1

Izdava
MUFTIJSTVO TUZLANSKO
Za izdavaa
Husein ef. KAVAZOVI
Naslov originala
MUHAMMAD AL-GAZALI
AS-SUNNA AN-NABAWIYYA
BAYNA AHL AL-FIKH WA AHL AL-HADIS
Prijevod sa arapskog
Nermin ANI
Zuhdija HASANOVI
Osman KOZLI
Lektor
Emina HATUNI
tampa
HARFO-GRAF Tuzla
Za tampariju Safet PAI
Tira 2000
CIP-Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
UDK 348.97 : 297.164
UDK 297.164 : 348.97
el-GAZZALI, 'Abu Hamid Muhammad
Vjerovjesnikov sunnet izmeu erijatskih
pravnika i znanstvenika hadisa / Muhamed el-Gazali
[prijevod sa arapskog Osman Kozli, Nermin ani, Zuhdija Hasanovi],Tuzla : Muftijstvo tuzlansko, 1998. -165 str. : 20 cm
Prijevod djela: As-Sunna an-nabawiyya
ISBN 9958-9631-0-8
COBISS-ID 762374

MUHAMMED EL-GAZALI

VJEROVJESNIKOV
SUNNET
IZMEU ERIJATSKIH PRAVNIKA I
ZNANSTVENIKA HADISA

Tuzla, 1998.
3

SADRAJ

SADRAJ ............................................................................................... 4
UVOD ..................................................................................................... 7
PREDGOVOR ESTOM IZDANJU ..................................................... 9
PREDGOVOR ...................................................................................... 12
PRIMJERI MILJENJA I PREDAJE .................................................. 17
Autentinost hadisa i uslovi za to ..................................................... 17
Da li se umrli kanjava zbog plaa porodice za njim?...................... 21
Krug odmazde ................................................................................... 25
Tehijjetul-mesdid ............................................................................ 27
Hadis: Pribliio se uzvieni i nadnio... .............................................. 29
Aiino, r.a., provjeravanje hadisa...................................................... 32
Nesuvisla fetva .................................................................................. 34
Musa, alejhis-selam, i melek smrti ................................................... 36
Optueni - nevin ................................................................................ 41
Da li je obznanjivanje smrti umrlog - haram? .................................. 42
Vrijednost Sirije ................................................................................ 43
Izdravanje ene tri puta razvedene .................................................. 44
Prisiljavanje djevojke na brak s onim koga ona ne voli.................... 45
O SVIJETU ENA ............................................................................... 48
Pokrivanje ene ................................................................................. 48
ena, porodica i javne slube............................................................ 56
ena i damija ................................................................................... 65
Svjedoenje ene u kaznama propisanim Kur'anom i odmazdi ........ 70
4

PJESMA................................................................................................ 75
Predaja jednog prenosioca i njena vrijednost.................................... 75
Ibn Hazmova kritika tekstova o zabrani pjesme ............................... 85
Relaksacija onim to je dozvoljeno................................................... 89
Kriteriji za neporonu pjesmu ........................................................... 92
Poronost veine umjetnikih sredina .............................................. 94
Pretjeranost u zabranjivanju je neislamski in .................................. 95
VJERA IZMEU OBIAJA I OBAVEZA ....................................... 105
Propisi o jelu ................................................................................... 105
Propisi o odijevanju ........................................................................ 108
Propisi o stanovanju ........................................................................ 109
Poglavlje o gradnji .......................................................................... 111
REALNOST EJTANSKOG DODIRA I NAIN NJEGOVA
NEUTRALIZIRANJA ........................................................................ 116
RAZUMIJEVANJE KUR'ANA NA PRVOM MJESTU ................... 127
Hadisi kojima je iskrenut smisao ili ije znaenje nije pravilno
shvaeno .......................................................................................... 127
Borba u islamu ................................................................................ 129
Ummet nije na nivou uspjene misionarske djelatnosti (da've) ...... 136
Hadisi o odricanju od ovog svijeta.................................................. 138
Neznanje onih koji ovih dana govore o sunnetu ............................. 142
HADISI O SMUTNJAMA ................................................................. 147
Letimian osvrt ............................................................................... 147
Dedal, voa Jevreja ....................................................................... 148
Propast Dedala i poetak nove ere islama ..................................... 149
Diskusija o hadisu o es-saku ........................................................... 150
Diskusija o onome to prekida namaz ............................................ 155
5

SREDSTVA I CILJEVI ...................................................................... 158

Promjenljivo i postojano na polju dihada...................................... 158
Promjenljivo i postojano na polju e-ure ....................................... 161
DETERMINIZAM I INDETERMINIZAM ....................................... 166
Sveobuhvatno Boije znanje ........................................................... 166
Znaenje prethodnosti Knjige ......................................................... 169
Odbacivanje tekstova koji govore o predodreenosti, kao Allah je
stvorio ljude za dehennem, a stvorio je ljude i za dennet ............ 171
Pregled ajeta o slobodnom izboru, nagraivanju, kanjavanju i
pravinosti ....................................................................................... 172
Znaenje ajeta Da je On htio sve bi vas uputio... ............................ 175
Neki aspekti Najvie volje .............................................................. 176
Pokajanje grjenika na Sudnjem danu i znaci tog pokajanja .......... 178
Osvrt na zavretak sure El-Mu'minun ............................................. 180
Opi osvrt na hadise o indeterminizmu .......................................... 181
ZAVRETAK (oslabljivanje kur'anske misli je zloin) ..................... 188
Zlatni lanac prenosilaca ne opravdava problematini tekst ............ 188
erijatski pravnik sa znanstvenikom hadisa utvruje istinitost
Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa: ovjek nee
biti pitan zato fiziki maltretira enu............................................. 199
Ostrvo varalica dedala ................................................................... 202
ena nema udjela u nastajanju mukog ili enskog djeteta ............ 203
O PISCU ............................................................................................. 205

UVOD

BISMILLAHIR-RAHMANIR-RAHIM
Hvala Allahu i neka je salavat i selam s Boijim poslanikom i
svima onima koji ga slijede...
Izmeu mene i Meunarodnog instituta islamske misli u SAD
postoji prisna veza i esto sam uestvovao na njegovim skupovima i u
istraivanjima kojima je Institut rukovodio. On se prihvatio
civilizacijske misije da nastavi tokove islamske misli koji su prekinuti,
ali tek nakon preiavanja njena izvora i jasnog utvrivanja njenih
puteva.
Na savremena ljudska dostignua islam gleda okom
nepristrasnim ono to je rezultat zdrave prirode - prihvata, jer je islam i
prirodna vjera i ne moe da negira svoje osnovno naelo a to je,
rezultat mate i iluzija - odbacuje bez ikakva ustruavanja, jer inovacije
i nemaju neke vrijednosti, ako se sukobljavaju s razumom i predajom.
lanovi Instituta su me zaduili da napiem knjigu koja bi dala
pravu sliku Vjerovjesnikova sunneta i od njega odstranila drskost
ogranienih i pomuenih umova. Istina je da sam se obradovao ovom
zaduenju, moda i stoga to je ono suglasno mojoj davnanjoj elji, i
odmah sam se dao na posao.
Uz duboko prijateljstvo koje me vee sa Dr. Abdul-Hamidom
Ebu Sulejmanom, Dr Taha Dabirom el-Alvanijem, te intelektualnu
bliskost koja nas je povezala, ipak sam vidio da sam lino preuzimam
odgovornost za stavove koje ustvrdim i da se izlaem velikim
osporavanjima koje u prouzrokovati.
Zbog svega izreenog izabrao sam izdavaku kuu Es-Sadikkije
u Aliru za ovo izdanje, nadajui se da u ovim djelom zatititi nau
7

istu vjeru od prijatelja neznalica i da e masi postati jasna irina

milosti u okviru koje je poslao Allah, delleanuhu, donosioca
posljednje Objave.
Uzvieni kae: ...a tebe smo samo kao milost svjetovima
poslali.1
Muhammed el-Gazali

El-Enbija, 107.

PREDGOVOR ESTOM IZDANJU

Iznenadila me injenica da je za pet mjeseci tampano pet

izdanja ovog djela, to ukazuje na e muslimanskog itaoca za
korisnom naukom i korektnim izuavanjem.
Sloio sam se sa izdavaem da se pojavi novo izdanje uz
odreene dopune, koje su rezultat sugestija znanstvenika s kojima sam
razgovarao, koji su mi pisali ili sam ih nakon toga uo.
Pojedinci su me grdili, ali sam shvatio da je bolje tome ne
pridavati panju! Koji to od poslanika nije gren?! Njihovi sljedbenici
su prelazili preko toga i pomo traili u strpljenju.
Rekoe: Bog ima dijete.
Govorae: Poslanik je arobnjak.
Ni Allah ni Poslanik ne bijahu spaeni jezika ljudskih, pa kako
u onda ja?!
Meutim, grdnja koja me je uistinu povrijedila jeste potvora da
se suprotstavljam Vjerovjesnikovom sunnetu.
Ja javno istiem da su Allah i Njegov Poslanik meni drai od
svega drugog i da se moja predanost islamu samo pojaava, a nikako
slabi i da je bolje da se takvi koji iznose ovakve potvore vie posvete
izuavanju fikha i odgoju.
Moj je cilj da odstranim od sunneta ono to mu se pripisalo. Moj
je cilj, takoer, zatita islamske kulture od onih za koje se kae da
subotom ue, nedjeljom to ve predaju, ponedjeljkom se ve smatraju
strunjacima, a u utorak kritikuju islamske autoritete, govorei: Oni su
ljudi kao i mi!
Kulturni voa muslimana nalazi se stalno meu hvalisavcima na
koje znanstvenici gledaju s uenjem i prijekorom. Ako oni nemaju
9

duhovne voe koji e ih odgajati ili profesore koji e ih obrazovati, tu je

vrijeme da ih odgoji na svoj nain.
Dopune sam unio u sam tekst djela, a u fusnotama sam ukazao
da su to razjanjenja nejasnih stavova ili odgovori na naknadno
postavljena pitanja.
Smatram da sam uz veinu erijatskih pravnika i autoriteta
islamskih znanosti, a ne osniva nekog krivog mezheba. Ja sam dio
Zajednice i zatitnik njenih ciljeva, a znanstvenici znaju o emu
govorim.
Opasnost dolazi iz redova uenika i pobonih koji sada u mirnoj
noi za islamski svijet diu svoje glasove tako da neprijatelji islama u
Evropi i Americi koriste plitkost njihova razmiljanja u suzbijanju
novog buenja nae izranjavane vjere.
Civilizacija koja vlada svijetom je puna greaka i nedostataka,
meutim, ona e dominirati sve dok se ne nae bolja zamjena!
Da li su bolja zamjena za to kratka koulja i gusta brada ili bistar
um, isto srce, pravilan odgoj, ista priroda i ispravan hod?
Neki mladii su uspjeli da promijene sistem islamskog
obrazovanja pa su marginalne stvari uinili temeljima, a vane, temeljne
stvari - listovima koji padaju i nakon najslabijeg vjetra!
Ponos islama je da duu izgrauje na maksimi:
... uspjee samo onaj ko je oisti, a bie izgubljen onaj ko je na
stranputicu odvodi.1
i da namjesnitvo na Zemlji vezuje za princip:
...one koji e, ako im damo vlast na Zemlji, molitvu obavljati i
milostinju udjeljivati i koji e traiti da se ine dobra djela, a
odvraati od nevaljalih.2

1
2

E-ems, 9-10.
El-Hadd, 41.

10

Obraam se potovanim voama vjerskih zajednica i

autoritetima koji nose nasljedstvo prvih generacija elei da se ponovno
preispitaju, da bi se ozbiljno prihvatili dvoga:
- intenzivnijeg razmiljanja o kur'anskim ajetima,
- uvrenja veza izmeu asnih hadisa i kur'anskih, jaih ili
slabijih argumenata, jer ne moe biti potpuna islamska naobrazba sem
sa primjenom oba principa.
Uobraenost je runa, i uz nauku a kako li je tek runa uz
neznanje i nedostatke!
Ovo djelo je rezultat brojnih eksperimenata na polju
misionarstva kojima sam elio usmjeriti islamsko buenje i uvrstiti
duhovno stanje iskrenih praktiara vjere:
...jedino elim da preporodim koliko mogu, a uspjeh moj zavisi
samo od Allaha, a u Njega se uzdam i Njemu se obraam...3
Muhammed el-Gazali

Hud, 88.

11

PREDGOVOR
Moje srce je uz mlade zagovornike islamskog buenja koji su
mnogo uradili za islam, a oekuje se od njih da urade i vie.
Sukobili su se sa Rusima u Afganistanu i suprotstavili im se
odlunou koja ih je nagnala u bijeg, ali se jo uvijek bore sa ostacima
otpadnika i izdajnika. No borbe ne dozvoljava skoro svitanje,
neprijateljstva se nastavljaju...
Jo ranije sukobili su se sa Francuzima u Aliru. Njihove rtve
su predstavljale uskovitlanu bujicu punu krvi i leeva, sve dok Allah,
delleanuhu, ne dade izlaz i dok se ne razbie okovi. Tada se ponovo
zaue tekbiri koji dolazie iz zakljuanih damija:
Ima li veeg nasilnika od onoga koji brani da se u Allahovim
hramovima ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se oni porue?
Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze. Na ovom svijetu
doivjee sramotnu, a na onom svijetu patnju veliku.1
Dok je borba Palestinaca imala islamsko vostvo i islamsko
usmjerenje uveali su se porazi Jevreja i ruile su se njihove elje za
eljeznim zidovima. Da je borba i dalje ostala takva Jevreji bi zasigurno
pobjegli, vratili bi se tamo odakle su i doli u istonu i zapadnu Evropu.
Meutim, svjetska urota je odvratila islam od borbe, Arapi su se
meusobno poeli boriti za ovosvjetske interese, pa su se Jevreji
oporavili i naduli od oholosti.
Zatim se islam po drugi put vraa na bojno polje u vidu novog
ustanka koji je ponovo zapalio vatru neprijateljstva. Tada su se i
prijatelji i neprijatelji sjetili da je jedino islam - spas.
Moje srce i dua su uz islamsko buenje, protiv kojeg se splela
svjetska urota, koja je izloila njene junake neprestanom nasilju i bilu.
1

El-Bekare, 114.

12

elim da kaem ratobornim mladiima da je osloboenje zemlje

od stranog okupatora veliki cilj, osim ako to nije i mali ustupak njima.
Siki na indijskom potkontinentu tee da uspostave dravu Sika, ali ta je
drava Sika? Kakva je njena ljudska vrijednost u prolim i potonjim
vremenima? Nikakva!
Arapske zemlje se uspostavljaju tu i tamo, ali, daleko od vjere,
kakva je vrijednost toga i kakav e njihov uticaj biti?! Mi smo
propagatori islama koji eli da obznani Boiju objavu, da bude pravian
prema ljudskoj prirodi, da usmjeri civilizaciju prema Njenom
Gospodaru da bi egzistirala po Njegovoj uputi.
Nuno je potrebno da se nae nasljedstvo, koje je vodilo svijet
jedno vrijeme izvue iz ahure, obnovi svoju misiju i opere Zemlju od
praine koja je njom popadala. Zbog toga gledam sa velikom panjom
intelektualnu elitu koja vodi islamsko buenje i sa strahom pratim njene
uspone i padove, dobre i loe postupke, uvjeren da, to je blie istini to
e biti vie pod utjecajem nebeskog blagoslova i dobara ove zemlje.
Studirao sam sa islamskim znanstvenicima ovu vodeu
intelektualnu elitu, pa smo se sloili da je nuno ophoditi se s njom
paljivo i oprezno je upravljati pravim putem.
Primijetili smo da se glavne take u islamskom programu ne
odnose na intelektualnu sferu koje su joj inae svojstvene. Mnoge od
ovih taaka smo zanemarili u svom povijesnom hodu, poglavito u
zadnjim stoljeima.
Da je ustrojstvo vlasti pravilnije, principi slobode i pravde jae
izraeni mi ne bismo pali u kande eksploatatora koji su nas zgrabili i
skoro onemoguili nau misiju, i openito nae postojanje.
Koja je vrijednost preporoda, ako se ne znaju razlozi ranijih
poraza?
Drevne i savremene despotske vladavine raaju znanstvena
razilaenja koja ih ne dotiu:
Da li sumnja kvari abdest ili ne?
Da li e se Allah, delleanuhu vidjeti na Ahiretu ili nee?
13

Da li je uenje imama dovoljno i za klanjae?

Vladari despoti bi voljeli kada bi svi zapali u rjeavanje ovakvih
pitanja i nikada ih ne rijeili, jer oni osjeaju pravu tetu tek kad se neko
upita:
Da li drava treba da slui pojedincu ili principu?
Zato imetak krui meu odreenim ljudima?
Da li ljudi treba da ive, kao to su roeni, slobodni, ili treba da
ih ine robovima nekada bievi despotski, a nekad zalogaj hljeba?
Jedan beduin je prilikom prvog osvojenja rekao Perzijancima:
Doli smo da ljude izvedemo iz oboavanja Allahovih robova u
oboavanje Allaha, Jedinoga.
Ovaj beduin je svojom uroenom iskrenou uvidio glavne take
islamskog programa i ukazao na njih.
Srce me boli to pojedine mladie interesuje pitanje da li
dodirivanje ene kvari abdest ili ne, i to ih vie interesuje nego da li e
izbori biti lairani!!! Nepostojanje dovoljno brige u ljudskoj svijesti o
glavnim takama ne znai da ih treba zanemariti.
I jo neto elimo rei - koja je to oblast koju zauzimaju
sporedna pitanja nakon to zavladaju naim mislima?
Rairila su se slaba miljenja i neispravni pravci... Dominiraju
stavovi koji su bili sporedni u vrijeme prvog kulturnog procvata, tako
da ljudi pomiljaju da e se, kada zavlada islam, povratiti ukoenost i
pasivnost.
Neki me upitae: ta bi uradio u Asjutu kada bi se naao uz
pjevae koji ele oivjeti razuzdane noi?
Rekoh: Otiao bih voi grupe i rekao: elimo uti odreene
rijei i melodiju, da li moete udovoljiti naim molbama?
Kada bi pitao: ta elite?, traio bih od njih pjesme:
Brate moj, nasilnici su prevrili mjeru
14

dihad je nuan i rtve su nune... ili pjesmu:

Nasilnie, ima jedan dan...!!
A ako nam zapjeva Noi vina zatvoriemo ti usta ili emo ti ih
natrpati prainom! Naa braa se bore na brojnim bojnim poljima i mi
im ne moemo dobrodolicu izraavati pijanstvom i mahmurlukom dok
mjesta pogibelji boraca na Boijem putu lee svuda oko nas.
Mi preziremo glupe vidove umjetnosti i ignoriemo cinike koji
meu ljudima ire slabost i razmaenost!!!
Pa da objasnimo stav islama prema ovome: glumci zbilja ive u
blatu, a nastoje sebe uzdii tvrdnjama da se islam protivi umjetnosti. Mi
pravimo ale od takvih neobinih tvrdnji, a oni sa svojom jeftinom
umjetnou ne vrijede nita!
Jo gore se osjeamo kada ujemo da se naivnim mladiima
govori: Mi ne elimo stavove ljudi, niti pravne kole imama, mi elimo
da znanje crpimo direktno iz Kurana i sunneta.
Prezirem isticanje pripadnosti nekoj od pravnih kola i smatram
to manjkavou fikha, moda i posljedicom loeg odgoja, ali je
slijeenje odreene pravne kole manje tetno od djeijeg idtihada u
razumijevanju argumenata.
Normalno je da se onda zbog ovakva naina promiljanja pojave
i kulturni i socijalni problemi. Tako moe uti sljedee:
Malik nije znao hadis o poinjanju uenja Kur'ana niti obiaj
Poslanika, s.a.v.s., vezan za uenje euze, niti je spoznao vanost
bismile, a osoba koja to govori zavrava namaz bez predaje selama. Ta
osoba je, u stvari, prava neznalica Poslanikova, sallallahu alejhi ve
sellem, sunneta!!
Ili: Ebu-Hanife nije dizao ruke prije ruku'a, niti poslije njega, i
oporuio je svojim sljedbenicima da ne ue nita iza imama, a takva
osoba klanja nakon dodirivanja enske osobe. On klanja bez abdesta.
Ovaj potonji zaista ne poznaje islam.
Iskreni muslimani osuuju i proklinju postupke ovih mladia.
15

Stari profesori El-Azhara su bili najmoniji da izlijee ove

smutnje. Oni su prouavali islam obuhvatajui miljenja prvih i
potonjih, miljenja etverice imama, kao i razliite tefsire, zbirke hadisa
i sva ona miljenja i stavove koji su se u njima nalazili.
Meutim, El-Azhar je u posljednjih trideset godina ili vie,
skrenuo sa znanstvene linije, linije upute. Zbog toga je oslobodio svima
prostor za djelovanje. Proizveo je polovine uenike koji predvode
ostale i izazivaju daljnje smutnje, umjesto da eliminiu postojee.
Rairio se fikh beduina i djeije razumijevanje erijatskog prava i
apologetike.
U svojoj knjizi Ustav kulturnog jedinstva pokuao sam
zaustaviti ovo skretanje, meutim, ta stvar zahtijeva velike napore i
mudru znanstvenu politiku.
Ova knjiga je zalogaj koji bi mogao biti gorak mladiima koji su
proitali mnoge zbirke Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem,
hadisa, a zatim nakon letiminijeg ili paljivijeg iitavanja pomislili da
su upoznali islam.
Moda je u njoj lekcija vjerouiteljima koji se bore protiv
mezhebskog fikha zbog shvatljivih tradicionalnih razloga, jer je on
istakao formu islama, a zapostavio njegovu sutinu.
Ustvrujem jo jednom i zauvijek da sam uz brojnu islamsku
zajednicu, zajednicu koju su predvodili hulefai-raiduni, imami koji se
slijede i pouzdani islamski znanstvenici iz svih generacija, gdje dolazei
ine dove za prethodnike, molei Allaha, delleanuhu, iskreno:
Gospodaru na, oprosti nama i brai naoj koja su nas u vjeri
pretekla i ne dopusti da u srcima naim bude imalo zlobe prema
vjernicima: Gospodaru na, Ti si, zaista, dobar i milostiv.2
Muhammed el-Gazali

El-Har, 10.

16

PRIMJERI MILJENJA I PREDAJE

Autentinost hadisa i uslovi za to

Provjeravanje vijesti je jedan od naina razdvajanja istine od
neistine. Muslimani su posvetili veliku panju ovom vidu spoznaje i
argumentacije, poglavito ako je on vezan za ivot njihova
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a odnosi se na njegov govor
ili praksu.
Postoji samo jedan put za zadovoljenje Allaha, delleanuhu, i
zadobijanje Njegove ljubavi - to je slijeenje Muhammeda, sallallahu
alejhi ve sellem, prihvatanje njegovih oporuka i hod njegovim putem.
To kaemo na osnovu Allahovih, delleanuhu, rijei:
Reci: 'Ako vi Allaha volite, slijedite me, Allah e vas zavoljeti i
grijehe vam oprostiti...1
Naa islamska zajednica je uvala kroz dugu povijest
Vjerovjesnikovu, sallallahu alejhi ve sellem, ostavtinu i titila je od
sumnji, tako da se la na donosioca Objave ubraja u jedan od naina
postizanja vjenog boravka u vatri, jer je to potvora vjere i izmiljanje
lai na Allaha, delleanuhu, na osnovu rijei Alejhisselama:
La na mene, zaista nije kao la na jednog od vas, ko na mene
namjerno slae neka pripravi sebi mjesto u vatri.
Znanstvenici hadisa su postavili pet uvjeta za prihvatanje
Poslanikovih hadisa: tri se odnose na lanac prenosilaca, a dva na sam
tekst hadisa:

Ali Imran, 31.

17

1.

2.
3.

Nuno je da u senedu svaki prenosilac bude otrouman da

tano zapamti to je uo i da hadis nakon toga ispria u
istom obliku.
Uz jaku otroumnost prenosilac mora imati dobar odgoj i
srce koje se Allaha boji, tako da odbaci svaku nepravilnost.
Ova dva svojstva moraju da se nau kod svakog prenosioca,
a ako se ne nau makar kod jednog ili su slabo izraena,
hadis ispada iz kategorije autentinih.

Nakon prihvatljivog lanca prenosilaca gledamo na tekst koji ide

uz njega, tj. na sami tekst hadisa:
4.

Ne smije da bude az,

5.

Ne smije da u sebi krije mahanu.

az je takav hadis u kome se pouzdan ravija (prenosilac)

suprotstavlja pouzdanijem od sebe, a skrivena mahana je ona koju
kritiari hadisa uoe nakon dubljeg ispitivanja i zbog nje odbace hadis.
Ovi uvjeti su dovoljna garancija za tanost prenoenja i
prihvatljivost teksta hadisa. Ne znam u povijesti ljudske kulture neto
slino ovoj provjeri i kritici. Najvanije je dosljedno provoenje ovih
naela.
Brojni su znanstvenici Muhammedovog, alejhis-selam, sunneta
ija je bogobojaznost i ljubomorno uvanje tradicije posebno izraena.
Njihovo provjeravanje lanaca prenosilaca izaziva divljenje i svaku
hvalu. Njima su se prikljuili erijatski pravnici dajui primjedbe na
sami tekst hadisa i otklanjajui az i ma'lul hadise.
Razlog tome je to sud o ispravnosti teksta zahtijeva poznavanje
Kur'ani-kerima, ovladavanje kur'anskim argumentima, jaim i slabijim
te znanje razliith predaja da bi se mogle porediti i davati prevaga
jednima nad drugima.
injenica je da erijatski pravnici upotpunjuju posao hadiskih
strunjaka i da tite sunnet od svih natruha koje su rezultat slabe
memorije ili popustljivosti.

18

Postoje mutevatir hadisi koji se po autentinosti tretiraju kao

kur'anski ajeti, zatim vjerodostojni opepoznati hadisi koji objanjavaju
hadise opeg vaenja, u kojima su doneeni propisi sekundarnog
znaaja, a kojima su se pozabavile erijatske pravne kole nakon to su
se usaglasile da je sunnet drugi izvor erijatskog prava.
Mogue je da hadis bude vjerodostojnog seneda, a slabog
metna, poto erijatski pravnici otkriju skrivenu mahanu u njemu.
Otkrivanje az i ma'lul hadisa nije obaveza samo znanstvenika
hadisa, nego su znanstvenici tefsira, kelama, fikha odgovorni za to,
njihova odgovornost ak prevazilazi odgovornost ostalih.
Sjetimo se Ibn-Hadera koji je komentare na Buharijin Sahih
sabrao u izuzetno djelo Fethul-Bari, za koje su kritiari s pravom rekli:
Nema knjige nakon Fetha. ovjek, uprkos svom istaknutom mjestu u
hadiskoj znanosti, smatra ispravnom pripovjest Garanik, te joj daje
zeleno svjetlo, te je ona ula u masu kvarei i vjeru i ljude. Spomenuti
sluaj izmislili su otpadnici to je velikim znanstvenicima poznato.
ejh Muhammed, b. Abdul-Vehhab je nasjeo na ovo i uvrstio je
navedeni sluaj u biografiju Muhammeda, s.a.v.s., koju je sam sainio,
a ejh treba da najljubomornije uva vjerovanje u Allahovu jednou i da
ga brani.
Zatim je na scenu stupio indijski nitkov Selman Rudi koji je na
navedenom sluaju zasnovao svoj roman ejtanski ajeti (Satanski
stihovi).
Pa zar nije onda pravo znanstvenika ilmul-kelama, tefsira i
erijatskog prava da se bore protiv ovih natruha?!
sluaj.

Uistinu uvari vjerodostojnog sunneta odbacuju ovaj omraeni

Ovih dana potvrena je od strane profesora Albanija

vjerodostojnost hadisa ...meso krave je otrov..., a svaki onaj koji s
razmiljanjem ui Kur'an zna da ovaj "hadis" nema nikakve vrijednosti,
bez obzira kakav bio njegov lanac prenosilaca (sened).

19

Allah, delleanuhu, je, uistinu, na dva mjesta u Svojoj Knjizi

dozvolio govedinu i darovao je ljudima, pa kako onda moe biti otrov?
U suri el-En'am kae:
...i stoku koja se tovari i kolje, - jedite dio onoga ime vas
Allah opskrbljuje, a ne slijedite ejtanske korake, jer vam je on
pravi neprijatelj.2
a zatim objanjava ta je dozvoljeno jesti:
... i to osam vrsta i par ovaca i par koza...3
a potom:
... i par kamila i par goveda...4
Pa gdje mogu biti sve spomenute vrste mesa otrovne?! U suri elHadd, Allah, delleanuhu, kae:
A "beden" smo vam uinili jednim od Allahovih obreda
hadda i vi od njih imate koristi; zato spominjite Allahovo ime
kada budu u redove poredane, a kad padnu na zemlju, jedite ih,
a nahranite i onoga koji ne prosi, a i onoga koji prosi; tako smo
vam ih potinili da biste zahvalni bili.5
Pod pojmom beden spomenutim u ajetu misli se na deve, goveda
i bivolice! Otkud u njima otrov?!
Nedostatak kod nekih istraivaa hadisa jeste nedovoljno
razumijevanje Kur'ana i shvatanje njegovih propisa, ali zato
uobraenost uz takav nedostatak? I zato se osjeaju pozvanijim od
drugih nosilaca islamske misli u otkrivanju skrivenih mahana i
kontradiktornosti u hadisima?!
Pomo u provjeri poslanike ostavtine je poeljna. Tekst hadisa
obuhvata vjerovanje, obredoslovlje i poslovanje, ime su se pozabavili
2

El-En'am, 142.
El-En'am, 143.
4
El-En'am, 144.
5
El-Hadd, 36.
3

20

jednako i racionalisti i tradicionalisti, a moe isto tako da govori o

pitanjima misionarstva, rata i mira, pa zato je onda zabranjen uvid
znanstvenicima ovih vanih disciplina u tekstove hadisa?!
Koja je vrijednost hadisa vjerodostojnog seneda kojem je tekst
problematian, kada imamo hiljade hadisa bez nedostataka i
kontradiktornosti, a zabiljeeni su u posebno hadiskim zbirkama?
Meutim, ako se radi o neznatnim nedostacima u ijoj e se provjeri
ispomagati erijatski pravnici i znanstvenici hadisa to je jo bolje i
djelotvornije.

Da li se umrli kanjava zbog plaa porodice za njim?

U nae doba pojavili su se loi mladii koji kritikuju imame
mezheba da su se udaljili od Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve
sellem, hadisa, iako to nije tano: imami nisu zanemarili nijedan hadis
iji je sened ispravan, a tekst autentian.
Sve to su uradili jeste da su otkrili skrivene mahane u nekim
predajama, te su ih odbacili, shodno usvojenom znanstvenom postupku
i ukazali sljedbenicima Boijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
na ono to je istinito i to vodi pravom putu.
Oni su se ovim postupkom samo ugledali u ashabe i tabi'ine.
Pogledaj stav Aie, r.a., kada je ula hadis: Zaista se umrli kanjava
zbog plaa porodice za njim.
Ona ga je zanijekala i zaklela se da ga Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, nije kazao, i rekla, objanjavajui zato ga odbacuje: ta vam
je, zar ne znate za Boije rijei: ...Svaki grijenik e samo svoje breme
nositi...6
Ona je ono to se suprotstavlja Kur'anu odbacila smiono i lahko.
Uprkos tome ovaj hadis kojeg je odbacila Aia, r.a., jo uvijek se smatra
6

El-En'am, 164.

21

autentinim u hadiskim zbirkama; tako ga Ibn-Sa'd u svome djelu

Tabekatul-kubra opetuje sa vie seneda!
On kae: Obavijestio nas je Sabit od Enesa b. Malika da je
Hafsa, nakon to je Omer, r. a., ranjen kopljem, zajaukala, pa joj on
ree: 'Hafsa, zar nisi ula Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem,
gdje kae: 'Zaista onaj za kojim se jadikuje biva kanjavan.'
Suhejb je lelekao pa mu je Omer kazao: 'Suhejbe, zar ne zna
da onaj za kojim se lelee biva kanjavan.'
Obavijestio nas je Ibn-Avn od Muhammeda da je rekao: Kada
je Omer dopao rana, uao sam, a Suhejb ree. 'O jadni brate moj!'
Omer mu uzvrati: Teko tebi Suhejbe! Zar ne zna da se kanjava onaj
za kojim se plae.
Obavijestio nas je Ebu-'Ukajl da je Muhammed b. Sirin rekao:
Kada je Omer ranjen, doneena mu je voda pa mu je izala na ranu, a
Suhejb tada ree: 'Jadni Omere, jadni brate moj, ta emo bez tebe', pa
mu Omer kaza: 'Pusti to, brate moj. Zar nisi svjestan da se kanjava
onaj za kojim se plae?'
Ubejdullah b. 'Amr nas je obavijestio od Abdul-Melika b.
'Umejra, ovaj od Ebu-Burde a ovaj od njegova oca, da je rekao: Kada
je Omer ranjen Suhejb se okrenuo glasno plaui, a Omer ree: 'Je li to
za mnom?',
'Da.'
'Zar ne zna da je Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: Za kim se plae, bit e kanjavan'.
Abdul-Melik kae da mu je Musa b. Talib prenio rijei Aie,
r.a.,: Nevjernici su oni iji e umrli biti kanjavani zbog plaa ivih.
Aiin, r.a., stav potvruju rijei Boijeg Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem: Nevjernik se, doista, kanjava zbog plaa porodice za
njim.
Od Ibn-Ebi-Melike se prenosi da je rekao: Umrla je kerka
Osmana, r. a., u Mekki pa smo doli do nje, a tu sa bili Ibn Omer i Ibn
22

Abbas, a ja sam sjedio meu njima. Tada Abdullah b. Omer ree Amr b.
Osmanu: 'Zar nee sprijeiti ene da plau? Boiji Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, je rekao: 'Umrli se, doista kanjava zbog plaa
porodice za njim'.
Ibn Abbas tada ree: 'Omer i sam tako neto govorae, a kad je
on umro spomenuo sam to Aii, r. a., a ona mi kaza: 'Nek se Allah
smiluje Omeru! Tako mi Allaha, Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, nije rekao da se umrli kanjava zbog plaa porodice za njim,
nego Allah, delleanuhu, poveava nevjerniku kaznu zbog plaa
porodice za njim', i jo dodade: Dovoljan vam je Kur'an:
...Svaki grijenik e samo svoje breme nositi.'7
Ihn-Abbas je u vezi ovoga rekao: Allah je taj koji na smijeh ili
pla ovjeka nagnava, tj. pla za onima koji odlaze je prirodna stvar za
koju nema ni grijeha ni prijekora.
Ibn-Ebi-Melika ree:
Tako mi Allaha, nakon ovoga Ibn Omer nije nita rekao.
A ta bi i rekao? Greka je sigurno do prenosioca, pa makar se
radilo o Ibn Omeru.
Molim da je ovaj princip kojeg koristi Majka pravovjernih
temelj provjere vjerodostojnih hadisa, tj. na osnovu tekstova Kur'anikerima, u kojem se ne moe nai nita neispravno.
Zbog toga su imami fikha utvrdili pravila na veoma irokom
idtihadu, oslanjajui se prvenstveno na Kur'an, pa ako nau u korpusu
predaja one koje se slau s njim prihvataju ih, a ako ne nau,
prioritetnije je slijediti Kur'an.
Pojedinci na sve ovo (tj. da se umrli kanjava zbog plaa
porodice za njim), odgovaraju kako smatraju da umrli tada saosjea sa
svojom porodicom, a ne da ga Allah, delleanuhu, kanjava.

El-En'am, 164.

23

Ovo je lijepo tumaenje i ako ga prihvatimo hadis se ne

sukobljava sa Kur'ani kerimom!
Ali i nakon ovog tumaenja ostaju potekoe. Jedna od njih je da
se Aia, r.a., zaklela da je Boiji poslanik, sallallahu alejhi ve sellem
rekao: Uistinu, Allah poveava nevjerniku kaznu zbog plaa porodice
za njim, a nije spomenuo vjernike.
Moe neko postaviti pitanje: Zato da nevjernik biva kanjavan
za grijeh koji nije poinio? Zar to nije nepravedno? Odgovor je u
Boijim rijeima:
...da bi na Sudnjem danu nosili itavo breme svoje i dio
bremena onih koje su, a da oni nisu bili svjesni, u zabludu
doveli. A grozno je to to e oni nositi!8
Nevjerniku e biti poveana kazna jer je on druge u zabludu
dovodio. Stav da vjernik biva alostan zbog plaa porodice
suprotstavlja se ajetu:
Onima koji govore: 'Gospodar na je Allah, pa poslije ostanu
pri tome, dolaze meleki: 'Ne bojte se i ne alostite se, i radujte se
dennetu koji vam je obean.9
Ibn-Kesir smatra da se to deava pri smrti i prenosi od Zejda b.
Esleme da je rekao: Oni ga obveseljavaju pri smrti, u kaburu i prilikom
proivljenja, dodajui tome da ovo miljenje objedinjuje sva ostala i da
je veoma dobro, odnosno da iskazuje realnost. Kako onda da biva
alostan, kada je ovakva situacija?! Allah, delleanuhu, ga umiruje
zbog onoga to je ostavio i zbog onoga to e doivjeti.
Allah, delleanuhu, je obradovao ehide time to e one koje su
ostavili, uskoro nai u dobru!
...i veseli zbog onih koji im se jo nisu pridruili, za koje
nikakva straha nee biti i koji ni za im nee tugovati.10
8

En-Nahl, 25.
Fussilet, 30.
10
Alu-Imran, 170.
9

24

Mi ne teimo da hadis kojeg je mogue uiniti vjerodostojnim

uinimo slabim, nego teimo da se upotrijebi unutar konteksta slabijih
ili jaih kur'anskih argumenata.
Ahad hadis gubi autentinost kontradiktornou i postojanjem
skrivene mahane, bez obzira to je lanac prenosilaca ispravan.

Krug odmazde
Ebu-Hanife smatra da treba da se borimo protiv nevjernika koji
se bore protiv nas ali ako bude ubijen onaj koji ima tieniki odnos, ili
ugovor o nenapadanju, nad ubojicom e se izvriti odmazda. Otuda se
odbacuje hadis:
Nee se izvrti smrtna kazna nad muslimanom zbog ubistva
nevjernika, iako mu je sened ispravan, jer je njegov tekst manjkav poto
se suprotstavlja kur'anskom ajetu:
... glava za glavu...11
te Boijim rijeima nakon toga:
... I ti im sudi prema onome to Allah objavljuje...12
... Zar oni da trae da im se kao u pagansko doba sudi?13
Nakon promiljanja uviamo da je hanefijski fikh blizak pravdi i
zadovoljenju ljudskih prava, potivanju ljudske due, ne gledajui na
bijelce i crnce, slobodne ili robove, vjeru ili nevjeru.
Kada bi filozof ubio istaa ulice, bio bi zbog toga ubijen, jer ide
"glava za glavu."

11

El-Maide, 45.
El-Maide, 48.
13
El-Maide, 50.
12

25

Pravilo meusobne saradnje sa onima koji se razlikuju od nas u

vjeri, a ive zajedno s nama, jeste da imaju ista prava i dunosti kao i
mi, pa kako onda da krv njihovog ubijenog bude neosveena?
uo sam da je beduin u nekoj od zaljevskih zemalja ubio
amerikog ininjera. Muhaddisi su ustvrdili da nije dozvoljena
odmazda, a vlada se nala u nezgodnoj situaciji. Izlaz iz kritine
situacije naao se u ubistvu zloinca na osnovu zakonodavne politike!
Odmazda je Allahov zakon, zasniva se na jasnom kur'anskom
tekstu. Hanefije tako daju prednost jasnom slovu Kur'ana nad ahad
hadisom, a malikije praksi stanovnika Medine s obzirom na to da praksa
graana Medine vie upuuje na Vjerovjesnikov sunnet nego hadis
jednog prenosioca.
Malik sprovodi odmazdu u svim sluajevima, tako i u sluaju
ako je ubojica otac. Osmjelio se na zloin, hotimino, muki, elei da
to sprovede do kraja. Malik pri tome zapostavlja hadis koji zabranjuje
ovu odmazdu, bez obzira na ispravnost njegova seneda.
Muhaddisi odreuju krvarinu ene na polovinu krvarine
mukarca. Ovo je intelektualna i moralna sramota i erijatski pravnici je
odbacuju.
Krvarina u Kur'anu je ista i za mukarca i za enu. Tvrdnja da je
enska krv jeftinija a njeno pravo slabije, lana je i suprotstavlja se
jasnom slovu Kur'ana.
Mukarac se ubija zbog ubistva ene, kao to se i ena ubija
zbog ubistva mukarca. Njihove krvi su iste, pa ta je to to jednu
krvarinu die iznad druge.
Bio sam na sjednici sa naim profesorom Mustafom ezZurka'om koji mi je rekao: Krvarina je kompenzacija za izgubljenu
osobu. U njoj se ogleda nadomjetanje, a ubistvo mukarca je vei
gubitak za porodicu od ubistva ene. erijatski pravnici ne idu ka
potcjenjivanju ene u materijalnom ili egzistencijalnom smislu, nego
gledaju na vrijednost traene kompenzacije.

26

Zatim je rekao: Zapadna zakonodavstva ne izjednaavaju

ovjeka i enu u nadnici, niti u razliitim imovinskim transakcijama,
izjednaavaju ih jedino u dozvoljenim i zabranjenim zabavama.
Prof. Ma'ruf ed-Davalibi kae da je prilikom uestvovanja u
izradi zakona na osnovu islamskog zakonodavstva u Pakistanu,
izjednaio krvarinu i za mukarca i za enu, povodei se za miljenjem
koje je izreeno o tome i slijedei praksu Osmana b. Affana koji je
izravnao krvarinu tienika (zimmije) sa krvarinom vjernika, a ranije je
bila samo polovina krvarine vjernika. Tada je rekao: Smatramo da
ovim onemoguavamo one koji potvaraju islam da eni daje podreen
poloaj.
Postupak treeg od hulefai raiduna ukazuje na mogunust
promjene propisa kada se promijene okolnosti.
ini nam se da su se tienici utopili u islamsko drutvo u
potpunosti i da je Osman, r.a., njihovo gubljenje povlastica nadomjestio
veom krvarinom.
Hanefijski fikh, openito, izjednaava sve i u krvi i u krvarini.

Tehijjetul-mesdid
Razmiljao sam o razlogu zbog kojeg hanefije i malikije
smatraju pokuenim (mekruhom) obavljanje tehijjetul-mesdida u
vrijeme kada hatib dri hutbu, iako postoji hadis koji zahtijeva njegovo
obavljanje!
Nakon kratkog razmiljanja sjetio sam se da je hutba propisana
nakon Hidre, tako da su muslimani za Muhammedom, a.s., klanjali
dumu punih deset godina. Tokom ovog perioda odrano je oko 500
hutbi, pa gje su one?!

27

Hadiski znanstvenici nisu ispustili nijednu rije, nijednu fetvu,

nijedan odgovor pitaocu, a da ga nisu zabiljeili; kako onda da izostave
ovoliki broj hutbi?
Sve to su zapisali to je samo nekoliko hutbi koje se mogu na
prste izbrojati.
injenica je, u stvari, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, drao hutbu ljudima Kur'anom. Kada je bio na minberu ili u
mihrabu uio je Kur'an, a dunosti svih ostalih su da sluaju i
razmiljaju o tome. Nemogue je da bilo ko zanemari ovo, uenjem
Kur'ana ili obavljanjem namaza.
U istom smislu dola je boanska uputa:
A kada se ui Kur'an, vi ga sluajte i utite da biste bili
pomilovani.14
Gospodar svjetova, doista slua Svoga Vjerovjesnika kako ui
Kur'an, kao to se navodi u hadisi-erifu: Allah nikome nije dozvolio
ono to je dozvolio Vjerovjesniku: da svojim glasom uljepava uenje
Kurana..., kako onda da obini ljudi na uenje Kur'ana ne obraaju
panju?!
Prema tome praksa Vjerovjesnika je da se slua hutba, a hadis
koji nareuje obavljanje tehijjetul-mesdida je izreen u posebnoj prilici
odreenoj osobi.
Tako praksa pravovjernih zabranjuje da se razgovara ili namaz
obavlja u toku hutbe. Malik takav namaz smatra nitavnim, a mislim da
se autor Muvett'a ne moe optuiti za suprotstavljanje autentinom
sunnetu.

14

El-E'araf, 204.

28

Hadis: Pribliio se uzvieni i nadnio...

Ostavljamo problem hutbe zarad znanstveno vanog problema
koji ima odreenu teinu, ne elei da od njega napravimo problem u
vjerovanju. Ko je taj ko je donosio Kur'ani-kerim nosiocu posljednjeg
poslanstva, Muhammedu, sinu Abdullahovom?
Svi muslimani, i ueni i neuki, kau da je to povjerenik Objave Dibril. Ovo miljenje nije plod pria kojima se ne zna izvor. Ovo je
stav koji se zasniva i na Kur'anu i na sunnetu.
Spomenuu ovdje samo pet mjesta iz Kur'ani-kerima koji
potvruju ovu injenicu:
1. Reci: Ko je neprijatelj Dibrilu? a on Allahovom voljom
tebi stavlja na srce Kuran - koji potvruje da su i prijanje
objave istinite - kao putokaz i radosnu vijest vjernieima.15
Ajet je jasan argument.
2. Reci: Od Gospodara tvoga objavljuje ga Ruhul-kudus kao
istinu, da jo vie uvrsti vjerike u vjerovanju, i da bude putokaz
i radosna vijest svim muslimanima.16
Sintagma Ruhul-kudus spomenuta u ajetu odnosi se na Dibrila.
On je Allahovo stvorenje, a nije boanstvo kako se neki zavaravaju.
U ovom kao i u ajetu koji mu je prethodio, primjeujemo da je
uzviena Objava uputa i radosna vijest, uputa - kolebljivom narodu,
radosna vijest koja izaziva oduevljenje i ostvaruje nadanja - onima koji
slijede ovu Objavu.
3. Kur'an je sigurno objava Gospodara svjetova; donosi ga
povjerljivi Dibril na srce tvoje da opominje na jasnom
15
16

El-Bekare, 97.
En-Nahl, 102.

29

arapskom jeziku; on je spomenut u knjigama poslanika

prijanjih...17
Jasno je da je Objavu donio Povjerljivi duh, te da je plemeniti
Poslanik izvor koji poduava ljude i poziva ih na pravi put nakon to
prima ovu blagodetnu objavu, kao i to da je njegovo poslanstvo potvrda
i produetak poslanstva ranijih vjerovjenika, kako u vjerovanju, tako i u
udoreu.
4. Allah, delleanuhu, zakletvom istie velianstvenost
Kur'ana:
Kur'an je, zaista, kazivanje Izaslanika plemenitog, monog, od
Gospodara svemira cijenjenog, kome se drugi potinjavaju,
tamo pouzdanog...18
Primjeujemo nekoliko opisa povjerenika Objave: plemeniti
izaslanik, snani, cijenjeni kod Gospodara svemira, drugi mu se
potinjavaju, pouzdani...
Ove atribucije i ajeti iz sure En-Nedm imaju slinosti. I na
kraju da i njih razmotrimo:
5. ...To je samo Objava koja mu se obznanjuje, ui ga jedan
ogromne snage, razboriti, koji se pojavio u liku svome na
obzorju najviem, zatim se pribliio, pa nadnio, - blizu koliko
dva luka ili blie, - i objavio robu Njegovu ono to je objavio.19
Moni, koji poduava Objavi, koji je donosi na zemaljsko nebo i
leti s njom kroz zemaljsku atmosferu, zatim se pribliava Poslanika
Arapu je, zasigurno, Dibril. Kontekst gornjih ajeta se moe jedino
ovako razumjeti, a i drugi kur'anski ajet koji govore o ovome mogu se
shvatiti jedino na ovaj nain.

17

E-ua'ra, 192-196.
Et-Tekvir, 19-21.
19
En-Nedm, 4-10.
18

30

Uprkos tome u hadisima preneenim preko pojedinca se govori

neto veoma udno - da je onaj ko se pribliio i nadnio - Allah,
delleanuhu?!
Navedena predaja suprotstavlja se kategorinom slovu Kur'ana i
sunneta. Zbog toga joj znanstvenici nisu pridavali nikakve vanosti i
ostala je zanemarena sve dok nisu doli oni koji slabo razumijevaju
Kur'an, pa su je aktuelizirali bez ikakva razmiljanja.
Ne mogu podnijeti ljude koji malo razumiju Kur'an, a puno
panje obraaju na hadise, donose propise, izdaju fetve i time zajednicu
pravovjernih dovode u jo vee kolebanje i uznemirenost.
Konstantno upozoravam zajednicu pravovjernih na ljude ije je
poznavanje Kur'ana slabo, a stalno polemiu o islamu; sva njihova
argumentacija svodi se na predaje kojima ne znaju mjesto u islamskoj
naravi koja obuhvata sva ivotna pitanja.
Imam Muslim, Allah mu se smilovao, je komentirao predaju
imami Buharije, pa je objasnio gdje su neispravnosti i spomenuo je da
je do greke dolo od strane erika koji ovaj hadis prenosi od Enesa b.
Malika i da je on dodavao, oduzimao i premetao red rijei u navedenom
hadisu.
Muslim je u potpunosti sproveo postupak hadiskih znanstvenika:
kiritikovao je erikov rad, a potom odbacio tekst hadisa! I dobro je
uradio.
Greka u tumaenju ajeta sure en-Nedm i miljenje da se
pribliio Moni i Uzvieni i da se On nadnio je bila povod negodovanju
Aie, r.a., kada ju je Mesruk upitao: Majko, je li Muhammed, alejhisselam, vidio svoga Gospodara?
Ona je rekla: Kosa mi se die od onoga to si izrekao! Zar ne
zna za ono troje, ko ih zagovara - on lae: Ko ti kae da je
Muhammed, alejhis-selam, vidio svoga Gospodara - slagao te je,
zatim je prouila ajete:

31

Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire:

On je Milostiv i upuen u sve.20
Nijednom ovjeku nije dato da mu se Allah obraa osim
nadahnuem, ili iza zastora...21
Ko ti kae da. zna budunost - slagao te je!
Zatim je prouila:
... a ovjek ne zna ta e suura zaraditi, i ne zna ovjek u kojoj
e zemlji umrijeti...22
Ko ti kae da je Muhammed, alejhis-selam, zatajio neto od
Objave, slagao te je, jer Allah, delleanuhu, kae:
O Poslanie, kazuj ono to ti se objavljuje od Gospodara
tvoga... 23
Meutim, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je vidio Dibrila
u njegovu pravom liku dva puta!

