'V'

e-

--

KUit'ANA

HAFIZ IBN KESIR

PRIE IZ KUR'ANA

Buim, 2007.

Biografija Ibn-Kesira
Imadu-d-Din Isma'il ibn Omer ibn Kesir El-Basri Ed
Dimiki je roen 700. h. g. ili kratko iza toga. Nakon oe
ve smrti, Ibn-Kesir, koji j e tada imao sedam godina, za
putio se u Damask u drutvu starijeg brata. Svoje obra
zovanje je stekao p red Ibn-Aginom, El-Madijem, Ibn
Asakirom i drugima, Allah bio zadovoljan svima njima.
On je posebno volio Ibn-Tej mijju, Allah mu se smilovao,
u ije je stavove vjerovao i branio ih. Posebno je cijenio
propise u vezi razvoda braka. Zbog toga je bio izloen
napadima i puno je p ropatio.
Ibn-Kesir je opepriznat uenjak zbog svog izvanred
nog znanja. Uenjaci su se oslanjali na njegovu ue
nost bez nedoumica, posebno na polju egzegeze (tef
sira) asnog Kur'ana, hadisa i historije. Ibn- Habib ga
je opisivao kao "predvodnika svih komentatora asnog
Kur'ana". Zapamtio bi i kategorizirao sve (od znanja) to
bi uo. Lj udi su se divili njegovim p ravnim rjeenj ima

(fetvama) i izvlaili korist iz njegovih uenj a. Njegova

(fetve) postala su iroko pop ularna u ci

pravna rjeenj a

jeloj zemlji. Bio j e cijenjen zbog svoje p reciznosti i pro

glaen kao znalac historije, h adisa i egzegeze (tumae
nj a Kur'ana).

PRIE Iz KuR'ANA

Ibn-Hiddi, j edan od njegovih uenika, pripovijeda:

"Od svih naih savremenika, on (lbn-Kesir) je bio najbo
lj i u pamenju vjerodostoj nih hadisa i najobavjeteniji
kako u ocjenjivanju stepena pouzdanosti i estitosti pre
nosilaca hadisa, tako i u p oznavanj u vjerodostoj nosti i
nepouzdanosti hadisa.

Nj egovi drugovi i uitelji pot

vruju svaku navedenu rije. Ja bih ga esto posjetio i

svaki put kada sam bio u njegovom drutvu, imao sam
od njega koristi."
lbn-Kesir je izgubio vid kratko p rije smrti 774. h. g. Po
kopan je na sufijskom mezarj u, kod svoga uitelj a Ibn
Tejmijje. Meu njegovim najpoznatijim djelima j e nj e
govo uveno djelo o historiji El-Bidaje

ve-n-Nihaje ( "Po

etak i kraj"). Pored toga, protumaio je dio Buharije

vog Sahiha (zbirka vjerodostojnih hadisa) . Sve u svemu,
Ibn- Kesi rovo sjajno znanje i izvrsna upuenost se naj
bolje vide iz njegovih uvenih djela: njegovog tefsira i
njegove knjige historije.

Kazivanje o Habilu i
Kabilu
Prvi zloin na Zemlji
Uzvieni Allah kae: I ispriaj im o dvojici Ademovih

sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica rtvu

prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od dru
gog nije, ovaj je rekao: 'Sigurno u te ubiti!' - 'Allah
prima samo od onih koji su dobri' - ree onaj. 'l kad
bi ti pruio ruku svoju prema meni da me ubije, ja ne
bih pruio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bo
jim Allaha, Gospodara svjetova. Ja elim da ti ponese
i moj i svoj grijeh i da bude stanovnik u vatri. A ona
je kazna za sve nasilnike.' I strast njegova navede ga
da ubije brata svoga, pa ga on ubi i posta jedan od iz
gubljenih. Allah onda posla jednog gavrana da kopa
po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo ti
jelo brata svoga. 'Teko meni!' - povika on - 'zar i
ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo
brata svoga!' I pokaja se.'' (El-Ma' ide, 27.-31.)
Prenosi Es-Sadi od Ehu- Malika i Ehu -Salih od Ibn-Ab
basa, Ibn-Mes'uda i drugih ashaba, Allah bio zadovoljan

PRIE IZ KuR ' ANA

svima njima, da j e Adem, a. s., vje navao muko roeno

u j ednom porodu sa enskom koje je roeno u drugom
porodu. Stoga se pretpostavlj a da je Habil trebao oeniti
Kabilovu sestru koja je bila bolj a i ljepa od svih osta
lih ena. Istovremeno ju je Kabil elio zadrati za sebe.
Adem, a. s. , mu je zapovijedio da dozvoli Habilu da se
njome oeni, ali je on to odbio. Potom je Adem, a. s., na
redio obojici (i Habilu i Kabilu) da prinesu kurban Uzvi
enom Allahu. U meuvremenu, Adem, a. s., je krenuo
prema Meki da obavi had. Malo p rij e polaska, Adem,
a. s., j e pokuao emanet o svojoj djeci povjeriti nebe
sima, Zemlji i, konano, planinama, ali su svi oni odbili
ponijeti tu (teku) dunost. Na to je Kabil p rihvatio erna
net i, nakon to j e Adem, a. s., otiao, on i Habil su pri
nijeli kurban Allahu. Habil j e prinio ugojenu kozu, dok
je Kabil p rinio snop loeg bilj a. Zatim se spustila vatra
sa neba i uzela kurban ponuen od Habila, a netaknu
tim ostavila kurban Kabilov. Kabil je poplavio od ljutnje
i kazao svome bratu: "Ja u tebe ubiti da ne oeni moju
sestru." Habil ree: "Allah prima samo od onih koji su
dobri."
Abdullah ibn Amr, r. a., je kazao: "Allaha mi! Ubijeni
(tj. Habil) bio je snaniji (od ubice, Kabila), ali je odbio
podii ruku na svoga brata zbog svoje pobonosti i bo
gobojaznosti."
Ebu-Da'fer El- Bakir navodi da je Adem, a. s., bio pri
sutan kada su njih dvoj ica ponudili svoje kurbane. Na
kon to je Habilov kurban bio primljen, Kabil je rekao
svome ocu, Ademu, a. s.: " Primljena je samo od njega
zato to si se obratio Allahu u njegovu korist!" I, on je
tajno p ripremao da uini neto p rotiv svoga brata. Jed-

KAZI VANJE o HABILU I KABILU

nog dana Ha bil je kasnio i Adem, a. s., je poslao Ka bila da

ga potrai. Dvojica brae s u se susrela i Kabil ree: "Tvoj
kurban je bio p rimljen, a moj nije." Habil ree: "Allah
prima samo od onih koji su dobri." Kabil se razbjesnio
i udario brata eljeznim tapom te Habil smjesta pade
mrtav.
Kae se: Kabil j e ubio Habila bacivi kamen na nje
govu glavu dok j e ovaj spavao. Takoder se kae: Kabil j e
silovito davio Hab ila i tukao g a d o smrti, kao to t o ine
zvijeri. Habilove rijei, kada Kabil p rijeti da ga ubije: "l

kad bi ti pruio ruku svoju prema meni da me ubije,

ja ne bih pruio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja
se bojim Allaha, Gospodara svjetova." (El- Ma' ide, 28)
ukazuju na njegov izuzetan moral i etiku, njegovu bo
gobojaznost i savrenu pobonost, tako da ne moe na
uditi svome bratu, za razliku od odvratnog djela koje je
njegov brat namjeravao poiniti. Vezano za ovo, Ebu
Bekr, r. a., prenosi od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sei
lem, da je rekao: " Kada se dvojica muslimana sukobe je
dan p rotiv drugoga, i j edan medu njima napadne oru
jem svoga brata, obojica odlaze u Dehennem." Ahnef
(jedan od prenosilaca) je rekao: "Ja sam rekao, ili je bilo
reeno: 'Allahov Poslanie! Jasno je za onoga koji je ubio,
ali ta je sa ubij enim (zato on mora biti baen u De
hennem)?' On, sallallahu 'alejhi ve sellem, ree: 'I on j e
takoder namjeravao da ubije svoga druga.' "

"Ja elim da ti ponese i moj i svoj grijeh i da bu

de stanovnik u vatri. A ona je kazna za sve nasilnike."
(El-M a'ide, 29. ) , tj. j a ne namjeravam da se borim p rotiv
tebe, iako sam mnogo j ai i vri nego to si ti, nego "ja

elim da ti ponese i moj i svoj grijeh", tj. ti e nositi

PRIE IZ KuR'ANA

10

grijeh moga ubistva zaj edno sa svojim preanjim grije

sima.1
Imam Ahmed, Ebu- Davud i Et-Tirmizi p renose od Sa
'da ibn Ebi-Vekkasa njegovu izj avu o iskuenju Osmana
ibn Affana: "Ja svjedoim da je Allahov Poslanik, saBal
lahu 'alejhi ve sellem, rekao: ' Uskoro e doi period me
tea u kojem e onaj koji sjedi biti bolji od onoga koji
stoji, a onaj koji stoji e biti bolji od onoga koji hoda, a
onaj koji hoda e biti bolj i od onoga koji uri.' Neko je
kazao: 'Allahov Poslanie, ta misli o onome koji ue u
moj u kuu i podigne svoju ruku da me ubije?' Allahov
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: ' Budi po
put Ademovog sina (Habil).' " Prenosi se u drugoj verziji
od Ibn-M irdevej ha, od Huzejfe ibn El-Jemana, da je re
kao: "Budi poput boljeg od dvojice Ademovih sinova."
Imam Ahmed p renosi od Mu'avije i Veki'a njihove ri
jei: " Prenio nam je El-A'ma od Abdullaha ibn Murreta,
od Mesruka, od Abdullaha ibn Mes'uda, r. a. , da je Posla
nik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: ' Nijedno ljudsko
bie nije ubijeno ili (nepravedno) usmreno, a da dio
odgovornosti za taj zloin ne snosi p rvi Ademov sin koji
je otpoeo sa ubijanjem na Zemlj i.' " (Ahmed u

Mus

nedu)
Na j ednoj p lanini u sjevernom dijelu Sirije nalazi se
peina koja je nazvana " Peina krvi". Vlada miljenje da
je ona mjesto zloina gdj e je Kabil ubio svoga brata Ha
bila. Ljudi, koji tamo ive, o tome su saznali od sijed1

Ovim se ukazuje na hadis kojega neki prenosioci navode a koji

glasi: "Ubica e ponijeti sve grijehe ubijenog", iju ocjenu i va
lidnost niko ni ne zna, da li je vjerodostojan, dobar ili slab. jer se
ne moe nai u zbirkama hadisa

KAZI VANJE o HABI LU I KABILU

ll

benika Knjige (krana i idova) , a samo Uzvieni Allah

zna vrijednost i istinitost ovoga. El- Hafiz Ibn Asakir j e
spomenuo u biografiji Ahmeda i b n Kesira da je on (Ah
med) vidio u snu Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi
ve sellem, Ebu- Bekra, Omera i Habila. Ahmed je saznao
od Habila, koji je prisegao na to, da je to njegova vlastita
krv (tj. krv koja je prosuta tamo, u toj peini). Habil j e
kazao d a j e zatraio o d Uzvienog Allaha da uslii dove i
molitve uinjene na tom mjestu, p a je Allah usliao nje
gove dove, to j e Njegov poslanik Muhammed, sallalUi
hu 'alejhi ve sellem, potvrdio i rekao: "Ja (Allahov Posla
nik), Ebu- Bekr i Omer posjeujemo to mjesto svakog e
tvrtka." Kako bilo, treba iznijeti da ova pria predstavlja
samo vizij u. ak i da je istinita, nikakvi vjerski postupci
ne mogu se na njoj zasnivati, a Allah najbolje zna.
Uzvieni Allah kae: "Allah onda posla jednog gavra
na da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa
mrtvo tijelo brata svoga. 'Teko meni!' - povika on
'zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo
tijelo brata svoga!' I pokaja se." (El-Ma'ide, 31.) Neki
komentatori kau: "Nakon to je Kabil ubio svoga brata,
nosio ga je na svoj im leima cij elu godinu dana (ne zna
jui ta da uini sa bratovim tijelom)." Drugi kau: "No
sio ga je na svojim leima stotinu godina, dok Uzvieni
Allah nije poslao dvije vrane koje su se borile j edna p ro
tiv druge. Jedna od njih j e bila ubijena. Vrana ubica j e
grebala zemlju d a sakrije tijelo mrtve vrane. Vidjevi j e
d a t o ini, Kabi! ree: ' Teko meni! Zar j a nisam u stanj u
da uinim kao ova vrana i da sakrijem mrtvo tijelo svoga
brata?' Zatim, on je zakopao tijelo svoga mrtvoga brata
i prekrio ga zemlj om."

12

PRIE Iz KuR'ANA

Historiari navode: "Adema, a. s., je srce zaboljelo i

osjeao je veliku alost za svojim mrtvim sinom, Habi
lom." Mudahid kae: " Kabil je bio kanjen ubrzo na
kon toga. Istoga dana, u kojem je ubio brata Habila, nje
gova noga je zavezana za njegovu bu tn u kost, a njegovo
lice je silom usmjereno prema sunevom disku, kao je
dan vid kazne za o no ta je uinio svome bratu." Allahov
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: "Ni za je
dan grijeh kazna ne stie tako brzo na ovome svijetu, po
red onoga to je za njegovog poinioca pripremljeno na
vjenom, kao za nasilje i prekidanje rodbinskih veza."
Imam Ebu -Da'fer je spomenuo u svome

Tarihu (His

toriji) prenosei od nekoliko osoba koje su kazale: " Ha

va je rodila etrdesetero djece u dvadeset poroaja."
Ibn- Ishak je naveo isto i spomenuo p recizno nj ihova
imena. Kako bilo, nita nije pouzdano o nj ihovim ime
nima i broju . Jedino Allah zna njihov taan broj ! Drugi
kau: " Bilo je stotinu i dvadeset poroaja, u svakom je
roeno j edno muko i jedno ensko dijete. Medu njima
su prvi bili Kabil i njegova sestra Kelima, a posljednji su
bili Abdu-1- Mugis i njegova sestra Ummu - 1- Mugis. Po
tom se broj lj udi poveao i oni su se rairili Zemljom."
Uzvieni Allah kae: "O ljudi, bojte se Gospodara svoga,

Koji vas od jednog ovjeka stvara, a od njega je i drOgu

njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge mukarce i ene
rasijao. I Allaha se bojte - s imenom ijim jedni druge
molite - i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista,
stalno nad vama bdi." (En-Nisa', 1.)
Historiari navode: Adem, a. s., nije umro dok nije vi
dio od svoga potomstva i izdanka etiri stotine hiljada
osoba, a Allah najbolje zna.

KAZIVANJE O HABILU l KABI LU

13

Uzvieni Allah kae: "On je Taj Koji vas od jednoga

ovjeka stvara - a od njega je drugu njegovu stvorio
da se uz nju smiri. I kada je on nju obljubio, ona je
zanijela lahko breme i nosila ga; a kad joj je ono ote
alo, njih dvoje su zamolili Allaha, Gospodara svoga:
'Ako nam daruje dobrog potomka, biemo, zaista za
hvalni!' I kad im je On darovao zdrava potomka, pos
lije su potomci njihovi izjednaili druge s Njim u ono
me to im On daje - a Allah je vrlo visoko iznad onih
koje Njemu smatraju ravnim!" (El-A'riif, 189.-190.) Prvi
put se spominje Ade!ll, a. s. , da p rivue panj u uaa
Kur' ana, a sljedei spomen odnosi se na cijeli ljudski rod.
Ovo je uinjeno na nain spominj anj a ljudskog roda na
kon spominjanja njihovog p raoca. Uzvieni Allah kae:

"Mi ovjeka od biti zemlje stvaramo, zatim ga kao kap

sjemena na sigurno mjesto stavljamo." (El- Muminiin,
12.-13.); i, "Mi smo vama najblie nebo sjajnim zvijez
dama ukrasili i uinili da vatra iz njih pogaa ejtane,
za koje smo patnju u ognju pripremili." (El- Mulk, s.)
Ovdje je dobro poznato da " svj etlice" nisu ukrasna svje
tla, nego On iz jednine ili jedne osobe izvodi cijelu vrstu.
Adem, a. s., je otac ovj eanstva. Stvoren je Allaho
vom Rukom. Allah je udahnuo od Svoga Duha u njega,
On je uinio da se meleki poklone pred njim, On ga je
poduio imenima svih stvari i On je uinio da se nastani
u Njegovom prostranom Dennetu.
Ibn- Hibban prenosi u svome Sahihu od Ebu-Zerra da
je rekao: " Rekao sam: 'O Allahov Poslanie, koliko je
bilo Allahovih vjerovjesnika?' On, sallalliliu 'alejhi ve
sellem, je rekao: ' Stotinu dvadeset i etiri hiljade.' Re
kao sam: 'O Allahov Poslanie, koliko je bilo poslanika

14

PRIE IZ KuR'ANA

meu njima?' On, sallallahu 'alejhi ve sellem, j e rekao:

'Tri stotine i trinaest, veliki broj ! ' Kazao sam: 'O Alla
hov Poslanie, ko je bio p rvi meu njima? ' On, sallallahu
'alejhi ve sellem,je rekao: 'Adem.' Kazao sam: 'O Allahov
poslanie! Da li je on bio poslanik upuen sa Objavom?'
On, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: 'Da, Uzvieni
Allah ga je stvorio Svojom Rukom, zatim je udahnuo od
Svoga Duha u njega, a zatim ga je On oblikovao (na od
govarajui nain) .' "
U hadisu o Nonom putovanj u

(Isra') koji se moe na

i u dva Sahiha (Buharije i Muslima) , p oslanik Muham

med, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: " Kapij a je bila
otvorena i mi smo p reli p reko najblieg neba. Tamo
smo vidj eli ovjeka koji sj edi sa narodom sa svoje desne
strane i narodom sa svoje lijeve strane. Kada bi pogle
dao na desnu stranu, nasmijao bi se, a kada bi pogle
dao na lijevu stranu, zaplakao bi. Zatim je rekao : 'Do
brodoao, o asni vjerovjesnie i poboni sine ! ' Pitao
sam Debra' ila: ' Ko je on?' Odgovorio je: ' O n je Adem,
a narod sa njegove desne i lijeve strane su due njego
vih potomaka. Oni sa njegove desne strane su stanov
nici Denneta, a oni sa njegove lijeve strane su stanov
nici Dehennema, pa, kada pogleda na desnu stranu, on
se nasmije, a, kada pogleda na lijevu stranu, zaplae.' "
(Buhari i Muslim)
Poslanikov hadis: "Zatim, proao sam pokraj Jusufa
i naao sam da mu je data polovina ljepote" uenjaci
objanjavaju tako da to znai da mu je data polovina lj e
pote koja je darovana Ademu, a. s. Svakako, to j e vrlo
prikladno i ubjedlj ivo. Jer, Uzvieni Allah je stvorio Ade
ma, a. s., oblikovao ga Svojom Rukom i udahnuo od Svo-

KAZIVANJE o HABILU I KAB I LU

15

ga D uha u njega. Zbog toga ga je Uzvieni Allah zasi

gurno stvorio boljim od svih stvari.
Prenosi se od Abdullaha ibn Omera i Abdullaha ibn
Amra da, kada je Uzvieni Allah stvorio Dennet, meleki
su rekli: "Gospodaru na! Uini ovo za nas, jer si za o
vjeanstvo stvorio dunjaluk u kojem e j esti i piti." Uzvi
eni Allah je rekao: "Tako Mi Moje slave i uzvienosti, Ja
neu izjednaiti izmedu pobonih koje Sam stvorio Svo
jom Rukom i onih za koje kad sam rekao: ' Budite! ' oni
postae! "
Prenosi se u dva Sahiha da Ebu - Hurejre, r. a. , prenosi
od Allahovo g Poslanika, sallalHihu 'alej hi ve sellem, da je
rekao: "Allah, Uzvieni i Velianstveni, stvorio je Adema
na Svoj u vlastitu sliku, visine ezdeset lakata i, kada ga
je stvorio, rekao mu je da pozdravi skupinu koja se tu
nalazila, a to je bila grupa meleka, i da slua kako e
mu odgovoriti, zato to e to biti njegov pozdrav i poz
drav njegovog poto mstva. Adem im se zatim obratio ri
jeima: 'Neka j e mir vama! ' Oni (meleki) su rekli: 'Neka
je mir tebi i Allahova milost', i dodali su ovdje 'Allahova
milost'. Tako e onaj, koji ude u Dennet, ui e u liku
Adema. Njegova je visina bila ezdeset lakata, a zatim
su se lj udi, nakon njega, smanj ivati u veliini sve do da
nanjeg dana." (Buhari i Muslim)

Harut i Marut
Uzvieni Allah kae: "Oni se povode za onim to su ej

tani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman ni

je bio nevjernik, nego su nevjernici ejtani koji ljude
ue vradbini u Babilonu, Haruta i Maruta, a to nije
objavljeno dvojici meleka. Njih dvojica nikoga nisu
uili dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskuavamo, a ti ne
moj biti nevjernik!' I ljudi su od njih dvojice uili kako
e mua od ene rastaviti, ali oni nisu mogli nikome
bez Allahove volje nauditi. Uili su ono to e im na
uditi i od ega koristi nee imati, iako su znali da onaj
ko to sebi pribavi, na drugome svijetu nikakve sree
nee imati. A doista je jadno ono za to su se prodali,
kada bi samo oni to znali." (El- Be kare, 102.)
Prenosi El- Avfi u svome

Tefsiru od Ib n-Abbasa, r. a. ,

vezano za Allahove rijei: "Oni se povode za onim to su

ejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman

nije bio nevjernik, nego su nevjernici ejtani koji ljude
ue vradbini u Babilonu, Haruta i Maruta, a to nije
objavljeno dvojici meleka. Njih dvojica nikoga nisu
uili dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskuavamo, a ti ne
moj biti nevjernik!' " Kada je Sulej man, a. s. , izgubio
svoje kraljevstvo, veliki broj lj udi i dina se odmetnuo

PRIE

18

IZ KuR'Al':A

i slijedio svoje strasti., ali, kada je Allah povratio Sulej

manu,

a.

s., njegovo kraljevstvo, a odmetnuti se ponovo

vratili na Pravi put, Sulejman je pokupio nj ihove knj ige i

zakopao ih ispod svoga p rijestolja. Nedugo nakon toga,
Sulejman, a. s., je umro. Ne ekaj ui, ljudi i dini su ot
krili zakopane knjige i kazaH: ' Ovo je knjiga od Allaha
objavljena Sulejmanu koj i j u j e sakrio od nas!' Uzeli su
je kao svoju vjeru, p a je Uzvieni Allah objavio: "A kada
im je poslanik od Allaha doao, potvrujui da je isti
nito ono to ve imaju, mnogi od onih kojima je Knjiga
dana - za lea svoja Allahovu Knjigu odbacuju, kao
da ne znaju." (El- Bckare, 101.); slijedili su ono to su iz
nijeli ejtani, tj. muzike instrumente, zabavu i sve ono
to odvodi od sjeanja na Svemogueg Allaha."
Ibn-Ebi Hatim je rekao : " Priao mi je Ebu -Se ' id El
Ee.dd koji prenosi od Ebu-Usamc, on od El-A'mea,
on od El- Mi nhala, on od Se' id ibn Dubejra, on od Ibn
Abbasa, r. a., da j e rekao: 'Asaf j e bio Sulejmanov, a. s.,
pisar. On je poznavao Naj uzvienije ime i napisao bi ono
to bi mu Sulejman, a. s., naredio, a zatim bi to zakopao
ispod prijestolja. Nakon Sulejmanove smrti, ejtani su
to povadili i izmeu svaka dva reda nap isali magijske i
nevj ernike stvari. Kazali su: 'Ovo je to to je Sulejman
primjenjivao i po emu je djelovao!' Neuki meu lju
dima smatrali su Sulej mana nevjernikom i nastavili su
da ga vrijeaju, dok nije p oslan Muhammed, sallallahu
'alcjhi ve sellem, sa Ku r'anom Uzvienim koji kae: 'Oni

se povode za onim to su ejtani o Sulejmanovoj vla

davini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, nego su
nevjernici cjtani.' "

HARUT I MARUT

19

Ibn-Derir kae: " Rekao mi je Ebu Es- Sa'ib Seleme

ibn Dunade Es- Seva' i koji prenosi od Ebu - Mu'avije, o n
o d El-A'mea, o n od El-Minhala, on od Se'id ibn Du
bejra, a on od Ibn-Abbasa, r. a. , da je rekao: 'Kada je Su
lejman elio da zadovolji prirodnu potrebu ili da se sas
tane sa nekom od svojih ena, davao je svoj prsten eni
koj a se zvala El-Derada. Kada j e Uzvieni Allah htio da
iskua Sulejmana, a. s., o n j e bio dao svoj prsten toj eni.
Nakon toga, njoj je doao Iblis u liku Sulej mana, a. s.,
i uzeo prsten. Kada j e Iblis stavio prsten, cijeli ljudski
rod, dini i ejtani bili su mu pokorni. Zatim je Sulej
man, a. s., doao traiti svoj prsten od nje, a ona je rekla:
'Ti lae, ti nisi Sulejman!' Tako je Sulejman, a. s., znao
da je to iskuenje od Svemogueg Allaha. Zbog toga su
ejtani bili slobodni da ine ta su eljeli, pa su zapi
sali knjige o vradbinama i nevjerstvu koje su zakopali
ispod Sulejmanovog, a. s., prijestolja. Nakon Sulejma
nove, a. s., smrti, oni su otkrili ove knjige i rekli narodu:
'Uistinu, Sulejman je gospodario uz pomo ovih knj iga.'
Zbog toga se narod odrekao Sulejmana i smatrao ga ne
vjernikom, sve do dolaska poslanika Muhammeda, sal
lallahu 'alejhi ve sellem , koji je doao sa kur'anskim aje
tom, koji kae: 'A Sulejman nije bio nevjernik, nego su

nevjernici ej tani'. "

Zatim, Ibn- Derir kae: " Rekao mi je Ibn-Hamid koji
prenosi od Derira, on od Huseina ibn Abdurrahmana,
on od Imrana, koji kae: ' Kada smo bili sa Ibn Abbasom,
r. a. , doao mu je jedan ovjek i Ibn-Abbas ga upita:
'Odakle dolazi?'

ovjek ree: ' Iz Iraka.'

IbnAbbas

upita: 'Iz kojeg grada?' ovj ek ree: 'Iz Kufe.' Ibn-Abbas

up ita: 'Koje su tamo posljednje vijesti?'

ovjek ree:

20

PRIE JZ KuR'ANA

'Ostavio sam ih da razgovaraju o Alijinom prelasku ka

njima.' Ibn-Abbas, r. a., ree: 'Kako se usuuje to rei!
Da mi to osjeamo (da ih ostavlja radi naroda u Kuti), mi
ne bismo od njega enili ene, niti dijelili njegov ime
tak izmeu nas. Kako bilo, ja u ti rei istinu: Meleki
su se bili spustili na oblake, spominj ui razliite stvari
koje su odluene na nebu. ejtani su paljivo sluali te
stvari, a zatim bi silazili da nadahnu time gatare, doda
jui na to stotinu svoj ih vlastitih lai. Narod bi im vje
rovao i smatrao ih povjerljivim. Uzvieni Allah j e oba
vijestio Sulejmana, a. s., o tim stvarima i omoguio mu
da zakopa te lai ispod svoga prijestolja. Nakon njegove
smrti, jdan od ejtana ree: 'Ja vas mogu uputiti do
Sulejmanovog najdraeg i najdragocjenijeg blaga. Ono
se nalazi ispod njegovog prijestolja.' Oni su to otkrili i
rekli: ' Ovo je magija.' Nakon toga, ono je nastavljeno
da se umnoava i da se po tome postu p a i ono to da
nas p rakticiraju stanovnici Iraka nije nita doli njegovi
zaostaci. Uzvieni Allah objavljuje: 'Oni se povode za

onim to su ejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali.

A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici ej
tani koji ljude ue vradbini u Babilonu, Haruta i Ma
ruta, a to nije objavljeno dvojici meleka. Njih dvojica
nikoga nisu uili dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskua
vamo, a ti nemoj biti nevjernik!' I ljudi su od njih dvo
jice uili kako e mua od ene rastaviti, ali oni nisu
mogli nikome bez Allahove volje nauditi. Uili su ono
to e im nauditi i od ega koristi nee imati, iako su
znali da onaj ko to sebi pribavi, na drugome svijetu ni
kakve sree nee imati.' "

HARUT l MAHUT

21

Es-Sadi navodi: "Allah kae: 'Oni se povode za onim

to su ejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Su

lejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici ejtani',
tj. ejtani su paljivo sluali razgovore meleka, koji su
razmatrali ta se dogaa stanovnicima na Zemlji: smrt,
stvari od gajba ili Allahove odredbe. Potom su silazili da
time nadahnu gatare, a ovi su te stvari govorili narodu.
Narod bi im vjerovao i smatrao ih vjerodostoj nim. Malo
po malo, gatari su se pouzdavali u ejtane, koji su pos
lije dodavali svakoj rijei stotinu svojih vlastitih lai. Na
rod je poeo da zapisuje ove stvari i meu Izraelianima
se prialo da dini poznaj u gajb (nevieno). Sulejman,
a. s., je ubrzo krenuo i pokupio sve ove knjige, stavio ih
u koveg i pokopao ispod svoga prijestolja. Svi ejtani
koji su se htjeli primai kovegu bili su ivi spaljeni. Su
lejman, a. s. , je proglasio da e odrubiti glavu svakome
koji tvrdi da ejtani poznaj u gajb. Nakon Sulejmanove,
a. s., smrti i smrti onih meu vjerskim uenjacima koji
su to dobro poznavali, ej tan je doao narodu u lj ud
skom obliku i kazao: 'Ja u vas odvesti do vjenoga blaga
koje nikada nee nestati.' Naredio je da kopaju ispod Su
lejmanovog prijestolja i povukao se ustranu. Rekao im
je: 'Ubijte me ako nita ne naete.' Oni su ga iskopali i
nali ove zapise. Tada ejtan ree: 'Samo uz pomo ove
magije, Sulejman je mogao zagospodariti ljudskim ro
dom, dinima i pticama.' Zatim je otiao. irile su se
glasine i kruile prie da je Sulejman, a. s. , bio arob
njak. Izraeliani su uvali ove knjige i raspravljali su sa
poslanikom Muhammedom, salla!Hihu 'alejhi ve sellem,
o njima. Ali, Uzvieni Allah m u j e objavio Svoje rijei:

'Oni se povode za onim to su ejtani o Sulejmanovoj

22

PRIE rz KuR'ANA

vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, nego

su nevjernici ejtani'."
Er-Rebi' ibn Enes je rekao: "idovi su pitali poslanika
Muhammmeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, o stvarima
iz Tevrata, i svaki put, kada su upitali, Allah mu je obj a
vio ono ime bi ih porazio i nadvladao. Stoga, oni su
rekli: 'Muhammed bolje poznaje ono to je nama obj av
ljeno nego mi.' Zatim, upitali su o magiji i Allah je obja
vio Svoje rijei: 'Oni se povode za onim to su ejtani

o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio

nevjernik, nego su nevjernici ejtani koji ljude ue vra
dbini u Babilonu, Haruta i Maruta, a to nije objav
ljeno dvojici meleka.' O n je obavijestio Svoga posla
nika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, da su ej
tani napisali knjigu o magiji i gatanj u i zakopali je ispod
Sulejmanovog, a. s . , p rijestolja. Uistinu, Sulejman, a. s. ,
nije imao znanje o gajbu (nevidljivom svijetu). Kada je
umro, ejtani su iznijeli tu magiju i obmanjivali narod
govorei: ' Ovo je znanje koje je Sulejman tajno uvao
od vas.' Poslanik Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sei
lem, je obavijestio idove o tom kazivanju i oni su otili
sputenih glava, poraeni i ponieni.
Mudahid kae, u vezi sa Allahovim rijeima: "Oni se
povode za onim to su ejtani o Sulejmanovoj vlada
vini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, nego su
nevjernici ejtani koji ljude ue vradbini u Babilonu,
Haruta i Maruta, a to nije objavljeno dvojici meleka",
da su ejtani paljivo sluali razgovore meleka i dodavali
na ono to bi uli dvije stotine lai. Sulejman, a. s. je po
kupio ta su zapisali, a oni su se, nakon njegove smrti,

HARUT I MARUT

23

ponovo toga domogli i tome poduavali narod, a to nije

bilo nita drugo doli crna magij a.
Se'id ibn Dubejr kae: "Sulejman je traio i zaplije
nio ejtansku magiju i drao j e zakopan u ispod svoga
prijestolja. Sejtani do toga nisu mogli doprijeti, pa su
zato nadahnuli ljude da je to znanje kojim je Sulejman,
a. s., bio u mogunosti gospodariti dinima, vjetrom i
ostalim i da je to zakopano ispod njegovog vlastitog p ri
jestolja. Nakon toga, narod je to izvadio i p rakticirao.
Kasnije je narod Hidaza govorio: 'Sulejman je p raktici
rao arobnjatvo.' Zbog toga, Uzvieni Allah je objavio
Svoje rijei: ' Oni se povode za onim to su ejtani o Su

lejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio ne

vjernik, nego su nevjernici ejtani koji ljude ue vrad
bini u Babilonu, Haruta i Maruta, a to nije objavljeno
dvojici meleka.' "
Muhammed ibn Ishak ibn }esar kae: " Kada su ej
tani saznali za smrt Sulejmana, zapisali su vrste arob
njatva (magije). Naprimjer: 'Da postigne to i to, pos
tupi tako i tako.' Unijeli su sve ovo u knjigu i zapeatili
je prstenom koji je nosio napis poput napisa Sulejma
novog p rstena, na kojem je bilo zapisano: 'Ovo je napi
sao Asaf ibn Berhi po naredbi kralja Sulejmana ibn Da
vuda.' Zatim su je zakopali ispod p rijestolj a (Sulejmano
vog, a. s.) . Nakon nekog vremena, Izraeliani su je izva
dili i kazali: 'Uistinu, Sulejman, a. s. , j e nad nama vladao
samo ovim.' O ni su rairili magi ju medu narod. Kada j e
poslanik Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, spo
menuo Sulejmana ibn Davuda, kao jednog od ranijih
poslanika poslanih od Svemogueg Allaha, Jevreji u Me
dini rekoe: 'Nevjerovatno j e da Muhammed tvrdi da je

24

PRIE IZ KuR'ANA

Sulej man ibn Davud bio poslanik od Allaha! O n nije bio

nita drugo doli arobnjak! ' Zbog toga, Uzvieni Allah
objavljuje: 'Oni se povode za onim to su ejtani o Su
lejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio ne
vjernik, nego su nevjernici ejtani koji ljude ue vrad
bini u Babilonu, Haruta i Maruta, a to nije objavljeno
dvojici meleka. Njih dvojica nikoga nisu uili dok mu
ne bi rekli: 'Mi samo iskuavamo, a ti nemoj biti ne
vjernik!' I ljudi su od njih dvojice uili kako e mua
od ene rastaviti, ali oni nisu mogli nikome bez Alla
hove volje nauditi. Uili su ono to e im nauditi i od
ega koristi nee imati, iako su znali da onaj ko to sebi
pribavi, na drugome svijetu nikakve sree nee imati.
A doista je jadno ono za to su se prodali, kada bi samo
oni to znali.' "
Ibn-Derir kae: " Prenio mi je El-Kasim od Huseina
ibn El- Haddada, od Ebu-Bekra, od Sehra ibn Hev
eba1 , koji kae: 'ejtani su zapisivali arobnjatvo kada
je Sulejman, a. s., bio odsutan. Oni su zapisali: ' Ko god
eli da uini to i to, treba stati, okrenuvi se Suncu, i rei
tako i tako. A ko god eli da uini to i to, treba stati, okre
nuvi se od Sunca i rei tako i tako.' Oni su to zapisali u
knjizi koja je naslovljena: ' Ovo je ono to je napisao Asaf
ibn Berhi po nareenju kralja Sulejmana ibn Davuda: iz
riznica znanja.' Zatim su to zakopali ispod Sulejmano
vog prijestolja. Kada je Sulej man umro, lblis je ustao da
govori i kazao: ' O narode! Sulejman nije bio poslanik,
on je bio samo arobnj ak! Idite i traite njegovu ma
giju u njegovim odajama i njegovom prtljagu!' I on ih je
1

Sehr ibn Heveb je slab (tj. nepouzdan) prenosilac

HARUT l MARUT

25

odveo do zakopanog 'blaga'. Narod je rekao: 'Tako nam

Allaha! Sulejman je bio arobnjak koji nas je potinio
kroz svoju magiju! ' Vjernici meu njima su kazali: ' Ni
kako, on j e bio pouzdan poslanik.' Kada j e Muhammed,
sallallahu 'alej hi ve sellem, poslan kao poslanik i kada je
spomenuo Davuda i Sulej mana, idovi su kazali: ' Mu
hammed mijea istinu i la, ubrojao j e Sulej mana meu
poslanike, a on je bio samo arobnjak koji je bio noen
vjetrom.' Zbog toga, Uzvieni Allah je obj avio: ' Oni se

povode za onim to su ejtani o Sulejmanovoj vlada

vini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, nego su
nevjernici ejtani koji ljude ue vradbini u Babilonu,
Haruta i Maruta, a to nije objavljeno dvojici meleka.
Njih dvojica nikoga nisu uili dok mu ne bi rekli: 'Mi
samo iskuavamo, a ti nemoj biti nevjernik!' I ljudi su
od njih dvojice uili kako e mua od ene rastaviti, ali
oni nisu mogli nikome bez Allahove volje nauditi. Uili
su ono to e im nauditi i od ega koristi nee imati,
iako su znali da onaj ko to sebi pribavi, na drugome
svijetu nikakve sree nee imati. A doista je jadno ono
za to su se prodali, kada bi samo oni to znali.' "
Ibn- Derir kae: "Kazao mi je Muhammed ibn Abdul
A'la Es- San 'ani da mu je rekao El- Mu'temir ibn Sulej
man, koji kae da je uo Imrana ibn Derira, koji prenosi
od Ebu-Medliza, da je rekao: ' Sulejman, a. s., je uzeo
od svakog ivog bia zavjet. Pa, kada bi nekoj osobi bilo
naueno na bilo koji nain, on (Sulejman, a. s.) bi mo
lio tim zavj etom Svemogueg Allaha i ta osoba bi ozdra
vila. Naalost, ljudi su dodali ovome arobnj atvo i ma
gij u, i kazali: 'Ovo je ono po emu je postupao Sulejman
ibn Davud.' Zbog toga je Uzvieni Allah obj avio Svoje

26

PRIE I Z KuR' ANA

rijei: 'Oni se povode za onim to su ejtani o Sulejma

novoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjer
nik, nego su nevjernici ejtani koji ljude ue vradbini
u Babilonu, Haruta i Maruta, a to nije objavljeno dvo
jici meleka. Njih dvojica nikoga nisu uili dok mu ne
bi rekli: ' M i samo iskuavamo, a ti nemoj biti nevjer
nik!' I ljudi su od njih dvojice uili kako e mua od
ene rastaviti, ali oni nisu mogli nikome bez Allahove
volje nauditi. Uili su ono to e im nauditi i od ega
koristi nee imati, iako su znali da onaj ko to sebi pri
bavi, na drugome svijetu nikakve sree nee imati. A
doista je jadno ono za to su se prodali, kada bi samo
oni to znali.' "
Ibn Ebi-Hatim kae: " Rekao mi je Isam ibn Revvad od
Adema, od El-Mes'udija, od Zij ada, osloboenog roba
Ibn-Mus'aba, od El-Hasana, vezano za Allahove rijei:

'Oni se povode za onim to su ejtani o Sulejmanovoj

vladavini kazivali', kako kae: 'Jedna treina pjesnitva,
jedna treina magije i j edna treina gatanja.' "
To je bio kratak pregled p redaja i kazivanja ranijih po
bonih uenjaka u pogledu ovoga i oito je da nema j as
ne kontradikcije izmeu bilo koje od njih. Neka nas Al
lah uputi na Svoj p ravi i ispravni put.
Uzvieni Allah kae: "Oni se povode za onim to su

ejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali", tj. Jevrej i,

kojima j e data ranija Boija objava, okrenuli su joj lea
i odbacili poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve
sellem. "Oni se povode za onim to su ejtani o Sulej
manovoj vladavini kazivali", tj. slijedili su ono to je ka
zano i ispriano od strane ejtana "o Sulejmanovoj vla
davini".

