Professional Documents
Culture Documents
Dragic Poetika
Dragic Poetika
ISBN-13: 978-953-7395-16-2
KAZALO
UVOD .............................................................................................................................. 11
I. LIRSKA POEZIJA..................................................................................................... 14
1. VRSTE USMENIH LIRSKIH PJESAMA.............................................................. 15
SVJETSKA USMENA LIRSKA POEZIJA................................................................ 16
HRVATSKA USMENA LIRSKA POEZIJA U KONTEKSTU TRADICIJSKE
KULTURE ...................................................................................................................... 18
ZBORNICI (RUKOPISNE ZBIRKE)..................................................................... 23
1. MITSKE PJESME................................................................................................. 24
2. OBREDNE PJESME............................................................................................. 26
KOLEDSKE (KOLEDARSKE) PJESME .......................................................... 27
JURJEVSKI OBREDI I PJESME ..................................................................... 33
LADARSKI OPHODI I PJESME ...................................................................... 37
KRALJIKI OPHODI I PJESME ..................................................................... 44
DODOLSKI OPHODI ......................................................................................... 51
IVANJSKI OBREDI I PJESME ........................................................................ 56
3. POSLENIKE PJESME ...................................................................................... 62
4. POVIJESNE PJESME .......................................................................................... 72
5. LJUBAVNE PJESME ........................................................................................... 79
NARICALJKE (TUBALICE, TUALJKE)..................................................... 99
RODOLJUBNE PJESME................................................................................. 102
6. ROMANCE .......................................................................................................... 103
7. BALADE............................................................................................................... 108
7.ALJIVE PJESME............................................................................................... 126
9. BEARAC, GANGA........................................................................................... 127
VJERSKA USMENA LIRIKA................................................................................... 128
1. ADVENTSKI I BOINI OBIAJI I PJESME.............................................. 129
BADNJAK .......................................................................................................... 138
BOI................................................................................................................. 142
NOVA GODINA, MLADO LITO, POELO ................................................... 147
SVETA TRI KRALJA ........................................................................................ 148
2. KORIZMENE I USKRSNE................................................................................ 151
POKLADNA NEDJELJA.................................................................................. 152
ISTA SRIJEDA ............................................................................................... 153
KORIZMA .......................................................................................................... 153
SVETI GRGUR UDOTVORAC (GRGUREVO, 12. oujka)....................... 154
Osloboenje Sinja....................................................397
Roa harambaa............................................................................... 401
FRANCUSKA I AUSTRIJSKA OKUPACIJA HRVATSKE................. 406
Ban Josip Jelai Buimski............................................................. 409
Andrijica imi ................................................................................ 411
HERCEGOVAKI USTANAK ................................................................ 414
ETIOLOKE PREDAJE................................................................................... 415
ESHATOLOKE PREDAJE ............................................................................ 426
MITSKE PREDAJE .......................................................................................... 429
DEMONOLOKE PREDAJE........................................................................... 436
PRIANJA IZ IVOTA .................................................................................... 444
4. LEGENDA............................................................................................................ 448
LEGENDA O GAVANOVIM DVORIMA........................................................ 448
SVETI VALENTIN............................................................................................ 455
5. NOVELA .............................................................................................................. 457
7.
ANEGDOTA............................................................................................. 465
7. SITNI OBLICI (ALA I VIC) ............................................................................ 468
LITERATURA ............................................................................................................. 472
IV. DRAMA (FOLKLORNO KAZALITE) .......................................................... 479
POVIJESNI PREGLED FOLKLORONOG KAZALITA ................................... 480
KAZALITE LUTAKA.......................................................................................... 484
SVADBENI OBIAJI............................................................................................. 485
MASKIRNI OPHODI ............................................................................................. 488
LITERATURA ............................................................................................................. 501
V. RETORIKI (GOVORNIKI) OBLICI............................................................. 503
BASMA (BAJALICA, EGZORCIZAM, ZAKLINJANJE).................................... 504
2. ZDRAVICA............................................................................................................... 511
3. BROJALICA (BROJILICA, NABRAJALICA)................................................... 514
4. BRZALICA ............................................................................................................... 516
5. BLAGOSLOV/ MOLITVA..................................................................................... 517
6. KLETVA ................................................................................................................... 520
IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 522
VI. MIKROSTRUKTURE (POSLOVICE, ZAGONETKE) .................................. 524
POSLOVICE................................................................................................................. 525
LITERATURA ............................................................................................................. 535
ZAGONETKE .............................................................................................................. 536
LITERATURA ............................................................................................................. 539
BILJEKA O AUTORU.............................................................................................. 553
10
UVOD
Knjievnost svjedoi o ivotu ljudi, naroda i ovjeanstva. Usmena
je knjievnost najstarija i najdugotrajnija vrsta knjievnosti. Usmena
lirika, epika, drama kao i poslovice i zagonetke postoje od agrafijske
etape ljudske duhovnosti i tradicija su pisanoj knjievnosti.
Renesansa je epoha u umjetnosti koja obnavlja vrijednosti antike
grke i rimske civilizacije. Od humanizma i renesanse pozornost se
pridaje i obinim ljudima. U renesansi se javlja velik ineteres za
narodnom knjievnou. Michel de Montaigne (1533.-1592.) bio je
oduevljen narodnom poezijom. Od njegova je vremena naziv narodna
knjievnost.
Jak je utjecaj usmene knjievnosti i na renesansnu i baroknu
knjievnost. Pisci su stvarali svoja djela po uzoru na usmenu knjievnost
ili su u svoja djela inkorporirali usmenoknjievne oblike. U XVIII. st.
javlja se interes za sustavnijim sakupljanjem, zapisivanjem i prouavanjem usmene knjievnosti.
Johan Gottfried Herder (1744.-1803.) objelodanio je 1778. g.
svoje djelo Volkslieder (Narodne pjesme). Drugo izdanje toga djela
objavljeno je u Leipzigu 1778./1779. pod naslovom Stimmen der Vlker
in Liedern (Glasovi naroda u pjesmama). Herder je u te svoje zbirke
uvrstio Goetheov prijevod Hasanaginice kao i tri pjesme iz Razgovora
ugodnoga naroda slovinskoga (1756., 1759.) fra Andrije Kaia Mioia.
Od kraja 18. stoljea u vrijeme uvoenja homerologije za usmenu
knjievnost uvodi se naziv anonimna knjievnost.
William Thomas 1846. godine sugerirao je naziv folklor narodno
znanje. Roman Jakobson i Petra Bogatirjeva u svom lanku Folklor kao
naroit oblik stvaralatva usmenu knjievnost od pisane razlikuju upravo
po postojanju folklora. U nae vrijeme naziv neofolkloristika poistovjeuje izvedbu i djelo.
Mnogi povjesniari, filozofi, etnolozi i antropolozi navode da su
Hrvati iz svoje izakarpatske prapostojbine u dananje domovine donijeli
jedino svoju tradicijsku kulturu. Odjeci te kulture opaaju se u suvremenim zapisima obrednih lirskih pjesama koje su pjevale Kolede, Ladarice, Kraljice, Dodole (Prporue, Preporue) kao i u obrednim pjesmama
koje su se izvodile uz Boi, Jurjevdan (23. travnja), Ivandan (24. lipnja)
i dr.
U Hrvatskoj se poetkom 20. stoljea, za vrijeme dominacije
Seljake stranke predvoene braom Radi, usmena knjievnost nazivala
11
Lirska poezija.
Epska poezija.
Prie (pripovijetke).
Drama (folklorno kazalite).
Retoriki (usmenogovorniki) oblici.
Mikrostrukture (poslovice, zagonetke).
13
I. LIRSKA POEZIJA
14
15
Marko Vii, Knjievnost drevnog Bliskog istoka, Naprijed, Zagreb 1993, str. 7.
16
17
Stipe Botica, Biblija i hrvatska kulturna tradicija, Vl. nakl., Zagreb, 1995, str. 94.
100 najveih djela svjetske knjievnosti, VI. izdanje, uredio Antun oljan, Znanje,
Zagreb 1972, str. 14.
18
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972, str.
7; Usmene lirske pjesme, priredo Stipe Botica, SHK, MH, Zagreb 1996, str. 19.
19
Tanja Peri Polonijo, Tanahna galija, Knjievni krug Split, Split 1996, str. 49.
Josip Kekez, Usmena knjievnost, u: kreb Stama Uvod u knjievnost, IV.
poboljano izdanje, Globus, Zagreb 1986, str. 177.
9
20
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972, str.
11.
21
11
Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine, Ludvik Kuba, Svjetlost, Sarajevo 1984, str.
12-13.
22
23
1. MITSKE PJESME
Mitske su pjesme nastale u drevnim mnogoboakim
vremenima, a pjevaju o: mitskim biima, prirodnim pojavama, nebeskim
tijelima; pticama, te povijesnim osobama kojima se pripisuju mitska
obiljeja. Vile su najea mitska bia. Vjetar, Mjesec, Sunce, ptice
(soko, sinica i dr.), kuga (morija) su antropomorfirani. Od povijesnih
osoba najei su: Marko Kraljevi, Janko Sibinjanin, Mijat Tomi,
Stojan Jankovi, Andrija imi i drugi. Hrvati u Bosni i Hercegovini i
danas kazuju mitske pjesme o caru Duanu i posestrimi vili. (O tim
osobama vie je rijei u poglavljima: Epska poezija i Povijesne predaje.)
Mitski su elementi esti u obrednim, poslenikim, povijesnim i epskim
pjesmama.
U usmenoj su knjievnosti esti magini brojevi: tri (tri strane,
troje kljue), devet (devet brae), deset (deseta sestra Marta). U
hrvatskom usmenom pjesnitvu esti su, takoer, stalni epiteti: konji
vrani, zlatna grana, bili grad, bili dvori, sivi soko, vita jela, vjerna ljuba,
previjerna ljuba, sinja kukavica, bila vila, ruse pletenice, ruse kose, crne
oi, arne oi, rumeni obrazi, bilo lice, svitli obrazi, bistro oko, bistar
um, oko sokolovo, obanice mlade, mlaena divojka, mila majka, stara
majka, ostarjela majka, edo ponejako, crna gora, arna gora, crna
zemlja, zemljica crna, zemljica tavna, mutno jezero, zelenika trava,
jabuka zelenika, murtelica drobna, ljubiica plava, gorki emer, rumena
jabuka, zelena rozeta, vodica ladna, sinje more, nebeska rosica, Boja
rosica, sveta zemljica, sjajan mjesec, mjesec ut, arko sunce, jarko
sunce, rujna zora, rujno vino, lagane ajke, tanahna galija, drvo
imirovo, drvo javorovo, enica bilica i dr. U mitskim je pjesmama
24
Stipe Botica, Hrvatska usmenoknjievna itanka, kolska knjiga, Zagreb 1995, str.
34.
25
2. OBREDNE PJESME
I obredne su pjesme po svom postanku veoma stare i seu u
pretkranska vremena. Izvoenje tih pjesama sinkretizira vie vrsta
umjetnosti: knjievnost, folklorno kazalite, glazbu i ples.
14
26
Alemko Gluhak, Hrvatski etimoloki rjenik. August Cesarec, Zagreb 1993, str. 328.
Srpski rjenik, istumaen njemakijem i latinskijem rijeima, skupio ga i na svijet
izdao Vuk Stef. Karadi, u Beu u tampariji jermenskoga namastira 1852, str. 285.
17
Ivana Kardum zapisala je u svibnju 2007. g. predaju da su u Gdinj na Hvaru prve
obitelji dole iz Slavonije i Bosne. Njegov zaselak Visoku osnovali su obitelji Viskovi
i urin , koji su s doli u 17. stoljeu s podruja Crvenog Grma u Bosni i Hercegovini.
Rkp. FF Split 2007.
18
Petar Grgec, Hrvatske narodne pjesme. Hrvatska dravna tiskara, Zagreb 1943, str.
151.
19
Milovan Gavazzi, nav. dj. str. 201.
20
Ivan Lozica, Poganska batina. Golden marketing, Zagreb 2002, str. 173-176.
21
Jakar hrvatske narodne jake iz Gradia, sabrao Martin Meri, redakcija i
komentari Vinko ganec, Novinsko izdavako i tamparsko poduzee akovec, 1964,
str. 139.
16
27
28
Zapisala je Zrinka Mati 2006. g. u Gornjem Selu na otoku olti, a kazivao joj je
Bogdan Jakovevi (ro. 1923. g. u Gornjem Selu na olti). Rkp. FF Split, 2006, sv.
101, str. 7-8.
29
Vidi: Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb
1972, str. 127.
29
Vidi: Stipe Botica, Hrvatska usmenoknjievna itanka, kolska knjiga, Zagreb 1995,
str. str. 46.
30
Koledari bi, kad ih ukuani ponude, ostali jesti i piti ili bi sa sobom
odnijeli hranu u torbama.30 Posjeti koledara smatrani su au i
pridonosili su jaanju prijateljstva i boljem povezivanju mjetana, te
opem dobrom raspoloenju u vrijeme adventskih, boinih i
novogodinjih blagdana.31
U Katelu Starom koledanjem se zvalo pjevanje mladia pod
prozorom dragane na blagdan Sv. tri kralja. Mladi je virna sluga
djevojke i doao je pod njezin prozor da joj urui dar. Dojmljivi su lirski
efekti u toj pjesmi: mladi djevojku naziva duom svojom, gospojom i
vilom, cvitom od slatkosti, ureenjem svojim, krunom od liposti, zlatnom
kitom. Mladi izrie al zato to su proli boini blagdani i Mlado lito
ali on svoju zlatnu kitu nije darovao. Vodokre je, takoer, vrijeme kada
se daruju meu sobom dragi. Meutim, momak nema drugoga dara nego
da joj dariva srce s ljubavlju.
Dobra veer, Bog da,
draga duo moja,
da ti dara poda
virna sluga tvoja.
Gospojo i vilo,
cvite od slatkosti,
ureenje moje,
kruno od liposti.
Evo nam projdoe
od Boia blagdani,
ali ne projde
ljubav meu nami.
Projdoe Boii,
projde Mlado lito,
ja te ne darova,
moja zlatna kito.
Evo su nam doli
Vodokra kralji,
30
Eni Buljubai zapisala je u rnovnici kod Splita 2005. godine po kazivanju svoga
djeda Pavla Mihanovia (ro. 1934. g.) i svoje bake Jozice Mihanovi (ro. 1941. g. u
Privoru dijelu rnovnice). Oboje kazivaa skoro cijeli ivot ive u rnovnici. Rkp. FF
Split, 2005. sv. 67. str. 1.- 4.
31
Zapisala je Zrinka Mati 2006. g. u Gornjem Selu na otoku olti, a kazivao joj je
Bogdan Jakovevi (ro. 1923. g. u Gornjem Selu na olti). Rkp. FF Split, 2006, sv.
101, str. 7.-8.
31
kad se daruju
meu sobom dragi.
Moja duo draga,
ja dara ne imam,
nego da ti srce
s ljubavlju darivam.
Zbogom, duo moja,
zbogom, srce moje,
zbogom mi ostavaj,
vilo i gospojo.32
Narodni pjeva tugu mladia zbog rastanka od djevojke izrie
anaforama: Zbogom, duo moja, Zbogom, srce moje, Zbogom mi ostavaj.
Drevni se obiaji u novije vrijeme modificiraju. Desetogodinja je
koprivnika tradicija koledanje u humanitarne svrhe, a poinje na
Badnjak u sedamnaest sati. U Dubrovniku se koledva ispred Vijenice
kad odzvoni podne.33
VESELANJE
U jugoistonoj Hercegovini se do danas sauvao blijedi odsjaj
negdanjega veselenja pa ondje djeurlija od Sv. Nikole do Sv. tri kralja
idu kroz selo i trae darove. Neke od tih pjesama imaju pripjev veselo,
veselo. Taj pripjev se u najveem broju pjesama uzastopce iza svakoga
drugoga stiha izmjenjuje pripjevom koledo, koledo.
Vidi: Marko Dragi, Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji, Crkva u svijetu br. 1 (1192), Katoliki bogoslovni fakultet Sveuilita u Splitu, Split 2007, str. 96-117.
33
TV Nova Dnevnik 24. 12. 2006. 19, 20 i HTV Dnevnik 24. 12. 2006. 19,45.
32
33
34
http//www.marusevac.hr/kultura-obicaji.htm
Pleteni dio vunene obue koji se obuvao na arape.
42
Vike vjetice, coprnice, trige, more, stuhe.
43
Zapisala je 2004. g. na podruju Gospia, Kosinja i Peruia Lidija erek od svoje
obitelji: bake, djeda, ujni i roakinja. Rkp. FF Split, 2004, sv. 44, str. 8.-9.
44
kropljenje je obred kojim se blagoslovljenom vodom prskaju osobe, stvari, domovi,
tale, dvorita, vrtovi i sl. s namjerom da se oiste i da se odagnaju demoni. Obred je
41
35
kue, tale, dvorita, bate i njive kako ne bi zmije ujedale.45 Kod mnogih
je drevnih naroda zmija bila predmet kulta, jer je ona izvor svih nevolja
na svijetu pa je zbog toga treba umilostiviti. U kranskoj je simbolici
zmija poistovjeena sa sotonom.46
Jurjevske su obrede pratile narodne igre i pjesme u kojima su
raznovrsni mitski, ljubavni i vjerski lirski motivi. Po svom postanku su
poput ostalih obrednih pjesama veoma stare, ali su do naih dana u sebi
sauvale mitske elemente. Tako su, primjerice, u sljedeoj pjesmi
antropomorfirani sjajan Mjesee i za njim zvijezda Danica:
Istee sjajan Mjesee,
za njim je zvijezda Danica.
Mjesecu zvijezda govori:
Polako, ja sam mjesee!
I ja u s tobom za polje,
i ja u hvatati volove,
i ja u orat dolove.
I ja u sijat konoplje,
i ja u plesat tenefe,
i ja u vezat djevere.
Ko ono lee kod kola,
ka ono junci kod tora?
to oni ne e u kolo?
Danas je slavni Jurjevdan,
a oni lee cio dan.47
(iroki Brijeg)
Anaforama: i ja u s tobom za polje, / i ja u hvatati volove, / i ja
u orat dolove. / I ja u sijat konoplje, / i ja u plesat tenefe, / i ja u
drevnoga postanja i nalazi se u mnogim religijama (lustracija). U Katoliku crkvu
uveden je u 15. stoljeu.
45
Radmila Kajmakovi, Narodni obiaji stanovnitva Litice. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Etnologija, NS, sv. XXIV/XXV, Sarajevo 1969/1970, str. 309.
46
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju
Radovana Ivanevia, uredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990.,
str. 592.
47
Vidi: Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika,
priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, Matica
hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo, 2006, str. 69.
36
Vitomir Belaj, Hod kroz godinu, Golden Marketing, Zagreb 1998, str. 247.
Slobodan Zeevi, Elementi nae mitologije u narodnim obredima uz igru. Izdanja
muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973, str. 118.-120.
50
Matija Petar Katani, izbor iz djela, priredio i predgovor napisao Stanislav
Marijanovi, Erasmus naklada, Zagreb 2004., str. 72.-73.
51
Luka Ili Oriovanin, Narodni slavonski obiaji, Zagreb 1846, str. 145.
52
Srpski rjenik, istumaen njemakijem i latinskijem rijeima, skupio ga i na svijet
izdao Vuk Stef. Karadi, u Beu u tampariji jermenskoga namastira 1852. str. 320.
53
Ivo Pilar, O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i znaenju.
Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena. Jugoslavenska akademija znanosti i
49
37
umjetnosti, knjiga XXVIII, sv. 1, urednik dr. D. Borani. Nadbiskupska tiskara Zagreb,
Zagreb, str. 74.
54
Isto, str. 72-73.
55
Bratoljub Klai, Rjenik stranih rijei, Nakladni zavod MH, Zagreb 1980, str. 779.
56
Tvrtko ubeli, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb 1990, str.
76.
57
Rjenik hrvatskoga jezika, glavni urednik Jure onje, Leksikografski zavod Miroslav
Krlea, kolska knjiga, Zagreb 2000, str. 527.
58
http://www.lado.hr/lado.htm
59
http://www.anita.f2o.org/vile.htm
38
60
http//www.marusevac.hr/kultura-obicaji.htm
Vidi: Fredo Heffler, Krisnice i Zeleni Jure u karlovakoj okolici u XIX stoljeu, u:
Narodna starina, 26. X. knjiga, 2. broj, vlasnik, glavni i odgovorni urednik Dr. Josip
Matasovi, Zagreb 1931, str. 278.-280.
62
Jurjai su u svakom domu koji bi ih darovao ostavljali komadi zelenila koje su
domaini kasnije ostavljali u kui, tali, vrtu, polju i sl. vjerujui da e tako odvratiti
demonske sile. Vidi: Milovan Gavazzi, nav. dj.
61
39
63
40
41
Ti me ne razdili,
od ljubavi tvoje,
ja ne u od tebe,
nikad srce moje.
Znaj, ljubav izlazi,
duo iz srdaca,
a iz tvoga lica
zrak od sunaca.
Ovim te pozdravljam,
mirna ti mrkla no,
aneli nebeski
bili ti u pomo!65
(Katel Stari)
Pored stilske figure gradacije u navedenoj je pjesmi cio niz epiteta:
divojice mlada, jelo visoka, zenice pridraga, jelo uvita, javor kitnovasti,
javor premili, mrkla no.
Blagdan sv. Filipa i Jakova je 3. svibnja.66 Uz taj blagdan vezuju se
ophodi filipovica koje zahvaljuju slavonskoj umi jer se svako proljee
ponovno zeleni i svojom ljepotom nadahnjuje:67
Blago tebi, zelena umice!
Ti se mladi svake godinice,
a ja sada i vie nikada.
65
Zapisala je 2006. g. u Katel Starom Marina arkovi, a kazala joj je Sreka Puljas
(djev. Puljas, ro. 1935. g. ). Rkp. FF Split, 2006, sv. 29, str. 10.
66
Sv. Filip se povezuje u izvjetaju o udesnom umnaanju kruha. Po predaji je
propovijedao evanelje meu Skitima i ondje je vidio kako narod tuje neku golemu
zmiju. Kriem je uinio da nestane zmije, a iza nje je ostao straan smrad od kojega su
mnogi umirali meu kojima i kraljev sin. Filip je uz pomo kria mladia oivio.
Sveenici koji su tovali zmiju uhvatili su Filipa i pogubili ga.
Jakov Stariji, apostol brat je sv. Ivana i u bliskom je srodstvu s Isusom. Po predaji je
panjolsku oslobodio od Maura i ondje postavio temelje kranstva. Po povratku u
Judeju odrubljena mu je glava. Zatitnik je panjolske. (Navodim prema: Leksikon
ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju Radovana
Ivanevia, uredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990., o sv. Filipu
str. 228., o sv. Jakovu str. 292.)
67
www.otok.hr
42
68
Tvrtko ubeli, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb 1990, str.
76.
69
Marko Dragi, Ladarice, kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i
slavenskom kontekstu, Hercegovina, godinjak za kulturno i povijesno nasljee br. 21.
Mostar 2007, str. 282.
43
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972, str.
142.
71
Suvremena katolika enciklopedija, A E, priredili Michael Glazier i Monika K.
Helwing, Slobodna Dalmacija, Split 2005. str. 244.-245.
72
Spasoje Vasiljev, Slavenska mitologija, Srbobran 1928. http://www.rastko.org.yu/
antropologija/ svasiljev mitologija.html#_Toc530384684
44
45
Luka Ili Oriovanin, Narodni slavonski obiaji. Zagreb 1846, str. 145.-146.
Milovan Gavazzi, nav. dj. str. 72.-74. Usp. Ivan Lozica, Poganska batina, Golden
marketing, Zagreb 2002, str. 195.-196.
77
Bunjevci su 1687. g. od osmanskoga terora masovno pobjegli s podruja Bune kod
Mostara i nastanili dananje krajeve. Od 2007. g. taj egzodus obiljeavaju pohodei
pradjedovska ognjita.
78
Bunjevake kraljike obiaje kao i pjesmu koranicu navodim prema: mr Suzana
Kujundi Ostoji, Kraljike pisme,; http://www.bunjevci.org.yu/site/narodna-knjizevnost/kraljicke-pisme/ mr Suzana Kujundi-Ostoji, Kraljice, http://www.bunjevci.
org.yu/site/bunjevacki-obicaji/kraljice/.
76
46
47
pjevaju o ljepoti svoje drge pitajui: je li joj tato mladi mjesec bio, a
nana arko sunce bila:
Oj ti naa drugo,
Alaj si ti lipa,
Ko da ti je tato
Mladi misec bio,
Ko da ti je nana
arko sunce bila!
Al ni mi je, druge,
Tato misec bio,
Al ni mi je nana
arko sunce bila,
Ve je mene riba
U vodi rodila,
una me je tica
U kljunu iznela.
Tica lastavica
Bila j dadiljica,
Rastova korica
Bila j kolivica.79
(Vancag)
Kraljice su vesele pjesme pjevale u skupinama
dvije po dvije okrenute jedna prema drugoj, lagano
pocupkujui, a na pripjev Ljeljo odignu se petama od
zemlje i lagano poklone. alosne su pjesme kraljice
pjevale okrenute jedna prema drugoj, ali na pripjev
Ljeljo ne bi pocupkivale nego bi se lagano njihale.
alosne su kraljike pjesme pjevale o vojnicima
(katanama). U kraljikim su pjesmama mnogobrojne
narodne mudroslovice. Kraljice su pjevale pjesme o
sudbinama u kojima se ogledala sudbina zajednice i naroda. Neke od tih
pjesama imaju strukturu tubalica:
Oj borci, vojnici,
Tune majke sinci,
79
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972, str.
145.
48
49
50
DODOLSKI OPHODI
Dodolske pjesme su, takoer, nastale u prastarim mnogoboakim
vremenima. Pjevale su ih djevojke prekrivene zelenilom u vrijeme
proljetnih i ljetnih sua.
Vuk Stefanovi Karadi dodole objanjava kao skupinu djevojaka
koje za vrijeme sue idu po selu od kue do kue, te pjevaju i slute da
udari kia. Jedna se djevojka svue do koulje sa svijem pa se onako gola
uvee i obloi razlinom travom i cvijeem i tako da se nigdje ne vidi ni
malo, a to se zove dodola (). Pred kuom dodola igra sama, a druge
djevojke iz te skupine stanu u red i pjevaju razliite pjesme. Potom
82
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972. str.
145.
51
domaica ili netko drugi uzme pun kotao vode i izlije na dodolu koja se
na to ne obazire nego i dalje igra.83
Slobodan Zeevi navodi da se obred dodola izvodio i u sedamdesetim godinama 20. stoljea. Dodola je djevojica i glavna je u skupini. U
davnim je vremenima bila naga i uvijena u zelenilo. Morala je biti uzorna
ponaanja i seksualno edna. U nekim je krajevima dodola bila siroe bez
roditelja, a u nekim je bila posljednje dijete u majke - neporoena. Dok
dodola igra, pjesmom je prate njezine pratilje. Pred svakom kuom
dodolu polijevaju vodom ().84
U Skopskoj Kotlini dodolski su ophodi bili u etvrtak po Uskrsu.
etvrtak je dan Peruna, vrhovnog slavenskog boga koji je slavljen i kao
bog groma i kie. Iz tih razloga u Mavi od Velikoga etvrtka do
Spasovdana u sve etvrtke nitko nije smjeo orati, kopati, tkati, prati,
tjerati kola.85
Bratoljub Klai u svome Rjeniku ne navodi dodole, a u Rjeniku
hrvatskoga jezika (2000.) dodole se objanjavaju narodnim obiajem magijskog prizivanja kie u doba sue te mladiima i djevojkama koji okieni cvijeem i zelenilom sudjeluju u obrednoj pjesmi zazivanja kie.86
Matej Sova navodi da bi u Dalmaciji za vrijeme sunih dana momci
okieni zelenim granama i cvijeem ili od kue do kue pjevajui i
pleui. Momci su se nazivali prporue a njihov kolovoa prpac.87
Djevojke su skladno poigravale pjevajui pjesme a domain ili domaica
polijevali su ih vodom vjerujui da e im se boanstvo smilovati i
podariti kiu. Neke od tih pjesama imaju aljiv karakter. Kultni su kia i
zelenilo u tim obredima. U Somaliji i nekim drugim zemljama sauvao se
obred u kojem za vrijeme sue najljepe djevojke gole gledajui prema
nebu pjevaju magijske pjesme kako bi kia udarila.
Starozavjetna je Ilijina kia koja je u zemlji kralja Ahaba pala po
zagovoru proroka Ilije nakon tri godine sue u kojoj su istrijebljeni
Baalovi sveenici.
83
52
53
54
91
Narodne lirske pjesme, priredio Olinko Delorko, Zora, Matica hrvatska, PSHK, knj.
23, Zagreb 1963., str. 91.
92
Ivana Kardum zapisala je u Gdinju na Hvaru 2007. godine, a kazala joj je Mande
Viskovi, (djev. Viskovi, roena 1932.). Rkp. FF Split, 2007, E, str. 8.
55
56
Jakov Mikac, Godinji obiaji (Brest u Istri). Zbornik za narodni ivot i obiaje junih
Slavena. Knjiga XXIX, sv. 1, urednik dr. D. Borani. JAZU, Zagreb 1933, str. 215-223.
100
Ferdo Heffler, nav. dj., 278.-280.
101
Vidi: Petar Grgec, nav. dj., str. 155.
102
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb, 1972,
str. 148.
57
58
ta j Boga rodila
i Ivana krstila.
Krst Ivane i mene
da virujem u tebe,
U sve crkve zemaljske,
u anele nebeske.105
(Rui kod Drnia)
59
***
Krijesovi su se palili i za Dan sv. Petra i sv. Pavla (29. lipnja) po
jadranskom podruju i Bosni; za Vidovdan (na sjevernom jadranskom
podruju i Podravini); Ilindan (20. srpnja) po Podravini.106 Neke Ivanjske
pjesme pjevaju o vrijednim domainima i njihovoj vrijednoj djeci:
LIPI IVE KRIS NALAE
Lipi Ive kris nalae,
kris nalae, venac plete.
Stare majke budte kerke,
da se erke zorom staju,
da poeu plave kose
i umiju belo lice
i pometu bele dvore,
bele dvore i komore
i oriblju ute stole,
ute stole javorove,
i donesu bistre vode
i naliju iste lonce.
Stari ake budte sinke,
da se sinki zorom staju,
da izrenu rie vole,
rie vole u lugove,
i napasu rie vole
i posiju belo ito.
dajte, dajte, stare majke,
ako li nam ni ne date,
vi nam dajte lipog Ivu,
izpeljajte pod jabuku,
pod jabuku crljeniku,
da mi s njim se poigramo,
poigramo, potancamo,
i lipo ga nakitimo
z roicami ivanjskimi
i k sebi ga odpeljamo.
Mi emo ga dobro ranit
suvim sirom i pogaom,
106
60
107
Stipe Botica, Hrvatska usmenoknjievna itanka, kolska knjiga, Zagreb 1995, str.
41.
108
61
3. POSLENIKE PJESME
Nastanak poslenikih pjesama, takoer, see u davna vremena. Te
su pjesme pjevane za vrijeme predaha kod tekog teakog posla oranja. U njima se pjeva o teaku koji ore kraj zelene gore, volovi su mu
sivi sokolovi, ralo drvo imirovo, jaram drvo javorovo:
TEAK ORE KRAJ ZELENE GORE
Teak ore kraj zelene gore,
kako ore ne vidi se gore.
Volovi mu sivi sokolovi,
ralo mu je drvo imirovo,
jaram mu je drvo javorovo.
Teak ore kraj zelene gore.112
(Buii kod Novog Travnika)
Emocionalni je efekt u prethodnoj pjesmi postignut stilskim
figurama: aliteracijom (ponavljanjem suglasnika r, kao i suglasnika v);
metaforom (volovi mu sivi sokolovi); epitetima (zelene gore, sivi
111
62
113
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972,
str. 115.-116.
114
Isto, str. 142.
64
Marinu kobiu u Vrapiima kod Mostara 2005. g. kazao Veselko Sesar (ro.
1959. g.). Vl. rkp. 2005, sv. R, str. 4.
65
116
Marko Dragi, Tuj tunja tu jabuka, Mala nakladna kua Sveti Jure, Baka Voda
1995, str. 69.
66
68
Ludvik Kuba, Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine, Svjetlost, Sarajevo 1984, str.
97.
69
70
71
4. POVIJESNE PJESME
Lirske povijesne pjesme pjevaju o: kralju Vladimiru; padu
bosanskoga kraljevstva, Kaurima koji porobie Livno, robinjicama koje
su bile usunjene jer nisu htjele prihvatiti islam, te o povijesnim
osobama: Marku Kraljeviu, hercegu Stipanu Vukiu Kosai, brai
Mori, Mijatu Tomiu, Stojanu Jankoviu, Andrijici imiu i dr. U
mnogim su povijesnim pjesmama patnje i stradanja pod mletakom,
ugarskom, francuskom vlau i drugim nenarodnim vlastima. Meutim,
najvie je povijesnih pjesama o viestoljetnim (1463.-1878.) progonima i
stradanjima Hrvata pod osmanskom vlau. (O tome je vie rijei
poglavljima o usmenim epskim pjesmama te povijesnim predajama.) U
povijesnim su pjesmama esti mitski motivi.
Stoljeima su Hrvati sluili tue vojske i bili se prisiljeni boriti za
tue interese. Zbog toga je kod Hrvata sve do devedesetih godina
dvadesetoga stoljea svaka vojska bila omraena, a odlasci u vojsku
iznimno bolni:
123
72
DOLI SU MI GLASI
Doli su mi glasi
Od principa moga,
Da se imam dilit
Od Splita biloga.
Dilit u se, duo,
U jutorak rano.
Komu u t ostavit,
Moja juta rano?
Majci al sestrici,
Al u Pojianu
Mariji Divici?124
(Split)
Dok su mladii sluili tuinske vojske njihove su ih djevojke
iekivale strepei hoe li u tuini izljubiti druge djevojke?
POI U NA MORE
Poi u na more
Vidit je li bistro,
Je li dojidrilo
Drago mi doisto.
Jidri, drago moje,
Vie ti je vrime,
Jesi li obaa
Sve mletake rive.
Sve mletake rive
I po Zadru porte,
Jesi l izjubio
Zadarske divojke?
Zadarske divojke,
Pobojte se Boga,
Vi pojite meni
Moga draga doma.125
(Split )
124
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972,
str. 277.-278.
125
Isto, str. 278.
73
126
74
Najbolnije
su
patnje
krana pod osmanskom
vlau bile Prava prve
brane noi po kojem su
kranke
svoju
prvu
branu
no
morale
provesti s begom, agom,
paom
ili
drugim
osmanskim vlastodrcima.
Mnoge
su
kranke
ostajale trudne te su nakon
toga raale djecu svojih
krvnika silovatelja. Te su
djevojke kazivale silovatelju za koga se trebaju udati, a ako bi ih odbio,
njihov odabranik morao je pobjei ili bi bio pogubljen. Mnogo je
povijesnih predaja koje kazivai i danas o tome pripovijedaju.
Iznimno su bolna bila i nasilna prevoenja na islam. Pokatkad su
svi ukuani bili prisiljeni prijei na islam kako bi sauvali ivot i imanje.
Meutim, u narodnome su pamenju djevojke koje su svoju vjeru
zasvjedoile patnjom i muenikom smru. Takva je bila i Ana Banovi.
Ana se razboljela, ali se grohotom smijala jer su joj od raja vrata
otvorena, a na vratima njezina seka Mara:
POTURI SE KUA BANOVIA
Poturi se kua Banovia
I u kui trideset eljadi,
Ali ne e Ane Banovia.
Za Anicom pristavae majka:
Poturi se, Ane, keri moja!
Ne e postit petka ni subote,
Ni korizmom za sedam nedjelja,
Ni etvrte kvatre u godini,
Nego tridest dana ramazana.
Bogme neu, mila majko moja!
U Turina sveca ne imade;
Dva bajrama u godini dana,
Te ne znadu, kad im koji doe,
Ve gledaju po nebu mjeseca
Kano lovac po planini zeca.
75
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972,
str.297.
76
77
Kojuno si ti muio
Od djeteta malenoga,
Ni sirotnu djecu tvoju
Bez nastave i nauke,
Bez celiva i grljenja
I bez svakog dobra tvoga!133
(Katela u Dalmaciji)
133
78
5. LJUBAVNE PJESME
Koliko je do sada poznato najstariji zapis hrvatske svjetovne
lirske ljubavne pjesme see u period izmeu 1421. i 1430. godine. Pjesmu su pjevali dubrovaki vlasteliii u svojim uredima kratei vrijeme:
Sada sam ostavljen
srid morske puine
valovi moao bj`en
da` dojde s visine.
Kad dojdoh na kopao,
mnih da sam135
Renesansa je imala svoj procvat u: ibeniku, Splitu, Dubrovniku,
Koruli, Hvaru, Zadru. Nepunih stotinjak godina prije Montaignea
ibenanin Juraj igori oduevljavao se hrvatskim narodnim obiajima
i knjievnou.
U ljubavnim dvojbama i jadima djevojke su se povjerovale svojim
majkama i sestrama. Tune i nesretne su bile one djevojke koje nisu
imale ni majku ni sestre, a prijateljice su im bile daleko:
CRNA GORO, PUNA TI SI LADA
Crna goro, puna ti si lada,
srce moje jo punije jada.
Jad jadujem, nikom ne kazujem,
134
79
136
137
Usmene lirske pjesme, priredio Stipe Botica, SHK, MH, Zagreb 1995, str. 155.
Isto, str. 155.-156.
80
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972,
str. 196.-197.
81
82
biliman rukaman
jedra podvezuje,
crniman oiman
mene pogleduje.141
(Vis)
Do
sedamdesetih
godina dvadesetoga
stoljea u Bosni i
Hercegovini
kod
Hrvata je bio obiaj
da jedna djevojka
aikuje
s
vie
momaka. Momci su
se odmicali kod
djevojke aikujui na
sijelima, kod kola, u
svatovima; idui od
crkve do kue ili
idui od kole do kue. Momak bi rukom po ramenu dodirnuo onoga koji
aikuje s djevojkom i on bi se odmaknuo, a nastavio bi aikovati onaj
koji je odmaknuo suparnika.
Pjesme za vrijeme aikovanja su snano emocionalne. Pune su
ljubavne enje, ali i patnje i kletve zbog neuzvraene ljubavi.
Jo od drevnih knjievnosti Bliskog i Dalekog istoka draga je
nazivana golubicom, sokolicom, koutom, srnom, a dragi golubom,
sokolom, itd. Isto je i u hrvatskoj usmenoj knjievnosti.
Djevojka ne moe zaspati dok se njezin golub oko kue eta. Kad
je malo usnila, sanjala je da je bijelo tijelo dragog kraj njezinoga lealo.
Dragi joj se u mislima javlja i dozivlje je da doe kod njega leati i da e
ozdraviti, a ona izrie svoj sinonji san u kojem je sa svojim golubekom
bila na rastanku:
SAVILA SE TUGA OKO MENE
Dremle mi se, dremle, spati mi se ne e
Dok moj dragi, ej golobek, pokraj hie ee.
141
Tanja Peri-Polonijo, Tanahna galija, Knjievni krug Split, Split 1996, str. 99.
83
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972,
str. 212.
143
Isto, str. 212.
144
Isto, str. 212.
84
Usmene lirske pjesme, priredio Stipe Botica, SHK, MH, Zagreb 1995, str. 134.
85
146
86
Kada bi se
mladi i djevojka
nakon zagledanja i
aikovanja odluili
oeniti, zaruili bi
jedno
drugo
prigodnim darom: u
starija
vremena
skromnim darovima,
a
od
ezdesetih
godina
XX.
st.
runim satom ili
verom
(viticom).
Zaruke su znaile da
su se djevojka i mladi odluili na brak. Nakon zaruka djevojka i mladi
nisu vie smjeli aikovati s drugim mladiima i djevojkama. Kad bi se
dogodilo da pogaze vjeru i ne oene se jedno drugim, po narodnom
vjerovanju, u ivotu nisu imali sree i kroz ivot su ih pratile teke
nevolje.
Zaruke su pratile pjesme koje su pjevale prijateljice zarunice. U
tim je pjesmama izraen al to ih kolegica naputa i odlazi u novi dom.
Nesretne djevojke, to je njihov nesueni drugi odabrao drugu, pjevale su
djevojake kletve. Narodni pjesnik istie da je lijepo cvijee u proljee,
ali je jo ljepa djevojka u jesen. Djevojka je rumena jabuka, stara ju je
majka nakitila i dala za njenog odabranika:
LIPO TI JE CVIE U PROLIE
Lipo ti je cvie u prolie!
Jo je lipa u jesen divojka.
Oj divojko, rumena jabuko!
Stara te je nakitila majka.
Za kog si je nakitila, stara? !
Ali za me, al za pobru moga?
Stara majka njemu odgovara:
Za kog htela mlaena divojka!148
(Podgora u Dalmaciji)
148
87
149
88
I vu polju delaricu,
I vu goru kopaicu.
I vu goru kopaicu,
I vu dolu uvaricu.
I vu dolu uvaricu,
Ocu, majki poleicu.150
(Hrvatsko Zagorje)
Svatovi pjevaju mladoenjinoj majci da im otvori bijele dvore jer
joj vode djevojku jagodu ranu volaricu koja e do pol noi biti jagoda
divojka, a od pol noi sneica rumena. Djevojka je, dakle, metaforino
nazvana jagodom.