Aiino, r.a., provjeravanje hadisa

Majka pravovjernih Aia, r.a., je erijatski pravnik, a
istovremeno i hadiski znanstvenik. Ona svoje stavove bazira na
tekstovima Kur'ana, odbacujui bilo kakva odstupanja.
Kada je ula da je Vjerovlesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
stajao na ivici jame u koju su zakopani idolopoklonici i da ih je dozivao
poimenino, imala je komentar vrijedan duboka promiljanja.
Predaja glasi da je Vjerovjenik, sallallahu alejhi ve sellem, iao
dok su ga ashabi slijedili i zaustavio se nad rakom, pa je poeo dozivati
20

El-En'am, 103.
E-ura, 51.
22
Lukman, 34.
23
El-Maide, 67.
21

32

i idolopoklonike po njihovim imenima i imenima njihovih oeva,

govorei:
Bili vam drae bilo da ste bili pokorni Allahu i Njegovu
Poslaniku? Mi smo se uvjerili da je istina ono to nam je na Gospodar
obeao, a da li ste se i vi u to uvjerili?!
Omer tada ree:
Boiji Poslanie, kako da govore tijela u kojima nema due?
On ree: Tako mi Onog u ijoj je ruci Muhammedova dua, vi
ne uste ovo to rekoh bolje od njih!
Aia, r.a., je zanijekala konstrukciju: ... vi ne uste ono to
rekoh bolje od njih, argumentirajui to ajeti kerimom:
... a ti ne moe one u grobovima dozvati...24
i korigirala je navedenu izjavu, smatrajui da autentina glasi:
... vi ne znate ono to rekoh bolje od njih.
Katade, objanjavajui prvu predaju i branei je, kae:
Allah, delleanuhu, ih je oivio tako da su bili u stanju uti
Poslanikove rijei, koje su bile izraz prijekora i pogrde.
Smatramo da predmetnoj predaji nije potrebna nikakva odbrana,
jer mrtvi ne iezavaju. Do njih, dok su u dehennemu dopire glas
vjerovjesnitva, meutim, Aia, r.a., ne prihvata nita to se makar i na
prvi pogled suprotstavlja rijeima Kur'ana. Umrli, prirodno, ne govore i
ne mogu uti, jedino ih Allah poduava onome to hoe, pa kada neto
saznaju to je isto kao da su to uli. Izraz se moe prihvatiti u
alegorijskom znaenju.
Jedino emu teimo jeste poklanjanje vie panje tekstu Kur'ana
i njegovu znaenju. Ogromna veina znanstvenika hadisa to ne ini. Oni
su se zabavili drugim stvarima koje su ih onemoguile da bolje usvajaju
Objavu.
24

Fatir, 22.

33

Kada erijatski pravnici ele da istrae bilo koje pitanje, oni

sakupe sve ajete i hadise koji se odnose na njega i daju prednost
kategorinim dokazima, pokuavajui uskladiti razliite argumente.
upanje propisa iz jednog hadisa, zapostavljajui druge hadise
ili kur'anske ajete koji govore o istoj temi nije postupak znanstvenika.
erijatski pravnici su tokom znanstvene povijesti bili pouzdani
vodii sljedbenika Boijeg Poslanika, koji su im sa zadovoljstvom
predali kormilo vosta, dok su se znanstvenici hadisa zadovoljili sa
predoavanjem predaja koje su prenosili, kao to se zidaru pripravljaju
elementi za gradnju, a on sam zida kue i podie terase.
injenica je da je svaka grupacija potrebna drugoj, nema
erijatskog prava bez hadisa, niti hadisa bez erijatskog prava. Veliina
islama se upotpunjuje ovom saradnjom.
Nesrea biva zbog uobraenosti nekih od ovih grupacija zbog
onoga to posjeduju, a poveava se tvrdoglavou i nedostatkom
pronicljivosti.

Nesuvisla fetva
Pojavila se u Aliru fetva nekog hadiskog znanstvenika protiv
koje se borimo svim silama dok nije islamu i njegovim sljedbenicima
nanijela veliku tetu.
Dunost je trgovaca da na svoju robu daju zekat, ijim davanjem
se pribliavaju Allahu, delleanuhu. Trgovci su na ovom svijetu glavni
posjednici kapitala - tako je Engleska osvojila Indijski potkontinent
svojim trgovakim preduzeima, i jo uvijek ekonomska eksploatacija
vlada trgovakim sferama, dok ne zavlada potpuno i samim ljudima.
Pa kako neko moe smatrati da se na trgovaku robu ne daje
zekat?! Kako onda shvatiti Boije rijei:

34

O vjernci, udijelite dio onoga ime vas Mi darujemo, prije

nego to doe dan kada nee biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni
posrednitva...25
... i udjeljivali dio od onoga to im Mi budemo davali.26
O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stiete i od onoga
to vam Mi iz zemlje dajemo...27
Meutim, mladi zaokupljen Vjerovjesnikovim sunnetom
objavljuje ljudima da se zekat ne daje na trgovaku robu, jer za to nema
osnove u onome to je proitao...
Ovome pridodaje da se zekat na poljoprivredne proizvode daje
samo od penice, jema, datula i grodica, kao da je zemaljska kugla
Nedd, Tuhama ili Hidaz?!
Ogranieni davalac fetve svodi davanje zekata na desetinu, tako
da veliki broj trgovaca i poljoprivrednika biva osloboen zekata i sa
njih spada jedan od stubova islama.
Kada se ovo deava?
U danima kada crkva kupuje bogatstva trgovaca i zemljoradnika
da bi pokrstili islamski svijet, koji je na kunju stavljen neplodnom
zemljom i neplodnim umovima!
Zato prvenstveno ne razmislimo o Kur'anu, dok ne saznamo
domete zaduenja kojima nas je islam obavezao i vrste imovine na koju
dajemo zekat?
Zato ne saznamo prirodu svijeta na kojem ivimo, te principe
koje koriste nai protivnici da bi dobili bitke koje vode protiv nas?
Zasigurno nema fikha bez mogunosti razumijevanja Allahove
Knjige i spoznaje svijeta u kojem ivimo.

25

El-Bekare, 254.
El-Bekare, 3.
27
El-Bekare, 267.
26

35

Neki od njih koji se bave hadisom smatraju tekim

razumijevanje Kur'ana i izuavanje njegovih jaih i slabijih argumenata,
a lahkim sluanje bilo kog hadisa i izvlaenjem iz njega propisa ime
samo nanose tetu i pojedincima i itavim zajednicama.
Na je stav da nema razmimoilaenja meu muslimanima u
praktikovanju onoga to je vjerodostojno preneeno od Boijeg
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, shodno temeljnim pravilima
argumentacije koje su postavili imami, a sljedbenici Boijeg poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, zduno prihvatili.
Razmimoilaenje nastaje kod provjere ispravnosti ove predaje, a
to je razilaenje koje je nuno neutralisati i nuno je odbaciti
optereavanje pravovjernih tim razilaenjima.
Kada predaja obujmi sve uvjete vjerodostojnosti utvrene od
strane znanstvenika nemogue ju je odbaciti.
Meutim, kada se desi opravdano razmimoilaenje u ispunjenju
ovih uvjeta - dolazi do irine u tretiranju te predaje i mogue je
postojanje razliitih pogleda, ali ni ovo razilaenje nema mjesta u
pitanjima vjerovanja ili nevjerovanja, pokornosti ili grijeenja.

Musa, alejhis-selam, i melek smrti

Desilo mi se jednom, dok sam bio u Aliru, da me je neki
student upitao: Da li je tano da je Musa, alejhis-selam, izbio oko
meleku smrti kada je ovaj doao da mu duu izvadi, poto je istekao
njegov vijek ivljenja?
Maloduan rekoh studentu: Zato ti koristi taj hadis? Ne odnosi
se ni na vjerovanje, niti uslovljava praksu! Danas islamskim svijetom
vlada kriza, a njegovi protivnici tee da ga jo vie ponize i konano
unite. Pozabavi se neim to je korisnije i vanije!

36

nije?

Student ree: elio bih znati da li je hadis vjerodostojan ili

Rekoh mu, mrzovoljno: Poeo sam razmiljati... Hadis je

ispravnog seneda, meutim sami tekst izaziva sumnju jer implicira da
Musa, alejhis-selam, prezire smrt i da ne voli, nakon to je istekao
njegov ivot na ovom svijetu, da sretne Allaha, delleanuhu, a ovakvo
tumaenje se odbacuje kada su u pitanju Allahovi iskreni robovi, jer je u
drugom hadisu reeno: Ko prieljkuje vienje Allaha, delleanuhu, i
Allah prieljkuje vienje s njim, a kako je tek kada su u pitanju
Allahovi vjerovjesnici, i kako je tek kada su u pitanju Allahovi
vjerovjesnici, i kako je tek kada je rije o jednom od najodabranijih
poslanika (ulul-'azm)?!
Njegovo preziranje smrti kada mu dolazi melek je doista vrlo
udno! Zatim, da li meleki mogu poput ljudi, biti izloeni razliitim
nedostacima, kao to je sljepilo ili oravost?! To je daleko od ljudske
pameti.
Rekoh: Moda je u tekstu hadisa skrivena mahana, u svakom
sluaju ne nalazim nita to bi me ponukalo da o ovom hadisu vie
razmiljam...
Kada sam pronaao hadis u jednom od izvora uvrijedilo me je to
da komentator smatra opovrgavanje ovog hadisa - kufrom
(nevjerstvom), a kada je poeo pobijati sumnje upravljene ovom hadisu,
samo ih je jo vie ojaavao...
Ali pogledajmo prvo hadis:
Od Ebu-Hurejre se prenosi da je Boiji Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: Doao je melek smrti Musa, alejhis-selam, i
rekao mu: 'Odazovi se svom Gospodaru'!
Musa, alejhis-selam, tada udari po oku meleka smra i izbi mu
ga. Melek se potom vrati Uzvienom Allahu i ree: 'Poslao si me Svome
robu koji ne eli smrt i on mi je izbio oko'.

37

Tada mu je Allah, delleanuhu povratio oko i rekao: 'Vrati se

Mome robu i reci mu: 'eli li ivot?Ako eli jo ivjeti, stavi svoju
ruku na lea vola i koliko dlaka uzme toliko e godina ivjeti'.
A zatim?'
Zatim e umrijeti'.
'Sada mi je to blisko. Gospodaru moj, uini da umrem blizu
svete zemlje, koliko bih se mogao kamenom dobaciti'.
Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ree potom:
Tako mi Allaha, da sam kod njega pokazao bih vam njegov
mezar pokraj puta kod crvene pjeane dine.
El-Mazuri kae:
Neki nevjernici negiraju ovaj hadis i svako negovo poimanje. Pa
kau: Kako je mogue da Musa, alejhis-selam, izbije oko meleku
smrti?' Na ove sumnje islamski znanstvenici su odgovorili sljedeim:
1. Nije mogue da je Musau alejhis-selam, Allah, delleanuhu,
dozvolio ovaj udarac i da to bude kunja udarenom. Allah,
delleanuhu, sa Svojih robova radi to hoe i iskuava ih ime hoe!
2. Ovo se moe shvatiti u prenesenom smislu, a znai da je
Musa, alejhis-selam, vodio polemiku sa melekom smrti i nadvladao ga
argumentima. Tako se kae fekae fulanun ajne fulanin (neko je izbio
nekome oko) kada ga nadvlada argumentima. Takoer se kae:
'avereti-ej'u (neto je ooravilo) kada se na neki nain oteti ili
umanji.
El-Mazuri je kometarisao drugo miljenje rijeima:
Ovo miljenje je slabo zbog Poslanikovih, sallallahu alejhi ve
sellem, rijei: ... pa mu je Allah povratio oko..., ako se kae da se pod
tim misli na argument, onda je to stvarno daleko razumijevanje.
3. Musa, alejhis-selam, nije znao da se radi o meleku koji dolazi
od Allaha, delleanuhu, nego je mislio da je to ovjek koji ga eli ubiti,
pa se branio. To branjenje je dovelo do izbijanja oka, iako to Musa,
38

alejhisselam, nije elio. Ovo je miljenje imama Ebu-Bekra b. Huzejme

i drugih iz prvih generacija. Ovo miljenje odabire El-Mazuri i Kadi
Ijad.
Oni kau: Nigdje u hadisu se ne kae jasno da je Musa, alejhisselam, znao kada mu je melek drugi put doao, da je to melek smrti, mi
odgovaramo: Drugi put mu je doao s jasnim obiljejem i tada se Musa,
alejhis-selam, nije protivio za razliku od prvog puta.
A mi kaemo da je sva odbrana ovog hadisa vrlo slaba,
beznaajna i teko se prihvata. Ko spaja negiranje hadisa sa
nevjerstvom on se drsko ophodi prema asti muslimana, a istina je da je
u tekstu ovog hadisa skrivena mahana zbog koje ovaj hadis spada sa
stepena autentinosti.
Odbacivanje ili prihvatanje ovog hadisa je razilaenje u
miljenju, a nikako u vjerovanju. Skrivenu mahanu su uoili islamski
istraivai, a i dalje je nepoznata onima slabe misli. Slusao sam otre
stavove onih koji smatraju da je Musa, alejhis-selam, uistinu izbio oko
meleku smrti i da to nije nimalo udno.
Prije nego iskaem svoje miljenje iznosim ovdje hadis Ahmeda
od Enesa b. Malika da je Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: Ko prieljkuje vienje Allaha i Allah prieljkuje vienje s njim;
a ko prezire vienje Allaha i Allah prezire videnje s njim!
Rekosmo: Boiji Poslanie, svi mi preziremo smrt!
Nije u tome preziranje smrti - odgovori Boiji Poslanik kada pravovjerni umire doe mu obveseljitelj od Uzvienog Allaha s
onim to je radio i tada niu nema nita drae nego da vidi Allaha,
delleanuhu, i Allah zato voli vienje s njim!!! A grijeniku ili
nevjerniku, kada umire, dolazi opominja sa zlom koje je radio, pa on
tada prezire vienje Allaha i Allaz prezire vienje s njim.
Navedeni hadis prevazilazi uobiajene uvjete vjerodostojnosti.
Ljudi su se potpuno posvetili ivotu: siju, grade, plove. Njihovo
interesovanje za ovaj ivot ne negira hadis, a dolaenje smrti je ovdje
opisano kao nesrea! Meutim, ovaj svijet ne bi postojao i ne bi se
39

razvila civilizacija bez ljubavi prema ovom svijetu. Ali, vjernik

odbacuje ivot na ovom svijetu u trenutku iskupljenja zarad svoje vjere
i vienja svoga Gospodara. On, iako se posvetio ovosvjetskim
poslovima, nikad ne zaboravlja svoju vjeru, niti odustaje od vienja
svoga Gospodara.
Hadis Ahmed b. Hanbela prevazilazi sve ove okolnosti da bi
objasnio posljednje momente ivota umirueg dok je u smrtnoj postelji,
odnosno na vratima ahireta i kada melek poinje da vadi duu da bi je
vratio njenom Gospodaru.
U ovim trenucima tegobe vjerniku dolazi radosna vijest koja mu
vraa radost, odnosno prijetnje koje grijeniku poveavaju jad...
U svjetlu ovih injenica pogledajmo sada hadis o izbijanju oka
meleku smrti od Musa, alejhi-s-selam. Melek je, doista, rekao Musau:
Odazovi se svome Gospodaru, tj. tvoj ivot je zavren, pa pripremi se
za predaju svoje due i povratak svome Gospodaru!
Da li ima ita u ovom povratku to bi srdilo Musa, alejhisselam? Oni koji brane hadis kau da Musa, kao i ostali ljudi, ne voli
smrt! Mi, meutim, smatramo da je preziranje smrti razumljivo u
normalnim okolnostima i kod obinih ljudi, ali kakav je njen smisao
nakon isteka roka ivljenja i dolaska meleka da vrati pozajmljenu stvar.
ta je to to je Musa prezirao do konanog vienja? Ovo
preziranje se preinailo u strah i srdbu koji su uinili da Musa izbije,
kao to kau, oko meleku smrti!
Branitelji hadisa kau da je Musa, alejhis-selam, oamario lik u
kojem se pojavio melek, a on je doao u liku ovjeka. Meutim, ovo
pobija stavak iz hadisa u kome se kae da je Allah, delleanuhu,
povratio meleku oko. Zar je Musa, alejhis-selam, bio nemoan da
eliminie oravost lika u kojem se melek pojavio?!
Musa, alejhis-selam, je traio da bude pokopan na dobaaj
kamena od Palestine, a njegov narod se plaio ulaska u nju. Da li je ovo
traenje, onda, izgovor za elju Jevreja danas da prenesu svoje umrle u
svetu zemlju?
40

Sluao sam kako kau da je ovaj hadis saznanje o nevienom.

Vjerovanje u nevieno je realnost ako je siguran izvor. Meutim,
nejasni kontekst i kontradiktoran iskaz su polje istraivanja erijatskog
pravnika da bi uvidjeli ta je tu istina. Lanci prenosilaca, a i sami tekst
ovakvih predaja treba biti izloen studioznom, promatranju i analizi.
Na kraju, ovaj i slini hadisi nemaju veze sa vjerovanjem i
nainom djelovanja. Oni su nepomini sa svoga mjesta, a ko ih ubraja u
vane praktine pouke islama. Ko e skinuo prainu s njih, ko je
zaokupio ljudsku panju njima, ko je proglasio nevjerstvom kolebanje o
njihovoj vjerodostojnosti?!
Zaista, neprijatelji islamskog buenja stoje iza ove besmislene
aktivnosti.
Imami odbacuju hadise iji su senedi vjerodostojni, ali u ijim
listovima se nalazi skrivena mahana, jer zbog tih nedostataka hadis ne
ispunjava uvjete vjerodostojnosti.

Optueni - nevin
Zbog toga nas udi predaja koja se biljei od Sabita, a on
prenosi od Enesa, da je neki ovjek osumnjien da je bio sa Marijom,
robinjom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Boiji
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: Boiji Poslanie, on je
ukopljenik, on nikako nema uda.
Nemogue je da se ovjek osudi na umorstvo zbog sumnje koja
nije utvrena, niti se osumnjieni ispitivao, niti je sasluana njegova
odbrana, nego je vrijeme dokazalo neispravnost te optube.
En-Nevevi, Allah se smilovao i njemu i nama, je pokuao
opravdati ovu predaju rijeima: Moda je ovjek bio licemjer i moda
je zasluio da bude ubijen iz drugog razloga.

41

A mi mu kaemo: Kada je to Boiji Poslanik, sallallahu alejhi

ve sellem, naredio da se ubijaju licemjeri? On to nikada nije uradio!
Nego je to ak zabranio!
Sam tekst jasno govori da se ovjek spasio smrti nakon to se
uvidjela njegova mahana zbog koje je nemogue njega osumnjiiti.
Znai li to da je bio zdrav da bi bilo dozvoljeno prosuti njegovu krv?
Ovakav sluaj negiraju sve osnove islama.
U hadisu se nalazi skrivena mahana koja je dovoljna da hadis
izgubi atribut autentinosti. erijatski pravnici, a ne znanstvenici hadisa
su ti koji su odbacili ove predaje.
Branitelj ove predaje kae da je ona moda izraz diskrecionog
prava sudije (ta'zira). I ovo razmiljanje se odbacuje. Da li je islam dao
pravo vladaru da ubija ljude zbog sumnje ili pria? Da li diskreciono
pravo dozvoljava prolijevanje krvi na besmislen nain? Mi nau vjeru
ubijamo ovakvim razumijevanjem i izlaemo biografiju naeg
Vjerovjesnika prepriavanju ljudi.

Da li je obznanjivanje smrti umrlog - haram?

Ono to, takoer, zahtijeva zdravo razumijevanje jeste smatranje
zabranjenim izvijee o smrti i odbacivanje izvjetavanja preko tampe
o smrti umrloga ili umrle.
Doli su mi neki studenti, govorei: Mi smo itali hadise koji
idu u potvrdu toga, pa na osnovu toga oni nijeu obznanjivanje
umrlica.
Rekoh: Pokueno obznanjivanje je ono koje predstavlja
ispoljavanje slavnih djela i dobroinstava, te uzdizanje osoba i porodica,
a za druge vrste obznanjivanja nema smetnje, nego su ak nuna...!
Oni rekoe: Ono to prenose Et-Tirmizi i Ibn-Made je
drugaije od onoga to govorite. Od Huzejfe, r.a., se prenosi da je rekao
42

na samrti: ...Kada umrem neka niko ne ui ezan za mnom, jer se bojim

da to ne bude obznanjivanje, a uo sam da je to Boiji Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, zabranio.
Ovako prenosi Et-Tirmizi, a Ibn-Made potvruje ovu predaju, s
tim to kae: Huzejfe je, kada mu je neko umro, rekao: Ne uite ezan
zbog njega, jer se bojim da to ne bude obznana, a uo sam Boijeg
Poslanika, sallallahu alejhii ve sellem, svojim uima da je zabranio
obznanjivanje!
Od Abdullaha b. Mes'uda se prenosi da je Boiji Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, zabranio izvjetavanje o smrti rijeima:
uvajte se izvjetavanja, jer je to predislamska praksa, a Abdullah
ree: En-na'ju (izvjetavanje o smrti) je uenje ezana za umrlim.
Mi, takoer, tvrdimo da je zabranjeno ono obznanjivanje uz koje
ide hvalisanje i oivljavanje pripadnosti odreenoj porodici, dok je
nemogue da obino obznanjivanje bude pokueno.
Veina hadisa koja je danas rairena meu omladinom i iz kojih
se deriviraju neispravni propisi su takvi, da ako uz potekoe i
prihvatimo njihov sened, tekst hadisa je potpuno neprihvatljiv.

Vrijednost Sirije
Proitao sam u El-Munzirijevom djelu Et-Tergibu vet-terhib
esnaest hadisa koji govore o vrlinama stanovnika Sirije.
Jedan od njih se prenosi od Zejd b. Sabita:
Jednog dana, dok smo bili kod Boijeg Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao nam je: Blago se Siriji, meleki Milostivoga ire
svoja krila nad njom.
Veina od esnaest hadisa su istoga smisla, a prenose ih EtTirmizi, El-Hakim, Et-Taberani, Ibn-Hibban, Ebu-Davud i Ahmed.

43

Mi volimo sve islamske zemlje i stanovnike svih smatramo

naom braom, pomo njima smatramo dugom, izdajstvo - nevjerstvom.
Predaje koje govore o prednosti jednih krajeva nad drugim, o
podstrekivanju na nastanjivanje i odravanje tih predjela su izreene
stoga to su njihove susjedne zemlje predstavljale opasnost za
muslimane ili su se pojavljivale pukotine na njenim granicama i
potrebni su bili ljudi koji bi ih uvrstili.
To je isto kao to se leukociti grupiu da bi zatitili tijelu od
bakterija kada je ranjeno ili se na njemu razvija ir.
Mobiliziranje snaga odbrane je ovdje sasvim razumljivo.
Meutim, kod normalnog tijela leukociti su ravnomjerno rasporeeni po
cijelom tijelu.
injenica je, pak, da su danas islamske zemlje ugroene sa
razliitih strana i da vojnici navaljuju na njih i sa istoka i sa zapada.
Kada je Palestina bila dijelom Sirije smatrali smo bjeanje iz nje
- grijehom, a ostajanje - borbom na Boijem putu.
Branitelji islama u Afganistanu, Filipinima i drugim zemljama
imaju ista prava kao i Arapi Palestine ili stanovnici Sirije, o emu se
govori u esnaest pomenutih hadisa.

Izdravanje ene tri puta razvedene

Omer, r.a., je zaokupljao svoju kao i panju onih koji su bili s
njim Kur'ani-kerimom i oporuivao borcima da ue Kur'an i da njemu
potpuno predani budu.
Jedno od pitanja u ijem se rjeavanju oslonio iskljuivo na
Kur'an jeste sluaj kojeg prenosi Ibn Ishak:
Sjedio sam sa Esvedom b. Jezidom u Velikoj damiji, a sa
mnom je bio i E-a'bi koji nam je ispriao sluaj Fatime b. Kajs: da joj
Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije dao pravo na
44

stanovanje, niti na izdravanje kada je po trei put dobila razvod braka.

Tada je Esved uzeo aku pijeska i bacio ga na njega, rekavi: Teko
tebi, kako moe tako neto govoriti?! Omer, r.a., je rekao: Mi
neemo zanemariti Objavu naeg Gospodara, niti praksu Vjerovjesnika
zbog izjave jedne ene za koju ne znamo da li je to tano upamtila ili
njega. Ona ima pravo na stanovanje i izdravanje. Allah, delleanuhu,
kae:
...ne tjerajte ih iz stanova njihovih, - a ni one neka ne izlaze -,
osim ako oito sramno djelo uine...28
Navedeni hadis Fatime razliito je shvaen kod erijatskh
pravnika. Hanefije ga odbacuju, hanbelije ga prihvataju, a malikije i
afije smatraju da ena tri puta razvedena ima pravo na stanovanje, ali
ne i na izdravanje.
Primjedba od strane hanbelija je da se tekst Kur'ana kojeg
navodi Omer odnosi na opozivi razvoj braka (talaki red'i), a ne na
neopozivi (talaki bain).
Kaemo onome koji eli da prostudira ovo pitanje kroz izvore da
je ono to nas interesuje to da je Omer, r.a., vanjski smisao Kur'ana
uzeo sebi za praksu koju treba slijediti.

Prisiljavanje djevojke na brak s onim koga ona ne voli

Iako smo u iznoenju primjera esto davali prednost jakom
miljenju nad sumnjivom predajom mnogo nas zaudi kada vidimo da
neko kod donoenja propisa zanemaruje i pravo i predaje.
Hadiski znanstvenici su suglasni da je Boiji Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao:
Ne moe se vjenati udovica dok se ne konsultuje, niti djevojka
bez iskazivanja svoje odluke.
28

Et-Talak, 1.

45

Boiji Poslanie, kako da iskae svoju odluku, upitae ashabi.

Moe i utnjom.
A u drugoj predaji se kae:
Udovica ima vie prava nad sobom nego njen zastupnik, dok e
se od djevojke traiti saglasnost, a to moe biti i utnja.
Od Ibn Abbasa, r.a., se prenosi da je neka mlada robinja dola
Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i obavijetila ga kako ju je
otac udao bez njene volje! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, joj je
dao mogunost izbora.
U drugoj predaji stoji da je neka djevojka ula kod Aie, r.a.,
rekavi: Otac me je udao za jednog mladia i eli da tako popravi svoje
bijedno stanje, a ja ga ne volim.
Sjedi dok ne doe Boiji Poslanik, ree joj h. Aia.
Kada je Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, doao i ona
ga obavijestila o navedenom sluaju poslao je po njenog oca i kada je
ovaj doao Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je prepustio odluku
djevojci. Ona tada ree: Boiji Poslanie, ja pristajem da uinim ono
to babo trai od mene, ali sam eljela da ukaem djevojkama da
roditelji nemaju prava da odluuju o njihovoj udaji.
Uprkos ovim navodima afije i hanebelije dozvoljavaju da babo
prisili svoju punoljetnu kerku na brak s onim koga ona ne voli!!!
Ovakvo gledanje smatram samo povinjavanjem obiajima poniavanja ene i omalovaavanja njene linosti.
Spomenuli smo da hanefije daju eni pravo da osobno uestvuje
u odabiru svog branog druga, povodei se za vanjskim znaenjem
kuranskog ajeta:

46

Svako ima osobno vienje kojim se rukovodi, a vi se potrudite

da druge, inei dobra djela, preteete! Ma gdje bili, Allah e
vas sve sabrati...29

29

El-Bekare, 148.

47

O SVIJETU ENA

Pokrivanje ene
elim savremenom pokretu islamskog buenja dvoje:
a) udaljavanje od grjeaka koje su iskvarile islamsku zajednicu,
oslabile je, a istovremeno obradovale njene neprijatelje.
b) davanje praktine slike islamu koja e odueviti posmatrae,
odstraniti drevne sumnje i uiniti da boanska Objava zasja u pravom
svjetlu.
alosti me da su neki od onih koji se vezuju za ovo buenje
poklekli u ostvarenju spomenuta dva cilja, i ak uspjeli da kod ljudi
izazovu strah od islama i tako omogue njegovim neprijateljima da oni
nairoko govore o njemu.
A sada da izloimo neke aspekte borbi koje su oni vodili ili
principe od kojih su se udaljili. Ponimo sa borbom za pokrivanje ene!
kae:

Proitao sam knjiicu u jednoj od drava Zaljeva u kojoj pisac

Islam je zabranio blud! Otkrivanje lica vodi k njemu, stoga je

ono zabranjeno, jer uzrokuje grijeh.
Kaem:
Islam je uinio obaveznim otkrivanje lica na haddu,
preporuio ga pri obavljanju svih namaza, pa da li se sa otkrivanjem lica
pri obavljanju dvije glavne osnove islama provociraju nagoni i uvodi
osoba u grijeh? Kako je daleko ova argumentacija!
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selem, je viao otkrivena lica
kod obreda hadda, u damijama, na pijacama i nema nijedne predaje

48

koja nareuje njihovo pokrivanje. Pa da li vie volite vjeru i ast nego

Allah i Njegov Poslanik?!
Da pogledamo sada Allahovu knjigu i hadise Njegova Poslanika
da bismo rasvijetlili razne aspekte ove teme:
1. Ako su lica pokrivena zbog ega onda da pravovjerni obaraju
svoje poglede, kao to se kae u Allahovim rijeima:
Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o
stidnim mjestima svojim; to im je bolje...1
Zar vjernici obaraju poglede kada ugledaju enu straga. Pogled
se obara kada se lice jasno ukae. esto ovjek vidi lijepu enu i
dunost mu je tada da svoj pogled ne povraa, kao to se to navodi u
hadisu: Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao Aliji, r.a.:
Ali, ne bacaj pogled za pogledom, prvi ti je dozvoljen, ali drugi nije.
2. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio onome
kome se pojavi elja za spolnim openjem nakon iznenadnog pogleda
da se, ako je oenjen, zadovolji enom koju ve ima, kao to to prenosi
Dabir, r.a., od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: Kada neko
od vas vidi enu pa mu se svidi, neka ode svojoj eni, jer e to odagnati
ono to se pojavilo u njegovoj dui.
A ako nema ene neka razmisli o boanskim rijeima:
I neka se suzdre oni koji nemaju mogunosti da se oene, dok
im Allah iz obilja Svoga ne pomogne!2
Kadi Ijad od znanstvenika svoga vremena prenosi da ena nije
obavezna da pokriva svoje lice dok eta ulicom, nego su mukarci duni
da obore svoje poglede, kao to im je to Allah, delleanuhu, naredio.
3. Jednog bajrama Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je
drao hutbu enama, a po njegovoj naredbi na musallu su doli
mukarci i ene, rekavi im: Dijelite sadaku, jer e veina vas, doista,

1
2

En-Nur, 30.
En-Nur, 33.

49

gorivo dehennemsko biti, a onda ena, smeih obraza, koja je sjedila

u sredini upita: Zato emo biti to to ree?
Zato to se mnogo tuite i to ste nezahvalne svojim
muevima, tj. ene esto poriu prava mueva, negiraju sav muevljev
trud u podizanju domainstva i od njih se moe uti samo tuakanje.
Prenosilac dalje kae:
... pa su poele udjeljivati svoj nakit, bacajui na Bilalov ogrta
svoje prstenje i naunice.
Pitanje je sada kako je prenosilac znao da je ena smeih obraza,
a smee je sredina izmeu crvenog i crnog. To je bilo mogue jedino
ako je lice bilo otkriveno.
U drugoj predaji se kae:
Gledao sam ene dok rukama bacaju svoj nakit u Bilalov
ogrta..., to znai niti je lice avret, a niti su ruke avret.
4. Neki kau: Naredba o otkrivanju lica kod hadda ili u
namazu ide u prilog miljenja da je lice nuno pokriti u ostalim
situacijama, te da je ena duna nositi zar i rukavice.
Na to kaemo: da li to znai - kad Allah, delleanuhu, naredi
hadijama da moraju biti gologlavi dok nose ihram, da se mimo toga
kape moraju nositi?! Ko to moe rei? Ko hoe nosit e kapu, a ko nee
ne mora.
5. Sehl b. Sa'd, r.a., prenosi da je neka ena dola Boijem
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla mu: Boiji Poslanie,
dola sam da ti se darujem.
Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pogleda, die svoj
pogled i spusti ga, zatim obori glavu, ne odgovorivi joj, a ona, kada
vidje da on nee nita odluiti, sjede.
U drugoj predaji se kae da ju je jedan od ashaba zaruio, ali
nije imao ta dati kao mehr, pa mu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, ree: Zatrai od nje ruku, pa makar i eljeznim prstenom...
Pria se zavrava njenom udajom za ovog ashaba.
50

Pitanje se postavlja zbog ega je Poslanik, sallallahu alejhi ve

sellem, dizao i sputao svoj pogled ako je ona bila pod zarom?!
6. Ibn Abbas prenosi da je Fadl bio iza Boijeg Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, kada je dola neka ena iz plemena Has'am
da ga pita, pa je poeo Fadl bacati pogled na nju, a ona na njega, a onda
je Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, okrenuo Fadlovu glavu na
drugu stranu, a ona ree: Boiji Poslanie, jedna od dunosti robova
prema Allahu, delleanuhu, je obavljanje hadda, a moj babo je
doivio duboku starost i ne moe da se odrava na jahalici, pa da li da ja
za njega obavim hadd.
Da, ree Boiji Poslanik.
Ovo se desilo na Oprotajnom haddu, tj. poslije ovoga nije
doao drugi, derogirajui hadis.
7. Aia, r.a., kae: Pravovjerne su prisustvovale sa
Vjerovjesnikom obavljanju sabahskog namaza, umotane u svoje
ogrtae, zatim bi se, kada bi zavrile namaz, upuivale svojim kuama,
a ne bi se prepoznavale zbog pomrine..., to znai da nije bilo
pomrine prepoznavale bi se poto su im lica bila otkrivena.
8. Boanske rijei: ... i neka vela svoja spuste na grudi svoje...
zahtijevaju dobro promiljanje. Da se mislilo na sputanje vela na lica
bilo bi reeno: ... i neka vela svoja puste na lica svoja...
Ipak, pokrivanje lica je jo uvijek simbol islamskog drutva i jo
uvijek zar ima tu uasnu poziciju koja mu se pripisuje.
Prilikom provoenja u praksu ovog razmiljanja ene su
prisiljene na ivenje vala sa otvorom za oi ili drugih koprena za donji
dio lica da bi ena mogla normalno hodati, jer sputanje vela odozgo
oteava i onemoguava normalno gledanje.
Zbog toga smatramo da navedeni ajet niukom sluaju ne govori
o pokrivanju lica!!
Nesumnjivo je da su neke ene u predislamskom periodu, pa i za
vrijeme islama, ponekad pokrivale svoja lica, izuzev oiju. Meutim,

51

ova praksa je izraz obiaja, a ne propisa, jer propisa nema bez

zakonodavnog teksta.
9. Na stav potkrepljuje, takoer, sluaj kada je neka ena dola
Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, poznata po imenu Umm
Hallad, nosivi zar na licu, pa je pitala za svog sina koji je bio ubijen u
jednoj od bitaka. Neki od ashaba Vjerovjesnika su se zaudili, pa su je
upitali: Dola si da pita za svog sina pod zarom?!
A dobra ena ree: Ako sam izgubila sina, nisam izgubila
stid...
uenje ashaba zbog zara ukazuje na to da njegovo noenje nije
bilo propisano.
10. Kau da slijedea predaja Aie, r.a., dokazuje da je zar
islamski obiaj, a ona glasi: Jahai su prolazili pokraj nas, a mi smo
bile u ihramima, pa kad bi doli do nas neke od nas bi sputale svoja
vela sa glava na lica, a kad bi nas proli - otkrivali bi ih.
Odgovaramo da je ovaj hadis slab s obzirom na lanac
prenosilaca, a kontradiktoran drugim hadisima s obzirom na sam tekst,
pa se s toga on ne moe koristiti kao argument.
udno je da ovaj odbaeni hadis zagovornici zara propagiraju, a
odbacuju drugi daleko bolji hadis Aie, r.a., u kome se kae da je Esma
b. Ebi Bekr, r.a., ula kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u
prozirnoj haljini, pa se Poslanik od nje okrenuo, rekavi:
Esma, eni kada dostigne punoljetstvo, ne smije da se vidi nita
izuzev ovoga, pa je pokazao na lice i ruke.
Mi znamo da je ovaj hadis mursel, ali ga ojaavaju druge
predaje, a sam je jai od hadisa koji mu je prethodio.
11. Najbolji dokaz da je otkrivanje lica dozvoljeno jeste predaja
koju biljei Muslim da je Sebi'a b. el-Haris obudovila, a bila je nosea,
pa se nakon nekoliko dana i porodila. Dotjerala se, tada i uljepala za
zaruke! Doao joj je Ebu es-Senabil, jedan od ashaba, i rekao: ta si se
to uljepala? Da li se moda eli udati? U tom sluaju, tako mi Allaha,
mora ekati etiri mjeseca i deset dana.
52

Sebi'a ree: Nakon to mi je to rekao, kada je omrknulo,

skupila sam svoju odjeu pa sam otila Boijem Poslaniku, sallallahu
alejhi ve sellem, i upitala ga o tome, a on mi ree da sam slobodna im
sam se porodila. Rekao mi je da se udam ako to elim.
ena je bila surmali oiju i oknivenih prstiju, a Ebu es-Senabil
nije njen mahrem kojem je, s obzirom na rodbinstvo, dozvoljeno da vidi
njene ukrase.
Sve okolnosti ukazuju na atmosferu u kojoj je dozvoljeno
otkrivanje lica. Ovo se desilo nakon Oprotajnog hada i zbog toga
nema mjesta derogaciji propisa ili njegovu ponitavanju.
Svjestan sam da ovdje ima onih koji sve ovo to smo rekli
negiraju. Neki koji govore o islamu daleko su pesimistikije raspoloeni
prema njemu, nego li i sami Rimljani.
Oni gledaju na vrijednosti ovoga i budueg svijeta kroz
uveavanje zastora i prepreka tjelesnom nagonu.
Allah zna da ja, iako se oslanjam na vlastito miljenje, mrzim
razilaenja i odvajanje od ostalih, volim biti sa zajednicom. Ja
zanemarujem svoje miljenje koje inae zastupam zarad elje da
ostanemo na jedinstvu ummeta Resulullahovog.
Da li je miljenje koje sam izrekao samo moje miljenje?!
Ne, ni u kom sluaju. To je stav etiri velika erijatska pravnika
i miljenja najpoznatijih mufessira.
Protivnici otkrivanja lica iskazuju miljenje koje je slabije i
ponaaju se prema svim pitanjima ene na nain koji potresa duhovno,
kulturno i socijalno egzistiranje ummeta koje izjeda neznanje i
devijacije, to je enu osudilo na odgojnu i obrazovnu smrt.
Islamski znanstvenici etiri velike erijatske pravne kole
smatraju da enino lice nije - avret. Donijeu ovdje nekoliko predaja
velikih mufessira koji su sljedbenici ovih kola.
Ebu Bekr el-Dessas, hanefija, tumaei Allahove rijei:

53

A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu

o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa
njihovih vidi ita osim onoga to je ionako spoljanje...3
smatra da se pod ovim podrazumijevaju lice i ake, jer je surma
ukras lica, a kna i prsten ukras prstiju, pa ako je dozvoljeno gledati u
ukrase lica i aka, to nuno zahtijeva mogunosti gledanja u lice i ake.
El-Kurtubi, malikija, pak, kae:
Poto su veinom lice i ake otkriveni i po obiajnom i po
vjerskom pravu, kao to je primjerice u namazu i na haddu, sasvim je
valjano da se izuzee navedeno u ajetu odnosi na njih.
El-Hazin, afija tumaei izuzimanje u ajetu navodi miljenja
Se'id b. Dubejra, Ed-Dahhaka i El-Evzaija koji kau da se to odnosi na
lice i ake.
Ibn Kesir, selefija, kae da je mogue da Ibn Abbas i njegovi
istomiljenici ele dio ajeta: ...ono to je ionako spoljanje... tumaiti
licem i akama. Ovo miljenje je poznato kod veine islamskih
znanstvenika.
Ibn Kuddame u djelu El-Mugni kae, a on je hanbelija: ena je
sva avret, osim lica, a o akama postoje dvije predaje.
Zavriemo sa miljenjem Ibn-Derira et-Taberija koje navodi u
svom Velikom tefsiru:
Najtanije miljenje o ovome, tj. o spomenutom izuzeu o
dozvoljenim enskim ukrasima, jeste da se to odnosi na lice i ake, a
podrazumijevaju surmu, prsten, narukvicu i knu. Ovo smatramo
najjaim miljenjem, jer je suglasno stavu islamskih znanstvenika da
svaki klanja pokriva svoj avret u namazu. ena moe da otkrije svoje
lice i ake u namazu, a da ostale dijelove tijela pokrije. Ono to nije
avret, nije zabranjeno otkrivati.
Hanefijski mezheb licu i akama pridodaje jo noge do lanaka,
ne smatrajui to grijehom.
3

En-Nur, 31.

54

Nakon ovih citata urimo da upozorimo da je islamsko drutvo s

propisima od Allaha, delleanuhu, o oblaenju i javnom ponaanju
neto sasvim drugo od evropskog drutva sa kranskim i
komunistikim utjecajima, jer je ovo potonje blisko istoj
materijalistikoj misli i nezasienoj ivotinjskoj slobodi.
Odjea u Evropi slui za isticanje, ne za pokrivanje; ukraava se
za ulicu, a ne za dom; mijeanje ljudi i ena ne poznaje brane, ni
bogobojaznost. Osamljivanje je olakano onome ko ga eli. Zakon ne
smatra blud prekrajem sve dok je uz obostrano zadovoljstvo, dok su
porodice gotovo samo mrtvo slovo na papiru!!!
Islam je neto sasvim drugo i potpuno se razlikuje od ove
besmislene, nevjernike ideologije. Da li smo lijepo izgradili drutvo
koje poiva na Allahovim odredbama?!
Mi smo od islama stvorili sliku koja izaziva prezir. U govoru
jednog poznatog islamskog misionara se veli:
hadis.4

ena iz kue izlazi zhog braka ili smrti, a zatim je spomenuo

Nekoj eni je teko obolio babo, pa je traila dozvolu od mua

da ga obie, a on joj nije dao! A kada je babo umro traila je da
prisustvuje denazi i da bude s porodicom kada denaza poe, pa joj
4

Tekst hadisa kako ga navodi Abdullah b. Humejd od Sabita, a on od Enesa, glasi:

Neka je ena bila udata, pa joj se otac razbolio, te je otila Vjerovjesniku, sallallahu
alejhi ve sellem, rekavi: 'Boiji Poslanie, babo mi je bolestan, a mu mi ne
dozvoljava da ga obiem!'
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, joj ree: Posluaj svoga mua!
Babo joj je umro, pa je traila dozvolu od mua da mu ode na denazu, meutim, mu
joj nije dozvolio. Pitala je za to vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a on joj je
rekao: Posluaj svoga mua!
Posluala ga je i nije otila na denazu. Tada joj je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: Allah je oprostio tvome babi zbog tvoje poslunosti svome muu.
Spomenuti hadis ne poznaju pouzdani prenosioci. On prekida ono to je Allah,
delleanuhu, naredio da se odrava! Oslabljava ispunjenje obaveze prema
roditeljima. Cilj mu je da ena nikada ne izae iz svoje kue. Cilj kojeg islam negira,
poto se u vjerodostojnom hadisu kae: Allah vam je, doista, dozvolio da izlazite
zbog vaih potreba.

55

ponovno nije udovoljio. Kada je to spomenula Boijem Poslaniku,

sallallahu alejhi ve sellem, rekao joj je: Allah je, doista, oprostio tvome
babi zbog toga to si posluala svoga mua.
Je li se ovako izlae naa vjera?! Zatvorom za enu kojim
prekida ono to je Allah, delleanuhu, naredio da se odrava?
Stiglo mi je pismo od jedne studentice kojoj babo zabranjuje da
se upie na fakultet, u kome se, izmeu ostalog kae:
Na babo meni i mojim sestrama, djevojkama, kae: Allah vas
je ive pokopao i ja vam neu dopustiti da izlazite kako hoete!
Ovako nerazumni babo razumijeva kur'anski ajet:
U kuama svogjim boravite i ljepotu svoju, kao u davno
pagansko doba, ne pokazujte...5

ena, porodica i javne slube

Prezirem kue bez domaica. Domaica je, zbilja, dua koja
unosi sreu i ljubav u sve uglove svoga doma i pomae u formiranju
ovjeka. Sve ono to odvodi enu od ove obaveze zahtijeva
promiljanje i razmatranje.
Pored ove injenice, ja se grozim nad zakopavanjem male
enske djece, zakopavanjem gotovih darova od kojih je nadati se dobru
i njenoj porodici i cijeloj drutvenoj zajednici.
Kako usaglasiti ove suprotnosti?
Da se, prije svega, sloimo na tome da je poniavanje enskog
roda grijeh, kao to je grijeh izbaciti je na ulicu da bi bila preputena
bolesnoj ivotinji koja je u krvi pojedinaca!

El-Ahzab, 33.

56

Prava vjera odbija obiaje zajednica koje enu dre u pritvoru i

koje joj stjenjavaju omu oko vrata i vrlo su krte u pitanjima njihovih
prava. Isto kao to odbacuje obiaje drugih naroda koji su ast uinili
dozvoljenom ispaom i zanemarili sve Allahove propise kada su pustili
niske nagone da se ispoljavaju koliko hoe.
ena moe da radi unutar i van kue, samo se, meutim, trae
generacije za ouvanje budunosti porodice, kao to se trai ispunjenje
sredine bogobojaznou i neporonou u kojoj e ena obavljati posao
kojim je obavezana.
Ako imamo sto hiljada ljekara ili sto hiljada profesora, nema
smetnje da pola ovoga broja budu ene. Bitno je u islamskom drutvu
uspostaviti nain ponaanja koji nam je oporuio erijat kojim se
uvaju Allahove granice. Zato nema ni govora o otkrivanju ili
raskalaenosti, nema mjesta upropaavajuem, bestidnom mijeanju
mukaraca i ena, niti ima mjesta osamljivanju sa osobom koja nije
mahrem:
... To su Allahovi propisi, pa ih ne naruavajte! A oni koji
Allahove propise naruavaju, nepravedni su...6
Osnova za koju treba da se veemo i u okrilju koje treba da
budemo je kua. Ja sam oajan zbog onih koji zapostavljaju djecu zbog
javnih slubi, pa ak dok su i u kolijevci.
Majini uzdasi duboko utjeu na sazrijevanje vrlina kod djeteta i
brigu o njegovu razvoju. Trebalo bi da pronaemo hiljadu naina za
pribliavanje ene njenoj prvotnoj obavezi, a ovo nam je lahko ako
shvatimo vjeru na pravi nam, a odbacimo devijacije i ekstremnost.
Poznajem vrijedne majke, direktorice uspjenih kola. Poznajem
vjete doktorice koje su ast svojih porodica i radnih mjesta, a iza svega
toga stoji ispravno vjerovanje.
Primijetio sam da je ena, Jevrejka, uestvovala u sramnom
porazu koji smo doivjeli i u formiranju izraelske drave na naim
leevima. Ona je obavila drutvene i vojne obaveze prema svojoj vjeri.
6

El-Bekara, 229.

