoitu koje mu je, izgleda, jedino preostalo. Te rijei i dolaze iz
njegovog prethodnog razmiljanja o smrti. Smrt tu nije pomenuta, ali utolikoje
korozivnije njeno zatamljeno prisustvo. Jer pitanje smisla cijelog ivota prvi je
znak njegove ugroenosti i prvi vijesnik smrti kao alternative. Smrt kao neto
definitivno, nego dalje u magli i buri.
I umjesto Hamletove jedne misli i mnogih pomisli, ekspir je u ovom monologu
stvorio kovanicu u kojoj se iskiva osnova Hamletova miljenja. Ne radi se tu o
ovoj ili onoj misli, ve samo na popritu bitke za poziciju koje bi se uopte moglo
autentino misliti i djelaovati.
ekspir je za njega razigrao englesku rije end, koja znai i >>kraj<< i >>cilj<<.
Poput negativa slike vrstog ali umilnog sklada, rijei ga vode ka smrti i zanosno i
ljupko.
Bez obzira na godine, Hamlet je prije svog sredinjeg monologa mladi koji >>ne
zna gdje udara<< i zato udara gdje stigne. Za njega jo ne postoji granica, cjelina,
sudbina. I on na svakom koraku pokuava da ih negira stalno drugaijim linim
naporom. On se prvi put istinski suoava sa smru i kae: Tu moramo ostati... to
nije najvei stih njegovog monologa, ali tu je za Hamleta najvanija i nova istina.
Od tog trena on je na putu zrelosti. Otkrivi smrt kao granicu, koja svemu to
inimo daje vrstinu definitivnosti, iz mladia izrasta ovjek kao iz gusjenice
leptir.
Zadubljen u tu istinu, rastrgan i izmrcvaren njenim poraznim dejstvom, Hamlet je
pomou nje toliko uvukao svijet u sebe da je to sada neporecivo >>njegov
svijet<<. Uoptavajui svoj bol pomisli o ivotu i smrti, Hamlet se, paradoksalno,
prvi put u drami vezuje za ivot kao uesnik i njegov aktuelni inilac. Odsada on
vie nee traiti >>idealna<< praktin rjernja. Za njega nee biti ili trpjeti ili dii
se na oruje, nego i trpjeti i dizati se. Takav cilj, kao i njegova grotesko nesavrena
sredstva, smjesta emo, ugledati u Hamletovom tjeranju Ofelije >>u manastir<<,
602
http://bs.wikiquote.org/Viljem ekspir
-4-
koje neposredno slijedi monologu. Otud je Biti ili ne biti temeljac zgrade na ije e
se vrhu pojaviti geslo: Biti spreman to je sve. Hamlet je u svom monologu prvi put
duboko, punim pluima, udahnuo sav svoj svijet i svu svoju muku.
Fabule
-5-
Fabula u Hamletu je dinamina i sama daje poticaje za dalje

itanje.
Danski kralj iznenada umire. Njegov brat Klaudije nasljeuje
prijestolje i eni se njegovom udovicom. Duh kralja se prikazuje
kraljevom sinu Hamletu i kazuje mu da ga je Klaudije ubio da bi
dobio prijestolje i enu.
Da bi lake dokazao strievu krivnju Hamlet odlui glumiti
luaka. Svi na dvoru misle da je to posljedica njegove nestretne
ljubavi prema Ofeliji, ki dvorskog savjetnika Polonija. Kada na
dvor doe putujue kazalite, Hamlet upriliuje predstavu s
temom ubojstva svoga oca. Klaudiju se budi grinja savjesti i on
prekida predstavu. Hamletu je to dovoljan dokaz. Klaudije poinje
sumnjati da Hamlet zna istinu. Hamlet pria s majkom o situaciji
ali Polonije prisalukuje razgovor te ga Hamlet ubije. Kralj
odluuje ubiti Hamleta, te ga alje u Englesku, uz tajni nalog da
ga ubije. Hamlet na brodu za Englesku prozre plan Klaudijev i
vraa se u Dansku.
Ofelija za to vrijeme poludi od tuge za ocem i ljubavi prema
Hamletu te se utapa. Njen brat Laert se vraa iz Pariza i eli se
osvetiti Hamletu. Izaziva ga na prijateljski dvoboj, ali svoj ma
namoi u otrov. Za vrijeme dvoboja zamjene im se maevi te ih
obojicu ranjava otrovna otrica. Umirui Leart priznaje Hamletu
to je uinio, a Hamlet na to ubija Klaudija. Kraljica na to ispija
otrovano vino, namjenjeno Hamletu, a Hamlet umire Horaciju,
svom prijatelju, na rukama.
Lik Hamleta
Hamlet je u centru panje i svi ostali likovi su podreeni njemu. Uprkos tome to
su nam poznate sve njegove misli, to je lik sloen i sutinski nedokuiv. U samoj
drami skoro uvijek ga vidimo pod velikim psihikim pritiskom, pod maskom
ludila ili pak uhvaenog u zamku okolnosti. Ali neke primjedbe ljudi iz njegove
okoline ukazuju na to kakav je Hamlet bio prije nego to je na njegova plea
stavljen teak teret kanjavanja zloina,. Ofelijine rijei pruaju nam uvid u
vrijeme kada je Hamlet bio nadahnut ljubavlju i kad ju je obasipao panjom.
Hamlet pokazuje dost vidova koji su ponekad jasno izraeni, nekad samo
nagovjetrni, ali su uvijek nedoreeni i neuhvatljivi. Ali to ne znai da je Hamlet
maglovita figura sa neodreenim karakteristikama. Njegove pojedine osobine
ispoljene su sa dosta psiholokog realizma i izraajne snage da se primaju kao
stvarna ivotna iskustva i urezuju u sjeanja. Sa Hamletom se nalazimo u
razliitim situacijama - kad je srdaan sa Horacijem, kada slua duha, kada se
podsmijava Poloniju, kada razmilja na groblju.
Kada sluamo ta drugi misle o njemu i vidimo da su njihovi utisci razliiti;
sluamo ta on misli o drugima i vidimo kako se njegov sud mijenja zavisno od
raspoloenja; naizad saznajemo ta on sam misli o sebi.
Hamlet je u svakom sluaju sretna mjeavina sanjara i realista. Bez njegove bujne
mate djelo svakako ne bi bilo ni sjena Hamleta kakvog danas poznajemo ali ni
bez njegove realne strane, djelo ne bi imalo nimalo dinaminosti.
-6-
Lik Ofelije
Ofelija je lik potpuno podreen zahtjevima zapleta, a osobine koje ekspir uspjeva
da joj pored toga podari nisu naroito reljefne. Mlada, njena i nevina, Ofelija u
svom neiskustvu ne moe da razumije Hamleta, a zbog svoje pokornosti ocu mora
Hamletu da uskrati i emocionalnu podrku. Ona je rtva okolnosti, prinuena da
odbije ovjeka koga iskreno voli i lae kako bi zatitila oca. U kasnijem razvoju
dogaaja ona je izloena sve snanijim pritiscima, koji na kraju slamaju njenu
krhku linost. Tako u prvom dijelu drame njeno prisustvo naglaava izolovanost
cjelovnog junaka,a u drugom dijelu njeno ludilo i smrt unose snane patetine i
poetine tonove u polifono sazvuje tragedije.
Lik Klaudija
Hamletov stric, ouh i neprijatelj, najsloeniji je lik u drami poslije Hamleta. On
nije dat kao obini negativni junak; njegov lik je mnogo sloeniji i dublji. U
svojim govorima on se pokazuje kao vjet besjednik, a njegovi postupci svjedoe
da je i ovjek od akcije, odluan, lukav, opasan i britke pameti. Na poetku se stie
utisak da iskreno eli da bude u dobrim odnosima sa Hamletom radi vlastite
bezbjednosti, radi mira u dravi i iz ljubavi prema Hamletovoj majci. Tu
pomirljivost on pokazuje sve dok ne otkrije da Hamlet zna da mu je on ubio oca.

Tada shvata da je u opasnosti i poinje da preduzima korake protiv Hamleta. Tada
dva vjeta i otroumna protivnika poinju na jedan plan odgovarati drugim,
spretno koriste sluajne, pa i nepovoljne okolnosti. Klaudije zadrava ktaljevsko
dostojanstvo i zadivljujuu pribranost. Od poetka do kraja on je moan neprijatelj
i dostojan protivnik danskog kraljevia
Stil i jezik u Hamletu

U vremenu kada je pisao Hamleta, ekspir je u potpunosti izgradio dramski stil.
To je stil koji nosi naboj smisla i spremno se razlistava u pjesnike slike.
Neekonominost stila, primjetna u nekim ranijim ekspirovim dramama, ovdje je
ustupila mjesto saetosti, koja ne ide na tetu krepkosti ili jasnoe. Hamlet je
drama velike izraajne raznovrsnosti. Nain govora se neprekidno mijenja i moe
biti svakodnevan, svjesno poetian, divlje estok, efektno retorian, prisan i
neposredan. To je stil pun istinske dramske poezije koja u izvojenim odjecima ne
ostavlja naroit utisak, ali u dramskom kontekstu dobija veliku upeatljivost.
Veliina Hamleta se ne moe objasniti samoreljefno isklesanim likovima i
raznovrsnou stila. Mogle bi se pomenuti i mnoge druge osobine koje doprinose
vrijednosti tragedije- vjeto graenje dramske napetosti ne samo u glavnom
zapletu u cjelini, nego i u mnogim lokalnim aritima drame.
-7-
Zakljuak
ta je Hamlet, u nekoliko rijei? Savreno komponovana tragedija, sa karakterima
ekspir je za Hamleta razigrao englesku rije end, koja znai i >>kraj<< i
>>cilj<<. Poput negativa slike vrstog ali umilnog sklada, rijei ga vode ka
smrti i zanosno i ljupko.
Bez obzira na godine, Hamlet je prije svog sredinjeg monologa mladi koji
>>ne zna gdje udara<< i zato udara gdje stigne. Za njega jo ne postoji
granica, cjelina, sudbina. I on na svakom koraku pokuava da ih negira
stalno drugaijim linim naporom. On se prvi put istinski suoava sa smru i
kae: Tu moramo ostati... to nije najvei stih njegovog monologa, ali tu je za
Hamleta najvanija i nova istina.
-8-
Literatura
[1] Povijest svjetske knjievnosti I, II, III, IV, V, VI
[2] ekspirov ivot i svet, Veselin Kosti, Beograd, 1978.
[3] ivot i djela Villiam Shakespeare, Vladeta Popovi
[4] itanka, 8. razred osnovne kole, Muris Idrizovi-Irena Vidovi,
Sarajevo, 1996.
[5] http://bs.wikiquote.org/Viljem ekspir
-9-
U UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET
S E M I N AR S K I
RAD

TEMA: Barokne i maniristike poetike
Student
Josip okevi
Mentor
B AR O K I M AN I R I Z AM
Naziv barok potjee od panjolske rijei baruueco, ili portugalske barooco, koje znae nepravilan,
neobraen biser. To doziva primisli na sjaj i oblik, a barok je prva velika knjievna epoha koju povjesniari
knjievnosti pokuavaju odrediti znaajkama koje bi bile svojstvene iskljuivo nainu umjetnikog
oblikovanja. Zasluga to je barok shvaen kao velika knjievna epoha pripada njemakom teoretiaru
likovnih umjetnosti Heinrichu Wolffinu, koji je poetkom dvadesetog stoljea usporeivao djela likovnih
umjetnosti i ustvrdio kako se neovisno o motivima i temama moe primjetiti da umjetnici razliitih
razdoblja razliito vide savijet, pa ga tako i u svojim djelima razliito opisuju, prikazuju i oblikuju. On
uzima za primjer upravo renesansu i barok. Imajui u vidu ove epohe Wolffin je prije svega govorio o
stilovima, i smatrao je da se renesansni i barokni stil mogu razabrati i razlikovati potpuno izvan povijesno
uvjetovanih razdoblja. Vremenom su njegove analize uvjerile i povjesniare knjievnosti, koji su inae bili
sve vie skloni sluiti se pojmom stila, da bi se stilske razlike mogle primjeniti i na razlike meu epohama.
Osim toga, u povijesti glazbe i likovnih umjetnosti naziv barok se ve dosta iroko rabio za oznaku
zasebne epohe ili razdoblja.
Temeljitija knjievnopovijesna istraivanja pokazala su da postoje velike razlike izmeu renesanse i
baroka, no da one ne nastupaju istovremeno u raznim nacionalnim knjievnostima, niti se mogu
zadovoljavajue opisati u svim knjievnostima doista iste stilske osobitosti. Kada se radi o baroku, opreka
prema renesansi i tu moe biti polazite, no neke zajednike nove znaajke, koje bi pripadale jedino i
iskljuivo knjievnosti epohe baroka, mnogo je tee na zadovoljavajui nain odrediti.
U povijesti knjievnosti rano je zapaeno da otprilike u esnaestom i nejveem dijelu sedamnaestog
stoljea dolazi do veih promjena u dominirajuem svjetonazoru, u ukusu i nainu knjievnog oblikovanja.
Renesansnu svjetovnost kao da zamjenjuje neka nova duhovnost, renesansnu racionalnost sklonost
prema iracionalnom, a renesansnu tenju za jasnoom izraza i tematikom koja je izravno bliska
svagdanjici zamjenjuje sklonost prema nejasnom, tajnovitom, pa i mistinom, to se sa svagdanjicom
moe povezati jedino sloenim alegorijskim tumaenjem. Kada se pak radi samo o svjetonazoru, taj se
esto povezivao sa tzv. katolikom obnovom, to e rei izrazitim i organiziranim otporom Katolike crkve
prema protestantizmu, no s druge strane valja imati na umu da se upravo u protenstantizmu razvijaju
sklonosti prema mistici i takvoj duhovnosti kakva se pripisuje upravo baroku. A na razini iskljuivo stila i
knjievnog oblikovanja zamijeene su opet iste ili sline pojave, koje su meutim, u razliitim nacinalnim
knjievnostima dobile razliita imena. Sve ih je ipak dosta lako svesti na zajedniki nazivnik
Sve te pojave ujedinjuje neko, pretjerano naglaavanje stila i izraza, koje kao da zanemaruje tematiku i ono
to bismo mogli nazvati temeljnom problematikom ljudskog ivota. U Italiji i panjolskoj takve su
pojave nazvane prema piscima: marinizam prema Marinu i gongorizam prema Gongori. Danas se
uglavnom dri da se sve mogu okupiti zajednikim pojmom i nazivom manirizam
PREDSTAVNICI BAROKNOG I MANIRISTIKOG STILA U EUROPSKOJ KNJIEVNOSTI