OTPRETE NAM MAJKA TE BELE DVOROVE
Otprete nam, majka, te bele dvorove,
Pelamo vam, majka, jagodo divojku,
Jagodo divojku, rano volarico.
Do pol noi nam bo jagoda divojka,
Od pol noi bode sneica rumena.151
(Koprivnica)
MARI MAJKA VIJENAC MEE
Mari majka vijenac mee,
Vijenac mee i govori:
Budi dobra, eri moja,
Rano rani, kasno lijegaj,
Jo pri svijeu dvore meti,
A uzgrede kosu pleti,
Lice vodon tek dodirni,
Bez amora dvoron hodaj,
S praznim vjedron k vodi hitaj,
A s punim se brzo vraaj,
Svog se posla ustro laaj!152
(Ston)
150
90
PIRNA PJESMA
Svima dobra veer
ki ste u ovon piru
vazda hvalte Boga
i ivte u miru.
Mlada nevistice,
veselju vaemu
svi se radujemo,
asu, miru ovomu.
Mlada nevistice,
poklon ti dajemo,
svega roda diko
svi se radujemo.
Od majke vas prosili
a potenjen tolikin
ter su nas proveli
s veseljen velikin.
S veseljen velikin
nas jesu svi tako,
da su nas draline umin rei, kako.
Ter su nas jubili
kako majka dite,
budu tako i vili
dostojne te dike.
Celivat vas hoe
va pridragi sluga,
nego vas je celival
va pridragi otac
Blagoslov od fratra
jeste vi prijali,
91
u jubavi Bojoj
vika uivali.
U jubavi Bojoj
vika uivali,
od sarca diice
da biste imali.
Na prvom rojenju
mladu nevisticu
koja e van zibat
svu ostalu dicu.
Na drugom rojenju
mladoga mornara
ki e van biti
u starosti hrana.
Na treen rojenju
popa redovnika
koji e van biti
u starosti dika.
Da budu kuntenti
veseli svej biti
i takoj mladici
svej se veseliti.
A sal na diljenju
dobar veer budi
anjeli poslani
za bit van u drubi.
I jo hou rei
maslina zelena,
jubi ________ (ime)
jabuko rumena! 153
153
Dijani Mieti kazao je 21. veljae 2004. god. u Selcima don Stanko Jeri. Don
Stanku 1999. god. kazala je pok. Mandina Vrsalovi-Livaj, Povlja. Rkp. 2008, D.
92
93
154
Narodne lirske pjesme, priredio Olinko Delorko, Zora, Matica hrvatska, PSHK, knj.
23, Zagreb 1963, str. 149.-150.
94
95
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972,
str. 262.
96
97
98
160
Po mnogim krajevima pjevane su sline pjesme. U zaleu Zadra zapisao sam 1979.
godine: Jedno dite malo, / siroe ostalo, / po selu skitalo, / taticu pitalo: / Tatice,
tatice, / di je moja mamica? Marko Dragi, Ramo moja,Hrvatske narodne lirske
pjesme iz Rame, Franjevaki samostan Rama it i Matica hrvatska ogranak RamaProzor, Sarajevo 1992, str. 76.-77.
161
Vidi: Marko Vii, nav. dj. str. 9.
162
Usp. Stipe Botica, Biblija i hrvatska kulturna tradicija, Vl. nakl., Zagreb 1995, str.
94.
99
163
Vidi: Stipe Botica, Hrvatska usmenoknjievna itanka, kolska knjiga, Zagreb 1995,
str. 96.
164
Nekoliko je studenata Filozofskoga fakulteta Split u Imotskomu 2004. i 2005. godine
zapisalo tu naricaljku. Istu je naricaljku u Ogorju 2006. g. zapisala eljana Ronevi, a
kazala joj je Iva eri (ro. 1943. g.) Rkp. FF Split, 2006, sv. 97, str. 8.
101
102
6. ROMANCE
Nazvane su prema panjolskom el romance to je znailo
panjolski narodni jezik za razliku od latinskoga. Zbornik panjolskih
usmenih pjesama Romancero (konac XIII. st.) ide u najznaajnije zbirke
svjetske usmene poezije. Snaan je utjecaj toga zbornika na svjetsku
poeziju. Zbornik lirskih pjesama Carmina Burana (oko 1230. g.) sadri
250 latinskih i 50 njemakolatinskih svjetovnih i religioznih pjesama.
Neke od tih pjesama pripadaju usmenoj lirici.
Romance su pisali mnogobrojni svjetski pjesnici, primjerice F. G.
Lorca, kao i hrvatski pjesnici meu kojima su A. Harambai, S. S.
Kranjevi i drugi. Romance u pisanoj knjievnosti imaju epske
elemente, a usmene romance ih vrlo rijetko imaju. Tema je romanci
166
103
167
Usmene lirske pjesme, priredio Stipe Botica, SHK, MH, Zagreb, 1995, str. 43.
Narodne lirske pjesme, priredio Olinko Delorko, Zora, Matica hrvatska, PSHK, knj.
23, Zagreb 1963, str. 37.
168
104
105
UTICALI SE GOSPODIII
Uticali se gospodiii
uz ravno poje,
na vrane konje.
Petrova majka Boga molila
da Petra konjic najbri bude
prid gospodinom,
meju druinom.172
(Korula, poetkom XVIII. st.)
JUBAVI, JUBAVI!
Jubavi, jubavi,
vrag ti odni kosti,
ta si mi skonala
cvit moje mladosti.
Jubavi, jubavi,
da te ne bi bilo,
ni tebe, ni mene,
moja bila vilo!
Da nije jubavi
ne bi sunce sjalo,
ni tebe ni mene
ne bi ogrijalo.
Da nije jubavi
ne bi svita bilo,
ni tebe ni mene,
moja bila vilo!173
(Split)
172
173
106
107
7. BALADE
Balade su nazivane prema provansalskom balar to znai plesati i
prema keltskoj rijei balad koja znai usmena (narodna) pjesma. U
176
Stipe Botica, Hrvatska usmeno knjievna itanka, kolska knjiga, Zagreb 1995, str.
89.
108
109
Hrvatske narodne pjesme, knjiga prva, Mihovil Pavlinovi, priredio Stipe Botica,
Knjievni krug Split, Split 2007, str. 85-86; Pjesma je, pod naslovom Djevojake kletve
objavljena i u: Hrvatske narodne pjesme, knjiga peta, skupila i izdala Matica hrvatska,
dio drugi, enske pjesme, sveska prva, (romance i balade), uredio dr. Nikola Andri,
Tiskara Hrvatske stranke prava d. d. Zagreb 1909, str. 146.-147.
110
Marko Dragi, Tuj tunja, tu jabuka, Mala nakladna kua Sveti Jure, Baka Voda
1995, str. 72.-74.
112
Zapisala Josipa Bagari 2004. u Tomislavgradu. Kazala Ilka Krianac (ro. 1927.).
Rkp. FF Mostar, 2004. Usp. Hrvatske narodne pjesme, knjiga prva, Mihovil Pavlinovi,
priredio Stipe Botica, Knjievni krug Split, Split 2007, str. 378-381.
180
Tonka Buli ro. inkovi zapisala ju je u Splitu 14. veljae 1968. godine. Godine
2008. dala ju je Jeleni Markoti, studentici Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Splitu
114
115
116
117
118
Na to se je Mare nasmijala
i Mladenu odgovor je dala:
To su mome stare poslovice,
da e vae uvenuti lice.
119
Tu pucnjavu ko je uutio,
prosto su se pucanju udio,
al se je isto doznalo,
da je mladi te noi pucao.
120
Sa Mladenom tu se rastadoe,
odgovore ovome dadoe:
Prijatelju, Bog ti sreu dao,
ti ne misli radi svoj posao.
I ja u mu mlada dozvoliti,
kad ne mogu ja njega ljubiti!
Rose draga, materino zlato,
ajd u crkvu te ne misli na to.
121
122
123
124
125
7.ALJIVE PJESME
aljive su se pjesme najee izvodile na sijelima (prelima) i u
svatovima. Karakterizira ih humor i ironija. One pjevaju o svekrvi, muu,
djeveru, zaovi, jetrvi. Neke od tih pjesama kroz alu pouavaju.
UDADE SE MLADA-LUDA
Udade se mlada-luda:
dino zava neudata,
dino svekar i svekrva,
dino diver i jetrva.
Svekrva me istirala,
oko dvora optirala.
Ja se vrnu u birtiju.
U birtiji kolo igra,
kolo igra, kolo piva.
Ja se vati u to kolo:
kolo igra, kolo piva.
126
9. BEARAC, GANGA
Bezbrojni su dvostihovi koje kazivai kazuju. Mnogi od njih
pripadaju pukoj knjievnosti, a mnogi nemaju estetsku funkciju. Pjevaju
se kao ganga, bearac, ojkalice, rera, natpjevavanja u raznim prigodama.
Neki od dvostihova imaju iznimnu umjetniku i ivotnu funkciju.
SELO MOJE, ALALIM TI PUTE
Selo moje, alalim ti pute,
iva bila, a ne dola u te.
Ko se voli, taj se uzet ne e:
181
Marko Dragi Tuj tunja, tu jabuka, Mala nakladna kua Sveti Jure, Baka Voda
1995, str. 63.
127
128
183
Marko Dragi, Dua tilu besidila (hrvatske puke molitvene pjesme iz Bosne i
Hercegovine) Mala nakladna kua Sv. Jure, Baka Voda 1997.
184
Kombol Novak, Hrvatska knjievnost do narodnog preporoda, kolska knjiga,
Zagreb 1996, str. 29.
129
185
Sveti Andrija je brat imuna Petra. Bio je ribar u Betsaidu u Galileji i jedan od
prvih Kristovih uenika. Prema predaji, kad su se apostoli razilazili i kad je svima
odreen jedan dio svijeta gdje e propovijedati Kristovu vjeru, Andriji su dodijeljeni
sjeverni krajevi sve do dananje Ukrajine. Obratio je velik broj ljudi na kranstvo te se
rimski upravitelj Patrasa u Grkoj poplaio narodnoga ustanka. Naredio je da se uhvati
Andrija i dadne svakakvim mukama. Na koncu ga je pribio na kri koji je po nekima bio
u obliku znaka X. Jedan je od glavnih zatitnika kotske. Leksikon ikonografije,
liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivanevia,
priredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990, str. 114.
U poljikoj je tradiciji izreka: Sveti Andrija kroji kabanice ( red je zagrnit kabanice jer
strie za uima bura i led). Frano Ivanievi, Poljica, narodni ivot i obiaji, reprint
izdanja JAZU iz 1906. i neobjavljena graa, Knjievni krug Split, Split 1987, str. 457.
186
Kristina Babi zapisala je 2008. godine u Turjacima. Kazala joj je Anelka
Kovaevi ro. 1948, djev. Budimir. Rkp. FF Split, 2008, E.
187
Ivana Valenta zapisala je 2008. godine. Kazala joj je njezina baka, Ivka Seki.
Roena je 1936. godine u selu Peine, blizu Novog Travnika, u Bosni. Sada ivi u selu
Rankovii u Novom Travniku. Rkp. FF Split, E 2008, str. 535.
188
Paprenik vrst kolaa pripravljenog u kalupu.
130
189
131
132
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972.,
str. 116.-117.
197
Isto, str. 117.
133
Pa ti ajde v umicu
I odseci jelvicu
I napravi zipicu.
Roditi e Marija
Naega Spasitelja,
Moramo se pripravit
Spasitelja pozdravit.198
(Sngel kod Mrkopolja)
U zajednikim (opinskim) molitvama Hrvati se preporuuju sv.
Nikoli, primjerice, u Rami:
Svetom Nikoli putniku, / za nae putnike i bolesnike koji putuju /
da zdravo kui dolaze / koji boluju, da im Bog / dadne lainu. 199
Na Murteru se posebno slavio blagdan sv. Nikole. Tog bi se
dana odrala procesija koja bi krenula iz upne crkve prema Hramini
kako bi se uzeo kip sv. Nikole, postavljen u kapelici na uglu Malina, i
prenio u crkvu Sv. Mihovila. Na blagdan Bezgrjenog zaea, takoer u
procesiji, kip sv. Nikole vraao se natrag, na svoje mjesto, u kapelicu na
Hramini.200 Izuzee Bogorodice od istonoga grijeha smatra se
povlasticom i zahtjevom asti budue Kristove majke. Kult Marijina
bezgrjenoga zaea dobio je punu papinsku potvrdu 1477. godine.
Zapovjednim je blagdanom od 1644. g. u panjolskoj, a od 1708. g. u
opoj Crkvi. Slavi se 8. prosinca.
U ikonografiji istone crkve (u poetku i zapadne) bezgrjeno
zaee izraava se poljupcem Bogorodiinih roditelja Zaharija i Ane, u
susretu na Zlatnim vratima. Blaena Djevica Marija u otajstvu Boia uz
malog Isusa ima glavnu ulogu. Zato joj puka pobonost u doba Doaa
posveuje osobito tovanje, koje se na poseban nain odraava u
zornicama, ranim jutarnjim misama na ast Majci Bojoj.
U narodnoj je percepciji Divica Marija vezak vezla u bai pod
utom naranom. Njojzi je dolazio stari sveenie koji je obeao
pobrinuti se o njoj te joj je naao pobonog zarunika koji je stidljiv od
198
134
135
136
se Tomi. Ubrzo je umro kraljev brat Gad. Kad je doao u nebo aneli su
ga upitali gdje bi htio ivjeti, a on je prstom pokazao na velianstvenu
palau koja je ondje stajala. Aneli su ga od toga odvratili rekavi mu da
je palau sagradio neki kranin za njegova brata Gondofora. Kad se Gad
ukazao bratu Gondoforu i to mu rekao, kralj je Tomu oslobodio. Tada je
Toma kralju protumaio kako se vjerom i ljubavlju na ovom svijetu
skuplja veliko blago na nebesima.204
Sv. Toma oznaava poetak prvih boinih blagdana. Tada se ide
na ispovijed i priest te se kolje ono to je pripravljeno za Boi. U
Merolinu u Slavoniji se na taj dan blagoslivljaju boine svijee.205 Do
toga blagdana, u Rujanima kod Livna, svatko se morao vratiti doma pa
ma gdje bio.206
Do svetog Tome trebaju svi godinji poslovi biti dovreni, a o
tomu svjedoi i izreka: Sveti Toma, dotraj mi sve doma.207 U narodu je,
primjerice u Kuinama kod Splita, i danas poznata izreka Sveti Toma,
ubij prasca doma. Na taj dan domaice poinju pripravljati razne vrste
peciva i kruha. U Bosni je, primjerice, svojevrsno natjecanje tko e bolji
kruh pripraviti, a ondje se sv. Toma zove milivosija, kruvar, kruvokri.
Boina se peciva i kruhovi pomou tijesta ukraavaju motivima kria,
ptiica, klasa, janjeta, bave, djeteta u kolijevci i sl. U Bosni se ukraava
kriem, krunicom, fildanom, aom, vilicom, kljuem i td. Viestruki su
nazivi za boini kruh: boinjak, boinica (umberak, Bosna),
esnica/asnica (Bosna i Hercegovina), badnjak, badnjaa (Vojvodina,
Slavonija), koleda, koladek (Hrvatsko Zagorje), krinica, krsnica
(Bosna), luk, ljetnica, litnjak (juna Dalmacija), urek, kienjak, areni
kola, bogatica, itnica, boini somun, boina pogaa (Bosna i
Hercegovina), bravarica (Dalmacija). U Bosni i Hercegovini domaice
spremaju kovrtanj i sriicu za pastire i obrede s ovcama. U Zapadnoj
Hrvatskoj pripravlja se krunica u koju se utiskuje svakoga ita i klip
kukuruza, a to ima panspermijski karakter. U umberku i Slavoniji
204
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju
Radovana Ivanevia, priredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990,
str. 567-568.
205
U Merolinu u Slavoniji 2006. g. zabiljeila Stjepanka ike. Rkp. FF Split, 2006, sv.
115, str. 3.-7.
206
U lipnju 2007. g. zapisao je Ante Jureta u Rujanima kod Livna, a kazala mu je Mira
Jureta (djev. Barun, ro. 1941. g). Rkp. FF Mostar, 2007, sv. 50, str. 1.
207
Jerko Suton, Vjerski ivot i obiaji Zapadne Hercegovine, Mostar 1968, str. 126.
137
138
212
139
214
V. S. Karadi 1852. godine napisao je: Kod Srba pravoslavaca badnjak je sirova
cerova glavnja to se uoi Boia loi na vatru. Moraju biti dva do tri badnjaka i
moraju se usjei na Badnji dan prije sunca. Badnje drvo se najprije pospe itom uz
rijei Dobro jutro i estit ti Badnji dan, te se sjee samo s jedne strane, a s druge se
zasjee samo jednom. Po nekim mjestima vrak od badnjaka koriten je umjesto
vatralja, dokle god poloajnik u kuu ne doe, pa onda domaica na njega svee
povjesmo i baci ga pod strehu. Uveer domain unosi badnjake u kuu govorei:
Dobro vee i estit vam badnji dan., a pri tome ga neki mukarac iz kue pospe itom i
govori: Dao ti Bog sretnji i estiti. Kad se badnjak stavi na vatru, pomakne se tri puta
unaprijed, a kad pregori gornji kraj se doeka u rukavicama pa se obnosio oko koinca i
po tom ugasi te ostavljao na kakvu mladu ljivu ili jabuku. U Risnu se badnjaci kieni
lovorikom, u Crmnici onaj koji je unosio badnjake nazdravljao ih je milojkim vinom i
poto se napije, napoji i badnjake (polije ih vinom). U Hercegovini gdje su velike kue
badnjake je dovlailo est ili osam volova, te ih tjerali da prou kroz kuu, a badnjake
su ostavljali u kui. Srpski rjenik, istumaen njemakijem i latinskijem rijeima, skupio
ga i na svijet izdao Vuk Stef. Karadi, (1852) u Beu u tampariji jermenskoga
namastira. str. 11-12. Pravoslavci za badnjake koriste drvo cera, a ako nema toga drveta
onda se koristi drvo hrasta, graba ili kojeg drugog tvrdoga drveta. Cerovo drvo
simbolizira drvo kojim se novoroeni Isus grijao u peini, kao i drvo na kojemu je Isus
razapet bio. U novije vrijeme u urbanim sredinama pravoslavci na trnicama kupuju
grane cera jer s toga drveta ne opada lie i koriste ih za badnjake. Domain kue,
najee djed, sa svojim unukom ili unucima u ranu zoru ide usjei badnjak i pri tome
nosi kola koji je domaica specijalno za tu priliku pripravila, koristei se luom
zapaljenim u posudi koju bono vrti u krug i tako osvjetljava put. (Tako se neko ilo na
sijela i svadbe.) U nekim mjestima pri dolasku u umu domain i unuci koji su s njim
prekrste se, razlome kola i po komad pojedu, a ostatak kolaa ostave na panj
usjeenoga badnjaka da ga ivotinje pojedu. Badnjak od cera zove se veseljak. Kad se
doe do drva koje e se usjei za badnjak okrene se prema istoku drveta i tri puta
prekrsti i pri tome se drvo posipa penicom te rekne: Dobro jutro badnjae, na stari
roae. Dobro nam doao, u kuu uao.
Drvo se sijee s njegove istone strane, a sjekirom se zasijeca tri puta. Pri tome se
odsijee debela trijeska koju e unuk ponijeti baki da taj komad drveta (iverka, iver)
blagoslovi. Vjerovalo se da e kajmak biti onoliko debeo koliko je debeo iver. Tim
iverom se ukraavala esnica koju domaica priprema okrenuta prema istoku. Iverom
umoenim u tijesto za esnicu domaica, takoer, okrenuta prema istoku na zidu tri puta
napravi krst. esnica je tradicionalna pogaa u koju se stavlja novi.
Domain donese badnjak pred kuu, a domaica ga posipa penicom. U nekim
mjestima pri tome i domain domaicu posipa penicom. Domain uveer presjee
badnjak na tri dijela i unosi ih u kuu te ih u dnevnom boravku sloi po debljini. Dok se
badnjaci unose u kuu netko od ukuana ih posipa penicom. Domaica ih ukrasi
mahovinom, granicama cera s liem, ukrasnim trakama i sl. te ih polijeva vinom.
Vino simbolizira Hristovu krv. Tri su se badnjaka stavljala u vatru na Badnju veer, a
dva na Boi. Takoer su se uvali badnjaci za Mali Boi (Pravoslavnu Novu godinu).
140
141
BOI
Boi u narodu oznaava poetak nove godine. Boiu se raduju i
mladi i stari, i bogati i siromani. Nakon polnoke rodbina susjedi i
prijatelji se boiaju ili miroboe. Za obiteljskim rukom pale se boine
svijee koje su postavljene u penicu posijanu u zdjelu na Dan sv. Lucije.
Tradicionalna je hrvatska katolika estitka Na dobro vam doo Boi,
Sveto poroenje Isusovo, a odgovara se I s tobom Bog dao zajedno.
Darivanje je, takoer, stara narodna tradicija. U minulim je vremenima
najei dar bio crvena jabuka. Za Boi se novcem, odjeom, obuom,
ogrjevom, hranom darivaju siromani, bolesni, nemoni i uope oni
kojima je pomo potrebna. Taj se dar naziva boinica. Na taj su se dan
ukuani prisjeali svojih najmilijih koji nisu meu njima pa bi se radi
toga isplakali.
Sjemenje, boini kruh, jabuka, penica posijana u posudu na Dan
sv. Lucije, zeleni bor, zelene granice: masline, boikovine, kadulje,
lovora, borovice koje su se stavljale iznad ulaznih kunih vrata i kitili
domovi i tale simboliziraju elju za blagostanjem u nadolazeoj godini,
a zelenilo, po narodnom vjerovanju, odgoni demonske sile. Podrijetlo je
takvih obiaja u novogodinjim okienim granama, strenama215 koje su
drevni Rimljani davali najbliima za dar.
Jaslice svojom jednostavnou pribliavaju vjernicima dogaaj
Boia, roenja Isusova. Od 17. st. u srednjoeuropskim crkvama su se
poele izraivati jaslice, a u kunoj su izradi prisutne dvjestotinjak
godina. U Zagorju su najstariji primjeri jaslica u Hrvatskoj.216
Blagdanskim raspoloenjem i prigodnim pjesmama217 izraava se
radost to se po Isusovu roenju oitovala dobrota Boga, naega
Spasitelja, i njegova ljubav prema ljudima.
215
Lat. strena, -ae, f. znai znamenje, kob, dar o Novoj godini. Latinsko hrvatski ili
srpski rjenik, pri. Veljko Gortan, sedmo izdanje, kolska knjiga, Zagreb 1979, str. 251.
216
Josip Barlek, Hrana, 02. 10. 2002., http://www.cursor.hr/
217
Usp. npr.: Vladoje Bersa, Zbirka narodnih popievaka, HAZU, Zagreb 1944; Vlatko
Pavleti, Zlatna knjiga hrvatskog pjesnitva, Matica hrvatska, Zagreb 1971.; Izbor iz
religioznog stvaralatva neke stare molitve, Hutovo, priredio Ivica Pulji, Mostar
1994.; Fra Kamilo Milas, Neki vjerski obiaji, u: upa Tihaljina, Sveta batina, Duvno
1989.; Botica, Stipe, Biblija i hrvatska kulturna tradicija, Vl. nakl., Zagreb, 1995.;
Botica, Stipe, Hrvatska usmenoknjievna itanka, kolska knjiga, Zagreb, 1995.; Petar
Gudelj, Hrvatska puka molitvena pjesma, u: Marko Dragi, Dua tilu besidila,
hrvatske puke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine, Mala Nakladna kua Sv. Jure,
Baka Voda 1997.; Molitvice (nabone pjesme u selu Kijevu) Ante Juri Arambai,
upni ured Kijevo, Zagreb 2001.
142
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972,
str. 118.
Baki Hrvati podrijetlom su s Gradovrha kod Soli (Tuzle) odakle su 1688. godine
morali pobjei od osmanske odmazde. Ove (2008.) godine na najvioj razini obiljeava
se tristota obljetnica toga egzodusa.
143
220
144
Ke su to djete kupale.
Oslik i volik dieju,
Malo detece nunaju.
Devojke po ii kiejo
Pa nam boinice iejo.
Vai je ii zelenje,
dej vam Bog zdravlje, veselje.
Vai je ii rumarin,
Tu budi sam Marijin sin.
Japica po lotri smicajo
Pa nam slanine cicajo.
Devojice mi darujemo
Z lepim zelenim venekom.
Nai je pesmi konac kraj,
Daj Bog duicam svetli raj.221
(Hrvatsko Zagorje)
Snana je lirska slika neba koje kripue dok Gospa sina ninue.
Narodni pjeva moli pomo Djevice Marije da pogleda u nebo i vidi je li
nebo ranjeno i je li dua nala spasenje:
to no nebo kripue,
Gospa sina ninue.
Pomozi nas Djevo
i Djevice Marijo;
i vruice vodice,
da operem ruice.
Kad pogledam na nebo,
je li nebo ranjeno.
Jesi l duo spasenje?
Spasi Boe i mene,
ja vjerujem u tebe.222
(epe)
221
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972,
str. 125.-126.
222
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio
Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knjiga 4,
Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 301.
145
146
Jakar (hrvatske narodne jake iz Gradia), sabrao Martin Meri, redakcija Vinko
ganec, akovec 1964, str. 138. (Stranica nije numerirarana). Pjesmu je prireiva
svrstao u kolede.
147
Zapisala 2006. g. Ivana Nevianin u selu Gustirni kod Trogira. Rkp. FF Split, 2006.,
sv. 6, str. 3.
148
U Okrugu Gornjem kod Trogira 2006. zapisao Ivan Mari. Kazivai su brani par
Jozo (ro. 1932. g. u Viniu kod Trogira) i Zorka Mari (ro. 1936. g. u Okrugu
Gornjem). Kazivai ve 30 godina ive u Okrugu Gornjem. Rkp. FF Split, 2006., sv. 18,
str. 2.
149
i on eli vidit
slavu Oca Boga.
Drugi je Melkior,
dobroga koljena
i on eli vidit
slavu Gospodina.
Trei je Baltazar,
dobroga roda
i on eli vidit
slavu Oca Boga.
I tako dooe,
pred grad Jeruzalem,
pitaju za mjesto,
gdje se Isus rodi?
Vratar odgovori:
Mi toga ne znamo
i na se kralj boji
i mi svi priznamo
da se On rodi.
Rodi bi se u palau,
a ne na toj gori,
gdje pastiri skau.
ako ga naete,
natrag se vratite
i meni Irudu
glase donesite.
Irude prekruti,
Irude prehudi,
Krista hoe ubit
to nam srce sluti.
Al od anela upute dobie,
te se drugim putem vratie.228
(Puia na Brau)
Pored ostaloga i arhaini oblici imperfekta jahahu, nosju, zobju
svjedoe o starini te pjesme.
Svake se godine na blagdan Sv. Tri kralja u crkvi Sv. Ivana
Krstitelja u Postirama na Brau izvodi pjesma Kad se Bog ovik uini, a
228
Vidi: Marko Dragi, Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji, Crkva u svijetu br. 1 (1192), Katoliki bogoslovni fakultet Sveuilita u Splitu, Split 2007, str. 96-117.
150
2. KORIZMENE I USKRSNE
Srednjovjekovne su vjerske pjesme: Muka Isusova i Gospin
pla. Na vjersku je liriku utjecala ibenska molitva (krajem XIV. st.),
pisana u ritmikoj, recitativnoj prozi.231
230
229
Vidi: Marko Dragi, Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji, Crkva u svijetu br. 1, 1192, Katoliki bogoslovni fakultet Sveuilita u Splitu, Split 2007, str. 96-117.
151
230
Usmene lirske pjesme, priredio Stipe Botica, SHK, Zagreb 1996, str. 18.
Ivo Frange, Povijest hrvatske knjievnosti, MH, Zagreb Ljubljana 1987, str. 27.
232
"http://hr.wikipedia.org/wiki/Korizma"Kategorija: Kranski blagdani
233
Gordana Vujica zapisala je 2. srpnja 2007. u Gromiljaku kod Kiseljaka, a kazao joj je
don Marko Peri, roen 1938. u Vidovicama kod Oraja, upnik upe Gromiljak. Vl.
rkp. D, sv. 69. 2007.
231
152
234
Miji Gojsali 11. rujna 2007. g. ispriao je Ivan Gojsali, sin Matije, roen 1954.
Rkp. FF Split, sv. 64/07, (E), str. 9.
153
svega dolazi samo na Dan sv. Josipa, kad se obino onaj koji se neega
odrekao, moe omrsiti.235
SVETI GRGUR UDOTVORAC
(GRGUREVO, 12. OUJKA)
Sveti Grgur udotvorac roen je oko 213. godine u poganskoj
obitelji u Neocezareji (dananji Niksar u Pontu) u Maloj Aziji. Preobratio
se na kranstvo i postao biskupom rodnoga grada koji je tijekom svoga
biskupovanja pokrstio do svoje smrti (270. g.). Nadimak udotvorac
batini po mnogobrojnim iznimnim udesima. Sauvani su njegovi
mnogobrojni spisi, meu kojima je i prva kranska autobiografija. Bio je
patronom bosanskih kraljeva Kotromania. Nalazi se na novcu kralja
Stipana Ostoje,236 a na zamolbu zadnjega bosanskoga kralja Stipana
Tomaevia 7. studenoga papa Pio II. proglasio ga je patronom
Bosanskoga kraljevstva.237 (O Grgurevu bit e rijei i u poglavlju
Povijesne predaje.)
235
Gordani Vujica kazao je Ratko Ragu, roen 1955, selo Podastinje, Kiseljak.
Stipan Ostoja, kralj bosanski, nezakoniti sin kralja Tvrtka I., Ostoja, izabran je za
bosanskoga kralja 1398. godine. Ratovao je s Dubrovanima i Hrvojem Vukiem
Hrvatiniem. Kralj Ostoja je ivio raskalaenim ivotom ne preui ni od silovanja
plemkinja, te se puk i plemstvo 1404. godine pobunie i istjerae ga iz kraljevstva. Tada
je kralj Ostoja pobjegao u Bobovac i molio od Turaka pomo za preuzimanje
kraljevstva, obeavi im plaanje godinjeg danka od dvadeset tisua kuda i svoga sina
Radivoja za taoca. Prva ena kralja Ostoje bila je Vitaa, nepoznata podrijetla, druga
Kujava iz vlastelinske obitelji Jablanovia-Radinovia. Drugi Ostojin sin, ne zna se iz
kojega braka, bio je Stipan Toma. Godine 1408. Ostoja je svrgnuo kralja Tvrtka II. i
ponovno postao bosanskim kraljem. Uzalud je 1415. godine nastojao zagospodariti
ibenikom. Kada je Hrvoje 1416. godine umro, kralj Ostoja je svoju runu kraljicu
Kujavu otjerao i za enu uzeo Jelicu, Hrvojevu udovicu. Krajem oujka ili poetkom
travnja 1418. godine kralj Ostoja je, vjerojatno u Biu, umro od groznice, koju bijae
skrivila njegova neutaiva pohota. (Vidi: Marko Dragi, Od Kozigrada do Zvonigrada,
Mala nakladna kua sveti Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud ZIRAL, Baka VodaMostar-Zagreb 2001, str. 69.)
237
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u
ikonologiju Radovana Ivanevia, uredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost,
Zagreb 1990, str. 246-247.
236
154
SVETI JOSIP
Sv. Josip (19. oujka), mu Marijin zakonski je iako ne i naravni
otac Isusov. Potomak je kralja Davida kome Bog obea da e od njega
potei Mesija. Po zanimanju je bio stolar. Evanelja ne navode niti jednu
njegovu rije, a ono to znamo o njemu sadrano je uglavnom u dva prva
poglavlja Matejeva i Lukina evanelja. U tim prigodama Josipu se
uglavnom javlja u snu aneo da mu dadne potrebne naputke: da se ne
boji uzeti Mariju za enu, jer to je u njoj zaeto, doista je od Duha
Svetoga, da bjei u Egipat pred Herodom koji eli ubiti Isusa, da se vrati
u Nazaret kad je ta opasnost prola. Vodi svoju zarunicu Mariju na
popis stanovnitva iz Nazareta u Betlehem kojom se prilikom rodio Isus,
trai s Marijom Isusa koji je ostao u hramu u Jeruzalemu. Nakon ove
zgode s Isusom u hramu Josip se vie
ne spominje pa se pretpostavlja da je
umro prije Isusova javnog nastupa.
Hrvatski sabor je 1687. godine
proglasio sv. Josipa zatitnikom
Hrvatskog kraljevstva, a time i cijelog
hrvatskog naroda. U prosincu 1870.
godine papa Pio IX. proglasio je sv.
Josipa zatitnikom sveope Crkve.
Sv. Josip je tiha svetaka
veliina. Dostojan je velike asti, jer
mu je takvu ast ukazao sam Bog
odabravi ga za brinog uvara i
skrbnika najsvetije obitelji. Pred
ljudima je Isus bio njegov, i za njega
je on odgovarao. Bio je pravedan
mu, ovjek vjere i poslunosti,
ovjek dobra srca. Velika je snaga
njegova zagovora kod Boga.
Dodajmo jo da je sv. Josip zatitnik bolesnika i umiruih i uzor
obiteljskog ivota te kako se slui Bogu.
155
KRIIANJE
Poznata je predaja kako su Turci upadali u cincarska sela i
otimali djecu, uglavnom ensku. Tako od nekog bogatog Cincara beg
zatrai kerku za enu. Otac nije smio odbiti bega pa mu je rekao da doe
nakon mjesec dana kad sve bude spremno za svadbu. Djevojci su
istetovirali kri na elu pa je beg nije mogao uzeti za enu. Otada su sve
cincarske djevojke tetovirale kri na elu i na rukama.
U tursko doba, kad su age i turski gospodari bili strah i trepet
katolikom puanstvu, posebno enskom stanovnitvu, ene su vjerovale
da ih samo Bog moe u tome sauvati. Zato su jo od rane mladosti crtale
krieve po rukama.
Na Dan svetoga Josipa djevojke i mladii u dobi od trinaest do
esnaest godina kriiali. Pored blagdana Svetoga Josipa kriialo se i na
Blagovijest, Cvjetnicu, u dane Velikoga tjedna i na Ivandan.
U jednoj zdjelici zamijeao bi se med i usitnjeni ugalj od izgorenog
drveta. Prah je trebao biti sitan. Kad bi se pomijeao s medom, dobivala
bi se crna smjesa. Tada su bake i mlade ene iglom zamoenom u tu
smjesu crtale krieve po rukama. Kad bi ih nacrtale, onda su ponovno
manjom iglom bockale to ucrtano mjesto. Ta smjesa ulazila je pod kou.
Postupak se ponavljao i nekoliko puta dok bi ta crna smjesa ostala
plavkasta na koi. Ranice bi zarasle i crtei kria ostajali su za cijeli
ivot. Vjerovalo se da ih ti krievi tite od napasnika. uvalo se potenje
i ponos. S tim se krievima i umiralo i svaka od njih je vjerovala da ju je
samo Bog tako zatitio od napasnika.238
U Imotskoj krajini jo uvijek se na rukama starica moe vidjeti
tetoviran jedan vei ili vie manjih kriia. Ti kriii su ostali kao podsjetnik na vrijeme osmanskoga terora. Sam postupak tetoviranja je bio
slijedei: otrom iglom bi se bockala koa pa se u ranice ubrizgavala boja
da se na koi trajno vidi kri - simbol krtene due. U Imotskoj krajini
tetoviranje je uzelo maha za vrijeme turskih provala. Oni bi vrili razne
zulume te bi, izmeu ostalog, lovili kranske djevojke i ene te ih silovali. Da bi se to nasilje sprijeilo, jedini nain je bio da se na rukama utetovira vie manjih kriia, a na prsima malo vei kri. Znalo se da Turci
bjee od kria i da se nikada ne bi dotakli rukom ruke kranke na kojoj
bi ugledali kri, ili prsiju, na kojima bi bio jo vei kri. ak su i majke
238
Katarina Tomas zapisala je 2007. g. a prenijela joj je majka Ana Tomas (djev.
Todori, ro. 1949. godine). Rkp. FF Mostar, D 60, str. 41.
156
Ines Ivelja zapisala je 2008. godine u Prolocu Donjem kod Imotskoga. Kazali su joj
Ante Jurii Zele; roen 1951. godine i Marija Klari (djev. Petrievi; ro. 1953.
godine). Rkp. FF Split, 2008, E str. 313.
240
"http://hr.wikipedia.org/wiki/Korizma"Kategorija: Kranski blagdani
157
158
Mariji Lui kazala 2007. godine u Katel Starom Ivana Penga (djev. Peran, roena
1967). Rkp. FF Split, 2007, sv. E, str. 57.
159
Crkvi i ovjeanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv, kao polog i jamstvo
pobjede nad: patnjom, smru, krivicom, zlom i tamom. Na taj je dan Isus
izrekao najhumanije rijei apostolima i svijetu, udesno je molio za nas i
obeao svog Duha protiv duha zloe, nehumanosti i razaranja. Toga je
dana bio izdan, uhien i cijelu no sudski ispitivan, jer se mrak ovjekove
due pokazao najguim, a ovjek pao u bezdan zavisti i mrnje na Boga.
Ali, na taj dan je milosre jae od krivice, dobrota je pobijedila zlou; pakost ovjeka pretvorena je u pokajanje, zrakom nade pobijedio je mrak.
U dvorani posljednje veere Isus je oprao uenicima noge, to simbolizira gostoprimstvo. Isus dakle eli rei da kroz njegovu smrt, u koju sada
odlazi, i kroz skoro uskrsnue, on otvara svoje nebeske dvorane, u koje
nas poziva kao svoje uzvanike.
Isus je svojom krvlju ustanovio novi i vjeni savez izmeu Boga i
ljudskog roda govorei: Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje, Ovo
je krv koja se prolijeva za vas i za sve ljude na oprotenje grijeha. Juda
je otiao u mrak, predao Uitelja iz Nazareta u smrt za trideset srebrnika,
te se od oaja objesio.
Sveta misa je predokus i nada da smo djeca Boja i batinici
neba. U svetoj misi postajemo jedno s Isusom, on postaje na brat i
uitelj. U tajnovitosti liturgijskih slavlja na Veliki etvrtak, utnje
zvona sve do Uskrsa, neeg nadonosnog u zraku, sputa se otajstvo
ovjekova pada i uzvienje meu nas, da nauimo biti ljudi i dobri jedni
drugima.243
Na Veliki etvrtak zaveu se crkvena zvona, U Poljikoj krajini
uini se grob Gospodinov i uva se preko dana. Zvona su zavezana do
na Bilu subotu, kada se proslavi uskrsnue Gospodinovo. Mnogo eljadi
moli stotinu Oenaa, stotinu Zdravi Marija i deset Slava Ocu na ast
muke Isusove i na oproenje grija.244
Na otocima Ugljanu i Pamanu kod Zadra poetak svete mise na
Veliki etvrtak, Veliki petak i Veliku subotu umjesto crkvenih zvona
najavljivala je skupina od pedesetero do stotinu djece koja su tri puta
prolazila oko mjesta stvarajui buku kralima (drvenim glazbalima rune
izrade) nainjenim od nazubljenog koluta koji se okree i drvene letvice
koja udara o zupce koluta i izaziva klaparanje.245 Slino je i u drugim
243
160
246
161
VELIKI PETAK
Miji Gojsali 11. rujna 2007. g. ispriao je Ivan Gojsali, sin Matije, roen 1954.
Rkp. FF Split, sv. 64/07, (E), str. 9.
162
163
Muke
Jaka
XVII.
1972,
164
sjedio i umio ruke (po idovskom obiaju kako bi ukazao da on nije kriv
za Isusovu smrt). Isus je osuen i napren tekim kriom. Budui se
razbojnicima urilo Isusu su dali imuna Cirenca da mu pomogne nositi
kri. Isusa je slijedilo veliko mnotvo koje je molilo i plakalo. Isus im je
rekao da ne oplakuju njega nego sebe i svoje sinove. Meu tim enama
bila je i Veronika koja je rubac s glave dala Isusu da otare s lica znoj i
krv. Isus je to uinio i na rubcu ostavio svoju priliku zapeaenu i svoju
krv. Taj se rubac tijekom godine vie puta pokae svemu puku u crkvi
Sv. Petra.
Kad je Bogorodica Djevica Marija saznala da joj sina voahu, s
velikom je urbom krenula. Po tragu kapljica krvavih, glasovima od
trubalja i galami mnotva slijedila je put. Doavi na Glavicu (tj. glave
mrtvake, gdje se imae posvetilite uiniti Bogu). Na tome je mjestu
Abraham od svoga sina Izaka htio uiniti posvetilite. Krvnici su
Gospodinu naemu dali da se napije vina pomjeanog sa ui, a on ga ne
htjede ni okusiti. Tu je Isus pribijen na kriu ostao do smrti. O grinie,
razgledaj raspetoga Isukrsta estokrat i s pomilovanjem kajui se od
griha tvojih, poni prolivati i ti riku od suza i oiju tvojih i ne pristani.251
251
Bartol Kai, ivot Gospodina naega Isukrsta, u: Zbornik proze XVI. i XVII.
stoljea, priredio Jaka Ravli, PSHK, knjiga 11, Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972,
str. 206.
165
na umrli dan.252
(Ustirama u Rami)
Tu pjesmu je ramski puk molio na Veliki petak. Ljudi bi se
zavjetovali da je izmole pedeset puta do podne. Molitva je slina
Kriiima koji su se molili na Veliki etvrtak sto puta. Za Kriie su znali
gotovo svi kazivai, diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a ovu
molitvenu pjesmu znala je jedino Rua Dalto koja ju je nauila od svoje
pokojne majke.