HARUT I MARUT

27

Istina je da je magij a p ostojala i prije vremena Sulej

mana ibn Davuda, a. s., zato to su arobnjaci postojali
u vrijeme Musaa, a. s., a Sulejman, a. s., j e doao nakon
Musaa, a. s. Uzvieni Allah kae: "Zar nisi uo da su

prvaci sinova Israilovih poslije Musaa svom vjerovjes

niku rekli: 'Postavi nam vladara da bismo se na Alla
hovu putu borili!' - 'Moda se vi neete boriti, ako
vam borba bude propisana?' - ree on. - 'Zato da
se ne borimo na Allahovom putu' - rekoe - 'mi koji
smo iz zemlje nae prognani i od sinova naih odvo
jeni?' A kada im borba bl propisana, oni, osim malo
njih, zatajie. A Allah dobro zna one koji su sami pre
ma sebi nepravedni.'' (El- Bekare, 251. ) Zatim, Allah spo
minje kazivanje u kojem "i oni ih, Allahovom voljom,
porazie, i Davud ubi Daluta, i Allah mu dade i vlast
i vjerovjesnitvo, i naui ga onome emu je On htio."
(El- Bekare, 251.) I narod Saliha, koji je ivio p rije Ibra
hima, a. s., je rekao svome poslaniku Salihu: "Rekoe

oni: 'Ti si samo opinjen.' " (E- u'ara', 153 .)

Uzvieni Allah kae: "Oni se povode za onim to su
ejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman
nije bio nevjernik, nego su nevjernici ejtani koji ljude
ue vradbini u Babilonu, Haruta i Maruta, a to nije
objavljeno dvojici meleka. Njih dvojica nikoga nisu
uili dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskuavamo, a ti
nemoj biti nevjernik!' I ljudi su od njih dvojice uili
kako e mua od ene rastaviti, ali oni nisu mogli ni
kome bez Allahove volje nauditi", tj. Jevrej i su lano iz
javili da Uzvieni Allah obj avljuje magiju na usta De
bra'ila i Mika' ila, Sulejmanu ibn Davudu, a. s., ali im Al
lah proturjei i ukazuje na njihovo krivotvorenje. ta-

28

PRIE IZ KuR'ANA

vie, Allah obavjetava Svoga poslanika Muhammeda,

sallallahu 'alejhi ve sellem, da ni Debra'il, niti Mika'il
nisu obj avljivali magiju i potvruj e da je Sulejman, a. s. ,
ist od arobnj atva i crne magije. Uzvieni Allah kae
svim lj udima da magij a nije nita drugo doli djelo ej
tana, koj i su tome poduavali narod u Babilonu i da su
se dva ovjeka, koj i su poduavali narod, zvali Harut i
Marut.

Hadis i komentari
Prenosi imam Ahmed, r. a. , u svome

Musnedu: "Rekao

mi je Jahja ibn Bakir od Zuhejra ibn Muhammeda, od

Musaa ibn Dubejra, od Nafi'a, od Abdullaha ibn Omera,
Allah bio zadovoljan svima njima, da je uo Allahovog
Poslanika kako kae: ' Kada je Adem, a. s. sputen na
Zemlj u, meleki rekoe: 'O Gospodaru! Zar e Ti namjes

nik biti onaj koji e na njoj nered initi i krv prolje

vati? A mi Tebe veliamo i hvalimo i, kako Tebi doli
kuje, tujemo.' (El-Bekare, 30.) Oni nastavie: ' Gospo
daru na! Mi Ti se pokoravamo vie nego to to ini o
vjek.' Uzvieni Allah im ree: ' Odredite dva meleka koji
e se spustiti na Zemlju.' Meleki rekoe: ' (Mi smo oda
brali) Haruta i M aruta.' Otili su dolje na Zemlju gdje
im se poj avio cvijet u liku najljepe ene na Zemlji. Oni
su zatraili od nje da imaj u sa njom spolni odnos. Ali,
ona ree: 'Samo nakon to uznevjeruj ete u Allaha.' Oni
odbie i ona ode za neko vrijeme. Zatim se vrati nazad
nosei dijete u svojim rukama i oni je zatraie po drugi
put. Ona ree: 'Prvo morate ubiti ovog djeaka.' Oni
odbie i ona ode za neko vrijeme, a potom se vrati no-

HARUT l MARUT

29

sei sa sobom au vina. Oni j e zatraie po trei put.

Ona ree: ' Prvo morate ispiti ovu au vina.' Oni popie
vino, poinie blud sa njom i konano ubie djeaka.
Kada dooe sebi, ena ree: 'Tako mi Allaha! Nakon
to ste popili vino, poinili ste sve ono te ste odbili p rvi
put.' Stoga, njima j e dat izbor da iskuaju p atnju ovdje
ili tamo, na ahiretu. Oni su odabrali onu na ovome svi
j etu.' " (Prenosi imam Ahmed) Isti h adis je prenio E bu
Hatim ibn Hibban u svom

Sahihu od El- Hasana od Su

fj ana od Ebu-Bekra ibn Ebi- ejbe od Jahjaa ibn Bakira.

Kako bilo, ovaj hadis je

garib1 sa ovim lancem prenosi

laca. Svi njegovi prenosioci su pouzdani osim j ednoga,

a to je Musa ibn Dubejr.

Vana napomena: M nogi uenjaci i prenosioci na

vode razliite prie i p redaje koj a se odnose na kazivanje
o Harutu i Marutu, ali svim pojedinostima koje su spo
menuli mogu biti pronaeni tragovi u p riama nainje
nim kod Izraeliana. Kako bilo, ne postoji nijedan hadis
ili predaja koji vode do poslanika Muhammeda, sallalUi
hu 'alejhi ve sellem, nepogrjeivog, koji nije nita kazao
osim istine. Pored toga, tekst Kur'ana Velianstvenog ne
donosi ovo kazivanje u detaljima, tako da mi vjerujemo
u ono to je spomenuto u Kur'anu Velianstvenom, ne
dodaj ui i ne oduzimajui od toga nita. Konano, Allah
zna najbolje!
Uzvieni Allah kae: "Njih dvojica nikoga nisu uili

dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskuavamo, a ti nemoj

biti nevjernik!' ". Ibn-Abbas, r. a. , kae: "Oni su upozo1

Garib (udan, usamljen) hadis prenosi samo jedan prenosilac u

ahad

generaciji. Mnogi uenjaci ga nazivaju i

PRIE IZ KuR' ANA

30

ravali svakoga ko bi im doao da ui magi ju, i govorili su

im: 'Mi samo iskuavamo, a ti nemoj biti nevjernik!',
da oni znaju ta j e dobro, zlo, vjerovanje i nevjerstvo, pa
tako znaju da j e magij a od nevjerstva. Ibn-Abbas, r. a.,
nastavlja: "Ako ga nisu mogli odvratiti, oni su mu govo
rili da ide na to i to mjesto. Tamo e nai Iblisa koji e ih
poduavati. Istovremeno, kada neko naui magiju, nje
govo vjerovanje (poput svjetla) izlazi iz njegovog tijela i
on ga moe vidjeti kako se uzdie na nebo. Kod ovoga,
on e rei: 'Teko meni!' " Pored toga, El-Hasan El-Basri
je rekao: " Dva meleka su p oslana sa magijom, da p odu
avaj u ljude, kao iskuenje za njih i Allah j e uzeo njihovu
prisegu da nee poduavati nikoga 'dok mu ne bi rekli:

'Mi samo iskuavamo, a ti nemoj biti nevjernik!' " (Pre

nosi Ibn Ebi- Hatim)
Katade je rekao: "Od njih je bila uzeta prisega da nee
nikoga poduavati dok ne opomenu: 'dok mu ne bi rek

li: 'Mi samo iskuavamo, a ti nemoj biti nevjernik!'.' "

tavie, Es-Sadi kae: " Upozoravali su svakoga ko bi im
doao da ui magij u i opominjali: 'dok mu ne bi rekli:

'Mi samo iskuavamo, a ti nemoj biti nevjernik!'.' Ali,

ako bi zahtijevao, oni bi kazali: ' Idi do te gomile pepela
i obavi nudu na njoj '. Ako bi ovjek otiao i uinio ta
mu je nareeno, vidio bi svj etlo koje dolazi iz pepela i
leti dok ne dopre do neba, a to j e, uistinu, vjerovanje.
Umjesto njega, tu bi dola crna tvar koja nalikuje dimu i
ula u njegove ui i cijelo njegovo tijelo, a to j e, uistinu,
Allahova srdba. Nakon toga, ovj ek bi im kazao ta se
dogodilo i oni bi ga p oduavali magiji. Ovo j e obj anje
nje Allahovih rijei: 'Njih dvojica nikoga nisu uili dok

mu ne bi rekli: 'Mi samo iskuavamo, a ti nemoj biti

HARUT I MARUT

31

nevjernik!' I ljudi su od njih dvojice uili kako e mua

od ene rastaviti, ali oni nisu mogli nikome bez Alla
hove volje nauditi. Uili su ono to e im nauditi i od
ega koristi nee imati, iako su znali da onaj ko to sebi
pribavi, na drugome svijetu nikakve sree nee imati.
A doista je j adno ono za to su se prodali, kada bi samo
oni to znali.' "
U tumaenju ovog kur'anskog ajeta, Sunejd ibn Ha
dad prenosi od Ibn- Durejda njegove rijei: "Nema
nikoga, ko se b avi magijom, a da nije nevj ernik." Ri
je ' iskuenje', znai ispitivanje i testiranje. Uenj aci su
pronali tekstualni dokaz u ovom ajetu za to da onaj, koji
se bavi magijom, postaje nevjernik. Ovo je potvreno
Poslanikovim, sallallahu 'alejhi ve sellem, hadisom koji
prenosi hafiz Ebu- Bekr El- Bezzar od Muhammeda ibn
El-Musenne, od Mu'avije, od El-A'mea, od Ibrahima,
od Hemmama, da je uo Abdullaha, koji kae: "Ko god
posjeti gatara ili vraara i povjeruje u ono to oni kau,
postaje nevj ernik u ono to je poslano Muhammedu, sal
lallahu 'alejhi ve sellem." (Hadis j e vjerodostojan)
Uzvieni Allah kae: "l ljudi su od njih dvojice uili
kako e mua od ene rastaviti", tj. narod j e uio od
Haruta i Maruta magij u koja je uzrokovala razdvajanje
mua i ene, p remda medu njima postoji naklonost i
elja. Ovo je prouzrokovano lukavou ejtana, kako se
prenosi u hadisu navedenom u Muslim ovom Sahihu ko
ji prenosi Dabir ibn Abdullah da je Poslanik, a. s. rekao:
"Iblis je imao svoje prijestolje nad vodom, zatim je pos
lao odrede (za izazivanje razdora) . Njemu najblii u ste
penu su oni koji su najozloglaeniji u izazivanju razdora.
Jedan od njih je doao i kazao: 'Ja sam uinio tako i tako.'

PRIE IZ KuR'ANA

32

A on je rekao: 'Ti nisi uinio nita.' Zatim je jedan meu

njima doao i rekao: 'Ja nisam alio truda dok nisam po
sijao sjeme razdora izmeu mua i ene.' Iblis mu j e pri
ao i rekao: 'Dobro si uinio.' " El-A'me kae: "Zatim
ga je zagrlio.'' Razdor izmeu mua i ene se moe na
praviti kroz magij u u kojoj ejtan daje da oboje ugledaju
neto loe :_ izgled, postupak, i sl. o onome drugom.
Uzvieni Allah kae: " . . . ali oni nisu mogli nikome
bez Allahove volje nauditi." Ebu-Sufjan Es- Sevri kae:
"Oni ne mogu tako nauditi nikom, osim Allahovom od
redbom.'' Muhammed ibn Ishak kae: "Oni ne mogu
tako nauditi nikom, osim da im Allah to dozvoli.''
El-Hasan El-Basri, r. a. , kae: " ' . . . ali oni nisu mogli
nikome bez Allahove volje nauditi', tj. kome AJ.lah eli
tetu uiniti, njemu e teta biti uinjena, a kome ne
eli tetu uiniti, njemu nee teta biti uinjena. Prema
tome, oni ne mogu nauditi nikome osim uz Allahovu vo
lj u i odreenje.''
Uzvieni Allah kae: " . . . i od ega koristi nee imati",
tj. ono to teti njihovoj vjeri, a ne donosi im korist, "ia

ko su znali da onaj ko to sebi pribavi, na drugome svi

jetu nikakve sree nee imati", tj. Jevreji, koji su uzeli
magij u umjesto slijeenj a poslanika Muhammeda, sal
lallahu 'alejhi ve sellem, znali su da onaj, koji je uinio
ono to su oni uinili, nee imati udjela na onome svi
jetu. Uzvieni Allah kae: "A doista je jadno ono za to

su se prodali, kada bi samo oni to znali. A da oni vje

ruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja, kada
bi samo znali!", tj. oni koji uzmu magij u umjesto slije
enja poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sei
lem. "A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi

HARUT l MAROT

33

im bila bolja, kada bi samo znali!", tj. da su oni vjerovali

u Allaha i Njegove poslanike i nisu prelazili Njegove gra
nice, bili bi dobili mnogo veu nagradu od Svemogueg
Allaha. Ovo se slae sa Allahovim rijeima, koje glase:

" 'Teko vama!' - govorili su ueni - 'onome koji vje

ruje i ini dobra djela bolje je Allahova nagrada, a bie
samo strpljivima pruena.' " (El- Kasas, Bo.)
Uenjaci su nali tekstualni dokaz da su vraari ne
vjernici u kur'anskom ajetu koji glasi: "A da oni vjeruju

i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja". Neki ue

njaci smatraju da vraari nisu nevjernici, ali im se mora
odsjei glava. Amr ibn Dinar prenosi od Bedebla ibn
Abdaha da je rekao: " Omer ibn El- Hattab je naredio da
se svaki vraar i vraarka ubij u. Zbog toga, oni su ubili
tri vraarke." Pored toga, istina je da je slukinja op
arala Hafsu, majku vjernika. Zbog toga je H afsa nare
dila da ona mora biti ubijena. Imam Ahmed ibn Hanbel
kae: " Prenosi se od tri Poslanikova ashaba da vraar
mora biti ubijen." Uz to Et-Tirmizi prenosi od Isma' ila
ibn Muslima, od El- Hasana, od Dunduba El- Ezdija da
kae: "Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je
rekao: ' Propisana kazna za vraara je udarac maem.' "
Prenosi se da je El -Velid ibn Ukbe imao arobnjaka
koji je pred njim prikazivao predstave. On bi nekome
odsjekao glavu, zatim bi je vratio na njeno mjesto. Na
rod je govorio: " Slavljen je Allah! arobnjak oivljava
mrtvog! " Kako bilo, j edan od p lemenitih muhadira ga
je vidio i neto namjerio. Naredni dan j e doao, odsje
kao arobnjakovu glavu i kazao: "Ako je iskren, on moe
sebe proiviti!" Potom je prouio Allahove rijei: "Zar

ete slijediti vradbinu, a vidite da jest?" (El- Enbij a', 3.)

34

PRIE I Z Ku R' ANA

Nakon toga, El-Velid se rasrdio zato to muhadir nije

prvo zatraio njegovu dozvolu (da ubije arobnjaka) , pa
ga je zatvorio na odreeno vrijeme, a zatim ga oslobo
dio. A Allah najbolje zna!
Imam Ebu-Bekr El-Halla! je kazao: "Jedan od prin
eva je imao arobnjaka koji mu je pravio predstave svo
je magije i j ednog dana je doao Dundub i ubio ga, ka
zavi: 'Vj erujem da je on bio arobnj ak.' "

Stanovnici grada
Uzvieni Allah kae: "Navedi im kao pouku stanovnike

jednog grada kad su im doli poslanici; kad im Mi pos

lasmo dvojicu, ali im oni ne povjerovae, i pojaasmo
treim, pa rekoe: 'Mi smo vama poslani!' - 'Vi ste
ljudi kao i mi' - oni odgovorie - 'Milostivi nije obja
vio nita, vi neistinu govorite!' 'Gospodar na zna da
smo, doista, vama poslani' - rekoe oni - 'i duni smo
samo da jasno obznanimo.' Oni rekoe: 'Mi slutimo da
nam nesreu donosite; ako se ne okanite, kamenova
emo vas i stii e vas, zaista, bolna patnja oko nas.'
'Uzrok vae nesree je s vama!' - rekoe oni. 'Zar zato
to ste opomenuti? Ta vi ste narod koji svaku granicu
zla prelazi.' I s kraja grada urno doe jedan ovjek
i ree: '0 narode moj, slijedi one koji su poslani, sli
jedite one koji od vas ne trae nikakvu nagradu, a na
Pravom su putu! Zato da se ne klanjam Onome Koji
me je stvorio, a Njemu ete se vratiti? Zato da prihva
am druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoe da
me snae neko zlo, njihovo posredovanje nee mi biti
ni od kakve koristi i oni me nee moi spasiti, a ja bih
tada bio u pravoj zabludi; ja vjerujem u Gospodara va
eg, ujte mene!' I rei e se: 'Ui u Dennet!' - a on

PRIE IZ KuR'ANA

36

e rei: 'Kamo sree da narod moj zna zato mi je Gos

podar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!' I protiv
naroda njegova, poslije njega, Mi nismo vojsku s neba
poslali, niti smo to ikada inili. Samo bi se uo jedan
uasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli." ( Jasin, 13.29.)
Abdullah ibn Abbas, Ka'b El-Ahbar i Vehb ibn Muneb
bih prenose kazivanje o gradu koji se naziva Antiohija
(Antakija) , kojom je vladao kralj Antioh, sin Antiohov.
Kralj bijae oboavao idole. Uzvieni Allah mu je poslao
tri poslanika kojima se on otro suprostavio. Poslanici
su bili: Sadik, Masduk i alom.
Sasvim je oigledno da su oni bili poslanici poslani
od Svemogueg Allaha. Katada tvrdi da su oni bili iz
aslanici poslani od Isa, a. s. Isto miljenje zastupa Ibn
Derir, preko Vehba, od Ibn-Sulejmana, od u'ajba El
Diba' ia, koji je dodao da su se ti poslanici zvali imun,
]unus i Pavle, a grad se zvao Antiohij a. Ovo miljenje je
bez utemeljenja, zato to j e narod Antiohije, kada j e pri
mio tri izaslanika Isaa, a. s. , odmah u njega povjerovao.
Zbog toga j e Antiohij a bila jedan od prva etiri grada
u koj ima su bili kranski patrijarsi.

Ova etiri grada

bila su: Antiohij a, Jerusalem, Aleksandrij a i Rim. Kako

bilo, stanovnici ovih gradova nisu bili uniteni, dok je
narod grada spomenutog u navedenim kur'anskim aje
tima bio potpuno uniten, nakon ubijanja njihovih dru
gova koje j e Allah poslao da ih opomenu. Uzvieni Al
lah kae: "Samo bi se uo jedan uasan krik, i oni bi

odjednom svi pomrli." ( Jasin, 29.) Ne postoji kontradik

tornost izmeu dva tumaenja, u sluaju da su tri Alla
hova poslanika poslana ranijim stanovnicima Antiohije,

STANOVNICI GRADA

37

koji su im se suprostavili, zbog ega su potpuno uni

teni. Zatim je njihova zemlj a bila ponovo naseljena i,
za ivota Isaa, a. s., novi stanovnici su povjerovali u nje
gova tri izaslanika. Tvrdnja da j e kazivanje spomenuto
u Kur' anu Velianstvenom o no o izaslanicima Isaa, a. s. ,
sasvim je besmisleno i neutemeljeno. Oigledno, kon
tekst pokazuje da su oni bili poslanici poslani od Sve
mogueg Allaha.
Uzvieni Allah kae: "Navedi im kao pouku", tj. svo
me narodu, o Muhammede, "stanovnike jednog grada

kad su im doli poslanici; kad im Mi poslasmo dvo

jicu, ali im oni ne povjerovae, i pojaasmo treim", tj.
Mi smo ih pomogli treim poslanikom, "pa rekoe: 'Mi
smo vama poslani!' " Stanovnici grada su kazali da su
poslanici samo ljudi i ostavili su po strani mogunost da
je Uzvieni Allah mogao poslati ljudska bia kao Svoje
poslanike ljudskom rodu. Poslanici su izjavili da Allah
zna da su oni njima poslani, a, kada bi oni Njemu sla
gali, On bi im sigurno dao najotriju moguu kaznu. "I
duni smo samo da jasno obznanimo", tj. ono sa im
su poslani; i uputa i obmana su u rukama Svemogueg
Allaha, Jedinog. "Oni rekoe: 'Mi slutimo da nam ne

sreu donosite' ", tj. sa onim to nam donosite. "Ako se

ne okanite, kamenovaemo vas", runim rijeima, a i
kamenjem, "i stii e vas, zaista, bolna patnja oko nas",
tj. prijetili su im da e im nanijeti ponienje (runim rije
ima) i ubiti ih (kamenovanjem do smrti) . " 'Uzrok vae

nesree je s vama!' - rekoe oni", tj. j ako e vam nako

diti. "Zar zato to ste opomenuti?", tj. zato to vas mi
podsjeamo uputom i njoj vas pozivamo, vi nam prije
tite ubistvom i nanoenjem ponienja? "Ta vi ste narod

PRIE IZ KuR'ANA

koji svaku granicu zla prelazi", tj. p relazite svaku gra

nicu injenjem svih vrsta grjenih djela i neposlunou
Allahu.
Uzvieni Allah kae: "l s kraja grada urno doe je
dan ovjek", da potpomogne poslanike i da posvjedoi
svoj u vjeru u njih, "i ree: 'O narode moj, slijedi one
koji su poslani, slijedite one koji od vas ne trae ni
kakvu nagradu, a na Pravom su putu!' ", tj. oni vas po
zivaju potpunoj istini ne traei od vas ni plau, niti na
gradu za sebe. Zatim ih j e pozvao da oboavaju Allaha
Jedinog i da ne oboavaj u osim Njega ono to im ne mo
e nita uiniti ni na ovom, ni na buduem svijetu. "A ja
bih tada bio u pravoj zabludi", tj. ako bih odbacio vje
rovanje u Allaha i oboavao bilo ta osim Njega.
Zatim je vjernik rekao troj ici poslanika: "Ja vjerujem

u Gospodara vaeg, ujte mene!", tj. trebate uti moje

svjedoenje i biti svjedoci ovome pred vaim Gospoda
rem. Ili: " Narode moj ! Sluajte moju izjavu o vjeri u ove
poslanike! " Zbog toga ga je narod ubio, ili kamenova
njem do smrti, ili udarcima, ili iznenadnim napadom na
njega. Prenosi Ibn- Ishak svojim lancem prenosilaca, od
Abdullaha ibn Mes'uda, da je narod gazio preko njego
vog tijela dok mu nije slomljen vrat.
Prenosi Es- Sevri od Asima El-Ahvala, od Ebu -Med
leza da kae: " Ime tog vjernika je bilo Habib ibn Murri ,
za koga se pria da je b io stolar, ili uar, ili obuar. Tako
der se kae da je obavljao svoje vjerske obrede u jednoj
osamljenoj peini. Abdullah ibn Abbas, r. a. , kae: "To je
bio Habib, stolar koji je obolilo od lepre. On je bio mi
losrdan, ali je na kraj u ubijen od ruku svoga vlastitoga
naroda." Zatim , Uzvieni Allah kae: "Ui u Dennet!",

STANOVNICI GRADA

39

tj. kada je ubijen od svoga naroda, Uzvieni Allah ga j e

primio u Dennet. Kada j e vidio zadovoljstva i uitke
u njemu, rekao je: "Kamo sree da narod moj zna za
to mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem pri
redio!", tj. da vjeruje u ono to sam ja povjerovao i da
tako dobije ono ta sam j a zadobio. Ibn-Abbas, r. a. , je
rekao: " Savj etovao je svoj narod tokom svoga ivota go
vorei: 'O narode moj, slijedi one koji su poslani', a na
kon svoje smrti: 'Kamo sree da narod moj zna zato mi

je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!'

Katade je rekao: "Vj ernik uvijek daje savjet zato to on
vidi nagrade date od Allaha." 'Kamo sree da narod moj

zna zato mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi pri

jem priredio!', tj. on je elio da njegov narod zna poast
koju mu je Allah dodijelio. Katade dodaje: "Tako mi Al
laha! Allah nije osudio, pa ak nije ni prekorio taj narod
nakon njegovog ubistva (ovjeka koji je vjerovao) , 'samo

bi se uo jedan uasan krik, i oni bi odjednom svi po

mrli.' " Uzvieni Allah kae: "Mi nismo vojsku s neba
poslali, niti smo to ikada inili", tj. Svemoguem Allahu
nije bilo potrebno da protiv njih alje vojsku sa neba
da bi osvetio poslanike. Mudahid i Katade kau: " Ovo
znai da im Allah nije poslao drugu Poruku . " lbn-Derir
kae: " Prvo tumaenje izgleda podesnije, zato to Uzvi
eni Allah kae nakon ovoga: 'niti smo to ikada inili',
tj. Allahu nije bilo potrebno da alje vojsku da ih kazni,
kada su se usprotivili Njegovim poslanicima i ubili Nje
govog vjernika, 'samo bi se uo jedan uasan krik, i oni
bi odjednom svi pomrli.' "
Komentatori su rekli: " Uzvieni Allah je poslao De
bra'ila, a. s., koji j e iupao kapije njihovog grada i is-

PRIE Iz KuR'ANA

40

pustio samo jedan krik. 'Samo bi se uo jedan uasan

krik, i oni bi odjednom svi pomrli.', tj. oni su ostali tihi,

nepomini i mrtvi."
Konano, sve ovo pokazuje da grad, spomenut u ovim
kur'anskim ajetima, nije bio Antiohij a, zato to su sta
novnici Antiohije vjerovali u Svemogueg Allaha i slije
dili izaslanike Isaa, a. s. tavie, za Antiohiju se kae da
je bio prvi grad koj i je posvjedoio vjeru u Isaa, a. s.

Kazivanje o Hajferu
Uzvieni Allah kae: "A kada je Musa rekao narodu svo

me: 'Allah vam nareuje da zakoljete kravu", - oni

upitae: 'Zbija li ti to s nama alu' - 'Ne dao mi Al
lah da budem neznalica!' - ree on. 'Zamoli Gospo
dara svoga, u nae ime', - rekoe - 'da nam objasni
kojih godina ona treba biti.' - 'On kae' - odgovori
on - 'da ta krava ne smije biti ni stara ni mlada, nego
izmeu toga, srednje dobi, pa izvrite to to se od vas
trai!' 'Zamoli Gospodara svoga, u nae ime', - rekoe
- 'da nam objasni kakve boje treba biti.' - 'On poru
uje' - odgovori on - 'da ta krava treba biti jarkoru
mene boje, da se svidi onima koji je vide.' 'Zamoli Gos
podara svoga, u nae ime,' - rekoe - 'da nam objasni
kakva jo treba biti jer, nama krave izgledaju sline, a
mi emo nju, ako Allah htjedne, sigurno pronai.' 'On
poruuje' - ree on - 'da ta krava ne smije biti istro
ena oranjem zemlje i natapanjem usjeva; treba biti
bez mahane i bez ikakva biljega.' - 'E sad si je opisao
kako treba!' - rekoe, pa je zaklae, i jedva to uinie.
I kada ste jednog ovjeka ubili, pa se oko njega prepi
rati poeli - Allah je dao da izie na vidjelo ono to
ste bili sakrili - Mi smo rekli: 'Udarite ga jednim nje-

PRIE IZ Kurt' ANA

42

zinim dijelom!' - i eto tako Allah vraa mrtve u ivot

i prua vam dokaze Svoje da biste shvatili." (El- Bekare,
67.-73. )
Abdullah ibn Abbas, El-Ubejd Es- Selmani, Ebu El-Ali
je, Mudahid, Es- Sadi i drugi rani uenjaci kau: "Je
dan stari ovjek medu Izraelianima je bio j ako bogat
i imao je nekoliko neaka koji su prieljkivali njegovu
skoru smrt da bi ga naslijedili. Jednoga dana, jedan od
njih izie s namjerom ga ubije nou, te ga ostavi na ulici,
ili pred vratima j ednog od njegove vlastite brae. Ujutro
je narod naao mrtvo tijelo i poeli su se raspravlj ati oko
njega. Njegov neak, ubica, doao je i poeo da plae
i lij e suze. Neki su ljudi kazali: 'Zato se svaate oko
njega? Zato ne idete Allahovom poslaniku, a. s.?' Nje
gov neak je doao i poalio se Musau, a. s. Musa, a. s.,
je rekao: 'Tako mi Allaha! Ako neko zna bilo ta o ovom
ubijenom ovjeku, treba nam kazati.' Ali niko nije znao
nita o tome. Zbog toga, oni su traili od Musaa, a. s. , da
zamoli svoga Gospodara u pogledu tog sluaja. Musa,
a. s., je zamolio svoga Gospodara i bi mu nareeno da im
zapovijedi da zakolju kravu. "A kada je Musa rekao na
rodu svome: 'Allah vam nareuje da zakoljete kravu',
- oni upitae: 'Zbija li ti to s nama alu?' tj. mi te
pitamo o ubij enom, a ti nam tako kae! " 'Ne dao mi
Allah da budem neznalica!' - ree on"; tj. utjeem se
"

Allahu da kaem ita, osim onoga to mi j e On obj avio;

a to je bio Njegov odgovor na ono to ste eljeli da Ga
upitam."
Ibn-Abbas, Ubejde, Mudahid, lkrime, Es- Sadi, Ebu
El-Alije i drugi kau: "Da su zaklali bilo koju kravu , is
punili bi svrhu toga. Ali, oni su to sebi oteali (postav-

KAZIVANJE o HAJFERU

43

ljanjem previe p itanja o tome) , zbog ega im je i Uzvi

eni Allah oteao (postavljanjem tako mnogo uvjeta za
elj enu kravu) . Oni su upitali za nj en opis, boj u i sta
rost, pa i m je i odgovoreno da trae ono to j e bilo prava
rijetkost i izazov (tj . bilo j e izuzetno teko pronai takvu
kravu) . Stvar je u tome, da im je nareeno da zakolju
ni previe staru kravu, niti previe mladu, nego izmeu
ovoga dvoga." Ovo je miljenje Ibn -Abbasa, Mudahida,
Ebu El-Alije, Ikrime, El- Hasana, Katade i drugih. Zatim
su sebi oteali kroz p itanj a o njenoj boj i. Nareeno im
je "da ta krava treba biti jarkorumene boje, da se svidi

onima koji je vide", to je b ilo j ako teko ispuniti.

Zatim su upitali: " 'Zamoli Gospodara svoga, u nae
ime,' - rekoe - 'da nam objasni kakva jo treba biti
jer, nama krave izgledaju sline, a mi emo nju, ako Al
lah htjedne, sigurno pronai.' 'On poruuje' - ree on
- 'da ta krava ne smije biti istroena oranjem zemlje i
natapanjem usjeva; treba biti bez mahane i bez ikakva
biljega.' - 'E sad si je opisao kako treba!' - rekoe,
pa je zaklae, i jedva to uinie.'' Kae se da nisu mogli
pronai kravu sa svim tim karakteristikama, osim kod
ovjeka koji je bio pravedan i dobar p rema svome ocu.
Oni su zatraili da im je urui, ali je on odbio. Pokuali
su ga nagovoriti da im proda po odreenoj cijeni, dok
mu nisu ponudili koliko vrijedi njena teina u zlatu. Ali,
on j e odbio. Zatim, oni su mu ponudili koliinu zlata ko
liko je b ilo njenih deset teina. Konano, on je prihvatio
nj ihovu ponudu i uruio im j e. Zatim, Musa, a. s., je na
redio da je zakolju, "pa je zaklae, i jedva to uinie", tj.
bili su neodluni.

44

PRIE IZ KuR' ANA

Zatim ih je Musa, a. s., upoznao sa Allahovom nared

bom, da udare mrtvog ovjeka sa jednim dijelom krave.
Uenjaci kau: " Dijelom njene bedrenjae, ili dijelom
mesa sa podruja izmeu njenih ramena." Kada su ga
udarili tim dijelom, on j e bio oivljen od strane Svemo
gueg Allaha. Musa, a. s. ga j e upitao: "Ko je tvoj ubica?"
On je kazao: "To je moj neak, on me ubio." Zatim je
ponovo umro. Uzvieni Allah kae "

i eto tako Allah

vraa mrtve u ivot i prua vam dokaze Svoje da biste
shvatili", tj. tako ste svjedoili p roivljenju tog mrtvog
. . .

ovjeka naredbom Svemogueg Allaha. On moe da ui

ni isto sa svim umrlim ljudima kada to poeli. On, uzvi
en je, kae: "Stvoriti sve vas i sve vas oivjeti isto je

kao stvoriti i oivjeti jednoga ovjeka; Allah, zaista, sve

uje i sve vidi." (Lukman, 28.)

Musa i Hidr
Uzvieni Allah kae: "A kada Musa ree momku svome:
'Sve u ii dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva
mora, ili u dugo, dugo ii.' I kad njih dvojica stigoe
do mjesta na kome se ona sastaju, zaboravie na ribu
svoju, pa ona u more kliznu. A kada se udaljie, Musa
ree momku svome: 'Daj nam uinu nau, jer smo se
od ovog naeg putovanja umorili.' 'Vidi!' - ree on
'kad smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio
onu ribu - sam ejtan je uinio da je zaboravim, da
ti je ne spomenem - mora da je ona skliznula u more;
ba udnovato!' 'E, to je ono to traimo!' - ree Musa,
i njih dvojica se vratie putem kojim su bili doli, i na
oe jednog Naeg roba kome smo milost Nau daro
vali i onome to samo Mi znamo nauili. 'Mogu li da
te pratim' - upita ga Musa - 'ali da me poui onome
emu si ti ispravno pouen?' 'Ti sigurno nee moi
sa mnom izdrati' - ree onaj - 'a i kako bi izdrao
ono o emu nita ne zna?' 'Vidjee da u strpljiv biti,
ako Bog da' - ree Musa - 'i da ti se neu ni u emu
protiviti.' 'Ako e me ve pratiti' - ree onaj - 'onda
me ni o emu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kaem!'
I njih dvojica krenue. I kad se u lau ukrcae, onaj

PRIE IZ KuR ' ANA

je probui. 'Zar je probui da potopi one koji na njoj

plove? Uinio si, doista, neto vrlo krupno!' 'Ne rekoh
li ja' - ree onaj - 'da ti, doista, nee moi izdrati sa
mnom?' 'Ne karaj me to sam zaboravio' - ree - 'i ne
ini mi potekoe u ovome poslu mome!' I njih dvojica
krenue. I kad sretoe jednog djeaka pa ga onaj ubi,
Musa ree: ' to ubi dijete bezgrjeno, koje nije nikoga
ubilo! Uinio si, zaista, neto vrlo runo!' 'Ne rekoh li
ja tebi' - ree onaj - 'da ti, doista, nee moi izdrati
sa mnom?' 'Ako te i poslije ovoga za bilo ta upitam'
- ree - 'onda se nemoj sa mnom druiti. Eto sam ti
se opravdao!' I njih dvojica krenue; i kad dooe do
jednog grada, zamolie stanovnike njegove da ih na
hrane, ali oni odbie da ih ugoste. U gradu njih dvojica
naioe na jedan zid koji tek to se nije sruio, pa ga
onaj prezida i ispravi. 'Mogao si' - ree Musa - 'uzeti
za to nagradu.' 'Sada se rastajemo ja i ti!' - ree onaj
- 'pa da ti objasnim zbog ega se nisi mogao strpiti.'
'to se one lae tie - ona je vlasnitvo siromaha koji
rade na moru, i ja sam je otetio jer je pred njima bio
jedan vladar koji je svaku ispravnu lau otimao; to se
onoga djeaka tie - roditelji njegovi su vjernici, pa
smo se pobojali da ih on nee na nasilje i nevjerovanje
navratiti, a mi elimo da im Gospodar njihov, mjesto
njega, da boljeg i estitijeg od njega, i milostivijeg; a
to se onoga zida tie - on je dvojice djeaka, siroadi
iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac
njihov je bio dobar ovjek i Gospodar tvoj eli, iz mi
losti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to
ja nisam uradio po svome rasuivanju. Eto to je obja
njenje za tvoje nestrpljenje!' " (El- Kehf, 6o.-82.)