Talijanski pjesnik Giovanni Battista Marino (1569-1625) prema ijem imenu je stvoren pravac
marinizam, svakako je ako ne zaetnik, onda najizrazitiji predstavnik cjelokupnog stila koji se naziva
manirizam, a koji e postepeno zahvatiti gotovo sve europske knjievnosti i koji se uglavnom dri jednim
od temeljnih obiljeja cjelokupne knjievne epohe baroka.
Marino je pisao mnogo, najpoznatije su mu zbirke lirskih pjesama Lira, Galerija i Gajde, no ivotnim mu
se djelom dri mitolki ep Adonis, koji je s 45000 stihova najdulji ep talijanske knjievnosti i jedan od
najduljih u europskoj knjievnosti uope. Upravo zbog te opsenosti, unato kojoj je radnja zapravo vrlo
oskudna, kritiari taj ep i ne dre u cjelosti uspjelim ostvarenjem koje bi moglo ui u najui izbor
dostignua svjetske knjievnosti. No, odreene stilske novine i utjecaj koji su imale na kasnije knjievno
stvaralatvo povijest svjetske knjievnosti ne smije zanemariti.
Zanimljivo je pri tome napomenuti da je okosnica epa, mit o Adonisu i Veneri, ini se izuzetno mnogo
privlaio pjesnike, primjerice Shaekespearea, Ovidija, Dria i Gundulia. Sam je mit vrlo star, a Grci su ga
prihvatili ini se od Hetita ili Feniana. Povezan je sa svaanostima prilikom dolaska proljea ili ljeta.
Izvorno je Adonis, barem prema jednoj verziji, bio sin ciparskog kralja Kinira i njegove kerke Smirne,
koja je zavela vlastitog oca, pa je pretvorena u drvo. No nakon deset mjeseci Kinira je maem raspolovio
drvo, i iz njega je izaao Adonis. Afrodita ga je uzela, sakrila u koveg i povjerila ga Perzefoni da ga uva u
podzemnom carstvu. Radoznala Perzefona otvorila je koveg, a kada je ugledala mladia izuzetne ljepote,
zaljubila se u njega i nije ga htjela vratiti Afroditi. Nakon tube, Zeus je presudio kompromisom, kojem je
i obino bio sklon u svai bogova: treinu godine Adonis je mogao provesti s Afroditom, treinu s
Perzefonom, a treinu se mogao odmarati. Afrodita ga meutim nagovara da s njom provede i slobodnu
trinu, pa se Perzefona poalila bogu rata Aresu (Marsu prema rimskom nazivu). Kako je i on inae bio
ljubomoran, pretvorio se u vepra, pa kada je Adonis lovio, smrtno ga je ranio naoigled Afrodite. Iz njegove
krvi nicale su tada crvene rue.
Od svega toga Marino je ispjevao 45000 stihova jedino o tome kako se Venera zaljubila u Adonisa, kako je
s njim ivjela u idilinoj umi, kako je on volio lov i nije sluao Veneru kada ga je upozoravala da ne lovi
opasne ivotinje i kako ga je vepar ubio. Govoriti o razvuenosti te zapravo vrlo jednostavne fabule,
meutim, nema mnogo smisla povodom Marinovog epa, jer se u njemu sve sastoji od mnotva opisa,
epizoda, knjievnih reminiscencija, preuzetih iz Homera, Apuleja, Petrarke, Tassa i mnogih drugih, a
temeljna je namjera, ini se da izraz postane svrhom sam sebi i da potpuno prevlada nad onim to bismo
mogli nazvati sadrajem. Tema Marinu oito nije osobito vana; njega zanimaju stilski efekti, a poanta je
reena jednostavno u stihu koji poinje: Cilj je pjesnikov zauditi
Tako je naelo koje e na vrlo slian nain izraziti teoretiari formalizma poetkom dvadesetog stoljea
izreeno ve prije vie od tri stoljea, dodue tada kao naelo jedna sasvim odreene, osobite knjievne
tehnike. A ta se tehnika svodi na namjerno izazivanje uenja izborom neobinih i bizarnih motiva
natjecanje pjesnika i slavuja, na primjer na same sebi dostatne zvune efekte, na spomenuti koneto i na
gomilanje neobinih i neoekivanih metafora nebo je primjerice staja zvijezda, krijesnica je baklja
polja ili letea munja ili iva krilata iskra, a sunce je krvnik to sjekirom svojih zraka sijee vrat
sjenama Uvelike ovisi o ukusu hoe li upravo takav nain izraavanja postati do te mjere dominirajui da
moe zamijeniti sve ostale knjievne vrijednosti. ini se meutim, da je upravo takav ukus preovladavao
barem u jednom velikom dijelu knjievne publike epohe baroka, a on nije stran ni dobrom dijelu suvremene
knjievnosti, premda ga danas shvaamo tek keo jednu od mnogih otvorenih mogunosti.
U svakom sluaju, Marinovo pjesnitvo naglaeno njeguje virzuoznost u pjesnikom oblikovanju, a nju je
postigao u najveoj mjeri i jedan od najveih panjolskih pjesnika Luis de Gongora y Argote (1561-1627).
On je naime bio najvaniji i svakako najugledniji predstavnik pjesnike kole u panjolskoj knjievnosti
poetkom sedamnaestog stoljea, nazvane culteranisimo (prema culto, uen), a koja je upravo zbog njegove
slave i prema njemu prozvana gongorizam. Marinizam je pri tome vjerojatno poneto izravno utjecao na
tu kolu, no ini se da se ona ipak pojavila prije svega zbog pomenutog autonomnog razvitka stila:
teoretiarima je to bio oslonac za spomenutu tezu o prijelazu od renesansnog stila na stil manirizma, koji se
zbiva zbog unutarnjih razloga razvitka institucije knjievnosti.
Gongora je ipak posve iznimna pojava. Njegove poeme Polifem i Galateja i osobito Samoe izazvale su
brojne polemike, otra suprostavljanja i podjednako oduevljene poklonike i oponaatelje, koji su meutim
kako to esto biva, Gongori nanijeli vie tete nego koristi; zbog njih je gongorizam donekle i s pravom
napadan kao pretjerana manira namjerne nejasnoe, gomilanja efekata i izmiljanja novog, jedva
razumnjivog jezika.
Gongora naime dri da je pjesnitvo namjenjeno samo izabranima, onima koji ga nogu razumjeti i shvatiti
upravo i jedino kao pjesnitvo, a za to je potrebno kako znanje, poznavan je tradicije i osobitosti upravo
pjesnikog jezika, tako i odreena osjetljivost za poetski nain izraavanja. Njemu predaja pripisuje izreku:
U ljubavi nije vano to se kae nego to se osjea, a u poeziji nije vano to se osjea nego to se kae,
koja ja u dvadesetom stoljeu postala geslom gotovo svakog pjesnitva. Konzekvencije takvog stajalita
Gongora je dosljedno izveo: tema u poeziji nema gotovo nikakvo znaenje i ne treba teiti razumljivosti. U
Polifemu i Galiteji tako se radi naprosto iz Ovidijevih Metamorfoza poznatom mitu o ljubomornom divu
Polifemu koji je, zaljubljen u Galateju bacio golem kamen na ljepotana Akisa, s kojim je Galateja
razgovarala. A u Samoama sve se svodi na priu o nekom mladiu kojeg je more izbacilo na nepoznatu
obalu, pa on odlazi meu pastire i, prisustvuje svadbi, a zatim se drui sa ribarima. Temeljno znaenje
poeme uvijek je samo u bizarnim metaforama, u zvunim stihovima, u brojnim aluzijama na mitologiju i na
ranije pjesnitvo, u neobinom poretku rijei koji izaziva zabunu i u nekoj neprozirnosti izraza zbog kojeg
nikada nije do kraja jasno na ta se izraz zapravo odnosi u smislu kakvog bismo mogli pripisati obinom
jeziku. Pri tome se uvode i latinske rijei i konstrukcije, stvaraju nove kovanice i trae nove mogunosti u
poretku rijei, tako da je pjesma krajnje udaljena od obinog jezika. Cjelokupno pjesnitvo pri tome postaje
tajanstveno, ono govori neto to se nikada do kraja ne moe izrei, pa kao da se eli pribliiti vie
mistici nego onome to bi odgovaralo, primjerice, umjetnikoj prozi. Svojevrsno odvajanje poezije od
proze, jer se poezija, kako bismo to danas rekli, oslanja iskljuivo na oznaitelje, a proza na oznaeno, koje
je izrazito prisutno u mnogim suvremenim knjievnim ostvarenjima, ima tako u Gongori veliku preteu.
ini se da ga upravo zbog toga njegovi suvremenici, kao i kasnije knjievne epohe sve do modernizma,
nisu osobito cijenili. Tek je modernizam u njemu prepoznao pjesnika za pjesnike.
Kda je u pitanju knjievnost u paniji u sedamnaestom stoljeu, ve tada svjetsku slavu stjeu tri
dramatiara: Lope Felix de Vega Carpio (1562-1635), Tirso de Molina (pravim imenom Gabriel Tellez,
1584-1684), i Pedro Calderon de la Barca (1600-1681).
Lope de Vega je prije svega poznat po tome to je nenadmano poznavao ukus publike i istovremeno je bio
izvrstan stvaralac da je svakako izlazio iz okvira koji su mu bili zadani. Po nekim osobinama predstavlja
gotovo jedinstvenu pojavu u svjetskoj knjievnosti, napisao je, preme njegovim vlastitim rijeima 1800
drama, ali se povijesniari knjievnosti ipak slau da ih je oko 1500, u koje se ubrajaju i tridesetak knjiga
lirskih pjesama, spjevova, pripovjedaka i romana. Od svega toga sauvano je oko 500 drama koje se i danas
s uspjehom izvode i koje ga svrstavaju u vodee svjetske dramatiare.Tematiku je crpio iz raznih izvora, od
Biblije i grke mitologije do starih kronika, narodnih legendi, vitekih romana i ranijih komediografa sve
do svagdanjeg ivota i tada aktuelnih dogaaja koje je dnas vrlo teko prepoznati te shvatiti na to se sve
odnose odreene aluzije. Lope de Vega je bio miljenik publike i izvrsno je poznavao zanat dramatiara a
ono to ga povezuje s barokom i manirizmom njegova je virtuozna rjeitost. Njegovi su stihovi u dramama
esto toliko vrsno izvedeni da imaju i neku samostalnu umjetniku vrijednost: on nije bio samo umjetnik
scene, bio je i umjetnik jezika.
Tirso de Molina, sljedbenik i nastavlja Lope de Vege, kao fratar pisao je pod pseudonimom jer se po svoj
prilici nije elio odve izlagati a pisao je osim crkvenih, veinom svjetovne drame i u svjetskoj knjievnosti
poznat je samo zbog jedne drame Seviljski varalica. Pisao je razmjerno mnogo, pretpostavlja se vie od 300
drama, od kojih se sauvalo 80 vrlo neujednaene vrijednosti.
Pedro Calderon de la Barca, tei dramatiar panjolskog baroka, razlikuje se od svoja dva prethodnika.
Prolaznost ivota on bi htioprevladati u spoznaji konanih istina, do kojih ovjek moe doi, premda one
nisu odve ohrabrujue. Tako neka vrsta pesimizma proima neka njegova najbolja djela, no ona su za
razliku od Veginih i Tirsovih vrlo stilizirana, dotjerana u obradi i okrenuta prema unutranjem ivotu likova
do te mjere da dobivaju neku osobitu dimenziju dubine i vieznanosti. Zbog toga mnogi dre da je upravo
on najbolji dramatiar zlatnog vijeka panjolske knjievnosti, pa moda i najbolji dramatiar cjelokupnog
baroka. Njegove drama su bile izuzetno dobro prihvaene na dvoru, pa je postao neka vrsta dvorskog pisca.
A upravo je to ono to ga u nekoj mjeri razlikuje od Lope de Vege: Vega je bio ljubimac puke publike, dok
je Calderon pisao za odabraniju i obrazovaniju publiku, pa se morao prilagoditi takvom ukusu kakav je
oito bio na neto vioj razini od prosjene publike. I on je pisao razmjernomnogo: oko 120 drama i
komedija i oko 80 crkvenih prikazanja. Te razmjerno velike brojke upozoravaju da su pisci panjolskog
kazalita donekle nalik suvremenim piscima trivijalne knjievnosti i da je publika oito traila uvijek nova i
nova djela, ali pisana prema manje ili vie istom uzorku. Ipak Calderon je pisac koji je barem neka djela
dotjerao i uspio u njima postii visok stupanj sklada izmeu scenskih efekata i stiliziranog pjesnikog
govora. Monolozi u njegovim dramama tako su esto i vrhunska pjesnika ostvarenja, a dijaloge redovno
proima neka unutarnja napetost izmeu suprostavljenih iskaza, koja se ne moe konano i do kraja
razrijeiti. A tu je donekle i odstupanje od baroknog alegorizma. Calderon je dvorski pisac, i on nastoji da
poruke jnegovih drama odgovaraju vladajuem svjetonazoru i da potvruju svojevrsnu obnovu
religioznosti, pa i prezir prema tatini ovoga svijeta, no njegovea najbolja djela teko bi se mogla u tom
pravcu izravno tumaiti. Najbolji primjwr za to je njegova najpoznatija i najglasovitija drama ivot je san.
Z A K LJ U A K
Barok kao knjievna epoha posmatra se prije svega u odnosu na renesansu, naspram koje stoji u
svojevrsnoj opreci. Renesansnoj svjetovnosti barok suprostavlja sklonost ka iracionalnom i mistinom, a
to je povezano sa katolikom obnovom i protureformacijom. Takoer moe se rei da je barok prva velika
knjievna epoha koja se posmatra ne razini stila i naina umjetnikog oblikovanja. Prenaglaeni stil i
kienost umjetnikog izraza u baroku dobijaju prednost u odnosu na tematiku. Sve te pojave ne javljaju se
istovremeno u svim evropskim knjievnostima ali su lako prepoznatljive i mogu se svrstati pod zajedniki
nazivnik. Manirizam tako postaje dominantni tip stila u baroku i ini jednu od bitnih znaajki baroka.
Barok kao epoha u povijesti svjetske knjievnosti se posmatra uvjetno, jer se barokni i maniristiki stil
pojavljuju i izvan kronoloki odreene epohe baroka, pa se stoga o baroku i manirizmu moe govoriti i kao
o izvanvremenskom pojmu stila. Inae u raznim razdobljima povijesti knjievnosti mogu se uoiti sklonosti
prema klasicizmu i jasnoi i razumljivosti s jedne strane, i sklonost kao nejasnom, izoblienom i
nestvarnom s druge strane, pa se stoga manirizam i klasicizam mogu shvatiti kao dva temeljna tipa stilskog
oblikovanja. Uglavnom nakon pretjerivanja u jednom pravcu nastupa opet pretjerivanje u drugom.
LITERATURA:
Milivoj Solar, Povijest svjetske knjievnosti
Milivoj Solar, Teorija knjievnosti
Hocke Gustav Rene, Manirizam u knjievnosti
Pavao Pavlii, Poetika manirizma
U. J. Univerzitet u Tuzli
Filozofski fakultet
Seminarski rad
Predmet: Knjievna djela, opusi i
poetike ll
Tema : Magbet
Mentor
Student
prof.dr. Azra Verlaevi, doc.
Bai
Armina
Uvod
Autor tragedije Magbet Villiam Shakespeare ( 1564-1616) je najvei engleski
dramski pisac i najznaajnije ime u povijesti svjetskog kazalita, autor
mnogih tragedija i komedija603.
Jedno knjievno djelo, pisano sa etikim tenjama, moe biti bez ikakve umjetnike
vrijednosti: etike tenje nisu dovoljne da ga uine umjetnikim znaajnim. Ali ako
je jedna umjetnika tvorevina u osnovi etika, onda etike osobine samo
poveavaju vrijednost umjetnikih. Magbet je savrenstvo dramske umjetnosti, a
zasniva se na jednom od najvanijih naela etike, te je sasvim prirodno to je
ponekad istican kao najbolja drama svijetske knjievnosti.
Etika misao na kojoj se Magbet zasniva, i koja baca svoje zrake kroz atmosferu
mranog pesimizma, jeste : Zlo koje ovjek ini drugome, ini sebi. To je sutina
misli, koju izraava sam Magbet, kad se, u tiini, rijeava da li da ubije Dankana ili
ne. Njegove rijei su :
"Nepristrasna pravda prinosi napitak naeg otrovnog pehara naim vlastitim
usnama".
Od trenutka kad, pod uticajem svoje ene, ubija pravednog Dankana, i postaje
kralj pa do trenutka kad izdie od osvetnikog maa,- Magbet ini zlo sebi, inei
ga drugima. Kad zabada no u Dankana, ini mu se kao da zabada no u svoju
savjest, i kao da ubija svoje spokojstvo i svoj san. Zavidi mrtvome Dankanu to u
grobu mirno spava. Kad ubija Bankva, ubija i posljednji ostatak ovjenosti u sebi,
i shvata da e otada, sem vidljivih i opipljivih neprijatelja, imati i nevidljive i
neopipljive iz svijeta duhova. Kad ledi Magbet vri samoubistvo, ne mogui da
snosi teret svoga zloina, Magbet je kao sjenka koja hoda, bez ijedne trunke ljubavi
za ivotom.
Ubijajui tuu sreu, ubija zauvijek svoju.
603
itanka, 8.razred osnovne kole, Muris Idrizovi- Irena Vidovi, Sarajevo, 1996., str. 124.
Interpretacija
Magbetova dua je poprite na kome se bore sile zla i sile dobra. Izvori sile zla su u
njegovom vlastoljublju, u zluradosti vjetica i u vlastoljublju Ledi Magbet. Sile
dobra su tajanstvenije : nasluuju se samo u nekim Magbetovim mislima i u
postupcima potenih ljudi. Pobjedu najprije odnose sile zla, ali kad se borba
prenosi u narod, sile zla pretrpljuju poraz. Da borba tu nije zavrena, prenijela bi
se i u kosmos: toliko je ekspiru stalo da pravda pokae svoju nadmo.
Cijela druga scena drugoga ina je vjerna slika sa svim znaajnim pojedinostima
onog to se deava u duama Ledi Magbet i Magbetovoj za vrijeme izvrenja
zloina i odmah posle njega.
Dok Magbet vri gnusno djelo, Ledi Magbet, u dvoritu, strepi, eka, misli, i
oslukuje. Makbet, prestravljen svojim djelom, odnekud iz mraka vie :"Ko je to?
Hej tamo!" Ledi Magbet strepi da se rtve nisu probudile, da se pokuaj nije
izjalovio; ne zna da se to njen mu plai od neeg u samom sebi. Ona se prisjea da
je maeve straara spremila da ih Magbet lahko nae, da bi, okrvavljeni
Dankanovom krvlju, posluili kao dokazi zloina njihovih sopstvenika. Ulazi
Magbet. Posre kao da mu se neto srano desilo; kao da je neto uasno samome
sebi uinio.
-Izvrih djelo. Ne uh li neki um?
-uh sovu kako kreknu i popca gdje zacvra. Zar nisi ti to rekao?
-Kad?
-Sad.
-Kad sam silazio?
-Da.
-Pst! Ko spava u drugoj sobi?
-Donalben.
-Grozan izgled. (Magbet gleda svoju krvavu ruku).
-Glupost je rei grozan izgled.
Njegova ena ne razumije nita;ne shvata iji glas je to uo. Magbet nasluuje da je
taj glas doao iz njegove due; da je to bila presuda njegove savesti, presuda neke
tajanstvene sile, za koju nije bio dotle uveren da postoji. Sad se samo udi kako se
Magbet mogao toliko zbuniti i donijeti krvave maeve koji su trebali ostati kod
zaspalih straara. Podsjea ga da treba odmah da ih vrati, i da straare namae
krvlju.
Na kapiji zamka kuca Magdaf, koji, sa Lenoksom, dolazi da probudi kralja.
Makdaf prvi otkriva ubistvo, i vie:"O uase!uase!uase! ni jezik ni srce ne mogu
te shvatiti ni opisati!" .
Kucanje je, dakle, stvarno, ali je i simbolino; Magbet tumai njegov dublji smisao.
Magbet postaje kralj, ali ne nalazi sreu. Naprotiv postaje toliko nesrean da zavidi
Dankanu to mirno u grobu spava. Zato je nesrean? Zato to njemu, Magbetu,
neka nevidljiva ptiurina kljuje i razdire srce i mozak, te ne moe da spava. Koliko
je Magbet pometen, najbolje se vidi iz toga to vjeruje u sudbinu kad se tie njega
samoga, a ne vjeruje ukoliko se ona tie Bankva. Isti proroci koji su njemu,
Magbetu, pretkazali da e biti kralj, pretkazali su i Bankvu da e biti roditelj
kraljeva:
-raat e kraljeve, a nee biti kralj.
Prema tome, uzaludno je pokuavati ubiti Bankvovog sina.
Ubistvo Bankva ne vraa mu spokojstvo; samo ga ini nespokojnijim. Protiv sebe
sada ima jo jednog nevidljivog neprijatelja: Bankvov duh ga poinje goniti.
Magbetu se ini da za takav strah nikada nije znao; zaboravlja strah prilikom
ubistva Dankana. Ali kao to je preivio strah od mrtvog Dankana, preivit e strah
i od mrtvog Bankva.
Srce mu se sksmenilo. I kad bi htio, ne bi mogao se vratiti na obalu spokojstva:
-
U krv sam
Tako daleko zarazio da, kad bih stao,
Povratak bi bio isto tako gadan
Kao i prelazak.
Prvi put se vjetice same javljaju Magbetu; drugi put ih on trai. Objavljuju mu da
se uva Makdafa; da se ne boji niega, dokle god ne vidi Bernamsku umu da
ustaje na njega; i da se ne boji nikoga ko je od majke roen. U Makdafa je ve bio
poeo sumnjati ; sad se rijeava da ga ubije. Nareuje da se iskasapi Makdafova
porodica; ali Makdaf se ve bio sklonio u Englesku, gdje je bio i Dankanov sin
Malkom. Vojska engleska bila mu je ve stavljena na raspoloenje za upad u

kotsku, gdje ga je sve to je bilo poteno u narodu udno oekivalo. Magbet je bio
-
Zreo za stresanje, i vinje sile

Potsticale su svoje slubenike.
Engleska vojska se pribliuje Magbetovom zamku, vojvode i vojnici naputaju

Magbeta u gomilama; Ledi Magbet vri samoubistvo. To je bilo jedino bie koje
je volio, pa i za to bie nije imao suza. Izdahnula je u najnezgodnijem trenutku;
to nije jo malo priekala? A i da je priekala, ta bi to vrijedilo? Zato iviti?
- ivot je samo sjen koja hoda, bijedni glumac
- koji se epuri i esti na bini za asak,
- pa onda zauti : on je bajka
- koju glupak pria, puna zvuka i besa,
- a ne znai nita.
Meutim, jo se nije prelila aa, imat e da vidi kako se Bernamska uma kree
ka njegovom zamku; imat e da se osjeti kao medvjed koga su vezali za kolac, da se
tako vezan brani od opora krvodenih pasa; imat e da se nae pred Makdafom, i
da od njega dozna da on , Magdaf, nije od majke roen, ve ljekarskim noem iz
utrobe izvaen; imat e da dozna najgoru istinu: da je bio igraka u rukama zlih
inteligencija. Zna da mu je kucnuo posljednji as; predao bi se, ali jo ima ponosa;
juria na Makdafa, i gine.
Epizodne scene su malobrojne i veinom kratke. Kao radnja, jednostavni su i
karakteri. Glavni su Magbet i Ledi Magbet. Glavne crte Magbetovog karaktera su
hrabrost, plemenitost, poetinost. Niko nije tako slavan sa hrabrosti, kao Magbet.
Njegovoj hrabrosti dive se vojnici, dive vojvode, divi kralj :"O hrabri roae, estiti
vitee". Od njegovog junatva strepe neprijatelji. Ali to je prije nego postane
zloinac.
- Ja smijem sve ono to lii ovjeku, ko smije vie nije ovjek
Plemenitost njegova se pokazala u nesebinom junatvu prilikom borbe protiv
Dankanovih neprijatelja. Ali ta plemenitost nije bila jaka, jer od nje uskoro nita
nije ostalo. Ipak, ono to je kod Magbeta zadivljujue, jeste njegova snaga; snaga
njegovog vlastoljublja, snaga njegove volje, snaga njegove pjesnike mate. Kao to
krupna djela izlaze iz njegove volje, nekada plemenita, poslije zla, - tako iz njegove
mate proizilaze strahotne ili velianstvene slike krvavog noa, tajanstvenoga
sudije, krvavog mora, blijede sjene ubijenog Bankva, ivota kao sjenke koja se
kree.
Ledi Magbet je neplemenita od prvog trenutka. Vie i od svoga mua udi za vlau
radi vlasti, nego zbog dobra onih kojima e vladati:
-Ali se ipak ja plaim zbog tvoje prirode: odve je prepuna ljudske ljubaznosti
-Al se vie ti plai od takvog djela, nego li to eli
Odlunost, prisebnost, bistrina uma to su njene glavne osobine, i njima
nadmauje svoga mua; nadmauje ga i pameu, ali ga ne nadmauje ni
poznavajui sebe, ni matom.
Saaljenja prema njoj osjeamo samo utoliko, ukoliko je smatramo kao nesvjesnu
rtvu svoje sopstvene zle volje.
Ostali karakteri izraeni su sa manje pojedinosti, ali opet veoma ivo i veoma
snano. Bankvo, mnogo plemenitiji ovjek od Magbeta, a isto tako junaan; samo
manje inteligentan. Makdaf, po plemenitosti u junatvu ravan Bankvu, po
inteligenciji iznad njega. Dankan, suta dobrota, sazdan prije za vladiku, nego za
kralja. Malkom, inteligentan, odluan, hrabar, karakteran, upuen u znanja o
ljudskim duama. Svaki karakter, sporedan ili glavni nosi sudbinu u sebi. Svaki je
nesavren, i kada se ogrijei o neki zakon ivota, plaa velikom veliinom svoga
grijeha.
Nisu samo dobri ljudi u Magbetu slijepi za dublji smisao rijei; niko nije tako slijep
kao Magbet. Kad je ubio Dankana, i kad pred gostima igra ucvijeljenog domaina,
kazuje rijei ijeg pravog smisla nije svjestan :
-
da umreh sat pre ovog sluaja,

ivot bi mi blaen bio; jer od ovog trena,
nieg ozbiljnog nema u smrtnosti :
sve je igraka : ugled i milost su mrtvi.
Ugled i milost su mrtvi: Magbet misli na mrtvog Dankana, a pravi smisao

odnosi se na njega. Kao to ne razumije smisao svojih rijei, sve do pred svoju
smrt ne razumije pravi smisao rijei vjetica, i to nerazumijevanje ga
upropauje.
Zakljuak
ta je Magbet, u nekoliko rijei? Savreno komponovana tragedija, sa karakterima

U Hamletu i Liru radnja je razgranatija nego u Otelu i Magbetu, ali ni u Otelu ona
nije tako koncentrisana, tako jednostavna kao u Magbetu.
Postignut je jedan cilj: kruna, ali nije postignut drugi, vaniji cilj: srea. Vjetice
govore :
-Danju, nou san mu nee zaklopiti one kapke
-i ko uklet ivit e
Srea bjei u nedoglednu daljinu, a put je zaprijeen itavom umom potenih
ljudi, koji su edni pravedne osvete.
Iz tih viestrukih razloga, Magbet je jedan od pozorinih komada koji su najvie
puta predstavljeni u Evropi.
Literatura
3) itanka, 8. razred osnovne kole, Muris Idrizovi, Irena Vidovi,