57

Kao to je, takoer, Jevrejka vodila svoj narod i ponizila mnoge arapske
voe zbog sramnih namjera i njihove nemoi u ratu od est dana, a i
kasnijim ratovima...
Na sjeveru Afrike i drugim krajevima zamijetio sam kako
kaluerice i druge udate i neudate ene slue s velikim entuzijazmom i
bezgraninom hrabrou kristijaniziranju stanovnitva.
Moda ne zaboravljamo ni doktoricu koja je ostala u
palestinskim izbjeglikim logorima, bdjela nad bolesnima i podnosila
jedenje leina ljudskih i ivotinjskih, a zatim je sa nekolicinom arapske
djece pred kraj opsade otila u Englesku da bi tamo nastavila njihovo
lijeenje.
Ovdje imamo enske svjetske aktiviste na asnim poljima i nije
doputeno zaboravljati ih kada vidimo aljkavost i besposliarenje na
drugim poljima.
Vjerska i drutvena borba koju vode nemuslimanke podsjetila
me na nau zemlju ili zemlje izvan naih granica, zemlje na veliku
borbu koju su vodile pravovjerne prve generacije za pobjedu islama.
One su progonstvo vjere prihvatile hrabro, preselile se i sklonile
u Medinu kada je to nareeno; jutrom i veeri, tokom svih godina ile
su u Vjerovjesnikovu damiju obavljati namaz, a kada je situacija
iziskivala borbu - borile su se. Prije toga obavljale su bolniki posao,
pomagale su borcima u svemu onome to im je trebalo.
U posljednjim stoljeima poloaj ene je vrlo lo. Njoj se
pripisuje nepismenost i opi ljudski nazadak. Meutim, ja osjeam da
su jasni kur'anski propisi potpuno zanemareni, jer se odnose na interese
ene. Jedan od njih je da ena samo na papiru dobiva svoje nasljedstvo i
samo na papiru se konsultuje pri udaji.
Poslije svakog stohiljaditog razvoda braka mogue je nai da se
izdrava razvedena ena, a Allahove, delleanuhu, rijei:

58

Rasputenicama pripada pristojna otpremnina, dunost je da

im to daju oni koji se Allaha boje!7
su samo govor za uenje...
Tjeranje ene zbog iznenadnog hira je uobiajena pojava, a
Allahove rijei:
A ako se bojite razdora izmeu njih dvoje, onda poaljite
jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njezine
porodice...8
su samo mrtvo slovo na papiru...
ena je tako nisko pala i tako malo vrijedna, da se zbog nje ne
moe sastati ni mirovno vijee! elja da se ena otjera ne dozvoljava da
joj se neto suprotstavi.
Javno sam kritikovao da se grjeka mukarca oprata, a ena
svoje grjeke krvlju plaa!!!
Svjetski kolonijalizam u svom posljednjem naletu na nas je
iskoristio ovu devijaciju i poveo bespotedni rat protiv islamskog
uenja, kao da je jadni islam odgovoran za anarhiju koja vlada meu
njegovim sljedbenicima.
Ono to izaziva uenje jeste da oni koji brane islam i govore u
njegovo ime staju da brane ovu naslijeenu anarhiju, jer oni
nevjerovatnom glupou smatraju da je islam ta anarhija!
Ludost je zbilja umjetnost, kao i samo neznanje!
Temelji na kojima poiva odnos izmeu mukaraca i ena
ogledaju se u kur'anskim ajetima:
...Nijednom trudbeniku izmeu vas trud njegov neu ponititi,
ni mukarcu ni eni - vi ste jedni od drugih...9

El-Bekara, 241.
En-Nisa, 35.
9
Alu-Imran, 195.
8

59

Onome ko ini dobro, bio mukarac ili ena, a vjernik je, Mi

emo dati da proivi lijep ivot, i doista emo ih nagraditi
boljom nagradom nego to su zasluili.10
i hadisu plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ene su
sestre mukaraca.
Ovdje imamo stvari o kojima u vjeri nije navedena ni naredba ni
zabrana, a one predstavljaju milost koju je Zakonodavac preutio da bi
nam pruio slobodu raspolaganja. Niko u ovome svoje miljenje ne
moe smatrati vjerom, to je samo miljenje i nita vie. Zbog toga
vjerovatno raduju rijei Ibn Hazma: Islam, doista, ne uskrauje eni da
zauzme bilo koji poloaj, izuzev funkcije halife.
uo sam reakciju na ovaj stav Ibn Hazma da se on suprotstavlja
Allahovim, delleanuhu, rijeima:
Mukarci vode brigu o enama, zato to je Allah dao prednost
jednima nad drugima i zato to troe imetke svoje...11
Ajet, po miljenju ovih, govori da nije dozvoljeno da ena biva
nadreena ovjeku u bilo kom poslu!
Ovaj odgovor se odbacuje. Onaj ko proui zavretak ovog
plemenitog ajeta spoznae da pomenuta prednost pripada ovjeku u
kui, odnosno unutar njegove porodice.
Kada je Omer, r.a., povjerio inspekcijsku upravu nad tritem u
Medini E-ifi, njene kompetencije su se protezale na sve trgovce i
mukarce i ene. Ona je odreivala ta je dozvoljeno, a ta je
zabranjeno, uspostavljala pravdu, a sprjeavala nesuglasja.
Ako ovjek ima suprugu doktorku on nema utjecaja na njen
profesionalni posao, i on ne treba da ima nadzor nad njenom radnom
obavezom u bolnici.
Kae se da je Ibn Hamzov stav obezvrijeen hadisom: Propao
je narod ijim poslovima je upravljala ena.
10
11

En-Nahl 97.
En-Nisa, 34.

60

Predavanje poslova muslimana u ruke ena izlae islamski narod

propasti, zbog toga im ne treba povjeravati ni manje ni vee slube.
Meutim, Ibn Hazm smatra da se hadis odnosi samo na
vladavinu dravom, a sa ostalim slubama on nema veze.
elimo baciti dui pogled na navedeni hadis. Nismo zagovornici
da ene budu predsjednice drava ili vlada, mi samo elimo jedno: da
dravom ili vladom upravlja najsposobnija osoba u narodu.
Razmiljao sam o tematskom hadisu. Znam da je vjerodostojan i
lanac prenosilaca i sam tekst hadisa, ali na ta se on odnosi?
Kada se Perzija ruila pod napadima islamskih osvajaa njome
je vladala despotska, zlokobna carica. Vjera - idolopoklonika!
Vladarska porodica ne poznaje savjetodavno tijelo, ne potuje suprotno
miljenje, odnosi meu porodicom su krajnje loi. Mogue je bilo da
ovjek ubije svoga oca ili brata samo da bi ostvario svoj cilj, a narod je
ponizan i pokoran.
Bilo je mogue da, nakon poraza persijske vojske od
Vizantinaca koji su ostvarili izvanrednu pobjedu nakon tekog poraza i
nakon to se drava poela smanjivati, da vlast preuzme vojni
komandant koji e zaustaviti seriju poraza. Meutim, politiko
idolopoklonstvo je uinilo narod i dravu nasljedstvom djevojke koja
nita nije znala. To je bio dovoljan dokaz da zemlja ide u propast.
Komentariui sve ovo mudri Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem izgovara svoje istinite rijei, a one su bile opis spomenutih
okolnosti. Meutim, da se o poslovima savjetovalo u Perziji, da je ena
bila mudra kao Goldi Mayer, Jevrejka, koja je vladala lzraelom i
zadrala vostvo vojnim aktivnostima u rukama svojih komandanata,
drugaiji bi bio komentar postojeih prilika.
Moe pitati: ta to sada znai? A ja odgovaram da je
Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem uio ljudima u Mekki suru EnNeml i pripovijedao im kroz ovu suru sluaj kraljice od Sabe koja je
vodila svoj narod srei i vjeri svojom mudrou i otroumnou.

61

Zbog toga je nemogue da je Poslanik, sallallahu alejhi ve

sellem izrekao propis u hadisu koji se suprotstavlja Objavi. Belkisa je
vladala prostranom kraljevinom, a pupavac je opisuje slijedeim
rijeima:
Vidio sam da jedna ena njima vlada i da joj je svega i svaega
dato, a ima i prijesto velianstveni.12
Sulejman, alejhis-selam, ju je pozvao u islam, a zabranio joj je
oholost i inat. Kada je primila njegovo pismo kolebala se oko odgovora
na njega. Traila je savjet od svoje svite koji su joj rado pomagali pri
svakoj odluci koju je donosila, govorei:
Mi smo vrlo jaki i hrabri - rekoe oni - a ti se pita. Pa, gledaj
ta e narediti!13
Ova savjesna ena se nije zanijela svojom moi i pokornou
svoga naroda, nego je rekla: Iskuaemo Sulejmana da vidimo da li je
silnik koji trai mo i borbu ili je vjerovjesnik koji nosi vjeru i djeluje
na njenom irenju.
Kada se srela sa Sulejmanom, alejhis-selam, ostala je pri svojoj
otroumnosti i pronicljivosti donoenja odluke prouavajui njega,
njegovo htijenje i djelovanje, pa joj je postalo jasno da je on
vjerovjesnik dobri. Sjetila se pisma kojeg joj je poslao:
Od Sulejmana je i glasi: "U ime Allaha, Milostivog,
Samilosnog, ne pravite se veim od mene i doite da mi se
pokorite!14
Zatim je odluila da odbaci prvotno idolopoklonstvo i ue u
Allahovu vjeru, rekavi:
Gospodaru moj, ja sam se prema sebi ogrijeila i u drutvu sa
Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!15
12

En-Neml, 23.
En-Neml, 33.
14
En-Neml, 30-31.
15
En-Neml, 44.
13

62

Da li je propao narod kojim je vladala ena ovakvih svojstava?

Ova ena je, doista, asnija od ovjeka koga je Semud pozvao da ubije
devu i da se usprotivi njihovu vjerovjesniku:
Ali oni pozvae jednog od svojih, pa se on spremi i prekla je - i
kakve su bile kazna Moja i opomene Moje: Mi poslasmo na njih
jedan jedini krik, i oni postadoe poput zdrobljenog suhog lia
koje sakuplja onaj koji ima tor. A mi smo uinili Kur'an
dostupnim za pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?16
Po drugi put naglaavam da nisam od zagovornika da ene
zauzimaju visoke poloaje, jer je zbilja malo savrenih ena i samo
sluaji ih otkrivaju. Sve to elim je tumaenje hadisa koji se navodi u
brojnim djelima i eliminiranje kontradiktornosti izmeu Kur'ana i nekih
hadisa koji se razumijevaju na pogrean nain! Nakon toga elim
eliminirati suprotnosti izmeu hadisa i historijskih injenica.
Engleska je svoje zlatno doba dostigla u vrijeme kraljice
Viktorije, a ona je i danas pod vlau kraljice i premijerke17 i ubraja se u
vrh privrednog procvata i politike sigurnosti. Gdje je ta propast koja
treba da zadesi one koji izaberu ene?!
Na drugom mjestu sam govorio o tekim nedaama koje su
pogaale muslimane na indijskom potkontinentu od Indire Gandi i kako
se muslimanski narod podijelio na dva dijela, a njen narod postigao ono
zaim su udjeli.
Tada se vratio maral Jahja-han koji je zemlju poveo u propast.
Nedae koje su zadesile Arape u vrijeme kada je Goldi Mayer
vladala svojim narodom su se desile i to je svren in. Mi trebamo novu
generaciju koja e ih otkloniti! Ovaj sluaj nije vezan za enu ili
mukarca, to je primjer odgoja i izuzetne nadarenosti.

16

El- Kamer, 29-32.

Djelo je pisano kada je premijerka Velike Britanije bila Margaret Taer (prim.
prev.)
17

63

Indira je sprovela izbore da bi vidjela da li e je njen narod

izabrati ili ne? Izgubila je na izborima koje je sama podstakla! Zatim je
njen narod doao sebi i izabrao je bez ikakve prisile, svojevoljno!
Muslimani su se, pak, specijalizirali za lairanje izbora da bi
zadobili vlast i njene dobiti uprkos volji naroda.
Koja je onda od ove dvije skupine blia Allahovoj panji,
pomoi i namjesnitvu na Zemlji? Zato se ne prisjetimo Ibn Tejmijinih
rijei: Allah e, zbilja, potpomoi nevjerniku dravu nad dravom
muslimana zbog nepravdi koje se u njoj provode.
Kakav je ovdje utjecaj pola? ena, vjernica je bolja od bradonje,
nevjernika!!! Muslimani danas ine blizu petinu stanovnika Zemlje, pa
kako oni svoju vjeru izlau ostalima?!
Prije svega treba da se zainteresiraju sastavnim dijelovima,
glavnim odredbama i uzvienim ciljevima svoje vjere! Onim to je
islam preutio oni nemaju pravo optereivati druge, bez obzira to su se
sami od ranije navikli na to!
Mi nismo zaduni da prenosimo obiaje plemena Absa i
Zubjana u Ameriku i Australiju, nego smo zadueni da prenosimo sami
islam.
Narodi se susreu na bitnim stvarima! Sjeti se da Englezi
preferiraju lijevu stranu puta za razliku od svih ostalih Evropljana,
meutim, to nema nikakvog odraza u Atlantskom savezu, niti u
ustrojstvu evropske unije!
Poto su se erijatski pravnici razili u miljenjima gotovo po
svakom pitanju, nuno je da mi odaberemo propis koji je najblii naim
obiajima.
ena u Evropi direktno uestvuje u sklapanju braka, ona ima
individualnost koje se ne odrie. Na cilj nije da uz osnove islama
Evropljane obavezujemo miljenjem Malika ili Ibn Hanbela, ako je Ebu

64

Hanifin stav18 - blii njihovim izvorima, jer to bi bilo cjepidlaenje i vid

odvraanja od Allahova puta...
Ako su se oni zadovoljili da ena bude vladar, sudija, ministar ili
ambasador, oni imaju pravo na ono to hoe, a mi imamo erijatskopravne stavove koji to dozvoljavaju, zato onda prisiljavali nu bilo ije
miljenje?!
Oni koji zdravo ne rasuuju moraju zaepiti svoja usta da ne
tete islamu hadisom kojeg ne shvaaju ili shvaaju, ali mu se
suprotslavlja jasno slovo Kur'ana!

ena i damija
Zajednica je jedan od simbola islama te je otkako je
uspostavljeno islamsko drutvo, damija postala vrelo njegovih
aktivnosti i stjecite njegovih sinova; u njoj su se susretala lica i ruke
stiskale i sastajalo se na ljubavi i meusobnom potpomaganju...

Hanefije kau: Kur'an je prepustio sklapanje braka eni, rekavi: ... dok ne sklopi
brak s drugim muem... (El-Bekara, 230.) ...vi niste odgovorni za ono to one, po
zakonu, sa sobom urade... (El-Bekara, 234.)
Njeno neposredno sklapanje braka je pravno valjano, a ako se staratelj tome protivi
sudija e posredovati u sporu. Oni odbacuju hadis: Koja god ena neposredno sklapa
brak, njen brak je nitavan, nitavan, nitavan, jer se on suprotstavlja jasnom slovu
Kurana.
Neki uai Kur'ana odbacuju stav Ebu Hanife jer, kako oni kau, sintagma ...dok ne
sklopi brak s drugim muem se odnosi samo na spolno openje, tj. dok ne opi s
drugim ovjekom. Meutim, ovo protivljenje je nerazumno i udno.
Da li se traeno sklapanje braka upotpunjuje bludom ili branom vezom?
Ne smatram razumnim onoga koji kae da ena nakon poinjenog bluda postaje
dozvoljena prvom muu. Nakon toga ne ostaje drugo nego da se rije tenkiha... odnosi
i na sklapanje braka i na spolni odnos, istodobno, meutim, privrenost pravnoj koli
tjera njene pripadnike na vrlo neobine zakljuke!!!
18

65

Pravovjerni stajae u vrstim safovima ispred Allaha Uzvienog,

noga uz nogu, rame uz rame, a krasila ih je skruenost prilikom sluanja
Kur'ana, slavljenje i velianje Allaha na ruku'u i seddi... Utjecaj
namaza na razmiljanje i ponaanje je jako velik. Uenje Kur'ana
podie moral i razvija bogobojaznost. Stalno meusobno vianje uva
ope i line odnose i to je sve uinilo da dani prolaze, a pripadnici
islama se sve vie zbliavaju.
A zatim, druga stvar, pokvarenjaci su na ovom svijetu stvorili
atmosferu materijalizma, gramzivosti i sitnih interesa kojima pune svoje
klubove, koja je zagospodarila njihovim putevima, stvorila im navike,
poveala jaz izmeu njih i Allaha i ojaala njihovo nevjerstvo.
Zbog toga je nuno da pravovjerni stvore istiju atmosferu
kojom e podii spomen na Allaha, i u kojoj e se uti zakoni istine, a
vjerovanje u nevieno pretvoriti u uobiajene injenice, ne u udne
matarije. Stoga je zajednica obiljeje vjere! Neki erijatski pravnici
smatraju da je zajedniko obavljanje namaza farz (stroga pojedinana
obaveza) kod svih pet dnevnih namaza i ta obaveza spada tek s valjanim
razlogom. Meutim, veina sljedbenika Muhammeda, alejhis-selam,
smatra da je zajedniko obavljanje namaza pritvreni sunnet.
Da li je demat jednako pritvreni sunnet i mukarcima i
enama? Ovakav stav imaju zahirije, meutim stvar zahtijeva duboko
promiljanje.
U vjerodostojnom hadisu se kae da je ena pastirica u svome
domu i da je ona odgovorna za svoje stado! Nema sumnje da briga o
djeci, poglavito dojenje i pospremanje kue da bi se doekao mu koji
se vraa s posla zadrava enu od uestvovanja u zajednikom
obavljanju pet dnevnih namaza. Na osnovu toga smatramo da je enino
prisustvovanje dematu mogue tek nakon zavravanja kunih poslova.
Pa kada izvri svoje obaveze njenom muu nije dozvoljeno da joj
sprijeava odlazak u damiju, jer se u hadisu kae: Ne spreavajte
Allahove robinje da odlaze u Allahove damije.
Mi sigurno znamo da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, odredio jedna vrata na damiji, posebice za ene. Podigao ih je
66

uz posljednje safove u damiji i ona su bila enama zatita pri injenju

ruku'a i sedde i odbijala su mukarce koji su bili blizu njihovim
safovima, kao to su zadravale ene koje su se suvie pribliavale
safovima mukaraca. Safovi enski su ostali u damiji za svo vrijeme
ivota Poslanikova, za vrijeme hulefai-raidina i niko se tome nije
protivio, formirali bi se sa zorom, a rasputali nakon jacije.
esto je uspostavljano vie safova za teravih namaz u ramazanu
za ene, a poznato je da je njihovo uestvovanje u obavljanju bajram
namaza i sluanje hutbe simbol islama. Meutim, procvatu kojeg je
islam potaknuo u svijetu ene poela se suprotstavljati slabost i
zamiranje kao rezultat izmiljanja hadisa o zabrani obrazovanja ene da
bi ona ostala nepismena!
Zbog koga je uveden ovaj neznaboaki obiaj?!
Ako se polovina islamskog naroda prisili na neznanje i sljepilo,
kako e se razvijati naredne generacije?
Zatim je rairen drugi hadis koji enu potpuno odbija od
zajednikog obavljanja namaza u damiji, nego ak trai od ene, kada
eli obaviti namaz u kui, da bira osamljenija i mranija mjesta. Njen
namaz obavljen u podrumu je vrijedniji od namaza obavljenog u sobi, a
namaz obavljen u tami, bolji je od onog obavljenog na svjetlu!
Prenosilac ovog hadisa zabacuje za lea praktini, autentini
sunnet koji se prenosi od donosioca Objave. Gleda se na klanjaicu kao
da je ona neprijatnost koju treba ograniiti nato manje i udaljenije
mjesto. Da proitamo taj neobini hadis, kako ga spominju Ibn
Huzejme i drugi:
Od Umm-Hamide, ene Ehu-Hamida es-Saidija se prenosi da
je ona dola Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: Boiji
Poslanie, ja doista volim obavljati namaz za tobom.
Ja znam da voli obavljati namaz za mnom. Ali tvoj namaz u
spavaoj sobi, bolji je od obavljenog u dnevnoj, a namaz u dnevnoj,
bolji je od onog u dvoritu. Onaj u dvoritu je bolji od namaza

67

obavljenog u mahalskoj damiji, a namaz obavljen u mahalskoj damiji

holji je od onog obavljenog u mojoj damiji.
Prenosilac, dalje, kae:
Pa sam naredio i napravljen joj je mesdid u najudaljenijem i
najmranijem dijelu kue i u njemu je klanjala sve dok se nije srela sa
Uzvienim Allahom.
Namaz obavljen u spavaoj sobi je vrijedniji od obavljenog u
dnevnoj?! Namaz obavljen u dnevnoj sobi je vrijedniji od namaza u
dvoritu; a namaz u dvoritu vrijedniji je od onog obavljenog u
mahalskoj damiji!? Sve to je prostor manji, udaljeniji, divljiji to je
namaz vrjedniji?!
Ibn Huzejme je poglavlje u kojem spominje ove propise naslovi
sa Namaz ene u kui je bolji od onog obavljenog u Poslanikovoj
damiji, a rijei Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem:
Namaz obavljen u mojoj damiji je bolji od hiljadu namaza
obavljenih u drugim damijama, komentira da se odnose samo na
mukarce, a ne i na ene!
Odmah se postavlja pitanje, ako je ovo istinito zato je onda
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio ene da za svo vrijeme
njegova ivota od zore do iza jacije prisustvuju zajednikom obavljanju
namaza? Zato je samo za njih odredio jedna vrata na damiji? Zato ih
nije postavjetovao da ostanu u kuama umjesto tog uzaludnog truda?
Zato je skratio sabah namaz na dvije krae sure kada je uo pla
novoroeneta da majka ne bi na njega mislila u namazu? Zato je
rekao: Ne spreavajte Allahove robinje da posjeuju Allahove
damije. Zato su hulefai-raiduni zadrali enske safove u damijama
i nakon smrti plemenitog Poslanika?
Ibn Hazm je umirio sebe i druge kada je hadise koji spreavaju
enama odlazak na namaz u damiju proglasio lanim i ubrojio ih meu
nitavne: Znanstvenici terminologije kau: Hadis se smatra azom
kada se pouzdani prenosilac sukobljava sa pouzdanijim, a ako
prenosilac nije pouzdan, nego slab - onda je hadis munker ili metruk.
68

Ni u Buharijinom, ni u Muslimovom Sahihu se ne nalazi nita

to ide u prilog spreavanju ene da obavlja namaz u damiji. Svi hadisi
su odbaeni, a kako da ne budu kada se slabi prenosilac suprotstavlja
praktino sasvim autentinom i rairenom sunnetu?! Ovakvi hadisi se
odmah iskljuuju!
Proli su vijekovi u kojima su odumirali vjerodostojni hadisi,
meutim, jo uvijek se ova nesrea zadrala i neke sredine je se
fanatino dre. Zna se samo za odbaene i nepriznate hadise. Moe se
prihvatiti spreavanje ene da odlazi u damiju ako je otkrivena, jer
odlazak u damiju nije izloba ukrasa, niti povod smutnji. To je hod ka
zadovoljenju Allaha, delleanuhu, i razvijanju bogobojaznosti.
Uklanjanje ene od ovog zla je izvrenje oporuke Boijeg
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ...one izlaze pokrivene... tj. u
uobiajenoj odjei i prirodnosti, bez mirisanja i bez epurenja.
Donoenje opeg propisa o zabrani posjeivanja damija eni
moe biti samo obiaj, ali on nema nikakve veze sa islamom!
erijatski pravnici se smiju onom to znanstvenici predaje
prenose, a to je suprotno onom to je utvreno kao pouzdano.
Pogledaj ta prenosi El-Munziri pod naslovom Zastraivanje
onog ko namjerno ne ui bismilu pri abdestu: Imam Ebu-Bekr b. Ebi
ejbe, r.a., kae: Kod nas je pouzdano urtivreno da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Nema abdesta onaj ko ne proui
bismilu...
Od Ebu-Hurejre se prenosi da je Boiji Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: Nema namaza onaj ko je bez abdesta, a nema
abdesta onaj ko ne proui bismilu u toku njegova uzimanja.
erijatski pravnici postojeih pravnih kola smatraju da je
bismila - sunnet, a ne farz (obaveza). Kao argument uzimaju merfu
predaju koju biljei Ed-Darekutni i El-Bejheki od Ibn Omera: Ko
uzme abdest i spomene Allahovo ime u toku njegova uzimanja - svo
njegovo tijelo je isto, a ko uzme abdest i ne spomene Allahovo ime isti su samo oni dijelovi koje je oprao.
69

El-Munziri kae da je o ovoj temi izreeno mnogo hadisa, ali o

svakom od njih se moe raspravljati.
Veina smatra da je bismilla u toku uzimanja abdesta sunnet,
dok hanbelije i zahirije kau da je ona farz. Hadisi koji idu u prilog
tome ili protiv su mjesto ukazivanja na postojeu praksu i nema razloga
da se pretjeruje u tome. Dobro je da znamo da nema obaveze bez
kategorinog dokaza, kao to nema ni zabrane, a hipotetiki dokazi
imaju manju mo argumentiranja.
Onaj koji ulazi na polje vjerovanja, a njegova roba u hadisima je
bezvrijedna slii onom ko ulazi na pijacu s krivotvorenim novanicama.
Ne smije da kori nikog osim sebe ako ga policija uhapsi. elimo da
zajednice koje rade za islam budu budne i da se ne zavaravaju slabim
predajama i apokrifnim hadisima, kao sto elimo da upoznaju pravo
znaenje vjerodostojnih hadisa.
Imami fikha su ti koji rukovode ovom djelatnou.

Svjedoenje ene u kaznama propisanim Kur'anom i

odmazdi
Poznato je da svjedoenje ene vrijedi polovinu svjedoenja
mukarca. To je zasnovano na Kur'ani-kerimu, zato to ena ponekad
zaboravi ili se izgubi ili postane nestabilna. Kada je sa njom druga ena
potpomagae se da daju dokaze za potpunu istinu.
Bavio sam se ovim problemom i primijetio da ena zbog svoje
prirode mjeseno biva polubolesna, da zdravstveni poremeaji i smetnje
u njenom organizmu ponekad prouzrokuju zbunjenost. I zato je potvrda
u donoenju svjedoenja - nuna.
To je tajna govora Uzvienog:
...i navedite dva svjedoka, dva mukarca vaa, a ako nema
dvojice mukaraca, onda jednog i dvije ene, koje prihvatate kao
70

svjedoke; ako jedna od njih dvije zaboravi, neka je druga

podsjeti...19
Trebalo je da se stvar zaustavi na ovoj razini; meutim, tok
razvoja u vjerskoj misli potpuno odbacuje njeno svjedoenje u
najvanijim poljima sudstva, to je polje odmazde (kisasa) i kazni
utvrenih Kur'anom (hudud), odnosno ono to je vezano za krv i ast.
Ako bi lopovi pokrali kuu danju ili nou, kako e se odbaciti
svjedoenje ene u kazni za krau? Ako bi neko ugrozio ivot i ast, a
to se dogaa naoigled ena, kakvog smisla ima da ena gleda borbu
nekog iz njene porodice ili njoj bliskoj, a zatim se odbaci njeno
svjedoenje?! Zato se ne pridravati osnova svjedoenja kako ih
spominje Kur'an?
Ibn Hazm u svom istraivanju o utjecaju predaja tvrdi da
odbacivanje svjedoenja ene u kaznama utvrenim Kur'anom i
odmazdi nema nikakve osnove u Poslanikovom, sallallahu alejhi ve
sellem sunnetu.
Ne elim omalovaiti svoju vjeru naspram svjetskih zakona
stavom koji se ne zasniva na jakom osloncu, izuzev kada su u pitanju
kategorini tekstovi. Ako danas u svijetu ima vie od milijardu
muslimana, kakav je smisao zanemariti dostojanstvo pet stotina miliona
ena govorom jednog ovjeka?!
Tragedija je da smo mi muslimani skloni poistovjeivanju naih
obiaja i miljenja sa islamskim vjerovanjem i njegovim zakonima, da
bi bili vjera uz vjeru, a uputa je samo od Gospodara svjetova. Mi na taj
nain samo odvraamo od Allahova delleanuhu puta.
Spomenut u ovdje priu o kamili koju je vlasnik nudio za deset
dirhema, a uslovio je da se njena ogrlica proda s njom za hiljadu
dirhema, pa su ljudi govorili: Ja plahe, jeftine kamile, samo da nije
proklete uzice. A ja takoer kaem: Lahkog li islama i lahki li su
njegovi principi. Istinitog li vjerovanja i prava da nije onoga to

19

El-Bekara, 282.

71

dodadoe sljedbenici njegovi sami od sebe i uslovie ljudima koji

primaju islam da moraju prihvatiti i to!
Da navedemo ovdje govor Ibn Hazma o pitanju svjedoenja
ene, kojeg iznosi u svom djelu El-Muhalla: Nije dozvoljeno da se
prihvate kao svjedoci u zinaluku manje od etiri iskrena muslimana ili
unijesto svakog ovjeka dvije pravedne muslimanke. Tako bi bilo
trojica ljudi i dvije ene, dvojica ljudi i etiri ene, jedan ovjek i est
ena ili samo osam ena. Ne prima se ni u ostalim sluajevima kod
kazni utvrenih Kur'anom, krvarini, odmazdi, kod vjenanja, opozivog i
neopozivog razvoda braka, u imovinskim transakcijama bez dva
pravedna muslimana ili jednog ovjeka i dvije ene ili pak etiri ene.
U vjerodostojnoj predaji od urejha se prenosi da je on dozvolio
svjedoenje dviju ena u oslobaanju ropstva uz jednog ovjeka.
Ispravno je - kako kae E-a'bi - prihvatanje svjedoenja
ovjeka i dviju ena u razvodu i nehotinost nanoenju povreda, a nije
dozvoljeno svjedoenje ene u namjernom nanoenju povreda, niti u
kaznama propisanim Kur'anom.
Vjerodostojno je miljenje Iljasa b. Muavije o prihvatanju
svjedoenja dvije ene u pitanju razvoda. Od Muhammeda b. Sirina se
prenosi da je urejh dozvolio svjedoenje etiri ene protiv jednog
ovjeka dokazujui iskrenost ene.
Ez-Zubejr b. el-Harit prenosi od Lebida da je ovaj rekao: Pijan
ovjek je pustio enu (rekavi joj tri puta da je razvjenava), pa su to
posvjedoile etiri ene i to je dolo do Omer b. el-Hattaba, koji je
dozvolio svjedoenje ena i razvjenao suprunike.
Sufjan b. Ujejne prenosi od Ebu-Talhe od neke ene da je neka
druga ena posadila dijete, pa ga ubila, a to su posvjedoile etiri ene,
pa je Ali b. Ebi Talib dozvolio njihovo svjedoenje.
Od Ata'a se prenosi da je rekao: Dozvolio je Omer b. el-Hattab
svjedoenje ena uz mukarce u razvodu braka, kao i pri vjenavanju.
U drugoj predaji od Ata'a b. Ebi-Rebbaha se kae: Dozvoljava
se svjedoenje ena uz mukarce u svim stvarima.
72

Ibn Hazm, prenosei od Abdullaha b. Omera, kae da je

Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem rekao: Svjedoenje dviju ena
odgovara svjedoenju jednog ovjeka.
Predaja koju navodi Zuhri u kojoj se kae: Ustanovljena je
praksa od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekra i Omera da
se ne dozvoljava svjedoenje ena pri razvodu braka, niti kod
vjenavanja, niti u kaznama propisanim Kur'anom je prekinuta kod
Ismaila b. Ajjaa i predaja je slaba zbog El-Haddada b. Ertata, koji je
potpuno obezvrijeen kao prenosilac.
to se pak tie predaje od Omera: Da smo i to dopustili svaka
ena koja bi poelila da rastavi ovjeka od ene to bi i uinila ona se
prenosi od El-Harisa el-Ganevija, a on je kao prenosilac nepoznat. I
pored toga ovako neto Omer, r.a., nije rekao.
Povadio sam ove retke iz nekoliko knjiga koje sadre miljenja u
kojima ima i greaka i tanog, knjiga u kojima su prihvatljive, ali i
neprihvatljive predaje. Gledao sam da izbavim sebe i druge iz ove
bezdani, i da se prihvatim autentinog, tj. Allahove knjige i
vjerodostojnog Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem sunneta, te da
ustvrdim prihvatljivost svjedoenja ene u svim okolnostima,
zasnivajui to na sigurnoj osnovi u naoj vjeri. Pravo svakog muslimana
je da pree i preko toga bez potvore i sumnjienja.
Meni ostaje da se zapitam da li je u opem interesu bezbjednosti
smatrati nevaeim svjedoenje ene u sudstvu, a hiljade parnica se ba
tiu ene, i da li je za dobro fikha i hadisa dati prednost pravcu koji ine
vie tete islamu nego li mu koristi.
Zavravamo ovo poglavlje diskursom Ibn Hazma:
Dozvoljeno je da ena ima vlast to je miljenje i Ebu Hanife.
Prenosi se od Omera, r.a., da je on postavio Sifu, enu iz svog naroda,
za inspektora pijace. Iako je reeno da je Resulullah, sallallahu alejhi ve
sellem rekao: Nee imati sree narod kojim vlada ena. Rei emo
da je ovo Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem rekao mislei na opu
stvar, tj, hilafet. Dokaz za to su rijei samog Poslanika, sallallahu alejhi

73

ve sellem: ena je uvar imetka svoga mua i ona je odgovorna za

njegovo uvanje.
Malikije dozvoljavaju da ena bude oporuitelj i
opunomoenik20 jer ne postoji jasan tekst koji to zabranjuje, a uputa je
kod Allaha, Uzvienog.

20

Hanefije dozvoljavaju da ena bude zastupnik u parnici, tj. advokaturi.

74

PJESMA

Predaja jednog prenosioca i njena vrijednost

Muhammed, alejhis-selam, donosilac posljednje poslanice je
nama najdraa i najdragocjenija osoba!
Kada se obraunavaju ljudske sposobnosti, shodno njihovom
trudu za otkrivanje istine i unitavanje lai Muhammed, alejhis-selam,
je od njih - najiskreniji, i upuivao je najispravnijim putem i
najsposobniji je, zbog svoje lijepe udi i jakog sabura, da ukae na
istinu, da je zatiti i da otvori zasune koji su zatvarali njene najvee
vrijednosti.
On je omoguio da boanska objava zasja punim svjetlom. titio
ju je od onoga to ju je snalazilo tokom prvih stoljea. Upoznao nas je
sa Allahom, Jedinim, Koji je utoite svemu. Ocrtao nam je put
postizanja Njegova zadovoljstva nasuprot okrutnim vladavinama i
praznovjernim predskazivanjima i masama koje nasljeuju samo
propast.
I to je strpljivo podnosio noima i borio se protiv tirana dok nije
ostvario poslanicu upute i dobra. On je nama mnogo dobra uinio koja
mu nikada neemo zaboraviti, pa i ako to zaborave maloumni i poreknu
nezahvalni.
Poslanstvo Muhammeda, alejhis-selam, se u ovom naem dobu
susrelo sa izazovom kojeg osjeamo kao potcjenjivanje, a u njemu
uestvuju cionisti, krstai, komunisti i svi oni pokuavaju porei
njegovu istinitost i unititi njegovu ostavtinu.
Meutim, mi gledamo ta su zla i zabluda ove grupacije
privrijedile ovome svijetu, a ta dobra i pozitivnosti Muhammed,

75

alejhis-selam sa svojom Knjigom i sunnetom i znamo da budunost

pripada nama i da dan islama dolazi!!!
...otpaci se odbacuju, dok ono to koristi ljudima ostaje na
zemlji...1
Vano je da upoznamo nau poslanicu ispravno, da je u
potpunosti sprovodimo u praksi, da je ljudima dostavljamo izvorno ne
vezujui za nju zemljene prake koje e odbiti od nje one koji posjeduju
istu prirodu.
Mi znamo da su svi vjerovjesnici dostavljali od Allaha,
delleanuhu, i ne udimo se kada uinimo Allahove, delleanuhu,
rijei:
Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu...2
Reci: 'Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas e Allah voljeti i
grijehe vam oprostiti...3
Mi imamo obavezu poslunosti i pokornosti prema Poslaniku,
mi studiramo njegovu biografiju da bismo usvojili njegov ivotni
pravac, da bismo slijedili njegove tragove i povodili se za onim to je
radio i nama ostavio. Nema razmimoilaenja meu muslimanima o
tome da je Muhammed, alejhis-selam, njihov najbolji uzor, prvi voa i
potpuna praktina slika upute i svjetla koje se u Kur'ani-kerimu nalazi.
Poto utvrdimo izvore erijatskih propisa uviamo da se idma'
zasniva na tome da su prva dva osnovna izvora erijata Kur'an i sunnet.
Kur'anu se ne moe pripisati nikakva sumnja, on je prenesen
pouzdanom predajom do posljednjeg slova i mi vjerujemo u njega, kao
cjelinu, kao i u njegove dijelove.
Ono od sunneta to je dostiglo stepen apsolutne pouzdanosti ima
isti tretman kao i Kur'ani-kerim i to moe zanemariti jedino stvarni
stradalnik. Ko pouzdano sazna da je Muhammed, alejhi-selam, izdao
1

Er-Ra'd, 17.
En-Nisa, 80.
3
Alu-Imran, 31.
2

76

neko nareenje, a zatim odlui da ga odbije, on se odvojio od

sljedbenika Poslanikovih, i u tome nema nesuglasja. Ako se digne graja
oko bilo kog hadisa, osnovica joj je da li je to rekao Boiji Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, ili nije.
Govor se svodi na ispravnost vezanosti za Poslanika, i o
garancijama te ispravnosti, a ne na doputenost prolaska ispred Allaha i
Njegova Poslanika, ili prihvatanje onoga to nam se svia, a
odbacivanje onoga to nam se ne svia.
itao sam studiju koju je napisao profesor Jusuf el-Kardavi o
nainu odnosa prema sunnetu, pa sam uvidio da je postigla svoj cilj i da
je sabrala sve najdragocijenije to je reeno po ovom pitanju. injenica
je da je profesor el-Kardavi, od onih islamskih znanstvenika koji
otkrivaju proljetno cvijee u naoj historiji, imaju duboko znanje fikha i
tradicije, te mogunost pronicanja u boanski tekst i stvarnost ivota.
tavie, on je na svom polju predvodnik pouzdanih, pravednih i
povjerljivih misionara.
Ja elim da njegovu trudu pridodam nekoliko injenica koje nisu
nikakav ispravak izreenog, nego dopune koje e objasniti stavove
muslimanskih masa prema asnom sunnetu kada ostavljaju neki od
Poslanikovih hadisa zbog drugih erijatskih obzira koje smatraju preim
da se uvae.
Prije nego objasnim to imam rei, volim da istaknem da sam,
doista, uz veliku zajednicu, da se zaklanjam njenom zastavom i stupam
u njenim redovima. Prezirem devijacije i odbacujem svako izlaenje iz
onoga ime se zadovoljila veina ummeta.
Ja, zbilja, poznajem strana neprijateljstva sa kojima se suelio
na ummet u ovim nerodnim godinama i elim da nae vostvo ostane
jedinstveno da bi zatitilo na integritet i priguilo nae neprijatelje.
Apsolvirao sam na El-Azheru polovinom stoljea, a studirao
sam desetak godina i za svo to vrijeme saznao sam da ahad hadis ide u
prilog samo znanstvene pretpostavke i da je on argument za erijatski
propis samo ako nema jaeg argumenta. Jai argumenti uzimaju se iz
kur'anskih, argumenata, bliih ili daljih, iz mutavatir hadisa ili iz prakse
77

graana Medine. Stav da ahad hadis koristi sigurnom saznanju na isti

nain kao mutevatir je vrsta neprihvatljive odvanosti, kako razumski,
tako i tradicijski. Stoga smo se privikli da prihvatamo razliite erijatske
propise koji se sukobljavaju sa vjerodostojnim predajama iste tematike.
Sluah malikije, a ja sam studirao fikh po hanefijskom mezhebu,
kako kau: Ko se za vrijeme ramazana omrsi, zaboravivi da posti, taj
dan mora napostiti. Ili to kau: Sumnja (da li imamo ili nemamo
abdest) kvari abdest, a ovo se suprotstavlja propisima utvrenim kod
nas koji se zasnivaju na vjerodostojnim hadisima.
Mi ne uimo nijednog harfa iza imama u pet dnevnih namaza ili
izostavljamo ponekad bismilu na osnovu predaja koje su ustanovljene
kod nas. Dok su u istom trenutku afije uporne u uenju el-Fatihe, a
bismillu smatraju njenim sastavnim dijelom.
Ne osjeamo mi zazor od ovog razilaenja, ako i doe do bune
znanstvene rasprave ubrzo nakon toga e se i stiati, bez srdbe i
alosti.
U hanefijskom mezhebu farz je definiran kao ono to je
utvreno kategorinim dokazom, doim je vadib, koji je ispod farza,
ono to je utvreno hipotetikim dokazom, to znai da se ahad
hadisom nikada ne moe ustanoviti farz, kao ni haram, nego samo i
jedino vadib, odnosno mekruh.
Poto se zadubimo u studiranje Kur'ani-kerima nai emo
mufessire, istraivae kako su skloni ovom principu. Autor El-Menara
kae: Razlikovanje propisa koji su utvreni kur'anskim tekstom i onih
koji su utvreni ahad predajama ili analogijom erijatskih pravnika je
nuno, jer onaj koji porie ono to se nalazi u Kur'ani-kerimu, bie
okarakteriziran kao nevjernik (kafir), a dok e se onome koji porie
neto mimo Kur'ana gledati na razlog toga.
Nema nijednog imama, mudtehida, koji nije izrekao stavove
suprotne vjerodostojnim hadisima zbog razloga kojima se pravdao i da
ga mase u tome nisu slijedile. I niko to nije smatrao njihovim izlaskom
iz vjere, ak ni onaj ko nije imao razloga da ih slijedi.

78

Potom autor El-Menara prenosi od Ibnul-Kajjima njegove rijei

iz djela I'alamul-muveki'in: Postoje dvije vrste kamate: javna i tajna.
Javna je zabranjena na osnovu velike tete koju prouzrokuje, a tajna je
zabranjena jer vodi javnoj.
Ibnul-Kajjim smatra da je usluna kamata (ribel-fadl), koja je
spomenuta u hadisu o est vrsta kamate, zabranjena samo kao
preventiva. injenica je da se usluna kamata skoro nalazi u praktinom
ivotu! Koji je inae smisao da prodaje gram zlata za gram zlata, isto
za istu koliinu, evo ti - eto ti!
ele se, u stvari, iz daljine zatvoriti vrata za zateznu kamatu
(riben-nesi'e). Istina je da se vjerodostojni hadis o zabrani nadmetanja i
odgode u est sluajeva moe razumjeti jedino u svjetlu IbnulKajjimovog objanjenja.
Vjerovanje, sastavni dijelovi i glavna uenja nae vjere
prihvataju se ako su preneena tevatur (sasvim pouzdanom) predajom
ili vjerodostojnim hadisima koji su opepoznati. Meutim, za
marginalne arijatske propise nema smetnje da se ustanovljavaju
uvidom u ahad hadise.
Nai islamski znanstvenici su uloili predodreeni, hvale
vrijedni trud u njihovo biljeenje. Oni nisu potcijenili prenoenje
pouzdanog i tanog prenosioca, nego su mu dali onoliku panju koliku
zasluuje. Meutim, mi na polju svjedoenja ne titimo ljudsku krv,
ast i imetak svjedoenjem jednog ovjeka bez obzira kako cijenjen bio.
Mi, doista, traimo dva ili etiri svjedoka za dokazivanje odreenih
radnji, a Allahova vjera je vanija od ljudskog dunjaluka.
O tome toliko; a sada imamo pitanja koja zbog svoje ozbiljnosti
ne dozvoljavaju kompromis. Bilo mi je teko i rasrdio sam se kad sam
proitao da je bijedni Jevrej opsihrao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sellem, i time ga onemoguio da spolno opi sa svojim enama jedan
period, iju duinu Ibn-Hader odreuje sa est mjeseci! Zar se tako
dostiu vrhunci?!
Kau: Isto kao to je bilo mogue da ga praznoglavi pogodi
kamenom ili kao to je grjenik mogao da ga rani. Ali ovo je
79

neprihvatljiva isprika, jer sihr zaposjeda volju i misao, a ovo je u

Poslanikovom sluaju nemogue, poglavito to su posrednici takvog
zaposjedanja nervnog sistema ovjeka loe due, ili neki dinni, pa ga
odvode do uzbuenosti i nemira.
Obradovalo me je da je profesor Muhammed Abduhu odbacio
ovaj hadis, ali alosti me da je ovaj veliki kapacitet osuivan u svojoj
vjeri zbog ovog stava koji velia Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
uo sam profesora Muhammeda Ahmeda Osmana, Allah mu sc
smilovao, a bio je zastupnik erijatskog udruenja u Egiptu, kako kae:
Doista o senedu hadisa o sihru postoje rasprave. Rekoh mu da nisam
od znanstvenika ove oblasti. Sve to sam primijetio u vezi seneda jeste
da on stavlja objavu sura en-Nisa i el-Felek u Medinu, a one su po
Ummul-Kur'anu i po originalnom mushafu objavljene u Mekki.
Ja dugo prouavam hadiske zbirke, uvjeren da su u njima
vrijedne riznice Vjerovjesnikove ostavtine da u se svojom istom
prirodom uputiti klonjenju slabih i prihvatanju vjerodostojnih hadisa.
Tu istu prirodu mi je izglaalo stalno uenje Allahove Knjige, iskrena
ljubav prema blagodatnoj Objavi, te pomno studiranje principa etiri
velika erijatska pravnika i drugih predvodnika islamske misli i
sljedbenika Opomene koji su doli poslije njih.
Otuda sam se udaljio od hadisa koje su ostavili Ebu-Hanife,
Malik i drugi, iako ih prenose oni koji se bave sakupljanjem hadisa.
Imami su ih uljudno i paljivo napustili, a ispred mene je sada
El-Menarovo tumaenje Allahovih, delleanuhu, rijei:
I neka se niega ne boje i ni za im nek ne tuguju Allahovi
tienici.4
Profesor Reid Rida kae: Nismo vidjeli vjerodostojnog hadisa
blieg govoru sufija o spomenutom ajetu od hadisa: Ko uvrijedi mog
prijatelja, objavio sarn mu rat.

Junus, 62.

80

El-Buhari ga jedini prenosi, a u senedu, kao i u samom tekstu

ima neobinosti. Hafiz Ibn Redeb smatra da ovaj hadis jedino biljei
El-Buhari i nijedan drugi sakuplja hadisa. On sam kae: ...Navedeni
hadis je jedan od neobinih vjerodostojnih hadisa. Prenosi ga jedino Ibn
Kerame od Halida b. Muhlida, a ne nalazi se u Ahmedovom Musnedu,
iako su o ovom Halidu govorili Imam Ahmed i drugi i tom prilikom
rekli: 'On ima predaja koje se suprotstavljaju predajama pouzdanijih
prenosilaca (munker)', zatim je rekao: 'Preneen je i drugim nainima,
meutim, o svima se diskutiralo.'
Hafiz u djelu Tehzibut-tehzib spominje razilaenja znanstvenika
kritike prenosilaca (el-derh vet-ta'dil) o Halidu. Jedan od stavova je
jasno ukazivanje grupe na njegovo prenoenje slabih predaja, dok EzZehebi u svom el-Mizanu kae: Njegovi hadisi se biljee, ali se ne
mogu uzimati kao argumenti.
Profesor Reid Rida: Neobinost u tekstu ovog hadisa odnosi
se na Boije rijei, a ovo je hadisi kudsi: ...neprestano Mi se Moj rob
pribliava nafilama dok ga ne zavolim. A kada ga zavolim biu njegov
sluh kojim slua... itd. Time dokazuju inkarnaciju i sjedinjenje koje su
islamski tumaili.
Objasnio sam najblie znaenje ovog hadisa kada se govorilo o
Allahovoj, delleanuhu, ljubavi.
Pravinost od mene zahitjeva da potvrdim mjesto El-Buharijeva
Sahiha i ja kaem da je to, bez ikakve sumnje, najtanija zbirka hadisa.
Dio pravinosti je, takoer, potvrditi da zbirke hadisa obuhvataju
hiljade prihvaenih hadisa. Prethodne generacije su u njihovo biljeenje
uloile velikog napora, ali se korist od njih upotpunjuje tek sa
saradnjom erijatskog pravnika i znanstvenika hadisa u utvrivanju
ispravnog tumaenja njihovih doslovnih i alegorijskih znaenja.
Nesrea koja nas titi i ijih se iskuenja za islamsko buenje
bojimo dolazi od onih koji sebe nazivaju Braom sljedbenika hadisa.
Primjeujemo kod njih tri mahane:

81

- njihovo interesovanje za neodrive predaje i graenje kula na

njima,
- loe razumijevanje vjerodostojnih hadisa i vrsto dranje za
greke kako su ih oni shvatili,
- nemo da spoznaju kur'ansku mudrost i njihovo zastajanje
daleko od kur'anske sutine i njegovih ciljeva.
Produavamo sa tubama pa kaemo da neki od ovih, doista,
poveavaju svoju niskost vrijeanjem velikih imama, dok drugi
sakrivaju svoju sramotu tvrdoglavim velianjem odreenih propisa ili
uveliavanjem beznaajnih razilaenja.
elim jasno da objasnim ono ega se bojim, poglavito od
momenta kada je izmeu islamista u Aliru ustao jedan koji je veoma
jakim glasom uzviknuo: ena je, zbilja, u islamu stvorena da raa
ljude! Ona nema drugog posla...!
Ovaj povik odjekuje, kulturno, vjersko i propagandno osvajanje
obeava eni obrazovanje, ast, upotpunjenje njene linosti i
uestvovanje u preporoavanju zemlje i osvajanju nepreglednih
prostranstava. Potiten rekoh islamistima: Zaustavite ovog luaka prije
nego Alir krene natrake i Francuska ponovo zagospodari njime...
Ovaj jadni govornik u ime islama, zna samo izmiljeni hadis da ena ne
gleda ovjeka, niti ovjek enu i da je stvorena samo za to da bi je on
obljubljivao.
Evo sada drugog islamskog govornika koji smatra da
Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, izlazak na Bedr ukazuje na
doputenost da rat u islamu bude ofanzivnog karaktera! tavie, ukazuje
da je islam uspostavljanje sabljom. Ovo miljenje egzistira, a muslimani
ne mogu da se dignu od pritiska napada na njih!!! Ne ojaavaju, niti
predoavaju argumente... I ja ne prestajem sa ovim tubama, stvar se
nastavlja.
Oni koje zanimaju slabi hadisi trebalo bi da ih dre i spominju
to dalje od vjerovanja (akaida) i erijatskog prava (fikha) - jer su krv,
imetak i ast odve znaajni da bi se o njima raspravljalo naunim
pretpostavkama. Takoer, to je neophodno i za pedagogiju, tradiciju
82

zajednice i simbole koji karakteriu javno mnijenje. Stoga je nuno

paziti na istine islama i njegove ciljeve u ivotu.
Mogli bi se koristiti slabi hadisi u sporednim stvarima ili kao
dodatak upozorenju koje je odreeno i zasnovano Allahovom Knjigom i
sunnetom Njegova Poslanika.
Ovo je metod naih znanstvenika odvajkada, ali neke skupine ili
oni koji imaju odreene ciljeve su odstupili od tog metoda pa smo
vidjeli pojave koje pokreu mase, a naa prva generacija muslimana na
to uope nije obraala panju. To se svalilo na raun velikih islamskih
principa na polju vjerovanja, erijata, kao i na ustrojstvu ekonomije i
politike. ak se moe rei da se to desilo na raun morala i istoe s
kojom je poslat donosilac uzviene Objave.
Ima smetenjaka koje vie zanima pitanje dizanja ruku prije i
poslije ruku'a, nego to ga zanima ispoljavanje skruenosti i pokornosti
pred Allahom, delleanuhu, dok je razilaenje erijatskih pravnika po
tom pitanju jasno.
Odstupanje od metode prvih generacija vraa nas na irenje
slabih hadisa, a prije toga vraa nas na irenje izjava koje nisu bile
prisutne kod preanjih erijatskih pravnika, a to je da ahad hadis
koristi za znanstvenu potvrdu, kao to koristi sasvim autentina
(mutevatir) predaja.
Vjerodostojan hadis ima svoju teinu i postupak po njemu u
erijatskim granama prava je dozvoljen i prihvaen. Njegovo
izostavljanje zbog jaih dokaza je dio utvrenog postupka naih
erijatskih pravnika. Dok je, meutim, tvrdnja da daif (slabi) hadis ide u
prilog potpunom saznanju, kao i mutevatir predaja, opasna i
neprihvatljiva.
Ree mi jedan od tih upornih da predaja jednog prenosioca daje
potpuno saznanje, argumentirajui to slijedeim: Uitelju, kao
pojedincu, je povjereno pouavanje; ambasadoru, kao jedinki, je
povjereno predstavljanje drave, kao to se i novinaru u lanku koji
prenosi vjeruje u ono to spominje.