Veliki petak je dan smrti i muke Isusove, pa je to i tema ove
pjesme. Prvi stih: Poe Gospe tunim putem vjerojatno govori o
Gospinom hodu za Isusom za vrijeme njegovoga krinog puta. Crni skut
iz drugoga stiha otkriva nam Gospinu tugu i bol. Sljedei stihovi imaju
dramske elemente kao i veina ovakvih pjesama. Gospa dolazi do
Isusova kria, a on joj se obraa, ali zbog njezine patnje vie nego zbog
rana koje su Mu zadali. Naziva je, ne svojom, nego Bojom Majkom.
Kraj je takoer karakteristian za pjesme ove vrste obeava se spas
onome tko bude molio ovu molitvu na Veliki petak. Meu molitvama
koje su se aputale na Veliki petak jesu i ove:
ILI JESU TRI PUTNIKA
Ili jesu tri putnika
K Majke Boje na Bistricu.
Kad su doli na pol puta,
Nali jesu malo dete,
Malo dete Bog-Jezua.
Jedan veli: Nosimo ga!
Drugi veli: Ne emo ga!
Trei mui pa ga nosi.
Kad su doli bliz Bistrice,
Sami zvoni zazvonili,
Sam se vrata otvarae,
Sami Jezu misu slui.
Gospa elja zlatne vlasi,
Anel nosi tune glasi:
Sinka su ti ulovili,
Na Kalvari otpeljali.
252
Mirjana ali zapisala je u sijenju 2008. po kazivanju Rue Dalto, ro. 1959. na
Ustirami u Rami. ula ju je od svoje pok. majke. Rkp. FF MO 2008. D.
166
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972,
str. 160.
167
i na kri ga pripetoe.
Isusove slavne noge,
niz kri drvo poloene,
sve su avlim probodene.
Isusove slavne ruke,
po kriu su razapete,
sve su avlim probodene.
Isusova slavna prsa,
sukijom su probodena.
Isusova slavna glava,
gdje mu kruna slavna stala.
Zlatnu krunu odvijae,
a trnovu navijae.
Navie je sa svih strana,
dok mu doe do modana.
Sveta krvca udarila
i po ploi kapijala.
Sva se ploa raspadala
od mirisa Isusova.
Tu je raslo lipo cvie,
lipo cvie, lipa rua.
Aneo s neba silazio
u kitice ukitio,
u vinie uvijao,
na nebesa odnosio.
Boja zvona zazvonie,
nebesa se rastvorie,
aneli se poklonie.
Tude sam Bog sidijae,
slavna Gospa govorae:
Ko bi moju molitvicu,
volio govoriti,
ovih dana korizmenih,
svakog petka po pet puta,
u subotu sedam puta,
a u nedilju devet puta.
Gospa bi se ukazala,
prije smrti petnest dana
i ljudima govorila:
S anelima e putovati,
168
s apostolim vikovati.
O Isuse budi faljen,
po sve vike vikova, amen.254
(Hamzii kod itluka)
VELIKA (BIJELA) SUBOTA
Velika subota dan je utnje i ozbiljnosti, slika te utnje je
odsutnost euharistije i ogoljeni oltar. Vjernici posjeuju Boji grob. U
svim je hrvatskim krajevima na Veliku (Bilu) subotu bio obiaj umivanja
vodom koja je netom blagoslovljena u crkvama, a ukoliko netko ne bi
imao tu vodu valjalo se umiti na vrelima, potocima, rijekama, moru.255
Veliku subotu je karakterizirao obred obnove kune vatre. U jutro
toga dana sveenik je pred crkvom blagoslivljao vatru. Uskrsni krijes
palio se i u noi s Velike subote na Uskrs ili oko tri-etiri sata predu
samu zoru. Taj je obiaj bio posebno rairen u sjeverozapadnoj
Hrvatskoj. Pastiri su za taj dan pripravljali krjesove budno motrei cijelu
no da im tko ne bi prije vremena potpalio krijes. Garitu iza tih krjesova
pripisivala su se apotropejska svojstva: preko njega pregonila stoka kako
bi bila zdrava; ugarci s zgarita stavljani su u njive i vrtove kako bi
plodnost bila bolja; vjerovalo se da vjetice i drugi demoni ne e imati
vlast dokle dopre svjetlost i dim uskrsnih krjesova.256 Na otoku Ugljanu
kod Zadra na nekom veem prostoru slinom trgu palila se od smilja i
suhih drva uskrsna vatra koleda, koju su momci i djevojke preskakali
u elji za enidbom odnosno udajom.257
U kasnim veernjim satima u crkvama poinje vazmeno bdijenje,
majka cijele kranske liturgije koja zavrava sveanom euharistijom
koja oznaava Kristovu pobjedu nad smru i u kojoj se odraava snaga
Boje ljubavi koja od mrtvog ini iva, iz suhe mladice daje da nikne
novi ivot. Bdijenje poinje lucenarijem ili slubom svijetla. Blagoslivlja
se vatra izvan crkve, na njoj se pali uskrsna svijea koja simbolizira Isusa
Krista uskrsloga - svijetlo. Svijea se, u procesiji, unosi u upnu crkvu
koja je u mraku.
254
169
http://www.katolici.org/kolumne.php?action=c_vidi&id=9425
Miji Gojsali 11. rujna 2007. g. ispriao je Ivan Gojsali, sin Matije, roen 1954.
Rkp. FF Split, 64/07, (E), str. 9.
259
170
je li sve u redu, i zatim udari kundakom puke o pod. Tada prva dvojica
idu korak unatrag, a nova dvojica, jedan lijevo a drugi desno, dolaze na
njihovo mjesto. Nakon toga razvodnik strae vodi prvu dvojicu na mjesto
gdje straa boravi - to bi prije obino bilo u mrtvanici, a otkako je u
kolovozu 1970. godine otvorena nova crkva, uvjeti straarenja su znatno
poboljani i straari imaju svoju prostoriju na koru crkve, i tu se
okupljaju i borave kada nisu na dunosti. Isto je tako bio obiaj da onaj
tko prvi put uva Gospodinov grob dade neto simbolino, isti bakalar i
krumpire i cijepa drva. Straari su nosili kapu s frontinom, a na lijevoj
strani kape svaki je straar imao po maslinovu granicu, jer je to znak da
uvaju Isusa iz Nazareta. Za vrijeme strae uvijek se postilo. Kako bi
poela straa, pa dok bi zavrila, jeo se bakalar, riba, uipci i prisnac,
kojeg bi nekoliko straara pripremalo. Po iskazima straara, nikad nije
bilo ni najmanjih izgreda jer se uvanje Gospodinova groba uvijek
smatralo najveim zavjetom na svijetu.
Na Veliki etvrtak se straarilo naveer za vrijeme obreda, a onda
bi svi ili kui na spavanje. Straa je opet poinjala na Veliki Petak
ujutro, oko sedam sati, i trajala cijeli dan do naveer oko devet sati, dok
bi zavrio obred Velikog Petka, koji je poinje Gospinim plaom
popodne u tri sata. Za vrijeme Plaa, kad bi upnik rekao: "Udrimo
Barabana, branimo Gospodina!", narod bi stao udarati po zidovima
ibama koje su se donosile od kue. Kasnije se i taj obiaj ukinuo. Za
vrijeme obreda bi bilo toliko svijeta da bi po nekoliko straara moralo
praviti red u crkvi, jer je tada upa bila jo naseljenija, a i stara je crkva
bila puno manja nego ova dananja. Svi su bili radoznali i svatko je htio
vidjeti svoga kako straari pa bi se stvorila velika guva.
Djeca bi jedva doekala Veliki Petak jer bi ponijela krgajice,
kojima bi onda krgajala do mile volje. I crkva je imala svoje krgajice,
kao i danas, a jedan je straar bio zaduen za njih. Djeca su ivjela za taj
dan, takmiili bi se ije su krgajice bolje, i zato su djeca jedva ekala
Veliki Petak da ih isprobaju.
Na Bilu Subotu straa je takoer poinjala ujutro. Uskrsna misa bi
poela ve u osam naveer i trajala bi do deset, kada bi zazvonio Slava
Vini, i tada straari padaju i ve se slavi Uskrs. Na vratima crkve
straarima bi se davala uskrsna jaja jer je toga dana bio blagoslov hrane i
pia. Tako je po starom obiaju proslava Uskrsa zapoinjala ve u
subotu.
U nae vrijeme, straari nastupaju na Veliki Petak uveer oko devet
sati i uva se cijelu no.
171
Kristini Mati kazao je u Katunima 2008. godine upnik don Veeslav upuk.
Roen 28. rujna 1936. u Slimenu. U Splitu stjee osmogodinju naobrazbu u Klasinoj
gimnaziji (sjemenitu), a nakon toga zavrava Teoloki fakultet u Zagrebu. Sveenikom
postaje 1963. godine. est godina je djelovao u Australiji, a ve 28 godina je upnik u
upi Uznesenja Blaene Djevice Marije u Katunima. Omiljen je meu upljanima. Rkp.
FF Split 2008, E.
173
174
na umrli dan.
Isuse, smiluj nam se.263
O ISUSE, ISUKRSTE
O Isuse Isukrste,
uskrsnulo tijelo tvoje
na jutranji dan,
o Isuse Isukrste,
uskrsnula dua naa
na dananji dan.264
Mali Uskrs je tjedan dana iza Uskrsa. Jedu se jaja, komu je
priteklo. Ali nikakva slavlja u kui nema, ni velike spreme.
UZAAE (SPASOVDAN)
Uzaae (Spasovo, Spasovdan) je blagdan koji je etrdeset dana
nakon Uskrsa, a slavi Kristov uzlazak u nebo. U stolakom kraju taj se
blagdan neko obiljeavao:
Prije je bio obiaj da se na Spasovdan kolje neto ivo, i na taj dan
bi se janjci biljeili, ui bi im se zarezivale makazama kako tko hoe.
Onda ti ima nekavije obiaja koji su vie Srbi varovali ali su i neki
nai uz nji prifatili. Tako bi ko je imo puno tog iva, ovaca, odredio jedan
dan u sedmici kad se ne bi ni klale ovce nit bi se ispod nji' ubre
izbacalo. To su ko radili ako su se bojali vukova ili bolesti pa bi
varovali u to. (To je na neki nain bio zavjet ili moda ak i rtva.) 265
263
175
KIENJE STOKE
U varekom je kraju, primjerice, bio obiaj uoi Spasova da
pastiri, koji su gonili stoku na pau u okolna brda u umu, od prvoga
proljetnog cvijea naprave vjenie koje su stavljali na stoku; kravama i
volovim' oko rogova a ovcama oko vrata. Naveer bi dotjerali nazad u
selo tako nakienu stoku.
Sutradan bi na Spasovo nosili u umu dobar ruak, igrali se
pastirskih igara i ruavali. Potom bi pomuzli krave i meusobno se
polijevali mlijekom i moli se Bogu da tako bude i dogodine. 266
DUHOVI
Tim pominim267 blagdanom, koji je pedeset dana nakon Uskrsa,
zavravaju se uskrnji blagdani. Na taj su dan svi Isusovi uenici bili
zajedno. S neba se zauo um, kao kad se digne silan vjetar, i napunio
svu kuu u kojoj su apostoli sjedili. Pokazali su se razdijeljeni jezici kao
od vatre i na svakog od njih siao je po jedan. Napunili su se Duha
Svetoga i poeli govoriti tuim jezicima kako im je Duh Sveti davao
govoriti. Budui su idovi toga dana obiljeavali Pedesetnicu u
Jeruzalemu je bilo mnotvo naroda razliitih narodnosti. Mnotvo je bilo
zbunjeno kada su uli apostole kako govore njihovim jezicima. Neki su
se podrugivali govorei da su se apostoli ponapijali. Petar je meu
apostolima ustao i rekao da se ispunilo obeanje proroka Joela: Izlit u
duha svojega na svako tijelo. Petar je rekao Izraelcima da je Isusa,
kojega su oni razapeli, Bog oivio od mrtvih i uzdignuo na nebesa gdje je
primio Duha Svetoga i izlio ga, kao to svi vi vidite i ujete ().
Zbunjeno je mnotvo pitalo to im je initi, a Petar im je rekao
da ine pokoru i pokrste se jer e tako primiti Duha Svetoga i spasiti se.
Tada ih se tri tisue pokrstilo i to je bio roendan Kristove Crkve.268
266
176
269
178
4. PRENJA (NADMETANJA)
Prenja su moralno-didaktika nadmetanja, a poznavale su ih
najstarije civilizacije. Didaktika sumerska poezija ogleda se u prenjima
Eme i Enten, Inanna odabira zemljoradnika, Pronalazak i posveenje
trnokopa i dr. Odjek sumerske pjesme ovjek i njegov bog opaa se u
biblijskoj knjizi o pravednom Jobu. Sumerska je knjievnost trajala koliko i Sumerani. Oko 1600. g. pr. Kr. tisuljetna je sumerska civilizacija
nestala pod naletom Amoriana.
Poetci staroegipatske knjievnosti vezuju se uz Staro kraljevstvo.
Procvat je te knjievnosti bio od 2300. do 2100. g. pr. Kr. Antologijski je
primjer staroegipatskog prenja Razgovor ovjeka i njegove razoarane
due (oko 2250. g. pr. Kr.). ovjek se u toj pjesmi razoarao nepravdama
i sudbinom te je prieljkivao smrt. Uzalud ga je dua odvraala. Razoarani je ovjek odabrao smrt.271 Istovjetno je intonirana mezopotamska
pjesma Razgovor gospodara i sluge (oko 1000. g. pr. Kr.). (Velik je broj
suvremenih zapisa hrvatskih prenja o razgovoru ovjeka i njegove due.)
Od asirsko-babilonskih prenja valja istaknuti Razgovor tamarisa i
palme, a od refleksivnih pjesama poemu Hvalit u Gospoda mudrosti.
Babilonska Pripovijest o siromahu iz Nipura (XIII.-VIII. st. pr. Kr.) je
jedna od najstarijih humoristino-satirinih pjesama u svjetskoj
knjievnosti.272
U Osorsko-hvarskoj pjesmarici (oko 1530. g.) nalazi se pjesma
Kako se tui dua svrhu tila. Pjesma je dvodijelna i napisana je osmerikim dvostihovima i zasigurno je nastala davno prije XVI. st. U toj
pjesmi dua upozorava i prekorava tijelo da e brzo iz njega ii te mora
ispovjediti grijehe jer je uivalo u strastima, a na duu nije mislilo. Dua
tijelo upozorava da smrt nema milosti i da drage rastavlja u alosti.
Dua savjetuje tijelo da se odlui pokoriti i da se ne goji jer e u
smrdeem grobu u smradu izgnjiti, a grob e tijelu biti svo stanje i
imanje, palae i postelje.
U Osorsko-hvarskoj pjesmarici je i pjesma Tuenje zloestoga tila
ko preminuje [s] sega svita u kojoj tijelo govori da e pribivati u zemlji
do Sudnjega dana. Smrt ga je zatekla, sva lipost odbjegla. Tijelo se tui
gdje mu je: ljepota i mladost, dika i uitak, druzi dok je ono u tuzi; gdje
su mu stanja i imanja, blago koje ljubi vele drago; gdje su mu mladost i
jakost.
271
179
180
5. VERSIFICIRANE LEGENDE
Kroz minula stoljea do naih su dana u usmenoj komunikaciji
sauvane versificirane legende: Sveti Jure i zmaj ognjeni i Sveta Kate,
velevlasti. Od srednjega su vijeka u usmenoj komunikaciji legende o
Svetom Juri, kao i o kralju Vladimiru.
SVETI JURAJ
Po tradiciji je sveti Jure bio rimski asnik. Muen je i pogubljen u
Kapadociji (Mala Azija) 23. travnja 303. godine za vrijeme Dioklecijanova progona krana. Pokopan je u Palestini u Lidu. Na njegovom je
grobu izgraena katedrala. Iznimno je tovan svetac kod mnogih naroda.
Hrvati sv. Juru posebno tuju, a o tome svjedoi i gradnja crkve u ast
toga sveca u Putalju kod Solina ve u IX. stoljeu. Sv. Juri posveena je i
crkva u Podbreju kod Zenice za vrijeme Kulina bana (1193.). Sv. Jure je
bio zatitnik srednjovjekovnoga bosanskog kraljevstva, Poljike Republike, Visa, Senja, Lovrana; Barcelone, Genove; Engleske, Portugala,
Armenije, Gruzije i td.
276
182
183
186
187
188
286
Zapisala je Katarina Neki, u Zadru 2004. godine. Kazala joj je Marija Brkovi ro.
Perkovi, roena 1921. godine. Rkp. FF Split, 2004.
189
287
191
VLADIMIR I KOSARA
Procmili je suanj Vladimire
u tamnici krja bugarskoga;
cmili teko i nevolja mu je.
Zaula ga Kosara divojka,
lipa erca kraja bugarskoga.
Ona mu je besidila mlada:
to ti mi je, moj sunji nevojni?
to niz obraz grozne suze roni?
Oli ti je stanje dodijalo
u tamnici looj kui mojoj?
Odgovara suanj Vladimire:
Due moja, Kosara divojka,
stanje mi je dodijalo teko
u tamnici looj kui tvojoj.
Jur je ovo devet godinica,
nisam vidi mile majke moje,
ja se nisam junak oenio;
Od tega mi ni na pamet nije,
nego sam se majke uelio
i mojega dvora bijeloga.
Moli babu tvoga velikoga,
da me pusti do dvora mojega,
a na viru opet u mu doi.
Besidi mu Kosara divojka:
Spovidi se, moj sunji nevojni,
tiho zbori, ponizno govori,
rek bi da si roda gosposkoga?
Govori joj suanj Vladimire:
Ma ja nisam roda gosposkoga,
neg sam sinac kraja slovinskoga,
a suanj sam starca babe tvoga
Samojila, da ga bor ubije!
Na boju me viru privario,
u tamnicu mene postavio.
Kad to ula Kosara divojka,
mili Boe, a ti joj je bilo,
i eta se babi u kamari,
i njemu je tiho besidila:
192
6. ROMARSKE PJESME
Romarske su vjerske pjesme koje su pjevale skupine hodoasnika.
ZACVELA VINSKA JAGODA
Zacvela vinska jagoda,
prelepa vinska jagoda
pred Majkom Bojom Bistrikom.
Vesela bodi Maria,
288
Stipe Botica, Hrvatska usmenoknjievna itanka, kolska knjiga, Zagreb 1995 str.
119-120.
289
Povijest hrvatske knjievnosti, knj. 1, napisale Maja Bokovi Stulli i Divna
Zeevi, Liber, Mladost, Zagreb 1978, str. 72.
194
Bronzin na kominu
290
Vidi: Stipe Botica, Hrvatska usmenoknjievna itanka, kolska knjiga, Zagreb 1995,
str. 27.
195
IZVORI I LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
196
199
201
106. Tomaevi, fra Luka, Izmeu zemlje i neba, (Vjera i moral u ivotu
krana Sinjske krajine u 18. stoljeu) Knjinica Gospa Sinjska
knjiga br. 6, Sinj 2000.
107. Topi, fra Mato Ramske starine, Franjevaki samostan Rama it,
Svjetlo rijei Sarajevo, Rama Sarajevo 2005.
108. Topi, fra Mato, Rama i Ramljaci u zaviaju i iseljenitvu, Knjiga
prva, Gornja Rama, Franjevaki samostan Rama it, it 2007.
109. Tordinac, Nikola, Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne,
II. izdanje, Vukovar 1883.
110. Ujevi, Mate, Hrvatska narodna pjesmarica, Zagreb 1938.
111. Vii, Marko, Knjievnost drevnog Bliskog istoka, Naprijed, Zagreb
1993.
112. Zbirka narodnih popievaka (iz Dalmacije), sakupio ih, zapisao
napjev i tekst Vladoje Bersa, HAZU, Zagreb 1944.
113. Zeevi, Slobodan, Elementi nae mitologije u narodnim obredima
uz igru. Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973.
114. Zima, Luka, Figure u naem narodnom pjesnitvu. Globus, Zagreb
1988.
115. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH,
Zagreb, 1972.
116. enet, erar, Figure, odabrala i prevela Mirjana Mioinovi,
Beograd 1985.
117. ganec, Vinko, Hrvatske narodne pjesme kajkavske, MH, Zagreb
1950.
118. ganec, Vinko, Hrvatske puke popijevke iz Meimurja, Zbornik
jugoslavenskih pukih popjevaka, knj. I., JAZU, Zagreb 1924.
***
1. Rkp. FF Split, (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu
knjievnost, Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Splitu)
2. Rkp. FF Mostar, (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu
knjievnost, Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Mostaru)
3. Vl. rkp. (Vlastita rukopisna zbirka.)
Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa
studenata kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja
seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene knjievnosti.
202
203
Marko Vii, Knjievnost drevnog Bliskog istoka, Naprijed, Zagreb 1993, str. 5.-6.
Nevenka Kouti Brozovi, itanka iz stranih knjievnosti 1, kolska knjiga, Zagreb
1996, str. 10.
2
205
206
207
208
14
Junake narodne pjesme (hrvatske i srpske), priredio dr. Milan Straek, Izdanje
drutva srednjokolskih profesora, Zagreb 1925., str. V.
15
Vatroslav Jagi, Historija knjievnosti naroda hrvatskoga i srbskoga, knjiga prva,
Staro doba, Zagreb 1867., str. 113.
16
Usp. Usmene epske pjesme I., priredio Davor Duki, SHK, MH, Zagreb 2004., str.
14.-15.
209
Izabrane narodne pjesme, hrvatske i srpske, priredio dr. David Bogdanovi, Zagreb
1930., str. 4.
18
Usmene epske pjesme, priredio Davor Duki, SHK, MH, Zagreb 2004., str. 35.
210
212
19
Ta je zbirka objavljena 2006. godine, a priredili su je mr. sc. Tomislav Aneli i dr.
sc. Marko Dragi.
20
Vidi: Marko, Dragi, Knjievna i povijesna zbilja, Napredak, Split 2005., str. 214.232.
213
21
Anelko Mijatovi, Narodne pjesme o Mijatu Tomiu, Sinj Duvno 1985, str. 200.215;Usmene epske pjesme I. (priredio Davor Duki) SHK, MH, Zagreb 2004, str. 377.391. Duki na 406. str. pie da je pjesma navedena prema I. F. Juki i Lj. Hercegovac
(fra Grgo Marti ) 1858., br. 50, te da je varijanta te pjesme objavljena u HNP VIII, br.
42. O posebnom metku koji jedini moe ubiti junaka pjeva i pjesma br. LVIII., knj. 2
u Hrmannovoj zbirci kao i u lanku Maje Bokovi Stulli Postojanost epskog modela u
dvije pjesme iz dubrovake okolice, u: Usmena knjievnost kao umjetnost rijei, Zagreb
1975, str. 77.-91. Ta je motiv i danas prisutan u povijesnim predajama o pogibiji
harambae Mijata Tomia. O tomu vidi: Marko Dragi, Od Kozigrada do Zvonigrada,
Baka Voda Mostar Zagreb 2001.
228
Narodne junake pjesme iz Bosne i Hercegovine, skupio fra Marijan unji, izdao
Zbor franjevakih bosanskih bogoslova JUKI, II. izdanje, Hrvatska tiskara d. d.,
Sarajevo 1925, str. 69.-73.
233
BUGARICE
Bugarice su starinske pjesme. Najvie je bugarica koje
pripadaju epskoj poeziji. Neke su bugarice lirske pjesme a neke se
mogu promatrati kao lirsko-epske pjesme. Karakteriziraju ih dugi stih
(dvanaesterac esnaesterac) i tugaljiv ton. Te su pjesme specificum
Croaticum. Zapisivane su kod Hrvata, ponajvie u priobalnim krajevima.
Prve je tri bugarice zapisao i u svom Ribanju i ribarskom
prigovaranju (1586.) objavio Hvaranin Petar Hektorovi.
Znanstveni interes za bugarice potaknuo je 1851. g. Franz
Mikloi objavivi Popevku od Svilojevia. U XIX. st. doprinos
izuavanju bugarica dali su jo Valtazar Bogii, Stojan Novakovi,
Armin Pavi i dr. U drugoj polovici XX. st. bugaricama se bavio i
Miroslav Panti.23 Najvei znanstveni doprinos u prouavanju bugarica
dali su Josip Kekez (Katuni iznad Omia, 1937. Zagreb, 2003.) i Maja
Bokovi Stulli (Osijek, 1922.).
Mnogo je rijei napisano o podrijetlu naziva bugarica. U
narodnoj je uporabi u Rami i drugdje glagol bugariti a znai kroz pla
govoriti, jadikovati, aliti se, traiti pomo, traiti milost i sl. Bugarice
(bugartice) u povijesti knjievnosti su se nazivale i pjesmama dugog
stiha.
Burna je povijest Hrvata uzrokom to je najstariji zapis bugarice
nastao u Molissama u Italiji kod Hrvata koji su onde nali utoite
bjeei od Osmanlija iz Bosne i Hercegovine.
23
234
Josip Kekez, Bugarice, III. Izmijenjeno izdanje, Organizator, Zagreb 2000, str. 69.71.
25
Isto, str. 69.
26
U Mletako-turskom ratu od 1499.-1503. godine Turci (Osmanlije) su opustoili
splitsko, ibensko i zadarsko podruje, a 1500. godine osvojili Makarsku i luku
Busoljinu kraj Trogira. Sljedee su godine (1501.) osvojili trogirsko i ibensko
podruje. Premda se ne spominje da su Margaritini sin i brat otili u rat protiv osmanske
vojske slijedom tih povijesnih dogaaja kao i stih ako bi ti oba dva turske uze dopadnuli
upuuju na to da su otili boriti se protiv osmanske vojske. Kandijski rat (1645.-1669.)
235
236
posestrino vilo!
A ove su ljute rane na mojemu eljnom srcu,
ja t sam majka imila mlada Petra bratca moga,
posestrino vilo!
Ja t sam majka imila mlada Petra bratca moga
a Ivana hranila, mila sinka, od srdaca,
jedno malo dite,
A Ivana hranila, mila sinka, od srdaca,
i kad sam ih jadna bila do vitetva dohranila,
posestrino vilo!
I kad sam ih jadna bila do vitetva dohranila,
po njih mi je svitla zora od istoka poruila,
posestrino vilo!
Po njih mi je svitla zora od istoka poruila,
obih sam ih, jadna majka, svitloj zori otpravila,
majka Margarita,
Obih sam ih, jadna majka, svitloj zori otpravila,
da li evo ne znadem za njih smrti ni ivota,
vilo posestrino!
Da li evo ne znadem za njih smrti ni ivota,
neg su mi se zli bilizi, jadni majci, ukazali,
majci Margariti:
Neg su mi se zli bilizi, jadni majci, ukazali,
gdi se gavran vijae nad merli od Zadra grada,
ona rna ptica,
gdi se gavran vijae nad merli od Zadra grada,
a bihu mu crna pera sva od krvi ustrapana,
onoj rnoj ptici.
A bihu mu crna pera sva od krvi ustrapana,
sila sam ga, jadna majka, kumiti i bratimiti,
onu kobnu pticu,
sila sam ga, jadna majka, kumiti i bratimiti:
Kai meni, gavrane, te bilige do istine,
ptice zlokobnice,
Kai meni, gavrane, te bilige do istine,
a ja ti se, jadna majka, virom mojom obituju,
moj rni gavrane,
a ja ti se, jadna majka, virom mojom obituju,
da ti hou trudna pera sva suzami prehladiti,
238
ptice zlokobnice.
Da ti hou trudna pera sva suzami prehladiti,
da li ne hti na mene huda ptica ni gledati,
ona huda ptica,
da li ne hti na mene huda ptica ni gledati,
nego to mi odleti u planinu rnu goru,
ona huda ptica,
nego to mi odleti u planinu rnu goru,
mene, majku, ostavi grozne suze prolijui,
majku Margaritu!
Mene, majku, ostavi grozne suze prolijui,
side to mi bila vila staroj majci besiditi,
planinkinja vila,
side to mi bila vila staroj majci besiditi:
Ovo u te, stara majko, radi boga upraati,
majko Margarito;
ako bi ti oba dva turske uze dopadnuli
kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila?
majko Margarito,
kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila?
Side to mi stara majka biloj vili besiditi,
majka Margarita,
side to mi stara majka biloj vili besiditi:
Ako su mi, bila vilo, turske uze dostignuli,
posestrino vilo,
ako su mi, bila vilo, turske uze dostignuli,
lasno u ih, jadna majka, iz tamnice iskupiti,
posestrino vilo,
lasno u ih, jadna majka, iz tamnice iskupiti:
za bratca u mojega dati moju rusu glavu,
posestrino vilo,
za bratca u mojega dati moju rusu glavu,
a za sinka Ivana ivim ognjem izgoriti,
za to mlado dite!
A za sinka Ivana ivim ognjem izgoriti,
sila mi je bila vila staroj majci besiditi,
majci Margariti,
sila mi je bila vila staroj majci besiditi:
Nisu ti jih, stara majko, turske uze dopadnule,
239
starice nebogo!
Nisu ti jih, stara majko, turske uze dopadnule,
da li u ti istinu, jadna majko, povidati,
starice nebogo,
da li u ti istinu, jadna majko, povidati:
bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica,
majko Margarito,
bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica,
ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive,
starice nebogo,
ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive,
da se nigdar od tebe, sestre svoje, ne spomene,
majko Margarito;
da se nigdar od tebe, sestre svoje, ne spomene,
a kada si od sebe sinka svoga otpravila,
ono mlado dite,
a kada si od sebe sinka svoga otpravila,
onda se je u tebi srdace okamenilo,
starice nebogo,
onda se je u tebi srdace okamenilo,
jer kada mi on dojde u Primorje valovito,
ono mlado dite.
Jer kada mi on dojde u Primorje valovito,
na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja,
na to mlado dite.
Na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja,
ona venac vijae od primoga vilovita,
mlada Primorkinja,
ona venac vijae od primoga vilovita,
ondi mi se oni bihu oicami sagledali,
mladi i gizdavi,
ondi mi se oni bihu oicami sagledali,
oima sagledali a srdaci saljubili,
mladi i gizdavi.
Oicami sagledali a srdaci saljubili,
bie mi ga lipa Cvite onim vencem okrunila,
ono mlado dite,
bie mi ga lipa Cvite onim vencem okrunila,
da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati,
240
starice nebogo!
Da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati,
cvili, majko, i ali i prolivaj grozne suze,
majko Margarito!
Cvili, majko, i ali i prolivaj grozne suze,
i da ti se nikadare, od suz' lica ne osue,
majko Margarito!
I da ti se nikadare, od suz' lica ne osue,
nit e bratca dozvati, nit e sinka doekati,
starice nebogo!
Nit e bratca dozvati, nit e sinka doekati!28
U rukopisnoj je ostavtini Petra Zrinskoga (Vrbovec, 1621.
Beko Novo Mjesto, 1671.) naena i bugarica Popivka od Svilojevia
koja je vjerojatno zapisana u sjevernoj Hrvatskoj 1663. godine.
Maja Bokovi Stulli je s pravom ustvrdila da su sudbine
Svilojevia i Zrinskoga sline. I Svilojevi i Zrinski su bili usunjeni.
Svilojevi je osloboen. Zrinski je sa svojim urjakom Krstom
Frankopanom pogubljen 30. travnja 1671. godine. (O tome e biti rijei u
poglavlju Povijesne predaje.)
Vidi: Josip Kekez, Bugarice, III. Izmijenjeno izdanje, Organizator, Zagreb 2000,
str. 76-83.
241
Dr. uro urmin, Povijest knjievnosti hrvatske i srpske, Zagreb 1908, str. 19.
Junake narodne pjesme (hrvatske i srpske), priredio dr. Milan Straek, Izdanje
hrvatskih srednjokolskih profesora, Zagreb 1925, str. VIII.
31
Stipe Botica, Andrija Kai Mioi, kolska knjiga, Filozofski fakultet Zagreb,
Zbornik Kai, Zagreb 2003, str. 118.
30
242
32
Najvei dio podataka o prevoenju usmene poezije na strane jezike navodim prema:
Tvrtko ubeli, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb 1990, str.
123.-124.
33
Bosansko hercegovaka knjievna hrestomatija, knjiga II., Narodna knjievnost, dr.
Hatida Krnjevi, enana Butorovi, dr. Ljubomir Zukovi, Zavod za izdavanje
udbenika, Sarajevo 1972, str. 9.
243
IZVORI I LITERATURA
11.
12.
13.
14.
15.
16.
1861.
Bosansko-hercegovaka knjievna hrestomatija, knjiga II., Narodna
knjievnost, dr. Hatida Krnjevi, enana Butorovi, dr. Ljubomir
Zukovi, Zavod za izdavanje udbenika, Sarajevo 1972.
Bokovi-Stulli, Maja, Od bugartice do svakidanjice, Konzor,
Zagreb 2005.
Botica, Stipe, Andrija Kai Mioi, kolska knjiga, Filozofski
fakultet Zagreb, Zbornik Kai, Zagreb 2003.
Botica, Stipe, Biblija i hrvatska kulturna tradicija, Vl. nakl., Zagreb
1995.
ubeli, Tvrtko, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti,
Zagreb 1990.
Dragi, Marko, Knjievna i povijesna zbilja, Napredak, Split 2005.
Dragi, Marko, Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine:
lirika, epika, retorika, priredio Hrvatska knjievnost Bosne i
Hercegovine u 100 knjiga, knj. 4, Matica hrvatska i HKD Napredak,
Sarajevo 2006.
Duki, Davor, Sultanova djeca (Predodbe Turaka u hrvatskoj
knjievnosti ranog novovjekovlja), Thema I.D. Zadar 2004.
Epske narodne pjesme, priredio dr. Tvrtko ubeli, peto proireno
izdanje, kolska knjiga, Zagreb 1965.
Epske pjesme Boe Domnjaka Bojana, (Izbor), priredio Ivan
Mimica, Knjievni krug Split, Split 1990.
Frange, Ivo, Povijest hrvatske knjievnosti, MH, Zagreb Ljubljana
1987.
Grgec, Petar, Hrvatske narodne pjesme, Hrvatska dravna tiskara,
Zagreb 1943.
Grgec, Petar, Razvoj hrvatskog narodnog pjesnitva, Hrvatska
kolska knjiica, Zagreb 1944.
244
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
245
45.
46.
47.
48.
49.
50.
247
NAZIVLJE
Usmene prie obuhvaaju: bajke, basne, predaje, novele, anegdote,
ale i legende. Raznovrsnost usmenih pria svjedoe i njihovi nazivi na
raznim jezicima. U starogrkom mit, apologos (novela); latinskom
fabula; engleskom story, legend; njemakom Mrchen, Sage, Legende,
Novelle, Schwank. Zanimljivo je da su se usmene prie u slovenskom,
slovakom, ekom, bugarskom jeziku nazivale povesti. U portugalskom
jeziku se zovu: fabula, historia, lenda, caso itd.1 Usmene prie se, primjerice, u talijanskoj, engleskoj, amerikoj filologiji nazivaju legendama.
U hrvatskom jeziku poznati su nazivi: pria, pripovijetka,
pripovijest, bajka, basna, kazavica (kazalica), vjerovanja. (Kazavicom
ili kazalicom nazivane su i epske pjesme.) Narod usmenu prozu naziva:
prie, beside, legende.
Legenda je latinska rije i znai ono to valja itati, ono to treba
itati. Na naim prostorima rijetko se koja rije toliko suprotno tumaila
kao rije legenda. U minulim ideoloko-tendecioznim sustavima pod tom
rijeju podrazumjevalo se neto to je izmiljeno i to je lano.
Istovremeno se za mnoge velikane govorilo da su uli u legendu i da su
otili u legendu. Kada je netko u neemu iznimno dobar i zasluan,
naziva ga se ivom legendom, a kada se, primjerice, govori o hajducima,
onda se kae da su to samo legende, to jest, izmiljeni junaci i izmiljene
prie o njima itd.
Nipoto se ovim ne eli rei da su sve legende i druge vrste pria
istinite. Ima ih istinitih i izmiljenih. Usmene su prie knjievnost, a
knjievnosti nije da pripovijeda o onome to se dogodilo, ve o onom to
bi se moglo tipski dogoditi, kako su to ve rekli veliki filoloki autoriteti.
Tvrtko ubeli, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb 1990, str.
209.-210.
249
250
Narodna ala, sv. prvi, uredio Josip Pasari, MH, Zagreb 1923, IX.
251
Tvrtko ubeli, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb 1990, str.
210.-212.
5
Josip Kekez, Usmena knjievnost, u: Zdenko kreb-Ante Stama Uvod u knjievnost,
Zagreb 1986, str. 151.
6
Isto, str. 187.
7
Richard Cavendish, Legende sveta, Beograd 1984, str. 9.
252
253
Divkovia Besjede svarhu evanelja nedjeljnih priko svega godita (1616.) prijevodi
su i kompilacije iz nekoliko latinskih autora 15. i 16. st. Prvi je bosansko-hercegovaki
Hrvat koji je pisao narodnim jezikom. Osnova njegovog jezika bio je tokavski
ijekavski-ikavski narodni jezik. Djela je tiskao bosanicom (zapadnom inaicom
irilice). Smatra se ocem bosanske knjievnosti (hrvatske knjievnosti u Bosni i
Hercegovini). Svoj jezik zvao je bosanskim, slovinskim, nakim, naim. Sva je djela
objavio u Veneciji. Njegov je rad pridonio irenju tokavtine. Bio je vrstan
propovjednik i veoma popularan narodni pisac. Neki povjesniari knjievnosti istiu da
ga je jedino nadmaio Andrija Kai Mioi. Vidi: Marko Dragi, Hrvatska knjievnost
katolike obnove i prvoga prosvjetiteljstva (Hrvatska barokna knjievnost), Fakultetski
prirunik, Filozofski fakultet Sveuilita u Splitu, Split 2006. www.ffst.hr str. 74-77.
254
255
Maja Bokovi-Stulli, Narodne pripovijetke, PSHK, knj. 26. Zagreb 1963, str. 11.
August enoa I priredio ime Vueti, PSHK, knj. 59, Matica hrvatska, Zora, Zagreb
1964, str. 46.
10
256
257
6. Anegdota.
7. Sitni oblici: ala. Vic.
1. BAJKA
Bajka je najdulja usmeno-prozna vrsta. Ona je ageografina i
ahistorina te se u njezinom izuavanju koristi monogenetski pristup.
Genus specificum bajke je fantastino ili udesno. udesno u bajkama
sudjeluje i rjeava nerjeivo. Dobro uvijek pobjeuje zlo. Najpoznatije su
bajke Pepeljuga, Ivo i Marica.
PASTORKA
Prije je to bilo tako sam ja ula da je ivila neka sretna
porodica. Bili to ovik i ena i njihova mala curica. Lipo su oni ivili i
bili radosni dok se jednog dana nije razboljela ta ena. Uhvatila nju neka
teka bolest i nije joj se mogla sakriti. Tako je leala neko vrime dok nije
pripoinila.
Otac i ta i, ostali sami i nisu se nikako mogli utjeiti. Puno su oni
patili za njom. Tako je tome oiku bilo ao njegove male, pa se on onda
prienio. Valjda on mislio da e nadoknadit djetetu mater pa je to i
uradio. Mislio on da e se ona brinit za njegovu curicu, al se prevario.
Ta je bila ohola i ona je njega htjela samo radi para. Ma, bio on bogat,
pa radi toga.
Kad su njia dvoje dobili svoje dite, ona je pastorku zamrzila jo
vie, mada je mala bila dobra, al eto. Tjela se ta mauha otarasit nje pa
je tak dugo vremena ona mislila ta e napravit. Kad su curice obadvi
narasle i postale cure, zamrzila mauha pastorku jo vie. Va je bila
ljepa od njene eri, pa je zbog toga nije nikako voljela. Jednog je dana
mauha spremila pastorku i odvela je u umu. Rekla joj je da e je odvest
na njeko fino mjesto pa se pastorka obradovala. U umi se nekako
mauha odvojila od ove, i sakrila se iza njekog drveta pa pobjegla kui.
Pastorka se puno uplaila mae znala je da ju je ona ostavila samu.
Tjela se ona vratit kui, al nije znala puta. Tak je ona odala po toj umi i
odjedno uglee ona njeku kolibu pa potri. Unie unutra i uglee
njekog starog djeda, a on bio cili u irovim. Ona se jo vie uplaila pa
tjela pobje. Onda zastane na vrata pa je i primjetila da je djed gleda al
nita ne govori. Ona se saali na njega pa se priblii i pita ga da mu
pomogne. Tak je ona njemu pomogla i ivila u njegovoj kolibi par dana.
Za to vrime postali su oni dobri drugovi. Ona je njemu priala to joj se
259
260
12
266
Ivoni abi 2007. godine kazala Anita Mati, ro. 1987. g. u Hvaru, koja je dio ivota
provela u Splitu, a sad ivi u Zagrebu. Rkp. FF Split, E, 2007, str. 98.
267
269
Kad bude ispred svretka leturije, te ona poe da ide, a carev sin
za njom ustopice. I tako ona izmeu naroda provlaei se i bjeei,
nekako joj spadne papua s desne noge, i ona, ne imajui kad traiti je,
pobjegne bosonoga, a carev sin uzme joj papuu. Doavi ona kui svue
se i haljine ostavi u sanduk, pa odmah k vatri kao i prije. Carev sin po
tom zae s onom papuom njezinom, da je trai po svemu carstvu
ogledajui svakoj djevojci papuu na nogu, ali kojoj duga, kojoj kratka,
kojoj uska, kojoj iroka, ne moe ni jednoj da pristane.