Sarajevo, 1996.
4) ivot i djela Villiam Shakespeare, Vladeta Popovi
FILOZOFSKI FAKULTET
SEMINARSKI RAD
TEMA: Knjievna epoha - Barok
MENTOR:
STUDENT:
dr sc. Azra Verlaevi
Mersida
oli
UVOD
Naziv barok izvodi se danas uglavnom iz panjolske rijei barrueco, odnosno portugalske barooco, koje
znae nepravilan, neobraen biser. To doziva primisli na sjaj i na oblik, a barok je doista prva velika
knjievna epoha koju povjesniari knjievnosti pokuavaju odrediti koje bi bile svojstvene iskljuivo
nainu umjetnikog oblikovanja. to je barok shvaen kao velika knjievna epoha zasluan je njemaki
teoretiar likovnih umjetnosti Heinrich Wolfflin, koji je poetkom 20. stoljea usporeivao djela likovnih
umjetnosti i ustvrdio kako se neovisno o motivima i temama moe primjetiti da umjetnici razliitih
razdoblja naprosto vide svijet na razliite naine, pa ga tako i u svojim djelima razliito opisuju, prikazuju i
oblikuju. Donekle je paradoksalno to Wolfflin nije imao u vidu epohe, nego je govorio jedino o
stilovima, ak je, tovie, drao da se barokni i renesansni stil mogu razabrati i razlikovati potpuno izvan
povijesno uvjetovanih razdoblja. Kada se radi o baroku, opreka prema renesansi i tu moe biti polazite ali i
neke zajednike nove osobenosti, koje bi pripadale jedino i iskljuivo knjievnosti epohe baroka, mnogo je
tee na zadovoljavajui nain odrediti. U epohi baroka nastavlja se proces decentralizacije evropskih
knjievnosti, zapoet u renesansi, pa mnoge nacionalne knjievnosti razmjenjuju knjievna iskustva i
njeguju meunarodne stilove, knjievne vrste i oblike, usavrivi vjetinu knjievnog oblikovanja na
svojim vlastitim jezicima.
5.
O BAROKU
U povijesti knjievnosti, dodue, rano je zapaeno da otprilike u esnaestom i najveem dijelu

sedamnasetog stoljea dolazi do veih promjena u dominirajuem svjetonazoru, u ukusu i u nainu
knjievnog oblikovanja. Renesansnu svjetovnost kao da zamjenjuje neka nova duhovnost, renesansnu
racionalnost sklonost prema iracionalnom, a renesansnu tenju za jasnoom izraza i tematikom koja je
izravno bliska svagdanjici zamjenjuje sklonost prema nejasnom, tajnovitom, pa i mistinom, to se sa
svagdanjicom moe povezati jedino sloenim alegorijskim tumaenjima. Ne tako davno, povjesniari
knjievnosti bijahu skloni baroknu prekomjernost izraza, naprosto shvatiti kao kvarenje i izroivanje
velanstvene knjievnosti renesanse. Barok je tako zapoeo kao gotovo pogrdan naziv, da bi ga tek
tokom druge polovine dvadesetoga stoljea teoretiari i povjesniari prihvatili kao vrijednosno neutralnu
oznaku. Spor oko baroka i renesanse, meutim, jedino pokazuje kako nije dobro izricati vrijednosne ocjene
cjelokupnih epoha: I renesansa i barok podjednako su vrijedne epohe, a jedino prouavanje kao njihovih
razlika tako i slinosti moe pokazati u kojoj se mjeri one mogu i zasebno zadovoljavajue opisati.
Uzmemo li epohu baroka vrlo uvjetno, svjesni da se njene znaajke, ak i kada su shvaene neodreeno i
vrlo uopeno ne pojavljuju istovremeno u razliitim zemljama pa se esto govori i o razlici izmeu
baroka sjevernih, protestantskih zemalja i baroka junih, katolikih drava. Na razini iskljuivo stila i
knjievnog oblikovanja primjeene su opet iste ili vrlo sline pojave, koje su, meutim, u razliitim
nacionalnim knjievnostima dobile razliita imena. Sve ih je ipak dosta lahko svesti na zajedniki
nazivnik.Najznaajniji svjetski predstavnici baroka su: italijanski pjesnik Torquato Tasso(1544-1595), koji
se smatra jednim od utemeljitelja knjievnog baroka, italijanski pjesnik Giovanni Battista Marino (15691625), prema ijem imenu je stvoren naziv marinizam, jedan od najveih panjolskih pjesnika Luis de
Gongora y Argote (1561-1627), veliki panjolski dramatiari Lope Felix de Vega Carpio (1562-1635), Tirso
de Molina (1584-1648) i Pedro Calderon de al Barca (1600-1681), takoer u hrvatskoj knjievnosti veliki
dramatiar Ivan Gunduli (1589-1638).
6.
MANIRIZAM
Sve pojave u periodu baroka ujedinjuje neko pretjerano naglaavanje stila i izraza, koje koje da zanemaruje
tematiku i ono to bismo mogli nazvati temaljnom problematikom ljudskog ivota. U Itliji i panjolskoj
takve su pojave nazvane prema piscima: marinizam prema Marinu i gongorizam prema Gongori, u
Engleskoj euphuism prema jednoj pripovjesti, Euphues, Johna Lylyja, a u Francuskoj precioznost,
prema nadimku dama koje je Moliere ismijao u komedji Smijene precioze (Les precieuses redicules).
Danas se uglavnom dri da se sve mogu okupiti zajednikim pojmom i nazivom manirizam. Odnos
izmeu manirizma i baroka ostao je otvoreno pitanje o znanosti o knjievnosti. Povjesniari knjievnosti
bijahu najprije manirizam shvatiti kao razdoblje koje nastupa nakon renesanse; obino se govorilo o kraju
esnaestog i poetkom sedamnaestog stoljea. To bi razdoblje, onda, postupno prelo u barok, koji bi
obuhvaao uglavnom sedamnaesto stoljee. Kasnije, meutim, manirizam je sve vie prouavan kao izvan
vremenski pojam stila, pa su mnogi teoretiari upozoravali kako se neka vrsta opreke izmeu sklonosti
prema klasicizmu, to e rei jasnoi i razumljivosti s jedne strane, a nejasnoi te sklonosti prema onome
to je neobino, izoblieno i zbog toga nestvarno s druge strane. Pri tome se ak zakljuivalo kako se
autonomni razvitak umjetnosti u cjelini kree od svojevrsne sklonosti prema naglaavanju tematike i
oponaanju zbilje do sklonosti prema naglaavanju iskljuivo stilskih vrijednosti izraza i neobinog, pa
ak i protuslovnog odnosa prem,a zbilji, da bi nakon pretjerivanja u jednom pravcu nastupilo opet
pretjerivanje. U povijesti knjievnosti doista mogu pratiti i takve promjene kakve pripadaju naprosto
zakonitostima razvitka svake institucije, pa tako i institucije knjievnosti, no podjednako tako nema sumnje
pa u povijest knjievnosti na promjene djeluju i vanjski faktori, od opih okolnosti drutvenog ivota i
cjelokupne kulture do na onaj ili ovaj nain, manje ili vie, izraenog pritiska politike, religije ili
ideologije604. Talijanski pjesnik Giovanni Battista Marino je ako ne zaetnik, a ono najizrazitiji predstavnik
cjelokupnog onog stila koji se naziva manirizmom, a koji e postepeno zahvatiti gotovo sve evropske
604
Danas uglavnom preovladava miljenje kako bi marinizam valjalo shvatiti u smislu nekog tipa stila
koji u velikoj mjeri prevladava u epohi baroka ili barem ini jednu njezinu bitnu osobenost.
knjievnosti i koji se uglavnom dri jednim od temeljnih obiljeja cjelokupne knjievne epohe baroka.
Temeljna je namjera, da izraz postane svrhom sam sebi i da potpuno prevladava nad onim to bismo mogli
nazvati sadrajem. Tema Marinu nije bila vana, njega zanimaju stilski efekti a poenta je reena u stihu koji
poinje: Cilj je pjesnikov zauditi.
7.
TORQUATO TASSO (1544- 1595)
tTorquato Tasso je italijanski pjesnik roen 11. III . 1544. u Sorrentu, a umro je 25.
IV . 1595 godine u Rimu. Rano je upoznao lutalaki ivot prognanika. Boravi neko
vrijeme na dvoru u Urbinu, a studira u Bologni i Padovi. Kardinal Luigi de Este
dovodi ga u Ferraru ( 1565. ) gdje prelazi u slubu vojvode Alfonsa II, i tu provodi
najbolje godine. Pjesnik bez djetinjstva, obitelji i zaviaja, upoznaje i tamnu stranu
dvorskog ivota, dok se nad Italijom nadvila polit, kriza, suton renesansnih ideala i
strah to ga je donijela protureformacija. Tek to je zavrio Osloboeni Jeruzalem (
1575. ) pokazuje znakove duevne poremeenosti. Maniju proganjanja, uivanje u
vlastitoj patnji, neprimjereni vjerski zanos, koji ga tjera da se sam optuuje pred Inkvizicijom. Zatoen,
bjei u Sorrento. Poto mu je doputen povratak u Ferraru, vraa, ali je ubrzo zatoen u tvravi sv. Ane,
gdje tamnuje godinu. U trenucima lucidnosti pie dirljiva pisma i nova djela. Osloboen 1586. luta Italijom
i konano se smiruje u Rimu. Ve za ivota nastala je legenda o pjesniku progonjenom zbog ljubavi prema
vojvodinoj sestri Eleonori, a grob mu je ubrzo postao stjecitem pjesnikih hodoaa 605. Pisao je mnogo,
slijedei gotovo sve knjievne vrste. Od njegovih djela uzorna su mu Aminta ( 1573.) pastirska igra u
stihovima, tragedija Kralj Torrismondo ( 1586. ), religiozni spjev606 Monte Oliveto, Sama Francisa privatna
zbirka ( 1588. ) , te spjev Sedam dana stvaranja svijeta ( 1594. ). Ali od svih njegovih djela najglasovitiji
mu je epski spjev Osloboeni Jeruzalem.
605
Tasso je najprije bio rtvom zahtjeva da se umjetnost podvrgne cenzuri crkve i utilitarnoj poetici, no bio
je dobrovoljna rtva , jer je i sam htio zadovoljiti moralistike cenzore, iako svjestan da u sebi nosi
dvojstvo hedonistike batine renesanse i stroge protureformacijske religioznosti.
606
spjev mu je ostao nedovren, a bio je religioznog karaktera.
8.
O DJELU OSLOBOENI JERUZALEM
Osloboeni Jeruzalem je najglasovitiji epski spjev Tarquata Tassa, pa ak i najvrijednije djelo baroknog
stvaralatva. Ovo djelo je nastalo 1575. godine. To je barokni ep koji je napisan u 22 pjevanja. Jedna je
osnovna radnja sa brojnim epizodama. Strofa je sastavljena od osam stihova, odnosno stanca ili ottava
rima. Neki u epu prepoznaju maniristike elemente. Tassova prokupacija u spjevu bili su elementi preuzeti
od njegovih uzora, a to su Homer i Vergilije, jer kroz djelo nailazimo na smjenu stvarnih i fantastinih
dogaaja ( kao kod samog Vergilija ). On je htio dati Italiji modernu epopeju utemeljenu na vjeri i
kranstvu, odnosno na jedinstvu to ga je aktualizirala borba s islamom. Tema epa je Prvi kriarski rat
kojom Tasso naglaava potrebu ujedinjena krana. Ep prikazuje borbu kranskih vitezova oko Jeruzalema
s predstavnicima muslimanskog svijeta. Sukobljene strane predstavljaju dakle dva svijeta: kranski i
muslimanski, a simbol su za sukob dobra i zla. Poetsko teite djela je ipak na intimnim autobiografskim
dramama. Naravi, npr. kontrastu strasti i dunosti ( Armida i Rinaldo ),na motivu ljubavi i smrti koju vitez
zadaje voljenoj ( Tancredi i Clorinda ) ili skrovitih, neuslianih osjeaja ( Erminia ), na doivljaju krajolika
i noi, bijega u pastoralnu idilu, na opisima dvoboja, bitaka, nonih okraja.
4 . 1. FABULA DJELA
Pria, utemeljena na povijesno-religioznoj temi, obogaena je elementima fantastike. U tok borbe upliu se
nebeske i paklene sile. Paklene sile upuuju Armidu, istonjaku arobnicu, u kranski tabor s namjerom
da zavede kranske vitezove i zavadi ih. Armida u tome uspijeva. Meu kranskim vitezovima dolazi do
krvavog obrauna. Glavni junak Rinaldo ubija norvekog kraljevia i naputa tabor. Krani ne mogu
osvojiti Jeruzalem jer ih u tome sprjeavaju arolije. Poboni Gotfred u snu saznaje da je Bog odredio
Rinalda kao spasitelja kriarske vojske. Meutim, Rinaldo je zarobljen draima arobnice Armide koja ga
je arobnom muzikom i mirisima namamila u amac u kojem je zaspao. Ona boravi s njim na Sretnim
otocima koji se nalaze nasred jedva pristupna mora. Po Gotfredovu nareenju dva viteza oslobaaju
Rinalda i on se vraa u tabor. Svladavi sve zapreke, oslobaaju grad. Za vrijeme muslimanskog poraza
Rinaldo uhvati Armidu, pokrsti je i oeni se njome.
ZAKLJUAK
Barok kao knjievna epoha traje od kraja 16. do polovine 18 stoljea. Naziv barok potie od portugalske
rijei BAROCCO, odnosno panjolske rijei BARRUECO to znai biser nepravilnog oblika.Glavne
osobine baroka su: kienost, razigrana duhovitost, neobina metaforika, mnotvo epiteta, kontrasta, a
nastao je kao reakcija je na renesansu. U epohi baroka se poasebno istie onaj poseban stil koji se naziva
manirizmom, a koji e postepeno zahvatiti gotovo sve evropske knjievnosti i koji se uglavnom dri
jednim od temeljnih obiljeja cjelokupne knjievne epohe baroka.A ta temeljna namjera je, da izraz
postane svrhom sam sebi i da potpuno prevladava nad onim to bismo mogli nazvati sadrajem. Najvie se
uvrstio u europskim katolikim zemljama (panjolskoj, Italiji, Francuska,..) Najznaajniji predstavnici
baroka su: Torquato Tasso(1544-1595), italijanski pjesnik Giovanni Battista Marino (1569-1625),
panjolski pjesnik Luis de Gongora y Argote (1561-1627), veliki panjolski dramatiari Lope Felix de Vega
Carpio (1562-1635), Tirso de Molina (1584-1648) i Pedro Calderon de al Barca (1600-1681), takoer u
hrvatskoj knjievnosti veliki dramatiar Ivan Gunduli (1589-1638). Tasso kao jedan od utemeljivaa
baroka sudei po knjievnim historiarima i kritiarima je najvei barokni pjesnik. Sa epom Osloboeni
Jeruzalem obiljeio je baroknu epohu. Kako se u njegovom djelu susreu lirska i melodramska poetika,
barokna religioznost i rafinirani maniristiki izraz, Kristovi vitezovi i gotovo enstvena senzibilnost
mnogih likova, nije ni udo da se njegovo djelo proglasilo kao popularno, jer je bilo blisko i uenom i
pukom itatelju. A bilo je i inspiracija mnogim kasnijim piscima, pa ak i slikarima.
LITERATURA
3.
4.
Http://poezijaonline.com/
5.
Zdenko Lei, itanka za drugi razred srednjih kola,
6.
Torquato Tasso, Osloboeni Jeruzalem,
SADRAJ
UVOD...............................................................................................1
1. O BAROKU..................................................................................2
2. MANIRIZAM...............................................................................3
3. TORQUATO TASSO...................................................................4
4. O DJELU OSLOBOENI JERUZALEM..................................5
4 . 1. FABULA DJELA...............................................................6
ZAKLJUAK...................................................................................7
LITERATURA.................................................................................8
SADRAJ.........................................................................................9
FILOZOFSKI FAKULTET
SEMINARSKI RAD
PREDMET: KNJIEVNA DJELA, OPUSI, POETIKE III
TEMA: INTERPRETACIJA PETRARKINOG KANCONIJERA
MENTOR:
STUDENTICA:
DR.SC. MIRSAD KUNI,DOC.
NERMA ALJI
TUZLA, 2007.g.
I UVOD
Franesko Petrarka rodio se u Arecu, u Toskani 20.jula 1304.godine. Prema legendi Petrarka je
izdahnuo dok je unosio poslijednje zabiljeke u jedan Vergilijev rukopis. To je najnespokojniji
pjesnik iji je ivot bio vjeito lutanje, neprekidno uznemiravano unutarnjom krizom.
Svrstava se u predrenesansne pjesnike u ijim djelima alazimo nova vienja knjievnosti
i nove naine knjievnog stvaranja ali takoer i ostatke srednjovjekovnog shvatanja zadataka i
cilja knjievnosti. Tim osobinam se odlikuje i Petrasrkino najpoznatije i najvanije djelo-zbirka
pjesama Kanconijer. Djelo je napisano na italijanskom jeziku, a ima 317.soneta, 29.kancona,
9.sestina, 7.balada i 4.madrigala. zbirka se dijeli na dva dijela. Prvi dio nosi naziv Za ivota
gospoe Laure a drugi dio Poslije ivota gospoe Laure. Laura je bila Petrarkina inspiracija cijeli
ivot i bez nje ova knjiga ne bi postojala. Meutim, ko je Laura? Je li to Laura de Noves koja je
bila ena Uga ili neka druga plemenita ena? Istraivanja vrena preko est vijekova ostala su
uzaludna i Laura ostaje skrivena u legendi koju je oko nje stvorio pjesnik, u toj legendi i dalje
ivi. Na svome Kanconijeru Ptrarka je radio itav ivot. On je svoje stihove brusio i dotjerivao
nastojei da budu to bolji i trajniji. To neprestalno dotjerivanje stihova je preuzeto iz renesansne
poetike koje je nastalo iz renesansnog ugledanja na antike uzore koji su itav ivot dotjerivali
svoje stihovi u tenji ka savrenstvu. Laura je opisan u pojedinim pjesmama Petrarkinog
pjesnikog zbornika u raznim situacijama. Sad je vidimo u drutvu, sad kako ee sama po
krasnim predjelima koje je pjesnik znao savreno naslikati. Pjesnikova udnja za njom ne
prestaje ni nakon njene smrti ve se profinjuje i spiritualizira. Pjesnik veli da je prvi puta ugledao
Lauru u crkvi svete Kjare u Avinjonu na jutrenju 6.aprila 1327.god. to sudbonosnopg dana rodila
se ljubav koja je pjesnika drala 21.godinu i izgaranju sve do Laurine smrti 6.aprila 1348.god. na
godinjicu raanja njihove ljubavi. Petrarka je Lauru predstavio kao ljudski uoblien ideal. Nije
ju predstavio kao neto boenstveno nego kao svjetovnu i zemaljsku enu. A u tome se upravo i
razlikuju dvije najpoznatije ene u poeziji: Beatrie i Laura, jedna je idelna, boanska, a druga
stvarna i svjetovna. Laura nije blaena blaenstvom jer u njoj ive dvije neostvarene ljudske
elje: tebe samo ekam i ono to si toliko voleo moje lepo telo ostalo je tamo dolje. Upravo zbog
tog karaktera psiholoko-umjetnike nikada se u lirici Kanconijera ne prolama lik tragedije i
harmoniju nikada ne prolama vrisak razdirane due.
Ova poezija jeste emocionalni dnevnik, izraz vlastitih unutranjih zbivanja ali se na
moemo osloniti samo na to nego se njegova poezija uzdie na univerzalan nivo izraza strasti,
suza, nada i osjeaja kratkotrajnosti, a sve zbog toga zo tadanja poezija i jeste podrazumjevala
sklad izmeu individualnog iskustva i opeg univerzalnog smisla poezije. Poto je humanizam
otkrio antika djela, ideale, pisce, kod petrarke moemo primjetiti i enju za slavom, sujetu, pa
tako da moemo Lauru ili Amora vidjeti u vezi sa eljom za slavom, za koju Petrarka kae da je
dola zaslugom od mnotva proitanih knjiga.
Petrarku proglaavaju prvim modernim ovjekom. S tim miljenjem sloili su se mnogi
drugi ono je sada openito prihvaeno. 607 Petrarkina se modernost sastoji u nemiru, u
neprekidnom traenju novoga, u udnji sa samoom i u isto vrijeme u enji za buduim
607
Ernest Renan, Sto najveih djela svjetske knjievnosti
dvorovima, u ljubavi prema prirodi i u bjeanju od nje, u estim putovanjima te tenji prema
nekom predjelu u kojem bi se konano smirio. On je uticao i na prve umjetne lirike hrvatske
knjievnosti, ne dodue izravno nego preko svojih imitatora koji su dobili ime petrarkisti.
II INTERPRETACIJA PJESAMA
XXX
Ja svoje prole oplakujem dane
Koje sam, ljube smrtnom biu dao
Imadoh krila letjet nisam znao,
Da dobar primjer od mene ostane.
Nevidljiv vjeni kralju koji mane
Sve mi s neba vidi, ivot zao,
Nek ti je grijene, krhke due ao,
I milost Tvoja nek se nad njom gane
Pa ako ivjeh burno i opasno
Da miran mrem u luci;na svijetu
Ako uzalud ivjeh bar da umrem asno,
Za ovo malo jo ivota mog
Na smrti mi prui svoju ruku svetu,
Ti zna da nemam nade u drugoga.
U pjesmi su sastavljene dvije poetike, srednji vijek i renesansa. To zakljuujemo na osnovu
pjesnikovog pozivanja Boga i pokajanja, vjere u onozemaljsko kao i osjeanja grijenosti zbog
posveivanja ivota neemu ovozemaljskom u tolikoj strasti.
XXX
Evo esnaest godina prolazi
Mojih uzdaha, aja i dalje idem
Ka posljednjem, pa ak vjerujem:
To poetak je boli to tek dolazi.
Gorine su slatke i korisne tete,
ivot teak, i molim ga da prekine

