BILTEN Suda BiH BR 4 PDF

SUD BOSNE I HERCEGOVINE
BI LTEN SUDSKE PRAKSE
Broj 4/2014
BI LTEN SUDSKE PRAKSE
Broj 4/2014
Sud Bosne i Hercegovine
Bilten br.
4/2014
IZDAVA: SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ZA IZDAVAA: Meddida Kreso, predsjednica Suda BiH
UREIVAKI ODBOR:
Dr. Milo Babi, sudija, glavni i odgovorni urednik
Amela Huski, sudija, zamjenica glavnog i odgovornog urednika
Hilmo Vuini, sudija
aban Maksumi, sudija
Mira Smajlovi, sudija
Jasmina Kosovi, sudija
Tihomir Lukes, sudija
Vesna Trifunovi, sudija
Dr. Branko Morait, sudija
Sreto Crnjak, sudija
SEKRETAR UREIVAKOG ODBORA
Maja Kapetanovi, pravna savjetnica
Tehniki saradnici:
Emira Hodi, rukovodilac Pravnog odjeljenja
Elma Karovi, pravna savjetnica
Lejla Garaplija, pravna savjetnica
Una Pelak, struna saradnica
Jasenka Ferizovi, pravna savjetnica - asistent
Lektor: Zlata Ekert
tampa: tamparija Fojnica d.o.o.
Tira: 250
Sud BiH, u Sarajevu. Sva prava su pridrana. Ovo izdanje je interna publikacija
Suda Bosne i Hercegovine i elektronski je dostupna na slubenoj web stranici Suda
Bosne i Hercegovine: www.sudbih.gov.ba
[2]
Bilten br.
4/2014
S A D R A J:
I. STRUNI RADOVI ........................................................................................................... 7

1. Dr. Milo Babi: Izmjene Krivinog zakona BiH iz 2010. godine ........................... 9
2. Azra Mileti: Pravna priroda i specifinosti voenja ponovnog
krivinog postupka nakon to Ustavni sud BiH ukine presudu i
predmet vrati sudu na donoenje nove odluke ........................................................... 21
3. Dr. Branko Morait: Odgovornost drave za tetu zbog
neopravdane osude ili neosnovanog lienja slobode ................................................. 27
II.
SUDSKA PRAKSA ................................................................................................. 47

1. KRIVINO PRAVO
1.1.
1.2.
1.3.
MATERIJALNO PRAVO ........................................................................................ 51

1.1.1. Zastara izvrenja kazne .................................................................................... 51
1.1.2. Mjesto izvrenja krivinog djela ...................................................................... 52
1.1.3. Zamjena kazne zatvora novanom kaznom ..................................................... 54
1.1.4. Djela u vezi sa progonom ................................................................................ 54
PROCESNO PRAVO ............................................................................................... 57
1.2.1. Ne bis in idem (odredba lana 4. ZKP BiH) .................................................... 57
1.2.2. Princip akuzatornosti (odredba lana 16. ZKP BiH) ....................................... 58
1.2.3. Preuranjeno oglaavanje nenadlenim Suda prilikom
odluivanja o optunici (primjena odredbe lana 7. stav 2. taka b)
Zakona o Sudu BiH) .................................................................................................. 59
1.2.4. Pretpostavke za odreivanje posebnih istranih radnji
(odredba lana 116. stav 1. ZKP BiH) ....................................................................... 61
1.2.5. Provoenje posebne istrane radnje nadzora i tehnikog
snimanja telekomunikacija (odredba lana 116. stav 2. taka a) ZKP
BiH) ........................................................................................................................... 61
MJERE ZA OBEZBJEENJE PRISUSTVA OSUMNJIENOG,
ODNOSNO OPTUENOG I USPJENO VOENJE
KRIVINOG POSTUPKA (MJERE ZABRANE, MJERA
JEMSTVA, MJERA PRITVORA) ........................................................................... 65
1.3.1. Sasluanje osumnjienog prije odreivanja mjera zabrane ............................. 65
1.3.2. Zamjena mjera zabrane mjerom jemstva ......................................................... 66
[3]
Bilten br.
4/2014
1.3.3. Funkcionalna nadlenost za odreivanje mjera zabrane nakon

izricanja presude kojom se optueni oglaava krivim ............................................... 67
1.3.4. Kontrola opravdanosti mjera zabrane nakon izricanja
prvostepene presude .................................................................................................. 67
1.3.5. Trajanje pritvora u istrazi (odredba lana 135. ZKP BiH) .............................. 68
1.3.6. Mogunost odreivanja mjere pritvora prije potvrivanja
optunice.................................................................................................................... 69
1.3.7. Trajanje pritvora nakon potvrivanja optunice .............................................. 69
1.3.8. Povrat u preanje stanje - restitutio in integrum ............................................ 71
1.3.9. Pravosnanost i izvrnost odluka ..................................................................... 71
1.3.10. Rjeenje o obustavi postupka......................................................................... 72
1.3.11. Dostavljanje podataka o svjedocima tuilatva odbrani u cilju
obavljanja razgovora sa istim .................................................................................... 73
1.3.12. Izuzeci od neposrednog provoenja dokaza (odredba lana
273. stav 2. ZKP BiH) ............................................................................................... 73
1.3.13. Ocjena iskaza rtve u zloinima seksualnog nasilja ...................................... 74
1.3.14. Produenje roka za albu (odredba lana 292.stav 2. ZKP
BiH) ........................................................................................................................... 76
1.3.15. Nesaglasnost objavljene presude i pismenog otpravka
(odredba lana 297. stav 1. taka k) ZKP BiH) ......................................................... 76
1.3.16. Nedoputenost albe protiv drugostepenih rjeenja ....................................... 77
1.3.17. Zakonski zastupnik pravne osobe .................................................................. 78
2. GRAANSKO PRAVO
2.1.
MATERIJALNO PRAVO ........................................................................................ 83

2.1.1. Odgovornost Bosne i Hercegovine za tetu proisteklu iz
djelovanja NATO snaga ............................................................................................ 83
2.1.2. Osnov odgovornosti za tetu nastalu od minskoeksplozivnih
sredstava .................................................................................................................... 84
2.1.3. Naknada nematerijalne tete zbog neosnovanog lienja
slobode ....................................................................................................................... 85
2.1.4. Pravni znaaj staa sa uveanim trajanjem i posebnog staa
policijskih slubenika ostvaren u periodu 1992-1996. godine .................................. 86
2.1.5. Primjena pravila o polnoj zastupljenosti zaposlenih pri
zasnivanju radnog odnosa ili unapreenju ................................................................. 87
2.1.6. Pravna priroda menaderskog ugovora o radu i posljedice
raskidanja ugovora na radnopravni status.................................................................. 88
2.1.7. Intervju kao kriterij za ocjenjivanje kandidata za prijem u
radni odnos ili unapreenje........................................................................................ 89
2.1.8. Preobraaj radnog odnosa ................................................................................ 90
[4]
2.2.
Bilten br.
4/2014
PROCESNO PRAVO ............................................................................................... 91

2.2.1. Stvarna nadlenost Suda Bosne i Hercegovine................................................ 91
2.2.2. Prethodno pitanje u sporovima za utvrenje prava na isplatu
otpremnine ................................................................................................................. 92
3. UPRAVNO PRAVO
3.1. Pravo stranke na upotrebu svog jezika u upravnom postupku ............................ 94
3.2. Nain dostavljanja pismena stranci koja ima punomonika u
upravnom postupku ................................................................................................... 96
3.3. Ocjena odlunih injenica u upravnom sporu..................................................... 97
3.4. Dozvoljenost vanrednih pravnih lijekova u postupku odluivanja
o sukobu nadlenosti ................................................................................................. 99
3.5. Dozvoljenost vanrednih pravnih lijekova protiv odluka vijea
Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine ................................................. 100
3.6. Stranka, zakonski zastupnik stranke, odnosno ovlaeni
predstavnik i punomonik stranke u upravnom postupku ....................................... 101
3.7. Dopuna albe izjavljena po proteku zakonskog roka za
izjavljivanje ............................................................................................................. 104
3.8. Izmjena ili pogrena primjena materijalnog propisa i obnova
upravnog postupka ................................................................................................... 106
3.9. Nove injenice i novi dokazi u upravnom sporu .............................................. 107
3.10. Aktivna legitimacija ugovornog organa (naruioca) u postupku
javnih nabavki za podnoenje tube u upravnom sporu .......................................... 111
3.11. Dozvoljenost (doputenost) zahtjeva za vanredno preispitivanje
sudske odluke .......................................................................................................... 114
3.12. Raunanje rokova za ulaganje pismene albe u postupku javnih
nabavki .................................................................................................................... 115
4. POSTUPAK PO IZBORNIM ALBAMA
4.1.
SANKCIONISANJE NEZAKONITOG RADA LANOVA

ORGANA ZA PROVOENJE IZBORA ............................................................... 119
4.1.1. Sankcionisanje nepravilnog rada izbornog organa ........................................ 119
4.1.2. Zabranjene aktivnosti u izbornoj kampanji ................................................... 120
4.1.3. Nadlenost Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine ....................... 122
[5]
[6]
Bilten br.
4/2014
I.
STRUNI RADOVI
[7]
Bilten br.
4/2014
[8]
Bilten br.
4/2014
Bilten br.
4/2014
Dr. Milo Babi, sudija Suda Bosne i Hercegovine

IZMJENE KRIVINOG ZAKONA BiH IZ 2010. GODINE
1. Uvodne napomene
U nekim ranijim vremenima je naglaavano da krivino pravo spada u red tzv.
stabilnih grana prava u kojoj nisu poeljne este promjene. Ovo je bila jedna od karakteristika
krivinog prava koja je u ranijim vremenima bila uzdignuta gotovo na nivo dogme, tako da su
u nekim dravama na snazi bili zakoni i vie od jednog vijeka, iako sa odreenim izmjenama i
dopunama. U osnovi ovakvog stava uglavnom su se nalazila dva osnovna razloga: prvi se
sastoji u tome da krivino pravo kao grana prava titi ve uspostavljene i(ili) postojee
odnose, a drugi u potrebi postojanja jednog konzistentnog i stabilnog krivinopravnog
sistema. Ovo je veoma znaajno kada je u pitanju princip pravne sigurnosti i povjerenja
graana u pravni poredak, te uspostavljanje stabilne kaznene politike i konzistentne sudske
prakse, to bi bilo u prilinoj mjeri iskompromitovano estim (parcijalnim) promjenama u
materiji krivinog prava.
Iako bi ovu osobinu krivinog prava trebalo imati u vidu i u dananje vrijeme, ona je
ipak u znaajnoj mjeri relativizovana, jer su se mnoge okolnosti, a pogotovo karakter
savremenog kriminala, bitno izmijenile. Javljaju se sve opasniji oblici, posebno
organizovanog kriminala, koji veoma ozbiljno ugroava kvalitet ljudskog ivota, a i neki
njegovi tradicionalni vidovi dobivaju sve opasnije i tee oblike i mnoga klasina rjeenja su
postala neprikladna u njegovom suzbijanju. Stoga su radi efikasnijeg suprotstavljanja takvom
vidu kriminala, nune izmjene nekih postojeih rjeenja, kako u Optem, tako i u Posebnom
dijelu (uvoenjem npr. novih i adekvatnijih krivinih sankcija, izmjenama uslova za primjenu
mjera koje se odnose na oduzimanje pribavljene imovinske koristi, oblikovanjem nekih novih
inkriminacija ili modifikacijom postojeih i sl.), ali svakako i nekim novim
krivinoprocesnim rjeenjima i rjeenjima u oblasti izvrnog krivinog prava.
Meutim, ovo nikako ne opravdava brzoplete, na brzinu i nekvalitetno izvedene
promjene, a pogotovo njihovo nekritiko preuzimanje iz drugih zakonodavstava, to je
postala redovna karakteristika izmjena naeg krivinog zakonodavstva u novije vrijeme.1 Ako
Tako smo veinu rjeenja iz opteg dijela iz, u to vrijeme vaeeg KZ Hrvatske, preuzeli u KZ
BiH iz 2003. godine, a od takvih rjeenja, naroito onih koja su od poetka bila sporna, gotovo da nije
ostalo nita u vaeem KZH (usvojen 2011, a stupio na snagu 01.01. 2013 godine). Oni su jo ranije
napustili automatsko pretvaranje neplaene novane kazne u kaznu zatvora, pa su ponovo vratili
sistem prisilne naplate putem ovlatene institucije shodno odredbama posebnog zakona (l. 43. st.
l.). Ako se to ne ostvari ni putem prisilne naplate, novana kazna se pretvara u rad za opte dobro (st.
1
[9]
Bilten br.
4/2014
se pri tome u dovoljnoj mjeri ne vodi rauna o kvalitetu sastava redaktorskih radnih tijela,
onda se lako moe desiti da takve izmjene ne budu izvedene na najbolji nain, to moe
dovesti, ne samo do prihvatanja loih krivinopravnih rjeenja, ve i do ozbiljnog naruavanja
osnovnih krivinopravnih principa na kojima poiva savremeno krivino pravo.
Zakonodavac izgleda gubi iz vida da krivinopravni sistem, kao jedan od najbitnijih
dijelova ukupnog pravnog sistema, nije pogodan za este promjene i da mu je poslanstvo
stabilizovanje drutvenih i politikih prilika u drutvu. U protivnom, sa estim promjenama, a
pogotovo onim koje karakterie improvizatorski pristup i koje se rade pod devizom to vie
krivinog prava (kao da je krivino pravo roba koja se mjeri na kilo), krivino pravo kao
najznaajniji segment pravnog sistema postaje generator nestabilnosti. ini se da je na sceni
jedan trend pomodarstva da se krivino pravo to ee mijenja, a da iza toga ne stoje
ozbiljni zahtjevi krivinopravne teorije ili prakse koji ukazuju na kriminalnopolitiku ili
dogmatsku opravdanost takvih izmjena. ak se primjeuje i postojanje odreene sklonosti za
nekritiko preuzimanje odreenih rjeenja i pravaca iz stranih krivinopravnih sistema, a da
se pri tome ozbiljno (ili uopte) ne sagledava u kojoj mjeri su takva rjeenja prihvatljiva i da li
se ona uklapaju u postojei sistem, njegova osnovna naela i/ili koncepcijska rjeenja koja su
vladajua u evropskom krivinom pravu i na kojima se zasnivao na krivinopravni sistem
decenijama. Upravo je takva praksa dovela do toga da u Bosni i Hercegovini na sceni postoje
dva razliita krivinopravna reima u odnosu na fundamentalna pitanja krivinog prava, kao
tu su pitanje sauesnitva, pitanje poetka i irine zone kanjavanja, zatim pitanje primjene
pravila vremenskog vaenja krivinopravnih normi, itd. Sve ovo u ozbiljnoj mjeri dovodi u
pitanje ostvarivanje osnovnih principa pravne drave, ali istovremeno dovodi do
nepodnoljive diskriminacije onih na koje se primjenjuje krivino pravo, odnosno ozbiljno
dovodi u pitanje ravnopravnost graana i ostvarivanje osnovnih ljudskih prava.
Optepoznato je da rad na izradi krivinog zakonodavstva, oblikovanju njegove
fizionomije i krivinopravnih normi, odnosno odredaba u kojima su one sadrane, predstavlja
zahtjevan i sloen posao. Krivinopravni sistem predstavlja cjelovit, meusobno usklaen ili
koherentan sistem sa svojim unutranjim jedinstvom i skladnim odnosima u pojedinim
segmentima i rjeenjima, to podrazumijeva visok stepen poznavanja materije, kako opteg
2.), a ako osueni ne pristane na to, onda se ona pretvara u zatvor (st. 3). Ili princip krivice prihvaen
kod nas (l. 3a) takoe je preuzet iz KZ Hrvatske, ali je i ta njihova odredba koja je naila na estoku
kritiku tamonje strune javnosti, veoma brzo izmijenjena. Odredbe o zastarjelosti su takoe preuzete
i koda nas se i dalje nalaze odmah iza osnovnih odredaba i odredaba o vaenju krivinog zakona, to je
odstupanje od uobiajene sistematike prihvaene u kontinentalnim krivinim zakonodavstvima, dok je
KZH te odredbe vratio na njihovo ranije mjesto. Isto tako, uobiajeno je da se poglavlje o znaenju
pojmova (tzv. interpretativne norme) stavljaju na samom kraju opteg dijela, ali su kod nas na prvom
mjestu koje uobiajeno pripada principu zakonitosti kao temeljnom principu u evropskom krivinom
zakonodavstvu. Slino je i sa nekim drugim preuzetim rjeenjima koja takoe nisu odgovarajua.
[10]
Bilten br.
4/2014
tako i posebnog dijela, kao i dobro poznavanje prakse i zavidnu legislativnu tehniku i
iskustvo. To podrazumijeva ne samo oprez, ve i krajnje promiljen i ozbiljan pristup
njegovim promjenama. Prema krivinom pravu takav odnos ima svaka ozbiljna pravna
drava; ono je preskupa igraka da bi se sa njim olako igralo. Utisak je da dananji
zakonodavci gube iz vida da pojedine zakonske intervencije, makar se na prvi pogled one
inile i manje znaajnim, mogu imati ozbiljne i dalekosene krivinopravne posljedice.
Sjeam se da su u ranijim vremenima neki krivinopravni autoriteti upozoravali da
zakonodavac i kada mijenja samo jedan zarez, mora imati u vidu kakve sve to reperkusije
ima na neka druga zakonska rjeenja. Nain na koji su resorna ministarstva pristupala ovim
promjenama, pokazuje prilino neodgovoran odnos naeg zakonodavca prema krivinom
pravu, to je dovelo do toga da navedene izmjene obiluju loim rjeenjima u sutinskom i
normativnom smislu, ali i nedopustivim jeziko-legislativnim grekama i omakama.
Slino je i sa krivinim procesnim pravom u kojem i neke ustanove koje su
prihvaene u veini krivinih zakonodavstava i iji se rezultati ocjenjuju pozitivno, kod nas
ne funkcioniu najbolje, kako zbog neodgovarajueg normativnog regulisanja, tako i zbog
neujednane, a ponekad i neadekvatne praktine primjene. I praksa izvrenja krivinih
sankcija potvruje da i u tom dijelu krivinog prava postoje slini problemi.
Posmatrajui iznesene promjene zajedno, ukljuujui i probleme u organizaciji i
funkcionisanju pravosua, posebno pitanje primjene krivinog zakonodavstva na izvrioce
krivinih djela protiv meunarodnog prava i s tim u vezi dva posve razliita krivinopravna
reima u zavisnosti od nivoa suenja, moe se rei da se nae krivino pravo nalazi u velikim
problemima, mada nije pretjerano ako se takvo stanje u kojem se ono nalazi oznai i kao
stanje krivinopravne krize.
Da bi se stekao pravi uvid u uinjene promjene, uglavnom je neophodno odreeno
vrijeme njihove provjere ili verifikacije u praktinoj primjeni. Ipak, o nekim od izvrenih
izmjena mogue je davati ocjene i bez toga, jer su legislativno loe postavljene ili su sutinski
i/ili normativno pogrene.
2. Neke od izvrenih promjena
Iako je u odnosu na nae ranije krivino zakonodavstvo uinjeno vie dosta znaajnih
promjena, u ovom prilogu e kratko biti obraene samo neke od njih koje su dovoljne da bi se
stekla prava predstava o valjanosti izvrenih izmjena. To e biti uglavnom promjene KZ BiH
koje sadri Novela iz 2010. godine, ali i neka rjeenja koja su prihvaena ve u prvom tekstu
iz 2003. godine ili u kasnijim izmjenama KZ BiH. Bie izloena onim redoslijedom kako su
postavljena u zakonu.
[11]
Bilten br.
4/2014
2.1. Princip krivice (l. 3a KZ BiH)

Princip subjektivne odgovornosti ili krivice definisan je u nekim savremenim
krivinim zakonodavstvima ve u optim naelima (npr. njemakom, austrijskom, srpskom,
hrvatskom, itd.) i uglavnom se izraava kroz maksimu nema kazne bez krivice (nulla poena
sine culpa). Nae krivino zakonodavstvo ovaj princip je prihvatilo u istovjetnom obliku
izmjenama iz 2010. godine i regulisalo ga kao osnovno naelo u uvodnim odredbama.
Meutim, bilo bi pogreno tvrditi da se nae prethodno krivino zakonodavstvo nije zasnivalo
na ovom principu. Iako ga nije izriito predvialo kao jedan od principa u osnovnim
odredbama KZ, to je proizlazilo iz drugih odredaba KZ, a posebno iz odredaba koje su
regulisale pitanje krivine odgovornosti prema kojima je uinilac krivino odgovoran ako je
uraunljiv i ako je djelo uinio umiljajno, a kada to zakon posebno predvia i ako je djelo
uinio nehatno. Ovaj princip proizlazi i iz odredaba koje se odnose na odgovornost
sauesnika, prema kojima svako odgovara prema svojoj sopstvenoj krivici, odnosno prema
tekstu zakona saizvioci odgovaraju u granicama svog umilja ili nehata, a podstrekai i
pomagai u granicama svog umiljaja (vid. l. 32. st. 1.). U posebno znaajnoj mjeri ovaj
princip dolazi do izraaja pri odmjeravanju kazne, kada se kao jedna od najznaajnijih
okolnosti vrednuje upravo stepen krivine odgovornosti odnosno krivica uinioca, kao i kod
izricanja uslovne osude (vid. l. 48).
Meutim, nain na koji je ovaj princip formulisan izaziva odreene dileme ako se ima
u vidu prihvaeni sistem krivinih sankcija i osnovi za njihovo izricanje. 2 Ovako postavljen,
on je u protivrjenosti sa tim sistemom koji je u osnovi dualistiki i nuno je imati u vidu
razliku izmeu kazni i mjera bezbjednosti, odnosno svih drugih krivinih sankcija. Naime, iz
ove odredbe jasno proizlazi da se bez utvrene krivice nikome ne moe izricati, ne samo
kazna, ve ni bilo koja druga krivina sankcija. Tvorci ovakve definicije su izgubili iz vida da
su u KZ Hrvatske (iz koje je ova odredba doslovno preuzeta - l. 4. biveg KZH) izvrili i
neke druge izmjene u oblasti krivine odgovornosti (npr. prihvatili normativnu koncepciju
krivnje prema kojoj pravna zabluda iskljuuje krivinu odgovornost), ali i pored toga ona je,
nakon estoke kritike od strane tamonje strune javnosti, naputena i prihvaena sasvim
nova.3
Ovakvim definisanjem ovog principa previa se da je krivica legitimacija jedino
kazne kao krivine sankcije, odnosno da je ona u osnovi kazne i kanjavanja, na to upuuje i
Odredba lana 3a. KZ BiH glasi: Niko ne moe biti kanjen niti se prema njemu mogu
izrei druge krivine sankcije ako nije kriv za uinjeno krivino djelo.
3
U novom KZ Hrvatske ova odredba iz l. 4. glasi: Niko ne moe biti kanjen ako nije kriv
za poinjeno kazneno djelo (stupio na snagu 01. jan. 2013.). Jo precizniju formulaciju
prihvata KZ Srbije koji u l. 5. predvia da niko ne moe biti kanjen niti prema njemu moe
biti izreena mjera upozorenja ako nije kriv za izvreno krivino delo. Ovu formulaciju je
prihvatio i KZ RS nakon izmjena KZ RS iz 2013. godine.
2
[12]
Bilten br.
4/2014
prije navedeni princip da nema kazne bez krivice. Ovakvu funkciju krivica nema u odnosu na
mjere bezbjednosti ili neke druge krivine sankcije koje su u osnovi indiferentne prema
krivici, jer se osnovi za njihovo izricanje ne nalaze u krivici uinioca, ve u opasnom stanju
odnosno opasnosti uinioca ili se njihova legitimacija sastoji u nekim drugim, specifinim
razlozima. Slino je i sa vaspitnim mjerama za ije izricanje nije neophodna krivica niti su
one upravljene na krivicu, ve se njima ostvaruju prevaspitni ciljevi, odnosno specifini
ciljevi koji su vezani za maloljetnike. Pored toga, na ovaj nain se dovodi u pitanje uopte
kanjavanje u nekim sluajevima gdje nije posve jasno da li postoji i elemenat skrivljenosti (u
smislu psiholokih teorija vinosti koje jo i sada prihvata nae krivino pravo), npr. kod
pravnih lica, oduzimanja imovinske koristi, itd.
Najzad, ovako postavljen ovaj princip dovodi u pitanje mogunost izricanja mjere
bezbjednosti oduzimanja predmeta, kada se ova mjera izrie obavezno, bez obzira da li je ili
nije utvrena krivina odgovornost uinioca. Ako je ve prihvaen ovaj princip na ovaj nain,
onda je zakonodavac shodno tome morao i da ini izmjene kod onih krivinih djela kod kojih
je predvidio obavezno oduzimanje predmeta bez obzira to je sud optuenog zbog nedostakta
krivice oslobodio od optube, odnosno donio oslobaajuu presudu. Meutim, on to nije
uinio i to je ostalo kod svih krivinih djela, kao to je npr. kod krivinog djela falsifikovanje
novca (l. 205. st. 5.), neovlaeni promet opojnim drogama (l. 195. st. 4.), kao i kod mnogih
krivinih djela iz entitetskih krivinih zakona kod kojih je predvieno obavezno oduzimanje
odreenih predmeta, kao to je materijal pornografskog sadraja, proizvoda tetnih za
lijeenje, otrova, opojnih droga, itd. Intervencije u tom smislu nisu uinjene ni u procesnim
zakonima, jer i u njima i dalje postoje odredbe u kojima stoji da e se predmeti koji se po KZ
moraju oduzeti, obavezno oduzeti i onda kada krivini postupak ne zavri presudom kojom se
optueni oglaava krivim, kada to zahtijevaju odreeni interesi (vid. npr. odredbu iz l. 391.
st. 1. ZKP BiH ili l. 402. ZKP RS). Donoenje odluka o oduzimanju navedenih predmeta u
suprotnosti je sa ovom odredbom koja zahtijeva da na strani uinioca mora postojati krivica,
ali to sudovi i dalje ine. Tako je npr. Sud BiH u jednom sluaju, iako je optuenog oslobodio
od optube jer nije naao njegovu krivicu za krivino djelo falsifikovanja novca, izrekao
mjeru oduzimanja lanog novca, a da se pri tome uopte nije ni osvrnuo ovu odredbu koja
predstavlja osnovno naelo koje sud sada treba imati u vidu kada izrie krivine sankcije.
Dakle, moe se zakljuiti da je ovako formulisana odredba neprihvatljiva i ona je u
suprotnosti sa prihvaenim sistemom krivinih sankcija koji je u osnovi dualistiki i stoga je
treba hitno mijenjati i postaviti rjeenje slino onom u KZ Srbije ili novom KZ Hrvatske.
2.2. Sila i prijetnja (l. 25a KZBiH)
Navedenim izmjenama KZ BiH prvi put je regulisan i krivino-pravni znaaj sile i
prijetnje (l. 25a). Pri tome zakon pravi razliku izmeu neodoljive sile, s jedne i odoljive sile i
prijetnje sa druge strane: neodoljiva sila iskljuuje krivino djelo (st.1.), dok odoljivu silu i
prijetnju zakon tretira kao fakultativni osnov za ublaavanje kazne (st. 2.).
[13]
Bilten br.
4/2014
Dakle, apsolutna ili neodoljiva sila potpuno negiraju krivino djelo. Pod djelovanjem
ovakve sile radnja prinuenog je zapravo iznuena, to znai da na njegovoj strani nedostaje
voljna radnja, a samim tim i radnja u krivinopravnom smislu. Prema tome, ovdje nema
krivinog djela, ne radi toga to je iskljuena protivpravnost, ve radi toga to nema radnje
kao njegovog osnovnog obiljeja. Jasno je, dakle, da je ovdje krivino djelo iskljueno ve na
prvom nivou njegovog postojanja, a to je radnja a ne protivpravnost, pa stoga odredba iz st. 1.
nije ni nuna, jer se ovdje pitanje postojanja djela rjeava ve na prvom nivou njegovog
postojanja, a to je radnja kao njegov osnovni, konstitutivni element. Dakle, deplasirano je
(bolje je rei pogreno) raspravljati pitanje protivpravnosti radnje, a radnje uopte nema, to
je krivinopravni nonsens. Naa ranija praksa je stoga ovo pitanje uspjeno rjeavala i bez
izriitog regulisanja krivino-pravnog dejstva ovog osnova. Vjerovatno je to razlog to je
hrvatski zakonodavac u novom KZ iz 2013. godine napustio odredbu o sili i prijetnji i vratio
staro rjeenje, iako su imali odredbu koja je bolja od ove nae.
Odoljivu ili kompulzivnu silu i prijetnju zakon tretira samo kao fakultativne osnove za
blae kanjavanje. To znai da zakon polazi od stava da u ovakvim sluajevima krivica nije
iskljuena, ve da izvrenje krivinog djela pod ovakvim okolnostima moe da se uzme samo
kao osnov koji opravdava ublaavanje kazne. Ovakvo rjeenje je prilino sporno (a kada je u
pitanju kompulzivna sila i pogreno), imajui u vidu da pitanje krivinopravnih efekata koje
kompulzivna sila i prijetnja imaju u odnosu na djelo i krivicu predstavlja veoma kompleksno
teorijsko pitanje. Ovdje je gotovo nemogue dati jedno generalno rjeenje za sve, veoma
razliite situacije u kojima se mijeaju elementi krajnje nude, ali i uinioeve krivice,
odnosno pitanje mogunosti stavljanja na teret uiniocu djela uinjenog u takvom sluaju.
Ako se ima u vidu da kompulzivna sila moe imati karakter opasnosti koja zasniva krajnju
nudu, onda to znai da ovdje moe biti iskljuena ak i protivpravnost, odnosno krivino
djelo.
U navedenom smislu neki zakoni rjeavaju ovo pitanje. Tako npr. KZ Crne Gore,
uzima i silu i prijetnju kao neskrivljenu opasnost; slino i raniji KZ Hrvatske. Istina, ni ovo
rjeenje nije najbolje, jer je prijetnju teko u svim sluajevima uzimati kao neskrivljenu
opasnost; ona samo izuzetno moe zasnovati neposrednu opasnost u smislu krajnje nue. U
svakom sluaju, mora se raditi o ozbiljnoj prijetnji kako bi se onaj kome se prijeti odluio da
uini drugom neko teko zlo, ali bi se svakako moralo utvrditi da li se ta prijetnja mogla
otkloniti na neki drugi nain. Stoga KZ Slovenije pominje samo apsolutnu silu i njeno dejstvo
na djelo, dok kompulzivnu silu i prijetnju ostavlja sudu na ocjenu.
Iako na zakon ne poznaje krajnju nudu koja iskljuuje samo krivicu ili krivinu
odgovornost uinioca, ovdje moe biti iskljuena i krivica uinioca, ukoliko se djelo uinjeno
pod djelovanjem sile i prijetnje ne moe staviti uiniocu na teret, jer se od njega u datoj
situaciji nije moglo zahtijevati drugaije ponaanje. Iako se dakle radi o voljnoj radnji, takva
volja je iznuena i uinjeno djelo se ne moe pripisati u krivicu uiniocu, jer bi se svaki drugi
razuman ovjek ponaao na isti nain u toj situaciji. Tako npr. ako razbojnik sa pitoljem u
ruci prinudi slubenika banke da mu preda novac, bie iskljuena kako krivica tako i
protivpravnost njegove radnje, s obzirom da je on postupao u krajnjoj nudi). Meutim, u
[14]
Bilten br.
4/2014
najveem broju sluajeva dejstvo kompulzivne sile i prijetnje se odraava na volju uinioca,
tj. subjektivnu stranu krivinog djela, odnosno njegovu krivicu ili krivinu odgovornost. To
najjasnije dolazi do izraaja kod neodoljive sile koja u potpunosti negira volju, to iskljuuje
radnju kao osnovni elemenat krivinog djela. Kako kod kompulzivne sile ili prijetnje voljna
radnja ipak postoji (iako je ona iznuena pod njihovim djelovanjem), to znai da se pitanje
ovakvih sluajeva ne moe rjeavati na nivou radnje odnosno djela u objektivnom smislu, ve
se mora prenijeti na uinioevu krivnju, tj. mora se odgovoriti na pitanje da li se uinjena
radnja u konkretnom sluaju moe uzeti kao osnov za postojanje krivine odgovornosti,
odnosno krivice uinioca. Iz iznesenog proizilazi da je i ovo pitanje navedenim izmjenama
KZ BiH rijeeno na nezadovoljavajui nain.
2.3. Podstrekavanje (l. 30. st. 3. KZBiH)
Za razliku od pomaganja, u odredbama o podstekavanju u naem ranijem krivinom
zakonodavstvu, nisu bile odreene radnje kojima se moe vriti podstrekavanje. Na
zakonodavac je naao potrebnim da je to neophodno i navedenim izmjenama iz 2010. godine
u odredbi st. 3. naveo je u emu se sastoji podstrekavanje, pri emu je istakao da su to, pored
ostalih, i radnje dovoenje ili odravanje lica u stanju stvarne ili pravne zablude.
Ako se ima u vidu da podstrekavanje podrazumijeva svjesne uesnike u ostvarenju
krivinog djela, onda nije teko zakljuiti da se u ovakvim sluajevima teko moe prihvatiti
postojanje podstrekavanja kao oblika sauesnitva koje pretpostavlja postojanje krivinog
djela koje izvrava drugo lice koje ima stauts glavnog izvrioca. Naime, kod podstrekavanja
su u pitanju uesnici koji su posve svjesni da uestvuju u izvrenju krivinog djela: s jedne
strane podstreka koji je svjestan da preduzima radnju kojom drugog navodi na izvrenje
krivinog djela, kao i samog djela na koje navodi, a s druge strane neposredni izvrilac koji je
takoe svjestan, kako podstrekavanja (to samo izuzetno moe da izostane), tako i krivinog
djela na koje je podstrekavanje upravljeno, odnosno koje treba da uini. Jasno je da ovakvo
stanje odnosa izmeu ovih uesnika kod dovoenja ili odravanja u navedenoj zabludi ne
postoji, jer neposredno djelujui nije svjestan podstrekavanja niti da svojom ili svojim
radnjama ostvaruje krivino djelo. Tako, ako poslodavac svojoj radnici da laan novac da ga
razmijeni kao pravi (a ona ne zna da je laan), on kod nje svojom radnjom ne stvara niti
uvruje odluku za izvrenje krivinog djela, to je nuan uslov za podstrekavanje; ili ljekar
na prevaran nain navede medicinsku sestru da pacijentu da otrov umjesto lijeka. Dakle, kod
podstrekavanja podstreknuti je svjesni izvrilac krivinog djela, a toga ovdje nema. Ovdje se
radi o situaciji koja je tipina za posredno izvrilatvo, jer posredno djelujui to lice koristi
kao puko sredstvo, orue za izvrenje djela; on ovdje tuim rukama vri krivino djelo.
Koritenje drugog koji nevoljno vri krivino djelo karakteristino je za posredno izvrilatvo,
a ne za podstrekavanje. I u jednom i u drugom sluaju procesom izvrenja krivinog djela
upravlja posredno djelujui. Kod otklonjive zablude neposredno djelujui moe biti
eventualno nehatni uinilac, ako mu se nehat moe staviti na teret, a to e biti ako je mogao
[15]
Bilten br.
4/2014
biti svjestan, uoiti da se nalazi u zabludi. Tada su oni paralelni izvrioci, neposredno
djelujui nehatnog, a posredni izvrilac umiljajnog djela.
2.4. Stvarna zabluda (l. 37. KZ BiH)
Nije jasno koji su razlozi u osnovi izmjene ustanove stvarne zablude. Koliko znam, u
tom smislu nije bilo zahtjeva ni teorije ni sudske prakse, a takvi zahtjevi ne proizlaze ni iz
bilo kojeg meunarodnog akta niti uporednog krivinog prava. Stoga nije jasno zato u
zvaninom Obrazloenju izmjena KZ BiH stoji da je ova promjena opravdana jer
neotklonjiva stvarna zabluda je osnov iskljuenja krivice pa je to neophodno posebno
naglasiti u stavu (1). Takoe, ovim se vri usaglaavanje sa promjenama u evropskom
dravama koje poznaju koncept krivnje u materijalnom krivinom zakonodavstvu i
usklaivanje sa procesnim zakonodavstvom. Pa valjda je i studentima jasno da, pogotovo
neotklonjiva stvarna zabluda, uvijek iskljuuje krivnju, a i otklonjiva, osim u sluajevima u
kojima je djelo kanjivo i kada je uinjeno nehatno. Tvrdnju da se ovim vri usaglaavanje sa
promjenama u evropskim dravama koje poznaju koncept krivnje, ne treba ni komentarisati.
Kao da postoje drave koje, na jedan ili drugi nain, ne poznaju koncept krivnje. Sve
evropske zemlje, kao i naa, svoje krivino zakonodavstvo temelje na ovom principu i u tom
pogledu nije bilo potrebe za bilo kakvim usaglaavanjem, a pogotovo sa promjenama u ovom
pogledu.
Ako je to bilo jaanje principa subjektivne krivine odgovornosti, odnosno krivice,
onda je bilo mnogo vie opravdanja da se to ini kod pravne, a ne stvarne zablude. Mi smo
rijetko krivino zakonodavstvo koje je i dalje ostalo na pozicijama klasine psiholoke
koncepcije vinosti ili krivice prema kojoj ni pravna zabluda iz opravdanih razloga ne
iskljuuje krivinu odgovornost. Ni jedno krivino zakonodavstvo sa jugoslovenskih prostora
nije ostalo na takvom rjeenju, jer su svi prihvatili vladajue evropsko rjeenje prema kojem
pravna zabluda iskljuuje krivicu, a ako se radi o otklonjivoj pravnoj zabludi, uinilac se
moe blae kazniti.
Izmjena odredbe o stvarnoj zabludi prvo je uinjena u KZ BiH, a nakon toga takvo
rjeenje je preuzeto i u KZ RS izmjenama iz 2010. godine (naputeno izmjenama iz 2013.
godine). Bar da je to uinjeno kako valja, ve se radi o brzopleto i loe sroenoj odredbi,
rjeenju koje je iskomplikovalo pitanje stvarne zablude i u ijoj primjeni e biti potekoa.
Naputena je ranija posve jasna odredba, a prihvaena je nova koja je veoma problematina,
sa rjeenjem koje je dogmatski pogreno.
Naime, u st. 1. l. 18. stoji da nije krivino odgovoran uinilac koji djelo uini u
neotklonjivoj stvarnoj zabludi. Nije sporno da neotklonjiva stvarna zabluda iskljuuje
krivinu odgovornost, dakle i umiljaj i nehat kao oblike krivice. Neotklonjiva stvarna
zabluda postoji onda kada uinilac u konkretnom sluaju nije bio duan i nije mogao da
izbjegne zabludu o postojanju neke okolnosti koja predstavlja obiljeje krivinog djela ili u
[16]
Bilten br.
4/2014
pogledu neke okolnosti koja bi, da je zaista postojala, inila uinjeno djelo dozvoljenim.
Dakle, dati uinilac u konkretnom sluaju nikako nije mogao imati pravilnu predstavu o
navedenim okolnostima. I umjesto da se u tom smislu definie neotklonjiva stvarna zabluda u
odredbi st. 2. (to i sam zakon sugerie odmah na poetku), definie se stvarna zabluda
uopte, dakle i otklonjiva i neotklonjiva.4 U KZ Srbije, iz kojeg je izgleda preuziman ovaj
tekst, nije napravljen ovakav propust, jer je u odredbi l. 28. st. 2. jasno definisana
neotklonjiva stvarna zabluda i ona postoji samo ako je, kako je ve navedeno, uinilac nije
mogao izbjei, odnosno ako nije bio duan ili nije mogao biti svjestan navedenih okolnosti.5 I
novi KZ Hrvatske u l. 30. i 31, neto drugaije nego ranije, sadri dosta jasne odredbe o
stvarnoj zabludi, pri emu razdvaja stvarnu zabludu o biu krivinog djela i stvarnu zabludu o
okolnostima koje iskljuuju protivpravnost, ne zapadajui u kontradiktornosti koje ima naa
odredba. Ovako, prema odredbi l. 37. st. 2. i jedna i druga zabluda iskljuuje krivinu
odgovornost, dok je prema odredbi iz st. 1. to samo neotklonjiva stvarna zabluda. Dakle,
jasno je da je u odredbi st. 2. pogreno definisana neotklonjiva stvarna zabluda, odnosno
reeno je ono to nije trebalo, ako se ima u vidu odredba iz st. 1. To govori da je odredba iz
st. 2. u koliziji sa odredbom iz st. 1, jer je prema njoj krivina odgovornost posve iskljuena i
kada je u pitanju nehatna, odnosno otklonjiva stvarna zabluda. Ovim je pitanje stvarne
zablude i njenog krivinopravnog dejstva nepotrebno iskomplikovano. Ovakvo zakonsko
rjeenje daje osnova da se po principu in dubio mitius poziva na odredbu iz st. 2. kada postoji
bilo koji oblik stvarne zablude, jer je ona za optuenog najpovoljnija. To praktino znai da
prema novom rjeenju stvarna zabluda uvijek iskljuuje krivinu odgovornost u potpunosti
bez obzira o kojem njenom obliku se radi.
Da neotklonjiva stvarna zabluda i bez izriito regulisanog principa krivice, iskljuuje
krivinu odgovornost u svim njenim oblicima i do sada je bilo posve nesporno i jasno. Stoga
nije bilo nikakve potrebe da se to ini ni radi procesnog krivinog zakonodavstva, imajui u
vidu da u tom pogledu nije bilo posebnih problema, jer je nae pravosue u sluaju postojanja
stvarne zablude i do sada donosilo presude kojima se optueni oslobaa od optube zbog
nepostojanja krivine odgovornosti, osim naravno u sluajevima otklonjive stvarne zablude,
ako je dato krivino djelo bilo kanjivo i kada je uinjeno iz nehata.
Navedena odredba glasi:Stvarna zabluda je neotklonjiva ako uinilac u vrijeme izvrenja

krivinog djela nije bio svjestan nekog njegovog zakonom odreenog obiljeja ili je pogreno smatrao
da postoje okolnosti prema kojima bi, da su one stvarno postojale, to djelo inile dozvoljenim.
5
Ako se htjelo kopirati rjeenje iz l. 28. KZ Srbije onda je trebalo napisati kako tamo stoji:
Stvarna zabluda je neotklonjiva ako uinilac nije bio duan i nije mogao da izbjegne zabludu ili nije
mogao biti svjestan neke stvarne okolnosti koja predstavlja obiljeje krivinog djela ili neke stvarne
okolnosti koja bi, da je zaista postojala, inila djelo dozvoljenim.
4
[17]
Bilten br.
4/2014
2.5. Zamjena novane kazne (l. 47. st. 3. KZ BiH)