M U SA I H I DR

47

Neki od sljedbenika Knjige kau: "Onaj koji je susreo

Hidra je bio Musa ibn Mia ibn Jusuf ibn Ja'kub ibn Is
hak ibn Ibrahim" Ali, najvjerodostojnije je miljenje da
je to bio Musa ibn Imran, a. s. , poslanik poslan od Allaha
Izraelianima.
Prenosi imam El-Buhari: " Rekao mi je El- Hamidi od
Sufj ana, od Amra ibn Dinara, od Se' ida ibn Dubejra,
koji kae: 'Rekao sam Ibn-Abbasu: ' Nevf Bikalija sma
tra da gore spomenuti Musa (drug Hidrov) nije Musa lz
raelianin (nego da j e to drugi Musa) .' ' Slagao j e ne
prijatelj Boij i', rekao j e Ibn-Abbas, j er j e nama p riao
Ubejj ibn Ka'b da j e Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem,
rekao: ' Dok je vjerovjesnik Musa drao govor Izraelia
nima, upitali su ga: 'Ko je najznaniji?' 'Ja sam najznanij i'
- odgovorio je, p a ga je Allah, d. ., ukorio to znanj e
nije pripisao Allahu, d.. Objavio mu je: 'Ima jedan Moj
rob na sastavu dva mora i on je znaniji od tebe. ' 'Boe! ',
ree Musa, 'Kako da se sa njim sastanem?' 'Stavi ribu
u torbu', bi mu reeno, 'i gdje je izgubi, tu je on. ' I on
krenu na p ut. Sa njim j e krenulo i njegovo mome ]uu 'a
ibn Nun, nosio je ribu u torbi i, kada su stigli do jedne
stijene, naslonili su n a nj u svoj e glave i zaspali. Riba se
neujno izvukla iz torbe i zasjekla sebi p ut u moru. Allah
je zaustavio vodenu struju putem kojim je plivala riba,
pa je voda bila poput obrua oko ribe. Kada su se pro
budili momak je zaboravio obavij estiti Musaa o tome.
Nastavili su da putuju preostali dio dana i noi i, kada je
svanulo, Musa ree svome pratiocu: 'Daj nam na do

ruak! Zaista nas je od ovog naeg putovanja spopao

umor.' Musa nije osjetio umor dok nije preao nareeno
mu podruje. Tada mu ree mome: 'Vidi! Kad smo se

PRIE tz KuR' ANA

kod one stij ene svratili, ja sam zaboravio onu ribu.' Pos
lanik doda: 'To je ribi bio p ut, a Musau i djeaku ue
nje.' 'E, to je ono to traimo!' - ree Musa.' Potom
su se povratili slijedom svojih tragova. Kada su doli do
one stijene, kad tu ovjek pokriven odij elom. Musa na
zva selam, a Hidr ree: 'Odakle u tvojoj zemlj i selam?' 'Ja
sam Musa', ree on. 'Musa lzraelianin?', upita. 'Da', od
govori Musa. 'Mogu l i da te pratim', upita Musa, 'da me
poui onom znanj u kojem si ti pouen?' Hidr odgovori:
'Musa, ti se nee moi kod mene strpiti! Ja imam zna
nje od Allaha kojem me On pouio, koje ti ne poznaje, a
ti ima j ednu vrstu znanj a kojem te Allah pouio, koju ja
ne poznajem.' Musa ree: ' Nai e me da sam, ako Bog
da, strpljiv i neu ti se ni u emu suprotstavljati.' Krenuli
su n put i ili morskom obalom. Svoje lae nisu imali.
Tada pokraj njih naie jedna laa i oni zamolie da i njih
povezu. Oni koji su bili na lai prepoznae Hidra, pa ih
besplatno povezoe. Nisu dugo plovili, a Hidr nogama
izbi j ednu dasku. Musa mu ree: 'Besplatno su nas po
vezli, a ti si probio lau kako bi potopio njene putnike?
Doista si golemu stvar uinio ! ' 'A zar ti nisam rekao da
se ti sa mnom nee moi strpj eti!?', kaza on. 'Ne grdi
me za ono to zaboravim', ree Musa, 'I ne ini da me
u stvari ovoj mojoj tekoa snalazi! ' Poslanik, a. s., ree:
'To je bio prvi Musaov zaborav.' Prenosilac dalje kazuje:
'I doletje vrabac na pramac lae i jednom ili dvap ut za
hvati kljunom vode, a Hidr ree: ' Moje i tvoje znanje
u odnosu na Allahovo je koliko je ovaj vrabac umanjio
vode iz ovog mora.' Potom su izali iz lae i krenuli da
lje i naili na djeaka koji se igrao sa dj ecom. Hidr ga
zgrabi za glavu odozgo i rukom mu otkide glavu. Musa

M U SA I H I DR

49

ree: 'to ubi dijete bezgrj ena, koje nije nikoga ubilo?!
Uinio si doista, neto vrlo runo! ' ' Nisam li ti rekao',
ree Hidr, 'da ti, doista, nee moi izdrati sa mnom?'
Poslanik ree: ' Ovaj dogaaj je bio tei od onog prvoga.'
'Ako te i poslije ovoga za bilo ta upitam', ree, 'onda se
nemoj sa mnom druiti. Eto sam ti se opravdao.' Krenuli
su dalje i kad dooe do j ednog grada, zamolie stanov
nike njegove da ih nahrane, ali oni odbie da ih ugoste.
U naselju naioe na jedan zid koji tek to se nije sruio,
pa ga ovaj prezida i ispravi. ' Mogao si', ree Musa, ' uzeti
za to nagradu'. ' Ovo je rastanak izmeu mene i tebe',
ree Hidr. ' Sada u te obavijestiti zbog ega nisi mogao
da se strpi.' Poslanik, sallalHihu 'alejhi ve sellem, zatim
je rekao: ' Bilo bi nam drago da se Musa strpio, Allah mu
se smilovao, pa da nam Allah objavi kazivanje o tome ta
se sve izmeu njih dvojice dogodilo.' " (Buhari)
Uzvieni Allah kae: "A to se onoga zida tie - on

je dvojice djeaka, siroadi iz grada." Es- Suhejli j e ka

zao: " Oni su bili Esram i Sarim, sinovi Kaiha.'' "A pod
njim je zakopano njihovo blago", tj. blago je bilo zlato
ili neka vrsta znanja. Kako bilo, najvjerovatnije miljenje
je da je to neka vrsta znanj a ispisana na zlatnoj ploi.
El- Bezzar je rekao: " Priao mi je Ibrahim ibn Se'id El
Devheri koj i prenosi od Bira ibn El-Munzira, od El
Harisa ibn Abdullaha El-Jahbesij a, od Ij ada ibn Abbasa
El- Gassanija, od lbn-Hudejre od Ebu-Zerra, koji kae:
'Blago spomenuto u Allahovoj Knjizi, asnom Kur'anu,
bila j e vrsta zlatna ploa na kojoj j e bilo zapisano: 'u
dim se onome koji potvrdi vjerovanje u Allahovo odre
enje, a potom se pretjerano trudi; i udim se onome
koji se prisjea dehenemske vatre, a potom se smije; i

PRIE IZ Ku R'ANA

so

udim se onome koji se prisjea smrti, a potom postaje

nemaran o znaenje rijei 'Nema boga osim Allaha'."
Ovako se prenosi od El- Hasana El- Basrij a, Omera oslo
boenog Efrehovog roba i Da'fera Es- Sadika.
Uzvieni Allah kae: "Otac njihov je bio dobar o

vjek", tj. njihov sedmi ili deseti djed. Svakako, ovo do

kazuje da oevo dobroinstvo koristi njegovoj djeci i nji
hovoj djeci.
Uzvieni Allah kae: " . . . iz milosti Svoje", ovo je teks
tualni dokaz da je Hidr bio poslanik i da nij e nita inio
iz svoje vlastite elje, ve mu je nareeno od Svemogu
eg Allaha.

Hidrovo ime, loza i poslanstvo: Da li je Hidr

jo uvijek iv?
Stvarno ime, loza i poloaj Hidra su sporni. Ovo se moe
dodati vrlo vanom pitanju: Da li je on jo uvijek iv?
El-Hafiz Ibn Asakir kae: " Kae se da je on Hidr, sin
Adema, a. s." Ibn-Kutejbe kae: " Nj egovo ime je bilo Be
lij a - ili Aj lija - ibn Meleka n ibn Falig ibn Abir ibn alih
ibn Erfahed ibn Sam ibn N uh, a. s."
Ismail ibn Ebu- Uvejs kae: " Njegovo je ime bilo El
Mu'ammer ibn Malik ibn Abdullah ibn Nasr ibn El-Ezd. "
Drugi kau: "On je Hadrun ibn Amjajil i b n Jafez ibn
El-Ajs ibn Ishak ibn Ibrahim, a. s." Postoji veoma mnogo
drugih milj enja koja se odnose na njegovo ime i lozu.
Imam Buharija kae: "Kazao mi je Muhamed ibn Se' id
El-Asbehani od Ibn El-Mubareka od Mu 'ammera od
Hemmama od Ebu-Hurejre, Allah mu se smilovao, da
je Poslanik, sallallahu 'alej hi ve sellem, rekao: 'Hidr je

M U SA I H I DR

Sl

nazvan tim imenom jer je sjedio na suhoj travi koja se

odjednom zazelenje.' "
Kabisa prenosi od Es- Sevrija od Mensura od Muda
hida, koji kae: " Hidr je tako nazvan j er bi sve oko njega
postalo zeleno kada bi stao na namaz.'' Ranije je nave
deno da su se Musa, a. s., i Juu'a vratili nazad p ratei
svoje tragove, dok nisu stigli do stijene. Tamo su vidjeli
ovjeka prekrivenog zelenom odjeom (ili koji se bio po
krio svojom odjeom) . Musa ga je poselamio. Hidr mu
je odgovorio rekavi: " Kako postoj i selam u tvojoj zem
lji?" Musa je rekao: "Ja sam Musa." On je upitao: " Musa
od Izraeliana?" Musa je potvrdno odgovorio i dodao:
"Mogu li te slijediti, tako da me podui o znanju kojem
si ti pod uen . . . "
Ovo kazivanj e ukazuje na njegovo poslanstvo u etiri
stajalita:

Prvo: Uzvieni Allah kae: " . . . i naoe jednog Naeg

roba kome smo milost Nau darovali i onome to samo
Mi znamo nauili." (El - Kehf, 65.)
Drugo: Musa kae Hidru: " 'Mogu li da te pratim' upita ga Musa - 'ali da me poui onome emu si ti
ispravno pouen?' 'Ti sigurno nee moi sa mnom iz
drati' - ree onaj - 'a i kako bi izdrao ono o emu
nita ne zna?' 'Vidjee da u strpljiv biti, ako Bog da'
- ree Musa - 'i da ti se neu ni u emu protiviti.' 'Ako
e me ve pratiti' - ree onaj - 'onda me ni o emu
ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kaem!' " (El- Kehf, 66.70.) Tako, da on nije poslanik, Musa mu se ne bi obra
ao na taj nain, niti bi se on Musau obraao na takav
nain. Musa je zatraio njegovo drutvo zato to je e
lio nauiti neto od znanja koje Hidru dato od Svemo-

PRIE IZ KuR' ANA

52

gueg Allaha, a koje Musa, a. s. , nije imao. Da je Hidr

bio neko drugi, a ne poslanik, on ne bi b io nepogrje
iv. Tako, Musa ne bi bio oduevlj en da ga p rati, jer je
Musa bio astan vjerovjesnik i nepogrjeivi poslanik. Da
je Hidr bio ita drugo doli vjerovj esnik, Musa ne bi ote
avao sebi traei ga osamdeset godina. Kada j e susreo
Hidra, Musa ga j e visoko potovao i slijedio ga posluno
kako bi stekao to je mogue vie boanskog znanja.

Tree : Hidr je namjerno ubio djeaka. On to ne bi ui

nio, osim sa nadahnuem od Svemogueg Allaha, Koji
mu to nareuje. Ovaj dogaaj moe stajati kao poseban
dokaz da je Hidr bio poslanik. Isto tako moe stajati kao
dokaz da je on bio nepogrjeiv. Hidr j e ubio djeaka jer
je bio nadahnut (od strane Allaha) da e djeak biti ne
vjernik kada odraste i da e ga njegovi roditelji slijediti
zbog svoje velike ljubavi prema njemu. Stoga ga je ubio
da sauva vjeru njegovih roditelja. Ovo upuuje na to da
je on bio nepogrj eivi poslanik.

e tvrto: Kada je Hidr protumaio i objasnio Musau

sva djela koj a je uinio, i sve mu razj asnio, dodao je:

iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje.

Sve to ja nisam uradio po svome rasuivanju", tj. ja to
". .

nisam uinio svojim htijenjem, naprotiv, bilo mi je na

reeno boanskim nadahnuem.

Da li je Hidr jo uvijek iv?

Veina uenjaka kae: "Hidr j e jo uvijek iv, zato to je
on bio taj koji j e ukopao Adema, a. s. , nakon potopa i
tako se dova Adema, da e dugo ivjeti onaj ko ga ukopa,

M USA I H I D R

53

odrazila na njega." Neki ljudi kau: "On je jo uvij ek iv,

jer je p io sa Izvora ivota."
Postoji veoma mnogo predaj a i kazivanja na koj ima
temelje svoje miljenje oni koj i smatraj u da je Hidr jo
uvijek iv. Ali, sve predaje i hadisi, koji se odnose na ovo
pitanje, slabi su i izmilj eni, a oni, koji ih prenose, nisu
nepogrjeivi.
Abdurrezzak kae: " Rekao mi je Ma'mer da je Ebu
Se' id El- Hudri rekao: 'Jednog dana nam je Allahov Pos
lanik priao dugo kazivanje o Deddalu i meu stva
rima koja nam je ispriao je bilo: 'Doi e Deddal, i bit
e mu zabranj eno da proe planinske klance oko Me
dine. On e se ulogoriti u jednom od slanih podruja
kod Medine i tamo e mu se poj aviti ovjek koji e biti
najbolji ili jedan od najboljih lj udi. On e rei: 'Ja svje
doim da si ti Deddal o kojem nam je govorio Allahov
Poslanik.' Deddal e rei (okupljenima) : ' Pogledajte,
ako ja ubijem ovog ovj eka, a zatim ga proivim, da li
ete imati ikakve sumnje u moju tvrdnj u?' Oni e odgo
voriti: 'Ne.' Tada e Deddal ubiti tog ovjeka, a zatim
e ga proiviti. ovjek e kazati: 'Tako mi Allaha, sada te
prepoznajem vie neko ikad! ' Deddal e zatim htjeti
da ga ubije (ponovo) , ali mu nee biti data mo da to
uini.' " Ma'mer je rekao: " Kazano mi je da je Hidr o
vjek koji e stati pred Deddala i da e njegov vrat tog
dana biti pokriven mesingom."
ejh Eb u-1- Fered ibn El-Devzi je odbacio sve ove ha
dise i dokazao da su oni izmiljeni i da su njihovi lanci
prenosilaca slabi i nitavni. Meu onima koji tvrde da
je Hidr umro bili su imam Buharij a, Ebu-1- Hasan ibn El
Munadi i ejh Ebu-1-Fered ibn El- Devzi. O ni su se os-

PRIE IZ KuR'ANA

54

lanjali na tekstualne dokaze koji slijede: Uzvieni Allah

kae: "Nijedan ovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako

ti umre, zar e oni dovijeka ivjeti?" (El- Enbij a', 34.)

Prema tome, ako je Hidr bio ljudsko bie, na njega bi se
odnosila ova zakonitost: ko je smrtan, taj mora i umri
jeti. Uzvieni Allah kae: "Allah je od svakog vjerovjes

nika kome je Knjigu objavio i znanje dao - obavezu

uzeo: 'Kad vam, poslije, doe poslanik koji e potvrditi
da je istina ono to imate, hoete li mu sigurno povje
rovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihva
tate da se na to Meni obaveete?' - Oni su odgovorili:
'Pristajemo!' - 'Budite, onda, svjedoci' - rekao bi On
-, 'a i Ja u s vama svjedoiti."' (Ali Imran, 81.) Ibn
Abbas, r. a., kae: "Allah je uzeo zavjet od svih poslanika
da vjeruju u Muhammeda i podre ga ako se pojavi to
kom njihovog ivota. Pored toga, trebali su uzeti prisegu
od svojih naroda da vj eruju u njega i da ga podre na isti
nain. Prema tome, da je Hidr poslanik ili

valija (zatit

nik ili uvar) , on bi uestvovao u toj prisezi, i da je bio

iv za vrijeme Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem,
on bi ga slijedio i dao mu prisegu, iskazuj ui odanost i
potpunu vjeru."
Imam Ahmed kae: " Kazao mi j e urejh ibn En-Nu'
man od Haima, od Mudalida, od E-a' bija, od Da
bira ibn Abdullaha, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve
sellem rekao: 'Tako mi O noga u ijoj je Ruci moja dua!
Da je Musa iv, on bi samo mene slijedio.' " Odluujue
je miljenje da raniji kur'anski ajet ukazuje na to da bi
svim poslanicima, da su koj im sluajem bili ivi u vre
menu kada se pojavio Muhammed, sallallahu 'alejhi ve
sellem, bilo nareeno da ga slijede i postupaju po njego-

M U SA I H I D R

55

vom erij atu. Tokom nonog putovanja, on, sallallahu

'alejhi ve sellem, je bio uzdignut iznad svih njih 1 Kada
su se spustili u Jerusalem, a bilo je vrijeme namaza, nje
mu, salla!Uihu 'alejhi ve sellem, bilo j e nareeno da ih
predvodi u namazu. Ovo ukazuje na to da je on Najvei
imam i Posljednji poslanik, najasniji i naj potovaniji,
neka Allah njemu i svim vjerovj esnicima i poslanicima
daruje Svoju milost.
Prema tome, da je Hidr bio iv, on bio ujedinio snage
sa poslanikom Muhammedom, sallallahu 'alejhi ve sei
lem, i slijedio bi njegovu vjeru u svakom, i najmanjem,
detalj u. Tako je i sa poslanikom Isaom, a. s., kada bude
siao na kraj u vremena, kada e vladati cijelim svij etom
u skladu sa ovim asnim erijatom - erijatom pos
lanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem. Kako
bilo, ne postoji nita da potvrdi da se Hidr susreo sa pos
lanikom Muhammedom, sallallahu 'alejhi ve sellem, bi
lo kojeg dana ili prisustvovao nekoj borbi uz njega pro
tiv mnogoboaca ili nevj ernika. Na dan kada se dogo
dila Bitka na Bedru, Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi
ve sellem, je bacio pogled na nevjernike kojih je bilo hi
ljadu, dok je nj egovih drugova bilo tri stotine i devetna
est. Allahov Poslanik, sallallahu 'alej hi ve sellem, je okre
nuo (svoje lice) u pravcu Kible. Zatim, rairio je svoje
ruke i poeo da ui dovu svome Gospodaru: "O Allahu!
Dovri za mene ono to Si mi obeao!

O Allahu!

Is

puni ono to si mi obeao! O Allahu! Ako ova skupina

bude unitena, niko Te vie na Zemlji nee oboavati!"
1

Tj. uzdignut j e d o Sidretu- 1 - Munteha, kraj nje granice iznad se

dam nebesa koju niko nije preao

56

PRIE IZ KuR ' ANA

On, sallalUihu 'alejhi ve sellem, je nastavio svoj u dovu

svome Gospodaru, rairenih ruku, okrenut p rema Kibli,
dok njegov ogrta nij e spao sa njegovih ramena. Za
tim je priao Ebu - Bekr, Allah mu se smilovao, podigao
ogrta i stavio ga na njegova ramena. Zatim ga je za
grlio s lea i rekao: "O Allahov Poslanie! Tvoj a dova
tvome Gospodaru e te zadovoljiti i On e ispuniti ono
to ti je On obeao." Tada je Allah, Velianstveni i Uzvi
eni, objavio: I kada ste od Gospodara svoga pomo
zatraili, On vam se odazvao: 'Poslau vam u pomo
hiljadu meleka koji e jedni za drugim dolaziti.' " (El
Enfal, 9.) Tako ga je Allah pomogao melekima. (Mus
lim) Ova 'mala skupina muslimana' se sastojala od voa
muslimana i meleka, meu kojima je najistaknutiji bio
Dibril, a. s. Tako, da je Hidr bio iv, njegovo prisustvo
bi b ila najbolja stvar koju bi ikako mogao uiniti. Pre
nosi Kadi Ebu-Ja'la Muhammed ibn El-Husejn Ferra' El
Hanbeli: " Neki ljudi su up itali neke od naih drugova o
Hidru, da li je umro? Oni su odgovorili: 'Jeste.' "
Neki ljudi tvrde da je Hidr bio prisutan tokom svih
ovih posljednjih dogaaja, ali ga niko nije mogao vidjeti,
jer je bio nevidlj iv. Oito, ovo miljenje je neosnovano i
zasniva se samo na iluzijama. Svakako, da je jo bio iv
tokom ivota poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi
ve sellem, on bi mu se svakako pridruio u njegovoj bor
bi protiv politeista plemena Kurej. Pogledaj slijedei
hadis: Prenosi Sa'd, Allah mu se smilovao: 'Na dan Uhu
da vidio sam na desnoj strani Allahovog Poslanika, sal
lallahu 'alejhi ve sellem, i na njegovoj lijevoj strani dvije
osobe koje su bile obuene u bijelu odjeu, a koje ni-

M U SA l H I DR

57

sam vidio prije ni poslije toga, a to su bili Debra'il, a. s.,

i Mika' il, a. s." (Muslim)
Abdullah ibn Omer, r. a., kae: "Jednom nas je Posla
nik, sallallahu 'alejhi ve sellem, predvodio na j acij i- na
mazu tokom posljednjih nekoliko dana njegovog ivota
i nakon zavretka namaza rekao: 'Da li shvatate (zna
aj) ove noi? Niko prisutan na povrini Zemlje nee
biti iv nakon upotpunjenja jedne stotine godina od ove
noi.' " (Buhari) Abdullah ibn Omer, r. a., prenosi: "Alla
hov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nas je predvo
dio na j acij i - namazu, u zadnjem dijelu noi i, kada ga
je zavrio p redajom selama, ustao je i kazao: 'Da li ste
vidjeli ovu vau no? Stotinu godina nakon ove (noi)
niko nee ostati iv na povrini Zemlje (od mojih dru
gova) .' " Ibn- Omer je rekao: "Ljudi (nisu razumijevali)
ove rijei Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sei
lem. On j e ustvari mislio (ovim rijeima) da od tog dana
niko od onih koji su ivi na Zemlji (od njegovih drugova)
nee biti iv nakon stotinu godina i to e biti kraj ove ge
neracije.'' (Muslim) Dabir ibn Abdullah, r. a. , prenosi:
"uo sam Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sei
lem, kako ovo kae mjesec dana prije svoje smrti: 'Pi
tali ste me o Poslj ednjem asu, dok j e znanje o njemu
kod Allaha. Ja se, uistinu, zaklinjem i kaem da niko na
Zemlji od stvorenja (od moj ih drugova) , nee ostati iv
nakon protoka stotine godina.' " Ovaj hadis je p renesen
od Ibn-Durejda istim lancem prenosilaca, ali se tu ne
spominj u rijei: " mj esec dana prije svoje smrti." ( Mus
lim) Prema tome, ako je Hidr i bio iv tokom ivota pos
lanika Mohammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, on bi

58

P RIE IZ KuR'ANA

umro u skladu sa spomenutim hadis ima. A Allah najbo

lje zna!

Kazivanje o Karunu
Uzvieni Allah kae: "Karun je iz Musaova naroda bio,

pa ih je tlaio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu

je kljueve od njega teko mogla nositi gomila sna
nih ljudi. 'Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji
su obijesni!' - govorili su mu ljudi iz naroda njegova
- i nastoj da time to ti je Allah dao stekne onaj svi
jet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i ini
drugima dobro, kao to je Allah tebi dobro uinio, i ne
ini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered
ine.' 'Ovo to imam stekao sam znanjem svojim, tako
ja mislim' - govorio je on. A zar nije znao da je Al
lah prije njega unitio neke narode koji su bili od njega
jai i koji su bili vie nakupili - a zloinci nee o gri
jesima svojim ni ispitivani biti. I izie on pred narod
svoj u svom sjaju. 'Ah, da je i nama ono to je dato
Karunu!' - govorili su oni koji su eznuli za ivotom
na ovom svijetu - 'on je, uistinu, presretan.' 'Teko
vama!' - govorili su ueni - 'onome koji vjeruje i
ini dobra djela bolje je Allahova nagrada, a bie samo
strpljivima pruena.' I Mi smo i njega i dvorac njegov u
zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao
odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoi. A oni koji

PRIE Iz KuR' ANA

60

su ranije prieljkivali da su na njegovu mjestu, stadoe

govoriti: 'Zar ne vidite da Allah daje obilje onome od
robova Svojih kome On hoe, a i da uskrauje! Da nam
Allah nije milost Svoju ukazao, i nas bi u zemlju utje
rao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad nee uspjeti?'
Taj drugi svijet daemo onima koji ne ele da se na
Zemlji ohole i da nered ine, a oni koji se Allaha boje
eka sretan kraj!' (El- Kasas, 76.-83.)
Ibn-Abbas, r. a., dri se miljenja da je Karun bio ro
ak Musaa, a. s., po ocu. To miljenje je poduprto od
mnogih drugih prenosilaca, ukljuuj ui Ibn-Durejda
koji je dodao da je on Karun ibn Jaar ibn Kahis, dok je
Musa bio sin I mrana ibn Hafisa. Ibn- Durejd ide dalje
i odbacuje miljenje Ibn- Ishaka da je on bio neak Mu
saovog, a. s., oca.
Katade kae: "On je bio nazvan 'En-Nur' (svjetlo) , za
to to je imao melodian glas dok je uio Tevrat, ali je
postao licemjer, poput Samirije, koji je takoer postao
licemjer. Tako je Karun bio uniten zbog svog grijeenja
emu je uzrok bio imetak i bogatstvo koji su mu dati."
ehr ibn Heveb kae: "On je za sobom povlaio svoje
haljine iz ponosa i oholosti."
Uzvieni Allah je spomenuo veliinu njegovog imetka
i bogatstva, tako da je klj ueve njegovih riznica moralo
nositi nekoliko snanih ljudi. Kae se: " Klj uevi su bili
nainjeni od koe i noeni su na ezdeset mazgi." A Al
lah najbolje zna.
Kako bilo, on je bio opomenut od strane pobonoga
ovjeka, koji je govorio: "Ne budi obijestan", tj. nemoj
biti uobraen i oholiti se zbog bogatstva, bivaj ui ne
zahvalan Svemoguem Allahu. " 'Jer Allah ne voli one

KAZIVA N J E o KA RUNU

61

koji su obijesni!' - govorili su mu ljudi iz naroda nje

gova - 'i nastoj da time to ti je Allah dao stekne onaj
svijet.' " O ni ga upuuju da usmjeri svoja nastojanja ka
tome da stekne Allahovu nagradu na Onome svijetu, jer
je to najvea nagrada. Ali, " . . . a ne zaboravi ni svoj udio

na ovome svijetu", tj. uzmi svojim novcem ono to ti j e

uinjeno dozvoljenim, i uivaj sva doputena zadovolj
stva sadanjeg ivota, " . . . i ini drugima dobro, kao to
je Allah tebi dobro uinio", tj. budi dobar p rema Alla
hovim stvorenj ima, Koji je bio dobar p rema tebi, " . . . i
ne ini nered po Zemlji", tj. nemoj initi tetu ljudima
za koje ti je nareeno da im ini dobro, a ako im bu
de inio tetu, On e te kazniti i oduzeti ono to ti je bio
darovao, ". . . jer Allah ne voli one koji nered ine.'' Nje
gov odgovor na ovaj lijep savjet svoga naroda nije bio
nita osim: " 'Ovo to imam stekao sam znanjem svo

jim, tako ja mislim' - govorio je on", tj. "Ja ne trebam

to to govorite ili na ta ukazujete, j er Allah mi je ovo
dao zato to j e On znao da j a to zasluujem i da sam
ja za to stvarno predodreen. tavie, ako to nije zato
to me On voli, pa On mi tada to ne bi ni poklonio, niti
dao." Svakako, Uzvieni Allah j e opovrgnuo njegovu iz
javu kazavi: "A zar nije znao da je Allah prije njega

unitio neke narode koji su bili od njega jai i koji su

bili vie nakupili - a zloinci nee o grijesima svojim
ni ispitivani biti", tj. Mi smo jo p rije unitili narataje
zbog njihovih grij eha i loih dijela, a bili su snaniji od
Karuna i imali su vie bogatstva i djece nego on.

Pa,

. ako je to to je on kazao istina, On ne bi kaznio nikoga

od onih koji su imali mnogo vie imetka i bogatstva od
njega i njegov imetak i bogatstvo ne bi bio dokaz Alla-

62

P RIE IZ KuR ' ANA

hove ljubavi i panje spram njega. "Ni bogatstva vaa

ni djeca vaa nee vas uiniti Nama bliskim; samo one

koji budu vjerovali i dobra djela inili eka viestruka
nagrada za ono to su radili, i oni e u visokim oda
jama biti sigurni." (Sebe', 37.) I On kae: "Misle li oni
- kad ih imetkom i sinovima pomaemo, da urimo
da im neko dobro uinimo? Nikako, ali oni ne opa
aju." (El- Mu'mini:m, 55.-56.) Allahov odgovor na Ka
runove tvrdnje potvruje nae objanjenje njegovih ri
jei: "Ovo to imam stekao sam znanjem svojim, tako

ja mislim", to j e poput onoga koji tvrdi da je alhemi

ar, ili da poznaje Najuzvienije ime Svemogueg Allaha
i to iskoritava da stekne imetak - sve su to varke i ne
istine. Jer, alhemija ne moe promijeniti stvarnost ne
ega, a Najuzvienije Allahovo ime nije djelotvorno ako
je izgovoreno od strane nevjernika. A Karun je, bez sum
nje, bio nevj ernik i licemjer. tavie, kontekst pruenog
savjeta od strane njegovog naroda i njegov odgovor to
potvruj u.
Uzvieni Allah kae: " . . . izie on pred narod svoj u
svom sjaju." M nogi su komentatori kazali da je on iz
iao pred svoj narod u velikoj raskoi (sluge, haljine i
j ahae ivotinje) . Kada su ga vidjeli oni koji su udjeli
za ivotom na ovome svijetu, poeljeli su da imaj u isto
i udili se: " Kako li je on samo sretan!" Kada su nj ihove
rijei dole do uij u pobonih, pravednih ljudi, rekli su
im: " 'Teko vama!' - govorili su ueni - 'onome koji

vjeruje i ini dobra djela bolje je Allahova nagrada' ",

tj. Allahova nagrada na onom svijetu j e bolja i vea nego
ova.

KAZIVANJE o l<ARU N U

63

Uzvieni Allah kae: " . . . a bie samo strpljivima pru

ena", tj. uputu, kazivanje i odlunost u pogledu onoga

svijeta, kada se nalazi okruen uivanj ima na ovome svi
jetu, nee postii niko, osim onih koji su upueni i ija
su srca uvrena, a misli ispravne milou Svemogueg
Allaha. Divne li su rij ei jednoga od prijanjih uenjaka
koji je kazao: "Uistinu, Allah voli pronicljive i uviavne u
vremenu sumnjivih stvari i jasno rasuivanje u vremenu
prisustva strasti."
Uzvieni Allah kae: "I Mi smo i njega i dvorac njegov

u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mo

gao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoi", kada
Uzvieni Allah spominje njegov izlazak u svoj raskoi,
On kae: "l Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju
utjerali." Imam Buhari prenosi da je Allahov Poslanik,
sallalHihu 'alejhi ve sellem, rekao: "Dok je neki ovjek e
tao, odjeven u dvodjelnu odjeu i ponosan na sebe svo
jom lijepo oeljanom kosom, Allah je iznenada uinio
da on propadne u Zemlju i nastavit e prop adati u nju
sve do Dana proivljenja." (Buhari)
Prenose Ibn-Abbas, r. a., i Es- Sadi da je Karun platio
izvjesnu koliinu novca jednoj prostitutki da kae Mu
sau, a. s., kada bude u drutvu sa drugim ljudima, da je
poinio (blud) sa njom. Kae se da je ona to uinila,
a Musa, a. s., je zbog toga zadrhtao i obavio dva ruku'a
(naklona u namaz u) , a zatim j oj kazao: "Tako ti Allaha!
Kai mi, ko te unajmio da to uini?" Rekla je: " Karun
me unajmio da to uinim." Zatim je zatraila Allahov
oprost i pokajala Mu se. Zbog toga, (Musa, a. s.) je pao
na seddu i uinio dovu Allahu protiv Karuna. Uzvieni
Allah mu j e obj avio da mu je On potinio Zemlju, pa je

PRIE I z KuR'ANA

Musa, a. s., zapovijedio Zemlji da proguta Karuna i nje

govo mjesto stanovanja. I tako j e i bilo, a Allah najbolje
zna.
Takoder se kae: " Kada je Karun iziao pred svoj na
rod u svoj svojoj raskoi, sa straom, mazgama i halji
nama, proao je kraj Musaa, a. s., dok je on podsjeao
narod na Allaha. Kada je narod vidio Karuna, lica veine
njih su se okrenula prema njemu. Musa, a. s., ga je po
zvao i rekao: 'Zato to ini? ' Karun j e odgovorio rekavi:
'O Musa! Ti si poaen poslanstvom, a ja sam poa
en bogatstvom. Ako hoe, ti moe izai i uiniti dovu
Allahu protiv mene, a ja u uiniti dovu Njemu protiv
tebe. ' Zatim su obojica izali i Musa, a. s. je kazao: 'e
li li da ti pone?' Karun je rekao: 'Da', i uinio je svoju
dovu, ali na nj u nije bilo odgovoreno. Tada je Musa, a. s. ,
uinio dovu Svemoguem Allahu protiv njega govorei:
'O Allahu! Naredi Zemlji da mi danas bude pokorna.'
Allah mu je objavio da je to uinio. Zatim, Musa, a. s.,
je rekao: 'O Zemljo! Uzmi ih! ' i ona ih je progutala do
nj ihovih stopala. Zatim je rekao: 'Uzmi ih! ' i ona ih j e
progutala d o nj ihovih koljena. Zatim je rekao: 'Uzmi ih! '
i ona ih je uzela do njihovih ramena. Zatim, rekao je: 'O
Zemljo! Prinesi nj ihova blaga i riznice! ' One su bile pri
nijete dok ih nisu ugledali, a zatim j e Musa, a. s., pokazao
svojom rukom govorei: ' Idite, sinovi Levijevi! ' I oni su
potonuli u Zemlju."
Prenosi se od Katade da j e rekao: " Oni e tonuti u
Zemlju sve do Dana proivljenja." Ibn-Abbas, r. a. , kae:
" O ni e tonuti u Zemlju, dok ne stignu do sedme zem
lje."

KAZIVANJE o KARU NU

Uzvieni Allah kae: " . . . i niko ga od Allahove kazne

nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomo
i", tj. on sebi nije mogao pomoi ili dobiti pomo od
ostalih. Uzvieni Allah kae: " kada ovjek ni snage
ni hranioca nee imati." (Et-Tarik, 10.) Kada j e narod
. .

vidio ta se dogodilo Karunu i njegovim riznicama, nji

hovo propadanj e u Zemlju i potpuno unitenje, oni koji
su dan ranije prieljkivali poloaj poput nj egovog polo
aja, zaalili su, zahvalili Svemoguem Allahu i kazal i:

"Da nam Allah nije milost Svoju ukazao, i nas bi u zem

lju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad nee
uspjeti?"
Zatim nas Uzvieni Allah obavjetava: "Taj drugi svi
jet daemo . . ", tj. Dennet koj i j e p ripremljen, " oni
ma koji ne ele da se na Zemlji ohole i da nered ine."
Zatim O n kae: " . . . a one koji se Allaha boje eka sretan
kraj."
.

. .

Ovo kazivanje o Karunu se moglo dogoditi prije nego

to su oni izali iz Egipta, j er Uzvieni Allah kae: "l Mi

smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali", ali se isto

tako moglo dogoditi kasnije, nakon to su otili u Obe
anu zemlj u. Allah najbolje zna!
Kako bilo, Uzvieni Allah osuuje Karuna u nekoliko
ajeta asnoga Kur'ana. Allah kae: "Mi smo poslali Mu

saa sa znamenjima Naim i dokazom jasnim faraonu

i Hamanu i Karunu, ali su oni rekli: 'arobnjak i la
ov!' " (El-Mu'min, 23.-24.) U suri El-Ankebut, nakon to
je spomenuo Ad i Semud, spominje i Faraona, Hamana
i Karuna: " . . . i Karuna i faraona i Hamana; Musa im je

jasne dokaze donio, ali su se oni na Zemlji oholo po

nijeli i kaznu nisu izbjegli. I sve smo prema grijesima

66

PRIE IZ KuR'ANA

njihovim kaznili: na neke vjetar, pun pijeska poslali,

a neke stranim glasom unitili; neke u zemlju utje
rali, a neke potopiti. - Allah im nije uinio nepravdu,
sami su sebi nepravdu nanijeli." (El-Ankebut, 39.-40 .)
Tako da je onaj koga j e progutala Zemlja bio Karun, a oni
koji su potopljeni bili su faraon, Haman i nj ihove vojske,
zato to su bili grjenici.
I mam Ahmed u svome Musnedu p renosi da je jednom
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, govorio o namazu
i rekao: " Onome ko ga obavlja redovno i ispravno on e
biti svjetlo, dokaz i spas za njega na Danu proivljenj a.
A, ko ga ne obavlja redovno i ispravno, nee biti za njega
ni svjetla, ni dokaza, niti spasa i on e biti (doveden) na
Dan proivljenj a skupa sa Karunom, Faraonom, Hama
nom i Ubejjom ibn Halefom."

Belkisa - Kraljica od
Sabe
Uzvieni Allah kae: "I o n (Sulejman) izvri smotru pti

ca, pa ree: 'Zato ne vidim pupavca, da nije odsutan?

Ako mi ne donese valjano opravdanje, tekom u ga
kaznom kazniti ili u ga zaklati!' I ne potraja dugo, a
on doe, pa ree: 'Doznao sam ono to ti ne zna, iz
Sabe ti donosim pouzdanu vijest. Vidio sam da jedna
ena njima vlada i da joj je svega i svaega dato, a ima
i prijesto velianstveni; vidio sam da se i ona i narod
njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu - ejtan im je pri
kazao lijepim postupke njihove i od Pravoga puta ih
odvratio, te oni ne umiju nai Pravi put pa da se kla
nju Allahu, Koji izvodi ono to je skriveno na nebesima
i u Zemlji i Koji zna ono to k.rijete i ono to na javu
iznosite. Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar
svega to postoji!' 'Vidjeemo' - ree Sulejman - 'da
li govori istinu ili ne. Odnesi ovo moje pismo pa im ga
baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj ta e
jedni drugima rei!' 'O velikai,' - ree ona - 'meni
je dostavljeno jedno potovanja vrijedno pismo od Su
lejmana i glasi: 'U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

68

PRIE IZ Ku n' ANA

Ne pravite se veim od mene i doite da mi se poko

rite!' O velikai' - ree ona - 'savjetujte mi ta trebam
u ovom sluaju uraditi, ja bez vas neu nita odluiti!'
'Mi smo vrlo j aki i hrabri' - rekoe oni - 'a ti se pi
ta! Pa, gledaj ta e narediti!' 'Kad carevi osvoje neki
grad' - ree ona - 'oni ga razore, a ugledne stanov
nike njegove uine ponienim; eto, tako oni rade. Pos
lau im jedan dar i vidjeu sa ime e se izaslanici vra
titi.' l kad on pred Sulejmana izie, ovaj mu ree: 'Zar
da blagom mene pridobijete? Ono to je Allah meni
dao bolje je od onoga to je dao vama. Vi se onome to
vam se daruje radujete! Vrati se njima! Mi emo im
dovesti vojske kojima se nee moi oduprijeti i istje
raemo ih iz Sabe poniene i pokorene.' '0 dostojans
tvenici, ko e mi od vas donijeti njezin prijesto prije
nego to oni dou da mi se pokore?' 'Ja u ti ga doni
jeti' - ree Ifrit, jedan od dina - 'prije nego iz ove
sjednice svoje ustane, ja sam za to snaan i pouzdan.'
'A ja u ti ga donijeti' - ree onaj koji je uio iz Knjige
- 'prije nego to okom trepne.' l kad Sulejman _vi
dje da je prijesto ve pored njega postavljen, uzviknu:
'Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskuava da
li u zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan - u
svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan - pa, Gos
podar moj je neovisan i plemenit. Promijenite izgled
njezina prijestolja da vidimo hoe li ga ili nee prepoz
nati!' l kad ona doe, bi joj reeno: 'Je li ovakav pri
jesto tvoj?' - 'Kao da je on!' - uzviknu ona. 'A nama
je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani.' A
da nije ispravno vjerovala, nju su omeli oni kojima se
ona, mimo Allaha, klanjala, jer je ona narodu nevjer-

BELKISA - KRALJICA OD SABE

69

nikom pripadala. 'Ui u dvoranu!' - bi joj reeno.

I kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa za
die haljinu uz noge svoje. 'Ova je dvorana uglaanim
staklom poploana!' - ree on. - 'Gospodaru moj,'
- uzviknu ona - 'ja sam se prema sebi ogrijeila i u
drutvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospo
daru svjetova!' " (En- Neml, 20 .-44.)
Uzvieni Allah govori ta se dogodilo izmeu Sulej
mana i pupavca. Sve vrste ptica su imale svoje p rvake
ili izabranike, koji su imali odreene dunosti i koji su
povremeno lino dolazili p red Sulejmana, a. s., kao to
je to obiaj kod vojske. Ibn-Abbas, r. a., i drugi navode
da je zadatak pupavca bio da trai vodu u pustinjama i
neplodnim podrujima. Svakako, pupavac je imao spo
sobnost darovanu od Svemogueg Allaha da vidi i odredi
poloaj podzemnih voda. Sulejmanov pupavac je tra
io podzemnu vodu, a zatim bi tamo vodio svoju voj
sku. Oni su kopali zemlju da pronau vodu i koriste se
njome.
Jednog dana Sulejmanu, a. s., je trebao pupavac, koj i
nije bio tu, na svom mjestu, p a je rekao: "Zato ne vi
dim pupavca, da nije odsutan?", tj. on nije ovdje ili ga
ne mogu vidjeti. "Tekom u ga kaznom kazniti", Su
lej man, a. s. , je zaprijetio da e ga kazniti nekom vrstom
kazne, "Ako mi ne donese valjano opravdanje, tekom

u ga kaznom kazniti ili u ga zaklati!", tj. ako mi ne

donese j asnu ispriku koja e ga spasiti kazne. Uzvieni
Allah kae: "I ne potraja dugo", tj. njegovo odsustvo nije
dugo potrajalo, " . . . a on doe, pa ree" Sulejmanu, a. s.