Zlu sreu, strah me da smrt ne dokine
Lijepe oi za kojim rijei lete.
Umoran sam tu, a drugom mjestu udim,
I htio bih htjeti vie, a neu;
Koliko god mogu ne moi se trudim.
U ovoj pjesmi najbolje vidimo dominantanu svijest u Petrarkinoj poeziji a to je svijest o

prolaznosti, efemernosti ovozemaljskog ivota. On ne moe da se pomiri sa tom prolaznou, ali
je ujedno i umoran od ovog ivota pa i udi za smru ali se ujedno i boji jer je ona sama po sebi
nepoznata . Niko ne zna ta dolazi poslije, da li zasluena srea, kraj boli ili moda neto jo
gore. U posljednja dva stiha vidimo jo jednu odliku njegovih stihova, Petrarka je uvijek negdje
izmeu, neodluan, nedovoljno hrabar za pokret, nego sve ostajesamo na njegovom razmiljanju
o tome. Openito pjesma nosi glavne osobine njegove poezije:svijest o efemernosti, suprotnosti i
misao o smrti. A u drugoj strofi vidimo njegovo stalno spominjanje ljubavi koja je za njega jedini
spas i izlaz pred vlastitoj misli o smrti.
XXX
Zamiljen i sam pustim predjelima
Prolazim sporo, polagana kroka
I pazim na put napetoga oka
Da traga nema ljudskim koracima.
Da zatitim sebe ja tako vladam
Od nametljive znatielje ljudi
Iz vana se vidi da sred mojih grudi
Traje borba s koje izgaram i stradam.
Tako da mislim da brda i dugi
ali, rijeke i ume ve znaju
Za moj ivot udan-sakriven od drugih
.
Pa ipak nema tako divljeg mjesta
Da me Amor ne bi dostigao na kraju
I poeo sa mnom raspravljati smjesta.
Pokuaj skrivanja ljubavi koju osjea od svijeta, javnosti. Meutim, ipak to se jasno ispoljava.
On svoju istu ljubav eli da sakrije od iskvarenih ljudi, pa trai puste i ljudskom nogom
nedotaknute predjele. Kako je njegova ljubav prirodna tako je i priroda upoznata s njome i on
shvata da nema tog predjela gdje se ona ne bi vidjela zbog svoje veliine i snage.
XXX
to utim, to je ako ljubav nije?
Al ako ljubav, Boe, ta je ona?
Ako je dobra zato je zlu sklona,
Ako je zla zbog ega slatka mi je.
Govorim li od sebe emu pla i tuba,
Kriv li sam tome malo jauk vrijedi
O iva smrti slatkoo ubjedi
Ako vas ja neu emu ste mi druba?
Al ako vas hou, zdvajat nemam prava,
Suprotni me vjetrikroz um i bjesnou
Tjeraju u amcu vrh bezdana plava.
Slab razbor i grijesi razlog su mi sjeti,
Tako da ne znam sam stvarno ta hou
Te se smijem zimi a cvokoem ljeti.
Tipina ljubavna pjesma Petrarke prema Lauri . Ni on sam ne zna ta je ta ljubav, jer mu ujedno
nanosi i boli, s obzirom da ju ne moe ostvariti, ali mu je i slatka jer ispunjava cijelo njegovo
bie, prua mu osjeaj potpunosti. U ovoj pjesmi dolazi ta njegova neodlunost i suprotnost to
vidimo iz zadnje strofe gdje i sam kae da ne zna ta eli, kao i iz nazivanja ljubavi terminimaiva smrt, slatkoa u bjedi.
III ZAKLJUAK
Petrarkina veliina ogleda se u tome to je on prvi u svojoj poeziji poeo koristiti realne,
zemaljske motive, zagovorati ovozemaljske uitke, uivanje u slavi, to je sasvim suprotno
srednjovjekovnoj skruenosti. Kanconijer koji sad koristimo je posljednja Petrarkina redakcija.
Upotrijebio je metrike forme provansalske italijanske tradicije, dovodei ih do neprevazienog
savrenstva. Ljubavna povijest Kanconijera nije spontano ispovijedanje da nema dijelova u
kojima nedostaje svjesna i savjesna obrada. udesno dejstvo poezije i pjesnika mo Petrarke
zapanjuje iako su mnogi ocjenili da je u njemu majstor umjesto pjesnika. Stoga nas upravo
plijene vrtoglave Petrarkine protivrijenosti u odnosu na voljenu bajnu enu, u odnosu na
zemaljska osjeanja i nezemaljske strepnje, a ne toliko sam predmet tih bura. U toj neprekidnoj i
opasnoj nestabilnosti na ovom unutranjem miru koji se oslanja na tako apsurdnu ravnoteu,
zasniva se ono to je u najveoj mjeri Petrarkina veliina; a odatle prvenatveno izvire i njegova
poezija.
IV LITERATURA
1. Sto djela svjetske knjievnosti
2. Kanconijer, Petrarka, Predgovor
3. Povijest svjetske knjievnosti, Milivoj Solar
V SADRAJ
I UVOD ..................................................................................................................................
II INTERPRETACIJA PJESAMA .........................................................................................
III ZAKLJUAK ...................................................................................................................
IV LITERATURA .................................................................................................................
V SADRAJ ..........................................................................................................................
2
3
6
7
8
FILOZOFSKI FAKULTET
SEMINARSKI RAD
IZ KNJIEVNIH DJELA, OPUSA I POETIKA II
TEMA: KLASICIZAM
STUDENTICA:
MENTOR:
Erduana Bedak
Verlaevi
1. UVOD
Doc . dr. Azra
Epoha klasicizma javlja se krajem 17. i poetkom 18. stoljea. To je razdoblje kada u evropskim
knjievnostima usporedo postoji nekoliko podjednako vanih pravaca razvoja. Pridjev klasian
upotrebljava se za oznaku antikih knjievnosti, pa stoga mnogi ovu epohu, kako bi se naglasila razlika
prema epohi antike knjievnosti, nazivaju neoklasicizam, ili ak pseudoklasicizam. U knjievnosti
osamnaestog stoljea dolazi do znaajnog izraaja i kulturni pokret koji se naziva prosvjetiteljstvo, pa se
epoha esto odreuje i nazivom: klasicizam i prosvjetiteljstvo.
Klasicizam, ipak, moemo shvatiti kao zasebnu i vrlo znaajnu epohu, a razlozi za to mogu se nai u
velikom kulturnom utjecaju francuske knjievnosti na skoro sve druge evropske knjievnosti, kao i u
klasicistikoj poetici. Ova poetika je svojim racionalizmom, kao i svojim uenjem o knjievnim
konvencijama i nainima knjievnog stvaranja djelovala i na autore ija djela pokazuju vidljivu stilsku i
idejnu distinkciju od pravog klasicizma.
Klasicizam treba posmatrati kao negaciju i sintezu onoga to mu je prethodilo i to mu je dugo bilo
savremeno. Tako je primjetna njegova negacija i suprotstavljanje baroku, koji u nekim knjievnostima
postepeno gotovo prelazi u klasicizam, kao i odupiranje i opreka prema nadolazeem romantizmu, iji se
nagovjetaji takoer razabiru u ovoj imanentnoj epohi.
2. PROBLEM PRAVILA
ovjekova tenja za upotrebom razuma i susprezanjem osjeaja pokazuje se kao glavna

karakteristika ovog razdoblja. Za klasicizam se tako moe rei da kao normu priznaje antiku umjetnost i
smatra da valja oponaati uzore te umjetnosti, a u isto vrijeme ih nastoji povezati s tom presudnom ulogom
razuma. Reprezentativno djelo klasicistike poetike je Pjesniko umijee Nicolasa Boileau-Despreauxa
(1636-1711), u kome je on, u dva stiha, saeo geslo ove poetike:
Navedeni stihovi upuuju na zdrav razum, koji je, prema miljenju velikana tadanje filozofije Renea
Descartesa svojstven svim ljudima, jer se nitko ne tui da ga ima premalo, i koji je i sada shvaen kao
osnovica knjievnog umijea: tko ne zna misliti ne zna ni pisati! Racionalizam je od tada uobiajen naziv
za vladajui nain miljenja, ali bi ipak bilo pretjerano zakljuiti kako racionalistika poetika od tada
nastupa kao neki posve nov nain razmiljanja o knjievnosti. 608Poetika klasicizma se i suvie esto svodi
na kult neprikosnovenih pravila. Istina je da je kruti dogmatizam, fetiizam pravila neuporedivo vie
karakteristian za doktrinarnu fazu, nego za klasicizam u njegovom potpuno razvijenom i usavrenom vidu.
Poev od kraja dvadesetih godina apelein i njegovi sve brojniji istomiljenici vjerovali su, veina
nepokolebljivo, da je sva tajna umjetnikog stvaranja u poznavanju i striktnom primjenjivanju pravila, da
iskljuivo preko njih vodi put ka umjetnikom savrenstvu. Ekstremna forma ovakvog dogmatizma je
nerijetko ila do apsurdnog uvjerenja da je pravilnost najvii kvalitet svakog umjetnikog djela. Zato u
pretjeranoj revnosti, Skideri u jednom od predgovora nadmjeno izjavljuje da bi vie volio da napie
savreno pravilno djelo, pa makar njime pretrpio neuspjeh, nego da se svidi nekim spisom u kome bi se
ogrijeio o pravila. Rije je o pretjerivanju, ali koje nipoto nije netipino za generaciju pionira doktrine
klasicizma. Kao i povodom veine drugih teorijskih pitanja, o kojima je do sada bilo rijei, i u odnosu na
problem pravila Corneille se u svojoj epohi izdvaja nezavisnou i originalnou stava. Poslije poetnog
kolebanja, bez trajnijeg znaaja, on se ne izjanjava protiv pravila, naprotiv, paljivo ih prouava i
primjenjuje. Ali on odluno ustaje protiv dogmatizma. Za njega, koji u ovom sluaju kao pravi i veliki
stvaralac poima stvari dublje od apeleina i drugih dogmatskih doktrinara, pravilnost nije nikada estetiki
kvalitet po sebi. Cilj umjetnosti je izazvati estetiko uivanje u najirem i najpotpunijem smislu rijei,
dopadanje, kako kae Corneille, a pravila su samo sredstva, samo pouzdan put koji vodi ostvarenju tog
cilja. Prema tome, iako su veoma vana, i to sutinski a ne formalno, pravila nikako nisu dovoljna.
Boileauova generacija u osnovi prihvata i dalje razvija Corneilleovu koncepciju. Niti jedan klasiar ne
odbacuje pravila, tavie, svi vjeruju da je umjetnost koliko stvar nadahnua toliko i stvar metoda. Ali poziv
na striktnu pravilnost vie nije borbeni pokli epohe, jer njihovu vanost vie niko znaajan radikalno ne
osporava. Umjetnici se prvenstveno trude da zadovolje ukus otmjenih i obrazovanih ljudi, koji, i ne mislei
na pravila, uspijevaju da sude potpuno u skladu s bitnim naelima estetike klasicizma. Na samom poetku
ezdesetih godina, Moliere se prvi od velikih klasiara odluno pozvao na ukus ljudi osloboenih od
predubjeenja i otro ustao protiv dogmatizma pravila, bilo da ga zastupaju nedaroviti uenjaci, bilo
608
njihove dosta brojne i nadmjene pristalice u mondenskim krugovima. 609 U jednom od predgovora za Prie
i novele u stihovima La Fontaine kae: Tajna svianja ne lei uvijek u dotjerivanju, niti ak u pravilnosti;
potrebni su dra i prijatnost ako neko hoe da izazove utisak. Koliko sreemo pravilnih ljepota koje ne
diraju i koje niko ne vidi! Ili u predgovoru Basnama: U Francuskoj se cijeni samo ono to se svia; to
je znaajno pravilo, i takorei jedino.
U stvari, niti jedan klasiar ne prelazi utke preko pravila, ne porie njihovu vanost, ne trai neogranienu
istananost razuma dovedena do savrenstva, to jest estetiki vid postojanja razuma. 610
3. VODEE KNJIEVNE VRSTE KLASICIZMA

Klasicizam, nastojei oponaati uzore antike umjetnosti i u isto vrijeme ih povezati s presudnom
ulogom razuma, posveuje naroitu pozornost knjievnoj tehnici, i to u smislu utvrivanja odreenih
pravila koja treba da slue i kao uputa knjievnicima i kao mjerilo za odreivanje knjievne vrijednosti:
odreenim knjievnim vrstama propisuje se tematika, stil, kompozicija i figure. Zbog toga klasicistika
poetika djeluje kao naredbodavna, a ne opisna, u mjeri koja se vrlo rijetko javlja u svjetskoj knjievnosti.
Ova poetika tako uspostavlja hijerarhijski organiziran sistem knjievnih anrova.
TRAGEDIJA pripada visokom stilu, i kao knjievna vrsta najvie je cijenjena. Upravo njoj su i propisana
najstroa pravila: ona mora biti pisana u stihu, njen stil nuno je uzvien, karakteri su plemeniti, a
kompozicija je odreena podjelom radnje u pet inova. 611 Visoko vrednovanje tragedije osiguralo je da se
609
Slobodan Vitanovi, Poetika Nikole Boaloa i francuski klasicizam, Beograd, 1971., str. 133-134
Ibid, str. 136-137
611
610

EPOPEJA u poreenju s tragedijom, epopeja mnogo vie tei veliini i uzvienosti; ona pjeva znaajna
djela slavnih ljudi. Zbog izrazito narativnog karaktera nju mora da odlikuje dui pjesniki dah. Snanim
poletom imaginacije epski pjesnik prenosi itaoca iz obine stvarnosti, iz svijeta vjerovatnosti u svijet
funkcija, pun neobinosti i uda. Na pitanja kompozicije i stila u epopeji Boileau dosljedno primjenjuje
estetika naela. Radnja mora biti ne samo jedinstvena, nego i jednostavna, oiena od svega sporednog i
suvinog. Epopeja prevashodno spada u uzviene rodove i zato stil u njoj vie no igdje mora da bude
otmjen, svean, herojski.613
KOMEDIJA u doba klasicizma ne sadri nikada elemente otre drutvene, politike satire. Pravi predmet
gledalaca pojavljuju smijeni portreti rasipnika, tvrdica, glupaka, pohotljivih staraca... 614
elementa: stvaranje zapleta ili komplikaciju i rasplet. U raspletu treba izbjegavati dvije stvarijednostavan
612
Ibid, str. 183-186
614
Ibid, str. 187
613
djela, zna kako je teko pridravati se istih i nametnutih okvira... 615
4. ZAKLJUAK
Klasicizam se razvija u Evropi, u zemljama u kojima nije bila razvijena renesansa, ni barok
(Engleska, Francuska...). Za razliku od baroka, on je teio uravnoteenosti, skladnosti i pravilnosti.
Umjetnici su ponovo inspiraciju za svoje stvaranje traili u klasici tj. Velikim djelima antike knjievnosti.
Aristotelova pravila tada postaju pravila obaveze. Ta pravila predstavljala su normu, a priroda je bila
sadraj umjetnosti. Razum se izdvajao kao princip koji je inio pjesnika i kritiara. I knjievni rodovi
preuzeti su iz grke i rimske knjievnosti, sa tragedijom i komedijom kao reprezentativnim anrovima.
Nicolas Boileau je sve rasturene ideje sakupio i dao im upeatljivu formu stiha u svome reprezentativnom
djelu Pjesniko umijee, koje se sastoji od etiri pjevanja.
Moglo bi se zakljuiti da klasicizam karakteriziraju dvije osnovne osobine: 1. racionalno oblikovana i
savreno pravilna forma, 2. ugledanje na antike uzore, kako u pogledu pjesnikih vrsta i oblika, tako i u
pogledu tema i siea.
5. LITERATURA
615
Miroslav Beker, Povijest knjievnih teorija, 1979., str. 155-156
5.
6.
Miroslav Beker, Povijest knjievnih teorija, 1979.
7.
Slobodan Vitanovi, Poetika Nikole Boaloa i francuski klasicizam, Beograd, 1971.
8.
Internet
6. SADRAJ
1.UVOD......................................................................................................................................2
2.PROBLEM PRAVILA............................................................................................................3
3. VODEE KNJIEVNE VRSTE KLASICIZMA..................................................................5
4. ZAKLJUAK.........................................................................................................................8
5.LITERATURA.........................................................................................................................9
6. SADRAJ.............................................................................................................................10
J U UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET
SEMINARSKI RAD
PREDMET:KNJIEVNA DJELA, OPUSI, POETIKE II
TEMA:KLASICIZAM
Doc. dr. Azra Verlaevi
Student Denana Akelji

Tuzla, 2006/07
I. UVOD
( Klasicizam prema lat. classicus, koji pripada prvom razredu, prvorazredan, izvrstan.)
Klasicizam je knjievni pokret koji je nastao sredinom XVII vijeka i koji je ostao na snazi do kraja
XVIII vijeka. Proistekao je iz renesanse i njenog vraanja grkoj i latinskoj knjievnost. U renesansi je, sa
svoje strane, uao dolaskom u Italiju uenih ljudi iz Grke koji su bjeali ispred turske najezde. Poniklo u
Italiji, interesovanje za klasino naslijee se proirilo na paniju, Francusku, Englesku, Njemaku, ostale
manje zapadno-evropske zemlje, i na Rusiju sa ostalim slovenskim zemljama, ali se nije javilo
istovremeno, ve se javljalo postepeno, skoro sukcesivno. Klasicizam je traio cjelovitost, uoptenost, jer je
elio da definitivno rijei neto to se ve stoljeima nije uspijevalo da rijei, a to su stari Grci i Latini u
velikoj mjeri bili dosegnuli. Klasicizam je zbog toga elio istinito, pravo. A da bi do toga dolo, on je
bjeao od osjeanja, kao nesigurne kategorije, i obraao se razumu, kao jedinom pouzdanom izvoritu.
Odatle, dalje u klasicizmu umjerenost i odmjerenost u izrazu: razum je bio protiv njih. Ta umjerenost je
odvela u jako oseanje stila. I sve je to urodilo ukusom, kao zbirom osobina koje je jedan obrazovan ovjek
mogao imati. Knjievnost odreena takvim osobinama bila je upravo knjievnost kakva je bila potrebna
ljudima koji su izlazili iz anarhije srednjeg vijeka, koji su stvorili svoje drave i koji su pokuali da te
drave urede. Vano je podvui da klasicizam, iako se oslanjao na drevne uzore, nije gubio vezu sa tlom na
kome je nastajao.
Klasicizam, moemo shvatiti kao zasebnu i vrlo znaajnu epohu. Ova poetika je svojim
racionalizmom i svojim uenjem o knjievnim konvencijama i nainima knjievnog stvaranja djelovala na
autore ija djela pokazuju vidljivu stilsku i idejnu distinkciju od pravog klasicizma. Njega treba posmatrati
kao negaciju i sintezu onoga to mu je prethodilo i to mu je dugo bilo savremeno. Tako je njegova negacija
i suprotstavljanje baroku, koji u nekim knjievnostima postepeno gotovo prelazi u klasicizam, ili kao
odupiranje prema nadolazeem romantizmu, iji se nagovjetaji primjete u ovoj imanentnoj epohi.
II. KLASICIZAM I PRAVILA KLASICIZMA

Kao reakcija na baroknu neobuzdanost i izvjetaenost javlja pokret u umjetnosti koji naprotiv tei
prevlasti razuma nad osjeajima, skladnosti i jasnoi. Poznat u historiji kao klasicizam ovaj pokret ne
propagira revolucionarne promjene u umjetnosti ve oznaava vraanje idealima antike umjetnosti u to
vrijeme popularizirane kroz iskopavanja Rimskih ruevina. ovjekova tenja za upotrebom razuma i
osjeaja pokazuje se kao jedna od glavnih karakteristika ovog razdoblja. Za njega se moe rei da on
priznaje antiku umjetnost kao normu i smatra da treba oponaati uzore i umjetnosti, a u isto vrijeme
uspjeti ih povezati sa presudnom ulogom razuma. U vrijeme klasicizma znatno se promijenio vladajui
ukus itatelja i knjievnici su polako i postupno prihvatali ovu novu poetiku, a to sve je saeo Nicolas
Boileau u dva stiha svojeg ivotnog djela ,,Pjesniko umijee: Stog ljubite razum: spisi vam u svemu
nek svoj sjaj i vrijednost crpe tek u njemu. Ovi navedeni stihovi upuuju na
zdrav razum, koji je, prema miljenju velikana tadanje filozofije Renea Descartesa svojstven svim
ljudima, jer se nitko ne tui da ga ima premalo, i koji je i sada shvaen kao osnovica i knjievnog
umijea: tko ne zna misliti ne zna ni pisati! Racionalizam je od tada uobiajen naziv za vladajui nain
miljenja, ali bi ipak bilo pretjerano zakljuiti kako racionalistika poetika od tada nastupa kao neki
posve nov nain razmiljanja o knjievnosti. Povjesniari evropske i svjetske knjievnosti suoeni su sa dva
temeljna pitanja: prvo, mogu li se klasicizam i prosvjetiteljstvo odijeliti kao dva zasebna razdoblja ili ih
treba spojiti u jednu epohu? Drugo, treba li dati prednost knjievnoj tehnici, to bi vodilo prema
mogunosti da se ipak sve smjesti u okvire klasicizma, ili prevladavajuem i proimajuem svetonazoru,
koji od knjievnost zahtijeva odreen duh stvaralatva, to vodi do toga da sve uokvirimo
prosvjetiteljstvom. Ni na jedno od pitanja nema usuglaenih odgovora, a sve je jo vie sloeno zbog tog
to se od polovine, a osobito od kraja osamnaestog stoljea pojavljuje i niz utjecajnih knjievnih djela
visoke umjetnike vrijednosti, koja bi se prema bitnim znaejkama mogla shvatiti kao djela velike
knjievne epohe, romantizma.
Klasicizam, nastojei oponaati uzore antike umjetnosti i u isto vrijeme
ih povezati s presudnom ulogom razuma, posveuje naroitu pozornost knjievnoj tehnici, i to u smislu
utvrivanja odreenih pravila koja treba da slue i kao uputa knjievnicima i kao mjerilo za odreivanje
knjievne vrijednosti: odreenim knjievnim vrstama propisuje se tematika, stil, kompozicija i figure. Zbog
toga klasicistika poetika djeluje kao naredbodavna, a ne opisna, u mjeri koja se vrlo rijetko javlja u
svjetskoj knjievnosti. Ova poetika tako uspostavlja hijerarhijski organiziran sistem knjievnih anrova, pa
je tako tragedija vrhunski vrijedna knjievna vrsta, te su upravo njoj pripisana najstroija pravila.
Poetika klasicizma se i suvie esto svodi na kult neprikosnovenih pravila. Istina je da je kruti
dogmatizam, fetiizam pravila neuporedivo vie karakteristian za doktrinarnu fazu, nego za klasicizam u
njegovom potpuno razvijenom i usavrenom vidu. Poev od kraja dvadesetih godina apelein i njegovi sve
brojniji istomiljenici vjerovali su, veina nepokolebljivo, da je sva tajna umjetnikog stvaranja u
poznavanju i striktnom primjenjivanju pravila, da iskljuivo preko njih vodi put ka umjetnikom
savrenstvu. Ekstremna forma ovakvog dogmatizma je nerijetko ila do apsurdnog uvjerenja da je
pravilnost najvii kvalitet svakog umjetnikog djela. Zato u pretjeranoj revnosti, Skideri u jednom od
predgovora nadmjeno izjavljuje da bi vie volio da napie savreno pravilno djelo, pa makar njime pretrpio
neuspjeh, nego da se svidi nekim spisom u kome bi se ogrijeio o pravila. Rije je o pretjerivanju, ali koje
nipoto nije netipino za generaciju pionira doktrine klasicizma. Kao i povodom veine drugih teorijskih
pitanja, o kojima je do sada bilo rijei, i u odnosu na problem pravila Corneille se u svojoj epohi izdvaja
nezavisnou i originalnou stava. Poslije poetnog kolebanja, bez trajnijeg znaaja, on se ne izjanjava
protiv pravila, naprotiv, paljivo ih prouava i primjenjuje. Ali on odluno ustaje protiv dogmatizma. Za
njega, koji u ovom sluaju kao pravi i veliki stvaralac poima stvari dublje od apeleina i drugih dogmatskih
doktrinara, pravilnost nije nikada estetiki kvalitet po sebi. Cilj umjetnosti je izazvati estetiko uivanje u
najirem i najpotpunijem smislu rijei, dopadanje, kako kae Corneille, a pravila su samo sredstva, samo
pouzdan put koji vodi ostvarenju tog cilja. Prema tome, iako su veoma vana, i to sutinski a ne formalno,
pravila nikako nisu dovoljna. Boileauova generacija u osnovi prihvata i dalje razvija Corneilleovu
koncepciju. Niti jedan klasiar ne odbacuje pravila, tavie, svi vjeruju da je umjetnost koliko stvar
nadahnua toliko i stvar metoda. Ali poziv na striktnu pravilnost vie nije borbeni pokli epohe, jer njihovu
vanost vie niko znaajan radikalno ne osporava. Umjetnici se prvenstveno trude da zadovolje ukus
otmjenih i obrazovanih ljudi, koji, i ne mislei na pravila, uspijevaju da sude potpuno u skladu s bitnim
naelima estetike klasicizma. Na samom poetku ezdesetih godina, Moliere se prvi od velikih klasiara
odluno pozvao na ukus ljudi osloboenih od predubjeenja i otro ustao protiv dogmatizma pravila, bilo
da ga zastupaju nedaroviti uenjaci, bilo njihove dosta brojne i nadmjene pristalice u mondenskim
krugovima.
U jednom od predgovora za Prie i novele u stihovima La Fontaine kae: Tajna svianja ne lei uvijek u
dotjerivanju, niti ak u pravilnosti; potrebni su dra i prijatnost ako neko hoe da izazove utisak. Koliko
sreemo pravilnih ljepota koje ne diraju i koje niko ne vidi! Ili u predgovoru Basnama: U Francuskoj
se cijeni samo ono to se svia; to je znaajno pravilo, i takorei jedino.
Ni jedan klasiar ne prelazi utke preko pravila, ne porie njihovu vanost, ne trai neogranienu
istananost razuma dovedena do savrenstva, to jest estetiki vid postojanja razuma.
III. VODEE KNJIEVNE VRSTE KLASICIZMA

