Opravdanje Za Greske Velikih Ucenjaka I Imama (IB)

ejhu-1- islam ibn Tejmijje
OPRAVDANJA ZA GREKE
VELIKIH UENJAKA
I IMAMA
SARAJEVO, 2008.
OPRAVDANJA ZA GREKE VELIKIH UENJAKA I IMAMA
BIOGRAFIJA AUTORA
Ime i porijeklo
Ahmed ibn Abdu-1-Halim ibn Abdu-s-Selam

ibn Tejmijje el-Harrani. Poznat je kao Tekijju-d
din, Ebu-1-Abbas. Nosilac je poasne titule ejhu-
1-islam.
Roen je desetog ili dvanaestog rabi'u-1-evvela

661. hidretske godine, u Harranu. Harran je malo
mjesto u blizini ama.
Najezda tatara prisilila je njegova oca da se

preseli u Damask. U Damasku je odrastao i nainio
svoje prve korake u nauci.
Uitelji
Uio je kod mnogih istaknutih uitelja njegovog

vremena. Nei biografi.ari navode, ak, hiljadu
njegovih uitelja!
Navest emo imena nekih:

-Njegov otac,
-emsu-d -din,
-Zejnu-d-din ibn el-Menda,
ejhu-1-islam ibn Tejmijje
-El-Medd ibn Asakir,

-Ibn Abdu-1-Kavijj
Uenici
Mnogi su uili od njega. Mnogi su, nakon njega,

postali prvaci u islamu i ostavili vrlo vrijedna djela
iza sebe.
Navest u imena najpoznatijih:
-Ibn Kajjimi-1-Devzijje,
-Imam Zehebi,
-Ibn Kesir,
-Ahmed ibn .Abdu-1-Hadi el-Makdisi,
-Muhammed ibn Muflih
Znanje
Bio je udo u nauci. Bio je vrsni poznavalac svih

vjerskih naunih disciplina. Poznavao je i druge
vjere dq u detalje. Pisao je o drugim vjerama i to
tako detaljno da bi ueni u toj vjeri bili iznenaeni.
Izdavao je fetve, a nije napunio ni dvadeset

godina! Allah mu je podario jako pamenje, a sporo
je zaboravljao. to god bi proitao zapamtio bi,
doslovno ili znaenje.
Njegovo znanje izaziva divljenje zbog dva

razloga:
- 0-
Prvi: irina njegova znanja. Gotovo da ne po

stoji nauna oblast u kojoj on nije dosegao vrhunac.
I to ne samo u vjerskim naukama. Bio je vrstan po
znavalac i drugih nauka svoga vremena.
Drugi: Dubina i temeljitost. Svaku nauku je po

znavao u njenim temeljima i sekundarnim pitanji
ma. Vrlo esto je sam zakljuivao i kritiki ocjenji
vao odreene pojave u naukama.
Pisana djela
Napisao je mnogo djela. Pisao je brzo i iz

pamenja nisu mu trebali izvori. Veina sauvanih
djela nalazi se u sabranim djelima pod nazivom
Sabranefetve, Ibn Tejmijje.1
Pohvale uenjaka
Ibn Dekik el-'Id:
Susreo sam se s njim i vidio sam ovjeka pred

ijim oima je izloeno znanje, uzima ta hoe,
ostavlja ta hoe.
Neka djela prevedena su na bosanski jezik. Meu njima je i

ovo kratko ali sadrajno.
- 0-
Ibn el-Kajjim:
On je ejh islama i muslimana. Pomagatelj vjere

i pronositelj Allahovog dokaza za ljude. Poziva
k Allahu i Poslaniku. Borac na Allahovom putu.
Vratio je u praksu to je bilo zapostavljeno od vjere i
sunneta. On je svjetlo koje je odagnala tame sumnji.
Allah je njime otvorio zatvorena ljudska srca i
izlijeio bolesnedue. Njimeje unitio zastranjivanja,
sumnje i postupke neznalica u vjeri...
On je ejh, veliki uenjak, pobonjak, asketa,

hafiz vjerskih znanosti, sljedbenik sunneta Tekijju
d-din Ehu-l-Abbas...
Hafiz hadisa Mizzi:
Nisam vidio nikog slinog njemu, niti je on vidio

slinog sebi. Ne poznajem nikog ko zna vie o Kur'ani
i Sunnetu i ko ih dosljednije slijedi od njega.
Takav kao on nije se pojavio ve etristo godina.
Ibn Redeb el-Hanbeli:
Ahmed ibn Abdu-l-Halim ibn Abdu-s-Selam ibn

Abdullah ibn Ehu-l-Kasim el-Hadir ibn Muham
med ibn Tejmijje iz Harrana, a preselio se u Damask.
- 0-
On je imam, fekih, mudtehid, muhaddis, hafiz ha

disa, mufessir, metodologfikha, asketa, ejhu-l-islam,
velikan medu velikanima. Nadimak mu je Tekijju
d-din Ehu-l-Abbas. Zbog njegove popularnosti nema
potrebe da nairoko priama o njemu!
Ibn Kesir:
Napisao je obimnu biografiju o Ibn Tejmijji

punu hvale. Rekao je, izmeu ostalog: Nastupila
je sedamsto dvadeset osma hidretska godina. U
mjesecu zu-l-ka'deu umro je ejhu-l-islam Ehu-l
Abbas, Ahmed Ibn Tejmijje, neka mu Allah oprosti!
Ibn Hader:
Za Ibn Tejmijju kae da je. nevjernik jedan od

dvojice: istinski nevjernik, ili ko ga ne poznaje. Bio
je velikan medu muslimanima... Najvie se borio
protiv novotara...
Smrt
Umro je 26 zu-1-ka'dea 628. hidretske godine.

Bolovao je dvadeset i nekoliko dana. Veina ljudi
nije znala za njegovu bolest.
-0-
Denaza je bila velianstvena. Najmanji

spomenuti broj klanjaa denaze je pedeset hiljada!
Neka mu se Allah smiluje i obaspe blagodatima

podari mu mir u Dennetu koji nije imao na
Dunjaluku!
PREDGOVOR ARAPSKOM IZDANJU
Hvala Allahu, Njemu se zahvaljujemo, od Njega

pomo i oprost grijeha traimo. Njemu se utjeemo
od zla dua naih i od zla djela naih. Koga Allah
uputi njega niko u zabludu ne moe odvesti, a koga
On u zabludi ostavi toga niko na Pravi put ne moe
uputiti. Svjedoim da nema drugog boga osim
Allaha Jedinoga, Koji sudruga nema i svjedoim da
je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik.
Obaveza svakog muslimana je da robuje Allahu,

shodno onom to je propisano u Kur'anu i onom to
je preneseno u vjerodostojnom sunnetu i shodno
propisima koji su zasnovani na ta dva izvora. Dolazak
do tih propisa nije svakom ovjeku olakan, stoga je
Allah, deleanuhu, ovom ummetu ukazao veliku
blagodat podarivi mu istaknute uenjake meu
ashabima, tabiinima i onima koji su doli poslije njih.
Zahvaljujui upuenosti u propise vjere i dobrom
razumijevanju kur'anskih i hadiskih tekstova, oni
predoavaju propise iz tih izvora u skladu s Uputom
i pronicljivou i na traj nain ukazuju ljudima na
smjernice koje e ih voditi pravim Putem. Neka je
Allah zadovoljan njima, shodno uloenom trudu.
Prirodno j e da se uenjaci razlikuju u miljenju

i da p ostoje razliiti stavovi o istom pitanju, a
sve to zbog razloga koje j e pisac naveo u ovoj
knjizi. Stoga, nije p ostojao razlog za meusobnu
netrpeljivost i vrijeanje. Svaki musliman je
prihvatao ono miljenje za koje ima uporite i
dokaz i radio p o njemu. Oni koji nisu poznavali
dokaz traili su erijatsko rjeenje o d uenih ljudi
u ije su znanje i bogobojaznost imali p ovjerenje i
u skladu s njim p ostupali.
Nakon njih doli su oni koji su pristrasno i slijepo

prihvatali miljenja odreenih uenjaka i na osnovu
toga prijateljevali. Pretjerano su ih hvalili i nerealno
opisivali to uenjacima, zbog njihove vrijednosti,
bogobojaznosti i znanja, nije bilo potrebno. U isto
vrijeme, drugim uenjacima su pripisivali manjkavo
sti od kojih su oni isti jer ih je Allah poastio.
Tu podijeljenost iskoristili su neprijatelji vjere,

potpirujui i produbljujui razdor, zbog svojih
pokvarenih i skrivenih ciljeva to je rezultiralo
podijeljenou ummeta na stranke, partije, pravce i
grupacije, pojaalo rasprave i razjedinilo miljenja,
injenje djela svelo na minimum, tako da su se
ohrabrili protiv nas oni koji su nas se bojali, pa su
islamske zemlje potlaili kriari, potom Tatari, a
u poslijednje vrijeme komunistike i kransko

cionistike koalicije, kao to je to sluaj sa
muslimanima danas.
Tih greaka bio je svjestan dio uenjaka

mislilaca i nastojali su, svako u svom vremenu i
mjestu, da ulau napore da sauvaju j edinstvo i da
ljude vrate osnovu koji zasluuje da se svi ponosimo
njime i da se na njega oslanjamo, a taj osnov su
Kur'an i sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem. Pomou ta dva osnova ljudi mogu
ujediniti svoje redove, ukioniti nesuglasice, zavist
i mrnju.
ejhu-1-islam Ibn Tejmijje bio je meu onima

koji su uestvovali u kristalizaciji slamske misli i
uklanjanju natruha razilaenja i nesuglasica.
U svojim djelima estoko se opirao i osuivao je

sve pokuaje neprijatelja koji su bili usmjereni protiv
islama, a kao jedan od najistaknutijih voa uestvovao
je i u bitkama koje su voene protiv Tatara.
Jedna od aktivnosti koja zavreuje panju,

a usmjerena je ka ujedinjenju ljudi na osnovama
Kur'ana i Sunneta je, svakako, i pisanj e ove
vrijedne knjige u kojoj on pojanjava da je obaveza
svakog muslimana da za prisne prijatelje uzima
muslimane, naroito _prvake muslimana uenjaka
_... -4i}:J
v
kojima su uzori ispravni prethodnici (selef)

nasljednici poslanika.
ejhu-1-islam navodi da niti jedan priznati

islamski uenjak nikada nee namjerno oponirati
i suprotstaviti se sunnetu Allahovog poslanika
sallallahu alejhi ve sellem. Ni jednom muslimanu
nije dozvoljeno da bude nepravedan prema nmekom
islamskom uenjaku ili da umanjuje njegovu

vrijednost, jer su svi uenjaci potuno jedinstveni u

stavu da je obaveza slijediti vjerofdostojne tekstove
u kojima nema kontradiktornosti, niti je dozvoljeno
davati prednost necijem misljenju nad hadisom
poslanika sallallahu alejhi ve sellem.
ejhu-1-islam, u ovoj knjizi, navodi razloge koji

navode islamske mudtehide da u nekim pitanjima ne
uzmu odredeni tekst i, ujedno, opravdava taj njihov
postupak. Zatim navodi da ono to je opravdanje
mudtehidu ne moe biti opravdanje mukallidu,
u sluaju da spozna Istinu. Takoder, navodi sluaj
i obinog ovjeka koji nema sposobnost da sam
iznalazi erijatska rjeenja. Takva osoba treba da
slijedi erijatska: rjeenja svoga muftije i to je njegov
mezheb, a onaj ko ima odredeno znanje, na njemu
je da postupa prema tom znanju. Pristrasnost nije
doputena, bez obzira o kakvim se razlozima radilo.
Ova knjiga, iako mala obimom, ukazuje na bo

gobojaznost ovog velikog imama, na njegovo po
tpuno razumijevanje i potivanje stavova prijanjih
uenjaka, prije svega imama etiri mezheba. Allah
se smilovao svakome ko spozna vrijednost ovoga i
drugih uenjaka islama i koji ih postavlja na mjesto
koje im prilii.
I na kraju, objavljujui ovu knjigu kao svoj

doprinos irenju korisnog znanja i tradicije
asnih prethodnika, Vrhovna direkcija za nauna
istraivanja moli Uzvienog Allaha da uini ovu
knjigu korisnom muslimanima u svakom mjestu.
Divan li je On Gospodar i divan je Pomaga!
Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika,

rtjegovu asnu porodicu i njegove vrleashabe
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Gospodaru, olakaj i pomozi! O Ti, Dobrostivi!
ejhu-1-islam, veliki islamski autoritet Ibn Tej

mijje, Allah mu se smilovao, kae:
Hvala Allahu na Njegovim blagodatima.

Svjedoim da nema drugog boga osim Allaha,
Jedinoga, Koji nema sudruga na Svojoj zemlji niti
nebesima, i svjedoim da je Muhammed Njegov
rob, poslanik i peat svih Njegovih vjerovjesnika.
Neka je na njega, kao i na njegove ashabe, Allahova
blagost i poast sve do Sudnjeg dana.
Dunost je muslimanima, nakon izraavanja

ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, te vjernicima, o
emu Kur'an govori, da p osebno budu prisni s
uenjacima koji su nasljednici vjerovj esnika. Njih
je Allah uinio putokazima poput zvijezda na
nebu p omou kojih se orijentiemo u tami kopna i
mora. Muslimani su saglasni da su oni bili upueni
i da su bili znani.
- 0-
Uenjaci svakog naroda, prije dolaska naeg

Vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve
sellem, bili su najgori, osim u sluaju nas muslimana.
Muslimansku ulemu ine najodabraniji ljudi
i nasljednici Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
u njegovom ummetu. Oni u praksu vraaju
zapostavljene sunnete. Oni uzdiu Allahovu Knjigu
i njih AllaKova knjiga uzdie. Putem njih se uje
Allahova Rije i oni Njome govore.
Neka se zna da ni j edan imam koji je u ummetu

opeprihvaen nije namjerno nastojao protiviti
se i oponirati Allahovom Poslaniku, sallallahu
alejhi ve sellem, u bilo emu to je njegov sunnet,
manje poznati sunnet, opepoznati sunnet. Oni su
potpuno saglasni da je dunost slijediti Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, i da se miljenja ostalih
ljudi, osim njegovog mogu uzeti ili odbaciti.
Meutim, kada se nae njihovo miljenje, a
postoji vjerodostojan hadis koji suprotno govori,
neophodno je, onda, potrait ispriku to su
postupili suprotno hadisu.
Sve isprike ili opravdanja mogu se svrstati u tri

kategorije: .
l. Uvjerenje da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve

sellem, nije izrekao izvjesni hadis.
2. Uvjerenje da se hadis ne odnosi na odreeno
erijatsko pitanje.
3 . Uvjerenje da je izvjesni propis derogiran.
Ove tri kategorije mogu se dalje ralaniti na
brojne uzroke.
Prvi razlog: Da imam nije uo za hadis. Do

koga hadis ne doe, nije obavezan znati ono to se
u tom hadisu trai. Kada hadis nije dospio, a imam
o tome izrekne stav prema vanjskom znaenju
ajeta, drugog hadisa, analogije ili istishaba, 1 njegov
stav nekada moe biti u skladu a nekada suprotan
hadisu.
Ovaj uzrok je preovladavajui u sluaju
miljenja ispravnih prethodnika koja . se kose
s hadisima. Cjelokupno ovladavanje hadisom
Allahova Poslanika, sallallahu alej hi ve sellem, nije
bilo svojstveno nijednom pojedincu u ummetu.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je priao,
davao fetve, sudio ili neto radio, pa bi ga oni koji
su bili prisutni uli ili vidjeli. Oni bi to prenosili,
ili neki od njih, drugima koji nisu bili prisutni.
l Istishab je erij atsko pravilo: Zadravanj e prvobitnog

propisa- dozvole ili zabrane- dok ne doe jasan dokaz
koji taj propis mijenja. Neki tvrde da je Ibn Tejmijje negirao
analogiju. Istina je da je negirao neispravnu analagiju!
- 0-
ejhu-1-islarn ibn Tejmijje
Znanje o odreenom postupku ili izreci bi se,

Allahovim htijenjem; zavravalo kod odredenih
uenjaka iz reda ashaba, tabiina ili onih poslije njih.
Na drugom okupljalitu bi Poslanik, sallallahu

alejhi ve sellem, govorio, davao fetve, sudio ili neto
radio. Tu bi bili i neki koji su prethodno bili odsutni.
Prenijeli bi to shodno svojim mogunostima. Tako
bi oni posjedovali znanje kojeg nije bilo kod drugih,
a drugi bi imali znanje koje nisu imali prvi. Uenjaci
iz reda ashaba i onih poslije njih odlikovali su se
kvalitetom i kvantitetom znanja. Ne moe se tvrditi
da je ijedan ovjek poznavao sve hadise Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
To se moe vidjeti prema pravednim pravo
vjernim halifama koji su imali najvie znanja o
Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,
njegovom sunnetu, stanjima. Posebno se to odnosi
na Ehu B ekra, radijallahu anhu, koji nije naputao
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ni
kod kue ni na putovanju, nego je s njim provodio
veinu vremena. ak bi, radi potreba muslimana,
uz Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, budan
provodio no. Isto se odnosi na Omer ibnu-1-Hat
taba, radijallahu anhu. Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, bi esto govorio: Uli smo ja, Ehu Bekr i
Omer... Izali smo ja, Ehu Bekr i Omer...
- 0-
I pored toga, kada je Ebu Bekr, radijallahu anhu,

upitan o naslijeu nane, odgovorio je: U Allahovoj
Knjizi o tome nema nita. Ne znam ni iz Sunneta
Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
da ti pripada ita. Nego, pitat u ljude! Upitao ih
je, pa su ustali El-Mugire ibn u'be i Muhammed
ibn Mesleme, radijallahu anhuma, i posvjedoili:
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je nani odredio
estinu naslijea. 1
Ova sunnetska odrednica je, takoder, dola do

Imrana ibn Husajna, radijallahu anhu. Ova trojica
ashaba apsolutno se ne mogu porediti sa Ebu
B ekrom ili drugim pravovjernim halifama, ali su, i
pored toga, njih trojica, a ne Ebu B ekr, bili upoznati
s ovim sunnetom koji je cio ummet prihvatio
sproveo u praksu.
Ni Omer ibnu-1-Hattab, radijallahu 'anhu, nije

poznavao sunnet u vezi s traenjem dozvole prije
ulaska u tude kue sve dok ga nije o tome obavijestio
Ebu, Musa el-E'ari, radijallahu anhu, koji je doveo
kao svjedoka jednog ensariju.2 Omer je, svakako,
bio ueniji od onih koji su prenijeli ovaj sunnet.
Ehu Davud i Tirmizi od Kubejsa ibn Zujeba prenose kao

murse/. Takav je i hadis Imrana ibn Husajna.
2 Buhari od Ehu Se'ida el-Hudrij a, radij allahu anhu. Pogledaj
Fethu-l-Bari ( 1 1/43)
- 0 -
Omer, radijallahu anhu, nije znao ni da ena

nasljeuje od krvarine svoga mua. Mislio je
da naslijeena krvarina pripada samo mukim

nasljednicima sve dok mu Ed-Dahhak ibn Sufjan el

Kilabi, radijallahu anhu, kojeg je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, postavio kao namjesnika u nekim
beduinskim naseljima, nije poslao pismo u kojem
ga je izvijestio: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, je odredio nasljedstvo eni Ejema ed
Dibabija iz krvarine njena mua. 1 Omer je tada
odstupio od svog miljenja i rekao: Da ne usmo
ovo, presudili bismo suprotno!
Nije znao za propis glavarine koja se odnosi na

medusije sve dok ga nije obavijestio Abdu-r-Ra
hman ibn 1\.vf, radijallahu anhu, da je Allahov Po
slanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Postupaj
te s njima kao sa idovima i kranima. 2
Ahmed, Ehu Davud i Tirmizi koji kae: Hadis je hasen

sahih. Irvau-1-galil, 2649.
2 afii u svom Musnedu navodi kao murse!. Ima i druge
murse! predaje s istovjetnim tekstom. Ahmed, Buhari, Ehu
Davud i Tirmizi od Omera, radijallahu anhu, prenose da nije
uzimao glavarinu od medusija sve dok Abdu-r-Rahman
ibn 'Avf nij e posvjedoio da je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, uzeo glavarinu od medusija iz Hedera.
. Kada je Omer, radijallahu anhu, doao u Serg,3

stigla mu je vijest da se kuga pojavila u amu.
Zatraio je savjet od prvih muhadira koji su bili s
njim, a zatim od ensarija, pa od onih koji su preli
na islam prilikom osloboenja Mekke. Svi su mu
rekli svoje miljenje. Niko ga nije obavijestio u stavu
sunneta, sve dok nije doao Abdu-r-Rahman ibn 'Avf,
radij allahu anhu, i obavijestio ga o rijeima Allahovog
Poslanika, sallallahu alej hi ve sellem, o kugi: Kada se
u nekom podruju pojavi kuga, a vi ste u njemu,
onda ne izlazite bjeei od nje. A kiu:la ujete da se
u nekom podruju pojavila, ne ulazite u njega. 4
On i Ibn Abbas, radijallahu anhum, spominju
sluaj onoga ko doe u nedoumicu u vezi sa svojim
namazom. Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem,
postupak nije bio doao do njega. Abdu-r-Rahman
ibn 'Avf, radijallahu anhu, je tada prenio: Odbacit e
sumnju i nastaviti namaz prema onome u to je
sasvim siguran. 5
3 Mjesto izmeu ama i Hidaza, izmeu El-Mugise i Tebuka,
kuda prolaze amske hadije.
4 Ahmed, Buhari i Musi od Abdu-r-Rahmana ibn 'Avfa.
5 Prenose Ahmed, Muslim, Ehu Davud i Tirmizi, ali od Ehu
Se'ida el-Hudrija, radijallahu anhu. Predaju od Abdu-r
Rahmana ibn 'Avfa prenose Ahmed, Tirmizi i Ibn Made,
rijeim: Kada neko od vas posumnja u namaz, ne znajui
da li je klanjao jedan ili dva rek'ata, neka uzme da je
klanjao jedan U ovoj predaji nema odbacivanja sumnje i
...
nastavka namaza prema onome u to je sasvim siguran, kao

