Roman o opsesiji

Naslov izvornika
Erica Jong
ANY WOMAN'S BLUES

Copyright 1990 by Erica Mann Jong

 Veeina je momaka za mene
bila naprosto preslaba.

Isuvige sam lako njima manipulirala. A mlada 'iena koja je

svjesna svoje spolne modi doista je rijetkost, all je zato nepobje-
diva. A ako se sluCi da je povrh toga i bistra i talentirana i posje-
duje neku trknutu smionost ne mogu to nazvati samouvjere-
noku kojom su je nadahnuli luda mati i pijani otac, onda je
vise nista ne mok zaustaviti. A bag sam takva bila ja. Nepotop-
ljiva, nepobjediva, nezaustavliiva.
Erica Jong

Preveo: Predrag RAOS

(Any Woman's Blues)

Roman o opsjednutosti

e0
COMMENCE
 Baci svoje srce pred sebe,
pa onda trei za njim.
Arapska poslovica
Posebne zahvale Edu Victoru, Gladys Justin Carr,
Williamu Shinkeru, Margaret Kiley, Kenu i Barbari Fol-
lett, Shirley Knight, Gerriju Karetskom i Georgesu Bel-
montu za srdaCriu podrgku koja nadilazi i zov dithiosti i
prijateljstvo. A Cyrst zagrljaj i Molly Jong-Fast, najsjajni-
joj kCeri na svijetu, kao i Kenu Burrowsu, mom ljublje-
nom musiu, koji se pojavio bag u trenutku kad sam pre-
stala vjerovati u ljubljene

2elio sam obiljeziti svoje zemljgte,

sietano, ali samo moje.
Kako ono jos nema imena, nazvat cu ga
bar privremeno
- zemljom Jebanijom.
Henry Miller

U ljubavi nema rijeei koje se srieu,

ni crta kod kojih se poseinje i staje.
Anonimni alkoholi'oari
(Velika knjiga)

Depresije su naprosto
zivotna stvarnost.
Willie Dixon
 PREDGOVOR

PREDGOVOR
Kako je dal() do toga da uredim ovaj zanimljivi rukopis i
kako je uopce Isadora Wing dosla na to da ga napie samo su
dvije od mnogih bizarnih prica to ee ih ispricati stranice koje
slijede. Neckam se da knjigu etiketiram kao beletristiku, ali i
kao autobiografiju jer je Isadora Wing bila upravo jedin-
stveno genijalna u zamucivanju granice izmedu to dvoje.
Osim toga, pri uredivanju Sveenskoga bluza,1 rukopisa koji
je nuzno bio i rastrgan i nedotjeran, pojavio se jos jedan problem
koji je trebalo rijeS'iti: problem, naime, iznikao iz cinjenice da je
sama autorica, na marginama radnog rukopisa, zajedno sa svo-
jom nedovrS'enom knjigom, ostavila svoje rasprave sa samom
sobom i svojom junakinjom. Stoga sam si uzela slobodu da ih
umetnem u tekst u kurzivu i to ondje gdje sam pretpostav-
ljala da bi ih umetnula i sama Isadora Wing. Tako smo dobili
jedinstven zapis o piscu koji se prepire sa svojim stvorenjem,
dapke mu i kvoca kreativni dijalog koji zacijelo tee u glavi
svih romansijera, no koji, u veeini slucajeva, nismo povlagleni
i vidjeti.
Kad je Isadora Wing napisala Sve.enski bluz?
Pojedini navodi u tekstu eine vjerojatnom pretpostavku da je
roman nastao koncem osamdesetih, na repu decenija gramzivosti
i eks"cesa poznatog pod imenom Reaganovih godina. To se, s dru-
ge strane, odlicno uklapa u poznate cinjenice o Z'ivotu Isadore
1 Rije6je o zapravo neprevedivu naslovu. Any Woman's Blues je, naravno, svdenski
bluz, ad su to zbog sjetnog ugodaja i svdenske depresije zla raspoldenja.
Kad bi tako negto tako lokalno obojeno u prijevodu bio dopustivo, naslov bi se moida
najbolje dao prevesti kao Sveienski karasevdah. (Op.pr.)

15
 ERICA JONG
Wing da ona svoje romane pite gotovo uvijek kao reakciju
na katastrofalne dogadaje iz vlastita zivota i da se u kasnim
osamdesetim pokutavala osloboditi opsjednutosti mnogo mladim
mutkarcem, izvjesnim Berkeleyem Sproulom III., lijepim mladim
waspovskim2 nasljednikom, koji je, medutim, na svoju nesrecu,
bio ovisnik o alkoholu i drogama.
Prvo poglavlje tog romana cini mi se jednim od najsjajni-
jih knjdevnih fragmenata sto sam ih ikad proatala. On je toliko
sirov i ranjiv, da se cini da ide do samog ruba knjizevne kontra-
fobije.3 Da je Isadora Wing jot ziva, pitam se kako bi podnijela
objavljivanje ovoga djela jer ono toliko razgolieuje. Cini se,
medutim, da je toga i sama bila svjesna, jer biljetka tto ju je,
na margini posljednje stranice prvog poglavlja, nazvrljala surad-
nici koja joj je pomagala pri skupljanju grade i diktatu, glasi
ovako:
Daj, molim te, pretra2i kompjuterom i vidi koliko sam puta u ovom
poglavlju upotrijebila rijec kurac. Kao da se davim u stidnim dlakama
ako je ubode jos samo jednom, pocet cu vristati!
Mob;la je to umnom atatelju potrebno red jot nekoliko rijeci
prije nego tto se, hoeet-neeet, baci u maternicki krajolik Sve2en-
skog bluza.
Ovaj takozvani roman nije ni pisan ni za e'edne ni za ljude
osjetljiva srca. On je toliko jebezljiv i uspaljen da ce sokirati i
najokorjelijeg raspusnika. Pa ipak smatram da ga je vrijedno
objaviti ako ni zbog 'eega drugog a ono stoga da se poka2e u
kakav je mrtvi rukavac skrenula takozvana seksualna revolucija,
i koliko su oe'ajne bile takozvane slobodne 2ene za posljednjih
nekoliko godina nate dekadentne epohe.
Sve2enski bluz je basna za nate doba: priea o 2eni izgublje-
noj u ekscesima i ekstremizmu seksoholicarki, alkoholicarki i
ovisnici o hrani. Bio je to roman na kojem je Isadora Wing
2 WASP, inaCe osa, kratica je za white Anglo-Saxon Protestant (bijeli anglo-sak-
sonski protestant), ironiena oznaka za amerieke gradane prve klase. (Op.pr.)
3 Kontrafobija (counterphobia), kompulzivna tenja k neCemu e'ega se bojimo. (Op.pr.)
PREDGOVOR
bila usred posla kad je njen unajmljeni avion de Havilland
Beaver (nad cijim se imenom zacijelo zasmijuljila)4 izgubio
vezu negdje nad juznim Pacifikom, kraj otoeja Trobriand. (to
je bio njen posljednji jun prema spokojnosti zeljela je pobije-
diti strah od letenja i potla na juzni Pacifik u potragu za utopi-
jom a e'ini se da je to bio i nekakav ludi pokutaj da izigrava
Gauguina, nakon tto je propao pokutaj glumljenja Emme Gold-
man.) U trenutku pisanja ove preliminarne studije, njegova olu-
pina jos nije bila pronadena.
Gospoda Wing je vee nekoliko godina polazila na satove lete-
nja. Godine 1987. stekla je i pilotsko zvanje, pa je uzivala u lete-
nju vlastitim avionom, Bellancom, nebom nad svojom zavie-aj-
nom dr2avom Connecticut.
Njezin avion slo2eni jednomotorac koji, prema gospodi
Wing brzo uzlijeee i na kratko slijeee zvao se Amazon I.,
a ja vjerujem da mu je to ime nadjenula ironidw. Poput svih
pjesnika, i ona je bila sklona hiru davanja imena i nefivim pred-
metima, pa je tako neko vrijeme vozila i mercedes na cijoj je regi-
starskoj tablici pisalo QUIM.5
Na taj svoj posljednji, tragie'ni let, gospoda Wing je potla sa
svojim eetvrtim i posljednjim mufem, slavnim dirigentorn i skla-
dateljem Sebastijanom Wanderlustom, ebvjekom za kojeg se,
nakon petnaestogoditnjeg prijateljstva, upravo bila udala. Ne
zna se je li avionom upravljala ona ili Sebastian, ali posredni
dokazi, temeljeni na njezinim opse2nim dnevnicima, upueuju
da je to vjerojatno bila ona. Iza nje su ostali jedanaestogoditnja
kei Amanda Ace, dva pastorka, tri sestre, stari (no mladoliki,
makar i ucviljeni) roditelji, kao i osam neeaka i neeakinja.
4 Beaver (dabar), zbog svoje obragtenosti, u iargonu ozndeava i ienski organ. (Op. pr.)
Quim (queme, quimsby, quimbox, quin, quem, quente iii quivive) oznaeava 'iensko
spolovilo, koje takoder nazivaju i boianskom dvoslo'inicom, pfelcom, kureevim pro-
lazom, medenicom, Maricom, I mnogtvom drugih maitovitih imena. Chauceru je naj-
draie bilo quern ili quente. Shakespeare je posjedovao Citavu mendieriju uspored-
bi, ukljueujuei i najmiliji dio tijela i oko koje najvige plaCe kad mu je najslade. (Op.
autora)
 ERICA JONG
Kako je kei Wingove bila jos malodobna, ostavinski su
sasvim primjereno potreili uglednu znanstvenicu koja ce
urediti i za tisak prirediti zadnja knji2evna djela gospode Wing,
njezine takorekue knji2evne ostatke. Ta je tOna, ali uzbudlji-
va zadaca dopala mene.
Na mene je prva knjiga pjesama gospocle Wing, Vaginalno
cvije&, ostavila vrlo jak dojam, i u njoj sam odmah prepoznala
nesto novo u 2enskom pjesnistvu, nekakav protuotrov pjesmama
smrti i kobi Sylvije Plath i Anne Sexton, pjesnikinju koja vla-
stito zenstvo grli i slavi s nervom i zivotnom radoku. Prvi
roman Wingove, Candida priznaje, taj succes de scandale
koji je od nje stvorio svakodnevno ime, tad jos nije bio objavljen,
a sama je gospoda Wing tad jog" radila na pol radnog vremena
kao profesorica engleskog na newyorkom gradskom koled2u.
Upoznale smo se kao kolegice, feministice, suvremenice, obje oda-
ne borbi za ravnopravnost 2ena i obje, budi mi dopusteno pret-
postaviti, Shakespeareove sestre. Sjeeam se tople i simpatiene pla-
vue od blizu trideset godina, obdarene surovom, na se
usmjerenom duhovitoeu, svojevrsnim galgen-humorom malog
covjeka, kao i sklonoeu da svoj govor soli jidiizmima, skaredno-
stima i knjiievnim citatima. I smjesta me je privukla. Ali se sje-
eam i velike tuge u njezinim ()Jima i ranjivosti koja me je i eudi-
la i brinula.
Nikad jos nisam upoznala nikog tako ranjivog izuzmemo li
pjesnikinju Anne Sexton (jos jednu autoricu u naem nizu
zapravo, zvijezdu nae ovogodgnje ponude) pa stoga nisam
nikako uspijevala spojiti razmetljivu spisateljsku hrabrost gospo-
de Wing s njezinom ljudskom ranjivoku. 1inilo se kao da se
dvije njezine polovice jos nisu spojile; i doista, i danas mi je
teko povezati to lomnu mladu spisateljicu sto sam je upoznala
1973. sa svjetskom 2enom koja je upravljala vlastitim avionom,
promijenila mnoge ljubavnike i 2ivjela tvrdo kako je i pisala, pre-
uzevsi hemingwayevski ideal romansijera, koji je preotela za
citav zenski spol.
1R
PREDGOVOR
Tijekom godina, gospoda Wing i ja sretale smo se ne bag" jako
cesto, ali smo se povremeno dopisivale. Nakon njezina tragienog
nestanka, njezin pastorak Charles Wanderlust, i sam ugledni
anglist (struenjak za predromantisticko pjesngtvo), i njezina
sestra Chloe, psihoterapeut u New York Cityju, pozvali su me
da pokuSam otkriti nekakav red u hrpama papira na stolu gospo-
de Wing u Connecticutu.
Obitelj gospode Wing u knji2evnu se ostavStinu nije 2eljela
mijdati, iako je jedan od njezinih bivsih muzeva zaprijetio
tu2bom ako se ijedan dio to nove knjige bude bavio njime. To
na sreeu nikad nije postalo aktualno, jer se njegovo ime jedva
pojavljuje i u njezinim notesima. Kad bi se Isadora Wing s neeeg
makla, onda bi se makla, i ako su je zaokupljali ikakvi duhovi iz
progosti, onda su to bili duhovi njezina djeda Samuela Stoloffa,
slikara, duh Colette, s kojom je osjeoala veliku duSevnu srodnost,
kao i duh Amelije Earhart, ciju ce sudbinu doskora i sama do2i-
vjeti.
Poznavajuei autorieinu sklonost da sve svoje rukopise i bilje-
Mice nosi sa sobom na svoja beskonaena putovanja, bojala sam
se da neou pronaei nista vrijedno, bojala sam se da su njezini
rukopisi i biljenice potonuli zajedno s njom u juzni Pacifik.
Nasuprot tome, uspjela sam pronaei grub i nedovrSen prvopis
njezina posljednjeg romana, Sve2enski bluz; desetak pa i
vise marmoriranih biljenica iz Venecije, koje su sezale sve do
sedamdesetih, kad je pisala Tintorettovu k&r; fascikl s mehani-
kom pun novih, neobjavljenih pjesama pod radnim naslovom
Uspavanka za Dybbuka; hrpu neobjavljenih eseja (od kojih
mnoge nisam ni vidjela); zatim jos jedan fasckil u kojem su
bill fragmenti rukopisa naslovljenog s Prirue'nik amazonke,
Isadore Wing i Emily Quinn; zatim razne fascikle pune knjizev-
ne prepiske s raznim piscima diljem svijeta; ljubavna pisma od
najrazlieitijih mukaraca i 2ena; hrpe knjiga o umjetnosti i
antropologiji; novinske izreske o raznim umjetnicama i slieno
tome. Posebno je zanimljizsljedeei izvadak iz jedne njezine bilje-
 ERICA JONG
2nice, s nadnevkom listopad 1987., to znaci nastale u vrijeme
nekih dijelova prvopisa Sve2enskog bluza:
Vec neko vrijeme zelim napisati roman u koji bih stavila i gradu o kreativ-
noj hegiri i koji bi vec i vlastitim oblikom iii bezliqem ilustrirao proces pisa-
nja knjige to se napose odnosi na raspravljanje sa samim sobom ili vlastitim
likom, i to na marginama rukopisa. Pritom bih zeljela prenijeti sam kreativni
tok, osjec"aj zivota koji se bori s umjetnoku i umjetnosti koja se bori sa ziv-
otom say taj kaos i lomljavu pri iskopavanju romana iz samoga sebe.
Uvijek me je iznova duboko dojmljivao Proustov moto (koji je od njega pri-
svojila Colette): Ce 'je' qui est moi et qui n'est peut-etre pas moi (Onaj 'ja'
koji mozda jesam, a mozda i nisam ja). Svaki se romansijer hrve s tim para-
doksom, zato sto znamo da su ne samo nas protagonist, nego i svi likovi u svim
knjigama, samo dijelovi onog misterioznog mozaika koji zovemo svojim ja.
Bag" kao odgovor na to izjavu, kao i na ostale posredne dokaze
u dnevnicima i pismima (medu koja ubrajam i biljeke za vlasti-
tu upotrebu, na2vrljane na grub= i nedovrS'enom prvopisu, a
koje pokazuju gdje je zeljela ubaciti komadiee na marginama
ispisane grade), uzela sam sebi slobodu da rekonstruiram posljed-
nji rukopis gospode Wing u obliku u kojem je ona nedvojbeno
zeljela da se on pojavi.
I tako Sve2enski bluz, konvencionalni roman a clef o
umjetnici koja se zove Leila Sand (i koja se, vee na samom poeet-
ku knjige, istodobno bori i protiv alkoholizma i sadomazohistieke
opsjednutosti mnogo mladim mukarcem), postaje razbacanim
komentarima popraeeno djelo, isprekidano raspravljanjem Isadore
Wing s Leilom Sand (pri emu autorica raspravlja sa svojim
protagonistom ukratko sa sobom), sto sve upucuje na zivot
koji tete paralelno s romanom.
Gospocla je Wing, poput mnogih suvremenih Iena, oeito vje-
rovala da se tajna sreoe ne mo2e otkriti u iluziji o savrenom
mukarcw<, vee prije u pronalaienju snage u vlastitoj osobi.
Kad se to snaga jednom pronade, zena maze biti sretna s partne-
STIE2ENSKI BLUES
rom iii bez njega. To traganje za unutranjom sreeom i tvori
fabulu Sve2enskog bluza. Njegova je terra zenino traganje za
izlaskom iz ljubavi koje je postala ovisnicom, i putem za pravom
ljubavi prema sebi, koju ne treba brkati s narcizmom. gto je
doista tako, ne bi nas smjelo iznenaditi, jer pisac u svom 2ivotu
neizbjezno tezi da u knjizi koju pise supsumira sve sukobe koje
u torn trenutku pokusava razrijeitio (Isadora Wing, Intervju,
1987.).
Uzdam se da je ovaj moj predgovor jasno ukazao na moje
duboko zanimanje za povijest feministieke knji2evnosti, moje to-
vanje pokojne gospode Wing, kao i moje mukotrpne pripreme za
zastragUjuou zadaeu urednika, slu2benog biografa i izvrsitelja
knji2evne ostavtine jednog budi mi dopugleno poslu2iti se
wingovskim izrieajem tako feminalnog autora naega doba.
Stavila sam si u zadaeu da ispravim oeite pravopisne pogre-
ke, upustim se u sitnije redaktorske zahvate, kao i da promije-
nim pojedina imena i opise likova, kako bih zadovoljila pravnike,
kako izdavaca, tako i knji2evne zaostaystine Isadore Wing.
Ako se, unatoe svim mojim nastojanjima da spasim pristoj-
nost, a da pritom ne emaskuliram (efeminiram?) knjizevnost,
djelo gospode Wing i dalje doimlje pomalo prerableovski za ljude
slaboga srca, mislim da bismo morali razumjeti da totalna pohot-
nost uma i tijela nije samo njen odabrani nacin 2ivota vee i nje-
zina poruka svijetu. Ona je vjerovala u sjedinjavanje tijela i
uma, i mozda ee je zato utjeiti spoznaja da je odjednom izgubila
oboje. Leti dalje, Isadoro Wing, ma gdje bila! Leti dalje!
Dr. Caryl Fleishmann-Stanger
Predstojnik katedre, Odjel anglistike
Sophia College
Paugussett, Connecticut
 ERICA JONG
Secer u zdjeli
Lg-t /to& putk .reee4ea xlidtt,
tow/ itot-c4 a Zemtacec
' tweia.
J. C. Johnson
a sam iena u raljama opsesije. Sjedim tu kraj telefona (koji
j moMa i ne radi) i Cekam da me nazove. Oslugkujem i vre-
bam da Cujem kako njegov motocikl razbacuje kamenCide
po zakrivljenoj prilaznoj stazi. Zamigljam njegovo tijelo, njegove
podrugljive usne na mojima, njegov zakrivljeni kurac, i pretva-
ram se u rugevinu 'iudnje i borbu protiv siudnje. I ne znam gto
je gore 'iudjeti ili protu'iudjeti. I jedno me i drugo unigtava;
i u jednom i u drugom izgaram i pretvaram se u pepeo. Ni naci-
sti ne bi mogli smisliti lukaviji krematorij. To je moj auto-da-fe,
moja opsesija, moja ovisnost.
Dolaze mi prijateljice i prijatelji, nagovaraju me da ga se oka-
nim, pune mi glavu razlozima, i ja se sa svima slakm. Ali od
toga nikakve koristi. Ono gto osjeCam ne reagira na razloge. Sta-
riji od Pana i mraenih bogova i boica gto vire iz sjena iza njih,
taj plamen gto ga osjeCam uistinu je primordijalna svemirska lila.
SVE2ENSKI BLUES
Tko bi mogao objasniti da sam se ja odluCila prikaCiti za plavog
djeCaka-mugkarca, koji mi u ugi ulijeva lazi, bag kao gto mi na
ono drugo mjesto ulijeva svoje sjeme? Tko bi mogao povjerovati
u tu ovisnost, opsjednutost, poniknje, pa Cak i ljubav? Samo
onaj tko je i sam osjetio njezinu vatru. Samo onaj koji je i sam
gorio na toj vatri i kome je koza pucala poput kok srednjovje-
kovnih martira.
Veeina zena, medutim, nikad nije imala povlasticu osjetiti tu
vatru. Nisam je, zapravo, imala ni ja. U mom budnom zivotu, ja
sam uspjegna zena (je li u ovom trenutku vdino dime se bavim?),
poznata kao tvrd pregovaraC, sa okom sokolovim za ugovore, i
dobar pregovarde. Ali sve ono gto sam u toj drugoj sferi nauCila
o zivotu, ovdje mi nije bag ni od kakve koristi. Moglo bi se Cak
reCi da od toga postajem jog ranjivijom. Jer gto sam tvrda u svom
pravniCkom uredu, sve to vige iudim da budem meka tu, gdje
me veC sama pomisao na njegov kurac spaljuje u pepeo.
Ali dajte da yam prieam o njegovu kurcu. On izgleda kao
Caporak, demonski je, pravi paroak. Malo je zakrivljen gdje bi
morao biti ravan, i zbog toga zanosi u stranu, i to lijevu. Njegovo
pak politieko uvjerenje, ako ga uopee ima, zanosi na suprotni
kraj. Jer on je fagist, model cipelom u glavu, brutalna
Svi mugkarci koje se isplati imati u krevetu bar su djelimice zvi-
jeri. Svi nam mitovi govore upravo to: Pan sa 'iivotinjskim
nogama i ljudskim ustima; zvijer zbog koje je Ljepotica ostavila
oca; i sam vrag, sa svojim divljim vjegticama salemskim bahan-
ticama koje mu skakuCu oko nagkubljena gupka. I ljube ga. I
bag' je to poni'iavanje bitan dio zavodenja, to Cinjenica da smo
stvorenja rodena izmedu govna i pigake, pa se zato u svojim naj-
mraCnijim Casovima opsesivno prisjeCamo to dileme.
Kad bi preda me postrojili dvadeset mugkaraca u punoj erek-
ciji i s vreCama na glavi i tijelu, svoju bih ljubav (smijem li ga
23
 ERICA JONG
tako zvati?) prepoznala po zakrivljenu kurcu. Srdit i crven kad je
erektiran, obrezan (ne zbog vjere nego doba u kojem se rodio),
izvijen poput bumeranga koji se uvijek vrada svom vlasniku, lijep
je samo zato gto me ostavlja? Ili me tako zaearanom drzi samo to
gto ga smijem posjedovati samo u kratkim interludijima? Bih li
ga voljela manje kad bi sa mnom bio stalno?
Toga se ne trebam bojati. Jer ja volim trkaCa. Tek gto me
nazove svojom vjegticom, svom bahanticom, svojom gospom,
svojom ljubavi, i ved mora bjdati.
0, ja vjerujem da negto od toga postoji u svim mugkarcima
bez obzira kako to izraavaju. Ta ednja da se vrate u maternicu,
da ih negto obuhvati i proguta, da budu sasvim pasivni izmedu
golemih sisa bozice majke, tako je jaka da moraju pobjeei eim
osjete kako popugtaju pred nagom praiskonskom silom. Otuda
i borba spolova: ona ga ieli zauvijek sigurnog medu svojim
nogama; a on, bojeCi se da bi mogao pokljeti tako ostati dovi-
jeka, od nje bjdi.
Kamo bjdi posve je nevaino. U rat. Ured. Na golf. U rudni-
ke soli. Na tenis. U svemir. Dubinsko ronjenje. Kogarku. Las
Vegas. Drugoj zeni. Sve je to isti bijeg.
Mugkarac kojeg volim u mojoj je garasii stvorio muzej
maCizma. Rastezaei. Boksaeka vreda. Bicikl. Utezi. Volim ga dije-
lom i zato gto ne mogu ukrotiti to divlje stvorenje gto stanuje u
njemu. Jer to je jog jedan paradoks spolova: ono gto volimo u
drugom, to pokugavamo i ubiti.
Moja ljubav je hohgtapler, kauboj, kuronja, ovisnik, umjetnik,
sjajni plesae, kicog. I nema stalnu adresu. Ponekad de dati broj
pogtanskog pretinca, gdjekad slusibe telefonskih poruka, ponekad
opet broj na koji se nitko ne javlja, a onda opet adresu koju je
upravo izmislio. Jednom sam ga Cula kako veli svojoj majci da
mu mok pisati u Pariz, na Hotel Charles de Gaulle.
24
SVE2ENSKI BLUES
Ali ti znaf da takav hotel ne postoji, rekla sam mu ja. To
je aerodrom. Kako to mows uciniti vlastitoj majci?
Kad bi je poznavala kao ja, shvatila bi da je to bila eista
samoobrana. Sto mi je drugo preostalo?
Kad bi je poznavala kao ja i samoobrana. To su kljuene rijeCi.
Jer on je siguran (onako kako to mote biti samo sasvim mali
deeko) da de nas, bez obzira na kojemu kraju svijeta bili, Cirn
poenemo s divljom jebaeinom, njegova majka mei i kroz zid
uei ravno u nag budoar poput vampira iz filmova Cetrdesetih. I
zato znam da bjekei od mene on zapravo bjdi od svoje majke
taj moj vagabund, moj vjegtac, moj kuronja, moj hohgtapler,
moj kauboj, moj laktag, moja lazljiva ljubay. Ali into tako
znam, kad se vrati, da je lojalan, vjeran, izravan, opor i iskren
poput onog malog skauta koji takoder zivi u njemu. On bi za
mene i moje blizanke dao i zivot. Progao bi kroz vatru i plivao
kroz led. Sjekao bi diunglu golim rukama, otrovnicama odgrizao
glave, gulio kozu armadilima i dikobrazima. Ukratko reeeno, on
je moj mugkarac, i ja sam postala ovisnica nektara gto ga vari u
svojim mudima.
Kad vee ne mok biti dobar, bilo bi mi mnogo lake da je
zasvim zao, pa da ga mogu zamrziti. Ali kako da ga mrzim,
kad ga bag to zlo u njemu Cini dobrim ondje gdje je to jedino
vdino u mom krevetu?
On stik, pod kacigom kao Darth Vader, u crnim koznim tra-
pericama i crnoj k6inoj jakni i crnim Cizmama od nojeve kok s
prstima ugiljenim u iglu. Na petama mu prave mamuze. Srebrne.
Koje zveckaju. Hvata me u zagrljaj, chii me tako jedan trenutak,
moje toplo tijelo na vjetrom ohladenoj glatkoei njegove erne gtav-
ljene kok. Od trenutka kad zaeujem brizganje gljuneiea na pri-
laznoj stazi i jurnjavu motora njegova motocikla, u trku se uklju-
Cuje i moj motor. Lupa zapoeinje u srcu, pa se giri kroz eitavo
I 25
 ERICA JONG
tijelo kao tam-tam kroz dZunglu, izaziva gromoglasnu jeku u tom
drugom srcu medu nogama, da bi na kraju i navlazila to crvene
svilene gege gto sam ih stavila bag za tu zgodu. (A to su zaista
gege, a ne njihov krotki amerieki rodak, gaeice, jer sam ih
kupila u Londonu, gdje je pohotni vikend i dalje i pohotan
i dobar, i gdje su odjevni predmeti gto se za nj proizvode,
dosljedno tome, mnogo riskantniji).
Tko da opige poludu kad je tako vruea, tako soCna, tako
neodoljiva? Rijeci je ne mogu ni dotaknuti. Mozda samo glazba
mote odraziti njezino nadimanje i bubrenje, njezinu toplinu i
vibracije. Jednom sam poludu i naslikala (dobro sad, mislim,
odala sam se: sad znate dime se bavim). Bilo je to okruglo platno
s plamenim sredigtem punim naran'easte boje, prema kojoj su
vibrirali valovi crvenog i lavande. (Bilo je to u mom takozvanom
apstraktnom razdoblju, koji je uslijedio iza mog takozvanog figu-
rativnog razdoblja, a prethodio mom takozvanom postmodemi-
stiCkom razdoblju filmskih scena.) Ti valovi crvenog i lavande
futuristieka kontuzija sad su sa mnom, sad su u meni, i on
prelazi rukama preko mojih bedara, zavlaCi ih medu prepone, i
pronalazi svilasto mjesto gdje se crvene gege razmieu i pretvaraju
u Cistu tekueinu.
Sto se potom zbiva, to yam je poznato. To skoro znam i
sama, s tom razlikom gto tada vee silazim s uma od Zudnje. Rugi-
mo se na pod predsoblja (giroke hrastove daske, Ifevrken sag,
nekoliko gvala pragine natjeruje se po sobi, kao da su lopte od
sasugenog korova iza nagih konja pri punom stampedu), i bag
tu na drvenom podu pretvaramo se u zvijer s dvostrukim ledima,
u kolopletu crne kole i svile, jer odjeeu smo skinuli samo koliko
je potrebno da se ogole dijelovi tijela sposobni za sjedinjenje.
Bag tako odjeveni, pod kacigom, u jareeoj koZi, pod Cijim
se znakom i sjedinjujemo svrgavamo prvi olujni put. No on
26
SVE2ENSKI BLUES
kao da nam time samo zagrijava kry za sljedeei, i sad poCinjemo
skidati barijere svile i kole i metala (moje gege, njegovu crnu
koiu, njegovu kacigu), tako da smo doskora goli na girokim
daskama poda iz sedamnaestog stoljeCa, u kaosu odjede razbaca-
ne na sve strane nagih svjedoka.
Vjegtice moja, gapee on.
Ti si moj vrag, ti si moj vjegtac, ljubavi moja...
On je opet u meni, i opet tvrd, i zakrivljena palica njegova
kurca odgovara iskrivljenoj zudnji koja me tjera, i vrgak njegova
glaviea udara u todku duboko u meni iz koje brizga sista teku-
eina, vjegtiCji napitak univerzuma.
Da nastavim? Kako se dvoje ljudi mote tako tucati, pa rasta-
ti? Trebali bi ostati zdruZeni zauvijek, sjedinjeni pod podruglji-
vim Mjesecom gto osvjetljava njihova plavidasta tijela, odjevena
u nebo. No jedna je od ironidnih stvari u takvom seksu da on
buja na daljinu, i da ljubavnici koji se tako vole obidno ili ne
mogu iivjeti zajedno ili se, ako im to uspije, iz njihova zdru'Z'iva-
nja izgubi nekakva magija; samo tako mogu poiivjeti zajedno
koliko je potrebno da se mote skuhati kagica, obojati kuea, usa-
diti vodka ili dijete.
+ +
Jednom smo i iivjeli skupa, Darth i ja. (Njegovo pravo ime
nije daleko od toga: Darton ime je dobio po nekom dalekom,
povijesnom vradaru iz obitelji.) Nikad ga nisam tako zvala. Zvala
sam ga Dart: Cinilo mi se tako prikladnim, jer je Zivio kurcem, a
osim toga je stalno bacao strelice.6 0, kad sam bila mlada, znala
sam se zabavljati mugkim hormonima i svemu gto zbog njih rade.
Smatrala sam tada da bi se mugkarci trebali truditi da postanu
6 Dart, engl. sulica, strelica, napose ona .koja se rukom baca u dasku. (Op. pr.)
27
 ERICA JONG
slieniji Zenama (koje su, kako sam tada pretpostavljala, racional-
nije), ali danas, u eetrdeset Cetvrtoj, ja znam da slava i sjaj
mugkoga spola lei bag u njihovoj razliCitosti od nas iako nas
to, naravno, raspaljuje, bag kako je Narav i htjela, jer je bijes
samo jedan vid nageg nagona za stapanjem.
Upoznala sam ga na nekakvom turistiekom raneu u Wyomin-
gu zvao se Rand lijenog C (preokrenutog C, dosta slienog nje-
govu kurcu) i ja sam bila turist a on kauboj. Ne mislim redi da
je on bio pravi kauboj. On je bio prestarjeli osnovac s Istoka,
koji se preko ljeta igra kauboja, samo sto ja to nisam znala.
Pod Grand Tetonsom (ili Velikim Cicama, kako ih, tako otvo-
reno, zovu Francuzi), na travnjaku posutom poljskim cvijeCem,
stvorenom u zavoju veliCanstvene rijeke Snake, jaguei na svom
kljusetu, izgledao je kao autentieni kravar. Ili je bar tako izgledao
ovoj kravarki iz newyorgkih kanjona, kaugerli koja je Zeljela da je
pojage.
U taj sam najljepgi dio svijeta (Moose, Wyoming) otigla da
zaboravim jednu staru vezu, tamo gdje los baca parogke. On je
bio strastveni dvadesetpetogodignjak, a ja jog strastvenija trideset-
devetogodignjakinja, koja je flanirala kroz polja runjike, \make i
crnookih maeuhica na svom starom indijanskom poniju. Pogle-
dala sam ga prljavo playa kosa, izubijani kaubojski gegir, po-
derana kaubojska kogulja, te dirljivo ruZleaste vjede kao u
bebe, a ispod njih te penetrirajuee (namjerno se slithm tim pri-
djevom) plave, plave, plave oei i vee sam bila na udici. Potom
me je natakao i na negto drugo, u krevetu. Imao je tek dvadeset
pet godina, ali je bio svjestan svoje moei, pa se potrudio da za to
i ja doznam. To gto je volio to gto radim bio je gag na kurcu, jer
je i sam tdio postati priznatim umjetnikom, pa mi je ispriCao
kako je iz gline modelirao motive s Divljeg zapada a la Reming-
ton (kad ne bi, svojim rebrom vigka, modelirao ienska tijela).
28
SVE2ENSKI BLUES
Poslije ljeta nastavili smo u SoHou i okrugu Litchfield. Tu je
imao nekakvu curu koje sam se morala rijegiti (dvadesettrogodig-
nja gugeica, prva od mnogih), ali smo onda poCeli Zivjeti zajedno
najvige zato gto nismo mogli podnijeti da makar i jednu noe ne
budemo skupa.
SpoCetka je bilo veliCanstveno: suluda i od droge jog luda
veza, dani vina i rula, sinsemile i krizantema, kokaina i kale.
Noei divljeg beskonaenog tucanja u kojima zaboravijamo koliko
smo to puta obavili zato gto to nema ni poCetka ni kraja. Pogle-
dala bih duZ njegova nosa i ugledala vjeCnost. Noei su mogle tra-
jati eonima, mogle su to biti epohe mjerene geologkim vreme-
nom, no mogle su trajati i tek nekoliko minuta. Tko da to
zna? Dok smo se sparivali, planinski su se lanci dizali i spugtali;
iz rastaljene su se lave stvarale stijene; iz zemlje su grgorila vruea
vrela; ugasli su vulkani ponovno oZivljavali. Citavu godinu nisam
nista radila, a nije ni on. Obilazili smo svijet od girokog brae-
nog kreveta do girokog braenog kreveta.
Sva su to putovanja bila na tud raeun. Ili smo od Doku-
menta do Baselskog umjetniekog sajma, od Whitneyja do Palaz-
zo Grassija, od Diisseldorfa do Miinchena, od Venecije do Beea,
od Nice do Pariza, od Madrida do Mallorce, od Londona do
Dublina, od Stockholma do Osla, od Tokija do Hong Konga i
Beijinga. Koga briga gdje smo, samo dok smo u krevetu? SjeCam
se, kao kroz maglu, drugih umjetnika, trgovaca umjetninama,
kolekcionara, kritiCara sjeeam ih se kao duhova u shakespeari-
janskoj tragediji. Ili su i oni bili pijani i okamenjeni kao i mi, ili
smo mi bili pijani i okamenjeni za oboje. S vremena na vrijeme,
ja bih se (buduCi starija, pa po pretpostavci i odgovornija) razbu-
dila i upitala postajemo li pijanice i drogeri, ali u toj gomili, tko
bi to znao? Svi umjetnici piju i fiksaju se. Ili sam bar tako mislila.
29
 ERICA JONG
A stvarno sam se uzrujala samo jednom: kad je Dart sinsemilu
unio u SSSR a da mi nije ni rekao.
Stigli smo u svoj grand hotel u MOCKBI i bag smo se htjeli
srugiti u krevet i potvrditi nage prvo sparivanje (proglo je, napo-
kon, veC punih sedam sati otkako smo se tucali u Copenhagenu,
pa smo se oboje nalazili u stanju potpune izgladnjelosti, poznate
samo rainim zarobljenicima), kad mi se Dart nasmijegio onim
svojim bojaAvim smijegkom koji je govorio voli me smijegkom
(a gto ga je od djetinjstva prakticirao na majci, dadiljama,
sestrama i svim drugim zenama koje bi naletjele) pa iz ulogka
svojih kaubojskih e'izama izvadio dva spljogtena jointa najCigee
sinsemile okruga Humboldt. Prisjetila sam se gdje se to nalazi-
mo, pretrdiila raskogno ornamentiranu pozlaCenu sobu pokuga-
vajuCi nadi skrivene TV kamere i mikrofone, pogledala svog dje-
tinjeg ljubavnika, i kry mi se doslovce sledila. Sve do tada mu
nikad nisam rekla nijednu ruinu rijeC.
Baci to, rekla sam.
HoC'eg reCi, nedemo ih popugiti? rekao je moj djeCaCiC gla-
som punim nevjerice.
Baci ih, i to smjesta.
Samo jedan dim?
Niti jedan. I gledala sam ga kako za njima pugta vodu u
sovjetskom veci (ili da ga nazovem vladimirom?), i dok mu je
u kutu bistrog plavog oka blistala suza za drogom, znala sam
gto on jog nije shvatio da je to mogla biti naga sibirska putov-
nica za vjeCna vremena.
Iako sam se na nj ljutila zbog njegove nebrige za moje dobro,
njegova neshvaCanja opasnosti, naprosto nisam imala snage da na
nj vicem, i to nije bilo samo zato gto je soba bila ozyuCena.
OzyuCeno je bilo i moje srce. Toliko sam se uza nj bila vezala
i dugom i tijelom, da bi to bilo kao da vfeem na djetegce u
30
SVE2ENSKI BLUES
sebi. Kakva je on bio Cudna kombinacija mugke snage i djeCje
lakovjernosti! On je mislio da mok naprosto pripaliti joint, pa
ce nestati svi gulazi!
Tog se popodneva nismo tucali. A za par koji bi to uvijek
Cinio Cim bi stigao u novu hotelsku sobu, bio je to svojevrsni ras-
cjep, prvi od mnogih. To je zacijelo imalo nekakve veze s dro-
gom, za koju smo mislili da nas spaja, a zapravo nas je razdvajala
gto je, naravno, njezin paradoks.
Povijest Dartova bila je povijest prikraCenog djeteta kao da
je odrastao u getu. Odrastao je u bogatstvu, u Philadelphiji, u
obiteljskoj gradskoj kuCi na Rittenhouse Squareu, punoj Chip-
pendale antikviteta, kineskog porculana, termofora na drveni
ugljen iz sedamnaestog stoljeCa, izlizanih istoCnjaCkih Cilima, sa
sobama punim nikad nogenih cipela i hrpa 6asopisa iz tridesetih
godina, sve takvih stvari. Mati mu je pila geri i pretjerivala sa
Seconalom; otac mu je pio burbon i zavodio debitantice. Dadilje
su pile din i zavodile Darta. On se s erekcijom i rodio, uvijek je
govorila njegova mati (prateei to mutnim, cugerskim smijehom), i
od tada nadalje, nitko tko se o njemu brinuo, nije mu dopustio
da ni na trenutak zaboravi kako njegov kurac smatraju najvaini-
jim organom njegova tijela. Svojedobno sam mislila da je to jako
zgodno, ali sam sad pomislila kako je to zapravo jako 'ialosno da
mladiCa cijene iznad svega po tom privjesku po kojem je jednak
svim drugim mugkarcima Cak ako je njegov i bio negto yeci i
izgledniji. Ponekad kad razmigljam o tome dode mi da se raspla-
i da Dartu promijenim ime u negto stvarno moida u
Daniel i stvorim mu stvaran zivot, onakav kakav bib pokljela
svojemu sinu.
Ali ja ga nemam. Imam saint) blizanke, Michaelu i Edwinu.
31
 ERICA JONG
Dart mi je postao i sin i ljubavnik, gto je opasna (i vjerojatno
nemoguea) kombinacija.
Ta se Wanderjahr nastavila i poslije MOCKBE. Tokio, Tai-
pei, Hong Kong, Canton, Shanghai, Beijing, Bangkok, Borobu-
dur, Singapur, Bombaj, New Delhi, Abu Dhabi, Bagdad, Jidda,
Kairo, Atena, Tunis, Nica, Lisabon, Rio ali zivot u krevetu po
luksuznim hotelima (bez obzira bili to Okura, Ritz, Peninsula,
Oriental, Shangri La, Goodwood Park, Cipriani, Bel Air, Plaza
Athene ili Vier Jahreszeiten) poprilieno je jednak posvuda.
Moja prijateljica Emmie jednom je zgodom zamijetila da je
luksuzni hotel nalik bolnici, i to kako zbog hrane koju ti na koli-
cima dovoze i odvoze i cvijeda koje ti uredno galju poslovni
poznanici (a nikad ljubavnici za koje bi seljela da ti ih pogalje)
i s uljudnim pisamcima i masovno proizvedenim eestitkama
koje se pojavljuju u nepravilnim razmacima. Posluga je redovito
tamnoputa i ne govori tvojim jezikom, i prema tvom se stanju
odnose uvijek s istom ravnodugnogau, bez obzira na to leZ"ig li
u krevetu umiruei od neke rijetke boljetice ili ginuei pod ljubav-
nikom. Za njih je to jedno te isto: treba promijeniti posteljinu.
Istina je, mows s ljubavnikom krenuti na put oko svijeta, i Cita-
vim putem ne vidjeti nista do stezanja negova gupka i siluete nje-
gova kurca. I tako je progla godina: jedna od najduljih ili najkra-
dih (ovisno o tome jesam li u torn trenutku bila okamenjena ill
nisam) godina mog
Ali na kraju svi ljubavnici moraju ustati iz kreveta i tako su
poeeli nagi problemi.
SkuCili smo se u Roxburyju, u mojoj kuCi, Cija je jezgra bila
izgradena u sedamnaestom stoljeCu, da bi joj u osamnaestom i
devetnaestom dodali i krila. A bilo je to i potkrovlje u New Yor-
ku. Trebao mu je, naravno, i automobil, pa sam mu ga i kupila
da mi ga dovozi. Znala sam, naravno, da ga on mote i odnijeti,
32
SVE2ENSKI BLUES
ali na poCetku ljubavne veze Covjek tako ne misli. Za mog Che-
rija obiean automobil nije bio dovoljno dobar, pa sam mu kupila
mercedes. Bila je to prekrasna obnovljena klasika iz 1969., kad je
njemu bilo svega trinaest godina: bio je to pravi trinaestogodig-
njaCki san, pa sam mu stoga i stavila tablicu na kojoj je pisalo
DART. (0, uvijek sam prema svom ljubavniku zadriala osjedaj
humora Cak i kad bi me spaljivao do pepela.)
Voljela sam mu kupovati stvari: kaubojsko odijelo od bijelog
antilopa i s dugim resama, bijelo-krem Cizme od aligatorske kok,
te bijeli stetson od deset galona kao krunu kostimu; monogra-
mima uregene ruenike na kojima je pisalo DVD; nakit (koji
bi obieno izgubio); elektronsku opremu (koju bi obieno pokva-
rio); dkmpere od kagmira, mokasine od krokodilske kok, skupe
umjetnieke monografije, gravirani pisadi pribor, svilene picaame,
svileno donje rublje, hrpu toga. On je bio moja shiksa,7 pa sam
se prema njemu tako i ponagala, bag onako kako se moj bogati
engleski stric Jakob iz Odese, krznar iz East Enda, koji je postao
ladanjski gospodin u Surreyu, odnosio prema svojoj koristici.
Znala sam gto je veliki stil, i stoga sam u Dartu odmah prepozna-
la visoko talentiranog uzchiavanog mugkarca.
No je li on znao gto je to veliki stil? On bag nijednom nije
odbio dar. Stovise, unatoe svem svom veselju kod primanja,
donja bi mu se usna uvijek malo napueila kao da hoCe reei
kako je dar ipak za mrvicu manji od onog gto je oCekivao.
Kad bi mu eovjek dao automobil, on bi se driao kao da zeli heli-
kop,ter. Ako bih mu darovala bijelo kaubojsko odijelo, on kao da
je zelio i bijeloga konja koji bi mu pristajao. Ako bih mu dala
prsten, on kao da je zelio i sat. To nikad nije bilo izgovoreno,
a da sam ga i upitala, on bi to strastveno zanijekao. Pa ipak
7 Nelidovska djevojka, sluiavka (jidig). (Qp.pr.)
33
 ERICA JONG
sam nekako znala da de ga dar zasititi samo na trenutak, to da de
potom na vatru njegove gladi trebati dometnuti jog drva.
Bio je poput kakvog velikog, gladnog, primitivnog boanstva,
halapljivog na djevice, cvjetne vijence, ikupana srca, zaklane
volove, kaleie krvi, 'irtve paljenice... Veselilo me je sve mu to
ponuditi. S'to bi vrijedio say moj uspjeh kad si ne bih mogla pri-
ugtiti mugkarca tako lijepog i prema smrti prkosnog, kakav je bio
Dart?
2ivjela sam iivotom mugkarca, i prema svojoj se karijeri, ula-
ganjima, pa dak i trudnodi odnosila bag onako kako bi to Cinio
mugkarac (Mike i Ed su se rodile carskim rezom u dan i sat
koje sam sama izabrala), pa sam stoga mislila da se na isti naCin
mogu odnositi i prema Dartu. Ali ah tu je zajeb. Narav nije
tako uredila mugkarce. I gto su zabavniji u krevetu, to su neo-
buzdaniji. Jer divljanje u krevetu jamdi samo diyliina u njima.
Pan nikom ne kupuje 'iivotno osiguranje niti svakog dana
dolazi na veCeru toCno u isti sat. 2ivotno sam si osiguranje mogla
kupiti i sama. Ali mi je u zivotu trebalo ipak malo vise spokoja
od onog gto mi je donosio Dart.
No gto je s ljubavlju? pitate vi. Gdje tu u jednadsibu ulazi liu-
bay? Znala sam da me on strasno ljubi. Volio me onako kako
no" \roll ranu koju zadaje, onako kako 'ienka tarantele voli
milijaka kojem upravo ivade glavu, onako kako dojenCe voli bra-
davicu gto je uzima u zube i grize dok iz nje ne brizne kry pomi-
jegana s mlijekom.
On nije bio namjerno okrutan. Bio je to naprosto dio njegove
naravi onako kao gto gtipavac ubode konja koji ga nosi preko
rijeke (kao u onom drevnom ezopovskom vicu o naravi gkor-
piona).
Tko zna zbog Cega, no kad bismo bili zajedno, stvari su se
gubile: lisnice, kreditne kartice, nakit. Moicla je to bilo zato
34
SVE2ENSKI BLUES
gto smo Cesto bili okamenjeni, a moMa i zato gto smo se zajedno
popeli na vrtuljak na kojem je kralj bio vrtlog, nakon Cega su iz
nagih zivota iscezli svaki red i struktura. Sve sam to smatrala
dokazima ljubavi, jer nije li ljubav, napokon, samozaborav? A
kome je on potrebniji no nekome tko je Citav zivot zivio za dis-
ciplinu, za umjetnost, i unatoe 'ienskom srcu oponagao
mugku Cyrstinu?
Kad sam upoznala Darta, ved sam se trideset devet godina
uspinjala staklenim brdom sudbine Z'ene-umjetnika ieljela
sam da mi za promjenu bude malo i lijepo, ieljela sam nagradu
za svo to oCajniCko uspinjanje, i spoCetka se Cinilo da de mi on
sve to i dati. Nije tu rijed bila samo o njegovoj velikodugnosti
u krevetu, popraeenoj bolnim ritanjem (za koje sam nekako osje-
Cala da mi pripada, zato gto sam do'iivjela toliki uspjeh), nego i o
tome kako me je tetogio. Uselio se u moju kudu i preuzeo brigu i
zagtitu nad Leilom Sand. Glumio je tjelohranitelja, kuhara, gefa
sale, opCeg faktotuma. Odhalo je uspijevao zachiati svijet na
uzici, otjerati nezgodne obo'iavatelje, bivge muieve, bivge ljubav-
nike, potencijalne parazite. On se, ukratko, instalirao kao glavni
parazit, dvorska luda, lada zadovoljstva Njegova VeliCanstva,
Malik TintiliniC gto je, ako se moida sjeCate, samo drugo
ime za vraga.
Ja sam, sve do Dartove epohe, bila vrlo disciplinirana rad-
nica. Bez toga nijedan umjetnik ne stize nikamo. U okrugu
Litchfield imala sam i atelijer srebrenasti silos sa svjetlarnikom
nalik na opservatorij, odakle sam prouCavala svoje ladanjsko ima-
nje dok sam u New Yorku imala potkrovlje. Drdie mi je bilo
raditi na ladanju, gdje mi ptiCji pjev ne zadire u posao nego ga
prati. Ali kad bih se jednom dohvatila nekog velikog projekta,
morala bih ostati tu gdje jesam, jer su moja platna u toj 'iivotnoj
fazi bila pozamagna. Osim toga, 6ak je i najavangardnija umjet-
35
 ERICA JONG SVE2ENSKI BLUES

nost u neCemu temeljito konzervativna: voli rasti na jednomu 4. 4. 4.

mjestu.
I tako bih koradala svojim atelijerom-silosom, pokugavajuCi
Dart se instalirao kao moj majordom, potrudio se da posta-
raditi, razorena dugevnoga mira: oslugkivala bih dekajudi da se
nem ovisna o njegovim uslugama (onako kao gto sebi nikad u
javi telefon; oslugkivala bih dekajudi njegov/moj automobil; pitala
iivotu nisam dopustila da postanem ovisna o ikome), a onda
bih se hoCe li ili nede dodi kudi na vederu; pitala se da li da ga to
podeo pronalaziti isprike samo da mok pobjedi. Bag kad sam
pitam ili da se (jer bi od ispitivanja postajao jog bjesniji) na to
podela u sebi gajiti iluziju da sam napokon nagla svoj oslonac,
naprosto ne obazirem, i onda bih popila jog Cagu vina. Podela
svoju kudnu muzu, muza po srcu svojemu, Mauricea Goudeketa
sam raditi u pripitom stanju. s to jog nikad nisam dinila. Jer uspr-
za svoju Colette, on je podeo provoditi sve vise vremena u New
kos svem mom odavanju travi, meskalinu, hagigu, kokainu i vinu,
Yorku, u potkrovlju, uvijek uz nekakvu valjanu izliku: Morao se
nikad nigta od toga nisam mijegala s poslom. Posao je bio sveti-
nadi s galeristom zainteresiranim za njegov rad. Morao je kupiti
nja. Ali se sada moj silos, taj oditi falusni simbol, koji je prije bio
materijal. Morao je otidi do ljevaonice. Ja sam mu pri.thla ono o
moja sloboda, pretvorio u moju tamnicu. Hodala sam i hodala,
demu sanja svaki mladi umjetnik hambar u kojemu mok raditi,
vezana uz taj nijemi telefon kao da je on kudno boanstvo, bojedi
neogranideno vrijeme i pladene sve trogkove i bag je tada podeo
se da odem jer bi me mogao nazvati, bojedi se sjesti u automobil
bje'iati od mene, ako to nije bjeao od samoga sebe. Nikad to
i odvesti u New York, jer bih ga u svom potkrovlju mogla zatedi
nisam doznala.
s drugom ienom, bojedi se nazv4i prijateljicu, jer bi se on
Kamo je odlazio za svih tih izbivanja kad bi odjurio u auto- mogao odjednom pojaviti i pokljeti me samo za sebe, bojedi
mobilu gto sam mu ga ja kupila, i kad bi se odbio vezati da de u se pomaknuti, slikati, podidi slugalicu i pozvati upomod.
neko odredeno vrijeme dodi na vederu, i kad mi ne bi htio redi
kamo ide? Moja bi magta smjesta skodila na najgore odgovore:
Osjedala sam se kao ona cura u Prici o 0, zakovana usnama
druge zene, gpekuliranje, gverc drogama, kockanje, drugi
za svog ljubavnika, da ni na trenutak ne mok zaboraviti na svoje
mugkarci.
ropstvo koje voli iako ga mrzi, jer je zveckanje njezinih lanaca iz
Nazvat du te, rekao bi i uspeo se u krvavocrveni mercedes nje stvorilo ienu. Je li on svjesno smigljao to moje srozavanje,
(kupljen mojom krvlju), pa bi ponekad i nazvao, a ponekad i ne moje unigtenje? Ili je on to radio po instinktu, naudio to ocu
bi. na koljenu, to uzvigenu umjetnost spaljivanja jake zene u pepeo?
Kad bih se na to potu'Zila, njega bi spopao bijes, pa bi rekao: A onda bi ugao, uvijek kad bih ved od svega digla ruke i pre-
Ali ja se uvijek vradam kudi i tebi. stala ga odekivati. I onda bi me uzeo u narudje, nikad ne rekavgi
grubu rijed. Moja ljubavi, vjegtice moja, moja bakantice, moja
Ili bi me opet opathvao:
ljubavi, promrmljao bi, i mekoda bi njegovih rijedi zasjekla u
Ti meni nikad ne vjerujef! Uvijek me negto ispitujeg! mene dublje od bodda. A onda bi me okrenuo i dao mi moje
Ti uvijek... ti nikad jezik muSloga ropstva. straga, svojim tvrdim, paro'iastim, demonskim kurcem. A ja

36 37
 ERICA JONG SVE2ENSKI BLUES

bih samo cmizdrila od eistog olakganja gto se vratio, gto je na

sigurnom, gto je duboko u meni, i onda bismo projebali nod,
bez ikakvih pitanja, sve do sljedeee zgode.

Degifriranje vatre

maleittrot,

4 mi owo. 1friam.
toga ,#;a7K,A,

Bessie Smith

D
art je bio sladak. Da je bio kiseo ili opak, sve bi bilo
mnogo jednostavnije. Jer bih smjesta pobjegla. Ali on
je spoeetka rijetko kad i izgovorio igta gto nije bilo
ljupko, milo i slatko. Govorio je, zapravo, kao Hallmarkova
Cestika. Sarno gto su mu rijeCi u la." utjerivala vlastita djela. Bio
je poput nekih glumaca ili politieara pun uvjeravanja i lijepih
rijeei, no ipak stalno radeei negto gto u tebi stalno izaziva stragno
nepovjerenje. Bit du uvijek tu s tobom, govorio je on. Pa ipak
je stajala Cinjenica da ga poCesto nisam mogla dobiti ni na tele-
fon.
Pokugavala sam smisliti kako da ga zadrZim uza se. Na puto-
vanjima je to bilo srazmjerno lako; tu bi uvijek bio uza me (zbog
toga i to naga kompulzivna putovanja). Ali je kod kuCe bilo tete.
Ako mu nije bio dovoljan atelijer koji sam mu dala taj pre-

38 39
 ERICA JONG
krasni stari gtagalj, sa svjetlarnicima na krovu i sjenicima pretvo-
renim u balkone za spavanje, s vlastitom malom spavadom
sobom i kuhinjicom onda Cu morati muenuti glavom da smi-
slim negto drugo: zajedniCke projekte na kojima demo suradivati
(no gto mi nikad ne bi uspjelo, jer bi on bio bogzna gdje sad sa
gokom otkrivam da ga nikad nisam vidjela da negto slika iii
modelira), njegove fotografije i portrete koje Cu raditi, rudkove
i veCere s vdinim ljudima koji bi mu mogli pomodi u karijeri.
No sve bi to koristilo samo nakratko. On se dvrsto uhvatio
toga da bismo trebali raditi zajedno (gto je vrlo tegko za umjet-
nike koji imaju vlastite vizije), i ja sam bila spremna na sve, samo
da ga zadthm kraj sebe, tako da sam se upustila i u tu glupost.
Bag gledam jednu od slika gto sam je napravila prema njego-
voj zamisli (on je na salveti na'vrljao grubu skicu, a ja sam je,
naravno, naslikala), i ne mogu zanijekati da je to dist pobadaj.
Uopde nije u mom stilu. Ja sam to naslikala (kao omadijana) pri-
lidno sodan prikaz nageg prvog susreta kod Tetonsa: kauboja i
kaugerlu kako jagu, u smiraju, kroz cvjetna polja, sliku primjere-
niju kojoj od onih pseudo-hipidkih destitki no izloki novih rado-
va Leile Sand. No za to i nije bilo opasnosti, jer kad sam pogle-
dala tko je potpisao sliku, nisam na njoj vidjela ni traga od vla-
stitog imena, ved samo Darton Venable Donegal IV, ispisano
krupnim cinobernim slovima.
U ime nageg zajednidkog iivota otigla sam Cak dotle da
kupim zgradu u Greene Streetu i osnujem galeriju za nove
umjetnike kako bi tu mogao izlagati (jer je bio pasje srede, rekao
je, u traganju za vlastitom galerijom). Radio je upravo davolski
na obnavljanju zgrade, pri postavljanju prve skupne izloke i lan-
siranju galerije nazvane, u Cast nage veze, Grand Teton Gallery
ali cim je ona poCela pokazivati znake stvarnog uspjeha, on je
za nju izgubio zanimanje, bag kao gto je na kraju izgubio zanima-
40
SVE2ENSKI BLUES
nje i za sve drugo gto mu je obedavalo uspjeh koji je navodno
toliko zelio. Eto, bag nikako nije uspijevao skupiti dovoljno mate-
rijala za svoju projektiranu samostalnu izloku, iako je to stalno
obedavao. (Tvrdio je da ga u tome kodi moj uspjeh.) Nije htio ni
voditi galeriju, kao gto je govorio. Naposljetku sam za taj posao
nagla zgodan mladi curetak koji je on na koncu zaveo ali on
na svojoj izlokbi nikad nije ni po.eo raditi.
Pa ipak je ponekad prema meni znao biti tako njean i tako
ljubak. Sjedam se kako je, kad mi je zatrebao nekakav plastelin,
pretraio ditav grad. Sjedam se kako je jednom zgodom dekao
ditav dan na JFK-u zato gto mi je iz Italije dolazila pogiljka
potrepgtina, a znao je koliko me brine hoCe li to stidi u redu. Sje-
dam se kako me je tetogio kad sam bila bolesna, kako mi je
kuhao daj, donosio krepke juhe, prepirao se s lijednicima o
tome jesam li mokla alergidna na ovaj ili onaj antibiotik. Sada,
dok se ljutim, o tome ne kelim ni misliti no sve se to dogodilo,
i ja ne mogu udiniti da se nije.
.Kad bih samo mogla putovati kroz vrijeme i vratiti se na
podetak nage veze i obnoviti njegovu slast, za to bill dala vragu
hipoteku na vlastitu dugu. A kraj 'lako otruje podetak, kad je
dovjek zgrokn svim tim izdajama. Ali na podetku, kad se dovjek
nada da je nagao svoju Jedinu Pravu Ljubav, svijet je pun slasti, i
hodag krilatim korakom, i srce ti je balon punjen helijem na
kojem se nikad nese stvoriti rupica.
sam samo tvoje zrcalo, govorio mi je Dart na ludom,
strastvenom podetku nage veze, dok smo diljem svijeta projeba-
vali nage nodi ali mi se danas dini da nikad nisam shvatila
koliko je to bilo istina.
Dart je bio Mjesec kojem je Sunce davalo sjaj. I znao se smi-
jegiti na poseban nadin glava zabadena u stranu, s bljeskom u
modrim odima, s ustima izvijenim u antikni MjeseCev srp smi-
r 41
 ERICA JONG
jegiti se tako da bi rastopio svaaje srce. Na jednom od nagih
sasvim prvih putovanja, dok smo sjedili jedno uz drugo u suma-
glici gampanjca u prvom razredu putniCkog aviona, sjeCam se
kako sam opazila negto u naCinu kako mi se Dart smijegi: smije-
gak se doimao nekako uvjeibano. Kao da mu je netko rekao koli-
ki se garm krije u torn smijegku, i kao da ga je on potom vjekao
pred zrcalom. To sam pomislila na poCetku nagih dana i zato
sam to potom, naravno, smjesta zaboravila. Kad sam mu jednom
dogla u srce, otjerana od razuma neumornoku njegova kurca, na
nj vise i nisam mogla gledati kritiCnim okom i tako je njegov
smijegak postao moj smijegak, njegovi ciljevi moji ciljevi, njegove
patnje moje patnje.
Kad bih imala ljubavniCki vremenski stroj i kad bih se mogla
po volji vratiti u proglost i ofivjeti jedno od svojih putovanja,
koje bih izabrala? Hong Kong Harbor u smiraju i nage ludo
jebavanje u kraljevski girokom krevetu u Mandarinu? Heming-
wayevu sobu u Grittiju u Veneciji, dok strasno ljubujemo a iz
radija se izlijeva Vivaldi? Onu rugevnu kolibu (napravljenu od
ameriCkog bora) na rural Lijeni C u Wyomingu, gdje smo pro-
jebavali nage noCi, eudeCi se kao pastusi gto smo napokon nagli
svog spolnog partnera? (Dart je bio prvi mugkarac gto sam ga
ikad upoznala lud za seksom koliko i ja, i podjednako neCedan
glede okusa i mirisa, isto tako razigran kao gtene, isto tako mra-
Can i uzritan i divlji.)
Ne ne bih izabrala nijedan od velikih hotela po kojima smo
rasipali nage ruCnike i plahte i sluz i sjeme i slinu. Niti bih se vra-
tila na onaj prvi put u onom wyomingkom raju, gdje smo se ueili
letjeti i jahati i ufivali u domaeim medenjacima, pastrvi s rogtilja i
kajgani. Zvuei 'eudno, ali bih najradije izabrala izlet u Jugoslaviju,
na koji smo se jednom otputili da potrogimo sve one blokirane
dinare gto su se tu skupili od prodaje mojih slika.
SVE'2ENSKI BLUES
Vidim ga kako lezi na plafi na dalmatinskoj obali (pretpo-
stavljam negdje izmedu Dubrovnika i Splita). Iznad nas je korni-
ga ceste usjeeene u vapnenac. Ona se mjestimice runi i rugi u
komadima, poput odiseje nagega fivota. Ispod nas obalu life
Jadransko more. Plata je kamenita, pa smo rasprostrli ruCnike
i deke, na kojima su sad rasute ronilaCke maske i oprema kao
i ostaci nageg seljaCkog piknika, ruCka od groZda, gljiva, sira, kru-
ha i domadeg crnog vina u kvrgavoj boci od zelenog stakla nevi-
noj od svake etikete. Plaza je pusta i oboje smo goli (ne obnakni
jer obnaknost je uljudnija rodica golotinje) na rascvjetalu sun-
cu. U tandemu jedno drugom makmo tijelo: najprije on meni
obraduje leda s beskondenom njdnoku; potom ja to Cinim nje-
mu. Potom mi obraduje usne, bradavice, bedra, koljena a onda
mi je uronio svoju sladanu, kovrCavu djeeaCku glavu medu
koljena i sad se uspinje, polako mi lifuci jednu stranu klitorisa,
pa se spugta niz drugu, pa paluca jezikom u tu gupljinu na
koju bi se tako rado ponovno uspeo, i dovodi me da gromovito
svrgavam svrgavam i svrgavam i svrgavam, prije nego sto de se
udostojiti podiCi me na koljena i pojebati me brutalno, skoro
bolno, zguzeCke, pri Cemu vrelina njegova kurca kao da samo
ponavlja vrelinu sunca gto nas pede. A kad smo gotovi, ostajemo
leiati jedno drugom u zagrljaju na toj kamenoj plafi, i moja je
glava pod njegovim pazuhom, gdje njugirn vonj koji povezuje
moj menstrualni ciklus i Mjesec, taj slatki znoj gto se drii u
drhtavim kapima za mednoute vitice u krivini njegova pazuha.
ToCno se sjeeam svake vitice na suncu, sklonost njegovih
dlaka pod pazuhom da se zaplieu u Cvorke koje du mu kasnije
njeko odsjeCi gkaricama za nokte blagih spirala pepeljasto-pla-
vih dlaka oko bradavica, krivine njegova toplog trbuha (ne tako
ravnog kao gto je on to felio, kvragu ali taj je kvragu njegov a
ne moj), i opsadnog ovna njegova kurca, tako varljivo pitomog
 ERICA JONG
dok se odmara, s nthnim pupoljeiCem zakrivljenim ulijevo, dok
isplakuje jednu suzu blistave rose.
Sjeeam se oblika njegovih stegana, plave file gto je pulsirala
na mjestu gdje se noga spajala s preponama, zlaeanih dlaCica
na njegovim listovima, dtthne tetiva. A onda se sjeeam i pomalo
Cudnog mirisa, kao napol pojedenog moljcima, njegovih usta
ne bag neugodnog, ali s blagom aluzijom na iskvarenost molj-
cima najeden vonj starog novca, kako ga je on zvao (jer je znao
biti duhovit i na vlastiti raeun). Zapazila sam taj vonj odmah na
poe'etku i onda ga prestala opaiati da bih ga sad, na kraju,
ponovno poe'ela.
Provezli smo se kroz Jugoslaviju u siaugnom i jeftinom jugo-
slavenskom automobilu zvanom zastava bio je to jedini auto-
mobil gto smo ga mogli unajmiti. Motor mu je zacijelo bio napra-
vljen od plastike, pa je negdje u makedonskim brdima ispustio
dugu. Automobil je zakagljucao i stao na brdskoj cesti u podru-
Cju paklenskih tvornica i rudnika, gdje se Cinilo da seljaci, s licem
od gtavljene koze, i u znojem natopljenim garenim rupcima,
kopaju olovo. Jasno da to nije bilo olovo, all je ono visjelo na
nebu poput sivkaste magle, budedi misao na gnome u zemlji
Oz i Ev, na podzemne tvornice i podrueja infernalne tame.
U toj paklenskoj zemlji nitko ziv nije govorio engleski, a nije
bilo ni autoservisa.
Imamo li, lutko, vjegalicu od '2"ice? upitao je Dart nakon gto
je pogledao pod haubu, pa mi prigao paradnim korakom, kao da
se nada Legiji easti.
Znala sam da je bolje ne pitati ga gto de mu to. Zapravo to
nisam bag ni zeljela znati. Iz svoje skupe torbe od goblena i opgi-
vene koiom, izvadila sam vjegalicu kao da sam bolniCarka pri
kojem od onih abortusa na kuhinjskom stolu iz moje mladosti.
Bila sam puna divljenja prema njegovom waspovskom talentu
44
SVEkENSKI BLUES
za popravljanje... ja koja sam odrasla u siromagtvu u Washington
Heightsu, no sa 2idovima koji bi, kad bi se negto pokvarilo,
pozvali eovjeka neizbjdno Poljaka, Irca ili Latina, ili kojeg
drugog pripadnika tog najnaeg stalda koji postoji samo zato
da bi 2idove spasio od manualnog rada. U toj Dartovoj sposob-
nosti da popravlja stvari, poput nice za davanje gasa, bilo je negto
gto me pahlo. To kao da je imalo nekakvu seksualnu dimenziju.
A zastavu je doista i popravio. Kad smo zapuCkali prema
jugoslavenskom smiraju, pomislila sam kako sam napokon prona-
gla svog popravljaea: svog pobratima, supstancu o kojoj Cu posta-
ti ovisnik, svoga gurdea, svoju ljubay.
Ljubav je najslada ovisnost. Tko ne bi prodao i dugu za san o
dvoje koje su postali jedno, za divotu tucanja na suncu na
jadranskoj plazi s mladim bogom pozlaCenih pazuha? Mislila
sam da smo pajdagi, ortaci, ljubavnici, prijatelji. Ja, koja sam se
uvijek Cak i u braku driala opsesivno odvojeno, sad sam
se opugtala u slatkoei sparivanja, slatkoei ortagtva, dvoje ljudi
ujedinjenih protiv svijeta neprijateljskih stranaca.
Mora se priznati: slavne 'ene privlaCe hohgtaplere i kuferage.
Oni bolji mugkarci, oni normalni, mnogo su bojaAiviji pa se
neekaju da pridu. I tako se eovjek okrene oko sebe i vidi da
je svijet pun Clausa von Bulowsa, Chrisa i Morrisa Townsendsa,
ukratko, vidi svijet lovaca na nasljednice, sigolova i grebatora. A
fini mugkarci, zato gto su fini, oklijevaju a u ljubavi, kao i u
ratu, onaj koji oklijeva, propada.
+ +
Pravi kljuC Darta krio se u njegovu ocu, iako sam se punih
pet godina opirala da to uvidim. Darton Venable Donegal III
bio je protuha stare gkole u lovu na obiteljski imetak. Henry
James bi ga opisao po zasluzi a i Dickens. Imao je dva metra,
45
 ERICA JONG
sijedu kosu, rumeno lice, i nikakva dodira s ljudskim osjeCajima.
Govorio je kao Covjek, izgledao kao Covjek, jeo kao Covjek all
gto ste ga bolje poznavali (gto je donekle contradictio in adjecto,
jer je on u biti bio nespoznatljiv), sve ste vise shvaCali da on
samo personificira ljudsko bice, onako kako to dine pojedini zlo-
Cesti oblici zivota u masovnoj znanstvenoj fantastici.
Moj prvi susret uiivo s Dartovim ocem odigrao se na Dan
zahvalnosti prve godine Dartovog i mog zajedniekog
Bili smo pozvani ne, naredeno nam je da dodemo u palaeu
starijih Donegalsa u Philadelphiji, da bismo ondje sudjelovati u
toj echt ameriekoj proslavi. Moram priznati da mi je moje iidov-
sko djetinjstvo u Dyckman Streetu ugradilo do'iivotno divljenje
prema starim WASP-ovskim obiCajima. Jebuei se s Dartom, ja
se nisam jebala samo s mugkarcem; jebala sam se s ameriekom
povijeku, mitom o Mayfloweru, kolonijalnom progloku. Dok
su moji predci u Ukrajini trgali svoj cmi seljaCki kruh, Dartovi
su birali izmedu Citave zbirke srebrnih vilica i pili Caj u Amerie-
kim kolonijalnim damama. Ta je usporedba sa stolom bila sasvim
primjerena, jer iako je Dartova obitelj bila silazno mobilna (kao
gto to mote biti svaki WASP iz Drugtvenog imenika), ipak su jog
imali toliko i srebra i kogtanog porculana da bi mogli posluziti
predsjednike i kraljeve kad bi, gto je krajnje nevjerojatno, pred-
sjednici i kraljevi pristali doei.
Ali danas im u goste nisu dolazili nikakvi predsjednici i
nikakvi kraljevi; dogao im je samo njihov dvadesetpetogodignji
sin i njegova tridesetdevetogodignja inamorata. Darta je drazila
oCeva ljubomora na mene (jer je Dartov otac moje radove i
poznavao i cijenio). Kad je Covjeku dvadeset pet godina i kad
kuei dovede ljubavnicu godinama bUu roditeljskoj no svojoj
generaciji, to je onda svojevrstan trijumf, vitlanje edipovskim,
dokazima superiornosti, gto mi nije sasvim promaklo.
46
SVE2ENSKI BLUES
Vidjela sam Dartov ushit kad me je doveo kuei na veeeru, a
vidjela sam i da njegov otac gubi boj, zato gto mu je stalno negto
ispadalo iz ruke hladno srebro, toplo predjelo, pa napokon
vinska Caga od baccaratskog kristala, Cije je blistave krhotine
potom morao i pomesti s rafiniranom ugladenoku.
Kuea Dartovih roditelja bila je pretrpana i razdrpana mae-
kama. Na urn su mi dogla bra& Collyer. Poderane stolice Nau-
gahyde stajale su kraj ovalnih portreta obiteljskih predaka.
Antikni Chippendale stajao je rame uz rame s preklopnim stoli-
cama s buvljaka. Platno je na tapeciranom namjegtaju visjelo u
krpama, zahvaljujudi djelovanju eetiri obiteljska maCka Catullu-
sa, Petroniusa, Brutusa i Juliusa Caesara (koje su zvali Cat, Pet,
Brute, odnosno Julies).
Kad smo ugli u dnevnu sobu, Dartov je otac bag kleeao pred
ognjigtem i pipao po vatri (Cemu su mugki u toj obitelji bili vrlo
vjegti).
SkoCio je na noge, i smjesta se vidjelo da je stariji Darton vigi
i od svog povisokog sina.
Dobro, mladieu, rekao je i zustro se rukovao sa sinom.
Upoznaj nas.
Leila Sand, rekao je Dart, ponosan gto jebe javno ime.
Vidi, vidi, vidi, rekao je stariji Darton. Kakva Cast.
Ja sam sjela kraj vatre u crveni Naugahyde stolac (Ciji futer
kao da se zaielio svjetlosti dana), a onda su dva Dartona
otac i sin pogli u kuhinju donijeti pie i predjelo. Ja sam sjedila
i privikavala se na ambijent, koji mi je, s obzirom na moje pori-
jeklo, bio egzotiCan koliko i dvorci-blizanci sultana od Bruneja.
Formalnosti izmedu Dartona III. i Dartona IV., maCjim nok-
tima izgreban namjegtaj, antikni Chippendale, smrad naftalina i
ma Cie piga see, kojom je sve bilo natopljeno... sve mi je to govorilo
8Cat je ma&a, pet je maza (kuCni ljubimac), a brute je divljak. (Op. pr.)
47
 ERICA JONG
o waspizmu i njegova je esencija na mene djelovala podjednako
afrodizijaeki kao gto je vjerojatno na Darta djelovalo moje iidov-
stvo.
Dnevna je soba njihove gradske kuee gledala na mali vrt s
vodoskokom, na eijem je vrhu stajao Erosov kipiC i drhtao od
studeni. Svjetlo je bilo zimsko, all je u sobi bilo toplo. Nedosta-
jao mi je Dart. Naga je tjelesna veza bila tako jaka da bih se, kad
bi se on i na trenutak udaljio iz sobe, osjeCala kao odrezana. Kad
bismo bill zajedno, stalno bismo se dtiali za ruke, doticali se
bokovima, milovali se. Kad bismo se doticali, bilo bi nam kao
da smo se vratili na neko praiskonsko mjesto gdje su vdini
samo dodiri. Bio je to najsnaniji osjeCaj gto sam ga ikad iskusila,
i on je rugio svaku sposobnost zapdianja, svako rasudivanje, sva-
ki osjeeaj za vrijeme.
Pojavila se Dartova mati.
Iako mi je Dart rekao da je gojazna, ja ipak nisam bila
spremna na to gto sam ugledala. Bila je to iena girokih ramena,
tegka mo'ida sto pedeset kila, a njezino maleno, blijedo lice dje-
vojeice gubilo se u podbradcima. Svoju je finu srebrnasto-plavu
kosu nosila onako kako ju je vjerojatno nosila i u sedmoj godini
'2"ivota zakaCenu s obje strane lice kopeama kornjaCevine a
sve je na njoj stvaralo nedvojbeni dojam djeteta koje je posegnulo
u teglicu s bombonima. Nosila je bezlienu haljinu od crnoga kre-
pa, s nizom crnih ahata na ovratniku izrezanom u obliku slova U,
a na nogama je imala djeCje cipelice od bijele jelenje kok. Kad je
sjela na kaue a ueinila je to siurno pokazalo se da je predebe-
la i da prebaci nogu preko noge i da ih skupi zajedno, pa je tako
ostala sjediti girom raskreCena, tako da sam joj vidjela staromod-
ne duge gale i dio mesnatih stegana.
Mislim, zdravo! rekla je milozyuCnim, salom pridavljenim
glasom. U gezdesetoj je godini 'Zivota izgledala djetinjastije od
48
SVE2ENSKI BLUES
mojih gestogodignjih keeri kao da se u njoj negto preprijeCilo,
pa joj je tijelo ostarjelo dok joj je um bezbrino, upravo tvrdogla-
vo, ostao u djetinjstvu. Bag neou odrasti, kao da su govorile
njezine plave oci. Smjesta sam uoeila slier-lost izmedu nje i sina,
odluenost da u sebe trpa sve dobro ako treba i do muenine
Cisto zato da dokak da mok sve gto hose.
Dobro, gdje je moje pide? upitala je gospoda Donegal
kenjkavo. I gdje je moje predjelo?
Pogledala me. Osjetila sam da bih se morala ispriCati.
0, Ven, Ven! zazvala je, mednim se glasom uspinjudi lje-
stvicom. 0, Ven! gto je bio nadimak Dartova oca. (Gospodu
Donegal su zvali Muffle od Marthe a Dart je za svoju obitelj
bio Trick, prema nekakvoj etimologiji djeCjeg govora, koju bag
nisam sasvim razumjela. 2idovske obitelji nemaju tih problema
s nomenklaturom. U torn sam trenutku sve to nalazila bizarno
zanimljivim. Ven, Muffie, Trick: to nisu imena s kojima
se Cesto sreee na Washington Heightsu.)
Gospodin Donegal je stigao s predjelom, aran'2"iranim u alu-
minijske posudice oeito ostale od gotove veeere, a ove su pak
bile polokne na vrlo veliCajan engleski srebrni pladanj u rokoko
stilu. Bile su tu razne poslastice najrazliCitije deskripcije, no bili
su tu i kavijar, pagteta od gugejih jetrica i dimljeni losos. Time
bi se lako moglo nahraniti tucet ljudi.
Nad predjelom je predsjedala gospoda Donegal. OCito je bilo
da nema poslu'iivanja po
Jeste za malo kavijara, milo? upitala je gospoda Donegal. I
onda mi ga je, i ne saCekavgi odgovor, pripravila malo, poprativgi
to sljedeCim komentarom: Kavijar jedem od treCe godine Zivota,
kad mi ga je mama prvi put dala. DjeCjom sam ZliCicom dokraj-
Cila Citavu teglicu jesetre. Mokte se zamisliti koliko se dadilja
ljutila. Ali joj je mama rekla: 'Nemojte je kazniti, dadiljo Frith'
49
 ERICA cTONG
ona je bila moja prva dadilja. 'Nikad nije prerano zavoljeti jese-
tru.'
Nasmijala sam se, iako pomalo ukoaeno. OCito je bilo da je
to priCa iz konzerve da su je isprieali yea mnogo puta u slianim
okolnostima i zbog istog razloga. Bila je to svojevrsna gifra, i ja
sam je brzo razrijegila. Rodila sam se kao bogato, ekscentriano
i razmakno dijete, govorila je ona, i nadam se da to nalazite
garmantnim, jer je to sve Erne se mogu podiCiti. Jog sam kao
dijete jela kavijar, i jog ga jedem, pa sam jog dijete.
Ha ha, nasmijala sam se. Ha ha. vila na sebe, i rep kitice savila prema svojim uzbibanim grudima.
Gospoda Donegal kao da i nije opazila koliko je moj smijeh
gupalj. Sretna gto je dobila novu publiku za stare priCe, nastavila
je sve dalje i dalje o maminoj sklonosti kavijaru, i svojim debi-
tantskim danima u Stork Clubu, svom braenom putovanju u
Europu s Venom (njihov se Delahaye pokvario u Alpama), i
kako je Trick kao mali bio sladak. Svo je vrijeme palila jedan
Pall Mall na drugom, trusila martinije, i ubacivala u usta posla-
sticu za poslasticom.
Dart mi je ispriCao da njegova mati svakodnevno spava do
pet sati, da praktiCki nikad ne izlazi iz kuee, jer se Liasava
onog gto bi mogla otkriti u vanjskom svijetu, iz kojeg se povukla
ubrzo nakon gto se rodila. OCekivala sam da de biti Cudna, no
njezina je neobianost nadigla Cak i moja oCekivanja. Ne bi se
moglo reCi da nije bila ugodna; bila je. Ali se einilo kao da raz-
govara u pripremljenim slikama, sve redom uigranim.
C'estitke! rekao je gospodin Donegal. Zaboravili smo na
aestitke! Poslije Cega se povukao u skoro neprolazni solarij
(krcat novinama, kutijama, nikad raspakiranim kuhinjskim apara-
tima i odjeaom) da bi odonuda izvukao aitav niz prirodnih kuve-
rata i dvije uvogtene kutije iz cyjeeamice.
0, Ven! Kako lijepo od tebe! rekla je gospoda Donegal.
50
SVE2ENSKT BLUES
Jedna za tebe! I jedna za vas! rekao je gospodin Donegal i
objema damama pruzio cvjedarsku kutiju.
Ja sam svoju otvorila sa zebnjom, i to ne samo zato gto mrzim
ukrasne kitice cvijeda, nego i zato gto sam na sebi imala haljinu
od vrlo tankog gamoa, koju bi igla unigtila. U kutiji je bila kitica
od ponegto povelih Tropicana riia, povezanih naranCastim i zlat-
nim vrpcama.
0, hvala yam, slagala sam. Gospoda Donegal je dobila istu
takvu kiticu, i to ju je, izgleda, jako razveselilo. Smjesta je to sta-
0, prekrasno! rekla je. A sad da vidimo karte.
Ja sam se poCela igrati svojom kiticom, sve u nadi da nitko
nese ni opaziti da je nisam stavila na sebe. Ali nisam bila te sre-
de. Gospodin Donegal mi je prigao i prikadio mi je na prsa, i
tako mi upropastio haljinu, gto je sve obavio s brzim i nepogre-
givim osjedajem.
'Sretan Dan zahvalnosti mojoj ljubljenoj proditala je
glasno gospoda Donegal. 'Najdrdia zeno, ljubljeno bide, /
moje ti srce u ovaj dan klice. / Zbog tebe mi svaki praznik je
vesel i mio. / Bez tebe bi iivot izgubio boje, / stog pozdravljam
te, najdrak moje. Sretan Dan zahvalnosti od tvog oboavatelja
Vena.'
Na dani znak, gospodin Donegal se naklonio i poljubio svoju
imobiliziranu
0, Ven, rekla je ona. Bag prekrasno.
Ni upola kao ti, ljubavi moja, rekao je Ven, kao da naizust
recitira pjesmicu.
Kakva smo mi skladna obitelj! rekla je gospoda Donegal.
Po izrazima lica dvojice mugkaraca dalo se zakljuCiti da su to
komediju odigrali ved bezbroj puta.
Gospoda Donegal je nastavila Chau ostale destitke svog
 ERICA JONG
i sve su one bile podjednako saharinske i na svoj mlin. No nju
kao da su istinski veselili ti iskazani sentimenti. Kako jog nikad
nisam srela ljude koji bi eestitke shvaeali ozbiljno, ostala sam
zapanjena. Odrasla sam u svijetu gdje su takvi osjedaji bili povod
za buCan smijeh. Za stolom moje obitelj pa kakav bio da bio
zakon je bio zloCesto ismijavanje i satirieni kvetch. Uvijek sam se
pitala tko kupuje takve eestitke i sad sam doznala.
U jednom trenutku prije poeetka veCere, Dart je nestao u
gornjim odajama kuee i onda ga neko vrijeme nije bilo.
Ja sam bila ostavljena da s mukom pokugavam nastaviti raz-
govor s Muffie i Venom.
Kod njih je, medutim, najeudnije bilo gto su se svi njihovi
razgovori ticali tema od prije 1947. Ona je voljela razgovarati
o gkoli gospodice Porter, o svojoj maturalnoj zabavi i medenom
mjesecu dvogodignjem razbacivanju novaca po Europi a on
je volio priCati o danima na Princetonu, o klubu u kojem je
jeo, i veselim psinama svojih sugkolaraca, i kako je na harvard-
skom pravu skoro uredio Review. Bila je to kuda u kojoj je vri-
jeme stab. Zatim bi se smjesta preglo na gospodicu Havisham, a
gospodu Micawber da i ne spominjemo. Nikakvo onda eudo da
im je i vlastiti sin nestao u kupaonici da se iz nje, po svemu
sudeei, nikad i ne vrati.
Srce mi se raznjeiilo prema Dartu, koji je morao stvoriti zivot
iz takvog roditeljskog materijala koji nije obeeavao bag nista. On
je zapravo bio siroee, jer u kuei nije bilo nikoga da ga odgaja.
Oba su njegova roditelja ostala zarobljena u proglosti.
Mi smo u obitelji imali mnogo umjetnika, rekao je gospo-
din Donegal. Bag me nimalo ne Cudi gto se vi i Trick tako
dobro sldiete. Osim Tricka, bio je tu i stric Wesley zar ne,
Muffle? koji je bio pejsaist, dobro poznat u Vermontu.
Pokazao je na izmuCenu studijicu natkritoga mosta gto je visjela
52
SVE2ENSKI BLUES
nad ognjigtem. A bila je tu i tetka Millicent, koja je slikala akto-
ve.
Ali to nije sve, rekla je Muffle i s negodovanjem zakolutala
Radila je ona i druge teme.
Gospoda Donegal oat() misli na njezino lezbijsko razdoblje,
u kojem je slikala dame u raznim, da tako kdiemo, kompromiti-
rajudim pozama, informirao me je gospodin Donegal.
I dobro si rekao, rekla je gospoda Donegal.
Gospoda Donegal vjeruje da je oralni seks samo prolazna
moda, rekao je gospodin Donegal i nacerio mi se. to vi misli-
te o tome?
Ja sam pocrvenjela. (Gospoda me Donegal, tko zna zbog
Cega, podsjetila na reeenicu Enid Bagnold: U moje su doba
samo crnkinje do'iivljavale orgazam.)
Mislim, ovaj, on je kroz eitavu povijest imao svojih poklo-
nika. Stari su Grci zapravo...
Ona je upravo savrrrrrrfena kombinacija za Tricka, rekla je
gospoda Donegal. Ona je, osim njega, jedini meni poznati
Covjek koji ee u jednom dahu priCati o starim Grcima i oralnom
seksu.
A onda se ponovno pojavio Trick (ili Dart), odrvenio kao
boiena gunka. Sto god da je radio u kupaonici, radio je to s
neeim kupljenim ispod pulta.
Je li veCera gotova, Ven? upitala je gospoda Donegal.
Ne bag sasvim, dugo, odgovorio je gospodin Donegal.
Djevojke jog prtljaju.
Razgovor je zastajkivao. Kad dvojig gto bi rekla, ne reci nista,
preklinjala sam samu sebe. Iako sam u normalnim prilikama uvi-
jek imala spremnu dosjetku, sad nisam mogla smisliti prokleto
nista da ka'2'em. Vjerojatno je to bilo zbog pro'2"imajueeg vonja
waspizma, madaka, razgovora, ili Ciste votke gto sam je trogila s
53
 ERICA JONG
kavijarom, no na um su mi padale samo svakodnevne banalnosti
poput: Jedan bod na vrijeme, gtedi devet zakagnjelih, ili na
kamenu koji se kotrlja ne skuplja se mahovina, ili gtedi na
kapaljku, rasipa na pipu. Sto je bilo u tim Donegalovima da
se osjeeam kao da sam u Almanahu sirotog Richarda9 ? (Unatod
tome gto sam u jednom trenutku svoje hegire i sama bila udata
za waspovskog nasljednika, a bilo je to negdje gezdesetih, kad su
se svi jako trudili zamesti svaki trag ameriCke bagtine. Danas, u
Reaganovim godinama, to se opet shvaea nekako ozbiljno. I gto
je priliCno eudno, za tim sam se i sama povela.)
Pojavila se dvorkinja i najavila veCeru. Bila je to smrknuta
brineta od mokla osamnaest godina, odjevena u bijelu najlonsku
minihaljinu sa zavijenim porubom. Na nogama su joj bile bijele
plastiene kaubojske dizme, a u dugoj joj je, spetljanoj kosi bio
dugi bijeli rajf. Stvarala je dojam kao da su je nabavili preko
ureda za zapogljavanje lokalnog popravnog doma.
Veeera je na stolu, rekla je izmedu dva 'ivaka kaugume
koje su joj bila puna usta.
Gospodin Donegal je ustao (sjedio je na uleknutom kaudu do
svoje ene), i pritom mu je iz dkpa sakoa od zelenog barguna
ispao paketic kondoma. Excita, tako su se zvali, sudeei po
gokantno rtiiCastim slovima. Ja sam ih vidjela. On je vidio da
sam ih vidjela. Pa me pogledao u oCi, izazivaCki, dok ih je stay-
ljao u clkp. Bio je to veliki trenutak, kako to vele u kazaligtu.
Koji bi se aforizam u Almanahu sirotog Richarda nagao za ovakvu
zgodu?
I tako k vederi. Krenuli smo prema pretrpanoj formalnoj bla-
govaonici, gdje je bio stol, elaborirano postavljen s pravom
9 PoorRichard's Almannack, kompilacijsko izdanje (1732.-57.) Benjamina Franklina
(pod pseudonimom Richard Saunders), poznato po svojim uvrnutim aforizmima u stilu
Bog pomak onom koji si sam pomdie, I trojica mogu 6uvati tajnu, ako su dvojica
od njih mrtva itd. (Op. pr.)
SVE2ENSKI BLUES
sumom Gaga od brugena kristala, s ogamueujueim mnogtvom raz-
novrsnih zlica i vilica i dvostrukim srebrnim svijeenjacima okiee-
nim zelenim i crvenim bokidnim kuglicama.
Idemo izmoliti zahvalnicu, rekao je gospodin Donegal, i
uhvatio za ruku mene i sina. Drugom sam rukom uhvatila Muf-
fle, a ona je opet drala Dartovu.
Pognuli smo glave.
Nebeski ode, daj nam da budemo istinski zahvalni za ono
gto demo od tebe primiti i da uvijek mislimo i na potrebe drugih.
Zahvaljujemo Ti na svem blagoslovu kojim si nas obasuo u
godini koja je progla, i kojim Ceg nas obasuti u onoj koja de
doei... Amen.
Pomislila sam na kondome. Gospodin Donegal je podigao
pogled i zabio mi ga, upravo upalio u oCi. Bio je siguran da
neeu reei nista. U ovoj kudi ljudi nisu ogoljivali duge. Zrak je
bio pro'iet nekakvim nevidljivim plinom, koji je dovjeka prijedio
da izrazi ikakve uznemirujude misli. Razgovor je nastavio poska-
kivati i zastajkivati, dotiCuei se ukrasnih kuglica, slastica, kruha i
maslaca. Gospodin Donegal se vratio na temu umjetnosti, za
koju se smatrao znalcem. Upitao me je gto mislim o Elisabeth
Vigee-Lebrun, Mary Cassatt, Berthi Morisot, Rosi Bonheur. Pri-
znala sam da ih jako cijenim. Upitao me je jesu li 'iene-umjetnici
jog diskriminirane. A ja sam mu odgovorila da diskriminacija jog
postoji, iako je poprimila nove oblike.
Dart me gledao s divljenjem i obosiavanjem. Kad sam mu
osvojila oca, njegova je ljubav postala bezgranidna. Osjedala
sam se, kao toliko puta u kivotu, da sam se nagla na pozornici,
usred nekakve nadrealistidke drame. Meni se iivot podesto dini
strahovito dudnim, i onda mi najobidnije stvari svedana vedera
na Dan zahvalnosti znaju biti dudnije od svemirskog putovanja.
 ERICA JONG
Ja sam posjetitelj s drugog planeta, koji s Cudenjem i nevjericom
promatra ljudske rituale.
Ljubim te, nijemim mi micanjem usnama rekao Dart preko
stola.
Ljubim te, nijemo sam mu odgovorila.
I onda, mladiCu, gto mi radig? upitao je gospodin Donegal
sina. Osim gto usreCujeg Leilu? To je bilo izgovoreno vise kao
optapa. Gospodin Donegal je svog sina optu'iivao da je
rugao se lonac loncu. Dart se drsiao zbunjeno i defenzivno bag
kako treba.
Pokugavam srediti Leiline poslove, odgovorio je. Razmig-
ljamo o tome da na Greene Streetu izgradimo galeriju.
Pa to je sjajna ideja, rekao je gospodin Donegal. Prekra-
sno, prekrasno. Kad umjetnik ima svoju vlastitu galeriju, onda je
stvarno svoj gazda.
Nisam mislila da ona bude za moje stvari, rekla sam ja. Ja
ved imam galeriju koja prodaje moje slike to je McCrae Galle-
ry. Nego za Trickove, i drugih mladih umjetnika galeriju koja
ce im pomoCi da krenu.
Pa to je prekrasno, odvratio je gospodin Donegal. Leila,
vi govorite kao prava poslovna 'Zeria gto je upravo sjajno, napo-
se kad je rijeC o umjetniku. (Gospodin Donegal je Cesto izgova-
rao tvrdnje kao da je o njima donosio konaCni sud.) A gto biste
rekli kad bih yam kazao da za vas imam jednu jako zanimljivu
poslovnu ponudu?
0, ne, rekla je gospoda Donegal. Ali je gospodin Donegal
prpogno nastavio.
Kad biste mi do sijee'nja povjerili samo pedeset tisuea dola-
ra, vjerujem da bih taj novac mogao utrostrueiti.
Dart je zastenjao i ja sam pogledala njegovu majku. Gospoda
Donegal je sad bila jog bljeda no &Fen.
56
SVE2ENSKI BLUES
Jog jedna kokogji genijalna zamisao koja nas vodi izravno u
ubonicu, rekla je ona.
Gluposti, dugo. Tako ja samo Cuvam tvoj kapital. Ako se
iskreno 'elig obogatiti, onda se povremeno morag upustiti i u
rizik. Gospoda Donegal vjeruje da one punjene ptice u Morga-
novoj banci znaju kako se radi s novcem. A, mislim, oni jedva
dtie korak s inflacijom. (Svidalo mi se kako gospodin. Donegal
izgovara ono ptice; dodao bi tome jog jedan suglasnik, pa bi se
to pretvaralo u pftice. Iz glasa mu se upravo cijedio novac
bio je to glas kakav je Gatsby zelio imati, ali ga nikad nije uspio
kupiti.)
I gto biste s tim novcem? upitala sam.
Mislim, mogao bih ga utrostruCiti za samo tri mjeseca, ako
ga ulozim u terminski posao s lozivim uljem, gto cu uCiniti i s
vlastitim novcem...
Samo preko mene mrtve, progaptala je gospoda Donegal
da se jedva Culo. Dosad si ga veC izgubio sasvim dovoljno.
Zar na sam Dan zahvalnosti zaista moramo o novcu? upi-
tao je Dart mole6ivim glasom. Ja, kao prvo, smatram da je to
znak u najmanju ruku dvojbenog ukusa.
Da su brinuli o dobrom ukusu, 2idovi se nikad ne bi obo-
gatili, odgovorio je gospodin Donegal. I pogledao me. Htio
sam reCi, dodao je, Hebreji.
nisu mina rijec, gospodine Donegal, odgovorila
sam, i veeera mi se najednom zalijepila za gugu kao zastala blju-
votina. Zeljela sam reCi gospodinu Donegalu da njegovo trenutno
poVezivanje Zidova s logim ukusom i gramzljivoku nije samo
znak antisemitizma nego i klige nedostojan njegova intelekta,
all naprosto nisam uspijevala iz sebe istisnuti rijea U glavi mi
se vrtjelo, i osjeeala sam da cu se srugiti. Poeljela sam se stvoriti
daleko odavde. Bila je to tako poznata dilema: kad bi ljudi ispa-
57
 ERICA JONG
ljivali antisemitske gtosove, ako bih ih ukorila, osjeeala bih se
tako pompozno, a ako ne bih, dizao bi mi se 'ieludac. I gto je
bilo rjegenje? Pod stolom sam noinim palcem pregla Dartu
preko noge.
Gospoda Donegal je dohvatila kristalno zvono i zazvonila
gospodici Popravni Dom. Sveeana je veeera bila u punom zama-
hu.
+ .
Iza okruglica, u sobu se dokotrljao pregolemi puran. VeCe se
girilo pred nama kao silna Sahara. Gospodin je Donegal sjekao
purana kao da izvodi zivu seksuainu predstavu. Batcima je bara-
tao skoro pornografski, gibajudi ih u zglobovima i hitro ih poslu-
aijuei ogtrim nokm.
Ne veseledi se onom gto se zbiva u sadagnjosti, gospoda se
Donegal vratila u Cetrdesete, posljednje desetljeee u kojem se
osjeeala udobno, i poeela pridati o tome kako se za vrijeme
rata slikala za vojnidki plakat.
Da, rekao je gospodin Donegal, dok sam ja nosio glavu u
torbi za domovinu na pacifidkom bojigtu, gospoda Donegal je
pozirala gola kojekakvim lascivnim umjetnicima. Pomisao na
gospodu Donegal, kako pozira gola, nije se uklapala ni u kakvu
lascivnost.
On je samo htio da mu poziram gola, odgovorila je gos-
poda Donegal. Ali ja to nisam i stvarno uscinila.
Da, da, draga, rekao je gospodin Donegal, glumedi ljubo-
mornog ljubavnika iako je to dinio prilieno neuvjerljivo.
Gospoda Donegal je podigla nos, potrostru6ila podbradak,
pa se neodoljivo nasmijegila. Gospodin Donegal joj je namignuo
parodirajudi flert iz filma Cetrdesetili godina, pa je malo'6agnja
diskusija o lozivom ulju bila smjesta zaboravljena. Ritualni je
58
SVE2ENSKI BLUES
pies njihova braka bio ved odavna koreografiran, i bilo je nevje-
rojatno da de se izmijeniti koliko i rutina u ved umornoj, ali vjee-
noj televizijskoj seriji. Oni su bili pajdagi pri stolu, i kad je tre-
balo razmjenjivati destitke, i partneri u samoobmanjivanju. Svaki
je dobar brak bar djelimice folie a deux, ludost u dvoje, no ovaj
je zaslifiio nagradu za Zivotno djelo. Bilo je to kao da se gospo-
dica Havisham sparila s gospodinom Micawberom.
Nakon vedere, gospodin me Donegal silom htio povesti na
obilazak djedovine. Dok je Dart razgovarao s majkom, ja sam
se vukla za gospodinom Donegalom kroz sobe i sobe prepune
kutija, paudinom obraslih antikviteta, gomila starih novina, izvije-
nih polica prepunih pragnjavih knjiga, kao i kredenaca gto su
pucali od najraznovrsnijih stvari koje je bilo nemogude identifici-
rati. Svaki predmet pred kojim bi gospodin Donegal zastao, tre-
bao je odraavati slavu njegove obitelji. Bila je to kaciga njegova
oca iz Prvog svjetskog rata, ondje pak nasmijegeni vjeneani
portret njegove majke Irkinje, ukras s hladnjaka onog znameni-
tog Delahaya koji je u Alpama ispustio dugu, zradni snimak
negdagnje bbiteljske zidanice u Philadelphiji (odavno ved likvidi-
rane da bi se platile nasljednje takse). Naposljetku smo se uspeli
na tavan, memljivu veletrgovinu na vrhu kude, prepunu pragnja-
vih nizova odijela. Izgledalo je to kao pravi muzej odijevanja,
posveden svoj rastjelovljenoj odjedi Donegalovih predaka: plisira-
ne haljine, odore iz Prvog svjetskog rata, vjendanice, frakovi. Da
se to odjeda mogla earobno napuniti svim igeezlim likovima svih
igeezlih Venablea, Donegala i Dartona kakav bi mrtvadki pies
nastao!
Gospodin Donegal je podigao sivkastu plisiranu haljinu, koja
se presijavala od staklenih kuglica.
To je od moje majke, rekao je gospodin Donegal. HoCete
je probati?
59
 ERICA JONG
0, ne, hvala, odgovorila sam.
Molim vas, rekao je gospodin Donegal. Bilo bi mi takvo
zadovoljstvo vidjeti nekoga da to nosi.
Ne vjerujem da de mi pristajati.
Sigurno hode, rekao je gospodin Donegal. Bila je sitna
kao vi a takoder i svijetla brineta. Venecijanska plavuga, ticijan-
ske kose, tako je samu sebe zvala. Cast bi mi bila da yam to
predam.
On je bio nasrtljiv, a ja sam se bojala da ne budem gruba, i
tako sam uzela haljinu, nestala iza vjegalice s odjedom, skinula
haljinu od gamoa (s cvjetnim ukrasom i svim ostalim), pa
oprezno podigla pragnjavu, svjetlucavu tkaninu iznad glave.
Toliko sam pazila da ne poderem to vrijednu bagtinu da nisam
ni vidjela (ni dula) kako je gospodin Donegal kliznuo uz mene.
Prije no gto sam i shvatila gto se zbiva, jedna mu je ruka ved
bila na mojim grudima, a drugom mi je milovao prepone. Hitro
je ubacio kdiiprst pod opgav moga krem dipkastog kombinea i
nadragivo ga povukao preko klitorisa. Ispustila sam sitan krik,
ali sam bila imobilizirana kako vlastitim podignutim rukama,
tako i brigom za haljinu.
Molim vas! rekla sam kroz lomno tkanje, no gospodin
Donegal se pravio da me ne duje. Sad se ved stiskao uz mene,
i osjedala sam mu nadignude, podjednako dudno iskrivljeno
kao i u njegova sina. Ispustila sam haljinu, hrpu pragnjavih sta-
kalaca, i sunula iza druge vjegalice, gdje sam stajala imobilizirana,
dekajudi da gospodin Donegal doge po svoje. U pamet su mi
dogli prizori iz lova na lisice, i ja sam bila ti'asnuta lisica dok
deka da psi nanjuge njen strah. Proglo je detrdeset sekundi, ali
gospodin Donegal nije dogao. Dah mi je bio istrzan i brz: smjesa
straha i smijem li to redi? spolnog uzbudenja. Cekala sam
60
SVE2ENSKI BLUES
drhdudi u dipkastom kombineu, sve dok napokon nisam shvatila
da sam, sama u sobi.
DrgduCi, poniena, uspjela sam se vratiti u svoju bargunastu
haljinu, pa je obukla, sabrala se i sigla u prizemlje.
U dnevnoj sam sobi zatekla hogarthovsku sliku: obitelj Done-
gal kako udobno davrlja uz vatru kao da se bag nista nije dogo-
dilo.
Gospodin Donegal je milovao majdinu haljinu, koju je driao
u krilu kao kudnog mezimca. Najednom mi je sinulo da je ditava
to obitelj sasvim luda i to opasno i da bih smjesta morala
pobjedi. Ali sam se, vaj, oglugila na vlastiti instinkt.
Kad sam se spustila medu njih, gospodin Donegal je ustao i
pruzio mi svjetlucavu haljinu.
Mala uspomena na nage poznanstvo, rekao je i potraio
moj pogled.
Ne znam da li bih smjela...
Gluposti, rekao je gospodin Donegal. Morate. Jer yam
pristaje bag savrgeno.
Uzela sam haljinu, osjedajudi se kao riba na suhom.
Na dugom putu povratka u Roxbury iz Philadelphije, Dart je
bio neutjegan i prepun kajanja.
OsjeCam se bijedno gto je od tebe trdiio novac, rekao je
Dart.
Nigta ne brini, odgovorila sam. Vidim gto mislig redi o
njemu. Bila je to prava predstava.
Ne znag ti ni pola pride, rekao je Dart. Kao prvo, on se
nikad nije borio na pacifidkom ratigtu to je disti falsifikat. A
kao drugo, znag li da je bio u zatvoru?
To me ne iznenaduje, rekla sam. Ali nakon gto sam dula
Dartovu pridu o zlodjelima njegova oca (pronevjerio je klijentov
novac i ostao bez odvjetnidke dozvole), nisam mu imala srca
61
 ERICA JONG