Odreenim knjievnim vrstama propisuje se tematika, stil, kompozicija i figure. Zbog toga
klasicistika poetika djeluje kao ,,naredbodavna, a ne opisna. Ova poetika tako uspostavlja hijerarhijski
organiziran sistem knjievnih anrova.
III.1. Tragedija
Tragedija pripada visokom stilu, i kao knjievna vrsta najvie je cijenjena. Upravo njoj su i propisana
najstroa pravila: ona mora biti pisana u stihu, njen stil nuno je uzvien, karakteri su plemeniti, a
kompozicija je odreena podjelom radnje u pet inova. 616 Visoko vrednovanje tragedije osiguralo je da se
616
III.2 .Epopeja
Epopeja,osnovnu definiciju epopeje Boileau saima u tri stiha:
Izgledom jo vea poezija epska
u opirnoj prii dugotrajne radnje
na fabuli stoji, od funkcije ivi.
U poreenju s tragedijom, epopeja mnogo vie tei veliini i uzvienosti; ona pjeva znaajna djela slavnih
ljudi. Zbog izrazito narativnog karaktera nju mora da odlikuje dui pjesniki dah. Snanim poletom
imaginacije epski pjesnik prenosi itaoca iz obine stvarnosti, iz svijeta vjerovatnosti u svijet funkcija, pun
neobinosti i uda. Na pitanja kompozicije i stila u epopeji Boileau dosljedno primjenjuje estetika naela.
Radnja mora biti ne samo jedinstvena, nego i jednostavna, oiena od svega sporednog i suvinog.
Epopeja prevashodno spada u uzviene rodove i zato stil u njoj vie no igdje mora da bude otmjen, svean,
herojski.
III.3. Komedija
Komedija u doba klasicizma ne sadri nikada elemente otre drutvene, politike satire. Pravi predmet
gledalaca pojavljuju smijeni portreti rasipnika, tvrdica, glupaka, pohotljivih staraca.
elementa: stvaranje zapleta ili komplikaciju i rasplet. U raspletu treba izbjegavati dvije stvari - jednostavan
617
djela, zna kako je teko pridravati se istih i nametnutih okvira.
IV. ZAKLJUAK
Klasicizam je umjetniki pravac, koji je nastao u Francuskoj na kraljevskom dvoru ,,Kralja
sunca Luja XIV odakle se proiruje, prva faza se naziva barokni klasicizam zbog upotrebe baroknih
elemenata u njemu. Ovo se doba svrstava jo u barokno doba. Posle njega dolazi rokoko koji se odvraa do
neke mjere od klasicizma. Novi nastup klasicizma je donijela Francuska revolucija. injenica je da se od
XVIII vijeka moglo oekivati jedno revolucionarno vrijeme i francuska je buroazija bila u svom
progresivnom kretanju, vidimo kako ona ima svoje drutvene politike ciljeve i miljenje koje je kao i
miljenje antike ideologije prualo graanstvu slobode. Cjelokupna umjetnost, rimska i grka postala je
ideal umjetnosti buroazije. Ljepota se ne nalazi u prirodi ve su je stvorili Grci. Umjetnici su trebali da
zadovolje tenju buroazije u antikom, rimskom i grkom svijetu. Tako su ove ideje rasprostranjene po
cjeloj Evropi.
Klasicizam se trudi da se odvoji od baroka i rokokoa i da postane umjereniji i jednostavniji. U doba
Napoleona Bonaparte, klasicizam se naziva empir koji je preuzeo elemente iz anteke grke i renesanse, te
im davao naglaske na razum i razumljivost u stvaranju. U njemu se smatra da se pojedinac mora podvrgnuti
drutvu. Klasicizam je u najveem zamahu u doda absolutionistikih monarhija u Evropi. Podravali su se
klasine forme koje su bile inspirisane uzrocima iz antike. Karakterisao se filozofskim razmatranjima o
idealima, istinama, ljepoti i ljubavi, kao i sa tenjom vjernog izraavanja raznih karakteristnih crta ovjeka
(npr. heroj, lopov, prevarant...). Klasicizmom se u francuskoj i engleskoj literaturi naziva neoklasicizam.
Klasicizam se razvija u prvoj polovini IX vjeka, a u narodnim sredinama mnogo kasnije.
V. LITERATURA
I.
Milivoj Solar, Povjest svjetske knjievnosti, Zagreb, 1993.
II.
Miroslav Beker, Povjest knjievnih teorija, 1979.
III.
Slobodan Vitanovi, Poetike Nikole Boaloa i francuski klasicizam, Beograd, 1971.
IV.
Dr. Slobodan A. Jovanovi, Rjenik knjievnih termina, Beogradski izdavaki-grafiki zavod,

Beograd, 1972.
V.
Internet
VI.
I.
Uvod
II.
Klasicizam i pravila klasicizma
III.
Vodee knjievne vrste klasicizma
SADRAJ
III.1. Tragedija
III.2. Epopeja
III.3. Komedija
IV.
Zakljuak
V.
Literatura
FILOZOFSKI FAKULTET
SEMINARSKI RAD
TEMA: Dekameron (Giovanni Boccaccio)
Mentor:
Dr.sci.Azra Verlaevi, doc.
Student:
Zijada Raevi
Tuzla, 2007.godine.
UVOD
Giovanni Boccaccio roen je 1313. godine najvjerovatnije u Firenci.
kolovao se u Napulju. Zajedno sa Danteom i Petrarkom ini trolist najveih
talijanskih predrenesansnih knjievnika. Okvirno bi se to moglo rei ovako:
dok je Dante jo ovjek srednjeg vijeka u ijem se ivotnom djelu naziru

obrisi renesanse, dok je Petrarka ve ovjek renesanse u kojem jo donekle
ivi srednji vijek, dotle je Boccaccio u Dekameronu618 potpuno napustio
naslijee srednjeg vijeka i postao zaetnikom novih tokova u svjetskoj
knjievnosti. Dodue, i to treba uzeti u obzir barem u nekoj mjeri uvjetno,
jer se zaeci onog duha donekle raskalaenog svjetovnog humora i sklonosti
prema okretanju svih vrijednosti koje Boccaccio njeguje mogu nai u
srednjem vijeku. Ipak, on je u najmanju ruku utemeljitelj nove knjievne
vrste, novele, koja e zamijeniti legendu o ivotima svetaca i koja e
ubudue igrati vrlo vanu ulogu u sastavu knjievnih vrsta, u takvom
sustavu kakav je uspostavila renesansa,619 a kakav se uglavnom zadrao sve
do novijeg vremena. Dekameron je, naime, uspostavivi uzorak kratke
prozne vrste, takvoj vrsti pribavio priznanje, ugled i utjecaj, pa je upravo
time i zaet sustav u kojem e roman, novela, esej i filozofska rasprava
dobiti na znaenju kakvo ranije imaju jedino ep, epska pjesma, ljubavna
lirika i legende. Svjetonazor koji se u Dekameronu nazire, i koji ga u dobroj
mjeri proima, tako ak i nije presudan. On je, dodue usko povezan s
nainom knjievne obrade, no naglaena svjetovnost i esto izrugivanje
pokvarenom dijelu sveenstva, kao i nerijetki elementi onoga to bi se danas
moglo oznaiti kao blaga pornografija, ublaeni su moralizmom kojeg
Boccaccio u uvodu izravno propovijeda. Njegova satira620 ne djeluje
drastino, niti ima namjeru ikoga vrijeati. Ipak, prie u Dekameronu
okreu u velikoj mjeri srednjovjekovni sustav vrijednosti time to pripisuju
znaenje, vanost, pa i pouku, svagdanjim zgodama i nezgodama, to ih ne
618
Dekameron je talijanizirani oblik grkih rijei (deka hemeron), to znai knjiga deset dana, jer je knjiga
koja ima 100 novela zaokruenih jedinstvenim okvirom podijeljena na deset dana.
619
620
Satira je latinska rije (satura, satira mjeavina, smjesa, kariik), vrsta umjetnike literature koja rijetko
ismijava negativne pojave stvarnosti.
zanima alegorijski i transcendentni621 smisao, nego se svjesno i namjerno

ograniavaju na pojedinu zbiljsku osobu i pojedini zbiljski dogaaj. Kraa
proza tako nije vie paradigma622 ivota kojeg bi valjalo slijediti kako bi se
ovjek spasio od pakla, nego je novela pouna jedino u smislu opisa neega
to nam se svima i u svagdanjici moglo dogoditi, a to sada ima neku
vrijednost o sebi, jer kao da govori: ivot je, eto, takav, pa ako znate neto
o iskustvima drugih, moda i sami moete iz toga neto nauiti, a usput se i
zabaviti.623 Boccaccio je ostavio je opsean opus u kojem su osim djela na
latinskom i djela na talijanskom jeziku. Kao i Petrarka, Boccaccio je svoje
nadahnue i vjenu ljubav na prvi pogled pronaao u Mariji, kraljevoj keri,
koja u Dekameronu predstavlja Fiammettu. 1357. godine u Firenci je
njegovom zaslugom osnovana katedra za prouavanje Homera, a iz tog
studija izrastao je humanistiki evropski pokret u cjelini. Poznatija djela su
mu: O propasti glasovitih mueva, O znamenitim enama, Rime, Dijanin
lov, Komedija o firentinskim nimfama, Korba, Dekameron (koje je
Boccacciovo najpoznatije djelo i najznaajnije djelo nastalo izmeu 1348 1351), a 1357. i 1362. godine napisao je dva djela u kojima komentira prvih
17 pjevanja Boanstvene komedije, a to su Izlaganja o boanstvenoj
komediji i Raspravica o pohvali Dantea. Giovanni Boccaccio je umro u
Certaldu 1375. godine.
Budui da pripovjedanje u prozi nije odvie cijenjen nain knjievnog
izraavanja i da svakodnevnica rijetko stjee status knjievnih motiva, ne
udi da je Boccaccio jo neafirmisanom anru novele namjenio razonodu
kao
621
svrhu.
Dijelom
je
ostao
vjeran
srednjovjekovnim
poetikim
Transcendentni onaj koji prelazi granice iskustva, koji se nalazi izvan granica prirodnog svijeta, koji
prelazi podruje ovjekove svijesti itd.
622
Paradigma je grka rije (paradigama), to znai (pokazujem), uzorak, uzor, primjer, obrazac.
623
odrednicama zabave i pouke, ali je istodobno izborom novele kao i

tematikom iz svakodnevnog gradskog ivota ostvario vaan pomak.
Dekameron
O djelu
Dekameron je najvee Boccacciovo ostvarenje, prvo veliko djelo talijanske
pripovjedake proze, nastalo izmeu 1348. i 1351. godine. Sama rije
Dekameron je talijanizirani oblik grkih rijei deka hemeron to znai deset
dana, jer je knjiga koja ima 100 novela zaokruenih jedinstvenim okvirom
podijeljena na deset dana. Taj broj 100 nema nikakvu simboliku. Pojedine
novele imaju moralistiki uvod i zakljuak. Radnja se odvija dvije sedmice,
ali petak i subota se preskau iz vjerskih razloga. Stil je zauujue otvoren i
nesputan za srednji vijek. Naime, uz inkviziciju,624 dogmu625 i sline
tvorevine tog vremena, ljubavni podvizi nisu bili ba svakodnevna literatura.
Boccacciov je pripovjedni svijet, posebice kad su novele iz firentinskog
ivota, sastavljene od motiva svakodnevnice, odakle on, na temelju ivotnog
iskustva i bujne firentiske sredine preuzeo i umjetniki oblikovao
mnogobrojne anegdote i kazivanja, prostore i likove, a nadasve slobodan i
otvoren mentalitet trgovakog stalea. U Dekameronu dominiraju zemaljske
ljudske sudbine koje uveliko pripadaju kasnom srednjem vijeku. On svoje
likove prikazuje kao ljude sumljivog i dvojbenog morala i moralnih naela.
Takvim slobodnim nainom pisanja prvi je pobio miljenje o bezgrenom
624
Inkvizicija je latinska rije inquisitio (traenje, istraga), u 13. stoljeu stvoren istrani i kazneni organ
katolike crkve za borbu protiv nazora i protiv osoba neprijateljskih i neugodnih, inkvizicija je bila
rasprostranjena u zapadnoj Evropi, osobito u romanskim zemljama i djelovala je putem tajne pijunae.
625
Dogma je grka rije, a znai miljenje, u antiko doba: odluka, naredba, vlast, temeljna taka u nauci
vjere tvrdnja ili tvrdnja iznesena vrsto, ali bez dokaza, uope nepredvidiv, nekritian, apsolutiziran stav,
sud (kome nema pogovora).
ivotu i pokazao ljudima njihovu pravu, prirodnu stranu. On shvaa i uzima

ovjeka kakav je u stvarnosti, i uope ne prikazuje kajanje zbog ruenja
nekih osnovnih crkvenih principa. Boccaccio zapoinje pripovjedanje
monim realistinim opisom crne kuge koje je harala u Firenci 1348. godine,
ali se ne osjea pesimizam626 ve vitalna mladost i svjeina prirode su
sredstva kojom se bori protiv kuge.
sentimentalne, neke su obrade ve ranije poznatih pria primjerice iz
Zlatnog magarca no veina je ironina, podrugljiva, pa ak i sklona
raskalaenoj erotici. Sve je uokvireno temeljnom priom o Firenci koja je
nenadmano opisana. Sve bi novele mogle tematski svesti na zajedniki
nazivnik, no njihova je temeljna struktura uvijek ista: na poetku je naveden
kratki nacrt fabule, napominju se kratki uvodi za svaki dan, a svaka poinje
ogranien na jedan glavni lik i jedan dogaaj, no stil je bogat ukrasima,
ritmiki organiziran i prilagoen likovima i situacijama.
626
Pesimizam je latinska rije (pessimus najgori), filozofski nazor, proet sumornou, beznadnou,
nevjerovanjem u budunost, sklonost vidjeti sve u mranom svjetlu, itd.
Kratak sadraj
U Firenci pogoenoj kugom, u crkvi Santa Marija Novela, nau se sedam
djevojaka i tri mladia koji se dogovore da sakupe svoje stvari i zajedno odu
na neko mirno i povueno mjesto u okolini. Savreno organizirajui vrijeme
oni tako zajedno provedu dvije sedmice. Provode dane dostojne otmjenih i
obrazovanih mladia i djevojaka visokog roda, a drugi dio dnevnog
rasporeda ini prianje pria. Svako od njih deset svakog dana osim petka i
subote ispria po jednu priu iju temu odreuju kralj i kraljica tog dana.
Prvi i deveti dan nemaju zadatu temu pa priaju ta im je volja. Na kraju
svakog dana pripovjedanja ispjeva se jedna balada. Tako se u toku deset
dana ispria 100 novela i ispjeva deset balada. Okvir ine uvodi i komentari
pojedinih pria, kao i pokuaj nijansiranja likova samih pripovjedaa. Cijeli
taj okvir ini harmoninu i organsku cjelinu sa novelama. Okvir pokazuje i
stav autora i stav umjetnika prema kome se umjetniko oblikovanje svijeta
suprostavlja njegovom rasulu. Na anrovska obiljeja pripovjednih tekstova
od kojih se sastoji Dekameron u Praslavu upuuje Boccaccia na etiri
pripovijedne vrste. Prva je novela, druga je pria vezana uz krae komine
pripovijedne tekstove u stihu, tra je parabola627 koja je oznaavala krai
627
Parabola je grka rije (parabole), a znei usporedba, poreenje.
tekst u kojem se alegorijski i pomou usporedbe iznosi neki moralni i pouni

sadraj i posljednja pripovijest, tj. Vrsta novele u kojem su likovi osobe
visokog roda u prepoznatljivom povjesnom kontekstu.
Likovi:
1. Dioneo razbludnik;
2. Filostrato slomljen od ljubavi;
3. Pamfilo ljubavnik;
4. Elisa djevica;
5. Emilia umiljata;
6. Fiammetta najvea Boccacciova ljubav;
7. Filomena ona koja voli pjesmu;
8. Lauretta Lovorka;
9. Nefille zaljubljena djevojka i
10. Pampinea ponosna.
Teme (zadaci) dana:

Drugi dan o ljudima koji su padali u neprilike, a dobro se zavrilo
(Filomena);
Trei dan o ljudima koji su domiljatou pronali izgubljeno ili pribavili
sebi
ono to su jako eljeli (Nefille);
Peti dan je o zgodama ljubavnika koji su nakon mnogih tekoa i neprilika
esti dan je o onima koji su izazvani zgodnim dosjetkom vratili nekome
milo za drago ili s promiljenim odgovorom i dosjetljivou izbjegli gubitak,
opasnost ili sramotu (Elisa);
Sedmi dan je o tome kako su ene zbog ljubavi ili da sebe spase prevarile
svoje mueve, a oni su to katkad saznali, a katkad nisu (Dioneo);
Osmi dan je o alama to ih svakog dana zbijaju ili ene s mukarcima ili
mukarci sa enama (Laureta);
Deveti dan nema teme (Emilija) i
Deseti dan je o tome kako je u ljubavi ili emu drugome velikoduno i
plemenito postupio (Pannfilo).
Zakljuak
Dekameron je zbirka od 100 novela talijanskog autora Giovannija
Boccaccia koja je najvjerovatnije napisana negdje izmeu 1350. i 1353.
godine. Dekameron
kao
srednjovjekovno alegorijsko djelo moda
najpoznatije po svojim bestidnim opisima ljubavi, koji se pojavljuju u svim

moguim oblicima od erotinih do tragikih. Za mnoge se velike pisce,
poput Shakespearea i Chaucera smatra da su posuivali od Dekamerona.
Kao zbirka novela, Dekameron je graen tako da sve novele uokviruje jedna
glavna pria, a to je crna kuga koja je harala u Firenci izmeu 1348. i 1351.
godine. Odreeno raspoloenje, okrenuto jedino prema svjetovnosti oito
tako mora biti neka pozadina Boccacciova umijea: cijenjeni predmet
knjievne obrade postaje jedino na samog sebe upuen pojedinac koji

takorei, sami sebi biti podjednako i zabavni kao i pouni. Boccaccio je tako
stvorio uzorak pripovjedne vrste koja se obraa iroj publici, ini se preteno
enskoj, s namjerama u kojima je prisutan kako svojevrsni moralizam tako i
naprosto zadovoljstvo u vrsnom pripovijedanju. Kako mu je to nenadmano
uspjelo jedino u Dekameronu, druga njegova djela uglavnom itaju jedino
strunjaci.Dekameron je najvee Boccacciovo ostvarenje, prvo veliko djelo
talijanske pripovjedake proze.Boccaccio zapoinje pripovijedanje monim
realistinim opisom crne kuge koja je harala u Firenci 1348. godine, ali se ne
osjea pesimizam, ve vitalna mladost i svjeina prirode su sredstva kojom
se bori protiv crne kuge.Boccaccio u Dekameronu likove prikazuje kao ljude
sumljivog morala i moralnih naela. Takvim slobodnim nainom pisanja prvi
je pobio miljenje o bezgrenom ivotu i pokazao ljudima njihovu pravu,
prirodnu stranu.Upravo otvoreni stil ini fabulu zanimljivom. Za razliku od
Petrarkinih stidljivih izljeva idealizirane ljubavi i romantike iz bajke,
Boccaccio nudi potpuno jednostavan, komino zanimljiv opis i pristup
svakodnevnog ovjeka, koji rijetko mari i tei za iskrenom platonskom
ljubavlju, upakiran u kratke zanimljive prie. Boccaccio je u Dekameronu
stvorio nepreglednu galeriju neposrednih psiholokih istinskih likova iz svih
drutvenih slojeva i opisao razne sredine od feudalnih dvoraca i samostana
do gradskih kua, ulica i trgova. Ne odajui izravne tenje namjerno
satirikog popravljaa ljudskih poroka, pjesnik graanske komune
opredjeljuje se za prirodnu jednakost ljudi koji se razlikuju samo po vrlini i
inteligenciji.
Literatura
1.Giovanni Boccaccio, Dekameron (izbor), Sys Print, Zagreb, 2000.

