Raymond Radiguet - avo u tijelu - ples grofa Orgela

Izazvat u brojne prigovore. Ali to mogu? Zar sam ja kriv to sam nekoliko mjeseci uoi rata
navrio tek dvanaest godina? Nedvojbeno, promjenu koja je uslijedila kroz to izvanredno razdoblje
nitko ne osjea u toj dobi. Ali kako nas nita ne moe uiniti starijima, pa i usprkos naemu izgledu,
tako sam i ja jo kao dijete morao proi kroz jednu pustolovinu u kojoj bi se i odrastao ovjek teko
snaao. Nisam bio jedini. I moji drugovi uvaju iz tog vremena uspomene koje ne prilie njihovu
uzrastu. Oni koji mi ve spoitavaju neka se prisjete da je rat za mnoge mladie predstavljao etiri
godine plandovanja.
Obitavali smo u F..., na obali Marne. Moji su roditelji esto osuivali meusobno drugovanje
djeaka i djevojica. Senzualnost koja se raa zajedno s nama i koja se oituje jo ne
7
svjesno tako je tamo jo vie jaala umjesto da je jenjavala.
Ne bijah sanjar. Ono to je drugima mnogo lakovjernijima nalikovalo snu, meni se priinjalo tako
zbiljskim kao sir maki, ak i onda kada se nalazi pod staklenim zvonom. ak i usprkos zvonu.
Kada se zvono razbije, maka se oslasti, pa makar to zvono razbili i njezini gazde, a pri emu ak
porezali prste.
Do dvanaeste godine nisam znao ni za kakve ljubavi, osim prema nekoj djevojici koja se zvala
Carmen i kojoj po nekom djeaku, jo mlaem od sebe, poslah pismo u kojem joj oitovah ljubav.
Osokolih se pozvati je na sastanak. Moje joj je pismo uruio ujutro, prije no to je ula u razred. Nju
sam izabrao jer mi je ona jedina odgovarala, i to zbog svoje istoe i urednosti. Ona je ila u kolu u
drutvu mlae sestre, upravo kao to sam i ja iao u drutvu s mlaim bratom. Da bi ti svjedoci

utjeli, naumih da ih oenim na bilo koji nain. Zato sam svojem pismu priloio jo jedno pisamce
za gospoicu Fauvette u ime svoga brata koji jo nije znao pisati. Bratu rastumaih pothvat i sretnu
sluajnost to smo naili na dvije sestre naeg uzrasta koje su uz to imale i izvanredno lijepa imena.
Poslije ruka kod roditelja, koji su me mazili i koji me stoga nisu nikada grdili, vratio sam se u razred i raalostio se
opazivi da sam se prevario u procjeni dobrih svojstava moje Carmen.
Tek to se razredni drugovi smjestie u klupe, a ja se uputih prema kraju razreda do ormara, kako
bih prvi uzeo itanke, kadli u razred ue ravnatelj. Uenici ustadoe. Ravnatelj je u ruci drao
pismo. Moje noge zaklecae, knjige mi ispadoe i ja ih stadoh skupljati dok je ravnatelj razgovarao
s uiteljem. Djeaci iz prvih klupa ve su se poeli okretati prema meni crvenom kao rak na kraju
razreda, jer su nauli da se spominje moje ime. Konano me upravitelj prozva i da bi me kaznio na
fin nain, a da pri tome u uenicima ne pobudi nikakve primisli, estita mi to sam napisao pismo
od dvanaest redaka bez i jedne pogreke. Jo me je priupitao da li sam ga sam sastavio, a zatim me
zamolio da ga slijedim u njegovu sobu. Ali ne odosmo tamo. Na dvoritu, pod pljuskom kie, stade
me koriti. Najvie je pomutilo moje pojmove o moralu to stoje smatrao jednako tekim prijestupom
moju krau jednog listovnog papira kao i kompromitiranje djevojice iji su mu roditelji predali
pismo. Zaprijetio je da e pismo poslati mojim roditeljima. Zamolih ga da to ne ini. Popustio je
mojim molbama, ali ree da e sauvati pismo i da mi pri prvom prijestupu nee oprostiti moje
nedolino vladanje.
9
Mjeavina drskosti i poniznosti zbunjivala je moje roditelje jednako kao to ih je zbunjivala i lakoa
s kojom shvaah kolu, i premda bijah prava lijenina, oni su me ipak smatrali dobrim akom.
Vratih se u razred. Profesor me ironino nazva Don Juanom. To mi je vrlo laskalo jer je spomenuo
naziv djela koje sam ja poznavao, a moji kolege nisu. Njegov: Dobar dan Don Jua-nu, kao i moj
smijeak umjesto odgovora, promijeni miljenje razreda o meni. Moda su ve doznali da sam
zamolio nekog niekolca da odnese pismo jednoj curi kako to aci govore u svom jeziku.
Djeak se zvao Messager*, noja ga nisam odabrao zbog imena, premda je i ono pobuivalo nadu.
Za podnevne pauze zamolio sam ravnatelja da nita ne ree ocu; u etiri sata ve sam izgarao od
elje da mu sve sam ispripovjedim. Nita me nije spreavalo. To priznanje pripisivah iskrenosti.
Siguran u to da se moj otac nee ljutiti, bijah gotovo ushien da e i on saznati za moju odvanost.
Priznao sam i s ponosom dodao da mi je ravnatelj obeao posvemanju utnju (kao nekom
odraslom). Moj je otac elio saznati je sam li taj ljubavni roman sam sainio. Uputio se ravnatelju.
Za vrijeme posjeta, kao posve
* messager - glasnik, igra rijeima (Nap. prev.).
10
sluajno, prijee u razgovoru na ono to je smatrao izmiljotinom. - to? - ree ravnatelj, vrlo
iznenaen i ozlojeen - on vam je ispriao? A mene je preklinjao da utim jer da biste ga vi ubili.
Ta je la donekle ispriavala upravitelja, dok je u meni samo jo vie potakla moju muku tatinu. U
oima mojih kolskih drugova i uitelja porasla mi je cijena. Upravitelj je krio svoj bijes. Nesretnik
nije znao ono to je meni ve bilo znano. Naime, moj otac okiran njegovim nainom odgajanja ve
je odluio da me ispie iz te kole im zavrim kolsku godinu. Bio je poetak lipnja. Majka nije
eljela da to utjee na moje ocjene i pohvale, i zato je odgaala da mi to saopi tek poslije podjele
svjedodbi. Doao je taj dan. Zahvaljujui upravi-teljevoj nepravednosti, koji se zbog ne znam ega
bojao posljedica svog preuivanja, do-bih kao nagradu jedini u cijelom razredu zlatan vijenac,
nagradu koju je za sobom povlaila ocjena odlian. Ali njegova raunica bijae slaba: kola je
izgubila dva najbolja aka jer je i otac doista najboljeg uenika ispisao iz kole svog sina.
A aci poput nas slue kao mamac za ostale.
Majka je smatrala da sam premlad da bih polazio kolu Henri IV. Na njezinu jeziku to je
11
zapravo znailo da sam jo suvie mlad da bih putovao vlakom. Ostadoh dvije godine kod kue i
sam sam uio. Beskrajno sam uivao jer sam za etiri sata uspijevao obaviti posao za koji je mojim
starim kolskim drugovima trebalo dva dana. Vie od od pola dana bio sam slobodan. Sam sam

etao obalama Marne, a ona bijae doista naa rijeka; kada su i moje sestre govorile o Seini nazivale
su i nju jednom Marnom. Unato zabrani, ak sam ulazio u oev amac, ali nisam veslao ne
htijui priznati da to inim iz straha pred njegovom zabranom, nego iz najobinijeg straha. Tijekom
1913. i 1914. godine proitao sam dvije stotine knjiga. Nisu to bile, kako se obino kae,
bezvrijedne knjige, nego naprotiv moda ponajvrednije iako ne i uvijek najasnije. Tek kasnije, u
dobi kada mladost prezire knjige iz Ruiaste biblioteke, poeo sam uivati u njihovu djetinjem
aru, ali u ono ih vrijeme ne bih itao ni za to na svijetu.
Loa strana ovakva dokoliarenja, koje se smjenjivalo s radom, bijae ta da mi se cijela godina
pretvorila u prividne kolske ferije. Kako je moj dnevni posao bio malen, radio sam mnogo manje
od ostalih. Ali, zato sam radio i za vrijeme kolskih praznika. Taj moj posao bijae kao kada ep od
pluta zaveemo maku o rep da ga vue cijela ivota; zacijelo, njemu bi bilo drae da mu se za rep
privee posuda koju bi morao vui samo jedan mjesec.
12
Primicao se pravi kolski raspust, ali to me nije posebice zanimalo jer nisam osjeao nikakvu
promjenu. Maak je stalno motrio sir pod staklenim zvonom. Ali stie rat i razbi stakleno zvono.
Gazde su morale juriti druge make, a maak je time bio zadovoljan.
Istinu govorei, u Francuskoj se svako radovao. Djeca sa svojim akim knjiicama pod pazuhom
gurala su se pred plakatima. Slabi aci koristili su se opim uzbuenjem po obiteljima.
Svakog dana poslije veere odlazili bismo na kolodvor u J... da gledamo vojne vlakove. Nosili smo
cvijee i bacali ga vojnicima. Gospoe odjevene u kute nalijevale su crveno vino u uturice i na litre
ga prolijevale po lije-hama cvijea. Sve me je to podsjealo na vatromet. Nikada toliko prolivena
vina i uvela cvijea. Trebalo je okititi i prozore nae kue.
Doskora vie nismo odlazili u J... Moje sestre i braa poee se aliti na rat; suvie se oduljio. Nije
im doputao odlazak na ljetovanje na more. Prije navikli da kasno ustaju, sada su se morali rano
dizati u est sati i odlaziti po novine. Jadna zabava! Ali oko dvadesetog kolovoza ta mala udovita
dobie novu nadu. Umjesto da ustanu od stola za kojim su inae ostajali samo odrasli, oni bi sada
tamo ostajali sluati oca kako pria o odlasku. Zasigurno vie nee biti prijevoznih sredstava. Valjat
e
13
na dalja putovanja krenuti biciklom. Moja su se braa rugala sestrici. Kotai njezina bicikla su
veliki svega etrdeset centimetara promjera. Ostavit emo te samu na putu. Moja je sestra jecala.
Kojom li su samo hitnjom poeli pripremati svoja vozila. Lijenost je iezla. Nude se da i moj bicikl
pripreme za putovanje. Ustaju zorom kako bi doznali novosti. Dok su se svi udili njihovu poletu,
otkrih tajnu koja pokree njihovo domoljublje: putovanje biciklima do mora, i to do jednog daljeg i
ljepeg mora od onog koje smo ranije posjeivali. Da bi to prije krenuli pristali bi i Pariz zapaliti.
Ono pred im je strepila cijela Evropa, njima je ulijevalo nadu.
Razlikuje li se djeji egoizam od naega? Kada ljeti pada kia, mi je proklinjemo, a poljodjelci je
eljno oekuju.
14
Rijetko kada se dogaaju kataklizme bez nekih predznakova. Atentat u Austriji, bura na
Caillauxovu procesu irili su nepodnoljivu atmosferu toliko prikladnu da se poine ludosti. Tako
moja prva ratna sjeanja prethode ratu.
Eto kako:
Moja braa i ja rugasmo se jednom od naih susjeda, grotesknom patuljastom dobriini s bijelom
bradom. Bio je opinski vijenik i zvao se Marechaud. Svi su ga zvali tatek Ma-rechaud. Stanovali
smo vrata do vrata i nismo ga htjeli pozdravljati. To gaje toliko ljutilo da nas je jednog dana
zaustavio na putu i kazao nam: Sto! Zar i jednog opinskog vijenika ne pozdravljate? Mi se
razbjeasmo. Poslije te be-zobratine nae neprijateljstvo posta otvoreno. Uostalom, to je jedan
opinski vijenik mogao protiv nas? Vraajui se i odlazei u kolu potezali bismo njegovo zvonce
jer se nismo morali bojati njegova psa koji je bio mojih godina.
15
Uoi 14. lipnja, uputivi se ususret brai, bio sam vrlo iznenaen kada sam pred Mare-chaudovom

vrtnom ogradom vidio masu svijeta. Nekoliko obrezanih lipa omoguivalo je da se vidi vila na dnu
vrta. Ve od dva sata poslije podne njegova mlada sluavka koja je nenadano poludjela sjedila je na
krovu i nikako nije htjela sii. U strahu pred skandalom Ma-rechaudovi su ve spustili zavjese tako
daje izgledalo kao da je kua prazna. Ljudi su vikali, rogoborili protiv gazde to nita ne poduzima
za spas nesretnice. Ona je posrtala po kupama premda nije izgledala pijanom. elio sam biti
nazoan, ali naa kuna pomonica koju je poslala majka zvala nas je na posao. Bijae mi uskraena
prava sveanost. Otioh raaloen i molio sam Boga da sluavka ostane na krovu sve dok ne
poem pred oca na kolodvor.
Ostala je doista tamo, a rijetki prolaznici koji su se vraali iz Pariza hitali su na veeru poslije koje
je valjalo krenuti na ples. Oni su joj u prolazu posveivali tek trenutak panje.
Uostalom, to se tie sluavke ponavljao se stalno jedan te isti prizor as manjem, a as brojnijem
opinstvu. Nastup je trebao uslijediti naveer. Zapaljene svjetiljke gorjele su kao na nekoj pozornici.
Lampioni i girlande nalazile su se na cesti kao i u vrtu Marechaudovih jer oni i uza svoju prividnu
odsutnost nisu kao mjesni uglednici mogli odustati od rasvjete.
16
Fantastinosti te kue zloina, na ijem je krovu kao na osvijetljenom brodu etala ena raspletenih
kosa, pridonosio je i glas te ene: neljudski, grlen, takav da se od njega jeila koa.
Gradski vatrogasci bijahu dobrovoljci koji su se cijelog dana bavili drugim poslovima a ne
trcaljkama. Bijahu to mljekar, slastiar i bravar koji nakon zavretka svog posla dolaze gasiti vatru
ako se ona prije nije sama ugasila. Poslije mobilizacije nai su vatrogasci organizirali svojevrsnu
misterioznu miliciju koja je nou odlazila u ophodnju. Konano stigoe ti odvani momci i
rastjerae gomilu.
Pribliila se neka ena. Bijae to takoer supruga nekog gradskog vijenika, Marechau-dova
protivnika, a koja je na sav glas ve nekoliko minuta alila luakinju. Zapovjedniku je uputila
nekoliko savjeta: Pokuajte je paljivo skinuti, jadnica, toliko je u toj kui gdje su je tukli
prepatila. Ako se plai, poruite joj da u joj dvostruko platiti. To glasno milosre nije ostavilo na
njih neki naroiti dojam. Gospoa im je bila dosadna. Svi su razmiljali o tome kako da uhvate ludu
slukinju. Vatrogasci, estorica njih, preskoie vrtnu ogradu i opkoli-e kuu penjui se prema
krovu sa svih strana. No im bi se jedan od njih primakao krovu, puk bi poput djece u.kazalitu
lutaka poeo vikati i upozoravati rtvu.
2 - AVO U TIJELU
17
- utite! - vikala je gospoa, a to je jo vie poticalo gomilu da vie Eto jednoga! Eto jednoga!
Na ta upozorenja luda baci crijep na glavu jednog vatrogasca. Ostala petorica vatrogasaca odmah
sioe.
Dok su se te noi vlasnici atri, streljana smjetenih na opinskom trgu, alili zbog malo posla ba
onda kada je morao biti dobar, najodvaniji snagatori preskakivali su ogradu, smjetavali se na
travnjaku oko kue i oekivali rezultate lova. Luakinja je govorila o neem to sam zaboravio, ali s
takvom melankolijom i dubokom rezignacijom kakvu moe iskazivati samo bie koje se
osvjedoilo da ga cijeli svijet vara, dok je ono jedino u pravu. Fakini kojima ti prizori bijahu drai
od sajma ipak su eljeli spojiti ta dva uitka. I tako su, u strahu da luakinju ne uhvate kada su
odsutni, hitali da na brzak uine krug na drvenim konjicima vrtuljka. Drugi, pametniji, popeli su se
na grane lipa kao na trkama u Vincennesu zadovoljavajui se paljenjem bengalskih vatri i petardi.
Zamislite si tjeskobu obitelji Marechaud zatvorenu usred ove buke i svjetlosti.
Opinski vijenik, suprug one milosrdne gospe, popeo se na zid male ograde i improvizirao govor
uperen protiv kukaviluka gospodara. Pljeskali su mu.
Uvjerena da njoj pljeu, luakinja se klanjala drei pod svakim pazuhom nekoliko
18
crepova koje je bacala im bi koja kaciga za-svjetlucala. Svojim neljudskim glasom ona je
zahvaljivala to je konano shvaena. Prisjeala me na neku djevojku, gusarskog kapetana, koji je
jedini preostao na brodu to tone.
Gomila se razilazila, pomalo ve izmorena. Htio sam ostati s ocem, dok je majka u elji da ugodi

djeci ila od jahaonice do strmoglave eljeznice. Zacijelo i ja sam osjeao potrebu za neobinim, i
to mnogo snanije od moje brae. Taj prizor pun duboke poezije posve me je proeo. Kako si
blijed, kazala je majka. Ja sam se ispriao na raun bengalskih vatri. Od njih sam poprimio tu
zelenu boju.
- Strah me je da sve to ne djeluje i suvie snano na njega - rekla je majka ocu.
- Oh! - rekao je on - nitko nije manje osjeajan od njega. Moe sve gledati, osim zeca kada mu
odiru kou.
Otac je to govorio samo zato da ostanem. Ipak, znao je da me taj prizor uzbuuje. Osjeao sam da i
s njim stvari stoje slino. Zamolih ga da me pridigne na rame kako bih bolje vidio. Zapravo, malo je
nedostajalo pa da se ne skljokam, noge su mi otkazale poslunost.
Sada je bilo nazono tek dvadesetak osoba. Zausmo trubu. Bijae to ophodnja s bakljama.
Stotinu baklji osvijetlilo je luakinju kao kad poslije blagog svjetla pozornice bljesne
19
magnezij da bi se snimila neka nova zvijezda. Maui rukama kao na rastanku, vjerujui da je doao
konac svijeta, baci se s krova i pri padu udari o staklenu strehu da bi uz veliku buku najzad pala na
kamene stube. Do tada sam pokuavao sve to podnijeti premda mi je u uima brujalo a srce
zamiralo. No kada sam zauo kako ljudi viu: Jo je iva, padoh u nesvijest i skljokah se na
oeva plea.
Kada sam se osvijestio odveo me je na obalu Marne i tu ostadosmo duboko u no polegli u travi.
Na povratku mi se priini da kroz reetke ograde vidim neki bijeli obris, prikazu sluavke! Bio je to
stari Marechaud s kapicom na glavi.
Zadrao sam se due oko tog dogaaja jer nam on moda bolje od ieg drugog omoguuje da
shvatimo ono udno ratno vrijeme, te da pokae koliko je na mene vie djelovala sama poezija
stvari nego njihova ivopisnost.
20
usmo top. Ratovalo se kod Meauxa. Prialo se da su u blizini Lagnvja, petnaest kilometara daleko
od nas, zarobili nekoliko konjanika. Dok je moja teta pripovijedala o nekoj svojoj prijateljici koja je
pobjegla ve prvih dana rata, poto je prije toga zakopala u zemlju zidne satove i kutije sardina, ja
sam upitao tatu kako emo odnijeti nae stare knjige. Njih mi bijae najtee izgubiti.
Najzad, upravo u trenutku kada odluismo pobjei novine javie da je to nepotrebno.
Sada su moje sestre odlazile u J... nosei koare kruaka ranjenicima. U tome naoe nadomjestak
za sve svoje razbijene snove. Kada bi stigle u J..., koare bijahu gotovo prazne!
Ve sam trebao poi u gimnaziju Henri IV, ali je otac odluio da jo godinu dana ostanem na
ladanju. Moja jedina razonoda te tune zime bijae da otrim do nae prodavaonice
21
novina i da si osiguram novine koje su se zvale Mot, a izlazile su subotom. Te su mi se novine vrlo
sviale. Zato subotom nikada ne bih kasno ustajao.
Ali stie proljee i s njim moji prvi nesta-luci. Pod izlikom da odlazimo sakupljati milodare, te sam
godine vie puta odlazio, sveano odjeven u etnju, s nekom djevojicom koja mi je ila s desne
strane. Ja sam nosio krabicu, a ona koaricu sa znakama. Ve prigodom drugog sakupljanja
drugovi me nagovorie da iskoristim ove dane slobode koji mi sami od sebe bacie u naruje jednu
djevojicu. Otada smo hitali da jo jutrom prikupimo to vie milodara, te da ga o podne predamo
pokroviteljici, pa da zatim imamo cijeli dan slobodan za skitnju po breuljcima Chennevieresa. Po
prvi put imah prijatelja. Najradije sam sakupljao milodare zajedno s njegovom sestrom. Bijae to
prvi put da sam se slagao s nekim djeakom koji se razvio isto tako rano kao i ja, divio sam se
njegovoj ljepoti, njegovoj drskosti. Na zajedniki prezir prema svemu i svakome naeg uzrasta
povezivo nas je meusobno. Jedini mi bijasmo kadri neto shvatiti, a osim toga mislili smo da smo
samo mi dostojni enskog drutva. Smatrali smo se odraslima. Na sreu, nismo se trebali razdvojiti.
Ren je ve pohaao gimnaziju Henri IV. I ja sam s njim trebao polaziti trei razred. Nije morao
uiti
22
grki, ali je meni za ljubav nagovorio roditelje da ga odsada i on polazi. Tako bijasmo stalno

zajedno. Kako grki nije sluao prethodne godine, bijahu potrebni izuzetni napori. Renovi roditelji
to nisu nikako mogli shvatiti, jer su ga prole godine na njegovu izriitu molbu oslobodili te
obaveze. Mislili su daje to posljedica moga plodotvornog utjecaja, pa dok su ostale njegove
prijatelje jedva podnosili sa mnom bijahu zadovoljni.
Prvi put u ivotu tih mi kolskih praznika ne bijae teak ni jedan jedini dan. Shvatih da nitko ne
moe mimoii svoju dob i moj se opasni prezir rastopio kao led im se netko za mene zainteresirao
onako kako to doista i treba. Nae zajedniko napredovanje upola nam je skratilo put to nam gaje
nametnuo na ponos.
Kada sam se vratio u kolu, Ren mi od prvog dana posta dragocjeni vodi.
U drutvu s njim sve me je veselilo i ja sam dnevno dva puta prevaljivao put od kole do kolodvora,
odakle smo dalje nastavljali put vlakom, premda ranije nisam htio sam ni koraka propjeaiti.
Tako su minule tri godine bez ikakva drugog prijateljevanja i bez oekivanja ieg drugog, osim
zabava svakog etvrtka s djevojicama koje su nam Renovi roditelji povjeravali pozivajui na
zajedniki domjenak prijatelje
23
njihova sina i prijateljice njihovih keri. Tamo smo jedni drugima potajice izmamljivali sitne uitke
pod izgovorom da je to sve zbog igre fanta.
24
Dolo je proljee, a moj je otac volio da mene i moju brau izvodi na duge etnje. Jedna od
omiljenih etnji bijae put do Ormesso-nea uz rjeicu Morbras koja bijae iroka tek metar, a
probijala se kroz livade na kojima je raslo nekakvo cvijee kojeg nema nigdje drugdje, a ije ime
zaboravih. Grmeci metvice krili su ovjeku mjesto gdje poinje voda ako je malo skrenuo s puta. S
proljea rjeica je nosila tisue bijelih i ruiastih latica. Bile su to latice gloga.
Jedne nedjelje u travnju 1917. sjedosmo, kako smo to esto inili, u vlak za La Varenne, odakle smo
trebali otpjeaiti do Ormessonea. Otac mi je kazao da emo u Ormessoneu susresti vrlo ugodnu
obitelj Grangier. Za njih sam znao tek po tome to sam u katalogu neke izlobe slika proitao ime
njihove kerke Marthe. Jednog sam dana uo razgovor roditelja o posjetu nekog gospodina
Grangiera. Do25
ao je s mapom slika svoje osamnaestogodinje keri. Martha je bila bolesna. Otac ju je htio
iznenaditi: elio je da njezine slike budu izloene na nekoj dobrotvornoj izlobi slika iji pokrovitelj
bijae moja majka. Njezini akvareli bijahu bez osobnosti, odisali su revno-u dobroga aka
polaznika teaja slikanja koji ima isplaen jezik i njime vlazi kist. Na kolodvorskom peronu u La
Varenneu ve su ekali Grangierovi. Mora biti da su supruzi Grangier bili istih godina, oko pedeset.
Gospoa Grangier inila mi se starijom: njezina neelegant-nost, njezin kratki trup ve na prvi
pogled nisu me se osobito dojmili.
Za etnje uoih da esto mrti obrve i da se tada na licu pojavljuju bore koje nestaju tek poslije
dueg vremena. Na kraju sam poelio da se i izraava posve trivijalno kako bi opravdala moju
antipatiju. Ali me je u tome pogledu iznevjerila.
Otac je, ini se, bio dobriina, a bio je nalik na starog potasnika kojeg njegovi vojnici oboavaju.
Ali, gdje je Martha? Treperio sam pri pomisli da u etati samo s njezinim roditeljima. Treba stii
slijedeim vlakom za etvrt sata, objasnila mi je gospodja Grangier.
- Nije bila spremna na vrijeme. S njom e stii i njezin brat.
Kada je vlak uao u stanicu, Martha je stajala na stubama vagona. Pazi! da vlak stane,
26
vikala joj je mati... Ta me je nesmotrenost oarala. Njezina haljina i eir bijahu jednostavni i
odavahu ravnodunost prema miljenju nepoznatih. Za ruku je drala djeaka od nekih jedanaest
godina. Bijae to neko blijedo dijete albinski bijele kose i tromih pogleda koji su odavali
boleljivost.
Cestom smo kroili Martha i ja sprijeda, a iza nas iao je moj otac s Grangierovima.
Moja su se braa dosaivala s tim slabanim drugom kome bijae zabranjeno tranje.
Kada stadoh Marthi laskati o njezinim akvarelima, ona mi edno odgovori da se tek radi o

studijama. Nije im pridavala nikakva znaenja. Pokazat e mi bolje stvari, stilizirano cvijee.
Smatrao sam da bi za prvi put bilo posve neumjesno da reknem kako tu vrstu cvijea smatram
smijenom.
eir joj je prijeio da me dobro vidi. No zato sam ja nju pomno promatrao.
- Ne nalikujete mnogo majci - rekao sam. Bio je to uvod.
- To mi mnogi govore, ali kada doete do nas, pokazat u vam fotografije majke dok bijae mlada.
Vrlo sam joj slina.
Taj me odgovor raalosti i molih Boga da Marthu ne vidim kada e biti u godinama svoje majke.
Htijui odagnati tjeskobnost takvog odgovora, i ne shvaajui da bi to moglo biti neu27
godno tek za mene, jer Martha nije na svoju majku gladala mojim oima, rekoh joj:
- Ne eljajte se tako, glatko zaeljana kosa bolje bi vam pristajala.
Sam se prenerazih tim rijeima to ih jo ne izrekoh ni jednoj eni. Imao sam svoju viziju kako bi
trebala biti poeljana.
Moete upitati mamu (kao da je imala potrebu da se opravda!); obino se tako ne eljam, ali danas
sam kasnila i strahovala sam da ne zakasnim i na drugi vlak. Uostalom, nisam namjeravala skinuti
eir.
Kakva lije to djevojka, mislio sam, koja si doputa da joj jedan balavac prigovara zbog njezinih
kovra?
Pokuao sam otkriti njezin ukus u knjievnosti. Razveselih se kada saznah da pozna Baudelairea i
Verlainea. Bio sam ushien kada sam saznao zbog ega voli Baudelairea, premda se u tome nismo
slagali. U tome prepoznah duh pobune. Njezini su roditelji morali najzad popustiti njezinu ukusu i
dopustiti joj itati te pisce. To su joj dopustili iz ljubavi. Zarunik joj je u pismima pisao to treba
itati i dok jedne pisce preporuuje, druge joj brani. Zabranio joj je Cvijee zla. Neugodno me
iznenadilo otkrie da je zaruena, ali se obradovah to nije posluala tog vojnika koji bijae tako
glup da se bojao Baudelairea. Bio sam sretan kad sam otkrio da se u svemu ne slae s Marthom. Po28
slije prvog neugodnog iznenaenja bio sam sretan i zbog njegove uskogrudnosti, tim vie to sam
strahovao da i on uiva u Cvijeu zla i da e njihov budui stan sliiti onom iz pjesme Smrt
ljubavnika. Zatim se upitah to li me se to uope i tie.
Zarunik joj je isto tako zabranio i studij na likovnoj akademiji. Iako nikada tamo nisam iao,
predloih joj da u je tamo odvesti, te pridodah kako tamo esto radim. Odmah zatim, iz straha da
la ne bude otkrivena, zamolih je da o tome nita ne spominje mome ocu. On ne zna, rekoh, da
izostajem s tjelovjebe u koli da bih mogao pohaati Grande-Chaumiere. Nisam htio da ona
pomisli da krijem studij na akademiji pred roditeljima moda zbog toga jer mi oni brane da gledam
gole ene. Bio sam sretan to imamo jednu zajedniku tajnu i premda plah osjeao sam kako je
pokoravam. Bio sam ponosan to vie panje poklanja meni negoli prirodi, jer ni rijeju ne
spominjasmo krajolik kroz koji nas je vodila naa etnja. Katkad bi je roditelji upozoravali: Gledaj
Martho tamo desno kako su prisoji Chennevieresa draesni, ili bi joj se brat pribliio zapitkujui je
za ime nekog cvijeta kojeg je htio ubrati. Rastresena, ona im je posveivala upravo onoliko panje
koliko bijae potrebno da ih ne uvrijedi.
Sjedosmo u travu ormessonskih livada. U svojoj naivnosti zalih to odoh tako daleko i
29
dopustih da sve tako brzo krene. Jednim na-ravnijim i manje sentimentalnim razgovorom, mislio
sam, mogao sam oarati i njezine roditelje, pripovijedajui primjerice o prolosti ovog sela. Odustao
sam od toga. Vjerovao sam da posjedujem duboke razloge i da bi poslije svega to se desilo jedan
takav razgovor koji se kree suvie daleko od svega onoga to nam je suvie zajedniko samo
mogao razoriti ovu aroliju. Vjerovao sam da se zbilo neto ozbiljno. Tako je doista i bilo: ali to
spoznah tek kasnije, jer je Martha na razgovor shvatila na isti nain kao i ja. Ali ja nisam na to
raunao, zamiljao sam da sam joj uputio vane rijei. Vjerovao sam da sam oitovao ljubav jednoj
bezosjeajnoj osobi. Zaboravio sam da bi gospodin i gospoa Grangier mogli bez tekoe uti sve
to sam rekao njihovoj keri; no da li bih sve to mogao rei u njihovoj nazonosti?

- Martho, ne obeshrabruj me - ponavljao sam sam sebi. Samo mi njezini roditelji i moj otac smetaju
da se ne nadvijem nad njezin vrat i da ga poljubim.
Duboko u meni jedan se djeak radovao zbog te prepreke. On je razmiljao:
- Koje li sree to nisam na samu s njom! Ni tada se ne bih usudio da je poljubim, a da za to ne bih
imao nikakve isprike.
Obmanjivao sam se svojom plahou.
30
Sjeli smo na vlak u Sucvju. Pola sata uoi polaska vlaka sjedili smo na kavanskoj terasi. Morao sam
uti mnoge rijei pohvale na svoj raun iz usta gospode Grangier. Ali, one su me ponizivale, jer su
prisjeale njihovu kerku da sam tek puki gimnazijalac koji e ispit zrelosti polagati istom za
godinu dana. Martha je poeljela piti grenadinu*; a ja sam je naruio i za sebe. Jo sam jutros drao
da je piti grenadinu u najmanju ruku neasno. Moj otac nije nita shvaao. Uvijek mije doputao da
pijem aperitiv. Strahovao sam da se ne naruga mojoj solidnosti. To je i uradio, ali na nain tako
prikriven da Martha nije mogla pogoditi da pijem granadinu tek zato da pijem isto to i ona.
Kada smo stigli u F... oprostismo se od Grangierovih. Obeah Marthi da u joj slijedei etvrtak
donijeti moju kolekciju tjednika Rije i Sezonu u paklu.
- I neki naslov koji e biti po volji mojem zaruniku!
Smijala se.
- Martho! - ree joj majka mrtei se, jer ju je takva pustopanost uvijek smetala.
Moj otac i moja braa su se dosaivali, ali tko bi za to mario. Srea je sebina.
* Pie od nara (Nap. prev.).
31
Sutradan u koli nisam osjeao potrebu da ispripovijedam Renu, kome sam inae sve povjerovao,
kako sam proveo nedjelju. Nisam bio spreman podnijeti njegovo izrugivanje to makar i kriomice
ne pokuah poljubiti Mar-thu. Iznenadilo me neto drugo: otkrih da se Ren ne razlikuje od ostalih
mojih kolskih drugova.
Kako se budila ljubav prema Marthi, oduzimah je od Rena, mojih roditelja, mojih sestara.
Pretpostavljao sam da u biti toliko odluan i da je neu posjetiti prije zakazanog sastanka. Pa ipak
u utorak uvee vie nisam mogao ekati. Naoh dobru izliku svojoj slabosti koja mi je omoguila
da joj poslije veere donesem obeanu knjigu i novine. Uvjeravah samog sebe da e Martha u toj
nestrpljivosti vidjeti oitovanje moje ljubavi, a ukoliko to nee htjeti ja u je znati na to primorati.
Gotovo etvrt sata jurio sam kao lud do njezine kue. Zatim, iz bojazni da je ne ometam pri jelu,
ekao sam desetak minuta pred ogradom. Mislio sam da e mi se kroz to vrijeme srce primiriti.
Naprotiv, ono je bilo sve uzbuenije. Ve sam odluio da se vratim, ali me je sa susjednog prozora
ve nekoliko minuta motrila neka ena elei doznati zato stojim pred vratima. To me primora da
pozvonim i uem u kuu. Upitah sluavku da lije gospoa kod kue. Isti tren pojavi se u maloj sobi
u koju bijah uveden gospoa Grangier. Lecnuh se kao da je sluavka trebala shvatiti da sam upitao
za gospou iz pristojnosti, a da zacijelo elim vidjeti gospoicu. Zacrvenjevi se, za-molih
gospou da mi oprosti to smetam u to doba, jer sam u etvrtak sprijeen, pa ne bih mogao donijeti
njezinoj keri ni knjigu, ni novine koje joj obeah.
Ba se to sretno podudara jer vas ni Mar-tha ne bi mogla tada primiti. Zarunik joj je dobio dopust
petnaest dana ranije no to se nadao. Stigao je juer i danas e Martha ii na veeru kod roditelja
svog budueg supruga.
Otiao sam, i uvjeren da Marinu vie neu vidjeti primoravao sam se da vie ne mislim na nju, ali
upravo zbog toga nisam mislio ni na ta drugo nego na nju.
3 - AVO U TIJELU
33
Poslije mjesec dana, izlazei iz vagona koji me dovezao na eljezniku postaju Bastille, zamijetili je
dok je silazila iz drugog vagona. Uputila se u kupovinu. Trebala je razne stvari u vezi sa svojom
buduom udajom. Zamolih je da me otprati do moje kole.
- Pazi, pa slijedee e vam godine kada budete u drugom razredu zemljopis predavati moj tast.

Vrijealo me to mi govori u vezi sa kolom kao da nisam dorastao nikakvom drugom razgovoru pa
joj nevoljko odvratih da e me to vrlo veseliti.
Ona se namrti, a ja pomislih na njezinu majku.
Stigli smo pred gimnaziju i poslije tih njezinih uvredljivih rijei ne htjedoh je ostaviti, nego odluih
ui u razred slijedei sat, poslije nastave crtanja. Bio sam sretan to me Martha nije prekorila, nego
mije, bar mi se tako inilo, bila zahvalna za tu u biti nitavnu rtvu. Ja sam joj pak bio zahvalan to
me nije pozvala u kupovinu, nego mije posvetila svoje vrijeme isto onako kao to sam joj ja
posvetio svoje.
Sada bijasmo u Luksemburkom perivoju. Na satu Senata otkucavalo je devet sati. Odu-stah od
kole. udom, imao sam u depu neto vie novaca no to ih neki gimnazijalac ima tijekom dvije
godine, i to stoga jer sam prethodnog dana prodao svoje najvrednije marke
34
na Burzi maraka koja se nalazila na Champs--lyses iza lutkarskog kazalita.
Tijekom razgovora Martha mi je povjerila da e ruati kod roditelja svog budueg supruga, a ja sam
je odluio nagovoriti da ostane sa mnom. Odzvonilo je pola deset. Martha se lecne nenavikla da
netko zbog nje zanemari kolsku dunost. Videi da ja i dalje ostajem na svojoj eljeznoj stolici nije
imala hrabrosti da me podsjeti da bih morao zapravo sjediti u kolskoj klupi liceja Henri IV.
Ostadosmo nepomini. Srea mora tako izgledati. Neko pseto skoi u bazen i zatim otrese vodu sa
sebe. Martha ustane kao netko tko poslije poinka otire san s dremovna lica. La-matala je rukama
kao da gomba. U tome nisam nazirao nita dobra u vezi s naim sporazumom.
- Ove su stolice suvie tvrde - ree mi kao da se ispriava stoje ustala. Bila je odjevena u haljinu od
fulara koja se od sjedenja odmah zguvala. Ne mogoh se obuzdati a da ne zamislim urezotine
preaka to su joj se urezale u kou.
- Hajde! pridruite mi se u kupovini kada ve odluiste ne ii u kolu - ree Martha, aludirajui po
prvi put to zbog nje napustih kolu.
Pridruih joj se i mi se uputismo po brojnim trgovinama rublja. Spreavao sam joj da
35
kupi ono to se njoj svialo a meni nije; primjerice da ne kupi neto ruiasto, boju koju nisam
volio, a koja je njoj bila posebice draga.
Poslije tih prvih pobjeda trebalo je Marthu jo nagovoriti da ne ode na objed kod zaruni-kovih
roditelja. Nisam pomiljao da bi im mogla slagati tek zato jer joj se svia biti u mom drutvu, pa
sam smiljao kako daje navedem na takvu odluku da me slijedi u mom plandovanju. eljela je
vidjeti amerikanski bar. Nikada se nije usudila zamoliti zarunika da je tamo odvede. Uostalom, ni
on ih nije poznavao. I to mi bijae izgovorom. Odbila je, ali se u tom odbijanju naziralo iskreno
aljenje, pa sam povjerovao da e ipak poi. Nagovarao sam je vie od pola sata i doprativi je do
kue zarunikovih roditelja osjeao sam se u dui kao kakav osuenik na smrt koji se do
posljednjeg trena ufa da e se na putu do stratita zbiti neko udo. Ve se pribliismo ulici gdje ive
njegovi roditelji, a da se nita nije dogodilo. Iznenada, pokucavi na staklo taksija zaustavi vozilo
ispred nekog potanskog ureda.
Ree mi:
- Priekajte me asak. Idem telefonirati svekrvi da se nalazim suvie daleko da bih do njih mogla
stii na vrijeme.
Poslije nekoliko minuta, ne mogavi izdrati od nestrpljenja, ugledavi prodavaicu cvijea izabrah
jednu po jednu crvene rue od kojih
36
dadoh sainiti veliku kitu. Pri tome ne mislih toliko na radost to u je prirediti Marthi koliko na to
da e zbog njih veeras morati opet lagati svojim roditeljima kada e priati odakle joj rue. Naa
nakana jo od prvog susreta da posjetimo neku slikarsku kolu; la izreena preko telefona koju e
morati ponoviti opet veeras svojim roditeljima i jo joj pridodati onu o podrijetlu rua bijahu mi
milije od cje-lova. Jer, esto ljubei usne djevojica bez velikog zadovoljstva, zaboravljajui da to
tako bijae zbog toga to ih nisam volio, nisam posebice udio za Marthinim usnama. Meutim,
ovakvo sauesnitvo u lai bijae mi sve do dananjeg dana nepoznato.

Martha je izala iz pote ozarena poslije te prve lai. Vozau rekoh adresu jednog bara u ulici
Daunou.
Poput srednjokolke oduevljavala se bijelom odjeom barmana, spretnou s kojom je tresao
srebrne ae ispunjene s neobino poetinim nazivima mjeavina. S vremena na vrijeme udisala je
miris crvenih rua i zakljinjala se da e ih naslikati na akvarelu kao uspomenu na ovaj dan. Zamolio
sam je da mi pokae fotografiju svog zarunika. Bio je lijep, ali to izre-koh takvim tonom daje
morala pomisliti da joj to rekoh iz puke pristojnosti. Predmnijevao sam daje to moralo u Marthinu
duu unijeti nesigurnost i da e tako vie obratiti panju na mene.
37
Ali poslije podne valjalo je razmisliti o povodu njezina putovanja. Vjerenik iji je ukus poznavala
povjerio joj je brigu oko izbora njihova budueg pokustva. Majka ju je ipak po-to-poto htjela
pratiti. Martha joj je obeala da nee initi gluposti, pa joj je dopustila da ode sama u kupovinu. Tog
je dana trebala izabrati pokustvo za njihovu spavaonicu. Ja se zare-koh da ni na jednu Marthinu
rije neu odavati ni radost, ni razoaranje, ali silnog me je napora stajalo da je mirno slijedim
bulevarima jer se ritam mog srca nije nikako mogao stopiti s mojim korakom.
Ova dunost da pratim Marthu inila mi se kobnom. Trebalo je dakle pomoi pri izboru sobe za nju
i nekog drugog! Uskoro u tome ot-krih mogunost da izaberem sobu za Marthu i sebe.
Zaboravih tako brzo na njezina zarunika da sam se tek poslije etvrt sata hoda zbog neeg
podsjetio da e uz nju ipak spavati netko drugi.
Njezin je zarunik volio stil Louisa XV.
Marthin ukus bijae lo na drugi nain; ona je bila vie sklona japanskom stilu. Morao sam se boriti
protiv oba ukusa. Tko e biti bri. Na svaku Marthinu rije, kojom je otkrivala svoju elju, trebao
sam odgovoriti neim suprotnim, premda mi se to nije uvijek moralo i sviati. To sam inio samo da
bih ostavio dojam kako ne poputam njezinim hirovima, ali sam ipak
38
birao neki drugi namjetaj koji bi manje vrijeao njezino oko.
Ona je prigovarala: On je elio ruiastu sobu. Ne usuujui se vie otkrivati svoj ukus, ona ga je
pripisivala svom zaruniku. Bio sam siguran da emo se tom ukusu za nekoliko dana rugati i jedan i
drugi.
Uza sve to nisam shvaao njezinu slabost: Ako me ne voli, mislio sam, odakle razlog da poputa i
rtvuje mom ukusu ono to ona i njezin zarunik vole? Nisam vidio uzroke. Moda bi najskromniji
bio da me Martha vjerojatno voli. Ipak, bijah uvjeren u protivno.
Ostavimo mu barem ruiastu presvlaku, rekla je Martha. Ostavimo mu! Samo zbog tih rijei
bijah spreman popustiti joj u svemu. Ali ostaviti mu ruiaste tapete znailo je odustati od svega.
Predoih Marthi kako bi tako presvuen zid odudarao od jednostavnog namjetaja koji smo mi
izabrali, i povlaei se pred skandalom predloih joj da oboji zidove nekom toplom bojom.
To je bio krajnji izazov. Cijelog sam dana muio Marthu i ona je sve to podnosila bez protivljenja.
Zadovoljava se tek rijeima: Zaista, vi ste u pravu.
, Na kraju tog zamornog dana smatrao sam se sretnim zbog svega to poluih. Uspio sam da komad
po komad taj brak iz ljubavi, ak iz zaljubljenosti, pretvorim u brak iz rauna, no
39
kako razbor ne bijae prisutan ni na jednoj strani, jedno je u drugome otkrivalo prednosti to ih
prua brak iz ljubavi.
Umjesto da me poinje izbjegavati, ona me te veeri zamoli na rastanku da joj slijedeih dana
pomognem pri izboru ostalog pokustva. Obeah joj, ali pod uvjetom da nikada o tome nee
govoriti svom vjereniku, jer bi mu se, ako osjea ljubav prema Marthi, ovaj namjetaj mogao
svidjeti jedino kada bi vjerovao da ga je ona sama izabrala po svojem ukusu.
Kada sam se vratio kui vjerovao sam da u oevom pogledu itam kako zna za sve moje
stranputice. Naravno, nije znao nita; uostalom kako bi i mogao saznati?
Hm! Jacques e se priviknuti na tu sobu, rekla je Martha. Lijeui pomislio sam kako ona prije
spavanja sanjari o svom vjenanju; te ga je veeri morala gledati na drugaiji nain nego prethodnih
dana. Sto se mene tie, bez obzira na to kakav bi bio ishod ove idile, ja sam se ve unaprijed

osveivao njezinu Ja-cquesu: mislio sam na njihovu prvu branu no u toj isposnikoj sobi, u toj
mojoj sobi.
Sutradan ujutro na cesti priekah potara koji je trebao donijeti obavijest o mom izbivanju iz kole.
On mi je urui, a ja je zgurah u dep, a ostalu potu odloih u na potanski ormari. Suvie
jednostavan postupak da bi se mogao ee primijeniti.
40
Izostati iz kole to je za mene znailo da sam zaljubljen u Marthu. Varao sam se, Mar-tha bijae
samo isprika za to plandovanje. Dokaz za to bijae da sam poslije boravka u drutvu s Marthom
uivao u aroliji slobode, isprva sam, a zatim i u drutvu. Sloboda mije ubrzo postala drogom.
Primicao se kraj kolske godine i sa strahom sam gledao kako e moja lijenost ostati nekanjena,
uostalom, prieljkivao sam da me izbace iz kole, da se neto zbude dramatino to bi zaokruilo to
razdoblje.
Kada mislimo samo jednu misao i vidimo samo nju i kada udimo u tim eljama ne vidimo zlou.
Zacijelo nisam elio raalostiti oca, a ipak sam eznuo za neim to bi ga jo vie potreslo. kola je
za mene uvijek predstavljala muenje; Martha i sloboda uinie mi je jo te-gobnijom. Uvjerio sam
se da Renea volim manje samo zato jer me prisjea na kolu. Trpio sam i strah od pomisli da u se
slijedee godine opet nai medju ogranienim uenicima; gotovo me odveo u bolest.
Na Reneovu nesreu, on je i suvie dijelio porok sa mnom. Bio je manje sposoban od mene i kada
mi je javio da je izbaen iz kole Henri IV vjerovao sam daje to i mene zadesilo. Trebalo je to
nekako priopiti mome ocu prije nego to dobije obavijest od prefekta, pismo suvie ozbiljno da bi
se moglo zatajiti.
41
Bila je srijeda. Sutradan bijae slobodan dan i ekao sam da tata ode u Pariz pa da mami prvoj
priznam. Nju je vie od te vijesti uznemiravala pomisao da e etiri dana biti guve u kui. Zatim se
uputih na obalu Marne, jer je Martha kazala da e moda tamo doi. Nije dola. To je bilo bolje.
Moda bi iz tog susreta moja ljubav izaela neku zlu mo, moda bih se kasnije suprotstavio ocu;
dok se oluja ne smiri poslije jednog praznog i tunog dana i kada sam se vraao, kako je to i
dolikovalo, po-kunjio sam glavu. Vratih se odmah poslije oeva povratka iz Pariza. Znao je
dakle. etao sam vrtom oekujui da me otac pozove. Sestre su se utei igrale kao da su neto
slutile. Jedan od moje brae dosta usplahiren zbog oluje koja dolazi ree mi da doem u sobu gdje
se otac odmarao.
Povieni glas, prijetnje navele bi me da se suprotstavim. Ali, bilo je neto gore. Otac je utio; zatim
mi se bez gnjeva, ak glasom slaim nego obino obratio:
- Pa dobro, to e sada uraditi?
Suze koje nisu mogle nai put na oi ispunile su mi glavu zujanjem kao roj pela. Jednoj snanoj
volji mogao sam suprotstaviti svoju, pa makar i slabu. Ali pred takvom blagou nisam ni pomiljao
na nita drugo no da mu se pokorim.
- Ono to mi naredi da uradim.
42
- Ne lai opet. Putao sam te da uvijek ini ono to si sam htio; nastavi i dalje, poalit e ako se
jednom budem pokajao.
U ranoj mladosti spremni smo poput ena vjerovati da suze sve izglauju. Moj otac nije od mene
oekivao ak ni suze. Pred njegovom plemenitou stidjeh se sadanjosti i budunosti. Osjeao sam
da u bez obzira na to to reknem, izrei la.
Osim ako ga ta la ne utjei, pomislio sam, oekujui da budem uzrokom novih muka. Ali ne, ak
sam i sebe htio obmanjivati. Ono to sam elio bio je rad koji bi bio zamoran kao i etnja, koji bi
mome duhu omoguio slobodu da se ni jednog trena ne udalji od Marthe. Hinio sam da elim
slikati, ali mu se to ne usudih nikada rei. Jo jednom otac nije rekao ne, ali pod uvjetom da kod
kue nastavim s uenjem kolskih predmeta.
Kada veze jo nisu dovoljno vrste dovoljno je propustiti samo jedan sastanak pa da se nekog izgubi
iz vida. Prisiljen da mislim na Marthu, sve sam manje mislio na nju. Moj duh je lutao kao to nae
oi blude po tapetama nae sobe. elei ih vidjeti one ih ne uoavaju.