ispriCati gto se dogodilo na tavanu. Skoro sam se i sama upitala

je li se to uistinu dogodilo ili sam sve to samo zamislila, je li to
bila halucinacija stvorena praginom i svjetlucanjem stakalaca.
bih ti biti dobar, rekao je Dart/Trick, a niz obraze su
mu potelde suze. Ne bih zelio biti kao moj otac. I vjerujem da
je to u svakom pogledu bila istina. Ali kad je rijeC o mugkarcima 3
i njihovim oeevima, namjere su zaista peta rupa na svirali.

Bluz fake Ilene

cg:z nemicem ()ea 4 me vock,

maike 4 Je 4rM,e.
nets+ meofm Jet/ma.
464 4 me. kl,e/nte 1462e,
keeime noarm Jama,

Bessie Smith

a nisam oduvijek bila kraljica SoHoa i okruga Litchfield.

j Odrasla sam u siromagtvu, u Washington Heightsu, s maj-

kom kojoj je uglo u naviku da se dade hapsiti na krajnje
nezgodnim mjestima u Bijeloj kuCi, u Ujedinjenim narodima,
ruskom konzulatu, na demonstracijama za Rosenbergove i
ocem koji je na Eighth Streetu pravio srebrni nakit, koji je bio
bitnik i hipi prije no gto su to izraze i izmislili, i alkoholiCar prije
no gto je itko znao da pie nije samo dobra, nedu'ina zabava.
Ja sam, ukratko, potekla iz disfunkcionalne obitelji da se
poslusiim trenutno pomodnim jezikom. (Ponekad se pitam posto-
je li uopCe drukCije obitelji. Sasvim je izvjesno da ne poznajem

62
 ERICA JONG
nikoga tko je potekao iz funkcionalne obitelji, bez obzira tko bio
kriv za tu anomaliju.)
Moj otac je u Villageu i u Provincetownu bio dio inventara
jog od tridesetih: Dolph Zandberg, roden 1900., umro 1982.
iste godine kad sam upoznala Darta. Dolph je tridesetih bio
marksist, eetrdesetih mirotvorac, pedesetih tegki ovisnik o travi,
alkoholu, meskalinu, a psihodeliekih gezdesetih ziva legenda Vil-
lagea. Znao je bag svakoga od Edmunda Wilsona do Kena
Keseyja, od Henryja Millera do Jacksona Pollocka. Na margini
svakog marginalnog pokreta dvadesetog stoljeda, on je (poput
Mel Brookova Covjeka starog dvije tisuee godina) mogao reei
za svaku heroinu kontrakulture, od Louise Nevelson do Marga-
ret Mead: Dugo hodao sam s njom. On i moja majka Theda
(koja je ime dobila po Thedi Bara, dakako), stupili su u jedan od
prvih otvorenih brakova. I njihov nije uspio nista bolje od svih
ostalih poslije njega. Dtiao se na okupu zahvaljujuei dvojbenom
ljepilu alkohola, marksistieke teorije i mene samotne jedinice,
rodene u oeevoj eetrdeset eetvrtoj i majeinoj dvadeset devetoj
godini, kad je, za svoju generaciju, bila yee skoro stara cura.
0, znam da su me Dolph i Theda oboavali, bag koliko i ja
oboavam svoje dvije blizanke, Edwinu i Michaelu, ali to nije
znaeilo da su zbog toga automatski znali i kako da me svojom
ljubavlju dovedu do zdravlja. Ustvari sam sigurna da oni nisu
ni znali gto je to zdravlje. Onako narcisoidni, zaokupljeni dra-
mom svog olujnog braka, naizmjence su me ignorirali i odnosili
se prema meni kao najveCem eudu od djeteta zapadnoga svijeta.
Od svoje Cetvrte godine ja sam samo risala, risala, risala;
jedva da se i sjeeam trenutka kada to nisam einila. I uvijek
sam znala pogoditi izgled kako je to govorio moj otac. I
od poCetka sam pokupila sve njegove trikove: praviti od papira
64
STIE2ENSKI BLUES
origami kipiee, savijati srebrnu zicu kao da je od karamela, pra-
viti kolaie od tkanine i papira, starih novina, plastike i
U trenutku kad sam polagala prijemni za Glazbu i umjetnost
u dvanaestoj godini iivota, bila sam bolji umjetnik od vedine udi-
telja i oni su to znali. Pogla sam na Glazbu i umjetnost u mitsko
staro doba, i sjedila sam u klupi s bududim legendama: Char-
lieom Gwathmeyem, Isadorom Wing i Tonyjem Robertsom.
Tu bag nisam bila jako sretna no tko je sretan u petnaestoj?
Isadora: Daj pazi to radix, mala, pa ne midis valjda uciniti necuveno
pa u knjigu staviti i mene kao stvarni lik!
Leila: Cuj, tko je tu lonOar, a tko glina?
Isadora: Kad si u dvojbi, citiraj Omara Hajjama! Ali je einjenica da ti
zna, i to prokleto dobro, da si Nagbj Junakinji prikrpila izokrenutu ver-
ziju dastitog gkolovanja. Ti si bila dobra djevogica, zato ona mora biti zlo-
c'esta. Svaki oe Oitatelj ta knjiievna preokretanja vidjeti iz aviona. Morala bi
zaista smisliti ntho bolje od toga.
Leila: Daj Oekaj malo; bit oe bolje.
G&U je stajala gore, na vrhu beskudnicima posutog brehilika
na uglu 135th Streeta i Convent Avenue, a u nju sam dolazila
ekshibicionistima posutom podzemnom 'ieljeznicom iz Dyckman
Streeta. Skola je bila obavijena gemiitlich sumaglicom marihuane
i crnadkog dieza.
U G&U sam naudila detiri stvari: da Bessie Smith zna sve gto
se mote znati o ienstvu; da crni imaju tajni kljue ameridkog srca
tame; ta je zemija Jebanija skupa, ali vrijedna te cijene; te da je
umjetnik u butioaskoj Americi uvijek otpadnik i buntovnik pa
govorili gto im drago.
U G&U sam se odijevala sva u crno (od darapa na nogama
do vunene Carapaste kape na glavi), pugila Gauloises i imala viso-
kog dedka iz Harlema koji se zvao Snack bio je to saksofonist, i
on me naudio svemu o cUezu i travi i seksu. Promijenila sam ime
iz Louise Zandberg u Leila Sand (na u'ias mog oca i radost moje
65
 ERICA JONG
majke jer je George Sand bila jedna od njezinih heroina), a
nauCila sam i kako da ocrtavam oei crnilom, kako da stavljam
rt.1" na bradavice (gto nipogto ne znaCi da im je to u petnaestoj
godini doista i trebalo), i gigam se u sjajnu kacigu a la Louise
Brooks (koja je bila jedan od mojih mladenaCkih idola). Boja
mi je kose bila prerafaelitski crvena (venecijanska, kako bi to
rekla gospoda Donegal), ali je stil bio Cisti stil dvadesetih. Bila
sam pravo dijete Greenwich Villagea stalni posjetitelj Pea-
cocka, Bijele kuee, Lion's Heada dok bih se stalno vozikala
izmedu Dyckman Streeta, gdje mi je zivjela mama (u dnevno
sve veeem kaosu i prljavkini) i Eight Streeta, gdje mi je nad
dudanom zivio otac.
+ + +
Dok sam dogla u tinejdkrske godine, Thedina je ludost ved
odavno otjerala Dolpha. Imao je ljubavnicu koja se zvala Maxine,
i koja bi ponekad ostajala s njim iznad dueana, i koja se uzalud
trudila da mi se umili pseudomajCinskim osjeealima. Ali sam ja
bila neumoljiva, i zacijelo sam joj priredila grozne easove skoro
takve kakve sam priredivala i majci. Bez obzira koliko je mrzila,
pred Dolphom i Maxinom sam joj bila upravo divlje lojalna.
Mrgodna, gutliiva, sva u crnom, i sparena s crnim deekom
bila sam tinejdkrka kakvu u crnim snovima vide svi roditelji.
etala bih Eight Streetom u oblaku dima Gauloisea, ste'iuei pri-
mjerak Sartreova Bitka i ngtavila pod pazuhom one ruke koja se
nije oplela oko Snacka, dok bi on nosio saksofon i skakavac.
Snack je imao metar i devedeset (oduvijek sam voljela visoke
mugkarce), a ja sam tada, kao i sada, imala samo sto sedamdeset
dva (kao i Elizabeth Taylor, jog jedan moj veliki uzor). Sise su mi
bile velike, veliki su mi bili i bokovi, a struk mi je bio tanak sko-
ro kao u Scarlett O'Hare. Iako su me uvijek smatrali seksi mali-
66
SVE2ENSICT BLUES
com, nikad sebe nisam smatrala lijepom, no deeld su se jatili oko
mene zato gto sam ja oCito imala ono negto. Miris je seksa jak
afrodizijak, i neke ga djevojke imaju, dok ga druge Cak i neke
jako zgodne vrlo naglageno nemaju. To ima manje veze s izgle-
dom a vie s mirisom, jer su ljudska biea bliia kukcima i svijetu
beskiCmenjaka no gto im to njihova oholost dopugta priznati. Sa
svim tim seksepilom od gipariekih godina pa nadalje, uvijek me
je vie brinulo kako da se od suprotnog spola obranim nego
kako ga da privueem. (0, kad je rijee o ljubavi, narav je tako
okrutno nepravedna.)
Bijele sam deCke odbijala opakim sarkazmom i silnim talen-
tom kojim sam se koCoperila kao kokot i okretala se buntov-
nicima, odbaCenim ljudima i crncima. Nikad nisam nikome zavi-
djela na penisu; zaista sam mislila da ga imam. Maturirala sam na
G&U 1961., potom otigla na Yale, na umjetniCku akademiju, i
onda me ljeto 64. (ljeto treee godine studiranja) zateklo u Missis-
sippiju s Goodmanom, Schwernerom i Chaneyjem. To gto me
nisu ubili ne treba zahvaliti opreznosti nego providnosti ili istoj
glupoj sreei istoj onoj sreei koja me je misteriozno Cuvala u
danima kad sam pila, drogirala se i vozila. Bogovi su me zacijelo
spasili namijenivgi mi nekakvu stragnu zadaeu, jer sam, gto se
mog zivota tide, bila sasvim sigurno sasvim neodgovorna. Kakva
je ta stragna zadada, ja to jog ne znam, no kakva bila da bila, ja
Cu je i obaviti svojim dvjema sposobnim rukama.
Od oca sam naslijedila golemu vjegtinu pravljenja stvari: ruke
obrtnika, oko koje mote smjesta uoditi pravi meduodnos oblika i
boja. Vjerujem da je sve to urodeno. Tome se ne udimo nego
nam to urasta u naigu ljudsku bit, ukoliko nam ta bit nije nedim
zakodena. Od majke sam naslijedila dar za teatralnosti koji se
granidio s ludogeu. U srednjoj sam gkoli bila zlodesta, i jog zlode-
stija na koledzu. Ved sam tada pokazivala nadarenost za samore-
67
 ERICA JONG
klamerstvo. Jednom zgodom, mnogo prije no gto je Charlotte
Moorman sjela za 'eel umotana u rubac, ja sam se umotala u sta-
niol i takva dogla na proslavu Noei vjegtica k jednoj curi iz raz-
reda u G&M-u. A na Yaleu, mnogo godina prije pojave Guerril-
la Girlsa, ja sam galamila protiv svijeta umjetnosti pod mugkom
dominacijom (bilo je to poCetkom gezdesetih, prije negoli se
feminizam poeeo i tolerirati, a kamoli da bi bio gik), pa ipak
nisam imala nista protiv toga da se kritlearima umiljavam svojim
seksepilom, ukoliko mi je to moglo pomoei u karijeri. Mislila sam
vee i tada vjerojatno me na to inspirirao otac koji je zlostavljao
majku da su 'iene kao klasa toliko diskriminirane, da je u ratu i
ljubavi sve dopugteno. I tako sam se nastavila ponagati sve dok
se nije pojavio Dart.
Zato gto je moj integritet protiv suprotnog spola bio tako jak,
trazila sam preosjetljivost. Veeina je momaka za mene bila napro-
sto preslaba. Isuvige sam lako njima manipulirala. A mlada zena
koja je svjesna svoje spolne modi doista je rijetkost, ali je zato
nepobjediva. A ako se sluei da je povrh toga i bistra i talentirana
i posjeduje neku trknutu smionost ne mogu to nazvati samou-
vjerenogeu kojom su je nadahnuli luda mati i pijani otac, onda
je vise nista ne mole zaustaviti. A bag sam takva bila ja. Nepo-
topljiva, nepobjediva, nezaustavljiva.
Nakon gto sam u srednjoj gkoli i na kolecau slomila propisani
broj srdaca, na sveueiligtu sam ueinila ono gto od mene nitko ne
bi oCekivao: udala sam se za bogatog nasljednika. Thomas Win-
slow je bio odvjetak obitelji alkoholizirane kao i moja, samo
mnogo bogatije. Studirao je anglistiku na Yaleu, a posebno mu
je podruCje zanimanja bilo romantiCko pjesnigtvo, i ja ni danas
ne znam jesam li se za nj udala zato gto je bio najvigi momak
s kojim sam ikad negto imala (metar i sto) ili zato gto je imao pla-
ve oCi i plavu kosu (pri emu su mu oCi imale boju izblijedjelih
68
SVEkENSKI BLUES
traperica) ili zato gto je izjavio kako eitavo svoje nasljedstvo kani
ostaviti studentskoj nenasilnoj ogranizaciji SNCC-u to je jedna
kratica iz proglosti ili zato gto bi i usred noei znao izrecitirati
Odu slavuju.1 (Srce bolno, Cutila kinji tupost sna, / kao
da kukute sok sam pio, / i tupi opijat ispio do dna Sto velite,
kakav predosjeeaj?) Moglo je to biti zbog bilo kojeg od tih raz-
loga. Ili sam se naprosto umorila od odbijanja mugkaraca, i udaja
mi se ueinila rjegenjem. Ona ee mi, ako nista drugo, omogueiti
da se koncentriram na svoj posao
Thoma i mene njegovi su roditelji smjestili u raskognu obitelj-
sku kudu u Southportu, koju smo mi smjesta poCeli puniti radi-
kalima, militantnim crncima i mirotvorcima. Prebojali smo pro-
zore crnom bojom, napunili sobe pop-artom, pa se prihvatili
posla da opijanjem i drogiranjem izgubimo sve simpatije zajedni-
ce u Cijem je krilu Thomova obitelj Z'ivjela \Tee skoro Citavo sto-
ljede. Preuzeli smo velebnu neogreku palaeu i pretvorili je u slam
sve u ime umjetnosti i socijalne revolucije. Jer bili su to dani
Beatlesa, Vijetnamskog rata, hepeninga, mirotvornih margeva,
Ljeta ljubavi. Thom, poput skoro svih mugkaraca koje sam volje-
la, za mene je bio preslab, ali se divio mom radu i bio spreman
na sve da mi u njemu pomogne. U to je doba moj stil bio u naj-
manju ruku eklektiean. Pravila sam hepeninge s Yoko Ono (dok
je jog bila s Tonyjem Coxom, prije nego gto je geepala svoju
Bubu il ) i pravila prilieno dubiozne performanse na kojima
su se bufZ"oaski sudionici morali skinuti do gola i puzati kroz
platnene cijevi ili skinuti gaee da ih fotografiram kako bleje u sta-
romodne kamere. (Ved sam se tada zanimala za filmske scene
io
Ode to a Nightingale (1819.), jedna od najpoznatijih pjesama Johna Keatsa (1795.-
1821.)
engl. beatle. (Op.pr.)
69
 ERICA JONG
koje Ce kasnije postati tako znaCajnima u mom odnosu s Dartom,
kako Cu yam uskoro ispriCati.)
Thom Winslow mi je pomagao i poticao me u svim tim
pothvatima: kad je trebalo kupovati umjetnine, podrfavati radi-
kale i njihove pokrete, unajmljivati potkrovlja, financirati sve
moje razmetljive, bahate, plitkoumne zamisli. Zato gto je bio
tako prilijef an, priliCno sam ga prezirala. Znala sam da je u
mene beznadno zaljubljen i zbog toga sam bila nehajna. Ali
gezdesete su bile doista nehajne godine. Svi su znali neprocjenji-
vost svega i vrijednost niCega. Za razliku od nage mlade brace
jupija12, tvrdili smo da preziremo novac ali smo zapravo prezi-
rali borbu i muku. OCekivali smo da Ce nam svijet servirati na
srebrnom pladnju (makar i prekrivenom grafitima) a neko je
vrijeme tako i bilo.
Thom Winslow je dio dobar, krasan, okamenjeni momak. Ja
sam bila njegov bijes pobuna za koju on sam nije imao petlje.
Jednom zgodom, prije nego smo se razigli, sluCajno sam ga Cula
kako za drugtvenom veCerom veli nekom trgovcu umjetnina:
>titav sam Pivot igao u prave gkole, u prave klubove, na prave
debitantske privatne balove, i onda se ofenio Leilom Sand, rode-
nom Louise Zandberg! Thom je to izrekao s popriliCnim pono-
som to mu je zapravo do tog Casa bilo najveCe fivotno postig-
nuee ali sam ja giznula zato gto je odao moje rodeno ime. (A
mofda sam pritom Cula i prizvuk bijesa koji Ce nas uskoro raz-
dvojiti.)
+q. +
Koliko se toga mote promijeniti za dvadeset godina! Thom
se ofenio za debitanticu zagivenih usta, svoje vjere (bezbosini pro-
12 engl. yuppie (young urban professional, mladi urbani profesionalac), tipkni pred-
stavnik mlade, educirane, suburbane amerkke malogradanske klase.
'7n
SVE2ENSKI BLUES
testantizam) i drugtvene klase (rentijerski radikali), koja je s njim
mofda igla Cak i u plesnu gkolu u Southportu. Sad five u Ver-
montu i proizvode ekologki zdrave zahode koji govna pretvaraju
u kompost za ruie. Unatoe tome gto sam mu slomila srce kad
sam se spandala s Elmoreom Dworkinom, apstraktnim ekspre-
sionistom, na kraju ga je ipak uspio pretvoriti u kompost. Bez
merdea ne rastu rufe, rekli bi Francuzi.
Sto nas ponovno vraea na preosjetljivost na ono gto sam
trafila kad sam se zaljubila u Elmorea, koji je bilo stariji, daleko
etabliraniji, i koji je o kunilingusu znao sve gto se uopCe mote
znati (jer se u svojim zelenim danima radu jezika u oba smisla
uCio u Parizu). Upoznala sam Elmorea i zaljubila se u njegove
slike i njegov jezik (iako mofda ne tim redom). Bilo je to 1974;
bila sam veC stekla dovoljno umjetniCke reputacije da bih mogla
pristojno fivjeti od svog rada, i da bi o meni pisali The New Yor-
ker i Vogue (People i Architectural Digest doCi Ce kasnije). Nije to
bila slava koja to stavlja u svaCija usta, ali je zato bila od one
otmjenije, diskretnije vrste slava u umjetniCkom svijetu prije
no gto se on pretvorio u potpuni medijski cirkus.
Elmorea sam upoznala na drugtvenoj veCeri u New Yorku na
koju Thom nije dogao zato gto ga je spopala grozna gripa. Kakva
sam ja to Pena bila! U sedam sam sati ostavila muf a samog u
Park Avenue, pugtajuei ga da iskaglje crijeva, a veC sam u jeda-
naest otigla sa zabave s rutavim umjetnikom dvadeset godina sta-
rijim od sebe. Do ponoCi mi je ved izlizao picu da je prela od
ekstaze u njegovu potkrovlju u John Streetu. U tri i trideset u
noel vec sam bila opet u krevetu u Park Avenue, i grlila svog
uskoro vee bivgeg muf a, nemajuei ni toliko milosti da osjetim
krivicu. U meduvremenu sam se divila, kroz prozore Elmoreova
stana, pogledu na nebo koje je u snjdnoj meeavi postalo niiiCa-
sto kao djeCje dupe, a isto sam se tako divila i Elmoreovu kurcu i
71
 ERICA JONG
njegovim slikama. Za jednu sam se veeer upoznala s najperspek-
tivnijim mladim umjetnicima newyorgke gkole, vigestrukim orga-
zmom i sinsemilom iz okruga Humboldt.
Jesi se lijepo provela, dugo? upitao je Thom, prevalio se i
greevito se nakagljao.
Mmmmmm, odgovorila sam mu ja i privukla ruku njegovu
penisu. Potom smo se pojebali kao mahniti, i nage je sparivanje
bilo jog strastvenije zbog nedvojbene makar i sablasne prisut-
nosti treeeg Covjeka u nagem krevetu. Nikad mi s Thomom nije
bilo ljepge. Pa ipak jog nisam dogla do preosjetljivosti.
Moj brak s Elmoreom, rodenje blizanki, nag neizbjdan rasta-
nak sve se to ne mok ispriCati u nekoliko rijeCi. Uvijek sam
mislila, kad se buduei roditelji izuzetne djece upoznaju pa
bilo to na drugtvenoj veeeri, u ljekovitim kupkama, u drugtvu
lijeCenih alkoholieara, iii gdje li yee danagnja moda nalak da
se upoznaju mladi u zenidbenoj dobi andeli, Parke i sibile
(gto ih je naslikao Michelangelo, ili bar Tiepolo ili Veronese) leb-
de nad njima i guraju ih prema najprikladnijem pokrivaeu. Cita-
va narav bjesni od zelje da se razmnoa Zagto ljudi misle da su
od toga izuzeti? Elmoreov tavanski stan, Elmoreov jezik i Elmo-
reove droge (a Thomovu gripu da i ne spominjeno), sve su to bili
samo mamci da nage blizanke gto prije uzmemo iz etera i dove-
demo ih na nag planet.
U trenutku kad se nekome zaenu djeca, on prestaje biti ego i
pretvara se u puku kozmieku cijev, lijevak u bezvremenost. Zbog
toga slutim da je donogenje djece na svijet tako kljuena stepenica
u eovjekovu razvoju. S roditeljstvom nam dolazi prvi okus nesta-
janja ega, pridruivanja kozmiCkom plesu. Od trenutka kad sam
otvorila svoja stegna Elmoreu Dworkinu na torn potkrovlju u
John Streetu, moj je brak s Thomom Winslowom bio osuden
72
SVE2ENSKI BLUES
na propast. Mo'ida bi bio osuden i bez toga jer su blizanke
umirale da se rode a one su svog oca odabrale bar koliko i ja.
Kad danas, kad je blizankama yee deset godina (bile su to
moje dvostoljetne bebe, rodene o dvostotoj oblietnici Sjedinjenih
Driava), pogledam u proglost, sasvim shvaCam da im je otac
morao biti Cupayi 2idov od moje krvi i mesa jog jedan anarhist
mraenog pogleda eiji su preci dogli iz Ukrajine. WASP-ovu djecu
ne bih ni mogla donijeti na svijet, kao gto ne bih mogla ni pre-
stati crtati i slikati. Sjeeam se kako sam jednom zgodom, dok
sam nosila Mike i Ed (te smo godine Elmore i ja zivjeli u
Toskani, u seoskoj kuei u Stradi u Chiantiju), gledala RAI-ev
dokumentarac o Auschwitzu, na kojem je bilo prikazano unigta-
vanje zidovskih beba slienih dvjema gto sam ih nosila, i kako sam
plakala od radosti i bola gto obnavljam 'iidovsku rasu. To nikog
nije zapanjilo vige od cvilidrete o kojoj je rijee jer nikad nisam
bila ni najmanje religiozna (jer je, zapravo, ein moje 'iidovske vje-
re bio da budem bezvjerac). Ali kad je rijee o djeci, onda kao da
propupa say nag konzervativizam. U drugom sam stanju postala
hiperiidovka, hiperumjetnica, hipersenzitivna. Trudnoea je,
ukratko, iznijela na povrginu moju istinsku budistiCku naray.
Samo sam postala jog vige ja.
Je li moj brak s Elmoreom bio dobar? Na poeetku nam je
bilo kao u raju. Na kraju je to bilo Cistiligte ako ne bag Cisti
pakao. (On Ce doei kasnije, s Dartom.) Sto bi moglo biti ljepge,
nego kad dvoje umjetnika zivi zajedno, radi svoj posao, odgaja
svoje bebe, kuha, voli se, geee kroz talijanske crkve i umjetnieke
galerije?
Zivjeli smo u seoskoj kuCi nekog prijatelja u Chiantiju, i kroz
prozore gledali na polja srebrnastih maslina i loza gto su izvijene
plesale po obroncima. Sve smo noei spavali zagrljeni sve dok to
nije onemogueila moja trudnoCa a onda smo poCeli spavati kao
73
 ERICA JONG
'lice u ladici, s Elmoreovim prsima na mojim ledima i njegovim
kurcem na mojim butinama, kojim me je gurao otraga i Cesto me
budio ugavgi u mene.
0, kako je slatka ljubav kad je slatka! Dva slana, oznojena
ljubavnika bude se u zajedniekom krevetu isprevrtanom od lju-
bavi. I kako je to rijetko! U razdobljima svog ivota kad to ima-
mo, to jedva i znamo cijeniti. I to cijenimo vige kad to izgubimo
nego kad to imamo kao gto je to sludaj i s toliko toga gto mi
bezobzirni ljudi imamo, ukljueujuei i nage iivote.
Sjedam nas se kakvi smo bili tada: Elmore je imao pedeset
dvije prema moje trideset Cetiri godine i bio je opijen mnome
kao i ja njime. Pugtao je dugu crnu kosu, i dugu prosijedu
bradu, a crvene su mu usne bile nagkubljene kao pidka. (Brado-
nje Cesto imaju pizdolika usta; mokla bag zato vole lizati picu: to
je kao da se sami sa sobom ljube u zrcalu.)
. u Svicarskoj.) Ali je na kraju ispalo tako da sam,
+
Tu smo godinu zivjeli u spletu bedara, povijesti umjetnosti i
ekstra-djeviCanskog maslinovog ulja. Pili smo vino iz vlastite cam-
pagne; prolijevali smo maslinovo ulje na vlastite rajdice. OtpuCka-
li smo do Firence u svom starom fiatu i s rukom pod ruku pro-
getali se kroz Uffizi, kroz Akademiju, Pitti; jeli smo bistecca ala
fiorentina (to zbog beba) i goleme porcine na iaru (to zbog
sebe); i slikali smo koliko nam srce zeli u istom vjetrovitom ate-
lijeru, dok su iz radija dredali Vivaldi i Monteverdi.
2ivjeli smo za ljubav, za umjetnost, za krevet, za bebe. Sto je
lako Ciniti u Italiji, u zemlji u kojoj su prioriteti u redu i to,
doista, u torn redu. Jog se sjedam ushita u Elmoreovim crnim
Erna dok je leao na mom trbuhu i oslugkivao kao da sluga
valjanje mora u nautilusovoj gkoljci. Nag je posao napredovao,
nage su bebe rasle, rasla je i naga ljubay. Naga je pjesma bila
74
SVE2ENSKI BLUES
Ljubav de naga vjedna biti i u to nismo posumnjali ni na tre-
nutak. 0, Stjenjak se mote smrviti, i pod Gibraltarom more
otvoriti (Jer oni su od zemlje zbiti...), no ljubav de naga vjeena
biti. Ili smo bar tako tada mislili. A zapravo de vjedne biti samo
nage bebe.
SjeCam se onog dana u srpnju kad smo u nag fiat natovarili
hranu, odjedu, radio i psa, pa krenuli prema Svicarskoj i klinici
u Lausanni gdje su se, prema nagoj odluci, trebale roditi blizan-
ke. Oboje smo pjevali (gto smo oboje Cesto Cinili). U
mislili smo, i nema nideg ljepgeg i nismo se prevarili.
Da dodemo do Svicarske trebala su nam tri dana. Nismo se
utrkivali sa satom, zato gto smo ved davno bili odlueili da demo
se u osmom mjesecu moje trudnode odvesti u Svicarsku i odsjesti
u hotelu kraj klinike blizanci su desto nedonogead. (Ja u Italiji
mogu i slikati i ali du, kao i Sofija Loren, svoje bebe roditi
tjedan
dana po dolasku, podela gubiti plodnu vodu, i zbog toga je
bilo pametno smjestiti me u kliniku da spasim plod. Elmore i
Boner (nag njemadki ovdar) skoro su se doselili k meni u kliniku
(jer se, kao i obidno, slavnima gledalo kroz prste), i Elmore mi je
Cita dok smo Cekali da vidimo hodu li morati na carski rez ili du
Cekati na prirodne trudove.
Bili su to najsjajniji trenuci mojega 'Z'ivota! Le'2"ala sam u kre-
vetu kao kraljica i dekala da na svijet donesem svoje kraljevne
(pomodu amniocenteze sam doznala kakvog su zdravlja i kojeg
spola), dok je Elmore Citao Blakeove Pjesme nevinosti i Pjesme
iskus nosti. Oboje smo imali blokove. I oboje risali. Ja sam imala
jedan blok rezerviran za trudnodu i u nj skicirala Elmorea kako
mi. Cita, kako mi oslugkuje trbuh, kako slika u svom atelijeru, a
on je opet imao blok rezerviran za trudnodu u kojem sam bila
ja na mnogim skicama u raznim fazama trudnode. (Ja imam
75
 ERICA JONG
oba ta bloka, i driim ih leda uz leda ili trbuh uz trbuh na
polici u svom atelijeru u Connecticutu, i ni danas ih ne mogu
gledati a da se u meni negto ne trzne. Kakvo je to bldieno, ushi-
eeno vrijeme bilo! Kako je moglo nestati?)
A poeelo je nestajati 1. kolovoza kad smo, zato gto je plod
bio ugrosien pucanjem amnionske kesice, i mi i nag nadrealistiCki
lijeenik doktor Breton, vjerovali ili ne! zakljueili da male slat-
kice na svijet treba donijeti carskim rezom.
U operacijsku sam dvoranu ugla kao umjetnica i ljubavnica, a
izigla kao umjetnica i majka. Od trenutka kad su mi u malim
ru'iieastim rudnicima predali te dvije male ruiiCaste blizanke, sve-
mir se ljubavi poeeo pomicati i to nepovratno.
Ili se mo'icla brak nije poeeo runiti samo zato gto smo postali
roditelji. Moida je to bilo i zato gto je moja zvijezda bila u uspo-
nu, dok se Elmoreova pomradila. ZahvaCene valom zanimanja za
'iensku umjetnost, stvorenog 'ienskim pokretom, moje su slike
(koje su u to doba bile erotski prikazi svakodnevnih predmeta
gkoljaka, cvijeea, kamenja, kostiju, pretvorenih u monumental-
ne ikone u maniri koja je podsjeeala na Georgiju O'Keeffe) poCe-
le buditi veliko zanimanje, i to bag u trenutku kad su Elmoreove
apstrakcije sliene Hansu Hofmannu poCele djelovati nekako
passe. Ili je to moida bilo zbog alkohola, jer je Elmore pio sve
vise i sve jade. Ili je moZda pio kao i uvijek, samo gto je sad pre-
gao onu nevidljivu crtu. Tegko je reei koji je od ta tri faktora
zadao onaj zavtini, samilosni udarac.
Vratili smo se u New York i uredili dom, atelijer i djeeju
sobu u stanu koji sad Dartu sluzi za njegove veze, pa se suoeili
s izazovom uzgoja blizanica, tjerajuei karijere-blizance, i boreci se
u newyorgkom umjetnidkom svijetu.
Najednom sam ja postala umjetnikom koji simbolizira trenu-
tak, iznimkom koja potvrduje pravilo, 'eudo dana. Vaginalna je
76
SVE2ENSKI BLUES
umjetnost bila in, i moji oblici gkoljke i kosti, cvijeee i kamenje
postali su najednom ono gto se traii. Cinjenica da imam dvije
prekrasne blizanke nije mi nimalo gkodila. Uslikana kao dvo-
struka madona u svom atelijeru, pred nagminkanim usnama fuk-
sije, predstavljala sam savrgenu sliku umjetnika vaginalne ere. Ja
sam cvala, a Elmore se mrgodio. Sve sam rjede i rjede osjeCala
njegov jezik na svom klitorisu i njegov kurac na svojim bedrima.
I sve smo manje i manje pjevali Ljubav ee naga vjeena biti.
Sve smo eeke nalazili izlike da sami odlazimo na drukvene veCe-
re, sve se eegee jedno na drugo zalili prijateljima, sve Cegee se
izdirali u kuhinji, u kupaonici, u djeCjoj sobi.
Tko zna zagto brakovi propadaju? Razlozi su tome nedoku-
Civi koliko i razlozi zbog kojih par uopae i nastaje. Zivimo u svi-
jetu u kojem su se drastieno promijenila sva pravila o ljubavi i
braku i nastavljaju se mijenjati u sve kraeim ciklusima. Nekad
je svrha braka bila radanje i odgajanje djece; danas je malo bra-
kova sposobnih izdriati pritisak tog dogadaja. Djeca su nesnosan
prekid ovisnosti i narcizma, te dvije sragtene opsesije nageg doba.
A ako je jedno dijete prekid zamislite gto su tek dvoje! Jer je
einjenica da je narav Covjeka stvorila i kompliciranijim i pametni-
jim nego gto je to za nj dobro. Mi smo stvorenja kojima, da bi
uspijevali, pa eak i samo ostati, oeajnieki trebaju prioriteti, a u
modernom su dobu nagi prioriteti postali premutni. Ljubav je
isuvige promjenjiva da bi se za nju moglo 'iivjeti. A umjetnost
je presamotna. Ljubav i umjetnost su dovoljni. Ali ako je jedan
umjetnik iena, a drugi mugkarac, eiji rad dolazi na prvo mjesto?
Mugki ego, navala testosterona, i veCina drugtvenih pravila dikti-
raju da mugkarac mora biti glavni, ill ee spustiti nos. No gto ce
biti ako, na trenutak, zenin posao bude u usponu? I gto ako ona
77
 ERICA JONG
stavlja hranu na stol, bag kao i sisu bebi u usta? Bi li se ona tre-
bala pretvarati, sve zbog njegova ega, da ne radi sve to gto radi?
poktaala sam. Ali nisam mogla odriati iluziju. Kad su
bebama bile dvije godine, imala sam najuspjegniju izlozbu u zi
votu, i to iste one godine kad se Elmore posvadao sa svojim trgo-
vcem i otigao iz njegove galerije, i to su bili ti dogadaji-blizanci
koji su nagem braku zadali zadnji, samilosni udarac.
Elmore se odselio, i ostavio me s mojirn uspjehom i groznim
dvostrukim blizankama (jer Mike i Ed nisu bile nimalo laka
djeca), velikim smedim standardnim pudlom Bonerom (nazva-
nom po Michelangelu Buonarrotiju i Rosi Bonheur), i lako
dostupnim analgeticima: dzinom, votkom, vinom i drogom. Jer
bag sam tada poeela imati probleme s pieem i drogom.
Ostala sam sama sa svojim bebama i poslom, i osjeeaj je
napugtenosti bio divlji. Osjeeala sam da sam kdinjena zbog
svog uspjeha (a gto je, zapravo, i bila istina). I po prvi put u 'Zi-
votu nisam bila dorasla situaciji. Ili, drugim rijeeima, po prvi sam
put u zivotu, ja (koja sam se smatrala od toga izuzetom) doivjela
sudbinu veeine poeela sam se osjeeati kao sirtva.
Kako sam mrzila taj osjeCaj! Citav sam iivot prezirala zene
koje su cviljele, Z'ene koje su proklinjale 'Z'ensku sudbinu, 'iene
koje su tvrdile da je za njih s ljubavlju gotovo. Ja sebe nikad
nisam zvala feministicom. UZasavala sam se to etikete. Ali me
materinstvo radikaliziralo na Cudan i nov naein. A to gto sam
ostavljena s dvije 'ienske bebe pobudilo je u meni osjeCaje tako
u'iasavajuee da nisam ni znala gto bih s njima poeela. I tako
sam se propila.
Povrginski gledano, 'ivot se nastavio. Moj iivot bi se tegko
mogao nazvati siromagnim. Imala sam veliCanstven tavanski
stan, kual na ladanju, pomoCnicu, dadilju. Ako sam se ja osjeCa-
la ostavljenom uz takav sustav podrgke, zamislite samo gto mora-
78
SVE2ENSKI BLUES
ju osjeeati druge 'iene! Netko me udario u samo srce moje ljud-
skosti. Ja sam ispunila svoje poslanje i kao umjetnica i kao zena, i
da me za to kazni, Elmore je otigao.
Ali budimo pogteni. Elmore je imao i svojih problema. U
platformu 'ienskih udru'ienja trebalo bi ugraditi dasku koja govo-
ri da mugkarci u pedesetoj zaslusiuju poseban oprost, a Elmore je
vee navrgio pedeset petu. I mnogo se brinuo. Njegovo srce, nje-
gov penis, njegova karijera, sve je zakazivalo a to sam bila ja, u
trideset gestoj, i Citav mi svijet ni do koljena (ili se bar tako
einilo). On to nije mogao podnijeti, a nisam to, po svemu sudedi,
mogla ni ja.
I tako smo se, da sve to bude jog i gore, razigli. I oboje smo
poCeli sve vise piti. I jebavati se okolo. I od svega smo se toga
osjeCali samo jog gore (iako to vidim tek iz ove perspektive), a
bebice su trpjele zbog nage sebienosti, kako to bebice obiCavaju
Promijenila sam mnoge ljubavnike mlade, starije, vrgnjake
all nigta me od toga nije stvarno diralo. Trazila sam ekstazu, pre-
osjetljivost. Dok je istina da je brak s drugim umjetnikom najveCa
od svih ekstaza, a ja sam je izgubila. Oplakivala sam smrt smrt
moje krasne male obitelji koju nigta nije moglo nadomjestiti.
Lupala sam tako glavom nekoliko godina, pokugavajuei negto
raditi, pokugavajuei odgojiti malene, s alkoholom koji je postajao
sve veea prepreka (a za koji sam stalno nijekala da je ikakva) i
onda sam srela Darta.
+
Dart nije bio samo veliki jebaC; bio je to princ na bijelom
konju. Pronagao me je kad je moja samouvjerenost bila na
samom dnu, i digao me nogom u tur. Digao me kurcem u
picu ili nogom u guzicu; sve je to isto, zapravo, jer mi je ubriz-
79
 ERICA JONG
gao pravu injekciju 'iivotne snage, koja je iz njega brizgala kako
kroz penis, tako i kroz sve pore.
Ja sam ga voljela. 0, kako sam ga voljela! One filmske scene
rodile su se iz moje ljubavi prema njemu bag kao i platna s
kaubojskim prizorima. Jer sam zbog obo'iavanja tog krasnog
mugkarca ueinila isto gto i Rembrandt svojoj Saskiji, Wyeth svo-
joj Helgi i Vinci Mona Lisi: slikala sam ga (i portretirala) i ueinila
ga svojom slavnom muzom.
One filmske scene rodile su se iz moje ljubavi i zudnje da ga
zadfiim kraj sebe. Kad bi mi pozirao, barem je bio tu. To je od
njega trasiio njegov narcizam; trazila je to i moja umjetnost i
sad su nagli priliku gdje se to dvoje mote sloziti, do zadnjeg dje-
liea kao naga tijela.
Od trenutka kad sam upoznala Darta, nisam ga prestajala ski-
cirati. On me na to naveo. On me je fascinirao, i to u arhaienom
smislu rijeCi bila sam zaCarana vezana uza nj earolijom, i to s
ushitom, nevidljivim konopcima zavodenja.
Iz tih skica, na kojima je bio on, razvila sam svoja kaubojska
platna goleme gro-planove Darta, ostvarene kombiniranom
tehnikom, na kojima je on bio prikazan kao Usamljeni Jahae,
kao Roy Rogers, kao Gary Cooper iz Toseno u podne. Uzela
sam te kulturalne ikone iz djetinjstva i na njih superponirala
tog lijepog mladiea. Sparila sam tog Covjeka rodenog pedesetih
sa slikama svog djetinjstva iz istog desetljeaa, i strast s kojom
sam to Cinila nije promakla nikome.
Naravno da te slike nisu svi voljeli. Neki su ih i mrzili gto je
dokaz da su bile zive. Ali se strast nije dala zanijekati a strast je
jezgra umjetnosti, kao i svega drugog u zivotu. Bez nje umiru i
ljudi, i slike, i biljke, i knjige, i bebe.
Dart mi je vratio dar Zivota, i zato sam mu Zeljela uzvratiti.
Nakon gto su to kaubojska platna bila izlolena i skoro se smje-
80
SVE2ENSKI BLUES
sta prodala potrdilla sam druge nadine kako da ovjekovjeeim
svog ljubavnika, i to je priCa o tome kako sam naletjela na film-
ske scene.
Fotografija me oduvijek fascinirala, nikad je nisam smatrala
nfiom umjetnogeu, nego manipulacijom svjetla na retini, koja
ima integritet do zadnjeg svog zrnca kao i uljana slika, rezbarija
u drvu ili kip u mramoru.
Na umjetniekoj sam akademiji studirala s ueenikom Moholy-
Nagyjem, i on mi je otvorio odi za sve moguenosti koje ona otva-
ra pozitive u srebrenom bromidu, pozitive u zladanoj platini,
kao i za Citav arsenal fotografskih efekata gto stoje na raspolaga-
nju umjetniku koji u fotografiji vidi umjetnost. Sve sam te lekcije
zgurala negdje u kut mozga, za slueaj da mi zatrebaju u zivotu
i sad sam ih se sjetila obuzeta strageu da ovjekovjeCim Darta.
Pribavila sam si staromodnu kameru iz otprilike 1910. (vrlo
slidnu onoj s kojom sam eksperimentirala u svojim Yoko Ono
danima), i poCela fotografirati Darta u raznim kostimima, koji
su bili metafore njegove mnogostruke lienosti: Arlecchino u gare-
nom ruhu dvorske lude; Usamljeni Jahae (ponovno); rock-zvi-
jezda (sa zdjelicom13 Elvisa Presleyja natreenom prema kameri);
kamiondiija iz pedesetih u majici i s limenkom piva u ruci; mladi
WASP s crnom kravatom; sveti Sebastijan izboden strijelama;
Hell's Angel u crnoj Isus s pregaeom na krau. Fotografirala
sam ga u svom atelijeru (gdje sam mogla savrgeno namjestiti i
svjetlo i pozadinu), a pozitive sam radila u srebru iii platini,
ovisno o dojmu koji sam zeljela postiei. Najbolje sam onda pove-
eavala do natprirodne velieine, tako da su izgledale kao filmski
plakati, Ta serija, nazvana naprosto Dart/Trick Donegal u film-
skim scenama pokazala se jog uspjegnijom od kaubojskih slika i
tako je Dart mojom rukom postao zvijezda.
13
engl. pelvis; otuda Prisleyju i nadimak Elvis Pelvis. (Op.pr.)
81
 ERICA JONG
PriCa o Pigmalionu mnogo je vee puta isprieana i preprieana
- ali nikad u njoj umjetnik nije bio iena, a mugkarac Galatea!
Eliza Doolittle postaje prildnica, ali je na koncu ipak dobra dje-
vojka (Ja sam dobra djevojka, jesam, jesam!). Bez obzira bila
rijee o Shawovoj verziji (gje se pobuni protiv Higginsa) ill o ver-
ziji Lernera i Loewea, u kojoj ona ostavlja Freddyja Eynsford-
Hilla i odlazi oeinskom liku Rexa Harrisona, ona na kraju ipak
postaje odana jednome mugkarcu - te tako, ukratko, oznaeava
put svim ienama u drugtvu.
No gto se zbiva s nagim Pigmalionom kad je stvoritelj iena a
njezino stvorenje mugkarac? Jednostavno: stvorenje izdaje stvori-
telja sa gto je mogude vise mladahnih gizika.
Ne mote se reei da me je Trick/Dart zelio izdati. Nego je
sada, zahvaljujuei tome gto sam ga ja ponovo stvorila, postao zvi-
jezda, pa su ga poeele opsjedati mlade mudrice. Seksualnost gto
sam je ja otkrila u njemu izbijala je i iz tih golemih fotografija, iz
tih kaubojskih slika, i to su osjeeali svi koji su te slike gledali.
Dart je postao vlasnigtvo svijeta, i sve se iivo htjelo s njim poje-
bati. Za gto sam si prokleto sama kriva. Kao obdavateljica Bessie
Smith, trebala sam biti toliko pametna pa poslugati savjet gto ga
nudi u svom Praznokrevetnom bluzuo.
Kada nacres dobrog sevca ne idi okolo i ne laj: brzo oe mu druga
postaviti guz ostat Oe ti samo praznokrevetni bluz...
Ali sam upala u jamu gto sam je sama iskopala: umjetnik je u
meni bio jai od zene. 2estoki bi ljubavnik svog ljepotana drzao
zamotanog. 2estoki je umjetnik umjesto toga od njega napravio
zvijezdu i uslijedio je kaos.
Umjetnost preoblikuje 'Z'ivot jog vise no gto zivot oblikuje
umjetnost. Zamislite gto bi bilo kad bi Helga silazila s korica
Timea i Newsweeka i padala u zagrljaj svakome mladiCu koji je
82
SVEkENSKI BLUES
poieli? Sto bi tada ucinio Wyeth? Poludio? Odao se drogi i
piCu? Ali on je bio od Zena makn - i paten i modeliran, uvijek
na mekom, njihovo mezime'e. A onda se uplelo i vrijeme, koje
sve umekgava. On je imao Helgu (u kojem god to smislu bilo),
ali je imao i gospodu Wyeth. Ali nije takva i sudbina zenskog
umjetnika. Imala sam svoje blizanke, imala sam Darta, a sad su
sve te drapae"oze poCele zivkati i pitati za Darta. I to mi se Cinilo
bar sitnu mrvu nepravedno.
Ali dobro, ja sam jaka, pomislila sam. Izvuei Cu se nekako iz
svih tih kriza. Spolno nevjerstvo nije najgora stvar na svijetu.
Neka Dart dere te svoje gmrke, samo ako se uvijek vrati kuei.
Ili sam bar tako mislila. No pokazalo se da je to lakk reei
nego
-to nas vraaa na ljeto o kojemu priCam, i u kojem Leila (ja o
sebi govorim u tredem licu samo u gall - ili u Casovima stragne
krize) Ceka kraj telefona da se Dart pojavi na svom motorkotaeu.
Blizankinje su u Californiji s ocem (koji predaje na Univesity of
California). A ja sam u Connecticutu, i pokugavam napraviti bar
negto slika za sljedeeu izldbu. Ali je moja koncentracija sasvim
vjetrom raznesena - moja je muza odletjela iz krletke. Govorim
sebi da je moja muza u meni i da bih morala moei raditi, ali ja
zapravo samo Cekam zvuk Dartova motocikla na pogljuneanoj
stazi, i zvonjavu telefona koji de najaviti njegov dolazak.
Connecticut je zeleno lijep, kako to samo Connecticut zna
biti - a ja sam sasvim u govnima. Sama sa svojim psom u
svom silosu-atelijeru, i nema Cak ni Mike i Ed da me malo rastre-
su, i od svega mogu samo Cekati da zaCujem drobljenje gljunka
pod kotaCima Dartova motorkotaea, koji kao da mi prelazi ravno
preko srca.
83
 ERICA JONG ST7E2ENSKI BLUES

vaju, djeluje potigteno kao i ja.) I gto da radim? I gto da radim s

pgtoljima?
On ima pgto/je? pita Emmie.
Emmie, velim ja, goyim imaju pigtolje.
Mislim, ja nemam, odgovara Emmie.
4 Ti za mene nisi nikad bila goyim, velim ja.
Hvala, veli Emmie, shvadajudi da je to bio kompliment.
Samo mi obeeaj da deg mu reei da skloni to pigtolje iz kuee.
Izigravanje Penelope U redu?
udno, zar ne, kako se sve veze odmataju unatrag? Kad sam
se prije pet godina upoznala s Dartom, on se vozio na motociklu,
kojeg je ostavio za volju krvavo crvenog mercedesa kojeg sam mu
L9Y-
Tudeile Zack xiAo4i,
ja kupila. A sada, tko zna zbog dega, on se ponovno vozi na
te& Kwicenze,
(9)i'ec, ketice x444, motociklu, a mercedes (DART svoj alter ego) ostavlja u garaZi.
te& x'4ruz4,ac.
' On se zbog nedeg osjeea stragno krivim on, koji osjeea toliko
cea 0a,Z, ?la a je lw(goot malo krivice, u usporedbi s realnim ljudima.
.04,e/ma/ii taj maca/xae.
Motocikl se zaustavlja uz urlik i puf-puf-puekanje, i onda
Bessie Smith Cujem cipele kako gaze po pogljuneanoj stazi.
Sprejam se Lumireom, kugtram kosu i tram na vrata. Ne
Zelim da vidi da sam bila pri telefonu s Emmie, koju ne podnosi
zato gto zna (a svi to mugkarci instinktivno znaju) da priCamo o

p
enelopa je to znala, voleei Odiseja: kad godinama Ceka
mugkarca da se vrati kuei, Zena poludi.
Ja dekam. Ja dekam. I dok Cekam, pokugavam slikati. A
kako ne mogu slikati, pijem. A kad se napijem, padam u odaj. A
kad se on vraea kuei, tog je petka vet ponoe. U gradu je bio
dan, dva, tri dana izgubila sam svaki osjedaj. A svo sam to vri-
jeme prelivjela jer sam telefonski razgovarala s Emmie, a tim sam
se bavila i u torn trenutku.
Vratio se, velim 6eguCi Bonera po trbuhu golim noinim
palcem. (Pas, koji odraZava moje raspololenje, kako to psi obida-
njemu. Da je takav razgovor potreban radi golog opstanka, to
nijedan mugkarac ne razumije (ili moZda i razumiju i bag
zato ih ne podnose: Kako se usudujemo da ih nadiivimo?).
Oni znaju samo da mi imamo negto gto oni ne smiju ni dotaei
niti u to prodrijeti: sestrinstvo zajednidkih osjeCaja, sigurnosnu
mreiu koja nas hvata kad nas odbace i mi padamo.
Lutko, veli Dart, pa skida kacigu a la Darth Vader i hvata
me za dupe.
Bok, dragi, velim ja i podiZem pogled oeekujuei poljubac.
Nikakvo Gdje si to dodavola bio? iii Zagto me nisi nazvao?

R4 85
 ERICA JONG
Ako 'iena zeli imati zivotinju poput Darta, onda mora biti disci-
plinirana i pametna, i ne smije nikad odati da je ljubomorna,
nikad pokazati posesivnost.
No vaj, to je nemoguce. Cak su i 'iene samo ljudi.
Nikakav poljubac ne dolazi.
Radila si? pita on, kao da zna da mi je sjebao koncentra-
ciju, i kao da mu je zbog toga drago.
Da, lakm ja. Na novoj seriji slika.
Mojih? pita on, pohlepan da mi bude muza, unatoe tome
gto vise ne pokuje svoju stranu sporazuma.
Naravno, dragi.
Lakg mi? pita on. Osjeeam da mi lazes. A ti znag gto sli-
jedi kada lakg, zloCesta djevokice, je li da zna?
Da, velim ja, kao curica, i vrlo uzbudena.
Idemo u atelijer. Da vidimo gto si napravila.
I onda stupa kroz stra'2"nja vrata, i prelazi travu, i ulazi u moj
silos-atelijer, i pritom ispugta jareei zapah crne kok i pragine s
puta.
A u mom atelijeru, sve je u kaosu. Prazna platna poslagana
uza zid, odbaCene goleme fotografije s izloibe filmskih scena
(po nekima sam od njih Cre"kala akrilikom, i fotografske slike pre-
krivala warholesknim 'ivrljotinama), odbaCena platna s kaubojske
izloibe, jedna slika blizankinja za dvostruki portret nazvan
Doppelganger keeri, koju sam odbacila, ne smatrajuei je dovoljno
dobrom, kao i uobleajeni autoportreti koje poCinjem kad god pri
ruci nemam neki drugi model.
Kaos u mom atelijeru samo je zrcalna slika kaosa u mojoj
glavi milijun toga zapoCeto i nista dovrgeno divljeg bacakanja
u pokugaju da nadahnuee pronadem u proglosti, u djeci, u sebi.
I znaei lagala si, veli on. I znag kakva je kazna.
Znam, velim ja i silno se uzbudujem.
86
SVE2ENSKI BLUES
Legni na gtafelaj, veli on, i skini traperice.
Isadora: Ma cisto ne mogu povjerovati da bi Leila uCinila tako ntho.
Na koncu konca, ona je umjetnica, heroina, feministica. Ztho bi dala torn
putzu da je zlostavlja?
Leila: Ljubay. Nisi valjda zaboravila na ljubav?
Isadora: Pa kakve to veze ima s ljubavlju?
Leila: Svakakve. Ovo je prk'a o onoj tankoj granici izmedu Ijubavi i
s amoungtenja. Ovdje govorimo o preosjetliivosti. Sigurno si je ponekad
i sama trazila ili moida sanjam?
Isadora: Citala sam Pricu o 0, ali nisam toliko naivna da na ovo
nasjednem.
Leila: Cekaj malo.
On mi potek zatvarde, a ja sam, ved predvidajuei taj trenu-
tak, ispod traperica odjenula bikini od crne dipke. On mi svlael
traperice sa zadnjice, ali Cipkaste gadice ostavlja na miru. A onda,
nakon gto je iz visoke crne kone Cizme izvukao jahaei bid, poei-
nje me dragkati lakim ubodima u zadnjicu, pri emu posebno
uiiva u Cinjenici da sam naslonjena na vlastiti gtafelaj, na koji
je postavljen jedan moj nedovrgeni autoportret.
Ttka koinatih zrnaca uzbuduje me toliko da mu se vise ne
mogu oprijeti. Poniknje je vise mentalno no tjelesno, jer me
ne boli toliko bid koliko saznanje da je za sve to dane gto ga
nije bilo bio s drugom zenom. Dok me ujeda za zadnjicu, ja
ga potkem i krikovima i isprikama. (Ja mu se isprieavam za nje-
gov grijeh - kako zaljubljenim 'ienama i Dok me on tako
bkuje - isprva lagano, pa sve jade i jade - moja pica poeinje pati-
ti za njim, grijati se za nj, bubriti za nj. I ni trenutak prerano on
me povlaei na pod i preklapa me, crnom kosiom na crnu Cipku,
hladnim metalnim zatvaraCem na topli bijeli trbuh, i na koncu mi
njegov tvrdi paroasti kurac poeinje bosti utrobu, pronalazedi
moje sredigte, pronalazedi svoj dom.
Vjegtice, sikee on.
>>Moj muZjaCe, moja mjero, moj paru, stenjem ja.
Grizem ga za uho, grizem do krvi, relim, zabijam nokte u
87
 ERICA JONG
njegovu zadnjicu pod bijelom dokevitom, umazanu rukm, gto je
nosi ispod motociklistieke jakne.
A kad se nagao duboko u meni, on zastaje, stek me vrlo Cyr-
sto, grize me za vrat, do krvi, i zatim se opet poeinje micati u
meni.
Vjegtice moja, moj paru, mrmlja on, i uranja u mene i jog i
jog i jog. I vidim kako mu se, trenutak prije nego ee svrgiti, izob-
Hello lice.
Daj mi do kraja, sve, lutko, sve, jeCim ja, i on svrgava u
meni u grCenju tako jakom da je zadrhtala i slika iznad nas.
Volim te, Leila.
Znam. Uzimam mu glavu na dlan, kao bebinu. I znam.
Znam da cu uvijek biti njegova gospa, njegova ljubav, njegova
Guinevere. Ali hoeu li moei podnijeti bol koji uz to ide, ja to
ne znam.
A neki dio mene dio koji je jog uvijek Louise Zandberg,
moMa, onaj dio mene koji bi moj psihijatar nazvao zdravim
umom stoji podalje od svega toga, i veli: S tim treba prestati,
jer to ne mogu prdivjeti.
On ostaje sa mnom preko Citavog vikenda. I taj je vikend
davolski divan poput vikenda na poCetku nage idile. U krevetu
provodimo sate i sate i slugamo naizmjence Mozarta i Toma
Waitsa, dok nam se pas vige ne onako potigten gnijezdi
pod nogama. Zajedno kuhamo, odlazimo na duge getnje ali
samo zato da bismo zastali kraj potoka i pojebali se u gumi.
Kupamo se u krasnom jezeru kraj mog imanja. Piknikujemo.
Razgovaramo. Opeimo.
PoCinjem se opugtati, ponovno se osjeCam voljenom,
ponovno osjeCam da zivot i nije tako ruzan, da ponovno mogu
i raditi i osjeCati. Ona stisnuta gaka u mojoj svijesti poeinje se
otvarati.
88
SVE2ENSKI BLUES
I bag kad se to poeinje zbivati, Dart to otkriva svojim gestim
eutilom vjegtca. OsjeCa kako se otvaram prema njemu, kako
volim i njega i sebe i onda on pogleda na zlatni Rolex koji
sam mu ja kupila (upravo smo se njdno pogevili na kauCu u
dnevnoj sobi kraj otvorene vatre, i bag je deset sati u subotu uve-
Ce), kad on veli:
Lutko, moram
Igeupana iz same sebe, biCevana i izbiCevana, ustajem zajedno
s njim a lice mi izobliCeno od bola kao njegovo u trenutku
svrgavanja i odlazim s njim do kupaonice, gdje ga gledam
kako se brije (i divi se vlastitom lieu kroz moje oci kojima ga gle-
dam), kako se pljuska Vetiverom (mirisom s kojim sam ga ja
upoznala a koji mu tako dobro pristaje), i zatim ponovno sapi-
nje prepone crnom koom i odlazi od mene.
Ja se ne bunim. Tvrdo sam odluCila otvoriti Baku i pustiti ga
da ode, zato gto znam da ee se, samo ako ga ne drum, mo'ida
vratiti po svojoj vlastitoj slobodnoj volji.
On Ceka da ga poCnem preklinjati i moljakati, ali mu neeu
prirediti to zadovoljsto. On Ceka da ga upitam kamo ide, ali
neeu. Celjust mi je stisnuta, obrve su mi skupljene, no ja mu
samo pomakm pri toaleti, pomakm mu da se odjene, iako
znam da ce ga po svemu sudeei skidati netko drugi.
Sva se moja poprili;ena volja i disciplina koncentrirala na to
da ga pustim da ode, da ne pokakm bol (iako je za mene pot-
puna misterija kako bi on to, znajuei me koliko me zna, mogao
ne opaziti). Boner tuli od bola, kao u moje ime.
Shh, gtene, veli Dart i mazi ga nosom kako bih voljela da
mazi mene.
Gledam Darta kako bez donjeg rublja ulazi u traperice od
erne koze. (Mrzim donje rublje kako me sapinje, rekao mi
je jednom zgodom. 0, Cuvaj se mugkaraca koji ne nose donje
89
 ERICA JONG
rublje mati te je upozorila na takve mugkarce!) Gledam ga
kako navlaei doleevitu od crne svile (onu zamrljanu rukm osta-
vio je meni da mu je ja operem). A ja se sabirem na vlastitu
hrabrost i pokugavam ga ne sapinjati. Ponekad je pustiti nekoga
da ode negto najtek na svijetu.
I onda, u zadnjem mogueem trenutku, kad me ved ljubi za
rastanak i stavlja kacigu, neki vrag u meni, neko stvorenje ne
od moga mesa, neki dybbuk koji me zaposjeo, najednom lane:
Ali, ako te zatrebam, gdje te mogu naCi? Rijedi jog nisu ni iza-
gle iz mene, i ja se ved kajem, i 'iarko zelim da ih mogu vratiti, i
odajavam poput prokletnika u Danteovu Paklu, koji neprestano
iznova dini fatalno djelo.
A on se okrede i skoro ispljune ove rijedi:
Ne oeekujeg valjda da deg me nadi nakon gto si me izbaci-
la!
I on ved odlazi, i daje gas motoru, i ponovno krede prema
New Yorku ili ved prema demu.
Ja si natadem jog eagu vina i zovem Emmie. Pigtolje sam
zaboravila i spomenuti.
+ + +
Moja najbolje prijateljica Emily Quinn spasila mi je zivot ved
toliko puta da se toga ne volim ni sjedati. Taj produkt samostan-
skih kola i bogatunskog djetinjstva na Manhattanu i u Virginiji,
danas zivi od pisanja publicistidkih knjiga o pomodnim temama.
Sedamdesetih se obogatila Rada& zene. U osamdesetoj joj je
pedantno istrakna biografija Victorie Woodhull pribavila veliko
uvdiavanje; a sada, za devedesete, pie prvu golu i nieim ograde-
nu knjigu o menopauzi.
Jesi ii ikad pomislila da demo doivjeti da u modu doge i
90
ST7E2ENSKI BLUES
menopauza? upitala me prije nekoliko dana iako mi se dini
da su prole godine.
2ivjet demo dovoljno da dozivimo bag sve, odgovorila sam
joj. Ali sad vise nisam tako sigurna. Dartov me odlazak unigtio
na sasvim nov naein. Uvijek sam mislila da sam ja onaj jedini
koji prdivljava da se poskthm torn isuvige zlorabljenom fra-
zom. Vederas se pitam.
Emmie je opora, ali zna utjegiti; ona me kroz taj rastanak s
Dartom provodi s beskrajnom njdnogeu. Dok joj je zvonio tele-
fon, zamigljala sam Emmie s kestenjastom kosom do ramena i
okrunjenu rajfom od crnoga barguna, njezine zapanjujude jago-
didne kosti, vitak stas i krasno visoke grudi. Ona izgleda onako
kako bi u pedesetoj trebale izgledati sve zene. Smirena, mudra,
vitka, bistra oka, kovrdava taman koliko joj treba da bude kn-
stvena i beskonadno blaga. Podesto govorimo kako demo se
smijati do smaka svijeta. I obje odekujemo da demo i u sedamde-
setoj raditi, hihotati i geviti se.
Ali Emmie veeeras nije kod kude i ne pige, kao gto to tako
desto dini subotom uvede. (Emmie ima u Parizu oknjenog lju-
bavnika, grdkog brodarskog magnata koji doplovljava u newyor-
gku luku dovoljno desto da bude sretna i odlazi dovoljno desto
da ona mote pisati gto je novi aratliman ne bag sasvim nepri-
vlaCan za profesionalnu zenu s kraja stoljeea.)
Telefon zvoni i zvoni. Naposljetku gkljocne, i vezu preuzima
Emmiena telefonska sekretarica.
Grmljavina Bacha i potom:
Dobili ste 798-2727. Molirn da nakon onog glupog sitnog
cvila ostavite poruku.
U pomoe! vrisnula sam u telefon, i onda, malo razmislivgi:
>>U Connecticutu sam! Spustila sam slugalicu.
Ne promise mi rafinirana okrutnost Dartova odlaska bag u
91
 ERICA JONG
subotu uveee. Bag kao ni koliko je okrutno to gto me je pojebao,
pa tetogio, pa nestao. Razmigljam o svim krizama gto smo ih pre-
patili za posljednjih gest mjeseci i sasvim mi je jasno da cu, ako
Zelim preiivjeti, morati prekinuti s Dartom, i to sasvim. Bol je
prejak. Svaki put kad prihvatim neki njegov stil ponaganja pro-
gli sam tjedan preko kartice dobila raeun za hotel u kojem je
odsjeo s nekom drugom curom; tjedan prije toga, sliku nekakve
ofucane sitne plavuge nalik na konobaricu iz prevarnice u kojoj
se vrte treeerazredni filmovi; tjedan prije toga ljubavna pisma
od ridokose koja je prije radila u galeriji raste mu cijena. Ja
znam da sve to dolazi od njegova osjeCaja nedoraslosti stalno
je samo model, nikad umjetnik i da ga upravo on tjera na to
ekscese. A znam da me na svoj naCin voli. Ali to vige nije
dovoljno. Jer i ja moram voljeti sebe. Dobri brod Leila mora
nastaviti plovidbu, no kako da je nastavi kad joj je dolje pod
palubom pirat koji joj bugi rupe u trupu? Gdje da Covjek povuee
crtu izmedu opragtanja i samoobrane? Voljela bih da mi dadu
peni za svaku zaljubljenu Zenu koja je sebi postavila to pitanje.
Sama s nijemim telefonom, svojom bocom, svojim psom i
svojim kaosom u atelijeru, naprosto sam se urugila. Kao da
sam poeela gubiti vlast nad ostatkom svojega Zivota. Kraj takvog
razaranja, say moj uspjeh ne vrijedi nigta. Iz toga eovjeka mogu
izvuei djeca ali moja djeca eak ni nisu tu.
Razmigljam o Dartu: on je njegova najbolja kreacija. Ako ne
zna slikati i kipariti, to je samo zato gto su se sve njegove umjet-
niCke sposobnosti istrogile na stvaranje vlastite osobe, gto je
zamjetan podvig. On stalno izmiglja nekakvog novog sebe
kako da onda izmiglja negto gto je samo slika? Umjetnik mora
biti lijevak gto vodi od muza do materije. Dart je i muza i vlastito
djelo. Ja sam samo fotografirala to gto sam vidjela. Protejski, pro-
mjenjiv sad Usamljeni JahaC, sad harlekin, sad Elvis Presley
92
SVE2ENSKI BLUES
Dart je bio beskrajno inspirativan, beskrajno zdearavajuei,
beskrajno zavodljiv. I nije tu bila rijee samo o njegovu kurcu
nego i o njegovoj magti. I kako se uklopio u moju. Najbolji se
ljubavnici znaju sluziti ne samo kurcem nego i magtom. Pri
emu je potonje mnogo rjede od prvog.
Rugim se u krevet i ostavljam upaljena sva svjetla u krevet
gto ga je tako nedavno pomazao Dart. Razmigljam o svim okrut-
nostima koje mi je priredio o nepotrebnim laZima o sitnicama i
krupnim laZima o krupnim stvarima. Razmigljam o tome kako
sam vidjela njegov motocikl parkiran na kolodvoru onog dana
kad je rekao da ide pomodi susjedi pri liCenju kuee. Razmigljam
o svim onim zgodama kad bih se javila na telefon, i kad bi mi
onaj s druge strane spustio slugalicu eim bi mi Cuo glas. Razmig-
ljam o slikama drugih siena gto ih je ostavljao po kudi, o racu-
nima, ljubavnim pismima, doznakama za kreditne kartice. Dart
de sljedeCeg vikenda navrgiti tridesetu. Hoe li onda sve to pre-
stati ili je to tek poCetak? Da eekam dok ga to prole, ili da
promijenim brave i dam mu nogu? Tko bi me mogao posavjeto-
vati tko osim toga glasa u meni?
Onaj glas koji Sybille, moja analitiCarka, zove glasom zdrave
svijesti. Ali gto o tome mislite pri zdravoj svijesti? uvijek me
pita. I ja toeno znam na gto ona time misli. Ona misli na glas
onog strastvenog advokata u meni, na onaj zdravi, centrirani
dio mene koji je na mojoj strani, na taj sjajni zlatni grumen lju-
bavi prema sebi okruZen bezdanom tminom. No ja uzalud oslu-
gkujem glas svoje zdrave svijesti jer Cuti ga mogu samo na pre-
kide, kroz krCanje svoje opsjednutosti.
Pu'iem u svoj veliki razbacani krevet i navlaelm pokrivaCe.
Boner mi se smjegta do nogu i ispugta krupan, pse6i uzdah.
Moj krevet je moje utoCigte. Spomenik i strasti i celibata. To je
bijelo lakirani antikni seljezni krevet s kovrCama od 'ieljeza i
93
 ERICA JONG ST7E2ENSKI BLUES

mesinga, i pokriven sjajnim kiltom, proizvodom sekte Amish, s
izvezenom kaleidoskopskom zvijezdom, te uregen girlandom
jastuka svih velieina u jastuenicama od antikne krem i bijele eip-
ke.
Ja se u torn krevetu osjeeam sigurnom. Kad se u nj uspnem,
poeesto pijem. Povukla se u svoj krevet ja savrgeno razumijem
osjeeaj pribjdigta u toj frazi. Pred velikim panoramskim prozo-
rom (probijenim u zidu iz sedamnaestog stoljeea) giri se sanjivi
zeleni Connecticut, sad prekriven pokrovom tame. Unutragnjim
okom vidim sisate grbe brda, njegove crvene hambare, njegove
srebrene silose, gto se gnijezde pod zlatnim Mjesecom u treeoj
eetvrtini, napol skrivenim oblacima gto kraj njega jedre.
Ja volim to driavu. I u tim se brdima osjeCam sigurno, kao u
majeinu krilu. I ovdje volim raditi: dovoljno daleko od eudovigta
New Yorka da ne eujem njegovo mentalno kreanje, pa ipak
dovoljno blizu da uhvatim njegov gromoviti naboj. Ali ja sam
ipak sisanee tih njdnih sisatih brda pa bila u Toskani i i okru-
gu Litchfield, Umbriji ili Venetu. Od svega na svijetu od toga mi
je drdie samo more. Sredozemno, Tihi ocean, Atlantik, Egejsko
more, Karipsko more svako bi more dobro doglo.
More, more. Dart i ja samo nekad sanjarili da otplovimo na
sladome otoke, kako su ih zvali pirati u osamnaestom stoljeCu.
Voljeli smo Karibe, i na vrhuncu nage idile poeesto bismo znali
pobjeei na Barbados, Jamaicu, Tortolu, Sveti Kitts i Sveti Barts.
Dart me na Jamaici uCio plivati, na bijeloj pjegeanoj plazi kraj
Port Antonija. Na Tortoli me ueio jedriti i roniti s dihalicom.
Kad razmigljam o njemu vidim ga kako pliva kao plavokosa
mugka sirena veliki visoki plavi WASP (odrastao na tenisu i
plivanju i gadanju) i kako sitnu 2idovku plamene kose (odraslu
na tjelesnom kukavieluku) uci da se ne trza na 'eekiCarku, kako
da bude tjelesno hrabra, kako da u prirodi vidi prijatelja i u
moru prirodni element; kako da se u vodi giri a ne skuplja od
straha.
Mnogo me emu naueio. I mnogo mi toga dao. I to nije bila
neravnopravna razmjena. Ja sam mu davala darove, ueinila ga
zvijezdom, no i on je darivao mene a od svih je darova najvedi
bio taj gto me vratio iz mrtvih. Ljubavnici jedan drugom daruju
iivot. Zbog toga ljubav i jest tako neodoljiva pa govorili grin-
tavci gto ih volja. Tko da se opre Covjeku koji ti vraea osjedaj da
si Tko da se opre soli i spermi i moru i shakti, stvaralaCkoj
sili prirode? Jer ljubav i nije drugo nego dar 'Zivota. (Iako je gdje-
kad moramo platiti siivotom.) I ako umjetnici vole tako Cesto i
tako Z'estoko, to je zato gto je u njima bijesna zelja za zivotom.
Pijem svoje vino i plaCem. Gubitak mi se Darta eini dubo-
kim, ponornim, smrtonosnim. Da imam broj te male konobarice,
ja bih nazvala, ponizila se, ponudila mu sve gto Zell, samo da se
vrati. No hvala Bogu, ja njen broj nemam.
Ustajem i stavljam Bessie Smith. I dok ona kriei bluz za blu-
zom, ja se plaCem uljuljavam u san, dok gore sva svjetla.
0, lade- Jerm kjema
loecevo-
o aWar tat a, to dar 7w/um/kW
agaAcya #"64ta* J(1491;9"
km,e/ina 4e, nelf,ative meat kw tvoje4n.
wine, vi Java/ate me /*myna-
bmilde/lea / /
lac/
tc, Leao,16.
c76(zet me (hear' Itat lumol)e
daticem maim om outice. lade- x/net
weoi & ma xijeei cvve.
nelcad dada ma/ma, aatid tato
oad sari, with; more

94 95
 ERICA JONG SVEkENSKI BLUES

I u snu, vlana sam, pulsiram, i usiasno sam uzbudena.