godine.
2. Grupa autora, itanka za II razred gimnazije, kolska knjiga, Zagreb,

2000.
godine.
3. Bratoljub Klai, Rjenik stranih rijei, Zagreb, 2004. godine.
4. Milivoj Solar, Povijest svjetske knjievnosti, Zagreb, 2003. godine.
5. P.S: Kohan, Istorija zapadnoevropske knjievnosti, Sarajevo, 1954.
godine.
Sadraj
1. Uvod ..................................................................................................1 - 2
2. Dekameron (o djelu) ......................................................................3 - 4
3. Kratak sadraj ..................................................................................5
4. Likovi ................................................................................................6
5. Teme (zadaci) dana ....................................................................... 6 - 7
6. Zakljuak .........................................................................................8 - 9
7. Literatura ..........................................................................................10
8. Sadraj ..............................................................................................11
DON KIHOT
MIGEL DE SERVANTES
BILJEKA O PISCU
Migel de Servantes roen je 1547god. A umro je 1616god. panski komediograf,novelist i
romansijer.Propavsi nauno zbog neisplaenih dugova dopao je u zatvor,gdje je napisao prva poglavlja
svog budueg slavnog romana.Prvi dio romana objavio je 1605god.Pod naslovomOtroumni vitez Don
Kihot.Drugi dio izaao je 1615god.Objavio je zbirku pripovjedaka pod nazivom Uzorite novele.Podkraj
ivota Servantes je skupio i objavio svoje pozorine igre.Slavu je stekao romanom o Don Kihotu i Sanu
Pansu,linostima koje su kao i cijelo ovjeanstvo rastrzane izmeu iluzije i stvarnosti.
VITEKI ROMAN
Vrijeme velikih ratova u paniji zavreno je.,ideali srednjovjekovnog viteza ustupaju mjesto idealima
dvoranina.Stepen obrazovanja publike se mijenja.Tako polovinom 15 stoljeca nastaje ljubavni
roman.Stvara se na tradiciji dvorske lirske poezije i pod uticajem italijanskih posebno Bokaovih ljubavnih
pria.A na samom kraju 15 stoljea ne zna se tano ni u kojoj zemlji (mogue je da se to dogodilo u paniji
i u Francuskoj i u Portugalu),nit je poznato ime njegovog prvog pisca tako nastade viteki roman vodei
porijeklo od srednjovjekovnih francuskih kurtoaznih romana (fran.kurtoazan-utiv)od legendi o Aleksandru
Velikom,o trojanskom ratu, od istonjakih pria,viteki roman se naglo razvija i stie brojnu italaku
publiku.Moralisti koji su estoko napadali viteke romane videi u njihovoj neumjerenoj matovitosti
ozbiljnu opasnost za moralni vid ivota panskog drustva.Njihova kritika bila je prvenstveno preusmjerena
nafantastinost opisivanja likova na neuvjerenost situacija i na neistnitost veine opisanih dogaaja.Oni
smatraju da je utijecaj ovih knjiga poguban za duhovno formiranje mladih ljudi.Mladi ljudi postaju
sposobni da razlikuju stvarno od nestvarnog,mogue od nemogueg,istinu od fikcije.
SERVANTESOV USPJEH S IZLASKOM ROMANA DON KIHOT
Uspjeh koji je doivio po izlasku iz tampe prvi dio Don Kihota bio je koliko veliki toliko i
neoekivani.Roman je izvanredno primljen od najire italake publike ,veoma povoljno od veine
poznatih panskih pisaca.Poznat je Francuskoj,Engleskoj i u panskim kolonijama.U Americi prvi dio Don
Kihota je Servantesu nesumljivo donio slavu i uinio da Servantes bude smatran kao jedan od najznacajnih
panskih proznih pisaca svog vremena.Prvi dio doivio je mnogo ponovljenih izdanja i prevoenje na druge
jezike.Godine 1615 prije nego to je iz tampe izaao drugi dio Don Kihota pred panskom publikom
pojavila se prva i jedina Servantesova knjiga dramskih tekstova pod naslovom Osam komedija i osam
novih meuigriNa poetku drugog dijela Sansos Karasko govori o sveoptoj popularnosti knjige u kojoj su
opisani doivljaji Don Kihota i Sana...
djeca je nose uza se,mladii je itaju ljudi je razumiju,a starci je hvale,jednom rijei,tako je obina itana i
poznata ljudima svake vrste
TEMA ROMANA
Mnogi njegovi tumai svode temu na alegorijsko prikazivanje sukoba izmeu idealizma (oiglednog u Don
Kihotu )i materiajlizma iji je predstavnik je Sano Pansa.
Izmeu sasvim bukvalne krajnje metafizike formulacije teme Don Kihota postoji jo itav niz mogunosti
za njeno tumaenje.Moemo rei da je njegova tema obrada ivota itavog panskog drutva vienog iz
jednog linog aspekta,ili da je to historija samo jedne neprilagoene linosti koja ne nalazi svoje pravo
mjesto u sredini u kojoj je primorana da ivi ili da je to odraz pievog pogleda na razne vidove pristupa
knjievnosti ovog vremena.
Mogunosti raznih formulacija teme u Don Kihotu praktino su neiscrpne.Svaka od njih je djelimino
tana,ali isto tako svaka od njih uzeta izdvojeno ostaje nepotpuna.
-Postariji provincijski plemi poludi od silnog itanja knjiga o vitezovima iz prolih vremena povijeruje da
je on predodreen da oivi ideale lutajueg vitetva u svome vremenu,pa se opremi i povede sa sobom
jenog susjeda seljaka da mu bude titonoa njih dvojica doivjavaju mnoge pustolovine krstarei
drumovima panije.Odupirui se raznim pokuajima njihovih priatelja da ih urazume i vrate kui.
Kada ovima to najzad polazi za rukom, vitezu se vraa razum i on kod kue poslije kratkog vremena umire.
LIKOVI
Helmut Hacfeld tvrdi da u Don Kihotu postoje 659 linosti,607 mukaraca i 52 ene.
DON KIHOT:
Glavni junak romana koji e sam sebe proglasiti za lutajueg viteza zvunog imena Don Kihot jedan je od
najsloenijih likova itave evropske knjievnosti.
Nebrojene su mogunosti njegovog tumaenja;ali ovdje emo se ograniit na samo tri vida ovog lika;
-kako Don Kihot vidi sebe ;
-kako Don Kihota vide drugi i
-najznaajnije Don Kihotove psiholoke osobine.
U toku ovog obimnog romana Don Kihot se pojavljuje u dva stanja: na samom poetku i na kraju on je
normalan ,dok je u ostalom dijelu romana lud kako to nedvosmisleno tvrdi njegov tvorac.
Prvo poglavlje koje govori o stanju i zanimanju slavnoga plemia Don Kihota od Mane....
Sadri uglavnom,opis situacije u kojoj se ovaj nalazi i sasvim kratak opis njegovog fizikog izgleda
(....imao je oko 50 godina,bio je snanog sastava ,mrav ,suha lica....)Prelaz iz normalnog stanja (jednolian
ivot u skuenoj seoskoj sredini,bavljenje lovom i itanje knjiga o vitezovima kao jedina razbibriga )u
stanje poremeenosti,takoe je opisano sa stanovita posmatraa a ne samog junaka.cio taj preobraaj
sadran je u sledeoj reenici:
Najzad,kada ga je svijest sasvim ostavila,pade mu na um najneobinija misao kakvu je u svijetu mahnit
izgledao,naime,uini mu se prilino i potrebno,kako radi vee svoje asti,tako i radi usluge svojoj zemlji da
bude lutajui vitez i da proe kroz svijet sa svojim oruijem i konjem i da vri sve ono to je bio itao da
su lutajui vitezovi vrili ispravljajui svaku nepravdu i zameui kavgu i bacajui se u opasnosti,koje
savladavi stei e ime i slavu.
O tom ogromnom raskoraku,koji u skoro itavom djelu postoji izmeu onoga kako Don Kihot zamilja
sebe a kako ga vide oni oko njega svjedoi odlomak iz este glave drugog dijela u kome oajna sinovica
pokuava da ga odvrati od ponovnog odlaska u svijet iznocei mu pred oi nepobitne injenice.Don
Kihotova pojava izaziva zaprepaenje sude gdje se on pojavi.Uzrok tom zaprepaenju je njegov fiziki
izgled i nain odijevanja.Zatim zaprepaenje se obino povea kada progovori i umijea u neku
situaciju.Tako npr.Kad naie na bogatog seljaka koji iba svoga nebriljivog obanina Don Kihot se osjea
pozvanim da se umjea i zatiti rtvu.On sebe tada vidi kao dobroinitelja.Pojednima,Don Kihot umire
poraen ,neostvarivi svoju veliku ideju o uspostavljanju vitetva,pravde i dobrote na zemlji.Po drugima
kraj u sebi nosi optimistinu poruku-glavni junak uspio je da se oslobodi svoje fiktivne stvarnosti i da umre
u miru sa sobom i sa drutvom kome je pripadao.Njegove glavne psiloke osobine ostaju uvjek iste
uvijek:istinoljubivost velikodunost razboritost,doslednost, iskrenost,pun samilosti prema
nevoljnima,portvovan do kraja i veoma hrabar.
ENSKI LIKOVI
U Don Kihotu postoji veliki broj veoma raznovrsnih enskih likova;Servantes je opisao mnogobrojne
enske osobine iz razliitih drutvenih sredina,raznih uzrasta,raznih sudbina.Kao potpuno izdvojeni enski
lik ije prisutnost se osjea u toku cijelog romana a da se nikad stvarno u njemu nepojavi-to je Dulsineja od
Toboza.Don Kihotova dama.
Usvojoj izmiljenoj ljubavi prema nepostojeoj Dulsineji Don Kihot postaje uzor zaljubljenike odanosti i
portvovanosti koji su isto tako nesvrsishodni i besmisleni.
Don Kihot tvrdi da dvije stvari u veini pobuuju na ljubav,a to su velika ljepota i lijep glas a te stvari
potpuno se slazu u Dulsineji jer u ljepoti niko joj nije ravan a u lijepom glasu malo je ko dostie nedostie
je ni jedna od slavnih ena prolih vijekova.
Ja znam ko sami I ja sebi zamiljam da je sve onako kako kaemosnova su na kojoj se on sjesno
izgradio svoju i Dulsinejinu linost.
STRUKTURA ROMANA
Okvirna struktura je zajednika za oba dijela linearno nizanje epizoda o pustolovinama glavnog junaka.U
stvari jednostavna struktura duze prozne tvorevine,mnogo koritene u panskoj knjievnosti i prije i za
vrijeme Servantesovog ivota.Razlike izmeu prvog i drugog dijela javljaju se u unutarnjoj strukturi
grae.Uprvom dijelu autor u nekoliko navrata prekida tok glavne radnje unoenjemnovela koje ine
zaokruene pripovjijedne cjeline,i koje se svojom sadrinom odvajaju od osnovne teme romama.Udrugom
djelu takvih novela nema:glavna radnja tee a da je neprekidaju,ve dopunjuju sekundarne radnje iji
protagonist se uvijek nalaze u neposrednom dodiru sa Don Kihotom ili Sanom te na taj nain postaju
sudionici i same glavne radnje.Ustrukturi svakog poglavlja Servantes je sa velikim majstorstvom
naizmjenino koristio dijalog,monolog i deskripciju.U rijetkim prilikama,kada mu je bilo stalo da se to
vie distancira od sopstvenog djela i da mu da privid stvarne historije unosio je kratke odlomke-komentare
koje je pisao ne kao autor ve kao prireiva djela ,u kojima je ili objanjavao,ili kritikovao pripovjedaki
postupak fiktivnog Don Kihotovog autora. Naj vei Don Kihota napisan je u dijalogu.Servantes pribjegava
monologu u onim sluajevima kada neka linost nema sagovornika,ili kada se nalazi u nekoj sloenoj
situaciji,a neusuuje se da se povjeri nekom drugom.Opisi urbanizovanih sredina su rijetki.Opis junakanjihovg izgleda odjee ponaanja obino su kratki ali sa malo uoenih detalja.
JEZIK U DON KIHOTU

Jezik kojem je napisan Don Kihot ini jednu od njegovih najznaajnih trajnih umjetnikih vrijednosti.Taj
jezik je sinteza knjievnog jezika i govora Servantesovog vremena.On objedinjava usebi nain govora
pripadnika svih drutvenih slojeva pievog vremena saima iskustva svih dotada postojeih knjievnih
rodova i vrsta u panskoj knjievnosti dialozi ine najvei dio romana.
UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET
SEMINARSKI RAD
PREDMET: Knjievna djela, opusi i poetike II
TEMA: HAMLET-VILIJEM SEKSPIR
MENTOR:
Doc.dr. Azra Verlaevi
STUDENT:
Merima aldi
Tuzla, 2008.god.
UVOD
William Shakespeare
HAMLET
Biljeske o piscu
William Shakespeare (1564-1616.godine)
Bio je pjesnik i dramaticar.Mnogi tvrde da je najveci dramski stvaratelj svih
vremena.Rodio se i umro u Stratfordu u Engleskoj.Oko 1585. Godine odlazi u London
gdje djeluje kao glumac, redatelj i kazalisni pisac.Napisao je oko trideset i sest drama
koje obicno dijelimo na:
1.TRAGEDIJE628
2.KOMEDIJE629
3.ROMANSE630
4. POVIJESNE DRAME631
628
HAMLET, JULIJE CEZAR, OTELO, ANTONIJE I KLEOPATRA, KORIOLAN, KRALJ LEAR,

MACBETH
629
UKROCENA GOSPODARICA, SAN IVANJSKE NOCI, NA TRI KRALJA, MJERA ZA MJERU,
MNOGO VIKE NI ZA STO
630
ROMEO I JULIJA, YIMSKA PRICA I OLUJA
631
KRALJ JOHN, RICHARD II, HENRIH IV, HENRIH V, HENRIK VI, RICHARD III, HENRIK VII
Shakespeare je svoje dramske tekstove tvorio podacima iz usmene knjizevnosti, iz starije

pisane knjizevnosti, iz povijesti, iz svoje suvremenosti ali i iz svakodnevnog
pripovijedanja.Sve to samo znaci da svi podaci potjecu iz ljudskog ponasanja, neovisno o
tome gdje i kada covjek zivi.1609. godine izasli su njegovi soneti, zbirka od 154
pjesme.Sigurno je vecina tih soneta nastala puno prije njihova objavljivanja. Kriticari
obicno isticu da fabule njegovih djela nisu sasvim orginali.Zna se da je svoje price za
svoje drame preuzimao od drugih autora. Pretpostavljalo se da je postojao neki praHamlet i da mu je autor bio Shaekespearov nesto mladji suvremenik Thomas Kyd.No dok
je to samo pretpostavka neki izvori su dobro poznati, npr. Legenda o Hamletu danskog
povijesnicara iz ranog XIII stoljea Saxa Grammaticusa, odakle ju je oreuzeo francuski
pjesnik Francois de Bellforest. Osim toga Shakespearove drame, pa naravno i Hamlet,
satkane od bezbrojnih estica preuzetih iz najraznovrsnijih izvora.
HAMLET
Likovi:
-Klaudije, danski kralj
-Hamlet, sin pokojnog i sinovac sadanjeg kralja
-Polonije, kraljev komornik i glavni dravni tajnik
-Horacije, Hamletov prijatelj;
-Laret, Polonijev sin
-Voltimonde,
-
Kornelije, danski poklisari u Norvekoj,
Rosencrantz,
Guildenstern, dvorani, nekadasnji Hamletovi prijatelji na sveucilistu
Osric, smijesni dvoranin,
Marcel,
Bernardo, asnici na strazi
Francisko,vojnik
Reynaldo, Polonijev sluga,
Fortinbras, norveski kraljevic,
Gertruda, danska kraljica, Hamletova majka,
Ofelija, Polonijeva kci,
Jedan gospodin.
Jedan svecenik,
Norveski kapetan,
Engleski poklisari.
Plemici, plemkinje, casnici, vojnici, mornari, glasnici i pratnja, Duh Hamletova oca.
MJESTO RADNJE-Danska, uglavnom kraljevski dvorac, njegov enterijer i eksterijer.

TEMA DJELA-Hamletova osveta.
JEZIK I STIL-Po vrsti ovo djelo je drama i to tragedija u pet cinova, djelo je pisano u stihu.
GLAVNI DIO
HAMLET-KRITIKI OSVRT NA DJELO
Tragedija HAMLET o mladom kraljevicu danskom, ekspirovo je najslavnije djelo, ali i
jedno od najslavnijih u cjelokupnoj dramskoj knjizevnosti.632 Hamlet sumnja da ljubav
postoji.633Dakle, brat ubija brata uzima njegovu krunu i ozeni njegovu zenu-Hamletovu
majku. Jedne veceri strazarima se ukaze duh kralja, a oni to jave Hamletu i
Horaciju.Hamlet odlazi sa strazarima na strazu, duh ubijenog javlja se na gradskim
zidinama i on hrabro istupi pred njega pitajuci ga tko je i zasto dolazI. Duh mu prizna da
je on njegiv otac i da nije umro prirodnom smrcu vec ga je ubio vlastiti brat.Hamlet
pocinje da kuje osvetu, razmislj o smrti:
Ako zivot doista ne vrijedi, ako u njima doista preovladava zlo i podlost zasto se onda
svetiti jednom zlocincu ako se zlo ne moze iskorijeniti?Zar ne bi bilo bolje pobjeci iz
zivota?Mozda samoubistvo vodi covjeciji zivot u muke strasnije od onih od kojih bi htio
pobjeci. Gadno je zivjeti, a mozda je gadnije zivjeti poslije smrti?Zasto onda bilo sta
cinit?Zasto se svetiti, zasto voljeti svoje neprijatelje,zasto bilo sta voljeti?
O svemu tome je Hamlet razmisljao,ali ipak on ne gubi volju za osvetu.Zavarava se
nadom da ce je izvrsiti kad se potpuno uvjeri u zlocin svoga strica, ne svjedocanstvom
duha, vec svjedocanstvom necega sto ce biti znacajniji i ubjedljiviji dokaz. 634Njegov stav
632
sam Hamlet izrazava mnogo od onoga sto je licno moralo tistiti Sekspira
brat je ubio brata,zena se preudala za ubicu svog muza, Ofelija koju je Hamlet iskreno volio okrenula
mu je ledja
634
on istrazuje istinu, a od prijatelja trazi da se zakunu na vjernost
633
je ideal istine.635 Ono sto dovodi Hamleta u tezak problematican odnos prema
sopstvenom cinu .636 Hamletova drama je susret sa smrcu.On ide ka svom cilju okolnim
putem. Za njega pak nema sumnje da je ubistvo ispravno i da ga treba pociniti, ali ce ga
on izvrsiti tek onda kada bude smrtno ranjen od Leartove ruke 637, kojeg je Hamletov ocuh
nagovorio i smrtnim otrovom namazao mac kojim je Hamlet proboden.Hamletova istina
je istina bez nade. Pod udarcima razocarenja u ljubav, ljepotu i istinu, Hamlet dozivljava
psiholoski prevrat. Sve osobine njegove su pozitivne i velike, ali on ne izlazi kao
pobjednik protiv podlosti koja ga okruzuje. Ofelija je sva njeznost, to su njene osobine i
njena slabost. Otac joj zadaje bol naredjujuci joj da prestane voljeti Hamleta , a Hamlet
joj zadaje bol ubijajuci joj oca koji je bio iza paravana u sobi njegove majke dok je on sa
majkom razgovarao.638 To joj pomracuje um i ona se ubija tako sto se popela na granu
iznad rijeke, grana je pukla i a rijeka odnijela njen mladi zivot.Kraljica 639 nijezla, ali nije
ni uzvisena.Ljubav prema prvom muzu bez muke prenosi na drugog, ali nije toliko gresna
da bi sina zrtvovala muzu.Kad joj sin probudi savjest, srce joj razdire bol: ljubav prema
drugom muzu sukobljava se sa ljubavlju prema prvom i prema sinu.Nesvjesno popije
pice sa otrovom koje je kralj pripremio za Hamleta i to je njen kraj.Hamlet je uzor
tragicke iluzije ali je njegov lik univerzalan jer u procesu svog istrazivanja sta je prava
istina uvijek moze ukljuciti dva pitanja: sta je bila proslost i odgovornost za to. 640 Hamlet
se poceo pretvarati da je lud, bio je jako zaljubljen u Ofeliju. Slao joj je pisma i prstenje
navaljujuci na nju svojim udvaranjem sto je ona rado primala. Ludost koja ga je
zaslijepila sa idejom o osveti ucinila je da on pocinje odbijati Ofelijina udvaranja i drsko
se ponasati prema njoj,a ona dobrog srca pravdala ga je pred sobom.on dolazi na ideju da
napravi predstavu u kojoj ce glumci pokazati kako je umro njegov otac.Na predstavu
dolazi i Klaudije. Kada shvati da je otkriven napusta predstavui predstava se
prekida.Hamlet je dovoljno vidio i shvata da je Duh bio u pravu. Nakon prekinute
predstave Hamlet posjecuje majku zeleci sa njom razgovarati.Misleci da ga kralj
prisluskuje iza zavjese on ubija Polonija jer je to on bio.Lukavi kralj sluti da mu prijeti
635
Hamlet se najvise od svih Sekspirovih drama predstavlja kao zagonetka

kad bi odmah nasrnuo na svog ocuha moglo bi se tad reci da on nalazi priliku da sopstveno osjecanje
krivice utazi negdje izvan sebe
637
Ofelijin brat
638
njeno srce dobiva dva snazna udarca od dva covjeka koje osim brata koja voli najvise na svijetu
639
Hamletova majka
640
Hamlet je svojevrstan simbol ljudskog duha koji ide dalje i stalno se bori za svoje pravo
636
opasnost od
Hamleta, salje ga na brod za Englesku uz tajni nalog da ga tamo
smaknu.Hamlet sluteci izdajstvo, izvadi potajno nocu pismo, izbrise svoje ime i umjesto
njega stavi imena dvojice dvorjana koji su ga tamo pratili. Stigavsi kuci sazna da je se
Ofelija ubila.Kralj iskoristava Leartovu mrznju prema Hamletu zbog smrti oca i sestre, te
ga nagovara da izazove Hamleta na dvoboj.Hamlet pristaje na dvoboj neznajuci sta ga
ceka. Laert je po kraljevom naredjenu pripremio otrovan mac. Na pocetku je Laert
dopustao da ga Hamlet koji put posijece a onda ga napada zestoko i zada mu smrtonosan
udarac. Hamlet se razbijesni i u sukobu zamijeni maceve i probode Laerta njegovim
macem. U taj cas kraljica vikne da su je otrovali.641
Hamlet kuka sumnjajuci na izdajstvo, naredjujuci da se sva vrata pozatvaraju dok se ne
nadje izdajica. Laert mu govori da ne trazi dalje jer je on izdajnik priznajuci da je mac
otrovan i da on umire od rane koju mu je zadao Hamlet.Ali , takodjer upozorava Hamleta
da je i on otrovan i da mu je ostalo samo pola sata zivota. Umirajuci Laert optuzuje kralja
kao izdajnika koji je sve to naredio. Kada je saznao da mu se blizi kraj, i da je jos ostalo
otrova u macu , naglo se okrene prema svom podlom stricu i zabode mu siljak maca u
srce. Osjecajuci da mu ponestaje daha i da ga zivot napusta, Hamlet se obraca svom
prijatelju Horaciju, koji je bio svjedok te tragedije, i umirajuci ga zamoli da ostane u
zivotu i da svijetu isprica za tu tragediju.Horacije mu to obeca i on umire.
641
neoprezno je popila pehar koji je kralj pripremio za Hamleta koji je bio otrovan
ZAKLJUCAK
O DJELU
Vazno je uociti da se drama odvija u tjeskobnoj atmosferi. Ne radi se o pogibljenim
dvorskim spletkama, 642 nego drzavi prijeti i vanjska opasnost. Pojacane su straze i zemlja
se groznicavo naoruzava a da narod ne zna zasto. Tako strazar Marcel pita ucenog
Horacija:
...."i neka mi kaze taj koji znade
Zasto te iste i brizljive straze
Svaku noc muce podanike ovvve zemlje;
Zasto se dnevno liju broncani muzari,
Aratna sprema nabavlja iz ratne zemlje,
Sto brodograditelje tako bolno kinje
Da nedjelju ne luce od radnog tjedna?
Sto nam to svima prijeti, da ta znojna zurba
Sad cini noc u trudu supatnici danu?
Tko mi to moze objasniti?"643
Na to mu Horacije objasnjava da zemlji prijeti mladi Fortinbras, a i prirodni znaci
"plamene repatice i krvave rose, poremecenje u suncu", govore da se sprema neko zlo. U
takvoj atmosferi javlja se Duh iotkriva Klaudijevu podlost.Hamlet obecava Duhu svog
oca da ce:"...da na brzinu krilima,ko sto su zakletve i misli ljubavne,na osvetu
poletim."Paradoks je tragedije da je ono sto slijedi upravo obrnuto. Sticajem okolnosti
642
svima su nam poznate izreke iz drame kako je nesto trulo u drzavi Danskoj iliKAKO JE VRIJEME
IZGUBLJENO
643
v.Sekspir, Hamlet
nepredvidljivo sukobljenim sudbinama, upravo se taj cilj stalno dogadja, na kraju se

pogresno usmjeruje i zavrsava opcim krvoprolicem.Jedno su namjere, a drugo ostvarenje
uhvacena u mrezi slucajnosti, tako da nas to po Hamletu uci: DA IMA BOG STO
OBLIKUJE NASE SUDBINE MA KOLIKO IH MI KROJILI......
FILOZOFSKI FAKULTET
SEMINARSKI RAD

