HAMDIJA KREEVLJAKOVI

M O R I I
PRILOG

POVIJESTI

SARAJEVO

SARAJEVA

1938

I.
Prvi Morii
Lijepom broju bosansko-hercegovakih porodica
i pojedinih njihovih lanova ouvao se spomen u na
rodnim pjesmama. ee se spominju prezimena, a
rjee dolazi ime i prezime. Od tih porodica neke su
jo uvijek brojne, od nekih opet ivi samo po koji
lan, dok su neke potpuno izumrle. Nekoliko ugled
nijih sarajevskih porodica spominje se preteno u
enskim narodnim pjesmama. Evo jedne kratke pjesme
u kojoj je nabrojano trinaest sarajevskih porodica:
Pivo piju age Sarajlije
Na Ilidi pokraj eljeznice.
Dva Moria i dva Dindafia,
Sa Bistrika do dva Denetia,
S obanije dvije Turhanije,
S Ceirdika dvije Muzdedije,
Iz abljaka do dva Vatrenjaka,
Sa Kovaa dva Halilbaia,
A sa Mlina dvije Turnadije,
Iz Potoklinice dvije Penjave,
Sa Vratnika dvije Tahmiije,
Sa Hiseta dvije Odobae,
S vrh Bistrika Kuna Hasanaga,
Sa Bjelava Pinjo bajraktare.

Osim u ovoj spominju se ove porodice i u dru

gim pjesmama u kojima nalazimo i vie drugih poro
dica kao Fazlagie, Odaktane, Sabure, Bakarevie,
Same i jo neke iz novijeg vremena.
Od osamnaest porodica, spomenutih u narodnim
pjesmama, treina ih je potpuno izumrla i to Fazlagii
(1783), Odaktani (1815), Sabure (1867), Penjave (1909),
Dindafii (1921) i Denetii (1928), dok od Turhanija
ivi jo samo Ibrahimbeg, a od Muzdedija i Turnadija danas su na ivotu po dva muka lana. Sva je
prilika da Kuna Hasanaga nije historijska linost, jer
ni o njemu ni o porodici Kuna u Sarajevu ne n.uloh
traga u poznatim mi izvorima.
Od svih tih sarajevskih porodica najvie se pjeva
o Moriima i to ne samo u Sarajevu nego i po ostaloj
Herceg-Bosni. Njihovim se imenom zove jo i danas
jedan han Gazi Husrevbegova vakufa u Sarajevu koji
je, zbog toga to lei u srcu arije, poznat po cijeloj
zemlji.
Pogibija dvaju brae Moria, opjevana u narod
noj pjesmi, desila se 1757 i odmah iza toga nastala
je i ona dirljiva pjesma o tome dogaaju, koja se i /
danas pjeva. Ta je pjesma potakla poznatog naeg \J
knjievnika Jaku Kuana na pisanje uspjele drame
Dva Moria dva Paia."
Ferman od poetka reb. I. 1135 (oko 10 prosinca
1722)1 najstarija je poznata isprava u kojoj se spomi
nje porodica Moria, a upuen je na bosanskog vezira
i sarajevskog kadiju. Ovim se fermanom podijeljuje
dozvola Mustafagi Moriu za gradnju jednoga mlina
u Sarajevu kraj Careve uprije u Donjim Tabacima.
Tu je Mori sagradio mlin od devet vitlova, koji je
1

) Original ovoga fermana u Asimage Moria

5
radio sve do pred okupaciju, a propao je prigodom
bujice Miljacke 1870. Nedavno nestade i onog soka
ia kojim sa iz Ailuka dolazilo do mlina.
Iz raznih isprava se zna, da je Mustafaga Mori
bio sin Hasanagin i da je bio jeniar u asti ser
dengedije, a bio je oenjen Aminom kerkom nekog
Ahmedage, a unukom Ibrahimaginom. S njom je imao
tri sina: Mehmeda, Ibrahima i Aliju i ker Atiju.
Umro je koju godinu prije 1756 i pokopan kraj mu
nare Vekilharove damije. Mjesto natpisa uklesana
je sablja na spomeniku iznad glave. Spomenuti mlin
naslijedili su sinovi Mehmed i lbrahim.
Asimaga Mori, sada najstariji ivi lan ove po
rodice, priao mi je u travnju 1938, da je Mustafagina
ena Amina imala brata koji je bio paa i da je on
jednoga dana posjetio sestru u staroj Moria kui2 u
Vekilharovoj mahali i kako je tom prigodom, otpa
savi sablju, natakao gajtan na vrat Mehmedu i Ibrahimu, a Aliji udario amar i kad ga je Amina upitala
ta to radi, rekao joj je da uti i da e joj donijeti
vode iz Toplika da se napije, to je i uino. Neko je
to kasnije Amini protumaio, kako e joj ona dva sina
biti udavljena, Alija e mlad umrijeti, a ona e piti
vodu da goni muku sa srca. Koliko je ovo prianje
istinito, naravno se ne zna, ali je istina, da je Alija
umro kao mladi koju godinu prije 1757, a te su go
dine bili udavljeni Mehmed i lbrahim. To su ona dva
Moria o kojima se jo i danas pjeva. Oba su bili age,
sigurno serdengedije kao to im je bio i otac, Meh
2
) To je bila velika kua s mukim i enskim odjelenjem,
prava aginska kua. Muko je odjelenje izgorilo negdje iza
1857. U toj su kui stanovali Morii sve do iza okupacije. Sa
da je ona vlasnitvo Suljage Kamenice.