I tako idui od kue do kue, doe i kui njezina oca. Maeha
njezina, kad je vidjela, da e carev sin doi i njihovoj kui da trai onu
djevojku, ona nju pred kuom sakrije pod korito. Kad carev sin doe s
papuom i zapita, imaju li kaku djevojku u kui, ona mu kae da imaju i
izvede mu svoju ker. Kad joj papuu on ogleda na nogu, ali joj papua
ne moe ni na prste da se navue. Onda carev sin zapita, imaju li u kui
jo kaku djevojku, a ona mu kae, da nemaju vie nikake.
U tom pijevac skoi na korito, pak zapjeva: Kukurijeku! Evo je
pod koritom!
Maeha povie: I, orao te odnio!
Carev sin uvi to potri bre bolje ka koritu, ta ga digne, kad
tamo, a to pod njim ona ista djevojka, to je bila u crkvi i u onijem istim
haljinama, u kojijem je trei put bila, samo bez papue na desnoj nozi.
Kad je carev sin ugleda, on se gotovo obeznani od radosti, pa joj bre
bolje papuu nazuje na desnu nogu, i videi, da joj je ne samo taman na
nogu nego da je upravo i onaka kao i ona, to joj je na lijevoj nozi
odvede je svome dvoru i oeni se njome. 14
(Zagreb)
2. BASNA
Basna je vrsta prie u kojoj ivotinje, biljke ili stvari govore o
ljudskim osobinama. Dijalog joj je glavno sredstvo. Novele o ivotinjama
mogu se svrstati kao podvrsta basni. Pod Ezopovim (VI. st. prije Krista)
imenom do naih je dana dolo 400 basni. uro Feri Gvozdenica
(Dubrovnik, 1739. Dubrovnik, 1820.) u svoja je djela uvrstio mnoge
14
Tini Marasovi 2007. godine kazala je u Zagrebu Jadranka ivkovi, ro. 1944. Rkp.
FF Split, E, 2007, str. 85-87.
270
3. PREDAJA
Predaja je vrsta prie koja se temelji na vjerovanju u istinitost
njezina sadraja. Golem je broj usmeno-proznih oblika u svetim
knjigama. Vede (usmeno znanje) je sveta staroindijsko-sanskrtska sveta
knjiga a nastajala je od XVI. do VI. st. prije Krista. Zahvaljujui usmenoj
predaji u Indiji i danas ivi sveto pleme Veda.
U Bibliji (XIII. st. prije Krista I. st. poslije Krista) je mnogo
usmenih predaja i legendi. Takva je, primjerice, potresna pria Judita
(II.-I. st. prije Krista). Na znaaj i ulogu usmene predaje, starozavjetni su
pisci vie puta ukazivali i poticali njegovanje vjerne usmene predaje, a
15
272
Novi zavjet, ZIRAL, Mostar; Hrvatsko ekumensko biblijsko drutvo, Zagreb 2000,
str. 615.
17
Isto, str. 616.
18
Maja Bokovi-Stulli, Usmena knjievnost kao umjetnost rijei, Mladost, Zagreb
1975, str. 128.
273
Agrafijsku epohu.
Doba drevnih Grka.
Ilirsko i rimsko doba.
Starohrvatsko doba.
Epoha od ujedinjenja Hrvatske do kraja vladavine narodnih vladara
(925.-1463.).
6. Epoha osmanske vladavine (1463.-1878.).
7. Period od konca 19. st. do 1914. godine.
8. Razdoblje izmeu dva Svjetska rata (Jugoslavija 1918.-1990.).
9. Epoha SFRJ (1945.-1990.).
10. Period od osamostaljenja Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine
(1990.-).
U mnogim je epskim pjesmama i predajama prisutna mitska
tematika iz agrafijske i pretkranske etape.
DREVNI GRCI
Ope je narodno miljenje da su na ovim prostorima najprije ivjeli
Grci i da su bili goleme veliine. Po nekim priama bili su toliko veliki
da nisu cijeli mogli lei u kuu te im je za vrijeme spavanja pola tijela
bilo u kui a pola vani:
A jesu, brte, bili krupni ti ljudi. Ja sam tamo bio, kad su vabe
tangle radili i tamo se zvala maeta. I bila su dva maeta i na jednom
konjska ploa utisnuta, a na drugom nije nita. Kad su oni te kamenice
odvalili i onda otvorili taj grob. (Tu je tanga dvojstruka). I glava oeka,
274
samo jedan zub kraj nje ispo, a ovde mu more linjak metnuti, di je
jagodica.19
(Gorica u Rami)
Po prianju estoka je zima trajala sedam godina te su Grci izumrli
ili napustili Bosnu i Hercegovinu.
ILIRSKO I RIMSKO DOBA
Iliri su indoeuropski narod. U prapovijesnoj i antikoj epohi ivjeli
su na zapadnomu Balkanu. Prema rimskom povjesniaru Apijanu (2. st.
prije Krista) Iliri su nastanjivali podruja iznad Makedonije i Tracije do
Dunava. Smatra se da Ilirima pripadaju: Taulanti, Enheleji, Labeati i dr. u
Albaniji; Dokleati u Crnoj Gori; Ardidejci, Daorsi, Delmati, Liburni,
Japodi, te vjerojatno Histri u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini; Peligni,
Dauni, Japigi i dr. koji su s Balkana doselili u Italiju. Ilirska su plemena,
takoer, Autarijanci, Dardanci, Mezeji, Breuci, Kolapijani.
Zbog zemljopisne udaljenosti i vanjskih utjecaja ilirska su plemena
razvila razliite kulture. Vjerovali su u razliite bogove. Govorili su
slinim jezicima. Najvei su utjecaj na Ilire imali Kelti i Grci. Iliri su bili
razjedinjeni. Meusobno su ratovali. Ratovali i s Grcima, Makedoncima i
Rimljanima. Grci su u 8. st. prije Krista osnovali svoje kolonije na
ilirskoj obali (Epidamnos), a u 4. st. prije Krista osnovali su kolonije na
istonoj Jadranskoj obali (Issa, Pharos). Enheleji su stvorili monu
dravu u junoj Iliriji koja je na vrhuncu moi bila u 8./7. st. prije Krista.
Dravu su stvorili i Taulanti i Dardanci. Nakon toga stvorena je mona
ilirska drava koja se prostirala od srednjodalmatinskih otoka na sjeveru
do Epira na jugu te Dardanije i Makedonije na istoku.
esti su ratovi unitili monu ilirsku dravu 168. godine prije
Krista. Najei otpor pruili su Delmati i Japodi. Delminij je spaljen
156. g. pr. Kr.20 Od tada su Delmati bili skoro stalno u ratu protiv
Rimljana sve do opega ustanka protiv Ilira (6. 9.g.). Taj je ustanak
surovo uguen. Brojne su grandiozne ilirske gradine do naih dana nijemi
19
275
21
276
23
277
AGRONIUM
Ilirski grad Agronium nazvan je po kralju Agronu. Po kotorskim
predajama ilirski su bogovi preklinjali Agrona da ne oeni Teutu: Lijepa
jeste, isticali su, no je i zlokobnica koja e sigurno donijeti nesreu
cijelom kraljevstvu. Ve u godinama ali vrele krvi.
Agron je postupio suprotno volji svemoguih. Oenio je Teutu.
Volio ju je, vodio sa sobom, darivao poklonima i poastima. Sudjelovala
je Teuta s Agronom u mnogim ratovima. Stvorili su monu dravu.
Potom je Agron sagradio prelijepi grad Agronium u kojem e stolovati
njegova supruga. Grad je opasan bedemima. U gradu su izgraeni cvjetni
trgovi i arene. Izgraeno je i pristanite u kojem je planirano da prvi
privezani jedrenjak bude onaj koji e Agrona dovesti kada ovaj doe na
proslavu otvaranja grada.
Agronu je stigla vijest da mu supruga Teuta ivi raskalaenim
ivotom. Odluio je vratiti se i osobno ustvrditi to je istina.
Kraljica ga je doekala na pristanitu u svoj svojoj ljepoti, u
raskonim koijama. Prila je kralju i u znak dobrodolice ponudila mu
pehar da ispije. Umoran od dugoga putovanja i zadovoljan razvojem
dogaaja Agron je ispio tenost na iskap. Napravio je nekoliko koraka i
pao na tepih prostrt njemu u ast. Bio je mrtav.
Tako je jedan od uglednih Agronovih vojskovoa usmrtio kralja i
preuzeo zapovjednitvo nad ilirskom flotom i vojskom.
Zbog toga umorstva bog Posejdon je naredio da se iz grada sklone
robovi i sirotinja. Poelo je strano kanjavanje. Zemlja se otvorila, a u
njenu utrobu propao je tek izgraeni Agronium. Zatim je morski val za
sva vremena sakrio nekadanju ilirsku prijestolnicu.
Po predajama Teuta nije bila kanjena jer nije znala da se
pripremalo ubojstvo njezinoga supruga. Pripovijeda se i da je Posejdon
nije htio kazniti zbog njezine iznimne ljepote.27
***
Hrvati iz Crne Gore u svojim predajama zamjeraju Teuti jer je i
ona bila u sveanoj povorci kada joj je mu otrovan. Hrvati joj nisu
27
Predaju je 2006. godine snimila Iva Brguljan u Kotoru od tamonje nastavnice koja je
elila ostati nepoznata. (Kazivaica je Hrvatica.) Kazivaica istie da je ova predaja po
svome nastanku najstarija predaja koja govori o postanku Kotora.
278
28
Predaje iz kotorskoga kraja snimila je na diktafon studentica Fakulteta filozofskohumanistikih znanosti Sveuilita u Mostaru Iva Brguljan i dala ih meni. Iva je pod
mojim mentorstvom napisala diplomski rad Suvremene povijesne i etioloke predaje;
legende; paremiografija i obiaji u kotorskom kraju. Rad je obranila 19. svibnja 2006.
godine. Iva Brguljan zapisala 2005 god. od Tomislava Grgurevia.
29
SAT RT CG, 1. oujka 2005, 17, 45.
30
Juraj Rattkay (Velikotaborski) (Veliki Tabor, 1612. Zagreb, 1666.) iz velikake je
barunske obitelji maarskog podrijetla kojoj je pripadao posjed Veliki Tabor, a u
njihovom su vlasnitvu bila i imanja u varadinskoj i zagrebakoj upaniji. Bio je
isusovac, zagrebaki kanonik, tajnik biskupov, kandidat za zagrebakog biskupa. Uz
bana Ivana Drakovia te Petra Zrinskoga i Krstu Frankopana ratovao protiv Turaka te u
ekoj, Saskoj i Trginiji protiv veda. Kad mu nije polo za rukom postati
zagrebakim biskupom, imao je problema s izabranim biskupom Petrom Petretiem. I
dalje je ratovao protiv Turaka, to e opisati u Memoria regum. Ta mu je knjiga donijela
dosta neprijatelja i stvorila zavist i pakost kod protivnika te je lien kanonikog ina.
Povod za to bila je jedna ena s kojom je ivio i od koje se morao odvojiti, a ona je
preselila u Krko, gdje ju je on i dalje posjeivao. Poslije je posrijedi bila neka druga
ena. Njoj je pisao pisma koja su dola u ruke biskupu, tako da je izgubio sve asti i
crkvene prihode (1664.). Ipak je dobio novu upu u Novoj Vesi. Bolestan od kostobolje
umro je 1666. godine i pokopan kao kanonik.
Rattkayevo djelo Memoria regum Regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavonije
posveeno je Ferdinandu IV. i brai Nikoli i Petru Zrinskom. Podijeljeno je u est
knjiga. U prvoj poinje opim potopom, pa ide do rimskih bojeva s Teutom; svrava
knjigu zemljopisnim opisom Hrvatske i Slavonije svoga vremena. ()
Navodim prema: Juraj Rattkay, V(ladimir) R(ezar), u: Leksikon hrvatskih pisaca, autor
koncepcije Kreimir Nemec, urednici: Dunja Falievac (Starija hrvatska knjievnost),
Kreimir Nemec (Novija hrvatska knjievnost), Darko Novakovi (Hrvatski latinizam),
kolska knjiga Zagreb 2000, str. 615.
31
Svi drugi povijesni izvori navode da je kralj Agron umro 231. g. pr. Kr. i da ga je te
godine naslijedila njegova ena Teuta.
279
280
281
Isto.
SAT RT CG, 1. oujka 2005, 17, 45-.
36
Vidi o tomu vie: Mira Martinovi, Mitologija, Uliks, Kotor, 2003., str.262.
35
282
Predaju je 2006. godine snimila Iva Brguljan u Kotoru od tamonje nastavnice koja je
elila ostati nepoznata. (Kazivaica je Hrvatica.) Kazivaica istie da je ova predaja po
svome nastanku najstarija predaja koja govori o postanku Kotora. Vl. rkp. MO, 2006.
sv. D. 37. str. 10.-11.
38
Iva Brguljan 2001. godine zapisala u Prnju kod Kotora po kazivanju Sonje Nikoli
(djev. Nikoli, ro. 1935. godine). Rkp. FF Mostar, 2006, sv. D. 37.
39
SAT RT CG, 1. oujka 2005, 17, 45.
283
284
285
41
286
Jesus Pordo, Dioklecijan, veliki poraz cara koji je progonio krane, prevela Linda
Palameta, Pro arte papiri, Split 2005, str.5.-7.
287
288
godinu i to sva u zlatu i sjaju u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. Ko bi tada moga nju
susrist pa zaustavit konje i nju poljubit, bio bi estit za vavik. To Dioklecijanu nije
bilo drago, pa bi zato, kad bi ona izila iz tamnice, naredio svojim slugam da s
latom ine po gradu naokolo veliku grmljavinu, neka bi se pripao svaki oni koji bi
pokuao nju zaustavit i poljubit. Napokon to je vie bilo dodijalo Dioklecijanu, pa je
odlui smaknuti. Kad je on to bio odluio, najedanput nestane nje iz tamnice.Ona jo
ni danas nije umrla. Ona se prikazuje i sada svaki hiljadu godina isto u zlatnoj
karoci, i to u Splitu i Solinu, u Mravinskom polju pod Kamen i u nas u Srinjinam
pod Baom. Pripovidali su stari ljudi da ona trai u Mravinskom polju jednu
enu koja ju je puno ljubila i bila je zato progonjena od Dioklecijana. U nas u
Srinjinam dolazi pod Baom gdi je bio Dioklecijanov ribnjak, a ona se tu
igrala kad je bila malena i bacala ribicam mrvice od kruva i mesa.
Ko nju i sada vidi, pa zaustavi konje i karocu i nju poljubi, ostao bi estit za vavik.
Bijae se naao jedan na Srinjanin od srca - ovo mi je kaziva moj pokojni otac - pa je
odluija pokuati sriu, pa ta Bog da, da da. Ode zato u Split, ali je nije naa. Vrati
se natrag da e kui u Srinjine, kad eto ti nje pod Kamen, gdi je kupina, a jo se nije bilo
svanulo. Sva u sjaju i zlatu kao zvizda Danica, u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima,
lipa ka ruica, stasita ko jela, da je se ne mogu dva oka nagledati od velike
plemenitosti, a leti, brate, ka vila. Skoi on prida nju, ufati konje za uzde, ali ona
oine konje, konji upropanj, on se pripade, problidi i onesvisti, a ona pobie. Ona je
bila oinula konje samo da njega kua. Ne bi ga bili konji satrli, jer je ona puno
dobra. Vidi se da mu nije bilo dano da je poljubi pa da bude estit za vavik. Nju je
sigurno moga zaustavit i poljubit pokojni don Nikola Muini, ali se nije na nju
namirio. (Srinjine kraj Splita) Navodim prema: Usmene pripovijetke i predaje, priredila
Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 345-346.
46
Isto, str. 454.
289
poljubiti samo dobri ljudi kakav je u to vrijeme bio upnik don Nikola
Muini (umro 1856. godine.).47
U Prii o Dioklecijanu i njegovoj keri biblijski je motiv ptice koja
samo jednom u tisuu godina dotakne zemlju.
***
Motiv prasee glave i tajne koja se ne moe sakriti nalazi se i u
prii o kralju Norunu48 i kralju Trajanu.
U Kistanju (Dalmatinska zagora) pripovijeda se o caru Kliktijanu
koji je imao kozju bradu i praseu glavu. Cara su vojnici po redu ili
brijati, ali se od njega nijedan nije vraao. Jednom je vojniku majka
svojim mlijekom ukuvala kola. Kad je taj vojnik obrijao cara, zamolio
ga je da pojede kola. Car mu je dopustio i zamolio ga da i on uzme
kolaa. Kola mu se dopao te je upitao vojnika od ega je tako sladak.
Kad mu je vojnik rekao da je od majinoga mlijeka, car je uzviknuo: Ta
mi smo braa kad od iste matere uivamo mliko. Car mu je dao tapi i
pustio ga. Vojnik je od tapia napravio sviru koja je svirala: U cara
Kliktijana kozja brada i prasea glava.49
DIOKLECIJANOVI PODRUMI
U Splitu i okolici u usmenoj su komunikaciji i predaje o
Dioklecijanovim podrumima.
Nedavno su otkrili da jedan od njih poveziva Solin, Sinj i Split, sve
do palae, i tim tunelima i podrumima sluili su se vojnici i sam car.
Tridesetih godina 19. stoljea do Drugog svjetskog rata vrena su
ispitivanja tih tajnih podruma i katakombi. I svi istraivai, svi oni koji
su sudjelovali u tim ekspedicijama nisu se vratili ivi.
Govori se da su te katakombe i podrumi puni zamki koplja koja
probadaju, ploe koje se okreu i tako gutaju sve koji se usude tuda
47
290
50
291
onu stranu, di je njijov, rimski put bijo, ito je uvik slabije. Svake godine
oru stine izvaljujem. Put je bijo sve od gradine pa amo.52
(Letka kod Tomislavgrada)
RIMSKI PUT
Mnogobrojni ostatci Rimskih puteva i prie o njima i danas
svjedoe mo toga carstva.
Kao i danas, Duvno je se i u rimsko doba nalazilo na raskriju
cesta. Tragovi tih rimskih cesta mogu se vidjeti i u polju i po okolnim
brdima.
Od gradine priko njiva Mukinica do Luina ima konjski put, kau
rimski, to su sve stine ko kaldrmane bile priko polja i vidile se vazda dok
53
nisu potopoli polje.
(Korita kod Tomislavgrada)
***
SVETA ANASTAZIJA (STOIJA)
Sveta Anastazija u narodu je poznata kao Stoija, Staza, Staija,
Staa, Stajka, Stana, Stoja, Nasta. Bila je srijemska muenica (djevica) ili
udovica patricija Publija koji ju je radi njezine elje za djevianstvom
zatvorio u kunu tamnicu. Usunjenu ju je tjeio sveti Krizogon (hrv.
Krevan). Nakon Publijeve smrti pratila je Krevana u Akvileju i ondje
prisustvovala njegovoj muenikoj smrti. Nastavila je slijediti svete
muenike idui u Sirmij, Solun i ponovno u Sirmij gdje je 25. prosinca
304. godine spaljena na lomai. Pokopana je u vlastitoj bazilici, uz
baziliku svetoga Dimitrija. U 5. stoljeu njezine relikvije su prenesene u
Carigrad. Zadarski biskup, sveti Donat oko 804. godine dobio je te
52
Marko Rado, ro. 1933. godine, u Letki 2003. godine kazao Danijeli Ani. Rkp. FF
Mostar 2003, D.
53
Predaju je zapisala Tatjana ui po kazivanju Dragice uri roene 1931. god. u
Koritim. Vl. rkp. zb. 2004. sv. 2. d. str. 30.
292
293
294
tog kamena koji je svijetlio. A ustvari su oni imali i jednu zlatnu jabuku
koju su stavili na vrh kule pa im je ona sluila k'o putokaz jer je davala
odsjaj od sunca po danu i od mjeseca u noi. Tu je zemlja bila plodna,
mogla se obraivati, ljudi su mogli od svoga rada tu ivjeti pa su tu
napravili i grad, zvao se Zvjezdan-grad.
Al' zbog zavisti i ljubomore mitsko bie Huri koje je ivjelo pod
zemljom, pusti jak vjetar koji istrgnu od kralja taj kamen te on pade u
podnoje planine. Kralj naravno naredi da se kamen nae ali poto Huri
pusti gustu maglu u podnoje Zvijezde, nisu ga mogli nai pa ga je odnio
sa sobom pod zemlju i dolo je do nji'ove propasti a legenda kae da je
tada nastala nekakva kletva, jer se Huri krio s kamenom od kralja i da bi
bio sigurniji zavi on Zvijezdu u snijeg. Nije se moglo sijat' vie jer je bila
velika studen pa su oni morali pobje' i selit se jer nisu imali vie ta
jest'. Kako su silazili s Zvijezde tako su nastanjivali Vare i Visoko. Kralj
je oti'o u Visoko a neki su se samo spustili u Vare 'dje su isto traili tog
Hurija i kopali zemlju i tako otkrili golema rudna bogatstva. 60
SVETI JERONIM
Slavni Jeronim (oko 347. 422. g.), crkve nauitelj, vjere branitelj,
kruna redovnikov i dika slovinskoga jezika, rodi se u Stridonu, blizu
rijeke Drave od potenih roditelja.
Kao mladi uputio se na kolovanje u Rim te ubrzo svojim znanjem
postade govornik da miljae da u njemu Ciceron uskrsnu.
Jerolim se odlui u svijet krenuti. S Pavlinom i Bonoziom ode u
Francu i u mjestu Concordie od Friula (odmori se) poinu neko vrijeme i
odatle posla ivot prvog pustinjaka Sv. Pavla. Odatle ode u Treveru i
naavi neke knjige Sv. Hilarija, rukom ih svojom ispisa, vrati se i doe u
Aquileju. Potom je proao gore koje dijele latinsku zemlju od Panonije ili
Banovine doe na svoju djedovinu i ondje svoju sestru preporui nekim
enama jer mu otac i majka bjehu umrli. Uputi se prema Grkoj i Siriji te
ue u Antiochiju, gdje s Svetim Agariom ostade neko vrijeme. U to je
vrijeme puna Sirija bila pokornika pustinjaka. Sv. Jerolim se odlui
slijediti ih. etiri ljeta ostao je u pustinji hranei se biljkama i korijenjem.
Zemlja gola bila mu je postelja, nebo pokrivalo, zvjerinje i korpioni
bjehu njegova druba.
60
295
Nakon etiri godine poeli Sv. Mjesto pohoditi gdje naui idovsko
pismo. Pozvao ga je biskup carigradski Grgur koji je Jeronimu bio
uitelj. Papa Damaso naredio mu je da doe k njemu te mu je dodijelio
jednu parokinju i zato se Jerolim pie kardinalom. U Rimu je ostao tri
godine propovijedajui i piui ondje. Ponovno ode u Jerusalem te pored
jasala gdje se Isus rodio ozida jedan Klotar i ondje nastavi initi pokoru.
etrdeset godina je ondje u pokori ivio. Mnogi su mu vladari slali pisma
da ih tumai. Sve je nevjernike zbunio i hrabro protjerao.
Jednom mu je lav doao te nogu u koju se trn zabio pokaza Sv.
Jeronimu, a on ga izlijei. Zato se kod Sv. Jeronima pie to zvjerinje.
Bibliju je preveo iz idovskoga, a Novi zavjet iz grkoga. Mnogo je
jo napisao navlastito maternjim jezikom.
Umro je u osamdeset estoj godini ivota 30. rujna 422. i bi
pokopan pored Gospodinovih jasala. Kasnije bi prenesen u Rim i po
njemu Bog mnoga udesa uini.
PRIA O EHU, LEHU I MEHU
Mavro Orbini (Dubrovnik, vjerojatno pol. XVI. st. Dubrovnik,
1611.) objavio je 1601. godine Kraljevstvo Slavena. To je djelo napisano
na temelju Ljetopisa popa Dukljanina, povijesnih izvora i usmenih
predaja. Orbinija su koristili Pavao Ritter Vitezovi, Ivan Gunduli,
Junije Palmoti, Filip Grabovac, Andrija Kai Mioi i drugi. To je
djelo bitno utjecalo na poetke srpske i bugarske historiografije. U 18. st.
je prevedeno i na ruski jezik. Mavro Orbini u svom djelu pie i o brai
ehu i Lehu, a Meha ne spominje.
eh Hrvat nehotice ili hotimice ubije jednog od svojih ovjeka
velikoga ugleda. Zbog toga ga optuie i htjedoe ga osuditi te on
pobjegne zajedno s bratom Lehom i mnogobrojnom rodbinom,
prijateljima, slugama i drugim ljudima. Doli su u Moravsku kojom
upravljahu Slaveni. Moravci im kazae da je Bohemija prazna i da je u
njoj tek aica Vandala, takoer slavenskog roda. Kada je eh stigao u
Bohemiju, ondje zatekne vie ovaca i goveda nego ljudi. Ljudi su bili
zaputeni dugih kosa mahom pastiri. Ljudi su vidjeli da su eh i njegovi
ljudi iste narodnosti te se pozdravie i izgrlie dajui ehu poklone:
meso, mlijeko i sir. ehu se ondje svidjelo, te se popeo na planinu i ondje
ubi rtve i prinese bogovima. Vrati se u polje svojima i ree im da ondje
sagrade kue i ponu obraivati zemlju. Hrvati bjehu vjeti gradnji i
296
297
298
65
299
plave kose proi priko ruevina svoga dvora u Tugarima bdijui nad
Pojianima i Pojicama.67
U livanjskom kraju i danas pripovijedao da je planina Tunica
nazvana po kraljici Tugi koja je ondje dolazila u posjete svojoj sestri
Bugi.
SARACENI U PRANICAN
Saraceni je bizantski i latinski naziv kojim su u ranom
rednjovjekovlju nazivani sredozemni arapski islamizirani narodi. Iz
sjeverne Afrike su prodrli i osvojili: Maltu, Siciliju, Korziku, Sardiniju i
Kalabriju, te se uvrstili u Ulcinju. U narodnom je pamenju Braana i
danas predaja:
Ne znam kako su Saraceni doli do Braa, ali postoji legenda o
njihovome napadu na Pranice. Logino je da su to bile ba Pranice,
jerbo su one na samom vrhu Braa, a mista u sredini otoka su nastala
puno pri onih uz more. Ni bilo puno Braana za obranit misto, ali onima
a su bili, na pamet je pala izvrsna ideja. Da se spase, pobrali su duge
ibe od jasena i primazali ih lojem. Borba je bila u cik zore, a je
Braanima savreno odgovaralo zbog poloaja sunca. Kako je ti loj
bliska na suncu, Saracenima se priinilo da vide ogromnu vojsku, puno
veu od njihove, pa su utekli.68
(Selca na Brau)
EPOHA OD UJEDNINJENJA HRVATSKE DO KRAJA
VLADAVINE NARODNIH VLADARA (925.-1463.)
U usmenoj su komunikaciji do naih dana sauvane povijesne
predaje69 i pjesme o: kralju Tomislavu, Marku Kraljeviu, Janku Sibinjaninu, Skender-begu, hercegu Stipanu Vukiu Kosai.
67
Mirni Trgo 2006. godine u Sumpetru (Jesenicama) kazao je Jure Klari. Rkp. FF
Split, 2006, sv. 39, str. 4.
68
Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Dijani Mieti, u Selcima na Brau kazala
Doris Bokovi (ro. 27. srpnja 1965. g. u Splitu.). Po zanimanju uiteljica, ivi i radi u
Selcima na otoku Brau. Rkp. FF Split, 2004, sv. 31.
69
Vidi o tome: Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i
mikrostrukture, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u
100 knjiga, knjiga 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005., str. 97.-172. i: Marko
300
SVETI DONAT
Donat je, za vrijeme kralja Karla Velikoga na Zapadu i Nicefora na
Istoku, bio zadarski biskup (9. st.). Podrijetlom je bio iz ugledne zadarske
obitelji. Htijui sprijeiti sukobe izmeu carstava krenuo je s mletakim
dudem Benenatom u Carigrad. Ondje je otkrio posmrtne ostatke svete
Stoije. Ponijeo je sa sobom moi svete Stoije i kuda god se kretao
mnotvo naroda je ozdravljalo. Benenato je htio Stoijine relikvije
ponijeti u Mletke, ali se pojavila silna oluja. Tada je Donat upriliio
sveani prijenos Stoijinih kostiju u biskupsku crkvu svetoga Petra, dao
je izraditi kameni sarkofag i oltar i crkvu je posvetio svetoj Stoiji.70
KRALJ TOMISLAV
Prema izvjeu u Hrvatskoj kronici, prvi hrvatski kralj okrunjen je
na Duvanjskom polju, najvjerojatnije u blizini planine Liba, gdje su
neko i Delmati imali svoj glavni grad. Dominik Mandi dri da se taj
dogaaj zbio godine 753. i da se okrunjeni kralj zvao Budimir. Neki
drugi povjesnici dre da se krunidba zbila krajem 9. stoljeu. Ako je kralj
Budimir kraljevao 40 godina i preminuo 917. godine koja se spominje u
Kronici, znai da je krunjen godine 877. ili otprilike tada.
U narodu je najrairenije i najprihvaenije miljenje Kukuljevievo
i Klaievo, prema kojem se na Duvanjskom polju za kralja okrunio
Tomislav godine 925. Duvnjaci vjeruju da Tomislavgrad batini ime po
kralju Tomislavu.71
Tomislav je, vjerojatno, sin Mutimirov kojega je naslijedio oko
910. g. Bio je jak, hrabar i vrlo poduzetan. Kad je proglaen knezom,
oslobodio je Posavsku Hrvatsku meu Dravom i Savom. Dok se bugarski
car Simeon borio s Grcima, Tomislav je otkazao poslunost Grcima i
Hrvatsku uinio samostalnom. Zauzeo je nakon toga Bosnu i Hum. Grgur
Dragi, Od Kozigrada do Zvonigrada (hrvatske povijesne predaje iz Bosne i
Hercegovine) Mala nakladna kua Sv. Jure i Ziral, Baka Voda-Mostar-Zagreb 2001.,
str. 57.-93.
70
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju
Radovana Ivanevia, priredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990,
str. 209.
71
Robert Joli, Duvno kroz stoljea, Naa ognjita, Tomislavgrad Zagreb, 2002. str.
493.
301
302
75
303
76
Ferdo ii, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1990, str. 587.
Vjekoslav Klai, Povijest Hrvata, knjiga prva, MH, Zagreb 1974, str. 144.
78
Hrvatski leksikon, II. svezak, L , glavni urednik Antun Vuji, Naklada Leksikon d.
o. o. Zagreb 1997, str. 724.
77
304
Mavro Orbini, Kraljevstvo Slavena, (priredio Franjo anjek), Zagreb 1999, str. 288289.
306
80
Ivo Andri, Razvoj duhovnog ivota u Bosni pod uticajem turske vladavine (doktorska
disertacija), Beograd 1997, str. 21.
307
308
83
309
MANIHEJCI
U Bosni su pored bogumila i patarena bili i krivovjerci manihejci.
Orbini pie: Ovi posljednji (kako izvjeuju Voloterano i Sabellico)
nastanjivali su samostane smjetene u dolinama i drugim udaljenim
mjestima, kako bi ene koje su ozdravile od kakve bolesti obiavale na
zavjet otii sluiti na odreeno vrijeme, prebivajui s redovnicima
(krivovjercima). Krivovjerci manihejci su potrajali do 1520. godine.
Opata samostana su zvali djed, a priora strojnik. Njihov bi sveenik,
ulazei u crkvu, uzeo kruh u ruku, okrenuo prema puku i uglas izgovorio:
Blagoslovit u ga, a puk bi mu odgovorio: Blagoslovi ga, da bi zatim
dodao: Prelomit u ga, a puk odgovorio: Prelomite ga, zatim bi tim
kruhom priestio puk u crkvi.86
BOGUMILSKI PUT
Ispod Kalavure se nalazi Bogumilski put koji su pravili Bogumili.
Taj put ie od Blazina, ispod Kalavure prema Meetu, Matinu gradu do
Crveniki parnica.
A ima jo jedan put koji ie kroz Crkvinu, iza vrtla; nailazi kraj
87
Stepenjskog greblja, izmeu Mujinovca i Ploa.
(Stepen kod Tomislavgrada)
MISIONARI
Veliki broj starokranskih bazilika i starokranskih crkava u
Bosni i Hercegovini dokaz je da je kranstvo na ovim prostorima bili
vrlo rano prisutno i da su Hrvati u ovim krajevima vrlo rano primili
kranstvo.
Gotovo u isto vrijeme kada je albanianski biskup Belesmemca
uspostavio u Bosni bogumilsku crkvenu organizaciju s djedom Rastudijem na elu, u Bosnu dolaze misionari dominikanskoga reda. N.
Pfeiffer, pisac kritike povijesti poetaka ugarskih dominikanaca, stavlja
njihov dolazak u 1226./32. Povijesni dokaz tome imamo u pismu pape
86
310
311
312
313
94
Usp. dr. fra Leon Petrovi, Krani bosanske crkve, drugo izdanje, Sarajevo-Mostar,
1999.
95
Dominik Mandi, Sabrana djela 4, Bogumilska crkva bosanskih krstjana, II. izdanje,
Ziral, Chicago-Roma-Zrich-Toronto 1979, str. 42.
314
316
317
318
319
Hrvatskoj nastala je prava jagma izmeu Mleana, Dubrovana, Spliana i Trogirana. Meutim, udovica Jelena je predala Omi svome bratu
Ivaniu Nelipiu i tako je Omi s Krajinom pripao Hrvatskoj i rodu
Nelipia.108 Jelena se dva-tri mjeseca nakon smrti Hrvoja udala za kralja
Ostoju.
Hrvoje Vuki Hrvatini ostavio nam je znamenita djela
Hrvojev misal i Hvalov zbornik.
Turci su Kotor Varo zaposjeli 1519. godine, a do tada je bio u
sastavu Jajake banovine, osnovane s nakanom da se zaustavi prodor
Turaka prema zapadu. Turci su u Kotor Varo smjestili svoju posadu
koja je tu ostala sve do 1838. godine. Za vrijeme turske okupacije Kotor
Varo pripada jajakom kadiluku, a vojniki kobakoj kapetaniji.
HERCEG STIPAN VUKI KOSAA
Herceg Stipan Vuki Kosaa (Kosaa kod Foe, 1405. Herceg
Novi, 1466.) naslijedio je 1435. g. od svog strica Sandalja Hrania Hum,
Podrinje, dio Zete, Krajinu (Makarsku) i Poljica. enio se tri puta. Prva
mu je ena Jelena, ki Bale III; druga je bila parmska plemkinja
Barbara de Raugo, a trea Cecilija iz Senja. U prvom je braku imao keri
Katarinu, buduu bosansku kraljicu, i Maru; te sinove Vladislava (Ladislava) i Vlatka. Trei sin Stipan roen je u braku s Barbarom de Raugo.
Stipan je nakon oeve smrti iz nepoznatih razloga preao na islam i
ostvario blistavu karijeru. Stipan (Ahmet) Hercegovi bio je sedam
godina veliki vezir.
Herceg Stipan 1448. g. se prozvao hercegom i od tada se Hum zove
Hercegovina; 1450. g. zaratio je s Dubrovanima. ivio je razuzdanim
ivotom: Doveo u dvor pohotnu Firetinku zbog koje ga je napustila ena
Jelena, obljubio sinovu nevjestu zbog ega je sin (Vladislav) zaratio
protiv njega. Preao s bogumilstva na katolianstvo.
O hercegu Stipanu Vukiu Kosai ispjevane su lirske i epske
pjesme. O njemu narod i danas pripovijeda. Jo uvijek je u narodnom je
pamenju pria o hercegovom blagu.
108
Vjekoslav Klai, Povijest Hrvata (knjiga trea), MH, Zagreb 1974, str. 93.
320
321
Predaju Kako su steci navueni kazao mi je Pero urdo na Gorici 1997. godine. Vl.
a. z. 1997.
322
112
324
113
325
Predaju je Katici Lozi Radielovi u Jajcu travnja 2007. godine kazao Stipo Crnki,
ro. 1936. godine. Kua u selu ibenica mu je sruena i sad ivi u Jajcu. Rkp. FF
Mostar 2007, D. Dr. iro Truhelka je 1888. godine pretraio grob i zabiljeio:
U dubini od 88 centimetara nailo se pod slojem crnice na sloj krupnog kamenja, koji
je i onako istruli kostur mjestimice zdrobio. Kosti leahu na sloju ilovae, to ju je
kinica iz gornjih slojeva splavila, te se ovdje slegla na dno. U tom sloju bila je
poloena leina.
Mrtvac bijae okrenut smjerom zapada prema istoku, tako da je lice gledalo prema
izlazeem suncu. Lubanja bijae odijeljena od trupa, jer nije leala na vratnim
kraljecima nego na desnoj strani grudnih kostiju. Ruke kostura bijahu na prsima
prekrene, a noge ispruene. Lijevo stegno pokazivae tragove, da je prelomljeno, a
oba prelomljena kraja nisu leala jedan tik do drugoga u istom pravcu nego u razmaku
kakvih 8 cm razdaleko.
Od priloga se naao komad gvoa nalik na polukrunu kuku, kako slue kao zapon
katanaca ili moda kao kuke na negvama, a osim toga i dva mala srebrena ugarska
326
Pad Bosne
U roku od osam dana turski car Mehmed pokorio je sto sedamnaest
gradova, dvoraca i utvrda; domogao se bosanskoga kraljevstva i
kraljevskih riznica, pretopljena zlata u vrijednosti vie od milijun dukata.
Tada su silovane iste gospoe, obeaene djevice, poklani asni
starci, nevina djeca nogama pogaena, oskvrnjene bogotovne zgrade,
vatrom nagreni oltari, posveeni muevi ili maem pobijeni ili
osramoeni. Bezbrojni ljudski plijen odveli su u barbarske krajeve
Trakiju i Aziju da odsele raa Turke.116
Velik broj Hrvata iz Bosne i Hercegovine spasio se bjeei u
kranske zemlje Hrvatsku, Italiju i Ugarsku. Neki su ponijeli sa sobom
veliki drveni kip, posveen tovanju Blaene Djevice Marije, u Trsat.
Turci su zarobili sto tisua krana, a trideset tisua mladia uinili
janjiarima.117
Od Osmanlija je pobjeglo 400 000 Hrvata a od toga ih je 200 000
izginulo i pomrlo bjeei u Hrvatsku, Italiju (Molisse), Austriju
(Gradie), Rumunjsku i drugdje. Zarobljeno je i u hareme i janjiare
odvedeno 100 000 kranskih djevojaka i mladia.118
SMRT KERKI BANA RADIVOJA
Ban Radivoj je brat kralja Tomaa (1443.-1461.) i stric
zadnjega bosanskoga kralja Stipana Tomaevia (1461.-1463.). U Bilaju
pod Kljuem koncem svibnja 1463. g. Turci su ga na prevaru zarobili
novca iz dobe Ljudevita Velikoga. Ove novce moemo smatrati kao neku vrstu obola, to
ga u srednjem vijeku davahu pokojniku kao poputbinu na drugi svijet,- obiaj koji je po
Bosni bio vrlo rairen.
Odijelu i to bi k njemu spadalo kao pucetima, kopama i dr. nije u tom grobu bilo ni
traga.
Iz ovih opaanja slijedi da je tu bila sahranjena leina, sasjeena i izmuena ovjeka,
kojeg pokopae u vrijeme koje je slijedilo vladi Ljudevita Velikoga, dok su jo njegovi
novci Bosnom kolali. (...)
Kostur, koji je iz groba izvaen bi sastavljen, koliko je bilo mogue te pohranjen u
staklenom lijesu u samostanskoj crkvi u Jajcu. Dr. iro Truhelka, Kraljevski grad Jajce,
povijest i znamenitost,J. Studnike I druga, 1904., Sarajevo, str: 14.
116
Nikola Lavanin, nav. djelo, str. 208.
117
Vjekoslav Klai, Povijest Hrvata (knjiga etvrta), MH, Zagreb 1974, str. 58.
118
Dominik Mandi Sabrana djela 5, Etnika povijest Bosne i Hercegovine, ZIRAL,
Toronto-Zrich-Roma-Chicago 1982, str. 173.
327
119
328
120
Tanji Topi 2004. g. u Kreevu kazala Ana Topi (ro. 1940.) Rkp. FF Mostar,
2004., sv. 49. str. 3.
121
Temelji crkve koju je kraljica sagradila u Otinovcima kod Kupresa 1447. godine
otkopani su i vide se i danas.
122
Bono Beni, nav. dj., str. 96.
329
330
331
332
131
333
334
134
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb
1997, str. 356.
335
MEDVEDGRADSKI TOP
Prigodom jedne s Turci bitke pripetilo se je, kad su naime Turci,
preobladavi nae, doparli ak do Save i tamoka se naselili, najvie
pako oko Lukavca grada u kojem je njihov voa obitavao, dao je
varhovni voa veliku ast u gradu na koju je odlinije pozvao. Kod stola
kad su svi veseli bili, nut to se dogodi! Basa donesenog preda nj
peenog kopuna tak je lijepo i vjeto porezao da kad bi sve falate skup
opet spravio i sloio, nije poznati bilo je li kopun prije porezan bio ali
ne. Nadut ovom vjetinom, basa uzdigne se, darei u rukuh kopuna,
rekne:
Kao to ja sad ovog kopuna u ruci darim, za nedjelju danah
moj e parip na artveniku Svetoga Kralja u Zagrebu zob zobati!