Nevjerojatno! ak sam i rad zavolio. Nisam lagao kao da sam se toga bojao.
Kada bi me neto izvanjsko potaklo da ivlje mislim na Marthu, tada sam mislio bez ljubavi, s
melankolijom koja se osjea za onim to
43
se moglo zbiti. Oh - govorio sam, bilo je odve lijepo. Ne moe se istodobno birati postelja i zatim
u njoj spavati.
Jedna je stvar udila mog oca. Pismo prefekta nije stizalo. Prvi put me je zbog toga pozvao na red
jer je pomislio da sam zadrao pismo i zatim mu kao toboe skrueno priznao kako bi mi prije
oprostio. Tog pisma nije ni bilo. Varao sam se kada sam vjerovao da su me iskljuili iz kole. Zato
otac nije nita shvatio kada poetkom kolskih praznika primismo pismo direktora gimnazije.
Raspitivao se da li sam bolestan i hou li se upisati slijedee godine.
44
Radost da napokon ocu mogu pruiti malo zadovoljstva pomalo je ispunila osjeajnu prazninu u
kojoj sam se nalazio. Jer ako sam vjerovao da vie ne volim Marthu, smatrao sam je ipak jedinom
ljubavi dostojnu mene. to e rei da sam je jo uvijek volio.
Bijah u takvu raspoloenju kad li me krajem studenog, mjesec dana po primitku njezine svadbene
najave zatee po povratku kui Marthin poziv koji je poinjao ovim rijeima: Ne shvaam vau
utnju. Zato me ne posjetite? Nedvojbeno ste zaboravili da ste vi izabrali moje pokustvo? ...
Martha je obitavala u J.. ., njezina ulica pruala se sve do Marne. Sa svake strane plonika nalazilo
se po dvanaestak vila. Zaudio sam se da je njezina bila tako velika. Zapravo, Martha je stanovala
sama gore, dok su vlasnici i jedan stari brani par dijelili prizemlje.
45
Kada stigoh na uinu ve je bio mrak. Samo je jedan prozor bio osvijetljen i nije odavao nazonost
ljudi. Ugledavi taj prozor osvijetljen nejednakim proplamsajima vatre, povjerovao sam daje izbio
poar. eljezna vrtna vrata bijahu otvorena. Zaudila me takva ne-hajnost. Potraih zvono i ne
naoh ga. Preavi naposljetku preko tri stube na ulazu, odluih pokucati na staklo desnih vrata
odakle su dopirali neki glasovi. Vrata otvori neka starica. Upitao sam je gdje stanuje gospoa
Lacombe (bilo je to njezino novo prezime). Ona stanuje gore. Uspeh se mranim stubama,
posrui, udarajui se i strahujui da je nije zadesila kakva nesrea. Pokucao sam. Otvorila mi je
Martha. Zamalo da joj se ne bacih u zagrljaj poput ljudi koji se nedovoljno poznaju, ali su sretni jer
su preivjeli brodolom. Ona od svega toga nita nije shvaala. Zacijelo joj bijah udan kad je
najprije zapitah: Gori li?
- Oekujui naloila sam kamin maslinovim drvetom i pri toj sam svjetlosti itala.
Ulazei u sobicu koja je sluila kao salon i koja je bila natrpana namjetajem i obloena sagovima
mekanim poput ivotinjskog krzna tako da je poprimila ulogu kutije, bijah istodobno sretan i
nesretan poput dramskog pisca koji gleda vlastiti komad i suvie kasno otkriva pogreke.
46
Martha se ponovo isprui kraj kamina potiui vatru i pazei da ne padne ni trunka pepela.
- Moda vam ne godi miris maslinova dr-veta? To ga je moj svekar dopremio cijelu gomilu sa svog
imanja na jugu.
Kao da se Martha eljela ispriati zbog ove pojedinosti to ju je ona pridonijela ugoaju ove sobe
koja bijae mojim djelom. Moda je taj detalj po njezinu nahoenju naruavao sklad cjeline koju
ona nije shvaala.
Naprotiv. Taj me je oganj oduevljavao kao i to to sam vidio da je jednako kao i ja ekala da se
zagrije s jedne strane da bi se zatim okrenula na drugu stranu. Njezino mirno i ozbiljno lice
izgledalo mi je mnogo ljepim pod tom divljom svjetlou. Ne rasprostirui se po sobi, ta je
svjetlost uvala svu svoju snagu. Cim bismo se malo udaljili od kamina tmina bi zamah sve prekrila
tako da se ni pokustvo ne bi ra-zaznavalo.
Martha nije znala biti jogunasta. I u svojoj radosti ostajala bi ozbiljna.
Moje se raspoloenje malo-pomalo mijenjalo.
Boravei pored nje moj duh ju je otkrivao drugaijom. Ono to do sada nije bila ljubav, poelo se
pretvarati u ljubav. Osjetih se nesposobnim za proraunanost, za spletke, za sve ono to sam

smatrao do tog trenutka da spada

47
u ljubav. Odjednom se osjetih boljim. Ta nagla promjena otvorila bi svakome drugom oi: nisam
zamijetio da sam zaljubljen u Marthu. Naprotiv, u tome vidjeh dokaz da je moja ljubav umrla i da se
preobrazila u veliko prijateljstvo. Ta perspektiva dugog prijateljstva odjednom me uini svjesnim
koliko bi svaki drugi osjeaj bio zloinaki jer je vrijeao ovjeka koji je ljubi i kome je trebala
pripadati, a koji je nije mogao vidjeti.
Ipak i neto drugo moglo me upozoriti na moje istinske osjeaje. Prije svega nekoliko mjeseci to
susretoh Marthu i moja tobonja ljubav nije me spreavala da je prosuujem i da mnoge stvari koje
je ona smatrala lijepim ja smatram runima i da veinu stvari o kojima je govorila smatram
djetinjarijama. Danas, kada nisam mislio jednako kao i ona smatrah se krivcem. Poslije grubosti
mojih prvih elja, uslijedila je slatkoa osjeaja koja me je obmanjivala. Vie se nisam osjeao
sposobnim da bilo to poduzmem. Poeh cijeniti Marthu, jer je poeh voljeti.
Dolazio sam svake veeri: nije mi ni na um padala misao daje zamolim da mi pokae svoju sobu, a
jo manje da je upitam kako se Jac-quesu dopada na namjetaj. Ne elih nita drugo no to vjeno
zarunitvo, elio sam da nam tijela budu pruena pokraj kamina dodirujui jedno drugo, a ja se
nisam usuivao ni
48
pomai u strahu da neki moj pokret ne odagna sreu.
Martha koja je osjeala istu aroliju, vjerovala je da je samo ona kua. U mojoj sretnoj obamrlosti
ona je oitavala tek ravnodunost. Mislei daje ne volim, ona si je predoivala da u se ubrzo
zasititi toga tihog salona ako nita ne poduzme da me priblii sebi.
Sutjesmo. Vidjeh u tome dokaz sree.
Osjeao sam se toliko blizak Marthi i uvjeren da u isto doba mislimo na iste stvari da mi je
izgledalo besmisleno govoriti joj, isto onako kao to je besmisleno govoriti kada je ovjek sam. Ta
ju je tiina muila. Bilo bi mnogo mudrije da sam se posluio rijeju ili kretnjom, premda je takav
nain sporazumijevanja bio grub.
Videi kako se svakodnevno sve vie preputam tom slatkom mku, Marthi se inilo da se sve vie i
vie dosaujem. Ona se trudila da me poto-poto rstrese.
Raspletene kose voljela je spavati pokraj kamina. Ili bolje reeno: ja sam vjerovao da spava. San joj
bijae tek izgovorom da poloi svoju ruku oko moga vrata i da mi vlanih oiju poslije buenja
kae da je snila neto vrlo tuno. Nikada nije htjela ispripovijedati svoj san. Ja sam pak postizavao
da za njezina sna udiem miris njezine kose, njezina vrata i vruih obraza, jedva ih dotiui da je ne
probu4 - AVO U TIJELU
49
dim; sva ta milovanja nisu kao to se to obino misli zalog ljubavi, nego ona kojoj se tek u strasti
moemo predati. Ja sam se neprestance uvjeravao u moje prijateljstvo. Pa ipak sam poeo ozbiljno
oajavati to nam samo ljubav daje pravo na neku enu. Mogao bih lako bez ljubavi, mislio sam, ali
bez Marthe ne bih mogao. I da ga steknem bio sam spreman ak i na ljubav, posve uvjeren da je to
protiv moje volje. udio sam za Marthom, a da toga nisam bio svjestan.
Kada je ona tako spavala prislonivi glavu na moje rame, nadvio bih se nad nju da bih gledao
njezino lice obasjano plamenom. Bijae to doista igra s vatrom. Kad se jednog dana suvie nadvih, a
da moje lice ipak nije dodirivalo njen obraz, bijah privuen kao igla koju je magnet privukao, jer je
za milimetar prola u zabranjenu zonu. Da li je krivica na igli ili magnetu? Tako se zbilo da sam
osjetio svoje usne na njezinim. Jo je imala sklopljene oi, ali kao netko tko vie ne spava. Poljubih
je udei se svojoj odvanosti, dok je zapravo ona moju glavu privukla svojim usnama kada sam se
primakao njezinu licu. Njezine su mi ruke zagrlile vrat; ni u brodolomu me ne bi vre stisle.
Nisam shvaao eli li da je spasim ili da se zajedno utopimo.
Sada je sjela i drala je moju glavu na svojim koljenima milujui mi kose i tiho mi pona50
vljala:Treba otii i nikada se vie ne vratiti. Nisam joj se usudio rei ti; kako vie nisam mogao

utjeti dugo sam traio rijei, sklapao sam reenice tako da joj se obraam neposredno, jer ako joj
nisam mogao rei ti osjeao sam koliko je jo tee govoriti vi. Pekle su me suze. Da je i jedna
kapnula na Marthinu ruku, mislim da bi kriknula. Optuivao sam se da sam razbio aroliju i govorio
si da sam lud to sam priljubio svoje usne na njene, zaboravljajui pritom da me je ona poljubila.
Treba otii i vie se ne vraaj. Suze bijesa mijeale su se sa suzama boli. Uhvaenom vuku
jednaku bol zadaje bijes kao i stupica. Da sam progovorio sigurno bih Marthu izgrdio. Moja je
utnja uznemiri; ona je u njoj vidjela oajanje. Sada kada je ve i onako kasno neka i ona trpi
moda u toj dalekovidnoj nepravdi. U toj sam ognjici drhturio i cvokotao zubima. U boli koja je
proistjecala iz moje nezrelosti budio sam i djetinje osjeaje. Bijah poput gledaoca koji ne eli otii,
jer mu se ne svia zavretak. Rekoh joj: Neu ii. Vi ste mi se rugali. Vie vas ne elim vidjeti.
Premda se nisam elio vratiti roditeljima, vie nisam htio vidjeti ni Marthu. Najradije bih je istjerao
iz njezine vlastite kue.
Ali ona je jecala: Ti si dijete. Ti nisi shvatio kada ti rekoh da odlazi zato jer te.ljubim.
51
S pakou odgovorih da sam i suvie dobro shvatio da ona ima svoje obaveze i da joj se suprug
nalazi u ratu.
Ona poniknu glavom: Prije no to si se ti pojavio bila sam sretna, vjerovala sam da ljubim svoga
zarunika. Opratala sam mu to me nedovoljno ne razumije. Ali ti si mi otkrio da gaja ne volim.
Moje obaveze nisu one naravi kao to ti misli. Nije rije o tome da varam mua, problem je u tome
da ne prevarim tebe. Odlazi i ne misli da sam zla: uskoro e me zaboraviti. Ne elim biti uzrokom
tvoje nesree. Plaem jer sam suvie stara za tebe!
Te rijei ljubavi bijahu sublimna djetinjarija. I kakva god bila strast to u je osjetiti ubudue,
nikada to vie nee biti emocija nalik na ovu kada sam vidio devetnaestogodinju djevojku kako
plae jer je suvie stara.
Strast prvog poljupca razoarala me poput nekog voa koje prvi put okusimo. Najvea zadovoljstva
otkrivamo ne u novosti nego u navici. Nekoliko minuta poslije ne samo da sam se navikao na
Marthine usne nego vie nisam mogao bez njih. I ona mi upravo u tom asu govori kako se svega
toga valja zauvijek osloboditi.
52
Te me je veeri Martha dopratila do doma. Da bih to vie osjetio njezinu blizinu skupio sam se pod
njezin ogrta i obgrlih je oko struka. Nije vie govorila da se vie ne smijemo viati, naprotiv, bila
je vrlo alosna pri pomisli da emo se rastati za nekoliko minuta. Zahtijevala je da joj se zakunem
na tisuu ludosti.
Ispred moje roditeljske kue nisam htio pustiti Marthu da se vraa kui sama i zato je otpratih do
njezine. Ova djetinjarija nikada ne bi imala kraja jer je ona opet htjela pratiti mene. Pristan da me
doprati na pola puta do moje kue.
Zakasnio sam na veeru pola sata. Bijae to prvi put. Ispriah se na zakanjenje vlaka. Otac se
pravio kao da mi vjeruje.
Nita me vie nije titilo. Kroio sam ulicom isto onako lagano kao i u svojim snovima.
Sve ono to sam do sada elio kao dijete otilo je u nepovrat. S druge strane, obavezna zahvalnost
mi je kvarila radosti zbog darovane igrake. Kakvu dra prua djetetu igraka koja mu se sama
nudi! Bijah opijen strau. Martha je pripadala meni; to nisam kazao ja, to je rekla ona. Mogao sam
je dodirivati, ljubiti joj oi, ramena, odijevati je, zadavati joj bol, mogao sam initi to sam htio. U
svojoj mahnitosti ujedao sam gola mjesta na njezinoj koi i to samo zato
53
da joj majka posumnja da ima ljubavnika. Najradije bih elio da joj urezem svoje inicijale u njezinu
put. Moje djetinjasto divljatvo ponovo je otkrilo smisao tetoviranja. Marthaje govorila: Ugrizi,
obiljei, hou da zna cijeli svijet ... Zaelio sam joj poljubiti grudi. Nisam se usudio daje to
zamolim jer sam mislio da e mi ih ona sama ponuditi jednako kao to mi je ponudila svoje usne.
Kad se poslije nekoliko dana privikoh na njezine usne i ne pomiljah vie ni na kakvu drugu slast.
itali smo zajedno pri svjetlosti vatre. esto je u nju bacala pisma to ih joj je s bojita pisao
svakodnevno suprug. Njihova uznemirenost kazivala je da su Marthina pisma bila sve manje njena

i sve rjea. Gledajui kako plamen prodire ta pisma osjeao sam stanovitu nevoljkost. Vatra bi se
na tren jae rasplamsala, i zapravo bojao sam se gledati ih tako osvijetljene.
Martha me je esto pitala da li je istina da sam je zavolio od naeg prvog susreta, predbacivala mi je
to joj to nisam kazao prije njezina vjenanja. Tvrdila je da se ne bi udala, jer ako je moda s
poetka i osjeala nekakvu ljubav prema Jacquesu, zbog rata se vrijeme njihovih zaruka razvuklo i
malo-pomalo izbrisalo joj je iz srca ljubav. Kad se udala vie nije voljela Jacquesa. Nadala se da e
se tijekom petnaestodnevnog Jacquesova dopusta njezini osjeaji promijeniti.
54
Bio je nespretan. Zaljubljeni uvijek dosauje onome koji to nije. A Jacques ju je iz dana u dan sve
vie volio. Njegova su pisma odavala ovjeka koji pati, ali koji i suvie cijeni svoju Marthu da bi i
mogao pomisliti da mu je nevjerna. I zato je optuivao sebe sama i molio je neka mu povjeri ime
ju je to povrijedio:Po-kraj tebe osjeam da sam grub i ini mi se da te svaka moja rije vrijea.
Martha mu je samo odgovorila da se vara i da mu ona nita ne moe prigovoriti.
Bijae poetak oujka. Proljee je dohitalo prerano. U dane kada me nije pratila uiz doekivala bi
me na povratku s nastave slikanja gola, tek s prebaenom kunom haljinom, ispruena ispred
kamina u kojem je neprestance gorilo maslinovo drvo to joj ga je poslao svekar. Ona ga je zamolila
da joj opet poalje drva. Ne znam kakva me je to stidljivost prijeila ukoliko to nije ona koju ovjek
osjea pred onim to jo nikada nije uinio. Pomislio sam na Dafnisa, ali ovdje je bila Hloe ta koja
je bila upuena, dok se Dafnis bojao zamoliti je da i njega poui. Nisam li ja zapravo radije u Marthi gledao djevicu koja je poslije svojih petnaest branih noi izruena nekom neznancu koji ju je
vie puta silovao.
Veerom sam u svom krevetu dozivao sam Marthu ljutei se na samog sebe to se smatram
odraslim, a to zapravo jo nisam bio jer
55
nisam bio dorastao da je uinim svojom ljubavnicom. Odlazei svakog dana njoj, zaklji-njao sam se
da se neu vratiti prije nego to li to ostvarim.
Na moj esnaesti roendan oujka 1918, zaklinjui me da se ne ljutim, poklonila mi je kuni
haljetak, slian njezinu. Molila me da ga nosim uvijek kada se nalazim kod nje. U oduevljenju
zamalo da ne napravih u ali igru rijeima premda to ne bijae moj obiaj. Haljetak bijae isprika!
inilo mi se kao da mi strah ne da da ispadnem smijean odjeven, dok je ona bila naga i da mi to
sputava moje elje. Mislio sam navui taj haljetak jo isti dan, ali se postidjeh jer je njezin dar u
sebi sadravao i prijekor.
56
Jo na poetku nae ljubavi Martha mi je dala klju svoga stana da je kojim sluajem, ako nije kod
kue, ne moram ekati u vrtu. S tim sam se kljuem mogao posluiti i u manje nedune svrhe. Bila
je subota. Oprostio sam se s Marthom obeavi joj da u sutra s njom do-rukovati, ali odluih da se
vratim jo iste veeri ako to ikako bude mogue.
Za veere nagovijestih roditeljima da na-umih sutradan otii s Reneom na dugu etnju Senardskom
umom, pa da u se stoga ustati u pet sati izjutra. Kako u to doba jo cijela kua spava, nitko nee
znati u koji sam sat izaao i da li sam uope spavao kod kue.
Moja majka gotovo je omela moj plan jer mi je htjela za put pripremiti koaricu s jelom. To me je
prenerazilo jer bi koarica unitila cijelu romantinost mog pothvata. Ve sam unaprijed uivao
zbog Marthina straha kada zakoraim u njezinu sobu, zatim sam si pre57
doio kako e prasnuti u smijeh videi ulazak tog arobnog princa s koaricom u ruci.
Uzalud uvjeravah majku da je Ren svime opskrbljen, ona nije htjela o tome nita uti. Daljnje
pitanje samo bi pobudilo sumnju.
Ono to za jedne predstavlja sreu drugima donosi nesreu. Dok mi je majka punila koaricu koja je
unaprijed kvarila moju prvu ljubavnu no, vidio sam kako me oi moje brae gledaju sa zaviu.
Htjedoh im sve to potajice ponuditi, ali sam znao da bi me izdali im bi pojeli, i to samo zato da mi
napakoste, pa makar i uz opasnost da zbog toga dobiju batine.
Nije preostajalo dakle nita no da se pomirim sa stanjem stvari, jer nikakvo lukavstvo nije izgledalo

dovoljno pouzdano.
Odluio sam krenuti prije ponoi kako bih bio siguran da roditelji spavaju. Pokuao sam itati, ali
kada je odbilo deset sati na vijenici, i kako su roditelji legli ranije, vie nisam mogao ekati.
Roditelji su obitavali na prvom katu, a ja u prizemlju. Nisam navukao svoje visoke cipele da bih se
mogao to neujnije popeti preko zida. Drei ih jednom rukom, u drugoj sam paljivo nosio
koaricu s bocama. Oprezno otvorih izlaz za sluinad. Kiilo je. Utoliko bolje. Kia e zatomiti
buku. Primijetivi svjetlo u roditeljskoj sobi odluih se vratiti u krevet. Ali ve sam bio krenuo.
Morao sam obuti cipele jer je kiilo. Trebalo je zatim
58
preskoiti zid, a da se ne oglasi zvono na vrtnim vratima. Primakoh se zidu gdje sam poslije veere
brino prislonio stolicu kako bih si olakao prelazak. Zid je bio prekrit crepovima. Bili su skliski od
kie i koliko god sam pazio jedan je pao. Moj strah udeseterostrui buku pada. Sada je valjalo
skoiti na ulicu. Koaricu sam drao u zubima; padoh u mlaku. Trenutak sam stao gledajui u
prozore sobe roditelja da vidim kreu li se i jesu li ita primijetili. Prozor je ostao prazan. Bio sam
spaen!
Da bih stigao do Marthe, iao sam obalom Marne. Mislio sam svoju koaricu sakriti u neki grm
odakle bih je uzeo tek sutradan. Kako bijae rat, to bijae opasno. Na jedinom mjestu gdje bijae
grmlja straa je uvala most. Dugo sam oklijevao, bljei od ovjeka koji podmee dinamit. Ipak,
sakrih svoj provijant.
Marthina vrtna vrata bijahu zatvorena. Uzeh klju kojeg odlagahu u ormariu za pisma. Preoh vrti
na prstima, zatim se uspeh ulaznim stubama. Prije no zakoraih stubitem skinuh cipele.
Martha je bila jako nervozna! Moda se onesvijesti kada me ugleda u svojoj sobi. Dr-hturio sam,
nisam mogao nai prorez na kljuanici. Konano lagano okrenuh klju da nikoga ne bih probudio.
U predsoblju se spotakoh o stalak za kiobrane. Bojao sam se da ne pritisnem zvonce umjesto
prekidaa za svjetlo. Pi59
pajui produih do sobe. Zaustavih se u elji da pobjegnem. Moda mi Martha nikada ne oprosti.
Ili, ako odjednom saznam da me vara i ako je naem s nekim mukarcem? Otvorih i izustih:
- Martha?
Ona mi odgovori:
- Bilo bi bolje da si doao sutra ujutro nego da mi zadaje takav strah. Dobio si dopust dakle osam
dana ranije?
Mislila je da sam Jacques! Vidjeh kako bi ga doekala i doznah da mije neto krila. Jacques je dakle
trebao doi za osam dana!
Upalih svjetlo. Ostala je okrenuta prema zidu. Bilo bi najjednostavnije rei: To sam ja, a ipak to
nisam rekao. Poljubih je u vrat.
- Lice ti je mokro. Obrisi se. Ona se okrene i krikne.
U tren oka promijeni ponaanje i bez potrebe da si objanjava moju nazonost ree:
- Ali dragi moj jadni, razboljet e se. Brzo se svui.
Pohita potai vatru u salonu. Vrativi se u sobu i vidjevi da se ne miem ree:
- Hoe li da ti pomognem?
Ja, koji sam se najvie od svega bojao trenutka kada u se morati svui, jer sam u tome vidio samo
neto smijeno, blagoslivljah kiu zbog koje je to svlaenje poprimilo majinski znaaj. Ali Martha
se vraala, ponovo odlazila
60
u kuhinju da pogleda da li se voda za grog namijenjen meni ugrijala. Naposljetku me nae golog u
postelji napola skrivenog perinom. Prekori me:
- Ludost je biti gol; trebala sam te istrljati kolonjskom vodom.
Zatim Martha otvori ormar i dobaci mi nonu koulju. Bila mije po mjeri. Jacoueso-va nona
koulja. Pomislih na vrlo vjerojatan dolazak tog vojnika, jer je i Martha u to vjerovala.
Bijah u postelji. Legla je i Martha. Zamolih je da ugasi svjetlo, jer se ak i u njenom zagrljaju plaih
svoje plahosti. Mrak mi je darivao odvanosti. Martha mi njeno odgovori:

- Ne. Htjela bih te vidjeti kada usne.

U toj rijei punoj njenosti osjetih stanovitu zbunjenost. Vidjeh dirljivu njenost te ene koja je sve
rtvovala da bi postala mojom ljubavnicom. Nije mogla znati za moju preveliku stidljivost pa se
nadala da bih mogao pokraj nje zaspati.
Ve etiri mjeseca govorim da je volim, a jo joj ne pruih taj dokaz kojim se ljudi toliko razmeu i
koji im esto predstavlja zamjenu ljubavi. Na silu sam se suzdravao. Osjetih nemir kao i maloas
prije no to uoh u Marthi-nu sobu. Ali kao to ni ekanje pred vratima ne smije biti dugo, ni
ekanje pred ljubav ne smije dugo trajati. Naposljetku moja mi je mata
61
doaravala takve uitke da ih vie nije ni mogla pojmiti. Prvi put sam pomislio da u biti slian
Marthinu muu i pobojah se da ne ostavim Marthi neku neugodnu uspomenu na prve asove nae
ljubavi.
Bila je mnogo sretnija od mene. U trenutku kada se jedno drugome prepustismo, pogledavi njezine
predivne oi moja je nelagodnost nestala.
Njezino se lice preobrazilo. Zaudio sam se to ne mogu dotai aureolu koja je zaista lebdjela oko
njezine glave kao na slikama svetaca.
Moje su bojazni nestajale, ali njih su zamjenjivale nove.
Napokon sam shvatio mo toga ina kojeg se do sada ne usudih poduzeti iz plahosti, pobojao sam
se da Martha ne pripada vie nego to to i sama predmijeva.
Bilo mi je nemogue shvatiti ono u emu sam po prvi put uivao: postajao sam svjestan iz dana u
dan sve to vie novih ljubavnih slasti.
Iekivanje tog lanog zadovoljstva opteretilo me jednom istinski ljudskom bolju: ljubomorom.
Ljutio sam se na Marthu jer sam iz njezina zahvalnog pogleda oitavao koliko znae te veze puti.
Proklinjao sam ovjeka koji je prije mene probudio njezino tijelo. Shvatio sam da bijae glupo to
sam u Marthi gledao djevicu. U svakoj drugoj prilici poeljeti smrt njezinu
62
muu bilo bi djetinjasto, ali taje elja postajala tako zloinaka kao da sam ga doista i ubio. Ratu
sam imao zahvaliti roenje moje sree; od njega oekivah i njezinu apoteozu. Nadao sam se da e
rat moi ispuniti moju mrnju jednako kao to neki najmljeni zloinac izvrava zloin umjesto nas.
Sada smo zajedno plakali zbog promaene sree. Martha mije spoitavala to nisam sprijeio
njezinu udaju. Ali da li bih se u tom sluaju nalazio u tom krevetu to ga sam izabrah? ivjela bi
kod svojih roditelja; ne bismo se mogli viati. Nikada ne bi pripadala Jacquesu, ali niti meni. Da
nije bilo njega ne bi mogla usporeivati, moda bi i alila nadajui se boljem. Ne mrzim Jacquesa.
Mrzim spoznaju da sve dugujemo tom ovjeku kojeg varamo. Ali i suvie volim Marthu da bih nau
sreu smatrao zloinakom.
Zajedno smo plakali zato to smo jo djeca bez igdje iega. Oteti Marthu? Ali kako ne pripada
nikome drugome do li meni, to bi znailo ugrabiti je samom sebi, jer bi nas tada razdvojili. Ve smo
sada pomiljali na kraj rata koji e abiti i kraj nae ljubavi. Mi smo to znali. Martha se uzalud
zaklinjala da e sve napustiti, da bi me slijedila. Ja po naravi nisam buntovan i uivljavajui se u
poloaj Marthe nisam si mogao predoiti takav ludi raskid. Martha mi rastumai zato se osjea
tako starom. Kroz pet63
naest godina ti e tek poeti ivjeti i voljet e ene mojih sadanjih godina. Ja u samo patiti,
dodala je ona! Ako me ostavi, umrijet u. Ako ostane, to e biti iz puke samilosti i ja u patiti
gledajui te kako zbog mene rtvuje svoju sreu.
Uza sve moje protivljenje predbacivao sam sam sebi to nisam dovoljno uvjeren u protivno. Ali
Marthi i to bijae dovoljno, jer su joj i moji najneuvjerljiviji razlozi izgledali dovoljno valjanima.
Odgovorila mi je:Nisam na to mislila. Znam da mi ne lae. Pred tim Marthinim bojaznima i
moje je ufanje postalo slabije. I moje nade bile su sve slabije. Izgledalo je daje elim umiriti tek iz
pristojnosti. Govorio sam joj: Ali ne, ali ne, ti se luda. Jao! Bijah suvie osjetljiv na mladost da
sam ne uvidim da u se od Marthe udaljiti onog dana kada njezina mladost pone venuti, dok e se
moja tek rascvjetati.

Iako mi se priinjalo daje moja ljubav poprimila svoj konani oblik, ona se tek razvijala. Ona je
slabila i pred najmanjom zaprekom.
Ludorije te noi vie su izmorile nae due nego li to nas je ophrvao umor tijela. Kao da smo se od
jednih odmarali u drugima, a zapravo su nas one posve shrvale. Pijevci su ve kukurijekali. Cijelu
su se no glasali. Tek tada uo-ih onu pjesniku la da pjevci pjevaju samo kada zora rudi. U tome
nije bilo nieg neobi64
nog. Mojem uzrastu nesanica je nepoznata. Ali Martha ju je uoila s velikim uenjem. Nije mogla
shvatiti kako sam je mogao tako snano grliti. Iz njezina iznenaenja shvatih da jo nikada nije
probdjela cijelu no sa Jacque-som.
Moja opinjenost uinila mi je nau ljubav izuzetnom. Vjerovali smo da smo mi prvi koji osjeamo
takva uzbuenja ne znajui da u ljubavi kao i u poeziji svi zaljubljeni, pa ak i oni posve osrednji,
vjeruju da otkrivaju neto posve novo. Govorio sam Marthi (uostalom, da i sam nisam vjerovao) da
bi i ona povjerovala kako i ja dijelim njezinu uznemirenost: Napustit e me, svidjet e ti se drugi
ljudi. Ona me je uvjeravala da je u sebe sigurna. I ja sam je malo-pomalo poeo uvjeravati da u
joj ostati vjeran i onda kada vie nee biti tako mlada. Trom po naravi, dopustio bih da naa srea
ovisi o njezinoj energiji.
San nas je zatekao nage. Kada se probudih vidjeh je razotkrivenu i pobojah se da se ne prehladi.
Dotakoh joj tijelo. Gorjelo je. Gledajui je kako spava proeo me je neiskazivi uitak. Poslije deset
minuta ova mi naslada posta nepodnoljivom. Poljubih Marthu u rame. Ona se ne probudi. Slijedei
poljubac, a taj ne bijae vie tako nevin probudio ju je poput budilice. Prenula se, protrljala je oi i
obasula me poljupcima kao kada nekog koga volimo nae5 - DAVO U TIJELU
65
mo u svome krevetu poslije sna u kojem sanjasmo da je umro. Naprotiv, ona je sanjala ono to
bijae zbiljom, kada se probudila nalazila se pokraj mene.
Ve je bilo osam sati. Pili smo nau okoladu kad zausmo zvonce. Pomislih na Jacquesa: Da nije
naoruan. Ja koji se toliko bojah smrti nisam ni trepnuo. Naprotiv, ba sam elio da to bude
Jacques pod uvjetom da nas ubije. Svaki drugi ishod priinjao bi mi se smijenim.
Gledati spokojno smrti u oi ima smisla samo onda ako joj gledamo sami. Smrt u dvoje nije nikada
smrt ak ni za one koji ne vjeruju. Nije bolno napustiti ivot, j^ego je teko napustiti ono to tom
ivotu daje smisao. Dok je ljubav na ivot, kakva li je razlika izmeu ivjeti zajedno ili umrijeti
zajedno?
Nisam imao toliko vremena da se pravim junak, jer mislei da bi Jacques moda ubio samo Marthu
ili pak samo mene otkrih svoju samoivost. Nisam znao koja bi od tih drama bila tea?
Kako se Martha nije ni pomakla, povjerovali da sam se prevario i da je zvonilo kod ku-evlasnika.
Ali zvono odjeknu opet.
- Suti, ne mii se - promrmlja ona - to bi mogla biti moja majka. Posve sam zaboravila da e
navratiti poslije, mise.
Bijah sretan da sam bio svjedokom jedne njezine rtve. Ako neka prijateljica ili prijatelj
66
zakasne nekoliko minuta na sastanak, smatrao bih da su ve mrtvi. Pridavajui taj osjeaj tjeskobe i
njezinoj majci znao sam njezinu bojazan kojoj ja bijah uzrokom.
Cusmo vrtna vrata kako se zatvorie poslije kratkog raspitivanja (zasigurno je gospoa Grangier
pitala u prizemlju da li su jutros vidjeli njezinu kerku). Martha proviri kroz zavjese i ree mi:
Doista, to je ona. Ni ja se nisam mogao odhrvati radosti da vidim gospou Grangier kako odlazi
sa asoslovom u ruci, zabrinuta zbog neobjanjive odsutnosti svoje keri. Okrenula se i jo je
jednom bacila pogled na zatvorene kapke.
67
Sada kada vie nisam imao to eljeti, postajao sam nepravedan. udio sam se kako Martha moe
lagati majci bez ikakvih skrupula, i to joj spoitavah. Ipak ljubav, taj egoizam udvoje, trai da se za
nju sve rtvuje i ivi od lai. Progonjen istim demonom predbacivao sam joj da mi je krila dolazak

svog mua. Do tada sam obuzdavao svoj despotizam, jer nisam imao pravo da gospodarim
Marthom. Moja bi okrutnost katkad popustila. Jadao sam se: Ubrzo u te uasavati. Brutalan sam
kao i tvoj suprug.
- On nije okrutan - odgovarala bi ona. Ja sam nastavljao: - Dakle ti nas obojicu vara, reci mi da ga
voli, budi iskrena: za osam dana moi e me s njim varati.
Grizla je usne i plakala: Sto li sam ti skrivila da si tako zao? Molim te ne upropatavaj na prvi dan
sree. - Znai da me vrlo malo voli ako je to tvoj prvi dan nae sree.
68
r
B
Ti udarci ranjavaju onoga koji ih zadaje. Nisam mislio na ono to sam rekao, a ipak sam osjeao
potrebu da to kaem. Nije mi bilo mogue objasniti Marthi da moja ljubav raste. Bez sumnje
dosegla je kritino doba, a to okrutno predbacivanje znailo je da se ljubav preobraava u strast.
Patio sam. Zamolih Marthu da zaboravi na moje napadaje.
69
Kuevlasnikova sluavka progura pisma ispod vrata. Martha ih uze. Dva bijahu Jacqueso-va. Kao
odgovor na moje sumnje ona mi ree: Uradi s njima to god hoe. Postidjeh se. Zamolili je da ih
proita i da sadraj sauva za sebe. Martha jednim od onih nesvjesnih pokreta koji nas esto navode
na najgore brzopletosti razdere jednu omotnicu. Pismo je moralo biti dugako jer ga se teko
poderalo. Njezin mi potez prui nove razloge za predbaciva-nje. Mrzio sam takvu nepromiljenost i
kajanje koje e uslijediti. Uza sve to uinih posljednji napor da je sprijeim da ne podere i drugo
pismo. Poslije te scene stekoh dojam da je Martha zacijelo zla. Na moju zamolbu ona ga proita.
Prvo pismo mogla je nesvjesno poderati, ali poto je proitala drugo pismo ree: Nebo nas je
spasilo da nismo poderali i drugo pismo. Jacques javlja da su svi dopusti na njegovu podruju
odgoeni i da e doi tek za mjesec dana.
70
Samo ljubav moe ispriati takve greke dobrog ukusa.
Njezin mi je mu poeo smetati vie nego daje bio prisutan i da smo ga se morali uvati. Njegovo
pismo odjednom je poprimilo mo neke sablasti. Ruali smo kasno. Oko pet popodne otili smo se
proetati pokraj rijeke. Martha se iznenadila kad iz jednog grma izvu-koh koaricu na oigled
strae. Pria o koarici ju je zabavila. Vie nisam strahovao da postanem smijean. Ili smo stisnuti
jedno uz drugo. Prsti su nam se prepleli. Ova prva sunana nedjelja privukla je etae i oni iznikoe
kao gljive poslije kie. Ljudi koji su poznavali Marthu nisu se usuivali pozdraviti je, ali ih je zato
ona pozdravljala pri tome ne mislei ni na to. Morali su to shvatiti kao njezino hvalisanje.
Zanimalo ju je kako sam se izvukao iz kue. Smijala se, zatim joj se lice smrklo, a prste mi je
stiskala svom snagom i zahvaljivala to sam se izloio takvim opasnostima. Uputi-smo se njezinoj
kui da odloimo koaricu. Istinu govorei, vidio sam kao jedino dostojno rjeenje ove avanture da
koaricu poaljemo kao dar na ratite. Ali takav kraj bio je tako o-kantan da sam ga sauvao samo
za sebe.
Martha je eljela ii obalom Marne sve do La Varennea. Veerali smo preko puta Otoka
71
ljubavi. Obeao sam joj da u joj pokazati Muzej francuskih kuda, prvi muzej to ga vidjeh jo
djetetom i koji me je opsjenio. Priao sam
0 njemu Marthi kao o neem vrlo zanimljivom. Ali kada smo ustanovili daje taj muzej najobinija
farsa, nisam priznao da sam se u tome toliko prevario. Fulbertove kare! A ja sam u to vjerovao.
Tvrdio sam kako sam se s Marthom htio naaliti. Nije shvaala jer sam se rijetko kada alio. Istinu
govorei, to me je otkrie vrlo rastuilo. Govorio sam sam sebi: Moda u i ja, koji danas toliko
vjerujem u Marthinu ljubav, vidjeti jednog dana u njoj tek zamku poput ovog Muzeja francuskih
kuda!
Jer esto sam sumnjao u njezinu ljubav, esto sam se pitao ne predstavljam li joj tek puku
razbibrigu, hir kojeg e se moi rijeiti od danas do sutra im je kraj rata podsjeti na njezine

obaveze. Pa ipak, uvjeravao sam se da ima trenutaka kada oi i usta ne mogu lagati. Svakako. Kada
se opiju manje plemeniti ljudi
1 protestiraju to neemo primiti njihov sat ili lisnicu na dar. U tom su raspoloenju isto tako iskreni
kao i u svakoj drugoj uobiajenoj prilici. Trenuci u kojima se ne moe lagati upravo su oni u kojima
se najvie lae i to upravo sebi samima. Vjerovati eni u trenutku kada nam ona ne moe lagati,
jednako je kao vjerovati u lanu dareljivost nekog tvrcfice.
Moja otrovidnost bijae zapravo jedan od najsuptilnijih oblika moje naivnosti. Smatrao
72
sam se manje naivnim, ali to bijah u drugom obliku, jer nas u toj dobi naivnost ne zaobilazi nikada.
Ta tobonja otroumnost sve mi je po-mraivala, primoravala me da sumnjam u Marthu. Zacijelo
sam sumnjao u sama sebe, jer se nisam smatrao nje dostojnim. Da sam posjedovao i stotinu dokaza
njezine ljubavi, ne bih bio manje nespretan.
Suvie sam dobro poznavao vrijednost onoga to se nikada ne kazuje onome koga se voli, a sve iz
bojazni da ne ispadnemo djetinjasti. I u Marthe sam oekivao tu dirljivu stid-Ijivost, ali uza sve to
ipak sam patio to ne mogu poniknuti u njezinu duu.
Vratih se kui u pola devet. Roditelji su se raspitivali o mojoj etnji. S oduevljenjem sam im
opisivao Senarsku umu i njezine paprati dva puta vie od mene. Priao sam o arobnom seocetu
Brunoyu gdje smo ruali. Odjednom me majka podrugljivo prekine:
- A to kae na to, Ren je doao u etiri i bio je iznenaen kada je uo da se s tobom nalazi na
izletu.
Pocrvenjeh od bijesa. Ova pustolovina kao i neke druge otkrie mi da uz neke sposobnosti ipak
nisam stvoren za laljivca. Otkrili bi me uvijek. Moji roditelji nisu vie nita rekli. Likovali su zbog
ove skromne pobjede.
73
Otac bijae nesvjesno sauesnik u mojoj prvoj ljubavi. On ju je ak i poticao radujui se mojoj ranoj
zrelosti koja se oitovala na razne naine. Uvijek je strahovao da u dopasti ruku neke zle ene. Bio
je spokojan jer je znao da me voli jedna estita djevojka. Usprotivio se tek onog dana kada je
doznao da Martha eli rastavu. Majka pak nije tako dobrohotno gledala na nau vezu. Bila je
ljubomorna. Gledala je Marthu oima suparnice. Martha joj bijae antipatinom ne znajui da bi joj
svaka druga ena zbog moje ljubavi isto tako antipatina bila. Bila je zabrinutija od oca u vezi s
miljenjem svijeta. udila se kako se Martha mogla kompromitirati s jednim deranom mojih godina.
Pored toga bila je odgojena u F ... U svim tim gradiima iz okolice Pariza im se malo udaljimo od
radnikih pregrada poinju se razvijati iste strasti, ista potreba za ogovaranjem kao i u svakoj drugoj
provinciji. Ali tu bli74
zina Pariza jo vie raspiruje ogovaranja. Svatko mora voditi rauna o svom drutvenom poloaju.
Zbog toga to je mu moje ljubovce bio vojnik, zamijetih kako se malo-pomalo moji drugovi pod
utjecajem roditelja udaljuju od mene. Udaljavali su se voeni drutvenom ljestvicom: prvo
biljenikov sin, a zatim sve do sina naeg vrtlara. To je moju majku boljelo, dok sam seja s time
diio. Vidjela me izgubljena zbog jedne lude. Zacijelo je ocu spoitavala to me je s njom upoznao i
to preko toga prelazi zatvorenih oiju. Ali, smatrajui da se to u prvom redu tie moga oca, utjela
je jer je i otac utio.
75
Svaku sam no provodio kod Marthe. Dolazio sam u deset i po, a odlazio sam jutrom izmeu pet i
est sati. Vie nisam preskakao zid. Zadovoljavao sam se otvarati vrata vlastitim kljuem, ali taje
povlastica iziskivala stanoviti oprez. Da se ne bi ulo zvono, omotao sam njegov bati vatom.
Sutradan bih ga skidao na odlasku.
U obitelji nitko nije sumnjao da odlazim od kue; ali drugaije bijae u J...
Kuevlasnik i onaj stari ve su me neko vrijeme gledali prijekim okom i jedva da su mi uzvraali
pozdrav.
U pet sati izjutra, da ne diem buku, silazio sam s cipelama u ruci. Tek bih ih dolje obuo. Jednog
dana na stubitu sretoh mljekara. On je u rukama nosio kante, a ja cipele. Zaelio mi je dobro jutro

uz straan osmijeh. Martha je bila izgubljena. On e to ispripovijedati cijelom J... Jo me je vie

morio moj smijean po76
loaj. Momku sam mogao platiti utnju, ali to sam propustio ne znajui naina kako da to izvedeni.
Poslije podne nisam se usudio o tome nita rei Marthi. Uostalom, ta je epizoda bila nevana, jer je
Martha ionako bila kompromitirana. To je ve odavno bilo gotovo, svjetina ju je proglasila mojom
ljubovcom jo prije nego li je to doista i postala. Ni o emu ne vodismo brigu. Uskoro nam je sve
postalo jasno. Jednog dana naoh Marthu bez snage. Kuevlasnik joj je upravo saopio kako je ve
etiri dana uhodio moje odlaske. Najprije nije htio vjerovati, ali sada vie nema nikakve sumnje.
Stari par ija se soba nalazila ispod Marthine alio se na buku to smo je dizali i nou i danju.
Martha je bila slomljena, eljela je otputovati. Nije uope bilo u pitanju da u nae sastanke unesemo
malo vie obzirnosti. Za to smo se osjeali posve nesposobni; nita se vie nije moglo promijeniti. I
tada je Martha poela shvaati mnoge stvari koje su je iznenadile. Jedina prijateljica,
draga, nije odgovarala na njezina pisma. Saznah da nas je skrbnik te djevojke vidio jednog dana
zagrljene u vlaku i savjetovao joj da se vie ne sastaje s Marthom.
Martha mi je obeala ako doe do neke drame zbog njezinih roditelja ili sa strane mua da e biti
odluna. Kuevlasnikove prineka mlada
doista bijae
77
jetnje i razna ogovaranja straila su me, ali su mi i pruala nadu, oekivao sam objanjenje izmeu
Marthe i Jacquesa.
Martha me je preklinjala daje tijekom Jac-quesova dopusta ee posjeujem, naime, o meni je ve
s njim govorila. Odbio sam bojei se da u loe igrati svoju ulogu i jer nisam elio vidjeti Marthu s
nekim drugim ovjekom koji se oko nje stara. Dopust je trebao trajati jedanaest dana. Moda e mu
uspjeti da smota jo dva dana i tako ostane due. Primorao sam Marthu da mi obea pisati svakog
dana. Tek poslije tri dana uputih se na poste restante da bih bio posve siguran da u tamo nai
pismo. Stigla su ve etiri. Nisam ih mogao podii jer nisam imao potrebne osobne iskaznice. Moj
poloaj je bio utoliko tei jer sam krivotvorio krsni list da bih se mogao koristiti poste res-tanteom,
to bijae dozvoljeno tek s navrenih osamnaest godina. Nisam se dao odstraniti s prozoria
pokuavajuu nadmudriti potansku slubenicu kako bih se domogao pisama koja je ona zadrala.
Naposljetku isposlovati, jer su me na poti poznavali, da mi ih sutra uputi na ime roditelja.
Zacijelo, treba mi jo dosta uiniti pa da postanem ovjek. Otvarajui prvo Marthino pismo pitah se
kako je njoj uspio taj napor da napie ljubavno pismo. Zaboravih da nema lake epistolarne forme:
za nju je dostatna samo lju78
bav. Otkrih da su Marthina pisma divna i najljepa od svih to sam ih proitao.
Pa ipak Martha nije pisala o posve obinim stvarima kao i o tome kako joj je teko ivjeti daleko od
mene.
udio sam se da me ne izjeda ljubomora. Poeo sam Jacquesa smatrati muem. Malo--pomalo
zaboravih na njegovu mladost i gledah u njemu obinog starkelju.
Nisam pisao Marthi: to je bilo suvie opasno. Uostalom, bijah sretan to joj ne moram pisati, jer
sam kao i pred svakom drugom novou osjeao bojazan hou li ili neu biti za to sposoban i neu
li joj se svojim pismima zamjeriti ili pak ispasti naivan.
Moja nemarnost bila je kriva da poslije dva dana povlaenja po mojem stolu nestade Marthino
pismo. Sutradan ga opet naoh na stolu. Otkrie tog pisma poremetilo je moje planove: iskoristio
sam Jacquesov dopust i moj dugi boravci u domu trebali su ih uvjeriti u to da sam prekinuo s
Marthom. Jer ako sam se isprva i hvalisao elei da mi roditelji saznaju da imam ljubovcu, sada
sam elio da im o tome pruim to manje dokaza. A eto, moj je otac doznao za pravi razlog moje
mudrosti.
Slobodno sam vrijeme iskoristio za pohaanje slikarske akademije, jer sam ve due vremena slikao
aktove po Marthi. Nisam znao je li to poznato mome ocu; on se zlobno udio