"Doznao sam ono to ti ne zna", tj. ja sam saznao ono

to ti nisi znao; " . . iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest"
.

70

PRIE IZ KuR ' ANA

i to da "Vidio sam da jedna ena njima vlada i da joj je

svega i svaega dato, a ima i prijesto velianstveni", on
opisuje rasko kraljeva i vladara Sabe u Jemenu. Oni su
imali snano i velianstveno kraljevstvo, a uz to snanu
i sposobnu voj sku. Tokom tog p erioda, nj ihov kralj j e
umro i nije o.stavio nasljednika, osim kerke koj u su oni
uzeli kao svoju kralj icu. Es- Sa' lebi i drugi su spomenuli
da je nakon smrti njezina oca narod imenovao ovj eka
da njima vlada, ali su pod njegovom vladavinom zav
ladali pokvarenost i nered. Ona mu je ponudila da je
oeni, to je o n i uinio. Prve zajednike noi ona mu je
davala vino sve dok se nije napio, a onda mu je odsjekla
glavu i objesila je na svoj a vrata. Stoga ju je njezin na
rod proglasio za svoju kralj icu. Ona je bila Belkisa bint
Es-Sej re. Njen otac se zvao El- Hedhad, ili urahil ibn Zi
Deden ibn Es- Sejre ibn El-Haris ibn Kajs ibn Sajfi ibn
Sebe' ibn Jedeb ibn J a'reb ibn Kahtan. Njen otac je bio
jedan od najplemenitijih kraljeva. On je odbio da oeni
Jemenku. Kae se da je oenio dinkinju ije je ime bilo
Rejhana bin t Es-Seken koja je rodila enu ije je ime Bel
kama, kasnije poznata kao Belkisa.
Es-Sa' lebi prenosi od Se' ida ibn Beira, od Katade, od
En- Nadra ibn Enesa, od Beira ibn Nuhejka, od Ebu
Hurejre, da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sei
lem, rekao: "Jedan od Belkisinih roditelja je bio od di
na." (Ovo je udan lgarib/ hadis u ijem lancu prenosi
laca se nalazi slabost) .
Es-Sa'lebi je kazao: " Rekao mi je Ehu-Abdullah ibn
Kabhune od Ebu-Bekra ibn Derdeha, od Ebu-Bekra,
koji kae: 'Jednom prilikom je spomenuta Belkisa pred
Allahovim Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, koji

BELKISA - KRALJICA OD SABE

71

je rekao: ' Narod kojim vlada ena nikada nee uspjeti. ' "
(Prenosilac Isma'il ibn Muslim, Mekelija, smatra se sla
bim, tj. nije vjerodostoj an prenosilac)
Prenosi se u Buharijevom Sahihu od Avfa, od El-Hasa
na, od Ebu-Bekra: " Kada j e Allahov Poslanik, sallallahu
'alej hi ve sellem, bio obavijeten da su Perzijanci okru
nHi Kisrinu kerku kao svoju vladarku, rekao je: ' Narod
kojim vlada ena nikada nee uspjeti. ' "
Njegove rijei: " . . . i da joj je svega i svaega dato", od
onoga to moe posj edovati neki vladar na Zemlji , "a
ima i prijesto velianstveni", tj. stolica na kojoj j e sje
dila bila je ukraena i optoena raznim vrstama dragog
kamenja, bisera, zlatom i drugim velianstvenim stva
rima. Zatim je spomenuo da oni ne vj eruj u u Svemo
gueg Allaha i da oboavaj u Sunce umjesto Allaha, spo
menuo je da su zavedeni od strane ejtana koji im je nj i
hova djela prikazao lijepim i koji ih je skrenuo sa Alla
hovog puta, " . . . te oni ne umiju nai Pravi put pa da se

klanjaju Allahu, Koji izvodi ono to je skriveno na ne

besima i u Zemlji i Koji zna ono to krijete i ono to
na javu iznosite", tj. On zna sve taj ne i otkriva stvari
bilo materijalne ili nematerijalne. "Allah je, nema boga
osim Njega, Gospodar svega to postoji!", tj. Najveeg
prijestolja koje niko meu Njegovim stvorenjima nije po
sjedovao.
Stoga je Sulej man, a. s. , poslao pupavca sa pismom,
pozivaj ui ih da se pokore Allahu i Njegovom poslaniku,
da se pokaju i potine njegovom kraljevstvu i moi. On
im je pisao: "Ne pravite se veim od mene", tj. nemojte
dozvoliti da vas va ponos sprijei da mi se pokorite, "i
doite da mi se pokorite!", tj. kao istinski vjernici koji se

72

PRIE Iz KuR ' ANA

pokoravaj u Allahu potpunom pokornou. Pupavac je

spustio pismo pokraj nj e i ekao je da vidi ta e ona ui
niti. Naravno, ona je pozvala plemie, prineve i minis
tre da se meusobno posavj etuj u, " '0 velikai', - ree

ona - 'meni je dostavljeno jedno potovanja vrijedno

pismo", zatim je prvo proitala njegov naslov, "od Sulej
mana", a potom je proitala nj egov ostatak, " . . i glasi:
'U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ne pravite se
veim od mene i doite da mi se pokorite!' " Zatim je
traila njihov savjet na vrlo p refinjen nain: " 'O velikai'
- ree ona - 'savjetujte mi ta trebam u ovom sluaju
uraditi, ja bez vas neu nita odluiti!' ", tj. da joj daju
svoj a miljenja, " 'Mi smo vrlo jaki i hrabri' - rekoe
oni", tj. mi sebi moemo priutiti rat, sve to treba od
.

vojnih snaga, materij ala i ostalog. Pa, ako tako odlui,

mi smo za rat pripremljeni, "

. .

a ti se pita! Pa, gledaj

ta e narediti!", oni su, dakle, pokazali potpunu oda

nost i nakon pokazivanja i iznoenja pred njom njihove
sposobnosti, p repustili su da ona donese odluku, da vidi
ta treba biti uinjeno. Uistinu, njeno miljenje je bilo
mudrije i bolje nego nj ihovo, jer je znala da se poiljaocu
pisma nee moi usprotiviti, obmanuti ga ili pak zavesti.

" 'Kad carevi osvoje neki grad' - ree ona - 'oni ga ra

zore, a ugledne stanovnike njegove uine ponienim;
eto, tako oni rade"', tj. ona obj anj ava da, ako taj kralj
osvoji nj ihovo kraljevstvo, ona bi bila ta koju bi zadesila
najotrija kazna i ponienje. "Poslau im jedan dar i

vidjeu sa ime e se izaslanici vratiti." Ona je eljela

podmititi Sulejmana poklonima i darovima, znajui da
on, a. s., nee primiti od nj ih nita drugo osim islama, a
o na i njen narod su bili nevj ernici, a Sulej man i njegova

BELKISA - KRALJICA OD SABE

73

vojska su bili daleko snaniji od njih. Zbog toga "l kad

on (glasnik) pred Sulejmana izie, ovaj mu ree: 'Zar

da blagom mene pridobijete? Ono to je Allah meni
dao bolje je od onoga to je dao vama. Vi se onome to
vam se daruje radujete!' " Tako Sulejman ree voi nje
nih glasnika koji su donijeli poklon: "Vrati se njima! Mi
emo im dovesti vojske kojima se nee moi oduprijeti
i istjeraemo ih iz Sabe poniene i pokorene", tj. idite
nazad sa svoj im poklonima, zato to je ono ime sam j a
obdaren od Allaha daleko bolje nego ovaj imetak, bogat
stvo i darovi, kojima se vi radujete i kojim se vi obolite i
ponosite nad svojim vlastitim narodom. "Mi emo im

dovesti vojske kojima se nee moi oduprijeti", tj. voj

ske koje su neodolj ive i koje ne mogu biti poraene, niti
im se moe suprotstaviti i, tavie, mi emo ih istjerati
iz nj ihove zemlje, sa imanja i bogatstva " . . . poniene i

pokorene", tj. nosei im sram, ponienje i unitenje.

Kada su oni uli vijesti, pourili su izjavlj uj ui pot
punu pokornost i odanost, kao i elju da se nj ihova kra
ljica pridrui Sulej manu, a. s. , i lino ga posjeti. Kada
je on, a. s., uo za njihov dolazak i njihovu namjeru da
se lino pred njim pojave, on ree onima koji su bili tu
sa njim, koji od njih bi mu donio njeno prijestolje, prije
nego to ona doe: " 'Ja u ti ga donijeti' - ree Ifrit,

jedan od dina - 'prije nego iz ove sjednice svoje us

tane' ", tj. prije nego zavri svoj e zasjedanje. Kae se
da je vodio poslove Izraeliana od p oetka toga dana do
podne, " . . . ja sam za to snaan i pouzdan", tj. j a sam do
voljno snaan da donesem to prijestolje tebi, a uz to sam
pouzdan, a ovo je rekao zato to ono sadri dragocjeno
drago kamenje i bisere. Ali, " . . . ree onaj koji je uio iz

PRIE IZ KuR'ANA

74

Knjige", tj. Asaf ibn Berhi, koji je b io Sulejmanov roak

po majci, a kae se da je to bio j e dan od vjernika meu
dinima koji je znao najuzvienije ime Svemogueg Al
laha. Takoer se kae da je to bio jedan od uenj aka
Izraeliana. tavie, kazano je da je to bio sam Sulej
man, a. s., to je veoma udno i neobino miljenje, a Es
Suhejli kae da j e sasvim isklj uena takva mogunost.
etvrto zastupljeno milj enje je da je to bio Debra'il,
a. s. " 'A ja u ti ga donijeti' - ree onaj koji je uio iz

Knjige - 'prije nego to okom trepne' " tj. prije nego

,

to poalje glasnika u najudaljenije mjesto na Zemlji i

on ti se vrati nazad. Takoer se kae, prije nego to naj
udaljenija osoba koju vidi dopre do tebe; ili prije nego
to tvoj pogled postane umoran od posmatranja jedne
take i tvoj e se oi sklope; ili p rije nego to iznova pogle
da najudaljenije mjesto koje tvoj pogled moe doseg
nuti, pa sklopi svoje oi (to je najvjerovatnije obja
njenj e) . "l kad Sulejman vidje da je prijesto ve pored

njega postavljen", tj. kada j e vidio Belkisin prijesto do

nesen iz Jemena u Jerusalem i postavljen pred njega, u
ovom vrlo kratkom roku, . . . uzviknu: 'Ovo je blagodat
"

Gospodara moga, Koji me iskuava da li u zahvalan ili

nezahvalan biti' " tj. ovo j e iz Allahove milosti i j a sam
,

poaen. Njegova milost je darovana svim ljudima i O n

i h iskuava da li e biti zahvalni i l i nezahvalni. "A ko je

zahvalan - u svoju je korist zahvalan", tj. korist o d toga

se vraa samom njemu, " . . . a ko je nezahvalan - pa,
Gospodar moj je neovisan i plemenit", tj. On nema po
trebu da Mu neko zahvalj uje, niti Mu teti nevj erovanje
nevjernika.

B ELKISA - KRALJICA OD SABE

75

Zatim je Sulej man, a. s. , naredio da se njen p rijesto

prepravi i prerui, da bi ispitao njenu inteligenciju i ra
zumijevanje, kazavi: " . . . da vidimo hoe li ga ili nee

prepoznati!" I kad ona doe, bi joj reeno: " 'Je li ova

kav prijesto tvoj?' - 'Kao da je on!' - uzviknu ona",
ovo je rezultat njenog shvatanj a i istog rasuivanja ko
jim je ostavila po strani mogunost da je to njen vlastiti
prijesto, poto ga je tek ostavila daleko u Jemenu, a nije
znala da postoji neko ko moe uiniti ovakav udesan
in i prenijeti prijestolje u Jerusalem.
Uzvieni Allah kae, a rijei se odnose na Sulejmana,
a. s., i njegov narod: " 'A nama je prije nego njoj dato

znanje, i mi smo muslimani.' A da nije ispravno vje

rovala, nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allaha,
klanjala, jer je ona narodu nevjernikom pripadala'',
tj. slijedili su vj eru svojih otaca i predaka, koj a se zas
nivala na oboavanju Sunca, kojem su se klanjali, a za
ta nisu imali nikakvog dokaza, niti potpore. Sulejman,
a. s., j e prije toga naredio da se izgradi sarh (staklena po
vrina ispod koje j e bila voda sa raznim vrstama riba i
morskih stvorenja) . Nakon toga, Belkisi je nareeno da
ue na

sarh dok j e Sulejman sjedio na svome prijesto

lj u. "l kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa

zadie haljinu uz noge svoje. 'Ova je dvorana uglaa
nim staklom poploanal' - ree on. - 'Gospodaru
moj,' - uzviknu ona - 'ja sam se prema sebi ogrijeila
i u drutvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gos
podaru svjetova!' "
Kae se da je, kada j u je poelio oeniti, Sulejman,
a.

s., upitao ljude o nainu uklanj anja dlaka sa njenih

nogu, pa su oni spomenuli britvu, ali se ona toga pobo-

76

PRiE IZ KuR'ANA

j ala. Potom se posavjetovao sa dinima, koji su za njega

nainili kupku. Tako je on bio p rvi koji je uao u kupa
tilo.
Es- Sa'lebi i drugi su kazali: "Kada se Sulejman njome
oenio, vratio joj je kraljevstvo Jemena i tamo je posjei
vao, ostaj ui po tri dana mjeseno, a zatim bi se vraao
nazad u Jerusalem na leteem ilimu. Pored toga, on
je naredio dinima da mu sagrade tri p alate u Jemenu:
Gamdan, Salhin i Bitun." A Allah najbolje zna.
lbn-Ishak je prenio od nekih uenjaka, od Vehba ibn
Munebbiha da je Sulejman, a. s., nije oenio, ve ju je
vjenao za kralj a Hemedana i dopustio joj da ponovo
vlada Jemenom, te da joj je potinio kralja dina u Je
menu da joj sagradi ranije spomenute tri palate. Prvo
miljenje je poznatije i loginije, a Allah najbolje zna!

Kazivanje o Sabi
Uzvieni Allah kae: "Stanovnici Sabe imali su dokaz u

mjestu u kome su ivjeli: vrtove, zdesna i slijeva. 'Je

dite hranu Gospodara svoga i budite Mu zahvalni; ka
kav divan kraj i Gospodar koji mnogo prata!' Ali oni
su nezahvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili,
poputanjem brana nastalu, i zamijenili im njihove vr
tove drugim vrtovima sa plodovima gorkim i tamari
skom i neznatnim lotosom divljim. Kaznili smo ih tako
zato to su bili nezahvalni, a da li Mi kanjavamo ikoga
drugog do nevjernika, nezahvalnika?! A izmeu njih i
gradova koje smo blagoslovili izgradili smo bili naselja
povezana i odredili im potrebnu udaljenost. 'Putujte
kroz njih i po noi i po danu, sigurni!' Ali oni rekoe:
'Gospodaru na, uini vee rastojanje prilikom puto
vanja naih!' - i ogrijeie se prema sebi, i Mi uini
smo da se o njima samo pria, a njih kud koje raseli
smo. To su, zaista, pouke za svakog strpljivog i zahval
nog." (Sebe', 15.-19.)
Genealozi, meu kojim a je i Muhammed ibn Ishak,
kau da je ime Sebe ' a bilo Abdu-ems ibn Jedub ibn
Ja'reb ibn Kahtan. On je bio prvi koji je uzimao ratni pli
jen i bio je veoma dareljiv prema ljudima. Es- Suhejli

PRIE IZ KuR' ANA

78

kae: "Prenosi se da j e on bio prva okrunjena linost, a

neki uenjaci kau da je bio musliman i da je pisao po
eziju u kojoj j e donio dobre vijesti o dolasku poslanika
Muhammeda, sallalla.hu 'alejhi ve sellem." Ovo posljed
nje kazivanje se pripisuje Ibn- Dija' u u njegovoj knjizi ko
ja nosi naslov: "Et-Tenviru fi Mevlidi-1-Beiri-n- Nezir".
Imam Ahmed kae: " Rekao mi je Ebu-Abdurra.hman,
od Abdullaha ibn Luha'ija, od Abdullaha ibn Da'le, koji
je rekao da je uo Abdullaha ibn Abbasa da kae: 'Neki
ovj ek je upitao Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve
sellem, o Sebe' u, da li je to bio ovjek, en a ili zemlja, pa
je on rekao: ' Uistinu, to je bio ovj ek, kojem su bila rodena deseterica sinova. esterica od njih su se nastanili
u Jemenu, a etverica u amu (Siriji) . Oni u Jemenu su
bili: Mizhad, Kinda, Ezd, E'arije, E nmar i Himjer. A oni
koji su se nastanili u Siriji su bili: Lahm, Duzam, Amile
i Gassan.' " Onaj koji je pitao je bio Ferve ibn Musaik El
Gatifi.
Ovo znai da naziv Saba obuhvata sva ova plemena.
Medu njima su takoe bili Et-Tebabi'a (jedn.

Tubbe ') u

Jemenu. Njihovi su kraljevi nosili krune, kao to su to

inili kraljevi Perzije. Arapi su nazivali sve o ne koji su
vladali Jemenom i Hadramevtom " tubbe"', kao to su
nazivali kraljeve Sirije i Arabijskog poluotoka " cezarom",
vladara Perzije " kisrom", vladara Egipta " faraonom", vla
dara Abesinije " negusom", a vladara I ndije "ptolome
jom". Belkisa je bila medu Himjerovim kraljevima, koji
su vladali Jemenom. ivjeli su u srei i rahatluku, u obi
lj u hrane: voem, usjevima i ostalim. Bio je to pravedan
narod koji je slijedio Pravi p ut, ali, kada su se okrenuli

KAZIVANJE o SABI

79

od Allahove milosti i zanijekali je, neizbjeno su prizvali

na sebe i svoj narod unitenj e i propast.
Muhammed ibn Ishak p renosi od Vehba ibn Muneb
biha, koji kae: " Uzvieni Allah i m j e poslao trinaest pos
lanika." Es-Sadi tvrdi da i m j e Uzvieni Allah poslao dva
naest hiljada poslanika. Allah zna najbolje.
Poto su zamijenili uputu stranp uticom i poklonili se
pred Suncem umjesto pred Uzvienim Allahom, to se
dogodilo u razdoblju Belkise i njenih predaka i to je
nastavljeno sve dok Allah nije na njih poslao poplavu
poputanjem brane. Uzvieni Allah kae: "Ali oni su ne
zahvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili, popu
tanjem brana nastalu, i zamijenili im njihove vrtove
drugim vrtovima sa plodovima gorkim i tamariskom
i neznatnim lotosom divljim. Kaznili smo ih tako zato
to su bili nezahvalni, a da li Mi kanjavamo ikoga dru
gog do nevjernika, nezahvalnika?!"
M nogi uenjaci spominj u da je brana u M a'rebu bila
izgraena da zadri vodu u dolini izmedu dvije velike
planine, pa kada je voda porasla, narod je poeo da sadi
vonjake i razno povre. Takoder, kae se da je graditelj
brane bio Sebe' ibn J a'reb, koj i je p romijenio smjer vo
dotoka kroz sedamdeset dolina, natjeravi vodu u nju .
Pored toga, on je izveo vodu iz trideset vrela i j ama, ali
je umro prije nego to je to zavrio. Zato je to dovr
io himjerski narod, a pokrivalo je povrinu od jedne
kvadratne milje. Tako su ivjeli u srei i izobilj u . Ka
tade i drugi su kazali: "ena bi ila ispod drvea, no
sei na glavi korpu za branje voa, a plodovi su sami
padali i p unili je, bez ikakvog truda i hranja, tako ih je
mnogo bilo i tako su bili zreli." I kazali su da je vaz-

PRIE rz KuR' ANA

Bo

duh, koj i su udisali, bio tako ist i svje da ni komaraca,

ni buha, niti drugih insekata nij e bilo u njihovoj zemlj i.
Uzvieni Allah kae: "Stanovnici Sabe imali su dokaz u

mjestu u kome su ivjeli: vrtove, zdesna i slijeva. 'Je

dite hranu Gospodara svoga i budite Mu zahvalni; ka
kav divan kraj i Gospodar koji mnogo prata!' " (Sebe',
15.) l kae: . . . i kad je Gospodar va objavio: 'Ako bu
dete zahvalni, Ja u vam, zacijelo, jo vie dati; budete
li nezahvalni, kazna Moja doista e stroga biti." ( Ibra
"

him, 7. ) I, kada su oni poeli oboavati druge, umjesto

Svemogueg Allaha i osiono se ponaati prema Njegovoj
milosti, zatraili su od Njega, da razdaljine tokom nji
hovih p utovanja budu due - a rastoj anja meu njima
su bila lahka, zbog ega su putovali bezbjedno, i nou
i danju . Tako su zatraili da se ono to je dobro zami
j eni onim to je loe, poput Izraeliana koji su zatraili
od Svemogueg Allaha da im se zamijene mana i prepe
lice - povrem, krastavicama, penicom, leom i crve
nim lukom. Zbog toga su bili lieni velikog blagoslova
i obilne milosti, njihova zemlj a j e unitena, a oni su se
razili posvuda. Uzvieni Allah kae: "Ali oni su neza

hvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili." Mnogi

uenjaci kau da je Uzvieni Allah poslao mieve ili pa
cove na temelje brane i, kada to oni p rimijetie, doni
j ee make da ih pojedu, ali je sve bilo uzalud. Teme
lj i su oslabili i, konano, brana je popustila, pa je voda
sve potopila. Njihova lijepa stabla voa su zamij enjena,
kako Uzvieni Allah kae, u nevaljala: " . . . i zamijenili
im njihove vrtove drugim vrtovima sa plodovima gor
kim i tamariskom" i " . . . neznatnim lotosom divljim",
od kojeg su do bij ali samo sitne lotosove plodove, koji su

KAZIVANJE o SABI

81

bili neznatni u odnosu na bezbrojne bodlje koje imaj u .

Uzvieni Allah kae: "Kaznili smo ih tako zato to su

bili nezahvalni, a da li Mi kanjavamo ikoga drugog do

nevjernika, nezahvalnika?!", tj. M i otrom kaznom ka
njavamo samo one koji u Nas ne vjeruj u, protivrjee Na
im poslanicima, ne sluaju nae naredbe i prelaze Nae
granice.
Uzvieni Allah kae: . . . i Mi uinismo da se o njima
samo pria, a njih kud koje raselismo", tj. nakon uni
"

tenja njihovih vrtova, imanj a i zemlje, oni su morali ot

putovati i odseliti se. Tako su se razili u razne krajeve
zemlje. Neki od njih su doselili u Hidaz, a H uza' a je do
selio u Meku. Neki su doselili u Meinu i bili su prvi koji
su je nastanili. Zatim su ih slijedila tri idovska plemena:
Benu- Kajnuka, Benu-Kurejza i Benu- Nadir. idovi su
se udruili sa Evsom i Hazredom i tu ivjeli (do vre
mena poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sei
lem) . Neki od njih su se preselili u am (Siriju) i nakon
toga su preli. na kranstvo: Gassan, Amile, Bahra, Lu
ham, Duzem, Tanuh, Taglub i drugi.
Muhammed ibn Ishak u svome ivotopisu poslanika,

Kitabu-s-Sira, kae da je prvi koji je napustio Jemen, pri

je poplave sa brane, bio Amr ibn Amir El-Luhami. Lu
ham je bio sin Adi ibn El-Haris ibn Murre ibn Ezd ibn
Zejd ibn Muha' ibn Amr ibn Urejb ibn Jedub ibn Zejd
ibn Kehlan ibn Sebe'. Takoer, Ibn-Hiam kae: " Luham
ibn Adi ibn Amr ibn Garib ibn Sebe'." Ibn- Ishak kae:
" Razlog njegovog naputanja Jemena, kako mi je kazao
Ebu -Zej d El- Ensari, bilo je to to je vidio mia, ili p acova,
kako kopa ispod brane Ma'reba, koj a je koritena da za
dri vodu iznad, pa je shvatio da brana nee dugo po-

PRIE IZ Ku R' ANA

82

trajati i odluio da ode iz Jemena. Kako bilo, on je ob

manuo svoj narod naredivi svom najmlaem sinu da
ga oamari pred svij etom. Sin je uinio ta mu je bilo
nareeno, a Amr je kazao: "Nikad neu ivjeti u mjestu
u kojem me oamario moj najmlai sin." I ponudio je
svoju imovinu na rasprodaj u . Plemi iz Jemena je rekao:
"Uhvatite priliku to se Amr naljutio i kupite svu nje
govu imovinu." Tako je krenuo sa svojo m djecom i nji
hovim potomstvom. Ezd j e kazao: "Mi nikada ne bismo
napustili Amr ibn Amira", pa su prodali svoj u imovinu i
pridruili mu se u njegovom bijegu ( ne znajui njegove
stvarne namjere) . Stigli su u zemlju Ak, ij i su se sta
novnici protiv njih borili, i nekada bi nadvladali jedni, a
nekada drugi.
Konano, oni su napustili zemlju Ak i rasuli se po raz
nim zemljama. Ibn-Defne ibn Amr ibn Amir je otiao
u am (Sirij u) , Evs i Hazred su otili u Jesrib (Meinu) ,
Huza'a je otiao u Merran, Suratski Ezd je otiao u Es
Surat, a omanski Ezd je otiao u Oman. Zatim j e Uzvi
eni Allah poslao poplavu na branu i ona se potp uno
uruila. Kur'an asni nosi svjedoanstvo o ovom doga
aj u .
Es-Sadi prenosi slino, a Muhammed ibn Ishak kae
da je Amr ibn Amir bio sveenik. Drugi kau da je nje
gova ena bila Tarifa b int El- Hajr El-Himjeri i da je i
ona bila sveenica. Ona je predskazala unitenje nji
hove zemlje, pa poto su vidjeli predznak u tom p acovu
ili miu, uinili su to to su uinili. A Allah najbolje zna!
Njihova itava pria je spomenuta u egzegezi (tumae
nj u Kur'ana) preko Ikrime od Ibn Ebi- Hatima.

KAZIVANJ E o SAI3I

Svakako, nije cijeli narod Sabe otiao iz Jemena na

kon ruenj a brane, ve j e veina tamo ostala. Samo je
narod brane (Ma'reb) otiao i rairio se po Zemlji. Ovo
je iskazano u hadisu spomenutom ranij e, koji p renosi
Abdullah ibn Abbas, da se veina Jemenaca nij e iselila iz
Jemena. Otila su samo etiri plemena, a est ih je os
talo. Oni su tamo nastavili ivjeti i oni i njihovi nasljed
nici su zadrali svoj u vlast, osim u periodu od sedam
deset godina kada su je bili lieni od strane vojske pos
lane od Negusa, a kojom su komandovali Ebreha i Erjat.
Zatim je ona bila ponovo steena od strane Sejfa ibn Zi
Jezena El-Himjerija kratko prije roenja poslanika Mu
hammeda, sallalHihu 'alejhi ve sellem. Allahov Poslanik,
sallallahu 'alejhi ve sellem, je poslao u Jemen Aliju ibn
Ebi Taliba i Halida ibn El-Velida, pa Musaa El-E'arija i
Mu'aza ibn Debela da pozovu narod da prigrle islam.
Zatim je El- Esved El-Ansi zauzeo Jemen i istjerao izas
lanike Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem.
Tokom perioda Ebu- Bekra Es-Siddika, El- Esved El -Ansi
je ubijen, a muslimani su p reuzeli vlast u Jemenu.

Uzejr
Uzvieni Allah kae: "Ili za onoga koji je prolazei po

red jednog do temelja poruenog grada, povikao: 'Ka

ko e Allah oivjeti ove to su pomrli?' I Allah uini te
on umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga oivje
i zapita: 'Koliko si ostao?' - 'Dan ili dio dana' - odgo
vori. 'Ne', ree On -, 'ostao si stotinu godina. Pogledaj
jelo svoje i pie svoje, - nije se pokvarilo; a pogledaj i
magarca svoga - da te uinim dokazom ljudima -, a
pogledaj i kosti, - vidi kako ih sastavljamo, a onda ih
mesom oblaemo.' I kad njemu bi jasno, on povika: 'Ja
znam da Allah sve moe!' " (El- Bekare, 259.)
I kae: "Jevreji govore: 'Uzejr je - Allahov sin', a kr
ani kau: 'Mesih je - Allahov sin'. To su rijei nji
hove, iz usta njihovih, oponaaju rijei nevjernika pri
janjih, - ubio ih Allah! Kuda se odmeu?" (Et-Tevbe,
30.)

El-Hafiz Ebu-1- Kasim ibn Asakir kae: "On j e Uzejr

ibn Derve, ili Ibn- Surejk ibn Adijj ibn Ejj ub ibn Der
zene ibn Arijj ibn Tekijj ibn Usbu' ibn Fenhas ibn El
Azer ibn Harun ibn Imran." Takoer, kae se da j e to
Uzej r ibn Seruha. Neke predaje tvrde da se njegov me
zar nalazi u Damasku. Zatim, El- Hafiz Ibn-Asakir pre-

86

PRIE Iz KuR'ANA

nosi od Ebu-1- Kasima El-Begavija, od Davuda ibn Amra,

od Hibbana ibn Alija, od Muhammeda ibn Kurej ba, od
njegovoga oca, od Abdullaha ibn Abbasa, koji kae: "Ne
znam da li su Tub be' prokleti ili nisu. l, ne znam da li je
Uzejr bio poslanik ili nij e." On prenosi slino iz hadisa
Muemmela ibn El- Hasana, od Muhammeda ibn Ishaka
Es- Sedezij a, od Abdurrezzaka, od Ma'mera, od Ibn Ebi
Zuejba, od Se' ida El-Makberija, od Ebu-Hurejre, r. a . .
Zatim, prenosi od Ishaka i b n Bira, koji j e odbaen,
od Dubejra i Mukatila, od Ed-Dahhaka, od Abdullaha
ibn Abbasa, r. a. , koj i kae: " Uzejr je bio, kao malo dijete,
meu zarobljenim od Nabukodonosora. Kada je imao
etrdeset godina, Uzvieni Allah mu je dao mudrost i
niko nije bio uenij i od njega u Tevratu. On je bio spo
menut u nizu poslanika i vjerovj esnika, dok njegovo ime
nije izbrisano od strane Svemogueg Allaha kada je upi
tao o Boijem odreenj u . " (Ovaj hadis je slab i odbaen)
A Allah najbolje zna.
lshak ibn Bir prenosi od Se'ida, od Ebu-Arube, od
Katade, od El- Hasana, od Abdullaha ibn Selama, da je
Uzejr bio ovj ek kojeg je Allah uinio da umre stotinu
godina, a zatim ga ponovo podigao.
Ibn-Ishak ibn Bir kae: " Rekao mi je Se'id ibn Be
ir, koji prenosi od Vehba ibn Munebbiha: 'Uzejr j e bio
mudar, poboan vjernik. Jednog dana, iziao j e da po
gleda neto od svoga imanj a, pa, kada je zavrio, pro
ao je pokraj razruenog mjesta, gdje ga je zahvatila vru
ina. Uao u to porueno mjesto j aui na svome ma
garcu. Siao je sa magarca drei dvije korpe, j edna j e
b i l a p una smokava, a druga p u n a groa. Sjeo j e i iz
vadio zdjelu u koj u je iscijedio groe i u njoj namoio

VZEJR

87

suh hljeb koji je imao. Pojeo je j edan dio, a potom je le

gao na lea, oslonivi svoje noge o zid i poevi zuriti u
strop kue. Vidio je zatim i neke raspadnute kosti, pa j e
rekao: 'Kako e Allah oivjeti ove to su pomrli? ' O n nije
sumnjao u Allahovu mo da to uini, ve je to kazao u
dei se. Zbog toga, Uzvieni Allah mu je poslao Meleka
smrti, koji je uzeo njegovu duu i tako je Allah uinio
da ostane mrtav stotinu godina. Nakon stotinu godina,
Uzvieni Allah mu je p oslao meleka, koji je stvorio nje
govo srce, da ga uini svj esnim, zatim mu je stvorio dva
oka da mu omogui da vidi i shvati kako Uzvieni Allah
proivljava mrtve. Melek je dalje nastavio da upotpu
njava njegovo ponovno stvaranje, dok je on posmatrao.
Zaodjenuo je njegove kosti mesom, koom i kosom. Za
tim, udahnuo je u njega duu. On je sve ovo gledao i bio
potpuno svjestan. Melek ga je upitao kazavi: " 'Koliko

si ostao?' - 'Dan ili dio dana' - odgovori", jer j e ui

njeno da umre popodne, a zatim mu je ponovo dat i
vot kraj em dana, dok je Sunce bilo jo uvijek na nebu;
zato j e kazao . . . ili dio dana", tj. ak ni cijeli dan. Me
"

lek j e rekao: " 'Ne', ree On -, 'ostao si stotinu godina.

Pogledaj jelo svoje i pie svoje", tj. suhi hljeb i iscije

eno groe nisu se p romijenili, niti pokvarili, " . . . nije

se pokvarilo", i groe i smokve se takoe nisu promije

nili. Kada je poeo u srcu sumnjati u takvu stvar, melek
je rekao: "Da li to ne vj eruje u ono ta sam ja kazao?" "A

pogledaj i magarca svoga", pogledao je svoga magarca

i naao da su nj egove kosti raspadnute i da su p ostale
sasvim unitene. Melek je pozvao magareve kosti i one
su se odazvale na njegov poziv, te se sakupile dolazei iz
svih smjerova, sve dok ponovo nisu sainile jednu cje-

88

PRIE Iz KuR' ANA

linu, dok je Uzejr posmatrao i zaodjenuo ih mesom, ko

om i krznom. Zatim je melek udahnuo ivot u njega i
on se probudio podigavi svoje ui i glavu prema nebu
mislei da je doao Posljednji as. O tome se kazuje u
Njegovim rijeima: " 'a pogledaj i magarca svoga - da

te uinim dokazom ljudima -, a pogledaj i kosti, vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom ob laemo.'
I kad njemu bi jasno, on povika: 'Ja znam da Allah sve
moe!' " Zatim, o n j e odjahao na svome magarcu na
trag u svoje selo, gdje je bio nepoznat ljudima, a ni on
nije njih poznavao. ak ni svoju vlastitu kuu nije lahko
pronaao. Kada je doao do kue, naao je jednu osaka
enu, slijepu i staru enu, koja je bila u stotinu i dvade
setoj godini ivota. Ona je bila slukinja koju je imao u
prolosti, a, kada je otiao, imala je svega dvadeset go
dina. Upitao ju je kazavi: "Da li je ovo Uzejrova kua?"
Rekla je: "Da, jeste." Zaplakala je i rekla: "Danas se vie
niko ne sjea Uzej ra." Rekao joj je da je on Uzejr i da je
Uzvieni Allah uinio da umre stotinu godina, a zatim
mu ponovo ivot dao. Rekla je: "Slavljen neka je Allah!
Izgubili smo Uzejra prije stotinu godina i nikad nismo
uli nita o njemu." Rekao je: " Uistinu, ja sam Uzej r."
Ona je rekla: "Uzejr je bio ovjek ije su dove bile pri
mane kod Svemogueg Allaha, pa pozovi Allaha da mi
vrati moj vid, da te pogledam, pa, ako j esi Uzejr, ja u
te svakako prepoznati." Potom je uinio dovu Svemo
guem Allahu, pa potrao po njenim oima i one su bile
izlij eene. Uzeo ju je za ruku i rekao: " Ustani Allahovom
voljom! " O na je ustala Allahovom voljom. Pogledala ga
je i kazala: "Svjedoim da si ti Uzejr." Zatim je krenula
Izraelianima, koji su bili okupljeni na sijelu, a tu je bio

UZEJR

89

i Uzejrov sin, koj i je imao stotinu i osamnaest godina,

i njegovi unuci, a potom ih pozvala, govorei: " Ovo j e
Uzej r koji vam s e vratio." Oni j o j nisu povjerovali, p a je
ona rekla: "Ja sam ta i ta, vaa slukinja. On je uinio
dovu Allahu za mene, pa je On izlijeio moj vid i moje
noge." Dodala je: " O n tvrdi da j e Allah uinio da umre
stotinu godina, a potom mu je On ponovo ivot dao."
Svijet je ustao i krenuo da ga vidi. Njegov sin je kazao:
"Moj otac je imao crn mlade izmeu svojih ramena."
On je otkrio svoj a ramena i oni shvatie da je on Uzejr.
Izraeliani su rekli: "Uzejr je bio j edini koji je pamtio ci
jeli Tevrat napamet, a Nabukodonosor ga je spalio i od
njega nije nita ostalo, osim ono ega su se ljudi mo
gli prisjetiti. Pa (ako ti stvarno j esi Uzej r) , zapii nam
ga." Njegov otac, Seruha, bio je zakopao Tevrat tokom
perioda Nabukodonosora na mjesto koje niko nije poz
navao osim Uzejra. Tako ih j e on odveo na to mjesto i
izvadio ga, ali, naalost, listovi su b ili istruhli i uprop a
teni. Stoga je sjeo u hlad drveta okruen Izraelianima
i obnovio im Tevrat. Tada su se dvije zvijezde spustile sa
neba i ule u njegova usta od ega se on prisjetio cij e
log teksta Tevrata i tako ga obnovio Izraelianima. Zato

"Jevreji govore: 'Uzejr je - Allahov sin", (Et-Tevbe, 30.)

zbog ove dvije zvijezde, obnavlj anj a Tevrata i brige za
stanje Izraeliana.

Obnovio im je Tevrat u zemlji Es

Sevad. Grad, za koji se kae da je u njemu umro, naziva

se Sajrabad."
Abdullah ibn Abbas, r. a. , kae: "Tako je on bio, kako
kae Uzvieni Allah: 'da te uinim dokazom ljudima',
tj. Izraelianima. On je sjedio sa svoj im sinovima, mlad
ovjek meu starcima, j er je umro kada je imao etrde-

PRIE IZ Ku n'ANA

go

set godina, a proivlj en j e u istim godinama u kojima

je i umro." Abdullah ibn Abbas kae: "On je proivljen
nakon vremena Nabukodonosora." I sto se prenosi od
El- Hasana.

Da li je Uzejr bio vjerovjesnik?