medaga je prije 1756 obavio had i tako postao ha

dija, ali je u narodu bio bolje poznat pod imenom
Pao, a tako ga zovu i pjesme. Ovaj nadimak nalazi
se i u jednoj ispravi iz 17733. Oba su bili i oenjeni,
ali ne znam iz kojih su im porodica bile ene. Po
prianju Aimage Moria, Paina je ena bila oprotena
robinja i to Arapka i nakon to je obudovila, preudala,
se za nekog Sarajliju, a kako su djeca iz toga braka
bila crne masti, prozvana su Gore. Prema tome ta bi
Arapka bila pranana dananjih Gora. Asimaga zna,
da je iza Ibrahimage Moria ostao sini Mustafa od
nekoliko mjeseci, dok Pao nije ostavio potomka. To
isto saznajemo i iz jedne isprave napisane 17 godina
kasnije. Prema tome svi dananji Morii potomci su
ovog Mustafe.
Ovdje u ukratko iznijeti kako je dolo do po
gibije brae Moria.
Godine 1747 zavladae u Bosni, a naroito u Sa
rajevu, neredi i pobune. Ta anarhija trajala je punih
deset godina, a nastala je deset godina nakon one ri
jetke jednodunosti i besprimjernog sklada izmeu
Bonjaka i bosanskog vezira, to se pokazala pri
obrani zemlje od austrijske navale. Suvremeni kroniar
Mula Mustafa Baeskija zabi1jeio je, da su te nerede
po svoj prilici skrivile pae, koji su poeli tlaiti si
romahe i progoniti ih, to je ponukalo sve graane,
iz milosti prema siromasima, suprotstaviti se protiv
paa i njihova nasilja. "U Sarajevu se poela sastajati
svjetina na zborove i tu birati poznate baeskije i
ajane4 za voe i zduno ih pomagati u borbi protiv
3

) Sidil 15, str. 30.

) Baeskija je islueni jeniar (veteran), a ajan je neka
vrsta gradskog tribuna.
4

7
paa." Izgleda, da su u to vrijeme osobito oivile kahve,
gdje su se voe sastajale sa svojim pristaama. Prire
ivali su se i zajedniki teferii u istu svrhu. "U tom
vremenu nije se potivao ni paa, ni zapovijednik, ni
kadija, pa ak ni ulema, no su se ajani i baeskije
stali mijeati u upravne poslove, tobo da tite narod
od painskih nasilja, primjeuje na kroniar, i da ne
daju pristupa mubairima, te su po svoj Bosni uvrstili
malo i veliko, kao i neke serhadlije, dapae i neke
kapetane u jeniare i pod imenom jagmurluk ake
sakupili u narodu silu novaca." Ali ta jednodunost
nije dugo potrajala. Dolo je do meusobnih borbi i
prolijevanja krvi. Do 150 ljudi platilo je ivotom u
samom Sarajevu. Po predaji zavadili su se u Sarajevu
Morii i Halilbaii, a njihove pristae borili su se
kao dvije neprijateljske vojske. Jo pred 35 godina
vidjele su se na vratima Halilbaia kue5 rupe od
puanih taneta.
Napokon su ovi nemiri dodijali mirnim Sarajli
jama i nekoliko se trgovaca sporazumi sa gradskim
zapovjednikom Mehmedagom, te prevarom dozovu u
agin konak baeskiju desetoga odjela Sari Murata te
ga zatvore i Mehmedaga ga u zatvoru svojom rukom
pogubi.6 Desilo se to 12 dum. II. 1170 (4 oujak 1757).
uvi za to njegove pristalice, navale slijedei dan na
konak i usmrte estoricu trgovaca. Suvremena nam
kronika kae, kako je je dan 5 oujka 1757 bio blag,
bez studeni i snijega, kako se to poetkom ovoga mje
5

) To je ona ista kua u Halilbaia ulici u kojoj je da

nas enski mekteb, a otkupio ju je i renovirao rahmetli Mujaga
Biaki.
6
) Prilikom ekshumiranja grobova u dvoritu H. Idrizove
damije pisao je jedan sarajevski dnevnik da je tu i grob Sari
Murata, ali to ne odgovara istini.

seca esto deava i kako su se iza iindije (oko 4 sata

po podne) navukli crni oblaci i kako je nou napadao
toliki snijeg, da nijedan od ubojica nije mogao nikud
umaknuti. Graani, koji su se zgraali nad ubojstvom
onih trgovaca, sakupe se sutradan i pohvataju kolo
voe njih 23 i odvedu u grad (tvravu). Tu su
svi podavljeni Po onovremenom obiaju svako je iz

vrenje smrtne kazne oglaeno Sarajlijama jednim to

povskim hitcem. Meu ovim nesretnicima bijahu i dva
brata Moria: Hadi Mehmedaga (Pao) i Ibrahimaga
Mehmedaga Halilbai, valjda kao zaim, odveden je
u Travnik i ondje pogubljen. Time je uinjen kraj de
setgodinjoj anarhiji u Sarajevu.
Jedino smrt brae Moria opjevala je narodna
pjesma, a spjevao ju je po svoj prilici neko od nji
hovih pristaa. Jedino je njima neko uzidao spomen

9
plou u zid dvorita Vekilharove damije, koja i da
nas stoji, a natpis na njoj u prevodu glasi:
"Brai Moriima, Hadi Mehmedu i Ibrahimagi, puhnuo je iznenada smrtni i gorki vjetar
te obojicu usmrti za as. Ostavie majku punu
alosti, a njima neka Bog uini milost. S jednim
uzdahom napisa se datum. Njima bi vjeita
pogibija 1170."
Pjesma i spomen-ploa pokazuju naroitu panju
spram Moria, no ime i kako su oni jedini to zaslu
ili, ne zna se. Do naih se dana ouvale jo samo
dvije ovakve spomen-ploe, jedna je u zidu Buzadia
damije, podignuta u poast slavnog uenjaka H. Hu
sein ef. Muzaferije, a druga u zidu dvorita damije
Hode Kemaludina u poast H. Sulejman ef. Musia.
II
Pjesma o pogibiju brae Moria
Koliko mi je poznato, zabiljeeno je deset vari
janti ove pjesme, a po mom miljenju, najljepa je ona
to ju je prije 33 godine zabiljeio Ivan Marunovi u
Sarajevu od postolara Muharema Pore, a glasi:
Ferman doe iz Stambola,
Bujruntija iz Travnika,
Ba u eher-Sarajevo,
A na ruke Dizdar-agi,
Da hvataju dva Moria,
Dva Moria, dva paia,
Mori Ibru, Mori Pau;
Da hvataju, da ih veu,
Da ih veu i osude , . . (a).7
Sultanu su dodijali,