Tek to zadnju rije poe izgovarati, nut zarui nekaki
gromoviti glas, pukne top u Medvedgradu i tane udari u kopuna, kog
svega na drobne komadie razmarvi. To Turci videci i za zlu kob
uvaavajui, dadu se kud koji u bijeg, a za njimi onda svikolici karstjani
pohite, koji vilami, koji sjekirom koji baltom. I tako domovinu od turske
okrutnosti izbavie.135
***
Knin i Skradin su osvojeni 1522. g., a 1523. g. osvojeni su Sinj i
Ostrovica kraj Bribira. U to vrijeme bila su uasna stradanja Hrvata u
Bosni i Hercegovini.
OBRANA KLISA POD ZAPOVJEDNITVOM PETRA KRUIA
Od 5. oujka do 10. travnja Osmanlije su juriali na Klis ali su ih
porazili branitelji predvoeni Petrom Kruiem i Grgurom Orloviem.
Petar Krui (? Solin, 12. oujka 1537) postao je klikim
kapetanom 1520. godine, a 1522. senjskim kapetanom. Pobijedio je
Turke kod Klisa 1524. i kod Senja 1525. i doveo pomo okupiranom
Jajcu. etiri godine kasnije (1529) odrekao se dunosti senjskoga
kapetana i posvetio se obrani Klisa. Oslobodio je Solin 1532. Ratovao je
i na moru protiv Mleana i Turaka. Poginuo je branei Klis od Turaka.
135
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb
1997, str. 352.
336
136
Ivana Vukadin zapisala je 2008. godine u Klisu. Kazao joj je Marko Sablji (1958.,
Sabljii kod Imotskog). ivi u Klisu. Rkp. FF Split 2008, E.
338
339
kulturniturizam.croatia.hr/Home/Legende.aspx?idDocument=2545
Potpredsjednik Vlade Damir Polanec je 2007. godine na sveanom otvaranju predao je
gradonaelniku urevca Mladenu Rotanu rjeenje Ministarstva kulture kojime je
Legenda o Picokima dobila trajni status nematerijalnog kulturnog dobra Republike
Hrvatske.
340
142
Tanja Per-Polonijo, Tanahna galija, Knjievni krug Split, Split 1996, str. 97.-98;
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb, 1972, str.
277.
341
Tereza Karabati zapisala je 2008. godine u Vrsinama kod Trogira. Kazala joj je
Kaja arija (roena 1928.god. u Seget Vranjici, ivi u Trogiru.) Rkp. FF Split, 2008. E.
342
Vidi: Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH,
Zagreb 1997, str. 349.-350.
343
344
146
345
100 djela knjievnost jugoslavenskih naroda, sastavio Vlatko Pavleti, MH, Zagreb
1980, str. 17.
346
148
Stari pisci hrvatski, Djela Iva Frana Gundulia, Na sviet izdala Jugoslavenska
akademija znanosti i umjetnosti, u Zagrebu 1877, str. 284.-285.
347
149
100 djela knjievnost jugoslavenskih naroda, sastavio Vlatko Pavleti, MH, Zagreb
1980, str. 17.
150
Frange, Ivo: nav. dj. str. 97.
348
349
Vidi: Marko Dragi, Knjievna i povijesna zbilja, HKD Napredak, Split 2005, str.
195-198; 214-234.
153
Isto, str. 54.-56.
351
Stjepan Banovi, Kad je ivio Tomi Mijovil, u Zbornik za narodni ivot i obiaje
junih Slavena, JAZU, knjiga XXIX, sv. 1., Zagreb 1938, str. 74. 75.
155
Citirano prema: Stjepan Banovi, nav. dj., str. 81.
352
156
Ante imik, Begovi Kopii u: Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena,
JAZU, knjiga XXIX, sv. 1., Zagreb 1933, str. 57.
353
157
354
158
159
355
356
357
Mila Gojsali
Hrvatska heroina Mila Gojsali 27. oujka 1648. g. zavela je
Topal-pau te zapalila barutanu rtvujui svoj ivot za slobodu
Poljica. (Neki povjesniari taj dogaaj lociraju u 1530. godinu.)
Mile Gojsali je velika poljika junakinja. Kad su Turci osvojili
Kostanje, taj glavni Turin je vidija Milu i kako je bila puno lipa,
naredija je da mu je dovedu. Njena momak se bunija, ali ona je rekla da
e do i da joj je vrlo drago ta ju je ovi zva. Ona je ula u njegov ator u
kojem je bila i njihova sva municija i taj glavni Turin. Mile je uzela
163
Hrvatska heroina Mila Gojsali 27. oujka 1648. g. zavela je Topal-pau te zapalila
barutanu rtvujui svoj ivot za slobodu Poljica. (Neki povjesniari taj dogaaj lociraju
u 1530. godinu.) Trideset je ena 1657. g. od Osmanlija herojski obranilo Marinu kod
Trogira.
164
Stjepan trodl-Srijemac, aki izlet u Bosnu, Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest
dana, kolski vjesnik, VIII., Sarajevo, 1901., str. 452-453.
358
359
360
361
170
Vlajko Palavestra, Narodne pripovijetke i predanja u okolini Litice, GZM BiH, NS.
sv. XXIV/XXV, Sarajevo 1969./1970, str. 352.
171
Isto, str. 352.
172
Marijan unji, Junake pjesme iz Bosne, II. izd., Sarajevo 1925, str. 69. 73.
173
Isto, str. 71.-79.
362
Vlajko Palavestra, Narodne pripovijetke i predanja u okolini Litice, GZM BiH, NS,
sv. XXIV./XXV., Sarajevo 1969./70, str. 352.
175
O tomu u svojim djelima izmeu ostalih piu Pavao Ritter Vitezovi, Nikola Lavanin, Jako Balti, Bono Beni, Safvet-beg Baagi, Ivo Andri, Hamid Dizdar, Husein
ogo, Nedim Filipovi, Dominik Mandi, Martin urevi, Kasim Guji, Adem
Handi, Mehmed Handi, Emile Haumant, Vjekoslav Klai, Ferdo ii, ukrija
Kurtovi, Hazim abanovi, Franjo anjek i dr.
176
Anelko Mijatovi, Iz riznice hrvatske povijesti i kulture, kolska knjiga, Zagreb
1996, str. 132.
363
***
Splitski nadbiskup Bernardo Zane 1512. g. zapisao je da je
svojim oima gledao kako Turci otimaju djecu s majinih grudi; siluju
ene pred njihovim muevima; starce i starice, kao nepotreban plijen,
ubijaju pred djecom i unuadima.
Benedikt Kuripei 1530. g. je u diplomatskoj misiji, proputovao
Bosnom i izmeu ostalog zapisao: U spomenutom kraljevstvu Bosni
rimo-kranske vjere.() Drugo su Srbi, koje oni zovu Vlasima. ()
nali smo tri naroda i tri vjere. Prvo su starosjedioci Bonjaci, koji su
Trei su narod pravi Turci. Ti naroito, ratnici i inovnici, s velikim
tiranstvom vladaju objema prije spomenutim narodima, kranskim
podanicima.177
STRADANJA SAKRALNIH OBJEKATA I PREDMETA
Ostatci sakralnih objekata i predmeta do dananjih dana svjedoe o
ivom kranstvu na ovim prostorima jo od starokranskoga doba. Uz
ruenja crkava uvijek su vezane patnje, stradanja i progoni Hrvata.
Na osnovi papinskih pisama, biskupskih izvjetaja i drugih pisanih
izvora dade se utvrditi, da je na prostoru dananje Bosne i Hercegovine
prije turskoga osvojenja bilo podignuto preko 200 katolikih crkava.
Kada se arheoloki istrae mnogobrojne crkvine po svoj zemlji, taj e
se broj znatno pomnoiti.178
ivot s Turcima i pod Turcima bio je glavna tema narodnim priama. Ve pet i pol stoljea ive predaje i legende o poruenim crkvama,
samostanima i upnim kuama, o damijama na temeljima crkava, o civilnim objektima sazdanim od crkvenoga kamenja, o crkvenim zvonima,
o udotvornim slikama i kipovima; o sveenicima, sluenju svetih misa,
ubijenim biskupima, sveenicima i asnim sestrama; o grobovima
hrvatskih muenika i muenica; o starim grobljima. Sve to ostalo je i u
pisanim dokumentima i u narodnom pamenju.
177
364
Vidi: Marko Dragi, Deset kamenih maeva, Mala nakladna kua Sveti Jure, Baka
Voda 1999, str. 21-116.
365
180
Bono Beni, Ljetopis sutjekog samostana, IRO Veselin Maslea, Sarajevo 1979,
str. 95. 96; str. 106. 107.
181
Danijela Ani zapisala je u Vojkoviima kod Tomislavgrada 2003. godine prema
kazivanju Ambroze Kelave iz Vojkovia, roenog 1946. godine. Rkp. FF Mostar 2003.
D.
366
182
Juraj Kujundi, Srednjovjekovne crkve u Jajcu, Dobri pastir, Sarajevo 1972, str.
280.
367
RASPELO U ZAHODU
Diljem Bosne i Hercegovine katoliki su sveenici jo prije
dolaska Osmanilija postavili mnoge znakove pored puta krieve.
Kanun-namom zakonskom odredbom iz 1516. godine najstroe je nareeno da se porue svi krievi koji su postavljeni na putovima. U
narodnom su pamenju ostala svetogra koja su Osmanlije inili s
krievima bacajui ih u zahod.
Fojniki ljetopisac zabiljeio je kako je pred oima biskupa
Dragievia 1743. godine u Fojnici Hasan Skender bacio raspelo u
zahodsku jamu te zovnuo Martina olia i jo nekog katolika da iste
zahod. Kada su oni poeli istiti, skupila su se Hasanova i susjedska
djeca da bi se smijali katolicima kada nau kri. Martin je naao kri i
poeo ga istiti sa tovanjem, a onima koji su mu se smijali ree:
Smijite se, smijite, jeste veliko junatvo uinili, to ste mog i svog
Stvoritelja ovako pogrdili
Martin je pobjegao s kriem kui da izbjegne daljnje poruge.
Hasan se ubrzo razbolio, od muke se valjao po istom izmetu kamo
je bacio kri. Nakon tri dana u stranim je mukama ispustio duu.
Biskup je uzeo k sebi obeaeni kri a Martinu dao drugi
dragocjeniji. 183
Ivan Aralica u romanu Put bez sna opisuje poniavanje ramskoga
svijeta prije njegova izgona iz Rame u Sinj (1687) navodei kako dva
kranina moraju istiti turski zahod u kojem su nali baen kri.184
UDOTVORNA GOSPINA SLIKA IZ OLOVSKOG GOSPINA SVETITA
Osmanlije su svetogre inili i s kipovima i udotvornim Gospinim
slikama.
U Gospinom svetitu u Olovu nalazi se udotvorna slika Blaene
Djevice Marije. Tom su svetitu stoljeima hodoastili katolici,
183
184
368
185
Bono Beni, Ljetopis sutjekog samostana, IRO Veselin Maslea, Sarajevo, 1979,
str. 101. 102.
186
Bono Beni, Ljetopis sutjekog samostana, Veselin Maslea, Sarajevo, 1979, str.
101. 102.
187
Kalendar Dobri pastir za 1991. godinu, Sarajevo 1990, str. 120.
369
370
Predaju mi je kazivalo vie ljudi u Lavanskoj dolini krajem prosinca 1994. godine.
371
koji su bili vrsti u svojoj vjeri, unato tom, sastajali i odravali misu.
Usaivali su tako svoju vjeru svojoj dici, koje su uili kranstvu ne ele
da se pokolebaju i padnu pod turski reim. Jedno od takvih skrovita
bjee stara ledina u brdu koja se zvala Bristovica. Tu su se sastajali i
pripovijedali Boiju rije sve dok to Turci otkrie. Kad ih naoe,
poubijae dosta naeg naroda. Danas je na tom mjestu podignut spomenik
i mali oltar od kamena i jednom godinje se odri velika misa u ast jake
vjere naeg naroda koji nije poklekao ni pod velikim najezdama turskog
191
naroda.
MISNI DOLAC
Na Midenoj u Plandeiu se govorila misa. Tu je se narod i pratar
krijo od Turaka. Tuden je jedne godine biskup doo dilit krizmu. Toji
dolac, di je se misa govorila, zove se Misni dolac. Kad je se biskup
vraao kui, Turci ga prisritnu i ubiju i njega i pratra njim. Tu, di su ga
ubili, zove se Biskupov dolac.192
PRELASCI NA ISLAM
Ve je kazano da je u trenutku pada pod osmansku vlast u Bosni i
Hercegovini bilo 750 000 Hrvata katolika, 80 000 90 000 krivovjernika
i 30 000 Srba pravoslavaca. Prema turskom defteru iz 1489. godine na
islam je u Bosni bilo prelo 38.000 stanovnika. U Bosni je te godine
(1489) bilo 24.068 hrvatskih kranskih kua (u 1.332 kue bile su
udovice, a u 4.000 bili su neoenjeni, odnosno neudate). Muslimanskih je
kua iste godine bilo 4.485 (u 2.348 bile su neudate, odnosno
neoenjeni). Ako se pretpostavi da je u jednoj kui bilo 5 osoba, onda je
bilo 130.698 krana (80,07 %) i 24.773 muslimana (19.93 %). Ako je
bilo prosjeno 8 lanova u obitelji, tada bi bilo 205.902 Hrvata i 38.248
muslimana. Tim brojem nije obuhvaena Hercegovina niti Zvorniki
sandakat, gdje je moglo biti 160.000 Hrvata i do 20.000 muslimana, jer
je u tim krajevima kasnije poela islamizacija. Dakle, na kraju 15.
stoljea u itavoj je Bosni moglo biti 360.000 Hrvata i 55.000
191
372
Dobri pastir, Kalendar 1991. (priredio dr. Ljubo Luci), Sarajevo 1990, str. 83.-84.
373
Predaju je 2006. godine zapisala Marija Musi po kazivanju Marka Papia, roen je
1936. godine u Vedaiu kod Tomislavgrada. Rkp. FF Mostar, 2006. D.
195
Usp. Ante imik, Begovi Kopii, Zbornik za narodni ivot i obiaje junih
Slavena, JAZU, Zagreb, knjiga XXIX, sv. 1., Zagreb, 1933., str. 40. (I danas se
pripovijeda predaja: Begu Kopiu obeali dati onoliko zemlje koliko za dan s konjem
prije. On prije Livno, Duvno, Rumboke... Izmeju Varvare i Rumboka stane da se
odmori. Jednu enu upita ta bi bilo dobro umornu junaku i umornu konju, a ona e:
Umornu junaku ljuta mlika i le u lad ispor oraja, a konju vode koliko oe. On se napije
ljuta mlika i legne u lad ispor oraja, a konju dade vode koliko oe. Onda umru obojica.
Sazidaju mu turbe izmeju Varvare i Rumboka koje niko nije sruijo ni u ovom sada
ratu.
U oujku 2001. zapisala je Vinka Krezi, studentica kroatistike u Mostaru, a kazala
Mara Raji iz Jablanice, djev. Kovaevi, ro. 1923. u Rumbocima u Rami. Rkp. FF
Mostar, D, 2001.
374
Sokolovi, Mehmed-paa, Hrvatski leksikon sv. II. Zagreb, 1997., str. 449.
Hrvatski leksikon, sv. II., Zagreb, 1997., str. 8.
375
odmah ode u sobu, pogleda pod jastuk, kad ono bakia da se jedan itav
ifluk (imanje) more kupit.
Poslije nekoliko godina doao je poziv svima da se po cijelom
paaluku mora prijaviti oruje a tako i Frani. On opremi konja i u
Sarajevo. Kada je stigao ve je bilo puno naroda. Izae delija pain pred
narod i pita za Franu Grgia. Isti se ne smije javiti, ali delija jae viknu i
Frani ne preosta nita drugo nego da se javi: Ja sam!
Delija ga zdrpi pod ruku i ree: Trai te paa! Odvede ga pred
pau koji Franu upita: Zna li ti mene, Frano Grgiu? Znam svijetli
paa, znam. Ali zna li me odnekle drugo? Ja sam onaj prosjak to si mu
ti dopustio noit kod sebe. Frano se ne moe udu nauditi i samo izusti:
Ako u stradat, stradat u zbog enina jezika! Paa plesnu triput rukama,
vrata se otvorie i ue delija. Paa mu ree: Ovog mi prijatelja odvedi na
moj ruak u ainicu! Kada je jeo, delija ga vrati pred pau koji mu ree:
Evo ti mazabata (dozvola) koliko god moe ponijeti oruja, toliko i nosi!
Frano se brzo zahvali i izae. Kada se vratio kui, poe zafrkavati babu:
Mal ja glavu ne izgubi zbog tvog jezika.198
(Vare)
PRAVO PRVE BRANE NOI I DRUGI TURSKI ZULUMI
Mnogi su mi kazivai diljem Bosne i Hercegovne priali kako su
Hrvatice morale prvu branu no provesti s agom (turski dostojanstvenik)
ili begom. Kad su se nai momci enili, morala je mlada ii prvo spavati
s tim njiovim stariinom, valjda se zvao aga, a tek onda svome
mladoenji. ak je i to jedno vrijeme bilo dok se nai nisu snali pa se
jedan uvegija (mladoenja) obuko u enske aljine i nije dao svoju enu.
Jedan je tako lego s agom i probo ga je noom. Tako su se nai ljudi
snali.199
Mnogo je Hrvatica tako ostajalo trudno te su tu djecu raale u
braku sa svojim muem. Neki su mi kazivai navodili takve primjere.
Zbog takvih zloina mladii su se dosjetili, hajde svi emo se
skupa jedan dan oenit, pa ko strada strada. I odatle polazi predanje o
198
377
DJEVOJAKA SUZA
To je bilo za vrime turske vlasti. Turci su vazda vodili hrvatske
djevojke na Hum i tamo ih silovali i maltretirali. Bila je jedna djevojka,
koja nije dala na se pa je pobjegla. Bjeu i tru pala je priko jednog
kamena i upala u provaliju gdje je poginula. Od tada do danas s tojeg
kamena tee voda, kap po kap. Taj se kamen zove Djevojaka suza, a
provalija u kojoj je poginula zove se Djevojaka draga.202
200
Takoer sam zapisao istoga dana u Kraljevoj Sutjesci. Kazivai su mi rekli kako se
taj obiaj zadrao sve do 1963.-65. godine. Kaziva Ivan Aljinovi mi je kazao kako su
1941. godine u jednom danu vjenana 53 para. Iste sam predaje sluao i u drugim
krajevima u BiH. Tako mi je moja pokojna majka Cvita Dragi (1922.-1991.) kazala
kako je 1940. godine, kada se ona vjenala, u Rami bilo 16 vjenanja.
201
Katici Lozi Radielovi 2007. g. kazala je Manda Crnogorac, djev. Pranji, roena je
1935. godine u selu Brnjii, opina Dobretii (Pougarje). S dva sina ivi u Jajcu. Rkp.
FF Mostar, 2007, D.
202
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture,
priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5,
MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 139.
378
MOJANKA
Narod u sinjskom kraju i danas pripovijeda potresni kronikat o
nastanku lokaliteta Mojanka.
Mojanka je misto na Kukuzovcu, kad se ie iz Sinja prema Splitu
na desnu ruku. A to se zove Mojanka to je nekad bila divojka Anka koju
su svatovi vodili, a doekala ji neka jaa sila i poubijala svatove i Anku
odvela. Za Anku se ne zna ta je od nje bilo, a mater njezina kad je za to
ula, ila po Mojanki i traila Anku meu mrtvima i alila je: Anka
moja, moja Anka, jadna tvoja majka!
I po tomu dogaaju i kako je ona alila nadjelo se ime, prozvalo se
imenom Mojanaka.203
(Biteli kod Sinja)
MARINA PEINA
Oko dvanaest kilometara niz dolinu kraj Rame radnici cara Franca
Jozipa su probijali put prema Mostaru. Odmah do vode, na poetku tog
brda, nalazila se peina u kojoj je stanovala neka sirota Mara sa svoja
dva sina i tude se ona krila od Turaka koji su joj ubili ovika na njezine
oi. Kad je uo car Jozip tu njenu priu od svoi radnika, on im je naredio
da ne rue tu peinu vego da je zaobiu. Meu radnicima je nastala
pometnja jer je kamen bio tvrd i nisu nikako mogli ga pribit, jer tada nije
bilo razni uda ko sad ve se radilo klinima i rukama.
Franc Jozip nije tio prominit svoju odluku i reko im je: ako more
kila zlata odbit kilu kamena, cesta se mora probit za Mostar i more, ali
se ne smi dirat peina. Uz veliki jad su probili tu cestu, ali jadna Mare
nije ostala iva. Na nju i njenu djecu se namirili turski odmetnici te nju i
sinove pobiju i bace ih u kanjon Rame.204
(Graanica, Rama)
203
Ana Buljan, djev. Bogdan (ro. 1919. godine), u Biteliu kod Sinja 2004. g. kazala
Ivani Grandi, studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. 2004, Rkp. FF Split, sv. 6, str.
11. Neki kazivai pripovijedaju da su svatove poubijali Turci, a da se Anka strmoglavila
u jamu bezdanku. Pripovijeda se, takoer, da ju je majka plaui dozivala sve do svoje
smrti. Predaju navodi i Maja Bokovi-Stulli (1997, str. 336.)
204
Isto, str. 140.
379
KATIN GREB
U Rakitnu kod Posuja nalazi se Katin greb. Predaja kae kako su
djevojku Katu Turci rastrgali konjima prije dvjesto godina jer je branila
svoju katoliku vjeru i nevinost. Grob je ograen i njemu mnotvo
vjernika sa svojim sveenicima hodoasti na blagdan Svetoga Roka (16.
kolovoza) sluei svetu misu.205
ANICA IZ USKOPLJA
Za vrime turske kod nas cure se nisu smile udat za koga su one tile.
Ako bi beg koju zabegeniso, morala je po za njega i protiv svoje volje ili
bi bila mrtva.
Tako ti je bila dobra i lipa divojka Anica. Nju je zabegeniso turski
beg i jednog dana skupi svatove pa doe po divojku.
Kad su turski svatovi doli blizu kue, Anica ih ugleda i pobie na
druga vrata te ode do stine podno Kalina i baci se odozgora. Kad su
Turci doli u kuu, a Anice nije bilo, pitali su di je, a niko ne zna te uzee
oruje i pobie svu eljad.
Anicinog oca svezae konju za rep, odvedoe ga i obisie.206
(Gornji Vakuf Uskoplje)
DIVA GRABOVEVA
Najuveniju ramsku predaju o Divi Grabovevoj majke priaju
svojim kerkama kad treba da postanu cure. Ta je predaja potkrijepljena i
povijesnim injenicama. Utvreno je da je prije oko 150 godina u
Varvari zaista ivjela djevojka po imenu Diva, ki jedinica Luke i Luce
Grbavac. Poetkom 20. stoljea dr. iro Truhelka otvorio je Divin grob i
ustvrdio da tu zaista lee kosti mlade djevojke. Vie od 150 godina na
obljetnicu njezine pogibije mlade djevojke, ali i stariji ljudi, a u nae
vrijeme i tisue hodoasnika iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, prve
205
Predaju sam zapisao 1994. godine u Rakitnu, po kazivanju tamonjih mjetana. Vl.
rkp. 1994.
206
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture,
priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5,
MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 139.
380
381
da budu ko ona. E, dao Bog, dao Bog! Kod nas se pria da je bila od ovi
nai Grbavaca iz limca, ali tko e ti znati.207
(limac, Rama)
IVIN GROB
Ivin grob je u osami iznad sela Ratkovina, uz sami okrajak ume
Plazenice, neto sjeveroistono ispod Malih vrata. Tu je, po predaji,
pastirica Iva pala rtvom u obrani svojega djevianstva od divljega
nasrtaja. Dakle, kupreka je Marija Goretti 150 godina prije te svetice
radije izgubila ivot nego djevianstvo.
Dr. Matasovi biljei pritubu (arzeol) krana god. 1762. na vezira
protiv klikog muselima, koji goni kupreku raju radi neke Ivke, to je
poginula, jer mu je pobjegao fratar na kojega je mislio svaliti krivicu
kako bi ga oglobio.208
Iva je, dakle, povijesna osoba. injenica da joj se vie od 200
godina uva uspomena i hodoasti na grob, jasnim je dokazom kako je
poginula muenikom smru.
Ova se djevojka prezivala Romi, a ljudi toga prezimena i danas
ima u Strabenici, gdje su doselili iz Duvna (Tomislavgrada).
GROB KATE LOZI
Fra Grgo Lozi u svojemu Adnotationes variae A. 1866. spominje i
jezero vie Osmanlija, pod planinom Grguljaom, kod koga su pae
kupreke isikli ivu na komade Katu er pok. Ante Lozia, moga roaka,
to nije hotila poturiti se divojka glavna god. 1816. i bacili sve komade
tila u jezero, proklete krvopije, jer u vrime baaluka glavne cure turili bi
na silu.209
Otada se to jezero zove Katino jezero.
207
382
Katici Lozi Radielovi 2007. g. kazala je Marija Crnoja (roena 1938. godine, selo
Barevo kod Jajca) Rkp. FF Mostar 2007, D.
211
Zapisao sam u Mostaru 2000. godine. Vl. rkp. 2000.
212
Ivan Franjo Juki, Listovi o Bosni, Bosanski prijatelj, sv. IV., Sarajevo 1870, str. 5964.
Franjevaki provincijal i bosanski biskup fra Marko Dobreti podigao je 1773. godine
spomenik na grobu Stjepana Dobrete. Na spomeniku pie da je Dobreta umro 1472.
godine doivjevi 98 ljeta. Sjeanje na Dobretu ivi i nakon pola tisuljea u predaji i
imenu sela. Selo Dobretii batini ime od srednjovjekovne bosanske vlastelinske
383
EMINOVO SELO
Eminovo selo se po starini zvalo Ilijino dobro. Kad je neki paa io
i prigledo sela i gradove sultanove, te postavljo i dilio na agaluke, on je
sa sobom vodio tri izmeara, pa sve oni izmeari ili, a gledali kako paa
dili onom ono, onom ono, a njima ama ba nita. Ele, kad su stigli u
Duvno ree Ilija: Amo, dragi paa, eto ti sve dili onom ono, onom ono,
a nama nita. Daj i nama togod, da te i mi moremo spomenuti! Paa
mu dade sve selo i polje pod selom, ono sve to see do duvanjski
podvorica i jauerica. Ilija radio i upravljao svojom zemljom, a i
ozeniko ne triba ti pitat. Jednom se skumi s nekim Eminom Korian, s
kojim se dobro pazio. Borme, u to vrime poele izlazit neke nove tapije
na zemlju, ele ti onaj Emin poe u Carigrad da izvadi na svoju zemlju
tapije. Ilija zauje da mu se kum sprema po tapije, te to i on ponese kumu
stare tapije i dadne da mu promine i donese nove. Emin uzme, i kad se
vratio porui kumu da zakolje nikoliko janjaci i pripravi ruak, da e oni
doi i dati mu tapije. Ilija zgotovi i sve naredi kako mu je kum poruio.
Oko podne, kad su izili iz damije, krene Emin kumu i povede kadiju i
nikoliko ljudi, te poto jili, Emin priaplje neto kadiji, kadija na Iliju:
kada se je on dobavio turske zemlje i kako smi orat tursko i osudi ga na
viala, a zemlju dade Eminu. Iliju obise, a Emin priuzme zemlju i od
213
onda se nazvalo Eminovo, te i danas, a makar da su se ljudi iskupili.
(Tomislavgrad)
384
ZLOSELA
Godinama poznato ime Novoselo izgubilo je svoju tradiciju kad je
za vrijeme Turaka, jedna djevojka odbila spavati sa turskim begom. Ona
je uspila pobii i trala je priko polja i brda koje su nazvali Poganac pa
sve do jednog sela, koje su zbog njenog bijega, nazvali Kukavice. Ali beg
ju je uhvatio i vratio nazad. alosna djevojka je tu naila na nekog
dobrodunog bega koji se dogovorio s njom. Otiao je i legao u ambar
umjesto nje. Kad je doao beg da spava sa mladom, naiao je na
mukarca koji ga je zboo noem. Zbog ovoga dogaaja, ali i zbog toga
to nita tursko nije moglo opstati u Novoselu, oni su mu dali ime
Zlosela. Jer je ugibala turska stoka, uroda nisu imali, a i zato to je beg
214
ubio drugog bega zbog katolkinje. I danas se Zlosela tako zovu.
(Kupres)
LETARIA GREBLJE
U tom greblju je ukopan Marko Letari s Litice i njegova mater.
Marko je bijo kran momak, pravi ajduk. Turci ga uvatili i odveli u
Travnik. Undan toji vezir poruijo njegovoj materi da donese pune
bisage dukata i dat e joj sina. Nesritna ena poela prosit po selima od
ljudi i od rodbine. Kad je skupila sve, poe u Travnik. Dola prid vezira,
sva skapala od gladi, i rukom pokazuje na bisage. Vezir ree: Ii doli i
vodi ga kui. Dok je silazila doli, nije ni znala ta je eka. Toji sluga
vezirov otvori joj vrata, a ona gleda di je. Ugleda di se neto u oku
skupilo pokriveno nekakvom rutom. Poleti tamo i ugleda mrtva sina,
odrizali mu glavu. Skamenila se ona jadna, ali zamalo doe sebi. Uze
svoje dite i stavi ga na konja alata. Krenula ona pokopat ga na svojoj
zemlji. Kad je dola u Bukovicu, stala, osvojijo je konak. Spusti sina na
zemlju i zagleda se u nj. Alat zarza, a njoj srce pue. I konj vidi da nema
gospodara. Ljudi se skupili i pokopali ji. Neki ovik iz sela napravi kri i
stavi ga na greb. Niko se vie nikad tu nije ukopo.
Ima i sad pisma: Zakukala majka Letaria Marka, / zakukala kono
sina kukavica, / u srid sela Bukovica.215
(Tomislavgrad)
214
215
385
VRELO BUNE
Vrelo Bune po mnogima spada meu deset najjaih u Europi.
Pripovijeda se da to nije prvobitno vrelo Bune, nego da ta rijeka izvire u
Gatakom polju te ponire i onda izvire u Blagaju. Na tome je vrelu otac
ekajui ovnove doekao obezglavljeno sinovo tijelo.
Jedan pastir uvajui ovce nekog age, baci jednom svoju batinu u
Zalomsku rijeku, a batina izbije u Blagaj; ovdje je uhvati pastirev otac
koji je na Buni mlinar bio. Tu zgodu obojica korisno upotrebie. Sin je,
naime, svaki dan zaklao po jednu ovcu i bacio je u Zalomsku rijeku, a
otac je doekivao, dok napokon agi ne udari u oi da mu stado sve manje
biva. Pastir se izgovarao na vukove. No, jedan put mu osvanu crni petak!
Aga potplatio nekoga da pazi na pastira, i zbilja ovaj bude zateen
gdje je ba bacio ovcu u rijeku. Aga mu dade odrubiti glavu, a tijelo baci
u rijeku. Otac pak njegov imao je to i vidjeti, kad je mjesto ovce ulovio
mrtvoga sina.216
Ta je predaja nadahnula Dinka imunovia da napie pripovijest
Kukavicu. Motivi i strukturalni elementi Kukavice u cijelosti odgovaraju
navedenoj predaji. imunovi je moe biti predaju proitao u kolskom
vjesniku 1901., a osamnaest godina kasnije (1919.) napisao Kukavicu. A
moe biti da je imunovi boravio u Blagaju na vrelu Bune i sam uo
predaju. Na ovo drugo upuuje imunoviev opis vrela:
Orlovi krstai vijali se povrh jezera i nestajali prema
Gradini, a golubovi peinari, vrane i druge ptice leprali i krili se u
pukotine hridi, s dana na dan sveer jednako.() K tome mlazu
podzemne vode usjeen je kameni puteljak, i moj babo, svako pet-est
dana, o zalazu Sunca, iae puteljkom na ono vrelo.217
Isti su prizori i danas iznad vrela Bune. Orlovi se pojave i nestanu
prema Stjepan-gradu, u kojem je stolovao vladar Hercegovine, herceg
Stipan Vuki Kosaa. imunovi taj grad naziva Gradinom. Takoer i
danas golubovi i vrane ulaze u klisuru iz koje izvire Buna i dugo se ne
vraaju. Vjerodostojno spominjanje puteljka koji vodi do vrela navodi na
216
386
387
dobilo ime upravo zbog borbe, tj. dvoboja na brdu na kome su se nekada
davno sukobile dvije strane.
PERAGIN KRI
Peraga je ivio ispod Zavelima, ispod biveg grada Roga, i danas
tu postoje njive zvane Perague. Peraga je bio dosta bogat domain pa je
doeka Turke iji je pravac kretanja bio iz Ljubukoga prema Livnu.
Poslije dobra ruka Peragu je pita jedan od Turaka koliko je za
ovaj doek mora pozajmiti od susjeda rane i ostaloga to je tribalo za
doek gostiju.
Peraga je kaza da bi on bez muke i bez iije pomoi moga primiti
i daleko vie gosta i da svi budu
zadovoljni.
Turci su poslije ruka nagradili
Peragu tako da su mu opljakali imanje i
ubili sina jedinca.
Kad je Peraga vidio mrtvog
jedinca, od alosti se ukoio i umro s
rukam na bokovima.
U groblju sv. Ivana postoji kameni
kri, Peragin kri, jedinstven u itavom
kraju. On je dokaz kako Turci nisu mogli
podniti bogata kmeta pa su ga kanjavali
najokrutnijom smru.221
HADI-BEGOVI ZULUMI
Razna su muenja Osmanlije vrili nad kranskim svijetom. U
jugo-istonoj Hercegovini i danas se pripovijeda o Hadi-begu Rizvanbegoviu koji je bio brat neprikosnovenoga vladara Hercegovine polovicom 19. stoljea. Zbog velikih opaina koje je inio Hadi-beg, njegov
brat Ali-paa naredio je da ga u Stocu ubiju.
Ali-pau je 1851. godine ubio Omer-paa Latas koji je pak
podrijetlom bio Srbin pravoslavac, Mihajlo, iz Karlovca u Hrvatskoj.222
221
Danijela Ani zapisala je 2003. godine u Rokom Polju prema kazivanju Ambrozea
Kelave iz Vojkovia, roenog 1946. godine. Kri potpoen rukama postoji i u Bukovici
na lokalitetu Letaria groblje. Rkp. FF Mostar 2003, D.
388
Vidi: Marko Dragi, Od Kozigrada do Zvonigrada, Mala nakladna kua Sv. Jure i
Zajednica izdanja ranjeni labud (ZIRAL), Baka Voda-Mostar-Zagreb 2001, str. 97-105.
389
223
urevi (str. 22.) opisuje to muenje: Tako je on znao narediti da se skui mlad
hrast jakim konopcem sve do zemlje, pa bi dao privezati ovjeka za vrh hrasta uzicom
oko vrata. Kad bi to bilo gotovo, sluge bi Hadi-begove odsjekle konopac naglo, te bi se
hrast svom silom povratio u svoje prvanje stanje, povukao nesretnika u zrak tako jako,
da bi glava odletjela na jednu, a truplo na drugu stranu. Tako bi ovjek iz zraka naglo
pao na kamenje i tu se sav zdrobio, a dok bi bio u zraku, padala bi kia od muenike
krvi!
Predaju Hadi-begovi zulumi zapisao sam 1997. godine po kazivanju Marka Rajia,
roenog 1929. u Donjem Selu, zaselak Rajii u Hutovu. Vl. zb. 1997.
224
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture,
priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5,
MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 119.
390
PRELASCI NA KRANSTVO
Dok se na sve naine nastojalo islamizirati katolike, dotle je
kanjavana i najmanja sumnja ili kleveta da je netko nekoga pokrstio.
FRA LOVRO ITOVI
Vjerski pisac i epik, fra Lovro itovi (Ljubuki, 1682. ibenik,
1729.), podrijetlom je musliman; roeno mu je ime Hasan. Otac mu je za
vrijeme Bekoga rata 1690. godine skupljao novac za svoj otkup iz
zarobljenitva, pa je mali Hasan kao talac dospio u kuu vrgorskoga
harambae imuna Talajia Delije koji mu je zarobio oca. Tako je mali
itovi upoznao i zavolio kranstvo. Kada se vratio u roditeljski dom,
pobjegao je, pokrstio se u sedamnaestoj godini i dobio ime Stjepan.
kolovao se u Zaostrogu, a u Naicama stupio u novicijat i dobio ime fra
Lovro. Najvjerojatnije je bogosloviju svrio u Italiji. Predavao je
filozofiju u Makarskoj, ibeniku, Splitu te ponovno u Makarskoj. Godine
1727. imenovan je starjeinom franjevakog hospicija u Splitu.
Napisao je djela: Grammatica latino-illyrica, Venecija 1713, Pisma
od pakla, navlastito od paklenoga ognja, tamnosti i vinosti, Venecija
1727, List nauka krstjanskoga, Venecija 1752.
DOMAI MUSLIMANI I KRANI
Postoji vie predaja i povijesnih izvora o domaim muslimanima
koji su titili krane. O tome svjedoi pismo fojnikog i visokog kadije
prema kojemu su franjevci svaiji dobroinitelji.
Mijo Batini pie kako je ta izjava lijepa i slui na ast
inovjercima koji su se svladavali u svojoj vjerskoj zaneenosti i
davali oduka svojim ovjekoljubivim osjeajima prema nama, kada bi
nas od drugog snala koja nemila potvora i prijetila nam ozbiljna
pogibelj.225
Postoji vie povijesnih izvora i predaja o ovjenosti begova
Kopia. Iznimka je meu njima bio Tahirbeg koji je krvniki ubio Divu
225
391
226
Vidi: Marko Dragi, Deset kamenih maeva, Mala nakladna kua Sveti Jure, Baka
Voda 1999, str. 183. 188.
227
Ante imik, Begovi Kopii, Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena,
JAZU, knjiga XXIX, sv. 1., Zagreb, 1933, str. 50.
228
Isto, str. 50.
392
393
394
Ivana Stazi zapisala je 2008. godine od svoje bake Marije Stazi, djev. Bili,
ro.1940.god. Rkp. FF Split, 2008, str. 60.
234
Svjedoanstvo toga junatva nalazi se u u listini cara Leopolda I. u kojoj car slavi
junatvo krana, a fra Luku Ibriimovia naziva Sokolom. O njemu se i danas kazuje
epska pjesma. Od 1893. godine Poegu resi krasan spomenik podignut u slavu fra Luke
Ibriimovia.
235
Poeki puki kalendar, 1990, I.R.O. Poeki list, str. 99.
236
Ivani imoti 2008. godine u Poegi kazala je Helena Zima (ro. 1943. g. u Kutini).
Vl. rkp. 2008. sv. 30, str. 9.
395
Osloboenje Vrgorca
U raznim sukobima s Turcima, isticao se, posebno u toku
Morejskoga rata (1684.-1699.) vrgoraki fratar i serdar, muslimanskoga
podrijetla, Rade Mileti, koji je za svog ivota posmicao 99 Turaka.
Oslobodio je Vrgorac na Dan svete Kate (25. studenoga) 1690. godine. O
njegovu junatvu pjevaju Filip Grabovac (u Cvitu) i Andrija Kai
Mioi (u Korabljici i u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga).
Usmenom je komunikacijom do naih dana sauvana predaja:
Kao mali gradi, odmah uz granicu, Vrgorac je bio esta meta
napada Turaka. Premda su stanovnici pokazivali veliku hrabrost u
obrani grada, to nije bilo dovoljno zbog puno veeg broja i snage
Turaka. Obrana je pola za rukom Radi Miletiu kojem je na pamet pala
izvrsna ideja. Ujedinio je sve jarce i koze iz grada i privezao im svijee
za rogove. Pustio ih je prema Turcima koji su, vidjevi toliko svijea u
noi, mislili da ljudi tre prema njima. Prepali su se i pobjegli. Rade
Mileti je postao junak obranivi svoj grad na tako udan nain.
Pa kakav je Miletiu Rade,
na Riliu konje nagonio,
na Matokit glavu naslonio,
iz Vrgorca Turke izgonio.
Ni dizdar ga smio doekati nije.
Od Vrgorca Frani Ulderika,
bijae vitez od vojnika dika,
koja majka dalmatinska dade,
borei se ovdje slavno pade. 237
(Vrgorac)
Fra Rade Mileti je jedina osoba koja je pokopana u vrgorakoj
crkvi.
I danas se pripovijeda o oslobaanju Vrgorca u kojem posebne
zaluge imaju zaostroki fratri, Pava Kai, Gabro Stanii, Mate Bebi,
don Nikola, Ivo Marinovi. Sveta Kata je zatitnica Vrgorca.
237
Dijani Mieti kazala je Jolanda Mieti (ro. 12. listopada 1953. g. u Vrgorcu,
profesorica u splitskoj Zubotehnikoj koli). Rkp. FF Split, 2004, sv. 31.
396
Osloboenje Sinja
Poraz pod Beom 1683. godine naveo je Osmanlije na jo veu
okrutnost. Nakon povijesne obrane Bea uslijedio je rat izmeu Turaka i
Mleana (1684.) u kojem su osloboeni mnogi dalmatinski gradovi.