Dobro j e poznato da je Uzej r bio j edan od vjerovjesnika
poslanih Izraelianima, doao je u periodu izmeu vre
mena u koj em su ivj el i D avud i Sulej man i vremena u
kojem su ivj eli Zekerij j a i Jahja, a. s. U tom vremenu
niko meu Izraelianima nij e znao Tevrat napamet. Uz
vieni Allah je njega nadahnuo da p rimi Tevrat u svoje
srce, a zatim ga je prouio Izraelianima. Vehb ibn Mu
nebbih kae: " Uzvieni Allah j e naredio meleku da se
spusti sa svj etlom koje e baciti na Uzejra. Nakon toga,
Uzejr je zapisivao Tevrat slovo po slovo, sve dok nije bio
zavren."
I bn -Asakir prenosi od Abdullaha ibn Abbasa, r. a., da
je upitao Abdullaha ibn Selama o Allahovim rijeima:

"Jevreji govore: 'Uzejr j e - Allahov sin' (Et-Tevbe, 30. ) ,

"

zato su o n i tako govorili? I bn-Selam je spomenuo nje

govo (Uzej rovo) zapisivanje Tevrata iz p amenj a i govor
Jevrej a da im Musa, a. s. , nije dao Tevrat, osim u knjizi, a
da im ga j e Uzej r dao bez knjige. Zbog toga su neki meu
njima kazali: " Uze jr je Allahov sin." U vezi sa ovim, mno
gi uenjaci kau: " U vrijeme Uzejra je p rekinut kontinu
itet u prenoenju Tevrata." Ovo j e vrlo vjerovatno ako
Uzejr nije bio vjerovjesnik, to je p rihvaeno od Ata'a
ibn Ebi- Rebbaha i Hasana El-Basrij a, a to se prenosi i od
Ishaka ibn Bira, od Mukatila ibn Sulejmana, od Ata'a

UZEJR

91

ibn Ebi- Rebbaha, koji je rekao: "To vrijeme je svjedo

ilo devet stvari: Nabukodonosoru, vrtovima Sane, vr
tovima Sabe, vlasnicima rova, Hasuri, stanovnicima pe
ine, vlasnicima slona, Antiohiji i Tubbe'u."
Ishak ibn Bir kae: " Prenio mi je Se' id od Katade,
od El- Hasana, da je rekao: 'Taj period je svjedoio po
javama Uzejra i Nabukodonosora.' " tavie, prenosi se
u Muslimovom

Sahihu da j e Allahov Poslanik, sallalla

hu 'alejhi ve sellem, rekao: "Ja sam najblii sinu Merje

minom od svih ljudi, a poslanici su od razliitih majki,
ali jedne vjere i nijedan poslanik nije bio poslan izmeu
mene i njega (lsaa, a. s.)."
Vehb ibn Munebbih kae: " O n j e bio proivljen u pe
riodu izmeu pojave Sulej mana, a. s., i pojave lsaa, a. s.
Ibn-Asakir prenosi od Enesa ibn Malika i Ata' a ibn Es
Sa' iba, kako kau: " Uzejr je bio proivljen u vremenu
Musaa ibn Imrana i traio je doputenje da se susretne
sa Musaom, a. s. , ali je Musa to odbio zbog njegovog pi
tanja o Boijoj odredbi. Otiao je govorei: 'Umrijeti sto
tinu p uta je lake nego kuati ponienje jedan as.' "
to se tie onoga to je p reneseno od Ibn-Asakira i
drugih, od I bn-Abbasa, r. a., Nevfa El- Bikalija, Sufj ana
Es- Sevrija i drugih, da je upitao o Boijoj odredbi i da
je zbog toga njegovo ime bilo izbrisano meu imenima
poslanika, to je odbaen i nevjerodostojan hadis, koj i j e
vjerovatno prenesen i z pripovijesti i pria koje s u izmis
lili I zraeliani.
Prenosi Abdurrezzak i Kutejbe ibn Se' ida, od Da'fera
ibn Sulejmana, od Ebu-Imrana El- Devnija, od Nevfa
El-Bikalija, koji kae: " Uzejr je kazao svome Gospodaru:
'O Gospodaru! Ti si oblikovao stvoreno i Ti u zabludi os-

92

PRIE IZ KuR'ANA

tavlja koga hoe i upuuj e koga hoe.' Tada mu je

kazano: ' Kloni se toga!' Ali se on povratio. Ponovo mu je
kazano: 'Kloni se toga ili e tvoje ime kao poslanika biti
izbrisano! Ja neu biti ispitivan o Mojim djelima, dok e
oni (sva stvorenja) iznijeti raun o onome ta su inili.' "
Zbirke vjerodostojnih hadisa, svi osim Tirmizija, pre
nose hadis Ju nusa ibn Jezida, od Ez-Zuhrija, od Se' ida
i Ebu- Seleme, od Ebu-Hurejre, a takoder taj hadis pre
nosi u'ajb, od Ebu Ez-Zinada, od El-A'reda, od Ebu
Hurejre, kako kae: "Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi
ve sell em, je rekao: 'Mrav je ugrizao poslanika (medu ra
nijim poslanicima) i on je naredio da se itav mravinjak
spali. Allah mu je objavio:

'Zbog jednog ugriza mrava,

ti si spalio jednu zajednicu medu zajednicama koje veli
aju Moju uzvienost!' " Ovaj poslanik je bio Uzejr, kako
prenosi Ishak ibn Bir, od Ibn-Du rejda, od Muham
meda ibn Abdul-Vehhaba ibn Mudahida, od njegovog
oca; takoer se prenosi od Abdullaha ibn Abbasa, r. a., i
El- Hasana El- Basrija. A Allah najbolje zna!

Zulkarnejn
Uzvieni Allah kae: "l pitaju te o Zulkarnejnu. Reci:

'Kazau vam o njemu neke vijesti.' Mi smo mu dali

vlast na Zemlji i omoguili mu da izvri ono to eli.
I on poe. Kad stie do mjesta gdje Sunce zalazi, uini
mu se kao da zalazi u jedan mutan izvor i nae u bli
zini njegovoj jedan narod. 'O Zulkarnejne,' - reko
smo Mi - 'ili e ih kazniti ili e s njima lijepo pos
tupiti?' 'Onoga ko ostane mnogoboac' - ree - 'kaz
niemo, a poslije e se svome Gospodaru vratiti, pa e
ga i On tekom mukom muiti. A onome ko bude vje
rovao i dobra djela inio - nagrada najljepa, i s njim
emo blago postupiti.' I on opet poe. I kad stie do
mjesta gdje Sunce izlazi, on nae da ono izlazi iznad
jednog naroda kome Mi nismo dali da se od njega bilo
ime zakloni. I on postupi s njima isto onako kako je s
onima prije postupio. I on poe. Kad stie imeu dvije
planine, nae ispred njih narod koji je jedva govor ra
zumijevao. 'O Zulkarnejne,' - rekoe oni - 'Je'dud i
Me'dud ine nered po Zemlji, pa hoe li da izmeu
nas i njih zid podigne, mi emo te nagraditi.' 'Bolje
je ono to mi je Gospodar moj dao' - ree on. 'Nego,
samo vi pomozite meni to vie moete, i ja u izmeu

PRIE Iz KuR' ANA

94

vas i njih zid podii. Donesite mi velike komade gvo

a!' I kad on izravna dvije strane brda, ree: 'Puite!'
A kad ga usija, ree: 'Donesite mi rastopljen mjed da
ga zalijem.' I tako oni nisu mogli ni da preu niti su ga
mogli prokopati. 'Ovo je blagodat Gospodara moga!'
- ree on. 'A kada se prijetnja Gospodara moga is
puni, On e ga sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospo
dara moga e se, sigurno, ispuniti.' (El-Kehf, 83.-98.)
"

Da li je on bio poslanik?
Uzvieni Allah pohvalj uje Zulkarnejna u asnom Kur'a
nu za njegovu pravednost. Vladao je istokom i zapa
dom, mnogim podrujima ije je stanovnike pokorio i
njima vladao sa potpunom pravdom.

Najvjerovatnije

miljenje je da je on bio samo kralj. Takoer, kae se da

je bio vjerovj esnik ili poslanik. Svakako, najmanje vjero
vatno stajalite je da je bio melek. Ovo posljednje se pre
nosi od Voe vjernika, Omera ibn El- Hattaba, r. a., koji je
uo ovjeka da p oziva nekoga kazavi: "O Zulkarnej n!"
O n (Omer) j e rekao: "uti! Nije li vam dovoljno da se na
zivate imenima poslanika, ve uzimate imena meleka?"
Prenosi se da je Abdullah ibn Omer rekao: "Zulkar
nejn je bio vjerovjesnik." Nasuprot tome, Ebu- Hurejre
prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sei
lem, rekao: "Ne znam da li je Tubba' bio proklet ili nije.
I, ne znam da li su

hudud (propisane kazne) iskuplj u

j ue za onoga kome su propisane ili nisu. I, ne znam da

li je Zulkarnejn bio vjerovjesnik ili nije." (Ovaj hadis je
udan)

Z U LKARNEJN

95

U drugoj predaji, Ibn-Abbas, r. a. , prenosi izvj ee ko

je govori da je Zulkarnejn bio dobar kralj, ije j e djelova
nje bilo pohvaljeno u Allahovoj knjizi (Kur'anu) ; uinjen
je pobjedonosnim, a Hidr je bio njegov pomonik, voj
skovoa i savj etnik.
El- Ezreki i drugi su spomenuli da je Zulkarnejn p ri
grlio islam od Ibrahima, a. s., i da j e obilazio oko Ka'be
s njim i njegovim sinom Ismai' lom, a. s. Takoer, pre
nosi se od Ubejda ibn Umejra i njegovog sina Abdul
laha, kao i od drugih, da je Zulkarnejn pjeice krenuo da
obavi had. uvi za to, Ibrahim, a. s., ga j e p rimio, ui
nio dovu Allahu za njega i posavjetovao ga. Pored toga,
Uzvieni Allah je Zulkarnejnu potinio oblake, koj i su ga
nosili kuda god je poelio.

Zato je nazvan Zulkarnejn ("Dvorogi")

Ovo je sporno pitanje i ne postoji neki konaan, poz
nat razlog tome. Neki kau: "On j e imao neto na svo
joj glavi to je izgledalo poput dva roga." Vehb ibn Mu
nebbih kae: " O n j e imao dva roga od mesinga na svojoj
glavi." (Ovo objanjenje je vrlo slabo)
Uenjaci od Naroda knjige (krana i Jevrej a) kau:
"To je zbog toga to je vladao perzijskim i rimskim oblas
tima." Takoer se kae: "Dop irao je do p rve zrake izlaze
eg sunca na istoku , i one na zapadu, i vladao je svime
to je izmeu." (Potonje miljenje je mnogo vjerovat
nije, kako kae Ez-Zuhri)
El-Hasan El- Basri kae: "On j e imao dvije pletenice,
koje bi p resavio, zbog ega je n azvan Zulkarnejn." ls
hak ibn Bir p renosi da j e djed Omera ibn u'ajba kazao:

96

PRIE IZ KuR'ANA

"Zulkarnejn je jednom pozvao nasilnog kralja na Alla

hov p ut. Kralj ga je udario u glavu i slomio j edan od nje
govih rogova. Zulkarnejn ga j e ponovo pozvao, i silnik
mu j e slomio drugi rog. Tako je nazvan Zulkarnej n."
Prenosi Es- Sevri da je Alija ibn Ebi-Talib, r. a., jednom
upitan o Zulkarnej nu. On je odgovorio kazavi: "On j e
b i o ispravno voen i poboan ovj ek. Pozvao je svoj na
rod Allahu, a oni su udarili u njegov rog (stranu glave) i
ubili ga. Uzvieni Allah ga j e proivio i on ih je ponovo
pozvao, a oni su ga ponovo udarili u njegov desni rog i
ubili ga (po drugi p ut) . Uzvieni Allah ga je opet proi
vio i zato je nazvan Zulkarnejn." U drugim predajama,
prenosi se od Ebu- Tufejla, od Alije ibn Ebi- Taliba, da je
kazao: " O n nij e bio ni vjerovj esnik, ni poslanik, ni me
lek, ve je bio poboan, iskren vjernik."

Koje je njegovo ime?

Uenjaci se ne slau u pogledu njegovoga imena. Ez
Zubejr ibn Bekkar prenosi od Abdullaha ibn Abbasa, r. a.:
" Njegovo ime je bilo Abdullah ibn Ed- D ahhak ibn Ma'd,
ili Mus'ab ibn Abdullah ibn Kinan ibn Mensur ibn Ab
dullah ibn El- Ezd ibn Gavs ibn Nebt ibn Malik ibn Zejd
ibn Kehlan ibn Sebe' ibn Kahtan."
Prenosi se u j ednom hadisu da je on iz plemena Hi
mjer, a da je nj egova majka Vizantijka, i da je nazvan
"Filozof" zbog izvrsnog shvatanja. Kako bilo, Es- Suhejli
kae: " Nj egovo ime je b ilo Merzeban ibn Merzebah."
Ovo je spomenuo Ibn-Hiam, koji je na drugom mjestu
spomenuo da j e njegovo ime bilo: "Es-Sa'b ibn Zi-Mera' -

ZULKARNEJN

97

id, koji je bio djed Tababije, i o n je t aj koji je dao p resudu

Ibrahimu, a. s. , vezanu za vrelo Es-Seb ' . "
Kae se: " O n j e bio Efridun i b n Esfijan koji j e ubio Ed
Dahhaka." El- Kass ibn Se' ide El-lj adi j e kazao u svom
poznatom govoru: "O narode Ij ad ibn Es-Sa'ba! Zulkar
nejn je vladao istokom i zapadom, potinio dine i ljud
ski rod, i ivio j e dvije hiljade godina. Kako bilo, sve j e to
bilo poput treptaj a oka."
Ed- Darekutni i lbn- Mekul su spomenuli da j e njegovo
ime bilo Hirmis, ili Hirvis ibn Kitun ibn Rumi ibn Lenti
ibn Keevhin ibn Junan ibn ]afis ibn Nuh, a. s., a Allah
zna najbolje!
lshak ibn Bir prenosi od Se' id ibn Beira, od Katade
kako kae: "Aleksandar je bio Zulkarnejn, njegov otac je
bio prvi cezar i on je b io iz potomstva Sama ibn Nuha,
a. s."
Treba razlikovati dvije osobe koje su nazivane Zulkar
nejn. Prvi je poboni Zulkarnej n, dok je drugi Aleksan
dar ibn Filip ibn Masrim ibn Hirmis ibn Mej tun ibn Ru
mi ibn Lenti ibn Junan ibn J afis ibn Juna ibn erhun ibn
Ruma ibn erfet ibn Tevfil ibn Rumi ibn El- Esfer ibn Jakz
ibn El-Is ibn Ishak ibn Ibrahim, a. s. Ovu lozu je potvrdio
El-Hafiz Ibn Asakir u svome

Tarihu (Historiji) . tavie,

on je bio makedonski, grki i egipatski voa koji je zas

novao Aleksandriju i po kome su Rimljani poeli rau
nati vrijeme. On se pojavio dugo vremena nakon prvog
Zulkarnejna. To je bilo tri stotine godina prije Isa, a. s.
Njegov pomonik je bio p oznati filozof Artatalis (Aristo
tel) . tavie, on je taj koji je ubio Darija ibn Darija, po
korio perzijske kraljeve i osvojio njihove zemlje. Usmje
ravamo itateljevu p anju na ovo samo zato jer mnogi

PRIE IZ Ku R' ANA

98

ljudi misle da su dva ovjeka koji se nazivaj u Zulkarnejn

jedna osoba, to je velika greka, j er postoji velika raz
lika izmedu njih dvojice. Prvi je bio poboan, smjeran,
pravedan vjernik u Svemogueg Allaha, pravedan kralj
ij i je pomonik bio poboan ovjek, Hidr. Stavie, neki
uenjaci izj avlj uju da je on bio i vjerovjesnik, dok je po
tonji bio politeist iji j e pomonik bio ranije spomenuti
filozof. Pored toga, izmedu njih dvojice je proteklo vie
od dvije hiljade godina. Zato, niko ne moe previdjeti
velike razlike izmeu nj ih dvojice, osim neuka nezna
lica!
Allahove rij ei: "I pitaju te o Zulkarnejnu" su bile ob
j avljene iz razloga to su Kurejije upitale Jevreje da im
kau neto o emu bi oni mogli upitati poslanika Mu
hammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, da provjere nje
govo znanje. Jevreji su im kazali: " Upitajte ga o ovjeku
koji je putovao zemljom i o nekoliko mladia koji su oti
li i niko nije znao ta im se dogodilo." Zbog toga, Uzvi
eni Allah je objavio kazivanja o stanovnicima peine
i o Zulkarnej nu. Tako on kae: "Reci: 'Kazau vam o

njemu neke vijesti.' ", tj. dovoljne i zadovoljavajue vi

jesti o njemu i njegovom statusu. Zatim, On kae: "Mi
smo mu dali vlast na Zemlji i omoguili mu da izvri
ono to eli", tj. Uzvieni Allah j e proirio njegovo kra
ljevstvo i obezbijedio ga onim ta mu je moglo omogu
iti da stekne ta je htio. Kutejbe prenosi da je Alij a ibn
Ebi-Talih jednom prilikom upitan o Zulkarnejnu: " Kako
je mogao doprijeti do istoka i zapada?" Alija je odgovo
rio: "Oblaci su mu bili potinj eni, pokazano mu je kako
da ostvari sve to naumi i date su mu posebne mogu-

ZULKARNEJN

99

nosti spram svj etla." Alija je dodao: "Da li eli da nas

tavim?" ovjek j e zautio, pa je stoga i Alija, r. a. , zautio.
Prenosi Ebu-Ishak Es-Suba' i od Amra ibn Abdullaha
El-Veda'ija: " uo sam M u'aviju kako kae: 'etiri su oso
be vladale svij etom: poslanik Sulejman ibn Davud, a. s. ,
Zulkarnej n, ovjek iz naroda Hulvan i jo j edan ovj ek.'
Neko je kazao: 'Da li j e to bio Hidr?' Mu'avija j e rekao:
'Nije.' "
Ez-Zubejr ibn Bekkar prenosi da je Sufjan Es- Sevri re
kao: "Saznao sam da su etiri linosti vladale cijelim svi
jetom, dvojica od njih su bili vjernici, a dvojica nevjer
nici. Vjernici su bili poslanik Sulej man i Zulkarnejn, a
nevjernici su bili Nimrud i Nabu kodonosor." Isto se pre
nosi od Se' ida ibn Beira.
Ishak ibn Bir prenosi od Se' ida ibn Ebu - Urubeta, od
Katade, od El-Hasana, koji kae: "Zulkarnejn je bio kralj
poslij e Nimruda. On je b io poboan, pravedan musli
man, koji je putovao istokom i zapadom. Uzvieni Allah
je produljio njegov ivot, dao mu pobjedu nad neprija
teljima i u posjed mu dao njihove imetke. On je pokorio
zemlj u, potinio ljude i p utovao zemljom dok nije do
segnuo istok i zapad.'' Uzvieni Allah kae: "l pitaju te o

Zulkarnejnu. Reci: 'Kazau vam o njemu neke vijesti.'

Mi smo mu dali vlast na Zemlji i omoguili mu da iz
vri ono to eli", tj. znanje o traenju sredstava za pos
tizanje stvari. Ibn-Ishak kae: "Mukatil je tvrdio da je
on pokorio zemlje i sabrao blaga, a ljudima j e ponudio
dva izbora: da prigrle njegovu vjeru i da ga slijede, ili da
budu ubijeni."
Ibn-Abbas, r. a., Mudahid, Se' id ibn Dubejr, !krima,
Ubejd ibn Ja'la, Es-Sadi, Katada i Ed-Dahhak kau: . . . i
"

100

PRIE I Z KuR 'ANA

omoguili mu da izvri ono to eli", tj. znanje. Katade i

Metar El-Verrak kau: " Ovo znai: orijentiri, mjesta, pu
tokazi i tragovi na zemlji." Abdurrahman ibn Zejd ibn
Eslern kae: " Ovo znai: j ezici koje je upotrebljavao, ne
radi osvajanja, ve zbog toga da prvi progovori sa lju
dima n a njihovom vlastitom jeziku." Najvjerovatnije i
najistinitije objanjenje j este da j e on poznavao sva sred
stva kojim bi rnogao ispuniti svoje potrebe i elje. Jer,
iz svake osvojene oblasti je dobijao sredstva koja su mu
omoguavala da zauzme sljedeu oblast, itd.
Uenjaci od Naroda knjige (krana i Jevreja) su spo
menuli da j e putovao Zemljo m hiljadu i est stotina go
dina, pozivajui ljude da oboavaj u Svemogueg Allaha,
Koj i u Svojoj vladavini nema s udruga. Ali, ini se da je
taj period malo preuvelian, a Allah zna najbolje!
Allahove rijei: "l on poe. Kad stie do mjesta gdje
Sunce zalazi", tj. dospio je do mjesta koje niko nije mo
gao prei i stao je na rub zapadnog okeana koji se naziva
Okeanus, u kojem se nalaze ostrva nazvana El-Halidat,
"Vjena". Tu je mogao posrnatrati zalazak Sunca. "Uini

mu se kao da zalazi u jedan mutan izvor", tj. more ili

okean, kao to neko, ko stoji na obali, vidi Sunce kao da
se uzdie ili silazi u more. Zbog toga je kazao: "uini mu

se", tj. kako je pomislio.

Imam Ahmed prenosi od Jezida ibn Haruna, od El
Avvarna ibn Heveba, koj i kae: " Kazao mi je osloboeni
rob Abdullaha ibn Amra, od Abdullaha, koji kae da j e
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi v e sellern, pogledao
Sunce koje je zalazilo i rekao: 'U Allahovu plamteu va
tru. Da nije Allahove zatite od nje Allahovom odred-

ZULKARNEJN

101

born, sve bi spalila to je na Zemlji.' " (Ovaj hadis je ve

oma udan i posigurno nije od vjerodostojnih hadisa.)

Zulkarnejn je traio Izvor ivota

Ibn-Asakir navodi duu predaju prema kojoj je Zulkar
nejn imao prijatelja meu melekima koji se zvao Rana
kit. Zulkarnej n ga je upitao da li poznaje mjesto na Zem
lj i koje se naziva " Izvor ivota"? Melek mu je opisao nje
gov poloaj. Zulkarnej n je krenuo da ga trai, odredivi
Hidra kao predvodnika. Hidr je naiao na njega u Zemlji
tame i iz njega se napio. Ali, Zulkarnej n to nije uinio.
Kako bilo, Zulkarnejn je susreo grupu meleka u tamo
njem dvorcu i dat mu je jedan kamen. Kada se vratio
svojoj vojsci, upitao je uenj ake ko e ga staviti na je
dan tas, a na drugi tas hiljadu kamenova poput njega
(teinom i oblikom) . Kako bilo, tas sa prvim kamenom
je prevagnuo. Zatim je upitao Hidra da li e staviti na
drugi tas jedan kamen i pregrt suhe p raine. Hidrov tas
je prevagnuo ovaj put. On je zatim primijetio kazavi:
"Ovo j e kao sa sinom Ademovim, nikad nije zadovoljan
dok se ne pokopa (prekrije prainom) ". Stoga su se ue
njaci poklonili pred njim iz potovanj a i poasti, a Allah
najbolje zna!
Uzvieni All ah nas obavjetava da je dao i presudu ve
zanu za narod tog podruja: " '0 Zulkarnejne,' - reko

smo Mi - 'ili e ih kazniti ili e s njima lijepo postu

piti?' 'Onoga ko ostane mnogoboac' - ree - 'kazni
emo, a poslije e se svome Gospodaru vratiti, pa e ga
i On tekom mukom muiti", tj. on e osjetiti kaznu u
sadanjem ivotu i na Onom svijetu. Prvo j e spomenuo

102

PRIE Iz KuR'ANA

kaznu u sadanjem ivotu jer se ona ini teom nevjer

nicima. "A onome ko bude vjerovao i dobra djela inio

- nagrada najljepa, i s njim emo blago postupiti", a

ovdje je prvo spomenuo nagradu n a O no m svij etu, koj a
je vanija, kojoj je dodao blagost, tj. pravdu, znanje i
vjeru. Uzvieni Allah kae: "I on opet poe", tj. slijedio
je put povratka sa zapada na istok. Neki kau da mu je
trebalo dvanaest godina da se vrati na istok. "I kad stie
do mjesta gdje Sunce izlazi, on nae da ono izlazi iznad
jednog naroda kome Mi nismo dali da se od njega bilo
ime zakloni", tj. oni nisu imali ni kue, ni bilo kakve
zaklone da se sauvaju plamteeg Sunca. Uenjaci kau:
"Oni su p ribjegavali iskopanim rovovima u zemlji, kao
zaklon u od preih zraka Sunca." Zatim, Uzvieni Allah
kae: "l on postupi s njima isto onako kako je s onima

prije postupio." Allah zna sve o njegovim poslovima, On

ga je titio i uvao tokom njegovog putovanj a Zemljom
sa zapada na istok i obratno.
Prenosi se od Ubejda ibn Umej ra, njegovog sina Ab
dullaha i drugih, da je Zulkarnej n obavio had pjeice.
Kada je uo za to, Ibrahim, a. s., ga je susreo, uinio dovu
za njega, i posavjetovao ga. Takoer se kae da mu j e
doveden konj kojeg e j ahati, a on j e rekao: " J a neu ja
hati (na leima konja) u zemlj i, u kojoj j e poslanik Ibra
him, a. s." Zato mu je Uzvieni Allah potinio oblake, a
Ibrahim, a. s., mu je dao radosne vijesti vezane za ovo.
Oblaci su ga nosili kuda god je zaelio. Uzvieni Allah
kae: "l on poe. Kad stie imeu dvije planine, nae
ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao", tj.
oni su bili neuki. Kae se da je to bio turski narod, srod
nici Je'dudu i Me'dudu. Kako bilo, oni su mu kazali

ZULI<ARNEJN

103

da im Je'dud i Me'dud nanose zlo i ine nepravdu u

njihovoj zemlji. O ni su mu obeali dati pomo da on
sagradi p regradu koja bi ih zatitila od napada. On je
odbio da p rimi pomo koj u su mu oni ponudili nalazei
dovoljnim ono to mu je Uzvieni Allah dao: " 'Bolje je

ono to mi je Gospodar moj dao' - ree on!' Zatim je

zatraio od njih ljude i alat, da podignu p regradu meu
njima. Je'dud i Me'dud su im mogli doprijeti samo
preko tog mjesta, koje se nalazilo izmeu dvije planin
ske litice. Ostali p utevi su bili ili iroka mora, ili visoke
planine. Zbog toga, podigao ju je koristei eljezo i top
ljeni bakar, stavivi eljezo umjesto cigli, a topljeni bakar
umjesto ilovae. Uzvieni Allah kae: "l tako oni nisu
mogli ni da preu", stepenicama, ". . . niti su ga mogli
prokopati", sjekirama ili pijucima. " 'Ovo je blagodat
Gospodara moga!' - ree on", tj. Uzvieni Allah je to
odredio da bude milost od Njega, Njegovim robovima,
da ne budu vie napadani od Je'duda i Me'duda. " 'A

kada se prijetnja Gospodara moga ispuni", tj. vrij eme

koje je On odredio za njih ( Je'duda i Me'duda) da
je razrue i izau napolje, napadajui ljudski rod, blizu
Posljednjeg asa, "On e ga sa zemljom sravniti", to e
se neumitno dogoditi. Kao to O n kae: " 'A kada se

prijetnja Gospodara moga ispuni", i "l kada se otvore

Je'dud i Me'dud i kada se ljudi budu niz sve strmine
urno sputali i priblii se istinita prijetnja, tada e se
pogledi nevjernika ukoiti. 'Teko nama, mi smo pre
ma ovome ravnoduni bili; mi smo sami sebi nepravdu
uinili!' " (El- Enbij a', 96.-97.) Uzvieni Allah kae: "l Mi
emo tada uiniti da se jedni od njih kao talasi suda-

104

PRIE IZ KuR ' ANA

raju s drugima", tj. na dan kad izau Je'dud i Me'dud,

"i puhnue se u rog, pa emo ih sve sakupiti."
Prenosi Ebu-D avu d Et-Tajalisi od Es-Sevrija koj i kae:
"Obavijeten sam da je p rvi ovj ek koji se rukovao (s ne
kim) bio Zulkarnejn." tavie, prenosi se od Ka'ba El
Ahbara, da je rekao Mu'aviji: "Zulkarnejn je na svojoj
samrtnoj postelji rekao svojoj majci da nakon njegove
smrti pripremi hranu, okupi ene iz grada i sve ih po
zove da jedu, osim onih koje su izgubile neko od svoje
djece. M ajka je uinila kako je zamoljena i nijedna od
njih nije pruila ruku prema hrani. Rekla je: 'Slavljen
neka je Allah! Jeste li vi sve izgubile djecu?' Odgovorile
su: 'Tako nam Allaha, jesmo.' Ovo je bila velika podrka
i utjeha za nj u.''
Ishak je spomenuo, od Bira ibn Abdullaha ibn Zijada,
od nekih od Naroda knjige (krana i Jevreja) , oporuku
Zulkarnej na, j edan rjeit i podui savjet, te da je umro u
dobi od tri hiljade godina (to je vrlo neobino i udno) .
Ibn-Asakir kae: "Obavijeten sam da j e ivio oko tri
deset i est godina.'' Drugi kau: "ivio je trideset i dvije
godine, a doao je sedam stotina i etrdeset godina na
kon Davuda, a. s." O n je doao nakon Adema, a. s., 5181
godinu i njegova vladavina je trajala esnaest godina. Ali,
to je istina vezana za Aleksandra Makedonskog, a ne za
naega Zulkarnejna. O n je tako pomijeao ranijeg i po
tanjeg, to je sasvim pogreno.
Meu onima koji ih mijeaju i izj avlj uju da su obo
jica jedna osoba je imam Abdul-Melik ibn Hiam (pisac

Poslanikovog ivotopisa) , to je odbaeno od strane Ha

fiza Ebu -1-Kasima Es- Suhejlija. On otro odbacuje nje
gove rijei i postavlj a j asne granice izmeu dvije linosti,

ZULKARNEJN

105

kako je ranije spomenuto. On veli: " Moda su se neki

od ranijih kraljeva nazivali 'Zulkarnejn' slij edei primjer
prvog, koj i je to uistinu bio, a Allah zna najbolje!"

Je'dud i Me'dud
Uzvieni Allah kae: " '0 Zulkarnejne,' - rekoe oni

'Je'dud i Me'dud ine nered po Zemlji, pa hoe li

da izmeu nas i njih zid podigne, mi emo te nagra
diti.' 'Bolje je ono to mi je Gospodar moj dao' - ree
on. 'Nego, samo vi pomozite meni to vie moete, i
ja u izmeu vas i njih zid podii. Donesite mi velike
komade gvoa!' I kad on izravna dvije strane brda,
ree: 'Ptlite!' A kad ga usija, ree: 'Donesite mi ras
topljen mjed da ga zalijem.' I tako oni nisu mogli ni da
preu niti su ga mogli prokopati. 'Ovo je blagodat Gos
podara moga!' - ree on. 'A kada se prijetnja Gospo
dara moga ispuni, On e ga sa zemljom sravniti, a pri
jetnja Gospodara moga e se, sigurno, ispuniti.' " (El
Kehf, 83.-98.)

"I kada se otvore Je'dud i Me'dud i kada se ljudi

budu niz sve strmine urno sputali.'' (El-Enbij a', 96.)
Bez sumnje, Je'dud i Me'du dio su potomaka Ade
movih, a. s. Potpora ovome dolazi u hadisu koji se p re
nosi u dva

Sahiha (Buhari i Muslim) od El-A'mea, od

Ehu-Saliha, od Ebu-Se' ida el-Hudrija, koji prenosi da je

Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Allah e rei
(na Danu p roivljenj a) :

'O Ade me!' Adem e odgovoriti:

108

PRIE IZ KuR'ANA

' Odazivam ti se na sluenje, svako je dobro u Ruci Tvo

j oj ! ' Allah e rei:

'Izvedi dehenemsku skupinu. ' Adem

e rei: 'O Allahu! A ta je to dehenemska skupina?'

Odgovorit e:

'Od hiljade 999 u Dehennem, a samo jed

na osoba u Dennet.' Tada e mladi osijediti, a trud
nice pobaciti svoje plodove i ti e vidjeti ljude pijane, a
oni nee biti pijani, tako e Allahova kazna strana biti."
Poslanikovi, sallallahu 'alejhi ve sellem, drugovi su upi
tali: "O Allahov Poslanie! Ko je taj jedan? " Rekao je:
"Radujte se, jer ta osoba e b iti od vas, a hiljada e biti
od Je'duda i Me'duda." Poslanik, sallallahu 'alejhi ve
sellem, je rekao: "Tako mi O noga u ijoj je ruci moj i
vot, nadam se da ete vi biti jedna etvrtina stanovnika
Denneta." Uzviknuli smo: "Allah je najvei!" Rekao
je: "Nadam se da ete vi biti polovina stanovnika Den
neta." Uzviknuli smo: "Allah je naj vei!" Dalje je nas
tavio: "Vi ste (prema nevjernicima) poput crne dlake na
leima bijelog vola, ili p oput b ijele dlake na leima cr
nog vola (tj. va broj je mali u usporedbi sa njihovim) ."
(Buhari i Muslim)
Ovaj hadis oznaava nj ihovu izuzetnu brojnost, toliku
da ih je stotinu puta vie od ostatka ovjeanstva. Oni
su od potomstva Nuha, a. s., to nas obavjetava Uzvi
eni Allah u Njegovom asnom Kur'anu da mu je Nuh,
a. s., uinio dovu protiv stanovnika Zemlje govorei: "l

Nuh ree: 'Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji nijed

nog nevjernika.' " (Nuh, 26.) Uzvieni Allah kae: "I Mi
smo njega i one to su bili u lai - spasili, i pounim
primjerom svjetovima je uinili." (El-Ankebut, 15.) "I
samo potomke njegove u ivotu ostavili." (Es-Saffat,
n) Ovo je dopuna hadisu p renesenom u Ahmedovom

JE'nun r M E'nun

10 9

Musnedu i Sunenu Ebu-Davuda, u kome se spominje

sljedee: "Tri su sina roena N uhu a. s. : Sam, Ham i J afis.
Sam je bio otac Arablj ana, Ham je bio otac Sudanaca,
a Jafis je bio otac Turaka." tavie, Je'dud i Me'dud
su dio Turaka koji potjeu od Mongolaca, a koji su bili
snaniji i rairili su nasilje po Zemlji. Neki tvrde da su
Je'dud i Me'dud stvoreni od sjemena Adema, a. s.,
koje se pomijeala sa zemljom, i tako oni nisu od Have.
Meutim, ova tvrdnja je veoma slaba, a navodi je ejh
Ehu-Zekerijja En-Nevevi u svom komentaru Muslimo
vog

Sahiha i drugi uenjaci, koji je smatraju slabom i

udnom. Prema tome, nema nikakvog dokaza za ovo.

tavie, u suprotnosti je sa oiglednim tekstom Kur'ana
asnoga koji je p rethodno naveden i u kome se kae
da je cjelokupno dananje ovjeanstvo od potomaka
Nuha, a. s. Pored toga, neki tvrde da su oni ( Je'dud i
Me'dud) razliitih oblika i izgleda, neki su visoki kao
palmino drvee, neki su p re niski, neki koriste svoje vlas
tite ui kao lealjke, a neki ih koriste kao prekriva. Kako
bilo, sve ove tvrdnj e su neosnovane i vrlo lahko se po
bijaju. Ispravno stajalite j e sljedee: oni su od djece
Ademove, a. s., i zato imaju iste osobine i oblike. Alla
hov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: "Al
lah je stvorio Adema uinivi ga visokim ezdeset lakata
i kada ga je stvorio, rekao mu je da pozdravi tu skupinu,
a to je bila grupa meleka koji su tu sjedili i da slua od
govor koji e mu dati, zato to e to biti njegov pozdrav
i pozdrav njegovog potomstva. Adem im se zatim obra
tio: ' Neka je mir vama!' Oni (meleki) su rekli: ' Neka je
mir tebi i Allahova milost', i oni su dodali ovdje: 'Alla
hova milost'. Tako e onaj, koji ue u Dennet, ui u liku

no

PRIE Iz KuR'ANA

Adema, njegova je visina bila ezdeset lakata, a zatim su

se ljudi, koji su ga slijedili, smanjivati u veliini sve do
dananjeg dana." Ovaj hadis pobij a tvrdnje koje neki iz
nose, a koje nemaju nikakvog utemeljenja.

Vrlo vano pitanje: Ako se kae: "Kako ranije spome

nut hadis, s kojim smo se sloili, moe navoditi da e oni
biti tretirani kao otkup za vjernike na Dan proivljenja i
da e ui u Dehennem, kada im nij edan vjerovjesnik
nije bio poslan , a Uzvieni Allah kae: 'A Mi nijedan na

rod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!' " CEi

lsra', 15.)
Odgovor je sljedei: "Oni nee biti kanjeni dok ne
dobiju opomenu. Prema tome, ako su ivjeli prije vre
mena poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sei
lem, i poslani su im poslanici, oni su onda dobili upozo
renje. A, ako im poslanici nisu poslani, oni e biti tre
tirani kao " narod fitreta", a to su oni do kojih poruka
islama nije doprla, niti im je prenesena. Na ovo uka
zuje hadis koji prenosi nekoliko Poslanikovih, sallalla
hu 'alejhi ve sellem, drugova: 'Oni i slini njima e biti
ispitani na putevima Proivljenja: pa, ko god se oda
zove pozivu, unii e u Dennet. A, ko god odbije, unii
e u Dehennem.' Svakako, njihovo ispitivanje ne ini
nunim njihovo spasenje, niti je suprotno rijeima da
e unii u dehenemsku vatru. Kada Uzvieni Allah ot
kriva Svom Poslaniku, sallallalm 'alejhi ve sellem, ono
ta je O n htio od Nevidljivog svijeta, obavjetava ga da
e medu dehenemlijama biti i oni ije su naravi po rekle
istinu i pokornost njoj i oni se nee odazvati pozivu do
Sudnjega dana. To pokazuje da bi oni bili tvrdoglavij i u
odbacivanju istine da su je saznali u sadanjem ivotu.

JE'o u o 1 M E'ouo

111

Na dan proivljenja, neki od onih koji su se protivili is

tini u sadanjem ivotu pokorit e se istini. Uzvieni Al
lah kae: "A da ti je vidjeti grenike kako e, oborenih
glava pred Gospodarom svojim, rei: 'Gospodaru na,
vidjeli smo i uli smo, pa nas povrati da dobra djela i
nimo, mi, doista, vrsto vjerujemo!' (Es-Sedda, 12.)
"

Hadis ukazuje da ih je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sei

lem, pozvao, tokom Nonog p utovanj a, da prigrle islam
i oni su odbili. Meutim, ovaj hadis je izmiljen i fabri
kavan. Onaj ko ga je izmislio je laac Amr ibn Es-Subh.