83

Rekoh mu da neprekidni lanac prenosilaca koji se koristi u

prenoenju hadisa ni u emu ne lii stvarima koje on spominje.
Ako uzmemo za osnovu diskusije da su ove stvari sline u
svakom pogledu, onda pouzdanost nema koristi od njih, jer, uitelj
katkad pogrijei, pa se sam ispravi ili to neko drugi uini. Ambasadora
opet nadzire drava i ponekad revidira njegovu izjavu. Tako i novinske
vijesti ureivaka politika koja ih kontrolie ini bliim istini. I mi kod
ispitivanja nepristrasnosti svjedoka neemo se zadovoljiti jednim
svjedokom, nego emo moda traiti etvericu dok se ne uvjerimo u
tanost informacije. Dvojica ili etverica svjedoka ostvarit e
vjerovatno miljenje, ali ni to nee biti potpuno ubjeenje, tako da se
zatita zajednice ostvaruje jedino na ovaj nain, a to je nain prihvatanja
vjerovatnog miljenja. To je ono na emu se zasnivaju prava i zakoni
ljudi na zemlji. Sve to, opet, ne znai izgradnju vjerovanja u duama i
uzdizanje naroda na njemu. Jer vjerovanje, tj. njegova osnova je
apsolutno uvjerenje bez ikakvog traga sumnje. Bilo kakva da je
situacija, islam izraava svoje vjerovanje na autentinoj (mutevatir)
predaji i stabilnom razumu. I ne postoji vjera koja je zasnovana na
predaji jednog prenosioca ili razumskim pretpostavkama.
Zatim dolazi uloga zakonodavstva u ograniavanju opih
kretanja ummeta, te posebnih postupaka pojedinaca. Kod nas o ovom
pitanju postoje zakonodavni tekstovi kategorikog vaenja (kat'ijjussubut) sa kategorikim dokazima (kat'ijjud-delale), zatim zakonodavni
tekstovi hipotetikog vaenja (zannijus-subut) sa hipotetikim
dokazima (zannijud-delale), potom zakonodavni tekstovi kategorikog
vaenja (kat'ijjus-subut) sa hipotetikim dokazima (zannijud-delale), te
zakonodavni tekstovi hipotetikog vaenja (zannijus-subut) sa
kategorikim dokazima (kat'ijjud-delale).
Donoenje odredbi na osnovu izvora je, takoer, posebna
znanost i za nju su specijalizirani pouzdani ljudi, a masa treba da slua i
pokorava se.
Ovih dana vidio sam osobu koja sebe naziva Voom zajednice.
Trud koji ga preznojava uloio je u preporuivanje zara enama, u
preporuivanje galabije mukarcima, u zabranu zlata i enama i
84

mukarcima, ili pak, u upozorenje da se brada nikako ne podrezuje do

smrti. Da li su ovo ciljevi zbog kojih se stvara zajednica?!
udno je da slabi hadisi i marginalna razilaenja imaju oprene
udjele ili dobre i loe predznake. I ne zna zato je prvo zaivjelo, a
drugo zamrlo.

Ibn Hazmova kritika tekstova o zabrani pjesme

U Egiptu narod proslavlja petnaestu no a'bana, a ta no nema
vrijednosti koja joj se pridaje ovim prevelikim uzdizanjem. Razgovarah
sa jednim bratom, znanstvenikom iz Zaliva, koji mi ree: Zaista kod
vas apokrifni i slabi hadisi imaju dobru prou na tritu.
Rekao sam: Naalost i kod vas, takoer.
Ree mi: Mi provjeravamo hadise koje navodimo i oni su u
skladu sa naim propisima, pa se nasmija, a ja mu brzo odgovorih:
Mislim da su hadisi koji se odnose na petnaestu no a'bana jai od
hadisa koji zabranjuju pjesmu.
Odgovorio je negodujui: Nije tano! Pjesma i muziki
instrtunenti su jasno zabranjeni sunnetom Resulullaha.
Rekao sam: Doi da zajedno proitamo ta kae Ibn Hazm o
tom pitanju, zatim gledaj kako e postupiti.
Ibn Hazm kae: Prodaja ahovskih rekvizita, frula, lutnji, harfi i
gitara je dozvoljena. Ko slomi neki od tih predmeta, treba ih namiriti,
osim ako je na njemu naslikana slika, ili izvajan kip, jer za njihovo
lomljenje nema naknade. Pravina naknada za spomenute predmete je
obavezna, jer to je vlasnitvo onoga ko ih posjeduje.
Ibn Hazm dalje kae:
Osnova koja dozvoljava sve to smo spomenuli jesu rijei
Uzvienog:

85

Stvorio je (Allah) za vas sve to je na Zemlji.5

Dozvolio je Allah trgovinu...6
"...i kad vam je On objasnio ta vam je zabranio...7
to znai da su u osnovi stvari dozvoljene. I nema zabrane osim
zakonodavnim tekstom. Allah je zabranjeno oznaio Knjigom i jezikom
Svoga poslanika, a nema jasnog teksta o zabrani bilo ega od naprijed
spomenutih predmeta za prodaju. Zatim, Ibn Hazm spominje da Ebu
Hanife obavezuje naknadu za neki od polomljenih predmeta za zabavu.
Rekao je: Oni koji zabranjuju navedeno pozivaju se na neispravne
predaje ili su ispravne, ali se ne mogu koristiti kao dokaz. Od takvih je i
predaja koju prenosi hazreti Aia, majka pravovjernih, od Muhammeda,
alejhis-selam, da je rekao: 'Allah je zabranio prodaju, zacjenjivanje,
pouavanje i sluanje pjevaica.'
Komentirajui sened ovog hadisa Ibn Hazm kae: U njemu je
meu ravijama Lejs koji je slab, i Sei'd b. Ebi Rezin koji je nepoznat, ne
zna se ko je on. Prenosi se od njegova brata, a ta to znai od njegova
brata? On je nepoznat, iako je imenovan, a kako je tek njegov brat, koji
ni imenom nije spomenut?!
I predaja od Alija b. Ebi Taliba da je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: Kada moj ummet postigne petnaest loih navika, tada
e ga zadesiti nesrea, a od tih navika su: uzimanje pjevaica i harfi, pa
neka oekuju u tom sluaju crveni vjetar, izoblienje i propadanje.
O prenosiocima ovog hadisa Ibn Hazm kae: Lahik b. elHusejn i Darar b. Ali el-Humski su nepoznati, a Ferd b. Fedale je
odbaen. Od Muavije se prenosi da je rekao: 'Poslanik je zabranio
devetero i ja vam ih sada zabranjujem, meu njima je spomenuo pjesmu
i naricanje.' Ibn Hazm kae: Meu prenosiocima je Muhammed b.
Muhadir koji je slab i Kisjan koji je nepoznat.

El-Bekara, 29.
El-Bekara, 275.
7
El-En'am, 119.
6

86

Ebu Davud prenosi svojim senedom od ejha, a on od Ibn

Mes'uda da je rekao: uo sam Boijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, gdje kae: 'Zaista pjesma razvija licemjerstvo u srcu!'
"ejh"?

Ibn Hazm veli: Prenoenje od "ejha" je jako udno, ko je taj

Od Ebi-Malika el-E'arija se prenosi da je uo Poslanika,

sallallahu alejhi ve sellem, da kae: Od mog ummeta bie ljudi koji e
piti vino, a zvae ga drugim imenima, pored njih e svirati harfe i
pjevaice, unitie Allah njima zemlju.
Ibn Hazm, komentirajui sened, kae: Muavija b. Salih je slab i
kazna spomenuta u njemu nije za harfu, kao to nije ni za pjevaicu.
Jasno je da je to zbog toga to su smatrali vino dozvoljenim, a vjera se
ne uzima na osnovu pretpostavki.
Enes b. Malik prenosi da je Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: Ko bude sjedio pored pjevaice i sluao je, Allah e na
Sudnjem danu u njegove ui sipati rastopljeno olovo.
Ibn Hazm kae: Ovaj hadis je apokrifan, uope nije poznat
preko Enesa. Mekhul prenosi da je Aia, r.a., rekla: 'Poslanik je rekao:
'Ko umre imajui robinju pjevaicu, nemojte mu klanjati denazu.'
Ibn-Hazm kae: Mekhul nije sreo Aiu, a Haim i Omer su
nepoznati prenosioci. Postoji hadis, iji put prenoenja ne znamo, a
glasi: 'Zabranio je Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dva
prokleta zvuka: glas narikae i glas pjevaice', a sened mu je nikakav.
Ebu Umame je uo Resulullaha da kae: Nije dozvoljena
prodaja i kupovina pjevaica, a zarada na njima je zabranjena.
Za to je sila i potvrda u Allahovoj Knjizi:
Ima ljudi koji kupuju prie za razonodu da bi, ne znajui koliki
je to grijeh, s Allahovog puta odvodili i da bi ga predmetom za
ismijavanje uzeli.8
8

87

Tako mi Onog u ijoj je ruci moj ivot, ne podigne ovjek glas

pjevajui, a da ga ne uzjau dva ejtana udarajui po prsima i
leima, dok ne uuti.9
Prouavajui prenosioce Ibn Hazm je naao da su slabi,
odbaeni i nepoznati.
Moda je najznaajnije to se spominje u ovom poglavlju ono
to prenosi El-Buhari, kao muallek hadis, od Ebu Malika el-E'arija da
je on uo Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da kae: Bie od
mog ummeta i onih koji e smatrali dozvoljenim puplin, svilu, vino i
harfu.
Muallek predaje koje biljei El-Buhari su uglavnom prihvatljive,
jer su veinom spojenog seneda, meutim, Ibn-Hazm kae: Ovdje je
sened prekinut, nije spojen izmeu Buharije i Sadake b. Halida,
prenosioca hadisa.
Kaemo da El-Buhari moda misli na dijelove jedne cjelokupne
slike, odnosno cijelu proslavu koja sadri vino, pjesmu, nemoral i sl.,
to je zabranjeno i u emu su svi muslimani sloni.
O zabrani pjesme Ibn-Hazm kae: O toj temi nema ispravne
predaje: sve to govori o tome je apokrifno. A tako mi Allaha, da je
njihov sened ili jedan od njih doao pouzdanim putem od Resulullaha,
sallallahu alejhi ve sellem, ne bismo se predomiljali da ga prihvatimo.
Zatim Ibn Hazm posmatra asni ajet:
Ima ljudi koji kupuju prie za razonodu da bi, ne znajui koliki
je to grijeh sa Allahovog puta odvodili i da bi ga predmetom za
ismijavanje uzeli.10
On negira da se ajet odnosi na pjesmu. Tekst ajeta objanjava
njegovu namjeru: onaj ko eli odvesti od Allahova puta i da bi ih za
predmet ismijavanja uzeo - on je kafir, na emu su muslimani sloni.
Ako neko kupi mushaf da bi odvodio s Allahova puta - on je kafir.
9

Lukman, 6.
Lukman, 6.

10

88

Allah ne prekorava onog ko se odmara uz neku zabavu da bi poslije bio

to spremniji za ozbiljne poslove.

Relaksacija onim to je dozvoljeno

Djela se prema namjeri cijene i nije grijeh da musliman razgleda
bau relaksirajui se, ili da proeta tu i tamo da bi se odmorio od
napora. Istina je da je pjesma govor, lijepa je prihvatljiva, lou treba
odbaciti. Postoje i grjene pjesme, koje se pjevaju u tamnim, mranim
noima. Takve su, iako su pune svjetiljki, i u njima uje samo strasno
vritanje ili podsticanje na zabranjene stvari.
Meutim, postoje fine pjesme sa plemenitim znaenjem.
Ponekad su one sentimantalne, nekad vjerske, ponekad i vojnike, uz
koje due pristaju, prolazei sa njihovim melodijama do uzvienih
ciljeva.
Sa drutvom sam bio na ruku u hotelu u etvrti El-Harem i do
naih uiju je doao glas koji je privukao moju panju i koncentrirao
sam na njega svoja ula, kao da je to glas tunog savjetodavca koji se
suprotstavlja bestidnosti i slabosti. Poeo sam da prepoznajem glasove i
izraze koji izlaze iz kasetofona postavljenog u jednom uglu. Kad ono
Busiri ili tanije reeno dvostruko rimovanje stihova Burde. Busiri i
jedan drugi pjesnik okretali su se oko poznatog stiha koji opisuje
asnog Poslanika:
Kao da je on, on jedini, izraz uzvienosti Njegove
u skupini kad ga sretne, il' kod porodice njegove.
Nije tu bilo melodije, znaenja koje razbuktava osjeanja. Glas
pjevaa bio je skruen, spoj imana i ljubavi. Okrenuo sam se prijanjim
vremenima. Zamiljao sam hazreti Pejgambera kako na nadahnjujuem
sijelu upuuje i odgaja. Stvara generaciju koja e oblikovati civilizaciju,
raskonu i bogobojaznu, sije sjeme nove ovjenosti koja e spasiti
svijet od rimske i perzijske tiranije. Sam je sjedio poput roba, i jeo to
89

jede rob. Ali svjetlost koja izbija iz njegovih naela ini da se

pogledima otkrivaju, ini da umiljeni i carevi do nogu mu padnu.
Zaista, ta fina pjesma koju sam uo jo uvijek ima traga u mojoj dui.
Postala je moja uspomena.
Imam E-atibi u prvom dij elu svoje knjige El-I'tisam kae:
Ljudi su, doista, doli Omeru b. el-Hattabu, r.a., i rekli mu:
'Zapovjednie pravovjernih, mi imamo imama koji kada zavri namaz,
pjeva.'
Omer upita: Ko je on? Pa su mu rekli za tog ovjeka, a on
ree: Hajdemo do njega, jer ako ga ponemo optuivati, neko od nas
ko bi otiao do njega mogao bi rei da pijuniramo ta radi.
Ustade Omer, r.a., sa grupom ashaba Vjerovjesnika, sallallahu
alejhi ve sellem, i uputie se dotinom ovjeku koji bjee u mesdidu.
Kada vidje Omera poe prema njemu i primi ga rijeima:
Zapovjednie pravovjernih, ta ti treba? Zbog ega si doao? Ako mi
neto trebamo od tebe, pree je bilo da mi tebi doemo, a ako tebi neto
treba, pa prei je onaj kojeg potujemo kao nasljednika Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Omer mu tada ree: Teko tebi, uo sam o tebi neto to me je
raalostilo! A on kaza: A ta je to, zapovjednie pravovjernih?
Zar si bestidan u toku ibadeta?
Ne, zapovjednie pravovjernih. To je vid savjeta kojim se
savjetujem!
Reci nam ih! Ako to bude lijep govor, govoriu te stihove
zajedno s tobom; a ako bude ruan, zabraniu ti ga...
Tada pomenuti ovjek izrecitira slijedeu pjesmu:
Kada god srce korih u vrijeme rastanka
moj bol bi ieznuo.
itavu vjenost ga bezbrinog gledam
u njegovoj upornosti i iznuri me...
Prijatelju grijeha, kakva je ovo udnja,
ivot proe ovako u igri.
90

Moja mladost napusti me i proe

prije nego obavih potrebu svoju.
emu se nadati poslije nje, sem nestanku, a
starost mi prijei da obavim to moram.
Teko dui mojoj, nikad u lijepom i pristojnom
ne vidjeh je
Dua nije rahat bila, a niti elje ispunjene
Nadziri me Gospodaru, zastrai me, preplai me...
Omer, ponavljajui zadnji stih, Dua nije rahat bila, a niti elje
ispunjene/Nadziri me Gospodaru, zastrai me, preplai me... ree: Ko
hoe neka pjeva na ovaj nain!
Kaem da mi u Zapovjedniku pravovjernih imamo lijep uzor.
Svaka pjesma koja podstrekava na napredovanje, marljivost, ustrajnost
je lijepa i ja ne smatram da iko sebi uobraava da je bogobojazniji od
Omera i da treba da se kloni onoga to je on odobrio i emu je pozvao.
A kada ujem rijei evkija:
O Gospodare, da li isti roba hadd,
i grijehe u ivotu to imao je.
Prisjeam se Allahove blagodati kojom je uinio hadd
potpunom tevbom. Ali ponizni glas pjevaice pokree brigu prolih
grijeha, kao to pokree nadu u Allahov oprost. Sve je ovo vid
robovanja Allahu, hvaljen neka je On. I kao to se ovjek sjea spasioca
iz teke prolosti, stih i muzika odjeknu traei izbavljenje islamskog
ummeta iz tune stvarnosti, sa iskrenim dozivanjem Resulullaha,
sallallahu alejhi ve sellem:
Tvoji narodi na istoku Zemlje i na zapadu njenu
kao Drutvo peine u dubokom su snu
Uz njihovu vjeru su svjetla dva: Zikr i sunnet
a ta oni znaju o tome kako ti odstranjivae tamu.
Doktor Ibada kae: Ebu Hamid el-Gazali pristaje uz afiju
smatrajui da je stih - govor, ako je lijep - lijep je, a ako je ruan - ruan

91

je. Tako sluanje pjesme moe biti dozvoljeno, pohvalno i preporueno

ili pak, pokueno i zabranjeno.

Kriteriji za neporonu pjesmu

Pjesmu moemo podijeliti u sedam kategorija:
1. Raspirivanje udnje za posjetu svetim mjestima. Podsticanje
muslimana iz udaljenih krajeva da posjeuju hareme (Kabu i
Poslanikovu damiju); tako evki u kasidi kae:
Ka Arefatu Allahovu, najbolji posjetioe
za tebe je Allahov mir na Arefatu.
2. Podsticanje na borbu, odbranu vjere i domovine. Veina
naroda stvara i pjeva nacionalne pjesme, koje pjevaju horovi. Najbolji
primjer za ovu vrstu pjesama su one koje je sakupio Ebu Temam u
divanu El-Hamase:
Kamo sree da na narod lijepo pjeva
na nivou moi odraene u kasidama njegovim.
3. Opis istaknutih bitki i ljudske vrstine u tekim trenucima.
4. alopojke koje pobuuju veliku tugu i koje vraaju ovjeku
pravilno razumijevanje prirode dunjalukog ivota. Ova alopojka
ponekad biva pasivno alosno oplakivanje, kao to je govor Mutemmim
b. Nuvejre, koji oplakuje svoga brata Malika:
Kae: Zar oplakuje svaki kabur koji vidi
Kabur je gostinska soba izmeu drvea i pjeanih dina"
Ja mu rekoh: "Zaista tuga uzrokuje tugu,
i zato pusti me, jer svaki od ovih je kabur Malikov.
Ponekad alopojka biva prepuna velianja odlika i njihovo
ponavljanje, kao to je govor Darid b. es-Simme:
Ree mi: "Zar ne oplakuje svoga brata?"
92

Iako ponekad vidim mjesto plakanja, ja sam strpljiv

Pa sam rekao: "Da li se Allahov rob rasplakao
ili onaj iji kabur je najuzvieniji od ubijenih sinova Bekra?
Ratnik je samo onaj iz porodice Simmet,
oni su odbacili sve drugo, a sudbina vodi sudbini.
5. Opis trenutaka zadovoljstva i sree, njihovo obiljeavanje i
ouvanje uspomena na te trenutke.
6. uvene ljubavne pjesme i tumaenje osjeanja onih koji se
vole i nadanja zajednikog sastanka. Moda je kod naroda i pojedinaca
na ovom polju bilo padova i neozbiljnosti, ali postoje osjeanja vrijedna
svakog potovanja, kao npr.:
ezne za Rijom i dua tvoja udaljila je svetite tvoje od nje
a putevi vai su skupa
A ta ima ljepe nego da doe ovjek dragovoljno
i enjivo zove ljubav da ga slua.
Stanite i dozivajte pomo, pa ko vas pomogne
a najmanja pomo kod nas je da se oprosti,
ona je najbolja zarada,
divno li je to ljetovalite i proljetno izletite!
I nisu noi prepreka povratka tebi,
ali suzama su orosile oi tvoje.
Plakalo je moje oko lijevo, pa kad ga prekorih
iz neznanja, poslije sna zaplakae oba.
Sjeam se dana zabrane, a potom me rastui nevolja moja
bojei se rastanka
Kao da smo stvoreni za saputnike
samo to se brani da se sastanemo.
7. Opis Boanske visosti, hvala i velianje koje prilii samo
Uzvienom i Plemenitom.
Uzdizanje pjevaa na razinu znaenja o emu pjevaju je teko.
Uspjeh pjesme vraa se nakon vrloga znaenja lijepom
izvoenju i dobrom komponovanju. Skup melodija kojima se slui

93

ovjeija dua ostvaruje eljenu uzbuenost. Ve sam sluao stihove

evkija:
Crvena sloboda ima vrata i kuca se na njih
svakom rukom krvlju obojenom.
I osjeao sam da je pjeva promaio i strano pokvario melodiju.
Trebalo je da se napjev i izvedba pomognu isticanjem njenog glasa
koji naginje zastrtim vratima. I preklinjanje boraca koji napadaju
tamnice u kojima su mase zarobljene, zatvorene, te odlunost
mudahida koji svojim ivotima oplemenjuju rtvu za istinu, i jecaj
ranjenog i upornost svojeglavih. Skupine zvunih glasova i sukobljenih
vojski trebalo je da se istaknu kroz melodiju kaside ba kroz pjevanje
ovog stiha. Ali pjeva nije ovjek za ovakvu poemu.

Poronost veine umjetnikih sredina

injenica je da umjetnika sfera, kao to dostiu do nas vijesti o
njoj, ivi u zemlji strasti, i uljepava se bubnjem i flautom, a to izaziva
niska osjeanja i ne mislim da vodi visokom cilju.
Da li je u tome tajna zabrane muzike nekih vjerskih predavaa?
Moda, meutim, mi ne posjedujemo tekst na osnovu kojeg bi to
zabranili.
Prva im je briga razmatranje biografija onih koji se bave
muzikom, a zatim odbacuju ovu vrstu ponaanja, prezirui ono to
oblae i instrumente koje koriste, i podrugljivu okolinu. Ali pravinost
nam nalae ponaanje suprotno tome. Meu piscima ima onih koji ive
uz skute vladara silnika ponaajui se kao kameleoni njima na usluzi, i
osviu i omru zabludujui narod o njihovim pravima i slobodama. Pa
da li je ovaj novinarski razvratnik novinu openito uinio loom?
Nikako!

94

Slino tome i meu ljudima u slubi vjere ima onih koji ive bez
vjere. Oni su moda vjeti za smutnju u vjeri, kao to Allah,
delleanuhu, kae opisujui neke vraeve:
...mnogi sveenici i monasi doista na nedozvoljen nain tua
imanja jedu i od Allahova puta odvraaju!11
Da li to znai da je vjera openito neispravna? Nikako!
Naravno ima umjetnika koji ne vrijede odrezanog nokta, ali
postoje i oni s kojima sam klanjao u obinim dematima i koje sam
sretao na haddu i umri i primijetio da ih obavljaju pravilno i skrueno.

Pretjeranost u zabranjivanju je neislamski in

Sjeam se, da sam dok sam bio predava u Mekki-mukerremi,
jednog dana sjedio u kui neraspoloen, zaokupljen nekim brigama,
rekao sebi razbij brige neim, i ukljuio sam radio, to me obradovalo
jer je pjevana pjesma koju volim. I umalo da se unesem u stihove i
melodiju kad je na vrata pokucao student sa disertacijom. Pomislio sam
da mogu sasluati uz njegovu prisutnost, ali me on zakleo da ugasim
radio, pa sam iz potovanja ispunio njegovu elju, a neke rijei pjesme
dovrio sam sam:
Gdje je ono to priziva tamu, o saputnie noni, gdje
Allahova svjetlost je u mom srcu i to je ono to ja vidim!
Student povika: ta je ovo?
Svako pjeva it snovinut sa svojim noima. Samo ja smatram da
se tu radio neem drugom, - rekoh.
Zar ne zna da je sva muzika haram? - upita me.
Ne znam, - odgovorih.

11

Et-Tevba, 34.

95

Zatim sam mu pristupio ozbiljno i rekao: Islam nije oblasna

vjera, rezervirana samo za vas. Vi imate nomadsko razumijevanje vrlo
uskog obima i kada ga postavljate zajedno sa islamom u isti okvir,
kaete: 'Ovo je jedno lice i ne razdvajamo ga', te tako okviri islama
postaju nerazumni i narod bjei od njega. To je velika nepravda prema
Allahovim objavama i uputama.
Upita me: Kako?
Rekoh mu: Moete objaviti opi rat nitavnoj muzici, nai ete
one koji e vas podrati. Ali i sama pomisao da islam ratuje protiv
dobre i loe umjetnosti, to nikako ne dolazi u obzir, jer ljudi u razliitim
sredinama imaju muziku koja ih okuplja, pa razlikuju loe od dobrog,
zato im ostavite ono to vole.
Darovita profesorica Merjem Demila (Amerikanka idovskog
porijekla koja je primila islam) napisala je poglavlje o islamu i
umjetnosti u svojoj knjizi Islam u teoriji i praksi. Tamo spominje da
Evropljani uvaavaju i izuzetno cijene Betovena i Baha u muzici,
Verdija i Vagnera u operi, ekspira u pisanju pozorinih komada... itd.
pa ih nazivaju genijima i smatraju posveivanje ivota bilo kojoj od
ovih lijepih umjetnosti uzvienim ciljem, sa puno ozbiljnosti.
Ona kae: Ako upozna darovitost osobe kroz talenat za
umjetnost, to uglavnom biva godinama po njegovoj smrti i on se
svrstava u kategoriju vjenih legendi. To ostvaruju oni koji ih slijede,
prenose njihovu umjetnika vjenost, tampajui knjige o njima u vie
izdanja, hvalei ih kao izvanredna djela iz kulutre i svaki uenik je
duan da ih izuava u koli. Legendom postaje i pisac simfonije i opere,
jer se one neprestano izvode u salama uz velike sveanosti po
velegradima. Kao to su poastvovani pjevai i muziari ija se djela
snimaju na kasete i ploe.
Pitao sam sebe koji islamski put mogu ponuditi ovim sredinama.
Da li da traim od njih odricanje od svih lijepih umjetnosti, u potpunosti
i dosljedno? Na to da se oslonim u ovom zahtjevu? Moda na skupinu
slabih i apokrifnih hadisa koji nemaju nikakvu teinu na polju naunog

96

istraivanja? Kada bih to uinio bio bih kao Ebu-Ala el-Me'arri koji
kae za svakog ovjeka:
Ostao sam bolesnik vjere i razuma i odanosti
da bih saznao vijesti o stvarima ispravnim.
Pa poto su ga ljudi sreli i sasluali, vidjeli su da je on
vegetarijanac, i da nudi ispravne stvari koje se sastoje u izbacivanju
mesa iz upotrebe.
Od Evropljana i drugih ljudi traim da ostave otjelovljenje i
viebotvo radi ispravljanja svoje vjere, da li stavljam prepreku pred
ovo znaajno korigiranje pozivajui ih da ostave pjesmu i muziku?
Kakav bi bio moj poloaj u govoru Uzvienog u Njegovoj Knjizi:
Reci: 'Kaite vi meni zato jednu hranu koju vam Allah daje
smatrate zabranjenom, a drugu doputenom?' Recite: 'Da li vam
je prosuivanje o tome Allah prepustio ili o Allahu lai
iznosite?' I ta misle oni koji o Allahu iznose lai, ta e na
Sudnjem danu biti? Allah je doista neizmjerno dobar prema
ljudima, ali veina njih ne zahvaljuje.12
Mogu zabraniti klesanje kipova, mogu zabraniti svaku obnaenu
sliku. Mogu zabraniti pojedinani ili ples parova, jer ovo spada u lou, a
ne u finu umjetnost. Mogu istaknuti pravila islamskog ponaanja
pojedinaca bez obzira kakvi oni strunjaci bili, jer strunjaci u bilo
kojoj nauci ili umjetnosti treba da osjeaju Boije dobroinstvo na sebi.
I da budu najbogobojazniji i da se najvie pridravaju Njegova zakona,
te da uvaju i razluuju Boija prava od drugih.
Vjerodostojni izvori koji nam daju smjernice ta da radimo, a
ega da se klonimo i ta da nareujemo, a ta zabranjujemo su Allahova
Knjiga i Poslanikov sunnet. Letee glasine nemaju mjesta na polju
vjerske nauke.
itao sam slijedee retke u knjizi Merjem Demile Islam u
teoriji i praksi o vezanosti Evropljana za lijepe umjetnosti, zatim sam
pljesnuo rukama udei se oitoj zabludi koja je zavladala u srcima ovih
12

97

zanesenjaka. I evo ta ona pie prenosei iz knjige Islamska kultura od

profesora Muhammeda Mermaduka Biksala:
Nema sumnje da se neki od vas sjeaju ankete koju su provele
prije nekoliko godina engleske novine. Pitanje je bilo: zamislimo da je
poznati grki kip, jedinstven i vanredne ljepote, te kao takav
neponovljiv, bio u jednoj sobi sa djetetom zatim je u sobi buknuo poar
i nije bilo mogue spasiti kip i dijete! ta treba spasiti?
Velika veina ispitanika u svojim pismima novinama, a bili su
obrazovani i utjecajni, rekli su da treba spasiti kip, a ostaviti dijete da
izgori?!
Njihov argument za to je bio da se milionima djece raaju
dnevno, dok je onaj kip nenadoknadiv, jer je to djelo velikog umjetnika
iz grkog perioda.
Da li ima veeg bezbotva od ovoga? I gnusnije izdaje
ovjenosti od ove? Kamen da se spasi, a dijete edno, nevino, da se
ostavi kao gorivo za vatru.
Provokativno u ovom problemu je da slikar na papiru naslika
izlaz sunca ili njegov zalaz tako vjeto da izgleda kao zbilja ili ukazuje
na nju, i to ini umjetnika dostojnim hvale i potovanja. to se tie
Stvaraoca originala, lino Onoga Koji rastavlja dan i no, Onoga Koji
stvara no za smiraj, a sunce i mjesec svjetiljkama - On se zaboravlja i
Njemu se ne iskazuje nikakva hvala?!
Kada doe umjetnik do kamena i naini od njega kip sa ljudskim
likom biva veliki ovjek. Njegova veliina je tim vrednija, kad postie
veu slinost sa originalnim ljudskim tijelom i izgledom lika.
A sam Stvoritelj ovjeka i Ravnatelj ivota u njegovu organizmu
i krvotoka u venama, Tvorac nervnog sistema, Darovatelj intelekta - je
zaboravljen. Onaj Koji je dozvolio ovom udnom ovjeku da ispuni
svijet aktivnostima i proizvodima, Onom istinskom Stvoritelju, kojeg ne
spominju zabludjele kulture i civilizacije - nijedne rijei potovanja i
hvale!

98

Zaista su grka i rimska idolopoklonstva prodrla u evropsku

civilizaciju. Kranstvo nije nita drugo do lani omota privren na
lice bezbonika kojeg odbacuje i izbjegava, dok islamska kultura ima
sasvim drugi cilj. Ona prije svega izraava Allahovu veliinu.
Pogledajmo ta kae Ebu Hamid el-Gazali, kada govori o ljepoti i
njenim manifestacijama: Zaista je umjetnost tkanica ljepote koju je
Allah uspostavio na svjetskim horizontima, ili je ona slina djelu
stvaranja. Nema stvari koju su proizvoai svojim trudom dosegli, a da
nema svoj lik u prirodi, koju je dao Najuzvieniji Tvorac. Od Njega su
nauili djelatnici i Njega kopiraju.
Dalje kae: Svaku ljepotu u svijetu dostie razum, vid, sluh i
ostala osjetila od poetka svijeta pa do njegova kraja, i od vrhunca
bogatstva pa do nizina bijede. To su samo prake iz riznica Njegove
moi.
Prenijeu ovdje jedno pitanje i odgovor koji se odnose na
predmetni problem istraivanja, tako da ne ostane ni traga sumnje ili
dileme.
Kakav je stav islama prema pojavama savremene civilizacije bioskopu, pozoritu, muzici i vrstama umjetnosti kao to je slikarstvo,
kiparstvo i fotografija?
Savremena civilizacija je rezultat sjajnog napretka znanosti, do
nje je ovjek doao nakon stoljea munih istraivanja i dragocjenih
iskustava. Nije udno da ovjek svoja otkria kosmosa i njegovih
nevidljivih sila iskoristi u line svrhe i unapreivanje svog ivota.
tavie, to je blie mudrosti nego iskoristiti ta otkria u unitenje same
civilizacije i olakavanje kolektivnog samoubistva svijeta!
Mislim da je opi tehnoloki napredak dao masama blagodati
kojih se nisu domogli ni drevni kraljevi! Jela su raznovrsnija, pia
takoer. Odjea nadmauje svilu kvalitetom tkanine, bojom i
tanahnou. Za prevozna sredstva su suvini konji, mule i magarci. Glas
robinja koje su pjevale po kraljevskim dvorcima preao je u kolibe i
zadovoljavaju se njime samo radnici i seljaci. ovjek sa istoka
razgovara sa svojim prijateljem sa zapada za neznatnu svotu. ovjek je
99

po svemu sudei, dostigao vei nivo udobnosti i veim dijelom

zagospodario sutranjicom.
Uprkos svemu tome, nervi su zategnutiji, pohlepni su preli
svaku granicu, plakanje za uenom skromnou kvari sreu postojeeg
mnotva. Pojedinci, a i cijele oblasti, zavide jedni drugima
najvatrenijom mrnjom svuda po svijetu!
Opisujui ovaj svijet neko je rekao da su njegovi miii jai od
mozga, a da su potpuno pravini rekli bi:
To je svijet koji se sjea sebe, a zaboravlja svog Gospodara,
porie Njegovo pravo, diskutira o susretu s Njim, zamilja da je ovaj
svijet sve to postoji, da nema mogunosti za postojanje neeg drugog i
da ivot samo ovdje postoji...
Ja sam ovjek, musliman, volim ivot i radujem se njegovim
uicima. Allah me je pozvao u goste na ovaj svijet i nahranio me
njegovim dobrima. Ludo je, stoga, da odbijem ove ponuene poasti,
kao to je isto tako ludo da krtarim sa zahvalom Darovatelju.
Allah, neka je hvaljeno ime Njegovo, daje nam dobra i ne trai
nita sem lijepe pokornosti; da li je to onda, prevelika cijena?!
ini se da je mnogima plaanje ove cijene preteko:
...malo je zahvalnih meu robovima Mojim.13
Na temelju ovoga gledam na ono to su pridonijele drevne i
savremene civilizacije. To, kako me islam poduio, pripada meni, ne
nekom drugom. Zar Allah, delleanuhu, ne kae:
On je za vas sve to postoji na Zemlji stvorio.14
Otuda su, u osnovi, sve stvari doputene i nema zabrane sem
kategorinim tekstom. injenica je da grupa melanholinih jako vole
zabranjivati i njihov princip u sudu o stvarima se razlikuje od principa
Vjerovjesnika islama, sallallahu alejhi ve sellem, koji kada bi god birao
13
14

Sebe, 13.
El-Bekara, 29.

100

izmeu dvije stvari birao bi laku, ako nije grijeh. A ako bi bio grijeh
najvie od svih bi se udaljavao od njega.
Enes b. Malik prenosi da je Muhammed, alejhis-selam, rekao:
Ne budite strogi prema sebi, pa da vas to nadvlada. Doista jedan
narod bio strog prema sebi, pa su time nadvladani. To su njihovi ostaci
po samostanima i elijama, kao posljedica monatva, kojeg su sami
uveli, a nismo im ga ni propisali.
Savremena civilizacija je rairila upotrebu radija, televizije i
drugih sredstava informiranja, kulturnog ili zabavnog karaktera. Jasno
je da su ova sredstva aparati bez odgovornosti za ono to obavljaju, a
odgovornosl pada na pisce, pjevae i reditelje i u njihovoj je moi da
nam predoe korisno, a zastru tetno.
Mogue je bilo da iskoristimo ova sredstva za irenje ispravnog
jezika, za upoznavanje sa visokim moralnim kvalitetima, za zatitu
morala i izgradnju vrlih obiaja. Bilo je mogue da obuimo mase za
dotjeranost izgovora, to nam je potrebno, i da podignemo nivo
obavljanja razliitih poslova. Meutim, oita, zorna dokolica pred nama
unitava itave ljudske ivote.
Bilo je mogue da se uhvatimo u kotac sa tetnim obiajima,
naslijeenim ili uvedenim, koji su se rairili meu nama i zaustavili na
hod. Sredstva informiranja, ako ih dobro upotrijebimo, mogu uiniti
mnogo. Meutim, to moe uraditi samo ummet koji osjea poslanstvo u
svom ivotu. Sa grjenog ummeta spadaju zaduenja, jer ga drugi
sprjeavaju.
Moe se razumjeti iz ovoga da se ja borim protiv pjesme,
muzike, rekreacije... Ne, ali ja primjeujem da arapski i islamski svijet
eli da radi malo, a da pjeva puno. Odmor je pravo umornih, a ne pravo
besposlenih!
Pjesma je govor, one koje su lijepe - pozitivne su, one koje su
rune - negativne su. Onaj ko pjeva ili slua pjesmu pohvalnog znaenja
i ugodne melodije - nije grijean.

101

Borimo se samo protiv pjesme upropaavajueg znaenja i

muzike.
Openito, nije naveden nijedan vjerodostojan hadis o zabrani
pjesme. Neki to, pak, argumentiraju Allahovim, delleanuhu, rijeima:
Ima ljudi koji kupuju prie za razonodu, da bi, ne znajui koliki
je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za
ismijavanje uzimali. Njih eka sramna kazna. Kad se nekom od
njih ajeti Nai kazuju, on oholo glavu okree, kao da ih nije ni
uo...15
ivota mi, onaj ko kupuje ozbiljan ili neozbiljan govor iz
razloga navedenih u ajetu predodreen je za lo kraj. Meutim, onaj ko
odmara svoje iscrpljene nerve lijepim glasom i ugodnom glazbom, on
nema nikakve veze sa pomenutim ajetom, kao to kae Ibn Hazm: ...
da kupi mshaf da bi njime zabluivao, bio bi grjenik...
ini se da je vezivanje pjesme sa nekim haram inima, kao to
su alkohol i razvratno ponaanje, te sa opom doputenou koju
propagiraju neke umjetnike sredine, ponukalo izvjestan broj islamskih
znanstvenika da je smatraju zabranjenom. Na ovu grupu poroka ukazuje
El-Buharijin hadis: ...oni koji smatraju dozvoljenim svilu, vino i
harfu...
Meutim, nije nuno da se sve ove stvari objedine kod sluanja
pjesme. U svakom sluaju ako pjesma ide uz ove zabranjene pojave ona
se odbacuje, a ako je bez njih, onda nema dileme.
Muzika je poput pjesme. U hadisima sam vidio da je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pohvalio glas Ebu Musa elE'arija, bijae lijep, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga sluae
kako ui Kur'an, rekavi mu: Data mi je jedna od frula porodice
Davudove! Da je frula pokueni instrument to mu Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, ne bi rekao.

15

Lukman, 6-7.

102

Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je sluao zvuk defa i

frule bez ikakve smetnje. Ne znam otkuda neki zabranjuju muziku i
bjee od njenog sluanja?
S tim da se melodije razlikuju po uticaju i odrazu na duu. Ako
ovdje ima mjesta za protivljenje, to se odnosi na raznjeujue glasove i
njene, razmekavajue melodije.
Vraamo se onome ime smo poeli ovu nau temu, a to je da je
naem ummetu potrebno vie rada, truda, a manje zabave. Da imamo
ugledne i sposobne umjetnike bilo bi mogue razne vidove umjetnosti
upraviti ka iniocima za izgradnju, a ne za ruenje; za izazivanje
plemenitih osjeanja, a ne za uzburkavanje niskih nagona.
to se tie slika, nuno je napraviti distinkciju izmeu dvije
vrste:
- tjelesnih, koje prave kipari za razliite svrhe, i
- slika koje se stavljaju na papir, platno i sl.
Slikanje, bez obzira bilo fotografsko ili umjetniko, je dio
medicine, bezbjednosti, astronomije, biologije, povijesti i drutvenih
znanosti. U osnovi su dozvoljene na osnovu hadisa kojeg biljei
Muslim: ... osim ara na odjei... i rijei Rezinovih: Upitan je Ibn
Abbas o nagradi za pisanje mushafa, pa je rekao: Nema smetnje, oni su
umjetnici (slikari), a oni samo jedu plod svojih ruku.
Niko nije rekao da je slika lica u ogledalu zabranjena, niti je iko
rekao da njeno registriranje na jedan ili drugi nain iz dozvoljenog
prelazi u zabranjeno.
Od ove vrste zabranjeno je jedino ono to nosi vjerski peat, a
to islam odbacuje, kao to su slike Bude, Ibrahima, kranski krievi ili
bilo koji vjerski simbol koji se sukobljava Allahovoj jednoi. Isto tako
su zabranjene sve nemoralne slike koje nagone i vode ka grijehu...
Tjelesne kipove navedeni zakonodavni tekstovi jasno odbacuju,
izuzev ako su to djeije igrake ili lutke, kao to su slatkii u razliitim
prigodama, jer niko ne razmilja o potovanju i ibadetu njima.
103

Svojim oima sam vidio one koji oboavaju kipove na jugu

Azije i vidio sam u Egiptu one koji se sa strahopotovanjem odnose
prema kipu Abdunnasira!! To je bilo u vrijeme kada se kip prenosio sa
jednog na drugo mjesto.
Znam da meu onima koji daju fetve ima onih koji zabranjuju
sve slike, bez obzira radilo se o kipovima ili onim umjetnikim, a ja se
bojim da odvajanje navoda zakonodavnih tekstova od okolnosti u
kojima su izreeni moe biti razlog za obostranu propast i vjere i ovoga
svijeta.

104

VJERA IZMEU OBIAJA I OBAVEZA

Propisi o jelu
Postoje obiaji kojih se ljudi pridravaju i ne odstupaju od njih,
kao to postoje vjerske dunosti koje su im propisane i smatraju se
dugom. Obiaji su proizvod ljudi, dok su vjerske dunosti od Allaha,
hvaljen neka je On.
itao sam od jednog indijskog uenjaka Islamski bonton u
ishrani pa sam primijetio da je ovjek pomijeao obiaje i vjerske
dunosti. Napadao je zapadnjake arapskim obiajima, a to je sukob
koji nema veze sa islamom. Kae: Hrana treba da se postavi na zemlju,
a ne na sto, i jo kae: Onaj ko jede treba da sjedi skrtenih nogu ili na
koljenima, a nikako da jede sjedei na stolici. Treba prije jela zanijetiti,
tj. da se jelom namjerava odrati snaga za pokornost Allahu, a ne
zadovoljiti strasti, i treba da jede vie osoba iz jedne posude, kao i da se
spomene Allahovo ime (proui bismilla) prije jela!
Veina ovoga to je rekao ovaj ovjek nije tano. Jesti je
dozvoljeno i na zemlji i za stolom, dozvoljeno je i sjediti na stolicama
za vrijeme jela; ovjek treba da se zadovolji od Gospodara hranom u
vrijeme kada zasiti svoju potrebu. Moe sam jesti iz posude, kao to
moe i vie njih. Zaista je neophodno da spomene Allahovo ime (proui
bismillu) prije jela, jer postoji vjerodostojna predaja od Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: Spomeni Allaha, jedi desnom
rukom i ono to je pred tobom.
Navode se razliiti hadisi o pravilima pristojnosti pri jelu, neki
od njih su vjerodostojni, a neke i treba odbaciti, dok su neki od njih
arapski obiaji.

105

Tako stoji kod Ebu Davuda hadis od Aie, r.a., u kojem se kae:
Nemojte sjei meso noem, jer je to proizvod stranaca, nego ga grizite
zubima, jer je zdravije i prijatnije!
Ovaj hadis je neprihvatljiv, jer je potvreno u vjerodostojnim
predajama da je Resulullah upotrebljavao no pri jelu mesa. Sened Ebu
Davudovog hadisa, takoer, nije prihvatljiv.
Takoer nije dola naredba da se jede na zemlji ili zabrana
jedenja za stolom. Ono to Zakonodavac preuti znai da je ostavljeno i
nije potrebno nametanje ili zabrane, jer nam je Poslanik bio vodi
svojim ivotom, a nije bio obijestan, nije zabranjivao dozvoljeno niti je
sputavao irinu.
Ebu Hazima je pitao Sehl b. Sa'd da li je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, jeo hljeb bez mekinja, a on mu je odgovorio: Poslanik
nije vidio bijelog hljeba otkako ga je Allah poslao, pa dok ga nije uzeo
Sebi. Pitao sam: Jeste li imali sita? On je rekao: Poslanik nije vidio
sito otkako je poslan pa do preseljenja! Pitao sam: Kako ste onda jeli
neprosijan jeam? Odgovori mi: Mi bismo ga samljeli, a zatim
puhnuli u njega i odletjela bi oljupina koja se mogla odstraniti, a to bi
ostalo zamjeali bismo i jeli.
Takav je bio njihov ivot! Na njega su se navikli. Zatim su ljudi
nali ljepi nain pravljenja bijelog hljeba, to nije grijeh.
Uzvieni kae:
O ljudi, jedite od onoga to ima na Zemlji, ali samo ono to je
doputeno i, vrijatno, i ne slijedite ejtanove stope, jer vam je on
neprijatelj oevidni!1
O vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili i budite
Allahu zahvalni, ta vi se samo njemu klanjate!2
Prenosi Ebu Davud od Vaha b. Harba da su ashabi rekli:
Boiji Poslanie, jedemo, a ne zasitimo se.
1
2

El-Bekara, 167.
El-Bekara, 172.

106

Pa vjerovatno jedete zasebno, ree im.

Da, rekoe, pa on ree: Jedite skupa, spomenite Allahovo ime
(recite bismillah) pri jelu i Allah e vam berietnom uinitii hranu.
Iz ovog hadisa vidimo podsticaj na dobro, pomaganje sirotinje i
suzbijanje tekoe. Nije dozvoljeno ostaviti bijedne da se previjaju
gladni. Meutim, ne moemo razumjeti iz hadisa da je zabranjeno jesti
pojedinano. Kako e biti zabranjeno kada Allah, delleanuhu, kae:
Nije grijeh slijepcu, niti je grijeh hromu, niti je grijeh bolesnu,
a ni vama samima da jedete u kuama vaim, ili u kuama oeva
vaih, ili u kuama matera vaih, ili u kuama brae vae, ili u
kuama sestara vaih, ili u kuama amida vaih, ili u kuama
tetaka vaih po ocu, ili u kuama daida vaih, ili u kuama
tetaka vaih po materi, ili u onih iji su kljuevi u vas ili u
prijatelja vaeg; nije vam grijeh da jedete zajedniki ili
pojedinano. A kada ulazite u kue, vi ukuane njene pozdravite
pozdravom od Allaha propisanim, hlagoslovljenim i uljudnim.
Tako vam Allah objanjava propise, da biste se opametili.3
I da se za svakog siromaha hrana stavi u posebnu zdjelu, u tome
nema grijeha. Iz higijenskih razloga ovjek treba da jede desnom
rukom, jer islam je predvidio lijevu ruku za otklanjanje neisti i ova
podjela je neophodna. Nije lijepo da ovjek stavlja ruku na stidna
mjesta, a zatim je prinosi ustima. Na ovjeku je da jede desnicom
direktno ili da upotrebljava kaiku, zavisno od situacije. Arapi su jeli
rukama i to je njihov obiaj. Nije nita udno ako ovjek jede prstima,
ali uiniti ovaj obiaj dijelom vjere - za to nema osnova. Od vjere je,
meutim, da musliman ne ostavlja u posudi ni malo ni puno hrane da bi
je kasnije bacio u smee, jer je to ruan postupak.
Interesantno je da Evropljani svoje posude dre prilino istim,
dok Arapi u svojim tanjirima ostavljaju ono to e napuniti kante za
smee, a to ini ejtana srenim zbog rasipnitva. U ovim vremenima
putuju grupe muslimana u Evropu i Ameriku i mogu se prepoznati
3

En-Nur, 61.

107

meu ostalima po ponaanju pri jelu. Tako to ostavljaju, primjerice, to

im je zabranjeno i to ue bismillu.
Bezuvjetno sjedenje na zemlji, odricanje upotrebe kaike i
obavezno lizanje prstiju...itd., ta sitniavost teti islamu i njegovom
poslanstvu i iri o muslimanima lou predstavu. Pa da li je potrebnije
pozivanje u vjeru ili pozivanje nainu ponaanja preanjih Arapa, pa
ak i onih iz doba dahilijjeta. Zaista je ovo beduinsko pomaganje brana
ka Allahovom putu!