79
jednolinosti mojih modela dok sam crvenjeo od stida. Vratio sam se u Grande-Chaumiere i
marljivo radio kako bih sakupio to vie radova za kraj godine, koju u zalihu popuniti pri
ponovnom posjetu Marthina supruga.
Vidio sam i Rena kojega su istjerali iz nae stare gimnazije Henri IV. Sada je pohaao koled
Louis-le-Grand. Tamo sam ga traio svake veeri poslije zavretka rada u Grande--Chaumiere.
Posjeivali smo se kriom jer su mu roditelji poslije iskljuenja iz kole, a pogotovo poslije
dogaaja s Marthom zabranili da se drui sa mnom, iako su me ranije isticali kao primjer.
Ren, koji je na ljubav gledao kao na neki suvini teret, ismijavao je moju strast prema Marthi.
Kako nisam mogao podnijeti njegova bockanja, rekoh kukaviki da je uope ne volim. Njegovo
divljenje prema meni odjednom je poraslo. Marthina me je ljubav poela uspavljivati. Najvie mi je
jada zadavao nemrs nametnut mojim utilima. Moja je nervoza nalikovala na nervozu klavirista bez
glasovira ili puaa bez cigareta.
Ren, koji se rugao mom srcu, bijae ipak zaljubljen u neku enu za koju je mislio da je voli bez
ljubavi. Ta ljupka ivotinjica, plavokosa panjolka, bila je sva tako lelujava kao da je izala iz
nekog cirkusa. Ren se pravio ravnodunim, ali bijae vrlo ljubomoran. Zamo80
lio me pola u ali, pola ozbiljno, da mu uinim bizarnu uslugu. Za svakog koji pozna gimnaziju
bijae to tipina molba jednog srednjokolca. 2elio je doznati da li gaje ta ena prevarila. Da bi to
doznao trebao sam joj pokuati udvarati.
Takva me je usluga zbunjivala. Ponovo me obuzela moja plahost, ali ni za to na svijetu nisam htio
tu plahost oitovati koja me je u neem prijeila a na drugo poticala, spreavala me u obziru prema
Renu i Marthi. Nadao sam se u tome otkriti uitak, ali bijah poput puaa naviklog samo na jednu
vrst cigarete. Nije mi preostalo nita drugo no da se kajem to sam prevario Rena i zakleh mu se da
me je njegova ljubavnica odbila kada sam joj udvarao.
Prema Marthi nisam osjeao nikakvo kajanje. Na to sam se silio. Uzalud sam govorio da joj nikada
ne bih oprostio da me je prevarila, a ipak se nisam mogao kajati. To nije isto, tako sam olako
ispriavao svoj egoizam. Isto tako sam smatrao daje posve u redu to ne piem Marthi. No da mi
nije ona pisala, smatrao bih da me vie ne voli. Uza sve to, ova mala nevjera uvrstila je moju
ljubav.
Jacques nije nikako mogao shvatiti ponaanje svoje ene. Martha, inae brbljava, nije mu se sada
obraala ni s jednom jedinom rijeju. Ako ju je pitao: Sto ti je? odgovarala bi: Nita.
6 - AVO U TIJELU
81
Gospoa Grangier imala je nekoliko sukoba s jadnim Jacquesom. Optuivala ga da je nespretan
prema njezinoj keri i alila je to mu ju je uope i dala. Ona je tu naglu promjenu kerina karaktera
pripisivala Jacquesovoj nespretnosti. Htjela ju je povesti sebi i Jacques se pokori. Nekoliko dana po
povratku Jacques doprati Marthu njezinoj majci koja je ugaajui svakom njezinu hiru, ne znajui,
poticala njezinu ljubav prema meni. Martha bijae roena u toj kui. Svaka stvar je, govorila je ona
Jacquesu, podsjea na ona sretna vremena koja je tu proivjela. Trebala je spavati u svojoj
djevojakoj sobi. Kada je Jacques zahtijevao da se tamo unese i krevet za njega, izazvao je ivanu
krizu. Martha je odbila, smatrajui da bi se na taj nain soba njezina djevojatva ukaljala.
Gospodin je Grangier tu srameljivost smatrao apsurdnom. Gospoa Grangier iskoristila je priliku
da kae i svom suprugu i svom zetu da ne shvaaju ensku osjetljivost. Laskalo joj je da njezina
kerka tako malo pripada Jacquesu. Mislila je da sve ono to je njezina kerka uskraivala Jacquesu
pripada njoj. Tu je suzdrljivost smatrala uzvienom. I doista bila je uzviena - ali prema meni.
Martha je izlazila iz kue upravo u one dane kada je tvrdila da se slabo osjea. Jacques je dobro
znao kako je ne bi veselilo ako
82
bije pratio. Kako pisma upuena meni nije mogla nikome povjeriti, nosila ih je sama na potu.
Ja sam se sve vie radovao svojem muku, jer da sam joj i mogao pisati i odgovoriti na njezin prikaz
muka to ih je zadavala Jacque-su, stao bih na stranu njezine rtve. U stanovitim trenucima i sam

bih se pribojavao zla to sam ga zapoeo: onda bi mi se pak priinjalo da Martha nee nikada moi
dovoljno kazniti Jacquesa zbog zloina to joj je oduzeo djevi-anstvo. Ali kako nas nita ne ini
sentimen-talnijima od strasti, bijah sve u svemu zadovoljan to ne mogu pisati i to e Martha i
dalje Jacquesa tjerati u oaj.
Otputovao je posve obeshrabren.
Svi su tu krizu tumaili kao posljedicu izlu-ujue samoe u kojoj je Martha ivjela. Njezini
roditelji i njezin mu bijahu jedini koji nisu znali za nau vezu. Kuevlasnik se nije usudio nita
otkriti Jacquesu iz straha pred njegovom vojnikom odorom. Gospoa Grangier bijae sretna to
opet ivi sa kerkom kao prije njezine udaje. Zato se Grangierovi snebie kada im je Martha
sutradan po odlasku Jacquesa priopila da se vraa u J...
Vidjeh je jo istog dana. Najprije joj spoi-tah to bijae tako zloesta. Ali kada sam proitao prvo
Jacquesovo pismo, obuze me panika. Pisao je kako e mu biti lako poginuti kada je lien Marthine
ljubavi.
83
U tome nisam nazirao ucjenu. Osjetih se odgovornim za smrt jednog ovjeka zaboravljajui na
to da sam je upravo ja i prieljkivao. Postadoh jo udnovatiji i neshvatljiviji. Na koju god se stranu
okretasmo otvarali bismo bolne rane. Uzalud me Martha upozoravala da je humanije prema
Jacquesu ne podravati neku nadu, ja sam je silio da odgovara s njenou. Kazivao sam u pero
njegovoj eni jedina njena pisma to ih je ikada primio. Pisala ih je opirui se, plaui, ali ja sam
joj prijetio da joj vie nikada neu doi ako me ne poslua. To to mi je Jacques dugovao svoje
jedino zadovoljstvo smirivalo je moju neistu savjest.
Uvidjeh koliko je njegova elja za samoubojstvom bila povrna, jer je iz pisama koja uslijedie kao
odgovor na naa zraila nada. Divio sam se svom ponaanju prema jadnom Jacquesu dok sam sve to
inio iz puke sebinosti i straha da ne nosim zloin na svojoj dui.
Poslije drame uslijedilo je sretno razdoblje. Ali osjeaj privremenosti je ostao. Sve je to valjalo
pripisati mojoj dobi i mojoj mlitavoj naravi. Nisam imao volje ni za ta, ni da izbjegavam Marthu
koja bi me moda zaboravila i vratila se svojim obavezama, niti da Jacquesa gurnem u smrt. Naa
veza ovisila je o miru i o konanom povratku vojske. Ako otjera svoju enu, ona e mi ostati, ako je
zadri, nisam se osjeao sposobnim da je otmem na silu. Naa srea bi84
jae kula od pijeska. Ali ovdje plima ne stie u odreeno vrijeme, nadah se da e se podii to
kasnije.
Sada je Jacques sav oaran branio Marthu pred njezinom majkom koja je bila nezadovoljna to joj
se kerka vratila u J... Taj povratak je, osim ljutnje, pobudio u gospoi Grangier i stanovite sumnje.
Jo joj je bilo sumnjivije to Martha nije eljela drati poslugu, na veliko zaprepatenje svoje
obitelji, kao i obitelji svoga svekra. Ali to su mogli protiv Jacquesa, koji je postao na saveznik
zahvaljujui razlozima to mu ih pruih Marthinim posredstvom?
I upravo je tada cijeli J... otvorio paljbu na nju.
Kuevlasnici vie nisu htjeli s njom razgovarati. Nitko je nije pozdravljao. Samo trgovci bijahu
profesionalno primorani da budu to manje osorni. Iz potrebe da izmijeni nekoliko rijei, Martha se
zadravala po duanima. Ako sam se nalazio kod nje, a ona bi izostala zbog kupovine mlijeka i
kolaa, te se nije pet minuta vraala, ve sam je vidio pod tramvajem i ve bih izbezumljen otrao
do mljekara ili slastiara. Tamo bih je zatekao kako razgovara. Bijesan to sam dopustio da me
obuzmu mrane slutnje jo bih se na ulici ljutio. Optuivao sam je zbog loeg ukusa kada moe nai
razonode u razgovorima s prodavaima. Oni, koje sam prekidao u razgovoru, prezirahu me.
85
Dvorska pravila ponaanja posve su jednostavna, kao i sve stoje otmjeno. Ali nita se ne moe
usporediti s tajnama protokola malih ljudi. Njihove se budalatine u prvom redu temelje na
prvenstvu po godinama. Nita ih ne bi toliko zapanjilo kao kada bi se neka stara kneginja poklonila
mladome princu. Moe li se predoiti mrnja slastiara ili mljekarice kada jedan obini deran
prekida njihovo prisno avrljanje s Marthom. Zbog tih razgovora oni su za nju pronalazili tisue
opravdanja.

Kuevlasnici su imali dvadesetdvogodi-njeg sina. Doao je na dopust. Martha ga je pozvala na aj.

Naveer smo uli buku: zabranjivali su mu da posjeti stanarku. Navikao da moj otac ne stavlja veto
ni na jedan moj postupak nije me nita vie zaudilo od njegova posluha.
Sutradan se sretosmo u vrtu, kopao je. Zacijelo to bijae kazna. Uza sve to bijae pomalo zbunjen i
okrene glavu da mi ne bi morao rei dobar dan.
Ove su arke Marthi zadavale bol. Bila je dovoljno razumna i zaljubljena da shvati kako se srea ne
sastoji u dobrom miljenju susjeda, no i ona bijae poput onih,pjesnika koji znadu daje prava
poezija neto prokleto, ali koji uza sve to trpe to ne dobivaju pohvale koje mrze.
86
Opinski odbornici igraju uvijek nekakvu ulogu u mojim pustolovinama. Gospodin Ma-rin, starac
sijede brade i otmjena dranja, bijae stari gradski odbornik u J..., a stanovao je u stanu ispod
Marthe. U mirovinu se povukao jo prije rata, ali je rado sluio domovini ako mu se za to pokazala
prilika. Zadovoljavajui se samo neslaganjem s opinskom politikom, ivio je sam sa suprugom ne
primajui i ne uzvraajui posjete osim o Novoj godini.
Ve nekoliko dana dopirala je ispod nas neka lupnjava, utoliko vie to je u nau sobu dopirao i
najmanji um iz prizemlja. Stigli su parketari. Sluavka je uz pomo gospodarice u vrtu istila
srebreninu i patinu s bakra. Od mljekarice saznasmo da Marinovi pripremaju primanje s
iznenaenjem. Gospoa Marin je zato otila gradonaelniku i zamolila ga da joj odobri osam litara
mlijeka. Hoe li on takoer odobriti mljekarici da napravi slatko vrhnje?
87
Kada je dano odobrenje, doao je dan (bio je petak) kada se pojavilo petnaestak odlinika u
zakazano vrijeme, praeni suprugama od kojih svaka bijae utemeljitelj nekog drutva za opskrbu
djece mlijekom ili za pomo ranjenicima, a kojima je ona predsjedavala dok druge bijahu lanice.
Da bi bila otmjena, kue-domaica ih je doekivala na vratima. Svemu je davala misteriozan ton
kako bi svoje primanje pretvorila u piknik. Sve su te gospoe preporuivale tednju i izmiljale
recepte. Zato su njihovi kolai bili sainjeni bez brana, kreme su bile napravljene od liajeva itd.
Svaka nova doljakinja govorila je gospoi Marin: Nije osobito za oko, ali vjerujem da e biti
dobro!
Gospodin Marin je elio primanje iskoristiti za svoj povratak na politiku scenu.
Ali iznenaenje smo trebali biti ja i Martha. Saznao sam to zahvaljujui dobrostivoj indiskreciji
jednog mog suputnika u eljeznici, sina jednog od tih uzvanih odlinika. Zamislite si kako sam se
iznenadio kada sam doznao da su se Marinovi zabavljali ostajui predveer u prostorijama ispod
naih soba i tamo oslukivali naa milovanja.
To im se zacijelo dopalo pa su to htjeli obznaniti. Naravno, Marinovi kao ugledni graani
opravdavali su svoj postupak u ime morala. Htjeli su svoje zgraanje podijeliti sa svim potenim
graanima opine.
88
Gosti su zauzeli svoja mjesta. Gospoa Ma-rin znala je da se nalazim kod Marthe i ras-prostrla je
stol podno njezine sobe. Razmetala se. Nedostajao joj je samo tapi voditelja da najavi spektakl.
Zahvaljujui indiskreciji onog mladia koji ih je iz solidarnosti s naom mla-dou odao, mi
ostadosmo pritajeni u tiini. Nisam se usudio odati Marthi razlog ovog piknika. Predoio sam si
izoblieno lice gospoe Marin koja bulji u kazaljke sata, te nestrpljivost njezinih gostiju. Najzad
oko sedam sati parovi odoe mrmljajui i nazivajui Marinove varalicama, a jadnog gospodina
Marina starog sedamdeset godina proglasie arivistom. Taj budui vijenik obeavao je brda i
doline, a da uope nije ni priekao da bude izabran. to se tie gospoe Marin dame su smatrale
daje primanje posluilo tek kao dobar izgovor da se domogne poslastica. Gradonaelnik je osobno
doao na nekoliko minuta; tih nekoliko minuta kao i onih osam litara mlijeka bijahu dobar povod da
se uka o tome kako je gradonaelnik vrlo prisan sa kerkom Marinovih koja je nastavnica u koli.
Udaja gospoice Marin svojedobno je izazvala skandal jer se udaja uiteljice za gradskog straara
smatrala vrlo nedolinom.
Bio sam zloban te sam im priutio da uju ono to su oni eljeli priutiti drugima. Martha se udila
tom kasnom oitovanju ljubavi. Ne

89
mogavi vie kriti, uz opasnost da je rastuim, ispripovjedah joj kakva bijae svrha primanja. Oboje
se smijasmo do suza.
Gospoa Marin koja je moda prema nama bila neduna nije nam mogla oprostiti svoj poraz.
Zamrzila nas je. No mrnju nije mogla oitovati jer je nedostajao nain, a anonimna pisma nije se
usuivala pisati.
90
Ve je doao svibanj. Rjee sam se sastajao s Marthom u njezinu domu, a ostajao sam kod nje
spavati samo onda ako sam smislio neku la. Smiljah ih jednom ili dva puta tjedno. udio sam se
kako mi lai uspijevaju. Zapravo, otac mi nije vjerovao. Iz neke besmislene popustljivosti zatvorio
bi oi samo da braa i posluga nita ne doznaju. Trebao sam samo rei kao to sam kazao onog dana
da u pet sati izjutra odlazim u Senardsku umu na etnju. Jedino mi majka vie nije pripremala
koaru.
Moj je otac sve to podnosio da bi se odjednom usprotivio predbacujui mi lijenost. Ti su se prizori
pojavljivali i nestajali poput valova.
Nita nas vie ne zaokuplja od ljubavi. Ne ljenari se iz lijenosti nego zbog zaljubljenosti. Ljubav
nesvjesno predosjea da se jedino radom lijei od nje. Zato ga i smatra suparnikom. Ne podnosi
nikakav rad. Ali, ljubav je ipak
91
blagotvorna lijenost, ona je poput blage plodonosne kie.
Ako je mladost nezrela, to je zato jer je bila lijena. Ono to najvie ranjava na sustav odgoja jest to
to se obraa osrednjima, jer su oni najmnogobrojniji. Za duh koji napreduje nema lijenosti. Nikada
nisam vie nauio nego za ovih dugih dana koji su promatrau izgledali posve isprazni, dok sam ja
kroz to vrijeme motrio svoje srce onako kao to neki skorojevi motri svoje kretnje za stolom.
Kada nisam spavao kod Marthe, a to znai gotovo svakog dana, mi smo poslije veere etali uz
Marnu sve do osam sati. Uzimao sam oev amac. Martha je veslala, a ja sam se ispruio i naslonio
glavu na njezina koljena. Smetao sam joj. Odjednom bi me prenuo udarac vesla i prisjetio da ta
vonja nee potrajati cijela ivota.
Ljubav eli dijeliti s nekim svoje blaenstvo. Tako ljubavnica dosta hladne naravi postaje njenija,
grli nas, izmilja tisue naina da nas drai, ba onda kada elimo napisati pismo. Nikada nisam
toliko udio da ljubim Marthu kao onda kada je bila zauzeta nekim poslom, nikada nisam vie udio
da raeljam njezine kose nego kada se eljala. U amcu bi se odmah bacio na nju obasipajui je
poljupcima samo zato da pusti vesla i da amac slobodno pluta meu travama i bijelim i utim lopo92
ima. Ona je u tome prepoznavala znakove jedne nezadrive strasti, dok je mene na to silila manija
razaranja. Zatim bismo zavezali amac iza gusta bunja. Opasnost da nas vide ili da se prevrnemo
davala je naim nestalucima tisuu puta veu slast.
Zato i nisam alio to su kuevlasnici tako neprijateljski raspoloeni te mi oteavaju boravak kod
Marthe.
Moja tobonja fiksna ideja da je posjedujem onako kako je nije mogao posjedovati Jacques i da joj
ljubim onaj djeli koe za koji se zaklela da ga jo niije usne nisu dotakle osim mojih, nije bila
nita drugo no razvratnost. Da li sam ga priznavao? Svaka ljubav ima svoju mladost, zrelo doba i
starost. Jesam li ve doao do tog posljednjeg stadija kada nas ljubav bez istraivanja vie ne
zadovoljava? Jer ako se moje uivanje temeljilo na navici, ipak su ga poticale tisue malih korekcija
obinog. Jednako kao to uivalac droga ispoetka ne postie ekstazu poveanjem doza koje bi
uskoro postale smrtonosne nego ritmom koji sam smilja mijenjajui vrijeme ili koristei se
lukavstvima kojima bi trebao zavarati organizam.
Toliko sam volio lijevu obalu Marne da sam odlazio na desnu kako bih samo mogao gledati onu
stranu koju volim. Desna je obala manje pitoma, pripadala je vrtlarima i poljo93
djelcima, dok je moja strana pripadala doko-njacima. Privezali bismo amac uz neko drvo i otili
bismo pruiti se usred ita. Polje bi se pod veernjim povjetarcem zatalasalo. Tako skriveni u naem

egoizmu zaboravljali smo da u naoj ljubavi oskvrnjujemo ito kao to smo rtvovali i Jacquesa.
94
Neki daak privremenosti uzbuivao je moja ula. Okuao sam i grublja zadovoljstva nalik onima
to ih doivljavamo s prvom enom kroz vezu lienu ljubavi, a koja kvari ostale.
Ve sam stao cijeniti koliko vrijedi edan, ugodan osjeaj da se nalazim sam u krevetu sa svjeom
posteljinom. Pronalazio sam razloge zato ne mogu noi provoditi kod Marthe. Divila se snazi mog
znaaja. Isto sam se tako bojao uzbuenja to ga u nama pobuuje aneoski glas ene koja se budi i
koja se kao roena glumica pretvara da dolazi svako jutro s onoga svijeta.
Zatim sam si predbacivao to sam je poeo kritizirati i cijeli dan se ispitivah volim li Mar-thu vie
ili manje nego nekada. Moja je ljubav sve izopaavala. Kao to sam krivo tumaio Marthine rijei,
mislei na njihov dublji smisao, isto sam tako tumaio i njezinu utnju.
95
Jesmo li uvijek krivi? Neki unutarnji udarac koji se ne moe opisati kao da dokazuje da smo
ispravno postupili. Ali moja uivanja, moja strahovanja bila su snanija. Leei pokraj nje s
vremena na vrijeme obuzimala me elja da spavam sam kod svojih roditelja, a to je pretkazivalo da
bi na zajedniki ivot bio nesnoljiv. S druge pak strane nisam mogao ni zamisliti ivot bez
Marthe. Poeo sam konano spoznavati kazne preljuba.
Predbacivao sam Marthi to je jo prije nae ljubavi pristala urediti Jacquesov dom po mome ukusu.
Taj mi je namjetaj postao mrzak jer ga nisam izabrao po svome ukusu nego tek toliko da ne bude
po Jacquesovu. To me je bezrazlono zamaralo. Zalio sam to nisam pustio da Martha sama
odabere. Zacijelo, isprva mi se ne bi svidio, ali kako bi bilo arobno kada bih se na nj privikao iz
ljubavi prema njoj! Bio sam ljubomoran to e ta blagost navike pripasti Jacquesu.
Martha me gledala velikim naivnim oima dok sam joj s bolju govorio: Nadam se da neemo
zadrati ovo pokustvo kada budemo ivjeli zajedno. Cijenila je svaku moju rije. Mislei da sam
zaboravio kako sam upravo ja izabrao taj namjetaj, nije se usudila da me na to podsjeti. U sebi se
jadala zbog mog slabog pamenja.
96
Prvih dana lipnja Martha primi pismo od Jacquesa u kojem nije govorio ni o emu drugom osim o
svojoj velikoj ljubavi. Bio je bolestan, trebali su ga prenijeti u bolnicu u Bour-ges. Nisam se
obradovao kada sam saznao da je bolestan, ali me tjeilo daje imao neto rei. Kako je za dan-dva
trebao proi kroz J..., molio je Marthu da na kolodvoru pazi na njegov vlak. Martha mi je pokazala
pismo. ekala je da joj ja neto naredim.
Ljubav ju je obdarila ropskom naravi. Pred takvom uslunom pokornou bilo mije teko i narediti i
zabraniti joj. utio sam i to je po mojem miljenju trebalo znaiti da sam se sloio. Jesam li je
mogao sprijeiti da supruga vidi tek na nekoliko trenutaka? Ona je takoer utjela. Tako po nekom
preutnom dogovoru sutradan nisam otiao do nje.
Prekosutra mi trhonoa donese u roditeljski dom pisamce od Marthe koje je smio samo
7 - AVO U TIJELU
97
meni uruiti. eka me na obali rijeke i moli me ako je jo volim da doem.
Otrah do klupe na kojoj je sjedila Martha. Njezin pozdrav nije bio u skladu s njezinim pisamcem.
Povjerovah da je promijenila stav.
Jednostavno, Martha je moju prekjueranju utnju protumaila kao ljutnju. Nije imala ni pojma o
naem preutnom dogovoru. Poslije dugog strahovanja bilo joj je ao to me vidi, jer jedino me je
smrt mogla sprijeiti da je juer ne posjetim. Nisam mogao prikriti svoje zaprepatenje. Rastumaih
joj svoju suzdranost jer da potujem njezine obaveze prema bolesnom Jacquesu. Tek mi je
djelomice vjerovala. Naljutih se. Gotovo joj rekoh: Ba jednom kada ne laem . .. Plakali smo.
Ali takve zamrene partije aha nemaju kraja i vrlo su zamorne ako jedan od igraa ne zavede red.
Odnos Marthe prema Jacquesu bio je u da mi je trebalo laskati. Poljubih je za-nosei je u naruju.
utnja nam, rekoh, vie ne polazi za rukom. Obeasmo si da vie nikada nita neemo jedno
pred drugim tajiti i ve sam je pomalo alio to vjeruje daje to doista mogue.
U J... Jacques je uzalud traio Marthine oi. Dok je vlak prolazio pokraj kue vidio je da su kapci

otvoreni. U pismu ju je molio da ga

98
utjei. Traio je da doe u Bourges. Treba poi, rekao sam takvim glasom da ne bi u toj obinoj
reenici osjetila prijekor.
- Ii u ako mi se pridrui - odgovorila mi je ona.
Otila je suvie daleko u svojoj nesvje-snosti. Ali te su rijei iskazivale ljubav i njezini
nepromiljeni postupci umjesto da me ljute morali su zapravo u meni pobuivati zahvalnost.
Protivio sam se. Zatim sam se smirio. Potresen njezinom naivnou govorio sam joj njenosti.
Postupao sam s njom kao s djetetom koje je poeljelo mjesec.
Predoih joj koliko bi bilo nemoralno da je pratim. To to moj odgovor nije bio ispunjen bijesom
kao u nekog prevarenog ljubavnika, podiglo mu je vrijednost. ula je prvi put da sam izustio rije
moral, rije je bila izgovorena u pravi as, jer ako nije, morala je vjerovati jednako kao i ja u
moralnost nae ljubavi. Bez te rijei ona bi me smatrala amoralnim, jer je u dui bila graanka, iako
se protivila graanskim predrasudama. Ali, naprotiv, jer sam je prvi put upozorio da bude oprezna,
to bijae dokazom da sve do sada nismo uradili nita zla.
Martha je alila za tim svojevrsnim branim putovanjem. Meutim, shvaalaje daje to nemogue.
- Onda mi barem dopusti da ne odem -rekla je.
99
Zbog te olako izgovorene rijei moral po-stadoh gospodar njezine svijesti. S tom injenicom
posluih se kao to se tirani koriste s tek zadobivenom moi. Mo se vidi tek onda kada se
zloupotrebljava. Rekoh joj da nije poinila nikakav zloin pa stoga ne treba poi u Bour-ges. I
pronaoh razloge koji su je uvjerili: zamorno putovanje, te skoro Jacquesovo ozdravljenje. Ti su je
razlozi opravdali ako ne u oima Jacquesa a ono barem pred njegovom obitelji.
Usmjeravao sam Marthu u pravcu koji je meni odgovarao i malo-pomalo oblikovah od nje ono to
htjedoh. Predbacivao sam si to svjesno unitavam nau sreu. Spoznaja da je meni nalik i da je
postala zapravo moje djelo veselila me i ljutila istodobno. U tome sam vidio smisao naega
sporazuma i buduih nedaa. Ja sam je malo-pomalo zarazio svojom neodlunou koja e je
odlunog dana omesti da se za neto odlui. Vidio sam sebe i nju spu-Lanih ruku da e more
sauvati kulu od pijeska, dok su se druga djeca starala da svoje kule sagrade to dalje od domaaja
mora.
Ponekad moralna slinost premai fiziku. Pogled, hod esto su bili uzrokom da su ljudi mislili da
smo brat i sestra. To je zato to u nama postoje klice,slinosti koje ljubav potie. Pokret, promjena u
glasu prije ili kasnije odaju i najopreznije ljubavnike.
100
Treba dodati da ukoliko srce posjeduje svoje razloge koje razum ne poznaje to ne znai da nae srce
nije razumno. Bez dvojbe, svi smo mi Narcisi koji vole i preziru svoju sliku, ali koji su prema
svemu ostalom ravnoduni. Taj nas instinkt slinosti vodi i u ivotu kada nam pred lijepim
krajobrazom, enom, pjesmom dovikuje: stani! Mi se moemo diviti i drugome ali bez osjeaja
tog patosa. Instinkt slinog jedina je nit vodilja koja nije lana. Ali u drutvu samo se trivijalni duh
nee nikada ogrijeiti o moral, jer uvijek slijedi tip. Tako neke ljude uzbuuju plavojke, ne
znajui da su esto najvee slinosti najdublje sakrivene.
101
Martha je ve nekoliko dana bila rastresena, ali ne i melankolina. Da je bila rastresena i tuna to
bih mogao tumaiti zabrinutou to se primicao petnaesti srpnja kada se trebala nai sa
Jacquesovom obitelji i sa Ja-cquesom koji se trebao oporavljati na nekoj plai na La Mancheu.
Martha je postala utljivom i trzala se na moj glas. Podnosila je ne-podnosivo: obiteljske posjete,
ponienja, zajedljive opaske majke, gluposti svoga oca koji joj je spoitavao ljubavnika, iako u to
nije vjerovao.
Zato li je sve to podnosila? Da li je to bila posljedica mojih naputaka da svemu ne pridaje
preveliko znaenje i da se ne uzbuuje zbog svake sitnice. Priinjala mi se sretnom, bila je to neka
posebna srea koje kao da se stidjela i koja kao da je i za mene bila neugodna zato jer je nisam s
njom dijelio. Smatrao sam djetinjarijom to je Martha u mojoj utnji otkrila

102
dokaz ravnodunosti, a ja sam je optuivao da me vie ne voli zato jer je stalno utjela.
Martha mi se nije usuivala rei daje trudna.
103
Htio bih da sam izgledao sretan zbog te novosti. Ali ona me je najprije prenerazila. Iako nisam
nikada mislio na to da bih mogao postati odgovoran za to bilo, postadoh odgovoran za najgore.
Isto me je tako ljutilo to nisam dovoljno zreo pa da to prihvatim kao neto obino. Martha je
govorila samo onda kada je bila na to primorana. Drhtala je jer nas je razdvojio trenutak koji nas je
trebao spojiti. Tako sam dobro hinio vedro raspoloenje da su njezine bojazni nestale. Bila je
duboko proeta graanskim moralom tako daje to dijete za nju znailo daje Bog nagradio nau
ljubav, a ne da je kaznio nekakav zloin.
Sada kada je Martha u svojoj trudnoi nala razlog daje nikada ne napustim, mene je to
zaprepastilo. U naim godinama inilo mi se da je nemogue i nepravedno da dobijemo dijete koje
bi sputalo nau mladost. Prvi put osjetih brigu za materijalne tekoe: nae obitelji dignut e ruke od
nas.
104
To sam dijete ve volio, ali sam ga zbog ljubavi odbijao. Nisam htio biti odgovoran za njegov
tragian ivot. I sam bih za takav ivot bio neposoban.
Instinkt je na vodi: vodi koji nas vodi u propast. Martha je strahovala da nas njezina trudnoa
meusobno ne udalji. Danas je govorila da me nije nikada toliko voljela, vjerovala je da moja ljubav
raste kao njezina. Ja, koji sam juer odbijao to dijete, danas sam ga poeo voljeti i to ljubavlju to je
oduzimah Marthi, isto onako kao to je s poetka nae veze moje srce davalo ono to je drugima
oduzimalo.
Odsada kada bih svoje usne priljubio na Marthin trbuh nisam vie cjelivao nju nego dijete. Jao!
Martha vie nije moja ljubavnica, postala je majka.
Nikada se vie nisam ponaao kao da smo posve sami. Pored nas je uvijek prebivao svjedok kojem
smo trebali polagati raune za naa djela. Teko sam se mirio s ovom promjenom za koju jedino
smatrah Marthu krivom, ali ipak osjeao sam da bih joj jo tee pratao da mi je lagala. U nekim
sam trenucima vjerovao da mi je Martha lagala samo zato kako bi produila nau ljubav kada njezin
sin ne bi bio i moj.
Poput bolesnika koji zahtijeva mir nisam znao kojoj bih se strani priklonio. Osjeao sam da vie ne
volim istu Marthu i da e moj
105
sin biti sretan samo onda ako e se vjerovati da je Jacquesov. Zaista, taj me je izgovor pre-nerazio.
Trebalo se odrei Marthe. S druge sam pak strane i uza sve to to se smatrah zrelim smatrao
dananji dogaaj suvie ozbiljnim da bih si mogao uobraziti daje jedna takva ludost (mislio sam:
jedna tako mudra stvar) mogua.
106
Naposljetku, Jacques e se vratiti. Poslije ovog neobinog razdoblja on e kao i toliki drugi vojnici,
prevareni zbog izuzetnih okolnosti, nai jednu tunu i poslunu suprugu ija se nevjera nigdje nije
oitovala. Ali kako objasniti dijete, osim ako mu za vrijeme dopusta ne dozvoli da joj prie.
Kukaviki sam je na to nagovorio.
Od svih naih prepirki ova ne bijae ni najudnovatija, ni najtea. udio sam se da se tako malo
opirala. Kasnije sam shvatio zato. Martha mi se nije usudila priznati daje za posljednjeg
Jacquesova boravka ipak popustila, a hinei da me slua, namjeravala je da mu se u Granvilleu ne
poda izgovarajui se svojim stanjem. Cijela ova nadgradnja bila je zamrena jer se poslije poroaja
datumi nee podudarati i svima e biti jasno. Ta! rekoh sam sebi, ima jo dosta vremena pred
nama. Mart-hini roditelji prepast e se skandala. Povest e
107
je na ladanje i poslije stanovitog vremena objavit e novost.
Primicao se dan Marthinog odlaska. Od te odsutnosti mogao sam imati samo korist. Bit e to jedno
iskuenje. Nadao sam se izlijeiti od Marthe. Ako mi to ne uspije, ako moja ljubav bude suvie

postojana, znao sam da u Marthu nai jednako vjernu kao i ranije.

Odlazila je dvanaestog srpnja u sedam sati ujutro. Prethodnu sam no ostao u J... Odlazei tamo
odluio sam ne sklopiti oka. Htio sam se tako nauiti njenosti da mi Martha cijelo to vrijeme ne
uzmanjka.
Legao sam i poslije etvrt sata sam zaspao.
Inae mi Marthina nazonost nije dala da spavam. Prvi put spavah pokraj nje tako dobro kao da sam
sam.
Kada sam se probudio, Martha je ve ustala. Nije se usudila da me probudi. Do polaska vlaka imali
smo na raspolaganju pola sata. Raspalih se to sam prospavao posljednje sate to ih mogosmo
zajedno provesti. Plakala je zato to odlazi. Meutim, ja sam elio posljednje trenutke iskoristiti za
neto drugo a ne da ispijamo nae suze.
Martha mi je ostavila svoj klju zamolivi me da dolazim, da mislim na nas i da joj za njezinim
stolom piem pisma.
108
Zakleo sam se da je neu pratiti do Pariza. Ali nisam mogao obuzdati elju za njezinim usnama.
Kako sam podlo elio daje manje volim, tu sam elju objanjavao time to odlazi, onim tako
pogrenim posljednji put, osjeajui da to nee biti posljednji put osim ako to ona sama nee
htjeti.
Na kolodvoru Montparnasse, gdje se trebala nai sa suprugovim roditeljima, poljubih je bez ikakva
sustezanja. Izgovarao sam se da to inim jer da se roditelji mogu pojaviti svakog trena, te da se
moe neto presudno zbiti.
Vrativi se u J ..., nauen da dan provodim u oekivanju asa kada u se uputiti Marthi, nastojao
sam se nekako rastresti. Okopavao sam vrt, pokuavao itati, igrao sam se sa sestrama skrivaa to
ve nisam inio pet godina. Naveer, da ne bih pobudio sumnju, odlazio sam na etnju. Obino mi
je etnja do Marthe bila ugodna. Te sam se veeri jedva vukao, spoticao sam se o ljunak i osjeao
sam kako mi srce snanije lupa. Ispruen u amcu prvi put u ivotu zaelih umrijeti. No bijah
nesposoban i za ivot i za smrt, raunao sam na nekog milosrdnog ubojicu. alio sam to se ne
moe umrijeti ni od tuge, ni od boli. Malo-pomalo praznila mi se glava poput vode koja istjee iz
kade. Jo samo posljednje dugo usisavanje i glava je prazna. Zaspao sam.
109
Probudila me svjeina srpanjskog jutra. Vratih se kui ukoen. Vrata bijahu irom otvorena. Otac
me osorno doeka. Majka se malo razboljela: poslali su sobaricu da me probudi da odem po
lijenika. Moja odsutnost bijae otkrivena.
Podnio sam scenu divei se instinktivnoj tankoudnosti svoga oca koji je od tisuu moguih krivica
odabrao jednu nedunu kako bi krivcu mogao omoguiti da se opravda. Nisam ni pokuao, jer to
bijae suvie teko. Prepustio sam ocu da vjeruje kako se vraam iz J... i kada mi je poslije veere
zabranio izlazak, bijah mu zahvalan to je i dalje moj sauesnik i to mi je pruio izgovor da vie
sam ne lutam uokolo.
Iekivao sam listonou. To je bio moj ivot. Nisam bio kadar uiniti ni najmanji napor da je
zaboravim.
Martha mi je darovala no za rezanje papira zahtijevajui da se njime koristim pri otvaranju
njezinih pisama. Ali kako sam se njime mogao posluiti? Bio sam suvie nestrpljiv. Omotnice bih
odmah razderao. Postien bih svaki put ponovo odluio da etvrt sata pismo drim neotvoreno.
Nadao sam se da u na taj nain zadobiti vlast nad samim sobom i da u pisma sauvati u depu
netaknuta. Ali to sam uvijek odgaao za slijedei dan.
110
Jednog dana, nestrpljiv zbog svoje slabosti, u nastupu bijesa razderah pismo u komadie i ne
proitavi ga. Onog trena kada se papirii razletjee vrtom ve se naoh na etiri noge. U pismu se
nalazila Marthina fotografija. Ja, koji bijah toliko praznovjeran i koji najbeznaaj-nije stvari
tumaih tragino, razderao sam joj lice. U tome vidjeh Boju opomenu. Smirih se poslije etiri sata
sastavljanja i lijepljenja pisma i fotografije. Jo nikada nisam bio podvrgnut takvom naporu. Strah
da se Marthi neto ne desi poticao me u tom jalovom poslu koji mi je smuivao i oi i ivce.

Specijalist je preporuio Marthi kupanje u moru. Optuujui sebe sama zbog zloe, to joj ipak
nisam dopustio, jer nisam htio da itko drugi gleda njezino tijelo.
Uostalom, kako je Martha trebala provesti u Gravilleu mjesec dana, radovao sam se to e se tamo
nalaziti i Jacques. Prisjetio sam se njegove fotografije u bijelom koju mi je Martha pokazala dok
smo zajedno kupovali pokustvo. Nieg se nisam toliko bojao kao onog mladog svijeta s plaa.
Unaprijed sam ih smatrao ljepima, snanijima i elegantnijima od sebe.
Njezin e me suprug zatititi od njih.
U stanovitim trenucima njenosti, poput pijanca koji se grli sa cijelim svijetom, zamiljah si da
piem pismo Jacquesu u kojem mu
111
priznajem da sam Marthin ljubavnik i da u to ime preporuujem da je pazi. Ponekad zavi-djeh
Marthi stoje Jacques i ja toliko oboavamo. Zar nije mogue teiti zajedno da je usreimo? U
svojim krizama osjeah se uslunim ljubavnikom. elio sam upoznati Jacquesa i objasniti mu zato
jedan na drugog ne trebamo biti ljubomorni. Zatim bi mrnja odjednom odagnala tu blagost.
112
Martha je u svakom pismu zahtijevala da odlazim njezinoj kui. Njezino me navaljivanje prisjealo
na jednu moju vrlo pobonu tetu koja mije neprestance predbacivala to ne posjeujem bakin grob.
Nemam smisla za hodoaa. Tjeskobno je smrt i ljubav traiti na istom mjestu. Moe li se misliti
na neku pokojnicu ili odsutnu ljubavnicu iskljuivo na nekom groblju ili pak u nekoj sobi? To nisam
pokuao protumaiti Marthi, nego joj odgovorih da odlazim u njezin stan, dakle isto onako kao to
sam odgovarao i teti da odlazim na groblje. Ipak, otiao sam Marthi, ali pod posebnim okolnostima.
Jednog dana susretoh u vlaku onu mladu veanku kojoj su staratelji zabranili da dalje posjeuje
Marthu. Kako sam se osjeao osamljenim osjetih potrebu da se poigram s tom djevojkom. Predloih
joj da kriom sutra doe u J... Da se ne prestrai zatajih joj Marthinu
8 - AVO U TIJELU
113
odsutnost i rekoh joj kako e Martha biti sretna kada je ugleda. Priznajem da jo nisam znao to s
njom namjeravam. Ponaao sam se poput djece koja pri upoznavanju ele jedno drugo zadiviti.
Nisam mogao odoljeti, a da ne vidim na Sveinom aneoskom licu iznenaenje ili bijes kad je
izvijestim da je Martha odsutna.
Da, to sam uradio, bez dvojbe, samo iz djetinjaste elje da je iznenadim, i dok nisam uspio neto
saopiti to bi je iznenadilo, ona je oko sebe zraila neku egzotinu privlanost koja me je oaravala
pri svakoj reenici. Nita slae od te iznenadne prisnosti meu osobama koje se jedva poznaju. Oko
vrata je nosila zlatni krii s modrim emajlom, a na sebi je imala, barem po mojem miljenju,
neukusnu haljinu. Bila je prava iva lutka. Osjeao sam kako me sve vie proima elja da se taj
sastanak desi negdje drugdje, a ne u eljeznikom vagonu.
Izgledom je pomalo prisjeala na pitomicu nekog samostana, a po njezinu ponaanju moglo se
prosuditi da je polaznica Pigierove kole, koju je uostalom i pohaala sat dnevno uei francuski
jezik i strojopis, ali bez nekog veeg uspjeha. Pokazala mi je svoje daktilog-rafske zadae. Svako je
pismo bilo s pogrekama i na marginama ispravljeno od nastavnika. Iz rune torbice, oigledno
njezine tvorevine, izvadila je kutiju cigareta ukraenu plemikom krunom. Ponudila mi je cigaretu.
Ona
114
nije puila, ali je to nosila zato jer su njezine prijateljice puile. Priala mi je o vedskim obiajima,
a ja sam se pretvarao kao da su mi poznati: o ivandanskoj noi; o slatkom nainjenom od borovnica.
Zatim je iz svoje torbice izvukla fotografiju svoje sestre blizanke koja joj je juer stigla iz vedske.
Nalazila se na konju posve gola samo s djedovim cilindrom na glavi. Zacrvenjeh se. Sestra joj
bijae toliko slina da sam posumnjao da mi se ruga te da mi pokazuje vlastitu fotografiju. Ugrizoh
si usne da u sebi uguim elju da poljubim ovu nestanu naivku. Morao sam imati ivotinjski izgled
jer vidjeh kako prestravljena pogledom trai sigurnosnu konicu.
Sutradan u etiri sata dola je Marthi. Rekoh joj da je Martha u Parizu i da e se uskoro vratiti.
Pridodah: Zabranila mi je da vas pustim otii prije nego li se ona vrati. Raunao sam joj otkriti

svoj plan tek kasnije.