Izmjena koja je uinjena u vezi sa pitanjem zamjene novane kazne kaznom zatvora,
odnosno njenim pretvaranjem u tzv. supsidijarni ili supletorni zatvor, isto tako je dosta
upitna. Iako ni ranija rjeenja nisu bila najbolja (pogotovo u KZ RS prema kojem takva kazna
nije mogla biti vea od est mjeseci), ni novo rjeenje koje nema ogranienja u visini takve
kazne (ona moe dostii visinu kazne propisane za predmetno krivino djelo), jo je
neprihvatljivije. Rjeenje prema kojem se kazna zatvora u visokom trajanju, bez obzira kako
se do nje dolazi, moe izricati bez suenja i primjene pravila njenog odmjeravanja,
kriminalnopolitiki je veoma upitno. To posebno radi toga to se ovdje novana kazna kao
laka pretvara u teu kaznu i ve to, samo po sebi, namee pitanje opravdanosti takvog
rjeenja. Osim toga, takva kazna zatvora koja moe biti dosta visoka, ne odmjerava se po
optim pravilima odmjeravanja kazne u smislu l. 48, a to jedino sud moe da ini nakon
odranog glavnog pretresa. Na ovaj nain se na mala vrata uvodi sistem apsolutno odreenih
kazni, koji je kao nepravian odavno naputen. Ovakvo rjeenje je kriminalnopolitiki
prilino sumnjivo i ono je suprotno osnovnim principima na kojima se temelji dananje
krivino pravo, a prije svih principu individualizacije, srazmjernosti, subjektivne
odgovornosti, pa i principu pravinosti i zakonitosti kazne.
Pored toga, njeno automatsko pretvaranje u kaznu zatvora je posve neprihvatljivo
rjeenje. Ono je prepisano iz KZ Hrvatske koji je takvo rjeenje, kao to je navedeno,
napustio. Novi KZ, koji je stupio na snagu 01. januara 2013. godine, ponovo je vratio sistem
prisilne naplate putem ovlatene institucije shodno odredbama posebnog zakona (l. 43. st.
l.). Ako se to ne ostvari ni putem prisilne naplate, novana kazna se pretvara u rad za opte
dobro (st. 2.), a ako osueni ne pristane na to, onda se ona pretvara u zatvor (st. 3.). Dakle,
vraen je sistem prinudne naplate, pa ukoliko on ne uspije novana kazna se pretvara, ali ne
odmah u kaznu zatvora ve u rad za opte dobro, to je rjeenje koje je prihvaeno u veini
drugih zemalja. Tek ako osueni na to ne pristane, onda se ova kazna prevodi u kaznu zatvora
u trajanju ne duem od jedne godine. Dakle, nae rjeenje ovog pitanja je jedinstveno.
3. Ostale promjene
Sline primjedbe se mogu uputiti i nekim drugim promjenama i rjeenjima, ali je u
ovakvom prilogu nemogue sve to u dovoljnoj mjeri analizirati. Neke od njih se nalaze u
Optem, a znatan broj i u Posebnom dijelu, meu kojima ima i onih koju su uinjene prije
Novele iz 2010. godine.
Od promjena u Optem dijelu, posebnu panju svakako zasluuje ve famozna
odredba iz lana 42a u kojoj je regulisano pitanje zamjene kazne zatvora novanom
kaznom. Nain na koji je to uinjeno stvara ve dobro poznate potekoe u njenoj
praktinoj primjeni i stoga bi je trebalo hitno mijenjati. Postojee rjeenje otvara neka
ozbiljna pitanja, kao to su: kriminalnopolitika opravdanost ovakvog rjeenja; mjera
[18]
Bilten br.
4/2014
kazne kod koje bi bila opravdana ova mogunost; da li je zamjena obavezna ili
fakultativna; ako je fakultativna, koji su kriterijumi na osnovu kojih e sud donositi
razliite odluke, ako se ima u vidu da je rije o ve presuenoj stvari; da li i dalje zadrati
dva postojea modela za zamjenu imajui u vidu imovno stanje osuenog ili to omoguiti
samo u odreenim iznosima, itd. U svakom sluaju prihvaeno rjeenje nije odgovarajue
i nuno ga je preispitati i preoblikovati.
U kategoriju ovih pitanja svakako spada i konstrukcija produenog krivinog djela
koja je preuzeta iz KZ Hrvatske, sa nizom slabosti koje izazivaju potekoe u praktinoj
primjeni. Novi KZ Hrvatske ovo pitanje je regulisao bitno drugaije, mnogo jasnije i sa
veoma restriktivnom koncepcijom ovog instituta. Slino rjeenje je prihvaeno i u KZ
Srbije i Crne Gore.
Slina pitanja se nameu i u vezi sa novanom kaznom, odnosno njenim modelom
koji je dat u dnevnim iznosima i koji, iako u zakonu postavljen kao primarni, kod nas
uopte ne funkcionie (u najveoj mjeri iz opravdanih razloga). Stoga bi bilo dobro
razmisliti da li i dalje ovaj model treba zadrati u zakonu. Nisu rijetke zemlje koje su ga
uvele pa napustile.
Kada je u pitanju rad za opte dobro na slobodi bilo bi dobro razmisliti o njegovoj
promjeni, npr. da se tretira kao samostalna krivina sankcija koja bi se izricala pod
odreenim uslovima. Rije je o alternativnoj krivinoj sankcija ijom primjenom se u
mnogim zemljama postiu veoma dobri rezultati. U tom smislu bilo bi korisno da
nadleni dravni organi konano otponu sa donoenjem odgovarajuih propisa kojima bi
se regulisalo izvrenje ove krivine sankcije.
Sve navedene, kao i neke druge promjene i intervencije, mogu biti predmet analize
u nekom sljedeem broju Biltena.
[19]
[20]
Bilten br.
4/2014
Bilten br.
4/2014
Azra Mileti, sudija Suda Bosne i Hercegovine

PRAVNA PRIRODA I SPECIFINOSTI VOENJA PONOVNOG
KRIVINOG POSTUPKA NAKON TO USTAVNI SUD BiH UKINE
PRESUDU I PREDMET VRATI SUDU NA DONOENJE NOVE ODLUKE
Ustavom Bosne i Hercegovine odreene su nadlenosti Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine, pa je tako u lanu VI/3.a b) odreeno da Ustavni sud
takoer ima prizivnu nadlenost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju
presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Na temelju lana VI/2. b) Ustava BiH, Ustavni sud je na plenarnoj sjednici
donio Pravila Ustavnog suda BiH,6 kojima su regulisana pitanja organizacije
samog suda i postupka pred sudom. Izmeu ostalog, lanom 64. Pravila, u stavu 1.,
propisano je da Odlukom kojom usvaja apelaciju Ustavni sud ukida osporenu
odluku i predmet vraa sudu, odnosno organu koji je donio tu odluku na ponovni
postupak. Takoer, u stavu 3. navedenog lana Pravila navedeno je da
[I]zuzetno, ako Ustavni sud utvrdi da je apelacija osnovana moe, prema prirodi
Ustavom utvrenih prava i osnovnih sloboda, sam odluiti o meritumu predmeta i
odluku dostaviti nadlenom organu radi osiguranja podnosioci apelacije ustavnih
prava koja su mu povrijeena.
Navedene norme Ustava BiH i Pravila Ustavnog suda BiH daju nadlenost
i stvaraju okvir postupanja Ustavnog suda BiH. Ustavni sud, dakle, ima nadlenost
da odluuje po apelacijama izjavljenim protiv odluke ma kojeg suda unutar BiH,
kada se tim odlukama dira u prava i slobode zagarantovana samim Ustavom.
Ujedno, prema propisanoj proceduri, Ustavni sud ima mogunost da ukine
osporavane odluke, ali i onda kada je potrebno, da odlui u meritumu predmeta.
U odnosu na odluke Ustavnog suda koje se tiu krivinih predmeta, postoji
odreeni nivo nekompatibilnosti procesnih zakona i Pravila Ustavnog suda, koji u
stvarnosti dovodi do potekoa u implementaciji odluka Ustavnog suda.
Naime, Zakon o krivinom postupku Bosne i Hercegovine (ZKP BiH)7 ne
sadri odredbe koje bi bile primjenjive i kojima bi bio regulisan postupak nakon
ukidanja pravnosnane presude Suda BiH u redovnom postupku.
Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine, broj 60/05, str. 4924-4942

Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine, broj 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05,
48/05, 46/06m, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09, 72/13
6
7
[21]
Bilten br.
4/2014
Ipak, ZKP BiH, u lanu 327. predvia mogunost da doe do ponavljanja

postupka u korist osuenog lica, kao vanrednog pravnog lijeka, onda kada je
...krivini postupak zavren pravnosnanom presudom..., i to pod taksativno
navedenim okolnostima i uslovima, gdje je pod takom f) navedenog lana
odreeno da se postupak moe ponoviti i ako Ustavni sud Bosne i Hercegovine,
Dom za ljudska prava ili Evropski sud za ljudska prava utvrdi da su u toku
postupka krena ljudska prava i osnovne slobode i ako je presuda zasnovana na
tom krenju.
Dakle, opti uslov koji mora biti ispunjen, da bi se moglo govoriti o
ponavljanju postupka, jeste postojanje pravnosnane presude donesene u krivinom
postupku. Pored toga, da bi se dozvolilo ponavljanje postupka u korist osuenog,
nuno je da je odlukom nekog od navedenih sudova utvrena povreda prava i
sloboda, a da se presuda temelji na takvim krenjima. Evropski sud za ljudska
prava u predmetu Maktouf i Damjanovi vs. BiH8 utvrdio je da je pravnosnanim
presudama Suda BiH, koje su donesene u krivinim postupcima, koji su se vodili
pred tim sudom, dolo do krenja lana 7. Evropske konvencije o ljudskim
pravima. Evropski sud pri tome ne dira u samu presudu, ve samo konstatuje
povredu i daje nalog da se ista otkloni. Na temelju navedene odluke, Sud BiH je
odluujui po prijedlozima odbrane osuenih Damjanovia i Maktoufa dozvolio
ponavljanje postupka u korist osuenih, primjenom lana 327. stav 1. taka f) ZKP
BiH.
Dakle, primjenom odredbi koje se tiu ponavljanja krivinog postupka,
kada pravnosnana presuda nije ukinuta, Sud BiH je, u obavezi da otkloni utvrena
krenja prava osuenih lica, i u ponovljenom postupku donese presudu kojom se
pravnosnana presuda u cjelosti ili djelimino stavlja van snage (preinaava) u
relevantnom dijelu. Prema citiranoj odredbi sud je u obavezi da obustavi
izdravanje kazne osuenom podnosiocu zahtjeva, ali zakon propisuje mogunost
odreivanja pritvora, kada su ispunjeni zakonom propisani uslovi za pritvor, to je
poznato i podnosiocu takvog zahtjeva. Ono to je znaajno jeste da u ovakvom
postupku, pravnosnana presuda je na snazi do nove odluke suda u postupku
ponavljanja postupka, faktiki pretpostavka nevinosti je suspendovana sve do
konane odluke, pa je stvar faktike procjene, prije svega prognoze ishoda
ponovljenog postupka i razloga zbog kojeg je ponavljanje dozvoljeno, da li e sud
odrediti pritvor.
Nasuprot tome, u odlukama Ustavnog suda BiH, pored toga to se
konstatuje povreda prava osuenih lica, ide se i korak dalje, te se ukidaju
pravnosnane presude Suda BiH, prvostepena i drugostepena kao u predmetu
Aplikacije br. 2312/08 i 34179/08, odluka od 18.07.20013. godine
[22]
Bilten br.
4/2014
Tokali i Zoran Damjanovi,9 ili samo drugostepena, kao u predmetu Andrun,10

Jakovljevi i drugi. Ustavni sud BiH ukida pravnosnane presude u cjelosti, i kada
je u konkretnim sluajevima, konstatovana povreda lana 6., ali i kada se
konstatuje samo povreda lana 7. stav 1. Evropske konvencije - koja bi,
pojednostavljeno reeno, odgovarala povredi materijalnog prava, kao albenom
osnovu iz lana 296. taka b) ZKP BiH, koja povreda se otklanja preinaenjem
pobijane presude.
To je posebno problematino kada se osuena lica ve nalaze na
izdravanju kazne zatvora. Kod takvog stanja stvari, zapravo se ukida
pravnosnana presuda koja je osnov za izdravanje izreene kazne osuenim
licima, odnosno na osnovu koje je donesen uputni akt i osueni upuen na
izdravanje kazne zatvora. Naime, dalje izvrenje kazne zatvora nad osuenim
licima postaje neodrivo, jer je prestao da postoji osnov tog izvrenja. Iz tog
razloga, nuno je bilo odluiti o opravdanosti daljeg zadravanja, sada samo
optuenih lica, na izdravanju zatvorske kazne. Odluujui o tom pitanju, o kojem
bi po pravilu trebalo odluiti nadleno tijelo koje donosi i glavnu odluku, Sud BiH
je morao donijeti odluke kojima se obustavlja izvrenje kazne zatvora nad ranije
pravnosnano osuenim, a sada optuenim licima.11
Nadalje, nakon donoenja odluka Ustavnog suda o ukidanju pravnosnanih
presuda, Tuilatvo Bosne i Hercegovine je podnosilo prijedloge da se optuenima
odredi pritvor, po osnovu lana 138. ZKP BiH i direktne primjene lana 5.
Evropske konvencije.
Meutim, lan 138. ZKP BiH ne predvia ovu konkretnu situaciju, a
ekstenzivno tumaenje ovih odredbi na tetu optuenih vodilo bi ka proizvoljnoj
primjeni i pravnoj nesigurnosti. Naime, lan 138. propisuje: (1) Kada izrekne
presudu na kaznu zatvora, Sud moe optuenom odrediti, odnosno produiti
pritvor, uzimajui u obzir sve okolnosti povezane sa izvrenjem krivinog djela,
odnosno linou poinioca. U ovom sluaju donosi se posebno rjeenje, a alba
protiv rjeenja ne zadrava njegovo izvrenje; (2) Pritvor e se ukinuti ako je
optueni osloboen od optube ili je optuba odbijena osim iz razloga
nenadlenosti Suda ili ako je oglaen krivim, a osloboen od kazne ili je osuen
samo na novanu kaznu ili je uvjetno osuen ili je zbog uraunavanja pritvora
Odluka ustavnog suda BiH broj AP 325/08 od 27.09.2013. godine

Odluka Ustavnog suda BiH, broj AP 503/09 od 22.10.2013. godine
11
Takve su odluke, odnosno rjeenje o obustavi izvrenja kazne zatvora donesene u
predmetima protiv optuenih Nikole Andruna, Slobodana Jakovljevia, Milenka
Trifunovia, Brane Dinia, Aleksandra Radovanovia, Branislava Medana, Mirka (Mile)
Pekeza, Mirka (pire) Pekeza, Milorada Savia, Zrinka Pinia
10
[23]
Bilten br.
4/2014
kaznu ve izdrao; (3) Poslije izricanja prvostepene presude, pritvor moe trajati
najdue jo devet mjeseci. Izuzetno, u sloenim predmetima i iz vanih razloga
Apelaciono vijee pritvor moe produiti za jo najdue est mjeseci. Ako za to
vrijeme ne bude izreena drugostepena presuda kojom se prvostepena presuda
preinauje ili potvruje, pritvor e se ukinuti i optueni pustiti na slobodu. Ako u
propisanim rokovima bude izreena drugostepena odluka kojom se prvostepena
odluka ukida, pritvor moe trajati najdue jo jednu godinu od izricanja
drugostepene odluke; (4) Na zahtjev optuenog, koji se poslije izricanja kazne
zatvora nalazi u pritvoru, sudija, odnosno predsjednik vijea moe optuenog
rjeenjem uputiti u ustanovu za izdravanje kazne i prije pravomonosti presude;
(5) Pritvor se uvijek ukida istekom izreene kazne; (6) Optueni koji se nalazi u
pritvoru, a presuda kojom mu je izreena kazna zatvora je postala pravosnana,
ostat e u pritvoru do upuivanja na izdravanje kazne a najdue do isteka trajanja
izreene kazne.
Dakle, u situacijama kada je optueni ve bio u pritvoru u prvobitnom
postupku, koji je okonan pravnosnanom presudom i kada je ve bio upuen na
izdravanje kazne, nije mogue ponovno se vratiti na odredbe lana 138. ZKP BiH,
budui da su pravni osnovi za pritvor iz ove zakonske odredbe ve iscrpljeni.
Nadalje, lan 5. u stavu 1. EKLJP trai da svako lienje slobode bude "u
skladu sa zakonom propisanim postupkom". Nadalje, svaki podstav koji pokriva
sluajeve u kojima se dozvoljava lienje slobode pretpostavlja da e takva mjera
biti "zakonita". Zahtjev zakonitosti se tumai tako da se odnosi i na proceduru i na
sutinu, pa se tako zakonitost tumai na nain da svako lienje slobode mora biti u
skladu sa domaim zakonom i EKLJP, te da ne smije biti proizvoljno. Prema
navedenom lanu, u sluaju lienja slobode, neophodno je prvo provjeriti da li su
zadovoljeni zahtjevi relevantnih domaih zakona. Ovo moe biti pitanje odreenja
da li je ispotovana osnovna procedura, ili da li postoji zakonska odredba kojom je
pokrivena poduzeta radnja.
lanom 5. Evropske konvencije12 su propisana minimalna prava, koja
nacionalna zakonodavstva dalje razrauju, pa su tako odredbama ZKP BiH
lan 5. Evropske konvencije: 1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost linosti. Niko
ne smije biti lien slobode izuzev u nie navedenim sluajevima i u skladu sa zakonom
propisanim postupkom: a. zakonitog lienja slobode po presudi nadlenog suda; b.
zakonitog hapenja ili lienja slobode zbog nepovinovanja zakonitom nalogu suda ili u cilju
osiguranja izvrenja bilo koje obaveze propisane zakonom; c. zakonitog hapenja ili lienja
slobode radi privoenja nadlenoj sudskoj vlasti, kada postoji opravdana sumnja da je ta
osoba izvrila krivino djelo ili kada postoje valjani razlozi da se osoba sprijei da izvri
krivino djelo ili da, nakon izvrenja krivinog djela, pobjegne; d. lienja slobode
maloljetnika, prema zakonitom nalogu, radi odgajanja pod nadzorom ili zakonitog
12
[24]
Bilten br.
4/2014
detaljno propisani postupci i uslovi pod kojima se pritvor moe odrediti po fazama
krivinog postupka, kao i maksimalna duina trajanja pritvora. ZKP BiH
prepoznaje ove osnovne principe zagarantovane Evopskom konvencijom i cijeni
znaaj i teinu ove mjere te se tako u lanu 131. stav 1. ZKP BiH izriito propisuje
da se [p]ritvor [se] moe odrediti ili produiti samo pod uslovima propisanim u
ovom zakonu i samo ako se isti cilj ne moe ostvariti drugom mjerom. U tom
smislu treba ukazati i na odredbu lana 2. stav 2. ZKP BiH, u kojoj se navodi da:
Prije donoenja pravomone presude osumnjieni, odnosno optueni moe biti
ogranien u svojoj slobodi i drugim pravima samo pod uvjetima koje propisuje
ovaj zakon.
Nadalje, kada Ustavni sud ukida presude u cijelosti zbog krenja lana 6., u
pravilu se ukida i prvostepena i drugostepena presuda i postupak se vodi iznova u
svim segmentima, posebno sa aspekta kakva je priroda utvrene povrede prava na
pravino suenje, te eventualno i zauzeto pravno miljenje u obavezujuoj odluci
Ustavnog suda. Na takvu prvostepenu presudu optueni imaju pravo albe vijeu
Apelacionog odjeljenja.
Meutim, u nekoliko posljednjih odluka Ustavnog suda, iz obrazloenja
odluka je jasno vidljivo da je utvrena povreda, odnosno krenje samo lana 7.
Evropske konvencije, to je dodatno zakomplikovalo voenje novog postupka, u
pogledu obima i prirode takvog postupka.
Osueni- apelanti nisu dobili odgovor na svoje prigovore iz apelacije u
pogledu krenja prava iz lana 6. Evropske konvencije, niti je jasno ta Ustavni sud
podrazumijeva pod navodima Imajui u vidu zakljuak u pogledu krenja lana 7.
Evropske konvencije i nalog da redovni sud u ponovnom postupku donese novu
pritvaranja zbog privoenja nadlenoj vlasti; e. zakonitog lienja slobode osoba da bi se

sprijeilo irenje neke zarazne bolesti, pritvaranja mentalno oboljelih osoba, alkoholiara
ili narkomana ili skitnica; f. zakonitog hapenja ili lienja slobode osobe u cilju
sprjeavanja ilegalnog ulaska u zemlju ili osobe protiv koje je u toku postupak deportacije
ili ekstradicije. 2. Svako ko je uhapen bit e odmah obavijeten, na jeziku koji razumije, o
razlozima hapenja i o svim optubama protiv njega. 3. Svako ko je uhapen ili lien
slobode prema odredbama stava 1(c) ovog lana mora odmah biti izveden pred sudiju ili
drugo slubeno lice zakonom ovlateno da vri sudsku vlast i mora imati pravo na suenje
u razumnom roku ili na putanje na slobodu do suenja. Putanje na slobodu moe se
uvjetovati garancijama o pojavljivanju na suenju. 4. Svako kome je uskraena sloboda
hapenjem ili liavanjem slobode ima pravo uloiti albu sudu kako bi sud, u kratkom roku,
razmotrio zakonitost liavanja slobode i ukoliko ono nije bilo zakonito naloio oslobaanje.
5. Svako ko je bio rtva hapenja ili liavanja slobode protivno odredbama ovog lana ima
pravo na obeteenje.
[25]
Bilten br.
4/2014
odluku, Ustavni sud smatra da nije neophodno da posebno razmatra dio apelacije
koji se odnosi na pravo na pravino suenje iz lana II/3.e) Ustava Bosne i
Hercegovine i lana 6. Evropske konvencije, koje bi trebalo biti prvenstveno
rijeeno, pa optueni, u ponovljenom postupku, u zavisnosti od faze postupka,
zahtijevaju novo suenje ili potpuni albeni postupak.
Sud BiH nema ovlatenja da preispituje vlastite pravnosnane odluke, u
onom dijelu u kojem nisu dovedene u pitanje odlukama Ustavnog suda. Krivica
optuenih/apelanata, kao ni utvreno injenino stanje nije dovedena u pitanje
predmetnim odlukama Ustavnog suda, niti je Ustavni sud o tome izdao bilo kakav
nalog, pa stoga, Sud BiH ne moe ponovno izvoditi i cijeniti dokaze i preispitivati
svoje ranije odluke u tom dijelu. U tom smislu Sud samo konstatuje da optueni
mogu, na nove presude, uloiti ponovno apelacije Ustavnom sudu ili aplikaciju
direktno Evropskom sudu, jer se podnoenje ranije apelacije, koja nije rijeena u
cijelosti, ne moe smatrati djelotvornim pravnim lijekom. Nije jasno zato je
Ustavnom sudu povreda lana 7. Evropske konvencije bila vanija nego samim
osuenima, koji su vie puta isticali da je njihova apelacija prije svega bila
usmjerena na povredu lana 6. Evropske konvencije, odnosno, zato Ustavni sud
nije u cjelosti rijeio apelacije, to je bio duan uiniti, tim prije to se otklanjanjem
povrede lana 7. ne moe ispraviti eventualna povreda lana 6. Evropske
konvencije.
Sud BiH stoga, provodi prvostepeni postupak ili drugostepeni postupak,
shodno tome u koju fazu je, uslovno reeno, postupak vraen, odnosno odrava se
glavni pretres (ukinuta prvostepena i drugostepena presuda), pretres pred vijeem
Apelacionog odjeljenja (ukinuta drugostepena presuda iz pretresa pred apelacionim
vijeem) ili sjednica vijea povodom izjavljenih albi (ukinuta drugostepena
presuda nakon odluivanja po albi). Pred Apelacionim vijeem se tada izvode
novi dokazi relevantni sa aspekta sankcije, dok se ne ulazi u ponovno preispitivanje
injeninog stanja i krivnje, jer kako je ve navedeno, to nije niti dovedeno u
pitanje odlukama Ustavnog suda. Dakle, nova odluka Suda BiH razlikuje se u
pogledu primjene materijalnog prava i sankcije, dok utvrenja u pogledu
injeninog stanja i krivnje, nisu predmet ponovnog odluivanja, to ipak jeste
svojevrsna improvizacija suenja na koju je Sud nepotrebno prinuen i suprotna
principu zakonitosti koji zahtijeva da se postupak provodi u skladu sa odredbama
zakona, a u konkretnoj situaciji, takav postupak nije propisan, to je sada mogui
razlog nove apelacije.
Na osnovu iznesenog smatram da bi Ustavni sud svoja Pravila morao
korigovati u skladu sa Zakonom o krivinom postupku BiH (a situacija je ista i na
entitetskim nivoima), te svoje odluke uskladiti sa lanom 327. stav (1) lan f) ZKP
BiH, budui da ova odredba daje u potpunosti mogunost otklanjanja utvrenih
povreda na zakonom propisan nain.
[26]
Bilten br.
4/2014
Dr. Branko Morait, sudija Suda Bosne i Hercegovine

ODGOVORNOST DRAVE ZA TETU ZBOG NEOPRAVDANE OSUDE
ILI NEOSNOVANOG LIENJA SLOBODE
1. Uvod
Predmet ovoga lanka bie rasprava o odgovornosti drave za tetu zbog
povrede linog prava na slobodu. Pravo na slobodu moe povrijediti drava
korienjem monopola fizike prinude kojim raspolae u vrenju svojih krivinopravnih ovlaenja.
Osuditi nevinog najvea je sudska greka. Liiti slobode besprijekornog
graanina je delikt vlasti. Svaka vlast grijei, ali vlast koja potuje procedure i
ljudska prava, koja predstavlja pravnu i demokratsku dravu trebalo bi najmanje ili
nikako da grijei u vrenju svojih funkcija. Nedemokratska i nepravna drava nije
imala potrebe da se izvinjava svojim podanicima za nasilje koje bi poinila njima.
Pravna drava stalno izgrauje principe, pravila i mehanizme da se izvini
graanima za greke i da se poinjena sudska zabluda otkloni.
Sva ljudska bia raaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima.13
Rije je o meunarodnom standardu ljudskih prava koji sve lanice OUN treba da
potuju. Odgovornost drave je relativno nov pravni fenomen koji datira iz druge
polovine XIX vijeka sve do dananje pune afirmacije na unutranjem i
meunarodnom planu.14 Odredba lana 5. stava 5. Evropske konvencije o zatiti
ljudskih prava i osnovnih sloboda garantuje svakoj rtvi lienja slobode suprotno
odredbi toga lana pravo na odtetu. Odredba lana 3. Protokola 7. uz EKLJP
garantuje naknadu tete svakom licu koje je pravosnano osueno za krivino djelo
ako je ta presuda naknadno ponitena ili je to lice pomilovano na osnovu novih ili
novoutvrenih injenica ili izdralo kaznu kao posljedicu takve presude, a
obeteenje se vri u skladu sa zakonom ili praksom odnosne drave, izuzev ako se
ne dokae da je lice djelimino ili u cjelosti odgovorno za zakanjelo utvrenje do
tada nepoznatih injenica. Odredba lana 9. stava 5. i lana 14. stava 6.
Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima garantuje svakome ko je
bio rtva nezakonitog lienja slobode pravo na naknadu tete, odnosno ako je
konano krivina presuda naknadno ponitena, jer su nove ili novootkrivene
lan 1. stav 1. Univerzalne deklaracije o pravima ovjeka OUN od 10.12.1948.

Breanski, J., Odgovornost drave za tetu u sluaju neopravdane osude ili neosnovanog
uhienja, http://wwwvsrh.hr, 2.
13
14
[27]
Bilten br.
4/2014
injenice dokazale sudsku zabludu, osim ako se moe nepravovremeno otkrivanje

odlunih a nepoznatih injenica pripisati na teret oteenog.
Ustav Bosne i Hercegovine u odredbi lana II. stava 3. takama d i e.
Garantuje pravo na linu slobodu i sigurnost kao i pravo na pravino suenje u
krivinim stvarima. Odredbom lana 6. Ustava BiH proklamovano je da e se
Bosna i Hercegovina i svi sudovi... pridravati ljudskih prava i fundamentalnih
sloboda na koje je ukazano u paragrafu 2. Na osnovu tih odredaba Zakon o
krivinom postupku Bosne i Hercegovine15 (ZKP-i entiteta i Brko Distrikta BiH)
propisuju postupak za naknadu tete, rehabilitaciju i ostvarivanje drugih prava lica
neopravdano osuenih i neosnovano lienih slobode.
2. Pravo na pokretanje postupka za naknadu tete (pravo na tubu)
2.1. Pravo na naknadu tete zbog neopravdane osude ima lice kojem je
pravosnano izreena krivinopravna sankcija ili koje je oglaeno krivim a
osloboeno od kazne, pa je naknadno, povodom vanrednog pravnog lijeka
ponovljeni postupak pravosnano obustavljen ili je pravosnanom presudom
osloboeno od optube ili je tuba odbijena.16
Neopravdana osuda postoji ako se radi o pravosnanoj osudi (presudi ili
rjeenju) kojom je izreena kazna, uslovna osuda, mjera bezbjednosti ili vaspitna
mjera ili je optueni oglaen krivim, a osloboen od kazne te da je i u postupku po
vanrednom pravnom lijeku ta osuda stavljena van snage. Pravo na naknadu tete
ima i osueni za krivino djelo u sticaju u pogledu onih krivinih djela za koja su
ispunjeni uslovi za priznanje prava na naknadu tete.17
Usljed tzv. negativnih pretpostavki18 za lice kojem bi po pravilu
pripadalo pravo na naknadu tete, izuzetno, to pravo nee pripasti u sljedeim
sluajevima:
-
ako je do obustave postupka ili presude kojom se optuba odbija

dolo zbog toga to je u ponovljenom postupku tuilac odustao od
Slubeni glasnik BiH,

br.03/03,32/03,36/03,26/04,63/04,13/05,48/05,46/06,76/06,29/07,32/07,53/07,76/07,15/08,
58/08,12/09,16/09,93/09), (l. 432-441).
16
lan 432. stav. 1. ZKP BiH.
17
lan 432. stav 3. ZKP BiH.
18
Breanski, J., 11.
15
[28]
Bilten br.
4/2014
krivinog gonjenja, a odustanak tuioca je proizaao iz sporazuma

sa osumnjienim odnosno optuenim.19
-
Ako je u ponovljenom postupku presudom optuba odbijena zbog

nenadlenosti suda, a ovlateni tuilac je preduzeo krivino
gonjenje pred nadlenim sudom.
pravo na naknadu tete osueno lice nee imati ako je svojim

lanim priznanjem ili na drugi nain namjerno izazvao svoju
osudu.20
2.2. Nasljednici oteenog imaju pravo da pokrenu postupak za naknadu

tete ako je oteeni preminuo prije isteka zastarnog roka, a zahtjeva se nije
odrekao.21 Nasljednici oteenoga nasljeuju samo pravo oteenog na naknadu
materijalne (imovinske) tete. Ukoliko je oteeni za ivota podnio zahtjev
nasljednici mogu nastaviti samo postupak za ostvarivanje naknade imovinske
tete.22
2.3. Zakon pored oteenih lica nabrojanih u lanu 432. stav 1., i njihovih
nasljednika, daje pravo na naknadu tete i ostalim licima, u koje ubrajamo:
-
lice koje je bilo u pritvoru, a krivini postupak nije pokrenut ili je

obustavljen ili je pravosnanom presudom osloboeno od optube ili
je optuba odbijena;
lice koje je izdravalo kaznu lienja slobode, a povodom ponavljanja

krivinog postupka izreena mu je kazna lienja slobode u kraem
trajanju od kazne koju je izdralo ili mu je izreena krivinopravna
sankcija koja se ne sastoji od lienja slobode ili je oglaeno krivim a
osloboeno od kazne;
lice koje je usljed pogrenog ili nezakonitog rada organa gonjenja

neosnovano lieno slobode ili je zadrano u pritvoru ili ustanovi za
izdravanje kazne ili kaznene mjere due nego to je bilo odlueno;
lice koje je u pritvoru provelo due nego to traje kazna zatvora na

koju je osueno;
lan 432. stav 1. taka a. ZKP BiH.

lan 432. stav 1. taka b. ZKP BiH.
21
22
19
20
[29]
Bilten br.
4/2014
lice koje je lieno slobode bez zakonskog osnova, a nije mu odreen

pritvor, niti mu je vrijeme za koje je lieno slobode uraunato u
izreenu kaznu za krivino djelo ili prekraj.23
Pravo na naknadu tete nee imati lice koje je svojim nedozvoljenim

postupkom prouzrokovalo lienje slobode. Pored toga, pravo na naknadu tete nee
imati ni lice koje je bilo u pritvoru, a nije dolo do pokretanja krivinog postupka
ili je postupak obustavljen ili je pravosnanom presudom osloboeno od optube,
ili je optuba odbijena, ako je krivini postupak okonan odustankom tuioca na
osnovu sporazuma sa osumnjienim odnosno optuenim ili je u ponovljenom
postupku optuba odbijena zbog nenadlenosti suda, a tuilac je preduzeo krivino
gonjenje pred nadlenim sudom ili je postupak obustavljen zbog smrti osunjienog
odnosno optuenog.24
2.1.
Pravo na pokretanje postupka naknade tete priinjene putem

sredstava javnog informisanja
Pored prava na naknadu tete zbog neopravdane osude ili neosnovanog

lienja slobode, oteeno lice ima pravo da zahtijeva od Suda objavljivanje u
tampi ili kojem drugom sredstvu javnog informisanja, koje je prikazalo sluaj na
koji se odnosi neopravdana osuda ili neosnovano lienje slobode i koje je time
povrijedilo ugled tog lica, saoptenje o odluci iz koje proizilazi neopravdana osuda
ili neosnovano lienje slobode.
Ukoliko sluaj oteenog lica nije prikazan u sredstvima javnog
informisanja, ali je s tim sluajem upoznat odreeni krug lica, na zahtjev oteenog
Sud e dostaviti saoptenje o odluci, organu ili pravnom licu u kojem je to lice
zaposleno ili politikoj stranci odnosno udruenju graana u kojem to lice djeluje
kao lan.
3. Zastarjelost prava na naknadu tete
Zastarjelost potraivanja je materija koja se ureuje odredbama l. 360393. Zakona o obligacionim odnosima. Zastarjelou ne dolazi do gaenja prava
nego prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obaveza.25 Drugim rijeima,
zastarjelou se gubi pravo na tubu u formalnom smislu i moe nastati naturalna
lan 436. stav 1 i 2. ZKP BiH.