Propisi o odijevanju
Da zamijenimo hranu odijevanjem. itao sam od ranije
spomenutog indijskog uenjaka hadis kojeg biljei Bejhekija: Nosite
turbane, jer je to obiljeje meleka i pustite ih niz lea vaa.
itao sam nekoliko hadisa o vrijednosti turbana koje prenosi EtTirmizi i Ebu Davud. Nijedan od njih nije vjerodostojan, kao to kae
ejh Muhammed Hamid el-Feki: Nijedan hadis o vrijednosti turbana
nije vjerodostojan. Turban je arapska odjea i nema islamsko obiljeje,
takoer, i al. injenica je da topli predjeli zahtijevaju prekrivanje glave
i zatiljka, i poeljno je da bude bijelo i iroko. Dok hladni predjeli trae
toplu odjeu koja poveava toplotu, kao i izbor tamnih boja. U
vjerodostojnom hadisu stoji: Jedi ta hoe i oblai ta hoe, tvoj
grijeh je u dvije pojave: rasipnitvu i uobrazilji.
Mi primjeujemo da rasipnitvo i uobraenost imaju dosta
mjesta u arapskim i u zapadnjakim obiajima. I moralni i ozbiljni ljudi
ponose se pretjerivanjem u odijevanju, kao da je vrijednost ovjeka u
raskoi njegova odijela. Savremena civilizacija je zbog pogubnosti
svoje ideologije i estine pouda iskomplicirala oblaenje i ukraavanje,
pa je uinila veernja odijela skandaloznim i izumila: svakodnevna,
odijela za put, odijela za jelo, odijela za rekreaciju, pa onda proljetna,
ljetna... itd.
108

Musliman oblai to eli i to ne vodi rasipnitvu i uobraenosti.

Islamski znanstvenici su sloni u tome da su zlato i svila zabranjeni za
mukarce, a dozvoljeni za ene. Kao to su sloni da postoji odjea za
ene i odjea za mukarce. U osnovi enska odjea treba da pokriva
njihova tijela, i nije grijeh da bude lijepa, ali da nije provokativna.
Osnovno u odjei za mukarce je da je prikladna za poslove i nije
grijeno ako je lijepa. Ibn Abbas kae: Vidio sam na Boijem
Poslaniku najljepi ogrta.
Volio bih kad bi za mukarce bila jednoobrazna odjea, a za
ene, takoer, jednoobrazna, jer bi ova jednoobraznost sprijeila
nadmetanje i velike trokove, to je tetno za moral ega smo svjedoci
na svakom koraku.
Da li u islamu postoji posebna odjea? Nikako!
Neki su mladii mislili da je galabija islamska odjea, a da je
odijelo (sako i pantalone) nevjernika odjea, to je, naravno, greka!
Ako, doista, elimo sauvati nau osobenost to emo postii iskrenim
vjerovanjem, pristojnim ponaanjem, irokom naobrazbom i
dobroudnou.
Arapske galabije zbilja u svjetskim metropolama asociraju na
rasipnitvo, bezonu i luaku rasputenost za strastima i neobuzdanim
udnjama kojima su pokorni.
Da li to slui islamu i iri njegovu misiju?!

Propisi o stanovanju
Prelazimo na stanove i nain ivota u njima. Allah,
delleanuhu, je dareljiv prema ljudima, jer im je darovao nastambe da
bi se sklonili u njima i da bi se odmarali:
Allah vam daje da u kuama svojim stanujete i daje vam od
koa stoke atore koje lahko nosite kad na put idete i kad
109

konaite, a od vune njihove i dlake njihove i kostrijeti njihove

prostirku i korisne stvari, sve dok se ne istroe.4
Vidljivo je iz konteksta da su kue blagodat na kojoj je
neophodno zahvaljivati, te da je njihova gradnja obiaj i vjerski in. Da
li ovjek moe bez nastambe?
Zato sam se udio onome to prenose ejhovi Buharija i Muslim
od Habbab b. el-Ereta: Zaista vai drugovi koji prije bijahu nisu bili
optereeni dunjalukom, a nas je zadesilo ono emu ne nalazimo mjesta,
osim praine. Zatim kae: Musliman e biti nagraen za sve to
potroi, osim za ovo to naini u ovoj pralni!
U govoru Habbaba, r.a., je doza pesimizma koja je ovladala
njime zbog bolesti koja ga je nagrizala. Ne moemo gradnju smatrati
runim djelom, jer to esto biva obaveza. Osnova na koju se vraamo u
svim naim postupcima je: dobra namjera onog ko radi ili lijepa nakana
kao motiv za posao. Ako je namjera dobra i posao je ispravan, i tako
obiaji prelaze u pobona djela. Primjetno je da veliki broj ljudi
gradnjom pokazuju svoje bogatstvo i uzdizanje nad drugim, umjesto da
je uini boravitem i mjestom za odmor i spremanjem za posao u
ivotu. To je primjetno u Allahovom, delleanuhu, govoru narodu
Semud:
I sjetite se da ste Njegovom voljom postali nasljednici Ada i da
vas je On na Zemlji nastanio: u ravnicama njezinim palate
gradite, a u brdima kue kleite. I neka su vam uvijek na umu
Allahove blagodati, i ne inite zlo po Zemlji nered pravei!5
Kada bi gradili oblakodere i ureivali njihove prostore slavei i
hvalei Allaha, to bi Allah od nas primio. Gradnja, obijesno i nadmeno,
makar male kue neizgledne unutranjosti je posao bez hajra. U tom
kontekstu tumaimo hadis kojeg prenosi Enes od Boijeg Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, u kome se kae: Sav troak je na Allahovu
putu sem gradnje. U njoj dobra nema.
4
5

En-Nahl, 80.
El-E'araf, 74.

110

injenica je da je bilo civilizacija koje su propale i gradovi

razrueni, jer je njihovo bogatstvo bilo sama vreva. Nije se primjeivala
zahvalnost Allahu, delleanuhu, niti tragovi bogobojaznosti. Na ove
nevjernike narode se odnosi govor Uzvienog Allaha:
Zar ovima nije jasno koliko smo Mi prije njih naroda unitili,
po ijim oni nastambama hodaju? To su zaista dokazi, pa zato
nee da uju?6
Zatim Allahov govor za one koji su doli poslije njih:
I nastanili ste se bili u kuama onih koji su se prema sebi
ogrijeili, a bilo vam je poznato kako smo s njima posutpili, i
primjere smo vam nudili.7
itao sam neke hadise koji umalo da gradnju uine zloinom.
Pravilan nain njihova razumijevanja je unutar okvira kojeg smo ovdje
prikazali i nema potrebe ponovno ih spominjati.
uh otru kritiku onog to sam napisao o propisima stanovanja
koja me ponuka da navedem hadise koje je zabiljeio autor djela Tejsiru
l-vusul ila dami'i l-usul pod naslovom Poglavlje o gradnji. Postalo je
nuno da ih sada spomenemo, pa da ih prenesemo u potpunosti, a da
ostavimo argumente da zaljevaju duu...
Zatim emo ih, nakon toga, prokomentirati.

Poglavlje o gradnji
Od Ibn Omera, radijallahu anhuma, se prenosi da je rekao:
Viao si me sa Boijim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a
gradio sam kuu svojim rukama da me zatiti od kie i pravi mi hlad od
sunca. U tome mi nije pomogao niko od Allahovih, delleanuhu,
stvorenja. (Biljei ga El-Buhari)
6
7

Es-Sedda, 26.
Ibrahim, 45.

111

U drugoj predaji se kae: ...nisam stavio erpi na erpi od

kako je preselio Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Od Kajsa b. Ebi-Hazima, r.a., se prenosi da je rekao: Otili smo
Habbab b. el-Erettu, r.a., da ga obiemo; bio se ispruio, imao je sedam
opekotina na trbuhu, pa ree: 'Ashabi koji su bili prije nas, nestali su, a
ovaj svijet im nita nije umanjio. A mi zaraujemo ono emu ne
nalazimo drugog mjesta do u praini. Da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
ve sellem, nije zabranio da se doziva smrt, ja bih je poeo dozivati.'
Zatim smo mu po drugi put doli, a on je napravio sebi zid, pa ree:
'Musliman e, doista, biti nagraen za sve to potroi, sem za ulaganje u
ovu prainu.' (El-Buhari i Muslim)
Od Enesa, r.a., se prenosi da je rekao: Rekao je Boiji Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem: Sve to ovjek potroi, rauna se da je na
Boijem putu, sem gradnje, jer u njoj dobra nema. (Et-Tirmizi)
Od njega se, takoer, prenosi slijedee: Jednog dana izaao je
Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, s nama, pa vidje visoko
kube, te upita: 'ta je ovo?' Rekoe da to pripada nekom Ensariji.
Zautio je i to je nosio u sebi, dok nije doao njegov vlasnik, nazvao mu
je selam meu ljudima, ali se Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, okrenuo od njega. To je uinio ljutito, tako da je dotini ovjek
osjetio da je on srdit i da ga izbjegava. Poalio se na to ashabima
Boijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekavi: Meni se
uskrauje pogled Boijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ja ne
znam ta se to u vezi mene desilo. Oni mu rekoe: izaao je, pa je
vidio tvoje kube i pitao nas ije je, pa smo mu mi rekli. ovjek je otiao
do kubeta, sruio ga i poravnao sa zemljom. Boiji Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, je tog dana izaao, pa ga nije vidio, pa upita: ta je
bilo sa kubetom? Tada mu ashabi ispriae ta je uradio njegov
vlasnik. Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to ree: Svaka
graevina je zlo po svog vlasnika, osim onog to mu je nuno. (Ebu
Davud)
Od Abdullaha b. Amra b. el-Asa, radijallahu anhuma, se prenosi
da je rekao: Proao je pokraj mene Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, a ja popravljah zid od trske.
112

ta je ovo, Abdullahu? - upita Boiji Poslanik, sallallahu alejhi

ve sellem.
Ograda koju popravljam - rekoh.
A on ree: Stvar je laka od toga, a u drugoj predaji se kae:
Ne vidjeh stvari bre od te. (Ebu-Davud, Et-Tirmizi ga smatra
vjerodostojnim)
Od Dekina b. Seida el-Muznija, r.a., se prenosi da je rekao:
Doli smo Boijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, traei od
njega hrane, pa on ree: Omere, idi i daj im, pa se popeo sa nama do
ardaka, te izvadi klju iz svoje sobe i otvori...,
to znai da je ovdje bila soba na spratu i nema zapreke graditi
sobe na spratu. italac ovih hadisa ne razmilja o gradnji graciozne vile
ili veleljepnog dvorca, nego kao da vidi da je ivot u groblju blii
bogobojaznosti...
Tano je, u stvari, da ovdje imamo hadise koji se odnose na
odreene okolnosti i mogu se razumjeti samo u atmosferi u kojoj su
izreeni. Mi smo u naem svakidanjem ivotu, ovjek ponekad
razmilja o braku, a onda odgaa odluku zbog novonastale situacije.
Ponekad namjerava gradnju kue, zatim je odgaa zbog iikljalih
problema.
Govor sigurnosti je drugaiji od govora oaja. Medina je puno
panje posveivala teretu misionarstva, dihada, opsade i odbrane.
Veina ashaba je uestvovala u vojnim pohodima i bitkama. Oni su
stalno bili izmeu borbe i pripreme za borbu.
Posmatrao sam zastraivanje sa hadisima zbog graenja dvoraca
i njihovo kienje kroz ove okolnosti. Inae, u osnovi sve ugodnosti su
dozvoljene: jelo, stan, brak, a da prihvatimo stvar u njenoj openitosti
ne bi bila izgraena Medina, niti bi bila uspostavljena civilizacija.
Poznajem savremene znanstvenike selefizma koji grade
ogromne graevine i iznajmljuju ih za onoliko koliko oni hoe. Oni
imaju pravo na to, ali nemaju pravo da zabranjuju ljudima gradnju i
dotjerivanje graevina.
113

Posmatram zabranu upotrebe zvona i vidim da je ova zabrana

uspostavljena da bi zatitila simbol ezana i kao vid arogancije prema
kranskim obiljejima. Meutim, kada se ezan ustalio i ispodizani
brojni minareti, nema smetnje, onda sluati zvono na rampama ispred
pruga, ili kod traenja dozvole za ulazak u kuu, ili kod budilnika, ili
telefona... i sl.
Muslimanska kua ima poznate namjene, kao i odreena pravila
ponaanja u njoj. To se najbolje primijeti kod njene gradnje i
opremanja. Arapi nisu u prvo vrijeme imali specifinu tehniku gradnje,
nego su postojeu uskladili sa novim, islamskim uenjem. U veini
sluajeva kue su bile bez nunika, pa su odrasli, djeca, mukarci i ene
izlazili u pustinju obavljati nudu.
Ova neugodnost se otklonila ustanovljenjem islamske zajednice
i irenjem njenog unutranjeg i vanjskog stila ivota. Postoje kuna
pravila razdvajanja djece, za svako od njih zasebna postelja. Tu su
pravila traenja doputenja za ulazak, i za sijela koja tite sredinu i
ljudskost. Tu su tana oitovanja postojanih propisa o linoj higijeni,
pored abdesta i gusula.
Nema sumnje da su muslimani u punom procvatu svoje
civilizacije bili najii stanovnici Zemlje, tijelom i odijelom. Njihovo
koritenje vode za razliita kupanja uinila ih je najnaprednijim
ljudima, dok su drugi narodi, pa i Evropljani bili lieni tog napretka i
poasti. Ljudi u ovom vremenu uvaju i upotpunjavaju osnovne
zahtjeve istoe. Mi neemo vagati izmeu ovih ili onih obiaja, nego
predstavljamo zahtjeve nae vjere i gradimo obiaje koji su u skladu s
vjerom.
itao sam miljenja da su kupatila zapadnjaka loa, jer je zahod
na istom mjestu gdje se obavlja kupanje, to primorava ovjeka da
mokri stojei, a to islam zabranjuje.
Meutim, islam ne zabranjuje mokrenje stojei i nema nita loe
u tome to e se ovjek oistiti papirom, a zatim podaprati vodom. Ovo
samo potkrepljuje uvjerenje za ono to je ope poznato da se moe
istiti kamenom, pa vodom ili se zadovoljiti samo vodom.
114

Islam je vjera zdravog razuma i sve to razvija tijelo i daje mu

snagu i ljepotu - poeljno je.
Mi moramo pouavati sve ljude naoj vjeri poto sa njenim
imenom stvaramo civilizaciju za ovjeka koji potuje gradnju, smisao i
njen oblik, na osnovu govora Uzvienog:
Onome ko ini dobro, bio murkarac ili ena, a vjernik, Mi
emo dati da proivi lijep ivot, i doista emo ih nagraditi
boljom nagradom, nego to su zasluili.8

En-Nahl, 97.

115

REALNOST EJTANSKOG DODIRA I NAIN

NJEGOVA NEUTRALIZIRANJA

Pokucao mi je ovjek na vrata govorei da mu je potrebna moja

pomo. Ustao sam i primio ga, iako sam bio umoran. Zaudio sam se
njegovom izgledu, bio je krupan i zdrav i nije izgledao siromano.
Poeo mi je priati bez uvoda, rekao je da je opsjednut. Bio sam
pripravan za ono to kae, ponavljao je svoja jadanja, tvrdei da je
opsjednut.
Rekao sam: ime si opsjednut?
Savladao me je din, odgovorio mi je.
Zato ti ne opsjedne njega?, rekoh mu, smijui se, ti si
visok i krupan ovjek.
utio je zbunjen. Posmatrao sam njegov izgled i njegovo stanje,
a zatim rekao: Ne mislim da si bolestan. Da li ti se ita dogodilo? Nije
govorio nita sem da je opsjednut.
Veliki broj ena i manji broj mukaraca dolazi mi sa slinim
albama i uloio sam dosta truda na umirivanje i vraanje na duevnu i
umnu smirenost. Osjeao sam da su duevne krize i nervne tegobe iza
ovih tvrdnji da su dini napali ova tijela ili krenuli na ovog jadnika.
Ponekad sam pomagao lijekovima, uenjem, savjetovanjem da
bih te bolesnike doveo u bolje stanje. Razbijanje njihovih sumnji je,
zaista, naporna stvar. Razgovarala je sa mnom nekolicina islamskih
znanstvenika, i kao da su vidjeli moje negodovanje prema tim
bolesnicima, rekoe mi: Zato ti odbija mogunost da ejtan ovlada
njima? Moj odgovor je bio kategorian da je Kur'an ve objasnio
neprijateljstvo ejtanovo i njegovih pripadnika, saplemenika prema
Ademu, alejhis-selam, i njegovu potomstvu i pojasnio da ovo
neprijateljstvo ne prelazi doaptavanje i obmanjivanje:
116

I zavodi glasom svojim koga moe i potjeraj na njih svoju

konjicu i svoju pjeadiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i
daj im obeanja, - a ejtan ih samo obmanjuje...1
ejtan u ovim nastojanjima ne posreduje neku posebnu snagu,
on se samo koristi nepanjom nemarnih:
I kada bude sve rijeeno, ejtan e rei: Allah vam je pravo
obeanje dao, a ja sam svoja obeanja iznevjerio; ali, ja nisam
nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi
se odazvali; zato ne korite mene, ve sami sebe, niti ja mogu
vama pomoi, niti vi moete pomoi meni. Ja nemam nita s titn
to ste me prije smatrali Njemu ravnirn. Nevjernike sigurno eka
bolna patnja.2
Ovo znaenje se ponavlja i na drugim mjestima:
A Iblis se uvjerio da je o njima ispravno mislio, i oni su se
poveli za njim, osim nekolicina vjernika nad kojima nije nikakve
vlasti imao; Mi smo htjeli da ukaemo na onoga ko vjeruje u
onaj svijet, a ko u njega sumnja, - A Gospodar tvoj bdi nad
svim.3
ejtan ne moe biti materijalna prepreka za odlazak u damiju.
Niti e natjerati pijanca da pije u nekoj birtiji. Nego on posjeduje
lukavost i varku. I van toga on nema moi.
Ree mi jedan od njih: Ovo je tano, ali to to navodi ne
iskljuuje mogunost napada na ovjeka muslimana i nanoenja mu
tete. Rekao sam mu ljutito: Da li se to ifrit specijalizirao da napada
samo muslimane? Zato se ne ali Nijemac ili Japanac da su ih napali
dinni i da su u njihovim tijelima?
Zaista reputacija vjere opada irenjem ovih fantazija meu
vjernicima. Vi znate da se materijalistika nauka proirila i uvrstila
svoje temelje. Pa ako je neto metafiziko ono e se kretati u ovom
1

El-Isra, 64.
Ibrahim, 22.
3
Sebe, 20-21.
2

117

podruju, to dovodi u opasnost budunost itavog vjerovanja. Pa emu

zato ispitivati slabosti ovih koji se ale? Odmoriemo njihove
oslabljene nerve i nema potrebe da se optuuju dinni za ono to nisu
poinili.
Doao mi je prijatelj i rekao: Vidim da slua uene o ovom
pitanju. Rekoh mu da je govor uenog dobro doao, a ti daj to ima.
Rekao je: Obuzetost ovjeka dinima je utvrena Kur'anom i
sunnetom. to se tie Kur'ana, tu su rijei Svevinjeg:
Oni koji se kamatom bave dii e se kao to e se dii onaj
koga je dodirom ejtan izbezumio, zato to su govorili: Kamata
je ista to i trgovina'. A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio
kamatu. Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova - pa
se okani, njegovo je ono to je prije stekao, njegov e sluaj
Allah rjeavati; a oni koji to opet uine - bie stanovnici
dehennema, u njemu e vjeno ostati.4
to se pak sunneta tie, tu je govor Boijeg Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem: ejtan kola ljudskim tijelom, kao to krv tee
krvotokom.
Propast moga ummeta je u vrijeanju i kugi i ubodima vaih
neprijatelja, a za sve je nagrada ehida.
Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, rijei: Niko se ne rodi,
a da ga ejtan ne podbode pa pone zapomagati od ejtanova uboda,
osim sina Merjemina i njegove majke.
ejh Mensur Ali Nasif, Allah mu se smilovao, kae: injenica i
prizora za ovo je puno. ak je Abdullah, sin imami Ahmeda, pitao
svoga oca, kao to stoji u djelu Akamu l-merdan: Oe, ljudi govore da
dini ne ulaze u tijela padaviara, a on ree: Lau, ba on govori
njegovim jezikom! Zatim je ejh Mensur rekao: Ovim se razjasnila i
rasvijetlila istina, pa ko hoe nek vjeruje, a ko hoe neka ne vjeruje.
Uvlaenje imana i kufra u ovom nema znaaja. Mogue je da je
to izraz pretjerivanja pojedinih vjernika koji previe panje poklanjaju
4

El-Bekara, 275.

118

marginalnim problemima, a erijatski pravnici su daleko od ovog

vladanja.
Astrologa ne interesira to to se aleksandrijska kanalizacija
izljeva u pustinju ili Sredozemno more, niti ga zanima to trgovaki
brodovi prolaze kroz Suecki kanal ili idu oko Rta Dobre nade. Ono to
njega interesuje je islamsko vjerovanje i prisutnost boanske objave i
ispravan put.
Kada su novine prenijele da je ejh Abdul-Aziz b. Baz istjerao
budistikog ejtana iz jednog Arapa, i da je ovaj din primio islam,
poeo sam se uvati italaca i osjeao sam u njihovim duama spoznaju
velike razdaljine izmeu vjere i nauke, a, doista, veliina Kur'ana
premauje ove probleme.
Vratimo se dokazima koje je spomenuo na prijatelj da ejtan
nastanjuje ljudska tijela i utie na njih kako hoe! Ajeti kerim kae:
Oni koji se kamatom bave dii e se kao to e se dii onaj
koga je dodirom ejtan izbezumio...5
Komentatori su sloni da se to odnosi na Sudnji dan, a razlog
ovakvom tumaenju je da niko nije vidio lihvare oborene na ulici kako
ih skoro gaze nogama. Zato e se to uiniti kada susretnu Allaha i budu
polagali raune za svoju pohlepu i nepravdu uinjenu drugima.
U ovom smislu profesor Reid Rida prenosi od Bejdavija da je
umiljanje da ejtan nasre na ovjeka i savlauje ga ustvari samo
udarac na ljudsku nesrenost, kao zabluda tmine. Zatim autor ElMenara kae: Ajet ovim ne utvruje da poznata padavica spopada
stvarnim djelovanjem dina, niti to osporava, a o problemu u kojem su
se razili mu'tezile i sunije da li ejtan ima na ovjeka kakav utjecaj
osim doaptavanja, neki kau da je uzrok padavice ejtanski nasrtaj to
je i vidljivo, iako nema tekstualnog dokaza o tome.
Lijenici ovog vremena su ve dokazali da je padavica jedna od
bolesti nervnog sistema i da se lijei kao i druge lijekovima i drugim
nainima savremenog lijeenja, a poneke se lijee i psiho-terapijama.
5

El-Bekara, 275.

119

to se tie hadisa da ejtan kola ovjekom kroz krvotok,

kazivanje o dogaaju objanjava izjavu koja se navodi. Safija, supruga
Resulullaha, je rekla: Boiji Poslanik je bio u itikafu. Posjetila sam ga
nou i razgovaralii smo, zatim sam ustala i pola kui. Ustao je i
Resulullah i poao sa mnom da me isprati. Njeno boravite je bilo u
kui Usame b. Zejda, pa su prola dvojica ljudi Ensarija, pa kad su
vidjeli Poslanika pourili su, a on im ree: Usporite vas dvojica, ovo je
Safija b. Hajj! Pa su rekli: Hvaljen neka je Allah, Poslanie! A on
ree: Zaista ejtan kola kroz ovjeka, poput krvi, pa sam se pobojao da
ne ubaci u vaa srca neto, ili je rekao zlo.
Vidljivo je iz hadisa da Poslanik eli da sprijei ejtanska
doaptavanja koje donose situacije sline ovoj. Iako su dvojica ashaba
odbacivala mogunost da je u njihovim duama ponikla zla misao u
pogledu bezgrijenog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pored toga
Resulullah je elio sprijeiti vesvese.
Hadis nema nikakve veze s tim da ejtan zauzima ovjeije
tijelo. to se tie drugog hadisa, u kome se kae da su kuge ubodi
ejtana, a oni su neprijatelji ovjeka, dovoljno nam je o govoru
objanjenju kada kae pisac El-Menara: Apologetiari smatraju da
dini imaju iva tijela koja se ne vide, a mnogo puta smo ve rekli da se
mala iva tjeleca, koja su otkrivena u ovom vremenu putem
miroskopa, zovu mikrobi. Mogue je da budu vrsta dina, jer je tano
da su uzrok velikom broju bolesti. To smo rekli u pojanjenju onog to
govori da je kuga ubod ejtana.
Mi muslimani nemamo potrebe sporiti se u onom to je nauka
ustvrdila i ljekari zakljuili ili dodavati tome neto za to nema dokaza
u nauci da bi time opravdali ahad predaje.
Hvala Allahu da je Kur'an visoko iznad toga da bi mu se mogla
suprotstaviti nauka. Prelazimo na argumente hadisa o ejtanovom ubodu
ovjeka, kako ga spominju prenosioci, i kaemo: Zamiljam da je
ejtan uuren ispod maternice, eka novoroene sa velikom mrnjom
i kae mu: Moja pria sa tvojim praocom jo nije zavrena i nastojau
da te tlaim, kao to sam njega tlaio! Zatim ga ubode tako jako da
120

bezazleno novoroene zavriti od njega i tako nastavlja svoj ivot van

maternice.
Ovom znaenju su se pribliili pjesnici kada su neki od njih
rekli:
Poto dunjaluk njime razglasi promjene svoje
pla djeiji biva u trenutku raanja njegova.
Merjemina majka bijae beduinka i zabrinuta je bila kad je
traila od Allaha, delleanuhu, da zatiti nju i porod njen:
...poslije ona, kada je rodi, ree: Gospodaru moj, rodila sam
ensko, - a Allah dobro zna ta je rodila -, a ensko nije kao
muko: nadjela sam joj ime Merjem, i ja nju i porod njezin
stavljam pod tvoje okrilje od prokletog ejtana.6
U svakom sluaju Merjema i njen sin su Allahovi dobri robovi, a
ejtan nema nikakve moi nad tim robovima. Gledam na problem kroz
govor meritorne uleme. Autor El-Menara kae: U hadisu koji se
prenosi od Ebu Hurejre, a biljei ga El-Buhari, Muslim i dr., a ovdje je
Muslimova verzija, se kae. Svakog ovjeka ejtan dodirne na dan
kada ga majka rodi, osim Merjeme i njena sina.
Bejdavi je ovdje protumaio dodir kao udnju za zavoenjem.
Profesor Imam kae: Ako je hadis vjerodostojan, onda je u pitanju
poreenje, a ne istinska realnost, a moda Bejdavi tome i tei.
Profesor Rida kae: Hadis je vjerodostojnog seneda,
neosporno, a potvruje ga i hadis o otvaranju prsa i pranju srca, kako bi
bio odstranjen ejtanski utjecaj. Ovdje se, u stvari, javlja alegorija.
Vjerovatno je njegovo znaenje da ejtan nema utjecaja u njegovom
srcu sa svojim doaptavanjem, kao to na to upuuje njegov govor o
ejtanu: I Allah mi je omoguio da ga obuzdam i da primi islam. U
Muslimovoj predaji se kae: I ne nareuje mi nita izuzev dobra.
Zatim autor El-Menara kae: Kod nas je nesumnjivo utvreno
da ejtan nema moi nad predanim Allahovim robovima, a najbolji od
6

Alu Imran, 36.

121

njih su poslanici i vjerovjesnici. Ono to se spominje u hadisu o

Merjemi i Isa, alejhis-selam, da ih ejtan nije dotaknuo i hadis o predaji
ejtanovoj Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i hadis o izdavanju
ejtanovog djela iz srca Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, je od
sumnjivih predaja, jer je njegov lanac prenosilaca slab. Poto je njihova
tema svijet gajba, a vjerovanje u gajb je dio vjere, ne uzimaju se slabi
hadisi zbog rijei Uzvienog:
...a o tome nita ne znaju, slijede samo pretpostavke, a
pretpostavka istini ba nimalo ne koristi.7
Mi nismo primorani da vjerujemo u autentinost ovih hadisa u
naoj vjeri. Neki kau: Ako se primaju ahad hadisi, kome su, onda, oni
vjerodostojni? Metod prethodnika u ovim hadisima je preputanje
znanja o njihovoj kakvoi Allahu Uzvienom.
Premda mi je drai pravac prethodnika odbrana od neprijatelja
islama zahtjeva vie opreza i budnosti, i ne elim otvarati vrata arolija i
obmana pod imenom da ejtan zaokuplja ljudsko tijelo.
Policija je prije nekog vremena pritvorila nekog ovjeka koji je
nasrnuo na bolesnika udarajui ga tapom tako da se ovaj guio. Ova
budala je mislila da udara ejtana da bi ga istjerao i govorio mu je:
Izlazi Allahov neprijatelja! Zavrilo se ubistvom nesretnog bolesnika.
Navodi pisca djela Akamu l-merdan fi ahkami l-dan su
veinom praznovjerje i uobrazilja, iako ih spominju Ibn Hanbel, Ibn
Tejmijje i dr. Mi znamo da je Zemlja koju nastanjujemo mala praka u
ogromnom, velianstvenom kosmosu koji vriti od ivota i ivih
stvorenja! Moe biti da je naa Zemlja zrno pijeska sa prostrane obale
iji su krajevi skriveni naoj mati. Osjeamo irinu kosmikog
prostranstva kada pratimo istraivanja astronoma i kapljice saznanja
koje cijede iz upornih pogleda po kosmosu. Moemo donijeti sud da je
ista glupost smatrati da mi jedino ivimo u ovom nepreglednom
prostranstvu!! Onaj ko izgradi oblakoder nee pustiti da vjetar fijue

En-Nedm, 28.

122

oko njega, zadovoljavajui se namjetanjem samo jedne sobe u

podrumu.
Svijet je pun ivih bia koje je Allah, delleanuhu, stvorio da
upuuju na Njega i da svjedoe i Njegovoj veliini. Ljudska je zabluda
da smatraju da jedino oni ive. Samim pogledom u Kur'ani-kerim
spoznaemo tu injenicu. Allah, delleanuhu, kae:
Njegovo je ono to je na nebesima i na Zemlji!A oni koji su
kod Njega ne zaziru da mu se klanjaju, i ne zamaraju se, hvale
Ga nou i danju, ne malaksavaju.8
Jedno od znamenja Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje i
ivih bia koja je rasijao po njima; On je kadar da ih sve sabere
kad bude htio.9
Ajeti su brojni, iz njih doznajemo da su sinovi Ademovi samo
jedna vrsta stvorenja, a nisu jedina... tu su i meleki. Sada neemo
govorili o njihovim obavezama! Mogue je da postoje i druga stvorenja
o ijem ivota i sudbini ne znamo nita. Tu je, takoer, svijet dina na
ijih nekoliko odrednica elimo sada ukazati.
Kur'ani-kerim nam pripovijeda o najveem ejtanu, Iblisu, koji
je neprijatelj Ademov i njegovih sinova. Pripovijeda nam o dinima,
objanjavajui da oni jedu, razmnoavaju se, imaju obaveze i da meu
njima ima vjernika i nevjernika, bogobojaznih i grijenih.
Nauili smo da dini imaju svoj specifian nain ivota, da su od
nas snaniji, da oni nas vide, a mi njih ne vidimo. Uprkos tome, ljudima
je Allah, delleanuhu, omoguio da potine dine, kao to je to mogao
Sulejman, alejhis-selam, o ijem opisu vladavine je reeno slijedee:
...I da dinovi, voljom njegova Gospodara, pred njim rade; a
kad bi neki od njih otkazno poslunost nareenju Naem, uinili
bismo da ognjenu patnju osjeti. Oni su mu izraivali to god je

8
9

El-Enbija, 19-20.
E-ura, 29.

123

htio: hramove i spomenike, i zdjele kao atrnje, i kotlove

nepokretne...10
U kontekstu ovoga Kur'ani-kerim otkriva da dini ne znaju
nespoznajno (gajb) i da njihova strast za zavoenjem Ademovih,
alejhis-selam, sinova ne prelazi loe spletke i pridobijanje nemarnih.
Zato Allah, delleanuhu, opisujui grjenike, kae:
A Iblis se uvjerio da je o njima ispravno mislio, i oni su se
poveli za njim, osim nekolicine vjernika nad kojima nikakve
vlasti nije imao; Mi smo htjeli da ukaemo na onoga ko vjeruje u
onaj svijet, a ko u njega sumnja...11
Razmisli o ovoj reenici ...nad kojima nikakve vlasti nije
imao... da bi saznao koje su njegove granice moi u uznemiravanju!
Da li su nevidljive bakterije dio svijeta dina? Ovo autor ElMenara ne smatra nemoguim. Argumentirajui to hadisom o uzroku
kuge, mogue je da je njegovo miljenje tano. Mogue je da su zli,
svjesni dini perceptivni dio u svijetu bakterija ili njegov izvrni dio
pomou kojeg djeluju bakterije i ono to donosi razliite bolesti.
Mogue je da je traenje pravovjernih utoita od dina u odreenim
vremenima i mjestima upravo to to gore reeno potvruje. Musliman
obveznik kada odlazi u zahod treba da kae: Utjeem se Tebi od zlih
duhova! Kada se sastaje sa svojom enom, on kae: Boe moj, udalji
nas od ejtana i udalji ejtana od onoga ime si nas darovao.
Ne volim da prolazim putem nejasnih naela. Niti da upoljavam
muslimane beznaajnim stvarima, kada su njihove sutinske stvari
postale dozvoljene, a granice opustoene. Kod nas ive svetena lica po
vilama koje smatraju da su potinili sebi dine, a opet ima i onih koji i
samu takvu tvrdnju odbacuju...
Pred praznovjernima se ukazala ansa da objelodane svoje
stavove i da se raire! Nije dozvoljeno, meutim, da zaboravimo
Allahove, delleanuhu, rijei upuene svakom muslimanu:
10
11

Sebe, 12-13.
Sebe, 20-21.

124

Ne povodi se za onim to ne zna! I sluh, i vid, i razum, za sve

to e se, zaista, odgovarati.12
Istinski musliman se protivi obmanama, a potvruje istinito i ne
uznemirava se laima bolesnih.
Proitao sam slijedei hadis i utonuo u misli o Ata b. Ebi
Rebbahu, koji kae: Ree mi Ibn Abbas: Hoe li da ti pokaem
stanovnicu denneta? Rekoh: Naravno. On mi kaza: Ova tamnoputa
ena dola je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla mu:
Imam padavicu i otkrivam se pri tome, pa uini Allahu dovu za mene!
Poslanik joj ree: Ako hoe strpi se, pripada ti dennet, a ako hoe
uinit u dovu Allahu da te izlijei! Strpiu se - ree - ali zamoli
Allaha Uzvienog da se u napadima ne otkrivam, pa joj je uinio dovu.
Ova ena ima padavicu i izabrala je da umre sa njom uz
garantiranje dennetom ime ju je obradovao Muhammed, alejhisselam. Sve to je zaeljela jeste da ne otkriva svoje tijelo za vrijeme ove
slabosti koja je pogodi, to joj je zajamio Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem.
Rekoh: da je njena bolest rezultat ejtanskog djelovanja, da li bi
je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio u takvom stanju
ovom prokletniku?! Mislim da ne bi. ta bi se desilo da je ta ena naa
savremenica? Vjerovatno bi se lijeila elektrinim okovima da to
otkloni. Neki bi vjerovatno rekli: Uao je u nju ejtan, i primjenjivali bi
elektrine okove dok ne bi zamiljenog ejtana iz nje istjerali.
Vjerovatno bi i njena dua izala nakon ovih munih okova.
Mene nita ne spreava da o cijeloj ovoj temi diskutiram
umjerenim, otvorenim razmiljanjem. Oni koji takvu diskusiju
unaprijed odbacuju uvlae iman i kufr u ovu temu kao da je vjera put
aljivina, ili tenja bestidnih!!
Ispravnost i greka kod ovoga su u odreenju bolesti. Ja bez
ustruavanja odbacujem ono to drugi smatraju istinitim i elim da
zatitim na ummet od arolija, talismana, zbrajanja brojnih vrijednosti
12

El-Isra, 36.

125

slova u cilju gatanja, horoskopa, prijateljstva s duhovima i potinjavanja

dina...itd. Stvarna bolest je kod onih koji te optuuju da negira dine i
svijet nespoznajnog, jer odbacuje njihove zablude. Oni su veliko
iskuenje za islam.
Ljudi u naem vremenu trae pomo zbog svireposti i
ugnjetavanja. Sreli su me mladii i djevojke alei se na ejtanski dodir
i nervnu napetost, to ukazuje da su im potrebni blagi odgajatelji. Na
podruju Evrope i Amerike psihijatri igraju veliku ulogu u lijeenju
ovih tragedija, s tim da je veina tih ljekara iz Frojdove kole, koji je
bolesnog uma i obuzet strau. Preporuke ove kole trae borbu protiv
suzdravanja i putanja na volju strastima.
Stalno priguivanje je ponekad uzrok nesree, ali povremeno
priguivanje je temelj odgoja i razvoja. Razlika je izmeu te dvije
stvari, a tu razliku nevjernici koji ostavljaju namaz i pobornici strasti ne
osjeaju. Prva stvar koju vjernici treba da znaju i da s njom druge
upoznaju jeste da su ejtani ljudski i dinski rasprostranjeni na svakom
mjestu i pokuavaju nauditi svakom ovjeku. Utjecanje Allahu,
delleanuhu, je neophodno i korisno, jer je Allah, Uzvieni to naredio
svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,:
...i reci: Tebi se ja, Gospodaru moj, obraam za zatitu od
privienja ejtanskih, i Tebi se, Gospodaru moj, obraam da me
od njihova prisustva zatiti!13
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je govorio: Utjeem se
Allahu, Sveujnom i Sveznajuem od ejtana prokletog, njegovog
zavoenja, oholosti, puhanja.
Od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, dova je i slijedea:
Gospodaru moj, utjeem Ti se od duboke starosti, razaranja, potopa;
utjeem Ti se od zavoenja ejtanskog na samrti.
Ovo je najbolji nain da se onemogui ejtansko obuzimanje
ljudskog tijela i najbolja mogunost odstranjivanja razliitih uobrazilja.

13

El-Mu'minun, 97-98.

126

RAZUMIJEVANJE KUR'ANA NA PRVOM

MJESTU

Hadisi kojima je iskrenut smisao ili ije znaenje nije

pravilno shvaeno
Nedovoljno itanje i razmiljanje o asnom Kur'anu, a
istovremeno mnogo itanja hadisa ne daje preciznu sliku islama, nego
se moe rei da to vie lii looj ishrani. Neophodno je, naime,
uspostaviti meusobnu ravnoteu elementa koji sainjavaju tijelo i
razum. Naveemo primjere postupno od lahkog i beznaajnog do
podrobnog i delikatnog.
San'ani smatra da je zavjet zabranjen oslanjajui se pri tome na
hadis Ibn Omera, r. a., koji od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem,
prenosi da ga je zabranio. I jo je rekao: On ne donosi nikakvo dobro,
nego se njime izvlai imetak krtice.
Zavjet koji ne donosi nikakvo dobro je uvjetovani zavjet koji lii
trgovinskim kompenzacijama. ovjek, npr. kae: Zavjetujem se Bogu
da u to i to uraditi, ako ozdravim, ili ako moj sin postigne dobar
uspjeh. to se tie ostalih zavjeta koji se odnose na pokornost Allahu,
za njih nema nikakvih smetnji ukoliko su s fikhskog stanovita
ispravni...
Pitanje glasi: Kako svi zavjeti u osnovi mogu biti zabranjeni
kada Uzvieni, opisujui estite Svoje robove, kae:
Oni su zavjet ispunjavali i plaili se dana ija e kob svuda
prisutna biti.1
a na drugom mjestu kae:
1

Ed-Dehr, 7.

127

...zatim, neka sa sebe prljavtinju uklone, neka svoje zavjete

ispune i neka oko Hrama drevnog obilaze.2
Vidio sam da nepoznavanje Kur'ana asnog moe dostii
apstraktnu granicu kod komentara hadisa kojeg prenosi Muslim:
Zabranjeno je jesti meso deraih ivotinja.
Komentator hadisa smatra da je isti izreen u Medini i da je
derogirao tekstove objavljene u Mekki, a to su rijei Uzvienog:
Reci: Ja ne vidim u ovome to mi se objavljuje da je ikome
zabranjeno jesti ma ta drugo osim strvi, ili krvi koja istie, ili
svinjskog mesa - to je doista pogano, ili to je kao grijeh zaklano
u neije drugo, a ne u Allahovo ime.3
Smatrati da ahad hadis moe derogirati ajet iz Kur'ana je, doista,
krajnja glupost. Ako tome dodamo da je ajet, za koji je reeno da je
derogiran, ponovljen po znaenju u Kur'anu etiri puta: dva puta u
surama el-En'am i en-Nahl koje su mekkanske, i dva puta u medinskim
el-Bekara i el-Maide, onda je stvar puno jasnija, a ono to je objavljeno
u suri el-Maide, tavie, spada u posljednje to je inae objavljeno!!
Kako razuman ovlek moe i pomisliti na derogacju?! Jedan
broj ashaba, meu njima Ibn Abbas, kao i tabi'ina poput Sa'bija, Sei'd b.
Dubejra odbacuju gore pomenuti Muslimov hadis. Kako moemo
ostaviti ajet zbog hadisa oko kojeg se die galama?!
Ostavimo ono to smo spomenuli i preimo na hadis koji ulazi u
domen, moderno reeno, meunarodnog prava.
Abdullah b. Avn kae: Pisao sam Nafi'u, r.a., i pitao ga o
pozivanju neprijatelja prije borbe, a pod pozivanjem podrazumijeva se
pozivanje na prihvatanje islama prije same borbe. Abdullah dalje kae:
On mi je odgovorio: To je bilo samo u poetku pojave islama, tako je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napao pleme Benu Mustalik bez
pomenutog pozivanja...

2
3

El-Hadd, 29.
El-En'am, 145.

128

Nafi', Allah neka mu oprosti, grijei. Jer pozivanje u islam je

konstantna radnja, a napad na Benu Mustalik je bio izvren tek nakon
to su pozvani u islam, ali su to oni odbili i odluili se za rat! Ova
predaja Nafi'a nije njegova jedina grjeka, nego on prenosi i mnogo tee
stvari.
On kae: Pridravao sam mushaf Ibn Omeru dok je itao rijei
Uzvienog: ene vae su njive vie, i vi njivama svojim prilazite kako
hoete...4 Tada me upita: Zna li ko je bio povod objave ovog ajeta?
Rekao sam: Ne. Povod objave ovog ajeta - ree mi Ibn Omer - je
bio ovjek koji je spolno opio sa enom preko analnog otvora, pa ga je
to zabrinulo. Tada je objavljen ovaj ajet.
Abdullah b. el-Hasen kae: Sreo sam Salima b. Abdillaha b.
Omera, pa sam mu rekao: Amida, kakav je hadis kojeg prenosi Nafi'
od Abdullaha u kome se kae da nema nita loe u spolnom openju sa
enama preko analnog otvora? Ree mi: Taj rob je slagao i pogrijeio;
Abdullah je, ustvari, rekao: Oni spolno ope sa enama otpozada, a ne
u zadnji dio (analni otvor).

Borba u islamu
Vratiemo se predaji Nafi'a koja kae da ne treba pozivati u
islam prije borbe. O tome kaemo slijedee: I pored toga to je
poljuljana ta predaja, znanstvenici hadisa su je zahvaljujui
nedovoljnom shvatanju i razumijevanju, propagirali, a San'ani je ak
naslovio jednu tematsku cjelinu svoga djela sa Napad bez upozorenja.
Napad bez upozorenja! Kakav je to nain kada Uzvieni kae:
im primijeti vjerolomstvo nekog plemena, i ti njemu isto tako
otkai ugovor - Allah, uistinu, ne voli vjerolomnike.5
4
5

El-Bekara, 223.
El-Enfal, 58.

129

I ako oni lea okrenu, ti reci: Ja sam vas sve, bez razlike,
opomenuo, a ne znam da li je blizu ili daleko ono ime vam se
prijeti.'6
udno je da me je profesor Nasir el-Albani, a on spada u
najvee poznavaoce hadisa naeg doba, ukorio to sam ostavio predaju
Nafi'a i to sam dao prednost drugima, kao i zato to ja ilustriram
sutinu borbe u islamu!
U svom djelu Dihadud-da've bejne adzid-dahil ve kejdilharid ja sam nabrojao vie od stotinu ajeta koji garantiraju slobodu
vjeroispovijesti, koji isti iman zasnivaju na unutarnjem uvjerenju, a
odstranjuju prisilu s puta jasne dostave.
U historiji ljudske kulture ne postoji knjiga koja ovjeka
podstie na stvaralatvo, koja ilustrira Allahove znakove u stvaranju
ovjeka i nebeskih prostranstava koji predstavljaju izvor razmiljanja i
upoznavanja Allaha, kao ovaj Kur'an. I pored toga meu nama,
muslimanima, ima onih koji sve ovo zaboravljaju i staju na stranu
zbunjenog ravije pa smatraju da je pozivanje u islam prakticirano samo
u poetku objave, a zatim je dokinuto! A ko ga je dokinuo?! Zbog ega
je na jedan poseban nain zavrena sura et-Tevba objavljena u devetoj
godini nakon Hidre. Taj zavretak o nevjernicima kae:
A ako oni glave okrenu, ti reci: "Meni je dovoljan Allah, nema
boga osim Njega; samo se u Njega uzdam, On je Gospodar
svemira velianstvenog7
Zar se u ovom zavretku osjeti zadah prisile?!
Iman je osnova, a dihad je njegov uvar. To uvanje e ostati
njegovom dunou dokle god postoje na ovom svijetu oni koji
ugroavaju stabilnost i ne odobravaju slobodu vjeroispovijesti. To znai
da je dihad sredstvo, a ne cilj! Onoga dana kada ljudskim ivotom
slobode zavladaju, kada se razviju grane tevhida i kada ne bude onih
koji e ih lomiti i unitavati, onda ubijanja i borbe nema.
6
7

El-Enbija, 109.
Et-Tevba, 129.

130

Da! Nema borbe tamo gdje su zablude ieznule i gdje se pravda

ustanovila. To je naa vjera, onakva kakvu je predstavljaju ajeti asne
Knjige i onakva kakvu je prezentira uzviena Vjerovjesnikova,
sallallahu alejhi ve sellem, biografija...
Na etiri meusobno slina mjesta asnog Kur'ana spomenuta je
zadaa zadnjeg poslanstva:
kazivanje Objave ili kazivanje jasnog puta kojim e
muslimani ii i postavljanje okvira djelatnosti unutar tog
puta,
odgoj ummeta unapreivanjem njegovih plemenitih vrlina i
suzbijanjem njegovih neobuzdanih nagona,
odreivanje pojedinanih propisa koji su doli u ovoj Knjizi,
a koji e predstavljati organizaciju ivota pojedinca, drutva i
drave, i koji su ujedno propisi puni mudrosti i istinitosti.
Ove tri treine ine osnovne dijelove poslanice koju je ponio
najvei od vjerovjesnika, a kojom je oivio naslijede svojih
prethodnika, zatitio svijet od materijalistike filozofije i ljudskih
hirova.
Ove tri osobenosti8 spomenute su prilikom kazivanja radosne
vijesti o zadnjem poslanstvu, kada su Ibrahim i Ismail, alejhimes-selam,
zamolili svog Gospodara da poalje Muhammeda, alejhis-selam.
Ponovno su sve spomenute9 kada je Mesdidu l-haram odreen
da bude kibla svim ljudima svijeta. Okretanje ljudi prema Kabi je bila
druga blagodat koja je data Arapima, nakon to je izmeu njih poslan
vjerovjesnik. To je bila poast za njihovu zemlju nakon to je ukazana
poast njihovu rodu.
Gospodaru na, poalji im poslanika, jednog od njih, koji e im ajete Tvoje kazivati
i Knjizi ih i mudrosti uiti i oistiti ih, jer Ti si, uistinu, Silan i Mudar. (El-Bekara,
129.)
9
Mi smo vam jednog od vas kao poslanika poslali, da vam rijei Nae kazuje i da
vas oisti i da vas Knjizi i mudrosti poui i da vas ono to niste znali naui. Sjeajte se
vi Mene, i Ja u se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte
neblagodarni biti! (El-Bekara, 151-152.)
8

131

Trei put su ponovno spomenute10 nakon poraza na Uhudu, kada

su srca vjernika bila slomljena i kada im je trebao oporavak i
povraanje povjerenja, i to u suri Ali Imran, koja je utjeila poraene i
skrenula im panju na njihovu poslanicu.
etvrti put su spomenute11 kada je otkrivena tajna o Jevrejima
koji su bili jako udaljeni sa pozornice vjerskog odgoja i Allahovih
poslanica, te dolasku Arapa na njihovo mjesto nakon to su sinovi
Izraela na tom polju doivjeli neuspjeh.
To je naa poslanica sa svojim glavnim osobenostima!
Nema nikakve sumnje da je dihad pravo kojim se osigurava
misionarstvo u islamu (da'va) i kojim se poraavaju smutljivci. to se
tie prezentiranja islama kao vjere koja provocira i izaziva druge i koja
je edna njihove krvi, to je oita izmiljotina i la na Allaha i Njegove
poslanike.
I pored toga to smo o ovoj temi u drugim djelima zaista puno
toga kazali, jo uvijek se o tome neodlono mora govoriti. Tome je
razlog to se lai i potvore neprestano ponavljaju. U ovim nesretnim
danima razjedinjenost se proiruje na itav ummet, pa muslimani ak
jedni drugima ivot oduzimaju. tavie, ukupan broj rtava unutarnjih
smutnji je vei od broja rtava krstakog okupatora koji se ponovno
vraa i koji je u savezu sa Jevrejima i onima koji su neprijateljski
raspoloeni prema nama.
Islamske vlade su, openito, sa svojom pravednou i
nepristrasnou ispod nivoa ostalih drava svijeta. Mase su sve manje
obrazovane, manje proizvode i sve manje su sposobne za ivot i ivotne
potekoe. Postojee tradicije se sve vie udaljavaju od istog islama,
10

Allah je vjernike milou Svojom obasuo kada im je jednog izmeu njih kao
poslanika poslao, da im rijei Njegove kazuje, da ih oisti i da ih Knjizi i mudrosti
naui, jer su prije bili u oitoj zabludi. (Ali Imran, 164.)
11
On je neukima poslao Poslanika, jednog izmeu njih, da im ajete Njegove kazuje i
da ih oisti i da ih Knjizi i mudrosti naui, jer su prije bili u oitoj zabludi. I drugima
koji im se jo nisu prikljuili - On je Silni i Mudri. To je Allahova milost koju On daje
onome kome hoe, a u Allaha je milost velika. (El-Dumu'a, 2.)