to spominje pisac, Allah mu se smilovao.
Jedanput dok je Omer, radijallahu anhu, bio na

putovanju zapuhao je vjetar i on je poeo govoriti:
Ko e nam prenijeti predaju o vjetru? Ebu Hurejre,
radijallahu anhu, je rekao: Do meneje dola predaja.
Poto sam bio na zaelju, potjerao sam svoju
jahali cu dokga nisam sustigao, pa sam mu pojasnio
Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, naredbu
kada zapue vjetar.1
Ovo su pojedinosti koje nije poznavao Omer,

radijallahu anhu, i koje su mu prenijeli ljudi koji po
znanju nisu bili na njegovom nivou. Ima 1 drugih
primjera kada do njega nisu doli propisi iz sunneta,
pa je on presudio ili izdao drugaiju fetvu.
Slino se prenosi u vezi s njegovom presudom

za krvarinu koja se plaa zbog oteenja prstiju.
Krvarina se, po njemu, razlikuje prema koristi
prstiju. Ebu Musa i Ibn Abbas, radijallahu anhum,
iako su daleko manje od njega znali, znali su da je
Prenosi Muslim u Sahihu od Aie, radijallahu anha, da je
rekla: Vjerovjesnik je, kada vjetar zapue, govorio: Allahu
moj, ja Te molim za dobro ovog vjetra, za dobro koje on
nosi. i dobro zbog kojeg je poslan. Utjeem Ti se od njegova
zla, zla kojeg nosi i zla zbog kojeg je poslan. Ehu Davud i
Ibn Made od Ehu Hurejre, radijallahu anhu, prenose: uo
sam Allahovog Poslanika, sallallau alejhi ve sellem, kako
govori: Vjetar je Allahov dar. Dolazi sa milou, a i sa
kaznom. Kada ga vidite, nemojte ga psovati. Molite Allaha
za dobro tog vjetra, a utjeite Mu se od njegova zla. Ovaj je
hadis hasen-sahih, kao to kae hafiz hadisa Ibn Hader.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao to

mislei na palac i mali prst: Ovaj i ovaj su jednaki.
Ovaj sunnet je doao do Muvaije, radijallahu anhu,
dok je on bio namjesnik, te je po njemu sudio .
.
Muslimani nisu nali izgovor da se za tim ne povedu.
To to Omer nije poznavao ovaj hadis ne smatra se
nedostatkom ili mahanom.
Omer, radijallahu anhu, je, takoder, zabranjivao

hadijama da se namiriu prije stupanja u ihram ili
prije kretanja s Arefata prema Mekki, to jest, poslije
bacanja kamenia na Demretu -1-akabi. On i njegov
sin Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, nisu znali
za hadis Aie, radijallahu anha: Namirisala sam
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prije ulaska u
obred i nakon obreda. 2
Nareivao je onima koji su bili u mestvama

da po njima ine mesh, sve dok ih ne skinu, bez
odredenog vremenskog trajanja. Grupa prethodnika
ga je u tome i slijedila. Do njih nisu doli hadisi koji
vremenski odreduju mesh i koji su vjerodostojni. To
je preneseno od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sellem, u vie vjerodostojnih hadisa.3
2 Muttefekun alejhi. Prenosilac je Aia, radij allahu anha.
3 Prenose ga Ahmed i Muslim od Alije, radijallahu
anhu. Prenose ga i Ahmed, Ebu Davud i Tirmizi od
Huzejme ibn Sabita. Prenose ga Nesai, Tirmizi i Ibn
Huzejme, koji ga je ovjerodostojio, od Safvana ibn
- 0-
ejhu+islam ibn Tejmijje
Osman, radijallahu anhu, nije znao da ena

kojoj umre mu treba saekati priek nakon razvoda
ili smrti u kui u kojoj je mu i umro, sve dok nije
uo hadis El-Furej'e bint Malik, sestre Ebu Se'ida
el-Hudrija, radijallahu anhu, kojoj je umro mu i
kojoj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
Budi u svojoj kui dokpriek ne istekne. 1 On je to
prihvatio i radio u skladu s tim.
Jedanput mu je darovano ono to je ulovljena

zbog njega,. Poeo je jesti, a Alija ibn Ebi Talih,
radij allahu anhu, mu ree: Poslanik, sal/allahu alejhi
ve sellem, je vratio meso koje mu je bilo poklonjeno. 2
Alija, radijallahu anhu, je rekao: Kada bih

uo hadis Allahovog Poslanika, sal/allahu alejhi
ve sellem, koliko bi Allah elio, ja bih se njime i
okoristio. Kada bi mi neko drugi prenosio, ja bih
od njega traio potvrdu putem zakletve. Ako mi
Assala. Prenose ga Darekutni, koji ga je ovjerodostojio,

i Ibn Huzjeme od Ehu Bekreta Nefi'a ibn el-Harisa.
Ovi hadisi ukazuju da je potiranje po mestvama
vremenski ogranieno na dan i no, za onoga ko
je kod kue, i
tri dana i dvije noi za putnika.
Tirmizi kae: Ovo je miljenje uenjaka iz reda ashaba
Allahovog Poslanika, sal/allahu alejhi ve se/lem, i tabiina
koji su poznavali.fikh.
Prenose ga sakupljai sunena, a Tirmizi, Ibn Hibban, Hakim
i dr. su ga ovjerodostojili prema predaji El-Furej'e bint
Malik. Pogledaj Musned (6/370).
2 Ahmed u Musnedu ( 11100 i 104).
se zakune, ja bih mu povjerovao. Priao mi je Ehu

Bekr, radijallahu anhu, a on je samo istinu govorio,
i spomenuo poznati hadis o namazu pokajanja. 3
On, Ibn Abbas i drugi su dali fetvu: Ako je

ena umrlog ostala trudna, njen priek e trajati
do isteka dueg od dva roka: prvi je rok koji je
predvien za enu kojoj mu umre - etiri mjeseca
i deset dana - il drugi je - rok poroda. Nije do njih
stigao sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alej hi
ve sell em, o Sebi'i El-Eslemijji, radijallahu anhu,
kojoj je umro mu, Sa'd ibn Havle, pa je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Njen priek traje
dok se ne porodi. 4
On, Zejd, Ibn Omer, radijallahu anhum, i drugi

dali su fetvu da eni kojoj mehr nije odreen i iji
3 Ahmed, Ehu Davud, Tinnizi i Ibn Made prenose da je Ehu
Bekr, radijallahu anhu, uo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi
ve sellem, kako govori: Svakom ovjeku koji poini grijeh,
pa lijepo ipotpuno uzme abdest, a zatim klanja dva rek'ata
i zatrai oprost od Allaha, Allah e mu oprostiti. Zatim je
prouio ajet:
j_,j: .(i l i_,j ifo) (i ifo 11 &JJI.} )

- - -
(,.ill '11
,
e: _,;.ll
, i.;.; tr..Y.ll
l

-
,,
,
Za one koji se, kada grijeh poine ili kad se prema sebi
ogrijee, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole- a ko
e oprostitigrijehe ako ne Allah? (Ali lmran, 13 5) Hafiz Ibn
Hader kae: Ovaj hadis ima dobar lanac prenosilaca.
4 Buhari, Muslim, Ehu Davud i Ibn Made prenose ga u
razliitim terminolokim verzijama.
_.... 07
-
mu umre, ne pripada mehr. Do njih nije dola pre

daja iz sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alej hi
ve sellem, o Bervei bint Vaik, radijallahu anhu.1
Ovo je otvoreno poglavlje o kojem ima mnogo

predaja od ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem. Ono to se prenosi od dogaaja
u koje su bili ukljueni drugi nemogue je skupiti
na jedno mjesto. To su hiljade predaja. Ashabi su
bili najvei znalci, najbolji poznavaoci propisa;
najbogobojazniji i prvaci ovog ummeta. Poslije
njih su doli oni koji su imali manje znanja, pa je
nepoznavanje sunneta u vezi s nekim pitanjima
logino. A za to nije potrebno posebno pojanjenje.
Grijei onaj ko je uvjeren da je svaki

vjerodostojan hadis bio na raspolaganju svakom
imamu ili odreenom imamu. Neka niko ne kae da
su hadisi zapisani i sabrani, pa je nemogue da budu
nedostupni. Ovo je nestvarno, jer poznate zbirke
su sabrane nakon imama, Allah im se smilovao,
koje muslimani danas slijede. I pored toga, nije
dozvoljeno ograniiti hadis Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, na odreene zbirke. Ako
to pretpostavimo, onda se zna da uenjaci ne znaju
ta je sve u knjigama. To gotovo niko ne moe znati.
-
Ahmed i sakupljai sunena. Tirmizi ga je ovjerodostojio.
Njen mu je Hilal ibn Murre el-Ede'i.
Nego, moda se kod nekog ovjeka nae vie zbirki,

ali on ne zna ta se sve u njima nalazi. ak su i tih
prije pojave ovih zbirki bili vei poznavaoci sunneta
od kasnijih generacija. Mnoge predaje koje su do njih
dole i koje su za njih vjerodostojne do nas dolaze
preko nepoznatih prenosilaca ili putem prekinutog
lanca prenosilaca, ili nam ne dolaze potpune. Njihove
zbirke bile su u prsima i sadravale su mnogostruko
vie neko to je u dananjim ukorienim zbrikama.
U to ne sumnja niko ko poznaje ovu tematiku.
Neka niko ne kae da mudtehid ne moe biti

onaj ko ne poznaje sve hadise, jer kada bi uslov
bio da mudtehid poznaje sve to je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao i radio, onda bi ovaj
ummet bio bez mudtehida. Nego, uenjak je onaj
koji poznaje veinu propisa, tako da mu je skriven
njihov mali dio koji se odnosi na pojedinosti. Moda,
taj mali dio bude u suprotnosti s pojedinstima koje
naknadno dou do njega.
Drugi razlog: Da hadis doe do imama, ali

kod njega ne bude p otvren. To se deava zato to
prenosilac hadisa, ili onaj od koga on prenosi, ili
neko drugi u lancu prenosilaca hadisa njemu ne
bude p oznat, bude optuen za la ili bude imao
loe pamenje. Ukoliko hadis s ispravnim lancem
prenosilaca ne doe do imama, to jest, doe

prekinutog lanca ili nepotpunog teksta, iako taj
hadis na drugom mjestu prenose povjerljive osobe
i lanac prenosilaca je potpun. Drugi, pak, moda
p oznaju nepoznate prenosioce kao p ovjerljive, ili

taj hadis prenesu drugi ljudi, oni koji nisu sporni,
ili se nade prekid u lancu u drugom pravcu koji
. nije prekinut. Moda tekst hadisa u p otpunosti
usaglase hafizi hadisa, to j est, muhaddisi, ili
. odredenu predaju podupire mnotvo drugih
koje su joj sline, to" j e dovoljno da se dokae
vjerodostojnost dotinog hadisa. Takvi primjeri su
mnogo raireni, p osebno medu tabiinima i tabii
tabiinima, sve do p oznatih imama koji su doli
poslije njih. Najvie ih je iz prvog stoljea, to jest,
iz prve p odjele.
Hadisi su se rairili i postali poznati. Medutim,

do mnogih imama su dolazili putem slabih lanaca.
Drugi hadii su doli vjerodostojnim putevima, pa
su s jedne bili dokaz, a s druge strane, u sluaju
ostalih, to nisu bili. Zato su miljenja nekih imama
bila ovisna o vjerodostojnosti hadisa. Govorili bi:
Moje miljenje u ovom pitanju je ovako. O tome se
prenosi taj i taj hadis. Ako je ispravan, onda je to
moje miljenje.
Trei razlog: Uvjerenje iz idtihada da je hadis

slab, dok drugi smatraju suprotno, ne gledajui na
druge puteve hadisa, i, svejedno; bio on u pravu ili
neko drugi, ili obojica, ako prihvatimo konstataciju
nekih uenjaka da je svaki mudtehid u pravu.
I za to postoje razlozi. Naime, nekada muhaddis

smatra da je odreeni hadis slab, a da drugi muhad
dis smatra da je pouzdan. Poznavanje prenosilaca
hadisa je veoma iroka oblast. Moda je u pravu onaj
ko smatra da je slab, jer je spoznao razlog slabosti.
Moda u pravu bude drugi, jer zna da odreeni
razlog nije povod slabosti, jer se kao kategorija ne
moe proglasti slabim, ili postoji isprika koja spre
ava proglaavanje tog hadisa slabim. To je veoma
iroko podruje.
Uenjaci se, kada je rije o prenosiocima hadisa

i njihovim stanjima, u nekim sluajevima slau a
u nekim razilaze, kao to je sluaj i s uenjacima u
ostalim naukama: .
J edan od razloga za to je i da muhaddis nije

uvjeren da su oni koji s.u mu neki hadis prenijeli,
taj hadis uli od drugih, a drugi muhaddisi , budu
uvjereni da su ga uli. Razlozi za to su poznati.
Sam prenosilac hadisa moe se nai u dva

razliita stanja: stabilnom i nestabilnom, kao da
pomijea hadise . ili da mu knjige izgore. Njegove
predaje iz stanja stabilnosti su prihvaene, a iz
stanja nestabilnosti su slabe. To jest, ne zna se iz
kojeg je perioda taj hadis, a moda drugi budu znali
da je ga prenio u periodu stabilnosti.
Nekada muhaddis zaboravi hadis i kasnije ga

ne spominje, ili negira da ga je uope prenosio jer
je uvjeren da je to razlog koji opravdava ostavljanje
hadisa. Drugi smatraju da je ispravno njime
dokazivati. Ta tematika je, inae, poznata.
Mnoge Hidazlije smatraju da se ne moe

dokazivati hadisom Iraanina ili amlija, ako dotini
hadis nema osnovu meu hidaskim prenosiocima.
Jedan od njih je ak rekao: Hadise iraana stavite
na stepen predaja jevreja i krana. Nemojte ih
potvrivati niti opovrgavati.
Drugom je reeno: Da li je predaja Sujjana

od Mensura, on od Ibrahima, on od A/kame, on od
Abdullaha ibn Mes'uda, dokaz? On odgovori: Ako
to nema osnovu u Hidazu, onda nije dokaz! Bili su
uvjereni da su stanovnici Hidaza obuhvatili itav
sunnet, te da im nita u vezi s tim nije promaklo ..
Hadisi Iraana su za njih nepovjerljivi i, kad su u
pitanju takvi hadisi, treba biti na distanci. Neki

Iraani su smatrali da se ne moe dokazivati hadisima
amlija. Veina ljudi predaje takvih prenosilaca nije
smatrala slabim, jer kada je lanac prenosilaca dobar,
hadis postaje dokaz, svejedno bio on hidaski, iraki,
amski i slino.
Ebu Davud es-Sidistani, Allah mu se smilovao,

sastavio je knjigu o predajama u ijem se prenoenju
izdvajaju prenosi oci iz razliitih islamskih pokrajina.
U toj knjizi je naveo hadise koje prenose samo
prenosi oci iz svake od tih pokrajina i koji se ne nalaze
sa senedom kod prenosioca iz drugih pokrajina, na
primjer, u Medini, Mekki, Taifu, Damasku, Himsu,
Kufi, Basri... Naveo je uz to, druge razloge.
etvrti razlog: Neki imami su za prihvatanje

predaje koju prenosi samo jedan povjerljivi hafiz
hadisa postavili odreene uvjete koje nisu postavili
drugi imami. Na primjer, neki su ustavili da se hadis
usporedi s Kur'anom i Sunnetom, neki da muhaddis
poznaje fikhske propise ako hadis koji prenosi doe
u koliziju sa analogijom. Neki su uslovili da hadis
bude uveliko rasprostranjen i poznat ako se odnosi
na propise koji se tiu opih i svakodnevnih potreba
ljudi. Postoji jo uslova koji se mogu nai u djelima
uenjaka.
- 0-
Peti razlog: Da hadis doe do imama i on ga po

tvrdi, ali ga zaboravi. To se navodi u Kur'anu i Sunne
tu. Na primjer, poznat je hadis od Omera, radijallahu
anhu, kada su ga pitali o ovjeku koji ustane dunup
na putovanju, a nema vode. Odgovorio je: Nee kla
njati dok ne nae vodu. Arnrnar ibn Jasir mu je tada
rekao: Voo pravovjernih, zar se ne sjea kada smo .
ja i ti bili na putovanju, pa smo ustali dunupi? ja
sam se valjao u praini kao to to radi ivotinja, a ti
nisi klanjao. Spomenuo si to Vjerovjesniku, sallidlahu
alejhi ve sellem, kojije rekao: Dovoljno tije da uradi
ovako! Svojim rukama je potapao po zemlji, a onda
potrao svoje lice i dlanove. Omer mu je rekao: Boj se
Allaha, Ammare! Odgovorio je: Ako hoe, neu pri
ati o tome! Omer ree: Naprotiv, zaduujemo te da
prenosi i dajefetvu prema onome to zna.1
Ovo je sunnet koji je Omer vidio, ali ga je

zaboravio, tako da je davao suprotnu fetvu. Arnrnar,
radijallahu anhu, ga je podsjetio, ali se on ni tada
nije sjetio. On nije opovrgavao Arnrnara, ve mu je
naredio da o torne pria.
Jo ilustrativniji je sluaj kada je Omer drao

hutbu, pa je rekao: Nijedan ovjek nee povisiti
vjenani dar iznad vjenanih darova ena i kerki
Muslim ga prenosi u potpunosti. Prenose ga i Buhari i
sakupljai sunena u neto kraoj formi i slinim rijeima.
Vjerovjesnika a da to ja neu odbiti! Neka ena mu

je rekla: Voo pravovjernih, zato nam zabranjuje
neto to nam je Allah dao? Zatim je citirala ajet:
(t. i.J:J.t ;u nia