Upadi kotarskih uskoka postaju svakodnevna briga turske vlasti. Sve je to
potaklo Turke na nemilosrdne progone domaih krana, a osobito
franjevaca u pograninim podrujima (Duvnu, Livnu i Rami). Franjevci
iz ramskog samostana u takvim okolnostima odluie se na bijeg. Bijeg
fratara i njihova puka zbio se krajem listopada 1687. godine. Fratri,
ponijevi sa sobom udotvornu sliku Gospe ramske, pobjegoe preko
Duvna u Dalmaciju. Bijeg je pripomogao sinjski kapetan Antonio Zeno,
a organizirao ga je fra Pavao Vukovi.238 Gvardijanu ramskoga samo-
238
O bijegu Ramljaka Ivan Aralica pie u romanima: Put bez sna i Due robova. Usp.
Dr. Anto olji, Fra Pavao Vukovi pokreta seobe Ramljaka (U povodu 300.
obljetnice s osloncem na romane I. Aralice) u: Selidba Ramljaka, Rama it 1687.1987., Sarajevo, 1988., str. 59. - 66. U duvanjskom selu Mokronogama postoji lokalitet,
groblje, Vukovine. Mjetani priaju kako je to mjesto na kojem su braa Vukovii
pobili Turke i otili u Sinj. O tome se i danas pripovijeda: Potkraj turske vladavine
izmeu Mokronoga i Luga ivilo je estero brae sa svojim enom, dicom i blagom:
konjima, kravama i ovcama. Najmlai brat bijae neoenjen. Kad je nao sebi lipu i
virnu curu, tide se eniti. U to doba bio je u Turaka obiaj da beg s nekoliko turski
momaka doe, kad se kranin eni, i prispava s mladom prvu branu no. Zbog toga je
mladi Ivan Vukovi odgao svatove i zajedno s braom domiljo kako e toji turski
obiaj izbi, a navrime se oeniti. Odluili su toga dana kad se pou vraat iz crkve,
koja se nalazi u Vaeru (Tomislavgrad) da njijove ene s dicom pobignu u kaure. Blago
ve prija otrali u kaure i ostavili kod svoji kumova. To pridveerje braa Vukovii
vraali se priko polja pivaju i vrie ko da i je pedeset. Mokronoki beg poo s
nekoliko Turaka da ostvari to je naumijo i no provede s mladom. Kad je doo u kuu
Vukovia, braa ga lipo primila i privatila ko draga svata. Dok s zajedno ili i pili, beg
je nekoliko puta pito: Di je mlada, tijo bi je vidit., al najstariji brat odgovorio bi:
Brzo e nevista dok pomogne jetrvam ovce i krave pomust. Najstariji brat zapovidi
svom mlaem bratu da ode i zovne mladu. Ustade on i ode. Izlaze iz kue, pogleda
dobro di je straa turska. Vidi on da je samo jedan tu pa ga zbode noom. Kad se
vratijo u kuu zavika: Dolazi nevista! Ustala se braa pa udri po Turcim, pobili
Turke zajedno s begom. Osikli im glave i nabili na kolje oko tora i uzjahali na konje i
pobigli u kaure. Uitra Turkinje pole vidit to im se ljudi ne vraaju kui, izdaleka vidile
glave uokrug poredane te rekoe: Eno nai kolo igraju. Primakoe se blie i vidie
glave nabijene na kolac pa rekoe: Sigurno vlasi nisu begu dali mlade pa i nai
pobie. Kad dooe jo blie, pripoznae Turkinje glave svoji ljudi pa poele plakat i
nabrajat, ulo se u selo pa doletili vidit ta je bilo. Ima ta vidit, Turci i beg nabijen na
kolac. E, odma potira za braom Vukovia, ali kasno bie, Vukovii ve u kaurim.
Nikad Turci ne stigoe Vukovie, a i danas se taj dio sela na kojem je groblje zovu
397
Vukovine. (Predaju je zapisala Danijela Ani 2004. godine, prema kazivanju Jele
Budimir (djev. Krianac), roene 1948. godine. Rkp. FF Mostar 2003, D.)
Mjesto Vukovine nazvano je po plemenitoj obitelji Nemanovii, kojoj je bio
roen sin Vuko (Vuk). Njegovi potomci su nazvani Vukovii. Prema Bakuli je 1506.
godine bilo vie Vukovia u Duvnu. Kako nisu vie mogli podnositi turski zulum,
prebjegli su u mjesta koja su bila pod vlau Mletake Republike, gdje su postali prvi
mletaki etovoe, pa su poput pravih vukova junaki tukli Turke u vie od petnaest
okraja. Andrija Kai Mioi navodi da su Nakii pod mletako okrilje, zajedno s
mnogim kranima, doveli pridostojnu kuu Vukovia, iz koje izaoe vrsni na
oruju vitezovi. (str. 522.) O pridostojnoj i gospodskoj kui Vukovia i njezinih
vitezova Kai pjeva u 65. pjesmi.
239
O bijegu Ramljaka Ivan Aralica pie u romanima: Put bez sna (1982.) i Due robova
(1984.). Usp. Dr. Anto olji, Fra Pavao Vukovi pokreta seoba Ramljaka (U
povodu 300. obljetnice, s osloncem na romane Ivana Aralice), u: Selidba Ramljaka,
Rama-it 1687.-1987., Sarajevo 1988., str. 59.-66. Ivan Aralica pie da je fra Pavlova
majka iz Kreeva, da mu je otac poginuo tri dana prije enidbe te da se majka udala za
nekoga siromaha na Oracu u Rami.
240
Andrija Kai Mioi, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Matija Antun Reljkovi
Satir iliti divji ovik, (priredio Josip Vonina), Sveuilina naklada Liber, Zagreb 1988,
str. 538.
398
399
Marina Gugi zapisala je 2008. godine u selu Radoiu kod Sinja. Kazao joj je Ivan
Gugi (ro.1933. roen u selu Radoi). E str. 5-6. U Sinju se, takoer, pripovijeda:
Godina 1715. povijesna je godina za Sinj i Sinjane, za cijelu Cetinsku krajinu, ali i za
nau kulturnu batinu.Te ti se godine dogodilo veliko udo. Za vrijeme velike najezde
Turaka u cilju irenja njihovog carstva, skupila se aica hrabrih Sinjana da obrani
svoj grad i u tome im je pomogla draga Gospa koju svi danas tujemo. Sinj je bio u
plamenu, ljudi na izmaku snaga. Turin je nadirao sve ee, kad se odjednom na
zidinama grada pojavi lik ene s kudljom u ruci. To ti je bila Gospa, Velika Gospa koja
je na Turke poslala kugu i protjerala ih iz Sinja preko Cetine na istok. Mnogo se Turaka
uguilo u Cetini, mnogo ih je pomrlo od kuge, a dok su bjeali otet im je konj glavnog
sultanskog vojskovoe koji se zvao Edek. S konjem je stigla i cijela njegova oprema:
sablja, tit i ukrasi na konju. (Edek ti je naziv za glavnu kariku koja se malazi u alci,
koja se igra i u dananje vrijeme.) Martini Lovri 2006. godine u Sinju kazao je Jakov
ipalo-Ban (ro. 1952. g.). Rkp. FF Split, 2006, sv. 30/06, str. 12-13.
242
400
401
Prozvan je Roa jer imao crvenu kosu (tal. rosso = crven). Rano je
ostao bez oca Jakova. ivio je na turskoj granici sluajui prie o turskim
zulumima, pa se u njemu rano javlja strast da se osveuje Turcima.
Harambaa Soivica (pravoslavac) primio je Rou u svoju etu s
nepunih petnaest godina. Velik je broj predaja koje kazuju o Roinom
hajdukovanju. Petar je Bakula u svome ematizmu zabiljeio predaju
koja kazuje kako su babe zatvorile vrelo Turanj zbog Roe-harambae
koji je dolazio na to vrelo radi ega su ondje ee boravili Turci htijui
uhvatiti toga hajduka.
Roa je, kae predaja, po narudbi ubijao as sina, as oca koji su
meusobno bili u svai. Meutim, kada se Ali-beg Sukljaevi izmirio sa
svojim sinom Ahmedom, kojega je prethodno pobratimio sa Room,
potkupili su estoricu Vlaha da ubiju Rou. Roa je upao u zasjedu u
kojoj mu poginu brat i jedan pratilac, a onda je on sa svoja dva hajduka
pobio napadae i oba Sukljaevia. Roa je hajdukovao od Imotskoga do
Sarajeva. Pria se da je Roa bio i gusar odlazei do Amerike i Indije.
Beni pie da je Roa imao trideset tri druga i da je meu njima bio
musliman Mubair i nije bio lo ovik.245
Predaja kazuje: U poetku je Roa ivio u dobrim odnosima s
pravoslavcima, a njegov prvi harambaa bio je pravoslavac Soivica.
Meutim, jedne su noi imotski kalueri zazvonili i skupili narod
obukavi odedu naopako i u litiji govorei neka prokletstva okrenuvi
naopako crne svijee i tako ih pogasie, a za njima i sav puk. Kada je uo
za to, Roa je pobjesnio pa je makarski ljetopisac zabiljeio: Niki arkai
od straha Roina blagosivae se i uinie se katolici!246
Pisani dokumenti i predaje kazuju o Roinom boravku u kreevskom kraju. Turci su godine 1777. orobili kreevske franjevce za tisuu
groa, jer se na Lopati kod fratarskih tala primijetila Roina eta. Te je,
naime, godine Roa s 30 drugova na Lopati (lokalitet Kora) doekao 12
trgovaca s robom. Ubili su trojicu, a ostali su pobjegli. Svu su robu
hajduci raznijeli.247
Roa je, takoer, boravio u okolici Tarina, jer je preko toga mjesta
prolazio vaan srednjovjekovni put. Zato je u tom kraju poznata izreka:
Ivan planina hajduka starina.
U narodu Sarajevskog polja ostala je uspomena na Rou, pa se
nekome tko je nagal kae da je ko Roa.
245
402
248
403
tebe odvela gori u Roine livade, da ti to vidi. A eto, bar vidi njegovu
sliku, tuten ti visi na zidu u ganjku!249
(Crna Gora u Vinjanima Donjim kod Imotskoga)
Ivo Andri u svojoj pripovijesti Ispovjed pie o Roi harambai.
(Meutim, fabula Andrieve prie ne odgovara stvarnoj smrti Roe
harambae. Roa se 1782. godine nakon viegodinjega izbivanja vratio u
Dalmaciju i udruio se s trojicom drugova. Ivan Veki, jedan od te trojice
drugova, izdao je i ubio Rou 1. travnja 1783.)
KAPETAN MAVRO
U oujku 1797. godine u uvalicu iovskog kvera je pristala
Tetida, laa mletakog kapetana Mavra. Uspinjui se prema samostanu
Dridu, Mavro je sa zadovoljstvom promatrao svoju prelijepu, tek
nedavno porinutu lau, trogirsku luku, te stoljetne masline, rascvale
bademe i zelene breuljke kojima je Trogir bio okruen. Mavro je bio
osjetio potrebu za odlaskom do samostana i uivanjem u predivnom
pogledu i svjeem zraku nakon vie tjedana ivota u kveru i udisanja
katranskog dima.
Ve desetak godina je plovio izmeu Trogira i Venecije, bio je
ne samo mlad i zdrav, ve i bogat. Bio bi i sretan, da nije njegove
neutaive pohote. Dok je tako u mislima raunao koliko zlatnika bi
mogao dobiti za konoplju i vino s Tetide (i na koje e venecijanske
ljepotice te zlatnike potroiti), prenuo ga je neiji predivni glas. Stojei
iza empresa, Mavro primijeti da glas pripada mladoj djevojci u
crvenom prsluku. Koraala je putem pjevajui, a da ga nije primijetila.
Mavro izae pred nju, a djevojka se skameni poput prestraene ptice.
Nakon to joj se pribliio, Mavro uvidi da je djevojka ne samo
jako lijepa, nego i vrlo mlada. Na glavi je nosila vr, a za prslukom
zadjenutu granicu punu bijelih latica. Ve od prvog trenutka Mavro je
bio oaran njome; inila mu se istom i neiskvarenom poput vile.
Iako je bio Mleanin, Mavro je zbog svog estog boravka u
Dalmaciji teno govorio hrvatski, pa se obrati plahoj djevojci i pokua
saznati poneto o njoj. Crvenjevi se, Marija (tako se zvala) mu odgovori
249
Crna Gora je podruje, zaseok u Donjim Vinjanima, ispod crkve sv. Roka. Studentici
Filozofskoga fakulteta u Splitu, Antoneli Rebi, u Vinjanima Donjim kod Imotskoga
kazala Iva Rebi, ro. Bui 1919. Rkp. FF Split, 2004, sv. 13, str. 7.-8.
404
405
250
Tereza Karabati zapisala je 2008. godine u Vrsinama kod Trogira. Kazao joj je Bla
Korulanin (roen 1937.god. u Vrsinama). Rkp. FF Split, 2008. E.
251
Na podruju istono od Splita, od rnovnice do Blata na Cetini i Omia, od mora do
Zamosorja; na podruju zvanom Poljica, rodila se u 13. st. Poljika Republika. To je
administrativno podruje pod samoupravom puka Poljike Republike koji je svoju
samostalnost batinio od 13. st. sve do barbarskog upada Napoleonove sile poetkom
19. st. Za razliku od Dubrovake Republike, ova je Republika bila seljaka, a ne
aristokratska. Na elu je bio knez, kojeg se biralo svake godine. Slojevi plemstva su bili
ugriii i didii, a bili su u neto povoljnijem poloaju od ostalog puanstva. Temelj
Poljike Republike je bio Poljiki statut, dokument iz 1440. pisan bosanicom, koji je
donosio zakone i obiaje Republike. Nekada je bio od ivotne vrijednosti za stare
Poljiane, a danas je od povijesne vrijednosti za Hrvatsku.
406
407
GOSPA NA HLADI
U
doba
francuska je
zaposjela sva
mjesta
u
tako i Katela.
volio ljetovati
s njim je
dolazilo
i
etrnaest
1810. godine
vladala velika
Suurcu est
pala ni kap
sveenik
Gospe
na
prenijeti
u
upnu crkvu u
isprositi kiu.
procesije
obiaju, dugo
sutranji
ophod.
Marmonta
vojska
znamenitija
Dalmaciji, pa
Marmont je
u Katelima, a
najee
njegovih
generala.
u Dalmaciji je
sua. U Katel
mjeseci nije
kie. Tada je
odluio sliku
Hladi
procesiji
u
mjestu te tako
No
prije
zvona su, po
navjeivala
sveani
408
409
narod kaj hoe. Oni kaeju da vie ne moreju baviti ovu klaku. Oni su
mislili daje ban Jelai tomu kriv. On je bil ban hrvatski. A ban
odgovori narodu:
Narode, nisam ja kriv. Ako se elite osigurati da ja nisam kriv,
idem s vama u Be pred cara i kralja Franju Josipa.
I narod je pristal na to. Ban Jelai je iel na konju, a narod za
njim peice. Putovali su etiri dana do Bea. I kad su doli pred taj
kraljevski dvor, straa je javila kralju daje doel ban Jelai s
narodom iz Hrvatske. I onda je ziel kralj van, opet na balkon. I ban
gaje pozdravil i rekel mu je da narod je doel k njemu u Zagreb na
banovinu i zatrail da ve ne more baviti klaku.
Onda je kralj zvadil beli rupek i rekel je:
Od danas vie nema klake.
A tam su bili novinari i odmah dali u novine. Vratio se narod s
Jelaiem u Zagreb i vie ih nisu grofovi tlaili.
Kad je klaka ukinuta, podigli su Stubiani kri na Galenjaku da bude uspomena na sve one koji su stradali za vreme klake.257
(Kamenjak)
Andrijica imi
Rodio se 2.10.1833. u Alagovcu kod Gruda. Ve u 10. godini
otiao je u Mostar agi Tikvini u slubu i sluio ga punih 10 godina.
Zulum i nepravde otjerae ga u planinu godine 1859. Oteo je oruje
nekom begu, kome je iznenada sasuo aku praine u oi. Hajdukovao je
po Rakitnu, Doljanima, Imotskom, Kupresu, Livnu, Glamou i Vrlici. U
okolici Livna ima nekoliko lokaliteta koji podsjeaju na njega. Narod ga
opisuje kao branitelja sirotinje i zatitnika potlaenih. Progonio je i
bogatije krane.
Andrijica imi uhien je izdajom 1866. godine, te je izruen
turskim vlastima. Nakon dvije godine tamnovanja u Splitu, Imotskom,
Duvnu, Livnu i Ljubukom, uspio je, prepilivi okove, pobjei iz
ljubukog zatvora 1868. godine nakon ega se ponovno odmetnuo u
hajduke.258
257
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb
1997, str. 357.
258
upa Tihaljina, Sveta batina, Duvno 1989, str. 130.
411
HAJDUKOVANJE
Godine 1869., 18. studenoga, doekala je hajduka druina Andrije
imia, harambae, u Karamanovcima Dervi-bega Huseinova Kopia s
njegovih 30 ivija i Halila Osmanova Muratbegovia iz ovnice i
ogulila ih na putu. Predaja i povijesni izvor kau da je u svoj toj druini
imi bio najovjeniji te ga Dervi-beg i Halil Muratbegovi nisu htjeli
optuiti pred okrunim sudom u Splitu.259
O tome poznatom hajduku i hajdukome harambai postoji vie
predaja, a neke i danas ive u njegovu rodnom kraju, ali i u drugim
mjestima.
Narod u Drenici kod Mostara o njemu jo pripovijeda:
Hajduk imi Andrija je esto doiko trgovce u Raia klancu, a
slazio je i u Drenicu, ali nikomu nije naudio ni za ibicu. Jednom
banduri dreanski zanoili u Konjskom, u jednoj pojati doli, a gori bio
imi Andrija sa svojim drugom na sijenu. I sluao on to banduri
priaju. Pitali banduri jednog Drenjaka: to bi ti imiu Andriji
uradio? A on rekao: Ne bi mu nita, ve da imam u torbi ta, sio bi s
njim i poio. I tako imi Andrija nije nikada napao Drenjake.260
BANDURI O ANDRIJICI IMIU
Hajduk imi Andrija je esto doiko trgovce u Raia klancu, a
slazio je i u Drenicu, ali nikomu nije naudio ni za ibicu. Jednom
banduri dreanski zanoili u Konjskom, u jednoj pojati doli, a gori bio
imi Andrija sa svojim drugom na sijenu. I sluao on to banduri
priaju. Pitali banduri jednog Drenjaka: to bi ti imiu Andriji
uradio? A on rekao: Ne bi mu nita, ve da imam u torbi ta, sio bi s
njim i poio. I tako imi Andrija nije nikada napao Drenjake.261
(Drenica kod Mostara)
259
412
262
Predaju sam zapisao 1999. prema kazivanju Zdravka Nikia iz Ruia kod Gruda.
To je Andrijica imi ispriao 2. sijenja 1902. g. novinaru Pukoga lista Juraju
Kapiu u Splitu. Za izdaju Garci su dobili 477,40 fiorina i kupili nekoliko volova, ali su
im pokrepali. (Milas, M., 1996: 58.)
263
413
SUANJSTVO
U proljee 1878. godine nedaleko od Imotskoga pao je u zasjedu, u
kojoj mu je izginula sva druina, a on se jedva spasio. Stigao je u
Runovie kod Imotskoga nekom Anti Garcu, koji ga je okrijepio umorna,
ali pogazio vjeru da ga ne e izdati. U snu ga sveza i predade austrijskim
vlastima za ucjenu koja je raspisana za njegovu glavu. Vidjevi da je
prevaren Andrijica je kumu Anti Garcu izrekao kletvu: Dabogda moje
noge nad tvojom glavom bile.
Iste godine Andrijica imi osuen je na doivotnu robiju. Odleao
je neto preko 29 godina u tamnici u Kopru.
SMRT
U 68. godini ivota 16. prosinca 1901. pomilovao ga je car Franjo
Josip. Mnotvo naroda doekalo ga je na Splitskoj rivi. Neki kau da je
NK Hajduk nazvan po njemu. (Roak je Antunu Branku i Stanislavu
imiu, Dariju imiu.)
Slobode se nije nauivao; 5. veljae 1905. naglo umre i to ba u
kui svog izdajice Garca, koji je umro dva dana prije Andrije, pa su
obojica ukopana u isti grob.264 Andrijiina kletva se ostvarila. U groblju u
Runoviima poivaju Andrijica i njegov izdajnik, a Andrijiine noge su
nad Garevom glavom.
HERCEGOVAKI USTANAK
Za vrijeme Hercegovakog ustanka (1875.-1878.) konzuli su
nastojali ishoditi mir pa su pozivali voe ustanika u Mostar. Meutim,
ustanici su bili oprezni i nisu htjeli doi u Mostar, bojei se da e ih Turci
pohvatati i poubijati. Do sastanka je dolo na drugom mjestu na kojemu
voe doekae konzule s mnotvom vojske. Kada su ih konzuli upitali
zato je vojska dovedena na vijeanje, voe im odgovorie kako nikome
ne vjeruju. Konzuli su upozorili kako ustanak nije opravdan i kako sultan
ima silnu snagu i vojsku pa e ih sve smrviti. Ustanici su na to
odgovorili: Dugovjene mukotrpnje opravdavaju na ustanak [...] Mrvi
nas i tare ve od 500 godina, pa evo nas jo ima ivih, da krv do zadnje
264
414
415
417
LJUBAVNA STINA
Prija ti, lipa moja, nije bilo da ti more, ko danas, aikovat s kim ti
hoe. Prije su ti aa i mater, ali oni iz bogatih kua, im se cura rodi,
dogovarali udaju za momka iz druge bogate kue. A kod onih siromanih
je ve bilo drugaije, oni su se uzimali meu sobom bez dogovaranja. Pa
oni i nisu imali nikakve koristi od enidbe. A ako bi se bogat momak
zaljubio u siromanu curu ili siromaan momak u bogatu curu, onda bi
bilo svaega. Mater i aa onog to je bogat bi se bunili i branili im kako
god bi znali. Bilo je toga prije puno.
Tako ti se jednom momak lip ali siromah zagledo u er nekog
bogatuna. Kau da su bili s Pidria oboje, a neki opet govore s Gmia,
pa ti ja ne znam. I tako zaljubio se on u nju, a i ona, brate, u njega. I tila
se dica uzimat, ali njezini ne daju ni da se pria o tomu, a kamoli da se
uzmu. Tili nju dati za nekog bogatunia, ali ona nije tila. Ona bi jadna
volila siromaka pa makar s njim i prosila, nego s onim bogatunom pare
brojala. Sastajali se oni gori na Makljenu. Gori, sad kad se ie prema
Siajinim kuama, ima jedna velika stina, a iza nje put. Oni su se
sastajali iznad te stine. Mislila dica uzimat se, ali stari ne daju, pa ne
daju. Zakleli se njiju dvoje volit jedno drugo i radije u smrt nego da se
rastanu. Kad vie nisu znali ta bi, njezini ve dogovorili svadbu, ufate se
njih dvoje za ruke i skoe u provaliju iza stine. Oboje umru, a onda se
aa i mater ufate za glavu to ih ne pustie da se uzmu. Od tada su se i
drugi mladi sastajali kod te stine i kleli jedni drugima, a moda se to i
danas radi. Vi mladi to najbolje znate. Stinu od tada zovu Ljubavna
stina.270
(limac, Rama)
KAMENI SVATOVI
U naselju Graanica, uz rjeicu Buntu prema Kordiima, nalazi se
jedno od najstarijih spominjanih naselja na ovim prostorima, Susid ili
Susid-grad (koji se spominje 19. veljae 1442. g. u povelji aragonskog
kralja Alfonsa V. koji je hercegu Stjepanu Vukiu Kosai potvrdio taj
posjed). Susid je po vanosti trea srednjovjekovna utvrda Uskoplja, a
predaje ga povezuju uz kraljev dvor, uz kraljicu Katarinu, Jelenu
270
418
samo dopirao otegnut pla i jecaj koji je ledio krv u ilama. Kad se tama
razila, jeziv prizor iskrsnuo je pred oima. Kolona okamenjena,
zaustavljeni bijesni konji s tunim svatovima. U blistavom sjaju
popodnevnog sunca treperila je kletva stare cure, a u blistavo plavo nebo
dizao se pla, oaj koji je stezao srca okupljenih stanovnika Susida koji
su ekali svatove. Od njihovih suza Bunta je nabujala, a stara cura
Mara, kada je uvidjela koliko je zla uinila svojom kletvom, bacila se u
mutnu Buntu i nestala u njoj. Njezino tijelo nikada nije pronaeno.271
(Bugojno)
OLUJA OSTVARILA KLETVU
Narod je vjerovao u mo kletve. Najvie se vjerovalo u mo
majine kletve i u mo kletve prevarene, obljubljene i ostavljene
djevojke. U Brusju na Hvaru pripovijeda se o dvoje siromanih mladih
koji su se zaljubili. Mladi je uvijek obeavao djevojci da e se pobrinuti
za njihovu budunost. Djevojka je vjerovala mladiu i odbijala je sve
druge mladie. Zaljubljena je djevojka ostala trudna.
Mladi je poeo razmiljati kako bi bilo bolje da nae bogatiju
djevojku i tako rijei budunost. Naao je drugu djevojku kojoj je zanijekao dijete sa siromanom djevojkom. Prevarena je djevojka proklela
mladia: Do Bog da se utopi prid mojim oima.
Jednoga je ljeta djevojka bila u polju sa svojim roditeljima. Poeo
je puhati snaan vjetar, a na moru je bila oluja. Ostavljena je djevojka
pogledala prema moru i vidjela veliki oblak koji se nadvio nad jednim
brodom. Prepoznala je svojega bivega mladia i vidjela je kako se brod
izvre i kako more guta taj brod i sve ljude u njemu.
U toj predaji krajolik najavljuje ostvarenje kletve bila je velika
ega i strano sunce; poeo je strano puhati vjetar; na moru je bilo
nevrijeme; a kad je djevojka pogledala prema moru, vidjela je veliki
oblak koji se nadvio nad brodom; brod se izvrtao i more je progutalo
brod i sve ljude u njemu. Na utjecaj krajolika na identitet, mentalitet pa i
sudbinu ljudi prvi su ukazali irski kulturolozi poetkom dvadesetoga
stoljea. Isto je i kod hrvatskih modernista, primjerice, Dinka imunovia, Ksavera andora Gjalskoga i mnogih drugih.
iva predaja i toponim Kleti Oblak uvaju uspomenu o traginoj
ljubavi vjerne djevojke i lakomislenoga mladia koji ju je obljubio i
271
420
421
422
kome edu pripast pa su judi jedni druge pitali: A ije je ovo? Tako su
onda nazvali na otok iovo ili kako nai susidi Trogirani kaiju
Ciovo.274
(Slatine)
RNOVNICA
rnovnica je postala po rnjevim. U njoj nije bilo mlinova ve
samo rnjeva. rnjevi su veliki kameni koji bi se vrtili rukom, pod njih bi
stavili itiju i tu bi ispadalo brano. Prije je u rnovnici bilo puno
rnjeva.275
(rnovnica)
BUJE
Stari Slavinci su prili tote kada ni bilo hi. Bile su samo boki.
Na brege poli Buj, kade zovemo Stare Buje, su se fermali i su rekli:
Tu e bit buje.
Tamo su iveli. Nekad su tamo kmeti skopali kameni kaf, razbijeni
lonci, stari oldi. Na slavinski svit je od vaik va Bujah. Samo poklin
su napravili nove Buje.276
(Selo Bibala u Istri)
O POSTANKU GRADA ZAGREBA
Ljudi kazuju u Stupniku, da na mjestu, gdje je sada Zagreb, nije bilo
nigdje vode ni zdenca. Jednog dana je onuda proao neki biskup sa
jednim sveenikom i slugom. Kad je putem oednio, ne naav nigdje
vode, doe do mjesta, gdje je sada Jelaiev trg. Tu stane, udari
biskupskim tapom po zemlji, i najedanput prokljua voda. Tada ree
svome slugi: zagrabi.
Od toga doba zove se ono mjesto Zagreb. Onaj zdenac se zove
Manduevac.277
274
423
(Zagreb)
KAK SE PROZVALO VRAPE
Jednom je, vele, sv. Franjo, kad je putovao u Zagreb, projaio i kroz
Vrape. Tu su ga seoski derani nabacivali kamenjem, nato im je on
viknuo:
Vrabec vas dal!
Otada da se selo prozvalo Vrape.278
(Zagreb)
CAVTAT
Kako je bio poruen Epidaurus, nije nikoga bilo vie tu, samo
stijene, hridi, razvaline. U montanji, u brdima su neki ljudi bili ijedan
ovjek je gledo dole i ugledo je drae, kapinike i kako neko gorsko
cvijee e cavti u ruevini. I govori:
Gledaj kako cavti.
I tako su prozvali to mjesto Cavtat.279
(Cavtat)
IME SLANO
Ja sam sluala da je dola kraljica neka na kobili tuj u Slano.
Kobila bila edna, pa je dovela kala mora, a kobila ne ela pit. Ona
provala rukon i rekla:
Slano je, ah to je slano!
I tako se prozvalo Slano.280
(Slano)
KUMOVA SLAMA
U vedre noi priko ciloga nebavidi se navlaka koju narod zove
Kumova slama. Ta Kumova slama nastala je poslin zvizda koje je Bog
prije stvoria.
278
424
Marina Perojevi svibnja 2006. g. zapisala u Otoku kod Sinja. Kazala joj je Mila
Perkovi Tabak (ro. 1968. g. u Rudi. Mila je tu i druge predaje upamtila od svoje bake
Vinke Kamber (djev. Varvodi, ro. 1925. g. u Rudi. Rkp. FF Split, 2006, sv. 46, str. 2.
Predaju Kumova slama (zapisanu u Dalmaciji) navodi i Maja Bokovi-Stulli u nav. dj.
str. 330.
282
Isto, str. 1. Predaju Duga (zapisanu u Otoku i Brnazama kod Sinja) navodi i Maja
Bokovi-Stulli u nav. dj. str. 331.
425
283
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb
1997, str. 339-340.
284
Isto, str. 2. Predaju Tri sunca (zapisanu u Brnazama kod Sinja) navodi i Maja
Bokovi-Stulli u nav. dj. str. 330.
426
427
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb
1997, str. 370.
289
Isto, str. 415.
428
290
429
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb
1997, str. 27.-28.
293
Katica Lozi Radielovi zapisala je 2007. g. u Jajcu 2007. g. Rkp. FF Mostar 2007,
D.
430
294
431
vremena kao i Vid i sada se vide u vodi razvaline, kupe na kuama, kad
je ista voda i fino vrime.
I unda bi se kladili monci, bili su vele silni ljudi: ko bi dojezdija iz
Vida do Kuti na konju, a ne posrnut, onda bi onaj dobija neku nagradu. I
kad bi od velike svoje sile, od oholosti, kad ne bi nita mogli, unda bi
skuhali pogau za metu i u nju bi gaali. A kanje se usilo sve.296
(Opuzen)
VIDOVSKA KRALJICA
Ima put Neuma jezero Kuti. Kau da je govorila vidovska krajica:
Moji Kuti, moji zlatni skuti.
Tako san ja uja. U trupici danas kad se ovik vozi po tom jezeru
Kuti, vidu se porueni zidovi u dubini od nekadanjeg grada. Od Kuti
do Vida sve je bija grad. I ta krajica kad je ila koijom od Vida do Kuti,
zato bi ona rekla:
Jest Vid Vid, ali moji Kuti moji zlatni skuti. To sam uja kad sam
bija dite.
*
Druga ena dodaje:
O, moj Vide, moj oinji vide,
moji Kuti, moji zlatni skuti.297
(Opuzen)
DIVOVI GRADE TORANJ
Su bili neki veli i jaki judi. Kad su zidali turan u Mutunu i u
Buzetu i crekvu pod grotu, da su si bat posujivali jedan drugomu.
Jedan je bi u Mutunu, a drugi u Svetom tefanu i su si preko drage
davali bat.
I ene su bile jake, pa su na glavi nosile kolonu od crikve, a na
hrbatu otroka i jo su po putu plele hlae.298
(Beletiev Brijeg u Istri)
296
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb
1997, str. 337.
297
Isto, str. 338.
298
Isto, str. 364.
432
DIVI
Vile su sagradile arenu u Puli. Su nosile na glavi grote i prele.
Kad je peteh zakukurika, vie nisu mogle dalje graditi, pa je prez krova.
Stari su govorili da je to Divi.299
(Loborika u Istri)
RNA KRALJICA
Mnoge su predaje zapisane o Crnoj kraljici. Neki misle da je Crna
kraljica udovica Ulricha Celjskoga, a neki da je udovica Vlatka
Hercegovia, drugoga sina hercega Stipana Vukia Kosae koji je bio
oenjen roakinjom Ulricha Celjskoga. Te su predaje nadahnule Josipa
Freudenreicha i Higina Dragoia da napiu istoimena djela.
Bila jena ena koja je bila jako zloesta svojim slugem. Kak se je
navek nosila vu crnom rubju, zvali su ju crna kraljica. Cez nejni
grund nije nie smel, jer bi sakega kerega bi na svojem gruntu vlovila
dala hititi pred lave kere je ba za t posel hranila, ili bi pak na njega
napustila dva orle keri su bili tak izvebani da bi mam oveku iskopali
oi.
No kad je Turin harail po hrvatskoj zemli, nije zabil ni na
Medvedgrad vudriti. Kad se je Turin pribliaval k festungu, pozove
kraljica svoje sluge vu festung da ga brane, ali joj se ni ni jen odzval.
Kraljica je bila sad vu nepriliki i pomisli si da se zakune vragu te veli:
Pukni, vrag, dam ti Medvedgrad ali joj se ni nie odzval.
Ona opet i po drugi put veli:
Pukni, vrag, dam ti Medvedgrad i sve zlato - ali joj se opet ne
javi.
Sad se ona i po trejti put zakune i veli:
Pukni, vrag, dam ti Medvedgrad i sebe!
I zaistinu sad vrag pukne i potera Turina iz Hrvatske.
No kraljica je sad tela da se resi zakletve, te da proglasit po celoj
zemlji da keri ju triput oko nejnog grada odnese, da mu bu dala bedenj
dvanajst veder pun zlata. To uje jen vuglenar i on otide k kraljici te
se joj javi da ju bu on nosil triput okol grada, pa makar si noge do kolena
znucal, ali mu onda mora dati bedenj od dvanajst veder pun zlata.
Kraljica je na to pristala i sad njemu veli:
299
433
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb
1997, str. 353-355.
301
Usp. Vatroslav Jagi, Historija naroda hrvatskoga Iisrbskoga, knjiga prva, Staro
doba, Zagreb 1867, str. 111.
435
436
303
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb
1997, str. 358.
437
MORA
Mora je cura zle krvi, eljna mlade krvi. Kad ne more da se
mladosti drukije doepa, tare i mori mladost pri spavanju. Voli mladu
muku krv nego ensku. Muko mori od elje, a ensko od zavisti.
Prialo se da se nekog momka dovezala mora. Svaku no dok on
zaspi, ona pritisni. Nit je mogo im krenuti, nit glasa dati. Kaziva ai,
kaziva materi, svejedno. Snaan je bio, al opet nije je mogo nikako uvatit.
Pane mu na pamet, da ode u crkvu, noem ustrue malo klaarde s
Gospina oltara, metne u karticu, zaije u krpu i metne na se. Nikad vie
nije dola. Niko mu to nije virova, al se od tad uvik prialo o tome.
Po narodnom vjerovanju postojali su i vici (vjetci).
Po narodnomu vjerovanju triguni ili arobnjaci mogu zaarati
ovjeka i baciti na njega uroke. Mogu ga i posve izluditi.
Stuhe su sline vjeticama. U Stocu se vjerovalo da su se stuhe
prikazivale u obliku vatre i plamena. Prialo se i o stuhaima.
Irudice su demonoloka bia koja su predvodila olujno nevrijeme.
Nestalo je pria o irudicama. Ostale su molitve (basme) protiv njih.
KUGA
Kuga se, po narodnom vjerovanju, pokazivala kao kostur djevojure u bijelim haljinama, a nestajala je u obliku vatre. Svojim dodirom je
izazivala smrt. U srednjem je vijeku od kuge u Europi umrla treina
puanstva.304 U Bosni i Hercegovini mnogo je kunih grebova i
grebalja.305
KUNO GROBLJE U SELU MILE
U selu Mile, zaseok Podlice, postoji Kuno groblje. Tu su kugari
umirali i kako nisu mogli doi do groblja, tu su ih odmah sahranjivali. I
304
438
danas dan ima jedna kamena ploa u tom groblju. Sada je groblje zaraslo
u umicu, a kako mi je mama pripovijedala prije su ga ljudi istili i
odravali jer su se bojali da i oni ne bi dobili kugu, u to vrijeme
neizljeivu bolest.306
SVETI ROKO I KUGA
O svetom Roku bilo je rijei u poglavlju Molitvene usmene lirske
pjesme (str. 163).
Da je bila kuga u Supetru i da je harala po Supetru, Boe sauvaj, i
da je ila da e put Nerei. I dola je do crikvice svetoga Roka, a sveti
Roko vaze op pok udri po njon, iskoveda je vrlo, a ona se ope vratila
pu Supetra i govori:
ukadare, bukadare, vej nikad u Nereia.
I eko la!
(Pranica na Brau)
KUKUDARE, BUKUDARE
uo sam priu od naih starih ljudi da je nekad bila dola u nae
selo kuga, kao enska neka, i da je pravila pomoritad. I kad je ona s time
bila gotova, traila da je prevezu na Peljeac. I kad je iz sela ila, iz
Bogomolja, da je na velikoj stini slomila nogu. Onda je kazala:
Kukudare bukudare, u Bogomolju nikadare.307
(Blace na Neretvi)
Kuibabe (babaroge) su, po narodnom vjerovanju, ivjele u vodi,
bunarima, atrnjama i tamo odvlaile djecu koja bi se pribliila vodi. U
Hrvatskoj ta demonoloka bia nazivaju se babaroge.
306
Katici Lozi Radielovi 2007. g. kazala je Ana Toki, djev. Svalina (roena 1949.
godine, selo Bulii) ivi u selu Mile. Rkp. FF Mostar 2007, D.
307
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb
1997, str. 384.
439
VUKODLACI
Demonske predaje o vukodlacima pripovijedaju o mrtvacima koji
su se zbog tekih grijeha etrdeset dana nakon smrti ustajali iz groba.
Ako su za ivota bili pijanice, pojavljivali su se kao mjeina puna vina, a
ako nisu bili pijanice, pojavljivali su se u obliku mjeine pune vodom.
Nestajali bi kada bi bili probodeni glogovim kocem (ili sa sedam
glogovih kolaca).
U nekim krajevima (primjerice Hrvatskomu Zagorju) vjerovalo se
da e se pokojnik povukodlaiti ako preko njega prijee maka.
Kudlaci su zli i uvijek nastoje nakoditi ovjeku, a esto uzimaju
razliite ivotinjske oblike. Prema priama oni se okupljaju na raskrijima putova od dvadeset tri do dvadeset i etiri sata. Za ovjeka nije dobro
da se u to doba zatekne na putu jer bi mu se moglo dogoditi svakakvo
zlo. Zbog toga se na raskrijima putova postavljalo raspelo kao obrana od
zlih sila, ali i pomo u rasuivanju pravih smjerova putovanja.
U Viniu kod Trogira vjerovalo se u kodlake (vukodlake) koji su
posebno mogli nakoditi djeci, pa kad bi djeca, a i odrasli, hodali nou
(pogotvo kraj groblja), drali bi palac u ruci i tri puta izgovarali:
Zapori kozlakov.
Isus prid nan,
Gospe za nan.
Ili:
Isusova brado,
Marijino mliko,
tri mise Boine,
tri mise Uskrsne,
slavno sveto Vodokre.308
(Vinie kod Trogira)
308
Ivan Mari, travnja 2006. g. u Viniu kod Trogira, zapisao je po kazivanju branoga
para Joze i Zorke Mari. Jozo je roen u Viniima 1932. g., a Zorka 1936. g. u Okrugu
Gornjem. Rkp. FF Split, 2006, sv. 18, str. 12.
440
AVAO
avao se po narodnom vjerovanju pretvarao u: magarca (orko,
maminjorga, pakleni magarac), maku (mai), crnoga ovna, psa i
ljudima inio zlo. U Istri se orko naziva mrak.309
U nekim krajevima Dalmacije narod pod pojmom mai (maci)
podrazumijeva i ubijenu djecu koja su se nou pojavljivala.
Orko, maminjorga, pakleni magarac, mai po narodnom prianju
pojavljivali bi se pred ljudima nou, podvlaili im se pod noge te kada bi
ih ljudi bili prisiljeni uzjaiti, nosali su ih po selima, planinama,
bespuima, najee sve do prvih pijetlova.
Te su prie biblijske provenijencije.
DIVOJKA I VRAG
Bila divojka nika ve stara i roditelji nisu joj bili dobri.Una je
rekla da je oe vrag, da b ola za nj. To rekla tak odnamirke, nije mislila
da b to napravla. Ona ola donit vode na vrilo i nala momka kod vode,
bija fin, lip. Unda on njoj rekada bi l ona za nj. Ona je rekla da bi, nije
znala da je un vrag.Unda je ola njime i doveja je u umu u peinu.
Sedam godinaje njim ivila.
Iz njezinog sela bije lugar, onda taj lugar zabasa kroz umu,bilo
slabo vrime. Onda naa vrilce vode i snig je bije i naa trag di je boso
eljade dolazilo na vodu po snigu (nije je on obuva). Taj lugar mislije da
je tamo kua di u umi. On ia i ia njeznim tragom i doveja ga trag u
peinu. I nju opazije kad je doa i zaudije se:
Jes ti tute?