Pregrada (brana)
Ranije je spomenuto da je Zulkarnejn sagradio pregradu
od eljeza i bakra i podigao je do velike visine, tako da
bude j ednaka visokim planinama. Na Zemlji ne pos
toji slina graevina, u smislu uzvienosti ili korisnosti
za ovjeanstvo. Imam Buhari prenosi u svom

Sahihu

hadis u kojem se kae: "Jedan ovjek je rekao Poslaniku,

sallallahu 'alejhi ve sellem, da je vidio pregradu ( Je'du
da i Me'duda) . Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem,
ga je upitao: 'Kakvom si j e naao?' ovj ek je rekao: ' Na
ao sam j e poput j edne vrste prugaste odjee.' Posla
nik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: ' Uistinu si je vi
dio.' " U Ibn-Derirovom tumaenju Kur' ana se prenosi
malo izmij enjena predaja, koju prenosi Katade i kae:
"Reeno mi je da je neki ovjek kazao: 'O Allahov Pos
lanie! Vidio sam pregradu Je'duda i Me'duda.' Pos
lanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: 'Opii mi je.'
ovjek je kazao: 'Ona izgleda poput p rugaste odjee, sa

112

PRIE IZ KuR'ANA

crvenim i crnim trakama.' Poslanik, sallallahu 'alejhi ve

sellem, je rekao: 'Uistinu si je vidio.' "
Spominje se da je halifa El-Vasik poslao nekoliko glas
nika sa porukama raznim kraljevima da im dopusti pu
tovanje iz j edne zemlje u drugu, d a b i doprijeli do brane
i ustanovili njenu istinitost. Kada su se oni vratili ha
lift, opisali su mu j e, govorei kako ima velika vrata, sa
mnogo brava. To je vrlo visoka i vrsta graevina i ostaci
graevinskog materijala i alata su sauvani tamo, u kuli.
Takoder, tamo je j o uvijek straa koja pazi na nj u. Do
dali su da je njen poloaj na sjevero- istonoj strani Zem
lje. Takoder su rekli da je njihova zemlja j ako prostrana,
da ive od poljoprivrede i lova i da su mnogobroj ni.
Kako moemo doi do kompromisa izmedu kur'an
skog ajeta koji glasi: "I tako oni nisu mogli ni da preu

niti su ga (zid) mogli prokopati." (El-Kehf, 97. ) i Posla

nikovog, sallallahu 'alejhi ve sellem, hadisa koji su preni
jeli imam Buhari i imam Muslim, od majke vjernika, Zej
nebe bint Dah, Allah bio njo m zadovoljan, koja kae
da j oj je j ednom doao Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sei
lem, prestraen i kazao: " Niko nema pravo da se obo
ava osim Allaha! Teko li se Arapima od opasnosti koja
im se primakla! Nainjen je otvor u zidu Je'duda i Me'
duda, poput ovoga", pravei krug svojim palcem i ka
iprstom. Zejneb bint Dah je rekla: "O Allahov Pos
lanie! Da li emo mi biti uniteni, iako ima pobonih
lj udi medu nama?" Rekao je: "Da, kada se povea broj
loih ljudi." A u drugoj predaji Poslanik, sallallahu 'alejhi
ve sellem, je rekao: "Allah je nainio otvor u zidu Je'du
da i Me'duda, poput ovoga, i pokazao je svojom ru
kom." ( Buhari i Muslim)

J E'ouo 1 ME'ouo

113

Odgovor je da se to odnosi na dvije stvari: Prvo, da je

to pokazatelj otvaranja vrata zla i metea, te je ovo samo
primjer koji nam se daje. Drugi pogled razmatra ovo
kao konkretnu stvar iz Njegovih rijei: " I tako oni nisu
mogli ni da preu niti su ga mogli prokopati", tj. u nji
hovo vrijeme; poto je ova reenica u p rolom vremenu,
nije isljuena mogunost njenog dogaanj a u budu
nosti, uz dozvolu Svemogueg Allaha.

U drugom ha

disu, koj i prenosi imam Ahmed u svom Musnedu, Posla

nik, sallalUihu 'alejhi ve sellem, kae: "Uistinu, Je'dud
i Me'dud kopaju kroz pregradu svakog dana, dok ne
budu ugledali suneve zrake (kroz nj u) , njihov voa e
kazati: ' Idite nazad, pa ete to sutra zavriti.' Sljedeeg
dana, oni e je nai vrstu kao i p rije i tako sve dok ne
doe njima odreeni as i Allah ne htjedne da ih poa
lje protiv ljudi - oni e je kopati dok ne budu ugledali
suneve zrake (kroz nj u) , a njihov voa e kazati: ' Idite
nazad, pa ete to sutra zavriti, ako Allah da.' Sljede
eg dana, oni e je zatei kakvu su je ostavili p rethodnog
dana, prokopat e kroz nj u i krenuti na ljude. Oni e po
piti (svaku kap vode kuda prou) . Narod e sc skloniti
u utvrenja. A, Je'dud i Me'dud e baciti svoje stri
jele prema nebu. Kada im se one nazad vrate, kao da su
krvlj u umrljane, rei e: ' Porazili smo narod na Zemlji, a
takoer i one na nebu.' Uzvieni Allah e potom poslati
crve na njihove vratove, koji e ih sviju pobiti. Allahov
Poslanik, sallalliihu 'alejhi ve sellem, je rekao: 'Tako mi
Onoga u ijoj je ruci Muhammedova dua! iva stvore
nja na Zemlji e se udebljati i biti zahvalna to jedu nji
hovo meso i (piju njihovu) krv.' " Imam Ahmed ga isto
prenosi od Hasana ibn Musaa, od Sufj ana, od Katade.

114

PRIE IZ KuR'ANA

Et-Tirmizi prenosi isti hadis od Ebu-Avaneta, od Katade

i kae: "To je neobian hadis koji je do nas doao jedino
sa ovim lancem prenosilaca."

Stanovnici peine
Uzvieni Allah kae: "Misli li ti da su samo stanovnici

peine, ija su imena na ploi napisana, bili udo me

u udima Naim? Kad se nekoliko momaka u peini
sklonilo pa reklo: 'Gospodaru na, daj nam Svoju mi
lost i prui nam u ovom naem postupku prisebnost',
Mi smo ih u peini tvrdo uspavali za dugo godina. Pos
lije smo ih probudili da bismo pokazali koja e od dvije
skupine bolje ocijeniti koliko su vremena proboravili.
Ispriaemo ti povijest njihovu - onako kako je bilo.
To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi
smo im ubjeenje jo vie uvrstili. Osnaili smo bili
njihova srca kad su se digli i rekli: 'Gospodar na Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se neemo pored Nje
ga drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono to je da
leko od istine govorili. Narod ovaj na je mimo Njega
druge bogove prihvatio, zato jasan dokaz nije donio
o tome da se treba njima klanjati? A ima li nepraved
nijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu? Kad na
pustite njih i one kojima se, a ne Allahu, klanjaju, sklo
nite se u peinu, Gospodar va e vas milou Svojom
obasuti i za vas e ono to e vam korisno biti pripre
miti.' I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kada se raa -

116

PRIE IZ KuR' ANA

obilazi peinu s desne strane, a kada zalazi - zaobi

lazi je s lijeve strane, a oni su bili u sredini njezinoj. To
je dokaz Allahove moi! - kome Allah ukae na Pravi
put, on e Pravim putem ii, a koga u zabludi ostavi, ti
mu nee nai zatitnika koji e ga na Pravi put upu
titi. I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali; i Mi
smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu, a
pas njihov, opruenih prednjih apa, na ulazu je leao;
da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio.
I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedni druge pi
tali. 'Koliko ste ovdje ostali?' - upita jedan od njih. 'Ostali smo dan ili dio dana' - odgovorie. 'Gospodar
va najbolje zna koliko ste ostali' - rekoe. 'Poaljite,
jednog od vas s ovim srebrenjacima vaim u grad, pa
nek vidi u koga je najistije jelo i neka vam od njega
donese hrane i neka bude ljubazan i neka nikome ne
govori nita o vama, jer, ako oni doznaju za vas, ka
menovae vas ili e vas na silu u svoju vjeru obratiti,
i tada nikada neete ono to elite postii!' I Mi smo,
isto tako, uinili da oni za njih saznaju, da bi se uvje
rili da je istinito Allahovo obeanje i da u as oivljenja
nema nikakve sumnje, kada su se izmeu sebe o njima
raspravljali, i rekli: 'Sagradite na ulazu u nju ogradu,
Gospodar njihov najbolje zna ko su oni.' A onda oni do
ijih se rijei najvie dralo rekoe: 'Napraviemo na
ulazu u nju bogomolju!' Neki e rei: 'Bila su trojica,
pas njihov je bio etvrti', a neki e govoriti: 'Bila su pe
torica, pas njihov je bio esti', nagaajui ono to ne
znaju, dok e neki rei: 'Bila su sedmorica, a pas njihov
bio je osmi.' Reci: 'Gospodaru mome je dobro poznat
njihov broj, samo malo njih to zna. Zato ne rasprav-

STANOVNICI PEINE

117

ljaj o njima osim povrno, i ne pitaj o njima od njih ni

koga!' I nikako za bilo ta ne reci: 'Uradiu to sigurno
sutra!' - ne dodavi: 'Ako Bog da!' A kada zaboravi,
sjeti se Gospodara svoga i reci: 'Gospodar moj e me
uputiti na ono to je bolje i korisnije od ovoga.' A oni
su ostali u peini svojoj tri stotine i jo devet godina.
Reci: 'Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa
i Zemlje jedino On zna. Kako On sve vidi, kako On sve
uje! Oni nemaju drugog zatitnika osim Njega, a On
ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka.' " (El
Kehf, 9.-26.)
Razlog za objavljivanje ovih ajeta, koji se odnose na
kazivanje o Zulkarnejnu, spomenuo je Muhammed ibn
Ishak u svome ivotopisu Poslanika, sallallahu 'alejhi ve
sellem, da su pripadnici Kurej a poslani da Jevreje upi
taju o stvarima o kojima bi ispitivali Poslanika, sallal
lahu 'alejhi ve sellem. Jevrej i su kazali: "Upitajte ga o
skupini ljudi koji su nestali u prolosti i o kojima niko
nema nikakvo znanje, o ovjeku koji je p utovao Zem
ljom i o dui." Povodom toga, Uzvieni Allah je objavio:

"Pitaju te o dui. Reci: ' ta je dua - samo Gospodar

moj zna, a vama je dato samo malo znanja.' " (El- Isra',
Bs.) i: "I pitaju te o Zulkarnejnu. Reci: 'Kazau vam
o njemu neke vijesti.' " (El-Ke hf, 83.) , a ovdje O n kae:
"Misli li ti da su samo stanoprilikomvnici peine, ija
su imena na ploi napisana, bili udo meu udima
Naim?", tj. oni nisu nita udesniji od onoga to smo ti
Mi dali od velikih vijesti, zadivljuj uih znakova, ogrom
nih mu 'diza. Peina je otvor u planini. u 'aj b El- Diba'i
spominje: " Njihova peina se zvala Hejzem. Dok je za

Er-Rekim Ibn-Abbas, r. a., rekao: "Ja ne znam ta to zna-

PRIE IZ KuR'ANA

118

i! " Uenjaci poput Ibn- Derira i drugi su kazali: "To je

napis na kojem s u zabiljeena njihova imena." Isto tako
se kae da je to ime planine na kojoj se nalazi p eina.
Svakako, mnoge druge stvari su kazane u vezi sa ovim,
ali je znanje o tome samo kod Svemogueg Allaha, koji
najbolje zna! Su'ajb El-Diba'i je kazao: " Njihov pas se
zvao Himran."
injenica da su o njima znali Jevreji ponitava tvrdnju
nekih komentatora da su oni bili poslije Isaa, a. s., i da
su bili krani. Svakako, j asno je da je njihov narod bio
idolopokloniki. M nogi komentatori i historiari kau
da su oni ivjeli u vrijeme kralj a zvanog Dikjanus i da su
bili sinovi nekih p lemia ili kraljeva. Oni su se susreli
na dan p raznika i vidjeli su rituale svoga naroda koji su
izvoeni u ast njihovih idola. U tom momentu, Uzvi
eni Allah je sklonio vela sa njihovih srca i shvatili su
da njihov narod krivo postupa. Zbog toga su napustili
vjeru svoga naroda i pribjegli oboavanju Jedinoga Al
laha. Takoer se kae: " Kada je svaki od njih upuen od
Allaha ka Pravoj vjeri, napustili su svoj narod i sluajno
se okupili na jednome mjestu." I mam Muslim prenosi
u svom

Sahihu sljedei Poslanikov, sallallahu 'alejhi ve

sellem, hadis koji to potvruje: Ebu- Hurejre, r. a. , pre

nosi od Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem,
da je rekao: " D ue su regrutovana vojska. O ne, koje se
meusobno poznaj u , ujedine se, a, koje se ne prepoz
naj u , raziu se." Zatim su jedni druge upitali o njiho
vim stvarima, pa su se sloili o nap utanj u i odbaciva
nj u njihovog naroda i bijegu sa njihovom p ravom vje
rom. Uzvieni Allah kae: "Ispriaemo ti povijest nji

hovu - onako kako je bilo. To su bili momci, vjerovali

STANOVNICI PEINE

11 9

su u Gospodara svoga, a Mi smo im ubjeenje jo vie

uvrstili. Osnaili smo bili njihova srca kad su se digli
i rekli: 'Gospodar na - Gospodar je nebesa i Zemlje,
mi se neemo pored Njega drugom bogu klanjati, jer
bismo tada ono to je daleko od istine govorili. Narod
ovaj na je mimo Njega druge bogove prihvatio, zato
jasan dokaz nije donio o tome da se treba njima kla
njati? A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu
iznosi neistinu?' " (El-Kehf, 13.-15.) "Jasan dokaz" ov
dje oznaava oitu potporu ili posvjedoenje. "A ima li
nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu?
Kad napustite njih i one kojima umjesto Allahu, ro
buju" (El-Kehf, 15.-16.) , tj. kada napustite njih i njihove
idole koje oni oboavaj u mimo Svemogueg Allaha. Na
poslanik Ibrahim, a. s., kae: "A kad Ibrahim ree ocu

svome i narodu svome: 'Nemam ja nita s onima ko

jima se vi klanjate, ja se klanjam samo Onome koji me
je stvorio, jer e mi On, doista, na Pravi put ukazati.' "
(Ez-Zuhruf, 26.-27.) Tako su neki od ovih mladia kazali:
"Kao to naputate vjeru vaeg naroda, vi ih trebate isto
tako napustiti i fiziki, da budete bezbjedni od mogu
nosti da bi vas zlo moglo dotai, "Kad napustite njih i

one kojima se, a ne Allahu, klanjaju, sklonite se u pe

inu, Gospodar va e vas milou Svojom obasuti i za
vas e ono to e vam korisno biti pripremiti" (El-Kehf,
16. ) , tj. Allah e vas p rekriti Svojim velom, zatititi i na
graditi vas najboljom od svih nagrada. Zatim, Allah opi
suje peinu u koju su se sklonili, opisujui je takvom da
je njen otvor na j unoj strani: "l ti si mogao vidjeti kako

Sunce, kada se raa - obilazi peinu s desne strane,

a kada zalazi - zaobilazi je s lijeve strane", tj. sjena se

120

PRIE IZ KuR 'ANA

smanjuje udesno, a to je kad god se Sunce izdigne na ho

rizontu. A, kada zalazi, njegove zrake dolaze u peinu sa
njene lijeve strane. Mudrost j e ovdje u tome to je Sunce
obasj avalo njihovu peinu na svome izlasku i zalasku, iz
razloga da osvjei zrak s vremena na vrijeme, " a oni
su bili u sredini njezinoj. To je dokaz Allahove moi!",
. .

tj. njihov boravak u ovom stanju, n e jedui i ne pijui,

jedan je od Allahovih znakova i dokaz Njegove velians
tvene moi, " . . . kome Allah ukae na Pravi put, on e

Pravim putem ii, a koga u zabludi ostavi, ti mu nee

nai zatitnika koji e ga na Pravi put uputiti. I pomis
lio bi da su budni, ali oni su spavali", njihove oi su bile
otvorene, da bi bile ouvane zdravim, " . . . i Mi smo ih
prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu", kae se
da su bili prevrtani sa jedne strane na drugu jednom u
godini dana. Svakako, broj prevrtanja je poznat samo
Svemoguem Allahu, Koji najbolje zna!
Uzvieni Allah kae: " . . . a pas njihov, opruenih pre

dnjih apa, na ulazu je leao", tj. njihov pas, koji je sa

njima bio u drutvu kada su oni napustili svoj narod,
nije uniao sa nj ima u peinu, ve je umjesto toga os
tao na ulazu, ispruenih prednjih apa. To je zato to je
on bio dobro discipliniran i znak poasti njima, jer me
leki ne ulaze u kuu u kojoj se nalazi pas. Tako je pas bio
blagoslovlj en zato to je bio u njihovom drutvu. Kako
bilo, mnoge prie i predaje koje se odnose na ime i boju
psa su izmiljene.
Uenjaci se razilaze oko mjesta ove peine. Neki od
njih kau: "Ona se nalazi u Ejli (tj. Jerusalemu) ." Drugi
kau: " Ona je u zemlji Ninive." A ostali kau: " Ona j e
u amu (sirijskim oblastima)", to je ispravnije, a Allah

STANOVNICI PE I N E

121

najbolje zna. Nakon to nam je Uzvieni Allah dao nj i

hov savren i potpun opis i uinio kao da ih vidimo, On
kae: " . . . da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi
te uhvatio", tj. zbog dostoj anstva i uzvienosti njihove
pojave. Ovdje se ne obraa samo Poslaniku, sallalliiliu
'alejhi ve sellem, ve i cijelom ovjeanstvu, zato to je u
ljudskoj p rirodi da osjea strahopotovanje kada ugleda
velianstvenu i dostojanstvenu stvar. Potom ih je Uzvi
eni Allah probudio (iz njihovog dubokog sna) nakon tri
stotine i devetnaest godina. Tada je jedan meu njima
progovorio: " 'Koliko ste ovdje ostali?' - upita jedan
od njih. - 'Ostali smo dan ili dio dana' - odgovorie.
'Gospodar va najbolje zna koliko ste ostali' - rekoe.
'Poaljite, jednog od vas s ovi m srebrenjacima vaim u
grad' " , srebrenjaci koje su imali su se nazivali "defsus".
" . . . pa nek vidi u koga je najistije jelo i neka vam od
njega donese hrane", tj. od ega e pojesti. Ovo je znak
njihove pobonosti i bogobojaznosti, " . . . i neka bude
ljubazan", prilikom ulaska u grad, " . . . neka nikome ne
govori nita o vama, jer, ako oni doznaju za vas, kame
novae vas ili e vas na silu u svoju vjeru obratiti, i tada
nikada neete ono to elite postii!", tj. ako se povra
tite u njihovu vjeru, nakon to ste bili spaeni od strane
Svemogueg Allaha. Sve ovo je bilo zato to su mislili
da su spavali dan ili dio dana i nisu uvidjeli da su spa
vali vie od tri stotine godina, p eriod u kojem se skoro
sve promijeni i u kojem je njihov narataj umro, a drugi
narataji su naselj avali Zemlju. Tako, kada je jedan od
njih otiao u grad da uzme hranu, bojao se da e ga na
rod prepoznati, pa se preruio. Umjesto toga, grad i nje
govi stanovnici su mislili da je stranac i plaili se da je

122

PRIE IZ KuR'ANA

moda uhoda ili da e im na neki nain nakoditi. Ue

njaci kau da j e od nj ih pobjegao. Drugi kau da ih je
obavijestio o nj ima i odveo ih do peine da vide njegove
drugove. Kada su se pribliili p eini, on je uniao u nju
i kazao svojim drugovima sve o vremenu koje su p ro
veli spavajui u peini i priznali su da je to odredba Sve
mogueg Allaha. Kae se: "Oni su zaspali", a neki kau:
"Umrli su".
Za stanovnike grada se kae da nisu mogli vidjeti mje
sto peine ili nisu mogli ui u peinu, zbog svoj e pla
ljivosti ili zbog toga to su osjeali dostojanstvo koje ih
je u tome spreavalo. Kako bilo, oni (stanovnici grada)
raspravljali su meusobno o ovom sluaj u, pa su neki
od njih kazali: "Sagradite na ulazu u nju ogradu", tj. za
tvorite ulaz u peinu da sprijeite njihov izlazak, ili da ne
bi nekome nanijeli tetu. Ali onaj, iji p rijedlog je usvo
jen, je rekao: "Napraviemo na ulazu u nju bogomo

lju!", koja e biti blagoslovljena zbog blizine ovim pra

vednim i pobonim ljudima. Ovo je bilo uobiajeno u
ranijim vremenima i razdoblju prije poslanika Muham
meda, sallallahu 'alejhi ve sellem, dok islam odbacuje
ovakav postupak (graenje bogomolj a na bilo ijim me
zarovima, pa ak ako je bio i vjerovjesnik) . Poslanik, sal
lallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: " Neka je Allahovo p ro
kletstvo na Jevreje i krane zato to grade bogomolje na
mezarovima svoj ih poslanika." Poslanik, sallallahu 'alej
hi ve sellem, je upozorio (muslimane) na oni to su raniji
narodi inili sa mezarovima pobonih ljudi.
Uzvieni Allah kae: "1 Mi smo, isto tako, uinili da

oni za njih saznaju, da bi se uvjerili da je istinito Alla

hovo obeanje i da u as oivljenja nema nikakve sum-

STANOVNICI PEINE

123

nje", tj. uinili smo da ljudi saznaju da je proivljenje is

tina i da ne moe biti sumnje o Odreenom asu, ako
znaju da su ovi mladii spavali vie od tri stotine go
dina, p a su se probudili nepromijenjeni. Pa, Onaj Koji
ih je uvao u tom stanju cijelo to vrijeme kadar je da
proivi i ponovo da ivot mrtvim tijelima, nakon to su
bila raspadnuta. Zaista, vjernici u ovo nemaju ni naj ma
nje sumnje: "Kada neto hoe, On samo za to rekne:

'Budi!' - i ono bude." ( J asin, 82.)

Zatim, On kae: "Neki e rei: 'Bila su trojica, pas nji
hov je bio etvrti', a neki e govoriti: 'Bila su petorica,
pas njihov je bio esti', nagaajui ono to ne znaju,
dok e neki rei: 'Bila su sedmorica, a pas njihov bio je
osmi.' " Tako Allah navodi meusobnu prepirku naroda
oko njihovog broja. On navodi tri miljenja ljudi, prva
dva On opovrgava, a tree samo navodi, to pokazuje da
je tree istinito. Kako bilo, Allah upuuje Svoga Posla
nika, sallalliihu 'alejhi ve sellem, kako treba prikladno
postupiti u takvom sluaj u : ta osoba treba kazati: "Allah
zna najbolje!" Zbog toga, Uzvieni Allah kae (obj avlj u
j ui Svome Poslaniku, sallalliihu 'alejhi ve sellem, da on
kae) : "Gospodaru mome je dobro poznat njihov broj."
Njegove rijei: " . . . samo malo njih to zna'', od lj udi.

"Zato ne raspravljaj o njima osim povrno", tj. po lahko

raspravljaj i ne nap rei se u tim stvarima, . . . i ne pi
taj o njima od njih nikoga!" , kako je O n utvrdio njihov
broj na samom poetku kazivanj a, kazavi: "To su bili
momci, vjerovali su u Gospodara svoga." (El-Kehf, 13.)
"

Pa, ako tu ima neka korist u spominjanju nj ihovog broja,

Uzvieni Allah bi je zasigurno nama otkrio od samog po
etka.

124

PRIE I Z KuR'ANA

Uzvieni Allah kae: "I nikako za bilo ta ne reci:

'Uradiu to sigurno sutra!' - ne dodavi: 'Ako Bog

da!' A kada zaboravi, sjeti se Gospodara svoga i reci:
'Gospodar moj e me uputiti na ono to je bolje i ko
risnije od ovoga.' " Ovo je velika i znaaj na moralna po
uka, kojom Uzvieni Allah poduava da, ako neko eli
neto uraditi, treba rei " ako Allah da", zato to ovjek
ne moe znati ta j e skriveno kod Allaha za sutra, ili za
budunost. Ebu-Hurejre, Allah mu se smilovao, prenosi
da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alej hi ve sellem, rekao:
"Sulejman ibn Davud, Allahov poslanik, je rekao: 'Ja u
imati odnos sa sedamdeset ena p reko noi, svaka od
njih e roditi muko dijete koje e se boriti u ime Allaha.'
Njegov drug ili meleki su mu rekli: ' Reci: 'Ako Allah da'.'
Ali on (Sulejman) nije tako uinio i to je zaboravio. I
nijedna od njegovih ena nije rodila dijete, osim jedne
koja je rodila p rijevremeno. Allahov Poslanik, sallalla
hu 'alejhi ve sellem, je rekao: ' Da je rekao 'Ako Allah da',
ne bi doivio neuspjeh, i sve bi njegove elje bile ispu
njene.' "
Uzvieni Allah kae: "A kada zaboravi, sjeti se Gos

podara svoga", zato to zaboravlj anje moe biti uzroko

vano od strane ejtana, a sjeanje na Allaha odstranjuje
ejtana iz ovjekovog srca i tako se on prisjeti onoga to
je zaboravio. " . . . i reci: 'Gospodar moj e me uputiti na

ono to je bolje i korisnije od ovoga"', tj. ako postoje

nesuglasice i nesporazumi oko neega, treba se obratiti
Allahu, Koji to moe olakati i uiniti jednostavnim. Za
tim, Uzvieni Allah kae: "A oni su ostali u peini svojoj

tri stotine i jo devet godina'', tj. lunarnih godina. "Reci:

'Allah najbolje zna koliko su ostali' ", tj. ako bude upi-

STANOVN ICI PEINE

125

tan o ovome i ne bude znao taan odgovor, treba samo

prepustiti stvar Svemoguem Allahu, " . . . tajne nebesa i

Zemlje jedino On zna." On zna Nevidljivi svijet i ne daj e

znanje o tome nikome osim kome O n eli od njegovih
stvorenja. "Kako On sve vidi, kako On sve uje!", tj. O n
sve stavlja n a njemu odreeno mjesto Svojim savrenim
znanjem i pravdom. Zatim, On kae: "Oni nemaju dru

gog zatitnika osim Njega, a On ne uzima nikoga u od

lukama Svojim kao ortaka'', tj. On je jedini koji raspo
lae stvarima i On je Vladar koji nad svim vlada.

Vjernik i nevjernik
Uzvieni Allah kae: "I navedi im kao primjer dva o

vjeka; jednom od njih smo dva vrta lozom zasaena

dali i palmama ih opasali, a izmeu njih njive posta
vili. Oba vrta su davala svoj plod, niega nije manjkalo,
a kroz sredinu njihovu smo rijeku proveli. On je i dru
gog imetka imao. I ree drugu svome, dok je s njim
razgovarao: 'Od tebe sam bogatiji i jaeg sam roda!' I
ue u vrt svoj nezahvalan Gospodaru svome na blago
datima, govorei: 'Ne mislim da e ovaj ikada propasti,
i ne mislim da e ikada Smak svijeta doi; a ako bu
dem vraen Gospodaru svome, sigurno u neto bolje
od ovoga nai: I ree mu drug njegov, dok je s njim raz
govarao: 'Zar ne vjeruje u Onoga koji te je od zemlje
stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potpunim
ovjekom uinio? to se mene tie, On, Allah, moj je
Gospodar i ja Gospodaru svome ne smatram ravnim
nikoga. A zato nisi, kad si u vrt svoj uao, rekao: 'Ma
allah! - mo je samo u Allaha!' Ako vidi da je u mene
manje blaga i manje roda nego u tebe, pa - Gospodar
moj moe mi bolji vrt od tvoga dati, a na tvoj nepogodu
s neba poslati, pa da osvane samo klizava ledina, bez
iega, ili da mu voda u ponor ode pa da je ne mogne

128

PRIE Iz Ku R' ANA

pronai nikada.' I propadoe plodovi njegovi i on poe

kriti ruke svoje alei za onim to je na njega utroio
- a loza se bijae povaljala po podupiraima svojim
- i govorae: 'Kamo sree da Gospodaru svome nisam
smatrao ravnim nikoga!' I nije imao ko bi mu mogao
pomoi, osim Allaha; a sam sebi nije mogao pomoi.
Tada moe pomoi samo Allah, Istiniti, On daje najbo
lju nagradu i ini da se sve na najbolji nain okona.''
(El-Kehf, 32.-44.)
Neki uenjaci kau: "Ovo je tek primjer, koji se nije
neophodno dogodio u stvarnom ivotu." Medutim, ve
ina uenjaka smatra da se stvarno odigrao i dogodio
u ovom naem dunjalukom ivotu. Njegove rijei: "l

navedi im kao primjer", tj. za politeiste Kureja, koji se

ponose i pokazuju oholost prema nemonim i siroma
nim. Ovo je poput Allahovog govora gdje On kae: "Na

vedi im kao pouku stanovnike jednog grada kad su im

doli poslanici", ( J asin, 13. ) Dobro je poznato da je je
dan od ove dvojice ljudi bio vjernik, dok je drugi bio ne
vjernik. Takoder se kae da je svaki od njih dvojice bio
izuzetno bogat. Vjernik je potroio sav svoj imetak i bo
gatstvo u ime Allaha. Nasuprot tome, nevjernik je, iako
su mu dati vrtovi i vonjaci (od koj ih su dva vrta spome
nuta u Velianstvenom Kur'anu veoma detaljno) , skre
nuo sa Allahovog puta. Njegova dva vrta bila su lozom
zasaena, opasana palmama, a u nj ima su bili i usjevi,
zajedno sa rijekama koje su se prelijevale i vodenim to
kovima du cijelog njegovog imanja. Plodovi sa njego
vog drvea i usjeva bili su obilni i nebrojeni (samo Al
lahovom milou) i izgled njihov bio je veoma ugodan.
Kako bilo, vlasnik vrtova je postao ponosan i oholo je

VJERNIK I NEVJERN I K

12 9

postupao sa vjernikom, govorei: "Od tebe sam boga

tiji i jaeg sam roda!", tj. ja sam bolji od tebe, jer si ti

potroio cijelo svoje bogatstvo uzalud i nisi uinio kako
sam ja, kupujui vrtove i vonjake, ulaui novac u njih
da bi kasnije stekao dobit. Trebao si slijediti moje ko
rake. "l ue u vrt svoj nezahvalan Gospodaru svome

na blagodatima", tj. u stanju koj im Uzvieni Allah nije

bio zadovoljan (tj. ponosno i oholei se) , " . . . govorei:

'Ne mislim da e ovaj ikada propasti' ", zato to je tamo

bilo mnogo usjeva i drvea i, ako bi ita od toga propalo,
on bi sigurno (kako je mislio) to zamijenio boljim i ljep
im. Jer, mislio je, imao je sve: obilje vode, nebrojeno
voe i razliite vrste usjeva.
Zatim, nevjernik je rekao: " . . . i ne mislim da e ikada

Smak svijeta doi' " , ime je pokazao da ima potpuno

povjerenje u prolazna zadovoljstva naeg, dunj alukog,
ivota i zanijekao postojanje Onoga, vjenoga, svijeta.
Potom je rekao: " . . . a ako budem vraen Gospodaru

svome, sigurno u neto bolje od ovoga nai", tj. ako

doista postoji Onaj svijet i Sudnji dan, nai e tamo bolje
nego to mu je dato u sadanjem ivotu. Ovako je mis
lio zato to je bio obmanut onim to mu je dato i mislio
je da mu je Uzvieni Allah dao sve te blagodati zato to
ga On voli i da njemu daje prednost u odnosu na ostale
ljude. Isto je kazano za Asa ibn Va' ila u Allahovim rije
ima: "Zar nisi vidio onoga koji u dokaze Nae ne vje

ruje i govori: 'Zacijelo e mi biti dato bogatstvo i djeca!'

Ili je on budunost prozreo ili je od Milostivog obea
nje primio?" (Merjem, 77--78.) Uzvieni Allah kae, ve
zano za onoga koga je On darovao blagodatima: "Kad
ga obaspemo milou Naom, poslije nesree koja ga

130

PRIE IZ KuR'ANA

zadesi, on govori: 'Ovo sam i zasluio i ja ne mislim da

e as oivljenja doi. A ako budem Gospodaru svome
vraen, kod Njega me eka Dennet.' " (Fussilet, so.)
I kae: "A Mi emo one koji nisu vjerovali, sigurno, o
onom to su radili obavijestiti i da iskuse patnju teku
- doista emo im dati.'' (Fussilet, so.) A Karun kae:
"Ovo to imam stekao sam znanjem svojim" (El-Kasas,
78) , tj. jer Allah zna da ja to zasluujem. Ali, Uzvieni
Allah kae: "A zar nije znao da je Allah prije njega uni

tio neke narode koji su bili od njega jai i koji su bili

vie nakupili - a zloinci nee o grijesima svojim ni
ispitivani biti.'' (El- Kasas, 78.) Uzvieni Allah kae: "Ni
bogatstva vaa ni djeca vaa nee vas uiniti Nama bli
skim; samo one koji budu vjerovali i dobra djela inili
eka viestruka nagrada za ono to su radili, i oni e u
visokim odajama biti sigurni." (Es- Sebe', 37.) "Misle li
oni - kad ih imetkom i sinovima pomaemo, da u
rimo da im neko dobro uinimo? Nikako, ali oni ne
opaaju.'' (El- Mu'minun, ss.-s6.)
Kada je ovaj neznalica bio obmanut sa onim to mu
je dato u ovom sadanjem ivotu, porekao je Onaj svijet
i ustvrdio da, ako ga i bude, tamo e pronai bolje nego
ono prvo to mu je dato. Kada ga je njegov drug (vjernik)
uo da tako govori, kazao mu je, " . . . dok je s njim raz

govarao", tj. tokom njihove rasprave: "Zar ne vjeruje

u Onoga koji te je od zemlje stvorio, zatim od kapi sje
mena, i najzad te potpunim ovjekom uinio?", tj. zar
ne vjeruje u Dan proivljenja, dok zna da je O n, Allah,
Taj Koj i te stvorio od praine, zatim od kapi sjemena,
zatim te postepeno oblikovao, dok nisi postao zdrav i
usp ravljen ovjek sa sluhom, vidom, razumijevanjem i

VJERNIK I NEVJERNIK

13 1

organima kojim grijei. Zatim, kako moe zanijekati

Proivljenje, kada zna da je Allah sposoban da te stvori
iz niega?! "to se mene tie, On, Allah, moj je Gospo

dar", tj. ja ne vjerujem, i ne pomiljam da vjerujem, u

ono to ti vjeruje. Jer, " . . . On, Allah, moj je Gospodar
i ja Gospodaru svome ne smatram ravnim nikoga'', tj.
ja ne oboavam druge osim Njega, i vjerujem da e On
proivjeti umrle, i skupiti rasute i struhle kosti zajedno,
i znam da Allah nema druga u Svome vladanju stvore
njima, i da nema boga osim Allaha.
Zatim, on ga upuuje na ono to treba biti kazano p ri
likom ulaska u vrt, govorei: "A zato nisi, kad si u vrt

svoj uao, rekao: 'Maallah! - mo je samo u Allaha!' ",

bolje je onome, koji se pone diviti svome imetku, ku
anstvu, djeci ili poloaju, da kae ove rijei: " Onako j e
kako Allah hoe, mo j e samo u Allaha! "
Zatim je vjernik rekao nevjerniku: "Ako vidi da je

u mene manje blaga i manje roda nego u tebe, pa Gospodar moj moe mi bolji vrt od tvoga dati", tj. na
Onom svijetu, " . . . a na tvoj nepogodu s neba poslati",
tj. nevrijeme ili teku kiu koja e poupati njegovo dr
vee i usjeve, " . . . pa da osvane samo klizava ledina bez

iega", tj. meki p ijesak na kojem ne uspijevaju b iljke ili

bilo ta, " . . . ili da mu voda u ponor ode", to je suprot
nost od vode koja se preliva, " . . . pa da je ne mogne
pronai nikada", tj. ne bude u mogunosti da je iznova
dobije ili vrati. Zatim, Uzvieni Allah kae: "I propa
doe plodovi njegovi", tj. svo njegovo voe i usjevi su
propali i bili su potp uno uniteni. " . . . i on poe kriti
ruke svoje alei za onim to je na njega utroio - a
loza se bijae povaljala po podupiraima svojim", tj.

PRIE IZ KuR' ANA

132

sasvim propala i potpuno unitena. To je bilo stvarno

protiv njegovih nada i elja, koje je prethodno kazao:

"Ne mislim da e ovaj ikada propasti", te je on j ako za

alio zbog svojih djela i rijei, koje je izj avio kao nevjer
nik u Svemogueg Allaha, i mogao je samo kazati: "Ka

mo sree da Gospodaru svome nisam smatrao ravnim

nikoga!" Zatim, Uzvieni Allah kae: "l nije imao ko bi
mu mogao pomoi, osim Allaha; a sam sebi nije mo
gao pomoi", tj. nije mogao primiti pomo od drugih,
niti pomoi sam sebi. Ovo je poput rijei Svemogueg
Allaha, Koji kae: " . . . kada ovjek ni snage ni hranioca

nee imati" (Et- Tarik, 10.) i Njegovih rijei: "Tada moe

pomoi samo Allah, Istiniti", tj. neporecivo suenje i
nepobitno odluivanje o ovome i drugim uvjetima e
biti kod Svemogueg Allaha, Jedinog, "On daje najbo

lju nagradu i ini da se sve na najbolji nain okona",

tj. trgovina sa Allahom j e bolja od svega drugoga, poto
On daje najbolju od svih nagrada i kod Njega je najbolji
od svih krajeva i ciljeva. Konano, kazivanje oznaava
tri stvari:
1. Niko ne smije da p roda sebe za obilje ovog sadanjeg
svijeta, niti da njime bude obmanut. tavie, treba se
vie oslanjati na ono to je kod Allaha, nego na ono
to je kod njega samoga. Treba imati potpuno po
vjerenje u Jedinog Allaha. Pokornost Allahu treba da
bude prvi i konani cilj svakoga. Ako neko daje pred
nost bilo emu osim Allahu i pokornosti Njemu , si
gurno e biti kanjen zbog toga.

VJERN I K I N EVJ E RN I K

1 33

2. Svako treba svim srcem p rihvatiti savjet svog saosje

ajnog brata, jer j e u odbacivanj u njegovog savjeta
potpuna propast i unitenje.
3. Kajanje j e uzaludno ako se Allahova odredba ve is
p unila.

Vlasnici bae
Uzvieni Allah kae: "Mi smo ih na kunju stavili, kao

to smo vlasnike jedne bae na kunju stavili kad su

se zakleli da e je sigurno rano izjutra obrati a nisu
rekli: 'Ako Bog da!' I dok su oni spavali, nju od Gos
podara tvoga zadesi nesrea i ona osvanu opustoena.
A u zoru oni su jedni druge dozivali: 'Poranite u bau
svoju ako je mislite obrati!' I oni krenue tiho razgo
varajui: 'Neka vam danas u nju nikako nijedan siro
mah ne ulazi!' I oni poranie uvjereni da e moi to
provesti, a kad je ugledae, povikae: 'Mi smo zalutali;
ali ne, ne, - svega smo lieni!' Ponajbolji izmeu njih
ree: 'Nisam li vam ja govorio da je trebalo na Allaha
misliti!' 'Hvaljen neka je Gospodar na! - , mi smo,
uistinu, nepravedni bili!' I onda poee jedni druge
koriti. 'Teko nama!' - govorili su -, 'mi smo, za
ista, obijesni bili; Gospodar na nam moe bolju od
nje dati, samo od Gospodara naeg mi se nadamo nak
nadi!' Eto takva je bila kazna, a na onom je svijetu je,
nek' znaju, kazna jo vea!" (El-Kalem, 17--33.)
Ovo je primjer koji Uzvieni Allah navodi politeistima
Kureja, poto ih je odlikovao alj ui im asnog i velikog
Poslanika, Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, ali

13 6

PRIE Iz KuR ' ANA

su se oni njemu usprotivili i odbacili ono to im je donio.

Uzvieni Allah kae: "Zar ne vidi one koji su umjesto
zahvalnosti Allahu na blagodatima - nezahvalnou
uzvr atili i narod svoj u Kuu propasti doveli, u Dehen
nem, u kome e gorjeti - a uasno je on prebivalite!"
(Ibrahim, 28.-29.) Ibn-Abbas, r. a., kae: "Kazivanjem
o vlasnicima bae, koja je sadravala raznovrsno voe
i usjeve koji su sazreli i dolo je vrijeme nj ihove berbe
ukazuje se na mnogoboce Kureja." Tako On, slavljen
neka je, kae: " . . . kad su se zakleli", taj no, " . . . da e je

sigurno rano izjutra obrati", tj. obrati njene plodove,

" . . . rano izjutra", da ne b i bili vieni ni od siromanih,
niti od potrebnih, pa da budu p risiljeni da im poklone
ili daju neto od njihovoga voa. Zakleli su se na to ne
kazavi "ako Allah da". Stoga, Uzvien i Allah ih je one
moguio i poslao na njihovu bau vatru, koja ju je spa
lila tako da on nje nije nita ostalo. On, slavljen neka
je, kae: "l dok su oni spavali, nju od Gospodara tvoga

zadesi nesrea i ona osvanu opustoena."