Nekako znam da o tom sastanku ovisi ditav moj
On stik, odjeven ne u crnu kozu nego bijelu svilu. I on je
zapravo Elvis Presley a ne Dart crne kose, ddmekasta, podbu-
la lica, a usne su mu kao na Kewpieovoj lutki, pa se mehanidki
5 otvaraju i zatvaraju poput plastienog doktora Dentonsa. I mokla
on zaista i jest orijagka Kewpieova lutka a ne dovjek. A ipak ga
zelim kako ga Povladim mu zatvarad na trapericama od
Zemlja Jebanija bijele svile, raskopdavam mu bijelu svilenu kaubojsku bluzu,
(ili Sveienski bluz) grlim ga, milujem ga, mrmljam mu rijedi ohrabrenja i ljubavi. I
onda, kad otvaram glic satenskih traperica, vidim da umjesto
penisa ima duboku zasjekotinu, u kojoj puzu gliste, goladi,
2(16,ro "aro tar; tufa kaice
pukvi. Zgadena no ipak i dudno uzbudena pokugavam
-gad nct lea/r 44, xect mu zatvoriti glic, ali ne mogu. Crvi i goladi migolje van. Jedan
pli" se polako, ostavljajudi sluzav trag, probija niz sjajno bijelu
Bessie Smith i Clarence Williams
nogavicu. Kad povladim zatvarad, glistama odsijecam glave. Pod-
ikm pogled na Dartovo lice i vidim da mu se odgulilo lice Kew-
pieove lutke. Ispod nje je praznina bijela praznina. Bezlidne

V
ratila sam se na Yale ili je to nekakav kri'2"anac Yalea i
Glazbe i umjetnosti. Visoko iznad parka u Convent
Avenue netko je napravio kavez koji stoji nad prekrik-
nim CeliCnim traverzama poput stare uzdignute 'eljeznice na
Third Avenue, koja je u djetinjstvu grmjela kraj
Bloomingsdale'sa. Tu, visoko na nebu, stoji posebna soba, nalik
na kavez, gdje se susreeu ljubavnici koji tele uei u zemlju Jeba-
niju.
I ja sam otigla onamo markirajuei sa svih mogueih satova, i
riskirajudi da ne testiram godinu i kad sam stigla, prije svega
sam povukla rolete bili su to venecijanski roleti: a kakve bi
druge i imala zemlja Jebanija?
I u stanju visokog uzbudenja sad dekam da stigne moj ljubav-
nik Dart.
odi, nos, usta, nalik na glavu drvene lutke, ispranu morem.
Gorko razodarana, guram tog dovjeka-lutku u stranu i poku-
gavam nadi put iz zemlje Jebanije. Ali vrata nema. Oko mene je
samo taj kavez iznad grada New Yorka? New Havena? gdje
sam zarobljena zauvijek. I dujem majdin glas, kako mi veli:
*Louise, ti uvijek mislig da pravila koja vrijede za druge ljude
ne vrijede i za tebe! A moje zdrave svijesti nema nigdje na vidi-
ku.
+ + +
Budim se u zelenom, pitomom i dobrodudnom Connecticutu,
s dignutim svim roletima i ukljuCenim svim svjetlima i stereom.
Pred mojim se panoramskim prozorom njigu jablani i kukute.

96 97
 ERICA JONG SVE2ENSKI BLUES

Pod mojirn brdom su crveni hambari i srebreni silosi spokojnog
okruga Litchfield. U svojem sam bijelom 'ieljeznom krevetu, i
plovim kroz kozmos na Z'eljeznom brodu, ali zaostali dojam sna
ne '2"eli se izgubiti.
Protdem se na sredini kreveta i pugtam da me san ponovno
obuzme. Sad se slike poeinju razmatati, onako kao gto vuneni
rukavi pulovera spadaju s krtthiih pletadh igala. Pokugavam
puzati unutar tog sna, makar i samo da ga shvatim no san je
koje sam ikad voljela. I to me vizija smiruje. Posreem, ustajem
i izlazim iz kreveta, pugtam Bonera, i trljam odi.
Zatim u kuhinju i zaustavljam stereo sistem i stavljam jog
jednu plodu Bessie Smith, SveZenski bluz. Dok Bessie pjeva
Moj mili je otigao, ja gkropoCem loncima i tavama, kuham
kavu, stavljam kuhati zobenu kagu, koja mi se uopde ne jede.
7,1, je otdae,
",

ved nestao. Sama sam u krevetu u zelenim brdima Connecticuta, ne race

a gdje je Dart, to zna samo Bog. xe,i4. Fe& Ltd,

Zamigljam da je moj krevet intergalaktidki brod. U torn bije-
lom 'eljeznom krevetu, u toj bijeloj kudi preklopne grade, ja pli-
yarn kroz univerzum. Ispod mene, u crnom svemiru zmirkaju
zvijezde. Svud oko mene, na asteroidima, ljudi su koji su se dota-
kli mojega 'Zivota: moje blizanke, i magu mi poput dvije male kra-
ljevne koje je nacrtao Saint-Exupery; moja mati, Theda, mage mi
iz svoje intergalaktidke ludnice; moj otac pravi ptice od origami-
ja, i one plove kroz svemir do blizanki (blizanki koje nikad nije
vidio, no koje, naravno, vidi). Snack, Thom, Elmore, Dart svi
mi oni magu sa svog asteroida. Emily na svom asteroidu sadi
ru'iienjak i hvali zapanjujudu energiju postmenopauzalnih Z'ena.
Zemlja je, vidim, sieugna spora gto jezdi kroz svemir. Sa svog
motriligta na intergalaktiekom krevetu koji je sad otigao sa
Zemlje, pa sam i bez napora plovi kroz kozmos, sa mnom u nje-
mu ja vidim ne samo sieugnost Zemlje ved i njezinu zapanjuju-
du ranjivost. Zemlja, Mjesec, sve zvijezde mogu se utrnuti u
sekundi jednim samo zapuhom kozmidkoga daha. Ja sam u kre-
vetu i jezdim kroz prostor-vrijeme, i jedina mi je utjeha moj pas.
SamoCa je konadno pribjthgte, gto retie neki stari mudri roshi. Pa
ipak je to nekakva mnogoljudna samosa, samosa napudena i
duhovima i stvorenjima od puti. Sa svog kreveta magem svima
xec'e x,cdta,
ne race ni xXoffoxit c qua zpixt
victim ora voh.
a we )We
'
94i/xtjet x/Acrift.
CA- ne 1,97/Lit/ti lat&12
Dok slugam Bessie Smith sve mi se dini tako jednostavno.
Glas 'enskoga bola koji proride mugku nepredvidljivost, i koji
kroz pjesmu tvrdi da izmedu mugkarca i 'iene nije nigta novo
pod Suncem. Mislig da de ti puknuti srce, mislig da se nitko
nikad nije tako osjedao? Pa mislim, to je Bessie da te podsjeti
da su milijuni 'iena crnih, bijelih, zutih, smedih prije tebe
tako plakali, i iste te jade pretvarale u bogatu, zvudnu pjesmu.
Da li me to tjegi? Pa ne bag.
U kuhinji, na pultu, ditav red praznih boca koje mi u srcu
unose stravu. Jesam li ja popila sve te boce Pomerola, Meur-
saulta, Pinot Grigia? 6ni se jedva mogude. Sigurno smo ih
Dart i ja popili zajedno. Ali bubnjanje u glavi i suhoda usta uvje-
ravaju me da ja s tim praznim bocama moram imati bar nekakve
veze. Glava mi pulsira, a koordinacija mi je nikakva. Pijem kavu
kao da je eliksir 'iivota, a onda posrCem do kupaonice oprati

98 99
 ERICA JONG
zube. Na putu prolijem kavu po hrastovom podu, zamalo se na
njoj okliznem, pa kleknem da je obrigem kupadim ogrtadem, i
nastavijam dalje.
Suodavam se s vlastitim licem u kupaonskom ogledalu. I ne
svida mi se to gto vidim. Lice mi je puno bola, pododnjaka,
usta su mi napudena i ttthla, obrazi podbuli i bijeli. Moje je
lice zrcalo mojega Zivota; jednolidnije od vedine lica, ono ne skri-
va nista. To je lice zene u dubokim jadima.
Oduvijek sam izgledala deset godina mlada od svoje kronolo-
gke starosti ali se sad podinjem pitati. Sad kao da izgledam
deset godina starija. Od toga gto mi taj dovjek radi, sigurno ne
postajem ljepga.
Moje je lice kao moja paleta. Znam na njemu svaki palac
svaku uvedanu poru, svaki madd, svaku ovjegenu kesicu kole,
svako mjesto gdje je izgubilo boju. Moje nekod kestenjasto-zelene
odi otupjele su i postale muljave. Moje ticijanske vitice sad su
neopisive kovrde na nekod rusiiCastim obrazima. Rastvaram
kupadi ogrtad i pregledavam tijelo. Cak su i grudi pobijedene,
i kao da su se ovjesile. Velike ruZiCaste bradavice, sto su ih voljeli
i hvalili svi moji mugkarci, od Snacka do Darta, kao da su se sku-
pile u porazu. A brazgotina iza carskoga reza, koja je dosad izbli-
jedjela u bijeli patent-zatvarad od puti, smjegten iza crvenkastoga
grma, opet je ljut i upaljen. Okredem se da na bedrima vidim
crvene natekline. U grudima mi poskakuje srce. Kako sam ih
dobila? Toga se ne sjedam.
Do nosnica mi dolazi smrad zagorotine. Trdim u kuhinju i
nalazim lonac sa zobenom kagom kako se dimi i gori na gtednja-
ku. Prodoran mi miris spaljenih sitarica ispunjava nos. IskljuCu-
jem gtednjak i uz zveket bacam lonac u sudoper. On opako psi-
de. Natadem u nj hladnu vodu, i nos mi napada oblak zobenog
smrada. Ali i kome je do zobene kage?
100
SVE2ENSKI BLUES
Zvoni telefon.
Hej, gto je bilo? To je Emmie (koja je, na trenutak, blizu
onoliko koliko se i ja mogu pribliliti glasu zdrave svijesti).
oZagorjela mi je zobena kaga, pizda joj materina, velim ja.
sSto je to sinod bilo s Dartom?o
Otigao je. Prvo me je pustio da se sva opustim i zagrijem i
otvorim, a onda je otigao svinja. Najradije bih mu odrezala
kurac i nabila mu ga u usta. Najradije bih ga ubila sve bih
ih pobila. Oni su Marsijanci. Ne mogu nas naprosto jebati.
Moraju nas najprije otvoriti, pustiti da ih zavolimo, pojebati
nas, i onda otidi. Spremna sam za ulazak u lezbijsku komunu.
Daj, Emmie hodeg mi biti cura? (Lezbijska je komuna
medu nama stari gtos. Tamo demo i podi kad napokon dignemo
ruke od mugkaraca. Znadi uskoro.)
ekaj malo. Zaustavi se. Reci mi gto se zapravo dogodilo.
I ja pokugavam, strpljivo pokugavam objasniti sve gto se
dogodilo izmedu mene i Darta od njegova dolaska do njegova
odlaska. I pridam joj sve, i ispugtam samo crvene masnice na
bedrima i paradu praznih boca. Ispugtam, ukratko, sve.
I onda, kako si se osjedala kad si jutros ustala? pita me
ona.
Zagto?
Daj reci.
Probudila sam se u panici, nakon svih tih groznih snova. A
najprije sam od svega osjetila odaj ditav mi se moj 'Zivot udinio
lud, pogandrcao, kao da se oteo svakoj vlasti. Osjedala sam se
suicidalno. A onda sam se poCela sabirati, i onda sam do'iivjela
viziju, u kojoj sam na krevetu lebdjela kroz kozmos... Podinjem
plakati. Emmie, ja vise ne mogu tako. Ne mogu to izdtiati. Sve
je samo bol, bol, bol.
A gto mislig zagto?
101
 ERICA JONG
Zato gto je zivot bol, bol, bol.
Ali je i prekrasan. On je dar. Blagoslov.
Pogtedi me tih jednostavnih Pollyanninih14 sranja...
To je jednostavno, ali to nisu sranja. Jer mokg odabrati
kako Ceg gledati na svoj zivot. Hodes li sivjeti u Eeyoreovoji5
Camotinji iii na suncu. Tko to mote odabrati, ako ne ti? Sto dru-
go, osim radosti, mote biti uzrokom to promjene?
Sranje.
Znag li zagto ljudi vole tvoja djela? Zbog radosti, zbog i-
votne sile koja iz njih izbija...
Kakva djela? Ja ne mogu raditi, i ne radim. Samo sjedim i
mislim na Darta. I pijem.
Leila, a zagto ne bi prestala? Nije li rijee bag o tome? 2elig li
zaista prestati i vratiti se '2"ivotu?
Da.
Daj razmisli malo o ovom. Nikakav ti zakon ne propisuje da
se morag vratiti zivotu. Moe i nastaviti kako si poeela. Moe
se, ako hoCeg, i ubiti. Nedostajat deg mi ali ti na to imag pravo.
Moe svojim blizankama ostaviti u bagtinu jog jednog umjetnika
koji se ubio, no moseg ueiniti i negto drugo.
Kako?
Hoeeg da ti ja pokaem kako? Hoe li mi vjerovati?
A gto mi drugo preostaje? Ovdje ne mogu ostati.
Onda me priCekaj. Sad du doCi.
+ +
Dok eekam na Emmie, ispijam ditavu bocu Pinot Grigioa.
14Apsurdno optimistFena junakinja istoimenog romana Eleaonor Porter (1913.).
(Op.pr.)
Stan mrgodni magarac, nepovjerljiv prema svakom iskazivanju prijateljstva, junak
15
priCe A.A. Milnea (1926.) Winnie-the-Pooh.
102
ST7E2ENSKI BLUES
On me spodetka opugta i stvara osjedaj mira i otkadenosti dok
slugam Bessie Smith, ali onda, kad zamagljeni osjedaji popugtaju
pred bubnjanjem glavobolje, podinjem razmigljati kako da se sre-
dim. Mogla bih si prerezati file u kadi i sva bi to kry bistru
vodu pretvorila u mramor. Mogla bih napraviti vlastitu filmsku
scenu dok iz mene istjede zivot. Staviti kameru na autoknips,
udi u kadu Kad dodu po mene, pronadi de ne samo moje
mrtvo tijelo nego i fotografski zapis samoga diva koji me je
ubio. Toliko o postmodernistidkim vizijama! Ili bih mogla probi-
ti file i razmazati svjeal kry po platnima. Dart otgao, tako bih to
mogla nazvati. Ili bih mogla otvoriti pednicu, pustiti plin i podi
tragom Sylvije Plath. (Ali mi je pednica elektridna!) Ili bih se
mogla umotati u Thedin stari ogrtad od nerca (onaj koji dtiim
u ormaru sve od majdine smrti), sjesti u mercedes crven kao
volovska kry i zvan DART, i nadisati se monoksidnih para kao
Anne Sexton (ali je mercedes kabriolet, tako da bi ugllieni
monoksid mogao pobjedi!).
Kad se vino podinje gubiti iz zila, kljukam se Valiumom i
aspirinima. Onda podinjem puzati pod krevetom u potrazi za
vredicom droge iz koje je Dart, kako sam vidjela, pred odlazak
motao cigarete. Proklet bio nije se dak ni drogirao.
Ta se svinja nije dak ni drogirala! vrigtim.
Opdiam pod krevetom marigku koja se jog jedva dade pugiti,
pa se prostirem po hrastovu podu i dohvadam je, no ona mi
naprosto bjth pred vrgcima izgrizenih nokata. Napokon je naba-
dam kdiiprstom i uspravljam se. Kredem u potragu za gibicom, i
pretresam kudu od ognjigta u dnevnoj sobi do kuhinjskog gted-
njaka na drva. Ja sam jedina stvar u kudi koja proizvodi vatru!
Bauljam po kudi, psujem, ne uspijevam pronadi gibicu, upaljaC,
nista i onda telefon ponovno zvoni.
Dart! Sigurno se Zeli vratiti. On me voli. I 'iao mu je. Bio je s
103
 ERICA JONG SVE2ENSKI BLUES

nekakvom malom drapaeozom, i sad mu stragno nedostajem. Bole, izgovaram glasno. Ne zelim umrijeti. 2elim se vra-
Otkrio je koliko ja zapravo vrijedim. Jurim do telefona. Mo'ida titi '2"ivotu. 0, Boze, vrati mi iivot.
je to glas moje zdrave svijesti. Kada, dva sata potom, Emmie otvara vrata i ulazi u kueu, ja
Gospoda Sand? Nepoznat glas. jog klecim na podu predsoblja, s Celom prekritim zapeCenom
Da? krvlju, a kraj mene lezi pas.

Gospodo Sand, ja sam Wesley Hunnicutt, i predstavnik sam Isadora: Stvarno si iz Leile napravila beznadan sluOaj. Svi oe misliti da
Memorijalnih vrtova Paugussett, Connecticut. sam to ja. Svi Oe red da i ja tako lupam celom o pod i bavim se sado-
C'ega? mazobistiaim glupostima i poniiavam se zbog nekakvog tikvana. Ali
meni nikad nije bilo tako gadno. Zasto mora biti tako patetiOna?
Memorijalnih vrtova Paugussett. Sad zovemo sve kueevlasni- Leila: U svakoj se ieni krije taj potencijal.
ke u okrugu, zato gto bismo vas rado upoznali s jedinstvenom Isadora: Ne u meni. Ne u tebi.
prilikom da kupite grobnu parcelu... Leila: Tvoje je sjeOanje vrlo selektivno. Nisi li i ti lupala Oelom o pod?
Isadora: Nikad.
Kupim Sto? Leila: Niti se opijala do obamrlosti?
Grobnu parcelu za sebe i svoje najblae i najdrak. Isadora: No dobro jedanput, dvaput.
Leila: I podlegla plot], drogama, kurcu?
Otkud yam moje ime?
Isadora: Opet to rijec. Nemoj je, molim te, vise nikad izgovoriti.
Buduei da ste kueevlasnik u gradu Roxburyju, do vageg se Leila: A kara? Mogu li nastaviti sa svojim karnim pjesmama?
imena mote doei u gradskoj vijeenici. Ako biste imali trenu- Isadora: ZnaCi li tebi ista to sto ja govorim? Ti si moje stvorenje, no ti
tak... si, kao da si mi dijete, zaZ'ivjela i vlastitim iivotom.
Leila: Nisi li bas to i ieljela?
Grobna parcela! Isadora (uzdahnuvi): Kako malo poznajemo ono za sto molimo Boga.
Mislim, mi smatramo da je to investicija u mir duge, u
komadie spokoja.
Silovito spugtam slugalicu.
I rugim se na pod jecajuei, i pritigeem obraz na toplo drvo
poda, na mjesto na kojem smo Dart i ja tako eesto ljubovali.
Dolazi Boner i lize mi lice. Razmigljam o onom zakukuljenom
tipu u Amadeusu koji je dogao do Mozarta i naruCio rekvijem,
navijegtajuei njegovu smrt. I to se bag dogodilo meni. Smrt mi
je zakazala sastanak. (I nije rekla kad ee se vratiti.)
Lupam eelom o pod poput autistienog djeteta. Lupam njime
dok se ne raskrvari, i ne osjeeam bol. Napokon se bol javlja, a s
njim i novo trzanje svijesti.

104 105
 ERICA JONG SVE2ENSKI BLUES

purgera, kueanica i ostalog connecticutskog sitnog svijeta u sam-

tastim hlaeama i koguljama od madraskog platna. ZaSto se tre-
sem?
Emmie me vodi u prijemnu prostoriju kripte, kao da su mi
dvije godine, i kao da sam prvi put u djeejem vrtieu. Prostorija
6 je intenzivno zadimljena i intenzivno prijateljski nastrojena. Ljudi
sjede u stolicama na sklapanje ili stoje uz jedincati stol, pa piju
kavu, pale eik na eiku, jedu kekse, grle se, prieaju. Moja je
Iskustvo, snaga, nada prva sielja da pobjegnem glavom bez obzira. Kog ja to vraga
radim tu?
Moj vodoinstalater kima glavom i veli: Dobro dogli. Ja sam
-C4 tiur/un lam w,ecti ciZrina. toliko smetena da ne odgovaram. Ni gospodica Bonton ni nje-
neene, rijeLmy zina suprotnost, moja mati, nisu me naueile gto se kdie kad te
94# owne, kolurn 5con na sastanku Anonimnih alkoholieara pozdravi tvoj rodeni
vodoinstalater. Emmie me vodi do espresa, mijega mi kavu s
Wesley Wilson puno mlijeka i geeera, i odvodi me do stolca pri ulienom zidu
prostorije.
Kako si znala da se sastanci othiavaju tu? Ti eak ni nisi iz
Connecticuta.

1
tako sam, eto, dospjela na svoj prvi sastanak Anonimnih
Postoji knjiga sastanaka.
alkoholieara.16
Djelotvorna si u pieku materinu, velim ja.
Zamislite bijelu neoantiCku crkvicu u seoskom Connecticu-
Ona me gleda i smjegka se. Njdno.
tu, u koju nitko ne ulazi na prednja vrata, all zato sva sila svijeta
ulazi na strdinja. (0, vradanje u crkvu na stra'Z'nja vrata!) Jedan je I ja sam, kad sam prvi put dogla, umirala od straha. Bag kao
od njih i moj vodoinstalater, gospodin Raffella; zatim je tu neki i svi ostali.
skovreani, sjedobradi umjetnik iz New Milforda gto sam ga jed- I gto sad moram raditi?
nom zgodom upoznala na nekoj drugtvenoj veeeri (a za koga se Nigta.
ne sjedam kako se zove); pa knjaniearka iz mjesne knjanice; Znag da je to za mene najtdi posao na svijetu.
nekoliko odrpanih pubescena i nekoliko izribanih i izglancanih; Zato sam te i dovela ovamo. Ako se gnugag, ne morag vise
jedan stari crnac s pet-gest zubi; nekoliko solidno izgledajueih dolaziti.
16Alcoholics Anonymous (AA), organizacija koja organizira tajne kru'ioke izlije6enih i Nikada?
aktivnih alkoholkara, a u svrhu njihova lijeCenja. (Op. pr.)
Emmie se smije.

106 107
 ERICA JONG
Na zidovima su natpisi na malim hrastovim ploCicama.
EGO=Eto, Gospodin ode. Sve po redu. Misli. (Ta je
okrenuta naopako.) Lri polako. Banalnosti. Zar ti ljudi ne
govore engleski? Tu su i dva pregolema svitka. Jedan je naslov-
ljen s: Dvanaest stepenica. A drugi s: Dvanaest tradicija.
Prvi redak dvanaest stepenica glasi: Priznali smo da smo pred
alkoholom nemoCni da vine ne vladamo svojim "ivotom. Dalje
nisam ni Citala.
To su stepenice ali prema c'emu?
' pitam Emmie.
To je tvoje brdo, veli ona. Nazovi ga kako hoCeg.
Mount Leila, velim ja.
Je li to imenica iii glago117?
Glagol, velim ja prpogno da prikrijem
Mrzim taj 'iargon. I oCajniCki zelim otiCi.
Ja ne spadam ovdje, velim Emmie.
Pokugaj prevesti prvu stepenicu: 'Otkrila sam da sam pred
Dartom nemoCria, da sam izgubila vlast nad svojim "ivotom.' I
tad poCni slugati i vidi svida li ti se to gto Cujeg.
Podigla sam korak na prvu stepenicu i umjesto alkohol sta-
vila Dart. Svojim 'Z"ivotom zaista vise ne vladam. Moj se Z'ivot
pretvorio... I poCinjem plakati. Sto nitko kao da ni ne opaa,
osim jedne 'iene koja mi prilazi i grli me. Na pravom si mjestu,
veli mi ona i na iutom mi papiriCu daje svoj telefonski broj.
Nagavgi se u svijetu u kojem je prijaznost pravilo a ne iznimka,
najednom zelim otiCi.
PoCinje sastanak.
Nakon gto netko izgovara najavu i Cita preambulu punu rijeCi
poput snaga, ljubav, solidarnost i trezvenost, neka zena,
koju predstavljaju kao Fleur iz Bostona, ustaje i poCinje govoriti.
17 Neprevediva igra rijeCi. Mount je brdo, ali i popni se (Cak i u seksualnom
smislu.) (Op.pr.)
108
SVE2ENSKI BLUES
Ja zakljueujem kako bi Fleur iz Bostona, sitna, ustragena
dugica, stara otprilike Cetrdeset pet godina, mogla savrgeno glu-
mid Blanche DuBois u Tramvaju zvanom C'eZnja. Ima paperjastu
smedkastu kosu, daleki pogled u zelenkastim oCima, i upravo pti-
Cju mrgavost koja djeluje skoro krhko. Zapeka su joj tako lomna,
da se Cini da bi ih slomio i dodir.
Govori se, poCinje ona, u jakom dijalektu iz Back Baya,
cla alkoholiCari izobliCuju i zivot ljudi oko sebe. Ja se jog nikad
nisam zaljubila u Covjeka koji nije alkoholiCar, a rijetko kad i
pijem, ako to nema nekakve veze s mugkarcima koji se pojavljuju
u mojemu iivotu. Oni piju, pa tako pijem i ja. Ja pijem, shvaCate,
ne zbog piCa, nego zbog ljubavi.
Zadnje na svijetu gto zelim Cuti jest priCa o sieni koja se oslo-
bodila ljubavi. Itiasnuta sam ali ne miglju da bi program
mogao zakazati, nego da bi mosida mogao uspjeti. I gnugam se
sve blagosti i sigurnosti u toj prostoriji. 2elim da mi se vrati tut-
njava: ona tutnjava iznutra.
Probudila sam se u mnogim posteljama ni ne znajuCi kako
sam u njih dospjela, i nagledala sam se mnogih koji su kraj
mene hrkali, a da nisam ni znala kako se zovu, rekla je Fleur.
4sprya su to bili mugkarci s kojima sam igla u gkolu, mugkarci
iz poznatih obitelji, mugkarci Ciji su roditelji igli u crkvu, no na
kraju su to bili mugkarci koji nikad nisu igli ni u kakvu gkolu,
koji vine nisu imali nikakvih ni obitelji ni majki, i koji u crkvu
nikad nisu ni
Je li me moj iivot doista doveo ovamo u crkvenu kriptu, da
slugam banalnosti? Ta ja sam umjetnica. Moj zivot nije nikad bio
kao iivot drugih ljudi. U ovom sam trenutku u Dubrovniku s
Dartom, i tandrkam se kaldrmom u zastavi. PonoC je. I srpanj.
, Ne moemo naCi hotel. Citav dan pijemo bocu za bocom dorna-
Ceg vina i kad se auto, nad kojim sam izgubila vlast, poCinje
109
 ERICA JONG
okretati na skoro okomitoj ulici, za dlaku promagujemo masivni
zid tvrdave. Ja vrigtim.
Promagili za dlaku ill milju, lutko, isto nam se pige, veli
Dart.
Kad je stigla policija i pronagla moju curicu, veli Fleur, ja
sam bila u spavadoj sobi, bez svijesti...
Dok sam ja bila u Dubrovniku s Dartom, jedna je curica
umrla. Mala curica. A ja imam dvije. Trudim se slugati, ali se
nikako ne mogu koncentrirati na njezine rijeCi.
Umjesto toga Citam svitak naslovljen s Dvanaest stepenica.
1. Priznali smo da smo pred alkoholom nemoeni da vise ne
vladamo svojim zivotom.
2. Povjeruj da nam dusevno zdravlje mote vratiti Sila veea od
nas.
3. Odluel da ee svoj i zivot i volju predati brizi Boga onakva
kakvoga ga mi vidimo.
Mth'da je, pomigljam, Bog zapravo zdrava svijest.
Drugo su mi dijete uzeli i pronagli mu skrbnika, veli Fleur.
Mene su poslali u zatvor, gdje sam si tri puta pokugala oduzeti
ivot i onda su me zatvorili u zatvorsku dugevnu bolnicu, gdje
sam ostala sve dok se napokon nisam rastrijeznila i poCela mije-
njati svoj
Daj stani malo, pomigljam, dok mi niz obraze teku suze.
Zagto bag ja? vikala bih na Boga i zagto bag moja kei? I
godinama nisam uspijevala nadi zadovoljavajudi odgovor. Pijana,
dovodila bih u kudu strance. Isto sam tako mogla ubiti i sebe i
svoju djecu i u automobilskoj nesredi iii po'iaru ili ih sludajno
ustrijeliti pigtoljem kojim sam se branila od uljeza uljeza gto
sam ih sama pozivala u kudu, s ljubavlju kao isprikom.
2elim iskljuelti Fleuirnu pridu, bag kao gto je ielim i dalje slu-
gad. Nervozna sam, u meni negto bjesni a opet sam kao priko-
110
SVE2ENSKI BLUES
vana. Izmedu fragmenata Fleurine pride i sanjarenja o Dartu, ja
drhtim i vrpoljim se. Ustajem i hvatam Baku keksa, pa se vradam
u svoju preklopnu stolicu.
4. Napravili smo studioznu i neustrasivu moralnu inventuru
vlastite osobe.
5. Priznali smo Bogu, sebi, a i drugim ljudima stvarnu narav
nasih zala.
6. Bili smo sasvim spremni prepustiti Bogu da ukloni sve to
pogreke naravi.
Potom slijedi duga, dosadna prida o stepenicama Fleurina
oporavka, oporavka u kojem je i prida o njezinoj borbi da spasi
preostalo dijete sina koji se, vjerovali ili ne, zove Donegal.
Fleur je tako trijezna ved ditavo desetljeee. Kder koju je izgu-
bila sad bi imala devetnaest godina. Ona radi u djedjoj bolnici za
najnliu pladu i nalazi posebno zadovoljstvo brinudi se za dje-
vojdice u pubertetu. Javlja kako se ved najmanje sedam, a moida
i deset godina, sve otkako se rastrijeznila, odride seksa daj stani
malo! all je nedavno upoznala mugkarca koji me voli zbog
svega gto sam prepatila i zbog mira koji sam naglao. On joj je
sa sobom doveo drugu kder, u kojoj ona sluti gansu da razbije
svoju karmu.
Isuse, kako mrzim Pollyanne. Ali najgore tek dolazi.
Sarno zahvaljujudi Programu, veli Fleur, sretna sam gto
sam iiva. Na podetku svakog dana pitam Boga za savjet, a svake
vederi idem spavati zahvaljujudi mu. Moja je posebna zadada u
bolnici da dajem savjete adolescenticama. Pokugavam im pomoCi.
tako 'gto im objagnjavam da u ljubav spada i ljubav prema samo-
me sebi, i da svaka u sebi ima vrt, i da ne moraju imati mugkarca
da bi opravdale svoje postojanje. Cini mi se da to djevojke ne
znaju dak ni u ovo navodno feministidko doba. One misle da
bez mugkarca nisu nigt a, pa se prinose na 'Z'rtvenik romantidne
111
 ERICA JONG
ljubavi, seksualne ljubavi i zaboravljaju na Boga, zaboravljaju
na bosiansku ljubav, zaboravljaju na sve osim na slijepu potrebu
da se potvrde kroz mugku pdinju. I zato posvuda trate predmet
ljubavi, iako, ukratko, najvredniji predmet ljubavi lei bag tu u
njima samima.
Idemo odavde u tri pieke materine, velim Emmie.
Jog malo, veli Emmie.
Nakon svih tih pokugaja samoubojstva, veli Fleur, otkrila
sam da smrt svoje djevojeice mogu osmisliti samo tako da nasta-
vim iivjeti i poslije nje i da svoj zivot posvetim sluibi drugim dje-
vojeicama. I u torn sam poslu otkrila trajnu radost i bol koji
su promijenili sve gto sam prije znala i mislila. Ne znam zagto je
Bog odluCio da mi pogalje tako gorku pouku, ali sam je vjero-
jatno sama navukla tolikom svojom krajnjom tvrdoglavogeu. Jer
vjerujem da mi sami oblikujemo svoje pouke prema vlastitim
potrebama.
Njezin govor pozdravlja ogamueena gutnja. A onda, polako,
prostorija se poeinje vraCati u iivot. Jedan po jedan, ljudi ustaju
i pljegeu i grle Fleur.
Slijedi pet minuta odmora za kavu, a onda poeinje rad u gru-
pi.
I takvi su svi sastanci? pitam gaptom.
Emmie se smije.
Nije nijedan. Ovaj je poslan samo za tebe. Program je kao
eliksir Mary Poppins: on se pretvara u lijek bag za onu bolest
koja te muei. Trazila si lijek za seksualnu ovisnost? Sad ga imag.
Ali ja se najmanje od svega ielim velim ja.
Znam, yell Emmie. Odupiranje lijeeenju je prva stepenica
prema izljeeenju.
Moram li govoriti?
Samo ako 'ielig da ti bude bolje.
112
SVE2ENSKI BLUES
Za vrijeme grupnoga rada, ja gmrcam i prouCavam stepenice.
7. Smjerno ga zamolismo da ukloni nage mane.
8. Napravili smo popis svih ljudi kojima smo ucinili zlo, i
odlucili da im svima to nadoknadimo.
9. Izravno smo to ucinili svim ljudima gdje god je to bilo
moguee, a da pritom ne ueinimo zlo ni njima ni drugima.
10. Nastavili smo voditi osobnu inventuru, i kad smo ucinili
neglo ruzno, smjesta smo to priznali.
11. Trudili smo se da kroz molitvu i meditaciju usavrgimo nagu
svjesnu vezu s Bogom kakvim ga vidimo, i molili se da
spoznamo Njegovu volju i da smognemo snage da je i izvr-
12. Nakon gto smo, kroz te stepenice, do2ivjeli dugevno budenje,
pokugah smo tu poruku prenijeti alkoholicarima, a tih smo
se naeela drzali i u citavom svom zivotu.
Na kraju, nakon gto je progla kogarica i malo prije no gto ee
se raspustiti sastanak, Fleur se ()bra& meni.
Gospoda s crvenom kosom, veli i pokazuje na mene.
Ja gledam Emmie, trakei savjet. Mo'ida se to govornica
zapravo obraea njoj.
Ona slijde ramenima.
Ja sam Leila, velim ja. Nisam pila vee eitav sat.
Samo naprijed, veli Fleur. Bit Ce vrijedno truda ako se
potrudite.
Sad se skoro svi okreeu prema meni i poeinju pljeskati, kao
da sam nekakva junakinja.
Poslije sastanka, ljudi jog ostaju uz kavu i kekse. Prilazi mi
nekoliko iena i daje mi svoje telefonske brojeve. Uzimam sve
113
 ERICA JONG
te papiriCe i guram ih u svoj Filofax, s namjerom da ih bacim
eim stignem kuei. Ali ako ih uzmem, onda bar mogu otiei odatle.
Dok me vozi kuei u svom starom srebrenom volvo karavanu,
Emmie mi veli:
Znag li da ja na tim sastancima prvu godinu nisam progovo-
rila ni rijeei? Samo sam sjedila straga i virila.
Ali ja sam morala negto reei. Iako ni sama ne znam zagto.
NajveCi dio vremena nisam uopee ni slugala. Buljila sam u 'Dva-
naest stepenica' i razmigljala koliko su sliene 'Ljubavnim pravi-
lima'. Sto su to 'Ljubavna pravila'?
'Ljubavna pravila' provansalskih pjesnika su ni manje ni vise
nego potpuna kodifikacija ljubavi. I napisana su jog pred mnogo
stoljeoa. Ali se u meduvremenu bag nista nije promijenilo.
I gto onda mislig o sastanku? pita me Emmie.
Dosadno, velim ja. A moglo bi se reei i jog esee: dosad-
nissimo.
Znam gto mislig. Neki su sastanci dosadni da umreg. I dim
te davi. I banalno ja velim stalno banalno. Pa ipak to pomaie.
Kao gto vele, vrijedno je truda ako se potrudig. Valjda je to to
Milost.
I koliko ti to vee dugo radig, Emmie? I zato mi nikad nisi
rekla?
Zato gto me nikad nisi pitala.
Ipak si mi mogla
Zagto? Ako su te pie i droga jog veselili u Z'ivotu, zato bi
to onda ieljela doznati? Ti to zapravo i nisi htjela znati, jer da
jesi, onda bi me pitala.
Kako si vee dugo elan?
Desetak godina. Ukljueila sam se u Parizu, dok sam zivjela
na Boulevard Raspailu. Sjedag se, za moje orgijastiCne faze u Pari-
114
SVE2ENSKI BLUES
zu? Ah, na prijelazu iz gezdesetih u sedamdesete, prije nego gto
su droge pregle nas.
Emmie je u Parizu zivjela izmedu 1969. i 1979., bag u pravo
doba. Tu je napisala i svoju prvu knjigu knjigu o zenskom
spolnom oslobadanju, gto je, zapravo, bila knjiga o njezinu vlasti-
tom oslobadanju. U Parizu je upala u orgijastieno drugtvo u
kojem su bili svi koji su negto znaeili u svijetu intelekta i filma,
u'iivajuei do besvijesti u drogama i seksu i rock and rollu. Savr-
gen naein proiivljavanja sedamdesetih za djevojku odraslu u
samostanu. Buduei da sam ja tada zivjela sasvim drukeijim "i.v-
otom najprije s Thomom, potom s Elmoreom, a na kraju s
Elmoreom i blizankama vidala sam je samo na svojim rijetkim
putovanjima u Pariz. Nisam znala da je ikad bila ovisna o ieemu
osim o seksu i Cokoladi. (Njezina su krizna zaliha bili Tobleroni
od dvadeset pet centimetara.) Ona se sasvim sigurno nije uklapa-
la u moju ni iCiju sliku alkoholiCara.
I tako si se rastrijeznila, a da mi nisi ni rekla. Jesi li znala da
imam problema?
Znala sam da mislig da mows upravljati svime u zivotu. Sto
je vee i samo po sebi problem, zato gto ne mokmo.
Mislig li da sam ja alkoholiearka?
Sto ja mislim nije uopee vasino. Ali gto ti mislig? To je jedna
od svega nekoliko tegkih bolesti koje eovjek mote sam dijagno-
sticirati bag kao i ljubay. I nije pritom vario gto ja ili itko
drugi o tome milli. Mo'ida si ti samo vrtna sorta ovisnice o lju-
bavi, i pijeg samo s mugkarcima. To ja ne znam. Ali zato znam da
je meni Program spasio "ivot.
>>No daj, Emmie, to je izmotavanje.
>>Ne, nije. Cinjenica jest da te nikad nisam vidjela tako pijanu
da si se jedva drZala na nogama, i Cinjenica jest da kroz Zivot
teturag priliCno razborito, i da se pritom brines o svima pa i
115
 ERICA JONG
o meni no kao da te sve to jako ne veseli. I sve to s tvojim
krasnim blizankama, s meteorskom karijerom, sa svom tom inte-
ligencijom i vitalnoku i duhom a spremna si baciti koplje u
trnje zbog jednog sasvim ogteeenog mladiCa.
Cega?
Darta.
Ali ja ga volim. Jog nikad nisam osjetila...
Ja znam koliko ga volig. Ali koliko volig Leilu?
Pitanje me bode, i smjesta na nj odgovaram.
Ne bag puno.
Onda tu negto opako ne gtima. Zato gto se Leilu mote volje-
ti.
Moie li se? pitam ja, a suze mi teku potokom. Mok li se
zaista?
0, dugo, a zagto, pobogu, mislig da sam ja svo vrijeme tu
zato gto te se ne mok voljeti? Cak i uza sve te tvoje gagavosti,
ono gto ti zoveg svojim mishegossom, ti si ipak najbolji Covjek
kojeg znam. Ti dajeg i dajeg i dajeg i dajeg. Svakom
Osim Leili. I sad je red na nju.
Ali jesam li ja alkoholiear?
To ne znam, veli Emmie. To upitaj sebe, a ne mene.
+ +
Lutamo kroz zeleni Connecticut i kupujemo stvari. Kite cvi-
jeaa. Rajace. Cegnjak. Spagete. Potom se vradamo k meni i podi-
njemo kuhati.
Od rajdica pravimo svjdi umak za gpagete, i potom rogtilja-
mo odreske od sabljarke i klipove kukuruza. Dok se tako vrtimo
po kuhinji i oko vanjskog rogtilja, apsurdno smo sretne.
A u pet sati, veli Emmie, jest demo keksiCe i piti 6aj s
medom.
SVE2ENSKI BLUES
Udebljat Cu se kao svinja.
;Cisto sumnjam, veli Emmie.
I tako, mo'ida jedan sat, dok sjedim s Emmie i psom u zele-
nilu ranog ljeta u umilnom Connecticutu, u miru sam sa sobom.
Poslije ruCka, ldimo na obronku i gledamo kako prolaze oblaci,
i nadjevamo im imena prema 'iivotinjama i pticama kojima sliCe.
Ali kao da je negto upravo drastiCno krivo, kao da negto nedo-
staje.
Dart pitam se kad de mi se javiti Dart.
Nadam se nikad. Ali sumnjam da se on mote ne vratiti.
Kako to moieg redi?
Leila, tebi Dart treba koliko i ribi bicikl. Ti si Dartu mnogo
potrebnija nego on tebi.
Ali ako me toliko treba, gdje je onda?
Negdje vani, da te izaziva. Ako se vige ne budeg dala pro-
vocirati, onda de on pogandrcati. To izmedu vas je ples. Tebi
je potrebna udica na koju deg se upecati, a njemu treba netko
koga de pecati.
A seks?
Sto s tim?
Nikad se ni s kim nisam tako dobro seksala. A istina je ovo:
ako poCnem o sebi misliti tako dobro, onda vige nedu biti Dar-
tova krpa, a ako vige ne budem Dartova krpa, on me vige nese
jebati...
To si ti rekla ne ja.
Ja ne vjerujem da je dobar seks uopde mogue bez domina-
cije i zlostavljanja to je valjda nekako ugradeno. Kad ih obo'ia-
vamo, onda se sasvim predajemo. Say se moj intelekt buni protiv
te misli, ali moj kishkes zna da je to istina. Kad me Dart jebe,
osje&m se iiva. Kad me ne jebe, sva svenem.
qesi li ikad pomislila da misli i einjenice nisu isto?
117
 ERICA JONG
Nikad nisam zivjela bez mugkarca. Treba mi seks kao pogon
za moju kreativnost. Treba mi to preosjetljivost da dodem u
dodir sa svojom muzom.
Za pogon tvoje kreativnosti potrebna si samo ti. A Dart te
oduzima samoj sebi. I tvojim blizankama. I tvom poslu. Ako
sama sebi postaneg sredigtem vlastitog zivota, ako prestaneg
davati svoju snagu, privuei deg drukeije mugkarce sebi jednake,
a ne dominirajuee ili mekugce.
Kao recimo? Thom je bio mekugac. Elmore, usprkos svem
svojem hvalisanju o jednakosti, bio je i dominator i mekugac.
To je bilo jasno eak i blizankama. Kad sam ih vozila na aero-
drom, Ed mi je rekla: 'Mama, zagto moramo iei tati? Tata je
velika beba. Ti nas uzdtiavag. Ti se o nama brineg. On samo izi-
grava gazdu.' A ja sam rekla: 'On ti je otac, i ti ga volig', a Mike
je rekla: 'Jesi ti sigurna da nam je on otac?' Apsolutno sigurna',
odgovorila sam. 'U redu, mama', rekla je Ed, 'vjerujemo ti na
rijee.'
I one znaju da je on mekugac i slabid. One znaju na koga se
mogu osloniti, a na koga ne. Ja ih pokugavam uvjeriti kako je
Elmore silan, a one mi se smiju. Deset godina, a vee sve znaju.
Jednom su me Cak upitale jesam li to ikad radila u avionu.
'Da', rekla sam im. 'Na mokro ili na suho?' Razmislila sam tre-
nutak pa rekla: 'Suho."0', veli Ed, 'mama, to se ne raeuna.
Nego smo razmigljale o Klubu ljubitelja visina."Otkud yam to,
malim pisherkama?' pitam ih ja. smo', veli Mike. 'I gledale
te tvoje video-kasete', veli Ed. To me gokiralo, ali se pretvaram
da sam mirna. 'Dobro', velim, 'ako ikad budete htjele doznati
negto o seksu, molim, pitajte mamu. Ne idite nepoznatom, vrije-
di?"Vrijedi, mama', veli Ed, 'ali mi ved znamo sue.' i o
pantriCkom seksu', veli Mike. 'Ho6eg reCi tantri6kom', velim ja,
sretna gto bar o neCem znam bar dlaku vige od njih. 'Rekla
118
SVE2ENSKI BLUES
sam ti da nije veli Ed Mike. I onda tree, da se igraju
Barbikama.
Emmie se smije i smije.
I gto se igraju?
Vjerojatno kako Barbie ulazi u Klub ljubitelja visina. S bli-
zancima se nikad ne zna oni vode jedan svoj, sasvim tajan zi-
vot.
Tijekom veCeri, stalno mi se vraea Fleurina priea. Negto mi se
od toga eak poeinje
Stalno mislim na Fleur, velim ja, o ieni koja svojom lju-
bavlju ne vodi svoju djecu do zdravlja, ukoliko se ona do tog
zdravlja ne mogu odvesti ljubavlju prema sebi znag gto
mislim?
Znam, veli Emmie.
I zbog toga stalno mislim na Thedu, koja sigurno nije voljela
samu sebe pa ipak sam zahvaljujuei njoj stekla to ludu smio-
nost, to uvjerenje da mogu sve na svijetu. I zahvaljujuei Dolphu.
Ja sam prava njegova kei. A majeino mi je ludilo u meni na
eudan naein raspirilo ambiciju. Jer zelim iskupiti njezin zivot i
osmisliti njezinu patnju. Da je samo mogla prestati piti.
PriCaj mi o 'Ljubavnim pravilima', veli Emmie.
Daj da nadem knjigu.
Trim gore na tavan i prekapam po policama na kojima
drim knjige iz dana na Yaleu. Evo je, pragnjav, zelenkasti svezak
s naslovom Talijanski druitveni obi-eaji fesnaestog stoljeoa koji sam
Cuvala sve te godine zato gto je to priCa o tradiciji galantne lju-
bavi i njezinu nastavku u renesansi. Vadim knjigu pagjivo kao da
vadim kakav drevni smotak, zapeCaCen u grobu, zagtiCen od sva-
kodnevnog zraka. On se, kao nekakvom Carolijom, otvara na
stranici naslovljenoj s 'Ljubavna pravila'. Stojim tako sama na
119
 ERICA JONG SVE2ENSKI BLUES

tavanu i Citam u pragnjavu sune'evu svjetlu sto dopire kroz man- XIX. Ako se ljubav smanjuje, brzo ee i prestati i samo
sardne prozore: rijetko ponovno otivjeti.
Brak nije isprika da se ne voli. XX. Tko ljubi, uvijek je krotak.
Tko nije ljubomoran, taj i ne ljubi. XXI. Iskrena ljubav uvijek povecava ljubay.
Nitko ne mote biti vezan dvostrukom ljubavlju. XXII. Sumnjicenja ljubavnoga biea uvijek poveeavaju
Ljubav uvijek iii raste ili se smanjuje. gorljivost i osjeeaje zaljubljenog.
XXIII. Koga kinje misli na ljubav, taj manje jede i spava.
Sto ljubavnik uzima od svoje ljubljene protiv njezine
volje ne donosi nikakvo blatenstvo. XXIV. Svaki je tin zaljubljenog vezan mislima za ljubljeno
bite.
VI. MuSlarac mote voljeti samo kad dozrije do pune
mutevnosti. XXV. Tko iskreno ljubi, smatra da je dobro samo ono sto
ee se svidjeti ljubljenom bieu.
VII. Za mrtvom ljubavlju zaljubljeni neka place dvije
XXVI. Ljubav ne odbija nista ljubavi.
Bodine.
XXVII. Tko voli, taj se ne moze nasititi milosti ljubljenoga
VIII. Nikome se, bez obilnih razloga, ne smije uskratiti
biea.
ljubay.
XXVIII. I najmanja slutnja sili onoga koji ljubi da sumnja u
IX. Nitko ne moze ljubiti ako ga ne to ne prisili
ljubljeno bite.
uvjeravanje same ljubavi.
XXIX. Nije dostojan ljubavi onaj koga muci pohota.
X. Ljubav uvijek izbjegava dom pohlepe.
XXX. Onaj koji iskreno ljubi zivi u neprekidnom
XI. Neprimjereno je ljubiti nekoga s kim bismo se
kontempliranju ljubljenoga biea.
stidjeli vjencati.
XXXI. Ng-ta ne brani teni da je ljube dva muskarca, niti
XII. Tko iskreno ljubi, ne zeli uzivati ljubav nikoga osim
muskarcu da ga ljube dvije zene.
voljenog biea.
Ljubav uvijek ili raste ili se smanjuje, izgovaram glasno.
XIII. Ljubav rijetko kad traje nakon sto je razglasimo.
Za mrtvom ljubavlju zaljubljeni neka plaCe dvije godine. I
XIV. Ljubav koju lako stjeeemo preziremo; ljubav stecenu dthm se tih misli kao da su to sami stupovi moje zdrave svijesti.
s mukom privijamo srcu. Trim dolje i Ljubavna pravila Citam Emmie, i ona ih pai-
XV. Svatko tko ljubi problijedjet ee kad ugleda ljubljeno liivo sluga.
bite. Zagto te to podsjeea na 'Dvanaest stepenica'? pita me ona.
XVI. Srce onoga koji ljubi drhti kad iznenada ugleda Zato sto ljudi imaju potrebu da sve kodificiraju, Cak i kuca-
ljubljeno bite. nje srca, 'Cak i oCaj. 'Ljubavna pravila' i 'Dvanaest stepenica' su
XVII. Nova ljubav otjera staru. paralelni svemiri. Oni su kao plutajuCa greda brodolomcu. Tjegi
XVIII. Samo iskrenost eini &vjeka vrijednim ljubavi. te kad znag da su i drugi vet progli tim putem.

120 121
 ERICA JONG
HoCeg reei da ti nisi jedini Covjek koji posree u zivotu i lju-
bavi? pita Emmie, ne bez ironije. HoCeg reei da ti smijef biti
nesavrgena?
Upravo tako, velim, pretvarajuei se da sam pri zdravoj svi-
jesti. To je jedno od prvih naCela Programa, tako me je nauCila
Emmie: 'Ponagaj se kao da.' Cak i ako ne mogu doCi do svoje
zdrave svijesti, moram se pretvarati da sam je nagla. I mo'ida,
budem li se dovoljno pretvarala, moida se na kraju budem
mogla prestati pretvarati.
+ + +
Emmie to no ostaje kod mene, i zatim jog jednu i jog jednu.
Prva su tri dana bez cuge tegka. Svaki dan u pet ja hlepim za
vinom tako iestoko da mislim da cu umrijeti no umjesto da
ga pijem, odlazimo na sastanak, i potom se vraCam kuei i davim
sladoledima. Ali kao da mi negto nedostaje u iivotu. Dani kao da
su se triput produzili. KuCa je bez Darta pusta, pusta bez blizan-
ki, bez obreda opijanja.
Emmie i ja otpremamo svo vino u spremigte u podrumu i
zakljuCavamo ga, pa zakapamo kljue u zemlju negdje kraj silosa.
Ako poklig piti, morat deg zvati bravara, veli Emmie. Ide-
alno bi bilo da smo ga prolile ali mo'ida priredig zabavu, pa de
ti trebati.
Koliko Cu jog morati Cekati dok prestanem svaki dan u pet
'iudjeti za vinom?
Mislim da si ti poput veCine iena da pijeg s mugkarcima.
No kako u mom iivotu vise nema seksa, onda vise ne tre-
bam ni piti, je li tako?
Nisam rekla da toga nese biti vise nikada...
0, Emmie, zagto sam ti dala da me ikad od\ruCeg na taj pro-
kleti sastanak?
122
SVE2ENSKI BLUES
Da te odvueem? Ti si odvukla mene. Mislig da bih prevalila
toliki put samo radi sastanka?
etvrtog dana odlazim do svog silosa i poeinjem mrtvu pri-
rodu. Emmie je u gostinskoj sobi, prostrta na vodenom krevetu,
i Cita pol tuceta knjiga o osteoporozi, dok istodobno na oku i
nosu drzi galone umaka od rajeica gto ih pravi u kuhinji. Citava
kuea ima miris talijanskog restorana. Ti me kulinarski mirisi umi-
ruju bag kao i Emmieno drugtvo.
Kad stikm u svoj silos, poeinjem mrtvu prirodu. Pdiljivo
odabirem elemente: tucet bijelih jaja velieine S u Laliqueovoj kri-
stalnoj zdjeli kojoj po rubu plegu menade, jaje od bistrog kristala,
bijeli porculanski vre za mlijeko u obliku krave, cilindrienu vazu
od bistroga stakla s bijelim rusiama i kalama, a pod sve to stay-
ljam antikni stolnjak od bijele Cipke, kojeg skupljam u nabore da
izgleda poput snijdnih Alpa.
Kraj te mrtve prirode podikm svoj mali putni gtafelaj, stay-
ljam na nj svjek napeto platno, istiskujem uljene boje, umbru,
oker, plavu, zelenu i sve nijanse bijele, i poeinjem se gubiti u iza-
zovu pronalaknja kaleidoskopa boja gto se krije u rijeei bijelo.
Posve sretna, posve zadovoljna, osjeCam se kao da mi je opet
deset godina i kao da sam ponovno stekla ono istinsko svoje ja
gto sam ga poznavala prije nego gto su ples seksa i plimni valovi
hormona zaposjeli moj zivot. I sretna sam sretna kako nisam
bila ved godinama.
Stik i pet sati, a ja ne osjeCam potrebu ni za pidem ni za
sastankom. Slikam kao u transu, sasvim udubljena u dramu bije-
log stolnjaka, lomovima promjenjiva svjetla na kristalu, menada
gto plegu kako su plesale veC stoljeCima, zenstvenih jaja, krave
Pun, mlijeka, i oblaka punih kige na potamnjelu nebu.
123
 ERICA JONG
I sad mi najednom nije vaZan ni zalazak sunca, jer svoju
mrtvu prirodu slikam ne u stvarnom svjetlu, ved u svjetlu svoje
svijesti. Ukljue'ujem sna'ne reflektore koji mi slue pri fotografi-
ranju i nastavljam slikati. Doline stolnjaka svjetlucaju kao da su
posute alpskim snijegom. Na jaju se vide male kalcificirane kvrzi-
ce, nalik na jajagca koja se spremaju probiti svoje folikule. Kri-
stalno jaje kao da u svojim dubinama krije buduCnost. Rue i
kale otvaraju mi se pred oCima.
U transu slikam i slikam. Glava mi je bistra, srce mi pjeva u
grudima, sva sam u ekstazi.
Oko jedanaest sati, dolazi Emmie s tanjurom gpageta, Cagom
ledene kamilice s medom i zdjelom iz koje se presipaju narezane
breskve.
Sjedimo za mojim risaeim stolom, i ona me gleda kako
jedem.
VeC Cetiri dana trijezna, veli ona. Maze/ toy. Sretno ti bilo.
I Bijela ti je Bozica poslala dar da to proslavimo.
Okredemo se i gledamo u mrtvu prirodu, naizgled ved sasvim
gotovu. U njoj je nekakva jasno& kakvu moji radovi nikad nisu
imali. Znam da sam na tragu neeeg novog neCeg onkraj i kau-
boja i autoportreta, neCeg Cistog, jasnog, kompleksnog, gto svje-
tluca kao snijeg.
L'chaim! veli Emmie i nazdravlja mi Cagom kamilice. Kuca-
mo se Cagama, pa se smijemo i smijemo.
Dart zove kasno to nodi. Moglo bi biti oko jedan sat, i
Emmie ved spava.
Kad dujem njegov glas u slusalici, srce mi izvodi dudan pies.
Mislim da sam deznula da me nazove, ali sam sad malo izbadena
iz sedla. 2eljela bih saduvati bistrinu gto sam je stekla.
124
SVE2ENSKI BLUES
Lutko gto je s tobom? pita on.
0, samo slikam, velim. Kao obieno.
Da li ti nedostajem?
Naravno.
I ti meni stragno nedostajeg, lutko, veli on, a glas mu se
lomi. Nitko ti nije ravan nijedna nije tako umiljata, divlja i
seksi. Lutko, vradam se kudi.
Za Cetiri sam dana postala kraljica; sad sam ponovno pijun.
Kad se pojavi Dart, Leila nestaje.
+ +
Bacam se i prevrdem po krevetu, dekajudi da dode, i ne mogu
zaspati. Ustajem i gminkam se, stavljam na se parfem i svilenu
spavadicu, stavljam dijafragmu i vradam se u postelju. Voljela
bib da imam snage redi mu da mi se vise nikad ne pojavi na vra-
tima, all je nemam. Emmie spava u gostinskoj sobi; moje se
vldZ"no platno sjaji u atelijeru. Ldim u krevetu, kao da Cekam
dybbuka da dode po mene. Pred mojim prozorom, pun Mjesec
s aurom lebdi nad brdima. Pugtam da me ponese san, pa se
budim i otkrivam da su ved tri sata. Ustajem, umivam se, perem
zube, stavljam d'iemper na spavadicu i odlazim u getnju padi-
nom.
Mjesec je opisao ved skoro ditav svoj luk. Aura se izgubila, i
on sad lezi s druge strane horizonta. Zurim u nj, pa devet puta
sagibam glavu, i pokugam zamisliti najvedu ielju. Uvijek se prije
ta zelja odnosila na Darta. Ali sad se odnosi na mene: Zelim da
imam snage zadfiati bistrinu koju su mi donijela ta detiri dana.
Nisam jog pravo ni zazeljela, kad dujem pudkanje Dartova
motocikla i brizganje kamendida po prilaznoj stazi. Pas laje. Spu-
gtarn se na koljena na padini i diem ruke prema Mjesecu.
125
 ERICA JONG
Za gto se to molim? Molirn se za povratak svoje zdrave svi-
jesti.
I bag sam na koljenima, imobilizirana mjeseeinom, kad on
ulazi u kucu, otvorivgi vrata kljueem, i juriga prema spavaonici,
i trai me, i zatim juriga ponovno, ovaj put u pravcu silosa.
Najednom me hvata panika zbog neCeg sam uvjerena,
ugleda li kristalnu mrtvu prirodu, da Ce je unigtiti (jer Ce mu
biti tako jasno da je izgubio mjesto moje muze). Ja tram za
i viCem: Dart, Dart, i sustikm ga trenutak prije nego
ce uei u atelijer.
I grlim ga, i odvlaCim van, na travnatu padinu. I tu, pod pod-
rugljivim Mjesecom, sparujemo se kao vjegtica i vjegtac, pa vrigti-
mo i plaCemo u rosnoj travi, i prevrCemo se i prevreemo i smi-
jemo kao ludaci i Cak se kotrljamo niz brdo do kraja mog ha-ha.
Tu zastajemo na rubu jarka i opet se jebemo, gonjeni plavom
puninom Mjeseca.
Lutko, kako si divlja divlja, veli Dart, koji ne zna da je knih u male uzvitlane planete i krave koja brizga mlijeko u
sva ta moja divljina samo zato da ne doge do moje mrtve priro-
de, niti da u svom tom morn vrigtanju i svrgavanju, ja za sebe
ipak zadriavam komadie srca mali zdravi trezveni kutak koji
se vise nikad nee dati.
Odvodim Darta do kreveta, gdje se on rugi, ispuhan, pa me
obujmljuje rukama i spava mi na prsima kao beba. Imobilizirana
njegovom potrebom, ja lelim budna i gledam kako se iza drveCa
poCinje dizati ru'iiCasto svjetlo zore. S jedne strane moje spavao-
nice zalazi Mjesec: s druge se dine Sunce. Ja lthm u sredini
Lida s Horusom u narueju, Astarta s Adonisom, Rea sa Zeusom
kome je sudeno da je zbaci s prijestolja.
No hoeemo li ikad moei s njezina prijestolja zbaciti i Zemlju?
Jer Zemlja je tu, pa gto god da cinili. Trebamo samo skinuti cipe-
le i obnoviti doticaj tabana sa tlom.
126
SVE2ENSKI BLUES
Dart stenje i okreee se, i ispugta me, i najednom sam slo-
bodna i digem. Proteiem se na ledima, a misli mi lete. Znam
da ce spavati satima, znam da je on djeCaeiC koji mora puno spa-
vati, a napose poslije seksa.
IzvlaCim se iz kreveta, navlaCim trenirku i papuCe, i polako
se, na prstima vraCam u atelijer. Je li moguee da je ona mrtva
priroda tako dobra kako mi se uCinilo?
U atelijeru je miris terpentina, i borov, drvenast miris zemlje.
Palim svjetlo i tu, na slikarskom stalku, svjetlucavi je zavjet
novoga
Hvala ti, MjeseCe, velim.
U bijesu odugevljenja ispirem kistove, Cistim paletu, stavljam
na stalak novo platno, a prvo stavljam sa strane, da se sugi. Pre-
mijegam kristalne elemente svoje mrtve prirode i poeinjem drugu
verziju te albino studije ova je mnogo fantastienija i apstraktni-
ja, i tu je i Mjesec koji zalazi iza usplesalih menada i jaja preobra-
zvjezdani univerzum.
Ja slikam i slikam zanesena, sretna, zamigljajuei Citav niz
slika na tu istu, kristalnu temu, pri Cemu svaki od tih predmeta
Mjesec, menade, jaja, krava, mlijeko postaju amblem novoga
zivota za zene, djecu, planet. Nazvat Cu to Albino iivoti I, II, III,
i tako do beskraja, a napravit Cu Cak i velike slike jaja, menada,
bijelih rtfia uzimat cu stalno tih nekoliko istih elemenata i pro-
matrati ih sa svih motriligta, u svim veliCinama.
I vidim novu izloku, novo stvaralaCko razdoblje, nov naein
odraavanja svog zivota. U 8.00 ja jog slikam tako misli mi
galopiraju, srce mi je puno kad Dart dotetura sa galicom
kave i veli:
Sto je bilo, lutko, ne volig vige spavati u mom zagrljaju?
Ja se okreeem i gledam ga, i te rua'aste vjede, i ta rasku-
127
 ERICA JONG SVE2ENSKI BLUES

gtrana playa kosa, tih sto osamdeset osam centimetara macho

mugkosti i pomalo me gnjavi gto me je prekinuo. A pomalo
se i bojim.
Sto mislig? velim i pokazujem na novo platno.
Dart teturajuei odstupi (nije li malo okamenjen?).
Zbilja to zelis znati, lutko?
7
Da, velim, i lakm.
Mislim, veli on. Znag da mislim da si ti najveei slikar
poslije Michelangela, ali se ipak sjedam doba kad si po Citavu
Slikarica i iigolo
noe spavala u mom zagrljaju i nista to ne bi moglo otkinuti.
Potom lijepo puei usne, znajuei da osjeCam ubod krivice kao
da je say taj kaos prekinutih spona moje djelo. I on se okreee, afze 6a/cm weianog malicaw,ect ne wtae
i krupnim korakom grabi iz sobe, pugtajuei me da se divim obli- ',..76rite Je racy" a Ito+ tozee/Jo/Fa/ma dale.

ku njegovih lijepih listova. Bessie Smith

F mmie i Dart i ja doruCkujemo u atmosferi nelagode. Pri-

reduje ga Emmie prepeCeno '2"idovsko pecivo, diem,
jaja, svjda kava, breskve. Iako se ne gura izmedu
mene i Darta, ja je ipak osjedam, a osjeda je i on. Emmie je na
mojoj strani. Ona nista ne govori, nista ne eini (ali nam servira
prekrasan dorueak), pa ipak ona Dartu ide na jetra jer osjeea
da mu oduzima vlast nada mnom. Volio bi joj reei da ode, ali
to, naravno, ne mok ueiniti. Kad sam sama kod kuee, i Cekam
da on dolazi i odlazi kako ga volja, sasvim sam u njegovoj milo-
sti. Ali kad je tu i Emmie, vise to nisam.
To je paradoks slabog mugkarca i jake 'iene: oni iz nas iscrpe
svu snagu u nadi da demo tako postati ravnopravni protivnici.
Ali kako tu snagu ne mogu apsorbirati, oni pritom obave samo
negativni dio posla, pa nas samo ispugu. U drugtvu koje sluibenu
rnge daje mugkarcima, granica je izmedu mentalnog i fiziekog

128 129
 ERICA JONG
zlostavljanja uistinu vrlo tanka. Tko mote otkriti gdje prestaje
jedna, a poCinje druga? Dart me nikad ne tuCe (osim u spolnoj
igri), niti mi stavlja pigtolj na Celo, ali svo to oru'ije gto ga drzi po
kuCi, i svi ti njegovi posve nepredvidljivi dolasci i odlasci, ostva-
ruju isti cilj.
Emmie: I onda, Dart, kako je u New Yorku?
Dart (smrknuto): Sve isto.
Emmie: I gto si radio?
Dart (zlovoljno): Malo ovo, malo ono.
Leila: Dart, isprieaj Emmie o svom novom projektu.
Dart (podiiuCi pogled): IzloTha novih umjetnika? Zgrada
gto je gradimo? (Dart uvijek ima tucet projekata, od kojih nikad
nijedan ne sazrije, i koji svi trate injekcije kapitala mog kapita-
la.)
Leila: 0 kojoj hodeg.
Dart: Mislim to zgrada je pretegko sranje. Nijedan radnik
ne dolazi na vrijeme, gradevni inspektori trate sve vela mita, a
grad nas gnjavi stalnim pozivima na sud. Lutko, ja to radim
samo zbog tebe. (Pogled koji otvara dugu.)
Leila: Znam i nemoj misliti da to ne znam cijeniti. (Ta mi
je apsurdna tvrdnja trebala zapeti u gdu, jer znam da je Citav taj
projekt samo jedna velika namjegtaljka: jalov pokugaj da Dartu
podignem samopogtovanje.)
Emmie: No nije li uzbudljivo to obnavljanje zgrade?
Dart: Uzbudljivo tebi, uzbudljivo njoj zato gto vi ne mora-
te biti tamo.
Emmie: Mislila sam da volig gradevinske radove.
Dart: Naravno. Bag volim nezahvalan posao... (Prijekoran
pogled na koji ja, medutim, reagiram s osjeeajem krivice.
Dart je Zell da kupim to zgradu, zbog koje sad tako gorko pri-
govara. Na kraju cu ja biti kriva i za njegovu lijenost i za njegov
130
SVE2ENSKI BLUES
trud, zato gto je zvijezda i gto je nepoznat, zato gto je uspio i gto
je propao.)
Leila: Ali, dugo, ti to radix tako dobro.o
Dart: Ja bih ti zelio biti najbolji na svijetu, ali ti nikad nisi
zadovoljna. to god da radim, nikad nije dosta ne mogu pobi-
jediti, ako znam da cu izgubiti!
Leila: To nije istina.
Dart: Da, istina je tako si kritiCna prema meni. Ti to ne
kakg, ali ja to osjeeam. To stalno visi u zraku.
Emmie: Bit de najbolje da se vratim svojoj osteoporozi. (Pa
gmugne u gostinsku sobu.)
Leila: Za ime B0e, o emu to priCag?
Dart: Stalno ti svime nastojim ugoditi poziram ti, obnav-
ljam tvoje nekretnine no ni to nije dovoljno. Nikada. Jer me ti
ne shvaCag ozbiljno. Godinama to veC preklinjem da se oknimo,
a ti neCeg. Kako ja samog sebe mogu shvadati ozbiljno ako se ne
zelig za mene udati? Odnosig se prema meni kao prema svom
a ne svom mugkarcu. Nije onda nikakvo Judo da se osje-
dam kao makro, kao, pastuh, kao taj jebeni pratilac. Ti me ugko-
pig i onda samo, sve plegudi, ideg naslikati jog jednu mrtvu pri-
rodu.
Ja ustajem i grlim ga. Ljubavna pravila mi grme u glavi:
Neprirnjereno je ljubiti nekoga s kim bismo se stidjeli vjenCati.
Kao da sve to duje, Dart me odguruje od sebe.
Dart: Znag gto mi se juder dogodilo? Igao sam kroz Harlem,
jer sam igao kupiti nekakav gradevni materijal ditaj: drogu
a onda mi je neki krupni crnac doviknuo: 'Ti si zigolo, mali,
a da to ni sam ne znag. Hej, bijeli dedko ti si rodeni
Dart to izgovara sa smjesom ponosa i gadenja gto je jedin-
stvena kombinacija, kojom je ovladao oponagajudi oca.
eila: Ti nisi zigolo, ljubavi ti si moj ljubavnik.
131
 ERICA JONG
Dart (dok mu se niz obraze kotrljaju suze): Da, jesam,
jesam, jesam. Ali ako se ne udag za mene, ja sam samo tvoj
tvoja igraeka. I svi to znaju samo ti to ne znag!
Ali sad sam skoro vee i sama sva u suzama. Ja znam da Dart
u sebi vidi ali gto da radim? Ja mu ne mogu prepraviti
sliku o sebi, ueiniti ga cijelim, zdravim u tijelu i glavi. On to
mora ueiniti sam.
On me hvata za ruku i odvlaCi me natrag u spavaonicu.
Zakljueava vrata. Na bijelom zeljeznom krevetu, dok sunce pre-
plavljuje prekrivae, on me poeinje seksati, i lize me i dragka i
tako svrgavam i svrgavam. Moji su orgazmi Cudno hladni i ligeni
osjeCaja. Cisti refleks. Robotika, a ne strast. Ljubav uvijek ill
raste ili se smanjuje, eujem kako mi govori zdrava svijest. Poku-
gavam mu uzvratiti, no Dart mi ne dopugta da mu dotaknem
kurac. Ne, lutko ja dfiim ruku na upravljaCkoj palici. Nakon
Cega me dovodi do jog jednog svrgavanja i jog jednog sve dok
to ne postaje skoro bolno, i poeinjem ga moliti da prestane.
Isadora: Stoi!
Leila: Nekad si to volYela.
Isadora: Volim kad je to njeino i slatko, a ne samo masaia!
Leila: Izgleda da si se promijenila od zadnje knjige!
A onda me dik na koljena, trdii da se uhvatim za hrpu
jastuka, pa me manijaCki jebe otraga.
Najednom zastaje, jer je svojim tvrdim, zakrivljenim kurcem
napipao dijafragmu, pa posek u mene i vadi je i baca preko
eitave sobe kao plastiCni leteCi. tanjur. Ja ispugtam krik i poku-
gavam je uhvatiti, ali me on Cvrsto dth, i jebe me i jebe i jebe,
dok i on ne svegi u divljem grCenju, puneei me svojim sjemenom.
Lutko, lutko, lutko, jesei on, i povlaCi me za sobom na kre-
vet, prekriva me svojim tijelom, mokrim od znoja i sperme. I
lezim tako s njim, svladana, uzeta, ispuhana istodobno se na-
132
SVE2ENSKI BLUES
dajuei i da cu zanijeti i da neeu, jer moja je ambivalencija sad
potpuna. Sa svojom novootkrivenom bistrinom opdiam da je
seks njegovo orrAe, ali neki rudimentarni dio mene prihvaea
to kao sudbinu 'ienstva.
Dart pada u dubok san, a padam i ja. U snu dajem sisu novo-
rodeneetu, koje na mene podik pogled, i najednom se pretvara
u porculansku kravicu. Kroz san mi plegu elementi moje mrtve
prirode jaja, rune, ljiljani, menade, kristalna zdjela i krava i
imobilizirana sam pod Dartovom tdinom, ne mogu ustati i slika-
ti. To de biti moja verzija pakla, pomigljam: imobilizirana pod
nekim mugkarcem da ne mogu ustati i slikati i tako Citavu
vjeenost.
Plovim u fantastieni san o profesoru Maxu Doerneru, Ciju je
knjigu Umjetnikovi materijali mnogo reklamirao jedan moj pro-
fesor na Yaleu isti onaj koji me upoznao s Ljubavnim pravi-
lima. Ali u snu me ne podueava taj profesor, nego sam Max
Doerner:
Vafe flike su hista defintegracija, veli profesor Doerner.
Napuftili ste tefniku starih majftora. Siroko grabi po atelijeru.
Pigmenti! Gips s hepilom! Ftari lan! uzvikuje on. Staro
mafno vapno odlefalo u jami! Benozzo Gozzoli! Benozzo Gozzo-
li! Benozzo Gozzoli
Profesor Doerner je kepec. On otvara glic i mane kurcem
citavoj klasi.
Staro mafno vapno! vide.
U jednom trenutku to tirade (blistavo mi sunce veli da je
zacijelo vee skoro podne), ja se budim kraj usnuloga Darta,
sve se nadajuei da plod sinoenje Jude seksualne borbe neee
biti trudnoea. I s blizankama imam sasvim dovoljno posla.
Sama pomisao da bih mogla zonglirati Darta, blizanke, jog jedno
dijete i svoju umjetnost, Cista je iluzija. Svako platno gto sam ga
133
 ERICA JONG
otela kaosu stvoreno je na rae'un htonskih bo'ianstava koja kliCu
trakei krv, krv, 'iensku krv, i radanje pod svaku cijenu. Svaka
'Z'ena koja uspijeva arta naslikati trebala bi dobivati frontovku pla-
Cu jer je to boj koji se odvija na nebu, izmedu Zeusa i Ree. A
nikad ne bih abortirala jer, usprkos svim svojim politlekim uvje-
renjima, ja ipak u svakom jajagcu vidim zapoCeti ljudski iivot, i
ne bih ga mogla unigtiti bag kao gto ne bih mogla ni razderati
vlastito platno. Ali na neki naCin ipak imam sreee, jer bag nisam
stragno plodna zena, tako da me ne muCe trudnoCe kao neke.
Jedina je trudnoea proizvela dvije lijepe kaeri, koje su mi, bar
dosad, donosile uglavnom radost i smijeh iako de uskoro
dodi i bol, samo se nadam da du za nj biti spremna.
Znam da je boj izmedu kivota i umjetnosti boj bez prestanka.
Pretdak i za mugkarca, koji nije zadukn za sam opstanak vrste.
Ali za sienu, to je istinska dilema i zezalica, koji se nikad nese
razrijegiti sve dok, mokla, ne izbore oslobodenje od menopau-
ze, o kojem Emmie toliko prida. Da li joj vjerujem? Emmie,
napokon, nije nikad rodila i ne zna kako majdinstvo preobra'Z'ava
srce. No jesam li ja Dartova mati i i mati svojih blizankinja? Ili
majka nekog koga jog nisam ni upoznala? Da imam sina, Dart se
nikad ne bi toliko zathiao u mom iivotu. Ta mi se misao podinje
vrtlo'Ziti po glavi. Prestani, velim samoj sebi, i na trenutak uspi-
jevam zadrijemati, sve se nadajudi da de san prekinuti taj veseli
pies brige.
Kad se Dart budi, ved je vrijeme rudku. iiiasnuta kakvu je
novu psinu smislio za danas, ja se budim naglo, u trzaju strave,
obuzeta sieljom za pidem, za sastankom, za bilo dim, samo da to
nije Dart.
Dart se okrede i smijek mi se svojim laknim modrookim smi-
jegkom.
Lutko, tako si lijepa.
134
SVE2ENSKI BLUES
Zaista.
Da. Nosom mi mazi kosu, grudi, pupak. Boie boli me
glava, usta su mi puna pamuka, i moram oprati zube.
A onda skade u kupaonicu da obavi svoja peruckanja.
Razdirana izmedu ielje da ga dekam da se vrati i pojebe me i
kelje da skodim iz kreveta, ja samo iekim, potpuno izgubljena
pred samom sobom, i moram priznati da mi je posljednjih neko-
liko dana bilo mnogo lakge bez njega nego ko mi je bilo vedinu
dana provedenih s njim.
Najednom me obuzima u'iasna misao: Sto kad bi sve gene
sebi priznale da mugkarci mnogo vise gnjave nego gto vrijede?
Zamislite kako bismo onda bile slobodne! Ali to priznanje otvara
takve ponore strave! Ako majka, koja se sama uzdrZava, i koja
ima djece koliko ieli, jos uvijek ovisi o mugkarcima, onda je ta
potreba zacijelo duboka i bezdana. I ta potreba nije samo spolna.
Mokla je to 'Z'elja za potvrdom u svijetu u kojem sama dinjenica
da si kena nije dovoljna potvrda? A kad demo mi napokon naudi-
ti da potvrdu trdiimo u samima sebi?
Dart se vrada u krevet. I baca se pod pokrivade onako kako
sam ga desto vidala da skade u Karipsko more.
I ljubi me u vrat, ugi, grudi. I kao da me opet kani tucati, ali
se oboje suzdriavamo, kao da smo se dogovorili. Sjedam se kako
mi je Dart jednom zgodom rekao: Ovo ti je na kredit, lutko. U
njegovu se tonu osjetilo priliCno 'ialjenje, kao da je njegov stay
Ne mogu ti dati nista osim ljubavi, lutko, mudio dak i njega.
On se seksom uvijek slukio kao oru'Z'jem, svo vrijeme ialeei
zbog dinjenice gto je to jedino orusije koje mu stoji na raspolaga-
nju.
Kad je krevet jedino mjesto gdje jedan odnos sasvim funkcio-
nira, onda oboje na kraju postaje nervozno. A postaju nervozni
zato ko ne kele nikad ustati iz kreveta. I postaju nervozni zato
135
 ERICA JONG
gto moraju ustati iz kreveta. I postaju nervozni zagto gto je zemlja
Jebanija zemija u kojoj se gube sve granice. Za preosjetljivoku si
udjela, pa ona to ipak tiasava.
Dart i ja kao da smo stigli do kraja duga i vijugava puta. Seks
poeinje blijedjeti. (Tko voli, taj se ne mok nasititi milosti ljub-
ljenoga biCa.)
Lutko, veli Dart i baca svog posljednjeg jockera, morali
bismo prestati piti i drogirati se. Ja sam spreman poei u AA
a ti?
Mislim, to je tema o kojoj smo Dart i ja prieali s vremena na
vrijeme, all ne bag nedavno. To je kao da je Dart intuitivno osje-
tio moj razgovor s Emmie i sad je spreman na sve, samo da se
nastavi nag mrtvaeki pies. Samo gto ja u svom odgovoru nisam
bag tako ciniena.
0, ljubavi, izgovaram kao robot, to bi bilo prekrasno! A
tuna je Cinjenica da to mislim sasvim ozbiljno.
+ + +
I eto kako se Dart i Emmie i ja na kraju nalazimo na istom
sastanku u onoj istoj neoantiekoj crkvici.
Dartu je nelagodno, on sjedi ukoCen na stolici, i oCajniCki se
ogledava.
I meni je nelagodno, i osjeeam se zbog neeeg odgovornom za
to kako ce reagirati na Program. 'S'to ako mu se sastanak ne svi-
di? s to ako ode s Programa? Hocu h i ja onda doei u napast da
prekinem? Emmie je u pravu. Ja mislim da mogu upravljati svi-
me.
Negdje duboko u toj tjeskobi krije se i kljue metda u koji
sam pretvorila svoj iivot. Kad bih naprosto mogla biti i prestati
glodati uvijek istu nthiu staru kost o tome kako sam kriva za
svaaje osjeCaje. Ja zapravo teiim predaji. Mislila sam da tdim
136
SVE2ENSKI BLUES
preosjetljivosti; a zapravo tdim predaji. Prihvaeanju univerzuma.
PrihvaCanju Cinjenice da to zapovijeda Bog, a ne Leila.
+ + +
Sastanak poeinje govornikovom preambulom i uvodom, a
govornik je sijedi mugkarac pedesetih godina, koji kompulzivno
pugi i kojem se trza desno oko. Pitam se je li Dart opazio koliko
taj Covjek uznemiravajuee sliei njegovu ocu.
Dart struie nogom po tlu kao 'idrijebac. Kao da ga obuzima
stragna tjeskoba. Mislim, zagto ne? Nije h na prvom sastanku isto
bilo i sa mnom?
Govornik, koji se predstavlja kao Lyle iz New Yorka, poeinje
svoj monolog.
Ako zaista elite znati kakav sam bio pijan, za razliku od
sada, kada sam trijezan, moram yam reei samo to da sam s
prvom 'ienom i sedmero klinaca iivio na otoku kraj obale Maine.
Na kopno se moglo samo malim gliserom. A mene je najvige
zabavljalo da uzmem gliser i nestanem tjednima, i ostavim obitelj
nasukanu. Kad bi se moja prva iena poCela buniti, obrisao bill
njome pod. Nije da se time ponosim, all bih dogao kuei, izmlatio
sve zivo, pa opet na put. Oni su bili moji zatvorenici shvaeate?
i ja sam mislio da to oni moraju trpjeti, zato gto ja plaeam raeu-
ne. Nimalo se ne ponosim time gto sam se prema njima odnosio
kao prema svom vlasnigtvu.
Dart pagjivo sluga, all se ne mogu domisliti kako na to rea-
gira.
Ernmie gapee:
Prestani pogadati gto Dart osjeCa gto ti osjeCag?
Ljutnju, velim. I zgraanje.
Lyle nas--tvlja svoju sagu o zlostavljanju zene, djece, psiholo-
gkom zlostavljanju, mentalnom zlostavljanju. Svijet je tako pun
137
 ERICA JONG SVE2ENSKI BLUES

najraznovrsnijeg zlostavljanja. Da sam ja Bog, sve bih to izbrisala Isadora: Zapravo mi se ne svidaju to poglavlja gdje odlazis u AA. 0
i krenula ispoCetka. I ljutim se, slugajuCi say taj cugolog. Ni sa AA-u je zapravo nemogu& pisati. To Ito se ondje zbiva zmidi banalno
ali zapravo nije. Grupni se proces ne moie baciti na papir.
Cim se u njemu ne mogu identificirati. Mugkarci u Programu
Leila: I Ito mi onda ti predlaieI? Da ostavim naIu heroinu pijanu,
su takvi nasilnici, pomigjam. 2ene su 'irtve, a mugkarci grubijani. oe'ajnu, beznadnu? AA je pomogao men::
A gto sam ja? Pomalo i jedno i drugo? Isadora: To znam. Na koncu konca, tamo sam to poslala ja. To je
samo jedan od mnogih putova samospoznaje. Cim ebvjek shvati da se
Lyleova priea zavrgaya rastrijdnjenjem u skupoj ludnici, odgovor knje u... c'Vm eovjek prestane kriviti druge ljude...
Leila: Tiho. Ovo je moja pri&a.
odlaskom od prve obitelji i osnivanjem druge, s deset godina
Programa i tome kako ga je on uCinio ako ne boljim Covjekom,
a ono bar Coyjekom koji se vise ne opija i ne mlati zenu i djecu.
Poslije, u grupi, ostajem zapanjena time koliko mugkaraca za
sebe tvrdi da se moie identificirati s Lyleom. Ja ga mrzim, mrzim
njegovu nasilnost, njegovo pravedniCko dranje. Ta mrsinja je
razapinjudi osjeCaj u atmosferi neosudivanja gto vlada na sastan-
ku. No je li sad, samo zato gto je priznao takvo gnusno ponaga-
nje, opet sve u redu?
Dart dine ruku.
Ja sam Dart, ovisnik o drogi i alkoholiCar, veli on, i ovo je
moj prvi sastanak. Vaga me priea podsjetila na to kako mi je otac
jednom dtiao glavu pod vodom i pokugao me ugugiti zato gto
sam mu odgovarao. Pun sam sukobljenih osjeeaja, all mi je drago
gto sam tu. I svim se srcem zelim rastrijezniti. Ljudi gledaju
Darta kao da je njegova ispovijed u njima pokrenula negto
snatio. Koliko se pijanaca u ovoj prostoriji probijalo kroz utapa-
nja i premlaCivanja samo da bi stigli ovamo, u kriptu ove crkve u
seoskom Connecticutu? Pomigljam gto je sve bilo protiv nas, i oCi
mi se pune suzama.
I grlim Darta.
Ljubavi, tako se ponosim tobom, velim, i najednom preo-
kreeem migljenje o Lyleovoj pria Ako ona mole u Dartu izazva-
ti takvu reakciju, onda zacijelo negto i vrijedi. Cak odluCujem
prieekati sa sudom o ljudskom rodu i ne pobiti ga Citavog. Zasad.

138 139
 ERICA JONG SVE2ENSKI BLUES

Sam mu ja, u svom novom deliriju, zbog toga gto je zaista tu,
sve to sama ponudila, gto je on, isprva oklijevajuCi, i prihvatio.
Bila sam sva u ushitu zbog nageg novog zivota. Zajedno smo
odlazili na sastanke, zajedno smo radii, zajedno e'itali AA knjige.
Ali zato nismo zajedno i spavali. Ili, toCnije, zajedno smo spavali,
8 ali se nismo jebali. U trijeznom je stanju Dartov neumorni kurac
sasvim omlohavio. U trijeznom je stanju Dart, koji nikad, nije bio
bez volje (niti bez "elje) izgubio i jedno i drugo. U trijeznom je
Bijele noel i poslije stanju Dart plakao i bjesnio i vrigtao i spugtao se u dubine svoje
duge, ali nije tucao.
Impotentni Dart bag i nije bio lijep prizor. Bio je siguran da
je dogao na kraj zivota. Svi se mugkarci identificiraju sa svojim
teaei/Ei da,
Itesfr xa e sa/ma ieda4Viat. kurcem, no u Dartovu je shiCaju ta identifikacija bila potpuna.
t da, Leiao je u krevetu mlohav kao i njegov organ. I plakao stvarnim
Itofrxavi xa me fa sa/ma je,440at. suzama. I mene krivio za sve.
sa/mo, da pie 1,a,
Pokugala sam sve moguee. Crne haltere s dvodjelnim donjim
~km, deini r s ama.
rubljem; erne haltere bez donjeg rublja. Trikove s jezikom, rad
Bessie Smith prstiju, ulje za bebe. Erotske filmove, erotske knjige, magazine
od Hustlera do Puritana zaista postoji i takav Casopis! od
Penthousea do Screwa. Nigta nije pomoglo. U mojirn je ustima
Dartov kurac bio mlitaviji od mog jezika. Driala sam svog djeCa-

D
art se rastrijeznio do daske bar za neko vrijeme. Pro-
gram je postao njegov smisao 'iivota. Ostao je na lada-
nju sa mnom Citav tjedan, i dnevno odlazio na po bar
dva sastanka, i stalno govorio samo o Programu, Programu, Pro-
gramu poput obraCenika na neku novu religiju i nije ni pio
niti se drogirao.
Ali je na rdeun toga izmuzao sve gto se dalo izmusti. U ime
tog svog novog obraeenja nagovorio je da ga stavim na platnu
listu svoje kompanije i to za tisuCu dolara tjedno, a i da mu
nabavim platinsku kartu American Expressa na njegovo osobno
ime. Ne bih mogla reCi da me za to zamolio otvoreno nego
CiCa u naruCju i njihala ga.
Svakom se to dogodi s vremena na vrijeme, rekla sam,
osjedajuCi kako mi ta nova uloga postaje veC pomalo dosadna.
tu.<,Meni nikada, odgovorio je Dart, Cak ni kao malom djete-
Dajem ti rijeC, to de se popraviti.
Otkud da ti to znag? upitao je Dart eangrizavo.
A u srcu sam bila vine na njegovoj nego na svojoj strani. Ako
eCilo da kuo dovede kakvu guskicu, i to bih mu
diPu
b i azlif
gast>i .