Ona je bila ve sva orepana, nit ve nema, sve spalo nje, tamo
nije tkala ni prela. Onda je rekla ona lugaru da nju vragodve tamo u
peinu i rekla je lugaru da to god vrag bude pitaima l on, un nek ree da
ima, da ne bi nik reka, da ne bi rekada nema, jer brag voli to. Vrag e
njega sve pitat, a on nekvajik vie: Imam sve, imam sve. Onda najzad e
te veli -upitat: Ima li luga kolko? A ti reci: Imam vie neg ti.
I sve je onda tako bilo i vrag onda puka od alosti, kad senije moga
nit koristit, konda je grum puka u peinu. Unda ona rekla lugaru da
nose dukata kolko god budu mogli ponit,jer su tu pune bave dukata, sve
309
Vidi: Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH,
Zagreb 1997, str. 410.
441
od nika, kroz duge im vire dukati, kako s duge rastrone. On je onda njoj
da polak svoje obue s nogu, pola njemu ostalo, da ide lake. Onda s
odnili dukata kolko s god vie mogli. ia mia gotova pria.310
(Vranik kraj Lovrinca u Lici)
POSTOLAR I ORKO
Jen kaligar je dela cija dan i ga je uhitilo kuro za do doma. Po
putu ki gre, nojde jenega tovara i je reka:
A to si tovar, juto lipo, ki an trudan, e me pejat doma.
I on ga zajae. I lipo kada je a gori, to je poelo se zdiat u visok,
invece tovar je bija orko. Kaliger e je prestrasija, ni zna ca, je sa u
rucak i je ue ilo van i ga je poceja ubadat kadi je uhitija, i inoma ti
tovar se je poceja naad kolivat doli. Ga je razjaha i on je poceja te
tako do doma i je reka:
Orko, si me kojina jen bot, ma ne bo ve.311
(Picuda u Istri)
PAKLENI MAGARAC
Jedan je ia iz gostionice kui, bio je malo i umoran. I kad je ia,
govori: Da mi je sad ava, uzjaio bi na nj, samo da doen prije kui.
Meutin, kad je on to reka, nije stalo malo, razmi, eto jedan magarac
kraj puta. I on uzjai na nj. I kad je taj magarac doa, gonio ga je cilu
no, nije on moga sa s njega! Tako da je on, kad su prvi pivci
zapivalionda mo ti mrani sila prestaje da vai. Kad je taj prvi pivac
zapiva oko tri i po sata, on je jednput osta na mistubio je malo dalje od
kue, u nekon umici, tako da je ipak doo kui.312
(Neori)
MAI
Mai se pojavljivao na seoskim putevima u noi i ako bi sreo
ovjeka, nastojao bi da mu se podvue pod noge tako da bi ga taj ovjek
morao uzjahati. Tada bi mai poeo rasti, a ovjek bi na njemu nemono
jahao i podizao se u visine. Kada bi dosegao kue, mai bi ga zbacio na
310
442
313
443
Ljubici Rudan Bogomolji 2004. g. kazala je Tihana Rudan, Tiha ro. 1930. g., djev.
Rudan. Rkp. FF Split, 2004, sv. 49, str. 10.
445
316
Katica Hraste je u Brusju na Hvaru 2006. g. kazala Katarini Mikovi. Rkp. FF Split,
2006., sv. 1, str. 5.
317
Vlajko Palavestra, Narodne pripovjetke i predanja iz Drenice, GZM BiH,
Etnologija, NS sv. 37, Sarajevo 1982., str.173.
318
Vlajko Palavestra, Narodne pripovijetke, GZM BiH, Etnologija, NS, sv. XV./XVI.,
Sarajevo 1961., str. 280.
446
319
447
4. LEGENDA
Legenda je vrsta prie koja ima vjerski karakter. U njezin se sadraj
vjeruje. U legendama su sudionici Isus Krist, sveci, svetice, crkveni
dostojanstvenici, muenice i muenici. Legenda se dugo poimala kao
pripovijest iz ivota svetaca, te o Bojim i svetakim udesima. Legende
su fakturom bliske predaji i katkad su teko odvojive od njih, ali je ipak
element uda njihov genus specificum to ih donekle izdvaja. Legende
unose red i harmoniju u ivot. Boja i svetaka uda ispravljaju
nepravde, nagraujui dobro, a kanjavajui zlo.
Fra Andrija Kai Mioi u Razgovoru ugodnom navodi legendu o
kralju Vladimiru koji je s malo svoje vojske morao pobjei u planinu jer
je bugarski kralj Samuel zaratio protiv njega. U planini je bilo mnogo
otrovnih zmija koje su klale njegovu vojsku. Vladimir je od Boga izmolio
milost i zmije vie nisu mogle ujedati. (Godine 2005. na Cresu je
zapisana legenda po kojoj je na tom otoku Osorski biskup Gaudencije
protjerao otrovne zmije.) Kaievu je Razgovoru ugodnom pridodana
versificirana legenda o sv. Juri. Ta se legenda i 2006. g. kazuje u Sinju,
Trogiru, Metkoviu, irokom Brijegu i Jajcu. Mjesto Tiina kod Bosanskog amca prema legendi batini ime jer je ondje misionar fra Jakov
Markijski (XV. st.) uutio abe jer su ometale puk za vrijeme mise.
Fra Jakov Balti (Bukovica kod Travnika, 1813. Ovarevo,
1887.) u svomu Godinjaku navodi legendu o udotvornom fojnikom
kriu. Ksaver andor alski (Gredice kraj Zaboka, 1854. Gredice,
1935.) u svoju je pripovijest Legenda iz K. Br. 15. utkao legendu o dvoje
siroadi koji su se smrzli pored jezera u kojem se njihov otac utopio.
Siroad su otila u kraljevstvo Boije, a na mjestu njihove tragedije
pojavila se crkva.
Hrvati najvie pripovijedaju spomenute legende o propasti Gavanovih dvora i o Isusu Kristu i sv. Petru kad su hodali po zemlji. Mnogo je
proznih i versificiranih legenda o sv. Juri, udotvornim grobovima
muenika i muenica, udotvornim svetim slikama, kipovima, krievima,
crkvama.
LEGENDA O GAVANOVIM DVORIMA
Hrvatske legende o propasti Gavanovih dvora biblijske su provenijencije. Njihovo je izvorite u biblijskoj prii o propasti Sodome i
448
Gomore koje su stradale zbog opaina svojih itelja. Dva su anela ila u
Sodomu provjeriti ljudsku pobonost i milosre. Doekalo ih je jedino
Lotovo gostoprimstvo, dok su se ostali stanovnici htjeli iivljavati na
njima. Aneli su se zato Lotu oduili: Onda ona dvojica upitaju Lota:
Koga jo ovdje ima: sinove i keri, sve koje ima u gradu, iz mjesta
izvedi! Jer emo mi zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom
postala tolika da nas Jahve posla da ga unitimo. (Post 19, 12-13)
Kad ih izvedoe u polje, jedan progovori: Bjei da ivot spasi!
Ne obaziri se niti se igdje u ravnici ne zaustavljaj! Bjei u brdo da ne
bude zatrt! Jahve zapljuti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim
ognjem, i uniti one gradove, i svu onu ravnicu, sve itelje gradske i sve
raslinstvo na zemlji. A Lotova se ena obazre i pretvori se u stup soli.
(Post 19, 24-26).
Jo u XIV. st. zapisana je ova pria u glasovitom Fiore de virtu.
Opirniji rukopis iz XV. st., takoer, sadri legendu o propasti Gavanovih dvora. Na znaaj ovakvih pria ukazao je u XIX. st. Vatroslav Jagi.
U legendi je ostala snana slika da se nakon spaljivanja dim die nad
zemljom kao dim kakve klaine () (a) Bog () zatirao gradove u
ravnici u kojima je Lot boravio. (Post 19, 28-29). Bitan utjecaj na ove
legende ima Isusova pria o siromanome Lazaru. Lajtmotiv legende je
Gavanova krtost, oholost i nemilosrdnost. Uz te Gavanove osobine
uvijek je vezana propast njegovih dvora.321
Bijo ti je u davna doba u Imockom, jedan bogati ovik zvan Gavan.
Bijo je u liku ovika, a po dui Gavan. Ima je svega, samo due nije ima.
Para je ima da nije zna koliko, dra ga je u soban, na tavanu, ma
svakudan. ije brdo? Gavanovo! ije polje? Gavanovo! Ima je i kmeta i
slugu, ma ima je i sedamdeset i sedam obana. I imae i enu i jedno
muko dite, nejako. ena je bila jo gora od njega, jerbo bie jo oolija.
Teake prezirala, a prosjake protravala s vrata. Prid njijovim je dvorin
proliveno vele sirotinjski suza.
Dodijae i Bogu ti pusti uzdasi i suze. Jednon Isus-milosnoga bila.
Doe ko prosjak, prid istone dvore Gavanove.
U dvorima bijae samo ena, Gavan je bijo u drugim dvorima,
brojio pare. Doe Isus i pokuca sa svojin apien njojzi na vrata, pa
priupita: Dajder togod prosjaku, Bog ti da! Pogledaj na me, siromaja,
321
449
nako te Bog pogleda! Utii, gospodarice, gladne, utiijo tebe Bog! Kad
dodija Gavanovici, izie ona na vrata i ree prosijaku: Bi a s moji
vrata! Vi skitanine i linine ne date mira ni meni ni mome ditetu.
Daj zalogaj kruva, Bog ti da! proslidi prosjak.
ta e meni Bog tvoj dok je meni Gavan moj! kaza njemu
otrokonda. Al da ga se otarasi, donese joj sluga iz kue koru kruva,
metne joj na papuu od noge i ona nabije nogon onaj kruv prosjaku prid
nos, jerbo joj se inila sramota da mu dade rukan.
Prosjak jopet upita: Daj mi, gazdarice, i jedan trs kupusa, kad ti
ga je Bog da u vrtlu. Pomozi mi, nako te Bog dragi pomoga!
Ona naredi slugi da odrie trs kupusa, ali oni trs to je uz put, to
su se na nj ukenja zapiala. Sluga ode i odriza zdravi trs, jerbo se Boga
boja.
Prosjak api i ode a, al prije toga ree slugi: Noas e biti
svata, ti se nieg ne boj! Gromovi e pucat, zemlja e se trest, a jezera
otvarat. Ali nita od toga tebi ne e nakodit jerbo si pomoga ovika u
nevolji! Kad se prosjak oprostijo od sluge, obaa je sve Gavanove
obane i kmetove. Od svi 77 sluga samo dva imadoe duu i srce i
rtvovae ono svoje malo sirotinje za prosjaka. Isus ne tide uzet nita od
njizi, nego nestade, a uto se i smrailo. Tako Gavan ostade na konaku u
zapadnin dvorima, a Gavanovica s ditetom u istonin dvorima. Gavan
nije ni gleda ta se deava vanka. Crne se oblaine spuale do zemlje,
ne vidi prst prid oima. Od Bijakove do Zavelina siva i grmi gromovi
pozivlju Gavana zadnji put na obraenje. Ali dabe, on viruje samo u
pare. Pod zemljon se zau tutnjavina, zemlja se trese, al Gavan jopet
samo pare broji.
Potrese se zemlja dva puta, a trei put prosie se zemlja. I dvori
Gavanovi, i vas novac, i Gavan i sluge sve ode u crnu zemlju. Stvori se
Crljeno Jezero. Kako su zidovi bili uokrug, nako je i jezero okruglo. Kad
je lipo, vedro nebo i mirna voda, i dandanas more vidit obrise zidina
dvorski. Te iste noi propuntali se i istoni dvori, skupa sa Gavanovicom.
Dok je ta stravota se tu zbivala, prosijak (Isus) se ukaza onome
slugi i ree mu: Uzmi tu zobnicu to visi o gredi, u njoj ti je vas najam. I
odma bii, ovo e sve otii u propuntu. U ela! Ovo je prokleta kua i
prokleto misto! Sluga, prije nego poe, uzme ono nejako dite iz beike,
stavi ga u naruaj i ponese sa sobon, jer je njega najvolio od svega blaga
Gavanova. in on izae iz dvora, utonue dvori i Gavanovica s njima
skupa. Kako je sluga s diteton bia, nako se za njin otvarala zemlja i
stvaralo jezero. Tako ti je nastalo Modro Jezero, zvano i Imocko i
Gavanovo. Kako je sluga bia najprvo polju, pa onda na zapad, roenoj
450
322
451
Modro jezero
CASKA
Na Pagu se pripovijeda da je na tome otoku bio bogat grad, Caska,
u kojem su ljudi dobro ivjeli. Meutim, ljudi su se s bogatstvom sve vie
udaljavali od Boga. Radi toga je Bog poslao anela preruenoga u
siromaha da vidi ima li u Caski potenih ljudi. Aneo se u Caski
osvjedoio o velikom grijehu koji se nastanio u tom gradu. Naao je dvije
sestre Bonu i Malu. Bona je bila dobra te je aneo po Bojoj zapovijedi
upozori na ono to e slijediti. Aneo je izveo Bonu iz grada i odveo je
daleko na juni dio grada Paga, a tada Bog spusti vatru, jak vjetar i potres
452
Zapisala je na Pagu 2005. g. Petra Jakovevi, a kazao joj je Jure Kaurloto (ro.
1932. u mjestu Pagu na otoku Pagu. Tu je zavrio osnovnu kolu, a srednju tehniku u
Puli. Nakon toga vratio se u Pag, gdje i danas ivi. Kao dijete esto je od svojih roditelja
sluao razne prie o Pagu i njegovim mjetanima, a i sam je bio svjedok nekih od njih.
Neke je prie zapamtio, a neke je zapisao). Rkp. FF Split, 2005, sv. 52, str. 5.
453
455
izdubio Stipan Bioina jer se ondje za vrijeme oluje sakrio i opazio neku
svjetlost. Pribliio se da vidi to je to, ali je odjednom udario grom i s
hridi je pao veliki kamen ba gdje je on netom bio.
I ta legenda u osnovi ima etioloku predaju jer pripovijeda o uzroku
gradnje kapelice i nastanku njezinoga naziva Gospe od gorme.
Stipan Bioina sakr se ispod hridi za vrime jedne oluje. Opzi je
nik svitlost. Pribl se kako bi vidi e je to, kad u isti moment, udre
grom i s hridi pde veliki kamen ba di je on malo pri bi.
Iz zahvalnosti izdube u kamenu, u hridi, kapelicu.327
(Postire na Brau)
SAMOSTANSKI BUNAR
Naziv Pag dolazi od grke rijei pege koja znai izvor. Na
cijelom podruju grada Paga, kao i na veem dijelu otoka, postoje brojni
izvori vode, a na otoku postoje ak tri jezera: Velo blato, Malo blato i
Blato Rogoza. Danas postoje toponimi koji potvruju da je vodeno
bogatstvo za Paane bilo iznimno vano: npr. Vodice, jedan dio pake
uvale zove se Janjee vode i slino.
Kod hrvatskoga je puka snana vjera u mo molitve. Na Pagu je
bila velika sua i sva ljetina, stoka i ljudi bili su u opasnosti. Paani su se
molili Majci Bojoj u Starom Gradu i nakon nekoliko dana molitve i
posta samostanski se bunar napunio vodom do vrha.
Jednog godia u Pagu je bila velika sua. Zbog nje je u opasnosti
bilo sve ca su seljaci posadili, vinova loza, blago, a i judi. Misecima ni
dailo, pa su u pojima prisuila sva vrela. Strahuju od nedae koja je
zapritila zbog sue, Paani su se molili Majki Bojoj u Starom Gradu.
Posli nekoliko dan molitvi i odricanja od jela, samostanski bunar
se napuni do vrha. Bez obzira koliko su judi uzimali vode, visina vode u
bunaru se ni smanjivala. Kad su se svi judi napili i doma odnili za
napravit zalihe, teaci su poeli uzimat vode za polivanje polja, a obani
za napojit svoje stoke. Vode u bunaru taman toliko da se ni prelivala
priko kornia po samostanskom dvoritu. Tako je bilo danima i nedijama.
Vode se uzimalo stalno, a uvik je bilo dovoljno za sve. Bi je to jedino
vrelo koje ni presuilo na otoku i judi su dolazili iz svih mista da bi se
napili.
327
U Postirama na Brau 2005. g. Lina Biaca je kazala Tei Fabris. Rkp. FF Split, 2005,
sv. 77, str. 11.
456
5. NOVELA
Novela je pria o obinim ljudima i njihovu ivotu. Karakterizira je
realistian knjievni pristup. Giovanni Boccacio (1313-1375) napisao je
Dekameron koristei prie sedam djevojaka i tri mladia koji su 1348.
godine pobjegli iz, kugom poharane, Firence. Boccacio je u pisanoj
knjievnosti afirmirao novelu. U Straparolinoj talijanskoj zbirci
novela Ugodne noi (XVI. st.) nalazi se ljubavna pria o Malgareti
Spolatini koja je nou s Lopuda plivala svome ljubavniku redovniku na
328
Petri Jakovevi kazao je Jure Kaurloto na Pagu 2005. g.. Rkp. FF Split, 2005, sv.
52, str. 6.
329
Legenda je zapisana 1994. godine po kazivanju Mare Kolende, djev. Didak, ro.
1923. godine u Novoj Biloj. Vl. rkp. 1994.
457
458
osvete na mostu ispred dvorca ubio svojega zeta. Dobrila je nakon toga
izgubila zdrav razum, razboljela se i nedugo potom umrla. Posljednja
elja bila joj je da bude pokopana zajedno s Miljenkom u crkvici Sv.
Ivana u Katel Lukiu nasuprot dvorca.
Na njihovu vjenom poivalitu zauvijek je uklesana poruka Pokoj
ljubovnicima, a u Katel Lukiu jo uvijek postoje oba dvorca, i
Vitturijev i Ruiniev.331
(Katel Luki)
O sudbini dvoje mladih napisane su: novela, opera te kazalina
predstava, a djeji dom u Katel Lukiu, smjeten nedaleko od njihova
posljednjeg poivalita, nosi naziv Miljenko i Dobrila.
TORANJ LJUBAVI
Silba je jedino selo na otoku. U prolosti su na ovom otoku ene,
starci i djeca bili uglavnom pastiri, a mukarci su cijeli svoj ivot
uglavnom ivjeli na moru, plovili svim morskim putevima i pod starost
se vraali na otok, ako ih more prije toga ne bi progutalo. Vraali bi se da
umru. Poznavali su obje Amerike, zemlje Dalekog istoka, hridi sjevernih
mora, obale Afrike i Australije, ali nikada ne bi zaboravili pjesmu o
otoku nalik raju i predaju vezanu za toretu na Silbi. U sredini Silbe, na
istoimenom otoku, visoko se die Mariniev toranj. To je okrugla, uska
kula na iji vrh vode vanjske kamene stepenice. Zovu je jo i Toranj
ljubavi.
A taj toranj na vrhu sela, smjeten usred parka, silbanski je
spomenik jedne ljubavi koji je to mjesto uinio uvenim. Toranj se
visoko uzdie i s njega se prua prekrasan vidik. Uz njega se vezuje pria
o ljubavi jednog morskog vuka koji je za sobom ostavio kuu, toranj i
grob na kojemu je jo za ivota dao uklesati natpis: Petar Marini,
kapetan, 1891. jao onomu tko makne ove kosti.
Bio je mlad, kae pria, jo mornar. I mlada, lijepa bila je njegova
zarunica Antonija Mauro. Kad se vratim s ovog dugog putovanja
rekao joj je jednog dana prije odlaska vjenat emo se! Zasadit u vrt
oko kue, a usred vrta sagradit u tornji s kojeg e se vidjeti cijeli otok i
more. Poljubio je djevojku i otplovio.
331
459
Jeleni Braovi 2007. godine kazala je Rua Brnas (djev. Pandi, ro. 1938. u
Riinama kod Imotskoga). Vl. rkp. 2007, sv. E, str. 33. Usp. Tomislav uri, nav. dj.
460
obali. Kad je htio izii, zauo je vapaj svoga brata te se vratio kako bi ga
spasio. Nevrijeme je bilo jae. More ih je progutalo. Spasilo se jedno
dijete koje je otralo kui kazati to se dogodilo.
Kui su ostali trei brat i njegove dvije neakinje od nastradale
brae. Od cijeloga imanja ostale su im dvije mazge. Trei je brat bio
lijenina i nikada nita nije htio raditi i bio je ljubomoran na svoje
neakinje koje su bile vrijedne i nisu ivjele u oskudici. Vrag treemu
bratu nije dao mira i odluio je od neakinja posuditi mazge i otii u
polje. Meutim, iao je to dalje od sela i u nekom masliniku objesio je
mazge i proboo ih kolcem. Optueni su krivi ljudi koji su poslani na
galiju gdje su i smrt doekali.
Pravi krivac, trei brat se izvukao i doivio je preko stotinu godina.
Zloin koji je napravio stalno mu je bio pred oima i progonio ga je.
Ostao je nepokretan i trpio je velike bolove. Jedina mu je elja bila
ispriati zloin koji je poinio i potom umrijeti. Jednoga je dana pozvao
sveenika i mua svoje neakinje kako bi se ispovjedio i kazao svoju
tajnu koju nije mogao u grob odnijeti. Tada su svi uli ono to nitko nije
mogao ni promisliti. Meutim, ni to mu nije pomoglo da poe s ovoga
svijeta. Sutradan je zamolio da ga priveu na jednu stolicu i nose kroz
selo kako bi svi saznali za grozotu koju je uinio. Kad od bolova nije
mogao zaspati zamolio je da stolicu priveu za stropnu gredu i njega
stave na nju te ga njiu onako kako je i on njihao one mazge.
U toj je noveli tragina sudbina dvojice brae i zloa njihovoga
treega brata. Novelom je uspostavljena harmonija jer su sirotice od
nastradale brae bile vrijedne i svojim su trudom uspijevale ivjeti bez
oskudice. Harmonija je uspostavljena i zasluenom kaznom koju je
doivio trei brat te je u stranim mukama priznao svoj grijeh i molio da
ga njiu na stolici privezanoj o stropnu gredu jer je i on objesio mazge i
njihao ih.
U selu Brusje ivili su tri brata, dvojica brae sa sinovima ili su
na more ukarcat darva u brod i u temu momentu apilo ih je nevrime.
Bura je bila sve jaa i jaa a brod se sve vee njiho te se na kraju
privarni a dvo brata sa svojim sinovima su se noli u moru. Jedon od
brae uspi je no komad darva na kojega je stavi svojega sina pa ga je
gurni prima kraju, kad je iti izo iz mora sprii ga vapaj njegovega brata
pa se vroti u more da bi sposi brata i njegoveg sina. Al, nevrime je bilo
jae od njih i barzo ih je svih more progutalo.
461
462
463
464
7. ANEGDOTA
Anegdota je kratka pria koja najee na aljiv nain kazuje o
odreenim osobama. U anegdotama je humoristian i satirian ton.
Strukturom i tematikom bliska je nekim prianjima iz ivota i alama.
VRGORANIN UKRAO KOTAO
U kandijskom ratu, voenom i na vrgorakom podruju, bio je
teko ranjen i Hasan-aga Arapovi, gazda podruja od upe preko
Grabovca do Zagvozda, uz ije je ime vezan dogaaj opjevan u pjesmi o
Hasanaginici. O tomu dogaaju predaja i danas postoji u Vrgorakoj
krajini, a govori da je nesretna Hasanaginica na putu iz Ljubukog za
Imotski sa svadbenom pratnjom prola kroz Vrgorac i prenoila u kui
predaka narodnog pjesnika i serdara (vojvode) Ante Pervana Pre u
Kokoriima.
Kod tog Pervana 1772. godine vie dana je gostovao putopisac i
prirodoslovac, venecijanski opat Alberto Fortis, koji je za svoga
domaina kazao da je vrstan pjesnik odlinih lirskih i epskih pjesama.
Da li je Ante Pervan alosnu pjesmu o Asanaginici kazao svomu gostu
Albertu Fortisu ili je Julije Bajamonti tu pjesmu zapisao i dao Fortisu
do danas se ne zna. U svom putopisu Viaggio in Dalmazia (1744. g.)
Fortis je, osim te balade na hrvatskomu jeziku i u talijanskom prijevodu,
navodi i anegdotu Vrgoranin i kotao.
Krae Vrgorana obino padaju na teret Turaka; ali u sluaju
nude, kau, ne tede ni krane. Izmeu domiljatih i smionih poteza u
prijevarama, to sam ih uo pripovijedati o jednome od njih, sljedei je,
ini mi se, karakteristian. Lupe se nae na sajmu; neki siromah kupio
kotao, pa doavi blizu njega, spustio ga na zemlju zajedno sa
334
465
335
Dijani Mieti kazala je Jolanda Mieti (ro. 12. listopada 1953. g. u Vrgorcu,
profesorica u splitskoj Zubotehnikoj koli). Rkp. FF Split, 2004, sv. 31.
336
Dijani Paponja ispriala Janja Bunti, djev. Brki, ro. 1031., ivi u apljini. Vl. rkp.
zb. 2004. sv. 1. d. str. 19.
466
Zapisao sam u Doljanima kod Jablanice 1997. godine po kazivanju Jure Lebe ro.
1914. u Doljanima. Vl. zb. 1997.
338
Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Tamari Treskavici, 2004. godine u Kuli
kod Lovrea kazala Ana Mustapi (ro. 1945.). Rkp. FF Split, 2004, sv. 12. str. 6.-7.
339
Jelena Liji zapisala je 2006. godine u Katel Suurcu. Kazala joj je Matija Vladovi
(djev. Carev, ro. 1932. g.). Rkp. FF Split, 11/06, str. 9.
467
340
U Postirama na Brau 2005. g. Lina Biaca je kazala Tei Fabris. Rkp. FF Split,
2005., sv. 77, str. 9.
341
U Postirama na Brau 2005., godine zapisala je Tea Fabris, a kazao joj je dr. Mate
Biaca (ro. 1947. g., sveenik. S trideset pet godina otiao je u Ohio gdje je doktorirao
teologiju i ostao na slubi u San Pedru u Californiji. Diplomirao je i na podruju glazbe,
te ju je usavrio na Oxfordu. Danas je upnik hrvatske upe Svetog Petra u Las
Angelesu). Rkp. FF Split, 2005, sv. 77, str. 10.-11.
468
PUTNIK
Prolazio putnik namjernik kroz Knepolje i kad je vidio natpis
Jare-sedam kilometara, upita se:
Kolika im je onda koza?
LANJSKO DITE
Donio ovjek deseto dijete na krtenje. Fratru se dijete uini
priliito velikim, pa se obrati ocu:
Meni se ini da je ovo dite tribalo puno ranije krstiti.
Da se nisam usepetijo, veleasni, pa donio lanjsko odvrati ovjek.
SPAVANJE S AVOLOM
Jesi li spavala s momkom? upita fratar djevojku na ispovijedi.
Ma tko e s avlom zaspati-ispovijedi se djevojka.
ISTOMILJENICI
O emu to sad misli?, upita cura momka koji joj je doao na silo.
Due ti, mislim o emu i ti-odgovori sildija.
Nuder ti, to je njemu u glavi, ote se curi.
KUM I KUMA
Doa kum lovac u svoje kume, a kuma se tui:
Moj kume jada u mene, etke mi izidoe kokoi, daj mi bolan kume,
bi li ti moga pobit one etke, pa ta lovac si.
Kum: Hmm.., kuma moja, toga ti ja ne znam nita drugo, ve brate
da in nabavimo puke da se brane!
***
Vic je kratka usmenoknjievna tvorevina koja izaziva komian
dojam i smijeh.
469
UITELJICA I JURICA
Reci mi koji je veliki ovjek uzviknuo zemlja, zemlja upita
uiteljica Juricu; a on e moj tata kad je jue jeo salatu.
OKOLADNO MLIJEKO
Zato daje okoladu kravi? pita teta djeaka koji je doao iz
grada.
elim sutra imati okoladno mlijeko odvrati djeak.
LOE OCJENE
Otac: Ne brini se sine previe, ispravit e ti ve loe ocjene.
Sin: Probao sam tata al su napisane kemijskom olovkom.
MU I ENA
Idu mu i ena: ena neprestano govori dok mu nosi teku vreu
na leima. Muu dodijalo sluati prie pa joj ree: zavei ve jednom.
ena se primakne pogleda vreu i ree: pa zavezana je.
MUJO I SAT
Doo Mujo na nebo i uo u jednu sobu kad u toj sobi sami satovi,
svaka drava ima svoj sat i kad netko ukrade u nekoj zemlji, kazaljke se
pomaknu. Pitao Mujo ali di je sat od BiH-e a ovaj mu odgovori: eno ga u
drugoj sobi, slui za ventilaciju.
UITELJICA I IVICA
Uiteljica: Tko je razbio kamene ploe na kojima je bilo napisano
10 Boijih zapovjedi?
Ivica: Ja znam, ali ne elim rei. Tata mi je rekao da ne valja biti
tuibaba.
470
IZGUBLJEN OVJEK
Ide izgubljen ovjek ulicom u nepoznatom gradu te upita
prolaznika: oprostite, je li znate gdje je Primorska ulica? A ovaj mu
odgovori: znam i proe. 342
342
471
LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
472
473
56. Hercegovina prije 100 godina ili ematizam fra Petra Bakule,
(preveo Vencel Kosir) Mostar 1970.
57. Hrvatska narodna ala, sv. prvi (uredio Josip Pasari) Zagreb 1923.
58. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. Sakupio i na svijet
izdao Kamilo Blagaji. Tisak dionike tiskare, Zagreb 1886.
59. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. Skupio N(ikola)
Tordinac. Drugo popravljeno izdanje. Tisak i naklada ERN Janika,
Vukovar 1883.
60. Hrvatski leksikon, sv. I., II., Zagreb, 1997.
61. Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i
mikrostrukture, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100
knjiga, knj. 5. priredio Marko Dragi, Matica hrvatska i HKD
Napredak, Sarajevo 2005.
62. Jablanovi, Ivan, Posljedice islamizacije bogumila u Bosni,
Vrhbosna, 47-8/1933, 191-194.
63. Jagi, Vatroslav, Historija naroda hrvatskoga Iisrbskoga, knjiga
prva, Staro doba, Zagreb 1867.
64. Jeli, Dubravko, Povijest hrvatske knjievnosti, Zagreb 2004.
65. Juki, Ivan Franjo, Sabrana djela, 1., 2, Sarajevo 1973.
66. Joli, Robert, Duvno kroz stoljea, Naa ognjita, Tomislavgrad
Zagreb, 2002.
67. Kai Mioi, Andrija, Razgovor ugodni, Zagreb 1956.
68. Katii, Radoslav, Litterarum studia, Matica hrvatska, Zagreb 1998.
69. Kekez, Josip, Usmena knjievnost, u: Zdenko kreb-Ante Stama
Uvod u knjievnost, Zagreb, 1986.
70. Kekez, Josip, Prva hrvatska reenica, Nakladni zavod Matice
hrvatske, Zagreb 1988.
71. Kekez, Josip, U svjetlu hercegovakih legenda i predaja Osvit, 2-3,
Mostar, 1999.
72. Kekez, Josip, Usmeno-pisani knjievni suodnosi (Izbor rasprava i
ogleda), Niki 1987.
73. Klai, Nada: Srednjovjekovna Bosna, Zagreb, 1994.
74. Klai, Vjekoslav: Narodni sabor i krunisanje kralja na Duvanjskom
polju u: Zbornik, u susret treem tisuljeu, Prvi hrvatski kralj,
Tomislav, Zagreb, 1998.
75. Klai, Vjekoslav, Povijest Hrvata (knjiga prva, druga, trea, etvrta,
peta), MH, Zagreb, 1974.
76. Koloman-Rukavina, Maja Oleg Mandi, Svijet i ivot u
legendama, Znanje, Zagreb 1961.
475
476
478
IV. DRAMA
(FOLKLORNO KAZALITE)
480
Mile Palameta, Usmeni narodni teatar u Hercegovini, Mostar, 1996., str. 37.-41.
Ivan Lozica, Poganska batina, Zagreb 2002, str. 100.
4
Marina Lampalov u travnju 2006. godine zapisala u Tisnom na Murteru po kazivanju
ime Grgurine ro. 1930. g. Kaziva je po zanimanju ribar, a sada je umirovljenik. Rkp.
FF Split, 2006, sv. 17. str. 7.
5
Josip Kekez, Usmena knjievnost u: Zdenko kreb Ante Stama Uvod u knjievnost,
Zagreb 1986, str. 153.
3
481
Tvrtko ubeli, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb 1990, str.
297.
7
Ivan Lozica, Folklorno kazalite, SHK, MH, Zagreb 1996, str. 19.
482
483
KAZALITE LUTAKA
Najrasprostranjenije lutkarsko folklorno kazalite kod Hrvata
BiH je Igra s prstima djeje ruke.
484
SVADBENI OBIAJI
SVADBENI OBIAJI U OGORJU DONJEM
Cure su se onda mlade udavale. A kad bi te momak ia isprosit
mora bi se prija s tobon dogovorit, a ako se vas dvoje slaete onda se tek
ide kod roditelja i roditelja se pita jel se oni slau. Ako se oni slau onda
se napovidi u crkvi. Tri napovidi tribaju iza za tri nedilje, svaku nedilju
po jedna napovid.
Ako ima neko neku zapreku onda je duan u to vrime to kazat. Kad
trea napovid izae onda se tek eni.
Mladoenja nebi sam ia po mladu, tu bi bili i diver, zaova, svekar,
svekrva. Onda bi se mlada zakljuala u svoju kuu uz jo desetak cura.
Mladoenja je triba trait mladu pa bi mu od mlae brat izvoija
curu i pita bi:
Jel ovo vaa ovca? A mladoenja bi odgovorija: Ne, nije to
naa ovca.
Mile Palameta, Usmeni narodni teatar u Hercegovini, Mostar 1996, str. 69.-70.
485
486
Ireni Vukevi ispriala je njezina baka, Stana Juki ro. Elez. Roena je 1933.
godine u selu Ogorje Donje koje se nalazi u podnoju planine Svilaje a udaljeno je 40ak kilometara od Splita. 1953. se udala za pokojnog Matu Jukia iz sela Braevi koje
se nalazi nedaleko Ogorja. Nedugo zatim su se preselili u Split i tu sagradili kuu. Rkp.
FF Split, 2005. str. 3-5.
487
vjenanja prenoili kod mlade. To se sijelo kod mlade zvalo plaipir. Ako
je mlada bila blizu, svatovi bi izjutra ili po mladu. U tim svatima koji su
ili po mladu bi bili prvinac, kum i kuma, djever i djeverua i komordija.
Ako je obitelj bila imunija, svatovi bi se onda udvostruili, osim prvinca
i komordije. Prvinac je predvodio svate, a komordija je bio zaduen da
prenese mladinu komoru u mladoenjinu kuu prije ve to ona doe.
Kad bi svati doli kod mladine kue, onda bi im dvi- tri ene stale na
vrata i zaprijeile im put navicama. Morali su platit prije ve uu. Kad
bi uli, onda bi sjeli, jeli, popili i onda bi kum, kuma, djever i djeverua
ili izvest mladu. Tamo bi im opet ene podmeale neke druge cure sve
dok ne bi dovoljno platili. Onda bi dobili pravu. Djever je onda bio
zaduen za uvanje mlade sve dok su tu jer ako bi mu je ukrali, onda bi
moro opet platit da mu je vrate. Znalo se je desit da mu je i tri puta
ukradu. Svatovi su nosili uza se i okiene ploske u kojima je bila
zaeerena rakija, al ona se je pila tek kad dobiju svatovi mladu. Onda bi
se od mladine kue ilo u crkvu na vjenanje, a onda kod mladoenje na
pir. Kad su polazili od mlade svatovi bi pjevali:
Zbogom ostaj, djevojaka majko,/Fala tebi na lijepoj djevojci.
A ene bi ih ispraale pjesmom: S Bogom poli kieni svatovi,/ S Bogom
poli, sretno doma doli.
Kad su poslije vjenanja dolazili na pir kod mladoenje, pjevali bi:
Veseli se kuni domaine,/ Vodimo ti kienu nevjestu.11
MASKIRNI OPHODI
VUARI, VUKARI
Vuk je u tradiciji junih Slavena i nekih drugih indoeuropskih
naroda demonska ivotinja. U Hrvata su uz vuka vezani obredi: vukarski,
11
Studentici Odjela za humanistike znanosti Sveuilita u Splitu, Ani Markovi, kazala
Luca Bonjak ro. Cvjetkovi, roena u mjestu Bakovika Citonija. 1934. krenula je u
osnovnu kolu, ali je za vrijeme II. svjetskog rata morala prekinuti kolovanje pa je
kasnije zavrila etverogodinju veernju kolu. Sada ivi u Bakoviima kraj Fojnice.
Sva djeca su joj ve odrasla i svi su vjenani. U mladosti je bila lanica folklornog
drutva Matija Gubec iz Bakovia s kojima je odlazila na mnoge folklorne smotre u
Zagreb i druge gradove. I danas voli pjevati narodne pjesme i plesati, a posebno u kolu.
Vl. rkp. zb. sv. 3, 2005. str. 12.
488
12
489
Domaine od kue,
evo vuka kod kue.
Tirajte ga od kue,
nije dobar kod kue.
Podajte mu enice,
Zapisala je svibnja 2006. g. Marina Mati u Trbounju kod Drnia, a kazao joj je Ivo
Mati (ro. 1927. g). Vl. rkp. 2006., sv. 41, str. 8.-9.
21
U stolakom je kraju varica naziv za koljivo (varivo od mesa zaklane stoke).
22
piro Kulii, Znaaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pruavanju stare
slovenske religije. Godinjak. Knjiga XI, Centar ZA balkanoloka ispitivanja, knjiga 9,
Sarajevo 1973, str. 155.
23
Milovan Gavazzi Godinu dana hrvatskih narodnih obiaja. III izdanje, Hrvatski
sabor kulture, Zagreb 1991, str. 220.
490
24
491
*
Namee se zakljuak da su bila dva razliita obreda vezana uz
vuka.27 Vukarskim obredom se ilo u hajke na vukove i pri tome su se
pjevale vukarske pjesme, a vuari su bili ophodnici koji su ubili vuka te
kroz selo ili pjevajui i traei darove za ubijenoga vuka. Svrha i
vukarskih i vuarskih obreda bila je tjeranje vukova od domova, stoke,
pasa, tala. Zato su istovjetne vukarske i vuarske pjesme.
DEEVIKI VUKOVI
Ne zna se pouzdano otkad traju Pokladni vukovi u Deevicama.
Obiaj hodanja vukova na pokladni utorak rijedak je u Hrvata, a u
Lepenikom kraju28 nisu se odravali samo za vrijeme Domovinskoga
rata. Vukovi nisu isto to i makare ili orjaci. Zapravo je poeljno da
makare ne hodaju po selu tu posljednju pokladnu veer jer je ona
rezervirana za vukove.
Vukovi su organizirani tako da ne idu u koloni, na elu je vuica, a
na kraju je vuk. Obueni su u ovju kou, nose zvona, lica zamaskiraju
bojama... Vuica nosi tap, ona upravlja i zapovijeda ostalim vukovima
pazei da netko ne bi napustio kolonu. Vukovi hodaju selom zvonei i
glasajui se kao vukovi, a nitko im ne odbija dati otkup. Obino im se
daje peenica, pie, rakija, koje jedan od njih skuplja u torbu. Na kraju
27
Iza svatovske veere kum i jenga svode momka i curu u posebnu prostoriju koja se
nalazi u prizemlju i obino je nazivaju podrum. Pred polazak momak i cura izljube
svatove. Kum pokropi sobu svetom vodom, svi se prekrste, pa se kum i jenga vrate
meu svatove. Pred vratima podruma cure zapjevaju:
Lipi Ivo, iza gore vue,
ne daj Luci, prespavati lue...
Tad se pojave vukovi. Prvi vuk se zove vuica ili koja, a posljednji stranji
ili zadnji vuk. Vukovi hodaju po selu, od kue do kue. Vuica vie: Daj nam udili
ovim naim enadima, a vukovi za njom kemu (laju i zazivaju). Svaka im kua
iznese neto od hrane. Kad obiu selo, dou mladoenjinoj kui i idu pred vrata sobe
gdje su mladenci svedeni. Tu kemu i galame. Mladoenje im iznese pitu. Oni
proguraju (projure) tri puta kroz kuu tamo-vamo i prevru sve to im se nae na
putu. Domain im iznese rakiju i veeru nakon ega se raziu.
Katici Lozi kazao je 2007. g. Ljubo Lovri, zvani Ljubica. Roen 1953. godine, selo
Carevo Polje kod Jajca. Otac je troje djece. I sam, kako kae, eli sauvati ono neto
od starine to se gubi. Rkp. FF Mostar, 2007, sv. D.
28
Lepeniki kraj obuhvaa Kiseljak, Fojnicu i Kreevo.
492
Gordani Vujica kazao je 8. srpnja 2007. godine u Deevicama kod Kreeva Ivica
Barei, (roen 1951., selo Deevice, Kreevo). Vl. rkp. D, 2007, str. 38.
493
495
Zdravki Vranje kazivala je Evica Rack roena u Budrovcima, 21.12. 1945, a danas
ivi u akovu. Rkp. FF Mostar, 2008, D.
31
Neki kazivai smatraju da podrijetlo te igre see u osmansko vrijeme kada ene nisu
smjele igrati pa bi, poput abe, iskoile iz kue, poigrale malo i brzo se vratile u kuu.