132

od njegove duhovnosti i autentinih tekstova. Od itavog stanovnitva

Zemlje najvie naem ummetu nedostaje uenja, odgoja i spoznavanja
vlastitog identiteta. U takvim vremenima neki su uzeli hadis: Poslan
sam sa sabljom prije Sudnjeg dana, opskrba mi je data ispod hlada
moga koplja, a one koji se budu suprotstavljali tome bie pokoreni i
ponieni.
Rekao sam: Kamo sree da imate sablju kojom ete braniti
istinu, od koje ete odagnati njene protivnike. Jer, istina moe da tone,
ali ne moe da doziva u pomo! Kamo sree da imate koplje koje e
vam omoguiti da se opskrbite u njegovu hladu. Vi, u stvari, prosjaite
opskrbu od onoga to vam protivnik zasije, a on proizvodi i oruje koje
kupujete, bilo skupo ili jeftino, u kakve svrhe samo Allah zna.
ta vi znate o ovom hadisu?
Jedan mladi koji misli da zna, ree mi: On demantira sve to ti
kae...!
Rekoh mu: Ostaviu po strani slabost ovog hadisa u pitanju
seneda, a neu kritizirati ni tekst hadisa, iako je kritika mogua, nego u
samo postaviti pitanje zato ne nauite vjeru tako to ete je na najbolji
nain razumjeti i sprovesti u praksu, a zatim na isti takav nain pozivati
druge da je prihvate?
Kada svijet vidi da ste ispod njihovog nivoa nee vas sluati, niti
e dozvoliti da ih vodite, jer voa mora biti pametniji od onoga koji ga
slijedi! ta e vam sablja u rukama, kada inite nasilje jedni drugima?!
Kada ste se udaljili od puta upute?! Sjetio sam se da je Lenjin, prvi voa
komunizma, koji je komunizam kao teoriju prenio u politiku, napisao
brouru. O djetinjastoj ljevici ili o ljeviarskom djetinjstvu u kojoj je
izgrdio one koji nose obiljeja komunizma, a ne slue mu na najbolji
nain!
Rekao je: Ovo je djetinjsto, a djetinjstvo se odlikuje
nepotpunou i tvrdoglavou. On ga je prognao iz prakse kako bi
komunizam mogao nesmetano krenuti naprijed.

133

Kamo sree da je vostvo ostalo u djeijim rukama! To znai da

bi komunizam ieznuo mnogo ranije zahvaljujui neukim pristaama!
Danas postoji islamsko djetinjstvo koje eli preuzeti vodeu ulogu
ummeta, a kada razumni uju njihov govor tuno obaraju svoje glave.
Zastraujue je to je to racionalno djetinjstvo i to u svoje redove
okuplja sve i svata, a naroito one koji nailaze na hadise koje ne
razumiju i onda iznose sliku islama koja izaziva zatvorenost i strah.
Na Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, mnogo je govorio,
a njegov govor zahtijeva potovanje i pokornost:
Nae poslanike slali smo samo zato da bi im se Allahovom
voljom pokoravali.12
Svrhu i namjere njegova govora bilo bi moguno spoznati kada
bi se precizno odredile okolnosti u kojima se to desilo. Ukoliko bi bilo
teko spoznati okolnosti, opseg asnog Kur'ana je sasvim jasan i
precizan. Primjeujemo da Kur'an nadugo razgovara sa svojim
protivnicima, da prije svega raznoliko govori kad prua argumente o
istinitosti svoje ideje, o vrijednosti svojih obreda, i o koristi onoga emu
on poziva, kao sto su dobra djela i plemeniti ciljevi.
Gotovo da nema sure u kojoj izriito ne poziva Kur'an da se
opameti, povrati i pokaje svome Gospodaru. Politika vrste ruke poela
je tek nakon to su vjernici na svojoj koi osjetili neprijateljske udarce
od kojih su kosti pucale. Tek tada je Uzvieni objavio:
Doputa se odbrana onima koje drugi napadnu, zato to im se
nasilje ini - a Allah je, doista, kadar da ih pomogne.13
Allahovi vjerovjesnici u razliitim vremenima su vodili
najasnije borbe na zemaljskoj kugli! Rei da je faraon bio blie istini
nego Musa, alejhis-selam, ili da je Jevrejima bila prea pomo nego
Isau, alejhis-selam, ili da su protivnici Muhammeda, alejhis-selam, bili
vredniji da ostanu nego on, zaista je prezren i razvratan govor. Tako
neto nee rei religiozna i moralna linost.
12
13

En-Nisa, 64.
El-Hadd, 39.

134

Vano je da oni koji smatraju da zaista, na prvom mjestu,

pripadaju Allahu, na najbolji nain pozivaju na Njegov put, a zatim da
osiguraju mir, blagostanje i izmirenje. Treba da preciziraju i ocijene
greke ljudske prirode, pa ako se potom odlue na borbu bie u pravom
smislu rijei ljudi i plemeniti. Tako je inio i Muhammed, alejhis-selam,
to se jasno vidi iz njegove biografije, a evki je to u nekoliko rijei
rezimirao:
Ti ima vjerozakon, a rat je samo za istinu,
i iz smrtonosnog otrova lijek se pravi!!
Ako musliman koji ne vidi daleko u svom ophoenju sa
protivnicima islama prvo spomene poznati hadis: Nareeno mi je da
se borim protiv ljudi dok ne izgovore: La ilahe illallah..., onda on
spada u one koji iskreu smisao rijeima i koji se na najgrublji mogui
nain ophode prema naslijeu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.
U jednoj drugoj knjizi smo objasnili da je hadis izreen u toku
objavljivanja sure et-Tevbe, otprilike godinu dana prije smrti Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, nakon uasnog rata sa paganstvom kome je
islam dao pravo na ivot, a koje je islamu dalo samo smrt! I pored toga
ivio je s njim na osnovu poznatog pravila: Vama vaa, a meni moja
vjera, a od njega nije, sem obmane i prevare, nita dobio! Njihov zadnji
pokuaj da povrate tminu na arapski poluotok bio je muni i odmetniki
pokret laca Musejleme, kog su hafizi Kur'ana svojom krvlju ugasili i
koji su u tom gaenju skoro nestali, pa je postojala bojazan da e nakon
velikog broja poginulih, hafizi izumrijeti.
Poetak sure et-Tevbe daje potpunu sliku tih odvanih
paganskih prevaranata i u takvim okolnostima je izreen ovaj hadis:
Nareeno mi je da se borim protiv ljudii dok ne izgovore: La ilahe
illallah...
Nikakvoj neznalici nije dozvoljeno da ga u drugim situacijama
upotrebljava. Je li izgovoren onog dana kada se Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, uspeo na Saffu, onoga jutra kada je poslan i kada je
poeo neznalice upozoravati da postoji proivljenje, i kada ih je poeo
pozivati u vjeru u Jednog Boga...?!
135

Je li izreen onog dana kada se slomljena srca vratio iz Taifa,

kada je uao u Mekku i kada su mu susjedi bili mnogoboci?!
Je li izgovoren onog dana kada se sakrio u peinu da bi zavarao
gonioce i da bi ivot sauvao, da bi kasnije bio u stanju iriti islam na
itavom poluostrvu?!
Je li izreen onog dana kada je ljudima u Medini dato pravo da
mogu slobodno otii mnogobocima u Mekku ukoliko im je vjera teka
i nesnoljiva?! Hvala Allahu, tada se niko nije odmetnuo, a muricima
nije stigao nijedan ovjek, niti ijedna ena. Dogodilo se, ustvari,
suprotno.
Je li izreen na umri El-Kada na godinu dana prije osvojenja
Mekke, kada je obilazio Kabu, a oko nje se nalazilo stotine kipova i
kada nijednog nije razbio?! A nije ni raskinuo ugovor sa muricima?!
Samo oni koji istinski razumiju vjeru mogu govoriti o islamu i
mogu objanjavati predaje koje su preplavile knjige i na koje su se mase
naklatile kao to pele napadaju med.
Nekada su poznavaoci fikha bili jedini koji su govorili o islamu i
najbolje su poznavali nasljee Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sellem.

Ummet nije na nivou uspjene misionarske djelatnosti

(da've)
Sa mnogim drugim ljudima koji se bave islamskim
misionarstvom (ed-da'va), i ja sa velikom panjom posmatram stanja
ljudi izvan teritorija na kojima se sprovode islamski propisi (daru lislama). Posmatramo vodea misiona strujanja, razne etike i vjerske
pravce koji na njih utjeu i dijelove steenih civilizacijskih tekovina, te
kvantitet rezultata koje izvoze u svijet...itd.

136

Kako emo uspjeno obavljati tu misiju ako sve ovo ne

poznajemo? itao sam rijei prof. Ahmeda Behauddina koji neto od
ovoga objanjava. Smatram da bi bilo vrijedno ovdje to zabiljeiti.
On kae: Neki itatelji smatraju da sam opinjen evropskim i
amerikim drutvima kada o njima govorim na svojim putovanjima. I to
je tano! Ali ja, istovremeno, u njima prezirem druge pojave. ta je to
to bih najvie elio prenijeti ljudima u svojoj zemlji.? Neki preferiraju
da prenesem samo slabe take drugih zajednica. Meutim, to je varanje
samog sebe i zadovoljavanje lanom iluzijom, te nadanje da smo bolji
od drugih, a to je zabluda koja jako skupo kota! Mi bismo ovdje vie
eljeli iznijeti nae mahane ili nae bolesti! to se njih tamo tie, oni
uurbano raspravljaju o socijalnim problemima i to javno i otvoreno!
Zato i nalaze lijeka za njih, dok kod nas lijek ostaje skriven. Mi ono to
ne vidimo ili ne inimo smatramo nepostojeim. To je nesrea onih
drutava koja sakrivaju bolesti i probleme. Ona se dvolino ponaaju
prema sebi sve dok ne doive propast! Drugi su proli ovu fazu i poeli
energino raspravljati o svojim grjekama. Opojna sredstva,
alkoholizam postaju zvanini nacionalni problemi. Vijesti o sidi im se
pojave brzo se ire poput eksplozije dok se kod nas, kada se pojave,
ljetne bolesti samo nazovu kolerom i sve se dalje mirno odvija! Postoji i
druga stvar. Englezi smatraju da smo mi lijeni, jer oni rade od jutra do
predveerja, dok Amerikanci smatraju Engleze lijenim, jer ovi rade
duplo vie i ne prekidaju radni dan, ako, recinio, piju pivo! Ko vidi
Amerikanca ili Amerikanku kako radi pomislie da su siromaan narod
koji svoju budunost gradi naprezanjem i borbom, i pored toga to su
moda najbogatiji! Sada su se pojavili i Japanci koji Amerikance
optuuju zbog ljenosti! Amerikance hvata jeza od bolesti rada, truda i
portvovanosti koja je zahvatila Japance. Oni ih smatraju bolesnim zato
to nemaju nikakva uivanja koja e ih odmoriti i stoga misle da je
natjecanje ova dva velika naroda nepravedno ... To je svijet koji oko nas
napreduje. Snano mi se privlanim ini rasprostranjenost opih
vrijednosti kojima nije potrebna devizna potpora, a imaju dobre
rezultate u masovnom prihvatanju ili strahovitoj odbojnosti... Sistem,
potivanje reda i opih naela u ivotu, potpuna istoa tako da ne
moe nai da neko baci papiri na zemlju.
137

Zatim kae prof. Ahmed Behauddin: Jedan ameriki turist mi

se poalio, dok smo bili u Rimu, da su Italijani prljavi, jer kad izlaze iz
autobusa bacaju karte na ulicu...
A mi kaemo: Ovo su vijesti o civilizacijskom natjecanju
izmeu industrijskih zemalja Evrope, Amerike i Istone Azije. Kako
stoje Arapi i muslimani na ovom polju? Potvreni izvori kau da smo
narod koji troi, a ne proizvodi, te da uzimamo vie nego to dajemo...
Nemogue je da velika poslanica uspije onda kada su njeni
nosioci na ovom nivou! Zaposjedanje ovozemaljskog ivota
sposobnou i iskustvom je najbolji put za potporu uenja i principa.
Onog dana kada su se prvi muslimani sukobili sa dvije velike
drave Rimljana i Perzijanaca zaslueno su pobijedili jer su se s njima
borili na poznatim tradicionalnim poljima, nosili su razliito oruje i
nadmaili su ih istinskim imanom i Allahovom potporom. Zatim je u
stoljeima civilizacijske dekadence dolo do opeg povlaenja
muslimana sa obzorja ivota, i kod njih je preovladao zapadni nain
razmiljanja. Shvatili su da je uzdizanje iznad dunjalukih privlanosti,
ustvari, ostavljanje dunjaluka, te da uspjeh na ispitu lei u bjeanju od
njega, a ne u ulasku i prihvatanju njegovih tekoa.
Zaboravljaju se poruke Kur'ana koje jasno odreuju da je zemlja
stvorena radi ljudi i da je vrst poloaj na njoj dio poslanice
ovozemaljskog i budueg ivota, a na njihovo mjesto dolaze hadisi koji
pozivaju na siromatvo i neimatinu! I pored toga to su ovi hadisi,
kada se o njima razmisli, suprotni drugim hadisima koji su ispravniji i
metnom i senedom, a prije svega suprotstavljaju se logici Kur'ana koji
je dihad uinio temeljem ouvanja vjere, njenog sistema i discipline, i
pored svega toga ovi hadisi su se proirili i zavladali masama.

Hadisi o odricanju od ovog svijeta

Proitao sam pedeset hadisa koji podstrekavaju na siromatvo i
malo rada, o vrijednosti siromanih, slabih, te o ljubavi i druenju s
138

njima. Proitao sam i sedamdeset i sedam hadisa koji podstrekavaju na

asketizam na ovom svijetu i zadovoljavanjem sa minimalnim
korienjem ovoga svijeta, a koji zastrauju one koji ga zavole, koji
zaimaju i natjeu se da bi vie imali.
Proitao sam i sedamdeset i sedam drugih hadisa o ivotu prvih
generacija koji su bili veoma skromni. To sve spominje El-Munziri u
svom djelu Et-Tergibu vet-terhib koje spada u najautoritativnija djela
sunneta. Neka Allah oprosti autoru, hafizu, a i nama, i neka mu se
smiluje, jer je imao lijep nijet da posavjetuje ummet, meutim, ispravno
razmiljanje zahtijeva drugaiju metodologiju, drugaiji nain koji je
blii uputi...
Znam, kao to i drugi znaju, da je oboavanje ovog svijeta
upropastilo i prva i potonja pokoljenja, te da je ono uzrok zapanjujuih
zloina koje e prije poiniti pojedinci, negoli mase; voe prije
sljedbenika; pametni prije maloumnih; ali ispravno lijeenje ovog
hroninog oboljenja je u vrstom zaposjedanju ovog svijeta i u
uzdizanju iznad njegovih prostora.
Posjeduj imetka vie nego to je posjedovao Karun, vladaj i imaj
vee ovlasti od onih Sulejmanovih, alejhis-selam, neka to sve bude u
tvojoj ruci kako bi mogao potpomoi istinu kada joj pomo zatreba, i
sve ostavi Allahu na as iskupa kada doe vrijeme smrti.
ivjeti kao puki siromah mislei da je siromatvo put do
denneta je zaista ludost i bezumlje. Ako ateizam zaposjedanjem ove
zemlje namee svoju vlast, onda je tvoje odustajanje od vrstog
zaposjedanja zemlje zlo vee od zinaluka i uzimanja kamate.
Da preemo na diskusiju o nekim predajama o ovom temi, kako
bismo znali ta je posrijedi:
Enes b. Malik, r.a., prenosi: Selman el-Farisi se smrtno
razbolio, pa ga je obiao Sa'd b. Ebi Vekas i vidio ga da plae, pa mu
ree: ta te je rasplakalo, brate? Zar nisi bio u drutvu Boijeg
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nisi li? Zar nisi?! Selman tada
ree: Ne plaena ni za jednim od ovoga dvoga: niti alim ovaj svijet,
niti se bojim preseliti na Ahiret, ali Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve
139

sellem, nam je neto stavio u dunost; a ja sam po svemu sudei tu

dunost zapostavio! Sa'd ga upita: ta vam je to ostavio u dunost?
Ostavio nam je u dunost da svako od nas bude imao opskrbe kao
putnik! Po svoj prilici ja sam tu dunost zapostavio! to se tebe tie,
Sa'de, boj se Allaha i pravedno sudi kada bude postavljen da
presuuje, kada bude dijelio - pravedno dijeli i boj se Allaha kada te
brige spopadnu!
El-Munziri kae: U Ibn-Hibbanovom Sahihu se navodi da je
Selmanov, imetak skupljen nakon njegove stnrti i da je ukupno iznosio
15 dirhema.
Selman spada u najvee i najestitije ashabe, a hadis ukazuje na
to da se on bojao susreta s Allahom, jer mu je ostavtina iznosila
petnaest dirhema!
To je, zaista, slika koja ulijeva strah i skruenost kada vidimo da
je jedan od voa islamskih pohoda sreo svog Gospodara u ovakvom
stanju neovisnosti o drugima i pobonosti! Na drugoj strani opet vidimo
voe i prvake kako se neogranieno naslauju i uivaju na dunjaluku!
Pravilno razmiljanje nalae da se ovdje postavi slijedee
pitanje: Sa'd b. Ebi Vekas koji je razgovarao sa Selmanom je uo od
Boijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, slijedeu uputu: Da
ostavi svojim nasljednicima bogatstvo bolje je nego da ih ostavi
siromanima pa da prosjae od ljudi.
Veliko naslijee, dakle, nije zloin, niti grijeh Sa'd b. Ebi Vekas
spada u onu desetericu kojima je za ivota obean dennet, kao to je
zabiljeeno u sunenima, a ova deseterica su bili meu najbogatijim
muslimanima. Ravije prenose da je jedan od njih ostavio toliko zlata da
su se od njega izraivale sjekire!!!
Problem nije u posjedovanju velikog kapitala, nego je problem u
tome kako ga posjeduje i kako ga troi! Vidjeli smo da na svijetu
postoje bogati koji grade univerzitete da bi zatitili nauku i nauna
istraivanja, bogati koji se bore protiv razliitih bolesti i bijede hrabro i
energino i bogati koji su svojim dravama dali toliko da je za slian

140

poduhvat potrebno raspisati poreze da bi se to ostvarilo, a sve zbog

opih interesa.
Vidjeli smo kako Osman b. Affan prua jedinstvenu pomo u
opremanju vojske u pohodu na El-Usreh, pa je ak i Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: O moj Boe, budi zadovoljan Osmanom, ja
sam njim zadovoljan.
Hadis Selmana je, u stvari, samo izraz posebnog duevnog
stanja, i ne moe biti opa pravna odredba.
Pogledajmo neto slino u onome to prenosi Ahmed od Ebi
Asiba koji kae: Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je izaao
jedne noi i proao pored moje kue, pozvao me da izaem, pa sam
izaao. Zatim je proao pored kue Ebu Bekra, r.a., pozvao ga, pa je i
on izaao. Potom je proao pored Omerovog, r.a., doma, pozvao ga, pa
je i on doao meu nas. Zatim je nastavio dalje i uao u vrt jednog
Ensarije i rekao njegovom vlasniku: Nahrani nas. ovjek je donio
granu hurmi i stavio pred njih, pa su Boiji Poslanik; sallallahu alejhi ve
sellem, i njegovi ashabi jeli. Poslanik je potom zatraio hladne vode i
napio se. Zatim je rekao: Za ovo ete biti pitani na Sudnjem danu!
Omer je uzeo granac hurmi i njome udario po zemlji tako da su i
nezrele hurme poele letjeti prema Boijem Poslaniku, sallallahu alejhi
ve sellem, pa ree: Zar emo za ovo biti pitani na Sudnjem danu?
Poslanik mu odgovori slijedeim rijeima: Da, biete pitani za sve
osim za tri stvari:
- tkaninu kojom ete pokriti stidna mjesta,
- kriku hljeba kojom ete utoliti glad, i
- jazbinu u kojoj ete se skrivati od vruine i hladnoe!!
U drugoj predaji stoji: ovjek ima pravo samo na ove tri
stvari..., a u rivajetu od Osmana b. Affana se kae: Kua koja e ga
zaklanjati, odjea koja e mu pokrivati stidna mjesta, suh hljeb i voda.
Kod Bejhekija stoji: Sve to prelazi ono to prekriva kuu,
krike hljeba, odjee koja prekriva stidna mjesta; sve to prelazi ovu
granicu, ovjek na to nema prava!

141

Hasan el-Basri prenosiocu ovog hadisa ree: ta te spreava da

ovo prihvati?, a ovaj se volio lijepo nositi. Prenosilac, tada, Hasanu
odvrati: Ebu-Seide, meni dunjaluk nije platio dug.
Ovaj ovjek je mogao pruiti bolji odgovor, odgovor iz
Allahove Knjige, i umjesto odbacivanja prirodne tenje za ovim
svijetom, mogao je rei:
Reci: Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove
Svoje stvorio i ukusna jela? Reci: Ona su za vjernike na ovom svijetu,
a na onom svijetu su samo za njih...14
Ako bi nam ove hadiske predaje u opem ivotu postale osnova,
onda bi itavim svijetom pusto zavladala. Jesu li ove predaje netane?
Moe neko pomisliti da ja tako mislim. Ove predaje se, ustvari, navode
samo u posebnim situacijama i sa odreenim ciljem, kao ljekoviti
napitak koji se ovjeku daje da ne bio pohlepan za ovim svijetom,
odnosno nesretan zbog lienosti ovih blagodati koja ga uvijek moe
zadesiti! Koliko ima ljudi koji posjeduju samo ove nune potreptine,
ali i pored toga ostaju u ivotu. Koliko ima ljudi koji su za vrijeme
ratova i raznih kriza ivjeli u ovakvim okolnostima, pa i pored toga nisu
umrli. Koliko ima ljudi koji su posjedovali znatno vie od spomenutih
stvari, pa opet tome nisu pridavali nikakvu panju, niti su zahvalni bili.
Osman b. Affan, prenosilac ovih predaja, je bio bogat. On je iz
ovih predaja nauio kako da stekne ahiretsku nagradu i kako da se
uzdigne iznad poroka krtosti i pohlepe.

Neznanje onih koji ovih dana govore o sunnetu

Za razumijevanje mnogih predaja potrebno je iroko poznavanje
fikha. Konzervativci su se zaustavili na ovim predajama, a samim tim
su zaustavili islamski svijet u napretku, kao to se magarac jednog
14

El-Ea'raf, 32.

142

starca zaustavi na Akabi, pa ne ide ni naprijed ni nazad. Moda se, ak,

u izvjesnom smislu, moe rei da se islamski svijet povratio u kameno
doba! ini se da je nesposobnost razumijevanja predaja i loe
ocjenjivanje istih stara bolest ijih se posljedica treba uvati.
Tirmizi prenosi od Harisa el-Ea'vera da je rekao: Proao sam
pored mesdida i uo kako ljudi pogreno govore o hadisima. Uao sam
kod Alije, r.a., i obavijestio ga o tome, a on mi ree: Jesu li sigurno to
uradili? Rekao sam da jesu. On onda ree. uo sam Boijeg
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: Doi e vrijeme
smutnje (fitneta). Upitah ga: Kako da se spasimo toga? On ree:
Spas je u Knjizi Uzvienog Allaha, u njoj su vijesti o onima prije vas i
o onom to e doi poslije vas i u njoj je presuda vaih meusobnih
sporova. To je, doista Knjiga koja rastavlja istinu od neistine, a nije
nikakva lakrdija. Onaj ko je iz oholosti ostavi, bie ponien od Allaha
Uzvienog. Uzvieni Allah e u zabludi ostaviti onog koji bude traio
uputu mimo nje... To je vrsto Allahovo ue, mudra opomena, pravi put.
To je knjiga uz iju pomo ljudski hirovi nee nadvladati. Knjiga oko
koje su jezici saglasni. Nje se ueni ne mogu zasititi. To je knjiga koja
ne gubi vrijednost, bez obzira na osporavanja. Knjiga ije neobinosti
nikada nee prestati... To je knjiga iji stupanj dini nisu dostigli, koji
su, kada su uli njene rijei, rekli:
Mi smo, doista Kur'an, koji izaziva divljenje, sluali, koji na
pravi put upuuje - i mi smo u nj povjerovali...15
Ko po njoj bude govorio, istinito e govoriti: ko po njoj bude
radio, bie nagraen; ko po njoj bude sudio, pravedan e biti; ko po
njoj bude pozivao, bie upuen na pravi put. Prihvati to, E'avere.16

15

El-Dinn, 1-2.
Neki misle da je El-Haris slab ravija, jer ga optuuju za i'izam. Nakon istraivanja
ustanovio sam da je on pouzdan. El-Haris el-E'aver spada u ravije oko kojih se die
galama, jer su optueni za i'izam, a ovu optubu je uputio El-E'ame,izgleda zbog
svoje prevelike odanosti Emevijama. O njemu sam skoro itao u jednom radu velikih
ejhova koji se bave ocjenom pouzdanosti ravija i koji imaju mnoga savremena
napisana djela. Tako sam saznao da je El-Haris pouzdan, pa ak moda bolji ravija od
16

143

Vjerski propis ne moe biti uzet iz jednog hadisa bez prethodnog

uviaja u druge. Hadisi moraju biti objedinjeni, zatim se vri usporedba
sakupljenih hadisa i onog na ta upuuje asni Kur'an, jer Kur'an je
okvir iz kojeg hadisi ne mogu izai. Ko misli da sunnet moe derogirati
Kur'an ili neke njegove propise, taj je, zaista, zaveden!
Na stav e pojasniti predaja Ibn Kesira koju navodi u svom
tefsiru od imama Muhammeda b. Idrisa e-afije, r.a., koji kae: Sve
ono to je Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem presudio proizilazi
iz njegovog razumijevanja Kur'ana! Uzvieni Allah kae:
Mi tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da ljudima sudi
onako kako ti Allah objavljuje. I ne budi branilac
varalicama.17
A tebi objavljujemo Kur'an da bii objasnio ljudima ono to im
se objavljuje, i da bi oni razmislili.18
Zbog toga je Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
Dat mi je Kur'an i neto slino, tj. sunnet.
I to je tano. ivot Muhammeda, alejhis-selam, je bio praktina
primjena kur'anskih uputa. Njegov ibadet, ahlak, dihad, ophoenje s
ljudima je, u stvari, bio ivi Kur'an, koji je imao zadatak da promijeni
stanje na Zemlji i da uspostavi drugu civilizaciju. A da nije bilo ovog
praktinog i verbalnog sunneta Kur'an bi liio na mnoge filozofske
teorije koje su postojane samo u svijetu uobrazilje!
Muhammedov, alejhis-selam, sunnet u socijalnim, civilizacijskim i vojnim, a prije svega u okvirima propisanih obreda pobonosti
i vjerovanja, predstavlja neodvojiv dio vjene poslanice, jer islam ine
Kur'an i sunnet isto onako kao to se voda sastoji od dva osnovna
elementa.

nmogih koji prenose vjerodostojne hadise. Tekst hadisa iju smo vjerodostojnost potvrdili oituje istine vjerovjesnitva, i niije mu optube ne kode!
17
En-Nisa, 105.
18
En-Nahl, 44.

144

Mi emo ovdje odstraniti neosnovane predaje i slabe hadise, kao

to emo zatiti Kur'an od pogrenih tumaenja i razliitih neispravnih
shvatanja, kako bi Boija objava ostala ista.
Masa slabih hadisa je poput oblaka prekrila obzorje islamske
kulture; jednoj drugoj masi ispravnih hadisa je iskrenuto pravo znaenje
ili je ono ostalo nejasno. Sve to je utjecalo na neslaganje hadisa sa
slabijim ili jaim kur'anskim argumentima.
Neke sam ljude odvraao da ne prenose ispravan hadis kako ne
bi otkrili prividnu zamrenost njegova znaenja, ako bi to bilo, npr.
varljivo znaenje kao u hadisu: Niko nee ui u dennet na osnovu
svoga rada... Mnogi besposliari i propalice su se zadovoljile
sistemom naputanja rada mislei da se u dennet moe ui bez toga,
svjesno zaboravljajui desetine ajeta koji jasno kazuju da je ulazak u
dennet uslovljen radom i zalaganjem.
Objanjavao sam im da hadis negira samoobmanu i uobraenost
vlastitim djelovanjem, tj. negira tvrdnju da je dennet plod uinjenog
djela, a nikako ne negira to da je rad njegov obavezni uvjet, jer Uzvieni
kae:
i njima e se doviknuti: Taj dennet ste u nasljedstvo dobili za
ono to ste inili.19
Mnogim pripovjedaima i vaizima nedostaje otroumno
shvatanje Kur'ana i skruena blizina njegovim tajnama i znaenjima.
Pored toga oni znaju ogroman broj ahad hadisa koje treba na najbolji
nain shvatiti. Rasrdilo me je to to je jedan od njih jurio od skupa do
skupa prenosei hadis: Moj i tvoj otac e biti stanovnici dehennema,
kao da prenosi radosnu vijest muslimanima, a on im je, u stvari,
objanjavao kako e roditelji njihova Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, biti stanovnici dehennema!!
Rekao sam: Bog te udaljio od dobra, kad tako nerazumno
poziva! Takvi kao ti u ime sunneta ummetu donose samo propast, a
sunnet nema nita s tobom!
19

El-E'araf, 43.

145

Prof. Jusuf el-Kardavi u komentaru ovog hadisa kae: Ebi ve

ebuke fin-nar. Rije eb jeziki i terminoloki moe znaiti amidu.
Moda se ovdje pod pojmom eb misli na njegovog amidu, Ebu-Taliba.
To je stoga to je njemu pruena mogunost da prije smrti izgovori
ehadet, pa je to on odbio.
Mi emo ovo tumaenje prihvatiti da ne bi dolo do
kontradiktornosti izmeu sunneta i Kur'ana. Svojim uima sam uo
kako je neko rekao: Hadis je vjerodostojan i on poblie odreuje
openitost ajeta: svi oni koji budu posjedovali prirodnu vjeru bie
spaeni, osim Abdullaha b. Abdumuttaliba. Rekoh mu: ta je to on
uradio, pa da jedino on zasluuje dehennem?! Abdullah je bio plemenit
i edan mlndi o kome historija sve najbolje kazuje, a ajet se odnosi na
sve bez izuzetka. Kako tako odvano iznosite to da e Abdullah biti
kanjen! Zato svuda pronosite ovu glasinu i to stoji iza vaih tvrdnji
da e Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, roditelji biti stanovnici
dehennema!
Osjeam zadah klevete u ovoj slijepoj odvanosti!

146

HADISI O SMUTNJAMA

Letimian osvrt
Proitao sam mnoge hadise o iskuenjima i predznacima
Sudnjeg dana, a kada sam zavrio itanje upravio sam pogled ka
dubinama ije dno ne mogu da dosegnem.
Ja, kao i ostali muslimani, vjerujem da e doi Sudnji as, a
vjerovanje u Sudnji dan je istina o kojoj se moe kolebati samo
nevjernik. Ne zanima me mnogo da saznam o istinama koje e se
dogoditi, kao to je obraunavanje djela, nagrada, kazna, jer te
podrobnosti nadilaze ljudski razum..., ali osjeam da e ovaj svijet na
kraju svog dunjalukog ivota imati udvostruena iskuenja i zlo e
ponjeti ono to je kroz svoj dugi historijski hod zasijalo, poput grijeha
i skretanja s pravog puta.
Kako dugo je zaboravljao svog Gospodara, zapostavljao
Njegovu objavu i nastavljao slijediti svoje hirove! Nije ni udo to na
Gospodar - Uzvieno je njegovo ime - kae:
I ne postoji nijedno naselje koje Mi prije Sudnjega dana
neemo unititi ili ga tekoj muci izloiti, to je u Knjizi
zapisano.1
A ona sela i gradove smo razorili zato to stanovnici njihovi
nisu vjerovali i za propast njihovu bismo tano vrijeme
odredili.2
Neka se niko ne udi to e biti mnotvo varalica koji e
obmanjivati mase, koji e upotrijebiti svo svoje umijee kako bi
pronali put odvraanja ljudi od istine i koji e ih na svakom mjestu
1
2

El-Isra, 58.
El-Kehf, 59.

147

podjarmljivati. Hadisi ukazuju na to da e se pojaviti desetine varalica

(dedala) i da e jedan od njih biti posebno po zlu poznat, a koji e
svoju brau u umijeu zavoenja daleko nadmaiti, te da e desetine
Jevreja slijediti upravo njega.
Prije nego to spomenemo primjere ovih hadisa konstatiraemo
jednu istinu, a to je da mi muslimani vjerujemo u Boga, neograniene
slave, ijim savrenstvima i zahvalnosti kraja nema, Njemu nita slino
nije. On je Onaj koji sve vidi i koji sve uje. Stvorio nas je, dao nam
opskrbu, odio nas i utoite nam dao; nauio nas i odgojio nas. Obasuo
nas je blagodatima Svojim koje se ne mogu izbrojati. Mi emo Ga
spominjati i ibadet Mu initi sve dok smo na ovoj Zemlji i biemo
spremni za susret s Njim, poslije smrti da ponovno ponemo drugi ivot
kod Njega koji e biti ispunjen slavljenjem i zahvalom Njegovu biu!
To vam je prvi put kojim emo poraziti smutljivce i odagnati ejtane i
usprotiviti se svakom dedalu koji pokua da nas u zabludu odvede ili
da nas odvrati od naeg velikog cilja...!

Dedal, voa Jevreja

Nakon ovog uvoda ukratko u spomenuti neto od onoga to
sam proitao o dedalu. U jednom hadisu stoji da je on okovan u lance
na jednom od ostrva Arapskog mora ili Indijskog okeana, a sreo ga je
ovjek po imenu Temim ed-Dari, koji je bio kranin, a zatim je primio
islam. Spomenuti ashab je potom sreo Boijeg Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, i ispriao mu kako je sreo Dedala u okovima koji ga
spreavaju da putuje po Zemlji, te da je na putu skorog oslobaanja
kako bi bio u stanju da proiri svoju smutnju prije Sudnjeg dana.
U drugom hadisu je opisana porodica Dedala i u njemu se kae
da e njegovi roditelji provesti trideset godina bez poroda i na kraju e
im se roditi dijete oravo u jedno oko, od kojeg nikakva dobra nee biti.
Ebu-Bekr je rekao: uli smo da se u Medini meu Jevrejima
rodilo dijete koje ima neka od ovih svojstava. Ja i Zubejr b. El-Avvam
148

smo otili i uli kod njegovih roditelja, koji su izgledali upravo onako
kako ih je Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisao. Pogledali
smo u njihova sina koji je leao na suncu, umotan u kadifu
mumljajui...
Komentator kae: Moda je Dedal, koji se rodio u jevrejskoj
porodici u Medini, kasnije preao na ostrvo gdje ga je vidio Temim edDari.
Nuvas b. Sem'an biljei podui hadis o Dedalu u kome
spominje mo koju e imati ili smutnju koju e iriti meu ljudima. On
kae: Doi e ljudima i pozvati ih da ga oboavaju, a oni e
povjerovati i odazvati mu se. On e tada narediti da iz neba pone kia
padati i da iz zemlje ponu obilno plodovi rasti, pa e im se tako stoka
koja sama ide na pau vraati poveanih grba, velikih vimena i debelih
slabina... to se tie onih koji ne budu vjerovali u njega, on e se od
njih okrenuti i ostat e bez asti i imetka... Zatim e sii Isa, sin
Merjemin i protjerivat e ga dok ga, pun mrnje, ne stigne i ne ubije, te
e tako osloboditi ljude njegovih zala.
Hadisi ije smo izvode naveli su ahad hadisi, a samo neki od
njih su u vjerodostojnim zbirkama.

Propast Dedala i poetak nove ere islama

Mnoge predaje govore o njemu, a u jednoj od njih stoji da je na
njegovu elu napisano: Kaf, fa i ra (Kafir), tj. nevjernik, i to e svaki
musliman moi proitati!
U predaji od Umm erika stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: Ljudi e od Dedala u brda bjeati.
Umm erik je, tada, rekla: Boiji Poslanie, gdje e tada biti
Arapi? Njih e tada malo biti - rekao je Poslanik.

149

Meni se ini da je Dedal jedan od jevrejskih voa, a moda ak

i jedan od njihovih starih, velikih uenjaka, koji predstavlja izopaenost
jevrejske savjesti i njene odvojenosti od Allaha, delleanuhu, ili,
tavie, njeno neprijateljstvo prema Njemu.
Njegova pria koja se deava tik pred Sudnji dan predstavlja
zavretak surove borbe izmeu sljedbenika triju vjera. Jevreji pod
vostvom svog antihrista pokuavaju dobiti vlast i nadmo, krani se
pridravaju svojih ikona, trojstva, krstova, svojih poznatih drutvenih
obiaja i podravaju Jevreje u borbi protiv Arapa.
Muslimani e biti podijeljeni u brojne frakcije: bie i onih koji
e za borbu i ivot rtvovati, a i onih zavedenih koji e kao ludi
tumarati tamo-amo. Kada se rasplamsa vjerski sukob sa istoka e
krenuti crvene vojske jedna za drugom, grupa za grupom i nita ih nee
moi odvratiti...
U mnotvu ovih nereda sii e Isa, sin Merjemin, da pomogne
vjerovanju u jednog Boga. Potvrdit e poslanstvo zadnjeg Poslanika i
ubie boanstvo Jevreja, a zatim e se sa muslimanima suprotstaviti
crvenom napredovanju, napredovanju Je'duda i Me'duda, sve dok ih
Allahovom voljom ne uniti.
To je ono to sam razumio iz velikog broja hadisa u kojima su
prenosioci razliito prenosili iste fraze i u kojima ima nekih sumnji.
U asnom Kur'anu postoje saeta kazivanja o jednom dijelu
onoga to smo razumjeli.

Diskusija o hadisu o es-saku

Ostavimo velike dogaaje pred Sudnji dan i preimo na same
prizore Sudnjeg dana i razne situacije obraunavanja djela pred
Gospodarom moi. Nema nikakve sumnje da je Dan obrauna straan
dan; dan u kome e grjenike i razvratnike zadesiti ono to nikad nisu
mogli ni pomisliti:
150

Na Dan kada bude nepodnoljivo i kada budu pozvani da licem

na tle padnu pa ne budu mogli: oborenih pogleda i sasvim
ponieni bie nevjernici - a bili su pozivani da licem na tle
padaju dok su ivi i zdravi bili.3
Ajeti aludiraju na to da e oni koji su na ovom svijetu nauili
grijeiti i ne pokoravati se Allahu biti sakupljeni sa svojim navikama od
ranije, i nee im biti ispravljena nikakva deformacija, niti e im neki
nedostatak biti nadomjeten. Njihovo stanje e biti u skladu sa tim
prizorima i bie odvedeni u patnju i nad njima e biti izvrena kazna...
Na ovom svijetu su odbili sve sem da budu zlikovci, pa neka
osjete ono to su sa zadovoljstvom prihvatili!
Izraz jevme jukefu an sakin (... na dan kada postane
nepodnoljivo...) je izvorna arapska fraza. Ibn Abbas kae: Arapi
imaju obiaj rei ovjeku kada zapadne u teku situaciju koja zahtijeva
krajnju ozbiljnost i dobru procjenu nevolje: Pripremi se da podnese
nevolju, odnosno: Zagrni rukave! (emmir 'an sakik)
Kada je upitan o ovom ajetu, rekao je: Ako vam neto iz
Kur'ana ne bude jasno potraite njegovo znaenje u poeziji, jer je ona
izraz retorike moi Arapa. Zar niste uli za pjesnikove rijei:
Tvoji potomci su krenuli protiv nas
i rat se najednom rasplamsa izmeu nas.
(Ve kametil-harbu hinn 'ala sakin.)
Ebu-Ubejde je, pak, pjevao:
Ako se rat kod vas razbukta,
i Rebi' e hrabro krenuti u njega.
Derir kae:
Mnogi nemarni iz plemena Mazina
kad se rat rasplamsa probodoe se.

El-Kalem, 42-43.

151

Na ovoj osnovi je Ibn Abbas razumio, a on je tuma Kur'ana,

ove ajete. Njegov put slijedili su ueni ashabi i tabi'ini, a drugo
tumaenje plemenite objave ne poznajemo.
Tako je bilo dok nisu doli neki zaljubljenici problematinih
hadisa i udnih predaja spominjui drugo tumaenje iju je sutinu
neophodno obznaniti zbog ozbiljnosti sadraja i izdvojenosti od onoga
to islamski znanstvenici znaju.
Oni kau: Es-sak oznaava znak po kojem e vjernici prepoznati
svoga Gospodara na tekom ispitu kojeg e imati na Sudnjem danu!
Pria koju su spomenuli se moe saeti i svesti na to da e nakon to e
mnogoboci biti baeni u patnju, ostati samo muslimani.
Kada ostanu samo oni koji su Allaha oboavali, bili
dobroinitelji ili grjenici doi e im Gospodar svjetova i pokazae se u
loijem obliku od onoga kad su ga prvi put vidjeti. Rei e im: ta
ekate? Svaki narod e ii za svojim boansnvom! Oni e rei:
Gospodaru na, na ovom svijetu smo ostavili ljude koji su nam
najpotrebniji bili! I nismo se s njima druili! On e rei: Ja sam va
Gospodar!, a oni e tada uzvratiti: Od Allaha traimo zatitu od tebe,
mi Allahu nikoga ravnim ne smatramo, i to e ponoviti dva ili tri puta,
a neki od njih e mu skoro povjerovati. On e ih tada upitati: Imate li
kakav znak izmeu vas i Njega, da Ga moete prepoznati? Oni e
odgovoriti: Da! Tada e oni otkriti svoj prepoznatljiv znak (es-sak).
Onima koji su drage volje seddu Allahu inili Allah e dozvoliti da je
ponovno uine! Onima koji iz straha i licemjerja budu seddu obavljali,
Allah e dati da im lea kamena ploa postanu. Kad god htjednu na
seddu pasti, izvrnutie se na lea. Zatim e podii svoje glave i vidjeti
da se On promijenio u onaj prvobitni oblik u kojem su ga vidjeli, pa e
im rei: Ja sam va Gospodar! Oni e Mu odgovoriti: Ti si, doista,
na Gospodar...
Ovaj citat je nejasan, zbrkan i nerazumljiv! Veina islamskih
znanstvenika ga odbacuju, a Kadi 'Ijad je pokuao objasniti da je onaj
koji se vjernicima prikazao u izmijenjenom obliku i kojeg su odmah
zanijekali bio jedan od meleka: To im je bio ispit od Allaha... I to je
zadnji ispit kojeg e vjernici imati...
152

Pokuaj Kadi 'Ijada nita ne mijenja, jer Ahiret nije mjesto

ispitivanja, - to je teklo na dunjaluku, kao to stoji u Buharijinom
Sahihu: Danas je djelovanje bez nagrade, a sutra e biti nagrada ili
kazna hez djelovanja.
Zato bi jedan od meleka izvodio ovu neprijatnu scenu? S ijom
dozvolom? I kakva je korist od nje? Ako bismo ostavili 'Ijadovu
konstataciju po strani i realno razmislili vidjeli bismo da je nemogue
ovo prihvatiti, bilo razumski, bilo tradicijski! Allah, delleanuhu, se ne
moe pojaviti u liku koji e umanjiti Njegovu veliinu i uzvienost, a
zatim se pokazivati u istinskom. ak i u sluaju da kaemo da se pod
oblikom misli na atribut, a ne uistinu na lik.
itav hadis je slab i pogreno je povezivati ga s ajetom. Neki
koji boluju od utjelovljenja proiruju ove predaje, dok se istinski
musliman stidi da ove predaje pripie svome Poslaniku, sallallahu alejhi
ve sellem.
Prve i potonje generacije ummeta se slau u injenici da je
Allah, delleanuhu, ist od svakog nesavrenstva - slavljen neka je On
- te da Njemu pripada sav ugled, hvala i slava.
Prve i potonje generacije osuduju sadraje knjiga Jevreja i
krana koji apostrofiraju tjelesnost ili koje najsvetijem Biu pripisuju
ono to Njegovoj veliini i ljepoti ne dolikuje, blagoslovljena neka su
Njegova imena...
Veina naih znalaca ukoravaju mu'tezile to su dozvolili da na
njih utjee grka filozofija i to su jedinog Boga predstavljali su vie
teoretski to ga je skoro uinilo - pretjerano apstraktnim...
Ne bih elio oivljavati drevnu raspravu, niti se u nju uputati,
niti je komentirati, jer to moja priroda prezire. Oslanjam se na asni
Kur'an u izgradnji vjerovanja za sebe i drutvo u kojem ivim.
Moda sam na ovom polju dosta nauio od mog uitelja prof.
Hasana el-Bena'a, kao i od prof. Muhammeda Abduhua, koji zgodnom
isprikom umanjuje spor koji je izbio u prethodnim generacijama i
smatra ga verbalnim, a ne stvarnim. Moda su u prvim debatama
153

izreene konstatacije koje treba precizno odrediti ili razumjeti u

posebnim okolnostima, u protivnom bie odbaene.
Primjer toga su predaje koje se prenose od znanstvenika prvih
generacija, nekih od njih, u kojima se niti negira, niti potvruje
tjelesnost Allaha, delleanuhu. Vanjsko znaenje ovog govora je
neprihvatljivo i ono negira ajet:
Niko nije kao On...4
Mi u osnovi odbacujemo tjelesnost. U ovom dobu sigurno
znamo da je tijelo materija, a materija ima odreene specifinosti koje
izuava fizika i nemogue je Allaha, slavljen neka je On, opisati nekim
od tih specifinih svojstava.
Smatramo da pretjerano pridravanje predaji stoji iza tih opasnih
izraza. Kasnije generacije su se uputale u tumaenje svega onoga to
moe odvesti u varljivi materijalizam, dok su prethodne generacije
preferirale neuputanje u ove predaje preputajui njihovo znaenje
Allahu, delleanuhu, i vjerujui u njihovo vanjsko znaenje, te
potvrujui potpuno savrenstvo Gospodara svjetova.
Stvar je lahka, kao to sam rekao, jer kada mi prepustimo
znaenje Allahu, delleanuhu, neemo dozvoliti slabe predaje muslimanski se razum ovome nee pokoriti. Nejasnoa izraza
prenosioca moe biti u gajb stvarima, kao to moe biti i u praktinim
obavezama. Islamu nee nauditi to to e jednom prenosiocu stvari biti
nejasne, jer Kur'an je nepogrjeiv, a sunnet je u globalu sauvan.
Nije udno kada prenosilac pogrijei, nego je udno da se ta
greka prihvati, a zatim i energino brani. Tako imami nisu postupali,
niti je to bio metod prethodnih, niti kasnijih generacija.
Muslim svojim senedom prenosi slijedee: uo sam Boijeg
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: Kada prou
etrdeset i dvije noi nakon stavljanja sjemena, Allah poalje meleka da
ga oblikuje, pa mu stvori sluh, vid, kou, meso i kosti. Melek zatim kae:
Gospodaru moj, da li e biti muko ili ensko? Gospodar tvoj e
4

E-ura, 11.

154

presuditi po Svojoj volji i melek e zapisati! Zatim e rei: Gospodaru

moj, njegov edel, dokle e ivjeti? Tvoj Gospodar e rei ono to eli i
melek e zapisati! Melek e zatim rei: Gospodaru moj, njegova
nafaka, rizk? Tvoj Gospodar e rei ono to eli, a melek e zapisati!
Melek e zatim izvaditi plou i nita se nee moi poveati, niti
smanjiti!
Buharija, pak, prenosi od Ibn-Mes'uda: Pripovijedao nam je
Iskreni i Povjerljivi, alejhis-selam, da stvaranje jednog od vas traje u
majinoj utrobi etrdeset dana kao kap sjemena, zatim isto toliko bude
ugruak, a zatim jednak period bude gruda mesa. Zatim AIlah poalje
meleka i naredi nu da zapie etiri stvari: njegovu nafaku-rizk, edelrok ivljenja, da li e biti vjernik ili nevjernik, i da li e biti sretan ili
nesretan, a zatim mu udahne duu...
Izmeu dvije predaje jasna je razlika. Druga ukazuje na to da se
spomenuto zapisivanje deava nakon etiri mjeseca, dok prva ukazuje
da se to dogaa nakon etrdeset i dva dana...
Ostavimo davanje prednosti, odbacivanje ili prihvatanje onima
koji se budu time zanimali. Bilo koji musliman da ode Allahu sa
ispravnim imanom i dobrim djelom, nee mu nauditi to to nee
poznavati jedan od ova dva hadisa ili ak oba.
Osnovni principi imana i glavni uvjeti estitosti su objanjeni u
Kur'anu i sunnetu, a meu njima nema razumijevanja poetka stvaranja,
niti perioda njegova trajanja. Dovoljno nam je ono to je asni Kur'an
potvrdio na ovom polju, pa neka se sve snage ustreme poslije toga ka
dihadu, borbi i onome to doputa Onaj Najuzvieniji.