140 141
 ERICA JONG
Visio je na meni nazovimo to tako Citav tjedan, a na kraju
je ponovno nestao na svom motociklu, ponijevgi sa sobom platin-
sku kartu, tekovnu knjaicu i mlitavi kurac.
I tad sam zaista pukla. I tad sam se zaista pokljela napiti,
baciti se pod kotdee vlaka, zapaliti kaubojske slike i filmske sce-
ne. Emmie je ponovno dogla da me u tome sprijeti.
Ne zelim vise '2"ivjeti, rekla sam joj. Trezvenost mi je uzela
sve do tega mi je bilo stab: seks, posao, Darta...
To naprosto nije istina, veli mi ona. Samo se sad osjeeag
tako. A osjeeaji nisu Cinjenice.
Emmie, ja mrzim vlastiti kivot. Moj sivot je govno. Sasvim
sam sjebana. Ili neizjebana. Mrzim te glupe sastanke. Mrzim te
trogne, dimljive kripte i ustajale Oreose i kavu iz plastitnih
Gaga. Najbolje je u Programu bilo gto mi je vratio Darta, no
sad mi je odnio i njega. Ne mogu to podnijeti. Tako patim.
Znam da patig, veli Emmie. I nista ne mok izbrisati taj
bol, no kad bih ti rekla da de za godinu dana eitav tvoj '2"ivot
biti sasvim drukCiji, bi ii mi povjerovala?
Ne.
Ali bode. Mogu te samo zamoliti da nastavig odlaziti na
sastanke i cekag. Pokugaj kivjeti dan po dan. Ne pokugavaj nista
predvidati. Sve de ti to toliko promijeniti kivot da neeeg ni sama
povjerovati. SjeCag se svojih menada i kristala? Od sada pa na-
dalje, kivot de ti biti menade i kristal.
Ali nije bio. Bili su samo uspaljenost i praznina i suze. Osje-
Cala sam se kao sirote. citavom sam utrobom osjeeala
Dart nedostaje. On je bio dio mene mo'ida neodgovoran i lud
ali dio koji je kelio trCati, skakati, piti, drogirati se, biti Dona
Giovanna, Donna Quixota, ludi lutalica bez stalne adrese i s
milijunom laknih imena. Dart mi je bio dragocjen zato gto sam
142
SVE2ENSKI BLUES
to bila ja. Ili, u najmanju ruku dio mene koji nisam mogla slo-
bodno izraziti zloCesti detko koji je divljao u meni.
Ustajala bih sasvim odjevena i odlazila na sastanke AA, i sje-
dila tako, s nogom preko noge i u minisuknji, za dobrobit mog
vodoinstalatera, stare dame koja je na Route 7 prodavala antikvi-
tete, za bivgu glumicu koja je u gradu vodila trgovinu delikatesa.
S Ceinjom bih gledala u stamenog tridesetogodignjeg konjskog
veterinara koji je obilazio konjugnice po Citavom okrugu (nadala
sam se da de obiei i moju pregradu) kao i u proCelavog tipa koji
je u keljeznariji prodavao Gavle te vozata limuzine, s nosom
malinske boje, i koji me sad vise nije zvao gospoda Sand nego
Leila samo zato gto smo oboje bili u Programu. I razmigliala
bih kako bih se pojebala sa svim tim tipovima, ali bismo umjesto
toga otigi na kavu i pritali o Programu.
Postala sam redoviti posjetitelj kafiCa u gradu gdje smo odla-
zili poslije sastanaka, i Cak mi se pot"eo i svidati osjeCaj da sjedim
i razgovoram s mugkarcem a da ga pritom ne odmjeravamkao
seksualni objekt. Potela sam slugati mugkarce, slugati gto mi ima-
ju redi o svom kivotu, o svojim kenama sadagnjim i bivgim, svojim
otevima, svojim frustracijama, svojim kurcima. I shvatila, ako
prestaneg u mugkarcu gledati nekoga tko de te dovesti do
orgazma, napraviti ti bebu iii ti spasiti kivot, da ti onda on
moke zaista postati prijateljem i da deg u njemu otkriti bite ljud-
sko koliko i ti. Shvatila sam da sam Citavog kivota u mugkarcima
vidala samo neprijatelje i plijen a da toga uopee nisam bila
svjesria i da su stoga i oni na mene morali gledati na isti natin.
mi A shvatila sam i da kivot bez seksa nije najgora stvar na svijetu.
To je kao post. Prva su tri dana zaista gnusna, ali nakon toga
usprjevag se iz toga iskobeljati, pa ti se poCinje Cak i svidati.
Kad sam prestala od mugkaraca stalno negto oCekivati, otkrila
sam da otkrivam kojegta Cije postojanje dotad nisam ni slutila.
143
 ERICA JONG
Dobra su raspoloienja bila dobra alt zato zla gora od zla.
Ponekad bih se vozila kroz krajinu u DARTU i.pjevala koliko
me grlo nosi, a drugom bi se zgodom srugila u krevet osjedajudi
se kao zadnje govno, i oeajnieki trazila svoju zdravu svijest, no ne
uspijevajudi je nadi. Gledala bih se tada u zrcalo, gtipala se za
kou ispod brade, i zakljueivala da prolazim kroz menopauzu i
da se sugim od nedostatka dobre jebaeine. Ja nisam od onih
'iena koje five bez seksa i ne bune se. Nedu ja samo tako, mirno
otidi u tu duboku nod. Tvrd sam kurac uvijek smatrala sred-
stvom za ochiavanje ljepote i zdravlja a sad sam iivjela bez
glavnog sredstva za njegovanje ljepote, bez najzdravije hrane i
uspavljujueeg napitka. Razmigljala sam o samoubojstvu na razliCi-
te naCine ritualnim samoumlaeivanjem vlastitim slikama, trova-
njem ugljienim monoksidom, ili da se odvezem preko litice u
Dartovim kolima. (Nisam to mogla uciniti pilulama za spavanje
ili sredstvima za umirivanje, zato gto sam bila u Programu!)
Ali bih tada unutragnjim okom vidjela izbezumljen izraz na
licu svojih preslatkih blizaneica njihov uzas, osjedaj da su izda-
ne, njihovu izgubljenost pa bih se predomislila. Nema teorije
da to napravim mojim curama. Poeela sam shvadati da svi moji
postupci imaju posljedice.
Shvadanje posljedica vlastitih postupaka nije isto gto i osjedaj
krivice. Gri'2"nja je savjesti beskorisna. Bag kao i kad Covjek sam
sebe bieuje. Ali shvadanje da tvoji eini imaju posljedice i da
mokg birati, negto je sasvim drugo. To je ono glavno eemu
me Program poCeo ueiti. PoCela sam shvadati da sam energetsko
polje, i da njegovo gibanje odzvanja kroz univerzum. I ja sam za
to odjeke poeela preuzimati odgovornost i zaslugu i shvadati
da nisam nikakva 'irtva sudbine. Da, Bog, Bo'ianstvo, Viga Sila,
Duh Sveti, svi oni djeluju kroz mene; i ja sam ljudska posuda za
bo'iansku energetsku silu. Ali biti posuda nije isto gto i biti 'irtva
144
SVE2ENSKI BLUES
ili pijun. Kroz mene je tekao zivot, i zbog toga treba pogtovati i
moje tijelo i urn. To su hramovi duha. I ne mok ih se tek tako
odbaciti.
Isadora: Moram priznati da me poeinje moriti svrab cim upadnth u
takve price u stilu Shirley Malarkey o ViS'oj Sili, Hramovima duha, iscje-
liteljskim kristalima and so wetter. Vee je i sama seksualna raspuktenost
gadna sama po sebi, no sva to spiritualna stanja jos samo stavljaju na ljutu
ranu ljutu travu!
Leila: Milijuni iena nude da spiritualnim rjegenjima u ovom nagem
poludjelom ovisnickom druktvu...
Isadora: Drugim rijecima, Tako ti je to, lutko?
Leila: Za nekoga tko je pokrenuo eitavu tu pricu, zaista si uskogrudna.
Isadora: Oprosti sto sam to poeela, zaista mi je zao. Mislim da bi nam
svima bilo bolje u krinolinama i s pojasevima nevinosti.
Leila: Valjda ne mislik..
Isadora: Bez komentara.
Leila: Mogu li onda nastaviti?
Isadora: Svoje dukevno traganje za sve novtjory i boljom preosjetljiva-
eu? Samo izvoli.
Poeinjem meditirati na swij naein. Sjedim sama na svom
obronku (vlati me trave gkaklju po koljenima i guzici, a sitni
mi mravci bezazleno puiu preko imobiliziranih nogu) i izogtra-
yam pogled negdje na pola puta (na grbavom oblaku, na srebre-
nom. silosu gto svjetluca na suncu) i blagoslivljam Boga gto mi je
dao iivot.
Poeinjem opdiati gto nikad nisam opdiala: crvene grmove
malina gto rastu uz prilaznu stazu; lopoee u mom obragtenom
srudencu, zlatni ligaj gto prekriva kamenje na njegovu rubu. I
poeinjem zahvaljivati Bogu na ligaju, na malinama, na oblacima.
I podinjem ga hvaliti.
Jednoga dana, dok sjedim na travi i zurim negdje u nejasnu
daljinu, poemiem ponavljati kao mantru: hvala ti hvala ti hvala ti
hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti
145
 ERICA JONG
hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti
hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti
hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti
hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti
hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti
hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti
hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti
hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti
hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti
hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti
hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti
hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti
hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti
hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti
hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti
hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti
hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti, i sa svakim ponavljanjem
osjeCam sve veal i veal zahvalnost, i sve vise i vise da
Znala sam da dah koji hvali Boga zivi i izvan mene i bez
mene, i da me Bog postavio ovdje zbog svrhe koja mi u ovom
trenutku ne mora biti jasna. Moram samo gtovati dah u sebi i
odaslati ga u univerzum. Kad bih ga unigtila, bila bi to hereza
velika kao i kad bih unigtila svoje slike ili zadavila moje blizanke.
Pivot mi je dan. I torn daru moram samo redi da.
A onda se Dart vratio kuCi. Vratio se okamenjen, i donio mi
darove gto ih je kupio mojim novcem i mojim kreditnim karti-
cama. Nigta me ne mok toliko izbaciti iz ravnotde. W.H.
Auden veli da u moralnom smislu mnogo vise zbunjuje kad te
namagarCi biskup nego trgovaCki putnik. Ali kad primag darove
za koje de ti uskoro stin rantni, onda te to zbunjuje jog vise i od
toga.
146
SVE2ENSKI BLUES
Dart mi predaje kutijicu iz Tiffanyja, i u njoj zaruCniCki
prsten s velikim safirom, okrukn kvadratno brugenim dijaman-
tima.
Udaj se za mene, veli on, ili cu opet otin.
Mislim, to bag nije prosidba o kakvoj svaka zena sanja. Bez
obzira koliko voljela Darta, bez obzira na to gto bez njega ne
mogu zamisliti zivot, ipak znam da bi udati se za nj znaCilo udati
svoj zivot za jad i zbrku gto je sada doivljavam: to je kao zatvor-
ska kazna. Jer sve de uvijek biti ovako nagli dolasci i bolni
odlasci, razbijena spokojnost, mir napet do todke sloma, bez
nude za idim drugim u bududnosti.
Dart, ljubavi, velim ja, hajde da se uzmemo nakon prve
godine Programa, vrijedi?
Dart se mrgti na mene.
Ti me odbacujeg, veli on.
Sto je mokla istina. Telefon u kuhinji zvoni. Oboje letimo
prema njemu. Ja stikm prva.
Halo? velim. Netko dige u slugalicu, pa je spugta. Zamig-
ljam onu plavugu sa slike koju sam nagla, i na ridokosu dija
sam pisma nagla, i brinetu diju sam gminku nagla u DARTu.
Tko je bio? pita Dart.
To ti reci meni. Ja nemam prijatelja koji bi nazvali i onda,
kad se javim, spustili slugalicu. A ti?
Ti mi ne vjerujeg? drekne Dart i lupajudi nogama ode u
spavaonicu.
Kako da ti vjerujem kad me ostavljag danima i onda se vra-
6ag s mirisorn tudeg parfema, s tudim rukm na kogulji? Kako da
ti vjerujem kad mi kupujeg darove za moj vlastiti novac i jog ode-
kujeg da ti zahvaljujem, kad bjesnig i lupag nogama po kudi zato
sto ti nisam zahvalna na takvom ponaganju? Kako da ti vjerujem
kad ne zasltfiujeg povjerenje?
147
 ERICA JONG
To je to! vrigti Dart. Zadnja kap! Ne mogu ostati sa
ienom koja mi ne mote vjerovati to je tako poniavajuee! Ja
odlazim! i baca u mene prsten i odlazi (ali ne ostavlja kreditnu
karticu). Kao u panchama navike, bacam se na pod i plaCem, i
osjeCam kako je to zaista kraj zivota. I slugam kako motocikl
puCka po prilaznoj stazi i kako opet odlazi iz mog
Isadora: Ne bi li jednom za promjenu mogla plakati i u stolcu?
Leila: Bi li mogla ti?
Dok lezim tako na podu, a suze mi padaju na hrastov pod,
poelnje se daniti kroz prvo svjetlucanje zore, i moja zdrava svijest
se vrada. Ja ne moram tako zivjeti. Ne moram pugtati da mi svaki
drugi dan netko razbije samopogtovanje, a samo zbog preosjetlji-
vog seksa. Cak se i seks pretvorio u negto gto prije nije bio. Kad
poeinjem uvidati gto to Dart Cini sa seksom, on mi postaje sve
manje zavodljiv. I vidim u e'emu je igra. A s videnjem dolazi i
sloboda. Ustajem s poda, brigem suze i zovem Emmie koja
je, hvala nebesima, kod kuee.
Dart je opet otigao. I hvala Bogu, veli Emmie.
I skoro mi je drago zbog toga.
Hvala Bogu i na tome, veli Emmie.
Osjeeam se skoro ushieeno. Skoro da zelim da se nikad i ne
vrati.
Na to Cu te podsjetiti, veli Emmie, kad se tome budeg
najmanje nadala.
Znam.
Vidi zagto ne dodeg u grad i ne budeg malo kod mene?
injenica je da ne mislig raditi. Mokmo na sastanak otiei i u
New Yorku, ili otiei da nam gataju iz tarota, ili naprosto otiei
na veeeru u gradu...
No gto ako Dart riazove, a mene nema?
Samo neka zove... To je i za njegovo dobro, veli Emmie.
No svejedno, umjesto da brineg gto je s Dartom, bilo bi ti bolje
148
SVE2ENSKI BLUES
da Cinig ono gto je najbolje za Leilu. Budi sama sebi najvanija
stvar na svijetu ne morag stalno biti nekom na raspolaganju.
Uhvati svoj 'iivot. Dart je epizoda i to dosadna. Ti si mu
dala svu moe gto je nad tobom ima.
Pri pomisli da bih mogla otiei u grad i ostaviti telefon, to
kueno boanstvo, bez skrbi, najednom me hvata panika. Mogla
bih otiei i u svoje potkrovlje u gradu, ali se nekako bojim onoga
gto bih ondje mogla zatedi.
No daj, veli Emmie. Ako se odvezeg do grada, pckastit cu
te veCerom.
Neka ti bude, velim i osjeeam da donosim najhrabriju
odluku u
Stavljam prsten gto mi ga je kupio Dart i velim sama sebi:
Udaj se za mene! To je jog jedino rjegenje mojih brdenih
dilema koje jog nisam iskugala.
+ + +
Ljeto je u Connecticutu u punom velleanstvenom zamahu, i
ja sam preuzela vlasnigtvo nad automobilom gto sam ga kupila
za Darta. Sa svojom vanjgtinom u boji volovske krvi, i sjedalima
od bijele kok, i novom glazbenom linijom, i obnovljenim moto-
rom, on vozi kao erotski san. No Dart je unutra napravio svinjac,
kao gto svinjac radi iz svega. Na podu pokvareni alat, zdrobljene
kutije papirnatih maramica, kore od banana, kogtice od bresaka.
On s tim automobilom postupa kao njegov otac s kuCom na Rit-
tenhouse Squareu: kao s kakvim elegantnim kamionom za smeee.
Sto je sramota za novac njegove zenske, jer ga nije sam zaradio.
Taj me svinjac dovodi do bjesnila, i to mi bjesnilo daje snage da
se odvezem do. New Yorka.
Jezdim'prema gradu s Bessie Smith navijenom do daske. (Ja
imam dva kompleta Bessie Smith ploee kod kuee, i kasete za
149
 ERICA JONG
auto.) I pjevam skupa s Kuharom, jednu od njezinih najevoka-
tivnijih pjesama:
_ec4e/m, kid 0/xemm eeltec,
Xacti mijea'a 9to4eetec.
g7; more da V/01)12t iLe/ Iceitcwa
Dok vozim, u glavi mi se bistri, pa poeinjem razmiVjati o svojoj situa-
aji i to, nadam se, iskreno. Zelim slobodu da radim svoj posao, i to me
dovelo do to samotne situacije. Ostavila sam Thoma da bih s Elmoreom
imala djecu, i onda sam ostavila Elmorea zato Ito bi na kraju objesio
nos svaki put kad bib stavila kist na platno. A pustila sam i Darta da
mi se skine zato Ito se nisam vise htjela s njim drogirati. I on je naao dru-
gu s kojom Ce to raditi. Zar je moguee da je to tako jednostavno?
Nitko nije pripremio moj naragtaj 'iena nas baby-boome-
re18, nas koji smo trudni trbuh na populacijskoj krivulji na pro-
mjene koje su nas zahvatile kao spol. A 'ieljele smo imati sve i
ljubav i posao, i slikanje i djecu pa smo to i dobile, ali smo to i
skupo platile: platile usamljenogeu i izolacijom. A nitko nas na to
nije pripremio zato gto nitko nije ni znao kako da nas na to pri-
premi. Jer nas je zahvatio Cudan povijesni trenutak. 2ivot nagih
majki i baka u to se naprosto nije uklapao. Da se to dogodilo
godine 1920. ili 1945., ja nikad ne bih ostavila Thoma Winslowa
i pogla za svojim blizankama i dvostrukom karijerom u Chianti. I
da se to dogodilo 1930. ili 1955., nikad ne bih ostavila Elmorea i
splela se s Dartom. Moja je generacija Z'ena eksperimentirala s
novim sivotnim obrascem, obrascem gto ga iene jog nikada
nisu iskugale, u Citavoj ljudskoj povijesti. I nije onda ni Cudno
da se osjeCamo tako izgubljeno, malo kao parije, malo kao pio-
niri. Jer mi krgimo sve 'enske tabue jer svoj kreativni kivot, i
izrdiavanje svoje lienosti, stavljamo pred zahtjeve othianja vrste.
18 Baby Boom, ii, pomalo uStogljeno, djdja konjuktura, oznae'aya poratno razdoblje
eksplozije nataliteta. (Op.pr.)
150
SVE2ENSKI BLUES
Isadora: Gdje je Margaret Mead, sad kad je trebamo?
Leila: ko ne odes na Trobriane i ne dal mi mira?
Isadora: Zato Ito se iz svega ovog bez mene nikad neeeS" ispetljati!
Nije nikakvo eudo da osjeCamo da smo izdale svoje majke i
bake i, poCesto, i nagu djecu i mugkarce. Ali za nas nije bilo
rituala. Razbile smo staro, ali nismo izgradile novo. Jer nije
bilo obrazaca. Rasplele smo proglost, ali nismo isplele buduenost.
Kako to ueiniti? Ah pitanje stoljeCa.
A mugkarci? I mugkaci su bili izgubljeni i sami bag kao i mi.
OCekivali su podrgku, a dobili nogom u jaja. Oeekivali su od nas
da budemo topla tijela u postelji, ruka i rukavica, roditeljice dje-
ce a morali su nas slugati kako kvocamo o nagoj unigtenoj krea-
tivnosti. I ieljeli su gto su ieljeli odvijeka: topli guz u krevetu.
Kako bi mrtva priroda, s menadama i kristalom, mogla ikad
zamijeniti topli guz u krevetu?
Teorija toplog guza: C'itava se povijest dade svesti na eeinju
za toplim guzom u krevetu. Pomislila sam to, i u sebi se smijala i
smijala i smijala.
Bravo, Leila, bravo, pomislila sam. Ako nigta drugo, barem se
smijeg i to je napredak.
Utjegno je gledati na svoj kivot kao dio povijesnog procesa:
utjegno, a mokla eak i istinito. Ja sam djelomice 'irtva vlastite
ovisnosti, djelomice pak vlastite nadarenosti i slave, ali sam tako-
der djelomice i ratna 'rtva povijesti: rada se previge 'iena i nedo-
voljno mugkaraca, za nas nije bilo nikakvog obrasca po kojem
bismo kivjele, obitelj se slama i nju zamjenjuje gto? Nigta.
Pokugavali smo je nanovo stvoriti grupnom ljubavlju: AA,
OA, Al-Anon, terapija. Svi smo mi bili grupa koja se oCajnieki
batrga prema apokalipsi. Trakili smo nove nadine da opet posta-
nerno druk-Vene Zivotinje. Trebali su nam novi plemenski identi-
teti, zato gto nas stari vige nisu mogli odrZati. Pokugavali smo
151
 ERICA JONG
ponovno izmisliti ljudsku vrstu po crkvenim kriptama, s kavom
umjesto misnim vinom, Oreosima umjesto svetim hostijama.
Kry i tijelo: instant-kava i keksi s eokoladnom kremom. Kofein-
sko-geeemi udar da nas digne prema Bogu.
Vozim se do SoHoa, parkiram u svojoj gara4 poigravam se
miglju da odem u svoje potkrovlje, pa to odlueujem ostaviti za
iza veCere. M6ida odgadam trenutak hrabrosti, ali oklijevanje
nije najgori grijeh na svijetu sve dok to Covjek uvida. A
onda kreeem pjegice kroz donji Manhattan da se nadem s
Emmie na dogovorenomu mjestu: Da Silvano.
Grad je proiet onim veliCanstveno prljavim smradom gto ga
dobiva sredinom ljeta Cista suprotnost zelenom Connecticutu.
Kante iz kojih se presipa smeee, iohari gto dokono prelaze ulicu
kao da je samo njihova, radioaparati navinuti do daske, automo-
bili koji trube, skitnice, prosjaci, ljepugkasti pederi u kratkim hla-
Cama, i silne mlade iene u majicama i minicama koje uzalud,
uzalud pokazuju svoje grudi i koljena. I ja sam opijena energijom
New Yorka. To je carski grad Rim na kraju carstva, Pariz na
kraju stoljeea, Hogarthov London. To je sredigte zbivanja, usi-
jano do crvenog, i najednom me 'iiva rijeka New Yorka hrani,
nabija, daje mi snagu, a ne crpi je iz mene.
Prolazim kraj posebno miomirisne hrpe smeea, i u svom
novootkrivenom stanju nalazim je skoro lijepom lijepom kao
obronak u Connecticutu. To je zacijelo mudrost Zena, pomig-
ljam, otkriti u smeeu ljepotu malinskoga grma. I to se zacijelo
krije velika radost: vidjeti svijet u hrpi smeea kao i u srebrnom
silosu.
itav grad kao da se tali! Iz njega se giri onaj posebni, rasta-
ljeni osjeeaj kakav se stvara u neke dane kad se temperatura
152
SVE2ENSKI BLUES
popne na 37 stupnjava. Sam se zrak pretvara u iivotinju ra-
zigranu, punu 'Zivota. Volim taj osjeCaj vlainosti na koii, osjeCaj
kad mi znoj za leda lijepi koprenastu bluzu. I taj me dan ne iri-
tira, nego u njemu Lthvam gto je jog jedan dar AA.
Svaki je dan dobar dan, eak i onaj log. Svaki je dan dar. Miris
je moida ruian, ali bismo se trebali veseliti gto uopee imamo
nos. Nitko nam nikad nije obeeao nos. Nitko nam nikad nije
obeeao raj na zemlji. Nitko nam nikad nije obeCao ni nos na
zemlji.
Zurim u hrpu smeea i razmigljam o vrtu. I hrpa je smeea na
svoj naein lijepa kante se presipaju svim tim jadnim ostacima
nagega iivota: prepolovljene naranee blistaju kao presjeCena
sunca, aluminijske se limenke sjaje kao ukrasi na boiienom
drvcu, zgu'Z'vane vreeice u svim duginim bojama, pivske boce u
svim nijansama zelene trave i smede zemlje.
A ja taj vrt u hrpi smeea vidim zato gto, najednom, taj vrt
osjeCam u sebi. Prije bih uvijek svoja prsa zamigljala kao zapet-
ljani splet prekinutih vena i presjeeenih arterija. Uvijek bi prije
iz njih tulila praznina, praznina kojoj je trebao kurac da se osjeti
cijelom, praznina koja je traiila jog jednu eagu vina, jog jednu tra-
vu, jos jedan ludi odlazak u Hong Kong vee sljedeCim letom. Ali
sad sam poeela do'iivljavati taj okus spokojnosti, taj soupon spo-
kojnosti i on me posve preobrdiava. No odakle on dolazi?
To je valjda Milost.
Najednom vidim unutragnjost svojih prsa, i najednom vidim
vrt pun suricokreta gto poginju glave, ote'iale od sjemenki. I cini-
je u briljantnim nijansama ruiicaste, naranCaste i crvene. I kogare
fuksija s ovjegenim crvenkasto-purpurastim zvonima, i kaos crve-
nih afia, i potkresana stabla bijelih rtia, i mogusne nevene gto
gikljaju iz Zemlie. To je moj vrt, i nitko mi ga ne moie uzeti,
bez obzira koliko tko izdaje moje tijelo. Taj vrt je samo moj;
153
 ERICA JONG
taj me vrt odriava na 'iivotu; on raste zato gto rastem i ja. Najed-
nom ga zelim naslikati. 2e1im se odvesti ravno kudi i smjesta to
naslikati.
Umjesto toga se nalazim s Emmie pa odlazimo na veCeru k
Da Silvanu. Dok ulazim, prepoznajem i klimam glavom peto-
rici-gestorici ljudi iz mog posla umjetnicima, trgovcima, dizaj-
nerima kataloga, ljudima koji vise po izlokama i ljudima koji
se nadaju da de ih netko zabunom smatrati takvima.
Tu je i jedna otmjena plavuga gezdesetih godina kojoj je muz
mafiozo, i koja je svoju galeriju na West Broadwayu osnovala kao
praonicu novca no to joj nista ne smeta da bude glavna faca u
New Yorku. Pride o trgovanju umjetninama u New Yorku, o
kojima najradije ne bih znala nista. Dart i njegovo unigtavanje
kao da su najednom jako, jako daleko.
Emmie je sjedila za stolom uz prozor i pila Tab s limunom, i
sva se presijavala.
Izgledag sjajno, velim ja. (Ili, kako to veli vic, iivot se dijeli
u dvije faze: mladost i izgledag sjajno.)
I ti, veli Emmie. S Dartom si izgubila i sve bore od stresa
na licu.
Osjeeam se prekrasno, velim ja. Najednom mi se Cini kao
da mi zivot ne prestaje, nego tek podinje.
;C'udno, zar ne? veli Emmie i smije se svojim treperavim
smijehom. Sjedag se kako u Zlatnom notesu dvije 'iene nepre-
stance ponavljaju: zar ne?'
Nisam to Citala veC godinama, velim ja. Kao srednjogkolka
sam se pokugala prisiliti, ali mi je bilo jako tegko.
Pa dobro, proCitaj to sada. To je priCa o nagem zivotu. 'Slo-
bodne u navodnim znakovima, dakako.
154
SVE2ENSKI BLUES
udno je da mi to ti velig, jer sam, vozeci se k tebi, razmig-
ljala o tome kako mi predstavljamo jednu sasvim novu vrstu
srednjem su nas vijeku spaljivali kao vjegtice, veli
Emmie.a ruseu
N emo talijansku veCeru koja danas prolazi kao echt
newyorgki jelovnik smokve i prosciutto, gpagete, teleei odrezak,
salata od povrtnice. Zabavlja me kako garmantni mladi konobar
s konjskim repom i smaragdnom naugnicom u lijevom uhu
dovozi na kolicima specijalitete kao da je na audijenciji za broad-
wayski mjuzikl. Tako je to u New Yorku, pomigljam, gdje je sva-
ki konobar glumac. U Italiji su konobari konobari.
Moida bismo mogle malo putovati zajedno, velim, do
Evrope.
.Sto? I ostaviti Darta ovdje?
Jebeg Darta, velim ja, s razmetljivom hrabroku koju, u
torn trenutku, zaista osjeeam. A gto je taj prsten? pita Emmie.
Bag je prekrasan.
ZaruCila sam se, velim ja.
Kako, molim?
Zarueila sam se za Louise Zandberg. Leila Sand se zaruCila
za Louise Zandberg.
*hazel tov, veli Emmie, sa svojim izgovorom iz samostanske
gkole. Sretno ti bilo.
Ispijamo svoje Tabove i radosno jedemo svoju hranu, pa se
okredemo po restoranu i klimamo glavom i domahujemo raznim
ljupkirn stvorovima iz tog skroz-naskroz iskvarenog svijeta. Vee
samo rnoj dolazak u grad razveselio me i usreCio. Ja ipak pripa-
dam nekamo drugamo, a ne samo podu mog predsoblja, da na
njemu plaCeni. Moja se zdrava svijest vratila, i dobro mi dogla!
Ne znam zato to ne Cinim CegCe! velim ja.
155
 ERICA JONG
Zato gto samujeg u Connecticutu, gdje samo pijeg i Cekag
kad ce dodi Dart da te pojebe, veli Emmie. Potom klaframo
o prijateljicama, o Emmienoj knjizi o menopauzi, o tome kako
mi se uskoro vraeaju moje blizanke, o mojim novim slikama. 2iv-
ot je ponovno lijep Cak i bez Darta. U jednom trenutku ja usta-
jem i odlazim na pi-pi.
Dok idem prema toaletu opdiam, za logim stolom, u Sibiru
rezerviranom za nepoznate i neslavne, lice one ofucane male pla-
vuge Cije sam slike nagla medu Dartovim stvarima. Ona to sjedi,
samodopadno se smjegka i Cita New York Times. Na stolici do
njezine je bijeli laneni sako koji sam kupila Dartu.
Srce mi preskaCe najmanje deset otkucaja. Probija me znoj.
Nestaje mi dah.
Djevojka podik oCi, na trenutak na meni izogtrava pogled,
Cini se da me isprva ne prepoznaje, pa se vraea Citanju novina.
Pogled na to najednom o'iivjelo lice s onih fotografija ispunja-
va me panikom. Gdje je Dart? Zacijelo u mugkom toaletu.
Odlazim u zenski nuznik, pokugavam pigkiti, ali ne mogu,
znajuCi da je on s druge strane zida. Sjedam na gkoljku i hvatam
se za glavu. Odjednom i oCajna i sasvim zbunjena, napokon se
uspijevam prisiliti da se popigkim, ustajem, popravljam gminku
i otvaram vrata. Vani je ona ofucana plavuga, naslonila se na
vrata mugkog zahoda, i gapde negto u drvo. I tada me opa'2"a, i
ovaj put prepoznaje, pa se okrede i vraCa k stolu.
Glasno kucam po vratima mugkog zahoda.
Znam da si unutra, kukavice izlazi van!
Nema odgovora. Lije se samo pugtanje vode.
Svinjo jedna! vrigtim. Prestani se skrivati preda mnom!
Izlazi van!
Kvaka se okreCe, i iz mugkog nunika izlazi prepadnuti Dart.
Nevolja je s izlijeCe iz mene, gto te one u'Z'asno
156
SVE2ENSKI BLUES
usamljuju. Slazi jednom Covjeku koji te zaista voli, i vise nikom
ne mokg vjerovati i vige ti nitko nece vjerovati!
Isadora: Govorancija! Govorancija!
On polako uzmiCe prema mugkom zahodu, taj veliki macho,
koji je stalno stavljao na velika zvona kako gtiti i mene i moje bli-
zanke.
On me gleda mole6ivo, kao da veli: Mama, oprosti. I slije-
ze
Poku.i'ao sam, veli on. Nevolja je gto znam da je to istina.
Iza nas se pojavljuje ona cura.
Nadam se da si ga mokte priugtiti. Jer je on jako skup,
velim.
Novac nije sve u ivotu, odgovara ona, stisnutih ustiju,
tako da mi je jasno da joj se tu'iio na mene, kako na nj premalo
trogim. Ha! Za to gto sam na nj potrogila mogla bih na jugu
Francuske kupiti osrednju vilu!
Svakog dana postajeg sve slieniji ocu, velim ja.
To je niski udarac, uzvraCa mi cura.
Nizak, no istinit.
Dart ne govori nigta. Neka se oko toga babe Cerupaju, veli
njegova gutnja.
Tako vas ialim, veli ona, sa svim prezirom gto ga dvadeset-
petogodignjakinja mote osjeCati prema zeni od Cetrdeset Cetiri
godine prezirom rodenim iz blaknog neznanja. Idemo,
mili, veli ona.
I odvodi ga pod ruku do stola gdje ga ved Ceka odrezak
American Expressa skupa s platinskom kartom Ciji raeuni stau
na moju adresu.
0, neCeg, velim ja. Sad sam ti zadnji put platila veCeru. I
grabim karticu i razdirem odrezak i bacam komadiee preko gla-
ve, kao konfete.
157
 ERICA JONG SVE2ENSKI BLUES

Bag prekrasno, veli cura i prezrivo pljuje, pa iz otrcanog

nove'anika vadi MasterCard neke banke u Ohiju.
Evo, veli gefu sale (koji se dosad vee pojavio da vidi kakva
se to tuea zametnula). Ovo ja plaeam.
I jog kako deg platiti, velim dok se udaljavam stupajuei
nogama, da bih ponovno sjela do Emmie za nag stol. I plaeati 9
i plaeati.
;Sto ti se to zaboga dogodilo? veli Emmie.
Zar nisi e'ula?
Smionost i posljedice
U susjednoj je sali bila nekakva guzva, ali nisam shvatila gto
je to bilo.
Ja se znojim i nemam daha. LVaatit,Z mi ad daxa ma/ca" aata/vi one Jam,
Upravo sam odigrala svoju posljednju scenu s Dartom, 4:lizete #eta Iviecurk, jeix ycc nenta jeda4t dare.
Ja/Fri na dim&
velim ja. A sad Cu ovo poderati popola i promijeniti brave. I g,da/v, ta, je.g,
dajem Emmie kreditnu karticu na kojoj pige: Darton Venable Leola P. Wilson i Wesley Wilson
Donegal IV.
Sad je samo naga, velim. Zagto da ne napravimo vjegtieji
sabat i spalimo je? A pepelom bismo mogli zaCiniti nag vjegtieji
ije zapravo ni vdino tko prekida vezu. Bio to on ili ti,
lonac...
to se dogodilo? pita Emmie. bol je isti.
Spavag s nekim skoro pet godina, njugig mu znoj, osje-
Vidig onaj par? pitam. To je Dart i moja zamjena. Nadam
Cag.kako se noeu o tebe trlja dlakavim nogama, i za nj se vdeg. I
se da ima kredita jer de joj trebati.
njegov odlazak osjeCag kao amputaciju. I onda izlazig potrdiiti
drvenu nogu, iako znag da ti to bag nista nese pomodi.
Pritom- nije vdino znag li ili ne znag da ti taj Covjek Cini zlo. I
nije vaino znag li ili ne znag da je on zao. Na kraju ljubavne veze,
pretplaeujeg se na gkolu logike Stelle Kowalski: u mraku se
izmedu dvoje ljudi dogadaju stvari zbog kojih im sve ono gto
se dogada na svjetlu izgleda sasvim u redu.
Prva je noe bila najgora. Prisilila sam se da spavam sama u
potkrovlju, koje je bilo puno Dartovih razbacanih stvari a i
stvari njegove male drapaeoze. A i ona je bila priea za sebe. Nje-

158 159
 ERICA JONG
zin musavi, 'iicom napeti grudnjak i zamrljane gaCice bikinija
drsko su visjeli prebaCeni preko moga sudopera; njezine napol
potrogene kontracepcijske pilule bile su na mom kredencu; nje-
zin parfem (Charlie!) bio je na nodnom ormarieu.
Progla sam kroz njezine stvari nogena bijesom i radoznaloku.
Kroz njezinu prljavu kozmetiCku torbicu, punu slomljenih koma-
diCa jeftine kozmetike kakvu nikad ne bih stavila na sebe, kroz
smotanu zmiju gumenog tuga zataknutu u najlonski d'iep njezine
klupske torbe. Kroz njezin najlonski kudni haljetak, okieen
i akvamarinskim cvijeCem. I njezine izgdiene kudne papu-
de, od prljavog akvamarinskog frotira.
Pomislila sam na trenutak da od svih tih pronadenih pred-
meta (i ranijih fotografija) napravim kolaz i nazovem ga Dartova
drapa&za ali je bol bio prejak, i zato sam pustila da bijes nad-
vlada umjetnost i sve to pobacala kroz prozor. Veliki je prozor
tavanskoga stana trebalo najprije malo podia., pa ga zatim okre-
nuti u stranu. (Za velik sam ga novac dala napraviti u Njemadkoj
i dopremiti ovamo.) Kad bi se otvorio, dovjek bi pomislio da bi
mogao skoditi niz svih gest katova ali sam se othrvala napasti. S
tavana sam osjedala vrudinu ulice, slugala pjevanje automobilskih
guma na mokrom ploCniku (jer je bag zakigilo), dutjela vabljenje
otvorenog prozora.
Pobacala sam na ulicu sva to govna te bezimene drapadoze:
kontracepcijske pilule, toaletnu torbicu, kozmeti'eki pribor
sve. Sminka je prsnula i rasula se dolje po ulici, i milijun je
komadida smrskanoga zrcala donijelo zlu sredu (njoj, ponadala
sam se, ne meni iako, tko bi to mogao znati?). Toaletna je tor-
bica nekoliko puta poskoala, a onda joj je pukla kesa, i sad je
ldala na ulici kao udav koji je progutao ragbijsku loptu. (Mrzim
'ienske koje stalno dezodoriraju pice; mislila sam da je Dart
dovoljno pametan da nema posla s tqkvima; mislila sam da
160
SVEkENSKI BLUES
shvada vrijednost prirodnih mirisa.) Pobacala sam i sve ostale
stvari, pa zatvorila prozor i srugila se na krevet, tako odajna da
nisam mogla ni plakati.
Nema gore izdaje nego kad ljubavnik u tvoj krevet dovede
drugu 'ienu; sam madrac titra od njihova seksanja i ne da ti spa-
vati; snovi su ti zardieni njihovim izdajniCkim ljubakanjem. I znag
koliko je kljuCna bila tvoja uloga u njihovoj ljubavi, koliko si u
njoj i sama sudjelovala, i od te ti se misli gruga krv. Nikakva
korist od uvjeravanja da se njihova ljubav, prestavgi biti tajna,
sad razvodnila i oslabila. Nikakva korist od uvjeravanja da sad
i oni osjedaju nekakav gubitak. Lei na krevetu i ne uspijevag
nadi nikakav polo'iaj koji bi te pozvao u san. I Leda, i bok, i
trbuh, i drugi bok sve svrbi od njihova seksa, ditava ti koa
vrvi od njega, kao da su ti se buhe naselile u krevet.
Oko tebe vrije grad. Veliki, zapareni Rim na kraju Carstva.
Vrigte policijski automobili, bolnidka se kola probijaju kroz ulice,
na plodnik budno padaju poklopci kanti za smede, boce se lome,
jerihonske trube iz geta urlaju beskondene pjesme o poplavi hor-
mona, kregendo je to testosterona gto trai estrogen i estrogena
gto traii testosteron kucanje svemirskoga srca.
Svatko ima nekoga, a ti si sama. Svi trljaju zdjelicu o zdjelicu,
bok o bok, a ti si sasvim sama.
Najednom dolazi ljubav i napada te. 2elig pozvati rune
uspomene, ali se sve lijepe vradaju u poplavi. 2eljela bi ga mrziti,
ali je ljubav jog tu, i pulsira kao izvadeno srce. 2elig zaboraviti,
ali se stalno samo prisjeeag.
Dalmatinska obala ljeti, Dart koji lezi na suncu kao mladi
bog. Njdne purpurne zile na njegovim vjedama. Zlato njegovih
prsa. Tragovi pukotine na delu na mjestu gdje ga je jednom zau-
stavio vjetrobran, u sudaru u okrugu Bucks, u koji ga je gurnula
konjska doza kokaina. Dart kako ubija zvedarku, odnijevgi joj
161
 ERICA JONG
glavu saemom. Dart kako to jebe na podu tvoje kuee u Connec-
ticutu. Dart kako baca strelice. Dart kako odlazi. Dart kako se
vraCa. Dart se, naravno, uvijek vraea.
Ali ovaj put dvojim. Hohgtapleru treba cilj, da bi se osjeeao
stvarnim. Pijancu treba pide. Ovisniku igla. Kurcu pica. Kamo su
nestale sva moja milostivost i zahvalnost?
Ustajem, palim svjetlo, odlazim do bara. I tu, u ozrcaljenom
ormarieu gto ga je, posebno za ovaj stan, kreirao Ettore Sottsass,
promatram paradu boca: Chivas Regal, Jack Daniel's, Stolich-
naya, Beefeater, Canadian Club, Pernod, Lillet, Cinzano, Noilly
Prat... Boce me tjege svojim jantarnim i kristalnim svjetlom. Te
me boce podbadaju i dragkaju.
I gto to mijenja na stvari? pomigljam. Zagto ne?
Odeepljujem Chivas (iako skoe nikad nije bio moje pide) i
izazivam samu sebe da trgnem jednu na eks. Sto i Cinim. Pa
jog jednom. Pa jog jednom. Cim mi se u glavi podinje mutiti,
shvaeam u gto sam se uvalila. Izlijevam pide u slivnik i razbijam
bocu o pod.
Oni su mi sastanci unigtili volju za pidem. Prije sam pila, i
eekala da mi gkljocne u glavi (kako to veli Brick u Ma&i na vru-
eem limenom krovu), a sad se gnu.i'am tog mutda u glavi. Istog
Casa kad se pojavi taj mutd, znam da je sa mnom gotovo: da
sam osudena na tjedan depresije i tuge i gnuganja nad samom
sobom. Osudena na dug i vijugav pad do dna zeeje rupe.
Bacam se i prevrdem po postelji, i dekam da mi se cuga
nekako izvude iz sustava. Progoni me onaj Dartov ustragen
pogled. Sjedam se kako je ona drapadoza stalno govorila u njego-
vo ime, pa sam oeajna. Zeljela bih utjegiti Darta, a ne ga optu'2i-
vati. Zbog nedeg znam da je Dart 'rtva vlastite slabosti i beznada
i da je daleko izgubljeniji od mene. On svoju ovisnost mrzi
gore nego ja, pa ipak on ne zna zivjeti ni na .koji drugi naCin.
162
SVE2ENSKI BLUES
Moje je stanje pakao jer Darta tako dobro shvadam. On je
moja beba, moja ljubav, moj mugkarac, i ja ga zelim hraniti i gti-
titi unatod tome gto me kolje. Kad bi Dart napisao svoju stranu
gto bi on rekao? Da ga je velika, zla Leila kastrirala i da se
samo zbog nje osjeda slabim? Da mu je velika zla Leila odnijela
sve gpekule? ShvaCam problem Covjeka koji je model, a ne
umjetnik.
Jednom, dok sam bila na umjetniCkoj akademiji, pozirala sam
jednom prijatelju figurativnom slikaru koji se zvao
i koji me slikao Citav mjesec (vjerujem zato gto je bio zaljub-
ljen), no na kraju sam ispala kako mi se nije ni najmanje svidjelo.
Sjedam se tog osjedaja da sam pod djelovanjem neeijeg uroka,
nedije zle magije, a sjedam se i osjeeaja da nad time nemam
nikakve vlasti. A Dart se stalno tako osjeCa. Dart pokugava
upravljati mnome tako gto u moj stan dovodi tu drapaeozu, i
gto je jebe u mom krevetu.
Nemogude. Palim svjetlo, obladim se, listam kroz AA knjai-
cu, pa izlazim u potragu za nekim sastankom koji traje Citavu
nod. Omotavgi stegna traper-platnom, odvaujem se izadi, u
potrazi za utoeigtem od patnje. Dok koradam, ravnodugna na
opasnost, pred oeima mi promieu listovi knjige mojega siivota.
Koliko mi je jog godina ostalo za slikanje? Mogla bih jog danas
umrijeti na ulici, no mogla bih poivjeti jog jednu, dvije, deset,
dvadeset, trideset godina. Potrogila sam ved vige od polovice
Kad Citam, mala mi slova ved plegu pred odima. Periode
su mi ved preduge i prekratke. Kad zakigi, ved me bole i koljena
i zglob u laktu. Nemam kada patiti zbog Darta. C'eka me posao.
Pronalazim sastanak (u trognoj crkvi nekoliko ulica od stana)
i susredem se s ljudima skitnicama, ulidarima, beskudnicima.
Taj cjelonoCni sastanak, koliko je prilika za molitvu i prona-
loienje puta, toliko je i mnogima krov nad glavom. Starcima i
163
 ERICA JONG
staricama koji nemaju gto za jesti osim tih geeemih keksa, i nista
za piti osim to bljutave kave ili Baja.
Kakva je to otrcana, dronjava hrpa ljudi! Neki nemaju ni
zubi, dok drugi razgovaraju sami sa sobom u strd2njem redu izu-
bijanih drvenih stolieica. gene su mokla i kurve, drugi su mokla
beskudni ludaci, bolesnici, napola kivi, napola mrtvi ljudi. New
York sve vise postaje grad bijede i velikog bogatstva. Ovdje, u
Hogarthovu Londonu, velika dama u posebno kreiranoj haljini
izraava prezir prema prosjaku koji je salijeee na ulici. Ali u Pro-
gramu svi smo izjednaCeni.
Sastanak jog nije poCeo, i ljudi mile okolo, piju kavu i
pozdravljaju se. Svi su jedni drugima stranci, all su povezani pri-
jaznogeu i sporazumom da pokuss'aju biti iskreni. Bag volim AA-
ovu slobodu od normi gto prevladavaju u ostatku nageg drugtva.
Drugdje su pohlepa i lakrost i egotizam upravo pravilo. Ovdje
pak velikodugnost, istinitost, poniznost. Nervozna sam zato std
sam veCeras pila i gto Cu to morati reci, ali yee samo to gto
sam u toj sobi na mene djeluje izljeCujuee. Ljubav se u ovoj pro-
storiji naprosto dade opipati. Tu negdje eeka i moja zdrava svi-
jest.
Netko mi prilazi i tapge me po ramenu.
Isprva uzmieem. 6ni se da je to nekakva prosjakinja; lice joj
pliva u masti, a oCi su joj ukopane u bore. Na glavi joj je crvena
pletena kapa na kojoj se ljuljugkaju gljokice, a na tijelu joj je gator
od crvenog poliestera.
Louise? pita ona nesigurno. Louise?
Da.
Ja sam Rivka Landesman, sjedag se? Glazba i umjetnost?
Gledam je u nevjerici. Ta golema prosjakinja gto se valjugka u
164
SVE2ENSKI BLUES
vlastitom salu, moja je kolegica iz gkole nadarena slikarica, koja
je prije mene imala svoju galeriju, 'iena kojoj sam negda zavidjela
jer se Cinilo da je uspjela, dok sam se ja jog borila za prvo pri-
znanje kao slikarice. Rivka je bila eudo jog u gkoli. Motala se
oko Andyja Warhola, s njim pravila filmove, prodavala svoje
stvari vainim kolekcionarima, svi su o njoj pisali i onda je
nestala. 0 njoj yee godinama nisam Cula ni rijeei.
Kako si ti? upitala sam je. Pitanje je bilo smijegno. Jer sam
vidjela kako je. Gore joj je nego meni.
Moja je ljubeznost u njoj oslobodila negto: poplavu samosaia-
ljenja.
Mislim, rekla je ona, kad je propao moj eetvrti brak s
nekim Talijanom i kad je on zdimio s Citavom mojom 'ivotnom
ugtedevinom, zaista sam lupila o dno. Neeeg mi vjerovati, no lani
sam izgubila sve gto sam imala. Kei mi je otigla u kolech, momak
mi je nestao u Italiji s milijun mojih dolara i tri Andyjeve slike,
napravili su mi djelomienu histerotomiju, hormoni su mi svi sje-
bani, dobila sam trideset kila, umrla mi je mama... I nadam se da
ee mi AA pomoei. Ne znam kamo bih drugamo pogla. Nikad jog
nisam bila tako na rubu samoubojstva.
Negto u meni uzmiee od samosaaljenja. Osjeeam da se Rivka
sprema u meni zabiti svoje kuke i ne dati mi da odem. Osjeeam
se zarobljeno, klaustrofobno. Ali kad netko traii pomoe, valja
mu pomoei.
Louise, veli ona, s kojorn si galerijom sada? Mislig li da bi
pogledali moje stvari?
To ne znam, velim i najednom osjeeam da mi je netko
ispraznio dkep. Ja nisam ovdje da ti budem agent. Tu sam
zato gto sarnpijana.
>>Naravno, veli Rivka, ali ti si tako sretna. Uvijek si imala
165
 ERICA JONG
vise uspjeha od mene. Uvijek si bila u pravo vrijeme na pravomu
mjestu. Uvijek na vrhuncu vala trenutka.
Pogledala sam je s nevjericom. Ona me istodobno vrijeda i
fila osjeeajem krivice. Pecanje na sastanku! Moe li Covjek
pasti jog niie!
Ti si tako lijepa. I uvijek si imala mugkarce. Kritieari su ti
uvijek jeli iz ruke. Ti nemag pojma kako je meni bilo tegko...
A sad mi stvarno struk zivice. 2elim na nju zavrigtati, javno je
optuziti zbog cviljenja i bolesnog bavljenja sobom, Iva joj da je
vjerojatno otjerala svakoga tko joj je htio pomoei, ali onda shva-
Cam da sam bag zbog takve reakcije i trebala doei na taj sastanak:
da u toj zeni vidim svoj odraz da vidim u gto bih se mogla pre-
tvoriti ako se ne saberem i ne budem ogtra prema sebi, zato da
vidim 'enu koja rasipa zivot izigravajudi irtvu.
Rivka, velim joj blago, ako kelig da ti pomognem da se
rastrijeznig, mogu pokugati. Ni meni ne cvatu rune. Mo'ida ti i.
mogu na neki naCin pomoei ali me, molim, nemoj vrijedati
pokugavajuei mi nabiti kompleks krivice, tako da idem prodavati
tvoje slike. To nije svrha Programa, i time Ceg me samo otjerati.
Ona me gleda i ne shvaea.
Ti mi ne zelig pomoei?
Da, zelim ti pomoCi, ali ne ielim da me vrijedag i sa mnom
manipulirag. I ja se hrvem. NoCas sam pila nakon gto veC eitav
mjesec nisam, osjeeajuei se bolje no ikad u zivotu. I jog pokuga-
yam primati stvari jednu po jednu. Jog pokugavam naueiti kako
da vodim svoj zivot. Say moj uspjeh doveo me do pritiska druk-
'eijeg od onog kojem si ti bila podvrgnuta no ipak je to pritisak.
Mi jedna drugoj ne konkuriramo. Mi smo samo posrnula ljudska
bka. Program me doveo do toga da svoj kivot sagledam u spiri-
tualnim kategorijama, i ja sam ga otpirila mokla zato gto zapr-
avo ne mogu podnijeti da mi u Eyotu stvarno bude bolje. 2eljela
166
ST7E2ENSKI BLUES
sam da se patnja vrati. Napravila sam s Bogom jednu malu
pogodbu, ako mi se vrati ljubavnik, da Cu se rastrijezniti, i on
mi se na trenutak i vratio, i to me zavelo. Ali Bog ne igra po
nagim pravilima. A mi ne mokmo biti kao prkosno dijete pa
'Dobro, ako Bog ne igra po mojim pravilima, ni ja se
neeu igrati, nego du se unigtiti i evo!' Ta nam prilika zaista
nije prukna. Mi mokmo izabrati da li da zivimo ili da umremo
ali ne mokmo jahati na ogradi. A ako ielimo iivjeti, ne preo-
staje nam drugo nego da se pokorimo ne nagoj volji, nego
Boijoj.
0, Njezinoj, rekla je Rivka.
Tako je, odgovorila sam. Njezinoj. Ili Njegovoj. To nije
nimalo vdino; lista je tagtina Cak i raspravljati o Bojem spolu.
Jer sad govorimo o duhu, o daru zivota pa zeljeli ga potvrditi
ili zanijekati. I to je Citava priCa.
Jesam li to pokugavala uvjeriti Rivku ili sebe?
Rivkine su oei zamirkale. Odbljesak intuicije.
Skoro pa da vidim, rekla je ona.
Naravno da vidig; pa ti si slikarica. Zagrlila sam je. Nisam
je mogla cak ni obujmiti, pa ipak zagrlila sam je.
Isadora: Jezi mi se kola kad naga heroina pone propovijedi o piou i
drogi. Ona je, naposljetku, jedvice trijezna.
Leila: BaS oni medu nama koji su jedvice trijezni nagegee i najjaee
propovijedaju. A kad si se stvarno otrgla od ovisnosti, onda nemag ni
potrebu da propowjedak
Isadora: I nemam pojma kamo si nakanila s tim poglavljem. I vee nju-
im bogojavljenje. Bogojavljenje na Boweryju. Bole kako ih rurzim.
,Leila: Pod stare si dane postala tako ahfcha. U g'to se to pretvorila ona
stara Isadora, koja se bojala letenja, no ipak je letjela?
Isadora: Ne pitaj. Za to bi mi trebala jos jedna knjiga.
Sastanak\ je otvorila tajnica, koja je u svojoj crnoj ko'inoj
mikrominici, crvenim halterom, s golemim crvenim rajfom i crve-
167
 ERICA JONG
nim sandalama s ugiljenim potpeticama izgledala kao uliCna dro-
lja. Tegko je bilo odrediti koliko joj je godina. Negdje, slutila
sam, izmedu osamnaest i trideset. Ili joj je na licu bio turd izraz,
izraz gto ga ostavlja zivot na ulici. Znala sam da je, u usporedbi s
mojim, njen zivot bio gadan. Samo to gto sam vidjela njezino
Cilo, vrckavo tjelegce i zaCula kako samodopadno Cita preambulu,
natjeralo mi je suze na oCi. Bila sam tako sretna gto sam se vra-
tila, gto sam na sastanku, tako sretna gto postoji taj sastanak na
koji mogu poCi.
Govornica je bio predstavljena kao Lenore B. Much, i doCe-
kana buCnim pljeskom. Clanovi su je poznavali.
Lenore B. je bila valjasta mala crnkinja pedesetih ili gezdese-
tih godina, i ispriCala nam je priCu od koje bi se svima digla kosa
na glavi: muz ju je mlatio, sina su ustrijelili na ulicama Harlema,
kei joj je imala rak dojke, majka rak pluda, brat AIDS. Neki ljudi
dobiju i vige od svoje mjere nevolje, i Lenore je bila jedna od
njih. U AA-u sam napokon shvatila pridu o Jobu i zagto je
Bog zachiao pravo da nas skine, da bi nas mogao igibati zbog
nage oholosti i zaokupljenosti sobom. Bila je to dobra gkola, lek-
cija koju sam ved Cesto mogla shvatiti na sastancima, ali koja bi
mi odmah, Cim bih otigla s njega, izvjetrila iz glave. I sad, sluga-
juei Lenore, ponovno sam se toga prisjetila. Pitala sam se gto
misli Rivka. Nije ni vdino. Pitala sam se gto o tome mislim ja.
Lenore je pridala o svom 'iivotu, a meni su lutale misli. Gle-
dala sam u svitak s ispisanih Dvanaest stepenica i shvatila da se
na svaku od njih mo'ie utrogiti ditav zivot. Mogla sam od tih nji-
hovih ditaba napraviti konceptualistiCku kompoziciju ali nisam
zeljela riskirati, plageei se prtljanja po magiji.
Pustila sam stepenice da mi produ kroz glavu, i usredotodila
se na gestu negto o tome kako treba biti potpunospreman da
ti Bog ukloni karakteme nedostatke koja je bila predmet vjerovala
168
SVE2ENSKI BLUES
veCeragnjeg sastanka. Ali gto znaci to potpuno spreman? To
znaCi da trebag biti spreman otvoriti svoje srce Bogu. To znaCi
da se zaista zelig popraviti. To znaCi da je gotovo sa samosaalje-
vanjem. To znadi da si potpuno spreman slugati vlastitu zdravu
svijest.
A jesam li bila? Aposlutno ne. Isuvige sam bila vezana uz vla-
stitu patnju i samosaaljenje, isuvige vezana uz Darta, isuvige
vezana za sebe, tako slidnu Dartu, isuvige vezana uz vlastitu svo-
jeglavost.
I, kao gto se Cesto zbiva na sastancima, govornik i ja sudarali
smo se u valovima.
Lenore B. je rekla:
Dok sam gledala kako mi brat umire od AIDS-a, upitala
sam se: Vjerujeg ti zbilja u duh, ili se samo pretvarag? Jer je
on u svojoj smrtonosnoj bolesti izgubio vjeru, kao gto se skoro
dogodilo i meni. Bilo je to grozno: na jezik mu je izbio tumor,
smrad da ti pozli, unigteno tijelo. Ja sam ga njegovala, i mnogo
mi je puta doglo da se napijem, ali sam jog vige htjela psovati
Boga gto mu dade to bolegtinu. I meni moju. I onda me spasila
fiesta stepenica. Napose dvije rijeCi u gestoj stepenici. Rijedi 'pot-
puno spreman'. Jesam li sasvim spremna da se odreknem tijela?
Nisam bila sve dok nisam vidjela kako mi bratu trune i otpada
put. Mi ne volimo smrt. Mi ne volimo bolest. Jer mislimo, pre-
vige saw vdini i za smrt i za bolest. I mislimo da smo negto vise
od tijela. Ali je tijelo ovdje vige za pouku. I kad to jednom shva-
thin, onda umremo. -
I u taj dan, kad mi je Bog uzeo brata Harolda, ja sam blago-
slivljala Boga. Blagoslivijala sam dan kad sam ga ugledala da tako
kao hrpkostiju i smrdljiva mesa. Sve do tog dana ja nisam
. da sam smrtna. Ali danas u to vjerujem. I zato sam pot-
169
 ERICA JONG STIE2ENS.KI BLUES

puno spremna. I kad god prestanem biti spremna, Bog mi pogalje nikako da se naviknu brinuti o sebi. Smrt je onda sigurno veliko
podsjetnik... olakganje. Nema vise pretvaranja. Ne morag se vise driati. Topla
U dnu se prostorije najednom zaeuje Cudno hripanje. Neko- lokvica krvi na krevetu polako se hladi i lijepi za noge. Povratak
liko se nas osvree i vidi starog skitnicu koji se uhvatio za prsa i mami, povratak velikim sisama.
presavio. Sad oko nas veC stoje sudionici sastanka.
Gonjena silom koju nisam shvadala, ja jurim prema njemu. Zapanjena brzinom kojom zivot prelazi u smrt, uspijevam
Stareevo lice postaje kameno i plavo, a onda pada naprijed, i izreei samo:
uz glasan tup lupa glavom u stolicu ispred sebe. I rugi se na pod, Bok, Bok.
Amen, veli Lenore, koja mi je dogla za leda.
dok se iz njega siri smrad znoja, pigaline, dreka smrad propa-
Nekoliko sudionika sastanka plaCe. Netko je otigao pozvati
danja. Glava mu se okreee na stranu, vjede mu trepere, i tad
bolniCka kola (iako je sasvim jasno da ona nagem prijatelju ne
vidim da ono gto je ostalo od jedinog vidljivog oka postaje
mogu pomoei). A Rivka je pobjegla. Jer nije sasvim spremna.
oblaeno plavo. Usta mu se mieu bezubo. Tanki potoeid plju-
MoZda jednoga dana bude.
vaeke slini mu iz usta i pada na pod. Pomigljam na Darta, koji
je oduvijek volio skitnice, koji se s njima identificirao, koji je
zapravo ielio idi gradom i sve ih pokrivati dekama, poput kakvog
ludog lovca u iitu. I pokugavam se uvjeriti da je to tegka gvalja
raspadnutog mesa moj prekrasni Dart. Jer on to jest.
Crvena rupa usta govori:
Rekao... mu sam... ne idi na jezero... pa je li slugao? Ne,
gospodine. Nikad. Rekao... rekao sam mu... splay ga nee drZati,
no je li slugao? Ne, gospodine. Proglo... sve proglo... ljeto pro-
i zima... i dobra cuga... Rekao sam mu, pokugao uvjeriti...
Njegovo lice gkriljave boje najednom dobiva sasvim smiren
izraz, i on se vraCa u neko zaboravljeno ljeto na nekom zaborav-
ljenom jezeru, nekom svom nikad zaboravljenom drugu. Mozda
su sad zajedno. I onda mu se opugtaju svi migiei na licu. On je
sasvim spreman. I onda mu popugta mjehur, i ja kleeim u lokvici
pgaline Sto se giri iz njegovih smrdljivih hlaCa.
Mir na njegovu modrikastom licu, dok se oko njega siri urin,
i moCi mi koljena i listove, budi u meni misao na malu bebu koja
se vraCa svojoj mami. 2ivot je za neke ljude tako tezak. Oni

170 171
 ERICA JONG
10
Tuini bluz
Cenje od ovisnosti o mugkarcu. Smislila sam dosjetku o grupama
c_7Caci ae ,weatrint Aedi
fromfiemit
/wctva 4acr.
J. C. Johnson
1
tako sam promijenila brave. Drugo mi zaista nije preostalo.
I nisam to ueinila veselo. Kad je stigao bravar, rasplakala
sam se. Ali nije bilo teorije da bi to drapaCoza mogla jog
jednom u moj krevet. Bilo je to nepodnogllivo. Negdje izmedu
New Yorka i Connecticuta izgubila sam svoju Leilu, i sad je
moram vratiti. Promjena brava bila je prvi korak.
A nije bilo lako. Jer Cu stalno misliti na Darta. Na njegov
kurac. Na njegov umilni napola lupegki smijegak. Na lijepe =gl-
ee njegovih listova. Na nabijena bedra. Na njegov kurac.
Le'iat Cu noeu u krevetu i do kostiju osjeeati kako mi nedo-
staje, nedostaje u crijevima, srcu, vticima prstiju. Kad sam voljela
Darta, voljela sam ga tako 'iestoko da su me Cesto boljele jagodi-
ce prstiju, i sad mi nedostaje i njima. One jog osjeeaju teksturu
njegove k6ie. I nosnicama. Nosnice jog osjeCaju njegov miris.
172
SVE2ENSKI BLUES
Nije to lako odreei se istodobno i ljubavnika i cuge. Jedna je
ovisnost i sama pretegka. Ali gto mi je drugo preostalo? Za mene
u boci nije vise ostalo nista. Nigta osim potigtenosti i patnje.
Nisam se mogla obmanuti da ce od pica igta postati bolje. Od
njega uvijek sve postaje jog gore.
I tako sam se okrenula puCkoj knjiievnosti. Femme 101. gene
koje vole prevge; Mus'karci koji mrze .Z'ene i zene koje ih vole;
Pametne iene, blesav izbor... svim knjigama koje obeeavaju izlje-
ovisnica o mugkarcu, bag kao i o Anonimnim seksoholiearima. U
jednom sam ludom trenutku pomislila da odem do Anonimnih
seksoholiCara da se upoznam s mugkarcima, ali se na to nisam
mogla natjerati. Vee od same pomisli moja bi se zdrava svijest
zahihotala.
Te su knjige bile negto, ali samo negto. One su govorile gto
sve u tvojoj vezi nije dobro (i pritom jasno aludirale da si si
sama za sve kriva), ali nisu govorile i kako ostvariti dobru
vezu. Jesi ii mazohist? Otirde? SeksoholiCar? Jedeg li slatkige
da si ublazis samotinju? Ili vino? Drogu? Kokain? Mislim,
samo podi tim jednostavnim tucetom stepenica, i sve ce biti
bolje. Morag se usredotoeiti na vlastiti oporavak. Morag biti
sasvim spremna.
_ Cini se da nitko te knjige ne pige za mtakarce. To 'iene mora-
ju biti sasvim spremne odreei se svojih ovisnosti. Uvijek su 'iene
te koje su zakovane za kopilane bez duge i srca. (Nije li to moida
zbog postotaka: sedam milijuna siena vise od mugkaraca, i zagto
bi se onda mugkarci morali znati ponagati?) Na trenutke bih
pomigljala da su te knjige dio wrote autorica, kojima je cilj pre-
oteti druginOenama mugkarce. Jer kad bi sve Citateljice slijedile
tvrdoglave naputke u tim knjigama, mnogi bi se mugkarci oslo-
bodili i ponovno nagli na triigtu. Tako je na trenutak glasila
173
 ERICA JONG
moja teorija sve dok nisam shvatila da se njom ne da objasniti
Cinjenica da su neke od tih knjiga napisali mugkarci! Jesu li oni
mokla homoseksualci, pa se nadaju da bi mogli osloboditi jog
nekoliko mugkaraca, onih koji su se sad razoearali u eitavom sien-
skom spolu?
I tko bi mogao kriviti mugkarce gto su se razoCarali u Citavom
ienskom spolu? Mugkarci su tako ranjivi sva im njihova ranji-
vost tako golo visi medu nogama. Uplageni svojih majki, vrigtavih
'iena od nas ne trate nigta nego malo mekoCe i nje'inosti. Nije
Cudno da ih uiasavaju vojske vrigtavih iena u pohodu. Da sam
sama mugkarac, bih li i ja reagirala bijesom i ii"asnutogeu? U
svojoj zdravoj svijesti znala sam da bih.
Pokugala sam se malo pobrinuti o poslovima. Za vrijeme smr-
tne agonije moje veze s Dartom, kad se sve lomilo i gorjelo, i
sami mokte misliti da bag nisam napravila puno posla.
Nakon uspjeha filmskih scena s Dartom/Trickom, koje su ga
lansirale u zvjezdano nebo SoHoa sa svime tome pripadajueim,
a napose marigkama i Maricama svoj rad sam bacila psima.
Kako slikati, kad nikad ne znag kad ee ti se ljubavnik i hoee
li se uopee vratiti kuei? Bolje je onda biti Georgia O'Keeffe,
koja samuje na svojoj mesi pod oblacima gto jedre nebom (a lije-
pi joj mladi hrvaC nosi gtafelaj, i lijepi mladi lonear katalogizira
djela nije ona ni blesava). Bolje je zivjeti u uzvigenoj izolaciji
nego stalno traiiti ljubav, i to uvijek na krivom mjestu, kod tri-
kovima punog Darta, ili na darove pohlepnog Tricka.
I tako, sad kad je on otigao, a ja ostala ostavljena na stijeni
svoje napol zblesavljene trezvenosti, pokugala sam se vratiti
poslu. Kad me je moj trgovac, izvjesni Andre McCrae (iz
McCrae Gallery) pozvao na tulum u svoj brlog na Fifth Avenue,
ja sam to prihvatila iako sam u zadnje doba postala nevidijivija
od niCega.
174
SVE2ENSKI BLUES
Andre je bio simptom svega nevaljalog u trgovini umjetnina.
On o umjetnosti nije znao bag nista, a nije imao ni pojma gto mu
se uopee svida. Svidalo mu se ono gto se prodaje, i gto se pro-
davalo skuplje, sve mu se vise svidalo. Ako bi se prestalo proda-
vati, prestalo bi mu se i svidati. A ako bi se prodavalo jako
dobro, a umjetnik umro, svidalo bi mu se ponajvige. Za njega
je najbolji umjetnik bio mrtav umjetnik po moguenosti koji
umire na vrhuncu slave. Jednom zgodom, prije nego gto sam s
njim potpisala ugovor, Andre mi je na nekoj drugtvenoj veCeri
u Cornwall Bridgeu rekao kako zaista najvige voli trgovati
mrtvim umjetnicima. Oni to neee eitavog pobljuvati, rekao je
tom zgodom. Trebala sam to shvatiti kao upozorenje, ali nisam.
Mislila sam da s njim mogu izaCi na kraj gto Ce samo pokazati
kako se tegko znam prevariti.
+ + +
Jedne vruae srpanjske veCeri, u srijedu, povezla sam se iz
Connecticuta u DARTU i parkirala u gardiu u Carlyle, pa pregla
ulicu i stigla u Andreov dvokatni stan na uglu Seventy-fourtha i
Fifth Avenue. Rijee je bila o rijetkoj zgodi ljetnoj zabavi u New
Yorku, koju je moguee odriati samo u utorak i srijedu uveCe; u
sve druge noei grad je u pravilu prepugten sirotinji. Bogati su u
Hamptonsu, Vineyardu, Newportu, Nantucketu, Mainu, na
Capeu, u Toskani, Grekoj, Veneciji, na jugu Francuske.
Andre i njegova '2"ena Sally izmisliliA jedinstven plan za spa-
gavanje svog braka: odvojene stanove u susjednim zgradama na
Fifth' Avenue. Ova se zabava trebala odf2"ati u Andreovu, veli-
Canstvenijem od to dva stana.
Odlazak n zabave u mrtvo ledeno trijeznom stanju za mene
je bila novost nova i pomalo jeziva. Jer onda previge vidim, i
previge osjeCam, isuvige sam svjesna svih
175
 ERICA JONG
Ulazim u drvetom oblokn lift i on me ispugta na eetrnae-
stom katu zapravo trinaestom, samo gto je on u ovoj zgradi
preskoCen, da nekom ne donese nesredu. Stan se zapravo nalazi
na trinaestom i eetmaestom katu. Koliko poznajem Andrea, on
se sigurno na rdeun toga izborio za nekakav popust.
Andre se nije rodio kao Andre, i otac mu se nije zvao
McCrae bag kao sto se ni moj nije zvao Sand. Andre McCrae
je samostvoreni lik. Rodivgi se kao Arbit Malamud dvadesetih
ili tridesetih godina u Litvi, zivot je poeeo kao krznar, all je usko-
ro otkrio da je u platnima mnogo vige pelfa nego u krznima.
Svoju je prvu sliku, gto voli prieati svakome spremnom da ga
sluga (a kad je rijee o Andreu, Covjeku Cesto drugo ni ne preo-
staje), dobio od svoje prve zene, kad su nakon razvoda dijelili
imovinu. Apokrifnih je priea o Andreovu prvom braku bilo u
izobilju: priCalo se da se oknio curom iz obitelji Rothschild,
Churchill, Vanderbilt, Rockefeller vjerojatno svima odjednom.
No u svakom sluCaju, bila je bogata, pa je prezrela i kastu i klasu
i udala se za tog malog ridokosog zidovskog gtrebera (sto pedeset
osam, Cak i na gtulama od potpetica), i zivjela dovoljno dugo da
to stigne i pozaliti. Od njega se otkupila jednim Van Goghom
(koji jog visi u velebnom predsoblju skupa s drugim, novijim
prilozima zbirke). Taj Van Gogh (eija prateea slika visi u Phillips
Gallery u Washingtonu) prikazuje javni vrt u Arlesu godine
1888., kroz koji, kroz ljetno zelenilo, prolaze mugkarac i iena.
Van Gogh je savrgen posjed za Andrea, zato gto mu je Andre
sugta suprotnost. Taj napaCeni umjetnik koji nikad nije prodao
sliku osim, gto je bila Cista jebaCina iz milosrda, jednu vlastitom
bratu ali ih je zato slikao gonjen nekom unutragnjom grozni-
corn, predstavlja sve ono gto Andre nikad neee imati, pa se stoga
nada da Ce to moei kupiti ili unutragnju vatru, unutrag-
nju sigurnost, pokretaCku situ genija.
176
SVE2ENSKT BLUES
Kako si, Tsatskeleh? veli Andre dok osobno otvara vrata i
sebi svojstveno ne Ceka na odgovor. (Andre afektira Yiddish-
keit kako bi gokirao goyima. On to nabacuje lopatom, napose
kad su blizu Gettyji, Du Pontovi, Mellonsi, koji ga nalaze sar
mantnim. Svojevrsni zidovski mezimac.)
Sally ulijeee da mi se nagleda haljine.
Nemoj mi red.. Daj da pogodim. Zoran? Karan? Koos?
Ne. Pogadaj jog.
Krizia?
Ne.
Napravila si je sama? Kako si silna.
To je stara Zandra Rhodes.
Mogla sam znati. Sally je tako mrgava da bi pala i na pri-
jemnom za Auschwitz. Brak izmedu nje i Andrea je jedan od
onih poslovnih brakova tako dragog srcima newyorgke novCane
elite. Oni umjesto da se jebu, zajedno posjeduju stvari. To je nji-
hov naein seksanja.
Sally nosi haljine broj dva, i poei s njom u krevet isto je gto i
spavati s biciklom. Kosa joj je ludo crvena iako skupo umjetna,
nesumnjivo djelo monsieur Marca a njezin secesijski nakit je
uvijek omamljujuei. Kosa joj pokriva kljuCrie kosti, koje bi se ina-
Ce vidjele. Na nogama-nabadalicama nosiyaasijeve cipele, i maj-
storica je diplomatskog ljubljenja zraka. Ona svoj smijegak pali i
gasi kao golu zarulju u jeftinom hotelu. I nikad se ne zna gto
misli. Andre je transparentniji.
Cak i na vlastitoj zabavi, Andreove oei stalno skaniraju pro-
storiju da vide je u njoj i netko vazniji od onog s kim taj Cas
priea. Kada je Andre s vama, stalno imate osjeeaj da se bag
sprema odjezditi od vas, kao strelica. Strelica, Dart. Sve me pod-
sjeea na Darta.
Kako je Dart? veli Andre.
177
 ERICA JONG
Otigao, velim ja.
To je bilo samo pitanje vremena, veli Andre. >&o pijeg...
Tab, Perrier...
Roberto de ti ga donijeti, veli i mak rukom batleru Ju'inoa-
merikancu, i ovaj juri na drugi kraj sobe i veli negto nekoj koja
izgleda kao princeza Di, ali nije. Andre ima chutzpah slona, i
duiinu koncentracije gnjide.
itava soba kao da pliva. Svi se ti ljudi smiju bez radosti, i
sve to strelice pogleda obraduju prostoriju.
Andreove zabave uvijek imaju nekakav napabirCeno kraljevski
gtih, nekakvu slutnju Hollywooda, nekog slavnog Covjeka iz
medija koji de javljati vijesti, ponekog novinskog vojvodu, wall-
streetskog magnata, baruna iz trgovine nekretnina i svi su
oni primjereno spareni sa Zenama koje se poput neke konfek-
cijske odjeCe pojavljuju samo u veliCinama od jedan do osam.
Medubrojevi ne dolaze u obzir. Tu su, naravno, i umjetnici,
Andreovi umjetnici, no svi su oni pomalo nalik na iivotinje u
zoologkom vrtu kad se ponagaju najbolje gto mogu. Na Andro-
vim zabavama, oni uvijek imaju osjeCaj da su njihovi podvizi
nekako maglovito periferni prema glavnom dogadaju: kupovini
i prodaji. Oni se poCesto gutke napiju iii okamene, sruge se u
gostinskoj sobi ili se diskretno izrigaju u ienskom zahodu, jer
im vjerojatno pozli od tolike blizine beau mondea na koju im
je dao pravo njihov uspjeh.
Sally me uzima za ruku i odvodi do kokogjega gnjezdagca: do
gest 'iena velieine broj gest koje izgledaju toCno kao i ona samo
gto imaju drugu boju kose (sve su plavuge, u nijansi koja prelazi
iz boje slame u boju zlata), i gto su im kokate noge nasadene na
tanke potpetice.
Prepoznajem imena iz kolumne Liz Smith, i lica iz sredignjeg
inkubatora: neki plastiCni kirurg ove godine izbacuje bag takvu
SVE2ENSKI BLUES
bradu. Sve imaju kao britvom odrezan podbradak, kakav narav
ne daje ni dvadesetdvogodignjakinjama. I sve se silno vesele gto
me vide. Ne prolazi mnogo vremena, i ved me vrbuju da dam
svoj prilog za razne gik bolesti: AIDS, sreane tegobe, rak: to
su trenutno najmodnije pogasti. Jedna plavuga traZi crtd za auk-
ciju, druga opet moje drugtvo za ekskluzivnu veCericu, na
kojoj de mjesto meni i slijeva i zdesna prodati na draThi, onda
jog jedna koja trai da odriim sat u gkoli njezine kCeri. Ja bih tre-
bala biti poCakena svim tim njihovim zahtjevima da mi otmjeno
orobe dkpove, a kad bih ja koju od tih iena zamolila da mi
dade svoju dijamantnu ogrlicu, ona bi se ulasnula i pozvala poli-
ciju. Ali umjetnikovo vrijeme i njegov rad i tako nemaju cijene
ukoliko ga, naravno, ne prodaje Andre.
Ja sam pristojna. I dajem maglovita obeCanja. I tada, opazivgi
poznatog, prelazim na drugu stranu sobe.
To je Wayne Riboud motociklist iz Nevade koji je postao
zvijezda dana zato gto je pedantno reproducirao dolarske novea-
nice, jene, franke, lire, i mijenjao ih za svakodnevne potrepgtine
poput hrane i odjede. U New Yorku je sad uglo u modu vjegati
po zidovima novac. Nema to nikakvog tajnovitog simbolizma.
Daj pare: to je sve gto znag u zivotu, i sielgto trebag znati.
Kako je, mala? veli Wayne i zuri mi niz prorez.
_ Jog sam
>-Tako ti je gadno?
Jog gore.
Mali zdimio?
Mmmm.
S kim?.)
Zar je to vano?
Ne, veil. Wayne. Kraj je uvijek isti: drapaCoza, raCuni,
179
 ERICA JONG
muka. Bok, gto su ljudi dosadni. Zagto se za promjenu malo ne
vole?
A moieg li to ti?
Ne. A ti?
Ja se smijem.
Zaista ne znam, Wayne.
HoCeg da se izgubimo?
Kamo?
Mokmo plesati. Kod Nella ako veC nije zatvorio. Bilo
kamo. Mogli bismo napraviti skupljanje smeea oko Manhattana,
da Cujemo Bobbyja Shorta u Carlyleu.
Nisi obuCen.
Mokmo zdimiti izvan grada. K tebi ili k meni?
Sad Wayne oponaga poudu u stilu Groucha Marxa.
Prije bih malo cirkulirala.
Wayne kima glavom i ide prema zahodu. Ja malo geCem i pri-
lazim Andreovu najboljem prijatelju, Lionelu Schaefferu, koji je
takav gruber yung da Andre uz njega izgleda kao Percy Bysshe
Shelley.
Leila, maco, veli Lionel. ;C'itavu to vjeCnost nisam vidio.
S'to je s tobom?
A gto je s tobom?
Nisam ga smjela to pitati. Lionel poCinje recital gto je sve
kupio u posljednjat va mjeseca. Dvije kompanije. Jednog starog
majstora. Vilu u B aulieu. Stan u Beijingu. (Sad je na redu Bei-
jing, veli Lionel.) Jon Bannenberg prepravlja svoj gkuner, Lavlji
dio. (Vedina mugkaraca krsti svoje brodove po svojim 'ienama i
keerima; Lionel je svoj nazvao po sebi: to je ldju'C njegove
naravi.)
U New Yorku sam samo jedan dan. Sutra idem u Pariz na
let balonom znag veC s kim, pa kreCem u London na sastanak s
1 RU
SVE2ENSKI BLUES
Jonom zbog kade (gto je tobo'i omalovasiavajuee ime za njego-
vu jahtu) pa u Veneciju na nekakav sprcnuti dobrotvorni bal
u nekakvom sprcnutom palazzu koji su unajmili neki sprcnuti
Lindsayevi prijatelji. Lionel je sa 'ienom stekao i njene neiidov-
ske prije. Pokazuje na svoju treeu ienu, Lindsay, tridesetpetogo-
dignjakinju koja se brzo pretvara u repliku njegove druge 'iene,
Lizbeth, i svoju prvu 'ienu, Shirley: obje su organizatorice dobro-
tvornih balova i suhe kao metla. (Jesu li bag zbog fotografije ano-
reksiju poCeli izjedndeavati s ljepotom? Te su Zene dobro ispale,
iako Liasno sliCe mrtvaCkim glavama u zivo. Zar je imica postao
toliko vasiniji od onoga na gto se odnosi?)
Iradora. Da! I nikad neer bill" dovolino Lanka.
Leila: Ili dovoljno bogata.
Leila! pjeva Lindsay.
Lindsay! pjeva Leila i grli gospodu Bones.
Lindsay je obuvena u Lacroixove plitke cipele, a odjevena u
zvonoliku suknju u boji tregnje, iznad crne podsuknje, i sa zlat-
nom pletenicom preko Citavog kaputida od crnoga barguna.
Izgleda kao da ju je odjenula Scarlett O'Hara, skrojivgi joj
ruho od zavjesa sa Tare. Od Lionela je viga za otprilike dvije gla-
re, a on bi se, sa svojim buljavim plavirribCima, implantiranom
kosom i savrgeno skrojenim odijelom, mogao baviti svakim zami-
slivim poslom od kokaina do umjetnosti, od izdavagtva do
filma i financija.
A istina jest da je on svoj imetak stekao na novinama, da je
od oca, Izzyja Schaeffera, naslijedio lanac kioska, od oca koji je
putovao posvuda s CovjeCuljkom zvanim Lefty Lifshitz, koji je
nosao pigtoliCinu. Izzy i Lefty nisu bill nepoznati Meyeru Lansky-
ic ad ga danas slugate, mogli pomisliti da je Lione-
ju, iako biste,
loy otac bio oncertni violinist mit koji je volio othiavati, zato
gto je Izzy svojedobno doista svirao violinu. Lionel daje mnogo
novaca Newyorgkoj filharmoniji i Metropolitan open'', i svaki
181
 ERICA JONG
put kad se pojavi s novim Cekom od milijun dolara, Rogers &
Cowan mu za to daju mnogo medijske pozornosti. Lani su ga
u Manhattan, Inc. proglasili Filantropom godine, u Francuskoj
je dobio Legiju easti, a u Engleskoj Red britanskog Casnika. Sve
to on, u preciznom smislu rijeCi, i nije kupio, ali zapanjuje koliko
su lakovjerni ljudi koji bi ipak trebali negto znati o motivima
filantropije. Lionel i Lindsay kreCu se u drugtvenim krugovima
u kojima je dijeljenje milijunskih eekova umjetniCkim organizaci-
jama postalo drugtvenom obavezom koliko i Lacroixova cipela ili
Turnbullova i Asserova kravata.
Lionel otvara sako da mi negto pokak. Unutra, na apstrakt-
nim ornamentom izvezenoj svili, vidim inicijale LS, a ispod
toga sitnu markicu koja veli, svilom izvezenim slovima, Turn-
bull i Chung. Lionel se smije.
to velig? Dao sam u Hong Kongu napraviti trideset sedam
kagmirskih odijela, i rekao sam da mi stave te etikete Turnbull
i Chung. Isusek opirali su se ko sam vrag ali sam pobijedio.
Potom pravi univerzalnu noveanu gestu, trljajuei palac i kdiiprst.
Ja se smijem i grlim Lionela. On vidi u Cemu je igra, i zbog
toga mi se svida.
Ako se usudg to pokazati kod principese Tavola-Calda u
Veneciji, ja Cu te veli Lindsay, bivga stjuardesa iz Kansas
Cityja, koja niti vidi niti Ce ikad vidjeti u Cemu je igra.
Leila, lutko, veli Lionel, ako se ikad otarasig tog pastuha, Andre nisu mogli sloziti oko dekora. Ona je sva za Bauhaus-
ne idi nepoznatim vrijedi, lutko? Spugta pogled niz moju
haljinu i zadae obrve. Mamma mia, kakav poitrine. On to
izvodi pred Lindsay, da joj pokaie njezino mjesto. Ona se pre-
tvara da za to ne haje, ali me ipak, prije no Sto Ce odlutati, stri-
jelja pogledom.
Ona to ne podnosi, veli Lionel. A znag mene nikad mi udi. Ali taj odvratni kraljevski tudorski krevet sa stupovima,
dosta, maco. Gdje Ceg biti ovo ljeto?
182
SVE2ENSKT BLUES
U Connecticutu. Slikat Cu.
U svom slavnom falusnom silosu?
Bag u njemu.
A gdje je pastuh?
Otig ao.
uj me nazvat Cu te kad se vratim iz Europe, vrijedi?
Mo'ida uzmem helikopter do tvog kraja gume.
Nazovi me, velim ja. I odlazim potraiiti Waynea. Mozda
mi u zivotu treba bag vulgarni milijuner u odijelima Turnbulla
i Chunga. Bi li to moglo biti gore nego s Dartom?
A gdje je Wayne? Nisam ga vidjela sve otkako je otigao u
zahod.
Probijam se kroz prostrani stan, koji je nedavno preuredio
neki yruCi novi dekorater, jako ovisan o vozikanju Concordeom
do Londona i natrag. Predstavljeni su svi najnoviji trendovi:
jedna je soba u bidermajerskim voenim furnirima i impresioni-
stiCkim slikama; druga je puna vdinih komada namjegtaja, u
pozlati i laku, iz sedamnaestog stoljeCa, s nizozemskim mrtvim
prirodama iz istoga doba, zidova punih mrtvih ptica i voCa; slie-
deCa je soba puna viktorijanizama ngtonjaea s leopardovim
nogama, svijeCnjaka i stoliCa napravljenih od paroaka i sve tak-
vih stvari, prerefaelitskih slika. Stan je upravo zbrda-zdola. Sally
se Cesto zeza kako se preselila u susjedstvo zato gto se ona i
minirnalistieki modernizam, on je svom dugom i tijelom za
ekstravaganciju.
Njegov krevet, primjerice, na koji sam naigla u glavnoj spa-
vaonici gto gleda na razlistali Central Park, nekoe je pripadao
Henriku VIIIMagnat veei od Andrea u nj ne bi mogao ni
sad je dobio baldahin s ugradenim zrcalima, u eetiri su stupa
183
 ERICA JONG
ugradeni stereo-zyuCnici, a tu je i televizor gto se zloslutno dik s
antiknog brodskog kovCega pri dnu kreveta. (Ta je medijska boi-
te nekoC pripadala mornaru iz gpanjolske armade.)
Kad ulazim u spavaonicu, Wayne lezi napola gol, protegnut
na Andreovu krevetu, mice sliku na televizoru i ludaCki se
cereka. Sobu ispunja slatkasti miris sinsemile.
Hodeg sa mnom?
Ti si lud, Wayne. Zvat Cu Andrea.
Samo ga zovi. Ali on od nas i oseekuje da se ponagamo kao
ludaci. Zato i jesmo ovdje. 'Pohapsi uobiCajene sumnjivce', veli
svojoj sekretarici. 'Vidi hoee li se tsatskeleh dovesti iz Connecti-
cuta i motociklist dojezditi iz SoHoa. Mi smo dodatak njegovu
Bamumu. Znag li gto je rekao Barnum?'
Ne. Sto je rekao Barnum?
Nitko jog nije bankrotirao zato gto je podcijenio ukus ame-
riCke publike. Eto zagto im prodajem novac. Nekad sam i ja sli-
kao suptilne aktove i mrtve prirode, turnerovski svjetlucava neba,
lude polokovske apstrakcije. A sad im serviram negto emu ved
znaju vrijednost novac. Jebi ih. Od svega mi se toga povraea.
Dodi u krevet.
Neal, Wayne.
A za kog onda kurca stojig tu? Dodi u krevet.
Prtljaj se u krpe, i galjimo tu jazbinu do miloga vraga.
Kamo?
Bilo kamo. Kod Nella. Skupljanje smeCa. Connecticut.
Hodeg se jebati sa mnom ako stavim gumicu?
Ne.
A ako ne?
Mokla.
Wayne se smije i skade iz kreveta. HoCu vidjeti kakav mu je
shlong, ali tko to mo'Z'e pod ovakvim okolnostima?
184
SVE2ENSKI BLUES
Vidim da gledag kakav mi je shlong, veli Wayne.
Aha.
I..?
Iskreno govoredi, ved sam smlavljena.
PiCko, veli Wayne i opet se smije.
Vozimo prema Connecticutu, gto dalje od grada i u brda
Zemlje mugkatnog orakiea. Dok izlazimo iz grada, osjeaamo
kako nam se glava bistri i srce skade.
Wayne, gospodin Macho, vozi kao pijan. On zapravo i jest
pijan, ali tvrdi da nije i ne prepugta mi volan. Ja mu stalno govo-
rim neka me pusti da ja vozim, a on mi stalno govori ne. Svaki
put kad se okrene da mi to kak, dobijem zapuh pijanoga daha.
C'itavo njegovo tijelo zaudara na alkohol i drogu negto gto prije
rastrijdnjenja nisam ni opaala, no sad me to rugi s nogu. I tjera
na povraeanje.
Wayne, pusti mene da vozim, velim. Jebemu, to je moj
auto.
Lutko, sa mnom je sve u redu, veli on i zamalo se zabija u
odbojnik, dok se uspinje rampom mosta Triborough.
Daj mi da ja vozim... Ti si pijan.
Ja nisam pijan, veli on pijanim glasom, okrede mi se i
zamalo se sudara s naplatnom kuCicom. Wayne ima dudne zubi-
de, do tri detvrtine prekrivene desnima. Kosa mu je riga, zelene
oci prigkiljene, a nos mu je irski, spljogten i izvijena vtika. Pijani
vilenjak. Mislim na sve one zgode kad bih se s Dartom napila i
okamenila da bismo se mogli ludo seksati, i shvaCam da sam sad
ved izvan tog svijeta, trijeznoku izolirana od mugkaraca i seksa.
Mokla me vige nitko nikad i ne opali. Nesnosan mi je smrad tog
Covjeka. Iz svilinjegovih pora zaudaraju alkohol i droga. Kako
da to jog nikad nisam osjetila?
Nikad nisam oboavala kokain; sinsemila i vino bile su moje
185
 ERICA JONG
omiljene droge. Ma zapravo, ne Cak toliko ni sinsemila i vino
koliko seks seks je bio moja omiljena droga. Seks bi preda
mnom izbrisao svijet. Seks je bio moj opij, moj analgetik, moj
laudanum, moja ljubay. Seksom sam ubijala bol 'iivljenja trava
i vino bili su samo moji putovi prema krevetu. Otvori usta i
zatvori oCi. Ragiri noge i skupi vjede. Otvori srce i zatvori
U misli mi se vraea stih iz pjesme gto sam je Citala na kole-
Kao vosak prima, kao mramor dra Don Juanovo srce.
Byronov Don Juan. Dartovo srce. Kao vosak prima, kao mramor
dra Ne ielim se vise zaljubiti u Don Juana.
Zamigljam umjetninu na temelju te vizije, umjetninu naprav-
ljenu od mramora lanog mramora i stvarnog voska. Zvala bi
se Don Juan, i bavila bi se svim mnogobrojnim moguenostima te
teme. Mramorno srce. Srce od voska. Srce bez srca.
Ali ja sam, mislim, donna Giovanna, dok je Dart bio svo-
jevrsna karmiaca osveta osveta zbog oe'ijukanja. 2ivjela sam
za seks, za zaljubljivanje u zaljubljivanje, za lomljenje (ili bar
skupljanje) srdaca a Dart je bio osveta bogova. Oko Ceg se vrt-
imo, to nas i pogodi, kako to vele na Programu. Dart je bio vid-
ljiva manifestacija moje ovisnosti.
Isuse. Wayne se opet skoro zabio u rasvjetni stup. Otvoreni
automobil, pijani vozae... mogao me ubiti! Ili, jog gore, mogao
me je spljeskati i obogaljiti. A moram odgojiti blizanke, i Ceka
me posao.
Smjesta stani. (0, zdrava me svijest jog nije sasvim ostavi-
la.)
0, lutko daj ne davi, veli Wayne i opet zamalo udara o
odbojnik. Sa mnom je savrgeno sve u redu.
Od uiasa se grCevito hvatam za sjedalo. Vrludamo s kraja na
kraj, pravimo lijene zmije oko bijele crte po sredini ceste.
186
SVE2ENSKI BLUES
Ja sam kao oduzeta. A to je taj glas mugkog autoriteta koji
veli daj ne davi.
Daj ne davi, Leila. Nekad si u tome u'iivala. Pijana sam se
mnogo puta vozila u automobilu koji je tako garao cestom, i
mislila kako je to super. Ali nije.
Wayne, stani.
Znam jedan birc, veli Wayne. Samo daj da te do njega
odvezem.
Automobil nastavlja garati. Pokugavam mu oteti volan, ali mi
ga on istrgne iz ruke. Dok se otimamo, automobil ide s kraja na
kraj.
Ne znam vise sigurno je li opasnije opirati se ili se ne opirati.
Vozi me tamo, velim.
Wayne vozi kao lud sve do Westchestera, gdje pali gumu po
sporednim cestama i na koncu pronalazi mali cestovni lokal
zakopan u lisce ljetne noei.
Parkira automobil pod upravo drskim kutom, stavlja kljueeve
u dkp, hvata me oko pasa i vodi unutra.
Jukebox se drelji. Ljudi piju. Kad ulazimo, cure nas za barom
odmjeravaju pogledom.
Hej, cure! veli Wayne slinavo. HoCete se pojebati s pra-
vim umjetnikom?
Ne djeluju mi bag impresionirano.
Wayne pronalazi barski stolac sred ljepote izmedu tri mla-
de djevojke koje, pomigljam uz ubod bola, ni zajedno nemaju
moje godine. (to, naravno, nije istina, ali se, onako trijezna, osje-
Cam kao Stara momarka.19)
KreCem prema zahodu, a Waynea ostavljam s ljepoticama. Tu
najprije pigkitn.,/pa se umivam, pa popravijam gminku. Temeljito
19Ancient Mariness, aluzija na Coleridgeovu Pjesmu o starom mornaru (The Rime
of the Ancient Mariner). (Op. pr.)
187
 ERICA JONG
se razgledavam u zrcalu. Brada mi se po Cinje pomalo spugtati, a
podoanjaci se produbljuju. Osjeeam se stara. Moja me smionost
provukla kroz mnoge situacije, no sad se poeinjem pitati je li to
dovoljno. eeznem za nekim tko bi me malo tetogio. Cini mi se da
tako, sasvim sama, skaCem yea godinama. 0, Ceznem za mugkar-
cern koji ae me tetogiti, za taticom kojem Cu moai ispovjediti sve
svoje jade ne bi li to za promjenu bilo bag zgodno? Nekoga tko
bi meni kupio Rolex, ili kaubojsko odijelo, iii automobil.
Moj tata nije nikad bio takav, Cak i dok sam ga jog imala.
Moje najnjeinije uspomene na Dolpha su sjeaanja na trenutke
kad mi je pravio origami ptice, ili kad je izylaCio srebro kao kara-
mel, pa mi od njega pravio nakit.
Kad mi ja mati umrla, pronagla sam jedan od njegovih bro-
geva gdje skuplja praginu u kutiji za nakit. Moji inicijali, urezani
u srebro, ispreplitali su se sa srebrnim srcem. Louise Zandberg,
znana i kao Leila Sand. Kao vosak prima, kao mramor
Poput uspomene na tatu. 0, kako nas nagi tatice veal za sve
nage ovisnosti, kad nam u nage sitne djevojaCke mace utisnu
paketid vagarske ljubavi. Tata! On dolazi i odlazi. Pa pobjegne.
I ostavi mamu i svoju malu curicu, i ona zauvijek Cezne za Covje-
kom koji znade naprosto ispariti.
Van iz toaleta, natrag u bar. Wayne okrukn slatkim curi-
cama, i oCijuee. Ruka oko pasa osamnaestogodignje kovraave
ridokose, koja se smije i smije i smije i s njim se kucka Cagama,
i bag je briga gto smrdi na cugu i vozi kao crvena opasnost.
Ja skakuCem do njih, sjedam za bar, i Cujem Waynea kako
veli maloj da ga nazove u grad, pa joj onda na vlazni rupaia
ivrlja svoj telefonski broj. Druga cura, koja sjedi do nje, gleda
me gladno, pa veli:
Hej, vidjela sam vas na TV-u! Niste vi napravili one velike
slike svog momka, ili tako negto?
188
SVE2ENSKI BLUES
Sigumo ste me s nekim pobrkali.
Ni sluaajno. Uvijek pamtim lica. Imali ste tog slatkog deaka,
pa ste ga fotografirali. Bila je na televiziji emisija o vama! Hej
pa to je sjajno. Hej, Liza hej, Jennifer. Okrede se dvjema pri-
jateljicama. Ova maCka je zbilja sjajna. Fotografirala je tog tipa
u kostimima. I gdje je on sada? Zbilja je sladak.
Otigao za svim slatkim mugkarcima.
Onda ste to zbilja bili. Isusek. Bag ste sjajni. Kako bih ja
voljela biti umjetnica.
Wayneu kao da je pomalo nelagodno gto vise nije u centru
pa'inje.
Cure, vise me ne volite? poCinje se duriti.
Mogu vas negto pitati? Sad govori cura koja se zove Jenni-
fer, s dugom crnom kosom gto joj se spugta niz leda, i u miniha-
ljini od gaze.
Naravno, velim ja.
Zagto se uvijek zaljubljujemo u svinje? HoCu red., mokla
nas pali njihov bezobrazluk?
Ja se smijem.
Prva 'iena koja na to uspije odgovorititit ae proglagena sve-
ticom:
da li se vi zaljubljujete u svinje? pita njezina prijateljica
Liza, s kosom boje lana i licem skandinayskog andela.
Bag je to reklao, prekida je Jennifer. S njom je isto kao i s
nama.<<
To jedna moja engleska prijateljica zove 'Velikim pitanjem o
mugkarcima-svinjama', velim ja komiano imitirajuai engleski
izgovor. gto su vede svinje, to se mi vige palimo', veli ona.
Djevojke na mene pogled, i Cekaju na odgovor.
Pa zar se nikad ne opametimo? pita Jennifer.
Ovisi o, velim ja.
189
 ERICA JONG SVE2ENSKI BLUES

Ovisi o eemu? pita Liza.