lan 436. stav 3. u vezi sa lanom 432. stav 1. ili lanom 205. ZKP BiH.
25
lan 360. stav 1. ZOO.
23
24
[30]
Bilten br.
4/2014
obligacija, a ukoliko tueni ne prigovori zastarjelom tubenom zahtjevu Sud e

donijeti odluku.26
Zastarjelost nastupa kada protekne zakonom odreeni rok u kojem je
povjerilac mogao zahtijevati ispunjenje obaveza.27 U sluaju o kojem raspravljamo
Zakon o krivinom postupku BiH je odredio trajanje zastarnog roka. Prema Zakonu
o obligacionim odnosima potraivanje naknade prouzrokovane tete zastarjeva za
tri godine od kada je oteeni saznao za tetu i lice koje je tetu priinilo.28 U
naem sluaju pravo na naknadu tete zbog neopravdane osude i neosnovanog
lienja slobode zastarjeva u roku od tri godine od dana pravosnanosti presude
kojom je optueni osloboen optube ili kojom je optuba odbijena, odnosno od
dana pravosnanosti rjeenja tuioca ili Suda kojim je postupak obustavljen, a ako
je povodom zahtjeva za podnoenja vanrednog pravnog lijeka podnesena alba
apelacionom odjeljenju Suda BiH od dana prijema odluke postupajueg vijea.
Jedno od najspornijih pitanja iz materije naknade tete je vrijeme
dospjelosti obaveze na naknadu tete. Zakon o obligacionim odnosima je
jednostavno propisao da obaveza naknade tete dospijeva trenutkom nastanka tete.
Postavlja se pitanje kada je teta nastala? U razmatranom sluaju teta je nastala u
trenutku prestanka djelovanja tetne radnje. Do tada je teta postojala tako da
zahtjev za naknadu tete dospijeva od kada je sudska greka u postupku otkrivena i
otklonjena i oteeno lice pravosnano osloboeno od optube ili je optuba
odbijena. Sve do tog momenta oteeni je trpio tetu sve do trenutka kada tetna
radnja prestaje djelovati i vie ne utie na imovinu i linost oteenog. Ovim se ne
prejudicira mogunost dosuivanja budue tete ako Sud u parninom postupku
utvrdi da je po redovnom toku stvari izvjesno da e ona trajati i u budunosti.29
Sudska praksa smatra da je teta nastala kada se utvrdi odgovornost za tetu i njena
visina. Najee je to trenutak donoenja sudske odluke. U ovom posebnom sluaju
odgovornost drave za naknadu tete nastale sudskom zabludom momenat
nastanka tete se ne moe podvesti pod dan ili datum donoenja sudske odluke. Iz
odredaba o zastarjelosti potraivanja na naknadu tete moemo zakljuiti da je teta
nastala najkasnije zakljuno sa danom pravosnanosti presude kojom je optueni
osloboen od optube ili kojom je optuba odbijena, odnosno pravosnanosti
rjeenja tuitelja ili suda kojim je postupak obustavljen, a ako je donesena
povodom vanrednog pravnog lijeka od dana prijema odluke vijea apelacionog
odjeljenja Suda.30 Proizilazi da je momenat nastanka tete u ovom sluaju precizno
definisan, ali nije visina tete. Visina tete utvrdie se kao visina naknade tete

28
29
lan 203. ZOO.
30
26
27
[31]
Bilten br.
4/2014
sporazumom izmeu oteenog i nadlenog ministarstva ili e se utvrditi po tubi

oteenog lica u sudskom parninom postupku.
Ovo pitanje je od znaaja zbog utvrivanja duine trajanja akcesornih
obaveza na isplate zateznih kamata na utvreni a neisplaeni iznos naknade tete.
Prema odredbi lana 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima dunik koji
zadocni sa ispunjenjem novane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu
po stopi utvrenoj posebnim zakonom. Po naem miljenju, zatezna kamata se
duguje od momenta pravosnanosti presude ili rjeenja odnosno od dana prijema
odluke apelacionog vijea Suda BiH, kako je to propisano odredbom lana 433.
stav 1. ZKP BiH, na visinu naknade tete koja e se utvrditi sporazumom ili
presudom.
Ovako izvoenje zakljuka smatramo opravdanim i sa jeziko logikog
aspekta tumaenja kao i po sistematskom tumaenju zakonskih odredbi a i sa
aspekta zatite povjerioca, u ovom sluaju oteenog.
4. Postupak ostvarivanja prava na naknadu tete
Postupak ostvarivanja prava na naknadu tete u sluaju neopravdane
osude ili neosnovanog lienja slobode sadran je u odredbama l. 433. stav 2. i 434.
Zakona o krivinom postupku BiH.
Postupak ima dvije faze:
-
u prvoj se eli postii sporazumno rjeenje zahtjeva,
druga se pokree tubom sudu radi donoenja presude o naknadi

tete.
4.1. Sporazumijevanje o odtetnom zahtjevu
Prije podnoenja tube Sudu, oteeni je obavezan da se sa svojim
zahtjevom obrati nadlenom ministarstvu Bosne i Hercegovine radi postizanja
sporazuma o postojanju tete, vrsti i visini naknade. Ovaj postupak bi se mogao
nazvati prethodnim postupkom iji je cilj da se poravnanjem31 preduhitri sudski
spor i sa to manje trokova ostvari sporazum o postojanju tete, njenoj vrsti i
visini. Predmet poravnanja prvenstveno obuhvata pitanje osnova tete. teta postoji
ako se utvrde uslovi odgovornosti za tetu, tj. da je oteeni lice neopravdano
osueno ili neosnovano lieno slobode koje je pretrpjelo materijalnu ili
31
l. 1089-1098. ZOO.
[32]
Bilten br.
4/2014
nematerijalnu tetu u odreenim iznosima. Drugim rijeima, poravnanje o

postojanju tete, njenoj vrsti i visini je poravnanje o obligacionopravnom odnosu
koji postoji, jer ukoliko obligacija ne bi postojala poravnanje bi bilo nitavo u
smislu odredbe lana 1097. Zakona o obligacionim odnosima.
U ovoj materiji moraju se rijeiti dva pitanja: jedno je pitanje
procesnopravnih propisa potrebnih za postizanje ovog sporazuma, a drugo je
pitanje da li je postupak sporazumijevanja neophodan uslov za ouvanje prava na
tubu. Sporazumi odnosno ugovori po materijalnom pravu i po svojoj pravnoj
prirodi, meu koje ulazi i sporazum o poravnanju, nisu podloni posebnim
procesnim pravima. U razmatranom sluaju zakonodavac je povjerio ulogu
pregovaraa i saugovaraa Ministarstvu pravde BiH. Po naem miljenju za ovu
ulogu je primjerenija nadlenost Pravobranilatva BiH, koje je zakonski zastupnik
drave u imovinskopravnim odnosima. Odredbama lana 434. stav 1. Zakona o
krivinom postupku BiH postupak sporazumijevanja oteenog i drave svodi se na
usvajanje ili odbijanje zahtjeva oteenog donoenjem odluke nadlenog
ministarstva BiH u roku od tri mjeseca od dana podnoenja zahtjeva. Odatle se
izvodi zakljuak da u ovoj ugovornoj materiji nadlenost pripada organu uprave i
da se povodom toga vodi skraeni upravni postupak koji se zavrava rjeenjem
kojim se odluuje o prihvatanju zahtjeva u cjelosti ili djelomino. Dispozitiv
takvog rjeenja mora sadravati sve elemente izvrne isprave, tj. vrstu tete, visinu,
rokove i nain isplate. Ministarstvo pravde BiH moe da odbije zahtjev i da o
njemu ne odlui u roku od tri mjeseca. Ovaj rok za sporazumijevanje dovodi do
prekida trogodinjeg zastarnog roka iz odredbe lana 388. Zakona o obligacionim
odnosima. Protek tromjesenog roka bez donoenja rjeenja otvara mogunost
podnoenja tube sudu u pogledu cijelog neprihvaenog zahtjeva ili u pogledu
dijela zahtjeva koji nije prihvaen od nadlenog ministarstva.32
Drugo je pitanje je li postupak sporazumijevanja sa dravnim
ministarstvom uslov za ouvanje prava na tubu i da li tubeni zahtjev moe biti
razliit od neusvojenog ili djelimino usvojenog zahtjeva za sporazumno rjeenje
potraivanja naknade tete. Sudska praksa u Republici Hrvatskoj odgovara da
podnoenje odtetnog zahtjeva van spora, nije pozitivna procesna pretpostavka radi
koje bi sud odbacio tubu ako je tuilac takav zahtjev propustio podnijeti.33
Suprotno se izjanjavaju komentatori ZKP BiH koji smatraju da je postupak
sporazumijevanja i obraanja Ministarstvu pravde BiH obavezan, a da u protivnom,
u postupku pripremanja glavne rasprave, prilikom prethodnog ispitivanja tube Sud
treba odbaciti tubu za naknadu tete, jer prethodno nije sproveden upravni
Komentari Zakona o krivinom-kaznenom postupku u BiH, Zajedniki projekt Vijea

Evrope i Evropske komisije, Sarajevo, 2005, 1004.
33
Breanski, J., op. cit., 20.
32
[33]
Bilten br.
4/2014
postupak u skladu sa zakonom.34 Po naem miljenju zakljuivanje komentatora

ZKP BiH je pretjerano strogo, jer se u ovom postupku ne radi o upravnom
postupku nego o postupku sporazumijevanja to bi bilo jasnije kada bi na strani
drave uestvovalo Pravobranilatvo BiH. Insistiranje na tome da se zbog
nepodnoenja zahtjeva za sporazumijevanje oteenom uskrauje pravo na tubu
suprotno je Ustavu BiH i Evropskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava i osnovnih
sloboda, jer liava graane prava na sudsku zatitu i prava na pravino suenje, te
bi ovakvo tumaenje, do izmjene zakonskih odredbi, kroz sudsku praksu, trebalo
zanemariti.
Pored toga, postavlja se i pitanje vezano za odnos izmeu predmeta i
sadraja postavljenog zahtjeva u fazi sporazumijevanja u odnosu na mogunosti
promjene koja bi se pojavila prilikom podnoenja tube. Prema sudskoj praksi u
Republici Hrvatskoj, ako stranke ne postignu sporazum i oteeni zatrai sudsku
zatitu, on nije ogranien visinom zahtjeva postavljenog upravnom tijelu, jer
pregovori koji prethode sklapanju ugovora ne obavezuju stranke.35 Kao to vidimo
sudska praksa u RH smatra da postupak koji se pred organom uprave vodi o
zahtjevu osobe neosnovano osuene ili neopravdano liene slobode, po svojoj
pravnoj prirodi ima znaaj pregovora za zakljuenje ugovora. Kao to smo ve
istakli, komentatori ZKP-a BiH smatraju da se umjesto o pregovorima za
zakljuenje ugovora o poravnanju ovdje radi o voenju upravnog postupka koji je
obavezan za stranke te da se ovo pitanje po zakonodavstvu u BiH ne moe ni
postavljati, a to smo ocijenili pretjeranim, neustavnim i krenjem ljudskih prava
na pristup sudu i na pravino suenje.
4.2. Postupanje suda po tubi za naknadu tete
4.2.1. Subjekti obligacije odgovornosti za tetu
Postojanje subjekata obligacije odnosno njihova identifikacija jedan je od
optih uslova za uspostavljanje graanskopravne odgovornosti. U pravilu to su
oteeni i odgovorno lice. U razmatranom sluaju oteeni tj. povjerilac moe biti
samo lice koje je oteeno neopravdanom osudom ili neosnovanim lienjem
slobode. Na strani ovoga lica je aktivna legitimacija za podnoenje tube Sudu.
Pored samog oteenog, kao aktivno legitimisani pojavljuju se i njegovi nasljednici
kojima, po zakonu, pripada pravo na naknadu tete samo u vidu imovinske
34
35
Komentari Zakona o krivinom-kaznenom postupku BiH, op. cit., 1005-1006.

Breanski, J., op.cit., 10.
[34]
Bilten br.
4/2014
(materijalne tete) i to u onim granicama kako je oteeni uputio zahtjev Sudu.36

Nasljednici mogu, iza smrti tuioca, nastaviti zapoeti sudski postupak ili ga sami
pokrenuti, ako ga oteeni za ivota nije pokrenuo u okvirima zakonskog zastarnog
roka koji nije protekao iako se oteeni nije punovano odrekao zahtjeva.
Pasivno legitimisano lice u sluaju odgovornosti drave je Bosna i
Hercegovina.37 Za sudski postupak nadlean je Sud BiH, jer prema odredbi lana 1.
stava 3. Zakona o parninom postupku BiH, Sud BiH rjeava imovinske sporove
(parnini postupak) proistekle iz tete koja je nastala pri vrenju poslova organa
uprave BiH, drugih institucija BiH i slubenih lica tih organa i institucija.
Radi se o iskljuivoj odgovornosti drave za tetu. Ovo je specifian
sluaj odgovornosti drave, tj. pravnog lica za tetu, te je, izuzetno iskljuena
supsidijarna primjena optih pravila odgovornosti pravnog lica za tetu koju
prouzrokuje njegov organ.38 Osnov odgovornosti je ovdje objektivan i drava
odgovara bez utvrivanja krivice organa ne ispitujui nezakonitost ili nepravilnost
rada dravnih organa. Zbog toga ovdje ne postoje uslovi ni za regresni postupak u
smislu supsidijarne primjene odredaba lana 172. stav 2 i 3. ZOO.
Objektivna odgovornost drave proizilazi iz uzroka ove tete tj. iz
neopravdane osude ili neosnovanog lienja slobode, bez obzira da li je do toga
dolo krivicom vrioca dunosti dravnog organa. Izuzetno, krivica se moe traiti
u ponaanju samog oteenog ije skrivljeno ponaanje dovodi do iskljuenja
odgovornosti za naknadu tete, u smislu odrebe lana 436. stav 3. ZKP BiH. S
obzirom da je osnov objektivna odgovornost, radnja dravnog organa koja je uzrok
prouzrokovanja tete je zakonom odreena.39 Mada se nezakonitost ili nepravilnost
rada dravnih organa za neopravdanu osudu ili nezakonito lienje slobode ne
ispituje, to ne znai da je iskljuena odgovornost slubenih lica za nepravilan i
nezakonit rad ili da je iskljuena odgovornost treeg lica (svjedoka, vjetaka ili
drugih neslubenih lica zbog davanja lanog iskaza ili upotrebe lane isprave i sl.)
prema odredbama posebnih zakona ili po optim propisima, pa tako i za naknadu
tete koja se moe raspravljati u posebnoj parnici.
I opis tete je zakonom utvren, a to je neopravdana osuda ili neosnovano
lienje slobode. Pored naknade tete koju oteeni trpi zbog neopravdane osude ili
neosnovanog lienja slobode koja moe biti materijalna ili nematerijalna,
oteenim licima se priznaje pravo na rehabilitaciju kao i druga prava. Naknada
tete se dosuuje kako za materijalnu tako i za nematerijalnu tetu. Za materijalnu
tetu naknada se prvenstveno dosuuje u novanom obliku, a za nematerijalnu tetu

38
lan 172. ZOO.
39
lan 432 i 436. ZKP BiH.
36
37
[35]
Bilten br.
4/2014
naknada treba da se ostvari u nenovanom obliku, kao to je naknada tete

prouzrokovana sredstvima javnog informisanja.40
4.2.2. Materijalna teta i njena naknada
teta je, prema vaeoj zakonskoj definiciji, umanjenje neije imovine
(obina teta) i sprijeavanje njenog poveanja (izmakla korist), kao i nanoenje
drugome fizikog ili psihikog bola ili straha (nematerijalna teta).
Materijalna teta je posebno vezana za prestanak radnog odnosa kao
posljedicu osude na kaznu zatvora to dalje dovodi do nepostojanja obaveze
poslodavca da ponovo zakljui ugovor o radu nakon to se utvrdi zabluda u vezi sa
krivinom odgovornou oteenog lica.
Vezano za materijalnu tetu pojavljuje se indirektna teta koja nastaje
usljed gubitka zaposlenja a koja se sastoji od gubitka svojstva osiguranika
socijalnog i penzijskog osiguranja. Ova indirektna teta oznaava se i kao druga
prava neopravdano osuenih lica odnosno lica neosnovano lienih slobode. Ova
teta je posebno regulisana kao pravo na naknadu tete u vezi sa zaposlenjem.41
Zakonodavac ovu tetu svodi na priznanje radnog staa ili svojstvo osiguranika
socijalnog osiguranja kao da je takvo lice bilo na radu u vrijeme lienja slobode
zbog kojeg je izgubilo sta, a nakon toga mu se u sta uraunava i vrijeme
nezaposlenosti do kojeg je dolo bez krivice oteenog lica.42 Ovu naknadu smo
vezali za indirektnu tetu jer se iznosi neuplaenih doprinosa ne isplauju
oteenom nego poslodavcu odnosno fondovima osiguranja iz sredstava BiH, dok
se sta osiguranja oteenog uraunava u penzijski sta.
Prema odredbi lana 441. stav 2. ZKP BiH ostvarivanje priznavanja
radnog staa i staa osiguranja realizuje se vansudskim putem, zahtjevom
nadlenom organu odnosno pravnom licu koje je duno uzeti u obzir sta
osiguranja odnosno radni sta licu neopravdano osuenom ili neosnovano lienom
slobode, kao da je za vrijeme lienja slobode bilo na radu.43
Ukoliko organ ili pravno lice koje rjeava priznavanje radnog staa
odnosno staa osiguranja u upravnom postupku ne uzme u obzir sta koji se
zakonom priznaje licu neopravdano osuenom ili neosnovano lienom slobode,
lan 437. ZKP BiH.

lan 441. ZKP BiH.
42
43
40
41
[36]
Bilten br.
4/2014
oteeni moe tubom zahtijevati da Sud utvrdi da je priznavanje staa osiguranja

nastupilo po zakonu.44
Postavlja se pitanje da li je oteeni prije obraanja Sudu obavezan da se
obrati organu ili pravnom licu? Smatramo da je podnoenje tube, u ovom sluaju,
uslovljeno prethodnim zahtjevom za upis nedostajueg staa osiguranja, ali da
oteeno lice nije obavezno iscrpiti sve pravne lijekove u upravnom postupku prije
podnoenja tube sudu.45 Ovim posebnim zakonskim odredbama o priznavanju i
uraunavanju izgubljenog radnog staa odnosno staa osiguranja postie se
reparacija znaajnog dijela tete zbog prestanka radnog odnosa kao posljedice
neosnovanog osuivanja odnosno pritvaranja oteenog lica.46
Preostali dio pretrpljene tete zbog prestanka radnog odnosa moe se
postaviti u vidu zahtjeva za naknadu izgubljene zarade ili izgubljenih prihoda.
Visina izgubljene zarade se utvruje na osnovu neisplaenih linih dohodaka u
visini u kojoj je ostvarivana neposredno prije poetka izdravanja zatvorske kazne
ili mjere pritvora. Sudska praksa ne prihvata zahtjeve u dijelu kojim oteeni trai
isplaene poviice linog dohotka do kojih je dolo za vrijeme izdravanja kazne
zatvora ili pritvorske mjere. Sudska praksa priznaje potraivanja naknade tete u
visini neisplaenog djeijeg doplatka, naknade za odvojeni ivot, naknade zbog
neiskorienog godinjeg odmora, naknade za poboljanje zdravlja za vrijeme
lienja slobode (trokova lijeenja, gubitka zarade zbog nesposobnosti ili smanjene
sposobnosti za rad, nemogunosti napredovanja, potrebe za tuom njegom i
pomoi i sl.).47 Sudska praksa prihvata i zahtjev u visini iznosa oduzete imovinske
koristi ili tete od upropatenih usjeva.48 Trokovi odbrane i trokovi krivinog
postupka su vid materijalne tete sa kojim se ne iscrpljuju svi priznati oblici
materijalne tete i njene naknade u sluaju neopravdane osude i neosnovanog
lienja slobode.49
Na iznose naknade tete oteenom pripada pravo na zatezne kamate ija
dospjelost zavisi od oblika tete. Za povremena dospjela novana davanja zatezna
kamata tee od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.50 Sudska
praksa afirmie stav da na neisplaene iznose plate, zbog nezakonitog prestanka
radnog odnosa, zatezne kamate poinju tei od dospjelosti svakog pojedinanog

Breanski, J., op. cit., str. 30.
46
Ibid.
47
lan 195. ZOO.
48
Breanski, J., op. cit., 32.
49
Ibid.
50
44
45
[37]
Bilten br.
4/2014
iznosa, smatrajui da plata nije povremeno potraivanje koje se podvodi pod

odredbu lana 279. stav 3. ZOO.
4.2.3. Nematerijalna teta i njena naknada
Nematerijalna teta, kao pojam je oblik tete koji se javlja kada je
povrijeeno neko lino, nematerijalno dobro oteenog lica. Lina dobra su tijesno
vezana za linost i sadrana su u fizikom i psihikom integritetu ovjeka i
njegovim socijalnim odnosima i statusu koji uiva. Nepovrjedljivost ovjekove
linosti i njegovih socijalnih funkcija i pravnog statusa predmet je i
graanskopravne zatite.
teta koju linost trpi, po vaeim zakonskim rjeenjima postojae ako
oteeni trpi psihofizike bolove i strah odnosno povrede ugleda, asti, slobode ili
prava linosti. Nas ovdje interesuje zakonom posebno priznata povreda prava na
slobodu radom dravnih organa. Sloboda kao vrijednost nema cijenu tako da se
oblik reparacije (popravljanja) ovakve tete, po naem miljenju, principijelno
sadri u odredbama glave XXXII ZKP BiH, raunajui i prikazanu materijalnu
tetu. Povreda moralnog integriteta linosti se ne moe adekvatno reparirati
materijalnim sredstvima. Nematerijalna reparacija je najadekvatnija, ali ona se u
novije vrijeme od strane oteenih lica smatra nedovoljnim zadovoljenjem interesa
oteenih lica. Zbog ovoga se graansko pravo nalazi u trajnoj dilemi kako da
pravilno postupa u izboru sredstava reparacije nematerijalne tete. Po prirodi
stvari, a to zakonodavac i nalae, prednost treba dati nenovanoj reparaciji. Tako je
postupljeno ne samo u ovim posebnim propisima ZKP BiH koji su lex specialis ali
je isto rjeenje zastupljeno i u optem propisu. U odredbi lana 199. Zakona o
obligacionim odnosima ureuju se nenovana reparacija nematerijalne tete kroz
objavljivanje presude ispravke u sluaju povrede prava linosti po nalogu suda.
Tek iza ove odredbe slijedi odredba lana 200. Zakona o obligacionim odnosima
koja ureuje pravo na novanu naknadu nematerijalne tete.
4.2.3.1. Moralna satisfakcija
Zakon o krivinom postupku BiH odredbom lana 437. posebno ureuje
naknadu tete prouzrokovane sredstvima javnog informisanja. Ovom odredbom
propisuje se javno izvinjenje oteenom licu po njegovom zahtjevu kao objavu u
novinama ili drugom sredstvu javnog informisanja, uz ispunjenje sljedeih uslova:
-
da je povrijeen ugled lica koje je neosnovano osueno i

lieno slobode,
[38]
Bilten br.
4/2014
da je sluaj na koji se odnosi neopravdana osuda ili

neosnovano lienje slobode prikazano u sredstvima javnog
informisanja i tako povrijeen ugled oteenog lica i
da je oteeno lice podnijelo zahtjev Sudu poto Sud u ovom

sluaju ne postupa po slubenoj dunosti.
Ako prihvati zahtjev oteenoga Sud e objaviti saoptenje o odluci, ali

ne i samu sudsku odluku.
Ukoliko sluaj osude i lienje slobode nije prikazan u sredstvima javnog
informisanja, oteeno lice kojem je naruen ugled podnosi zahtjev sudu da
saoptenje o odluci iz koje proizilazi neopravdanost ranije osude odnosno
neosnovanog lienja slobode dostavi organu ili pravnom licu u kojem je lice
zaposleno odnosno politikoj stranci ili udruenju graana u koje je lice ulanjeno,
ako je to neophodno za njegovu moralnu rehabilitaciju.
Pravo na podnoenje ovog odtetnog zahtjeva, mada je nematerijalnog
karaktera, po izriitoj zakonskoj odredbi, poslije smrti oteenog lica prelazi na
zakonom odreena lica iz kruga bliskih srodnika oteenog i to na: branog ili
vanbranog druga, djecu, roditelje, brau i sestre.51 Ovaj zahtjev se moe i
samostalno podnijeti i kada nije podnesen zahtjev za naknadu tete.52 Ovaj zahtjev
se moe podnijeti i ako je povodom izjavljenog vanrednog pravnog lijeka
promijenjena pravna kvalifikacija djela, poto je po pravnoj kvalifikaciji djela u
ranijoj presudi bio tee povrijeen ugled osuenog lica.53
Zahtjev za moralnu satisfakciju podnosi se Sudu u roku od est mjeseci
od dana pravosnanosti odluke o neopravdanoj osudi odnosno neosnovanom
lienju slobode ili odluke u kojoj je povodom uvaenog vanrednog pravnog lijeka
izvrena nova pravna kvalifikacija djela. O ovom zahtjevu odluuje vijee
krivinog odjeljenja Suda BiH, u formi rjeenja protiv kojeg je dozvoljena alba,
po kojoj odluuje vijee Apelacionog odjeljenja Suda BiH. Ovaj postupak je
odvojen od parninog postupka po zahtjevu za naknadu tete.
4.2.3.2. Moralna rehabilitacija
Kao sljedea, posebno, Zakonom o krivinom postupku propisana mjera
zatite linosti neopravdano osuene i neosnovano liene slobode, odredbom lana

53
51
52
[39]
Bilten br.
4/2014
439. ZKP BiH propisana je rehabilitacija iji je rezultat ponitavanje upisa

neopravdane osude u kaznenoj evidenciji. Rjeenje o rehabilitaciji donosi Sud po
slubenoj dunosti i dostavlja organu nadlenom za voenje kaznene evidencije.
Nakon toga o ponitenom upisu slubena lica ne smiju nikome davati takve
podatke.
Ukoliko Sud po ovom pitanju ne bi postupio po slubenoj dunosti
oteeno lice ima pravo na samostalni zahtjev kojim trai da Sud donese rjeenje o
ponitavanju upisa neopravdane osude u kaznenoj evidenciji.
Odredbom lana 440. ZKP BiH zabranjuje se zloupotreba podataka koji
se odnose na neopravdanu osudu ili neosnovano lienje slobode, na nain da svako
lice koje na bilo koji nain doe do takvih podataka isto ne smije upotrijebiti na
tetu rehabilitacije lica protiv kojeg je voen krivini postupak. Zloupotreba ovih
podataka povlai kako krivinu tako i graansku odgovornost.
4.2.3.3. Novana naknada nematerijalne tete
Naknada nematerijalne tete mogua je samo u cilju satisfakcije.
Satisfakcija je subjektivna reparacija tete, koja se moe javiti u nenovanim
oblicima koje smo u prednjem izlaganju prikazali, ali i u novanom obliku, jer to
zakon dozvoljava. Novana naknada nematerijalne tete je imovinska satisfakcija,
jer to nije naknada materijalne tete koja je jedini mogui novani ekvivalent
unitenog ili oteenog materijalnog dobra, nego je to novano davanje odmjereno
prema potrebi zadovoljavanja oteenog. Polazei od ovoga, pretpostaviti je da bi
oteeni bio zadovoljen samo visinom odtetnog zahtjeva koji on odredi. Meutim,
zadovoljenje oteenog treba da pretrpi objektivnu procjenu. Ukoliko bi se
zadovoljenjem smatrala samo ona satisfakcija koju oteeni trai to bi bila naknada
afekcione vrijednosti, a ne naknada nematerijalne tete odnosno imovinska
satisfakcija.
Zbog izloene zakonske regulative smatramo da e Sud moi ocijeniti
opravdanim zahtjev za novanom satisfakcijom, ako nae da posredstvom
nenovanih oblika satisfakcije nije postignuto potpuno zadovoljenje oteenog lica.
Odredbom lana 200. stav 2. Zakon o obligacionim odnosima propisuje
mjerila za odluivanje o visini zahtjeva za naknadu nematerijalne tete. Prilikom
utvrivanja visine novane satisfakcije sud mora da vodi rauna o:
-
znaaju povrijeenog dobra,
cilju kome treba da slui ta naknada i
da se njome ne pogoduje tenjama koje su ne spojive sa

njenom prirodom i drutvenom svrhom.
[40]
Bilten br.
4/2014
U sluaju povrede prava na slobodu povrijeeno neimovinsko dobro

jeste sloboda linosti kao fundamentalno ljudsko pravo. Kako je posebnim
propisom, Zakonom o krivinom postupku BiH predvieno, ini se da je povreda
prava na slobodu linosti priinjena od strane drave dovoljan osnov za
dosuivanje naknade tete te da su ove odredbe zaele tzv. objektivnu koncepciju
naknade nematerijalne tete koja dobija sve vie pristalica. Uz povredu slobode
linosti priinjenu neopravdanom osudom ili neosnovanim lienjem slobode,
prikljuuju se i druge povrede linih dobara tj. ugleda, asti i dostojanstva linosti,
odnosno drugih prava linosti. U cilju utvrivanja visine satisfakcije iz okolnosti
sluaja Sud procjenjuje stepen naruenosti ugleda s obzirom na negativnu razliku
odnosa drutvene sredine prema oteenom; njegovu raniju osuivanost; duinu
trajanja lienja slobode, objavljivanje saoptenja u sredstvima informisanja, tj.
javnog izvinjenja, teinu i prirodu krivinog djela za koje je bio osuen odnosno
osumnjien, uslov izdravanja zatvorske kazne ili pritvorske mjere.54 Od okolnosti
sluaja zavisi i postavljanje odtetnog zahtjeva za novanom satisfakcijom zbog
pretrpljenih duevnih bolova usljed pretrpljenog straha, smanjenja ivotnih
aktivnosti ili oteenja zdravlja.
Prema vaeim subjektivnim konceptima nematerijalne tete Sud mora
utvrditi da li je, prema okolnostima sluaja, a naroito jaini bolova, intenzitetu
straha i njihovom trajanju opravdano dosuditi pravinu novanu naknadu
nematerijalne tete. Subjektivna koncepcija nematerijalne tete pod tetom
podrazumijeva ne samo povredu linih prava nego u stvari pravnorelevantnu
povredu koja izaziva posljedice po linost odreenog lica. Po subjektivnoj
koncepciji zahtjev e biti osnovan ukoliko je povreda dovela do naroito
intenzivnih bolova i straha veeg intenziteta i trajanja. Meutim pravo na slobodu
povrijeenog neopravdanom osudom i neosnovanim lienjem slobode je teta po
sebi tako da smatramo da sama injenica postojanja neopravdane osude ili
neosnovanog lienja slobode predstavlja tetu za koju je osnovano dosuditi
naknadu zbog same te injenice, a njenu visinu odreivati na osnovu okolnosti
sluaja i subjektivnog doivljaja oteenog.
Prilikom utvrivanja visine Sud je, po naem miljenju, duan naroito
uzeti u obzir injenicu da li je oteeni iskoristio sredstva koja mu omoguuju
moralnu satisfakciju i koja su mu data odredbama ZKP BiH na dispoziciju. Kao
okolnosti koje se u sudskoj praksi uzimaju u obzir prilikom odmjeravanja visine
novane naknade nematerijalne tete navode se: znaaj slobode kao povrijeenog
dobra, cilj kojem slui naknada, koji moe biti samo satisfakcija, krivino djelo
koje je oteenom stavljano na teret, konstitucione predispozicije, promjene
zdravstvenog stanja i pogoranje zdravlja oteenog, drutvena uloga ili status
54
Breanski, J., op. cit. 36.
[41]
Bilten br.
4/2014
oteenog u zajednici, duina trajanja i uslovi izdravanja lienja slobode, ranija

osuivanost i porodine prilike.
Sudska praksa presuuje nematerijalnu tetu zbog neopravdane tete ili
neosnovanog liavanja slobode i tetu zbog povreda uvrede asti i drugih prava
linosti u jednokratnom iznosu.55 Drugim rijeima, nematerijalna teta zbog
povrede prava na slobodu jedinstveni je vid tete koji u sebi obuhvata sve tetne
posljedice nastale po linost oteenog zbog neosnovanog lienja slobode.
Pjesniki reeno, ova ideja je sadrana u imaginaciji pjesnike rijei koja kae: O
lijepa, o draga, o slatka slobodo, daru u kom sva blaga svevinji Bog je do.
4.2.3.4. Praksa Evropskog suda za ljudska prava
Odredba lana 5. stav 5. Evropske konvencije o ljudskim pravima i
osnovnim slobodama (u daljem tekstu: EKLJP) glasi: Svako ko je bio rtva
hapenja ili lienja slobode suprotno odredbama ovog lana ima pravo na
obeteenje.
U predmetu Kurt protiv Turske (presuda od 25. maja 1998. godine, u
pogledu zahtjeva zbog nestanka sina usljed prakse vlasti u jugoistonoj Turskoj,
podnositeljica predstavke i njen sin traili su da im Sud dosudi na ime
nematerijalne tete iznos od 70.000 funti sterlinga i to: 30.000 funti zbog nestanka
sina, 10.000 za duevne patnje i 30.000 za njih oboje, jer su bili rtve prakse
nestajanja osoba u jugoistonoj Turskoj. Sud je dosudio obeteenje oboma u
iznosu od 10.000 funti.56
U predmetu Huber protiv vajcarske (presuda od 23. oktobra 1990.
godine) Sud zakljuuje: ak i ako je podnositeljica predstavke pretrpjela takvu tetu
(nematerijalnu tetu-primjedba BM), ova presuda joj obezbjeuje dovoljno
pravino zadovoljenje u okolnostima sluaja.57
U predmetu Letellier protiv Francuske (presuda od 26. juna 1991.
godine), podnositeljica predstavke, koja je povredu lana 5. stav. 3. EKLJP istakla
zbog duine trajanja pritvora, traila je da joj se dosudi 10.000 franaka za
nematerijalnu tetu i 435.000 franaka za materijalnu tetu. Zahtjev za naknadu
materijalne tete je obrazloila da predstavlja polovinu zarade koju je njen
restoran-bar mogao obezbjediti u vremenu izmeu njenog hapenja i presude
porotnog suda. Sud je odbio zahtjev za naknadu materijalne tete, zato to je
55
Presuda suda BiH, br. P-52/07 od 04.11.2008.