Diskusija o onome to prekida namaz

Slabi poznavaoci hadisa nailaze na predaju iju sutinu ne znaju,
niti znaju njene dimenzije, pa njome nesvjesno siju razdor u vjeri.
Uzmimo, na primjer, ono to kvari namaz. Oni svim silama nastoje
155

dokazati ispravnost hadisa koji kae da namaz kvari prolazak ene,

magarca ili crnog psa ispred klanjaa!
Veina erijatskih pravnika je odbacila ovaj hadis i kao dokaz
navodi druge hadise koji ukazuju na to da namaz nita od navedenog ne
moe pokvariti, i da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao, a
Aia, r.a.,leala ispred njega, kao i to da je Ibn Abbas proao jaui na
magarcu ispred skupine koja klanja i nije im pokvario namaz, a da li su
psi crni ili bijeli svejedno je.
Prof. Ahmed akir, koji spada u velikane znanstvenika selefa,
ima zasebno miljenje koje zasluuje da se zabiljei, a kojim emo
objasniti ovaj sluaj. Taj svoj stav spomenuo je u komentaru djela ElMuhalla od Ibn Hazma u citatu predaje, u kojoj stoji slijedee: uo
sam od Omera b. Abdul Azizn, a ovaj od Ajjaa b. Ebi-Rebi'a, da je
rekao: 'Dok je Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog dana
klanjao kao imam ispred svojih ashaba, ispred nas proe magarac. Ajja
ree: 'Subhanallah!' Kada je Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
zavrio namaz, ree. 'Ko je rekao subhanallah?' Ajja ree da je on jer je
uo da prolazak magarca kvari namaz. Boiji Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, na to ree. To ne kvari namaz!
Rekao sam u svom komentaru djela Et-Tahkik od Ibn-Devzija
poslije navoenja ovog hadisa da je ovo ispravan sened. Profesor je
objasnio nejasnoe, a zatim rekao: On otvoreno ukazuje na to da su
hadisi koji u sebi sadre propise da namaz kvari prolazak ene, magarca
ili psa ispred klanjaa - derogirani! Ajja je uo da magarac prekida
namaz, a Ajja pripada starijim generacijama koje su uinile obje
hidre, a zatim se zadrao u Mekki. Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, se za njega molio uei Kunut-dovu, kao to je ponvreno u oba
Sahiha. Znao je za prvi propis, ali nije znao da je derogiran. Boiji
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je obavijestio kasnije da namaz
nita ne kvari. Prof. akir kae: Ovo je precizno istraivanje i rijetko
dokazivanje i ne znam da me je neko u tome pretekao.
Nisam od onih koji grade ardake na razlikama u sekundarnim
institucijama prava, nego me vie zanima ugled islama kada ovjek

156

fanatik putuje u Evropu ili Ameriku pa kae da ena, pas ili magarac,
svejedno, kvare namaz kada prou ispred klanjaa!!
Bolje mu je da slijedi veinu islamskih erijatskih pravnika ili da
uti i sprijei smutnju ne nagonei dim na renome islama.
Kada smo u jednom od naih djela napisali da nema sunneta bez
fikha eljeli smo sprijeiti neke ljude da kupuju hadiska djela i da zatim
itaju hadise, ne znajui ta ispravno i bitno, a ta ne, pa tako stvaraju
anarhiju u kojoj moe doi do prolijevanja krvi.
U naoj davnoj historiji nedavanje prisege je znailo oruanu
pobunu protiv drave, hilafeta. Najednom se to prenijelo, po shvatanju
nekih omladinaca, u naputanje jedne od veih zajednica koje djeluju na
polju islama i odbijanje lojalnosti omladincu koji se proglasi voom
ovih zajednica! Mnogi fikhski propisi su se proirili zahvaljujui ovoj
povrnoj upuenosti.

157

SREDSTVA I CILJEVI

Promjenljivo i postojano na polju dihada

U nekim od prethodnih djela smo spomenuli hadis: Vi ste bolje
upueni u ovosvjetske poslove i rekli: Ovosvjetski poslovi zahtijevaju
ljudski napor, bez obzira na to da li je ovjek vjernik ili nevjernik, a
vjerovjesnici nisu slati da bi ljude nauili raznim zanatima, umijeu
proizvodnje i nainima obradivanja zemlje. Nisu slati, isto tako, da bi
bili ininjeri, projektanti graevina, puteva ili mostova, niti su poslati da
bi bili specijalisti stomanih ili onih oboljenja, nego je glavna okosnica
njihovih poslanica bila objanjenje vjerovanja (akaid), vjerskih obreda
(ibadet), etike (ahlak), te oienje due i drutva, irenje uenja koje
uvruje povezanost ljudi sa njihovim Gospodarom, kao i meusobna
povezanost koja e ih pripremiti za povratak Allahu kao bogobojazne i
estite.
Postoje i druga podruja koja su slina ovosvjetskom u slobodi
djelovanja, pronalaska i natjecanja. To je podruje sredstava koja su
neophodna za ostvarenje odreenih vjerskih ciljeva, a koja je ostavio
Zakonodavac vjernicima kako bi sami na svoj nain mogli da ih ostvare
i nije spomenuo obavezne propise njihova postizanja.
Namaz je obavezna dunost, a da bi se on obavio obavezna su
pranja koja je Zakonodavac podrobno objasnio. Ova se sredstva moraju
upotrijebiti tano onako kako su navedena...
Dihad je obavezan. Ali sredstva i organizacija dihada nemaju
odreen model. Ako se sredstva promijene iz sablje i koplja u topove i
rakete, istodobno se mijenjaju postojei propisi, a mijenja se i stanica za
konje u aerodrome i savremeno odbrambeno oruje, a oformljuju se i
hemijski, atomski, astronomski instituti...

158

Prije je ovjek iz vlastitih sredstava kupovao oruje i sam se

brinuo za vlastitu obuenost tim orujem!
Kada uje poziv u dihad izai e pjeice ili e uzeti konja kojeg
je u ime Allaha, delleanuhu, ostavio u konjunici, pa ako padne kao
ehid ostavie iza sebe udovice i siroad. Ako bude ranjen sam e
snositi trokove lijeenja! A sistem raspodjele plijena, u slinim
situacijama, je neophodan ili ta vie, obavezna pravinost. Mnogi
tekstovi to objanjavaju i poblie odreuju dijelove. Danas je situacija
potpuno drugaija: drave vre opremanje pojedinaca, mobilizaciju.
Mladi se javi na izvrenje vojne obaveze, a drava ga hrani, oblai,
obezbijedi mu oruje i na najbolji nain ga pripremi za borbu. Ako bude
ranjen drava snosi trokove njegova lijeenja, a ako pogine ukae mu
najveu poast i daje sredstva za izdravanje njegove porodice...
Tokom cijelog svog ivota on uzima dobru platu koja se
poveava u zavisnosti od rasta slinih primanja. Ovaj sistem je postao
nunost od koje se ne moe pobjei, jer se odbrana ne moe ostaviti da
bude na dobrovoljnoj osnovi ili da zavisi od situacije u kojoj se
pojedinci nau. To bi znailo da bi narodi bili pregaeni u natiskanim
naseljima i preputeni sili jaega!
Sa novim sistemima potpuno se mijenja i sistem raspodjele
ratnog plijena. Drava pravi nove zakone kako bi kaznila ratne zloince
i kako bi pravilno postupila sa dobrima i loima.
U svjetlu onoga to smo spomenuli, moemo razumjeti predaju
Buharije: Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je izvrio
podjelu plijena na dan Hajbera tako to je dao dva dijela konjaniku1 a
ovjeku jedan dio.
I pored toga to su hanefije odbacile ovaj hadis i dale prednost
drugom u kome se kae da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
dao konjaniku dva dijela, a pjeaku jedan dio, mi smatramo da je ovo
pitanje prevazieno, jer uloga konjanika i pjeaka je zavrena.
1

Veina imama je konjaniku dala tri dijela, dva konju i jedan njemu; Ebu-Hanife,
meutim, odbija da konj, kao ivotinja, dobije dvostruko vie od ovjeka.

159

Dobijanje rata je sada povezano sa vanijim i preciznijim sredstvima,

jer se danas radi sa oklopnim sredstvima i avionima...
Isto se postupa i sa principom: Ko ubije ubijenog njemu pripada
plijen. Doputeno je da drava posebno nagrauje one koji su se hrabro
borili... Okrenimo se ovdje rijeima Uzvienog:
I znajte da od svega to u borbi zaplijenite jedna petina
pripada Allahu i Poslaniku, i rodbini njegovoj, i siroadi, i
siromasima, i putnicima-namjernicirna, ako vjerujete u Allaha i
u ono to smo objavili robu Naem na dan pobjede, na dan kad
su se sukobile dvije vojske - a Allah sve moe.2
Mi emo urno ustvrditi da je asnom Kur'anu la strana, bilo s
koje strane, i da su njegovi tekstovi vjeni i nita ih vie ne moe
dokinuti! Zapitajmo se o znaenju ovog ajeta! Da li e se 80% plijena
podijeliti vojsci, a preostala petina da bude podijeljena na izdatke
spomenute u ajetu? Veina imama smatra da je tako! Mi dajemo
prednost miljenju imami Malika, r.a., koji kae da je podjela na petine
samo jedan od naina na koji drava vri podjelu, s tim to ona nije
obavezna da to sprovede ukoliko smatra da to nije njoj u interesu, tj.
ukoliko neto drugo njoj bude korisnije. Stvar se preputa odluci drave
i ona moe na plijen da gleda malo detaljnije...
Malik navodi za svoj stav dokaz to, to je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, podijelio plijen Hunejna i dao osloboenim
zarobljenicima toliko puno plijena to niko nije oekivao, a od ega su
se srca Ensarija rastuila sve dok im Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, nije objasnio razlog svoga ina.
Dodajmo ovom dokazu, kao i drugima koje Malik navodi,
postupak Omera b. el-Hattaba o pitanju novoosvojenih teritorija. On je
odbio da ih podijeli na petine osvajaima, nego se zadovoljio time to
im je dao nagrade od propisanih poreza na zemlju.

El-Enfal, 41.

160

Veina uenjaka ovaj problem svrstava u domen opih interesa,

a nema sumnje da je postupak Omera, r.a., bio blie Uputi i da je donio
islamu i njegovu ummetu pravi prosperitet.
Abdest je sredstvo za namaz i tu nema mjesta za razmiljanje,
jer je to Zakonodavac precizno odredio jasnim tekstom. to se tie
dihada, tj. njegovih sredstava, njih Zakonodavac nije precizirao, niti ih
je nabrojao, pa je stoga razum njihov prvi izvor.
Nema nikakve smetnje da prenosimo najmodernije naoruanje
sa istoka ili zapada, niti da nas na tom naoruanju obuavaju vrijedni
strunjaci, bez obzira na boju ili vjeru. Ostaje samo da ga
upotrebljavamo u skladu sa principima plemenitosti koje zastupa islam.

Promjenljivo i postojano na polju e-ure

Savjetodavno vijee, odnosno e-ura je veliki islamski princip,
ali sredstva ostvarenja e-ure i odreivanje njegova aparata nisu kod
nas utvreni. Jasno se vidi da je to s ciljem uraeno, zbog razliitosti
okolina i civilizacijskih nivoa.
Primijetili smo da je jedan narod, koji je na zavidnom
civilizacijskom nivou, nekoliko puta mijenjao sredstva e-ure u skladu
s vlastitim iskustvima i interesima. Ono to se dogodilo u Francuskoj za
vrijeme perioda manjeg od pola stoljea, predstavlja model te promjene.
E-ura se u dravi hilafeta pojavila u nekoliko slika i nije vano
koju emo vrstu prihvatiti. Vano je, zapravo, da osiguramo sve
garancije i sredstva koja e uiniti da e-ura (savjetodavno vijee),
bude ono istinsko vijee koje uva principe i upravlja njima. Tako e
ieznuti pojedinac, diktator, izumrijee paganska politika, a
prevagnue ispravno miljenje koje nee imati smetnji i sposobnost e
prednjaiti bez pakosti i zlobe.
Da li je to mogue ostvariti u odsutnosti vjerovanja i etike! To je
nemogue! Islamski istok je prenio zapadni oblik demokratije u periodu
161

stagnacije vlastite povijesti. To je period kada su ga naslijea

dahilijjeta sruila i kada je bio prevaren glupim kolonijalistikim
tradicijama; i ta se dogodilo?!
Izvrena je obmana izborima na udan nain i paganske politike
su prokrile sebi put posredstvom lane narodne podrke! Kada bi jedna
delegacija kritiara i istraivaa posjetila smetljite historije, na samom
poetku bi naili na neke voe Arapa i muslimana koji su pobili na
hiljade ljudi, kako bi bili slavni i kako bi njihova imena odjekivala
domovinom. Oni su i pored te oholosti omiljene voe naroda...
alosti nas injenica da je e-ura dala svoje plodove na
mnogim prostorima izvan islamskih zemalja. Mi traimo e-uru i
elimo proglasiti sredstva koja do nje vode, fardi ajnom (pojedinanom
obavezom) na osnovu fikhskog pravila: Ono to je neophodno za
izvrenje obaveze, je, takoder, obaveza. To od nas zahtijeva ispravno
tumaenje hadisa o naredbama i zabranama, promjeni zla i pruanje
otpora poiniocima javnog kufra (nevjerstva) i objanjenje preciznih
razlika izmeu legitimne opozicije i revolucije koja rui temelje
drutva, ili izmeu obavezne kritike i oruane pobune. Jedna od
specifinosti moderne demokratije je ta to ona opoziciju smatra jednim
od dijelova opeg sistema drave. Opozicija treba da ima lidera koji e
biti priznat i s kojim e se pregovarati bez ustruavanja. Razlog je tome
to je vlastodrac ovjek koji ima svoje pomagae, ali i one koji ga
kritiziraju i nijedan od njih ne zasluuje vie potovanja u odnosu na
drugog.
injenica je da je ovo razmiljanje veoma blizu uenjima
pravovjernog hilafeta, jer Ali b. Ebi-Talib nije unitavao one koji su
drugaije mislili, niti je okupljao mase da ih linuju, nego im je rekao:
Zadrite vae miljenje dokle god hoete pod uvjetom da ne pravite
anarhiju i da ne prolijevate krv, tj. veliki ovjek je elio konstruktivnu,
a ne ruilaku opoziciju, jer ne smatra da je suprotstavljanje miljenja
njegovoj linosti neko zlo!
Ali, r.a., je doslovno rekao haridijama: Budite gdje god elite,
ne smijete izmeu nas i vas prolijevati zabranjenu krv, ne vrite prepade

162

na putevima i nemojte nikome nasilje initi! Ako to, pak, uinite od

mene ete imati rat!
Abdullah b. eddad kae: Tako mi Boga, nije ih napao dok
nisu poeli vriti prepade na putevima i dok nisu poeli bespravno
ubijati.
San'ani smatra da ovo ukazuje da imam nije duan da se bori
protiv suprotnog stava. Sa ovakvim ispravnim razmiljanjem
protumaen je hadis: Ko otkae poslunost, napusti zajednicu (demat)
i umre, umro je u dahilijjetu, tj. kao u doba dahilijjeta, bez imama.
Sve to se odnosi na onog ko ne krene na oruani ustanak, jer ukoliko bi
to uradio, onda za njega vae drugi propisi.
Abdullah b. Omer, r.a., prenosi od Boijeg Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, da je rekao: Nije od nas ko okrene oruje prema
nama.
Moderna demokratija moda ima mahana, jer osigurava
slobodnu pokornost i grijeenje, vjerovanje i nevjerovanje, ali ovi
nedostaci e ieznuti kada se u sadraj ustava stavi da je islam vjera
dotine drave, da je erijatsko pravo glavni izvor zakona i da e sve to
je njemu suprotno samo po sebi ieznuti.
Da nije bilo pretjerivanja ekstremista razliitih ideologija i
njihovog neprijateljskog odnosa prema onima koji suprotno misle, pa
makar to bile i sporedne stvari, okvir slobode se ne bi toliko proirio pa
da suprotnosti budu prihvaene i da se dopuste razni poroci i pohote.
Ipak, postoji pitanje na koje neemo dvosmisleno odgovoriti: da
li je borba protiv samog islama pod geslom borbe protiv ekstremizma,
jedan od vidova demokratije? Postoje snage u arapsko-islamskom
svijetu koje iz dubine due preziru ono to je Allah, delleanuhu,
objavio i koje se jako rasrde kada vide djevojku pokrivene glave i
podlaktica, koje srdito odbacuju svaki pokuaj dokidanja zakona koje je
sobom donio svjetski kolonizator kada nas je svio pod svoju zastavu. Je
li ovo demokratija?! Ili je ovo samo produenje davne ponienosti i
kranskog pohoda na islamski svijet?!

163

Postoje oni koji ele da unite narod u ime naroda, da u ime

slobode pokopaju slobodu, a na smetljitu historije, kao to smo ranije
spomenuli, su voe ovog prezrenog soja koji su muslimanima uda
radili! Ima ljudi od vjere koji idu njihovim stopama traei ovaj svijet, a
ne ostavljajui nita za budui i koje e stii Allahovo prokletstvo.
Uzvieni ciljevi imaju plemenita sredstva pomou kojih se
ciljevi postiu. Ko promijeni ova sredstva teko e uspostaviti ispravno
savjetodavno vijee (e-ura), kao to e teko postojati ist i uspjean
dihad!
Oni koji su razumom obdareni mogu precizirati postojane
ciljeve i promjenljiva sredstva, a erijatski pravnici, tj. oni koji su dobro
upueni u Kur'an i sunnet su najsposobniji za to. Svakako da je mogue
dopuniti ono to smo spomenuli od ovosvjetskih stvari i obnove
sredstava.
Tano je da ljudi bolje poznaju ovosvjetske stvari i ono to e ih
pribliiti ostvarenju velikih ciljeva za kojim ude. Meutim, upuenost
u ovaj svijet ima opasne posljedice, a isto tako i iroko administrativno
iskustvo. A onda kada ateisti budu vjeti eksperti u svojim oblastima i
inteligentni, a vjernici primitivni i zavedeni, budunost vjerovanja e
zasigurno biti izgubljena. Neki bogobojazni trae da se to vie pamte
tekstovi i itaju hadisi, dok na drugoj strani u ovosvjetskim poslovima
njihov razum izgleda kao bijeli prazni papir; ta e vjera dobiti od takve
osobe?!
Mnoga praznovjerja su uspjela i mnoge zablude su pobijedile,
jer su iza sebe imale one koji im na najbolji nain slue svojom mou i
iskustvom! U isto vrijeme su Allahove poslanice stagnirale, o njima se
poelo loe misliti, jer su njihovi sljedbenici poluinteligentni i lijeni
radnici... Neemo o ovome duiti, jer ve dugo smo o tome raspravljali.
elim samo skrenuti panju, u jednom brzom osvrtu, na
neuspjeh religioznih u izlaganju svojih stavova o vjeri, te njihovo
uljepavanje u ljudskim srcima; tavie, vjerska propaganda je skoro
poraena na polju informiranja. Za to nije potrebno uvoziti materijal iz
inostranstva! To zahtijeva oivljavanje ugaslih vrlina u duama
164

vjernika, a to su vrline koje su ugaene tokom dugotrajnog vanjskog

dekora i zaboravljanja unutarnjeg..
Sretao sam ljude koji smatraju da su autoriteti, a ne znaju,
ustvari, osnovne principe odgoja due, iskrenosti srca, potrage za
Allahovim zadovoljstvom.
Ne opravdavam sebe, nego od svog Gospodara oprost traim.
Mi i kada istinu govorimo izmiljamo to nikom na pamet ne bi palo,
sve u slubi istine; nasremo na ono najudaljenije to nisu mogli
spoznati ni oni prije nas, sami traimo bitke u kojima smo prije toliko
puta doivjeli poraz...

165

DETERMINIZAM I INDETERMINIZAM

Sveobuhvatno Boije znanje

Boije znanje je zapisano u ureenoj i sveobuhvatnoj Knjizi:
Zar ne zna da je Allahu poznato sve to je na nebu i na
Zemlji? To je sve u Knjizi; to je, uistinu, Allahu lahko.1
Ova Knjiga u sebi sjedinjava vidljivi i nevidljivi svijet i
obuhvata najmanju i najveu teinu prake, jer Allahu nije nita
skriveno:
Njemu ne moe nita, ni trunica jedna ni na nebesima ni na
Zemlji izmai, i ne postoji nita, ni manje ni vee od toga, to
nije u jasnoj Knjizi2
U jednom drugom opirnom izlaganju o sadrajima ove Knjige
Uzvieni kae:
I On jedini zna ta je na kopnu i ta je na moru, i nijedan list
ne opadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje
niti ieg svjeeg, niti ieg suhog, nieg to nije u jasnoj Knjizi.3
Neosporno je da su nai ivoti, nafaka, detalji naeg ivota,
datumi smrti neki od sadraja ove Knjige. Razum ne moe prihvatiti to
da na Gospodar ne poznaje osobenosti stvari i ljudi koje je stvorio, ili
da ne poznaje plan koji je postavio za put svemira i svega to je u nemu,
za nain ivota zemlje i njenih stanovnika, ili da ne poznaje periode
njegovog izvrenja pripremljenim sredstvima.
Govorili vi tiho ili glasno, pa On zna svaije misli.4
El-Hadd, 70.
Sebe, 3.
3
El-En'am, 39.
1
2

166

A sve ljude, bili oni nevjernici ili vjernici, mladi ili stari,
zadesie ono to im je zapisano u ovoj Knjizi. tavie, sva stvorenja,
neiva i iva, djeluju u okviru ovog istinskog prethodeeg znanja.
Uzvieni kae:
Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koj nije, prije nego
to je damo, zapisana u Knjizi, - to je Allahu, uistinu lahko.5
Allah je vjernicima naredio da budu mirni zbog ovog vjenog
znanja i da budu ponizni pred njegovom istinitou:
Dogodie nam se samo ono to nam Allah odredi, On je
Gospodar na. I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju.6
Ovo najvie znanje obuhvata nebeska carstva od kojeg mi ljudi
zauzimamo samo mali dio, i o ijim krajevima nita ne znamo. ta mi
znamo o Marsu ili Sirijusu, ili drugim svjetovima? To znanje, takoer,
obuhvata u naem ovozemaljskom ivotu dvije vrste djelatnosti: vrstu
djelatnosti za iji poetak ne znamo, ne znamo joj pravac niti znamo
kad e prestati. Ova vrsta djelatnosti, ak ako bude direktno ili
indirektno dodirivala na ivot, ne iziskuje nau odgovornost i za nju
neemo biti nagraeni ili kanjeni. Predestinacija oko nas ini mnogo
onoga to razumijemo i onoga to ne razumijemo. Ovo "mnogo" se
pretvara u realna pitanja na koja odgovaramo naim postupcima.
Hoemo li biti strpljivi u neimatini i nevoljama. Hoemo li biti
zahvalni u blagostanju i izobilju? ovjek je vrsta koja je prisiljena i
slobodna u isto vrijeme. Prisiljen je ogranienim sposobnostima svoje
prirode i okolnostima koje ga okruuju, a slobodan je po pitanju
vlastitog odnosa prema istim.
elimo otvoreno i odluno rei da nikada neemo biti pitani za
ono u emu nemamo izbora, ali emo sigurno biti pitani za ono u emu
posjedujemo slobodu izbora. Nekim ljudima ponekad lijepo izgleda
kada pomijeaju ove dvije stvari i to je vrsta prezrene rasprave i
4

El-Mulk, 13-14.
El-Hadid, 22.
6
Et-Tevba, 51.
5

167

suprotstavljanje Allahu i Poslaniku. Sa njima emo porazgovarati, a

razgovor e moda potrajati...
Allahova je volja bila, tu mudrost ne znamo, da nas stvori i da
nas obavee i da jasno kae:
Onaj koji je dao smrt i ivot da bi iskuao koji od vas e bolje
postupati; On je silni, Onaj koji prata.7
Zatim doe neko ko smatra da je ivot nestvarni pozorini
komad. I da je obvezivanje obmana. Da e ljudi biti dovedeni u svoja
poznata stjecita od praiskona, bilo milom ili silom! I da poslanici nisu
slati da prekinu isprike neznanja i zabrane odbaenu argumentaciju,
nego je njihovo slanje samo varka pomou koje se rastavlja pozorini
komad ili se vri oslobadanje od tragedije...
udno je da veina muslimana naginje ovoj potvori. tavie,
prosti muslimanski svijet kao da nosi u sebi neto to lii na vjerovanje
u prisilu (debr). Ali stidei se i bojei se Allaha oni prikrivaju prisilu
slabim i sumnjivim izborom.
Istraivao sam neke predaje koje govore o zaeu ove sumnje i
njenom ustaljenju. Te predaje su, bez ikakva dvoumljenja, bile uzrok
slabljenja islamske misli, pada civilizacije i visokog morala drutva.
Boije znanje, iju smo savrenost i sveobuhvatnost spomenuli,
je ono koje opisuje i koje otkriva. Ono opisuje ono to je bilo i otkriva
ono to e biti, a Knjiga koja upuuje na njega je zapisana samo za
realnost.
Ona nebo ne pretvara u Zemlju, niti neivo pretvara u ivo, ona
je samo kopija originala, nita nije dodato, niti oduzeto i ona nema ni
pozitivnog, niti negativnog utjecaja. Kada nas Allah, delleanuhu,
upozorava na sve ovo to biva stoga da bi nam otkrio posebnu stranu
Svoje veliine kako bismo Ga upoznali onako kako treba. Kada od
Njega nauimo da On poznaje budunost koja je za nas nepoznata, to ne
znai da je ispit kojem smo izloeni samo formalan i da smo bez nae
volje odvueni u tu budunost.
7

El-Mulk, 2.

168

Sve ove sumnje predstavljaju la na Kur'an i sunnet, jer emo mi

svojim trudom i zalaganjem biti spaeni ili emo doivjeti propast.

Znaenje prethodnosti Knjige

Rei da nas je Knjiga preduhitrila tim i da mi poslije
praiskonskog odreenja nemamo izbora, je, zaista, zabluivanje i la,
jer Uzvieni kae:
Od Gospodara vaeg dolaze vam dokazi, pa onaj ko ih usvaja,
u svoju korist to ini; a onaj koje slijep, na svoju tetu je
slijep...8
I reci: "Istina dolazi od Gospodara vaeg, pa ko hoe neka
vjeruje; a ko hoe neka ne vjeruje...9
injenica je da vjerovanje u nepromjenljivost sudbine znai,
ustvari, odbacivanje cijele Objave i omalovaavanje ljudske aktivnosti
od poetka stvaranja do Sudnjeg dana. Ono je, praktino, istovremeno
nijekanje i Allaha i Poslanika.
Poto su za ovu nesreu krive neke predaje, elio bih
navoenjem nekih primjera, objasniti u emu je problem.
Uitelj moe rei, nakon to je u uionici dobro upoznao
uenike: Ubijeen sam da e taj i taj proi, a da e taj i taj pasti. Zatim
se na kraju godine organiziraju ispiti na koje izlaze svi uenici, i
miljenje profesora se pokae tanim. Tada e hvalisavo rei: Niko na
zemlji ne moe slino rei. Moralo se desiti ono to sam rekao. Da li to
znai da je profesorov stav utjecao na to da ovaj proe, a da drugi
padne?! Nikako, jedan je uspio vlastitim zalaganjem, a drugi je pao

8
9

El-En'am, 104.
El-Kehf, 29.

169

zahvaljujui vlastitom nemaru. Profesorov stav samo oslikava

ispravnost njegova suda.10
Kod Allaha su najuzvieniji ideali. Njegovo apsolutno znanje
sve obuhvata. Njegovo bespoetno znanje koje je uvijek aktivno, nije
uzrok spasa, niti propasti. Ono je prisutno, jer je ono Allahovo znanje
kod koga je prolost, sadanjost i budunost na jednom stupnju.
Sumnjati da je neiji spas ili neija propast moda prisila od strane
Allaha delleanuhu, je zaista ogavno sumnjienje, a ja ga smatram
kufrom! Stoga mi s velikom opreznou prihvatamo tekst hadisa koga
prenosi Muslim: Tako mi Onog osim Kojeg drugog boga nema, neki
od vas e raditi djela ljudi od denneta, sve dok izmeu njega i denneta
ne bude koliko jedan arin, pa e ga preduhitriti knjiga i poet e da
radi djela ljudi od dehennema, pa e ui u njega. Neki e, opet, od vas
raditi djela ljudi od dehennema...
Ako ovaj hadis znai velianje sveobuhvatnog Boijeg znanja i
da e poeci nekih ljudi biti razliiti od njihovih zavretaka, onda nema
nita loe u njegovom prihvatanju nakon objanjenja koje e otkloniti
nejasnou i odstraniti prisilu.
to se tie lahko shvatljivog znaenja ovog hadisa, ono je
kategoriki neprihvatljivo, suprotstavlja se Kur'anu i sunnetu, odnosno
razumu i tradiciji.
Spomenuu ovdje da imam Malik u svom djelu El-Muvetta
navodi hadis kojeg prenosi Aia, r.a., a koga je zabiljeio i Muslim:
Izmeu ostalog Kur'anom je objavljeno da deseto zadajanje stvara
zapreke, koje je zatim dokinuto sa petim zadajanjem. Boiji Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, je umro, a to se jo uvijek uilo, tj. bilo je
sastavni dio Kur'ana. Imami Malik je rekao: Na osnovu ovoga se ne
moe postupati, i odbacio je hadis. Imao je i zbog ega da ga odbaci.
Svoj pravac je, kao i hanefije, Malik utemeljio na principu da sami in
dojenja apsolutno stvara zapreke za sklapanje braka.

10

Uzmi u obzir ove primjere kada bude itao hadise o predestinaciji

170

Mi emo vie puta ustvrditi da ahad predaje ne mogu biti

superiorne u odnosu na ajete iz Kur'ana i hadise Boijeg Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, koji su pomno sauvani, niti mogu istine
vjere izlagati optubama i sumnjama.

Odbacivanje tekstova koji govore o predodreenosti, kao

Allah je stvorio ljude za dehennem, a stvorio je ljude i za
dennet
Proitao sam predaju koju prenosi Et-Tirmizi od Omera b. elHattaba, r.a., da je on upitan o rijeima Uzvienog:
I kada je Gospodar tvoj iz kimi Adetnovim sinova izveo
potomstvo njihovo, i zatraio od njih da posvjedoe protiv sebe:
'Zar ja nisam Gospodar va?!' Oni su odgovorili: '.Iesi, mi
svjedoimo', i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: 'Mi o
ovom nismo nita znali'.11
Omer b. el-Hattab, r.a., kae: uo sam da je Boiji Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, kada je o tome bio upitan, rekao: 'Allah je
stvorio Adema, a zatim desnom rukom protrljao njegovu kimu i iz nje
izveo porod. Zatim je rekao: 'Ove sam stvorio za dennet i oni e raditi
djela dennetlija'. Zatim je ponovno protrljao njegovu kimu i iz nje
izveo porod, a zatim rekao: 'Ove sam stvorio za dehennem i oni e
raditi djela dehennemlija'. Neki ovjek upita: 'Boiji Poslanie, emu
onda rad, zalaganje? Boiji Poslanik mu na to ree: 'Kada Allah stvori
roba za dennet, onda On uini da ovaj radi djela dennetlija dok ne
umre radei takva djela, pa ga tako uvede u dennet. Kada stvori roba
za dehennem, On uini da ovaj radi djela dehennemlija dok ne umre
radei takva djela, pa ga tako uvede u dehennem.'
Ovaj citat je skoro doslovan tekst prisile (debra), stoga ga
odbacujemo. Smatramo da je to zabluda prenosioca, ili ak
11

El-E'araf, 172.

171

nepoznavanje znaenja asnog Kur'ana. Ovo tumaenje, koje se

pripisuje Omeru, ide u sasvim suprotnom smjeru od tumaenja koje je
samo po sebi shvatljivo i razumljivo iz jasnih ajeta, ajeta koji prenose
rijei Gospodara sile mnogobocima: Kod Mene nemate nikakvog
ugleda i nemate osnovane isprike, niti valjanog argumenta. Dao sam
vam razum kojim ete razmiljati i instinkt koji e vas podsticati na
vjerovanje u jednog Boga i ispravan put. Objavio sam vam ono to e
vas odvratiti od slijepog slijeenja neznalih oeva. Zato ste ignorirali
sve ove putokaze i kao ludi tumarali putevima zla i zablude. Zar ete i
nakon ovog podrobnog kazivanja i objanjavanja biti daleko od Mene i
neete Mi se vratiti?!
Ovo je interpretacija ajeta uklesana u mozak svakog pametnog
ovjeka i uvreno shvatanje obinog itatelja, od prvog trenutka.

Pregled ajeta o slobodnom izboru, nagraivanju,

kanjavanju i pravinosti
Citirajmo ajete o ovom pitanju onako kako su navedena:
I kada je Gospodar ivoj iz kimi Ademovih sinova izveo
potomstvo njihovo, i zatraio od njih da posvjedoe protiv sebe:
'Zar ja nisam Gospodar va?!' Oni su odgovorili: 'Jesi, mi
svjedoimo', i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: 'Mi o
ovome nismo nita znali...' Ili da ne reknete: 'Nai preci su prije
nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije
njih. Zar e nas kazniti za ono to su laljivci inili?! I tako,
eto, Mi opirno iznosimo dokaze da bi oni doli sebi.12
Pa gdje su ovdje, o vi kojima je razum dat, tragovi Boije
prisile? Gdje je ono to oznaava da je Allah stvorio ljude za
dehennem i da e oni biti dovedeni do njega mimo svoje volje i da je
stvorio ljude za dennet i da e oni biti dovedeni do njega zadovoljni.
12

El-E'araf, 172-174.

172

Naklonjenost slabim predajama je ozbiljna uvreda islamu, a mi

ne treba da izlazimo iz okvira Knjige naeg Gospodara i sunneta naeg
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, jer to je put naih
prethodnika.
Svako naginjanje vjerovanja u predestinaciju prema prisili i
nepromjenljivosti sudbine predstavlja smiljeno razaranje Allahove
vjere i ljudskog svijeta. Zapazio sam da neki vaizi i pisci
omalovaavaju ljudsku volju, te njen utjecaj na ovjekovu sadanjost i
budunost i kao da hoe da kau ljudima: Vi ste prisiljeni znanjem
koje je prethodilo svemu, iz kojeg ne moete pobjei, biete dovedeni
na odreeno mjesto mimo vae volje. Trudite se koliko elite, neete
izai iz zacrtane sudbine, koliko god truda uloili!
Ovaj zlobni govor ne proizilazi iz svjesnog itanja Knjige naeg
Gospodara, niti iz preciznog slijeenja sunneta naeg Vjerovjesnika,
nego iz mijeanja stvari iju smo gorinu ve okusili!!
Allah, delleanuhu, kae svim ljudima na Zemlji:
Zato ti upravi lice svoje prema pravoj vjeri, prije nego to
Allahovom voljom nastupi Dan koji niko nee moi odgoditi.
Tog dana e se oni razdvojiti. Oni koji nisu vjerovali, na svoju
tetu nisu vjerovali, a oni koji su dobra djela inili, sebi su
dennet pripremili.13
Je li ovdje povezivanje nagraivanja sa djelovanjem jedna vrsta
ale ili obmane? Kada na Gospodar opisuje kaznu za lace i one koji su
druge u la ugonili i kada im daje da iskuse posljedice svog djelovanja,
On kae:
Zato emo Mi sigurno dati da nevjernici iskuse nesnosnu
patnju, i kazniemo ih najgorom kaznom za djela koja su
poinili. To je kazna za Allahove neprijatelje, vatra u kojoj e im
vjena kua biti, kao naplata to su dokaze Nae stalno
poricali.14
13
14

Er-Rum, 43-44.
Fussilet, 27-28.

173

Je li ovo ponovljeno povezivanje djelovanja i kaznc? Zar ova

osjetilna kazna, koja e zadesiti nasilnike, na bilo koji nain ukazuje na
to da su pojedinci initi dobro, pa im je prethodno odreenje iskrenulo
pravac ili ih je preduhitrila Knjiga, gdje je istina?! Kakvo grozno
razmiljanje!
Na dan obrauna ljudi e ponjeti ono to su zasijali za sebe, a
Kur'an briljivo izvjetava o ovoj istini koja glasi: Nai e ono to si
pripremio! Nee sigurno biti kanjen za ono to nisi uradio; nita nee
nudvladati tvvju volju, pa da to mimo tvoga udjela bude ubiljeeno u
grijeh...Onaj kome razum bude poremeen ili onaj koji bude osujeen u
namjeri da neto uini, nee sigurno biti kanjen, ta vie, on se
oslobaa obaveza!
Razmisli o rijeima Uzvienog:
Baci u dehennem svakog nezahvalnika, inadiju, koji je branio
da se ine dobra djela i koji je nasilnik i podozriv bio, koji je
pored Allaha u drugog boga vjerovao, zato ga baci u patnju
najteu. A drug njegov e rei: Gospodaru na, ja ga nisam
silom zaveo, sam je u velikoj zabludi bio. Ne prepirite se preda
Mnom - rei e On - jo davno sam vam zaprijetio. Moja rije
se ne mijenja i Ja nisam prema robovima Svojim
nepravian.15
Na Gospodar, slavljen neka je i uzvien, odbija od Sebe nasilje
i kae da nije kaznio osim onoga ko pretjera i ini zlo. I pored toga neki
od nas smatraju da On baca ljude u vatru nakon to ih prisili da idu tim
putem, te da On nee biti pitan za svoje postupke! I da nije nasilnik zato
to je Svojim robovima to pripremio. Ovo je slijepo razmiljanje i nema
nikakve veze sa Allahovom prirodnom vjerom, niti sa Njegovom
objavom pa je stoga neophodno odvratiti obian svijet od njega! Uzrok
ovih poroka je: loe razumijevanje ajeta i loe prenoenje hadisa...

15

Kaf, 24-29.

174

Navedimo primjere za ono to smo spomenuli: istina se izlae

ljudima i ko je prihvati Allah mu otvori duu za nj, osvijetli mu razum;
a ko odbije - Allah poveava tminu u njegovom srcu i smetenost
njegova djelovanja. Kada Allah, delleanuhu, nasilnika u zabludi
ostavi, niko ga nee izbaviti, nee nai prijatelja, niti pomagaa. O
ovome Uzvieni Allah kae:
Koga Allah u zabludi ostavi, niko ga ne moe na pravi put
uputiti. On e ih ostaviti da u nevjerstvu svojem lutaju.16
Prva reenica u ajetu oznaava da koga Allah kazni zabludom
niko mu nee koristiti, a druga reenica kazuje da ga je On u zabludi
ostavio samo zbog vlastitog nevjerstva i sljepila. Meutim, neki se
zaustavljaju kod prve reenice i zaboravljaju drugu ili razumiju da je
njegovo nevjerstvo rezultat toga to ga je Allah u zabludi ostavio, a to je
veliko neznanje, jer to to ga je ostavio u zabludi je, u stvari, rezultat
njegova nevjerovanja. Ostavljanje u zabludi, dakle, je rezultat, a ne
uzrok. Ovo potvruju rijei Uzvienog na drugom mjestu:
Reci: Onome ko je u zabludi, neka Milostivi dug da - ali kada
takvi doive da se opomene ostvare, bilo kazna, bilo Smak
svijeta, zbilja e saznati ko je u gorem poloaju i ko ima
pobornika manje. I Allah e pomoi onima koji su na pravom
putu...17

Znaenje ajeta Da je On htio sve bi vas uputio...

Neki ljudi mogu naii na ajet kod kojeg e njegov bespomoni
razum zastati pa ga moe sasvim drugaije shvatiti, kao rijei
Uzvienog:

16
17

El-E'araf, 186.
Merjem, 75-76.

175

Reci: Allah ima potpun dokaz, i da On hoe svima bi na pravi

put ukazao!18
ili rijei Uzvienog:
A kada bismo htjeli, svakog ovjeka bismo na pravi put uputili,
ali Ja sam ve istinu rekao: Napuniu zaista dehennem
dinovima i ljudima zajedno.19
Oni razumiju da je Allah stvorio ljude za dehennem, a da je
druge stvorio za dennet, a zatim je jedne smjestio u dehennem, a
druge u dennet, a tome je prethodila Njegova Knjiga! Sve ovo je
neznanje, jer znaenje ajeta je da je Allah bio u mogunosti da sve ljude
stvori melekima koji ne grijee Allahu u onome to im je naredio, nego
ine ono to im se zapovijeda. Meutim, On je - a On slobodno
odluuje i bira - stvorio ljude u drugom obliku ili po drugom modelu
koji je prikladan za neispravan ljudski ivotni put, ali i za pravi put;
uveo ih u ope natjecanje ili slobodni izbor.
Dehennem e biti pun loih, a dennet pun uspjenih.
Da, On od poetka stvaranja zna ta e biti, ali Njegovo znanje
je definitivno povezano sa spasenjem onog ko se spasi i propasti onog
koji e propasti.

Neki aspekti Najvie volje

Moda neko moe cjepidlaiti, pa rei: Nita se nije desilo bez
Njegove dozvole!
Da bismo odgovorili na ovu sumnju, kaemo: Zloinac ode u
polje zasijano penicom, iji su klasovi zreli i od kojeg se oekuje
mnogo blaga i zapali u njemu vatru. Kada vatra zahvati cijelo polje, on
samo rekne: Vatra se ne bi zapalila da nije bilo kiseonika, kog je Allah
18
19

El-En'am, 149.
Es-Sedda, 13.

176

stvorio u zraku. Da u zraku nije bilo ovog elementa, polje se ne bi

zapalilo. Allah je, dakle, odgovoran za moj zloin, jer sve se desilo
Njegovim doputenjem!
Allahova volja je prisutna u svemu, a kada bi nas na neko djelo
prisilila ne bismo bili odgovorni, biemo odgovorni za ono to sami
uradimo. Neemo moi objasniti vezu izmeu sveobuhvatne Allahove
volje i izmeu nama date slobode da moemo da se kreemo desno ili
lijevo.
Uzimanje tobonjih dokaza da bi se izbjegla odgovornost je
beskorisno. Svaka predaja koja se protivi slobodi ljudske volje u
izgradnji ahiretske budunosti ne treba da zavreuje panju. Istine vjere
su potvrene razumom i tradicijom i ne moe ih oslabiti hadis krhkog
seneda ili onaj koji u tekstu sadri skrivenu mahanu.
Meutim, koliko god mi veliali ljudsku volju, ne smijemo
zaboraviti da se nalazimo na lai koju more ivota baca tamo-amo u
zavisnosti od plime i oseke i talasi upravljaju laom, a ne laa talasima.
To znai da treba da zauzmemo odreeni stav u odnosu na promjenljive
situacije koje nam se deavaju. Taj stav je nae djelo i za njega emo
odgovarati.
to se tie stanja koja nas okruuju, ona nisu nae djelo nego se
iz njih vri ispit koji odluuje o naem kraju.
Bakterije, uzronici bolesti, ispunjavaju zrak, i kada bi svaka
zaraza pogaala svoj cilj, ovjeanstvo bi bilo uniteno!
U protivnom, ta bi vrijedio odbrambeni mehanizam koji u
zasjedi eka u naim tijelima? Kako bi uvao? Ili kako bi bio poraen?
Nasljedni hromozomi utjeu na tjelesne, duevne i misaone
specifinosti, a kakav je na udio u njima? To nije preputeno nama,
iako je okvir naeg ispitivanja ogranien! Kada seljak baci na zemlju
nekoliko pregrti sjemenki to mu moe dati ogromno bogatstvo, moe
dati odreene rezultate, a moe i beskorisno nestati. Veina ljudi na
ovom svijetu slijedi ovaj tok... Moda moemo biti odluni, ali ta naa
odlunost moe sama od sebe nestati, mogu joj se isprijeiti razne
177

zapreke koje mogu da je poput vjetra odnesu, jer nije sposobna

oduprijeti im se.
Moemo se pokoriti prolaznom poticaju due koji nas moe
dovesti do vrha ili srozati u ponor... ovjek je Allahov rob, a ne
boanstvo na zemlji... Allahova volja je bila da ga u posebnom obliku
stvori - pa nije neivo bie, nije ni ivotinja, ali nije ni melek.
Njegova zadaa je da oboava svoga Gospodara i da u tom
oboavanju uspije, te da potini sve ono to ga obeshrabruje i to mu
smeta, pa ako uspije bie spaen, a ako ne uspije - propast e! Nee ga
spasiti to to e rei: Ja sam neivo bie, nemam slobodne volje..., ili ja
sam list kojeg vjetar die i sputa. Nikako! Ti si ovjek potpuno
slobodne volje u svemu onom to isti ili prlja tvoju duu, a mudrovanje
ne pomae:
Ima ljudi koji se o Allahu prepiru bez ikakva znanja i bez
ikakva nadahnua, i bez Knjige svjetilje, hodei nadmeno da bi s
Allahova pula odvraali, njih na ovom svijetu eka ponienje, a
na onom svijetu daemo im da iskuse patnju u ognju. Eto to je
zbog djela ruku tvojih, jer Allah nije nepravedan prema
robovima Svojim.20

Pokajanje grjenika na Sudnjem danu i znaci tog pokajanja

Kada se ivot zavri due se vraaju Stvoritelju i mi emo imati
dva suprotna izbora. Neko je svoj ivot proveo trudei se Allaha radi i
borei se na Njegovu putu, a neko je ivio razuzdano i vjerolomno, pa
nije Allaha radi nikakvu dunost obavio. to se tie prvih njih e meleki
uz svu poast i dobrodolicu doekati i rei im:

20

El-Hadd, 8-10.

178

Ne bojte se i ne alostite se i radujte se dennetu koji vam je

obean.21
to se drugih tie njihov doek e biti mraan, obzorje e biti
ispunjeno tamom i strahom. Svaki od njih e sresti ono to je prezirao i
sigurno e znati da je bio u oitoj zabludi. U tom trenutku e poeljeti
nemogue, poeljet e da se vrati na ovaj svijet po drugi put, kako bi
bio na pravom putu.
Kada nekom od njih smrt doe on uzvikne: 'Gospodaru moj,
povrati me da uradim kakvo dohro u onom to sam ostavio!'
Nikada! To su rijei koje e on uzalud govoriti, pred njim e
prepreka biti sve do dana kada e oivljeni biti.22
U jednoj drugoj knjizi sam izbrojao oko deset mjesta na kojima
su opetovane ove elje, ali daleko od toga; ivotni ispit ne poznaje
popravni, niti drugi krug u kome e besposliar pokuati popraviti ono
to je propustio.
Ovo kajanje, kada vrijeme proe, jednu istinu govori, a to je da
nasilnik osjea da je sam prema sebi nepravedan bio i da je svojim
bijednim ivotom doprinio takvom zavretku! On nee pokuati slagati i
rei: Bio sam prisiljen na svoje postupke ili preduhitrila me je Knjiga s
onim to nisam elio sebi da uinim! Kada bi on pokuao slagati, Allah
bi ga uinio nijemim i dao bi da njegovi organi progovore o onom to se
deavalo.
Allah, delleanuhu, nee nikoga prisiliti da ide putem zla, pa ga
kasnije uvesti u dehennem. Ko ovo umilja on ne poznaje Allaha,
delleanuhu, i tupoglav je.
Na veliku alost, ima onih koji pripadaju naoj vjeri, a koji to
tako zamiljaju i koji to pokuavaju opravdati raznim izmiljotinama
koje se rijetko uju...

21
22

Fussilet, 30.
El-Mu'minun, 99-100.

179

Osvrt na zavretak sure El-Mu'minun

Objasniemo ovdje stanje zalutalih kako ga predstavlja sura ElMu'minun.
ivot nije jedan trenutak, nego dui vremenski period. Neki od
tih trenutaka donose sreu, a neki nesreu. ivot nije jedno stanje, nego
vie razliitih stanja od kojih neka donose ast, a neka sramotu, ali
vaan je konaan ishod:
Pa kad se u rog puhne, tad rodbinskih veza meu njima nee
biti i jedni druge nee nita pitati. Oni ija dobra djela budu
teka, oni e elje svoje ostvariti; a oni ija dobra djela budu
lahka, oni e posve izgubljeni biti, u dehennemu e vjeno
boraviti.23
Razmislimo o ovom razgovoru izmeu Gospodara moi i
nesretnika zarobljenih u dehennemu:
On e im rei: 'Zar vam ajeri Moji nisu kazivani, a vi ste ih
poricali?'24
A kakav je njihov odgovor bio? Oni nakon ove propale prilike
trae drugu u kojoj e moda uspjeti! Oni e rei:
Gospodaru na, nai prohtjevi su od nas bili jai, te smo
postali narod zalutali. Gospodaru na, izbavi nas iz nje; ako
bismo ponovo zlo radili, sami bismo sebi nepravdu inili.25
Gospodar moi e ih sasluati, a zatim e odgovoriti, onim to
otprilike znai: Na Zemlji se djelovalo, a nije se obraunavalo; dok se
ovdje obrauni svode, a ne djeluje se.

El-Mu'minun, 101-104.
El-Mu'minun, 105.
25
El-Mu'minun,106-107.
23
24

180

Postoji samo jedna prilika zbog koje su poslanici konstantno

dolazili upozoravajui da se vrijeme iskoristi. Ali silnici su se uzoholili
i u la druge utjerivali. Allah e im rei:
Ostanite u njoj prezreni, i nita Mi ne govorite! Kada su neki
robovi Moji govorili: Gospodaru na, mi vjerujemo, zato nam
oprosti i smiluj nam se, jer Ti si najmilostiviji, vi ste im se
toliko rugali da ste zbog toga na Mene zaboravljali i uvijek ste
ih ismijavali.26
Ovo je upozorenje na prve dane nasilja kada su prestupnici i
nasilnici nasrtali na veinu nemonih vjernika, kada su dali da okuse
nesnosnu patnju i kada su im se rugali! Sada su se stanja i prilike
izmijenile, tas vage je prevagnuo na stranu dobra i strpljivi su ubrali
plodove od onoga to su podnosili i onog u to su ulivali nadu.
Zavravajui ovaj razgovor Allah, slavljen neka je On, kae:
Njih sam Ja danas nagradio za ono to su trpjeli; oni su,
doista, postigli ono to su eljeli.27
Zar u ovom razgovoru vidi nasilje koje je zadesilo kanjenike?
Da li je ijedan od njih bio toliko odvaan da slae na Allaha i da kae:
Ti si mi propisao, ono to si odredio, a sada me kanjava za ono od
ega nisam mogao pobjei?!