0 tome jesi ii ili nisi napokon shvatila da se Veliki Tata nece
vratiti kuci i da moral sama sebi biti Veliki Tata.
Djevojke me gledaju, razrogaeenih oCiju i pune strahopogto-
vanja.
A kako ste dogli do toga? pita Jennifer. 11
Kad do toga dodem, javit Cu vam, velim, pa guram ruku
Wayneu u caep i tako opet dolazim do kljueeva svog automobi-
la.
Trezvenjatki bluz
On misli da ga ja to pipam, pa mu se na licu pojavljuje bla-
ieni izraz. A onda mu sviee da mu ja to samo vadim kljueeve.
Moram uzeti negto iz pretinca za rukavice, velim ja. Ili 9i /toe& Jcvm Jty.Acta ofilet,
pretinca za fukavice, kako ga ja zovem. et Fake erx,ca 694.
Dobro, lutko, veli Wayne, i u tom uvodu sluti negto sek- Klonuli bluz
sualno.
Ja uzimam kljueeve, izlazim iz motela, ulazim u DARTA,
pokreeem motor, i sama kreeem za Connecticut. Wayne de

S
svoj put kudi mei s ljepoticama ill bez njih. To ovisi o njemu. lugajuei Bessie Smith i slikajuei trijezna kao suza. Brave su
Mokla me u iivotu vise nitko ne opali, ali sam bar iiva i u promijenjene. Dart je otigao. Ne oeekujem da de mi se
tom mi se trenutku to Cini sasvim dovoljno. javiti, a blizanke se ne vraeaju jog tjedan dana.
U silosu sam sama, gledam kroz prozOT-Ia brda Connecticuta
i slikam. Da se Dart doveze na motociklu, dobri bi me stari
Boner upozorio laveom. Radim na jog jednoj verziji menada i
kristala. Ponekad u ushitu, ponekad u beznadu. Samoea umjet-
nika negto je gto se ne mok prenijeti nijednoj drugoj siivoj
dugi. Ja, moj slikarski stalak, pogled na brda, vonj primordijalnog
terpentinskog mirisa, okamenjenost vlastitom samoeom i drvena-
storn aromom otapala, hiperglikemijski ushit gto mogu slikati
sama i hipoglikemijska depresija zato gto znam da bih tako
sama mogla ostati do smrti.
Ako sam odlueila (a Cini se da jesam), da me ne odvlaCe u
postelju Wayneovi ovog svijeta (a koji se, jog dok su s tobom,

190 191
 ERICA JONG
vee dogovaraju s drugim curama), da ne pui'em pred Dartom i
da njegovim drapadozama ne pladam veCere, gto mi je onda pre-
ostalo osim beskonaCne samoee pred slikarskim stalkom?
Ja ga volim i ja ga mrzim. Zahvaljujem Bogu gto mi je dao da
mogu iivjeti od tog samotnog bldienstva, i proklinjem Boga zbog
samoee koja mi gnjeCi crijeva.
Svuda po svijetu ljudi se zovu telefonima, faksiraju pisma,
krue po koktelima. Kad god pomislim da mi negto nedostaje,
trebam se samo odvesti do New Yorka pa da vidim koliko mi
malo toga nedostaje.
Na zabavama mi nedostaje ta blaena samoea. Kad sam u
svojoj samoCi, mislim da mi promiCe 2ivot zato gto ne idem
na zabave.
Ali gto Z'ivot uopee jest?
Moj zivot , u svom najistinskijem i najCigeem obliku, kao da je
i sazdan od tog stajanja pred gtafelajem, njugenja terpentinskoga
vonja i slaganja nijansi bijeloga na bijelo platno pred zelenim
brdima. Mogla bih to stajati tako Citavu vjednost. A zapravo
mi se i cirri da tako pred njim i stojim ditavu vjeCnost. To je
tvoj 'iivot, Leila Sand, pomigljam, to je tvoje tvojstvo. Kako si
sretna gto si ga nagla, ili mu se vratila prije nego gto je prekasno.
Doziva duhove umjetnica iz proglosti Mariette Robusti, La
Tintorette, Lavinije Fontana, Rosalbe Carriera, Elisabeth Vigee-
Lebrun, Adelaide Labille-Guiard, Angelike Kauffman, Anne
Peale, Rose Bonheur, Berthe Morisot, Mary Cassatt, Kathe Koll-
witz, Paule Modersohn-Becker, Vanesse Bell, Georgije O'Keeffe
da me gtite poput redova andela-duvara, oslikanih u vldinom
vapnu na kakvom mletadkom stropu. Sva ta tehnika, ljubav,
beskonaCna sposobnost podnogenja patnje, sva ta kurdia, sva
ta srCanost, srce tih zena koje su crtale i slikale usprkos svemu,
dolaze mi u holne prste. 0, Ce'inja da ono tegko izgleda tako
192
SVE2ENSKI BLUES
lako! 2eljela bih biti poput onih starih slikara fresaka koji su
posjedovali takav talent, takvu vjegtinu, takvo poznavanje Cak i
kemije, da su mogli nanijeti boju i prije nego se vapno stiglo osu-
giti, stvarajuei dojam sprezzature tog eudesnog talijanskog ide-
ala da se tegko udini naizgled lakim koji de ostati Citavu vjed-
nost, ili bar pet stotina godina.
Razmigljam o sinoenjem prizoru u baru. Sve su se to mlade
ljepotice skupile oko Waynea. Razlika izmedu Cetrdeset i Cetvrte
i dvadeset druge u ienskom se siivotu ne svodi samo na izgled. Ja
ne izgledam logije od dvadesetdvogodignjakinje nekim mugkar-
cima izgledam Cak i bolje ali ja suvige toga znam. Tee me je
opeiniti. I ja ih ne gutam tim Zednim oCima. Ja ne njugim govno
i velim da je
Je li sve to samo pitanje hormona? Estrogen fiber alles? Narav
nam daje trideset godina sljepila na sve mugke gluposti kako
bismo mogle roditi maksimalan broj beba. A onda se estrogen
poCinje povladiti, pa se ponovno vraeamo samima sebi. Vradamo
se blaienstvu gto smo ga upoznale u devetoj godini zivota, kad
smo bojale po bojankama. Vraea nam se nag 'ivot, naga samo-
stalnost, naga mod. Je li to onaj trenutaleiad se pretvaramo u
vjegtice koje treba kamenovati na trgovima? Ne zato gto smo
nego zato gto previge toga znamo. Dorasle smo njihovoj
igri, a oni to ne vole.
ja volim svog deeka vise nego sebe, pjeva Bessie, i da
nema mene, nikoga imao ne bi... Ah, estrogenske pride. Vapaj
'ienske plodnosti. Ja volim svog dedka vise nego sebe. Moramo
li se mi zaista tako osjeCati da bismo ih primile u svoja tijela i
radale djecu, stavljajuei tako bududnost vrste nad vlastitu budud-
nost, ,spokoj i mir duge?
Da, Cini se da je tako.
Lomim se i pldeem. Padam pred noge slikarskog stalka i pla-
193
 ERICA JONG
eem Slane suze, koje mi klize u uglove usana. Prilazi pas i life mi
lice. Trebala bih si nabaviti 'ienskog mastifa, veli Enid Bag-
nold. Dame izvjesnih godina uvijek na kraju zavrge na zivotinji
i vrtlarstvu, kao utjehi. Idem li i ja prema tome? Trai h to od
mene moja zdrava svijest?
Ustajem i koraCam. Pomigljam da odem na sastanak i odba-
cujem to misao. Pomigljam da progeeem psa, ali to odgadam.
Pomigljam na piee, ali si velim da danas ne pijem odlueujem
se tako dan po dan.
Telefon. Eto gto trebam ueiniti nazvati prijatelje. To je
posljednja ovisnost koja mi je jog dopugtena.
I tako poeinjem nazivati. Prijateljicu Mariju u Pariz, gdje je
ved skoro ponod i kigi. Prijateljicu Lorelei u Veneciji, gdje je sko-
ro ponoe, i takoder kigi. Mog bivgeg deeka Stana u New York,
gdje je isti i sat i vrijeme kao ovdje. Starog prijatelja Juliana u
Los Angeles, gdje je sredina popodneva, gdje je suneano, gdje
je sve puno '2"utog smoga.
Julian se zakljuCao u svoju kueu na Hollywood Hillsu, i igra
se sa sintesajzerom. Kroz svoj Kurzweil, Julian komunicira s gla-
zbom sfera.
Sto ljudi jedu? pita Julian preko kontinentalnog razvoda.
Sto ljudi... 3-"to?
Jedu, veli Julian. 'Sto jedu?
Pomigljam na Juliana, koji je mrgav i sitan, sa sijedom kosom
koja mu pada na ramena. Julian ima oei koje zapanjuju to su
oei vanzemaljca, s planeta na kojem svi imaju kvocijent inteligen-
cije 503.
Ne znam gto ljudi jedu, veli on. Otkako je Christina otig-
la, zivim na samim picama ali sad bih 'ielio i nekakvu pravu
hranu. Ali da me ubijeg, ja ne znam gto ljudi jedu. Izdiktiraj
mi popis da mogu stvoriti zalihe.
194
SVE2ENSKI BLUES
redu imag olovku? Graham s groMicama, mlijeko,
banane, kava, jabuke, odresci od purana, rakni kruh, majoneza,
goreica, piletina s rogtilja, tunina, eajni keksi, Cokoladni sladoled,
aspirin, Valij, jogurt. To bi to moglo neko vrijeme drzati na zivo-
tu.
Hvala ti, hvala, veli Julian, a glas mu zvuei iskreno
zahvalno. Ne znam kako da ti zahvalim.
Ne brini smislit du vee negto, velim. Na Julianovu plane-
tu postoje astralni opservatoriji, ali ne i robne kude.
I onda, gto je jog novog? pitam Juliana.
ecuj ovo, veli on. To je pjesma kvarkova pri parenju.
Uho mi ispunja nezemaljski zvuk. Zvuk Julianova Kurzweila
koji sparuje kvarkove.
A za gto je to? pitam.
Za veliki film koji bi se zvao Guranje, veli Julian.
To si sad izmislio, velim ja.
I ja bih volio.
U svom sadagnjem raspoloknju, najednom mi dopire do svi-
jesti koliko je eudna to paueina prijateljsPa. Kako smo svi bliski
a ipak tako otudeni sami u svojim domovima, gdje slikamo ili
pigemo ili skladamo ili se zivkamo telefonom preko Citavog svi-
jeta. Svaki od nas zivi sam i zaziva kroz kozmos mrdu voljenih
prijatelja koje rijetko vidamo. Ponekad, kad se sretnem s dobrim
prijateljima, njihova me tjelesna nazoenost vrijeda. 'Sokira me gto
ih vidim u tjelesnom obliku. Naviknuta sam na njihove glasove,
no njihova lica izgledaju isuvige napeto, uznemiravajuee napeto.
Priprernarno _Ii se svi mi za zivot u svemirskim kapsulama? 2ivi-
mo li zbog toga u ljugturama, izmedu kojih se drugtveni zivot
odvija digitalno? Ljubavne partnere dotiCemo i njugimo. Ali pri-
jatelja sve Ceke posjeCujemo samo elektronski Cak i kad zivi-
195
 ERICA cTONG
mo samo tri kuee dalje. Sto to znaCi? Ljudski se rod priprema za
svemir?
Pas laje. Dolazi netko stvaran.
Nekoliko trenutaka traje samo zanijemjelo oCekivanje. Potom,
zvuk cipela na gljunku. Potom, kucanje na vrata. (Atelijer-silos
nema ni zvonca ni brave.) Treim dolje otvoriti vrata, i u kuCu
ulazi Darth Vader, s ru'iom u ruci.
Mogao bi biti i Marsijanac iz svemira, iii neka druga vrsta
spielbergovskog vanzemaljca, najavljena jarkim svjetlom i logim
televizijskim prijemom.
Leila, veli Dart, pred odlazak za L.A. moram poljubiti
nekog tko mi donosi sreCu.
Ja ga gledam taj glupavi smijegak, taj ustrageni izgled lica,
taj Cisti chutzpah, da se vraea nakon one scene u restoranu i
obuzima me bijes.
Ja nisam Blarney Stone, vrigtim. Ja sam iena!
Leila, lutko, veli Dart. Pozvali su me da dodem u L.A. na
audiciju za film o mladom umjetniku, i pred polazak to moram
poljubiti.
Mislim, to mote i ne mora biti istina. Mogla bi to biti Dar-
tova najCigCa izmigljotina, no u tome je moglo biti i zrnce istine
poput onoga zrnca gto ga japanski lovci na bisere gurnu u
gkoljku da nesretnog mekugca namame na luCenje dragocjenog
tjelesnog sjaja. S Dartom se nikad ne zna koliko to ima bisera,
a koliko plastike.
Bag ti se posreCilo, velim. Postajeg zvijezda.
Lutko, oprosti mi, veli Dart. Mokla jednoga dana sa
mnom i bude moguCe 'iivjeti. I stavlja na lice onaj krotki smije-
gak koji kao da govori: voli me.
Gubi se odavde, krielm ja. Ja nisam tvoj amulet, da me
dirag da ti donesem sreCu! I nisam ti majka! Niti tvoj bankar!
196
ST7E2ENSKT BLUES
Gubi se! On me gleda kao histeriCno dijete. (U ovakvom bi tre-
nutku moje blizanke lupile svojom desetogodignjom nogom i
zare'iale: Nije pogteno.)
Lutko, sve sam pokugao, veli Dart. Ja sam bio sjeme, a ti
Citava guma. Nisam mogao rasti u tvojoj sjeni.
0 za sve sam, znaei, ja kriva? Moja je sjena bila prevelika?
Kako volim kad me netko svu isprejebe, a onda me za to jog i
krivi. Ali je nevolja u tome gto znam da u tome gto on govori
ima i istine. Njegove istine.
Ti si uvijek bila moja umjetnica, veli Dart, pada na koljena
i grli me oko bedara. I plaCe stvarnim suzama. I moCi mi trape-
rice.
Razdrta izmedu bijesa i oeaja, na trenutak se otimam, zeleci
ga i zeleci da ga ubijem. (to nije bitno drukCije od onoga gto
Covjek Cesto osjeea prema vlastitoj djeci ubiti ili maziti, pitanje
je sad.)
Rugim se na pod, i plaCem obilne slane suze, i tako se grlimo,
i oboje plaCemo.
Dok se tako ljuljamo jedno drugom nagrljaju, vrijeme kao
da stoji. Nikad nisam mislila da postoji toliko suza! Kao da ih
napaja 6itavo more. One su beskrajne plimni val rasola gto
nas vraea u neko prenatalno postojanje u kojem se dtiimo poput
blizanaca gto se grle u amnionskoj kesi.
On je ja, i ja sam on, i veza je to tako duboka i neslomljiva da
me zgromljuje jog i sada. Onaj varalica u meni, srcolomac, krivo-
tvoritelj, garlatan svi su ti aspekti Leile/Louise utjelovljeni u
Dartu, i ja sam ga voljela kao ono negto djetinje u sebi, djevojCi-
cu koja nikad nije dobivala dovoljno ljubavi i koja je, da je dobi-
je, bila spremna i lagati i varati i garmirati, lomiti zbog nje srca,
umirati za njom i plakati. Dr'2"ali samo se tako, Cinilo se, eone,
197
 ERICA JONG
geologke epohe, svjetlosne godine. Plakali smo zajedno kao gto
smo se nekad jebali.
I tada, bez rijeCi, ustajemo, razdvajamo se, i Dart se ponovno
spugta stepenicama silosa. Dohvaeam kist pa na obrazu menade
slikam toCkicu svjetla. Suza. Ali samo jedna. I Darta vise nema.
+ +
Poslije vidim da je uzeo neke svoje stvari. Bijelu kaubojsku
kogulju, cizme, gegir, negto nakita. I nije me briga. Zanima me
samo to da je ku6a bila zakljuCana, a da je on ipak u nju
ugao, ne ostavivgi traga: ni obijene brave, ni otisaka prstiju,
nikakva traga. Savrgen provalnik. Roden za to. Ili moida nikad
nije stvarno ni postojao. Iznikao iz zemljanog humka, poput
patuljka. Malik Tintilinie. Peter Pan. Rogato vjegti6e bo'ianstvo.
I, poput svih vragova, naga vlastita kreacija.
+ +
Darta nema. Neu potanko opisivati tjedan izmedu njegovog
konaCnog odlaska i dolaska blizanki. OsjeCaj potpune amputaci-
je. Kako sam pogledom slijedila svakog pod kacigom i na moto-
ciklu, i kako sam se zamalo spijeskala o mnoga razliCita i drevna
bjelogoriCna stabla; kako su me zivkali beznadni udvaraCi moji
bivgi mugkarci, prijatelji sa studija; one prve, sve blatnjave, koji
su uteturali za tog prvog postamputativnog tjedna: lakge ranjeni-
ke, koji bjesne zbog svojih razvoda, djece u pubertetu, koja su
vee ovisnici, zbog svojih poslovnih zajutraka... pa iskrenuti na
leda zaplivaju do tvog bara da se posluk tvojom nealkoholnom
toplinom. Ve6inom su dolazili na plaC nad sobom i razgovor, slu-
teei u meni jog jednu izgubljenu dugu, kojoj je mrsko u smiraj
biti sama, i onda zirkaju u tebe, i ti zirkag u njih, i mislite sek-
sualne misli, ali zaldjue'ujete da je to naprosto prevelika gnjavdia
198
SVE2ENSKI BLUES
a sve se to zbiva nakon druge ljetne histerije zbog AIDS-a
medu heteroseksualcima pa ne znag da li da im prusiig Kinseyev
upitnik ili prezervativ, ili oboje, tako da na koncu ne Cinig nista,
nego ih ispratig do vrata, pa nakon eednog pruianja obraza na
poljubac, odlazig u krevet.
Imag svoj stari i vjerni bijeli plastiCni vibrator na koji si, da
ostaneg u trendu, navukla prezervativ Excita a imag i svoj mra-
morni kurac u naravnoj velicini, dvadesetpetcentimetarski obre-
zani primjerak gto ti ga je poslao poznati japanski kipar nakon
otvorenja tvoje izloibe Dartovih filmskih scena u Tokiju.
Mramorni je kurac od bijelog carrarskog mramora, Cistog kao
Michelangelova rana Pieta ona u Vatikanu, kojoj je nedavno
neki divljak razbio lice. On je hladan u svojoj bijeloj CistoCi.
napol Brancusijeva ptica, napola Marinijev konjski kurac pa
mu treba Citava vjeCnost da se zagrije u tvojoj hladnoj ostavljenoj
piaci. A ti ga grije i grijeg, osjeLjuei kako se mramor grije na
povrgini, no iznutra ostaje hladan, kao i tvoje srce. Kao vosak
prima, kao mramor dra U tome se i krije u'iitak toga u stva-
ranju tih veza. Seks, pa e"ak i seks sa samom sobom, svodi se na
zatvaranje nekakvoga kruga, na gkljo7Aje sinapsi, nekakvih
kozmiCkih sinapsi koje ti krajeve iivaca povezuju sa zvijezdama.
Kako je to tegko, i kako je tegko uspostaviti vezu s drugim
Covjekom, ili sa samim sobom, ili, napokon, s Bogom. Proletjeti
kroz zid puti i izletjeti u duh, otvoriti se kozmosu u neonskom
bljeskanju orgazma.
Moj Bok, moj Bok. Dart, Dart, Dart, Dart. Grim se oko
Michelangelo-Brancusi-Marinijevog mramora, izvikujem Dartovo
ime i Bozjeune kao da je to isto. Niz obraze mi teku suze. Sva
sam se pretvorila u tekueinu. A mramor? Mramor se napokon
zagrijao.
199
 ERICA JONG
+ + +
Hvala Bogu da su se blizanke vratile kuei i da se mogu izgu-
biti u majeinstvu. Citavo im je kueanstvo poteklo ususret moja
kogeata pomoenica, mugkaraea Natasha, sa svojom crnom, pan-
kerski na Cetku ogiganom kosom, naugnicama nalik na sigurnosne
igle, girokim ramenima, konjskim licem i sjajnim zelenim oCima.
Ravnateljica kueanstva, Lily, koja je nekoe davno bila dadilja, a
sad glavna Amazonka u nagoj amazonskoj komuni S'kotkinja
tihog govora i velike spokojnosti. Cak se i moja psihijatrica vra-
tila iz Evrope i najednom postala dostupna u svojoj slamnatoj
kolibici u Cornwall Bridgeu moja psihijatrica, nevjerojatno bri-
ljantna doktorica Sybille Panoff, koja je pravila freudistieko-jun-
govsko-reichovske analize, ali i gatala iz tarota, dijelila zdraystve-
ne savjete i ozdravljujuee kristale. Doktorica Panoff je studirala s
Melanie Klein u Londonu, Wilhelmom Reichom u New Yorku i
Henryjem Millerom u Big Suru. Bila je, da se najbldie izrazim,
eklektik.
Neko sam vrijeme vjerovala da bi njezine iscjeliteljske moei u
srednjem vijeku bile jake kao i u dvadesetom stoljeCu. Sybille je
bila obdarena divljom parapsihologkom snagom, skoro do grani-
ce telepatije. U dugi pjesnik, ona je primjenjivala oblik analize
koja je u dva dijela bila eisti rieet, u jednom metampsihoza,
dok je ostatak bio okultna znanost. Sybille je, na gto upueuje i
njezino ime, bila vjegtica. To su govorile i njezine crne oei i
duga crna kosa. Govorilo je to i njezino ruho u boji gafrana. A
govorila je to i njezina kolibica, nasadena na rub slapa i puna
maeaka i kristala. 2ivjela je petnaestak minuta od mene, pod
laznim tudorskim slamnatim krovom negdagnje lane vodenice
na imanju la22'nog milijunera. Pod nagim se seansama jog okretalo
mlinsko kolo. Macke su skakale s naslonjdea na naslonjaC. Na
jednom je naslonjdeu bio jastuk na kojem je bilo izvezeno:
200
SVE2ENSKI BLUES
_Zvvvt ae yrtorre xcrawyriea Jcvnta mat/ieaa
ah. molea frenut L_Vieielceycicva
Eto kakav je psihijatar bila Sybille.
+ + +
Vozim se na aerodrom s Lily i Natashom po Mike i Ed. Sve
smo jako uzbudene gto eemo vidjeti cure.
Razvedene se mame na kraju eventualno, ili nauCe materinsku
ljubav kad su bebe s oeevima na tjedne spremati u friiider,
ili polude. Ja sam do sada vee dobrano naueila to lekciju. Kad
Mike i Ed nisu kod kuee, ja ih istjeram iz glave ali ne i iz sno-
va. NauCila sam kako da ih zadriim u blizini, pa ipak daleko.
NauCila sam se kako da suspendiram osjeaaje. Ta ce vjegtina
biti vdina u posmrtnom iivotu, ako ga ima. Jer mi smo, naravno,
vee u zagrobnom 'iivotu: on presijeca nag svijet, uvlaeeei se i
izvlaeeei iz njega kao geeerna nit. Jedan smo dan smireni i sve
nam je jasno, drugi pak dan grozniCavi i uhvaeeni smrtonosnom
petljom. Cini mi se da sam oduvijek bila opsjednuta mitom o
Perzefoni, kao da sam nekako slutila da cep zivjeti iivotom u
kojem mi trebati njezina mudrost da mogu izdtiati kroniene
odlaske svojih keeri. One odlaze i dolaze do Hada i natrag
a kad se vrate, uvijek je proljece.
ekam na aerodromu u stisci ljudi rodaci gto se valjaju u
obiteljskoj groznici, vozaCi limuzina gto umiru od dosade pa
puge i dangube sa staldastim, ravnodugnim cam ljudi koji eeka-
ju neznance. I nose velike papirne lilihipe s imenima tih stranaca.
Ali Clanovi obitelji nose svoju strast i svoja oeekivanja: bljesak u
aure oCekivanja i bijesa 6itave se obiteljske povijesti Cita-
ju u njihovim ushodalim stopalima, njihovim zabrinutim
Aerodromi su me uvijek duboko pogadali, budili u meni
201
 ERICA JONG
zelju za plaCem. Svi ti odlasci i dolasci, gubici i njihove nadokna-
de! Svi ti ljudi gto odlaze visjeti iznad slabo sloknih krhotina
svojega 'iivota! Toliko slagalica! Toliko odlazaka!
U nage je doba putovanje postalo droga. Postoje ljudi koji su
se toliko navikli na dolaknje i odlaknje da vise ni ne mogu sta-
jati na mjestu. Ako se ne uspinju na avion i nekamo ne odlaze,
osjeCaju se nekako prikradenima, poput kockara bez ietona, ili
ovisnika bez igle, ili seksoholiCarke bez mramornoga kurca.
Blizanke!
Ulaze kroz izlazna vrata i dine se Cetiri prsta vine no prije dva
mjeseca, neuredne, musava lica, s razvezanim vezicama bag kao
dvije desetogodignjakinje koje su bile kod oca.
Mama! Mama! Vial to skoro jednoglasno. Prekrasno je
gledati radost koja im se u torn trenutku pojavljuje na licu. I
moje srce: cirri se da lomi svoje opne, da se giri, da se gra
oko njihova dolaska. Vode provaljuju brane. Oplaknuta sam
suzama, koje potom brigem i skrivam. Moji medeni kolaCiCi,
moje velike curice, moje sitno iverje DNA gto se kovitla kroz
univerzum. Moje dvostruke miljenice, moja dva grumena Coko-
ladnog sladoleda, moja dva slatka gteneta, iz kojih zraei prodorna
mogusna aroma nimfi, moje kaugumagke Reebokove bebe, s dvo-
strukim musavim smijegkom.
Kako je protekao let? pitam Cisto da negto kakm, kad se
nema gto reCi vee samo grliti. I zato se grlimo. Pa se grlimo i
grlimo i grlimo. C'itava se amazonska komuna grli. Pet iena grli
jedna drugu.
Hrana je u avionu ista pugiona, veli Ed.
Aaaagh, veli Mike, pa se desetogodignjaCki pravi da
povra&.. >> to ste jele? pita Lily jer je to njena domena.
Negto na brzinu, kao obiCno, veli Mike.
Aha, veli Ed. UobiCajeno misteriozno meso... 20
202
SVE2ENSKI BLUES
Kako ste samo narasle, veli Natasha, i eini se da je i sama
narasla, eak i u tridesetoj. Sve one, kad odu od mene, kao da
narastu Cetiri prsta, osim Lily koja, poput svih kuma iz bajki,
ostaje uvijek umirujude ista.
Kako je bilo kod tate? '-to ste radile? pitam. Kredemo
prema pultu za izdavanje prtljage.
Tata je sa svojom novom curom, koja nas stalno kupa, veli
Ed.
Aha, veli Mike. Ko luda je bez kupanja.
Sad, kad je Dart otigao, to vijest o novoj curi ujeda me u srce.
Zar srce nikad ne ozdravlja?
Ko luda bez kupanja? pitam. Blizanke izgledaju musavo
kao i uvijek kad dolaze od oca. U Mikeinoj kestenjastoj kosi
ostaci su uljepljene kaugume, a Edina kestenjasta kosa visi mlita-
vo oko musavog lica. I obje imaju naprtnjade iz kojih se prelije-
vaju sve stvari koje desetogodignjakinje smatraju bitnim za '2"ivot
na ovom iii bilo kojem drugom planetu: kaugume, krizna zaliha
dokolade, najmilija musava pligana '2"ivotinja (Mike ima Medu
Trapera, Ed pak Williama Shakesbeara20 ), biljeznica u koju
dojmove (Califomija je silna. Fali mi mama), nekoliko knjiga
Judy Blume, Norme Klein i Roalda Dahla,)najice s duhovitim
izrekama (Pogled gore, divljaeino, dolje nema inteligentnog
'iivota.)
Gdje je Dart? pita Ed.
On obidno dolazi po nas, zar ne, mama? pita Mike
oprezno.
0 toj strani problema Dartova odlaska jog nisam razmigljala.
Pa mislim, im je najbolje red. istinu. Ja klinkama uvijek
kakm na najblai mogudi nadin.
OtiSao je u Californiju, velim, potrdiiti posao na filmu.
doslovce Williama Tresimedu; aluzija, dakako, na Williama Shakespearea. (Op.pr.)
203
 ERICA JONG
0, veli Mike.
HoCeg redi da je prekinuo s tobom, veli Ed.
Vidjele smo to se sprema, veli Mike.
Aha, veli Ed. Njemu nisu svi doma.
Zasluiila si boljeg, mama, veli Mike.
Ja ostajem razjapljenih usta.
+ +
Blaknstvo je kad su one kod kude. Vozikamo se. Kupujemo.
etamo kroz nage malinovo grmlje, i beremo blistave crvene
bobe gto se presijavaju kao mali grozdovi venecijanskoga stalda.
A noau se kutrimo u krevetu sred pliganih
Blizanke su se odlueile preseliti u gostinsku sobu da bi bile
blik mami kao da znaju da ja trebam njih koliko i one
mene a nodu se uspinjem na vodenu postelju i lijekm izmedu
njih, i njugim njihov nimfieni miris, i pipam njihova gteneCa tijela
osjetljivim, novorodenim jagodicama prstiju upravo otrijdnjena
Covjeka.
Dok tako noeu lezim s njima, razmigljam o svim trenucima
kad sam ih zamalo ligila majke, bjesneei zato gto je sama nisam
imala, pokugavajudi zbog vlastitog samosa'Z'aljenja napakostiti
Elmoreu ili Dartu ili Dolphu ili Thedi, uvjerena da bi oni jako
zalili kad bih se, okamenjena, zabila u drvo. Ali bi me netko
ipak ja. I te dvije dugice Sto ih drzim u narueju.
+ + +
Kako je ljuto kajanje tek zapoCetog trijeznog stanja! Kolike
protraCene godine! Kolike protraCene nodi kad sam bila prepi-
jana da bih svojim netom steCenim jagodicama mogla osjetiti
put svojih kderi. Ja sam im Citala, s Cagom u ruci, izigravajuei
pred njima pajaca dok bih im Citala Roalda Dahla ili Judy Blume
204
SVE2ENS.KT BLUES
ili Normu Klein. I tko je to bio gubitnik? Nitko drugi nego ja.
Protratila sam
Dok tako lezim, pokugavam zbrojiti sve nestale noCi, sve sate,
minute, sekunde, izbrisane iz mo'iclanih stanica. Nemogude. Sad
mi je sve tako bistro da mi se svijet na trenutke cirri nestvarnim.
Svaka sekunda kao da je ziva, nastanjena 'iivotinjama, biljkama,
mineralima, molekulama. Ziva! Citava je Zemlja ziva dok tako
jezdi kroz kozmos, a ja se ljuljugkam na vodenom krevetu sa svo-
jim keerima u maternici prostora-vremena. I ne vige sama.
Mama, znag li ti kuhati? pita Ed.
Zagto?
Tata veli da ti ne znag kuhati, veli Mike.
Naravno da znam kuhati. Gledaj. Izbacujem ruku iz vode-
nog kreveta, dohvaCam telefon i zovem piceriju.
Blizanke se smiju i smiju. Cetrdeset pet minuta potom sve
sjedimo na klimavom vodenom krevetu i demoliramo skoro vru-
Cu pizzu sa sirom.
Bag smo te se ukljele, veli Mike.
Aha, veli Ed. Ti si najbolja mama na svijetu.
Hvala, velim i diem pogled.
I shvaCam gto to znaei biti dvaput bgoslovljen, dvaput
roden.
A Lily dolazi pa nas kori gto smo pizzom zasvinjile krevet.
+ + +
u neke dane, stvarnost postaje nepodnogljiva. Sanjam
Darta. Jedne nodi, on je sa mnom presijava se njegov zlatni,
migiCavi gtit prsa. "t7 snovima ga vidim i njugim. Tko zna zbog
Cega, no nosi moje biserje nisku za niskom. I roni u more.
A kad izranja, biseri su izgubili svoj sjaj, i izjedeni su, i u njiho-
vim se srcima pokazuju plastiCna zrna.
205
 ERICA JONG SVEkENSKT BLUES

Lutko, zao mi je, veli on stragljivo. Ja te volim. Oduvijek Trudila sam se svega se toga ne prisjeCati, jer mi je bilo mnogo
si bila 'iena mog '2"ivota ali ja nemam snage da te volim kako lakge ne prisjeeati se.
treba. I onda mi u tom pismu negto upada u oci rad. Dart je u
Druge jedne nod., medu svojim sam stvarima pronagla Darto- svom razlaganju dana na sate rad jedva i spomenuo. Upudivanje
vo pismo. posluge je sve na tu temu. Sve to izgleda kao da je opisao zivot
svog oca. To je pismo ekvivalent Venovih Cestitki, veli moja zdra-
Najdraia moja (pile on), ovaj kratki iivot to nam je dan moiemo
va svijest.
provesti u mukama ili blaienstvu. Ovisno o perspektivi, divot move biti Kad se Dart vraea? pita me Mike jedan dan, odlazeCi u
tragiean, eudan i l prekrasan. krevet.
Njegovo trajanje dni se jos kraoim ako ga razloimo na sate. Od dva- Ne znam, velim ja.
deset eetiri sata na dan, bar trecinu provodimo spavajuei. Jog' tri do Best
Mi mislimo da ste se opet svadali, veli Ed.
sati troimo na jelo. Dva sata na toaletu, kupanje i odijevanje. Onda gubi-
mo eitav sat (ili vise) na seljenje s jednog mjesta na drugo; potom je tu i Ne vjerujem da Ce se vratiti, velim ja.
vrijeme provedeno za telefonom (dva sata), potraeno na donosenje 0, mama, veli Ed.
odluka i upueivanje posluge (jedan sat); i tu negdje, sve onako usput, neo- Bag mi je drago, veli Mike. Uvijek sam ga se bojala.
eekivano protratimo ill izgubimo jos jedan sat. To nam ostavlja tri sata za
rad, pisanje, ljubovanje, tjelovjeibu, smijanje, boravak s obitehi, bivanje sa I ja, veli Ed. Sve otkako je njoj skinuo gaCe i nalupao je.
samim sobom, istraiivanje kakve nove ideje (jesmo li nahranili psa i zalili Sto je to ueinio? pitam ja. Kada?
cvlieoe?), promaljanje dnevnih dogadaja itd. Prije nego je otigao.
I sada, hooemo li ta tri dragocjena sata na dan potrogiti na brigu ill Zagto mi niste relde?
strah od najgorega? Daj da uzmemo ta tri sata i neto s njima isplaniramo.
Mama, nismo htjele da se brineg, velik Mike.
Tri sata puta 365 dana godgnje je 1095 sad. I sad, koliko nam je godina
iivota jos preostalo? Moida eetrdeset! I onda to pomnoiimo s eetrdeset i Aha, veli Ed. Ti se uvijek samo brineg.
dobivamo 43.800, i kad to podlielimo s dvadeset eetiri sata dnevno i dobi- Znag, mama, gto tebi treba: jedan bogati veli Mike.
jemo 1825, to oemo pothjeliti s jos 365 dana u godini i dobiti pet.
Netko s Porscheom, veli Ed.
To je pet godina. Pet budnih; pet sidesnih; pet kratkih godina u eetr-
Rolls-Royceom, veli Mike.
deset to smo zajedno.
Ili BMW-om, veli Ed.
0, ljubavi moja, ja bih s tobom ielio provesti eitavu vje&nost, a ne pet
godina. Netko, bogat, veli Mike.
Sa svom ljubavlju Aha, veli Ed.
Dart Ako su svi oni tudumi, onda ti je najbolje naCi nekog s
/ovom, veli
Poeinjem plakati, jer se sjeeam Citave vjeCnosti gto smo je To je glupo, veli Ed.
imali prije nego smo izgubili svoj raj. I prisjeCam se kako je Mugkarci ne vole kad ti imag say novac, veli Mike.
mio i njeian Dart znao biti prije nego gto je sve pogo ukrivo. Ali gto je s oslobodenjem? pitam ja.

206 207
 ERICA JONG SVE2ENSKI BLUES

Mugkarci to ne vole, veli Ed.

I oni jog uvijek vode stvari, veli Mike.
2ao mi je, mama, all tako ti je to u veli Ed.
Ali mi to moramo promijeniti, velim ja.
Pusti to, mama, i uzmi im lovu, veli Mike.
Nadi jednog s Porscheom, veli Ed. 12

Pravi milijuner

t'acialc -k/.04eack.
s xexe4qmolnge&mant at/raga
,oaf icia eta 6ncvnt xa/revit svoi
Jama teXe, eto; nem am la.

Calvin Carter

D anny Doland iz Dallasa vozio je Porsche. Danny

Doland iz Dallasa bio je visok, deb pedesetih
godina, zabavan i apsolutno potkoen. Danny Doland
je bio usligana molitva mojih desetogodignjakinja.
Udaj se za nj, rekla je Mike.
Daj, mama, rekla je Ed.
S Dannyjem sam se Dolandom upoznala na sastanku na slije-
po. Preko jednog mog starog ljubavnika, Tylera Levinskog, koji
se nedavno osienio shiksom godine. (Jog jedna: kategorija postaje
prenatrpana.) Tyler if bio Cio, pedesetih godina, bogat (iako ne
bogat kao Danny): trgovao je antikvitetima. 2elio me je, zbog
praktiCnih razloga, vidjeti udanu za kojeg od svojih starih pajda-
ga, kako bismo mogli putovati u Cetvero, a on me povremeno

208 209
 ERICA JONG SVE2ENSKT BLUES

posjeCivati u krevetu. Nema dvojbe da me bag zbog tog skared- tama, koje odreduju mjesto za stolom, pige uvredljive no laskave
nog razloga i upoznao sa svojim partnerom Dannyjem, koji je opise svojih gostiju, kao da voli zdeikavati slavne.
skupljao sve od Velike umjetnosti i Rijetkih knjiga do Vrijednih
antikviteta i Arhivskih vina, pa je bio spreman razmotriti i mene Da ne bude zabune, u Dannyja sam se Donalda bila ludo
kao novu akviziciju. Nikad nisam opazila nigta neobieno u Cinje- zaljubila. Niti jesam, niti sam ikad bila, cinieni kopae zlata.
nici da se netom otrijdnjena osoba uda za vinskog kolekcionara. Kad smo se Danny i ja upoznali na toj prvoj veCeri u Berkshire-
Ali zagto ne? pomislila sam. Znat Cu se othrvati svemu tome gto su, kod Wheatleigha, jedne vrude ljetne yeeeri, pogledi su nam se
se eufonijski naziva chteaus. I Danny je bio inteligentan, veliko- spleli, i oboje smo se srugili.
dugan, Teksaganin, veliki kozer. Prije nego je postao antiquaire,
Oei su mu bile isprano plave, sitne i sjajne. Bio je zasljeplju-
bio je izdavae u Londonu. (Njegov je novac bio star bar za
juee delay, imao je dvostruki podbradak i pozamagan trbuh, koji
Texas naslijeden, i jog zelen.) I bio je naCitan. I duhovit.
je, medutim, prikrivala njegova visina osim u krevetu. Nosio je
Objavljivao je nobelovce i smeee, i sjano je znao oponagati i jed-
Zute tregere i crvene leptir-kravate. Nosio je kap sa srebrnom
ne i druge. (Mogao se recimo, umotat u leopardoski gal i opo-
glavom, a ponekad bi ga i vrtio. Nosio je i svilene bokserice s
naati Jackie Collns. Ili bi znao zapjevavati savrgeno kao I.. Sin-
monogramom DD na nogavici. Ponekad bi nosio dak i gama-
ger.) Kao a mu sva to knjikvna priznanja nisu bila dostatna,
ge. Sve je to, u mojoj uvrnutoj glavi, pretpostavljalo sigurnost.
imao je i velieanstveno imanje u Berkshiresu, koje je nekoe posje-
(Nisam bila navikla na mugkarce koji uopde nose donje rublje
dovao prijatelj Edit Wharton - talijaniziranu vilu kraj The
pa jog i krojeno po mjeri.) Ved sam u Zivotu imala
Mounta, zvanu Lunabella. Lunabella je imala vlastiti zimski vrt,
mugkarca-lutku, a Danny Doland nije bio nicija igradka; malo
vlastiti zatvoreni plivaei bazen (povezan s vanjskim tajnim prola-
sam shvadala da i Danny Doland ima volan u svojim rukama, i
zom), vlastitu plesnu dvoranu (sa zvjezdanim nebom naslikanim
da ga drzi dvrsto koliko i Dart pa makar i na nadin.
na svodu). Edith Wharton je to bila pozvala gospodina Fuller-
tona, ali on nikad nije dogao. Na toj nagoj prvoj veCeri, nag Zedni razgovor izbrisao je ditav
svijet. Danny je volio Italiju, Turnera, Blakea; skupljao je moje
filmske scene. Biznis je izgovarao kao bidnis, a impresivan
Danny Doland iz Dallasa je bio moja posljednja gansa da se,
impredivan. On je ved godinama pratio moj rad, a posjedovao
kao sastavnica para, ukrcam u arku sa srebrninom. Danny Do-
je i jednu moju ranu sliku kojoj sam nekako izgubila trag. Blje-
land iz Dallasa bio je moj posljednji jurig na normalnost. Ako
snulo mi je kroz glavu da bih je mogla vratiti ako se za nj udam.
sam zapala u nevolje trakei svog dybbuka, svog demonskog lju-
Ali bill eak i bez toga, pala pre njegovim fatalnim garmom. Jer
bavnika, onda du zacijelo biti sigurna s dostojanstvenim i Cestitim
Danny je bio zabavar, mazan, topao. Kao galica kakaoa s kojom
purgerom, koji odlazi na aukcije u Sotheby's i odsjeda u Clarid-
odlazite u krevet. Nakon pet godina odldienja u krevet s auto-
geu, koji organizira drugtvene veCere za osam (u osam), prije
da-feom, izgledaki je privlaeno. Otigla sam na Lunabellu s Dan-
kojih Danny Doland doslovce uvjezbava svoje viceve, i po kar-
nyjem i pala mu u krevet.
210 211
 ERICA JONG
VruCi kakao. Cak i slike kojima smo se sltfilli u krevetu,
odnosile su se na hranu.
Voljela bih ti preliti kurac Cokoladnim sirupom i onda ga
polizati, rekla sam mu.
Ako prva stigneg do njega, odgovorio je Danny (a da mi
pritom ipak nije objasnio kako bi se toliko izvio).
+ +
U dobu mugkaraca bez obaveza, Danny je bio nabijen seljom
da se vete. VeC mi je na drugom sastanku darovao nakit (secesij-
sku kopCu sad smo se skopCali, rekao je), na treCem mi
ponudio brak, a na Cetvrtom mi darovao Filofax od slonovske
kok, sa svojim imenom (ili inicijalima) ispisanim kraj ruCka i
veCere na svakoj stranici. Planirao je safarije po Keniji i unajmlji-
vanje dvoraca na Rhoni. Kupit de mi piano nobile palaca na
Grand Canalu i motoscofo da do njeg mogu odjuriti. U Luna-
belli de mi napraviti nekakvu talijaniziranu ludoriju i dati za ate-
lijer. I kupit de mi klasiCni Aston Martin da me vozi do njegove
ladanjske ku6e u Hampshireu i Silverado da me vozi do njegova
ranCa u Texasu. Slutim da mi ga je poslala moja bosiica da pro-
vjeri moju odluCnost, jer je nakon nevjerojatno dinamiCne navale,
Danny Doland najednom smalaksao.
I sad dolazi ono najelidnije: meni to bag i nije bilo jako
vaZno. Impotencija je, napokon, najsigurnija zagtita od side.
Osim toga, upoznala sam i odnos utemeljen na razdiruaem seksu,
i znam da on ne rjegava sve probleme. Mokla sam u zivotu imala
dovoljno seksa, pa mi je sudeno da svoje silazne godine prove-
dem na aukcijama. Ali Dannyju Donaldu je bilo vdino. I bio je
smlavljen gto sam doznala njegovu spolnu tajnu. I od tog tre-
nutka nadalje, poCeo mi je vra6ati milo za drago.
SpoCetka je to bilo suptilno. Jog u prvom rumenilu nage kom-
212
SVE2ENSKI BLUES
patibilnosti na svim podruCjima osim u krevetu planirali smo
svadbu, renovacije, gto demo kupiti (jer nije li ljubav u osamde-
setima bila samo preludij za kupovinu nekretnina, a u vigim Ida-
sama, umjetnina?).
Danny Doland je angaiirao arhitekta da u Lunabelli napravi
nekakvu ludoriju, koja je trebala biti moj atelijer. Taj je atelijer
izgledao u svakom pogledu kao glavna kuCa, samo gto je bio skri-
ven u gumarku i nije imao prozora.
Sto je zacijelo privid. Zacijelo Dolandov arhitekt ne misli da
Cu slikati u kudi bez prozora.
Ali je Danny Doland za to imao opravdanja. Svjetlo du dobi-
vati od svjetlarnika na krovu. A prozori de biti mramorne ili
vapnenaCke kopije prozora.
Ali zagto? upitala sam.
Zato, ge6eriai, da Citava zgrada ostane klimatizacijski kon-
trolirana. Da bi se bolje Cuvale umjetnine.
Ali ako ne mogu pogledati van i vidjeti nebo i brda, kako da
onda stvaram umjetnost?
Danny Doland je na mene spustio pogled svojih sitnih blije-
doplavih oCiju, u boji oksfordskih kogulja.
Sladana, rekao je, imat demo savrgeno sjeverno svjetlo,
koje de dozirati posebne, elektroniCki upravljane rolete. Tako
demo dolje imati galeriju tvoje radove i radove tvojih najznaeaj-
nijih suvremenika: Gravesa, Bartletta, Schnabela, Shermana,
Natkina, Frankenthalera, Twomblyja, Johnsa, svakoga tko se
tebi svida, bit de to tvoja osobna zbirka a gore, slikat deg u
uvjetima koji de osigurati da Ivoja djela nikad ne propadnu.
Zamisli kako je to lijepo znati, geeeriCu!
Pokugala sam zamisliti sebe kako slikam u mauzoleju bez
zraka, bez ptiej.ega pjeva, bez ponekog leptira ose) koji se
povremeno spugta na djelo na kojemu radim i u'Z'asnula se.
213
 ERICA JONG
On je, ukratko, zelio iskljuCiti Zivot da bi saCuvao umjetnost. A
kako da stvaram umjetnost bez zivota, koji je pokreCe?
Seksa sam se mogla odreCi. No mogu li se odreCi i zraka?
Isadora: Reci to sada!
Ljubavi, moram imati bar jedan prozor koji se otvara, rekla
sam.
Razgovarat Cu s arhitektom, sladana, odgovorio je Danny,
ali ti mogu odmah reCi da Ce mi odgovoriti da je to vrlo loga
ideja. Jesi li ikad bila u knPnici Beinecke?
Naravno, dragi pa ja sam, ne zaboravi, pohadala Yale?
Naravno da znam, geeeriCu. I onda zacijelo znag koliko je
bitno da zrak bude primjereno kontroliran.
Ali ja zelim nabiti zrak, dekontrolirati ga, natjerati ga da se
vrtlozi promatradu pred odima, natjerati shakte da iskadu iz slike
i promijene iivot...
To je tako romantidan nadin migljenja, geCeriCu. Vidi upra-
vo si izvadila i naslikala svoje srdagce, i sad pusti mene da brinem
o duvanju djela, mok?
Pomislila sam na muza Elisabeth Vigee-Lebrun, koji je potro-
gio say novac gto ga je zaradila kao dvorski slikar Marie Antoi-
nette.
Dolazi Francuska revolucija, pa tvojoj najboljoj prijateljici i
omiljenom modelu, skupa s obitelji, skidaju glavu, a ti najednom
otkrivag da je tvoj muz potrogio say plijen! Bez prebite pare,
odlazig 1789. kakva godina da se ode od kuCe bez nova& u
dkpu! pa obilazig dvorove u Italiji, Austriji, Njemadkoj, Rusiji,
i tako, slikajuCi krajolike, ponovno stjeCeg imetak. U Francuskoj
se nastavlja krvoproliCe. Tvoj bivgi muz, koji se mogao zvati i
Danny Doland, okrenuo je jedra prema vjetru, i sad radi za
novu vlast kao aukcionar. VraCag se kuCi i odbijag se upoznati
s krvavim malim Napoleonom, pa smjesta kreCeg za Englesku,
gdje ukusom vremena jog vlada sir Joshua Reynolds, koji se udo-
214
SVE2ENSKI BLUES
stojuje da te pohvali unatod tome gto si zena. Potom natrag u
Pariz, da naslikag Napoleonov dvor, objavig svoje Souvenirs, i
umreg u osamdeset sedmoj godini Zivota. Kakav 'Z"ivot! Ako je
Vigee-Lebrun mogla sama za Francuske revolucije, zagto ja letim
strmoglavce u narudje Dannyja Dolanda?
Ljubavi, rekoh, jesi li ikad ditao memoare Elisabeth Vig-
ee-Lebrun?
Lebrun, Lebrun? A tko je to uopee?
Dvorska slikarica Marie Antoinette, a poslije na Napoleono-
vu dvoru no bila je to naprosto slikarica koja je zivjela od svog
kista i prelivjela u vrlo burnim vremenima.
Nije li ona pravila one krasne prekrasne Zenske portrete?
Mmmm, rekoh, odludna da dobijem prozore i svjeii zrak.
Vidi, geeerieu, daj tog arhitekta prepusti meni, a ti se posve-
ti slikarstvu. Ja znam, geeeriCu, gto je za tebe najbolje. Nisi li u
svom malom zivotu imala isuvige oluja? Sad ti, medena, treba
netko tko Ce te gtititi, preuzeti brigu o poslovima, osloboditi te
da mokg stvarati. A ja to, geeerieu, znam. I to de mi stvoriti tak-
vo zadovoljstvo!
Rastapam se od njegova ljubavlju ispunjena tong. Od njego-
vih sam se rijedi, uostalom, uvijek rastapala. Ta dudna kombina-
cija Dallasa i Londona, bila je prvo u gto sam se kod njega zalju-
bila. U to i njegovu visinu.
Kako bi te mugkarac tako visok i tako bogat mogao ne zagti-
titi? pita me moja zdrava svijest.
Smislit Cu ved naein, veli moja opsesija.
'-to se tide zagtite, naravno da je zelim to tko je ne I
tko je zeli vige od kronidne skitnice skakada, kako vele u Engle-
skoj? Covjek ne mo'z'e dovijeka iivjeti u previranjima. Covjek ne
mok dovijeka ostati sam. Odlazim zagrliti Dannyja Dolanda, no
on me odguruje.
215
 ERICA JONG
Onda dobro, sladana, to smo rijegili.
Sve dok od mene ne budeg trasiio da slikam u mauzoleju,
velim ja.
Tko je ikad govorio o mauzoleju? pita Danny. Ali shvaCam
da je on uvrijeden na neki svoj umilni nacin, i da je spremio jog
jednu prinau za neku budueu upotrebu.
Nakon to neprilike, Danny poCinje s potpunom eliminacijom
tjelesnog kontakta.
A poCelo je priliCno bezazleno. Opazila sam, kad god bismo
Danny i ja zajedno noCili u Lunabelli (a nikad nismo boravili u
mojoj kuei), ako bih ja spavala pod pokrivaeem, on bi spavao na
njemu, i ako bih ja bila gola, on bi nosio donje rublje.
Sitnica, doista. I na gto da se Covjek 'iali? Bili smo odrasli,
sredovjeeni ljubavnici. Imali smo svoje navike, svoje zivote, svoje
kuee i djecu. (On je imao jednog sina na Choateu, drugog u Le
Roseyu.) Ali je bilo jasno da me Danny Doland ne zeli grliti.
Melodija Krasne romanse stalno mi je svirala u glavi.
Jedne ljetne noei, skupila sam hrabrost i upitala ga gto je s
tim.
Ja ti bag nisam lud za grljenjem, odgovorio je. Nemoj me
forsirati, geeerieu.
Sto je bila nedvojbeno provokativna opaska upueena vlastitoj
zaruCnici, novoj ljubavnici, najveeoj ljubavi u iivotu. Ali sam se
prema tome uspjela postaviti zrelo i ne reagirati.
U redu, rekla sam Dannyju. Ne moramo srasti bokovima.
Sve je u redu, ljubavi. I tako sam se okrenula i zaspala i sanjala
razdiruee erotiene snove s Dartom. (Dok bih spavala s Danny-
jem, uvijek bih sanjala Darta.)
Kad taj manevar udaljavanja nije uspio, Danny je promijenio
tehniku.
Jedne je veCeri kuCi donio hrpe erotskih video-filmova (s
216
SVE2ENSKT BLUES
naslovima poput Pohota u Las Vegasu, Cherry Ready se i'koluje,
i Ludi za koom) i predloio mi da ih pogledamo. Bila sam za.
Jog sam imala haltere i sve sprave gto sam ih bila kupila kad je
trezvenost Darta ligila potencije, i nisam imala nista protiv toga
da ih dopremim u Lunabellu. Nosila sam haltere i kombine od
crne Cipke jog dok su ih moje prije u feministiCkoj umjetniCkoj
kabali smatrale znakom izdaje, pa sada, kad je takva odjeea
postala gik, ja ni dalje u njoj nisam vidjela zla. Mugkarci reagiraju
na vizualne stimulanse, rezonirala sam. Oni su naprosto zaostali
za 'ienama.
I tako sam ustala i kurvanjski pokazala crnu Cipku, pa smo
Danny i ja ukopCali video i pogledali Cherry Ready se .i."koluje
pornid zapanjujuee rediteljske kvalitete, koji je prikazivao pro-
pupalu mladu Cherry kako to radi s Citavim nizom mlatimu-
dana u Malibuu, Santa Monici, Bel Airu, Beverly Hillsu.
Bila sam fascinirana. Mi smo trebali povjerovati da Cherry,
mlada starleta, napreduje u karijeri zahvaljujuei tome gto pugi
producentima, rdiserima i studijskim mogulima (od kojih je
jedan podsjeeao na Darta), dok mi, naravno, svi znamo da su
takva umiljavanja u filmskom biznisu isuvige uoblajena da bi
mogla igta doprinijeti icijoj karijeri.
Taj pornie je zapravo jako neduian. Jer on pretpostavlja da
na svijetu postoji nekakva seksualna pravda. I kad god se scena-
risti zaglibe, samo poveeaju broj sudionika u krevetu: numeriCka
pogregka.
Danny se upalio na Cherry. Ja nisam. Ne bag jako. Ali sam se
zato upalila na to gto se upalio Danny. Obi'en bi mi trebala Cita-
va vje'enost dragkanja jezikom i prstima, slinom i uljem za bebe,
da bi mu koliko-toliko otvrdnuo. Ali je ovaj put skoCio, oran
za borbu. I ugao u mene. I pao.
Opet Cherry. Opet ulje za bebe. Leda uz leda, trbuh na
217
 ERICA JONG
trbuh. Nastavili smo se truditi sve dok na kraju, iscrpljeni,
nismo zaspali.
Postala sam struNak za porno filmove. Poeela sam pomiglia-
ti da napravim porno film kao spomenik svojoj ljubavnoj vezi s
Dannyjem. Ja se nisam bila spremna predati, no on, Cini se, jest.
Zbog tebe, geeerieu, osjeeam na sebi takav pritisak, rekao
je on napokon jedne veCeri u Lunabelli. Sve to tvoje inzistiranje
na brdenoj idili...
>&o to moje?
Pa tvoje inzistiranje da se vjeneamo. I sve to tvoje seksualno
inzistiranje, geeerieu. Osjeeam takav pritisak.
U torn sam se trenutku ja osjetila pod velikim pritiskom.
Danny, rekoh, ti si inzistirao na braku, ne ja. I ti si stalno
taj seks vjegao na velika zvona. A ja sam tobom sasvim zado-
voljna. Ja te volim...
Iako sam manjkay...
Ja te volim. I ne mislim da si manjkay. Moida to ti tako
mislig.
Daj, geaerieu, nemoj mi samo servirati taj psihologki gmarn.
Ljubavi, rekoh, ne zelim se s tobom svadati. Stani. Molirn
te stani smjesta, prije nego gto oboje kdiemo negto gto eemo
Ti mislig, gederieu, da je seks vdian, a ja, sasvim jedno-
stavno, to ne mislim. Svaki par ima svadu kojoj se stalno vraea.
A ovo je bila naga. Otkrili smo je rano, i nikad nismo odstupili.
Mislim, seks jest vdian, rekla sam ja, ali izmedu dvoje lju-
di nije vdian samo on. Moulin te, nemojmo se svadati.
Ti, gederieu, mislig da je seks ono najvainije izmedu dvoje
ljudi. Zaista to mislig. Priznaj. A ja nikad neeu biti pastuh na
kakve si navikla. Trebali smo se naei kad mi je bilo dvadeset
godina.
218
SVE2ENSKI BLUES
Ali, Danny, ja ne zelim pastuha na kakve sam navikla. Bag
zato sam ga i izbacila.
Ali ti on nedostaje, geeerieu. Priznaj. Da ti nedostaje.
Ovaj razgovor postaje smijegan.
Priznaj, geeerieu.
Ne da mi se vise o tome.
Priznaj. Danny je ustao, promijenio kasetu, obukao donje
rublje i potonuo na krevet. I samo je lezao tako, pod tth.nom
svog velikog uzbibanog trbuha. Na ekranu se pojavila nova
kaseta: Pohota u Las Vegasu. Jedan je od krupjea izgledao kao
Dart. Mogla bih se zakleti da je to zaista on. Ali kako bi, za
ime Boje, mogao tako brzo lansirati svoju filmsku karijeru?
Ali jednog cu dana ja doista lezati u krevetu s kakvim impotent-
nim Dannyjem i gledati Darta kako gevi drapaCoze u pornieu. To
je neizbjthro. Poetska pravda.
Gledala sam Pohotu u Las Vegasu kao da mi se radi o glavi.
Je li to Dart ili haluciniram? Granada ili Asbury Park? Je l'ja to
ludim? Sto se dogodilo s mojom zdravom svijegeu?
Danny je u meduvremenu poCeo masturbirati, s ed. se pri-
tom uljem za bebe a slika Darta (ili njegova dvomrka) sluzila
mu je pritom kao vizualno pomagalo. Krasna romansa, zaista.
Sto bi iz ovog napravio Fred Astaire? On drka; ona sjedi priko-
vana za televizijsku sliku svog ranijeg ljubavnika (ili njegovu sliku
i priliku); a Citav svijet misli kako su sretni.
Danny drka prkosno, kao da veli: Kome ti trebag? A kad je s
tim gotov, podi'Z'e pogled prema meni, kao da trdii odobravanje.
Sigumi seks, velim ja i spugtam se u vinski podrum.
+ + +
Vinski je ppdrum pravo 'Cud. Fotografirao ga je Architectu-
ral Digest, badnjevi su osvijetljeni reflektorima i vldinost je
219
 ERICA JONG
savrgeno kontrolirana; on lezi ispod Lunabelle kao gto je dija-
mant velik kao Ritz ldao pod mitskim gorskim dvorcem Scotta
Fitzgeralda. Ja ulazim u nj, kao Tezej u Labirint, pregledavam
nekoliko boca rijetkoga Bordeauxa, pa kao sredstvo za opijanje
izabirem Mouton '45. Dok mi srce leti, otvaram vino onako
kako me je Danny bio nauCio, uzimam Cagu iz bara vinskog pod-
ruma, nataCem, oplakujem rubinski crvenom smjesom dno Cage,
pa njugnem i mljackam vino po mekome nepcu.
I sad, trebalo bi reCi da ovih tjedana s Dannyjem nisam pila.
Pa mislim, ne bag sasvim. Ali sam zato kugala, njugkala, i uCila o
nosu, bukeu, finigu. (0 svojoj vezi s Dannyjem, poslije Cu reCi:
Dobar nos, log finig.) I nisam igla na sastanke. U pieu Cu se
znati i sama svladavati, zakljueila sam. To je ono gto u Programu
zovu migljenje-pigljenje.
Ali svi su tako odobravali moju vezu s Dannyjem Andre,
moj agent; Sybille, moj psihijatar; blizanke, njihova vilinska
pomajka, Lily. Zagto? Zato gto je bogat. Zato gto je iz Dallasa.
Zato gto ima palaCe s obje strane Atlantika (a da razne stanove
i ne spominjemo). Zato gto mi kupuje dragulje (i pomiCe).
Zato gto napokon imam pravog milijunera, kakav i dolikuje
mom statusu slavne umjetnice. Nitko ne pomiglja da sam ja pija-
nac, koji se, radi kamuflak, zaljubljuje u vinskog kolekcionara.
Nitko osim Emmie. Ali nju izbjegavam. Nisam je nazvala sve
otkako sam se zaljubila u Dannyja Dolanda. A ona, znajuei da
se moram na svoj naCin spustiti do dna, zvala me je povremeno,
ali nije njurgala. A skoro da bi mi bilo drak da jest.
Samo jedan gutljaj, mislim nosa zabijena u balon Cage Tiffany
Bordeaux. I onda jog jedan. I jog jedan. I potom Citavu Cagu.
Kakav mu je okus nakon svih tih trijeznih tjedana? Metalan,
sladak, kiseo, kao liker djetetu. U glavi mi poCinje fini zuj, onaj
220
SVE2ENSKI BLUES
tegki, voCni, predmamurluCki osjeCaj, ali nema onog gkljocaja. I
sad lutam vinskim podrumom i s Cagom u ruci Citam etikete.
Tu su chateaui iz Pomerola: Petrus, Trotanoy, Lafleur, La
Conseillante, Rouget, Le Gay, Bon-Pasteur, Petit-Village, Clos
Rene, La Violette, La Croix-de-Gay... A tu su i chateaui iz Mar-
gauxa i Medoca: Palmer, La Lagune, Malescot-Saint-Exupery,
La Tour-de-Mons, Paveil de Luze, Camuet... i Gravesa: Haut-
Brion, Domaine de Chevalier, Carbonnieux...
(Oh, ne opijam se toliko vinom koliko tim ljupkim francu-
skim imenima koja mi se valjaju po jeziku jog pitkiji od vina.)
Pa chateaui Pauillaca: Latour, Mouton-Rothschild, Lafite-
Rothschild, Pichon-Longueville, Comtesse de Lalande... i Saint-
Emiliona: La Tour-Figeac, Troplong-Mondot, Couvent-des-Jaco-
bins, La Clotte, Ripeau, Villemaurine... (Nisam jog izigla ni iz
Bordeauxa, a veC mi se mota!)
Lutam izmedu vinskih etiketa, i razmigljam o prekrasnim
francuskim dvorcima, o njezinim zmijolikim rijeka: Loiri, svjetlu-
cavoj Rhone, o suncu gto se odraava od mjegina u Bordeauxu.
Claret, kako ga zovu Englezi, jer daje bistrinu, clarity. In vino
veritas, kao da donosi istinu. Ali meni ono donosi samo suze.
PlaCem i pijem, pa se prostirem po podu podruma, i nastavljam
cijediti bocu. SliCica na etiketi poziva me u sunCani svijet dvoraca
i svjetlucavih rijeka, hladnih podruma i yruCega sunca. Ali tu na
podu, ja lebdim u vremenu, i vidim djeliCe svog iivota nabacane
zajedno kao u kaleidoskcpu.
Srebreni silos. Plisirana haljina sa gljokicama. Dartov kurac.
Dartovo pismo o vremenu i vjeCnosti. Tijela mojih dviju lutkica
gto mirigu na Cokoladu. Dolph, Thom, Elmore, Dart, Danny.
Misli mi lete ka? gto su letjele kad sam bila na travi jedne bijele
budne noai uz barta nakon mnogo ljubovanja. (Od trave se nje-
mu spavalo, dok je mene razbudivala gto je paradoks kod tako
221
 ERICA JONG
dobro sloenog para.) Je li me tu dovela moja hegira do yin-
skog podruma zakopanog negdje u Berkshiresu, da tu pijem kla-
ret i postajem mamurna?
Posreuei ustajem i lutam kroz kudu, i pregledavam Dannyje-
vo skupljeno blago: njegovu umjetnidku zbirku (Monet, Modi-
gliani, Warhol, rana Sandova), njegovu zbirku daga (Lalique,
Gall), njegove antikvitete (Queen Anne, Georg, Biedermeier). I
razmigljam o svom iivotu kao dijelu to zbirke. Drugtvene vedere
s unaprijed uvjeibanim vicevima. Prava zbirka umjetnina. Pravi
ljudi. Klimatizacijski kontroliran zrak, vicevi, vino, slike. I mislim
ponovno o Elisabeth Vigee-Lebrun, o Francuskoj revoluciji, o
godini 1789., o siivotu do osamdeset sedme! Umjetnici znaju ziv-
jeti nevjerojatno dugo. Moida je preda mnom jog detrdeset
godina slikanja. I kako da to izvedem bez svjekg zraka?
Peh, pomigljam. Dolphova se lc& vraea kuai.
+ + +
U halteru i svilenim darapama, i u svilenoj haljini prebadenoj
preko njih i bosih nogu, ja uzlijeCem u nod u DARTu, sans voz-
adke dozvole, sans novaca, sans svega.
I jurim kroz berkshirsku ponod, odjevena u svoje porno-
ruho, i osjeeam svje" ljetni vjetar na vrueim obrazima, i pjevam,
koliko me grlo nosi, Moj mileni ode...
Sve dok ga ne ugledam u retrovizoru. Darth Vader na svom
motociklu, dovjek s maskom, moj dybbuk, moj demonski ljubav-
nik. On uopde i nije otigao u Hollywood. On me slijedi! Bag tu u
Berkshiresu, on me kani zaustaviti i udiniti me svojom tu na rubu
ceste. Srce mi se da'e; pica mi se vlaa 0, Dart, znala sam da deg"
se vratiti! Snop njegova fara probija mi stranje staklo. A sirena
mi probija srce.
Sirena? Otkad to Dart ima sirenu?
222
SVE2ENSKI BLUES
Darth Vader giga kraj mene i zeli me pritisnuti uz rub ceste.
Neko se vrijeme igram s njim, veselo se igramo lovice po brdu i
dolu, i gto sirena glasnije vrigti i vrigti, sve sam uzbudenija. On
me napokon zbacuje s ceste, na meld lakat.
Dart! klidem, a rijedi mi polako zamiru u ustima. Jer poli-
cajac na motociklu doista slidi Dartu bag kao i krupje, bag kao
i porno producent.
Vagu dozvolu, gospodo, veli policajac i gleda u moje
oskudno ruho.
Uhhhh, velim. Znam da mi neeete vjerovati, ali sam samo
pogla u drogeriju, kupiti pampersice za bebu koja ima proljev!
Policajac me ne gleda u odi.
Molim vas, gospodo, pokaite mi svoju vozadku dozvolu,
veli Dartov dvojnik, dok mi pogledom pregledava dekolte. Na
um mi dolazi supijana misao da mu potegnem zatvarad i uzmem
ga tu i sada. Ili bi se to okvalificiralo kao podmieivanje policije?
Isadora: Kako to da Nasa Junakinja, svaki put kad se susretne s likom
muaog autoriteta, mole misliti samo na to kako bi mu sisala kurac?
Leila: Tko se sada sluii tom rijeCju?
Isadora: Nemoj se izmotavati pri&ama o vokabularu. Odgovori mi na
pitanje.
Leila: Zato S'to se seks mkad ne mole odvojiti od policije.
Isadora: 0, daj se skin s toga. To nije zemlja Jebanija to je globa za
prebrzu voZ'nju.
Leila: Od koje se moja imenjakinja (a tvoj alter ego) ieli izvuci. Dokk
god je iena mladolika i u feteilnoj dobi, i dok je muaarci tele, ona se ne
mole othrvati napasti da zaigra i na posljednji adut.
Isadora: Nije li to line zati6eno kopirajtom?
-
Ostalo je historija ili histerija (kako su obidavali govoriti
gezdesetih). Privedena u gradieu New Egremontu u Massachu-
settsu od policije grada New Egremonta, oglobljena zbog pre-
brze voZnje, nedolidnog odijevanja, pijanstva i drugih puritanskih
223
 ERICA JONG SVE2ENSKI BLUES

novoengleskih zloCina, oslobodena kaucijom koju su platili Dan-

ny i Andre, i poslana, osramoCena, in loco parentis, u rodno mje-
sto, natrag u svoj silos. Za dlaku sam izbjegla da se pojavim u
naslovu New York Posta, zato gto je to bio dugi Irma dan na
Srednjem istoku, ali sam zato postala Timeova sitna vijest.
Privedena zbog vo'nje u pripitom stanju u Berkshiresu, poznata 13
je umjetnica Leila Sand priznala da je kriva za upravljanje voz-
ilom pod utjecajem alkohola. VAS vo'inja u alkoholiziranom
stanju, kako to vele u Programu. VjeCno antialkoholiCno stvara- Spiritus contra spiritum
nje to je rizik u koji bih se upustila udajom za Dannyja. Bio bi
to samo drukCiji zatvor.
OptuZnica je prihvaCena, dozvola mi je oduzeta, i tako se vra-
j e fret, a/
earn u svoj silos kao u kueni zatvor. the ea ma nctei 14*.
Danny nestaje. Emmie se pojavljuje. Ona i Lily i Natasha i Bessie Smith
Mike i Ed preuzimaju brigu nad mojim zivotom. I policija se sla-
te me, umjesto na preodgajanje, mote poslati pod pasku dok-
torice Sybille Panoff iz Cornwall Bridgea, Connecticut koja,
izmedu ostalih kvalifikacija, ima i magisterij iz Obiteljske terapije
i LijeCenja alkoholizma i ovisnosti.
Spagena ponovno, no tko zna zagto? Gdje su sad moje mena-
de i kristal? I gdje je, o gdje je, moja zdrava svijest, sad kad mi je
S ybilleina slamnata koliba, u kojoj se Cuo gtropot mlinsko-
ga kola, bila je savrgen ambijent za Disneyjevu vjegticu.
Prepuna zbirki kazalignih uspomena jer je Sybille u mla-
dosti (prije neodredenog broja godina) bila glumica koliba je
najpotrebnija? izgledala kao kakva ekscentriCna novoengleska staretinarnica,
gdje je roba izmijegana s vlasnikovom imovinom, tako da bag
nije sasvim jasno gto je to za prodaju.
Kava? C'aj? pita Sy elle.
Mouton '45, veliml ja i smijem se.
Sybille mi upueuje uvrnut pogled i odlazi u kuhinju u dugoj
crnoj svilenoj haljini.ja idem za njom.
Dok ona klopara Cajnikom i galicama, ja pri'eam.
Mislim, u Dannyju Dolandu zaista sam se razo6arala. Cujem
da je otigao u Hampshire, gdje rijetko ima uragana.
Tebi nije sudeno da se udag za civila, veli Sybille. Nije bag

224 225
 ERICA JONG
jasno sluzi li se tim izrazom u vojnom ili show-bizz smislu. Bez
obzira koliko joj drag bio Dannyjev novac, sad se ipak Cini da
je u njemu vidjela uljeza, zato gto se bavio poslovima.
Ti to, dugo, jog ni sama ne znag, nastavlja ona, no ti si na
pragu sasvim novog 'ivota. I zato se pri radanju koprcag, kao
svaka beba. Dart i Danny su tu sporedni.
Ja duboko uzdigem.
Mislim, ode moja zadnja gansa da postanem normalna...
Dugo, trgovanje antikvitetima - bag kao i umjetninama -
osamdesetih godina ekvivalent je ranijem trgovanju nekretni-
nama. I to mote raditi svaki gruber yung gipkog jezika. Oni misle
da su jako pametni zato gto trguju umjetninama, ali se oni,
naposljetku, i dalje have samo trgovinom. Ali kako se drie!
ovjek bi rekao da su oni to i stvorili. Ali ti ne bi trebala biti
dio nz-eije zbirke. Jer ti si svoja vlastita zbirka.
Sybille mi okreee svoj elegantni profil. Sa svojih sto osamde-
set tri centimetra i pedeset pet kila, jog bi mogla glumiti Kleopa-
tru i i Gertrudu ili lady Macbeth, i prikovati za sjedala eitavo gle-
daligte.
Sybille, mislim da du ostatak zivota provesti sama - hoeu
reei, bez mugkarca. Ja ih plagim. A i oni su svi tako ustrageni.
VeCina, ali ne svi.
Ali njihovi me strahovi tako rastiiuju. Citav su nas siivot
ueili da od njih trdiimo vodstvo i podrgku. A onda stikmo u
srednje godine i shvatimo koliko su oni u'Z'asno krhki. To je
kozmiai tuino. Vidim u emu je tu igra, i doge mi da se raspla-
Ja trdiim partnera, a sve gto nalazim svodi se na kigoloe i
ustragene sredovjeCne bebe.
Sad morag malo biti sama, sama sa svojim curama. SamoCa i
nije negto tako stragno. Vidi mene!
Mi smo uvijek same. A oni uvijek odu nekoj novoj nimfeti.
226
SVE'2ENSKI BLUES
Nas je naprosto toliko prokleto prevge, a njih tako prokleto pre-
malo. I ne smijemo pred njih postavljati nikakve zahtjeve, jer
nam pobjegnu. Od nas se oeekuje da napravimo sve kompromi-
se. To je prokleta napravda.
I dobra prilika.
Ne'g ti prilike!
To je prilika da pronadeg svoju zdravu svijest, veli Sybille,
i da joj u sebi uspostavig mostobran, tako da i kad si sama,
nikad nisi sama. Da naueig razgovarati sama sa sobom blago i
njeino, da naueig samu sebe tetogiti. Bez obzira koliko bila
sama, moja zdrava svijest uvijek mi je druica. I zeljela bih ti
to dati.
Bespomodno gledam Sybille, gto je stara navika. Ali podinjem
shvadati gto je mislila redi.
Leila, za kivot je potrebna hrabrost, veli Sybille, nalijevajudi
mi daj. A da bi se 'iivjelo velikim kivotom, potrebna je jog vela
hrabrost. To u gto si se ti upustila, nije nimalo lako. Netko te je
izdvojio da pravig slike svijeta. U nekom drugom dobu, umrla bi
pri porodu, iii bi te kamenovali kao vjegticu. A tebi je dan rije-
dak talent. I ti ga sad morag zagtititi - dak i kad to najmanje
I onda?
ne mokg iivjeti hrabar kivot bez tih skokova vjere. Pone-
kad sve izgleda tako sumorno, i ti mislig da znag konac pride. Ali
ga ne znag. A ako napi3es kraj pride, on ti u izvjesnom smislu
postaje sullen. Ili se hipnotizirag negativnim mislima. A najvani-
je gto mokla mokg_nauCiti jest to da to ne Cinig - ved da potvr-
dujeg pozitivne vrijednosti dak i kad ne znag ishod. Znag li gto se
~tkrilo o ljudima izvrsnima na nekom podrueju?
Ne, ko?
Oni jako dobro podnose neznanje, neodredenost, to ko
227
 ERICA JONG
nemaju vlast nad zbivanjima. Jer samo ako mo'iemo podnijeti da
nad zbivanjima nemamo vlast, oslobadamo prostor za mogude
ludo. Umjetnosti, zaljubljivanju, magiji. Neznanje otvara prozor
dudesnog. Neznanje omoguduje spoznavanje.
A ja bih 'ieljela znati hose li me itko ikad vise opaliti.
Karte vele da, odgovara Sybille, i smije se. Ali karte vele i
da deg za svaki put svom psihijatru morati platiti deset dolara.
Potom dohvada crvenu limenku za kekse na kojoj pige Ama-
retti di Saronno.
Deset dolara za svaki fuk, veli ona. I kad se skupi, idemo
to skupa zapiti.
I potom me umata u veliki materinski zagrljaj.
Vratila sam se sastancima, svom poslu, blizankama. Nema
vise sastajanja s mugkarcima. Nema vise traganja za svetim gra-
lom kurca. Bilo je toga i previge. Odbit du samu sebe od sise lju-
bavi, osloboditi se seksa, nauditi se sama Cegati gdje me svrbi ili
to prestati osjedati. Transcendirat du seks i zarediti se.
Nigta zato gto sam to godinama smatrala 'iivotnom silom.
Nigta zato gto sam mislila da su seks i kreativnost isto. Ne
mogu se splesti s mugkarcem a da (na kraju) ne poklim i piti,
i ako se ne zelim propiti, onda se ne smijem splesti s mugkarcem.
Otigla sam se testirati na sidu, ditav sam tjedan zivjela u stra-
hu, i onda osjetila veliko olakganje kad mi se sestra obratila sa
sliedeCim eufemizmom: Vag nalaz je negativan. To je taj vrli
novi svijet gto smo ga sami stvorili i seks je jog jedna 'rtva
modernizma.
Na kraju demo i tako svi zivjeti u svemirskim kapsulama,
komunicirati digitalno, i nositi srebrnaste skafandere u kojima
de nam genitalije biti tako daleko od pogleda da demo zaboraviti
228
STTE2ENSICT BLUES
da i postoje. Seks de otidi kud i slijepo crijevo i mandule, pa
demo svi, vjerojatno, biti mnogo sretniji. Taj veliki motor plodno-
sti i zudnje koji nam je dao Bog, sad de biti predan tehnidarima i
preveden na kompjuterski jezik. Bitovi umjesto biCenja, input
umjesto intimnosti, fajl umjesto fuka. Svi demo samo razmjenjiva-
ti kataloge i pretvoriti se u trnude odbljeske na treperavu ekranu.
-to smo ved ionako. U Boijem kompjuteru zvjezdanog plavetni-
la. Oplodnja in vitro, sredignji inkubatori, skinnerovsko odgaja-
nje djece. Umjesto prirodnih majki, imat demo zamjenske.
Umjesto odeva, imat demo davatelje. Umjesto djece imat
demo gto? I to je kvaka. Ljudska su bida predugo bila premalo.
I to je srz nage evolucijske dileme: njezina slava i jad. Za dvade-
set pet godina ovisnosti, zacijelo smo stekli neke dudne navike.
+ + .
Moje blizanke, u desetoj godini zivota, bile su tako samodo-
statne da sam se podesto osjedala kao uljez. (Jedna mi je majka
blizanaca jednom zgodom rekla: Dok ne navrge treeu, neeeg
stidi ni oprati zube; nakon toga se toliko vdu jedna za drugu
da im vise nisi potrebna.)
esto sam im zavidjela zavidjela na samodostatnosti, i einje-
nici da nikad nisu same. Ujedinjene protiv svijeta, one odlaze u
gkolu, na kampiranje, mami i tati. Ujedinjene protiv svijeta, one
jagu svoje Appaloosa pcae Nebo i Flagg. Ujedinjene protiv
svijeta, odlaze brati maline, planinariti, biciklirati.
Jedinica je nedjeljiv broj. Ali je jedinica usamljena. Dvojka je
djeljiva, ali se nideg ne boji. Kao majci, bilo mi je drago zbog to
njihove povezanosti. Ali sam tako ostala iskljueena na nekakav
duboko bolan mein. Ponekad bih zakljela da za drugtvo
imam dijete koje se rodilo samo.
229
 ERICA JONG
Dan po dan, u Connecticutu se girilo zeleno ljeto. Drveee je
olisnatilo i potamnjelo. Noei je ispunjalo cvreanje cvreaka i bas
buenih zaba. C'itam Thoreaua, Lao-tzua, Suzukija. Pokugavam
u sebi stvoriti svijest poCetnika.
Kroz nesavrgeno postojanje mokmo doei do savrgenog
postojanja, rekao je Suzuki. Trebamo u nesavrgenosti otkriti
savrgeno. Moramo se naueiti kako da ponovno probudimo
svoje ja i odriimo ga budnim, ali ne pomodu mehaniekih poma-
gala, ved pomodu beskonaenog oeekivanja zore koja nas ne napu-
gta ni u najdubljem snu, rekao je Thoreau. Mudrac svoju oso-
bu stavlja na zadnje mjesto, i ona dolazi na prvo, rekao je Lao-
tzu. Prema njoj se odnosi kao prema neeem vanjskom i tako je
uspijeva saeuvati. Ne uspijeva li njemu ostvariti svoje osobne
ciljeve samo zato gto je Igen misli o sebi?
Pokugala sam uvjdbati vjegtinu nedjelovanja. Pokugala sam
na zivot gledati kao na razbibrigu, a ne muku. Pokugala sam
ne einiti nista, zato gto je ne ciniti nista najte'ii posao od svih.
Pokugala sam samu sebe naueiti da mirno sjedim.
I tako bih sjedila na rubu svog ribnjaka i promatrala mregka-
nje povrgine, modrilo neba u zelenilu vode, oblake gto jedre
preko nabora vode, 'iabe gto skaeu kroz nebo, kukce gto se uta-
paju u oblacima.
Vodeno polje izdaje duha koji se krije u zraku, veli Tho-
reau. Ono posjeduje novi zivot i gibanje. Ono je posrednik
izmedu zemlje i neba.
Na rubu svog ribnjaka, na rubu univerzuma, spoznajem da se
neka vrata otvaraju samo pred samodom, i da se neke brave
otkljudavaju samo suzama.
Ponekad bi me smrt lipanjskoga kukca potresla duboko kao
smrt vlastite majke, pa bih se rasplakala. Ponekad bi mi se uka-
230
SVE2ENSKI BLUES
zao ples molekula, i ja bih mu se pridruiila i bez droga, i pijan-
stvo bi bilo jog jade bag zato gto sam u to ugla neposredno. Moja
ruka, gto baca kameneie u vodu da razbije njezinu nebeskoplavu
povrginu, postala bi jedno sa zrakom kroz koji se giba, jedno s
kamenom gto ga drzi. Molekule neba, tijela, kamena, sve poveza-
ne, gto zajedno plegu iskonski ples, gto se zajedno kovitlaju u
iskonskom kovitlacu.
Shvatila sam da su i ruka, i nebo, i kamen sve jedno te isto,
da je tijelo nebo i nebo da je tijelo, i da kamen nije nista krudi od
vode ili zraka, i da za nidim ne treba plakati, zato gto je smrt
samo jog jedan djelid toga plesa, i da se taj ples nastavlja vjeCno.
Sjedila sam na rubu svog ribnjaka, zurila u povrginu vode, u
povrginu vjeCnosti, i onda mi se vratila majka.
Stigla je kroz prolistalu gumu, gazedi po trulim kladama, a na
glavi joj je bio gagavi crveni gegir. Izgledala je kao meshuggeneh iz
Singerove pride.
Louise, rekla je, ti si nikakva majka i nikakva kdi. Kad si
mi, jebemu, zadnji put dogla na grob? Cvijeee. Ja eak ni ne oee-
kujem nikakvo cvijede. Ili da me nazoveg. Tako je, nikad me ne
nazoveg. Mama, majko, mamice. Te ti rijedi nikad ne prelaze
preko usana. Odlazig do Emmie, do Sybille, do Lily. I gto, kvra-
gu, mislig, kako se ja zbog toga osjedam? Kao onda kad si otigla
onoj tatinoj fifici na Eight Street i njoj priCala o svojim proble-
mima. I gto, kvragu, mislig, kako sam se zbog toga osjedala?
Ha? Odgovori mi, LoCisse pardon, Leila, gospoda Sand.
Sad si postala tako velika marka, da te ne mogu dobiti ni na tele-
fon, nego samo preko sekretarice. 'Stan Leile Sand.' A sjedam se
kad sam ti brisala giaicu!
Sjedimo zajedno u kineskom restoranu kraj Dyckman Streeta.
Zmaj sreConoga, tako se zove. Theda postaje sve pijanija i pijanija
ispijajudi daikirije (stalno ih naruCuje uz piletinu s limunom te
231
 ERICA JONG
slatku i kiselu svinjetinu). Cijedi iz mene prieu o mom ocu i
Max. Ja ne ielim odgovoriti. Ne ielim se naCi izmedu eekiea i
nakovnja.
Da li se puno svadaju? pita me ona. A ja samo sjedim i
mrgodim se.
Odgovori mi! Da li se svadaju?
Ne znam, mama.
Ti pokvareno dijete! Odgovori mi!
Mama all kad ne znam. (Mokla mi je gesnaest godina,
jajovodi su mi u stalnom previranju zbog Snacka, moj se iivot
oteo svakoj vlasti negdje izmedu Dyckman Streeta i Eighth
Streeta; moj je zivot voinja podzemnom sieljeznicom izmedu
dva '2"ivota.)
I tada, iz vedra neba, na glavu mi silovitim udarcem sputa
svoj notes. Potom baca na pod piletinu s limunom i poeinje raz-
bijati tanjure i Cage, i vrigtati:
Odgovori mi! Odgovori mi!
Ja ustajem, dohvaeam zelenu gkolsku torbu i trim kudi, na-
dajuei se da du stiei spakirati stvari prije nego gto ona doge.
U svojoj sam sobi, i trpam stvari u putnu torbu, kad se otva-
raju vrata i u sobu ulijeee Theda, vitlajuei kigobranom.
Oca volig vise od mene! vrigti ona. Priznaj! Priznaj !
Ne volim, mama.
Priznaj! vice ona i mlati me kigobranom. Njega volig naj-
vige!
volim tebe, mama, mumljam ja, ali me ti ne Cujeg!
Ti me ne volig! vrigti ona. Ti si pokvareno, zlo dijete!
Ja zatvaram torbu, grabim je, i kao bez due jurim iz kude.
Dolje, u utrobu podzemne zeljeznice, u usta podzemnog
New Yorka, puna vrudih kokica i omota od bombona. Jurnjava
vlakova, ljudi gto se zajedno njigu u znoju, neoprani, siromagni,
232
SVE2ENSKI BLUES
ljudi gto mrmljaju, bijednici, kao gto pie na Kipu Slobode: zbi-
jene mase svjdeg zraka edne.
Miss Podzemne je kozmetiCarka, all bi zeljela postati model.
To joj nikad nese uspjeti. Blizanke Wrigley nude yam Dvostru-
ki uzitak, dvostruko veselje. Nude yam brzopis kao rjegenje svih
problema. I veCemje teCajeve u gkoli Roberta Louisa Stevensona.
Hoeu van, van, van, mrmljam uz truckaranje kotaea, u
kojemu Cujem i majein glas kako na mene vrigti. Cujem je u
lupi kotaea, u oceanu, u pljuskanju tekuee vode. I uvijek je
Cujem sve do danagnjeg dana.
Mama ja te volim! vrigtim. Zaista te volim! I s tim rije-
Erna Theda nestaje u sredigtu mog ribnjaka, kao kamen gto stva-
ra beskrajne kolobare.
Lice mi je mokro od suza. I one padaju na kamen, na kojemu
sjedim, na kojemu svjetlucaju listidi liskuna.
Majko! vrigtim u zelenu lisnatu gumu. Majko!
I jeka mi govori da me je Cula.
I onda dolazi ono. Zemlja ispod mene kamenje, tlo, kukci,
sve najednom postaje prozirna, i tako sjedim iznad zvjezdanoga
neba.
Ispod mene su zvijdda Orion, Veliki Medvjed, Mali Med-
vjed, Vlagiei. Ispod mene je beskonaena praznina i punina svemi-
ra. Nalet krvi u glavu govori mi da sad po prvi put vidim. U
mome je miru beskrajna etivnost; u toj je aktivnosti beskonaean
mir.
Ja znam da su seeks, ples hormona, blistanje puti, odbljesak
na grozdu, kap lanenog ulja, suza, terpentin, sve samo male
manifestacije tog nepromjenjivog beskraja u stalnoj mjeni. I shva-
Cam da bag taj beskraj moram vidjeti, i da bez trijeznosti nikad
ne bih imala
233
 ERICA JONG SVEkENSKI BLUES