Zapisala je Suzana Pari 2007. g., a kazao joj je Jozo Mati, ro. 1932. god. u selu
Vijaka-Vare. Rkp. FF Mostar, D. sv. 2. 2007, str. 31.-32.
496
497
OENI SE ILIJA
Oeni se Ilija,
dirli, dirli,dirlija,
i dovede gizdavu,
koja nema dimija,
oe gizda papue,
da po kui skakue,
naljuti se Ilija,
pa usjee drenov ap,
poe gizdu tui,
gizda poe plakati,
nemoj, nemoj Ilija,
ja sam ti najmilija.
BOG UBIO UUR POPA
Ko zametnu ovu igru,
ovu igru poigruu,
Ko zametnu ovu igru,
ovu igru zagrljuu,
Ko zametnu ovu igru,
ovu igru poklekuu,
Ko zametnu ovu igru,
ovu igru popleskuu,
Ovu igru povriskuu,
Ovu igru poljubuu.
TO SI NAM SE ZAMRAILA ZVIJEZDO
to si nam se zamraila Zvijezdo,
Vijaka je od starina gnijezdo.
Mi igramo ko djedovi nai,
pomrina, nita nas ne plai.
Moju babu nauila baba,
kako e se igrat uta aba.
Ai ja u pored svake muke
498
499
akovaki vezovi
500
LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
501
502
V. RETORIKI
(GOVORNIKI) OBLICI
Usmeno-retorike oblike poznavale su najstarije civilizacije. Antiki grki filozof Gorgija (493.-370. pr. Krista) otkrio je magijsku mo
rijei proglasivi je vlastodrcem koji najmanjim i najneupadljivijim
organom postie najudesnija djela.1 Aristotel u svomu Pjesnikom
umijeu (IV. st. pr. Kr.) retorike oblike tumai kao ukraeni govor.
Znaajna su takoer, djela rimskih klasika: Ars poetica (konac I. st. pr.
Kr.) Horacijeva i De institutione oratoria (koncem I. st.) Kvintilijalova.
U Bibliji je govornitvo dar Boji.2
Ponajbolji govornik svih vremena Marko Tulije Ciceron (106.-43.
pr. Krista) retoriku je okarakterizirao kao umijee govorenja i umijee
uvjeravanja.
Prvi primjer hrvatskih retorikih oblika zapisao je Hvaranin Petar
Hektorovi u svomu Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568.).
Meutim, hrvatskim usmeno-retorikim oblicima nije se pridavala
dostatna pozornost sve do naih dana. Usmeno-retoriki oblici mogu se
klasificirati na:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Tvrtko ubeli, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb 1990, str.
280.
2
Stipe Botica, Biblija i hrvatska kulturna tradicija, Vl. nakl. Zagreb 1995, str. 107.
504
505
Kristina Babi zapisala je 2008. godine u Nevestu, opina Unei. Kazala joj je Ana
Mrela ro. 1945. g. djev. Delalija. Rkp. FF SPLIT 2008, E.
506
507
di ditii bacaju.
Nabrala je Diva,
koromaeva cvia,
s kim je polje pokrila
od Zaloga lampa.
Bii, bii irudice,
od Boga prokleta,
od svetog Ivana sapeta.
Bog proklinje,
Sveti Ivan sapinje.
(Di te sveti Ivan dostigne,
tu ti glavu okine.)10
(Slatine)
Irudica je u narodnoj percepciji demonsko bie koje donosi olujno
nevrijeme. Irudice su nestale iz narodnoga pripovijedanja. Ostale su samo
u basmama.
Demonska bia se bajanjem tjeraju: Dje sveti Ilija gromove odgoni,
/ dje edo ne plae, / dje pivci ne pjevaju, / dje dripci ne ru, / dje se
Bogu ne moli. () po visokim planinam, / po morskim dubinam, gdje
zvona ne zvone.
Zvona su se prvi put poela upotrjebljavati u Campaniji potkraj
estoga stoljea. Prvotna im je namjena bila sazivanje sveenika, a od
sedmoga stoljea i vjernika na molitvu. U narodnom vjerovanju zvona
simboliziraju magijsku mo tjeranja demonskih sila.11
U nekim basmama, koje kazivaice i danas kazuju, Sveti Ilija
odgoni gromove ak daleko u Indiju, zemlju neznanu, dje se Bogu ne
moli, dje brat sestru uzimlje, dje pjevac ne pjeva.
U irokobrijekom kraju irudica je prokleta, svetog Ive krvi sapeta,
te se tjera u planinu: di se mise ne govore, / di zvonce ne zvei, / di Gospa
ne klei, / di Isus muku ne trpi.12
Kad bi grmjelo i sijevalo prekriilo bi se i molilo:
10
509
Koljabitavac sveti,
koji bie i pribie,
u danu vinjem,
u noi nebeskoj.
Za branjenje,
za titenje,
maem poraenje.
Da se k nama nema
niko pribliiti,
neg ona dva,
koja su od Boga poslana.
Da nas uzmu,
na svoje ruke,
pa nas zovu Jeruzalimu gradu:
Di no sidi
dvanaest apostola.
kad prva Mlada
nediljica doe
tolu u vam postaviti,
mir u vam uiniti:
Tilo od enice,
krvcu od lozice,
iz raja ladne vodice,
od Oca Boga blagoslova.
Amen.13
(Koprno, Dalmatinska zagora)
***
Viestruke su interferencije usmene i pisane knjievnosti. Jedni
su zapisivali usmeno-knjievne primjere i inkorporirali ih u svoja djela,
drugi su se nadahnjivali usmenom knjievnou i tako stvarali djela
trajne umjetnike vrijednosti, trei su pisali po uzoru na usmenu
knjievnost, etvrti su izvorno zapisivali usmeno-knjievne primjere.
Meu potonjim je knjievnik, lan HAZU-a, PEN-a, DHK RH, Veselko
Koroman koji je od svoje majke zapisao:
13
Ivana Hrga zapisala svibnja 2006. g. u Koprnu (Dalmatinska zagora). Kazala joj je
Boica Hrga (ro. 1925. g. u Koprnu). Rkp. FF Split 2006, sv. 45, str. 10.
510
2. ZDRAVICA
Zdravica je po svom postanku veoma stara. Govori se najee u
svadbama. este su zdravice i u raznim drugim veselim prigodama kao
to su: imendani, roendani, krstitke, svete priesti, svete krizme,
godinjice brakova, uspjean zavretak poslova itd.
Zdravice se izgovaraju veselim i sveanim ritmom. Po formi su
zdravice ee minijaturne ( etiri-pet stihova). Meutim, neke zdravice
imaju razraenu fabulu.
14
511
One se upuuju domainu (gazdi), slavljeniku ili nazonima. Zdravicama se izrie elja za zdravljem, blagoslovom, sreom, blagostanjem
itd.
Ovisno o prigodi u kojoj se izvode zdravice imaju elemente:
blagoslova, ale, drugih usmeno-retorikih oblika i usmene lirike.
Neke zdravice sadravaju u sebi kletve:
.
Namaklo ti lito,
Rodilo ti lito.
Volovi ti bukali,
Dumani ti hukali.
.
Ili:
..
Ko mu loe mislio,
O koncu visio,
U kutiji ibica spava,
atom se pokriva,
Otia niz morske lugove,
Da naplati dugove.
Niti dugove naplatio,
Niti se kui povratio.
19
Poslovice, zagonetke i govorniki oblici, priredio Josip Kekez, SHK, MH, Zagreb
1996, str. 283.
512
NEVISTICE MLADA
Nevistice mlada,
Ti u ovon piru,
Bog ti dao ivit
Sto godin u miru.
Bog ti dao sina
Od prvoga tira,
Bog ti dao erku
Prvojedinicu,
Koja e ti pazit
Svu ostalu dicu.20
(Katel Novi)
Gospodo!
Sastasmo se eto u liepoj kiti kod vriednog domaine, da
veseli doekamo dvanaesti sat, kad e se naroditi na Spasitelj. Svuda
veselje danas vlada. Gospodari ogledavaju svoje bave u pivnicama, te
izabiru one, u kojih se starina valja, da ih probodu vinskom pipom: nek
tee vince slatko u iste srabljivce i flae, nek se znade, da je blizu dan
veselja i radosti! Gospodarice ve oistie odojke, purane i guske, da s
njima druina omasti brade, nek se znade, ija je kua mastna!
Orehnjae, makovnjae i druge kolae ve su pospremile u izbu, pa e im
sutra resiti stol neka bude svega, zato je Boi! Gospodo, hajde da
sada nazdravimo zdravicu naemu vriednomu domaini, koji je eto ba
po starom hrvatskom obiaju napunio svoju vrstu trpezu, te nas pozvao
ovamo, da se s njime nauijemo svega obilja, neka nam poivi kao sokol
sivi jo mnogo godinaca, da uzmognemo zajedno s njime jo dugo hrliti k
ponoki i klicati: Narodil nam se kralj nebeski. Amen!21
U slijedeoj zdravici nazdraviar istie da su svuda okolo vesela i
rumena lica, te se pita to je uzrok tomu: da li je to zbog arnih oiju
ljubezne domaice, ili zbog zadovoljstva domaina, ili zbog odsjeva kore
s peenoga purana, ili od iskrica rumenoga vinca? Odgovor je sadran u
20
Tanja Peri-Polonijo, Tanahna galija, Knjievni krug Split, Split 1996, str. 213.
Nazdraviar i govornik za sve prilike ivota, sastavio Ivan Josipov ari, tree
dopunjeno i popunjeno izdanje, pretisak, Golden marketing, Zagreb 1994., str. 151.
21
513
Nazdraviar i govornik za sve prilike ivota, sastavio Ivan Josipov ari, tree
dopunjeno i popunjeno izdanje, pretisak, Golden marketing, Zagreb 1994, str. 151-152.
514
515
4. BRZALICA
Brzalica je usmeno-retoriki oblik koji karakterizira ubrzano
izgovaranje rijei. Sadraj izgovorenoga najee nema nikakvo
znaenje. Izvode ih djeca i odrasli. Djeca ih izvode igrajui se i
zabavljajui. Djevojke i mladii, pastiri, teaci, radnici, aci izgovaraju
ih na sijelima, svadbama; obavljajui razne poslove; idui na posao i
vraajui se s posla; za vrijeme predaha; idui od kue do kole i od
kole do kue itd.
Brzalice koje izvode odrasli esto su komponirane tako da su
pogrekama izgovorene rijei dobivaju drugo, najee, erotizirano
znaenje:
Jegiga uz dub,
Jegiga niz dub,
Jegiga usred duba.
Neke brzalice imaju elemente zagonetaka. Brzalicama se dakle,
igralo, zabavljalo, alilo i odmaralo ali i povjeravalo govorniko umijee.
JEDAN GORI
Jedan gori,
drugi doli,
rije zeri,
zaketeri.
Petri pan,
petri puka,
zavaljuka,
516
kokuruka.
Koza vrek,
bii zec.24
(Stepen kod Tomislavgrada)
5. BLAGOSLOV/ MOLITVA
Blagoslov je usmeno-retoriki oblik vjerske provinijencije. Njima
se izriu elje Bogu da blagoslovi: obitelj; sve ljude; sve moje neprijatelje; moje roditelje; sve siromane; patnike, bolesnike i beskunike;
hranu i pie; rodbinu i domovinu itd.
GOSPODINE, MOLIM TE
Gospodine, molim Te,
blagoslovi moju obitelj,
ja te molim Gospodine.
Ti nas ljubi,
ti nas brani,
ti nas titi,
ti nas vodi
i uvaj od svakog zla
i napasti.25
(Posuje)
BLAGOSLIVLJAM MOJE RODITELJE
Blagoslivljam moje roditelje,
koje si mi dao Gospodine.
Ti zna sve njihove
potekoe i jade
to ih prate kroz njihov ivot.
24
517
Gospodine, hvala Ti
za sve njihove potekoe
i istjeraj iz njih svako zlo
i zaogrni ih u svoj blagoslov!26
(Posuje)
BLAGOSLOVI GOSPODINE
Blagoslovi Gospodine,
koji imaju teke krieve,
svoga ivota;
one koji nemaju strpljenja
i nikoga ne trpe;
one koji su rastreeni
i nizato ne mare.
Blagoslovi sve njihove
patnje i probleme.27
(Posuje)
BOE BLAGOSLOVI OVAJ DAN
Boe blagoslovi ovaj dan,
Isuse snagu za ivot mi daj.
Boe ti si svojom moi,
mene uvo ove noi,
da ustanem s tijelom zdravim,
pa zato te, evo, slavim.
I ovaj dan me narani
i od svakog zla obrani,
a dobro u ja initi
i pobona uvijek biti.
Ja s u tebi Boe budim,
teb najprva miso budi.
Falim tebe na nebesi,
to nada mnom bio jesi.
to ti eli u radosti,
26
27
518
28
29
519
6. KLETVA
Kletva postoji onoliko koliko postoji i ovjeanstvo. To je najee
mikrostrukturna knjievna tvorevina. Formom je bliska poslovici. Narod
je dugo vjerovao u mo kletve. Posebice se vjerovalo u mo majine
30
520
31
Vidi: Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100
knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 167-169.
32
Isto, str. 539.
521
IZVORI I LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
523
VI. MIKROSTRUKTURE
(POSLOVICE, ZAGONETKE)
POSLOVICE
525
526
528
Murterska kala
PRIMJERI
1. Ako ne more uinit dobro, nemoj ni zlo.
2. Ako putuje sa ovikon pa te ponudi raskrienon jabukon, i to
njezinin manjin dilon, bii od njega! Nije poten ovik.
3. Ako nema ljekara, neka ti ljekar bude ovo troje: vedra dua,
odmor i umjeren nain ivota.
4. Ako mi ne moe pomoi, nemoj mi odmagati.
5. Ako zna ta ti je bilo, ne zna ta e ti biti.
6. Bavi se svojim poslom, ne tujin.
529
530
531
101.
102.
103.
Uini ovjeku sto puta dobro, a jedanput ne uini ... Sve je
zaboravljeno.
104.
105.
106.
107.
108.
109.
110.
111.
533
534
LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
535
ZAGONETKE
Zagonetke su prisutne u usmenoj komunikaciji od najstarijih
civilizacija do naih dana. Meutim, taj usmenoknjievni fenomen nije
dostatno istraen. Korijeni hrvatskih zagonetaka nalaze se u srednjovjekovnom dramskom tekstu s otoka Krka Kolo od Buzovi. (Kekez, J.,
1996: 174.)
Prvi hrvatski znaajniji folklorist Petar Hektorovi (Hvar, 1487.
Stari Grad na Hvaru, 1572.) u Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568.)
navodi zagonetke ribara Paskoja i Zeta.
Pisac, plemi i poliglota Fran Krsto Frankopan (1643? Beko
Novo Mjesto, 1671.) svoje djelo Zganke za vrime skratiti napisao je na
temelju narodnih zagonetaka.
U XVIII. st. sveenik i pisac Emerik Pavi (Budim, 1716.
Budim, 1780.) u svomu Kalendaru tiska zagonetke.
Ivan Franjo Juki je u Bosanskom prijatelju objavio 329
zagonetaka.
Marijan Vukovi je u Zagrebu 1890. objavio Zbirku zagonetaka.
Antun Barac (Kamenjak kraj Crikvenice, 1894. Zagreb, 1955.) u
knjievno znanstvenu problematiku ulazio je preko zagonetaka.
Rijetke se otisnute knjige narodnih zagonetaka.
U knjizi Poslovice, zagonetke i govorniki oblici (1996.) Josip
Kekez objavio je 442 zagonetke.
Zagonetke su binarna mikrostrukturna knjievna djela kojima se
metaforino zagoneta o pojavama, dogaajima, predmetima, ivotinjama,
osobama i sl. Sastoje se od pitalice (zagonetke, zagonetljaja) i odgovora
(odgonetke, odgonetljaja). Zagonetkama se provjeravala intelektualna
zrelost mladei. Zagonetke su, takoer, sluile za zabavu i razonodu u
raznim prigodama: na sijelima, za vrijeme predaha kod teakih poslova;
zagonetali su i odgonetali pastiri, putnici, trgovci, aci, studenti itd.
Zagonetke se kazuju u prozi i stihovima. Poetski svijet zagonetaka je
raznovrstan i obuhvaa velik broj motiva i tema.
Zagonetke se mogu razliito klasificirati. Najea je dijakronijska
klasifikacija. Pokatkad se abecedno razvrstavaju. Josip Kekez ih
razvrstava na: zagonetke, zagonetke-pitalice i raunske zagonetke.
536
PRIMJERI
ZAGONETLJAJI
1. Bijelo polje,
Crno sjeme.
Mudar onaj tko ga sije.
2. Crno, maleno, svu no cara varalo.
3. etiri brata putem tre, jedan drugog ne mogu da stignu.
4. Dugo polje nemjereno,
Po njem blago nebrojeno.
5. Dva lonia, a etiri zaklopia.
6. Dva oca, dva sina i did pou u lov, ubiju tri zeca, podile ih i
svakoga zapadne po jedan zec. Kako je to mogue?
7. Dvi grede usporedo stale, jedna drugu ne vidi.
8. Dvije vile povazdan vire.
Svakoga vide, a sebe ne vide.
9. Jedan lije, drugi pije,trei raste veselije.
10. Ko ie na glavi ?
11. Ko najprvi ue u crkvu?
12. Majka kamena, sinci gvozdeni.
Sinci govore, majka ne more.
13. Na polju lonac vrije, ispod njega vatra nije
14. Nasred polja zlatna kua,
a okrugla kao bua.
Po njoj rastu otre drae.
U njoj sjedi mali knee.
537
ODGONETLJAJI:
1. (Pisac.) 2. (Komarac.) 3. (Kotai) 4. (Zvijezde) 5. (Oi i kapci) 6.
(Lako, trojica su.) 7. (Oi) 8. (Oi.) 9. (Kia, zemlja, stablo) 10. ( ava )
11. (Klju) 12. (Zvonik i zvona) 13. . (Mravinjak) 14. (Jeeva kuica) 15.
(Mravinjak) 16. (Je) 17. ( Jaje ) 18. ( Zubi, ruke, jezik ) 19. (Godina,
mjesec, tjedan i dani) 20. (Riba)
538
LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
539
RJENIK
A
ritualno umivanje
abdest
(avdest) per. muslimana prije
molitve
aber (haber) vijest, glas,
obavijest
hajde
aj, ajd
klijet, izba, soba,
ajat
pojata, ostava
haje od hajati =
aje
mariti
stoka, ivotinja,
ajvan
(hajvan) turc. blago
sumrak
akam tur.
alaj-barjak zastava jednog
odreda
tur.
oprostiti
alaliti
alat (halat) crveni konj
tur.
aleluja
aleluj
hambar: drveno
ambar
spremite za zrnastu
hranu, silos
zapovjednik,
amir
komandant,
starjeina
aneo
angel
anterija tur. dio odjee
1. obina zapre.
araba tur.
kola,
2. konj araps.
pasmine
arar (harar) vrea od kostrijeti,
kozje dlake
ormar
armerun
lakat, mjera za
arin tur.
aspa
aikovati
avlija
duinu (izmeu 65 i
75 cm)
mjehurii na koi,
rumenilo, crvenilo
voditi ljubavni
razgovor, Ijubovati
kuno dvorite
ograeno zidom
B
veselje o poroaju;
posjet porodilji s
ponudama
otac; u Rami i danas
babo
nevjeste svekra
zovu babom
besplatno, vrlo
badava
jevtino; uzaludno
buba, kukac
baja
bakralije tur. stremen, uzengija
(prvotno od bakra)
skitnica, mangup
baraba
barzo
brzo.
dvopek
bakotine
beaz anterija crna haljina
tur.
belenzuk tur. griva, narukvica
diploma, povelja
berat tur.
brae, imperf. od
berijae
brati
kolijevka
beika
ivotinja.
betija
ae za esticu
bierine
sukneno pokrivalo u
biljac lok.
krevetu
kristalan
biljur tur.
babine
540
pivnica, gostionica
bogata.
tjesnac, neprohodan
put
siromah
bogec
bolje
boje
komad
bokun
bolesnik
bonik
dar koji se sastoji
boaluk
od vie odjevnih
predmeta zamotanih
u jedan komad
platna
boca
boti(l)ja
demion, velika
botiljun
boca
talijanska puka
brea tal.
izraena u Bresci
svetkovina, veselje
brgulja
brljan
bran
bratac, dem. od brat
brtac
budijae
buae, imperf. od
glagola buditi
tal. papir, pamuno
bumbuina
(bumbaina) platno
kutija, posudica
busja
birtija
bogatun
bogaza tur.
cesarica
cika
cilo
cmilje
covik provi
crljene
cucak
cvatijala
a
ador
C
carica
krupa, tua
cijelo
smilje
pravi ovjek
crvene
pas
cvjetala
to
ator
apalo
au tur.
e
ehra tur.
ejad
elebija
elenka tur.
emerika
evrtaljka
ifta tur.
irak tur.
iselce
ivija
ivijajte
obanica
obanin
oha tur.
ovik
rnit
ude
udesnica
age tur.
ale
elebija
541
uhvatilo
svat koji zbija alu
u svatovima
to je (a + je).
lice, izgled lica
ljudi
gospodin,
gospodii, mladi
plemenita roda
nakit u obliku
perjanice, srebrne,
rjee zlatne
gorka i otrovna
trava
egrtaljka
dvoje, par; brojiti
neto dva po dva
svijenjak; sluga,
momak
islo, krunica
drveni ili eljezni
klin
ivijati = zakovati
avlima
pastirica
pastir
vrsto valjano
sukno i odjea od
njega
ovjek
crniti
uh, u; aor. od gl.
uti
udna rije, rije
koja zauuje
papir, pismo
aa, otac
osobito mlad
doekoli
doje
doklen
dolama
donle
doperaju
doro, dorat
doa
dovnju
drivce
drobna
drugega
dubrava
durati tur.
daba
delat tur.
dudija
doekali
doe, aor. od gl.
doi
dokle
starinska muka i
enska gornja
haljina
donde
donesu
konj crvenkastosmee dlake
doao
donju
splav, brod
sitna
drugoga
umica
trpjeti, trajati, ne
prestajati
D
ono to je besplatno
dano, poklon;
uzaludno
krvnik, izvritelj
smrtne kazne
idov; pogrdan
naziv koji se ne
odnosi na sve
idove ve samo na
muitelje Isusa
Krista
erdan
E
eer (tur. ehel) vrijedan, sposoban,
dostojan
eglenisati tur. razgovarati
uzengija, stremen
engija,
fajda
fakat
fala
faljen
fameja
fatite
fes, fesi
festung
feta
finaci
fistani
(fistan) tur.
fiek tur.
fol
F
korist, dobit
vrijeme
hvala
hvaljen
obitelj
hvatite
turska stoasta kapa
tvrava, utvrda, kula
praznik, blagdan,
svetkovina
andari
vrsta suknje s
naboranim donjim
dijelom
patrona, naboj,
metak
izmiljotina,
prijevara, la
fumora
gajde
galge
geletna
gever-maina
gled
godi
gojica
gorove
gre
greb
greblje
gri, grij
grije
gromi
grota
grozje
gumno
gvardija
haber tur.
ham ma.
hamber tur.
haramija tur.
haran gr.
hasi (has) tur.
haspa
(hasaba) tur.
haznadar tur.
543
dimnjak
G
puhai instrument
vjeala
poskoita, hitra
strojna puka,
strojnica
pogled
godina
pria
gore, planine
ide
grob
groblje
grijeh
grijehe
gromovi
pilja, peina, hrid
groe
kameno ograeno
dvorite
straa, deurstvo na
brodu
H
glas, vijest,
obavijest
glavni dio konjske
opreme za prezanje
kola
povorka
razbojnik, zloinac,
kradljivac
zahvalan; estit,
poten, valjan
vlasnitvo
rodbin
a
blagajnik, rizniar
lijenik
heim tur.
doite ve
holte
nahranit
hronit
hvajda (fajda) korist, dobit
tur.
iindija
idra
iem
iman
injaica,
inoica
irudica
isan
ispovid
ispovidivat
isprii (se)
istor
iti
izi
izmaano
izmutran
njem.
izobila lok.
izodije
izvare
izvid
izvinie
izvuko
ia
I
polovica vremena
izmeu podneva i
zalaska sunca
jedra
idem
imam
druga muevljeva
ena; suparnica
demonsko bie koje
predvodi olujno
nevrijeme
insan, turc. =
ljudsko bie
ispovijed
ispovijedati
ispriiti se =
suprotstaviti se
u tom
htio
pojede
isprljano
izvjeban; mutra
njem. vojnika
vjeba
izobilja
odjene (Da nas
sunce izodije)
prevre
iznad
izviniti = plesti u
vijenac
izvukao
kua, dom
jabandija
tur.
jafta tur.
J
stranac, tuinac
izloen oglas,
etiketa
jagaz (jagrz) bijel konj s riastim
pjegama
tur.
duguljast rubac, na
jagluk tur.
jednom uglu
izvezen zlatom
dem. od otac
japica
prijatelj, drug
jaran
prijateljica,
jaranica
drugarica
visok stup osobito
jarbur lat.
na brodu na koji se
pripinju jedra
sjeme slino jemu
jarik
ili grahu
jauklija tur. draga, voljena
djevojka,
odabranica,
zarunica
jazia (jazija) pismo, rukopis
tur.
jazmak tur. jarak, rov, kanal
jeerma tur. dio muke odjee;
preklopan prsluk
jemenija tur. vrsta marame;
papua
jer
jerbo
jede
ji
ljuti
jidi
jedra
jidra
njih
jih
otac
joko
jaka
joka
opet
jopet
544
K
kabil (kabul) prihvaanje,
tur.
pristanak
barun, pli; u
kadifa tur.
narodn. govoru:
skupocjena tkanina
lavor
kadin
remen, pojas od
kajas tur.
sablje; uzda
postolar
kaligar
no kojim se kalemi
kalmte
zarezuju
vojnika kapa s
kalpak
obodom od krzna
zvonik crkve.
kampanel
uljanica, uljana
kandilj
svijea
pjevali
kantali
kapala
kapijala
kapae
kapijae
kapric
hir, tvrdoglavost,
obijest
vrst novia
karantan
drug, prijatelj
kardo
karansku kransku
kaun
kutija, sanduk
ubojstvo
katal tur.
vojnik, konjanik
katan
(katana) ma.
vrsta cvijea
katmer
stolica
katrida
alma, turban
kauk tur.
koji
ki
sobica, spremnica,
kiljer
ostava
kim
kin
kljueve
kljue
tko
ko
kao to je
ko je
kao ono
prostorija u kojoj se
jede i kuha
komija
susjed
krag, pehar
konder
kontentamo zadovoljimo
kopao
kopa
kruna
koruna
krijeposna
kripna
dem. od kri, krii
kriak
krievi
krii
drvena koara
krto
strano
kruto
kuda
kudan
kujundija tur. zlatar
viekatna kamena
kula
kua
besplatan rad bez
kuluk
izravne koristi, tko
taj rad obavlja
kundure tur. bakande, cokule;
teke cipele ili
izme
kuverta (tal. paluba
coperta)
ko no
komina
laati
ladam
lagovati
lantina tal.
lapat
lavuro
lefkotica
leri
likarija
lina
linac
545
L
hvatati
vladam
lagati
tanka duga palica o
koju je privezano
jedro
njiva, oranica
radi
ljepotica
pjevai, svirai
lijek
lijena
lijenac
liska
lola
lolati se
lotra
lumbarda tal.
lumbrela
luko
varalica
momak, dragi
skitati se
ljestve
starinski top
kiobran
veloluko
ljudi stori
ljutika
LJ
ljudi stari
vrsta kapule
mirlica (tal.
merletto)
miruha
miruala,
mirualo
miina
M
makaroni
stoka; imetak, blago
ostruga
makarune
mal tur.
mamuz
(mamuza) tur.
pleka peenoga
mantalica
janjeta
stoka
marva
maka
maka
matraf tur. limena zdjelica,
posuda, vr, aa
svibanj
ma
mehana tur. krma, gostionica
meit (mejit) mrtvac, pokojnik
tur.
1. polje, trg,
mejdan
(megdan)tur. raskrije,
2. bojno polje,
dvoboj
meu
meju
kamena mea
meja
vlaga, trule
memla
(mema) tur
slatki od bajama i
mendulat
eera
naunice
menue
minderluk tur. divan, seija,
poivaljka i
sjedalica kod
orijentalaca
ipka
miris
mirisala, mirisalo
posuda izraena od
osuene jaree koe
mladih
mlodin
mnogo
mlogo
podrum
mogaza
ljubiast,
mor tur.
tamnomodar
uzvik, psovka:
more!
glupane!; blae:
dragoviu moj!
morem, more mogu, moe
kuga, pomor,
morija tal.
epidemija
mra(m)orati mrmljati, ogovarati
mrie
mree
besplatno, badava
mukte tur.
ljubiast
mur, mor
mureef tur. tinta, mastilo, crnilo
murtatin tur. odmetnik, izdajica
murtela (tal. mirta, mra
mortella)
onaj koji neto eli;
muterija
kupac
mutuluk tur. nagrada donosiocu
dobre vijesti
seljak
mu
nabaka tur.
najlipje
nakrkali lok.
nana, nena
546
N
posebno
najljepe
prejeli, prepili
baba; majka; stara
ena
naprid
nasuliti
nedilje
nediljice
nevista
nevista
nevoji
ni
nicijae
nik
ninue
nis
nopoko
nosea
noli
nuder!
nukovala
njiju
obada
obadila
obida
obiljela (krv)
obisi
obojci
ola
ou
ode
ode
odio
odo
odslen lok.
odstupite se
odtolen
oduvik
naprijed
pogoditi se
vok. od nedjeljak,
nedjelja
dem. od nedjelja
snaha
nevjesta
nevolji
nije
nicae
nekakvu
njie, ljulja
nisi
naopako
trudna
nali
pogledaj, prii
uila, pouavala,
savjetovala
njih
O
otkriva
otkrila
ruka
oblila
objesi.
pleteni dio vunene
obue koji se
obuvao na arape.
otila
hou
hode, idu
ovdje
hodio
odoh
od sada
odstupite
odatle
oduvijek
odakle
okle, oklen
okrae, okre okretati
okrunie
okrunitae
ondale
odanle, odande,
odatle
oprotenje
oproenje
orahu
orihu
oraha
orija
ormar
ormarun
odsijeku
osiu
ostao.
osto
otale, otlen odatle
oltare
otare lok.
otii
otiji
skinem (skinuti san
otkinem
s oiju)
rastavim se,
otkuim se
odijelim se
to
oto
odatle
otolen
otpoine
otpoima
otprete
odvede
P
drug, prijatelj
oklop za zatitu
vojnikova tijela
parec (parek) par, brani drug
pargal (franc) vrsta gustoga
pamunoga platna
konj, pastuh
parip
fritule
parurati
povijesmo, svitak
pasam
konca
visoki
paa
dostojanstvenik u
Turskoj Carevini;
general
fitilj
pavej
peki (peki) napojnica
pajda
pancir tal.
547
tur.
pelivan tur.
peljamo
pender
pensat
penjur
perin tur.
pijate
pinjur
plotili
poberkaju
pobro lok.
poganica
poginila
pojata
poje
poji
poju
poleica
poljamie
popadoe
porojenje
porti
postole
postole
posvetelie
poa tur.
potavnilo
potriba
potrnue
povij
prevrtljivac
vodimo
prozor
mislit
vilica
pletenica, kika, dio
kose
tanjure
vilica (pribor za
jelo).
platili
poberu
prijatelj
opaka ena;
nekranka
poginula
staja
poe
poi
pjevaju
pripomo
uhvatie, prihvatie
uze (Gospe sina
popadoe)
roenje
otie
cipele
cipele
posveenje,
posvetilite
pokriva omot;
turban; ovratnik;
vrsta kravate na
staroj narodnoj
nonji
potamnjelo
potrebno
pogasie
reci, kai,
pusat tur.
puat
pripovjedi
povreuje (rane)
krtena voda
probuditi se
budem, prebivam
pred
prihvatae
nije se nita nalo
prehranili
preko
prema
prije
dogoditi se
poine
prijestup, grijeh
prevrnuo
priveu
procesijom
proe
promislio
prosjek kroz
bespue
potrese se
pravi
naslov poglavara
zemlje u doba
mletake uprave
nad Dalmacijom
ruka
prema.
ukrasni predmet od
kovine koji se
priiva na odjeu;
duvak tur. svadbena
koprena nevjeste
oruje
pustiti
rada
R
biti rad = htjeti
povria
pravica voda
prenuti se
pribudem
prida
prifaae
prigodi
prihronili
priko
prima
prin
pripetiti
pripoima
pristupanje
privarni
priveedu
procesjunum
proje
propenso
prostrige lok.
protrese se
provi
providur tal.
provislo
pud
puli-duvak;
pulija tur.
548
bezbrian, miran,
spokojan
raali
rajali
raskrsni
prekini
raskrije
raskrje
razoorovala razoaravala
raste
rieste
rijetko
ritko
rumarin
romarin
rubac
rubaa
roj
ruoj
rahat tur.
S
enski dugi prsluk
sadak
od vune
saoe
sajoe
konoplje
samarin
postavljeno na
ivotinju koja nosi
teret
smrt
samrt
sanu (snu)
snu
dvorite, dvor
saraj tur.
(osobito kraljevski)
sejmen(sejme pandur, redar,
straar, janjiar
nin) tur.
sekrete
tajne
osim
sem
senta (semt) kraj, domovina,
zaviaj
tur.
uoili
senjali
mali sag za
serdada
(sedada) tur. klanjanje kod
muslimana
sjesti
sest
dobroinstvo,
sevap tur.
zadubina
ljubav, ljubavna
sevdah
enja, ljubavni
zanos
voljeni, ljubljeni,
dragi
sjeam
sian
sikavice
sikalina, otra trava
s bodljama
lanac
sindir
slae
slaje
slaa
slaja
smije
smi
uljati se
smicati se
vrsta korova
smitljika
snaica
sneica
rod, pleme;
soj
podrijetlo, vrsta
vojnik
soldat
novci
soldi
soluf, solufi uvojak, pramen
kose puten niz lice
umjetni cvijet;
sorgu tur.
perjanica, elenka
granica
spiica
sposi
spasi
spomeni se
spovidi se
sprijeio
sprii
progovara
sprogovara
runo raena
sprta
koara, plete se od
iblja mrtine,
specifina za Gdinj
pobuniti se
spuntala
kotar
srez
srebrno
srmali tur.
Carigrad
Stambol,
Istanbul
stanak, mn. mjesto gdje se
netko trenutno
stanci
nalazi
postojana, dosljedna
stanovita
stavit
stit
star.
stor
sevdel
549
stori
stori
stovrlja
strefila
sukija tur.
surlaju
susida
susidima
svagdi
svajalo
svak
svaken
svianice
svojon
roditelji.
stari.
nemirna, zloesta,
potetna
snala.
krpica kojom se
nekad privrivao
metak u puci
svirati
susjeda.
susjedima
svugdje
svaalo
svatko
svakom
svijee
svojom
tabai
tadar
talumiti tur.
tamaliso
tan(a)c, mn.
tanci
tance
tanja
taralo
tarpi
tavnica
tavnilo
teci (tetki)
tefter gr
uzvik u pjesmi
hlae
teta
penica
veselje, zabava
osvjeavajue
slatko pie,
medovina
dobro zaslaena
erbet
voda
imir beika kolijevka od imira
potkrovlje, tavan
ia tur.
gospodin
jor
praonik, vrsta
kaf
drvene posude
ladice
kafetine
ili
li
smonica, ostava.
pazjem
tano, tono ta ono, to ono
tavan
uvit
alaj!
arvarice
eta
enica
enluk tur.
erbe (erbet)
tur.
T
tlai
tada
pouavati,
obuavati; vojnika
obuka
njihao.
ples, kolo
ples
tanja
tralo
trpio
tamnica
tama, mrak
tetki
knjiga, popis,
registar
temena tur. nain pozdravljanja
pri emu se ruka uz
mali naklon stavi na
srce pa onda na elo
koplje, stijeg
temre tur.
tom.
temu
ue, uzica
tenef
tenef tur.
vrpca, uzica,
konopac; traka, trak
vaga
terazija
terzibaa tur. poglavar krojaa
osloboenje egrta,
testir tur.
proglaenje egrta
kalfom, doputenje,
sloboda
tevabija tur. podanici, dravljani
htjede
tijae
timunu (tal. kormilo
timone)
taj
tin
htio
tio
550
toe
toka (tal.
tocca)
trepica
trepiala
trepuem
tribo
trikrat
Tripalovo
imanje:
trpezica
trudan
tudale
tude
tujin
tuju
tunja
tust
tute
ubraniti
ufanca
ufatie
ukarcat
ulize
umrit
umrli dan
(sat)
undar
uorati
uotka
ustanak
ustrpljivost
utal
uvik
uvinue
pobjegoe
uzbigoe
uzdrae se zadrhtae
obiaj
uanca
trepetljika, topola
treperila, trepetala
drhtim
trebao
triput
dio Sinjskog polja
V
treba
va
uvijek
vaik
trebalo
vajalo
ovakve
vake
faliti, pogrijeiti
valiti
nego
van lok.
varakli safun bojadisani sapun
sav
vas
pela
vel
nego
vego
mnogo, puno
vele
veliku
velu
nego
ven
vijenac
venek
venedike tal. mletake puke
vjerovala
virovala
virovo
vjerovao
vjetica
viica
vjetice, coprnice,
vike
trige, more, stuhe
vjetar
vitar
viiju
veer prije blagdana
ili sveca
vama
von
vorvordica, rijei nepoznata
vorvordare znaenja i podrijetla; u naoj pjesmi
imenuju momka i
djevojku
vrea
vria
vrijedile
vridile
vrag
vrog
vratio
vroti
vrtu
vrtlu
ovdje
vuode
dem. Od
blagovaonica
umoran
odatle
tu
tuin
tui
dunja, voka i voe
slino jabuci
debeo
tude
obraniti
U
ufanje
uhvatie
ukrcati
ue
umrijeti
smrtni dan (as)
onda
uzorati
motka
ustajanje, buenje
strpljivost
upalj, poderan
uvijek
upletoe (npr.
cvijee u vijenac)
551
zermone
zijan
zo
zojmile
zvirlati
zvoli
vrijeme, doba,
razdoblje, vijek,
godine
malko, malice; ni
zere nimalo
neakinje
teta, kvar, gubitak
zato
posudile
gledati naokolo
zvali
eja
ije
elja
ivi, postoji
zeman tur.
zadadoe
zafalit
zaja
zajubili
zakaj
zaovica
zarunja
zarukovo
zastajui
zatitelji
zdraka
zelenica
Z
dadoe (npr. na
muke)
zahvaliti
uzeo
zaljubili
zato
muevljeva sestra
zarunica
zaruio
zatekavi, naavi
zatitnici
zraka
vrsta jabuke; zelena,
nedozrela jabuka
zere
M. D.
552
BILJEKA O AUTORU
Marko Dragi roen je 10. srpnja 1957. godine na
Poljani (Makljen) u Rami. Gimnaziju je zavrio u
Prozoru 1976. godine, a nakon toga je studirao hrvatski
i latinski jezik i knjievnost i diplomirao na
Filozofskom fakultetu u Zadru (1980.). Za vrijeme
studija bio je predsjednik Zbora studenata i predstavnik
studenata u Savjetu (Senatu) Sveuilita u Splitu.
Po zavretku studija od 1980. do 1988. godine bio je
srednjokolskim profesorom u Srednjokolskom centru Prozor. Od 1988.
godine do danas neprekidno je obnaao vie dunosti u politici i izvrnoj
vlasti: predsjednik Opinskog vijea Saveza samostalnih sindikata Bosne
i Hercegovine Prozor (1988-1990), naelnik Policijske uprave Rama
Prozor (1990-1993), zamjenik ministra MUP-a HR HB (1994-1995), lan
predsjednitva HDZ-a BiH (1994. 1996.). Po zavretku Domovinskoga
rata 1995. imenovan je ravnateljem Novinske agencije hrvatskoga naroda
u Bosni i Hercegovini HABENE. Tu je dunost obnaao do 2002. godine
kada je osnovao je Federalnu novinsku agenciju (Fena) kojom rukovodi
s kolegom iz bonjakoga naroda od 2002. godine. Od 1994-1998. g. bio
je lan te predsjednik Upravnoga odbora Hrvatskih pota i
telekomunikacija u Bosni i Hercegovini. Dragovoljac je Domovinskoga
rata, pukovnik, predsjednik Nadzornoga odbora Radio-televizije HercegBosne i dr. Bio je lanom Predsjednitva Matice hrvatske Mostar (20002004).
Proelnikom Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta
Sveuilita u Splitu bio je u mandatu (2005-2007). Na tome je Fakultetu
biran 2004. g. u zvanje docenta, a 2007. u zvanje izvanrednoga profesora.
Na istom je fakultetu na dodiplomskom studiju nositeljem kolegija:
Hrvatska usmena knjievnost, Hrvatska knjievnost predrealizma,
realizma i moderne, te na diplomskom studiju kolegije: Povijesne
predaje i Knjievnost i zbilja. Dvije je godine (2005/06 i 2006/07) bio
nositeljem kolegija Hrvatska knjievnost katolike obnove i prvoga
prosvjetiteljstva.
Na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Mostaru 2001. g. biran je
u zvanje docenta, 2004. u izvanrednoga profesora, te 2007. g. u zvanje
redovitoga profesora. Profesorom je na Poslijediplomskom doktorskom
553
555