Sreom bila je sladokusac, a i moje slado-kustvo poprimilo je nepoznati oblik. Dodue, nisu me
privlaili torta i sladoled od malina, nego poeljeh biti i torta i sladoled to ga ona prinosi svojim
ustima. Moja su se usta sama od sebe otvarala.
115
Nisam za Sveom udio zbog poronosti nego iz sladokusja. U nedostatku njezinih usana zadovoljio
bih se i njezinim obrazima.
Govorio sam jasno izgovarajui svaki slog kako bi me ona mogla lako razumjeti. Uzbuen tom
veericom, iako sam obino bio tih, odjednom sam se uzrujao zbog toga to ne mogu govoriti bre.
Osjeao sam potrebu da sve izbrbljam, da joj se djetinje povjerim. Pri-makoh uho njezinim usnama.
Pio sam njezine rijei.
Primorah je da popije aicu likera. A zatim sam je alio kao da se radi o ptiici koju htjedoh opiti.
Nadao sam se da e njezina pripitost pogodovati mojim nakanama, jer bijae mi posve svejedno
hoe li mi svoja usta dati dobrovoljno ili nee. Pomislio sam kako ba nije zgodno da se to zbiva u
Marthinu stanu, ali se uvjeravah da time nita ne oduzimam naoj ljubavi. elio sam Sveu kao to
se eli voa, a na to nijedna ljubavnica ne moe biti ljubomorna.
Drao sam njezine ruke u svojima koje mi se priinjahu nezgrapnima. Osjetio sam potrebu da je
razodjenem i nunam u svojem naruju. Ona se opruila po divanu. Ustadoh i nadvili se nad
njezinim vratom, ponad onog mjesta gdje poinju nicati vlasi poput finih pahuljica. Iz njezine utnje
ne mogoh zakljuiti ine li joj moji poljupci zadovoljstvo; nije na fran116
cuskom mogla nai pristojan izraz da me odbije. Grizao sam je za obraze iekujui da iz njih ikne
sladak sok kao iz breskve.
Poljubih je najzad u usta. Podnosila je moja milovanja stiui kao strpljiva rtva usta i oi. Jedini
pokret odbijanja bijae lagano okretanje glave s lijeva na desno, s desna na lijevo. Moda sam se
varao, ali moja usta nisu u tome otkrila iluziju pristajanja. Ostadoh uz nju to jo nisam uradio s
Marthom. To opiranje kojeg zapravo i nije bilo laskalo je mojoj odvanosti i mojoj lijenosti. Bio
sam dovoljno naivan da povjerujem da e biti jednako lagano i kasnije, te da u lagano postii svoj
cilj.
Nikada nisam svlaio ene, prije su one mene razgoliavale. Zato i jesam poeo tako nevjesto: od
cipela, arapa. Ljubio sam joj stopala i noge. Ali kada joj htjedoh skinuti stez-nik, Svea se stala
braniti kao nevaljalka koja se prije spavanja ne da svui. Udarala me je nogama. Lovio sam joj noge
u letu, grlio i cjelivao. Napokon se zasitih. Kao to nestaje elja za slatkiima kada se prejedemo
kreme i kolaa. Trebao sam joj otkriti svoju prevaru, kao i injenicu da se Martha nalazi na putu.
Morala mije obeati da ako susretne Marthu da joj nikada nee priati o naem sastanku. Nisam joj
priznao da sam Marthin ljubavnik, ali joj to da-doh naslutiti. Kada sam je na kraju zasien svega tek
iz uljudnosti zapitao hoemo li se po117
novo vidjeti, odgovorila je sutra zato jer je uivala u tajanstvenosti.
Nisam se vratio u Marthin stan. A moda niti Svea nije dola zvoniti na zatvorena vrata. Znao sam
koliko je moje ponaanje sa stajalita vladajueg morala bilo za osudu. Zacijelo su okolnosti
pripomogle da mi je Svea postala tako privlana. Uostalom, da li bih je uope negdje zaelio osim u
Marthinoj sobi?
Nisam se kajao. Malu veanku nisam pustio zbog Marthe, nego zato to sam iz nje iscijedio svu
slast.
Nekoliko dana zatim primio sam Marthino pismo, a u njemu priloeno i pismo kuevla-snika u
kojem joj je pisao da njegova kua nije sastajalite i da sam s tom namjerom u njezin stan doveo
neku enu. Imam dokaz tvoje nevjere, pisala je Martha. Ne eli me vie nikada vidjeti. Patit e, ali
ona vie voli i patiti nego li dozvoliti da je varam.
Znao sam da su to bezazlene prijetnje i da bi ih jedna la ili po potrebi ak i istina uklonila. Ali,
ljutilo me da u pismu s kojim prekida nau vezu Martha nija pisala o samoubojstvu. Optuih je zbog
ravnodunosti. Smatrao sam da pismo ne zavreuje nikakvo tumaenje. Jer,

118
ja bih u slinoj prigodi, i ne pomiljajui na samoubojstvo, smatrao da Marthi trebam priprijetiti s
tim inom. Bio je to neunitivi dokaz moje dobi i kole; vjerovao sam da su neke lai prijeko
potrebne u pravilima ljubavi.
Pojavila se jedna nova potreba u mom ljubavnom naukovanju: da se Marthi prikazem nevinim, te
daje okrivim da meni vjeruje manje nego li kuevlasniku. Objasnih joj kako je to vjet potez
pristalica Marina. Svea ju je doista jednog dana dola posjetiti, upravo kada sam pisao pismo za
njezinim stolom. Otvorio sam vrata jer sam djevojku vidio kroz prozor, a znajui da je ele odaleiti
od Marthe, ne htjedoh joj dati povoda da misli kako se Mar-tha na nju ljuti. Nema sumnje, ona je
dola kri-om i uz cijenu mnogobrojnih tekoa.
Tako sam mogao objasniti Marthi da joj je Svea ostala odana. Pismo sam zavrio iskazujui kao
utjehu da sam o Marthi mogao govoriti u njezinu stanu s njezinom najprisnijom prijateljicom.
Zbog te uzbune prokleo sam ljubav koja nas je primoravala da polaemo raun o naim postupcima,
premda sam elio da raun nikada ne polaem ni sebi, ni drugima.
Ipak, govorio sam sam sebi, ljubav nudi veliku prednost jer joj svi ljudi poklanjaju svoju
119
slobodu. elio sam da postanem tako moan da mogu biti bez ljubavi, i da joj ne trebam rtvovati ni
jednu od svojih elja. Nisam znao da ovjek uvijek nekome robuje i daje bolje robovati vlastitom
srcu nego li svojim ulima.
Kao to pela prikuplja med i puni svoju konicu - tako ljubavnik obogauje svoju ljubav svim
onim eljama koje ga opsijedaju na ulici. S njima obdaruje svoju draganu. Ja jo nisam otkrio nain
kako nevjernim naravima ucijepiti vjernost. Tako, ako netko udi za nekom djevojkom i prenosi
svoju strast na enu koju voli, njegova e razbuktala elja biti vea jer elja nije ispunjena pa e
ena povjerovati da nije nikada snanije bila voljena. Ona je prevarena, ali je moral po opem
miljenju spaen. S takvim raunicama poinje razvrat. Ne treba suvie brzo osuivati neke ljude
sposobne da prevare svoje ljubavnice na vrhuncu ljubavi: neka se i ne pomisli da su frivolni. Oni se
protive takvom izgovoru te i ne sanjaju da izbriu granicu izmeu sree i uitka.
Martha je ekala da se opravdam. Prekli-njala me da joj oprostim njezina predbaciva-nja. Uradih to
bez okolianja. Pisala je kue-vlasniku i molila ga s ironijom da dopusti da u njezinom stanu
primam jednu od njezinih prijateljica.
120
Kada se Martha vratila posljednjih dana kolovoza, nije stanovala u J..., nego u kui svojih roditelja
koji su produili svoje ljetovanje. Novi dekor u kojem je prebivala Martha posluio mi je poput
afrodizijaka. Senzualni zamor, potajna enja da spavam sam nestado-e. Nijednu no ne prespavah
u roditeljskom domu. Gorio sam, hitao sam poput nekoga koji mora mlad umrijeti pa je stoga
nezasitan. Htio sam uivati u Marthi prije nego stoje proguta materinstvo.
Ta djevojaka soba u kojoj je zabranila Jac-quesu da bude nazoan postade naom sobom. Silih se
nepominih oiju motriti njezinu sliku s prve priesti koja je visila ponad kreveta. Zahtijevao sam
da gleda neku sliku koja ju je prikazivala kao dijete samo zato da bi njoj nae dijete bilo slino.
Posve oaran, tumarao sam kuom gdje se rodila i odrasla. U jednoj sobi gdje su drali starudiju
nabasah na njezi121
nu kolijevku. 2elio sam vidjeti kako se opet upotrebljava, zatraio sam da izvadi svoje gaice,
kouljice, te relikvije Grangierovih.
Nisam alio za stanom u J... gdje pokustvo nije imalo dra ak i najobinijeg obiteljskog
namjetaja. Nije mi nita kazivalo. Naprotiv, ovaj namjetaj ovdje govorio je o Marthi, o te je
predmete kad je bila djevojica udarala glavom. A osim toga, ivjeli smo sami, bez gradskog
vijenika, bez kueviasnika. Nismo se sustezali, bili smo slobodni poput divljaka, etali gotovo
posve nagi vrtom, tim pravim pustim otokom. Leali smo na tratini i sjedili u sjenici pod brljanom
i divljom lozom. Jedno drugom uzimasmo ljive iz usta koje sam sakupljao onako raspucale i tople
od sunca. Moj me otac nije nikada uspio nagovoriti da radim u vrtu kao to su to inila moja braa,
ali za Marthin sam se ipak brinuo. Grabljao sam, krio korov. Naveer poslije sparnog dana osjeao

sam, gasei e zemlje i cvijea, onaj isti opojni zanos to ga osjea ovjek kada zadovolji elju
ene. Uvijek sam smatrao daje glupo biti dobar: sada otkrih svu mo dobrote. Cvijee je cvjetalo
zahvaljujui mojoj brizi, kokoi spavaju u hladu jer sam im ja bacio zrnje: kakve li dobrote? Kakav egoizam! Uvelo cvijee i mrave kokoi davale bi tuan izgled naem otoku ljubavi. Voda i
zrnje koje sam davao cvijeu i kokoima zapravo bijahu namijenjeni meni.
122
U toj obnovi srca zaboravio sam i potcije-nio svoja nedavna otkria. Tako sam smatrao da je
raskalaenosti ulaskom u ovu kuu doao kraj. Tako su posljednji tjedan kolovoza, te cijeli rujan bili
jedino razdoblje moje prave sree. Nisam niti varao, niti ranjavao ni sebe, ni Marthu. Vie nisam
vidio prepreka. Sa esnaest ljeta posjedovah takvu sliku ivota za kakvom se udi i u zrelim
godinama. ivjet emo na ladanju i vjeno emo ostati mladi.
Leao sam pokraj Marthe na tratini, milovao joj lice s jednom vlati, polagano i odmjereno, tumaei
kako e izgledati na budui ivot. Po povratku Martha je za nas traila stan u Parizu. Oi joj se
orosie kada joj izjavih da elim ivjeti na selu: Nikada ti se to ne usudih predloiti, ree mi,
mislila sam da bi se ti pokraj mene dosaivao i da bi eznuo za gradom. Kako me ti malo pozna!
odvratio sam. elio bih ivjeti u blizini Mandresa, kamo smo jednog dana otili u etnju i gdje su
uzgajali rue. Otkako sam jednom sluajno veerao s Marthom u Parizu te se vraasmo posljednjim
vlakom osjetih miris tih rua. Na eljeznikoj postaji istovarivali su velike sanduke iz kojih se irio
opojan miris. Cijelo sam djetinjstvo sluao o tom tajanstvenom vlaku koji polazi nou u jedan sat
kada djeca spavaju.
123
Martha je govorila; Rue cvatu samo jednom godinje. Zar se ne boji da bi ti poslije Mandres
izgledao ruan? Nije li mudrije odabrati neko manje lijepo mjesto, ali koje e jednako tako biti
arobno?
U tim rijeima prepoznah sebe. elio sam dva mjeseca uivati u ruama, a zaboravio sam na ostalih
deset mjeseci; injenica da sam izabrao Mandres davala mi je jo jedan dokaz o prolaznosti nae
ljubavi.
esto nisam veerao u F ... izgovarajui se etnjama ili nekim pozivima, te ostajah s Mar-thom.
Jednog poslijepodneva zatekoh kod nje nekog mladia u uniformi zrakoplovca. Bio je to njezin
brati. Martha koju nisam oslovljavao sa ti ustane i poljubi me u vrat. Brati se smijao mojoj
stidljivosti. Pred Paulom, nemamo se dragi ega bojati, ree mi ona. Sve sam mu
ispripovijedala. Bio sam u neprilici, ali istodobno oaran to je Martha priznala svom bratiu da
me ljubi. Taj armantni i povrni mladi koji nije imao druge brige osim da mu uniforma bude u
redu, bijae ushien naom ljubavi. Za njega bijae to dobra lakrdija na raun Jacquesa kojeg je
prezirao jer nije sluio u zrakoplovstvu, a niti je posjeivao barove.
124
Paul je evocirao cijelo njihovo djetinjstvo to su ga proveli u ovom vrtu. Ja sam ispitivao dalje jer
sam Marthu otkrivao u novom svjetlu. Istodobno me obuze i tuga. Bio sam suvie blizu djetinjstva
da bih zaboravio na igre koje roditelji vie ne znaju; bilo da su ih zaboravili, bilo da ih smatraju
nekim neizbjenim zlom. Bio sam ljubomoran na Marthinu prolost.
Kada smo smijui se ispriali Paulu o mrnji kuevlasnika i o primanju kod Marinovih, on nam
oduevljeno ponudi svoju garsonijeru.
Primijetih da mu se Martha nije usudila priznati da namjeravamo ivjeti zajedno. Osjealo se da nas
sokoli u naoj ljubavi zato jer ju je smatrao zabavom, ali zacijelo i on bi bio na strani napadaa ako
bi jednog dana pukla bruka.
Martha je ustala od stola i posluivala nas. Kuna pomonica bila je na selu zajedno s gospoom
Grangier, jer je Martha, uvijek na oprezu, izjavljivala da eli biti sama poput Robin-zona. Njezini
roditelji, uvjereni da im je kerka romantina dua i da su romantici nalik luda-ma pa im se ne treba
suprotstavljati, pustili su je bez rijei samu.
Ostadosmo dugo za stolom. Paul je donio ponajbolja vina. Bili smo raspoloeni, ali jednog dana to
emo zaaliti jer se Paul ponaao
125

kao povjerenik bilo kakvog preljuba. Rugao se Jacquesu. utio sam i tako sam se izloio opasnosti
da primijeti kako se ne ponaa kako se to pristoji, ali bijae mi milije da se pridruim igri nego da
ponizim tog lakomislenog bratia.
Kada smo pogledali na sat, posljednji je vlak za Pariz ve otiao. Martha mu ponudi da prenoi.
Paul prihvati. Pogledah Marthu s takvim pogledom da mi ona ree: Jasno, i ti osta-je dragi. Imao
sam iluziju da se nalazim kod kue i da kao Marthin suprug primam bratia svoje supruge, kad li
nam Paul na pragu nae sobe zaeli laku no i poljubi sestrinu u obraz na najprirodniji nain na
svijetu.
126
Krajem rujna spoznah da bi napustiti ovu kuu znailo odrei se sree. Jo samo nekoliko mjeseci
milosti bilo nam je poklonjeno i onda emo trebati izabrati hoemo li ivjeti u lai ili u istini. Izbor
nije bio lagan. Kako je bilo vano da od Marthe ne dignu ruke njezini roditelji, sve dok nam se ne
rodi dijete, najzad se odvaih upitati Marthu da li je izvijestila gospou Grangier o svojoj trudnoi.
Rekla mi je da jest, te daje o tome izvijestila i Jacquesa. To mi je omoguilo da se uvjerim kako mi
je ponekad lagala, jer mi se u svibnju, poslije odlaska Jacquesa zaklinjala da nije imala nita s njim.
127
Iz dana u dan sve se prije mrailo, ali nas je veernja svjeina spreavala u naim etnjama. Bilo je
teko da se viamo u J... Kao lopovi morali smo biti na oprezu da ne izbije skandal vrebajui s ulice
da li su kuevlasnik i Marinovi odsutni.
Turobnost listopada, njegove prohladne veeri, ali koje nisu bile dovoljno hladne da bi se moralo
loiti, primoravale su nas da legnemo ve u pet sati. Za moje roditelje leati po danu znailo je biti
bolestan. Sada me je lijega-nje u pet sati oaravalo. Nisam si predoavao da to ine i drugi. Bijah
sam s Marthom u krevetu, zaustavljen usred jednog svijeta koji je bio iv. Martha je bila gola i
nisam se usuivao pogledati je. Jesam li udovite? Osjeao sam grinju savjesti zbog
najplemenitije upotrebe ovjeka. Vidjevi Marthin narasli trbuh osjeao sam se kao vandal. Na
poetku nae ljubavi kada sam je ugrizao kazala je: Ostavi na
128
meni neki znamen! Nisam li joj utisnuo najstraniji znak?
Sada Martha nije bila samo ena koju sam najvie ljubio; ali premda nije bila ljubavnica prema
kojoj sam osjeao najveu strast, ona je sve zamjenjivala. Vie nisam ak ni pomiljao na prijatelje:
naprotiv, pred njima sam strahovao znajui da oni smatraju dobrim kada nas savjetuju da se
okanimo naeg puta. Sreom oni osuuju nae ljubavnice jer smatraju da su nepodnoljive i
nedostojne nas. To je na jedini spas. Kada tako ne bi bilo, one bi lako mogle postati njihove
ljubavnice.
9 - AVO U TIJELU
129
Moj je otac poeo strahovati. Ali kako me uvijek branio pred svojom sestrom i majkom nije elio da
izgleda kako se povlai nego im se bez rijei pridruio. Kada je bio sa mnom, govorio je da je
spreman sve poduzeti samo da me razdvoji od Marthe. Obavijestit e njezine roditelje, supruga...
Sutradan bi me putao slobodnog.
Otkrio sam mu slabu toku. Tim sam se koristio. Usudio sam mu se protusloviti. Spoitavao sam
mu isto kao teta i majka da se suvie kasno poeo koristiti svojim autoritetom. Zar nije on sam elio
da se upoznam s Marthom. I on si je to predbacivao. U kui je vladala neka tragina atmosfera.
Kakva li primjera za dva moja brata! Otac je ve predviao da im jednog dana nee moi nita
prigovoriti kada e oni svoj neposluh opravdavati mojim.
Sve dotle je vjerovao da se radi o prolaznoj zaljubljenosti, ali majka opet otkri neka moja
130
pisma. Pobjedonosno mu predoi taj dokazni materijal. Martha je pisala o naoj ljubavi i o naem
djetetu!
Majka me je smatrala jo suvie djetetom i zato nije nikako mogla shvatiti da e dobiti unuka ili
unuicu. Smatrala je nemoguim da u svojim godinama postane bakom. Uostalom, to joj i bijae
najbolji dokaz da dijete nije moje.

Potenje moe katkad biti spojeno s najveom podlou. Moja majka u svojem potenju nije mogla
shvatiti da neka ena vara svog supruga. Taj in bijae za nju besraman i o razlozima ljubavi nije se
moglo govoriti. Budui da je Martha imala jednog ljubavnika, majka je mislila da ima i druge. Otac
je znao koliko je takvo razmiljanje krivo, ali da bi uznemirio moju duu i on se njime koristio da bi
u mojim oima ponizio Marthu. Dao mi je do znanja da sam ja jedini koji to ne zna. Odvratih da
je kleveu zbog nae ljubavi. Otac, koji nije htio te glasine primiti zdravo za gotovo, potvrdio je da
se o njoj tako prialo i prije nae veze, pa ak i prije njezina vjenanja.
Da bi sauvao dostojanstvo nae kue, moj je otac posve izgubio razboritost i kada se vie dana
nisam vraao kui poslao je Marthi sobaricu s porukom da e policiji prijaviti moj bi131
jeg, te da e gospou L. prijaviti policiji zbog zavoenja maloljetnika.
Martha je prividno sauvala svoju mirnou, pravila se kao da je iznenaena, te je kazala da e mi
uruiti pismo im je prvi put posjetim. Vratio sam se malo kasnije proklinjui svoje godine.
Zabranjivali su mi da pripadam sam sebi. Ni otac, ni majka nisu otvarali usta. Prelistavao sam
zakone, ali bez uspjeha jer nisam mogao nai lanove koji govore o maloljetnicima. U svojoj
nesvjesnosti zaboravljao sam da bi me moje ponaanje moglo stajati popravilita. Najzad, kada sam
pretraio zakonik obratih se Velikom Larousseu u kojem dva put proitah lanak maloljetnik i u
njemu ne otkrih nita to bi se na nas dvoje moglo odnositi.
I sutradan otac mi vrati slobodu.
Za one koji trae pobude njegova neobinog ponaanja navodim ukratko glavna. Pustio me initi
sve to sam htio. Zatim bi se zbog toga stidio. Prijetio mi je bjesnjei vie zbog sebe nego li zbog
mene. Zatim, postien zbog svoje ljutnje ponovo bi poputao svoje uzde.
Kada se gospoa Grangier vratila s ljetovanja, podli su je susjedi upozorili. Pravei se kao da se radi
o Jacquesovu bratu ispriali su joj sve o naem zajednikom ivotu. Kako se pak ni
132
Martha nije mogla suzdrati da u svakoj prilici ne spominje moje ime, majka nije trebala dugo
sumnjati tko se to krije iza Jacquesova brata.
Jo joj je uvijek opratala jer je vjerovala da e dijete, za koje je mislila da je Jacquesovo, biti povod
kraju nae pustolovine. O tome nije nita rekla gospodinu Grangieru jer se bojala svae. Tu je
diskreciju pripisivala svojoj velikodunosti, pa je zato smatrala da o svemu tome mora izvijestiti
Marthu kako bi joj ona bila zahvalna. S namjerom da keri dokae kako joj je sve poznato,
neprestance ju je podbadala, dvosmisleno govorila, i to tako nevjesto da ju je jednom gospodin
Grangier sam morao zamoliti da pusti na miru njihovu jadnu nedunu kerku, jer da e je to
bockanje zacijelo dovesti do ludila. Na to je gospoa Grangier odgovarala kroz smijeak tako da se
stekao dojam da joj je ker sve priznala.
Ovo njezino dranje, kao i ponaanje tijekom prvog Jacquesova boravka navelo me je da
povjerujem kako bi ona dala Marthi za pravo samo zato da bi napakostila svome muu i zetu. Na
dnu due gospoa Grangier se divila Marthi to vara supruga, jer se ona to nije nikada usudila, to
iz skrupula, a to moda zbog nedostatka prave prilike. Vjerovala je da ju je kerka osvetila za sve
ono to je ona u ivotu propustila. Iz svog glupog idealizma jedino je Marthi spoitavala to tako
voli djeaka kakav
133
bijah ja, koji jo nije sposoban shvatiti ensku tankoudnost.
U obitelji Lacombe koju je Martha sve manje posjeivala u Parizu nisu nita sumnjali. Martha im se
inila sve udnijom i sve im se manje sviala. Bijahu zabrinuti za budunost. Pitali su se to li e
kroz nekoliko godina biti od tog braka. U naelu, sve majke ele da im se sinovi oene, ali nikada
nisu zadovoljne enom koju oni odaberu. Jacquesova majka alila je sina to ima takvu enu.
Glavni pak razlog ogovaranja gospoice Lacombe potjecao je otuda stoje Martha jedina znala za
jednu njezinu idilu koja je otila i suvie daleko upravo onog ljeta kada je Martha upoznala
Jacquesa na moru. Taje sestra proricala braku najcrnju budunost i govorila je da e Martha varati
Jac-quesa, ako to ve i nije uradila.
Zbog enine i kerine estine gospodin Lacombe, inae dobar ovjek koji je volio Mart-hu, ponekad

se morao dii od stola. Tada bi majka i ker izmijenile znaajan pogled. Pogled gospoe Lacombe
bi kazivao: Vidi keri moja kako ene takva soja umiju zaarati nae mueve, a pogled
gospoice Lacombe bi govorio: Zato jer nisam poput Marthe ne mogu se udati. I doista,
nesretnica pod izgovorom da svako vrijeme ime svoje obiaje tjerala je prosce jer ih nije umjela
privui. Njezine udad-bene nade trajale su tek kao kupalina sezona.
134
Mladii su obeavali da e je zaprositi im dou u Pariz. Kasnije im ne bijae vie ni traga.
Gospoici Lacombe koja je postajala usidjelica bijae najtee to to je Martha tako lako nala mua.
Tjeila se tako to je govorila da se samo takva budaletina kao to je njezin brat dade upecati.
135
Uza sve sumnje, u obitelji nitko nije ni dvojio da bi otac Marthinu djetetu mogao biti netko drugi do
li Jacques. To me je vrijealo. Bilo je dana kada sam Marthi spoitavao kukaviluk to jo nije
priznala istinu. Bio sam sklon svuda vidjeti slabosti, a one bijahu u meni samom. Mislio sam da e
gospoa Grangier koja bijae popustljiva na poetku, miriti i na kraju.
Primicala se oluja. Otac je zaprijetio da e poslati neka pisma gospoi Grangier. Zaelio sam da se
te prijetnje i ostvare. Zatim sam razmiljao. Gospoa Grangier e sakriti pisma pred muem.
Uostalom i jednima i drugima bijae u interesu da ne doe do oluje. Ja nisam mogao izdrati.
Zazivao sam oluju. Pisma je moj otac trebao uputiti Jacquesu.
Onog dana kada mi je otac rekao da mu je ve svega dosta, najradije bih ga zagrlio. Napo136
kon! Napokon! Uinit e mi uslugu ako obavijesti Jacquesa o svemu to je vano da zna. Zalio sam
oca to vjeruje daje moja ljubav slaba. Osim toga ta e pisma biti uzrokom da e Jacques prestati
pisati svoja pisma u kojima se rastapao nad naim djetetom. Ta grozniavost nije mi doputala da
shvatim kako je to ludo, nemogue. Tek sam sutradan poeo shvaati kada mi je otac, u elji da me
utjei, priznao da me je prevario. To je smatrao neljudskim. Zacijelo. Ali gdje ljudsko prelazi u
neljudsko?
Moja ivana krepkost troila se u kukaviluku, u odvanosti, bio sam raspinjan tisuama
proturjenosti moje dobi kada se elimo upustiti u pustolovinu podobnu tek za zrelog ovjeka.
Ljubav je u meni umrtvljavala sve osim onog to bijae u vezi s Marthom. Nisam mislio na to da
moj otac moda pati. O svemu sam prosuivao tako loe i toliko sitniavo da sam na kraju
povjerovao da smo jedan drugome navijestili rat. Samo iz ljubavi prema Marthi, nisam zanemario
sinovljevsku dunost, to sam ponekad inio, moram priznati, iz prkosa!
Nisam vie obraao panju na pisma to ih je moj otac dostavljao Marthi. Najee me za-klinjala
da se vratim i da budem razumniji. Tada bih uskliknuo:Ostavi me, zar si se i ti urotila protiv
mene? Stiskao sam ake i udarao nogom. Martha je u tome vidjela oitova137
nje strasti, jer sam se tako mogao ponaati ve pri samoj pomisli da u nekoliko sati biti od nje
razdvojen. Sigurna u to da je volim, postajala je sve odlunijom. Uvjerena da u na nju misliti,
nagovarala me da se vratim kui.
Ubrzo otkrih odakle joj tolika smjelost. Poeo sam mijenjati taktiku. Pretvarao sam se kao da
prihvaam njezine razloge. Odjednom je mijenjala izraz. Vidjevi me tako razborita (ili tako
pomirljiva), pobojala bi se daje moda manje volim. Tada bi me preklinjala neka ostanem, toliko je
osjeala potrebu da se u to uvjeri.
Ali jednog dana to mi nije polo za rukom. Ve tri dana nisam zakoraio u roditeljski dom i otkrih
Marthi namjeru da jo jednu no provedem uz nju. Pokuavala me na svaki nain odgovoriti od
moje nakane: njenou, prijetnjama. Znala se ak i pretvarati. Na kraju je izjavila ukoliko ne odem
spavati svojim roditeljima da e ona otii spavati svojima.
Uzvratih joj da moj otac nee biti zahvalan za taj in. - U redu. Neu otii majci nego u se spustiti
na obalu Marne. Nazepst u, a zatim umrijeti i tako e me se rijeiti: Imaj barem samilosti prema
naem djetetu, govorila je Martha. Ne stavljaj njegov ivot na kocku zbog svog zadovoljstva.
Optuivala me da se poigravam s njezinom ljubavi iz elje da im otkrijem granice. Na sve to
odgovarao sam joj

138
oevim rijeima: ona me vara s bilo kim, jer sam budala. Jedan jedini razlog, rekoh joj, spreava
te da popusti. Veeras se treba susresti s jednim od svojih ljubavnika. to li se moe odgovoriti
na te besmislene uvrede. Ona se promijeni. Bilo mi je ao to nije poricala takvu uvredu. Ipak,
potez je uspio i ona je pristala da no provedemo zajedno, ali samo pod uvjetom da to ne bude kod
nje. Nije htjela ni za to na svijetu da sutradan kuevlasnici mogu izvijestiti moje roditelje daje no
provela ovdje.
Gdje prenoiti?
Bili smo nalik djeci koja su se uspentrala na stolicu i sada su za glavu via od ostalih. Okolnosti su
nas uzdigle, ali mi smo ostali bespomoni. I tako neiskusnima, neke su nam se stvari inile posve
jednostavnima, dok su neke jednostavne stvari predstavljale velike zapreke. Jo se nikada nismo
usudili posluiti Pau-lovom garsonijerom. Nisam nikada pomislio da je mogue kuapaziteljici,
gurnuvi joj u ruku napojnicu, objasniti da emo katkada svratiti.
Jedino nam je preostalo da prenoimo u hotelu. Tamo nisam nikada bio. Drhturio sam
139
pri pomisli da u morati prekoraiti njegov prag.
Djetinjstvo trai isprike. Primorani da se neprestance ispriavamo pred roditeljima to za nas postaje
kobno kada to prijee u laganje
ak i pred jednookim hotelskim momkom mislio sam da u se morati ispriavati. Pod izgovorom da
e nam trebati rublje i neke toaletne potreptine prisilio sam Marthu da ponese kovei. Zatrait
emo dvije sobe. Povje-rovat e nam da smo brat i sestra. Zbog svojih godina nikada se ne bih
usudio zatraiti jednu sobu (to je dob kada je jo zabranjen ulaz u igranice), to je dob kada ste
najvie izloeni poniavanjima.
Putovanje u jedanaest sati nou trajalo je beskrajno dugo. U naem vagonu nalazile su se samo dvije
osobe: jedna ena koja je pratila svog supruga kapetana na Istoni kolodvor. Vagon nije bio niti
grijan, niti osvijetljen. Martha je prislonila glavu na vlano prozorsko staklo. Trpjela je hir jednog
okrutnog djeaka. Stidio sam se i patio mislei koliko je Jacques od mene vie zasluivao da ga ona
voli.
Nisam mogao a da joj se potiho ne opravdam. Ona zavrti glavom:Vie volim biti s tobom nesretna
nego li s njim sretna. Eto tih rijei ljubavi koje ne kazuju nita i kojih se ovjek stidi dok ih
izgovara, ali koje ako ih izgo
140
vore voljena usta opijaju. Vjerujem da sam ak shvatio Marthinu reenicu. Sto ona zapravo znai?
Moe li se biti sretan s nekim koga ne ljubite?
I ja sam se pitao i jo se pitam da li nam ljubav daje pravo da otrgnemo jednu enu njezinoj sudbini
koja je predodreena za osrednji ivot ali ispunjen spokojem. Vie volim biti s tobom nesretna
nego li s njim sretna? nisu li te rijei nesvjesno sadravale prijekor? Bez sumnje, jer me voljela,
Martha je uz mene proivjela lijepe trenutke o kojima uz Jacouesa ne bi ni znala. No jesu li mi ti
trenuci sree davali pravo da budem okrutan?
Siosmo kod Bastille. Lagano podnosim hladnou jer mislim daje neto najie na svijetu; ali
hladnoa ove turobne postaje bijae prljavija od neke morske luke u ljetu, ali bez njezine ivosti.
Martha se poali na greve. Oslonila se o moje rame. Jedan par koji je zaboravio na svoju ljepotu,
svoju mladost, sama se sebe stidio kao da se radi o paru prosjaka!
Vjerovao sam da Martha zbog svoje trudnoe izgleda smijeno i ja sam pokraj nje koraao oborena
pogleda. Bijah daleko od onog to se naziva roditeljski ponos.
Lutasmo pod ledenom kiom izmeu Bastille i Lvonskog kolodvora. Pred svakim hotelom, da ne
moram ui, izmiljao sam neku nespretnu izliku. Marthi sam govorio da tra141
im pristojan hotel u kojem odsjedaju samo pravi putnici.
Na trgu pred Lvonskim kolodvorom vie se nisam mogao izmotavati. Martha me prekli-njala da je
prestanem muiti.
I dok je ona vani ekala uao sam u predvorje s nadom da e se neto zbiti. Portir me zapitao traim

li sobu. Najlake bi bilo odgovoriti da. Ali to bijae najtee i ja sam traio izliku kao hotelski lopov
kojega ulovie na djelu, te upitah stanuje li tu gospoa Lacombe. Upitah ga zacrvenjevi se od
straha da mi on ne odgovori: Mladiu, vi se alite! Ona je na ulici. Pogledao je popis stanara.
Zacijelo sam se prevario u adresi. Izaao sam i protumaio Marthi da u hotelu nema mjesta i da ga u
tom dijelu grada uope neemo nai. Odahnuo sam. urilo mi se kao lopovi koji bjee.
Odjednom moja fiksna ideja da bjeim od hotela u koji sam Marthu silom poveo omela me je da
mislim na nju. Sada sam gledao tu jadnicu suzdravajui se da ne prosuzim i kada me upitala gdje
da potraimo postelju za nas, zamolio sam je da se ne ljuti na mene, jednog obinog bolesnika i
neka se mirno vrati kui u J..., a da u ja poi u roditeljski dom. Bolesnik! Mirno! ona se makinalno
nasmijei sluajui te neumjesne rijei.
Moj stid je dramatizirao na povratak. Da je Martha na nesreu kojim sluajem kazala: Ti
142
si zao, ja bih se naljutio smatrajui je uskogrudnom. Ukoliko bi pak utjela i pretvarala se da je na
sve zaboravila, obuzeo bi me strah da me ona doista smatra bolesnim i nenormalnim. Tako ne bijah
spokojan sve dotle dok je ne primorah da mi kae kako na to nije nikako zaboravila i da ne bih smio
zlorabiti njezinu popustljivost ako mi ovo jednog dana ipak oprosti, ali da se moe lako desiti da me
iznervirana mojim ponaanjem jednog dana napusti. Kako sam je prisiljavao da sve to govori
odluno pa premda nisam vjerovao u njezine prijetnje osjeah stanovitu ugodnu bol koja se moe
usporediti samo s uzbuenjem to ga doivjeli na toboganu. Tada bih se strastveno bacao na Marthu
i cjelivao je strastvenije nego li ikada.
- Ponovi mi da e me napustiti - govorio sam joj bez daha i privijao je u tako snaan zagrljaj kao
da sam je htio zdrobiti. Pokornija od ropkinje ponavljala je poput medijuma reenice koje uope
nije shvaala.
143
Ova no koju provedosmo u traganju za hotelima bijae odluujua. Poslije tolikih ekstravagancija
meni to ipak nije bilo jasno. Ali, ako sam vjerovao da se cijeli ivot moe ovako navlaiti, Martha je
u jednom kutu vagona prestraena cvokotala zubima i konano shvatila sve.
Moda je ak u tom ludo jureem vagonu vidjela da poslije te lude jurnjave koja je trajala ve cijelu
godinu nema drugog izlaza do li smrti.
144
Sutra naoh Marthu u krevetu kao i obino. Htjedoh joj se primai, ali me ona njeno odbije.
- Ne osjeam se dobro - rekla je. - Idi! dobit e prehladu od mene.
Kaljalaje i imalaje groznicu. Smijeei, da ne bi izgledalo da me kori, ree mi daje najvjerojatnije
juer riazebla. I uza svu svoju bojazan nije mi dozvolila da odem po lijenika. - Nije * to nita rekla je.
Treba samo ostati u toplom. Zapravo, ona me nije htjela poslati starom obiteljskom lijeniku iz
straha da se u njegovim oima ne kompromitira. Meni je tako bilo potrebno smirenje da me je
Marthino odbijanje od lijenika ospo-kojilo. Ali na odlasku naveer postadoh opet nespokojan kada
me je zamolila da, iako mi to nije bilo usput, odnesem pismo lijeniku.
Kada sam sutradan ulazio u Marthinu kuu susretoh lijenika na stubitu. Nisam ga
10 - AVO U TIJELU
145
se usudio osloviti, nego ga samo tjeskobno pogledah. Njegov spokojni izraz primirio me je: ali to
bijae tek puko profesionalno dranje.
Uoh Marthi. Gdje li je ona? Soba bijae prazna. Martha je plakala prekrivena pokrivaem preko
glave. Lijenik joj je naredio da ostane u postelji sve do poroaja. ak, to vie, njezino je stanje
zahtijevalo njegu: morat e stanovati kod svojih roditelja. Razdvo-jie nas.
Nikada se ne mirimo s nesreom. Samo sreu smatramo zasluenom. Prihvaajui ovaj rastanak bez
protivljenja, nisam pokazao odvanost. Jednostavno nisam nita shvaao. Glupo sam posluao
lijenikovu odluku kao to osuenik slua svoju presudu. Ako ne pro-blijedi kau: Koje li
hrabrosti Nikako, to je samo pomanjkanje imaginacije. Kada ga bude da krene na stratite, on tek
tada uje presudu. Isto tako nisam shvaao da se neemo vidjeti sve dotle dok nisu stigla kola koja

je poslao lijenik. Obeao sam joj da neu nikome nita javiti, jer me je Martha zamolila da bez
ikakve najave stigne majci.
Zaustavih kola nedaleko od kue Grangie-rovih. Kada se koija trei put okrenuo sili smo. Taj je
ovjek vjerovao da nas je iznenadio pri naem treem poljupcu. Oprostih se od Marthe, a da se ne
dogovorismo o nainu dopisivanja, gotovo joj ne rekoh niti dovienja,
146
kao da u je kroz jedan sat opet vidjeti. Znatieljne susjede ve su se pojavile na prozorima.
Majka je primijetila da su mi oi crvene. Sestre su mi se rugale to mi je dva puta lica pala u juhu.
Tlo mi je izmicalo pod nogama. Nisam bio vian trpjeti. Naposljetku taj vrtlog u dui mogao sam
usporediti samo s morskom boleu. ivot bez Marthe bijae dugo putovanje. Hou li ikada stii?
Kao to nam je pri prvom oitovanju morske bolesti svejedno kada emo stii u luku pa bismo
najradije odmah umrli i ja sam se malo starao za budunost. Poslije nekoliko dana bolest bi
popustila i ja bih mogao o njoj razmiljati na vrstom tlu.
Marthinim roditeljima nije preostalo nita drugo no da nagaaju o emu se radi. Nisu se zadovoljili
samo time da zadre moja posljednja pisma. Spaljivali su ih pred njezinim oima u kaminu njezine
sobe. Njezina su pisma bila pisana olovkom i jedva itljiva. Njezin ih je brat odnosio na potu.
Nisam vie strahovao pred obiteljskim scenama. Opet sam se s ocem uputao u duge razgovore koje
smo vodili pred kaminom. Tijekom jedne godine posta-doh za svoje sestre stranac. Ponovo su
postale umiljate, ponovo su se navikle na mene. Najmanju sam uzimao u krilo i u polumraku je
stiskah s takvom estinom da se otimala, isto147
dobno se smijui i plaui. Mislio sam na svoje dijete i bijah tuan. inilo mi se nemoguim da
prema njemu osjeam veu njenost. Jesam li zreo da mi neko djetence bude neto drugo do li
bratac ili sestrica?
Otac mi je savjetovao da se opustim. Ti savjeti poslije stiane bure bili su mudri. Sto sam trebao
uraditi osim onoga to vie nisam bio kadar uraditi? Na zvonjavu zvonca ili um kola u prolazu
odmah bih zadrhtao. Iz svojih sam uza vrebao na najmanje znakove koji su nagovjetavali
osoboenje.
Napreui se da ujem glasove koji bi mogli neto nagovijestiti, moje su ui ule zvuk zvona.
Zvonjava je navijestila primirje.
Primirje je za mene znailo Jacquesov povratak. Ve sam ga vidio pokraj Marthine postelje, a nita
nisam mogao poduzeti. Bijah izbezumljen.
Otac se vratio iz Pariza. Htio je da se tamo vratim s njime: teta bi bilo propustiti takvo slavlje.
Nisam ga se usudio odbiti. Bojao sam se da ne izgledam poput nekog udovita. Ali uza svu nesreu
nije mi bilo teko gledati radost ostalih.
Nije li to u meni probudilo veliku zavist? Osjeao sam da sam sposoban doivljavati samo ona
uvstva koja pripisujemo gomili. 2e148
lio sam otkriti domoljublje. Moda sam bio nepravedan jer sam svuda zamjeivao samo radost zbog
otputanja iz vojske. Kavane su bile otvorene do kasno u no, a vojnici su mogli slobodno ljubiti
prodavaice. Taj prizor za koji miljah da e me rastuiti ili da e u meni probuditi ljubomoru, ili
me moda rastresti, rastuivao me kao staru usidjelicu.
149
Ve nekoliko dana nisam dobio nikakvo pismo. Jedno od onih rijetkih poslijepodneva kada u nas
snijei donesoe mi braa poruku od malog Grangiera. Bijae to ledeno pismo gospoe Grangier.
Molila me je da doem to bre. Sta hoe od mene? Ali, mogunost da u moda makar i samo
posredno biti u vezi s Marthom smirivala je moj nemir. Zamiljao sam da me gospoa Grangier
zove zato da mi zabrani ponovo sastajanje s njezinom kerkom, kao i da mi zabranjuje pisanje
pisama i zamiljao sam sebe kako stojim pred njom oborene glave i sluam je poput nekog
nevaljalog aia. Nesposoban da planem, da se razbijesnim ne bih niim htio odati svoju mrnju.
Pristojno u je pozdraviti i vrata e se zatvoriti zauvijek. Tek u tada nai prave odgovore, dokaze
loe savjesti, otre rijei koje bi gospoi Grangier prikazale ljubavnika njezine keri u drugom

svjetlu, a ne kao aka uhvae150

nog u prijestupu. Predviah kako e se susret odvijati iz sekunde u sekundu.
Kada sam uao u mali salon, uinilo mi se kao da proivljavam svoj prvi posjet. I on je
nagovjetavao da moda vie nikada neu vidjeti Marthu.
Gospoa Grangier ue. Saaljevao sam je zbog njezina sitna rasta i tenje da izgleda viom.
Ispriala se to me je bezrazlono uznemirila. Kazala mi je da mi je poruila kako bi dola do neke
vrlo zamrene obavijesti koju je teko dobiti preko pisma, ali da je to u meuvremenu ve saznala.
Ova besmislena tajnovitost vie me je uzrujala od bilo kakve nesree.
Nedaleko od Marne susretoh malog Gran-giera naslonjenog na neku ogradu. Pogodili su ga grudom
snijega tono sred lica. Plakao je. Pogladio sam ga i zapitao za Marthu. Sestra te zove, ree mi.
Majka o tome nee ni da uje ali otac je kazao: Marthi je sve slabije, zahtijevam da joj se elja
ispuni.
Za tren sam shvatio to udno i malograansko dranje gospoe Grangier. Pozvala me iz obzira
prema svom muu i zbog elje samrtni-ce. Ali kako je opasnost minula i Martha osta iva i zdrava,
uvala ju je kao i ranije. Trebao sam se radovati, ali ja sam alio to kriza nije potrajala due pa bih
tako vidio bolesnicu.
151
Dva dana kasnije Martha mi je pisala. Na moj posjet nije uinila nikakvu aluziju. Zacijelo su joj ga
krili. Martha je govorila o naoj budunosti nekim posebnim spokojnim, boanskim tonom koji me
je pomalo uznemirivao. Zar je istina da je ljubav najsilovitiji oblik naeg egoizma, jer tragajui za
razlozima svoje uznemirenosti, inilo mi se da sam ljubomoran na nae dijete o kojem mi je danas
Martha pisala vie nego li o meni samom.
Oekivali smo ga u oujku. Jednog sijeanjskog petka dojurie moja braa s vijeu da je mali
Grangier dobio neaka. Nisam shvaao njihov pobjedniki izraz, a niti zato su tako hitali. Nisu ni
mogli slutiti kakvo znaenje ima ta vijest za mene. Moja su braa mislila da ujak moe biti samo
odrasla osoba. udilo ih je da je mali Grangier postao ujakom pa su zato do-hitali kako bi svoje
uenje podijelili s nama.
Najtee prepoznajemo predmet koji nam je stalno pred oima pa zatim malo promijeni svoje
mjesto. U neaku malog Grangiera nisam odmah prepoznao Marthino i svoje dijete.
Bio sam zbunjen kao da sam se nenadano naao u nekakvoj guvi, kao kada u kazalitu nastane
kratki spoj. Odjednom, sve se u meni smrklo. U toj tmici u meni su se uskomeali osjeaji: tragao
sam za samim sobom, tragao
152
sam za datumima i svim pojedinostima. Raunao sam na prste onako kao to je to ponekad inila i
Martha, ali tada jo nisam ni slutio da me je prevarila. Raun nije niemu sluio. Nisam znao
raunati. Kako se dijete koje smo oekivali u oujku moglo roditi u sijenju? Sva objanjenja ove
neobinosti poticala su moju ljubomoru. Uskoro mi je sve postalo jasno. Bilo je to Jacquesovo
dijete. Zar nije bio prije devet mjeseci na dopustu? Od tog me dopusta Martha vara. Zar mi ve i o
tom dopustu nije lagala? Nije li mi se isprva zaklinjala da se tijekom tih petnaest dana nije podala
Jacquesu, da bi mi kasnije priznala da mu je ipak nekoliko puta pripadala!
Pa ipak nisam nikada ozbiljno razmiljao da bi to moglo biti Jacquesovo dijete. Ako sam to na
poetku Marthine trudnoe i mogao kukaviki poeljeti, valja danas priznati da sam vjerovao da se
nalazim lice u lice s neim to se vie nije dalo popraviti. Mjesecima sam se uljuljkivao u misao da
je dijete moje. Volio sam to dijete koje nije moje. Zastoje u meni zakucalo oinsko srce tek u asu
kada sam saznao da dijete nije moje!
Oigledno, upao sam u uasnu pometnju, kao da sam baen u vodu sred mrkle noi a ne znam
plivati. Vie nisam nita razumio. Jedino
153
nikako nisam mogao shvatiti kako je Martha mogla biti tako smiona da svom zakonitom sinu dade
moje ime. Ponekad sam u tome vidio izazov sudbine koja nije htjela da to dijete bude moje; u
drugim sam pak trenucima u tome vidio tek pomanjkanje takta, jedan od onih nedostataka ukusa

koje sam esto zapa-ao u Marthe, a koji bijahu samo iskazi njezine prevelike ljubavi.
Zapoeli pisati pismo puno vrijeanja. Mislio sam da joj ga dugujem zbog ponosa. Ali rijei nisu
dolazile jer se moj duh nalazio drugdje, u mnogo uzvienijim predjelima.
Poderah pismo. Napisali drugo u kojem da-doh oduka govoru svog srca. Molio sam Mar-thu
oprotenje. Oprotenje od ega? Nesumlji-vo je dijete Jacquesovo, ali uza sve to preklinjao sam je
da me ipak jednako voli.
Vrlo mlad ovjek ivotinja je koja se bori protiv boli. Ve sam si pripremao drugu mogunost.
Prihvatit u to dijete makar je tue. Ali prije nego zavrih pismo primih Marthino pismo puno
radosti. Taj sin bijae na jer je roen dva mjeseca prije roka. Morali su ga staviti u inkubator.
Zamalo da nisam umrla, pisala je. Ta mi se reenica sviala poput neke djetinjarije.
Bilo je mjesta samo za radost. Htio sam da svi saznaju za ovo roenje; htio sam rei svojoj brai da
su postali strievi. Prezirao sam se i
154
radovao, kako sam mogao sumnjati u Marthu? Ovo kajanje koje se stapalo sa sreom budilo je u
meni jo veu ljubav prema sinu nego ranije. U svojoj nestaloenosti blagoslivljah svoj prezir. Bijah
najzad zadovoljan to sam na nekoliko trenutaka spoznao bol. Barem sam tako vjerovao. Ali nita
manje ne nalikuje stvarima od onog to im je posve blisko. ovjek koji je zamalo umro vjeruje da je
upoznao smrt. Onog dana kada mu se napokon predstavi on je ne prepoznaje: To nije smrt, govori
on umirui.
U svom je pismu Martha jo rekla: Slian ti je. Vidio sam novoroenad, moju brau i sestre, pa
sam znao da samo ljubav ene moe u njima otkriti onu slinost koju eli. Ima moje oi, dodala
je. Samo elja da nas vidi sjedinjene u jednom biu mogla je djelovati tako da u njemu otkrije svoje
oi.
Grangierovi vie nisu sumnjali. Proklinjali su Marthu, ali postali su joj sauesnici samo zato da se
sramota ne svali na njihovu obitelj. Lijenik, po redu drugi sauesnik skrivao je da je poroaj bio
preuranjen te je trebao suprugu ispriati nekakvu izmiljotinu zbog koje je dijete trebalo neko
vrijeme proboraviti u inkubatoru.
Bilo mi je naravno da slijedeih dana od Marthe nisam primio nikakvih vijesti. Uz nju
155
se nalazio Jacques. Nijedan dopust nije me tako tronuo kao ovaj udijeljen jadniku povodom roenja
njegova sina. U posljednjem naletu moje djetinjastosti, pri pomisli da taj dopust ipak duguje meni,
smijao sam se.
156
Tiina je proimala nau kuu.
Istinska osjeanja oblikuju se u dubinama u koje na duh ne dosie. Tako nas esto primoravaju da
uradimo neto to emo objasniti tek kasnije.
Vjerovao sam da sam postao njeniji zbog sree to je Martha boravila u jednoj kui koju su moje
sretne uspomene pretvorile u feti.
Neuredan ovjek koji e uskoro umrijeti, a to ne sluti, odjednom poinje drati red. Njegov se ivot
mijenja. Sreuje svoje papire. Ustaje rano i rano lijee. Odrie se svojih poroka. Okolina se raduje.
Njegova nenadana smrt utoliko djeluje nepravednije. Mogao je ivjeti sretno.
Jednako tako novo spokojstvo u mom ivotu nije bilo nita drugo no minka osuenika. Vjerovao
sam da sam i sam bolji sin zato jer imam sina. Zato me je njenost pribliavala ocu i majci, jer je u
meni neto govorilo da u uskoro osjeati potrebu za njihovom njenou.
157
Jednog podneva vratie se moja braa iz kole viui da je Martha umrla.
Grom koji obori ovjeka suvie je brz da bi on ita osjetio. Ali za onog koji to motri to je tuan
prizor. Dok ja nisam nita osjetio, lice mog oca se izobliilo. Otjerao je moju brau. Gubite se,
promucao je. Poludjeli ste. Osjeao sam kako se koim, smrzavam, okamenjujem. Zatim, kao to
se u oima samrtnika odvijaju uspomene cijela njegova ivota, tako i ja u jednom trenu vidjeh sve
ono to bijae monstruozno u mojoj ljubavi. Moj je otac plakao, a ja sam jecao. Zatim me majka
zagrli.

Bez suza ona me je brino njegovala kao da sam obolio od arlaha.