Izvod iz sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava 1, Sarajevo 2001., str. 351.
57
Ibid., str. 388.
56
[42]
Bilten br.
4/2014
pritvor prije suenja u cjelosti uraunat u kaznu. U vezi sa nematerijalnom tetom,

Sud smatra da ova presuda predstavlja dovoljnu naknadu za nematerijalnu tetu.58
4.2.3.5. Dosueni iznosi nematerijalne tete na Sudu BiH
Iznijeemo samo kratki uvod u dosadanju praksu Suda BiH u primjeni
ovog pravnog instituta.
Konano opredjeljenim tubenim zahtjevom na pripremnom roitu
tuitelj smanjuje prvobitno opredjeljeni tubeni zahtjev od 10.500,00 KM na iznos
od 3.750,00 KM. Tuitelj je u pritvoru proveo 50 dana vie nego to mu je izreena
zatvorska kazna i zahtijevao je da se na ime nematerijalne tete za svaki provedeni
dan dueg boravka u pritvoru dosudi po 50,00 KM, kako bi se koliko-toliko
zadovoljila pravda s obzirom na intenzivne duevne bolove i pojavu drugih
psihikih oboljenja. (Presuda Suda BiH broj G-26/09 od 02.06.2009. godine).
Tuitelj je proveo u pritvoru 82 dana. Vlasnik je ugostiteljske radnje u
jednom veem gradu iz zapadne Bosne, starosti 27 godina, sa irokim krugom
poznanika. Stavljalo mu se na teret neovlatena proizvodnja i promet narkotika, a
sredstva informisanja objavili su podatke o tome. Dosuen mu je iznos od 5.400,00
KM na ime nematerijalne tete. (Presuda Suda BiH, broj: G-102/08 od
08.05.2009. godine).
Tubeni zahtjev prvobitno opredjeljen na iznos od 22.260,00 KM,
drugostepenom presudom dosueno 6.000,00 KM. Po shvatanju drugostepenog
vijea Suda BiH duevni bolovi zbog neopravdane osude predstavljaju jedinstven
vid tete, jer obuhvataju sve tetne posljedice vezane za linost oteenog,
proistekle iz neosnovane presude, odnosno neosnovanog lienja slobode, te se za
ovu tetu dosuuje jedan iznos naknade, pri ijem odmjeravanju sud uzima u obzir
sve okolnosti sluaja. Sud posebno istie da izostanak zahtjeva tuitelja da zatrai
od suda primjenu odredbe lana 199. ZOO, da sud naredi na troak tetnika
objavljivanje presude odnosno ispravke ili povlaenje izjave kojom je povreda
uinjena ili to drugo ime se moe ostvariti svrha naknade, ne iskljuuje i zahtjev
za novanu naknadu nematerijalne tete, pod uslovom da je povreda prava linosti
prouzrokovala i duevne bolove, ali moe eventualno uticati na visinu naknade.
(Presuda Suda BiH, broj G-83/08 od 23.03.2009. godine).
Tubeni zahtjev na 6.700,00 KM za 134 dana u pritvoru, zbog krivinog
djela neovlaenog prometa opojnim drogama; ranije osuivan, star 25. godina, do
pritvora dobrog zdravlja, a tokom trajanja pritvora koristio tablete za smirenje.
58
Ibid., str. 401.
[43]
Bilten br.
4/2014
Dosuen traeni iznos naknade nematerijalne tete. (Presuda Suda BiH, broj: G87/08 od 10.03.2009. godine).
Tubeni zahtjev u iznosu od 1.250,00 KM za 50 vie provedenih dana u
pritvoru, zbog krivinog djela zloupotrebe, loeg zdravstvenog stanja, usvojen u
cjelini. (Presuda Suda BiH, broj: P-466/08 od 24.12.2008. godine).
Tubeni zahtjev za naknadu nematerijalne tete od 100.000,00 KM a
dosuen iznos od 35.000,00 KM za neosnovano lienje slobode od 13 mjeseci i 12
dana (407 dana). Tuilac je visokopozicionirani dravni slubenik meunarodnog
znaaja. Razvijen veliki medijski interes za trajanje postupka, narueno zdravlje
tokom boravka u pritvoru zbog krivinog djela zloupotrebe poloaja i ovlatenja i
neprijavljivanja krivinog djela. (Presuda Suda BiH, broj G-106/08 od
08.05.2009. godine).
Tuitelj optuen zbog falsifikovanja novca i pripadnosti organizovanoj
zloinakog grupi. Osloboen od optube, u pritvoru proveo 8 mjeseci i 5 dana.
Ranije osuivan tri puta, oenjen, djeca trpila duevne patnje. Tubeni zahtjev
opredjelio na iznos od 37.500,00 KM ili za svaki dan pritvora po 150,00 KM.
Dosueno mu 6.000,00 KM na ime naknade nematerijalne tete. (Presuda Suda
BiH, broj: G-5/06 od 24.08.2006. godine)
Prema ovom kratkom uvidu u noviju praksu Suda BiH uoavamo da se
visina naknade za neosnovano lienje slobode ravna prema drutvenom statusu
oteenog, koja okolnost ima prednost nad ostalim pravno relevantnim okolnostima
za odmjeravanje visine naknade nematerijalne tete. to je drutveni status
oteenog znaajniji i iznos naknade je vei. S tim u vezi se postavlja pitanje
subjekta koji odluuje o postavljanju tubenog zahtjeva, jer se s veim
mogunostima oteenog da obezbijedi uspjenijeg branioca i vjetake pojavljuju
vie odmjereni tubeni zahtjevi za naknadu nematerijalne tete. Utoliko
postavljanje tubenog zahtjeva ne zavisi od oteenikove volje, jer bi samo od
oteenog opredjeljen i postavljen zahtjev mogao imati znaenje njegove
satisfakcije. O takvim faktorima, kao svojevrsnim indirektnim okolnostima sluaja
sud bi morao voditi rauna, kao i o pravilnom vrednovanju vjetakih nalaza i
miljenja.
Po naem miljenju, neopravdano je dosuivanje enormno visokih iznosa
nematerijalne tete po osnovu odgovornosti drave za neopravdanu osudu i
neosnovano lienje slobode. Pozivanje stranaka odnosno njihovih zastupnika na
formiranu sudsku praksu u RS i BiH po kojoj se, po osnovu neosnovanog lienja
slobode i pritvora, te duevnih bolova zbog povrede asti i ugleda, ne isplauju
nigdje iznosi manji od 2.500,00 do 3.000,00 KM, po mjesecu pritvora, su paualni i
neumjereni zahtjevi. Ovakve vjetake konstrukcije ako prate vjetaci dolazi se u
opasnost da sudovi i prihvate ovakve zahtjeve. Isto tako, formiranje sudske prakse
koja bi se rukovodila tabelama i unaprijed utvrenim iznosima po jedinici vremena,
je paualno i vodi nepravilnoj primjeni materijalnog prava. Radi poreenja, prema
[44]
Bilten br.
4/2014
Zakonu o ostvarivanju prava na naknadu nematerijalne tete nastale u periodu

ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine,59 naknada za
smrt bliskog srodnika iznosi 5.000,00 KM, a satisfakcija za fizike i duevne
bolove zbog umanjenja ivotne aktivnosti invalida prve kategorije sa 100%
invaliditeta, odmjerena je u iznosu od 10.000,00 KM.
Satisfakcija koju zahtijeva oteeni i opredjeljuje u tubenom zahtjevu u
novanom iznosu bila bi za sud prihvatljiva ukoliko bi proizilazila iz njegove
slobodne volje kada bi se moglo pretpostaviti da je on u stanju valorizovati svoje
duevne bolove i patnju u novani iznos. Prosjeni graanin to nije u stanju, a teko
da to polazi za ruke i strunjacima, jer se uporeuje neuporedivo. Zbog toga se
stvara tzv. uobiajena sudska praksa u istim ili slinim sluajevima, koja je
vjetaka tvorevina nastala asistencijom vjetih pravnih zastupnika i sudskih
vjetaka.
5. Zakljuak
Odredbe glave XXXII ZKP BiH postupak za naknadu tete,
rehabilitaciju i ostvarivanje drugih prava lica neopravdano osuenih i neosnovano
lienih slobode propisuju subjekte obligacionog odnosa na naknadu tete. Pravila
ZKP BiH sadre odredbe o specifinim vidovima materijalne i nematerijalne tete
koji su tipini za povredu prava na slobodu sudskom zabludom i upuuju na
supsidijarnu primjenu odredaba Zakona o obligacionim odnosima o naknadi
materijalne i nematerijalne tete. Odgovornost drave za naknadu tete je
samostalna i objektivna te je zbog toga garancija efikasnog ostvarenja prava
oteenog na naknadu.
Pravo na sudsku zatitu ne bi trebalo biti uslovljeno prethodnim
obraanjem nadlenom ministarstvu za sporazumnim rjeavanjem zahtjeva za
naknadu tete jer je to suprotno meunarodnopravnim dokumentima koji u
pravnom sistemu BiH imaju prioritet u primjeni nad domaim zakonima.
Ovaj vid zatite prava linosti trebalo bi da zadri teite na
nematerijalnim oblicima satisfakcije, a materijalnim oblicima satisfakcije odnosno
pravinoj novanoj naknadi treba pridavati akcesorni znaaj i eventualnu primjenu
u naroito opravdanim sluajevima. Tako i pjesnik davno ispjeva stih: Sva srebra,
sva zlata, svi ljudski ivoti, ne mogu bit plata tvoj istoj ljepoti.
59
Slubeni glasnik RS, br. 103/05, 1/09, 49/09 i 118/09
[45]
[46]
Bilten br.
4/2014
II.
SUDSKA PRAKSA
[47]
Bilten br.
4/2014
[48]
Bilten br.
4/2014
1. KRIVINO PRAVO
[49]
Bilten br.
4/2014
[50]
Bilten br.
4/2014
Bilten br.
4/2014
1.1. MATERIJALNO PRAVO

1.1.1. Zastara izvrenja kazne
Presuda koja je donesena u tzv. nepravom ponavljanju krivinog postupka
kojom je izreena jedinstvena kazna objedinjavanjem kazni iz vie
pravosnanih presuda za pojedina krivina djela, ne moe uticati na
vrijeme apsolutne zastare izvrenja pojedinanih kazni.
Iz obrazloenja:
U pobijanom rjeenju Suda BiH pravilno se navodi da iz sadraja dostavljenih i
gore pobrojanih presuda jasno proizilazi da su krivina djela za koje je osuen
potraivani M.S., krivina djela i po zakonodavstvu BiH, ime je ispunjen jedan od
uslova za izruenje koji proizilazi iz principa tzv. dvostruke inkriminacije ili
kanjivosti. Meutim, prvostepeni sud je u pobijanom rjeenju propustio utvrditi da
li je za neke od navedenih pravosnano izreenih kazni za pojedina krivina djela
nastupila apsolutna zastarjelost izvrenja kazni po zakonu drave molilje ili
domaem zakonu, imajui u vidu da se presudom koja je donesena u tzv. nepravom
ponavljanju krivinog postupka kojom su objedinjene kazne iz vie pravosnanih
presuda za pojedina krivina djela, ne moe uticati na vrijeme apsolutne zastare na
tetu optuenog. Naime, vrijeme apsolutne zastarjelosti poinje da tee od
momenta pravosnanosti presude ili presuda kojima su izreene kazne za pojedina
krivina djela i taj rok se (za razliku od relativne zastare) ne moe prekidati tzv.
objedinjujuom presudom u nepravom ponavljanju krivinog postupka, pri emu
nije od uticaja to da li je ili nije osueni izdrao kaznu, odnosno da li se ili nije
uopte zapoelo sa njenim izvrenjem.
U vezi s tim, ovo vijee nalazi da pobijano rjeenje ne sadri obrazloenje,
odnosno ne utvruje odlunu injenicu koja se odnosi na nastupanje zastarjelosti
izvrenja kazne za pojedina krivina djela za koja je potraivani osuen, a to je
pretpostavka za izruenje u smislu lana 34. taka f) ZMPP, te odredbe lana 10.
Evropske konvencije o ekstradiciji, koja od strane suda mora biti bez sumnje i na
decidan nain utvrena. U konkretnom sluaju, a imajui u vidu navedeno, nuno
je da budu utvreni rokovi zastare za svaku pojedinanu kaznu zatvora koja je
potraivanom izreena za pojedina krivina djela u pobrojanim presudama, a koje
su naknadno preinaene pravomonom presudom upanijskog suda u Osijeku broj
Kv-159/05-3 (K-17/99) od 20. srpnja 2005. godine. Naime, prema ocjeni ovog
vijea, navedenom presudom od 20. srpnja 2005. godine, kojom je u tzv. nepravom
ponavljanju postupka izreena jedinstvena kazna zatvora tzv. objedinjavanjem
[51]
Bilten br.
4/2014
kazni izreenih navedenim presudama (koje su uzete kao utvrene), ne moe se

uspostavljati novi rok apsolutne zastare.
Stoga je potrebno za svaku kaznu izreenu navedenim pravosnanim presudama za
pojedina krivina djela utvrditi nastupanje apsolutnog roka zastare izvrenja,
pogotovo ako se ima u vidu da i iz same dokumentacije dostavljene uz molbu
pravosudnih organa R Hrvatske, tanije iz naloga za raspisivanje potjernice za
osuenim M.S. od 12. listopada 2004. godine, proizilazi da je za neke od kazni ve
nastupila apsolutna zastara izvrenja (npr. za kaznu zatvora u trajanju od dvije
godine koja mu je izreena pravomonom presudom Opinskog suda u Belom
Manastiru broj K-73/04-44 od 25.05.2004. godine apsolutna zastara izvrenja
nastupila 13. kolovoza 2010. godine).
Dakle, ovo vijee nalazi da presuda kojom su objedinjene pojedine kazne iz
pravosnanih presuda za pojedinana krivina djela i kojom je kao takva izreena
kazna zatvora u trajanju od deset godina i tri mjeseca potraivanom M.S., ne moe
biti osnov za izruenje istog, jer je evidentno da je za pojedine izreene kazne
zatvora iz navedenih pravomonih presuda, nastupio apsolutni rok zastare, a to
nesumnjivo proizilazi, kako je ve istaknuto i iz dokumentacije priloene uz molbu
pravosudnih organa R Hrvatske za izruenje potraivanog (nalog za raspisivanje
potjernice za osuenim M. S. upanijskog suda u Osijeku od 12. listopada 2004.
godine, broj: Ik-I-284/04-2).
(Rjeenje vijea Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine,
broj: S1 3 K 007674 12 K 2 od 25.04.2012. godine)
1.1.2. Mjesto izvrenja krivinog djela
Kako se u predmetnom sluaju radi o takvom krivinom djelu koje je
tranzitnog karaktera i ije je mjesto izvrenja svako ono mjesto gdje se
odvijao proces njegovog vrenja, a to prodrazumijeva cijeli prostor koji je
obuhvaen krivinim djelom, to u predmetnom sluaju predstavlja prostor
vie drava preko kojih je vren prevoz opojne droge, ukljuujui i Bosnu i
Hercegovinu, pa je shodno odredbi iz lana 23. KZ BiH mjesto izvrenja i
teritorija Bosne i Hercegovine.
Iz obrazloenja:
Apelaciono vijee nalazi da je odluka vanraspravnog vijea zasnovana na
pogrenom tumaenju odredbe iz lana 23. KZ BiH i mjesta izvrenja krivinog
djela. U tom pogledu je navedeno obrazloenje u pobijanom rjeenju u znatnoj
[52]
Bilten br.
4/2014
mjeri nejasno, pa ak i protivrjeno i kontradiktorno, s obzirom da se navodi da je

dio opisanih krivinopravnih radnji poinjen i na teritoriji Bosne i Hercegovine,
koja je bila tranzitno podruje u prenoenju opojne droge, u okviru meunarodne
prodaje...., i istovremeno zakljuuje da mjesto njegovog izvrenja nije teritorija
Bosne i Hercegovine. Ovakva argumentacija je neprihvatljiva, pogotovo ako se ima
u vidu da vanraspravno vijee navodi da radnja izvrenja nije u pretenoj mjeri
poinjena na podruju koje obuhvata teritorija Bosne i Hercegovine (znai jednim
dijelom jeste), odnosno da djelo nije ni zapoeto niti je posljedica nastupila na
teritoriji Bosne i Hercegovine.
Ako se ima u vidu odredba iz lana 23. KZBiH i pravila koja se odnose na
pitanje utvrivanja mjesta izvrenja krivinog djela, ne bi trebalo biti uopte sporno
da je za odreivanje mjesta izvrenja krivinog djela irelevatno da li je radnja
izvrenja krivinog djela manjim ili pretenijim dijelom uinjena na teritoriji
BiH, ve je odluno da li je uopte, makar i jednim svojim dijelom zahvatila i tu
teritoriju (nastranu to to se proces izvrenja djela odvijao preko cijele teritorije
BiH). Ovdje se radi o tzv. tranzitnom krivinom djelu ije mjesto izvrenja je cijeli
prostor (ili meuprostor) na kojem se odvija radnja, odnosno proces izvrenja
krivinog djela, poev od momenta kada je ono zapoeto pa sve do dovrenja
radnje, a to je u ovom sluaju mjesto gdje je lice koje je prevozilo drogu otkriveno
i lieno slobode (granini prelaz izmeu Hrvatske i Slovenije). Pored toga, u
tumaenju mjesta izvrenja predmetnog djela vanraspravno vijee se poziva na stav
3. lana 23. KZBiH, iako se ovdje radi o saizvrilatvu, tj. iako je uee
potraivanog u navedenoj presudi Vieg suda iz Podgorice krivinopravno
kvalifikovano kao saizvrilatvo i u kom sluaju se primjenjuje odredba iz stava 1.
lana 23. KZBiH. Isto tako, pogreno se u bie krivinog djela iz lana 195.
KZBiH unosi i posljedica, iako se ono iscrpljuje u samoj radnji izvrenja, jer se u
zakonski opis ovog krivinog djela ne unosi posljedica (tzv. djelatnosno krivino
djelo).
Na osnovu naprijed iznesenog, nedvojbeno se moe zakljuiti da se u
predmetnom sluaju radi o takvom krivinom djelu koje je tranzitnog karaktera i
ije je mjesto izvrenja svako ono mjesto gdje se odvijao proces njegovog vrenja,
a to prodrazumijeva cijeli prostor koji je obuhvaen krivinim djelom, a to u
predmetnom sluaju predstavlja prostor vie drava preko kojih je vren prevoz
opojne droge, to svakako ukljuuje i teritoriju Bosne i Hercegovine. Shodno tome
navedeni zakljuak vanraspravnog vijea, da je u ovom sluaju ispunjena zakonska
pretpostavka iz odredbe lana 34. taka c) ZMPP, nije osnovan.
(Rjeenje vijea Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine,
broj: S1 3 K 010819 12 K 2 od 04.12.2012. godine)
[53]
Bilten br.
4/2014
1.1.3. Zamjena kazne zatvora novanom kaznom

Sudovi nisu ovlateni da na osnovu odredbe lana 42.a KZ BiH vre
ocjenu opravdanosti zamjene kazne zatvora novanom kaznom, ve samo
zakonske mogunosti takve zamjene, obzirom da se radi o pravosnanim i
izvrnim odlukama suda koje po zakonu ne podlijeu mogunosti
preispitivanja opravdanosti i valjanosti izreene krivinopravne sankcije.
Iz obrazloenja:
Iako se prema jezikom tumaenju moe izvesti zakljuak da je primjena ove
odredbe fakultativna, odnosno da njena primjena zavisi od ocjene samog suda, ovo
vijee nalazi da iz njene prirode i namjene (otklanjanje tetnih posljedica
kratkotrajnih zatvorskih kazni i rastereenje zatvorskih ustanova to je i jedna od
preporuka Evropske komisije), proizilazi da se radi o takvoj odredbi ija primjena
ne podrazumijeva naknadnu ocjenu opravdanosti zamjene pravosnano izreene
kazne zatvora do jedne godine, novanom kaznom, to se osnovano istie u albi
osuenog I.. Da je zakonodavac mislio ostavljati mogunost da sud u primjeni
instituta zamjene kazne zatvora novanom kaznom (ponovo) cijeni prirodu i teinu
djela, srazmjernost tako dobijene novane kazne sa tim djelom i mogunou
postizanja svrhe kanjavanja, onda bi on za tu svrhu predvidio i posebnu vrstu
postupka, jer se zapravo radi o preispitivanje pravosnane presude, to je u nekim
drugim slinim situacijama predvieno, kao to je to albeni postupak ili
ponavljanje postupka - pravo i nepravo.
Imajui u vidu navedeno, ovo vijee nalazi da je mogunost predmetne zamjene
kazne zatvora novanom kaznom, ostavljena na volju samom osuenom i stoga
primjena odredbe iz lana 42a KZ BiH zavisi od njegovog izbora: izreena kazna
zatvora ili novana kazna. U tom smislu i treba razumjeti navedenu formulaciju
zakona moe se zamijeniti; dakle, ako osueni podnese zahtjev i ako on sadri
sve to je relevantno za predmetnu zamjenu.
(Rjeenje vijea Apelacionog odjeljenja Suda BiH broj: S 1 2 K 006662 12 K od
29.02.2012. )
1.1.4. Djela u vezi sa progonom
Krivino djelo Zloini protiv ovjenosti uinjeno progonom predstavlja
samostalno, alternativno postavljeno djelo, koje moe biti uinjeno na
jedan od naina pobrojanih u takama 172. stav (1) a) do k) KZ BiH, ali i
[54]
Bilten br.
4/2014
radnjama koje su sadrane u drugim odredbama KZ BiH ili bilo kojem

krivinom djelu u nadlenosti Suda BiH, a koje radnje zajedno
predstavljaju grubo i flagrantno uskraivanje na diskriminatornoj osnovi
nekog temeljnog prava koje je utvreno meunarodnim ili konvencijskim
pravom, a koje dosee isti stepen teine kao i druga djela zabranjena
lanom 172. KZ BiH.
Iz obrazloenja:
U dosadanjoj praksi Suda BiH radnje izvrenja krivinog djela Zloina protiv
ovjenosti progonom iz lana 172. stav (1) taka h) pravno su kvalifikovana u
vezi sa radnjama izvrenja opisanim u takama od a) do k) lana 172. stav (1) KZ
BiH. Meutim u ovom konkretnom sluaju, a kako to osnovano odbrana ukazuje,
radnje izvrenja krivinog djela progona, nisu sadrane samo u odredbi lana 172.
stav (1) take a) do k) KZ BiH, ve su od strane prvostepenog vijea pravno
kvalifikovane u vezi sa krivinim djelima Ratni zloin protiv civilnog stanovnitva
iz lana 173. stav (1) taka e) i f) KZ BiH, i u vezi sa krivinim djelom Ratni
zloini protiv ratnih zarobljenika iz lana 175. stav 1. taka b) KZ BiH.
Sve to je u ovom sluaju potrebno jeste da injenice nau uporite u krivinim
djelima u osnovi koja su propisana u lanu 172. stav (1) take od (a) do (k). Dalje
povezivanje sa odreenim lanom je problematino poto svaki dati lan moe
sadravati zakonske elemente koji nisu neophodni, odnosno ne predstavljaju
sastavni dio progona kao zloina protiv ovjenosti. Krivino djelo Zloini protiv
ovjenosti iz lana 172. KZ BiH, Ratni zloin protiv civilnog stanovnitva iz lana
173. KZ BiH, te krivino djelo Ratni zloin protiv ratnih zarobljenika iz lana 175.
KZ BiH predstavljaju zasebna krivina djela i svako od njih ima posebne i
specifine opte elemente koje treba dokazati u krivinom postupku.
Apelaciono vijee ukazuje da pravilno tumaenje odredbe lana 172. stav (1) taka
h) KZ BiH jeste da se djelo progona moe uiniti sa svim radnjama koje, u cjelini,
predstavljaju namjerno i teko, meunarodnom pravu suprotno uskraivanje
osnovnih prava, zbog pripadnosti skupini ljudi ili zajednici.
Samo gruba i flagrantna uskraivanja temeljnih ljudskih prava mogu predstavljati
zloine protiv ovjenosti, a progonom dodatno i da su izvrena sa
diskriminatornom namjerom. Pojedinane krivine radnje moda ne moraju
zadovoljiti ovaj standard ukoliko se krivino djelo posmatra izolovano. U pogledu
krivinog djela progona, krivine radnje se moraju posmatrati u cjelini i zajedno
moraju zadovoljiti ovaj standard.
U predmetu Kupreki pretresno vijee je dalo definiciju progona kao grubo i
flagrantno uskraivanje na diskriminatornoj osnovi nekog temeljnog prava koje je
[55]
Bilten br.
4/2014
utvreno meunarodnim obiajnim ili konvencionim pravom, a koje dostie isti

stepen teine kao i druga djela zabranjena lanom 5. Statuta MKSJ.
Imajui u vidu navedeno, Apelaciono vijee zakljuuje da u smislu odredbe lana
172. stav (1) taka h) KZ BiH krivino djelo Zloini protiv ovjenosti uinjeno
progonom predstavlja samostalno, alternativno postavljeno djelo, koje moe biti
uinjeno na jedan od naina pobrojanim u takama 172. stav (1) a) do k) KZ BiH,
ali i radnjama koje su sadrane u drugim odredbama KZ BiH, a koje radnje zajedno
predstavljaju grubo i flagrantno uskraivanje na diskriminatornoj osnovi nekog
temeljnog prava koje je utvreno meunarodnim ili konvencionim pravom, a koje
dosee isti stepen teine kao i druga djela zabranjena lanom 172. KZ BiH. Radnje
koje nisu sadrane u odredbi lana 172. stav (1) KZ BiH nije potrebno pravno
kvalifikovati kao neko konkretno krivino djelo propisano drugdje u zakonu (npr.
kao u pobijanoj presudi ratni zloin protiv civilnog stanovnitva), ve je potrebno
utvrditi da li inkriminisana radnja ispunjava gore postavljeni kriterij, te samim tim
ista, iako definisana u drugoj odredbi, opisuje djelo koje predstavlja nain izvrenja
krivinog djela zloina protiv ovjenosti progonom. Prema stavu ovog vijea,
potrebno je dokazati sve potrebne elemente konkretne radnje izvrenja, te opte
elemente konkretnog djela, ali ne i sve elemente koji se moraju utvrditi u pogledu
odreenog krivinog djela koje je propisano drugdje u zakonu. Na primjer,
primjena mjera zastraivanja i terora moe predstavljati zasebnu radnju izvrenja
u osnovi progona. Ovo djelo je propisano u lanu 173. KZ BiH. injenica da je ovo
djelo propisano kao krivino djelo je dovoljna da se isto smatra radnjom izvrenja
u osnovi poinjenog krivinog djela progona. Nije neophodno dokazati ili utvrditi
druge dodatne elemente neophodne da bi se utvrdilo da ovo djelo predstavlja
krivino djelo prema lanu 173. KZ BiH. Iz tog razloga, nije neophodno citirati
konkretan lan zakona, jer to samo dovodi do zabune.
(Presuda vijea Apelacionog odjeljenja Suda BiH broj X-KR-07/419 od
28.01.2011. godine)
[56]
Bilten br.
4/2014
1.2. PROCESNO PRAVO

1.2.1. Ne bis in idem (odredba lana 4. ZKP BiH)
Pokretanje i voenje postupka zbog istog djela za koje je optueni oglaen
odgovornim i kanjen u prekrajnom postupku, predstavlja povredu naela
ne bis in idem.
Iz obrazloenja:
U pogledu pitanja istovjetnosti djela iz prekrajnog i krivinog postupka, te pitanja
da li pokretanje i voenje krivinog postupka zbog istog djela za koje je optueni
oglaen odgovornim i kanjen u prekrajnom postupku, predstavlja povredu naela
ne bis in idem, prvostepeno vijee je dalo detaljnu analizu.
U pogledu definisanja pojma krivini postupak/optuba neophodno je uzeti u
obzir faktore kao to su pravna klasifikacija djela po domaem zakonu; priroda
krivinog djela; karakterizacija mjere po domaem zakonu; njena svrha, priroda i
stepen teine; da li je mjera izreena nakon izricanja osuujue presude za krivino
djelo, kao i procedure donoenja i izvrenja mjere.60 Prvostepeno vijee je upravo
navedene faktore i uzelo u obzir prilikom odluivanja o pitanju postojanja
dvostrukog suenja i kanjavanja u smislu odredbe lana 4. Protokola 7 i to kroz
odgovore na pitanja: 1) da li je prva kazna po svojoj prirodi bila krivinopravna; b)
da li je djelo zbog kojeg je optueni krivino gonjen isto; i c) da li je postojala
dvostrukost postupka.
Suprotno albenim navodima tuioca, priroda djela za koje je optueni oglaen
odgovornim i za koje mu je izreena uvjetna osuda u prekrajnom postupku
voenom pred Opinskim sudom u Bihau, spada u sferu krivinog postupka
prema sadraju lana 4. Protokola 7, koji zakljuak prvostepenog vijea u cijelosti
prihvata ovo Vijee.
Ovakav zakljuak proizilazi iz analize mjerila, opepoznatih kao mjerila Engel61
koja je pravilno razmotrilo prvostepeno vijee pri utvrivanju radi li se o optubi
za krivino djelo: 1) pravno razvrstavanje djela prema nacionalnom pravu; 2)
vidi Storbrten protiv Norveke (dec.), br. 12277/04, ECHR 2007-... (izvadci) i
Nilsson protiv vedske (dec.), br. 73661/01, ECHR 2005-..., sa daljim referencama
61
Vidi: Engel i dr. protiv Nizozemske, 08.04.1976., Serija A broj 22; Segej Zolotukhin
protiv Rusije, AP 14939/03 od 12.02.2012.)
60
[57]
Bilten br.
4/2014
priroda djela; 3) stepen teine kazne kojoj je optuena osoba mogue izloena.
Drugo i tree mjerilo je postavljeno alternativno.
U konkretnom sluaju, optueni je oglaen odgovornim u prekrajnom postupku za
djelo po lanu 67. stav (1) take 3) i 5) Zakona o porezu na dodanu vrijednost
(Zakon o PDV), te prvostepeno vijee pravilno zakljuuje da je ukljuivanje
konkretnih djela/prekraja u Zakon o PDV posluilo kao jemstvo zatite privrede i
jedinstva trita, to redovno spada u sferu zatite krivinog prava. S aspekta visine
mogue mjere (obzirom na najveu moguu mjeru), prvostepeno vijee pravilno
zakljuuje da predviena i u konkretnom sluaju izreena sankcija ima obiljeja
krivine sankcije. Naime, lan 67. Zakona o PDV predvia novanu kaznu u
iznosu koji odgovara iznosu od 50% od neplaenog ili pogreno obraunatog
iznosa, a minimalno u iznosu od 100 KM, dok su lanom 10. Zakona o prekrajima
BiH predviene sankcije: novana kazna, uvjetna osuda, ukor i zatitne mjere. U
konkretnom sluaju optunom je izreena uvjetna osuda kojom je utvrena
novana kazna.
(Presuda vijea Apelacionog odjeljenja Suda BiH broj: S 1 2 K 010136 12 Kr od
22.11.2011. godine)
1.2.2. Princip akuzatornosti (odredba lana 16. ZKP BiH)
Saglasno principu akuzatornosti krivini postupak moe se voditi samo
ako postoji zahtjev tuioca, bez obzira o kojem se stadiju krivinog
postupka radi.
Iz obrazloenja:
Princip mutabiliteta predvia da tuilac koji je zapoeo sa krivinim gonjenjem
odreene osobe za odreeno krivino djelo moe odustati od gonjenja. Prema
citiranoj zakonskoj odredbi tuilac to pravo moe iskoristiti do zavretka glavnog
pretresa. U postupku pred vijeem apelacionog odjeljenja odustanak tuioca od
gonjenja je mogu, kada je to predvieno odredbama ZKP BiH. Shodnom
primjenom odredbe lana 317. stav 1. ZKP BiH moe se zakljuiti da ukoliko je u
drugostepenom postupku dolo do ukidanja prvostepene presude, tuilac moe
odustati od gonjenja i na pretresu pred vijeem apelacionog odjeljenja. Drugih
odredaba ZKP BiH, koji reguliu mogunost odustanka tuioca od gonjenja u
apelacionom postupku, nema.
Meutim, Apelaciono vijee nalazi da nedostatak konkretne odredbe u ZKP BiH
koja bi na nesumnjiv nain regulisala ovu procesnu situaciju, ne iskljuuje
[58]
Bilten br.
4/2014
mogunost tuioca da i u ovoj fazi krivinog postupka odustane od krivinog

gonjenja.
Za pravilno razumijevanje ovog problema treba poi od lana 6. EKLJP, koja u
stavu 1. ovog lana izmeu ostalog regulie da: Svako, tokom odluivanja ... o
krivinoj optubi protiv njega, ima pravo na ... Dakle, pretpostavka za voenje
krivinog postupka je postojanje krivine optube.
Ovo Vijee je cijenei konkretnu procesnu situaciju, takoer imalo u vidu i naelo
legaliteta krivinog gonjenja, prema kojem je tuilac, uz izuzetke, duan preduzeti
krivino gonjenje ako postoje dokazi da je uinjeno krivino djelo, a jasno je da je
pravo tuioca da odustane od gonjenja uslovljeno njegovom ocjenom da ne postoje
dokazi da je odreena osoba uinila krivino djelo ili da postoje okolnosti koje
iskljuuju krivino gonjenje.
Navedeno pravo tuioca da odustane od krivinog gonjenja, osim to mu je
zagarantovano odredbom lana 38. ZKP BiH, poiva i na injenici da se krivini
postupak moe pokrenuti i provesti samo po zahtjevu tuioca (lan 16. ZKP BiH
princip akuzatornosti), te da naredbu o sprovoenju istrage donosi samo tuilac
(lan 216. ZKP BiH). Dosljedan princip akuzatornosti podrazumijeva da kako za
pokretanje, tako i za provoenje krivinog postupka, treba da postoji zahtjev
tuioca (nemo iudex sine actore).
Stoga, Apelaciono vijee zakljuuje da se saglasno principu akuzatornosti krivini
postupak moe voditi samo ako postoji zahtjev tuioca, bez obzira o kojem se
stadiju krivinog postupka radi. Samim tim u sluaju kada tuilac odustane od
gonjenja, to je ovdje sluaj, postupak se ne moe nastaviti po slubenoj dunosti,
jer bi takav postupak bio nepravian za optuenog i dolo bi do krenja lana 6.
EKLJP, a ne treba zanemariti ni injenicu da se EKLJP direktno primjenjuje u
Bosni i Hercegovini, te da ima prioritet nad svim ostalim zakonima.
(Rjeenje vijea Apelacionog odjeljenja broj X-K-06/282 od 10.05.2013. godine)
1.2.3. Preuranjeno oglaavanje nenadlenim Suda prilikom odluivanja o

optunici (primjena odredbe lana 7. stav 2. taka b) Zakona o Sudu BiH)
Sudija za prethodno sasluanje se preuranjeno oglasio nenadlenim za
voenje krivinog postupka i preuranjeno je utvrdio nadlenost drugog
suda za voenje postupka.
[59]
Bilten br.
4/2014
Iz obrazloenja:
Meutim, Vijee nalazi da se sudija za prethodno sasluanje, preuranjeno oglasio
nenadlenim za voenje krivinog postupka u krivinom predmetu koji se vodi
prema osumnjienom .. te da je preuranjeno utvrdio nadlenost drugog suda za
voenjene postupka.
Naime, Tuilatvo BiH je, paualno se pozivajui na odredbu lana 7. stav 2. taka
b) Zakona o Sudu BiH, iz kojeg smatra da je Sud BiH nadlean za voenje
krivinog postupka, propustilo da se precizno odredi iz kojih tano razloga
utvrenih tim lanom Zakona, smatra da je djelo za koje je podnijelo optunicu na
potvrivanje, djelo za koje je nadlean Sud BiH, na koji nain bi dao mogunost
Sudu BiH da utvrdi da li je zaista nadlean za postupanje u tom predmetu ili nije
nadlean. Tuilatvo je naime propustilo da u samom injeninom supstratu
optunice navede koje su to okolnosti koje krivino djelo za koje se sumnjii
osumnjieni . ., ine krivinim djelom iz nadlenosti Suda BiH prvenstveno
obzirom na injenicu da se radilo o pravnoj kvalifikaciji koja je inkriminirana
entitetskim zakonom, pa se, u konkretnom sluaju, nije ni radilo o iskljuivoj, ve
o izvedenoj nadlenosti Suda BiH. To u svakom sluaju optunicu Tuilatva BiH
ini nerazumljivom i manjakvom obzirom na ono to je navedeno u samoj
optunici u dijelu koji se odnosi na rezultate istrage i u vezi s tim i donoenje
rjeenja ovog suda o nadlenosti od 19.06.2008. godine (strana 4. i 5. optunice),
to je, moglo upuivati na nadlenost ovog suda. Meutim, Vijee smatra da je do
ove procesne situacije dolo i zbog toga to je optunica ve jednom bila vraena
na ureenje62 zbog nedostataka u pogledu pravne kvalifikacije krivinog djela, a ne
nadlenosti openito, to je, imajui u vidu rjeenje kojim se utvruje nadlenost
ovog suda, moglo dovesti do pretpostavke na strani tuilatva da pitanje
nadlenosti Suda BiH nije potrebno dodatno obrazlagati.
S druge strane, oglaavajui se nenadlenim i utvrivanjem drugog suda nadlenim
za voenje krivinog postupka protiv osumnjienog .., sudija za prethodno
sasluanje je onemoguio Tuilatvo BiH, da ovu manjkavost u svoj optunicu
uini razumljivijom, odnosno da tano navede zbog ega smatra da je Sud BiH
nadlean za voenje krivinog postupka, pa time i za potvrivanje optunice.
Ovo i imajui u vidu da se o pitanju nadlenosti vodi rauna tokom cijelog
postupka, budui da, od faze do faze, moe doi do njene modifikacije, temelje
nadlenosti za postupanje u konkretnoj situaciji potrebno je ustanoviti u samoj
optunici.
(Rjeenje Suda BiH broj X-KO-08/540-1 od 10.8.2009. godine)
62
Vidi: Dopis suda od 04.08.2009. godine
[60]
Bilten br.
4/2014
1.2.4. Pretpostavke za odreivanje posebnih istranih radnji (odredba

lana 116. stav 1. ZKP BiH)
Postojanje osnova sumnje, da je odreena osoba sama ili sa drugim
osobama uestvovala ili uestvuje u izvrenju krivinih djela, predstavlja
osnovnu pretpostavku za primjenu posebnih istranih radnji.
Iz obrazloenja:
S obzirom da se osnovi sumnje za preduzimanje posebnih istranih radnji moraju
prethodno provjeriti i biti u vezi sa odreenim injenicama koje navode na
zakljuak da je osumnjiena osoba uestvovala ili uestvuje sama ili sa drugim
osobama u izvrenju krivinog djela iz lana 117. ZKP BiH, a da Tuilatvo u
svom prijedlogu nije u dovoljnoj mjeri obrazloilo navedene injenice, odnosno iz
obrazloenja prijedloga ne proizilazi postojanje osnova sumnje koji bi opravdao
odreivanje istih, prijedlog za odreivanje posebnih istranih radnji je odbijen kao
neosnovan.
(Rjeenje Suda broj: S1 2 K 008630 13 Krn 8 od 06.09.2013. godine)
1.2.5. Provoenje posebne istrane radnje nadzora i tehnikog snimanja
telekomunikacija (odredba lana 116. stav 2. taka a) ZKP BiH)
Posebna istrana radnja nadzora i tehnikog snimanja telekomunikacija
ne moe se provoditi radi lociranja osumnjienog.
Iz obrazloenja:
Iz prijedloga Tuilatva BiH jasno proizilazi da se posebna istrana radnja nadzora
i tehnikog snimanja telekomunikacija, trai iskljuivo radi lociranja osumnjienog
M.N., a radi njegovog lienja slobode, a ne radi prikupljanja dokaza, kako to Zakon
trai, niti se u prijedlogu pominju bilo kakvi dokazi, kao ni obrazloenje da se isti
eventualno nisu mogli pribaviti na drugi nain ili bi njihovo pribavljanje bilo
povezano s nesrazmjernim tekoama.
Imajui u vidu navedeno, donoenje naredbe o preduzimanju posebne istrane
radnje na osnovu koje bi bio realizovan nadzor i tehniko snimanje
telekomunikacija, a ija svrha nije pribavljanje dokaza u krivinom postupku, nego
iskljuivo prikupljanje podataka o trenutnom mjestu boravka osumnjienog za
kojim je, u meuvremenu, izdata meunarodna potjernica, bilo bi doneeno
[61]
Bilten br.
4/2014
pogrenom primjenom zakona i uz naruavanje zakonom, ustavom i konvencijama

zagarantovanih prava osumnjienog kao i drugih osoba nad kojima bi se provodila
ova istrana radnja, zbog ega je sud odluio kao u dispozitivu i odbio prijedlog
tuilatva kao neosnovan.
(Rjeenje Suda BiH broj: X-KRN-07/365 od 06.03.2012. godine)
1.2.6. Provoenje posebne istrane radnje simulirani i kontrolirani otkup

predmeta i simulirano davanje potkupnine (odredba lana 116. stav 2.
taka f) ZKP BiH)
Simulirani i kontrolirani otkup predmeta i simulirano davanje potkupnine
odreuje se kao jednokratni akt, za tano odreenu radnju, protiv
odreene osumnjiene osobe i zbog postojanja osnova sumnje da je
odreena osoba sama ili s drugim osobama uestvovala ili uestvuje u
uinjenju krivinog djela.
Iz obrazloenja:
Dakle, za razliku od posebne istrane radnje nadzor i tehniko snimanje
telekomunikacija koja je po svojoj prirodi viekratna, te se preduzima i ostvaruje
unaprijed neodreenim (viekratnim) brojem radnji (akata) tokom relativno dueg
vremenskog perioda unutar jednog mjeseca, posebna istrana radnja simulirani i
kontrolirani otkup predmeta i simulirano davanje potkupnine je po svojoj prirodi
jednokratna radnja odnosno akt koji se preduzima i ostvaruje u vremenski
odreenom ili odredivom intervalu koji je takoer jednokratan, jer se
preduzimanjem te istrane radnje u jednokratnom inu ista vremenski i sadrajno
iscrpljuje odnosno ostvaruje. Takoer, primjeuje se zakonska intencija kako se
prema istoj osobi ta posebna radnja u pravilu treba okonati preduzimanjem te
jedne radnje, a da zahtjev za svaku narednu radnju protiv iste osobe mora
sadravati razloge koji opravdavaju njenu upotrebu, odnosno da se svaka nova
radnja treba odobravati izuzetno po ispunjavanju razloga koji opravdavaju njenu
upotrebu.
Tumaenjem odredbe lana 118. stav 3. ZKP BiH jasno je da se simulirani otkup
predmeta i simulirano davanje potkupnine odreuje kao jednokratni akt, dok
zahtjev za svaku narednu takoer jednokratnu radnju protiv iste osobe mora
obuhvatiti razloge koji opravdavaju njenu upotrebu, to upuuje na pravilan
zakljuak da zakonodavac dozvoljava mogunost da se prema istom osumnjienom
vie puta zatrai, odobri i poduzme radnja kontroliranog simuliranog otkupa i
[62]
Bilten br.
4/2014
davanja potkupnine, ali pod uvjetom da se za svaku novu radnju postavi novi
zahtjev i da je takav zahtjev opravdan (zahtjev i naredba moraju sadravati razloge
koji opravdavaju upotrebu takvih radnji).
Ratio legis ovakvog pravila je strogo ograniavanje kontrolirane protivpravnosti
odnosno kontroliranih kriminogenih aktivnosti koja se tokom tuilake istrage
pojavljuje prilikom simuliranog i kontroliranog otkupa predmeta i simuliranog
davanja potkupnine kako bi se u najkraem roku uspostavila, povratila i odrala
pravna sigurnost, a u krivinomaterijalnom smislu onemoguavalo podstrekavanje
na injenje krivinih djela i produenih oblika takvih krivinih djela.
(Rjeenje Suda broj: S1 2 K 007666 11 Kv od 17.11.2011. godine)
[63]
[64]
Bilten br.
4/2014
Bilten br.
4/2014
1.3. MJERE ZA OBEZBJEENJE PRISUSTVA OSUMNJIENOG,