J
:;;.. 1 :=T.J)
v 1 ;(""':"
A jednoj od njih ste dali mnogo blaga, ne

oduzimajte nita od toga! 2

2 Rekao je Albani: U ovom hadisu postoji dvoje:
l. Zabrana vode pravovjernih Omera ibn el-Hattaba da
se poveava vjenani dar iznad vjenanih darova ena
i kerki Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem;
2. Protivljenje tj. replika jedne ene na Omerov postupak.
Dokaz je nala u ajetu:
( ... l_,.b;.t;
, " . . ')U
,, .",..". lj
.".. ':;;.! J )
"" ,
A jednoj od njih ste dali mnogo blaga, ne oduzimajte ni

ta od toga! (En-Nisa, 20) Njegovu zabranu poveanja mehra
prenose Ahmed u Musnedu i sakupljai sunena od Muham
meda ibn Sirina, od Ehu el-Adfaa es-Silmija koji kae: Uo
sam Omer ibn el-Hattaba, radijallahu anhu, kako govori: Ne
mojte podizati vrijednost vjenanih darova ena. Da je to
poast na dunjaluku ili takva/uk kod Allaha, to bi najprije
inio Vjerovjesnik, sal/allahu alejhi ve sellem. Poslanik, sal
/allahu alejhi ve sellem, nijednoj svojoj eni nije dao ili ni
jedna njegova kerka nije primila vjenani dar vredniji od
dvanaest oka zlata. Tirmizi kae: Ovo je vjerodostojan hadis.
Poveanje ili smanjenje mehra u vezi je s muevom finansij
skom situacijom. Muslim u Sahihu prenosi od Ehu Esleme
Abdu-r-Rahmana da je rekao: Pita sam Aiu, radijallahu anha,
enu Vjerovjesnikovu, sallallahu alejhi ve sellem:Koliki je bio
vjenani dar Poslanikov? Ona je odgovorila: Njegov vjenani
dar enama je bio dvanaest oka i nee. A da li zna ta je nee?
Odgovorih: Da! To je pola oke. Znai ukupno petsto dirhema.
To je bio vjenani dar Allahovog Poslanika njegovim enama.
Prenosi Muslim u Sahihu, takoer, od Ehu Hurejre, radi
jallahu anhu, da je rekao: Doao je neki ovjek Allaho-
- 0-
Omer je prihvatio njenu izjavu. Pamtio je ajet,

ali ga je zaboravio.
Prenosi se i da je Alija, radijallahu anhu, podsjetio
Ez-Zubejra, na dan Bitke oko deve, na neto to
vom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: Oenio
sam se jednom ensarijkom. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
ve sellem, mu ree: Uz koliki mehr? On odgovori: eti
ri srebrenjaka. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ree:
Zar etiri srebrenjaka?! Kao da kopale srebro iz ovoga brda!
Ovu kritiku je dobio zato to je, inae, bio loeg imovmskog
stanja. Iz ovoga se uzima da je Omer, radijallahu anhu, ope
nito prezirao uveavanje mehra. U tome nema razilaenja.
Pria o replici jedne ene Omeru i njeno dokazivanje ajetom je
prenesena od Ehu Ja'laa. U lancu prenosilaca se spominje Mu
dalid ibn Se'id koji je slab prenosilac. Hafiz hadisa Ibn Hader
o njemu u Et-Takribu kae: Nije jak. U posljednjem periodu
njegova ivota dolo je do promjena u prenoenju i pamenju
hadisa. Hadis ima i druge puteve prenoenja, ali su nepotpuni.
Svjedoenje ene ajetom nij e prilino, jer se ajet odno
si na enu koja zatrai razvod braka od mua uz naknadu.
Znaenje ajeta je: Kada elite postojeu suprugu zamijeni
ti novom, jer vam se ne svia zato to je prezirete i to se ne
moete strpjeti u ophoenju prema njoj na zakonski nain, a
nij e poinila kakav jasni prijestup, a prij e ste joj dali dio vri
jednoga imetka, to jest, mnogo imetka. Svejedno je da li su
ga uzele i stavile pod svoje ovlasti ili ste se obavezali da ete

im ga dati pa je to posta9 va dug prema njima. U tom sluaju
nemojte nita od toga uzimati. U tom sluaju sav takav ime
tak pripast e njegovoj vlasnici. Jer, nju zamjenjujete drugom
zbog vaih prohtjeva i ona vas ostavlja bez oito poinjenog
grijeha koji vam dozvoljava da neto od mehra uzmete. Kao
na primjer, da ona zatrai rastavu, jer se runo ponij ela prema
vama kada ste je naerali na putanje. Ako nije uradila nita
od toga, kako e vam biti dozvoljeno uzimanje njena imetka? !
Pogledaj Vijesti o Omeru, str, 393. Pisci su dva potovana pro
fesora Omer i Nadi et-Tantavi.
- 0-
im je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,

povjerio. Ez-Zubejr se toga sjetio i napustio borbu.1
Slini primjeri se mogu nai i u sluaju prethodnika
i njihovih nasljednika.
esti razlog: Nepoznavanje injenica na koje

hadis ukazuje ili aludira. Ponekad se to deava
zbog termina hadisa koji je u sluaju odredenog
imama veoma udan, kao npr, rijei el-muzabene,2
el-muhabere,3 el-muhakale,4 el-mulamese,5
l Pogledaj El-Bidaje ve-n-nihaje (7/240) hafiza Ibn Kesira.
On ga prenosi od Ehu Ja'laa; Bejhekij a i Abdu-r-Rezzaka,
razliitim putevima.
2 El-Muzabene je prodaja svjeih datula na granama palmi za
osuene datule. Korijen rijei dolazi od ez-zeben, to znai
plaanje. Kao da oba prodavca jedan drugom daju vie nego
to treba. Ova kupoprodaja je zabranjena zbog mogue
obmane i nepoznanice.
3 El-Muhabere. Neki su rekli daje to zajednika poljoprivreda
uz dogovorenu raspodjelu usjeva, kao npr. treina, etvrtina
i sl.
4 El-Muhakale. U definiciji ovog poslovanja postoj i
razilaenje. Neki su rekli d a j e to zakupljivanje zemlje za
usjeve u zamjenu za penicu. Tako je pojanjen u hadisu.
Neki poljoprivrednici nazivaju ovo poslovanje el-muharese
- zajednika poljoprivreda. Neki su rekli da je el-muhakale
ustvari el-muzare'a (takoer, udruena poljoprivreda) uz
odreeni udio kao to je treina, etvrtina i sl. Neki su rekli
da je to prodaja hrane u klasju za penicu. Drugi su rekli da
je to prodaja usjeva prij e nego to sazrij u. O tome postoji
zabrana, jer se ta roba moe vagati. Nije dozvoljeno da se
mijenja istoimena roba osim u potpuno istoj koliini, iz ruke

u ruku, jer tu postoji nepoznanica i ne zna se koje je robe
koliinski vie.
5 El-Mulamese je ako ovjek rekne: Kada dodirnem svoju
el-munabeze,1 el-garer2 i druge udne rij ei u

ijem se komentaru uenjaci razilaze.
Kao to je i hadis koji see do Poslanika,

sallallahu alejhi ve sellem: Ne vai putanje ene,
odjeu ili tvoju odjeu, dunost ju je prodati. Neki su rekli

da se roba dodirne preko odjee bez gledanja, a potom na tu
osobu pada dunost kupovine. To je zabranjeno poslovanje,
jer u sebi nosi izvjesnu obmanu ili je sama erijatska forma
kupoprodaje izostavljena. Reeno je da ova rl oznaava
da se dodirivanje robe u noi uini razlogom za daanje roka
za izbor povratka robe. To se vraa na odgaanje erijatskog
pravnog akta koji se ne sprvodi.
El-Munabeze znai da ovjek kae svome prijatelju: Baci
mi tu odjeu ili u je tebi baciti kako bi prodaja postala
obavezna. Reeno je da ovo poslovanje oznaava sljedeu
formu: Ako ti bacim kameni, prodaja je obavezna. Tada
prodaja postaje obostrano udjelj ivanje .ili razmjena bez
ugovora, a to nij e dozvoljeno.
2 El-Garer je svaki vid poslovanja ija vanjtina obmanjuje
kupca, a unutranjost robe je nepoznata. El-Ezheri kae:
Prodaja el-garer je prodaja bez ugovara ili povjerenja. Tu
ulaze sve prodaje u kojima prodavac i kupac ne poznaju
podatke o robi (tj. njenu unutranjost).
Hadisi u kojima se spominju ovi termini:
- Prenosi Muslim od Ehu Hurejre, radijallahu anhu, da
je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
zabranio je prodaju putem bacanja kamenia i prodaju
u kojoj ima obmane.
- Prenose sakupljai sunena, osim Ibn Made, a Tirmizi je
ovjerodostojio ovaj hadis od Dabira, radijallahu anhu, da
je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio el
muhakalu, el-muzabenu i el-muhaberu.
- Prenosi Buhari od Enesa, radijallahu anhu, da je rekao:
-Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je
el-muhakalu, el-muhaberu, el-mulamesu, el-munabezu i
el-muzabenu.
nit roba u iglaku/ 3
Oni su iglak protumaili kao prisilu. Ko ima

suprotno miljenje, onda i ne poznaje komentar
hadisa.
Nekada se to deava zbog specifinog znaenja

u dijalektu i obiaju koji nisu istovjetni s dijalektom
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. To navede
odreenu osobu da shvati rijei u svom dijalektu,
znajui temeljno pravilo da su narjeje ili jezik
trajno vaei. Na primjer, ulo se za predaje o
olakici u pogledu nebiza\ pa su neki ljudi mislili
da je to vrsta pia koje opija, jer nebiz u njihovom
jeziku to zna.i. Meutim, stvarno znaenje nebiza
je destilacija otopine prije nego to postane
estoka i pone opijati. To je pojanjeno u mnogim
vjerodostojnim predajama.
3 Iglak je prisila. To se prenosi od Ibn Kutejbe, Hattabija i
drugih. Ehu Ubejde kae: pritjenjenje. Ovim hadisom slue
se oni koji kau da putanje prisiljenog nije vaee. Dio
uenjaka zastupa to miljenje. Drugi su rekli da je putanje
prisiljenog punovano. Ibn el-Ka.ijim, prenosei od Ibn
Tejmi.ije, kae:Iglak oznaava zatvorenost vrata znanja i
erijatski vaee namjere. U to ulaze neuraunljivi, ludi i
opijeni, te onaj ko je estoko rasren i ne zna ta govori.
Jer, svakom od njih su zatvorena vrata znanja i namjere.
Putanje je vaee u sluaju onog ko ga namjerava i ko ga
poznaje njegove propise. Allah najbolje zna. Ehu Davud
kae: Mislim da se iglak odnosi na srdbu.
4 Ukiseljena otopina voa ili itarica od koje se, procesom
vrenja i desitilacije dobiva vino, to jest, alkohol.
uli su za termin hamr- vino u Kur'anu i Sunnetu,

pa su bili uvjereni da se to odnosi samo na desitiliranu
estoku otopinu groa, jer se tako spominje u jeziku.
Ipak, postoje vjerodostojne predaje koje govore da je
hamr naziv za sve to opija.1
U oba sahiha se od Omera ibn el-Hattaba, radijallahu anhu,
prenosi da je na hutbi sa minbera Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: O ljudi, zabrana vina
je objavljena, a ono se pravi od petero: groda, datula,
meda, penice, jema. Vino je sve to opija razum.
Buhari od Abdullaha ibn Omera ibn el-Hattaba, radijallahu
anhuma, prenosi da je rekao: Zabrana vina je objavljena, a
u Medini je u to vrijeme bilo pet vrsta pia, medu kojima
je i pie od groa. U oba sahiha od Enesa, radijallahu
tnhu, prenosi se: Vino je zabranjeno, a pod vinom su se
tada podrazumijeva/e nesazrele datule i zrele datule.
U drugoj, Buharij inoj, verziji stoji: Kada nam je
fzabranjeno vino imali smo malu koliinu vina od groa.
Veina naeg vina je bila od nedozrelih i zrelih datula.
U treoj, Muslimovoj, verziji stoji: Allah je objavio ovaj
ajet u kojem se zabranjuje vino, a u Medini nije bilo
pia osim onoga od datula. Od Enesa, radijallahu anhu,
se prenosi u muttefekun alejhi predaji: Napajao sam
Ehu Ubejdu, Ehu Ta/hu i Ubejja ibn Ka'ba mjeavinom
tek dozrelih i osuenih datula. Doao im je neki ovjek
i rekao: Vino je zabranjeno, a Ehu Ta/ha ree: Ustani,
Enese, pa ga prolij! Od Ibn Omera, radijallahu anhuma,
prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: Sve to opija je vino. Sve to opija je zabranjeno.
Prenose ga Muslim, Ehu Davud i Tirmizi. U drugoj verziji
stoji: Sve to opija je vino, a svako vino je zabranjeno.
Muslim od Ehu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Vino je
od ove dvije voke: palme i vinove loze. Prenose ga Muslim
i sakupljai sunena. Vino je sve to opija razum, svejedno od
koje voke- potjecalo. Ono to opija u velikim, zabranjeno
je i u malim koliinama, makar ta pia i nebila nazivana
- e ---
Nekada termin moe biti vieznaan, openit,

ili krui izmeu stvarnog i prenesenog znaenja.
Mudtehid to tada protumai prema znaenju koje
je njemu blie, iako se htjelo kazati neto sasvim
drugo. Grupa ashaba, nakon objave ajeta, je crni i
bijeli konac protumaila kao konopac.2
Neki su tumaei rijei Uzvienog:
I lica vaa i ruke vaepotarite 3, smatrali da se

pod rukom podrazumijeva ruka do ispod pazuha.
Nekada je znaenje na koje ajet ukazuje

skriveno. Brojni su misaoni aspekti na koje mogu
aludirati miljenja i izreke. Ljudi se razlikuju u
imenima vino, kao to su novoizumljena pia u naem

vremenu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve .sellem, kae:
Ljudi iz mog ummeta e sigurno piti vino kojeg e nazivati
. drugaijim imenima. Prenose Ahmed i Ehu Davud.
2 Od Adi.ija ibn Hatima, radijallahu anhu, prenosi se : Nakon
objave ajeta:
. -.,...- .ki1
( r.-
...:_:il"" ""' ""
' 3il u1 r
- ...
<i
-
/...- ,_s-> ,- :.J- i 1<- )
- iY.r
r-.J
Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit
od crne niti zore. (El-Bekare, 1 87), uzeo sam dva konopca,
jedan crni i drugi bijeli. Stavio sam 'ih pod svoj jastuk.
Gledao u njih, pa kada bih mogao razlikovati bijeli od
crnog, onda bih poeo postiti. Kada sam osvanuo otiao
sam kod Allahovog Poslanika i obavijestio ga o onome
to sam uinio. Rekao je: Tvoj jastuk je veliki kada moe
obuhvatiti i dan i no! To se odnosi na bjelinu dana i tminu
noi. Ahmed, Buhari i Muslim.
3 En-nisa, 43
- e -
shvatanju, a shvataju vanjtinu govora shodno

tome kako ih je nadario Allah. Nekada ovjek
shvati govor u openitom znaenju, a ne shvata
da odreeno znaenje ulazi u openito. Nekada
to shvati, a zatim ga zaboravi. To je veoma veliko
podruje koje u cijelosti zna samo Uzvieni Allah.
ovjek nekada pogrijei i shvati iz govora ono to
arapski jezik, s kojim je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, poslan, ne moe prihvatiti.
Sedmi razlog: Uvjerenje imama da hadis ne

ukazuje na odreeno znaenje. Razlika izmeu ovog
i prethodnog razloga je to u prethodnom imam ili
mudtehid nije uope poznavao na to ukazuje hadis.
Drugi je spoznao na to ukazuje, ali je uvjeren da je
to neispravno. Uz to, posjeduje jo neka temeljna
pravila koja odbacuju dotino znaenje, svejedno
bila ta pravila ispravna ili pogrena. Na primjer:
uvjerenje da je fikhski semantiki dokaz opi tekst
nakon specifikacije, ili da direktno uzimanje dokaza
iz znaenja erijatskog teksta, konotativno znaenje
erijatskog1 testa, nisu dokaz, te da je openiti
semantiki dokaz, koji se odnosi na povod objave
teksta, ogranien iskljuivo na dotini povod. Ili,
naredba uz koju nemaju nikakve popratne indjkacije
ne iziskuje ili ne zahtijeva izvrenje onoga to se
njome trai ili njeno trenutno izvravanje. Ili, da
rije s odreenim lanom el nema karakter opeg

teksta, ili da negiranje nekog dijela ili postupka ne
znai nuno negiranje njegove biti ili nekih propisa
koji su u vezi s njim. Ili da semantiki dokaz koji se
uzima iz ireg znaenja teksta, pod uslovom da je u
kontekstu dotinog teksta, ne moe biti openitog
tipa, pa se tako openitost ne moe zagovarati u
skrivenim znaenjima. Postoje i drugi primjeri o
kojima se moe govoriti.
Skoro pola pitanja metodologije islamskog prava

u kojima se uenjaci razilaze ulaze u ovo poglavlje,
iako metodologija islamskog prava ne obuhvata
. sve vrste semantikih dokaza u vezi s kojima ima
razilaenja. Tu se ubrajaju pojedine kategorije
semantikih dokaza, to jest, postavlja se pitanje da
li pripadaju izvjesnoj kategoriji ili ne. Na primjer, da
imam bude uvjeren da je odreeni termin openit,
tako da je vieznaan i da ne postoji semantiki
dokaz koji blie odreuje njegovo znaenje i drugo.
Osmi razlog: Uvjerenje imama da odreenom

semantikom dokazu kontrira dokaz koji govori da
taj semantiki dokaz u sutini nije ciljan. Na primjer,
suprotstavljanje openitog semantikog dokaza
specifinom, ili apsolutnog ogranienom, ili apsolutne
ili niim ograniene naredbe neemu to negira
ejhu-1-islarn ibn Tejrnijje
obaveznost, ili stvarnog znaenja neemu to ukazuje

na preneseno znaenje. Postoje i druge oprenosti,
a to je, takoer, veoma iroko podruje. Oprenost
sematikih verbalnih dokaza i davanje prednosti
jednih nad drugim je veoma iroka tematika.
Deveti razlog: Uvjerenje da hadisu oponira neki

drugi dokaz koji ukazuje na slabost tog hadisa, njegovu .
derogaciju, ili tumaenje, naravno, ukoliko se on da
protumaiti, s tim da je oponirajui dokaz prihvatljiv
za sve uenjake, to jest, postoji konsenzus islamskih
uenjaka o tome da se on prihvata kao validan
argumenat, kao to je: ajet, drugi hadis ili konsenzus.
Dakle, eli se kazati da nekada uenjak ne prihvata
odreeni hadis zbog toga to postoji drugi dokaz koji
taj hadis sputa na stepen slabog, derogira ga i tumai,
s tim da je on opeprihvaen od uenjaka.
Dvije su vrste1 takvih oprenosti:
Prva: Dajeuvjerendasedokazukojioponirahadisu
openito daje prednost, tako da uenjaku ne prostaje
drugo do da hadis smatra slabim, derogiranim ili ga
protumai bez posebnog preciziranja kakav je uistinu.
Nekada precizira jedno od ovo troje, s uvjerenjem da
je hadis derogiran ili podloan tumaenju, a onda
pogrijei u derogaciji i bude uvjeren da je, ustvari,
Kevseri tvrdi da Ibn Tejmiije nije podravao konsenzus, to
je, svakako, potvora na njega.
- e-
kasnije izreen hadi ve prije izreen. Nekada

pogrijei u tumaenju tako da znaenje hadisa navede
na smisao koji terminologija hadisa ne podrava, ili
postoji neto to ga odbacuje. Kada mu se, openito,
suprotstavi drugi dokaz, on ne mora nuno ukazivati
na ono to se trvdi. Moda opreni hadis ne bude
na stepenu jaine lanca prenosilaca ili teksta prvog .
hadisa. Ovdje dolaze prethodno spomenuti razlozi u
vezi s prvim hadisom.
Na konsenzus uenjaka poziva se, uglavnom,

zbog nepostojanja znanja o oprenim miljenjima ili
predajama. Nali smo kako veliki uenjaci izraavaju
odreena miljenja i njih se pridravaju zato to
misle da ne postoji dokaz koji oponira njihovom
dokazu, iako vanjtina dokaza, po njima, zahtijeva
suprotan stav.
Meutim, uenjak ne moe zastupati miljenje a

da ne zna ko ga je izrekao, a uz to zna da ljudi govore
ili zastupaju suprotno. Neki su uenjaci miljenje o
odreenom propisu odgaaH ili dovodili u vezu s

odreenim uslovima, govorei: Ako o ovom pitanju
postoji konsenzus, to je onda najpree slijediti, a ako
ne, onda ja kaem tako i tako. To je poput onih koji
kau: Ne znam da je iko odobrio svjedoenje roba.
Prihvatanje ovog svjedoenja preneseno je od Alije,
Enesa, urejha i drugih.
Drugi kau: Usaglasili su se da se dijelom

otputeni rob ne moe nasljeivati. Nasljeivanje
roba je ono to se prenosi od Alije i Ibn Mes'uda,
radijallahu anhuma. O tome postoji i dobar hadis.1
Neko e rei: Ne znam da je iko rekao da je

salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u
namazu obaveza. Obaveza salavata prenosi se od
Ebu Da'fera el-Bakira.2
Cilj mnogih uenjaka je da znaju miljenje

uenjaka koje je zatekao u . svojoj pokrajini, a
ne poznaju miljenja drugih skupina uenjaka.
Isto tako, mnogi prethodnici poznavali su samo
miljenja Medinjana i Kufljana. Ili, pak, vidimo
posljednje generacije koje poznaju samo dva-tri
miljenja imama predvodnika mezheba i ne izlaze
iz tog okvira. Sve t9 izlazi iz tog okvira, po njima,
suprotstavlja se konsenzusu, jer ne poznaju ko ga
je rekao, a u njihove ui neprestano se ulijevaju
suprotna miljenja.

Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, se prenosi da je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Rob koji
se otkupljuje vlastitim otkupom bit e otputen onoliko
koliko se i otplatio. Na njemu e biti sprovedena eventualna
erijatska kazna, shodno otkupu, i nasljedit e ga prema
onome koliko je i otkupljen. Nesai, Ebu Davud i Tirmizi
koji kae da je ovaj hadis hascn.
2 Ovo je rekao imam afija i drugi.
Onaj ko se tako ponaa ne moe krenuti za

hadisom koji se suprotstavlja prvom jer se boji da bi
se to moglo suprotstaviti konsenzusu, ili je uvjeren
da se, uistinu, suprotstavlja konsenzusu. Konsenzus
uenjaka jedan je od najveih dokaza. To je neopravdan
izgovor mnogima za ostavljanje odredenih propisa.
Neki, uistinu, imaju izgovor, a neki se ispriavaju,

mada, ustvari, nemaju izgovor. To se odnosi i na
mnoge razloge prije_ i poslij e ovog.
Deseti razlog: Oponiranje dokazu neim to

ukazuje na njegovu slabost, ili derogaciju, ili ga
tumai, a u isto vrijeme, neki drugi uenjak uope
ne smtara da se radi o oponiranju i meusobnom
suprotstavljanju, ili je to oponiranje kojem se ne
moe dati prednost. Kufljani, naprimjer, smatraju da
hadisu moe oponirati vanjsko znaenje kur'anskog
teksta. Uvjereni su da vanjsko znaenje Kur'ana ulazi
u openiti semantiki dokaz i daje mu se prednost
nad tekstom hadisa. Moda budu uvjereni da je
neto vanjsko znaenje a ono to nije, jer se iz jedne
izreke moe izvui vie semantikih dokaza. Zato su
odbili hadis o svjedoku i zakletvi, iako drugi znaju
da u vanjskom znaenju Kur'ana nema zapreke za
donoenje suda na osnovu svjedoka i zakletve, pa
makar se to i spominjalo u Kur'anu, jer sunnet je tuma
Kur'ana. afijin govor o ovom pravilu je uveliko poznat.