10

Po tubama iz Travnika,
Iz Travnika od vezira,
Da Morii, odmetnici
Ne kabule ni sultana,
Ni sultana, ni vezira,
Nit' i kaki gospodara,
Vee sami gospodare,
Gospodare kako hoe . . . (b).
Kad vidio Dizdar-aga
to mu kae bujruntija,
Hrum ini haskeriji,
Da hvataju dva Moria,
Da hvataju, da ih veu,
Da ih veu, da ih vode
Pravo gradu u tavnicu,
Gdje no Dizdar brzo kroji
Ko omrkne, ne osvane . . . (c)
Uhvatie dva Moria,
Uhvatie, savezae,
Savezae, povedoe,
Ba kad majka pitu suce:
U ruci joj oklagija,
A u drugoj zlatan ibrik;
Haber doe staroj majci,
Da Morie uhvatie,
U tavnicu povedoe . . . (d).
Kad to ula stara majka,
Sve je jadna pobacala,
Po avliji, po kaldrmi
Oklagiju prelomila,
Zlatan ibrik ulupila,
Pa poletje iz avlije,
Bosonoga, gologlava,
Figanj ini, kose upa,

Vas Hal-mejdan rasplakala . . . (e).

Pa eto je u Sarae:
Jazuk vama svi Sarai!
to pustiste dva Moria?
to mi jednog neoteste,
Ili kako izmoliste ?
Ko e mene utjeiti ?
Ko li staru prigledati?"
Pii stara kao guja,
I Sarai zaplakae . . . (f).
Otlen poe uz Kovae,
Ruke lomi, a govori:
Jazuk vama svi Kovai!
to pustiste dva Moria?
to mi jednog neoteste,
Ili kako izmoliste?
Ko e mene utjeiti ?
Ko li staru prigledati?
Teko meni jadnoj majci! . . ." (g).
Opet leti stara majka
Pravo brdu uz Kovae,
Dok je stigla Dizdar-agu,
Di joj vodi oba sina,
Oba sina savezana
Sinirima debelijem.
Bir ih stie jadna majka,
Bir ih stie, pred njih pade,
Pred njih pade molit stade . . .
Lijepo moli stara majka:
Bogom brate Dizdar-aga,
Pusti meni jednog sinar
Pusti meni ja li Ibru,
Ja li Ibru, ja li Pau,
Ii mala! koliko e?

12

i1' ifluka, ili kmeta?

Ili voli suha zlata ?
Samo jednog daj mi sina! . . . (i).
Ako li mi pustit ne e,
Kunem ti se dinom mojim,
A i postom ramazanom
Zaklinjau nebo, zemlju
Uiniu teku dovu,
Ni kad mira biti ne e
Ni sultanu, ni veziru,
Dok nad Bosnom oni budu,
A ni tebi dobra nije! . . . " (j).
Kad to uo Dizdar-aga,
Progovara staroj majci:
Vrat' se natrag stara majko,
Pustiu ti oba sina,
Oba sina bez dinara".
Prevari se stara majka,
Prevari se, pa se vrati;
Cie-halke u sinira
Povedoe dva Moria . . . (k):
Kad su bili na Jekovcu,
Progovara Mori Ibro:
"A borati Dizdar-aga,
Zastavi der nubeije,
Oprosti mi b'jele ruke,
I dodaj mi tamburicu,
Da pogledam po Saraj'vu,
Nebi li mi lake bilo!" . . . (1)
Kad to uo Dizdar-aga,
Zaustavi jasakije,
Naokolo nubeije,
Oprosti mu b'jele ruke,
Dodade mu tamburicu.

Ja da vidi Mori Ibre,

Kad se lati tamburice
Pritegnu joj tanke ice,
Pa zakuca i zapjeva
Sitno kuca Mori Ibro,
Sitno kuca, jasno pjeva: . . . (m).
"Dunjalue, golem ti si!
Sarajevo, sehir ti si!
Baarijo, gani ti si!
emaluo, duga ti si!
Latinlue, ravan ti si!
Talijanu, irok ti si!
L'jepa Maro, l'jepa ti si!!
Dosta si me napojila,
Od dumana zaklonila,
Vakat doo valja mrijeti!! . . . " (
Opet Ibru savezae,
Savezae, povedoe,
Mori lbru, Mori Pau,
I u grad ih dovedoe,
U tavnicu zatvorie.
Kad je bilo po akamu,
Progovara Dizdar-aga:
"Izvedite dva Moria,
Donesite svilen gajtan! . . ." (o).
Izvedoe dva Moria,
Donesoe svilen gajtan,
Udavie Mori Pau;
Sve to gleda Mori Ibro.
Progovara Dizdar-aga:
"A borati Mori Ibro,
Jel' ti ao tvoga brata?"
Progovara Mori Ibro:
"Jes' mi ao moga brata!

14

Jo zalije stare majke!! . . ." (p).