ODNOSNO OPTUENOG I USPJENO VOENJE KRIVINOG
POSTUPKA (MJERE ZABRANE, MJERA JEMSTVA, MJERA
PRITVORA)
1.3.1. Sasluanje osumnjienog prije odreivanja mjera zabrane
Odluujui da donese odluku o mjerama bez prethodno odranog roita
na kojem se osumnjieni mogao izjasniti o postojanju osnovane sumnje i
pozivanjem na navodnu saglasnost osumnjienog da mu se izreknu mjere
zabrane Sud je uinio bitnu povredu krivinog postupka.
Iz obrazloenja:
Ovo vijee prihvata albene navode osumnjienog kojim se ukazuje na uinjene
bitne povrede odredaba krivinog postupka zato to je odluka Suda donesena bez
odranog javnog roita i mogunosti osumnjienog F.S. da se izjasni na Prijedlog
Tuilatva i postojanje osnovane sumnje, dakle postupljeno je suprotno odredbama
lana 5. EKLJP i lana 131. stav 2. ZKP BiH.
U obrazloenom prijedlogu Tuilatva pored razloga za odreivanje mjera zabrane,
tuilac navodi da je osumnjieni saglasan sa izricanjem predloenih mjera i da o
istim Sud donese odluku bez odravanja javne sjednice.
U konkretnom sluaju tuilac nije pustio osumnjienog na slobodu nego je Sudu
predloio da se prema osumnjienom odrede mjere zabrane koje su alternativne
pritvoru i takoe, iako su blae mjere, ograniavaju slobodu osumnjienom.
Upravo zbog toga to se sloboda alternativnim mjerama ograniava, Sud je bio u
obavezi prije odreivanja mjera, odrati roite i omoguiti osumnjienom da se
pred sudom izjasni o prijedlogu tuioca za izricanje mjera zabrane, a kako to i
proizilazi iz odredaba lana 131. stav 2. ZKP BIH.
injenica jeste da je osumnjieni sasluan u prostorijama Tuilatva u zakonskom
roku, pri kojem sasluanju se osumnjieni saglasio da mu Sud odredi mjere zabrane
bez odravanja javne sjednice, ime se odrekao prava kojeg se nije mogao odrei, a
nakon ega je Sud donio Rjeenje o odreivanju mjera zabrane bez pruanja
mogunosti osumnjienom da se izjasni o navodima iz Prijedloga.
(Rjeenje Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 2 K 00 8677 14 Kv 23 od
01.04.2014.godine)
[65]
Bilten br.
4/2014
1.3.2. Zamjena mjera zabrane mjerom jemstva

Radi obezbjeenja prisustva osumnjienog, mjere zabrane mogu biti
zamjenjene mjerom jemstva.
Iz obrazloenja:
Prvostepeni sud pogreno tumaei odredbe lana 127. ZKP BiH,63 polazi od toga
da se mjera jemstva moe izrei samo onda kada osumnjienom, odnosno
optuenom treba odrediti pritvor ili je isti ve odreen, odnosno da jemstvo moe
sluiti samo kao zamjena pritvoru. lanom 123. stav 1. ZKP BiH propisano je koje
se mjere u cilju osiguranja prisustva osumnjienih, odnosno optuenih lica i
nesmetanog voenja krivinog postupka mogu izrei, pa su tako, od najblae po
prava i slobode optuenih lica pa do onih najteih, navedene mjere, i to poziv,
dovoenje, mjere zabrane, jemstvo i pritvor. Ujedno, u stavu 2. navedenog lana
Zakona propisana je obaveza suda da se stara o tome da se ne primjenjuje tea
mjera, ako se ista svrha moe ostvariti i primjenom blae mjere. Niti jednim
lanom zakona nije propisano da se jedna mjera ne moe zamijeniti drugom,
odnosno da se samo pritvor moe zamijeniti ma kojom drugom mjerom. Oita je
namjera zakonodavca bila da se u odnosu na svako osumnjieno, odnosno
optueno lice, ima primijeniti ona mjera koja je za njega najlaka, koja u najmanjoj
moguoj mjeri predstavlja ogranienje njegovih prava i sloboda, a ujedno
obezbjeuje neometano voenje postupka. Takoer, logikim i jezikim
tumaenjem odredbi ZKP BiH, koje se tiu mjera osiguranja, dolazi se do
zakljuka da formalno, jemstvo predstavlja jau mjeru obezbjeenja prisustva
osumnjienog, odnosno optuenog u krivinom postupku od mjera zabrane iz lana
126. 126g. ZKP BiH.
(Rjeenje vijea Apelacionog odjeljenja broj S1 1 K 012159 13 Kr
od dana 13.08.2013. godine)
lan 127. ZKP BiH glasi Optueni kojem se pritvor ima odrediti ili mu je pritvor ve
odreen samo zbog bojazni da e pobjei, moe se ostaviti na slobodi, odnosno moe se
pustiti na slobodu ako on osobno ili ko drugi za njega prui jamstvo da do kraja krivinog
postupka nee pobjei, a sam optueni obea da se nee kriti i da bez odobrenja nee
napustiti svoje boravite
63
[66]
Bilten br.
4/2014
1.3.3. Funkcionalna nadlenost za odreivanje mjera zabrane nakon

izricanja presude kojom se optueni oglaava krivim
Mjere zabrane nakon izricanja prvostepene presude donosi pretresno
vijee, a ne predsjednik vijea, kako je to situacija u fazi nakon
potvrivanja optunice.
Iz obrazloenja:
Kako je izricanje adekvatne mjere obezbjeenja prisustva optuenog, razmatrano
prilikom odluivanja o optubi i donoenja presude, Vijee je nalo da je alba
branioca u tom pravcu osnovana, te da je izreenu mjeru zabrane moglo donijeti
samo pretresno vijee, a nikako predsjednik vijea, ime je uinjena povreda iz
lana 297. stav 2. ZKP BiH.
(Rjeenje Suda Bosne i Hercegovine broj: S1 1 K 003302 12 Kv7 od
11.10.2012. godine)
1.3.4. Kontrola opravdanosti mjera zabrane nakon izricanja prvostepene

presude
Kada su mjere zabrane izreene ili produene nakon izricanja prvostepene
osuujue presude, ne postoji zakonska obaveza vrenja dvomjesenih
kontrola opravdanosti trajanja istih, sve do donoenja drugostepene
odluke.
Iz obrazloenja:
U odnosu na mjere zabrane, odredbom lana 126.b stav 5. ZKP BiH propisano je
da iste mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdue do pravomonosti presude
ako toj osobi nije izreena kazna zatvora, ili do upuivanja na izdravanje kazne,
ako je toj osobi izreena kazna zatvora. Iako je odredbom lana 126.b stav 6. ZKP
BiH propisana obaveza dvomjesene kontrole opravdanosti primjene mjera
zabrane, obzirom da ne postoji obaveza dvomjesenih kontrola mjere pritvora u
fazi nakon izricanja presude, te kada se ima u vidu zakonom odreena
funkcionalna nadlenost za kontrolu primjene mjera zabrane naprijed navedenom
odredbom (sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno sasluanje ili sudija,
odnosno predsjednik vijea), jasno je da ne postoji zakonska obaveza za
[67]
Bilten br.
4/2014
dvomjesenu kontrolu primjene mjera zabrane u fazi postupka nakon izricanja

prvostepene presude, a do donoenja drugostepene odluke.
(Rjeenje vijea Apelacionog odjeljenja Suda BiH broj S1 1 K 003368 13 Kr od
29.03.2013. godine)
1.3.5. Trajanje pritvora u istrazi (odredba lana 135. ZKP BiH)
Istrage voene zbog istog krivinog djela, protiv istih osumnjienih lica,
kontinuirano kroz inkriminisani vremenski period, od strane istog
Tuilatva i pred istim Sudom, u kontekstu trajanja pritvora u istrazi,
cijeni se kao jedna istraga. Stoga, ne ostaje mjesta sumnji da se u ukupno
vrijeme trajanja pritvora u istrazi ima uraunati svo vrijeme koje su
osumnjieni proveli u pritvoru.
Iz obrazloenja:
Zakonodavac je za istragu, kao posebnu fazu krivinog postupka, odredio
maksimalnu duinu trajanja pritvora i to do dvanaest mjeseci, pod uslovima
propisanim zakonom. U provoenju istrage neophodna je maksimalna efikasnost
svih strana i uesnika u postupku, a vrijeme pritvora, kao najtee mjere
obezbjeenja neometanog voenja postupka po prava i slobode osumnjienih, mora
se posmatrati strogo ogranieno i odredbe lana 135. ZKP BiH tumaiti u skladu sa
duhom zakona, namjerom zakonodavca i nadasve, u skladu sa principima Europske
konvecije i praksom Europskog suda u Strazburu.
Na osnovu svega naprijed navedenog, ovo vijee je utvrdilo da se u konkretnom
sluaju radi o jednoj istrazi, odnosno istragama koje su voene zbog istog
krivinog djela, protiv istih osumnjienih lica, kontinuirano kroz inkriminisani
vremenski period, od strane istog Tuilatva i pred istim Sudom. Stoga, ne ostaje
mjesta sumnji da se u ukupno vrijeme trajanja pritvora u istrazi ima uraunati i ono
vrijeme koje su osumnjieni proveli u pritvoru u toku 2009. godine. Na taj nain
iscrpljeno je maksimalno vrijeme koje su osumnjieni mogli provesti u pritvoru, za
vrijeme provoenja istrage, kao zasebne faze krivinog postupka.
Takoe, imajui u vidu da u skladu sa lanom 135. stav 5. ZKP BiH, koji propisuje
da e se osumnjieni pustiti na slobodu ako se do isteka rokova iz stava 1. do 4.
ovog lana ne potvrdi optunica, odbijen je Prijedlog Tuilatva BiH za produenje
mjere pritvora prema navedenim osumnjienim i ukinut pritvor, a slijedom odredbe
126.b stav 2. ZKP BiH, izreene su mjere zabrane.
(Rjeenje vijea Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, broj
[68]
Bilten br.
4/2014
S1 2 K 008677 13 K 9 od 15.08.2013.godine)
1.3.6. Mogunost odreivanja mjere pritvora prije potvrivanja optunice
Zakon nije predvidio mogunost odreivanja pritvora nakon okonanja
istrage (podizanja optunice), a prije potvrivanja optunice.
Iz obrazloenja:
U Zakonu o krivinom postupku BiH tano je navedeno kada se mjera pritvora
prema osumnjienom/optuenom moe odreivati odnosno produavati. Odredba
lana 131. stav 1. ZKP BiH propisuje: Pritvor se moe odrediti ili produiti samo
pod uslovima propisanim u ovom zakonu i samo ako se isti cilj ne moe ostvariti
drugom mjerom, dok se odredbama lanova 135., 137. i 138. ZKP BiH dalje
razrauje trajanje pritvora kroz faze krivinog postupka i pod propisanim uslovima
regulie trajanje pritvora u istrazi, pritvor nakon potvrivanja optunice i nakon
izricanja prvostepene presude. Da je zakonodavac htio regulisati pitanje pritvora i
za ovu konkretnu situaciju to bi izriito propisao, a period od podizanja do
potvrivanja optunice regulisao kao zasebnu fazu.
Iz naprijed navedenog oigledno je da zakon nije predvidio mogunost odreivanja
pritvora nakon okonanja istrage (podizanja optunice), a prije potvrivanja
optunice, kako to Sud BiH ispravno primjeuje u svom Rjeenju od
29.08.2013.godine.
Ovo pitanje je bitno razmotriti i sa aspekta Europske konvencije o ljudskim
pravima i osnovnim slobodama i to u smislu lana 5., koji se odnosi na pravo na
slobodu i sigurnost linosti, te prema kojem postoji apsolutna zabrana
proizvoljnosti kada je mjera pritvora u pitanju. U lanu 5. stav 1. taka c) EKLJP se
navodi: Svako ima pravo na slobodu i sigurnost linosti. Niko ne smije biti lien
slobode, izuzev u tano odreenim sluajevima.
(Rjeenje Suda Bosne i Hercegovine, broj S 1 1 K 007949 11 Kv2
od 03.09.2013.godine)
1.3.7. Trajanje pritvora nakon potvrivanja optunice
Prilikom odreivanja ili produenja mjere pritvora nakon potvrivanja
optunice nije obligatorno pritvor odrediti ili produiti za maksimalno
vrijeme propisano lanom 137. stav 2. ZKP BiH, ve se duina trajanja
mjere pritvora odreuje prema okolnostima konkretnog sluaja, pri emu
[69]
Bilten br.
4/2014
se vodi rauna da trajanje mjere pritvora mora biti svedeno na najkrae

nuno vrijeme.
Iz obrazloenja:
Tuilatvo smatra da je odluka prvostepenog vijea da pritvor prema optuenom
odredi u trajanju od jedan mjesec nezakonita, budui da je pritvor predloen nakon
podizanja optunice, te je imajui u vidu odredbu lana 137. stav 2. ZKP BiH, kako
Tuilatvo smatra, pritvor trebao biti odreen do kraja glavnog pretresa, a najdue
tri godine od potvrivanja optunice.
Odredbom lana 137. stav 1. ZKP BiH propisano je: Pritvor se moe odrediti,
produiti ili ukinuti i nakon potvrivanja optunice. Kontrola opravdanosti pritvora
se vri po isteku svaka dva mjeseca od dana donoenja posljednjeg rjeenja o
pritvoru. alba protiv ovog rjeenja ne zadrava njegovo izvrenje, dok je stavom
2. iste zakonske odredbe, izmeu ostalog, predvieno: Nakon potvrivanja
optunice i prije izricanja prvostepene presude, pritvor moe trajati najdue: ...
taka d) tri godine u sluaju krivinog djela za koje je propisana kazna dugotrajnog
zatvora.
Dakle, iz citiranih zakonskih odredbi ne proizilazi da pritvor, ukoliko se odredi
nakon potvrivanja optunice, obavezno mora trajati tri godine, kako se to albom
tvrdi, ve ova zakonska odredba daje mogunost odreivanja pritvora i nakon
potvrivanja optunice, definiui najdue mogue trajanje pritvora, te propisuje
obaveze suda u toj fazi krivinog postupka (vrenje kontrole opravdanosti pritvora
po isteku svaka dva mjeseca). S druge strane, smisao stava 2. navedene zakonske
odredbe je vremensko ogranienje trajanje pritvora prema optuenom u periodu od
potvrivanja optunice do izricanja prvostepene presude.
Prihvatanje tumaenja albe Tuilatva, prema ocjeni apelacionog vijea, imalo bi
za posljedicu ograniavanje slobodnog sudijskog odluivanja o duini
neophodnosti trajanja mjere pritvora, te nemogunost konkretizacije okolnosti
sluaja u odnosu na svako pojedino lice-optuenog, to svakako nije intencija
zakonodavca, niti je u skladu sa pozitivnim meunarodnim propisima. Dakle,
apelaciono vijee, imajui u vidu navedeno, te zakonska rjeenja u pogledu duine
trajanja pritvora u drugim fazama krivinog postupka, posebno fazi istrage, koja
pruaju mogunost sudu da odluuje o duini pritvora shodno okolnostima
konkretnog sluaja i po slobodnom sudijskom uvjerenju, cijeni pravilnom odluku
prvostepenog vijea i u pogledu duine trajanja mjere pritvora.
(Rjeenje vijea Apelacionog odjeljenja Suda BiH broj: S1 1 K 008494 13 Kr 2
od 13.05.2013. godine)
[70]
Bilten br.
4/2014
1.3.8. Povrat u preanje stanje - restitutio in integrum

Povrat u preanje stanje ne moe se traiti zbog proputanja roka za
izjavljivanje albe na rjeenje o naknadi trokova krivinog postupka.
Iz obrazloenja:
lanom 160. stav 1. Zakona o krivinom postupku Bosne i Hercegovine (ZKP
BiH) propisano je da e optuenom, koji iz opravdanih razloga propusti rok za
izjavu albe na presudu ili na rjeenje o primjeni mjere sigurnosti ili odgojne mjere
ili o oduzimanju imovinske koristi, Sud dopustiti povraaj u preanje stanje radi
podnoenja albe ako u roku od osam dana od dana prestanka uzroka zbog kojega
je propustio rok podnese molbu za povraaj u preanje stanje i ako istodobno s
molbom preda i albu.
Iz citirane zakonske odredbe, kako je to i prvostepeni sud ispravno zakljuio,
proizilazi da se povrat u preanje stanje ne moe traiti zbog proputanja roka za
izjavljivanje albe na rjeenje o naknadi trokova krivinog postupka, to je u
konkretnom sluaju uinjeno, bez obzira na razloge zbog kojeg je isti proputen.
Meutim, Apelaciono vijee primjeuje da se prvostepeni sud u obrazloenju
pobijanog rjeenja ispravno pozvao na odredbu iz lana 160. stav 1. ZKP BiH, te
zakljuio da se u konkretnom sluaju ne radi o proputanju roka za izjavu albe na
jednu od sudskih odluka koje su taksativno navedene u ovom lanu, u kojem
sluaju bi se molba za povrat u preanje stanje mogla razmatrati, slijedom ega je
predmetnu molbu valjalo odbaciti kao nedozvoljenu, a ne odbiti kao neosnovanu,
kako je to prvostepenim rjeenjem uinjeno.
(Rjeenje vijea Apelacionog odjeljenja Suda BiH broj KP 23/06 od
27.7.2006. godine)
1.3.9. Pravosnanost i izvrnost odluka
Pravosnanost i izvrnost sudskih odluka ne rauna se od datuma
stavljanja klauzule pravosnanosti na odluku.
Iz obrazloenja:
albeni prigovori kojima se ukazuje da je u konkretnom sluaju na prvostepenu
presudu naknadno stavljena klauzula pravosnanosti, te da je od tog datuma izvrna
[71]
Bilten br.
4/2014
presuda u odnosu na osuenog, nemaju uporite u ve pomenutoj odredbi lana

178. ZKP BiH, koja decidno i jasno propisuje kada i na koji nain presuda postaje
pravomona i izvrna. Istaknuta odredba ne propisuje, niti predvia da se
pravosnanost i izvrnost rauna od datuma stavljanja klauzule pravosnanosti na
presudu, ovo posebno kada se ima u vidu da konstatovanje pravosnanosti presude
u vidu klauzule nije obaveza suda po slubenoj dunosti, te da se ista u nekim
sluajevima moe staviti na presudu i nekoliko godina kasnije od pravosnanosti i
njene izvrnosti.
Dakle, ono to je relevantno, presuda u odnosu na osuenog postala je pravosnana
kada se vie nije mogla pobijati albom, odnosno istekom roka za albu.
injenica da je klauzula pravosnanosti na prvostepenu presudu stavljena
naknadno, tanije 04.07.2013. godine, a ne onda kada je to traeno od strane
branioca, ne ukazuje na obavezu da se od tog dana ima i raunati njena izvrnost,
kako se to neosnovano ukazuje albom, ak naprotiv, kako je ve i ranije istaknuto,
samo stavljanje klauzule pravosnanosti ne proizvodi pravna dejstva, niti utvruje
tano odreivanje zakonskih rokova za pravomonost i izvrnost sudske presude,
naime, klauzulom se samo konstatuje ono to je jasno i decidno utvreno kroz
zakonsku odredbu lana 178. ZKP BiH.
(Rjeenje vijea Apelacionog odjeljenja Suda BiH S1 2 K 003343 10 K 5 od
22.10.2013. godine)
1.3.10. Rjeenje o obustavi postupka
Prilikom obustavljanja postupka na sjednici
apelaciono vijee donosi odluku u formi rjeenja.
apelacionog
vijea,
Iz obrazloenja:
Apelaciono vijee podsjea na odredbu lana 205. ZKP BiH koja regulie obustavu
postupka u sluaju smrti osumnjienog, odnosno, optuenog, kao i na odredbu
lana 232. ZKP BiH koja regulie povlaenje optunice. U ovim procesnim
situacijama postupak se obustavlja rjeenjem. Nasuprot tome, lanom 283. ZKP
BiH je propisana obaveza donoenja presude kojom se optuba odbija ako je
tuilac od zapoinjanja pa do zavretka glavnog pretresa odustao od optunice.
Imajui u vidu da je tuilac svojim podneskom na sjednici Apelacionog vijea
odustao od gonjenja optuenog M.J., to Apelaciono vijee vie nije bilo u
mogunosti da nastavi sa daljim postupkom i eventualno pristupi preispitivanju
izjavljenih albi na prvostepenu presudu radi donoenja odgovarajue odluke po
[72]
Bilten br.
4/2014
albama. U takvoj procesnoj situaciji bilo je primjereno donijeti sudsku odluku u

formi rjeenja o obustavi postupka.
(Rjeenje vijea Apelacionog odjeljenja broj X-K-06/282 od 10.05.2013. godine)
1.3.11. Dostavljanje podataka o svjedocima tuilatva odbrani u cilju
obavljanja razgovora sa istim
Odbrana ima pravo da kontaktira sa svim osobama za koje smatra da
mogu dati relevantne informacije, bez obzira da li je njihovo svjedoenje
predloeno od strane tuilatva.
Iz obrazloenja:
Odbrana ima pravo da kontaktira sa svim osobama za koje smatra da mogu dati
relevantne informacije, bez obzira da li je njihovo svjedoenje predloeno od
strane tuilatva. Naime, kako nijedna strana u postupku nema vlasnitvo nad
svjedokom, to i odbrana moe, ukoliko smatra da e joj to ii u prilog, pozvati
svjedoka kojeg je predloilo tuilatvo, ali i svjedoka tuilatva koji je ve
sasluan, radi ispitivanja na okolnosti i injenice koje nisu sadrane u prvobitnoj
izjavi ili iskazu, a koje odbrani slue za dokazivanje vlastitih tvrdnji. Meutim,
kako se ne bi dogodilo da odbrana pozove svjedoka optube za kojeg bi se tek na
glavnom preteresu utvrdilo da nije relevantan za njene teze, a to bi dovelo do
odugovlaenja postupka, jako je bitno da branioci prvo ostvare kontakt sa
svjedocima kako bi se uvjerili da ovi imaju saznanja o injenicama koje nosioci
odbrane, ukoliko su se opredijelili za aktivnu odbranu, namjeravaju dokazati.
Naime, ukoliko bi branilac tek na glavnom pretresu dobio priliku da postavlja
pitanja svjedoku, onda bi se lako moglo dogoditi da svjedok iznese neke
injenice koje ne idu u prilog optuenom, a to je u suprotnosti sa principom da
optueni nema obavezu da iznosi injenice koje mu idu na teret.
(Rjeenje vijea Apelacionog odjeljenja broj S1 1 K 011128 13 Kr3 od
dana 20.03.2013. godine)
1.3.12. Izuzeci od neposrednog provoenja dokaza (odredba lana 273.
stav 2. ZKP BiH)
Prvostepeno vijee je moralo imati u vidu da se na iskazima svjedoka iji
su iskazi samo proitani na glavnom pretresu, ne moe zasnovati presuda
u odluujuoj mjeri.
[73]
Bilten br.
4/2014
Iz obrazloenja:
Meutim, samo na osnovu navedenih razloga Apelaciono vijee nije moglo sa
sigurnou provjeriti i ocijeniti da li su u konkretnom sluaju zaista ispunjeni
uslovi za primjenu izuzetka od neposrednog sasluanja svjedoka, odnosno da li je
prvostepeno vijee zaista uinilo sve to je bilo u njegovoj moi kako bi se
obezbijedilo prisustvo svjedoka A.G., A.M., A.B. i H. J. i njihovo neposredno
sasluanje pred ovim sudom.
Bez provjera i utvrenja pomenutih injenica, ne moe se ni cijeniti da li su u
sluaju navedenih svjedoka, koji su kljuni za presuenje, ispunjeni uslovi za
primjenu stava 2. lana 273. ZKP BiH, te da li je zaista ili ne, povrijeeno pravo
optuenih na odbranu, odnosno pravo na pravino suenje.
Pored navedenog, prvostepeno vijee je moralo imati u vidu da se na iskazima
svjedoka iji su iskazi samo proitani na glavnom pretresu, ne moe zasnovati
presuda u odluujuem dijelu. Opravdanje za ovakvu zakonsku regulativu lei u
konceptu pravinog suenja budui da svako ko je optuen za krivino djelo, ima
najmanje pravo da, izmeu ostalog, ispituje svjedoke druge strane (lan 6. stav 3.
taka d) Evropske konvencije o ljudskim pravima i lan 14. stav 3. taka e)
Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima, to ustvari znai,
omoguavanje optuenom da unakrsno ispita svjedoke optube.
Stoga se, imajui u vidu da je dokazni prijedlog u konkretnom sluaju bio samo
prijedlog jedne od suprotstavljenih strana u postupku (optube), koji je pri tom i
tetan po interes optuenih, slijedom naela procesne jednakosti stranaka, moralo i
drugoj strani-optuenima omoguiti da ispitaju znaaj takvog dokaza, odnosno, da
unakrsnim ispitivanjem umanje njegovu dokaznu snagu, to je u konkretnoj
situaciji, evidentno, izostalo.
(Rjeenje vijea Apelacionog odjeljenja Suda BiH broj X-KR-05/139 (I)
od 15.3.2010.godine)
1.3.13. Ocjena iskaza rtve u zloinima seksualnog nasilja
Samo svjedoenje oteene je dovoljno za osudu pod uslovom da je iskaz
oteene konzistentan u odlunim elementima i vjerodostojan za vijee.
Iz obrazloenja:
alba odbrane neuspjeno prigovara da je osuujua presuda zasnovana samo na
jednom dokazu, svjedoenju oteene. Ovom prilikom Apelaciono vijee
[74]
Bilten br.
4/2014
primjeuje da je inherentno pravo suda da utvruje injenice na osnovu principa

slobodne ocjene dokaza i u skladu sa dubokim linim uvjerenjem svakog od sudija.
Radi se o iroko postavljenom diskrecionom pravu koje je podlono odreenom
broju ogranienja. Meutim, na princip unus testis nullus testis (jedan svjedok nije
dovoljan),64 koji zahtijeva potkrepljivanje svjedoenja jedinog svjedoka neke
relevantne injenice drugim svjedokom, vie se ne poziva gotovo ni jedan moderni
kontinentalni pravni sistem.65 Prema tome, za utvrivanje relevantnosti injenica je
kao kriterij opredjeljujui kvalitet svjedoenja a ne puki broj dokaza.
Kod ovakvog zakljuivanja Vijee je imalo u vidu domau i meunarodnu praksu u
predmetima seksualnog nasilja, po kojoj nisu potrebni potkrepljujui dokazi u vezi
sa iskazom rtve kada je u pitanju zloin seksualnog nasilja. Tako, u predmetu
Markovi, postupajue apelaciono vijee zakljuuje da je pretresno vijee moglo
osuditi optuenog na osnovu izjave oteene, citirajui miljenje apelacionog
vijea Suda BiH u predmetu Mejaki i dr. da dokaz koji je zakonit, autentian i
vjerodostojan moe biti dovoljan da se optueni osudi, ak i ako je rije o iskazu
samo jednog svjedoka.66
U prilog ovakvom zakljuku ide i stav Meunarodnog krivinog suda za Ruandu
(MKSR), gdje je pretresno vijee primjenjujui pravilo 96. Pravilnika o postupku i
dokazima MKSJ-a i MKSR-a zakljuilo da vijee moe temeljiti svoje zakljuke
samo na jednom iskazu ukoliko je taj iskaz relevantan i vjerodostojan.67
V. predmet MKSJ Tuilac protiv Duka Tadia zv. Dule pred Pretresnim vijeem,
Miljenje i presuda od: 7 maja 1997., para. 537.
65
Ibidem, para. 536.: Opti princip koji Pretresno vijee mora da primjeni na osnovu
Pravilnika je princip da se svaki relevantni dokazni materijal probativne vrijednosti moe
prihvatiti kao dokaz, osim ako potreba da se osigura pravino suenje uveliko ne pretee
nad njegovom probativnom vrijednou (Potpravila 89(C) i (D)). Jedino se pravilo 96(i)
bavi pitanjem potkrepljivanja dokaza, i to samo u sluajevima seksualnih napada za koje,
kako stoji u pravilu, nije potrebno potkrepljivanje dokaza. Svrha ovog pravila ispravno je
navedena u priruniku An Insiders Guide to the International Criminal Tribunal for the
Former Yugoslavia, autora Morris i Scharf. Tu se objaanjava da navedeno potpravilo
iskazu rtve seksualnog napada daje istu presumpciju pouzdanosti kao i iskazima rtava
drugih zloina, to je common law dugo uskraivao rtvama seksualnog napada. Ovo
potpravilo, dakle, zasigurno ne opravdava zakljuak da se potkrepljivanje dokaza zahtijeva
u sluajevima svih drugih zloina osim u sluajevima seksualnih napada. Ispravan
zakljuak je, zapravo, suprotan.
66
Markovi, drugostepena presuda, para. 72, citirana drugostepena presuda Suda BiH u
predmetu Mejaki i dr., para 47.
67
Prvostepena presuda u predmetu Akayesu, para. 134. i 135.
64
[75]
Bilten br.
4/2014
Prvostepena presuda je u potpunosti pravilno poklonila vjeru svjedoenju oteene

[...]. Prije nego to je presuda to uinila, prvostepeno vijee je nakon temeljene i
briljive analize ovog dokaza iznijelo njegovu sadrajnu ocjenu po kojoj je
svjedokinja dala ne samo pozitivnu identifikaciju optuenih kao saizvrilaca ovog
gnusnog djela (poznavala ih je lino jo od prije rata), nego i da je njen svjedoki
iskaz konzistentan u odlunim elementima, detaljan, objektivan, nepristrasan i
stoga uvjerljiv. Ovakvu ocjenu prvostepenog vijea bez ikakve dileme prihvata i
Apelaciono vijee.
(Presuda vijea Apelacionog odjeljenja Suda BiH broj S1 1 K 007209 13 Kr od
05.11.2013. godine)
1.3.14. Produenje roka za albu (odredba lana 292. stav 2. ZKP BiH)
Prihvatajui zahtjev optuenog za produenje roka za albu na
prvostepenu presudu, Sud je odobrenje za produenje roka obuhvatio ne
samo u odnosu na podnosioca zahtjeva ve i u odnosu na branioca
optuenog bez obzira da li e odbrana i tuilatvo to pravo i koristiti.
Iz obrazloenja:
Prihvatajui zahtjev optuenog za produenje roka, Sud je odobrenje za produenje
roka obuhvatio ne samo u odnosu na podnosioca zahtjeva ve i u odnosu na
branioca optuenog i Tuilatvo BiH, a koji jo uvijek nisu podnijeli zahtjev za
produenje roka za albu. Sud je u obavezi da potuje naelo ravnopravnosti
koritenih sredstava odbrane i optube i da obezbijedi jednak proceduralni poloaj
tokom postupka i koritenje takvih prava neovisno od toga da li e stranka odnosno
odbrana to pravo i koristiti.
(Rjeenje Suda BiH broj: S1 1 K 005718 11 krI od 05.03.2013. godine)
1.3.15. Nesaglasnost objavljene presude i pismenog otpravka (odredba
lana 297. stav 1. taka k) ZKP BiH)
Pismeno izraena presuda mora potpuno odgovarati presudi koja je
objavljena.
Iz obrazloenja:
lanom 290. stav 1. ZKP BiH izriito je propisano da pismeno izraena presuda
mora potpuno odgovarati presudi koja je objavljena. Navedena odredba ZKP
[76]
Bilten br.
4/2014
dakle ne ostavlja nimalo prostora za eventualne, naknadne korekcije u pismenom

otpravku presude, a to je u konkretnoj situaciji bio sluaj. Razumljivo, navedena
zakonska odredba se iskljuivo odnosi na izreku, budui da prilikom objavljivanja
presude sud objavljuje izreku donesene presude (itanjem izreke iz zapisnika o
glavnom pretresu koja predstavlja izvornik), dok se razlozi samo ukratko
saoptavaju, a detaljnije navode u pismenom otpravku.
Naknadne korekcije izreke objavljene presude, dakle, nisu dozvoljene, a kako je to
ipak uinjeno, to je imalo za posljedicu i nesaglasnost (protivrjenost) izmeu
izvornika presude i razloga koji su kao potkrjepa u konkretnom navedeni, na to su
sve albe optuenih osnovano ukazale.
Naime, evidentno je da je pobijana presuda u svojim razlozima, prilikom ocjene i
izvoenja pravnih zakljuaka na osnovu rezulatata provedenih dokaza, ila izvan
okvira onog to je izrekom utvreno, upravo rukovodei se izrekom koja je
sastavni dio njenog pismenog otpravka, a ne izvornika, ime je izreka presude
protivrjena svojim razlozima to je u konanom rezultiralo i bitnom povredom
odredaba krivinog postupka iz lana 297. stav 1. taka k) ZKP BiH.
(Rjeenje o ukidanju prvostepene presude broj X-KR-05/139 (I) od
15.3.2010.godine)
1.3.16. Nedoputenost albe protiv drugostepenih rjeenja
Intencija zakonodavca nije bila otvaranje mogunosti analogne primjene
odredbe lana 317a ZKP BiH na albu na drugostepena rjeenja, ve se
situacija predviena odrebom lana 317a ZKP BiH iskljuivo odnosi na
doputenost albe na drugostepenu presudu.
Iz obrazloenja:
lanom 318. ZKP BiH, propisana je doputenost albe na rjeenje, pri emu je
izriito predviena doputenost albe na rjeenje Suda donesenog u prvom
stepenu.
lanom 95. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o krivinom postupku Bosne
i Hercegovine (Sl.Gl.BiH 58/08) dodan je lan 317a. ZKP BiH, kojim su propisani
sluajevi u kojim je dozvoljena alba na drugostepenu presudu.
Kako je evidentno da nijednim lanom ZKP BiH nije propisana shodna primjena
odredbe lana 317a ZKP BiH na albe protiv drugostepenih rjeenja (rjeenja
[77]
Bilten br.
4/2014
vijea Apelacionog odjeljenja), zakljuak je ovog Vijea da intencija zakonodavca

nije bila otvaranje mogunosti analogne primjene istog na albu na drugostepena
rjeenja ve da se situacija predviena odrebom lana 317a ZKP BiH iskljuivo
odnosi na doputenost albe na drugostepenu presudu.
(Rjeenje vijea Apelacionog odjeljenja Suda BiH broj X-KR-05/139
od 15.12.2009. godine)
1.3.17. Zakonski zastupnik pravne osobe
Odredbom lana 382. ZKP BiH propisano je da pravna osoba moe, pored
zastupnika, imati branioca, iz ega proizlazi da je pravo na branioca
pravnoj osobi dato kao mogunost. Na pravnu osobu se nee odnositi
odredbe o obaveznoj odbrani iz lana 45. ZKP BIH, a koje se odredbe
iskljuivo odnose na fizika lica.
Iz obrazloenja:
Sud nalazi da je u prethodnom postupku, u fazi nakon podizanja optunice, a prije
dostavljanja predmeta sudiji pojedincu, nepravilnom primjenom odredbe lana 45.
stav 3. ZKP BiH, a koja odredba regulie situaciju postavljanje branioca
optuenom licu (dakle fizikom) nakon podizanja optunice za krivino djelo za
koje se moe izrei deset godina zatvora ili tea kazna, dolo do postavljanja
branioca po slubenoj dunosti optuenom pravnom licu, koju mogunost ZKP
BiH uopte ne poznaje.
to se tie statusa zastupnika po slubenoj dunosti optuenom pravnom licu, Sud
je u konkretnom sluaju naao opravdanim razrijeiti istog, a pritom rukovodei se
prvenstveno odredbom lana 378. stav 1. ZKP BiH, u vezi sa lanom 379. stav 2.
ZKP BiH.
Dakle, prema ocjeni ovog Suda iz svih navedenih injenica proizilazi da je u
konkretnom sluaju u prethodnom toku postupka suprotno odredbama ZKP-a BiH
optuenom pravnom licu postavljen zastupnik po slubenoj dunosti, iako je Sud
trebao prvo utvrditi da je optueni zastupnik pravnog lica, a za ta se i tereti
potvrenim optunicama Tuilatva BiH, a onda utvrditi da li je optueni i jedini
lan tog pravnog lica, pri emu je optueni kao direktor i odgovorno lice u
pravnom licu mogao ovlastiti neku drugu osobu kao zastupnika (u skladu sa
lanom 378. stav 2. ZKP-a BiH), a ije bi trokove sam snosio.
[78]
Bilten br.
4/2014
Pored toga, Sud primjeuje da ne postoji kategorija zastupnika po slubenoj

dunosti optuenom pravnom licu, ve da samo, shodno odredbi lana 379. stav 3.
ZKP BiH postoji mogunost da Sud u tano odreenom sluaju odredi zastupnika
optuenom pravom licu, a to automatski i ne znai postavi po slubenoj dunosti,
jer ZKP BiH u sluaju obavezne odbrane koristi terminologiju postavljanje, a ne
odreivanje branioca.
(Rjeenje Suda BiH, broj S 1 2 K 013019 13 K od 24.01.2014.godine)
[79]
[80]
Bilten br.
4/2014
2. GRAANSKO PRAVO
[81]
Bilten br.
4/2014
[82]
Bilten br.
4/2014
Bilten br.
4/2014
2.1. MATERIJALNO PRAVO