Poznata Ahmedova broura sadri replike onima koji
tvrde da uzimanjem vanjskog znaenja Kur'ana nisu u
potrebi za tumaenjem sunneta Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem. Tu je on naveo i dokaze za
ije iznoenje ovdje ima malo prostora.
U uzroke se ubraja i odbacivanje predaje kojom

se blie odreuje openito pravilo iz Kur'ana, ili se
ograniava apsolutno pravilo, ili se dodaje na njega.
Tu je i uvjerenje onih koji kau da je dodatak

erijatskom tekstu, kao ograniavanje apsolutnog

pravila, zapravo derogacija, ili da je odreivanje
openitog, takoer, derogacija. Tako je grupamedinskih
uenjaka oponirala vjerodostojnom hadisu ukoliko se
suprotstavlja praksi Medinjana, na osnovu njihovog
konsenzusa o postupku suprotnom ovakvoj predaji,
to jest, da se njihovom konsenzusu daje prednost nad
predajom. Tako su, na osnovu ovih postavki, imali
suprotne stavove u odnosu na hadise koji govore o
pravu na povratak robe dok se prodavac i kupac ne
raziu s mjesta . kupovine. Veina potvruje da su se
Medinjani razili u vezi s tim pitanjem. Da su se sloili
a drugi im se suprotstavili, argument bi bio u predaji.
Isto tako, neki su dali prednost jasnoj analogiji

nad hadisima na osnovu miljenja da sveobuhvatne
-0 -
postavke erijatskog prava ne mogu biti opovrgnute

takvim predajama.
Postoje i druge vrste oprenosti, bez obzira

bio oponent u pravu ili grijeio. Ovdje je navedeno
deset jasnih razloga za oprenosti.
***
U mnogim hadisima je dozvoljeno da uenjak

ima argument za ostavljanje rada u skladu s njima,
a da mi ne znamo razloge za to. Opsezi znanja su
veoma veliki i nismo doli do svega to posjeduju
uenjaci. Uenjak, moda, iznese ili ne iznese
argument. A kada ga i iznese, to moe do nas doi
ili ne doi. Ako doe do nas, shvatamo onda ime to
on argumentira, a moda toj ne shvatimo, svejedno
da li argument bio ispravan ili ne. Meutim, iako
to moemo sebi predoiti, ipak nam nije dozvoljeno
da odstupamo od miljenja iji je argument iznesen
putem vjerodostojnog hadisa koji potvruuje grupa
uenjaka, ka drugom miljenju koje iznese uenjak
koji moda ima argument kojim pobija prethodni,
pa makar on bio i ueniji.
Postojanje greke u miljenju nekog uenjaka

je vjerovatnije i izvjesnije od postojanja greke u
erijatskom dokazu. erijatski dokazi su, za razliku
- e -
od miljenja uenjaka, Allahov argument protiv

svih Njegovih robova. Nije mogue da erijatski
dokaz bude pogrean, ukoliko nema drugog dokaza
koji mu oponira, a miljenje uenjaka nije na tom
stupnju. Da j e postupanje po tome dozvoljeno, u
naim rukama ne bismo imali nita od dokaza na
kojima bismo to mogli primijeniti.
eli se rei da uenjak lino moe imati

izgovor za ostavljanje dokaza, a mi imamo izgovor
za ostavljanje . u njegovom ostavljanju dokaza.
Uzvieni kae:
Taj narod je bio i nestao; njega eka ono

to je zasluio, i vas e ekati ono to ete
zasluiti, i vi neete biti pitani za ono to
su oni radili. 1
A ako se u neemu ne slaete, obratite se Allahu i

Poslaniku, ako vjerujete u Allah i u onaj svijet; to
vam je bolje i za vas rjeenje ljepe. 2
El-Bekare, 1 34
2 En-Nisa', 59
Niko nema pravo da neijim miljenjem

oponira vjerodostojnom hadisu prenesenom od
Vjerovjsnika, sallallahu alejhi ve sellem. Primjer
je Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kada je upitan
o nekom propisu, pa je on ovjeku koji ga je pitao
odgovorio hadisom Vjerovjesnika, sallallahu alejhi
ve sellem. ovjek na to ree: Ovako su rekli Ehu
Bekr i Omer. Ibn Abbas odgovori: Samo to na vas
ne padne kamenje s neba. Ja kaem: Rekao je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a vi govorite:
Rekli su Ehu Bekr i Omer!!
Ako je dokaz ostavljen zbog nekog od navedenih

razloga, a vjerodostojan je i njime se neto zabranjuje
ili dozvoljava ili . propisuje, onda nije dozvoljeno
uvjerenje da- e uenjak koji ga ostavi, a ima
opravdan razlog za to, biti kaenjen pod izgovorom
da je ohalalio haram ili oharamio halal, niti se smije
rei za njega da je presudio po neijem drugom a ne
po Allahovom sudu.
Takoer, ako u hadisu postoji prijetnja za neko

poinjeno djelo u vidu proklinjanja, srdbe, kazne i
slino, nije dozvoljeno rei da se na uenjaka, koji

je dozvolio neko djelo odnosi prijetnja izreena
u hadisu. O ovome meu uenjacima ummeta
nema razilaenja, osim nekih pria koje se odnose
na bagdadske mu'tezile, poput Bira el-Merisija1

i njemu slinih. Oni su tvrdili da e mudtehid koji
je pogrijeio biti kanjen. Oni su to rekli zato to
je prijetnja onome koji poini zabranjeno djelo
uslovljena samim injenjem zabranjenog ili ako je
saznao za zabranu.
Onaj ko odraste daleko od civilizacije, na

mjestima kao to su pustinje i udaljena sela, ili je skoro
preao na islam, ili je poinio neko djelo ne znajui
da je zabranjeno, nije grenik i nee se nad njim
sprovoditi erijatska kazna, pa makar u dozvoljavanju
zabranjenog ne bude imao erijatski dokaz.
Do koga ne doe hadis koji neto zabranjuje

i kao uporite dozvole uzme erijatski argument,
najprei je da mu se nae izgovor.
Takva osoba bit e nagraena jer je uloila trud

kako bi spoznala dokaz. Uzvieni Allah ae:
On je Bir ibn Gajjas ibn Ehi Kerime Abdu-r-Rahman

el-Merisi el-'Adevi, Ehu Abdu-r-Rahman. Hanefijski je
uenjak. Bio je mu'tezila i poznavalac filozofije. On je
poglavar merisijske skupine koja je zagovarala murdijsko
vjerovanje i njemu se pripisivala. On je zastupao miljenje
dehmija. Ima svoje knj ige. Imam Osman ibn Se'id ed
Darimi je napisao knjigu Opovrgavanje Bira el-Merisija
replicirajui na njegov pravac. Darimi je napisao i knjigu
Replika dehmijama koja je tampana sa mojom naunom
valorizacijom. Umro je 3 1 8 h. god.
- 0-
. ...... ........ .. . ......

""'" ...
. , ....
r_j.al l p .)l ..!.Jr l J .:, .)1 .J) ;J ;J )

.,; ....... . ...... ......
...... ......... .. ,.. ...... ......
... ........
e:, .... ....
......
.... ... ...... o , ..-:}
""' '
\kJ J .J:; lAI;_f;; 8-j
,. , o
, " l;...... . . ,
....
-: l -li 8' ,, Lli, -; .
. ( J J Jl.:::1- ; 1 ;JJ,; e::
,, .T-J ;
'
I Davudu i Sulejmanu, kada su sudili o usjevu

to su ga nou ovce neije opasle - i Mi smo bili
svjedoci suenju njihovu - i uinismo da Sulejman
pronikne u to, a obojici smo mudrost i znanje dali.
Ipotinismo planine i ptice da s Davudom.Allaha
hvale: to smo Mi bili kadri uiniti. 2
U oba sahiha od 1\rnra ibn el-sa, radijallahu

anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: Kada se sudija potrudi u
donoenju suda i pogodi, imat e dvije nagrade,
a ko se potrudi u donoenju suda, pa pogrijei,
imat e jednu nagradu.
Oituje se da mudtehid, makar i pogrijeio,

ima nagradu. To je zbog ulaganja truda. Njemu je
greka oprotena, jer dolazak do prave istine i suda
u svim propisima pojedinano ili je nemogu ili je
veoma teak. Uzvieni kae:
I u vjeri vam nije nita teko propisao! 3
2 El-Enbija', 78-79
3 El-Hadd, 78
- e -
,
o ll <'. ..L. , J ; , ,ll <'. .li ..L.-f- )
( .r--
, , ,.,. , , ,
,
r': -f- .rz- r':
.... .... ; ....
Allah eli da vam olaka, a ne da potekoe
imate. 1
U oba sahiha stoji da je Vj_erovjesnik, sallallahu

alejhi ve sellem, svojim ashabima rekao na dan
Handeka: Neka niko od vas ne klanja ikindiju,
osim kada stignemo u Benu Kurejzi!
Namasko vrijeme ikindije je nastupilo dok su

bili u putu. Neki su rekli: Klanjat emo iskljuivo u
Benu Kurejzi. Drugi su rekli: Nije elio od nas to!,
pa su klanjali u putu. Nijedna od dvije skupine nije
prekorena. Prvi su se drali openitog znaenja
Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, govora, pa
su opciju izlaska namaza iz njegovog predvienog
vremena uvrstili u openito znaenje.
Drugi su imali dokaz koji obavezuje odstupanje

od tog openitog znaenja. Cilj je bio - to prije doi
do onih koje je okruio Vjerovjesnik, sallallahu alej hi
ve sellem. Ovo je poznato pitanje u vezi s kojim se
ulema razila: Da li se openiti propis moe uiniti
specifinim putem analogije? I pored toga, oni koji
su klanjali na putu bolje su postupili.
Kada je Bilal, radijallahu anhu, prodao etiri

pregrti za dvije pregrti datula, Poslanik, sallallahu
El-Bekare, 1 85
- e ._
alejhi ve sellem, mu je naredio da to vratF Nije to

osudio kao in uzimanja kamate da bi ga proglasio
grenikom ili izrekao prokletstvo, jer Bilal nije, iz
svoje pozicije, znao za zabranu takvog djela.
Takoer, Adijj ibn Hatim i grupa ashaba,

radijallahu anhum, bili su uvjereni da Allahove
rijei:
Jedite i pijte sve dok ne budete mogli

razlikovati bijelu nit od crne niti zortf3
oznaavaju bijele i crne konopce. Oni bi pored svog
jastuka stavili dva konopca, crni i bijeli, i jeli dok se
jedan konopac od drugog ne bi poeo razlikovati.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao
Adijju: Tvoj je jastuk uistinu ogroman kada je
mogao obuhvatiti dan i no! To se odnosi na
bjelinu dana i crninu noi. 4
2 Muttefekun 'alejhi. Ovo je dio hadisa Ehu Se'ida el
Hudrija, radijallahu anhu, a njegov tekst je: Bilal je doao
Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, sa kvalitetnim
datulama, pa ga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
upitao: Odakle ti ovo? On odgovori: Bilo je kod nas loih
datula, pa sam prodao dva saa loih za jedan saa dobrih
datula. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ree: Ah, ovo
je prava kamata. Ne ini to! Nego, kada eli kupovati,
prodaj datule za neto d111go, a onda time kupi one bolje.
3 El-Bekare, 1 87
4 Muttefekun alejhi.
10.
- v
Aludirao je da Adijj nije shvatio znaenje govora.

Nije ovaj in popratio kritikom zbog uzimanja jela u
ramazanu, iako je to jedan od velikih grijeha.
_
O onima koji su dali fetvu ovjeku koji je ranjen u
glavu da se mora okupati po hladnom vremenu, a on
se okupao i umro, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
kae: Ubili su gaf Allah ih ubio. Zato nisu pitali
kada ne znaju? Lijek za neznanje je pitanje! 1 Oni
su pogrijeili bez idtihada, jer nisu bili uenjaci.
Takoer, Usami ibn Zejdu nije propisao

ubistvo iz odmazde, plaanje krvarine ili kakav
iskup kada je ubio onoga koji je izgovorio la ilahe
illelah u bitki El-Hurukat. Bio je uvjeren da ga je
dozvoljeno ubiti na osnovu miljenja da islam ovog
ovjeka nije bio ispravan, iako je njegovo ubistvo
u sutini haram.2 Prethodnici su, na osnovu toga,
Ehu Davud od Zubejra ibn Harika, a on od Ataa ibn Dabira
prenosi da je rekao: Izali smo na putovanje. Nekog ovjeka
je poodio kamen u glavu, a zatim je u snu polucirao. Pitao
je saputnike: Da li imam olakicu za uzimanje tejemmuma?
Oni su odgovorili: Ne nalazimo ti olakicu. Lanac prenosilaca
ovog hadisa je prekinut. Prenose ga i Darekutni, Ibn Made i
Ebu Davud od El-Evza'ija, od Ataa, a on od Ibn Abbasa. Ovo
je ispravno. Prenose ga i Hakim, Ibn Huzejme i Ibn Hibban
od El-Velida ibn Ubjeda ibn Ehi Rebhaha, od njegovog
amide, a on od Ataa, a on od Ibn Abbasa, s lancem koji see
do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Hadis se ojaao
mnotvom razliitih puteva kojima dolazi do nas.
2 Buhari od Usame ibn Zejda ibn Harise, radijallahu anhu,
prenosi daje rekao: Poslao nas je Allahov Poslanik, sallallahu
kao i veina islamskih pravnika, postupali u sluaju

da muslimanske napadake grupacije proliju krv
pravednih muslimana, uz izvjesno razumljivo
tumaenje tada se nee traiti . ubistva iz odmazde,
krvarina ili iskup, iako su ubijanje i borba protiv
njih zabranjeni.
Ovaj uslov koji smo spomenuli o stizanju prije

tnji nije potrebno spominjati u svakom obraanju,
jer znanje o njemu je pohranjeno u svakom srcu.
Tako je i obeanje za dobro djelo uslovljeno

iskrenim djelom u ime Allaha njihovim
neunitavanjem otpadnitvom. Zato se ovaj uslov
ne spominje u svakom hadisu u kojem postoji
obeanje o nagradi.
alejhi ve sellem, na El-Hurku - od plemena Dujehne. Ujutro

smo ih napali i porazili. Sustigao sam zajedno sa jednim
enasrij om njihova ovjeka. Kada smo ga pritisnuli, rekao
je: La ilahe illellah! Enasarija ga je pustio, a ja sam ga
svojim kopljem probo dok ga nisam ubio. Kada smo stigli,
moj postupak je dopro do Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sellem, koji mi je rekao: O Usama, zar si ga ubio nakon
to je rekao La ilahe illellah? Odgovorio sam: Allahov
Poslanie, on se time titio od smrti! Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, ree: Zar si ga ubio nakon to je rekao
La ilahe illelah? To je stalno ponavljao dok nisam poelio
da sam preao na islam tek tog dana. El-Hurukat su sredite
Duhejne. Njihova stanita su iza sredine Nahle u zemlji Benu
Murre. Ovaj pohod je bio sedme ili osme godine po Hidri.
Predvodnikje bio Galib ibn Ubejdullah el-Kelbi. Osoba koju
je ubio U sama ibn Zejd zvala se Mirdas ibn Nuhejk.
Kada se pretpostavi da je uzrok prijetnje

. nastupio, onda se posljedice mogu razlikovati zbog
zapreka. Zapreke o stizanju prijetnje su brojne:
pokajanje, traenje oprosta, dobra djela koja briu
loa, iskuenja i nedae na dunjaluku, zalaganje
pokorna zalagaa, te milost Najmilostivijeg. Ako
ponestane svih ovih razloga, a oni nee ponestati
osim u sluaju onih koji su hiroviti, buntovni i
koji odbjegnu od Allaha kao to deva odbjegne od
uvara, tada e prijetnja stii.
Sutina prijetnje ogleda se u obznani da je

dotino djelo razlog za kaznu. Koi-ist koja se uzima
iz toga je zabrana i prezrenost tog ina. Vjerovati da
je svaka osoba koja pri sebi ima ono za to se prijeti
obuhvaena tom prijetnjom je kategoriki nitavno, a
to je kategoriki nitavno, jer posljedice su uslovljene
postojanjem uslova i nestankom svih zapreka.
Onaj ko ostavi rad po hadisu mora se svrstati

u jednu od tri kategorije:
L Da njegovo ostavljanje bude . dozvoljeno
prema saglasnosti svih muslimana. To je vaee za

onoga do koga hadis nije doao, a nije bio nemaran
u traenju istine i bio je u potrebi da daje fetve ili
pravila. To smo spomenuli u primjeru pravednih
halifa i dr. Musliman ne sumnja da takve ljude nee
stii negativne posljedice ostavljanja hadisa.
- 0 -
2. Da ostavljanje bude nedozvoljeno, a to se kod
imama gotovo ne moe nai; Allahovom voljom.
3. Meutim, ono ega se moe plaiti, u sluaju
nekih uenjaka, jeste d_a budu nemarni u stizanju

do propisa izvjesnog pitanja, pa budu govorili bez
argumenata, iako imaju svoje miljenje ili idtihad.
Moda budu nemarni u argumentiranju pa izreknu
miljenje prije nego to u potpunosti sagledaju
dokaze, iako se pridravaju dokaza, ili ih nadvlada
obiaj ili potreba koja postane zapreka da se pitanje
u potpunosti sagleda. Tada bi trebalo pogledati emu
se suprotstavlja hadis u odnosu na njihovo znanje,
iako iskazuju miljenje idtihadom i dokazivanjem.
Granica na kojoj se treba zavriti idtihad, moda,
u sluaju mudtehida nije sasvim definisana. Zato se
uenjaci toga bojali, to jest, plaili su se da se razumski
idtihad ne nae u specifino odreenom propisu.
To su grijesi. Meutim, kazna e sustii onoga ko

se ne pokaje, a poinilac ih moe brisati traenjem
oprosta, dobroinstvom, iskuenjem, zalaganjem i
milou.
U ovo ne ulazi onaj koga nadvladaju i pokore

strasti, tako da pomae ono za to zna da je
neispravno, ili nije siguran ili onaj koji tvrdi i
garantuje da je odreeno miljenje ispravno ili
pogreno, a ne poznaje dokaze koji potvruju ili

negiraju ispravnost odreenog miljenja zbog
vlastitog neznanja, negirajui ili potvrujui
odreeni stav: Ta dvojica su u Vatri. Kao to kae
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: Trojica su
sudija: dvojica su u Vatri a jedan u Dennetu.
Onaj u Dennetu je znao i po tome sudio, a ona
dvojica u Vatri su ovjek koji je ljudima sudio iz
neznanja i ovjek koji je znao Istinu a suprotno
njoj sudio. 1
To se odnosi na muftije. Meutim, kao to

smo pojasnili, za stizanje prijetnje odreenoj osobi
postoje zapreke. Kada bi se pretpostavilo da se neto
od toga desilo velikanima i uglednim uenjacima
ummeta, mada je to veoma daleko i nemogue,
nijedan od njih ne bi bio bez opravdanja. Kada bi se
to desilo, njihov autoritet nikako ne bi bio naruen.
Mi ne vjerujemo da su ovi ljudi nepogreivi, nego,
smatramo da mogu imati grijeha. Ali, i pored toga
nadamo se da e dobiti najvee stepene, jer im je
Allah, u odnosu na ostale ljude, dao da ine dobra
Ebu Davud i Ibn Made odBurejde, radij allahu anhu, prenose

da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Tri
su sudije: jedan je u Dennetu, a dvojica u Vatri. Onaj u
Dennetu je ovjek koji je znao Istinu i sudio po njoj, drugi
je ovjek koji je zntlo Istinu, ali je nepravedno sudio, a u
Vatri je i ovjek koji je ljudima sudio po neznanju. Ovo je
ispravan hadis.
- e-
djela i da imaju uzviena stanja. Oni nisu ustrajavali

u grijehu, ali, ipak, nisu veeg stepena od ashaba,
radijallahu anhum.
Ovo miljenje odnosi se i na njih u sluaju fetvi,

rjeenja i presuda o ivotima koje su putem idtihada
donijeli, neka je Allah s njima zadovoljan.
Mi nemamo izgovor niti prepreku, uz znanje da

onaj koji ostavi hadis kao to smo prije opisali ima
izgovor, pa i nagradu, da ne slijedimo vjerodostojne
hadise kojima ne znamo oprenosti zbog kojih
bismo ih odbacili. Nije nam to prepreka da ne
budemo uvjereni da ummet ne treba obavijestiti
o njima i u skladu s njima postupati. U ovome se
uenjaci ne razilaze.
Ovi hadisi su podijeljeni na:
- Hadise o kojima postoji saglasnost uenjaka

o znanju i postupanju u skladu s njima, a to su
izriiti hadisi iji su lanac i tekst sigurno nepobitni.
To su predaje za koje smo uvjereni da ih je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem; izrekao i da je
njima htio ba to izrei.
- Druga vrsta su hadisi iji su dokazi va.njski, ali

nisu sasvim izriiti i nepobltni.
Za prve je dunost vjerovati da smo ih obave

zni znati i po njima postupati. U ovome, openito,
nema razilaenja meu uenjacima. Nego, nekada
se razilaze u pojedinim predajama - da li im je la
nac prenosilaca siguran? Da li su dokazi izriiti ili
ne? Tako su se razili u pitanju predaje koja potie
od jedne osobe iz svake generacije prenosilaca ahad
hadisi, a koju ummet prihvata i potvruje ili se slae
u njenoj primjeni. U sluaju veine pravnika i me
todologiara fikha prava takva predaja predstavlja
znanje i iziskuje ubjeenje u ono to sadri. Druga
grupa tvrdi da ona ne predstavlja znanje.
Isto se odnosi i na predaju koja je prenesena