Opi osvrt na hadise o indeterminizmu

Predstavljanje predestinacije na nain koji je spomenut u nekim
predajama je neispravno. Ne treba da ostavljamo Knjigu naeg
Gospodara zbog zabluda i glasina koje duh Kur'ana i njegovi tekstovi
odbacuju...

26
27

El-Mu'minun, 108-110.
El-Mu'minun, 111.

181

Kur'an je kategorian u tome da su nevjernike rasrdila vlastita

djela:
O vi koji niste vjerovali, danas se ne pravdajte, kanjavate se
samo za ono to ste zasluili.28
i kategorian u tvrdnji da su djela dobrih robova bila uzrok
njihovog spasa:
I njima e se doviknuti: Taj dennet ste u nasljedstvo dobili za
ono to ste inili.29
Nema nikakvog argumenta za predestinaciju, niti ima mjesta za
prisilu.
Oni koji loe shvataju i loe prenose predaju ne smiju kvariti
vedro raspoloenje i istou islama.
Dok sam pisao ovaj rad do ruke mi je dolo lijepo djelo prof.
Ahmeda Behdeta, naslovljena sa El-Mugaffelun, pa smatram da bi
vrijedilo zabiljeiti neto od toga zbog odreenog cilja koji e malo
kasnije biti jasan: Ima ljudi koji vole Allaha..., a ima i onih koji preziru
istinu. Ima ljudi koji postanu ponizni kada se Allahovo ime spomene, a
ima i onih koji osjeaju odvratnost kada je istina u pitanju. Ima ljudi
koji vole vjeru i koji vole da meu ljudima ope dobro zavlada i da se
meu njima proire ope vrijednosti. Ima ljudi koji, zaslijepljeno, vjeru
preziru. Oni vole da se meu ljudima proiri zlo i razvrat kako bi gladne
oi mogle napadati vjeru, kao to muha napada otkriveno meso.
Borba izmeu vjernika i nevjernika je ivotni zakon. Allah je
stvorio ljude koji zasluuju dennet, a i one koji zasluuju dehennem.
Oni koji uu u dennet, ui e Njegovom milou i Njegovim
oprostom. Oni koji uu u dehennem ui e u njega svojom
tvrdoglavou, svojim izborom i potpuno slobodnom voljom. Niko nee
moi prosvjedovati protiv Uzvienog Allaha. Dokaz protiv ljudi je
uspostavljen... u njihovoj prirodi i u Allahovim znakovima u svemiru.

28
29

Et-Tahrim, 7.
El-E'araf, 43.

182

Poznato pravilo kae da je Allah, delleanuhu, neovisan o

onome to je stvorio, a da sva stvorenja trebaju Njega:
O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je neovisan i
hvale dostojan.30
Mi znamo da tovanje tovatelja ne poveava Njegovu mo,
slavljen neka je On, kao to nevjerovanje nevjernika i ateista ni
najmanje ne umanjuje Njegovu vlast; vjera koristi ljudima, a Allah od
nje nema nikakve koristi. Prakticiranje vjere je dobro za ljude, a ne za
nekog drugog. Ovdje esto vidimo kako nemarni staju na stranu koja je
neprijateljski raspoloena prema vjeri. Oni koji ne haju nizato opisani
su kao oni koji oi imaju, a ne vide; ui imaju, a ne uju; pamet imaju, a
nita ne shvataju.31 Uporeeni su isto tako sa ivotinjama i kur'anski
tekst jasno kazuje da su ivotinje na boljem putu nego oni:
Oni su kao stoka, ak i gori.32
Poslanik bi se rastuio kad bi ga ljudi u la utjerivali; bio je
zapanjen ovim pretjeranim neprijatljstvom i estinom protivnika.
Uzvieni Allah mu je objasnio da ga ljudi ne smatraju lanim, nego da
nasilnici u Allahove ajete ne vjeruju. Nasilnik je veliki naivina. On je
svojom voljom i svojim izborom odabrao dehennem, a poslije ove,
zaista nema vee naivnosti. Nasilnik stie dunjaluk, a gubi Ahiret, a to
je, takoer, velika naivnost... jer kad se dunjaluk uporedi sa Ahiretom,
on biva manji od krila muice. Molimo Allaha da nas spasi...!
Ova konstatacija je tana i daje dobar uinak i rezultate.
Potvrdili smo je pored jedne druge konstatacije koja naem ummetu
samo bolest poveava, a koju je jedan od vaiza spomenuo u temi:
Zastraivanje ljudi Allahom kako bi ostavili poroke. Pogledaj kako ih je
zastraio Allahom! Rekao je: Koliko god dobra uradili, mi svoj kraj ne
znamo! Moda emo biti stanovnici dehennema, mi to ne znamo...
30

Fatir, 15.
Ukazivanje na rijei Uzvienog: Mi smo za dehennem mnoge dinne i ljude
stvorili; oni pameti imaju - a njima ne shvaaju, oni oi imaju - a njima ne vide; oni
ui imaju, a njima ne uju... (El-E'araf, 179)
32
El-E'araf, 179.
31

183

Zatim je spomenuo hadise o predestinaciji, koji u stvari slue

principu prisile ili ta vie, pomau grjenicima da idu niz strminu do
kraja, jer osjeaju izgubljenost volje koja kontrolira deavanja. Veinu
muslimana su obuzele ove lude slutnje, jer su razumjeli da su nagrada i
kazna slijepo povuene linije, ili sluajnosti, bez ikakva reda. Mi emo
razmisliti o rijeima Uzvienog:
Reci: Ko moe sprijeiti Allaha da, ako hoe, uniti Mesiha
sina Merjemina, i majku njegovu, i sve one koji su na
Zemlji...33
Ali Allah, Svemoni, Mudri, Pravedni kae: Gospodar va je
sam Sebi propisao da bude milostiv. On ne stvara ljude za dehennem
samo zato to eli da ih kazni. Spomenimo jedan dio ovih hadisa. Ima
mnogo hadisa o predestinaciji koje po naem miljenju treba podrobno
izuiti kako bi se muslimani oslobodili moralnih i socijalnih poraza koji
su ih zadesili u klasinom i modernom periodu...
Ebu-Davud prenosi od Ubade b. es-Samita, r.a., da je rekao
svome sinu na samrti: Sine moj, nee okusiti sutinu imana dok ne
shvati da ono to te zadesilo, nije te moglo mimoii; a ono to te je
mimoilo, nije te moglo zadesiti. uo sam Boijeg Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, kako govori: Allah je prvo stvorio pero i rekao mu:
Pii! Ono je reklo: Gospodant moj, a ta da piem? On je rekao: Pii
odreenje svakoj stvari do Sudnjeg dana! Sine moj, uo sam Boijeg
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: Nije od mog ummeta
onaj ko umre ne vjerujui u ovo!
U drugoj predaji od Et-Tirmizija se navodi slian hadis. Prof.
Muhammed Hamid el-Fekijj je napravio primjedbe hadisu i njegovim
prenosiocima, rekavi da u njegovu senedu ima optuenih za izmiljanje
hadisa, odbaenih, te slabih prenosilaca ije se prenoenje suprotstavlja
predajama pouzdanijih. I pored toga mi smatramo da u tekstu hadisa
ima prihvatljivih reenica koje su u skladu sa lahko shvatljivim i
dubljim znaenjima Kur'ana i koje se slau sa ispravnim vjerovanjem,
kao: Allah Svojim znanjem sve obuhvata i nee nas zadesiti nita to
33

El-Maide, 17.

184

nam nije propisano i mi smo poslije toga duni da se borimo za svoju

budunost na Ahiretu, neumorno i nepokolebljivo.
Problem se krije u drugim hadisima koji imaju ispravan sened, s
tim to nas njihovi tekstovi ine potitenim. Potraimo za njih neko
tumaenje ili neki drugi izlaz. Uzmi npr. hadis Aie, r.a., koja kae:
Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pozvan na
denazu jednog djeaka, Ensarije. Rekla sam: Boiji Poslanie, blago li
se ovome! Jedan od dennetskih vrabaca, nije znao ta je zlo, niti ga je
poinio. Tada Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ree. I ne samo to,
Aia! Uzvieni je stvorio stanovnike za dennet; stvorio ih je dok su bili
u kimama svojih oeva. Stvorio je i za dehennem stanovnike i to dok
su bili u kimama svojih oeva!
Uzmimo, na primjer, hadis Sehla b. Sa'da koji prenosi da je
Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ovjek radi djela
dehennemlija, a on je, u stvari, stanovnik denneta; a ovjek moe da
radi djela ljudi denneta, a bie, u stvari, stanovnik dehennema.
Ili hadis Abdullaha b. Amra koji prenosi da je Boiji Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Allah je Svoja stvorenja stvorio u
tami, a zatim na njih bacio Svoga nura. Koga zadesi taj nur, on e biti
upuen; a koga mimoie, bie u zabludi!
Zbog toga kaem: Pero se osuilo na znanju Uzvienog Allaha!
Ima mnogo hadisa koji imaju slina znaenja, a to je da je ovjeku
oduzeta volja, da je on prisiljen Knjigom koja je svemu prethodila i da
je njegov trud uzaludan, jer on ne moe nita izmijeniti od onoga to mu
je od praiskona zapisano. Je li istina da je ovjekov trud uzaludan?!
Zato onda Uzvieni Allah o danu Obrauna kae:
as oivljenja e sigurno doi, od svakog ga tajim, kad e
svaki ovjek prema trudu svome nagraen ili kanjen biti.34
I zato kae:

34

Taha, 15.

185

I da je ovjekovo samo ono to sam uradi, i da e se trud

njegov sigurno iskazati; i da e prema njemu u potpunosti
nagraen ili kanjen biti.35
Uzvieni Allah trai od ovjeka da potpuno ostvari svoje pravo!
Da prizna da je pogrijeio gdje nije trebao; da je loe uinio ondje gdje
je mogao dobro uiniti. Zato e mu rei:
itaj knjigu svoju, dosta ti je danas to to e svoj raun
polagati.36
Hoe li mu se to rei zato to je prisiljen i nemoan?! Ili e mu
se rei zato to je slobodan i zato to je to sam izabrao?! Vanjski smisao
prisile u svim ovim hadisima je kod islamskih znanstvenika neprihvatljiv!
Pred nama su dvije mogunosti: pronai lahko shvatljivo i
prihvatljivo tumaenje ovih vanjskih smislova prisile; ili svrstati ih u
hadise koji imaju skrivenu mahanu koja im umanjuje stepen
ispravnosti; a navoditi ih na polju vaspitanja i obrazovanja nije
dozvoljeno.
Uspio sam s malo truda otkloniti sumnju prisile od mnogih
predaja! Ali nisam uspio popraviti pamet onima koji ele sav islam
svesti na nejasne hadise, kod kojih se vrlo lahko mogu uoiti skrivene
mahane, a Allah - slavljen neka je On - kae o narodima koje je osudio
na propast:
i poslanici su im donosili jasne dokaze, Allah im nije uinio
nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli. Oni koji su zlo inili
zavrie najuasnijom patnjom...37
Allah patnjom kanjava one koji zlo ine, i to je Njegova
pravda. Da hoe, On bi oprostio, to je Njegovo pravo. Ali On ne ini
nasilje, ni koliko trun...udno je Njemu pripisati prisilu, a zatim rei da
On nee biti pitan za Svoje postupke.
En-Nedm, 39-41.
El-Isra, 14.
37
Er-Rum, 9-10.
35
36

186

Oni koji pogreno razumijevaju i koji nepravedno sude ne treba

da svoju misaonu deformiranost svaljuju na Allahovu vjeru...
Allah je jedini pomaga, On nam je dovoljan i divan li je On
oslonac!!!

187

ZAVRETAK
(oslabljivanje kur'anske misli je zloin)

Zlatni lanac prenosilaca ne opravdava problematini tekst

Metod na kojeg me je Allah, delleanuhu, uputio, a vjena
hvala neka je Njemu, jeste da upoznajem ljude kroz istinu, a ne da
upoznajem istinu kroz ljude, te sa dubokim promiljanjem gledam na
ono to je reeno, a ne da sa strahopotovanjem gledam na onog ko je to
rekao!
Stizanje istini zahtijeva otroumnosti, isto onoliko koliko trai
iskrenosti, stoga Allah, delleanuhu, daruje onog ko Ga spozna
dvostrukom nagradom, a jednom onog ko je pogrijeio, a udio je da Ga
spozna. Pojedinci smatraju da bilo kakva greka mudtehida predstavlja
prestanak njegova rada i unitenje njegove linosti, to je veliko
neznanje.
Kako su samo brojne grjeke u koje su upali mudtehidi velikih
pravnih kola. Njihova znanstvena zgrada je izuzetno visoka i dobro
koje je proizalo od njih je obilno, te im sitne prake ne mogu koditi,
niti greke tetu nanijeti. Praznoglavi meu nama tee rei da su veliki
imami bezgrjeni, a mi ne znamo u naoj historiji ikog bezgrjenog, sem
Muhammeda, sina Abdullahova, nosioca posljednjeg poslanstva...
Stavljao sam kritiku na predaje, ak i na one iz vjerodostojnih
zbirki kada bih vidio da se dotiu sutinskth stvari nae vjere, a da
otvaraju opasne zasune iz kojih moe doi neprijatelj. Ovim nisam
namjeravao da iznalazim mahane ili da nekog omalovaim, niti da
podignem sebi ugled poglavito ne na dan kada nee koristiti, ni imetak,
niti sinovi osim onom ko pred Allaha doe ista srca. Moj savjet je bio
radi Allaha i Njegova Poslanika i interesa vjere, a ast mi je doprinijeti
joj i odbraniti je.
188

U tom smislu je moje suprotstavljanje predaji ili miljenju

tienika Abdullaha b. Omera, u dva vrlo osjetljiva sluaja, jedan se
odnosi na porodicu, a drugi na misionarstvo, odnosno na dravu.
Vidio sam uglednog tabi'ina kako se s njima upleo u vrlo
nezgodnu, zastraujuu zamku i utnji nije bilo mjesta.
Svi mi uimo Allahove rijei:
ene vae su njive vae, prilazite njivama vaim kako
hoete...1
Pod njivom se misli na mjesto sijanja, nita drugo. Svi oni koji
poznaju jezik Objave ne mogu rei drugaije.
Meutim, u vjerodostojnu zbirku je uvrteno loe miljenje onih
koji nisu temeljito prouili sam tekst, a u kojem se kae da se ovjek ne
mora ograniavati samo na to kod svoje supruge!
Objektivno sam razmatrao ovu neumjesnu predaju, pa uvidjeh
da ona poniava iste ene, a ini zadovoljstvo nastranim mukarcima,
mijenja kriterije prirodnosti i otvara nova vrata sidi i uope se nisam
kolebao da je odbacim, rekavi: I dobar konj posrne!
Nafi', Allah oprostio i njemu i nama, ovim svojim miljenjem ili
predajom se suprotstavlja kur'anskim argumentima, drugim hadisima
koje navode drugi prenosioci, te prirodi ljudskoj i plemenitih ivotinja...
Ljudi u naem dobu jedva proitaju ono to sam napisao, a
odmah ustaju da se protive i da me napadaju, a ja to ne elim!
Doe mi u misao da je pomenuto znanstveno pitanje obuhvatila
gusta magla i nije istraivano i nije spominjan Allahov propis o njemu,
tako da mi se ini da je namjera bila da se on zaboravi!
Povici koji su se uli govorili su: Zar se ti suprotstavlja Nafi'u,
o... Zar sumnja u zlatni lanac, o... Zar porie Vjerovjesnikov sunnet,
o... itd.

El-Bekara, 223.

189

To protivljenje se pretvorilo u lave iji se odjek uo sa svih

strana, sjetih se tada rijei pjesnika:
...plemeniti na kog se okomie mnogobrojni vuci
i ne snae se tako da ga u potpunosti opkolie...
Rekoh: Neminovno je otkriti znanstvenu injenicu koja je skoro
zakriljena ovom halabukom da bi i ljudi i ene shvatili da je ono to
pripovijeda Nafi' neispravno i da ne mogu tetu vjeri nanositi ni slijepi
entuzijasti, tienici uglednih ljudi.
Kaemo da tjelesni nagon, doista, nije odvratno ejtansko djelo
ako se ispolji u legalnim okvirima, odnosno braku i on se moe
razumski i tradicijski, upotpuniti samo izmeu ovjeka i ene, a to je
izvan toga smatra se ogavnim i odbaenim. Idolopoklonika i ateistika
drutva proiruju okvire strasti i ne zaustavljaju se kod pomenutog. Ve
smo to primijetili u drevnim, ali i savremenim dahilijjetskim
sredinama. Razvijaju se neprirodni odnosi koji ne produavaju vrstu, ili
ako je produe bie to pokvarenjaci i zlikovci, kao to Uzvieni kae:
U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara njegova, a u
neplodnom, tek s mukom...2
Arapski idolopoklonici bili su umjetnici u gaenju svoje tjelesnc
ei. Danas im slie Evropljani i Amerikanci koji iz kruga dozvoljenog
i legalnog, prelaze u drugi, pun zaraze i niskosti.
Kada Kur'ani-kerim pripovijeda o Lutu, alejhis-selam, narodu
navodi tane opise: pretjerivanje, neprijateljstvo, neznanje, grijeh,
smutnja i drugo to se odnosi na ova mrana znaenja...
Primijetih da je veina toga objavljeno Kur'anom jo u Mekki da
bi se iupali zli porivi i opomenuli svretkom onih koji su uniteni:
Zato vi, mimo sav svijet, sa mukarcima opite, a ene vae,
koje je za vas Gospodar va stvorio, ostavljate? Vi ste ljudi koji
svaku granicu zla, prelazite...3
2
3

El-E'araf, 58.
E-u'ara, 165-166.

190

Zatim su u Medini zakoni porodice poeli uspostavljati isto,

idealno drutvo. Kur'ani-kerim pojanjava da je ena smiraj svome
muu i vrelo koje preljeva ljubavlju i milou, te da veza izmeu njih
dvoje dostie stepen mijeanja:
...one su odjea vaa, a vi ste odjea njihova...4
I da nije cilj razvoj bilo kakvog potomstva koje e ouvati vrstu,
nego odgoj dobrog potomstva koje e ivot poboljati i kvantitativno i
kvalitativno, stoga nema mjesta za devijacije, neprijateljstvo i smutnju.
I nikada nee biti doputeno da mu omalovaava svoju enu inei s
njom ono to ne dolikuje.
Od Abdullaha b. Amra se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: To je blai vid homoseksualizma, tj. da mu
opi sa svojom enom preko analnog otvora.
Od Omera b. el-Hattaba se prenosi da je Boiji Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Stidite se, a Allah se ne stidi istine, i
ne opite sa enama preko analnog otvora!
Dabir b. Abdillah prenosi da je Boiji Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: Stidite se, a Allah se ne stidi istine! Nije
dozvoljeno vae openje sa enama u njihovu utrobu, tj. mimo mjesta
oploavanja.
Priao mi je moj povjerljivi prijatelj da je neka razvedena
studentica traila od njega da je saslua dalje od svojih kolegica! Ree
mi: Bila je jako srdita, uzbuena, pitala me je da li moe staviti jedan
uvjet pri sklapanju braka koji bi zatitio njenu ast. Pitah je koji je to
uvjet, a ona tada obori glavu i glas joj zadrhta: Mi smo ljudi - ree nismo ivotinje, utia kazivanje i postidi se da ga zavri, ali je on
uvidio da je mu koji ju je pustio ili od koga se ona razvela, bio nastran!
U ivotinjskom svijetu enka negoduje, nakon to bude
oploena, da joj pristupa mujak, jer se oplodnja koja je bila cilj postigla.
4

El-Bekara,187.

191

Doim je veza kod ovjeka jo istija i ljepa, jer je spoj

suprunika u porodinoj postelji produetak traenog smiraja i
uzajamne ljubavi. elim da muslimani uvide krajnju mudrost braka, pa
da oba suprunika budu zalog za sreu drugog, a to se moe ostvariti
jedino legalnim nainom.
Doista traim od ene s kojom mu opi na neprirodan nain da
ga izgrdi i ukori. Ibn Tejmije je to smatrao dovoljnim razlogom da
kadija donese odluku o raskidu brane veze.
Zbog svega izreenog odbacujemo predaju Nafi'a, Allah i njemu
i nama oprostio, iako mu daju za pravo oni koji ne shvataju.
Islam je stavljen na kunju neprijateljima izvana koji mu
oduzimaju teritorije, kao to je iskuavan i neprijateljima iznutra koji
zamagljuju njegove istine. Deava se da je unutarnji neprijatelj tetniji
od vanjskog. Primijetio sam brojne predaje koje uope ne zasluuju da
postoje. Uprkos tome toliko su propagirane da su konkurisale i na
tampu. Razlog ove anarhije jeste nemar pravovjernih i njihovo
povoenje za pretpostavkama.
Lani sluaj Garanik nisu podmetnuli orijentalisti, nego nai
ljudi koji su izgubili savjest i bogobojaznost. Kao i la da je Boiji
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, eznuo za svojom tetinom
Zejnebom nakon to ju je Zejd b. Haris oenio. To je potvora koja je
dostigla vrhunac neosnovanosti i apsurdnosti, a uprkos tome ima onih
koji je prenose.
Od davnina kritiari, znanstvenici islama titili su istinu i
udaljavali od nje devijante i one koji se za hirovima svojim povode. Bez
kolebanja sam odbacio razmiljanja pojedinaca da je Boiji Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, napadao neprijatelja bez poziva u vjeru, da
ih je na prepad uzimao, pa ubijeni ne zna zbog ega je ubijen?! Niti
ranjeni zbog ega je povrijeen?!
Islam je po svojoj prirodi, vjera poziva. Ona ti kae: ...podui se
i ui druge..., zadovolji sebe, ali i druge; prenosi istinu i obznani njeno
svjetlo da bi i drugi mogli ii njenim zracima:

192

I neka meu vama bude onih koji e na dobro pozivati...5

Dostavljanje istine mora biti jasno, da jasnoa iz tvojih pree u
prsa tvog sluatelja i da u prezentiranju jasnoe i shvatanju budete
ravnopravni. Ovo je ono to podrazumijevaju slijedei ajeti:
Reci. Meni se objavljuje da je va Bog - jedan Bog zato se
samo Njemu klanjajte! I ako oni lea okrenete, ti reci: Ja sam
vas sve, bez razlike, opomenuo, a ne znam da li je blizu ili
daleko ono ime vam se prijeti...6
Put Allahove jednoe (tevhida) je bio i ostao teak, ovjek se
uutkava kada govori o njemu, ratovi izbijaju zbog njegova prava u
ivotu. Muslimanima je nareeno da njihovo pozivanje u islam prije
sukoba, hvatanja u kotac sa neprijateljem, bude posljednje to otklanja
isprike za neotpoinjanje borbe!
Oni pozivae, a suprotstavie im se smutljivci, a evo ih sada
ponovo prije rata pozivaju ih da bi im se odazvao onaj ko e dalje
prenositi istinu i mir. Nakon ovoga odgovornost prelazi na
idolopoklonike i neprijateljstvo ostaje samo prema nasilnicima, kao to
to ree pouzdani Poslanik.
Da li je onda istina da je pozivanje u islam bilo samo u poetku,
a kasnije je dokinuto, kao to je to razumio Nafi', tienik Abdullaha b.
Omera?
Ovo razumijevanje je suprotno Kur'anu, sunnetu i historijskim
injenicama! Proitajmo ovaj hadis kojeg biljei Muslim i drugi od
Burejde, r.a., u kome se kae: Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, kada bi postavio zapovjednika nad vojskom ili vojnom,
oporuio bi posebno njemu bogobojaznost, a muslimanima koji su uz
njega dobro, a zatim bi rekao: Borite se u Boije ime na Boijem putu,
ubijajte one koji poriu Allaha. Borite se i ne utajujte plijen i ne izdajite
se. Ne masakrirajte i djecu ne ubijajte! Kada sretne svoje neprijatelje,
idolopoklonike pozovi ih trome! Ako ti se odazovu, prihvati to i pusti ih:
5
6

Ali Imran, 104.

El-Enbija, 108-109.

193

Pozovi ih u islam! Ako ti se odazovu, prihvati njihove izjave i pusti ih,

zatim ih pozovi da iz svojih pree u muhadirske domove. Obavijesti ih
da ako to uine imaju ista prava i dunosti, kao i ostali muhadiri. Ako
odbiju da preu iz svojih domova izvijesti ih da e biti kao beduini muslimani i da e se nad njima provoditi Allahovi propisi kao i nad
ostalim pravovjernim. A ako to odbiju traite od njih glavarinu (dizju),
ako te posluaju, primi je od njih i pusti ih, a ako odbiju zatrai
Allahovu potporu protiv njih i bori se...
Ono to prvenstveno skree panju na sebe, jeste da je ovaj
hadis izreen u posljednjim danima Poslanikova ivota! Jer se u njemu
spominje glavarina, a glavarina je postala poznata u erijatu, tek po
objavi sure et-Tevbe, a ova sura je objavljena na kraju devete godine po
Hidri, odnosno, otprilike, na godinu dana prije smrti Boijeg
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Ovo historijsko istraivanje znai da je poziv postojao u
poetku, kao i na kraju poslanikog ivota i da je shvatanje o njegovu
dokidanju - neosnovano, te da je Nafi', Allah mu oprostio, ovo pogreno
razumio.
Ibn Hiam, kada spominje u svojoj Siri da je plemenu Benu
Mustalik dostavljen poziv, je dostojniji povjerenja, a on kae kada su
oni dobili poziv pa su odluili da ga odbiju i ostali su pri svome
pripremajui se za borbu. Zatim su iznenaeni napadom koji je unitio
njihove pripreme i razbio njihovo zajednitvo.
Meutim, cijela ova stvar zahtijeva razjanjenje; muslimani su i
nakon devetnaest godina od poetka Objave smatrani ustanicima protiv
zakona! Mnogoboci su osjeali odvratnost prema vjerovanju u
Allahovu jednou i svim sredstvima su napadali koliko su mogli!
Iako im je ugovor na Hudejbiji priznao fiziko i kulturno
postojanje, ubrzo nakon toga Kurejije ga izigravaju i arapski poluotok
se vraa u svoj prvotni kolosijek vezanosti za idolopoklonstvo i
robovanja samo kipovima. Ova obznana koju smo stavili pred oi
mnogobocima, a sastoji se u iskazu: Vama vaa, a meni moja vjera...,
je ostavljena po strani i objeena je, a muslimani su meu svim
194

stanovnicima Zemlje najpotrebniji da odbrane svoje ivote i uspostave

dravu koja e tititi njihovo vjerovanje i njihove principe, i usprotive
se idolopoklonstvu uprkos potovanja vjerskih sloboda.
I kaem kako no lii na jue to je zabrana nama da ivimo
islam kako mi elimo...
Da ostavimo ovu tunu injenicu da bismo spomenuli drugu
predaju iz koje e itaoci uvidjeti moral Boijeg Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, i jainu njegove elje da ne doe do krvoprolia, te
njegovo odbacivanje kazivanja o Napadu bez upozorenja kojeg su
pogreno predoili neki prenosioci.
Ebu Davud prenosi od El-Haris b. Muslima, a ovaj od svog oca
da je rekao: Poslao nas je Boiji Poslanik u vojni pohod, pa kad smo
doli do mjesta sukoba potaknuo sam svoga konja pa sam pretekao
svoje drugove, a stanovnici tog kraja su me doekali sa zvonjavom!
Rekao sam im: Izgovorite La ilahe illallah biete spaeni, pa su oni
izgovorili. Moji su me drugovi zbog toga ukorili rekavi da sam ih tako
ostavio bez plijena.7 Kada smo stigli Boijem Poslaniku, obavijestili su
ga o onom to sam uradio, pa me on zovnu. Prikaza mi lijepim ono to
sam uinio, a zatim mi ree: Doista je Uzvieni Allah tebi ve upisao
za svakog njihovog ovjeka toliko i toliko nagrade... I jo ree. Ja u ti
napisati oporuku, pa je to uinio, zapeatio i uruio mi je!
Muhammed, alejhis-selam, je toliko astan da ne napada ljude
iznenada, a onima koji itaju hadise dunost je da ih promisle i da
prostudiraju okolnosti, historijske injenice i stanja.
Ve sam rekao i jo uvijek govorim, nema sunneta bez fikha.
Doista, kroz razumijevanje Kur'ana saznajemo metode poziva u
vjeru izlaganjem i ubjeivanjem. Studiranjem historije uviamo da su
idolopoklonici tvrdoglavo osporavali istinu do posljednje iskre ivota,
te da je mnogobotvo do posljednjeg svog voe Muselejme,
7

Nijedno vrijeme nije bilo bez onih koji trae plijen, a njima su objavljene slijedee
Allahove rijei: O vjernici, kada u boj krenete, na Allahovu putu, sve dabo ispitajte i
onome ko vam nazove selam ne recite: "Ti nisi vjernik! - kako biste se domogli
ovozemaljskih dobara... (En-Nisa, 94.)

195

omalovaavalo Kur'an, zamagljivalo pravi put i nije bilo drugog naina

do sablje. I nismo mi ti koji su doveli do nereda na Zemlji i dozvolili
prolijevanje ljudske krvi.
Oni koji razumijevaju Poslanikovu biografiju, historiju openito
i etiku znaju da je poziv u islam obaveza i niko je ne moe dokinuti, te
da je ovaj poziv openit i ne ograniava ga ni mjesto ni vrijeme, te da je
on posebno aktuelan prije izbijanja rata. Ve smo u nekim drugim
nasim djelima objasnili uzroke ratovanja, te da je ono kako odbrana
injenica i prava, isto tako i osiguranje puta poziva od smutljivaca i
njihovih pomagaa.
Pojasnimo! Ja izlaem ljudima ono to posjedujem, uljudno i
blago, a ako neko meni kae: Kloni me se. Ne elim da te sluam, a
nisam ti neprijatelj, a ni prijatelj. Idi drugom i mene se ne tie ta e s
njim uraditi ili ta e on s tobom uraditi...
Ja u tada, ostavljajui ovakvu situaciju i ne razmiljajui o
moguem izazivanju neprijatnosti, izvriti Boije rijei:
Ako vas takvi ostave na miru i ne napadaju vas, i ako vam
ponude mir, onda vam Allah ne daje nikakva prava protiv
njih...8
Da li su Vizantinci koji su zaposjeli Egipat, Siriju i poveli svoju
vojsku na Hidaz ovakvi?! Ne, oni su doli u nae zemlje kao ratnici i
nastanili se u njima kao agresori. Svojim rijeima, postupcima i
ponaanjem su bili izvor zablude i smutnje, stoga je nuno osloboditi
zemlju od njih i vratiti ih odakle su i doli. I ostaviti narode nakon toga
slobodnim, ako hoe da prigrle islam ili ne; uz uestvovanje u
uspostavljanju oruane odbrane zemlje koja je bila zaposjednuta, a
zatim ju je oslobodio islam.
Da li su Perzijanci ita bolji od Vizantinaca? Nimalo. Kisra je
izdao naredbu da se Muhammed, alejhis-selam, uhapsi nakon to je
pocijepao njegovo pismo! Njegovi simpatizeri su zauzeli Irak. Njegov

En-Nisa, 90.

196

stav je bio kategorian u odbijanju poziva i pozivatelja u vjeru. Njega

nije dozvoljeno pustiti. To su prvenstveni razlozi osvajanja!
Pravedne halife, namjesnici i vojskovoe su teile da ne poinju
sa borbom dok ne upute jasan, kategorian i promiljen poziv.
Evo nekoliko dogaaja iz ivota ashaba koje, naalost,
zaboravljaju oni koji zagovaraju selefizam, koji smatraju istinitim da je
Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napadao iznenada. Ili da je
poziv u vjeru postojao, a zatim je ukinut, kao to se prevario Nafi',
tienik Abdullaha b. Omera.
U djelu Hajatus-sahabe pod naslovom Poziv ashaba Allahu i
Njegovu Poslaniku u borbi, za vrijeme Ebu Bekra i oporuka Ebu Bekra
vojskovoama o tome, navodi se slijedee:
El-Bejheki (IX, str. 85) i Ibn Asakir biljee od Seida b. elMusejjeba da je Ebu Bekr, r.a., za zapovjednike vojskom kada ju je
poslao na Siriju postavio: Jezid b. Ebi Sufjana, Amr b. el-Asa i
urahbila b. Hasenu.
Kada su uzjahali Ebu Bekr je pjeke iao uz zapovjednike svoje
vojske i oporuivao im tako da su doli do mjesta Senijjetul-veda, pa
oni rekoe. Zamjenie Boijeg Poslanik! Ti pjeai, a mi jaemo! On
na to ree: Ja raunam da su ovi moji koraci na Boijem putu. Zatim
im je poeo oporuivati, rekavi: Nareujem vam bogobojaznost,
borite se na Boijem putu! Ubijajte one koji poriu Allaha, a Allah e
potpomoi Svoju vjeru. Nemojte utajivati ratni plijen. Ne izdajite i ne
naputajte jedan drugog. Ne inite nered na Zemlji i ne ogluujte se o
ono to vam je nareeno. Kada se, ako Bog da, susretnete sa
idolopoklonicima pozovite ih trome. Ako pristanu, prihvatite ih i
dignite ruke od njih. Pozovite ih u islam. Ako vam se odazovu,
prihvatite to od njih i pustite ih. Zatim ih pozovite da preu iz svojih u
muhadirske domove, pa ako to uine izvijestite ih da imaju ista prava i
dunosti kao muhadiri. Ako oni uu u islam, a izaberu svoje nad
muhadirskim domovima recite im da e biti kao beduini muslimani i
da e se nad njimn provoditi Allahovi propisi kao i nad ostalim
pravovjernim i da nemaju uea u fej'u, niti u ganimi (vrste ratnog
197

plijena prim.prev.) dok se ne budu borili uz muslimane. A ako odbiju da

prihvate islam pozovite ih davanju glavarine (dizje). Ako te posluaju,
primi je od njih i okanite ih se, a ako i to odbiju zamolite Allaha za
potporu protiv njih i ubijajte ih, ako to Allah htjedne. Ne unitavajte
palme! Ne palite ih. Ne ubijajte ranjene i ne unitavajte plodove. Ne
krite prisegu i ne ubijajte djecu, starce i ene. Nai ete ljude koji su se
potpuno posvetili bogosluju. Ne dirajte ih, niti ono emu su se
posvetili.
U vrijeme Omera b. el-Hattaba, kada smo osvajali Perziju
navodi se ovaj sluaj pod naslovom: Trodnevni poziv Selman elFarisija na dan Bijele tvrave.
Ebu Nuajm u djelu El-Hilje (I, str. 189.) biljei od EtTabahterija da je muslimanska vojska, koju je predvodio Selman elFarisi, r.a., opsjedala jednu od perzijskih tvrava, pa su rekli: Ebu
Abdillah, hoemo li navaliti na njih?
Pustite me da ih pozovem, kao to sam uo Boijeg Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, da ih poziva u islam - ree on. Pa im se
obrati slijedeim rijeima: Ja sam od vas, Perzijanac! Vidjeste li da me
Arapi posluae. Ako primite islam, vi imate prava kao i mi, ali iste i
obaveze. A ako odbijete i elite samo svoju vjeru, ostaviemo vas u njoj
i davaete nam glavarinu, posluno i smjerno. A zatim im je govorio
perzijskim... i vi tada biste u nezahvalnom poloaju. Ako odbijete, u
svakom sluaju suprotstavit emo vam se.
Oni tada rekoe: Nismo mi ti koji e vjerovati, niti smo mi ti
koji e davati glavarinu. Ne, nego emo se boriti!
Rekoe: Ebu-Abdillah, hoemo li navaliti na njih?
On ree: Ne, pa ih je pozivao tri dana slino ovome, a zatim je
rekao: Navalite na njih, pa su navalili i osvojili tu utvrdu.
Ovo, takoer, biljei Ahmed u svom Musnedu, a El-Hakim u ElMustedreku, kao to se navodi u djelu Nasbu r-raje... (III, str. 378.). U
ovoj predaji se kae: Kada su se nali u etvrtom danu, naredio je
ljudima pa su rano doli do nje i osvojili je.
198

Biljei je i Ibn Ebi ejbe, kao to se navodi u djelu El-Kenz...

(11, str. 298.). Navodi je, takoer, Ibn Derir (IV, str. 173.) od Ebu etTabahterija da je rekao: Voa nmslimana je bio Selman el-Farisi, a
muslimani su ga ve smatrali upuivaem stanovnika Perzije.
Atijje kae: Ve su mu rekli da pozove u vjeru stanovnike
Behure Sibra, a takoer i na dan Bijele tvrave pa ih je pozivao tri
dana, a zatim navodi hadis po smislu o pozivanju Selmana, r.a.
Toliko o ovome, a predaje o pozivu u islam prije borbe su
mnogobrojne, kako iz vremena Boijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, tako i iz vremena ashaba, r.a.
Zaborav Nafi'a, Allah oprostio i nama i njemu, ove injenice je
moda posrtaj najboljeg. Sav prijekor neka je na one koji slijede
njegovu grjeku i protive se istini nakon to se ona objasni.
A ja ne znam za iji raun to ine? Neke neznalice ire vijest da
je najbolji pozivatelj napadao ljude iznenada bez ikakvog poziva ili
upute u vjeru, te da je poziv u vjeru postojao jedno izvjesno vrijeme, a
zatim je ieznuo'?!
Ne mogu neprijatelji uiniti neznalici
onoliko koliko moe ona sama sebi...

erijatski pravnik sa znanstvenikom hadisa utvruje

istinitost Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem,
hadisa: ovjek nee biti pitan zato fiziki maltretira enu
Istinite osvjetljavajue rijei izviru iz istih upuivakih dua i
one su prvo to se trai u ostavtini vjerovjesnika. Jedino, pak,
pouzdano iz ove dragocjene ostavtine jeste ono to je nama ostavio
Muhammed, alejhis-selam, u Knjizi i svome sunnetu.
Kur'an prkosi ljudima i dinnima da donesu neto slino njemu.
I od kada je objavljen do dananjeg dana, i do dana kada e se izmijeniti
199

i nebesa i Zemlja on se uva Allahovim nadzorom i za njega se ne moe

vezati nikakva sumnja, niti se devijacija moe pretpostaviti, niti
traitelji istine mogu biti neovisni o njegovim jasnim dokazima.
Najsaetije to se o sunnetu moe rei jeste da je on objava
Objave ili glavnja svjetlosti mudre Opomene.
Muhammedu, alejhis-selam, je dat jezgrovit govor. Njegove
upute nadiru iz izvora uzavrelog uputom, punog dobra i neka je slavljen
Onaj Koji stvori Muhammeda, alejhis-selam! On je bio izuzetan ovjek
koji je titio vjerovanje, idejno i praktino; ivio ga, osobnim ivotom i
upuujui druge; na njegovim principima uspostavio drutvo i dravu. S
njegovim imenom zaeo civilizaciju u koju netremice gledaju i Istok i
Zapad. Njegove estine se plae agresori i anarhisti.
Islamska kultura poiva istovremeno i na Kur'anu i na sunnetu.
ejtani su izgubili nadu da e izmijeniti Knjigu, ali to pokuavaju
postii sa sunnetom. Meutim, islamski znanstveni kritiari su odbili
ove napade i proveli karavan islama pouzdano u trenucima kada je
Objava prestala i donoenje uputa okonano.
Objavom, jer je tako Allah htio, uvamo islam. I nikada Zemlja
nee biti bez onog koji e argumentirano pozivati ka Allahu...
Ja ne znam nijednog znanstvenika islama koji je omalovaio
mjesto Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta i koji je
dozvolio da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, neto kae, a da on
radi suprotno tome. Ne, nego je to put ka nevjerstvu. Rasprave koje su
se desile meu islamskim znanstvenicima o marginalnim pitanjima se
svode na to da li je Boiji poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao
dotini hadis ili ne...
Ti moe rei da je terminologija hadisa vrsto ustanovljena i u
njoj su sasma jasni uvjeti prihvatljivosti, odnosno odbacivanja razliitih
predaja. Mi kaemo da si u pravu, i da mi to, u stvari, samo elimo
sprovesti, i nita vie. Doista mi prihvatamo ono to su postavili nai
prvi imami i ne razmiljamo o razboritosti toga. Jedino na to obraamo
panju jesu skrivene mahane i nepravilnosti u tekstovima hadisa zbog
kojih su intervenirali erijatski pravnici i znanstvenii hadisa. Oni su
200

revnosno to inili u prolosti, a danas postoje razlozi koji zahtijevaju jo

vee istraivanje i ispitivanje.
Znam da pojedince obuzme strah od ovih rijei, ali moje
iskustvo na polju misionarstva tjera me da ovo podrobnije objasnim. U
danima poraza muslimana koji nas brinu, i kada su islamu pripisani,
nedostaci kakve je neprijatelj htio, sluao sam hatiba kako prenosi ovaj
hadis: ovjek nee biti pitan zbog ega je fiziki maltretirao svoju
enu.
Rekoh mu: Nau vjeru oputuju da je ona protiv prava ovjeka,
a naroito protiv dostojanstva ene! ta te je navelo da citira hadis koji
kae da ovjek moe da tue enu kako hoe i da nee biti pitan za ono
to ini! A ti zna da je smisao ovoga odbaen i Kur'anom i sunnetom!
Ree: Ja sam prenio vjerodostojan hadis.
Upitah ga: Da li zna napamet hadis iz Muslimovog Sahiha:
Vratie se na Sudnjem danu pravo, zasigurno, onima kome pripada, pa
e se ak namiriti pravo ukave ovce od rogate. Zar istuena ena ima
manje prava kod Allaha, delleanuhu, od nabodene ovce?
ene od hazreti Have do danas zasluuju oprez i odgajanje. U
hadisu se navodi: Da nije Have, ena svog mun nikad ne bi izdala.
Hava nije izdala Adema, alejhis-selam, i nije ga ona navela da
pojede plod zabranjenog drveta, to je jedna od podvala Tore. Kur'an je
jasan i izriit da je Adem alejhis-selam, taj koji je zgrijeio svome
Gospodaru! Ali vi niste na nivou Kur'ani-kerima i prenosite predaje
koje stoje na putu hoda islamskog poziva!
Zato ovjek nee biti pitan zbog ega je tukao svoju enu? Zar
mi odgajamo nae keri da odu mukarcima koji e ih amarati ili na
drugi nain uznemiravati, bez odgovornosti, kako na ovom, tako i na
buduem svijetu? Kojim to vi govorom govorite?!
Allah nee nikome ni trunku nepravde uiniti.9

En-Nisa, 40.

201

...onaj ko radi zlo bie kanjen za to i nee nai osim Allaha, ni

zatitnika, ni pomagaa...10
To je na Ahiretu, a pravo je ena na ovom svijetu da se poali
svojoj porodici na ono to joj se deava ili pomiritelju koji je predstavlja
ili erijatskom sudiji ija je dunost da pozove na odgovornost njenog
mua!
Nakon toga ona ima pravo da trai rastavu ili jednostrani raskid
brane veze zbog nanoenja tete.
Doista ti, govornie u ime islama, odbija ljude od njega ovim
hadisima!

Ostrvo varalica dedala

Evo nam drugog sluaja, vaiza koji voli hikaje i moli ljude da
uju neobinosti koje je on pograbio...
On kae: Dedal se, doista, nalazi na jednom ostrvu u
Sirijskom ili Jemenskom moru, okovan i vidio ga je Temim ed-Dari,
nakon to je potopljen brod u kojeg se ukrcao on i njegovi prijatelji.
Razgovarali su s njim i uskoro e se osloboditi...
O tome je pripovijedala Fatima b. Kajs u poduem diskursu.
Ree mi student koji je sluao to predavanje: Da li je mogue
da otputujemo do ovog ostrva da bismo vidjeli Dedala. Odgovorih
mu protupitanjem: ta bi dobio njegovim vienjem? Dedali su
mnogobrojni. Ako se zatiti istinom, spasio si se od njih i od onog
najveeg kada se oslobodi...
Upita me ponovno: Zar niko nije posjetio ovo ostrvo nakon
Temim ed-Darija?

10

En-Nisa, 123.

202

Uvidio sam da je bolje da zautim i odvratih studenta spretno od

pomenute teme...
Vizantijska, arapska, turska i krstaka flota prokrstarile su
Sredozemnim i Crvenim morem od desetog stoljea i nisu vidjele ovaj
otok. U ovom naem stoljeu doprlo se do svakog pedlja i na kopnu i na
moru i napravljeni snimci putem sondi najveih okeanskih dubina! Pa
gdje se onda nalazi ovaj otok?!
Na kraju se sjeam rijei Omera b. el-Hattaba kada odbacuje
govor Fatime b. Kajs o izdravanju ene tri puta razvedene. On kae:
Neemo ostaviti Knjigu naeg Gospodara i sunnet naeg
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, zarad govora jedne ene za
koji ne znamo da li ga je ispravno zapamtila ili ne?
A ja kaem: Neemo se suprotstavljati Knjizi naeg Gospodara,
niti sunnetu naeg Vjerovjesnika zbog obmane govorom, makar i asne
osobe o ovom drugom pitanju...
Nuno je da hodi u karavanu Kur'ana i sunneta bez zaokreta...

ena nema udjela u nastajanju mukog ili enskog djeteta

A zatim posljednji sluaj. Pouzdano je utvreno da dijete u
utrobi majke nastaje od jednog spermatozoida koji prodre u jajnu eliju
ene. Ovaj jedini spermatozoid je kao stotine miliona slinih koji
plivaju u obilnoj tekuini.
Kada stigne poinje svoju prvu fazu ljudskog ivota. On je taj iz
kojeg se razvija muko ili ensko. Tekuina ene u ovome nema udjela,
nego znanstvenici medicine kau: Voda koja ovlaava matericu kod
spolnog openja zove se, samo alegorijski, tekuinom, a ona nema
udjela u formiranju djeteta.

203

Napravljeni su snimci spermatozoida iz kojeg nastaje muko

dijete, a i drugog iz kojeg nastaje ensko, kao to je mogue i spojiti u
epruvetama spermatozoid i jajnu eliju.
Poznato je da je Kur'ani-kerim jo ranije ustvrdio ovu injenicu,
rekavi:
i da On par, muko i ensko, stvara od kapi sjemena kad se
izbaci.11
injenicu utvrenu i znanou i Objavom, nije dozvoljeno
nipodatavati znanstvenom pretpostavkom koju prenosi ahad hadis, u
kojem prenosilac smatra da ensko dijete nastaje kada enska tekuina
nadvlada muku.
Ahad hadis, zasigurno, slijedi iza kur'anskog teksta, znanstvene
injenice i historijskih deavanja ili kao to malikije kau iza prakse
graana Medine, ili kategorine analogije kako smatraju hanefije.
To je ono na to sam elio ukazati!
Pa ako je tano, od Allaha je, a ako je pogrjeno, onda je izraz
moje slabosti!
A oprosta, na poetku i na kraju svega, traim samo od Allaha,
delleanuhu.
***

11

En-Nedm, 45-46.

204

O PISCU

ejh Muhamed El-Gazali roen je decembra 1917. godine u

jednom selu okruga Buhejra. Postao je hafiz Kur'ana u desetoj godini.
Srednju islamsku (vjersku) kolu zavrio je u Aleksandriji, a potom
Fakultet usulu d-dina, odsjek da'wa i stekao naune titule.
ejh Muhamed el-Gazali je uio pred ejh dr. Muhamed
eltutom, zatim pred dr. Muhamed Ebu Zehreom, dr. M. Jusuf Musaom
i drugim, a druio se sa Imam Hasan Bennaom koji predstavlja
najznaajnije ime dvadesetoga stoljea u obnovi islamske misli. O svom
prvom susretu sa rahmetli ehidom ejh Gazali kae:
Bilo je to za vrijeme mog kolovanja u Aleksandriji. Iamo sam
obiaj uiti u damiji Abdurrahman bin Hermez i jedne noi je jedan
mladi odrao kratki vaz okupljenim u damiji. Komentarisao je hadise:
Bojte se Allaha u svakoj prilici i Ophodi se prema ljudima na najbolji
nain. Nakon tog vaza smo se upoznali i druili sve do njegove smrti
1949. godine.
Imam ehid Hasan el-Benna je 1945. godine napisao jedno
pismo ejh Gazaliju u kojem hvali njegov lanak objavljen u asopisu
"Ihvan" i moli ga da nastavi pisati za dobro islama i muslimana. Od tog
dana ehid Benna dao mu je nadimak Daija-Odgajatelj.
ejh Muhammed el-Gazali je u svom burnom i u plodonosnom
ivotu napisao (po naim saznanjima do 1990. godine) tridesetak
vanredno korisnih i aktuelnih djela od kojih su mnoga prevedena na
veinu jezika kojim govore muslimani. Sva su mu djela doivjela vie
izdanja, neka i desetke a od njih je i ovo djelo koje upravo imate u
rukama. Pored toga objavio je na stotine lanaka u svim znaajnijim
asopisima i novinama. Uestvovao je na svim veim islamskim
konferencijama i redovno bio najtraeniji gost. Za njega biografi kau:
Bio je brani islama svojim znanjem, milju, pisanjem i razgovorom.
Prevodio je i govorio ono to je u naim mislima (naim) srcima. Bio je
205

zatvaran i prognan iz Egipta. Narod ga je volio i zbog njega su dva puta

organizirane masovne demonstracije u cijelom Egiptu. Tim
demonstracijama su uspjeli primorati vladine novine da mu se javno
izvinu za svoje pisanje.
Na bosanski jezik su mu prevedena do sada sljedea djela
(napomena prireivaa ovog e-izdanja, 2009. god.):
1. Vjerovjesnikov sunnet, izmeu erijatskih
znanstvenika hadisa
2. Obnovi svoj ivot
3. Vjerovanje jednog muslimana
4. Tematski tefsir Kuranskih sura

pravnika i

ejh Muhammed el-Gazali je umro 9. marta 1996. god. u mjestu

Denadirijja kod Rijada, Saudijska Arabija. Pokopan je u Medini po
vlastitoj elji.

206

207