2.1.1. Odgovornost Bosne i Hercegovine za tetu proisteklu iz djelovanja
NATO snaga
Imunitet meunarodnih snaga ne oslobaa dravne vlasti od odgovornosti
za tetu ukoliko meunarodne snage djeluju kao predstavnici drave u
odravanju mira i sigurnosti ili implementaciji meunarodnog sporazuma.
Iz obrazloenja:
Tokom prvostepenog postupka nije bila sporna injenica da su pripadnici NATO
snaga u sastavu jedinice SFOR-a tokom izvedene akcije nanijeli prvo i
drugotuitelju tvrdim predmetima, mehanikim oruem i dijelovima ljudskog
tijela, teke tjelesne povrede opasne po ivot koje su ostavile teke i trajne
posljedice po zdravlje, a treetuiteljici jake duevne bolove i strah za njihov ivot
i oporavak.
Odluujui o zahtjevu za naknadu tete nastale iz osnova navedenog dogaaja,
prvostepni sud je izveo pravilan zakljuak o pasivnoj legitimaciji i odgovornosti
tuene Bosne i Hercegovine koja je svojim graanima garant za ostvarivanje
najvieg nivoa meunarodno priznatih prava i osnovnih sloboda. Ustav BiH i
Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda tite izmeu
ostalih i pravo na ivot, potivanje privatnog i porodinog ivota i doma, te
zabranjuje da se bilo ko podvrgne torturi i neljudskom postupanju.
I prema shvatanju drugostepnog vijea, Bosna i Hercegovina je potpisivanjem
Sporazuma o statusu zatitnih snaga UN zakljuenog sa UN 15.05.1993. godine i
kasnije aneksa sporazuma - Tehniki sporazum od 23.12.1995. godine, dala
privilegije i imunitet pripadnicima NATO snaga u pogledu nadlenosti za
pokretanje i voenje krivinih i prekrajnih postupaka za djela koja eventualno
poine pripadnici tih snaga. lanom 3. Sporazuma predvieno je da e osoblje koje
uiva privilegije i imunitet u okviru sporazuma, potovati zakone BiH dok su oni u
skladu sa zadacima/mandatom i suzdravae se od aktivnosti koje nisu u skladu sa
prirodom operacije.
Imunitet meunarodnih snaga prema meunarodnim propisima ne oslobaa drave
od odgovornosti ukoliko meunarodne snage djeluju kao predstavnici drave u
odravanju mira i sigurnosti ili, kao u ovom sluaju, u implementaciji Opteg
okvirnog sporazuma za mir u BiH. Svi aneksi Opteg okvirnog sporazuma za mir u
[83]
Bilten br.
4/2014
BiH imaju jednaku vanost i ne doputaju da se narui princip zatite i ostvarivanja

najvieg nivoa ljudskih prava i osnovnih sloboda, iji je garant tuena.
(Presuda Aplacionog odjeljenja Suda BiH broj: G-159/10 od 15.03.2011. godine)
2.1.2. Osnov odgovornosti za tetu nastalu od minskoeksplozivnih
sredstava
Za tetu nastalu u procesu uklanjanja minskoeksplozivnih sredstava koju
provodi Centar za uklanjanje mina u BiH, Bosna i Hercegovina odgovara
po principu objektivne odgovornosti, jer taj proces ima karakter opasne
djelatnosti.
Za tetu koja nije nastala u vezi sa tim procesom, Bosna i Hercegovina
odgovara po principu subjektivne odgovornosti, odnosno krivice.
Iz obrazloenja
Neosnovano tuitelji u albi ukazuju na odgovornosti tuene primjenom lana 173.
i 174. Zakona o obligacionim odnosima. Po principu objektivne odgovornosti za
tetu odgovara imalac opasne stvari ili lice koje se bavi opasnom djelatnou.
Tuena nije imalac mina i neeksplodiranih ubojitih sredstava, pa nema osnova za
odgovornost primjenom citirane odredbe koju je prvostepeni sud pravilno
primijenio i izveo zakljuak da je objektivna odgovornost uspostavljena iskljuivo
prema osobama ukljuenim u proces deminiranja.
Prednik tuitelja smrtno je stradao prilikom sjee ogrijevnog drveta u obiljeenom
minskom polju te time tetni dogaaj nije u vezi procesima koje je iz svoje
nadlenosti preduzimao Centar za uklanjanje mina u BiH.
Za tetu prouzrokovanu treim licima u vrenju svojih funkcija, Bosna i
Hercegovina, odgovara prema lanu 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima.
Meutim, za postojanje osnova odgovornosti primjenom navedene odredbe nuno
je utvrenje uzrono posljedine veze izmeu tete i radnje tuene. U konkretnom
sporu nisu se ostvarili propisani uslovi za utvrenje odgovornosti tuene za tete, s
obzirom da nije utvreno postojanje propusta u radnjama tuene. Provedeni dokazi
potvruju da je tuena izvrila sve potrebne radnje u izvrenju zakonom propisanih
zadataka. Naime, tuena je nakon izvianja utvrdila da se radi o zoni visokog
rizika, dala prijedlog o stavljanju na listu prioriteta, izvrila je definisanje rizine
povrine, postavila vidljiva obiljeja upozorenja na mine, vrila reizvianja na
terenu, koordinirala aktivnost deminiranja i konano vrila edukaciju stanovnitva.
[84]
Bilten br.
4/2014
Time je tuena postupala na zakonom propisan nain i nije odgovorna za tetu koja
je nastupila iskljuivom krivicom prednika tuitelja, usljed ega je i prema ocjeni
drugostepenog vijea tubeni zahtjev neosnovan.
(Presuda Apelacionog odjeljenja Suda BiH broj: S1 3 P 007844 13 G od
06.09.2013.godine)
2.1.3. Naknada nematerijalne tete zbog neosnovanog lienja slobode
injenica da je tuitelj prije odreivanja pritvora zauzimao
visokorangirane pozicije u organima vlasti nije poseban osnov za naknadu
tete, nego je okolnost koja se cijeni u odnosu na ugled koji je uivao u
javnosti prije pritvaranja.
Intenzivno medijsko praenje krivinog postupka u kome je tuitelj bio
jedan od okrivljenih, broj i sadraj napisa, nisu poseban osnov za
odmjeravanje visine naknade tete, nego okolnost koja se cijeni u sklopu
duevnog bola pretrpljenog zbog objavljivanja linog imena okrivljenog.
Iz obrazloenja:
Prvostepenom presudom obavezana je tuena Bosna i Hercegovina - Ministarstvo
pravde BiH, da tuitelju naknadi nematerijalnu tetu zbog neosnovanog lienja
slobode u trajanju od 331. dan odreenog u krivinom postupku u kome je tuitelj
pravosnanom presudom osloboen optube da je poinio krivino djelo
zloupotrebe poloaja ili ovlatenja, udruivanja radi vrenja krivinih djela i
krivino djelo organizovanog kriminala.
U vrijeme odreivanja pritvora tuitelj je bio bivi lan Predsjednitva Bosne i
Hercegovine. Meutim, ova injenica se cijeni iskljuivo u odnosu na ugled koji je
tuitelj uivao u javnosti prije pritvaranja i ne moe biti poseban osnov koji utie
na visinu naknade. Broj i sadraj napisa u medijima nisu poseban osnov za
odmjeravanje visine naknade nematerijalne tete, nego okolnost koja se cijeni u
sklopu duevnih bolova koje je tuitelj trpio zbog objavljivanja linog imena u
sredstvima informisanja.
(Presuda Apelacionog odjeljnja Suda BiH broj: G-161/10 od 09.03.2011.godine)
[85]
Bilten br.
4/2014
2.1.4. Pravni znaaj staa sa uveanim trajanjem i posebnog staa

policijskih slubenika ostvaren u periodu 1992-1996. godine
Za razliku od posebnog staa steenog u periodu 1992-1996, zaposlenik se
ne moe naknadno odrei prava da se penzioni sta osiguranja rauna sa
uveanim trajanjem za period u kome je bio rasporeen na radno mjesto
za koje je ta beneficija utvrena.
Iz obrazloenja:
U periodu od 20.09.1991. do 30.06.1996.godine, tuitelj je ostvario radni sta kao
pripadanik Ministarstva unutranjih poslova RBiH i kasnije MUP-a Republike
Srpske na radnom mjestu za koje se prema pozitivnim propisima, sta osiguranja
rauna sa uveanim trajanjem (za efektivnih 12 mjeseci rada rauna se 16 mjeseci
staa osiguranja).
U navedenom periodu, nakon proglaavanja ratnog stanja i neposredne ratne
opasnosti, tuitelju pripadniku policijskog organa, sta osiguranja nije se raunao
kao posebni sta, u dvostrukom trajanju shodno lanu 42. Zakona o PIO RS, nego
kao beneficirani radni sta sa uveanim trajanjem.
Sta sa uveanim trajanjem u osporavanom periodu, po stopi koja meu strankama
nije sporna, tuitelju pripada na osnovu radnog odnosa i odredbi lana 66. Zakona
o unutranjim poslovima. Stoga je prvostepeni sud, suprotno navodima albe,
donio pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku.
Zaposleni, rasporeen na radno mjesto sa uveanim staom osiguranja, ostvaruje to
pravo dok je rasporeen na poslove i radne zadatke kojima ta privilegija pripada.
Dakle, sta osiguranja u uveanom trajanju je na zakonu zasnovano pravo koje se
utvruje i prestaje iskljuivo na propisan nain i predstavalja podatak koji se unosi
u matinu evideniciju osiguranika po lanu 51. stav 1. taka 11. citiranog zakona.
Kako matina evidencija tuitelja za sporni period sadri podatak o stau sa
uveanim trajanjem i plaenim doprinosima po uveanoj stopi, proizilazi da se
tuitelju na bazi takvih podataka obraunavala naknada za minuli rad, koja je
zasnovana na efektivnom stau i uveanom stau, to je jo jedna od privilegija
radnog mjesta za koje je propisan sta sa uveanim trajanjem. Iz svih navedenih
razloga tuitelj se ne moe naknadno odrei beneficije koja pripada radnom mjestu
sa staem osiguranja sa uveanim trajanjem, niti takvu mogunost predviaju
pozitivni propisi, za razliku od posebnog staa, koji se rauna u dvostrukom
trajanju.
(Presuda Apelacionog odjeljenja Suda BiH broj: G-166/09 i
Presuda Apelacionog odjeljenja Suda BiH broj: G-19/08 u kojoj je identian
pravni stav donesen primjenom materijalnih propisa Federacije BiH.)
[86]
Bilten br.
4/2014
2.1.5. Primjena pravila o polnoj zastupljenosti zaposlenih pri zasnivanju

radnog odnosa ili unapreenju
Princip polne zastupljenosti kandidata pri zasnivanju radnog odnosa ili
unapreenju putem internog oglasa mogue je primijeniti iskljuivo u
situaciji kada su kandidati razliitog pola ostvarili jednake uslove.
Iz obrazloenja:
Nakon okonane procedure unapreenja po internom oglasu, tuitelj je odlukom
Komisije unaprijeen u vii in. Meutim, navedena odluka ponitena je rjeenjem
Policijskog odbora i u vii in unaprijeena je aliteljica, sa obrazloenjem da
Komisija za unapreenje nije pravilno nominovala prijavljene kandidate, da je
unapreenje izvreno paualno i pristrasno, te da nije uzeta u obzir polna
zastupljenost kandidata.
U parninom postupku, koji je tuitelj pokrenuo za osporavanje zakonitosti odluke
Policijskog odbora, prvostepeni sud je utvrdio da oba kandidata ispunjavaju uslove
internog oglasa, da tuitelj ima dui sta, vie zavrenih strunih kurseva, veu
ocjenu za rad u prethodnoj godini od aliteljice i da je Komisija za unapreenje
tuitelja ocijenila zbirnom ocjenom 5,00, a aliteljicu zbirnom ocjenom 2,00.
Prvostepeni sud je pravilno utvrdio da Komisija nije paualno i pristrasno izvrila
unapreenje kandidata, da tuitelj i aliteljica nisu imali jednake uslove s obzirom
da je tuitelj kao prvorangirani, ostvario bolju prosjenu ocjenu, ne samo od
aliteljice, nego od svih pedeset prijavljenih kandidata.
Neprihvatljivi su svi razlozi kojim se pobija pravilnost i zakonitost prvostepene
presude kojom je ponitena odluka Policijskog odbora. Naime, prvostepeni sud je
pravilno primijenio odredbe Pravilnika o proceduri unapreenja i izveo pravilan
zakljuak da je odluka donesena uz povredu odredbi koje obezbjeuju jednake
uslove i mogunosti za sve kandidate, objektivnost metoda i kriterija pri
razmatranju prijava.
Unapreenje tuitelja nije dovelo do diskriminacije aliteljice na nain na koji to
navodi pobijana odluka Policijskog odbora s obzirom da u nedostatku jednakih
uslova, princip polne zastupljenosti ne moe derogirati osnovna naela postupka i
kriterije unapreenja.
(Presuda Apelacionog odjeljenja Suda BiH broj: G-98/10 od 29.09.2010.godine)
[87]
Bilten br.
4/2014
2.1.6. Pravna priroda menaderskog ugovora o radu i posljedice

raskidanja ugovora na radnopravni status
Menaderski ugovor o radu po svojoj prirodi je obligacionopravni ugovor
sa elementima radnopravnog odnosa. U sluaju raskida menaderskog
ugovora licu, koje prije zakljuenja ugovora nije bilo u radnom odnosu
kod poslodavca, ne pripada pravo da zahtijeva nastavak radnopravnog
statusa i rasporeivanje na druge poslove i radne zadatke.
Iz obrazloenja:
Menaderskim ugovorom tuena je na tuitelja prenijela ovlatenja vezana za
rukovoenje poslovima, predstavljanje i zastupanje. Ovaj ugovor je sainjen po
naelu slobodnog ugovaranja za angaovanje na odreenim poslovima u
ugovorenom periodu. Menaderskim ugovorom zasniva se mandatni odnos, koji se
po mnogim elementima razlikuje od radnog odnosa. Ovaj ugovor se moe
zakljuiti sa zasnivanjem radnog odnosa ili bez zasnivanja, a moe se zakljuiti i sa
licem koji je kod ugovaraa prije zakljuenja ugovora bio u radnom odnosu. Ono
to je zajedniko za sve pomenute varijatete jeste da se menaderski ugovor ne
zasniva na odredbama radnopravnog zakonodavstva, nego na odredbama Zakona o
obligacionim odnosima sa odreenim elementima ugovora o djelu. Ovo iz razloga
jer kod zakljuenja ugovora pitanja prava i obaveza ugovornih strana nisu
ograniena odredbama Zakona o radu u institucijama BiH, koji posebno ne reguliu
institut menaderskog ugovora. Iako se menaderski ugovor o radu moe zakljuiti
sa zasnivanjem radnog odnosa, u kom dijelu ima elemente radnopravnog odnosa,
po svojoj prirodi je obligacionopravni ugovor.
Tuitelj prije zakljuenja menaderskog ugovora nije bio u radnom odnosu kod
tuene, pa je raskidanjem ugovora prestao i radni status koji je zasnovan
ugovorom. Stoga nema osnova da tuitelj zahtijeva nastavak radnog odnosa
primjenom lana 7. ugovora kao pravo koje proizilaze iz ugovora o radu, kako to
alba neosnovano ukazuje. Navedena odredba ugovora imala bi svoju primjenu
jedino u sluaju da je menaderski ugovor prestao istekom roka na koji je
zakljuen, odnosno mandata koji je povjeren tuitelju, nakon kojeg su slobodnom
voljom, ugovarai predvidjeli da isti preraste u radni odnos.
(Presuda Apelacionog odjeljenja Suda BiH broj: S1 3 P 007863 13 G 2 od
16.01.2014.godine)
[88]
Bilten br.
4/2014
2.1.7. Intervju kao kriterij za ocjenjivanje kandidata za prijem u radni

odnos ili unapreenje
Komisija za izbor ili za unapreenje moe ocijeniti kandidata nakon
obavljenog intervjua i ocjenu ubrojati prilikom donoenja konane ocjene,
samo ukoliko je podzakonskim aktima poslodavca intervju propisan kao
jedan od kriterija za ocjenjivanje kandidata.
Iz obrazloenja:
Kriteriji za ocjenjivanje kandidata propisani odredbom lana 13. stav 2. Pravilnika
o proceduri unapreenja policijskih slubenika u prelaznom periodu (Sl. glasnik
BiH br. 83/06), odnose se na: 1. relevantno profesionalno iskustvo, 2. ocjene rada,
pohvale i nagrade nakon stupanja na snagu Zakona o policijskim slubenicima i 3.
vrstu i broj sertifikata u oblasti napredne obuke u vezi sa pozicijom koja je interno
oglaena.
Provedeni dokazi potvruju da je komisija za unapreenje od tri propisana kriterija,
za dva kriterija tuitelja neobjektivno ocijenila. Pri tome Komisija za unapreenje
uvela je ocjene na intervjuu, kao etvrti kriterij koji se ubraja pri donoenju
konane ocjene. Upravo ovaj kriterij koriten protivno odredbi lana 13. stav 2.
Pravilnika, dao je neosnovanu prednost tuitelju koji je dobio ocjenu 5 u odnosu na
kandidata koji je dobio ocjenu 3 i koji je albom osporavao tuiteljev izbor.
Ove propuste Komisije za unapreenje, utvrdio je i Odbor za albe policijskih
slubenika, koji je uvaio albu i unaprijedio alitelja, a odluku o unapreenju
tuitelja ponitio. Drugostepena odluka koja se pobija u ovoj parnici, preispitala je
injenino stanje, otklonila nedostatke u primjeni materijalnog prava i tek potom
utvrdila postojanje blage prednosti kandidata alitelja u odnosu na tuitelja kao
prvobitno izabranog.
Odluka Odbora za albe policijskih slubenika zasnovana je na potpuno i pravilno
utvrenom injeninom stanju, implementirala je osnovne principe unapreenja,
nepristrasnost u radu, objektivnost metoda i kriterija pri razmatranju prijava
propisanih odredbama lanom 2. i lanom 13. stav 2. Pravilnika. Time je donesena
u skladu sa odredbama lana 214. stav 4. Zakona o policijskim slubenicima BiH
(Sl. glasnik BiH br. 27/04 sa izmjenama), pa tuitelj neosnovano osporava njenu
pravilnost i zakonitost.
07.05.2013.godine)
[89]
Bilten br.
4/2014
2.1.8. Preobraaj radnog odnosa

Kad je radni odnos na odreeno vrijeme uspostavljen bez javnog
oglaavanja i provedene zakonske procedure o izboru kandidata, ne
postoje nune pretpostavke za primjenu pravne fikcije iz lana 16, stav 4
Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine za preobraaj takvog
ugovora u ugovor na neodreeno vrijeme.
Iz obrazloenja:
Nisu ispunjeni uslovi iz lana 16, stav 3 Zakona o radu u institucijama Bosne i
Hercegovine za zakljuenje ugovora o radu na odreeno vrijeme: obavljanje
vanrednih, privremenih ili povremenih poslova ili poslova iji se obim privremeno
i nepredvieno poveao, a koji nisu trajnijeg karaktera, kao i radi zamjene
odsutnog zaposlenika, dok traju potrebe za obavljanjem tih poslova, odnosno do
povratka odsutnog zaposlenika, a najdue dvije godine. Logino je da je za ovaj
nain prijema u radni odnos nuno prethodno raspisivanje javnog oglasa i
provoenje postupka za izbor kandidata na nain propisan lanom 8. navedenog
Zakona, to je u konkretnom sluaju izostalo.
Ni u jednom od priloenih rjeenja poslodavca nije naveden razlog zasnivanja
radnog odnosa na odreeno vrijeme, a niti da je provedena propisana zakonska
procedura za izbor kandidata. Kad je radni odnos na odreeno vrijeme uspostavljen
bez javnog oglaavanja i provedene zakonske procedure o izboru kandidata, nisu
ispunjene nune pretpostavke za primjenu pravne fikcije iz lana 16, stav 4
Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine.
(Presuda Apelacionog odjeljenja Suda BiH broj: S1 3p 010689 13 G od
17.02.2014. godine)
[90]
Bilten br.
4/2014
2.2. PROCESNO PRAVO

2.2.1. Stvarna nadlenost Suda Bosne i Hercegovine
Sud Bosne i Hercegovine nije stvarno nadlean za suenje u sporovima
proizalim iz meusobnih odnosa javnih preduzea koja osnivaju entiteti.
Iz obrazloenja:
Predmetnom tubom potrauje se isplata iznosa utuenog iznosa na ime
nerasporeene radiotelevizijske takse za period od 2008. do 2011.godine, iz ega
nesumnjivo proizilazi imovinskopravna priroda spora. Meutim, da bi Sud Bosne i
Hercegovine bio stvarno nadlean za postupanje, primjenom odredbe lana 1. stav
1. Zakona o parninom postupku pred Sudom BiH i lana 8. stav 2. taka b)
Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine, uz karakter spora, potrebno je da je spor
nastao izmeu entiteta, to je drugi uslov koji mora biti kumulativno ostvaren.
Odredbe lana 4. stav 3. i lana 6. Zakona o javnom RTV servisu Federacije BIH
(Sl. glasnik BiH 40/02 i 12/04), kao i odredbe lana 3. i lana 6. Zakona o RadioTeleviziji Republike Srpske (Sl. glasnik RS br. 49/06, 73/08 i 42/10) propisuju za
tuitelja i tuenu status javnog preduzea. Dakle, parnine stranke su pravna lica
koja samostalno stiu prava i preuzimaju obaveze u pravnom prometu i mogu biti
stranke u postupcima pred sudom. injenica da osnivaka prava za tuitelja vri
Parlament Federacije i da je tuenu osnovala Republika Srpska, nema za posljedicu
promjenu zakonom utvrenog statusa parninih stranaka, niti im daje karakter
organa uprave, tijela ili institucija entiteta.
Tuitelj i tuena, zajedno sa Javnim radio televizijskim servisom BiH, ine
jedinstven Javni radiotelevizijski sistem u Bosni i Hercegovini, kako je to
propisano lanom 1. Zakon o javnom radiotelevizijskom sistemu Bosne i
Hercegovine (Sl. glasnik BiH br. 78/05, 35/09 i 32/10). Meutim, injenica da su
parnine stranke dio jedinstvenog sistema na nivou drave, ne moe biti osnov za
ustanovljavanje stvarne nadlenosti suda za postupanje u meusobnim sporovima
izmeu lanica sistema, jer je spor proizaao iz meusobnih odnosa javnih
preduzea registrovanih u entitetima, a ne izmeu samih entiteta.
Stoga i prema ocjeni drugostepenog vijea, Sud Bosne i Hercegovine nije stvarno
nadlean za postupanje po konkretnoj tubi. Kako su parnine stranke upisane u
registru poslovnih subjekata, to je prvostepeni sud, u skladu sa odredbama lana
17.a i lana 27.b stav 1. taka a) Zakona o sudovima Republike Srpske (Sl. glasnik
[91]
Bilten br.
4/2014
RS br.111/04, 109/05, 37/06 i 119/08) pravilno odredio da se predmet dostavi na

postupanje stvarno i mjesno nadlenom Okrunom privrednom sudu u Banjaluci.
(Rjeenje Apelacionog odjeljenja Suda BiH broj S1 3 P 010694 13 P od
14.08.2013.godine)
2.2.2. Prethodno pitanje u sporovima za utvrenje prava na isplatu
otpremnine
Ostvarivanje prava na prijevremenu penziju na osnovu propisa koji su
stupili na snagu nakon prestanka radnog odnosa, nema karakter
prethodnog pitanja u parninom postupku pokrenutom radi isplate
otpremnine.
Iz obrazloenja:
Za odluivanje o pravu iz rada koje pripada zaposleniku u trenutku prestanka
radnog odnosa, iskljuivo je relevantan razlog prestanka radnog odnosa koji
odreuje vrstu i obim prava iz rada. Postupci pokrenuti nakon prestanka radnog
odnosa za ostvarivanje drugih prava ne mogu presdtavljati prethodno pitanje u
smislu lana 17. stav 1. Zakona o parninom postupku pred Sudom BiH, ukoliko se
ne odnose na razlog prestanka radnog odnosa. Okonanje postupaka ostvarivanja
prava na prijevremenu starosnu penziju, koji su tuitelji pokrenuli, nije osnov da se
prekine parnini postupak za isplatu otpremnine, jer nema karakter prethodnog
pitanja od koga zavisi ostvarivanje prava na otpremninu. Stoga je neprivatljiv
albeni navod da je prvostepeni sud povrijedio procesne odredbe kada nije
raspravio o prethodnom pitanju ili parnini postupak prekinuo do donoenja odluke
nadlenog organa.
Pravo na prijevremenu starosnu penziju koje su tuitelji ostvarili nakon prestanka
radnog odnosa i stupanja na snagu izmjenjenih odredbi o povoljnim uslovima
penzionisanja, ustanovljeno je po propisima koji nisu relevantni za realizaciju
prava iz rada, niti imaju retroaktivno dejstvo na injenicu da je ugovor o radu
prestao zbog isteka roka na koji je zakljuen to je bio i razlog prestanka slube.
09.01.2013.godine)
[92]
3. UPRAVNO PRAVO
[93]
Bilten br.
4/2014
Bilten br.
4/2014
3.1. Pravo stranke na upotrebu svog jezika u upravnom postupku

Ako se postupak ne vodi na jeziku stranke, organ koji vodi postupak duan
je da joj omogui da prati tok postupka na svom jeziku, kao i da joj pozive i
druga pismena dostavlja na njenom jeziku i pismu.
Stranke i drugi uesnici u postupku koji nisu dravljani Bosne i
Hercegovine, a ne znaju jezik na kome se vodi postupak, imaju pravo tok
postupka pratiti preko tumaa (prevodioca) i da u tom postupku
upotrebljavaju svoj jezik.
Iz obrazloenja:
Rjeenjem vijea za upravne sporove Suda Bosne i Hercegovine, koje je predmet
zahtjeva za preispitivanje, odbaena je, na osnovu lana 25. stav 1. taka 1. Zakona
o upravnim sporovima, kao neblagovremena tuba tuiteljice podnesena protiv
konanog rjeenja tuenog Ministarstva bezbjednosti Bosne i Hercegovine, broj:
UP-1-07/1-41-1-7-1/10 od 30.04.2010.godine.
Vijee za upravne sporove je ovako odluilo jer je iz stanja spisa utvrdilo da je
tuiteljica konano rjeenje o ogranienju kretanja, ije ponitenje trai, zaprimila
lino dana 04.05.2010. godine, a tubu protiv tog rjeenja podnijela ovom sudu,
putem punomonika, dana 31.05.2010. godine, po proteku zakonskog roka od 8
dana od dana dostavljanja osporenog rjeenja tuiteljici, koji rok je propisan
odredbom lana 114. stav 4. Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu. Vijee
za upravne sporove se pozvalo i na odredbu lana 34. stav 1. Pravilnika o
meunarodnoj zatiti (Slubeni glasnik BiH, broj 37/099) kojom je propisano da
se odluke traiocima meunarodne zatite dostavljaju lino, a to je propisano i
lanom 76. Zakona o upravnom postupku.
Apelaciono upravno vijee, na osnovu utvrenog injeninog stanja u spisu, nalazi
da pobijano rjeenje vijea za upravne sporove ovog suda nije pravilno i zakonito,
jer se ne zasniva na pravilnoj primjeni zakona.
U ovoj upravnoj stvari tuiteljica je imala punomonika, ali je i pored toga, tueni
organ osporeno rjeenje dostavio lino tuiteljici, suprotno odredbi lana 76. stav 3.
Zakona o upravnom postupku (Slubeni glasnik BiH, broj: 29/02, 12/04, 88/07 i
93/09), kojom je propisano da se dostavljanjem pismena zakonskom zastupniku,
punomoniku ili punomoniku za primanje pismena, smatra se da je dostavljanje
izvreno samoj stranci. Dakle, kada stranka ima punomonika dostavljanje se ima
vriti punomoniku na nain propisan lanom 73. do 79. Zakona o upravnom
[94]
Bilten br.
4/2014
postupku, a ne neposredno stranci. Dostavljanjem pismena punomoniku stranke

smatra se da je pismeno dostavljeno lino stranci. Odredba lana 34. stav 1.
citiranog Pravilnika o meunarodnoj zatiti, kojom je propisano da se odluke
traiocima meunarodne zatite dostavljaju lino, potpuno je u skladu sa odredbom
lana 76. stav 3. citiranog Zakona o upravnom postupku, meutim obaveza linog
dostavljanja ne iskljuuje obavezu dostavljanja pismena punomoniku stranke u
sluaju kada stranka ima punomonika. lanom 3. citiranog Zakona o upravnom
postupku je propisano da se u upravnim oblastima za koje je zakonom propisan
poseban postupak, postupa po odredbama tog zakona, s tim da se po odredbama
ovog zakona postupa u svim pitanjima koja nisu ureena posebnim zakonom. U
konkretnom sluaju, Zakonom o kretanju i boravku stranaca i azilu (Slubeni
glasnik BiH, broj 36/08), kao posebnom zakonu, nije ureen postupak
dostavljanja kada stranka ima punomonika, pa se u tom sluaju imaju primijeniti
odredbe lana 73. do 79. Zakona o upravnom postupku (ZUP). Takoe, odredbom
lana 2. Zakona o upravnom postupku je propisano da se pojedina pitanja postupka
za odreenu upravnu oblast mogu samo izuzetno, posebnim zakonom, urediti
drugaije nego to su odreena ovim zakonom, ako je to nuno za drugaije
postupanje u tim pitanjima, s tim da ne mogu biti protivna naelima ovog zakona.
Jedno od naela Zakona o upravnom postupku je i naelo upotrebe jezika i pisma
(lan 18.) Naime, odredbom lana 18. stav 3. Zakona o upravnom postupku je
propisano da ako se postupak ne vodi na jeziku stranke, organ koji vodi postupak
duan je da joj omogui da prati tok postupka na svom jeziku, kao i da joj pozive i
druga pismena dostavlja na njenom jeziku i pismu. U konkretnom sluaju tueni
organ je povrijedio ne samo pravila postupka o dostavljanju pismena stranci, ve i
navedeno naelo o pravu stranke na upotrebu svog jezika i pisma. Dostavljanjem
osporenog rjeenja lino tuiteljici, na jeziku i pismu koji ona ne razumije, umjesto
njenom punomoniku, tueni organ je povrijedio i naelo pomoi neukoj stranci
(lan 12. ZUP-a), kao i pravo stranke na punomonika (lan 49. ZUP-a), to je sve
bilo na tetu prava koja tuiteljici pripadaju, odnosno prava na adekvatnu pravnu
zatitu.
Zbog svega izloenog, apelaciono upravno vijee Suda BiH ocjenjuje pobijano
rjeenje nezakonitim, a zahtjev za njegovo preispitivanje osnovanim, te na osnovu
odredbi lana 54. stav 3. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine,
nalae da u ponovnom postupku vijee za upravne sporove Suda Bosne i
Hercegovine ocijeni zakonitost rjeenja koje se pobija tubom i donese
odgovarajuu odluku.
(Presuda vijea Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine,
broj: S1 3 U 001818 10 Uvl od 01.12.2010.godine)
[95]
Bilten br.
4/2014
3.2. Nain dostavljanja pismena stranci koja ima punomonika u

upravnom postupku
U sluaju kada stranka ima punomonika dostavljanje se ima vriti
punomoniku na nain propisan lanom 73. do 79. Zakona o upravnom
postupku, a ne neposredno stranci.
Iz obrazloenja:
Rjeenjem vijea za upravne sporove Suda Bosne i Hercegovine, koje je predmet
zahtjeva za preispitivanje, odbaena je, na osnovu lana 25. stav 1. taka 1. Zakona
o upravnim sporovima, kao neblagovremena tuba tuiteljice podnesena protiv
konanog rjeenja tuenog Ministarstva bezbjednosti Bosne i Hercegovine, broj:
UP-1-07/1-41-1-7-1/10 od 30.04.2010.godine.
Vijee za upravne sporove je ovako odluilo jer je iz stanja spisa utvrdilo da je
tuiteljica konano rjeenje o ogranienju kretanja, ije ponitenje trai, zaprimila
lino dana 04.05.2010. godine, a tubu protiv tog rjeenja podnijela ovom sudu,
putem punomonika, dana 31.05.2010. godine, po proteku zakonskog roka od 8
dana od dana dostavljanja osporenog rjeenja tuiteljici, koji rok je propisan
odredbom lana 114. stav 4. Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu. Vijee
za upravne sporove se pozvalo i na odredbu lana 34. stav 1. Pravilnika o
meunarodnoj zatiti (Slubeni glasnik BiH, broj 37/099) kojom je propisano da
se odluke traiocima meunarodne zatite dostavljaju lino, a to je propisano i
lanom 76. Zakona o upravnom postupku.
Apelaciono upravno vijee, na osnovu utvrenog injeninog stanja u spisu, nalazi
da pobijano rjeenje vijea za upravne sporove ovog suda nije pravilno i zakonito,
jer se ne zasniva na pravilnoj primjeni zakona.
U ovoj upravnoj stvari tuiteljica je imala punomonika, ali je i pored toga, tueni
organ osporeno rjeenje dostavio lino tuiteljici, suprotno odredbi lana 76. stav 3.
Zakona o upravnom postupku (Slubeni glasnik BiH, broj: 29/02, 12/04, 88/07 i
93/09), kojom je propisano da se dostavljanjem pismena zakonskom zastupniku,
punomoniku ili punomoniku za primanje pismena, smatra se da je dostavljanje
izvreno samoj stranci. Dakle, kada stranka ima punomonika dostavljanje se ima
vriti punomoniku na nain propisan lanom 73. do 79. Zakona o upravnom
postupku, a ne neposredno stranci. Dostavljanjem pismena punomoniku stranke
smatra se da je pismeno dostavljeno lino stranci. Odredba lana 34. stav 1.
citiranog Pravilnika o meunarodnoj zatiti, kojom je propisano da se odluke
traiocima meunarodne zatite dostavljaju lino, potpuno je u skladu sa odredbom
[96]
Bilten br.
4/2014
lana 76. stav 3. citiranog Zakona o upravnom postupku, meutim obaveza linog
dostavljanja ne iskljuuje obavezu dostavljanja pismena punomoniku stranke u
sluaju kada stranka ima punomonika. lanom 3. citiranog Zakona o upravnom
postupku je propisano da se u upravnim oblastima za koje je zakonom propisan
poseban postupak, postupa po odredbama tog zakona, s tim da se po odredbama
ovog zakona postupa u svim pitanjima koja nisu ureena posebnim zakonom. U
konkretnom sluaju, Zakonom o kretanju i boravku stranaca i azilu (Slubeni
glasnik BiH, broj 36/08), kao posebnom zakonu, nije ureen postupak
dostavljanja kada stranka ima punomonika, pa se u tom sluaju imaju primijeniti
odredbe lana 73. do 79. Zakona o upravnom postupku (ZUP). Takoe, odredbom
lana 2. Zakona o upravnom postupku je propisano da se pojedina pitanja postupka
za odreenu upravnu oblast mogu samo izuzetno, posebnim zakonom, urediti
drugaije nego to su odreena ovim zakonom, ako je to nuno za drugaije
postupanje u tim pitanjima, s tim da ne mogu biti protivna naelima ovog zakona.
Jedno od naela Zakona o upravnom postupku je i naelo upotrebe jezika i pisma
(lan 18.) Naime, odredbom lana 18. stav 3. Zakona o upravnom postupku je
propisano da ako se postupak ne vodi na jeziku stranke, organ koji vodi postupak
duan je da joj omogui da prati tok postupka na svom jeziku, kao i da joj pozive i
druga pismena dostavlja na njenom jeziku i pismu. U konkretnom sluaju tueni
organ je povrijedio ne samo pravila postupka o dostavljanju pismena stranci, ve i
navedeno naelo o pravu stranke na upotrebu svog jezika i pisma. Dostavljanjem
osporenog rjeenja lino tuiteljici, na jeziku i pismu koji ona ne razumije, umjesto
njenom punomoniku, tueni organ je povrijedio i naelo pomoi neukoj stranci
(lan 12. ZUP-a), kao i pravo stranke na punomonika (lan 49. ZUP-a), to je sve
bilo na tetu prava koja tuiteljici pripadaju, odnosno prava na adekvatnu pravnu
zatitu.
Zbog svega izloenog, apelaciono upravno vijee Suda BiH ocjenjuje pobijano
rjeenje nezakonitim, a zahtjev za njegovo preispitivanje osnovanim, te na osnovu
odredbi lana 54. stav 3. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine,
nalae da u ponovnom postupku vijee za upravne sporove Suda Bosne i
Hercegovine ocijeni zakonitost rjeenja koje se pobija tubom i donese
odgovarajuu odluku.
(Presuda vijea Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, broj:
S1 3 U 001818 10 Uvl od 01.12.2010. godine)
3.3. Ocjena odlunih injenica u upravnom sporu
Ne dajui ocjenu odlunih injenica od kojih zavisi pravilna primjena
materijalnog i procesnog prava te izostavljajui svoje ocjene o bitnim
[97]
Bilten br.
4/2014
navodima tube sud takvom odlukom ini povredu pravila postupka u