Uzvieni Allah kae: "A u zoru oni su jedni druge do
zivali", oni su uju tro ustali i pozivali j edni druge govo
rei: "Poranite u bau svoju ako je mislite obrati!", tj.
idite rano u vau bau i poberite voe, p rije nego to
siromani i potreb ni dou da trae vau milostinj u. Ka
zivanje se nastavlja: "I oni krenue tiho razgovarajui",
tj. govorei jedan drugom apatom : "Neka vam danas u

nju nikako nijedan siromah ne ulazi!", tj. o torne su se

sloili i meusobno dogovorili. Kazivanje se dalje nas
tavlj a: "I oni poranie uvjereni da e moi to provesti",
tj. kre nuli su s vrstom namjerom i uvj eren i da e moi
da ostvare to to su naumili.

VLASNICI BAE

137

!krima i a'bi kau: "l oni poranie uvjereni da e

moi to provesti", tj. bijesni i loih namjera spram siro

tinje, " . . . a kad je ugledae", tj. kada su stigli svojoj bai
i vidjeli ta se s njom desilo, " . . povikae: 'Mi smo zalu
.

tali' ", tj. izgubili smo put prema naoj b ai. Zatim su
kazali: " . . . ali ne, ne, - svega smo lieni!", tj. kanjeni
smo zbog naih loih namjera i lieni blagoslova sa nae
zemlje.

"Ponajbolji izmeu njih ree. . "

.

Ibn-Abbas, r. a . ,

Mudahid i drugi kau: "On je b i o najbolji, najumjere

niji i najpravedniji meu njima, "Nisam li vam ja govo

rio da je trebalo na Allaha misliti!", kae se: Da se iz

govori lijepa rije umjesto onoga ta su oni namjeravali,

" 'Hvaljen neka je Gospodar na!' -, 'mi smo, uistinu,

nepravedni bili!' l onda poee jedni druge koriti. 'Te
ko nama!' - govorili su -, 'mi smo, zaista, obijesni
bili' ", pokajali su se i zaalili onda kad od njihovog ka
janja nij e bilo koristi i priznali su svoje grj ene postupke,
nakon to su bili kanjeni, a sve je bilo uzalud.
Kae se da su oni bili braa i da su naslijedili bau
od svoga umrloga oca, koji je mnogo dijelio milostinju.
Ali, kada su oni zaposjeli bau, zanijekali su djela nji
hovog umrlog oca i namjeravali su da lie siromahe nje
noga voa, pa ih je Uzvieni Allah kaznio najotrijom
kaznom. Zbog ovoga je Uzvieni Allah naredio da se mi
lostinja mora dati od voa, a preporueno je da to bude
na dan berbe. On kae: " . . . jedite plodove njihove kad
plod dadu, i podajte na dan etve i berbe ono na ta
drugi pravo imaju." (El-En' am, 141.)

13 8

PRIE Iz KuR ' ANA

Kae se: "Oni su bili iz Jemena, iz grada zvanog Der

van." Takoer se kae: "Oni su bili iz Abesinije." Allah
najbolje zna.
Uzvieni Allah kae: "Eto takva je bila kazna", tj. ova
ko Mi kanjavamo one koji ne sluaju Nae naredbe i ne
pokazuju potrebnu ljubaznost meu njegovim stvore
njima, " . . . a na onom svijetu je, nek' znaju, kazna jo

vea!", nego ona u sadanjem ivotu.

Ovo kazivanje podsjea na Allahove rijei: "Allah na

vodi kao primjer grad, siguran i spokojan, kome je u

obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahva
lan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog
onoga to je radio dao da iskusi i glad i strah. I njima
je doao poslanik, jedan od njih, ali su ga oni laljiv
cem nazvali, i njih je stigla kazna zato to su nepra
vedni bili." (En-Nahl, 1 12.-n3.) Kae se da je ovaj primjer
o stanovnicima Meke, za njih same, i u ovome, uistinu,
nema proturjenosti. A Allah najbolje zna!

Oni koji su se o subotu

ogrijeili
Uzvieni Allah kae: "l upitaj ih o gradu koji se nalazio

pored mora kad su propise o suboti krili: kada su im

ribe, na oi njihove, dolazile dok su subotu svetkovali,
a kad nisu svetkovali, one im nisu dolazile. Eto, tako
smo ih u iskuenje dovodili zato to su stalno grijeili.
A kad neki od njih rekoe: 'Zato opominjete narod
koji e Allah unititi ili ga tekim mukama namuiti?'
- oni odgovorie: 'Da bismo se pred Gospodarem va
im opravdali i da bi se oni grijeha klonili.' l kada zabo
ravie ono ime su bili opominjani, Mi izbavismo one
koji su od nevaljalih djela odvraali, a tekom kaznom
kaznismo grjenike, zato to su stalno u grijehu bili. l
poto su oni bahato odbili da se okane onoga to im
se zabranjivalo, Mi smo im rekli: 'Postanite majmuni
prezreni!' " (El-A'raf, 163.-166.)
I kae: "Vama je poznato ono to se dogodilo onima
od vas koji su se o subotu ogrijeili, kao i to da smo im
mi rekli: 'Budite majmuni prezreni!' Savremenicima
i pokoljenjima njihovim to smo uinili opomenom, a
poukom onima koji se boje Allaha.'' (El- Bekare, 65.-66.)

1 40

PRIE IZ KuR ' ANA

I kae: " . . . ili prije nego ih prokunemo kao to smo

prokleli one koji nisu subotu potivali." (En- Nisa', 47.)
Abdullah ibn Abbas, Mudahid, !krima, Katade, Es
Sadi i drugi kau: "To je bio narod Ejle."

Ibn -Abbas,

r. a. , dodaje: " Nalazio se izmeu Medjena i Et-Tura." Oni

kau da su stanovnici Ejle bili odani sljedbenici uenja
Tevrata i subotnje zabrane toga vremena (zabrane ribo
lova subotom) . udesno, riba se otvoreno pojavlj ivala
subotom, a nestajala drugim danima u sedmici, " . . . ka

da su im ribe, na oi njihove, dolazile dok su subotu

svetkovali, a kad nisu svetkovali, one im nisu dolazile."
Uzvieni Allah kae: "Eto, tako smo ih u iskuenje do
vodili", tj. iskuavali smo ih aljui nebrojenu ribu su
botom, ". . . zato to su stalno grijeili", tj. zbog njihove
neposlunosti i grijeenj a. Kada su ovo vidjeli, napravili
su varku da bi ulovili ribu subotom. Privrstili su mree
za ribolov i konopce i prokopali su tokove kojim su pus
tili da protie morska voda, tako da bi riba ulazila, a ne
bi mogla izai. Sve su ovo uinili u petak, pripremajui
za dolazak ribe subotom. I tako, ribe su dole danom
koji je trebao biti miran (ne znajui ta je bilo za njih
pripremlj eno) . Bile su pohvatane u mreama, konop
cima i vjetakim vodenim tokovima. Kada je subota
prola, narod Ejle je doao da izvue svoj debeo ulov.
Zbog toga, Uzvieni Allah se rasrdio na njih i prokleo ih
zbog njihove varke i obmane. Kada je to bilo uraeno od
strane j edne skupine, ostali koji nisu uestvovali u nji
hovom grj enom djelu podijelili su se u dvije skupine:
skupinu koja je odbacivala njihovo postupanje i varku
protiv zakona i odredbe Svemogueg Allaha za to vri
jeme p ropisanog. Druga skupina ih nije odbacila ili za-

ONI KOJ I SU SE O SU BOTU OGRIJEILI

1 41

branila, ve je prije osudila odgovor skupine koja je za

prijetila grjenicima, kazavi: "Zato opominjete narod

koji e Allah unititi ili ga tekim mukama namuiti?",

tj. kakva j e svrha pridikovanj a onima koji e neizbjeno
biti kanjeni od Svemogueg Allaha? Ali, prva skupina
(oni koji su osuivali) odgovorila je, kazavi: "Da bismo

se pred Gospodarem vaim opravdali", tj. kako nam j e

od Njega zapovijeeno da nareujemo dobro, a odvra
amo od zla. Tako ovo kazujemo zbog naeg straha od
Njegove kazne, " . . . i da bi se oni grijeha klonili", tj. mo
da se oni, koji su poinili ove grijehe, pokaju Allahu i
zaale zbog toga to su uinili i tako budu sauvani Alla
hove kazne i On im oprosti.
Uzvieni Allah kae: "I kada zaboravie ono ime su

bili opominjani", tj. bili su nemarni prema pobonima

koji su opominj ali, "Mi izbavismo one koji su od nava
ljalih djela odvraali", tj. skupinu koj a j e opominjala,
ali " . . . kaznismo grenike", tj. poinitelje grj enih djela,
" . . . tekom kaznom", tj. bolnom p atnjom, " . . . zato to
su stalno u grijehu bili." Zatim, Allah obj anj ava p atnju
koja je na njih p al a i kae: "l poto su oni bahato odbili
da se okane onoga to im se zabranjivalo, Mi smo im
rekli: 'Postanite majmuni prezreni!' "
Poruka, koju nam Uzvieni Allah ovdj e saopava, jeste
to da je On unitio grjenike, spasio vjernike koj i su opo
minjali i ostavio vj ernike koj i nisu nareivali dobro i od
vraali od zla. Uenjaci se razilaze u pogledu tree sku
pine. Neki kau da im je darovan spas. Drugi kau da
su uniteni sa grjenicima. Ali, prvo miljenje j e prihva
eno od najistaknutijih uenjaka, ukljuujui Ibn-Abba
sa, p rvaka svih komentatora, koji je zastupao ovo miije-

142

PRIE z KuR' ANA

nje prilikom rasprave sa Ikrimom koji mu je, nakon to

ga je Ibn-Abbas pobij edio, darovao vrijedan ogrta kao
nagradu.
Treba primijetiti da trea grupa nij e spomenuta sa
onima koji su spaeni, iako su oni osudili grjena djela
svojim srcima, zato to su oni morali prisiliti svoje or
gane (ruke i jezik) da odgovarajue djeluju i oituju da
se odriu djela grj enika. Zato su bili spaeni, zajedno
sa opominjaima, jer sami nisu poinili grjeno djelo, a
osudili su ga svoj im srcima.
Prenosi Abdurrezzak od Durejda, od j ednog ovjeka
(ije ime nij e poznato ) , od Ikrime, od Ibn-Abbasa; a pre
nosi i Malik od Ibn- Rumana, ejbana, Katade i Ata' a El
Horasanij a, sljedee: "Oni koji su poinili grijeh bili su
naputeni od ostatka stanovnika grada. Neki od njih su
javno osudili i odrekli se njihovih djela. Medutim, oni
nisu sluali one koji su opominjali. Od tada su nou bi
vali odvojeni od ostatka stanovnika grada, koji su pre
dvidjeli da e ih zadesiti kazna, a izmedu njih su bile
pregrade ili vrata. Jednog dana, njihova vrata se nisu
otvorila do podne. Narod se zabrinuo i poslao jednog od
njih da pogleda ta se dogodilo sa onima iza pregrade.
Kada je pogledao, zatekao ih je pretvorene u majmune s
repovima koji su vriskali. Otvorili su vrata (na pregradi)
i majmuni su prepoznali svoje roake, dok njih nj ihovi
roaci nisu. Zato oni koji su opominjali kazae: "Nismo
li vam zabranjivali da to inite? " Maj muni su napravili
znak, pokazuj ui svojim glavama: "Jeste." Potom je Ab
dullah ibn Abbas, r. a. , zaplakao i kazao: " Uistinu, mi vi
dimo mnoge grj enike koje ne odbacujemo, i ne pori
emo, pa ak ni primjedbu ne stavimo."

ONI KOJI SU SE O SUBOTU OGRI JEILI

143

Prenosi El-Avfi od Ibn-Abbasa, r. a., da je rekao: "Mla

dii iz grada su prevareni u majmune, dok su starci pre
tvoreni u svinje." tavie, I b n Ebi-Hatim prenosi od Mu
dahida, a on od Ibn-Abbasa, koji kae: "Oni nisu dugo
ivjeli i nisu ostavili potomstvo." Takoe, Ed- Dahhak
prenosi od Ibn-Abbasa, r. a.: " Nijedan stvor nij e ivio
due od tri dana. Pored toga, nisu j eli, pili ili ostavili po
tomstvo."
Prenose Ibn Ebi- Hatim i Ibn-Derir od Ibn Ebi-Nu
dejha, od Mudahida, koji kae: "Samo su njihova srca,
a ne nj ihovi likovi, pretvorena u maj mune i svinje." Tj.
ovo je poput Allahovih rij ei: "Oni kojima je nareeno

da prema Tevratu postupaju, pa ne postupaju, slini

su magarcu koji knjige nosi. O kako su loi oni koji po
riu Allahove ajete!
A Allah nee ukazati na pravi
put narodu koji nee da vjeruje." (El-Dumu'a, s.) Ali,
-

ovo miljenje, koje Ibn Ebi- Hatim i Ibn-Derir prenose,

izgleda jako udno i u suprotnosti je sa oiglednim zna
enjem asnoga Kur' ana, kao i sa onim to su potvrdili
raniji uenjaci i oni koj i su ih slijedili. A Allah najbolje
zna.

Kazivanje o Lukmanu
Uzvieni Allah kae: "A Mi smo Lukmanu mudrost da

rovali: 'Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, ini to u

svoju korist, a ko je nezahvalan - pa, Allah je, zaista,
neovisan i hvale dostojan.' Kada Lukman ree sinu svo
me, savjetujui ga: 'O sinko moj, ne smatraj druge Al
lahu ravnim, mnogobotvo je, zaista, velika nepravda.'
Mi smo naredili ovjeku da bude posluan roditeljima
svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga
u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima
svojim, Meni e se svi vratiti. A ako te budu nagova
rali da drugog Meni ravnim smatra, onoga o kome ni
ta ne zna, ti ih ne sluaj i prema njima se, na ovome
svijetu, velikoduno ponaaj, a slijedi put onoga koji
se iskreno Meni obraa; Meni et.e se poslije vratiti i
Ja u vas o onome to ste radili obavijestiti. 'O sinko
moj, dobro ili zlo, teko koliko zrno goruice, bilo u
stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah e na vidjelo
iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je Svez
najui. O sinko moj, obavljaj molitvu i trai da se ine
dobra djela, a odvraaj od hravih i strpljivo podnosi
ono to te zadesi - dunost je tako postupiti. I, iz oho
losti, ne okrei od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nad-

PHI E I Z KuR' ANA

meno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog. U hodu

budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najnepri
jatniji glas je revanje magarca!' " (Lukman, 12.-19.)
O n j e Lukman ibn Anka' ibn Sad un. Ili, kako tvrdi Es
Suhejli od Ibn-Derira i El-Kutej bija, da j e on Lukman
ibn Teran, koji je bio od naroda Ejle ( Jerusalema) .
On je bio poboan ovj ek, koji je istrajavao u ibadetu
i koji je bio blagoslovlj en mudrou. Takoer se kae da
je bio sudij a u vrijeme poslanika Davuda, a. s., A Allah
najbolje zna.
Prenosi Sufjan Es-Sevri od El-E'asa, od Ikrime, od
Ibn-Abbasa, r. a., koj i kae: "On je bio etiopljanski rob
koji je radio kao stolar." Katada prenosi od Abdullaha
ibn Zubejra, koji kae: " Pitao sam Dabira ibn Abdul
laha o Lukmanu. Rekao je: ' Bio je nizak, spljotenog
nosa. Dolazio je iz Nubije.' "
Prenosi Jahja ibn Se 'id El- Ensari od Se'id ibn El-Mu
sejjeba, kako kae: " Lukman je pripadao crncima iz
Egipta. Imao je zadebljale usne i Uzvieni Allah mu je
darovao mudrost, ali ne i poslanstvo.'' El-Evza ' i kae:
" Rekao mi je Abdurrahman ibn Hermele: ' Crnac je do
ao Se'id ibn El-Musejjebu traei od njega milostinju.
Se'id je kazao: ' Ne alosti se zbog svoj e crne boj e, zato
to su medu najboljim ljudima tri crna ovjeka: Bi
lal ibn Rebbah , Mehde' (osloboeni rob Omer ibn El
Hattaba) , i Lukman, mudrac koji j e bio crn, iz Nu bije i
ije su usne bile zadebljane.' "
Prenosi El-A'me od Mudahida:

"Lukman je bio

veliki crni rob, zadebljalih usana i ispucalih stopala."

Omer ibn Kajs kae: " Lukman je bio crni rob, zadeb
ljalih usana i ispucalih stopala. Dogodilo se da, kada

KAZIVANJE o LUKMANU

1 47

je govorio nekim ljudima, ovjek mu je doao i rekao:

'Nisi li ti onaj koji je sa mnom uvao ovce na tom i tom
mjestu?' Lukman je rekao: 'Da, j esam! ' ovjek je rekao:
'Onda, ta te dovelo na takav poloaj?' Lukman je rekao:
'Kazivanje istine i utanje o onome to me se ne tie.' "
(Ovaj hadis prenosi lbn-Derir, preko Ibn-Hamida, od
El-Hakema)
Ibn Ebi-Hatim kae: " Rekao mi je Ebu-Zerr, da mu
je kazao Safvan, preko El-Velida, od Abdurrahmana ibn
Ebi-Jezida ibn Dabira, koji kae: 'Uzvieni Allah je uz
digao Lukmanov poloaj zbog njegove mudrosti. Neki
ovjek, koji ga je poznavao, vidio ga je i kazao: 'Nisi li ti
rob toga i toga, koji je, ne tako davno, uvao moje ovce?'
Lukman je kazao: 'Jesam.' ovjek je kazao: 'ta te uzdi
glo na ovaj visoki poloaj koji vidim?' Lukman je kazao:
'Allahova odredba, vraanje ukazanog povjerenja, kazi
vanje istine i odbacivanje onoga to me se ne tie.' "
Prenosi Ibn-Vehb: " Rekao mi je Abdullah ibn Ajja El
Fitjani od Omera, osloboenog roba Efraha, koji kae:
'Neki ovjek je doao mudrom Lukman u i upitao: 'Jesi li
ti Lukman? Jesi li ti rob od toga i toga?' Rekao je: 'Jesam.'
ovjek je rekao: 'Ti si crni pastir! ' Lukman je rekao: 'to
se tie moje crne boje, ona je sasvim oita, pa zato si to
liko iznenaen?' ovjek je rekao: 'Tebe esto posjeuju
ljudi koji prihvataju tvoja miljenja!' Lukman je odgovo
rio: 'O roae! Ako bude radio ono to ti govorim, bit
e poput mene.' ovjek j e rekao: 'ta j e to? ' Lukman
je odgovorio: 'Da sputa pogled, pazi svoj jezik, hra
ni se onim to je dozvoljeno, uva svoju ast, odrava
svoj a obeanja, ispunj ava svoje obaveze, ukazuje po
ast prema gostima, potiva komije i kloni se onoga

PRIE rz KuR' ANA

to te se ne tie. Sve ovo me uinilo kakvim me sada vi

di. ' "
Jednog dana Ebu- Derda j e spomenuo mudrog Luk
mana i kazao: " Nj emu nij e data mudrost zbog imetka,
djece, loze ili uroenih navika, ve se on odricao, suz
dravao, duboko promiljao i nikada nije spavao tokom
dana. Pored toga, niko ga nij e vidio kako pljuje, proi
ava grlo, vri malu ili veliku nudu, kupa se, posmatra
neto bezrazlono ili se glupo smij e. Bio je rjeit i dobro
upuen. Nije plakao, niti lio suze, kada su mu pomrla
djeca. Konano, on je esto posredovao meu prine
vima i uglednim ljudima, mnogo je razmiljao i prona
lazio savjet. Sve je ovo bilo zbog velike mudrosti koja mu
je data."
Neki ljudi tvrde da mu je bilo ponueno vjerovj esni
tvo, a on se pobojao da nee moi podnijeti sve njegove
zahtjeve i dunosti. Tako, on je odabrao da ima mu
drost, to j e lake. Meutim, ovo ne moe biti sasvim
istinito, a Allah najbolje zna! !krima prenosi: "Lukman
je bio poslanik.'!)
Svakako, veina uenjaka zastupa miljenje da je on
bio mudar ovjek, a ne poslanik. tavie on j e spome
nut u asnom Kur'anu i izuzetno pohvaljen od Svemo
gueg Allaha, Koj i navodi njegov lini savjet svome vlas
titom sinu u kojem on kae: "O sinko moj, ne smatraj

druge Allahu ravnim, mnogobotvo je, zaista, velika

nepravda", tako on zabranjuje svome sinu i opominj e
g a da ne pridruuje druge u oboavanju uz Allaha. I mam
1

Meut i m, ova predaja je slaba jer se u lancu prenosilaca nalazi

EI-Da'fi, kojega su Buhari i Nesa'i okarakterisati slabim

KAZIVANJE o LU KMAN U

149

Buhari kae: " Rekao mi je Kutejbe od Derira, od El

A'rnea, od Ibrahima, od Alkarne, od Abdullaha, koji ka
e: ' Kada je obj avlje n ajet: 'Bie sigurni samo oni koji
vjeruju i vjerovanje svoje s mnogobotvom ne mijea
ju; oni e biti na Pravome putu.' (El-En' am, 82.) , rekli
srno: 'O Allahov Poslanie! Ko to medu nama nije uinio
nepravdu prema sebi?' Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sei
lem, j e odgovorio: ' Nije kao to vi kaete jer ' nepravda'
i 'vjerovanje svoje s rnnogobotvorn ne mijeaju' znai
irk (tj. p ridruivanje drugih Allahu u oboavanj u) . Jeste
li uli Lukrnana koji kae svome sinu: '0 sinko moj, ne

smatraj druge Allahu ravnim, mnogobotvo je, zaista,

velika nepravda.' " (Lukman, 13.)
Zatim, Allah nas obavj etava i savj etuje ovj eanstvo
da vodi brigu o roditeljima. On istie njihova p rava kod
djece i nareuje nam da budemo p rema njima p aljivi,
ak ako su i politeisti. Ali, ne treba ih posluati ako ga
oni pozovu da oboava druge uz Allaha. Zatim , Luk
man nastavlja savjetovati svoga sina, govorei: "O sinko

moj, dobro ili zlo, teko koliko zrno goruice, bilo u

stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah e na vidjelo
iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je Svez
najui", tj. zabranjuje m u da ini zlo lj udima i u naj ma
njoj mjeri, zato to e to Allah iznijeti i donijeti na obra
un, na Danu p roivljenja. Uzvieni Allah kae: "Allah

nee nikome ni trunku nepravde uiniti.'' (En-N isa",

4 0.) , i kae: "Mi emo na Sudnjem danu ispravne te
razije postaviti, pa se nikome krivo nee uiniti; ako
neto bude teko koliko zrno goruice, Mi emo za to
kazniti ili nagraditi. A dosta je to to emo Mi raune
ispitivati.'' (El- Enbij a', 4 7. ) , i kae mu da, bez obzira da

150

PRI E Iz KuR ' ANA

li je loe djelo teko koliko zrno goruice, bilo u stijeni

ili na nebesima ili u Zemlji, Allah e ga iznijeti, j er On
poznaje njegovo tano mjesto, ". . . jer Allah zna najskri

venije stvari, On je Sveznajui." Uzvieni Allah takoer

kae: "U Njega su kljuevi svih tajni, samo ih On zna, i
On jedini zna ta je na kopnu i ta je u moru, i nijedan
list ne opadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tmi
nama Zemlje niti iega svjeeg niti iega suhog, niega
to nije u jasnoj Knjizi." (El-En'am , 59. ) , i kae: "Nema
nieg skrivenog ni na nebu ni na Zemlji, a da nije u
Knjizi jasnoj." (En-Neml, 75.) , i kae: " Koji zna i ono
to je skriveno, zacijelo e vam (as proivijenja) doi.
- Njemu ne moe nita, ni trunica jedna ni na nebe
sima ni na Zemlji, izmai, i ne postoji nita, ni manje
ni vee od toga, to nije u jasnoj Knjizi." (Es- Sebe', 3 . )
. .

Es- Sadi tvrdi da stijena, koja s e spominje u ajetu, lei

ispod sedme zemlje, ali ovo miljenje je potp uno odba
eno zato to je rije " stij ena"

(sahretun) neodreena, a
da je ova tvrdnj a istinita, ona bi bila odreena (es-sahre
tu) . Tako "stijena" u ovom sluaju oznaava bilo koju

stijenu, a ne neku posebnu. Se'id El- Hudri p renosi da

je Muhammed, sallalHihu 'alejhi ve sellem, rekao: "Da
neko od vas uini djela u stijeni, koj a nema vrata ili otvo
ra, nj egova djela, kakva god ona bila, izai e ( na vi
djelo) ."
Lukman kae: "O sinko moj, obavljaj molitvu", tj.
obavljaj je ispravno i u njeno vrijeme. Zatim, on kae:

" . . . trai da se ine dobra djela, a odvraaj od hra

vih", cjelokupnom svojom moi, svojom rukom, j ezi
kom, a ako ne moe, uini to svojim srcem (tj. odbaci
to i osudi) . Zatim, savjetuje ga da bude strplj iv, kazavi:

KAZIVANJE O LUKMAN U

151

" . . . i strpljivo podnosi ono to te zadesi", jer ako neko

nareuje dobro, a zabranjuj e zlo, on e vjerovatno biti
smatran neprijateljem od strane odredenih lj udi (ali e
konana nagrada sigurno biti njegova) . Zbog toga, on
mu zapovijeda da bude strpljiv, . . . dunost je tako pos
tupiti". To je neizbjeno i ne smije se zanemariti.
Uzvieni Allah kae: "I, iz oholosti, ne okrei od ljudi
lice svoje", p renose Ibn-Abbas, Mudahid, !krima, Se' id
"

ibn Dubejr, Ed-Dahhak, Jezid ibn El-Esam, Ebu-1-Dev

za' i drugi da to znai da ne smije biti razmetljiv i ohol.
Uzvieni Allah kae: " . . . i ne idi zemljom nadmeno,

jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog." Lukman za

branjuje svome sinu razmetanje u hodu. Uzvieni Al
lah kae: "Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne

moe probiti ni brda u visinu dostii" (El-Isra', 37. ) , tj.

nee moi polomiti cijelu Zemlj u, niti je probiti svoj im
brzim i snanim korakom, niti e planine dostii svo
jim razmetanjem i oholou. Tako, dobro znaj, da si ti
samo lj udsko bie (stvoren da oboava Jedinog Allaha) .
U jednom Poslanikovom, sallallahu 'alejhi ve sellem, ha
disu se kae: " Dok je jedan ovjek iao, povlaei za so
bom svoj u odjeu iz oholosti, uinjeno je da ga Zemlja
proguta i on e nastaviti da u nju p ropada sve do Dana
proivljenja." (Prenosi Buhari u svome

Sahihu) U dru

gom hadisu se kae: "uvaj se da ne povlai za sobom

svoju odjeu iz oholosti, jer je to razmetanje koje Allah
ne voli." Uzvieni Allah kae: " . . . jer Allah ne voli ni gor

dog ni hvalisavog."
Nakon to Lukman zabranj uje sinu da koraa razmet
ljiva, nareuje mu da u hodu bude umjeren, govorei:

"U hodu budi odmjeren", tj. ne hodaj ni p rebrzo ni pres-

P RIE IZ KuR 'ANA

1 52

poro, nego izmedu toga; "A robovi Milostivoga su oni

koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici os

love, odgovaraju: 'Mir vama!"' (El-Furkm, 63.) Zatim,
Lukman kae: " . . . a u govoru ne budi grlat", tj. dok go
vori ne povisuj svoj glas previe, jer je najneprijatniji
glas revanje magarca.
Prenosi Ebu- Hurejre, r. a., da je Allahov Poslanik, sal
lallahu 'alejhi ve sellem, rekao: " Kada uje kukurijeka
nje pij etlova, zatrai Allahov blagoslov jer (nj ihovo ku
kurijekanje znai da) su vidjeli meleka. A, kada uje re
vanje magaraca, zatrai utoite kod Allaha od ejtana
zato to ( nj ihovo revanje znai da) su vidjeli ejtana."
(Prenosi Buhari u svome Sahihu) Zbog toga, zabranjeno
je nekome da bespotrebno podie svoj glas. Ali, podi
zanje glasa prilikom uenja ezana i na bojnom polju je
doputeno.
Ovo su savjeti koje je Lukman dao svome sinu, a koji
su spomenuti u asnom Kur' anu. Mnogi drugi su spo
menuti u knjizi

Lukmanova mudrost. Iz ove vrijedne

knjige, citiramo sljedee:

I mam Ahmed prenosi da je Ibn- Omer, r. a., kazao:
"Rekao nam je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sei
lem: 'Mudri Lukman je rekao: Da je ita povjereno Al
lahu, on bi to i sauvao.' " (Hadis je slab)
Prenosi Ebu- Hatim od El- Kasima ibn Muhajmire, da
je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao:
" Lukman je kazao svome sinu, kada ga je savjetovao: 'O
sinko moj! uvaj se maskiranja jer j e to izdaja nou, a
ponienje danj u . ' "

KAZIVANJE o LUKMANU

1 53

Prenosi Demure od Es-Sarija ibn Jahjaa, koji kae:

"Lukman je kazao svome sinu: 'O sinko moj! Uistinu,
mudrost j e dovela siromaha na kraljevske dvore.' "
Kazao mi je moj otac, od Abdaha ibn Sulejmana, od
lbn-Mubareka, od Abdurrahmana El-Mes'udij a, od Av
na ibn Abdullaha, koji kae: " Lukman j e kazao svome
sinu: 'O sinko moj ! Kada doe na skup ljudi, poselami
ih, pa se skloni ustranu i ni rije nemoj p rogovoriti, dok
oni ne budu govorili. Ako oni ine zikr, sjeajui se Al
laha, pridrui i m se. Ali, ako ine ta drugo, okreni se
od njih i potrai druge (koji se sjeaju Svemogueg Al
laha) . ' "
Kazao mi je moj otac, od Amra ibn Osmana, od De
mure ibn Hafs ibn Omera, koji kae: " Lukman je stavio
vreu goruice p ored sebe i poeo savjetovati svoga sina,
dajui mu sa svakim savjetom po zrno goruice, dok je
nije nestalo. Rekao je: 'O sinko moj ! Dao sam ti savjeta,
da su dati planini, ona bi se raspukla! ' Rekao je: ' Pa je
njegov sin bio zateen.' "
I bn-Abbas, r. a., prenosi: " Pazite crne ljude, zato to
su trojica od njih denetlije: mudri Lukman, Negus i Bi
lal (prvi mujezin) ." (Kako bilo, ovaj hadis j e neobian i
odbaen.)
Imam Ahmed, u svojoj knjizi

Ez-Zuhd naveo je Luk

manov ivotopis i mnoge druge vrijedne stvari. Rekao

je: " Kazao mi je Veki' od Sufj ana, preko jednog nepozna
tog ovjeka, od Mudahida, koji kae: 'Allahove rijei: 'A

Mi smo Lukmanu mudrost darovali', tj. mudrost i razu

mijevanje vjere. Dodao je: 'On nije bio poslanik. ' " Isto
se p renosi od Vehb ibn Munebbiha.

154

PRIE I Z Ku R' ANA

Veki' nam je prenio od Sufj ana, od E'asa, od lkrime,

od Ibn-Abbasa, r. a., da je rekao: " Lukman je bio etiop
ljanski rob."
Esved nam je kazao, od Hammada, od Ali ibn Jezida,
od Se'id ibn Musejjeba, koji kae: " Lukman je bio kro
j a."
Sejar nam je kazao, od Da'fera, od Malik ibn D inara,
koji kae: " Lukman je kazao svome sinu: 'O sinko moj!
Uzmi poslunost Allahu kao svoju trgovinu, pa e stei
dobit, nemajui bilo kakvu robu.' "
Jezid nam je kazao od Ebu-1-Eheba, od Muhammeda
ibn Vesi'a, koji kae: "Lukman je kazao svome sinu: 'O
sinko moj! Boj se Allaha i nemoj dop ustiti da ljudi pri
mijete da Ga se boji da bi stekao potovanje (od njih ) .
dok j e tvoje srce grjeno.' "
Jezid ibn Harun i Veki' su nam kazal i od Ebu-1- Eheba,
od Halid Er-Rebi'a, kako kae: " Lukman je bio etiopljan
ski rop koji je radio kao stolar. Jednog dana, njegov gos
podar mu je naredio da zakolj e kozu i donese mu dva
najljepa i naj ukusnija dijela od nje. Lukman je tako ui
nio i donio mu jezik i srce. Gospodar je upitao: ' Nisi li
naao nita ljepe od ovoga?' Lukman je rekao: 'Ne! ' Na
kon nekog vremena, gospodar mu je naredio da zakolj e
kozu, i da b aci dva najtetnija njena dijela. Lukman je
zaklao kozu i bacio j ezik i srce. Gospodar je uzviknuo,
kazavi: ' Naredio sam ti da mi donese najukusnije dije
love od nje i donio si mi jezik i srce, p a sam ti naredio da
odbaci najtetnije dijelove od nje i bacio si j ezik i srce,
kako to moe biti?!' Lukman je rekao: 'Nita ne moe
biti prijatnije od toga ako su dobri i nita ne moe b iti
tetnije od toga ako su loi.' ..

KAZIVANJE o LUKMANU

155

Davud ibn Raid nam je kazao od Ibn-Mubareka, od

Ma'mera, od Ehu- Osmana, ovj eka iz Basre, koji kae:
"Lukman je kazao svome sinu: 'O sinko moj ! Nemoj po
eljeti neznalicu za p rijatelja, jer moe pomisliti da odo
brava njegovo neznanje. I ne uzimaj srcu ljutnju mu
drog ovjeka, j er moe odustati od tebe. ' "
Davud ibn Usejd nam je kazao od Isma'ila ibn Ajjaa,
od Demdema ibn Zer'eta, od urej ha ibn Ubejda El-Ha
dremija, od Abdullaha ibn Zejda, koji kae: "Lukman je
rekao: 'Uistinu, Allahova Ruka j e na ustima mudrog o
vjeka, nijedan od nj ih ne govori, osim ono to mu j e Al
lah dozvolio.' "
Abdurrezzak nam je rekao da je uo Ibn- Durejda,
koji kae: "Bio sam zamaskirao svoj u glavu nou i Omer
mi je kazao: ' Nisi li uo da je Lukman rekao: 'Maskiranje
tokom dana je pon iavanj e, a tokom noi je sramoe
nje'. Pa, zato bi se maskirao nou?' Rekao je: ' Lukman
nije bio dunik.' "
Prenio mi je Hasan od El- D unejda, a ovaj od Sufj ana,
koji kae: "Lukman j e kazao svome sinu: 'O sinko moj !
Nikad nisam zaalio kada sam utio. Ako se rijei srebro,
utnja je zlato.' "
Prenijeli su mi Abdussamed i Veki' od Ebu- Eheba, a
ovaj od Katade, koji kae: " Lukman j e kazao svome sinu:
'O sinko moj! Napusti zlo i ono e napustiti tebe, jer zlo
raa samo zlo.' "
Imam Ahmed kae: " Rekao mi je Abdurrahman ibn
Mehdi, od Nafi'a ibn Omera, od Ibn Ebi-Meliketa, od
Ubejda ibn Umejra, koji kae: " Lukman je rekao svome
sinu, kada ga je savjetovao: 'O sinko moj ! Izaberi meu
skupovima (ljudi) paljivo! Ako pronae skup na ko -

156

PRIE IZ KuR' ANA

jem se spominje Allah i ti sjedi sa njima. Tako, ako si

uen, tvoje e ti znanje korisiti, a, ako si neznalica, oni
e te poduiti i, ako Allah eli da im dobro uini, ti e u
tome imati koristi. O sinko moj! Nemoj sjediti na skupu
na kojem se Allah ne spominje! Jer, ako si uen, tvoje
ti znanje nee koristiti, ako si neznalica, oni e poveati
tvoje neznanje, a, ako Allah eli da im naudi, ti e biti
kanjen sa nj ima. O sinko moj! Neka te ne veseli prizor
snana ovj eka koji prolijeva krv vjernika, jer je Allah za
njega odredio ubicu koji nikada ne umire.' "
Ebu-Mu'avija nam prenosi od Hiama ibn Urveta, a
on od svoga oca, koj i kae: " Mudrost nalae: ' O sinko
moj ! Neka tvoj govor bude lijep i tvoje lice nasmijano, bit
e od ljudi vie voljen nego oni koji im daju opskrbu.' "
I kae: " Navodi se u mudrosti - ili Tevratu: 'Lj ubaznost
je vrhunac mudrosti.' " I, on kae: "Navodi se u Tevratu:
'Kada pokae milost (drugima) , milost e biti pokazana
tebi.' " I kae: "Navodi se u mudrosti: 'Dobit e onako
kako bude davao (ili, ponjet e ono ta posije) .' " I
kae: "Navodi se u mudrosti: 'Voli svoga prijatelja i pri
j atelja svoga oca.' "
Abdurrezzak p renosi od Ma'mera, od Ejjuba, od Ebu
Kilabe, koji kae: " Lukman je j ednom prilikom upitan:
'Ko je najbolj i po p itanju strpljenja?' Rekao je: 'To j e
onaj koji n e poini tetu, nakon to s e strpi.' Oni, koji
su ga upitali rekoe: 'Ko je najbolj i po p itanju znanja?'
On ree: 'To je onaj koji dodaje svome znanju kroz zna
nje drugih.' Oni upitae: 'Ko je najbolji meu svim lju
dima?' On ree: ' Onaj koji j e imuan.' Oni rekoe: 'Da li
je to onaj koji posjeduj e imovinu i bogatstvo?' On ree:
'Ne! To je onaj koji ima dobro i, kada mu se ono zatrai,

KAZIVANJE o LUKMAN U

157

on to ne odbije i ne sprijei. I to je onaj koji ne treba

nita od drugih.' "
Prenosi Sufjan ibn Ujejne: " Lukman je bio upitan: ' Ko
je najgori meu ljudima?' Odgovorio je: 'To je onaj koji
ne osjea sramotu kada bude zateen dok ini grjeno
djelo.' "
E bu -Samed nam prenosi od Malik ibn Dinara, koji ka
e: "Naao sam nekoliko mudrosti, a to su: ' Uzvieni Al
lah razbacuje i rasipa kosti onih koji daju vjerska milje
nja u skladu sa ljudskim prohtjevima i elj ama.' 'Nema
koristi u tome da naui neto novo, dok ne bude pri
mjenjivao ta si ve prethodno nauio. Ovo je poput
ovjeka koji sakupi gomilu suhog drveta, zatim pokua
da je ponese, ali ne mogne. Nakon toga, on sakupi jo
jednu gomilu.' "
Abdullah ibn Ahmed kae: " Rekao mi je El-Hakem
ibn Ebu -Zuhejr ibn Musa od El- Fereda ibn Fudaleta, od
Ebu-Se' ida, koj i kae: 'Lukman je kazao svome sinu: 'O
sinko moj! Neka tvoj u hranu j edu samo poboni ljudi, i
posavjetuj se sa uenima o svojim poslovima.' "
Ovo su bile rijei koje imam Ahmed navodi od Luk
manove mudrosti, a ja sam neto dodao to on ne pre
nosi, a on navodi i stvari koje ja nisam spomenuo. A Al
lah najbolje zna.
Ibn Ebi-Hatim kae: " Rekao mi je moj otac, od El
Abbasa ibn El-Velida, od Zej da ibn Jahja ibn Ubejda El
Huza'ija, od Se' ida ibn Beira, od Katade, koji kae: 'Uz
vieni Allah je omoguio Lukmanu da odabere izmeu
poslanstva i mudrosti i on (Lukman) je odabrao mudrost
umjesto poslanstva. Zatim je Debra' il doao dok je on

15 8

PRIE IZ KuR'ANA

spavao i prosuo mudrost po njemu, pa je on poeo da j e

izgovara naredno jutro.'

ll

Se' id kae: uo sam Katadu kako kae: 'Lukmanu j e

kazano: 'Zato si odabrao mudrost nad poslanstvom,
kada ti je bilo omogueno da izabere meu njima?' Re
kao je: 'Da me je Allah obavezao poslanstvom, ja bih ga
primio i snano se borio da zadobijem Njegovo zado
voljstvo, ali On mi je dozvolio da biram. Pobojao sam
se da sam previe slab za poslanstvo, pa sam odabrao
mudrost.'

ll

Ova predaja nije sasvim vjerodostoj na, zato

to se za Se' ida ibn Beira kae da nij e povjerlj iv. Kako

bilo, mnogi meu naim ranijim uenjacima, od kojih
su najistaknutij i: Mudahid, Se'id ibn El- Musejjeb i Ibn
Abbas, Allah bio sa njima zadovolj an, bili su stava da Al
lahove rijei: "A Mi smo Lukmanu mudrost darovali",
oznaavaju sposobnost odluivanja i vjersko razumije
vanje. Stoga, on nije bio poslanik i nita mu od Allaha
dolazio

vahj (objava) .