sa nekoliko strana koje potvruju jedna drugu, od
odreenih ljudi, ali ne daje sigurno znanje onome ko
poznaje sve te strane i stanja prenosilaca, kontekste
i pojedinosti u vezi s predajom. Znanje o toj predaji
ne moe imati onaj ko u njoj nije uestvovao, onaj
ko to ne poznaje.
Zato su uenjaci u oblasti hadisa, veliki

strunjaci koji su ga uveliko poznavali, Allah im se

smilovao, imali potpuno uvjerenje u predaje, iako
drugi uenjaci nisu smatrali da su istinite, a kamoli
da su posjedovali znanje kojim se potvruje njihova
istinitost.
To je utemeljeno na postavci da neka predaja

iziskuje vjerovanje i ubjeenje u ono to sadri, da
li zbog mnotva prenosilaca ili njihovih osobina i
karakteristika, da li zbog same predaje, da li zbog
kvaliteta zapaanja onoga do koga je ta predaja
dola, ili zbog kakvoe njenog sadraja. .
Moda predaja malog broja prenosilaca donese

znanje zbog njihovog pridravanja vjere i pamenja
kojim se odagnava svaka sumnja u lai ili greke.
Moda, takoder, predaje viestruko brojnijih
prenosilaca ne budu donijele znanje. To je istina u
. koju nema sumnje. To je miljenje veine islamskih
pravnika i muhaddisa, te grupacija metodologiara
islamskog fikha prava.
Neki metodologiari islamskog prava, kao

pravnici, smatraju da je brojnost prenosilaca
odredene predaje koja donosi znanje o odreenom
pitanju korisna i za svako drugo pitanje. To zasigurno
nije ispravno. Medutim, ovo nije mjesto gdje treba
pojasniti ovu problematiku.
Utjecaj vanjskih dokaza o prenosiocima predaja

nismo spomenuli, jer ti dokazi daju znanje kada i ne
bi bili u vezi s predajom. Kada ti dokazi, sami po sebi,
daju znanje, apsolutno nisu postavljeni kao pratioci
predaje. Isto tako, predaja nije pratilac tih dokaza.
ejhu-1-islam ibn Tejrnijje
Nego, svi oni nekada vode ka znanju ili nekada ka

miljenju, pa makar se i sjedinili i iziskivali znanje
iz njih ili jednog od njih, ili iziskivali miljenje iz
drugog. Svako ko vie zna o predajama sigurniji
je u istinitost predaja, a njihovu istinitost ne moe
tvrditi onaj koji nije na njegovom stepenu.
Nekada se razilaze u biti semantikog dokaza

kao izriitog, jer se razilaze i u dokazu hadisa: Da li
se uzima iz teksta ili njegovog vanjskog znaenja?
Ako se uzima iz vanjskog znaenja, da li ono sadri
u sebi neto to ukazuje da je neko drugo znaenje
slabo. Ovo je, takoer, iroko poglavlje. Dio uenjaka,
zasigurno, tvrdi da se semantikim dokazom hadisa
ne moe donijeti izriito pravilo. Ili, da znaju da se
drugo znaenje-ne moe uzeti iz hadisa. Postoje i drugi
dokazi koji obavezuju na slijeenje izriitog pravila.
Drugi dio je vanjsko znaenje. Po njemu je

dunost raditi u erijatskim propisima prema
konsenzusu priznate uleme. Ako hadis sadri
znanstveno pravilo, kao to je prijetnja i slino, onda
se razilaze. Dio pravnika smatra da predaja koja
potjee od jednog vjerodostojnog prenosioca iz
svake generacije, ako sadri prijetnju zbog injenja
nekog djela, dunost je po njemu postupati kada
se to odnosi na zabranu djela. Nee se po njemu .
- e-
postupati kada je u vezi s prijetnjom, osim da bude

izriitog, to jest, sigurnog dokaza.
Takoer, kada je tekst hadisa izriit, a semantiki

dokaz je vanjski, to jest, povran. U tom smislu su
protumaili rijei Aie, radijallahu anha, koje je
rekla eni Ehu Ishaka es-Sebi'ija: Obavijesti Zejda
ibn Erkama da /e ponitio svoj dihad s Allahovim
Poslanikom, osim ako se pokaje. 1
l Prenosi ga Darelrutni, str. 3 1 O, od Junusa, a on od njego
ve majke Ummu Alije, kerke Enfe'ine, koja kae: Obavila
sam hadd sa Ummu Muhibbom (u drugoj predaji izale
smo ja i Ummu Muhibba), pa smo dole kod Aie, radij al
lahu anha, i poselamile je. Upitala je: Ko ste vi? Odgovo
rile smo: Mi smo iz Kuje. Kao da se od nas, nakon toga,
malo udaljila. Ummu Muhibba je rekla: Majko vjernika,
imala sam slukinju i prodala je Zejd ibn Erkamu Ensariji
za osamsto dirhema, na odgoeno. On je htio da je pro
da, pa sam je kupila ponovno od njega za esto dirhema
u novcu. Aia, radijallahu anha, joj je rekla: Runo li je to
- to si kupila i prodala. Obavijesti Zejda da mu je dihad
sa Allahovim Poslanikom propao, osim ako se pokaje.
ejh emsu-1-Hakk Abadi u komentaru ovog u Darelrutni
jevom sunenu kae: Prenose ga i Bejheki i Abdu-r-Rezzak.
Ummu Muhibbe je ena koja prenosi od Aie radijallahu
anha. Njen hadis prenosi Ehu Ishak es-Sebi'i od svoje ene
El-Alije. Prenosi ga i /unus ibn Ishak od Ummu El-Alije
kerke Enfe'ine, od Ummu Muhibbe i Aie radijallahu
anha. Kae: Ummu Muhibba i Ei-Alija su nepoznate i s
njima se ne moe dokazivati. Prenosi ga Ahmed u Mu
snedu sa lancem dd Muhammeda ibn DaJera, u'be, Ibn
Ishaka es-Sebi'ija i njegove ene. U Et-Tenkihu kae: Lanac
ovog hadisa je dobar, iako afii nije potvrdio slian hadis
od Aie. Darekutni je o El-Aliji rekao: Nepoznata je i sa
njom se ne moe argumentirati. To treba razmotriti, jer ga
drugi ne podravaju. Da Majka vjernika nije imala zna-
_.....-4fF
v

Rekli su: Aia, radijallahu anha, je spomenula

prijetnju, jer ju je znala. Mi postupamo po njenoj
predaji u smislu zabrane, iako ovu prijetnju ne
zagovaramo, jer je hadis potvren predajom koju
prenosi jedna osoba tz svake generacije prenosilaca.
Njihov argument je da prijetnja ulazi u domen

prakse i nee biti potvrena, osim ako donosi znanje.
Uz to, poinitelj djela koje je doneseno idtihadom
nee ui pod izreenu prijetnju.
Prema njihovom miljenju moe se, hadisima

prijetnje, argumentirati zabrana djela, ali ta prijetnja
nije validna, osim da ima izriit i nesumnjiv dokaz.
Na primjer, veina uenjaka se pri argumentiranju
slui razliitim kiraetima koji se vjerodostojno
prenose od ashaba, radijallahu anhum, ali ti kiraeti
nisu iz mushafa Osmana, radijallahu anhu. Ovi
kiraeti podrazumijevaju djelo i znanje i na stepenu
su vjerodostojne predaje koja potjee od jednog
prenosioca. Ovim kiraetima potvruju djelo, ali ih
nisu potvrdili kao Kur'an, jer su to pravila praktine
nje od Poslanikada sallallahu alejhi ve sellem da je takvo

djelo (kupoprodaja) haram, ne bi se usudila to izrei. Ibn
el-Devzi kae: Rekli su da je El-Alija nepoznata i da se s
njom ne argumentira, niti se njena predaja prihvata. Ka
emo: Ona je poznata i ugledna ena. Ibn Sa'd je spominje
u Et-Tabekatu i kae: El-Alija kerka Enfe'e ibn erhabila,
ena Ehu Ishaka es-Sebi'ija. Sluala je predaje od Aie, ra
dijallahu anha.
_... ._,@ v

naravi koja se mogu potvrditi iskljuivo sigurnim i

nepobitnim dokazom i uvjerenjem.
Veina uenjaka, a to je i miljenje veine pret

hodnika, smatra da su takvi hadisi argument, sho
dno prijetnji koju sadre. Ashabi Allahovog Posla
nika, sallallahu alejhi ve sellem, tabiini i oni poslije
njih, uvijek su argumentirali prijetnju ovim hadisi
ma, kao to su dokazivali i postupanje u skladu s nji
ma. Otvoreno su izraavali da e prijetnja koja je u
njima sadrana stii poinioce takvih djela. Od njih
se to, proreno, prenosi u hadisima i fetvama.
Prijetnja ulazi u openite erijatske propise koji

su nekada potvreni vanjskim, a nekada i izriito
sigurnim dokazima. Ne trai se potpuno sigurno
uvjerenje o prijetnji, nego se trai vjerovanje koje
ulazi u uvjerenje ili se trai preovladavajue miljenje
kao to se zahtijeva u praktinim pravilima erijata.
Nema razlike izmeu uvjerenja ovjeka da je

Allah neto zabranio i prijetnje o openitoj kazni
za poinioca takvih djela, jer oboje su obavijest od
Allaha. Kao to je mogue obavjetenje o prvom
(zabrani) openitim dokazom, tako je mogue i
obavjetenje o drugom (prijetnji).
Kada bi neko rekao: Postupanje po ovim

predajama u pogledu prijetnje je potvrenije, njegovo
- - e-
miljenje bilo bi ispravno. Zato nisu bili rigorozni u

lancima prenosilac hadisa koji podstiu na dobro i
zastrauju kaznom, dok su bili rigorozni u hadisima
u kojima se prenose propisi. Uvjerenje u prijetnju
ljude podstie na ostavljanje zabranjenog djela.
Ako je ta prijetnja istinita, ovjek e se spasiti, a

ako nije, kazna za poinjeno djelo e biti laka od one
izreene prijetnjom. To jest, ovjeku nee, ako ostavi
odreeno djelo, natetiti greka u uvjerenju niti e
mu poveati kaznu; nee mu natetiti uvjerenje o
veoj kazni od one koja je uistinu odreena za to
dijelo. Uvjerenjem u smanjenje kazne, takoer,
moe se pogrijeiti. Isto tako, grijei onaj ko nema
uvjerenja u kaznu, niti je potvruje nitije negira. Ova
greka umanjuje, moda, predstavu o odreenom
djelu, pa ga neko poini i zaslui dodatnu kaznu, .
ako je potvrena, ili se ispostavi da kod njega postoji
razlog za takvu kaznu.
Stoga, greka u uvjerenju zasniva se na dvije

procjene: procjeni uvjerenja u prijetnju i procjeni
nepostojanja prijetnje. Spas od kazne, prema
procjeni uvjerenja o prijetnji, blii je i njemu se daje
prednost. Ovim dokazom je veina uenjaka dala
prednost dokazu zabrane nad dokazom dozvole.
Mnogi pravnici su, u sluaju nogih pravila,
rezervirani zbog ove postavke.
-
v "'

Gotovo da postoji konsenzus meu pametnim

i razboritim o tome da Je opreznost ili suzdrivost
u postupcima pohvalan in. Ako strahom od greke

negira uvjerenje u prijetnju i, nasuprot tome boji
se greke zbog neuvjerenja, ostaje dokaz koji mu
uvjetuje - da mora imati uvjerenje i da e spas
postii uvjerenjem. To su dva dokaza koja se ne
mogu pobiti.
Niko ne moe rei: Nepostojanje izriitog dokaza

za prijetnju je dokaz da prijetnja i ne postoji, to je
sluaj i s nedostatkom predaja i mnotvom prenosilaca
u kiraetima mushafa. Nepostojanje dokaza ne ukazuje
na nepostojanje onoga to se dokazuje.
Ko izriito negira neke praktine propise zbog

nedostatka izriitog dokaza o njihovom postojanju,
kao to je to pravac nekih metodologiara: prava, on
je grenik; on oito grijei.
Meutim, ako znamo da je postojanje neega

uvjetovano postojanjem dokaza, a znamo da nema
.
dokaza, rei emo da to to je uvjetovano i ne postoji.
Nepostojanje uslova dokaz je za nepostojanje
uslovljenog.
Saznali smo da postoje motivi za prijenos Alla

hove Knjige i vjere. Zato ummetu nije dozvoljeno
da krije ono za ime su ljudi u potrebi da im bude
preneseno kao opi argument. Kada openitim

predajama do nas nije preneseno postojanje estog
namaza ili nekih dodatnih sura, onda sigurno zna
mo da taj namaz i te .sure ne postoje.
Poglavlje prijetnje ne ulazi u ovo poglavlje.

Nije uslov da svaka prijetnja za neko djelo bude
prenesena u odreenom broju predaja koje su
nesumnjive, kao to to nije potrebno da bi se donio
propis o tom djelu.
Potvreno je da je dunost raditi po hadisima

koji sadre prijetnje, shodno zahtjevima teksta i
s uvjerenjem da poinilac tog djela potpada pod
posljedice prijetnje. Stizanje prijetnje ovisno je o
uslovima, a postoje i odreene zapreke.
Ovo pravilo se oituje u primjerima:
Vjerodostojno se prenosi od Vjerovjesnika,

sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: Allah je
prokleo onoga ko uzima i ko daje kamatu, te
svjedoke kamatnog ugovora i njegova pisara.1
S nekoliko strana vjerodostojno se prenosi da

je rekao onome ko proda etiri pregrti za jedan, iz
ruke u niku: Ah, to je prava kamata.
Izbor iz Muslimovog Sahiha br. 955. Hadis se prenosi od

Dabira koji je dodao: Svi su oni isti!
Takoer je rekao: Penica za penicu je

kamata, osim da to bude iz ruke u ruku. 2
Ovo podrazumijeva dvije vrste kamate: kamatu

vika i kamatu na odgodu duga.
Oni do kojih su dole rijei Vjerovjesnika, sal

Iallahu alejhi ve sellem: Kamata je samo na odgo
eni roff3, dozvolili su prodaju dva za jedan pregrt
hrane kao to su uinili Ibn Abbas, radijallahu an
huma, i njegovi istomiljenici, poput Ebu--a'saa,
Ataa, Tavusa, Se'ida ibn Dubejra, Ikrime i drugih
iz reda uglednih Mekkelija koji su bili najodabraniji
dio naeg ummeta po znanju i djelu.
Nije dozvoljeno muslimanu vjerovati da se i

na jedanog od njih osobno, ili nekog od njihovih
sljedbenika, ako je od . onih kome je slijeenje i
povoenje za uenim dozvoljeno, odnosi prokletstvo
onih koji uzimaju kamatu. Oni su to inili prema
svome tumaenju, koje je, openito, dozvoljeno.
Isto se prenosi od grupe cijenjenih medinskih

uenjaka o prilasku eni u analni otvor, iako Ehu
Davud od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem,
prenosi da je rekao: Ko prie eni penetriranjem
2 Muttefek:un alejhi. Hadis prenosi Omer, radijallahu anhu.

3 Ahmed, Muslim, Nesai i Ibn Made od Abdullaha ibn
Omera, radijallahu anhuma.
- 0 -
u njen analni otvor, on ne vjeruje u ono to je

objavljeno Muhammedufl
Provjereno se prenosi da je Poslanik, sallallahu

alej hi ve sellem, prokleo u vinu desetero: onoga ko
ga cijedi i kome se cijedi, ko ga pije... 2
Potvreno je s vie strana da je rekao: Svako

pie koje opija je vino;
Rekao je: Svako opojno pieje vino. 3
Omer, radijallahu anhu, je sa svog minbera

obraajui se muhadirima i enasrijama rekao:
Vino je sve to opija razum.
Pzvieni Allah je objavio zabranu vina. Razlog

njegove zabrane bilo je pijenje vina u Medini. Oni
nisu poznavali drugo pie do vina od datula. Vino
Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Made. Lanac prenosilaca

Je Ispravan.
2 Prenosi ga Ahmed od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma.
Tekst hadisa je Ibn Abbasov. On kae: uo sam Allahovog
Poslanika, sal/allahu alejhi ve sellem, kako govori: Doao
mi je Dibril i rekao: O Muhammede, Allah, aue ve delle,
je prokleo vino i onoga koji ga cijedi, kome se cijedi, ko ga
pije, ko ga nosi, kome se nosi, ko ga prodaje, ko ga kupuje,
ko ga toi i kome se toi. Prenose ga Ebu Davud i Ibn Made
od Ibn Omera, radijallahu anhuma. Ibn Made i Tirmizi ga
prenose od Enesa ibn Malika, radij allahu anhu. ejh Ahmed
akir ga je ovjerodostojio. Munziri kae: Prenosioci su
povjerljivi.
3 Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i Nesai od Abdullaha
ibn Omera, radijallahu anhuma, a zavretak hadisa glasi: A
svako vino je haram.
_.. 0iij:J
v
od groa nisu posjedovali. Neki ljudi, predvodnici

ovog ummeta, po znanju i djelu, Kufljani, bili su
uvjereni da je vino samo od groa. Sve ostale
otopine, osim groa i datula, nisu zabranjene
ukoliko se konzumiraju tako da ne opijaju. To su
pili iz uvjerenja da je dozvoljeno. Nije dozvoljeno
rei da oni potpadaju pod prijetnju, jer oni imaju
izgovor do kojeg su doli tumaenjem ili radi drugih
zapreka. Takoer, nije dozvoljeno rei da pie koje
su pili nije vino zbog kojeg su prokleti oni koji ga
piju. To mora ulaziti u openiti povod izricanja, a u
Medini nij e bilo vina od groa.
Zatim je Vjerovjesnik, salhtllahu alejhi ve

sellem, prokleo onoga ko prodaje vino. Neki ashabi
.
su prodavali vino sve dok to nije dolo do Omera,
radijallahu anhu, koji je rekao: Allah ubio tog i tog
ovjeka! Zar ne zna da je Allahov Poslanik rekao:
Allah je prokleo idove. Zabranjen im je loj, pa
su ga o tapali i prodavali, te se od toga hranili. 4
Taj ovjek nije znao da je prodaja vina zabra

njena. A Omera, radijallahu anhu, nije sprijeilo to
to je znao a ovaj nije znao, da pojasni kaznu za ovaj
grijeh, kako bi se meusobno spreavali u loem na
kon dolaska znanja o njemu.
4 Buhari i Muslim u svojim sahihima od Ibn Abbaa,
radijallahu anhuma.
- 0 -
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,

prokleo je onoga ko cijedi i kome se cijedi vino.
Mnogi pravnici dozvoljavaju ovjeku da drugome
cijedi groe, pa makar i znao da je njegov nijjet da od
toga napravi vino. Ovo je tekst o proklinjanju onoga
koji cijedi vino, ali se mora znati da se zbog zapreke
ovaj propis ne odnosi na onog ko ima izgovor.
Takoer, prokleo je one koje upliu kosu

kojima se uplie tua kosa u nekoliko vjerodostojnih
hadisa. Ali, ima uenjaka koji to smatraju samo
pokuenim.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kae:

Onaj ko pije iz srebrene posude u svom stomaku
potpiruje vatru Dehennema.1 Neki pravnici su
blago pokudili to djelo.
Hadis: Kada se sukobe dva muslimana svojim

sabljama, i ubica i ubijeni e u Vatru. 2
Dunost je postupati po ovom hadisu u pogledu

zabrane neopravednih sukoba izmeu vjernika.
Zatim, mi znamo da borci u Bitki oko deve i na
Siffinu nisu u Vatri, jer imaju izgovor i tumaenje za
borbu. Dobra djela su sprijeila da se djeluje prema
onome to tekst iziskuje.
Buhari i Muslim od Ummi Seleme, radij allahu anha.

2 Buhari i Muslim od Ehi Bekrea, radijallahu anhu.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao

u vjerodostojnom hadisu: S trojicom Allah nee
priati, niti e ih gledati na Sudnjem danu, niti
e ih oistiti. Njima pripada bolna kazna! ovjek
koji ima vika vode i uskrati je putniku. Allah
mu kae: Danas ti neu dati svoj viak, kao to
si uskratio viak koje tvoje ruke nisu nainile.
ovjek koji dadne prisegu imamu iskljuivo
radi dunjaluka. Ako mu se dadne, zadovoljan
je, a ako mu se ne dadne, rasrdi se. I ovjek koji
se lano zakune na robu na isteku dana: - Dato
mu je zakletvom vie nego to je tvrdio da ju je po
odreenoj cijeni kupio. 3
Ovo je velika prijetnja onome ko uskrati drugom

viak vode. Grupa uenjaka dozvoljava da se zadri
viak svoje vode.
Ovo razilaenje ne sprjeava nas da budemo

uvjereni u zabranu ovakvih djela dokazujui to
hadisom. Ne spreava nas ni da budemo uvjereni
da onaj ko to na drugaiji nain tumai ima izgovor
ili ispriku i da ga nee sustii ova prijetnja.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: Allah

je prokleo onoga ko se formalno, oeni tuom
enom da bi ona postala dozvoljena svome muu
3 Ahmed, Buhari i Muslim od Ehu Zerra, radij allahu anhu.

nakon to ju je prvi pustio tri puta, a i onoga kome

se ta usluga ini.1
To je vjerodostojan hadis koji se prenosi od

Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba,
radijallahu anhum, u vie predaja.
Ipak, grupa uenjaka apsolutno smatra ispra

vnim takvo vjenanje. Neki ga smatraju ispravnim
ako se ne uslovi u branom ugovoru.
U vezi s tim postoje poznata opravdanja.