Udavie dva Moria,
Pred kapiju izbacie
I dva topa opalie.
Kad to ula stara majka,
Poletjela stara majka
Kad je bila na kapiju,
Al' joj lee oba sina,
Oba sina udavljena ;
Na nogama bukagije,
Na rukama lisiine,
Oko vrata svilen gajtan,
Kad to vidje stara majka
Od jada joj srce puklo.7
Ovo je ujedno i najdulja pjesma (160 stihova).
Jo i danas se pjeva u Sarajevu, naroito kad se pri
ai sastanu malo starije sarajevske bekrije, koje ui
vaju u naim starinskim pjesmama. Uz harmonike pje
vao je najljepe ovu pjesmu u zadnje doba rahmetli
Aim Lopardija,8 a od treeg decenija prolog do po
etka ovog stoljea bijahu na glasu pjevai ove i mno
gih drugih pjesama Pore i to Hasan i njegovi sinovi
Mehmed i Abdija i Mehmedovi sinovi Abid i Muharem,9 Hasan je pjevao uz violinu, a ostali uza saz.
7
) Kod stihova a, b, c. i t. d., koji su oznaeni, pjeva
je uvijek podigao vie glas i otegnuo slogove, a osobito zadnji
i onda ostao, da odmori grlo, dok saz neprestaje nikako. Ovo
je primjedba Marunovieva. (a) 7
8
) Asim Lopardija, zanatom postolar, pjevao je preko 30
godina po svadbama i terencima. Umro je 5. VI 1938.
9
) Hasan Pora bio je zanatom zlatar, a pjevao je kod
najvienijih Sarajlija, naroito ga je sebi pozivao Ahmed Munib
ef. Gloo da mu pjeva. Umro je 1876. Kao zlatar pozlatio je
nekom Vraalici nekoliko cvancika, a ovaj ih je troio pod du

15
Tekst ove pjesme, kako ju je pjevao Lopardija, pribiljeio je Sejh Sejfudin Kemura, a skoro je za polovicu
krai od Porina (86 stihova).
Od sakupljaa narodnoga blaga prvi je, koliko
znam, zapisao pjesmu o Moriima Bogoljub Petranovi
i tiskao 1867 (45 stihova)10 a iza njega Tordinac (15
stihova)11, Blagajih (41 stih)12, Hormann)13, pa Maru
novi)14, Kuba dvije (br 250 ima 31 a br. 846 ima 66
stihova)16 Kemura16, Odobai (96 stihova).17 Od Hormannove pjesme ouvalo se samo nekoliko stihova u
jednoj radnji Josipa Milakovia. Fragmenat od 16 sti
hova ove pjesme priopio je Dr. Jozo Dujmui u svom
djelu Nauka o pjesnitvu (Sarajevo 1906, str. 85).
Ne znam gdje je Dujmui zabiljeio ove stihove kao
ni Odobai svoju pjesmu, ali svakako je to prvi mo
kate i kad je bio uhvaen obijedio je Hasana, a Tahir paa osudi
da se Hasanu otsijeku obje ruke. Te kazne spasio ga je Gloo,
koji se tada desio na Kiseljaku, kuda je Hasanov brat Ahmed
spremio sina Bajru da Glou obavijesti o kazni i da ga zamoli
za intervenciju.
Mehmed je bio takoer zlatar (umro 2. 11 1913)
Abdija je bio kazandija (umro 18)7). Mehmedovi sinovi
Abid i Muharem bijahu postolari, prvi je umro 1931, a Muharem
je i danas iv i zdrav i njemu zahvaljujem ove podatke.
10
) Srpskepjesme iz Bosne, knjiga I, Sarajevo
1867 6p. 354.
11
) Hrvatske narodne pjesme i pripoviedke iz Bosne, Vu
kovar 1883, br. 31.
12
) Hrvatske narodne pjesme i pripoviedke iz Bosne, Za
greb 1886, br. LIV.
13
) Josip Milakovi: Majka u naoj narodnoj pjesmi, Sa
rajevo 1896, str. 84-85.
14
) Narodne pjesme, Zadar 1906, br. 1
15
) Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine, Glasnik z. m.
1907 br. 249 i 250; Glasnik z. m. 1910 br. 846.
16
) Sarajevske damije, Glasnik 1910 str. 103.
17
) Velika nova narodna pjesmarica, Zagreb 1936 str. 6-9.

16

rao uiniti podalje od Sarajeva, dok je vrlo vjerojatno

da je Odobaieva pjesma zapisana u Sarajevu ili ne
gdje drugdje, ali od Sarajlije. Tordineva je pjesma iz
epa, Blagajieva iz Travnika, Kubine su iz Rogatice,
ajnia i Gacka, a ostale su iz Sarajeva.
Od ovih deset varijanti najljepe su i historiji
najblie Marunovieva i Kemurina, a najslabija je Tor
dineva, koja se s historijom uope ne slae. Po toj
su pjesmi svi Morii bili pohvatani, u grad odvedeni,
novac im oduzet, a na pla i molbu Moria majke
skupili su se mladi Barci te Morie izbavili i majku
im utjeili. Ostale varijante znaju kao i historija, da
su dva brata Moria uhvaena, u grad odvedena i tamo
pogubljena, a pored toga znaju i da im je majka na
stojala da spasi bar jednoga sina. Iz tih se pjesama
vidi, da im je majka bila tada udovica i da je imala
samo ova dva sina. Imena obojice sinova znaju pjesme
u Blagajia, Marunovia, Kemure i Odobaia, dok
Petranovieva spominje samo Ibru Dujmuiev fragment
zna za trojicu Moria i nabraja ih pod krivim ime
nima:
"Tri Moria, tri paia:
Mori Avdu, Mori Salku
Najmlaega ejvan-agu"
Po ovim stihovima sudim, da Dujmui nije mogao
ovu pjesmu uti u Sarajevu nego negdje podalje od
naeg ehera.
Kemurina i Odobaia pjesma poinje stihovima:
"Ferman stie iz Stambola
Bujruntija iz Travnika",
a Marunovieva kako ve znamo:
"Ferman doe iz Stambola
Bujruntija iz Travnika",