Moj srani napad objanjavao je prvih dana mojoj brai mir u kui. U drugoj prigodi to ne bi
razumjeli. Nikada im nisu zabranjivali da ne budu buni u svojim igrama. utjeli su. Ali u podne,
kada bih uo njihove korake po poploenom predvorju, padao bih u nesvijest kao da su mi svaki put
dolazili javiti Marthinu smrt.
Martha! Moja ju je ljubomora pratila sve do groba. elio sam da vie nieg nema poslije njezine
smrti. Isto tako- ne moemo podnijeti da se voljena osoba nalazi u brojnom drutvu na sveanosti
gdje mi nismo nazoni. Moje
158
srce bijae jo nezrelo da bi moglo misliti na budunost. Da, ja sam vie elio da Marthu okruuje
nitavilo nego neki novi svijet gdje bih se jednog dana i ja zatekao.
159
Jacquesa sam vidio svega jednom. Bilo je to nekoliko mjeseci kasnije. Znao je da moj otac
posjeduje neke Marthine akvarele pa ih je elio vidjeti. Uvijek eznemo da otkrijemo ono to je
blisko biu koje smo voljeli. elio sam vidjeti ovjeka kojemu je Martha dala svoju ruku.
Zadravajui dah i hodajui na vrcima prstiju uputih se prema otkrinutim vratima. Mogao sam jo
samo uti:
- Moja je ena umrla zazivajui ga. Siroe! Ne treba li ivjeti barem zbog njega?
Vidjevi tog udovca tako dostojanstvenog i sposobnog da vlada svojim oajem, shvatih da * vrijeme
vraa stvari na svoje mjesto. Nisam li netom uo da me je, umirui, Martha zazivala i da e moj sin
imati spokojnu budunost?
160
PLES GROFA ORGELA
I
Jesu li staromodna nagnua srca kakvo je bilo srce grofice Orgel? Nama e se moda initi
nevjerojatnom kakva mjeavina odgovornosti i poputanja, ak i kad je rije o osobi koja je i
plemenita roda i kreolka. Moda je to zato to se panja odvraa od istoe pod izgovorom da je
manje sona nego razuzdanost.
Ali nesvjesna strategija neke iste due neobinija je od kombinacija to ih izmilja porok. Tako
bismo odgovorili enama meu kojima jedne misle daje ga Orgel previe estita, a druge da je
previe lakomislena.
Grofica Orgel potjecae iz uvene kue Gri-moard de la Verberie. Neusporediv je bio sjaj te kue
tijekom mnogih stoljea. No preci ge Orgel nisu se oko toga ni najmanje trudili. Ta se kua dii
time to nije sudjelovala ni u jednoj od slavnih zgoda kojima druge porodice
163
duguju svoje plemstvo. Takav stav ne moe biti duga vijeka bez pogibelji. Grimoardovi su meu
prvima nadahnuli Luja XIII odlukom da oslabi velikae. Njihov je poglavar teko podnio tu uvredu
i buno napustio Francusku. Grimoardovi se nastanie na Martinigueu.
Markiz de la Verberie zadobi nad domorocima Otoka mo kakvu su njegovi preci imali nad
seljacima Orleana. Upravlja plantaama eerne trske. Zadovoljavajui svoju potrebu za vlau
poveava imetak.
To je dovelo do neobinog mijenjanja karaktera u porodici. Pod ugodnim suncem, ini se, da se
malo pomalo otapala oholost koja je koila tu porodicu. Grimoardovi poput razgra-natog stabla ire
svoje grane i natkriljuju gotovo cijeli otok. Prilikom iskrcavanja njima se ide iskazivati poast.
Otkrije li neki pridolica svoje srodstvo s njima brzo stjee imetak. Tako je prva briga Gasparda
Taschera de la Pagerie kad je stigao na otok bila da utvrdi svoje, iako veoma daleko, srodstvo s
njima. To je omoguilo vjenanje jednog Grimoarda s nekom gospoicom Tascher. Meutim,
godine su prolazile. Unato Grimoardovima, porodiled. Nesklonost, ak i skandal dopiru do vrhunca kad je mlada Marie Joseph Tascher pobjegla u
Francusku i kad je oglaeno njezino vjenanje s jednim Beauharnaisom, iji je otac imao plantae
na St. Dominiqueu.
ca Tascher de la Pe:

uivala veliki ug164

Grimoardovi su bili jedini koji nisu ni najmanje zamjerali Josephini nakon rastave. Ona im je
navijestila Revoluciju. Oni tu vijest primaju sa zadovoljstvom. Grimoardovi nikada nisu ni mislili
da porodica koja ih je liila prava moe dugo ostati na prijestolju. Najprije su, dodue, vjerovali da
Revoluciju vode velikai. No kad saznaju o obratu u Francuskoj, korit e one kojima sijeku glave
to nisu slijedili njihov primjer, to nisu otili u pravom trenutku, to jest za vladavine Luja XIII.
Sa svog otoka, poput zlobnih susjeda iza svojih okanaca, promatrali su Stari kontinent. Revolucija
ih je veselila. Ima li ieg smjenijeg od vjenanja male sestrine s nekim generalom Bonaparteom!
No ala im se uinila pretjeranom kad je proglaeno carstvo. Oni su u tome vidjeli apoteozu
Revolucije. Iskra tog vatrometa pada natrag u obliku krieva, naslova, imetaka. Vrijea ih ta golema
maskerada na kojoj se ime mijenja kao to se stavlja lani nos. Na Martiniqueu se dogaa udan
potres. Ljupki je otok opustio za tren oka. Josephine, koja osniva obitelj, pokuava vezati za dvor
svoje najdalje roake, kadto vrlo siromane ali starog imena. Najprije je mislila na Gri-moardove.
Oni su odbili. Tek kad je Josephine otjerana, povezali su se ponovno s njom. Mar-kiz joj je ak
napisao vrlo udoredno pismo u kome joj objanjava da nikako nije mogao
165
stvar shvatiti ozbiljno. Nudi joj svoj krov. Izbija njegova mrnja prema Carstvu. Do tada se
uzdravao zbog njihova srodstva.
Moe nekoga iznenaditi da smo, slijedei ovu porodicu kroz stoljea, hinili da pratimo jednu te istu
osobu. To je zato to se nas ovdje ne tiu Grimoardovi, nego ona u kojoj su oni nastavili ivot.
Treba razumjeti daje gica Gri-moard de la Verberie, roena za ljuljaku pod blagim podnebljem,
bila liena oruja koje uope ne manjka enama u Parizu i drugdje, bez obzira na njihovo porijeklo.
Roenje Mahaute doekano je bez velika oduevljenja. Markiza Grimoard de la Verberie nikad nije
vidjela novoroene. Kad su Ma-hautu pokazali majci, ta ena, koja je hrabro podnijela poroajne
boli, onesvijestila se vjerujui da je rodila udovite. Dojam tog prvog oka ostao je i mala je
Mahaut bila okruena sumnjiavou. Kako je dosta kasno progovorila, majka ju je smatrala
nijemom.
Ga Grimoard je s nestrpljenjem oekivala drugo dijete, nadajui se djeaku. Unaprijed ga je resila
svim vrlinama uskraenima njezinoj keri. Bijae trudna u vrijeme kad straan potres razori SaintPierre. Markiza bijae udom spaena, ali su strahovali za njezin um i za dijete koje e se roditi.
Otada ju je taj otok uasavao; nije htjela ostati na njemu. Lijenici su razloili njezinu muu koliki
bi zloin bio pri166
siliti je na to. Tako se Grimoardovi, koje nita, ak ni obeanje kraljevstva, nije moglo privoljeti da
napuste Martinique, iskrcae u Francuskoj u mjesecu srpnju 1902. godine. Imanje de la Verberie
sluajno je bilo na prodaju. U uvjerenju da osveuje svoje pretke, markiz ponovno preuze imanje.
Smatrao se svojim vlastitim pretkom kojega je Luj XIII zaklinjao da se vrati; proveo je cijeli ivot
sporei se sa seljacima kojima se jo uvijek smatrao gospodarem.
Ga Grimoard rodi mrtvo dijete. Zbog neke enske bolesti kojoj potres bijae uzrokom, vie se nije
mogla nadati materinstvu. Njezin oaj uvea injenica da je mrtvoroen-e bilo djeak. Posljedica
toga bijae boleiva malaksalost, koja je stvorila od nje kreolku sa slika. Dane je provodila u
lealjci.
Kako se njezino majinsko srce vie nije moglo nadati sinu, trebalo je da poraste njezina ljubav
prema Mahauti. No ta djevojica, puna ivota i vrlo nestana, gotovo je vrijeala njezine slomljene
nade.
Mahaut je rasla poput divlje povijue. Njezina ljepota i njezin duh razvijali su se polako ali
temeljito. U staroj crnkinji Mariji, koju su Grimoardovi smatrali obiteljskom svojinom, Mahaut je
nala pravu njenost; njenost podreenu, najsliniju ljubavi.
Nakon razdvajanja, Mahautu su morali kolovati u Verberieu i dali su je u ruke neke
167
usidjelice bez imetka, ali iz odline provincijske obitelji. Majka je po cijele dane drijemala. Jedina

panja koju joj je iskazivao otac bilo je pouavanje da nitko nije dostojan jedne Gri-moardove.
Bezbrinost ranog djetinjstva Ma-haut je ponovno doivjela s osamnaest godina kad se udala za
grofa Annea d'Orgela iz prilino ugledne domae porodice. Ludo se zaljubila u svog mua koji joj
za uzvrat iskazivae veliku zahvalnost i najusrdnije prijateljstvo koje je on smatrao ljubavlju. Samo
je crnkinja Marija bila sumnjiava prema toj vezi. Njezin se prigovor temeljio na razlici u
godinama. Mislila je da je grof Orgel previe star. Marija je pak prela u palau Orgel kako se ne bi
ras-tajala od grofice. Ona nita nee raditi, reeno je. No kako njezina sluba nije bila odreena,
ukuani su na nju navaljivali tisue sitnih poslova. Naveer je crnkinja lipsala od umora.
Grof Anne d'Orgel bijae mlad; upravo je navrio tridesetu. Ne zna se to je omoguilo njegov
visoki poloaj. Njegovo ime nije tome bogzna koliko pridonijelo, jer ak i oni koji cijene ime, ipak
daju prednost sposobnosti. No valja priznati: njegove su vrijednosti bile samo vrijednosti njegove
loze i njegova drutvena nadarenost. Njegov otac, kome su se uz porugu divili, upravo je umro. Uz
pomo Mahaute, Anne je obnovio sjaj palae Orgel u kojoj je prije bilo veoma dosadno. Moe se
rei da su
168
ba Orgelovi zapoeli sa zabavama odmah nakon rata. Pokojni grof Orgel bez sumnje bi smatrao da
njegov sin previe poklanja panje osobnim zaslugama i imetku ljudi koje poziva u svoju kuu. Taj
eklektizam, unato svemu veoma strog, uvelike je pridonio uspjehu Or-gelovih. On je takoer
izazvao osude onih njihovih roaka koji su se grdno dosaivali primajui samo sebi jednake. Tako
su sveanosti u palai Orgel bile za roake Orgelovih jedinstvena prilika za razonodu i za
ogovaranje.
Meu uzvanicima, ija bi prisutnost smela pokojnog grofa Orgela, na prvo mjesto valja staviti
mladog diplomata Paula Robina. On je smatrao uspjehom pozivanje u pojedine kue, a najvei je
uspjeh u njegovim oima bio odlazak Orgelovima. Ljude je dijelio u dvije grupe: u one koji su
odlazili na zabave u ulicu Universit i na one koji nikad nisu tamo bili. Ta je podjela ila tako
daleko da ga je koila u prijateljstvima: primjenjivao ju je i na svog najboljeg prijatelja Franoisa de
Sryeusea, kome je potajno zamjerao to ne izvlai nikakvu korist iz svojeg naslova. Dosta naivan,
Paul Robin je
0 drugima sudio po sebi. Nije mogao pojmiti da Orgelovi Franoisu ne znae nita posebno
1 da on nimalo ne nastoji iskoristiti priliku. On sam bio je sretan zbog te umiljene nadmo-nosti.
169
Nisu se mogla ni zamisliti dva ovjeka meusobno toliko razliita kao ta dva prijatelja. Oni su,
meutim, vjerovali da su se zbliili zbog svoje slinosti. Zapravo ih je prijateljstvo poticalo da
nastoje to vie sliiti jedan drugome.
Fiksna ideja Paula Robina bila je uspjeti. Dok se ostali zavaravaju nadom da e se uvijek na njih
ekati, Paul je drhtao mislei da nee stii. Vjerovao je u linosti i u uloge.
Koliki bi bio njegov ar da nije bio optereen tom jeftinom literarnom izmiljotinom 19. stoljea!
No oni koji ne osjeaju dobokih vrijednosti i daju se prevariti obrazinama, uvijek se boje da se ne
poskliznu. Paul je vjerovao da je stvorio svoju linost dok se zapravo zadovoljio time da se ne bori
protiv svojih slabosti. Taj ga je korov malo pomalo obrastao i on je smatrao da je udobnije ostavljati
dojam da sve ini namjerno, a ne iz slabosti. Oprezan do kukaviluka, posjeivao je razliite
krugove. Drao je da svugdje treba imati pristupa. U takvoj igri lako se moe izgubiti ravnotea.
Paul se smatrao diskretnim, a zapravo se pravio tajanstvenim. Dijelio je svoj ivot na odjeljke;
vjerovao je da samo on moe prelaziti iz jednoga u drugi. On jo uope nije znao da je svijet malen
i da se ljudi posvuda susreu. Veeram kod nekih ljudi, odgovarao je Frangoisu de Serveuseu
170
kad bi ga ovaj upitao kako e provesti veer. Ti ljudi znailo je za njega moji ljudi. Oni su mu
pripadali. Imao je iskljuivo pravo na njih. Sat poslije toga nalazio bi Serveusea na istoj veeri. Ali,
premda izigran vlastitom tajanstve-nou, nije mogao bez nje.
Serveuse je, naprotiv, bio utjelovljena bezbrinost. Imao je dvadeset godina. Unato toj dobi i
lijenosti, odlinici su mu bili skloni. Nerazumno je postupao u mnogim stvarima, ali je bio tako
mudar da se ne prenagli. Nita ne bi bilo netonije no nazvati ga rano sazrelim. Svaka dob nosi

svoje plodove i treba ih znati ubrati. Ali mladi ljudi s nestrpljenjem po-siu za najnepristupanijim.
Da bi postali muevniji, zanemaruju ono to im se nudi.
Jednom rijeju, Frangois nije prekoraivao granice svojih godina. Ali od svih doba, iako
najprimamljivije, proljee je i najtee ivjeti.
Jedina osoba u drutvu koji se pravio starijim bio je Paul Robin. Loe su utjecali jedan na drugoga.
U subotu, 7. veljae 1920, naa su dva prijatelja bila u cirkusu Medrano. Odlini klovnovi privukli
su i kazalinu publiku.
Predstava je ve bila poela. Paul je vie panje posveivao gledaocima nego klovnovi-ma. Traio
je poznata lica. Iznenada poskoi.
Nasuprot njima ulazio je par. Mukarac do-mahne na pozdrav Paulu.
171
- Nije li to grof Orgel? - upita Fran^ois. -Da - dosta ponosno odgovori Paul.
- S kim je to? Je li mu to ena?
- Da, to je Mahaut Orgel.
Za pauze, okoristivi se guvom, Paul kli-sne u potragu za Orgelovima, koje je htio vidjeti, ali sam.
Serveuse proeta hodnikom i otvori vrata Fratellinijevih. U njihovu se garderobu dolazilo kao u
garderobu kakve plesaice.
- Tu je bilo velianstvenih otpadaka, predmeta lienih prvotnog znaenja, koji kod klo-vnova
dobivaju mnogo veu vanost.
Kad su ve bili u cirkusu, gospodin i gospoa Orgel ni za to na svijetu ne bi propustili posjet
klovnovima. Za Annea d'Orgela to je znailo pokazati se jednostavnim.
Videi Serveusea kako ulazi, grof se smjesta sjeti tko je to. Prepoznavao je svakoga, makar ga samo
jednom vidio, i to s jednog kraja dvorane na drugi. Gotovo se nikad nije varao, a ime je iskrivljavao
samo namjerno.
Od svog je oca naslijedio naviku da se obraa nepoznatima. Pokojni grof Orgel esto je izazivao
neugodne primjedbe od osoba koje nisu prihvaale ulogu zanimljive ivotinje.
No ovdje tjesnoa garderobe nije doputala onima koji su se u njoj nalazili da se upo172
znaju. Anne se neko vrijeme zabavljao obraajui se Serveuseu ne pokazujui da ga poznaje iz
vienja. On shvati daje Francoisu neugodno to ga nije prepoznao i da igra nije ravnopravna. Tada
se okrene svojoj eni:
- ini se da nas g. de Serveuse ne poznaje tako dobro kao to mi poznajemo njega.
Mahaut nije nikad ula to ime no bila je navikla na postupke svog mua.
- esto sam - doda Anne smijeei se Serveuseu - molio Robina da nas zajedno pozove. ini mi se
da loe prenosi poruke.
Kako je upravo vidio Frangoisa s Paulom, a Paulovu je maniju dobro poznavao, lagao je iz
ljubaznosti.
Zajedno su ismijali Robinovu tajanstvenost. Odlue ga obmanuti. Anne d'Orgel i Francois
sporazumjee se da glume davnanje poznanstvo.
Ta nevina ala uini nepotrebnim poetke prijateljevanja. Anne d'Orgel elio je Francoisu pokazati
cirkusnu staju, kao daje njegova vlastita, premda ju je ovaj ve vidio.
S vremena na vrijeme, kad je osjeao da ga Anne ne moe vidjeti, Francois je bacao pogled na gu
Orgel. inila mu se lijepom, oholom i rastresenom. Rastresena je bila: gotovo nita je nije uspijevalo
rastresti od ljubavi prema grofu. Njezin govor imao je u sebi neto oporo. Stoga dra tog glasa
inila se naivnima
173
promuklom, mukobanjastom. Glas razotkriva lozu bolje nego crte lica. Ista takva naivnost smatrala
bi Anneov glas enskastim. On je imao porodini glas, falset kakav se zadrao jo samo u kazalitu.
Doivljaj bajke ne iznenauje. Tek sjeanje na nju otkriva nam njezinu udesnost. Fran-gois je
slabo cijenio romantinost susreta s Or-gelovima. Povezivala ih je ala koju su htjeli izvesti s
Paulom. Osjeali su se suuesnicima. Izigrali su sami sebe, jer su, nakanivi postii da Robin
povjeruje u njihovo davno poznanstvo, i sami u njega povjerovali.

Zvonce je navijestilo kraj pauze. Francois je sa sjetom pomislio da e se rastati s Orgelovi-ma i

pridruiti se Paulu. Anne predloi da nekoga premjeste kako bi ostali zajedno. ala bi tako bila jo
uspjelija.
Paul je mrzio zakanjavanja i sve ono po emu biste mogli biti zamijeeni bez koristi. Vie je vodio
rauna o tuem miljenju nego o svojem. Ve nezadovoljan stoje promaio Orgelove i to se nije
mogao otarasiti sasvim beznaajnih osoba koje su ga putem zadrale, gunao je protiv Francoisa
zbog njegova zakanjenja. Onda ugleda trio i ne povjerova svojim oima.
Anne je uvijek nastupao kao da je znanac itava globusa, ali, nasuprot starom grofu, on
174
je to inio s dosta dobrodunosti i tako postizao mnogo uspjeha. Ta sigurnost ili ta nesvje-snost
uspjee mu jo jedanput. Bilo je potrebno da kae samo jednu rije pa da razvoa-ica premjesti dva
gledaoca. Razgovor izmeu Annea d'Orgela i Serveusea stvarao je kod Paula, nesposobnog za nagle
prijelaze, dojam da se oni odavno poznaju. Bijesan, osjeajui se izigranim, nastojao je sakriti svoje
iznenaenje.
Anne d'Orgel mogao se bezgranino oduevljavati. inilo se da prvi put dolazi u cirkus, no zato se
uporno pravio da poznaje pojedine toke. Patuljku koji je prolazio rubom piste davao je iste
znakove kao malo prije Paulu.
Iako je esto naduto govorio o takozvanim monicima, o sebi je govorio s oaravajuom
skromnou. Dogaalo mu se da s dvije drske rijei okarakterizira neku vladaricu, a da se itav sat
briljivo, strasno, kao da opisuje navike kukaca, raspria o ljudima neke druge kaste, to jest o
niima po njegovu miljenju. Uostalom, pred tom stranom rasom on je gubio glavu i mislio samo na
to kako da zablijeti. Ta brbljava bojaljivost gurnula bi ga zatim u najgore nespretnosti, navela na
ludovanja none leptirie oko svjetiljke.
Za vrijeme rata pruila mu se prilika da se priblii ljudima razliitih klasa. Zato ga je rat zabavljao.
175
Ta ga je zabava stajala skupo: postao je sumnjiv. Generali nisu voljeli utokljunca koji je govorio
bez predaha, koji nije imao ni pojma o potovanju hijerarhije, koji je smatrao da moe davati
obavijesti o stanju duha u Njemakoj, o njezinu moralu, i koji nije krio da se preko vicarske
dopisuje sa svojim bratiima u Austriji. Iako je vie puta zasluio kri Legije asti, nikad mu ga nisu
dali.
Njegov je otac umnogome bio uzrok toj nepravdi: on je pak bio nevjerojatan. Nikad nije htio
napustiti svoj dvorac Colomer u Champagnei. Ne vjerujem u granate, vikao bi svom koijau
kojemu je zapovijedao da upregne za svakidanju etnju. Kad bi ga patrole pitale lozinku, on je
odgovarao: Ja sam gospodin Orgel.
Nesposoban da razlikuje inove, govorio je gospodine oficiru svakom vojniku sa iriti-ma, bio on
narednik ili pukovnik. Osveivali su mu se mnogim psinama. Pod izgovorom da domovina treba
golubove listonse, oficiri, njegovi gosti, rekvirirali su iz golubinjaka golubove koji su te iste veeri
zavrili na jelovniku menze. No gospodin je Orgel to saznao. Od tada je neprestano ponavljao:Ne
znam kakav je gospodin Joffre, ali pouzdano znam da su njegovi ljudi lupei..
Malo nakon nestanka golubova, pod izgovorom da tornji golubinjaka smeta gaanju i
176
da bi s njega g. Orgel mogao davati signale, bi izdana naredba da ga se srui. A starac se vie
ponosio njime nego svojim dvorcem. Posjedovanje takvog golubinjaka bila je feudalna povlastica.
I tako je prigodom uzmicanja naih trupa g. Orgel vrlo malo alio to su Nijemci zaposjeli mjesto.
Njemaki su se oficiri ophodili prema njemu s najveim potovanjem. Njima tovanje ulijeva
plemiko ime, a ime Orgela, koje u njihovim leksikonima zauzima dva ili tri stupca, cijenili su vie
od bilo kojeg drugog. Njemaka njeguje ugled naih izbjeglica, a Orgelo-vi su na poetku
Revolucije otili u Njemaku i Austriju gdje su stekli zavidan ugled.
Kad Nijemci napustie Colomer, g. Orgel se vrati u Pariz kako vie ne bi morao gledati nae
komandante. Hvalospjevi kojima je uzno-sio Nijemce unaprijed onemoguie sinovo odlikovanje.
Prusi su bili savreni, ponavljao je. I hvalio je njihovu uglaenost.
- Uostalom - zakljuivao je - na je porodini neprijatelj Francuska.

Kako se Anne borio, a njegova sestra na fronti njegovala ranjenike, grof Orgel umre za vrijeme
jedne veernje uzbune od zastoja srca, u podrumu svoje palae u ulici Universit, okruen samo
poslugom: objanjavao im je da nai zrakoplovci bacaju lane bombe po nalogu vlade, zato da
izazovu evakuiranje Pariza.
12 - AVO U TIJELU
177
- Hodite s nama na ples u Robinson - ree Anne d'Oreel Frangoisu na izlasku iz cirkusa Medrano.
ena ga pogleda iznenaeno.
Francois poskoi. Bio je daleko od pomisli da se rastane s Orgelovima, ma kamo oni poli.
Automobil Orgelovih nije imao pomonog sjedala. U njega je jedva moglo stati troje. Paul, koji bi
se radije prehladio nego propustio neku zabavu, brzo se popne na sjedalo pored ofera. Ta je kretnja
bila izazov upuen Fran-goisu, a znaila je da je Paul tako dobar s Orgelovima da moe sjesti na
najloije mjesto. Francois sjedne izmeu mua i ene.
- Jeste li ve bili u Robinsonu? - upita Ma-haut.
Francois de Serveuse esto je sluao o tom selu od starih ljudi, obiteljskih prijatelja For-bachovih.
Kad je ostala udovica, a to je bilo ubrzo nakon Francoisova roenja, gospoa de Serveuse napustila
je stan u ulici Notre-Dame-des-Champs i cijelu godinu ivjela u Cham-pignvju. Kad bi veeravao u
gradu, Frangois se odijevao i spavao kod Forbachovih. Iako su mu Forbachovi priali o Robinsonu
iz njihove mladosti, i jer nikad nije tamo bio, Francois ga je zamiljao kao selo u kojem stari ljudi
eu na magarcima i veeraju visoko na drveu.
U godini nakon primirja bio je u modi ples izvan grada. Svaka moda predstavlja uitak kad
odgovara prijekoj potrebi. Strogost polici178
je prisiljavala je na tu krajnost one koji nisu rano lijegali. Na selo se odlazilo nou. Veeralo se tako
rei na travi.
Frangois je proao putom kao daje zavezanih oiju. Bio bi u neprilici kad bi morao rei kojom su
cestom ili. Kako je automobil zastao, on zapita:
- Jesmo li stigli?
Ne, bili su tek na Orleanskim vratima. Povorka automobila ekala je da nastavi put; gomila je oko
njih pravila poasnu ogradu. Otkad se plesalo u Robinsonu, ruitelji ograda i malograani iz
Montrougea dolazili su na ta vrata da se dive otmjenom svijetu.
Dangube koji su inili tu drsku ogradu pritiskivali su nos na stakla vozila kako bi bolje vidjeli
njihove vlasnike. ene su hinile da im se to muenje ini zgodnim, a sporost mitniara previe ga je
produivala. Gledane poudno kao da su u izlogu, straljivice su doivljavale blagu omaglicu kao u
kazalitu lutaka. Ta je svjetina predstavljala bezopasnu revoluciju. Neka se skorojevika poboja za
svoju ogrlicu. No ti su pogledi bili potrebni da bogataice osjete svoje biserje, koje je postajalo
vrednije od te dodatne teine. Nasuprot neopreznima, bojaljive su zimomorno podizale ovratnike
od cibelina.
Uostalom, na revoluciju su vie mislili oni u kolima nego oni napolju. Narod je previe sla179
dokusno uivao u besplatnoj predstavi to se prireivala svake veeri. Te veeri bilo je sve krcato.
Publika iz kinematografa u Montrou-geu pruila si je nakon subotnjeg programa ugodan dodatak.
inilo joj se da se nastavljaju raskoni filmovi.
U gomili je doista bilo malo mrnje prema sretnicima tih dana. Paul se uznemireno okretao i
smijeio prijateljima. Kako ni nakon nekoliko minuta kola nisu kretala, Anne d'Orgel se nagne.
- Hortense! - ree on Mahauti. - Ne moemo ostaviti Hortense. Kola su joj u kvaru.
Pod plinskim svjetlom, u veernjoj haljini, s dijademom na glavi, kneginja od Austerlitza upravljala
je radom svog mehaniara, smijala se, obraala se gomili. Pratila ju je jedna gospoa iz amerike
kolonije, Mrs. Wayne, uvena po ljepoti. Ta ljepota, poput svih otmjenih reputacija, bila je
pretjerano razvikana. Najo-snovnija jasnovidnost otkrivala je da Mrs. Wayne ne postupa kao ena
sigurna u svoje odlike.
Kneginja od Austerlitza bila je velianstvena pod plinskom svjetiljkom. Ta joj je svjetlost

odgovarala bolje od svjetlosti lustera. Tako se spokojno kretala meu protuhama kao da je uvijek
ivjela s njima.
Da ne bi morali izgovarati tako zvuno ime kakvo je bilo njezino, svi su je zvali Hortense,
180
stoje moglo stvoriti dojam daje u prijateljstvu sa svima. I bila je, osim s ljudima koji toga nisu
eljeli. Jer ona je bila utjelovljena dobrota. No moralisti bi je moda poalili zbog te dobrote. Zbog
njezina slobodna ponaanja, pojedine su kue bile prema njoj neprijateljski raspoloene. Praunuka
marala iz doba carstva, udala se za potomka jednog drugog marala. Od svih znanaca svoje ene
jedino knez od Austerlitza nije s njom bio blizak. Uostalom, ona nije smetala tom knezu kojega je
omladina smatrala mrtvim jer se tako malo ulo o njemu. On je svoj ivot posvetio poboljavanju
konjske rase. Nije li Hortense zadrala od svog pretka, marala Radouta, mesarskog naunika u
mladim godinama, svoj prebogati inkarnat i kovravu kosu to podsjeaju na boju sirova mesa!
Dobra ena, dobra cura, pridobivala je simpatije priprostih ljudi koji je smatrahu lijepom. Dobra
kerka, pa ak i dobra praunuka jer je, daleko od toga da zanijee svoje porijeklo, iskazivala
maralu potovanje ak i u svojim ljubavima. Imala je sklonosti samo za sirovo zdravlje nosaa.
Zamjerali su joj nezdrave elje.
Mlaa je generacija bila prema njoj manje stroga od njezine, i Orgelovi, kojih je moralnost bila
izvan svake sumnje, nisu je iskljuivali iz svog drutva. Tako je Frangois, koji nije poznavao
Orgelove, upoznao i Hortense.
181
Trojica mukaraca poljube ruku gi Aus-terlitz, to nasmije gledaoce.
Francois se ve tako stopio s Orgelovima da uope nije shvatio uzrok smijeha. Osim rukoljuba,
veselje gomile izazva i glas grofa Orgela.
Ga Orgel nije shvatila daje slijepa simpatija gomile bila upuena vie gi Austerlitz i Hesteri
Wayne nego njoj, jer su kneginja i Amerikanka, iako odjevene u veernje haljine, bile gologlave, a
za ene iz puka obiljeje gospoe prvenstveno je eir.
Jedino se u drugom redu neki gorostas usudio da ne pokae simpatije prema kneginji.
- Ah kad bih imao bombu! - najprije je gunao. No mrmljanje gaje opomenulo da ne nastavi ako mu
je stalo do vlastite koe. On promijeni raspoloenje i obori se na mehaniara kojega nazove
tikvanom. Svaki put kad bi nesretnik znojei se povjerovao da je uspio, kola bi pala s loe
podmetnutog podupiraa. Kneginja vikne gunalu:
- uj ti, dangubo, mogao bi nam pomoi umjesto da se razmee!
Postoje rijei poput igre pismo-glava. Postaje gusto, pomisli Paul. Naprotiv, ta je reenica
pribavila kneginji ovacije.
Bez sumnje, ovim se odobravanjem nametnula gorostasu jer on, psujui, stoje bio vrhu182
nac i oiti dokaz da prihvaa zadatak, proe kroz gomilu, podvue se pod automobil i nakon
kratkog vremena osposobi ga za kretanje.
- Dajte gospodinu au porta - ree Hortense mehaniaru.
Iz prtljanika izvade bocu i kupice. Zatim, kucnuvi se sa spasiocem, kneginja postie potpunu
pobjedu.
- Idemo, hajde na put! - povie ona.
I tako, pomalo u sjaju kneginje od Auster-litza, Orgelovi sa Sryeuseom i zadivljenim Paulom
krenue u Robinson.
Tako se izvode dravni udari.
Grard, bivi krupje, bio je jedan od dvojice ili trojice ljudi koji u vrijeme rata organizirahu
razonode za Pariane. Meu prvima je otvorio tajne plesne dvorane. Policija ga je progonila, a on
je, strahujui od nje vie zbog svojih ranijih poslova nego zbog sadanjeg nepotivanja propisa,
mijenjao lokal svakih petnaest dana.
Kad je obiao cijeli Pariz, upravo je plesnu dvoranu zamijenio kuicom u predgrau. Najslavnija je
bila ona u Neuillyju. Tijekom vie mjeseci elegantni su parovi glaali podove te zloinske kue,
odmarajui se izmeu dva plesa na eljeznim stolicama.

183
Opijen uspjehom, Grard htjede poveati poduzee. Za besmislenu svotu zakupi golemi dvorac
Robinson, sagraen krajem prolog stoljea po zapovjedima jedne lude, kerke uvenog tvorniara
mirisa Duca, onoga iji prospekti i naljepnice igrom rijei nose vojvodsku krunu.
Ta se kruna nalazila i na ogradi i na proelju dvorca, u kojemu je gospoica Duc provela ivot
ekajui jednog nevjernog Ciganina.
Nekoliko kilometara od Orkanskih vrata ljudi sa depnim svjetiljkama pokazivahu automobilima
put ka dvorcu.
S vremena na vrijeme Paul se okretao prema Orgelovima i Franoisu i smijeio im se. Taj se
smijeak mogao tumaiti na razliite naine. Bilo kao:Ne, ne, uvjeravam vas, izvrsno mi je, uope
nije hladno, bilo kao osmijeh pratanja. Nejasno je osjeao da su ga izigrali. Moda je njegov
osmijeh odraavao samo radost djeteta na etnji.
I dalje slijedei kola ge Austerlitz auto Or-gelovih ue u glavno dvorite. ak i prije no to su se
zaustavili pred stubitem, vidjee kroz staklo, u dijelu koji je Grard nazivao Dvoranom strae,
golem stol oko kojega su sjedili mnogi mukarci u fraku. Bile su samo dvije ene, na suprotnim
stranama stola.
184
Kako su dolazili iz cirkusa, Orgelovi, Paul i Franois bili su u dnevnim odijelima. Paul malo
ustukne, sreom je ponos to e se pred tim sjajnim skupom pojaviti s Orgelovima i kneginjom od
Austerlitza umanjio nepriliku to nije prikladno odjeven. No kako li se zapanjio kad na zvuk truba
mukarci i ene otprh-nue, odnosei stol to je nestao kao kulisa iz bajke. Jedan od njih otvori
dvokrilna vrata i pohita u susret kneginji. Bio je to Grard, a brojni ljudi oko stola, naravno, bili su
ostalo osoblje. Kad su gosti doli svaki se vratio na svoje mjesto. Grard, koji je ve nekoliko dana
mislio da ga je napustila srea jer je dansing bio prazan, htio se barem zbliiti s osobljem i kljukao
ga je jueranjim namirnicama, namijenjenim gostima koji nisu doli. Neki kolega odvodio mu je
sistemom svjetiljki neiskusne automobiliste s puta. Glazba zasvira. Franois de Serveuse obraduje
se toj buci koja mu je omoguavala da uti.
Okrene se prema gi Orgel i ne znajui da joj se smijei.
- Mirza, evo Mirze! - uzviknu ga Auster-litz.
Zaista, s nekoliko prijatelja pojavio se Per-zijanac, ahov brati, kojega su tako zvali. Mirza nije
bilo njegovo ime nego naslov. Svi
185
su prihvatili tu kraticu kao prijateljski nadimak.
Nije se mogao zamisliti vei Perzijanac od Mirze. Sjaj predaka javljao se kod njega u posebnim
oblicima. Nije imao harem, a njegova jedina ena bila je mrtva. On je skupljao automobile. Uvijek
je prvi elio imati najnoviji model i kupovao ih je ak i prije nego to su bili zavreni. Dogodilo mu
se da je imao kvar na cesti za Dieppe, s najveim kolima na svijetu koja su se mogla popraviti samo
u New Yorku.
Bjesomuno se bavio politikom, poput svih svojih sunarodnjaka.
U Parizu se Mirza pokazivao u lakoumnom svjetlu. Pripisivali su mu sklonost prema uivanju.
Razlog tomu bijae jednostavan: ako je neko mjesto bilo tuno, Mirza je odlazio svojim putom.
Neumoran lovac, nikad se nije inatio; a njegova pomamna jurnjava za sreom i uivanjem dovoljno
dokazivahu da ih nije imao.
Mirza je iskazivao mnogo nakloosti Fran-goisu de Seryeuseu. Ovaj mu je uzvraao na isti nain.
Slutio je da knez vrijedi vie od dobrog glasa koji je uivao.
Mirza je postao feti; pridavali su mu takvu mo u oivljavanju zabava da su se svi trudili da
pokau razigranost, im bi se on pojavio. Te veeri Francois de Seryeuse vidje u Mirzi nepozvanog
nametljivca. Njegov dolazak uzdrma
186
drutvo. Nitko se jo nije sjetio plesati. Sad zaplesae. Francois de Seryeuse nije bio plesa. Ojadi se
to ne moe obujmiti gu Orgel.
Par koji plee razotkriva stupanj svog slaganja. Sklad pokreta grofa i grofice Orgel otkrivao je sklad

koji daju samo ljuabav ili navika.

Je li se mogao optuiti Anne da samo navici duguje svoje slaganje s Mahaut? Ne, grofica je imala
dovoljno ljubavi za oboje. Njezina je ljubav bila tako jaka da je ozarivala Annea i stvarala dojam
uzajamnosti. Francois nije pogaao nita od toga. On je pred sobom imao njeno zdruen par. To
jedinstvo bilo mu je ugodno. Proimao ga je osjeaj uistinu razliit od osjeaja na koje je navikao.
Kod njega je ljubomora prethodila ljubavi. Ovoga puta njegov duh nije vrio svoju dunost.
Frangois kod tog para nije traio pukotinu kroz koju bi se uvukao. Plesanje ge Orgel s muem
priinjalo mu je zadovoljstvo kao da sam s njom plee. Zavidio im je zinuvi, ne odgovarajui
Hesteri Wayne koju ak nije ni uo. Ako bi traio sreu za gu Orgel, onda bi je traio u slaganju
Annea i Mahaut, a ne u njihovu neslaganju.
Grof Orgel vie nije sjedao. Da bi se odmorio od plesa, mijeao je napitke s vie arobnjatva nego
barmenskog umijea. Svi kuahu
187
prvi, ali se nitko ne dade uloviti na drugi, pa ak ni sam tvorac. Pila ga je samo ga Orgel jer ga je
pripremio Anne, ali i Seryeuse da bi slijedio gu Orgel.
Mrs. Wayne, koja je najprije htjela plesati s Francoisom, odustane od plesa i sjede pored njega.
Njemu bi bilo milije da je ostao sam. Pred nespretnim Amerikankinim poalicama osjeao se vrlo
neiskusan. Vjerojatno zato to je ona govorila o stvarima koje je Francois ve zaboravio, dok ih je
ona juer saznala. Njezine dosjetke inile su mu se jezinim pogrekama. Trudei se da mu se svidi,
da blista, ona se drala slika ili misli koje uope nisu bile vrijedne panje. Ponavljajui rije arolija
koju je netko izgovorio nakon Anneovih mjeavina, ona prozbori i o napitcima i povjerova da mu je
tankoutno, iz daleka, rekla da joj se svia, apui mu o slavnom napitku koji je zauvijek svezao
Tristana i Izoldu, ali i o ostalim piima svih vremena i svih zemalja namijenjenih pobuivanju
ljubavi.
Francois de Seryeuse se probudi. Sto to ona pria? On pomisli kako je sam s gom Orgel pio
napitak koji je ona trebala popiti s An-neom a koji ak ni Anne sam nije pio. Uini mu se da ga je
Hester Wayne prozrela i zato se zbuni. Amerikanka pomisli da je Francois de Seryeuse jo
budalastiji no stoje zamiljala, ali da ga vrijedi opametiti. - U svim napicima 188
ree ona nastavljajui svoje zamorno naklapanje - potreban je mandragorin prah. Ja mogu postii da
me voli onaj koga odaberem jer imam jednog mandragoru. Doite ga vidjeti: na svijetu ih postoji
samo pet. Ona je kupila taj korijen ljudskog oblija 1913. godine za nekoliko para na nekom
carigradskom bazaru. Vjerovala je daje kupila crnaku figuricu. - Nainit u vae poprsje - ree ona
nakon utnje.
- Vi ste kipar? - upita rastreseno Frangois.
- Ne naroit, ali sam uila o svim umjetnostima kao dijete.
- Za to li se je zanimao taj Serveuse? Ona se zapita nije li se pokazala previe osjeajnom. Pokua
se postaviti na njegovu razinu (mislila je). Prepodobi se da bi ga razonodila i zabavila upuujui ga
u svoj ar. Francois je bio gotovo nepoten; jedva je prikrivao dosadu. Tada Hester Wayne,
izgubljena, poput ene koja u uredu direktora musichalla eli biti angairana po svaku cijenu i
pokazuje sve svoje talente, zatrai olovku od efa sale i pokae kako se od dvije osmice nacrtane
jedne pored druge dobiju dva preokrenuta srca. Orkestar je stao. Ga Orgel omamljena i iscrpljena
sjedne gdje bilo. Za Francoisa to nije bilo gdje bilo jer je bilo pored njega. Ona i nehotice upitno
pogleda dva nacrtana srca koja su se obujmljivala.
189
Amerikanka odglumi nelagodu zateenog krivca. A Francoisa razbjesni to je ga Orgel tako mogla
povjerovati da su suuesnici.
- Ga Wayne mi je pokazivala jednu od svojih vjetina-ree Francois odgovarajui na nijemi upit
Mahaute.
Frangoisova suhoa i drskost nisu bili neugodni gi Orgel. Kad je saznala da su ta srca sastavljena
od brojeva, ona primijeti da je ta zamisao zgodna i pohita da ispravi Frangoisovu grubost prema
Hesteri Wayne.

Ona pomisli: Ovaj ples mi je pomutio pamet. Gdje mije glava kad mogu pomisliti da taj mladi
crta srca po stolnjacima!
Kako je bila ljubazna prema gi Wayne i Francois se pokae ljubaznim da bi se svidio Mahauti, te
Hester Wayne pomisli kako ga je napokon osvojila.
Frangois de Seryeuse osjeao je da mu umor brazda lice. Hester ga gledae primiriv-i
umjetnikim oima.
- Ovako izgledate markantnije. Modelirat u vas kad budete umorni.
Je li te seanse poziranja kanila produljiti u drugaije seanse? Francois de Seryeuse bezazleno
saslua reenicu; ni na tren ga ne okrznu misao da bi ga Wayne, da bi ga umorila, mogla
raspolagati i drugim sredstvima osim razgovora. Zaboravio je daje ta Amarikanka ena, i to jako
lijepa.
190
Mahaut izvadi ogledalo, u koje nije gledala iz koketerije nego kao u sat, da sazna je li vrijeme
odlasku. Bez sumnje, po izgledu svog lica zakljui da je kasno jer ustade.
- Mora da vam je tijesno - ree Hester gi Orgel. - Hortense i ja mogle bismo nekoga povesti.
Ona to ree nemarno, no njezin pogled prema Francoisu dovoljno je kazivao da joj uope nije bilo
svejedno hoe li se s njom i knegi-njom od Austerlitza voziti Paul ili Frangois.
Paul brzo prorauna. Da li da ostavi prijatelja samog s Orgelovima ili s Mrs. Wayne. Bio je uvjeren
da se Francois bavio vie njome nego Orgelovima.
Paul bijae od soja onih zlosretnih igraa koji videi kako netko dobiva prekasno odluuju da mu se
pridrue i ulau s njim tek kad poinje gubiti. On se gubio u nagaanjima i sve je brkao.
Zamjerao je Frangoisu zbog Medrana. Vjerovao je da e mu se osvetiti i da e omesti njegove
planove ako sjedne u kola s Hortense.
Zapravo ga je spaavao.
U automobilu Anne d'Orgel upita svog gosta:
- O emu ste zapravo razgovarali s Hester Wayne?
191
Onome tko poznaje Annea to je pitanje pokazivalo da se poeo zanimati za Francoisa. Grof je imao
najljupkiji, ali i najtiranskiji i naj-iskljuiviji duh. On je ljude vie usvajao nego to se s njima
povezivao. Za uzvrat je traio mnogo. Bio je pomalo sklon zapovijedanju i nadziranju.
Francoisa je pitanje iznenadilo, no nije mu bilo krivo to mu Anne d'Orgel prua priliku da se
opravda pred njegovom enom. Predbacivao sije da joj se mogao zamjeriti grubim postupkom
prema Hester Wayne. Zato se opravda na slijedei nain:
- To je jednostavno. Jedini ja nisam plesao i veoma sam joj zahvalan to mi je pravila drutvo.
- Tono - ree Anne svojoj eni tonom predbacivanja upuenim oboma. - Jadnik! Vuemo ga u
Robinson, a on ne plee!
Francois ne odvrati nita. Nije plesao, ali je ispio napitak. Anne Orgel htio je ispraviti svoju
nemarnost. Pomisli da bi u tome uspio samo pozivajui Francoisa u posjete.
- Zato uskoro ne biste doli na objed -ree on kao da odavno poznaje Frangoisa. -Prekosutra, na
primjer.
Prekosutra Francois de Seryeuse nije bio slobodan.
- Onda sutra!
192
Ga Orgel nije otvorila usta. Anneovo na-gljenje, tako strano njezinu karakteru, inilo joj se
ispravnim. Dugovali su to Serveuseu nakon svoje zabave.
Francois je rekao gi de Serveuse da e se vratiti u Champignv na ruak. No nije mogao ne
prihvatiti znak povjerenja koji mu je iskazivao grof Orgel. On prihvati. Nije poznavao program
ivota Orgelovih. Njihov drutveni ivot poinjao je tek poslije podne: objedovali su uvijek kod
kue, i to najee sami. Tako su na ruak pozivali samo osobe prema kojima nisu imali obaveza i
koje su viali iz zadovoljstva. No, ti su uzvanici rijetko ulazili u palau u drugo doba dana. Ti
pozivi na objed bili su dakle dokaz prijateljstva, a pomalo i prezrenja. No Francois nije poznavao
sloeno ustrojstvo tog drutvenog stroja i njihov mu poziv prui vie radosti od veernjeg poziva

kojemu se nije ni nadao. On prihvati s primjetnim veseljem. To se veselje svidje grofu Orgelu. On
se lako oduevljavao. Bogata priroda ne trguje, ne nastoji prikriti. Grof Orgel volio je i kod drugih
sresti svoju rasipnost. Ona je u njegovim oima bila najbolji dokaz plemenitosti. Nikad nije
prihvaao poziv bez vanjskog znaka veselja, jer je svojstvo plemenite prirode da ne misli kako na
sve ima pravo, ili barem skriva takvo uvjerenje. Jedan Robin bi se trudio da prikrije veselje koje mu
poinjaju stvari od bojazni da se
13 - DAVO U TIJELU
193
ne pokae naivnim ili polaskanim. I tako ovaj Francoisov postupak osvoji grofa vie nego bilo
kakva raunica.
Rastadoe se u pet sati na Keju Anjon.
194
II
- Kako si se kasno vratio - ree ga For-bach Francoisu, kad ovaj u 9 sati ue u blaga-vaonicu u
kojoj su zajedno dorukovali. - ula sam te - doda ona. - Bilo je najmanje jedan.
Ga Forbac bila je tata poput svih staraca koji vjeruju da imaju lagan san. Ona je sa sinom
Adolpheom ve trideset godina stanovala u prizemlju stare kue na otoku Sv. Luja. Imala je
ezdeset godina. Bila je slijepa. Njezin sin Adolphe oduvijek je sliio starcu. Imao je vodenu glavu.
Frangois de Serveuse unosio je svoju mladost u tu kuu ne zamjeujui njezinu tragediju, jer je ni ta
dva bia nisu osjeala. Bez iznenaenja je sluao kako mu starica govori: Vrlo loe'izgleda! jer
se Frangoisov ivot inio neshvatljivim eni koja je oduvijek lijegala u devet sati.
195
Kad je Francois dorastao do dobi koja trai nezavisnost, ga de Serveuse unajmila mu je sobu kod
Forbachovih. Plaala im je najamninu za sinov stan i hranu. Ga Forbach se najprije bunila
smatrajui je pretjeranom. Ga de Serveuse ostala je pri svome. Bila je sretna to joj se prua prilika
da pomogne ove stare prijatelje Serveuseovih, a jo vie to moe tako nadzirati sina. On se pak
uope nije alio na takvu kombinaciju. Naprotiv, davala mu je ravnoteu.
Ga Forbach se 1850. godine udala za pruskog ljivara von Forbacha, alkoholiara i skupljaa
zareza. Sabirao je broj zareza sadranih u jednom izdanju Dantea. Suma nije nikad izlazila jednako.
Ponovno bi bez odmora zapoinjao. On je takoer jedan od prvih skupljao marke, to se u ono doba
inilo ludim.
Petnaest godina kasnije, rodi se udovite kao utjeha jadnoj eni za taj brak. Ne samo da nije htjela
povjerovati u udovinost svoga sina nego je o tom vodenoglavcu govorila: Ima elo kao Victor
Hugo.
Za vrijeme trudnoe ga se Forbach bila povukla u Robinson k prijateljima. Kako se pribliavao
tenutak poroaja, pozvali su babicu. Ona, meutim, nije stigla. Pozvae lijenika iz sela. Ga
Forbach izjavi da e radije roditi kao ivotinja nego uz pomo mukarca: Pa lijenik nije
mukarac, govorahu joj. Vikala je
196
iz petnih ila. Meutim, morala se predati. Nekoliko godina poslije, saznavi za smrt lijenika iz
Robinsona, ga Forbach izjavi da joj je sada lake. Samo svetice priznaju takve misli.
Francois se pred njom esto stidio svojih uivanja. Ali ovog jutra bio je tako veseo zbog novog
poznanstva, osjeao je takvu potrebu da o njemu govori, makar zaobilazno, da je ispri-povijedio o
svom pohodu Robinsonu. Ubrzo uvidje da bi bio u neprilici da mora opisati to seoce. No Robinson
probudi kod ge Forbach mnoge uspomene. Umjesto da ga pita, ona se raspriala.
Frangois de Serveuse poznavao je te uspomene. Kod Forbachovih je razgovor bio skroman, uvijek
isti. No on je odmarao Frangoisa od gradskih naklapanja. Zbog esta sluanja te su uspomene
postale i njegove. Adolphe Forbach bio je siguran da je na selu sudjelovao u dogaajima koji su
prethodili njegovu roenju.
Na kraju se mogao stei dojam da oni nisu majka i sin nego skladan stari par.
Taj je par dobro organizirao svoj intimni ivot i njegova je skromna srea zadivljavala Frangoisa.
On je izvlaio duboku pouku od ta dva bia kojima nita nije trebalo! Cemu bi sluile oi gi

Forbach? Ona je ivjela u uspome197

nama. Sve do ega joj je bilo stalo znala je napamet. Katkad bi Frangois, sjedei pored nje, listao
album fotografija g. de Serveusea. Majka ih je krila od njega. On je naime bio pomorski oficir:
umro je na moru i ga de Serveuse uklanjala je od sina sve to bi u njemu moglo potaknuti sklonost
prema prokletom zvanju. Ga je Forbach malo zamjerala gi de Serveuse to od sina krije relikvije.
Ona nije poznavala materinskih nemira; ono ega su se majke bojale predstavljalo je za nju sreu
kakvoj se nije mogla nadati, jer njezin nesretni Adolphe nije mogao sam nainiti ni koraka u ivotu.
Francois bijae ganut kad bi, okreui stranice albuma, ga Forbach, kojoj je svijet slika bio
zatvoren, ali od kojih je svaku nosila urezanu u srcu, govorila kao da je zdrava vida: Evo tvog oca
sa 4 godine, sa 18 godina. Evo njegova posljednjeg portreta na brodu. Sam nam gaje poslao.
Kako bih se s njim slagao, uzdisao je Francois. Taj uzdah nije bio uperen protiv majke: jer da bi
bilo slaganja ili neslaganja, potrebni su zajedniki interesi. No dok je ivot ge de Serveuse bio
unutarnji u svakom smislu rijei, sinov je bio vanjski, on je irio krila. Hladnoa ge de Serveuse
bijae zapravo samo velika uzdrljivost: moda nemogunost razotkrivanja osjeaja. Smatrahu je
neosjetljivom, a i sam ju je sin drao povuenom. Ga de Se198
rveuse oboavala je svog sina, no ostavi udovica u dvadesetoj, od bojazni da Francoisu ne dade
previe enski odgoj, potisnula je svoje porive. Domaica ne moe gledati razmrvljen kruh.
Milovanja se gi de Serveuse injahu rasipanjem srca i podesnima da osiromae velike osjeaje.
Francois uope nije trpio od te lane hladnoe, sve dok nije posumnjao da majka moe biti i
drugaija. No kad je stekao prijatelje, svijet mu je pruio mnotvo prizora lane topline. Frangois
usporedi ta pretjerivanja s dranjem ge de Serveuse i oalosti se. Tako su se majka i sin, koji ne
znaahu nita jedno o drugome, odvojeno alili. Jedno pred drugim bili su sle-eni. Ga de
Seryeuse, koja je uvijek mislila na ponaanje kakvo bi imao njezin mu, zabranjivala si je
suze:Nije li normalno da se dvadesetogodinji sin udaljuje od majke? govorila je, zar e mi
uzmanjkati hrabrosti? A sinovsku je alost, upravo po tom zakonu to gaje izrazila ga de
Serveuse, Francois lijeio izvan kue.
Jedna je stvar zbunjivala Frangoisa de Serveuse, a to je bio nain na koji je o njegovu ocu govorila
ga Forbach. Ona ga je upoznala u najranijem djetinjstvu tako dobro daje Francoisu, s kojim je
postupala kao s odraslim mladiem, govorila o djetetu kakvo je bio njegov otac. Isto tako su g. de la
Palliere i komandant
199
Jaki, bliski Forbachovima, govorili: Dobro sam poznavao vaeg gospodina oca. Govorili su mu o
ocu kao to su mu govorili i o njemu samome, to jest kao o ovjeku pred kojim je bila lijepa
budunost.
De Serveuse je u tom starom krugu uivao velik ugled: on ga je mirio s omladinom. Sluao je te
starce; za tu susretljivost obeavali su mu lijepu budunost. On uope nije, govorahu prijatelji ge
Forbach, usijana glava, jedan od onih ludih mozgova kakvi ine dananju omladinu. Povrh toga,
divili su se njegovoj skromnosti jer na pitanja o svom studiju nije odgovarao. Nitko kod
Forbachovih nije ni pomiljao da je taj mladi, koji je tako dobro sluao, bio lijenina.
Osim primanja posjeta, Forbachovi su se posvetili otkupljivanju mladih Kineza! Tako je bilo do
1914. godine. Frangoisovo djetinjstvo bilo je ispunjeno divljenjem tom tajanstvenom djelu. On je
samo znao da se mali Kinezi otkupljuju markama. U Francoisovoj porodici, kod njegovih tetaka i
sestrini, bilo je uobiajeno skupljanje maraka za Adolphea. On je, kao njegov otac o zarezima,
vodio toan raun o markama to su mu ih donosili. im bi ih sakupio dovoljno, slao bi ih
organizaciji.
Adolphe nije potedio ni zbirku svog oca. I tako se na tom dobrotvornom djelu ravnopravno naoe,
meu bezvrijednim francus200
kim markama, marke otoka Mauricijusa, od kojih bi samo jedna bila dovoljna za otkup svih malih
Kineza.