Kucni u nebo i osluhni zvuk, veli zenovska izreka. I ja

kucam.
Majko! dozivam je, kao Hamlet duh svog oca. Majko! A
zeleno mi lisde na drveeu gugtanjem odgovara: Pst, Louise, i ja
volim tebe, i nikad near umrijeti.
14
I potom tigina. uma se opet smiruje do vlastitih zvukova:
cvreak, list, pad lastavice.
Iz gume izlazi srna, u pratnji dva mala Bambija. Oni pasu i Ispovijed
grickaju niske grane i njdno grmlje, Jule svoje velike ugi, i spu-
gtaju svoje njdne papke, pa prilaze sasvim blizu mjestu na koje-
mu sjedim u svom uvjdbanom miru, na rubu ribnjaka.
Mama srna dolazi na rub ribnjaka i viri u nj, kao da gleda 411e ea a
vlastiti odraz, a onda se i bebe povode za njom, pa njdno sitnim
Bessie Smith
papcima lome suhe graneice. 'S'uma je 62ivjela od svakovrsnog
zivota to su jeleni, rakuni, gljive, kukci, lieinke, zmije, crvi, lep-
tiri. Priroda ee podnijeti i najpomnjiviji pregled, veli Thoreau.
Ona nas poziva da prinesemo oei i njezinu najsitnijem listu i a se jog nikad nisam ispovjedila na sastanku. Vidjela sam
pogledamo njezinu ravnicu iz motriligta kukca. To je kao da kako to rade drugi i pokugavala ih euti i ne euti ali
se molekule slahi u razne oblike sad u srnu, sad u mugkarca sam se grozila napraviti taj smok. A sad je Emmie mislila
ili enu, sad u lisce reagirajuei na nekakvo boansko polje da bih to trebala ueiniti. Nisam Bak ni eitav mjesec bila trijezna.
sila, no kao da su svi ti oblici, na neki mein, jedno. Ja za to nisam Bak ni ispunila uvjete. Pa ipak, jednog sam dana
Dva divlja mala ljudska Bambija iskaeu iz gume, i vrigte: otigla na sastanak u svoju bijelu crkvicu, a onaj koji je taj dan
Marna! A srna i njezini Bambiji bivaju prognani, natrag u svje- trebao govoriti, nije se pojavio.
tlucavi zeleni svijet gume, izgubljen u svojim pjegama. Tko bi ielio govoriti? upitao je tajnik sastanka.
Mama, gto to radig? pita Ed. Moja se ruka digla i Cez mog znanja.
Ja! ispalio je moj zdravi urn.
Nigta.
I prije nego gto_sm i shvatila gto se zbiva, ved sam sjedila za
Zagto? pita Mike. klimavim stolom na nogarima i pred ditavom grupom, i istresala
Zato gto je to najtde od svega svoju priCu zadimljenoj prostoriji.
Ona je eaknuta, veli Mike Ed, ali draga. I onda me dola- Hodu li se ikad sjetiti gto sam to govorila?
ze zagrliti na rubu univerzuma. Ispovijed je na sastanku kao porod, kao zaljubljivanje, kao

234 235
 ERICA JONG
zemlja Jebanija. Tegko se sjetiti gto si einio, kako si govorio, pla-
kao. Rijeei se samo sipaju iz tebe, prgte ti izmedu usana i onda
se, a da ni sam ne znag gto se dogodilo, eitav tvoj zivot promi-
jeni.
Rodila sam se u sanduku u radionici kuluncaije na Eight
Streetu, poCela sam, od majke alkoholiearke, oca alkoholiCara,
i tako ugla u zivot u kojem sam se morala snalaziti vlastitom
pameeu.
Zastala sam i pogledala lica svojih slugaea. Gdje de te, osim
ovdje, itko saslugati? Ako voljeti znaei slugati, onda sam voljena,
iako to ne zasluiujem.
Pritisak zbog tog snalaknja vlastitom pameeu bio je tako
oCajniCki teak da sam tu pamet pokugala izbrisati na svaki
moguei naein travom, kokainom, drogom sve dok ne bih
sasvim prestala osjedati... sve osim ljubavi gto mi je kroz prste
probijala na platno, sve osim bola duge gto se dine prema Bogu.
Zatvorila sam oei i nastavila.
udno je to, krenuti ni od eega, i izgraditi svoju buduenost
sa svojih deset prstiju, svojim Etna, svojim umom iako to,
naravno, svi radimo. No zato moramo stalno praviti skokove vje-
re. I moramo, prije svega, vjerovati u sebe. Ali kako da vjerujeg u
sebe kad znag da si lomno ljudsko bide, kad nikad ne znag kad
de se nadahnuee pojaviti a kad nestati, kad morag Cekati da ti
Bog probije kroz jagodice prstiju?
Otvorila sam oCi; prostorija je jog bila tu.
U svojim najbistrijim trenucima, pala bih na koljena pred
slikarskim stalkom, okrenula dlanove i zazvala Boga, Bozicu, svo-
ju muzu. Ali je uvijek bilo i dana kad nisam mogla moliti, nisam
mogla meditirati, nisam mogla slikati; i tada bih pokugavala
raspiriti vatru travom, vinom, kokainom iii mojom pravom dro-
gom, mojom glavnom drogom: mugkarcima.
236
SVE2ENSKI BLUES
Samo dalje. Samo dalje.
Umjetnost je veza, ona je zatvaranje krugova, odzivanje uni-
verzumu. I ja, ako zelim cvasti, moram osjedati tu vezu, tu tjele-
snu vezu. Ili sam bar tako mislila. Trebao mi je mugkarac da
pokreee moju umjetnost, da je odobrava, da mi daje dopugtenje
za oholu zelju da budem 'iena i stvaratelj. A negdje duboko u
sebi ja sam osjeeala da to dopugtenje nemam. OsjeCala sam da
svojom smionoku izazivam bogove. I tako bih se hvatala ljubav-
nika, kao da to sila dolazi iz njega, i nakon nekog bih vremena
povjerovala da je on, a ne ja, stvorio to djelo.
I tada, neizbjdno, on bi me poCeo zlostavljati. Ili bih ja poCe-
la zlostavljati samu sebe. Sasvim bih mu se bila predala, povjero-
vala da je bag on omogueio ostvarenje djela, i kad god bi on oti-
gao, mene bi hvatala opsesija, postala bib nesposobna za rad, za
meditiranje, za odnos s djecom i onda, naposljetku, kad bib od
sebe odgurnula posao, ako on ne bi bio tu, ne bih vine ni bila
sposobna za rad. A on, znajuei da sam se odrekla sve svoje
moCi, on bi me ostavio i potraio drugu '2"enu, koja je
koja postavlja jasnije granice, i uz koju se stoga osjeCa sigurni-
jim.<<
Sad sam se vee osjedala lijepo. Rijeei su tekle.
Moj je alkoholizam moj hobi. Ja sam, kako vi to zovete,
'umjereni' pijanac. Nikad nisam izgubila sve svoju kueu, svoj
automobil, svoj bankovi, raeun, svoju djecu. Nikad se nisam
zabila u drvo i zavrgila Ina intenzivnoj njezi. Ali sam dopustila
da me preinlate eak sam to i trabla a dopugtala sam i da
me financijski siluju Kad u novinama vidim slike premlaeenih
siena, ja znam da sam jedna od njih, i da bi, da nije Bo'ije milosti,
i moje oCi mogle biti tako zaCepljene oteklinama, da bi i meni
sista mogla biti nateCena i playa. Ja se osjec'am kao premlaeena
Ja znam da sam pijana lupala glavom o pod do krvi, i
237
 ERICA JONG
znam da sam, pijana, iskljueila noeu farove u nadi da cu sa sebe
zbaciti tegko breme zivljenja. Znam da sam troSila novac kao
pijanac, jebala se kao pijanac, i kao pijanac trazila nekog da
me zlostavlja. Znam da sam za preosjetljivost, za ekstazu, bila
spremna skoro na sve, eak ako bi to dovelo i do samouniStenja
kao gto ponekad i jest.
Zagledala sam se u plave oei iene eije me je lice uvijek tjegilo.
Ja sam u ovom Programu bila nevaljala. Doplovila bih i
otplovila. Kad sam prvi put prestala piti, dobila sam velik, velik
dar novi niz slika. A onda je moj ljubavnik ispario, pa sam
izgubila do pod nogama i pala s ruba svijeta. Nikad nisam uspje-
la biti trijezna ni Citav mjesec. Nisam uspjela nzpraviti Cak ni prvi
korak. Ja stalno nijeCem svoj alkoholizam, govorim sebi da to
mogu i sama, da mi nije potrebna nikakva grupa, nikakav zatit-
nik. Cak sam i poSla i zaljubila se u vinskog kolekcionara da
samoj sebi dokasiem da ne dolazim u napast.
(Smijeh u dvorani.)
Sto velite na takvo odricanje? Tako sam zahvalna gto ste mi
danas dali da govorim, zato gto mi ljubav u ovoj sobi govori da
sve to necu morati obaviti sasvim sama. Ja eak ni ne zaslu'iujem
ovu ispovijed. Ja sam tek, i to jedvice, na prvoj stepenici.
Zastala sam, spustila pogled i otkrila da su mi dlanovi otvo-
reni na stolu kao u molitvi.
No dobro, dodala sam, mislim da sam se napokon uspela
na prvu stepenicu. I priznajem da sam nemoena, i predajem se.
I potom se prostorijom prolomio glasni pljesak.
Vratila sam se sebi iz zemlje transa.
s uma uzdignutih ruku ziba se kroz zadimljeni zrak.
Izvolite, velim razabravgi lijevu plavooku 'enu u koju sam
stalno zurila.
Ja sam Mary, alkoholiCarka. I ja se uvijek identificiram s
238
SVE2ENSKT BLUES
pretueenim 'ienama. Sjeeate se slika to 'iene u novinama
kako se zvala? koja je pustila da joj ljubavnik na smrt izmlati
njezinu djevojeicu? Ja se identificiram i s njom.
Jedna po jedna, uznjihane se ruke pretvaraju u male plotune
rijeCi. Sve ono gto sam smatrala najuvrnutijim, najneobienijim,
najsramotnijim u onome gto sam isprieala, pripadnici su grupe
prihvaeali kao poznat osjeCaj. Nigta ljudsko nije strano. Nigta
ljudsko nije neoprostivo. Mi nismo ljudska biCa koja prolaze
kroz spiritualna iskustva; mi smo spiritualna biCa koja prolaze
kroz ljudska iskustva, da bi odrasla.
Pomislila sam na Kristovu poruku o praStanju, na Jobovu
poruku ljudskome rodu, na tvrdnju Thomasa Mertona da se naj-
dublji vjerski osjeeaji u biti ne daju prenijeti. Nemoguee je pre-
nijeti ono gto se zbiva na sastancima. Banalnost toga. Trans-
cendentalnost toga. Transcendentalnu banalnost.
Pa ipak to daje ploda. Ako se upitate kako i zagto, jezik yam
staje u usnoj gupljini i poeinjete sipati trivijalnosti.
Mokla se to, u krajnjem izvodu, svodi na prihvaCanje. Na
bezuvjetnu ljubay. Sastanci su jedino mjesto gdje eovjek ljubav
ne treba zasluziti. Zato gto nitko od nas zaista nije zasluiio da
bude voljen. A svi mi zaslukijemo da budemo voljeni. Voljeni
bezuvjetno.
+ +
Ljeto se vuklo dalje Czeleno, lisnato, celibatno. Puno Tho-
masa Mertona i Lao-tzua, Thoreaua, sastanaka, seansi kod Sybil-
le, i branja malina s_blizankama.
Poku'gala sam slikati, ali nisam imala puno sre6e. Motor je
nestao. Ljubav me grupe nije mogla pokretati onako kako je to
Cinio Dart. U meni je zavladalo nekakvo zatigje.
U mom su se Zivotu mugkarci uvijek pojavljivali kao nekak-
239
 ERICA JONG
vom magijom. I to logom. Crnom, ako ne bijelom. Ali sad vise
ne. Dart nije nazvao. Danny nije nazvao. Silina je moje ielje za
Dartom posustala. I nisam ga vise mogla pukom keljom natjerati
da nazove. Usput, prva iena koja uspije usavrgiti to tehniku
zaslukit ee Nobelovu nagradu za kene. Kako stvoriti dinamit
golom silom kelje. Cekanje kraj telefona to stara 'ienska zabava
postat ee najgori od svih jada u suknji. Ono gto unigtava, to je
taj osjeaaj nemodi, taj osjeeaj da nad neelm nemag nikakve vlasti.
Digi u telefon. Natjeraj ga da zazvoni. Povuci staru pupCanu vrp-
cu i natjeraj je da pulsira.
Naravno da bi ga mogla i nazvati kad bi znala gdje je. Ali je
on otigao u drugu zemlju, u zemlju za koju nemag vizu, u zemlju
ialjenja.
I tada, najednom, s ubodom bola, preskoCivgi jedan otkucaj
srca, ti shvaaag da \Tee dugo vremena nije nazvao jog netko
da crveni telefon nije zazvonio, da nisi osjetila izvjesno tegko pri-
vlaCenje k zemlji: da ti kasni mjeseCnica.
U Cetrdeset eetvrtoj, tvoje mjeseCnice i tako nisu bile pouzda-
ne kao nekada. Ti si nekad po njima namjegtala sat, prema njima
vodila putni dnevnik: mjesec dana dugo putovanje mjeseCnicom
je poCinjalo i zavrgavalo tim tragom crvenog flomastera, torn
grimiznom mrljom na bijelim stranicama tvog Filofaxa. M-1
obieavala si pisati za prvi dan. I 0 za znag vee gto. (Cudno
da nisi pisala J. Je li to ostatak stidljivosti?) I potom koliko
puta. I potom inicijale dotienoga kurca.
Ali s tim si vee odavno prestala, osjeeajuei da tvoja plodnost
nije vise tako pouzdana. Pet godina sa spiralom (nakon gto si
rodila blizanke) iskvarilo te do stii. Seks sa Dartom gest i sedam
puta na dan nije trebalo biljekiti. (Tko bi to, uostalom, i mogao
Bilo je toga i previge da bi se o svemu moglo i poku-
240
SVE2ENSKI BLUES
sati voditi evidencija.) A u to doba nitko i nije brinuo o zarazi
iako si mokla i trebala, znajudi Darta kakav jest.
Izbjegla si herpes. Izbjegla si hvala nebesima i sidu. Imala
si jebenu sreeu sretno se jebuei. A sad je seks postao negto tako
bivge, da bi sad bila sretna da se imag zbog Cega brinuti. Ali tvoja
mjeseCnica tvoje mjeseCno cvijede, kako su to zvali u doba
Vigee-Lebrunove i Adelaide Labille-Guidard, tvoj stalni posjeti-
telj, tvoj pad s krova \Tee debelo kasni. I bradavice su ti
pomalo meke i nedvojbeno su vibe smede no rtileaste. A iz
pupka ti u picu teCe blijeda traka smedkastog pigmenta. Je li
moguee da si u Cetrdeset Cetvrtoj ostala trudna?
Mongoloidni blizanci!
No jesu li Dartovi ili Dannyjevi? Ili od svakoga po jedan?
Jedan plavi Adonis? Drugi Celavi trgovac umjetnina? U analima
opstetricije-ginekologije dogadale su se i Cudnije stvari!
Moj Bok! Trudna! Ali si potajno ushieena. U krvi ti se mije-
gaju uias i radost.
ije je to dijete? svi de pitati.
Moje, reei deg ti, smjegkajuai se kao Mona Lisa. Ti eezneg
za jednim djetetom, prisnim prijateljem koji ee izravnati snage u
torn njdnom boju s blizankama je li moguee da de napokon
doei? Jer, znag, ako nisu mongoloidni blizanci, onda je deCko.
Vidala si vee majke s djeeaCieima, i zavidjela im na dosiivotnoj
ljubavnoj vezi. Djevojeice obo'2"avag sestrice, kenice, klone tvoje
kosti i krvi i uterusa. Adz; djeCacima kudis za zjenicom oka
za malim penisom gto jagi na tvom materinskom koljenu, ukrude-
noj mugkosti u pelenama za svojim djeCdeieem.
Sretna. Nema dvojbe koliko si sretna. Maternica, u jedanae-
stom satu svog kivota, zvoni kao sat s kukavicom.
Ljudi nazivaju. Ne Dart i ne Danny, ali zato Andre, Lionel,
stari prijatelj Julian iz Los Angelesa. Negto te vuCe da im ka."eg,
241
 ERICA JONG
ali se suzdtiavag. I ne kdieg nikome. 6.k ni Emmie. Cak ni
Sybille. Niti odlazig ginekologu. Dobroj staroj dr. Letitiji Hyman,
koju u gall zovu lezbijskim ginekologom, a koja prakticira u Brid-
gewateru. Ona nosi Space Shoes i kovrdastu narandastu kosu.
Gradena je kao vreda grejpfruta i fivi s onkologinjom dr. Eleanor
Q. Oliphant. Ti se pita gto znadi onaj Q. Questa, Quintana,
Quisling, Quixote? 2elig im puno srede. I ljubavi. Dvjema starim
damama gto five slobodnim sivotom u svijetu koji nije stvoren za
U sivotu si stigla u fazu kad se divig svakoj feni koja se nije
predala u umrla. Koja se nije izopijala do smrti. Koja uzgaja stare
ruse (Mogus, Bourbon, Albu) izmedu hibridnih dajeva i sivo joj
se jebe gto svijet misli o njoj i o tome kako provodi svoje nosi.
Neka lezbijke cvatu! Neka cvate maternica! Kad bi 'iene vladale
svijetom, za svaku bi se rodenu bebu dobivala medalja, kao i za
svaki menopauzni miljokaz! (A svakako bi trebalo dijeliti medalje
za svaku menopauzu koja nije zavrgila samoubojstvom.) Ved je
tegko i pretegko biti dobra curica i lijepa mlada sena ali poku-
gaj biti stara i fensko u kulturi koja potonje mrzi jog vise nego
prve. Da siivi quixotidna Letitia i njezina ljubljena Quintana!
Ali se ipak nisam odvezla u Bridgewater. Mosida sam slutila
ono najgore.
I tada, jedne vederi ustvari sam sutradan odekivala Lionela,
da se spusti helikopterom u moj ogranak gume to se najgore i
dogodilo.
Stajala sam u silosu, i zurila u skicu svojih blizanki (koje su
mrzovoljno pristale pozirati na podu usred krda ponija-igradaka
pastelnih boja), kad mi je naglo grdenje u utrobi reklo da se zbiva
negto zlo. Snagom sam volje suzbila grd, ali se on vratio. Otrdala
sam do zrcala u kupaonici, skinula suknju,ki jog se jednom zadiv-
ljeno zagledala u svoje krupne, okrugle sise smedih bradavica, u
trbuh sa smedim prugama. A onda sam se slomila i zaplakala.
242
SVE2ENSKI BLUES
Do 3.00 ujutro sve je bilo gotovo. Sjedila sam na zahodu i
krvarila u gkoljku, i svijetlocrvena arterijska kry mijegala se s
tamnijim ugrugcima, i suze su tekle s krvlju.
Fascinirana, ti'asnuta, uhvatila sam veliki ugrugak na koma-
did bijelog toaletnog papira i pogledom potraila svog izgublje-
nog sina. Stavila sam maksi-uloak i otigla na mjesedinu pokopati
svog nikad rodenog mugkog nasljednika.
Ponovno pun mjesec. Plavi mjesec. Padina gto se sputa od
silosa, divlja trava gto se njige, kosa neobiljeenih grobova. Pri
mjesedini kopam malu rupu i zakapam ga izmedu lidinki i golada.
Rodio se i umro, ili se nikad nije ni rodio u demu je za-
pravo razlika, ako je sve jedno? Mjesec je mrtav, pa ipak daje
svjetlo. Dolph i Theda su mrtvi, pa ipak oni, kad im se svidi,
tegkim korakom gaze kroz moju connecticutsku gumu. Cak i
svi moji stari psi Renascence, Robie, Tara za kignih nosi
dolaze gmrcati na vrata silosa, i moljakaju me da ih pustim unu-
tra. I fivi i mrtvi ovdje su u iskonskom plesu. Vidovnjaci ih vide,
vidovnjaci ih duju. A mi se samo pretvaramo da ih ne dujemo i
ne vidimo, kako bismo ostali pri sebi. Previge gumova! Prejaki
prijem! I zato otfiltriramo mrtve i grlimo nod.
Zbogom.
+ +
Ulazim u sobu svojih blizanki i sjedam na rub Edina kreveta,
i promatram kako je disapie mile, i usnama joj pipam vrele obra-
ze. Potom se selim do Mikeina kreveta i nad njezinom usnulom
glavom izrid'em molitvu. I njugkam njen vrat smedkast, pretpu-
bertetski, predmenstrualan, kao u gteneta. U nju ulijede duga nje-
zina mrtvoga brata.
Curice moje i kloni, u ovom Bete mi 'Zivotu i vi biti dosta. Ja
vas volim. A mom sparugenom penisu na mjesedini nije sudeno
da postoji.
243
 ERICA JONG SVE2ENSKI BLUES

Maco! prva je rijee iz njegovih usta.

Blizanke se cerekaju i pretvaraju se da se boje. Natasha nate-
ze zihericu u uhu. Lily najavljuje da ee za rueak, u roku pod
petnaest minuta, biti peCeni pilidi. A ja stojim zapanjena, odje-
vena u majicu optoCenu staklenim draguljima, kreaciji Lily
15 Farouche, u trapericama pripijenima uz tijelo, i s maksi-ulogkom
natopljenim krvlju Zandbergovih.
Dodi u silos, velim i ostavljam Lily i Natashu da tetoge
Lezi, pilota kavom i ugtipcima. Blizanke skakueuei odlaze, pa hihoeu
mislim da to volim i udaraju se laktovima. Jog jedan dilber. Udvarae. One to smatra-
(ili, to je dobro pitanje, mlada damo) ju stragno smijegnim. A u svojoj zdravoj svijesti, to smatram i ja.
I u silos odlazimo. Pozivam Lionela da skine sako i kravatu,
no on to odbija ueiniti, moida jer zeli saeuvati tu formalnost, taj
kontrast izmedu Litchfielda i Wall Streeta.
cexonaak frxdva /ado;
ja ja.
Nudim mu da sjedne na viktorijansku sofu presvueenu crve-
nim bargunom, na kojoj mi inaCe sjede modeli ili u proglosti
Piano Red
lutajuei dilberi jebaekog zanata. (Bilo je vdino tucati se u studiju
nekad sam tako mislila kako bi mi kreativne vibre ostale
energizirane.)
Crveni bargun nije bez bijelih tragova, i Lionel to smjesta

0
d dugevnog razbudenja do posjeta Lionela Schaeffera
koliko se doslovno mote shvatiti fraza od subli-
mnog do smijegnog?
Helikopter slijeee. Blizanke, Natasha, Boner, Lily i ja, svi tra-
m pozdraviti tu kozmieku pojavu, tog putnika iz druge galaksije
galaksije Molohove! UFO na nagoj zemlji! Wall Street dolazi u
okrug Litchfield!
Zrak se muCka. Muekalica za jaja se okreCe. Bojim se da bi
mojim blizankama mogao odsjeei glavu, i zato ih zadtiavam.
Lionel ell silazi iz svog helikoptera, odjeven u Turnbull i
Chungovo odijelo. Sa sobom nosi rukom radenu torbu za spise,
rad Cellerinija iz Firence.
opdia.
ZloCesta curica, veli on.
To kod mene najvige volig, odbijam udarac, iako me boli
maternica.
Istina, veli LionerDobro vodig dijalog, veli. Pa se
pitam jesu li ti usta dobra koliko i jezik.
Kako u to mokg i posumnjati?
U redu, veli-Lionel, pokai mi svoja najnovija remek-dje-
la.
Poeinjem premjegtati platna dvostruki portret blizanki,
odbaeene Dartove filmske scene pa izvlaCim tri najbolje slike

244 245
 ERICA JONG
iz serije menada i kristala. Cudno je kako mi je, da poenem cije-
niti vlastita djela, potreban stranac u atelijeru. Kad sam sama, ja
samo trunem u svojoj hrpi kreativnog komposta, ne razmigljajuei
uopee o svom talentu, pa ti"iyam u samom procesu stvaranja,
nesposobna da ocijenim proizvod. Kad mi se u atelijeru nade
stranac, tek onda postajem sposobna osjetiti vrijednost djela.
Pokazujem Lionelu menade i kristal, i najednom zalim to mu
ne mogu pokazati vise.
Lionel se odmiCe i baca pogled na platna.
Mamma mth, veli. Hoeeg li mi odmah prodati jednu, ali
da ne kakg Andreu? No daj, lutko, dam ti sto somova McCrae
neee nikad doznati.
Lionel, on je tvoj najbolji prijatelj i moj agent. To bi bilo
amoralno.
Kad kakg 'amoralno', time samo pokazujeg koliko si stara.
Amoralno schmoral posao je posao. Andre ee uzeti koliko?.?
Pedeset posto? Ja ti dajem dvije stotine somova zelenih. Moks
ih staviti u bankovni pretinac za crne dane. Ili se mokmo tram-
piti. Tko Ce znati?
Znat ee Andre kad je objesig u svom stanu a znat ee i
Lindsay.
Lionel lascivno dine obrve.
Lutko Andreu au red da si mi to dala u nastupu strasti.
Zar mote traziti pedeset posto sperme? Ha? Ti svoje slike smijes
dijeliti kao ljubavne darove, zar ne? A gto se tiee Lindsay, jebi je,
ili bolje, tko je jebe. Nju brine samo hoee li je pozvati na prijeme
s tim njezinim ljubljenim kosturima gospodom Remson, gospo-
dom Basehoar, tom jebenom lakom princezom Tavola-Calda...
Sto me na negto podsjetilo: imam dvije karte vigka za bal Viva
Venezia u Veneciji drugi tjedan; hoe doCi? Kupio sam Citav
stol za deset somova morao sam jer je Lindsay jedna od
246
STIE2ENSKI BLUES
predsjedavajueih dama. Dobro bi ti dogao jedan mali provod.
Susret u gondoli i say taj dkz. Sto velig?
Mrzim Veneciju, velim ja. To me odmah podsjeti na
Oscara Wildea i njegovu izreku da je to kao da u lijesu putujeg
kroz kanalizaciju...
Lionel se smije.
0, da, nastavlja on, slika. Dvjesto pedeset u plavoj kuver-
ti, i Andre zna koliko je i znao. Ili, ako ti je draw, mogu ti dati i
dijamant koji vrijedi dvjesto pedeset. No daj, Leila, lutko, gto u
tome ima zla?
Nema zla, ali...
Ne mogu reei da ne dolazim u napast. I ne mogu reei da mi
ne treba to salate. Porezna mi sluka dahee za vrat zbog nekak-
vih lakih olakgica na koje me navukao moj stari knjigovoda, a
osim toga imam i problema na dohodovnoj strani, onih koje
svi umjetnici povremeno osjeCaju. A osim toga sam i blokirana
u kreativnom smislu. Kao i obieno. I ne znam otkud ee se stvo-
riti moje sliedeee platno. Ili moja sliedeea izloka. Lionel mi za
sliku nudi dvaput vige od mog uobiCajenog honorara i to
bez provizije, i uz krasne ganse da zeznem poreznike. I zato dola-
zim u napast. Pa ipak zbog neeeg ne mogu. Voljela bih reei da je
to zbog moralnosti ili patriotizma, ali je zapravo negto drugo
svojeglavost, tvrdoglavi Zandbergovi geni. Znam da Lionel preko
mene ieli potuei Andred,Cla sam jog jednom upala u mugku igru
moei, i istina je da ne zelim Lionelu pruiti to zadovoljstvo. Zlo
mi je yee od toga kako se mugkarci u tim medusobnim borbama
sluk '2'enama kao nijunima i ne zelim se dati manipulirati,
makar mi to punilo &ep.
Hvala, all ne, hvala, 6ujem samu sebe. Ali cu ulaznice za
Viva Venezia uzeti.
247
 ERICA JONG
Ljudi, bag si meshuga, veli Lionel, ali talentirana. Ali slike
su ti grom.
Nisi ih pravo ni pogledao.
Tako dobre slike nije ni potrebno gledati, veli Lionel.
A Lily javlja da je rueak na stolu.
RuCak je serviran na tratini na rustienom stolu od klada gto
ga je Dart napravio na poeetku nage idile. (Njemu iz povrgine
vire hrdavi eavli tipiena dartovska kreacija a noge od brezo-
vih kladica jog su oblokne korom. Promatramo li to kao umjet-
ninu, ona je estetieki konfuzna bag kao Dart i u torn trenut-
ku, dok sjedim tako s niskim malim milijarderom koji mi ne
zagrijava krv, to me samo rastu'iuje.)
Rustiena gozba koju nam iznosi Lily upravo je krasna: peeeni
piliei s hrskavom koiicom, pire od mrkvice (da natjeram blizanke
da jedu povree), mladi krumpir u kori, svjek rajeice i bosiljak iz
nagega vrta. Obrok je postavljen na rukom vezene podlogke.,
duginih boja, uz njih su i laneni ubrusi u boji zimzelena, a sve
je poslukno u francuskom ladanjskom zemljanom sudu urege-
nom motivima mongolijera, iznad kojih je postavljen moto Je
suis libre ispisan finim potezima kista. (Te sam tanjure kupila
jednom u Francuskoj, kad sam bila puna hrabrosti da se razve-
dem od Elmorea, i kad mi se ueinilo da je u njima utjelovljena
sva moja smionost koja je u meduvremenu pobjegla, jer su
moju mongolijeru probugili Dart i droge i alkohol.) Sredignja
su pojava na stolu plameni plavi razlieci. Posve sam svjesna,
dok Lily slate gozbu i doziva blizanke i Natashu, koliko sve to
zacijelo izgleda idilieno napose putniku iz Molohove galaksije.
Umjetnik u svom prirodnom habitatu: Georgia O'Keeffe na svo-
joj mesi, Romaine Brooks s Natalie Barney u Villi Gai u Firenci,
Louise Nevelson u Maloj Italiji. A takoder je tu i zelja u meni da
svoj zivot pretvorim u umjetniCko djelo a to je stupica za svaku
248
SVE2ENSKI BLUES
enu-umjetnika. Zato ito bih radije posluiila gozbu nego je nasli-
kala.
Sjedamo i zvacemo.
Lionel se zeza s blizankama.
Najednom se iz rukom radene firentinske torbe za spise Cuje
glasan bip bip bip, i Lionel trei do nje, uz gkliocaj je otvara, pa
vadi mobitel.
Sto je bilo? pita nepoznatog sugovornika.
Stanka, pa veli:
Reci tom kopiletu da mu dajemo gezdeset pet dolara po dio-
nici i ni centa vise. I ne bojim se nadigravanja. Ovo je igra
naprosto tako.
Lionel govori dijelom zbog mene a dijelom zbog sugovornika
na drugom kraju nice. I on je ovisnik ovisnik o preuzimanju
kompanija. Prepoznajem tu zagrijanost, u visoku razinu adrena-
lina; pokugavala sam naueiti kako se zivi u drukeijem stanju:
umjerenosti, zlatnoj sredini. Meni to izgleda dosadno, no znam
da se tu krije tajna zivota. U drugtvu koje slavi ovisnost, kako
mei zivot bez nje?
Lionel krupno koraea, i spugta se nizbrdo s telefonom, pa se
okreee i kordea natrag. Vidim kako mu se lice grei od bijesa. Bag
se bio spremao uzivati u rueku kad ga je negto povuklo natrag
u njegovu ovisnost. Kako je telefon razorno orude! Razornije od
strojne pugke ili volovskfg`a biea. Gozba se najednom pretvorila
u zuc.
On sjeda, proklire svoje 'Ake, ali je posve zaokupljen dru-
gim mislima, i ne osjeea okus nieega.
'Sto je to nadigravanje? pita Ed, kojoj nista ne promiCe.
To je dobro pitanje, mlada damo, veli Lionel, no u torn
trenutku telefon ponovno zvoni.
249
 ERICA JONG
On psuje, ustaje, javlja se, i ponovno kora& niz tratinu, i
negto mrmlja u slugalicu.
Ja ga promatram, i razmigljam kako ee taj telefon skratiti nje-
gov posjet, i pitam se je li mi to uopde vdino. Jedno sam se vri-
jeme bavila magtanjem o vezi s Lionelom kao rjegenjem svojih
problema no sad vidim da je Lionel, na svoj naein, jog manje
od Darta sposoban sjediti na jednome mjestu, od onog Darta
koji mi ponovno nedostaje u vrgcima prstiju, u utrobi. Jer je
onaj djeeak bio njegov u to sam sigurna.
Kad god se prepustim magtanju o mugkarcu koji de me gtititi,
koji de me hraniti, uvijek vidim da je jog u goroj nevolji od mene,
da je odajniji, groznidaviji, jog ispunjeniji spilkima. Dart je stalno
nekamo letao. I Danny takoder, opet na svoj nadin. A sad Lionel.
Morat du nauditi sjediti sama. Nitko ne zna kako da me tome
naudi. Cak i ja sa svojim gagavim polutrezvenjagtvom kao
da sam spokojnija od svih mugkaraca koje znam.
Lionel stupa natrag, pa sve negto mrmlja i psuje.
Ta jebena kopilad veli da dionice vrijede sedamdeset pet
dolara po komadu ma ti su jebeni u glavu... I vidim u njemu
muijaCko ludovanje za pobjedom, pobjedom, pobjedom, i pitam
se bi li ijedna 'iena htjela i i mogla brinuti o tome kao gto on bri-
ne. 2enarna se iivo sere za takve pobjede ili sam bar ja takav
sludaj. Ja volim plodove novca kao i svi drugi kude, automobi-
le, odjedu, mod, samostalnost ali se nekako osjedam i slobodni-
ja i sretnija kad ne radim po narudibi, kad radim za ljubav a ne
novac. I sretna sam gto sam odbila Lionelovih dvjesto pedeset
tisuda. Mo'ida je to ludo, ali je lijepo znati da stjecanje stvari
nije prvo na listi mojih prioriteta.
Pa ipak znam da se moja strast prema Dartu ne razlikuje bag
puno od Lionelove strasti za preuzimanjem kompanija ili
Andreove za preuzimanjem umjetnika. Trogite, trogite, trogite.
250
SVE2ENSKI BLUES
Bezdana jama sielja. To su nage vrijednosti, i to je svijet gto
smo ga mi stvorili. Nikad nam nevezanost nije bila potrebnija
nego sada.
Lionel juri kroz rudak, s uhom naCuljenim prema telefonu.
Kad smo napunili lica, vradamo se u silos, s uvijek spremnom
torbom koja uvijek mote zasvirati. Raspoloknje je dana uni-
gteno. Tu, na svom zelenom obronku, osjedam krdanje New
Yorka. I osjedam zelju da Lionel ode da se mogu vratiti sjedenju
na svom ribnjaku, ne radedi nista i radedi sve.
Lionel olabavljuje kravatu, i napokon skida sako.
Lezi, mislim da to volim, veli grleei me. Ja hihodem. Sve je
to tako gagavo ponuda za sliku Andreu iza leda, nadigravanje,
obavezno udvaranje. Ja stalno trdiim ljubav na sasvim krivim
mjestima.
Zagto se smijeg, lutko? pita Lionel.
Zato gto je sve to tako blesavo.
Sto to? pita Lionel, povrijeden.
2ivot.
Razmigljam o tome, kad mugkarac i 'ena zajedno legnu, kako
on razmiglja o pobjedi a ona o ljubavi, i zato to nikad nese gti-
mati. Nikad. Dva bi spola mogla biti i dvije razlidite vrste.
Reci gto ti je u glavi, veli Lionel.
Samo kako nemamo dovoljno vremena da to obavimo kako
treba. Tvoja de torba zap:lgtati. Utrdat de moje blizanke. Treba
nam ditav vikend, ditav (jedan.
Lionel me mazi po vratu. ja razmigljam kao zena. Mugkar-
cirna nije nista drak no pojebati i pobjedi napustiti primordi-
jalnu gpilju i vratiti-se nadigravanju. 'ena je to koja zeli vikend ili
ditav tjedan.
Lionel me _WU.. Njegov je poljubac zadudujude vlazan i
topao, strastven, dubok. Igra mi se dojkama.
251
 ERICA JONG
bih ti dati sve, veli on, bag sve.
Sputa ruku i poeinje otvarati glic, i tad se torba za spise
ponovno oglasi piskom.
Vrag neka ga nosi, veli bacajuei se prema njoj.
S jednom rukom na glicu a drugom na telefonu, on nastavlja
svoje nadigravanje.
To je svijet gto su ga oni stvorili, svijet u kojem seks stalno
prekidaju nadigravanja, i oni to vole. On demoralizira Cak i ljude
poput Darta. Oni 'five radi jebanja, pa ipak se zbog ljudi poput
Lionela osjeCaju kao zigoli. I gdje je odgovor? Tko to zna?
Reci kopiletu da Cu mu otfikariti jaja, govori Lionel, vjero-
jatno svom advokatu, ili struenjaku za nadigravanja, iii nekom.
Dok govori, erekcija mu se povlaCi. Fantaziram da mu ga
pugim dok govori preko telefona, da postavim "ensku mod protiv
mugke, alt. se svladavam i to ne samo zato gto me boli utroba.
Zbog nastojanja da ostanem trijezna te su mi igre postale manje
privlaene no gto su nekad bile. Jer u svojoj seksualnoj igri vidi
vlastiti glad za moeu i dominacijom. I vidim sebe u Dartu
kao Donnu Juan, kao Donnu Giovannu. Poeinjem prozirati vla-
stite trikove. Lijep je dio seksa Cista tagtina, zar ne? Ti slatki trnci
kad navodig nekoga da se u tebe zaljubi, narcistieka zelja da te
netko Nikad to prije nisam uvidala, ali sad to sasvim sigurno
vidim. Kad jebaCina uspije, pobjeduje prirodin narcizam. Jog
jedna beba za njezinu momead. Da, momead. Ali, nadrnudrivgi
nju, vjerojatno smo nadmudrili i sami sebe. Bog je ljudskim
bieima dao previge umne snage i nedovoljno mudrosti i suosjeCa-
ja u tome je tuna istina. Otfikarena jaja, doista.
Lionel negto frtlja, pa povlaCi zatvarae" jednom rukom, dok
drugom drzi telefon.
Budi tamo u roku jedan sat, gunda on.
252
SVE2ENSKI BLUES
Lutko, moram iei, veli mi sasvim nepotrebno. Vidimo se
kasnije.
Meni se trbuh gra Treim promijeniti ulo'iak, pa ga poljubiti
za rastanak i otpratiti do helikoptera.
Shvaeam da se u ovakvom stanju i tako ne bih mogla seksati.
Koga to pokugavam obmanuti? Lionel se breca na pilota, koji se
sun& na travi. On skaee poput poluroba, gto i jest:
Da, gospodine Schaeffer. Odmah, gospodine Schaeffer.
Pilot je lijepi plavi shagetz, dvaput vigi od Lionela. Lionel
pred njim oeito vat. izigravati gazdu. Zacijelo su kozaci koji su
mu silovali baku shall tom pilotu i on im to nije zaboravio.
Rotor se poeinje okretati i brutalizirati zrak iznad moje meke
zelene padine.
Nazvat du te sutra! veli Lionel, izgovarajuei staru mugku
reeenicu.
Zagto se, pitam sebe, uopee trude? Rijetki su oni koji i
stvarno nazovu i hien su to oni koji to nisu obeeali.
Te nodi, i dalje krvaredi, pokugavam nazvati Darta. Zovem
Los Angeles, i pokugavam najprije s novim brojevima na poziv-
nom 213, pa potom s novim pretplatnicima u dolini (818).
Nemam sreCe. U Citavom girem gradskom podrueju Los Angele-
sa ne uspijevam mei nikakvog Darta, Dartona ili Tricka Donega-
la. Razmigljam da li da nazovem broj one njegove drapaeoze, no
onda shvaeam da ga nikrnisam ni imala. Ja zapravo ne znam ni
kako se ona zove.
Ali da sam imala ikakav broj, ja bih zvala i zvala i zvala do
duboko u nod, i 6elcala da netko digne slugalicu, i da je spusti,
pa bih ponovno zvala i ponovno eekala. I napokon, sva oCajna,
nazivam broj srarih Donegala u Philadelphiji. Telefon zvoni i
zvoni. U onim vjeCnostima izmedu signala, pred Etna mi se
253
 ERICA JONG STIE'2ENSKI BLUES

ponovno odigrava eitava naga veza. Napokon se netko javlja. To

je Dart i veli Halo.
Treskam slugalicom i odlazim u krevet, dok iz mene lipti krv.

16

Praznokrevetni bluz

ki,e/vet mt. lexcexien

aye/ient (tai
Lciecie/xe
Jain #euctin mki
J. C. Johnson

ada, kad znam gdje je Dart, on me poCinje opsjedati kao

S da se nisam nikad od njega ni oslobodila. Pa i nisam. On

mi i dalje redovito dolazi u snove. Da spolna strast nije
tako silna veza, Bog je ne bi izmislio kao ljepilo izmedu dva
biea tako razliCita kao gto su to mugkarac i 'iena. Moj je dugevni
mir odnijela voda. Dart se vratio u moj 'iivot.
To se dogada iznenaeo kao napad u zoru, to je svojevrsni
seksualni Pearl Harbor. Samo sam mu Cula glas s druge strane
'iice, i veC ne znam za sebe.
Vrtim se i bacam po postelji, i razmigljam kako bih lako
mogla uskoCiti u auto i odvesti se tamo gdje je on. U Phillyju
bih mogla biti yeC za 6etiri sata, ako bih vozila kao da mi je
vrag za petama. I prisje&m se svega lijepog njegovih ljubavnih

254 255
 ERICA JONG
pjesama, o tome kako se prema meni odnosio divlje zagtitniCki
kad bi me prepoznali ljudi na ulici, njegove ljubavi prema blizan-
kama.
Lijep pokugaj. A zapravo sam na njih bila stragno ljubo-
morna, i kako su rasle, sve sam se vise bojala da ce ih zlostaviti.
Ali bilo je zgodno, u mojoj Cdnji za njim, na sve to zaboraviti.
Moja je zdrava svijest pobjegla iz krletke. Osjeeam njegov miris;
i vidim vitice dlaka na njegovu trbuhu.
Isadora: Oprosti mi, all ako jos jednom spomend te proklete
ili taj posrani miris, ja cu...
Leila: Zavrgtati?
Isadora: Znam to priOu o mirisu... Moida sam iz svega toga mogla
napraviti knjigu o nju2skanju i ceskanju i pass'tedjeti citatelja besmrtne pro-
ze.
Leila: Dobra ideja!
Prisjeeam se Dartove njdnosti na poeetku nage veze:.igih
popodneva u krevetima diljem svijeta hotelskih apartmana,
kolica sobne podvorbe, kreveta s razbacanim donjim rubljem,
krinki, bieeva, hrane, sperme. Pokugavam se sjetiti i svih grozota
njegovih cura, fotografija, raeuna, okrutnih reeenica od kojih
su mu se krivila usta ali ga ne mogu mrziti. Za veliku je ljubav
dovoljan i samo jedan veliki ljubavnik: objekt mok biti banalan
kao Lolita ili gospodin Fullerton. Samo gto ljubavnik mora biti
velik. I za ljubav je dovoljan jedan. Jedan koji de davati i jedan
koji ee primati. A primatelj mora imati izvjestan je ne sais
quoi.21 I ne smije biti sasvim ligen garma. I ne smije biti sasvim
bez poezije. (Dart je tako, primjerice, svoje ljubavne poruke
slane na bezbrojnim eestitkama, u maniri njegovih roditelja
potpisivao s D'Artagnan, Darth V. ili g. Darcy.) Priznajem da
nikad nisam mogla voljeti mugkarca koji je nepismen. Snack bi
21
fr., ne znam gto. (Op.pr.)
256
SVE2ENSKI BLUES
mi, dok bi me jebao, u uho pjevugio pjesme Bessie Smith,
Thom bi citirao Johna Keatsa, Johna Donnea i Johna Miltona,
i to na klaftre sve te Johnove; a on je volio i Browninga i
Byrona i znao skoro napamet Childe Harolda i Don Juana i
Prsten i knjigu. Elmore je volio Cantos Ezre Pounda. A Dart,
Darth, D'Artagnan, Darcy, citirao je Shakespeareove sonete i
Nerudine ljubavne pjesme. -to vrijedi ljubav ako se ne mok pre-
toad u rijeei?
Opet sam sva u vatri. Ponovno svedena na naprgnjak pepela.
Ponovno sagorjela.
Oprljila me rijee Halo. Ako to mok ueiniti jedna rijee,
kako se smijem odvaiiti da Cujem dvije? Ili tri! Srce mi gori
kao Shelleyevo na onoj plazi u Livornu.
0, Dart je imao izvjesno je ne sais quoi, to da. Njegov smije-
gak, njegova njdnost ili je to bio naprosto njegov kurac?
Zaljubljuju li se 'ienke nage vrste samo zato gto ih je netko dobro
izjebao? Postupa li narav s nama bag tako? Je li to ona tajna koju
Don Juan zna? Poeesto se pitam zagto drugi mugkarci, fini
mugkarci, dosadni mugkarci, ne nadu malo vremena i daju si
truda da prouee Kamasutru i druge raznovrsne tekstove o ljubav-
nim tajnama. Jesu li oni nesvjesni vrijednih nagrada koje ih Ceka-
ju ako ienu dobro izjebu? Ali glavni su obavljatelji ljubavnog
umijeea zigoli i grebatori. Kakve su lude fini mugkarci kad ne
uee od njih!
Ili oni preziru goli sea (Kao da seks ikad mok biti gol.)
Prava ce iena mugkarca vige voljeti zbog njegova kurca nego gto
bi ga ikad mogla zbog njegova nadigravanja ill bankovnog raeuna
pa govorili gto im drago.
Razdirana izmedu ielje da ga ponovno nazovem, da se odve-
zem do Philadelphije ili se Citavu noC okreCem po postelji, ja
ustajem, odlazim u svoj silos, i otvaram kao da sam Pandora
257
 ERICA JONG
gto otvara svoju kutiju - kutiju uspomena na Darta, koju sam
bila sakrila (od same sebe!) iza kutija s eavliama za napinjanje
platna, krpica, okvira i limenki sikativa.
Otvaram je drhtavim prstima. Vee samo dizanje poklopca -
to je kutija Bendel'sa - izaziva silno lupanje srca.
Tu su polaroidne studije za Dartove filmske scene - Dart gol,
i mage kurcem (taj je deeko bio spreman za sve); Dart u kuhinji,
gdje stavlja kurac na panj i die sataru, tobok da ga odsijeCe;
Dart gol, s dignutim, sprema se pojebati nevidljivu fotograficu.
A onda su tu i sortirane Cestitke - pisamca ljubavi, pa
pisamca isprika nakon svade, zgdivana ukrasna kitica (jedna
od kojih je i ona s onog fatalnog Dana zahvalnosti s njegovim
roditeljima). Pregledavam te artefakte uzbudeno i smeteno - ali
takoder i sa sumnjom i nekom novom distancom. U tom je Dar-
tu negto perverzno i nezdravo. Posebno me uznemiruje polaroid
na kojem die sataru nad kurac. Kao da je spreman na sve, samo
da privuee zanimanje. Dok su u kudi moje djevojeice, tog Covjeka
zaista ne mogu vise pozvati u kudu.
Dok mi srce puca, uzimam sve te fotografije, razglednice,
osugeno cvijede, pa ih poanjem slagati u kolaz. Kako me sve
vise obuzima nekakav bijes da tu ljubavnu vezu pretvorim u spo-
menik, kako groznica raste, dohvadam gkare i ljepilo pa poeinje
rezati, lijepiti, pa eak i packati po tim krhotinama i komadidima
svog zivota s Dartom. Pandorina kutija, tako to zovem, dok me
sve vise obuzima bijes da iz svog zivota napravim
Kad bi Dart vidio taj kolaz, bi li ga volio ill mrzio? Tegko je
to redi. Bi li to potvrdilo nag rastanak iii ga zalijealo? Dart je
toliko narcisoidan da skoro mislim da bi mu se to svidjelo. Pro-
lazi me drhtaj pri pomisli da mi je Cak i u torn trenutku vise stab
do mojega rada nego do ljubavi. Kad bih morala birati, drai bi
mi bio model od ljubavnika - no je li bag tako?
258
SVE2ENSKI BLUES
I tad zvoni telefon u atelijeru - onaj tajni, onaj od kojeg broj
imaju samo Dart i Emmie.
Tram i diem slugalicu.
Halo? velim.
'kljocaj. To zove Dart. Privueen silom rezuckanja njegovih
slika. Crna magija. Duga uhvadena na komadieu fotografskog
filma. Veza uspostavljena. I prekinuta. .kare kojima magem odsi-
jecaju Dartu kurac. Nehotice?
A zatim se vradam svojoj Ceinji. Osjedam bol u jagodicama.
U trbugnoj gupljini nekakav Cudan osjedaj. Ljubav? Ovisnost?
Najednom jedrim ulicom u Dubrovniku. Uzimam ljepilo i Dartu
vradam njegov kurac.
0, Bok - hodu li se ikad vratiti sebi? Ceznem da se zalju-
bim, no ljubav unigtava - a nista manje od toga i ne osjedam
kao ljubav! to je netko gorljivije nezavisan, to vise eezne za
samounigtenjem. Boj se nastavlja. Boj izmedu ljubavi i ropstva.
Ja Ceznem da se dadem, da se vratim, da se ponovno dadem.
Dok po dasci slakm odrezane komadiee Darta, dok ga slakm
i razlakm, vojujem sa samom sobom. Sto bih ieljela vise? Vlast
ili ljubav? Moe ili ljubav? Zar se to dvoje iskljueuje? Ili je to tako
samo kod mene? S 'to to znaa biti umjetnik koji na sve komadide
svog Z'ivota gleda - sasvim doslovno - kao na materijal? Je li on
zbog toga osuden na nesreeu, je to, na koncu konca, jedino
blaknstvo? Ne znam relgovor ni na jedno od tih pitanja.
Znam samo da pokugavam nauati voljeti i sama to pitanja. Jer
su ona sve gto imam.
Diem slugalicu-i- zovem - aii ne Darta, nego Juliana u Los
Angelesu. Juliana, koji vjerojatno sklada elektronsku glazbu za
jog jednu svoju svemirsku operu. Juliana, koji toliko slici Albertu
Einsteinu - sa svojim busom snijeinobijele kose, sa svojim veli-
259
 ERICA JONG
kim, iskriCavim oeima da ga ljudi zaustavljaju na ulici i pitaju
ga je li on zaista Einstein.
E=mc2, uvijek im odgovori Julian, i tako iz zbuni jog vise.
To de ih naueiti pameti, gap& mi Julian, i namiguje kao
vilenjak.
Juliana obo'iavam vee godinama. Julian je moj pajdo, moj
Il
duhovni voda. Velim sebi, ako ne dobijem Juliana, smjesta cu
nazvati Darta. Ali je Julian kod kuee.
Kako smo, najljubljenija moja gospo? pita on.
Najgore. Grozno.
Sto je bilo, lutko?!
Ja ne znam da li slikam ili zivim. Ne znam ubijam li Darta ili
sebe. Upravo sam napravila kolai od krhotina svojega zivota i
sad sam u koldiu; i ne mogu van.
Poznat mi je taj osjeeaj, veli Julian.
Preprieavam prieu posljednjih nekoliko tjedana Dart otigao,
sastanci AA, pravi milijuner, neuspjesi, kako vidim sebe da sje-
dim na kozmosu, pa posao, iivot, mute svega toga.
Isto je to i sa mnom, kad se zakljueam u kueu, jer me davi
rok. Spavam tri sata, odem pod hladni tug, pa tri sata prekam po
sintesajzeru. Prekanje, spavanje, spavanje, prekanje, sve dok vige
ne znam gto sam glazbena zica ili eovjek a to mi nije eak ni
vaino. To je blaknstvo. To su muke. Pa ipak, to i ne mokmo
birati. To je ono gto moramo raditi. Ali ti si bar umjetnik. A ja
sam samo stara kurva, koja rmbaCi po sintesajzeru da dobije svo-
ja dva bijedna milijuna godignje. Dobro plaeena flundra. Ne tako
dobra kao zvijezde koje se trzaju na moju glazbu ali gto da radi
siroto momCe?
VeC sam Julianov glas daje mi osjecaj da sam se vratila svojoj
zdravoj svijesti. On me razumije moj rad, moje opsesije. Kakav
je blagoslov imati takvog prijatelja.
260
SVE2ENSKI BLUES
Leila morala bi oCekivati da eeg Darta oplakivati bar malo.
Pa bila si s njim pet godina.
'Za mrtvom ljubavlju zaljubljeni neka place dvije godine',
velim ja, citirajuei Ljubavna pravila.
Ali on nije umro, zar ne? pita Julian.
Ne. To je samo citat iz kodeksa otmjene ljubavi gto su ga u
trinaestom stoljeCu sastavili trubaduri.
Vidi vraga, veli Julian. Kad ne znag gto deg, citiraj truba-
dure. Eto zagto te volim.
Julian, hodeg li mi praviti drugtvo na balu Viva Venezia?
izleti mi iznenadae iz vedroga nebj. Mislila sam da to zamolim
Darta, ali sad mi je najednom jasno da to moram pitati Juliana.
Julian oklijeva. Boji se u to uskoeiti, boji se da Cu ga povri-
jediti. Julian se gtiti od iivota svojom duhovitogeu, svojim gtoso-
vi.a, svojom kuenom izolacijom, skladanjem. On skoro nikad ne
izlazi.
Julian, toliko mi dugujeg u zamjenu za onaj popis potrep-
gtina.
Kakav popis potrepgtina?
Onaj koji sam ti dala kad si umirao od gladi jer je otigla Cri-
stina.
0 to.
Htjela bih da me zauzvrat povedeg na ples. Mislim to
ozbiljno.
S tobom se zaista trko pogadati, veli Julian i smije se.
Mislim to ozbiljno. Morag mi obeCati.
Daj mi da malo razmislim, veli Julian, pa cu te nazvati.
Potom svira nekakav sablasni akord, pa spugta slugalicu.
+ + +
Vraeam se svom kold2"u na temu Darta Pandorinoj kutiji.
261
 ERICA JONG
Da li mi se to samo prieinja, ili mi Dart zaista namiguje? Zbilja
izgleda kao da to Cini.
Nazovi me, kao da govori. Nazovi me.
+ +
Sto je to u stvaranju gto u Covjeku budi istodobnu zelju za
unigtavanjem? Indijci su imali pravo glede Kali koja je stvara-
laeki element i razaralaeki element sjedinjen u jednoj stragnoj
bozici majci. Dok rezuckam i lijepim i premeeem komadide svo-
jega zivota, osjedam se kao Kali. Kad bih se usudila, dodala bih
koldiu i krvavi ulozak, skupa s Dartovim odrezanim (i vraeenim)
kurcem.
Kako bi se inaee Covjek usudio stvarati, kad se ne bi usudio
unigtavati? Ludost je ona ista ludost, ta groznica u krvi, ponos
zbog stvaranja svijeta ni iz Cega. U groznici, izludena, ja gledam
u izreske i komadide kojima se igram eitav dan, i u glavi mi bub-
nja. Pile mi se u sljepooeicama trzaju. I boli me grlo. A boli me i
vrat. To nije negto gto bi se dalo izlijeeiti za jednu no u krevetu
s pravim mugkarcem.
Odlakm gkare i odlazim do Rolodexa, i poeinjem ga listati.
Kakav je to spomenik promjenjivosti! Pola je telefonskih brojeva
zastarjelo; oni koji se nisu razveli ili se poknili, u meduvremenu
su umrli! Kakvu stopu smrtnosti odrdiava Rolodex! Uzimam
Filofax (gdje driim imena posebnih, prisnih prijatelja: bliskih
osobnih prijatelja kako to vele u Hollywoodu kao suprotnost
'emu? neosobnim prijateljima?) i listam sad kroz to: kroz svoje
stare deeke, zaboravljene mukve dobrih prijateljica iii zaborav-
ljene mukve zaboravljenih prijateljica! Sve to ne obeeava bag
nigta! Pravim mall popis potencijalno jebljivih mugkaraca u
svom Rolodexu i Filofaxu i srce mi tone. Koliki se problemi
kriju iza svakog od tih imena! Kakve neiskazive dubine straha
262
SVE2ENSKI BLUES
od prisnosti, od vezanja, straha od padanja, straha od letenja,
straha od jebanja!
Lijepa prva zajedniCka veCera, pa uzvratni susret, pa kino,
kazaligte, sigurni kondomirani seks na Cetvrtom sastanku, bez
razmjene tjelesnih tekueina, pa se vraCaju u svoj Filofax, kao
da ih polakm medu svjek Ciste plahte bolniCke postelje.
emu ta gnjavaa? Zagto naprosto ne ostati tu, na ladanju, i pre-
tvarati svoj iivot u kolai?
Poeinjem rad na kompoziciji Seks u doba side, koja se temelji
na svim mojim zastarjelim stranicama iz Filofaxa i karticama iz
Rolodexa. Na golemoj fotografiji, koji prikazuje Darta kao
rock-zvijezdu, poeinjem slagati stranice Filofaxa, kartice Rolode-
xa, stare Playbille, jelovnike, pa zatim ponovno Dartove polaroi-
de. Izrezujem Playbille i jelovnike u senzualne, eak genitalne
oblike, razudujem polaroide, pa eak i u samo sredigte kompozi-
cije lijepim jedan ntheasto umotani Excita kondom. Prolazim
kroz hrpe starih magazina, traim onaj u kojem je ona zapanju-
juea slika 'iene koja se neduno masira po vratu vibratorom falu-
snog oblika. I glasno se smijem tom ldinjaku. Dok mijenjam i
premjegtam izrezane komadiee, sanjam o lijepom mladom pastu-
hu kojeg bih mogla pozvati onako jednostavno kao gto se poziva
maser.
Kakav bujni posao za marljive kreativne 'iene! Na sidu testi-
rani pastusi za kreativne 'ene (ili preposlene direktorice) koji se
ne zele emotivno vezati.41 naravno da to ne bi iglo. Veeina 'iena
ne zeli pastuhe, ma koliko bili testirani na sidu jer zele ljubay.I
zele romansu. I zbog toga taj posao ne bi nikad upalio.
Ne bi upalio ni.za mene bez obzira koliko privlaena bila
fantazija. Ja se mogu pretvarati pred samom sobom da zelim
pastuha, no vaj, ono gto zelim zastragujue je sloknije od toga:
ja zelim ljubavnika, partnera, prijatelja, tatu, bebu. Pastuh bi
263
 ERICA JONG SVE2ENSKI BLUES

bio negto prejednostavno Cak i kad bih imala i najblaieg pojma

gdje da ga nadem.
I tako nastavljam praviti kol4 kao opsjednuta, sve se na-
dajuei da de sva strast i energija i pouda uei u papir, da de
sva blokirana sperma uei u ljepilo, i da de slike titrati kao orga-
zam, dosiivljen lako i istinski. Taj bih kolai mogla nazvati i Pra- 17
znokrevetni bluz. I mogla bih ga posvetiti Bessie, Bessie Smith,
carici bluza, svojoj heroini.
Leila i noeni iivot

gc &do-n x-se/ita ti,a/26- nuarIca/yea

Ito friviw je 4 dna
Lc; ti,a7:"(intx'ena
' 24a 4i,a/Zi mailhawa
frolio je 4 dna
a,vd radii I& fro/tadoie,
nay dna Ja4 n .
Freddie Spruell

0
Wayneu Riboudu nije se eulo sve od one veCeri kad se
izgubio u jatu guskica u onome motelu, negdje u
apsurdnim predgradima New Yorka. I onda, najed-
nom, eto ga na telefonu, kako me salijeCe kao da se nikad nista
nije dogodilo. Mugkarci iroii bi povremeno znali nestati tjednima,
da bi se potom ponovno pojavili, nekad su me mistificirali. Sad
znam da ili bjeie pred intimnostima ili da ganjaju druge 'ienske
gto se, naravno, svocIi na isto. A Naynea sam ostavila zato gto je
bio pijan no jesam li?
Koliko mi se puta u 'Z'ivotu dogodilo da je mugkarac koji je
vee pao na mene naprosto zdimio i zaveo drugu '2'enu tek

264 265
 ERICA JONG
toliko da dokaie da se nije dao uloviti? Istina je da sam to Cinila
i sama, i znam kako se zove ta zvijer: strah od prevelikog zbla'a-
vanja. Jesam h ostavila Waynea, pitam se, zato gto je bio pijan ili
zato gto je u meni pobudio negto od Cega sam se uspaniCila?
Nikad to neCu doznati. Poslije AA, sve je u mom 'iivotu dove-
deno u pitanje. I sad ne znam pijem li zato da bih imala ispriku
da mugkarcima padam u krevet, ili padam mugkarcima u krevet
da bih imala ispriku da pijem. Ja ne znam jesam li ja ovisnik o
cugi iii kurcu ili i jednom i drugom.
A sad me Wayne zove da probanCimo u New Yorku. Jesam
li dovoljno trijezna da to obavim bez piCa?
No daj, Leila ne vidaju to ved tjednima. Umrijet Ceg u torn
jebenom silosu. Daj da probanCimo u stilu samog cityja. Nedo-
staje mi tvoj hihot.
Kako da kaiem ne nekome kome fali moj hihot?
Nikako, lutko. Osim toga, sve plaCamo iz mog d'iepa. Bit de
bomba.
Uzeli su mi dozvolu.
Ha! A mislila si da ja ne znam voziti! Ja Cu voziti, veli
Wayne.
0, ne, neCeg. Nikad vige.
Onda sjedni na vlak iii nadi vozaCa.
Sto da obuCem?
Crnu kohl.
Sarno ne zaboravi da vise ne pijem i ne trogim drogu.
Imam ja i drugih opojnih sredstava, lutko, veli Wayne.
Nigta se ti ne boj.
+ .
Ostavljam blizanke s Lily i unajmljujem vozada vitkog mla-
dog crnca koji se zove Charlie da projezdim kroz Connecticut
u DARTA.
266
SVE'2ENSKI BLUES
Spremamo DARTA u moju gardiu, Charlie odlijede, a ja se
nalazim s Wayneom u njegovu potkrovlju na La Guardia Placeu.
Ja na sebi imam grudnjak od crne Cipke u Madonninu stilu,
traperice od crne koze, crne sado-mazo sandale s visokom potpe-
ticom, i crnu motociklistiCku jaknu gto je nekod pripadala Dartu.
Moja je kosa divlje razbarugena voZ"njom s ladanja, i ja je ne
Cegljam. Obuzima me onaj ludi, poluhisteridni osjedaj, koji mi
inade dolazi kad radim kao luda i kad me prekine ono gto se
smatra normalnim zivotom. (Kao i obidno, ja ne znam slikam
li ja
Poljubi me, veli Wayne. Ja ga ljubim i osjedam vonj cuge.
Iako sam se uspalila, to me iskljuduje. Govorim sebi da jog malo
krvarim, pa da bi seksanje moglo biti opasno. S obzirom da sam
prestala piti, moji mi seksualni signali sporije pale. Moja zdrava
svijest kao da sve vise i vise preuzima komandu. Kakav je crock
govana ta trezvenost! Zbog nje sve gto je nekad bilo lako, najed-
nom postaje tako
Wayne me vodi kroz prometnu ljetnu nod prema East Villa-
geu. Ulazimo u negto gto izgleda kao skladigte mesnice, prolazi-
mo kroz dvostruka ieljezna vrata, i nalazimo se u velikoj prosto-
riji s preklopnim stolicama. Na svakoj od njih netko sjedi. Wayne
i ja stajemo uza zid kraj vrata.
Publika je ridet tipova iz East Villagea, periferijskih odijela i
inozemnih lovaca na uzbudenje. Cujem da netko govori japanski
i njemadki Osovina je argila invaziju na New York. (I pogo-
dite tko pobjeduje?) Podinje predstava.
Covjek u konatoj maski stupa pred publiku, uspinje se na
improviziranu pozornicu (pokrivenu ceradama), povlaei zatvarad
na ustima, i pita:
Tko zeli otidi prije no gto zakljudamo vrata?
Nitko ne ustaje da ode.
267
 ERICA JONG
Daj, idemo, velim Wayneu.
Tek smo dal, veli on. Nede ti biti zao, na Casnu rijeC. To
de te inspirirati.
Gledam mu u 'imirkave zelene oci, njugim mu cugu u dahu.
Htjela bih piti, mislim. I tad velim sebi: Ti to samo mislis da 'elig
piti, zato gto se bojig. Osjeti strah ali ne dopusti da te on natje-
ra na piee. To de prod., kao r1.1"no vrijeme. Osjeeaji nisu Cinjeni-
ce.
Dvorana se naglo zamraCuje, i Cujem kako se 'eljezna vrata s
treskom zatvaraju i zakliuCavaju.
PoCinje. Spugta se tigina. Ljudi se megkolje u stolicama. Upra-
vo njufim strah.
PoCinje svirka. Elektronska glazba, Moogov sintesajzer ili
Kurzweil. Znan-fan zvuk koji je mogao stvoriti i moj prijatelj
Julian. A onda svijetla toCka pronalazi mladu 'ienu u crnom, s
golemim nose6im trbuhom. A druga svijetla toCka pronalazi pri-
jetedi maskirani mugki lilc koji vitla samurajskim maCem. (Isti
Covjek koji je najavio predstavu?)
Samurajski maCevalac progoni mladu 'ienu po pozornici stili-
zirano pleguCi, i biCuje zrak svojim maCem. Cini se da je oplide
po vratu, gldnjevima, zapekima gto su sve tek blijede stabljike
puti u usporedbi s njezinim nabubrelim, u crno ovitim trbuhom.
On uz fijuk spugta mac i pori joj trbuh. Iz njega ispada tucet gta-
kora, koji se hvataju za zrak i skaeu po uzdignutom podu pozor-
nice. Sape lupkaju po ceradi.
Zena vrigti:
Moje bebe! Moje bebe!
Maskirani mugkarac progoni gtakore, izvodi nad njima maCe-
valae'ke finte, odsijeca jednome glavu (mlaz krvi), a druge pro-
hada i odsijeca im udove. 2ena vrigti, vrigti visokim krikovima
268
SVE2ENSKI BLUES
koji probijaju ugi. Ja pokrivam oCi, 'ieludac mi se grCi, crijeva
mi se dau kao da cu povratiti.
Publika je skamenjena, nijema. Nitko ne dige. U dvorani
postaje vrude, i sve vrelije.
Provirujem kroz prste. Pozornica je pogkropljena krvlju.
Nekoliko se gtakora izvija u smrtnim mukama. Jog ih nekoliko
mrtvih, rasutih crijeva lde na pozornici. Drugi su se razbjeiali
bogzna kamo.
Maskirani mugkarac stoji nasred pozornice sa gtakorom, koji
se jog previja, u ruci. Povlaei zatvarae na maski, otvara usta, i
odgriza gtakoru glavu. Potom je ispljune, pa gkropi zenu gtakoro-
vom krvlju.
Ja skaCem i poCinjem lupati po 'ieljeznim vratima kao polu-
djeli klaustrofob. Wayne me pokugava obuzdati, ali ja mlatim
rukama, u'iasnuta da nikad neat pobjeei iz te none more.
Vrijeme se usporava do puzanja, postaje sporo kao u snu,
kao na usporenom filmu, noCria mora devetogodignjakinje.
Nakon, Cini se, Citave vjeenosti lupanja po zeljeznim vratima,
osjeeam kako popugtaju. Waynea i mene pugtaju u hladno pred-
vorje kosturnice.
Jurim na ulicu. Wayne mi je za petama.
Lutko, lutko, zbilja si podilkila, veli on i hvata me.
Ne zelim zivjeti u svijetu u kojem ljudi ovako negto smatraju
zabavom !
Drhtim eitavim tijeloc, krvarim iz maternice, koljena mi kle-
caju.
Mrzim svijet koji smo stvorili! Mrzim ga!
Lutko, daj, *dui. Zovem te na
Pke! To je sve gto ti je palo na jebenu pamet. Svijet tako
rusian da se Covjek mora anestezirati da bi ga podnio! Ja ne zelim
'2"ivjeti u torn svijetu. 2elim se vratiti u Connecticut i sakriti se!
269
 ERICA JONG
Ovo su, u pidku materinu, zadnji dani Rimskog Carstva. Da sam
Bog, sve bih pobila i krenula ispoCetka.
Wayne me vodi u mali bistro, svojevrsnu gpilju gdje je tama
optodena mramornim stolidima, a stolice su izvezene stolice pari-
gkoga kafida. Zatim hrpa europskoga smeda u skladu s namjegta-
jem, pa debitantice-boemi (gto 'five od dividenda) i koje se pre-
tvaraju da su umjetnice, pa mugki homoseksualni modeli, koji se
pretvaraju da su hetero.
Wayne za sebe naruduje vino. Ja trdiim Diet Coke s limu-
nom. Jog pladem i tresem se. Dtiim se za eagu kao da se utapam.
Ali lutko, to je samo predstava, veli Wayne.
To su stvarne iivotinje i stvarna kry i stvarna iena i stvarni
mugkarac. Sad mi samo nemoj poCeti srati o scenskoj umjetnosti.
Mi dopugtamo takve stvari ali nas seks sve baca u trans. To je
suludo, Wayne, suludo. Ne 'ielim iivjeti u takvom svijetu. Zelim
da ljudi budu blagi i njeini i da se vole. Zagto je sve tako zaje-
bano?
Wayne me obuhvada.
Nikad te ne bih doveo da sam mislio da de te to tako smu-
titi. Mislim da onda otpada Madame Ada, made omina. To je tr
bala biti naga sljedeCa postaja. Ali ako te to uznemirava, mokla
bismo jog stigli u kino. Mokla negdje igra Bambi. Sto se mene
tide, mok. Samo sam mislio da bi morala ovo pogledati zbog
svog stvaranja. To je vdino. To je ono gto se zbiva po velegrado-
vima. Mislim da to morag znati.
Gladam ga s Cistom mtinjom (napose zbog onog spominjanja
Bambija.)
Zafto?
Zato gto je to tajna povijest nagega doba. Bag poput mojih
novdanica, to dovodi u pitanje nage vrijednosti. Mi smo dio
toga, i ukoliko u sebi ne otkrijemo neki tajni dio sebe koji voli
270
SVE2ENSKI BLUES
takve stvari, protiv terorizma i torture ne ostaje nam ni molitva.
Jer morag muCitelja otkriti u svom srcu. Eto zagto sam te htio
upoznati s Madame Adorn. Ali ako je to prejako za tvoju krv,
zaboravimo to. Podi demo nekom drugom zgodom.
Wayne zove konobara, i ovaj zvrlja radun. Wayne iz svog ele-
gantnog novdanika od telede kok vadi prekrasnu sliku novdanice
od sto dolara izradenu u svim duginim bojama, nalik na novda-
nicu kakve banana-republike.
Konobar, mladi pederdid od mokla dvadeset dvije godine, sa
strelicom u lijevom uhu i gusarskom zlatnom rinCicom u
desnom, samo zuri u novdanicu, pa veli:
Jako mi je "ao, gospodine, ali to ne mogu primiti. Mi prima-
mo American Express, Visu, MasterCard...
Oprosti, veli Wayne. Znag li ti koliko vrijedi ova novCa-
nica?
Ne, gospodine.
Rekao bih da vrijedi otprilike sto puta vise od svoje nomi-
nalne vrijednosti. Ako to prodag recimo Leu Castelliju to niz
ulicu, ill Hollyju Solomonu, ili bilo kome mokg u caep strpati
disti profit od devet tisuda devetsto dolara. Znag li gto sve mokg
udiniti s devet tisuda devetsto dolara?
Da, gospodine!
GlumaCka gkola za ditavu godinu! veli Wayne. Novi auto
pa makar i mali koreanac. Vrijeme. Znag li koliko vrijedi vrije-
me?
Gospodine jako mi je kao, ali to ne mogu primiti. Amex,
Master, Visa dak i osobni dek uz valjanu osobnu iskaznicu.
Koliko vrijedi, gpdina iivota? Moe skromno poivjeti Cita-
vu godinu ne radedi ovaj traljavi posao. Koliko ti to vrijedi?
Gospodine, molirn vas, veli konobar, odito zbunjen.
Kako se zoveg? pita Wayne.
271
 ERICA JONG
Bruce, odgovara konobar. Bruce Berlinger.
I dime se bavig?
Glumac sam, gospodine, u klasi sam Stelle Adler, gospodi-
ne.
Mislim, Bruce, time Ceg moCi platiti mnogo satova staroj lih-
varki i sebi kupiti mnogo vremena. Nee reCi da to ne ielig.
Hvala yam, gospodine, ali ja to ne mogu prihvatiti.
Zagto? Moe si to odbiti od place, prodati tu novCanicu
svakom boljem trgovcu umjetnina, refundirati novac i razliku
spremiti u diep. Bit deg bogatiji za devet tisuCa devetsto dolara.
Kako to mokg odbiti?
Gospodine, veli Bruce, naprosto ne m-m-m-mogu.
Onda razliku podijeli s gazdom, ako deg se od toga bolje
osjeCati.
Molim vas, gospodine.
Mislim, moja je duZnost upozoriti te da se time odriCeg
godine dana zivota. A takoder i da nisi spreman preuzeti rizik,
bez Cega nema pravog umjetnika. Ako veCeras ne mokg donijeti
tako jasnu i jednostavnu odluku, kako deg onda prelivjeti na
nemirnome moru umjetnosti? Talent je negto sasvim obiCno.
Bag kao i lijep izgled. Ali je rijetka spremnost da se preuzme
rizik. Rijetka je spremnost da se pode za talentom do ruba litice,
da vidig znag li letjeti. Rijetka je spremnost da se za talentom
pode u donji svijet da vidig mokg li se izbaviti pjevom. Rijetka
je spremnost da se za talentom pode u labirint da vidig mokg
li ubiti Minotaura. Jesi li Ikar? Jesi li Orfej? Jesi li Tezej? Ili si
samo Bruce, osuden da zauvijek ostaneg Bruce?
Bruce se rasplakao.
Amex, Master, Visa, govori kroz suze.
Wayne duboko uzdige i pruia Bruceu Amexovu karticu.
Potom dine ponovno stvorenu stoticu.
272
SVE2ENSKI BLUES
Bruce, molim te, obrati pdinju. Ja ovu novCanicu dajem
ovoj dami, zato gto je ona pravi umjetnik, uvijek spreman upusti-
ti se u rizik. Pazi dobro.
I potom vadi rapidograf, i potpisuje novCanicu s: Leili s lju-
bavlju i utrobom i krvlju, Wayne, pa mi predaje tu stodolarsku
umjetninu.
Bruce iumo odlazi s Wayneovom Amex karticom.
Ja odluCujem da podem s Wayneom pogledati dominu.
+ +
Madame Ada iivi u predratnoj zgradi u West Villageu. Ima i
portira. Wayne i ja putujemo sve do razine penthousea, gdje pri-
tigeemo na zvono s doktorskom titulom. Bijela pozivnica na vra-
tima veli: Institut za psihodramu. Tigina.
Moida nije kod kuCe, veli Wayne.
Meni je od te pomisli odmah lakge. A onda Cujemo lupkanje
petica po tvrdom podu, i vrata se otvaraju.
Vrata nam otvara plavuga slavenskog izgleda i Cetvrtaste bra-
de, od Cetrdeset i negto godina i odjevena u suknju od bijele
kok, bluzu od plave svile i s ugiljenim potpeticama na nogama.
vrsto mi stek ruku, potom ljubi Waynea u oba obraza, u tali-
janskom stilu.
Zdravo, veli ona, pa se smjegka i istodobno pregriza smije-
gak. Ja sam Ada, veli spiakim ruskim izgovorom, za svoje
robove, Madame Ada. mije se. Udite, udite.
U velikoj je dnevnoj sobi samo golemi ko'inati kauC bijeli
nekoliko futuristiCkih talijanskih lampi. Zidovi su oblokni zrca-
lima. Nema nikakvih umjetnina.-Ali je tu zato golema terasa, s
koje puca pogled preko niskih krovova sela prema obrisima
newyorgkog predgrada. Ogamueujuei pogled. Kakav bi po'ielio
svaki ruski emigrant koji se u New Yorku bori za iivot.
273
 ERICA JONG
Sjedamo na ko'inati kaue, koji usred prazne sobe stvara jedan
veliki U.
Dakle..., veli Ada. Wayne mi je o vama priCao samo sve
najljepge. Veli da smo si jako shale.
Kako ste se poeeli baviti tim poslom? pitam.
Ada se smije.
Svi me pitaju to isto.
Prebacuje nogu preko neobrijane noge, njige nogu s crnom
gtiklom, i smije se svojim tremolirajueim muzikalnim smijehom.
Reci cu yam gto sam rekla i Philu Donahueu. Kad sam iz
Rusije dogla u ovu zemlju, jedan me prijatelj Meksikanac odveo
u klub u SoHou gdje su izvodili sado-mazo stvari. Kazamat,
mislim da se tako zvao. Pogla sam iz radoznalosti, bag kao i vi,
ne znajuei gto bih s tim. U klubu sam vidjela ljude vezane i
zaeepljenih usta, rasprostrte i prikovane za stolove, sa kesama
sputanima ko'inatim uzicama. Vidjela sam i domine u crnoj
kozi kako ih bieuju, i dopugtaju im da ih poljube u noini prst
ili eak ni to pa sam osjetila gnuganje, odbojnost, a sebe silno
vigom od ljudi koji to rade. Tad sam prvi put naslutila da me to
zacijelo privlaCi. I tada su mi najednom dali maeka s devet repo-
va i upitali me zelim li sudjelovati. I sad, nisam osjeCala nista
posebno, ni ovako ni onako. Preda mnom je lezala gola mugka
zadnjica zadnjica mladog mugkarca, mladog i lijepog, tvrda i
jedra i ja sam ga poCela mlatiti.I otkrila kako se u meni upalila
velika vatra da nastavim. Obuzela me divlja strast da nastavim, i
nastavim, i nastavim. Zaista sam ieljela da ga zaboli, da mu
pustim krv, da mu rascijepim meso. Ada je sve to rekla vrlo
precizno, prenaglagavajuei svaki suglasnik, a samoglasnike slaven-
ski zapjevajud.. Sjedila sam kao prikovana.
I gto je to opasno, ako je igta? upitala sam.
Ah, rekla je moja profesorica S&M-a. Postavili ste pravo
274
SVE2ENSKI BLUES
pitanje. Takav vas seks mote zaista izmu6ti. To je droga. On vas
odvodi do krajnosti nakon kojih svaki drugi seks, prijateljski
seks, djeluje nekako previge pitomo.
Ta zar prijateljski seks uopee postoji? pitam ja.
Ada se smije kao da zna gto mislim. I zmirka tamnomodrim
oeima.
Razgovor kreee drugim tokovima dohvaca se vegetarijan-
stva, knjiga, putovanja. mi se nedosljednim da fetigist tijela
ne zeli jesti meso no pustimo sad to. 2ivot je nedosljedan.)
Dok tako priCamo, u sobu ulaze dva mlada stvora. Jedan je
od njih vitka, djeeaeki playa mlada 'ena u trapericima i kauboj-
skoj kogulji, drugi je sitan mladie s konjskim repom i avijatiear-
skim galom.
Moja dva osobna roba, veli Ada. Rolandu su u bedro
upalili moje inicijale, a Lavinia nosi moju naugnicu provueenu
kroz bradavicu. Mosida yam kasnije pokaiu.
Lavinia bojagjivo slijde ramenima; Roland se smijegi.
Ja se pogledavam s Wayneom, i on se smije.
Vee si se upecala?
MoLla bi se Leila voljela upoznati i s kojom od gospoda-
rica? veli Ada.
Da, rado.
Ulovila se, veli Wayne.
Onda idemo u studio, veli Ada.
Odlazimo iz penthouca, liftom se spugtamo u predsoblje pa,
s osobnim i-obljem u teglju, prelazimo pjegice nekoliko blokova
West Vilagea i stikmo do uske zidanice od opeke kojoj skoro
Citavu fasadu zauzimaju vrata gath'e.
Ada otvara vrata elektroniCkim upravlidCem. U gardii su dva
automobila, a iza njih jog jedna vrata, koja vode u zrcalima oblo-
enu Cekaonicu.
275
 ERICA JONG
Tu sjede dva mladida u yarmulkima zgrbljeni, i zure u pod.
Jedan nervozno svija payess, drugi lista kroz magazin Maca u
cizmama.22
Lavinia, osobna robinja, gapee:
Ovdje nam dolaze mnogi religiozni tipovi. Napose Zidovi i
rimokatolici.
Blagi Bok kako bih voljela naslikati to dva mladiea u yar-
mulkesu gto dekaju pred vratima domine, zudedi da je slave. Ne
usudujem se jer Cujem majein glas: Nije dobro za 2idove.
Ada nastavlja kroz Cekaonicu do susjedne sobe, opremljene
svojevrsnim stolom za masdiu s rupama za lice i genitalije.
To je stol za vezivanje, veli. Vidite? Odozdo mokte raditi
gto \Tee treba.
Uvodi me u zrcalima obloienu garderobu, i pokazuje ditavu
zbirku kok, gume, fetignih plitkih i dubokih cipela.
Idemo, veli. Voljela bih to upoznati sa Larissom, zvijez-
dom medu gospodaricama.
Idemo dalje hodnikom do jog jednih vrata, oprezno kucamo,
nagto se javlja kultivirani glas:
Prieekajte, molim.
Dva roba ostaju s Wayneom; Ada me uzima za ruku i veli:
116 demo samo nas dvije.
Udite! pjevnim glasom veli Larissa.
Ada i ja ulazimo u zamraeenu sobu, u kojoj na stolu za vezi-
vanje potrbugke lezi okovan mugkarac.
Mladahan je i play kao Dart i ima krasno dupence, prekrasno
oblikoyane listove dugih migida, kao i veliCanstvena migidava
leda. Mogao bi to ldati i Dart, s nabreklim kurcem sputanim
22 Puss n' Boots. Puss je engleski maca, ali i iensko spolovilo. (Op.pr.)
276
SVE2ENSKI BLUES
s povezom na oeima, ruku vezanih iznad glave u polo'ia-
ju preklinjanja.
Gospodarica Larissa korada oko stola, i govori mu zapovjed-
nim no milozvuenim tonom.
Kakav si ti zloeesti deeko kad si tako brzo svrgio. Tako
nikad neCeg zadovoljiti ienu. I gto imag za reCi?
2ao mi je, gospodarice, mrmlja mugkarac.
Sto je pravedna kazna za tvoj prijestup?
Ne znam, gospodarice.
Zloeesti deeko, veli Larissa i ogine ga koeijagkim bidem.
On krikne.
Mueni glavom, mazo, veli ona, koraeajudi i milujudi bid.
Larissa je velieanstveno stvorenje visoka, tamnokosa, bade-
mastih odiju, s prekrasnim glasom, iznimno uspravnog drianja, i
govorom tijela koje veli: Nemoj me dirati.
Svoju dugu kestenjavu kosu nosi skupljenu u konjski rep i
vezanu, poput kurca njezine irtve, ko'2"natom uzicom. Njezino
tijelo dugoga struka i dugih nogu odjeveno je u minicu od
crne k&ie, sa strukom utegnutim uzicama i crnim dizmama sa
inirancima do bedara. Pete su joj, kao i Adine, visoke bar pet-
naest centimetara. Zapanjena sam da u njima uopde mote hodati
pa ipak hoda, i to elegantno kao rasna arapska kobila.
Kazna? pita ona. Ili bolje, izvrgenje kazne?
Kako ti zelis, gospodarice.
'S'to to retie, dje'c'ederGlasnije.
Kako ti zelis, gospodarice.
Mmmm, veli Larissa, vitlajudi ko'Z'natim bidem. Razmig-
ljam. Da to budeJaiC, madak, it gumena cijev?
Kako ti zelis, gospodarice.
Ona svojim., lakiranim crnim noktima prelazi preko biCa kao
da zeli provjeriti da li dobro ujeda, pa ga njime ogine. Pa
277
 ERICA JONG
opet. Pa opet. Pa opet. I smijegi se, a crvene joj se usne krive u
grimizni polumjesec u'iitka. On kriel, a lijepa su mu Leda vee
pokrivena crvenim masnicama.
Ne smijeg krieati, djththe, veli ona. Kod svakog udarca
morag reei: 'Hvala ti, gospodarice Larissa, ili cu potrostrueiti
broj udaraca. Jesi me duo, djeeaee?
Hvala ti, gospodarice Larissa.
Onda dobro. Sad ga poeinje lemati bag odzbilje. On poti-
skuje krikove, i umjesto da kriei, mrmlja: Hvala ti, gospodarice
Larissa. Hvala ti, gospodarice Larissa.
Meni srce lupa sa svakim udarcem. I osjeeam kako se vlaZim.
Larissa, koja je vrlo osjetljiv prijemnik, to i osjeCa. Bez rijeei
mi tura bid u ruku i uzima drugi sa zida. OsjeCam se kao da mi
je dala svoj kurac.
Sad de mi pomoei jog jedna lijepa dama, veli ona robu.
Hvala ti, gospodarice Larissa, veli on.
Ja mu spugtam bid na zadnjicu, isprva lagano i oprezno, no
onda jade. Larissa i ja ujedamo ga naizmjenienim udarcima, uza-
jamno reagirajuei na pokrete, na ritam.
Ona je rodena, veli Ada Larissi.
Moja zdrava svijest ostaje po strani, i gleda me kako ga mla-
tim sve Z"egee i kgee, i zapanjena je gto mu nanosim bol (za koji
mi zahvaljuje). Jedan dodir i svrgila bih, ali ja oklijevam na
samom rubu, zapanjena gto nalazim zadovoljstvo u stvaranju
crvenih masnica na robovim ledima i zadnjici.
Rob, gospodar gto to uopee znaei? Glava mi se puni
zbrkom slika iz moje proglosti. Ja bieujem Dolpha, Elmorea,
Darta, Darta, Darta. Osveeujem se na Andreu, na Dolphu, na
svakom kritiearu koji je ikad napao moj rad. I shvaeam zov ovo-
ga mjesta, osjeeaja gto ovdje izbijaju, njihovu vrelinu. Posvuda
drugdje u drugtvu borba za mod izmedu mugkarca i zene ostaje
278
SVE2ENSKI BLUES
prikrivena. Ovdje je ona gola. Drugdje se ljudi pretvaraju da su
civilizirani; ovdje ne. Drugdje se mugkarac i Z'ena ljube, tetoge i
Ovdje se bieuju i govore istinu. A istina, koliko god da
bila uksna, oslobada.
Isadora: Tko je onda jebad, a tko jebena stranka? Je li to poanta?
Leila: Shvatila si, malena.
Isadora: S kim se to moram pojebati da izadem iz tog filma?
Ja bidujem tog dovjeka sve jade i jade sve dok njegovo mrmljanje
zahvale ne postaje nekoherentno. Ja ne znam tko je on znam samo da
je muSkarac, i da je bijes to ga osjedam prema njemu bezdan i dubok.
Na jedan moj udarac, on samo zastenje, i svrS'ava u bijelom mlazu preko
uzica sto mu prekrivaju kurac.
Hvala ti, gospodarice, mrmlja. I ja se skoro rugim u vlasti-
tom spontanom greenju.
Larissa se ponovno prihvaea mueenja roba, i njezine okrutne
grimizne usne zloCesto se izvijaju dok visoko dik crnu svijeCu.
On joj zahvaljuje dok mu je gura u utrobu.
Isadora: Mistkno vjendanje muskog i ienskog kod domine! Daj stani
malo!
Leila: 0, vi, slabi u vjeri!
Osjeeam da sam stvarno u paklu, posveCena mraenim bogo-
vima, dok ovaj sputaniAlumi nekakvu svoju privatnu dramu. I
svi smo mi ovdje zato sto ljubav zbog neeega kod nas nije funk-
cionirala, zato, gto nas je napustila naga zdrava svijest, zato gto
zudimo za eistim seksom, Cistom moei. Ja se predajem Kali
ja koja sam nekoevoljela Demetru i Perzefonu. Tko u eetrdese-
toj nije cinik, taj nikad nije volio ljudski rod.
Larissa jos nije oslobodila svog roba, veli Ada. Ali ti,
mazo moja, ti si rodena za ovakvu psihodramu.
279
 ERICA JONG
Wayne me gleda i smije se.
Vidi, vidi, veli on. Ne mogu redi da me to imalo iznena-
dilo. Leila se nikad nije bojala svoje mradne strane.
Otvaraju se vrata kupaonice, i kroz njih izlazi onaj plavi mla-
did. Doista pomalo podsjeda na Darta, ali je on samo jog jedan
od njemu slidnih ljudi. Svijet ih je prepun!
Wayne je imao pravo kad me je doveo ovamo. Bag mi je to
trebalo da se napokon oslobodim opsjednutosti Dartom, da to
na svoj nadin shvatim. Tko je to mogao znati?
Plavi se mladiC sagiba i ljubi Larissu u ugiljeni cmi nozni
prst.
Hvala ti, gospodarice, veli on. SljedeCi utorak u Cetiri.
Nestani, mazo, veli mu ona hladno.
Hvala ti, gospodarice, veli on i odlazi kudi mlatiti '2"enu ili
prijateljicu.
Wayne mi hvata pogled.
U jednom trenutku, veli on, pronaei du nadin kako da iz
toga napravim umjetnost. Ali u ovom trenutku jog ne znam kako.
Ali je jako vdino da to netko udini. 2elim biti Francis Bacon
sado-mazohizma.
VeC je Francis Bacon bio Francis Bacon sado-mazohizma,
velim. Zakasnio si.
Wayne se smije.
Znag li gto je on rekao dovjeku koji ga je intervjuirao, pa
zapitao otkud crpi svoje slike uiasa? pitam.
Ne, odgovara Wayne.
'Samo pogledam janjetinu na svom tanjuru', rekao je. 'I vedi
mi ulas od toga i ne treba.'
Konvertit, veli Wayne. I to za samo jedno veCe.
280
ST7E2ENSKI BLUES
+ + +
Prostorija je osvijetljena svijedama. Taj Institut za psihodra-
mu kao da je izmislio Genet. Gospodarica Ada stoji na sredini
pozornice i rukom opipava bid za jahanje.
Dobrodogao, veli ona svojoj
Sitni mugkarac u koinoj masci koja mu pokriva ditavo lice
vezan je, i usta su mu zaCepljena, i priCyrken je koznim uzicama
za nevidljive kuke u zrcalima obloknom zidu, i stoji tako u
raspetoj pozi. Ta mizanscena potide na ozbiljna razmigljanja.
Madame Ada se ne gali.
Ja vas pozivam, veli nam ona, da odbacite svoje normalne
identitete i pretvorite se u gospodaricu Luisu i gospodara Blai-
nea. I pozivam vas da tu, u susjednoj prostoriji, izaberete kosti-
me, u demu de yam pomodi gospodarica Larissa.
To je zapovijed. I mi je slugamo.
U spavadoj sobi izabirem cmi kozni steznik s desetak podve-
zica, dizme sa gtiklom od crvene kok, i kovrdavu crnu periku.
Larissa me uteie u steznik tako da mi se dojke prelijevaju
preko vrha.
Tako uvezana, podinjem se uzbudivati.
Larissa mi pronalazi par crnih najlonica i pomak mi da ih
pridvrstim halterom. A onda mi uvezuje visoke crne dizme
koje su, gledaj Buda, bag moj broj.
Kovrdava je perika pr lavlja griva. Zbog nje se osjeoam kao
drugi dovjek. Larissa me minka i pravi mi frizuru. Rui mi je gri-
mizne boje, sjenilo za odi zeleno, obrazi u boji hrde. Ru'iom mi
mak badavice, i uzbuduje me dok me tako dotide dugim sen-
zualnim prstima.
Gospodar Blaine u meduvremenu preobraiava sebe u duble-
ra Errola Flynna.
To sam oduvijek zelio biti, veli on dok navlki pumperice
281
 ERICA JONG
od crne kok, stavlja povoj na oko i koinati prsluk. 0 boku mu
se njige sjajan mac, a ona krpica na oku daje mu licu zlokoban
izraz.
Ne diraj, upozorava Larissa. Samo je ja smijem dirati,
veli ona Wayneu. Prikovala me za zid, i sad mi miluje bradavice
skoro do eksplozije. I onda staje.
Lijepo je oklijevati na samom rubu, veli. To pojaeava
kreativnost.
Wayne nas gleda i od toga mu iz sekunde u sekundu postaje
sve tvrdi. Na ko'inim mu je hlaeama Cipkasti otvor, na koji se
mote dodati nakurnjak. Iz njega izranja kurac, dug i lijepo
Oei mi zastaju.
'Nije dostojan ljubavi onaj koga muei pohota', prisjeaam se
iz Ljubavnih pravila.
Podi sa mnom, veli Larissa.
Teturavim korakom ulazim u dnevnu sobu, privikavajuai se
na Cizme. Stegnute su koliko i steznik. Kao gospodarica Luisa,
mogu Ciniti sve sto zelim. Ponovno sam oslobodena, kao da
sam poCetnik koji je ponovno stekao svoju poeetniCku svijest.
SadomazohistiCki zen! I glasno se smijem samoj sebi na samu
pomisao. Ipak, istodobno pomigljam kako bih to mogla pretoCiti
u sliku koja bi se zvala Sadomazohisticki zen. Vee Cinjenica da
sam umjetnik pravo je prokletstvo. Ne mows vine ni potonuti
u porok, a da ne razmigljag kako da taj porok pretvorig u umjet-
nost!
Gospodaru Blaine, veli Ada, na koljena.
Wayne se pokorava.
Zelim da me slijedig na koljenima, da mi pomakg u svemu
gto ti zapovjedim. NoCas si moj osobni rob. Velika je Cast gto
sam to izabrala za svog osobnog roba.
Hvala ti, gospodarice Ada, veli Wayne.
282
STIE2ENSKI BLUES
A ti, Larissa, izvrgavat Ceg naredbe strogo kao svaka nevica
u samostanu.o
Hvala ti, gospodarice Ada.
ovjek pod maskom, privezan za zid, mice se na zvuk moga
glasa, pa eisti grlo.
Tigina, robe, veli Ada.
Da, gospodarice, veli glas koji skoro prepoznajem. Zacijelo
sam se zabunila. Atmosfera je kod Ade atmosfera zemlje Jebani-
je, lagune snova identiteti se mijegaju i stapaju. PrisjeCam se
kako se otkrilo da onaj plavi mugkarac nije Dart. I taj je poznati
glas takoder meAtalna fatamorgana. Prevreem kartice u glavi,
pokugavajuei ga nekamo smjestiti. Andre? Netko s njegovih
zabava? Ali u subotu uveee? Oknjeni svoje domine posjeCuju
radnim danom!
Luisa, hoeu da uzmeg to crnu svijeeu i uvedeg je u utrobu
mog vezanog roba.
Potom lagti trideset centimetara dugu svijeCu i pru'ia mi je.
Ja uzimam svijeCu i guram je. Ja sam mugkarac koji deflorira
djevicu, gusar koji siluje svoj plijen, otac koji zlostavlja keen
Markiz de Sade koji penetrira u Justine, Stephen koji penetrira
u O.
A sad trljaj bradavice o njegovu zadnjicu, veli Ada.
On stenje. Kry mi se grije do vreligta, dok tako ulazim sve
dublje i dublje.
Sad Ada zapovijeda Wayneu da me dira dok ja prodirem u
maskiranog roba.
On se tome smjesta pokorava, i poCinje trljati svoj dignuti
kurac o moje butine, i onda se sasvim umiruje. Istodobno 'ena
i mugkarac, naprosto sam smlavljena. I najmanji njegov dodir
uzbudljiv je kao prodiranje.
283
 ERICA JONG SVE2ENSKT BLUES