17

a ostale:
"Kad Morie pofatae"
dok mi nije poznat poetak Hormannove pjesme. U
Tordinca je:
"Sve Morie pohvatae".
Po Baeskijinoj kronici, kolovoe, a meu njima
i Morie, pohvatali su oni graani koji su se zgraali
nad ubojstvom onih trgovaca, dakle bez fermana i
bujruldije, ali smrtnu osudu, to ju je izrekao kadija,
potvrdio je vezir, koji je onda rezidirao u Travniku i
bujruldijom naredio dizdaru da izvri justifikaciju. Prem
da za ovo nemam nikakva dokumenta, navodi me na
ovu tvrdnju praksa onoga doba u slinim sluajevima.
Pjesma nam ne kae gdje su i Kako su uhvaeni
Morii, a o tome ute i poznata vrela. U Odobaievoj
pjesmi se pjeva kako je u tu svrhu doao jenehaja
(mjesto kolehaja) sa 30 drugova u Sarajevo i sakrio se
pod upriju i kad su preko nje naili Morii, jene
haja je izletio i Morie uhvatio, svezao i u grad ot
pratio. Tradicija, kojoj se moe dosta vjerovati, kae
da su Morii uhvaeni dok su klanjali ikindiju u Bakr
babinoj damiji na Atmejdanu, to stajae prema u
muriji upriji. Sve varijante osim Tordineve pjevaju,
da je Moria majka pitu kuhala kad joj je stigao glas
da su joj sinovi uhvaeni. Na ovo primjeujem samo
to, da se jo do pred kojih dvadesetak godina od ikindije poinjala spremati veera, a pogotovo ako se ve
eri kuhala pita.
Pod jakom straom otpraeni su Morii u tvravu.
etiri varijante znaju da je na elu te strae bio kol
ehaja, to je vrlo vjerojatno, a u dvije (Petranovi i
Marunovi) stoji da je tu slubu obavio dizdar. Ali ovo
ne e odgovarati istini, jer to nije bila dunost dizdara.

18

Njegova kompetencija nije sezala van zidana grada.

Dizdar je mogao ui u pjesmu samo stoga to se bez
njegova znanja nije mogao niko u gradski zatvor sta
viti, iz njega pustiti, a on je odreivao i ljude iz grad
ske posade koji su obavljali smrtne kazne, ali samo
u tvravi. Prema Kubinoj varijanti br. 250 Morii su
u vlasti Mahmud painoj, a prema br. 846 Delal pa
inoj. Iz Hormannove pjesme razabire se da je sudbina
Moria u rukama nekog Osman pae, a u grad ih
prati kolehaja. Onoga vremena bio je bosanskim ve
zirom Sapasalan amil Ahmed paa, ali njega ne spo
minje nijedna varijanta.
Moria majka je nastojala spasiti oba ili bar je
dnoga sina i vjerojatno je kuala da koga od organa
vlasti i podmiti. Neki joj po ovim varijantama i obe
avaju samo da je se rijee. Kolehaja u Hormanno
voj pjesmi upuuje staricu Osman pai da njega moli,
u Blagajievoj isti odgovara na njene darove:
"A Boga mi stara majko,
Da mi dade Sarajevo,
Ne puam ti dva Moria".
U Kubinoj pjesmi br. 250 zatvorili su kovai svoje
duane i u ime Moria majke molili Mahmut pau da
joj pusti oba sina, a on im odgovara:
"Ja ne smijem od sultana,
Jer je meni ferman doo,
Jal Morie ili mene".
Interesantno je, da je u drugoj pjesmi ove zbirke (br,
846), zabiljeenoj u Gackom, prikazan strogi i okrutni
Delal paa susretljivim i tako slabim vezirom da ga
ni njegove delije ne sluaju. Tu se pjeva:
"Pa zavika stara majka,
Stara majka dva Moria:

19

Bog vam babo Delal pao,

Pokloni mi oba sina,
Ako ne e oba dati,
Podaj meni jednog sina,
Da se majka razgovara.
A veli joj Delal paa:
Hajde kui, stara majko.
Ja u pisat svome caru,
Svome caru u Stambulu,
Da pokloni sine tvoje.
Stara majka povrati se,
Pa je eto svome dvoru.
Delal paa naredio,
A na svoje delibae:
Uhavsite dva Moria,
Da otpiem do Stambola.
Ne sjedoe delibae,
Delal pau posluati,
Izvedoe dva Moria,
Na kapiju objesie".
Nakon to su Morii bili uhvaeni i povezani,
odvedeni su u grad. Po svoj prilici provedeni su kroz
Sarae i Kovae. Kroz iste je ulice trala za njima i
Moria majka. Tako stoji i u nekim varijantama, dok
se u nekim spominju Halai mjesto Saraa. U nekim
opet stoji, da im je mati trala niz Kovae i Sarae.
To je stoga to pjeva tih pjesama nije bio vjet to
pografiji Sarajeva. Marunovieva pjesma zna da je
Mori-majka letila od kue i niz Atmejdan, gdje su
Morii bili uhvaeni, kako je ve spomenuto.
Sva je prilika da su Morii, a valjda i ostale
kolovoe, bili izvedeni pred kadiju. Na ovo me na
vodi njihov vakuf. Dan prije no su bili pogubljeni, oni