upravnom sporu.
Iz obrazloenja:
Po shvatanju ovog apelacionog vijea osnovano tuitelj u zahtjevu za preispitivanje
sudske odluke istie da je vijee za upravne sporove ovog suda svoju odluku
obrazloilo upotrebljavajui krajnje opte formulacije u vezi sa ocjenom tuioevih
navoda iz tube, kao to su da je sud utvrdio da je tenderska dokumentacija
sainjena u skladu sa zakonom, da sadri sve neophodne informacije; a da tuilac
nije pruio dokaze i injenice iz kojih bi se mogao izvesti drugaiji zakljuak.
Takoe, u zahtjevu za preispitivanje sudske odluke se osnovano istie da vijee za
upravne sporove nije dalo nikakvu ocjenu ni bilo kakvo izjanjenje povodom
tuioevih navoda iz tube u dijelu u kojem govori da je u svojoj albi potpuno
potkrijepio tvrdnje o propustima ugovornog organa u tenderskom postupku (a radi
se o albenim navodima da je ponuau Radgora priznata kompetentnost kao da
je taj ponua dio konzorcijuma a on nije bio dio konzorcijuma, ve je na tenderu
uestvovao samostalno, da je ugovorni organ navedenog ponuaa stavio u
povoljniji poloaj od tuioca iako ponua Radgora nije mogao da tenderski
posao obavi samostalno ve mu je za to bila potrebna trea firma, tzv. podvozar
Ravid-bus iz Doboja sa kojim je zakljuio ugovor o poslovno-tehnikoj saradnji
koji je ponua Radgora priloio, da ponua Radgora nema licencu za dva
prijavljena radnika...). O ovim tubenim navodima, koja su, i po miljenju
apelacionog vijea, kljuna u predmetnom tenderu, svoju ocjenu nije dalo vijee za
upravne sporove u pobijanoj presudi. Dakle, pobijana presuda nema razloga o
odlunim injenicama to je bitna povreda odredaba postupka iz lana 39. Zakona
o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik BiH broj: 19/02,
88/07 i 83/08) kojom je propisano da se u obrazloenju presude moraju cijeniti svi
navodi tube.
Ne dajui ocjenu odlunih injenica od kojih zavisi pravilna primjena materijalnog
i procesnog prava te izostavljajui svoje ocjene o bitnim navodima tube sud
takvom odlukom ini povredu pravila postupka u upravnom sporu, zbog ega je
zahtjev za preispitivanje sudske odluke valjalo uvaiti primjenom odredbe lana
54. stav 2. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine i predmet vratiti na
ponovno odluivanje, kako bi u ponovnom postupku vijee za upravne sporove, u
smislu lana 54. stav 3. Zakona o upravnim sporovima, izvelo sve procesne radnje
i raspravilo pitanja na koja mu je ukazalo apelaciono vijee, te donijelo
odgovarajuu odluku.
S1 3 U 004546 Uvp od 23.01.2014. godine)
[98]
Bilten br.
4/2014
3.4. Dozvoljenost vanrednih pravnih lijekova u postupku odluivanja o

sukobu nadlenosti
Protiv rjeenja vijea Upravnog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine,
kojim je odlueno o sukobu nadlenosti u upravnom postupku izmeu
organa uprave Bosne i Hercegovine, izmeu organa uprave Bosne i
Hercegovine i institucija BiH koje imaju javna ovlaenja i izmeu
institucija BiH koje imaju javna ovlaenja, nije dozvoljen zahtjev za
preispitivanje sudske odluke, kao vanredni pravni lijek.
Iz obrazloenja:
Rjeenjem vijea za upravne sporove Suda Bosne i Hercegovine, broj i datum
naveden u uvodu, rijeen je sukob nadlenosti izmeu Odbora dravne slube za
albe Savjeta ministara Bosne i Hercegovine i albenog vijea pri Savjetu
ministara Bosne i Hercegovine, za odluivanje po albi P.A., izjavljenoj protiv
rjeenja Ministarstva pravde Bosne i Heregovine, broj: 04-16-24/08 od 15.03.2011.
godine.
Protiv ovog rjeenja albeno vijee pri Savjetu ministara Bosne i Hercegovine je
izjavilo zahtjev za preispitivanje sudske odluke zbog povrede pravila upravnog
postupka, koji je prethodio donoenju pobijane odluke.
U odgovoru na zahtjev za preispitivanje sudske odluke, Odbor dravne slube za
albe Savjeta ministara Bosne i Hercegovine je predloio da se isti odbije kao
neosnovan.
Zahtjev za preispitivanje sudske odluke je nedoputen.
Osporeno rjeenje vijea za upravne sporove doneseno je u postupku rjeavanja o
sukobu nadlenosti u upravnom postupku u smislu odredbe lana 25. Zakona o
upravnom postupku (Slubeni glasnik BiH, broj: 29/02 i 12/04), tako da se protiv
istog ne moe izjaviti alba niti voditi upravni spor (lan 27. stav 3. i 28. stav 1.
navedenog zakona).
Zahtjev za preispitivanje sudske odluke u konkretnom sluaju nije dozvoljen ni u
smislu odredbe lana 49. stav 1. Zakona o upravnim sporovima Bosne i
Hercegovine (Slubeni glasnik BiH, broj: 19/02, 88/07 i 83/08), jer se ne radi o
konanoj odluci Upravnog odjeljenja donesenoj u upravnom sporu.
[99]
Bilten br.
4/2014
S obzirom na iznijete razloge, apelaciono upravno vijee je podneseni zahtjev za

preispitivanje sudske odluke odbacilo kao nedozvoljen primjenom odredbe lana
52. stav 1. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine.
(Rjeenje vijea Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, broj:
S1 3 U 005576 11 Uvp od 27.09.2011.godine)
3.5. Dozvoljenost vanrednih pravnih lijekova protiv odluka vijea

Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine
Zahtjev za preispitivanje sudske odluke, kao vanredni pravni lijek u
upravnim sporovima, nije dozvoljen protiv konane i pravosnane odluke
vijea Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine.
Iz obrazloenja:
Pobijanom rjeenjem vijea Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine,
broj: I-90/11 od 28.05.2009. godine, odbaena je kao neblagovremena alba K.I.
na odluku Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine, broj: 06-1-07-1-449/11
od 31.05.2011. godine.
U blagovremeno podnesenom zahtjevu za preispitivanje sudske odluke (u daljem
tekstu: zahtjev), podnosilac zahtjeva, K.I., navodi da zahtjev podnosi zbog
netanog i nepotpunog injeninog stanja, jer smatra da je rok za izjavljivanje
albe bio kratak i nedovoljan, ime je ugroeno njegovo pravo na pravian i
djelotvoran pravni lijek. Smatra da je ostavljenim rokom za albu od dva dana
doveden u diskriminirajui poloaj, jer je rok za albu poeo tei u neradne dane i
u tim danima je i istekao.
Prethodno ispitujui dozvoljenost zahtjeva, vijee Apelacionog odjeljenja je nalo
da zahtjev za preispitivanje sudske odluke - rjeenja vijea Apelacionog odjeljenja
Suda Bosne i Hercegovine, broj: I-90/11 od 28.06.2011. godine, nije dozvoljen.
Odredbom lana 19. Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i
Hercegovine (Slubeni glasnik BiH, broj: 16/02, 14/03, 12/04 i 63/08) propisano
je da o albama na odluke Centralne izborne komisije BiH, iz oblasti primjene
ovog zakona, rjeava Apelaciono odjeljenje Suda Bosne i Hercegovine. Odluka
Apelacionog odjeljenja po albi uloenoj zbog povrede izbornog prava je konana i
obavezujua (lan 82. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine).
Odredbom lana 49. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
[100]
Bilten br.
4/2014
(Slubeni glasnik BiH, broj: 19/02, 88/07, 83/08 i 74/10) propisano je da se

zahtjev za preispitivanje sudske odluke moe podnijeti protiv konane odluke
Upravnog odjeljenja suda i konane odluke najvieg suda Brko Distrikta Bosne i
Hercegovine.
Iz citiranog propisa proizilazi da se zahtjev za preispitivanje sudske odluke, kao
vanredni pravni lijek, moe podnijeti samo protiv konane odluke Upravnog
odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine koja je donesena u upravnom sporu, i o tom
zahtjevu odluuje Apelaciono odjeljenje Suda Bosne i Hercegovine (lan 50. stav
3. navedenog zakona). Iz navedenih odredbi, dakle, proizilazi da nije dozvoljen
zahtjev za preispitivanje sudske odluke, kao vanredni pravni lijek, protiv konane i
pravosnane odluke koju donese Apelaciono odjeljenje Suda Bosne i Hercegovine.
Osim toga, pobijana odluka je donesena u posebnom postupku po izbornim
albama, dakle, ne u upravnom sporu, a po lanu 82. Zakona o upravnim
sporovima Bosne i Hercegovine odluka Apelacionog odjeljenja po albi uloenoj
zbog povrede izbornog prava je konana i obavezujua tako da protiv iste nije
dozvoljen nikakav vanredni pravni lijek pa ni zahtjev za preispitivanje sudske
odluke.
Na osnovu iznesenog vijee Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine je,
primjenom lana 52. stav 1. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine,
odbacilo zahtjev za preispitivanje sudske odluke kao nedozvoljen.
S1 3 U 006458 11 Uvp od 29.07.2011.godine)
3.6. Stranka, zakonski zastupnik stranke, odnosno ovlaeni predstavnik i
punomonik stranke u upravnom postupku
U toku cijelog postupka organ po slubenoj dunosti pazi da li osoba koja
se pojavljuje kao stranka moe biti stranka u postupku i da li stranku
zastupa njen zakonski zastupnik, odnosno ovlaeni predstavnik.
Stranka, odnosno njen zakonski zastupnik moe odrediti punomonika
koji e je zastupati u postupku, osim u radnjama u kojima je potrebno da
sama stranka daje izjave.
Izjave koje u upravnom postupku daju lica koja stranka nije ovlastila na
zakonom propisani nain ne proizvode dejstvo.
[101]
Bilten br.
4/2014
Iz obrazloenja:
Osporenim rjeenjem direktora tuene Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i
Hercegovine, odbijena je kao neosnovana alba tuitelja izjavljena protiv rjeenja
prvostepenog organa Regionalnog centra Banja Luka, broj: 03/4-2-I-Up-2305/10
od 25.11.2010. godine, kojim su izmjenjeni podaci u JCI C-3828 od 29.01.2009.
godine, CI Gradika, uvoznika PAR-MERC d.o.o.. Kiseljak, i tuitelj obavezan
da na ime manje plaenih indirektnih poreza uplati ukupan iznos od 66.038,44
KM.
Pobijanom presudom vijea za upravne sporove Suda Bosne i Hercegovine,
odbijena je tuba tuitelja kojom je pokrenuo upravni spor za ponitenje, kao
nezakonitog, navedenog konanog upravnog akta tuene. Prema obrazloenju
pobijane presude, vijee za upravne sporove je ocijenilo neosnovanim prigovor
tube kojim se osporava pravilnost injeninog stanja koje je utvreno u upravnom
postupku, a koju povredu je po navodima tube poinio drugostepeni organ, jer nije
uzeo u razmatranje dopunu albe od 03.06.2011. godine.
Po ocjeni prvostepenog vijea za upravne sporove, drugostepeni upravni organ nije
poinio povrede postupka na koje je tubom ukazano s obzirom da iz prijemnog
prezentata drugostepenog organa kojem je podnesak predat proizilazi, da je tuitelj
taj podnesak - dopunu albe predao tom organu dana 03.06.2011. godine, dakle po
proteku roka za ponoenje albe, zbog ega se takav podnesak (dopuna albe) ima
smatrati neblagovremenim. Kako dopuna albe mora biti podnesena u albenom
roku, a u konkretnom sluaju se radi o dopuni albe koja je podnesena po proteku
roka za podnoenje same albe, to prema shvatanju vijea za upravne sporove,
organ koji odluuje o albi nije duan uzeti u razmatranje injenice i dokaze koje je
stranka iznijela u dopuni albe koja je podnesena nakon isteka roka za podnoenje
albe.
Po shvatanju ovog apelacionog vijea Suda Bosne i Hercegovine, pobijani konani
upravni akt tuene je donesen uz bitne povrede odredaba postupka iz lana 46. stav
1. i lana 222. stav 1. i 2. Zakona o upravnom postupku (Sl. glasnik BiH, br. 29/02,
12/04, 88/07, 93/09 i 41/13), u daljem tekstu (ZUP). Navedene povrede, iako
istaknute u tubi, nije sankcionisalo vijee za upravne sporove ovog suda, ime su
takoe poinjene povrede pravila postupka iz lana 34. stav 2. navedenog Zakona
o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine.
Naime, iz stanja spisa ove upravne stvari proizilazi da je tuitelj u dopuni albe od
3.6.2011. godine istakao da je oitom grekom prvostepenog organa, na usmenu
raspravu odranu 18.11.2010. godine pozvan i kao predstavnik uvoznika sasluan u
svojstvu pomonika direktora i kao ovlaeno lice po rjeenju suda, A.V., uz
konstataciju u zapisniku da u spis ulae rjeenje. Nadalje, u dopuni albe je
istaknuto da V.A. nikada nije bio pomonik direktora niti zakonski zastupnik
tuitelja, te da je iz zapisnika vidljivo da imenovani nije imao izriitu punomo
[102]
Bilten br.
4/2014
direktora M.A. o zastupanju (l. 49. ZUP), koji je po rjeenju registracionog suda
jedini ovlaen na zastupanje ovog pravnog lica, niti je takvu uloio u spis
predmeta. Sve ovo ukazuje da prvostepeni organ, suprotno naelu o sasluanju
stranke (l. 10 ZUP), nije pruio mogunost tuitelju da se izjasni o injenicama i
okolnostima koje su vane za donoenje albom osporenog rjeenja.
Nadalje, iz pobijanog konanog rjeenja je vidljivo da tueni organ nije uopte
odluivao o dopuni albe tuitelja, niti je cijenio njenu blagovremenost u smislu
lana 222. stav 1. Zakona o upravnom postupku, odnosno izrekom pobijanog
rjeenja dopunu albe nije ni odbacio kao neblagovremenu (l. 236. ZUP), niti je
postojanje dopune albe uopte spomenuo u obrazloenju konanog rjeenja.
Po shvatanju apelacionog vijea, a suprotno izraenom stavu prvostepenog vijea
ovog suda, u konkretnom sluaju je sasvim irelevantno da li je dopuna albe kojom
se ukazuje na nepravilnosti u zastupanju tuitelja, blagovremena ili nije. Ovo iz
razloga to je odredbom lana 46. stav 1. Zakona o upravnom postupku propisano
da e u toku cijelog postupka organ po slubenoj dunosti paziti da li osoba koja se
pojavljuje kao stranka moe biti stranka u postupku i da li stranku zastupa njen
zakonski zastupnik, odnosno ovlaeni predstavnik. Prema lanu 49. stav 1.
navedenog Zakona, stranka, odnosno njen zakonski zastupnik moe odrediti
punomonika koji e je zastupati u postupku, osim u radnjama u kojima je
potrebno da sama stranka daje izjave.
Iz zapisnika sa usmene rasprave pred prvostepenim organom, odrane 18.11.2010.
godine, kao i stanja spisa ove upravne stvari, ne proizilazi da je V.A. imao
punomo za zastupanje tuitelja. Takoe, iz tada priloenog sudskog rjeenja o
registraciji tuitelja je vidljivo da je M.A. lice ovlaeno za zastupanje tuitelja.
Iz svega navedenog nesumnjivo proizilazi da tuitelj u upravnom postupku, koji je
prethodio donoenju pobijanog rjeenja, nije pravilno zastupan, ime je poinjena
bitna povreda pravila upravnog postupka pred prvostepenim organom a koju
povredu nisu otklonili ni drugostepeni organ u postupku odluivanja po albi
tuitelja, ni prvostepeno vijee za upravne sporove ovog suda u postupku
odluivanja po tubi tuitelja, iako su bili duni da na navedene povrede paze po
slubenoj dunosti.
S obzirom na iznijete razloge, apelaciono upravno vijee nalazi da je pobijana
presuda vijea za upravne sporove nepravilna i nezakonita, a zahtjev tuioca za
njeno preispitivanje osnovan, pa ga je uvailo i primjenom lana 54. stav 2. Zakona
o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik BiH, broj: 19/02,
88/07, 83/08 i 74/10), tubu uvailo, te ponitilo kao nezakonita konano
drugostepeno, kao i prvostepeno rjeenje upravnih organa i predmet vratilo
prvostepenom organu na ponovni postupak, kako bi otklonio izloene nedostatke.
S1 3 U 007469 13 Uvp, od 31.10.2013. godine)
[103]
Bilten br.
4/2014
3.7. Dopuna albe izjavljena po proteku zakonskog roka za izjavljivanje

O dopuni albe koja je podnesena po isteku roka za izjavljivanje albe,
organ odluuje izrekom rjeenja.
Iz obrazloenja:
Osporenim rjeenjem direktora tuene Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i
Hercegovine, odbijena je kao neosnovana alba tuitelja izjavljena protiv rjeenja
prvostepenog organa Regionalnog centra Banja Luka, broj: 03/4-2-I-Up-2305/10
od 25.11.2010. godine, kojim su izmjenjeni podaci u JCI C-3828 od 29.01.2009.
godine, CI Gradika, uvoznika PAR-MERC d.o.o.. Kiseljak, i tuitelj obavezan
da na ime manje plaenih indirektnih poreza uplati ukupan iznos od 66.038,44
KM.
Pobijanom presudom vijea za upravne sporove Suda Bosne i Hercegovine,
odbijena je tuba tuitelja kojom je pokrenuo upravni spor za ponitenje, kao
nezakonitog, navedenog konanog upravnog akta tuene. Prema obrazloenju
pobijane presude, vijee za upravne sporove je ocijenilo neosnovanim prigovor
tube kojim se osporava pravilnost injeninog stanja koje je utvreno u upravnom
postupku, a koju povredu je po navodima tube poinio drugostepeni organ, jer nije
uzeo u razmatranje dopunu albe od 03.06.2011. godine.
Po ocjeni prvostepenog vijea za upravne sporove, drugostepeni upravni organ nije
poinio povrede postupka na koje je tubom ukazano s obzirom da iz prijemnog
prezentata drugostepenog organa kojem je podnesak predat proizilazi, da je tuitelj
taj podnesak - dopunu albe predao tom organu dana 03.06.2011. godine, dakle po
proteku roka za ponoenje albe, zbog ega se takav podnesak (dopuna albe) ima
smatrati neblagovremenim. Kako dopuna albe mora biti podnesena u albenom
roku, a u konkretnom sluaju se radi o dopuni albe koja je podnesena po proteku
roka za podnoenje same albe, to prema shvatanju vijea za upravne sporove,
organ koji odluuje o albi nije duan uzeti u razmatranje injenice i dokaze koje je
stranka iznijela u dopuni albe koja je podnesena nakon isteka roka za podnoenje
albe.
Po shvatanju ovog apelacionog vijea Suda Bosne i Hercegovine, pobijani konani
upravni akt tuene je donesen uz bitne povrede odredaba postupka iz lana 46. stav
1. i lana 222. stav 1. i 2. Zakona o upravnom postupku (Sl. glasnik BiH, br. 29/02,
12/04, 88/07, 93/09 i 41/13), u daljem tekstu (ZUP). Navedene povrede, iako
istaknute u tubi, nije sankcionisalo vijee za upravne sporove ovog suda, ime su
takoe poinjene povrede pravila postupka iz lana 34. stav 2. navedenog Zakona
o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine.
[104]
Bilten br.
4/2014
Naime, iz stanja spisa ove upravne stvari proizilazi da je tuitelj u dopuni albe od
3.6.2011. godine istakao da je oitom grekom prvostepenog organa, na usmenu
raspravu odranu 18.11.2010. godine pozvan i kao predstavnik uvoznika sasluan u
svojstvu pomonika direktora i kao ovlaeno lice po rjeenju suda, A.V., uz
konstataciju u zapisniku da u spis ulae rjeenje. Nadalje, u dopuni albe je
istaknuto da V.A. nikada nije bio pomonik direktora niti zakonski zastupnik
tuitelja, te da je iz zapisnika vidljivo da imenovani nije imao izriitu punomo
direktora M.A. o zastupanju (l. 49 ZUP), koji je po rjeenju registracionog suda
jedini ovlaen na zastupanje ovog pravnog lica, niti je takvu uloio u spis
predmeta. Sve ovo ukazuje da prvostepeni organ, suprotno naelu o sasluanju
stranke (l. 10 ZUP), nije pruio mogunost tuitelju da se izjasni o injenicama i
okolnostima koje su vane za donoenje albom osporenog rjeenja.
Nadalje, iz pobijanog konanog rjeenja je vidljivo da tueni organ nije uopte
odluivao o dopuni albe tuitelja, niti je cijenio njenu blagovremenost u smislu
lana 222. stav 1. Zakona o upravnom postupku, odnosno izrekom pobijanog
rjeenja dopunu albe nije ni odbacio kao neblagovremenu (l. 236. ZUP), niti je
postojanje dopune albe uopte spomenuo u obrazloenju konanog rjeenja.
Po shvatanju apelacionog vijea, a suprotno izraenom stavu prvostepenog vijea
ovog suda, u konkretnom sluaju je sasvim irelevantno da li je dopuna albe kojom
se ukazuje na nepravilnosti u zastupanju tuitelja, blagovremena ili nije. Ovo iz
razloga to je odredbom lana 46. stav 1. Zakona o upravnom postupku propisano
da e u toku cijelog postupka organ po slubenoj dunosti paziti da li osoba koja se
pojavljuje kao stranka moe biti stranka u postupku i da li stranku zastupa njen
zakonski zastupnik, odnosno ovlaeni predstavnik. Prema lanu 49. stav 1.
navedenog Zakona, stranka, odnosno njen zakonski zastupnik moe odrediti
punomonika koji e je zastupati u postupku, osim u radnjama u kojima je
potrebno da sama stranka daje izjave.
Iz zapisnika sa usmene rasprave pred prvostepenim organom, odrane 18.11.2010.
godine, kao i stanja spisa ove upravne stvari, ne proizilazi da je V.A. imao
punomo za zastupanje tuitelja. Takoe, iz tada priloenog sudskog rjeenja o
registraciji tuitelja je vidljivo da je M.A. lice ovlaeno za zastupanje tuitelja.
Iz svega navedenog nesumnjivo proizilazi da tuitelj u upravnom postupku, koji je
prethodio donoenju pobijanog rjeenja, nije pravilno zastupan, ime je poinjena
bitna povreda pravila upravnog postupka pred prvostepenim organom a koju
povredu nisu otklonili ni drugostepeni organ u postupku odluivanja po albi
tuitelja, ni prvostepeno vijee za upravne sporove ovog suda u postupku
odluivanja po tubi tuitelja, iako su bili duni da na navedene povrede paze po
slubenoj dunosti.
[105]
Bilten br.
4/2014
S obzirom na iznijete razloge, apelaciono upravno vijee nalazi da je pobijana

presuda vijea za upravne sporove nepravilna i nezakonita, a zahtjev tuioca za
njeno preispitivanje osnovan, pa ga je uvailo i primjenom lana 54. stav 2. Zakona
o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik BiH, broj: 19/02,
88/07, 83/08 i 74/10), tubu uvailo, te ponitilo kao nezakonita konano
drugostepeno, kao i prvostepeno rjeenje upravnih organa i predmet vratilo
prvostepenom organu na ponovni postupak, kako bi otklonio izloene nedostatke.
S1 3 U 007469 13 Uvp, od 31.10.2013. godine)
3.8. Izmjena ili pogrena primjena materijalnog propisa i obnova
upravnog postupka
Izmjena materijalnog propisa ili eventualno pogrena primjena ranijeg
propisa ne moe biti razlog za obnovu postupka. Pogrena primjena
materijalnog prava na utvrene injenice nije razlog za obnovu postupka.
Iz obrazloenja:
Odredbom lana lana 238. stav 1. Zakona o upravnom postupku BiH (Slubeni
glasnik BiH, broj: 29/02 do 93/09 u daljem tekstu: ZUP) propisano je, da e se
postupak okonan rjeenjem ili zakljukom protiv kojeg nema redovnog pravnog
lijeka u upravnom postupku konano u upravnom postupku, obnoviti ako se
sazna za nove injenice, ili se nae ili stekne mogunost da se upotrijebe novi
dokazi koji bi, sami ili u vezi s ve izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli
dovesti do drugaijeg rjeenja, da su te injenice, odnosno dokazi bili izneseni ili
upotrijebljeni u ranijem postupku. Dakle, novim injenicama se smatraju one
injenice koje su postojale u vrijeme voenja postupka, ali se za njih nije tada
znalo ili nije bilo mogunosti da se te injenice iznesu, pa je rjeenje doneseno bez
tih injenica, dok se pod novim dokazima smatraju dokazi za koje se u ranijem
redovnom postupku u istoj pravnoj stvari nije znalo, kao i dokazi za koje se znalo,
ali se nisu mogli pribaviti i upotrijebiti za vrijeme voenja redovnog postupka, ve
su pribavljeni nakon okonanja tog postupka.
Iz prijedloga za obnovu postupka i priloenih dokaza proizilazi da tuitelj zahtijeva
obnovu postupka iz razloga propisanih lanom 238. stav 1. taka 1. ZUP,
pozivajui se kao na novu injenicu, da je Uprava za indirektno oporezivanje
(UIO), Upravni odbor, izdao Obavjetenje broj: 020255-1/08 od
08.09.2009.godine, kojeg je kao novi dokaz dostavio uz prijedlog za obnovu
postupka. Kako je evidentno iz njegovog sadraja, u Obavjetenju je izraen stav
Upravnog odbora UIO o potrebi hitnog rjeavanja problema u pogledu izmjene
[106]
Bilten br.
4/2014
lana 30. Zakona o PDV-u, kao zakljuak prema kojem e UIO jednoobrazno
rijeiti to pitanje u skladu sa zakonom uz jednako postupanje prema svim poreskim
obveznicima bez retroaktivne naplate poreza.
Prema stanju spisa ove upravne stvari, kod poreskog obveznika-tuitelja TALOS
d.o.o. Ilija izvrena je redovna kontrola indirektnih poreza za poreski period
01.01.2006. - 31.12.2009. godine o kojoj je sainjen Zapisnik na osnovu kojeg je
prvostepenim rjeenjem, broj:01/5-2/IV-17-UP-66-2/10 od 01.02.2010. godine,
utvrena obaveza na uplatu manje plaenog poreza, koja je nastala u vezi sa
isporukom robe u slobodnu zonu. Protiv ovog rjeenja tuitelj nije ulagao albu.
Pod novim dokazima koji mogu biti razlog za obnovu postupka smatraju se dokazi
(isprave, svjedoci i dr.) za koje se u prvobitnom redovnom postupku u istoj
upravnoj stvari nije znalo, kao i oni dokazi za koje se znalo, ali se nisu mogli
pribaviti i upotrijebiti za vrijeme voenja tog postupka, ve su pribavljeni nakon
okonanja tog postupka. Stoga novi dokazi trebaju biti takvi da bi sami ili sa ve
upotrijebljenim dokazima u postupku mogli dovesti do drugaijeg rjeenja stvari da
su bili izneseni u prvobitnom redovnom postupku.
I po po shvatanju apelacionog vijea ovog Suda, pravilan je zakljuak vijea za
upravne sporove da izmjena materijalnog propisa (lana 30. Zakona o PDV-u) na
osnovu kojeg je rijeena upravna stvar, kao i izmijenjeno pravno stanovite o
primjeni propisa ili pogrena primjena propisa ne moe se smatrati novim dokazom
koji bi doveo do ponavljanja postupka u smislu odredbe lana 238. stav 1. taka 1.
Zakona o upravnom postupku BiH. Nesporne su nadlenosti Upravnog odbora za
usvajanje instrukcija za postupanje, koje u smislu lana 99. Zakona o upravi BiH
predstavljaju blia pravila i uputstva za rad na provoenju i primjeni odreenih
zakona i drugih propisa. Meutim, ta upustva se ne mogu smatrati novim
dokazom u smislu citiranih odredbi Zakona o upravnom postupku.
Takoe nema mjesta obnovi postupka ni u sluaju, kad je rjeenjem, protiv kojega
nema redovnog pravnog lijeka u upravnom postupku pogreno primijenjeno
materijalno pravo. Izmjena materijalnog propisa ili eventualno pogrena primjena
ranijeg propisa ne moe biti razlog za obnovu postupka.
S1 3 U 009289 13 Uvp od 21.11.2013.godine)
3.9. Nove injenice i novi dokazi u upravnom sporu
Nove injenice i novi dokazi mogu izuzetno biti od uticaja u upravnom
sporu ako nesumnjivo ukazuju da je injenino stanje oigledno drugaije
od onog utvrenog u upravnom postupku, i to samo pod uslovom da
[107]
Bilten br.
4/2014
tuilac prui dokaze da ih bez svoje krivice nije mogao iznijeti, odnosno
predloiti do zavretka upravnog postupka.
Ako bi ponitenje osporenog upravnog akta prema stavu 2. lana 34.
Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik
BiH broj: 19/02, 88/07 i 83/08) i ponovno voenje upravnog postupka kod
nadlenog organa izazvalo za tuitelja tetu koja bi se teko mogla
popraviti, ili ako je na osnovu javnih isprava ili drugih dokaza u spisima
predmeta oito da je injenino stanje drugaije od onog utvrenog u
upravnom postupku, ili ako je u istom sporu ve jednom poniten upravni
akt, a nadleni organ nije postupio po presudi sud moe i sam utvrditi
injenino stanje i na podlozi tako utvrenog injeninog stanja donijeti
presudu odnosno rjeenje.
Iz obrazloenja:
Na osnovu utvrenog injeninog stanja u upravnom postupku vijee za upravne
sporove ovog suda je ocijenilo da je tuena pravilno utvrdila da se roba prijavljena
za carinjenje, s obzirom na njene karakteristike detaljno opisane u strunom
miljenju carinskih organa, svrstava pod tarifnu oznaku 2208 20 29 00 Carinske
tarife BiH, vaee u vrijeme carinjenja, sa naimenovanjem: Nedeturirani etilni
alkohol sa volumnim udjelom alkohola manjim od 80 vol.%: ostala alkoholna pia:
alkoholna pia dobivena destilacijom vina od groa ili koma od groa: u
posudama obima 2l ili manjeg: ostala, pa prigovor tuitelja da je tueni organ
nepotpuno utvrdio injenino stanje u pogledu ovog naimenovanja nije osnovan.
Ovo iz razloga to utvreno injenino stanje, prema shvatanju vijea za upravne
sporove, ima podlogu u rezultatima provedenog upravnog postupka, a posebno u
injenici da su carinski organi, radi pravilnog utvrenja injeninog stanja,
pribavili struno miljenje Grupe za tarifu i vrijednost RC Sarajevo, dato u aktu
broj: 03/4-1/IV-18-3-17159/11 od 26.08.2011. godine, prema kojem se predmetna
carinska roba pravilno svrstava u tarifni stav 2208 20 29 00 Carinske tarife BiH,
dok se tarifni stav kojeg je tuitelj oznaio prilikom uvoza odnosi eksplicitno na
Vinjak. Navedeno miljenje je dato od strane strunih lica koja posjeduju posebna
struna znanja iz oblasti svrstavanja roba prema Carinskoj tarifi BiH, a navedeni
dokaz je cijenjen pojedinano i u odnosu prema drugim dokazima, pa i u odnosu na
miljenje koje je u drugostepenom postupku dato od strane Sektora za carine UIO
BiH u aktu broj: 03/1-18-3-42-152-2/12 od 20.04.2012. godine, a upravni organi su
dali valjane i jasne razloge na kojim se zasniva odluka o izmjeni tarifnog broja.
Takoe, vijee za upravne sporove je ocijenilo da su neosnovani prigovori tube
koji se odnose na povrede odredaba lana 134. stav 3. Zakona o upravnom
[108]
Bilten br.
4/2014
postupku BiH (Slubeni glasnik BiH broj: 29/02 do 93/09), te nije uvailo
prijedlog tuitelja da sud u upravnom sporu zakae raspravu, jer upravni spor sud
rjeava na temelju injeninog stanja utvrenog u upravnom postupku, a samo
izuzetno iz razloga navedenih u odredbi lana 34. stav 3. Zakona o upravnim
sporovima BiH, sud moe odrediti raspravu radi rjeavanja upravnog spora. Prema
shvatanju vijea za upravne sporove, u upravnom sporu se ne mogu isticati nove
injenice i predlagati novi dokazi koji nisu bili predmet rasprave u upravnom
postupku.
Naime, u konkretnom sluaju tuilac je uz dopunu blagovremene tube dostavio
akte, i to: Odgovor Agencije za sigurnost hrane BiH od 16.10.2012. godine,
Tumaenje Ministarstva spoljnih poslova i trgovine BiH o svrstavanju uvezene
robe prema Carinskoj tarifi BiH alkoholnih pia od 05.11.2012. godine, hemijske
analize uvezene robe, te Obavezujue miljenje Carinske uprave R Hrvatske od
21.11.2012. godine, sa prijedlogom da se isti cijene pri donoenju odluke. Iz
navedenih dokaza nesumnjivo proizilazi da uvezena roba predstavlja pie Brandy,
koji po svom sastavu odgovara Brandy de Jerez, pa je svrstavanje te robe u tarifni
broj Ostali pogreno, jer bi se po svojim karakteristikama trebala svrstati u
kategoriju pia Vinjak u smislu odredbi Pravilnika o jakim alkoholnim piima i
alkoholnim piima (Slubeni glasnik BiH, broj:87/08).
Valja istai da je Ministarstvo spoljnih poslova i trgovine, u smislu odredbi lana 7.
Zakonu o carinskoj tarifi BiH (Sl. glasnik BiH, br. 58/12) i u skladu sa lanom 7.
taka c) Odluke o primjeni lana 2. Zakona o carinskoj tarifi BiH (Sl. glasnik BiH,
br. 6/98), nadleno za tumaenje i objanjenje carinske tarife, te davanje miljenja
o primjeni carinske tarife.
Apelaciono vijee je u svojoj presudi, broj: S1 3 U 010204 13 Uvp od 23.04.2013.
godine, u identinom predmetu, izrazilo pravni stav da je tuitelj u tubi, odnosno
dopuni tube, u konkretnom sluaju mogao iznositi nove injenice i predlagati
nove dokaze, s obzirom da novi dokazi u konkretnom sluaju nesumnjivo ukazuju
da je injenino stanje oigledno drugaije od onog koje je utvreno u upravnom
postupku, a pri tom tuilac je pruio dokaze da ih bez svoje krivice nije mogao
iznijeti, odnosno predloiti do zavretka upravnog postupka.
Suprotno izraenom navedenom stavu apelacionog vijea, vijee za upravne
sporove je u pobijanoj presudi zakljuilo da injenice na koje je ukazao tuitelj i
dokazi dostavljeni u dopuni blagovremeno podnesene tube, zapravo, predstavljaju
nove injenice i nove dokaze koji mogu biti samo osnov za ponavljanje
pravosnano okonanog sudskog spora (upravnog spora pred sudom) ili obnovu
upravnog postupka pred organom uprave, u postupku po vanrednim pravnim
lijekovima, te da je u postupku, koji je prethodio donoenju konanog upravnog
akta, potpuno i pravilno utvreno injenino stanje, na temelju dokaza i
[109]
Bilten br.
4/2014
dokumentacije koja je u upravnom postupku bila dostupna carinskim organima, te