Nemoj se micati, zapovijeda Ada. I nemoj syrgiti. Tko

god syrgi, iestoko eemo ga izbiCevati.
Nakon tog upozorenja, zelja za syrgavanjem postaje nesavladi-
va. Uspijevam se suzdriati samo tako gto mislim na svoje blizan-
ke, gto sebe zamigljam kao mamu. Zdrava mi svijest visi o niti.
18
Kako to Wayneu uspijeva, uopde mi nije jasno. Ali maskirani
nije to sreee. Zabrana ga je uzbudila toliko da je svladala njegovu
volju za otporom, i zato on stenje i syrgava u mlaznoj bujici koja Oproglajni bluz
pogada ozrcaljeni zid kao soeni briz kojim kakav adolescentski
drkadsiija gada ogledalo.
Platit eeg za to zadovoljstvo, veli Ada. Ustani, Luisa.
frata
Ustani, Blaine.
talc,
Ustajemo i razdvajamo se. Ada svakom daje po jedan jahaCi /14`iat#ce
NC% jedan uzima i sama, i pokazuje nam kako da biCujemo xad&ti Je
maskiranog neznanca. Najprije po stegnima, pa po bedrima, i Bessie Smith
potom divliaeki po ledima. Dobro naueen, maskirani mugka-
rac zahvaljuje na svakom udarcu, sve dok, say obliven krvlju, ne
poe'inje cviljeti od muke.

Neka to bude pouka mojim drugim robovima, veli Ada
glasom od kojeg se ledi krv.
Maskirani samo stenje.
Razythte ga, veli gospodarica Ada Wayneu koji stenje.
On izyrgava kako mu je reCeno.
Skini mu masku, veli gospodarica Ada.
Wayne potde zatvaraC i skida Covjeku masku.
Pred nogama mi, krvav i napol onesvijegten, lei Lionel
Schaeffer.
A u susjednoj sobi, torba za spise radi hip, bip, bip.
1
tako sam se odrekla Darta i cuge, samo zato da se odam
ropstvu i stezi. Kakav napredak! I vraeam se u svoj silos,
svom celibatu, svojim blizankama. Taj me do'iivljaj poku-
njio, kao da sam se spustila u pakao i kao da su me ondje usa-
lamurili sumporom. Ada me zove i zove, i htjela bi da nastavim
psihodramuo. Ja nju ne zovem. Priznajem svoju mrdenu stranu.
Ako to naprayig jednoC: onda si egzistencijalist; ako napravig
dvaput, onda si perverznjak, veli mi moja zdrava svijest. Ali
kakav me mamurluk muCi! Gori nego poslije cuge! Na dnu
svog oCaja, samija_no ikada, ponovno pokugavam raditi.
Koldii od crne koie i biCeva, sadomazohistiCke filmske scene,
kipovi od cipela i Cizama, negvi i lanaca, opsjedaju me neko vri-
jeme. Odbacujem ih kao prenemaganje i odlu'eujem, sasvim

284 285
 ERICA JONG
svjesno, da ne einim nista. Leiat Cu na ugaru, pustiti mislima da
plove. Neu slikati, neCu se zaljubljivati, neCu brinuti o mugkar-
cima, novcu ill poslu. Samo cu biti. Pokugat Cu se izyuCi na svoj
Jer bez sebe, tko bih ja bila? De pokugajte ukinuti prvo lice
jednine. Pokugajte se osloboditi neboderne sjene ta dva slova
abecede.
Tko je zapravo Leila/Louise/Luisa? Leila mote biti ti, bag
koliko i ruka koja drii olovku. Njezina kosa, njezine oei, njezino
zvanje, njezini mugkarci, mogu se promijeniti. Sve je to samo
put. Djeca bi joj mogla biti drugoga spola, no Leila je opsjednuta
nebodernim likom rijeci JA. Leila voli narcise koji ne mogu volje-
ti, zato gto Leila ne moie voljeti sebe.
Nakon gto sam se odluCila okaniti slikanja (zato gto je to u
tolikoj mjeri plod mog narcizma) i postati pisac, poigravam se
pisanjem o svojoj teturavoj borbi da se rastrijeznim, da ispriCam
svoju egzemplarnu priCu, kao upozorenje, kao inspiraciju, dru-
gim ienama, drugim mugkarcima.
Poeinjem s notesom, u koji biljeiim dnevne dogadaje, misli,
snove, odlomke razgovora. Medu piscima imam dovoljno prijate-
lja da bih znala da pisanje nije nista lakge od slikanja. Ali mi to u
prvi Cas priCinja zadovoljstvo zato gto je to svojevrsni praznik od
oCekivanja, gto je to hobi, negto gto nije za prodaju, negto gto
Andre ne mora nikom utrapiti.
Uzimam malu marmoriranu biljeznicu, gto sam je nekoC kupi-
la u Italiji, i poeinjem nasumce erCkati, hvatajuCi odbjegle misli
kao pobjegle niti iglom za kukiCanje.
S-to Cu time shvatiti? (fa pHem) zato gto ne victim nikakav drugi smi-
sao tog dugevnog preobraiaja. Koliko ja znam, na swjetu sam da naue'im
kako da nastavim, kako da teem dalje, kako da se pozdravim i kako da
odem, ali prije svega da odem, jer iivot je stalno odlaienje.
286
SVE2ENSKI BLUES
Vjerujem da sam to zato da nau'oim hvaliti. Prije AA nikad ne bih
rekla tako negto. Mislila sam da je moj posao naueiti psovati mislila
sam da je to bit rafiniranosti, satire, umjetnosti, all sad znam da je zapravo
hvala ono rijetko i blagoslovljeno. Sretno srce je pfebla gozba.
Wayne me je zelio odvesti onoj domini toboie zato da mi pokaie bit
nakga drukva, no zapravo zato da sa mnom podijeli svoj cinizam i bol.
Perverzija je skiseljen4.1jubay. Zeljela bih biti kao Ada, kuja koja zapovi-
jeda muthrcima, ali kad se vratim ovdje na ladanje, ja znam da to nye
ono g"to ielim. Ja ielim naueciti kako se voli i bez obzira koliko puta u
tome promagila, bez obzira koliko nevrijedni bill objekti, bez obzira koliko
puta budem izdana jer nista osim ljubavi nije vnjedno prolaska kroz
iivot.
Ali sam ja ljubav definirala isuvik usko. Definirala sam to kao seksual-
nu ljubav, kao ljubav izmedu mugicarca i lene. To jest to, ali i mnogo vise
od toga. Pisanje u ovo biljeinicu je ljubav, hranjenje mojih blizanki je lju-
bav, zalijevanje ruia je ljubav, slikanje je ljubay...
U Institutu za psihodramu madame Ade vidjela sam djecu kako se
igraju moeu i bolom, sva oCajna zato to ih je izdalo njihovo ograni6eno
shvacanje spolne ljubavi. I to me je zaintrigiralo, uvjerilo, preobratilo
na jednu noo. I ja sam vjerovala nakratko da je ta uskisla moo ono
&emu teiim.
Krivo. Ljubav ne trail toeno uravnoteienu vagu (i ne ljuti se kad su
teiine nejednake); ljubav ne govori o uzimanju i davanju, o dominiranju,
podloinosti, o robu i gospodaru. Krist je govorio o ljubavi, all crkva koja
nosi njegovo ime bavi se moou. Svaka prozelitska religija na kraju se iskva-
ri bag" tako. Jedine su Ciste religije religije privlae'enja; pristupamo im kad
smo spremni. Najbliia meni dostupna slutnja ljubavi jest ono sto osjeeam
prema svojim blizankama. Ty procjenjujem cijenu, i ne mjerim. Kad bih
tako mogla voljeti sebe, svoj posao, svijet oko sebe, nista mi ne bi bilo
nemoguee. 7Vtoida bih jednoga dana tako mogla voljeti Cak i muaarca,
ali ako se to i ne dogodi, to oe jedva i biti vain, zato to Cu transcendirati
svoje ja.
Svi pfs'u o ovisnosti o alkoholu i kokainu, no nitko o tome ne veli isti-
nu. Danas je u moth preobratiti se na koricama magazina People i vratiti
se trijezan. Ali rastrijeinjenje je negto mnogo, mnogo kompleksnije; rije6 je
287
 V

ERICA JONG SVE2ENSKI BLUES

doista o oslobod'enju. Ta je bolest lukava, zbunjujuea, silna. Velike izjave o
trezvenosti zapravo su samo jog jedan sloj te bolesti. Tko sebe proglagava
izlijeeenim ostaje neizljedv. Tko sebe proglagava trijeznim, taj je za-
pravo ostao pijan. Tko za sebe kale da se oporavio, taj se nikad neee
oporaviti. Ta je bolest kao luk; ima sve te slojeve. Mold ga vjeeno ljugtiti,
i nikad need doei do dna. Zbog toga je pisanje o rastrijelnjenju najveoa
opasnost opasnost od pijanstva, opasnost od smrti.
Kod trezvenosti je sigurno samo driati jezik za zubima. Ljubav
rijetko kad traje nakon gto je razglasimo, vele Ljubavna pravila. Ja
to isto mishm o AA. Zbog toga je anonimnost i tako vaina. Zapisivanje
recepta mole razoriti caroliju.
Pa ipak je molda vaino da ispricam svoju pricu, pricu svake iene. A
siguma sam da bih je mogla napisati, sa srcem u grlu, svjesna da ukidam i
zadnji tabu, da dovodim u opasnost vlastitu trijeznost, vlastiti
Sve velike tajne rastu samo u iutnji. Pisati znaei odavati najdublje srcu
poznate tajne: gutnja je uvijek mudrija od svake
To je zacijelo paradoksalno kad se pile za objavljivanje, kad je to tako
cak i kad je njee' o vodenju dnevnika. Umire.S' za svijet, i samo te gutnja
mole iskupiti.
Naziva me Wayne.
Opet si nestala, veli. Ada je za tebe pripravila jog jednu
scenu. Tu je prekrgila vlastita pravila. Ti je ne poznajeg, no to
jog nije napravila ni za koga.
Ne, velim ja.
Sto ti sad znaCi taj 'ne'? pita Wayne. Jog nismo pravo ni
poe'eli.
sam to, velim, vidjela svoju mraCnu stranu, uvjerio
si me, ja sam popustila. I dosta.
Ti si se uplagila, veli Wayne.
Mo'ida. Mokla sam se i uplagila. A mo'kla sam i doznala gto
sam trebala doznati. Ali sad mi je za neko vrijeme dosta.
Leila, to ne slid na tebe.
OdliCno.
Sto ti to znaCi?
Mislim, mokla je to stara neustragiva Leila odrasla. Mo'ida
mi je bio dovoljan i do'iivljaj samo radi stjecanja iskustva. Mokda
je u moju debelu lubanju napokon negto prodrlo. Dosta. Genug.
Basta. Najljepge mi pozdravi Adu. A najljepge pozdravljam i tebe.
Dodi me obiei na ladanju kad budeg raspolokn. U ovom se tre-
nutku nisam sposobna baktati s New Yorkom.
Ljudi to ti je stvarno zdrmalo vijuge.
Mislim da je bag u tome bit svega zdrmati vijuge. Ili sam
to krivo shvatila?
Brzo veli Wayne. Ili si se usrala.
Mokla.
Leila, to ne slid na tebe.
To si ved rekao.
ako se tim S&M materijalom poskthg prije mene, ja du
te ubiti.
Ne brini. Radim na neCem drugom.
Na kmu?
Na sebi. Na svojoj zdravoj svijesti.
Stvarno si poludjela, veli Wayne.
+ + o.
Nekoliko dana prije pcgo gto sam trebala podi na bal Viva
Venezia i susresti se s tionelom (Covjekom koji mi je trebao
postati ljubavnik, a Cija mi je prljava tajna sad poznata) i Julia-
nom (mojim astralnim pajdagem), nazvao me Dart.
Nazvao me, a glas mu je zve/Cao zdravo, odmjereno, kao da
ima vlast nad sobom. Predloio mi je da se nademo na ruCku.
A ja, osjedajudi se dovoljno jakom da budem dorasla tako skro-
mnom zahtjevu, na to sam i pristala. Mo'Z'da de taj ruCak potvr-

288 289
 ERICA JONG
diti da sam se napokon oslobodila opsesije. Sybille i Emmie bile
su protiv toga da podem, i zato sam pogla.
Rueak. Rueak ljubavnika. Dart i ja nekad smo u Bali tvrdili:
kad poenete zajedno rueavati, i pritom stvarno jesti, onda je
sve gotovo.
Kad je sastanak jednom bio dogovoren, poeela sam se pripre-
mad. Manikiranje, pedikiranje, maska, svileno donje rublje... Cini
se da je susret s Dartom pothvat koji trai novu odjedu, da je to,
ukratko, nethoreauvski podvig. Stoga oprez. Nakon AA, poCela
sam sve mjeriti tim metrom.
Domina zahtijeva novu odjeCu, bal Viva Venezia zahtijeva
novu odjedu, Danny Doland je zahtijevao novu odjeCu, rueak s
Dartom zahtijeva novu odjedu. Poruka je jasna. Sve bih to treba-
la izbjegavati.
Ali je istina da se jog nisam to/ikO oslobodila.
Nasli smo se u De Silvanu u New Yorku.
(U emu se krije krasna mala ironija.)
On kasni.
A ja, iznad svilenog donjeg rublja, nosim po mjeri skrojeni
kostim od bijeloga lana s modificiranom minisuknjom. Uzbudena
sam kao kad sam promatrala dominu, a ni osjeeaji nisu bag jako
drukeiji.
On ulazi ogamuCujueeg izgleda: play, plavih oeiju (ili su to
samo nove plave kontaktne lege?), u novoj plavoj kogulji koju
mu je zacijelo kupila kakva njime opijena dama (osjeeam to u
kostima), u okemim kratkim hlaeama i tenisicama, s vokmenom.
SteZemo ruke. Razgovor plane. Kao da se nikad nismo rastali.
Stjedimo za stolom i priCamo, i pogledi su nam prikovani
290
SVE2ENSKI BLUES
kao u stare dane. Sve je jog tu, ta magija, ta kemija. Da mi dota-
kne nogu, svrgila bih.
Dart (naginjudi se preko stola, milujuCi me po podlaktici):
Toliko si mi nedostajala.
Leila: I ti meni.
Dart: Volim te; nitko nije kao ti. Nitko me nikad nije volio
kao ti. I nitko me nikad neee.
Leila: To je istina.
Priea mi o onoj svojoj drapaeozi, na moj nagovor.
Ona me voli, veli. Ne: Ja je volim.
Dart: inim isto gto i moj otac senim se za dividende.
Ona je gruba, ima u oeima negto opako. Nije umilna kao ti.
Leila: Onda zafto?
On na ovo ne zna odgovoriti, ali ja znam: uz njezinu se gru-
bost osjeea sigurnije nego uz moju umilnost. On stalno leti od S
do M. Sad je na strani koja dobiva batine.
Leila: Tko je u tom odnosu gazda?
Dart: Ja.
Ja se smijegim i milujem ga po ruci, jer znam istinu.
Dart: Trebali smo se vjeneati.
Leila: Ljubavi, mi se \Tee jesmo vjeneali u nagim srcima.
Kako bismo se mogli vjeneati vile od toga?
On place. Dart je uvijek bio majstor kad se trebalo rasplakati
na dani znak.
Dart: Trebali bismr;jedno nekamo otputovati.
Leila: Kada?
Dart: Ne znam mogli bismo nekako.
Leila: A toe biti s malom gospodicom Opako Oko?
Oprosti. Zove se?
Dart: Sylvie.
Prisje6am se svih poruka gto ih je Natasha primila od Sylvie.
291
 ERICA JONG
Traje to dvije, mo'ida tri godine. U grlu mi se negto dine. Preba-
cujem nogu preko noge u sandalama sa gtiklama koje Darta oba-
vezno pale. Tu igru mogu igrati i dvoje kao i jedan.
Leila: Ne bi li to Sylvie bilo sumnjivo?
Dart: Ona mi ostavlja mnogo slobode.
bni se da bag i nemam izbora. Mmm. Nije to bez garma, da
budem zudena ljubavnica a ne dama kod koje se zivi. Najednom,
samo zato gto nisam stalno na raspolaganju, ja postajem premija.
Dartu se dine pod kratkim okernim hla'Cama. To pali i mene.
ujem Sybillein glas kako veli: To je njegova profesija da
mu se dik. Ali gto ona zna o zemlji Jebaniji? Puno, najvjerojat-
nije.
Smigljamo nage mitsko putovanje. Ja znam da je ono mitsko
no zna li on? ReCi Cu svom pristojnom milijuneru da polazim na
istraEvaCko putovanje (Dart ne mora znati da sam s njim preki-
nula prije nekoliko tjedana), a on Ce Sylvie veC redi ne.i'to (on
nikad ne razbija puno glavu smigljajuei isprike), i onda idemo...
kamo? Ne mokmo se odluCiti.
Dart (romantiCno): Opet Venecija. Opet Venecija s tobom.
Dao bih si odrezati jedno jaje da mogu opet biti u Veneciji s
tobom.
Leila (praktieno): To bi nam pokvarilo boravak u Veneciji.
Dart: Ili Wyoming. SjeCag se Wyominga?
Leila: Kako bih ga ikad mogla zaboraviti? Ili Dubrovnik.
Dart (smjegkajuei se svojim uvjdbanim smijegkom): Hong
Kong.
Pri'Cam o sebi: o tom fiktivnom putovanju, o mom fiktivnom
zaruCniku, njegovoj (vjerojatno podjednako fiktivnoj) zaruCnici,
njegovim (po obiCaju) milijunskim projektima. Zagto se vige na
nj ne ljutim? Zato gto sam svoj bijes istutnjila u kolaZ"u Pandorina
kutija? Zato gto ga jog volim? Zato gto sam, progavgi kroz nekak-
292
SVE2ENSKT BLUES
vu unutragnju barijeru, transcendirala bijes? Ali u svojoj zdravoj
svijesti ja mu ne vjerujem. I znam da ne zelim s njim spavati.
Dragkam li to njega iii sebe?
Dart: Tako si lijepa.
Leila (pomigljajudi na noani ivot): To je valjda zbog zivota
koji vodim.
Dart: Kako Program?
Leila: Imam recidive ali mi je i promijenio '2"ivot. Jako sam
se ljutila na Program, bunila se protiv njega. Znam da se 'iivot ne
mote svesti samo na crkveni podrum ali je on i dar. I to me
vratilo zenu, Thoreau, meditaciji. Stvarima po kojima sam prtlja-
la davnih godina, ali ih uopde nisam razumjela. A moMa tek
po'Cinjem... (ShvaCam da govorim previge, da ga gasim. On je
djelimice otigao i zato gto sam se ja zeljela rastrijezniti.) Bolje
da to octane neizreeeno. A gto je s tobom?
Dart: Tu i tamo trgnem koje pivo.
Leila (znajuCi da to ne bi trebala pitati): Odlazig li na sastan-
ke?
Dart: Taj mi program diie tlak. Svi ti ljudi koji jednu ovis-
nost zamjenjuju drugom. S takvim se ljudima ne bih nikad napio
zagto bib s njima bio trijezan?
Leila (mijenjajudi temu): Kako to Sylvie zove?
Dart: Zove me D.D. iii Darton-Darton... Gdjekad me zove
Trick 'n' Treat.23
Leila (sumorno):
(sumorno): Vrlo je duhovita.
Dart (dok mu suza klizi niz obraz): Sylvie i ja se bar borimo
zajedno. A s tobomja sam uvijek samo sjeme u sjeni tvoje gume.
Nikad se nisam osjeCao ravnopravnim. To me blokiralo.
23Parafraza formule Trick or treat (Psina iii pogosti me slobodnije Dar il'
kvar), kojom djeca, prijeteei psinama, pred Noe vjeStica trate darove. (Op.pr.)
293
 ERICA JONG
Leila (prepoznajudi tegke gluparije, no ipak osjeeajuei njegov
bol): Ljubavi, ja shvaCam; ja shvaCam sve.
Seto je istina. Znam eak i to da je to, na nekakav eudan naein,
za nj mnogo tete nego za mene iako on ima novog partnera, a
ja ga nemam, iako je on navodno ostavio mene, iako moji prija-
telji govore da me je iskorigtavao.
Nije istina.
Ada me je nauCila da smo se mi iskorigtavali uzajamno, da
smo oboje davali i oboje uzimali, i da smo oboje stvarali psiho-
dramu.
Sto je to pogtena razmjena? Tko zna? Kao gto eesto govorim
svojim blizankama: ;Zivot nije pogten.
Dart: Ljudi su tako okrutni. Ljubi im se gledati ljubavne
promagaje. Puca mi srce kad naletim na nage stare prijatelje.
Leila: I meni.
Znam na gto misli. Nasladivanje nad propalom ljubavlju gore
je i od samog prekida. Svi ti ljudi koji jedva Cekaju da ti o tvom
bivgem kaiu sve najgore. Zar ne mogu driati jezik za zubima?
Na rastanku se poljubimo. Ali taj poljubac kao da i nije ono
pravo. Kontinenti su se razmaknuli; njihove se obale vige ne
poklapaju. Dok smo sjedili u restoranu bili smo ludo zaljubljeni
a sad, piff... nestalo.
Ja znam da de me on potraiiti u Veneciji iii Wyomingu iii
Dubrovniku. Ali zai'to? Negdje izmedu Sylvie, AA, Pandorine
kutije i madame Ade, ja sam ga pustila da ode eak to ni ne zna-
juei, ispustila ga u univerzum. On to zna, i zato mi vjerojatno
nudi da se vrati. On zna da ga neeu prihvatiti. I ja to znam.
Opsjednutosti je nestalo. A u njezinoj pjenugavoj brazdi? Tuga
smlavljujuCa tuga koja pongtava 6ak i poludu koju je on u
meni uzmutio.
294
SVE2ENSKI BLUES
+ + +
Sad sam kod Grittija, i Cekam na Juliana, koji stik za tri
dana. I sva sam nikakva. Nisam trebala doei Cak ni na tjedan
dana. Najednom me negto bacilo u proglost. Dart mi nedostaje u
kishkes da ono dolje i ne spominjemo. Je li to nekakav feno-
men fantomskog uda? Nakon gto sam ga otjerala, sad ga ielim
dotjerati? Nakon gto sam se dugo borila da ga pustim otiei,
sad ielim da mi se vrati. Nakon gto sam se oslobodila, ja Ceznem
za ropstvom. Bojim se da bill se opet mogla odati pieu. Ali je
najtek stradalo zapravo srce. Prazno je kao dok nakon gto je
iz njega izigao prekooceanski brod. Da li mi to nedostaje Dart,
ili sam nostalgiena prema staroj rupi u srcu? Jesam li samo
nostalgiena prema vlastitom bolu?
Dali su mi istu onu sobu koju smo imali na poeetku nage idi-
le Hemingwayevu sobu. Venecija je, kao i uvijek, grad duhova,
i iz posjeta u posjet nikad ne znag hole li duhovi biti dobroeudni
ili zloeudni.
Ulazim u tu upravo dvorsku sobu sama, iscrpljena, iscijedena
kao gto je to Covjek uvijek nakon gto mu se zbog prekoocean-
skog leta preslok sve molekule i tu se raspadam. To je soba u
kojoj smo se Dart i ja tucali gest puta u jednoj nodi, soba u kojoj
smo vrigtali i lajali i ispreplitali se kao mladunead, soba iz koje
nikad ne bismo izlazili dok se ne spusti no kad bismo izagli
i tumarali noenim clicia Venecije, i razgovarali o Ruskinu,
Byronu, Tintorettu, Shlkespeareu, i o tome koliko se volimo
samo zato da bismo se potom vratili u tu sobu i opet se tucali.
Dart je otigao, i ja ga pokugavam nadomjestiti meditacijom,
grupnom ljubavlju, dominacijom, usamljeniCkim radom, pisa-
njem u biljeznicu, zdravom svijeku. No veCeras se Cini da nista
od toga nije dovoljno. Dybbuk se vratio, moj se spokoj razletio
na komade. Izgubila sam Darta ili svoju ljubav prema njemu
295
 ERICA JONG SVE2ENSKI BLUES

bag kako sam izgubila svoje zadnje dijete. Izgubila sam ono HOTEL
djetinje u sebi. Citavo sam ljeto provela u celibatu (ako ne raeu- GRITTI PALACE
namo Dannyja i dominu!), i od toga ojaeala all mi je sad pobje- VENEZIA
gla sva hrabrost, i hvata me goli ocaj. Svileni zidovi kao da su sva
naga tucanja upili u svoje niti. Bacam se na krevet, rastrzana,
44:144 wea:ar lje,,e/votA c/a JamtJac/ Gad,' alzoi Jai
%010/ J/MO, Xi/h. Wietht0-.2 ,wade :tda/U/06' 044e addCa& J,._
beznadna. /e/n4 zaiol)a. Xdai ie J4).0 vliierite zatvol,e/rta a 114a, ie o/ve

(44:e :e
Vraea mi se sva tjeskoba hotelskih soba. Sva ona panika i bol 0 X(4,04n xrdolit leeicao, iccdo, d/ino, mi 1,44, keaki a
za koje sam mislila da ih je Program zauvijek odagnao. (To su Jai/wirit VeJecja620- AL4nak ie-cbta chwejo. Ire. x-ekm
najgori trenuci zivota slobodne kad je sama nakon Sto ovoj x;r)vota frie04.
joj je promjena vremenske zone pobrkala dnevni ritam, sama nego /104to,viita 2 gaa's-teta.
nakon pobaCaja, sama nakon strasne ljubavi, sama nakon rueka J/Ifey .44,ca ttaya
sa starom ljubavi.)

Svatko ima nekog, a ja sam sama! Zak ne mogu postiei da
igta potraje? Zak svoj sivot moram stalno prekrajati, odSaraflji-
vati i zagarathivati? Zak() prerastem svakog muSkarca s kojim
zdruim ivot? Ili ja naprosto ljubav odbacujem objema rukama,
izvlae'eei se na unutragnji rast?
Tuga, bol, .364 Prekapam prtljagu i pronalazim AA knjaicu,
i Citam misao za danagnji dan:
Bo2ja je pomoo uvijek dostupna; trebamo mu samo osloboditi
put do nasega zivota i biti spremni prihvatiti Njegovo vodstvo.
JebeS to!
Bacit du se u lagunu. Umrijeti u Veneciji bilo bi, bar u umjet-
niekom smislu, sasvim ispravno. Ne odlaze li umjetnici umirati
bag u Veneciju?
Palim svjetlo, dohvadam hotelski papir sa zaglavljem, i Dartu
'vrljam pisamce.
Savijam pismo, paAivo ga adresiram na stan u Hobokenu
(Hobokenu!) gdje on zivi s torn svojom malom drapaeozom,
usred mojih knjiga, odjeee Sto sam mu je ja kupila, filmskih
scena koje sam mu ja napravila. I velim sebi da du mu sutra
po teklieu poslati poslanicu. Sutra. U meduvremenu, pokuSam
malo odspavati.
Ali me san neee, jer mi je let pobrkao dnevni ritam.
Bacam se i prevreem, masturbiram polako i ceznutljivo,
misled na nj i tada, u groznici, ne misleei na nj. Palim svjetlo
i poeinjem eitati Knjigu prijevod jednog mog prijatelja (a
koju sam ponijela sa sogom jer mi odgovara raspoloknju). Kad
stikm do retka Spomeni se: 2"ivot moj je samo lahor, lomim se
i plaeem. U Italiji su tri sata u nodi, ali u Hobokenu tek devet
prethodne veeeri. ,
Okreeem Dartov broj. Bodro, cilo, slugalicu dine automatska
sekretarica.
DrapaCozin nazalni glas.

296 mow. 297

 ERICA JONG
Ovo je stan Dartona Donegala i Sylvie Slansky. Mi yam se
sad ne moiemo javiti, ali ako nam ostavite poruku, nazvat
demo mi vas. Bip!
Kakav je to novi, organizirani Dart? Kad sam ga ja poznava-
la, nije imao nikakvu stalnu adresu, nikakvu automatsku sekreta-
ricu, nikakav bip.
Imao je samo najveliCanstveniji kurac u krkanskom svijetu,
najmodrije oCi, najumilniji glas, i urodenu nesposobnost da govo-
ri istinu o icemu. Je li Dart odrastao? Spugtam slugalicu i ne
ostavljam poruku.
Gdje su Dart i njegova drapaCoza u subotu uveCe, u devet
sati, u Hobokenu? VeCera i kino? U krevetu, pa se jebu da im
iscuri mozak, pa Cuju gkljocanje sekretarice i shvaeaju istog
Casa, fizieki, da sam to ja, i da zovem s druge strane oceana?
Taj zamrljani zvuk na liniji kad zove Europa, to svojevrsna meCa-
va starih ljubavi. Gdje su ljubavi lanjskoga ljeta? Gdje, doista?
Ja i dalje dobivam Dartove ponigtene Cekove, pa znam da
kod Seamana kupuje namjegtaj na kredit i plada bar neke svoje
raCune. No otkud mu novac? Je li zaista odrastao? I nagao stalni
posao?
+ + +
Na putu, u Veneciji u laguni snova, i oCaju. Hrabost da
podem sama najednom je otkliznula. Hrabrost je zakazala. Ja
sam zakazala.
Prilazim prozoru, otvaram ga, i gledam van, na bijeli mjehur
Santa Marie dela Salute, u vodu s milijunima tamnih gljokica u
swim bojama paklene duge. Venecija zna biti tako sjetna, tako
opsjednuta. To nije grad u koji treba doCi kad izgubig ljubay.
Dolje, na terasi, dvoje ameriCkih mednomjeseCnika sjedi i
bulji jedno u drugo. Za njih je Venecija sasvim drukCiji grad.
298
SVE2ENSKI BLUES
Gledamo u istu crkvu, istu vodu, i osjeCam negto tako dijame-
tralno suprotno oni su na poCetku ljubavne priCe, ja sam na
kraju. Kako je moguee da u istom zraku postoje dva tako
suprotna osjeCaja?
+
PoremeCaj na povrgini vode preko koje obiCno puCka trag-
hetto mali trajekt kojim sam se tako Cesto vozila za prvih puto-
vanja s Dartom. U iskriCavoj grimiznoj vodi, kao da se pojavljuje
jedno lice, pa nestaje, pa se izravnava, postaje staklasto i crno, pa
onda odjednom zelenkasto bijelo.
Dartovo lice! Dartova ruka mage iznad vode!
A onda Dart zaranja pod povrginu vode, i veli zbogom.
Ja se rugim u bujici suza.
Nema vise patnje! Nema vise patnje! mrmljam. Ali Cak i
dok jog zamigljam kako mi mage na pozdrav, ja znam da ja to
zapravo magem njemu. To je jog jedno ispugtanje, jog jedan
kraj opsjednutosti. Koliko to jog puta moram ponoviti prije
nego gto to napravim kako treba? Zdrava svijest: Koliko god
treba puta. Zdrava svijest: Molim, opazi da ne pijeg bar ne
veCeras.
U jednom trenutku tajem i razdirem pismo u konfete. I
rasipam ga preko Grittijeve terase ali ih vjetar podae i odnosi
prema Grand Canalu. I vidim posljednje komadiCe svoje Cdnje
za Dartom skoro rekoh za Darkom24 kako ih odnosi preko
grimizne vode. A th-ida padam 14 san, iscrpljena vlastitom psiho-
dramom.
24 dark, engi. mraean. (Op.pr.)
299
 ERICA JONG
Do jutra, svi su demoni prognani. Budim se i silovito otvaram
prozor prema Grand Canalu, i udigem svjetlucanje venecijanskog
jutra. Razmigljam o Elmoreu u Chiantiju, dok je naga ljubav bila
tek iskovana, o rodenju blizanki, i prisjedam se koliko volim Ita-
liju ako \Tee ne Veneciju.
Veneciju za koju sam mislila da mogu bez nje. Zelena kaljula.
Pohlepni trgovci. Svojevrsni ciniCni srednjovjekovni Disneyland
naseljen znojavim hordama jednodnevnih izletnika. 0, za neke
je moje prijatelje Venecija zakon, oni to eak i five. Moja prijate-
ljica Lorelei u Dorsoduru, a moja stara sugkolarka Cordelia
Herald slika u trognoj gotiCkoj palaCi na Grand Canalu. Nikad
to nisam mogla shvatiti. Venecija mi je uvijek izgledala tako
samosvjesno izvansvjetska. Ali me danas Venecija ogamudije.
Vjerojatno postajem konvertit.
+ + +
Italija je, naravno, druga priCa ona je u meni uvijek budila
radost, u njoj sam se uvijek osjeeala kao Pena. Kad god stignem u
Italiju, sjetim se popisa poslovica gto ih je Emmie jednom zgo-
dom skupila za Amazonski
Vodii za slobodne zene
(no koji, naravno, nikad nismo napisale). Poslovica broj jedan
je glasila: Nisi predebela; samo si u krivoj zemlji. Broj dva:
Budi vrlo romantiena, no nekretnine ostavi na svom imenu.
Dalje nismo ni igle. (A zapravo to i samo to dva pravila mogu
odvesti jako, jako daleko.)
Italija. U toj zemlji ne postoji nista gto ne volim: jezik, u koje-
mu sve zvuCi bolje, od Molim, dajte mi grah (I fagioli, per pia-
cere) do Ljubim te (Te amo). Ljudi, sa svojom ljudskoku,
anarhie'noku, ekscentriCnoku, pa ipak i velikom vjerom u sve
300
SVE2ENSKI BLUES
stvari koje su zaista vaZne: djecu, umjetnost, hranu, obitelj, raz-
govor, operu, povrtlarenje, cipele. Krajolik, mjestimice topao i
majeinski, sa sisatim brdima, a krgevit i muZevan drugdje, s falu-
snim vrhuncima. Citavu talijansku Cizmu (a ja ih volim), life sek-
sualni jezik mora. Od rimskog doba do danas, Italija je bila zem-
lja u koju su se ljudi zaljubljivali gto je danak svemu gto je
trajno, ludo, pogansko, veselo, sjetno, istodobno i banalno i
bo'ianski, u ljudskom duhu.
Sto ne znaei da ne volim Ameriku. Amerika je moj dom, i
zato je podjednako i volim i mrzim, onako kako Covjek voli i
mrzi svoje roditelje. I predobro je poznajem. Poznajem njezinu
veliku energiju, njezin pragmatizam, ali poznajem i njezine lude
propovjednike, njezine korumpirane politiCare, njezinu ludu ovis-
nost o novcu. Ono gto volim u Americi jest njezin bezgraniCni
optimizam; ono gto volim je to gto taj optimizam okiva u stezulju
puritanstva. Ako imag X, ne moieg imati Y. Ako imag Q, ne
moieg imati Z. Ako imag um, to mora platiti tijelo. Ako imag
tijelo, to mora platiti urn. Ono gto mrzim kod Amerike jest nje-
zina vjera u dualizam vjera u pogtenu razmjenu dok je istina
da gto vige imag, to sve vige imag, a gto vige grabig, da to manje
imag, i da gto vige dajeg, to sve vige imag. Jer je Pivot na svojoj
najdubljoj razini potlatch a ne burza: obogatiti se mo'emo
samo davanjem. Samo hranjenjem uma hranimo tijelo. Sarno
kroz ljubav prema tijelu zaista volimo urn. Jer su oni nedjeljivi,
ujedinjeni, jedno. Srce AGerike to zna, u svom optimizmu; poli-
tiCko tijelo Amerike to ne zna.
Daj, daj, daj! je krik bogova. Sto znaCi is 2ivi, Zbog
Cega inaCe i prolazimo kroz ovu sublunarnu sferu? Ne mogu
povjerovati da je to samo zato da skupljamo dtiavne obveznice,
potvrde o pologu i unosne dionice.
Sarno se gibaj, samo putuj. Kad putujem znam da sam u
301
 ERICA JONG
svom pravom stanju. Jer gto je iivot nego prolazak? Kad sam
bila mlada, Italija me je tjerala da slikam. Umoe'ila sam nogu u
zivotni izvor krgtenja.
Zvoni telefon.
Pronto.
Leila ovdje Cordelia. C'ujem da si u gradu. Cordelijino Biennale.
ju'injaCko zavlaeenje nije se popravilo ni za dvadeset godina u
Italiji.
Kako si to pobogu doznala? Pa tek sam sinoe dogla.
Cordelia se smije.
Venecija je jako malen grad, medena. Naprosto znam.
Zoveni te da te pozovem na piee izmedu gest i trideset i sedam.
Bit Ce jog poneko gto voda donese, kako se veli.
Bag bih voljela.
Ali sam se preselila, dugo. Sad sam u Palazzo Barbaro. Pitaj
recepcionera u hotelu. Svi me znaju. U Veneciji svatko zna sva-
koga.
Ideg na bal Viva Venezia?
Ne, dugo, ako ikako mogu pobjeei. To je dogadaj sezone, all
ja takve stvarni naprosto mrzim. Previge privatnih balova u mojoj
protraCenoj mladosti dugo, bag sam zbog toga i otifla iz Char-
lestona. I sad se trudim motati se, kad je god to moguee, s luda-
cima, ljubavnicima i pjesnicima.
Dobra stara Cordelia.
Ali, ako moieg, svakako pogledaj Biennale ove je godine
stvarno dobar.
Si, gefe.
I dodi u gest, da stignemo malo poprieati prije nego dodu
oznojene horde muktaga. Kako ih ti zoveg, clugo?
Zovem 1to?
Muktagte na jidigu.
302
SVEkENSKI BLUES
Schnorreri. Smijem se.
Tako mi fali tvoja ludost, Zandbergova.
A meni tvoja, velim ja.
Obje se smijemo i spugtamo slusalicu. Prijateljice. Sto bih ja
bez starih prijateljica? Odijevam se i kroz Veneciju staem na
+ + +
Konac ljeta, maglovita nedjelja u Veneciji. Zvone zvona. Pri-
zor kao da ga je naslikao Monet: koprena vlage gto omekgava
campanile, nebo, vodu. Nije nikakvo Cudo da se slikari roje
bag tu, gdje se zrak i voda iz trenutka u trenutak metamorfozi-
raju u kaleidoskop svjetla. Venecija je jedini grad u kojem je
tri Cetvrtine skoro svakog vidika pokriveno nebom. Dok se vapo-
rettom vozim na Biennale, najednom shvaCam svjetlo Venecije, to
svjetlo gto je privuklo Ruskina, Turnera, Moneta a prije njih
sve velike venecijanske slikare, od Carpaccia, Titiana, Tintoretta
i Veronesea do Guardija i Canalletta. Najednom vidim Veneciju,
kao da je gledam prvi put. Je li to zbog trijeznosti, trijumfa zdra-
ve svijesti? Zbog mojih menada i kristala? Zato gto sam izgubila
Darta? Sad vidim trunje svjetla koje je slikao Turner. I razumi-
jem svjetlo kao da sija u mojoj utrobi.
Na umjetniCkoj sam ademijitc studirala kod sjajnog starog
ueitelja, ruskog slikara i zbjeglice Stoloffa. On je stalno govorio
kako se zaista veliko slikarstvo od onog kakvog-takvog razlikuju
samo tonom, onim osjeeajem da slikar nije naslikao samo pred-
loak nego i zrak )7medu sebe i-predlogka, i tako taj predlosiak
preobrazio, uCinio ga jedinstveno svojim. Nikad nisam stvarno
shvatila gto je time 'ielio reCi, sve do danagnjeg dana.
itava je bit slikarstva uhvatiti zrak to svjetlo gto svjetluca u
303
 ERICA JONG
zraku izmedu tebe i slikarskog plijena. A zagto? Zato gto samo
tada slikag pies molekula, onaj pies koji tvori ono gto zovemo
stvamirn.
I to je bit naslikati taj pies. Ali ga najprije morag vidjeti.
Stoloff bi obiCno govorio: Nisi ovamo dogla nauCiti slikati,
nego gledati. Jer ako znag gledati, slikanje dolazi samo od sebe.
Ali je \Tana takozvanih umjetnika slijepa.
On je mrtav veC Citavo desetljeee, ali ja napokon poCinjem
shvaCati gto me to Zelio nauCiti. Kad sam iz svog sustava uklonila
alkohol, bilo je to kao da sam dobila novi komplet osjetila: oCi,
ugi, nos sve to sad radi kao ispod CekiCa. I mogu to dovesti u
rezonaciju s kozmosom bez krCanja; i vidim bez naoCala; i miri-
gim cvijeCe bez gtipalice na nosu!
Ali ono gto uCim, povrh svega, jest da Zivot ide dalje. Ono gto
uCim jest da, makar i sama, nisam sama. Dok ne nauCim da sli-
jedim svoj ushit pa ma gdje da me odveo. Ako to vele u Veneciji
nije donijelo nigta drugo, donijelo je bar taj trenutak bistrine.
Napokon sam nauCila lekciju svog starog uCitelja slikara. I sad
se, ako Zelim, mogu i vratiti kuCi.
+ + +
Ali nisam. Umjesto toga sam u gest otigla do Cordelije.
+
Cordelia je Zivjela na najvigem katu Palazzo Barbara, u Cijoj je
zapanjujudoj knjanici spavao Henry James kad je poCeo rad na
Krilima golubice. Stan je bio golem, s kasetiranim stropovima,
sa salottom okrenutim Grand Canalu, s jamesovskom knjanicom
obloknom obojenim drvom, s pogledom na venecijanske crije-
porn pokrivene krovove i vrtove na terasama, i kuhinjom koja
je svojedobno Sargentu bila atelijer. Cordelijine slike monu-
304
SVE2ENSKI BLUES
mentalne konjiCke figure (negto kao da je poludjela Rosa Bon-
heur pregla na apstrakciju) bile su posvuda, objegene ili naslo-
njene na zidove.
Cordelia me zagrlila. Potom je otkordeila da me znalaCki
pogleda, kako to dine iene izvjesne dobi. Nisam jog mrtva.
Nisam krenula nizbrdo. Ostalo mi je jog nekoliko lijepih ljubav-
nih veza. (Ldno je kako mi svoje Zivote mjerimo ljubavnim
vezama, onako kako su ih Zene drugoga doba mjerile djecom.)
Cordelia ima plavu kosu koja joj se spugta do pasa, prodorne
zelene oCi, velisCanstvene jagodiCne kosti. Visoka je i girokih
ramena, tako da je u Armanijevu kostimu i trapericama podjed-
nako elegantna. Grlimo se.
Izgledag sjajno, velim ja. Je li jog u igri isti Talijan ili
neki novi?
Vjerovala ill ne, dugo, jog je uvijek Guido. Mislim da naga
veza preiivijava zato gto ne mokmo biti skupa. Te talijanske
veze traju dovijeka. S'to retie Dumas: 'Okovi su braka tako tegki,
da ih mora nositi dvoje gdjekad i troje.' Jer, sigurno, da smo se
uzeli prije petnaest godina, vjerojatno vise ne bismo bili skupa.
I dalje ludo zaljubljeni?
Da, dugo. S naglaskom na ludo.
Zivi li on jog sa svojom Zenom?
0, naravno. Vidim ga od deset do dvanaest ujutro, i gdje-
kad od gest do osam uva. To je vibe od onog gto ima \Tana
braCnih parova. Kako to ono zovu kvalitetno vrijeme? Nije
to log sistem. A ostalo vrijeme trogim na slikanje.
Poklig li ikad s njim i Zivjeti?
Naravno. Ali sve manje i manje. UveCe idem u krevet sred
hrpa svih tih umjetniCkih knjaurina, a to ne mokg kad si s
mugkarcem uvijek se bune. Ponekad, prije nego gto cu zaspati,
305
 ERICA JONG
poklim nekoga zagrliti. Ali me to onda prode i ved spavam. A
ujutro, on je ved tu. A ti?
Dart Donegal me skoro bacio na koljena all sad ved
polako ustajem. Na trenutke me zahvadaju refuli slobode koji
me zapanjuju, nekakva sreda kakvu sam dekala eitav
Sarno se drii tog osjedaja, dugo; postoji i zivot iza oslobode-
nja. Kad se prestaneg bojati da bi mogla ostati sama, sve postaje
jako jednostavno. 2ivot je bogat, i ima ga puno. To nikad ne bih
mogla ni pomisliti, dugo, all ovo su zaista najljepge godine mog
iivota. Upravo skakudem kroz ulice. I nikad se ne grizem zbog
Guida. On se grize zbog mene, siroto moje milo osjedajudi
da mu negto nedostaje, i to je istina. Kad mi dodu gosti od
kude napose mugki on doslovce zirka, kao gpijun. Siguran
je da se jebem s nekim drugim, gto ja sasvim sigurno ne
Talijani su mucho macho istodobno i despoti i slabidi. On misli
da mi ima pravo zabraniti da primam goste, ali da ja nemam pra-
vo razmatrati dinjenicu da on ide kudi svojoj La Belli Barbari.
Dugo, ona je naprosto grozna jedna od onih hladnih, pomod-
nih manekenki koje izgledaju vige kao S'vicarke nego Talijanke.
La Pizza Plastica, eto kako je zovem. Kune mi se da se ved deset
godina nisu seksali. Oknjeni se uvijek'u to kunu, no u njihovu
bi slueaju to moglo biti i istina. No ja ga ipak volim. Naravno da
on povremeno gunda, kad mu najednom prosine da sam zapravo
slobodnija od njega. Ali on to smjesta i potisne. Mugkost je zaista
dudesna, zar ne, dugo? Savrgeno nijekanje stvarnosti. U New
Yorku bih vjerojatno zbog toga i ja gundala i zeljela pravog
u Italiji to izgleda bag kako treba. 2ivot je ovdje tako
ispunjen, tako bogat. Sretna sam ved kad kupujem ribu na Rialtu,
kad gledam kroz prozor i vidim kako prolaze camci, kad idem
prema traghettu i vidim gondolijera kako mi mak i vide: 'Ciao,
306
SVE2ENSKI BLUES
Cordelia!' Ovdje se osjedam kao mjegtanka. Ne bih znala ni
zamisliti ljepgi zivot za slikara ili ikoga.
Ja sam ove godine skoro stekla pravog musia. Trgovac stari-
nama. Bilo je grozno. Isprva je, naravno, bilo prekrasno prave
drugtvene veeere, i svi moji prijatelji uzdigu s olakganjem. Leila,
divlja crna vrana, napokon ukrodena, iskobeljala se, nagla si par...
A onda me prestao dirati. I jebati. I to iz inata, mislim, jer sam
ga dirnula u srce. A srce u New Yorku trenutno nije u modi.
Nije nikad ni bilo. Zato sam i otigla. I tada je za sve okrivio
tebe, zar ne, dugo? 0, Bok kad mi prijateljice dolaze iz New
Yorka i prieaju o tome gto se sve zbiva izmedu mugkaraca i zena,
onda mi je jog draie gto sam s Guidom. On je, ako nigta drugo,
covjek. A u New Yorku kao da su sve sami radoholiearski jupiji,
Ciji dragocjeni tjelesni sokovi otjeCu u Wall Street! Ti mi reci je
li to zaista tako? Otigla sam, napokon, jog 1968.
C'ekaj dok ti ispridam o svojoj nodi s dominom.
Noe s eiin?
Svojoj nodi s madame Adorn u crnoj kozi i o crnoj svijedi
zguranoj u guzicu.
Leila, dugo, krajnji ti je das da se pokupig iz New Yorka.
Velim ti, u opasnosti si...
Zazvonilo je zvonce i najavilo dolazak prvoga gosta.
Kruiimo po knjapicmedu u ko'iu uvezanih knjiga, antik-
viteta, kroz meladi vigetojnih gostiju iz Venecije, New Yorka,
Londona, Pariza, Hong Konga.
To je uobidajeni prijem kod,Cordelije, gto ga organizira kon-
cern ljeta onaj u koji iz vedra neba upadam ved dvadeset
godina. Uvijekisti elegantni pjesnici-homoseksualci (iako su im
se redovi tuzno prorijedili zbog kuge osamdesetih), isti umjetnici
koji 'five u Veneciji, isti ekscentridni brodarski magnati, isti pisci
307
 ERICA JONG SVE2ENSKI BLUES

koji se oporavljaju od romana koji su propali ili uspjeli preko Kada?

svih i najludih oCekivanja iste dame izvjesnih godina koje trate Sutra, u jedanaest?
svoje Guide, iste lijepo odjevene lezbijke i ru'ino odjevene lezbij- I gto sam drugo mogla reei nego da?
ke, isti ozbiljni izuCavatelji povijesti umjetnosti (ili muzikologije (Zdrava svijest: Probaj, za promjenu, jednom reCi i ne!)
ili renesansnog pjesnigtva), koji dolaze u Veneciju po prvi put i
njugkaju snopove papira u knjiinici Marciana ili Cinijevoj zakla-
di, zvjezdana pogleda zato gto su u Veneciji, okrukni umjetnog-
Cu, i ne mogu vjerovati vlastitim oCima.
I onda, najednom, usred sveg tog starog inventara, jedno
novo lice.
On pliva prema meni kroz dvoranu punu poznatog podvod-
nog iivota, mugka sirena, fluidnih pokreta, vitak u bijeloj lanenoj
kogulji i bet lanenim ljetnim hla6ama, dok se smijegi pomalo
podrugljivim smijegkom, a jagodiCne su mu kosti nakokne kao
u Pana, a oCi tamno zelene sa svijetlim toCkicama zlata, srebra,
platine, a spletene su mu crnkaste kovrk kao Bakove, a ugi
mu, kunem se, malo i pregiliate da ne bi pripadale satiru.
Spugtam mu pogled na noge, oCekujuCi kopita, ili bar peraje,
ali vidim samo mokasine krem boje i bez Carapa.
Pogledi nam se sastaju i ne odvajaju.
Ciao, Leila, veli on, kao da kak: Ljubavi, daj se okreni,
pa da to sad malo zguza.
Zrak je pun zlata i srebra. Svaki trun pragine blista seksom.
Kako znate kako se zovem?
Tu sei famosa. Ho visto la sua fotografia molte volte nel gior-
nale. Oprostite, molim moj engleski je grozan. Ja sam Renzo
Pisan.
Renzo it Magnifico, velim i gledam mu u morski zelene
On mi do-Wee kosu.
Imamo istu kovrCavu kosu, veli on. To je vrlo dobar znak.
Poganska kosa. Mogu li yam iz gondole pokazati grad?

308
 ERICA JONG SVE2ENSKI BLUES

izgleda tako mala svi su se tornjevi i zvonici spustili prema

nebosklonu, i sad su kao Zemljina kruna.
On baca sidro posred lagune, i moli da ne gledam dok se
presvladi iz uredne lanene kogulje i hlaea u kupade gadice. Ja
se skidam do kupadeg kostima, i tako sjedimo pri krmi damca,
19 dotidudi se pa ipak se ne dotidudi, onako kako to ljubavnici
dine prije eksplozije, kad je odluka da postanu ljubavnici ved
donesena, no glede toga jog nista nije i poduzeto.
Uzmi dva gondolijera
On me miluje po obrazu, po grudima; prigiba se i ljubi me, i
i nazovi me ujutro najednom se ved gubimo jedno drugom u ustima, u zemlji zubi i
jezika, dok narav, crvenih i pandii i zubi, prijeti da de nas svla-
dati. On me dira, i ja po tome kako me dira kao da je to dio
mene koji zudi za spoznajom vlastitih granica znam da sad jog
,ge/veriliaed jaieda42 neica dale
.ge/vehiaeot cA j Oaj ade ne/ca dale samo treba odluditi hodemo li se geviti u damcu ili mom hotelu
c4A,0- to j acm dale, oleytiebta,eot laut Itack. (gdje bi Julian za dva dana trebao stidi iz Californije), ili demo
pak otidi k njemu (gdje on, kako veli Cordelia, zivi sa svojom
Bessie Smith
ienom Njemicom, koja je prava, kunem ti se Bogom, principes-
sa). S
s to god on kak, ja du udiniti. On treba samo saviti prst i
redi veni, dodi, i ja du dodi.

0
n stik po mene sljedeee jutro u jedanaest u Gritti, i u
jutarnjem svjetlu jog vise slidi satiru nego u vedernjem
sumraku.
Pudkamo van, prema sredini lagune, gdje zive galebovi, gdje
se naginju na krilo i sunovraduju za ribom, pa potom slijedu na
Bove i trule grede.
Sunce iza nas svo je u sumaglici, rasprgeno u nebu, ras-
prsnuto u atome.
Zavaljujem se u damcu, i sundam se, znajudi da u torn trenut-
ku nema mjesta na svijetu na kojem bih radije bila.
Mi plovimo i plovimo. Snovit, svjetlucav dan, dok se Venecija
za nama povlaCi u lagunu. Gledana iz lagune, Venecija najednom
I tako se igramo i igramo, leiimo na suncu, razgovaramo
rudimentalno kako to dine ljubavnici tvoj miris, tvoj dodir,
tvoj dodir, tvoj miris i onda, na kraju, pudkamo natrag, prema
njegovoj kudi, i gevimo se na divanu u njegovu uredu, s arhitek-
tonskim nacrtima razbacanim po ditavom podu.
Njegova je kuda na COCieu (kojega nema ni na jednoj karti)
kraj Burana. To je nevelika vila, koju je izgradio neki Palladijev
sljedbenik, i okrukna vrtovima punim greko-rimskih kipova i
dudnog, primitivnog kamenja bagerom izvudenog s dna lagune.
Tu nema nikoga, osim krletke pune kanarinaca, koji pigte i
cvrkudu dok se mi tucamo, kao da u tome i sami usiivaju.
Spolni din razara sve granice medu nama; pretvaramo se u

310 311
 ERICA JONG
jednog Covjeka. On u mene ulazi isprva sve malo po malo, stalno
ponavljajudi: Apri a me, apri a me (otvori mi, otvori mi), kao
da se sve njegove potrebe svode samo na to da me uzme, ispuni
me, dade mi da ga Citavog spoznam.
Seks, kad je takav, nije vise seks nego sjedinjenje, premogte-
nje razdvojenosti, ukidanje tijela. I on je tako rijedak, tako
zgromljujudi. I motes ga tra'Ziti vjeCno, i nikad ga ne naCi.
(Zdrava svijest: Pronalazila si ga i prije, pa deg ga pronadi i
opet.
Leila: Mo'Zeg li malo zaCepiti? Upravo pokugavam navabiti
samu sebe da se zaljubim!)
Spavamo u spletu znoja i sokova; probudivgi se, opet se tuca-
mo; opet zaspemo; opet se budimo i opet tucamo.
Mi smo kao kakav stari par, ali jako zaljubljen, veli on. I to
je istina. Poznajemo se potpuno od prvog dodira. Tucamo se kao
na dvanaestu godignlicu, vrativgi se kudi, savrgeno skladni.
Sa svojom kosom od ebanovine i morski zelenim oCima, on
izgleda kao giovanotto ispod Bronzinova kista. Oko vrata nosi
crnu uzicu, s lavom svetoga Marka i Davidovom zvijezdom.
On je arhitekt koji po Italiji projektira vane zgrade, i sudjeluje
u nekakvom projektu restauracije venecijanskoga geta. Negto u
njemu budi sve moje Z'enstvo i sve moje Z'idovstvo gto je
i'estoka kombinacija. U njemu ima negto koljenoviCko, u njemu
je nekakva gentilezza, koja mi svrada milli na talijansku renesan-
su. Ali je u njemu i negto blago kalkulantski on je furbo, luka-
vac gto aludira na iskusnog kazanovu. To je tako tegko odredi-
ti. Zgrabljena za ovratnik i ponovno odvueena u zemlju Jebaniju,
osjedam da je od mene odbjegla sva rasudna snaga i svaka spo-
sobnost migljenja.
(Zdrava svijest: UpomoC!)
312
ST7E2ENSKI BLUES
+ + +
S Renzom sam zagla duboko u zemlju Jebaniju unatoe tome
gto je u meduvremenu dogao Julian, i gto stanuje sa mnom u
Grittiju. Popodne nalazim neku ispriku intervju, fotografiranje,
pile s prijateljicom iz Venecije i Cekam na doku na Renza da
dode po mene.
On dolazi u dlaku mem u dva, Cim uspijeva pobjedi, lomedi
popola sveti talijanski sat za rueak. Dolazi po mene u malom
motorinu klasienoj Rivi pue pue pue odjeven u hlaCe od
bijelog lana i plavi laneni sako preko prugaste gondolijerske
kogulje, i tijelo mu je jako vitko i mirige na slatkovodnu i morsku
moevaru, ovulaciju i mjesec.
Ja ulazim u Camac, koji de me odvesti do sredine lagune, pa
pjevamo vulgarise ameriCke pjesme recimo Jesi veCeras
sama? dok tako pudkamo prema suncu, bacamo sidro u sre-
dini lagune gdje, izlozeni pogledima galebova i niskoletedih
aviona, ljubujemo u Camcu, dok Venecija najednom skoro pro-
pada ispod crte nebosklona niska i beznaeajna, sa svojim hor-
dama turista s Michelinovim vodieima, sa svojom kao kostur
mrgavom drugtvenom kremom gto se skupila na bal Viva Vene-
zia, svojim prijevarnim nadkonobarima, svojim hotelijerima, trgo-
vcima, gostioniearima i lutajudim homieima, koji sad svi praktici-
raju sigurni seks pa ma gto da to znaeilo.
Renzo i ja ne praktiAramo sigurni seks. U zemlji Jebaniji,
nista nije sigurno. Mi smo izgubljeni u vodenastoj Atlantidi
posred lagUne, gdje komuniciramo kurcem i piCkom, i gdje raz-
govaramo, sluZ"eCi se samo najru,climentarnijim engleskim i troglo-
ditskim talijanskim.
To nas nepostojanje jezika smlavljuje, ali od toga sve takoder
postaje i mnog9 intenzivnije. Renzo priznaje da engleski govori
kao Zulu. A moj talijanski, nakon tolikih godina, prikladan je
313
 ERICA JONG
samo za prdivljavanje na pustom otoku, koji je fotografirala Lina
Wertmuller.
Ja njega zovem Carissimo Troglodito (ili Ljubljeni Trog). On
mene Piccola Pittrice (Mala slikarica). Taj pridjev ne bih trpjela
ni od koga drugog, ali kad dolazi od njega, on zvuei kao kompli-
ment. On me jebe iz svih kutova dok mi na ne natjera suze
radosnice. A plaCe i vrh njegova kurca kad mu izroni iz
On ne nosi donje rublje.
(Zdrava svijest: Mama te je upozorila na takve mugkarce.)
Piange per te, veli on. PlaCe za tobom.
Pokugava me iscrpiti do daske. 0, kako su dragi ti medite-
ranci u svom shvadanju svih tih curenja i onoga o 'emu je to
zapravo Mi smo Amerikanci izgubili vezu sa svrhom seksa.
A seks je zbog djece. Zemlja Jebanija je samo mamac; Tunel lju-
bavi vodi u djeCju sobu, kroz gpilje krvave maternieke sluzi i sla-
ne sperme.
A Julian? Julian Ceka u hotelskom apartmanu, i u glavi (i
biljdnici) pige simfonije, znajudi i ne znajudi gto ja to radim u
laguni.
Julian i ja smo dugevna braCa. Mi shvaeamo jedno drugo do
u srce i u dugu, pa ipak se ne jebemo. Oboje smo stranci s dale-
kog asteroida svijesti, i govorimo istim jezikom, jezikom hiper-
prostora.
Kad se vraeam, Julian me pita jesam li se nagla s gondolije-
rom. I ja velim da, i potom mu opisujem seks u Camcu s
tim neodoljivim bezimenim gondolijerom. I Julian bulji u
mene, zanijemio, dok mu opisujem svoju avanturu, koja priCa-
njem postaje jog ekstati6nija.
U Renzu i Julianu ja imam dva mugkarca koji zajedno eine
jednog Covjeka lijek svakoj zeni od depresije!
Nevezivanje, govorim samoj sebi. Nevezivanje je kljue Citavog
314
SVEkENSKT BLUES
Zivota. 2eljela bih sve osjetiti, izgubiti se u do'iivliaju a ipak bih
voljela zadtiati mod da se iz toga izyuCem. 2elim se spustiti do
dna lagune a da se ipak mogu vratiti. 2eljela bih dati Citavu
sebe, a ipak zadtiati komadid pomodu kojeg bih se regenerirala
kao kad hobotnicu razreZu na komadiCe pa bace u lagunu da
ponovno naraste.
Kakav sam to ifiasan iivot izabrala za sebe ili kakav je to
iivot za mene izabrala moja muza! Da stalno ronim i ronim
do dna lagune, u potrazi za preosjetljivoku, u potrazi za unigte-
njem.
A ipak sam sretna. Vea sam i zaboravila kako Covjek mote
biti sretan kad seks funkcionira! VeC sam i zaboravila gto to
znaei pjevati po ulici i gledati kako se sunce presijava u dragano-
voj kosi. Jer sam zaboravila... Darta!
Dok jurimo preko lagune, dok pjevamo kao giparci... zabora-
vila sam Cudo novog zaljubljivanja. Kome sad trebaju Ada i nje-
zina crna koza i crne svijeee?
Isadora: Dobro da se bar jednom o ne6emu slaiemo!
Nevezivanje. Moe li se voljeti, pa ipak iivjeti sasvim u sadag-
njosti? Ne skaCe li ljubav uvijek naprijed, u predvidanju? Dok
Cekam da Renzo nazove, hvata me giz, ludilo, opsesija sve
ono za gto sam se zaklela da vide nikad neau osjetiti. Sanjam
da s njegovim oceanslr oCima dobijem dijete. PoCinju me
boljeti jajnici. Moe li se ne vezati dok te bole jajnici? Moe
li Zenka ijedne erste ikad biti egzistencijalist?
Julian i ja prieamo eitavu np6, grle6i se rukama i nogama.
Jednoga dana, veli on, i mi demo se tucati samo to nese
biti zbog seksa, nego zbog ljubavi, dugo provjeravane, istinske
ljubavi. 0, zemljo obeeana!
Julian i ja smo prijatelji oduvijek. On je jedini e'ovjek u koga
315
 ERICA JONG
se mogu pouzdati da de sa mnom vidjeti pies molekula i shvatiti
da nisam luda. On je jedini dovjek u koga se mogu pouzdati da
de me voditi nakon gto sam se srugila kroz prostorno-vremenski
kontinuum u Connecticutu i vidjela svoju majku kako gazi kroz
gumu. On mi se nije smijao. Kad sam ga nazvala iz Venecije,
rekao je: Uzmi dva gondolijera i nazovi me ujutro. Da sam
ga nazvala iz Cetvrte dimenzije, vjerojatno bi mi rekao isto.
Izmedu Juliana i mene postoji sporazum: uzajamni nam seks
nije dopugten. Ne znam bag zasigurno kako je doglo do to odlu-
ke ni tko ju je donio. Mokla smo isuvige nalik bratu i sestri a da
bi tome podlegli.
Mazimo se. Skupa smo se istugirali. I goli, u krevetu jedemo
jagode. Ali se osjedamo mnogo ljepge dok tako pridamo i sanja-
rimo grleei se rukama i nogama nego gto bi nam ikad bilo da se
jebemo. Ponekad pridamo po ditavu nod, trljamo jedno drugom
Leda i noge, i lebdimo kroz prostor u svemirskom krevetu. Gdje-
god da bili, krevet se pretvara u svemirski brod. Nad nama lebde
dudni planeti.
Pridamo o nepostojanju vremena, o zamudenoj liniji izmedu
tijela i zraka. Uzajamno se lijedimo smijehom. Kad zajedno ide-
mo ulicom, ljudi bulje u nas zato gto izgledamo kao dva djeteta
koja hihodu. Bismo li mogli kivot proVesti zajedno, dak i bez
jebanja? To je pitanje koje nas oboje mudi. Znam da medu lju-
dima mogu postojati razlidite veze, i da sve one nisu putene.
Bududi da se duga i tijelo preklapaju na razlieite nadine, bududi
da zajednidke todke duge i tijela nisu samo one ispod pupka,
Juliana mogu voljeti i bez onog gto svijet zove seksom, ali s
vremena na vrijeme slutim da to njega mudi, zato gto on sebe
mjeri, kao vedina mugkaraca, krutoku svojega kurca.
Jedne smo nodi na Piazzi San Marco u jedan sat po ponodi, i
slugamo kako glazba na Florianu zavrgava posao. Kao i obidno, i
316
SVE2ENSKI BLUES
sad ragtimano sviraju New York, New York. Mi se nedemu
smijemo, kad najednom ugledamo damu pedesetih godina koja
izgleda kao odlutalo pseto.
Idemo je pozvati na pide, veil Julian.
Vrijedi, velim ja.
Julian ustaje i poziva je da doge za nag stol. Ona se spodetka
skanjuje, all nam se onda, osjetivgi da je sigurno (umiruje je gto
sam i ja tu), pridruiuje.
Ona je iz Ohija; zove se Gladys; bila je deset godina ueiteljica
engleskog u Milanu. I voli Italiju. Da, ponekad je spopadne Cd-
nja za domom.
Sa svojim kogtunjavim vratom, paperjastom smedkastom
kosom, kljunastim nosidem i zubima zavrnutim prema unutra,
od svih je stvorova najslidnija ptici bag kao gto je Renzo sad
mugka sirena, sad Pan, i kao gto je Julian pas (svilasti bijeli mal-
tez), a ja okretna madka, i kao gto je Dart veliki plavodlaki pre-
pelidar labrador (koji se, neodekivano, pretvara u lisicu).
Izgledate mi tako sretni, veli Gladys. Koliko ste ved u
braku?
0, oduvijek, veli Julian.
A gdje
Na Malibuu, velim ja, i Connecticutu. Pola godine tu,
pola godine tamo.
I u demu je tajna vAeg braka? pita Gladys sjetno.
Sto ne spavamo zajedno, veil Julian.
Gladys ga gleda u nevjerici.
Tako je, veli Julian. Ja spavam u kutiji, a ona u krevetu.
Iznenadili biste se koliko to pomak oduvanju veze.
Vi se zezate, veli Gladys, napol u nevjerici, a napol u kelji
da povjeruje da netko negdje ima sretan brak, pa ma pod koju
cijenu.
317
 ERICA JONG
Cudno je sve to poCelo, velim ja. Jednog su nam dana u
nagu kuCu u Malibuu dopremili jako veliki kueanski stroj magi-
nu za rublje, mislim, iii je to bila sugilica. A moj suprug, Fred,
ovaj tu, tad je rekao: 'Ljubavi, oduvijek sam zelio spavati u kutiji
hoe li se jako buniti ako pokugam?'
Vi se zezate, veli Gladys.
Ne uopCe, veli Julian. I tako sam u kutiju stavio donju
deku, jastuk, pliganoga medu i tako to, i onda je iskugao. Bilo
je krasno! I od tada ja spavam u kutiji, a Alice, ova tu, u kreve-
tu...
To, naravno, nije ista kutija, velim ja. Prva se istrogila.
Sad smo, zapravo, upravo kupili novu kutiju, veli Julian.
Tajna je nageg braka da imamo moguenost stalne nabavke
novih kutija.
Gladys zbunjeno gleda sad moje, sad njegovo lice, 'ieleei
povjerovati, no ipak ne zeleci ispasti budala (kao svi mi).
Vi se zezate, veli.
Ne uopee, veli Julian. Brak je teak i bez obaveze da obje
stranke spavaju u istom krevetu. Kutija je rjegenje.
Sigurni ste da se ne zezate? pita Gladys.
Naravno, velim ja, osjeCajuCi da nam je oCuvanje to male
fikcije svima
A kakvim se poslom bavite? pita Gladys Juliana.
Cipelama, veli Julian. Nema posla do posla s cipelama.'
Zanimljivo, veli Gladys.
Zato stalno i dolazimo u Italiju, velim ja, zbog trgovine
cipelama. Tu u blizini prave cipele kraj Padove.
Nema posla do posla s cipelama, nijedan koji znam', pjeva
25Neprevediva igra rlieei. Shoe business (posao s cipelama) izgovara se skoro kao
show business, pa poznata izreka There's no business like shoe business dobiva
apsurdno iskrivljen smisao. (Op.pr.)
318
SVE2ENSKI BLUES
Julian. Najednom skreee pogled na Gladys. Je li yam itko ikad
rekao koliko ste lijepi?
Ona ga ponovno gleda napol u nevjerici, napol u nadi da je
to istina, i onda joj se eitavo lice omekga. Kljunasti nos, paperja-
sta kosa, kestenjasto smede oCi postaju, preoblikovani njegovim
pogledom, najednom lijepi. I vidim kako to fikcija, silom Juliano-
ve volje, postaje stvarnost. I shvaCam da se Citav nag 'iivot mote
tako preobraziti ako samo imamo dovoljno jaku volju, i driimo
je poput laserske zrake Julianovih lijepih oCiju na Gladysinom
odjednom lijepom licu.
+ + +
Sutradan uveCe ponovno sam u laguni s Renzom, i vozimo se
preko voda, i pjevamo.
Laguna je isprugana Suncem na zalasku, a puni se Mjesec
dine na drugom kraju neba. Klikcu galebovi. Isuvige je savrgeno,
isuvige magiCno, previge klige i, poput mnogih kligea, takoder je i
stvarno. Njigemo se na moru u opalescentnom azurno-ru'iiCastom
suncu-mjeseCini, bacamo sidro, i dotieemo jedno drugome kozu
kao da je kdia netom izumljena i kao da smo Adam i Eva koji se
upravo spremaju ukrcati na Noinu arku i razmnoiti Citav ljudski
rod.
Razgovaramo rudimentarnim trogloditskim engleskim i rudi-
mentarnim trogloditskimj4lijanskim.
Tu sei diavolo, velim. Ti si jedan vrag.
A ti to volig, veli on. Jer tebe samo vrag mo'ie uhvatiti.
Amazonku moie odnijeti samo centaur.
I tada rijth zakazuju, i mi komuniciramo jagodicama prstiju,
jezicima, taruei se no'inim prstima po povrgini kok. Vani, unu-
tra, Sunce, Mjesec, sve to vige nema nikakva znaCenja, i mi se
zibamo, on u mojoj i ja u njegovoj barci, u laguni snova, isto-
319
 ERICA JONG
dobno i tekueoj i zvjezdanoj, vodenoj pa ipak sazdanoj od trepe-
rava svjetla.
Mio troglodite, velim ja.
Pelle di luce, pella liquida di stelle, occhi di luna, veli on.
Siamo animali, velim ja.
Anima, animali, odgovara on.
On se zavahuje u eamac, gto mirigi na seks, na prvi iscjedak, i
vrgak njegova kurca vapi za mnom.
Ljubimo se, ujedamo, isprepliCemo.
Koja si ti 'iivotinja? pita on.
Sono cane, fedele, odgovaram iako znam da sam vige maCka
nego pas.
Non e vero, veli on. Tu sei gattina. Vidim ti pandk iako
ih skrivag.
To me pogada. Je li to istina? Ili samo ljubavna igra?
E tu?
Ja sam lija, lukava lija, veli on.
(Moja prijateljica Emmie uvijek veli: Slugaj ih gto ti govore
na poeetku ljubavne veze; jer ti govore kako ce zavrgiti.)
Sad spavaj, veli on i naslanja me ledima, pa otvara drukere
mog eipkastog kombinezona, i poeinj2 me jebati vrlo polako iz
raznih kutova. Oboje napola le'iirno, a meni teku suze niz obra-
ze. On me jebe kao da zeli uei u svaki dio mene, otkriti Ameri-
ku.
Ne mogu prestati plakati i kriCati, a kad poeinjem svrgavati,
on kliee: Dai, dai, dai (dalje, dalje, dalje) i Apri a me, apri
a me (otvori mi se, otvori mi se).
Staje i giba se, giba se i staje, pa se opet giba dok ne svrga-
yam, posve puna njega, jer je on u mene ugao za vjeCnost, i on
svrgava sa mnom, puneCi me slanim zvijezdama.
320
SVE2ENSKI BLUES
Ja jog plaeem, ali kad se vraeam k sebi, vidim kako me gleda,
rezervirano, s distance.
to hoe od mene? pitam.
Il sesso, veli on. Seks. I jog jedan par blizanaca. Ako
dodu, bit Cu monogamo.
Ah, obeCanja, obeeanja. Taj Covjek neee nikad biti uomo
monogamo, kao gto me ni Julian nikad neee jebati. Ali moj razum
je nestao, jer tu, u zemlji Jebaniji, tako negto i ne postoji.
Mokmo li biti pedeset-pedeset? pita on. Iako si ti ama-
zonka? Ili Cetrdeset devet prema pedeset jedan?
Sa seksa smo pregli na moe, napravili taj neizbjdni skok.
Polakm glavu u njegovo krilo. Nebo se mraCi. Pojavijuju se
zvijezde.
Imag tako prekrasno tijelo, veli on. I sasvim se opugtag.
Prvi put skoro, drugi put bolje, ovaj put sasvim.
A ja razmigljam koliko se seksa svodi bag na to, na zelju
mugkarca da potpuno ude u zenu, zaposjedne je i ueini svojom.
Bez to potrebe za gospodarenjem, posjedovanjem, ne moe ni
biti animalnog seksa. Postoje intelektualne igre na temu spavanja
u kutijama. Postoje i verbalne dosjetke na temu poslova s cipe-
lama. Ali bez tog animalnog ulaknja, seks naprosto ne klapa, a
u kmlju se Jebaniju ulazi samo ako seks funkcionira upravo
tako.
Ili se sve, napokon, oko kuraca, i toga da li oni funkcio-
niraju? Ili se sve vrti oko njihove velieine? gene vele ne, ne, ne,
jer su ih tome dobro naueili mugkarci koji se boje da su im kurci
premali. Mugkarci vele ne, a mile da, jer svo njihovo ponaganje
govori da je njima itekako vazno kako im radi kurac. Thom,
Elmore, Dart, Danny, Lionel, Renzo, Julian nisam jog srela
mugkarca kome zivot nije odredivala veliCina i krutost kurca.
A to je jedino gto se 'ene nikad ne usuduju izgovoriti. To je
321
 ERICA JONG
jedino o eemu mi odlueno la.emo. A zagto? Zato gto je to isuvige
istinito. Velieina i krutost mugkareeva kurca odreduje njegov zi-
vot. To odreduje gto de on misliti o sebi. To odreduje koliko de
se on sam sebi svidati. Mugkarac kojem se svida njegov kurac,
svida se i sam sebi. A mugkarac koji se ne moie pouzdati u vla-
stiti kurac ne mo'ie se pouzdati ni u sebe. Ili 'ienu. Ili u ijednog
drugog mugkarca.
Zar je to tako jednostavno? Bojim se da odgovor glasi da.
Porno fimovi, ulje za bebe, koza, crne svijeCe, sve su to kompen-
zacije za kurac koji ne funkcionira. Ili funkcionira kapriciozno.
Jer kad funkcionira, treba ti samo glazba i mjeseeina. Ili tigina
i sunce. Ili sumrak, polusvjetlo... i dobro je svako svjetlo (ili
mrak).
+ .
Pokredemo motor i kreeemo u potragu za otvorenom tratto-
rijom. Dok motor puska, gledamo gdje demo se vezati. Nigdje
mjesta da parkiramo Rivu (kako slieno New Yorku!) i nijedna
trattoria otvorena (kako slieno Connecticutu!).
Sjetna sam, jer sam se tako potpuno otvorila. Pokugavam se
prisjetiti nevezivanja, ali ne ide. 2elim se vratiti svom sredigtu,
svojoj ravnodugnosti, ali me zemlja Jebanija ne pugta. Sasvim
zaboravivgi da je jedini trenutak ovaj sada, obuzeta sam sanjari-
jama o nekom budueem zivotu s Renzom.
Napokon negdje nalazimo sendviee i vozimo ih do sredine
mjeseeinom izbrazdane lagune, gdje ih jedemo u snovitu raspolo-
sienju, slugajuei kriku galebova u toj supertigini i gledajuei se. Sto
je Renzova tajna? pitam se. On dio sebe zachiava u rezervi, gto
bih i ja voljela da mogu. Na trenutke me obuzima jak osjedaj da
je on samo talijanski ekvivalent Dartu samo jog jedan Don Gio-
vanni, no ovaj put autentiCan: mediteranac, koji svoju ulogu igra
322
SVE2ENSKI BLUES
dobro. Kao vosak prima, kao mramor drii. Nisam li to samo
opet pala na Don Juana?
(Zdrava svijest: Da li to pitag ili mi govorig?)
Isadora: Ja sam s njom!
Leila: S kim to?
Isadora: S tvojom zdravom svijeeu!Leila: Daj, molim te, usuti, i pusti
me da uiivam!
Ostajemo u laguni, i cijedimo zadnju kap mjeseeine. Potom
me vozi natrag u hotel, Julianu, i mojoj sjetnoj nutrini.
+ + +
Nemoj se u nj zaljubiti, dugo, veli Cordelia.
U vrtu smo u Corte Sconta, i ruCamo, okru'iene uobiCajenim
mnogojezienim hordama koje zaposjedaju Veneciju u tjednu
Regatte.
Zaljubiti se u koga?
Cordelia mi pogledomveli da ne serem.
U Renza Pisana, naravno. Dugo, on je Romeo Rialta, Casa-
nova Cannaregija, Don Giovanni Dorsodura, zigolo Palazza del
Giglio, a da i ne spominjem Gritti, Bauer Grunwald, i tako dalje.
Ona ga pugta koliko mu treba da smoei noge i ostale ugodne
dijelove tijela a onda trzne konop, pa on trei kudi s repom
tako reei medu nogaj... Od vlastitog zigola, dugo, gori je
samo onaj posudeni.
Tko je ona?
Pogledaj tamo, pa deg vidjsti... Zbog toga malo tige.
Gledam. Za dugim stolom, napol skrivena iza drvene regetke
obrasle lozom, sjedi lijepa playa pojava u svjetlucavoj ljubieastoj
haljini i s purpurnim gegirom okieenim purpurnim grozdovima.
Na krhkim joj prstima svjetlucaju veliki dragulji; vrat joj bljegti
323
 ERICA JONG
od smaragda, koji bi vise pristajali sveCanoj haljini za Viva Vene-
zia nego ruCku u jednostavnom restoranu u Castellu. A kraj nje
sjedi Renzo, pravi cavalier servente, i guli joj smokve.
Kraljuju za stolom punim pomodnih finocchija i amerieke
drugtvene kreme. Renzo me ne vidi.
Kakva je njihova priea? pitam Cordeliju.
Nisam bag sigurna da znam citavu prieu, no oni su u braku
od pamtivijeka. Ona je prava pravcata Prinzessin iz Beea a on
2idov iz gpanjolske iidovske obitelji. Njega je od nacista pred
sam kraj rata spasila njezina majka, dok je jog bio beba, odgojila
ga kao prava mamma (bag kao i njegova brata blizanca), ali joj je
bag on omilio, pa ga je poslala studirati arhitekturu, oienila ga za
svoju keer, prepisala na nj imanja. OCito su se nekad ludo voljeli,
a moida je to tako jog i sada. Zamisli samo! NacistiCka princeza i
zidovski mali prosjak! Renzo s keeri i majkom zivi u Cudnom
menage a trot's. Ja ne znam tko koga kod kuee, ali vani tuca
kog stigne. A i mamma je priCa za sebe. Kad je jog bila jako
mlada, udala se za grofa od neeega, pa je neki ljudi jog zovu
'kontesa kuharica', zato gto je jednom sudjelovala u televizijskoj
emisiji Julije Child-ish na RAI-DUE. Ona se jako zagrijala za
projekt da se u getu obnove sinagoge. Iskupljuje se za Hitlera.
Ona financira Renzove snove.
On joj je potpuno vjeran, na svoj mediteranski naein. I bri-
ljantan arhitekt. I budi sigurna da znaju sve o tebi, ili ee bar
doznati, istog Casa Cim zadeg malo dublje. A on ih nikad neee
ostaviti, dugo. Seks je seks, ali novac i poloiaj, to je zauvijek.
Mamma mu je pribavila sve prve velike narudibe, i on joj je
zbog toga lojalan, iako to jedan Amerikanac ne bi bio, nego bi
je zauzvrat ostavio. Mi Americani vrlo smo romantiCni i vjeruje-
mo kako treba ici dalje. Europljani su mnogo praktiCniji od nas.
I nikad to, dugo, nemoj zaboraviti. A La Mamma je La Mamma.
324
SVE2ENSKI BLUES
A 'iena mu je glamurozna iako pomalo hladna. Dala je da ga
slijede. I zna sve.
A kako ti to znag?
Nemoj me vrijedati, Zandbergova. Ovo je moj grad. Veneci-
ja je selo. Vidjela sam kako je zaplivao prema tebi, i nemoj misliti
da nitko nije vidio kako ulazig i izlazig iz mamine rive, i bez obzi-
ra koliko ti inaee bila bajna, smijem li izraziti migljenje da ti nisi
prva lijepa strankinja koju je zaveo?
Je li i..?
0, prije stotinu godina. Sjeeam se krasnog vreenja boko-
vima i kurac o kome bih mogla pisati majci ako bih, naime,
imala majku kao gto je Teta Mama. Ali je on za moj ukus
malo previge reptil. Znam da juinjaci naprosto vole Renza. Ali
meni su drdii kad su manje lijepi i ozbiljniji. A ti si uvijek imala
pik na sirovine, lovce na miraz, zigole i protuhe. I gto ako je ovaj
2idov. (I Spanjolac kao) Don Giovanni.) Ipak ga ne moieg dove-
sti majci!
Ja nisam uvijek imala protuhe...
Dobro, ne uvijek. Ali otkako si postala stvarno slavna. Dugo,
ja to shvaeam bolje nego itko. Sindrom Chera, kompleks Sunnyja
Von Bulowa... mogla bih o tome napisati knjigu. A on je za tuca-
nje majstor. To zna tout le monde. Nekako se maglovito sjeCam
nadljudske izthiljivosti. Ali se nemoj vezati. A gto je s tvojim lije-
pim Julianom?
Mi smo prijatelji nigta vige.
Impotentan?
Ja vige ni sama ne znam gto to znaei. Julian vibrira s gla-
i
zbom sfera.
Neee ili ne mo'ie?
Tko zna? I je li to vaino? Mi smo brat i sestra. Nemoj to
srukti. I to ima svoj 6udni sjaj. I traje duie nego seks.
325
 ERICA JONG
Gospodine Boe, to je nova bolest uspjegnih mugkaraca:
ogteeenje 'Zudnje. Ili ga ne mogu iii nese didi iii ga dignu, ali
nese svrgiti. Odbijaju podleei nedolienosti orgazma. Strajkaju
protiv zenskog oslobodenja. I to je naprosto strafno, eto gto je
to.
Pogledavam na Renza, i srce mi preskaCe nekoliko otkucaja.
Moida je ostavi zbog tebe, gap& mi vrag u uho.
NeCe, veli Cordelia, eitajuei mi misli.
Zar sam tako prozima? pitam ja.
Svatko je takav kad se zateleba. I, budimo pogteni, Venecija
je Venecija, a prema Talijanima Amerikanci su Vinko, Hinko i
Dinko. Kreeu se kao gelirana krema, govore kao Pinot Grigio,
i jebu sa svom torn verbalnom pirotehnikom. Progaptani redovi
iii stihovi popaljeni, ne dvojim, iz libreta Lorenza Da Pontea,
jog jednog venecijanskog Renza. A ime mi se zbilja svida. Renzo
Pisan. Lijepo zvoni.
Nikad mi nije prieao o njoj. Ili mami.
Ali hose, cim pogrijegig pa ga zamolig da provedete nod, iii
da to odvede na rueak, ill na vikend u Asolo, iii Porto ErcOle.
On uvijek dolazi kuei u gest. I pretvara se u tikvu, vjeruj mi
na rijee. I gto mu se dublje zavueeg pod ko'Z'u, to de na kraju
dalje pobjeei. I to mi moeg vjerovati rra rijee. I on se boji oba-
veza kao i svi ti amerieki galebovi, ali on kao amortizer ima obi-
telj. To je talijanski.
I kakva je onda razlika izmedu tvoje situacije s Guidom i
ove?
C'itav svijet, dugo. Guido i ja smo praktieki u braku, Renzo
igra igru. I ima bogato polje! Lijepe Amerikanke, Francuskinje,
Talijanke, to na praznicima, i sve umiru da ih zahvati fatalni
garm Italije. Citaj Luigija Barzinija. Renzo i njemu slicni trebali
bi od talijanskog ministarstva turizma dobivati apanaai! Ljuljanje
326
SVE2ENSKI BLUES
u barci, na mjeseeini, za svaku lijepu stranieru. S'to ih iz godine u
godinu vraea u Italiju. Da li znag da moj prijatelj Luke, inaCe sli-
kar, ima prijateljicu udanu damu, seks-terapeuta iz Los Ange-
lesa koja svakog ljeta dolazi na dva tjedna u Danielija samo da
bi se jebala s hotelskim gitaristom? On je nekakav svirae, ali oCito
veliki tucae. Super obdaren, kako Cujem.
Gledam Cordeliju, i najednom prema njoj osjeeam prezir.
Ona je naprosto ljubomorna, pomigljam. Kako bi Renzou moglo
ne biti stain do mene, bar malo? Moe li itko tako geviti, a da mu
nije nimalo stalo?
Isadora: Citatelju, ti zweg odgovor.
Leila: Prestani sugerirati svjedoku.
I bag u tom tre-iutku on prilazi s principessom i njezinom svi-
torn.
Slavna slikarica Leila Sand, veli princezi, koja me prelazi
hladnim pogledom, procjenjujuei opasnost. A onda mi Renzo lju-
bi ruku na onaj ogamuCujudi kontinentalni naein pri kojem usne
dotieu kozu samo u najdivljijoj fantaziji. Po tome kako me gleda
znajuei da ona procjenjuje kako me gleda vidim da je iskusan
u pretvaranju. Kao da gleda kroz mene, kao da ne zeli prodrijeti
ni u jedan dio mene, u tijelo jog manje nego u dugu. Ali trenutak
prije nego gto de otiei, on se okreee da me jog jednom pogleda, a
oceanske mu oei svjetlucaju. Leila, apri a me, apri a me, apri a
me.
Julian i ja ldimo budni u nodi, i priCamo kako bismo mogli
prekrojiti
Idemo na Bali, veli on, ili Fiji. Ili Trobriande. Kupit demo
nekakav otoCie.
327
 ERICA JONG
Ti zbilja moieg kupovati otoke?
Apsolutno. Ostatak iivota moiemo proiivjeti a da vige ne
napigemo nijednu notu sablasne svemirske muzike ill ne naslika-
mo niti jedno platno. Nabavit Cu ti dva lijepa mlada Balijca da te
slue pa demo piti kokosovo mlijeko, jesti tropsko voce, i Citati
Prousta.
Prekrasno, rekla sam i propustila naglasiti da sam ja bez
slikanja kao luda i da to ne einim za novae. I da ne zelim
biti slukna.
Sve to nisam rekla. Rekla sam samo:
Julian, ti zaboravljag da je sobna podvorba tvoja religija.
Mogu se prebaciti na kokos, veli Julian. Bit je da vige
nikad nedu morati raditi za Hollywood. Pisat du fuge i simfonije,
Cak i pjesme... Je li ti poznato da sam, prije nego sam postao hol-
lywoodska drolja, pisao pjesme?
Mislim da sam znala. Izrecitiraj mi pjesmuljak.
Dobro evo jedne gto sam je napisao jednom u Firenci,
dok sam jog bio gtene:
U sjenama sve dulim jablana na brijegu,
Sred redova nevena i zemlje,
i kroz labirint zivica mi Seeemo,
zajedno ka koru sumra'enih zvona...
Lijepo. Moe li mi reei i ostalo?
Julian razmiglja. Njegove se pametne ahatne oei okreeu
prema nebu. Komunicira s Citavim planetom. E=mc4.
Ne.
Julian, ja te volim iz dna srca no znag li kako pjesnike
zanemaruju? Velig da mrzig Hollywood, ali si se ipak navikao
na limuzine, privatne mlainjake, sekretarice; ti ni ne znag kako
to izgleda kad te naprosto ne opaiaju. Za proteklih se trideset
328
SVE2ENSKI BLUES
godina nisi vozio podzemnom 'ieljeznicom. Kladim se da ni ne
znag koliko kogta ieton.
Pedeset dolara?
Neeu ti reei! Istina jest, ti stalno bjeiig od svog agenta, svog
poslovnog upravitelja, svojih advokata, telefona, telefona, tele-
fona. Ali znag li kako to izgleda kad ti telefon nikad ne zvoni?
Telefon neeemo ni imati, imat demo palmin list.
Kad ti nikad ne zvoni palmin list?
Palmini listovi ne zvone.
Da ali deg poludjeti gto to ne eine.
Ti si vee luda.
Istina. A kako demo gkolovati blizanke?
Ueitelji, privatni ueitelii. 'Skola je koma. Ona je samo sred-
stvo da se djeca socijalno indoktriniraju, da im se ukljukaju vri-
jedn6ti drugtvene klase njihovih roditelja. Privatni su ueitelji
mnogo bolji. Odgojit demo ih kao Trobriance jedine ljude
koji znaju savrgen odgovor na pitanja ljubavi i seksa.
A to je?
Mislim, djeca su od predpuberteta do otprilike osamnaeste
potpuno seksualno slobodna. Medusobno se jebu ko blesava, i
tako si iz sustava oCiste svu radoznalost. I onda se, u osamnae-
stoj, 'iene i ostaju monogamna osim na godignjim trodnevnim
Svetkovinama jama, kad se skidaju sve brnjice!
A gto ako za svetkcwife dobijeg gripu?
Toga na Trobriandima nema.
Mislig da bi se, odrastavgi u takvoj sredini, Mike i Ed pri-
premile za civilizirani iivot?
A gdje ti to, mourn te, vidif civilizirani Zivot? U Holly-
woodu? New Yorku? Veneciji? A Cinjenica je da su najbolje
curice odrasle bez ispiranja mozga nage kulture. Beryl Markham,
primjerice, koja je odrasla s afriekim ratnicima. Civilizacija curice
329
 ERICA JONG SVE2ENSKT BLUES