20

su uvakufili onaj mlin na Miljacki i odredili da se od

prihoda alje godinje po 50 groa sirotinji Meke i Me
dine, a ostatak pripada muteveliji i dok je iva nji
hova majka ona e biti mutevelija, a iza njene smrti
Ibrin sin i njegovi potomci. Tako je i bilo. Iz jedne,
17 godina iza njihove smrti pisane isprave, vidi se,
da su oni tako odredili i da je o tome kadija izdao
ispravu.18
Od ovih varijanti est ih se zavrava smru Mo
ri-majke. Kad su Morie udavili i dva topa opalili, ona
sa jadu dosjetila i od alosti joj je srce puklo. Pred
kojih 30 godina proitao sam Marunovievu pjesmu
svojoj rahmetli majci, a ona mi ree, da nije to tako
bilo. Njihova je majka jo dugo ivila, a u pjesmi se
tako pjeva da pjesma bude to alosnija. Dalje mi je
priala moja majka kako se Morika, kad je saznala
da su joj sinovi udavljeni, zatvorila u sobu iz koje
sedam dana niti je izlazila, niti je sebi koga putala,
a nije ni jela ni pila. Htjela je da umre od gladi. I kad
je osvanuo osmi dan, izala je iz sobe i rekla sna
hama: "Pritee glad jad"; To isto sam i kasnije slu
ao od nekih ljudi i ena. I Asimaga Mori mi je to
priao u svibnju 1938.
Znamo da je Mori majci bilo ime Amina i da
je bila mutevelija vakufa svojih sinova, ona je bila i
tutor svoga unuka Mustafe, sina Ibrahimagina. Umrla
je neto prije 17 rujna 1773, dakle 17 godina iza smrti
svojih sinova. Nasljednici su joj bili ki Atija i unuk
Mustafa. Njena je imovina procijenjena na 372 854
ake, a sastojala se od kue u Vekil har mahali i
neto zemlje u blizini grada Hodidjeda.'9 Prema pjesmi
18

) Sidil 15 str. 30.

) Sidil 15 str. 24.

19

21
bijae ona mnogo bogatija. Taj imetak naslijedie u
jednakim dijelovima spomenuta dva nasljednika.
Braa Morii ukopani su uz oca pod munarom
Vekil har damije. Do oca lijevo lei Hadi Mehmedaga, a do njega Ibrahimaga, a uz njegov grob ukopana

je jedna ena. Bie to njihova majka. Na njenim nia

nima nema nikakva natpisa, dok u brae Moria ima
natpis i godina smrti. Vrlo je zanimljivo da su isto
doba ivila u Sarajevu jo dva Moria istih imena i

22

to Mehmed elebija i Ibrahimaga i da su umrli nekako

u isto doba: Mehmed elebija 1171, a Ibrahimaga 1170,
dakle iste godine kad su braa Morii bili pogubljeni.
Prvi je ukopan u istom dvoritu gdje i braa Morii,
a drugi uz Jedilersku tekiju. Ni u jednog ne stoji iji
je sin pa je to zavelo g Vladislava Skarica20 da na
pie, da je grob naeg Ibrahimage uz Jedilersku tekiju
i ako je jo 1910 Kemura napisao, da mora da je
ovaj Ibrahimaga bio poginulim Moriima strievi ili
to blii.21
Po predaji, to ju je zapisao Marunovi od Meh
meda Pore, H. Mehmedaga (Pao) Mori bio je ozbiljna
lica, otra pogleda, zatvorenih usta, a jake i teke
desnice, Ibrahimaga je bio vesela lica, ljupka oka,
otvorenih usta, dok mu je desnica bila i za ordu i
za milovanje, a ovako ga i pjesma crta.
Predaja zna da su ova braa bili i zulumari.
Govori se kako bi njih dva sjeli na eheriju upriju,
jedan prema drugom i opruili ibuke da se lule do
diruju pa bi sidjeli i puili i niko nije smio prei
preko uprije.
Istina je, da su oteli jedan bostan od Gazi Isabegova vakufa, ali ne za se, nego su ga privezali za
slubenike Vekil har damije. Time su jedan jak va
kuf malo otetili, a drugi slab pomogli, I to je sve
to se o njima kao zulumarima zna Njihovi potomci
pjevali su takoer pjesmu o njihovoj pogibiji, ali su
mi od te pjesme poznata samo dva stiha:
Ufatie dva Moria,
Dva Moria, dva hajduka."
20)
VI. Skari: Sarajevo i njegova okolina od najstarijih
vremena do austro- ugarske okupacije, Sarajevo 1937, str. 126.
21
) Kemura o. c str. 102.

23

Ali kao to Morii nisu bili paii (paini sinovi) tako

nisu bili ni hajduci. Oni su se s ostalim Sarajlijama
digli protiv zuluma paa i vezira, a kad je nestalo
meu njima jednodunosti i nastala meusobna svaa
i bratski inat tu nau teku bolest platie glavom.
III
Atija i Mustafaga Mori
Od 1757 pa do 1777 ili jo neto kasnije ostala
je kua Moria na Atiji i Mustafi sinu lbrahimaginu
i prema tome dananji su Morii njegovi potomci.
Prije 1773 udala se Atija za nekog Hadi Ibrahimagu
iz Careve mahale i, koliko se zna, s njim je imala
troje djece: Fatimu, Nefisu i Abdulahagu i svi su bili
1812 punoljetni, a ta vie imala je tada i punoljetnog
unuka Sulejmana, sina Fatimina. Atija je umrla u listo
padu ili studenom 1812. Moglo joj je biti preko 60
godina.
Po smrti svoje majke, Atija je bila uzurpirala
muteveliluk nad vakufom svoje brae koji je pripadao
Mustafi. U rujnu 1773 bio je Mustafa punoljetan, ali
nesposoban za upravu svojom imovinom, pa mu je
eriatski sud postavio za tutora Hafiz Seid Mustafa
efendiju sina Osmanova iz Jahja paine mahale. Ovaj
je podigao tubu protiv te uzurpacije i sud je Atiju
odbio, a muteveliluk je dosuen Mustafi Moriu, na
osnovi hudeta, to ga je izdao kadija Hadi Muhamed
ef. Meramija.22
Atija je odredila treinu svoje imovine u dobro
tvorne svrhe i umrla prije no je to slubeno potvreno.
To uinie ubrzo iza Atijine smrti njene keri Fatima
22

) Sidil 15, str. 30.