Rat 1914. promijeni Adolpheove interese. Vie se Forbachovima nisu donosile marke nego novine.
Adolphe i njegova majka krojili su od novina grudnike namijenjene zatiti od studeni. Ga Forbach
je ak plela rukavice, majice, sokne, zimske arape.
Forbachovi su jednom godinje, na godinjicu bitke kod Champignvja objedovali kod ge de
Serveuse. Frangois je ujutro dolazio po njih iznajmljenim automobilom. Ni za to na svijetu oni ne
bi bili propustili tu ceremoniju.
Ga Forbach i Adolphe, pripadnici Saveza rodoljuba, pljeskali su govorima na mjestima na kojima
je pao Forbach, ali na drugoj strani, jer je on u trenutku izbijanja rata 1870. bio u Prusiji radi
primanja malog nasljedstva. Cvijee to ga je Adolphe bacao na spomenik u Champignvju bijae
istovremeno cvijee sina Forbacha i lana Saveza rodoljuba.
201
III
Tek to su sjeli, grof Orgel se upusti u jedan od onih monologa kakve je nazivao razgovorom.
Kuajui smjestiti svog gosta, uvodio je u taj monolog niz imena, kako bi Francoisu omoguio da
pokae poznaje li ih. Ishod tog zaobilaznog ispitivanja zadovolji grofa Orgela. On si odade
priznanje. Bio je u pravu pokazavi se ljubaznim prema Francoisu.
Francois je obino dosta volio brbljivce, ne zbog onoga to su govorili, nego jer su omoguivali
utnju. Ovoga se puta naljutio to nije mogao izrei ni rijei, kao i zbog naina, iako laskavog, na
koji ga je Anne prekidao. im bi otvorio usta, Anne je uzvikivao, praskao u smijeh zabaene glave,
smijei se u neljudskim preotrim tonovima. Nikad ne bih pomislio da imam toliko duha,
miljae Frangois. Ne zadovoljavajui se pljeskanjem i smijanjem
202
Francoisovim inae vrlo bezazlenim rijeima, Anne ga proglaavae uzvienim, udesnim, divnim i
ponavljae njegove reencie svojoj eni. Ovo posljednje ne malo je smetalo Fran-coisa, jer Anne
Orgel ponavljae njegove reenice rije po rije, kao da prevodi sa stranog jezika, a ga Orgel se u
svojoj branoj ljubavi inila kao da uje tek onda kad ih je Anne izrekao. A on je tako postupao
samo da sauva prvenstvo u konverzaciji. Pio, jeo, on je mahao slobodnom rukom da omete druge i
da im nametne utnju. Taje kretnja postala tik kojim se sluio i onda kad se nije imao ega bojati,
kao i ovog dana kad njegova ena, koja nije govorila nikada, i Frangois, koji je govorio malo, nisu
bili konkurencija koje bi se trebalo plaiti.
Francois de Serveuse nae grofa Orgela upravo onakvog kakvim su ga prikazivali oni koji ga nisu
voljeli. U itavoj je prethodnoj noi sad gledao samo psinu nainjenu Paulu Robi-nu. Time joj je
poricao udesnost. Tako je, kad su preli u salon, Frangois traio pristojan nain da se to bre
oprosti.
U salonu je gorjela vatra. Pogled na kamin probudi kod Serveusea sjeanje na selo. Plamenovi
otopie led to ga je poeo obuzimati.
On stade govoriti. Prozbori jednostavno. Ta jednostavnost najprije zapanji grofa Orgela.
203
Nikad ne bi pomislio da netko moe rei: Volim vatru. Oblije ge Orgel naprotiv oivje! Ona je
sjedila na konoj klupici pored kamina. Francoisove rijei osvjeie je poput mirisa poljskog
cvijea. Ona duboko udahne. Omeka usnice. Oboje progovore o selu.
Francois je, kako bi bolje uivao, pribliio ognju svoj naslonja i poloio alicu kave na klupicu na
kojoj je sjedila ga Orgel. Anne je, unuvi na zemlji, okrenut visokom kaminu kao kakvoj opernoj
sceni, utio tako posluno kao da nikad nije inio nita drugo.
Sto se zbivalo? Prvi put u ivotu Anne Orgel bijae gledalac. On je uivao u njihovu razgovoru, ne
zbog onoga to je uo nego zbog glazbe njihovih glasova. Selo, naime, grofu nije nita znailo.
Prirodi je bila potrebna kraljevska zatita, kako bi on u njoj naao ara. Sliio je svojim precima za
koje je, izvan Versaillesa i izvan jo dva ili tri mjesta te vrste, priroda bila prauma u koju se
ugledan ovjek ne odvauje.
Povrh toga, Anne d'Orgel prvi je put vidio svoju enu izvan svog sjaja i svojih zanimanja. On nae
u njoj vie drai, kao daje ena nekog drugog.
- Kakva teta, Anne, to nemate iste sklonosti kao ja - ree ga Orgel, pobuena tim razgovorom.

Ona se uskoro smiri i njezine joj se rijei uine omakom bez znaenja. No, te
204
rijei koje nikad ne bijae izustila, ak ni pomislila, ipak bijahu vane. Razlika izmeu An-nea i
Mahaute bila je duboka. Bijae to razlika to je tokom stoljea suprotstavljala Grimoar-dove
Orgelovima, kao no danu. Bijae to suparnitvo dvorskog plemstva i velikaa. Srea se uvijek
osmjehivala Orgelovima. Tako su, premda sitni plemii, uspjeli, a da oko toga nisu nastojali da se
okoriste imenom kakvo su imali i neki davno nestali Orgelovi, a koje se esto nalazi u
Villehardouinu pored imena Montmorency. Oni su predstavljali savren tip dvorjanina. Ime im je
bilo na prvom mjestu.
Mogle su, dakle, veoma uditi izvanredne lai grofa Orgela, namijenjene isticanju njegova tako
sigurna ugleda. Ali za njega la nije bila la; radilo se samo o pojaanju imaginacije. Lagati je
znailo govoriti u slikama, istai stanovite nijanse u oima^judi koje je smatrao manje
tankoutnima, manje osjetljivima od sebe. Jednog Paula bi iznenaivale te naivne izmiljotine. Grof
Orgel nije zanemarivao ak ni melodramu. Podrum njegove palae inio mu se posebno prikladnim,
kao da lai u tami zvue uvjerljivije. Jednom je u njemu bomba, to su je izbacili Nijemci, pogodila
njegova oca; slijedei put su na poetku Revolucije u njemu skrivali Luja XVII.
Mahaut i Francois uutjee. Anne je, poput djeteta koje se ne eli rastati od nove igrake,
205
produivao utnju. utnja je esto opasna. Ga Orgel ekae da se njezin mu odlui daje prekine,
mislei da to nije njezina dunost. Zazvoni telefon.
Anne ustade i digne slualicu. Bio je Paul Robin.
- Netko eli govoriti s vama - ree Anne nakon nekoliko odgovora, povukavi Frangoi-sa za rukav.
- Ti! To si ti! - promuca Paul kad zau Se-rveuseov glas. - Opet s Orgelovima! - pomisli on. - Kakva
je to ala? Razjasnit u ja to, to nadilazi moju strpljivost.
On zaboravi da nikad nema vremena, da je svaki njegov sat, svakih njegovih pola sata, tako rei,
zauzeto i ruei tu konstrukciju ree Francoisu uurbanim glasom:
- Moe li veerati sa mnom? Htio bih da porazgovaramo. Rado bih te vidio.
Francois de Serveuse nije imao drugog posla osim povratka u Champignv. Jo jedanput odgodi
obiteljske dunosti.
- Samo nemoj spustiti slualicu, moram jo govoriti s Gospodinom Orgelom.
Da ne bi kvarili eleganciju, gizdelini nisu izgovarali glas r. Naim vremenom, iji strah od
smijenosti granii s grotesknou, vlada istovrsna opsjednutost. Paul Robin gajio je besmislenu
stidljivost, temeljno modernu, koja se sastoji u elji da se ne priinjamo zasjenjeni
206
ozbiljnim rijeima i izrazima uljudnosti. Kako ne bismo bili odgovorni za njih, treba da ih
izgovaramo kao u navodnicima.
Tako Paul nikad nije upotrijebio frazu ne poprativi je smijehom, ili uzdahom. Time je dokazivao da
nije lakovjeran.
Ne biti prevaren, bila je bolest Paula Robi-na. To je bolest naeg stoljea. Ona ponekad moe ii
tako daleko da zavara druge.
Svaki se organ razvija ili krlja ovisno o svojoj aktivnosti. Zbog toga to se uvao svog srca nije ga
vie mnogo imao. Vjerovao je da ovruje, da postaje elian, a razarao se. Varajui se potpuno u
cilju to ga treba postii, on je od svega u sebi najvie uivao u tom polaganom samoubojstvu.
Vjerovao je da to znai bolje ivjeti. No do sada je pronaen samo jedan nain onemoguavanja
srca da kuca, a to je smrt.
Paul dakle izgovori Gospodina Orgela poduprijevi ga navodnicima.
Anne preuzme slualicu. Paulova znatielja nije mogla doekati vrijeme veere. Tvrdio je da ima
neto hitno povjeriti Orgelovima. Pitao je moe li domah doi.
Paulovoj naravi uope nije bilo svojstveno da ima tajni za povjeravanje, a pogotovo ne tajni koje ne
mogu ekati.
- Naa sinonja ala potpuno je zbunila si-rotog Paula - ree Anne sputajui slualicu. 207

ini se da vjeruje kako kujemo zavjeru protiv njega.

Telefon je razbio ar. Francois de Serveuse pomisli: Paulov sistem ima prednosti. Poinjem
shvaati njegove razloge i neugodnost kakvu za njega moe predstavljati susret s prijateljem. Ali on
bi svoj sistem morao primjenjivati i na druge.
U stvari, Paul je postupao poput onih provincijskih susjeda koji s bilo kakvim izgovorom dolaze
kad se nadaju da e otkriti neku tajnu i uivaju u smetnji koju su izazvali.
Zar se, dakle, kod Orgelovih moglo nabasati na takvo neto? Mahaut potvrdi taj dojam.
- Ja izlazim - ree ona.
Anne bijae zapanjen tom nezgodnom odlukom.
- Pa dobro znate da auto nije ovdje!
- Osjeam elju da hodam. Uostalom, potpuno sam zaboravila tetu Anu. Ona bi mi vrlo zamjerila.
Anne d'Orgel iskrivi lice u grimasu koja izraava uenje. To je uenje bilo iskreno, no on ga je
preuveliavao. On iskolai oi kao da die ruke k nebu. Taj je izraz tako jasno govorio: Moja ena
je luda, ne znam to joj je i zato lae, da je Frangoisu bilo neugodno.
Anne je nastojao daje zaustavi, no Mahaut iznenada pogleda vrata, poput psa koji nasluti
208
opasnost, dok njegov gospodar u takvom stavu vidi samo hir. Zatim prui ruku Francoisu.
Na uglu ulice Paul se okrene prema gi Or-gel koja ga je mimoila ne zamijetivi ga.
Zar je ovom prigodom bio izaslanik suda kome svatko treba poloiti raun o svojim postupcima?
On ue u salon s prigodnim izrazom, no Anne, a ni Frangois nisu nita bolje nego on sam mogli rei
s kakvim.
Zadrao je na sebi ogra poput policijskog narednika. Odsutnost ge Orgel muila ga je. Zamiljao
je da bi mu njezina prisutnost bez sumnje objasnila ono to je htio znati i vjerovao daje ona otila
ba zato da on to ne sazna.
- Samo u ui i izai - ree on.
- Onda zaista nije bilo vrijedno da se trudite - ree Anne poneto podrugljivo, nakon nekakve
Paulove lai.
- Gdje kanite veerati? - doda on obraajui se dvojici prijatelja.
Oni mu spomenue kabare u kome su esto veerali.
- Mi ostajemo kod kue - ree Anne - ali bismo vam se mogli pridruiti nakon veere.
Grof se preputao onom opasnom sistemu hirova koji nas potiu da se viamo previe i bez pravih
razloga.
14 - AVO U TIJELU
209
Paul i Francois odoe zajedno, ali se brzo razioe svaki za svojim poslom.
Ga Orgel bila je dosta sklona tom novom Anneovu prijatelju. Da li se trebala zabrinuti zbog
prednosti koju je davala Francoisu? Nije li bila njezina supruanska dunost da sudjeluje u sklonosti
svog mua?
Kako se obraniti od onoga to vas zbliava?
210
IV
Naveer Francois stigne prvi na sastanak. Tekli ga obavijesti o telefonskoj poruci; grof Orgel ali
to ne moe doi poslije veere i moli gospodina de Serveusea da mu telefonira sutra ujutro.
Zapravo, kad se ga Orgel vratila sa svoje besciljne etnje bila je toliko sretna to moe provesti
vee samo s Anneom da joj se on ak nije ni usudio spomenuti svoju nakanu, pa je iskoristio
trenutak njezine odsutnosti iz salona kako bi se telefonski ispriao.
itave veeri Anne d'Orgel bio je zamiljen. Mahaut bijae rastresena. Da bi je ova veer udvoje
usreila, trebalo je da misli kako je sretna. Razgovarali su malo. Meutim, ga Orgel se ne uplai
posebnog stanja u kome se nalazila jer je smatrala prirodnim da se slae s Anneom. Anneova
rstresenost pak proizlazila je iz toga to je uz enu zapadao u sjetu. To nije
211
bilo zato to nije imao srca, nego zato to se Anne Orgel osjeao ugodno samo u umjetnoj

atmosferi, u jarko osvijetljenim prostorijama punim svijeta.

Paul i Frangois ne uutjee ni sekunde. Svaki se odricao jednog dijela svoje linosti i silio se da slii
drugome. To je znailo kriti svoje srce; navlaili su maske likova iz loih romana 18. stoljea, meu
kojima su Opasne veze re-mek-djelo. Varali su jedan drugoga ocrnjujui se zloinima koje nisu
poinili.
Paul se nije usuivao pitati o Orgelovima. ekao je da mu Frangois pripovijeda o njima. Da bi
izazvao povjeravanje, on prvi zapone s povjeravanjem. Ispripovijedi zato o svom povratku s
kneginjom od Austerlitza i Amerikankom:
- Nije nam htjela rei to si uinio ili ispriao, ali te ne die u nebesa. Po njezinu miljenju svi
Francuzi su isti i misle samo na jedno. Ukratko, Hortense i ja umirili smo je kako smo najbolje
znali.
Frangois se osmjehne. No ne pohvali se svojom neuglaenou, tim vie to je sumnjiio Paula da
se sam potrudio umiriti Amerikanku.
Budui da ga je taj razgovor oraspoloio, Serveuse konano odlui da vie ne mui znatieljnika i
ispria mu kako je upoznao Orgelo212
ve kod klovnova. Naklonost Hestere Wayne bijae Paulu obilna naknada. Ipak je smatrao svog
prijatelja vrlo sposobnim to se dokopao poziva za isti dan.
Paul otprati do Bastille Francoisa koji je iao na posljednji vlak za Champigny. Taj vlak nazivaju
kazalinim vlakom. On se puni u posljednji trenutak, i to udnim putnicima. To su glumci i glumice
od kojih veina stanuje u La Varenneu, nalieni vie ili manje, ovisno o udaljenosti njihova
kazalita od stanice. Prema ovom vlaku ne bi trebalo prosuivati popularnost kazalita u Parizu, jer
se u njemu susree vie glumaca nego gledalaca.
Francois de Seryeuse je stigao rano. Popeo se u odjeljak u kome je sjedila malograanska obitelj na
povratku s predstave. ena je vonja-la po naftalinu. Djeai, vrlo ponosan to mu je povjereno
uvanje karata, oponaajui oinsku kretnju, zataknuo ih je za rukav. Glava obitelji drala je jednom
rukom sklopivi cilindar starinskog oblika, a drugom ga milovala kao ivotinju. inio je tisuu ala s
tim eirom kako bi djecu odrao budnom. Sale je popra-ao hvalospjevima, izgovorenim
klovnovskim naglaskom koji je djecu nasmijavao do suza. Zatim je, udarajui cilindar desnom
rukom, prikazivao crnu pogau.
213
- Da ne izgubi karte, Toto? - brinuo se otac s vremena na vrijeme. - Ne bi imalo smisla da smo
uzeli prvi razred!
Gospoa i njezina odrasla ki, stidei se dobriine zbog Francoisove prisutnosti, unijele su se u
program priredbe s koje se vraahu, a kad su djeca treptala od radosti, one su tresle glavama
umotanim u ipkasti veo. Smijeile su se smijekom to porie. Francoisa je smetalo ensko
sauesnitvo majke i keri. Dok je mukarac bio sretan, dok je taj dan za njega bio praznik,
posebnost tog dana uzrokovala je jad enama. One miljahu da bi tako mogle ivjeti svakog dana.
Uivale su barem u tome da u neznanca stvore dojam kako su navikle na te haljine, na kazalite, na
prvi razred. No dranje njihova budalastog mua poricalo je takav dojam.
Francois nita nije prezirao poput stida to ga osjeaju neke ene niih slojeva zbog mukarca
kojemu sve duguju.
Majka i kerka, bijesne, vie se nisu zadovoljavale time da se osmjehuju, nego su se poele ljutiti.
Dok se mukarac zanosio zanimljivou komada, odlinou glumaca, veerom u restoranu,
mekoom jastuka u vagonu, one su suprotstavljale zlovolju njegovu oduevljenju: Vagon je prljav,
jedan glumac nije znao ulo- , ge... Poznavaoci se moraju aliti, miljahu one. A tako misle, jao, svi,
od najniih do najviih.
214
Ponaanje ovih ena potjecalo je otuda to su osjeale da je Frangois bio iz vieg drutvenog
razreda. One nisu mogle pogoditi da mu je bila draa priprostost njihova kvaritelja sveanosti
negoli njihove gluposti. Kvaritelj sveanosti nije shvaao nita od toga. Tjeio se djecom koju jo
nije izobliio osjeaj nejednakosti. Tako su oni carski uivali. Dok je otac, milujui cilindar, koji ga

je vie zabavljao nego mu laskao, bio sretan mislei da e mu njegov posao uskoro opet omoguiti
jo jedan izlazak, haljine su smetale majci i keri, od kojih je jedna mislila na pregau to e je
odjenuti sutra, a druga na duansku kutu.
Obitelj sie u Nogent-sur-Marne. Taj je prizor ranio Frangoisa: zbog duevnog stanja u kome se
nalazio te veeri bio je sudbonosan.
Ga de Serveuse do tada je u ivotu svog sina imala ulogu kakvu majka obino i ima. Frangois
uope nije bio lo sin; ali je karakter tih dvaju bia, kako smo ve rekli, silio da jedno drugom ne
povjere nita vrijedna. Prizor u vlaku potakne Frangoisa na razmiljanje o gi de Serveuse. Stid
keri i majke potakne ga da ispita osjeaje to mu ih je nadahnjivala njegova obitelj.
Frangois de Serveuse bijae ponosit. Ponosio se svojim imenom. Da li zbog njenosti pre215
ma svojim precima ili iz oholosti? To je elio znati. Plemstvo Serveuseovih nije bilo naroito
blistavo. Ga de Serveuse, meutim, bila je velika dama koja se zbog jednostavnosti svog ivota
smatrala graankom. Suprotno se zbiva ee. Ona je oito bila odgojena u potivanju svog imena,
ali je u tom ponosu gledala sinov-ski duh koji, mislila je ona, svi moraju osjeati, pa i najnii. No,
zar ve tu nije razmiljala plemenito?
Udana veoma rano, mornarski ivot gospodina de Serveusea navikao ju je na udovitvo jo prije
mueve smrti. Iz prirodne plahosti, a i iz potovanja prema njemu, ona je ve onda pokazivala malo
sklonosti prema otmjenim obiteljima koje bi je primale kao svoju roenu. alost je jo vie uvrsti u
tom nehaju. Ona se tako povela i za naklapanjima roaka gospodina de Serveusec. Ta je porodica,
sastavljena uglavnom od usidjelica i starih ena, sudila o svemu dosta sitniavo. Druei se samo s
njima, ga de Serveuse napokon prisvoji predrasude starog graanstva protiv aristokracije, ne
pomiljajui da je tako osuivala svoje. To je meutim nije sprijeilo da neprestano postupa na
nain koji je otkrivao njezino porijeklo. Takvo ponaanje iznenaivalo je njezinu svojtu. Pripisivali
su ga neobinom karakteru i pomanjkanju iskustva.
216
Pomalo su je osuivali i zbog Frangoisova odgoja. Bilo im je teko shvatiti da ona puta u neradu
dvadesetogodinjeg momka, da mu ne nastoji omoguiti neki poloaj. Meutim, nije to bilo, kako
su sestre i sestrine gospodina de Serveusea mislile, iz ponosa ili zato to je imetak, iako nije bio
golem, omoguivao njezinom sinu da nita ne radi. Ga de Serveu-se jednostavno nije protiv
lijenosti imala predrasude malih ljudi. Ona je, unato svojoj odbojnosti prema svijetu, razumjela
potrebu mladog ovjeka da vodi poneto lakomislen ivot.
Frangois je slabo shvaao plementinu svoje majke. Tako je u nainu ivota kakav je vodio bio
sklon preuveliavanju vlastitih zasluga, ne zamjeujui da je bio priman u kue koje nisu primale
svakoga zbog porodina izgleda to ga ostali nisu bili svjesni. U udi jednog Orgela, na
primjer,.osjealo se zadovoljstvo to nalazi novosti u uobiajenom.
Frangois de Serveuse preispitivao se potresen scenom u vlaku. Nije li i on katkad slian onim
enama iz vlaka? Njegovo je velikoduno srce htjelo iznuditi priznanje da svoju majku ne cijeni
dovoljno. Predbacivao si je to je ne uvodi u svoj ivot, kao da se stidi. To je zaista bilo od stida, ali
suprotnog, jer jo nije susreo osobe koja bu mu se uinila dostojnom majke.
217
Napokon ga to razmiljanje dovede do priznanja da bi rado upoznao majku s gospoom Orgel.
Tako se mladi, koji od stidljivosti i potovanja skriva svoje ljubavnice pred majkom, obraa majci
onog dana kad pomisli na brak
218
V
Kad se probudio, Franois je najprije pomislio na majku. Nikad mu se jo nije dogodilo da ju je
zaelio vidjeti tako brzo.
Ga de Sryeuse bila je izala. Trebalo je da se vrati za objed. Franois se pokua razonoditi. itao
je, pisao, puio, ali je sve to inio samo zato da bi se neim zanimao. eko je.
Nije mogao nita drugo. Odjednom poskoi. Uinilo mu se kao da mu je netko apnuo da zapravo
misli na gu Orgel i da se pretvarao da eka majku. Dvije tako besmislene sugestije mogle su, po

njegovu miljenju, doi samo izvana. A zato bih na to mislio? I zato bi ovo ekanje bilo lano? On
odlui da e tek sutradan telefonirati Orgelovima.
Zadivi se to postupa tako slobodno, ne mislei da je nenormalno bilo ve to to si mora dokazivati
da je slobodan.
219
Prisiljen da eka, Francois zaboravi na ekanje, a jo vie na to koga eka. Tako ga ga de Serveuse
doe sama pozvati da sie na objed.
Francois pogleda majku novim oima. Nikad nije zamijetio daje zapravo mlada. Ga de Serveuse
imala je trideset sedam godina. Ali jednako kao to se nije opaala njezina mladost, ni njezina
ljepota nije udarala u oi. Da joj nije manjkala pripadnost naem vremenu?
Bila je slina enama iz 16. stoljea, uzornog doba francuske ljepote. Portreti tih ena danas nas
meutim raalouju; mi stvaramo tako razliit ideal o ljepoti ena da se moda u duanu nekog
draguljara ne bismo ni osvrnuli na onu zbog koje se Nemours upropastio.
Danas smatramo enstvenim samo ono to je krhko. Snaan obris lica ge de Serveuse ne smatra se
privlanim. Samo jedan ju je cijenio, ali taj je bio mrtav. Ga de Serveuse uvala se za njega kao da
e ga sresti; nije se okaljala ni onim poudnim pogledima kojima se ne uklanja ni najasnija ena.
Ga de Serveuse nije ni zamijetila sinovljeva pogleda. Meutim, bilo joj je nelagodno, kao to biva
osobi koja nije navikla na stanovite predusretljivosti. Ona se pri takvoj promjeni pita to to znai.
Francois postade goto220
vo njean. Ta njenost izazove u majke dojam da se njezin sin eli ispriati. Sto li je uradio, zapita
se ona ubrzo. Francois je obino rijetko ostajao u salonu poslije objeda. Ovaj put je odugovlaio s
odlaskom. Nije mogao otii, htio se nauivati nove slike.
Napokon ga de Serveuse zbunjena ustade:
- Nema mi nita posebno rei?
- Ma ne mama - ree Francois iznenaen,
- Dobro, jer imam posla. I ona iezne.
Francois je lutao po kui kao na mukama. Obeao si je da e provesti dan u Champignvju pored
majke, a ona se krila. Postoje prolunjao i po vrtu, vrati se u svoju sobu. Odabere knjigu, koju i ne
otvori, i isprui se.
Vrtio se poput bolesnika koji ne moe nai mira. Kakav mu je napitak trebao? U groznici mu se
inilo da bi ga smirila samo neka njena ruka. Nije vjerovao da eli jednu odreenu.
Mislio je da voli neodreeno, no osjeao je prazninu zbog vrlo jasnog udara. Ipak se bojao da dade
pravo ime tom udaru. On zapravo nije bio vjet tolikoj tankoutnosti, tolikoj stidlji-vosti prema sebi
samome. Obino se nije toliko ustezao da prizna to eli. On, koji nikad nije koio svoja uvstva,
kao ni svoje misli, da221
nas sije neke zabranjivao. inilo se daje napokon shvatio da su osjeaji na kojima svatko sam ima
nadzor vaniji od naeg ophoenja o kome sudi javnost. Zato ne bismo bili ugodni sebi? Stidio se
to je do sada pokazao manje potovanja i uglaenosti prema sebi samome nego prema drugima, i
to si je priznavao stanovite osjeaje koje ni pred kim ne bi priznao. Ali u svojoj novoj
opsjednutosti istoom iao je predaleko: sve do licemjerja.
Ve zaljubljen u gu Orgel, Frangois se plaio da joj se ne svidi. Htio je ne misliti na Ma-hautu
kako joj se ne bi zamjerio, i to zato to jo ni jednu svoju misao nije smatrao nje dostojnom.
Ljubav se kod njega smjestila na dubinu na koju on sam nije mogao sii. Frangois de Se-rveuse,
poput mnogih mladih bia, bio je tako sazdan da je zamjeivao samo svoje najivlje, to jest
najgrublje dojmove. Neka loa elja mnogo bi ga drugaije potresla nego raanje te ljubavi.
Osjeamo se ugroeni kad neko zlo prodre u nas, meutim, im se ono smjesti u nama, moemo
lijepo ivjeti s njim, pa ak ne misliti na njegovu prisutnost. Francois nije mogao dulje lagati sam
sebi, ni ogluivati se pred mrmorenjem koje se uzdizalo. On ak nije ni znao
222
da li voli gu Orgel. Nije znao ni za to bi je zapravo mogao okriviti, ali je smatrao odgovornom

nju i nikog drugog.

Nije vie elio biti na jednom mjestu, nije elio biti sam. Bio je preplavljen njenou. Sjeti se
instiktivne nelagode ge de Serveuse, no elio je neiju prisutnost. Sjeti se prijateljice koju dugo
nije vidio, a koju je njegov zaborav vjerojatno oalostio. Naumi je posjetiti. Ipak, odustane i ne ode.
Uini mu se da bi to znailo izdati gu Orgel. Bojao se takoer da mu taj posjet ne donese nesreu.
223
VI
Sutradan je uinao kod Orgelovih. Osjetio je da je njegovo prijateljstvo prema Anneu ostalo
netaknuto. To je prijateljstvo zapravo uznemirivalo bezazleno srce. itavim je putem govorio: volim
Mahaut. Oekivao je da e pred njom osjetiti neto izuzetno. No osjeao se smiren. Da se nisam
prevario, pomisli on, da ne osjeam samo prijateljstvo prema Anneu, a nita prema njegovoj eni?
Moemo rei da su Francoisovi pojmovi o ljubavi bili stvoreni. A kako ih je oblikovao , sam,
smatrao je da su mu primjereni. Nije znao da ih je nainio po mjeri slabih osjeaja.
Tako je Francois, sudei o svojoj ljubavi po prethodnima, loe sudio. Zato najprije ta sklonost
prema Anneu? Ne bi li morao biti Iju224
bomoran? Znao je da ga Orgel voli Annea, ali umjesto da ga smatra sretnim suparnikom, nalazio je
u njemu prijatelja; nije ga nerado gledao pored ge Orgel. Francois je zaista pokuavao svladati te
pretjeranosti, no tek to bi povjeravao da ih je rasprio, one su se ponovno stvarale.
Za Annea d'Orgela u njegovu je hiru sve bilo veoma objanjivo. Francois mu ubrzo postade
prijateljem kao bilo koji drugi. Nije vidio da je nenormalno to je Serveuse vrlo brzo zauzeo mjesto
meu njegovim starim prijateljima.
On nije analizirao motive te naklonosti. Razlog joj je uostalom bio nevjerojatan. Slegnuo bi
ramenima da mu ga je tkogod otkrio. Orgel je Francoisa pretpostavljao svim drugima, jer je
Francois volio njegovu enu.
Ljude privlai ono to im na koji bilo nain laska. Dakle, Frangois se divio grofu. Njegovo divljenje
ticalo se prije svega ovjeka koji je uspio da ga Mahaut voli. Za uzvrat, Orgel je osjeao prema
Francoisu neto od one zahvalnosti stoje imamo prema onome tko nam zavidi.
Ne samo da je Francoisova ljubav bila tajanstveni razlog sklonosti grofa Orgela, nego je ta ljubav
probudila njegovu ljubav prema eni. Poinjao ju je sve vie voljeti. Kao cfaje bila potrebna tua
udnja da mu pokae njezinu vrijednost.
15 - AVO U TIJELU
225
VII
Ubrzo palaa Orgel vie nije mogla biti bez Francoisa de Serveusea. Posveujui mnogo vremena
svojim novim prijateljima, Frangois nije nita rtvovao. Zbog njih je zapostavljao samo one osobe
koje je posjeivao u bespolsi-ci. Orgelovi vie nisu prireivali veere bez Francoisa.
Kad je Serveuse prvi put veerao kod Or-gelovih, susjeda mu je bila gospoica Orgel, Anneova
sestra, o kojoj je samo uo. Pred njegovom uslunou ona s gorinom miljae: Vidi se da je
novajlija u kui.
Frangois je vjerovao da poznaje sve Orgelo-ve. Postojanje te sestre podosta gaje iznenadilo. U
injenici da se gica Orgel nije pojavila ni na jednoj veeri vidje istu sluajnost. No sluaj tu nije
imao nikakva udjela.
226
Grof Orgel ju je skrivao iz sloenih pobuda, od kojih je najjednostavnija bila to je znao da je
beznajana.
Njezinu jedinu vrijednost nalazio je u tome to mu je sestra.
Gica Orgel bila je starija. Videi je, Franois shvati to je Annea moglo uiniti smijenim. Ona je
bila poput nezgrapnog modela savrena djela. Njezino je grublje ustrojstvo objanjavalo mnoge
bratove tananosti.
Uostalom, iako nije zauzimala nikakvo mjesto u palai Orgel, nije posvuda bilo tako. Osobe kojima
su karikature rjeitije od crtea smatrale su je privlanijom od grofa. Poslije-podneva je provodila u

posjetima starim ili veoma dosadnim osobama koje su Orgelovi zanemarivali. Ti su ljudi smatrali
prevratnikima zabave u ulici Universit. Ali, budui da se tamo nije dosaivalo, hrlili su onamo na
najmanji znak.
Kad se u nekom salonu spominjalo ime gice Orgel, mogli ste biti sigurni daje to zato da se o njoj
kae neto dobro. Ona je bila od onih bezbojnih osoba o kojima jedino prijatelji govore. A moglo se
i posumnjati u tu dobro-htonost koja je esto bila samo preruena je-tkost protiv njezina brata i
zaove.
227
Osim toga, ona je svetica, dodavali bi na kraju oni koji su je hvalili. To je znailo da ju je priroda
slabo obdarila.
228
Vili
U grofu Orgelu razvijao se nov osjeaj.
On je uvijek izbjegavao ljubav kao neto odvie iskljuivo. Za ljubav je potrebna dokolica, a njega
su potpuno zaokupljale trice.
No strast se tako vjeto potkrala, da se teko mogao ouvati. Ta novost zbila se kad je Mahaut,
sjedei na klupici pored kamina, razgovarala s Francoisom de Serveuseom. Tog ju je dana njezin
mu poelio kao da mu nije ena.
Sam Frangois sigurno bi vie elio manje proslava a vie intimnosti. No on se poput dobrog djeteta
prilagoavao igrama koje su mu nudili. ak je nastojao biti ugodan uzvanik. On, koji bi radije buljio
u Mahaut ne prozbo-rivi ni rijei, trapio je duh u razgovoru sa susjedama.
Osobe, ijeg se susjedstva za stolom Fran-gois najvie pribojavao, bili su njegovi vrnjaci,
229
bezbojni otmjeni mladii o kojima je mislio da ga preziru, a oni su mu zavidjeli na Anneovoj
privrenosti kakvu se oni nisu usuivali oekivati. Jer je za njih, koji su ga oduvijek poznavali,
Anne bio star. Uostalom, on se s njima uvijek ophodio kao s gimnazijalcima, a kako Orgel nije
poznavao Francoisa kao dijete, izjednaavao ga je i u dobi sa sobom. Da je Frangois znao kaliko
zavisti pobuuje u njima, bez sumnje bi ih smatrao mnogo ugodnijima no to su mu se inili. |
Na tim je veerama Francois jedino elici da ga svi zaborave, kao to je on zaboravljao sve osim
Mahaute. Ali Anne d'Orgel nije tako mislio. Njegovo prijateljstvo ga je poticalo da istie Francoisa.
Frangois je od toga patio, ali ne zato to je bio skroman ili bojaljiv, nego zato to se plaio da e
svatko pogoditi njegove misli.
elio je da nitko ne otkrije ono to on skriva, ak ni Mahaut. inilo mu se da bi to otkrie moglo
samo razoriti njegovu sreu. Francois je bio tako sretan kako se moe biti samo u toj dobi kada se
ne posjeduje nita.
230
IX
Frangois koji gi de Serveuse nije nikad govorio o svojim prijateljima, uinio je izuzetak s
Orgelovima. Majka je bila ganuta to je manje iskljuuje iz svog ivota.
Frangois se vie nije skrivao pred majkom jer vie ni zbog ega nije morao crvenjeti. Tu su mu
istou bez sumnje nametnule okolnosti, ali on se time koristio. Do tada je Francois smatrao da je
istoa bez okusa. Sad je sudio da samo neosjetljivo nepce moe ne osjeati njezin okus. No nije li
taj okus Frangois nalazio u najneistijem dijelu svog srca?
Frangois je svojoj majci tako uvjerljivo govorio o grofu i grofici Orgel da su oni, iako ih nije
poznavala, bili jedini prijatelji njezina sina u koje je imala povjerenja. Meutim, Frangois je
zaboravio ono to ga je toliko zaokupljalo: povezati majku s Orgelovima. Srea koju je os231
jeao bila je tako nova da se nije usudio ni pomaknuti od straha da joj ne narui ravnoteu.
Jednog dana kad joj je pripovijedao o prethodnoj veeri, ga de Serveuse ga upita:
- Sto li e o tebi misliti tvoji prijatelji? Bit e da ostavlja dojam da nema krova nad glavom. Zato
i ti njih ne bi pozvao?
On iznenaeno pogleda majku. Zar je to zaista rekla? On koji se nikada nije usuivao zamoliti taj

poziv izmiljao je zapreke sad kad ga je ona njemu predlagala. \

- Reklo bi se da ti je neugodno - ree ga de Serveuse. \
- Kako to moe pomisliti? - uzvikne Fran-gois grlei je. Smetena, ga de Serveuse blago odgurne
sina.
232
X
Ga Orgel pokae iskreno veselje saznavi da ih ga de Serveuse eli upoznati. Svialo joj se da
tom prijateljstvu dade ozbiljan karakter.
Anne je isputao svoje uobiajene krikove. Uto se pojavi njegova sestra. Frangois htjede pozvati i
nju. Ali prije nego to je nesretnica mogla odgovoriti, uplete se Anne i ree:
- U subotu vi objedujete kod tetke Ane.
Francois je ve uo ime te tetke onog dana kad ga je ga Orgel ostavila nasamo s grofom, nakon
telefonskog poziva Paula Robina. Anne d'Orgel je tada imao onaj glupi pogled koji je znaio da ona
lae. Frangois se ak pitao nije li ta tetka izmiljena. Meutim, ona je postojala. No Orgelovi su je
zanemarivali i inilo im se da joj posveuju panju sluei se njome kao alibijem.
233
XI
Kad grof i grofica uoe u salon u Cham-pignyju, Francois se zaprepasti kao da ih nije oekivao.
Prisutnost prijatelja u prostoriji koju je oduvijek poznavao, iznenadila gaje kao privienje. Njegova
zapanjenost malo ohladi grofa Orgela. No ono to ga je najvie zaudilo bilo je to to se naao pred
tako mladom enom. Anne je volio osvajati stare ljude. Na putu za Champignv pripremao se za
osvajanje. Tolika mladost sasvim ga zbuni.
Frangois osjeti zbunjenost pred vrlo prirodnom Anneovom uslunou. Prvi put je vidio nekog
mukarca pored svoje majke.
Toga je dana ga de Serveuse bila zapanjujua.
Divei joj se Francois je malo po malo zaboravljao da mu je majka. Ona mu je pomagala u tome, jer
je govorila ivahnim tonom kakav Francois nikad od nje nije uo.
234
I nevjerojatno, od tog se susreta ga Orgel osjeala pomlaenom. Uvijek obzirna, morala se
prisiljavati da u gi de Seryeuse ne vidi prijateljicu iz djetinjstva.
Poslije ruka ga de Seryeuse i ga Orgel zapriale su se, a kako je Francois predano promatrao taj
prizor, grof Orgel, da bi se razonodio, pogledavae slike objeene po zidovima. No pogled mu se
gubio u praznom. Ga de Seryeuse, koja taj postupak nije shvatila kao nestrpljivost, povjerova da
neto zanima njezina gosta. Uinilo joj se da promatra minijaturu koju on u stvari nije vidio.
- Gledate taj portret? Anne ustade da ga pogleda.
- Uope ne slii ostalim slikama carice Josephine. Meutim, to je ipak ona s petnaest godina.
Nainio ga je jedan Francuz s Marti-niquea, a poslan je Beuharhaisu kako bi upoznao zarunicu.
Na rije Martinique ga Orgel digne glavu, poput psa koji zauje svoje ime, i uputi se prema
minijaturi. - Ona je bila - ree ga de Seryeuse - po bretonskoj lozi tetka moje prabake kojoj je djevojako
prezime bilo Sanois kao i Josephi-ninoj majci.
- Pa onda ste vi bratii! - povie Anne okreui se prema Francoisu i Mahauti.
Zabavljao se kao lud svojim otkriem.
235
Poslije tog zakljuka uslijedi zapanjena utnja. Francois nije znao bogzna to o porodici Mahaute.
Kako Mahaut ne odgovori, Anne nastavi.
- Ne varam se, vi ste u srodstvu s Tasche-rovima i s Desverge de Sanois.
- Da - ree ga Orgel, kao da joj je to priznanje muno.
emu ta smetenost? Misao da je s Francoi-som povezana makar i slabim vezama, smetala ju je. I
odgodi za kasnije objanjenje svoje nelagode. Pomisli samo na to da je njezino dranje neljubazno
prema Francoisu i gi de Se-rveuse.
Francois je i sam bio toliko smeten da nije ni zamijetio kako je ga Orgel primila vijest o srodstvu.

Anne d'Orgel jo se nije povratio od tog kazalinog raspleta.

- Evo neega to bi se svidjelo mom ocu -ree on Francoisu. - On mi je spoitavao to imam
prijatelje i esto ponavljao: U moje vrijeme nisu postojali prijatelji, postojali su samo roaci. Tek
bi vas danas prihvatio - doda on smijui se.
Anne je mislio da se oslobodio porodinog duha i vjerovao je da izreku g. Orgela navodi kao alu.
No radost koju mu je priinjalo iznenadno otkrie dovoljno je dokazivala da je zaista bio sin
pokojnog grofa Orgela.
236
- Kako urite - ree ga de Seryeuse - Jeste li sigurni da se ne prenagljujemo proglaavajui se
bratiima ge Orgel zato to su nai preci bili roaci?
Zdrav razum ge de Seryeuse svidio se Ma-hauti. Ona je imala pravo. Koje li Anneove pretjeranosti! No onda on, u svom oduevljenju i uobiajenoj nerazboritosti, izgovori reenicu koja je
trebalo da potvrdi raniji zakljuak.
- Uostalom, vi ste u srodstvu sa itavim Martiniqueom!
Ga de Seryeuse uope nije bila navikla na Annea, na njegove zamisli, na njegove ludorije. Dok je
itav Martinique za Annea znailo tri ili etiti obitelji s kojima su Grimoardovi mogli biti u
srodstvu, ove su rijei za gu de Seryeuse obuhvaale itav otok. Ona povjerova daje grof vrlo
uglaen, ali da u njoj moda gleda potomka crnaca. Prvi put ona postade ponosna na svoje
porijeklo. Zato ree Mahauti:
- Gospodin Orgel ima pravo: u srodstvu vae porodice sa Sanoisovima nema nieg neobinog. To je
jedna od dvije ili tri mogue veze...
Mahaut njegova sestrina!
Francois se pitao treba li da se tome raduje ili da se zbog toga oalosti? Mislio je na svoje tako
bezline sestrine s kojima je proveo djetinjstvo i koje su mu toliko dosaivale. alo
237
tivo je zamiljao kako je i Mahaut mogla biti odgajana s njim.
On ni trenutka nije sumnjao u snagu tih veza; to se moglo initi smijenim kod Serveu-sea, ali jo
smijenijim kod grofa Orgela. Kako je on, koji je bio u srodstvu sa itavim Predgraem, pridajui
tome vrlo malo vanosti, odjednom davao tako veliko znaenje toj slaboj vezi? To je zato to je za
njega Francois uvijek bio malo izvan kruga. Po grofovu miljenju ovo ga je otkrie uvelo u taj krug.
Ura odzvoni etiri puta. Anne d'Orgel upita ide li Francois u Pariz. Francois nije tamo imao nikakva
posla, ali kad pomisli na vonju pored ge Orgel, izmisli neki sastanak.
- Vjerujem da bi vam moj sin htio pokazati obale Marne - ree ga de Serveuse. - Morate nam opet
uskoro doi.
No, Orgelovi iznudie od nje obeanje da e ona najprije doi k njima na objed. Francois zahvalno
pogleda majku.
- Hoe li se vratiti na veeru? - upita ga ona.
Kako je Francois iao u Pariz samo zato da otprati Orgelove, ne elei nikoga sresti, kako se
nikakva osoba ne bi umetnula izmeu njega i njegove sree, odgovori da e se vratiti.
Ali Anne zamoli gu de Serveuse da mu prepusti sina. I Francois je to elio, ali se nije usudio
vjerovati, jer su Orgelovi rijetko pozi238
vali u zadnji as. Francoisa je zahvalnost potakla da sam sebi estita to osjea ljubav kojoj se nije
moglo nita spoitnuti, jer bi bilo odvratno prevariti prijatelja kakav je Anne d'Or-gel. Moda bi
imao manje lijepih skrupula da mu je bilo dano da u automobilu prati misli koje su saletjele gu
Orgel, a da ih ona sama nije mogla srediti. Neka bia su poput mora; kod nekih je nemir normalno
stanje; druga se poput Mediterana samo neko vrijeme uzburkaju i ponovno zapadnu u bonacu.
Nije bez nelagode Mahaut nalazila toliko ara u mijeanju nekog treeg u njihov brak; ta je
nelagoda potjecala gotovo od prvog susreta. Posjet gi de Serveuse umirio je Mahautu. Varka
produi taj nesporazum; ona je sada poivala na tom srodstvu, pod ijim su okriljem njezini preci
sklapali brakove bez ljubavi, bez nemira. Francois je vie nije plaio. Jednom rijeju, ga Orgel je, a
da to nije ni slutila, osjeala za tog dalekog bratia isto to i njezine pretkinje prema svojim

muevima. No u tom trenutku voljela je svog mua kao ljubavnika.