Renesansa, Don Kihot
MENTOR:
prof.dr.Azra Verlaevi
STUDENT:
Semira Deli
RENESANSA
Naziv renesansa potie od francuske rijei la renaissance to znai ponovno raanje ili
preporod. U knjievnom smislu tim se nazivom odreuje bitna znaajka novoga pokreta koji e u
XVI stoljeu zahvatiti cijelu Evropu a arite i ishodite mu je Italija. Program ovoga pokreta bio je
oponaanje antike tradicije te uspostava novih knjievnih ideala, ljepote, savrenstva, umjetnosti
i slobode ovjekovog duha.
Za razliku od humanizma svi se renesansni pisci slue narodnim pukim jezicima. Na taj nain
proiren je krug spisateljske i itateljske publike.
Najvaniji centri renesansne umjetnosti
1. Italija zemlja u kojoj se prvo javila renesansa, zbog tragova antike kulture, zbog
bliskosti jezika s latinskim ali i zbog brzog drutvenog razvoja.
2. Vei Mediteranski gradovi (Francuski, panjolski, Portugalski i Hrvatski)
Renesansa je zapadnoevropska kultura prihvaena od krana. U renesansi su se razvili i
uobliili svi glavni knjievni anrovi. Renesansa je smatrana poetkom novog doba. U tom
periodu nalazimo i razne oblike popularne knjievnosti na narodnom jeziku, kao to su romani u
stihovima o junakim vitekim pokretima, ili prie o ovozemaljskim dogodovtinama. Renesansa
je to preuzela iz Srednjeg vijeka. Najznaajniji predstavnici te nove kulture koja je nastala na
razmeu srednjeg vijeka i novog doba bili su Dante, Petrarka i Bokao, koji su u svojim djelima
na narodnom jeziku izraavali vlastita vienja svijeta, neovisno o dogmama crkvenog uenja. Oni
su bili veliki znalci i potovaoci stare grke i rimske kulture. Pobudili su interes za kulturom u kojoj
je u sreditu panje bio ovjek a ne Bog.
MIGEL DE SERVANTES
Roen je u Alkali de Henares, malom gradu panije. Kad mu je bilo 20

godina prvi put mu je spomenuto ime u knjievnosti. Odlazi u Italiju u pratnji
kardinala Akvavive i boravi dvije godine u Napulju, tada centru italijanske kulture.
Nakon petogodinjeg boravka u Aliru Servantes se vraa u paniju i objavljuje
svoje prvo i najdrae djelo GALATEJU, pastirski roman. Bio je siromaan do
smrti ali je ipak pisao i nije gubio nadu. Jo treba rei da se kolovao u najboljoj
madridskoj koli. Meutim njegovo najzapamenije i najpoznatije djelo jeste Don
Kihot.
Servantes je rekao: Jedino se za mene rodio Don Kihot i ja za njega, ja i
on smo jedno isto.
DON KIHOT
Don Kihot je prvi moderni roman644. Tokom stoljea o njemu je mnogo reeno, a to to se
reklo otkrivalo je njegova skrivena blaga, bogatilo ga, pa je i lakrdija 645 o Ludom Vitezu vremenom
postala suma problematike o ovjeku i o onom to ovjek kae. Mnogi su otkrivali svojstva ovog
644
645
Roman Don Kihot podsjea i ima istu tematiku kao i srednjovjekovni pikarski romani, pastoralni roman.
Svjetska knjievnost napravila je o nje jedan od probnih kamenova misli o ivotu.
romana. Knjiga je tema izvjesne mode koja je ve na umoru kada Servantes pie o njoj, a koja je
i danas aktualna.
U ovom romanu umjesto zamaka imamo krme, umjesto princeza smrdljive kurve,
umjesto pustolovina egaenja. Oni sa kojima se Don Kihot sukobljava nisu vitezovi, ve
bogatai, krmari, mazgari, trgovci, razbojnici
Don Kihot im zaboravi svoje dogme, koje su njegovo ludilo, postaje uzor
plemenitosti i mudrosti, liberalan u svemu, olienje uenosti svog doba, odlian
filolog, strateg, znalac kosmografije, filozofije i teologije.
On je ovjek koji moralnim svojstvima prevazilazi sve one sa kojima se susreo.
Don Kihot se bori protiv svoje situacije, brani neto veliko, brani pravdu na zemlji
i kad ne uspije, on propada.
Roman je pria o kidanju jednog ovjeka izmeu vjere i sumnje; ovjeka koji umire kad
sumnja nadvlada, znai umire kada mu uzimaju ideale646. Don Kihot je ivio u pogrenom
vremenu jer je slijedio ideale koji su postojali samo u prolosti i romanima koje je itao. On nije
bio budala on je bio ovjek koji je pokuao da oivi neto to bi svi trebali potovati, on nije bio
budala jer je imao san, jer je ovjek bez snova nita. Don Kihot je sve, on je kao probuena
savijest, kao podsjetnik na stare, zaboravljene moralne vrijednosti.
Na poetku romana Don Kihot se sam pojavljuje, ali pisac mu ubrzo pridruuje Sana
Pansu. Sano je mudrac romana kao to je Don Kihot plemenit i veleuman 647. Sano Pansa cijelo
vrijeme putuje uz Don Kihota i podrava njegove ludorije. Zato se Sano Pansa uputa u sve te
opasnosti? To se ne moe zasigurno rei. Moda iz potovanja prema starijem, ili iz saaljenja, ili
zbog toga to i on sam eli avanturu. Na to pitanje moe odgovoriti samo italac. U ovom romanu
pisac kroz Don Kihota i Sana Pansu prikazuje na jedan alegorijski nain sukob idealizma i
materijalizma. Don Kihot ima potrebu da pomae drugima, da vjeruje u bolji svijet, da brani
pravdu dok Sano Pansa ima potrebu da jede i da spava i da zaradi novac. Don Kihot sve to je
proitao shvatio je ozbiljno. On ne moe da razlikuje fikciju od stvarnosti. Zamilja da je vitez, i
zbog toga mora imati sve to i jedan vitez. Obinu seosku enu pretvara u damu, zbog koje i ini
dobra djela; obinu mazgu pretvara u konja, a Sana Pansu uzima kao konjuara. Za razliku od
Don Kihota Sano ivi u sadanjosti, ne vjeruje u vitetvo i divove i sve to smatra igrom. Dok se
Don Kihot ne mijenja, Sano putujui s njim poinje uiti o dotad nepoznatom svijetu i vjerovati da
negdje postoji Don Kihotova istina. Iako sa smrti Don Kihota Sano dobija slobodu i ivot, jedan
dio njega umire sa Don Kihotom. Sano se mijenja, davno je prestao slijediti Don Kihota zbog
novca, radio je to jer je vidio Don Kihotovu dobrotu. Sano Pansa i Don Kihot djeluju kao jedno; ni
jedan nije isti bez onoga drugoga. I ovdje jasno vidimo pobjedu idealizma nad materijalizmom, jer
646
Don Kihot je povijest jednog poraza. Don Kihot gubi bitku svaki put kad potegne ma, a stigne pobjedu
za pobjedom svaki put kad otvori usta.
647
A to nije isto, jer veleuman ovjek ne mora biti mudar.
Don Kihot ostaje vjeran svojim idealima i umire kada mu uzimaju tu vjeru, on je statian lik. Dok
se Sano promijenio i poeo manje gledati na novac, nije vie toliki materijalista kao na poetku.
ZAKLJUAK
Renesansa znai preporod, i javlja se u 16.st. Renesansa je smatrana poetkom
novog doba. U tom periodu nalazimo i razne oblike popularne knjievnosti na
narodnom jeziku, kao to su romani u stihovima o junakim vitekim pokretima, ili
prie o ovozemaljskim dogodovtinama. Renesansa je to preuzela iz Srednjeg
vijeka. Najznaajniji predstavnici te nove kulture koja je nastala na razmeu
srednjeg vijeka i novog doba bili su Dante, Petrarka i Bokao. Renesansa na
prvo mjesto stavlja ovjeka tj. ovjeka ispred Boga, crkva vie nema glavnu
ulogu.
Migel de Servantes je jedan od pisaca koji su pisali upravo o tome, o ovjeku.
Njegov roman Don Kihot podsjea na pikarski roman iz srednjeg vijeka, u kojem
se pisalo o skitnicama, lutalicama i koji je imao lagan sadraj. Takav trivijalni
sadraj imali su i viteki romani. Vitezovi su se borili u ime crkve ili dame. Don
Kihot je sjedinio sve te elemente, iako je smatran ludom. On je slijedio zastarjele
ideale, koji su ostali u prolosti i koji postoje samo jo u knjigama i za njega.
LITERATURA
SMTR SANO PANSE MILIVOJ SOLAR
ITANKA ZA PRVI RAZRED ZDENKO LEI
SADRAJ
Renesansa 2
Migel de Servantes . 3
Don Kihot 4
Zakljuak 6
Literatura 7
Sadraj 8
FILOZOFSKI FAKULTET
SEMINARSKI RAD
TEMA: Hamlet
MENTOR:
prof. dr. Mirsad Kuni
STUDENT:
Amir Mumionovi
William Sheakspeare
O Shakespearevu ivotu napisana je gomila knjiga, nagaalo se da je djela izdana
s njegovim imenom zapravo napisao filozof Francis Bacon ili poznati dramatiar
Christopher Marlowe, pa o tome postoje itave "teorije" koje su se, osim toga,
ispreplele s legendama. Na kraju ostaje tek nekoliko pouzdanih podataka: rodio se u
Stratfordu na rijeci Avonu, polazio je u tom mjestu kolu koja bi odgovarala dananjoj
klasinoj gimnaziji, rano se oenio i imao je troje djece. Otiao je u London gdje je radio u
kazalitu kao glumac i pisac, a kasnije je imao udjela i u vlasnitvu uglednog kazalitu
Globe. Poznato je i da se pred smrt povukao u rodni grad, gdje je umro i gdje je pokopan.
Osim drama Shakespeare je napisao poeme Venera i Adonis (Venus and Adonis) i
Otmica Lukrecije (The Rape of Lucrece) te Sonete, koji bi mu osigurali visoko mjesto u
povijesti engleske knjievnosti da i nije nista drugo napisao. Ti su soneti toliko cijenjeni da
se jedan sonetni oblik - koji ima tri katrena i jedan dvostih - danas u teoriji knjievnosti
naziva "elizabetanski" ili "Shakespeareov sonet". to se pak tie drama, postoje velike
tekoe oko utvrivanja njihova pravog teksta, jer su mnoge zapisane u raznim verzijama
koje su sluile iskljuivo izvedbi, s moguim dodacima i preinakama, pa se ak ni
taan broj autentinih drama ne moe sasvim pouzdano utvrditi. Ipak danas se uglavnom
dri da je pouzdano njegovih trideset i sedam. Povjesniari knjievnosti razvrstavaju ih
na nekoliko naina, a najei je da se razlikuju tri tipa: komedije, tragedije i historije ili
se pak kronoloki rasporeuju u ranu, srednju, zrelu i kasnu fazu. Shakespeare ide u red
rijetkih dramatiara kojima podjednako uspijevaju komedije, tragedije i drame - da se
posluimo uobiajenom podjelom - pri emu valja napomenuti da su mnoga njegova
djela zapravo na nekoj razmei tih tipova, jer esto nose u sebi podjednako komine kao i
tragine elemente, a osim toga vrlo su raznolika u nainima obrade, pa u nekoj mjeri i u
knjievnoj vrijednosti.
Sve dakako ne moemo shvatiti kao vrhunska ostvarenja svjetske knjievnosti, no s
vremenorn kritika uglavnom dri da tu sigurno idu tragedije Hamlet, Otelo (Othello),
Magbet (Macbeth), Julije Cezar (Julius Caesar), Romeo i Julija (Romeo and Juliet),
Antonije i Kleopatra (Anthony and Cleopatra), Koriolan (Coriolanus), Kralj Lir (King
Lear) i Timon Atenjanin (Timon ofAthens), zatim takozvane romantine drame Oluja
(The Tempest) i Zirnska pria (The Winter's Tale), te komedije San Ivanjske noi (A
Midsummer Night's Dream), Vesele ene windsorske (The Merry Wives of Windsor),
Mletaki trgovac (The Merchant of Venice), Komedija zabluda (The Comedy of Errors),
Mnogo vike ni za to (Much Ado About Nothing), Kako vam drago (As You Like It) i Na
Tri kralja ili kako hoete (Twelfth Night; or What You will).Shakespeareove tragedije
uvelike se razlikuju od grckih, jedino ih povezuje izbor likova - izuzetni, "jaki" karakteri
- mo strasti i neumitnost sudbine. Pisane su za drugaiju publiku i drugaiji tip kazaline
izvedbe: publika obuhvaa nejednako obrazovane slojeve puanstva, a u kazalitu se ne
moe okupiti veliki broj ljudi, no zato se predstave uestalo ponavljaju.
Graa se tako ne oslanja na svima poznatu "mitsku pozadinu", nego na uglavnom
poznatu legendarnu povijest ili na svagdanjicu. Motivi djelovanja likova tako se uvijek
moraju izravno objasniti, a bitan je naglasak na njihovom djelovanju i na meusobnom
suprotstavljanju u dijalozima. Pri tome se tei dojmljivim prizorima, naglaenim
izljevima strasti i osjeaja te na stvaranju stalne napetosti koja zahtijeva konano rjeenje
na kraju. Najee se izmjenjuju stih i proza, a monolozi imaju ponekad i posve
samostalnu vrijednost iznimno vanih refleksija o svijetu i ivotu te o temeljnim ljudskim

postupcima i naravima. Kako je Hamlet jedno od, najglasovitijih, a takoer i najvie i
najrazliitije tumaenih djela u svjetskoj knjievnosti, nacrt njegove strukture moe
naznaiti i temeljne znaajke cjelokupnog Shakespeareova dramskog 'stvaralatva.
Knjievne kritiare, povjesniare knjievnosti, filozofe i psihologe ini se da je najvie
zanimao Hamletov karakter, kao i razlozi njegova oklijevanja: vjeruje li on ili ne vjeruje
duhu svojega oca i zato nije odmah ubio Klaudija, jer je ak u drami jednom imao
priliku koju nije iskoristio s dosta neuvjerljivim obrazloenjem; da ga nee ubiti dok se
moli, jer bi se tako mogao spasiti pakla. Dok je psihoanaliza upozoravala da se radi o
prikrivenom Edipovom kompleksu - da je Hamlet podsvjesno zaljubljen u majku i mrzi
oca, pa je Klaudije zapravo uinio ono sto on sam eli, ali to ne moe ni sam sebi
priznati - dotle su, primjerice mjerice, formalisti tek upozoravali da je umijee drame u
tome da se mora odlagati konano razrjeenje. Takoer se raspravljalo o moguem
sukobu pesimizma i optimizma, kao o dva temeljno oprena svjetona zora koja cijelu
dramu neprestano proimaju, kao i o Hamletu kao primjeru renesansnog ovjeka, koji
dodue ima svu veliinu odlunoga karaktera, ali koji eli i sve provjeriti i o svemu se
osobno osvjedoiti.
Neka duboka sumnja s jedne strane u transcendenciju, ali i s druge strane u bit
vlastite osobe, prema takvim se tumaenjima uvlai u novovjekovnog ovjeka,
usporavajui njegovo djelovanje, ali no opovrgnuvi mu neku mogunost sada na svoj
nain osobite uzvienosti. Takve rasprave nisu ni do danas zavrene. ini se da one
jedino i opet potvruju da_ knjizevnost nije filozofija, da ona ne zeli dati nikakve
konacne odgovore, ne;o da se svjesno i namjerno poigrava odnosima izmeu zbilje i
privida, pa ak i samu sebe tako "podvostruava" u "predstavi u predstavi", da se sve
razine zbilje meusobno ogledale jedna u drugoj, zahtijevajui da se uvijek nanovo
zapitamo sto je zapravo zbilja i istina. Takva mnogoznacnost nazire se u svim
Shakespeareovim dramama, pa se njegovi likovi uvijek mogu tumaiti na vie razliitih
naina i na mnogo razina. Njihova je tragedija pri tome redovito opsjednutost nekom
vrstom egzistencijalne odluke: Magbet se odluuje za vlast i mo, Romeo i Julija za
ljubav, Timon Atenjanin za osvetu, na primjer, a njihovu sudbinu u nekoj mjeri odreuje i
svojevrsna naivnost - kao kod Otela ili Lira - pa ak i niz sluajnosti, to saeto uopava
Magbetova primjedba: "ivot je pria koju idiot pria, puna buke i bijesa, a ne znai
nita." Tu je primjedbu William Faulkner naveo kao moto svojega glasovitog romana, a
ona bi vjerojatno mogla biti i moto najveeg dijela moderne i postmoderne knjievnosti.
Pri tome valja napomenuti da zlikovci u Shakespeareovim dramama nisu nikada naprosto
"zli nevaljalci", nego da uvijek imaju odreenu unutarnju, a esto i vanjsku motivaciju.
Ni "igra dobra i zla" nije nikada sasvim jednoznana; ivot kao da ima mnoge i raznolike
"dimenzije", a Shakespeare je uvelike svjestan da su mjerila uvijek relativna. A upravo to
je i jedna od osobina koja Shakespearea ini i velikim komediografom. Premda su mu
komedije ipak neto manje cijenjene i tumaene nego tragedije i drame, sigurno je kako
je Shakespeareov smisao za humor i dosjetku poseban, pa se ak esto probije i u naelno
ozbiljnim djelima, gdje su takvi detalji ponekad nezaboravni: primjerice, kada Troilo u
Troilu i Kresidi, nakon konano ostvarene ljubavne noi, skree pozornost Kresidi na
svje zrak i kae: "Prehladit e se, pa es me proklinjati."
Hamlet
Hamlet se smatra danas ne samo kao najvei ekspirov proizvod ve i kao jedno od najpoznatijih
djela umjetnikog stvaranja uopte. ekspir prodire u najskrivenije kutove ovjeije due. On osvjetljava
ovjeije strasti i duevna stanja ne samo na gledita ovoga vremena. To osvjetljavanje odlikuje se takovom
jasnoom i potpunou da vrijedi vijekovima. I ekspirovi junaci govore savremenom ovjeku toliko
koliko i ovjeku XVII vijeka. U Hamletu ekspir izraava nesumnjivo smisao epohe preporoda, ali kao i
u drigim tragedijama on istie one njegove osobine koje lee u osnovi budunosti i tako Hamlet nije
samo filozofska tragedija svoga vremena on je donekle predstavnik filozofije novog ovjeanstva. Hamlet
se pojavio u poetku XVII vijeka i kritika gotovo dva vijeka nije uspjela da mu da pravilno objanjenje.
Tek je Gete dao prvi svoj pogled o Hamletu i time uputio kritiare na pravi put.
Gete je obratio panju ba na Hamletovu neodlunost i u toj neodlunosti koja je u oima kritike
uniavala junaka i znaaj tragedije, Gete je otkrio sav smisao i duboki znaaj tragedije. Otkako je Gete
pravilno postavio pitanje kritika se zauzela da pravilno objasni te uzroke . stvorile su se itave kole koje su
gledale uzroke Hamloetovog kolebanja u njegovom teolokom moralu koji zadrava Hamleta od izvrenja
ubistva; pravnike kole nale su u Hmletovim kolebanjima opravdanje za svoje teorije; openhauerovi
sljedbenici vidjeli su u Hamletu filozofa pesimistu. Hamlet je uio u Vi tenburgu; tu je pripovjedao svoju
filozofiju ordano Bruno, slobodni mislilac preporoda; tu je Luter prikovao na vrata crkve svoje znamenite
teze; jednom rjeju tu je sahranjen katolicizam, stara nauka i stari pogled na svijet. Hamlet je odatle izaao
kao pravi umni aristocrat svoga vremena; pie stihove, zanima se muzikom i recitovanjem, strasno voli
dramsku umjetnost; njegovo predavanje glumcima pred predstavu svjedoi o visokom ukusu i ono bi po
prmjedbi jednog kritiara terbalo da se prikuje na svakom pozoritu radi upustva svim slugama pozorine
umjetnosti.
Osnovno obiljeje Hamleta je melanholija i pesimizam koji su postali takoer na osnovi sukoba
izmeu starih gledita i novih shvatanja. Idealist i mislilac koji stoji na visini savremenog znanja sree se
jo pri prvim koracima, sa nizom razoarenja; majka mu zaboravlja oca, ljepotu i slavu i nakon mjesec
dana udaje se za zloincakoji je nitavan prema onome kao satir prema Aplonu. Hamlet prestaje vjerovati
u ljude; on se ponaa grubo i surovo sa Ofelijom koju ljubi kao to ne mogu da ljube etrdeset hiljada
brae. Ofelija je isto bie, puno gracioznosti i arobne drai; ali to je bie potcjenjeno, pasivno,
nesposobno za incijativu. Ofelija ne moe da shvati dubokku tragediju koju preivljava Hamlet, ona
straljivo i pokorno prima na sebe odvratnu misiju koju joj zadaje otac i to je dovoljno da se Hamlet ispuni
preziranjem prema tome poslunom oruu Plonija i ubroji je u spisak dokaza koji potvruju njegove
mrane poglede na svijet. Hamlet ne sumnja da e se Ofelija u budunosti pretvoriti u lik njegove majke,
ali je moda najstranije razoarenje u svoje sopstvene moi. Isto ako i Gete on je sklon da svoje
nedjelovanje objanjava slabou volje i to saznanje predstavlja za njega neiscrpan izvor patnji..
razoarenje u ljude i svijest o svojoj nemoi dovede Hamleta do oajanja, dolazi na misao o samoubistvu,
ali opet gotovi cvijet odlunosti blijedi pod tekim pritiskom misli i uveni monolog Biti ili ne biti?
ustvari nije nita drugo nego filozofsko razmiljanje o samoubistvu.
_________________________________
1
Povjest svjetske knjievnosti, Milivoj Solar, Zagreb, 2003., str. 134 137
2
Povjest svjetske knjievnosti, Milivoj Solar, Zagreb, 2003., str. 135 136
Sadraj
William
Sheakspeare............................................................................................2
Hamlet...............................................................................................................
....4
UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET
SEMINARSKI RAD
TEMA: Guliverova putovanja
Mentor:
Studenti:
Nihada Osmi
Sanela Avdi
Biljeka o piscu:
Jonathan Swift rodio se 1667.godine u Dublinu, glavnom gradu Irske, kamo