24

i Nefisa i poetkom zilhide 1227 (oko 6 XII 1312)'

sporazumie se te uvakufie duan s magazom i kre
vetom u Terzijskoj ariji pod mu katom vakufa Mehmedbega Isabegovia. Prihod od ovih nekretnina troie se na njihov popravak, mukatu, popravak da
mije Abdulah pae Muhsinovia,23 a pored toga davae
se plaa muderisu, imamu i muezinu iste damije.24
Mustafa, kasnije Mustafaga Mori, roen je 1756
ili 1757; oenio se 3 veljae 1776 Ajiom kerkom ne
kog H. Alije iz Jahja paine mahale i tada je bio paa.25
Ve 1778 vrio je slubu mutevelije vakufa svoga oca i
po tome nije vie bio nesposoban za upravu imovinom.
U dubikom ratu 1789 sudjelovale su i Sarajlije. Meu
agama, koji u ljetu te godine razvie bajrake, spominje
se na prvom mjestu Mustafaga Mori kao aga desetog
odjela jeniara.26 Poetkom svibnja 1796 nalazimo ga
kao serdengediju i s tom je titulom i umro 1815. Po
kopan je u dvoritu Vekilharove damije. Iza njega
ostao je sin Ibrahim i ki Hamida.
Mustafaga je bio imuan ovjek. Raspolagao je
velikim iflukom na Baricama koji je Moriima pripa
dao od davnina, na kome bijae odak velik poput
tvrave zvan Moria dvor. Predaja kae da je i Paino
brdo dobilo svoje ime po Pai Moriu. Na 5 lipnja
23

) To je damija Mehmedbega Minetovia ili kako je neki

piu Nesuhbegova, a stajala je na mjestu dananje vakufske di
rekcije. Poto ju je iza velikog poara od 1697 popravio Muhsinovi, zvala se neko vrijeme i njegovim imenom ne samo u na
rodu nego i u ispravama.
24
) Ovu je vakufnamu objelodanio Kemura u Glasniku z
m. 1911, str. 395.
25
) Sidil 17, str. 184.
26
) R. Muderizovi: Kronika Mula Mustafe Baeskije, Gl.
z. m. 1918, str. 86.

25

1796 izdana je dozvola jevreju Jaki Periu da na tome

ifluku dri 200 ovaca i da proizvodi kekevalj.27
Poetkom prolog stoljea drao je pod zakup t.
zv. drugi novi han Gazi Husrevbegova vakufa te se
po njemu i prozvao Moria han. Za Moria han zna
i narodna pjesma (Kuba br. 235).
"Dockan pooh, draga, iz Moria hana"
Mustafaga je i umro kao zakupnik, a u tome ga je
naslijedio sin Ibrahim. Zanimljivo je i spomena vri
jedno, da je do toga vremena Novi han Husrevbegova
vakufa drao ul Mustafa bajraktar po kome je ta
koer han kasnije prozvan ulov han,28 a Kolobaru
Pinjo Ibrahim bajraktar,29. dakle sva tri glavna hana
sarajevske arije bijahu tada u zakupu istaknutih je
niara. Spomenem li jo da je Mustafaga sa sinom
Ibrahimom fungirao kao svjedok pri sastavljanju Ati
jine zakladnice g. 1812, onda sam o njemu rekao sve
to sam u izvorima naao.
Na nj e se odnositi i narodna pjesma, koja
poinje:
"Podigli se mladi Vratniani
Na Bjelave Odundia Ati
I pred njima Mori Mustafaga."
Jedna narodna pjesma zna za Mori Mustajbega, ali
Morii nisu nikad bili bezi.
27

) Sidil 36, str. 264. Ovih godina, kao i danas, bavili su

se iskljuivo jevreji produkcijom ove vrste sira, a o tome ima i
nekoliko biljeaka u naim sidilima.
28
) S jednom grupom buntovnika iz Sarajeva prognan je
i ul Mustafa sin Ibrahimagin, bajraktar, u Tiranu i kada se do
kazalo da nije kriv, puten je kui. O tome je izdan ferman 5
IV 1242 (16 XI 1826). Umro je u Sarajevu 1255 (1839) i pokopan
na Ravnim Bakijama. Po njemu se zove danas ulagina ulica.
29
) H. Kreevljakovi: Han Kolobara, Novi Behar god. XI.

26

IV
Mustafagini potomci
Po smrti Mustafaginoj ostala su i opet na krae
vrijeme samo dva lana ove porodice (Ibrahimaga i
Hamida) kao to je to bilo i nakon smrti Mustafagina
oca.
Za lbrahimagu znamo, da se je vjenao 17 dum.
II, 1217 (15 X 1802) Rejhanom kerkom nekog H. Su
lejmana iz ejh Muslihudin mahale,80 da je bio mute
velija Moria vakufa i zakupnik hana za 1816, ali ne
znam dokle ga je drao. Umro je 1827 i pokopan kraj
oca. Kakvu je slubu vrio u jeniarskoj vojsci, ne
znam, ali eto zaklopio je oi iste godine kad je za
vrena i povijest jeniara u Bosni. Po njegovoj smrti
preao je muteveliluk na Hamidu i za tu slubu izdan
joj je berat 6 redeba 1243 (23 I 1828).31 Izgleda da
se Hamida nije udavala. Umrla je 1838 i pokopana u
istom groblju gdje joj se i sada grob vidi.
Od 1722 do 1838 poznate su u historiji dvije ro
ene Morike: Atija i Hamida. Ali i narodna pjesma
zna za dvije Morike. Prva za Begaju Mori Alaj-bega.
Pjesma je zabiljeena u Mostaru prije svibnja 1902,82
a govori o Ali pehlivanu koji je pao s ueta, zapetog
od Halebine kule do bijela oka Bievia. Dizalo
ga malo i veliko i niko ga nije mogao dii dok ne
doe devet djevojaka i meu njima Mori Begaja. Na
ponovi poziv Begajin:
30
31

) Sidil 42, str. 258.