Mahaut je bila od onih ena koje ne znaju od uznemirenosti stvoriti svoj kruh svagdanji. Moda je
ba glavni razlog vrline njezinih pre-tkinja poivao u njihovu strahu od ljubavi koja otima mir.
239
XII
Kad se, siavi na veeru, gica Orgel pojavila u salonu, Anne je povikao s jednog kraja prostorije
na drugi:
- Velika novost! Pogodite to ... Mahaut i Serveuse su bratii.
Gica Orgel pogleda svog brata, a zatim, iz-vukavi monokl, pogleda dvoje mladih ljudi na klupici.
Kako je udan moj brat..., pomisli, ne daju? precizno znaenje toj opasci.
Za stolom Anne d'Orgel nije govorio ni o emu drugome. Nije izostavio ni jednu sitnicu. ak je
iskoristio priliku da iznese potpunu genealogiju Grimoardovih. A Frangois se divio njegovu znanju.
Champignv je oduevio grofa i on je te veeri nadiao sam sebe govorei o Grimoardovima.
240
Meutim, novost se brzo proiri sve do kuhinje.
- Naravno, gospodin grof je to smatrao pogodnijim - ree pouno jedan sluga.
Kuhinja nije daleko od salona. Taj je ukua-nin bio pretea ogovaranja: on je izrazio ono to e se
aputati, pa ak i glasno govoriti.
Kad je odlazio, Francois prinese ustima ruku ge Orgel. Anne ih oboje uhvati za zape-sca:
- Zar neete drugaije pozdraviti svoju sestrinu? Uinite mi zadovoljstvo i poljubite je.
Ga Orgel uzmakne. I ona i Seryeuse radije bi se dali ivi spaliti nego se poljubiti, ali svaki od njih
pomisli da ne smije nita pokazati drugome. Zato posluae smijui se. Frangois poloi veliki cjelov
na obraze Mahaut, kojoj lice zadobi zao izraz. Ona je zamjerila svome muu na toj prisili, a
Seryeuseu na smijehu. Jer, premda je znala znaenje svog smijeha, nije sumnjala u znaenje
Frangoisova.
16 - AVO U TIJELU
241
XIII
Sutradan Seryeuse zaeli vidjeti Paula Ro-bina. Ode ga potraiti u Ministarstvu vanjskih poslova.
Ispripovijedi mu zgodu iz Champig-nyja.
Paul povjerova da je to la koju je smislio Anne d'Orgel. Pria mu se inila nespretnom poput svega
to je istinito. Svijet je aputao, Paul je jo oklijevao, ali sad prestade. Stvorio je svoje miljenje.
Pomislio je to i sluga.
- Nije li to neobino! - uzvikne Francois.
- Uope nije - ree Paul. inilo mu se da odgovara dramaturgu koju mu pokazuje scenario. - Ne, ne,
to je vrlo zanimljivo, vrlo dobro izvedeno. Josephinin portret, Martinique, sve zajedno mi se mnogo
svia.
Francois de Seryeuse zapanjeno pogleda Paula. Meutim, nije pomislio da se diplomatu svidjela
bajka. Kako je udno njegovo shvaa242
nje! pomisli on. Robin prosuuje ivot kao roman.
Nije ni znao da je tono pogodio.
Francois je iao k prijatelju da s njim podijeli malo svoje sree. Osjetio se vrlo usamljenim. U
stvari, bio je sam, sam sa svojom ljubavlju koju su svi smatrali uzvraenom.
243
XIV
Anne je htio prirediti veeru u ast ge de Serveuse. Francois pripomenu da ona ne voli izlaziti
uveer. Odluie se za ruak.
Nakon tog objeda Francois i njegova majka zajedno napustie Orgelove. Gu de Serveuse malo je
zbunio toliki svijet. Poto su utke nainili nekoliko koraka ona ree:
- Kako je ljupka ga Orgel. Ne bih eljela drugaije snahe.
Ni ja drugaije ene, pomisli on alosno. Ali ne odgovori nita. U rijeima svoje majke vidio je

neumitnost svoje sudbine, dokaz da se njegovo srce nije varalo.

244
XV
Poljubac u obraz bio je Francoisu neugodna uspomena. I ga Orgel je na njega jo uvijek mislila.
Ali ona je vjerovala da samo zamjera muu zbog tog besmislenog poljupca.
Jedne veeri, kad su bili u kazalitu i kad je Francois po svom obiaju sjedio u automobilu meu
svojim prijateljima, traei malo mjesta, on provue ruku pod ruku ge Orgel. Nije se usudio da je
povue natrag. Ga Orgel shvati daje to bila nenamjerna kretnja. Ni ona se zato nije usudila povui
svoju ruku. Francois de Seryeuse pogodi obazrivost Mahaute i shvati da u tome nema nikakva
ohrabrenja; tako su ostali nepomini u tekoj nelagodi.
Jednog dana, mislei na taj prizor, Francois naini proraun nedostojan svoje ljubavi.
245
Mada nije krivo shvatio utnju Mahaute, pomisli je iskoristiti i izvui koristi iz situacije koja im je
bila tako muna. Sjeanje na poljubac nukalo ga je da ponovi igru. Kad je njegova ruka ponovno
jedne veeri kliznula pod njezinu, ga Orgel dobro osjeti da je kretnja bila namjerna. Ni na trenutak
ne pomisli da je to izraz ljubavi ili naprosto elje. Ta joj se kretnja uini uvredom prijateljstvu.
Prenaglila sam se. On ne zasluuje nae povjerenje. Meutim, ne usudi se povui ruku od strana
da ne privue Anneov pogled. Zar je potrebno da se izloi svai zbog jedne Franoisove neukusnoG Nadala se da e se on pomaknuti; naprotiv, on ustraja, ohrabren utnjom.
Franois je napokon pogleda. Suze mu na-vru na oi. Najradije bi se bacio pred noge Or-gelovima i
traio oprotenje. Sada ga je sram prijeio da povue ruku.
Jedan far osvijetli unutranjost kola. Grof Orgel vidje ruku svog prijatelja podvuenu pod ruku
njegove ene. Ne ree nita. Franois de Sryeuse napusti Orgelove na Keju Anjou.
Grof i grofica nastavie utjeti sve do ulice Universit. Annea je otkrie sasvim smutilo. Nije znao
to da misli. Napokon ga Orgel pomisli da se, ako nita ne kae, vie nikad nee usuditi pogledati
Annea. Ona dakle ispria svoju nepriliku s Franoisom i ree da ga je pustila iz bojazni od
komplikacija. Zapita Ant
246
nea to treba uiniti kako bi Frangois shvatio da joj je taj postupak bio neugodan.
Anne d'Orgel odahne. Mahaut mu, znai, nije nita skrivala, bila je neduna. Priznavala mu je ono
stoje on vidio ne znajui daje vidio.
utke je uivao u olakanju. No ta utnja uznemiri gu Orgel. Zar e njezin mu rei Francoisu da
vie ne dolazi k njima? Nije li krivo postupila to je rekla? Bila je spremna braniti krivca, nai mu
opravdanja. Bojaljivo podigne glavu prema Anneu. Oekivala je lju-tito lice. Sto je znaila ta
radost?
- A... to je prvi puta? - upita on.
- Kako moete sumnjati u to, i zato bih oklijevala da vam to kaem? Nisam oekivala takvih
sumnji - odgovori ona uvijeena ne toliko muevim sumnjama koliko radou to mu se ocrtavala
na licu.
Tako je nesvjeno slagala. Jednostavno na-dovezivanje rijei zabaurilo je prvi Francoi-sov
postupak, polovicu istine. Htjela se ispraviti, rei: Ne, varam se, Frangois me ve jednom uhvatio
ispod ruke i pretpostavljam daje to bilo iz nespretnosti.
No, utjela je. Zar nakon tog naknadnog priznanja njezin mu ne bi L pravom posumnjao u nju?
Mahaut je jo uvijek oekivala savjet. No Anne je zbog olakanja to gaje osjetio vidjevi
247
iskrenost svoje ene previdio sve ostalo. Vie nije ak ni mislio na Francoisovu smionost.
- To je djetinjarija - ree on. - Vidite kako ja tome pridajem malo vanosti. Uinite kao ja ... Ako
Francois nastavi, smislit emo neto.
Ta se povrnost ne svidje gi Orgel. Budui da joj je mu uskratio zatitu, ona odlui da e ako bude
potrebno sama pripremiti obranu.
248

XVI
Anne d'Orgel je mogao vjerovati da je postupio razborito jer se Mahaut vie nije poalila.
Seryeuse odlui da vie nikad nee ponoviti taj postupak. Nije znao da je Mahaut sve
ispripovijedila. Bio im je zahvalan to ni rje-ju nisu to spomenuli. Ta ga velikodunost jo vie
zaboli. Jo bolje uvidje svoju nesmotrenost.
Uviajui da se pokazao nedostojnim Ma-haute, trudio se da to postane. Bio je sve ljubazniji.
Nikakva smicalica ne bi mu bolje posluila.
Vrijeme je bilo lijepo. esto su odlazili veerati izvan Pariza. Frangois je poticao Annea na te izlete.
Ovaj je, pak, podnosio selo jer se njegova ena rascvjetavala na najmanji privid zelenila.
249
U odnosima ovih triju osoba osjeala se poviena temperatura. Opasnost je bila to vea to su je
ovako plemenito prerueni sami mogli tee prepoznati.
Koliko li su puta, vraajui se iz Saint Clou-da i prolazei Bulonjskom umom, ne znajui da im se
misli grle, ga Orgel i Francois de Ser-yeuse zamiljali da su zajedno na dugom putovanju, da
prolaze dubokim umama.
esto se tim izletima pridruivao i perzijski knez koga su zvali Mirza. On se dovijao kako da
razonodi svoju malu neakinju, petnaestogodinju udovicu, koju je evropski odgoj oslobodio
istonjakih obiaja. Mahaut i Francois osjeali su se lagodno na selu jedino u drutvu s njima.
Ljubav zbliuje ljude. Mirza zacijelo nije volio svoju neakinju ljubavlju kojom je Francois ljubio
Mahaut. Volio ju je ljubavlju kojom je Francois mislio da ljubi Mahaut: Mirza je ljubio edno. Pred
tim djetinjim licem, koje je ve oplakalo jednog mua, Mirza nije mogao suzdrati njenost, a Pariz,
uvijek spreman na ogovaranja, ubrzo zakljui da je ta njenost pretjerana za ujaka.
Ta krivo protumaena istoa zbliila je, a da to nisu ni slutili, Mirzu, mladu Perzijanku, Orgelove i
Francoisa. Moglo bi se rei da su odlazili izvan Pariza zato da je sakriju.
250
U Robinsonu smo pokazali Mirzu onakvim kakvim su ga drugi vidjeli. Bila je to sasvim netona
slika. Smisao za uivanje, na primjer, osobina to su mu je svi pripisivali, bio je zapravo smisao za
poeziju. Uostalom, Mirza ni sam nije shvaao vlastitu poetinost. Smatrao se praktinim i ameriki
poslovnim. No, zane-senost je vodila kneza u draesne pogreke. Nije mogao krenuti u Versailles, u
Saint-Germain, bez ogromne karte parike regije, arene poput kamira. Pod izgovorom da trai
najkrai put, on se gubio.
Njegovo podrijetlo pokazivalo se u najneo-ekivanijim trenucima. Jedne veeri kad je grupica
prolazila jednom alejom u Bulonjskoj umi, Mirza poskoi, izvue revolver, dade zaustaviti auto i
postavi se za jedno drvo zadravajui dah. Spazio je dvije koute.
Uzalud su ga upozoravali da se u Bulonjskoj umi ne smije loviti koute.
Sreom, oruje nije bilo upotrebljivo. On se vrati u automobil, ljut na oruje. Mirza je htio te dvije
koute pokloniti svojoj neakinji i gi Orgel. Orgelove i Seryeusea najvie je zabavljalo durenje
male Perzijanke. Zalila je to se nije mogla vratiti u Ritz s ujakovom lovinom.
251
XVII
Otkada je ga de Serveuse rekla o Mahauti: Ne bih eljela drugaije snage, Francois se osjeao
nelagodno pred majkom. Bojao se da ona ne otkrije njegovu ljubav. Takoer je nastojao izbjei
susret dviju ena. Plaio se da bi mu majka potvrdila da je i nepriznata ljubav prema Mahaut izdaja.
Iz potovanja prema majci, mislio je, neu je uplitati u situaciju, koja zato to je ista nije manje
lana.
No kako ljubav izaziva bojaljivost, bojao se da bi mu Orgelovi mogli prigovoriti to ve tjednima
zanemaruje gu de Serveuse.
Ni jedanput, kad bi prijatelji doli u Cham-pingy, nisu nali vremena da posjete obale Marne. Gorio
je od.elje da vidi Mahaut na mjestu gdje je proveo djetinjstvo. Mjesec svibanj bio je prikladan za
tu nakanu. Francois
252
ocijeni da e, ako Orgelovi objeduju kod njegove majke, posjet obalama Marne opet biti odgoen. A

kako se bojao da njegovi prijatelji nee htjeti doi ako to nije i posjet gi de Se-ryeuse, on izmisli da
bi ih njegova majka rado vidjela odreenog dana. Uoi tog lanog sastanka on prespava kod
Forbachovih kako bi ga Orgelovi povezli autom. Kad su krenuli, Frangois ree:
- Zamislite, upravo sam primio pneuma-tsko pismo to je sino prispjelo. Majka mi javlja da mora
otputovati bolesnom ujaku u Ev-reux. Nadala se, bez sumnje, da u vas na vrijeme obavijestiti.
Veoma joj je ao.
Anneu je bilo udno to ih je Francois obavijestio tek kad su krenuli. Frangois brzo doda:
- Ipak, poimo u Champigny. Pokazat u vam obale Marne.
Anne Orgel pristade. Vjerovao je da e ugoditi Mahauti.
Frangois je veoma malo riskirao tom lai. Ga de Seryeuse nikad nije etala pored Marne. Kad bi
naredila da se upregne koija, odlazila je prema Coeuillyju, Chennevieresu, daleko od Marne.
Ga Orgel nije bila zadovoljna obratom situacije. Prethodne je veeri zakljuila da bi bilo razborito
prorijediti izlete. S njih se uvijek vraala grozniava i zanesena, to je smatrala opasnim. Kad bi je
mu pomilovao osjeala je
253
beskrajnu tugu. To je eljela protumaiti sasvim jednostavno. Govorila je daje poput ljudi koji vole
cvijee, ali ih njegov miris oamuuje. I ne smiju zaspati pored njega. Jer, Mahaut je htjela samu
sebe uvjeriti da joj je ta omaglica muna. No, usporedba s mirisom cvijea bijae kriva, jer
omaglica nije bila od glavobolje nego od zanosa.
254
*'
XVIII
Objedovali su pod sjenicom na obali rijeke. Stol je bio raspremljen. Sjedei u naslonjau, loe volje,
ga Orgel okrene lea Marni, Otoku ljubavi, muu i Francoisu. Gledala je samo na cestu.
Na zvuk praporaca i konjskog kasa, Seryeu-se poskoi. Uho ga nije moglo prevariti; to je bila
majina koija.
U trenu shvati kako je runo postupio prema Orgelovima.
Kamo je mogla ii ga de Seryeuse tom cestom? Nije ila nikamo i nikakva otroumnost ne bi
mogla objasniti taj izuzetni put. Trebalo ga je ubrojiti u one sluajnosti u kojima ljudi prepoznaju
prst boji: kob. Jednostavno, ili ako hoete kobno, ga de Seryeuse bila je nemirna, naredila je da se
upregne koija i pola u neuobiajenu etnju.
255
I tako je sin uo njezinu koiju kako prolazi cestom.
Propao sam, ree sam sebi. Jer, iako Anne i Francois nisu mogli vidjeti gu de Serveuse, niti ona
njih, Mahaut ju je morala spaziti.
Victoria je prolazila. On sklopi oi kao da se utapa.
Nikad ga de Serveuse nije djelovala tako mladoliko. Mahaut ju je vidjela samo u tamnoj odjei. S
tom ladanjskom haljinom, slamnatim eirom i suncobranom, izgledala je poput Francoisove mlae
sestre.
Mahaut pomisli da sanja. Uzvikne. Victoria je ve ieznula. Anne d'Orgel se okrene.
- to vam je? - upita.
Frangois je bio tako blijed da Mahaut, po nekom udnom refleksu, smjesta izmijeni odgovor.
- Nita - ree ona - ubola sam se u prst. Anne je blago prekori:
- Kako ste nas uplaili! Pogledajte, Francois je blijed kao krpa.
Francois se pribrao. Ni slutio nije da mu je Mahaut sauesnica:
Zahvaljujui ubodu nije vidjela majku, pomisli on. No to olakanje, umjesto da umanji, jo vie
povea njegovu grinju savjesti. Zamiljao je to se sve moglo dogoditi; vidio je kako ga Orgelovi
protjeruju poput varalice.
256
Ga je Orgel utjela. Traila je razlog svom odgovoru. To je bila ve druga la. Postupala je po
naredbama neke nepoznate Mahaut i nije moga niti je htjela ita razumjeti. Naglo prekine
samoispitivanje. Tu je naviku stekla u posljednjih nekoliko tjedana.

Francoisovo bljedilo Anne je protumaio kao pretjeranu uznemirenost. To ga razdrai. Ipak se na

vrijeme sabere: Smijeno, pa neu postati ljubomoran.
Sve troje bilo je uznemireno, a ni jedno od njih nije naslutilo ni djeli istine. Uskoro se sve vrati u
koloteinu, odnosno ostade nerazjanjeno.
Stidei se to je posumnjala u krivicu prijatelja, i u neprilici to je lagala i Francoisu i An-neu, ga
Orgel pokua se pred sobom iskupiti za svoje neobjanjivo ponaanje. Bila je srda-nija nego
obino. Ta zgoda bila je korisna i za gu de Seryeuse. Francois je vie nije odvajao od Orgelovih.
17 - AVO U TIJELU
257
XIX
Pariz je opustio. Bila je sredina ljeta. Fran-cois de Serveuse uope nije mislio na odlazak, a to je
nevjerojatno, ni ga Orgel. Anne je bio iznenaen jer je znao njihovu zajedniku sklonost prema
selu. Grof nikad nije hitao da se ondje nae i osjeao je potajnu radost, kao djeca kad ih zaborave
ispitati zadau. Orgelovi su nakanili provesti srpanj u gradu i tako preskoili pravo seosko ladanje,
to jest loe razdoblje za Annea. U kolovozu, dok bi gica Orgel boravila u Bavarskoj, Anne i
Mahaut namjeravali su otii k Orgelovima u Austriju. Oni jo nisu upoznali mladu. Taj joj se posjet
nije ba milio, kao ni planirani odlazak u Veneciju nakon toga.
Meutim, obaveze u vezi s ljetovanjem nisu je ljutile kao prole godine.
Anne d'Orgel bio je zadovoljan svojom enom. Nije vjerovao da e ona tako lako prihva258
titi njegov program. Prije je bila sretna samo kad smo bili sami, mislio je. Sada joj drugi vie ne
smetaju.
Mahaut je opravdavala ostanak u Parizu isprikom da gotovo itave dane provodi u vrtu. Anne je
esto poslije ruka, koji je ondje posluivan, govorio Francoisu i Mahauti:
- Ako dopustite, ostavit u vas same. I priznavao je: - Divim vam se, no ja mrzim otvoren prostor. U
ovom vrtu ili je prevrue ili pre-hladno.
- Kako je ljubazno od vas to mi pravite drutvo, a to uope nije zanimljivo - govorila je poput neke
stare dame ga Orgel Francoisu.
Francois se smijeio, ostajao i utio.
Ga Orgel je ila. Ponekad bi je prestraila Francoisova blaena umrtvljenost. Zazvala bi ga.
Postupala je poput djece koju plai smirenost, koja misle da smo mrtvi ako se ne miemo ili ako
zatvorimo oi. No nije htjela priznati tu djetinjariju i uvijek je nalazila valjan razlog:
- Dodajte mi to klupko. Vidite li negdje kare?
Kad bi joj Francois pruao traeni predmet, ruke bi im se esto nespretno okrznule.
Nije se uznemirivala zbog tih dugih dana. Govorila je: Kad sam s njim, ne osjeam ni259
ta. Nije li to savrena definicija sree. Sa sreom je isto kao i sa zdravljem, ne primjeujemo je.
Ponekad bi taj osjeaj zadovoljstva, koji ju je proimao, i ta blaga zanesenost potakli gu Orgel na
postupke za koje joj je Francois bio zahvalan. Jedne veeri ona predloi da ga otprate u Champignv.
- Zaboravili ste da nismo nita rekli Pasca-lu - ree Anne. - Sigurno je ve legao.
- Anne, vi znate voziti, osjeam da neu oka sklopiti, etnja bi me opustila.
Anne d'Orgel nevoljko pristade na taj hir. Ali ga Orgel shvati koliko je to ludost. Povue se s
izvanrednom hitrinom:
- U pravu ste - zanijela sam se.
Zbog toga se ljutila na sebe. to znae ti hirovi? Vrijeme je da otputujemo. Ovdje se nerviram i
svake veeri zapadam u neko udno stanje. Prilii li osobi moje dobi da se tako preputa lijenosti,
da po itave dane sjedi u hladovini?
- to zapravo radimo u Parizu - ree ona Anneu. - Ba smo smijeni, vie nikoga nema.
Ove rijei vrate Francoisa u stvarnost. No kako je ivio u snu, pomisli da je i to varka.
Podnijeti povredu tatine nadilazi nae snage. To nas obezglavi. Posljednje rijei ge Orgel vie su
povrijedile Francoisovu tatinu nego li srce. Ali ta tatina nije bila dovoljno velika da on shvati kako
se to nikoga ne odnosi

260
na njega, nego da ga je tim rijeima Mahaut zamijenila sa sobom. On je u njima vidio samo prezir,
okrutnost.
Probudio se s osjeajem sjete. Ne mogu joj zamjeriti. to sam ja njoj? Trebao bih joj biti duboko
zahvalan i za ono to mi poklanja.
Nema vie nikoga u Parizu, ponavljao je. Budui daje to krivo tumaio, odluio je: Odmah u
im najaviti svoj odlazak. Poput djeteta vjerovao je da se osveuje, a kanjavao je zapravo sebe.
Kad se malo pribrao, nije promijenio odluku. Samo, razlog tome vie nije bila oholost, nego su ga
rijei Mahaute podsjetile da se zaista mora rastati s njima. Odlui ipak da nita nee sprijeiti
njegov susret s Orgelovima u Veneciji.
261
XX
Moglo bi se rei da je Francois bio vrlo nedosljedan. To je bio najbolji dokaz daje roen za ljubav.
im mu je pala na pamet Venecija, sva tuga iezne. Vie se nije plaio odlaska, ve gaje s
nestrpljenjem oekivao. Pomisao da e Mahautu nai u Veneciji prevladala je tugu rastanka. A
ivjeti daleko od nje mjesec dana, inilo mu se jednom od onih formalnosti to prethode radostima
putovanja i daju ih naslutiti: poput kupovanja karte ili ekanja putnice.
Poslije podne u vrtu, sam s Mahautom, sav obuzet svojom novom ludou, bio je razoaran to ona
vie ne spominje odlazak koji je sino tako strasno zaeljela. Mislei samo na Veneciju i
zaboravljajui kako ga je pogodila ona njezina reenica, elio ju je podsjetiti na to, kao to se
podsjea na kakvo obeanje. Napokon se odlui i upita je kad odlazi u Austriju.
262
Mahaut se trgne. Sasvim je zaboravila na svoju odluku.
- Pa... - zamuca - ne znam tono. Nita nas ne ohrabruje kao zbunjenost drugih.
- Ja putujem za dva dana u baskijski kraj -ree Frangois. - Prije osam dana rezervirao sam mjesto.
Tu je la dodao po nekakvoj djeakoj navici, a i zato da Mahaut ne pomisli kako putuje zbog
njezine primjedbe.
- Putujete sami?
- Pa da.
Zapanjena, ga Orgel je bila uvjerena da putuje s nekom enom, ali joj ne eli rei imena. Zapitala
se tko bi to mogao biti. Zatim pomisli gotovo oholo: Zacijelo je ne poznajem. Onda joj padne na
pamet: Smijeno, to je na najboji prijatelj. A to mi znamo o njegovu ivotu?
Osjeala se povrijeenom, a tumaila je to kao znatielju. udno je da ga Orgel, inae tako
tankoutna, nije bila sposobna razmrsiti tako grube niti. No kako je u srcu gajila neke iluzije, ona ih
je i zarobila: zato e joj one jo bolje posluiti.
La je postala prva reakcija Mahaute. Bila je tuna, a hinila je veselost. Anne im se pridrui u vrtu.
Predloi izlet na selo. Francois iznenada zaeli odustati od puta. Lana veselost
263
Mahaut stvori dojam da je ve zaboravila na njegov put i da bi mogao zabauriti svoje rijei. Ali
ona obavijesti Annea i tako sprijei uzmak Francoisu.
Konano, pomisli on, dobro je da putujem. Inae bih kukaviki ekao njihov odlazak.
Ga de Seryeuse mislila je isto to i Mahaut: ovjek ne odlazi sam na tako tuno mjesto.
Francois se potajno nadao da e ga Orgelo-vi pratiti na kolodvor. Mahaut je mislila na to, ali se
bojala da ne bude netaktina. Prijateljstvo grofa Orgela bilo je mnogo jednostavnije, otvorenije.
- Odvest emo vas na kolodvor - ree on.
Mahaut je bila sretna to je Francois odmah prihvatio prijedlog.
Sumnjala sam da neto krije; pomisli ona, to je besmislica.
264
XXI
Na dan odlaska Francois se ve ujutro oprosti od majke. Tako je mogao cijeli dan provesti s
Orgelovima. Mahaut i Francois malo su razgovarali. Francois joj je bio zahvalan to nije, kako je to
esto inila, beznaajnim rijeima razbijala utnju koju je volio vie od svega. Ali Anne je shvaao

utnju kao izraz neizbjene tuge zbog rastanka. 2elei ih malo razveseliti, samo im je smetao.
Odlasci nam doputaju stanovitu njenost. Samo bi luak mahao maramicom izvan perona. Mahaut
je, bez imalo stida, sasvim prirodno pokazivala svoje prijateljstvo. Francois joj je odgovarao, nije ga
naputala misao da e u Veneciji ponovno vidjeti to lice.
Vlak tek to nije krenuo. Franc, ois je ve nekoliko trenutaka drao ruku svoje prijateljice, a ona je
nije mogla povui jer je tu bio Anne.
265
Grof Orgel upravo je zaustio: to, neete poljubiti svoju sestrinu?, kad se oni zagrlie. Francois
je zaelio da mu se ruke nikad ne rasklope. Kako je taj poljubac u obraz bio drugaiji od onog
prvog! Koliko iskrenosti u njemu, i koliko je Anne bio izvan toga! Grof Orgel neprimjetno okrene
glavu.
Mu i ena utke izaoe iz stanice.
- Sve se pobrka kad se tako rano veera -ree Anne. - ovjek ne zna to da radi.
Mahaut je bila zahvalna muu to joj je tako jednostavno objasnio prazninu koju je osjeala.
- Hoemo li lei s kokoima?
- Poimo kamo elite. Odoe u Medrano.
U trenutku kad je tu popratio jednu opasnu toku, ga Orgel osjeti slabost. Prisili se ipak da ostane
na mjestu do pauze.
- Prebrzo hodate - ree Anne u hodniku -jedva vas slijedim.
Mahaut je produavala korak kao ene kad im na ulici nepoznati mukarci apu neukusne
primjedbe. Sjeanja su je progonila.
266
XXII
Francois se nije dosaivao. Nije osjeao potrebu da svoju samou i dokolicu ispuni razonodama
kakve trae ak i lijenine. im bi prve zrake sunca uprle u kapke, rekao bi: Jo jedan dan je
proao. Nije li ve pala veer? Nije bio tuan to dani tako lete. Francois de Serveuse prepustio se
spokojstvu poput plivaa na dasci. Nije li ga sve to uilo smirenosti?
Jedne veeri, stojei na drvenom balkonu, Francois vidje borovu umu u plamenu. Kao lud pojuri
na plau. Obratio se ribaru koji ga tako zaueno pogleda da se Francois zastidi. Nije li ribar bio u
pravu? Pogleda ponovno i vidje da je to samo zalazak sunca.
Otkako je stigao, Francois nije pisao gi Or-gel. elio je nastaviti utnju od dana rastanka. No kako
ga je ljubav uvela u svijet u kome se tolike vrijednosti doivljavaju naopako, pisao
267
je da ne izazove sumnju. Nije mislio da bi Or-gelovi tu utnju mogli shvatiti kao neprijateljstvo,
nego naprotiv, bojao se da im ona ne otkrije njegovu ljubav.
Ga Orgel mu brzo odgovori. Pisala mu je da su bili u Veneciji i da su prije odlaska vidjeli gu de
Seryeuse. Anne se sjetio pozvati Fran-goisovu majku da vidi kako je nisu posjeivali samo iz
prijateljstva prema njezinu sinu. Ta je panja ganula gu de Seryeuse. Kad je pisala Francoisu,
pisala mu je i o Orgelovima. Opominjala gaje da uva to prijateljstvo, tako daje Francois osjeao da
ga je majka prozrela. Ali zbog toga nije bio ogoren kao to bi bio u Parizu. Bio joj je zahvalan. I on
je govorio o Ma-hauti i to dovoljno esto da je ga de Seryeuse mogla pogoditi kakve je osjeaje
prema njoj gajio.
Nitko nije prepoznatljiv iz daleka jer je sliniji. Udaljenost moe stvoriti ograde, ali ih moe i
ukloniti.
Tako su ga de Seryeuse i njezin sin, oboje zatvoreni u sebe, sada razmjenjivali vrlo njena pisma
koja su im pruala nadu u zbliavanje.
Kakvom ustrojstvu due treba pripisati taj raskorak izmeu pisama i gpvora, ili tonije izmeu
odsutnosti i prisutnosti? ini se da bi se na udaljenosti neke stvari lake mogle prikriti. Meutim,
dogaa se suprotno. Ga Orgel zaci268
jelo nije ni slutila kakav je ton njezinih pisama. esto su ona Francoisu pruala vie sree nego
prisutnost Mahaute. Ona mu nisu davala ni najmanje nade, ali su iz njih strujali iskrenost,

povjerenje, kakvi nisu mogui u Parizu, inilo se Francoisu. Kako je bio daleko od nje, budnost
Mahaute je popustila. Tim vie, to je i nesvjesno bila sretna zbog Fran-goisovih pisama. Vjerovala
je da tu sreu duguje onome koji je uz nju, grofu Orgelu. Tako Anne nikad nije bio ponosniji na
svoju enu.
Volio ju je to vie to je osjeao da se svidjela svim Beanima to su ih bratii pozvali u ast
Orgelovih iz Francuske.
Anne je malo pisao. Kadto je dodavao poneki redak na rubu Mahautinih pisama. Francois je to
shvatio kao doputenje za Ma-hautinu ljubaznost.
269
XXIII
Za vrijeme razdvojenosti Francoisu je sve izgledalo lako i sretno, i to zato to je prihvaao samo
privremene i sluajne stvari.
U meuvremenu, jedna ljetna zgoda uvrsti Mahautu u krivom uvjerenju da njezino srce pripada
samo Anneu. Jo su bili u okolici Bea. Internacionala je ve odavno bila zapeaena, ali ne tamo
gdje se vjerovalo. Oni su primali voljene bratie, Pariz, Francusku. Zar e se gospodari svaati zbog
svae meu slugama? Tako su o ratu sudili Orgelovi u Austriji.
Moglo se rei da se vraa doba Evrope. Paul Robin je sudio da je lakomislenost neoprostiva u tom
traginom trenutku toga kontinenta. Varao se. Lako je shvatljiva povrnost, ak i razuzdanost, u
takvim razdobljima. Grozniavo se uiva u onome to e sutra pripasti drugima.
270
Annea zadivi ta povrnost. Anne je bio laka, predodreena lovina. Pojavom Frangoisa on je malo
potisnuo svoju lakomislenu narav, ali otkako je Francois bio odsutan, prepustio joj se s to vie
uitka jer je to u Beu bilo u modi.
Ranije se grof bez oklijevanja uputao u sitne nevjere. Za umirenje savjesti bilo je dovoljno da
Mahaut nita ne sazna. Nije imao velikih elja: iz takvih malih izdaja nije izvlaio osobita uitka.
Moglo bi se rei, ako to nisu preteke rijei, daje Anne varao Mahaut po dunosti. Za njega je to bio
dio njegova otmjenog poziva. Te nevjere nisu mu pruale drugih uitaka osim zadovoljavanja
tatine.
U dvorcu bratia Annea d'Orgela nalazila se i jedna Beanka, glasovita ljepotica. Anne joj se svidio
i ona mu je to pokazala. Njemu polaska to priznanje. Rado bi joj se zahvalio, ba onako kako je i
oekivala. No, ivot u dvorcu olakao je uvod, ali oteavao nastavak. Anne d'Orgel je previe
potivao svoju enu da bi poinio nevjeru u njezinoj blizini. Tako je neto, to u Parizu ne bi bilo
ak ni flert, tek uivanje u samoljublju, ovdje zaokupilo grofa Orgela.
Nezadovoljna, Beanka dade da joj se poalje brzojav. Posao je hitno zove na imanje u Tirol. Ga
Orgel nije alila. Znala je da postoji
271
nekakva spletka, a to je bez sumnje bio razlog antipatiji koju je smatrala bezrazlonom.
Kako je ljubav neshvatljiva! Mahaut je bila uvjerena da se ne treba pribliavati Anneu, a svojski mu
se priliavala: nije li namjerno inila ta dva koraka naprijed ba zato to je Anne inio dva natrag?
272
XXIV
U samoi je Frangois vjerovao da o svemu sudi plemenito i otroumno. elei provjeriti svoja
prijateljstva, svoje sudove, uputao se u opasnu igru. Ni Mahaut nije izmakla tome ispitivanju.
Francois je morao sebi priznati da je voli kao enu, a ne kao sestru ili anela. U Parizu nije zgrijeio
naprosto zato to to nije znao. Sam, suoen s istinom, osloboen uzdr-anosti to je namee
prisutnost, on padne u oajanje. etao je plaom: Ako volim Mahaut, varam Annea. inilo mu se
da samo ponaanje Mahaute spaava njegovo prijateljstvo s Anneom. Oajanje mu je bilo jedini
dokaz da nije lo prijatelj. Ponavljao je da bi volio Annea bez obzira na ljubav prema Mahauti, da bi
mu bio privren i da nema Mahaute. On me oarava i zabavlja. Sa svojim odlikama i irinom on
predstavlja staru lozu ije se potomstvo iz
18 - AVO U TIJELU
273

dana u dan pribliava drugim ljudima. No, nisam li zbog tog oduevljenja bio nepravedan prema
Paulu Robinu? Nije li to slabost prema plemstvu? Nije li zaaranost odabranicom mog srca uzrok
potcjenjivanju onoga koji nema roda. Kakva glupost! Kako ovjek moe biti bez roda. Paulov je
drugaiji od Anneova, i to je sve.
Francois je bio uvjeren da ga samoa proiava. Prosuujui manje pristrano, vjerovao je da je
pravedniji. U Paulovu sluaju osjeao je da ustupke treba praviti drutvu, iako se od njega ne moe
mnogo oekivati. Predbacivao je sebi to je zamjerio Paulu nepovjerenje kad mu je pripovijedao
zgodu s Josephinom.
Francois se dopisivao s Paulom, kojeg su zadrali u Ministarstvu vanjskih poslova. Iskreno reeno,
nije ga obzir potaknuo da .mu pie. Bila mu je potrebna putnica za Italiju. Paul je i sam osjeao
gotovo grinju savjesti prema Francoisu. alio je to su oslabile veze njihova prijateljstva. Nije li on
tomu kriv? Moda je uvredljivo i brzopleto sudio o Frangoi-sovu prijateljstvu s Orgelovima? Zato
je, odlazei na odmor, predloio da doe provesti tjedan ili dva sa Seryeuseom.
274
XXV
Po prijateljevu dolasku Francois vidje da je ovaj izgubio svoju uobiajenu bezbrinost. S
iznenaenjem sazna uzrok toj promjeni. Paul je od veeri u Robinsonu postao ljubavnikom Hestere
Wayne. Iz lijenosti i tatine upustio se u avanturu bez imalo ljubavi. Zbog Hester, koju nije volio,
Paul je unitio iskrenu ljubav. Jo neto nije htio priznati. Ta mu ljubav nije laskala jer nije bila iz
otmjenog svijeta. Veza s Hesterom laskala mu je.
No Hester Wayne shvatila je ozbiljno tu avanturu i skrivala ju je. Paul nije to htio. to vie, ona je
bila i ljubomorna. Osjeala je kod Paula stanovitu uzdranost i nije joj bilo teko da otkrije njegovu
pravu vezu. Uspjela je saznati ime njegove ljubavnice. To je bila jedna graanka koja je iz ljubavi
prema Paulu napustila mua. Hester je bila uvjerena da Paul voli
275
nju, a Paul se pored nje dosaivao. Ona povjerava da nevoljkost koju je pokazivao potjee od te
druge veze i odatle to ne zna kako da je prekine. Nita mu ne ree, nego se dade na posao.
Paulova ljubavnica ne bi nikada pomislila da bije on mogao varati. To ju je uasnulo. Ona tragino
raskine. Poraen postupkom Hestere Wayne, Paul joj ree da je mrzi, da je nikada nije ni volio i da
je vie ne eli vidjeti.
Patio je to je unesreio dvije ene. Osjeao se sam i opljakan. elio je samo ponovno osvojiti onu
koju je volio. Gadio se sam sebi, elio se oistiti. U tom moralnom oajanju, kad je ovjeku najvie
potrebno povjeravanje, Paul se utekao Frangoisu.
Osvojen Paulovim povjerenjem i Francois se povjeri. Ree mu da voli gu Orgel beznadnom
ljubavlju i da zbog prijateljstva prema Anneu ne eli da se ita promijeni. Prijatelji su se razumjeli i
bilo je zanimljivo vidjeti tu dvo-jucu, koja su se tako esto zasljepljivala izmiljenim
nevaljaltinama, kako se nadmeu u priznavanju osjeaja koji su im neko bili smijeni: vjernosti,
potovanju prema sebi i drugima. Ti su osjeaji bljutavi samo onima koji nemaju ukusa i osjeaja
dunosti.
Meutim, i u tom novom Paulu Frangois je na svakom koraku nailazio na onog starog pravog.
276
Paul je Francoisu donio paso za Veneciju. Kad je saznao da e se Serveuse tamo sastati s
Orgelovima nije dao prijatelju mira dok ga ovaj nije pozvao da poe s njim. Francoisa je zabavljala
njegova gluma. Poto mu je povjerio svoje najskrivenije jade, Paul je pokuavao, da to prikrije.
Ponaao se kao da je Venecija svojina Orgelovih i Francoisa.
277
XXVI
Mahaut je i dalje pisala Francoisu. Italiju uope nije spominjala. Po nekom zajednikom nadahnuu,
koje je prualo privid slaganja, ni Anneu ni Mahauti vie nije bilo stalo do Venecije. Ni jedno je nije
htjelo prvo spomenuti. Preutnim sporazumom i gotovo bez rijei, oni promijenie plan. Zar nije
ve bilo potrebno neto vie od kilometara, da rastavi Mahaut od Francoisa? Mislila je da eli neko
vrijeme biti sama s Anneom. U Veneciji bi joj bilo kao i u Parizu. Oduevljen Austrijom, Anne

d'Orgel elio se vratiti preko Njemake. Kako je bio nevjerojatno povran, te su mu zemlje, ba
zbog svoje financijske propasti izgledale kao zemlje obilja. S djetinjim ushienjem nosio je u torbi
pregrt papirnatih novanica, potrebnih za sitne kupovine.
278
Ve su bili u Njemakoj kad je ga Orgel pisala Francoisu da nee u Italiju. Francois, koji je imao
dovoljno vremena da pomisli i na to, nije se oalostio u razmjeru s ranijim veseljem jer je uivanje
u tom putovanju doivio unaprijed.
Mahautina karta bila je tako zbunjena i iskrena, toliko je nastojala ispriati sebe i mua, da je
gotovo nadoknadila Francoisovu alost. Uostalom, pomisli on, bre e se vratiti u Pariz. to ja
traim? Da budem pored nje, i to sam. U Veneciji bi bili i svi drugi. U Parizu u, dakle, biti sretniji
nego tamo.
On je po naravi toliko teio srei da je i u neprilici nalazio izvor radosti.
Paul je sam otputovao u Veneciju. Prva osoba koju je susreo bila je Hester Wayne. On se pomiri s
njom.
Orgelovi se nisu namjeravali vratiti tako brzo kako je Francois vjerovao, odlazei iz Pariza. Da je
znao da e dva mjeseca ostati bez Mahaute, ne bi to mogao podnijeti. No nada ga je bez muke
dovela do posljednjih dana rujna. Mahaut mu iz Njemake javi da se vraaju kui. Francois spremi
kovege.
279
XXVII
Nikad njegova radost to vidi majku nije bila stvarnija. Iznenaena, ga de Seryeuse izvi se iz
njegova zagrljaja.
- Ne izgleda dobro - ree ona.
Te rijei ponovno stvorie led oko njih. To ga dovede do oajanja. Mislio je na Mahaut. Zar e i s
njom biti tako? zapitao se.
Orgelovi su se vratili dva dana ranije. Fran-cois je za vrijeme putovanja gorio od nestrpljenja da
vidi Mahaut a sada se plaio.
- Ve bjei - ree mu majka nakon ruka.
- Orgelovi su u Parizu - ree on s takvom ozbiljnou kao da bi i njegovoj majci moralo biti
prirodno to hita k njima.
- Kako ti se uri - ree ona, i doda: - Kakva ljubav!
280
Onda uutje, naglo se zaustavi. Iz sinovljeva pogleda shvatila je da ta otrcana faza, da te olako
izgovorene rijei odgovaraju istini.
Evo to se zbiva, pomisli Francois gorko. Izdao sam se u. pismima. Uvijek se previe kae.
Tako se i s jedne i s druge strane obnovi hladnoa.
Francois se nije najavio i tako se izvrgnuo opasnosti da nikoga ne nae u palai Orgel. Ali elio je
to kasnije saznati daje Mahaut odsutna. Jer, iako je uspio provesti dva mjeseca daleko od nje, sada
kad je osjeao njezinu blizinu ne bi mogao podnijeti misao da je ne vidi jo istoga dana.
Izvana mu se palaa Orgel uini alosnom. Izgledala je kao da se tek probudila iz svog ljetnog sna.
Mahaut je bila sama. Na ime Serveuse ustane, zakorakne prema njemu kao to bi uinio netko
pogoen tanetom. Francois joj poljubi ruku kao da su se rastali dan prije toga. Mogao sam je
poljubiti, pomisli. A to je znailo: Anne nije tu. Njegova ga odsutnost zbuni. Da je Anne d'Orgel
bio prisutan poljubio bi Mahaut.
Anne je bio u lovu i trebao se vratiti tek sutradan.
281
Ona ga nije pratila jer je bila umorna od puta.
Francois je jedva gledao Mahaut. Ispitivao je salon. Traio je materijalni uzrok svojoj nelagodi.
Tako je sveano oekivao taj trenutak! Je li se on promijenio? Da li jo ljubi? Vie nije osjeao
toplinu te odaje.
- teta to kii pa ne moemo biti u vrtu -razmiljao je glasno.
- Da teta je - ree Mahaut usiljeno. Bilo je oboje zbunjeno i nije znalo to da

kae. To im se nikada nije dogodilo. inilo im se da moraju igrati ulogu koju nisu nauili.
Bezbrinost se ne improvizira. U tom trenutku Seryeuse shvati koliko je njegova ljubav nerazumna.
Mahaut i on, licem u lice, osjeajui se vrlo nelagodno, mislili su na grofa Orgela. Smetala ih je
odsutnost onoga ija nazonost obino smeta ljubavnike.
Sputala se no, a oni su bili u tako mranom raspoloenju da to nisu ni primijetili. Ue sluga.
Nosio je uinu. Ga Orgel se trgne, opazi da je tamno.
S predbacivanjem, kao da je sluga kriv to se spustio mrak, ona naredi da zapali svjetlo.
S niskog stolia Frangois uze album.
- Gledajte, - ree Mahaut - to e vas razonoditi.
282
Skromno je izrekla te rijei. Osjeala se nemonom da ga zabavi.
U albumu su bile jo nesreene fotografije s ljetovanja. Veina lica bila su nepoznata Francoisu.
- Tko je ova osoba? Ba je lijepa - upita vi-dei Beanku.
Stoje to na njoj daje i on smatra lijepom, pomisli Mahaut. Osjeti ljubomoru. Pomisli da je to zato
to joj je taj portret budio neugodne uspomene (njezin sustav nesvjesnih lai iznenada joj je
razotkrio razloge antipatije i zamke te ene oko Annea). Ubrzo se umiri iako to nije oekivala.
Album je gotovo oslobodio Francoisa nelagode. Moda zato to je Anne svuda bio u prvom planu.
283
XXVIII
Francois se viao s Orgelovima kao i prije praznika.
Zacijelo je bio prirodniji u susretu s An-neom nego s Mahaut. Grof je iz Austrije i Njemake donio
usnike i penkale.
- Zahvaljujui povoljnom kursu, platio sam ih jednu paru - govorio je. Taj nain vrednovanja svojih
darova dosta bi iznenadio Paula.
Francois zapadne u lanu smirenost. Ali, ako je on i dalje ivio od danas do sutra, ga Orgel se brzo
odluila.
Ona se zaista odluila, ali na to? Jo nije tono odredila.
to ju je to moglo tako naglo izmijeniti?
Rijei imaju veliku mo. Ga Orgel osjetila se slobodnom da svojoj naklonosti prema Frangoisu
prida smisao koji je htjela. Nije se toliko borila protiv osjeaja koliko se plaila
284
da ih nazove pravim imenom. Kako je do sada u isti mah ispunjavala dunost i ljubila, u svojoj
istoi je zamiljala da su zabranjeni osjeaji neugodni. Jer joj je Francois bio drag, krivo je
tumaila svoj osjeaj prema njemu. Taj je osjeaj, gojen, hranjen, narastao u sjeni, napokon postao
prepoznatljiv.
Mahaut je morala priznati da voli Fran-coisa.
im je izgovorila tu stranu rije, sve joj se uini jasno. Raspri se zbrka posljednjih mjeseci. No
nakon toliko mraka, zasljepljivala ju je ta jasna svjetlost. Naravno, nije se htjela ponovno vratiti u
maglu; rado bi odmah neto poduzela, Ali nije znala kako i koga da pita za savjet. Jednog za drugim
gledala je Annea i Francoisa.
Za vrijeme tog stranog razdoblja, Anne je s Francoisom raspravljao o plesu pod maskama to gaje
pripremao i o emu je ve govorio eni.
- ini mi se da nije vrijeme za to - promuca Mahaut.
- Vi ste skromni - odgovori on. - Nema sumnje da se sveanosti ne prireuju u listopadu, ali ako mi
priredimo jednu, prireivat e ih i ostali. Taj e ples zapoeti sezonu.
285
XXIX
Ga Orgel je ivjela u stalnim mukama. Osjeala je da se previe udaljila od mua i nije mogla od
njega oekivati pomoi. Bilo bi joj prirodnije da se obrati Francoisu, ali ju je stid-ljivost spreavala
da se na to odlui. Kako da mu kae to oekuje od njega ne priznavi mu ono to nikad ne bi smio
saznati?
itava njezina pojava izraavala je okrutnu bol koju je proivljavala. Vie nije onako dobro

izgledala, a Francois nije ni slutio da je on uzrok njezinu bljedilu. Njegova je ljubav i dalje rasla.
Ne izgleda sretna mislio je, ali zato? Voli An-nea. Bez sumnje, on nju ne voli onako kako bi
ona eljela. I zbog te ljubavi i prijateljstva naao se u tako neobinom stanju da je odluio posluiti
se svim svojim utjecajem na Annea kako bi ga potaknuo daje vie voli. Osjeao je da mu ne bi
mogao biti prijatelj kad bi Anne unes-reivao Mahaut.
286
Jedne veeri kad je ga Orgel izgledala gore nego obino, Frangois zabrinut povjeri svoje bojazni
grofu Orgelu, poto se ona povukla u svoju sobu.
- Mahaut ne izgleda dobro.
- Zar ne? - ree Anne s olakanjem. - I vi ste opazili. Srce mi se para. Ne znam to da radim. Tvrdi
da joj nije nita. Ne znam vie kako da to shvatim. ini mi se da je nervira moja prisutnost. A kako
sam uznemiren, ne usuujem se ostaviti je samu.
Francois se nae pred ovjekom koji se toliko razlikovao od noga to je oekivao, da si je zamjerao
to je posumnjao da Anne ne voli dovoljno svoju enu.
- Osim toga - nastavi grof Orgel - Mahaut je vrlo mlada; potrebno joj je vie razonode. Ovo je
sumorno razdoblje. Kad pone sezona, sigurno vie nee biti toliko tuna. Ali ona mi nimalo ne
olakava trud. Ovaj ples sam izmislio da bih je rastresao, a vidite kako ga prima. elim je odvesti
lijeniku za kojega su mi rekli da lijei neodreene bolesti, a ona odbija.
- Ne znam to da radim - ponovi Anne d'Orgel kad se i Francois rastuio zbog tolike bespomonosti.
Iste veeri Mahaut je odgovarala na uznemirena pitanja grofa:
- Ma nije mi nita, uvjeravam vas. A Anne uzvikne: - Ne primjeujem samo ja vau promjenu. I
Francois isto tako misli.
287
Ga Orgel uvidje da je izgubljena. Predugo je oklijevala. Opasnost joj se nikada nije uinila tako
blizom. Ona se odlui. Sutradan ujutro napie pismo gi de Seryeuse.
Ono stoje tako lako rei, nije lako jasno napisati. Molila je njezinu pomo. Odjednom primijeti da
joj nije priznala svoju ljubav. Razdere pismo, i ponovno se dade na posao sastavivi priznanje
zbunjeno i urno.
Ga de Seryeuse nikada nije proivljavala sline zanose i pismo joj se uini zbrkano. estitost i
vrlina mogu dovesti ovjeka u stanje grubog nerazumijevanja. Francoisova majka, sretna to je
voljela samo svog mua, vjerovala je samo u vrstou branih osjeaja. Samo je udovite, po
njezinu miljenju, moglo voljeti nekog drugog osim svog mua. Ali to to znai? ena priznaje svoj
zloin kako ne bi propala. Ga de Seryeuse mogla je razumjeti da ivot nije tako jednostavan i da
vrlina nema samo jedno lice. itala je pismo i nije vjerovala svojim oima, iako je ponavljala: Toga
sam se i bojala.
Ga de Seryeuse pozove crnkinju Mariju koja je donijela pismo. Ona je ekala u predvorju:
- Znate li hoe li grofica biti predveer kod kue? - Dobivi potvrdan odgovor ga de Se288
ryeuse pomisli: Dakle, oekuje moj posjet. To je ozbiljnije nego to sam mislila. Ozbiljnije je za
nju znailo da je Francois kriv. Jer ona nije odlazila gi Orgel iz saaljenja, nego kao majka koja,
primivi nadzornikovo, najee beznaajno pismo, hita u kolu uvjerena daje njezin sin loe
postupio.
Ga Orgel je nakon pisma osjetila olakanje. Trud to je u njega uloila, malo je ublaio traginost
situacije. Nije se moglo rei da je mirna, ali je bila zadovoljna to je neto uinila. Vie se nije
osjeala onako boleivo kao prethodnih dana. Moda je to olakanje dolazilo najvie od toga to je
priznala svoju ljubav. Napokon je s nekim podijelila i tu teku tajnu. Nije time zadovoljila svoju
stidljivost nego svoju ljubav. Bez sumnje, jo nije osjeala da ju je ta odluka porazila jer to jo i nije
bila prava odluka.
Ga de Serveuse itala je u vlaku:
Gospoo,
urba kojom vam uruujem ovo pismo ve vas priprema na ono to u vam rei. Ipak, tako ste
daleko od istine kako to sam i ja bila prije nekoliko dana! Kad saznate kakvoj se opasnosti izlaem,

moda ete smatrati nerazboritim to traim vau pomo.