Analogija na p oznate temelje u prvom sluaju je da
se brak ne moe opovrgnuti postavljenim uslovima,
kao to ne moe biti opovrgnut nepoznanicom
jedne od dvije naknade u branom ugovoru.
Analogija na poznate temelje u drugom sluaju je:
Ugovori koji ne sadre uslove ne mogu promijeniti
pravila ugovora.
Ovaj hadis nije doao do onih koji su iznijeli

spomenuta miljenja. Ovo je prema vanjtini, jer
ga njihove knjige ne sadre. Da je doao do njih
spomenuli bi ga i pridravali bi ga se, ili bi o njemu
iznijeli svoj stav, ili bi ga protumaili, ili bi bili
uvjereni u njegovu derogaciju, ili bi, pak, posjedovali
predaje oprene ovom hadisu.
Ahmed, Nesai i Tirmizi, koji ga je ovjerodostojio od

Abdullaha ibn Mes'uda, radijallahu anhu. Prenosi ga i Ibri:
Made iz hadisa Ukbea ibn Amira, radijallahu anhu.
- e-
Mi znamo da takve nee stii prijetnja ako bi

to djelo inili iz uvjerenja da je ono dozvoljeno na
ovaj nain.
To nas, ipak, ne spreava da znamo da je formalni

brani ugovor (tahli() razlog za prijetnju, pa makar
se ne odnosio na neke osobe - zbog nepostojanja
uslova ili postojanja izvjesne zapreke.
Muavija, radijallahu anhu, je tako pripisao

Zijada ibn Ebiha postelji El-Harisa ibn Kelde, jer
je Ebu Sufjan govorio: On je od njegova sjemena.
Iako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
govorio: Ko bude tvrdio da mu je otac neko ko to
nije, a on to zna, Dennet mu je zabranjen. 2
Rekao je: Ko bude tvrdio da mu je neko drugi

otac, onaj ko to nije, ili za robovlasnika uzme
onoga ko mu to nije, neka je na njega prokletstvo
Allaha, meleka i svih ljudi. Allah od njega nee
primiti ni obavezu, ni dobrovoljno djelo, niti
pokajanje. 3 Hadis je vjerodostojan.
Presudio je da dijete pripada onome iz ije

postelje potjee, a to <Su pravila o kojima je iznesen
konsenzus uenjaka. Mi znamo da onaj ko se pripie
nekome ko mu nije otac, koji je bio u postelji njegove
2 Ahmed, Buhari, Muslim .i Ebu Davud od Sa'da ibn Ebi
Vekkasa i Ebu Bekrea, radijallahu anhuma.
3 Muslim, hadis br. 48.
majke, potpada pod rijei Allahovog Poslanika,

sallallahu alejhi ve sellem.
Nije dozvoljeno kategoriki tvrditi da j e

neka osoba obuhvaena odreenom prijetnjom,
pogotovo ako se radi o ashabu, a kamoli da se to
moe odnositi na ashabe; pa da kae a se ova
prijetnja odnosi na njega jer postoji mogunost da
presuda Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, u kojoj se kae da dijete pripada postelji iz
koje potjee, nije do njih dola.
Oni su vjerovali da dijete pripada onome s kime

je njegova majka zatrudnila. Vjerovali su da je Ehu
Sufjan otac Sumejje ili Ummu Zijada. Ovaj propis
nije poznat mnogim ljudima, posebno se to odnosi
na period prije rairenosti sunneta. To je bio obiaj
prije islama. Postoje i druge zapreke koje spreavaju
da se postupa u skladu s ovom prijetnjom, kao to
dobra djela briu loa i ostalo.
Ovo je iroko poglavlje i u njega ulazi sve to

je Kur'anom ili sunnetom zabranjeno, kada ve
do nekih imama nisu doli dokazi o zabrani, pa su
odreene zabrane smatrali dozvoljenim. Ili su se u
njihovom sluaju, tim dokazima suprotstavili drugi
.
i oni su im dali prednost koristei se pritom svojim
umom i znanjem.
Zabrana ima svoja pravila. To su: proglaavanje

grijenih, pokuda, kazna, i tako dalje.
Isto tako, zabrana ima i uslove i zapreke.

Moda je zabrana potvrena a pravila zabrane se
ne sprovode zbog nestanka uslova ili postojanja
zapreka, ili je zabrana prestala za odreenu osobu a
za drugu nije!? Mi ovo ponavljamo,. jer ljudi u vezi s
ovim imaju dva miljenja.
Prvo: Miljenje veine prethodnika i pravnika

da je Allahov propis jedinstven i da je onaj ko mu
se suprotstavi shvatljivim idtihadom pogrijeio, ali
ima izgovor i bit e za to nagraen. Prema tome,
ovo djelo e, u osnovi, za onoga ko ga tumai biti
zabranjeno, ali on nee snositi posljedice zabrane
jer mu je Allah oprostio. On ne zaduuje nikoga
izvan njegovih mogunosti.
Drugo: Ono za njega nije haram zato to mu

nije doao dokaz koji mu ga pojanjava. Iako je, u
isto vrijeme, haram za druge, za njega nije. Takvo
razilaenje je priblino i slino je razilaenju u izrazu.
To je ono to se moe red o hadisima u kojima se
izraava prijetnja ako se odnose na mjesto razilaenja.
Uenjaci se slau da se ovim hadisima moe
argumentirati u zabrani djela o kojima je izraena
prijetnja, bez obzira da li se oni slagali ili razilazili.
Najvea potreba jeste dokazivanje ovim

hadisima u sluaju razilaenja. Oni su se razili u
dokazivanju ovim hadisima u pogledu prijetnji ako
ona nije izriite naravi, kao to smo ve spomenuli.
Ako se kae: Zato ne kaete da se hadisi o

prijetnji odnose na sluajeve razilaenja, nego
se donose na sluajeve konsenzusa kada e zbog
ovakvog djela onaj ko ga ini biti proklet i na njega
e se odnositi prijetnja srdbe ili kazne? O vo se
odnosi na djelo koje je po konsenzusu kako biste
izbjegli i najmanju mogunost obuhvaanja nekih
mudtehida prijetnjom u sluaju da ine neto to
smatraju dozvoljenim a ono je u sutini zabranjeno.
Odgovor moe biti dat s nekoliko aspekata:
Prvi: Zabrana djela, kao kategorija, moe bfti

potvrena u onome u emu postoji razilaenje, a
moe biti nepotvrena. Ako kaemo da ne moe biti
potvrena, to znai da je potvrena samo ona zabrana
o kojoj postoji jedinstven stav uenjaka i slino. Ovo
je suprotno konsenzusu ummeta, a nitavnost" ove
postavke je nuno poznata u islamu. Ako je zabrana
kao kategorija potvrena, pa makar u jednom obliku,
onda mudtehid koji to dozvoli moe biti obuhvaen
prijetnjom, a moe biti i izvan nje. Ako se kae: Stii
e ga, ili se kae: Nee ga stii, onda znamo da je
zabrana prema konsenzusu potvrena u hadisima

o prijetnji. Potvrena prijetnja u razilaenju je
prema onome to smo spomenuli o pojedinostima.

Prijetnja se odnosi na onoga ko ini djelo, a kazna
za onoga ko dozvoljava haram je, u osnovi, vea od
kazne za onoga ko ga ini bez uvjerenja u njegovu
dozvoljenost. Ako je zabrana potvrena u sluaju
razilaenja, i ako mudtehida koji dozvoli neko djelo
nee stii kazna, jer ima za to izgovor, pa pree je da
kazna ne stigne poinitelja takvog djela. Kao to nije
uslovljeno da mudtehid ue pod propis ove zabrane
u vidu prijekora ili kazne, nije uslovljeno ni da ue
pod propis prijetnje jer prijetnja je samo jedan vid
pokude i kazne. Kada bi bilo mogue da ue u ovu
kategoriju, ono to bi bilo odgovor za neke vrste bilo
bi i odgovor za druge.
Ne koristi razlika u mnotvu i pomanjkanju

pokude ili estini i lahkoi kazne, jer je zabrana
u maloj pokudi i kazni kao zabrana i u velikoj.
Mudtehida nee sustii ni mala ni velika kazna,
nego suprotno tome, imat e nagradu i sevap.
Drugi: Postojanje konsenzusa o nekom djelu ili
razilaenje nije u vezi sa samim djelom i njegovim
osobinama. To su dodatne kategorije, prema
onome to je predstavljeno nekim uenjacima zbog
nepostojanja znanja.
Za openit termin kojim se eli izrei specifian

pojam mora se utvrditi dokaz za to. On mora
biti u vezi s obraanjem u sluaju onih koji ne
dozvoljavaju kanjenje pojanjenja. Ili, kanjenje
se, po miljenju veine uenjaka, moe oduiti do
vremena potrebe.
Nema sumnje da su oni kojima je ovaj govor

upuen u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellm, bili u potrebi da spoznaju njegov
propis. Ako se opim tekstom koji proklinje onoga
koji se hrani kamatom ili onoga koji formalno sklapa
.
brak mislilo na postupak koji je po konsensuzu
svih uenjaka haram, to se moe znati tek nakon
Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti i nakon
to ummet iznese stav u vezi sa svim jedinkama koje
su obuhvaene tim opim tekstom, to bi znailo
da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgodio
pojanjenje do tog trenutka, a to nije dozvoljeno.
Tree: Ovo obraanje upuuje se cijelom

ummetu kako bi spoznao haram i uvao ga se, a u
tome im je oslonac konsenzus. Oni konsenzusom u
sporenju argumentiraju kako bi im to bio oslonac u
jedinstvenom miljenju o njegovoj zabrani, i kako
bi se na njega pozvali prilikom razilaenja. Da je
traena forma iskljuivo izraena u konsenzusu,
-0 -
znanje o tome bi bilo ovisno o konsenzusu. Tako,

argumentiranje ne bi vailo prije konsenzusa i ne bi
,
imalo oslonca u konsenzusu. Oslonac za konsenzus
mora prednjaiti; ostalo dolazi poslije, a to vodi u
nitavno kruenje.
Oni koji mogu donijeti konsenzus tada ne

mogu argumentovati hadisom sve dok ne budu
znali odreenu formu koja se njime eli. Ne mogu
znati da se dotina forma eli sve dok se ne sloe.
Tako je argumentovanje ovisno o konsenzusu koji
se donese prije, a konsenzus ovisi o prethodnom
argumentovanju, ako im je hadis oslonac. U tom
sluaju neto je ovisno o samom sebi, pa je to
nemogue i ne moe biti dokaz u razilaenju, jer se
ne navqdi.
Ovo je vid pobijanja hadisa u dokazivanju

propisa u slaganju ili razilaenju. To je nuno
zakljuiti, tj. nijedan tekst u kojem se izraava teka
kazna za odreena djela ne zabranjuje ta djela, a to
je, bez ikakve sumnje, nitavno.
etvrto: Ovo iziskuje da se ne argumentira

nijednim od ovih hadisa, osim poslije znanja da
se . ummet usaglasio u odreenoj formi. Stoga,
prvim generacijama ne bi bilo dozvoljeno da
njime argumentiraju, kao i onima koji su ih uli od
ejhul-islam ibn Tejmijje
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Bilo

bi obavezno ovjeku koji uje ovakav hadis, a nae
mnogo uleme koja radi po njemu, a ne zna da postoji
oprean mu hadis, da ne radi po njemu sve dok
ne bude traio da li u nekom predjelu zemlje ima
suprotan hadis, kao to se ne moe argumentirati
konsenzusom, osim poslije potpunog ispitivanja.
Tada pada dokazivanje hadisom Poslanika,

sallallahu alej hi ve sellem, zbog suprotstavljanja samo
jednog mudtehida. Tako miljenje jednog ovjeka
pobija rijei Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, a njegova saglasnost podrava njegove rijei.
Ako je taj pojedinac pogrijeio, njegovom grekom
pobija se govor Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem. Sve to je nuno nitavno.
Ako se kae: Njime se ne dokazuje osim poslije

znanja po konsenzusu, dokazi tekstova su tada ovisni
o konsenzusu, a to je upravo suprotno konsenzusu.
Tada tekstovi nemaju nikakvog znaenja jer se u obzir
uzima konsenzus, a tekst nema nikakvog utjecaja.
Ako se kae: S njim se dokazuje jer se ne zna

za postojanje razilaenja, onda miljenje jednog
ovjeka iz ummeta pobija semantiki dokaz teksta.
To je suprotno konsenzusu a nitavnost toga je
nun<? poznata u islamu.
- 0 -
Peto: Ili e usloviti u openitom govoru da cijeli

ummet bude uvjeren u zabranu, ili e se zadovoljiti
uvjerenjem uenjaka. Ako je to prvo, nije dozvoljeno
da zabranu argumentira hadisima o prijetnji sve dok
ne bude znao da cijeli ummet, pa ak i oni odrasli
u dalekim pustinjama i oni koji su uli u islam
nedavno, ne budu uvjereni da je to zabranjeno. To
ni musliman ni bilo ko pametan ne moe rei, jer
znanje o tome nije mogue.
Ako neko ).<ae: Dovoljno je da znamo uvjerenje

svih uenjaka, bit e mu reeno: Ti si uslovio
konsenzus uleme iz bojazni da prijetnja ne obuhvati
neke mudtehide, pa makar i grijeili. Ovo j e
prisutno kod obinih ljudi koji nisu uli argument o
zabrani. Prijetnja obuhvatanja prokletstvom vai za
prve kao i za druge.
Nee biti izlaza iz ovoga ako se kae: Oni su

velikani ummeta i odabranici izmeu iskrenih,
a ovi su ljudi sporedni, ili masa ummeta. Njihovo
razlikovanje, na taj nain, ne spreava da zajedno
uestvuju u ovom propisu. Uzvieni Allah, kao to
je mudtehidu oprostio kada pogrijei, oprostit e
i neznalici kada pogrijei, u sluaju da nije mogao
nauiti. teta koja nastupa injenjem djela obinih
ljudi, kao u sluaju harama za koji se ne zna, te se
nije moglo doi do spoznaje o zabrani, uveliko je
manja od tete koja nastane dozvolom nekih imama

da se ini ono to je Zakonodavac zabranio nekim
imamima koji nisu znali za zabranu odreenog djela
i nisu mogli doi do spoznaje njegove zabrane.
Zato je reeno: uvajte se pogreke uenjaka,

jer kada on posklizne, za njim to ine svi ostali. Ibn
Abbas, radijallahu anhuma, kae: Teko uenjaku
zbog njegovih sljedbenika! Ako je njemu oproteno, s
obzirom na veliinu tete proizale iz njegova djela,
pa pree je da bude oproteno drugima zbog manje
tete proizale iz djela.
Da! U jednom smislu se razlikuju: Ovaj

mtidtehid je rekao prema svome idtihadu, ali je
irenjem znanja i oivljavnjem sunneta mininiizirao
nastalu tetu.
Allah je, na drugi nain, izmeu njih napravio

razliku: Nagradio je mudtehida za idtihad i
nagradio uenjaka za znanje u kojem neznalica nema
uea. Oni imaju zajedniko uee u oprostu, ali
se razlikuju u nagradi. Da kazna sustigne onoga
ko je ne zasluuje - to nije mogue, bio poinilac
ugledan ili ne! Zato je potrebno ovu nemogunost
izbaciti iz govora o ove dvije skupine.
esto: Neki hadisi koji sadre prijetnju jasno

govore o onome o emu postoji razilaenje, poput
hadisa u kojem se proklinje onaj ko se tri puta

razvede od svoje ene, pa se ona formalno uda za
drugoga da bi onom od koga se razvodila postala
dozvoljena.
Dio uenjaka smatra da ovakav ovjek ne grijei

uope, jer tahlil nije bio temelj prvog ugovora, da bi
se moglo rei: Proklet je zbog uvjerenja u obavezu
izvrenja tahlila. Onaj ko je uvjeren da je brak prvog
ispravan, pa makar uslov bio neispravan, tada je
ena dozvoljena drugom i on se ne tereti grijehom.
Takoder, onaj ko ini ovo djelo moe biti proklet

zbog njega, ili iskljuivo zbog uvjerenja u obavezu
izvrenja uslova u vezi s tahlilom, ili za oboje. Ako
je to prvo ili tree, cilj je postignut.
Ako je to drugo, onda takvo uvjerenje uslovljava

prokletstvo, svejedno dolo do tog zabranjenog ina
ili ne. Tada onaj ko je spomenut u hadisu nije razlog
prokletstva, jer se razlog prokletstva njega nije
dotakao. To je nitavno. Zatim, uvjerenje o obavezi
izvrenja, ako je u pitanju neznalica, on nee biti
proklet, a ako je uenjak, onda to nije uslovljeno.
Ako zna da nije obaveza, nemogue je da bude
uvjeren u obavezu izvrenja zabranjenog, osim da
se otvoreno protivi Poslaniku, sallallahu alejhi ve
sellem, i time postane nevjernik.
Tada se znaenje hadisa vraa na prokletstvo

nevjernika. Nevjerstvo nije specifino naslovljeno
na onoga koji negira ovaj djelomini propis u
odnosu na ostale. Takvi su na stepenu onih koji
kau: Allah prokleo onoga ko smatra da je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, slagao kada je presudio da
je neispravno usloviti razvod u branom ugovoru.
Zatim ovaj govor je, openit i verbalno i zna
enjski. On je, prvostepeno, openit.
Nije dozvoljeno protumaiti opi tekst poput
ovoga neim to se rijetko moe shvatiti, jer bismo
tim Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pripisali
nepravilnost i nerazgovjetnost u govoru. Tako neki
rijei Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
Brani ugovor bilo koje ene koja se vjenala bez
dozvole svoga staratelja, neispravan je1, tumae
kao da je rije o eni koja se eli otkupiti od svoga
robovlasnika, ako se uda bez njegove dozvole.
Pojanjenje je u tome da musliman neznalica ne

ulazi u znaenje ovog hadisa, te da musliman znalac
nije obavezan ispuniti ovaj uslov, jer iz uvjerenja ne
uslovljava njegovo ispunjenje, osim ako je nevjernik.
Meutim, nevjernik ne moe sklopiti brak kao
musliman, osim ako je licemjer. Teko je nai brak
sklopljen na ovakav.nain.
Ahmed, Ehu Davud, Tirmizi i Ibn Made od Aie,
radij allahu anba. Ehu 'Avane, Ibn Hibhan i Hakim su ga
ovjerodostojili.
- e -
Kada bi bilo reeno: Ova slika gotovo da ne

moe naumpasti ovjeku. Onaj ko bi to tvrdio, istinu
bi rekao.
Spomenuli smo mnoge dokaze, na drugim

mjestima, da se hadisom misli na onoga koji formalno
sklapa brak s namjerom, pa makar to i ne uslovio.2
Isto se odnosi i na specifinu prijetnju

prokletstva, Vatre i slino, koja se, na nekim
mjestima, uslovljava uz postojanje razilaenja
uenjaka oko njenog propisa.
Na primjer: Prenosi se hadis Ibn Abbasa,
radijallahu anhuma, od Vjerovjesnika, sallallahu
alejhi ve sellem, koji je rekao: Neka Allah prokune
ene koje posjeuju groblja i one koji na njima
grade bogomolje i osvjetljavaju ih. Tirmizi kae:
Hadis je hasen-sahih.3
2 U njegovoj vrijednoj knj izi Podizanjedokazaprotivformalnog

sklapanja braka. tampana je u treem tomu Fetvi.
3 Ehu Davud, Ibn Made i Ibn Hibban u svom Sahihu od Ehu
Saliha Bazana, tienika Uromu Hanie, a on od Ibn Abbasa.
Tirmizijevo proglaavanje ovog hadisa dobrim je disku
tabilno, jer je Ehu Salih slab prenosilac po muhaddisima.
Ibn Adijj kae: Ne znam nijednogprethodnika da ga je pri
hvatio. Munziri kae: O njemu su loe govorili svi imami.
Hadis: Neka Allah prokune ene koje posjeuju groblja!,
prenose Ahmed, Ehu Davud i Hakim od Hassana ibn Sabita.
U Ez-Zevaidu stoji: Lanac prenosilaca hadisa Hassana
ibn Sabita je ispravan. Njegovi prenosioci su povjerljivi.
Prenose ga, takoer, Ahmed, Tirmizi i Ibn Made od Ehu
Hurejre. Tirmizi kae: Hadis je hasen-sahih.
O posjeti ena kaburovima neki su izrekli

olakice. Neki su to samo pokudili, ali nisu
zabranili.
U jednom hadisu Ukbe ibn Amir, radijallahu

anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: Neka Allah prokune one koji ope
sa enama u analni otvor.1
Kao i hadis Enesa, radijallahu anhu, od

Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao:
Onaj ko pribavlja i izlae robu je opskrbljen, a
onaj ko njome zelenai (zadrava je u oskudici radi
poveanja cijene) je proklet.2
Ve prije je spomenuto razilaenje u vezi s
hadisom: S trojicom Allah nee priati, niti e

ih gledati na Sudnjem danu, niti e ih oistiti.
Njima pripada bolna kazna!
Medu njima je onaj ko putniku uskrati viak

vode. Prokleo je onoga koji prodaje vino, a neki
prethodnici su ga prodavali.
Ahmed, Ehu Davud i Nesai sa rijeima: ('leka je proklet

onaj koji opi sa enom u njen ana/ni otvor.
2 Ibn Made, Hakim i Darimi. Njegov lanac je slab. Prenosi
Muslim u Sahihu od Ma'mera, da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: K bude robu zadravao
u doba oskudice radi poveanja cijene, on je pogrijeio.
Pogledaj Izbor iz Muslimovog Sahiha, br 943.
Od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se

vjerodostojno prenosi na nekoliko naina da je rekao:
Ko bude po zemlji iz obijesti vukao svoju odjeu,
Allah ga nee pogledati na Sudnjem danu. 3
Rekao je: S trojicom Allah nee priati, niti

e ih gledati na Sudnjem danu, niti e ih oistiti.
Njima pripada bolna kazna! Onaj koji svoju
odjeu prepusti preko lanaka, koji prigovara i
koji proda svoju robu uz lanu zakletvu. 4
lako dio pravnika kae: Povlaenje odjee po

zemlji i njeno putanje preko lanaka iz obijesti je
pokueno, ali nije zabranjeno.
Takoer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,

kae: Allah jeprokleo enu koja uplie kosu i kojoj
se uplie tua kosa. 5 Ovo je jedan od vjerodostojnih
hadisa. O propisu uplitanja kose postoji poznato
razilaenje.
3 Ahmed, Buhari, Muslim i sakupljai sunena prenose od

Abdullaha ibn Omera ibn el-Hattaba, radijallahu anhuma.
4 Muslim, Ebu Davud, Nesai, Tirmizi i Ibn Made od Ebu
Zerra, radijallahu anhu.
5 Ahmed, Buhari, Muslim i sakupljai sunena prenose od
Abdullaha ibn Omera ibn el-Hattaba, radijallahu anhuma,
uz rij ei: Allah je prokleo enu koja uplie tuu kosu i onu
koja trai da joj se uplete tua kosu.
Takoder rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve

sellem: Onaj ko -pije iz srebrene posude u svom
stomaku potpiruje vatru Dehennema.1 Neki
uenjaci to nisu strogo zabranili.
Sedmo: Obaveza slijeenja generalnog dokaza

je postojea, a spominje se i drugaija predaja koja
nije ispravna da bi bila oprena. Jer, to je cilj. Kae
se: Primjena ovoga u sluajevima konsenzusa i
razilaenja iziskuje da pod prokletstvo udu neki koji
to ne zasluuju.
Pa e se rei: Ako je blie odreivanje

(specificiranje - tahsis) suprotno temelju, onda je i
njegovo ire odreivanje u suprotnosti sa temeljem.
Iz ovog openitog pravila se izuzima onaj ko . ima
opravdanje zbog neznanja, idtihada ili slijeenja.
Ali je propis sveobuhvatan za one koji nemaju
izgovora, kao to je sveobuhvatan za sve primjere
u kojima se uenjaci
. slau. Ovo blie odreivanje.
'
(tahsis) je manje, pa je zato i pree.
Osmo: Ako termin protumaimo u ovom

kontekstu, onda on podrazumijeva razlog
prokletstva. Na izuzecima se, zbog zapreke, ne
primjenjuje ovo pravilo . . Onaj koji neto obeava ili
prijeti neim, nije obavezan da izuzima one na koje
Buhari i Muslim prenose od Ummi Seleme, radij allahu anha.
- e-
se obeanje ili prijetnja ne primjenjuju zbog nekog

razloga. Tada e govor biti taan.
A ako prokletstvo uinimo za djelo o ijoj

zabrani postoji konsenzus, ili proklinjemo zbog
uvjerenja koje se suprotstavlja konsenzusu, onda se
razlog prokletstva ne spominje u hadisu. To openito
pravilo mora se blie odrediti. Ako je neophodno da
se blie odredi u oba sluaja, pridravanje uz prvi je
. p ree, jer se vanjtina govora s njim slae i ne sadri
unutranja znaenja.
Deveto: Trai se negacija prokletstva onoga

koji ima izgovor.
Prije smo spomenuli da je cilj hadisa prijetnje

pojanjenje da je odreeno djelo uzrok prokletstva.
Ova pretpostavka glasi: Ovo djelo je uzrok
prokletstva.
Kada bi ovo bilo reeno, to ne bi iziskivalo

da se propis ostvari u sluaju svake osobe, ali bi
iziskivalo nastupanje razloga ako ga ne slijedi
propis. U tome nema zabranj enog. Ustanovili
smo prije da pokuda nee sustii mudtehida.
Mi ak kaemo: Vei je grijeh onoga koji dozvoli
zabranjeno od onoga ko ga ini. Tako je onaj koji
ima opravdanje opravdan.
Ako se kae: Pa ko e onda biti kanjen? Poinilae

ovog hararna je ili rnudtehid ili njegov sljedbenik, a
nijedan od njih ne podlijee kazni.
Kaemo: Odgovor je vieznaan:
Prvo: Cilj je pojanjenje da dotino djelo

uzrokuje kaznu, svejedno uradio ga neko ili ne.
Ako se pretpostavi da nema onoga ko bi ga

poinio i da je uslov kazne prestao; ili da postoji
zapreka kazne za onoga ko ga je poinio, ne bi
se time smanjila vrijednost ovog djela u smislu
zabrane, nego mi znamo da je ono zabranjeno i neka
ga izbjegava onaj kome je njegova zabrana jasna.
Allahova milost prema onome ko poini takvo

djelo je da irna opravdanje i izgovor za njega. Kao
to su mali grijesi zabranjeni, oni bivaju oproteni
uvanjem od velikih. To se odnosi i na sve zabrane
o kojima postoji razilaenje uenjaka.
Ako se dokae da je djelo haram, i ako onaj ko ga

ini iz idtihada ili slijeenja irna izgovor, to nas ne
spreava da budemo uvjereni da je djelo zabranjeno.
Drugo: Pojanjenje propisa je razlog za

otklanjanje sumnje, to spreava nastupanje kazne.
Nije cilj da opravdanje zbog uvjerenja bude stalne
prirode, nego je, prema mogunosti, potrebno da
nestane. Da nije toga ne bi bilo obavezno pojanjavati

znanje, a ostavljanje ljudi u zabludi za njih bi bilo
bolje. Takoer, bilo bi bolje da se nejasna pitanja
islama ne pojanjavaju.
Tree: Pojanjenje propisa i prijetnje razlog je

da se izbjegava zabranjeno. Da nije toga, proirilo bi
se prakticiranje runih djela.
etvrto: Ovaj izgovor nije opravdanje osim kada

nismo u mogunosti da ga otklonimo. U suprotnom,
kada ovjek bude u mogunosti da spozna istinu, pa
u tome bude nemaran, nema opravdanja.
Peto: Ima ljudi koji dotino djelo ine bez idtihada

koji im to dozvoljava, ili kao sljedbenici mudtehida.
Za ovaj primjer nastupa razlog prijetnje ako ne
postoji posebna zapreka. Bit e izloeni prijetnji i ona
e ih stii, osim da ih presretne druga zapreka u vidu
pokajanja, dobrih djela koja briu loa i sl.
Ovo je, svakako, nesigurno, jer ovjek nekada

misli da mu njegov idtihad ili slijeenje mudtehida
dozvoljava odreen in, pa u tome nkada pogodi
a nekada pogrijei. Meutim, u sluaju onog ko
trai istinu, a od istine ga ne odvrati slijeenje
strasti, Allah ne zaduuje nikoga preko njegovih
mogunosti.
Deseto: Ako ove hadise gledamo shodno

njihovom vanjskom sadraju i ako to uzrokuje da
neki mudtehidi mogu ui pod prijetnju, te ako ne
uzmemo u obzir njihov sadraj, to je onda uzrok da
se neki mudtehidi svrstaju pod prijetnju.
Ako uzmemo u obzir obje pretpostavke, hadis je

onda lien oprenosti i dunost je raditi po njemu.
Pojanjenje: Mnogi imami su otvoreno rekli da

je proklet onaj koji ini djelo u vezi s kojim postoji
razilaenje. U takve se ubraja Abdullah ibn Omer,
radijallahu anhuma. On je upitan o ovjeku koji
se formalno oeni da bi ta ena postala dozvoljena
prvom muu, a za to ne znaju ni ena ni njen mu.
Odgovorio je: To je preljuba, a ne br. Allah je
prokleo onoga koformalno vjena enu da bi ona
postala dozvoljena prvom muu, kao i onoga
kome se to ini. Ovo je sauvano od njega i drugih
iz vie predanja.
Medu njima je i imam Ahmed ibn Hanbel,

Allah mu se smilovao. On je rekao: Onaj ko eli
takvim branim ugovorom tahlil, on je muhallil koji
je proklet.
Ovo je preneseno od vie imama u razliitim

formama razilaenja u pitanjima vina, kamate i
slino.

- .,-
Ako se erijatsko prokletstvo, i njemu sline

prijetnje koje su navedene u tekstovima, odnose
samo na ono u emu se uenjaci slau, onda su
proklinjali one koje nije dozvoljeno proklinjati i zato
zasluuju prijetnju koja se prenosi u vie hadisa.
Primjer su Poslanikove, sallallahu alejhi ve

sellem, rijei: Proklinjanje muslimana je kao
njegovo ubistvo. 1
Kao i njegove rijei koje prenosi Ibn Mes'ud,

radijaUahu anhu: Vrijeanje muslinuma je
grijeenje, a njegovo ubistvo nevjerstvo.2
Od Ehu ed-Derda'a, radij allahu anhu, prenosi

se da je uo Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, kako govori: Oni koji vrijeaju
naruavajui ast drugih i koji proklinju nee na
Sudnjem danu biti zalagai niti ehidi.
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da

je Allahov Poslanik, sallallahu alej hi ve sellem, rekao:
Ne treba iskrenu ovjeku da druge proklinje. 3
Muttefekun 'alejhi. Predaja je dio dueg hadisa Sabita

ibn Ed-Dahhaka el-Ensarija, radijallahu anhu, uz rije_i:
Proklinjanje vjernika je kao i njegovo ubistvo.
2 Muttefekun alejhi
3 Muslim
ejhul-islam ibn Tejmijje
Od Abdullaha ibn Mes'uda, radijallahu anhu,

. prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: Vjernik nee vrijeati, proklinjati,
bestidna djela initi, niti runo govoriti. 1
U drugoj predaji se kae: Nijedan ovjek nee

neto neosnovano prokleti, a da se prokletstvo
nee na njega strovaliti. 2
Ova prijetnja izreena je u vezi s proklinjanjem.

ak je reeno: Onaj ko prokune onoga ko to ne
zasluuje, sam je proklet. Proklinjanje je grijeh i
ovjeka izvodi iz istinoljubivosti, efa'ata (zalaganja),
ehadeta (stepena ehida) i obuhvata one koji
proklinju a na to nemaju prava.
Kada onaj ko radi djelo o kojem se uenjaci

razilaze ne ulazi u ovaj tekst, onda i nema pravo na
to. Onaj koji proklinJe uzrokovat e ovu prijetnju.
Tako su mudtehidi koji smatraju da i hadisi u ijem
propisu ima razilaenja naglasili da se ova prijetnja
ostvaruje.
Tirmizi i kae: Hadis je hasen. Ahmed i Buhari u El-Edebu
el-Mufredu, te Ibn Hibban i Hakim.
2 Hadis prenose Ehu Davud, Tirmizi i Ibn Hibban u Sahihu
od Ibn Abbasa, radij allahu anhuma. Tekst hadisa glasi: Neki
ovjek je prokleo vjetar u prisustvu Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, pa je on rekao: Ne proklinji
vjetar, jerje njemu to nareeno. Nijedan ovjek nee neto
neosnovano prokleti, a da se prokletstvo nee na njega
strovaliti.
-e -
Ako se u oba sluaja - i kada se kae da j e

postupak o kojem p ostoji razilaenje obuhvaen
prijetnjom, i kada se kae da to nije - moe
zakljuiti i shvatiti neto to je pokueno i
zabranjeno (na primjer, izvoenje zakljuka da je
proklet mudtehid koji dozvoli ono to je tekstom
zabranjeno, ili da je proklet mudtehid koji j e
prokleo onoga k o ne zasluuje d a bude proklinjan),
onda znamo da se, ustvari, i ne radi o neemu to
je pokueno, i da je dozvoljeno takav tekst uzeti
kao argument; a ukoliko ni u jednom ni u drugom
sluaju nema loeg zakljuka ili pretpostavke, to
znai da nema nita loe u tome da se radi po
hadisu.
Zato, kada se potvrdi njihova povezanost i zna

se da njihov ulazak pod prijetnju, uz pretpostavku
postojanja, iziskuje i njihov ulazak pod prijetnju
uz pretpostvaku nepostojanja, onda potvreno
moe biti jedno od dvoje: Postojanje obavezujeeg
i obavezanog, a tada svi ulaze, jer kada postoji
obavezani postoji i obavezujue. Ako nema
obavezujeeg, nema ni obaveznog. To je dovoljno da
se pitanje pobije. Meutim, u stvarnosti vjerujemo
da obje pretpostavke ne ulaze u prijetnju, kao to je
ustanovljeno.
- e -
Ulazak pod prijetnju uslovljen je nepostojanjem

izgovora za odreeni in. Onoga ko posjeduje
erijatsko. opravdanje uope ne obuhvata prijetnja.
Mudtehid ne samo da ima opravdanje, ve je i

nagraen. Zato tu prestaje uslov ulaska pod prijetnju.
On pod nju ne ulazi, bio uvjeren da je hadis tumaen
prema vanjtini ili o njemu postoji razilaenje za
koje postoji opravdanje. Ova konstatacija je decidna
i ne moe se izbjei, osim u jednom sluaju.
Taj sluaj je da neko upita: da su neki uenjaci

ubijeeni u to da je djelo o kojem postoji razilaenje
obuhvaeno prijetnjom i da shodno svome uvjerenju
prijete poiniocima tog dijela... i grijee u tom
uvjerenju i za to imaju .opravdanje i nagradu? Zato
pod prijetnju ne potpada onaj ko je neosnovano
proklet, jer se prijetnja, po meni odnosi na
proklinjanje za djelo o kome je donesen konsenzus.
Ko proklete nekoga koga je, po jednoglasnom

miljenju islamskih uenjaka, zabranjeno proklinjati,

sam e biti proklet.
Ako je u tom pitanju proklinjanje neega to

je predmet razilaenja, nee ui u hadise prijetnje,
kao to i djelo u vezi s ijom dozvoljenosti postoji
razilaenje i njegov se p oinalac prokune, ne ulaze
u hadise o prijetnji'. Kao to smo izdvojili razilaenje
iz prve prijetnje, takoer je izdvojeno i iz druge.

Uvjeren je da hadisi o prijetnji, na obje strane, ne
obuhvataju ovo razilaenje, niti u dozvoljenosti
djela niti u dozvoljenosti proklinjanja onoga ko ga
ini, svejedno vjerovao da je ono dozvoljeno ili ne.
Ja, prema ove dvije pretpostavke, ne

dozvoljavam proklinjanje onoga ko ga poini,
niti dozvoljavam proklinjanje onoga ko prokune
njegova p oinioca. Nisam uvjeren da poinilac,
kao i onaj koji proklinje, ulazi pod p rijetnju hadisa.
Neu otro osuditi onoga ko proklinje kao to bi ga
osudio onaj koji smatra da on podlijee prijetnji.
Zapravo, njegovo proklinjanje onoga ko poini
djeio u kojem ima razilaenja, po meni ulazi u
openita pitanja idtihada. Ja sam uvjeren da on u
tome grijei. Kao to sam uvjeren da grijei i onaj
koji to dozvoljava.
Tri su miljenja prilikolll razilaenja:

l. Dozvoljenost.
2. Zabrana i stizanje prijetnje.
3. Zabrana koja nije popraena estokom prije
tnjom.
Ja odabirem tree miljenje, jer postoji dokaz

za zabranu djela i zabranu proklinjanja onoga ko
poini djelo u vezi s kojim ima razilaenja uenjaka,
ejhu-1-islarn ibn Tejrnijje
ali sam i uvjeren da hadis koji se navodi o prijetnji

poiniocu i prijetnji proklinjau, ne obuhvata ova
dva spomenuta sluaja.
Upitanom e biti reeno: Ako dozvoljava da

proklinjanje poinioca takvog djela ulazi u pitanja
idtihada, onda je dozvoljeno da to argumentira
vanjskim znaenjem predaje. Jer, u tom sluaju
nismo sigurni od toga da znaenje o kojem postoji
razilaenje bude ciljano prijetnjom, a postoji i povod
za to, stoga je obaveza postupati po hadisu.
Ako ne dozvoljava da to ulazi u pitanja

idtihada, onda je njegovo proklinjanje izriito
zabranjeno.
Nema sumnje da onaj ko prokune mudtehida

na izriito nedozvoljen nain sam ulazi pod prijetnju
koja se navodi o onome ko proklinje, pa makar za
to iznosio tumaenja poput onih koji su proklinjali
neke ispravne prethodnike (selef).
Potvruje se da je kruenje nuno, svejedno

izriito zabranjivao proklinjanje onoga ko poini
djelo o kojem postoji razilaenje ili razilaenju
naao tu mjesta. To je uvjerenje koje sam spomenuo.
Dokazivanje tekstovima ne odbacuje se ni u jednom
od ta dva sluaja. To je sasvim jasno.
Njemu e, takoer, biti reeno: Ne elimo do

kazati da je ono u vezi s im postoji razilaenje
obuhvaeno prijetnjom, nego elimo ostvariti argu
mentaciju hadisom o prijetnji u sluaju razilaenja
uenjaka. Hadis donosi dva pravila: Zabranu i pri
jetnju. Ono to si spomenuo iskljuivo je podlono
negaciji njegova dokazivanja o prijetnji.
Ovdje se eli rei: To je samo pojanjenje

njegova dokaza o zabrani. Ako uslovi da hadisi o
prijetnji onome koji proklinje ne podrazumijevaju
proklinjanje o kojem postoji razilaenje, onda za
proklinjanje o kojem postoji razilaenje ne preostaje
dokaz njegove zabrane. A mi o tome govorimo, to
jest, o proklinjaju o kojem postoji razilaenje. Ako
nije zabranjeno, onda je dozvoljeno.
Ili e biti reeno: Ako se ne uspostavi dokaz za

njegovu zabranu, nije ni dozvoljeno vjerovati da je
zabranjen, a to iziskuje da se smatra dozvoljenim.
To su hadisi o proklinjanju onoga ko poini neko
djelo. Uenjaci se razilaze u pogledu dozvole njegova
proklinja.ja. Nema dokaza za zabranu proklinjanja
prema ovoj pretpostavci. Zato je dunost postupati
prema dokazu koji nema oprenog i koji uslovljava
dozvolu proklinjanja. A to samo ponitava
postavljeno pitanje.
Ta problematika predstavlja se onome koji s

druge strane pita! Jer, veina tekstova koji zabranjuju
proklinjanje sadri i prijetnje. Ako nije dozvoljeno
dokazivati tekstovima o prijetnji u vezi s kojim postoji
razilaenje, nije . dozvoljeno ni dokazivati njima u
sluaju proklinjanja o kojem postoji razilaenje, kao
to smo pojasnili. Ako bi rekao: Ja konsenzusom
uenjaka dokazujem zabranu proklinjanja!
Bit e mu reeno: Konsenzus je donesen u

pogledu proklinjanja odreene osobe, a proklinjanje
po osobinama je dozvoljeno, bez razilaenja.
Prije je reeno da proklinjanje po osobinama

nije uslov da kletva sustigne svakog pojedinca s tom
osobinom, osim ako za to budu ispunjeni uslovi i
nestanu zapreke, a to nije tako kao to misli.
Bit e, takoer, reeno: Svi dokazi koji ukazuju

na zabranu prakticiranja ovih hadisa u sluaju
slaganja uenjaka ovdje su navedeni.
Oni pobijaju to pitanje, kao i njegovu osnovu.
To nije iz nastojanja da se dokaz uini jednim

od uvoda za drugi dokaz. Kako bi se reklo: Ovo je
dodatak, a postoji samo jedan dokaz.
Ovim se eli pojasniti da je zabranjeno djelo na

koje su oni mislili uvjetovano u obje pretpostavke,
- e -
i tada nee biti zabranjeno. Tako e jedan dokaz

ukazati na razilaenje u tekstovima i da u njemu
nema zabrane. Nije nemogue da dokaz za eljeno
bude i dokaz za neto drugo, iako je oboje, ustvari,
u uskoj vezi.
Jedanaesto: Uenjaci se slau da je dunost

postupati po hadisima prijetnje koji nalau
zabranu.
Neki su iznijeli suprotno miljenje, samo o radu

u skladu s . hadisima prijetnje koji se prenose od
jedne osobe (ahad hadisi).
U zabrani ne postoji razilaenje koje se moe

uzeti u obzir.
Uenjaci iz reda ashaba, tabiina i pravnika

poslije njih, neka je Allah sa svima zadovoljan, u
svojim obraanjima i knjigama su tim hadisima
argumentirali svoje stavove prilikom razilaenja.
Kada bi u hadisu bila kakva prijetnja, to bi bio jo
vei razlog da se uspostavi zabrana prema onome
to srca poznaju. Takoer, spomenuli smo prije,
napomena o davanju prednosti miljenju onih koji
postupaju u skladu s ovim propisom i uvjereni su
u prijetnju. To je miljenje veine. Prema tome, ne
moe se prihvatiti pitanje koje je suprotno onome o
emu se slae veina uenjaka.
Dvanaesto: Tekstovi o prijetnji iz Kur'ana

i sunneta su brojni. Dunost je o njima govoriti
generalno, bez specifinog spominjanja odreene
osobe. To jest, da se kae: Ovajje proklet. Ili: On je u
srdbi Allahovoj, on zasluuje Dehennem ...
Naroito ako ta osoba ima posebne vrijednosti

i dobra djela.
Svi ljudi, osim vjerovjesnika, neka je na njih salavat

i selam, mogu poiniti male i velike grijehe, a uz
to mogu biti iskreni, ehidi ili dobri ljudi. Prije je
reeno da posljedice grijeha mogu izostati putem
pokajanja, traenja oprosta, dobrih djela, nedaa
kojima se potiru grijesi, efa'atom ili istom
Allahovom voljom i milou.
Ako bismo govorili u skladu s onim to ovi ajeti

i iziskuju:
, ,,. , .
I)G J 5_,1S 1 t:;ll Jlyt S_,.lS .lJ1 51
... ..... , ,. . ...
-:;;
........ ..... " ... ... )

( .1 5_;1 :,:-J
Oni koji bez ikakva prava jedu imetke siroadi
- doista jedu ono to e ih u vatru dovesti i oni e
u ognju gorjeti.1
En-Nisa', 1 0.
- e -
A onoga ko se bude protiv Allaha i Poslanika

Njegova dizao i preko granica Njegovih propisa
prelazio - On e u vatru baciti, u kojoj e vjeno
ostati; njega eka sramna patnja.2
",.. ... ... .:; J , ... , . ... , ", ... ... J

. ,
lS J! l l f lfo '(j 1) ;j. ii.)