) Original berata u mene.

32
) Kurt: Hrvatske narodne enske pjesme (muslimanske)
Mostar 1902, br. 9.

27

"Ustaj Ale, draga duo moja,

Na poklon ti bilo lice moje."
skoi Ale i odvede Begaju sobom pred kadiju.33
Ova e pjesma biti u vezi s ahin-pehlivanom,
vrsnim majstorom u ovoj vjetini, a igrao je u Mostaru,
1669. Uspomenu mu je sauvao u jednoj turskoj pjesmi
suvremeni pjesnik Mostarac Husami.34
Druga narodna pjesma zna za Fatu Moria, koja
odbija slugu svoga oca kao prosca, a ovaj joj se grozno
osvetio postavi paa i svojim postupkom dokazao da
je bio nitkovi.35
Iza Moria Ibrahimage ostalo je troje djece: Meh
med, Mustafa i ki Mulija. Oni su naslijedili od oca i
tetke Hamide lijep imetak: veliku kuu u Vekilharovoj mahali, nekoliko duana u ariji, velik ifluk
na Baricama, zemlju u okolici Hodidjeda i ogroman
posjed oko dananje engia vile u Sarajevskom polju.
Na prostoru Moria kue danas su etiri kue. U njoj
je bila jedna soba velika kao kakva manja damija, a
u njoj dvije pei, u kuhinji ognjite na koje se moglo
postaviti 18 tendera, a u pitnoj pei se moglo od
djednom ispei 4 pite. O nekadanjem dobrom stanju
te aginske porodice i danas se pria, a o almaganu36
age Moria pjeva pjesma:
33

) U pjesmi se istie da je Ale odveo sobom djevojku

pred kadiju da se vjena, a to je stoga to je neko bila velika
rijetkost da mladenci idu sami pred kadiju nego su slali zamje
nike. Samo vrlo siromani mladenci ili su osobno pred kadiju.
34
) H. Nametak: Mostarski stari most, Sarajevo 1932, str.
19-20.
35
) Halid Kreevljakovi: Kako se momak osvetio, Novi
Behar god. IV str. 109.
36
) almagan iskrivljeno od staroturske rijei ermegan, a
znai dar poklon.

28

Od Moria lijep almagan doe :

Dvije dibe, etiri kadife,
Dva uria i dva fermenia,
Dva tunusa biserom kiena,
Dva kiena, a dva nekiena
I u depu stotinu dukata,
A u drugom kutiju bisera
I etvere laleli pamage 37
Mulija se udala za Malibega u epe, gdje je
i umrla doivivi lijepu starost. Imala je tri sina: Mu
stajbega, Alibega i irbega.
Mehmed je bio bajraktar. Pria se, da je bio do
bar junak i veliki prijatelj vesele druine. ena mu
je bila Hanka, ki zlatara Ahmeda Pore, poznata
ljepotica. Njeni aici i momci govorahu: Kruka kolatua Porina Hankua. Mehmed bajraktar umro je
1858. Iza njega ostao je sin Ibrahim i ki Uzejfa. Ibrahim aga je drao dugi niz godina han u Bravadiluku.
Uz to je bio mahalski muhtar. Dvaput se enio. S
prvom enom nije imao djece, a s drugom (Hasnija
Vareanovi) imao je sina Hamdiju.
Mustafaga je roen oko 1815. Dugi niz godina
bavio se trgovinom sarake robe. Sedam godina ivio
je u Beogradu kao trgovac. Oko godine 1860 povrati
se u Sarajevo i tu se oeni Zubejdom Mehmed Ali
bega Atlibegovia iseljenika iz Beograda. S njom je
izrodio estero djece i to tri sina (Hadi Muhamed,
Ahmed i Asim) i tri keri (Hasnija Atifa i Fata). Sada
je na ivotu samo Aimaga. Zanimljivo je da nijednom
sinu nije dao nijedno od tradicionalnih imena ove
porodice.
37)
ivot i obiaji muslimana u B. i H. II izdanje, Sarajevo
1908 str. 171.

29

Iza okupacije rasprodao je Mustafaga najvei dio

imetka i s porodicom otselio u Tursku i kako se nije
mogao nigdje obiknuti, povrati se opet u zaviaj. Umro
je 4 II 1890 u svom odaku na Baricama i ondje mu
se i danas grob vidi. Mori je bio prvi meu onim
iseljenicima iz Sarajeva koji se povratie na roenu
grudu. Povratak porodice djelovao je na nonju musli
manke na ulici. Sve do 1866 nije Sarajka nosila na
ulici druge nonje do ferede. Atifa (Tifija) Mori prva
je donijela u Sarajevo zar.
Danas je Moria porodica u Sarajevu brojna, ali
nijedan njezin lan ne posjeduje nita od imovine
svojih prea.
DODATAK

Na str. 14 i 15 spominje se kao dobar pjeva

narodnih pjesama Abdija Pora, koji je i sam uao u
narodnu pjesmu. Ovu pjesmu zabiljeio sam ovih dana
od 76-godinjeg starca Vejsilage Begia, a glasi:
emaluo, mali Carigradu,
U tebi su ari i veziri
Car vezira kroz biser doziva,
Vezir mu se kroz zlato odziva
"Moj veziru, to mi doi ne e?"
"Padiahu, kako u ti doi,
Kad ne mogu kroz sokake proi
Od oaka i od muebaka,
Od momaka i od djevojaka,
Od argije Porina Avdije,
A od ie Hadajlia Mue,
I od pera Hrgine erife,
Od ljepote Fejzagine ide"