uei samo tome da su inferiorne. Onda je bolje imati palmino Dart se smije i protiv volje. Manipulacija nije upalila.
de i svetkovinu jama. Time deg im zaista uciniti veliku uslugu. Laku ti nod, ljubavi, velim vedro i vradam se u san.
Razmisli o tome, Leila; ne zezam se.
Znag li gto je Gandhi rekao kad su ga pitali gto misli o
zapadnoj civilizaciji? Onog popodneva pred poCetak bala Viva Venezia, ja sam u
Ne. la uni s Renzom, i tucamo se u Rivi.
To bi bila dobra ideja! Toliko sam opijena da mu postavljam zabranjeno pitanje.
I tako se smijemo, i grlimo i na kraju, i dalje hihoeuei i grleei Volig li ti mene bar malo?
se, padamo u san. On mi stavlja ruku na usta.
U jednom trenutku u nodi, zvoni telefon. Prevrdem se na bok Ne pitaj o onom najvdinijem u veli on.
i dohvadam ga.
Leila, lutko, veli Dart. Leila, lutko.
Budim se sva izbezumljena. To je kao telefonski poziv iz
groba.
'Sto je bilo? pitam.
Samo mi nedostajeg, lutko.
Prdivjet deg, velim.
;Seta sam kroz Madison Avenue, lutko, i koga to vidim u
izlogu galerije Usamljenog Jahaea! Sjeeag se, lutko, Usamljenog
Jahaea?
Kako bih ga mogla zaboraviti? (Dart aludira na jednu
moju filmsku scenu na kojoj je bio odjeiven kao Usamljeni Jahae,
s pigtoljem bestidno zataknutim u hlaCe, da izgleda kao nabrekli
kurac.)
Zahvaljujuei tebi, veli Dart, svi znaju za moj veliki revol-
ver...
Sad ved sasvim razbudena i uvueena u svijet koji sam odgur-
nula, ja velim Cilo:
Ljubavi eitav je to svijet znao i prije.
Samo rijetki odabranici, veli Dart.
Rijetkih nekoliko stotina tisuc'a, velim ja.

330 331
 ERICA JONG SVE2ENSKI BLUES

Unfaira. Markiza od ovoga ljubi principessu od onoga. Pratilac

20
Divlje iene ne poznaju tugu
a) had mad' puisicact, ne 4.
, &nal- Jne eetcW otidne.
c_97c; .isnotJa/m, tne/drixdiez dodet,
frala aia ,ack tedo da/itia nosa.
ck# wine ne endajd kxfindt.
24e wine ne lidx/naid &yd.
Ida Cox
od Park Avenue ignorira pratioca od Via Veneto ili Avenue
Foch. Trube se trivijalnosti na tri ili Cetiri jezika. Da, vee smo
bili u Veneciji. Ne, ove godine nismo igli ni u Cortinu ni u
'rad; bili smo u Vailu. Da, u Londonu je bilo zvjerski vruee.
Ne, Orient Express za Bangkok jog nije jog otvoren. Mustique u
sijeenju? St. Barts u veljaCi? Jesen u New Yorku? Bozic u St.
Moritzu? Keniji? Aspenu? Tko je pobjegao sa sinom njezine naj-
bolje prijateljice? Pa bag iz Rosaya? Ta nije valjda ostavila tog
divnog Pieroa. A je? A gto je s Jamesom? Je li on jog ambasador
u... koja je to ono zemlja bila? I jesu li jog u braku? Dobro, hvala
nebesimaibar na tome. Ona ee to prdivjeti no hoee li on?
da Jtwite,
I tako poCinje bal!
To je sparno veee na Grand Canalu, a Palazzo Pisani-Moretta
golema kueerina iz gesnaestog stoljeea nekoe poprigte duz
devskih feta i intriga, danas je, vaj, pretvorena u Rent-a-Palazzo.
Ljudi izlaze iz svojih unajmljenih gondola i motoscafa, i izgle-
daju upravo skandalozno zadovoljni sobom. Spakirali su se i
raspakirali. Napojili se i podijelili napojnice. Napeli su se da nad-
mage jedni druge i svoje prijatelje sirotane koji su jog u pred-
vidljivom Hamptonsu ili Litchfieldu, Kennebunkportu, Newpor-

B alu Viva Venezia prethodili su ruCkovi, Cajanke, veCere,

za kojih su newyorgke zene iz visokog drugtva, suhe
kao kost, sa svojim svinjski ugojenim mukvima (ili
pomodno vitkim pratiocima) cirkulirale izmedu talijanskih (i
austrijskih i francuskih i engleskih) iz visokog drugtva, suhih
kao kost i sa svinjski ugojenim mukvima (ili pomodno vitkim
pratiocima), i jedna drugoj ljubile zrak kraj obraza. S obzirom
na to da se sve to zbivalo u Italiji, zrak su ljubile kraj oba obraza.
(Da se sve to zbivalo u New Yorku, zrak bi ljubile kraj samo jed-
nog.)
Drugtvo je vrlo u stilu Town & Country, vrlo u stilu
tu ili (Bone prosti) Westportu. Venecija je uvijek gik. (Ili bar od
prvog do petnaestog rujna.) Prije toga, ne bi me vidjela ni
mrtvog. A poslije, mislim, treba paziti da se ne zakasni u New
York, London, Los AnPes.
I silaze iz svojih Camaca Lacroix se tare o Givenchy, Unga-
ro leprga kraj tagerfelda, Rhodes .svjetluca kraj Valentina, Ferre
prozuji kraj Saint Laurenta.
Darling, darlina, tesoro, ljubavi, milena, najmilija moja,
mileno, ti proraCunata sitna piCko...
Vanity I evo nas svih u Italiji, sa svim tih ljudirna gto ih stalno vida-

332 333
 ERICA JONG
mo u New Yorku! I nedemo s njima prieati ovdje nista vise no
gto prieamo ondje. Ovdje smo dogli da nas se vidi. Mi smo tu
zato gto je to ciljna crta trke gto je treimo vee od druge godine
'iivota. (Ali kako smo uopee u nju upali? To nam sasvim sigurno
ni samima nije jasno.) Mi smo tu zato 3-'to smo tu. Je li to savrgeno
jasno?
+ + +
Buduei sam odrasla u Washington Heightsu, ovako bi me
negto moralo dojmiti jog' vise. Sto se doista i dogodilo, bar na
poCetku, kad je moje lice postalo vozna karta, moje ime sezame
otvori se, a moje slike magiena kombinacija koja otvara sve bra-
ve.
Svijet dobitnika! No zato su onda svi tako smrknutz? I zato
svi tako zabrinuti, zakinuti, nervozni? Zar bogati ne bi trebali
biti veseli?
Citala sam F. Scotta Fitzgeralda. I znam da su bogatagi druk-
eiji od tebe i mene. Ali oni grizu nokte od nervoze, tako su gro-
znieavi, tako ustrageni. Mozda su dvadesetih i bill veseli. Ali je
danas bogatstvo kao posao. Gdje je nestao pridjev dokon? ,
Neka hrtica iz visokog drugtva, tanka kao gtanga (s koZom
okernom i kao gtavljenom, izboeenim Sokovima, eeljusti, lakto-
vima, nosom, koljenima) pluta s crvenim valentinom i rubinima,
drieei pod ruku svog slunika rubinskoga nosa. To je gospoda
Rentier, znamenita Tanka Rentier znamenita po svojoj vitko-
sti, svom pratiocu rubinskoga nosa, svom ueitelju gimnastike gto
ga uzdfiava na Ninth Streetu, i muiu bankaru koji nikad nikamo
ne izlazi. On je sad u svom klimatiziranom brlogu u Park Ave-
nue, gdje gleda kasete starih utakmica za Super Bowl i igra se
sa slugom iz Pakistana (Ismailom, starim dvadeset dvije godine).
I veeeras mi se Cini pametnijim od svih tih uznojenih hordi.
334
STIE'2ENSKI BLUES
A evo i gospode Leventhal, minijaturna drugtvena dama iz
Beekman Placea, Pound Ridgea i Port Antonia. Ona je newyor-
gka kraljic dobrotvorne bolesti gto je vruCe zeljkovani naslov.
A tu je sa sViVan kreatorom, Ciju novu kolekciju financira njezin
obljubljeni patuljasti panker Mij Nehoc (Jim Cohen eitan
natragke), koji nosi bijelo odijelo kao Nehru, rineicu u lijevom
uhu, smaragdnu kopeu za madietu u desnom, i dimije od sma-
ragdnog satena sa smaragdnim papueama kojima se prsti falusno
zavijaju prema gore.
Mij Nehocova zadnja kolekcija nadmagila je i svoj uzor
Lacroixa. Izveo jeirKodele Maorkinje u kogarama umjesto haljina
i s polovicama kokosovih ljuski umjesto grudnjaka. Vogue je to
nazvao stilom Povratka prirodi i Plemenitog divljaka. (Nakon
i previge sezona frivolnih ishitrenosti, priroda opet izgleda tako
u'iasno svjek, i prirodni su materijali iznijeli pobjedu!)
A tu je i lady Eglantine Brasenose iz Melbournea, udovica
brodarskoga kralja s ju'2"nog Paficika. Kao i princ i princeza
Rupert od Engleske, za Ciji se otvoreni brak znade od Kensing-
tona do Mustiquea i Hong Konga. Kao i Pia Le Quin, pohotna,
preplanula, amerieka glumica koja se umalo udala za Rothsc-
hilda. Ali nije. (Karijera je bila prva iako joj je karijera u toa-
letu, kako to vele u Hollywoodu.)
A evo i Renza Pisana sa svojom principessom, koja je i orga-
nizirala tu fegtu, zajedno,sf svojim parom iz New Yorka vrlo
tankom gospodom Rentier, koja djeluje skoro preparirano, kao
prava mumija visokog drugtva!
Ali Renzo nije nipogto mumija.ak i kad je u smokingu iz
njega se luci seks, seks, seks: oCi su mu napol zatvorene, pique
kogulja ispod odijela diskretno zmirka antiknim dijamantnim
gumbima za man'Z'ete, oko vitkog mu je struka giroki pojas od
sive svile, na zlatnom gnu siva svilena kravata, a smoking je
335
 ERICA JONG
skrojen tako da istiCe zmijske bokove i giroka ramena, dok su mu
na nogama sive svilene papuCe, da bi mogao plesati, plesati, ple-
sati. (Ballare, ballare, ballare na talijanskom to zyuCi skoro kao
ono emu to najvige sliCi.)
Principessa je neboderno visoka i dostojanstvena u Ungarovoj
dugoj, pripijenoj haljini od zute svile i razuzdano uregena gole-
mim cvjetovima fuksije. U zlatnu su joj kosu upleteni dragulji,
kokat, uzdignut vrat plamti jarko iutim dijamantima, ruka joj
je zarobljena narukvicama, a prste joj gtipa prstenje.
On je vodi jednim kokatim laktom, kao migiCavi remorker
kad gura Queen Elisabeth II (iako je on vige gliser za gvercanje
cigareta nego tegljaC). Kad me ugleda, vjede mu poCinju palucati
kao gugterov rep. Apri a me, vele mi one.
Julian i ja piovimo prema njima da pozdravimo principessu i
mog gondolijera.
Ona odmjerava moju haljinu, morsko plavi rad Emanuela iz
Londona, s velikim rukavima i prsluk s krutim umetcima koji
mi nadiie grudi na Renzovu radost. Julian je u svom hongkon-
gkom smokingu, gto mu ga je kroja6, koji radi dvadeset Cetiri
sata na dan, sagio posebno za ovu zgodu. Ima grimiznu podsta-
,
vu, grimizni giroki pojas, i odgovarajudu leptir kravatu.
Julian se klanja Renzu, onako kako bi se Quasimodo naklo-
nio Pepeljuginu princu. On nema pojma da je to klizava pojava
uskih bokova i s razbarugenim antracitnim kovrCama moj gon-
dolijer koji upravo treperi vjedama i govori Do; dai, dai.
Piacere, veli principessa i pru'a manikiranu ruku na kojoj
blistaju dragulji.
I onda nas veC odnosi val mnogtva, gto se znoji u svom naj-
otmjenijem ruhu pod tisudom kapavih svijeda.
Jara tolikih tijela upravo zapanjuje! Pomigjam na Veneciju
gesnaestog stoljeCa, kojoj su dezodoransi nepoznati, iz doba
336
SVE2ENSKI BLUES
kad je taj p azzo bio nov, i nisam bag sigurna da bih, kad bi
me pozvali, uze a kartu za vremeplov koji bi me vratio u tu epo-
hu.
A tu je i Andre McCrae, doplavljen plimom, gdje vuCe za
sobom prekrasan par repova i jog me zove Tsatskeleh!
Ovo je Julian Silver, skladatelj, velim Andreu, moj najbolji
prijatelj.
A gto ti radig tu, Silver? pita Andre. Mislio sam da si na
Marsu!
Leila spagava Veneciju, a ja spagavam Leilu, veli Julian.
I nag nas smijeh nosi uza stube pokrivene crvenim sagom.
Sv9ede plamte, ljudi se znoje, haljine od deset tisuCa dolara
gaze se i razdiru nogama koje miluju po mjeri radene cipele. Raz-
migljam koliko bi sve to bolje izgledalo na drugtvenoj stranici
negoli u iivotu. U novinskom tekstu neee biti ni znoja, ni klepe-
tanja samo blistava imena i blistava mjesta da probude zavist u
sretnicima koji su ostali kod kuCe.
Ali zato su i dogli, zar ne? Da probude zavist onih koji su
ostali kod kuCe.
Svijet dobitnika koji budi zavist gubitnika (a koji su zapravo,
u izvjesnom smislu, dobitnici, zato gto su dobili dozvolu da osta-
nu doma.) 0, kako je sve to komplicirano i kako jednostavno!
Stubama se uspinjem: o _polako, polako, piano, piano, i eeka-
mo u redu da nas fotogratraju, kako bi nam, kad se fotografije
pojave, gubitnici mogli zavidjeti.
Hvala nebesima da se na fotografijama ne vidi znoj!
A tko je taj ispred mene na stepenici? Cili mugkarac u malom
smokingu, s blistavom zenom sa gifonom vignjine boje.
Ma je li moguee da je to Lionel Schaeffer? I kako da ga
pozdravim nakon one noCi s crnom svijeCom?
337
 ERICA JONG
On se naglo okreee i zuri niza stube, kao da mi je proCitao
misao.
Leila! veli on veselo, kao da gospodarica Ada ne postoji.
Lionel! klieem i ja veselo, kao da gospodarica Ada ne
postoji.
Je li to ono gto zovemo zapadnom civilizacijom pretvaranje
da ne znamo za svoj tajni
U dvorani gto blista od svijeCa, ljudi se okreeu i okupljaju i
razgovaraju i okreeu leda kao lutke u glazbenoj kutiji, dok
izvode svoj repetitivni pies na hoduljama.
0, kako je sve to dosadno!
Napokon sam s Julianom, tako da mogu reei: 0, kako je sve
to dosadno! On se smije, suglasan, pa mi s bara donosi Bellini.
Ja ga odla'2"em ne otpivgi ni gutljaja. Jer znam, ako samo srknem,
u glavi de mi poCeti bubnjati, i nede proCi dugo, i zdrava de me
svijest ostaviti.
Ne smijem vise piti, velim Julianu.
Onda nemoj, veli on. Na Trobriandima demo 'vakati
betel.
Ne mogu doCekati, velim ja.
A Lionel Schaeffer, i njegova lijepa '2"ena Lindsay, najednom
su pred nama u gomili.
Lionel otvara sako svog smokinga i pokazuje.
Turnbull i Chung, veli.
Lindsay pravi grozno lice.
Ne smijem ga nigdje dovesti, veli.
Pitam se sluti ii ona za postojanje gospodarice Ade, za njegov
posjet okrugu Litchfield, za postojanje ikakvog tajnog kutka u
Lionelovoj dugi. OCito ne. Ali ona nosi ogrlicu Palome Picasso
od peridota i dijamanata, a ja ne, i to je onda oCito cijena njezina
neznanja a unatoC svem mojemu znanju, moj vrat je gol. Zene
338
2ENSKI BLUES
su plaeene da okrenu glavu,) da ne vide, a ako i vide, da ne govo-
re. Jednog du dana naslikati negto na to temu. 0, da sam
Hogarth, Goya, Daumier! 0, da sam Hogarth... Ovom se kraju
stoljeda hoCe saritidno oko. Posluzio bi dak i Roly-poly Rowland-
son!
Julian, Lionel, velim ja. Lindsay, Julian.
Leila, Lindsay, veli Lionel.
Naravno da se sjedam Leile, veli Lindsay. Tko bi mogao
zaboraviti tako talentiranu umjetnicu?
Hvala, velim.
Nemojte mi zahvaljivati, veli Lindsay. Vi zaista imate
dara.
Vidim da se njen odnos prema meni promijenio. Kad smo se
zadnji put vidjeli, kod McCraesa, htjela me je srezati, da suzbije
Lionelovo zanimanje. Sad joj se strategija promijenila. Sad mi se
udvara da bi suzbila njegovo zanimanje. Sjedam se kako sam i
sama radila negto shell s Dartovim drapadozama. 0, kako je
sve to sada daleko! Opsjednutost Dartom prekinula je opsjednu-
tost Renzom! Je li to napredak? To izgleda kao napredak, ali se
stragim da je to opet i samo zemlja Jebanija.
Odlazim u toalet u svojoj azurnoj svili. Red dama vijuga oko
zaslona. Tu, u Veneciji, bag kao i u New Yorku, damske su pro-
storije manje primjerene potrebama od gospodskih. Gentleman-
ski je salon nezauzet. 7)dlueujem osloboditi gabinetto degli
uomini. I .ulazim unutra u svojoj golemoj plavoj haljini, i tko
bag u tom trenutku izlazi, ako ne Renzo it Magnifico? Trenutak
poslije, on se ved vrada u mugki tgalet, pa pritike vrata i stidno
skriva odi dok se ja hvatam umivaonika pa otirem, perem i bri-
gem ruke. I tada, nevjerojatnom brzinom, on pada na svoja lijepa
smeda koljena, zalijeCe se pod moju krinolinu, oslobada mi pre-
pone i svojim mi iskusnim jezikom istjeruje jauke na usta. Sve se
339
 ERICA JONG
to zbiva brzinom sna. (A mo'ida to i jest san? Zdrava svijest:
Nadam se.) Ispod svog smokinga on ne nosi donje rublje. Ostalo
je tigina, pogkropljena uzdasima.
Popravljam gminku. On namjegta kravatu i giroki pojas. On iz
mugkog nunika izlazi prvi, Cedno oborena pogleda. Potom izla-
zim i ja. Vani Cekaju dva gospodina, i gledaju Ltasno blazirano,
kao da se takve stvari u Veneciji dogadaju svakodnevno (kao gto
se i dogadaju).
I vraeamo se na bal!
Kad tome dolazi vrijeme, Juliana i mene privode nagem stolu.
Koji nije bag negto. Posjeli su nas gore, s prikrpinama, grebato-
rima i potucalima, da nas dalje od Lionela i nisu mogli staviti.
Jesu li se zabunili? Nije li nas bio pozvao za svoj stol? Ili je to
Lionelova taktiCna varka da me zadtii podalje od Lindsay?
(Kao da bismo u toj larmi i mogli prieati.)
Julian gleda tko je sve za stolom. Jedan stari i gluhi, s umjet-
nim zubima koji gkljocaju. Nekakva neznatna predsjednica
neznatnog newyorgkog bala, nekakav modni kreator Cija je zvi-
jezda ved pala, nekakva isprana talijanska glumica stol bivgih
veliCina na dobitniCkom balu! Julian, koji tvrdi da do toga rie
na ovo bjesni.
Mi smo prestari, veli, i prebogati da bismo tri sata sjedili
na tim klimavim zlatnim stolicama! Potom me grabi za ruku, i
vodi kroz zagugljive prostorije, niz crvenim sagom pokrivene stu-
be sve do motoscafa koji nas Ceka.
Idemo jesti u Harry's Bar, veli, a onda uzmimo gondolu s
tri sviraCa.
I tako odlazimo do Harryja u smokingu i krinolini, a ja se
osjeCam zloCesto kako zbog toga gto odlazim s bala i interludija
s Renzom u mugkom toaletu (koliko sad dugujem svojoj psihoa-
340
SVE2ENSKI BLUES
nalitiCarki?), dok se Julian osjeea 1.1asno zadovoljan sobom zato
gto je protestirao zbog logeg stola.
Mislila sam da tebi nisu bitni takvi mishegossi kao taj logi
stol, velim Julianu kad smo se ugodno smjestili kod Harryja s
acquom minerale, pecivom i maslacem.
Pa bag i nisu, veli Julian. Ali nam je preostalo jog premalo
ivota da ga potrogimo na sjedenje na tim stolicama, s tim lju-
dima ne vidi zlo, ne slugaj zlo, i govori samo zlo.
Ali ti je vdino, velim ja. Priznaj da ti je vano.
Leila, zaista, nije.
Ali jest.
Neal se oko toga natezati.
U redu, velim ja. Ali sam ljuta. Pozvala sam Juliana na svoj
tulum i sad izgleda kao da je on otigao samo da mi napakosti.
Ili je naslutio mog gondolijera?
Ostavljam se to teme. 2ivot je prekratak. Narueujemo risotto,
fegato alla veneziana. Zezamo se i gledamo tko je sve tu. Uobi-
Cajeni Venecijanci sa stilom i kriCavi Amerikanci. Za gankom
uobiCajeni zamor. Dva mlada homiCka vjetrogonje s uskladenim
pankerskim frizurama jedna je crna sa zelenim prugama, druga
platinski playa s grimiznim prugama. Jedna engleska dama izvje-
sne zivotne dobi, koja je smrtno zvono za Vita Sackville-West.
Kineski gentleman rumenih obraza i u staromodnoj svilenoj
I tada, za stolom u kutu, ugledamo Sretan par.
Njoj je cetrdesetak, njemu pedesetak. Ili su mokla istih
godina, samo gto je on ostario gore od nje. Nazdravljaju se Bel-
linijima, dr'2'e se pod ruku, zagledaju si duboko u
SjeCag se Saint-Paul-de-Vencea osamdeset Cetvrte? pita on.
Ne Cujemo gto mu odgovara; ali po njezinu smijegku zaklju-
Cujemo da se sjeCa.
341
 ERICA JONG
"-to mislig, jesu li vjenCani? pitam Juliana.
Ni za milijun godina, veli on. 2ive u istom gradu. Oboje
su u braku, ali s drugim. Vidaju se srijedom popodne i ovako,
preko praznika. I tako veC dvadeset godina svakog rujna dolaze
u Veneciju.
Kako romantiCna priCa! velim ja.
Ali ne bolja od spavanja u kutiji, ha?
Pitam se gto je istina...
Bolje ju je ne znati, veli Julian.
2elim znati, i zato Cu pitati. Ustajem, ali me Julian zadria-
va, i potek me natrag.
VeC Cetrdeset godina iivim od uglazbljivanja tih fikcija, veli
Julian. Ja sam stvorio ono gto zovemo romansom. Sve je to stvar
rasporeda iica. Neke melodije trzaju nice srca. Vjeruj mi. Bolje je
ne znati.
Za ime Boije, Julian, ja naprosto zelim znati jesu li oni vjen-
Ne, ti to ne ielig, veli on. Bolje ti je ne znati.
No gto ako jesu?
Ako jesu, onda Cu se tobom ozeniti, dovijeka se o tebi bri-
nuti, i kupiti otok na juznom Pacifiku, koji de biti samo tvoj.
Ja ustajem i prilazim Sretnom paru.
Oprostite, velim ja. Negto sam se kladila s prijateljem.
Molirn vas, ako nije nepristojno no jeste li vjenCani?
Da, veli iena.
Ne, veli mugkarac.
VraCam se Julianu i javijam mu njezin da.
+
Pjevamo Citavim putem duz Grand Canala, u pratnji harmo-
342
SVE2ENSKI BLUES
nikaga, gitarista i guslaCa. Dok ponovno pjevam u Camcu ovaj
put s Julianom upravo sam skandalozno sretna.
Lelujave palaCe pozdravljaju nas iskrenute naglavce u prediv-
noj mjeseeini. Mislim na Renza i grlim Juliana, kao gto bih mogla
grliti Renza, a misliti na Juliana, i onda shvaCam, budem li se
mogla driati za samu sebe, imat Cu sve gto mi treba da do smrti
budem zadovoljna.
(Zdrava svijest: To si ti rekla dva mugkarca koja zbrojena
daju jedno Citavo ljudsko bide! To svaku 'ienu lijeCi od depresi-
je!)
Usput de se uvijek naCi putnih drugova ili de biti prekrasna
samosa. Ali za strah nema izgovora. Dok s Julianom pjevam
Grand Canalom, maglovito nasluCujem zivot bez straha. Ali
tko du ja biti bez njega? Hodu li i dalje biti Leila?
(Zdrava svijest: Bit deg Leila! Ti deg biti ti!)
Sybille me jednom zgodom natjerala da spremim svoj strah u
njezinu metalnu kutiju.
Dr'Z'at Cu ga na sigumom dok ga ne poklig natrag, veli
ona. Vratit du ti ga kad god zaklig. Sybille duva moj strah;
moja zdrava svijest i ja mokmo dalje i bez njega.
+ + +
Te nodi, u Grittiju, J ian i ja pridamo do zore.
Znam da si u vezi s nekim, veli Julian, i mislim, to je
sasvim u redu. Ali zelim da budeg sretna. Moe mi sve ispriCa-
ti.
Ti ved znag za mog gondolijera, velim ja.
To je vise od gondolijera, veli Julian.
0 tome ja ne znam nigta, velim ja. Osim toga, kad ti jed-
nom ispridam, nestat de magije.
343
 ERICA JONG
Ali ako ne, lagat eeg gutnjom. A to onda unigtava nasu magi-
ju.
Tu je dilema, zar ne?
Daj mi da ti isprieam jednu prieu, veli Julian, prieu o
mom 'Zivotu koju ti jog nikad nisam isprieao, zato gto sam je,
sve do nedavno, blokirao...
Smjegtamo se u nag posebni poloaj, grleei se nogama.
Kad sam jog bio sasvim mali i zivio u Torontu, poeinje
Julian, moj otac i mati odlazili bi na vodviljske turneje, i moja
starija sestra i ja ostajali bismo dugo sami. Sestri je bilo jedva
petnaest, i bila je jako, jako lijepa a na neki je naein bila i naj-
usamljenija djevojka gto sam je ikad upoznao. Kad se to dogodilo
imao sam desetak godina i bag poeinjao osjeeati ono seksualno.
Svo sam vrijeme bio tako nadrdien da sam iskakao iz koie i
poeinjao polutirati a da sve to uopee nisam shvaeao.
Sestrina soba ima staldena vrata pokrivana muslinskim zavje-
sama, i ona potkraj svakog popodneva ulazi unutra da malo odri-
jema. To je sigurno bilo subotnje ili nedjeljno popodne, jer nisam
bio u gkoli. Radio sam zadaeu u prizemlju, kad sam je najednom
morao negto upitati. Uspeo sam se i pogao hodnikom do njezine
sobe, ali zbog neeeg nisam uletio. Rub je muslinske zavjese bio
malo gurnut ustranu bila je to jedna od onih zavjesa s mjede-
nom gipkom gore i dolje i tako sam stao jako mirno i s osje-
Cajem krivice povirio unutra.
Moja sestra lezi na krevetu u svom penjoaru boje breskve,
rastvorenom na stegnima. A preko svjetiljke je prebaCen svileni
rubac iste boje. I Citava se soba kupa u ruTeastu sjaju.
Gibala je njeinu ruku kraj otvorenog penjoara. Najednom me
uhvatio osjeeaj potpune dezorijentacije. Srce mi poeinje lupati.
Penis mi se ukrutio. Citavo moje bide kao da poeinje pulsirati.
Znao sam da to ne bih smio gledati, ali ne mogu stati. A onda
344
SVE2ENSKI BLUES
njezini prsti nestaju u njoj, i onda ih ona s ljubavlju, njeino,
uvlaei i izvlaei. Ja to vise ne mogu izdrzati. Moj penis i njezini
prsti bill su jedno i svrgavam uz eksploziju od koje glasno kri-
knem. Sestra je podigla pogled, ugledala me, shvatila, i prigla
vratima da me pusti unutra.
'Julie', relda je ona me zvala Julie 'nista se ne boj.' Say
sam drhtao. Ona me povela do kreveta. Legli smo i zagrlili se,
i isprepleli noge. 'Julie ako znag da je to lijepo, onda znag
gto znaju samo malobrojni.' I onda je njdno, njdno, prinijela
moju ruku svojoj vagini i pustila me da istrdiim sve njezine dije-
love, govoreei mi gto da radim, i kako da je diram, i onda je
odmah i ona poCela dirati mene. Bio je to najnjdniji i najljepgi
interludij mojega 'Zivota. Potpuno neduZ'an, seks u Edenskom
vrtu, prije nego se pojavila zmija. A poslije, ldimo skupa, ispre-
pleteni kao sada ti i ja.
A sad dolazi dio o kojem ne zelim priCati, dio koji sam blo-
kirao eetrdeset godina, i vratio ga samo zahvaljujuei hipnozi.
Dva dana potom, usred noei su je odvezli u bolnicu. SjeCam
se samo kako sam stojim pred njezinom sobom i Cujem jednog
bolnieara kako veli drugom: 'Ta kurva neee jog dugo biti na ovo-
me svijetu.' Nikad je vise nisam vidio
Od eega je umrla? pitam ja gepavo, kao gto to Cinimo kad
smo smlavljeni osjeCajima i zbog toga pokugavamo utvrditi
einjenice, kao da nas ole mogu spasiti.
Godinama to zapravo nisam znao. Slijepo crijevo, rekli su
mi, ali ja sam znao da nije tako. Sad mislim da je to sigurno
bila izvanmaternieka trudnoea. Naravno da sam bio siguran da
sam je ubio.
Naravno. Grlim ga. Iz oeiju- mi suze teku potokom.
Najgore tek dolazi. Moji se roditelji nikad nisu vratili kuei.
Poginuli su u automobilskoj nesreei negdje na Srednjem zapadu.
345
 ERICA JONG
Ne znam jesu li i doznali za svoju kdi. Ja sam ostao s tetkom i
bratieem. Jedne sam ih veeeri duo kako raspravljaju o meni. 'Ja
ga ne rekla je tetka. 'Suvige je Cudan."Ni ja ga ne Zelim',
rekao je rodak. 'Od njega mi se jdi Spakirao sam svoje
stvari i put pod noge.
Imao si deset godina?
Imao sam deset godina. A na neki nadir, jog ih imam.
Na neki naCin svi ih imamo, velim ja.
Eto zagto mislim da ne trebamo lagati o seksu, rekao je
Julian. 2ivot je prekratak.
A seks se ne da rastaviti od ostatka iivota, zar ne? Mislili
smo da se mote, ali ne mok. To je tragedija nage generacije
gto smo mislili da nas seks moie spasiti.
Nigta nas ne mok spasiti, veli Julian, eak ni ljubay. Ali
zato jedno drugom mokmo svijet ueiniti manje usamljenim mje-
stom ponekad. A ponekad ne mokmo Cak ni to.
itav svoj velim ja, nisam zeljela nigta drugo nego
spojiti seks i prijateljstvo a Cini mi se da sam od toga dalje
no ikada.
I meni, veli Julian. Eto zagto me Trobrijandi toliko fasci-
niraju. 2elio bih znati postoji ii zaista drugtvo u kojem su ljudi
rijegili problem krivice.
>&o ti mislig?
Ako Citag Malinowskog, rekao bib da je tako ali je on ved
odavno zastario. Otoci Ljubavi, tako su ih zvali dvadesetih
godina, ali mislim da je to samo jog jedan mit o plemenitom div-
ljaku. Gauguin, Robert Louis Stevenson, Melville, Michener
pomislimo samo na slojeve stvaranja mita. Pa ipak, san o odla-
sku. Ja sam oduvijek sanjao o odlasku... 2elio bih umrijeti
tamo, a mjesto na kojem zelim umrijeti, mjesto je na kojem ielig
346
SVE2ENSKI BLUES
Zaista ielig da ti pridam o gondolijeru?
Da.
Mislim, dok sam to slugala kako prieag o svojoj sestri,
postalo mi je jasno da je moj gondolijer, bag poput Darta,
samo jog jedna verzija nemogudeg ljubavnika ukratko tate:
tabu mugkarca, demonskog ljubavnika, dyybuka, incestuoznog
inkubusa. On je lijep, ali su prljavi snovi uvijek lijepi. A njega
je nemogude imati. On pripada drugoj, mojoj mami...
Kao i svi mi, veli Julian sa snovitim pogledom u oCima.
A kad se tucamo, medu nama nestaju sve pregrade kao
kad ti i ja prieamo. Zagto ne mokmo imati i jedno i drugo i
put i rijeei? pitam.
Ah, veli Julian, zato gto bez toga zagto bismo onda skla-
dali i slikali? Skladamo i slikamo da uskrisimo pali svijet, i samo
zato gto je svijet pao, zato mu je potrebna ljepota gto je mi stva-
ramo. U nebu demo biti toliko ispunjeni BcAom ljepotom da
nedemo morati stvarati.
Sofizam.
Ne, zaista. S'to je lakge naslikati raj ili pakao?
Pakao, velim.
I gto je zanimljivije ditati Inferno ili Paradiso?
Inferno.
-to znadi da nam je p li svijet dan zato da bi on iz nas izvu-
kao nag ljudski potencijal. U raju bismo svi umrli od dosade.
A ti ipak zelig otidi na juni Pacifik? 2elig li postati Gaugin
elektronske glazbe?
2elio bih o svemu ovom napisati operu, veli Julian. A ja
sam na svoj nadin skladatelj koji se posve uzivljava. 2elio bih
pdeeti kako djedadid kroz zavjesu gleda sestru da potom s
odraslim Covjekom zaplovi put Polinezije u traganju za rajem.
347
 ERICA JONG
2elio bih napisati veliku panoramsku operu o Covjekovu traganju
za rajem.
Svi mi trd2imo raj, velim ja. I kao da nikad ne shvaCamo
da ga imamo bag tu, bag sada, dok se ovako grlimo rukama i
nogama u ovoj hotelskoj sobi i plovimo kroz svemir...
Ja to znam, veli Julian. Ali raj, po definiciji, je uvijek
tamo, a nikada tu. Cak i da se uda.i' za tog svog savrgenog ljubav-
nika, ne bi proglo dugo, i oboje biste brinuli o gradevnom podu-
zetniku, liciocu, roditeljskim sastancima, porezu... Tvoj nemoguCi
on postao bi isuvige moguC. Bolje ti je imati njega za seks, a
mene za razgovor.
Ali ja zelim seks i razgovor u jednom Covjeku. I time
sigurno ne trdiim previge.
Ja to nikad nisam nagao, veli Julian, osim u svojim
i zagto bi onda ti?
Zato gto ti u to ne vjerujeg, a ja vjerujem. Tko zna zagto,
protiv svih dokaza, ja napokon u to zaista vjerujem. I napokon
vjerujem da to i zaskthijem. Onda Ceg ga sigurno i imati,
veli Julian, jednoga dana. Ali to vjerovanje najprije moral godi-
nu ili dvije vjebati. I, o, da moral se rijegiti tog gondolijera.
Grlimo se i pugtamo da nas odnese san.
+ + +
Sutradan, s Julianovim blagoslovom, polazim vodenim taksi-
jem posjetiti Renza na njegovu eudnom otoku u laguni.
U kuCi nema nikoga osim cvrkutavog kanarinca i nevidljive
dvorkinje. Dvije su princeze otigle na jedan dan u Milano, da
isprobaju zimsku odjeCu. Sunce se ulijeva u prozore. Dok vodi-
mo ljubav, voda se lagune ljeska gljokicama.
Medu nama, tucanje je toliko u sadagnjem trenutku, da je to
348
SVE2ENSKI BLUES
svojevrsna meditacija. Potpuno fluidan, bez poeetka i bez kraja,
to kao da i nije seks nego putena paradigma nevezivanja.
Mi poznajemo jedno drugo, tijelo tijelom i dugu dugom. Znali
smo se od prvog trenutka kad smo se sreli i od prvog trenutka
ljubovanja. Nikad oko toga nije bilo nikakvog pitanja, nikakve
sumnje da ce to totalno funkcionirati. Govorili ili ne, jeli ili ne,
uvijek smo, uvijek u harmoniji, sjedinjeni, dodirujuCi se.
On mi dotiCe prsa. Preko nas se mregka voda i svjetluca u
odbljescima sa stropa. Dotie'em mu kosu, bradavice. On mi
sige donju usnu. I skida lanenu kogulju i lanene ljetne hlaCe. Ja
mu ldim u naruCju, njugkam mu pod pazuho, sretna gto ga
grlim, dotiCem ga, i ne zelim nista vise, ne tdim orgazmu.
Pod vodom smo, i plivamo kroz svjetlo. Ved sam miris njegove
koe, dodir njegova barguna, njegova mogusa, dosta mi je za
zadovoljenje.
Fluidnost me njegova tijela ushieuje; Citavo je ono za mene,
bez interpunkcije, bez toCke. Fegta, gto se giba poput Venecijinih
voda, stalno se mijenjajuCi i stalno ostajuCi ista.
On mi sige usne, dojke, veli mi da sam njegova Piccola Pit-
trice; i ne znajuCi kako, mi smo jedno u drugom i jedno izvan
drugog, nogu prekraenih, nogu spojenih, i on govori piano,
piano i giba se, giba, polako giba u meni da potraje gto dune.
Kad god posenem svrgavati, on staje, pugta me da se posve opu-
stim, tako da mi na kraj)nije ni vaino hoeu li svrgiti ili ne, i
osjeeam ga u sebi, kako je sasvim ugao, kako sam ga sasvim uze-
la, vratila ga sebi, vratila ga prirodi.
To je Cudno, zar ne, da se mi ljudi toliko udaljavamo od pri-
rode cs'ak i kad ljubujemo, tako da oCekivanje orgazma, njegovo
forsiranje, pretvara Cak i ljubovanie u negto teologko, negto pove-
zano s oCekivanjima, tjeskobama, pritiscima.
I tako, odluCivgi ne ciniti nista nego samo osjeeati trenutak,
349
 ERICA JONG
biti u trenutku, moje tijelo, svojom vlastitom nepostojeCom
voljom, kreee u svoj kregendo. On se giba i giba, staje i staje.
A ja sam veC poCela svrgavati i tad vrigtim i on mi stavlja ruku
na usta (dvorkinja, dvorkinja) i poCinje i sam svrgavati, napol
zatvorivgi smaragdne oCi, a lice mu je kao u fauna, smede, sko-
geno, nasmijano, ozbiljno na rubu orgazma i onda opet tekuCe,
opugteno.
I ldimo skupa, Pan i Ceres, bog guma i boica iita, i njugimo
svoj vlastiti mogus, nag ljubavni vonj i onda zvona zazvone, i
veC je podne i moramo iCi, mi dvije dnevne Pepeljuge, pretvore-
ne u bundeve zvonjavom podneva.
...
Skidam svoju masku. Leila, Louise, Luisa odlaze, i sad je to
samo iena, koju pokreCe nevidijiva muza, dok joj pero gkripi po
biljdnici, a tijelo je boli od ljubavi, i srce joj leti i sretno je jer
zna da nije uCinila nista da bude tako blakna i jer zna da je
boanska ljubav bezuvjetna. Ona je u stanju milosti. Ona bi ska-
kala, kleknula pred Madonu, izmislila skice i slike koje Ce radost
prenijeti ljudima bez radosti, vjeru nevjerniku, ljubav neljublje-
nima. Ona Zeli da svatko okuga i proslavi zivot zato gto je on
gozba. Tu je da ga uzmemo. A morag samo otvoriti usta, otvoriti
Baku, voljeti blfinjega, zahvaljivati Bogu, i veseliti se.
Sveden na najjednostavnije, zivot je molitva. Mi molimo na
mnogo naCina. A ovo je moj.
Prije nego gto Cu te veCeri zaspati, slikama i rijeCima pre-
krivam mnoge stranice i stranice.
.;.
Dok spavam Julianu uz bok, sanjam da na ledima kroz Vene-
ciju nosim bolesniCka kolica. Grad je napravljen od snijdnib
350
SVE2ENSKI BLUES
Alpa i iskrzanih vododerina, a duboko ispod je svjetlucava
laguna. A ja nosim ta bolesniCka kolica, pod kojima mi pucaju
Leda, gore-dolje po ledenim padinama zato gto se bojim da jed-
noga dana neCu moCi hodati. I psujem njihovu tdinu.
Baci ta kolica! velim samoj sebi. Ti mows hodati! Obogaljio
te samo tvoj strah.
Nespretno se uspinjem u kolica i ludo jurim niz vododerinu.
Kolica kao da lete, a zatim se, na dnu, jog malo povezu i stanu.
Kao Cudom, ja ustajem, odjevena u svjetlost, i bacam kolica u
lagunu.
I budim se. Onako gola, odlazim u kupaonicu i stajem pred
zrcalo. Kupam se u sjaju. Srce mi blista.
Ah, velim, to je to, to je to. To je ono gto trebamo spoznati.
Da nikad ne moramo biti sami. Jer smo sazdani oko boZ"anske
iskre. Tijelo je samo lekcija. NauCimo je i umremo. I driim se
te izvjesnosti Citav dan dok sama istraujem Veneciju.
Sutradan ujutro odvaiujem se poCi na izloibu crtda starih
majstora na lijepom otoCiCu gdje paladijska crkva San Giorgio
Maggiore stoji sred bazena Svetoga Marka. Sa svojim campani-
lom pod zelenim klobukom, svojim spokojnim klausterom, sa
svojim napugtenim kazaligtem, taj je otok najljepge mjesto Citave
Venecije.
Ostavljam Juliana da prtlja po skladbi u nagoj hotelskoj sobi,
i skrivam se pred Renzom koji bi u dva trebao svojim Camcem
proCi kraj terase u Grittiju. (Zapanjena sam gto mogu biti tako
ravnodugna. Pretvaram li se u mugkarca ili samo u mudru
enu?)
Sama i ponesena, odlazim pogledati crteie starih majstora.
Crteii za mene imaju neku neposrednost koja slikama nedo-
351
 ERICA JONG SVE2ENSKI BLUES

staje. Jer tu vidig proces, umjetnikov urn na djelu. U samoj se pero koje de iluminirati tog satira, tu nimfu, tu mradnu, zmaje-
liniji razotkriva igra uma. vima napudenu gumu.
A tu su, prozradni i opugteni nakon ljubavi, faun i faunica gto
Zastajem pred crtdem Domenica Campagnole, koji prikazuje
ih je nacrtao Tiepolo. On je ljubi u vrh ljudskoga dela; ona u
mugkarca kako prijeti Z'eni pod lisnatom topolom. Uzvitlani pra-
ekstazi zatvara kose odi. Njezine su noge dlakave kao i njegove,
men na Celu, podignuta ruka, podignuto koljeno, njihovo hrvanje
ali su u nje i ljudska prsa i ljudsko srce, i nju je rastopila, bar na
u tamnom sjeneanju smedega pera i tinte, zaudaraju na umorstvo
trenutak, zemlja Jebanija. Umjetnik joj je podigao desnicu, pa je
ili grubo zavodenje, ovisno o tome kako se gleda. (Je li to oko,
igarao, kao da ne zna da li da joj da ili ne da tu mod.
primjerice, uhvatilo bljesak bodda pod ljetnim stablom? I je li
Ja u glavi brigem to garotine. I vadim svoju tekicu s koricama
to on bez hlada, ili je to umjetnik samo gtedio linije?)
od marmoriranog papira i hitro crtam svoju verziju Tiepolove
I tako de se on jednom i zauvijek spremati da je ubije (ili scene. Moja faunica ljegkari opugteno kao i njegova, ali u podig-
poljubi). Taj par gto se hrve, uhvaden je jednom i zauvijek trenu- nutoj ruci drii crtade pero. I dok drijema naslonjena na faunovo
tak prije nego gto mugka ogtrica probije 'Z'ensku put. Ljubav ili grubo, dlakavo rame, u crtd prevodi tu prolaznu, vremenitu sce-
umorstvo? Sakadenje ili spajanje? nu iudnje, ljubavi, kako bi je vidjele i neke budude odi.
Ne nagavgi odgovor na to pitanje, odlazim od tog crtda i pri- Otidi du kudi i napraviti seriju o nimfama i satirima. I tako si
crtanjem probiti put povratka u dugevno zdravlje. Odgovor nisu
lazim sliedeeem. Glavosijek svete Katarine zanima me manje, bag
ni Trobriandi s Julianom ni Venecija s Renzom. Ja imam svoj
kao i paesaggio i karton za Posljednju vederu. Prolazim kraj ski-
ciranih Djevica i skiciranih Sinova, gto je zagrijavanje za stropne odgovor.
kraj Abrahama koji zrtvuje Izaka, kraj staraca, vitezova, Dr'Zim ga u ruci.
Bahka i stisiem do Veroneseove nimfe koja bjdi, kroz lisnatu
gumu (dok joj se pod nogama plete zmajska mladunead), progo-
njena od odludnog satira (koji izgledaf naravno, todno kao moj
Renzo).

Taj pies seksa progonjenje, povlaeenje nimfe i satira,

fauna i faunice, traje ved tisueljeCima. I ja tegko da sam prva
koja ga zeli uhvatiti na papir. Dokle god postoji tijelo, uvijek
de se nadi netko da se digne iz tople guzve u pedini i s mukom
se uspravi na koljena on ili ona da nagara slike ili rijedi na
zid gpilje, da udobrovolji ili ozlovolji bogove i bozice. Mi
nastavljamo razotkrivati svoja srca u nadi da ona nikad nese pre-
stati kucati. Isprazna nada! Dokle god zivim, znam da du dfiati

352 353
 ERICA JONG
POGOVOR
lsadora Wing
Osvrcem se na svoj 2ivot, i sve je zbrka. Moji mutkarci,
moje dijete, moje knjige, moji satovi letenja, moji strahovi,
moja kontrafobija, mojih petnaest minuta slave. Moje tra2enje
spokoja. U sredini svog zivota, umrla sam i ponovno se rodila.
U e'etrdeset petoj, iena ili propadne ili sebe ponovno stvori,
kao feniks. Jo sam izabrala potonje.
Sto da einim s torn knjigom sto sam je ostavila iza sebe, torn
ljutturom staroga zivota, ostatkom mene kakva sam nekad bila, i
one druge mene, koja je prvoj bacala klipove pod noge? Je li
roman zatvoren sustav ili se on otvara u svijet poput cvijeta
sto zraci miomirise, cvijeta koji ne postoji dok ga netko ne porni-
rite?
Zamislimo da otvorite ovu knjigu, a kompjuterski yam ap
pusti Bessie Smith i Svdenski bluz? Bi li vas to uvjerilo u
besmrtnost? Roman je &lna petlja. Pisac i lik tvore svojevrsnu
Mobiusovu traku. Roman i jitatelj jos jednu. Romansijer pile jer
predvida vlastitu smrt. A ti (citatelj) eitat tu knjigu kad je on
vee mrtav i vracas ga u 2ivot. A ova me je knjiga vratila u 2ivot.
Kao tto su me tvoje oci i srce vratili u zivot (skoro sam napisala
vratili u smijeh sto je takocter istina.)26
26Neprevediva igra rijeCima. Life (iivot) i laugh (smijeh) izgovaraju se vrlo
(Op.pr.)
354
POGOVOR
Bez obzira sto yam dr. Caryl Fleishmann-Stanger rekla iii ne
rekla o meni i mom zadnjem romanu, ja nisam mrtva, nego
sam se vratila ja, Isadora White Stollerman Wing, alias Leila
Sand, Luoise Zandberg, Candida Wong, La Tintoretta, Antonia
Uccello, and so weiter. Kao sto jedan drugi pisac reee jednom
drugom zgodom: vijest da sam umro ponetto je pretjerana.
+ + +
Mir i tisina na Ju2nim morima nisu bat sasvim upalili.
Sebastian Wanderlust alias Julian Silver priredio mi
je prekrasne vikende i izlete gondolom po Grand Canalu, ali je
i on, buduei samo covjek, imao skriven plan rada. Kad ga cak
ni raj nije uspio ozlijeciti od one bolesti izazvane civilizacijom,
on je za sve to, poput Dannyja Dolanda, okrivio mene. Nismo
mogli spasiti svoje prijateljstvo a niti nag' brak poslije toga.
Vrativti se iz raja, odlueila sam pisati samo pjesme, molitve,
meditacije, da eliminiram ja, da izmislim novi knji2evni oblik
koji uspijeva uhvatiti bezvremenost postojanja, koji pokutava
dohvatiti onkraj rijea, u beskonaeni i nepromjenjivi realitet
koji je postojao i prije nate brutalise pojave na ovom planetu
koji ee nas dugo nad2ivjeti.
I tako pitanje jesam li ja Leila, Isadora, Louise, Caryl ili eak i
netko deseti, potpuno je i savrseno nevazno. Sve su to samo
maske koje mi se na trenutak lijepe za lice, da bi potom otpale,
makar pritom ispalo i meso ispod njih. Maske su tu samo zato
da nam olaktaju razumiAmje zato sto od najranijeg djetinj-
stva pa nadalje, najbolje ucimo iz humanoidnih lica. Pa ipak su
to samo maske,, i sva je mudrost bat u toj spoznaji.
S obzirom na to da od sada nadalje kanim pisati samo pjesme
i psalme, ti, mileni jitaoje, mdcla vise nikad ne preitat nijednu
moju knjigu zato sto je najdmgocjenijim rijeeima, u jarmu
nateg knji2evnog druttva, sudeno da ih se najmanje
I stoga zbogom. Bili su mi dragi nati zajedniai trenuci. Bilo
mi je drago sto sam to nasmijala i rasplakala. A jest sam,
155
 ERICA JONG
piguoi, i sama plakala i smijala se. A ja vas zaista sve volim. I
zaista yam telim spasiti zivot. Kao i svoj.
Od sada cu pa nadalje pisati samo pjesme jer samo one,
postojea izvan vremena, transcendiraju vrijeme. Kad bih mogla
pisati nevidljivom tintom, ueinila bih to. Jer svi mi i tako piemo
nevidljivom tintom, i rijeei nam lete u nebo kao sto pepeo iz
pakla leti prema Botjem lieu, eiji ih bljesak isparava.
Kao Leila, kao Louise, eak i kao Isadora, sad se opraglam s
vama, moleci vas da se medusobno volite koliko god to motete,
da budete hrabri, tivite s Bogom, i borite se protiv latljivosti
kad god se pojavi ali prije svega u vama samima.
, pritom psuje svoju karmu, svog oca, svoje zvijezde, sto nije
Stari beletristiear kakav sam bila (a djelomice sam to jog" i
sad) ne mote se othrvati tropizmu da prieu zavrgi na citaljevo
zadovoljstvo (a i vlastito), i zato sada evo vezivanje slobodnih
krajeva, kao u romanima osamnaestog i devetnaestog stolje6a.
Kao romansijer sam isuvise dobra curica a da bih mogla ostaviti
likove da slobodno vise.
Nakon to je Isadora prestala objavljivati (i sve dute bora-
viti u trapistiekom samostanu), dr. Caryl Fleishmann-Stanger
postala je, zato to narav ne podnosi prazninu, struenjak za
njezino djelo i njezin glasnogovornik. Drtala je o njoj seminare,
pisala ueene radove, slala pisma u Times Book Review, pojav-
ljivala se na sastancima Drustva za suvremeni jezik i tako dalje,
sve u slutbi stvaranja Isadore Wing koju nikad nije upoznala i
koja stvarno nikad i nije postojala.
Sebastian ili Julian se vratio u Los Angeles, sporazumno
se razveo od potpisane spisateljice, otenio se nekakvim dragim i
mladim curetkom i, taleei se da zapravo 2eli pisati opere o
ispraznosti ljudskih telja i spiritualnoj transcendenciji, nastavio
pisati elektronsku prateeu glazbu za Columbiju, Foxa, Universal
et alia. Cak je i napisao, producirao i glazbom opremio film Pro-
gnan na Papuu (u reziji, kako se sjeeate, Leonarda Nimoyja),
2GA
POGOVOR
koji je dotivio golem uspjeh, i od tada se cijena njegove filmske
glazbe popela na milijun dolara. Uhvaeen u stupicu svog 2ivot-
nog stila i nove 2ene (koja je za dva blizanca Ferrarija narueila
registarske tablice s natpisima ZARADUJE i TRO~I), on
nastavlja kulueiti za svojim sintesajzerom sve do dananjeg
dana, kao impresivni zanatlija, iako ocajan zbog takvog zivota.
Bean/Dart/Trick takoder se obreo na podrueju pozivnog
broja 213, otenio se starijom glumicom, i nastavio sanjati o svo-
joj Leili/Louise/Isadori, svojoj jedinoj velikoj ljubavi, glumeei
usput sporedne uloge u Rambu V do X. On nastavlja giriti svo-
je sjeme uzdut i poprijeko juzne Californije onako slobodno kao
gto je to einio i uzdut i poprijeko New Yorka i Connecticuta, i
imao petlje odreei se svog kompleksa Casanove zbog jedine
ene koju je ikad stvarno volio. Ali kad je rijee o mukarcima
i njihovim oeevima, namjere su zaista peta rupa na svirali.
Dart za svoj neuspjeh krivi svoju 2enu i u retrospektivi, iz
godine u godinu, sve vise idealizira Leilu.
Emmie je objavila svoju knjigu o menopauzi i opet zgrnula
eitavo malo bogatstvo, dobila za svoj izraz klimakterieni gik
mjesto u Novom Penguinovom rjeatiku citata, i nastavila
cvjetati zato to ima eisto srce iako ne bag' tako eisto (zato
to je, napokon, ipak pisac). Ona i dalje voli svog otenjenog
Grka, i sretna je kad joj doplovi u grad.
Andre se takoder naao pod pozivnim brojem 213, nakon
to je prodao galeriju, razyo se od 2ene, ozenio se dvadesetdvo-
godinjom glumicom, i postao nezavisni producent i fanatik
zdrave hrane. Nasu skromnu kroniearku doista zapanjuje da je
toliko njezinih- likova migriralo pod pozivni broj 213, ali znate
vec gto vele o juZ-noj Californiji sve sto u Sjedinjenim Dr2a-
vama nije prikovano, na kraju otklizi onamo.
A glo je s blizankama ili Amandom Ace djetetom za
nju toll vafrim da joj se eini dvostrukim, trostrukim, eetvero-
strukim? Nakon majeina nestanka i eudesnog povratka, ona je,
 ERICA JONG
u jedanaestoj godini, napisala knjigu koja je postala bestseler.
Djeji vodk u zivot, tako se zvala, i ona je govorila klincima
dananjice kako da se centriraju i budu dukvno zdravi, citavi,
i eisti od droge, suoeeni sa slomom sulude, ovisnicke civilizacije
svojih roditelja.
Nakon sto joj je dolazak puberteta na trenutak zaustavio
karijeru, Mike i Edo, znana i kao Amandao, sad ide u kolu
kao i svako klinee njezina uzrasta, ali ima svog agenta, svog
voditelja poslova, kao i advokata koji prosijavaju ponude (za
TV emisije, filmove, intervjue, ulaganja) sto dotjecu svaki tjedan.
Hoe li se kroz hormonski derbi puberteta probiti bez bar privre-
menog gubitka smisla za humor, to demo tek vidjeti. Ona je,
naposljetku, mamma kei, a kad je rijee o majkama i keerima,
namjere su, vaj, peta rupa na svirali.
+ +
I tako sam sad kod kuee. Opet u Connecticutu. Na mojoj
padini blistaju javori, kao sto u newyorkim kantama za smeee
blistaju naranee. Romb svjetla boji strop moje radne sobe. Nad
brdima pluta sablasni puni ekvinocijalni Mjesec.Ja pikm. Bessie
pjeva. Tu je i moja ljubljena kei.
Po prvi sam put u livotu uspjela saeuvati osjecaj da pod kri-
lima imam zraka. Napokon letim.
I ne znam reei je li to zbog mukarca, zbog knjige, iii zbog
Mjeseca. Mogu yam samo reei da sam se oslobodila tamnice vla-
stite duk i da kroz svijet plovim bez straha.
To ima nekakve veze s trijeznoou, koja ima svaku mogueu
vezu sa slobodom. I nekakvu vezu s
Connecticut, Venecija, New York, California, Ji.dna mora...
je li sve to imalo vazno ako ti je Bog u srcu i svaka ti je rije
meditacija, din hvale?
35R
POGOVOR
+
Ne mogu reei da sam to stigla bez vrludanja. Kao prvo, pri-
znajem da sam opet poeela piti. Ali je oeito eak i to bilo nu2no
jer sam zahvaljujuci tome shvatila da nisam stvarno lupila u
dno, da s predajom samo oeijueem, ali da se nisam i stvarno
predala. Jer nisam bila sasvim spremna.
Predaju je zapravo izazvao moj posljednji olenjeni mukarac.
Zvao se Marcus. Upoznali smo se na nekakvoj druglvenoj veeeri
u tavanskom stanu u SoHou bio je to jedan od onih ispunjenih
skupim umjetninama Jasperom Johnsom, Cyem Twomblyjem,
Helenom Frankenthaler i po narudThi raclenim namjetajem.
I ljudi su bili radeni po mjeri. Eurosmeee. Debitantice besposli-
earke sto zive od rente. Vrijedan nakit iz Vie Condotti i Old
Bond Streeta. Dvorci na Rajni i ladanjske kuee u Orvietu. Cipele
Azzedine Alaa. Chanelova odijela. Bole blagoslovi modu, jer u
nama odr2ava spremnost za promjenu i trivijalnost, kad tezi-
mo biti duboki.
Imao je srebrenu kosu, kestenjaste oei, svjetlucave eekinje na
bradi izrasle do pet popodne. Dlemper ispleten rukama irskih
ribarskih 2ena. Kravatu sto su je otkali kostarikanski hipici.
Mokasine od kol'e nerodenog odojka ili Winnie-the-Pooha. I
on je bio u trgovini umjetnina kao savjetnik. Dvonolac:
New York i London. Ma jako velika stvar. Ali mi je otopio
srce jer je govorio jidg.
Vee mi se povraealo na eurosmeee i eeznula sam za Brookly-
nom. A njemu je Brookly) bio u srcu. Kao tati.
Izmedu nas su sijevnule iskre. Zing. Zing. Bim. Barn. Krc.
Pobjegli smo. Do njegove srebrne limuzine sa zacrnjenim sta-
klima i faksoth Posisala sam mu kurac, pa pobjegla, znajuci
da su mukarci spremni na sve samo da te dobiju eak i kad
se pretvaraju da te ne 2ele kad_ ti zakljueig- da zelis njih. (0,
taj misterij mukaraca i 2ena: zato nas progone tako neumorno,
kad se na kraju skamene od pornisli da bisrno im mogle prestati
bjeati?)
359
 ERICA JONG
Poceli smo jednu vezu punu eenjaka, bluza i maslaca. I
sperme. I opet sperme. Bio je inteligentan, zanimljiv, obdaren
parapsiholakim sposobnostima (no i bez toga bi mi mogao pro-
eitati misli). Imao je oci kao i moja baka. I za dva sam se mjeseca
beznadno zaljubila. A on je bio beznadno o2enjen. I sjedio tako
na dvije stolice, poput eitavog ostatka mukog spola, i beznadno
nesposoban da postupi drukeije. On me volio; treperio je oko
mene. 2elio se brinuti o meni, no buduei da je bio muguirac,
bio je slab kad je trebalo donijeti odluku. I tako ih ne moraju
donijeti puno, zar ne? Bar kad je rijee o zenama. Naprosto im
nedostaje prakse.
Jednoga vikenda, sama, izisla sam s nekim starim Sarmerom
eisto da prekinem trans.
Taj stari garmer bio je pijanica. Znanac iz alkoholnih dana. I
tako smo pili. Pili smo u Roxburyju, u Cornwallu, u Bethelu, u
Reddingu, i u Darienu. Pili smo u Ryeu i Harrisonu i Bedfordu.
On je povratio. Ja sam otplovila. Romantieno, ha?
Ujutro sam se probudila u nepoznatom krevetu, pod hrpom
kaputa. Iz susjedne se sobe 'eula svirka. Tanka je colada Indijka
pred zrcalom namatala i razmatala svoj sari. Kraj mene je na
krevetu spavao blijedi mladic.
Panika. Oeaj. U glavi bubnja. Suha usta. Ne mogu se mak-
nuti. Dolazi atomski rat i financijski slom. Rak, sida, paraliza.
Kontaktne mi se leee lijepe za vjecle. &Mini se jecajuei. Ali bez
suza.
Najednom shvaeam sa su svi moji dani i mjeseci na suhom
bili uvjetni: BoSe, neeu piti ako se pobrine da ova knjiga doSivi
uspjeh. Bose, neeu piti ako mi dal tog muskarca. Bo2e, neeu piti
ako mi nabavi ljubav, poSudu, plijen. Naravno da nisam ni
pomigjala da se cjenkam s Bogom. Ali evo dokaza. Trud uloSen
u ljubavnu vezu me je unekoliko razoearao, i ja sam se u bijesu
opet napila.
Prtljam se iz kreveta i padam na koljena. I tresem se. Suze
mi teku niz lice. 2elim se rastrijezniti zato sto se 2elim rastrije-
POGOVOR
zniti, govorim. Zelim to zato sto Selim. Vise od knjige. Ili
muskarca. Vig-e od svega. 2elim to zato sto to Selim. Zato sto
to 2elim kao sam zivot. Ja sam potpuno spremna.
S tim je izbojem dosla i nekakva lakoca koju nikad nisam
poznavala i svjetlo koje nikad nisam vidjela, kao da mi je Bog
uzeo srce i bacio ga kao djeeji disk preko Mjeseca. Kao da je cita-
vo moje tijelo napravljeno od svjetlosti. I od tada vise nisam pila.
Niti petljala s oSenjenima.
Da, moj cetvrti mu2 i ja doista smo otisli letjeti na juSni
Pacifik, i avion se doista tu i srugio, ali to nipoto nije i kraj pri-
ce. Dok smo letjeli iznad atola i koraljnih grebena, i silina Zem-
ljine kore izbijala kroz ljuskave vode, shvatila sam da je na
nama, zato sto smo prva civilizacija koja je vidjela oblake s
obje strane doslovce leteei i posebna odgovornost. BliSi
smo Bogu od ljudi iz drugih epoha, pa ipak smo od njega dalji.
Ja ovo zovem Ikarovim dobom. Dobom vatanih krila. I nije
onda judo da mi tu nau prazninu pokuavamo ispuniti dro-
gama, hranom, seksom. Mi ceznemo za spiritualnim vrijedno-
stima, pa se u zabludi okrecemo piritualnim. Mi eeznemo za
Bogom, i stoga se u zabludi okreeemo eovjeku.
Mi sebe mozemo izbaciti iz jedne kulture i ubaciti u drugu
br2e, zapravo, no sto to naga svijest stiSe registrirati. Iz kamenog
doba u svemirsku eru. Za nas se vrijeme sabilo. Sva doba postoje
istodobno.
Ono sto nikad neat zaboraviti o Juznom Pacifiku jest njego-
va vlaSnost, osjeeaj vlage na ko2i. Vlastito sam tijelo ondje osje-
eala sasvim drUkeije. Znala sam da je sazdano od vode. I zraka. I
taj miris juznog Pacifika: frangipani, kopra, sago, mu/j i krv. I
taj zamor kukaca u noci. I potpup tama u selima. I zov kulture
kamenoga doba sto zivi izvan vremena. Ustajuci sa Suncem.
Lije2uoi s Mjesecom. Dani su dugi eone. A eoni samo dane.
Ti zvuci tropske praline 2amor cvreaka. Novine u Port
361
 ERICA JONG
Moresbyju: Nu Gini Tok Tok. Je li taj pid2in jezik buduonosti?
Smjesa jezika. Nazubljena brda na pozadini modroga neba.
Zene i djeca ne nose koplja.
+ + +
Kad se avion srusio u Solomonsko more (a nije bio, vaj, Bea-
ver, nego Grumman Goose), nisam se uplasila. Stalno sam pred-
vidala strah a kad se avion srug'io, bila sam mirna.
Upadanje u kovit. Okretanje. Visinomjer koji se odvija. Kule
od oblaka. Kreanje u radiju. Moj se muz smije. Kao kamen pro-
padamo prema moru. Modre vode. Vrijeme staje. Moj zivot. Sve-
mir. Jedinstvo tog dvoga.
Otkrila sam u sebi mir onkraj mira kao da sam otiSla do
pakla i vratila se pjevajuei.
Adrenalin preuzima vlast stari animalni dio mozga.
Sasvim mirno, oslobadam se olupine. Sasvim mirno, guram
vrata. Sasvim mirno, plivam kraj morskih pasa.
Kao i poroda, tako se i ovog jedvice sjeeam. Ali sam ucinila
bag' ono pravo. I 2iva sam.
Kad sam prolazila kroz gradove u oblacima izmedu Port Dar-
wina i Port Moresbyja, bilo mi je sasvim jasno da prolazim teri-
torijem Amelije Earhart. Kule od oblaka sto ih je ona opisala
pune maglenih likova, nalik na garguje, to se cere zeni toliko
drskoj da izaziva nebesa nadvisuju .eudne kamene otoke to
kamenim prstima upiru u nebo.
2ena koja je u ruci dr2ala palicu, u le2ernoj harmoniji s
voljom vjetra tako to izgleda sve dok se vjetar ne okrene
nema se eega bojati od ijednoga mukarca. 2elim to ciniti
zato to to 2elim einiti, napisala je Amelia Earhart svom
mu2u sa svog, kako ce se pokazati, zadnjeg Leta. Zene moraju
pokuati uciniti sve to su pokuali i mukarci. I kad u tome tonuti. Iskobeljala sam se na vrijeme. Sebastian/Julian, protiv
ne uspiju, njihov neuspjeh mora biti izazov drugima.
Izazov drugima!
Te su mi rijeei zvonile u uima dok sam se okretala i propa-
POGOVOR
dala kroz kule od oblaka, a centrifugalna me sila zakiva za pojas,
a brojeanici se giroskopa okretali kao pomahnitali.
Moj muz se smijao. Oduvijek je 2elio umrijeti smijuei se
to se u ovom dijelu svijeta zove kuru i bio je zbog toga sretan
i presretan. I nije se 2elio spasiti.
To je neto to jos nisam rekla o Julianu iii Sebastianu
(nazovite ga kako hoeete): oeajnieki je 2elio umrijeti prije nego
sto orone. To je bio jedan od razloga zbog kojih ga je ju2ni Paci-
fik vabio, ono S'to ga je neumoljivo privlaeilo lovcima na glave i
kanibalima. I zbog eega se jako razocarao kad nas nitko nije
pojeo.
On se nadao smrti, nadao da ee je dostiei prije nego ona
dostigne njega. Njegova opera o traganju za rajem bila je najei-
stija isprika: nije on tra2io nikakvu operu, nikakav film; trazio je
zadnji treperavi light-show svojega
Pusti ga! kriknuo je kad smo upali u kovit. I pokuao mi
otrgnuti ruku s palice, nadajuei da ee me tako sprijeeiti da
ponovno steknem vlast nad avionom. Suludo se smijuei, dok
mu je vjetar zabacivao sijedu kosu, poeeo je iz aviona izbacivati
stvari, pojase za spasavanje, hranu, gorivo.
I tada me, i samo tada, uhvatila panika. Da sam bila sama,
mogla bih to podnijeti ali da oe me muka ludost upropastiti,
to je bilo previe. Jednim silnim zamahom (i sasvim sigurno jedi-
nim za koji mi je sudbina jos ostavila vremena) spustila sam na
Julianovu snjdnobijelu gl5vu teSku bateriju i gle "uda upo-
kojila gal
On je neSlo mrmljao i drijemao i sanjao dok sam ja izvlacila
avion iz kovita- trenutak prije eceonog sudara s iskoenom vodom
no prekasno da sprijeam i sraz. Pljusnuli smo, kliznuli, poceli
svih svojih zelja, dopustio mi je da ga izvucem u more. Nevoljko
je shvatio da to odlueuje Bog, a ne on.
Otplivali smo od aviona, kutkom oka ga gledajuei kako tone, i
 ERICA JONG POGOVOR

nastavili plivati sve dok nam koralji nisu zagrebali koljena i izre-
zali no2ne prste.
Pred nama je blistao otok. Je li to fatamorgana? Ili moj sun-
eani proplanak? Ili bag' sve? Da.
Devet mjeseci potom, spasio nas je neki amerieki milijarder i
njegova 2ena poljskoga porijekla, koji su plovili S'kunerom punim
slavnih ljudi, svojevrsnim brodom ludaka, na kojem su nas doce-
kali dobrodoglicom, kao na jednu od zabava Anda McCraeao.
Meete si zamisliti kulturni sok nazdravljati iz Tiffanyjevih
ampanjskih eaS'a punih Kruga '61, i slikati se pritom za People
i Time, nakon to smo, citavo desetljeee bar nam se tako einilo
jeli golace i lieinke, sirovu ribu i trulo korijenje. (U kamenom
se dobu gubi osjeeaj za vrijeme.) Pri emu nisu trebali samo
maniker i pediker, nego i zubar. I tada sam neumoljivo shvatila
zato dugovjeenost nije bila svojstvena 2ivotu prvih ljudi. (Iako i
tako nije nikakva velika sreca nad2ivjeti svoje zube.)
ruskih lutaka u lutkama, poput luka kome se ljugli kora, mi
nastavljamo razotkrivati svoja srca u nadi da nikad nee prestati
kucati.
Isprazna nada!
Jer u ovim rijecima kuca moje srce.
Ja (pa S'togod da to bilo) zamisljam Leilu, koja zamigja tebe,
mileni stioce, koji trans dom, mir, majku, oca, Boga, Bo2icu, a
nada se da ces medu koricama ove knjige naci spokoj. Kao sto
sam ga nada ja, piuci je.
Uzmi pero iii kist i naslikaj se iz svog vlastitog ugla.
Udahni. Izdahni. Sjedi mirno.
Ja cu ti pomoei.
Jer ovo je i molitva i moje ljubavno pismo tebi.

+ + q.
Sad 2ivim svoj 2ivot kao ratnik. Sad znam da je 2ivot zabava,
a ne tegoba; igra, a ne posao.
VrativS4 se u jesenski Connecticut, na rub vjecnosti, vrativsi
se svom djetetu, svojim (usnulim) rithnim pupoljcima, svome
psu, svojim pjesmama, svom kuhinjskom vrtu i travama i miro-
dijama, sasvim mi je jasno da sam p6sve blagoslovljena. I da
nisam sama.
Gibam se prema svjetlu.
Leprajuoi krilima kao moljac, makar samo da umrem u blje-
sku. slikajuci, moleei se, ljubujuei, umiruoi u prekidima
izmedu svjetla.
Kao to rece Leila: Dokle god postoji tijelo, uvijek ee se naei
netko da se digne iz tople gu2ve u peeini i s mukom se uspravi
na koljena on ili ona da naara slike ili rijeei na zid dpi-
lje, da udobrovolji ili ozlovolji bogove.
Moja prija nema kraja: poput kineskih kutija u kutiji, poput

364 365