, , ." .... ",. , , ., .... ... . . ", ,

l\.; ;..::Z,; J_;..::.i .J I.;I.J .) .J b:".J
( ' Sl5.J
O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen nain
imanja ne prisvajajte, - ali, dozvoljeno vam je
trgovanje uz obostrani pristanak - i jedni druge
ne ubijajte!Allah je, doista, prema vama milostiv.
Onoga ko to nepravino i nasilno uradi - Mi emo
u vatru baciti, to je Allahu lahko. 3
Navest emo hadise Poslanika, sallallahu alejhi

ve sellem:
-Allah je prokleo onoga ko pije vino... ,
-Ko je neposluan prema roditeljima... ,
-Ko mijenja granice na zemljinim posjedima...,4
2 En-Nisa', 14.
3 En-Nisa', 29 i 30
4 Ahmed, Muslim i Nesai prenose od Alije, radij allahu anhu:
Neka Allah prokune onoga ko proklinje svoje roditelje,
-

v
ejhu-1-islamibn Tejmijje
-Neka Allah prokune kradljivca..., 1

-Allah je prokleo onoga ko uzima kamatu, ko
je daje, ko svjedoi pri kamatnom ugovoru i ko ga
zapzsuje..., 2

-Allah je prokleo onoga ko utaji zekat i ko ga

.
uskracuJe... 3
,
-Ko u Medini novotariju uvede ili dadne

utoite novotaru, neka je na njega prokletstvo
Allaha, mekka i svih ljudi! 4
neka prokune onoga ko prinese rtvu mimo Allahu, neka
prokune onoga ko da utoite novotaru, i neka prokune
onoga ko mijenja granice zemljinih posjeda.
Muttefekun alejhi. Hadis je dio predaje koja se prenosi od Ehu
Hurejre, radijallahu anhu: Neka Allah prokune kradljivca
koji ukrade jaje pa mu zbog toga bude odsjeena ruka, ili
ukrade konopac pa mu i zbog toga bude odsjeena ruka.
2 Taberani od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu. Prenosi ga i
Muslim od Dabira, radijallahu anhu, rijeima: Allahov
Poslanikje prokleo onoga ko uzima kamatu...
3 Ahmed u Musnedu, sa dva lanca, od kojih je prvi slab zbog
El-Harisa el-Ea'vera, a drugi je ispravan. On glasi: Rekao
je Abdullah: Onaj koji uzima kamatu, ko je daje, ko je
zapisuje i ko svjed()i tom ugovoru, ako budu znali za nju;
one koje tetoviraju i koje trae da im se to uini, onaj koji
utaji zekat; onaj ko se odmetne nakon Hidre odlazei u
pustinju; svi su, jezikom Muhammeda, sallallahu alejhi ve
sellem, prokleti na Sudnjem danu.
4 Muslim, str. 995, od Enesa, radijallahu anhu. Potpun tekst
hadisa glasi: Allah od njega na Sudnjem danu nee primiti ni
obaveze ni naft/e ni iskupa. Garancija muslimana je jedna.
Pod njom imaju prava najnii slojevi drutva. Ko bude tvrdio
da mu je neko drugi otac, a on to nije, ili kude tvrdio da mu je,
neko drugi robovlasnik, neka je na njega prokletstvo Allaha,
meleka i svih ljudi. Allah od njega na Sudnjem danu nee
primiti ni obavezna djela, ni naft/e, a ni iskup.
-Ko bude vukao svoju odjeupo zemlji iz obijesti,

Allah nee u njega pogledati ":a Sudnjem danu.5
-U Dennet nee ui onaj u ijem srcu bude
trunka oholosti. 6
-Ko nas vara nije na. 7
-Ko bude tvrdio da mu je neko drugi otac, a
on to nije, ili da mu je neko drugi robovlasnik,
n}emu je Dennet zabranjen. 8
-Ko se zakune lanom zakletvom kako bi
uzeo dio imetka muslinuuJa, srest e Allaha Koji
e biti srdit na njega.9
-Ko dozvoli imetak ovjeka muslinuuJa sa
lanom zakletvom, Allah mu je obavezao vatru i
zabranio mu Dennet. 10
-U Dennet nee ui onaj koprekida rodbinske
veze! 11
5 Ahmed, Buhari, Mislim, autori sunena od Ibn Omera

radijallahu anhuma.
6 Muslim, str. 93, od Abdullaha ibn Mes'uda, radijallahu
anhu. Izbor iz Sahihu Muslima br. 54.
7 Tirmizi, sa navedenim rijeima. Muslim u svome Sahihu
prenosi: Ko vara nije na.
8 Ahmed, Buhari, Muslim.
9 Ahmed, Buhari, Muslim i sakupljai sunena od El-E'asa
ibn Kajsa i Abdullaha ibn Mes'uda, radijallahu anhum.
10 Prenosi Muslim, str. 1 22, od Ehu Umame, a rijei badisa
su: Ko zakletvom uskrati pravo muslimana, Allah mu je
odredio Vatru i zabranio Dennet
ll Muslim u Sabibu, str 1 98 1 , kao i Bubari u El-Edebu el
Mufredu. Ahmed, Bubari, Ehu Davud i Tirmizi ga prenose
rijeima: U Dennet nee ui onaj ko kida rodbinske veze.
Izbor iz badisa Sahihu Muslim, 1 765.
Nije nam dozvoljeno da posebno preciziramo

osobu zbog injenja spomenutih djela. Kaemo da
je odreena osoba pala pod jednu od ovih prijetnji,
ali postoji mogunost pokajanja i drugih naina
potiranja ove kazne.
Nije dozvoljeno rei da nam nije dozvoljeno rei

da ovo povlai za sobom . proklinjanje muslimana,
ummeta Muhammedovog, iskrenih i dobrih ljudi.
Kae se: Kada od iskrenog i dobrog ovjeka

poteknu takva djela, onda se za njega mora nai
zapreka (opravdanje) koja spreava ostvarenje
prijetnje, s tim da njen uzrok postoji.
Onaj koji ini spomenuto i misli - na osnovu

svoga idtihada, taklida (slijeenja drugih) ili eeg
drugog - da je to dozvoljeno, u krajnjem sluaju
moe da pripada vrsti iskrenih koje nee sustii
prijetnja zbog zapreke, kao to prijetnja nee stii
zbog pokajanja, dobrih djela i drugo.
Znaj da je ovo put kojim treba ii. Osim njega

postoje dva podla pravca.
l. Miljenje da e prijetnja stii svakog

pojedinca posebno. Oni se pozivaju na tekstove
koji to iziskuju. Ovo je gore od miljenja haridija,
mu'tezila i drugih, koji su ljude zbog velikih grijeha
izopavali iz vjere. Nitavnost tog miljenja je nuno

poznata u dini-islamu, dokazi za to su jasni i nisu
ovdje predstavljeni.
2. Ostavljanje miljenja i postupanja po ovim

hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, mislei da njihovo praktikovanje uzrokuje
vrijanje onih koji postupaju suprotno njima.
To ostavljanje vodi u zabludu i prikljuivanje
sljedbenicima Knjige koji su svoje sveenike i monahe
uzeli za bogove mimo Allaha, kao i Mesiha sina
Merjeminog. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je
rekao: Nisu ih oboavali, ali su im oni dozvoljavali
zabranjeno, pa su ih slijedili. Zabranjivali su im
dozvoljeno, pa su ih opet slijedili. 1
Takoer, vodi u pokornost stvorenjima u

neemu to je nepokornost Stvoritelju. Vodi u rune
ishode i posljedice te pogrenom tumaenju jasnih
rijei Uzvienog:
Ahmed, Tirmizi i Ibn Derir iz predaja Adijja ibn Hatima,

radijallahu anhu, koji je uao kod Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, dok je uio ajet:
( ..!sl iJ ; .r
' _.J
. :;!
. .
'!:A'' ''t:,;.l i.Jjl, )
) ("1" . ).J r-") .
.
Svoje su sveenike i monahe uzeli za bogove mimo Au.JuJ.,

rekao sam: Oni ih nisu oboavali! Odgovorio je: Ntprotil1,
oni su im zabranjivali dozvo/jno, a dozvoljavali zabrtUijeJio.
pa su ih slijedili. To je bilo njihovo oboavanje svenli1ll
i monaha.
"",.. , ".,. .... .... "".

J ... ,l i q J l i q:-; ir-1 <:.r.. ....
r\11 Jr
-J J -""' J' .r::-; J .r: :- lll ''1':

::.:t ;;- )

,, .... , .... . .... , .... ,.,- .... ,
rs c:J....l J... .?-' IJ "'4. 1 J....l :J; ,& .
J....
jl:.; eJ
.... ,
( . -!t; tJ ,... !" I _;;J IJ ;il c:J.... , y. ,

"" .... ".,.. .... .
....
O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte

se Poslaniku i predstavnicima vaim. A ako se u
neemu ne slaete, obratite se Allahu i Poslaniku,
ako vjerujete u Allah i u onaj svijet; to vam je bolje
i za vas rjeenje ljepe. 1
Zatim, uenjaci se mnogo razilaze. U vezi

sa svakom predajom u kojoj se izraavaju otre
mjere postoji razilaenje. Ostavljanje tih rijei,
ili, apsolutno, ostavljanje postupanja po njima,
uslovljava da iz ove zabrane proistekne neto to
je vee da bi se moglo opisati kao nevjerstvo ili
otpadnitvo od vjere. Ako ova zabrana nije vea od
onoga prije, onda nije ni manja.
Neophodno je da vjerujemo u cijelu Knjigu,

da slijedimo ono to nam je objavio na Gospodar.
Neemo vjerovati u jedan, a ne vjerovati u drugi
dio Kur'ana. Neka naa srca ne budu nemarna
prema slijeenju nekih sunneta i neka ne bjee od
njihova prihvatanja zbog oprenih obiaja, tradicije
i pohota. To predstavlja izlazak s Pravog puta na put
onih na koje je izlivena srdba i koji su zalutali.
En-Nisa', 59
OPRAVDANJA ZA GREKE VELIKIH UENJAKA l IMAMA
Neka nas Allah uputi na rijei i djela koja On

voli i ime je zadovoljan, na ono to je dobro i spas
za nas kao i za sve muslimane. Neka je slava Allahu
Gospodaru svih svjetova.
Neka je salavat i mnogostruki selam na

posljednjeg Vjerovjesnika, Njegovu porodicu,
ashabe, njegove supruge - majke vjernika, te na one
koji ih slijede u dobru sve do Sudnjeg dana
SADRAJ:
Biografija autora . . . ... ....................... .. ................................. .. . .. 5
Predgovor arapskom izdanju .............. .. ...... . . .... ... .. .

. . . .... ll
.
Prl.vrzenost ueenJac ma .................................................. .. 17
Saglasnost uenjaka d a je obaveza slijediti
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem ...... .. ... . . . ........... . . 18
Opravdanje za ostavljanje hadisa ............... . . ... ............ 18
Razlog za ostavljanje hadisa ............. . . .... .. .. . . ................ . . 19
Prvi razlog. Da imam nije uo za hadis . . . . .. . ............... 19
Drugi razlog. Da hadis doe do imama, ali kod

njega nije potvren .................. . . .. . .. .. .
........ ........................ 29
Trei razlog. Uvjerenje iz idtihada

da je hadis slab .
........ ......... .. . ... .. . . . ............ .. ... ... . .. . .
.. . . .. ... . ...... 31
etvrti razlog. Neki imami su za prihvatanje

predaje koju prenosi samo jedan povjerljivi hafiz
hadisa postavili odreene uvjete koje nisu postavili

drugi imami. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ........... 33
Peti razlog. Da hadis doe do imama i on ga

potvrdi, ali ga zaboravi .
. . . . . . . . . ......... ....... .. . .. ...
. . . ..... ... ....... 34
esti razlog Nepoznavanje injenica na koje hadis

ukazuje ili aludira .... . . . . . . . . . . . . . . . . . .......... . . . . . . . . . . . . . .................... 37
Sedmi razlog: Uvjerenje imama da hadis ne ukazuje
na odreeno znaenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ....... . . . . . . . . .. . . ............... 42
Osmi razlog: Uvjerenje imama da odreenom
semantikom dokazu kontrira dokaz koji govori da
taj semantiki dokaz u sutini nije ciljan ..... ............. 43
Deveti razlog: Uvjerenje da hadisu oponira neki
drugi dokaz koji ukazuje na slabost tog hadisa ...... 44
Deseti razlog: Oponiranje dokazu neim to
ukazuje na njegovu slabost, ili derogaciju ................. 47
Argumenti koje ne znamo za ostavljanje
rada po hadisima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ........ . . . . . . . . . .. . . ................... 49
Greke mogu biti u miljenjima uenjaka, a ne u
erijatskim dokazima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . 49
Vjerodostojan hadis ne oponira niijem miljenju .... Sl
Dali e uenjak biti kanjen za ostavljanje hadisa
ija se vjerodostojnost ustanovila naknadno ........... Sl
Namaz u beni Kurejzi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . S4
Dali se openiti propis moe uif!iti specifinim
putem analogije ............................. . . . . . ................. . . . . . . . . . . . . .... S4
Bilal, radijjallahu anhu, je prodao etiri pregrti za
dvije pregrti datula ...... ................... ........ ............... . . . . . . . . . . ... S4

Ibn Hatimovo razumijevanje ajeta o postu . . . . . . . ....... 55
Davanje fetvi bez znanja . . . . . . . . ............ . . . . . . . . . . . . . . . . . . ............. 56
Tumaenje koje je odbacio Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem .

.............. .......... ......................... 56
Zapreke o stizanju prijetnje . . . . ................. :....................... 57
Ostavljanje rada po hadisu je u tri oblika ................. 58
Granica na kojoj se. treba zavriti idtihad ............. . 59
Mi ne vjerujemo da su imami nepogrijeivi ........... ... 60
Obaveza obznanjivanja rada u skladu
sa vjerodostojnim hadisima . . . . . . . . . . . . . .................... ............. 61

_
Hadisi kategorikog seneda i metna ........................... 61
Hadisi iji je smisao vanjski a nije kategoriki . . . ........ 61
Razilaenje o ahad hadisima . . . . . ... . . ................... .. . . . . . . ..... 62
Razilaenje o tome dali je njihov
smisao kategorian . ....... .. ............ . .......

... ........................... 62
Aia, radijallahu anha, odbacuje
postupak Zejida IbnArkama .

....... ................. ................... 65
Smislovi Ajinih, radijallahu anha,
rijei o prijetnji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
Greka u uvjerenju . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . 68
Rad po hadisima koji sadre prijetnju ........................ 70
Primjeri o uslovima i zaprekama prijetnje .................. 70

Poglavlje koje obuhvata sve to je zabranjeno ........ 78
Tretman proglaavanja da je neto haram

79
Odgovor onima koji kau da se hadisi o prijetnji
odnose na sluajeve razilaenja .

....... ............................ 80
Aspekti odgovora . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
Prvi: Zabrana kao kategorija ...... .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . 80
Drugo: Konsenzus o tretiranju nekog djela .

. ............ 81
Tree: Forma obraanja .

... ....... ......... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . 82
etvrto: Nunost argumentovanja hadisom ......... 83
Peto: Sveobuhvatnost obraanja :

. . 85
esto: Tekstovi o formama razilaenja .... . .. . . . . . . . . . . . . . . . 86
Sedmo: Obaveza slijeenja
generalnog dokaza ............................................... .............. 92
Osmo: ta podrazumjeva termin .................... ........... . 92
Deveto: Negiranje proklinjanja u sluaju
onoga ko ima opravdanje ................................................ 93
Deseto: Smislovi hadisa traju ............ .. ...... . . ................... %
erijatski dozvoljeno proklinjanje
i druge prijetnje . . . . . .. . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
Tri miljenja o proklinjanju poinioca neega
o emu postoji razilaenje ....... ..................................... . 1 01

Ibn Tejmije odabire zabranu koja nije
popraena estokom prijetnjom .................... ............ 101
Da li se konsenzusom uenjaka dokazuje
zabrana proklinjanja ......................................................... l 04
Dunost je postupati po hadisima prijetnje
koji nalau zabranu .......................................................... l 05
Tekstovi o prijetnji iz Kur ' ana
su generalni ............................ ............................................. l 06
Neki hadisi o prijetnji . . . . . . . . . . . ..................... . . . . . . . . . . . . . . . . . 107
Dva podla pravca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . l lO
Vjerovanje u objavu u pounosti ............................. 1 12

Opravdanje Za Greske Velikih Ucenjaka I Imama (IB)

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Opravdanje Za Greske Velikih Ucenjaka I Imama (IB)

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ejhu-1- islam ibn Tejmijje

Ahmed ibn Abdu-1-Halim ibn Abdu-s-Selam

Roen je desetog ili dvanaestog rabi'u-1-evvela

mjesto u blizini ama.

Najezda tatara prisilila je njegova oca da se

Uio je kod mnogih istaknutih uitelja njegovog

Navest emo imena nekih:

-El-Medd ibn Asakir,

Mnogi su uili od njega. Mnogi su, nakon njega,

Bio je udo u nauci. Bio je vrsni poznavalac svih

Izdavao je fetve, a nije napunio ni dvadeset

Njegovo znanje izaziva divljenje zbog dva

Prvi: irina njegova znanja. Gotovo da ne po

Drugi: Dubina i temeljitost. Svaku nauku je po

Napisao je mnogo djela. Pisao je brzo i iz

Ibn Dekik el-'Id:

Susreo sam se s njim i vidio sam ovjeka pred

Neka djela prevedena su na bosanski jezik. Meu njima je i

On je ejh islama i muslimana. Pomagatelj vjere

On je ejh, veliki uenjak, pobonjak, asketa,

Hafiz hadisa Mizzi:

Nisam vidio nikog slinog njemu, niti je on vidio

Takav kao on nije se pojavio ve etristo godina.

Ibn Redeb el-Hanbeli:

Ahmed ibn Abdu-l-Halim ibn Abdu-s-Selam ibn

On je imam, fekih, mudtehid, muhaddis, hafiz ha

Napisao je obimnu biografiju o Ibn Tejmijji

Za Ibn Tejmijju kae da je. nevjernik jedan od

Umro je 26 zu-1-ka'dea 628. hidretske godine.

Denaza je bila velianstvena. Najmanji

Neka mu se Allah smiluje i obaspe blagodatima

PREDGOVOR ARAPSKOM IZDANJU

Hvala Allahu, Njemu se zahvaljujemo, od Njega

Obaveza svakog muslimana je da robuje Allahu,

Prirodno j e da se uenjaci razlikuju u miljenju

Nakon njih doli su oni koji su pristrasno i slijepo

Tu podijeljenost iskoristili su neprijatelji vjere,

u poslijednje vrijeme komunistike i kransko

Tih greaka bio je svjestan dio uenjaka

ejhu-1-islam Ibn Tejmijje bio je meu onima

U svojim djelima estoko se opirao i osuivao je

Jedna od aktivnosti koja zavreuje panju,

kojima su uzori ispravni prethodnici (selef)

ejhu-1-islam navodi da niti jedan priznati

vrijednost, jer su svi uenjaci potuno jedinstveni u

ejhu-1-islam, u ovoj knjizi, navodi razloge koji

Ova knjiga, iako mala obimom, ukazuje na bo

I na kraju, objavljujui ovu knjigu kao svoj

Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika,

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

ejhu-1-islam, veliki islamski autoritet Ibn Tej

Hvala Allahu na Njegovim blagodatima.

Dunost je muslimanima, nakon izraavanja

Uenjaci svakog naroda, prije dolaska naeg

Neka se zna da ni j edan imam koji je u ummetu

Sve isprike ili opravdanja mogu se svrstati u tri

l. Uvjerenje da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve

Prvi razlog: Da imam nije uo za hadis. Do

l Istishab je erij atsko pravilo: Zadravanj e prvobitnog

Znanje o odreenom postupku ili izreci bi se,

Na drugom okupljalitu bi Poslanik, sallallahu

I pored toga, kada je Ebu Bekr, radijallahu anhu,

Ova sunnetska odrednica je, takoder, dola do