je njegov otac u potrazi za poslom doselio iz Engleske nekoliko godina prije
Swiftova roenja. Roditelji su mu bili veoma siromani, pa se kolovao od
krtih darova raznih roaka i tako ve veoma rano osjetio ponienja i
odricanja kojima su bila izloena sva sposobna i talentirana djeca niih
drutvenih slojeva.
Pisati je ve poeo kao ak, no pravim stvaralakim radom poinje se baviti
u vrijeme kad postaje osobni tajnik engleskog velikaa i dravnika Williama
Templama u iju je obranu i napisao svoju prvu satiru. Poslije Swift
sudjeluje u politikim borbama te pie niz pamfleta i satira na politiku,
religiju i politike stranke koje su se tada meusobno borile i izmjenjivale na
vlasti.
Kad je Swift uzeo pero u ruke da se nekomu naruga - odjeknuo bi smijeh
irom zemlje. Godine 1726., kad je Swiftu bilo ve pedeset i devet godina,
izdao je svoje najljepe i najslavnije djelo Guliverova putovanja k raznim
narodima u svijetu. Posljednje godine svog ivota proveo je veoma alosno.
Razoaran u ivotu jer nije doekao ostvarenje svojih snova i naela, za koje
se borio, sam, gluh i bolestan, Swift je umro 1745. u 78. godini.
Na njegovu se grobu nalazi natpis koji je sam sastavio: Proi, putnie, i ako
moe, ugledaj se na revnovg pobornika slobode!
O djelu:
Swiftovo satiriko remek djelo Guliverova putovanja objavljeno je

1726. godine pod naslovom Putovanja u nekoliko dalekih zemalja svijeta.
U svakoj od etiri knjige tog romana glavni junak Lemuel Guliver, koji se
predstavlja kao pisac, kree na putovanje morem, ali se zbog brodoloma ili
neke druge nezgode mora iskrcati na kopno gdje upoznaje neke udne
zemlje. U Prvoj knjizi to je Liliput, kamo ga je more poslije brodoloma
onesvijetenog izbacilo na obalu: idueg jutra probudio se kao vrsto
svezani zatoenik patuljastih Liliputanaca. On nekako uspije da odobrovolji
male, ali uobraene i u svojim oima vrlo vane Liliputance i njihovog
samoljubivog i despotskog cara, pa ga oni najzad oslobode 648. Lemuel
Gulliver najprije je bio poznat kao kirurg, a zatim kapetan na vie brodova
dri se prikladnom knjievnou za djecu (osobito u skraenim izdanjima),
648
itanka za drugi razred gimnazije- Zdenko Lei,Sarajevo Publishing,Sarajevo,2003.
dok zapravo nadilazi okvire zanimljive i poune prie. Swift je inae autor i
glasovitih satirinih alegorija, Pria o buretu i Bitka knjiga no svjetsku je
slavu ipak stekao jedino Guliverovim putovanjima, koja su postala jednom
od najpoznatijih svjetskih knjiga.
Fabula je znatno sloenija, jer premda je sve isprepleteno u jedinstven niz
pustolovina, roman ima zapravo etiri dosta samostalna dijela. U svakom se
opisuje po jedno putovanje: Guliver najprije dolazi u zemlju patuljaka, zatim
u zemlju divova, pa na lebdei otok nastanjen udnim uenjacima i na kraju
u zemlju gdje ive razumni konji, a ljudi su postali ivotinje. Osobito su pri
tome uspjelo opisana dva prva putovanja, odnosno zemlje patuljaka i divova.
Takav jednostavan okret perspektive pripovjedaa, naime, u kojem je on
jednom div, a drugi put siuan, omoguuje izvanredne satirine efekte.
Posve mali ljudi, Liliputanci ije je ime, zahvaljujui popularnosti romana,
ulo u svagdanji govor najprije ga zarobe, a zatim ga i prihvauju, opisi
njegovih pustolovina i zbivanja na liliputanskom dvoru omoguuje Swiftu
da se ruga spletkarenju, tatinama i ratovima koje pokreu politiku i
zbivanja, a da se ona, im okrenemo perspektivu, pokazuje beznaajnima,
besmislenima i u svakom pogledu zapravo siunima. A kada je opet u
zemlju divova sam Guliver siuan, okree se potpuno cijeli sustav
vrijednosti, pa on sada zapaa kako moe biti mjesto pojedinca u njemu
nadmonim strukturama vlasti. Uenjacima na lebdeem otoku, opet,
slue Swiftu da ismije cjelokupnu tadanju znanosti, u kojoj prevladava
beskorisna, pa esto i besmislena metafizika, ili pak podjednako besmislena
israivanja. Zavrni obrat, kada su konji ljudi, pa prema tome ljudi zapravo
konji, radikalnom promjenom perspektive upozorava se vrlo uspjelo na
relativnost uvjerenja kako je ovjeanstvo nae potpuno izuzetno u prirodi.
Swift se vjeto koristi poznatim sredstvima ironije i satire:
preuveliava, poigrava se u ustaljenim znaenjima, mijenja perspektive
pripovjedaa, pa ak i zapravo stalno ponavljanje s varijacijama uvijek istu
temeljnu misao:
ljudi bi morali shvatiti da je s drugog motrita veina njihovih postupaka
naprosto smijena. Njegova ironija i satira tako su do te mjere sveobuhvatne
da se mogu usporeivati s Aristofanovim Pticama ili Rabelaisovim
Gargantuom i Pantagruelom. Na neki nain, moe se rei, cjelo se
ovjeanstvo sa svimsvojim institucijama i vjerovanjima pokazuje kao
pretjerano uvjereno da sve moe mjeriti mjerilo svojih uvijek odve uskih i
uvjek parcijalnih mjerila. Zbog toga se ponekad Swiftu pripisuje i donekle
mrzovoljni pesinizam, no takva ocjena daje preveliko znaenje neemu
poput svjetonazora. A Swift je ipak pisao samo komini roman, isprepleten
elementima pustolovnog romana i fantastine prize. Njegovu vrsnou tako
se ne smije traiti u idejama, nego jedino u moi takve fikcije kakva nam
omoguuje da svijet i ivot vidimo i u dimenziji koja je svagdanjici
uglavnom skrivena.649
Opisi likova, gradova i graevina:

Gulliver
Otac mu je imao malo seosko imanje, a Gulliver mu je bio jedan od pet
sinova. Sa 14 godina poslao ga je u Cambridge gdje se kolovao, bavio se
znanou. Ono malo to je Gulliver dobijao od oca troio je na bavljenje
raznim znanostima.
649
Povijest svjetske knjievnosti, 1-7, Zagreb, 1974-1982.
Citat:
Otac mi je imao malu farmu u Nottinghamshireu, a ja sam mu bio trei od
pet sinova. Kad mi je bilo 14 godina, poslao me u Cambridge gdje sam se
bavio znanostima. Premd sam dobivao veoma oskudnu opskrbinu, moje je
uzdravanje bilo preskupo za njegov mali imetak, pa su me dali na nauk
gospodinu Jamesu Batesu...650
Liliputanci
Vrlo su majuni, visoki oko est palaca, a biljke i druge stvari nisu im nimalo
vie od ljudi. Imaju izotren vid, ali nevide na daljinu. Gulivera se vrlo
dojmilo nekoliko stvari koje nije vidio golim okom. Kad su ga bili uhvatili,
evo ta je zapazio:
Citat:
Uini mi se da je to ovjek srednjh godina i vii od one trojice to ga prate.
Kako su stanovnici te zemlje visoki neto manje od est palaca, u istom su
takvom razmjeru i sve druge ivotinje i biljke. Priroda je Liliputancima
ugodila oi da im sve stvari budu zgodne za vid, ali ne vide na daljinu. Vidio
sam i kako mlada dama udijeva nevidljivu svilu u nevidljivu iglu.
Hram
Vrlo je star i smatra se najveom graevinom u kraljevini. Tu su Gulivera
strpali na neko vrijeme dok ga nisu pustili:
Citat:
Velika vrata prema sjeveru bila su oko etiri stope iroka...Na prozor s
lijeve strane prikovao je kraljevski kova dvadeset i jedan lanac, nalik na
lance koje se o Evropi vjeaju enski satovi.
Mildendo
Mildendo je prijestolnica Liliputanaca, u kojoj se nalazi careva palaa. Grad
je opasan zidinama oko dvije do tri stope i do jedanaest palaca irokima. Na
razmaku svakih deset stopa nalaze se tornjevi. Ima vie glavnih ulica od
650
kojih je Guliver najmanje dvije mogao prekoraiti jednim korakom. Prozori

su bili zgusnuti, naikani liliputancima te je izgledalo poput najnaseljenijeg
mjesta na zemlji.
Citat:
Ceste u tom gradu iroke su ok pet stopa, to je dovoljno da se po njima
moe savim sigurno voziti u koiji. Zgrade i ulice u koje nisam mogao
stupiti bile su vrlo male, iroke oko dvanaest do osamnaest paalca. U grad se
moe smjestiti pet stotina tisua ljudi: kue su na katove, a duani i ostale
trgovine obilno su opskrbljeni. Careva palaa bila je usred grada okruena
zidom. Vanjsko je dvorite toliko veliko da obuhvaa i jo dva druga
dvorita. U unutarnjem su dvoritu kraljevske odaje koje sam jako elio
vidjeti, ali sam razabrao da je to izvanredno teko jer su velika vrata iz
jednog kuta u drugi samo osamnaest palaca visoka i sedam palaca iroka.
Lik pravde
Pravda se prikazuje sa est oiju,dva oka sprijeda,dva straga, i jo jedno oko
na svakoj strani glave. Time se, liliputancima,oznauje opreznost, s
otvorenom vreom zlata u desnij ruci i s maem i ljijevoj ruci kao znak kako
je voljnija da nagrauje nego kanjava.
Nasukavanje u Liliput dne 5. studenog, kad u onim krajevima

poinje ljeto, u gustoj magli opazi kormilar
hrid na pedeset seanja od broda; ali je vjetar
bio tako jak da nas je natjerao ravno na nju, i
brod nam se razbije. Nas estorica spustimo
amac i uspijemo nekako da se otisnemo od
broda i od hridine.
Krajolik kod starog hrama Kraj oko mene uinio mi se samim

vrtom, a ograene njive, ponajvie po
edrdeset etvornih stopa, nalikuju na same
cvjetne lijehe.Te su njive izmijeane
sa umama od pol stanga, a najvie je
drvee, koliko sam mogao rasuditi,
visoko sedam stopa.
Jedna njihova igra Ima jo jedna zabava, koja se prikazuje jedino pred
carem i caricom i ministrom predsjednikom, u

osobitim
zgodama.Car polae na stol tri tanka svilena konca,
duga
est palaca;jedan je modar,drugi crven,trei zelen.Ti
se
konci odreuju za nagrade onma koje car izvoli
odlikovati osobiitm znakom svoje milosti.
Ceremonija se
izvrava u sveanoj dvorani njegova velianstva,
gdje se
kandidati moraju podvri ispitu o svojoj vjetini,
koja je
posve drugaija nego preanja, i takva da ni
izdaleka
slinu nisam vidio ni u kojoj drugoj zemlji u novom
ili starom svijetu.
Careva palaa Vanjsko je dvorite etvorina od etrdeset stopa te

obuhvaa dva druga dvorita: u unutarnjem su
dvoritu kraljevske odaje,koje sam jako elio da vidim
ali sam saznao da je to teko,jer su zgrade u tom prostoru
visoke najvie pet stopa, pa ih nebi mogao prekoraiti,a
da
ih ne otetim,premda su zidovi graeni od klesna kamena
etiri palaca debeli.
Karakterizacija:
ovjek po imenu Guliver brodskom nesreom dolazi u Liliput zemlju
patuljaka. Tamo ga zarobljavaju i odvode u njihov grad. On ui njihov jezik i
Liliputanci spremaju ugovor s pravilima kojih se Guliver mora pridravati
da bi ga oslobodili. Dali su mu jesti i piti, a on je obeao da nita nee
uiniti.
Priznaje, esto ga je snalazila napast, dok su mu gore dolje hodali po
tijelu, da zgrabi prvu etrdesetoricu i tresne s njima o pod..., ali ga je pekla
savjest jer je vrlo poten i dri do svojih obeanja. Lilipitanci su dobro
postupali s njim i dali mu slobodu. Postavili su mu uvjete za slobodu, a on ih
je potpisao s velikm veseljem. Poto je vrlo volio itati i uiti, a dobro je i

pamtio, brzo je nauio liliputanski. Njegovu dosjetljivost pokazao je kad je
uspio ugasiti poar mokraom. Vedra su bila premala da bi liliputanci
uspjeli ugasiti poar, a Guliver se jednostavno pomokrio. Njegova dobrota
i potenje nije dobro prolo jer je kraljeva pohlepa rasla te je htio vie.
Pomagao je liliputancima u ratovanju s blefuanima ( ukrao im ratne
brodove), a kralj je htio potpunu pobjedu na to Guliver nije pristao jer je
pravedan i ne eli se mijeati u
politike probleme dvaju drava. Nakon osuenja saznajemo da se ak i u
njemu moe pojaviti strah od malih ljudi, pa bjei u Blefuscu od kuda se
vraa doma.
Zakljuak
Ovim djelom upoznajemo pomorca Gulivera koji se suoava s

nesvakidanjom situacijom. Guliver doivljava brodolom i zavri na
udnovatnom otoku, na kojem ga oekuju pustolovine. Mislim da je tom
priom Jonathan Swift na satirian nain iznio svoje miljenje o Engleskoj i
njezinoj politici. Fantastina pria o pomorcu Guliveru i njegovim
pustolovinama posluila je ujedno i kao okvir u kojem je dao svoju kritiku
cjelokupnog engleskog ivota. Skladnost toga dvostrukog smisla
Guliverovih putovanja osigurala je tome djelu besmrtnu vrijednost, a
Jonahtana Swifta uinila je jednim od najpoznatijih i najslavnijih svjetskih
pisaca. Djelo je vrlo zanimljivo, dri nas u stalnoj neizvjesnosti, puna je
zbivanja, ali po meni ima previe opisa, isto tako bih eljela rei da je u
djelu mjestimice problem to da pisac spominje neke stvari, pa kae da e o
njima poslije govoriti i to dovodi u zbrku. Najuzbudljiviji dio knjige po
mom miljenju je kada izbije poar. Guliver tada iskazuje svoju
domiljenost. Jako je dobro opisan i vidi se koliko je pisac truda uloio u
tekst.
Sadraj
Biljeka o piscu.................................................................
O djelu ................................................................................
Opisi likova, gradova i graevina .......................................
Karakterizacija.....................................................................
Zakljuak ............................................................................
Literatura
1. itanka za drugi razred gimnazije Zdenko Lei
2. itanka za etvrti razred gimnazije Vedad Spahi
3. Povijest svjetske knjievnosti, 1-7, Zagreb, 1974 1982.
4. Guliverova putovanja Jonahtan Swift, Prosveta - Beograd
Avdi Maida I Kurtovi Azur: Bokao

Sulji Merima, Sabina Konki: Petrarka
Krasni Larisa: Riard II
Sarajli Jasmin: Hamlet
Minela Heri Nermina erkezovi: Otelo
Adisa Muharemagi I Inela Avdi: Don Kihot

SVJETSKA2

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

SVJETSKA2

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

JU FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK: BOSANSKI JEZIK I KNJIEVNOST

OTROUMNI VITEZ DON QUIJOTE

Kao prvo o piscu...Miguel de Cervantes Saavedra (1547-1616), najvei je

tako lijepa i ne mirie kao to bi trebala, je Dulcinea zaarana i od tada pa na dalje

Lik Don Quijote de La Mancha:

Skinuto sa interneta na www.znanje.org u 12:30 AM 18.4.2007. godine

postupke vitezova je odobravao i podravao i tako je i on sam osjetio potrebu da

Veliko djelo fikcije:

U prvom dijelu romana, Quijote se namee drutvu i okolini. U drugom dijelu, on

Kao i njegovi savremenici, Cervantes je vjerovao da knjievnost mora sadravati

Utjecaj Riterskih romana:

Nudili su izopaenu sliku dostojanstva, asti, ljubavi i ljudi. Raspirivali su matu

- u kojoj se kazuje o svadbi bogatih Kamaa........

I na kraju.... Cervantesova polazna stvarateljska namjera bila je

Njegovoj poruzi ne imiu vlast i vladari, upravljanje i upravljai, crkva i

PANTI M. Humanizam i renesansa,1964, Svjetlost; Sarajevo, str.4

U sloenom sklopu problema koje je unio u svoja djela ekspir je istaknuo i

HAUCER.A. Socijalna historija umjetnosti i knjievnosti, 1966,I dio;Beograd,str.398

Ni o jednom drugom piscu se ne zna tako malo kao o Viliamu ekspiru.

KOHAN P.S.Historija zapadnoevropske knievnosti, 1962,Veselin Maslea;Sarajevo str.75

osvete ali je ne odlikuje istananost i sklad djelova. Romeo i Julija izvrsno

2. Tit Andronik (Titus Andronicus; 1594)

HARISON,G.B.Uvod u ekspira, 1954, Mladost, Zagreb, str.84

ekspirovoj glumakoj druini pripadali su i Richard Burbage, William Kemp,

HARISON G.B.Uvod u ekspira, 1954, Mladost, Zagreb, str.87,88

Za ekspirovog ivota tampano je 14 njegovih drama (neke i po vie puta) u

KOHAN P.S.Historija zapadnoevropske knjievnosti, 1962, Sarajevo, str.97

KOHAN P.S.Historija zapadnoevropske knjievnosti, 1962, Sarajevo, str.91

to Horacije objanjava da zemlji prijeti mladi Fortinbras. U takvoj atmosferi javlja

BEKER M. Hamlet, kolska knjiga, Zagreb, 1996, str.10

Ima u nebu i na zemlji vie stvari,

BEKER M. Hamlet, kolska knjiga, Zagreb, 1966, str.14

KOLJEVI N. ekspir tragiar, Sarajevo, 1981, str.60

KOLJEVI N. ekspir tragiar, Sarajevo, 1981, str.79

KOHAN P.S. Istorija zapadnoevropske knjievnosti, Sarajevo, 1962, str.92

KOT J. ekspir, na savremenik, Beograd, 1963, str.67

KOHAN P.S. Istorija zapadnoevropske knjievnosti, Sarajevo, 1962, str.95

I nazad, nije sposobnost da nam tu

KOLJEVI N. ekspir tragiar, Sarajevo, 1981, str.75

BOGDANOVI M. Kritike, Beograd, 1962, str.277

AMI M. Iz strane i uporedne knjievnosti, Sarajevo,1968, str.341

On nam uz pomo Hamletovih monologa, otkriva pokvarenost svijeta, izgleda nam

Tema: DEJN OSTIN GORDOST I PREDRASUDE

Odgovori on; sve su budalaste i neznalicekao i druge djevojke;

IZLAZAK IZ TAMNICE LJUDSKOG DUHA

Svjetovne tendencije koje su bile konstantno prisutne unutar

WILLIAM SHAKESPEARE IVOT I RAD

Viliam ekspir/William Shakespeare/ roen je 23.aprila,1564.godine u malom mjestu Stratford,u grofoviji

-drugom razdoblju pripadaju velike i vedre komedije: Snovienje u no

Bogojavljenska no i Vesele ene vindzorske;istorije Riard II, Kralj Don,Henri IV

P.S.Kohan,Istorija Zapadnoevropske knjievnosti

ivot za sebe ili ivot u sebi *

Posljednja od etiri velike ekspirove tragedije je Makbet.Prvi put je prikazana 1606.godine.Thomas

No s unitenjem sumnjivo veselje stei.

3.Viljem ekspir,Julije Cezar, kolska biblioteka,Svjetlost ,Sarajevo, 1967.g.

7.Viljem ekspir, Izbor /priredio dr Ivan Vidan, kolska biblioteka , Svjetlost

Gotovo ni o jednom piscu ne znamo tako malo, kao o Williamu

dokument toga doba. Taj dokument je predsmrtna poslanica poznatog dramatiara

Da, ne vjerujte im, jer se meu njih uvukla

pod tom slavoljublivom vranom nesumnjivo se porazumijeva

tigrovo lice pod glumakim haljinamaGrin parodira

stih jedne Shakespeareove drame; a rije

Shakescene je javni nadimak