19 - AVO U TIJELU
289
Od poetka prijateljevanja mog mua s vaim sinom, opazila sam da mi je drai od svih naih
prijatelja. Nisam se zabrinjavala zbog toga i vjerovala sam da to opaam samo zbog prevelike
skrupuloznosti. I ne slutei, loe sam postupila. Zgoda u Champignyju umirila je moju savjest i
pretjerano sam prionula uz misao da mi je Francois vie nego prijatelj, da je moj brati i da su,
prema tome, moji osjeaji opravdani.
Bila sam slijepa. Nisam vie. Potrebno je da svojim osjeajima prema vaem sinu dadem ime kakvo
oni na moju sramotu zasluuju. No majku je lako prestraiti. Zato hitam da vam kaem da je va sin
neduan, da niim nije pokuao omesti moj mir. Sama sam dola do zabranjenih osjeaja o kojima
on nita ne zna. Uostalom, kad ne bih sama bila kriva, sigurno uviate, gospoo, ne bih imala
obraza da od vas traim pomoi. No, samo vi moete kod njega postii ono to ja ne mogu traiti:
Ako osjea prijateljstvo prema mom muu, prema nama - nek nas vie ne posjeuje. Jer ja se mogu
spasiti jo samo tako da ga vie ne vidim. Vi ete nai najprikladniji nain da ga uvjerite. Moda da
mu sve kaete. Ne, bojim se toga jer znam da nee izvui nikakvo tato zadovoljstvo iz moje
nesree. Sreom, jad njegova srca, kad se bude udaljavao od pravih prijatelja, bit e lak u usporedbi
s jadima kakve sam ja
290
proivjela. Nisam znala ostati prijatelj. Izdala sam prijateljstvo. Nuno je dakle da me Fran-cois
vie ne via.
Ne recite da nemam pravo tako postupiti i odvojiti ga od svog mua i da zanemarujem svoju prvu
dunost time to ve nisam sve priznala muu. Ovih sam dana to vie puta pokuavala. No on je
tako daleko od istine da nisam imala dovoljno hrabrosti. On me ne eli uti. Nemojte misliti da ga
optuujem; naprotiv, sebe jo vie okrivljujem. Ako je moj mu kriv, kriv je to je imao previe
povjerenja u mene.
Jao! vie se ni na to ne mogu osloniti. Vjera mi vie ne moe pomoi. Toliko sam voljela svog
mua da sam kao i on postala bezvjerac. Zar je moja majka mogla sanjati da sam joj tako malo
nalik! Kako bi me mogla opomenuti da se uvam opasnosti koje je ona jedva mogla zamisliti, nikad
nisam vjerovala da sama ne bih mogla sauvati svoju ast. Ako se alim, alim se na povjerenje
koje mi je iskazano, a kojega sam, to danas vidim, bila nedostojna.
Uvjerite Francoisa, gospoo, zaklinjem vas! Od vas i od vaeg sina oekujem sve ...
- Krije mi istinu - mislila je ga de Serveu-se. - Takvo pismo ne stie tek tako. Ona me tedi.
291
XXX
Mahaut je primila gu de Seryeuse u svojoj sobi. Naredila je da kau da nije kod kue ni za koga
osim za nju. Dvije su ene najprije govorile o sporednim stvarima.
Ga Orgel nije znala kako da zapone. U toj utnji ga de Seryeuse pomisli: Mora da je to jo
ozbiljnije nego to ja drim. I uvjerena da je odgovorna, zapone bojaljivo kao daje ona
pogrijeila:
- Ne usuujem se ispriati zbog svog sina...
- Oh, gospoo! Vi ste predobri! - uzvikne Mahaut. I ponesena osjeajima uhvati majku za ruke.
Na tom kliskom terenu te su dvije estite ene, kao neiskusne klizaice, bile vrlo vrlo
nespretne.
292
- Ne - govorila je Mahaut - tvrdim vam da Francois ne zna za ovu dramu.
Uvjerena da je to jo jedna od Mahautinih skrupula, ga de Serveuse ree da zna to Francois
osjea.
- to vam je on rekao? - upita ga Orgel.
- Ja to naprosto znam! - odvrati ga de Serveuse.
- Ma to?
- Da vas voli.

Ga Orgel krikne. Ga de Serveuse se zaista nala pred prizorom ljudskog oaja. Nije li sva
hrabrost Mahaut potjecala iz uvjerenja da je Francois ne voli? Luda radost obasja na tre-nutak
njezino lice, prije nego to gaje izoblii-la bol. Da se u tom trenutku pojavio Francois, predala bi mu
se. Nita je ne bi moglo sprijeiti da mu padne u zagrljaj, ak ni prisutnost njegove majke.
Ga de Serveuse sve shvati. Prestraena, brzo se htjela ispraviti.
- Zaklinjem vas - uzviknu Mahaut - ne otimajte mi jedinu radost koja e mi omoguili da vrim
svoju dunost. Nisam znala da me voli. Sreom, moja sudbina vie ne pripada meni. Sad vas jo
vie molim da sakrijete Francoisa od mene. Ako me voli, izmislite to god hoete, samo mu ne
recite istinu; propali bismo.
293
Ga Orgel je gotovo uivala govorei o svojoj ljubavi, i to majci onoga koga je voljela. Nakon
prvog zanosa ree sigurnijim glasom:
- Veeras e doi k nama na veeru. Kako da ga sprijeimo? Onesvjestit u se ako ga vidim.
Ga de Serveuse nije voljela odgaanja. Bolje e uvjeriti Frangoisa dok je jo pod utjecajem ovoga
prizora. Sigurno e ga nai u sedam sati kod Forbachovih.
- Nee doi, - ree ona - obeajem vam.
U tom bi prizoru Francoisa najvie zaudilo dranje njegove majke, za koju je mislio da je hladna.
Strastveni prizor probudio je u njoj usnulu enu. Vidjele su joj se suze u oima. Ona zagrli Mahaut.
Obje su osjetile da su im obrazi zaareni i vlani. Neto gotovo teatralno opijalo je gu de Seryeuse.
- To je svetica - mislila je videi kako je Mahaut smirilo saznanje da je voljena.
294
XXXI
Ga de Serveuse glavom bez obzira poleti Forbachovima. Pred njihovim, a i pred Fran-coisovim
zaprepatenjem ona se otrijezni. Shvatila je nedosljednost svog ponaanja. to mi je da se mijeam
u probleme svog sina? zapita se. Zato tako suludo trim?
Bila je ljuta na sebe to se zaboravila.
- to se dogodilo mama? - upita Francois kad je ula u sobu u kojoj se oblaio.
Pred sinom ona ponovno stekne svoju hladnou, ali postane nespretna.
- Ba ti hvala. Dovodi me u ugodne situacije!
I ta ena, u kojoj nije bilo mogue prepoznati onu koja je sat prije toga plakala s Ma-haut d'Orgel,
izvue pismo iz torbe i prui ga Francoisu ledena lica. Vie joj se nita nije inilo vrijednim u toj
zbrkanoj pustolovini i
295
predbacivala je sebi stoje u njoj prihvatila ulogu. Uinilo joj se glupim sve to je obeala Ma-hauti.
Francois je itao pismo, nije mogao vjerovati u ono to ita. Drao je u ruci taj nevjerojatni dokaz
svoje sree. Znao je daje to rukopis ge Orgel.
Ga de Seryeuse je i dalje prigovarala. Otkrie sree uinilo je Francoisa neprijemlji-vim. Majine
su se rijei gubile ne dopirui do njega, ak ih nije ni uo.
Ga de Seryeuse je zamjerala Mahauti to nije bila suzdranija, okrenula se protiv nje, ak ju je
osumnjiila da lae. Bila je toliko nepravedna da ju je ak optuila da se posluila njome kako bi
Frangoisu dala do znanja da ga voli. Opijen, ni Frangois nije bio daleko od takvog miljenja. Srea
ga je potpuno zaslijepila i uope nije zapaao zato je Mahaut napisala to pismo. Bio je ushien
domiljatou ljubavi.
Poto je proitao pismo, Frangois ga spremi u svoju lisnicu kao da se to samo po sebi razumije.
- A ti si je vidjela? - upita Francois. - O emu ste razgovarale?
- Moram priznati da nisam tako velikoduna kao ta osoba - zavri ga de Seryeuse. -Sluajui nju, ti
si neduan a samo je ona
296
kriva. Ja, pak, smatram da si ti kriv barem koliko i ona. Shvaa da nema izbora. Vie se ne smijete
viati. Na tebi je da nae odgovarajui izgovor pred grofom Orgelom.
- Ah - uzdahne ga de Seryeuse majinski strogo - emu je trebalo da se zavadi sa svojim jedinim
pravim prijateljima?

Kako se on i dalje odijevao, ga de Seryeu-se bojaljivo upita:

- Zar jo uvijek kani veerati kod Orgelo-vih?
- Izostanak s veere bio bi neshvatljiv An-neu d'Orgelu. Ii u.
Ga de Seryeuse uutje. Pokleknula je pred sinom. Do sada je u njemu gledala samo dijete. Sada se
nalazila pred mukarcem.
Bilo je kasno da se vrati u Champigny. Ostane na veeri kod Forbachovih. S njima nije morala biti
paljiva. Meutim, rastrese-nost ge de Seryeuse bila je toliko vidljiva da nije izmakla ni slijepoj
starici ni maloumniku. Osjeala je da nije izvrila zadatak ni kod ge Orgel ni kod sina. Osobito se
ljutila to je tako brzo ugasnuo plamen mladosti to ga je u njoj zapalila nesrea Mahaute. Napokon,
optuivala se i zato to g. de Seryeuse nikada ne bi prihvatio takvu ulogu kakvu je ona pokuala
odigrati.
297
XXXII
Dok se njegova ena, u stanju koje moemo zamisliti, odijevala, Anne koji je uvijek bio prvi
spreman, primio je dosta neobian posjet: kneza Narumofa za kojega su svi mislili da je mrtav.
Novine su objavile daje ubijen taj knez, roak cara Nikole.
Knez Narumof osjeao se kao daje prvi put u Parizu. Vie nikoga nije poznavao. Doao je k Anneu
jer su mu prolog tjedna u Beu govorili o boravku Orgelovih. Prijatelji kod kojih je Narumof
stanovao u Austriji postali su gotovo jednako siromani kao i on. Oni su mu dali jedno pomalo
smijeno lovako odijelo i eir u emu je doao k Anneu.
Grof Orgel zanijemio je od iznenaenja, jer je znao izraziti samo ono to nije osjeao. Kad
iznenaenje proe, on ga je znao glumiti. Kad je uo pripovijest o Narumofovim nesreama,
298
on mu spontano predloi da stanuje kod njih. Dobrota i povrnost grofa Orgela tako su se dobro
ispreplitale da ih je bilo nemogue razluiti. Jedna ga je stvar zabrinjavala: nee li knez poremetiti
raspored te veeri koja je bila posveena pripremama za ples. Zacijelo se ne moe zamisliti vea
atrakcija od tog kneza koji dolazi ravno iz zemlje tajni. Ali kao tedljiv domain, Anne d'Orgel je
zaalio to je Narumof doao bez najave. Od tog trena on odlui da ga previe ne istie i da ga
priuva za jednu politiku veeru. Neko vrijeme zadrat e ga iza kulisa da pravi drutvo njegovoj
sestri koja je trebala veerati sama.
Pojavi se grofica Orgel. Bila je tako slaba da se bojala da nee moi obavljati dunost domaice.
Knez i ona osjetie uzajamnu naklonost. Narumofu nije bio tu pomalo izgubljen izraz kakav je
Mahaut imala te veeri. Zastraivala ga je manje no to bi ga straio neki pariki primjerak. Ga
Orgel osjeala je suut jer je i njoj bilo teko.
Anne naredi da se doda jo jedan pribor. Mahaut pomisli daje ta zapovijed nepotrebna. Svaki as je
oekivala Francoisov telefonski poziv kojim e se ispriati to ne moe doi.
Stizali su prvi uzvanici, a Anne d'Orgel je smatrao da ve na ulazu mora svakome objasniti
prisutnost toga novog gosta. Pripovijedao je zgodu o knezu Narumofu i toliko kitio istinu
299
da je ve od druge verzije junak morao opovrgavati njegove hvalospjeve.
- Nije tono da u tom odijelu dolazim ravno iz Moskve. Imam ga tek tri dana.
Prvi je stigao Paul Robin. Anne ga samo predstavi Narumofu. Grof Orgel postupao je s Paulom kao
uvar zamka koji ne eli voditi samo jednog posjetioca pa eka da jo netko doe. Nemilosrdno ga
ostavi pred neotkrivenom tajnom. Spasili su ga Mirza i njegova neakinja. Oni su bili vrijedni
predstave.
Napola zadovoljan Anneovom najavom, Narumof skrene razgovor. Ree Mirzi da mu je ao to ga
nije sreo u Perziji na poetku rata, prilikom posjeta ahu, a Mirza se ispriavao to je bio odusutan.
Paul Robin je zadivljeno promatrao to nadmetanje u uglaenosti. Narumof je htio imati posljednju
rije. On zahvali Mirzi to mu je dopustio da prijee preko njegova teritorija. Mirza je bio vrlo
iznenaen jer je teritorij o kojem je Narumof govorio bila jedna perzijska pokrajina, pa bi mu bilo
dosta teko zabraniti mu prolaz. Narumof je zaboravio stranu scenu koju je priredio saznavi da
Mirza nije bio na granici svoje pokrajine da ga primi.

Nesrea je izmijenila kneza Narumofa. Postao je dobar. Izgubio je oholost.

Frangois je uvijek dolazio meu prvima. Jo su nedostajali samo kneginja od Austerlit300
za i on. Ga Orgel je sada bila sigurna da nee doi. Po tjeskobi to ju je obuzela, shvatila je da se
do posljednjeg asa nadala da e ipak doi. Zakljuila je da je sasvim prirodno to se pokorio
njezinoj naredbi, ali je trpjela to se uope, nije opirao.
Frangois se zadrao na putu, itajui i proitavajui pismo. U trenutku kad je pozvonio na vrata
palae Orgel, Hortense d'Austerlitz izie iz automobila. On je prieka.
- Umirili ste me - ree ona. - Mislila sam da sam zakasnila.
Mahaut ugleda Francoisa tek kad je bio na dva koraka od nje. Ona uzmakne i po njegovoj
spokojnosti prosudi da se jo nije vidio s gospoom Seryeuse. Ona odmah pokrene jedan od onih
mehanizama svojstvenih enama koje vole, a ne ele voljeti jer se protive svojoj vrlini. Nije li sve
uinila da Frangois ne doe? Ona nije bila kriva za njegov dolazak. Zato zaeli uivati u tom
odgaanju, u toj jedinstvenoj veeri.
Od poetka veere Narumof se trudio da bude vedar. Meutim, njegova je nazonost sle-ivala
ostale. Nikakav osmijeh ne moe izbrisati ono to patnja utisne na lice. Nisu to bore, nego je pogled
teak. ovjek koji je patio ne mora os-tarjeti. Preobrazba je mnogo dublja.
Usred tih frakova, toaleta, Narumof je bio sam. Za osjeaj osamljenosti okrivi zato svoje
301
odijelo. Vie nije imao nekadanjeg ugodnog osjeaja da uzvanike smeta to nisu odjeveni poput
njega. Zbunjivali su ga blijesak svjetla, glasovi. Slabo je uo svoje susjede, traio je da mu
ponavljaju ono to govore.
Ta mazna konverzacija odbijala ga je, nije ju mogao prihvatiti. Kako je nije mogao pratiti, inila mu
se nepovezanom. Dekoncentrirala gaje njezina brzina, kao to igru zvrka ne moe pratiti onaj koji
ima nespretne prste.
Ga Orgel shvatila je zbunjenost Narumo-fa. Ni ona nije bila ukljuena u razgovor. Izdvojili su se.
Narumof joj je pripovijedao o Rusiji. Ga Orgel klone. No, Rusija nije bila uzrok toj slabosti,
posluila je samo kao izgovor da ne mora glumiti. Videi je takvu, Narumof pomisli: Ona ima
srca.
Mahaut je oekivala da e biti sretna kad ugleda Francoisa. Pogled na njega samo joj je nanosio bol.
Izbjegavala ga je da se ne bi nepotrebno muila. Meutim, nije mogla toliko vladati sobom da
katkada ne svrne pogled prema njemu.
Susjeda mu je bila mlada Perzijanka. Od radosti je bio ljubazan. Sluaj ili srodnost smjestili su
ruskog kneza pored ge Orgel, a Francoisa pored mlade udovice. Kao to bi Mahau-ti bilo
nepodnoljivo pored nekog beznaajnog susjeda, tako ni Frangois nije mogao nai bolje od te
kneginje koja je bila u dobi za smi302
jeh, iako je ve mnogo suza prolila. Taj je smijeh parao srce gi Orgel: To je dijete oaravajue,
pomisli ona gledajui Francoisa.
Iako je mislila da jo ni o emu nije obavijeten, zamjerala mu je stoje veseo: ako je voli, zar
njegovo srce ne sluti ozbiljnost ovog trenutka? Ona ak posumnja u ono to joj je rekla ga de
Seryeuse. No odmah joj tisue pojedinosti, to ih je neko odbijala, a kojima njezin duh vie nije
pruao otpora, potvrde da je njezina ljubav uzvraena. Meutim, prevarena Anneovim primjerom,
pripisujui ljubavi ugla-enost, zamjerala je Frangoisu to nita ne sluti. Meutim, ona nita nije
slutila jer je Fran-goisova radost potjecala od otkria Mahautine ljubavi.
Ga Orgel je osjetila i ljubomoru. Da lije taj osjeaj zasluen ba onda kad ena odlui da svoju
ljubav rtvuje asti?
- Kako mora da prezirete te boljevike -ree Hester Wayne knezu Narumofu.
Annea d'Orgela naljuti ta besmislena upadica. Vjetinom akrobata izbjegao je Rusiju i divio se
svojoj eni. Pripisivao joj je djetinjastu proraunanost; divio joj se stoje tako dobro izbjegla sve
tekoe izdvojivi se s Narumofom. Obraala mu se s potovanjem, a ujedno je spreavala da
razgovor postane opi.

A sad Amerikanka jednom reenicom rui to remek-djelo.

303
Knez Narumof je oklijevao, izraavao se s naporom, to je davalo snagu inae dosta banalnim
rijeima.
- Moe li se ljude okriviti za potres? Ono to se mora dogoditi, dogaa se. Vjerujem da je Francuska
previe sklona suditi o ruskoj revoluciji prema svojoj. No, osim to se u jednoj zemlji prostranoj
poput nae, stvari nuno odvijaju na drugi nain, rije revolucija mi se uvijek inila neprikladnom
za definiranje onoga to se dogaa u nas. To je kataklizma, sve to hoete, ali ja osobno ne
optuujem nesretnike koji su mi nanijeli toliko zla.
- Da vam dokaem da sve to znate o Rusiji moda nije tono - nastavi Narumof - sjetite se da su
me proglasili mrtvim. A nikad mi nisu dirnuli ni vlas na glavi. Istina je, doda sumorno, ostavivi me
na ivotu, oteli su mi razlog za ivljenje.
Promjena vlastitog miljenja skupo se plaa. U tom trenutku knez je naslutio da je, ako njegov ivot
opovrgava ustaljeno miljenje, nelojalno to dalje ivi.
- Narumof ima pravo - ree kneginja od Austerlitza, naginjui se prema Paulu Robinu. - Zato
uvijek optuivati puk? Optuivati ga za sve zloine. Bez dvojbe, ovdje kao i drugdje ima usijanih
glava, no nalazi se i hrabrih srdaca, i to moda vie nego bilo gdje drugdje.
304
Hortense d'Austerlitz bila je plaena, ili tonije plaala je da bi to znala.
- Ja pripadam organizaciji - nastavi ona -koja me dovodi u dodir s pukom. E, pa ja vas uvjeravam da
kad bismo doivjeli revoluciju, ona ne bi potekla od njega.
Paul je sluao zapanjen kao da uje proroanstvo. Hortense d'Austerlitz zadobila je velik autoritet
nakon ovacija na vratima Orlean-sa. Nije znao to da misli. Razorene su mu sve predrasude; jedna
Austerlitz uzvisuje puk! Carev srodnik ne baca anatemu na boljevike!
Hrabrost gaje uvijek iznenaivala jer u njegovim oima hrabrost nije bila drugo do ne-razboritost. A
za pokazivanje nepromiljenosti treba biti siguran u sebe. Taj je Rus morao biti linost kad nije
osuivao svoje ubojice.
Grof Orgel nije imao nikakvih preduvjere-nja: nije odbacivao nita to je uveavalo sjaj nekog
primanja. Reenica Hestere Wayne uznemirila ga je. Poslije se oduevio: Evo ruskog izbjeglice
koji nije dosadan kao drugi. Gotovo su svi pomislili to i Anne.
Nisu shvaali da je Narumof, samom svom ozbiljnou, na rubu traginoga. Gu Orgel in-dignirao
je nain na koji je primljena ta drama. Bilo joj je jo tee to je vidjela da Narumof nimalo ne
djeluje na Francoisa. On se i dalje sa svojom susjedom izdvajao iz razgovora odraslih. Osim ge
Orgel samo je Mirza vidio u Na20 - AVO U TIJELU
305
rumofu neto drugo, osim ivahnog duha. On mu je postavljao precizna pitanja.
- Iznenaujete me, Narumof - ree Hortense d'Austerlitz - niste se promijenili. ak mi se inite
pomlaeni.
- Nisam se promijenio, ali sam sve izgubio. Sve sam izgubio - ponavljao je blagim glasom.
- to mi je jo ostalo?
I doda smijui se vrlo glasno: - Ostao mi je slavenski arm.
- A slavenski arm je stigao u Pariz da sve zaboravi - ree Anne glasom kuma u komediji.
- Proslavimo to, ali mu ne dosaujmo ispitujui ga o boljeevikoj mori.
i Ta strana izreka bila je to uspjenija to je
M Narumof neosjetno priveo veeru kraju. Usta-* doe od stola. Odlunim tonom Anne je najavio
promjenu prizora, drugu sliku.
I kad su poeli govoriti o maskiranom plesu, svi su poprimili izraz kao da su na politikom
sastanku.
Francois je smatrao da mu je grof Orgel odledio preteku ulogu u pripremanju te sveanosti. Anne
mu se, vjerujui da je najvei dokaz prijateljstva to to ga uvijek stavlja u prvi plan, obraao zbog
triarije. Paul, uvrijeen utnjom to gaje okruivala, nije ni slutio kako bi mu rado Francois

prepustio svoje mjesto.

Svi su se slagali u tome da se ples pod maskama uvijek izopai u karneval ako mu se ne
306
odredi program. Bila je potrebna zajednika tema. 0 toj temi su se ve manje slagali. U zraku se
osjeala oluja. Ako me ne sluaju, zato su me zvali, mislio je svaki spreman da se povue.
Anne d'Orgel svojski se trudio da udovolji tim osjetljivcima. Mahaut ga je dovodila do oaja. Ne
prati me, mislio je. Zaista, ga Or-gel je, po strani od svaa, nastavljala razgovor s Narumofom.
Unato elji da se uklopi u drutvo, knez je bio malo oamuen. Prekapao je po sjeanju, htio se
sjetiti lakomislenih sveanosti, ali svjeije uspomene su mu zatamnile.
Francois se borio protiv svoje uznemirenosti, umora. Odluio je da, ma koliko ga to stajalo, ostane
na svom mjestu dok traje savjetovanje. Postupao je tako da bi odmijenio grofa Orgela. Mahaut je sa
aljenjem gledala kako se sputa na te nitetnosti. Imala je tvrdi izraz lica. Francois ju je promatrao:
to! zar je taj mrtvac ena koja ga ljubi, ena koja je pozvala u pomo gu de Seryeuse? Gurao je
ruku u dep, dodirivao pismo. Odupirao se elji da ga ponovno proita. Bojao se da bi se rijei
mogle promijeniti ili izbrisati.
S biljenicom na koljenima Hester Wayne je crtala bezobline kostime. Hortense d'Au-sterlitz
improvizirala ih je na sebi. Opustoila je salon, stavila je na glavu sjenilo za svjetiljku,
307
pokuavala se preruiti na tisue naina. To je u Anneu probudilo najdublju strast ljudi njegove
klase kroz stoljea: strast za preruava-njem.
Grof Orgel zamoli Frangoisa da mu pomogne snijeti tkanine. Jer za Annea crtei su bili mrtvo
slovo. Bio je poput svojih neukih predaka koji su dobivali bitke, a nisu znali itati kartu. Dok je
otvarao ladice ree Francoisu:
- Ne znam to je Mahauti. Veeras je prevrila.
Frangois se okrene. Prvi put u Anneu vie nije vidio superiornost koju mu je obino pripisivao.
Osudi ga. Smatrao ga je djetinjastim. Gledao gaje kako se natovaruje alovima, turbanima.
Sili su, bacili presvlake na sag. Uzvanici ih razgrabie. U tim krpama su vidjeli mogunost da
postanu ono to su eljeli biti. Frangois ih je prezirao. Nije elio biti nita drugo. elio je biti ono
to jest.
Ga Orgel se izvukla unato molbama. Pravila je drutvo Narumofu. On je ovaj salon upoznao pod
vladavinom pokojnog grofa. Ponavljao je: Rat je sve nainio ludima.
Usred tog improviziranog bakanala, Anne d'Orgel je izgubio glavu. Na licu mu se odraavala
grozniava uzbuenost kao djetetu zanesenom igrom. Nestajao je, pojavljivao se, priman s vie ili
manje uspjeha u ne naroito ra308
znolikim preobrazbama. Hester Wayne se zaogrtala imenujui slavne kipove. Kako se nitko nije
smijao, jer to nije bilo smijeno, ona je mislila da joj se dive.
Nekoliko je mueva vjetim postupcima uspjelo izbaviti svoje ene od opasnosti. To pomanjkanje
umjenosti dolo je do vrhunca kad se Anne pojavio s Narumofovim tirolskim eirom. Izveo je
nekoliko koraka izmiljenog ruskog plesa. Ta plesna zbrka i zeleni eir s pijetlovim perom izazvae
smijeh. Samo knez nije uivao u toj toki.
- Ispriavam se - ree on. - Taj eir je moj. Dali su mi ga prijatelji u Austriji koji mi nisu mogli dati
nita drugo.
Strana hladnoa paralizira uzvanike. U zbrci su skoro zaboravili na prisutnost Naru-mofa. On je
sada poprimio lik suca, pozivao nesavjesnost na red, probudio je potovanje koje dugujemo nesrei.
Pokazalo se zajedniko ludilo. Optuivali su jedan drugoga, zamjerajui jo vie onima koji su
sauvali osjeaj za mjeru.
Ga Orgel je bila zgromljena. Njezin se mu nije zadovoljio time da samo povrno slua Narumofa;
on je u djetinjoj opijenosti zaboravljao osnovne obzire. Bila je to vie pogoena to se on uniavao
ba u trenutku u kojem je njoj bilo potrebno da ga uzvisi. Da se Anne uni-zuje pred Seryeuseom
bilo je iznad njezinih
309

snaga, bilo je vie no to je mogla podnijeti. to bi mogla odgovoriti kad bi joj Francois predbacio
da rtvuje svoju ljubav tako djetinjastom ovjeku. Bilo je teko vidjeti onoga, ija bi sama
prisutnost morala uvjeriti Francoisa u njegovu izdaju, kako poprima izgled klauna.
Ga Orgel rezonirala je ispravno. Od sobe s tkaninama Anne se inio Frangoisu onakvim kakvim su
ga smatrali njegovi neprijatelji; no Francois je patio, znajui koliko plemenitog i lijepog skriva ta
beznaajna pojavnost. Da ve nije volio Annea, bio bi se radovao postupku koji je Annea poniavao
pred groficom Orgel.
Drama se esto odvija oko najbeznaajnijih predmeta. I jedan obian eir moe u njoj igrati
odluujuu ulogu. Grofice itae u Fran-coisu kao to shvati da je i on itao u njoj. Ona tada naini
jednu od onih gesta, to plemenitijih to njihovu veliinu nitko ne opaa. Toliko smo puni predrasuda
da ne moemo povjerovati kako tirolski klobuk moe postati sredite jedne tragedije.
Mahaut zakljui da joj je preostao samo jedan izlaz. Ba odbojnost da uini ono stoje naumila
dokaza joj da e biti djelotvorno. Radilo se o tome da se pridrui Anneovoj ulozi, da postane
njegova suuesnica; jednom rijeju, da utke odgovori Francoisu da ona ne smatra gadnim gest
svoga mua.
310
w
Poslije suhih rijei Narumofa ona ustade i uputi se k Anneu. Kretala je u smrt.
- Ne tako Anne - ree mijenjajui oblik eiru. Nelagoda vie nije imala granica. Anne d'Orgel imao
je barem izgovor za svoju budalatinu: uzbuenje. Ali in grofice Orgel dokazivao je hladnu volju
da pretjera, nepodnoljivu nakon rijei Narumofa.
Ona je tono izraunala.
Evo kako je on izobliuje, pomsili Fran-cois.
Da je ita moglo umanjiti Serveuseovu ljubav, Mahaut bi potpuno ubrala plod svoje rtve. Ali ona je
Francoisu mogla nadahnuti samo alost koja poveava ljubav.
Najiznenaeniji bio je knez Narumof. On zadri pokret srdbe. Zatim pomisli: Ma ne, to ne moe
potei od nje. On je previe cijenio groficu, a ponos mu nije doputao da zakljui kako se prevario.
Tako ju je jedini, koji je nije poznavao, ocijenio tono. Patnje su profinile Narumofa, a bio je i Rus:
dva razloga da bolje shvati udi srca. On je jedini bio blizu istine. Sine mu: pogodi daje ga Orgel
imala tajni razlog: Ona je previe osjetljiva da se ne bi stidjela svog mua. Uzela je na se dio te
sramote.
Narumof se prevario videi u tome gestu brane ljubavi.
311
Tako, daleko od toga da ga uvrijedi, taj gest potakne Narumofa da se svlada. On se jedini nije
smijao Anneovoj maski. Sada je bio jedini koji se grohotao.
Taj nagli preokret zapanji sve.
Anne koji je pomalo sumnjao u taktinost svog nastupa, zadobije opet sigurnost. A kneev bravo
tako je malo odisao ironijom da svi odahnue.
Mahaut sjedne. Ne moe se galantnije prezirati, pomisli ona. Bilo je iznad njezinih snaga da
zamisli to je Francois o njoj pomislio.
Svi su kao kradom izlazili iz krpa.
- E, pa nismo ba radili na plesu - ree Anne. - Uostalom, to je moja greka.
- Ve odlazite - ree Mahaut Mirzi i njegovoj neakinji, a jedva je ekala razlaz gostiju. Bila bi rado
kriknula: Odlazite! Osjeala je kako je naputa snaga. Samo da se ne onesvijestim prije odlaska
posljednjeg! Nee li taj posljednji biti Francois? Mahaut se plaila da mu pokae svoju slabost.
No knez Narumof bio je njihov gost. Nije ga mogla ostaviti odmah nakon primanja, a osjeala je
kako je slabost obuzima sve jae.
Kad bi bar Francois brzo otiao, ponavljala je ga Orgel, da nita ne sazna veeras, da provede
jo jednu mirnu no.
Iznenada joj u vrtoglavici sine ludost koju je napravila molbom gi de Seryeuse. Nijedan
312
razlog joj se nije inio dovoljno uvjerljivim da ih razdvoji, osim njihove ljubavi, a ona se jo trudila

sumnjati u tu ljubav. Ako ga de Se-rveuse izmisli neto, Francois e to osjetiti, htjet e znati,
dojurit e.
Ga Orgel je buncala, jedva se drala na nogama pred Hesterom Wayne.
U tom trenutku iz susjednog salona, u kome se zadrao grof koji je pratio Mirzu, ona zauje
Pcrzijankin smijeh. Hester Wayne je prihvati oko struka. Padala je.
Refleksom koji je dokazivao da ga je, ma to o tome mislio, jo smatrao ovlatenijim da neto
poduzme, Serveuse potri grofu Orgelu:
- Mahauti je zlo.
- Odmah dolazim - ree Anne d'Orgel. On se vrati praen ostalima. No ga Orgel
ve se oporavila i borila se protiv nove oma-glice.
- Kako nas je Francois preplaio - povie Anne. - Rekao je da ste pali u nesvijest!
Svi u toj zgodi vidjee apoteozu ove teke veeri. Hester Wayne zamrzila je Mahautu otkako se
ukalo o Francoisu i njoj.
- On je nepostojan, dosta mu je Mahaute koja je luda za njim. Udvarao se Mirzinoj neakinji promrmlja ona u svojoj prostodunoj brbljavosti Paulu Robinu koji je bio zadivljen Francoisovim
uspjehom.
313
- Francois bi rado ostao malo pored vas -ree naivno Anne d'Orgel svojoj eni pred posljednjim
polaznicima zapanjenim tom susret-ljivou.
- Ne - povie ga Orgel. - Pustite me. No kako je taj uzvik mogao koga zauditi,
ona doda pruajui mu ruku:
- Previe ste ljubazni, Francois, no uvjeravam vas da mi je potreban samo san.
- Raspitat u se sutra ujutro o vaem stanju - ree Seryeuse.
Mahaut ga pohlepno gledae kako iezava u drugoj sobi u Anneovoj pratnji.
Paul Robin ekao je prijatelja na uglu hladne ulice.
Kako mu je Francois govorio samo o plesu, on poali to se nije vratio u kolima Hestere Wayne.
314
XXXIII
Mahautinu muku to uje zatvaranje vrata povea uvjerenje da se mora obratiti za pomo muu.
Nakon scene sa eirom, mislila je ona, Francois e se vratiti. A kako je osjeala smrtnu opasnost od
ponovnog susreta, trebalo je da ga Anne primi.
- Morala bih s vama govoriti veeras -ree mu ona kad se vratio.
- Smjestit u Narumofa i penjem se odmah k vama.
Dok se razodijevala, ga Orgel se nalazila u onom stanju u kojem se vie ne raaju misli nego samo
nepovezane slike. Ona je slijedila Francoisa de Serveusea na ulicu, zaustavljala kola zajedno s njim,
hodala s njim na vrcima prstiju u predsoblju na otoku Sv. Luja. Fran315
cois joj je vie puta govorio o gi Forbach kao o svetici. U ast tih uspomena, Mahaut se trudila da
misli o svojim dunostima, ali su slike uvijek prevladavale i ona je umjesto o dunostima
razmiljala o Forbachovima.
Grofu Orgelu se inilo nevjerojatnim da bi ena imala potrebu da razgovara sa svojim muem. Iako
nije slutio kakav e biti sadraj razgovora, on ba nije urio.
Vrtio se po Narumofoj sobi.
- Vie vam nita ne treba? Imate li sve to vam je potrebno?
Siao je u salon. Skupio odijela razbacana po naslonjaima, objesio Narumofov eir u predvorje,
zatim se popeo, sloio tkanine jednu po jednu. Nadao se da e tako stii prekasno i da e Mahaut
ve spavati.
Po jednoj od onih ironija kojima nas sudbina rado pogaa, ga Orgel nikad nije ekala Annea s
tolikim nestrpljenjem. Trpjela je od te nestrpljivosti kakvu je prirodno utjeti samo pred sreom.
Nije mogla doekati taj tragini trenutak priznanja, eljela mu je ii u susret. Bez dvojbe, nije imala
nikakvog povjerenja u sebe samu i htjela je da bude prisiljena; no zar u toj hitnji nije bilo i
nagonske potrebe za kanjavanjem nesvjesnosti koja se pokazala u tako prostom obliku u zgodi sa

eirom.
316
Anne d'Orgel ue. Sjedne pored enina kreveta.
Najprije joj je htio u vedrom obliku dati ozbiljnu lekciju.
- No pa to to znai? Onesvijestiti se pred svijetom? To djeluje katastrofalno, niste li se mogli
savladati?
- Ne, ja sam na rubu snaga, ne mogu dalje sama.
Proao je dan nedunih priznanja, dan kad joj je Francois stegnuo ruku. Sjeamo se da je Mahaut
slagala ponesena rijeima, nesvjesna svoje lai. Je li iz istog razloga u jednom mahu izrekla, i to
tonom predbacivanja, ono to bi joj se inae moralo upati rije po rije u stidu.
Pred tim prizorom mogli bismo jednostavno zakljuiti da je neobjanjiva srdba gurala gu Orgel u
neugodnu zlobu. Sluajui je Anne je stekao takav dojam. Zbog blagosti Ma-haute, mislio je da
ljudi u srdbi esto imaju takav mirni izgled. Mir, jao! On je dolazio iz mnogo vee daljine. Imajui
vremena da se privik-ne na ljubav prema Francoisu, ona nije mogla shvatiti uinak svog otkria.
Govorila je, naime, jasno. Zbog te jasnoe, te suhoe, grof Orgel ne shvati. Ona to uvidje, izbezumi
se. Pred nevjerovanjem postajemo nespretni. Pred nerazumijevanjem svog mua, grofica, koja si je
obeala da e samo sebe optuiti, prasne. A, jer je potkrepljivala svoje priznanje zamjerkama i
317
albama koje se Anneu uinie neosnovanima, priznanje kao i ostalo uine mu se lanima.
to se zbivalo s Anneom d'Orgelom? Je li vjerovao Mahauti i je li prejaka bol ukoila njegove
osjeaje? U svakom sluaju, on nije nita osjeao. Uinilo mu se da mu je sve svejedno, da ne voli
Mahaut.
Ona je krila ruke, zaklinjala.
- Zato imate tako nepovjerljivo lice? Ah, kad biste osjeali kolika je vaa okrutnost to me
prisiljavate da vas uvjeravam u stvar zbog koje toliko oajavam.
Ona se iscrpljivala, promukla optuujui se, ukazujui na pojedinosti koje mogu najvie raniti.
Oajavajui to je on nee shvatiti, ona pokuava direktnije raniti grofov ponos. Ree mu da se
prema Narumofu neopisivo ponio i razotkrije mu svoje lano sauesnitvo.
Ako je Anne d'Orgel dotle i utio, prihvaajui po potrebi svoju nespretnost u pitanjima srca,
smatrao je da svoj drutveni poziv obavlja neusporedivo. Mahaut je, dakle, tono ciljala. No zbog
tog uvjerenja on odlui da ostane razborit, odmjeren, ma to ga stajalo, ma to Mahaut rekla, kako
joj ne bi sliio.
- Gledajte - ree on - vi ste bolesni, nervozni, zli. Ne znate o emu govorite. Ja poznajem Narumofa;
on mi ne bi mogao sakriti svoje nezadovoljstvo. Rastali smo se na najljepi nain.
318
Zatim nastavi:
- Vi ste dijete, i vidite, sve te ideje dolaze otuda to niste bili odgojeni - izgovarao je on gotovo
naduto. - Oprostite mi Mahaut; smijeno mi je da me uite ono to znam bolje od ikoga..A i kad ne
bih znao, vai bi me prigovori
0 Narumofu pouili da su sve vae bojazni isto tako isprazne, tako bedaste ... Imate groznicu
1 kad se probudite, poalit ete zbog svae.
On ustade.
Mahaut se napola uspravi u krevetu i uhvati ga za rukav neoekivanom snagom.
- to, odlazite? Otii ete?
Odluivi da ne izgubi prisebnost, Anne d'Orgel uzdiui sjedne. Mahaut tada uvidje da i Anne
moda trpi. I ona izgovori ponizno odgovor koji joj je diktirala pobuna.
- E, pa te su ideje tako isprazne da sam pisala gi de Serveuse. Ona je bila ovdje. Sve zna. Ona nije
smatrala da su to bile djetinjarije.
- To ste uinili! - zamuca on.
Tako se dobro osjealo negodovanje, srdba u njegovu glasu, da se ga Orgel napokon uplai.
Skoro se poela ispriavati.
Znamo da je grofova karakteristika bila da opaa samo realnost stvari koje se javno odvijaju. Nije li

tek u tom trenutku shvatio, i to zbog pisma gi de Serveuse, da mu Mahaut nije uope lagala da voli
Francoisa? Anne, kojega je ta svaa.ostavila hladnim, pomisli da e
319
mu biti zlo. On se uplai, ne toliko patnje koliko gesta to e ih zbog nje morati nainiti. Predosjeti
da moda nee uvijek gledati na ovo priznanje onako kako ga sada nastoji shvatiti. Kao na
neugodnost koja zadobiva ozbiljnost zato to je obznanjena. Suprotno drugim ljudima, koji se
preputaju onome to osjeaju, a tek zatim misle na naine kojima e sprijeiti skandal, grof je
profesionalno iao prema najhitnijem, to jest, iskoritavao je svoj ok, svoju zblenutost. Poinjui s
kraja, uvao je tjeskobe srca za poslije, kad bude sam.
Napokon se inilo daje razumio! Mahaut je dobro vidjela da je njezina izjava pogodila. Oekujui i
elei oluju, ona zatvori oi. No Anne je ve alio to je rijeima izgovorenim snanije od drugih
iziao iz svojega ceremonijala. Mahaut uzdrhta kad zauje kako govori veoma blagim glasom:
- To je besmislica. Treba potraiti nain da sve popravimo.
Izmeu ta dva bia postojala je velika udaljenost. Ona je onemoguavala Mahauti da shvati odakle
ta blagost. Polako se spusti na svoj jastuk kao u snovima koji zavravaju padom. Takvi padovi bude.
Ona se probudi i ponovno uspravi. Gledala je svog mua, ali grof Orgel ne vidje da pred sobom ima
drugu osobu.
Mahaut gledae Annea kako sjedi u jednom drugom svijetu. Sa svoje planete grof nije vidio
320
nita od preobrazbe to se zbila, da se vie ne obraa podivljaloj osobi nego kipu.
- Hajde Mahaut, umirimo se. Ovo nije Otoje. Zlo je uinjeno, popravimo ga. Fran-cois e doi na
ples. A moda bi bilo dobro da ga de Serveuse takoer doe.
Zatim cjelivajui joj kosu i opratajui se od nje doda:
- Francois mora sudjelovati u naem nastupu. Vi ete mu odabrati kostim.
Stojei u okviru vrata, Anne je bio lijep. Nije li vrio velebno lakomislenu dunost kad je izlazei
natrake, s kraljevskim naklonom glave, ne primjeujui, upotrijebio izreku hi-pnotizera:
- A sad, Mahaut, spavajte! elim da spavate.