je pravilno primjenjen Zakon o carinskoj politici BiH i Odluka o provedbenim
propisima Zakona o carinskoj politici BiH, zbog ega je osporeno rjeenje
ocijenjeno kao pravilno i zakonito.
Suprotno shvatanju vijea za upravne sporove, apelaciono vijee smatra da je
iskljuivo pravo tuitelja da slobodno odlui koji e od dozvoljenih pravnih
sredstava u upravnom postupku, odnosno upravnom sporu koristiti, pa kod
injenice da je apelaciono vijee zauzelo stav da je tuitelj u konkretnom sluaju
mogao u tubi isticati i nove injenice i predlagati nove dokaze koji nesumnjivo
ukazuju da je injenino stanje oigledno drugaije od onog utvrenog u upravnom
postupku, vijee za upravne sporove je bilo duno postupiti u smislu odredbi lana
34. stav 3. i 4. Zakona o upravnim sporovima i na raspravi utvrditi injenino
stanje i na osnovu tako utvrenog injeninog stanja rijeiti upravnu stvar
presudom.
Naime, vijee za upravne sporove pogreno tumai odredbu lana 34. stav 3.
Zakona o upravnim sporovima kada smatra da sud u upravnom sporu, prihvatajui
nove injenice i nove dokaze ne moe utvrditi drugaije injenino stanje od onog
koje je utvreno u upravnom postupku, jer bi to bilo suprotno odredbi lana 34.
stav 1. Zakona o upravnim sporovima, a ne radi se o izuzetku iz stava 3. istog lana
- kada je sud obavezan sam utvrditi injenino stanje.
Tano je da sud, u smislu stava 1. lana 34. Zakona o upravnim sporovima, rjeava
spor, po pravilu, na bazi injenica koje su utvrene u upravnom postupku. Prema
stavu 2. navedenog lana, ako sud nae da se spor ne moe raspraviti na osnovu
injenica utvrenih u upravnom postupku zbog toga to u pogledu utvrenih
injenica postoji protivrjenost u spisima, to su one u bitnim takama nepotpuno
utvrene, to je iz utvrenih injenica izveden nepravilan zakljuak u pogledu
injeninog stanja, ili nae da se u upravnom postupku nije vodilo rauna o
pravilima postupka koja bi bila od uticaja na rjeavanje stvari, Sud e pobijani
konani upravni akt i prvostepeni upravni akt ponititi presudom i vratiti na
ponovno rjeavanje.
Meutim, prema stavu 3. navedenog lana, ako bi ponitenje upravnog akta po
stavu 2. ovog lana i ponovno voenje postupka kod nadlene institucije izazvalo
za tuioca tetu koja bi se teko mogla popraviti, ili ako je na osnovu javnih
isprava ili drugih dokaza u spisima predmeta oigledno da je injenino stanje
drugaije od onog utvrenog u upravnom postupku, ili ako je u istom upravnom
sporu ve jednom poniten upravni akt, a posebno ako nadlena institucija nije u
potpunosti postupila po presudi, Sud je u ovim sluajevima obavezan sam utvrditi
injenino stanje i na osnovu tako utvrenog injeninog stanja rijeiti upravnu
stvar presudom, odnosno rjeenjem.
[110]
Bilten br.
4/2014
Dakle, stavom 3. lana 34. Zakona o upravnim sporovima propisane su situacije u

kojima je sud obavezan sam utvrditi injenino stanje, a jedna od tih situacija je
ako je na osnovu javnih isprava ili drugih dokaza u spisima predmeta oigledno da
je injenino stanje drugaije od onog utvrenog u upravnom postupku.
Prema tome, ne stoje navodi iz obrazloenja pobijane presude vijea za upravne
sporove da se u konkretnom sluaju ne radi o izuzetku iz stava 3. lana 34.
Zakona o upravnim sporovima - kada je sud obavezan sam utvrditi injenino
stanje.
S obzirom na izloeno, apelaciono upravno vijee Suda BiH ocijenilo je
prvostepenu presudu vijea za upravne sporove ovog suda nepravilnom i
nezakonitom, a zahtjev za preispitivanje te presude osnovanim, te ga je uvailo
primjenom odredbe lana 54. stav 2. Zakona o upravnim sporovima Bosne i
Hercegovine (Slubeni glasnik BiH broj: 19/02, 88/07 i 83/08), tako to je
pobijanu presudu ukinulo i predmet vratilo na ponovno odluivanje.
S1 3 U 010737 13 Uvp od 02.09.2013.godine)
3.10.
Aktivna legitimacija ugovornog organa (naruioca) u postupku

javnih nabavki za podnoenje tube u upravnom sporu
Ugovorni organ (naruilac) u postupcima javnih nabavki ima interes da

zakljui ugovor o javnoj nabavci, to mu daje aktivnu legitimaciju za
podnoenje tube u upravnom sporu pred Sudom Bosne i Hercegovine
protiv konanog akta Ureda/Kancelarije za rjeavanje albi Bosne i
Hercegovine.
Iz obrazloenja:
Pobijanim rjeenjem, vijea za upravne sporove odbaena je tuba tuitelja
podnesena protiv rjeenja tuene Kancelarije za razmatranje albi BiH, broj: UP201-07.1-07.1-1287-19/12 od 14.11.2012. godine. Tim rjeenjem tuene utvreno je
da je u provedenom postupku javne nabavke bilo krenja odredaba Zakona o
javnim nabavkama Bosne i Hercegovine (stav 1. izreke). Osporena odluka se nije
mogla ponititi s obzirom da je evidentno iz spisa predmeta da je zakljuen Ugovor
(stav 2). O eventualnoj odgovornosti ugovornog organa, prema lanu 52. stav 7.
Zakona o javnim nabavkama BiH, odluit e se po pravosnanosti ovog rjeenja
(stav 3.). O podnesenom zahtjevu za naknadu tete do 10% aliteljeve ponude,
[111]
Bilten br.
4/2014
prema lanu 52. stav 5. Zakona o javnim nabavkama BiH, odluit e se naknadno
nakon pravosnanosti ovog rjeenja (stav 4.).
Pozivajui se na odredbe lana 2, lana 25. stav 1. taka 3. i lana 41. Zakona o
upravnim sporovima BiH, vijee za upravne sporove je zakljuilo da tuilac, mada
ugovorni organ, nije aktivno legitimisano lice za pokretanje upravnog spora, jer
nije nosilac prava i obaveza o kojima se rjeavalo u upravnom postupku. Pri tome,
vijee za upravne sporove je izrazilo pravni stav da stranka u upravnom sporu ne
moe biti organ koji je u upravnom postupku donio prvostepenu odluku. Slijedom
toga ni ugovorni organ, kao donosilac prvostepene odluke, nije ovlaten da pokrene
upravni spor protiv konanog upravnog akta.
Prema shvatanju apelacionog vijea, ovakav stav vijea za upravne sporove je u
suprotnosti sa odredbama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine i
Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine.
Prema odredbi lana 1. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
(Slubeni glasnik BiH, br. 19/02 do 74/10), radi ostvarivanja sudske zatite prava
graana, preduzea, drutava i drugih pravnih lica u Bosni i Hercegovini, ovim
zakonom se utvruju pravila upravnog spora u kojem se odluuje o zaonitosti
pojedinanih i optih konanih upravnih akata donesenih na osnovu zakona pri
vrenju javnih funkcija institucija Bosne i Hercegovine kojima se rjeava o
pravima i obavezama graana i pravnih lica. Pravo pokretanja upravnog spora u
smislu lana 2. stav 1. taka 1.) navedenog zakona ima, izmeu ostalih, i graanin
ili pravno lice ako je konanim upravnim aktom povrijeeno neko njegovo pravo
ili neposredni lini interes zasnovan na zakonu.
Po shvatanju apelacionog vijea, nesumnjivo je da ugovorni organ (naruilac) koji
raspisuje tender i provodi postupak odabira najpovoljnijeg ponuaa za nabavku
roba, izvoenje radova ili davanje usluga za ugovorni organ (naruioca) ima
neposredni lini interes za izbor najpovoljnijeg ponuaa (dobavljaa), cijenei pri
tom prvenstveno njegovu sposobnost obavljanja profesionalne djelatnosti,
ekonomsku i finansijsku podobnost ponuaa kao i njegovu tehniku i
profesionalnu sposobnost. Ovakav neposredni lini interes ugovornog organa
(naruioca) daje mu pravo na pokretanje upravnog spora u smislu lana 2. stav 1.
taka 1) Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine, protiv konanih
odluka Kancelarije za razmatranje albi BiH.
U postupku pred Kancelarijom za razmatranje albi ugovorni organ ima poloaj
stranke pa protiv odluka takvog organa svim strankama u postupku mora biti
omoguena sudska zatita. Naime, odredbom lana 11. stav 3. i 6. Pravilnika o radu
Kancelarije za razmatranje albi, propisano je da je ugovorni organ povodom
izjavljene albe, duan dostaviti Kancelariji za razmatranje albi svu relevantnu
[112]
Bilten br.
4/2014
dokumentaciju kojom raspolae, a moe da dostavi i odgovor na albu. Takoe,

prema odredbi lana 8. stav 4. navedenog Pravilnika, predsjednik vijea ili lan
pojedinac Kancelarije za razmatranje albi, moe, kada ocijeni da je potrebno za
rjeavanje albe, da pozove stranke u postupku da se izjasne o predmetu albe na
usmenoj raspravi. Sve zainteresovane strane moraju imati jednak pristup u
procedurama razmatranja javnih nabavki i pravnim sredstvima propisanim
Zakonom o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine. Ovo proizilazi i iz odredbe
lana 52. stav 6. Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine (Sl. glasnik
BiH, broj: 49/04, 19/05, 52/05, 8/06, 24/06, 70/06, 12/09 i 60/10) kojom je
propisano da je odluka Kancelarije za razmatranje albi konaan upravni akt protiv
kojeg se moe podnijeti tuba u upravnom sporu pred Sudom Bosne i Hercegovine.
Dakle, zakonom nije iskljueno pravo ugovornog organa na voenje upravnog
spora.
Znaajno je istai da ugovorni organ, kada odluuje o prigovoru ponuaa u smislu
odredbi Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine, svakako vodi rauna i
o nekom svom pravu ili na zakonu zasnovanom interesu, za razliku od upravnih
organa, kao organa dravne vlasti, koji, kada u okviru javnih ovlaenja odluuju u
nekoj upravnoj stvari o pravima i obavezama graana i pravnih lica (stranaka),
nemaju svoj lini interes. To proizilazi i iz samog naziva ugovorni organ koji je
samo naruilac javnih nabavki i kao takav je uvijek jedna ugovorna strana u
postupku zakljuenja ugovora o javnoj nabavki koji ima karakter obligaciono
pravnog ugovora.
Polazei od gore navedenih zakonskih odredbi ovo apelaciono vijee, nasuprot
stavu vijea za upravne sporove iz pobijanog rjeenja, nalazi da tuilac, kao
ugovorni organ naruilac, ima pravo pokretanja upravnog spora protiv konanog
upravnog akta Ureda/Kancelarije za rjeavanje albi, kada se tim upravnim aktom
odluuje i o njegovim pravnim interesima. Naravno da je za poetak spora o
naknadi tete prethodno potrebno pravosnano dovriti postupak kontrole
zakonitosti javne nabavke, jer u tom postupku treba utvrditi injenice (prethodno
pitanje) o zakonitosti postupanja ugovornog organa (naruioca), kao pretpostavke
za vanugovorne obaveze naknade tete. Zato, u postupku javnih nabavki sve
zainteresovane strane moraju imati jednak pristup u procedurama razmatranja
javnih nabavki i pravnim sredstvima propisanim Zakonom o javnim nabavkama
prilikom odluivanja o njihovom pravu ili na zakonu zasnovanom interesu. Sud je,
u svakom konkretnom sluaju, duan da cijeni da li je konanim upravnim aktom
Ureda/Kancelarije za razmatranje albi povrijeeno neko pravo ugovornog organa
ili neposredni lini interes zasnovan na zakonu, odnosno da li ugovorni organ ima
pravni interes za voenje upravnog spora.
[113]
Bilten br.
4/2014
Iz iznijetih razloga apelaciono vijee nalazi da je pobijanim rjeenjem pogreno

primijenjen lan 2. stav 1. taka 1) Zakona o upravnim sporovima Bosne i
Hercegovine i lan 52. stav 6. Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine.
S1 3 U 012101 13 Uvp od 13.11.2013.godine)
3.11.
Dozvoljenost (doputenost) zahtjeva za vanredno preispitivanje

sudske odluke
Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke moe se podnijeti samo

protiv odluke suda koja je postala pravosnana i u formalnopravnom i u
materijalnopravnom smislu, pa ako to nije treba zahtjev odbaciti kao
nedoputen.
Iz obrazloenja:
Odredbom lana 49. stav 1. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
(Sl.glasnik BiH, broj: 19/02, 88/07 i 83/08), propisano je da se protiv konane
odluke Upravnog odjeljenja Suda i konane odluke najvieg suda Brko Distrikta
Bosne i Hercegovine donesene u upravnom sporu, moe podnijeti zahtjev za
preispitivanje sudske odluke. Presudom donesenom u upravnom sporu kontrolie
se zakonitost rada upravnih organa i kada se takvom presudom osporeni upravni
akt (ili i akt prvostepenog organa) ponitava (istom nije odlueno o upravnoj stvari
koja je bila predmet rjeavanja u upravnom postupku) i predmet vraa nadlenom
organu uprave sa ciljem da zakonito rijei spor (na osnovu pravilno i potpuno
utvrenog injeninog stanja, pravilnom primjenom materijalnog prava i bez
povrede odredaba procesnog zakona), mora se zakljuiti da strankama nedostaje
procesno-pravni interes da zahtjevom za preispitivanje sudske odluke pobijaju
takvu presudu, a to ne bi bilo ni u skladu sa osnovnom svrhom upravnog spora (da
cijeni zakonitost upravnog akta). Zbog toga, u sluaju ako je uvaavanjem tube
osporeni konani akt poniten i predmet vraen nadlenom upravnom organu na
ponovno rjeavanje, odnosno na daljnji postupak po zakonu, dakle nije meritorno
rijeeno o upravnoj stvari, zahtjev za preispitivanje sudske odluke treba odbaciti
kao nedozvoljen zbog nedostatka pravnog interesa stranaka za njegovo podnoenje.
Odluka sa navedenim sadrajem je pravosnana samo u formalnopravnom smislu
jer se protiv iste ne moe uloiti alba iz razloga to materijalnim zakonom nije
dozvoljena. Pobijanom presudom nije rijeena upravna stvar jer je uvaavanjem
tube poniteno rjeenje tuenog organa, pa nije nastupila pravosnanost te presude
u materijalnopravnom smislu. Zahtjev za preispitivanje sudske odluke moe se
[114]
Bilten br.
4/2014
podnijeti samo protiv odluke suda koja je postala pravosnana i u

formalnopravnom i materijalnopravnom smislu.
Pored toga, zahtjev za preispitivanje pobijane sudske odluke podnijela je tuena,
koja je samo donosilac drugostepenog upravnog akta, ali nije nosilac prava i
obaveza o kojim se odluivalo upravnim aktom, pa joj, kao donosiocu osporenog
upravnog akta, nedostaje aktivna legitimacija iz lana 1. i 2. Zakona o upravnim
sporovima BiH.
U konkretnom sluaju osporenim upravnim aktom odlueno je o pravu, odnosno
obavezi tuiteljice, a tuena je bila samo donosilac tog akta.
Kako se nisu stekli uslovi za vanredno preispitivanje sudske odluke propisani
lanom 53. Zakona o upravnim sporovima BiH, to je apelaciono vijee zahtjev za
preispitivanje sudske odluke odbacilo kao nedozvoljen i izjavljen od neovlatene
osobe, primjenom odredbe lana 52. stav 1. Zakona o upravnim sporovima BiH
(Slubeni glasnik BiH, broj: 19/02, 88/07, 83/08 i 74/10).
S1 3 U 008399 13 Uvp od 24.12.2013.godine)
3.12.
Raunanje rokova za ulaganje pismene albe u postupku

javnih nabavki
Kada ugovorni organ u prvostepenom postupku javnih nabavki odlui o

prigovoru po isteku zakonskog roka za odluivanje o prigovoru i roka za
obavjetavanje podnosioca prigovora i prigovor odbije, rok za ulaganje
pismene albe Uredu/Kancelariji za rjeavanje albi tee od dana kada je
ugovorni organ o odbijanju prigovora obavijestio podnosioca prigovora, a
ne od dana isteka roka za donoenje odluke o prigovoru i roka za
obavjetavanje podnosioca prigovora o donesenoj odluci.
Iz obrazloenja:
Prema obrazloenju osporene presude vijea za upravne sporove ovog suda, u
upravnom postupku je utvreno da je tuilac uloio prigovor prvostepenom
ugovornom organu dana 24.09.2007. godine, koji je kod ugovornog organa
zaprimljen dana 26.09.2007. godine, pa je slijedei odredbu lana 51. stav 4.
Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine, ugovorni organ bio obavezan
da u daljih pet dana od dana prijema prigovora razmotri prigovor i donese
obrazloenu odluku najkasnije do 02.10.2007. godine i da najkasnije narednog
[115]
Bilten br.
4/2014
radnog dana, tj. 03.10.2007. godine obavijesti tuioca o donesenoj odluci. Po isteku
ovog zakonskog roka tuilac je mogao u roku od pet dana uloiti pismenu albu
tuenom, poev od 03.10.2007. godine, a rok za podnoenje albe je istekao dana,
08.10.2007. godine. Kako ugovorni organ nije odluio o prigovoru tuioca u
zakonom propisanom roku od pet dana, to je tuilac propustio uloiti albu u
skladu sa imperativnom odredbom lana 51. stav 5. Zakona o javnim nabavkama
Bosne i Hercegovine, tj. dana 08.10.2007. godine. Na osnovu navedenog, vijee za
upravne sporove Suda Bosne i Hercegovine je zakljuilo da je tuena pravilno
odluila kada je nala da je alba tuioca od 06.11.2007. godine neblagovremana,
odnosno da je podnesena nakon proteka roka od pet dana od dana kada je tuilac
mogao uloiti albu Kancelariji za razmatranje albi, zbog propusta ugovornog
organa da u zakonom propisanom roku razmotri prigovor.
Po miljenju apelacionog upravnog vijea, vijee za upravne sporove Suda Bosne i
Hercegovine je pogreno primijenilo odredbe lana 51. stav 5. Zakona o javnim
nabavkama Bosne i Hercegovine. Naime, po shvatanju apelacionog upravnog
vijea ovog Suda, rok za podnoenje albi Kancelariji za razmatranje albi za
zatitu prava u postupku javnih nabavki je pet dana i taj rok, u prvom sluaju, tee
protekom est dana od dana kada je prvostepeni ugovorni organ zaprimio prigovor
ali ga nije razmatrao, odnosno nije obavijestio podnosioca prigovora o donesenoj
odluci (utanje ugovornog organa), ili ako je prigovor odbijen u navedenom roku.
Meutim, u svakom sluaju kada je ugovorni organ odbio prigovor u prvostepenom
postupku, rok od pet dana za podnoenje albi tee od dana kada je ugovorni organ
o tome obavijestio podnosioca prigovora. injenica da je ugovorni organ odluio o
prigovoru po isteku zakonskog roka za odluivanje o prigovoru (pet dana i
najkasnije narednog radnog dana da obavijesti podnosioca prigovora o donesenoj
odluci), nije od uticaja na blagovremenost albe uloene Kancelariji za
razmatranje albi protiv takve odluke kojom je prigovor odbijen, svakako pod
uslovom da je alba izjavljena u zakonskom roku od pet dana raunajui od dana
kada je ugovorni organ o tome obavijestio podnosioca prigovora. U konkretnom
sluaju je nesporno da je ugovorni organ odbio prigovor tuitelja zakljukom, broj:
NO-77/07 od 22.10.2007. godine, koji je uruen tuitelju dana 01.11.2007. godine,
te da je tuitelj protiv navedenog zakljuka uloio albu tuenoj dana 06.11.2007.
godine, dakle u zakonskom roku od pet dana, u smislu odredbe lana 51. stav 5.
Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine (sl. glasnik BiH, broj:
49/04,19/05, 52/05, 8/06, 24/06, 70/06, 12/09, 60/10 i 87/13), pa je tuena bila
duna odluiti o osnovanosti ovako blagovremeno podnesene albe tuitelja,
umjesto to je istu odbacila kao neblagovremenu.
Uvl-61/10 od 29.09.2010.godine).
[116]
4. POSTUPAK PO IZBORNIM ALBAMA
[117]
Bilten br.
4/2014
[118]
Bilten br.
4/2014
Bilten br.
4/2014
4.1. SANKCIONISANJE NEZAKONITOG RADA LANOVA

ORGANA ZA PROVOENJE IZBORA
4.1.1. Sankcionisanje nepravilnog rada izbornog organa
Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine je donijela pravilnu i
zakonitu odluku kojom je lanu birakog odbora izrekla novanu sankciju
i mjeru zabrane budueg angaovanja u radu organa za provoenje
izbora, zbog netanog evidentiranja rezultata glasanja na dan odravanja
Lokalnih izbora 2012. godine.
Iz obrazloenja:
Odredbom lana 5.25 Izbornog zakona BiH je propisano da nakon zatvaranja
birakog mjesta i zavretka postupka brojanja, biraki odbor u odgovarajue
obrasce unosi sljedee podatke: ukupan broj glasova, ukupan broj vaeih glasova
za svaku politiku stranku, koaliciju, listu nezavisnih kandidata i nezavisnog
kandidata, ukupan broj glasova za svakog pojedinanog kandidata na kandidatskoj
listi, ukupan broj nevaeih glasakih listia, posebno navodei broj glasakih
listia koji su nevaei jer nisu ispunjeni, a posebno broj glasakih listia koji su
nevaei jer su pogreno ispunjeni; ukupan broj upropatenih glasakih listia;
ukupan broj nepotvrenih glasakih listia koji se nalaze u glasakoj kutiji, ako ih
ima i ukupan broj neiskoritenih glasakih listia. Zapisnik o radu birakog odbora
i odgovarajue obrasce potpisuju svi lanovi birakog odbora. Ako neki lan odbije
da se potpie, predsjednik ili jedan od lanova koji se potpisuju to e evidentirati
zajedno sa razlozima nepotpisivanja.
Odredbom lana 22. stav (1) Pravilnika o nainu provoenja izbora u BiH
propisano je izmeu ostalog da predsjednik upravlja radom birakog odbora i
zajedno sa lanovima birakog odbora, odgovoran je za zakonitost rada na
birakom mjestu, odrava integritet procesa glasanja, odnosno brojanja i odrava
mir i red na birakom mjestu i njegovoj okolini; popunjava sve potrebne obrasce.
Odgovornost aliteljice se zasniva na injenici da je uestvovala u postupku
brojanja glasakih listia i popunjavanja obrazaca, kao i injenici da je ispravnost
navedenih podataka potvrdila svojerunim potpisom na obrascima. Nadalje,
odgovornost aliteljice se zasniva na odredbi lan 22. stav (1) Pravilnika kojom je
izmeu ostalog propisano da predsjednik upravlja radom birakog odbora, i
zajedno sa lanovima birakog odbora, odgovoran je za zakonitost rada na
birakim mjestima.
[119]
Bilten br.
4/2014
aliteljica ne prigovara na utvreno injenino stanje koje je tuena pravilno i

potpuno utvrdila i prema kojem je biraki odbor u ijem je radu uestvovala
aliteljica, pogreno utvrdio da je broj nevaeih listia 24 umjesto 32; da je
ukupan broj vaeih glasova 313 umjesto 305; da Hrvatska demokratska zajednica
BiH, Narodna stranka Radom za boljitak i Hrvatska stranka prava nisu osvojile
glasove, da je DNZ BiH osvojila 227 glasova i da je ukupan broj vaeih glasova
politikih subjekata 305.
Odluujui o navodima albe kojima se prigovara na visinu izreene kazne, ovo
vijee je cijenilo injenicu da je aliteljica bila lan birakog odbora, te je zajedno
sa predsjednikom i drugim lanovima odbora odgovorna za zakonitost rada na
birakom mjestu, te je utvreno je da je izreena kazna srazmjerna uinjenom
prekraju.
Centralna izborna komisija je pravilno postupila odredivi aliteljici i mjeru
zabrana angairanja za rad na birakom mjestu, odnosno u organima nadlenim za
provedbu izbora na period od 4 (etiri) godine, raunajui od dana pravosnanosti
osporavane odluke, nalazei kao oteavajuu okolnost injenicu da je imenovana
odsluala cjelokupnu obuku rada birakog odbora prema Planu i programu stalne
edukacije lanova organa za provoenje izbora, a to prihvata i ovo vijee.
(Rjeenje Suda Bosne i Hercegovine broj: S1 3 I 013798 13 I
od 10.09.2013. godine)
4.1.2. Zabranjene aktivnosti u izbornoj kampanji
Zabranjeno je izlaganje slika i video klipova pornografskog sadraja u
izbornoj kampanji u svrhu promocije kandidata na izborima.
Iz obrazloenja:
Iz podataka u spisu predmeta proizilazi da je Centralna izborna komisija Bosne i
Hercegovine, odluujui po slubenoj dunosti, analizirala slike i video klipove za
odrasle sa web stranice alitelja M. H., www..., koje je izloio u periodu izborne
kampanje, i utvrdila da su navedene slike i video klipovi izrazito pornografskog
sadraja. Uvidom u sadraj video klipova, Centralna izborna komisija Bosne i
Hercegovine je zakljuila da su akteri na slikama i video klipovima maloljetne
osobe. Pregledom sex klipova koji se sviaju gradonaelniku, Centralna izborna
komisija je ustanovila da se nakon zavretka scena pornografskog sadraja,
pojavljuje podnosilac albe i alje poruku biraima: Ako vam se svia ovaj klip
glasajte za mene. Na glasakom listiu me moete nai na rednom broj 5.
[120]
Bilten br.
4/2014
Iz spisa je, takoe, vidljivo da je Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine u

skladu sa lanom 6.8. stav (1) Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, podnijela
protiv alitelja krivinu prijavu Federalnom tuilatvu Federacije Bosne i
Hercegovine, zbog osnova sumnje da je alitelj izlaganjem slika i video klipova
izrazito pornografskog sadraja, uinio krivino djelo Upoznavanje djeteta sa
pornografijom iz lana 212. Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ili
neko drugo krivino djelo iz Glave devetnaest tog zakona.
Prema shvatanju Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine, nezakonito
postupanje alioca M. H., se ogleda u injenici da je imenovani izlaganjem slika i
video klipova pornografskog sadraja na svojoj web stranici u periodu izborne
kampanje, postupao suprotno odredbama lana 16.14 stav (3) i lana 7.2 stav (2)
izbornog zakona Bosne i Hercegovine i da je takvo postupanje suprotno pravilima
ponaanja politikih subjekata u izbornoj kampanji utvrenim u Poglavlju 7.
Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, odnosno da je ovakvo voenje kampanje
suprotno onome to ima u vidu odredba lana 1.1a taka 6. Izbornog zakona
Bosne i Hercegovine.
Apelaciono upravno vijee Suda Bosne i Hercegovine ocjenjuje da je pravilan i
zakonit navedeni zakljuak Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine jer je
Centralna izborna komisija na pravilno utvreno injenino stanje pravilno
primijenila materijalno pravo, tanije odredbu lana 16.14 stav (3), lana 7.2 stav
(2) i lana 1.1a taka 6. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik
BiH, broj: 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05,
77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08 i 32/10). Odredbom lana 16.14 stav (3)
navedenog zakona je propisano da je zabranjeno voenje izborne kampanje putem
elektronskih i printanih medija koja je stereotipnog i uvredljivog sadraja u odnosu
na mukarce i/ili ene ili koja podstie stereotipno i uvredljivo ponaanje na
osnovu spola ili poniavajui odnos prema pripadnicima razliitih spolova.
lanom 7.2 stav (2) Izbornog zakona propisano je da e Centralna izborna komisija
BiH zabraniti isticanje, tampanje i rasturanje oglasa, plakata, postera i drugih
materijala, koji se koriste u svrhu izborne kampanje politikih subjekata, na kojima
se ene ili mukarci predstavljaju na stereotipan ili uvredljiv ili poniavajui nain i
naloiti politikim subjektima da postavljene materijale uklone.
Pod izbornom kampanjom, u smislu odredbe lana 1.1a stav (2) taka 6.
Izbornog zakona, podrazumijevaju se radnje i postupci u periodu utvrenom ovim
zakonom u kojem politiki subjekt na zakonom utvreni nain upoznaje birae i
javnost sa svojim programom i kandidatima za predstojee izbore.
I po shvatanju vijea Apelacionog odjeljenja ovog Suda, izlaganje slika i video
klipova pornografskog sadraja u periodu izborne kampanje uz izgovaranja
navedene poruke biraima, nije radnja niti postupak kojom politiki subjekt na
[121]
Bilten br.
4/2014
zakonom utvreni nain upoznaje birae i javnost sa svojim programom za

predstojee izbore, te je postupanje alioca u periodu izborne kampanje bilo u
suprotnosti sa odredbama lana 16.14 stav (3), lana 7.2 stav (2) i lana 1.1a taka
6. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, za koje povrede je pravilnom primjenom
lana 6.7 taka 2. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, moglo biti naloeno
uklanjanje imena kandidata sa kandidatske liste. Istina, osporenom odlukom je
primjenom lana 6.7 taka (3) Izbornog zakona, ponitena ovjera alitelja kao
nezavisnog kandidata, za uee na Lokalnim izborima 2012. godine, ali su
posljedice po alitelja iste onemoguavanje alitelju da uestvuje na Lokalnim
izborima 2012. godine kao nezavisni kandidat za naelnika Zenice. Po shvatanju
suda, ponitenje ovjere politikog subjekta, moe se izrei samo u sluaju kada se u
postupku utvrdi da je odreeni politiki subjekat nezakonito registrovan, to ovdje
nije sluaj. Smisao odredbe lana 16.14 stav (3) Izbornog zakona je da se
zabranjuje svako neprimjerno voenje izborne kampanje putem elektronskih i
printanih medija, a posebno ono koje moe biti uvredljivo ili poniavajue prema
pripadnicima razliitih spolova.
Takoe, po shvatanju apelacionog vijea a suprotno navodima alioca, irelevantno
je vlasnitvo nad web stranicom na kojoj su se nalazile slike i video klipovi za
odrasle izrazito pornografskog sadraja, jer je, u smislu odredbe lana 16.14 stav
(3) Izbornog zakona, samo relevantno ko preko elektronskih i printanih medija
vodi neprimjerenu kampanju, odnosno kampanju na nain suprotan zakonu, kao
to je to u konkretnom sluaju. Voenje kampanje podrazumijeva radnje i postupke
kojima politiki subjekti na zakonom dozvoljeni nain upoznaju birae i javnost sa
svojim programom i kandidatima za predstojee izbore.
Osim toga, izlaganjem slika i video klipova pornografskog sadraja putem
navedene web stranice, alilac je omoguio svakoj osobi i maloljetnoj i punoljetnoj
da pregleda navedene slike i video klipove, jer je navedena web stranica
postavljena tako da svako, pa i maloljetna osoba, mogu klikom izvriti uvid u
navedene pornografske sadraje, jer ne postoje mehanizmi koji bi mogli sprijeiti
maloljetna lica da to uine.
(Rjeenje vijea Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine broj:
S1 3 I 011281 12 I od 27.09.2012.)
4.1.3. Nadlenost Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine
Primjena Zakona o sukobu interesa na nivou Bosne i Hercegovine,
Federacije BiH i Brko Distrikta BiH, zatim Izbornog zakona BiH i
Zakona o finansiranju politikih partija je u iskljuivoj nadlenosti
[122]
Bilten br.
4/2014
Centralne izborne komisije BiH, a ona nije nadlena za provoenje

Zakona o nestalim licima.
Iz obrazloenja:
Pravilno je donosilac oalbene odluke, Centralna izborna komisija BiH, utvrdila, u
ponovljenom postupku, da A. M., kao zastupnik u Skuptini, ima status izabranog
zvaninika, u skladu sa lanom 3. stav (1) taka e) Zakona o sukobu interesa u
organima vlasti u Federaciji BiH. Uprkos tome, nakon izvrenog uvida u akt
Instituta, broj: 04./3-34-15350-2/10 od 08.11.2010. godine, kojom je Centralna
izborna komisija BiH postupala po nalogu Suda BiH, i kako se vidi iz spisa
predmeta, utvreno je da lanove Kolegija direktora Instituta imenuje Upravni
odbor Instituta, bez iije prethodne saglasnosti, iz ega proizilazi da se lan
Kolegija instituta ne moe smatrati nosiocem izvrne funkcije u smislu odredbe
lana 3. stav (1) taka f) Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i
Hercegovine. Pored toga, na konkretno lice nije mogue primjeniti ni odredbu
lana 4. Zakona o sukobu interesa u organima vlasti u Federaciji Bosne i
Hercegovine, koji propisuje samo nespojivost javne funkcije izabranog zvaninika
sa odreenim funkcijama u javnom preduzeu, privatnom preduzeu i agenciji za
privatizaciju, a ne i nespojivost u odnosu na obavljanje funkcije lana Kolegijuma
direktora u institucijama vlasti BiH.
Uvidom u odredbu lana 5. stav (5) Zakona o nestalim licima (Slubeni glasnik
BiH, broj 50/04) propisano je da slubenici koji imaju dunosti u vezi sa
traenjem nestalih lica ne mogu obavljati ovu dunost ako su lanovi upravnih i
drugih odbora, izvrnih organa, politikih partija ili politiki angaovani
predstavnici i ne smiju slijediti instrukcije politikih partija. Meutim, kako
pravilno zakljuuje CIK BiH, Zakon o sukobu interesa u organima vlasti u
Federaciji FBiH ni jednom svojom odredbom ne predvia zabranu obavljanja
funkcija u politikim partijama ni zabranu obavljanja funkcija u institucijama BiH
odnosno u Institutu. U konkretnom sluaju, na zastupnike u kantonalnim
skuptinama primjenjuje se Zakon o sukobu interesa u organima vlasti u FBiH,
odnosno odredba lana 12. navedenog zakona, a ne lan 11. Zakona o sukobu
interesa u institucijama vlasti BiH. Primjena Zakona o sukobu interesa na nivou
BiH, FBiH i Brko Distrikta BiH, Izbornog zakona BiH i Zakona o finansiranju
politikih partija je u iskljuivoj nadlenosti Centralne izborne komisije BiH, a nije
nadlena da provodi Zakon o nestalim licima.
Ovo vijee napominje da, prema odredbi lana 24. navedenog Zakona o nestalim
licima, nadzor nad sprovoenjem istog zakona vri Ministarstvo. Nadalje,
odredbom lana 25. istog zakona, propisane su kaznene odredbe kojima je
zaprijeeno da e svako krenje odredaba tog zakona podlijegati sankcijama u
skladu sa krivinim zakonima, zakonom o prekrajima i zakonima iz oblasti uprave
[123]
Bilten br.
4/2014
i drugim zakonima koji su vaei na teritoriji BiH. U konkretnom sluaju CIK BiH
je donijela sporni zakljuak na osnovu odredaba Zakona o sukobu interesa, a Sud
Bosne i Hercegovine je nadlean za odluivanje po albi na odluke Centralne
izborne komisje BiH u postupcima utvrivanja postojanja sukoba interesa.
Iz navedenih razloga Apelaciono upravno vijee Suda Bosne i Hercegovine nalazi
da je pobijana odluka Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine pravilna i
zakonita, a alba neosnovana, pa je istu primjenom odredbe lana 81. stav 1., druga
reenica, Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik
BiH broj 19/02 do 74/10) valjalo odbiti.
(Rjeenje vijea Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, broj
S1 3 Si 01302313 Si od 10.06.2013. godine)
[124]

BILTEN Suda BiH BR 4 PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

BILTEN Suda BiH BR 4 PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SUD BOSNE I HERCEGOVINE

BI LTEN SUDSKE PRAKSE

BI LTEN SUDSKE PRAKSE

Sud Bosne i Hercegovine

IZDAVA: SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Sud Bosne i Hercegovine

I. STRUNI RADOVI ........................................................................................................... 7

SUDSKA PRAKSA ................................................................................................. 47

MATERIJALNO PRAVO ........................................................................................ 51

Sud Bosne i Hercegovine

1.3.3. Funkcionalna nadlenost za odreivanje mjera zabrane nakon

MATERIJALNO PRAVO ........................................................................................ 83

Sud Bosne i Hercegovine

PROCESNO PRAVO ............................................................................................... 91

SANKCIONISANJE NEZAKONITOG RADA LANOVA

Sud Bosne i Hercegovine

Sud Bosne i Hercegovine

Sud Bosne i Hercegovine

Sud Bosne i Hercegovine

Dr. Milo Babi, sudija Suda Bosne i Hercegovine

Sud Bosne i Hercegovine

Sud Bosne i Hercegovine

Sud Bosne i Hercegovine

2.1. Princip krivice (l. 3a KZ BiH)

Sud Bosne i Hercegovine

Sud Bosne i Hercegovine

Sud Bosne i Hercegovine

Sud Bosne i Hercegovine

Sud Bosne i Hercegovine

Navedena odredba glasi:Stvarna zabluda je neotklonjiva ako uinilac u vrijeme izvrenja

Sud Bosne i Hercegovine

2.5. Zamjena novane kazne (l. 47. st. 3. KZ BiH)

Sud Bosne i Hercegovine

Sud Bosne i Hercegovine

Sud Bosne i Hercegovine

Azra Mileti, sudija Suda Bosne i Hercegovine

Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine, broj 60/05, str. 4924-4942

Sud Bosne i Hercegovine

Ipak, ZKP BiH, u lanu 327. predvia mogunost da doe do ponavljanja

Aplikacije br. 2312/08 i 34179/08, odluka od 18.07.20013. godine

Sud Bosne i Hercegovine

Tokali i Zoran Damjanovi,9 ili samo drugostepena, kao u predmetu Andrun,10

Odluka ustavnog suda BiH broj AP 325/08 od 27.09.2013. godine

Sud Bosne i Hercegovine

Sud Bosne i Hercegovine

pritvaranja zbog privoenja nadlenoj vlasti; e. zakonitog lienja slobode osoba da bi se

Sud Bosne i Hercegovine

Sud Bosne i Hercegovine

Dr. Branko Morait, sudija Suda Bosne i Hercegovine

lan 1. stav 1. Univerzalne deklaracije o pravima ovjeka OUN od 10.12.1948.

Sud Bosne i Hercegovine

injenice dokazale sudsku zabludu, osim ako se moe nepravovremeno otkrivanje

ako je do obustave postupka ili presude kojom se optuba odbija

Slubeni glasnik BiH,

Sud Bosne i Hercegovine

krivinog gonjenja, a odustanak tuioca je proizaao iz sporazuma

Ako je u ponovljenom postupku presudom optuba odbijena zbog

pravo na naknadu tete osueno lice nee imati ako je svojim

2.2. Nasljednici oteenog imaju pravo da pokrenu postupak za naknadu

lice koje je bilo u pritvoru, a krivini postupak nije pokrenut ili je

lice koje je izdravalo kaznu lienja slobode, a povodom ponavljanja

lice koje je usljed pogrenog ili nezakonitog rada organa gonjenja

lice koje je u pritvoru provelo due nego to traje kazna zatvora na