Vlasnici rovova
Uzvieni Allah kae: "Tako mi neba sazvijeima oki

enog i Dana ve odreenog, i prisutnih, i onoga to

e biti prisutno, - prokleti neka su oni koji su rovove
iskopali, i vatrom i gorivom ih napunili, kada su oko
nje sjedili i bili svjedoci onoga to su vjernicima radili!
A svetili su im se samo zato to su u Allaha, Silnoga i
hvale dostojnog, vjerovali, ija je vlast i na nebesima i
na Zemlji, - a Allah je svemu Svjedok. One koji vjer
nike i vjernice budu na muke stavljali pa se ne budu
pokajali - eka patnja u Dehennemu i isto tako pr
enje u ognju." (El-Buriid, 10.)
Muhammed ibn Ishak tvrdi da su oni ivjeli nakon
dolaska Isaa, a. s., ali drugi uenjaci se s nj im ne slau,
tvrdei da su ivj eli prije njega. Kako bilo, mnogi ue
njaci su spomenuli da se ovakav dogaaj ponovio vie
puta. Postoji Poslanikov, sallallahu 'alejhi ve sellem, ha
dis koji nam kazuje o onima koji su spomenuti u as
nom Kur' anu. Imam Ahmed kae: " Rekao mi je Ham
mad ibn Seleme, od Sabita, od Abdurrahmana, od Ehu
Lejle, koj i kae: 'Suhejb, r. a., prenosi da j e Allahov Pos
lanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, tako rekao: 'Nekada
davno, prije vas, ivio je j edan vladar koji je imao svoga

160

PRIE Iz KuR' ANA

arobnjaka. Kada j e arobnjak ostario, rekao j e vladaru:

'Ja sam ostario i smrt mi se p ribliila, pa mi daj j ednoga
djeaka da ga pouim arolij ama.' Tako mu je vladar
dao j ednog djeaka. Na putu, izmeu vladara i arob
njaka, ivio je j edan monah. Djeak j e, j ednom prili
kom, prolazei pored monaha, navratio kod njega, pa
mu se svidjelo kako govori. Kad bi doao arobnjaku,
udarao bi ga i pitao gdje se zadrao. Kad bi se vratio
svoj ima kod kue, i oni bi ga udarali i pitali gdje se za
drao. Djeak se na to poalio monahu, pa mu je ovaj
rekao: 'Kad te bude htio udariti arobnjak, reci da si se
zadrao kod kue, a kad te budu htjeli udariti kod kue
reci da si se zadrao kod arobnj aka!' Jednoga dana dje
ak je naiao na jednu ogromnu i stranu ivotinj u koja
se isprijeila pred svijet tako da ne mogu prolaziti, pa je
pomislio: 'Danas u vidjeti da li je Allahu drai monah
ili arobnjak.' Uzeo je kamen i rekao: 'Boe, ako ti je
drai monah od arobnjaka, usmrti ovu ivotinj u i neka
ljudi prolaze! ' Zatim je bacio kamen, pogodio ivotinju
i ubio je, pa je svijet poeo prolaziti. Kasnije je o svemu
ovome ispriao monahu, pa mu je monah rekao: 'E moj
sine, ti si bolji od mene i bit e stavljen u iskuenje. Ako
bude stavljen na iskuenje, nemoj nikome govoriti za
mene!' Djeak je lijeio slijepce, gubavce i druge bo
lesnike. Iscjeljivao je od svake bolesti. Vladar je imao
j ednog bliskog prijatelja, sugovornika, koji je oslijepio.
uvi za djeaka, on mu je doao s bogatim darovima i
rekao: 'Izlijei me, tvoje je sve to ovdje vidi! ' Djeak j e
rekao: ' J a n e lijeim nikoga, nego Uzvieni Allah . Ako u
Njega vjeruje, ja u Allaha zamoliti da te izl ij ei.' Ovaj
je povjerovao, p a je djeak zamolio Allaha i izlijeio ga.

VLASNICI ROVOVA

161

Zatim je ovaj otiao kod vladara i ponovo sjeo u njegovo

drutvo kao i ranije, pa ga je vladar upitao: ' Hej ti, ko ti
je vratio vid?' O n je odgovorio: ' Moj Gospodar! ' Na to
je vladar rekao: 'Ja?' Ovaj je odgovorio: ' Ne, nego Allah,
moj i tvoj Gospodar.' Vladar je zatim upitao: 'Zar ti ima
drugog gospodara osim mene?' 'Imam, moj i tvoj gos
podar je Allah', rekao j e. Zatim ga je poeo muiti dok
mu nije kazao za djeaka, a onda je naredio da mu se
djeak dovede. Kad su ga doveli, upitao je: 'Sine, kako
svoj im arolijama lijei slijepce i gubavce i sve ove bo
lesnike?' 'Ja ne lijeim nikoga, nego Uzvieni Gospodar',
odgovorio je. 'Ja?', upitao je vladar. 'Ne', odgovorio je.
'Zar ti ima drugog gospodara mimo mene?', upitao je.
On je odgovorio: ' Moj i tvoj Gospodar je Allah.' Onda je
i njega poeo muiti dok mu nije kazao za monaha. Po
tom je doveden i monah, pa mu je rekao: 'Poreci svoju
vjeru!' Kada je ovaj odbio to uiniti, uzeo je pilu i raz
rezao mu glavu na dva dijela, koji su pali na zemlju. Za
tim je slijepcu rekao da porekne svoj u vjeru , pa, kada je i
ovaj to odbio, uzeo je p il u i njemu razrezao glavu na dva
dijela, koj a su pala na zemlju. Onda je djeaku rekao
da porekne svoj u vjeru, pa, kada je i on odbio to uiniti,
poslao ga je sa grupom svojih ljudi na tu i tu planinu i
rekao: ' Kad se popnete na vrh, ako porekne vjeru, po
tedite ga, a, ako odbije da to uini, onda ga gurnite.'
Kad su ga odveli i s njim se popeli na vrh planine on je
zamolio: 'Boe, spasi me od njih, kako Ti hoe!' Brdo
se zatreslo i svi su se survali. Djeak je, raspitujui se,
doao do vladara, koji ga j e, kad je uao, upitao: 'Sta
je sa tvojim drutvom?' O n je odgovorio: 'Allah Uzvi
eni me od njih spasio.' O nda je s njim na lai poslao

162

PRIE I Z KuR' ANA

drugu grupu i rekao im: ' Kad se otisnete na p uinu, ako

porekne svoju vjeru, potedite ga, a ako ne, bacite ga u
more! ' Kad su se otisnuli na more, djeak je zamolio:
' Boe, spasi me od njih, kako Ti hoe!', pa su se svi uto
pili. Djeak se opet vratio i, kada je uao vladaru, upitao
ga je vladar: ' ta je sa tvoj im drutvom?' On je odgovo
rio: 'Allah Uzvieni me od njih spasio.' Zatim je rekao
vladaru: 'Ti me ne moe ubiti dok ne uradi ta ti bu
dem naredio. Ako uradi ta ti naredim, ubit e me, a,
ako ne, nee me moi ubiti ! ' 'A ta to trebam uraditi?',
upitao je. On je rekao: ' Skupi sav narod n a jednom pla
tou (mjestu) , zatim me razap ni na jedno stablo, a onda
uzmi strijelu iz mog tobolca i reci: 'U ime Allaha, Gos
podara ovog djeaka!' Ako to uradi, ubit e me. ' Tako
je i uradio. Uzeo je strijelu, stavio j e u luk, zategao i re
kao: 'U ime Allaha, Gospodara ovog djeaka', a zatim je
odapeo. Strijela je djeaka pogodila pravo u slijepoo
nicu. Djeak je na mjesto gdje ga je p ogodila strijela sta
vio ruku i umro. Tada je svijet povikao: ' Mi vjerujemo
u Gospodara ovog djeaka! ' Vladaru su tada rekli: 'Tako
nam Allaha, zadesilo te ba ono ega si se bojao, sav je
svijet povjerovao! ' Onda je naredio da se iskopaju jame i
u njima naloe vatre i rekao: ' Ko se odrekne svoje vjere,
pustite ga, a ko odbije da to uini, gurnite ga u vatru! '
Svijet se gurao i utrkivao. Jedna ena sa djetetom, koje je
dojila, opirala se da p adne u vatru, p a joj je dijete reklo:
'Majko strpi se! Ti si na Istini.' " (Prenose imam Ahmed,
Muslim i En-Nesa'i hadis od Hammada ibn Seleme) .
Uenj aci smatraju da se dogaaj kod rova ponavlj ao
u prolosti vie p uta. Ibn Ebi-Hatim kae: " Rekao mi je
moj otac od Ebu-Jemana, od Safvan ibn Abdurrahman

VLASNICI ROVOVA

163

ibn Dubejra, koji kae: 'Dogaaj kod rova se dogodio

u Jemenu, za ivota Tubbe'a. I dogodio se u Konstanti
nopolju za ivota Konstantina, koji je naloio lomae n a
koje je bacao one koje su p rimili vjeru Isaa, a. s . (islamski
monoteizam) . Takoer se dogodio u Iraku, u Babilonij i,
za ivota Nabukodonosora, koji j e postavio idole i nare
dio ljudima da se klanjaju p red njima. Danijel, Izrij a i
Meail su odbili, pa je stoga zapalio ogromnu lomau i
bacio ih u nj u. Kako bilo, Uzvieni Allah ih je spasio od
vatre i uinio da deveterica grj enika padnu u vatru koju
su sami naloili.' "
U vezi sa Allahovim rijeima: " . . . prokleti neka su oni
koji su rovove iskopali", Es- Sadi kae: "Bile su tri j ame:
jedna u Samu (Siriji) , druga u Iraku, a trea je b ila u Je
menu." (Prenosi Ibn Ebi- Hatim)

Pobonjak Bersisa
(Otpadnik)
Uzvieni Allah kae: "Slini su ejtanu kad kau ovje
ku: 'Budi nevjernik!' - pa kad on postane nevjernik,
on onda rekne: 'Ti se mene vie ne tie, ja se, zaista,
Allaha, Gospodara svjetova, bojim!' Obojicu ih na kra
ju eka vatra, u kojoj e vjeno boraviti, a to e biti
kazna za sve nevjernike." (El-Har, 16.-17.)
Ibn-Derir kae da je Abdullah ibn Mes'ud p rotuma
io kur' anski ajet: "Slini su ejtanu kad kau ovjeku:

'Budi nevjernik!' - pa kad on postane nevjernik, on

onda rekne: 'Ti se mene vie ne tie, ja se, zaista, Al
laha, Gospodara svjetova, bojim!' Obojicu ih na kraju
eka vatra, u kojoj e vjeno boraviti, a to e biti kazna
za sve nevjernike." (El-Har, 16.-17.) Ibn-Mes'ud, r. a. ,
kae: "Bila je j ednom neka ena koja je napasala ovce
i koze. Imala je etvericu brae. Ona j e (iz nekog raz
loga) p rovela no u redovnikoj eliji. Redovnik je sa
njom uinio blud i ona j e ostala nosea. ejtan mu je
doao i kazao: 'Ubij enu i zakopaj je, jer si ti potovan i
j ako uvaen ovjek' (tj. nemoj rizikovati svoj ugled zbog
te obine ene) . Redovnik ju je ubio, a potom je zako-

166

PRIE IZ Ku R'ANA

pao. Zbog toga, ejtan je posjetio etvericu njene brae

u snu, dok su oni spavali, i rekao im: 'Redovnik je po
inio blud sa vaom sestrom, zato to j e ostala trudna,
ubio ju je i zakopao na tom i tom mjestu.' Ujutro, j edan
od nj ih je rekao: 'Tako mi Allaha! Sino sam neto us
nio i ne znam da li da vam to ispriam ili da to zadrim
za sebe?' Rekli su: 'Ispriaj nam.' Tako je i uinio, i je
dan od njih ree: 'Tako mi Allaha! Usnio sam isti san.'
Sljedei je rekao isto, kao i etvrti. Sloili su se da mora
biti neto ozbilj no u tome snu. Otili su kralj u i zamo
lili njegovu pomo p rotiv tog redovnika. Kraljevi vojnici
su doli da ga uhapse i odveli su ga. Na putu, ejtan j e
doao redovniku (i apnuo mu na uho ) : ' J a sam ti ovo
uinio. Niko te drugi ne moe od ovoga spasiti. Uini
mi jednu seddu i, zauzvrat, ja u te spasiti od ovoga.' I
redovnik uini seddu ej tanu. Kada su se pojavili pred
kraljem, ejtan mu je rekao: 'Ja sa tobom nemam nita!'
Na kraju, redovnik j e ubijen."
Isto kazivanje, samo drugim rijeima, prenosi voda
vjernika, Alija ibn Ebi- Talih, r. a .. Ibn- Derir kae: " Re
kao mi j e Hallad ibn Eslem od En-Nadra ibn amila, od
u' beta, od Ehu-Ishaka, od Abdullaha ibn Nahika, koji
kae: 'uo sam Alij u kako kae: ' Redovnik je inio iba
det Allahu Jedinom ezdeset godina. ejtan je nastojao
da ga zavede, ali nije mogao. Otiao je eni i poduio
je zlu (zaludio je) . ena je imala brau, pa ih je posje
tio ejtan da im kae da j e odvedu redovniku na lijee
nje. Odveli su je redovniku i on ju je lijeio. Nakon toga,
ona je ostala neko vrijeme u njegovoj eliji (kui) . Jed
nog dana, ona ga je p rivukla i poinio je sa njom blud.
Ona je ostala trudna i on ju je ubio (da sakrije prvo ne-

POBONJAK BERSISA (OTPADNIK)

djelo) . Dola su njena braa (kada su saznala za to) i ej

tan se pojavio redovniku i kazao: 'Ja sam tvoj p rijatelj,
nisam naao rjeenje ili nain da te obmanim, ali sam
(konano) uspio. Pa, pokori mi se i ja u te od ovoga
spasiti.' Redovnik je tako i uinio. Zatim, ejtan je rekao:
'Ti se mene vie ne tie, ja se, zaista, Allaha, Gospodara
svjetova, bojim!' " (El-H ar, 16.) Ovo je objanjenje Alla
hovih rijei: "Slini su ejtanu kad kae ovjeku: 'Budi

nevjernik!' - pa kad on postane nevjernik, on onda

rekne: 'Ti se mene vie ne tie, ja se, zaista, Allaha,
Gospodara svjetova, bojim!' Obojicu ih na kraju eka
vatra, u kojoj e vjeno boraviti, a to e biti kazna za
sve nevjernike." (El-Har, 16.-17.)

Vlasnici slona
Uzvieni Allah kae: "Zar nisi uo ta je sa vlasnicima

slona Gospodar tvoj uradio! Zar lukavstvo njihovo nije

omeo i protiv njih jata ptica poslao, koje su na njih
grumenje od gline peene bacale, pa ih On kao lie
koje su crvi istoili uinio?" (El-Fil, 1.-5.)
Et-Taberi kae: " Prvi koji je pripitomio slonove bio je
Ifridun ibn Eskijan koji j e ubio Ed- Dahhaka. O n je p rvi
koji je upotreblj avao sedlo za konje. Meutim, prvi koji
je pripitomio i j ahao na konjima bio je Tahmuris, trei
kralj na Zemlji. Takoer, kae se da je lsma' il, a. s., sin
Ibrahima, a. s., bio p rvi koji je j ahao konje. Vjerovatno je
on bio prvi koj i je j ahao na njima meu Arapima, a Allah
najbolje zna. "
Kae se: "Iako je slon velik, on se plai maaka. Stoga,
neki meu ratnicima, tokom svojih ratova protiv Indi
j aca, nosili su nekoliko maaka na boj no polje, to j e tje
ralo slonove d a pobjegnu."
Ibn- Ishak kae: " Guverner ili potkralj, Ebreha El- E
ram j e izgradio veliku i velianstvenu crkvu, t e je napi
sao kralju Abesinije, Negusu: 'Sagradio sam crkvu koja
je bez presedana i namjeravam da zamjenim hodoae
u Meku, hodoaem u Abesiniju'."

170

PRIE IZ KuR' ANA

Es-Suhejli kae: "Ebreha El-Eram je p otinio Jemen

ce i natjerao ih da sagrade tu zlu crkvu, a p risilio ih je
da kuaju nekoliko vrsta ponienja. Odsijecao je ruku
onome ko bi kasnio na posao prije izlaska Sunca. Uzeo
je mnogo vrijednih stvari iz Belkisine p alate, da bi ih do
dao u crkvu. Uzeo je mramor, drago kamenje i vrijednu
prtljagu. tavie, podigao je zlatne i srebrene krstove, is
povjedaonice od ebanovine i slonovae, podigao njenu
konstrukciju i proirio je. Poslije toga, kada je Ebreha
ubijen, ko god je uzeo neto od njene grae ili ukrasa,
dini su oklijevali i suzdravali se da mu nanesu tetu,
zato to je bila sagraena na pogrebnim mjestima dva
idola, Ku' aj ba i njegove ene, ija je visina bila ezde
set lakata. Tako su je Jemenci ostavili netaknutom do
vremena Es-Seffaha, prvog abasijskog halife.

On, Es

Saffah, poslao je skupinu pobonih uenjaka, vrste vo

lje, koji su je sasvim poruili i ona je ostala takvom do
dananjega dana."
Ibn-lshak kae: "Kada su Arapi uli za p ismo koje je
Ebreha poslao Negusu, jedan ovjek od Kinana se raz
bjesnio. I ao je dok nije stigao do crkve, gdje je urinirao
po njenim zidovima. Niko ga n ij e primijetio, te se on
bezbjedno vratio kui. Vijest je uo Ebreha, koji je upi
tao o poiniocu. Odgovoreno mu je: 'To je uinio jedan
od onih Arapa koji ine hodoae Ka' bi u Meki, kad je
uo za vau namjeru da ete preusmjeriti hodoae od
njihovog Svetog hrama u vau (skoro sagraenu) crkvu.
On (Arap) se razbjesnio i doao da se p omokri u njoj,
oituj ui da je nepodobna (za to) . ' Kad je to uo, Ebreha
se strano naljutio i dao zavjet da e u nititi Ka' bu. Za
tim je naredio Abesincima (kranima) da se p ripreme

VLASNICI SLONA

171

za rat. Vodio je veliki pohod n a Meku imavi slona ili vie

slonova u svojoj pratnji. Arapi su uli za vijesti i bili su
preplaeni, ali su odluili da se p rotiv njega bore, kada
je potvrena vijest da namjerava unititi Sveti hram. Je
dan meu prvacima i vladarima Jemena, koji se zvao
Zu- Nefer, krenuo je sa svojim lj udima i onima koji su se
odazvali pozivu da se bore p rotiv Ebrehe. Dvije su se
strane sukobile, a Zu-Nefer sa svojim sljedbenicima j e
b i o poraen i odveden kao zarobljenik. Zatim j e dove
den p red Ebrehu koji ga je elio ubiti, ali Zu- Nefer ree:
'O kralju! Nemoj me ubiti, ja ti mogu biti koristan.' Ebre
ha ga nije ubio i zadrao ga je okovanog u zarobljeni
tvu . Potom je Ebreha krenuo, namjeravajui ono zbog
ega je i poao. Doao j e u zemlj u Has' ama, gdje mu se
suprostavio i Nufejl ibn Habib El- Has' ami, koji je pre
dvodio svoja dva plemena ehrn i Nahis, zajedno sa
drugim sljedbenicima, od Arap a. Nufejl je bio poraen i

uzet kao zarobljenik, te je doveden p red Ebrehu. Ebreha

ga je namjeravao ubiti, ali Nufejl ree: 'O kralj u! Nemoj
me ubiti. Mogu te odvesti na odredite koje eli. Evo
ti ovdje moj zavjet na vjernost.' Ebreha ga je oslobodio
i uzeo ga kao vodia. Kada su p roli pokraj Taifa, doao
mu je Mes'ud ibn Mu'tab ibn M alik ibn Ka'b ibn Amr
ibn Sa'd ibn Avf ibn Sekif, zajedno sa svojim sljedbeni
cima, i rekao: 'O kralju! Mi smo samo tvoji robovi, mi
sluamo i pokoravamo se, nikakvog neprijateljstva nije
bilo izmeu nas i vas i naa Kua nije ona koj u vi elite
(tj. El-Lat) , vi samo elite Kuu u Meki. Stoga, mi aljemo
s vama nekoga, koji e vas njoj odvesti.' "
Ibn-Ishak kae:

"El-Lat j e bila 'sveta' kua u Taifu, koja

je njima predstavlj ala ono to je ostatku Arapa p redstav-

172

PRIE IZ KuR'ANA

ljala Ka'ba. Oni su poslali ovjeka po imenu Ebu- Ragal

da mu (Ebrehi) pokae put do Meke. Ili su, dok nisu sti
gli u mjesto Mugammes, gdje je Ebu-Ragal umro. Ebu
Ragal j e tu pokopan i poslije toga Arapi su kamenovali
njegov mezar. Kako bilo, spomenuo sam u kazivanju
o Semudu da je Ebu-Ragal bio u Ebrehinoj povorci i da
se sklonio ispod Svetog hrama (Ka'be) , a kada je izaao,
kamen ga je pogodio i on je umro." Poslanik sallallahu
'alejhi ve sellem je rekao svojim ashabima: " Kao znak
toga, pokopan je sa dvije zlatne grane." Kopali su i do
ista su ih nali. Da bi se uskladila izmeu ove predaje
i predaje Ibn-Ishaka, ja bih rekao: " Kasniji Ebu-Ragal je
imao isto ime, kao njegov gornji predak, ij i je mezar bio
kamenovan od strane Arapa. tavie, narod je kameno
vao njegov mezar, kao to je kamenovao i mezar njego
vog prethodnika."
Ibn- Ishak kae: " Kada je Ebreha stigao u Mugammes,
poslao je ovj eka po imenu El- Esved ibn Maksud sa izvi
akim odredom. El- Esved j e oteo neto imovine Arapa,
meu kojima su bile i dvije stotine deva koje su pripa
dale Abdulmuttalibu, Poslanikovom, sallallahu 'alejhi ve
sellem, djedu, koji j e bio poglavar meu velikaima. Za
to Kurej , Kinane i Huzejl odluie da se bore protiv Eb
rehe, ali, kada shvatie da to nisu u stanj u, odbacie tu
pomisao. Ebreha je potom poslao Hanata El- Himjerija
u Meku, naredivi mu da potrai poglavara naroda i da
mu kae: 'Ja (kralj) nisam doao da se borim protiv vas,
doao sam samo da unitim Sveti hram. Ako nam ne
budete stali na put, mi neemo nauditi nikome od vas.'
Ebreha je dodao svome glasniku: 'I ako ne pokae e
lj u da se bori, dovedi ga meni.' Kada je Hanata uao u

VLASNICI SLONA

173

Meku, upitao je za njenog pogl avara i vladara. Kazano

mu je: 'To je Abdulmuttalib ibn Haim.' Vidio ga je, p a
mu je saopio poruku. Abdulmuttalib je rekao: 'Allaha
mi! Ne namjeravamo da se borimo. Mi to zaista nismo u
stanju. Ovo je Sveti hram Allaha i njegovog Halila (prija
telja) Ibrahima, a. s., jedino ga On moe zatititi, ako to
eli.' Kada je Hanata to uo, rekao je: ' Poi sa mnom
da se susretne sa njim (Ebrehom) , on mi je tako na
redio.' Abdulmuttalib je krenuo sa njim, u drutvu ne
koliko svojih sinova, i doli su nadomak logora. Upi
tao je o Zu-Neferu, koji je bio njegov prijatelj. Uao je
njemu, gdje j e bio zatvoren, i kazao: ' O Zu- Neferu! Ne
moe li nita uiniti za nas u ovoj naoj neprilici?' Zu
Nefer ree: 'ta moe uiniti zarobljenik koji eka smrt
da doe ili ujutro, ili navee? Sve to mogu uiniti je da
poaljem ovjeku koji se brine o slonu, Enisu, koji je moj
prijatelj, da te preporuim, kaem dobru rije o tebi, za
loim se za tebe kod njega i zatraim za tebe dozvolu
da se sastane sa Ebrehom.' Abdulmuttalib ree: 'To je
dovoljno za mene.' Zu Nefer j e poruio Enisu: 'Uistinu
Abdulmuttalib je poglavar Kurejija, on je velikoduan
i prema ljudima i prema ivotinjama, a kralj (Ebreha)
je zaplijenio dvije stotine deva koje njemu pripadaj u.
Pa, zatrai dozvolu za njega da se susretne sa Ebrehom i
uini ta je god korisno za njega.' Enis ree: 'Sigurno u
to uiniti.' Enis ga je p redstavio Ebrehi, p a je rekao: 'O
kralju! Ovdje j e poglavar Kurejija i eli da se poj avi pred
Vama, pa molim Vas da mu date dozvolu.'

Ebreha je

dao svoj pristanak. Abdulmuttalib je bio veoma naoit

i krupan i, kada ga je Ebreha ugledao, iskazao mu je ve
liko potovanje, impresioniran njime. Nije dozvolio da

1 74

PRIE IZ KuR' ANA

sjedi nisko pred njim, a isto tako nije elio dopustiti da

ga Abesinci vide kako mu doputa da sjedi na njegovom
vlastitom sjeditu (prijestolju) , pa je siao i sjeo pored
njega na skupocjeni ilim. Zatim je rekao svome prevo
diocu: 'Pitaj ga ta eli?' Kako b ilo, Ebreha je bio iznena
en da uje od Abdulmuttaliba, p reko svoga prevodioca,
da je sve to eli naknada za njegovih dvije stotine deva,
a nije od njega zatraio da ostavi samu Ka'bu. Kada je
Ebreha izrazio uenje, Abdulmuttalib je odgovorio: 'Ja
sam gospodar deva, a ovaj Hram ima svoga Gospodara
koji e ga braniti.' Ebreha ree: ' Od mene ga nee moi
odbraniti.' Abdulmuttalib ree: 'Vidjet emo.' Konano,
Ebre ha mu je vratio njegove deve nazad."
Ibn-Ishak kae: "Veli se da, kada j e Abdulmuttalib do
ao kod Ebrehe, bio je u drutvu Ja'mura ibn Nefe' eta ibn
Adija ibn Ed- Dejla ibn Bekra ibn Abdi-Menata ibn Ki
naneta, poglavara plemena Benu-Bekr, i Huvejlida ibn
Va' ila, poglavara plemena Huzejl, koji su ponudili Ebre
hi treinu imovine pokraj ine Tihame, da se vrati i ostavi
Ka' bu na miru. Ali, Ebreha je odbio nj ihovu ponudu."
Ibn-Ishak je dodao: "Nisam siguran u vjerodostojnost
ovoga! "
Kada se Abdulmuttalib vratio kui, kazao je Kureji
jama o onome ta se dogodilo izmeu njega i Ebrehe i
naredio im da napuste Meku i odu u planine. Potom je
sa nekoliko ljudi stajao drei haiku na vratima Ka'be,
inei dovu Allahu i traei Njegovu pomo protiv Ebre
he i njegove vojske.
Ibn- Ishak kae: "Zatim je Abdulmuttalib pustio haiku
na vratima i poao sa svojim drugovima u planine, tra
ei utoite i ekajui ta e se sljedee dogoditi. Uju-

VLASNICI SLONA

175

tro, Ebreha se p ripremio da ue u Meku i pripremio j e

svoga slona i vojsku. I m e slona je bilo Mahmud. Kada
se zaputio prema Meki, Nufejl ibn Habib mu je priao i
apnuo na uho: ' Klekni, Mahmude, i vrati se kui bez
bjedno, ti si u Allahovom Svetom gradu.' Pustio je nje
govo uho i slon j e kleknuo.''
Es-Suhejli kae: " Ovo znai da je slon p ao na zem
lju, poto slonovi ne klee. Veli se da neki slonovi mogu
kleknuti kao deve. A, Allah najbolje zna.''
Nufejl ibn Habib je otiao i uspinjao sa na planinu sve
dok se nije bio udaljen i bezbjedan. Abesinci su tukli
slona prisiljavaj ui ga da ustane na svoje noge, ali on j e
odbio. Udarali su njegovu glavu orujem, poput sjekire,
ali on je odbio. Trudili su se svim silama da ga natje
raju da ustane na svoje noge, ali nisu mogli. Okrenuli su
njegovo lice prema Jemenu i on j e ustao i potrao. Us
mjerili su ga prema amu (Sirij i) , pa prema istoku i ustao
bi i potrao tamo. Ponovo su ga usmjerili prema Meki,
a on je odbio. Potom, Uzvieni Allah je poslao na njih
ptice sa mora, nalik j astrebovima. Svaka p tica je nosila
po tri kamenia: jedan u svome kljunu i j o dva u svo
jim nogama. Kamenii su bili nalik na graak i leu,
i niko meu Abesincima nije pogoen kamenom, a da
nije poginuo. Ali ptice ih nisu sve pogodile. Ostatak njih
je bjeao traei put kojim su doli i traei od Nufejla
ibn Habiba da ih uputi nazad u Jemen.
Ibn-Ishak kae: "Abesinci su bjeali dok ih j e smrt
progonila na svakom koraku. Ebreha j e takoer pogo
en kamenom. Nosili su ga i njegovo tijelo je poelo da
se raspada, dok nisu stigli u Sanu. Nakon kratkog vre-

176

PRIE IZ KuR' ANA

mena, njegovo srce je puklo (kako kau historiari) i on

je umro."
Ibn- lshak kae: " Rekao mi je Ja'kub ibn Utbe da su se
te godine po prvi put na Arabi jskom poluotoku pojavile
male i velike boginje i gorko drvee kao to je kolocint i
afrika rutvica."
Ibn-lshak kae: " Kada j e Uzvieni Allah poslao Svoga
Poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, on
je podsjetio Kurejije na Njegovu milost i naklonost koju
im je Allah darovao kroz poraz Abesinaca i pobjedu nad
njima, prouivi rijei: 'Zar nisi uo ta je sa vlasnicima

slona Gospodar tvoj uradio! Zar lukavstvo njihovo nije

omeo i protiv njih jata ptica poslao, koje su na njih
grumenje od gline peene bacale, pa ih On kao lie
koje su crvi istoili uinio?' "
Zatim, Ibn- Hiam i Ibn- Ishak tumae ovu suru, pa ka
u sljedee: Ibn- Hi am kae: " Rije ' ebabil' znai ' u gru
pama'," iako Arapi nisu nikada upotrebljavali ovu rije
prije obj ave asnog Kur'ana. Rije 'siddH ', kako Ibn
Hiam prenosi od Jun usa En-Nahvija i E bu- Ubejde, zna
i kod Arapa neto tvrdo i vrsto. On kae da neki ko
mentatori smatraj u da je ova rije sloe nica iz dvije rijei
preuzete iz perzijskog j ezika: 'sind' i 'dil' od kojih prva
znai kamen, a druga glinu. Rije 'el- asfu' koristi se za
lie. El- Nesa'i kae: " uo sam od nekih gramatiara da
jednina od rijei 'ebabil' glasi 'ebil'." Pored toga, mnogi
od naih ranijih uenjaka kau:

"Ebabil su nepregledne

grupe ptica koje sa svih strana dolaze."

Ibn-Abbas, r. a., kae: "Nj ihovi kljunovi su bili kao oni
u ptica, a nj ihove noge poput nogu p asa." !krima pre
nosi: "Nj ihove glave su bile poput onih u lavova i dole

VLASNICI SLONA

177

su sa mora, a bile su zelene boje." Uz to, Ubejd ibn Omer

kae: "To su bile morske crne ptice, koje su nosile ka
menie u svoj im klj unovima i nogama." Abdullah ibn
Abbas, Allah mu se smilovao, takoe kae: "Izgledale
su kao Feniks, a naj manji kamen koji su nosile bio jed
nak ljudskoj glavi, a drugo kamenje j e bilo poput deva."
Isto ovo tvrdi i }unus ibn Bakir, prenosei od Ibn- Ishaka.
Neki komentatori kau: " Kamenii su bili vrlo sitni." A
Allah najbolje zna.
Ibn Ebi-Hatim kae: " Ebu -Zerr nam j e p renio od Mu
hammeda ibn Abdullaha ibn Ebi-ejbe, od Mu'avije, od
El-A'mea, od Ebu-Sufj ana, od Ubejda ibn Umejra, koji
kae: 'Kada je Uzvieni Allah htio da uniti vlasnike slo
na, On je na nj ih sa mora poslao ptice u skupinama koje
su liile j astrebovima, svaka od njih je nosila po tri ka
menia, j edan u svome klj unu i dva u svoj im nogama.
Nadlij etale su dok nisu bile tano iznad vojske, zatim su
kliknule i ispustile kamenje. Kamenje je odsijecalo ili lo
milo onoga koga je pogodilo od glave do nonih prsta.
Pored toga, Uzvieni Allah je poslao estok vjetar koji je
ponio kamenje i pridodao nj ihovoj brzini i snazi, to je
uinilo da veina neprijatelja pogine.' "
Ibn- Ishak kae, kako j e ranije navedeno, da nisu svi
oni pogoeni kamenjem. Jedan broj njih je uspio da se
vrati u Jemen i p renese svome narodu ta se dogodilo
njima i cijeloj vojsci. I sam Ebreha je pogoen kame
njem i noen je sve do Jemena, gdje je umro, prokleo ga
Uzvieni Allah.
Prenosi Ibn-Ishak: " Rekao mi je Abdullah ibn Ebu
Bekr od Semure, od Aie, Allah bio sa njom zadovoljan,
da j e rekla: 'Vidjela sam j ahaa i posluitelja slona u Me-

178

PRIE IZ KuR'ANA

ki slijepa, osakaena, kako trai od ljudi da ga nahrane.' "

Ranije je spomenuto da se posluitelj slona zvao Enis, ali
j aha nije poznat. A Allah najbolje zna.
U svome

Tefsiru ( Tumaenju Kur' ana) , En-Nekka je

spomenuo da je poplava odnijela njihova tijela i bacila

ih u more. U istoj godini, u kojoj se zbio ovaj veliki doka

daj, roen je poslanik Muhammed, sallallahu 'alejhi ve

sellem. Neki uenjaci kau da se dogodio dvije godine
prije njegovog, sallallahu 'alejhi ve sellem, roenja.
Zatim, Ibn- Ishak citira poeziju Arapa koja je napisana
u vezi sa tim velikim dogaajem, u kojem je Uzvieni
All ah uinio Svoj Sveti hram p objednikim i kojem je
elio podariti ast, dostojanstvo, proienje i p otova
nje kroz slanje Svoga poslanika Muhammeda, sallallahu
'alejhi ve sellem, i erijata koji je sa njim dostavio. Je
dan od glavnih stubova ovoga Zakona je namaz, ijom
je kiblom, pravcem u kojem se obavlja namaz, uinjena
asna Ka'ba. To to je Uzvieni Allah uinio sa vlasni
cima slona, nikako nije bilo zbog samih Kurejija, jer su
krani, koje su predstavljali Abesinci, bili su blii Ka'bi
od politeista Kureja. Pobjeda podarena Svetom hramu
samom bila je priprema za dolazak poslanika Muham
meda, sallallahu 'alejhi ve sellem.
Ibn- lshak i ostali dodaju:

" Nakon Ebrehine smrti,

Abesincima je vladao njegov sin, Jaksum, zatim njegov

brat, Maksum ibn Ebreha, koji je bio njihov posljednji
kralj."
Dogaaj sa slonom se dogodio u muharremu, 882. go
dine po rimskom kalendaru. Nakon smrti Ebrehe i dva
njegova sina koja su ga naslijedila, abesinska vlast u Je
menu je zavrena, a crkva, koju je Ebreha sagradio, bila

VLASNICI SLONA

179

je naputena. Niko joj n ij e mogao ni prii, jer j e sagra

ena na pogrebnom mjestu dva idola, Ku' aj ba i njegove
ene. Ova dva idola bila su nainjena od drveta, nji
hova visina je bila oko ezdeset lakata i bili su u vezi
sa dinima. Iz tog razloga, niko nije mogao rizikovati
da se priblii crkvi ili da uzme neto od njene grae ili
ukrasa, bojei se dinskoga zla. Ostala je naputena do
vremena prvog abasijskog halife Es- Seffaha, kojem su
dole vijesti o bogatstvima naenim unutar crkve. Pos
lao je svog namjesnika u Jemenu, El-Abbasa ibn Er-Re
bi'a da j e uniti i donese sve vrijedne stvari, koje se tamo
mogu nai.
Konano, treba podii ruke i uiniti dovu Svemogu
em Allahu: "O Allahu! Sva slava p ripada Tebi, Ti si Svje
tlo nebesa i Zemlje. I sva slava p ripada Tebi, T i si uvar
nebesa i Zemlje. I sva slava pripada Tebi, Ti si Gospodar
nebesa i Zemlje, i onoga to j e izmeu njih. Ti si Istina,
Tvoje obeanje je istina, Tvoj govor j e istina, susret sa
Tobom j e istina, i Dennet je istina i Dehennnem j e is
tina, i svi su poslanici istiniti, i Odreeni as je istina.
O Allahu! Ja se Tebi predajem, i u Tebe vjerujem, i od
Tebe zavisim, i Tebi se kajem, i u Tvoje ime se borim, i
pokoravam se Tvojim odredbama. Pa molim Te, oprosti
mi moje grijehe, p role i budue, tajne i j avne. Ti si Taj
Kojeg oboavam, niko nema pravo da se oboava osim
Tebe."

Sadraj
Biografija Ibn-Kesira

Kazivanje o Habilu i Kabilu

Harut i Marut

17

Stanovnici grada

35

Kazivanje o Hajferu

41

Musa i Hidr

45

Kazivanje o Karunu

59

Belkisa - Kraljica od Sabe

67

Kazivanje o Sabi

77

Uzejr

85

Zulkarnejn

93

Je'dud i Me'dud

107

Stanovnici peine

115

Vjernik i nevjernik

127

Vlasnici bae

135

Oni koji su se o subotu ogrijeili

139

Kazivanje o Lukmanu

145

Vlasnici rovova

159

Pobonjak Bersisa (Otpadnik)

165

Vlasnici slona

169